Sir Arthur Conan Doyle Baskervilski pas

1. Gospodin Sherlock Holmes

Gospodin Sherlock Holmes, koji je obino ustajao kasno, osim u ne tako rijetkim sluajevima kad bi probdio na nogama cijelu no, sjedio je za stolom i dorukovao. Ja sam stajao na prostirau ispred kamina, a u ruci sam imao visoko podignut tap koji je sino na posjetitelj zaboravio. Bio je to lijep krupan komad drveta okrugle drke. Ispod drke se nalazio irok srebrn prsten s urezanom posvetom "Jamesu Mortimeru M.R.C.S. od njegovih prijatelja iz C.C.H. 1884. godine". Bio je to tap kakav su nosili obiteljski lijenici: dostojanstven, solidan i pouzdan. - No, Watsone, to kaete na to? Holmes je sjedio okrenut leima prema meni, a ja mu nisam nikakvim znakom dao do znanja da se bavim tapom. - Otkud znate to sad radim? Vi kao da zaista imate oi na leima. - Nemam oi na leima, ali imam pred sobom srebrni vr za kavu - ree on. - No recite mi, Watsone, do kakvih ste zakljuaka doli promatrajui tap naeg posjetitelja? Budui da smo bili tako loe sree da ode ostavivi nas u nagaanju o njegovim namjerama, onda i ovakva sluajno zaboravljena stvar dobiva na znaenju. Nego, recite mi, moete li, sudei po ovom tapu zakljuiti, kakav je ovjek njegov vlasnik? Sluei se to sam bolje mogao metodom svojeg prijatelja, odgovorih. - Mislim da je stari doktor Mortimer oito glasovit i cijenjen lijenik, kad mu poznanici na takav nain odaju priznanje. - Dobro, ree Holmes. - Odlino!

- Postoji, nadalje, vjerojatnost da je posrijedi seoski lijenik koji velik broj svojih posjeta obavlja pjeice. - Zato? - Zato to postoji mala vjerojatnost da taj tap, premda nekada vrlo lijep, pripada nekom gradskom lijeniku, jer je prilino istroen. Sudei po njegovom eljeznom vrku, jasno je da je netko s njime prevalio velike udaljenosti pjeice. - Savreno logino - ree Holmes. - Pa onda, jo i ti prijatelji iz C.C.H.! Pretpostavljam da se radi o nekakvom lokalnom lovakom drutvu, moda im je taj ovjek pruao lijeniku pomo, a oni su mu se oduili tom malom uspomenom. - Zaista, Watsone, vi nadmaujete samog sebe - ree Holmes odgurnuvi od sebe stolicu i pripalivi cigaretu. Moram vam priznati da ste prema meni bili uvijek i suvie ljubazni, jer ste, opisujui moje pothvate, neprestano podcjenjivali svoje sposobnosti. Moda vi i niste pri tom pokazali da posjedujete neku osobitu umnu svjetlost, ali ste sasvim sigurno njezin vodi. Neki ljudi, iako nisu genijalci, imaju jaku mo poticanja genijalnosti kod drugih ljudi. Priznajem, dragi prijatelju, i ja sam u mnogome va dunik. Nikada mi prije nije toliko toga rekao. Njegove su rijei, priznajem, u taj as ostavile jak dojam jer me esto pogaala njegova ravnodunost prema mojem divljenju njegovoj vjetini i pokuajima da skrenem panju javnosti na njegov rad. Bio sam ponosan to sam tako dobro ovladao njegovim sistemom i to sam ga mogao tako uspjeno primijeniti u ovom sluaju da mi i on sam odaje na tome priznanje. Uzme mi tap iz ruke i utke ga promotri nekoliko trenutaka, zainteresira se, pa odloi svoju cigaretu i prie tapom blie prozoru, kako bi ga bolje pregledao pomou svoje konveksne lee.

- Zanimljivo, premda sasvim jednostavno - ree, vrativi se u svoj omiljeni kut na naslonjau. - U svakom sluaju, ovaj tap prua nekoliko podataka. Prua osnovu za nekoliko zakljuaka. - Neto mi je promaklo? - upitah donekle samozadovoljno. - Mislim da nisam previdio nita bitno. - Bojim se, dragi Watsone, da su vai zakljuci veim dijelom pogreni. Iskreno govorei, kad sam vam maloas rekao da vi ovjeka potiete, mislio sam zapravo rei da katkad dolazim do istine uoavajui vae pogrene zakljuke. Taj je ovjek zaista seoski lijenik. Niste, dakle, ovoga puta bili na sasvim krivom putu. Osim toga, tono je i to da taj ovjek mnogo pjeai. - Znai li to da sam bio u pravu? - Da, donekle. - Ali, to je sve. - Ne, ne, dragi moj Watsone, nije to sve. Prije e biti da je lijenik dobio taj dar od neke bolnice nego od kakvog lovakog drutva. Ako se, naime, slova C.C. stave ispred H., to jest, prije rijei "hospital", onda se moe lako pretpostaviti da su ona prva dva slova kratica za Charing Cross. - Moda ste u pravu. - To je sasvim vjerojatno. Ako nam to bude polazna toka, imamo vrst oslonac na osnovu kojega moemo stvoriti predodbu o naem nepoznatom posjetitelju. - Dobro. Dakle, pretpostavljajui da je "C.C.H." kratica za "Charing Cross Hospital", kakvi su daljnji zakljuci?

- Zar ih ne uoavate? Vi poznajete moje metode. Primijenite ih. - Dolazim jednostavno do zakljuka da je taj ovjek najprije radio u gradu, a potom preao na praksu u selo. - Mislim da moemo poi i dalje. Promotrite sad predmet s ovog stajalita : kojom se prigodom daje takav poklon, odnosno, kad su njegovi prijatelji mogli takvim darom njemu odati priznanje? Zacijelo kad se doktor Mortimer povukao iz bolnice da nastavi raditi kao privatni lijenik. Znamo da mu je poklon uruen. Pretpostavljamo da je lijenik preao iz gradske bolnice na privatnu praksu u selu. Jesmo li pretjerali ako ustvrdimo da mu je poklon bio uruen prilikom njegova preseljenja ? - To se ini sasvim vjerojatnim. - A sad, nadalje, zar vam nije jasno da on, po svemu sudei, nije mogao biti jedan od glavnih bolnikih lijenika, jer takvo mjesto dobiva lijenik koji je ve stekao dobru praksu u Londonu? A takav se ne bi povlaio na selo. to je onda bio? Ako je radio u bolnici, a nije se ubrajao meu glavne lijenike, onda je svakako sluio kao asistent ili staist, bio je, dakle, neto vie od studenta na zavretku studija. Iz bolnice je morao otii prije pet godina - to se vidi po datumu koji je ispisan na tapu. I tako je, dragi moj Watsone, ishlapio va sredovjeni, ozbiljni, obiteljski lijenik, a pojavio se mlad, ugodan, nenametljiv, rastresen ovjek od kojih trideset godina, a k tome i vlasnik psa kojega jako voli, psa koji je, ugrubo, vei od jazavara, a manji od doge. Nisam mogao prikriti svoj sumnjiavi osmijeh. Sherlock Holmes se, meutim, dublje zavalio u svoj naslonja i poeo izdisati prema stropu drhtave kolutie dima.

- Nemam mogunost ustvrditi to je posrijedi - rekoh - ali, napokon, nekoliko podataka o godinama i dosadanjem radu ovoga ovjeka nee biti teko nai. - Skidoh s police na kojoj su stajale moje knjige "Medicinski vodi" i otvorih imenik. Bilo je u njemu nekoliko Mortimera, ali ono to nam je bilo poznato o naem posjetiocu moglo se ticati samo jednog od njih. Proitah Holmesu na glas biljeku. - "Mortimer James M.R.C.S., 1882, Grimpen-DartmurDevon. Staist kirurg od 1882. do 1884. u bolnici Charing Cross. Dobitnik Jacksonove nagrade za usporednu patologiju na osnovi radnje: "Je li bolest ponavljanje?". Dopisni lan vedskog patolokog drutva. Pisac djela "Nekoliko misli o atavizmu" (Lancet 1882), "Napredujemo li?" (Psiholoki asopis oujak 1883). Opinski lijenik za Grimpen, Thorsley i Gornji Barrow." - Ni spomena o onom vaem lovakom drutvu, Watsone nasmije se Holmes, zadirkujui me - ali tono je da se radi o seoskom lijeniku; to ste dobro zakljuili. Moje su pretpostavke, ini mi se, prilino potvrene. to se njegovih osobina tie, rekao sam, ako me sjeanje ne vara: ugodan, nenametljiv i rastresen. Znam iz vlastita iskustva da samo ugodan i nenametljiv ovjek moe dobiti priznanje na ovom svijetu, da samo nenametljiv ovjek naputa karijeru u Londonu kako bi postao seoski lijenik, i da samo rastresen ovjek ostavlja svoj tap umjesto posjetnice, budui da je, ekajui vas, odsjedio itav sat... - A pas? - On je imao obiaj da nosi tap za svojim gospodarom. A kako je tap teak, pas ga je nosio stegnuvi ga vrsto po sredini, pa se na njemu sasvim jasno vidi otisak njegovih zuba. Sudei po razmaku njegovih zuba, pas ima suvie iroku

eljust za jazavara, a preusku za dogu. Moda je to ... pa jasno, oito je, to moe biti iskljuivo kovravi pas mjeanac. Holmes ustade i poe se etati po sobi. Napokon je zastao pri prozorskom udubljenju. U njegovu je glasu, kad je izrazio tu tvrdnju, bilo toliko uvjerljivosti da sam iznenaeno podigao oi prema njemu. - Ali, dragi prijatelju, kako moete to tvrditi s tolikom sigurnou? - Zato to taj pas stoji pred naim vratima, a njegov gospodar, evo, ve zvoni. Ne odlazite, Watsone, molim vas. On je va kolega, pa mi vaa prisutnost moe samo koristiti. Trenutak koji se sada, Watsone, odigrava, sudbonosan je i dramatian. Niz stepenice dopiru koraci koji ulaze u va ivot, a vi ne znate nose li dobro ili zlo. to eli uenjak, doktor James Mortimer, od Sherlocka Holmesa, strunjaka za pronalaenje zloinaca? Naprijed! Izgled naeg posjetioca me iznenadio, oekivao sam tipinog seoskog lijenika. A radilo se o vrlo visokom, mravom ovjeku, duga kljunasta nosa, koji mu je izbijao izmeu dva otra, duboko usaena, siva oka. Oi su mu sijale kroz stakla zlatom uokvirenih naoala. Odijelo je odgovaralo njegovu poloaju, iako nekako neuredno, iznoeno; kaput mu je bio izlizan, a hlae na krajevima nogavica ofucane. Iako mlad, drao se malo pogrbljeno. U hodu bi ispruio glavu naprijed, ostavljajui dojam dobronamjerne radoznalosti. Pri ulasku mu je pogled pao na tap u Holmesovoj ruci, pa se pourio prema njemu i veselo uskliknuo : - Neizmjerno se veselim - ree - nisam bio siguran jesam li ga ostavio ovdje ili u brodarskoj agenciji. Nizato na svijetu ne bih elio izgubiti taj tap. - Kako vidim, to je poklon - ree Holmes. -Da.

- Od bolnice Charing Cross? - Od nekoliko mojih ondanjih prijatelja, prigodom mojeg vjenanja. - Ah, teta - ree Holmes vrtei glavom. Doktor Mortimer zamiri pomalo zaueno kroz svoje naoale: - A zato bi to bila teta? - Pa zato to ste malo poljuljali nae pretpostavke. Prigodom vaeg vjenanja, kaete ? - Da. Oenio sam se i zato napustio bolnicu, a tako i svaku nadu za pristojnom praksom. Morao sam osnovati vlastiti dom. - E pa onda, sve u svemu, nismo ni pogrijeili - ree Holmes. - A sada, doktore James Mortimere.... - Samo gospodine James Mortimere, dragi gospodine, ja sam samo lijenik sa zavrenim medicinskim studijama, ali bez doktorata. - I oito ovjek otra duha. - Samo uenik na polju znanosti, gospodine Holmes, ovjek koji sakuplja koljke na obali velikog nepoznatog oceana. Pretpostavljam da govorim s gospodinom Sherlockom Holmesom, a ne s.... - Ne, ovo je moj prijatelj, doktor Watson. - Drago mi je to sam se upoznao s vama, gospodine. uo sam kako spominju vae ime uz prijateljevo. Vi me jako zanimate, gospodine Holmes. Nisam nikako oekivao takvu dolikocefalnu lubanju i toliko izrazito razvijen njezin supraorbitalni dio. Imate li togod protiv da prijeem prstom preko vaeg tjemena? Odljev vae lubanje, potovani

gospodine, bio bi ukras svakog antropolokog muzeja sve dok ne bude u mogunosti da se doe do originala. Ne elim rei nita neprilino, ali priznajem, volio bih imati vau lubanju. Sherlock Holmes ponudi rukom naem posjetiocu stolicu da sjedne. - Vi ste, opaam, strasno vezani za vae polje rada, ba kao i ja za svoje - ree. - Po vaem kaiprstu vidim da sami motate svoje cigarete. Slobodno zapalite. Na posjetilac izvadi duhan i papir, pa s iznenaujuom spretnou zamota cigaretu. Prsti su mu bili dugi, drhtavi, pokretni i nemarni, poput pipaka kakva insekta. Holmes je utio, ali su njegovi kratki otri pogledi na naeg udnog gosta, pokazivali da ga taj ovjek zanima. - Pretpostavljam, gospodine - ree na kraju - da mi niste iskazali ast svojim sinonjim, pa i dananjim posjetom samo zbog moje lubanje? - Ne, gospodine, zaista nisam, mada sam sretan to sam imao prilike to vidjeti. Doao sam k vama, gospodine Holmes, jer sam, priznajem, nepraktian ovjek, a neoekivano sam se spotaknuo o vrlo ozbiljan i udan problem. A budui da ste vi po meni drugi autoritet po redu u Europi... - Zaista? A smijem li pitati tko ima ast biti prvi? - upita Holmes suhim glasom. - Na ovjeka izrazito znanstvena duha vrlo privlano utjee rad gospodina Bartillona. - Zar onda ne bi bilo bolje da se njemu obratite za savjet? - Rekoh, gospodine, na ovjeka izrazito znanstvena duha. Ali to se tie primjene, poznato je da vam nema premca. Nadam se, gospodine, da nisam nehotice...

- Ostavimo se toga - ree Holmes. - Mislim, doktore Mortimere, da bi bilo pametnije kad biste bez okolianja jasno, glasno i tono ispriali kakve je prirode problem u vezi kojeg traite moju pomo.

2. Baskervilsko prokletstvo

- Imam u svom depu jedan rukopis - ree doktor James Mortimer. - Opazio sam ga im ste uli u sobu - odvrati Holmes. - To je stari rukopis. - S poetka osamnaestog stoljea, ako nije falsifikat. - Kako moete to tvrditi, gospodine? - Promatrao sam ga cijelo vrijeme dok ste govorili, jer vam je malice virio iz depa. Bijedan bi to bio strunjak koji ne bi mogao utvrditi priblinu starost jednog takvog dokumenta s najvie dva, tri desetljea razlike pri utvrivanju njegove starosti. Moda ste itali moju malu raspravu o toj stvari. Rukopis potjee, mislim, otprilike iz 1730. godine. - Upravo iz 1732. godine. - Doktor Mortimer izvadi rukopis iz svojeg gornjeg depa na prsima. - Ovaj obiteljski dokument povjerio mi je sir Charles Baskerville, ija je nenadana tragina smrt prije tri mjeseca uzbudila cijeli Devonshire. Iskreno govorei, bio sam mu ne samo lijenik, ve i osobni prijatelj. Bio je to ovjek snana duha, lukav, praktian i pomalo sklon matanju, upravo kao i ja. Ipak, ozbiljno je shvaao ovaj dokument i bio je pripreman upravo na takvu smrt kakva ga je snala. Holmes isprui ruku i uze rukopis pa ga rairi na koljenu. - Opaate li Watsone, kako se slovo "s" ponavlja sad kao dugo, a sad kao kratko. To mi je, uz druge znakove, omoguilo da utvrdim vrijeme kad je rukopis nastao. Bacih pogled preko njegova ramena na poutjeli papir i izblijedjeli rukopis. U

zaglavlju je pisalo "Baskerville Hall", a ispod toga velikim krivim brojkama 1732. - Kao da je neka vrsta zapisa. - Da, to je zapis o legendi koja ivi u obitelji Baskerville. - Ali, ako sam vas dobro razumio, eljeli ste moje miljenje vezano za neki suvremeniji dogaaj iz stvarnog ivota? - Da, radi se o sasvim suvremenom dogaaju. Stvar je hitna i konkretna, hitnija i konkretnija ne moe biti, i mora se rijeiti za dvadeset i etiri sata. Ali, rukopis je sasvim kratak i bitno povezan s dogaajem. S vaim doputenjem, proitat u vam ga. Holmes se zavali u svoj naslonja, osloni vrhove prstiju jedne ruke na prste druge i zatvori oi kao ovjek koji se predaje sudbini. Doktor Mortimer okrenu rukopis prema svjetlu, pa tankim hrapavim glasom proita slijedei, neobini, na starinski nain napisan iskaz: "O postanku Baskervilskog psa prialo se svata, ali, kako ja potjeem u pravoj liniji od Huga Baskervillea, pa sam priu uo od svojeg oca, kao to ju je i on uo od svojeg, zapisao sam je u uvjerenju da se sve dogodilo onako kao to je ovdje i opisano. I molim vas, sinovi moji, vjerujte da Pravda, koja kanjava grijeh, u svojoj velikoj milosti moe i pratati, pa se prokletstvo, ma koliko teko bilo, moe ponititi molitvom i pokajanjem. Nauite,stoga, iz ove pripovijesti ne plaiti se zlih plodova prolosti i pazite da vam pogane strasti, koje su tako strano pogodile nau obitelj u prolosti, ne nakode i u budunosti. Znajte, dakle, da je u doba velike engleske revolucije, iju je povijest napisao ueni lord Clarendon, a koju vam najozbiljnije preporuam proitati, zamkom Baskerville gospodario Hugo istog roda i imena. Ne moe se porei da je taj ovjek bio obijestan, pokvaren i bezboan. Susjedi su mu to mogli i oprostiti, jer u ovom kraju nije nikada bilo svetaca, ali je u njega bila nekakva

drska, okrutna narav, zbog koje se njegovo ime proulo po cijelom zapadnom kraju nae zemlje. Dogodilo se da se ovaj Hugo zaljubio (ako se tako svijetlom rijeju uope moe nazvati tako mrana strast) u ker jednog slobodnog seljaka ije je imanje bilo u blizini dobra Baskerville. No, mlada djevojka, inae smjerna i na dobrom glasu, sklanjala mu se s puta, jer se bojala njegova izvikana imena. I tako se dogodilo da Hugo, dobro znajui da djevojin otac i braa nisu kod kue, kriom upade s petoricom ili estoricom svojih raskalaenih i bezbonih drugova u seljakovo imanje i otme djevojku. Kad su je doveli u Hall, zatvore je u jednu sobu na gornjem katu, a Hugo i njegovi drugovi ostanu dolje, slavei vjenanje kako je i obiaj. Jadna djevojka bila je izvan sebe sluajui pjevanje, viku i strahovite psovke koje su dopirale odozdo, jer se za Huga Baskervillea tvrdilo da je u pijanstvu izgovarao kletve koje su mogle upropastiti svakoga tko bi ih sluao. U strahu i oajanju, ona se napokon ohrabrila uiniti neto ega bi se plaio i najhrabriji i najspretniji ovjek. Grevito se uhvatila za brljan kojim je bio obrastao, kao to je i danas, cijeli juni zid zamka, pa se, na taj nain, sa strehe spustila na zemlju i pohrlila preko movare svojoj kui. Ali, trebalo je puna tri sata hoda od zamka do imanja njezina oca. Dogodilo se to da je ubrzo zatim Hugo napustio svoje goste, kako bi na jelo, pie i na neto jo i gore doveo i svoju zatoenicu, ali pronaao je kavez prazan, jer je ptica bila odletjela. Zatim, kao da ga je sam vrag uao u njega, sjuri se niz stepenice u blagovaonicu, skoi na velik stol, i to tako da su popadale sve zdjele i boce, pa na sav glas, pred cijelim drutvom, povika kako e jo iste noi predati tijelo i duu paklenim silama, ako ne uhvati djevojku. I dok su drugovi zaprepateno zurili u razjarena ovjeka, jedan, koji je bio jo pokvareniji ili moda jo pijaniji od ostalih, povika da treba za njom poslati pse. Hugo onda istra iz kue pa naredi konjuarima da mu osedlaju kobilu i puste pse. Zatim dade psima ponjuiti djevojinu maramu, sve ih stjera u opor i pusti da jurnu preko movare obasjane mjeseinom.

Neko je vrijeme cijelo ono pijano drutvo bilo zanijemjelo od uda. Brzina kojom se sve to odigralo nije doputala da dou k sebi. Ali malo-pomalo poelo se u njihovim nakvaenim glavama bistriti i oni shvatie to e se odigrati u movari. I tad se podie grdna graja. Jedini su vikali i pri tom dizali svoje pitolje, drugi su podbadali konje, a trei tragali za novim bocama vina. Napokon dooe malo k sebi, i cijelo drutvance, njih trinaest, uzjaha konje i poe u potjeru za djevojkom. Mjesec im je jasno pokazivao put, i oni su trkom jurili istim onim putem kojim je djevojka morala proi kad je krenula kui. Jahali su kilometar-dva, kad susretoe jednoga od onih pastira koji tjeraju svoje ovce preko movare. Zapitae ga, viui, je li vidio u tom kraju nekog konjanika koji je poao u lov sa svojim psima. Predaja kae da je pastir bio gotovo obamro od straha, pa su mu rijei zastajale u grlu. Napokon im ipak ree da je doista vidio nesretnu djevojku i pse na njenom tragu. "Ali vidio sam i neto vie", ree on, "jer je kraj mene projahao na svojoj crnoj kobili Hugo Baskerville, a za njim je jurila neman, nekakvo pakleno pseto, ne dao mi dragi Bog da mi ikad takvo to bude za petama". Pijana gospoda nagrdie pastira, pa odjezdie dalje. Ali uskoro im se najei koa, jer se zau jurnjava preko movare, a kraj njih projuri sva zapjenuana crna kobila. Uzde su se vukle za njom, a sedlo je bilo prazno. Ta se pijana druba stisnula u gomilu, i sve ih obuze strava. Usprkos tome produie jahati preko movare, mada bi svatko od njih, da je bio sam, rado bio okrenuo svog konja natrag. Jaui lagano dalje, sustigoe pse. Iako poznati kao rasni i hrabri, psi se skupie u gomilu, cvilei na ulazu u duboku jarugu ili jamu, kako mi zovemo tu udolinu u movari. Nekoliko pasa ak pobjegnu u stranu, a drugi, nakostrijeene dlake i izbuljenih oiju, gledali su dolje, u onu usku uvalu pred sobom. Drutvo se zaustavilo. Moete i sami zakljuiti da su bili trjezniji nego na polasku. Veina nije htjela nikako dalje, ali njih trojica najhrabrijih, ili moda najpijanijih, zajahali su u jarugu. Jaruga se pred njima polako irila, a u njoj su bila dva velika

kamena. To je kamenje jo i danas ondje, a postavili su ga ljudi koji su ve odavno zaboravljeni. Nad istinom je jasno blistao mjesec, a posred nje je leala nesretna djevojka, ondje gdje je pala mrtva od umora i straha. Pa ipak se ona trojica nisu uzbudila ugledavi njezin le, pa ni ugledavi le Huga Baskervillea, koji je leao pokraj njezinog, ve tek kad spazie kako se nad Hugom nadnijela nekakva grozna, golema, crna zvijer u obliku psa, vea od bilo kakva psa, kakva nikad nije vidjelo oko ovjeka. Dok su uasnuto gledali, psina iupa grkljan Hugu Baskervilleu, pa se, krvave gubice i uarenih oiju zagleda u jahae. Na to sva trojica povikae, pa viui odmaglie usplahireni preko movare. Za jednog kau da je jo iste noi umro od straha, a druga dvojica ostadoe oteena duha i tijela do kraja ivota. To je, sinovi moji, pria o podrijetlu psa za kojega se kae da otada nemilosrdno progoni nau obitelj. Zabiljeio sam to, jer poznate stvari zadaju manje straha od onih o kojima se ape ili nasluuje. Ne moe se, meutim, porei da su mnogi iz nae obitelji izgubili ivote zlokobnom smru, naglo, tajanstveno i krvavo. No ipak, vjerujmo u beskrajnu milost Providnosti. Ona, kao to kae Sveto pismo, nikad ne kanjava nevine i ne ide dalje od treeg ili etvrtog koljena. Toj providnosti, sinovi moji, ja vas preporuujem i savjetujem vam da budete oprezni i da se uvate movare u onim tamnim satima kad caruju sile Neastivog. Hugo od Baskervillea napisao je ovo za sinove svoje, Rogera i Johna, s porukom da nita o ovome ne govore svojoj sestri Elizabeth. Kad je doktor Mortimer zavrio itanje ove neobine pripovijesti, gurnu svoje naoale na elo, pa pogleda Sherlocka Holmesa. Ovaj zijevnu i baci opuak cigarete u vatru. - Pa - ree.

- Zar ne mislite da je stvar zanimljiva? - Za nekoga tko sakuplja bajke. Doktor Mortimer izvadi iz svog depa presavijenu stranicu novina. - Onda emo vam, gospodine Holmes, pokazati neto to nije toliko staro. Ovo je "Devon County Chronicle" od 14. lipnja ove godine. Tu je kratak prikaz probranih injenica o smrti sir Charlesa Baskervillea, koja je nastupila nekoliko dana prije. Moj prijatelj se malo nagnu, a lice mu dobi izraz radoznalosti. Na posjetilac ponovo namjesti svoje naoale i produi: Skoranja nenadana smrt sir Charlesa Baskervillea, za kojega se govorilo da e na slijedeim izborima biti kandidat Liberalne stranke, odjeknula je alosno u cijelom okrugu. Premda je sir Charles odnedavno stanovao u Baskerville Hallu, njegova prijazna priroda i izuzetna irokogrudnost pridonijeli su da stekne naklonost i potovanje svih ljudi koji bi doli s njim u dodir. U ovo doba bogatih skorojevia ovjeku je drago kad potomak neke stare obitelji toga kraja, koja je prola teke dane, vlastitim snagama stekne imovinu i njom osvjei sjaj svoga roda. Kao to je dobro poznato, sir Charles zaradio je velike svote u junoafrikim transakcijama. Bio je mudriji od ljudi koji su ekali da se kolo sree okrene protiv njih, pa je unovio cijelu svoju dobit i s njom se vratio u Englesku. Prije dvije godine se uselio u Baskerville Hall, a ve je cijeli kraj ve govorio o njegovim opsenim planovima za obnovu i izgradnju zemlje, koje je prekinula njegova smrt. Nemajui djece, izjavljivao je otvoreno kako eli da se cijeli taj kraj, jo za njegova ivota, okoristi njegovom imovinom. Mnogi e zbog toga imati i osobnih razloga oplakivati njegovu preranu smrt. O njegovim velikim prilozima u dobrotvorne svrhe bilo je esto rijei u naem listu.

Okolnosti pod kojima je umro sir Charles istraga nije mogla potpuno rasvijetliti, ali je utvreno dovoljno da se pobiju odreene glasine koje potjeu iz lokalnog praznovjerja. Nema ni najmanje osnove za pomisao o nekom zlodjelu, a jo manje za pomisao da su posrijedi neke natprirodne sile. Sir Charles bio je udovac i ovjek o kojem se govorilo da je, u neku ruku, nastrane udi. I pored svog velikog bogatstva ivio je skromno, a brani par Barrymore bili su jedina posluga koja je ivjela u Baskerville Hallu. Suprug je bio zaposlen kao posluitelj, a ena kao domaica. Prema njihovim iskazima, kao i prema svjedoenju nekoliko pokojnikovih prijatelja, sir Charles ve je neko vrijeme bio slaba zdravlja i patio od srane bolesti koja se oitovala u iznenadnim promjenama boje lica, u tekom disanju i u napadima duevne potitenosti. James Mortimer, prijatelj i kuni lijenik pokojnika, dao je isti iskaz. injenice su u ovom sluaju jednostavne. Sir Charles Baskerville imao je obiaj da svake veeri, prije nego to legne, proeta poznatom alejom tisovine pred Baskerville Hallom. Da mu je to bio obiaj, svjedoe i Barrvmoreovi. Na dan 4. lipnja, sir Charles je izjavio, kako sutradan namjerava poi u London, pa je naredio Barrymoru da mu spremi prtljagu. Uveer je izaao u svoju uobiajenu etnju, za vrijeme koje je bio navikao popuiti cigaru. S te se etnje vie nije vratio. U dvanaest sati se Barrymore, vidjevi da su vrata predvorja jo otvorena, uznemirio i krenuo s upaljenim fenjerom traiti svoga gospodara. No je bila vlana, pa su se tragovi sir Charlesa lako raspoznavali po aleji tisovine. Na sredini tog puta nalaze se mala vrata koja vode prema movari. Po odreenim znakovima moe se zakljuiti da je sir Charles stajao tu neko vrijeme, a da je potom produio alejom, na kraju koje je pronaen njegov le. Nije objanjena okolnost. Barrymore svjedoi da se tragovi, poevi od malih vrata koja su na sredini puta, mijenjaju, pa se ini kao da je njegov gospodar odande hodao na prstima. Ciganin, po imenu Murphy, trgovac konjima, nalazio se u to doba blizu tih vrata, negdje uz movaru, ali po vlastitom iskazu, prilino pijan. On izjavljuje da je uo nekakve krikove, ali da ne

moe rei iz kojeg su smjera dolazili. Tragovi nasilja na leu nisu se mogli pronai. Ipak su, sudei po lijenikom nalazu, crte njegova lica bile nevjerojatno izobliene - toliko izobliene da doktor Mortimer u prvi mah nije mogao povjerovati da je pred njim tijelo njegova prijatelja i pacijenta. Meutim, to je esti simptom kad smrt nastupi zbog sranih bolesti. To objanjenje potvreno je obdukcijom, koja je utvrdila da je rije o organskoj bolesti srca. Zato je istrana porota i donijela zakljuak koji je suglasan s lijenikim uvjerenjem. Dobro je to to je sve ovako ispalo, jer je, razumije se, od najvee vanosti da i sir Charlesov nasljednik ostane u Hallu i da nastavi, ovako tuno prekinut, koristan rad. Da prozaino rjeenje istranog suca, zasnovano na lijenikom nalazu, nije uutkalo romantinu priu koja je kruila od uha do uha, moglo se dogoditi i to da bi teko pronali novog stanara u Baskerville Hallu. Kako saznajemo, najblii roak je, pod pretpostavkom da je iv, gospodin Henry Baskerville, sin mlaega brata sir Charlesa. Taj mladi ovjek, prema posljednjim vijestima, boravi u Americi. Poduzete su mjere kako bi ga se obavijestilo o nasljedstvu koje ga eka". Doktor Mortimer ponovo savi svoje novine i gurnu ih u dep. - To su, gospodine Holmes, slubeno potvrene injenice u vezi smrti sir Charlesa Baskervillea. - Moram vam zahvaliti - ree Sherlock - to ste mi skrenuli panju na sluaj koji krije mnogo zanimljivih pojedinosti. Svojevremeno su mi zapeli za oko neki novinski izvjetaji o tome, ali sam upravo tada bio zaokupljen sasvim neobinim, neznatnim sluajem s vatikanskim kamejima, pa sam, u elji da zadovoljim Papu, izgubio vezu s raznim zanimljivim sluajevima iz engleskog ivota. Rekli ste da su injenice spomenute u ovom lanku slubeno potvrene. - Da. - E, sad mi recite to se neslubeno doznalo.

Rekavi to, Holmes se zavali u naslonja i spoji vrhove prstiju, a lice mu poprimi izraz nepokretnosti, izraz koji je uvijek upozoravao na to da neto paljivo razmatra i prosuuje. Rei u vam neto to dosad nisam jo nikome povjerio. ak sam i pred istranim sudom to preutio. Uinio sam to zato to znanstvenik ne smije ostavljati dojam da pomae narodno praznovjerje. Imao sam jo jedan razlog: znao sam, naime, budui da i novine tvrde, da e Baskerville Hall svakako ostati nenastanjen ako se pogora ve ionako lo glas koji prati taj dom. Zbog ta dva razloga nisam htio rei sve to znam, ponajprije zato to od toga ne bi bilo nikakve koristi. Ali, prema vama nemam razloga da ne budem potpuno otvoren. - Movara je sasvim rijetko naseljena, tako da su svi susjedi prilino upueni u ivote jedno drugih. Zato sam i ja prijateljevao sa sir Charlesom Baskervilleom. Izuzevi gospodina Franklanda iz Lafter Halla i gospodina Stapletona, prirodnjaka, u cijelom kraju nema obrazovanih ljudi. Sir Charles je bio povuen ovjek, ali nas je njegova bolest zbliila, a zblienju je posebno pridonijelo nae obostrano zanimanje za znanost. Sa sobom je iz june Afrike bio donio pregrt znanstvenih podataka, pa smo mnoge veeri ugodno provodili raspravljajui o usporednoj anatomiji Bumana i Hotentota. Posljednjih mjeseci bilo mi je sve jasnije da su ivci sir Charlesa napeti do krajnjih granica. Legenda koju sam vam proitao ostavila je na njega jak dojam - toliko jak da ga nikakva sila na svijetu nije mogla nagnati da nou kroi u movaru, iako je to bio njegov posjed. Ma koliko vam se to inilo nevjerojatnim, gospodine Holmes, on je najozbiljnije vjerovao da se zla kob urotila protiv njegova roda, a primjeri koje je spomenuo o svojim precima nisu bili nimalo utjeni. Neprestano ga je morila pomisao da ga progone zlodusi, pa me je nekoliko puta pitao jesam li nou, prilikom posjeta svojih bolesnika, ikad vidio neku udnu spodobu ili uo lave psa.

Posebno me esto pitao za ovo drugo i pri tome bi mu glas uvijek zadrhtao od uzbuenja. Jedne veeri, sjeam se dobro tog dogaaja, otprilike tri tjedna prije njegove nesretne smrti, vozio sam se prema Baskerville Hallu. On se sluajno naao ba na malim vratima. Siao sam s dvokolice i stao pred njega, kad mi se uini kao da su mu se oi zapiljile u neto iza mog ramena i da prestraeno zuri u tom smjeru. Okrenuo sam se i vidio kako je gornjim krajem puta prolo neto za to sam mislio da je veliko crno tele. Toliko je bio uzbuen i usplahiren da sam morao otii do onog mjesta ne bi li ustanovio o kakvoj je ivotinji rije. Meutim, ona je nestala. Ta pojava ga se teko dojmila. Ostao sam cijelu veer kod njega, i tom prilikom, ne bi li mi objasnio svoje uzbuenje, dao mi je na uvanje ovu pripovijest koju sam vam upravo proitao. Spomenuo sam ovaj mali dogaaj, jer ima posebno znaenje u vezi s tragedijom koja ga je kasnije snala. U to vrijeme, meutim, bio sam uvjeren da je posrijedi sluajna pojava i da je njegovo uzbuenje lieno bilo kakve osnove. Sir Charles, na moj savjet, odluio je otputovati u London. Znao sam da boluje od srane mane. Stalno uzbuenje u kojem je ivio ozbiljno je naruilo njegovo zdravlje, iako je njegovo uzbuenje bilo lieno stvarne osnove. Mislio sam da e se nakon nekoliko mjeseci razonode u velikom gradu vratiti preporoen. Na zajedniki prijatelj, gospodin Stapleton, koji je takoer bio zabrinut za njegovo zdravlje, prihvatio je moje miljenje. Nesrei ipak nije izbjegao. Sluga Barrymore iste je noi, kad je naao le, poslao k meni na konju Perkinsa, konjuara, da me o tome obavijesti i kako sam, premda je bilo ve kasno, jo bio na nogama, uspio sam sat vremena poslije dogaaja stii u Baskerville Hall. Ispitao sam i usporedio sve injenice koje je istraga zabiljeila. Pratio sam tragove nogu u aleji tisovine, vidio mjesto kraj malih vrata koja vode put movare u kojoj je on, ini se neto ekao, primijetio promjenu tragova na putu koji vodi od tog mjesta i

utvrdio kako na mekom tlu, osim tragova koje je ostavio Barrymore, nije bilo drugih to bi ih ostavili ljudi. Napokon sam paljivo pregledao le, koji do mog dolaska nije bio nitko dirnuo. Sir Charles leao je licem okrenut prema zemlji, ispruenih ruku, prstiju zarinutih u tlo i, zbog jakog uzbuenja, toliko izobliena lica da sam jedva mogao prepoznati svojeg prijatelja. Tjelesnih ozljeda nije imao. Ali je Barrymore dao u istrazi lani iskaz. Izjavio je da na tlu u blizini lea nije bilo nikakvih drugih tragova. On ih nije bio opazio. Ali, ja sam malo podalje ustvrdio svjee i jasne tragove... - Tragove nogu? - Tragove nogu! - Mukih ili enskih? Doktor Mortimer nas udnovato pogleda, a zatim ree tiho, gotovo apatom: - Gospodine Holmes, bili su to tragovi divovskog psa.

3. Problem

Priznajem da sam se najeio kad sam uo te rijei. I doktorov je glas podrhtavao, i sam je bio uzbuen zbog svojih rijei. Holmes se uzrujano nagnu naprijed, a oi mu zasjae suhim ukoenim sjajem, kakvim su mu sjale kad god bi ga neki sluaj posebno zainteresirao. - Vidjeli ste te tragove? - Jasno, kao to sada vidim vas. - I nita niste rekli? - Od kakve bi to koristi bilo? - Kako objanjavate da nitko drugi, osim vas, nije vidio te tragove? - Drugi su bili udaljeni dvadesetak koraka od lea, pa im ti tragovi nisu mogli upasti u oi. Ni ja ih vjerojatno ne bi bio opazio, da nisam znao legendu. - Ima li mnogo ovarskih pasa uz movaru? - Ima, ali to nisu bili tragovi ovarskog psa. - Kaete da su bili veliki. - Golemi. - Ali, ta ivotinja nije prilazila leu? - Nije. - Kakva je bila no? - Vlana i hladna.

- Da li je u to vrijeme padala kia? - Nije. - Kako izgleda aleja? - Sastoji se od dviju starih, gustih ivica tisovine visokih etiri metra i potpuno neprovidnih. Put koji vodi sredinom aleje irok je tri metra. - Ima li jo neto izmeu ivice i puta? - Da, sa svake strane izmeu puta i ivice prostire se travnjak irok dva metra. - Pretpostavljam da je ivica od tisovine na jednom mjestu probijena nekim vratacima? - Da, vratacima koja vode prema movari. - Postoji li ondje jo koji otvor? -Ne. - Da ovjek stigne u aleju tisovine, treba se, dakle, uputiti iz kue ili krenuti iz movarnog kraja i proi kroz ta vrataca? - Postoji jo prolaz kroz paviljon na kraju aleje. - Zar jer sir Charles dotle stigao? - Nije, leao je otprilike etrdeset i pet metara daleko od paviljona. - E, recite mi sada, doktore - a to je vano - da li je istih takvih tragova, kakve ste vidjeli na putu, bilo i na travi? - Na travi se tragovi nisu mogli vidjeti.

- Da li ih je bilo na onom mjestu puta gdje se nalaze vrataca s izlazom u movarni kraj? - Da, bilo ih je na rubu puta, ondje gdje vrataca vode prema movari. - Jo me neto neobino zanima. Jesu li vrataca bila zatvorena? - Zatvorena i pod zasunom. - Koliko su visoka? - Otprilike metar i dvadeset. - Znai, svatko ih je mogao preskoiti? - Da. - A kakve ste tragove opazili uz vrataca? - Nikakve. - Gospode boe! Da li je netko ispitao to mjesto? - Ispitao sam ga ja. - I niste nali nita? - Zemlja je bila prilino izgaena. Sir Charles je takoer tu stajao pet-deset minuta. - Po emu to zakljuujete? - Po tome to je dva puta otresao pepeo sa svoje cigare. - Odlino. To je, kolega Watsone, po naem ukusu. A tragovi?

- Na tom malom prostoru posvuda je bilo tragova njegovih nogu. Druge nisam mogao otkriti. Sherlock Holmes se nestrpljivo udari rukom po koljenu i poviknu: - Ah! teta to nisam bio tamo! Pred nama je neobino zanimljiv sluaj, koji bi strunjaku otvorio oi. Taj komad zemlje, s kojega bih mogao itati kao s komada papira, sad je, poslije toliko vremena, poravnan kiom i izgaen klompama radoznalih seljaka. Oh, gospodine Mortimere, gospodine Mortimere, zato me niste pozvali? Veliku ste odgovornost natovarili na svoju duu. - Nisam vas mogao pozvati, gospodine Holmes, jer bih time pred javnou otkrio odreene injenice. Meutim, ve sam vam iznio razloge zbog kojih to ne elim. Osim toga... Osim toga... - Zato ste se ustruavali? - Postoji podruje u kojem je i najotroumniji i najiskusniji detektiv nemoan. - Hoete li rei da su posrijedi natprirodne sile? - Ne kaem to. - Ne kaete, ali sumnjate na to. - Od one noi, gospodine Holmes, saznao sam za razne sluajeve koji se teko mogu ubrojiti u prirodne. - Na primjer? - Jo prije nego to se odigrao taj strani dogaaj, razni su ljudi u movari vidjeli neku spodobu koja odgovara opisu baskervilskog neastivog duha, sigurno je da nije rije o nekoj poznatoj ivotinji. Svi se slau u tome da je to svjetlucavo

stvorenje bilo golemo, jezivo i sablasno. Sasluao sam sve te ljude. Jedan je priglup poljodjelac, drugi potkiva, a trei napoliar. Sva trojica priaju istu priu o stranoj prilici koja odgovara opisu paklenog psa iz legende. Mogu vam rei da u cijeloj okolici vlada smrtni strah. Samo vrlo smion ovjek usuuje se nou proi movarom. - Zar vi, kao kolovan ovjek, vjerujete da strah spada u natprirodno podruje? - Ne znam to misliti o tome. Holmes slee ramenima i ree: - Do sada sam svoja istraivanja ograniavao na ovaj svijet. Koliko su mi moje skromne snage doputale, borio sam se protiv zla. Ali napasti oca svog zla, to bi bio moda odve astoljubiv pothvat. Morate ipak priznati da je trag nogu neto sasvim stvarno. - I pojava one psine, koju sam vam prije spomenuo, stvarna je, jer je jednom ovjeku istrgla grkljan, a ipak je to vraje stvorenje. - Vidim da ste potpuno preli u natprirodno. Kaite mi sada jo neto, gospodine Mortimere: Ako zastupate takva naela, zato ste doli k meni po savjet? Kaete mi da ne vrijedi istraivati smrt sir Charlesa, a u isti mah elite da to ipak uinim. - Nisam rekao da to od vas elim. - Kako vam mogu onda pomoi? - Time to ete mi dati savjet to da radim sa sir Henry Baskervilleom; on dolazi - i tu doktor Mortimer pogleda na svoju sat - tono za sat i etvrt na stanicu Waterloo.

- Kao nasljednik? - Da. Poslije smrti sir Charlesa potraili smo mladog gospodina i saznali da ivi u Kanadi kao poljodjelac. Prema obavijestima koje smo dobili, u svakom je pogledu odluan mladi. Sad ne govorim kao lijenik, nego kao uvar sir Charlesove oporuke. - Zar u suprotnom nitko drugi ne polae pravo na to nasljedstvo? - Nitko. Jedini roak, koji bi osim njega, mogao doi u obzir, bio je Roger Baskerville, najmlai od trojice brae od kojih je sir Charles bio najstariji. Drugi brat, koji je u mladosti umro, bio je otac naeg sir Henryja. Trei, Roger, bio je crna ovca obitelji. U ilama mu je tekla ona stara, opaka baskervilska krv. Kako su mu priali, bio je slika i prilika svoga pretka, starog Huga. Kad mu u Engleskoj poe gorjeti tlo pod nogama, pobjegao je u Srednju Ameriku i ondje je godine 1876. umro od ute groznice. Henry je posljednji Baskerville. Za jedan sat i pet minuta nai u se s njim na stanici Waterloo. Primio sam njegov brzojav da je jutros stigao u Southampton. Dakle, gospodine Holmes, to mi savjetujete uraditi ? - Glupo je ne otii u dom svojih predaka. - To je prirodno, zar ne? Pa ipak, pomislite da je svakom Baskervilleu koji se tamo useli dosuena strana sudbina. Uvjeren sam da bi me sir Charles prije svoje smrti, da je mogao, savjetovao da posljednjeg potomka tako stare loze, nasljednika tako velikog bogatstva, ne pustim u tu zloduhu kuu. S druge strane, ne moe se poricati da blagostanje cijelog onog emernog kraja ovisi o njegovoj prisutnosti. Svo dobro koje je sir Charles inio bit e uzaludno, ako Baskerville Hall ne bude imao svog gospodara. Plaim se da e na mene utjecati interes koji osjeam za tu stvar, pa sam zato iznio cijeli sluaj i molim vas da me posavjetujete.

Holmes razmisli, pa ree: - Da vam kaem u nekoliko rijei: po vaem se miljenju tu umijeala nekakva neastiva sila, i Dartmoore je postao opasno mjesto za boravak jednog Baskervilla. Mislite li na taj nain ? - Svakako. Rekao bih da postoji razlog za takvo miljenje. - Tako je. Ali je sigurno i ovo: ako je tona vaa pretpostavka o natprirodnim silama, ona bi ovom mladiu i u Londonu mogla isto tako nauditi kao i u Devonshireu. Ne ide mi u glavu da vrag ima prostorno ogranienu mo koja vrijedi samo za jednu upu. - Vi uzimate tu stvar neto aljivije, gospodine Holmes, nego to biste to uinili da ste sami doivjeli ovaj sluaj. Ako sam vas dobro razumio, vi mislite da je mlad ovjek isto toliko siguran u Devonshireu koliko i u Londonu. On dolazi za 50 minuta, to mi preporuujete? - Preporuujem vam, dragi gospodine, da uzmete kola, da pozovete svog psa mjeanca, koji grebe po mojim vratima, da se odvezete do postaje Waterloo i doekate sir Henrvja Baskervillea. - A onda? - A onda mu neete o tom sluaju nita govoriti sve dok mi stvar ne postane jasna. - Koliko e vam vremena za to trebati? - Dvadeset i etiri sata. Bit u vam zahvalan, gospodine Mortimere, ako me posjetite sutra ujutro u deset, a za moje budue planove bit e mi od znatne pomoi ako dovedete k meni sir Henryja Baskervillea.

- Tako u i uiniti, gospodine Holmes. Mortimer zabiljei taj sastanak na manetu svoje koulje, pa na svoj udan, pomalo rastresen nain, potra prema vratima. No Holmes ga zovnu sa stepenica. - Jo samo jedno pitanje, gospodine. Vi kaete da su prije sir Charlesove smrti neki ljudi vidjeli tu sablast u movari? - Da, njih trojica. - Da li ju je netko vidio i poslije toga? - Nisam nita o tome uo. - Hvala vam i zbogom. Holmes ponovo sjede na stolicu, gledajui ispred sebe mirnim pogledom punim zadovoljstva, kao da vidi pred sobom zadatak dostojan njegova uma. - Izlazite li danas, Watsone? - Izlazim, osim ako vam mogu pomoi. - Ne, dragi moj, obratit u vam se za pomo tek kad bude trebalo neto raditi. Ovaj je sluaj divan, u nekom pogledu ak i jedinstven. Ako proete pokraj Bradleyeve radnje, recite mu, molim vas, da mi poalje funtu svog najjaeg sjeenog duhana. Hvala. Dobro bi bilo da nekako udesite da se ne vraate prije veere. Meni e biti pravo zadovoljstvo ako budemo mogli usporediti svoje dojmove o ovom jako zanimljivom jutarnjem problemu. Znao sam da su povlaenje u sebe i usamljenost potrebni mom prijatelju u tim trenucima intenzivnog razmiljanja, kad mjeri vrijednost svakog djelia dokaza i donosi zakljuke o tome koje su okolnosti znaajne, a koje beznaajne. Proveo sam zato cijeli dan u svom klubu i tek se uveer vratio u Baker

Street. Bilo je gotovo 21 sati kad sam ponovo uao u nau sobu. - im sam otvorio vrata, prva mi je misao bila da je izbio poar, jer je soba bila toliko ispunjena dimom da se jedva vidjela svjetlost svjetiljke na stolu. Ipak, kad uoh u sobu, uvidjeh da se varam. Bio je to samo ljut dim jakog duhana koji mi je stezao grlo i natjerao me na kaalj. Kroz dim ugledah nejasno Sherlocka Homesa, koji je s crnom glinenom lulom u zubima, u kunom ogrtau, sjedio udobno zavaljen u svom naslonjau. Oko njega je lealo nekoliko svitaka papira. - Da niste nazebli, Watsone? - upita me. - Ne, nego je kriv ovaj otrovni zrak. - Hm! Imate pravo, i meni se ini da je gust. - Gust? Nepodnoljiv je! - Otvorite onda prozor. Vi ste, kao to vidim, cijeli dan proveli u svom klubu? - Ali, Holmes, zaboga! - Jesam li u pravu? - Da, ali kako ste... - Zaista, toliko ste bezazleni, Watsone, da me oduevljavate. Uivam to mogu svoje slabe sposobnosti malo iskuati na vama. Jedan gospodin izlazi po kii. Uveer se vraa i izgleda kao da je iziao iz kutije: eir i cipele su mu besprijekorni. Cijeli je dan, dakle, proveo na jednom mjestu. Prisnih prijatelja nema. Gdje je onda bio? Zar to nije samo po sebi razumljivo? - Svakako, prilino je razumljivo.

- Svijet je pun razumljivih stvari na koje nitko ne obraa panju. to mislite gdje sam ja bio? - Isto tako, cijeli dan kod kue. - Naprotiv, bio sam u Devonshireu. - Duhom? - Tako je. Moje je tijelo ostalo u ovom naslonjau, kao to s aljenjem primjeujem, za vrijeme moje odsutnosti je popilo dva velika vra kave i unitilo Stamfordovu generaltabnu kartu tog dijela movarnog predjela, a moj duh je cijelog dana lebdio nad tim komadom zemlje. Uvjeren sam da bih se mogao potpuno slobodno snalaziti po tom kraju. - Karta je, svakako, raena u velikom mjerilu? - Vrlo velikom. On razvi mapu i rairi je na svom koljenu. - Evo, to je kraj koji nas zanima. Usred njega je Baskerville Hall. - A okolo je uma ? -Da. Pretpostavljam da se aleja tisovine, mada nije unesena u kartu pod tim imenom, prua u tom smjeru. Kao to vidite, movarni kraj nalazi se desno odatle. Ovaj mali skup kua je seoce Grimpen u kojem ivi na prijatelj Mortimer. U krugu od osam kilometara, kao to vidite, ima samo nekoliko rasturenih kua. Tu je Lafter Hall, o kojem je u prii bilo rijei. Tu je ucrtana kua, moda stan onog prirodnjaka, Stapletona, ako me sjeanje ne vara. Tu su, zatim dva majura, High Tor i Foulmire. Napokon, dvadeset i dva kilometara odavde nalazi se Princetown s velikim kaznenim zavodom. Izmeu tih dalekih toaka, kao i oko njih, prua se tuna, pusta movara. To je,

dakle, scena kojoj se odigrala ova nemila stvar i na kojoj e se, moda, s naom pomoi ona i razviti. - ini se da je kraj jezovit. - Da, prilii u potpunosti velikom zloinu. Kad bi vrag poelio da se umijea u ljudske stvari... - Zar ste i vi skloni natprirodnim objanjenjima? - I vraja orua mogu biti od krvi i mesa, zar ne? Moramo postaviti od dva pitanja. Prvo: je li poinjen uope zloin? Drugo: o emu se sastoji zloin i kako je poinjen? Razumije se, ako su Mortimerove pretpostavke tone i ako imamo posla sa zlim duhovima, koji su izvan prirodnih zakona, onda nam je posao uzaludan. Ali naa je dunost da iscrpimo sve pretpostavke prije nego to nam ostane ova. Ako nemate nita protiv, mislim da ponovo trebamo zatvoriti prozor. Prilino je udno, ali koncentrirana atmosfera pomae mi da sredim misli. Jo nisam doao dotle da se zavuem u krinju, pa da mislim, mada bi to bila logina posljedica mojeg uvjerenja... Jeste li i vi malo razmislili o tom sluaju? - Radi se o zbrkanom sluaju. - Ima u njemu nekoliko znaajnih toaka: promjena tragova nogu, na primjer. to mislite o tome? - Doktor Mortimer tvrdi da je Baskerville dio staze u aleji preao neujno, na prstima. - On samo ponavlja ono to je neki glupan rekao prilikom oevida. Zato bi ovjek iao niz aleju na prstima? - On je trao, Watsone, oajniki je trao, trao u smrtnom strahu, sve dok ga nije pogodio infarkt, pa je pao licem na zemlju. - Trao, ali zato je trao?

- U tom je pitanju na problem. Neki znakovi govore da je razum izgubio od straha jo prije nego to je poeo trati. - Kako znate ? - Pretpostavljam da je uzrok njegova straha dolazio prema njemu iz movare. Ako je to tako, a ini se da jest, onda samo ovjek koji je izgubio razum moe trati od kue umjesto da tri prema njoj. Ako se sloimo da je Ciganinov iskaz istinit, onda je sir Charles, zapomaui, trao upravo u smjeru odakle je najmanje mogao oekivati pomo. I nadalje, koga je on ekao te noi i zato je ekao u aleji tisovine, a ne u svojoj kui? - Mislite li da je on nekoga ekao? - On je bio ve u godinama i boleljiv. Razumljivo je to je uveer izlazio u etnju, ali zemlja je bila vlana, a no hladna. Zar je prirodno da on pet do deset minuta stoji na istom mjestu, kao to je doktor Mortimer, s vie dara za zapaanje nego to sam to od njega oekivao, zakljuio po pepelu cigare? - Ali on je svake veeri izlazio. - Smatram kako nije vjerojatno da je svake veeri ekao kraj vrataca koja vode prema movari. Svjedoci nas, naprotiv, uvjeravaju da je izbjegavao movaru. A te je veeri ekao. Bila je to veer prije nego to je trebalo da otputuje u London. Stvar se ve razvija, Watsone. Stvari se uklapaju. Smijem li vas zamoliti da mi dodate violinu? Sva razmiljanja o toj stvari odgodit emo za sutra ujutro, kad e nam posjet doktora Mortimera i sir Henryja Baskervilla pruiti nove, korisne podatke.

4. Sir Henry Baskerville

Nakon doruka su raspremili stol prije nego to obiavaju, pa je Holmes doekao obeani posjet u kunom ogrtau. Nai su gosti bili toni, jer je sat otkucavao upravo deset kad je uao Mortimer s mladim barunom. Bio je to omanji ivahan ovjek, crnih oiju, u ranim tridesetima; vrlo snane grae, gustih obrva i otrih crta lica koje su odavale borbenost. Imao je smee vuneno odijelo, a cijela njegova pojava, preplanula na suncu i vjetru, odavala je ovjeka koji gotovo itavo svoje vrijeme provodi pod vedrim nebom. U njegovu vrstu pogledu i mirnom, sigurnom dranju neto je odavalo dentlmena. - Ovo je sir Henry Baskerville - ree Mortimer. - Da, gospodine Holmes. U cijeloj toj prii neobino je to to bih vas ja i sam bio potraio, ak i da mi to prijatelj nije predloio. Vi ste, kako ujem, slavni odgoneta zagonetki, a ja sam jutros postavljen pred jednu zagonetku ijem rjeenju nisam dovoljno dorastao. - Molim vas, sjednite, sir Henry. Ako sam vas dobro razumio, htjeli ste rei da ste doivjeli neto neobino otkad ste u Londonu. - Nije to osobito vano, gospodine Holmes, bit e da je rije o nekakvoj ali. Posrijedi je pismo, ako se to moe nazvati pismom. Primio sam ga jutros. On spusti na stol omotnicu, pa svi priosmo blie stolu. Bila je to prilino jednostavna omotnica sivkaste boje. - Na njoj je tampanim slovima, neispisanim rukopisom, evo vidite, ispisana adresa: "Sir Henry Baskerville, Hotel "Northumberland". Pismo ima potanski peat "Charing Cross", a peat na marci je udaren sino.

- Tko je znao da ete odsjesti u hotel "Northumberland"? upita Holmes naeg posjetioca, promatrajui ga otrim pogledom. - Nitko to nije mogao znati. Za taj hotel sam se odluio tek kad sam susreo doktora Mortimera. - Ali doktor Mortimer je, bez sumnje, ve bio odsjeo tamo. - Ne, odsjeo sam kod jednog prijatelja - ree lijenik. - Sastavljaa ovog pisma nita nije moglo navesti na pomisao da namjeravamo odsjesti u ovom hotelu. Holmes izvadi iz omotnice dvostruko presavijenu polovinu arka papira. Razvi ga i prostre na stol. Usred lista je bila napisana jedna jedina reenica, sloena pomou nalijepljenih tiskanih rijei. Reenica je glasila: "Ako vam je stalo do ivota, drite se to dalje od movare". Rukom je bila ispisana samo rije "movare", i to tiskanim slovima. - No, - ree sir Henry Baskerville - moda nam vi moete rei to to znai, sto mu gromova, i tko je taj koji se brine o meni ? - to vi mislite o tome, gospodine Mortimeru? U svakom sluaju, morate priznati da to pismo nije neto natprirodno. - Ne, nije, ali moda ga je poslao netko tko je uvjeren da je cijela ta pripovijest natprirodna! - Kakva pripovijest? - upita sir Henry otro - ini se, gospodo, da vi o mojim stvarima znate mnogo vie od mene. - Prije no to napustite ovu sobu, sir Henry, uputiti emo vas u sve ono to znamo - ree Holmes. - To vam obeavam. Ali sad emo, s vaim doputenjem, ograniiti svoju panju na ovaj

vrlo zanimljiv dokument. On je morao biti sastavljen i predan na potu sino. Imate li jueranji "Times", Watsone? - Eno ga tamo u kutu. - Smijem li vas zamoliti da mi dodate unutranju stranicu lista, onu s uvodnicima. - Brzim je pogledom preletio preko stupaca. - Odlian lanak o slobodi trgovine. Dopustite da vam iz njega neto proitam: "Bez uvoza nema izvoza, jer svaka drava tei k uravnoteenoj novanoj bilanci. I zato, to dalje od mjera zatite u privredi! Isto tako, svakom graaninu treba iskreno rei: 'Ako vam je stalo do ivota, do boljeg ivota, drite se privredne politike bez zatitnih carina. Budite svjesni da je interes zemlje vaniji od interesa pojedinaca1. To bi trebala biti izborna parola." - to mislite, Watsone? - povika Holmes, trljajui oduevljeno ruke. - Zar ne smatrate da je to miljenje dostojno divljenja? Doktor Mortimer je promatrao Holmesa ispitivakim pogledom zabrinuta lijenika, a i sir Henry Baskerville je upro, sasvim iznenaen, svoje crne oi u mene, i dobacio: - Ne razumijem se u carine i sline stvari, ali ini mi se da smo se, bar to se mojeg pisma tie, malo udaljili od teme. - Naprotiv, mislim da smo ve prilino blizu. Watson bolje poznaje moje metode od vas, ali ini mi se da ni on nije sasvim shvatio znaenje ovog uvodnika. - Ne, priznajem da nisam naao nikakvu vezu. _ Pa ipak, dragi moj Watsone, postoji tijesna veza, jer je ovo pismo izrezano iz ovog uvodnika: "Ako vam je stalo do ivota" i onda "to dalje od".... Zar ne vidite odakle su izvaene te rijei?

- Grom i pakao, u pravu ste. To je umijee! - povika sir Henry. - Ako ste iole sumnjali, sad vie ne moete, kad vidimo da tih nekoliko rijei, zapravo itavih dijelova reenice, na primjer "ako vam je stalo do ivota", tvore cjelinu izrezanu kao jedan komad. - Zaista, tako je. - Zbilja, gospodine Holmes, to je previe za moju pamet ree Mortimer i pogleda zaueno naeg prijatelja. - Mogao bih razumjeti da mi je netko rekao: "Rijei su iz nekih novina". Ali da vi kaete i ime i broj tih novina i da dodate da je to mjesto u njihovu uvodniku, to zapanjujue. Kako ste doli do toga? - Pretpostavljam, doktore, da vi na prvi pogled razlikujete lubanju Crnca od lubanje Eskima. - Naravno. - A kako to? - Kako? Jer sam prouavao lubanje. Razlika je velika. Uzvienje iznad onih duplji, ugao lica, zavod donje eljusti... - E, a ja opet prouavam ovo, i tu su razlike goleme. Za moje oi, izmeu prorijeenog borgisa Timesova uvodnika i neistog sloga nekog veernjeg lista od pola penija postoji isto toliko velika razlika kao to je vi uoavate izmeu crnake i eskimske lubanje. Razlikovanje pojedinih tipova slova ubraja se u temeljno znanje kriminalistike. Ipak, moram vam priznati da sam jednom u ranoj mladosti pomijeao "Leeds Mercury" s "Western Morning News". Ali uvodnik u "Timesu" je neto sasvim posebno. Kako je pismo sastavljeno juer,

pretpostavljao sam da su rijei, vjerojatno, uzete iz jueranjeg izdanja. - Ako sam vas razumio, gospodine Holmes - opazi sir Henry Baskerville - netko je ove rijei karama.... - karama za nokte. Kao to vidite, kare imaju kratke krake, pa su se dui isjeci morali dva puta zarezivati. - Tono. Netko je, znai, tekst pisma izrezao karama s kratkim kracima i zalijepio ga. - Gumiarabicom! - ree Holmes. - Gumiarabicom na papiru. Ali, htio bih znati zato je rije "movara" ispisana crnom tintom. - Zato to je rijetko kada otisnuta. Sve su druge rijei jednostavne i mogu se nai u svakom broju novina, ali rije "movara" nije ba esta. - To je svakako dobro objanjenje. Jeste li uspjeli iitati jo neto iz ovog pisma, gospodine Holmes? - Ima jo nekoliko sitnica, premda se poiljalac trudi da izbrie sve tragove koji bi ga mogli odati. Adresa je, kao to vidite, ispisana nespretnim slovima. Ali "Times" je list koji itaju uglavnom kolovani ljudi. Moemo zato pretpostaviti da je pismo sastavio neki obrazovani ovjek, koji eli pobuditi dojam da pripada nekoj neobrazovanoj klasi, a njegov trud da iskrene rukopis namee nam zakljuak da vam je njegov pisac poznat ili da biste ga mogli prepoznati. Opazit ete, dalje, kako rijei nisu zalijepljene u ravnini jedna do druge, ve su neke vie od drugih. Na primjer, rijei "drite se" stoje izvan reda. To bi moglo znaiti nepanju prilikom izrezivanja, a moda i da je onaj koji je izrezivao bio uzbuen ili se pak urio. Ipak, vie vjerujem u posljednju pretpostavku, jer je sastavljanje ovog pisma bilo zacijelo vana stvar, pa nije vjerojatno da bi

sastavlja pri tom bio nepaljiv. Ako se, pak, urio, onda ta okolnost dovodi do zanimljiva pitanja - zato se urio? Svakako, pismo koje bi do ranog jutra bilo predano na potu moralo bi doi u ruke sir Henryja prije nego to on napusti hotel. Da li se sastavlja pisma plaio da ga netko ne prekine, i ako se plaio, koga se to mogao plaiti? - Nagaajui, stvari odlaze u nama nepoznata podruja ree Mortimer. - Recite radije da odlaze u podruje u kojemu razmatramo sve mogunosti i odluujemo se za najvjerojatniju. Matu upotrebljavamo za znanstvena zakljuivanja. Ali zakljuivanja uvijek zasnivamo na vrstim, stvarnim postavkama. Moda mislite da govorim napamet, ali potpuno sam uvjeren da je na ovoj omotnici adresa napisana u nekom hotelu. - Kako, zaboga, moete rei tako neto? - Ako paljivo ispitate omotnicu, opazit ete da su piscu i pero i tinta inili tekoe. Pero se u jednoj jedinoj rijei dva puta razmaknulo, a tinte je pri pisanju ove kratke adrese nestajalo tri puta, to je dokaz da je u tintarnici bilo malo tekuine. U privatnoj kui teko bi dopustili da tinta i pero budu u takvom stanju, pa se gotovo nikad ne dogaa da oboje nisu ispravni. Vi, zacijelo, svi znate da su tintarnice i pera po hotelima gotovo uvijek kritini. Da, evo, bez kolebanja vam kaem: kad bismo mogli pregledati koeve za papir po svim hotelima u blizini Charing Crossa, dok ne naemo ostatke izrezana "Timesova" lanka, uhvatili bismo osobu koja je poslala ovo neobino pismo... Oho, oho, a to je ovo? ! | On jo jednom ispita papir s nalijepljenim rijeima, drei ga blizu oiju. - Dakle?

- Nita - ree ostavljajui papir. - Obina neispisana polovina arka, nema ak ni vodenog znaka. Mislim da smo iz ovog obinog pisma izvukli sve to se moglo. A sada, sir Henry, jo neto - je li vam se dogodilo neto vrijedno spomena otkada ste doli u London? - Ne, zaista nije, gospodine Holmes. Mislim da nije. - Niste li opazili da vas netko promatra ili slijedi? - Imam dojam da sam upao u bezvrijedni roman - ree na posjetitelj. - Sto mu gromova, zato bi mene netko slijedio ili promatrao? - O tome emo jo popriati. To je sve to imate za rei prije nego to prijeemo na stvar? - Hm, ovisi o tome to je po vama vrijedno spomena. - Sve ono to odstupa od uobiajenog toka ivota. Sir Henry se osmjehnu, pa ree: - Zasad mi ivot u Engleskoj nije dobro poznat, kako sam od rane mladosti ivio u Sjedinjenim Dravama i u Kanadi. Ali nadam se da gubitak jedne cipele kod vas nije uobiajena stvar. - A vi ste izgubili cipelu? - Gospodine - uzviknu Mortimer - on ju je morao jednostavno negdje zametnuti. Nai ete je kad se vratite u hotel. Kakvog smisla ima uznemirivati takvim sitnicama gospodina Holmesa? - Pa on je htio saznati sve to odstupa od uobiajenog ivota.

- Tako je - ree Holmes: - i taj me neznatan dogaaj zanima, ma koliko se on inio beznaajnim. Rekli ste, dakle, izgubili ste cipelu. - Ili sam je zametnuo, ako hoete. Sino sam stavio obje cipele pred vrata, a jutros sam naao samo jednu. Od djeaka koji je istio cipele nisam mogao doznati nita pametnoga. Najgore je to sam tek sino kupio na Strandu te cipele, tako da ih nisam bio jo ni obuo. - Pa, kad ih niste ni obuli, zato ste ih onda stavili pred vrata da ih oistite? - Bile su to ute cipele. Jo nisu bile namazane, pa sam ih zato stavio pred vrata. - Znai, vi ste juer odmah nakon dolaska u London kupili par cipela? - Nakupovao sam mnogo stvari: pratio me je pritom doktor Mortimer. Znate, kad je ovjek plemi i posjednik mora se malo urediti, a ja sam se, moe biti, na dalekom zapadu malo zapustio. Izmeu ostalih stvari, kupio sam ute cipele, dao sam est dolara za njih... No, jedna je ukradena prije nego to sam je obuo. - Jedna cipela nije bogzna kakav plijen za lopova - ree Sherlock Holmes. Mislim da je Mortimer u pravu i vjerujem da e se izgubljena cipela ubrzo pronai. - A sad, gospodo - ree odluno mladi barun - ini mi se da smo dovoljno govorili o samo nekolicini stvari koje za sad znamo. Vrijeme je da i vi ispunite svoje obeanje i opirnije objasnite to sve to znai. - Vaa je elja opravdana - odgovori Holmes. - Gospodine doktore, mislim da ete najbolje uiniti ako svojem prijatelju ispriate priu onako kao to ste je ispriali nama.

Tada ueni gospodin izvadi ispisani papir iz depa i, sluei se njime, izloi sve kao i dan ranije. Sir Henry Baskerville sluao ga je veoma paljivo i s vremena na vrijeme iznenaeno uzvikivao. - Ja sam, ini se, uz posjed naslijedio i osvetu kakvih mranih sila - ree kad je lijenik zavrio svoju dugu pripovijest. Istina, jo kao dijete neprestano sam sluao o neastivu psu. To je omiljena legenda u naoj obitelji, ali nikad u nju nisam ozbiljno vjerovao. Ipak, tajanstvena smrt moga strica ... kao da me je sasvim zbunila. Ne ide mi u glavu to to znai. Ni vama nije, vjerujem, sasvim jasno tko bi trebao voditi ovaj sluaj, policajac ili sveenik? - Tako je. - A sad jo ovo pismo koje sam dobio u hotelu. ini mi se da je pismo u nekoj vezi s traginim dogaajem to se zbio u blizini movare. - ini se da je netko o tom dogaaju bolje obavijeten od nas - ree doktor Mortimer. - A zatim - ree Holmes - taj netko nije prema vama neprijateljski raspoloen, jer vas upozorava na opasnost. - Moda me on zbog vlastite koristi eli udaljiti odavde? - Mogue je, naravno, i to. Zahvaljujem vam, gospodine Mortimere, to ste me stavili pred problem koji doputa razna zanimljiva rjeenja. A sad, najprije trebamo odluiti o jednoj okolnosti, sir Henry. Mislite li da je preporuljivo nastaniti se u Baskerville Hallu ili nije? - A zato ne bi bilo ? - ini se da bi to moglo biti povezano s opasnostima.

- Mislite li na opasnost naeg obiteljskog zloduha ili nekog ljudskog bia? - To tek moramo ispitati. - Bilo kako bilo, moj odgovor je jasan, gospodine Holmes: nema vraga u paklu ni ovjeka na zemlji koji bi me mogao sprijeiti da se nastanim u kui svojih predaka. Toga u se drati. Crne mu se obrve pritom skupie, a obraze mu obli snano rumenilo. Vatrena narav Baskervillea nije se ugasila u posljednjem izdanku tog roda. - Meutim - produi on - jo nisam imao vremena razmisliti o svemu to ste mi rekli. Teko je zahtijevati od ovjeka da se odmah odlui na neto to jedva moe shvatiti. elio bih da o svemu tome mirno razmislim i da tada odluim. Sad je ve jedanaest i trideset. Vratit u se u hotel. Kako bi bilo da vi i va prijatelj, doktor Watson, u 14 sati ruate sa mnom? Tada bih vam tono mogao rei to mislim o toj prii. - Da li vam odgovara prijedlog, Watsone? - U potpunosti. - Dobro, doi emo. elite li da vam naruim kola? - Hvala vam. Vie volim pjeaiti jer me je ova pria poprilino uzbudila. - Dopustite mi da vas otpratim - ree Mortimer. - Nai emo se, dakle, u 14 sati. Au revoir! Sluali smo korake naih posjetitelja, koji su silazili niz stepenice, a zatim, kad se vrata zatvorie, Holmes se odjednom pretvori iz mislioca-sanjara u ovjeka od akcije.

- Brzo se odjenite, Watsone; navucite cipele i uzmite eir, brzo, ne smijemo gubiti ni trenutka. On pouri u svoju spavau sobu, zbaci sa sebe kuni ogrta i smjesta se pojavi u kaputu. Pojurili smo niza stepenice i izili iz kue. Mortimer i Baskerville jo su se nazirali oko stotinjak metara ispred nas, u blizini Oxford Streeta. - Da potrim i da im kaem da nas priekaju? - Ne, za ime Boga, dragi moj Watsone. Vi ste mi sasvim dovoljni, samo da vam ne bude dosadno sa mnom. Nai novi poznanici dobro su uinili to su se uputili pjeice. Zaista je divan dan za etnju. On ubrza hod sve dok razdaljinu izmeu nas i oba gospodina nije skratio otprilike na polovinu. Ili smo Oxford Streetom, a onda niz Regent Streeet. Oni odjednom zastadoe ispred nekog izloga. Holmes uini isto. Najednom mu se ote usklik zadovoljstva. Slijedei njegov brz pogled, spazih dvokolicu u kojoj je sjedio jedan ovjek. Dvokolica se lagano odmicala s mjesta na drugoj strani ulice, gdje je do maloas stajala. - To je na ovjek, Watsone. Naprijed! Da ga malo bolje pogledamo, ako mu ve ne moemo nita. Istog asa opazih upavu, crnu bradu i par oiju prodorna pogleda koje su kroz prozor dvokolice gledale na nas. Smjesta se dignuo krov na kolima i putnik doviknu neto koijau, a kola pojurie niz Regent Street. Holmes se poe odmah osvrtati za nekom slobodnom koijom, ali u blizini nije bilo slobodne. Onda, luaki pojuri niz ulicu za kolima. Naalost, ona su bila ve daleko odmakla i uskoro se vie nisu mogla vidjeti. - Eto - ree Holmes gorko, kad se sav blijed i zadihan kroz gomilu kola progurao do mene. - Jeste li ikad vidjeli ljepu priliku i manje sree, Watsone. Ako ste savjestan ovjek,

morate zabiljeiti tu budalatinu i suprotstaviti je mojim uspjesima. - Tko je bio taj ovjek? - Nemam pojma. - Uhoda? - Hm, prema svemu to sam uo i vidio, netko poput sjene prati Baskervillea od samog trenutka kad je stigao u London. Kako bi, u suprotnom, tako brzo saznao da je mladi barun odsjeo u hotelu "Northumberland"? Budui da su ga slijedili prvog dana, zakljuujem da e ga pratiti i drugoga. Moda ste opazili da sam dvaput prilazio prozoru dok je Mortimer itao onu legendu. - Da, sjeam se. - Gledao sam da li netko vreba na ulici, ali nisam mogao otkriti nikoga. Imamo posla s vjetim ovjekom, Watsone. itava je ta stvar vrlo ozbiljna. Istina, jo ne znam tono imamo li posla s prijateljskim ili neprijateljskim stvorenjem, ali neprestano mi se vrte u glavi dvije stvari: "sredstvo" i "cilj". Kad su nai posjetioci otili, poao sam odmah za njima, u nadi da u pronai nevidljiva pratioca. To je, zacijelo, lukava glava. Nije se pouzdao u svoje noge nego je uzeo kola, pa je mogao na trenutak prolaziti kraj njih, na trenutak ii za njima, a da ga oni ne vide. Takav postupak ima prednost, ovjek koji tako postupa moe pratiti ljude koje dri na oku ak i kad oni uzmu kola. Meutim, jedna strana tog postupka je loa.... - ovjek ovisi o svom koijau. - Tako je. - Neto smo ipak zaboravili.

- Dragi moj Watsone, istina je, budalasto sam postupio. Ali ne mislite valjda da sam zaboravio pogledati na broj kola? Na nepoznati ovjek bio je u kolima broj 2704. No, zasad od toga nemamo nikakve koristi. - Ne mogu shvatiti da ste vie od toga mogli uiniti. - Mogao sam, im sam opazio kola, okrenuti se i poi u suprotnom smjeru. Bio bih tako i sam mogao mirno uzeti neka kola i na malom razmaku pratiti tog ovjeka, ili to bi bilo jo bolje, otii do hotela "Northumberland" i saekati ga ondje. Kad bi tako na neznanac dopratio mladog Baskervillea do hotela, mi bismo ga potukli njegovim vlastitim orujem i vidjeli bismo kamo dalje. Zbog nae nepromiljene urbe nepoznati protivnik je brzo i odluno iskoristio nau greku, i mi smo ga izgubili u guvi. Sami smo si krivi. Ili smo lagano Regent Streetom i razgovarali, a Mortimera smo i njegova pratioca ve odavno prestali slijediti. - Nema smisla da ih dalje pratimo - ree Holmes. - Sjena je ieznula i nee se vie pojaviti. Moramo razmisliti o kartama koje su nam ostale u ruci i odluno ih baciti na stol. Biste li pred sudom mogli rei kakvo je bilo lice onog ovjeka u kolima? - Mogao bih opisati samo njegovu bradu. - Zakljuujem da je brada, po svemu sudei, lana. Pametnom ovjeku koji je poao na tako tugaljiv posao potrebna je brada samo da bi sakrio lice. Doite sa mnom, Watsone. Holmes ue u ured kurirske slube u kojemu ga je poslovoa doekao jako srdano. - Vidim, Wilsone, niste zaboravili onaj mali sluaj kad sam bio u mogunosti pomoi vam.

- Naravno da nisam! Spasili ste mi tada ast, a moda i ivot. - Vi pretjerujete, dragi prijatelju!... ini mi se, Wilsone, da meu svojim kuririma imate nekog Cartwrighta koji se pokazao okretnim prilikom nae prethodne suradnje. - Da, gospodine, on je jo kod nas. - Moete li ga pozvati? Hvala. Zatim, elio bih da mi usitnite ovih pet funti. Poslovoa zazvoni, i as zatim pojavi se etrnaestogodinji djeak jakih crta lica i s potovanjem stade pred slavnog detektiva. - Dajte mi, molim vas, adresar hotela - ree Holmes. Hvala... evo, Cartwrighte, ovdje su napisana imena 23 hotela, svi se nalaze u blizini Charing Crossa. - Vidim. - Obii e ih redom, jedan za drugim. - Razumijem. - U svakome e dati po iling vrataru na vanjskim vratima. Evo ti 23 ilinga. - Razumijem. - Rei e mu da eli pogledati sve jueranje otpatke papira, jer trai vaan telegram koji je pogreno dostavljen. Jesi li me razumio? - Jesam. - Ti e, zapravo, potraiti srednji arak jueranjeg "Timesa". U njemu su karama izrezane rupe. Evo, to je broj

tog "Timesa". A ovo je stranica koju traimo. Prepoznat e taj list, zar ne? - Hou, gospodine. - Vratar s vanjskih vrata pozvat e vratara iz predvorja. Tom vrataru dat e takoer iling. Ovdje su ti jo 23 ilinga. Na 20 mjesta od 23 rei e ti da je sadraj koeva za papir spaljen ili nekako uniten. U tri hotela pokazat e ti papire, pa e potraiti onaj broj "Timesa". Vjerojatnost da neto nae jako je malena. Evo ti jo 10 ilinga za nepredviene izdatke. Poalji veeras brzojavni izvjetaj na moju adresu u Baker Street. A sad, Watsone, trebamo se jo raspitati o vlasniku kola broj 2704. Zatim emo poi u neki umjetniki salon u Bond Streetu i utuci vrijeme do dolaska u hotel.

5. Tri prekinute niti

Sherlock Holmes se uspjeno odmarao od svakidanjih briga. Slijedea dva sata kao da je potpuno smetnuo s uma zagonetan sluaj u ije smo se tajne bili zapleli i mirno je promatrao slike moderne belgijske kole. ak i kad smo napustili galeriju, govorio je, sve dok nismo stigli do hotela, uglavnom o umjetnosti, o kojoj je, uzgred reeno, imao barbarske pojmove. - Sir Henry Baskerville je gore i eka vas - ree ef recepcije. - Zamolio me da vas, im doete, odvedem k njemu. - Nemate nita protiv da najprije pogledam vau knjigu gostiju? - upita ga Holmes. - Samo izvolite. Iz knjige se vidjelo da su poslije imena Baskerville zabiljeene jo dvije grupe gostiju: "Teophilus Johnson s obitelji iz Newcastlea" i "Gospoa Oldmore sa sluavkom, iz Nigh Lodgea, Alton". - ini se da je taj gospodin moj stari poznanik - ree Holmes. - Odvjetnik, zar ne? Sijede kose i pomalo hrom? - Ne, ovaj gospodin Johnson je vlasnik rudnika ugljena; vrlo snaan gospodin, koji nije stariji od vas. - Da se ne varate to se tie njegova zanimanja? - Ne, ne varam se, on odsjeda ve nekoliko godina kod nas i dobro ga poznajem. - A tako, onda je sve u redu. Sad jo o gospodi Oldmore. ini mi se da se sjeam njezina imena. Oprostite to sam tako

radoznao, ali kad se ovjek raspituje o nekom poznaniku, esto ima prilike naii na drugog. - Gospoa Oldmore je boleljiva stara dama. Suprug joj je predsjednik opine Gloucester. Kada god doe u London, odsjeda u naem hotelu. - Hvala. ini mi se da ju poznajem... Ovim pitanjima smo utvrdili znaajnu injenicu, Watsone - produi Holmes lagano, dok smo se penjali uz stepenice. - Sada znamo da ljudi koji se tako predano brinu o sir Henrvju nisu uzeli stan u njegovu hotelu. Iz toga proizlazi da njima nije stalo samo do toga da ga promatraju, kao to smo vidjeli, ve i da oni sami ne budu vieni - Ta okolnost govori sama po sebi. - to, na primjer? - Govori najprije... Ej, dragi gospodine, to se to dogodilo? Gore, na kraju stepenica, je naletio na nas sir Henry Baskerville. Bio je sav zajapuren od ljutnje, a u ruci je drao neku zapraenu staru cipelu. Guio se od gnjeva, a u njegovim se rijeima razabirao razvueni naglasak zapadne Engleske, koji tog jutra nismo opazili. - Ovi iz hotela misle, valjda, da sam balavac - vikao je. -Ali vidjet e oni na koga su nabasali. Ja se ne alim. Grom i pakao, ako onaj magarac ne nae moju cipelu, bit e svega. Volim alu, gospodine Holmes, ali ovo je ve prelo mjeru. - Vi jo traite svoju cipelu? - Traim je, i moram je nai. - Ali rekli ste da je to bila nova, uta cipela. - I bila je. A sad je tu jedna stara, crna! - to! Neete valjda rei...?

- Da, ba to hou rei. Sve u svemu imao sam tri para cipela: nove ute, stare crne i ove lakirane koje sad imam na nogama. Sino su mi uzeli jednu utu, a danas prije podne, eto, ukrali su mi i jednu crnu. No, jeste li napokon stigli? Govorite, ovjee, to tako buljite u mene! - obrati se uzbueni sir Henry sobaru, Nijemcu, koji se upravo bio pojavio. - Ne, gospodine! - ree sobar. - Po cijelom se hotelu raspitujem, ali o tome nitko iv nita ne zna. - Sluajte! Ili e se do veeri ta cipela pronai ili u vaem efu rei da smjesta naputam hotel. - Cipela e se pronai, gospodine, obeavam da e se pronai. Nai emo je, imajte samo malo strpljenja. - Pazite, ovo je posljednji put da mi nestaju stvari u ovoj razbojnikoj spilji... Gospodine Holmes, oprostite to vas zadravam ovakvim sitnicama. - O, meni se ini da to nije sitnica. - Zar vi nestanak cipele smatrate toliko ozbiljnim? - Kako vi to tumaite? - Ne pokuavam nita protumaiti. Neto gluplje i neobinije nije mi se, ini mi se, nikad dogodilo. - Neobino... da, moe biti - ree Holmes zamiljeno. - to mislite vi o tome? - Hm, ne mogu rei da sam dosad neto razumio. Sir Henry, va je sluaj zamren. Ako ga dovedem u vezu sa smru vaeg strica, zaista ne znam da li sam izmeu 500 prvorazrednih sluajeva, kojima sam se do sada bavio, jo ikad imao tako udnovati. Ali, drimo u ruci nekoliko niti, a ima nade da e nas ova ili ona dovesti do istine. Izgubit emo

moda neto vremena pratei neku pogrenu nit, ali, prije ili kasnije, moramo naii na pravu. Imali smo prijatan ruan na kojemu nismo ni spomenuli sluaj zbog kojega smo se okupili. Tek poslije ruka, kad smo preli tjedni salon, Holmes upita sir Henrvja Baskervillea, to namjerava uiniti. - Otii u Baskerville Hali. - A kada? - Potkraj ovog tjedna. - Smatram - ree Holmes da je vaa odluka mudra. Potpuno sam uvjeren da ovdje u Londonu motre na vae korake, a u milijunskom gradu teko je utvrditi koji vas to ljudi prate i zato. Ako imaju zle namjere, mogu vam uiniti neto naao, a ja to neu moi sprijeiti. Vi vjerojatno ne znate, gospodine Mortimere, da vas je danas prijepodne netko pratio kad ste izili iz nae kue? Mortimer skoi sa stolice i uzviknu: - Pratio nas je netko, a tko? - To vam, na alost, ne mogu rei. Imate li meu svojim poznanicima i susjedima u Dartmooru nekog ovjeka s velikom crnom bradom? - Ne, Ili, ekajte... Imam. Da. Barrymore, sir Charlesov nadstojnik ima veliku, crnu bradu. - Ha! to radi taj Barrymore? - On sada upravlja imanjem u Baskerville Hallu. - Uvjerit emo se najprije je li zaista tamo ili je moda u Londonu.

- Kako mislite to uiniti? - Dajte mi formular za telegram. Uputit emo Barrymoreu telegram s ovim rijeima: " Je li sve spremno za sir Henryja?" Tako, to je dovoljno. Koja je pota najblia? Grimpen. Vrlo dobro. Upravitelju pote u Grimpenu poslat emo ovaj brzojav: "Telegram za gospodina Barrymorea treba predati samo njemu u ruke. Ako je odsutan, molimo da to javite telegramom sir Henrvju Baskervilleu, Hotel 'Northumberland . Tako emo jo prije veere doznati da li je Barrvmore na svojoj dunosti u Devonshireu ili nije. - U pravu ste - ree Baskerville. - Uostalom, recite nam, gospodine Mortimere, kakav je ovjek taj Barrymore? - On je sin biveg, sad ve pokojnog upravitelja imanja. Obitelj slui ve etiri generacije. Koliko znam, on i njegova supruga neizmjerno su potovani brani par u cijeloj okolici. - Pa, ipak, jasno je - upade mu Baskerville u rije - da sve dok nitko od obitelji ne ivi u zamku, oni imaju na raspolaganju divnu kuu i ne rade nita. - Tako je. - Je li Barrymore imao nekakve koristi od sir Charlesove oporuke ? -upita Holmes. - On i njegova supruga dobili su po 500 funti. - Oho! A jesu li znali da e to dobiti? - Da. Sir Charles je volio govoriti o svojoj posljednjoj volji. - To je zanimljivo. - Nadam se - ree Mortimer - da vi ne gledate nepovjerljivim oima na svakoga koga se sir Charles sjetio u svojoj oporuci, jer je i meni ostavio tisuu funti.

- Ta to kaete! A da li je i drugima to ostavio? - Ostavio je mnogo manjih legata pojedinim osobama i nekoliko veih javnim dobrotvornim ustanovama. Sve ostalo pripalo je sir Henryju. - A koliki je taj ostatak? - Sedam stotina i etrdeset tisua funti. Holmes iznenaeno podigne obrve. Mortimer nastavi: - Svi smo smatrali sir Charlesa vrlo bogatim ovjekom, ali ipak nismo ni slutili koliko je bogat sve dok nismo popisali njegove vrijednosne papire. Ukupna vrijednost njegove imovine dosee gotovo milijun funti. - Sto mu gromova! To je ve ulog zbog kojega se netko moe odluiti na oajniku igru. Jo jedno pitanje, gospodine Mortimere. Ako pretpostavimo da se naem mladom prijatelju dogodi neto - oprostite mi, molim vas, zbog te neprijatne pretpostavke, sir Henry - tko bi onda naslijedio ovo imanje? - Kako je mladi sin sir Charlesov brat, Roger Baskerville, umro neoenjen, cijelo imanje pripalo bi obitelji Desmond. Oni su dalji srodnici. James Desmond je stariji sveenik u Westmorelandu. - Hvala. Sve su te pojedinosti od velike vanosti. Jeste li ikad osobno vidjeli Jamesa Desmonda? - Jesam. Doao je jednom u posjet sir Charlesu. To je ovjek dostojanstvena izgleda, koji ivi pobono. Sjeam se kako nikako nije htio pristati da od sir Charlesa primi neku rentu, koju mu je on gotovo naturao. - I taj ovjek, navikao da ivi tako jednostavno, mogao bi, znai, naslijediti od sir Charlesa stotine tisua!

- On bi naslijedio Baskerville Hall, jer je to obiteljsko dobro. A naslijedio bi i novac, ako sadanji vlasnik ne odlui drukije, to, razumije se, ovisi o njegovoj volji. - A imate li vi oporuku, sir Henry? - Ne, gospodine Holmes, nemam. Tek sam juer doznao kako stvari stoje, pa nisam imao za to vremena. Ali, po mom miljenju novac treba pripasti onome tko dobije titulu i imovinu, to je mislio i pokojni stric. Kako bi vlasnik mogao uspostaviti sjaj Baskervillea, kad ne bi imao novca da odrava posjed u dobrom stanju? Kua, imanje i novac trebaju ostati zajedno. - Tako je! I ja sam, dakle, sir Henry, vaeg miljenja da morate neodgodivo otii u Devonshire. Moram vam samo neto napomenuti: nikako ne smijete putovati sami. - Gospodin Mortimer se vraa sa mnom. - Ali doktor Mortimer ima svoju praksu i ivi daleko od vas. I unato najboljoj volji, moda vam ne bi mogao pomoi. Ne, sir Henry, morate povesti nekog pouzdanijeg ovjeka koji e uvijek biti uz vas. - Bi li bilo mogue da vi osobno poete sa mnom, gospodine Holmes? - Ako doe do neke krize, potrudit u se da budem prisutan. Ali razumjet ete da se zbog svoje velike prakse i stalnih poziva za pomo koje dobivam sa svih strana, ne mogu na neodreeno vrijeme udaljiti iz Londona. Sad su jedno od najasnijih imena Engleske ugrozili neki bijedni ucjenjivai i samo ja mogu sprijeiti taj skandal. Uvidjet ete i sami da ne mogu poi u Dartmoor. - Koga biste mi onda preporuili? Holmes spusti ruku na moje rame i ree:

- Ako je moj prijatelj voljan pratiti vas, onda u trenutku opasnosti ne moete pokraj sebe imati boljeg ovjeka. Nitko to ne moe rei pouzdanije od mene. Prijedlog je bio doao iznenada, prije nego to sam imao vremena da neto odgovorim. Baskerville me dohvati za ruku, stisnu je srdano i uzviknu: - To je zaista ljubazno od vas, gospodine doktore! Vidite i sami to se sa mnom dogaa i znate o cijeloj toj stvari isto toliko koliko i ja. Ako me hoete pratiti u Baskerville Hall i pomoi mi, to vam nikad neu zaboraviti. Pustolovine su za mene uvijek imale veliku dra, a osjeao sam se polaskanim zbog Holmesovih rijei punih priznanja i zbog radosti kojom me je mladi barun pozdravio kao svojeg pratioca. Zato rekoh: - Poi u s vama. Ne bih svoje vrijeme mogao bolje upotrijebiti. - Vi ete me tono izvjetavati o svemu - ree Holmes. -Ako nastupi kakva kriza (a da e nastupiti, u to sam uvjeren), uputit u vas u to to treba uiniti. Do subote ete valjda zakljuiti i sve poslove u Londonu. - Slae li se s tim i doktor Watson? -U potpunosti. - Onda emo se nai, ako ne dobijete drugu obavijest, u subotu na postaji Paddington, na vlaku koji polazi u deset i trideset. Ustali smo se oprostiti, kad Baskerville iznenada radosno uzviknu i jurnu u kut sobe, u kojem ispod ormara izvue jednu utu cipelu. - Moja izgubljena cipela! - uskliknu.

- Kad bi se samo sve tekoe mogle ovako lako svladati! ree Sherlock Holmes. - Ali, to je ipak vrlo udnovato - opazi Mortimer. - Prije doruka sam jako paljivo pregledao ovu sobu. - I ja - ree Baskerville - svaku stopu. - Cipele u njoj zaista nije bilo. - Moda ju je sobar tamo stavio dok smo mi ruali. Pozvae Nijemca, ali on nije znao odgovoriti ni na jedno pitanje. Bio je to jo jedan sitan dodatak u nizu malih tajni ta kratka dva dana: dolazak onog pisma sa tiskanim slovima, bradati pijun, nestanak nove ute i stare crne cipele, te ponovna pojava ute cipele. Holmes je sjedio utke u kolima kojima smo se vraali u Baker Street, a ja sam po njegovim natmurenim obrvama i zamiljenom licu vidio kako se trudi, ba kao i ja, doi do nekog zakljuka koji bi mogao obuhvatiti sve te prividno nepovezane dogaaje. Kad smo stigli kui, proveo je sjedei cijelo poslijepodne i veliki dio veeri, sav obavijen u guste oblake duhanskog dima, zadubljen u svoje misli. Prije nego to smo se sjeli veerati, stigla su dva telegrama. Prvi je glasio: "Saznao da je Barrymore u Baskerville Hallu. Baskerville." Drugi je javljao: "Po uputi obiao 23 hotela, ali traeni broj "Timesa" nisam naao. Cartwright. - Dvije niti su mi se prekinule, Watsone! Ali nita ne potie ovjeka jae negoli razmiljanje koje nema mnogo uspjeha. Moramo potraiti drugi trag.

- Ostaje nam fijakerist koji je vozio onog crnog pijuna. - Svakako. Brzojavio sam prijavnom uredu da mi javi ime i stan tog ovjeka... Ne bih se zaudio kad bismo ba sad dobili odgovor na moje pitanje. U tom trenutku zazvoni zvono na vratima, a to je bio neto bolji znak od obinog odgovora, jer se vrata otvorie i u sobu stupi neotesan ovjek, oito koija. - Dobio sam obavijest od policije - ree koija - da se gospodin koji stanuje ovdje u Baker Streetu raspituje za mene. Ve sedam godina tjeram kola i nikada nisam imao posla s policijom Doao sam vas osobno upitati to imate protiv mene? - Protiv vas, dobri ovjee, nemam nita - ree Holmes. Naprotiv, spreman sam vam dati deset ilinga, ako mi jasno i tono odgovorite na neka pitanja. - E, to je onda neto drugo - ree koija, osmjehnuvi se. - to biste eljeli znati, gospodine? - Kao prvo, vae ime i adresu, kako bih vas, ako bude potrebno, mogao pronai. - John Clayton, Terpey Street broj 3, u Borou. Vozim kola koja su vlasnitvo Siprijeve kompanije, ije je sjedite pokraj stanice Waterloo. Sherlock Holmes zabiljei adresu i nastavi: - Dakle, Claytone, recite mi sve to znate o ovjeku koji je jutros u devet sati u vaim kolima ekao blizu ove kue, a onda vam naredio da vozite za dvojicom gospodekroz Regent Street. Koija se iznenadi i zbuni. -Pa - ree poslije kratka razmiljanja - moda nema smisla ita priati, jer vi, ini se o tome znate isto koliko i ja. Stvar je u

tome to mi je gospodin rekao da je detektiv i da to nikom ne smijem rei. - Dragi prijatelju, posrijedi je ozbiljna stvar, i vi moete imati velikih neprijatnosti ako pokuate neto preutjeti. Kaete, va putnik vam je rekao da je detektiv? - Da, tako mi je rekao. - Kada? - Kad je odlazio. - Je li jo neto rekao? - Da, rekao mi je svoje ime. Holmes me likujui pogleda, pa ree: - O, rekao vam je svoje ime, zatim? To je obazrivo. A jeste li ga upamtili? - Kako da ne! - odgovori poteni koija. - Njegovo je ime Sherlock Holmes. Nikad nisam vidio svojeg prijatelja toliko zgranutog, kao kad je uo koijaev odgovor. Nekoliko trenutaka je sjedio bez rijei. Onda se od sveg srca poeo smijati, pa uzviknu: - Opet poraz, Watsone, nesumnjivi poraz, naiao sam na ovjeka koji upravlja amcem isto toliko brzo i vjeto, kao i ja. Taj me je ovjek zaista dobro pogodio. Njegovo je ime, dakle, Sherlock Holmes, rekli ste ? - Da, gospodine, to mu je ime. - Odlino. Recite mi sada kad ste se s njim susreli i ispriajte sve to vam se s njim dogodilo.

- Oko devet i trideset susreo me je na Trafalgar Squareu Rekao mi je da je detektiv i obeao mi je dvije gvineje, ako cijelog dana budem radio ono to mi naredi i ne budem nita pitao. Pristao sam, razumije se, s oduevljenjem Najprije smo se odvezli do hotela "Northumberland" i ekali dok dvojica gospodina nisu izila i ula u jedna kola. Vozili smo za njihovim kolima sve dok se nisu zadrali ovdje negdje, u blizini. - Ovdje, pred mojim vratima! - upade u rije Holmes. - Ne mogu tono rei, ali moj putnik je dobro motrio. Zaustavili smo se neto podalje i ekali sat i trideset minuta. Tada su oba gospodina prola pokraj nas, pjeaila Baker Streetom, a mi smo krenuli za njima, i onda... - To ve znam - ree Holmes. - Onda smo preli otprilike tri etvrtine Regent Streeta. Tada je gospodin u kolima odjednom dignuo krov i rekao mi da vozim to bre mogu na stanicu Waterloo. Otpustio sam konice i, nije prolo ni deset minuta, a mi smo stigli do stanice. Dao mi je dvije gvineje i uao u stanicu. Prije nego to je otiao, okrenuo se i rekao: "Moda e vas zanimati uti da ste vozili Sherlocka Holmesa". Tako sam doznao njegovo ime. - Razumijem. I niste vie nita vidjeli? - Uao je u stanicu i dalje ne znam nita. - A kako biste mi opisali tog Sherlocka Holmesa? Koija se poeao iza uha. - E, pa, to i nije gospodin kojega ovjek moe lako opisati. ini mi se ima etrdesetak godina, srednjeg je rasta, moda pet-est centimetra nii od vas. Odjeven je vrlo fino, ima crnu bradu, koja je dolje iroko podrezana, a lice mu je blijedo. Drugo ne bih o njemu znao rei.

- A kakve su mu oi? - Ni to ne bih znao rei. - Zar se zaista ne moete sjetiti niega drugog? - Ne, gospodine, to je sve. - Evo vam pola gvineje, a drugu polovinu dobit ete ako mi javite neto novo. Laku no! - Laku no, gospodine, i hvala vam lijepa. John Clayton izie sav radostan, a Holmes slegnu ramenima pa se mrzovoljna osmijeha na usnama okrenu prema meni s rijeima : - Eto! I naa se trea nit prekinula, pa smo sad opet na poetku. Lukav je taj nitkov. Znao je broj nae kue, sjetio se da me sir Henry Baskerville doao pitati za savjet i prepoznao me u Regent Streetu. Pomislio je onda da sam vjerojatno opazio broj njegovih kola pa da u lako pronai koijaa i zato mi je poslao po njemu ovu drsku poruku. Kaem vam, Watsone, ovaj put imamo posla sa suparnikom koji nas je dostojan. Ja sam pobijeen u Londonu ! Mogu jo samo poeljeti vama vie sree u Devonshireu. Ali, brinem se... - Zbog ega? - Zbog toga to vas tamo aljem. To je neugodna stvar, Watsone, vrlo neugodna i opasna, i to je due ispitujem, sve mi se manje svia. Da, dragi moj prijatelju, moda ete mi se smijati, ali tako mi asti, veselit u se kad vas opet budem vidio iva i zdrava ovdje, kod nas, u Baker Streetu.

6. Baskerville Hall

Sir Henry Baskerville i doktor Mortimer bili su dogovorenog dana spremni za put. U dogovoreno vrijeme smo se odvezli na stanicu Paddington. Sherlock Holmes me je otpratio do stanice i na rastanku mi je dao posljednje upute i savjete. - Ne bih htio utjecati na vas slutnjama i sumnjama, Watsone. Od vas ne zahtijevam nita drugo nego da mi to opirnije podnosite izvjetaje o injenicama. Prepustite meni da stvorim teoriju. - O kakvim injenicama vas trebam izvjetavati? - upitah ga. - O svemu to vam se ini da moe biti povezano s ovim sluajem. Posebno o odnosima mladog Baskervillea sa svojim susjedima, kao i o svim onim okolnostima koje saznate u vezi smrti sir Charlesa. Posljednjih dana sam na svoju ruku traio neke obavijesti, ali bojim se da je rezultat negativan. Nepobitno je, ini se, samo jedno: da je, naime, James Desmond, najblii nasljednik, stariji gospodin, vrlo poten i ljubazan, i da on nije krivac. Mislim da njega moemo iskljuiti iz svih pretpostavki. Onda ostaju jo oni ljudi koji ive u okolici sir Henryja Baskervillea. - Zar ne bi bilo dobro da najprije otjeramo onaj brani par Barrymore? - Ne, za Boga miloga ! Goru pogreku ne biste mogli uiniti. Ako su nevini, bila bi to strana nepravda, ako su pak krivi, izgubili bismo sve mogunosti da dokaemo njihovu krivicu. Ne, ne, ostavit emo ih na listi sumnjivih, i nita vie. Osim njih, ako se dobro sjeam, na imanju ivi jo i konjuar. U blizini su, u movarnom kraju, i posjedi one trojice seljaka.

Imamo, zatim naeg prijatelja Mortimera, koji je, mislim, astan ovjek, i njegovu suprugu, o kojoj nita ne znamo, a u obzir dolazi i onaj prirodnjak Stapleton i njegova sestra, koja je, govore, privlana mlada dama. Za nas je nepoznanica i gospodin Frankland, iz Lafter Halla, a onda su tu jo i dva-tri susjeda. To su ljudi koji trebaju postati posebnim predmetom vae panje. - Potrudit u se koliko god budem mogao. - Jeste li ponijeli kakvo oruje? - Da. Pomislio sam da mi moe zatrebati. - Razumije se, neka vam revolver bude pri ruci danju i nou, i budite uvijek oprezni. Nai poznanici su ve zauzeli kupe prvog razreda i ekali nas na peronu. - Ne, nemamo ama ba nikakvih novosti - ree Mortimer, odgovarajui na pitanje mojeg prijatelja. - Ali mogao bih se zakleti u to da nas ova dva dana nitko nije pratio. Dobro smo pazili kad god smo izlazili, i nitko nam nije mogao promaknuti. - Vi ste, pretpostavljam, izlazili uvijek zajedno? - Da, osim juer poslijepodne. Uvijek kad sam u Londonu, jedno poslijepodne posvetim stvarima koje me osobito zanimaju. Tako sam, ovoga puta, posjetio muzej kirurkog drutva. - A ja sam malo promatrao svijet koji se etao po parku ree Baskerville. - I nisam imao nikakvih neprijatnosti. - To ipak nije bilo paljivo - ree Holmes, vrtei glavom, ozbiljna izraza lica. - Molim vas, sir Henry, nemojte izlaziti

sami. Ako to budete inili, dogodit e vam se nesrea. Jeste li nali svoju drugu cipelu? - Ne, nema je nigdje. - Zaista, to je zanimljivo. E, pa sretan put! - ree, kad je vlak krenuo. - Posluajte, sir Henry, savjet one stare prie koju nam je doktor Mortimer proitao i uvajte se movare u mrane sate, kad se javljaju sile neastivog. Kad smo se ve bili prilino udaljili, osvrnuh se jo jednom na peron i opazih visoku, ozbiljnu priliku Scherlocka Holmesa, koji je jo uvijek stajao ondje nepomino i gledao za nama. Put je proao brzo i prijatno. Uspio sam se poblie upoznati s dvojicom suputnika. Poslije nekoliko sati vonje, nakon crne zemlje naie crljenica, a umjesto kua od opeka ugledali smo graevine od granita. Po lijepo ograenim livadama, ija je sona i bujna vegetacija bila znak da je klima, unato vlazi, povoljna, pasle su ute krave. Mladi je Baskerville neprestano gledao kroz prozor, pa je radosno uzviknuo prepoznavi krajolik svojeg zaviaja. - Otkako sam otiao odavde, doktore Watsone, vidio sam pola svijeta, ali nikad kraj koji bi se mogao usporediti s ovim. - A ja jo nisam susreo nikada ovjeka iz Devonshirea koji nije zaljubljen u svoj kraj - rekoh. - To se moe objasniti i krajolikom, a ne samo ljudima ree doktor Mortimer. - Ako letimino pogledamo lubanju naeg Prijatelja, utvrdit emo da je okrugla, keltska, i kao takva, krije keltsku sposobnost privrenosti, sklonost oduevljenju. Lubanja sir Charlesa bila je rijetkost. Glavne su joj crte bile djelomino galske, a djelomino irske. Ali vi ste, vjerujem, bili vrlo mlad kad ste posljednji put vidjeli Baskerville Hall, zar ne?

- Kad mi je otac umro, bio sam jo djeak, a kao djeak nisam nikada vidio posjed nae obitelji jer sam ivio na jednom malom imanju na junoj obali. Odatle sam otiao prijatelju u Ameriku. Moram rei da mi je okolica Baskerville Halla isto toliko nova kao i doktoru Watsonu, pa jedva ekam da vidim movaru. - Zaista? Onda vam se elja ve ispunjava, jer odavde moete vidjeti movaru - ree Mortimer. Iza zelenih etvrtastih livada i niske ume dizali su se u daljini sivi, sjetni bregovi s neobinim zupastim vrhovima, tuni i neodreeni kao kakav fantastian krajolik iz sna. Baskerville je sjedio oiju uprtih u tu sliku. Na njegovu sam izraajnom licu uvidio kako ga je duboko dirnuo prvi pogled na kraj kojim su tako dugo vladali njegovi preci, ostavivi na njemu tako duboke tragove. Sjedio je preda mnom ovjek s amerikim naglaskom, u vunenom odijelu, sjedio je u kutu jednog sasvim obinog eljeznikog kupea, pa ipak, kad sam se zagledao u njegovo tamno, izraajno lice uvjerio sam se, vie nego ikad, da imam pred sobom pravog potomka onog starog roda istokrvnih i fantastinih gospodara. Ponos, hrabrost i snaga provirivale su iz njegovih gustih obrva, iz drhtavih nosnica te iz oiju boje ljenjaka. Ako nas je u tom movarnom kraju moda i ekala neka teka i opasna zagonetka, on je to svakako i sam osjeao, bio je to ovjek s kojim se moglo poi u opasnost, jer je bilo sigurno da e je on hrabra srca podijeliti. Vlak se zaustavio na maloj stanici, i mi smo sili. Vani, pred niskom, bijelo olienom drvenom ogradom, ekala su nas lovaka kola s dva konja. Na dolazak je bio zacijelo velik dogaaj jer nam je smjesta priao ef stanice i nosa koji se pobrinuo za nae stvari. Bilo je to lijepo selo, ali opazih s uenjem da na izlasku iz stanice stoje dva ovjeka nalik vojnicima, u uniformama zagasite boje. Oslonjeni na svoje karabine, gledali su nas poprijeko dok smo prolazili pokraj njih. Koija, snaan ovjek niska rasta i opaljena lica, pozdravi

sir Henryja Baskervillea, a ve smo nekoliko minuta poslije jurili irokom cestom. S obje strane ceste prostirale su se livade s valovitom travom, iz gustog granja provirivale su stare kue sa zabatima, ali tamo dalje, iza mirne i suncem obasjane zemlje, pruala se, ocrtavajui se na veernjem nebu, duga turobna linija movare koju su samo ponegdje prekidali zupasti, otri vrhovi breuljaka. Lovaka kola skrenue s glavne ceste na sporednu, i sad smo prolazili vijugavim, poljskim putem koji su vozila ve stotinama godina rovala, izmeu obronaka obraslih svijetlom paprati. O bljesku sunca ljeskala se bronana bujad poprskana tokicama ine. Polako smo se penjali uzbrdo i napokon stigli do uskog kamenog mosta pod kojim je, izmeu krupnoga, sivog stijenja umio brzi potok. Dolina, kroz koju se blagim usponom provlaio put, bila je obrasla sitnim hraem i borovima. Na svakom zavoju bi Baskerville glasno uzvikivao, oduevljeno se osvrtao na sve strane i postavljao lijeniku bezbroj pitanja. U njegovim je oima sve to bilo tako krasno, a ja sam ipak osjeao neku sjetu u tom kraju, neto ve obiljeeno mirisom jeseni. Kao po debelom sagu, kotrljali su se neujno kotai naih kola cestom pokrivenom utim liem koje je padalo s drvea po nama. Tuan je bio doek koji je priroda pripremila nasljedniku doma Baskerville. - Hej! - uzviknu iznenada doktor Mortimer. - to to znai? Pred nama se na kraju movare uzdignuo breuljak obrastao vrijesom. Na njegovu vrhu, nalik na spomenik s postoljem, stajao je vojnik na konju, mraan i ozbiljan, a u ruci je drao puku. Motrio je na put kojim smo doli. Na koija se malo okrenu na bok i odgovori: - Jedan je osuenik pobjegao iz Princetowna, gospodine, pa se krije tu negdje ve tri dana. Straari kaznenog zavoda motre na svaku cestu i na sve eljeznike kolodvore, ali ga dosad nisu uhvatili. Moram vam rei da se seljaci u okolici ne osjeaju ba ugodno.

- Ali ujem da e svatko tko prui kakve obavijesti o odbjeglom robijau dobiti pet funti. - Dobit e, gospodine, ali slaba korist od toga, ako on prije toga nekome preree grkljan. Taj ovjek nije obian zatvorenik. Taj se ne boji niega. - A tko je to? - Seldon, ubojica iz Notting Halla. Sjeao sam se dobro tog sluaja, jer se Holmes interesirao za njega zbog neobine okrutnosti kojom je zloin poinjen i zbog njegove krvolonosti. Smrtna mu je kazna pretvorena u doivotnu robiju jer je zloin tog ovjeka bio toliko neovjean da se donekle posumnjalo u potpunu uraunljivost osuenika. - Naa lovaka kola stigla su do vrha jednog visa. Pred nama se sada pruala prostrana povrina movarnog kraja, posijana kamenim breuljcima i otrim stijenama. Odande je do nas dopirao hladan vjetar, proimajui nas do sri. Negdje u toj stranoj, pustoj ravnici vrebalo je to sotonsko stvorenje, krijui se kao divlja zvijer u nekoj spilji, srca puna gnjeva za itav ljudski rod koji ga je bio odgurnuo. Samo nam je jo to bila potrebno da upotpunimo jeziv osjeaj koji je u nama budila pusta movara, na hladnom vjetru, pod mranim veernjim nebom. I Baskerville je bio uutio i uvio se u svoj ogrta. Iza i ispod nas prostirala se plodna zemlja. Osvrnuvi se, vidjeli smo kako kose zrake sunca na zalasku pretvaraju potoke u zlatne niti, obasjavajui nedavno preorana polja i umu. Put pred nama vodio je kroz sve tuniji kraj, vijugajui se kroz maslinasto zelene obronke obasute gromaama. S vremena na vrijeme nailazili smo na poneku seosku kuu golih kamenih zidova i kamenih krovova bez imalo zelenila. Odjednom smo opazili pred sobom kotlinu obraslu borovima i hrastovima ije su kronje bili razbaruili vjetrovi. Dvije vitke, visoke kule dizale su se iznad drvea. Koija podigne bi i ree:

- Baskerville Hall! Njegov gospodar ustade zarumenivi u obrazima i zagledavi se svijetlih oiju u vitke kule. Kroz vrata smo uli u park. Od kovanog eljeza, izmeu dva stupa, fantastina su vrata bila obrasla mahovinom, a nad njima, na njihovu vrhu, isticala se glava divljeg vepra, amblem baskervilskoga grba. Vratarova kuica, sva od crnoga granita, bila je prava ruevina, ali je nasuprot nje bila podignuta nova, upola dovrena, zgrada, ureena sir Charlesovim junoafrikim zlatom. Od tih smo se vrata vozili glavnom alejom prema zamku. Opet su se kotai kotrljali po opalom liu, a nad glavama nam se nadvio tamni svod povijenih, raskrtanih grana starog drvea. Baskerville kao da zadrhta kad je na kraju aleje spazio kuu koja je sablasno provirivala izmeu drvea. - Nesrea se ovdje dogodila? - upita. - Ne, ne, aleja tisovine je na drugoj strani. Mladi ovjek se okrenu: - Nije ni udo - ree - to je moj stric imao predosjeaj da e mu se dogoditi nesrea. Ovdje svakoga moe obuzeti neugodan osjeaj. Nee proi ni est mjeseci, a ja u ovdje postaviti niz elektrinih svjetiljki, pa ovu aleju vie neete prepoznati. Tu, na ulazu u zamak svijetlit e velika svjetiljka "Swen i Edison" od tisuu svijea. Aleja je vodila preko irokog travnjaka. Na kraju aleje nalazio se zamak. U sutonu sam mogao razabrati srednji dio zgrade: masivan blok s portalom. itav prednji zid bio je obrastao brljanom, pa se samo u njemu nazirao ponegdje prozor, ponegdje grb. Iznad srednjeg dijela zgrade dizale su se dvije stare kule s krunitem i pukarnicama. Desno i lijevo od kule bila su sagraena dva novija krila, sva od crnog granita. Kroz poneki starinski prozor probijala je slaba svjetlost, a iz

jednog visokog dimnjaka, koji se dizao iznad iljastog strmog krova, izlazio je, lelujajui se, taman oblak dima. - Dobro doli, sir Henry! Dobro doli u Baskerville Hall! Iz mranog predvorja izie visok ovjek i otvori vrata na lovakim kolima. Pri ukastom svijetlu to je dopiralo iz predsoblja vidjela se enska prilika koja pomae suprugu skinuti s kola prtljagu. - Neete se ljutiti ako odmah produim do svoje kue ree doktor Mortimer - eka me supruga. - Nemojte odmah otii. Veerajte s nama! - Ne, moram ii. Ceka me sigurno puno posla. Ostao bih i vam pokazati kuu, ali Barrymore e svakako biti bolji vodi od mene. Do vienja, i nemojte se ustruavati pozvati me bilo danju ili nou, ako vam bilo kako pomoi. Lupa kotaa gubila se u daljini dok smo sir Henry i ja ulazili u predvorje Baskerville Halla. Za nama su se tupo zatvorila vrata. Uli smo u lijepu i prostranu odaju s tekim stropom od hrastovih greda, pocrnjelih od starosti. U velikom starinskom kaminu pucketala je i praskala vatra. Prilino prozebli od dugog putovanja, sir Henry i ja smo pruili ruke prema vatri, a zatim se osvrnuli na sve strane. Visok uski prozor od arenog stakla, zidovi obloeni hrastovinom, jelenski rogovi i titovi s grbom na njima, sve je to bilo mrano i tmurno u priguenom svjetlu svjetiljke koja je visjela sa stropa nasred prostorije. - Upravo tako sam i zamiljao taj dvorac - uzviknu sir Henry, gledajui naokolo. - Nije li to uzor starinskoga plemikog doma? Ve sama pomisao da su u ovoj dvorani proteklih 500 godina ivjeli moji preci dovodi me u sveano raspoloenje.

Opazih kako mu tamno lice obasjava mladenako oduevljenje. Stajao je u punom svjetlu ispod svjetiljke, ije su duge crne sjene prekrivale zidove nadvivi se nad njim poput crnog svoda. Smjestivi prtljagu u nae sobe, Barrymore se vratio u dvoranu. Stajao je pred nama u poniznom stavu dobro odgojenog sluge. Bio je to neobino lijep ovjek, visok, stasit, iroke, oiane brade i plemenita, blijeda lica. - elite li da vam se jelo odmah poslui, gospodine? - Je li gotovo? - Bit e za nekoliko trenutaka. U svojoj sobi nai ete tople vode. Moja supruga i ja bit emo sretni ako nam dopustite da ostanemo kod vas, sir Henry, dok se ne smjestite, razumjet ete, nove okolnosti u kui zahtijevaju vie posluge. - Kakve to nove okolnosti spominjete? - Htio sam samo rei, gospodine, da je sir Charles ivio povueno i da smo mu mi bili dovoljni. Vi ete, razumije se, imati vee drutvo oko sebe i zato ete morati mijenjati poslugu. - Hoete li time rei da mi vi i vaa supruga otkazujete slubu? - Ako se vi s tim sloite. - Ali, vaa je obitelj kod nas ve nekoliko pokoljenja, zar ne? Bilo bi mi ao kad bih morao svojim dolaskom u ovo mjesto prekinuti tako staru obiteljsku vezu. Uini mi se kao da na blijedom nadstojnikovu licu vidim trag uzbuenja.

- Ja i moja supruga imamo isti osjeaj, gospodine - ree nadstojnik, ali, iskreno govorei, mi smo oboje bili vrlo privreni sir Charlesu. Njegova nas je smrt duboko pogodila i otada ova dolina budi u nama samo neugodne uspomene. Bojim se da za mene i za moju suprugu nee biti vie radosti u Baskervilleu. - Pa to namjeravate? - Mislim da bih mogao imati uspjeha s otvaranjem neke radionice. Dareljivost sir Charlesa pruila nam je za to sredstva. A sada, gospodo, zar ne bi bilo najbolje da vam pokaem vae odaje? Oko dvorane, ispod stropa, protezala se iroko ograena galerija. Do nje su vodile dvostruke stepenice. Dva duga hodnika, u kojima je bilo nekoliko vrata, vodila su u spavae sobe. Nae sobe, moja i sir Henryjeva, bile su u istom krilu, vrata do vrata. Te su prostorije bile mnogo suvremenije od onih u srednjem dijelu zamka, a njihove svijetle tapete i mnoge svjetiljke ublaavale su dojam tmurnosti koji me je bio obuzeo pri dolasku. Blagovaonica, u koju se ulazilo iz predvorja, bila je, pak, kao i predvorje, tamna i tmurna, i u njoj je na uzviici bio smjeten sol za kojim je ruala obitelj. Nii dio prostorije bio je odreen za poslugu. Na njezinom kraju nalazila se galerija s bardima koji su pjevali. Od starosti pocrnjele grede podravale su strop potamnio od dima. Osvijetljena nizom zapaljenih buktinja, ispunjena arenim bojama slike srednjovjekovne gozbe, moda je ova blagovaonica djelovala i prisnije. Ali sad su u toj prostoriji, u malom kraju svjetla to je bacala stolna lampa, sjedila samo dva gospodina u crnim kaputima, pa je ovjek zato morao aptati, a raspoloenje je bilo tmurno. Niz portreta sir Henryjevih predaka u svim moguim kostimima, poevi od viteza Elizabethina herojskog doba pa sve do dendija iz kruga Princa Regenta, zurio je u nas u polumraku i jo nas vie zbunjivao svojim utljivim drutvom. Govorili smo malo, a ja sam se iskreno razveselio kad je veera bila gotova, pa smo

se povukli u moderno namjetenu sobu za biljar popuiti koju cigaru. - ovjek ovdje nema dojam da je u nekoj veseloj kui ree sir Henry. - Nadam se da u se s vremenom naviknuti, ali zasada se osjeam jo pomalo neprijatno. Ne udim se to je moj stric bio, u neku ruku, udak, kad je ivio potpuno sam u takvoj kui. Pa ipak, ako nemate nita protiv, veeras moramo rano u krevet pa e stvari izgledati moda vedrije pri jutarnjem svijetlu. Prije nego legoh u postelju, razmakoh zastore i pogledah kroz prozor koji je gledao na travnjak pred kuom. U daljini su stajala dva reda drvea, ljuljajui se na nonom vjetru. Kroz vihor oblaka to su brzo promicali, pojavljivao se s vremena na vrijeme polumjesec. U njegovu hladnom svjetlu, iza drvea, iza tune movare, pomaljale su se iljate stijene. Toliko me se dojmio taj prizor da sam, spustivi zastor, pomislio kako je najbolje odmoriti se. Nije to bio posljednji utisak toga dana. Bio sam umoran, ali nisam mogao zaspati. Vrtio sam se nemirno s jedne strane na drugu, ali nisam mogao zaspati. Svakih 15 minuta u daljini je zvonilo neko zvono, a u kui je vladala grobna tiina. Odjednom iz te duboke, grobne none tiine, dopre mi do uiju jasan razgovijetan glas. Bio je to priguen pla, jecanje ene koju razdire bol i nevolja. Sjedoh na postelju i paljivo osluhnuh. Pla nije mogao dopirati izdaleka. Bit e da je netko plakao u kui Pola sata sam oslukivao napetih ivaca, ah se nita vie nije ulo, osim zvona koje je brojilo sate i nonog vjetra koji je umio u brljanu kojim je bio obrastao zid.

7. Stapletonovi

Lijepo svjee jutro sutranjeg dana pridonijelo je da se u nama polako izbriu muni i turobni dojmovi na Baskerville Hall. Dok smo sir Henry i ja sjedili za dorukom, kroz visoke, dvostruke, zasvoene prozore ulazila je, poput bujice, suneva svjetlost, bacajui na zidove i na pod arene odsjaje s grbova to su krasili okna. Zbog zlatnih zraka ario se po zidovima, poput bronce, taman drveni oblog, pa smo teko mogli razabrati da sjedimo u onoj istoj sobi koja je prole veeri izgledala onako alosno. - ini mi se da smo sami krivi za to, a ne kua - uzviknu mladi barun. - Bili smo umorni od puta i prozebli od vonje, pa nam se zato ova kua uinila tako sumornom. Sad smo svjei i odmorni, pa je sve veselo. - Pa, ipak, nismo sve to umislili - rekoh. - Zar niste uli, na primjer, da je netko noas jecao? Rekao bih da je to bila neka ena... - Zaista udno! I meni se uinilo kad sam tonuo u san da sam tako neto uo. Prilino sam dugo oslukivao, ali se vie nita nije ulo, pa sam pomislio da sanjam. - Ja sam uvjeren da je to bilo jecanje neke ene. - Trebamo se odmah raspitati. Sir Henry pozove Barrymorea. Na glas zvona, sluga odmah dotra. Meni se uini da su nadstojnikove blijede crte lica, u trenutku kad je uo pitanje svojeg gospodara, postale jo bljee.

- U kui su samo dvije ene, sir Henry - odgovori. - Jedna je sluavka, koja spava u prednjem krilu zgrade, a druga je moja supruga, a nju sigurno niste uli plakati. No, nije govorio istinu. Poslije doruka naiao sam, naime, u dugom hodniku na gospou Barrymore. Pri punom sunanom svjetlu mogao sam joj dobro osmotriti lice. Bila je to visoka, naizgled ravnoduna ena, grubih crta lica vrsto stisnutih usana. Pogled ju je ipak izdavao. Gledala me podbulim, uplakanim oima. Bilo je oito da je plakala cijelu no. Ako je zaista plakala, onda je njezin suprug to morao znati. Rekao nam je, dakle, la koju je bilo lako otkriti. Zato? A zato je njegova supruga ronila tako gorke suze? Taj naoiti, blijedi ovjek crne brade, ve je i onako bio okruen nekakvom tajanstvenom mranom atmosferom. On je prvi otkrio sir Charlesov le. Samo na osnovi njegova iskaza saznali smo za mnoge okolnosti u vezi smrti starog gospodina. Postavljalo se sad pitanje nije li moda Barrymore bio onaj ovjek kojeg smo vidjeli u kolima u Regent Streetu? Sudei po bradi, to je bilo mogue. Istina, prema opisu onog dobroudnog koijaa, ovjek u koiji bio je znatno manji, ali u takvim situacijama ovjek lako pogrijei. Pitao sam se kako u o svemu tome doznati neto vie. Bilo je oito da trebam, prije svega, posjetiti potara u Grimpenu i provjeriti je li telegram doista predan Barrymoreu u ruke. Ma kakav odgovor bio, imat u to javiti Sherlocku Holmesu. Sir Henry je poslije doruka morao jo pregledati mnoge papire, pa sam mogao iskoristiti to vrijeme za izlazak. etnja je bila ugodna. Preao sam etiri kilometara. Hodao sam pokraj movare i napokon stigao do sivog seoca u kojemu su se, meu niskim kuicama, isticale vee zgrade - krma i kua gospodina Mortimera. Potar, koji je drao i trgovinu ivenih namirnica, jo se dobro sjeao telegrama, pa odgovori: - Da, gospodine, brzojav sam tono po uputi dostavio Barrymoreu.

- Tko ga je odnio? - Ovaj moj djeak. Jamese, ti si odnio telegram prolog tjedna u Baskerville Hall gospodinu Barrymoru, zar ne? - Da, oe. - Jeste li mu ga predali u ruke? - upitah. - E, on je ba tada bio u potkrovlju, pa mu ga nisam mogao predati, ali sam ga zato dao gospoi Barrvyore, a ona mi je obeala da e brzojav odmah odnijeti suprugu. - Jeste li vidjeli gospodina Barrymorea? - Nisam, gospodine, kao to rekoh, on je bio u potkrovlju. - Pa njegova supruga mora znati gdje je bio - ree potar namrgoeno. - Zar nije dobio telegram? Ako neto nije u redu, to bi trebao gospodin Barrymore sam rei... inilo mi se da nema smisla postavljati daljnja pitanja. U svakom sluaju, bilo je jasno da, unato lukavstvu Sherlocka Holmesa, nemamo nikakav dokaz da Barrymore nije bio u Londonu. Pretpostavimo da je isti ovjek koji je posljednji vidio sir Charlesa iva i da je prvi poeo uhoditi novog gospodara kad je doao u Englesku. to iz toga proizlazi? Radi li po nalogu drugih ili on sam ima neke zle namjere? Kakve bi koristi mogao imati da progoni obitelj Baskerville? Pade mi na um ona neobina opomena izrezana iz "Timesova" uvodnika. Je li to bilo njegovo djelo ili moda djelo nekoga drugog koji je elio pokvariti njegove planove? Jedini razlog kojega sam se mogao sjetiti bio je taj to ga je spomenuo i sir Henry: Barrymoreovi e do kraja ivota prijatno stanovati, ako im poe za rukom zastraiti i otjerati pokojnikovu obitelj. No, takva pretpostavka nije mogla opravdati sve te, tako duboko smiljene i vjeto postavljene planove koji su mladog baruna bili ogradili, ini se, nekom mreom. Holmes je rekao da zamrenijeg sluaja nije

imao u svojoj, dogaajima bogatoj, praksi. Dok sam hodao sam, sivom cestom, molio sam Boga da mog prijatelja to prije oslobodi sadanjih poslova kako bi mogao doi u Baskerville Hall i skinuti s mojih plea teak teret odgovornosti. Odjednom mi neto prekine tok misli: za sobom sam osluhnuo brze korake i glas koji me dozivao imenom. Okrenuh se, mislei da u ugledati doktora Mortimera, ali na moje iznenaenje, za mnom je hitao nepoznati ovjek. Bio je to omanji, mrav gospodin, njena izbrijana lica, plave kose i koate vilice, star tridesetak godina, odjeven u sivo odijelo, sa slamnatim eirom na glavi. O ramenu mu je visjela botanika kutija, a u ruci je nosio zelenu mreu za hvatanje leptira. - Oprostite to sam toliko slobodan, gospodine Watsone ree u trenutku kad je sav zadihan stigao do mjesta gdje sam ga ekao. - Ovdje, u ovom kraju, ljudi ne paze mnogo na lijepo ponaanje i ne ekaju da budu uljudno predstavljeni kao to dolikuje. Moda ste ve uli za moje ime od naeg zajednikog poznanika, doktora Mortimera. Ja sam Stapleton iz Merripit Housea. - To su mi ve odale vae mree i botanika kutija odgovorih, jer znao sam da je gospodin Stapleton prirodnjak. Kako ste me prepoznali? - Razgovarao sam s Mortimerom, a on mi vas je pokazao s prozora upravo u asu kad ste onuda prolazili. Budui da idemo istim putem, palo mi je na pamet da potrim za vama, da vam se predstavim. Nadam se da se sir Henry odmorio poslije puta. - Zdrav je, hvala na pitanju. - Svi smo se plaili da nakon tunoga kraj sir Charlesa mladi barun moda nee htjeti stanovati ovdje. Nije lako bogatu ovjeku doi u ovaj kraj i ovdje se ukopati. Ne trebam vam rei

od kolike je vanosti za cijelu ovu okolicu sir Henrvjev dolazak u Baskerville Hall. Sir Henry valjda nije praznovjeran. - Sumnjam. - Vama je, razumije se, poznata legenda o neastivom psu koji goni obitelj Baskerville? - uo sam za nju. - ovjeku stane pamet od lakovjernosti ovdanjih seljaka. Od prvog do posljednjeg, svi e se zakleti kako su vidjeli u movari takvo stvorenje. Govorio je to s osmijehom na usnama, ali po njegovim oima uini mi se da cijelu stvar ozbiljnije shvaa. - Ta je pria - produi - jako zanimala sir Charlesa i ja ne sumnjam da je ona bila uzrok njegove tragine smrti. - Kako to? - Njegovi su ivci bili toliko narueni, da je pojava bilo kakvog psa mogla biti uzrok njegove smrti. Po mom miljenju, barun, koji je bio srani bolesnik, vidio je one noi u aleji tisovine neto slino. Odavno sam se plaio da e mu se dogoditi kakva nesrea jer sam jako volio starog gospodina, a znao sam da mu je srce slabo. - Od koga ste to saznali? - Priao mi je to moj prijatelj Mortimer. - Vi, dakle, mislite da je neki pas pojurio za sir Charlesom, pa je on umro od straha? - Imate li vi kakvo bolje objanjenje? - Nisam jo o tome stekao neko odreeno miljenje.

- A gospodin Sherlock Holmes? Na spomen tih rijei zastade mi dah, ali brz pogled na bezazleno lice i spokojne oi mojeg pratioca uvjerie me da me ne namjerava zbuniti i isprovocirati. - Ne poriem da ste nam poznati, gospodine Watsone ree. - Izvjetaji o pothvatima vaeg prijatelja detektiva stigli su i do nas. Vi ga moete proslavljati u svojim knjigama, a da pri tom vi sami ostanete nepoznati. Kad je Mortimer spomenuo vae ime, nije mogao porei da ste prijatelj gospodina Holmesa. Kad ste vi ovdje, jasno je da se i Sherlock Holmes zanima za tu stvar. Prirodno je to sam radoznao, zato bih elio uti to on o svemu tome misli. - Na to vam pitanje, na alost, ne mogu odgovoriti. - Smijem li vas upitati hoemo li imati ast da nas posjeti? - Zasad ne moe napustiti London. Zauzet je drugim predmetima. - Kakva teta! On bi moda unio vie svjetla u ovu tamu koja nas okruuje. Ali, ako vam mogu biti od koristi u vaoj istrazi, molim vas, na usluzi sam vam. Kad biste me upoznali s vaim sumnjama ili mi bar rekli kako mislite voditi istragu, mogao bih vam, moda, ve sad dati kakav koristan savjet. - Uvjeravam vas da sam doao samo u posjet svom prijatelju, sir Henryju, i da mi nikakva pomo nije potrebna. - Odlino - ree Stapleton. - Potpuno ste u pravu to ste oprezni i utljivi. Osjeam da ste mi dali dobru lekciju zbog moje neoprostive nasrtljivosti i obeavam vam da o tome vie neu govoriti.

Stigli smo do mjesta gdje se uska, travom obrasla staza, odvajala od puta i, poput zmije, vijugala prema movari. Desno se uzdizao strm brijeg, sav u gromaama, koji je prije, vidjelo se po dubokoj rupi, sluio kao kamenolom. S druge strane dizao se taman, stjenovit obronak iz ijih su pukotina i udubljenja rasli paprat i kupina. U daljini se lelujao na nebu, kao neko golemo pero, siv oblaak dima. - Mala etnja ovom stazom dovodi nas do Merripit Housea. Prvo to sam pomislio bilo je to da trebam biti uz sir Henryja. Ali tada se sjetih gomile papira i rauna kojima je prekriven njegov pisai stol. Znao sam da mu ne mogu pomoi, a Holmes mi je bio izriito rekao da prouim dobro susjede u tom movarnom kraju. Zato sam prihvatio Stapletonov poziv, pa krenusmo zajedno uskom stazom. - Zaista je neobian ovaj movarni kraj - ree Stapleton, promatrajui dugi niz breuljaka koji su se pruali poput golemih zelenih valova, naikanih zupastim granitnim krestama fantastinih oblika. - ovjeku nikada ne dosadi promatrati taj kraj, vi i ne slutite kakve udnovate tajne on krije. Tako je irok, pust i tajanstven... - Vi ga, ini se, dobro poznajete? - Ovdje sam tek dvije godine. Ljudi me smatraju doljakom. Doli smo ovamo nedugo nakon sir Charlesa. Ali moja me je strast natjerala da dobro ispitam ovaj kraj, pa vjerujem da ima malo ljudi koji ga poznaju bolje od mene. - Mislite li da je ovjeku teko snai se ovdje ? - Vrlo teko. Vidite li, na primjer, onu veliku zaravan tamo na sjeveru, s koje se diu uzviice neobinih oblika? Opaate li neto posebno? - Bilo bi to odlino trkalite.

- Potpuno mi je jasno to mislite, ali ta je misao ve mnoge ljude stajala ivota. Vidite li one svjetlozelene mrlje to se tako esto javljaju na toj povrini? - Da. ini se da je ta zemlja plodna. - To je veliko Grimpensko blato. Pogrean korak donosi smrt i ovjeku i ivotinji. I juer sam vidio jednog ponija koji je tamo zalutao i nije se vie odande izvukao. Dugo sam gledao njegovu glavu kako viri iz blata, sve dok nije nestao. ak je i u suno doba opasno prolaziti tim movarnim krajem, ali sada, poslije jesenskih kia, to je mjesto strahovito. No ipak se snalazim, ne bojim se tajnovitih kutaka i vraam se iv i zdrav. Gle, opet je, ini mi se, neki zlosretni poni upao u blato! Neto tamno valjalo se i skakalo po zelenom traku. Potom se nekakav vrat izduio smrtno prestravljen, a uasan krik je odjeknuo movarom. Mene obuze jeza, ali moj je pratilac imao jae ivce. - Gotov je - ree. - epalo ga je blato. Dva ponija u dva dana, a moda i vie njih, jer oni lutaju i pasu po okolici, a ne znaju razlikovati blato od vrstog tla, sve dok ne stradaju. Opasno je to veliko Grimpensko blato. - A vi kaete da ipak tuda prolazite? - Da, postoje dvije - tri staze kojima vjet ovjek moe proi. Ja sam ih naao. - Ali zato prolazite tim opasnim tlom? - Vidite li tamo one breuljke? To su pravi otoci. Ve su godinama okrueni blatom sa svih strana. Tu ovjek nalazi najljepe biljke i leptire, treba samo znati stii do njih. - Onda u i ja slijedei put okuati sreu. On me pogleda iznenaeno, pa uzviknu:

- Za Boga miloga, izbijte sebi iz glave tu pomisao. Ne elim vas nositi na dui. Uvjeravam vas da nema ni najmanje nade da se odande vratite iv. Ja mogu tamo stii samo zato to sam zapamtio nekoliko znakova koje je teko opisati. - Hej! - uzviknuh. - A to je to? Duboko, dugo i neopisivo tuno zavijanje odjeknulo je kroz movarni kraj. Ispunjavalo je itav onaj prostor, a ipak se nije moglo ustanoviti odakle dopire. Najprije se inilo da je apat, a onda je naraslo sve do urlika, pa opet postepeno nestajalo kao sjetan drhtavi apat. Stapleton me pogleda, a lice mu pritom poprimi neobian izraz. - Neobian je ovaj movarni kraj - ree. - A to je to? - Narod kae da je to baskervilski pas koji zavija oekujui plijen. uo sam ga dosad jedanput-dvaput, ali nikad ovako glasno. Od straha mi se stegnulo srce, i poeo sam se osvrtati promatrajui veliku zelenu i sivu ravnicu oko sebe. Na cijeloj toj irokoj povrini nita se nije kretalo osim nekoliko gavrana koji su grakui sjedili povrh hridi iza nas. - Vi ste obrazovan ovjek - rekoh. - Ne vjerujete valjda u takve gluposti? to je po vaem miljenju uzrok tom udnom zvuku? - Rupe u blatu odjekuju katkad nekim nesvakidanjim glasom. To dolazi od mulja koji se sputa, od vode koja se penje ili od neeg slinog tomu. - Ne, ne, to je bio glas iva stvora. - Jeste li moda uli bukaev glas?

- Nisam nikad. - Buka je sada u Engleskoj vrlo rijetka ptica, recimo da je izumrla, ali u movari se moda zadrala. Ne bi me iznenadilo da je urlik koji smo uli glas posljednjeg bukaa. - Jo nisam uo tako sablastan i udan glas. - Da, to je ugodan kraj! Vidite li obronak onog breuljka? to opaate na njemu? itavu padinu prekrivalo je dvadesetak okruglih, kamenih graevina. - Kakve su to zgrade? Torovi? - Ne. To su kue naih predaka. U pretpovijesno doba ovaj movarni kraj bio je gusto naseljen, a kako kasnije nije nitko ovdje stanovao, utvrdili smo da su kue onakve kakve su bile kad su naputene. To su njihovi vigvami bez krova. Ako ste ba radoznali, moete i sada vidjeti njihova ognjita i leajeve. - Pa to je itav grad. A kad je bio naseljen? - Iz neolitika. Datum nije poznat. - ime se ovjek ovdje bavio? - Pasao je stoku. Zatim je nauio kopati cink, a onda je bronani ma zamijenio kamenom sjekirom. Vidite li one duboke tragove na onom drugom breuljku? I to su ljudski tragovi. Da, vidjet ete i nai ete neobine stvari u naoj movari, gospodine doktore! Oh, oprostite trenutak! To je sigurno ciklop! Neka mala muha, ili muica, preletjela je preko naeg puta, i Stapleton istog asa, spretno i brzo, pojuri za njom. Na moju alost, buba je poletjela prema velikom blatu, a moj poznanik, ne premiljajui, poe skakati s jednog, travom

obraslog otoia, na drugi, dok je pritom zelena mrea za leptire leprala u zraku. Moda zbog sive boje njegova odijela, moda zbog njegova rascjepkana nepravilna kretanja po movari, bio je, i on sam, poput neke velike muice. Stajao sam i promatrao ga, divei se toj njegovoj neobinoj okretnosti, obuzet ujedno strahom, jer je svakog asa mogao izgubiti vrsto tlo pod nogama i pasti u podmuklo blato. Odjednom osluhnuh iza sebe um koraka. Kad sam se okrenuo, ugledao sam na stazi enu. Dola je iz smjera u kojem je, sudei po dimu, leao Merripit House, ali je ja, zbog valovita zemljita, nisam bio opazio sve dok nije stigla do mene. Bilo mi je jasno da preda mnom stoji gospoica Stapleton, sestra gospodina Stapletona, o kojoj sam bio ve prije tota uo. Dame su, naime, bile rijetkost u ovom kraju, a sjeao sam se takoer da su mi o njoj govorili kao o pravoj ljepotici. ena koja mi je u taj as prila bila je zaista ljepotica, i to ljepotica posebne vrste. Izmeu brata i sestre nije mogla zamisliti manja slinost Stapleton je imao svijetlu kosu i sive oi, kakve se esto viaju a ona je bila najtamnija crnka koju sam ikad vidio u Engleskoj - vitka, visoka i elegantna. Njezino ponosno, fino lice bilo je pravilno, kao da je isklesano, usne lijepe, a tamne, krasne oi pune ivota. Svojim besprijekornim stasom i lijepim haljinama zapanjila me, bila je to zaista neobina pojava na toj usamljenoj stazi usred movarnog kraja. Kad se okrenuh, opazih kako joj oi prate brata. Ubrzavi korake, prie mi. Skidoh eir u namjeri da joj objasnim, ali njezine su mi rijei odvele misli na sasvim drugu stranu. - Vratite se - ree mi. - Vratite se odmah u London! Promatrao sam je zbunjen i bez rijei. Blistavih oiju, ona nestrpljivo udari nogom. - Zato da se vratim u London?

- Ne mogu vam dati nikakva objanjenja! Govorila je brzo. U njenom dubokom glasu osjetih naglasak tipian za tudinku. - Tako vam Boga, uinite to vas molim! Smjesta se vratite. Neka vaa noga ne stupi nikad vie u ovo blato. - Ali ja sam tek stigao... - ovjee, ovjee! - uzviknu ona. - Zar neete posluati opomenu koju vam dajem radi vaeg dobra? Vratite se u London! Otputujte jo veeras! Udaljite se bre-bolje odavde... Pst! Dolazi moj brat. Ne spominjite pred njim da sam vas opomenula. Hoete li biti tako dobri da mi uberete onu orhideju, tamo iza onog bunja? Ovdje u movari imamo mnogo orhideja. Doli ste, istina, malice prekasno da vidite sve divote naeg kraja... Stapleton je napustio lov, pa se sad vraao rumenih obraza, sav zadihan. - Gle, tu je Beryl - ree. Uinilo mi se da ton njegova pozdrava nije ba srdaan. - Oh, to si se oznojio, Jack! - Da, jurio sam jednog ciklopa. To je sasvim rijedak leptir, posebno kasno ujesen. teta to ga nisam mogao uhvatiti. Govorio je ravnodunim glasom, ali njegove male, svijetle oi etale su neprestano od djevojke do mene. - Vi ste se sami upoznali, kao to vidim - produi. - Da, upravo sam rekla sir Henryju kako je prava teta to je zakasnio, pa nee moi vidjeti sve neobine divote naeg movarnog kraja. - Sir Henry? Ti misli da je gospodin... sir Henry?

- Pa da, pretpostavljam da je to sir Henry Baskerville. - Ne, ne! - uzviknuh. - Ja sam obini graanin, ime mi je Watson. Djevojka se zarumenila od nelagodnosti, i ona ree: - Na razgovor je dakle, nastao zbog nesporazuma. - Pa, za razgovor ba niste imali mnogo vremena - ree njen brat, bacivi na nas jo jedan ispitivaki pogled. - Govorila sam kao da je doktor Watson stanovnik naeg kraja, a ne gost u njemu - ree ona. - Njemu moe biti sasvim svejedno da li su u jesen tek procvale ili su ve uvele orhideje... Ali, vi ete svakako biti na gost u Merripit Houseu - zar ne? Kratki dio puta vodio je do prave seoske kue sumornog izgleda koja je prije pripadala nekom imunom stoaru, a sada je bila preureena u moderan stan. Kua je bila okruena vonjakom, ali je drvee u njemu bilo zakrljalo i oteeno, pa je ostavljalo tuan i neugodan dojam. Vrata nam otvori neobian sluitelj naborana lica, odjeven u izblijeenu uniformu, svojom je pojavom prilino odudarao od kue. Kua je imala nekoliko prostranih, elegantno namjetenih soba koje su odavale ukus lijepe djevojke. Pogledah kroz prozor. Beskrajni movarni kraj, naikan granitnim stijenama, pruao se pred mojim pogledom sve do dalekog horizonta. I nehotice sam samog sebe morao zapitati to je jednoga obrazovanog ovjeka i jednu lijepu djevojku natjeralo da izaberu ivjeti u ovakvom kraju. - Neobian kraj, nimalo zgodan za ivot, zar ne? - ree on kao da je proitao moje misli. - A ipak smo ovdje sasvim sretni, zar ne, Beryl? - Vrlo sretni - odgovori ona, ali njezine rijei nisu zvuale uvjerljivo.

- Imao sam jednu kolu - nastavi Stapleton - tamo gore na sjeveru. Ali automatiziran posao nije zanimljiv, posebno ako se njime mora baviti ovjek kao to sam ja. Pa, ipak sam se osjeao sretnim u stalnom dodiru s omladinom, nastojei da djeje due poduim i ispunim svojim idealima. Na alost, srea mi nije bila dugo sklona. U koli je izbila opaka zaraza i tri su nam djeaka umrla. Od toga se udarca na zavod nije vie mogao oporaviti, pa je najvei dio mog kapitala nepovratno izgubljen. Najtee me je pogodio gubitak mojih djeaka koje sam toliko volio. Ipak sam i u toj nesrei imao sree, jer sam ovdje naao neogranieno polje rada u podruju botanike i zoologije, a i moja sestra voli prirodu kao i ja. Odrao sam vam ovaj dugi govor, doktore Watsone, zato to ste se toliko zamislili promatrajui movaru. - Zaista, upravo sam mislio kako je ovdje zacijelo dosadno... moda manje vama nego vaoj sestri. - Oh, meni nikad nije dosadno - uzviknu ona. - Imamo knjiga, bavimo se znanosti, a imamo i interesantne susjede. Doktor Mortimer je u svojoj struci vrlo uen. Jadni sir Charles bio je takoer vrlo drutven ovjek. Lijepo smo se slagali pa nam je bez njega sada tako teko, ne mogu vam rei koliko nam nedostaje. to mislite, hou li smetati sir Henrvju, ako ga ve danas poslije podne posjetim u Baskerville Hallu? - Naravno da neete, on e se, naprotiv, odueviti vaem posjetu. - Onda budite tako dobri i recite mu da u doi. Moda emo mu i mi moi pomoi da se to bre navikne na novu sredinu. Hoete li poi sa mnom gore, gospodine doktore, da razgledate moju zbirku leptira? Mislim da je to najpotpunija zbirka ove vrste u jugozapadnoj Engleskoj. Za to e vrijeme i ruak biti gotov.

Ali, urio sam se da se vratim sir Henryju. Sjetan movaran kraj, smrt nesretnog ponija, onaj strani glas koji me usred bijela dana podsjetio na jezivu legendu o neastivom psu - sve me je to navodilo na tune misli. Uz to se tim neodreenim utjecajima pridruila jasna opomena gospoice Stapleton, jasna i razgovijetna. Opominjui me, gospoica je bila toliko uporna i ozbiljna, da je za to, bez sumnje, imala vanih razloga. Zato sam se, unato njihovu navaljivanju, odbio zadrati i vratio sam se u Baskerville. Iao sam stazom obraslom travom, istim putem kojim smo i doli. Meutim, vjerojatno je postojao i neki preac, jer prije nego to sam stigao do ceste, ugledao sam na svoje veliko iznenaenje gospoicu Stapleton kako sjedi na velikom kamenu pokraj staze. Lice joj se zarumenilo od brzog tranja, a to ju je inilo jo ljepom. Drala je ruku na srcu. - Trala sam cijelim putem da vas stignem, gospodine doktore - ree. - Nisam imala ni toliko vremena da stavim eir na glavu. Ne smijem se dugo zadrati, jer bi brat opazio da me nema kod kue. Htjela sam vam rei da mi je ao to sam se onako glupo zabunila i pomislila da ste vi sir Henry. Molim vas, zaboravite moje rijei, one za vas nemaju nikakv znaaj. - Ali ja ih ne mogu zaboraviti, gospoice Stapleton odgovorih joj. - Prijatelj sam sir Henryja, pa mi je njegovo dobro pri srcu. Recite mi zato ste onako navaljivali da se sir Henry vrati u London! - enska ud, gospodine doktore! Kad me budete bolje upoznali, vidjet ete kako ne mogu uvijek objasniti svoje rijei i postupke. - Ne, ne! Jo mi u uima zvui va glas, jo mi je pred oima va pogled. Molim vas, budite iskreni prema meni, gospoice Stapleton. Otkako sam stigao ovamo, imam osjeaj da sam okruen nekim tajanstvenim sjenama. ivot ovdje

izgleda kao ovo veliko Grimpensko blato, s puno mulja u koji ovjek moe utonuti. I nigdje nikoga da nam pokae put! Molim vas, recite mi to znae vae rijei, a ja vam obeavam da u sve rei sir Henryju. Preko njena lica je preletio naas izraz neodlunosti, ali odmah su se zatim njezine oi ispunile hladnim sjajem, i ona odgovori: - Preveliko znaenje pridajete mojim rijeima, gospodine doktore. Mojeg brata i mene je potresla sir Charlesova smrt. Bili smo dobri prijatelji, a njegova ga je omiljena etnja vodila k nama preko movare. Muilo ga je prokletstvo njegove obitelji. Kad ga je obuzeo strah, o kojemu je tako esto govorio, on nije bio sasvim bezrazloan. Uplaila sam se pri pomisli da e opet jedan lan njegove obitelji htjeti stanovati ovdje i imala sam osjeaj da ga moram upozoriti na opasnost koja mu prijeti. Moje rijei nisu imale nikakvo drugo znaenje. - Ali u emu se sastoji ta opasnost? - Zar ne znate legendu o psu? - U takve gluposti ne vjerujem! - Ali ja vjerujem! Ako moete utjecati na sir Henryja, odvedite ga to dalje od ovog mjesta koje je za njegovu obitelj bilo uvijek opasno. Zato ivjeti u tako opasnom kraju? - Upravo zato to je taj kraj opasan. Takva je priroda sir Henryja. Ako mi ne date neke bolje razloge, bojim se da ga neu uspjeti nagovoriti da ode odavde. - Nita vam odreeno ne mogu rei jer ne znam nita. - Htio bih vam postaviti pitanje, gospoice Stapleton. Ako ste me svojim prvim rijeima eljeli samo opomenuti, zato ste se onda toliko brinuli o tome da va brat nita ne sazna? U tim

rijeima nije bilo niega zbog ega bi vam on, ili itko drugi, mogao zamjeriti. - Mojem bratu je stalo do toga da Baskerville Hall ne ostane pust. On vjeruje da je to vano za nae siromane seljake. Ljutio bi se kad bi uo da sam rekla ita to bi sir Henryja moglo navesti da napusti ovaj kraj.... Ali ja sam obavila svoju dunost i neu vie nita rei. Moram sad ii kui jer e u suprotnom moj brat opaziti da sam otila i posumnjati da sam razgovarala s vama. Onda se okrenula i za nekoliko trenutaka nestala iza granitnih stijena, a ja sam produio u Baskerville Hall pun neodreenih strepnji.

8. Prvi izvjetaj doktora Watsona

Odsad u pratiti dogaaje po pismima koje sam upuivao Holmesu. Pisma su preda mnom, na mojem stolu. Nedostaje samo jedno. Izloit u ih tono onako kao to sam ih napisao, jer su u njima svi moji osjeaji i sumnje bolje zabiljeeni negoli u mojem sjeanju, premda je i ono sauvalo jasno i tono uspomene na sve ove tragine dogaaje. Baskerville Hall, 13. listopada Dragi moj Holmes, Moja dosadanja pisma i telegrami uglavnom su vas tono obavjetavali o dogaajima, pa znate za sve to se zbiva u ovom kraju iza bojih lea. to due ostajem ovdje, to me vie mui ova movara i njezina pusto, pa ak i njezina jeziva draest. Kad ovjek doe ovamo, potpuno je odsjeen od suvremene Engleske, zato bolje upozna ivot i mjesto pretpovijesnih ljudi. Kud god krenem nailazim na kue ovog davno nestalog naroda, na njegove grobove i velike stijene koje smatraju stupovima njegovih hramova. Kad ovjek bolje razgleda sive kamene kolibe na obroncima bregova, zaboravi na vrijeme u kojem ivi. Kad bi kroz ona niska vrata iziao kakav dlakav ovjek ogrnut krznom, s lukom i strijelom, njegova bi se pojava uinila sasvim prirodnom. Najudnije je to to su pretpovijesni ljudi mogli ivjeti na ovom tlu koje je oduvijek bilo neplodno.Nisam arheolog, ali vjerujem da je to bio narod bez ratnih odlika, gonjen mnogim neprijateljima, pa se morao zadovoljiti onime ime se nitko drugi ne bi zadovoljio. Ali sve to nema nikakve veze sa zadatkom koji ste mi povjerili, pa e, nesumnjivo, biti nezanimljivo vaem praktinom duhu. Sjeam se vrlo dobro kako je vama bilo sasvim svejedno okree li se Sunce oko Zemlje ili Zemlja oko Sunca. Stoga u se vratiti injenicama u vezi sir Henryja Baskervillea. Posljednjih dana niste dobili nikakav izvjetaj

jednostavno zato to vam nisam imao to javiti. Ali sada se iznenada pojavila okolnost s kojom u vas ovim pismom upoznati. - Prije svega, moram vam javiti nekoliko stvari, koje e vas, vjerojatno, zanimati. Jedna je bijeg robijaa iz Princetowna, koji sam dosad samo uzgred spomenuo. Robija se bio sklonio u ovaj movarni kraj, ali se danas gotovo sigurno moe vjerovati da ga je potpuno napustio, to za usamljene seljake koji u njemu ive znai velika briga manje. Od njegova bijega prola su ve dva tjedna, i za to vrijeme ga nitko nije ni vidio ni ita o njemu uo. Gotovo je nemogue da je ovih 14 dana mogao preivjeti u movarnom kraju. Skriti se, razumije se, nije bilo teko. Svaka mu je kamena koliba mogla posluiti kao sklonite. Ali vjerojatno je gladovao, osim ako nije uhvatio kakvu ovcu u movari i zaklao je. Zato mislim da je otiao, pa seljaci u movari sad mirnije spavaju. Nas etvorica bismo u zamku lako odbili svaki njegov napad, ali priznajem da se brinemo za Stapletonove. Oni ive kilometrima udaljeni od ljudske pomoi. U njihovoj je kui samo etvoro ljudi: jedna sluavka, stari sluga i Stapletonovi, brat i sestra. Stapleton nije osobito snaan ovjek, pa se ne bismo mogli obraniti kad bi u kuu upao oajnik poput tog ubojice iz Notting Hilla. Sir Henry je isto tako shvatio opasnost njihova poloaja, pa je htio poslati u Merripit House svog konjuara Perkinsa, no Stapleton nije htio ni uti o tome. Ne moe se porei da se na prijatelj, mladi barun, jako zanima za nau lijepu susjedu. To nije udno jer ovjeku koji je, kao sir Henry, navikao na rad, vrijeme ovdje zacijelo strahovito sporo prolazi, a ona je arobno lijepa ena. Ima neto toplo i egzotino u njezinoj pojavi, neto to odudara od hladnog i proraunatog bia njezina brata. Pa, ipak mi se ponekad uini da u njemu tinja skrivena vatra. U svakom sluaju, njezin brat utjee na nju, jer sam opazio kako razgovarajui neprestano gleda u njega, kao da za svaku rije koju kae trai od njega odobrenje. Nadam se da s njom

postupa lijepo. U njegovim se oima vidi nekakav hladan odsjaj, a usne su mu tanke i stisnute, i jedno i drugo odaje, kako odluan, tako i okrutan karakter. Vi ete ga poblie moi prouiti. Ve prvog dana upoznao se sa sir Henryjem, a slijedeeg jutra poveo nas je do mjesta na kojemu se pretpostavlja da je izgubio glavu obijesni Hugo, ija je smrt i dala povoda legendi. To je mjesto nekoliko kilometara duboko u movari i turobno utjee na ovjeka, pa mi je jasno kako je uope mogla nastati legenda. Izmeu zupastih stijena nali smo jarugu koja je izbila na mekoj livadi obrasloj, ponegdje bjeliastom travom. Usred jaruge se diu dva velika sura i zlokobna kamena, iji su otri vrhovi nalik golemim onjacima kakve divovske zvijeri. Mjesto u svakom pogledu odgovara sceni davne tragedije o kojoj govori legenda. Sir Henry je nekoliko puta upitao Stapletona vjeruje li on da se natprirodne moi mogu umijeati u sudbinu smrtnika, govorio je to u aljivom tonu, ali se mogla razabrati ozbiljnost. Stapleton je bio obazriv u odgovorima. Budui da je bio obazriv prema osjeajima mladog baruna, zatajio je to o tome misli. Priao je o slinim sluajevima, o obiteljima koje su trpjele od takvih progona, i mi smo stekli dojam kako on u ovom sluaju potpuno prihvaa narodno praznovjerje. Po povratku smo svratili na ruak u Merripit House, i tu se sir Henry upoznao s gospoicom Stapleton. ini se da je od prvog trenutka osjetio naklonost prema njoj, i uvjeren sam da je taj osjeaj obostran. Dok smo se vraali kui, neprestano je govorio o njoj, i otada nije proao nijedan dan, a da mladi barun nije vidio brata i sestru Stapleton. Veeras e oni veerati kod nas, a ve je bilo rijei i o tome da emo idueg tjedna mi biti pozvani k njima. ini se da bi Stapletonu takva partija odgovarala. Vie puta sam, ipak na njegovu licu primijetio izraz oitog nezadovoljstva kad bi zapazio da sir Henry laska njegovoj sestri. Stapleton nju, nesumnjivo, jako voli, i ivot bi mu bio pust kad bi ga ona napustila, ali bio bi veliki egoist kad bi joj upropastio tako sjajnu priliku. Siguran sam samo u jedno: on ne eli da se to prijateljstvo pretvori u

ljubav, pa se trudi ne ostavljati ih ni trenutka same. Uzgred reeno, meni bi bilo puno tee obaviti zadatak koji ste mi povjerili - da sir Henryja nikad ne ostavljam sama - kad bi se ostalim tekoama pridruila i ljubav. Ubrzo bih prestao biti drag, kad bih u tom pogledu doslovno slijedio vae upute. Jednom, u etvrtak, ruao je kod nas Mortimer. Pregledao je jedan grob u Long Downu i naao pritom nekakvu pretpovijesnu lubanju kojoj se razveselio. On je zanesenjak kakvog nema. Poslije ruka su doli Stapletonovi, pa nas je lijenik odveo do aleje tisovine, te nam, na molbu sir Henryja, tono objasnio kako je one zlokobne noi dolo do tragina dogaaja. Aleja tisovine duga je i pusta staza izmeu dvije visoke potkresane ivice; staza je ograniena i s jedne i druge strane uskim travnjakom, a na njezinom se drugom kraju ulazi u stari, troni paviljon. Otprilike na pola puta nalaze se vrataca koja vode prema movari, i tu je stari gospodin bio stresao pepeo svoje cigare. Vrataca se sastoje od letava, a imaju i kvaku. Iza njih se prostire velika movara. Sjetio sam se vaih pretpostavki, pa sam sebi doarao sliku traginog dogaaja. Kad je stari gospodin, rekli ste, stajao blizu tih vrata, vidio je kako neto dolazi iz movare, neto ega se toliko prestraio da je izgubio prisutnost duha, pa je trao i trao kroz dugi mrani tunel dok nije od straha i iznemoglosti pao mrtav. to ga je to gonilo? Neki ovarski pas iz movare? Ili crni golem pas iz pakla? Jesu li u sve to bil umijeane ljudske ruke? Je li blijedi Barrymore znao vie nego to je htio rei? Sve je nesigurno i neodreeno, ali iza zagonetke se nasluuje crna sjena zloina. Od mog posljednjeg pisma upoznao sam se jo s jednim susjedom, s gospodinom Franklandom iz Lafter Halla, mjesta udaljenog oko etiri kilometara od nas prema jugu. To je stariji gospodin crvena lica i sijede kose, po prirodi prgav. Strast mu je britansko pravo, pa je potroio itavo lijepo imanje u razne parnice. Parnii se zbog ista zadovoljstva i uvijek je spreman u nekom sporu zastupati jednu ili drugu stranu. Nije udo to ga

to zadovoljstvo skupo stoji. S vremena na vrijeme uskrati pravo slunosti na nekom putu; tada opina mora povesti parnicu kako bi postigla da se cesta opet otvori. Drugi put, opet, obori ogradu na nekom putu, da dokae kako je tu od pamtivijeka postojala slunost puta, i onda vlasnik imanja mora voditi parnicu da bi pobio njegove tvrdnje. Dobro poznaje stara opinska i posjednika pravila koja vrijede u ovom kraju i svoje znanje primjenjuje, as u korist stanovnika Fernworthyja, as opet protiv njih. Zato ga mjetani ponekad slave, a ponekad spaljuju njegovu lutku u znak negodovanja. Sad, kau, vodi sedam parnica, koje e svakako progutati ostatak njegova imetka. To e mu oduzeti mogunost da se dalje parnii, otrovni zubi bit e mu povaeni, pa e ubudue biti bezopasan. Usprkos strasti za suenjem, ostavlja dojam ljubaznog i dobronamjernog ovjeka, i ja sam ga spomenuo samo zato to ste vi od mene posebno zahtijevali da vam to tonije opiem sve osobe iz nae okoline. Trenutno se bavi nekim udnim poslom. On je amater astronom i ima odlian dajekozor, pa po cijeli dan lei s njim na krovu svoje kue i promatra movaru u nadi da e otkriti odbjegla robijaa. Kad bi se ograniio samo na to bilo bi dobro, ali ljudi priaju kako namjerava povesti parnicu protiv doktora Mortimera koji je iskopao jednu neolitiku lubanju u Long Downu i to zato to je pritom, pria Frankland, bez dozvole najblieg srodnika otvorio grob! Frankland tako unosi malo promjene i neto veselja u na jednolini ivot, a to nam je zaista potrebno. A sad, kad sam vam ispriao sve to znam o odbjeglom robijau, o Stapletonovima, o Mortimeru i Franklandu iz Lafter Halla, na kraju svojeg izvjetaja javit u vam najvanije novosti - neto vie o Barrymoreu, a posebno o neobinom dogaaju koji se odigrao prole noi. Da napomenem jo neto o onom brzojavu koji ste bili poslali iz Londona, kako biste mogli utvrditi je li Barrymore bio zaista tu ili nije. Kao to sam vam ve javio, iskaz potara

pokazuje da ta mjera opreza nije uspjela, jer se nikako ne moe dobiti dovoljno dokaza ni za jednu, ni za drugu pretpostavku. Rekao sam sir Henryju kako stvar stoji, a on je postupio otvoreno i pravedno, pa je odmah pozvao Barrymorea i zapitao ga je li primio telegram. Nadstojnik je na to pitanje odgovorio potvrdno. - Je li djeak predao telegram vama osobno? - upita ga onda mladi barun. Barrymore se malo iznenadi, razmisli trenutak, pa zatim ree: - Ne, ja sam tada bio u potkrovlju, donijela mi ga je gore supruga. - Jeste li sami odgovorili? - Nisam, rekao sam supruzi to treba odgovoriti, i ona je sila to napisati. Uveer se Barrymore vratio na tu temu, premda ga nitko nita nije pitao. - Ne mogu razumjeti - ree - s kakvom ste mi namjerom jutros postavili ona pitanja, sir Henry. Nadam se da nisam izgubio vae povjerenje. Sir Henry ga umiri i dade mu neto od svojih starih stvari. Odijela koja je bio naruio u Londonu bila su ve stigla. Zanima me gospoa Barrymore. To je jednostavna i ograniena ena, ali asna i sklona puritanizmu. Ne moe se lako raznjeiti. Ipak, prve sam je noi ovdje uo kako plae, to sam vam ve javio, a otada sam na njezinom licu vie puta opazio tragove suza. Neka duboka bol mori njezino srce. Ponekad se pitam ne mui li je moda savjet neke krivnje, a ponekad opet sumnjam u to da je Barrymore tiranin u kui. U poetku sam imao osjeaj da ima neobian i sumnjiav

karakter, a ono to sam prole noi doivio daje toj sumnji jasniji smjer, iako e se vama to moda initi beznaajno. Kao to znate, ne spavam vrsto, a otkada sam u ovoj kui na strai, san mi je laki no ikada. Noas - bilo je to oko dva sata ujutro - probudio me um pritajenih koraka u hodniku. Ustao sam i otvorio vrata. Kroz hodnik se provlaila duga, crna sjena. Bio je to neki ovjek sa svijeom u ruci koji se bio oprezno nekamo uputio. Bio je u koulji i hlaama, bosonog. Mada sam mu mogao vidjeti samo siluetu, odmah sam, po stasu, prepoznao Barrymorea. Kretao se vrlo lagano, neprestano se osvrtao, a njegovo je vladanje odavalo da neto krije. - Kao to sam vam ve napisao, hodnik je prekinut okruglim balkonom koji se die iznad velikog predvorja, pa se opet nastavlja. Priekao sam da Barrymore nestane, a onda sam poao za njim. Kad sam preao preko balkona, on se nalazio na drugoj strani hodnika i ve je uao, vidjelo se po svjetlu koje je dopiralo kroz otvorena vrata, u jednu od soba. Kako su sve prostorije prazne, bez namjetaja, njegovo vladanje mi se uinilo jo zagonetnijim. Svjetlo nije treperilo pa sam po tome zakljuio da Barrymore stoji. Krenuo sam za njim to sam tie mogao i provirio kroz odkrinuta vrata u sobu. Barrymore je stajao na prozoru i drao svijeu na prozorskoj dasci. Bio je upola okrenut prema meni, pa sam opazio da mu je lice ozbiljno i ukoeno: zurio je u mrak iznad movare. ekao je nekoliko trenutaka, a onda je duboko uzdahnuo i ugasio svijeu. Odmah sam poao u svoju sobu, a nekoliko trenutka poslije proli su opet ti pritajeni koraci pokraj mojih vrata. Poslije dueg vremena, kad sam ve bio zadrijemao, zauo sam kako se u jednoj bravi okree klju, ali nisam mogao utvrditi odakle taj zvuk dopire.

Ne znam to to znai, ali sigurno je da se u kui dogaa neto tajanstveno. Prije ili poslije otkrit emo o emu je rije. Neu vam dosaivati teorijama jer ste me molili da vam javljam samo injenice. Jutros sam dugo razgovarao sa sir Henrvjem, pa smo, na osnovu onoga to sam prole noi zapazio, ugovorili pravu ratnu akciju. Danas vam o tome neu nita pisati, zato da moj idui izvjetaj ne bude manje zanimljiv.

9. Drugi izvjetaj doktora Watsona

Ako sam vam prvih dana morao slati samo oskudne izvjetaje o svojoj aktivnosti, morate priznati da sad nadoknaujem sve to sam propustio, jer dogaaji naprosto lete jedan za drugim. Vrhunac mog prolog izvjetaja bio je kad opisujem kako sam iznenadio Barrymorea kraj prozora. Danas opet imam punu vreu novosti koje, mislim, nee biti manje zanimljive. Dogaaji teku nepredvieno. Svi odnosi postali su u posljednjih 48 sati donekle jasniji, ali i mnogo zamreniji. Ja u vam sve rei, pa ete o svemu moi sami prosuditi. Prije nego to sam slijedeeg dana poao na doruak, krenuo sam hodnikom i ispitao sobu u koju je te noi bio uao Barrymore. Prozor na istonom zidu, uz koji je on stajao i s najveom panjom gledao u no, razlikuje se, kao to sam odmah opazio, od ostalih prozora na zgradi, jednom osobinom: odatle se prua najbolji vidik na movaru. Kroz njegov otvor ona se vidi izmeu dva drveta sasvim jasno, a s ostalih prozora mogu se razabrati samo njezini udaljeni dijelovi, i to, slabo i nejasno. Kako je samo jedan prozor, kao to rekoh, tako smjeten, namee se zakljuak da je Barrymore u movari nekoga ili neto traio. No je bila vrlo mrana i zato mogu jedva pretpostaviti da se nadao kako e moi nekoga vidjeti u mraku. Pomislio sam da je moda posrijedi neka ljubav. To bi moglo objasniti njegovo prikradanje, a u isto vrijeme i utuenost njegove supruge. Svojom naoitou taj je ovjek mogao dirnuti u srce neku seljanicu. Otvaranje vrata koje sam uo kad sam se vratio u sobu moglo se objasniti njegovim izlaskom na tajni sastanak. Tim sam mislima bio jutros zaokupljen, pa vam ih elim rei, mada su dogaaji pokazali da one nisu odgovarale stvarnosti. Meutim, nijedno me objanjenje te Barrymoreove none etnje nije moglo zadovoljiti, pa sam osjetio da bi mi savjest bila

optereena suvie tekom odgovornou kad bih tu zagonetku zadrao za sebe sve dok ne naem nekakvo rjeenje. Zato sam poslije doruka potraio mladog baruna u njegovoj radnoj sobi i rekao mu sve to sam te noi vidio. On se iznenadio manje nego to sam oekivao. - Znao sam ve - ree mi - da Barrymore nou ee po kui i trebao sam s njim razgovarati o tome. Dva ili tri puta, ba u doba koje ste vi spomenuli, uo sam njegove korake u hodniku. - Moda on svake noi odlazi do onog prozora? - Moda. Ako je tako, mogli bismo ga kriom slijediti i vidjeti zato to ini. Volio bih znati to bi sada uinio va prijatelj Holmes da je ovdje. - Svakako, isto to to ste vi sad predloili - odgovorih. Krenuo bi za Barrymoreom da svojim oima vidi to on to radi. - Onda emo ga zajedno slijediti. - Ali on e nas sigurno uti. - Malo je nagluh. Ali, bez obzira na to, moramo vidjeti to on to radi. Noas emo ostati u mojoj sobi i ekati dok ne naie. - Sir Henry je zadovoljno trljao ruke. Oito se veselio ovoj pustolovini, koja je unosila promjenu u njegov tako miran ivot u ovom kraju. Mladi barun odmah je stupio u vezi s arhitektom koji je pravio planove za sir Charlesa, a zatim i s jednim londonskim poduzetnikom. Moemo se, dakle, nadati da e tu brzo doi do velikih promjena. Ve su ovamo doli trgovci namjetajem i soboslikari iz Plymoutha, pa se po svemu moe vidjeti da na prijatelj ima velike planove i da nee tedjeti ni novca ni truda kako bi obnovio stari sjaj svoje obitelji. Kad kua bude popravljena i namjetena, bit e potrebna jo samo ena koja

e je odravati u savrenom redu. Medu nama, po nekim se jasnim znacima moe zakljuiti da je ta ena ve pronaena, samo se treba odazvati pozivu sir Henrvja, jer sam rijetko kad vidio ovjeka toliko zaljubljena kao to je sir Henry zaljubljen u nau lijepu susjedu, gospoicu Stapleton. Ali ta se ljubav ne razvija tako glatko kao to se moglo oekivati. Danas je, na primjer, na prijatelj bio toliko potresen jednim nenadanim dogaajem da je poslije toga ostao u velikoj nedoumici i bio neobino neraspoloen. Poslije razgovora o Barrymoreu, sir Henry uze eir i spremi se izai. Ja, razumije se, uinih isto to. - to, zar ete i vi izii, Watsone? - upita me, gledajui me neobino. - Zavisi od toga jeste li se uputili prema movari odgovorih. - Da, idem tamo. - E, pa, vi znate kakve upute imam. ao mi je to vam smetam, ali i sami ste uli kako je Holmes odluno zahtijevao da vas ne ostavljam sama, a naroito da vas ne putam da sami idete prema movari. Sir Henry mi s prijateljskim osmijehom spusti ruku na rame: - Dragi prijatelju - ree - iako je Holmes mudar nije predvidio neke stvari koje su se dogodile za vrijeme mog boravka u ovom kraju. Vi me razumijete. Nadam se da mi ne namjeravate kvariti zadovoljstvo. Moram ii sam. To me je dovelo u neugodan poloaj. Nisam znao ni to da mu odgovorim, ni to da uinim, a prije nego to sam ita odluio, on je uzeo tap iz kuta i iziao. Meutim, kad sam o tome dobro razmislio, poeo sam se optuivati to ga ipak nisam pratio. Kako bih vam mogao izii pred oi, pomislio sam, kad bih vam morao priznati da se nesrea dogodila zato to

nisam potovao vaa nareenja. Mogu vam samo rei da sam pri toj pomisli pocrvenio. Tada mi pade na pamet kako jo nije kasno da ga stignem, i zato sam se bez oklijevanja uputio prema Merripit Houseu. urio sam cestom to sam vie mogao, ali sir Henryja nisam vie vidio sve dok nisam doao do mjesta gdje se odvaja pjeaka staza koja vodi prema movari. Strahujui da nisam moda na krivom putu, popeo sam se na onaj breuljak na kojem je kamenolom, odakle se nadaleko iri pogled. I zaista, preda mnom se u daljini pojavi sir Henry. Iao je onom stazom kroz movaru, otprilike pola kilometara daleko od mene, u drutvu dame koja je mogla biti samo gospoica Stapleton. Bilo je oito da meu njima postoji neki sporazum; vjerojatno su se dogovorili tako. Udubljeni u razgovor odmicali su polako stazom. Ona je esto, brzo i kratko, odmahivala rukom, kao da u govoru neto istie, a on ju je sluao s velikom panjom i samo je nekoliko puta energino zanijekao glavom. Skriven iza stijene, promatrao sam ih paljivo i nisam jednostavno znao to uiniti. Poi za njima i umijeati se u njihov povjerljiv razgovor, bila bi to uvredljiva neljubaznost, a dunost mi je, meutim, jasno nareivala da ga ni za trenutak ne napustim. Uhoditi prijatelja zbilja je bijedan zadatak. Nisam naao drugo rjeenje nego promatrati ih sa svojeg breuljka i zatim mu sve priznati i time olakati svoju savjest. Da se sluajno nae u kakvoj opasnosti, ja bih, razumije se bio odve daleko od njega da mu pomognem. I sami ete priznati da sam bio u tekom poloaju i da nisam mogao postupiti drugaije. Na prijatelj, sir Henry, i njegova dama zastali su i zacijelo su u razgovoru zaboravili da postoji i ostali svijet. Odjednom opazih da nisam jedini svjedok njihova sastanka. Neto zeleno zalepra u zraku, a kad sam bolje pogledao vidio sam da je ta zelena stvar privrena o tap koji je nosio ovjek koji se brzo kretao preko movare. Bio je to Stapleton sa svojom mreom za leptire. Nalazio se puno blie mladom paru nego ja, pa se lijepo vidjelo kako ide ravno prema njima. U tom je trenutku sir

Henry odjednom privukao mladu damu k sebi. Njegova je ruka zagrli, ali mi se uinilo da se ona pokuava, okrenuvi lice, odmaknuti od njega. On priblii svoje lice njezinom, a ona podigne ruku kao da negoduje. Odmah zatim vidjeh kako se razdvajaju i brzo okreu. Uznemirio ih je Stapleton. Dok je trao, njegova je mrea za leptire smijeno je leprala za njim. Vidjeh ga kako gestikulira i gotovo poskakuje od ljutnje. Nisam mogao objasniti taj dogaaj. inilo se da Stapleton neto estoko predbacuje sir Henryju. Ovaj mu je, vjerojatno, neto objanjavao, a onda se i sam naljutio, jer ga onaj drugi nije ni sluao. Dama se nije micala i ponosno je utjela. Najzad se Stapleton okrenuo i zapovjednikim pokretom ruke dao znak sestri da krene s njim. Ona pogleda jo jednom neodluno sir Henryja, pa onda poe s bratom. Po ljutitim prirodnjakovim kretnjama zakljuio sam da nije zadovoljan ponaanjem svoje sestre. Mladi barun je itavu minutu gledao za njima, a zatim se, oborene glave, vratio putem kojim je i bio doao. Vidjelo se da je utuen. Kao to sam ve rekao, nije mi bilo jasno to to to znai, ali sam se posramio to sam kao nepoeljan svjedok prisustvovao tom prizoru. Pourih niz breuljak i naoh se dolje s mladim barunom. Lice mu je bilo crveno od ljutnje, a obrve natmurene, kao da ne zna na to bi se odluio. - Zdravo Watsone - uzviknu kad me primijeti. Koji vas je vjetar ovamo donio? Neete mi valjda rei da ste ipak poli za mnom? Izjavih mu otvoreno da nisam mogao ostati kod kue i zato sam ga pratio i bio svjedok onog dogaaja. Najprije me je otro pogledao, ali je moja iskrenost odmah razoruala njegov gnjev, pa je prasnuo u smijeh u kojem je, dodue, bilo i prizvuka tuge. - Mislio sam - ree - da se u ovoj pustinji ovjek moe nesmetano sastati s djevojkom, a kad tamo, k vragu, kao da se cijelo susjedstvo diglo na noge da vidi kako izjavljujem ljubav. Odakle ste gledali, doktore?

- Odande, s onog breuljka. - Stajali ste, dakle, u posljednjem redu. Njezin brat je, meutim, ugrabio mjesto u prvom, gotovo pred samom scenom. Jeste li vidjeli kako je naletio na nas? - Vidio sam. - Je li vam se ikad uinilo da je njezin brat lud? - Ne bih to mogao rei. - Ni ja. Smatrao sam ga do danas potpuno normalnim, ali, vjerujete mi, ili meni ili njemu treba navui luaku koulju. Kako stoji stvar sa mnom, to mislite? Vi ste sa mnom proveli nekoliko tjedana, Watsone. Recite mi, dakle, otvoreno: ima li u meni neto po emu bi se moglo zakljuiti da ne mogu biti dobar suprug eni koju volim? - To nipoto ne bih mogao rei. - Mojemu drutvenom poloaju ne moe se nai zamjerka, prema tome, ja mu jednostavno nisam simpatian. to moe imati protiv mene? Koliko znam, cijeloga ivota nisam uinio nikome nita naao. Pa, ipak mi on ne doputa da dodirnem ni vrhove njezinih prstiju. - Je li to rekao? - To, i jo mnogo vie. Znate, Watsone, ja sam djevojku upoznao tek prije nekoliko tjedana, ali sam od prvog trenutka osjeao da je stvorena za mene, a i ona je bila sretna kad se sastala sa mnom, u to se mogu zakleti. Oko ene kae vie od rijei. Ali Stapleton nas nije nikada ostavljao same. Danas nam se prvi put pruila mogunost da izmijenimo nekoliko rijei, u etiri oka. I ona se veselila to e se nai sa mnom. Meutim, kad smo se susreli, nije htjela ni uti da joj govorim, a jo manje da sama govori o ljubavi. Ja sam joj tek bio poeo

govoriti koliko je volim, ali odmah me je prekinula. esto se vraala na to kako je ovaj kraj opasan i kako bi ona bila najsretnija kad bih odmah napustio to mjesto. Odgovorio sam joj da mi se, otkad nju znam, nimalo ne uri da odem odavde i da, ako ona zaista eli da odem, nema drugog naina nego da poe sa mnom. Otvoreno sam joj se ponudio za supruga, ali tada je, prije nego to je stigla odgovoriti, naiao njezin brat i skoio na nas kao luak. Bio je blijed kao krpa, njegove svijetloplave oi sijevale su od ljutnje. Pitao me je to traim od dame na takvom mjestu i kako se usuujem nametati se, i mislim li moda da, kao barun, mogu initi to me je volja? Da nije njezn brat, bio bih mu odgovorio kako je i zasluio. Ovako sam se zadovoljio time to sam mu rekao da imam prema njegovoj sestri potene namjere i da se nadam kako e mi ona ukazati ast da postane moja supruga. Meutim, to, ini se, nimalo nije popravilo situaciju. Onda sam i ja izgubio strpljenje, pa sam mu odgovorio otrije nego to sam smio u njezinoj prisutnosti. Napokon je, kao to ste vidjeli, on otiao s njom, a ja sam ostao preneraen. Objasnite mi, zaboga, to sve to znai i bit u vam vjeno zahvalan. - Pokuao sam na neki nain rijeiti tu zagonetku, ali sam i sam bio zbunjen. Plemika titula naeg prijatelja, njegovo imanje, njegove godine, karakter i vanjtina - sve je to ilo njemu u prilog, pa zaista nisam znao to bi moglo biti protiv njega, ako se izuzme ono mrano prokletstvo to progoni njegovu obitelj. ovjek se morao zaprepastiti pred injenicom to su njegovu prosidbu tako otro odbili, to nitko nije pitao djevojku to eli i to se ona, uz to, sama tome pokorila, bez ijedne rijei. Dok smo jo traili objanjenje, pretekao nas je njezin brat koji je tog istog poslijepodneva doao u Baskerville Hall. elio se ispriati zbog svoje neodgojenosti, i dugaak razgovor sa sir Henryjem u etiri oka, u njegovoj radnoj sobi, svrio se time to se sve opet izgladilo i to smo, u znak pomirenja, pozvani da u petak ruamo u Merripit Houseu.

- Ne mogu tvrditi da on nije lud - ree mi sir Henry. - Ne mogu zaboraviti izraz njegovih oiju kad je jutros nasrnuo na mene, ali moram priznati da se nitko ne bi mogao bolje ispriati od njega. Ja sam Henryja upitao je li mu Stapleton nekako objasnio svoje vladanje, a Henry mi je onda nastavio objanjavati kako je dolo do sukoba izmeu Stapletona i njega. Stapleton mu je rekao da mu je sestra sve to ima u ivotu, a Henry mu je onda odgovorio da ga potpuno shvaa i da mu je drago to cijeni sestru. Uvijek su bili zajedno, a on je ivio usamljen i nije imao drugog drutva osim nje - nastavio se Stapleton ispriavati sir Henryju - pa mu je pomisao da je sad izgubi strana. Nije opazio da se izmeu sir Henryja i djevojke javlja prisnija veza, a kad je to vidio i kad mu je postalo jasno da e mu sir Henry oduzeti sestru, to ga je toliko pogodilo da odreeno vrijeme nije znao ni to govori ni to radi. Bilo mu je ao to je dolo do te neugodne upadice i priznao je da je ludo i sebino od njega zamiljati da e tako lijepu djevojku kao to je njegova sestra moi cijeloga ivota zadrati pored sebe. Ali, kad ga ona ve mora napustiti, bilo bi mu drae da joj suprug bude susjed kao to je Henry, a ne netko drugi. U svakom sluaju, to bi bio za njega teak udarac, pa mu je potrebno neko vrijeme da se na to privikne. Spreman je odrei se svakog otpora, ako mu Henry obea da tri mjeseca nee uriti s vjenanjem i da e se za to vrijeme zadovoljiti time to e njegovoj sestri iskazivati samo prijateljstvo, ne traei njezinu ljubav. To mu je Henry obeao i tako je to, zasad, rijeeno. Tako je, dakle, objanjena jedna od malih tajni! I to neto vrijedi kad u ovom blatu po kojemu se kreemo naiemo bar na jednom mjestu na vrsto tlo. Sad znamo zato Stapleton tako poprijeko gleda na prosca svoje sestre, premda je prosac divan ovjek.

A sad prelazim na drugu nit koju sam bio izdvojio iz zamrenog klupka tajni: na none jecaje i tragove suza na licu gospoe Barrymore i na nadstojnikove skrivene none etnje od njegove sobe do prozora, na zapadnoj strani kue. estitajte mi na srei koju sam pritom imao, dragi moj Holmes, i recite mi da vas, kao izaslanik, nisam razoarao, pa da ne alite to ste me poslali ovamo. Sve te mrane tajne objanjene su u jednoj jedinoj noi. Kaem "jednoj jedinoj noi", ali bile su nam za to potrebne dvije noi, jer nam je prvi put cijela muka bila uzaludna. Sjedio sam sa sir Henryjem do tri sata ujutro u njegovoj sobi, ali se niotkuda nije uo glas. Jedino je na stepenicama otkucavao sat. Bila je to tuna no, provedena na strai, pa smo na kraju obojica zaspali u naslonjaima. Na sreu, neuspjeh nas nije obeshrabrio ve smo odluili pokuati jo jedanput. Sutradan uveer opet smo uvrnuli fitilj svoje lampe i sjedili u potpunoj tiini, puei cigare. Sati su prolazili nevjerojatno sporo. Ipak nam je neka vrsta strpljive radoznalosti pomogla da izdrimo, imali smo osjeaj da smo lovci koji vrebaju pokraj klopke u koju treba upasti neka divlja zvijer. Sat je otkucao jedan u noi, zatim i dva, ve smo, izgubivi gotovo svaku vjeru u uspjeh, htjeli dii ruke od svega, kad smo se odjednom obojica u isti as podigli iz svojih naslonjaa. Pretvorili srno se u uho. Iz hodnika su se razabirali prigueni koraci. uli smo kako se ovjek sasvim tiho prikradao sve dok taj um nije nestao u daljini. Mladi barun je otvorio onda polagano vrata, i mi smo krenuli za ovjekom. Na se ovjek ve okrenuo prema hodniku, koji se pred nama prostirao u potpunom mraku. Krenuli smo tiho hodnikom prema drugom krilu. U posljednjem smo trenutku spazili duguljast lik, crne brade kako se na vrcima prstiju prikrada kroz hodnik. Lik ue, zatim, na ona ista vrata kroz koja je uao proli put, i u tamnom hodniku pri svjetlu svijee ocrta se etvrtasti otvor. Pipajui paljivo, krenuli smo i mi prema tom mjestu. Svaku smo dasku najprije ispipavali nogom, a tek je zatim opteretili

svojom teinom. Zbog opreza smo bili izuli cipele jo prije, ali su pod naim nogama stare daske ipak pucketale i kripale. inilo nam se u trenucima da on uje kako mu se pribliavamo. Ali taj je ovjek, na sreu, zaista nagluh, a osim toga, misli su mu bile zauzete neim drugim. Kad smo napokon stigli do vrata i pogledali u sobu, vidjeli smo ga kako stoji uz prozor, sa svijeom u ruci, a lice, s izrazom najdublje panje, pritie o okno. Bio je u istom poloaju u kojem sam ga bio iznenadio prije dvije noi. Mi smo bili izradili plan, ali prirodi mladog baruna odgovara uvijek ii najkraim putem. Uao je u sobu, a Barrymore je, kriknuvi otro i prigueno, odskoio od prozora, zastavi i drui, sav blijed, pred nama. Crne su mu oi blistale na blijedom licu poput kakve maske, i pune uasa i iznenaenja, gledale u sir Henryja i mene. - to radite ovdje, Barrmore? - Nita, gospodine. Bio je toliko uzbuen da nije mogao govoriti. Toliko je dahtao da je sjena svijee naprosto skakala po zidu. - Doao sam ovamo zbog prozora, gospodine. Obilazim ih nou sve da vidim jesu li dobro zatvoreni. - Na drugom katu? - Da, gospodine, ja pregledavam sve prozore. - Sluajte, Barrymore - ree mu sir Henry ozbiljno. - Mi srno odluili doznati istinu od vas. Uskratit ete sebi puno neugodnosti, ako je budete odmah rekli umjesto da okoliate. Govorite, dakle! Ne laite! to ste traili na prozoru?

ovjek nas je gledao s bespomonim izrazom na licu i krio ruke oajavajui. - Nikakvo zlo nisam uinio, gospodine. Drao sam samo svijeu na prozoru. - A zato ste je drali? - Ne pitajte me za to, sir Henry, molim vas, ne pitajte me! Dajem vam rije da to nije moja tajna, pa je stoga ne mogu rei. Da se to tie samo mene, ne bih vam je ni pokuao zatajiti. Odjednom mi pade na pamet jedna misao, i ja digoh svijeu s prozorske daske na koju ju je Barrymore bio ostavio. Svijeu je sigurno drao na prozoru kao znak - pomislih. Vidjet emo hoe li stii neki odgovor. Drao sam svijeu isto onako kao to ju je on dotad drao i gledao u nonu tamu. Nejasno sam nazirao kronje drvea u vrtu, a iza njih svjetliju povrinu movare, jer se mjesec bio sakrio iza oblaka. Onda odjednom pobjedonosno uzviknuh, jer jedna tokica, sitna kao vrh iglice, raspori crni veo mraka i zaari se, ostajui na istom mjestu u crnom etverokutu prozora. - Eto! - uzviknuh. - Ne, ne, gospodine, to nije nita, zaista nije nita - upade mi nadstojnik u rije. - Uvjeravam vas, gospodine... - Pomiite svjetlom amo-tamo, Watsone! - naredi mi mladi barun. - Vidite, drugo svjetlo se takoer kree. A sada, huljo, hoe li priznati da nekome daje znak ? Govori! to je to? Tko je taj tvoj zavjerenik vani i kakva se to zavjera ovdje kuje? Barrymoreovo lice poprimi odjednom prkosan izraz. - To je moja briga - ree - a ne vaa. Nita neu rei! - Onda napustite odmah moju slubu!

- Razumijem, gospodine. Kad je tako, otii u. - Sramotno ete napustiti moju kuu! Grom i pakao, trebalo bi vas biti sram! Vaa obitelj ve stotinu godina ivi s mojom pod ovim krovom, a ja vas zateem ovdje u nekoj mranoj zavjeri protiv mene! - Ne, gospodine ne! Ne protiv vas! enski glas izree te rijei. Kad smo se okrenuli, vidjeli smo kako na vratima stoji gospoa Barrymore, jo bljea i zbunjenija od svog supruga. Njezin nespretni lik, u marami i donjoj suknji, uinio se gotovo smijenim, no izraz uasnog straha na njezinu licu govorio je drugo. - Moramo ii, Eliza! Tako se, eto, sve svrilo! Moe spremiti nae stvari! - ree joj suprug. - Oh, Johne, Johne, zar sam te dotle dovela? To je moja krivnja, sir Henry, samo moja. On je to sve inio samo meni za ljubav, samo zato to sam ga ja za to molila. - Pa, govorite onda! to to sve treba da znai? - Moj nesretni brat luta gladan i edan po movari. Nismo ga mogli pustiti da skapava od gladi pred naim vratima. Svjetlo je znak za njega da smo mu pripremili hranu, a ono svjetlo u noi oznaava kuda emo je odnijeti. - Znai da je va brat... - Odbjegli zatoenik, da, gospodine... Zloinac Selden. - Tako je, gospodine - potvrdi Barrymore. - Rekao sam vam da to nije moja tajna i dalje vam nisam mogao nita rei. Ali sada ste sami uli i uviate da to nije bila neka zavjera protiv vas, ako moe biti rijei o zavjeri.

To je, dakle, bilo objanjenje tog nonog Barrymoreova prikradanja i svijee na prozoru. Sir Henry i ja gledali smo zbunjeno u enu. Zar je bilo mogue da ova oito ograniena, ali estita ena bude od iste krvi i mesa kao taj najozloglaeniji zloinac kojemu nema premca u ovoj zemlji? - Da, gospodine - nastavi ona. - Ja sam se prije zvala Selden, i to je moj mlai brat. Razmazili smo ga jo dok je bio djeak, i sve smo mu inili po volji, pa je na koncu umislio da je cijeli svijet njegov i da moe initi to ga je volja. Kad je odrastao, dospio je u loe drutvo i vrag je zagospodario njime, dok naposljetku nije slomio srce mojoj majci i ukaljao nae ime. Tonuo je sve dublje i dublje, iz zloina u zloin, i samo ga je milost boja spasila od vjeala. Ali za mene je on, gospodine, jo onaj djeak kovrave kose, kojega sam, kao starija sestra, uvala i s kojim sam se igrala. Zato je i pobjegao s robije, gospodine. Znao je da sam ovdje i da u mu pomoi. A kad se jedne noi gladan i iscrpljen dovukao do naih vrata, bjeei od gonitelja, koji su mu bili za petama - to smo mogli uiniti? Pustili smo ga unutra, dali mu hrane i njegovali ga. Tada ste vi doli ovamo, gospodine, i moj brat je pomislio da e biti sigurniji vani u movari, dok se ne stia prva buka i ne proe potjera. Zato se krio vani. Ali, morali smo se svake druge noi uvjeriti je li jo ovdje, pa smo zato stavljali svijeu na prozor, i kad bi on odgovorio na taj znak, moj suprug je iznosio kruh i meso. Svakoga smo se dana nadali da e otii, ali dok je ovdje, nismo ga mogli ostaviti bez pomoi. Sve je to istina, a vi ete uvidjeti da se - ako ve nekoga treba koriti - mojem suprugu ne moe nita predbaciti, nego samo meni, jer je sve to inio zbog mene. ena je govorila tako ozbiljno da smo joj morali povjerovati. - Je li to istina, Barrymore? - Da, sir Henry! Od prve do posljednje rijei!

- Onda vas ne mogu optuivati to ste pomagali vlastitoj supruzi. Zaboravite to sam vam rekao. Vratite se sa svojom suprugom u svoju sobu. Sutra emo razgovarati. Kad su se udaljili, pogledali smo opet kroz prozor. Sir Henry ga otvori, i hladan nas je noni vjetar oinuo po licu. U mranoj se dolini jo blistala uta tokica svjetla. - udim se kako se usuuje to raditi! - uzviknu sir Henry. - Moda je svjetlo tako postavljeno da se vidi samo odavde. - Vrlo vjerojatno. Koliko je, po vaem miljenju, udaljeno odavde? - ini se da je kod Cleft Tora. - Dakle, jednu ili dvije milje odavde. - Jedva toliko. - U svakom sluaju, ne moe biti daleko jer je Barrymore morao nositi hranu. Tamo vani, taj zlikovac eka kraj svijee. Kvragu, Watsone, izii u i uhvatiti ga. I meni je to isto palo na pamet. Barrymoreovi nam nisu bili rekli da to uinimo. Tajna im je silom izvuena. Taj je ovjek bio opasan za drutvo. Bio je to nemilosrdan zlikovac koji nije zasluivao ni milost ni opratanje. Uinit emo zato svoju dunost, pomislili smo, ako ga vratimo onamo gdje ne moe tetiti ljudima. Ako toga okrutnog zloinca ispustimo iz ruku, stradat e nevini ljudi. Nai susjedi Stapletonovi, na primjer, bili su svake noi u opasnosti da ih napadne. Moda je upravo ova posljednja misao i navela sir Henryja na ovu pustolovinu. - Poi u s vama - rekoh.

- Uzmite onda svoj revolver i navucite cipele. to prije poemo, to bolje. Inae e ova hulja moda ugasiti svjetlo i otii. Nije prolo ni pet minuta, a mi smo bili ve vani. Brzo smo proli kroz mrani vrt. Noni vjetar jednolino je zavijao, a lie utalo. Zrak je bio pun magle. S vremena na vrijeme javljao se mjesec, ali su nebo pokrivali brzi oblaci i upravo u trenutku kad smo ve bili blizu movare, poela je sipiti kia. - Jeste li naoruani? - zapitah. - Imam tap s olovnom drkom. - Moramo ga to prije napasti. Iznenadit emo tog opasnog zlikovca i onesposobiti ga prije nego to i pomisli na otpor. - Recite, Watsone - ree mladi barun - to bi na to rekao Holrnes? to je ono rekao o nonim satima kad caruju sile neastivog? U isti as, kao odgovor na to pitanje, s mrane iroke povrine movare odjeknu iznenada ono zlokobno zavijanje koje sam ve jednom uo na rubu velikog Grimpenskog blata. Na krilima vjetra je kroz nonu tiinu doprlo do nas. Bilo je to dugo, duboko stenjanje, a onda sve jai urlik, pa opet jezivo jecanje koje se polako gubilo. Jo jednom, a zatim i trei put, zaulo se to zavijanje, koje kao da je ispunjavalo itav svemir divljim, prijeteim, prodornim kricima. Mladi me barun uhvatio za rukav, a ja, usprkos mraku, vidjeh da mu je lice mrtvaki blijedo. - Za ime Boga, to je to, Watsone? - Ne znam. To je glas koji se uje u movari. Ja sam ga ve jednom uo.

Glas umuknu, i oko nas zavlada najdublja tiina. Sluali smo napetih ivaca, ali nita se vie nije ulo. - Watsone - ree mladi barun - to je bilo zavijanje nekog psa. Krv mi se sledila u ilama, jer mu je glas bio sasvim tih. Osjeao sam da ga je odjednom obuzeo uas. - Kako ovdje nazivaju taj urlik? - zapita me. -Tko? - Pa, ljudi u ovom kraju. - Ah, taj je svijet praznovjeran. to vas briga to ljudi o tome govore? - Govorite, Watsone! to kau o tom zavijanju? Okrenuh se. Na to pitanje nisam mogao ne odgovoriti. - Kau da zavija baskervilski pas. On uzdahnu. Nekoliko je trenutaka utio, pa onda izjavio : - Zaista je to bio pas, ali je to zavijanje dolazilo izdaleka. Odande, ini mi se. - Teko se moe rei otkuda je dolazilo. - ulo se sve jae, a potom je oslabilo, kao da ga je vjetar odnio. Zar nije u tom smjeru veliko Grimpensko blato? -Da. - Hm, glas je dolazio odande. Budite iskreni, Watsone! Zar niste i vi uvjereni da je to zavijao pas? Nisam dijete! Moete mi bez straha rei istinu...

- Kad sam ga proli put uo, bio je sa mnom Stapleton. On kae da bi to mogao biti glas rijetke ptice. - Ne, ne, to je pas. Boe, zar moe biti istinita ta pria? Zar je mogue da i meni prijeti neka tajanstvena, mrana opasnost? Ne vjerujete li valjda i vi u to, Watsone? - Ne, ne vjerujem. - Eto, u Londonu smo se tome mogli smijati, ali je sve drukije kad stojimo ovdje u tami, blizu movare, i sluamo kako zavija pas. A moj stric! Pokraj mjesta gdje je leao naen je trag nekog divovskog psa. Sve se slae. Mislim da nisam kukavica, Watsone, ali kad sam uo onaj glas, uinilo mi se da mi se ledi krv u ilama. Dodirnite mi ruke! Ruka mu je bila hladna kao led. - Sutra ete se opet dobro osjeati. - Mislim da e mi to zavijanje jo dugo brujati u uima. to bi, po vaem miljenju, trebalo uiniti? - Hoemo li se vratiti? - Za Boga miloga, neu! Krenuli smo uhvatiti tog zlikovca i uhvatit emo ga. Mi smo pojurili za robijaem, a neastiv je pas, bez sumnju, pojurio za nama. Krenimo! Zavrit emo priu, pa makar svi vragovi iz pakla jurili u ovu movaru. Krenuli smo polagano kroz tamu. Oko nas se uzdizao vijenac stjenovitih breuljaka, a pred nama je, jo na istom mjestu, sjala ona uta toka. Nita ovjeka ne moe toliko prevariti koliko udaljenost neke svjetlosti u tami. Sad je bila daleko, a sad blizu. Napokon smo vidjeli odakle dolazi i bili smo sasvim blizu nje. Svijea, s koje je kapao vosak, bila je postavljena u procijep stijene, iji su zidovi sa svih strana titili plamen od vjetra, i svjetlo se vidjelo samo iz Baskerville Halla.

Jedna granitna gromaa omoguila nam je da se neopaeno prikrademo. Puzali smo iz tog zaklona i paljivo gledali u svijetlost. udna je bila ta usamljena svijea koja je gorjela usred movare. Okolo nije bilo ni znaka ivota, ve samo taj uti plameni odsjaj svjetla koje je obasjavalo zaklon. - to emo sad? - proapta sir Henry. - ekat emo ovdje! On mora biti negdje u blizini svoje svijee. Vidjet emo hoe li se pojaviti pred nama. Bio sam tek izgovorio te rijei kad ga obojica ugledasmo. Iznad stijene u procijepu, u kojemu je gorjela svijea, pojavi se kukavno, strano, odvratno lice, puno brazgotina, unakaeno niskim strastima. Prljavo i obraslo u otru bradu i zamrenu kosu, nalikovalo je na lice jednoga od onih pretpovijesnih divljaka koji su ivjeli po spiljama na obroncima bregova. Svjetlost koja je gorjela ispod njega titrala je u njegovim malim oima, koje su bijesnim pogledom zurile malo udesno malo ulijevo u mrak, kao oi divlje zvijeri koja je ula korak lovca. Bilo je jasno da je neto u njemu izazvalo sumnju. Moda je Barrymore davao neki znak, za koji mi, razumije se, nismo znali, a moda je taj ovjek imao i neki drugi razlog da pomisli kako nije sve u redu. Njegovo zloinako lice jasno je odavalo strah. Svakog trenutka mogao je jednim skokom nestati iz podruja dokle je dopiralo svjetlo i nestati u mraku. Zato skoih na njega, sir Henry poe za mnom. U tom trenutku robija riknu, opsova glasno i baci o gromau, koja nam je dotle sluila kao zaklon, veliki kamen koji se razbi u komade. Tad skoi na noge, pa se dade u bjesomuni bijeg, a ja stigoh samo baciti pogled na njegov mali, ali snaan stas. U isti se as, na sreu, izmeu oblaka pojavio mjesec. Nas dvojica jurnusmo. Uspevi se na vrh breuljka, vidjeli smo kako robija bjei s druge strane niz brijeg, preskaui hitro, poput divokoze, kamenje koje mu je bilo na putu. Dobar pogodak iz

mog revolvera mogao ga je raniti, ali oruje sam uzeo za obranu, a ne zbog pucanja na nenaoruana ovjeka koji bjei. Obojica smo bili dobri trkai i obojica zdravi i snani, ali uskoro smo shvatili da ga neemo sustii. Dugo smo ga na mjeseini gledali kako bjei ispred nas, dok napokon nije, poput sitne tokice, nestao u brzom trku meu gromaama, na obronku udaljenog breuljka. Traili smo i trali dok nam nije ponestalo daha, ali razmak izmeu njega i nas postajao je sve vei i vei. Napokon smo napustili gonjenje i sjeli zadihani na dva velika kamena. On se izgubio u daljini. U taj tren dogodi se neto neobino i posve neoekivano. Ustali smo s kamenja i odluili se vratiti kui, jer smo gonjenje, kako je bilo beznadno, potpuno napustili. Desno od nas, nisko na nebu, sjao je mjesec, a iljati vrh jedne granitne hridi dizao se do doljnjeg dijela srebrnoga mjeseevog koluta. Otro ocrtanu, crnu poput kipa od slonove kosti, ugledali smo jasno na svijetloj pozadini mjeseinom obasjanu priliku ovjeka koji je stajao na vrhu hridi. Nemojte misliti, Holmes, da su me oi prevarile! Uvjeravam vas da u ivotu nikad nisam vidio nita jasnije i sigurnije. Koliko sam mogao ocijeniti, bio je to lik nekog visokog vitkog ovjeka. Stajao je rairenih nogu, prekrtenih ruku i oborene glave, kao da promatra zamiljeno beskrajnu, pustu movaru pred njim. Uzbuena je mata zamiljala tako zla duha koji caruje nad ovim stranim mjestom. Nije to bio robija. Taj je ovjek stajao daleko od mjesta gdje je nestao Selden. Osim toga, bio je puno vii. Oteo mi se usklik iznenaenja, i pruih ruku da ga pokaem mladom barunu, ali u isti as, kad se okrenuh prema sir Henryju, njega vie nije bilo. Otri vrh granitne stijene dizao se pred nama jo ispod samog mjeseca, ali onoj nijemoj nepominoj prilici nije bilo vie traga. Rado bih bio otiao tamo malo bolje pogledati onu hrid, ali bila je prilino daleko od nas. ivci mladog baruna bili su nakon onog zavijanja prilino rastrojeni, sjetio se mrane

povijesti svoje obitelji pa nije bio raspoloen da se uputa u nove pustolovine. Nije ni opazio ovjeka na vrhu hridi i nije osjetio jezu koja je mene bila proela pri pogledu na tu neobinu i udnu figuru. - Nema sumnje da je to bio jedan od straara koji progone Seldena! - ree on. - Otkako je taj zlikovac pobjegao, ima ih mnogo oko movare. Moda je to objanjenje i bilo tono, ali volio bih imati za to joj koji dokaz. Danas namjeravamo obavijestiti inovnike u Princetownu gdje traiti bjegunca, ali strano nam je krivo to nismo imali sree dovesti ga kao zarobljena. To su pustolovine koje smo doivjeli noas, dragi moj Holmes. Priznat ete da sam vas o svemu iscrpno obavijestio. Nema sumnje da vam se tota od toga to sam vam ispriao nee uiniti posebno zanimljivim, ali ipak mislim da je najbolje zabiljeiti sve injenice bez izuzetaka, a vama prepustiti da birate i zakljuite. Nesumnjivo je da napredujemo. to se tie Barrymoreovih, ini nam se da smo donekle objasnili njihove postupke, a to je sigurno uvelike razjasnilo situaciju. Ali, movara sa svojim tajnama i svojim stanovnicima ostaje i dalje zagonetka, kao to je i bila. Moda u u slijedeem pismu malo rasvijetliti i tu tamu. Najbolje bi bilo da vi doete ovamo.

10. Izvadak iz dnevnika doktora Watsona

Do ovog trenutka moje prie mogao sam prepisivati samo izvjetaje koje sam u poetku svog rada u Baskerville Hallu slao Sherlocku Holmesu. Ali sada se vie ne mogu sluiti tim metodama ve moram crpiti podatke iz svojih uspomena, pomaui se pri tom i biljekama koje sam svaki dan unosio u svoj dnevnik. Dat u vam najprije kratak izvadak iz mog dnevnika, a onda u odmah prei na dogaaje koji su se nezaboravno urezali u moje sjeanje. Poet u od jutra nakon one nae bezuspjene potjere za osuenikom i drugih neobinih pojava u tom movarnom kraju. esnaesti listopada. Turoban i maglovit dan sa stalnom sitnom kiom. Kua je obavijena tekim oblacima koji se s vremena na vrijeme razmiu i otvaraju pogled na pust, valovit movarni kraj. Na obroncima breuljaka vide se tanke, srebrnobijele ilice, a granitne gromae u daljini, s vremena na vrijeme, zablistaju kad na njihov mokar kamen padne svjetlo. Tuno je raspoloenje i vani i u kui. Obeshrabren sam i imam osjeaj da nam prijeti neka opasnost ne ba neposredna, ali to stranija zbog toga to ne znam u emu je. - A zar nemam razloga za takvo strahovanje? Za nama je niz dogaaja, i svi, bez izuzetka, navode na miljenje da u naoj blizini vlada neka tajanstvena sila. Tu je, prije svega, smrt biveg vlasnika zamka, dogaaj koji se u potpunosti uklapa u obiteljsku predaju. Zatim, imam iskaze mnogih seljaka koji su vidjeli nekakvo jezivo stvorenje u movari. Dva puta sam osobno uo onaj glas koji podsjea na zavijanje nekog golemog psa. Nevjerojatno je, ak i nemogue, da bi taj glas mogao biti natprirodan. Razumije se da nema sablasnog psa koji ostavlja tjelesne tragove nogu i ispunjava zrak svojim laveom. Neka Stapleton vjeruje tom praznovjerju i neka mu se Mortimer pridruuje, ali, ako ja imam koju dobru osobinu, onda je to

trezven i zdrav razum, i nita me nee navesti na to da povjerujem u takvo to. Kad bih u to povjerovao, spustio bih se do onih jadnih seljaka koji se ne zadovoljavaju ak ni nekim obinim uasnim psom nego ga opisuju kao ivotinju kojoj iz eljusti i oiju izvire pakleni plamen. O takvim matarijama Holmes ne bi htio uti, a ja sam ovdje njegov zamjenik. Ali injenice ostaju; dva puta sam uo zavijanje psa u movari. Pretpostavimo da po movari zaista luta neki golemi pas - time bi se sve dalo objasniti. Ali gdje se krije takav pas, gdje se hrani, odakle je doao, i kako to da ga nitko danju nije vidio? Moram priznati da je prirodno objanjenje gotovo isto toliko teko prihvatiti kao i natprirodno. No, bez obzira na psa, ostaje injenica da se i u Londonu u to umijeao neki ovjek; imamo onu linost u kolima i ono pismo koje je pozivalo sir Henryja da ostane daleko od movare. To je pismo, dodue, zaista poslano, ali ono moe potjecati, koliko od dobronamjernog ovjeka, toliko i od neprijatelja. Gdje je u ovom trenutku taj prijatelj ili neprijatelj? Je li ostao u Londonu ili nas je dopratio ovamo? Da li je on, da li je on onaj stranac kojega sam vidio na hridini? Istina, ja sam ga samo letimino pogledao, ali u vezi toga dogaaja mogu ipak izvesti zakljuke. Mogao bih se zakleti da onaj stranac ne spada u krug ljudi koje sam ovdje upoznao, a do sada sam ovdje upoznao puno ljudi. Bio je puno vii od Stapletona, puno vitkiji od Franklanda. Mogao je to biti Barrymore, ali njega smo ostavili kod kue, pa sam uvjeren da nas nije mogao neprimjetno pratiti. To znai da nas ovdje netko prati, upravo kao to nas je onaj stranac uhodio po Londonu. Za svo to vrijeme nismo ga se oslobodili! Kad bih ga se mogao doepati, naim bi tekoama bio kraj. Moram sada upotrijebiti sve svoje snage da postignem taj cilj. Prva mi je pomisao bila da kaem sir Henryju svoje planove. Druga, pametnija, dovela me je do odluke da radim sam i da svoje namjere to je mogue manje otkrivam. Sir Henry je utljiv i rastresen ovjek. ivci su mu neobino oslabili otkad je u movari uo ono zavijanje. Neu mu rei nita to bi

moglo poveati njegov strah, ali u poduzeti to god bude u mojoj moi kako bih postignuo cilj. Jutros se, poslije doruka, odigrala mala scena. Barrymore je zamolio sir Henryja da mu dopusti da razgovara s njim, i ostali su kratko vrijeme nasamo u njegovoj radnoj sobi. Sjedei u bilijarskoj sali, uo sam ih nekoliko puta kako diu glas, pa sam mogao zamisliti o emu su govorili! Poslije nekog vremena, mladi barun je otvorio vrata i zamolio me da uem. - Barrymore smatra kako ima razloga da se poali - ree mi. -Misli da smo, gonei njegova urjaka, nepoteno postupili jer nam je on svojevoljno i iskreno otkrio tajnu svojeg nonog obilaska. Nadstojnik je stajao pred nama blijed, ali potpuno pribran. - Moda sam i suvie otro govorio, gospodine - ree. Molim vas da mi oprostite. Bio sam vrlo iznenaen kad sam uo da su se oba gospodina vratila tek jutros rano i da su gonili Seldena. Jadni ovjek dovoljno je propatio, pa nije trebalo da ga jo netko stavlja na muke. - Da ste nam odmah otkrili tajnu, onda bi to, razumije se, bilo drukije - odgovori mladi barun. - Ali vi ste nam je otkrili tek.. .ili, bolje reeno, vaa nam ju je supruga otkrila tek kad nije vie bilo drugog izlaza. - Ali, ja nisam mislio da ete se vi time posluiti, sir Henry. Na to nisam ni posumnjao ! - Taj je ovjek opasan za drutvo. Svugdje u ovom kraju ima usamljenih kua, a on je zloinac koji ne pree ni od ega. Treba samo na trenutak vidjeti njegovo lice, pa da ovjeku to bude jasno. Uzmite, na primjer, kuu gospodina Stapletona. Tu bi samo on mogao braniti svoje sustanare. Ne, itav je kraj u opasnosti dok god se Selden ne nae opet iza reetaka.

- Nee on napasti nijednu kuu, gospodine. Dajem vam asnu rije. Nee on dirnuti u ovom kraju iva ovjeka. Uvjeravam vas, sir Henry, da e za nekoliko dana biti zavrene sve pripreme, i moj e urjak poi u Junu Ameriku. Tako vam Boga, nemojte ga prijaviti gospodine, nemojte otkriti policiji da je jo tu, u ovom movarnom kraju. Prestali su ga traiti, i ako bude miran, moi e tu priekati brod i krenuti u svoje novo prebivalite. Ako ga odate, dovest ete sigurno i mene i moju suprugu u teak poloaj. Molim vas, gospodine, ne prijavljujte nita policiji. - to mislite o tome, Watsone? Slegoh ramenima i odgovorih: - Ako ode iz zemlje, mirni porezni obveznici bit e osloboeni jednog optereenja. - Ali, ako jo nekoga napadne prije nego to otputuje? - Takvu ludost nee nikako uiniti, gospodine. Mi smo ga opskrbili svim stvarima. Ako, ipak, poini kakav zloin, otkrit e ga tu, u movari. - U pravu ste - ree sir Henry. - Ako je tako, Barrymore... - O, neka vas Bog blagoslovi, gospodine! Hvala vam od svega srca. Moja bi jadna supruga svisnula od muke kad bi joj opet uhitili brata. - ini mi se, Watson, da moemo odgovarati jo i za prikrivanje zloinca, ali, poslije svega to smo uli, nemam srca odati tog ovjeka. Sve je u redu, Barrymore, moete ii. Barrymore promuca nekoliko rijei zahvalnosti i poe. Ali, odjednom zastade oklijevajui, vrati se i ree:

- Bili ste tako dobri prema nama, gospodine, pa bih vam se elio oduiti koliko mogu. Znam neto, sir Henry, i bio bih to moda rekao i prije, ali sam za to doznao poslije sudske rasprave i oevida lea sir Charlesa. Dosad nisam nikome ni rijei o tome rekao. Tie se smrti mog jadnog biveg gospodara. Mladi barun i ja smo skoili istoga trena iz svojih naslonjaa. - Znate li moda kako je poginuo? - Ne, gospodine, to ne znam. - Pa, to onda znate? - Znam zato je u ono doba stajao pokraj malih vrata. Imao je sastanak s jednom enom. - to? - Da. - A kako se zvala? - To vam ne mogu rei, ali znam da su u njenom imenu i prezimenu bila poetna slova L.L. - Otkud to znate, Barrymore? - Vidite, sir Henry, va stric je onoga jutra dobio pismo. Obino je dobivao puno pisama, jer je u ovom kraju bio istaknuta linost, a dobrota njegova srca bila je svima poznata. Zato se svatko kome je neto trebalo obraao sir Charlesu. Ali onoga jutra dogodilo se da je stiglo samo jedno pismo, pa mi je upravo zato i palo u oi. Pismo je bilo predano na poti u Coombe Traceyu, a adresa je bila ispisana enskom rukom. - Dalje!

- Vie o tome nisam razmiljao, gospodine, i ne bih se kasnije bio toga sjetio. Meutim, prije nekoliko tjedana moja je supruga pospremala sir Charlesovu radnu sobu -poslije njegove smrti nije u njoj nita taknuto - pa je u kaminu nala pepeo spaljenog pisma. Najvei dio pisma bio se raspao u komade, ali se jedan dio donjeg kraja jedne stranice bio sauvao, pa se nekoliko rijei moglo proitati, jer su se slova isticala na crnoj podlozi. Pomislili smo da je to neki post scriptum. Rijei su glasile: "Molim vas, molim vas kao dentimena, spalite ovo pismo i budite u 22 sata pokraj malih vrata!". Ta je reenica bila potpisana slovima L.L. - Jeste li sauvali taj komadi pisma? - Nismo, gospodine. U rukama nam se raspao u pepeo. - Je li sir Charles i prije primao pisma istoga rukopisa ? - Ne znam. Inae nisam obraao panju na njegova pisma. Ne bih ni o ovome, da nije stiglo samo. - A nemate pojma tko je ta L.L? - Ne, gospodine, ba kao ni vi! Ali, pretpostavljam da bismo, kad bismo uspjeli nai tu damu, mogli saznati neto vie o sir Charlesovoj smrti. - Ne razumijem, Barrymore, kako ste mogli kriti od nas tako vanu okolnost. - Pa, sir Henry, mi smo nali pismo upravo onih dana kad srno zbog urjaka i sami bili veoma zbunjeni. A onda, gospodine, oboje smo voljeli sir Charlesa. Zar je i moglo biti drukije poslije svega to je za nas uinio? Da smo potegnuli tu stvar, to naem jadnom starom gospodinu ne bi bilo ni od kakve koristi, a kako je rije o dami, bolje je da ovjek bude obazriv...

- Mislite li da bi to moglo nakoditi njegovu dobru glasu? - Pa, mislio sam da u svakom sluaju nikakvo dobro ne moe iz toga izii. Ali, vi ste sada bili toliko dobri prema nama, pa osjeam da ne bi bilo nimalo lijepo kad vam ne bih rekao sve to znam o tome. - Vrlo dobro, Barrymore! Moete ii. Kad je Barrymore iziao, sir Henry se okrenu prema meni i ree: - No, Watsone, to mislite o ovom novom svjetlu koje pada na tajnu smrti mojeg strica? - ini mi se da je mrak jo gui nego to je bio. - To je i moje miljenje. No, kad bismo pronali tu L.L., sve bi se objasnilo. to sad treba uiniti po vama ? - Odmah obavijestimo Holmesa o svemu. Za njega e to biti oslonac koji je tako dugo traio. Otiao sam odmah u svoju sobu napisati izvjetaj o jutarnjem razgovoru. Zacijelo je posljednjih dana bio zatrpan poslom, jer sam iz Baker Streeta dobio samo nekoliko redaka u kojima nije bilo rijei o mojim izvjetajima. ak je i zadatak koji sam trebao obaviti u Baskerville Hallu spomenut samo uzgred. Nema sumnje da je zauzet istragom koju vodi u vezi one ucjene. Ali novoj okolnosti za koju smo danas saznali morat e pokloniti punu panju, a to e oivjeti njegov interes. Volio bih daje i on ovdje. Sedamnaesti listopada. Danas je cijelog dana lijevala kia, umila u brljanu na staroj kui i uborila u ljebovima. Mislio sam na odbjeglog zloinca koji luta bez krova po pustoj i hladnoj movari. Jadnik! Ma koliko je bio straan njegov zloin, on je patio, pa se time donekle iskupio. Mislio sam tada i na

onoga drugog ovjeka, ije smo lice vidjeli u kolima i ija se prilika pokazala na mjeseini u movari. Je li i on, ta nevidljiva uhoda, taj ovjek iz mraka, sad na kii? - Kad se spustila veer, obukao sam kinu kabanicu i krenuo pun turobnih misli prema movari, izlaui se hladnoj kii, koja mi je ibala lice, i vjetru koji mi je svirao oko uiju. Bog neka se smiluje onima koji sad idu kroz movaru, jer se i vrsta zemlja pretvorila u blato. Stigao sam do one crne hridi na kojoj sam vidio onoga usamljenog ovjeka, popeo se na nju i s visine pogledao turoban krajolik. Na sve strane samo pusta zemlja, kia koja se slijevala i sivi, tromi oblaci. S lijeve strane, daleko, utonuli u maglu, nazirali se iznad drvea veliki tornjevi Baskerville Halla. Bili su to jedini znaci da tu ive ljudi. Inae, svuda okolo su jedina prebivalita - pretpovijesne kamene kolibe na obroncima bregova. Nigdje ni traga usamljenom ovjeku kojega sam noas vidio na tom mjestu. Kad sam krenuo kui, sustigao me doktor Mortimer u svojem jednopregu. Vozio je loim putem preko utrine, dolazei s imanja Foulmire. On je paljiv prema nama. Gotovo da nema dana da se ne pojavi u Baskerville Hallu, te da se ne raspita o naoj istrazi. Zamolio me da se popnem u njegova kola, elio me je odvesti do kue. Bio je neraspoloen i rastresen, jer mu je pseto bilo pobjeglo u movaru i nije se vie vratilo. Pokuao sam ga utjeiti, ali sam neprestano mislio na onog ponija, kojega sam vidio kako nestaje u Grimpenskom blatu, pa sam bio uvjeren da vie nikada nee ugledati svog malog prijatelja. - Ah, recite Mortimere - upitah ga, dok smo se vozili izrovanim putem - u ovom kraju sigurno nema ovjeka kojega vi ne poznajete? - Nema, mislim da nema. - Znate li moda neku enu ije ime i prezime poinje slovima L.L?

On razmisli na as, a onda odgovori: - Ne znam. Ima nekoliko Cigana i nekoliko nadniara, kojima ne znam tono ime, ali od seljaka i gospode to ih poznajem nitko nema takvo ime i prezime. Nego, ekajte, ekajte malo - produi on nakon kratke stanke. - Postoji Laura Lyons. Eto u njenom su imenu i prezimenu poetna slova L.L. Sada ne stanuje ovdje ve u Coombe Traceyu. - Tko je ta ena? - upitah ga. - To je ki gospodina Franklanda. - to, zar starog Franklanda, parniara? - Tako je. Udala se za slikara Lyonsa, koji je dolazio ovamo slikati krajolike. Poslije se ustvrdilo da je to prava bitanga. Napustio ju je. Po svemu to sam uo, krivnja moda i nije bila samo na njemu. Njezin otac se nije brinuo za nju. Ona se, znate, udala protiv njegove volje - a moda je imala i drugih razloga... tako joj je bilo loe i kod oca i kod supruga. - A od ega sad ivi? - ini mi se da joj je stari Frankland dao neku malu svotu. Puno u svakom sluaju nije, jer je i on bio u tekom stanju. Bez obzira na to da li je sama kriva za svoju nesreu ili ne, nismo je mogli gledati kako propada. Razgovarali smo o njezinom poloaju, pa su joj razni ljudi u ovom kraju pomagali da doe do pristojne zarade. Stapleton je za nju neto uinio, sir Charles takoer, a i ja sam neto priloio, pa je nabavila pisai stroj i sad ivi od prijepisa. On me potom upitao zato me to zanima. Uspio sam zadovoljiti njegovu radoznalost, a da mu pri tom ne kaem mnogo, jer se nije bilo pametno povjeriti veem broju ljudi. Sutra ujutro poi u u Coombe Tracey, pa u pokuati nai tu gospou Lyons. Kako je na sumnjivu glasu, moda u uspjeti u

razgovoru s njom objasniti mnoge, poprilino tajanstvene dogaaje. Za sebe mogu rei da sam danas bio lukav kao zmija, jer sam Mortimera, kad me poeo salijetati pitanjima, upitao sasvim uzgred kojem zapravo tipu pripada glava starog Franklanda. Posljedica tog mog pitanja bila je ta da sam cijelim putem morao sluati itavo predavanje o kraniologiji. Nisam uzalud godinama ivio sa Sherlockom Holmesom. Mogu zabiljeiti jo jedan dogaaj koji se u odigrao danas, u turobnom raspoloenju kinog dana. U razgovoru s Barrymoreom izvukao sam odlinu kartu koja e se pokazati dragocjenom kad doe vrijeme da je bacim na stol. Mortimer je ostao kod nas na ruku, i poslije ruka su on i mladi barun kartali. Ja sam otiao u biblioteku i zamolio Barrymorea da mi onamo donese kavu. Iskoristio sam priliku da mu postavim nekoliko pitanja. Upitao sam ga: - Je li va divan roak otiao ili se jo krije u movari? - Ne znam, gospodine. Nadam se da je otiao, jer nam je zadao ve mnogo muka. Nisam o njemu uo nita vie otkako sam mu posljednji put odnio hranu, a to je bilo prije tri dana. - Jeste li ga tada vidjeli? - Ne, ali kad sam slijedei put poao da mu ponesem hrane, nije je vie bilo. - Onda je svakako morao navratiti onamo. - Trebalo bi biti. Ali postoji i druga mogunost, moda je namirnice uzeo netko drugi. Htio sam upravo prinijeti alicu kave usnama, ali u isti as pogledah Barrymorea. - Netko drugi? Vi znate, dakle, da tamo ivi i netko drugi?

- Da, gospodine. U movari se krije jo jedan ovjek. - Jeste li ga vidjeli? - Nisam. - Otkada onda znate za njega? - Selden mi je priao o njemu. Ima otada tjedan dana, a moda i vie. I on se krije, ali, po svemu to sam mogao doznati, nije odbjegli robija. To mi se ne svia, gospodine doktore, iskreno vam kaem, to mi se nimalo ne svia. Osjetio sam odjednom neobinu ozbiljnost u Barrymoreovu glasu. - Sluajte, Barrymore! U svemu ovome meni je stalo samo do interesa vaega gospodara. Doao sam ovamo da mu budem od pomoi. Kaite mi iskreno: to vam se ne svia? Barrymore je trenutak oklijevao, kao da ali to se prepustio svojim osjeajima, pa ne moe nai prave rijei. Napokon, pokazujui rukom na prozor koji je gledao na movaru, a o ija je okna udarala kia uzviknu: - Ne sviaju mi se svi ti dogaaji, gospodine! Posrijedi je zloin, sprema se strana nevolja, u to bih se mogao zakleti. Bio bih zaista sretan kad bih znao da e se sir Henry vratiti u London. - Ali to vas to uznemiruje? - Sjetite se samo smrti sir Charlesa! Sve su okolnosti zbog kojih je dolo do nje vrlo sumnjive, usprkos svim tvrdnjama istranog suca. Pa, onda ono zavijanje nou u movari... Nitko iv se iz ovoga kraja ne usuuje nou prijei preko movare, makar mu platili ne znam koliko. A onda taj stranac koji se krije vani, posvuda luta i njuka. to on trai? to to znai?

Nikakvo dobro ne eka nikoga tko se zove Baskerville. Bio bih iskreno sretan kad bi sir Henry naao novu poslugu, pa da ja sa svim ovim nemam vie nikakve veze. - Ali kako stoji stvar s tim strancem? - upitah ga. - Biste li mi mogli rei togod o njemu? to vam je rekao o njemu Selden? Da li vam je otkrio gdje se taj ovjek krije i zna li se kakav mu je cilj? - Vidio ga je samo jedanput ili dvaput. Radi se o vrlo utljivom ovjeku, nimalo razgovorljivom. Selden je najprije mislio da je to policajac, ali je uskoro opazio da taj ovjek ima neke osobite namjere. Kakve, to nije mogao otkriti, ali je uvjeren da je rije o otmjenom gospodinu. - Ali je li vam rekao gdje ivi taj gospodin? - U staroj kui na breuljku, zapravo u prastaroj kolibi. - A kako nabavlja hranu? - Selden je opazio da ima djeaka koji se brine o njemu i nabavlja mu sve to mu treba. Vrlo je vjerojatno da mu on to donosi iz Coombe Traceya. - Lijepo, Barrymore, jo emo jednom o tome porazgovarati. Kad je sluga otiao, priao sam prozoru i kroz okna, zamuena od kie, pogledao u oblake i drvee koje se savijalo pod jakim vjetrom. No je bila neprijatna i u kui, a kako li je tek morala biti vani, u tom movarnom kraju, u nekoj kamenoj kolibi? Neka strana mrnja vjerojatno mui ovjeka koji se u ovo godinje doba krije u takvom skrovitu? emu stremi ovjek koji se izlae tolikim naporima? Zacijelo je rije o ozbiljnom i vanom cilju. Tamo, u kamenoj kolibi, u tom movarnom kraju, nalazi se problem koji me tako strano

mui. Kunem se, nee proi ni jedan jedini dan, a ja u uiniti sve to je u ljudskoj moi da proniknem u tu tajnu.

11. ovjek na hridi

Izvadak iz mog dnevnika iznesenog u prolom poglavlju zavrava 17. listopada. Tog su se dana poeli brzo razvijati neobini dogaaji koji su vodili ka jezivom kraju. Dogaaji koji su se odigrali slijedeih dana ostali su mi neizbrisivo urezani u pamenju, tako da se, priajui o njima, ne moram sluiti svojim tadanjim dnevnikom. Zato poinjem od slijedeeg dana, kad sam doznao dvije injenice velika znaaja. Prvo, da je gospoda Laura Lyons iz Coombe Traceya pisala sir Charlesu Baskervilleu i ugovorila sastanak s njim na mjestu i u vrijeme njegove nenadane smrti. Drugo, da se ovjek koji se krije u movari moe nai u kamenim kolibama na obronku brijega. Kad sam sagledao te dvije pojedinosti, uinilo mi se da bi mi samo nedostatak inteligencije ili hrabrosti mogao onemoguiti da osvijetlim tu mranu zagonetku. Te veeri nisam mogao rei sir Henryju to sam saznao o gospoi Lyons, jer je Mortimer do kasno u no ostao s njim za zelenim stolom. Za dorukom mu ipak rekoh svoja otkria i upitah ga bi li me elio pratiti u Coombe Tracey. On se najprije oduevi time, ali nam se poslije obojici uinilo da u bolje obaviti posao ako budem iao tamo sam. Lako nam se moglo dogoditi da manje saznamo, ako posjet bude odve formalan. Zato, premda grinje savjesti, ostavih sir Henryja i krenuh sam svojim putem. Kad stigoh u Coombe Tracey, naredih Perkinsu da ispregne konje, pa se raspitah za damu kojoj sam doao u posjet. Bez velike muke, naao sam njezin stan: nalazio se u kui usred mjesta. Sluavka me uvela u lijepo namjetenu dnevnu sobu. Za pisaim strojem sjedila je dama. Ugledavi me, ustala se, nasmijeila i ljubazno me pozdravila. Gotovo je u isti as nestalo s njena lica izraz ljubaznosti kad ugleda u meni nepoznata ovjeka. Opet se sjedne i upita to elim.

Gospoica Lyons se na prvi pogled inila neobino lijepom. Tamna kosa i oi, malo pjegavi obrazi, ali crnka divne puti s rumenilom koje se krije usred cvijeta ute rue. Prvi osjeaj koji mi je ulila bilo je divljenje, ali se odmah zatim javila kritika. Lice joj je imalo udan izraz koji nije privlaio ovjeka: moda su vrstina pogleda i otrina usana smetale savrenstvu njezine ljepote. Istina, sve te misli javile su mi se tek kasnije. U prvom trenutku imao sam samo osjeaj da stojim pred vrlo lijepom enom. Upitala me to elim. Tek mi je to pitanje dalo otkrilo delikatnost moga zadatka. - Imam tu ast - poeh - poznavati vaeg oca. Bio sam zaista nesretno zapoeo razgovor, i gospoa mi je to dala do znanja. - Izmeu mog oca i mene - ree - nema nikakve veze. - Ja mu nita ne dugujem, a njegovi prijatelji nisu i moji prijatelji. Da nije bilo pokojnog sir Charlesa Baskervillea, i da nisam nala jo nekoliko dobrih dua, mogla sam umrijeti od gladi moj se otac ne bi bio pomaknuo. - Ja sam i doao k vama upravo zbog pokojnog sir Charlesa Baskervillea. Dama se zacrvenila, i pjege na obrazima su postale jasnije. - to elite saznati o njemu, gospodine? - upita, a prsti joj nervozno zaigrae po pisaem stroju. - Vi ste ga poznavali? Zar ne? - Kao to sam vam ve rekla, njegovoj ljubaznosti dugujem golemu zahvalnost. Zbog njegove suuti prema mojem nesretnom poloaju danas mogu sama zaraivati za svoj kruh. - Jeste li se dopisivali s njime?

Ona me brzo pogleda, a u njezinim se smeim oima javi odbljesak ljutnje. - Zato me to pitate? - elim izbjei skandal. Bolje je da vas to pitam ovdje nego na nekom drugom mjestu, na kojemu bi cijela stvar krenula drugim putem. Ona zauti, a lice joj problijedi. Napokon podigne glavu, i u njenom stavu osjetih lakomislen, izazivaki prkos. - Dobro, odgovorit u! - ree. Pitajte! - Jeste li se dopisivali sa sir Charlesom? - Jesam, u dva pisma zahvalila sam mu se na ljubaznosti i brizi. - Znate li datume tih pisama? - Ne. - Jeste li se ikad s njim sastali? - Da, jedanput ili dvaput ovdje, u Coombe Traceyu. ivio je vrlo povueno, i kad bi nekom uinio dobro, volio je da za to nitko ne dozna. - Ali, ako ste mu tako rijetko pisali i ako ste tako malo s njim govorili, kako je onda mogao znati za vae neprilike i biti spreman da vam pomogne, kao to je to i uinio, po onom to ste mi i sada rekli? Na tu primjedbu odmah odgovori: - Vie je ljudi znalo za moju tunu sudbinu, pa su mi odluili pomoi. Jedan od njih bio je i gospodin Stapleton, sir Charlesov susjed i blizak prijatelj. On je bio vrlo ljubazan, i sir

Charles je, zahvaljujui njemu, doznao u kakvim sam prilikama ivjela. Znao sam da je sir Charles Baskerville nekoliko puta molio Stapletona da mu kae kome je u njegovu kraju potrebna novana pomo. Prema tome, rijei ove dame inilo su se istinitima. - Jeste li ikad pismeno predloili sastanak sir Charlesu? produih. Gospoa Lyons je pocrvenila od ljutnje. - Zaista, gospodine, to je posve neobino pitanje! - ao mi je, gospodo, ali moram ga ponoviti. - Onda u vam odgovoriti: "Ne! Nikada!" - ak ni onoga dana kad je sir Charles umro? U isti as nestade rumenila s njenih obraza, a lice joj postade mrtvaki blijedo. Usne su joj bile tako suhe da nije uspjela izustiti ni rije "ne", pa sam je mogao samo naslutiti nego to sam je mogao uti. - Pamenje vas svakako vara! - rekoh. - Mogu vam ak citirati jedno mjesto iz tog vaeg pisma. Ono glasi: "Molim vas, molim vas kao dentlmena, spalite ovo pismo i budite u 22 sata kraj malih vrata". Mislio sam da e pasti u nesvijest, meutim, ona ostade i, uz najvei napor, promuca: - Nema, dakle, vie dentlmena! - Nepravedni ste prema sir Charlesu. On je zaista spalio pismo, ali ponekad se pismo moe proitati ak i kad se spali. Vi priznajete da ste to pismo pisali?

- Da, pisala sam mu! - uzviknu, i njeno uzbuenje izbi sad u bujicu rijei. - Pisala sam. Zato kriti ? Nemam se ega sramiti. Htjela sam od njega zatraiti pomo. Vjerovala sam da u u tome sigurno uspjeti ako se s njim sastanem, pa sam mu zato predloila sastanak. - Ali zato u to doba? - Zato to sam kasno doznala da sutradan putuje u London i da se moda mjesecima nee vratiti. Zbog nekoliko razloga nisam mogla tamo prije otii. - Ali zato sastanak umjesto posjeta? - Mislite li da ena moe u to doba otii sama u stan neoenjena ovjeka? _ Pa, to se dogodilo kad ste stigli do malih vrata? - Nisam otila tamo. - Gospoo Lyons! - Ne! Kunem vam se svim to mi je najsvetije! Nisam otila! Dogodilo se neto to me je u tom sprijeilo. - A to je to bilo? - Osobna stvar. To vam ne mogu odati. - Vi, znai, priznajete da ste sir Charlesu zakazali sastanak dan prije njegove smrti, i to ba u vrijeme i na mjestu gdje je nastradao, ali poriete da je taj sastanak odran? - Tako je. Jo sam je dugo i dugo ispitivao, ali je nisam mogao navesti na to da o tome kae neto vie. Napokon ustadoh i prekinuh taj dugi i bezuspjeni razgovor.

- Gospoo Lyons - rekoh ustajui - imate veliku odgovornost i stavljate sebe u neugodan poloaj time to neete svojevoljno rei sve to znate. Ako budem morao pozvati policiju u pomo, vidjet ete u kakvoj ste ozbiljnoj opasnosti. Ako ste nevini, zato ste u prvi mah poricali da ste onoga dana pisali sir Charlesu? - Zato to sam se plaila da ete moje priznanje pogreno protumaiti, a to bi me umijealo u skandal. - A zato ste od sir Charlesa uporno zahtijevali da uniti vae pismo? - Ako ste ga itali, znate i sami! - Nisam tvrdio da sam proitao cijelo pismo. - Pa, citirali ste neto iz njega. - Da, post scriptum. Pismo je, kao to sam vam ve rekao, bilo spaljeno i nije se moglo proitati cijelo. Jo jednom vas pitam: zato ste tako uporno molili sir Charlesa da uniti vae pismo koje je primio na dan svoje smrti? - Stvar je bila sasvim osobna. - Zbog toga se onda jo vie morate potruditi da izbjegnete javnu istragu. - Onda u vam rei. Ako ste uli neto o mojem nesretnom ivotu, znate da sam se nepromiljeno udala, pa sam imala razloga da se zbog toga kajem. - uo sam za to. - Od tog dana me suprug, kojeg prezirem, neprestano progoni. Zakon je na njegovoj strani, i znam da sam svakog dana izloena tomu da me sud moe natjerati na zajedniki ivot s njim. U asu kad sam sir Charlesu pisala ono pismo,

saznala sam da bih mogla ponovo stei svoju slobodu, pod uvjetom da imam odreenu svotu novaca. Sve je zavisilo od toga - moj duevni mir, moj ponos, moja srea - jednom rijeju, sve! Velikodunost sir Charlesa bila mi je dobro poznata, pa sam se nadala da e mi, ako sve uje iz mojih usta, sigurno pomoi. - Ali zato onda niste otili na sastanak? - Zato to sam u meuvremenu dobila pomo s druge strane. - Ali zato to niste javili sir Charlesu? - Bila bih to uinila da sutradan u novinama nisam proitala vijest o njegovoj smrti. Tvrdnje te ene bile su logine, i nisam svim svojim pitanjima uspio poljuljati njezine iskaze. Nije mi preostalo nita drugo nego da se jo raspitam je li ona zaista u vrijeme kad se dogodila tragedija u Baskerville Hallu poduzela korake da se razvede od supruga. Pretpostavljam da ne bi mogla porei svoj dolazak u aleju tisovine u Bakerville Hallu, ako je tamo zaista i bila otila, jer bi se za tako neto morala posluiti kolima, koja se prije ranog jutra ne bi bila mogla vratiti u Coombe Tracey. Za takvo neto bi se sigurno doznalo. Zato sam mogao slobodno povjerovati u to da je rekla istinu, ili bar djelominu istinu. Osjeao sam da nisam uspio, pa sam se sav utuen vraao iz Coombe Traceya. Opet sam doao ispred onog neprobojnog zida na kojega sam, ini se, nailazio kud god bih krenuo. Pa ipak, to sam due mislio na izraz lica i vladanja te dame, to mi je bilo jasnije da je od mene neto krila. Zato je tako problijedjela? Zato sam je morao prisiliti na svako priznanje? Zato je u dane kad se dogodila tragedija bila tako suzdrljiva? Razumije se da to nisam mogao objasniti onako jednostavno kao to je ona to bila uinila. U tom trenutku, meutim, nisam mogao nita uiniti, ve sam se

morao okrenuti drugom tragu, koji se nalazio u kamenim kolibama movarnoga kraja. I to je bio sasvim nesiguran trag! Shvatih to tek na povratku kui, kad ustanovih da na svim breuljcima ima tragova pretpovijesnog naroda koji je ondje ivio. Barrymore mi je mogao rei samo da onaj nepoznati ovjek ivi u jednoj od tih naputenih koliba, a sad sam vidio da ih u tom movarnom kraju ima na stotine. Ipak sam, kao polaznu toku, imao vlastiti noni doivljaj, jer sam tog ovjeka vidio na vrhu Black Tora. Jedino to sam mogao uiniti bilo je to da krenem iz tog sredita, pa da ispitujem svaku kolibu, dok ga ne naem. Ako ga pronaem u jednoj kolibi, morat e mi priznati - pa makar i pod prijetnjom revolverom - tko je i zato nas tako uporno uhodi. U guvi Regent Streeta mogao nam je pobjei, ali to e mu ovdje, u usamljenoj movari, teko poi za rukom. Zatim, ako pronaem kolibu, a ovjek ne bude u njoj, morat u ga priekati dok se ne vrati, pa makar to ekanje dugo trajalo. U Londonu je pobjegao Holmesu. Bio bi to trijumf za mene, doista, pobjedonosno uhvatiti ovjeka koji je izmakao majstoru. Srea nam dosad nije bila sklona. Ali odjednom mi je dola u pomo, zaslugom starog Franklanda, koji je, crvena lica, stajao na vratacima svoga vrta, na putu kojim sam se vozio. - Dobro jutro, doktore Watsone - uzviknu dobro raspoloen. - Morate malo odmoriti konje i svratiti k meni na aicu vina. Nisam gajio nimalo prijateljske osjeaje prema ovjeku koji je, kako se prialo, tako loe postupao sa svojom keri, ali bilo mi je stalo do toga da Perkinsa s kolima poaljem kui, pa mi je ta prilika bila dobro dola. Zato sioh, a po koijau poruih sir Henryju da u naveer biti kod kue. Zatim udoh s Franklandom u njegovu blagovaonicu.

- Danas je za mene velik dan, gospodine doktore. Jedan od rijetkih dana u ivotu koje mogu podcrtati crvenom olovkom! uzviknu smijui se. Nauit u ja ove ljude da je zakon - zakon i da ovdje ivi ovjek koji se ne plai pozvati zakon u pomo. Dokazao sam da je kroz sredinu parka starog Middletona vodio slubeni put, i to ba sredinom parka, nema ni stotinu metara do njegovih kunih vrata. to kaete na to? Pokazat emo mi tim bogataima kako oni ne mogu nekanjeno gaziti pravo nas graana, vrag ih odnio! A onda, zatvorio sam i umicu u kojoj Fernworthyjevi prireuju svoj piknik. Ta vraja obitelj smatra da samo ona ima pravo na tu umu i da se svojevoljno moe svugdje kretati po njoj sa svojim bocama i papirima u koje zamata sendvie. Obje parnice su zavrene, doktore Watsone, i to u moju korist. Takav dan nisam doivio otkad sam uspio osuditi sir Johna Morlanda zato to je pucao u vlastitom kuninjaku. - A kako ste, zaboga, uspjeli? - itajte o tome u knjigama! Vrijedi to proitati. Frankland protiv Morlanda na sudu u Queens Benchu. To me je stajalo dvije stotine funti, ali vrijedilo je. - Jeste li od toga imali kakve koristi? - Nikakve koristi, gospodine doktore, nikakve! Ponosim se to u tome nisam imao nikakve osobne koristi. Postupam samo iz osjeanja dunosti prema opem dobru. Ne sumnjam, na primjer, u to da e me Fernworthyjevi veeras spaliti "in effigie". Kad su to proli put uinili, rekao sam na policiji da se takvi sramotni postupci moraju sprijeiti. U naem je okrugu policija, gospodine doktore, zaista u bijednom stanju, pa mi nije pruila zatitu koju sam od nje zatraio. Krivina parnica po mom prijedlogu iznijet e to pred javnost. Rekao sam onima iz policije da e zaaliti to su prema meni tako postupili, a moje rijei su se ve gotovo obistinile.

- Kako to? Starac poprimi tajanstven izraz, pa proapta: - Eto, kako! Mogu sad njima rei neto zbog ega su, trei naokolo i traei, ve propali. Meutim, nita me na svijetu nee prisiliti na to da tim nevaljalcima pruim ikakvu pomo. Ve sam traio izgovor koji bi me spasio njegova brbljanja, ali, posljednje njegove rijei izazvae u meni elju da doznam neto vie. Vidio sam prkosan duh tog starog grenika, pa sam bio uvjeren da e se odmah svladati ako pokaem interes. Zato rekoh sasvim ravnoduno: - Posrijedi je, zacijelo, nekakav lopov? - Ha, ha, mladiu, ne, ve neto mnogo, mnogo vanije! Pa da! Tie se robijaa koji se krije u movari. Trgoh se: - Ne tvrdite, valjda, da znate gdje je taj ovjek? - Ne znam moda ba sasvim tono gdje je, ali potpuno sam uvjeren kako bih mogao pomoi policiji da ga uhvati. Zar niste nikad pomislili da se odbjegli robija najlake moe uhvatiti ako se pronae osoba od koje dobiva hranu? Treba samo pratiti taj trag, i on e biti uhvaen. Stari gospodin bio je, kako se inilo, blizu istine, to mi u prvi mah nije bilo ba ugodno. - Nema sumnje da ste u pravu - rekoh - ali otkud znate da se on krije u movari? - Znam, jer sam svojim oima vidio jataka koji mu nosi hranu. Uplaih se za Barrymorea. Nije bila ala doi pod zub starom gadu. Ali, kada je nastavio, pao mi je kamen sa srca.

- Iznenadit ete se kad vam budem rekao da mu hranu donosi djeak. Gledam ga svakoga dana s krova pomou dalekozora. Uvijek ide u isto vrijeme i istim putem, a kome bi drugome mogao ii, osim odbjeglu robijau? To je zaista mogao biti sretan sluaj. Razveselio sam se, ali nisam razotkrio niim svoju radoznalost. Djeak! Barrymore mi je bio rekao kako onog naeg neznanca posluuje djeak. Frankland je, dakle, bio uao u trag neznancu, a ne odbjeglom zloincu. Ako ga navedem na to da mi kae sve to zna, moda neu morati u dug i naporan lov. Da bih to postigao, najbolje e biti da glumim kako me se sve to nita ne tie. - Po mom miljenju, mogao bi to biti i sin nekakvog pastira iz movare koji svom ocu nosi ruak. Kad bi mu tko i najmanje proturjeio, stari bi samodrac odmah planuo. Dobaci mi otrovan pogled, a sijedi mu se zalisci pritom nakostrijeie kao brci bijesne make. - Pa, to govorite! - uzviknu pruajui prst prema movari. -Vidite li stjenku Black Tor? A vidite li iza nje onaj niski breuljak prekriven bunjem? To je najkamenitiji dio u cijeloj movari. Zar tu moe kakav pastir pasti stado? To je potpuna besmislica... Odgovorih poluglasno da sam to rekao ne poznavajui injenice. Moja mu se poniznost svidjela i navede ga na daljnjee povjerljive izjave. - Vjerujete, doktore, uvijek imam jake razloge prije nego to o neemu iznesem miljenje. Neprestano viam djeaka sa zaveljajem. Svakoga dana, a ponekad i dva puta dnevno mogu... Ali ekajte, doktore Watsone! Varaju li me oi ili se ba sada netko penje na breuljak? Breuljak je bio udaljen

nekoliko kilometara, ali sam sasvim jasno mogao vidjeti na tamnozelenom i sivom tlu crnu toku. - Doite, doite! - uzviknu Frankland i poe uza stepenice. - Moete vlastitim oima vidjeti i sami prosuditi. Na krovu njegove kue nalazio se dalekozor, veliki instrument postavljen na tri noge. Frankland prisloni oko uz leu, pa uzviknu sav zadovoljan: - Brzo, doktore Watson, brzo. Inae e nestati jer prelazi preko breuljka. Zaista, djeak je koraao sa zaveljajem preko ramena. Penjao se polagano uz breuljak, a kad stie gore, vidjeh njegov lik kako ide plavom nebu. Djeak se paljivo osvrnu, kao da se boji da bi ga tko mogao pratiti, a zatim nestade na drugoj strani breuljka. - No, jesam li u pravu? - Da, taj se djeak, kako mi se ini, krije i pritom neto kriomice radi. - A to radi, to bi mogao pogoditi svaki policajac iz naeg okruga! Ali, od mene policija nee ni rijei saznati, a zahtijevam i od vas, doktore Watsone, da utite. Ni rijei! Jeste li me razumjeli? - Kako god vi elite. - Oni su se sramotno ponijeli prema meni, sramotno. Ako u krivinoj parnici injenice iziu na svjetlo dana, na e svijet biti ogoren. Nita me nee navesti na to da ikako pomognem policiji koja bi bila spremna mirno gledati kako ti nitkovi na lomai spaljuju i mene, a ne samo moju lutku. to, vi ve idete. Zar mi neete pomoi isprazniti bocu vina povodom ovog dogaaja?

Nakon upornog odbijanja svih njegovih poziva, napokon mi poe za rukom da ga odvratim od namjere da me otprati do Baskerville Halla. Iao sam cestom sve dok me je starac mogao pratiti pogledom, a tada skrenuh prema movari i uputih se prema breuljku na ijem sam vrhu vidio djeaka. Sve su se okolnosti bile okrenule u moju korist: bio sam svjestan svoje snage i svog strpljenja, pa nisam sumnjao u uspjeh svog pothvata. Sunce se ve bliilo zapadu kad sam stigao do vrha breuljka. Duge jaruge podno mojih nogu blistale su, na jednoj strani u zlatno-zelenim tonovima, a na drugoj ih je ve pokrila siva sjena. Iz sloja magle, koji je u daljini prekrivao horizont, dizale su se stijene nevjerojatnih oblika. Na cijeloj toj irokoj povrini nije se mogao uti glas, ni vidjeti pokret! Samo jedna velika siva ptica lebdjela je visoko nada mnom na plavom nebu. Tuni krajolik, osjeaj potpune usamljenosti, tajanstvenosti i vanost mojeg zadatka - sve mi je to ispunilo srce ledenom jezom. Djeaku nigdje ni traga. Ali dolje, poda mnom, u jednoj jaruzi, ugledah itav krug starih kamenih koliba, medu kojima se isticala jedna, prilino ouvana, koja je mogla pruiti zaklon od nevremena. Srce mi silno zakuca kad mi pogled zapne za nju. To je moralo biti sklonite naeg neznanca. Napokon u ga ugledati izbliza - njegova je tajna bila preda mnom. Paljivo prioh kolibi - nalikovao sam u tom trenutku Stapletonu kad svojom mreom hvata leptira koji se spustio na neku biljku - pa opazih sa zadovoljstvom kako to mjesto slui zaista nekome kao stan. Izmeu gromaa vodila je do ulaza u kolibu jedva vidljiva staza. U njoj se uo glas. Moda se neznanac krio u njoj? A moda sad luta po movari? Napetih ivaca uzbueno bacih cigaretu, izvadih revolver i brzim koracima prioh vratima. Zavirih unutra. Prostorija je bila prazna. Ali u njoj je bilo odve znakova koji su govorili o tome da nisam na krivom putu. Nije bilo nikakve sumnje da je

neznanac stanovao ondje. Vuneni pokrivai, uvijeni u kinu kabanicu, leali su na kamenoj ploi koja je neolitikom ovjeku sluila kao krevet. Primitivno ognjite bilo je pokriveno gomilom pepela. Pokraj njega opazih nekoliko lonaca, te uz njih vr s vodom. Razbacane prazne kutije konzervi govorile su o tome da u kolibi ve dugo netko stanuje, a kad su mi se oi navikle na polutamu, ugledah u kutu jo jedan lonac i naetu bocu rakije. Usred kolibe bio je ravan kamen koji je sluio kao stol, a na njemu je leao zaveljaj, onakav kakav sam kroz dalekozor vidio na djeakovu ramenu. U zaveljaju je, osim komada kruha, bilo nekoliko konzervi. Paljivo razgledah sve te predmete, a kad opet sjedoh, s uzbuenjem opazih ispod zaveljaja komad ispisana papira. Uzeh odmah papir i proitah slijedee rijei, nevjeto ispisane olovkom: "Doktor Watson odvezao se u Coombe Tracey". itavu minutu sam skamenjen stajao ondje s papirom u ruci. to je znaila ta kratka poruka? Da taj tajanstveni ovjek ne uhodi samo sir Henryja ve i mene? Nije me pratio sam, ve je na mene poslao nekog agenta, moda djeaka, a to je bio izvjetaj? Moda od dolaska u movaru nisam napravio ni korak, a da me netko nije pratio i o tome javljao? Sve jae sam osjeao kako me okruuje neka nevidljiva snaga koja neobino vjeto i paljivo plete oko nas mreu, tako laku i tanku da je opaam samo u odlunim trenucima, kad smo se ve zapleli u nju. Kad je neznanac dobio tu pismenu obavijest, morao je postojati jo netko. Pretresoh itavu kolibu, ali ne naoh nikoga. Isto tako, ne otkrih nita to bi mi moglo poblie opisati karakter ili namjere ovjeka koji je bio izabrao tako neuobiajen stan. Jasno je bilo samo jedno: taj je ovjek navikao na spartanski ivot, pa mu nije stalo do kunih udobnosti. Kad sam se sjetio pljuskova posljednjih dana i kad sam vidio rupe na krovu, postalo mi je sasvim jasno da ga je na tako negostoljubivu mjestu mogla zadrati samo nepokolebljiva volja. Je li taj ovjek na smrtni neprijatelj ili moda na aneo

uvar? vrsto odluih da tu kolibu neu napustiti dok to ne razjasnim. Vani je sunce upravo zalazilo i rasipalo po cijelom zapadnom dijelu horizonta zlatno-rumeni sjaj. Odbljesak tog sjaja titrao je u crvenkastim barama dalekoga velikog Grimpenskog blata. Jasno sam razabrao obje kule Baskerville Halla, a nejasan stup dima pokazivao mi je gdje je selo Grimpen. Izmeu te dvije toke, iza breuljka, vidio sam Stapletonovu kuu. Sve je to u zlatnom, veernjem sjaju sunca poivalo tiho i mirno, ali moja dua, dok mi je pogled lutao po tom krajoliku nije osjeala taj mir nego je drhtala, obuzeta neodreenom jezom prije sastanka koji se svakog asa sve vie pribliavao. I tako uzbuen, ali odluan, sjedio sam u mranom skrovitu kolibe i s turobnim strpljenjem oekivao povratak ovjeka koji je u njoj stanovao. Napokon sam uo otar udarac cipela kojom se koraa po kamenom tlu. Jo jedan udarac, jo jedan i opet jedan, sve blie i blie. Povukao sam se u najmraniji kut, otkaio revolver u depu, s namjerom da svoju prisutnost ne odam prije negoli uspijem pogledati neznanca. Tada nastupi duga stanka. Bio je zasigurno zastao. Koraci su se zatim opet poeli pribliavati, i neka je sjena ula kroz vrata. - Veer je lijepa, dragi moj Watsone - uo sam kako mi se javlja dobro poznati glas. - Zaista, ini mi se, ljepe bi vam bilo da sjedite vani nego da amite tu unutra.

12. Smrt u movari

Nekoliko sam trenutaka sjedio kao skamenjen. Zastao mi je dah. Nisam mogao povjerovati vlastitim uima. Odjednom osjetih kako mi sa srca pada teak teret odgovornosti. Taj hladni, ironini, odsjeni glas mogao je biti samo glas jednog ovjeka. I ja uzviknuh: - Holmes! - Iziite - ree on - ali pazite na revolver. Izvukoh se iz kolibe. Vani je na jednom kamenu doista sjedio Holmes. Sive mu oi zaigrae od zadovoljstva kad mu pogled pade na moje zaprepateno lice. Bio je smravio, ali je izgledao svjee i zdravo, premda mu je otro oblikovano lice bilo pocrnjelo na vjetru i suncu. Zbog vunenog odijela izgledao je kao obian turist koji je posjetio movaru, a bio je obrijan i rublje mu je bilo isto kao da je u svojem stanu u Baker Streetu. - Nikad se u ivotu nisam toliko razveselio nekom ovjeku! - uzviknuh rukujui se s njirn. - I jo se nikada niste toliko iznenadili, zar ne? - Da, moram i to priznati. - Moram vam rei da se niste iznenadili samo vi. Nisam mogao slutiti da ste otkrili gdje se krijem, a jo manje da ste i sami tu, sve dok nisam stigao na dvadesetak koraka ispred ovih vrata. - Opazili ste, zacijelo, trag mojih nogu? - Ne, Watsone, moj dar zapaanja nije jo stigao dotle da mogu razlikovati trag vaih nogu od tragova ostalih ljudi. Ali, ako ste me zaista eljeli namamiti u klopku, trebali ste kupiti

cigarete nekoga drugog prodavaa duhana. Ovako, kad naem opuak na kojem pie adresa tvrtke "Bradley, Oxford Street", onda znam da je moj prijatelj Watson u blizini. Opuak vae cigarete moete vidjeti tamo pokraj staze. Sigurno ste ga bacili u posljednjem trenutku prije nego ste krenuli u napad na praznu kolibu. - Tako je! - To sam odmah pomislio. A kako poznajem vau, divljenja dostojnu izdrljivost, bio sam uvjeren da s orujem u ruci sjedite u zasjedi i ekate da se vrati ovjek koji u njoj stanuje. Jeste li doista mislili da ete otkriti zloinca? - Nisam znao koga ekam, ali sam vrsto odluio to otkriti. - Odlino, Watsone! A kako ste otkrili moj stan? Da li ste me vidjeli one noi kad ste gonili zloinca? Tada nisam bio obazriv prema vama, pa sam stao ispred mjeseca. - Da, vidio sam vas one noi. - I zacijelo ste pretresli sve kolibe dok ste doli do ove? - Ne, vidjeli su vaeg djeaka, pa sam tako doznao odakle treba poeti potragu. - Vjerojatno ga je opazio stari gospodin s dalekozorom! Otkrio sam ga kad sam vidio kako se sunce odbija od lee njegova instrumenta. Holmes je ustao, zavirio u kolibu i rekao : - Ah, vidim, Cartwright je opet donio malo hrane. Nego, to treba znaiti ova cedulja? Ah, vi ste, dakle, doista bili u Coombe Traceyu? -Da.

- Posjetili ste gospoicu Lauru Lyons. - Tako je. - Odlino. Naa su ispitivanja, dakle, tekla paralelno. Kad budemo ispriali jedan dugome svoje doivljaje, uvjeren sam da emo imati prilino jasnu sliku o cijeloj stvari. - U svakom sluaju, veselim se od sveg srca to sam vas naao ovdje. Moji bi ivci jedva mogli dulje podnijeti odgovornost u vezi itave te tajne. Ali zato ste, zaboga, doli ovamo i to radite ovdje? Mislio sam da sjedite u Baker Streetu i razbijate glavu razmiljajui o onim ucjenjivaima... - To ste i trebali misliti! - Vi me, znai, koristite u svom poslu, ali mi ne vjerujete? - uzviknuh prilino ogoreno. - Mislio sam da zasluujem bolje vladanje prema meni... - Dragi mladiu, vi ste mi u ovom, kao i u mnogim drugim sluajevima, bili od neprocjenjive koristi, pa sad molim va oprost, ako vam se ini da sam se s vama malo naalio. U stvari, sve je to samo u vaem interesu, a doao sam ovamo da sluaj ispitam izbliza, jer sam osjeao veliinu opasnosti koja vam prijeti. Da sam uz sir Henryja i vas, gledao bih zacijelo na itavu tu stvar s vaeg stajalita, a moja bi prisutnost opomenula na oprez nae vrlo opasne neprijatelje. Meutim, radei na svoju ruku, mogao sam se kretati slobodnije nego to bi mi bilo mogue da sam bio u zamku. Ovako sam ostao onaj nepoznati inilac koji se u datom trenutku moe odjednom pojaviti. - A, zato mi niste nita javili? - Da ste znali da sam u movari, od toga ne bismo imali nikakve koristi, a moda bi me napokon i otkrili. Poeljeli biste mi neto rei, ili mi, u svojoj dobronamjernosti, uiniti kakvu

uslugu, a to bi bio nepotreban rizik. Poveo sam sa sobom Cartwrighta - sjeate ga se zacijelo - to je onaj djeak iz biroa kurirske slube. On se brine za moje osnovne potrebe - za malo kruha i ist ovratnik. to ovjeku vie treba? On mi je bio drugi par oiju i drugi par vrlo hitrih nogu, a i jedno i drugo bilo mi je od neprocjenjive vrijednosti. - Znai, moji vam izvjetaji nisu bili ni od kakve koristi? Glas mi je i nehotice bio zadrhtao, jer sam pomislio koliko su me truda stajali i s kolikom sam ih ponosno pisao. Holmes izvadi iz depa sveanj papira i ree: - Evo vaih izvjetaja, dragi moj mladiu. Dobro sam ih prouio, to mi moete vjerovati. Vai su mi izvjetaji puno pomogli, stizali su mi samo s jednim danom zakanjenja. Moram vam estitati na marljivosti i inteligenciji koju ste pokazali u ovom neobino tekom sluaju. Bio sam pomalo ljutit zbog komedije koju je Holmes bio odigrao na moj raun, ali sam se odmah smirio, toliko su me bile ganule njegove rijei. Iskreno sam osjeao kako je u svemu to je rekao bio u pravu. Bio sam sad uvjeren da je za nae namjere bilo zaista bolje to nisam nita znao o njegovoj prisutnosti u movari. - Sad je sve u redu - ree Holmes kad vidje kako s mog lica nestaje sjena ljutnje. - Priajte mi kako je bilo u posjetu gospoi Lauri Lyons. Da ste bili kod nje, nije teko pogoditi, jer je ona jedina osoba u Coombe Traceyu koja nam moe biti od koristi. Zaista, da je vi danas niste posjetili, po svoj prilici bih sutra otiao do nje. Sunce je bilo ve zalo, i na movaru je padao suton. Bilo je zahladilo. I mi smo se povukli u kolibu u kojoj je bilo toplije. Tu smo u polumraku sjedili jedan pokraj drugoga, pa ispriah Holmesu svoj razgovor s damom koju sam bio posjetio. On me

saslua s velikim interesom: neke sam mu pojedinosti morao ak ponavljati, pa bih tek onda mogao nastaviti prianje. - Sve je to od najvee vanosti! - uzviknu on kad zavrih. U ovom vrlo zamrenom sluaju postojala je dosad praznina koju nisam mogao premostiti. Sad je ispunjena. Vi moda znate da izmeu te dame i Stapletona postoji intimna veza. - O toj vezi nita ne znam. - O tome nema nikakve sumnje. Oni se sastaju, piu jedno drugome, medu njima postoji potpun sporazum. Sad smo, vaim razgovorom, dobili u ruke mono oruje. Kad bih ga samo mogao upotrijebiti tako da njegovu suprugu odvojim od njega... - Njegovu suprugu? - Da. Sad ete uti neto novo, u zamjenu za sve ono to sam ja uo od vas. Dama, koju ovdje smatraju gospoicom Stapleton, u stvari je njegova supruga. - Zaboga, Holmes! Jeste li sigurni u to? Kako je onda mogao dopustiti sir Henryju da se zaljubi u nju? - To to se sir Henry zaljubio u nju moglo je nakoditi samo njemu. Zato je Stapleton s najveom panjom motrio da sir Henry tu svoju ljubav ne provede u djelo, to ste sigurno i sami opazili. Ponavljam, ta je dama njegova supruga, a ne sestra. - Ali emu ta smiljena varka? - Jer je Stapleton pretpostavljao da e mu ona, kao neudana, biti od velike koristi. Svi moji neizreeni razlozi za sumnju poprimili su odjednom odreene oblike, sve je govorilo protiv prirodnjaka.

inilo mi se da u tom blijedom ovjeku bez strasti, sa slamnatim eirom i mreom za leptire, vidim sada udovite, nekakvo beskrajno strpljivo i vjeto stvorenje nasmijana lica, a zloinaka srca. - On je, znai, na neprijatelj? On nas je uhodio u Londonu? - Mislim da je to rjeenje zagonetke. - Onda je zacijelo opomena dola od nje? - Svakako. Strano zloinako djelo, upola vieno, upola samo naslueno, pojavljivalo se iz mraka kojim sam tako dugo bio okruen. - Jeste li uvjereni u to to govorite, Holmes. Otkuda znate da je ona njegova supruga? - Rei u vam. On se u jednom trenutku toliko bio zaboravio da vam je na prvom sastanku ispriao istinit dio povijesti svojeg ivota, i, vjerujte, on se otada nekoliko puta pokajao zbog toga. Zaista je bio uitelj u sjevernoj Engleskoj. Nita lake nego saznati togod o nekom uitelju! Postoje posrednici za uiteljska mjesta i pomou njih se moe utvrditi identitet svakog ovjeka koji je nekada bio uitelj. Malom istragom doznao sam da je jedna kola pod stranim okolnostima propala, a njen vlasnik, ije je ime bilo lano, ieznuo zajedno sa svojom suprugom. Osobni opis potpuno je odgovarao. Kad sam doznao da se bjegunac zanima za leptire, vie nije moglo biti sumnje. Tama se polako sputala, ali su se u sjeni mnoge stvari jo razabirale.

- Ako je ona dama zaista njegova supruga - upitah - to je onda gospoa Laura Lyons? - To je toka koju ste vi rasvijetlili svojim ispitivanjem. Va razgovor s tom damom razjasnio je situaciju. Nisam znao za Imogui razvod od njena supruga. Ali kad stvari ve tako stoje, onda je, nema sumnje, raunala da e se udati za Stapletona, jer ga je smatrala neoenjenim. - A kad sazna da se prevarila? - Onda e moda postati korisnim oruem u naim rukama. Sutra emo je zajedno posjetiti, to je prvo to moramo uiniti. Zar vam se ne ini, Watsone, da ve predugo niste na svom straarskom mjestu. Trebalo bi da ste u Baskerville Hallu... Ugasili su se i posljednji zraci na zapadu i nona tama se spustila na movaru. Na ljubiastom nebu naziralo se nekoliko zvjezdica. - Jo jedno, posljednje pitanje, Holmes! - rekoh ustajui. Zacijelo neemo imati jedan pred drugim tajni. to sve to znai? Holmes mi odgovori apui: - Posrijedi je ubojstvo, Watsone, podlo, hladnokrvno, smiljeno ubojstvo. Ne pitajte me za pojedinosti! Moja mrea lebdi nad zloincem, kao to njegova lebdi nad sir Henryjem, i vaoj pomoi mogu zahvaliti to mi je zloinac predan u ruke na milost i nemilost. Prijeti nam samo jedna opasnost: da on svoje djelo ne poini prije nego to ga uhvatimo. Jo jedan dan, najvie dva, i ja u prikupiti sav dokazni materijal, ali vi dotle ustrajte u svom poslu i bdijte nad sir Henryjem poput majke nad bolesnim djetetom. Vae je dananje putovanje bilo opravdano mnogim okolnostima, pa ipak bi mi bilo drae da ga niste ostavljali sama.. Sluajte! to je to?

Uasan krik, dug, prodoran, pun strave i uasa dopre do nas iz puste i nijeme movare. Od tog mi se jezivog glasa bila sledila krv u ilama. - Oh, boe! - uzviknuh - to je to? Holmes skoi. Tamna silueta njegova atletskog stasa ocrtala se na vratima kolibe. Stajao je povijenih ramena, pognute glave. Otrim pogledom zurio je u mrak. - Pst! - apne Holmes. - Pst! Krik je dopro do nas, jer je bio neobino snaan, a kad mu se jeka izgubila, bilo nam je jasno da se ugasio negdje u movari. Tada do naih uiju dopre i drugi krik - blii, glasniji, jo prodorniji od prvoga. - Gdje se to zbiva? - proapta Holmes. Po drhtaju njegova glasa razabrah da je taj elini i eljezni ovjek potresen do dna due. - Gdje se to zbiva, Watsone? - Tamo, ini mi se! Pokazah rukom negdje u mrak. - Ne, tamo! Smrtni jauk prolomi se jo jednom kroz no i tiinu, i to jo glasnije i blie nego prije. S njim se, ini se, bio pomijeao novi glas, nalik na duboko mumljanje, glas, sad zvuan i pun prijetnje, sad opet slabiji, kao da jenjava, nalik na neprestani um mora. - Pas! - uzviknu Holmes. - Doite, Watsone! Naprijed! Boe, samo da ne zakasnimo! On potra preko movare. Pratio sam ga u stopu. Ali odjednom, s druge strane, gdje je movara bila izbrazdana jarugama, dopre do nas posljednji, oajniki krik, a zatim

uslijedi tup i teak pad. Zastadosmo i osluhnusmo. U tekoj tiini noi bez vjetra nije se vie uo glas. Vidjeh kako se Holmes udara pesnicom u elo, kao da je poludio. Odjednom lupi nogom o zemlju i uzviknu: - Pobijedio je, Watsone! Zakasnili smo! - Ne, ne, nismo! - Oh, bio sam lud! Zato ga nisam odmah udario po glavi?! Watsone, vidite sad posljedice toga to ste napustili strau! Ali, tako mi Boga, makar se i najstranije zbilo, mi emo ga osvetiti! Jurnuli smo slijepo u mrak. Udarali smo o stijene, probijali se kroz bunje, zadihano se penjali uz breuljke i u velikim skokovima preskakali jaruge, idui prema mjestu odakle su se bili uli oni strani krikovi. Kad god bismo se nali na nekoj visini, Holmes bi pogledao oko sebe, ali movara je bila mrana, a na njezinoj se pustoj povrini nita nije pomicalo. - Vidite li togod? - Nita. - Sluajte, to se to uje? Do naih uiju doprlo je stenjanje. A onda se zaulo jo jednom: sad je dopiralo s lijeve strane. itav lanac stijene zavravao se ovom visokom hridi koja se, poput zida, bila nadnijela nad jednu jarugu. Na dnu jaruge, na njenoj hrapavoj povrini, iz koje su strile stijene i gromae, pomoli se tamna spodoba neobinih obrisa. Kad smo pritrali do nje, neobine su joj linije poprimile jasniji lik. Pred nama je leao ovjek, okrenut licem prema zemlji. Glava mu je u strahovitom nagibu pala pod tijelo, ramena su mu se bila zaoblila, a trup skupio kao da se ovjek prevrnuo preko glave. Poloaj u kojemu je bilo njegovo tijelo bio je tako neprirodan i neshvatljiv, da u prvom

trenutku nisam bio svjestan da sam, osluhnuvi njegov posljednji uzdah, uo i kako je izdahnuo. Kada mu nismo uli vie ni dah, ni hropac, premda smo se bili nagnuli nad njegovo tijelo, Holmes ga dodirnu, ali se odmah povue. Onda upali igicu. Slabo svjetlo pade na ovjekove okrvavljene prste i na jezivu lokvu krvi koja je lagano tekla iz razbijene lubanje nesretne rtve. Ali to svjetlo osvijetli prizor koji nas zaboli i dovede gotovo do nesvjestice - ugledasmo le sir Henrvja Baskervillea. Ni na as nismo posumnjali: prepoznali smo odmah neobino, crvenkasto, poluvuneno odijelo, ono isto koje je imao onog prvog jutra kad smo ga upoznali u Baker Streetu. Pri kratkotrajnom svjetlu igice mogli smo ga samo letimino pogledati, ali bio je to pogled koji ne vara. igica je zaplamsala i ugasila se, kao to se ugasila i nada u naim srcima. Holmes je uzdahnuo, a ja, usprkos mraku, vidjeh njegovo posve blijedo lice. - Zvijer! Zvijer! - uzviknuh steui ake. - O, Holmes, nikada neu sebi oprostiti to sam sir Henryja ostavio bez zatite njegovoj sudbini. - Treba vie optuivati mene nego vas, Watsone. Da bih ovaj sluaj lijepo zaokruio i imao potpune dokaze, proigrao sam ivot svog klijenta. To je najtei udarac koji me je ikada u karijeri pogodio. Ali kako sam mogao znati, kako sam mogao znati da e on, usprkos mojim opomenama, lutati sam po movari i staviti ivot na kocku? - Ah, a mi smo uli njegove krikove, boe, kakvi krikovi, i nismo ga mogli spasiti! Gdje je taj zvjerski pas koji ga je otjerao u smrt? Moda sada lei sakriven ovdje izmeu stijena. A gdje je Stapleton? Zaista, treba poloiti raun za svoje nedjelo! - I poloit e ga! Pobrinut u se za to. Ubijeni su stric i neak. Jednog je otjerala u smrt sama pojava psa, ivotinje koju je smatrao natprirodnim biem, drugi je u divljem bijegu pred tom istom ivotinjom pao u provaliju! Ali mi sad trebamo

dokazati kakva je veza izmeu Stapletona i te ivotinje. Mi smo uvjereni da ta veza postoji, ali se pred sudom ne bismo mogli zakleti da ona postoji, jer je do smrti sir Henryja dolo zacijelo zbog pada. Pa ipak, tako mi Boga, ma kako lukav bio taj nitkov, uhvatit u ga jo prije negoli prou dvadeset i etiri sata. Ogoreni smo stajali kraj lea, svladani iznenadnom nenadoknadivom nesreom koja je tako neoekivano zavrila sve nae napore da spasimo ovjeka koji je pao kao rtva stravinog zloina. Kad se mjesec pojavio, popeli smo se na vrh stijene s koje je pao na jadni prijatelj. Odande smo promatrali prostranu movaru na kojoj su se smjenjivale mrane sjene i srebrnasta mjeseina. Kilometrima daleko, prema Grimpenu, gorjelo je samo jedno jedino uto svjetlo, uvijek na istom mjestu. Moglo je dopirati samo iz usamljena Stapletonova stana. Pun mrnje, zamahnuo sam akama u tom smjeru, proklinjui zloinca. - Zato da ga odmah ne uhapsimo? - Nai dokazi jo nisu potpuni. Taj je ovjek oprezan i lukav. Ne radi se o tome to mi znamo nego o tome to moemo dokazati. Ako uinimo jedan jedini pogreni korak, ta nam hulja ak i sada moe pobjei - to uiniti ? - Sutra e biti posla u izobilju. Veeras moemo samo obaviti posljednju uslugu svom jadnom prijatelju. Sili smo niza strm obronak. Pred nama se otro ocrtavao les poput tamne mrlje na stijenama osvijetljenim mjeseinom. Pogled na ono zgreno tijelo u smrtnom hropcu sasvim me svladalo. Niz obraze mi potekoe suze. - Moramo nekoga pozvati u pomo, Holmes. Ne moemo ga nositi cijelo vrijeme putem do zamka. Boe, jeste li poludjeli?

Nagnuvi se nad le, Holmes odjednom uzviknu. Skoi, zavrti se oko sebe, grohotom se nasmijei, pa mi prodrma ruku. Zar je to mogao biti onaj moj ozbiljni povuen prijatelj? Da, da, u ljudima zaista tinja neka podmukla vatra. - Brada! Brada! Ovaj ovjek ima bradu! - Bradu! - To nije mladi barun... To je... Da, zaista, pa to je moj susjed, odbjegli robija! U grozniavoj urbi okrenusmo le na leda. I doista, pri hladnoj, sjajnoj mjeseini vidjela se otra brada. Nije bilo sumnje, to je bilo isto ono istaknuto elo, iste one utonule ivotinje oi koje su me promatrale pri svjetlu svijee iza stijene, bio je to zloinac Selden! I odmah mi sve postade jasno. Sjetih se da mi je mladi barun priao kako je dao Barrymoreu svoju staru odjeu. Barrymore ju je poklonio Seldenu da mu pomogne u bijegu. Cipele, koulja, kapa - sve je to prije pripadalo sir Henryju. Tragedija je uvijek strana, ali ovaj je ovjek po zakonima svoje zemlje ipak bio zasluio smrt. Ispriah Holmesu otkuda Seldenu to odijelo, a srce mi je pritom snano zakucalo od radosti. - Tako je odijelo sir Henryja otjeralo u smrt ovog ovjeka! uzviknu Holmes. - Sad je jasno da je netko dao psu ponjuiti neku stvar koju je sir Henry nosio. Bila je to, po svemu sudei, ona cipela koja je nestala u hotelu, pa je stoga pas proganjao tog ovjeka sve do provalije. Meutim, jedna neobina okolnost jo nije objanjena, otkud je Selden znao u mraku da ga goni pas ? - uo ga je.

- Ako okorjeli zloinac kakav je bio ovaj ovjek, uje da ga neki pas goni, to ga ne bi dovelo do tolikog uasa da zapomae jer zna da e time dovesti sebe u opasnost i biti uhvaen. Sudei po zapomaganju koje smo uli, moramo zakljuiti da je pretrao veliki komad puta, jer je ve bio opazio za sobom psa. Otkud je znao za tog psa? - Ako pretpostavimo da su nae sumnje tone, za mene je jo vea tajna zato je taj pas... - Ja nita ne pretpostavljam! - Dobro... Htio sam rei, zato taj pas slobodno luta nou po movari? Mislim da ga ne putaju uvijek slobodno juriti movarom. Stapleton ne bi pustio tu zvijer da nije bio uvjeren da je sir Henry u movari. - Dva nas pitanja mue, a na moje je puno tee odgovoriti. Na vae ete, naime, u to sam uvjeren, ubrzo dobiti odgovor, a moje e ostati bez .. .Ali sada se pitam to da radimo s leom tog nesretnika? Ne moemo ga ostaviti ovdje da ga jedu lisice i kljuju gavrani. - Predlaem da ga prenesemo u neku kolibu dok ne prijavimo policiji. - Vrlo dobro. Ne sumnjam u to da emo ga nas dvojica moi odnijeti... Hej, Watsone, tko je to? On osobno... To je zaista velika drskost. Nijednom rijeju ne smijete odati svoju sumnju, nijednom rijeju, inae e otii k vragu svi moji planovi! Preko movare dolazio je prema nama ovjek. Ugledah crvenkast ar njegove cigare. Na mjeseini prepoznah odmah prirodnjakov mrav stas i njegov brz korak. Kad nas je ugledao, zastade, a onda nam prie i uzviknu:

- Doktore Watsone, niste to valjda vi! Nikada se ne bih nadao da u vas vidjeti u ovo doba noi vani, u movari! Ali... Boe, to je to? Netko je nastradao? Nije valjda... Tako vam Boga, nije to valjda sir Henry! Priskoivi do mene, nagnu se nad mrtvaca. Odjednom uzviknu, cigara mu ispade iz ruke, i u isti as upita, mucajui priguenim glasom: - Tko je... Tko je to? - promuca. - To je Selden, robija koji je pobjegao iz Princetowna! Stapleton se tada okrenuo licem prema nama. Bio je smrtno blijed, ali s velikim naporom volje svladao je iznenaenje i razoaranje. Pogleda otro najprije mene, a onda Holmesa i ree: - Grom i pakao! To je strano! A kako je to poginuo? - ini se da je slomio vrat kad je pao sa stijene. Moj prijatelj i ja etali smo po movari, pa smo odjednom uli jedan krik. - I ja sam uo taj krik. Zato sam i iziao. Bio sam u brizi zbog sir Henryja. - Zato ba zbog sir Henryja? - nisam mogao odoljeti. - Zato to sam mu predloio da veeras doe k nama. Kako nije doao, iznenadio sam se i, razumije se, uplaio zbog njega im sam uo jauke u movari. Uostalom - ree, prenosei svoj otri pogled s mog lica na Holmesovo - zar niste uli nita drugo osim tog jadnog jauka? - Ne - odgovori Holmes. - A jeste li vi togod uli? - Nisam. - A na to ste pomislili kad ste me to zapitali?

- Oh, znate, jednostavni ljudi priaju svakakve prie o nekom neastivom psu, i tako dalje. Pria se da se nou uje u movari. Pomislio sam da nije tko noas uo ili vidio tog psa. - Nita slino nismo uli - odgovorih. - A kako je, po vaem miljenju, poginuo ovaj nesretnik? - Ne sumnjam u to da su mu strah i opasnost pomutili razum. U napadu manije gonjenja, potrao je preko movare i strovalio se ovdje, te slomio pritom vrat. - Boljeg objanjenja zaista nema - ree Stapleton, uzdahnuvi pritom, rekao bih s olakanjem. - Kakvo je vae miljenje o tome, gospodine Holmes? - Vidim da ste me odmah prepoznali! - odgovori moj prijatelj, poklonivi se. - Otkako je doktor Watson stigao, oekivao sam da ete i vi doi u ovaj kraj. Doli ste u prvi as da vidite tu tragediju. - Da, u pravu ste. Ne sumnjam da se objanjenje mojeg prijatelja poklapa s injenicama. Vratit u se sutra u London s jednom neprijatnom uspomenom. - O, zar se ve sutra vraate? - Da, namjeravam se vratiti. - Nadam se da je va posjet unio neto svjetla u te zagonetne dogaaje koji nas zabrinjavaju. Holmes slegne ramenima: - Ne moe ovjek uvijek postii uspjeh kojemu se nada. Za istragu su potrebne injenice, a ne bajke i legende. Cijeli mi taj sluaj nije jasan.

Moj prijatelj je govorio, po svom obiaju, otvoreno i bez okolianja. Stapleton ga otro pogleda, pa mi se obrati: - Predloio bih da tog jadnog ovjeka odnesemo u moju kuu, ali bi se moja sestra odve prestraila, pa mi se ini da to nije dobro. Uvjeren sam da e do sutra ostati netaknut, ako mu neim prekrijemo lice. Prihvatili smo taj prijedlog. Stapletonov smo poziv da se koristimo njegovim gostoljubljem odbili, pa smo se Holmes i ja uputili u Baskerville Hall, a prirodnjak se vratio sam svojoj kui. Jednom smo se osvrnuli, pa smo ga vidjeli kako polako odmie po prostranoj movari, a iza njega, u jaruzi osvijetljenoj mjeseinom, leala je crna mrlja - le ovjeka koji je poginuo tako jezivom smru.

13. Bacanje mree

- Napokon se borimo prsa u prsa! - ree Holmes dok smo zajedno ili preko movare. - Kakvi su ivci tog ovjeka! Kako se odmah pribrao unato uasu koji je morao osjetiti kad je odjednom vidio da je sasvim drugi ovjek pao kao rtva njegova prepada! Rekao sam ve u Londonu, Watsone, a sad vam jo jednom kaem: nikad nismo imali neprijatelja koji nam je toliko dorastao. - ao mi je to vas je vidio. - I meni je u poetku to bilo neprijatno. Ali tu nema pomoi... - On sada zna da ste vi ovdje. Kako e to utjecati, po vaem miljenju, na njegove planove? - Moda e ga navesti na najvei oprez, a moda natjerati na oajnike mjere. Kao veina pametnih zloinaca, odve se uzda u vlastitu pamet i umiljen je da nas je nadmudrio. - Zato ga odmah ne bismo uhapsili? - Dragi moj Watsone, vi ste roeni za djelo! Vi se po instinktu uvijek brzo odluujete. Ali pretpostavimo, primjera radi, da ga uhapsimo jo noas. Kakve bismo imali koristi od toga? Ne bismo mu nita mogli dokazati. U tome ba i jest vraja lukavost tog zloinca! Da se slui nekim ovjekom kao svojim oruem, mogli bismo raunati da e taj ovjek svjedoiti protiv njega, ali ako toga velikog psa izvuemo na svjetlo dana, time jo ne moemo svezati omu oko vrata njegovu gospodaru. - Ali pred nama je nesumnjivo sluaj koji je zreo za sud!

- Naprotiv! Sve su to samo pretpostavke i sumnje. Bili bismo ismijani pred sudom kad bismo istinitost svoje prie htjeli potkrijepiti ovakvim dokazima. - A smrt sir Charlesa? - Sud je miljenja da je to bila prirodna smrt, bez ikakva znaka nasilja na njegovu tijelu. Vi i ja znamo da je on umro od straha i znamo to mu je ulilo taj strah. Ali, kako moemo to svoje duboko uvjerenje uliti u glave dvanaestorice ogranienih porotnika? Postoje li tragovi koji upuuju na nekog psa? Gdje su tragovi njegovih onjaka? Mi, razumije se, znamo da pas ne ujeda le i da je sir Charles bio mrtav prije nego to je do njega stigla ta zvijer. Ali sve to treba dokazati, a mi to ne moemo. - A veeranji sluaj? - Ni on nam ne moe koristiti. Opet nije bilo neposredne veze izmeu psa i smrti tog ovjeka. Psa nismo ni vidjeli. uli smo ga, ali ne moemo dokazati da je gonio tog ovjeka. Nedostaju dokazi da se radi o zloinu. Moramo se pomiriti, dragi moj mladiu, s tim da, zasad, krivino djelo jo nije dokazano, pa vrijedi podnijeti rizik da to dokaemo. - A to namjeravate uiniti? - Polaem velike nade u to da e nam gospoda Laura Lyons pomoi im sazna kako stvari stoje. A osim toga, imam svoj plan. Mi emo jo sutra istjerati tu stvar naistac. Nisam vie nita mogao saznati od njega. Hodajui pored mene, utonuo je u misli. Napokon stigosmo do Baskerville Halla. - Hoete li i vi sa mnom? - Da, nemam vie razloga kriti se. Ali jo neto, Watsone. Ne govorite sir Henryju nita o psu. Pripiite Seldenovu smrt

uzroku koji nam je htio nametnuti Stapleton. Imat e onda jae ivce za kunju koja ga sutra eka. Ako se, naime, dobro sjeam vaeg izvjetaja, sutra je on pozvan na veeru kod tih ljudi? - Da, i ja s njim. - Vi ete se onda ispriati, a on e morati poi k njima sam. To e se lako urediti. A sada - mi smo, istina, propustili ruak, ali emo slasno veerati. Sir Henry se vie razveselio nego zaudio kad je ugledao novog gosta, jer je ve nekoliko dana iekivao da e Holmes, ponukan nedavnim dogaajima, naii iz Londona. Samo se iznenadio kad je vidio da je Holmes stigao bez ikakve prtljage i da ne pokuava objasniti tu neobinu okolnost. Sir Henry i ja smo mu pomogli da doe do najnunijih stvari, tako da je u blagovaonicu uao u veernjem odjelu. Za vrijeme veere ispriali smo mladom barunu to se dogodilo toga dana, ali nismo spomenuli ba sve. Prije toga smo imali neugodnu dunost da Barrymorea i njegovu suprugu obavijestimo o Seldenovoj iznenadnoj pogibelji. Barrymore je pritom osjetio olakanje, a njegova je supruga poela gorko plakati, krijui lice pregaom. Za sve druge, Selden je bio ubojica, stavljen izvan zakona, ali za nju je on bio ovjek kojega ne oplakuje nijedna ena. - Otkada je Watson rano jutros otiao, vrtio sam se cijeli dan po kui - rekao je mladi barun, pa sam zasluio da me pohvalite to sam odrao obeanje. Da nisam dao rije da neu izlaziti, mogao sam provesti zanimljivu veer, jer me je Stapleton bio pozvao da navratim malo do njih. - Ni najmanje ne sumnjam u to da biste bili proveli zanimljivu veer - ree Holmes suho. - Ali ono to sam htio rei... Vi moda i ne slutite da smo vas mi oplakali.

Bilo nam se uinilo da vidimo pred sobom va le sa slomljenim vratom. Sir Henry razrogai oi od uenja i uzviknu: - Kako to? - Onaj nesretnik je imao na sebi vae odijelo. ini mi se da mu ga je poklonio va sluga. Zbog toga moete imati neprijatnosti s policijom. - Sumnjam. Koliko se sjeam, nijedan dio tog odijela nije bio obiljeen. - To je srea za vaeg slugu, i ne samo za njega nego i za sve vas, jer ste se vi, u ovom sluaju, ogrijeili o zakon. Ne znam, moda mi je dunost,, kao savjesnom detektivu, da prije svega pozatvaram sve ljude koji stanuju u ovoj kui. Watsonovi izvjetaji teko terete sve. - A kako stoji stvar s naim sluajem? - upita ga sir Henry. - Jeste li bar malo razmrsili konce? Watson i ja nismo nita pronali. - Uskoro u vam, vjerojatno, moi objasniti cijelu situaciju. Sluaj je neobino teak i zamren. Jo ima toaka koje zahtijevaju razmiljanje. Ali se nadam da emo uskoro uspjeti sve objasniti. - Imali smo vrlo znaajan doivljaj o kojem vam je Watson, bez sumnje, ve priao. uli smo zavijanje psa u movari. I mogu se zakleti da nas nije mata prevarila. Ja sam tamo preko oceana, na Divljem Zapadu, imao mnogo posla s psima, pa mogu o njima suditi im im ujem lave. Zato u vas pred svima okruniti najveim detektivom svih vremena, ako ovom psu uspijete nataknuti brnjicu ili lanac.

- E, ja vjerujem da u psu, po svim pravilima vjetine, nataknuti i brnjicu i lanac, ako ste mi vi spremni pomoi. - Uinit u sve to mi kaete. - Odlino! Ja bih vas u isto vrijeme zamolio da to to vam kaem inite slijepo, bez pitanja. - Kako god elite. - Ako mi pomognete, imat emo, ini mi se sve uvjete da povoljno rijeimo na mali problem. Nimalo ne sumnjam Holmes iznenada zauti, kao da je nekoga vidio iza mene. Puno svjetlo svjetiljke padalo je na njegovo izrazito lice, koje je u taj as liilo na lice nekog klasinog kipa, na ostvarenje budnog iekivanja. - to je? - uzviknusmo sir Henry i ja u isti mah. Holmes spusti pogled svladavi unutranje uzbuenje. Crte njegova lica su sauvale miran izraz, ali mu u oima zablista divlja radost. - Oprostite to se ljubitelj umjetnosti naas zaboravio, divei se umjetnikim djelima - ree pokazujui rukom na slike koje su visjele na suprotnom zidu. - Watson, istina, tvrdi da se ja ni najmanje ne razumijem u umjetnost, ali to je ista ljubomora, jer se moja naela ne slau s njegovima. Ali, tu vidim zaista zbirku veoma lijepih slika. - Kako? Radujem se to to ujem - ree sir Henry, gledajui nae prijatelja s iznenaenjem. - Ne mogu rei da sam veliki poznavalac tih stvari, razumijem se svakako vie u goveda i konje nego u slike. Nisam ni slutio da ste nali vremena i za umjetnost. - Kad vidim slike, znam rei jesu li dobre ili ne, a ove su vrlo dobre. Kladio bih se da je onu damu u plavoj svilenoj haljini, tamo u uglu, slikao Kneller, a debeli gospodin s

vlasuljom zacijelo je od Reynoldsa. To su, dakako, sve same obiteljske slike. - Da, sve, bez izuzetaka. - Znate li imena naslikanih linosti? - Barrymore mi je rekao, pa mi se ini da bih njegovu lekciju mogao prilino tono ponoviti. - Tko je onaj gospodin s dogledom? - To je kontraadmiral Baskerville koji je sluio u zapadnoj Indiji pod Rodneyem, a onaj ovjek u plavom fraku s ovitkom papira, to je sir William Baskerville koji je u Pittovo doba bio jedan od najistaknutijih lanova Donjeg doma. - A onaj vitez preko puta mene, u kaputu od crnoga samta, s ipkastim ovratnikom? - Ah, znao sam da e vas on zanimati! To je praotac sveg zla, tobonji Hugo, kojemu Baskerville treba zahvaliti to ih progoni neastivi pas. Tog ovjeka neemo tako lako zaboraviti. Okrenuh se radoznalo i prilino iznenaeno pogledah sliku. - Gle, gle! - uzviknu Holmes. - Izgleda sasvim mirno i blago, ali u njegovim oima kao da tinja neka vraja iskra. Zamiljao sam sir Huga kao snanijeg ovjeka, kao ovjeka okrutna izgleda. - Nema sumnje da je slika vjerna, jer je na poleini platna njegovo puno ime i datum nastanka slike - 1647. godine. Za vrijeme veere Holmes vie nije nita rekao, ali se inilo da ga slika viteza raspusnika neobino privlai, jer ju je cijelo vrijeme uporno promatrao. Tek kasnije, kad se sir Henry bio povukao u svoju sobu, rekao mi je na to misli. Sa svijeom u ruci povede

me jo jednom u blagovaonicu i osvijetli od starosti potamnjeli portret koji je visio na zidu. - Pogledajte tu sliku! Zar nita ne opaate? Promatrao sam sliku paljivo. eir sa irokim obodom i perom, duge kovre, ipkast ovratnik i duguljasto, ozbiljno lice; izraz lica nije bio brutalan, ali sasvim neprirodan, leden, jeziv, tanke su usne bile vrsto stisnute, a oi su gledale hladno, zapovjedniki. - Ne podsjea li vas ta slika na nekog ovjeka koji vam je poznat? - upita me Holmes. - Brada me podsjea malo na sir Henryja. - Hm, moda malo. Ali priekajte trenutak... On se pope na stolicu i savijenom desnom rukom pokri na portretu eir i kovre, a lijevom prinese svijeu blie slici. - Boe! - uzviknuh zaprepateno. S platna me je gledalo Stapletonovo lice. - Aha, sad i vi vidite! Ja sam izvjebao oi, pa one na licu gledaju samo crte, a ne ukrase. Tko hoe tragati za zloinom mora, prije svega, prodrijeti u preruavanje. - Ali, udesna je to slinost! Rekao bih da je pred nama Stapletonov portret. - Da, to je zanimljiv primjer prirodnog nasljedstva, i to, kako tjelesnih, tako i duevnih crta. ovjek treba samo prouiti neku zbirku porodinih slika i odmah e prihvatiti teoriju nasljedstva. Ona hulja je istokrvni Baskerville, to je nesumnjivo. - Sa svim loim crtama toga roda u svojoj krvi. - Tono. Sluajan pogled na tu sliku uvjerio me da sam naao najvaniju kariku koja je jo nedostajala u lancu mojih

dokaza. Uhvatili smo ga, Watsone, uhvatili! Mogao bih se zakleti da e se on jo prije sutranje veeri bespomono koprcati u naoj mrei, isto kao nekakav njegov drag leptir. Jedna igla, komadi pluta, mali karton - i imat emo ga u svojoj zbirci u Baker Streetu. Govorei to, Holmes okrenu lea slici i prasnu u smijeh. Rijetko se kad smijao, a kad bi to inio, to nije bilo dobro za onoga kome bi se smijao. Sutradan ustadoh rano, ali je Holmes bio ustao jo ranije. - Da, imamo jo mnogo posla - ree trljajui zadovoljno ruke kad me susrete. - Sve mree su razapete, sad moe poeti posljednji in. Prije nego se dan zavri, znat emo jesmo li uhvatili tu svoju tuku iljaste glave ili nam je promakla kroz neku rupu. - Jeste li ve bili u movari? - Poslao sam iz Grimpena izvjetaj u Princetown o Seldenovoj smrti. Mislim da vam mogu obeati da nitko od vas nee zbog toga imati neprijatnosti. Obavijestio sam i Cartwrighta. Inae bi dobar djeak sigurno legao na prag moje kolibe, kao pas koji na grobu svojeg gospodara eka smrt. Zato sam ga morao obavijestiti da sam iv i zdrav. - to trebamo uiniti ? - Posjetit emo sir Henrvja. Ah, evo ga! - Dobro jutro, Holmes - uzvikne mladi barun. - Nalikujete na vojskovou koji sa efom svojeg generaltaba govori o planu neke bitke. - Usporedba je tona. Watson je zatraio da mu izdam nareenja.

- I ja sam doao po njih. - Drago mi je. Ako sam vas dobro razumio, vi ste danas pozvani na veeru kod svojih prijatelja Stapletonovih? - Nadam se da ete mi se pridruiti. To su ljubazni ljudi, pa sam uvjeren da e im biti drago ako i vas vide. - Bojim se da emo Watson i ja morati otputovati u London. - U London? -Da, kako sada stvari stoje, ini mi se da emo tamo biti od i vee koristi. Lice mladog baruna se izdui. - Nadao sam se - ree - da ete ostati sa mnom sve dok se itav taj sluaj ne rasvijetli. Baskerville Hall i movara nisu najugodnije boravite kad je ovjek sam. - Dragi prijatelju, morate imati puno povjerenja i initi sve to vam kaem. Ispriajte nas svojim prijateljima. Recite im da je hitan posao zahtijevao od nas da budemo danas u gradu, pa nam je neobino ao to nismo mogli doi s vama, ali se nadamo da emo se brzo vratiti u Devonshire. Neete im zaboraviti to kazati? - Ako vam je do toga... - Uvjeravam vas da je to prijeko potrebno. Vidio sam kako se mladi barun namrtio, pa sam zakljuio da je duboko uvrijeen naim odlaskom koji smatra bijegom. - Kad namjeravate otputovati? - upita napokon hladno.

- Odmah nakon doruka. Odvest emo se najprije do Coombe Traceya, ali Watson e ovdje ostaviti svoje stvari. Eto vam zaloga da e se on vratiti? Watsone, vi ete Stapletonovima napisati nekoliko redaka i u njima rei kako alite to ih ne moete posjetiti. - Dopustite mi da otputujem s vama u London - doda mladi barun. - Zato ostati ovdje? - Zato to vam je mjesto ovdje! Zato to ste mi dali rije da ete uiniti sve to vam naredim. A ja zahtijevam od vas da ostanete ovdje. - Dobro, ostat u. - Jo neto. elim da se odvezete kolima do Merripit Housea. Ali, onda vratite kola i recite Stapletonovima kako se namjeravate vratiti kui pjeice. - Pjeice preko movare? - Da. - Ali, vi ste me nekoliko puta opomenuli da to ne inim. - Ovaj put moete to uiniti bez ikakve opasnosti. Da se u potpunosti ne pouzdajem u vae ivce i u vau hrabrost, ne bih vam to predlagao. A sve zavisi od toga hoete li pjeice prijei preko movare. - Onda u vas posluati. - Ali, ako vam je ivot drag, idite samo pjeakom stazom koja od Meripit Housea vodi prema grimpenskoj cesti. Uostalom, to je i najblii put za Baskerville Hall. - Uinit u kao to mi kaete.

- Vrlo dobro. Volio bih to prije otputovati, da budem ve poslije podneva u Londonu. Iznenadile su me Holmesove naredbe, premda sam se sjeao kako je prole veeri rekao Stapletonu da e se ve sutradan ujutro vratiti u London. Ipak, nisam mogao slutiti da e i mene povesti u London, a najmanje sam mogao shvatiti zato trebamo u ovom kritinom trenutku obojica otputovati. Ali, razumije se, nita mi drugo nije preostalo nego slijepo posluati. Oprostili smo se.stoga, od naeg neobino neraspoloenog prijatelja, sir Henryja, i nekoliko sati poslije stigli smo do eljeznikog kolodvora u Coombe Traceyu, odakle smo vratili kola u Baskerville Hall. Jedan djeak, koji je stajao pred stanicom, priao je Holmesu im nas je opazio. - Imate li kakvu naredbu, gospodine? - Sjest e na ovaj vlak, Cartwrighte, i otputovati u London. im stigne, poslat e jo s kolodvora brzojav sir Henryju Baskervilleu, potpisan mojim imenom, slijedeeg teksta: ako nae biljenicu koju sam izgubio, neka mi je preporueno poalje na moju adresu u Baker Street. - Razumijem, gospodine. - I upitaj ovdje efa stanice je li dolo togod za mene. Djeak se vrati s telegramom koji je bio upuen Holmesu. Brzojav je glasio: "Telegram primio, Dolazim s nepopunjenim nalogom za uhienje. Stiem u 16,45. Lestrade". To je odgovor na moj jutarnji telegram - ree Holmes. Lestrade je, po mom miljenju, najbolji profesionalni policijski istraitelj, a nama e, moda, biti potrebna njegova pomo. A sad emo, Watsone, najbolje iskoristiti svoje vrijeme ako posjetimo poznanicu, gospou Lauru Lyons.

Njegov mi je ratni plan bivao jasniji. Htio je pomou mladog baruna uvjeriti Stapletonove da smo otputovali. No, zapravo, kad naa prisutnost bude potrebna, bit emo na licu mjesta. Kad sir Henry spomene Stapletonovima telegram koji je primio iz Londona, prestat e sumnjati, ako su neto i sumnjali. inilo mi se da vidim nae mree kako se sve vie skupljaju oko tuke iljaste glave. Gospou Lauru Lyons zatekli smo u njenoj sobi. Sherlock Holmes poe razgovor bez uvoda, otvoreno, pa je potpuno smete. - Bavim se - ree on - ispitivanjem okolnosti u kojima je nastupila smrt sir Charlesa Baskervillea. Moj prijatelj, doktor Watson, rekao mi je ve to ste mu ispriali i to ste mu preutjeli. - to sam ja to, navodno, preutjela? - upita. - Priznali ste da ste zamolili sir Charlesa da vas u 22 sata eka kraj malih vrata, kroz koja vodi put za movaru. Mi znamo da je on u to vrijeme i na tom mjestu umro. Preutjeli ste kakva je veza izmeu te dvije stvari. - Nema nikakve veze. - U tom sluaju, podudarnost je vrlo udna. Ali vjerujem da emo ipak utvrditi tu vezu. Htio bih biti iskren prema vama, gospoo Lyons. Po mojem miljenju, posrijedi je ubojstvo. I prilikom istrage nee u to biti upleten samo va prijatelj, gospodin Stapleton, nego moda i njegova supruga. Gospoa Lyons skoi sa stolice i uzviknu: - Njegova supruga?! - Nije to vie tajna. Osoba koju on predstavlja kao svoju sestru, zapravo je njegova supruga.

Gospoa Lyons opet sjede. Rukama se grevito drala za naslon od stolice, tako grevito da su joj od pritiska ruiasti nokti bili pobijeljeli. - Njegova supruga - ponavljala je. - Njegova supruga! On nije oenjen! Holmes slee ramenima. - Dokaite mi, dokaite mi, i ako mi dokaete... Munje koje su sijevale iz njenih oiju govorile su vie od rijei. - Oekivao sam da ete zatraiti dokaz i zato sam se pripremio za ovaj posjet - ree Holmes, vadei pri tom razne papire iz depa. - Ovo je fotografija branog para snimljena prije etiri godine u Yorku. Na poleini pie "gospodin i gospoa Vandeleur", ali vi ete ga lako prepoznati, pa i nju, ako je poznajete iz vienja. Ovdje su iskazi vjerodostojnih svjedoka s opisima kako su izgledali gospodin i gospoa Vandeleur, koji su tada drali privatnu kolu u St. Oliveru. Proitajte ih, pa mi onda recite sumnjate li jo u identitet ovog branog para. Ona preletje pogledom preko papira, a onda nas pogleda. Lice joj se bilo ukoilo od oaja. - Gospodine Holmes - uzvikne napokon. - Ovaj mi je ovjek obeao da e se vjenati sa mnom, ako se razvedem! Lagao je, hulja jedna, lagao je kako ne moete ni zamisliti! Neprestano je lagao! Ali zato, zato? Mislila sam da sve to ini mene radi. A sad vidim da sam uvijek bila orue u njegovim rukama. Zato da mu budem vjerna, kad me je uvijek varao? Zato da ga spaavam od posljedica njegovih zlodjela? Pitajte me o svemu to elite znati! Nita, ama ba nita neu preutjeti. Ali, kunem vam se, kad sam pisala ono pismo starom gospodinu, nisam mu mislila uiniti nita naao, jer on je uvijek bio moj velikoduni prijatelj.

- U to sam potpuno uvjeren, gospoo - odgovori Sherlock Holmes. - Bit e vam teko ako mi ispriate sve to se zbilo, moda bi vam bilo ugodnije da vam ja sve ispriam, a vi me ispravite, ako pritom pogrijeim. Stapleton vam je predloio da poaljete pismo, zar ne? - On mi ga je diktirao. - Svakako je spomenuo da e vam sir Charles nekim zajmom pomoi platiti trokove oko razvoda braka ako to uinite. - Tako je. - Kad ste poslali pismo, on vam je rekao da ne odete tamo. - Rekao mi je kako to to e mi netko drugi dati novac, potreban za trokove oko razvoda, vrijea njegov ponos, kako je on, istina, siromah, ali e mi dati i posljednji iling da uklonim prepreke koje nas dijele. - Dosljedan karakter - ree Holmes ironino. - Onda niste vie nita o tome uli, sve dok u novinama niste proitali izvjetaj o smrti sir Charlesa. - Nisam. - A tada je zahtijevao od vas da mu se zakunete da neete nikad nikome nita rei o sastanku koji ste bili zakazali sir Charlesu. - Da. Rekao mi je kako je ta smrt tajanstvena i da bi, kad bi se doznalo da sam sir Charlesu predloila sastanak, sumnja svakako pala na mene. Uplaila sam se pa sam utjela. - To sam i mislio. Ali i vi ste pomalo sumnjali? Oklijevala je i oborila oi. Poslije odreenog vremena odgovori:

- Poznavala sam ga. Ali da je odrao svoju rije, ni ja ne bih nikad bila pogazila svoju. - ini mi se da moete biti sretnom to ste se tako lako izvukli iz svega toga - ree Sherlock Holmes. - Imali ste ga u rukama. On je to znao. Ali, eto, jo ste ivi. Mjesecima ste bili na rubu ponora. .. Sad moramo ii, gospoo Lyons. Do skorog vienja... Opet smo stajali na stanici, ekajui brzi vlak iz Londona. - Krug se sve vie zatvara i tekoe nestaju jedna za drugom - govorio mi je Holmes. - Uskoro u moi dati jednostavan i jasan prikaz jednog od najudnijih i najuzbudljivijih zloina sadanjice. Tko se posebno bavi kriminalistikom, sjetit e se slinog dogaaja koji se 1866. godine dogodio u Godnu u Ukrajini. Tom dogaaju nalikuju, naravno, i Andersonovi zloini u Sjevernoj Karolini. Ali na se sluaj istie odreenim crtama koje su svojstvene zloinima te vrste. Iako nemamo jo jasnih dokaza protiv ovog neobino lukavog ovjeka, ini mi se nemoguim da se sve to nee potpuno razjasniti prije nego to veeras poemo na spavanje. U isti tren u stanicu uletje glasno buei londonski vlak i zaustavi se. Nizak, vrst ovjek, slian buldogu, iskoi na peron iz vagona prve klase. Rukovali smo se. Po pogledu punom potovanja, kojim je Lestrade gledao mog prijatelja, razabrah da je od naeg prvog zajednikog posla ipak neto nauio. Sjeam se jako dobro prezriva osmijeha kojim je taj ovjek iz prakse pratio nae teorijske postavke. - Imate li dobrih novosti? - upita nas Lestrade. - Imamo. Izvijestit emo vas o neobino zanimljivom sluaju, kakav niste imali godinama - odgovori Holmes. -Dva sata koja imamo jo na raspolaganju najbolje emo iskoristiti, ini mi se, ako se sad okrijepimo dobrim obrokom. Potom e vam se pruiti prilika da udahnete malo istog zraka u

Dartmooru i proistite grlo od londonske magle. Nikad niste bili ovdje? ini mi se da ete teko zaboraviti svoj prvi posjet.

14. Baskervilski pas

Sherlock Holmes nije bio sklon o svojim planovima govoriti prije nego ih je ostvario. Kao ovjeku koji je bio u svom poslu uvijek obuzet osjeajem nadmoi, volio je u svakoj zgodi istupiti kao gospodar i majstor koji iznenauje svoju okolinu. inio je to i zbog svoje uroene, a zbog posla jo i pojaane obazrivosti; nepredviene sluajnosti za njega nisu postojale. Takav nain rada stavljao je njegove pomagae i suradnike na teku kunju. Radei s njim, esto sam to bio iskusio, ali nikada toliko kao te noi, za nae duge zajednike vonje. Pred nama se nazirao kraj naih napora. Zagonetku je napokon trebalo rijeiti. Holmes je zautio, a meni je preostajala samo slutnja o tome to emo dalje raditi. Napeto sam promatrao, desno i lijevo od nae uske ceste, iroke, turobne povrine, a po hladnom vjetru, koji mi je ibao lice, osjeao sam da smo dospjeli u movaru. Koraci naih konja i okreti kotaa naih kola vodili su nas sve blie kraju jedne od naih najveih pustolovina. Kako je koija s boka kola, koja smo bili iznajmili, mogao uti svaku rije, razgovarali smo samo o beznaajnim stvarima, to nam nije bilo lako, jer smo bili nestrpljivi i uzbueni. Napokon smo se pribliili Baskerville Hallu, a time i pozornici na kojoj se trebao odigrati posljednji in drame. U glavnoj aleji siosmo, isplatismo koijaa, pa se pjeice uputismo prema Merripit Ho-useu. - Imate li oruja, Lestrade? Detektiv odgovori smijeei se: - Otkad imam na sebi duge hlae, nosim uza se, u stranjem depu, oruje. - U redu. I mi smo se, za svaki sluaj, opskrbili orujem.

- Vi ste veoma rezervirani, gospodine Holmes. O kakvoj je to igri ovdje rije? - Igra u kojoj se stavlja na kunju strpljenje. - Ovaj mi se kraj ne ini posebno veselim - opazi detektiv, uvijajui se s jezom u svoj ogrta i promatrajui turobne breuljke i gustu maglu koja je bila ovladala Grimpenskim blatom. - ini mi se da do nas dopire svjetlo iz neke kue. - To je Merripit House, cilj naeg puta. Molim vas da se sad uljate na prstima i da govorite samo apatom, ako ba morate neto rei. Krenuli smo, uljajui se prema onoj kui. Bili smo se pribliili kui na razmaku od dvjestotinjak metara, kad nam Holmes naredi da stanemo. - Tu emo stati - ree. - Ove stijene s desne strane pruit e nam odlian zaklon. - Hoemo li ovdje ekati? - Da, ovdje emo stati u zasjedu. Sklonite se u ovo udubljenje, Lestrade. Vi ste bili u toj kui, Watsone, zar ne? Kakvi su ono prozori s reetkama? - ini mi se da su to kuhinjski prozori. - A onaj prozor tamo, koji najjasnije svijetli? - To je, svakako, jedan od prozora blagovaonice. - Zastori nisu sputeni. Privucite se polako i pogledajte to se unutra zbiva, ali pazite, tako vam Boga, da vas tko ne opazi.

Krenuh stazom na prstima, pa se sagnuh iza niskog zida koji je ograivao bijedni vonjak. Idui uza zid, stigao sam do mjesta s kojega sam mogao zaviriti kroz prozor. U sobi su bili samo sir Henry i Stapleton. Sjedili su za okruglim stolom, jedan prema drugome, pa su im se lica mogla vidjeti u profilu. Obojica su puila, srkala kavu i pijuckala vino. Stapleton je govorio ivo, a mladi ga je barun promatrao blijeda i rastresena lica. Barunu je moda teko padala pomisao da e se morati vratiti sam preko puste i zloglasne movare. Stapleton odjednom ustade i napusti sobu. Sir Henry napuni sebi au, zavali se u stolicu i pone iz cigarete praviti guste oblake dima. Tad su se jedna vrata otvorila i po ljunku, s druge strane zida iza kojega sam stajao zgren, zakripali su koraci. Kad se kripa udalji, pogledah preko zida i ugledah prirodnjaka. Zastavi pred vratima jedne sporedne zgrade koja je bila u dnu dvorita, otvorio je vrata kljuem, a kad je uao u nju, iz nje dopre do mene neobian um, slian struganju nogu. Ostao je ondje najvie nekoliko minuta, a onda uh kako je opet okrenuo klju. Koraci su proli pokraj mene, i Stapleton ude u svoju kuu. Spazih ga jo kad je uao u sobu u kojoj ga je ekao sir Henry, a onda se privukoh paljivo do svojih prijatelja i rekoh im to sam vidio. - Vi kaete, Watsone, da dama nije sjedila s njim? - upita me Holmes kada zavrih svoju priu. - Nije. - Gdje bi mogla biti? Svjetlo ne gori ni u jednoj ni u drugoj prostoriji ve samo u blagovaonici i u kuhinji. - Nemam pojma. Veliko Grimpensko blato bila je, kao to sam ve prije rekao, pritisnula gusta, bijela magla. Ona nam se sve vie pribliavala i napokon zastala na odreenoj udaljenosti, nalik na nizak zid. Mjesec ju je obasjavao, pa su vrhovi stijena koji

su iz nje virili nalikovali na goleme granitne blokove. Holmes je promatrao maglu i nezadovoljno gunao, jer nam se ona sve vie pribliavala. - Magla nailazi, Watsone! - A zar je to vano? - Jo kako! To je jedini initelj koji moe utjecati na moje planove. Sir Henry ne moe ostati tu jo dugo jer su ve 22 sata. Na uspjeh i njegov ivot zavise od toga hoe li kuu napustiti prije nego to magla prekrije cestu. Nad nama se odjednom razvedri nebo. Sad su zvijezde blistale jasnim sjajem, a polumjesec je prekrivao itav kraj blagom, arobnom svjetlou. Pred nama se pojavi kua obasjana mjeseinom: njezin se krov, sa zabatom i visokim dimnjacima otro ocrta na srebrnastom nonom nebu. iroki mlazovi zlatnog svjetla prosue se kroz prozore prizemlja na vrt i movaru. Odjednom nestade jednog od tih mlazova: posluga je bila napustila kuhinju. Jo je samo blagovaonica bila osvijetljena. U njoj su sjedila ona dvojica ovjeka, askajui uz vino: domain koji je smiljao ubojstvo i gost koji nije nita slutio. Svakog trenutka bijeli se oblak magle, koja je prekrivala ve polovinu movare, sve vie i vie pribliavao kui. Tanki prethodnici magle ve su se uvijali pred zlatnim etverokutom osvijetljenog prozora. Zid koji je ograivao vonjak sve vie je tonuo u maglu, samo je drvee jo strilo iz nje, kao iz neke bijele pare. Sve gui pramenovi magle ve su bili opkolili kuu i pretvarali je polako u gust oblak iz kojega je virio samo gornji kat s krovom kue, nalik na sablasni brod to plovi morem. Holmes udari uzbueno akom o stijenu iza koje smo se bili sakrili i tresnu nestrpljivo nogo o tlo. - Ako za etvrt sata ne izie, put e biti prekriven maglom. Za pola sata neemo vidjeti ni prst pred okom.

- Da se povuemo malo natrag, tamo gdje se zemljite penje? - Da, to e biti najbolje. Povukli smo se pola kilometra od kue, a gusta, bijela masa, obasjana mjeseinom, valjala se polako prema nama. - Ne smijemo dopustiti da bude svladan prije nego to stigne do naeg zaklona - ree Holmes. On kleknu i prisloni uho na zemlju. - Hvala Bogu! ini mi se da ga ujem kako dolazi! Zaista, u movari, zaronjenoj u tiinu, zauli su se neiji brzi koraci. Priljubljeni uz stijenu, promatrali smo napeto greben magle koji se bjelasao pred nama. Odjednom, iz bjeline guste magle izie ovjek kojega smo ekali. Ugledavi pred sobom jasan, zvijezdama obasjan kraj, iznenadi se i osvrnu. Brzim korakom pouri stazom uz nae sklonite i dalje, uz breuljak koji se iza nas blago dizao. Zurio je i neprestano se osvrtao. Oito se nelagodno osjeao. - Pst! - apnu odjednom Holmes, i ja uh nekakav zvuk. Holmes je bio otkaio svoj revolver.- Pazite! Dolazi! - opomenu nas. Iz sloja guste magle ulo se odjednom otro i ritmino tapkanje. Oblak magle bio je pedesetak metara ispred nas, i mi smo, sva trojica, buljili u nj. Bili smo obuzeti strahom da nas odjednom ne zaskoi neko udovite. Leei uz Holmesa, promatrao sam ga: lice mu je bilo blijedo. Oi su mu na mjeseini blistale, vjerojatno se u dui radovao. Odjednom pogleda uasnuto preda se: usne su mu se rastvorile od zaprepatenja. U isti as Lestrade kriknu od uasa i uroni lice u zemlju. Ja skoih. Ruke su mi stezale revolver, ali nisam mogao pucati, ukoio sam se od straha. Pred nas je, iz magle,

iskoila strahovita ivotinja. Bio je to ogroman pas, crn kao ugljen, pravo udovite, kakvo oko ovjeka nikad nije vidjelo. Otvorene eljusti, oi, nozdrve, vrat, griva, sve je na njemu podrhtavalo kao u plamenu. Ni luak ne bi bio mogao u svojim grozniavim snovima zamisliti stranije i gadnije nakaze od te crne zvjerske prilike koja je u taj tren pojurila prema nama. Divovski je pas u velikim skokovima hitao uskim puteljkom. Dodirujui njukom zemlju, pratio je u stopu naeg prijatelja. Njegova nas je pojava bila naprosto oamutila. Jo nismo ni bili doli k sebi, a ivotinja je ve bila projurila pokraj naeg zaklona. Holmes i ja smo tada opalili hitac gotovo u isto vrijeme. Straan nas urlik uvjeri da ga je bar jedan hitac pogodio. Ali pas se, premda ranjen, nije zaustavio, ve je odjurio dalje, nesmanjenom brzinom. Sir Henry je ve bio prilino odmakao. Blijed kao krpa, bio se odjednom zaustavio i osvrnuo kao da oekuje nau pomo. Podignutih ruku buljio je uasnuto i bespomono u jezivo udovite koje je jurilo prema njemu. Bolan urlik psa oslobodi nas straha. Ako je ranjen, pomislili smo, znai daje ovozemaljski stvor. Ako smo ga, ipak, ranili, moi emo ga i ubiti. Nikad nisam vidio ovjeka koji tako juri kao to je u ovom presudnom trenutku jurio Sherlock Holmes. Mene smatraju osobitim trkaem, ali u tom trenutku nisam mogao dostii svog prijatelja, a iza nas je, zaostajui isto toliko za mnom, jurio londonski detektiv. uli smo krik za krikom, jauke straha mladog baruna, a zatim dug i dubok lave psa. Zvijer je bila skoila na svoju rtvu, bila je oborila na tlo sir Henryja i ve ga uhvatila za grlo. Tada, Holmes ispali pet metaka u psa. Razjapivi eljusti, pas je zalajao jo jednom i sruio se na leda, jo je jednom zamahnuo apama, a zatim se izvalio i utihnuo. Zadihan, skoih do psa i prislonih revolversku cijev na njegovu stranu glavu, obasjanu mjeseinom. Nisam vie morao pucati, jer je divovski pas bio mrtav. Sir Henry leao je bez svijesti na mjestu na kojem je pao. Raskinuli smo mu ovratnik, i Holmes zahvali Bogu kad uvidi da nije ranjen i da je naa pomo stigla u pravi as. Uskoro na

prijatelj otvori drui oi i uini slab napor da se pokrene. Lestrade gurnu mladom barunu meu zube svoju pljosku s rakijom, a dva nas prestraena oka pogledae. - Boe - proapta sir Henry. - to je to bilo? Zaboga, to je to bilo? - to god to bilo, sad ga vie nema! - odgovori Holmes. Vaoj obiteljskoj sablasti smrsili smo konce jednom zauvijek. ivotinja koja je leala opruena kraj naih nogu bila je strana i po veliini i po snazi. Nije to bio ni istokrvni ptiar, ni isti mastif, nego, kako se inilo, neki njihov mjeanac upav stvor veliine lava. I sada, dok je leao mrtav, iz njegovih velikih eljusti kao da je gorio nekakav plaviasti oganj, a duboko usaene, male zvjerske oi bile su okruene plamenim prstenjem. Kad sam svojim rukama otvorio ivotinji strane eljusti, one su zasjale u mraku. - Fosfor! - uzviknuh. - Da, preparat fosfora, i to veoma vjeto pripremljen - ree Holmes, nagnuvi se da pomirie glavu ubijene ivotinje. - To je nekakva otopina bez mirisa, da psu ne bi oslabilo osjetilo mirisa... Od sveg srca vas molim da mi oprostite, sir Henry, to smo vas izloili opasnosti. Oekivao sam psa, ali ne ovakvog. A zbog magle jedva smo ga uspjeli doekati s nekoliko metaka. - Vi ste mi spasili ivot! - No, najprije sam vas doveo u opasnost. Jeste li dovoljno jaki da se drite na nogama? - Dajte mi jo jedan gutljaj rakije, pa u biti sposoban za sve! Tako! Hoete li mi, molim vas, sada pomoi da ustanem? to ete najprije uiniti?

- Ostavit emo vas zasad ovdje. Vi niste vie u stanju da ove noi doivljavate jo neke pustolovine. Ako nas priekate, netko e vas od nas odvesti do zamka. - Sir Henry se pokua uspraviti. Ali jo je bio blijed kao mrtvac: drhtao je itavim tijelom. Poveli smo ga do jedne stijene. - Moramo vas sada ostaviti ovdje sama! - ree Holmes. Imamo jo posla, a svaki trenutak je vaan. Zloin je potpuno objanjen, sada jo traimo samo zloinca. Dok smo urili putem koji je vodio prema Merripit Houseu, Holmes nastavi: - Kladio bih se o to god hoete da ga neemo zatei kod kue. Pucnjevi su mu morali rei da je izgubio bitku. - Bili smo prilino daleko od kue, a magla je mogla ublaiti zvuk - ree Lestrade. - Pratio je psa u stopu, kako bi ga mogao odmah dozvati, ako zatreba, u to moete biti uvjereni. Ne, ne, odavna je on pobjegao. Ali emo, za svaki sluaj, pretresti kuu. Kuna su vrata bila otvorena. Jurnusmo stoga unutra, na veliko zaprepatenje starog sluge koji nas je bio susreo u predsoblju i sav drhtao. Svjetlo je gorjelo samo u blagovaonici, ali Holmes uze svjetiljku pa pregleda svaki kut. Nigdje nije bilo ovjeka kojega smo traili, nigdje ni najmanjeg traga o njemu. Ali vrata sobe na katu su bila su zakljuana. - Netko je unutra! - uzviknu Lestrade. - ujem da se netko kree. Otvorite vrata! Zausmo iznutra slabo stenjanje i utanje haljina. Holmes razvali nogom vrata i s revolverom u ruci sva trojica jurnusmo u sobu.

Ali velikom zlikovcu, kojega smo traili, nije bilo traga. Umjesto njega, pred nama je bio neobian i neoekivan prizor, pa u prvi mah zastadosmo bez rijei, kao okamenjeni. Soba je bila pretvorena u neku vrstu malog muzeja. Du zidova su se nalazili izlozi puni zbirki leptira i buba. Ti su kukci bili glavna razonoda tog opasnog i neobinog zlikovca. Usred sobe je stajao drven stup, oslonac stare crvotone grede na kojoj je poivao krov. Za taj je stup bila vezana ljudska figura, moda ovjek, moda ena, to nismo mogli odmah razabrati, jer je bila omotana plahtama. Jedan joj je runik bio prebaen oko vrata, pa vezan za gredu, a drugi joj je pokrivao donji dio lica. Dva su nas crna oka promatrala, dva oka puna bola, sramote i straha. Odmah smo joj izvukli ep iz usta, odvezali joj ruke, i gospoa Stapleton klonu onesvijetena pred nama. Lijepa joj je glava pala na grudi, a na njezinom vratu razabirali su se jako crveni tragovi prouzroeni jahaim biem. - Okrutni nitkov - uzviknu Holmes. - Ovamo, Lestrade, brzo bocu s rakijom. Onesvijestila se od zlostavljanja i iscrpljenosti. Nakon nekoliko trenutaka, ona ponovo otvori oi i upita: - Je li se spasio? Je li izvan opasnosti? - Nee nam pobjei. - Ne, ne pitam za svog supruga. Sto je sa sir Henryjem? Je li izvan opasnosti? - Jest. - A pas? - Mrtav je.

- Hvala Bogu, hvala Bogu! - uzviknu ona, uzdahnuvi duboko od olakanja. - Ah, taj nitkov! Vidite li to je uinio sa mnom? Podigla je rukav. Obje su joj ruke bile prekrivene krvavim modricama. - Ah to nije nita, nita ... a kako mi je tek duu muio i prezirao... I sve sam to podnosila... tako dugo dok sam se mogla nadati da me voli... Ali sad znam da me je varao, da sam bila samo orue u njegovim rukama. Rekavi to, poe grevito plakati. - Vidim da niste prijateljski raspoloeni prema njemu, gospoo - ree Holmes. - Recite nam onda gdje ga moemo nai. Ako ste mu pomogli u njegovim zlodjelima, pomozite nam sada i time ete svoje grijehe iskupiti. - Postoji samo jedno mjesto na koje se mogao skloniti odgovori. Na jednom otoku usred Grimpenskog blata stari je rudnik cinka. Ondje je drao svoga psa i spremio sve to mu je moglo zatrebati ako se tamo skloni. Zacijelo je tamo pobjegao. Magla je, poput bijele vunice, bila pritisnula prozorska okna. Holmes priblii svjetiljku prozoru i ree: - Vidite! Nitko noas ne moe nai put kroz Grimpensko blato. Ona se nasmijala i pljesnu rukama: bijeli zubi joj zablistae, a oi zasjae divljom radou kad uzviknu: - Put do blata e moda nai, ali nikako put koji bi ga mogao spasiti. Kako e noas vidjeti znakove koje smo oboje, on i ja, zaboli da oznaimo usku stazu kroz ivo blato? Oh, da sam ih samo mogla poupati! Tad bi pao u vae ruke. Uvidjeli smo da ga ne moemo goniti dok je magla na movari. Ostavili smo zato Lestradea u Merripit Houseu, a

Holmes i ja smo se vratili Baskerville Hall. Vie nismo mogli kriti istinu o Stapletonovima, ali on je bio hrabar kad je uo da je ena koju voli supruga ubojice. Pustolovine koje je bio doivio te noi bile su odve uzdrmale njegove ivce, tako da je do zore leao u bunilu lake groznice, pa smo ga morali povjeriti njezi doktora Mortimera. Odluili smo da njih dvojica pou na putovanje po svijetu, kako bi se Henry Baskerville okrijepio, ozdravio i postao bodar kakav je bio prije nego je postao gospodar ovog zlosretnog posjeda. - Doao je kraj ovoj zaista nesvakidanjoj prii. Njome sam pokuao upoznati itatelja sa svim stravama i slutnjama koje su nas tako dugo obuzimale. Napokon je i njima doao kraj. Sutradan je jutarnje sunce rastjeralo gustu maglu, i gospoa Stapleton nas je odvela do mjesta gdje je zapoinjala uska staza kroz blato. Tu su stazu bili otkrili njezin suprug i ona. Po njezinoj oduevljenoj spremnosti da nas dovede na trag svojeg supruga, vidjeli smo kakav je pakleni ivot s njim imala. Vodila nas je do posljednjeg dijela vrstog tla koje se u obliku uskog poluotoka prualo u tresetno zemljite, a od toga mjesta ili smo dalje. Od busena do busena, izmeu barutina, pokrivenih zelenim slojem smrdljivih barica, krivudav je put, tu i tamo, bio oznaen ponekim tapiem. Iz bujne trske irio se gust smrad trulei i zaguljiva kuna para ibala nam je lice. S vremena na vrijeme upadali smo do bedara u crni glib to se na nekoliko stotina metara valovito pruao prema nama. Ta ljepljiva masa kao da nas je grabila i oteavala nam korake. Osjeali smo kako nas dri i ne puta, kao da nas zlokobna ruka nekog napasnika neodoljivo vue u tamne dubine. Samo smo na jednom mjestu opazili trag koji je upozoravao na to da je jedan ovjek prije nas proao tim opasnim putem. Na trski se bio zadrao jedan taman predmet. Kad je Holmes skrenuo s puta da uzme taj predmet, utonuo je do pasa u blato. Da nije bilo nas, njegova se noga nikada vie ne bi doepala vrstog tla. U ruci je drao staru crnu cipelu. U njoj smo nali peat "Meyers", Toronto.

- Zbog toga je vrijedilo okupati se u blatu! - uzviknu Holmes. - To je cipela koja je nestala naem prijatelju sir Henryju. - Stapleton ju je u bijegu bacio u blato! - Tako je. Drao je u ruci cipelu, koju je najprije upotrijebio da navede psa na trag. Bjeei, kad je ve bio svjestan da je izgubio igru, nesretnik je jo drao cipelu u ruci. Na tome ju je mjestu bacio. Bar sad znamo da je stigao dovde. Ali, o Stapletonovoj sudbini nita vie nismo saznali. Bili smo upueni samo na pretpostavke, a nita sigurno nismo mogli utvrditi. Nismo se mogli nadati da emo u blatu nai tragove nogu, jer bi ih voda iz movare odmah ispunila i za nekoliko minuta poravnala povrinu. Kad smo napokon stigli do vrstog tla, sva trojica smo poeli traiti tragove. Ali nije ih bilo. Stapleton nije stigao do spasonosnog otoka u blatu, prema kojem je urio kroz no i maglu. Negdje usred Grimpenskog blata, duboko u movari, leao je zauvijek ovjek s najhladnijim srcem ubojice. Zloinac i njegov pas ostavili su za sobom puno tragova na putu kroz more blata. Od naputenog rudnika cinka ostalo je poluzatvoreno okno s vitlom. Pokraj njega dizali su se porueni zidovi rudarskih koliba ije je nekadanje stanare sigurno odande udaljio smrad mulja usred kojega su ivjeli. U jednoj takvoj kolibi bio je sigurno svojevremeno vezan i onaj divlji pas, jer smo u njoj nali lanac, jednu kuku i gomilu oglodanih kostiju. Tu je bio i kostur s pramenjem smee dlake. Taj je kostur, usred tih bijednih ostataka, privukao nau panju. - Gle, pseto! - uzviknu Holmes. - Tako mi Boga, pa to je onaj rudlavi mjeanac. Siromah Mortimer nikad vie nee vidjeti svog ljubimca. Nisam ni slutio da to mjesto krije i takve tajne. Stapleton je mogao sakriti svog psa, ali ne i uutkati ga. Otuda ono urlikanje koje je bilo neprijatno i po danu. Samo u

sluaju nude mogao je drati svojeg psa u sporednoj zgradi svojega posjeda u Merripitu, ali je i to iz raznih razloga za njega bilo opasno. Odluio se na to tek posljednjeg dana, kad je bio naumio zavriti svoje napore. A ta smjesa u limenci, to je, bez sumnje, ona svjetlucava materija kojom je psu namazao njuku i ostale dijelove glave. Na tu je pomisao svakako doao sluajui legendu o neastivom psu to progoni lanove obitelji Baskerville, pa je bio odluio usmrtiti sir Charlesa time to e ga prestraiti. Kad je i onaj bijedni robija bjeao i zapomagao, sigurno bi se i sir Henry od straha dao u bijeg, a moda bismo i mi to bili uinili da smo odjednom ugledali onu neman kako iskae iz mrane movare, pa nas u stopu goni. Zaista briljantan izum, jer je pomou njega mogao svoju rtvu nagnali u smrt, a da se nitko od seljaka ne drzne da izbliza promotri udovite, premda su ga mnogi prije bili vidjeli. Rekao sam to ve u Londonu i rei u opet: jo nikad nismo vidjeli opasnijeg ovjeka od tog ovjeka koji mrtav lei ondje. - Holmes pokaza svojom dugom rukom na prostor poprskan krupnim zelenkastim mrljama blata. Bio je to golem prostor koji je irio i gubio na crvenkasto-smeim obroncima, tamo na horizontu gdje se zavrava movara.

15. Osvrt
Desilo se to jedne hladne i maglovite veeri potkraj studenog. Sjedili smo pokraj rasplamtjele vatre, Holmes s jedne, a ja s druge strane kamina, u naoj dnevnoj sobi u Baker Streetu. Poslije traginog ishoda naeg posjeta u Devonshireu, istraivao je dva sloena sluaja. U prvom je nastojao raskrinkati okrutno vladanje pukovnika Upwooda u vezi s ozloglaenim kartakim skandalom u Nonpareil klubu, u drugom je branio nesretnu gospou Montpensier od optube za ubojstvo. Taje gospoa bila oklevetana da je ubila svoju pastorku, gospoicu Carere, mladu damu za koju se, kao to je poznato, nakon est mjeseci utvrdilo da je iva i da se udala u New York. Iskoristio sam priliku kad je moj prijatelj bio u izvanrednom raspoloenju zbog postignutih uspjeha u nizu tekih i znaajnih sluajeva, i naveo sam ga na razgovor o pojedinostima neobinog baskervilskog sluaja. Strpljivo sam ekao tu priliku. Znao sam, naime, da on ne doputa da se njegova jasna i smiljena umna djelatnost ometa prepletanjem raznih sluajeva i skakanjem iz sadanjosti u prolost. No, kako su Henry i doktor Mortimer, poslije dugog putovanja, preporuenog Baskervilleu radi oporavka njegovih rastrojenih ivaca, upravo stigli u London i za tu veer nam najavili posjet, bilo je sasvim prirodno da e se povesti rije i o tom sluaju. - itav tok dogaaja - ree Holmes - sa stajalita ovjeka poznatog pod imenom Stapleton bio je jednostavan i neposredan, iako se nama, koji u poetku nismo raspolagali injenicama na osnovu kojih bismo mogli utvrditi pod kakvim se okolnostima zloinac odluivao na zloin, jer smo ih tek upoznavali, inio krajnje sloan. Koristilo mi je to mi se u dva maha pruila prilika popriati s gospoom Stapleton, jer mi je to uvelike objasnilo sluaj, tako da sam bio siguran da tu za nas nema vie nikakvih tajni. O cijeloj toj stvari nai ete nekoliko biljeaka u mom indeksu sluajeva pod slovom "B".

- Moda biste mi mogli dati pregled itavog tog dogaaja po sjeanju? - Svakako, premda ne mogu jamiti da su mi ba sve injenice ostale u sjeanju. Kao to i branitelj, koji ima svoj sluaj u malom prstu, potpuno samouvjereno raspravlja o predmetu pred sudom, esto ve za desetak dana pozaboravlja sve, tako i ja osjeam mi svaki novi sluaj istisne proli. Sluaj gospoice Carere pritisnuo je u zaborav baskervilski sluaj. Naii e zatim neki drugi beznaajni problem koji e me sasvim zaokupiti, pa e pred njima izblijediti sluaj ljupke Francuskinje i nepotenog Upwooda. Stoga u vam i u vezi crnog psa moi izloiti tok dogaaja samo ako ga se budem sjeao, a vi me podsjetite ako to zaboravim. - Moja je istraga neoborivo dokazala da obiteljski portret nije lagao i da je onaj zlikovac zaista potjecao iz obitelji Baskerville. On je bio sin sir Charlesova mlaeg brata, Rogera Baskervillea, koji se, zbog raznih svojih ispada, morao skloniti u Junu Ameriku. Govorilo se da je tamo umro neoenjen. Ali to je bila zabluda. On se oenio, i u tom mu se braku rodio sin koji se zvao Roger, kao i njegov otac. To je bio na zloinac. On se oenio najljepom djevojkom Kostarike, nesretnom Garciom Beryl. Kad je pronevjerio znatnu svotu, pobjegao je sa svojom suprugom u Englesku, u kojoj je, pod imenom Vandeleur, drao kolu u Yorkshireu. On je nauio posao, jer je na putu u svoj stari zaviaj upoznao jednog suiavog uitelja i iskoristio njegove sposobnosti, to je na tom polju pokazao odreen uspjeh. Meutim, u zavodu brzo i sramno zavrava svoju uiteljsku karijeru. Vandeleurovi tada uzimaju lano ime Stapleton. Zloinac prenese na jug, u Englesku, ostatke svoje imovine, svoje planove za budunost i svoju strast za entomologiju. uo sam da ga u Britanskom muzeju smatraju uvaenim strunjakom u toj grani i da je ime Vandeleur zauvijek vezano

uz odreenu vrstu muica o kojima je za vrijeme svog boravka u Yorkshireu dao struni prikaz. - Sad stiemo do razdoblja u njegovu ivotu koje je izazvalo na interes. Taj se nesretnik, zacijelo, vrlo dobro raspitao o basnoslovnom imanju obitelji Baskerville i saznao koji su ljudi prepreka da se tog imanja dokopa. Vjerujem da je otiao u Devonshire s posve neodreenim planovima, ali je od samog poetka imao nepotene namjere, pa je svoju suprugu predstavio ondje kao sestru. Ve tada je u njemu bila sazrela ideja da se poslui njome kao nekom vrstom mamca, iako u to vrijeme, vjerojatno jo nije imao jasnu predodbu o svojoj zamisli. Cilj mu je bio dokopati se imanja, pa je bio spreman posluiti se svim sredstvima i izloiti se svim moguim opasnostima da to ostvari. Prva mu je misao bila da se nastani u neposrednoj blizini svojeg pradjedovskog doma, a odmah zatim je poeo odravati prijateljske veze s sir Charlesom i sa svojim susjedima. Govorei mu o psu koji progoni njegovu obitelj, stari je barun iskopao sebi jamu. Stapleton - u daljnjem izlaganju dogaaja nazivat u zloinca tim imenom - je znao da starac ima slabo srce, te da ga strah moe ubiti. U to ga je uvjerio jo vie doktor Mortimer. Potom se i sam uvjerio da Charles, kao praznovjeran ovjek, vjeruje u tu mranu legendu. Kako je bio pronicljiv, ubrzo je doao i na misao kako bi se sir Charles mogao usmrtiti, a da se pri tom ubojica ne otkrije. Kad je u njemu itav plan sazrio, poeo ga je ostvarivati s duhovitom prepredenou. Neki nespretnjakovi bio bi se zadovoljio time da upotrijebi pri tom kakvo pomamno pseto. On, meutim, dolazi na genijalnu zamisao da umjetnim sredstvima da sablasni izgled ivotinji. Kupio je psa kod firme Ross & Manles u londonskoj ulici Fulham Road. Bio je to njihov najsnaniji i potpuno neukroen primjerak. Dovezao ga je eljeznicom preko sjevernog Devona, a zatim ga je pjeice odveo svojoj kui, tako da je ostao nezapaen. Jo prije je,

lovei leptire, nauio se kretati po Grimpenskom blatu i tako je pronaao svom psu sigurno skrovite. Namjestio mu je tenaru i ekao pogodan trenutak. Morao je biti strpljiv jer se stari gospodin nije dao tako lako namamiti da izie nou iz svog zamka. Vrebao ga je nekoliko puta, ali uzalud. Za vrijeme takvih pokuaja seljaci su ga vidjeli, bolje rei, vidjeli su njegova saveznika, a to je oivljavalo i potvrivalo legendu o psu. Nadao se da e njegovoj supruzi poi za rukom da namami starog gospodina u zamku, ali odjednom, sasvim neoekivano, ona nije pristala. Nije htjela uti o tome da uplie sir Charlesa u neku ljubavnu igru kojom bi bio predan na milost i nemilost svom neprijatelju. Ni prijetnjama, pa ak ni udarcima nije ju uspio pridobiti za svoj plan. Zbog takva njezina dranja, Stapleton je morao privremeno odustati od svog pothvata. Meutim, sluaj mu je poao za rukom, i on prebrodi i tu tekou kad mu sir Charles, koji je s njim drao prijateljske odnose, povjeri da provede u djelo njegovu zamisao i vjena se s nesretnom gospoom Lyons. On joj se tada predstavi kao neenja, dokopa se potpuno utjecaja i obea joj da e se vjenati, ako se ona razvede. Kad je saznao da sir Charles, po savjetu lijenika, namjerava napustiti Hall, pouri ostvariti plan. S jedne strane pretvarao se kao da se s tim savjetom slae, a s druge strane morao je odmah prijei na djelo, da mu rtva ne izmakne. Zbog toga prisili gospou Lyons napisati ono pismo u kojem je preklinjala starca da joj uveer, prije odlaska u London, omogui sastanak. U posljednjem trenutku pronae dobar izgovor kojim je sprijei da ode na taj sastanak, i tako mu se ukazala prilika na koju je dugo ekao. Iste veeri, kad se iz Coombe Traceya odvezao kui, imao je jo vremena da ode po psa, da ga namae onom vrajom masti i da ga odvede do malih vrata gdje je znao da e starac ekati gospou od koje je primio pismo.

Nahukao je psa, ovaj preskoi mala vrata i poe goniti nesretnog starca koji je bjeao niz aleju. Prizor je morao biti straan. Pod gustim drveem jedna je golema, crna ivotinja uarenih oiju, plamene grive i eljusti napadala svoju rtvu. Na kraju aleje prestraena rtva pade mrtva od udara kapi. Sir Charles je bio potrao stazom, a pas je jurnuo za njim po travnjaku pokraj njega, tako da se na stazi mogao razabrati samo trag ovjeka. Ugledavi starca na zemlji, pas ga je vjerojatno samo onjuio, ali kad je ugledao da je mrtav, okrenu se i nestade, no ostavi na tlu trag svojih apa koje je kasnije pronaao doktor Mortimer. Kad ga je gospodar pozvao, pas potra prema njemu, a ovaj ga odvede u jazbinu koju mu je bio uredio u Grimpenskom blatu. Taj zagonetni dogaaj zbuni vlast, uzbudi itav ovaj kraj, a nama poslui kao povod da ga i mi razmotrimo. Toliko o smrti sir Charlesa Baskervillea. Uviate li tu vraju dosjetljivost ? Bilo je sasvim nemogue sastaviti neku ozbiljnu optubu protiv stvarnog ubojice. Njegov jedini suuesnik nije ga mogao odati, a sasvim neobina, gotovo neshvatljiva priroda njegova plana samo je pridonijela tome da se zamisao lake ostvari. Jedino su obje ene upletene u ovaj sluaj, gospoa Stapleton i gospoa Laura Lyons, odmah posumnjale da je starevu smrt skrivio Stapleton. Njegova je supruga znala za njegove namjere, a znala je i za psa. Gospoa Lyons nije znala ni za jedno ni za drugo, ali zabrinula ju je injenica to je barun umro upravo tada kad se ona s njim trebala sastati i to je ona, po Stapletonovoj izriitoj elji, morala izostati s tog sastanka. Meutim, obje su ene bile pod jakim utjecajem Stapletonove snane volje, pa ih se nije plaio. Prvu polovinu zadatka bilo je lako ostvariti, ali je sad trebalo prijei na njegov drugi dio. Stapleton nije znao da u Kanadi ivi nasljednik sir Charlesa, ali uskoro sazna to od Mortimera, koji ga potanko obavijesti o dolasku sir Henryja. Najprije pomisli da mladog stranca iz Kanade ve u Londonu poalje na drugi svijet, prije nego to i stigne u Devonshire. Nije imao povjerenja u svoju suprugu otkada se ona usprotivila pomoi mu u

likvidiranju starog baruna, a nije se usuivao ni ostavljati je due vremena samu, jer se plaio da bi se mogla osloboditi njegova utjecaja. Zato je i nju poveo u London. Stanovali su u "Mexborough" hotelu u Craven Streetu, jednom od onih hotela ije je koeve za papir, po mom nalogu, pretresao Cartwright. Kao to znate, ta su istraivanja ostala bez uspjeha. On je svoju suprugu bio zakljuao u sobu, a sam je, zamaskiran lanom bradom, pratio Mortimera do moga stana, a zatim i do eljeznikog kolodvora i hotela "Northumberland". Njegova supruga slutila je kakvim se on mislima bavi, ali ga se u isto vrijeme, zbog njegova brutalnog postupka s njom, i plaila, pa se nije usuivala opomenuti mladog baruna kakva mu opasnost prijeti. Bojala se opomenuti mladog baruna da se uva, jer bi, kad bi to pismo dospjelo Stapletonu u ruke morala strepiti za svoj ivot. Napokon joj pade na um, kao to se sjeate, neobino sredstvo: izree iz novina rijei za svoju opomenu, pa izmijenjenim rukopisom adresira pismo. Tako mladi barun primi prvu opomenu da se uva, jer mu prijeti velika opasnost. Stapleton je smatrao potrebnim doepati se bilo kojeg dijela garderobe sir Henryja : kad bi se morao posluiti psom, time bi mogao usmjeriti psa, svojeg saveznika, na pravi trag. U tome je, njemu svojstvenom brzinom i smjelou, brzo uspio. Netko je, bez sumnje, bio potkupljen, moda neki ista cipela ili neka hotelska sobarica. Meutim, sluajno je ispalo da je cipela bila nova, pa mu stoga nije mogla posluiti za tu svrhu koju joj je bio namijenio. Stoga je vrati i dobije drugu. Za mene je to bila znaajna okolnost, jer me je uvjerila da imamo posla s obinim ivim psom: nijedna mi druga pretpostavka nije mogla objasniti nastojanje da se potopoto doe do jedne stare cipele. to je neki sluaj neobiniji, briljantniji, treba ga paljivije ispitati. Upravo ta neobinost, koja neku okolnost ini prividno i odve zapletenom, ako se pravilno razmotri i do kraja sagleda, moe pruiti najvjerojatnije objanjenje neije tragine smrti. Sutradan ujutro, nakon tog naoko beznaajnog dogaaja, posjetili su nas prijatelji koje je Stapleton potom slijedio u

fijakeru. S obzirom na to da je imao adresu naeg stana, a imao sam na umu itavo ponaanje, poeo sam pretpostavljati da taj baskervilski sluaj nije prvi u njegovoj zloinakoj karijeri. Na to su me navele injenice da su se u posljednje tri godine dogodile etiri velike provale u zapadnim krajevima, i da ni u jednom sluaju provalnik nije otkriven. Posljednja je provala bila u maju, u Folkestone Courtu. Tom je prilikom sluga, koji je bio iznenadio zamaskiranog i usamljenog provalnika, bio najhladnokrvnije ustrijeljen. Ne sumnjam da je Stapleton, koji je godinama bio opasan ovjek, spreman na sve, tako dopunjavao svoju blagajnu, koja je ve bila siromana. Svoju nam je spretnost i drskost dokazao onoga jutra kad nam je tako uspjeno pobjegao, a zatim po koijau poruio da se zove upravo kao i ja. Od toga trenutka znao je da sam taj sluaj preuzeo te da nee moi poiniti ubojstvo u Londonu. Vratio se zato u Dartmoor i ekao da tamo stigne mladi barun. - Molim vas samo trenutak - uzviknuh. - Vi ste, nema sumnje, tono izloili niz dogaaja, ali jedna je toka ostala neobjanjena. to je bilo s psom dok je njegov gospodar boravio u Londonu? - Ozbiljno sam se zabavio tom svakako vanom tokom i ne sumnjam da je Stapleton imao nekog povjerenika, mada ga, vjerojatno, nije toliko uputio u tajnu da bi mu tako mogao ugroziti sigurnost. U Merripit Houseu imali su Stapletonovi nekog starog slugu po imenu Anthony, koji je ini se, doao s njima ovamo, a bio je i prije kod njih u slubi. Taj je sluga, prema tome, mogao znati da Stapletonovi nisu brat i sestra, ve supruzi. No, nestao je i nije se vie nikada pojavio. Pada u oi i njegovo ime: u Engleskoj se malo ljudi zove tim imenom, a u panjolskoj i Latinskoj Americi, Anthony je esto ime. On je, kao i gospoa Stapleton, vrlo dobro govorio engleski, ali sa stranim naglaskom. Toga sam starca viao esto kako ide kroz Grimpensko blato, i to stazom koju je Stapleton bio oznaio; vjerojatno je u odsutnosti svog gospodara, hranio psa, premda moda nije znao emu treba posluiti ova ivotinja.

Stapletonovi su se zatim vratili u Devonshire, a za njima ste, neto kasnije, tamo doli sir Henry i vi. A evo to je bilo sa mnom. Moda se sjeate da sam papir onog pisma koje je opominjalo mladog baruna tono pregledao, ne bi li otkrio vodeni ig. Kad sam ga pribliio oima, osjetio sam slab miris parfema. Bio je to miris cvijeta bijelog jasmina. Postoji 75 raznih parfema. Tko se profesionalno bavi otkrivanjem zloina, mora znati razlikovati jedan od drugog; nekoliko puta mi se dogodilo da neku, naizgled, neobjanjivu zagonetku otkrijem zahvaljujui osjetilu mirisa. Parfem me je i ovog puta doveo na pomisao da je posrijedi dama, pa sam, sasvim prirodno, panju obratio branom paru Stapleton. Da je za zloin bio upotrijebljen pas, u to nisam ni najmanje sumnjao, jo prije nego to sam napustio London, a pogodio sam i tko ga je poinio. Moja je dunost bila, prema tome, motriti Stapletonove. Ali, kako je bilo oito da u tome ne bih bio uspio da sam bio neprestano uz vas, jer bi se on tada jako uvao, morao sam se kriti od vas, ali sam kradomice otiao blie zloincu, a prije toga sam sve uvjerio da sam u Londonu. Nisam ivio u oskudici kao to ste vi to moda zamiljali. Uzgred napominjem da tako beznaajne stvari pri provedbi istrage nikada ne smiju biti smetnja. Stanovao sam uglavnom u Coombe Traceyu, a onom sam se kolibom u movari koristio samo kad je bilo prijeko potrebno da se naem na mjestu dogaaja. Sa mnom je bio Cartwright, koji mi je, preodjeven u djeaka, bio od velike koristi. On me je opskrbljivao hranom i rubljem. Dok sam ja motrio na Stapletona, on je bdio nad vama, tako da sam neprestano drao sve niti u rukama. Rekao sam vam da su mi vai izvjetaji stizali uvijek na vrijeme, jer su mi ih iz Baker Streeta upuivali odmah u Coombe Tracey. Mnogo su mi pomogli, posebno onaj u kojem ste uzgred ubacili potpuno vjerne biografije Stapletonovih. Ubrzo mi je polo za rukom da utvrdim identitet supruga, i napokon sam vidio na emu sam. Sluaj se bio prilino zamrsio pogibijom odbjeglog

robijaa, zbog njegovih odnosa s Barrymoreovima. Na osnovi zapaanja uspio sam napokon razmrsiti sve konce tog klupka. U to vrijeme vi ste me bili otkrili u movari. Tada sam ve bio potpuno razjasnio itav sluaj, ali ga nisam mogao iznijeti pred porotu, jer nisam bio prikupio sve dokaze. ak ni Stapletonov napad na sir Henryja one noi, koji se zavrio pogibijom robijaa, nije nam mogao pomoi da ga optuimo za ubojstvo. Preostajalo nam je samo da ga uhvatimo na djelu, a da bismo u tome uspjeli, morali smo se posluiti sir Henryjem kao mamcem. Trebao se pojaviti sam, bez ikoga, prividno bez zatite. Postupili smo tako, pa nam je, po cijenu tekog ivanog sloma dragog klijenta, polo za rukom da rasvijetlimo taj sluaj, namjestivi klopku Stapletonu. Moram priznati da moju zamisao o izlaganju sir Henryja takvoj opasnosti treba osuditi. Meutim, nismo mogli nikako predvidjeti kakav e strani prizor izazvati onaj udovitan pas, a ni to da e se odjednom spustiti magla, u kojoj e pas moi nezapaeno projuriti pokraj nas. Mi smo svoj cilj postigli po cijenu nezgode za koju, na sreu, lijenik specijalist i doktor Mortimer tvrde da je samo privremena. Na tom dugom putovanju na e se prijatelj oporaviti ne samo od ivanog potresa, nego i od ljubavne rane. On je prema toj dami osjeao duboku i istinsku ljubav, tako da je u cijeloj toj mranoj pripovijesti njemu najtee palo to to se prevario u njoj. Ostaje mi jo samo poblie odrediti ulogu koju je u itavoj toj stvari imala ta dama. Nema sumnje da je Stapleton nad njom imao golemu mo. Je li se ona zasnivala na ljubavi ili strahu? To ne znam. Moda i na jednom i na drugom, jer se ta dva osjeaja na iskljuuju. U svakom sluaju mo je postojala i djelovala. Na njegovu zapovijed, ona je pristala predstaviti sebe kao njegova sestra; samo kad ju je htio natjerati da surauje u ubojstvu, njegova je mo naila na granice. Pokuala je opomenuti sir Henryja, koliko je to mogla uiniti bez opasnosti za svog supruga. Opomenu nije uputila sir Henryju samo jedanput nego ju je i ponovila. Stapleton je, ini se, bio ljubomoran: kad je vidio da se mladi barun udvara njegovoj supruzi, u njemu je izbila sva

divlja strast, mada mu je i ljubav sir Henryja dobro dola pri izvedbi njegova ubilakog plana. Kad je kasnije pristao na njihovo prijateljstvo, znao je sigurno da e sir Henry dolaziti esto u posjet Merripit Houseu, pa e on tako, prije ili kasnije, moi poiniti zloin koji je bio zamislio. Od tog dana njegova se supruga odjednom izjasnila protiv njega. ula je neto o smrti odbjeglog robijaa, a znala je i da je istog dana, kad je sir Henry bio pozvan na veeru, pas doveden u sporednu zgradu u Merripit Houseu. Otvoreno je predbacila suprugu da priprema zloin. Dolo je do une rasprave, i Stapleton joj je, u gnjevu, odao da ima ljubavnicu. Njezina se vjerna ljubav tada u isti as pretvorila u mrnju, i on je uvidio da e ga izdati. Zato ju je vezao i zatvorio joj usta da ne bi opomenula mladog baruna. On se zacijelo nadao da e mu se ona vratiti i ponovo ga zavoljeti kad okolina bude pripisala obiteljskom prokletstvu i ivot mladog baruna. Nije sumnjao u to da e se pomiriti sa svrenom stvari, pa nee odati stranu tajnu. Tu se, po mom miljenju, sudei po svemu, prevario u raunu. Njemu ne bi bilo spasa, ak da se mi i nismo umijeali. ena u ijim ilama tee panjolska krv ne oprata tako lako strano ponienje. .. i to bi uglavnom bilo sve to vam mogu rei o tom sluaju. Nita vam drugo, dragi moj Watsone, ne bih znao o tom zloinu rei, a to sam vam izloio nai ete u mojim biljekama. Ne znam da li je jo neto, donekle vano, ostalo neobjanjeno. - Ali, Stapleton se nije mogao nadati da e mladi, snani sir Henry umrijeti od straha kad ugleda psa, kao to se dogodilo sa starim barunom koji je bio srani bolesnik - rekoh Holmesu. - Ne, nije. Ali, pas je bio krvoedan i izgladnio. Izgled divlje ivotinje vatrenih eljusti morao je mladom barunu oduzeti snagu volje - odgovori mi Holmes.

- Jo neto - nastavih - ako je Stapleton htio da se dokopa nasljedstva, zar se nije plaio da e izazvati sumnju time to on, nasljednik, godinama ivi pod tuim imenom ovdje u neposrednoj blizini svog imanja? Zar nije mogao pomisliti da e to pobuditi sumnju, pa e vlastima dati povoda da povedu istragu? - To vam zaista ne mogu objasniti. Podruje mojega djelovanja protee se samo na prolost i sadanjost. Zato vam na pitanje to bi netko mogao uiniti u budunosti ne mogu odgovoriti. Gospoa Stapleton, koju sam, razumije se, pitao i o tome, rekla mi je da se njezin suprug u razgovoru nekoliko puta dotakao i tog pitanja. Postojale su tri mogunosti: mogao je zatraiti nasljedstvo iz June Amerike i svoj identitet dokazati kod nekog britanskog konzula, pa bi tako doao do posjeda, a da se i ne pojavi u Engleskoj; za ono kratko vrijeme koje bi mu bilo potrebno da obavi u Londonu formalnosti, mogao se vjeto preruiti; mogao je napokon dokumente i papire predati nekom suuesniku koji bi primio nasljedstvo, a njemu kasnije predati vei dio prihoda. Po svemu to smo vidjeli, moemo zakljuiti da bi se ve bio snaao u svim tim tekoama. A sad, dragi moj Watsone, nakon toliko tjedana napornog rada usmjerimo jednu veer nae misli i na neto ugodnije. Imam lou za "Les Huguenots". Veeras pjeva De Reszkes. Smijem li vas zamoliti da budete moj gost? Prije predstave navratit emo na malu veeru u restoran "Marcini".