Morfologija

* Dio nauke o jeziku koji se bavi tvorbom rijeci, vrstama rijeci i njihovim oblicima naziva se morfologija. Medjutim, ona se moze javljati u dva vida: ako se bavi samo vrstama rijeci i njihovim oblicima, onda je rijec o morfologiji u uzem smislu, ako pored toga obuhvata i tvorbu rijeci, tada govorimo o morfologiji u sirem smislu. Osnovna jezicka jedinica je morfem. Morfem (grc.morfe=oblik,gradja) je najmanja jezicka jedinica ili najmanji dio rijeci koji ima svoje znacenje. On je jezicki znak, bipolaran je (oznaka- skup izgovorenih ili napisanih znakova, oznaceno na sta oznaka upucuje izvanjezickoj stvarnosti). Jedna rijec(leksem) moze da se sastoji i samo od jednog morfema: rad, na, u.. Neki morfemi imaju stalan oblik(star,po-,za-), a drugi ga donekle mijenjaju u zavisnosti od svog glasovnog okruzenja u rijeci(brz,-nik). Zbog toga je tijesan odnos izmedju morfologije i fonologije, a time se bavi morfonologija. To je dio gramatike koji proucava i opisuje glasovni (fonoloski) sastav rijeci i to sta se desava sa glasovima(fonemima) u razlicitim oblicima rijeci i u tvorbi rijeci. * Slaganjem morfema dobijemo jedinice viseg reda lekseme ili rijeci. Po znacenju morfeme dijelimo na leksicke i gramaticke. Leksicki morfemi su vanjezicki nosioci znacenja rijeci(skola zgrada u kojoj se odvija nastava). Gramaticki morfemi dobijaju znacenje iz jezika, odnosno iz gramatike. Dakle, imaju gramaticko znacenje. To su padezni nastavci, dobiveni konjugacijom rijeci itd. Prema svom polozaju u rijeci morfeme dijelimo na korijenske, prefiksalne i sufiksalne. Korijenski morfem nosi osnovno leksicko znacenje rijeci. To znacenje ostaje u svim oblicima promjene rijeci, kao i u rijecima koje se od nje grade. Ako se promjeni, mijenja se znacenje rijeci. Prefiksalni morfemi stoje ispred korijenskog morfema. Sufiksalni morfemi stoje iza korijenskog morfema. Prefiksalne i sufiksalne morfeme jednim imenom zovemo afiksi ili afiksalni morfemi. U afiksalne morfeme spadaju i tzv. infiksi (morfemi koji spajaju sufiks i korijenski morfem, povezuju korijenski i gramaticki morfem). Interfiks je morfem koji u tvorbi rijeci dva korijenska morfema povezuje u jednu rijec (slozenice). Morfoloska osnova je dio osnove rijeci koji ostaje isti u cjelokupnoj promjeni te rijeci. U rijeci radiliste, korijenski morfem je rad, a morfem osnove je radilist(e). Derivacijski morfem sluzi za izvodjenje novih rijeci pomocu korijenskog morfema, pa se zovu i tvorbeni morfemi. U tvorbene morfeme spadaju i prefiksi, i sufiksi, i infiksi. Relacijski morfem je drugo ime za gramaticke morfeme. To su zapravo nastavci za razlicite oblike iste rijeci, pa se zovu oblicki nastavci (padez, rod, broj..). Svaki oblik rijeci ne mora imati relacijski morfem. Npr. car, rad, grad. Navedene rijeci sastoje se od dva morfema: korijenskog i nultog morfema(nulti nastavak). Morfemska analiza je podjela rijeci na morfeme. * Morfem je jezicka jedinica apstraktnog karaktera,a njegova konkretna govorna realizacija naziva se morf. Alomorf je varijanta jednog morfema, izmijenjeni morfem. On ne mijenja znacenje rijeci, i cesto je posljedica glasovne promjene. Pr. Uraen -> ra je alomorf od rad. Supletivni morfemi jedinice koje imaju potpuno razlicite oznake, a koje cine oblike istih rijeci. Pr. covjek ljudi, dobar bolji.. Porodica rijeci ili tvorbena porodica rijeci sa zajednickim korijenskim morfemom koji je nosilac srodnog znacenja svih njih. Konstituent je niza jezicka jedinica koju dobijemo rasclanjivanjem vise jezicke jedinice, a integrant je visa jezicka jedinica u kojoj se taj konstituent nalazi. Rijeci se sastoje od jednog ili vise morfema. Razlikujemo i slobodne (mir,dom) i vezane (-an,-om) morfeme. Derivacijski ili tvorbeni morfemi su nosioci stilistickih vrijednosti, odnosne afektivnog obiljezja rijeci. Tvorba: prefiksalna, sufiksalna, prefiksalno-sufiksalna i slozenicka(pomocu interfiksa).

GRAMATICKE KATEGORIJE Gramaticke kategorije su dvojstvo gramatickog znacenja i formalne oznake kojom se to znacenje izrazava. Postoje 4 osnovna tipa gr.kategorija: gr.k. vrsta rijeci, gr.k. oblika rijeci, gr.k. polozaja rijeci i gr.k. konstrukcije rijeci. Prva dva tipa g.k. cine morfolosku strukturu jezika(morfologija), a druga dva sintaksicku strukturu jezika. Gramaticka kategorija vrsta rijeci Rijeci koje imaju ista opca znacenja i ista gramaticka svojstva svrstavaju se u istu vrstu rijeci. U bosanskom jeziku postoji devet vrsta rijeci. Kriterij podjele rijeci bosanskog jezika su promjenjivost, odnosno nepromjenjivost, i na osnovu njih, rijeci bosanskog jezika se dijele na: promjenjive(one koje u razlicitim okruzenjima mijenjaju svoj oblik imenice, glagoli, pridjevi, zamjenice), polupromjenjive(nekad mijenjaju, nekad ne brojevi, prilozi) i nepromjenjive (imaju uvijek isti oblik, ne mijenju ga veznici, uzvici, prijedlozi,rijece). Gramaticka kategorija oblika rijeci *rod (muski,zenski,srednji =gramaticki; muski i zenski= prirodni; podudarnost kod vecine rijeci; dvorodne imenice = npr.auto, bol) *broj (jednina i mnozina; rijeci kao pojedine ili u grupi; singularia tantum=samo oblici jednine, vlastita imena; pluralia tantum=samo oblici mnozine, pantalone,ljestve, makaze) *padez (od glagola padati, obiljezavaju se odnosi medju rijecima tj. stavljajuci rijec u odredjeni padezni oblik, prilagodjava se okolini, bosanski jezik bogat padezima ima ih 7 + 7, uz kategoriju padeza uvijek treba pisati i broj) *lice (3+3, prvo lice govornik, drugo lice sagovornik, trece lice nesto sto nije prisutno,o cemu se prica; samo trece lice ima tri gramaticka roda; konjugacija imenica ne postoji, samo glagola i zamjenica) *vrijeme (pokazuje vrijeme trajanja glagolske radnje,stanja ili zbivanja, da bi se odredilo potrebno je imati referencijalnu tacku u odnosu na koju se nesto desava u proslosti, sadasnjosti i buducnosti, referencijalna tacka je trenutak govora; sadasnjost /prezent/ = u trenutku govora, proslost/perfekt,aorist,pluskvamperfekat,imperfekat/ = prije trenutka govora, buducnost /Futur 1 i Futur 2/ = desiti poslije trenutka govora) *gl.nacin (nacin izrazavanja gl.radnje,stanja i zbivanja:indikativ, relativ, potencijal,imperativ) *gl.stanje (izrazava se perspektiva radnje=aktiv(usmjerenost na vrsioca radnje) i pasiv( usmjerenost na radnju, prema objektu radnje)) *gl.vid (izrazava se trajanje glagolske radnje,stanja i zbivanja: svrseni i nesvrseni) *komparacija (stepenovanje prema nejednakostima osobina ili velicina iskazanih pridjevima i nekim prilozima; tri stepena: pozitiv,komparativ/sufiks.tv./ i superlativ/pref.-suf.tv./) Deklinacija (declinare:''pregibati'') je skup oblika koji iskazuju razlicite odnose u koje ulaze imenske rijeci imenice,pridjevi,zamjenice i promjenjivi brojevi. Pod deklinacijom podrazumijevamo razlikovanje roda, broja i padeza. Padezi u bosanskom jeziku: Nominativ(padez subjekta-PRAVI PADEZ), Genitiv(padez pripadnosti-KOSI PADEZ), Dativ(padez kretanja,smjera KOSI/Zavisni), Akuzativ(padez objekta-KOSI), Vokativ(padez dozivanja-PRAVI/nezavisni), Instrumental(padez drustva,sredstva-KOSI), Lokativ(padez lokacije-u rec.ima sluzbu-KOSI). Konjugacija(coniguare:''sprezanje'') je skup oblika kojima se oznacava vremenski tok u odnosu na trenutak govorenja. Po sistemu konjugacije mijenjaju se glagoli. Oni imaju posebne oblike za obiljezavanje vremena,nacina,vida,stanja,broja i lica, a neki njihovi oblici izricu i rod.

Komparacija(comparare:''usporediti) je skup oblika koji iskazuju razlicitu kolicinu onoga sto znace pridjevi (i neki prilozi). To je usporedjivanje dvaju ili vise pojmova po nekoj njihovoj zajednickoj osobini,pa se zove jos i poredjenje ili stepenovanje. IMENICE Imenice su promjenjiva vrsta rijeci kojom se imenuju bica, predmeti i pojave. Gramaticke kategorije svojstvene imenicama su: rod, broj i padez. Rod je gramaticka kategorija koja podrazumijeva slaganje imenica sa rijecima koje ih poblize odredjuju. Imenice se javljaju u tri gramaticka roda: muskom (nulti morfem) , zenskom (gram.morfem a) i srednjem (gram.morfem o). Rod odredjen prema spolu naziva se prirodni rod i moze biti muski ili zenski (samo ziva bica). Imena predmeta,pojava,osobina i radnji imaju gramaticki rod. Najjednostavniji orijentir u tom odredjivanju su pokazne zamjenice koje se slazu sa odredjenim rodom imenica. Drugi orijentir je nastavak u nominativu jednine. Imenice srednjeg roda imaju samo gramaticko rod(dijete, mace, ljeto, mjesto). Neke imenice koje imenuju ziva bica nemaju oznacen prirodni rod(ptica, zmija, vrabac,kornjaca). Postoje i dvorodne imenice i one koje se slazu sa oba prirodna roda(lutalica, poslanik,pisac,autor,doktor). Mati i kci, imenice prirodnog zenskog roda u nominativu jednine imaju supletivne oblike i zavrsavaju na i. U nasem jeziku razlikujemo dva oblika gramatickog broja jednina(singular) i mnozina(plural). U nasoj jezickoj proslosti postojala je i dvojina ili dual, cije ostatke danas nalazimo u oblicima imenica oci i usi. Osnovno znacenje imenice je u leksickom pogledu, a dopunsko znacenje je gramaticka sluzba. Singularia tantum = vlastite,gradivne i zbirne imenice, kao i apstraktne imenice. Suprotne njima su pluralia tantum = pluca,prsa,makaze,hlace itd. Neke imenice nemaju oblike mnozine, pa korise zbirne imenice npr.dijete-djeca, brat-braca. Padeze odredjujemo prema: pitanjima na koja odgovaraju, relacijskim nastavcima, akcentu i znacenju u recenici. Nezavisni ili pravi padezi se mogu upotrijebiti bez recenice. Zavisni ili kosi padezi zavise od drugih rijeci u recenici, javljaju se nekad sa prijedlozima (lokativ uvijek dolazi prijedlog ''predlozni''). U instrumentalu jednine nastavak em imaju imenice sa osnovom na palatal i one s osnovom na r ili c, a nastavak om ako je osnova nepalatal, a prije njega je e. /krecom, padezom../. U nasem jeziku postoje tri tipa deklinacije, kriterij za odredjivanje je gramaticki nastavak u genitivu jednine. Iz toga imamo a tip deklinacije, - e tip deklinacije i i tip deklinacije. A tip deklinacije imaju imenice muskog roda na suglasnik i imenice srednjeg roda koje se zavrsavaju na o ili e (gl.promjene:palatalizacija, sibilarizacija, nepostojano a, jednacenje po zvucnosti, vokalizacija l u o, gubljenje suglasnika). E tip deklinacije imaju imenice zenskog roda na a i imenice muskog roda na a (gl.promjene:sibilarizacija, nepostojano a). I tip deklinacije imaju imenice zenskog roda koje se zavrsavaju na suglasnik (vecer, bol, glad, misao/sonant l vokalizirao se u o/, kokos, cebad, janjad, uzad; gl.promjene:jotovanje, jednacenje po mjestu tvorbe). Dva oblika mnozine neba:nebesa, cuda:cudesa, tijela:tjelesa. U mnozini imaju paralelne oblike drugog tipa:dugme-dugmeta-dugmad. Imenica doba je jedina imenica srednjeg roda na a u nasem jeziku. Prvi kriterij podjele imenica odnosi se na to da li one oznacavaju nesto opipljivo ili nesto neopipljivo: 1.konkretne (nesto materijalno ili stvarno) 2.apstraktne (nesto nematerijalno ili misleno ili nebrojivo). Dijele se i prema tome da li je nesto zivo ili nezivo. S obzirom na stvarne osobine onoga sto oznacavaju,imenice se dijele na: vlastite(vlastita imena, geo pojmovi i sl.), zajednicke(zajednicko ime za iste ili slicne osobine i funkcije predmeta,pojava i bica), zbirne(skup istovrsnih bica ili predmeta uzetih zajedno) i gradivne(razlicite vrste materije ili upucuju na nju, postoji kao jedinstvena masa u prirodni i kolicinski se odredjuje mjernim jedinicama; znacenjska osobenost je u tome sto svojim oblikom oznacavaju svaku kolicinu oznacene materije).

PRIDJEVI To je promjenjiva vrsta rijeci kojom se oznacavaju osobine pojmova, svojstva predmeta i pojava, odnos medju njima, njihovu pripadnost ili porijeklo, te upucuju na materiju od koje je nesto gradjeno. Nesamostalne su rijeci jer u recenici mora postojati imenica preko koje se uvodi pridjev. Prema znacenskom kriteriju dijele se na: opisne(pravi pridjevi; osobina ili svojstvo nekog pojma:kakav?; jucerasnji, donji, desni:odnosni ili relacijski nepravi pridjevi), gradivne(materijal ili gradja od koje je sacinjeno ono sto obiljezava imenica uz koju stoje,kakav?; blizi odnosnim nego pravim pridjevima) i prisvojne(lice ili predmet po pripadnosti,ciji?). Pridjevi kao vrsta rijeci imaju atributsku funkciju, sto im je primarna funkcija(upotrijebljavaju se uz imenice kao njihova odredba). Druga funkcija je predikatska funkcija, imaju ulogu imenskog dijela predikata. Atributska i predikatska funkcija je dopunsko znacenje pridjeva, odnosno njihova sluzba u recenici. Gramaticka obiljezja pridjeva su vid, rod, broj, padez i komparacija. Pridjev uvijek prati imenicu i kongruira sa imenicom u padezu, broju i rodu. Komparacija: samo opisni pridjevi, gradivni i prisvojni se ne kompariraju! (pozitiv, komparativ i superlativ). Pozitiv = oblik koji ne oznacava samo da jedan predmet ima neku osobinu, vec i da ima neku osobinu u istoj mjeri kao i neki drugi predmet. Komparativ je prvi poredbeni stepen,jer se njime saopcava o vecoj zastupljenosti neke osobine u jednom od dvaju imenickih pojmova koji se porede. Tvori se sufiksima ji(jednoslozni pridjevi), -iji (neki jednoslozni, dvoslozni i viseslozni) i i(samo tri pridjeva:meki,ljepi i laki). Nepravilne oblike imaju pridjevi: dobar-bolji, velik-veci. Superlativ se gradi dodavanjem prefiksa naj- i pise se sastavljeno. Odlika pridjeva da mogu u jednom slucaju oznacavati samo osobinu, a u drugom osim osobine jos i odredjenost predmeta kojem se osobina pripisuje naziva se pridjevski vid. Moze imenovati nesto poznato ili nesto nepoznato. Pridjev uz imenicu preuzima na sebe ulogu, da se pomocu njega izrazi ta odredjenost ili neodredjenost. Postoje dakle odredjeni i neodredjeni pridjevski vid. Kada pridjev oznacava osobinu nepoznatog predmeta i odgovara na pitanje kakav,tada se radi o neodredjenom pridjevskom vidu. Kada pridjev oznacava predmete koji su poznati i odgovara na pitanje koji, tada se radi o odredjenom pridjevskom vidu. Prema razlikama u znacenju postoje i razlike u obliku, najbolje se zapazaju u nominativu jednine opisnih pridjeva muskog roda. Kod pridjeva zenskog i srednjeg roda odredjenost je postakcenatska duzina. Opisni pridjevi imaju oba vida, osim zadnji,gornji,dnevni.. Opisni pridjevi se u odr.vidu javljaju u sintagmama i vlastitim imenima. Npr. radni dan, redovni student, Karlo Veliki, Ivan Grozni. I gradivni pridjevi mogu imati oba pridjevska vida. Prisvojni pridjevi imaju u nominativu jednine oblik samo jednog vida, neodredjenog ili odredjenog. Pridjevi su jedina vrsta rijeci koja imaju mociju, a to znaci da postoje oblici za sva tri roda i oba broja, tvori se dodavanjem sufiksa za rod i broj. Pridjevi odredjenog vida imaju zamjenicku ili pridjevsku deklinaciju, a pridjevi neodredjenog vida imaju imenicku deklinaciju (nastavci kao kod imenica). Razlike izmedju promjene neodredjenog i odredjenog vida postoje u muskom i srednjem rodu jednine. U ostalim padezima razlike u nastavcima nema. One jedino postoje u kvantitetu i akcentu.