Nevenka Mitric Sudija Okrunog suda u Banja Luci RJEAVANJA SPOROVA SA ELEMENTOM INOSTRANOSTI UVOD Aneksom 2.

uz Ustav Bosne i Hercegovine u Bosni i Hercegovini su preuzeti svi zakoni i drugi propisi koji su na snazi Bosne i Hercegovine u mjeri koji nisu u suprotnosti sa Ustavom, ukljuujui i Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odrenim odnosima ( SL.list SFRJ 43/82 - u daljnjem tekstu ZMPP). Prema lanu 3. ovog zakona, njegove odredbe su supsidijarnog karaktera i primjenjuju se smo ukoliko nije drukije regulisano posebnim zakonima Bosne i Hercegovine i njenih entiteta ili meunarodnim ugovorom, prema tome sam zakon je dao primat meunarodnim ugovorima to je u duhu Ustava Bosne i Hercegovine. Zbog naziva samog zakona esto se prema istom izraava i nezadovoljstvo i podozrenje. Meutim, analizom instituta koji se obrauju u ovom zakonu ovaj zakon u sutini regulie privatno-pravne odnose sa elementom inostranosti. Dakle pod elementom inostranosti podrazumjeva se onaj element injeninog sklopa, preko koga se odnos vezuje i za neki strani suverenitet. Privatnopravne odnose sa meunarodnim elementom je mogue regulisati na dva naina: - direktno ( neposredno), kada se ovi odnosi rjeavaju u meritumu ( tkz. supstancijalne norme), takve norme mogu biti donesene na meunarodnom planu, kada se obezbjeuje iroka unifikacija. Ovih normi danas ima u oblasti medjunarodnog transporta, nekih vrsta ugovora o kupoprodaji, te arbitranog rjeavanja sporova. Direktne norme mogu biti i internog karaktera, donesene putem zakona kao to su Zakon o autorskom pravu, Zakon o zatiti pronalazaka, tehnikih unaprjeenja i znakova razlikovanja, Zakon o stranim ulaganjima i sl. -drugi nain regulisanja ovih odnosa je indirektno ( posredno) putem tkz. kolizionih normi, posebnih normi koje ne rjeavaju sutinu spornog pravnog odnosa, nego upuuju na pravo koje e se primijeniti, tj. iz kojeg e se uzeti relevantna supsticijalna norma. Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odrenim odnosima daje odgovor na pitanje ije e se mjerodavno pravo primjeniti na konkretno pravno pitanje kada je u pitanju rjeavanje statusnih, porodinih i imovinskih odnosa, kao i drugih materijalnopravnih odnosa sa meunarodnim elementom kada se pojavi spor oko odreenog graanskopravnog odnosa sa meunarodnim elementom. Dakle, meunarodni ugovori i drugi domai propisi koji reguliu odnose sa elementom inostranosti su specijalni propisi (lex specialis) u odnosu na ovaj zakon ( lan 3. zakona). Kako prepoznati spor sa elementom inostranosti? Odnosi sa meunarodnim elementom, a koji se u naoj teoriji javlja i pod drugim nazivima ( strani element, meunarodni element, meunarodno obiljeje i td), oznaava istu pojavu tj, injenicu da se pored elemenata koji su vezani za dravu suda javljaju u injeninom sklopu i drugi elementi vezani za neku drugu, stranu dravu. Strani element moe se prema opteprihvaenom stanovitu javiti u 3 osnovna oblika i to: - u subjektu ( dravljanstvo, prebivalite, boravite, strana u konkretnom pravnom odnosu)

u objektu ( mjesto nalaenja predmeta, odnosa ili pak kroz injenicu da je odnos nastao van drave foruma) - u pravima i obavezama ( da se prava i obaveze iz tog odnosa ostvaruju van granica drave suda) Iako se strani element s pravom smatra differentia specifica meunarodnog privatnog prava, dakle elementom koji razdvaja meunarodno privatno od materijalnog privatnog prava bitno je ipak dati i odgovor na pitanje da li je bilo koji element inostranosti relevantan. Bitno je istai da postojanje bilo kojeg stranog elementa u odreenoj konkretnoj situaciji u bilo kojem intenzitetu dovoljan je i neophodan razlog da se ovaj na konkretan sluaj primjenjuje odredbe o rjeavanju predmeta sa elementom inostranosti, odnosno odredbe o meunarodnom privatnom pravu. Mada posljedica primjene ZMPP i pored slabog intenziteta elementa inostranosti ne dovodi do greke u konanom ishodu, jer se primjenjuje u svakom sluaju domae materijalno pravo, dok bi obrnut sluaj imao za posljedicu neopravdanu primjenu naeg umjesto stranog materijalnog prava. Odredbe stranog prava nee se primijeniti ukoliko su protivne javnom poretku u BiH, takoe se pravo strane drave nee primjeniti ukoliko bi njegova primjena imala za cilj izigravanje zakona (prevarno zaobilaenje prava BiH lan 4. i 5. Zakona). Kolizione norme su imperativno pravne prirode. One nameu obavezu za organ koji rjeava sporni privatno-pravni odnos sa meunarodnim elementom da ih konsultuje i da po njima postupi. Sutina ovog koncepta je da se strano mjerodavno pravo tretira i primjenjuje isto kao i domae. To znai da e odluka suda ukoliko sud propusti da utvrdi njegov sadraj, biti sankcionisana pogrenom primjenom materijalnog prava, kao i da je dolo do pogrene primjene domaeg materijalnog prava. Dakle, sadraj stranog prava u predmetima sa elementom inostranosti utvruje sud ili drugi nadleni organ po slubenoj duanosti, u tom pravcu sud ili drugi nadleni organ mogu zatraiti obavjetenje o stranom pravu od nadlenog ministarstva pravde, odnosno drugog odgovarajueg organa odreenog meunarodnim ugovorom ili zakonom ( lan 13. ZMPP). Strano pravo se moe utvrivati i pribavljanjem strunih miljenja specijalizovanih institucija ili pojedinaca koji se bave prouavanjem uporednog prava( instituti, fakulteti, advokatske, notarske komore, pravni eksperti na internet prezentacijama i sl.). Mogue je da u procesu saznanja stranog prava nadleni sud koristi i podatke iz izjava svjedoka, vjetaka, kao i da se slui i liniim poznavanjem stranog prava o kojem je rije, sud moe i od stranaka traiti da dostavi podatke koji se trae, ali stranke nisu u obavezi da to ine. U zemljama tzv. common law strano pravo se tretira kao injenica u postupku, i shodno tome, dokazuje ga onaj ko se na njegovu primjenu poziva, a pri tom se koriste i klasina sredstva dokazivanja ( svjedoci, vjetaci, isprave ). Uzvraanje na plazno pravo i preupuivanje ( renvoi). Ova ustanova je specifinost meunarodnog privatnog prrava, jer se moe pojaviti samo kod posrednog ( kolizionog ) naina regulisanja pravnih odnosa. Kod kolizionog naina regulisanja privatnopravnih odnosa sa meunarodnim elementom zakonodavac je odredio koje je pravo najblie spornom odnosu i to se pravo treba primijeniti. Ipak, moe se desiti, da stvarno mjerodavno pravo ne bude primijenjeno jer njegove kolizione norme (zakonodavac te drave) ne smatraju da je to pravo najpodesnije za regulisanje spornog odnosa, nego upuuju na primjeni nekog drugog prava, koje po shvatanju tog zakonodavstva bolje odgovara spornom odnosu.

Ako po miljenju stranog zakonodavca ije je pravo mjerodavno na taj odnos potrebno primijeniti pravo polazne drave, radi se o uzvraanju, a ako je potrebno primijeniti pravo neke tree drave radie se o preupuivanju. Naelo uzvraanja i preupuivanja renvoi, izraeno je i u lanu 6. ZMPP, tako da iti propisuje ako bi prema odredbama zakona trebalo primijeniti pravo strane drave, tada se uzimaju koliziona pravila strane drave koja upuuju na mjerodavno pravo u sporovima sa stranim elementom, pa ako pravila strane drave upuuju na domae pravo prinijenie se pravo Bosne i Hercegovine ne uzimajui u obzir pravila o odreivanju mjerodavnog prava. Kod primjene naela uzvraanja i preupuivanje, u pravnoj teoriji i sudskoj praksi pojavilo se sporno, dali u takvoj situaciji kod odreivanja mjerodavnog prava primijeniti domae materijalnno pravo ili kolizionu normu o upuivanju na primjenu mjerodavnog prava. U tumaenju odredbe lana 6. ZMPP, u naoj sudskoj praksi preovlauje miljenje, kao i u veini zemalja koje primjenjuju kolizione norme da se ima primijeniti domae materijalno pravo. Zaobilaenje mjerodavnog prava ( fraus legis) Kod instituta zaobilaenja mjerodavnog prava radi se o neprihvatljivosti namjere promjene poveznice. Namjera ove transakcije je izbjegavanje primjene prvobitno mjerodavnog (domaeg) prava (dolozna, fraudolozna namjera). Ovaj institut se u materijalno-pravnom smislu moe porediti sa optim principom zloupotrebe prava, prema kojoj se sve pravne ustanove formiraju sa odreenim ciljem u kojem ih treba koristiti. Ako to nije sluaj, govorimo o zloupotrebi prava, usljed koje moe nastati teta kako drugim licima, tako i cjelokupnoj zajednici. Stranke privatno pravnog odnosa sa meunarodnim elementom zaobilaze mjerodavno pravo najee u onim oblastima koje su regulisane imperativnim normama (statusni i porodini odnosi). Tako se i istorijski gledano, najpoznatiji primjeri fraudoloznog mijenjanja poveznice odnose na pitanje razvoda ili sklapanje brakova. Da bi se moglo konstatovati postojanje zaobilaenja mjerodavnog prava treba da se ustanove njegova dva konstitutivna elementa: objektivni (stvarna promjena poveznice) i subjektivni (namjera da se na taj nain izbjegne primjena prava koje bi inae bilo mjerodavno). Zakon o meunarodnom privatnom pravu Bosne i Hercegovine u lanu 5. sankcionie izigravanje domaeg prava. Tako se nee primijeniti pravo strane drave koje bi bilo mjerodavno po odredbama ovog ili drugog zakona ako bi njegovo primjenjivanje imalo za cilj izbjegavanje primjenjivanja prava Bosne i Hercegovine-Republike Srpske Naela zaobilaenja mjerodavnog prava, izraeno je i kroz pretpostavke za priznanja stranih sudskih odluka ( lan 91.) i primjenu materijalnog prava koje bitno odstupa od prava koje bi se primijenilo na statusna pitanja domaih dravljana ( lan 98.). ODREIVANJE MJERODAVNOG PRAVA INOSTRANOSTI U SPOROVIMA SA ELEMENTOM

Kod odreivanja mjerodavnog prava u sporovima sa elementom inostranosti potrebno je utvrditi slijedee: -Da li se na konkretan sluaj ima primijeniti iskljuivo domae pravo? -Da li odreeni spor treba rijeiti prema pravilima meunarodnog prava ( konvencija)? -da li su strane u postupku ugovorile primjenu prava odreene drave? Ako posebnim Zakonom ili meunarodnim ugovorom nije drugaije odreeno, a ugovorne strane nisu izabrale mjerodavno pravo, i ako posebne okolnosti sluaja ne upuuju na

drugo pravo, kao mjerodavno pravo primjenjuje se pravo na koje upuuju pravila propisana ZMPP. Zakon o meunarodnom privatnom pravu, kako je ve navedeno u uvodnom izlaganju u poglavlju mjerodavnog prava regulie pitanje tzv. linog statusa fizikih lica, kao to su pravna sposobnost, poslovna sposobnost, sluajevi kada je odreeno lice po pravu drave lieno i ogranieno poslovne sposobnosti u odnosu na dravu gdje je nastala obaveza, pitanja starateljstva, proglaenje nestalog lica umrlim, dokazivanje smrti. U ovom radu obzirom na znaaj instituta, osvrnut e mo se na mjerodavno pravo kod stvarnih prava i ugovorni odnosi. a. Stvarna prava Za svojinsko pravne odnose i druga prava na stvari kao i na pravo raspolaganja stvarima u dravnoj svojini mjerodavno je pravo mjesta gdje se stvar nalazi, a ako se stvari nalaze u prevozu, mjerodavno je pravo mjesta odredita (opredjeljenja). Za svojinsko pravne odnose i druga prava na prevoznim sredstvima, mjerodavno je pravo drave iju dravnu pripadnost imaju ta sredstva ako propisima u BiH i njenim entitetima nije drugaije odreeno. Zakonodavac je prihvatio univerzalno usvojen princip rjeavanja sukoba zakona povodom stvarno pravnih odnosa. Za stvarno-pravna pitanja mjerodavno je pravo mjesta (zemlje) nalaenja stvari sa zakonodavnim rjeenjima uporednog prava koja to potvruju. Primjenu prava mjesta zemlje gdje se stvar nalazi zakonodavac predvia bez obzira da li je rije o pokretnim ili nepokretnim stvarima, vrlo rijetko zemlje predviaju npr.Kalifornija lex domicili i vlasnika na pokretne stvari.1 Kod nepokretnosti, naela prava mjesta zemlje lex rei siteaeodluuje se prije svega o tome koja se stvarna prava mogu konstituisati na konkretnoj nepokretnosti. Uslovi koji moraju biti ispunjeni da bi se neko stvarno pravo steklo ili izgubilo, tako naprimjer Ugovor o prodaji kue, stvrno pravna dejstva tog ugovora zavisila bi od zakona mjesta nalaenja nepokretnosti, a obligaciono pravna pitanja rjeavala bi se po pravu mjerodavnom za ugovor. Ta dva prava e po rjeenju Bosne i Hercegovine u konkretnom sluaju biti ista ali je mogua i situacija da e se jedno primjenjivati na stvarna prava a drugo na obligaciona prava. Pored ovako jasno postavljenog zakonskog rjeenja, odreene ivotne situacije stvaraju pravne situacije ugovorne odnose koje nije zakonodavac regulisao i koji odnosi stvaraju dilemu kod izbora mjerodavnog prava.2
1

Neosnovani su navodi tuitelja da vaei Zakon o stambenim odnosima republike Slovenije, u vrijeme zamjene stanarskih prava nije poznavao institut o zamjeni stanova, jer uvidom u Zakon o stambenim odnosima Republike Slovenije koji je objavljen u Sl. Glasniku 11. oktobra 1991.godine, utvreno je da danom stupanja na snagu ovog Zakona, prestaje da vai Zakon o stambenim odnosima Sl. list SRSlovenije br. 35/82 i 14/84., s tim to u stavu 2. l. 159. istog Zakona, stoji da se propis iz druge take prethodnog stava koristi sve do sklapanja ugovora o zakupu. Predmetni Zakon je objavljen u Sl. glasniku broj 18, 11. oktobra 1991.godine, i isti je stupio na snagu osmog dana po objavljivanju, tj. 19.11.1991.godine, a odredba lana 154. navedenog zakona, propisuje da stambeni odnosi koji su postojali na dan stupanja na snagu ovog Zakona, vae jo najvie dvije godine, pa kako je prvotueni u vrijeme zakljuenja ugovora o zamjeni stana, bio nosilac stnarskog prava, to je isti u skladu sa navedenom odredbom, kao nosilac stanarskog prava imao ovlatenja da izvri i zamjenu stanarskog prava sa drugim nosiocem stanarskog prava uz pribavljanje odreenih saglasnosti. Na osnovu izloenog, a shodno odredbi l. 21 Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima, ugovor o zamjeni stanova koji je zakljuen izmeu tuitelja i tuenog, proizvodi pravno dejstvo jer ispunjava uslove za pravnu valjanost prema mjerodavnom pravu drave na ijoj se teritoriji nalazi i to Republike Slovenije i Republike Bosne i Hercegovine ( izvod iz presude Osnovnog suda u Banja Luci broj: P-288/06). Ugovorom o zamjeni nekretnina koji je zakljuen 1993.godine u Rijeci i kojim ugovorom je izvrena razmjena nekretnina u Republici Srpskoj za nekretnine u Republici Hrvatskoj. Ugovorena je nadlenost u sluaju 4
2

Stvarno pravo steeno u inostranstvu, poslije prenoenja stvari na domau teritoriju dalje potpada pod pravo Bosne i Hercegovine sa aspekta njegove sadrine, pa mu se mogu i uskratiti dejstva ukoliko nema odgovarajui kvalitet u materijalnom pravu.3 Stvarno pravna pitanja povodom stvari u tranzitu reguliu se po pravu mjesta opredjeljenja (uvozne zemlje) to znai da e se npr.pravo Bosne i Hercegovine primijeniti za pitanje u kom momentu kupac stie svojinu na robi koja mu je od strane predhodnog vlasnika prodata u periodu dok se nalazila na putu izmeu Francuske i Bosne i Hercegovine. to znai da pravo Bosne i Hercegovine ima translativno dejstvo, to dalje znai da e on postati vlasnik robe makar mu ona nije predata ni simbolino. Da je destinacija bila Njemaka situacija bi bila suprotna poto za sticanje vlasnitva nedostaje modus koji se po Njemakom pravu trai. Ovome trebamo dodati da se pitanja prelaska rizika za propast stvari rjeava po obligacionom a ne stvarno pravnom statutu, dakle ne po zemlji opredjeljenja. Najzad pravo zemlje opredjeljenja (uvoznice, destinacije) mjerodavno je i za pitanje da li sa prenosom stvarnih prava na ispavi izdatoj povodom robe u prevozu (npr.konosman) prelazi na pribavioca i svojina na toj robi. Kod prevoznih sredstava iako se radi o odreenoj kategoriji pokretnih stvari zbog njihovog znaaja (ekonomskog, bezbjedonosnog) treba tretirati kao nekretnine i za njih se uspostavljaju i knjige u kojima se vri njihova registracija, te upis i registar imaju konstitutivni stvarno pravni karakter, a same te stvari dobijaju nakon upisa, nacionalnu pripadnost drave u ije su registre unijete.
spora Opinskog suda u Rijeci. Ugovara iz Rijeke podnosi tubu za utvrenje nitavosti takvog ugovora obzirom da je zakljuen bez saglasnosti volja za vrijeme rata i neposredne ratne opasnosti kod Osnovnog suda u Banjaluci. Tuena strana sa prebivalitem u Banjaluci istie prigovor mjesne nenadlenosti iz iz razloga da se radi o nekretninama koje su bile predmet razmjene a koje se nalaze i u Banjaluci i u Rijeci, sa prijedlom da se u smislu odredbe lana 16 stav 3 Zakona o parninom postupku RS oglasi nenadlenim i tubu odbaci. U konkretnom sluaju radi se o pravnoj situaciji da je predmet obligaciono pravnog odnosa razmjena nekretnina, dakle nekretnine se nalaze na teritoriji dvije drave. Konkretan sluaj ni sam zakonodavac nije regulisao, ali se ini razumnim rjeenje kod rjeavanja samog stvarnog prava ili obligacionih prava da pada pod zakon mjesta nalaenja nepokretnosti iji vlasnik trpi ogranienja, dakle u konkretnom sluaju ukoliko u obligaciono pravnom odnosu u kojem su stranke ugovorile nadlenost suda i strana koja prigovara nadlenosti duna je dokazati da je druga ugovorna strana strani dravljanin i da predmet spora koji proistie nije stvarnopravnog karaktera, u protivnom ostala bi nadlenost domaeg suda da rjeava po predhodnom sporu. Mjerodavno pravo je pravo nalaenja nepokretnosti, odnosno pravo zemlje tuenog koji u ovom sudskom postupku trpi ogranienja.

.Kod pokretnih stvari kod primjene mjerodavnog prava problemi se javljaju obzirom na injenicu da pokretne stvari nisu vremenski i prostorno fiksirane i iste se mogu premjetati iz jedne u drugu zemlju. Te kako u konkretnim sluajevima primjeniti pravo zemlje gdje se stvar nalazi te dolazi do problema u nauci poznat pod nazivom mobilni sukob zakona. Ni ovaj problem ZRSZ nije rijeio te je u praksi pruena ansa za inventivnost tako npr: Odraj zapoet u Njemakoj, nakon 2 godine dravine dralac je doao u BiH zajedno sa stvari, te nakon jo 2 godine dolazi do podnoenja tube pretedenta na svojinu. Dralac bi mogao istai da je stekao svojinu odrajem jer je proteklo 3 godine dravine, ali tuilac tada insistira na primjeni Njemakog desetogodinjeg roka odraja. Problem se svodi na stvarno pravno pitanje sticanja svojine odrajem a na osnovu lana 18 ZRSZ mjerodavno je pravo mjesta nalaenja stvri. Sudska praksa je zauzela stanovite da se kao mjerodavno pravo ima primjeniti pravo one zemlje na ijoj se terotoriji stvar nalazila u momentu kada su se po tom pravu stekli svi uslovi za nastanak ili prestanak stvarnog prava. to znai da u uporednom meunarodnom privatnom pravu danas nije sporno da se stvarna prava steena po jednom zakonu, dok se stvar nalazila na teritoriji zemlje iji je zakon u pitanju, ne gase premjetanjem stvari na teritoriju druge drave po ijem zakonu nisu ispunjeni svi uslovi za sticanje odreenog stvarnog prava-prava vlasnitva. Meutim, iako novo pravo mora potivati prava pravilno steena po starom zakonu, daljna sadrina tog prava potpada pod novo mjerodavno pravo i titular e imati ona ovlatenja, koja mu novi zakon prua.

b. Ugovorni odnosi: Za ugovor mjerodavno je pravo koje su izabrale ugovorne strane, ako zakonom ili meunarodnim ugovorom nije drukije odreeno. Obzirom na promet roba u praksi su esti ugovorni odnosi sa meunarodnim elementom, jer su ugovori osnovni instrumenti meunarodne trgovine, a kako se s druge strane uporedno pravna rjeenja razlikuju u ugovornoj materijalno -pravnoj sferi znaaj kolizionih rjeenja se namee. Razlike u uporednom ugovornom pravu primjetne su ve u neobaveznoj fazi koja predhodni zakljuenju ugovora - u pregovorima npr.pojedina prava poznaju odgovornost za prekid pregovora, ili se razlikuju po pitanju osnova odgovornosti (deliktna ili ugovorna) i uslova njenog nastupanja.Veina prava poznaje princip ugovaranja po naelu neformalnosti dok neka zahtjevaju pismenu formu kada vrijednost pree odeeni iznos, dok odeena prava zahtjevaju za sve trgovake transakcije pismenu formu. Pojedina zakonodavstva vezuju prelaz rizika za prenos svojine a dok pojedina za sam in zakljuenja ugovora. Ugovorni status se danas svugdje u svijetu odreuje primarnom voljom stranaka, jer je stvar stranaka da li e iskoristiti svoje pravo da odrede ugovorni status ili ne. Ukoliko one to ne uine volju stranaka zamijenie volja zakonodavca i ugovor e se vezati za neko pravo po kriterijumu koji on predvia supsidijarno povezivanje Pojam autonomija volje stranaka u meunarodnom privatnom pravu predstavlja pravo ugovaraa da putem svog sporazuma odrede koje e pravo biti mjerodavno za njihov ugovor sa stranim elementom. Npr. ukoliko bi dravljanin BiH i Nijemac ugovorile mjerodavnost engleskog prava za njihov ugovor meunarodno nadlean sud Bosne i Hercegovine bi imao sva sporna obligaciono pravna pitanja rjeavati po tom pravu, koje bi iskljuilo, ne samo dispozitivne ve i imperativne odredbe svih drugih prava tzv.koliziono pravna autonomija ili autonomija meunarodnog privatnog prava. Kod izbora mjerodavnog prava kako dispozitivnih tako i imperativnih odredaba sadraj prava se cijeni prema odreenom nacionalnom opredjeljenju prava zemlje koje je izabrano, i nije mogue vriti kombinatoriku dva nacionalna prava ili kombinatoriku sa odreenim pravnim pravilima. Ugovarai su potpuno slobodni u izboru prava, oni mogu izabrati neko od prava sa kojima je njihov odnos u vezi, a mogu je i izbor neutralnog prava, prava koje ni sa odnosom ni sa strankama nema nikakve veze. Ugovaraima e se dozvoliti pravo izbora tj. odreivanje ugovornog statusa samo ako u ugovornom odnosu postoji makar jedan element inostranosti. Pri tom je dovoljno da se odnos bilo kojim od svojih elemenata vee za inostranstvo (dravljanstvo, prebivalite ili boravite ugovaraa, mjesto zakljuenja ili izvrenje ugovora, mjesto nalaenja njegovog predmeta), ali je potrebno da se objektivno vee. Ukoliko domai sud nae da su svi elementi ugovora vezani za Bosnu i Hercegovinu a stranke su odredile da je mjerodavno pravo neke strane zemlje treba postupati kao da sporazuma nema i primijeniti materijalno pravo Bosne i Hercegovine, odnosno njenih entiteta. Izraavanje volje kod izbora mjerodavnog prava moe biti izriito i preutno, izbor prava je izriit ukoliko su se ugovarai u ugovoru i kasnije sporazumjeli o mjerodavnom pravu, a pod preutnom autonomijom treba podrazumjevati situaciju u kojoj sud iz odredaba ugovora i okolnosti sluaja izvodi zakljuak da su ugovarai imali u svjesti jedno pravo kao mjerodavno za njihov ugovor, mada ga u formi izbora ili ak uopte nisu spomenuli. Kod rjeavanja ovih pitanja u pravnoj praksi se spominju odreene indicije preko kojih sud moe doi do zakljuka o saglasnosti volja stranaka kao to su:

izbor suda jedne zemlje ili arbitrae sa sjeditem u odreenoj zemlji, kada se dolazi do zakljuka o izboru prava zemlje suda odnosno arbitrae - pozivanja na lokalne obiaje ili zakone odreene zemlje u toku spora, - koritenje tipskih ugovora ili optih uslova poslovanja zasnovanih na pravu odreene zemlje, - izbor jezika ugovora, - upotreba termina ili instituta karakterisitinih za pravo odreene zemlje, - izriito ugovaranje zajednikog mjesta ispunjenja ili zakljuenja ugovora, - zajednika nacionalnost ili sjedite ugovaraa, - izbor valute ugovora. Ranija praksa sudova bive Jugoslavije davala je presudan znaaj kod autonomnog izbora mjerodavnog prava preutnom autonomijom volje izboru jugoslovenskog suda ili arbitrae, pa je iz te indicije izvodila zakljuak da su stranke preutno optirale za jugoslovensko pravo kao mjerodavno pravo, uprkos injenici da su ostale indicije upuivale na pravo druge zemlje. Ovo je razumljivo, jer je domaem sudu najblia primjena domaeg prava. Danas se uglavnom smatra da ni jedna indicija ne moe biti samostalna i samodovoljna. Zakljuak o preutnoj prorogaciji moe se izvesti samo na osnovu cjelokupne slike, te bi domai sudovi mogli izvoditi zakljuak samo ukoliko veina od nabrojanih indicija upuuje na primjenu istog prava. Momenat do kojeg ugovarai mogu izvriti sporazumijevanje u pogledu izbora mjerodavnog prava se moe dozvoliti i za vrijeme suenja kao i promjena ve izabranog prava (ukoliko to ne ide na tetu prava koje su u meuvremenu stekla trea lica). Kod ocjene punovanosti sporazuma o izboru prava sudovi daju po pravu koje su stranke izabrale kao mjerodavno za osnovni pravni posao i koje e biti mjerodavno ukoliko je sporazum o izboru punovaan. Ukoliko u ugovoru postoje kontradiktorni prijedlozi o izboru mjerodavnog prava sud e primijeniti svoju kolizionu normu, na osnovu koje e odrediti lex contractus kao da sporazuma o izboru nema ( tj. primijenie l. 20. ZMPP).Tako odreeno pravo imalo bi za zadatak samo da odgovori na pitanje da li je saglasnost o izboru postignuta ili ne. Meutim, moramo napomenuti da ogranienje autonomije volje moe postavljati jedna posebna vrsta normi, radi se o normama neposredne primjene, pod kojima podrazumijevamo materijalno pravne norme meunarodnog privatnog prava svake zemlje, ija je imperativnost jaa od imperativnosti normi unutranjeg materijalnog prava, koje same odreuju domen svoje primjene definiui injenino stanje sa stranim elementom na koje se moraju primijeniti i time eliminiui primjenu stranog prava koje je njima suprotno. One u sebi sadre minimum standarda ponaanja u pravnom saobraaju od koga se ne moe odstupiti poto tite dravnu organizaciju, ekonomiju, slabiju stranu itd. Njihov je zatitni cilj uvjek toliko znaajan da eleminie kolizioni nain regulisanja odnosa.4 Odredbe lana 20. ZMPP poblie odreuju koje se mjerodavno pravo primjenjuje ako nije izabrano mjerodavno pravo i ako posebne okolnosti sluaja ne upuuju na drugo pravo. Kod rjeavanja problema predvienih navedenom lanu treba poi od kombinacije principa najblie veze i principa karakteristine prestacije i odnos ova dva principa treba shvatiti na sledei nain:

Tako napr. nee proizvoditi dejstvo ugovor u kojem su stranke izabrale odreeno mjerodavno pravo o licenci iga ukoliko je njen sticalac dravljanih BiH, ako nije praen ugovorom o transferu tehnologije koja obezbjeuje isti kvalitet robe, sem i kada sticalac ve posjeduje takvu tehnologiju, dakle radi se o normama neposredne primjene prema odredbama Zakona o zatiti iga (Sl.list SFRJ 34/81). Za razliku od sudova koji su u stanju ponekad da preu preko klauzule o izboru mjerodavnog (stranog prava) i primjene domae pravo spoljno trgovinska arbitraa je u pravcu izbora mjerodavnog prava daleko fleksibilnija. 7

1.

Kad konstatuje da nema sporazuma ugovaraa o izboru prava sud e ex offo pristupiti iznalaenju prava kome ugovor gravitira, s kojim je u najblioj vezi a ova obaveza suda proizilazi iz umetnute reenice prvog stava lana 20 Ako posebne okolnosti sluaja ne ukazuju na drugo pravo. U iznalaenju zakona na koga ukazuju posebne okolnosti sud je duan da kvantifikuje veze ugovora u pitanju sa pojedinim zemljama, ali ih mora i vrednovati a kriterijum vredovanja je preputen sudu uzimajui u obzir sve geografske ali i druge veze. Vezivanje ugovora mora se dovesti u kontekst sa spornim pravnim pitanjem, pa zapravo i vrjednosni sud zavisi u mnogome od njega. npr.

Ako je sporna punovanost ugovora veu teinu bi trebalo davati mjestu zakljuenja ugovora, ako je sporna kamata vei znaaj dobija mjesto izvrenja ugovora i pri tom je potrebno da vei broj veza vodi istom pravu, da bi se ono proglasilo pravom najblie veze ugovora. 2. Ukoliko je to nemogue, ukoliko su veze sa pojedinim zemljama rasute treba pronai pomoni izlaz kao na primjer, primijenie se pravo prebivalita ili sjedita, nosioca karakteristine prestacije a to je iz sutine-bia svakog ugovora i odreena je karakteristinom prestacijom ugovora kao tipa, a ova prestacija odreena je ekonomski i socioloki bitnom funkcijom za zadovoljenje potreba.npr. Kod ugovora o kupoprodaji obaveza prodavca odreuje bit ugovora o prodaji to treba primijeniti na taj ugovor zakon sjedita prodavca. Pojedini ugovori su koliziono-pravno regulisani specijalnim zakonima koji iskljuuju ZMPP a to su Zakon o pomorskoj i unutranjoj plovidbi, Zakon o obligacionim i osnovnim materijalno pravnim odnosma u vazdunoj plovidbi, Zakon o mjenici, Zakon o eku a i ugovori o prometu nepokretnosti podlijeu posebnom reimu koji je regulisan narednim lanom 21.ZRSZ. Pravo mjerodavno za ugovor bez obzira na to da li se do tog pava dolo na osnovu lana 19 ili lana 20 ZRSZ regulie veinu spornih pitanja koja povodom njega mogu nastati. Meutim, u fazi pregovora i kada bi se odgovornost za prekid pregovora smatrala ugovornom nema mjesta primjeni lex contractus ugovornog prava i mjerodavno bi bilo pravo domicilna lica koja pregovore prekida. c. Ugovori povodom nekretnina Za ugovore koji se odnose na nepokretnosti iskljuivo je mjerodavno pravo drave na ijoj se teritoriji nalazi nepokretnost. lan 21 ZRSZ za ugovore koji se tiu nepokretnosti iskljuuje primjenu autonomije volje kao i primjenu poveznica iz lana 20 koje vae za ostale ugovore i predvia iskljuivu primjenu zakona mjesta nalaenja nepokretnosti, to je uobiajeno u uporednom pravu. Ovo bi se pravo imalo primjenjivati na sva sporna obligaciono pravna pitanja koja iz ugovora mogu nastati i isto pravo vai i za formu ugovora koje se tiu nepokretnosti, ime je za ove ugovore iskljuena primjena lana 7 ZRSZ. Dilema nastaje u sluaju kada zakon mjesta nalaenja stvari i za ove ugovore dozvoljava izbor prava, npr. ako se nepokretnost nalazi na teritoriji vajcarske a prema vajcarskom pravu ugovarai predvide nadlenost suda BiH i mjerodavnost prava BiH. Ako do spora doe koje e pravo domai sud primjeniti? U konkretnom sluaju bi se prihvatila autonomija volje, mada s druge strane ako se za svaki tip ugovora sudi po pravu zemlje suda a posmatrajui to u kontekstu lana 21 ZRSZ svako sporazumjevanje o izboru bilo bi nitavo. Do primjene domaeg prava dolo bi se i na osnovu lana 6. navedenog zakona koji predvia princip uzvraanja i preupuivanja.

d. Vanugovorna odgovornost za tetu Na vanugovornu odgovornost za tetu, ako za pojedine sluajeve nije drukije odreeno, mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvrena ili pravo mjesta gdje je posljedica nastupila, zavisno od toga koje je od ta dva prava povoljnije za oteenika. Za protivpravnost radnje mjerodavno je pravo mjesta gdje je radnja izvrena ili gdje je posljedica nastupila, a ako je radnja izvrena ili je posljedica nastupila na vie mjesta, dovoljno je da je radnja protivpravna po pravu bilo kog od tih mjesta.5 Ovo pravilo se ne primjenjuje u sluaju kada postoje specijalne kolizione norme za pojedina pitanja vanugovorne odgovornosti.6 Meutim, primjena ZMPP nije iskljuena ukoliko se zahtjev usmjeri na servisera ili prodavca vozila, na vlasnika puta ili organizaciju za odravanje puteva, i na druga lica koja odgovaraju za postupke tetnika (npr. roditelji). Konvencijsko koliziono rjeenje ne primjenjuje se ni na regresne zahtjeve izmeu lica odgovornih za tetu, na regresne zahtjeve i subrogaciju prema osiguravajuim kompanijama, ali je u sferi konvencije pitanje prava na direktnu tubu prema osiguravajuem drutvu i regresne zahtjeve ustanova socijalnog osiguranja (lan 2. i 9. Konvencije-pravila povezivanja koja sadri konvencija veoma su komplikovana). Haka konvencija o pravu primjenjivom na odgovornost proizvoaa za tetu nastalu od proizvoda sadri pravila koja se primjenjuju za odreivanje mjerodavnog prava za presuivanje
5

Odreivanje mjesta zemlje gdje je posledica nastupila, treba shvatiti mjesto gdje je povrijeeno zatieno dobro, ali i mjesto gdje je nastala teta ukoliko to nisu ista mjesta. Tako u predmetu P-3048/88 ukinuto VSS Rev-2304/89 iz razloga koji su za ovaj komentar i relevantni. Optinski sud usvaja tubeni zahtjev za naknadu tete koju je u Jugoslaviji bik tuenog nanio vozilu tuioca, a koje je ovaj popravio u Austriji gdje je na privremenom radu. teta se smatra dospjelom u trenutku nastanka, a za tuioca je ona nastala kada je izvrio popravku. Ako se da zakljuiti da vrijeme odreuje mjesto ovdje je implicintno sadran i sud da je teta nastala u Austriji. Slino ovome u predmetu VSS Rev-760/89 tuilac je pretrpio povrede slomljeni zubi, povrede ramena itd. u vozu u neposrednoj blizini Beograda. Tuilac se lijeio u Njemakoj gdje je i putovao. Sud konstatuje danom nastanka tete smatra se momenat saznanja za obim i visinu tete odnosno zavretak lijeenja, a kako je oteeni strani dravljanin nesporno imao trokove lijeenja u Njemakoj, kako tamo nije dobivao platu itd. nije teko zakljuiti da je posledica nastupila u Njemakoj. Zbog toga je ovaj predmet interesantan i sa aspekta merituma spora jer se tueni branio prigovorom zastarjelosti potraivanja izmeu momenta nastanka tete i utuenja. Poto je prolo vie od 2 godine od nastanka tete, a po zakonu o ugovorima o prevozu u eljeznikom saobraaju, na koji se tueni poziva rok zastarjelosti iznosi 2 godine. Sud ne konstatuje postojanje stranog elementa i sukoba zakona primjenjuje navedeni zakon i tubeni zahtjev je time odbijen. Da je VSS primjenio ZMPP rezultat spora bi bio obrnut ovo stoga to je po lanu 28 ZRSZ za spor moralo biti mjerodavno ili pravo mjesta radnje (jugoslovensko pravo) ili pravo mjesta posljedice (njemako pravo) i to ono od njih koje je povoljnije za rtvu. O tome koje je pravo povoljnije sud vodi rauna ex oficio i na njemu je i vrjednosni sud to u konrketnom sluaju nije teko donijeti poto su rokovi zastarjelosti dui od njihovih jugoslovenskih pandana.
6

Zakon o pomorskoj i unutranjoj plovidbi, zakon o obligacionim i osnovnim materijalno pravnim odnosima u vazdunoj plovidbi. Najvei broj sluajeva vanugovorne odgovornosti za tetu izuzet je iz nadlenosti ZMPP, zbog injenice da je Jugoslavija ratifikovala Haku konvenciju o mjerodavnom pravu za drumske saobraajne nezgode, a koju konvenciju je preuzela i Bosna i Hercegovina. Konvencija koliziono regulie pitanje vanugovorne odgovornosti koja proizae iz saobrajne nezgode (an 1) a primjenjuje se bez uslova reciprociteta (lan 11) to znai da su je jugoslovenski sudovi (u koliko su meunarodno nadleni), a sada sudovi Bosne i Hercegovine duni primijenjivati i kada je saobraajni udes vezan za zemlje koje nisu ratifikovale, pa makar mjerodavno pravo do koga se doe njenom primjenom bilo pravo drave nelanice. Konvencija definie pojam nesree i time odreuje injenino stanje u kome je iskljuena primjena ZMPP, a to je svaka saobraajna nesrea u kojoj uestvuje jedno ili vie vozila, motornih ili ne (znai i bicikl ili zaprena vozila) koja se dese u saobraaju na javnom putu, povrinama otvorenim za javnost ili privatnim povrinama, kojima odreena lica imaju pristup (npr. fabriki krugovi). Za sva pitanja vanugovorne odgovornosti koja nastaju iz opisane nezgode mjerodavno pravo se odreuje od strane domaeg suda primjenom kolizionih normi konvencije, a ne ZMPP.

vanugovorne odgovornosti proizvoaa za tetu koju je proizvod uinio treim licima i za odnose pokrivene Konvencijom iskljuena je primjena ZMPP. NADLENOST I POSTUPAK U SPOROVIMA SA ELEMENTOM INOSTRANOSTI ZMPP sadri pravila o meunarodnoj nadlenosti sudova i drugih organa u BiH. Zakon o parninom postupku (Slubeni glasnik Republike Srpske broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07 i 49/09 - u daljem tekstu: ZPP) odredbom lana 458. preuzeo je odredbe koje reguliu postupak pred sudom tj. koje obuhvataju niz pravila koja se odnose na neke procesne situacije sa meunarodnim elementom i to odredbe od l. 46 do 68 i l. 79 do 101 Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odrenim odnosima ( SL.list SFRJ 43/82). Pravila o optoj meunarodnoj nadlenosti sudova u Bosni i Hercegovini u parninom postupku proizilaze iz odredaba Zakona o parninom postupku (entitetskih i BiH) tako npr: odredbama lana 25 i 26 ZPP-a Republike Srpske odreuju se pravila o nadlenosti sudova u sporovima sa meunarodnim elementom, s tim to odredba lana 458. ZPP-a upuuje i na pravila primjene odredaba lana 46 do 48 ZMPP i lana 79. do 101. u odnosu na primjenu pravila nadlenosti sudova sa meunarodnim elementom, tako lan 46. ZMPP propisuje pravila o optoj nadlenosti suda u parninim i vanparninim postupcima, te pravila o odreivanju nadlenosti istog suda za materijalne suparniare. Pod pojmom meunarodne nadlenosti podrazumjeva se nadlenost organa neke drave za odluivanje u pravnim stvarima sa elementom inostranosti. Pravila o meunarodnoj nadlenosti nisu pravila o razgranienju nadlenosti izmeu domain i inozemnih organa, to nisu pravila koja bi direktno odreivali kada e u odreenoj pravnoj stvari biti nadlean domai a kada strani organ. Pravila o meunarodnoj nadlenosti prvenstveno ureuju nadlenost organa Bosne i Hercegovine, utvruju pretpostavke za utemeljenje te nadlenosti, odnosno za njeno iskljuenje. Time to utvruju kriterije i prirodu nadlenosti organa, ta pravila posebno odreuju i stav naeg prava prema nadlenosti stranih organa, postavljaju granice u kojima je domai pravni poredak spreman prihvatiti nadlenost tih organa, koja proizilazi iz normi poretka kojima oni pripadaju. U sluajevima u kojima je propisana elektivna i supsidijarna nadlenost organa BiH na poredak pristaje na nadlenost stranih organa, iskljujuujui nadlenost organa BiH. Nae pravo posredno pokazuje da smatra da su strani organi iskljuivo nadleni. Ovaj razliit odnos prema nadlenosti stranih organa praktino dolazi do izraaja povodom priznanja i izvrenja njihovih odluka, odnosno povodom priznanja litispendencije pred stranim sudom, te odluke donsene u pravnim stvarima u kojima je propisana iskljuiva nadlenost organa BiH. U pravilu se nee priznati i izvriti u BiH odnosno sud BiH nee u tim stvarima uvaiti raniju litispendenciju pred stranim organom. Treba imati na umu da se nekim meunarodnim sporazumima izravno ureuje nadlenost sudova drava ugovornica. Reprezentativna je u tom smislu Evropska konvencija o sudkoj nadlenosti i izvrenju odluka u graanskim i trgovakim stvarima iz 1968.godine. ZMPP je osnovni pravni izvor pravila o meunarodnoj nadlenosti organa BiH u statusnim, porodinim, imovinskim i drugim materijalno-pravnim odnosima, a opti pravni izvor je zato to se pravila koja sadri ovaj zakon primjenjuju uvijek osim u sluajevima koji su ureeni drugim materijalnim propisima (zakonima BiH i entitetskim zakonima ili meunarodnim ugovorima).

10

Opta nadlenost u stavu 1 lana 46. prema prebivalitu tuenog postoji nezavisno od toga da li je tueni dravljanin Bosne i Hercegovine, relevantna je samo okolnost da li on ima prebivalite u Bosni i Hercegovini, a pojam pebivalita prema ovoj zakonskoj odredbi je mjesto u kojem se graanin nastanio s namjerom da u njemu stalno ivi. Supsidijarna opta nadlenost sudova u Bosni i Hercegovini u parninom postupku je boravite tuenog a boravite je mjesto u kojem graanin privremeno boravi. Dakle, pojam boravita preciznije se definie kao mjesto privremenog zadravanja fizike osobe u kome ne namjerava trajno boraviti, a primjena nadlenosti prema boravitu tuenika je samo u onom sluaju kad tueni nema prebivalite u Bosni i Hercegovini niti u kojoj drugoj dravi, a i dalje je irelevantno pri tome ije su stranke dravljani. Primjena odredaba o pomonoj nadlenosti prema boravitu tuenika u onim sluajevima za kojim posebnim pravilima predvieno da u njima posebna nadlenost tog suda postoji i kad tuenik nema pebivalite u BiH, dakle u kojima se kriteriji opte nadlenosti ograniava samo na prebivalite tuenog. Nadlenost domaeg suda za materijalne suparniare, utvrene su pretpostavke za atrakcionu nadlenost suda BiH, a za atrakcionu nadlenost suda BiH za sve materijalne suparniare dolazi se i kad (samo) jedan od tih suparniara ima prebivalite odnosno sjedite u Bosni i Hercegovini. Do atrakcije ne dolazi se ako koji od suparniara ima samo boravite u Bosni i Hercegovini. Materijalni suparniari su oni koji su u pogledu pedmeta spora u pravnoj zajednici ili ako njihova prava odnosno obaveze proistiu iz iste injenine i pravne osnove, a o pojmu materijalnog suparniarstva poblie govore odredbe Zakona o parninom postupku (l. 366 ZPP-a), a osnovu za ocjenu da li se radi o materijalnim suparniarima predstavljaju navodi u tubi i u ovom sluaju procesna norma kad utvruje pretpostavke za materijalno suparniarstvo se slui kriterijima materijalnog prava, od kojeg e zavisiti kvalifikacija i odluka o predmetu spora. Odredba lana 47. ZMPP regulie iskljuivu nadlenost suda BiH koja postoji kad je to zakonom ZRSZ ili drugim zakonom izriito odreeno. Sluaj iskljuive nadlensti sudova BiH u svom pretenom dijelu utvreni su u ZMPP, meutim takva nadlenost predviena je i u drugim republikim i entitetskim zakonima tako je Zakonom o parninom postupku odreeno o iskljuivoj nadlenosti suda Republike Srpske odnosno Federacije ili nadlenost suda Bosne i Hercegovine, a iskljuiva nadlenost se utvruje i po meunarodnim konvencijama, tako za sve tube u smislu jedinstvenih pravilima o meunarodnom prevozu putnika i prtljage eljeznicama prema Konvenciji o meunarodnim prevozima eljeznicama utemeljene na odgovornost eljeznice za smrt i ozlede putnika, nadleni su samo sudovi drave na ijem se teritoriju dogodila nesrea, osim ako nije drugaije odreeno sporazumom izmeu drava ili koncesijama. Ostale tube utemeljene na tim pravima mogu se podnositi samo kod nadlenog suda drave kojoj pripada tuena eljeznica, osim ako nije to drugo odreeno sporazumom izmeu drava. Prema jedinstvenim pravilima o ugovoru o meunarodnom prevozu robe eljeznicama tube utemeljene na tim pravilima mogu se podizati samo kod nadlenog suda drave kojoj pripada tuena eljeznica, osim ako nije drukije odreeno sporazumom izmeu drava iili koncesijama (lan 56 stav 1). Prema odredbi lana IX meunarodne konvencije o graanskoj odgovornosti za tetu uzrokovanu zagaivanjem na teritoriju ukljuujui teritorijalno more jedne ili vie drava ugovornica zahtjev za nakandu tete moe se podnijeti samo pred sudovima drava ugovornica . Beka konvencija o graanskoj odgovornosti za nuklearne tete predvia da e za tube, podnesene u smislu lana 2. te konvencije, biti iskljuivo nadleni sudovi strane ugovornice na ijoj teritoriji je dolo do nuklearne nezgode.

11

Ako u stranoj dravi postoji nadlenost stranog suda u sporovima protiv dravljanina BiH po kriterijumima o nadlenosti kojih nema u odredbama o nadlenosti suda BiH, ti kriterijumi e biti mjerodavni za postojanje nadlenosti suda BiH u sporovima u kojima je tueni dravljanin te strane drave.( retorziona nadlenosti) Meunarodnu nadlenost svojih sudova svaka drava ureuje svojim kriterijumima to ih sama propisuje. Samo iznimno u odreivanju nadlenosti svojih sudova drave upuuju na kriterije po kojima druge drave utvruju nadlenost sudova koji im pripadaju. Jedan od takvih sluajeva predstavlja odredba lana 48. ZMPP i po ovoj odredbi da bi za postojanje nadlenosti suda bili mjerodavni kriteriji po kojima u stranoj dravi postoji nadlenost stranog suda a potrebno je: - da je tueni u sporu pred domaim sudom bude dravljanin odreene strane drave - da u toj dravi postoji nadlenost njenog suda u sporovima protiv dravljanina BiH po kriterijima kojih nema u odredbama o nadlenosti suda BiH Odredba lana 49. ZMPP predvia mogunost da se stranke mogu sporazumjeti o nadlenosti stranog suda samo ako je bar jedan od njih strani dravljanin ili pravno lice sa sjeditem u inostranstvu, a nije u pitanju spor za koji postoji po odredbama ovog ili drugog zakona iskljuiva nadlenost suda BiH. Isti lan predvia da se stranke mogu sporazumjeti o nadlenosti suda BiH ako je bar jedna stranka dravljanin BiH ili pravno lice sa sjeditem u BiH.7
7

Iz stanja prvostepenog spisa utvreno je da je tuiteljica tubenim zahtjevom potrauje dug od tuenog, a radi neispunjenja ugovora koji je tuiteljica zakljuila sa tuenim dana 07.09.2000. godine, kojim ugovorom su regulisani meusobni odnosi izmeu tuiteljice i tuene o angaovanju tuiteljice u svojstvu igraice za koarkaku sezonu 2009. 2010.godinu. predmetnim ugovorom izmeu ostalog stranke su ugovorile; da ugovorne strane zadravaju pravo da podnesu bilo kakvu albu koja proistie ili je u vezi sa ovim ugovorom i to arbitranom vijeu sa seditem u enevi (vajcarska) gdje e jedan sudija, imenovan od strane presedavajueg vea, odluivati u skladu sa arbitranim pravilima ( lan 13.); da zasjedanje bilo kojeg arbitranog vea se odrava u enevi ( lan 14.; da se arbitraa sprovodi u skladu sa poglavljem 12. vajcarskog zakona o meunarodnom privatnom pravu bez obzira na prebivalite ugovornih strana. Jezik koji se sprovodi arbitraa je engleski ( lan 14); lanom 16. i 17. predmetnog ugovora dogovoreno je pravo na albu arbitranog suda i mjerodavno pravo u postupku arbitrae. Po prigovoru tuene prvostepeni sud zakljuuje da su stranke ugovorile nadlenost arbitrae, te s pozivom na odredbe lana 438. i 199. Zakona o parninom postupku (Sl. glasnik RS br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07 u daljem tekstu skraeno ZPP-a) donosi pobijano rjeenje. U navodima albe tuiteljica istie da izmeu stranaka nije ugovorena arbitraa, ve je ugovorom ostavljena mogunost da se stranke albom obrate arbitrai, a iste nisu iskljuile sudsku nadlenost. Osporena prvostepena odluka nije pravilna. Tubom se zahtijeva ispunjenje obaveze koju je tueni preuzeo ugovorom zakljuenim sa tuiteljem kao igraem dana 07.09.2000. godine. Ugovor je jedan od osnovnih izvora obligacija i nema sumnje da su za rjeavanje sporova iz takvog osnova nadleni redovni sudovi u skladu sa odredbom lana 26. do 28. Zakona o redovnim sudovima Republike Srpske ( Slubeni glasnik RS br. 111/04 do 37/09). Odredbom lana 42. Zakona o sportu ( Slubeni glasnik RS br. 4 /02), propisano je da sportisti imaju sva prava graana utvrena Ustavom i zakonom, a posebno ona prava koja su utvrena optim naelima ovog zakona i odredbama koje se odnose na bavljenje sportskim aktivnostima, udruivanje i uslove pod kojim obavljaju svoju aktivnost. Odredbom lana 46. Zakona o rjeavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u odreenim odnosima ( SL. list SFRJ 43/82), a koji zakon se primjenjuje u Republici Srpskoj, temeljem odredbe lana 458. ZPP-a, utvrena je nadlenost suda Bosne i Hercegovine u sporovima sa elementom inostranosti, te nadlenost suda BiH postoji ako tueni ima prebivalite, odnosno sjedite u BiH. U konkretnom sluaju iz sadraja ugovora moe se zakljuiti da je tuiteljica dravljanin Srbije ( lan12 ugovora). Iz navedeneih zakonskih odredbi proizilazi da, sportisti kao i svi drugi graani, mogu traiti zatitu i ostvarivanje prava koja im pripadaju u postupku pred nadlenim redovniim sudom. Odredbom lana 434. ZPP-a, propisano je da se stranke mogu sporazumjeti da rjeavanje spora povjere arbitrai, osim ako se radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati u smislu lana 3. stav 2. ovog zakona, a odredba lana 435. propisuje da se ugovor o arbitrai moe zakljuiti kako u pogledu odrenog spora, tako i u pogledu buduih sporova koji mogu proizai iz odreenog pravnog odnosa. Ugovor o arbitrai punovaan je samo ako je zaljuen u pismenom obliku i ako su ga potpisale sve stranke. Ugovor o arbitrai zakljuen je u pismenom obliku i kad je zakljuen razmjenom pisama, telegrama, teleksa ili drugih sredstava telekomunikacija koja omoguavaju pismeni dokaz o zakljuenom ugovoru. Ugovor o arbitrai zakljuen je u pismenom obliku i kad je zakljuen razmjenom tube u kojoj tuilac navodi postojanje 12

Odredbe ovog zakona se ne primjenjuju kada je u pitanju nadlenost u stvarima postojanja ili nepostojanja braka branim sporovima i u postupcima za raspravljanje zaostavtine. Prorogacija nadlenosti moe biti izriita i preutna, a ugovor o prorogaciji moe se zakljuiti nakon to je odreeni spor nastao ili kao uglavak nekom ugovoru kojim se utvruje meunarodna nadlenost za rjeavanje sporova koji bi mogli nastati u vezi sa tim ugovorom, a odredba lana 49. utvruje pretpostavke za izriitu prorogaciju na nadleost stranog suda odnosno odreene su pravne stvari u kojima prorogacija nadlenosti nije doputena. Kad nadlenost suda BiH zavisi od pristanka tuenog da sudi sud u Bosni i Hercegovini smatra se da je tueni dao pristanak podnoenjem odgovora na tubu, odnosno prigovora na izvrni prijedlog, a nije osporio nadlenost ili se upustio u raspravljanje (lan 50. zakona). U sporovima o vanugovornoj odgovornosit za tetu nadlenost suda BiH postoji ako ta nadlenost postoji po odredbama lana 46 i 50 do 52 ZMPP ili ako je teta nastala na teritoriji BiH. Dakle u sporovima u vanugovornoj odgovornosti za tetu nadlenost sudova u BiH u smislu odredbe lana 53. stav 1. ZMPP alternativno postoji: ako tuenik ima prebivalite ili sjedite u BiH (lan 41 stav 1) ako tuenik koji nema prebivalite u BiH ili kojoj drugoj dravi ima boravite u BiH (lan 46 stav 2.), - ako su parnine stranke dravljani BiH i kada tuenik koji inae ima prebivalite u kojoj drugoj dravi ima boravite u BiH (lan 46 stav 3.) - ako barem jedan od vie tuenih materijalni suparniara ima prebivalite ili sjedite u BiH (lan 46 stav 4.) - ako je tuenik ne osopravanjem nadlenosti suda BiH dao svoj pristanak na nadlenost tog suda ( lan 50.), - ako je tuenik dravljanin BiH koji ivi u inostranstvu gdje je upuen na rad, a imao je pebivalite u BiH (lan 52., - ako je teta nastala na teritoriji BiH (lan 53 stav 1.), Kriteriji za odreivanje nadlenosti suda BiH u sporovima o vanugovornoj odgovornosti za tetu primjenjuje se u sporovima protiv zajednice osiguranja imovine i lica radi naknade tete treim licima na temelju propisa o neposrednoj odgovornosit te zajednice kao i u sporovima o regresnim zahtjevima po osnovu naknade tete protiv regresni dunika.U vezi sa ovim sporovima poseban problem predstavlja odreivanje kruga pasivnih subjekata u tim sporovima da li se termin koristi i za domae osiguravajue kue ili i za stranog osiguravaa. Nadlenost sudova u BiH odreuje se i u sporovima za naknadu tete po meujnarodnim konvencijama tako npr.
-

tog ugovora i odgovora na tubu u kome tueni ne osporava. Ugovor o arbitrai moe se dokazivati samo ispravama. U konkretnomm sluaju parnine stranke su ugovorom od 07.09.2009.godine i to lanom 13. zadrale pravo arbitrane klauzule, odnosno pravo da podnesu bilo kakvu albu koja proistie ili je u kakvoj vezi sa ugovorom, a kojim je ugovorena i naknada tuiteljici za angaman kod tuene. Jezikim tumaenjem teksta ove odredbe, prema pravilima o tumaenju ugovora iz lana 99. Zakona o obligacionoim odnosima po stavu ovog suda ugovorne strane su ugovorile takvu klauzulu kojom izraavaju volju da u sluaju da se jedna strana obrati arbitrai ima smatrati da je ista ugovorena, dok istom odredbom nije iskljuena sudska nadlenost, te u sluaju da nezadovoljna strana u izvrenju obaveza proisteklih iz predmetnog ugovora podnese tubu nadlenom sudu ima se smatrati kao odustanak od prava na rjeavanje spora posredstvom arbitrae konkretnog pravnog odnosa. ( izvod iz rjeenja okrunog suda u Banja Luci 71 0 P 095102 11 G od 18.08.2011. godine)

13

prema ugovoru izmeu Jugoslavije i Poljske o pravnom saobraaju u graanskim i krivinim stvarima od 1960. godine obaveze koje proistiu iz protivpravnih radnji rjeavaju se po zakonodavstvu i nadleni su sudovi one Strane ugovornice na ijem teritoriju je uinjena radnja. Oteeni se moe obratiti i sudu strane ugovornice u kojoj je mjesto stanovanja tuenika ili sudu strane ugovornice na ijem teritoriju tueni ima imovinu. Konvencija o unifikaciji izvjesnih prava o nadlenosti graanski sudova u materiji sudara brodova od 1952. godine predvia da se tuba moe podnijeti iskljuivo pred sudom mjesta u kojem tueni ima svoje redovito boravite ili sjedite ili pred sudom mjesta u kojem je izvrena zapljena tuenog broda ili pred sudom mjesta sudara, ako se sudar dogodio u lukama ili sidritima ili unutranjim vodama. Beka konvencija o graanskoj odgovornosti za nuklearne tete iz 1963. godine predvia da su za tube u smislu II konvencije iskljuivo nadleni sudovi strane ugovornice na ijem teritoriju je dolo do nuklearne tete, ali kada se mjesto nuklearne nezgode ne moe sa sigurnou odrediti nadleni su sudovi drave u kojem se nalazi postrojenje odgovornog korisnika. Ako bi na temelju navedenih pravila bili nadleni sudovi vie od jedne strane ugovornice (ako je do nuklearne nezgode dolo izvan teritorija bilo koje strane ugovornice a djelimino na teritoriji jedne strane ugovornice), nadleni su sudovi strane ugovornice, a u svakom sluaju nadleni su sudovi one strane ugovornice koju su sporazumno odredile strane ugovornice iji bi sudovi bili nadleni u skladu sa pravilima iz iste konvencije.

Posebna meunarodna nadlenost za obligaciono pravne sporove odreena je Odredbom lana 55 ZMPP. i takva nadlenost prema istoj odredbi postoji: ako je tueni fiziko ili pravno lice koje ima sjedite u inostranstvu, ako se spor odnosi na obaveze koje su nastale u BiH i koje se moraju izvriti na teritoriji BiH, ako tueni ima na teritoriji BiH svoje predstavnitvo ili zastupnitvo ili ako je u BiH sjedite organizacije.

Odredba lana 55. ZMPP uz izvjesne izmjene odgovara i odredbi o meunarodnoj nadlenosti koja je bila ranije odreena Zakonom o parninom postupku, s tim to sadanji lan 26 Zakona o parninom postupku RS i Federacije BiH odreuje nadlenost za suenje na podruju entiteta, za sporove sa meunarodnim elementom koja je izriito odreena zakonima BiH ili entiteta ili meunarodnim ugovorom. Nadlenost sudova ovom odredbom se odreuje ako je za suenje u toj vrsti sporova nadlean sud u BiH koja proizilazi iz odredaba Zakona o parninom postupku o mjesnoj nadlenosti. Sporovi povodom nekretnine, smetanja posjeda na pokretnostima u iskljuivoj meunarodnoj nadlenosti sudova u Bosni i Hercegovini u sporovima o nekretninama koje se nalaze na teritoriji BiH i odredba lana 56. ZMPP odgovara iskljuivo mjesnoj nadlenosti u sporovima o nepokretnostima koji regulie lan 42 ZPP-a. U sporovima zbog smetanja posjeda na pokretnim stvarima nadlenost suda BiH alternativno postoji: - ako tueni ima prebivalite odnoso sjedite u BiH (lan 46 stav 1 ZMPP ) - ako tuenik koji nema prebivalite u BiH ili kojoj drugoj dravi, a ima boravite u BiH (lan 46 stav 2 ZMPP ),

14

ako su parnine stranke dravljani BiH a tueni koji moda ima prebivalite u kojoj drugoj dravi, a ima u BiH samo boravite (lan 46 stav 2 ZMPP ), ako je tuitelj osoba bez dravljanstva koja ima prebivalite u BiH a tueni koji je dravljanin BiH i koji moe ima prebivalite u drugoj dravi ima samo boravite u BiH, ako jedan od tuenika sa svojstvom materijalnih suparniara ima prebivalite odnosno sjedite uBiH, ako tuenik konkludentno pristane na nadlenost suda BiH neosporavajui njegovu nadlenost i ako je na teritoriji BiH nastalo smetanje.

Posebna meunarodna nadlenost sudova u BiH u sporovima iz imovinskih odnosa branih drugova ureena je odredbama lana 59. i 60. ZMPP i nadlenost u sporovima o imovinskim odnosima branih drugova primarno se odreuje prema kriteriju prebivalita tuenog, meutim nadlenost se odreuje u navedenim sporovima i kad tueni nema prebivalite u BiH, ako su kumulativno ispunjene sljedee pretpostavke: spor se odnosi na imovinu branih drugova u BiH, tuitelj treba imati prebivalite ili boravite u BiH u vrijeme podnoenja tube, to znai da kasnije promjene u pogledu prebivalita odnosno boravita nisu relevantne, i ne smje se raditi o imovinsko pravnom sporu za koji je drugim odredbama predviena iskljuiva nadlenost suda BiH .

U sporovima izmeu branih drugova o njihovoj imovini koja se nalazi u inostranstvu sud BiH moe u smislu odredbe lana 59 stav 2 ZMPP odluivati samo ako tuenik nema prebivalite u BiH, ako tuitelj ima prebivalite ili boravite u BiH u vrijeme podnoenja tube, ako se vei dio imovine o kojoj se stranke spore nalazi u BiH a manji u inozemstvu, ako tueni pristane da sudi sud u BiH u smislu odredbe lana 50 navedenog zakona.

Za postojanje nadlenosti suda BiH u smislu odredbe lana 59 stav 2 ZMPP irelevantno je da li su stranke dravljani BiH i osim toga nadlenost suda postoji bez obzira na to da li brak traje ili je prestao ili je utvreno da brak ne postoji. Mjesna nadlenost suda u BiH za imovinu u inozemstvu utvrivala bi se na isti nain kao i mjesna nadlenost suda u BiH za sporove o imovini koja se nalazi u BiH. Nadlenost suda BiH u imovinskim sporovima branih drugova moe se regulisati i nizom bilateralni konvencija a konvencije sa kojima je biva SFRJ uredila nadlenost u branim sporovima zakljuivanjem ugovora o regulisanju pravnih odnosa u graanskim, porodinim i krivinim stvarima su zakljuene sa ehoslovakom, Maarskom, Poljskom, Rumunijom i istim konvencijama je ureena i nadlenost suda u imovinskim sporovima branih drugova sa meunarodnim elementom.

Banja Luka, decembar 2011.godine

15