Deufalt@crostuff.

net

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net

UMRAK RAZBIJENOG UMA

Mislav Pasini

Zahvala

Jedne nedjelje u studenom, dan uoi izlaska iz tiska mog prvog romana Blackout, nad mojim je gradom tutnjalo nezapameno nevrijeme. Silovit vjetar otvarao je prozore u stanu, pa sam poput kakvog lu aka svaki as skakao i ponovno ih zatvarao. Olujni vjetar gotovo da mi je kosti pomicao u tijelu, a istovremeno je ugibao moj bolesni pas. Preplavili su me pomijeani i opreni osjeaji nelagode, tuge i osamljenosti. Sutradan, u ponedjeljak ujutro, moj je pas uginuo. Kako je veterinar bio rekao nije mu bilo spasa, a ja ga nisam dao uspavati, ve sam odluio da ostane uz mene. Bio sam sretan da do kraja svog ivota nije ostao sam. Nakon toga izaao sam u vrt pred kuom i na podu ugledao razbacane komade razbijenih crepova. Ostatak dana borio sam se s kiom koja je ulazila kroz oveu rupu na krovu. No to nije bilo sve, jer sam tog jutra dobio paket s autorskim primjercima svog romana koji je, grekom, bio objavljen na pola. Shvatio sam to znai kada vas kastriraju, a da vam to prethodno ne kau. Istina je da u svemu loem ima i neto dobro, jer sam upravo tog dana, spletom tih apsurdnih sluajnosti i okolnosti, pronaao motiv za svoj novi roman. Moda bi ak bilo ispravnije rei da je storija sama pronala svoj put do mene, odnosnom do tipkovnice mog kompjutera. Barem onaj njezin dio koji mi je posluio za kasniju priu...! Sto bi bilo daje problem bio daleko vei od puke tiskarske pogreke?! Najeio sam se od same pomisli na takvo to. No, nisam se dao smesti, nego sam nastavio raditi. Objavio sam drugi roman, Mrtva straa", a onda sam se odluio vratiti na poglavlje u mojem ivotu od studenog i staviti ga na papir. Tako je nastao ovaj roman, Sumrak razbijenog uma, horor pria koje je tek djelomice svoju podlogu pronala u mojem ivotu. Kroz vlastite reenice i vlastite misli uspio sam izbaciti sve ono to me je muilo i to se moda nisam ranije usudio rei, ili barem onu moju polovicu koje sam se, jednom zauvijek, odluio rijeiti. A moda se varam, moda nisam rekao sve...! Neto moram ostaviti i za svoje budue knjige. Sumrak razbijenog uma duguje zahvale gospodi Biserki i njenom suprugu Ivanu Rastu u izdavakoj kui Nova knjiga Rast" i izvrsnim savjetima i lekturi gospo e Vesne Gregurovi.

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net

POETAK KNJIGA 1.: PO ETAK 1.

POGLAVLJE 1.

Mark Morrison parkirao je svoj Ford pred kuicom u gustoj umi gdje su se nalazila tri patrolna automobila ije su sirene utjele u gluhoj noi. Bakrenasti miris ljudske krvi osjeao se ve na samom trijemu. Morrison je uao u kuu, iji je troni i prljavi trijem u kutovima bio prekriven pauinom. Tamo se pridruio nekolicini mrkih, uniformiranih lica koja su ispunjavala prostor. Ruke je zavukao u depove i ostao na mjestu oslukujui rijetke apate koji su se irili zrakom nad mrtvim tijelima na tlu. Krvi je bilo posvuda. Prije nego li je napravio prvi korak, paljivo je odmjerio gdje e zagaziti. Zagasito crvene mlake protezale su se po drvenom podu, na ijoj su se povrini nalazili odvojeni ljudski ekstremiteti. Skupio je obrve dok je promatrao prostor. Policajce oko sebe nije zamjeivao. Prostor pred oima mu se mutio, mijenjajui boje od bljetavo bijele, po do hr avosme e. Srce mu je tuklo u uima, a krv mu je ispunila obraze. Zar se opet doga alo? pomislio je u sebi. Pogled je potom podigao i zamiljeno krenuo prema unutranjosti kue. U nekoliko je koraka preskoio tijelo koje je zauzimalo prostor pred ulazom u dnevnu sobu. Eric?" tada je zazvao. Nekoliko se policajaca okrenulo na njegov poziv. Tu je. Sad e." rekao mu je jedan od policajaca, nakon ega se opet okrenuo i nastavio nonalantno voditi zapisnik. To je valjda bilo ono kad se kae da izme u policajaca i mesara nema neke razlike. I jedni i drugi s vremenom se naviknu na krv. I jedni i drugi jednostavno s vremenom otupe na mrtva tijela pred sobom. Jer to li je zapravo ovjek nego li jo jedna smrdljiva ivotinja u tom prehrambenom lancu, pomislio je Morrison dok je okruen mrtvima, uurbanim policajcima i krvlju ekao na dolazak glavnog inspektora Erica Dolana. Mark Morrison je bio pisac. Obino malo piskaralo koje je preko noi steklo zvjezdani status na osnovi samo jednog objavljenog romana. No to ne bi bilo tako zanimljivo da pisac u sebi nije imao nekakvo ulo, koje gaje vodilo prema razrjeavanju odre enih situacija i zloina. Jer njegov je fiktivni svjetonazor ipak zalazio u stvarnost. Alarm se budio u njegovoj glavi ba u trenucima kada bi poput psa tragaa nanjuio krv. On je jednostavno znao prepoznati put kojim doi do kriminalca. A taj ga je put i povezao s inspektorom Ericom Dolanom, kojem je pomogao razrijeiti njegov prethodni sluaj. Kako je ishod bio pozitivan, inspektor se Morrisonu odluio iskupiti na taj nain to ga je pozvao u svoj grad, te mu uz to dozvolio ulaz na poprita zloina. Tim postupkom Dolan je Morrisonu dodatno pomagao uivljavanje u situaciju obzirom na njegovo pisanje. Njegov prvi roman 'Napad u krvi', kako mu je bio naslov, od strane kritiara bio je rastrgan. Ali bez obzira na to, publika gaje objeruke prihvatila. Knjigu mu je kritika opisala kao zadnji und koji je na alost pronaao put do svojih itatelja. I koliko god kritinom oku ta spoznaja njegove popularnosti smetala, Morrison je postao drutveni fenomen. Njegovi vjerni opisi ubojstava toliko su zaintrigirali javnost daje knjiga ve u prvom izdanju odmah nestala s prodajnih polica. K tome, naravno, izdava je plasirao reklamu kako je knjiga pisana pod utjecajem stvarnih doga aja, premda ve ni sami efovi nakladnike kue u to nisu povjerovali. Ali koga briga kad ve ovakav potez izvlai novce od lakovjernih itatelja. Ipak, Morrison je znao i onu drugu, tamnu stranu. 3

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Jer on je ivio sa svojim demonima. On se druio s vlastitim demonima, i oni su ga tjerali na pisanje, u otkrivanje onog to je drugima bilo nedostupno ili nevidljivo. Upravo smrt i patnja priskrbili su mu bestseler koji je punih sedam tjedana drao prvo mjesto na prodajnim listama. Nakon velikog uspjeha knjige, njegov urednik, kao i sam nakladnik, primili su nekoliko pisama zabrinutih itatelja -moralizatora koji su strahovali zbog objavljivanja ovakvih rukopisa. Jer, oni sami po sebi ne vode niemu. Oni izvru nae vrijednosti, govorili su. Ti romani, jednako kao i snimljeni filmovi, nisu bili nita drugo nego dokaz da bi njihovi autori ostatak svog ivotnog vijeka trebali provesti u kakvoj mentalnoj instituciji. A Mark? Je li i njemu trebala takva institucija kako bi konano smirio vlastite misli i podivljalu matu? Vrlo teko, obzirom da je upravo tog trenutka opkoraio mrtvo i krvavo dijete pod sobom. Instituciju je prije zavrje ivalo samo drutvo jer je dozvoljavalo da monstrum koji je ovo napravio i dalje nesmetano uiva na slobodi. Nita od toga to je on radio nije bilo izmiljeno. ivot oponaa matu, mata oponaa ivot, ivot izaziva nasilje, a nasiljem se uzvraa na nasilje. Njegov prvi roman i jest nastao na osnovi istraga inspektora Erica Dolana, ije je uspjehe pratio u novinama. I kada je ovaj vodio jedan od svojih najveih sluajeva, Morrison koji je u to vrijeme tek pisao prvu knjigu, domogao se inspektorove e-mail adrese na koju mu je uputio nekoliko svojih natuknica za daljnju istragu. I kako se pokazalo, one su bile tone. Ubojica je ubrzo uhvaen, a Morrison je nakon objave knjige pozvan u Elmore Town na insistiranje inspektora, ne bi li se njih dvojica konano upoznali. Tu je zapoeto prijateljstvo pisca i inspektora. Osim toga, mir i tiina Elmore Tow-na koje su ove veeri opet bile prekinute, Morrisonu su donedavno donosili spokojstvo u kojem je mogao raditi na novoj knjizi. A mir i spokoj itekako su mu bili potrebni, jer nakon uspjeha s prvom knjigom, s ovom drugom ni u kom sluaju nije smio omanuti. Kada je uao dublje u kuicu susreo se, licem u lice, s inspektorom Dolanom, markantnim bijelcem u etrdesetim godinama. Mislim da ni ti nema ovakvu matu, Mark" rekao mu je im mu se pribliio. Imamo osakaena tijela. Jednostavno je nevjerojatno na koji ih je nain to ljudsko udovite obradilo. Ekstremiteti su odvojeni od tijela. Razbacani su po cijeloj kui. ensku glavu, po sadanjim informacijama radi se o majci i supruzi, nali smo objeenu u ormaru za unutarnju kuku. Srce njenog supruga otkrili smo u hladnjaku. ovjee, ovo su stvari koje jednostavno mora vidjeti! Vjeruj mi na rije!" rekao je i nastavio: Nemoj mi samo rei da si ve zavrio s pisanjem one svoje knjige! Nakon ove veeri, ini mi se da bi ti moglo biti ao to ovakve prizore nisi iskoristio u svojoj prljavoj mati, ti ludi ovjee!" zavrio je inspektor nakon ega je Morrisona snano potapao po ramenu i zaao dublje u kuu. Mark Morrison je utke krenuo za njim, dok je promatrao grimizno crveni pod na kojem su leala krvava tijela majke i sina. Tog trena pred kuom su se zaustavila kola hitne pomoi. Morrison se najeio od sirene koja je odjeknula u noi. Bila bi to vrhunska scena, vrhunska scena za vrhunski nabrijan roman. Moda svoj novi rukopis ne bi smio tako brzo zavriti. Pomislio je kako e se ujutro uti sa svojim agentom i od njega pokuati iskamiti produljenje roka za predaju teksta, jer ovo to je veeras otkrio bilo je i za njega, parazita koji se hranio tu om patnjom, novo, posve nevi eno brutalno iskustvo. Ubojica koji je posjetio ovu kuicu na osami, bio je istinski majstor svog posla. Manijak je uivao u onome to je radio. Izmasakrirao je tri lana obitelji: majku, oca i sina. Ubojicu nitko nije ometao. Oito je imao sasvim dovoljno vremena. Prvo ih je ubio, zatim im je iletom prerezao vrat, nakon ega se prebacio na ostatak posla. U svakom sluaju, ovo je otkrie daleko gore od Morrisonovog ubojice iz jo neimenovanog mu romana, koji je u njegovom kompjutoru ekao na svoju posljednju toku. Dolje, na dnu kuice, podno prozora koji je gledao prema gustoj umi krvi je bilo najvie. Tamo je lealo tijelo mukarca, oca, iji udovi nisu bili samo odvojeni od tijela, ve i sasjeeni na manje komade. Morrison je zastao nad truplom dok mu je mrana koprena

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net prekrivala um. Pa zar netko onda moe rei da na ovom svijetu vlada ljubav, pitao se u sebi dok je pazio da moka-sinkama ne zagazi u crvenu lokvu to se razlijevala iz rupe na mrtvaevom ramenu. Vrui zrak suio mu je usne kad je osjetio inspektorov dah iza le a. Rekao sam ti, ovo jednostavno nee povjerovati..." tiho je izustio Eric Dolan. Morrison je bio obavi-jen platem vlastitih misli. Ljubav!? Koje li potrone rijei. Nasilje?! Koje li uasne realnosti. Zagledao se u rane na rtvi dok mu je tijelo obuzimala groznica. Ipak, dok je stajao tako nad mrtvacem koji ga je odozdo 'promatrao' svojim staklenim pogledom, Morrison je na trenutak poelio da ga u unajmljenoj, samotnoj mo-telskoj sobi doeka barem jedan topao osmijeh. Osmijeh koji e ga podsjetiti da na ovom svijetu okrutnih on ipak nije sam. Ali, bilo je to daleko od realnosti. Onakve realnosti kakvu je on poznavao. Stisnuo je aku i zastrugao zubima. Podigao je glavu i pogledao kroz prozor u mrano nebo. Mjeseca te veeri nije bilo. Dok je ulazio u dip, Eric Dolan pogledom prostrijeli Morrisona koji je zastao pred otvorenim vratima Forda. Kad ti ve pisanje tako dobro ide, zar nisi mogao zamijeniti tu prokletu krntiju od auta?" inspektor e. Morrison zastane. inilo se kako je po zraku traio odgovor, pri emu mu je pogled bjeao prema kui. Skupio je obrve i odgovorio kao da je iz ruku ispustio uteg koji je ve neko vrijeme jedva zadravao u svojim akama. Jo uvijek ne zara ujem toliko" rekao je uz uzdah. Ne bih rekao, novine stalno spominju tvoje ime. Ili si lud, ili si toliko skroman... a u ovo drugo ipak ne vjerujem! 'Napad u krvi' nikako ne silazi s top-ljestvi-ca. Na tvom bih mjestu iskoristio slavu. Nemoj ivjeti na lovorikama koje ti je donijela prva knjiga i vjerovati da e ti idua knjiga biti jednako uspjena!" rekao je Dolan dok je i sam promatrao kuu iz koje su bolniari upravo iznosili mrtva tijela. ekajui Morrisonov odgovor, pogled mu zape za blijedu i krvavu ruku koja je provirila ispod plahte upravo kada su tijelo na nosilima unosili u kola hitne pomoi. Otpuhnuo je skupljenih obrva. Ovo mi se nikako ne svi a" rekao je inspektor vie za sebe, uvjeren kako ga Mark nije uo. Morrison je stajao pred vratima Forda ulazei jednom nogom u unutranjost automobila. Zima je kliznu-la niz njegova le a. Grizao je donju usnicu, razmiljajui pritom to bi odgovorio inspektoru. Teko je bilo kome objasniti vlastiti proces pisanja. Njegova je knjiga govorila sama za sebe. Nikad nije trebalo objanjenja sa strane, u smislu, stoje pisac htio rei. Ne znam, ne povodim se za stvarima vezanim za prethodnu knjigu. Piem instinktivno. A instinkt mi je i donio prvu knjigu. Vjerujem da e tako biti i ubudue. Da ti budem iskren, puno puta osjeam da svoje storije zapravo ne piem ja, ve me vodi nekakva ruka odozgo" rekao je, ne skidajui pogled s bolniara koji je upravo psovao nad svojom bijelom, krvlju poprskanom kutom. Osjetio je kako mu je dah svakim trenom postajao sve otriji. Svakim novim udahom, usnice su mu bile blie pucanju. Tko su bili ti ljudi, Eric?" upitao je konano, ba kao daje htio skrenuti s teme pisanja. Dolan ga odmjeri. Toliko ti ipak ne mogu rei. A sumnjam da bi tebi to pomoglo. Vidio si dovoljno. Idem sada u stanicu. Moram obaviti posao do kraja," rekao je i zastao. Vidjet u da li u te moi kasnije uvesti u ured da vidi neke stvari do kraja. Svejedno, mislim da sam lud to ti ve ovoliko dozvoljavam. Kad malo bolje promislim, skupo naplauje svoj doprinos mom prethodnom sluaju." rekao je inspektor i potom uao u auto. Ali, svejedno... razvali s novim romanom. U svakom sluaju inim dobro za nau malu zajednicu koja e se moi hvaliti da ba u njoj ivi i djeluje poznati pisac Mark Morrison," rekao je inspektor kroz osmijeh te pokrenuo dip. Nestao je u mraku ume. Morrison je ostao u mjestu gledajui za farovima koji su polako blijedjeli u tamnoj noi. Morrison je vozio pravcem kojim je krenuo inspektor, premda ga nije imao namjeru slijediti. Voziti se u tom starom Fordu nije bilo nimalo loe. Premda si je , ruku na srce, mogao

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net dozvoliti kupnju novih kola, jer 'Napad u krvi', kako je rekao i sam Dolan, jo uvijek nije silazio s vrha ljestvica. A osim toga, ono to je Morrison drao za sebe jest razgovor s jednim filmskim producentom koji je u njegovom anrovskom romanu vidio mogunost zarade u vidu filmske ekranizacije. Morrison je nekad radio kao profesor engleske knjievnosti, no kada je objavio prvi roman, od preda-vakog je posla vrlo brzo odustao. 'Napad u krvi' bio je isti horor, a takav je anr imao svoju budunost na tritu jedino ako je bio dobro napisan. Trite je bilo zasieno hororima, a puritanci su ga, polako ali sigurno, razapinjali svojim klieiziranim ispadima. S druge strane, dobro je pisanje bilo ono to je Morrisona pratilo u radu. Kada je roman poeo polako plaati njegove raune, Morrison se povukao s katedre da bi redovito, svakog jutra, ostajao u svojoj sobi radei na novom rukopisu. im mu je prva knjiga postala bestseler, nekako je bilo oito da e je ve zapaziti filmski producenti. A kada se to dogodilo, svota koja mu je kao piscu obeana iznosila je sedam puta vie od njegove mjesene profesorske plae. Stoga, tko bi takvu ponudu odbio? Morrison je i dalje pisao, no prie nije morao posebno traiti; one su dolazile same. Ba kao to se i malo prije dogodilo kada je posvjedoio stranom masakru koji je na neki nain morao iskoristiti u novoj knjizi. Morrison je imao sreu to su itatelji voljeli horore. Voljeli su ga daleko vie od znanstvene fantastike od koje je davno odustao premda je svojedobno prie tog anra objavljivao po magazinima i sf asopisima. Horor je nosio novce, a i bio je daleko uvjerljiviji. Stapao se s vremenom u kojem je Morrison ivio. Sve to mu je inspektor Eric Dolan dozvoljavao da vidi bili su ve izvreni zloini, no i to je bilo dovoljno. Nikad mu nije dozvoljavao detaljniji pristup. Morrison nije imao pravo na identitete rtava, ali obzirom na njegovu matu, dovoljni su bili krvavi rezultati. I pria bi tada na neki nain potekla. Jednostavno, izlazila je iz njegovih prstiju dok bi njima njeno tipkao po tipkovnici. Mark Morrison je ivio u motelu 'Wild Heaven' pred ulazom u gradi Elmore Town. ivot u motelu bio je za njega daleko ugodniji nego daje kojim sluajem plaao najamninu u gradiu, gdje bi mu smetala gradska buka, obzirom da je vei dio dana uglavnom pisao. Motel je bio vrlo ugodan. Dva kata, sve skupa osam soba koje nikada nisu u potpunosti bile pune. Ali, bez obzira na to, usluga je bila na nivou. Zapravo, sve je toliko timalo kako bi u gluho doba noi mogao uspjeno zakazati sastanak sa svojom mranom stranom. Te veeri, kada je Morrison stigao nazad u svoju sobu, na brzinu se svukao, umio, popio au hladnog mlijeka, nakon ega je sjeo i ubrzo nastavio s pisanjem. I da mu je to netko rekao, ne bi bio vjerovao da e biti tako uspjean. Te je veeri Morrison zavrio radnu verziju svog novog romana. Radio je do ranih jutarnjih sati kada su ga kroz mutni prozor pozdravile suneve zrake za njegovim radnim stolom. I upravo kada je prva zlatna zraka dotakla njegov laptop, Mark Morrison je u svoj tekst ukucao posljednju toku. Sinonji prizor silno mu je pomogao. Nova knjiga bila je daleko napetija od 'Napada u krvi', pa bi se takva mogla jo vie svidjeti itateljima, bez obzira to e je kritika opet sasjei po izlasku iz tiska. Opisivanje zadnje scene prilino ga je umorilo i iscrpilo. Njegov ubojica je u tom, jo neimenovanom, romanu ubijao sjekirom. Nevjerojatno otrom sjekirom. Zapravo nije vjerovao daje uspio stvoriti tako zastraujue nemilosrdnog krvnika. No slinu je situaciju proivljavao jo u vremenu kada je zavravao s pisanjem 'Napada u krvi'. Jo je nekoliko trenutaka proveo nad upaljenim zaslonom odakle su ga promatrale zadnje ispisane reenice. Licem je uronio u dlanove. Udisao je vlastiti dah s oznojenih dlanova, a onda je oima provirio nad prstima. Obrve su mu se spojile. Zurio je u jo nenaslov-ljeni roman. Dlanove je glasno spustio na stol, i onda tipkom memorirao tekst. Podigao se i krenuo prema krevetu. Trebalo mu je sna. Vraki mu je trebalo sna. Kada je legao na postelju, dlanove je zavukao pod hladni jastuk. Neto kasnije, kada je Mark Morrison bio duboko u vlastitim snovima, vani, preko tamnog autoputa zapuhao je hladan vjetar koji se polako, nad tamnom i otvorenom cestom, pribliavao ulaznim vratima motela na

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net osami. Hladnoa se zavlaila u Morri-sonove snove, u kojima se suprotstavljao otroj sjekiri iz svog upravo napisanog romana. Mjesec dana kasnije, u izdavakoj kui 'Pharell &Amory', Mark Morrison je sa svojim agentom, Ja-mesom Fawleyem sjedio s jedne strane stola, dok su se s druge nalazili izdava i urednica koja je upravo proitala novi roman Marka Morrisona Smrt u otrici sjekire". Uglavnom, urednica je bila oduevljena. Gospodine Morrison..." rekla je. Molim vas, ne oslovljavajte me s 'gospodine'! Osjeam se previe staro na taj nain" prekinuo ju je. Nasmijala se. ,,U redu... Mark...? Mogu li tako?! Ki-mnuo joj je potvrdno. Mislim da ste ovim rukopisom nadili samog sebe. Moram vam rei, kada smo objavili va 'Napad u krvi', bili smo malo skeptini zbog svih tih eksplicitnih scena koje ste tamo opisali, no ovo..." zagledala se u debeli rukopis pred sobom ... ovo je savreno. Reklo bi se da ste izme u dva romana napisali barem jo pet knjiga. Va stil je odjednom tako izbruen i svje, a i pria... pria je izvrsna. Vie nije samo metafora nasilja u pitanju, ve ste se na kraju izvukli na najbolji mogui nain!" Zadovoljnim kimanjem pridruio joj se i izdava. Dobili smo va roman u ruke i svi ga u naoj kui ve hvale. Priu ste fantastino zamrsili i genijalno je od-mrsili. Mislim da ete ovim romanom dobiti jo vei broj itatelja nego li ste to postigli prvom knjigom... a i sami znate da je ona bila pun pogodak." zavrio je vlasnik izdavake kue Ted Pharell, koji je bio sportski odjeven u Nike majicu i traperice uz Nike tenisice, koje je Mark uoio jo na poetku sastanka i prije nego lije sjeo za stol. Urednica je tada nastavila dalje... Gledajte, od vas u traiti da samo pojedina poglavlja malo prepravite. Dat u vam nazad rukopis, a ono to traim oznaila sam olovkom. Mislim da bi bilo u obostranom interesu da to obavite to prije. im nam vratite rukopis mi emo ga ubaciti u pogon. Na tritu je upravo izaao novi Stephen King. Clive Bar-ker se odavno potroio, a mi, eto, imamo novog Marka Morrisona. Stoga, pomozite vi nama, pa emo i mi vama" zavrila je kroz smijeh. Morrison je zajedno sa svojim agentom uivao u tom razgovoru, premda nije znao tko je od njih dvojice bio sretniji, on, kao autor, iji se trud jo jednom isplatio, ili njegov agent, James Fawley, koji je znao da e i sam dobiti dio torte koja e sjesti na Morrisonov bankovni raun. Tada je nastavio sam izdava, Ted Pharell. Gospodine Morrison,... oh, oprostite na ovom 'gospodine'!" Nasmijao se. Znamo da ste poeli pregovore za ekranizaciju Napada u krvi". Mogli ste nas o tome obavijestiti pa ne bi bilo problema... mislim, problema nee biti, no samo bih vas jedno zamolio. Kada budete napisali novi roman ili zbirku pria, to ve budete, donesite je slobodno nama. Nema potrebe traiti druge izdavae. Mi emo vam izlaziti u susret koliko god moemo i koliko god mogunosti to budu dozvoljavale. Vaa nova knjiga biti e objavljena u tvrdo ukorienom izdanju kao i u depnom, za razliku od 'Napada u krvi', koji je doivio samo tvrdo ukorienje. To vam garantiram." Hvala" Morrison e. Koji gadovi, pomislio je u sebi. 'Napad u krvi' svojedobno je skupljao izdavake odbijenice jer ga nitko nije htio. 'Pharell&Amory' uzeli su roman vrlo skeptino, bez reklame, bez promocije, no ipak i bez svega toga knjiga je postala hit. I sada, eto ih tu, izdava i urednica vraki su se borili za zadravanje njegove nove knjige! Licemjerje, ma nego to drugo; lova do krova i krv do koljena! pomiljao je Morrison. Kasnije je Morrisonu dodijeljen izvrni urednik da izravno vodi brigu o 'Smrti u otrici sjekire', koja e biti objavljena u ediciji koju je vodila urednica s kojom su Morrison i njegov agent razgovarali. Bio je to lijep dan za pisca i njegovog agenta. No, kako se ve kae, svaki uspjeh ujedno je i prikriveno upozorenje. Naravno, nitko od njih to nije mogao naslutiti. A zato i bi? Na kraju krajeva, Mark Morrison napisao je jo jedan horor koji e biti isplativ na tritu.

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Sjedili su tako jo neko vrijeme i razgovarali o svim moguim aspektima uspjeha Morrisonove nove knjige. Zajedniko zadovoljstvo ispunjavalo je prostoriju.

2. POGLAVLJE

Mark Morrison nije obiavao dorukovati u motelu. Ne zato to hrana nije bilo po njegovom ukusu, ve iz razloga to je volio biti koliko toliko vi en. Elmore Town nije bio veliki gradi, i tu je svatko znao svakoga. A kada bi Morrison stigao na svoje palainke s borovnicama u 'San Eduardo's' uvijek je bio svjestan pogleda koji su ga pratili dok je ulazio. Kao poznatom piscu ponekad mu je nedostajala vreva velikog grada. Nakon 'Napada u krvi' ljudi su ga na ulici prepoznavali. Knjiga je na pole ini imala njegovu sliku, zbog ega se u poetku bunio no, to mu je s vremenom godilo. S druge strane, da je ostao u velikom gradu, ne bi mogao s tolikim mirom pisati, obzirom da su mu slova danas donosila kruh na stol. A mir i tiina Elmore Towna upravo su mu to omoguavali. Uao je u restoran i sjeo za srednji u nizu stolova pored velikih, i oito, ve dugo neopranih prozora. Ono to je o tom mjestu znao bilo je da ga je otvorio neki Talijan i to je, jednostavno, bilo sve, ali njemu sasvim dovoljno. Konobar mu je, bez pitanja, donio na stol palainke s borovnicama te slabo zasla enu kavu s vie mlijeka. Da je Morrison promijenio narudbu, konobar bi se vjerojatno ve zapitao to to danas nije bilo u redu s piscem. im je palainke postavio pred njega, donio mu je novine koje je Morrison naruio. I prije nego to ih je otvorio, pogled mu se zaustavio na naslovnoj stranici. Na rancu, svega nekoliko milja daleko od gradia, otkriveno je jo jedno ubojstvo. Tijela masakrirana, ekstremiteti odvojeni, a u prvom planu stoji inspektor Eric Dolan, oslonjen na svoj dip. Ve I na drugoj stranici novine donose ekskluzivan intervju s njim. Dolan nita konkretno nije iznio. Bilo je oito kako policija puno toga ne zna ili, to je ipak vjerojatnije, informacije nije htjela podijeliti s javnou. Morat e nazvati Dolana, pomislio je Morrison, bez obzira koliko to parazitski zvualo. Morao je i on od nekog sranja ivjeti a, eto, imao je taj dar zbog kojeg nije trebao naputati kuu ranim jutrom i odlaziti na posao, ve je sve stoje smatrao korisnim za opstanak obavljao me u svoja samotna etiri zida. Na due staze kretao je tek kada bi agentu predavao rukopis ili bi se ovaj jednostavno zaputio prema njemu. Mark Morrison je u nekim stvarima bio pomalo nepovjerljiv a u tu skupinu svakako je spadalo i slanje bilo kakvih tekstova putem e-ma-ila. Zvakao je palainke i za svakim zalogajom ispijao kavu. Stigao je do zadnje stranice novina gdje su se, po obiaju, nalazili savjeti za pojedine znakove horoskopa. Proitao je to zvijezde proriu blizancima, znaku kojem je i sam pripadao, premda u ta zodijaka aranja nikada nije vjerovao. Doao je do stranice s reklamama. Izme u raznih, navodno neophodnih stvari koje su se tu reklamirale, ugledao je naslovnicu svoje knjigu 'Napad u krvi'. Bestseler, roman Marka Morrisona, jo uvijek ne silazi s top lista!" stajalo je u tekstu, podno naslova, koji je prikazivao blijedu lubanju na crnoj podlozi. Sada, kako je vrijeme prolazilo, pomislio je, trebao je sugerirati bolju izradu covera kao i cijelu ideju oko njegovog dizajna. Bio je to njegov prvi, sadrajno jako dobar roman no, sada je bio vaniji njegov izlazak, a ne vanjski izgled romana. U silnoj elji da roman to prije iza e na trite naravno da su se potkrale manjkavosti. Cover je trebao biti bolji! Ponavljao je u mislima. Roman je imao iznimno vrijednu publiku koja se ni u kom sluaju nije ustruavala proitati knjigu od oko etiri stotine

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net stranica. S novinama u krilu ugodno se zavalio u konom trosjedu za stolom. Zadovoljno je pogledao kroz prozor. Pomislio je na 'Smrt u otrici sjekire' iji se isprint nalazio na urednikom stolu kod 'Pharella&Amorvja'. Jedva je ekao na izlazak tog romana. Kritika je oduvijek pljuvala drugu autorsku knjigu. No, bez obzira na to, kritika je ionako njegovu prvu ve sasjekla. To, opet, nije bio nikakav problem jer, tko je ivio od kritiara i njihovih kritika? A s druge strane, tko je mogao ivjeti samo od knjievnosti?! Sumnjao je da su se kritiari mogli svrstati u tu skupinu, jer su i sami u zadnje vrijeme sve ee pisali i objavljivali vlastite knjige. Ali kakve knjige? pomislio je. Nakon to je srknuo jo malo kave, nakrivio se pred prozorom pa iz torbice za paom izvukao mobitel. Pogledao je zaslon. Na njemu nije bilo zabiljeenih poziva. Nakon toga, poeao je tri dana staru bradu, te utipkao broj svog izvrnog urednika. Na kraju krajeva, u izdavakoj kui mu je reeno da tipa moe zvati kada god to bude htio. Iako je s tim urednikom sura ivao prvi put, njegovi su se pozivi u bilo koje doba dana ili noi morali tolerirati. Jer, svidjelo se to nekome ili ne, Mark Morrison je ipak bio knjievna zvijezda. Tip se zvao Steve McCoy. Bio je autor dviju knjiga: jedne poprilino dosadne zbirke pria, koju je Morrison posudio u gradskoj knjinici im mu je McCoy bio uredniki dodijeljen, i jedne zbirke pjesama pisane nevjerojatno hladnim novinarskim stilom. Ni u jednoj od tih proitanih pjesama Morrison nije pronaao 'ono neto' za to bi se zakvaio ili od ega bi mu srce zatreperilo. Jer, pisati horor ne znai ne imati pravo na kritiku tu eg djela, bez obzira kojeg anra ono bilo. Mc-Coy je uglavnom 'pjevao' o svojoj curi koja mu je, u me uvremenu, postala enom. Prve pjesme govorile su 0 izlascima u barove, o pogledima preko svjetine u zadimljenim prostorima, zatim o dodirima nakon to bi se i McCoy i njegova dragana nali, naravno, izvan bara. Drugi dio zbirke govorio je o vjenanju i raznim predvidljivim sentimentalnim sranjima, dok je sama zbirka zavravala pjesnikovim psovkama upuenim punici jer ga je sustavno ometala u njegovom pjesnikom izriaju. Uobiajena muko-enska petparaka sranja koja su ovog puta bila opisana u stihu, pomislio je Morrison ve nakon prvog listanja zbirke. I ne samo da se tu radilo o zamornom tivu, ve je ono bilo dosadno i predvidljivo u kojem se mukarac trudio prikazati kao patnik i rtva u ljubavnoj vezi. Okej, pomislio je odloivi posu enu knjigu na stol. Tko li je onda u toj vezi, koja je kasnije prerasla u brak, imao muda? pomisli Nakon to je telefon peti put odzvonio, izvrni urednik, pjesnik i autor kratkih pria, McCoy se konano odazvao. uvi Morrisonov glas, uzdahnuo je u slualicu. Hej stari, kako je u vukojebini?!" upitao je Morri-sona. Dobro. Uvijek isto sranje na koje se s vremenom navikne. Nego, kako napreduje urednika redaktura onog mog uda?" upitao je bez uvoda. U slualici je nastao muk. McCoy je inae bio jedan od onih tipova koji su ponajmanje znali o stvarima koje se nisu direktno njih ticale. Svoje je navike donio u ovaj novi posao knjievnog urednika. Pa, to se tie tvog novog rukopisa... on napreduje dobro, mada sam se ovih dana zapio pa je sve malo stalo. Zna ve kako je..." nastavio je uz smijeh. Ali nije stalo samo s tvojim rukopisom. Jo je puno toga otilo u vraju mater, ali uvjeravam te da e se sve vrlo brzo popraviti. Previe se toga loeg po nas odvija na tritu, pa sad svi radimo kao roboti ne bi li sustigli vrijeme. Glavna faca u svakom sluaju kae da nas tvoj roman opet vraa u igru. Nadam se da ne zamjera to ti se obraam kao prijatelju?" Ne, nimalo" rekao je Morrison, Osim to sam prodao par milijuna knjiga vie nego to e ti to ikada uspjeti sa svojim mediokritetskim radom, pizdune!, pomislio je Morrison za sebe. Kad da se opet javim da vidim kada ete ii s objavom, ili ja moda moram dolaziti dolje?"

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Na liniji je opet nastao muk. Morrisonu nije trebalo esto ulo da bi taj muk protumaio tiinom nelagode. Znao je za onu staru provjerenu priu kako urednici, propali pisci, zapravo mrze autore u naponu snage. A mrzili su ih jo i vie ako su ba njima bili dodijeljeni. Pa zato ne obvee svog agenta da ti rjeava te stvari?" nakon par dugih sekundi ree McCoy. Tipovi poput njega grabe lovu. to se tie rijei i reenica, ak i da ih ponem pisati velikim tiskanim slovima, mislim da ih on ne bi vidio. Toliko o njegovom angamanu na knjizi. I onda kritiari kau da sam ja morbidan i okrutan" zavrio je ironino Morrison. Razumijem te. No, evo, ja sam oiti dokaz koliko je okej kada kao pisac nema agenta. Dobro mi je i da ti pravo kaem, ne alim se" na to e McCoy. Da, naravno da agenta nema, jer ti ga tvoje pjesnitvo ionako ne bi priutilo! Morrison e u sebi, pa nastavi: ,,U redu. Nazvat u te uskoro, a ako ita sazna, zovi ti mene. Ne moram ti objanjavati da ove stvari plaaju moj ivot." Jebi ga!" opsovao je Morrison i nakon zavrenog razgovora mobitel okaio nazad o pas. Glavu je spustio nad novine. Podigao je alicu kave i nastavio srkati. Nekoliko kapi palo mu je na otvorenu stranicu. Pro-gun ao je napravivi grimasu. Otvorenim je dlanom preao po kapima. Nije bilo pomoi, papir je bio tanak i slova s druge strane poela su se nazirati na strani koju je itao. Odmahnuo je glavom. Nastavio je tiho psovati. Krenuo je nanovo prstima prema alici, ba kad je krajikom oka uhvatio pogled koji ga je mjerio sa anka. Polako, ali sigurno, podizao je glavu i pogledom se susreo s ovjekom koji je stajao za ankom, s JD-om u slobodnoj ruci. Uhvativi Morrisonov pogled, nazdravio mu je aom. ovjek je bio krupan. Ne debeo, ve jednostavno krupan, jak. Lice mu je bilo masno i neo-brijano, skriveno u sjeni bejzbol kapice, ispod koje je provirivala neoprana i kovrava kosa. Nakon to mu je nazdravio prijateljski je, barem se tako inilo, podigao obrvu. Mark kimne, vie iz navike, a ne u namjeri da mu uzvrati pozdrav. Pogled je jo jednom spustio na novine. Iako skriveno u sjeni kapice, lice tog stranaca nije iskazivalo emocije. Netremice je promatrao Morri-sona za stolom. ovjek je ispijao svoj viski, dok su mu eljusne kosti poskakivale. Stisnuo je oi, okrenuo se, uzeo sa anka bijeli ubrus kojim je oistio donji dio ae, pa se s njom zaputio za Morrisonov stol. Sjeo je bez ikakvog prethodnog pitanja za odobrenje. Morrison podigne glavu i stranca osine pogledom. Frknuo je kroz nos zagledavi se u au viskija koju je ovaj postavio izme u sebe i Morrisona. Neznanac pod bejzbol kapicom naslonio se u naslonja, uputivi Morrisonu pri tom svoj osmijeh. Mi se znamo" rekao je tada. Mark Morrison u udu podigne obrve. Nije mogao skriti osmijeh u enja koji mu je nakrivio usne. Mislim da se ipak ne znamo" rekao je, otirui rubove usana. Znamo se" ustrajao je ovjek grgljajui. ,,A odakle?" Mark e ispravivi se nad stolom, pri tom se podboivi laktovima. ovjek se odmaknuo u stranu, nakrivivi se prema prozoru, i potom rukom krenuo iza le a ba kao da se imao namjeru poeati. A onda je nekako nespretno izvadio primjerak 'Napada u krvi' posve natopljen znojem koji mu je neprekidno curio niz le a. Knjiga je bila zguvana, mokra a njene tvrde korice bile su od vlage zadebljale i na rubovima prljave. ovjek ju je zatim okrenuo na pole inu gdje se nalazila pieva slika. Pole ina je tako er bila prljava (a to se drugo moglo oekivati?), dok se Morrisonovo lice odonud smijalo na poderanom kartoniranom omotu. inilo se kako je njegova slika, namjerno ili ne, bila noktom izgrebena. Ovo ste vi, zar ne?" upitao ga je nepoznati gledajui sliku. Jesam" odgovorio je Mark pomalo u udu. ,,E, pa, vidite da se znamo. Ja sam proitao vau knjigu!" Eh, bila je to jedna od onih stvari koje su se ubrajale u cijenu slave, pogotovo ako piete horor. Imajte u vidu da vas itaju i razni geekovi, pomislio je Mark.

10

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Pa proitali su je i mnogi drugi, a priznajem, drago mi je da ste je i vi proitali. elite li moda da vam je potpiem?" Ne" odgovorio je ovjek, zadravi hladni pogled na Morrisonovom licu. Nego?" ovjek je duboko disao. Piete li novu? Kad e ona izai?" Pa, vrlo skoro. Nadam se. U pregovorima sam sa svojim izdavaem." Kad iza e ta, potpisat ete mi nju. Ovaj primjerak mi je uniten znojem. Dugo sam putovao dovde i, priznajem vam, vaa knjiga mi je ba dobro dola. Zabava po mjeri. Nadam se da e i vaa druga knjiga biti ovakva. Jezivo napeta i prokleto nepredvidiva." Bit e i bolja" rekao je. Tada je zavladao poprilino neugodan tajac od kojeg je Morrison osjetio nelagodu. Kako znate da e biti bolja?" Znam" rekao je. To je stvar spisateljskog instinkta." Muk se jo jednom uvukao izme u njih dvojice, dok se sa strane, kao u daljini, iz zvunika ula skupina The Mission i 'Deliverence'. Budete li imali problema s vaom novom knjigom, nadam se da ete me zvati?" prekinuo je tiinu stranac. A zato bih trebao imati problema?" upitao je Morrison u udu, odfrknuvi, dok je prstima bubnjao po vanjskoj strani alice. To biste ipak vi trebali znati. Gospodin ima udne putove za svoju djecu. Pitanje je samo koji ste put vi izabrali!" Gledali su se mirno, nakon ega se oglasio piev mobitel. Kada je pogledao broj na zaslonu, nad njim je proitao ime svog agenta. Ajde, ba u pravo vrijeme! pomislio je dok je podizao mobitel. Ukljuio ga je, jo uvijek promatrajui ovjeka pred sobom. Stranac ga je odmjeravao ironinim osmijehom. Prije nego se javio u slualicu, neznanac mu vrsto zgrabi lijevu ruku. Gospodine Morrison, ao mi je da me ne prepoznajete. Trebali biste vie vjerovati u ono to radite" rekao je uz osmijeh, nakon ega se podigao te krenuo ka izlazu. Usput je na ank bacio nekoliko kovanica za viski. U prolazu se okrenuo prema Morrisonu. Pogled mu je sada bio ozbiljan. Vie se nije smijao. Tek je ispravio kapicu na glavi i potraio izlaz na svjetlo dana. Mark je ostao sjediti s mobitelom prislonjenim na uho, dok gaje oko stola okruivao vrlo neugodan zadah kojeg je stranac ostavio za sobom. Nakon to je ovjek izaao, Mark se koncentrirao na agenta s druge strane linije. ovjee, ne bi vjerovao koje munjare hodaju po ovom svijetu. A jo me vie strai kad saznam da su ba te munjare moji itatelji" rekao je, nakon ega mu se agent s druge strane linije nasmijao. Dok su tako razgovarali, a razgovarali su o knjizi, Mark je krajikom oka uhvatio onog stranca koji se sada nalazio s druge strane ulice, odakle je promatrao Morrisona za stolom pored prozora. ovjek se iz ove perspektive inio gorostasno. Ljuljao se na mjestu s rukama u depovima dok mu je usnama krenuo lagani osmijeh. Prljava jeans jakna skrivala mu je kariranu crvenu koulju drvosjee. Zurio je u Morrisona nakon ega mu je pokazao svoje karijesom nagrizene zube. Uz osmijeh i skidajui kapu koja je otkrila proelavo tjeme, neznanac se nagnuo i pozdravio Morrisona. Mark je zaustavio dah dok je drao mobitel. Agent je s druge strane i dalje govorio, no kada je shvatio da je Mark oito mislima odlutao, zazvao gaje... Molim? Tu sam. Sluam te" rekao je Morrison pri emu se poeao po elu, Nita, nita nije. Jednostavno, osjetio sam muninu. Valjda mi opet ne godi kava u odre eno doba dana" rekao je i vratio pogled kroz prozor na mjesto gdje je, do maloas, stajao ovjek. Ono je sada bilo prazno. Vani je zapuhao vjetar. Zguvana plastina aa i prljave novine zakotrljale su se niz ulicu pred restoranom.

11

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Mark proguta knedlu i zadri dah. Hajde, nastavi dalje..." rekao je u mobilni aparat, premda gaje udan osjeaj tjeskobe zaustavljao da dalje slua agenta. Ubojstva koja su se dogodila na rancu, nekoliko milja dalje od Elmore Towna doimala su se zastraujue. Kuu su nali u opem neredu. Namjetaj je bio polomljen. Tijela su leala preko njegovih ostataka. Oito je kako su se rtve pokuale suprotstaviti svom napadau. Zidovi su vritali crvenom bojom. Krvavi otisci prstiju rtava sputali su se sa zida prema podu, gdje je lealo tijelo mrtvog ovjeka, ije je tjeme bilo prekriveno zagasitocrvenom krvlju. Dio hodnika pred kupaonicom plivao je u vodi. U kadi, pipa je i dalje bila otvorena, dok je voda svoj izlaz traila preko njenog ruba. Eric Dolan je s ostalim policajcima pretraivao mjesto doga aja. Za vrijeme istrage nekoliko je puta zastao da bi se nanovo saginjao. Odmahivao je glavom ne vjerujui. Izvadio je kemijsku olovku i zatim otkrivao rane ubijenih. Ovog su puta posjekotine na njihovim tijelima bile tako precizne, tako otre i kirurki izvedene. Paljivo je birao mjesta gdje bi stao kako bi izbjegao crvene lokve, nakon ega bi opet trljao oi i skupljao obrve. Ovo nisu obine rane. Ovo su izuzetno snani udarci, pomislio je kada je na mrtvom tijelu otkrio ranu koja je ulazila pod pravim kutom duboko u trbuh rtve. Ovo je izvedeno hladnim orujem, sa snanijim zamahom. Vjerojatno maetom ili sjekirom. Neka nam Bog pomogne! Podigao se iz unja i pogledom prostrijelio policajce u prostoriji. Imamo li otisaka?" upitao je. Odgovor nije odmah dobio. Sluao je mumljanje policajaca koji su oito svaki za sebe komentirali otkriveno. Imamo li otisaka?" ponovio je pitanje. Nita za sada" konano mu je odgovoreno. Ali, radimo na tome... radimo na tome." Dolan dlanom pre e po licu, pa se zagleda u plavo nebo kroz staklo na prozoru. Skupio je obrve dok mu se u grlu stvarao vor. Sporim je korakom krenuo van iz kue. Trebalo mu je suneve topline. Sivilo i smrt poeli su ga ubijati u zatvorenom prostoru. Mark Morrison je za to vrijeme upravo izlazio iz svog stana odakle se namjerio zaputiti prema gradskoj knjinici. Uao je u kola i gurnuo klju u bravu. Okrenuo ga je i motor je zabrujao. Stajao je tako neko vrijeme oslukujui rad motora, nakon ega je ispravio stranji retrovizor. Zaustavio se na svojim oima u njemu. Otpuhnuo je. Pokrenuo je kola. Izaao je na cestu i krenuo prema gradu. Ima ve neko vrijeme kako mu je u knjinici ta enska zapela za oko. Koliko mu je bilo jasno, ona je radila tamo. I on ju je tog dana odluio upoznati. Dosta je bilo samoe, pomislio je u sebi. Trebao mu je razgovor. Normalan razgovor s normalnom osobom, koja nee stalno mljeti o tantijemama, autorskim pravima i dosadnom procesu pisanja. Trebao mu je barem mali bijeg od samog sebe. Dan je bio vedar. Plavetnilo, bez oblaka nad gradiem, davalo je dojam zaobljene kupole koja se u visinama dizala iznad grada. Morrison je parkirao auto, izaao i glasno zatvorio vrata. Osvrnuo se oko sebe. Ulice su bile hladne i prazne. Popeo se preko malih stepenica do ulaza u knjinicu. Ruku je pruio prema kvadratnoj kvaki. Stisnuo ju je i zagledao se u staklena vrata. Istog trena je zaustavio dah, jer u staklu nije susreo vlastiti odraz, ve je na tren ugledao lice ovjeka iz restorana. Zastao je i odmahnuo glavom. Odraz je potrajao tek djeli sekunde. Disao je duboko, a onda se dao u stranu kada je unutra vidio mukarca koji je krenuo prema izlazu. ovjek od nekih pedesetak godina, s dvije knjige u ruci, izaao je iz knjinice, i onako usput odmjerio Morrisona. Mark ostane na mjestu gledajui za njim. Glava mu je bila prazna. Nakon toga uao je u knjinicu, dok su se staklena ulazna vrata za njim sama zatvorila. Odmah je otiao do pulta za kojim se nalazila djevojka koja ga je zanimala. Mogla je imati nekih dvadeset est do dvadeset osam godina. I izgledala je fino, isto, oprano i dotjerano.

12

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Bila je vjerojatno jedna od onih cura za kojom bi vam u krevetu ostao lijep i privlaan miris, pomiljao je on. Morrison je patio za takvim djevojkama. Ono to je do sada upoznavao uvijek je bila tek isprazna vanjska forma, neto u stilu tek prividno lijepog vanjskog izgleda pod kojim se uvijek krio prljavi ve. Zastao je pored pulta. Dlanove je spustio na hladno lakirano drvo i priekao da im se pogledi susretnu. Ve je prolo predugo vremena otkada je zadnji put imao bliske kontakte sa suprotnim spolom. Naravno, osim kada bi se susretao sa svojim itateljicama. Ali opet, te su osobe bile sve samo ne i normalne. Nakaljao se i priekao da ona podigne glavu. Pogledi su im se sreli. Na tren je zastao ba kao da nije znao to bi sa sobom. Dobar dan!" rekao je nekako promuklo. Pogledala ga je sa smijekom ba kao da je itala njegovu zbunjenost. Imate li to od Eda McBavnea?" upitao je. Isuse, kako li je ovo trebalo izgledati glupo, korio se. Taj me pisac nikada nije zanimao. Daj, samo me pogledaj i bit e dovoljno! Trebali bismo imati. Svakako pogledajte u odjelu anrovske beletristike." Podigao je obrve i malo se poeao po bradi. Napravio je korak od pulta i dalje svjestan njenog pogleda. Oprostite, ne snalazim se ba najbolje. Moete li mi pokazati gdje je to tono" rekao je dok se u sebi grizao. Ne snalazi se ba najbolje? Pa, ta gaje enska ve morala vidjeti. Zalazio je ve ovamo. Zurio je on i ranije u nju, a i sama knjinica bila mu je ve prilino dobro poznata. Uz to, znao je tono i inventarni broj svoje knjige, kao i policu na kojoj se ona nalazila. Ona tada jednim pokretom ruke pomakne svijetlo-sme u kosu s ramena. Uputila mu je kratki osmijeh koji je otkrio sitne rupice na obrazima. Izala je ispred pulta i dala mu znak rukom da krene za njom. Izgledala je vrlo lijepo dok je mazno hodala me u policama. Na sebi je imala demper svijetlosme e boje, u nijansi vrlo slinoj boji bijele kave. Ovratnik dempera bio je visok te je krio njen vitak i njean vrat niz koji su vi-sjele duge srebrne naunice, iji su se krajevi nazirali pod smekastom kosom. Ispod uredno poupanih obrva iskakale su joj svjetlucavosme e oi. Haljina joj je lijepo prianjala uz tijelo istiui bokove. I dok je stajala, u profilu okrenuta, on nije mogao a da joj ne odmjeri grudi koje su se nazirale ispod dempera. Imamo nekoliko romana, samo ne znam koji bi vam odgovarao...?! Gospodine?" upitala gaje, dok je rukom prelazila po vrhu police. Morrison je nije uo. Pratio je njenu ruku, nakon ega bi pogled opet vraao na njeno isto lice. S usana mu se oteo osmijeh neugode. Podigao je ruku pred lice u namjeri da se ispria. Uh, oito ga je proitala, pomislio je. Oprostite, misli su mi odlutale..." izustio je nekako kroz zube. Promatrajui je shvatio je kako su se knjige nalazile na zadnjem mjestu njegovih interesnih sfera. Vei broj romana ovog autora je vani ali, ako vas zanima, imamo 'Nokturno'" rekla je kada mu se okrenula s knjigom u ruci. Pogled je zadrao na naslovu medu njenim dugim prstima, premda su mu oi stalno bjeale prema njenom licu. Ona se oblizala i podigla obrve. Vas na kraju ipak ne zanima ova knjiga?" rekla je s osmijehom u oima. Ne, ne. Zanima me" opet je prozborio kroz zube. Dajte, noge moje, odledite mi se konano! nastavljao je u sebi. S knjigom u ruci krenula je nazad prema pultu. Morrison otpuhne i po e za njom. Dok je utipkavala inventarni broj u kompjutor, on je nanovo ekao njen pogled. Vae ime?" upitala ga je i dalje promatrajui zaslon raunala. Nasmijao se. Njegova je utnja oito predugo potrajala, jer podigla je oi i ve ga u udu promatrala. Nemojte mi rei da ste si ime zaboravili?" upitala je nanovo. Nasmijao se. Mark Morrison" odgovorio je.

13

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net U redu" tiho je rekla kad je nastavila tipkati po tastaturi. U jednom je trenutku zastala, pri emu je kaiprst poela trljati o srednjak. Podigla je obrve, a onda se namrtila pa lice primakla blie kompjutorskom zaslonu. Vi jo uvijek tvrdite da niste bili u knjinici?" upitala gaje ne podiui pogled. utio je. Prema informacijama iz raunala, stoji da ste na vrlo esti gost! Bogme, puno itate." Pa, nisam bio u knjinici otkako vi ovdje radite..." Nije podigla glavu, ali on je uhvatio njen osmijeh nad raunalom. To je bilo dovoljno. pa i vi ste autor, tako je! U trenu sam shvatila odakle mi je vae ime poznato." Nasmijao se. Ako tako kau, ne alim se." Imamo petnaest primjeraka vae knjige 'Napad u krvi' i samo je jedna trenutno dostupna. Sve su ostale vani. Dobro to vama ide, iako, ini mi se po naslovu, niste ba neki romantiar" ona e kroz odmjereni osmijeh. Odlino! Ovo ide sve bolje. Ne mora znaiti. Ako piem neke stvari ne znai da u njih i vjerujem. Sve je to tek dio posla kojim se bavim." Da" nastavila je kroz osmijeh. Uvijek me je zanimao svijet pisaca" rekla je. Nije nimalo zanimljiv, vjerujte mi! Prilino je dosadan. Sjedim sam u svoja etiri zida i vanjskom svijetu pokuavam prodati svoje najnovije none more." Odmahnula je glavom. Ne biste se onda trebali aliti. Po ovome to ja vidim, ljudi vam prilino vjeruju. Ili su u me uvremenu postali toliko ludi i opsjednuti da uivaju u tome kad ih netko strai. Nikada mi nije do kraja bila jasna ljudska filozofija!" zavrila je. Nije ni meni, nije ni meni rekao je u sebi. Osjeam da vam je akcent malo stran. Ne bih ba rekao da ste odavde?" on e. Ne. Nisam odavde" tiho je odgovorila opet ne podiui glavu. Mogu li vam barem znati ime?" upitao je naslonjen o pult dok je promatrao njene duge prste kojima je udarala po tastaturi. Tog trena zastala je s radom. Pogledala gaje Jelena" rekla je. Kakvo lije to ime? pomislio je. Prezime je jo manje razumio, ali ustruavao se ponoviti pitanje. Barem je ovo Jelena bilo koliko toliko jasno. Ne nisam iz ovih krajeva" rekla je vrativi pogled za kompjuter. Nastao je muk. ,,A odakle ste onda?" uli ste za bivu Jugoslaviju?" Da... onako, neto." Onda ste moda i uli za malu zemlju koja se od te drave odvojila. Znate za Hrvatsku?" Podigao je obrve i kimnuo glavom. Zemljopis mu nikada nije bio jaa strana, stoga je odluio utjeti. Naravno, uo je za tu zemlju. U zadnje je vrijeme bilo sve vie imigranata odonud. Jelena, ponavljao je u sebi. Koliko je njega znanje sluilo, znao je da je to bilo jebeno rusko ime. Ovdje ste na due ili krae vrijeme?" upitao je. ,,A vas zanimam ja ili knjiga?" ona e kroz osmijeh. Uzvratio joj je nasmijano. Pa, recimo, i jedno i drugo" rekao je. Oslonila se rukom o lijevi bok. Odmjerila ga je i stisnula oi. Prije bih vam preporuila knjigu" kroz lagani e osmijeh ona. Ostali su stajati okrueni tiinom. Tog trena muk je probio reski zvuk mobitela. Mark se pomakne i pomalo nespretno podigne ruku prema aparatu. Ispriao joj se kad gaje prinio uhu. S druge strane linije nalazio se njegov knjievni agent koji mu je priopio kako su coveri za 'Smrt u otrici sjekire' bili gotovi, te ne bi bilo loe da baci oko na njih u svom kompjuteru. Izdava mu ih je poslao e-mailom. Naravno da u ih pogledati. Izvrsno! Ovaj dio posla ide jako brzo" rekao je zadovoljno.

14

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Pa mora ii kad radimo sa spisateljskom zvijezdom u usponu" odgovorio je agent. Zar sam samo u usponu, a ne ve zvijezda?" upitao je Mark s osmijehom zadovoljstva pri emu je gledao Jelenu, koja je i dalje zadravala pognutu glavu, pravei se da ima vanijeg posla od prislukivanja njegovog razgovora. Ali, naravno da gaje sluala. Upijala je svaku njegovu rije. Nakon zavrenog razgovora iskljuio je mobitel te ga vratio u futrolu. ini se da moram ii" rekao je uz podizanje obrva. Nije mu odgovorila. Osmijeh je zadrala nad zaslonom raunala. ,,A knjigu nita?" upitala ga je kroz osmijeh, kada je podigla glavu. Stisnula je oi ba kao da je suzdravala glasan smijeh. ,,Oh, pa da, zaboravila sam, zvijezde ne itaju! Mi, kako bi se ono reklo, itamo njih, nije li tako?" Vraja mala! pomislio je pri emu mu je pogled krenuo prema depnom izdanju 'Nocturna' na pultu pred njim. Moda ipak neki drugi put. Priznajem, ne oduevljavaju me stereotipne kriminalistike prie. Sve su od reda vrlo tanke. Detektivi bez po muke rjeavaju svoje sluajeve, ubijajui pri tom papirnate zloince!" Pisac i kritiar" ona e. Nasmijao se dok mu je pogled ostao prikovan za njene oi. No, moda bih umjesto knjige prije iznajmio vas..." Uoio je naglu zbunjenost u njenom pogledu. Odmahnula je glavom oekujui pojanjenje. Mislim na veeru, moda, onako usput, ponekad..." Aha!" izustila je, ovlaivi jezikom donju usnicu. Mislim da u prvo morati proitati va Napad u krvi". Da se uvjerim jeste li pisac dostojan veere..." Ostao je bez teksta. Otpuhnuo je i poeao se po obrazu. ,,U tom sluaju, radije nemojte. Pomislit ete da sam lo deko." 'Napad u krvi'je horor, nije li?" Pa da, i to vrlo brutalan... ali s razlogom, ako emo ba tako." Svatko tko pie horore u sebi mora biti barem malo lo deko, bez obzira koliko uspjeno vanjskom svijetu prodavao svoju dobrohotnost" rekla je nasmijano to je Morrisona jo jednom ostavilo bez teksta. Vraja cura, uistinu vraja cura, opet e on u sebi. urno je uao u kola i pojurio nazad u pansion. ivo ga je zanimalo na koji su nain napravili te covere. Agent mu je rekao da su ih bila etiri u igri, a on bi trebao dati svoju sugestiju koji e od njih i ii na samu knjigu. Dalje e o tome odluivati uredniki kolegij. Ali u osnovi, jebe sve to, pomislio je, kad je opet jasno da je kolegij mogao bez veeg problema pogaziti njegovu odluku. Dok je vozio nazad, razmiljao je o djevojci iz knjinice. Tih se trenutaka sjetio svojih rijei. Na neki joj je nain rekao da on zapravo ne vjeruje u ono to pie, jer je to za njega bio ipak samo posao. Na tren je zaustavio dah. Volan je i dalje smireno drao u rukama, kad se naglo sjetio razgovora s onim prljavim ovjekom u restoranu koji mu je i sam zamjerio da bi trebao malo vie vjerovati u svoj rad. Koje li koincidencije? Skupio je obrve pogledavajui se svako malo u stranji retrovizor. Kapi nervoznog znoja nazirale su mu se u korijenu kose. Nastavio je voziti. Kada je stigao u sobu jaknu je odbacio preko postelje i odmah sjeo *u radni stol pored otvorenog prozora. Ukljuio je laptop i spojio se na mreu. Na njegovu e-mail adresu stigao je mail njemu nepoznatog poiljatelja. No, kada je otvorio pristiglu elektronsku poiljku, shvatio je kako je bila rije o grafikom uredniku. etiri covera dostavljena su mu attachmentom. Otvorio ga je i bio ugodno iznena en. Tip je bio jako talentiran, i stoje bilo najbolje od svega, ovog su puta uistinu posluali njegove ideje. Prvi je cover predstavljao ovjeka sa sjekirom, ije je tijelo na podlozi bilo obavi-jeno mrakom. Torzo mu se jedva vidio no, sjekira je bila tu i njen je zamah bio oit. Ime Mark Morrison i naslov 'Smrt u otrici sjekire' nalazili su se nad

15

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net samim sjeivom. Nije loe, pomislio je Mark. Da vidimo dalje! Idui je cover bio neto nalik na krvavi ocean, tisue malih razbijenih slika koje su prikazivale glave rtava u urliku i krvave sjekire koje su na neki neobian nain letjele za njima. Slika nije bila ba razumljiva no u svakom je sluaju efektna. Crvena boja koja se uistinu mogla shvatiti kao more krvi prilino ga se dojmila. Trei je cover opet bio vrlo mraan, nalikovao je plakatu filma 'Projekt: Vjetica iz Blairea'. Mraan cover s blijedom glavom u prvom planu u ijoj se praznoj onoj duplji krila lubanja, dok se u drugoj nalazila sjekira. Ime autora i naslov romana nisu posebice dolazili do izraaja. No zato posljednji, etvrti cover, bio je ono stoje Mark istinski trebao. Podloga je bila crvena, vraki crvena! U kutu covera naziralo se ljudsko lice, zamagljeno, ali s vriskom na usnama. Podno tog lica na crvenoj podlozi nalazila se snana, ilama prekrivena ruka sa sjekirom u aci. No to nije bilo sve. U sje-ivu hladnog oruja naziralo se histerino ensko lice. To je bilo to, pomislio je. To je to. Ovako mora izgledati moj novi roman. S ovakvim coverom on mora biti hiti Tog trena zazvonio mu je mobitel. S druge strane linije zauo je glas svog agenta Jamesa Fawleya. Onda, jesi li zadovoljan?" Vrlo" odgovorio je. Moda bih mogao dati jo koju sugestiju ali, u svakom sluaju, to je to!" Daj, Mark, ne seri! Tip se namuio da bi ostvario tvoje zamisli. Reci mi koji ti se omot svi a, da znam s ime da idem pred kolegij?" Crveni, mutno lice u pozadini. Sjekira s histerinim licem u odrazu metalnog sjeiva..." To je moj deko" ree mu agent, Javim ti dalje kakva je situacija i koji e cover na kraju ii. Uglavnom, dajem sve od sebe da ti ovaj put ispunim elju." Okej, hvala ti." Nego, Mark? Pie li to novo? Znam da nova knjiga jo nije ni izala, ali stalno primam poruke od knjiniara i prodavaa. Fanovi, za koje ne znam otkud ti, seronjo, ali ih ipak ima..." smijao se ...stalno trae nastavak 'Napada u krvi'. Cisto onako da zna to bi trebao raditi, ukoliko te ponovno tatina natjera na rad." Mark zastane. Uh, ne znam, ovjee, moj je ubojica u tom romanu mrtav. Nema nikakve anse da ga vratim me u ive." Ne budi lud! Klinci danas svata gutaju. Jesi li pomislio da ubojica moe biti kloniran? Mislim, on je ubijao za vrijeme utapa. Njega si odstranio, no ne moe odstraniti prirodnu silu kakav je utap, zar ne?". Opet se smijao. Razmisli o tome, a i sam si mi rekao, dok si pisao 'Napad...', toliko si se uivio u priu, jer je krv na mjeseini u tvojim mislima izgledala tako dobro. Barem si me tada u to uvjeravao. Prema tome, zato to ne bi ponovio?" Ha, stvarno ne znam to bih ti na to rekao" zamiljeno e Morrison dok je zurio u zaslon raunala. Ma dobro, pustimo sad to. Koncentrirajmo se mi za sada na novu stvar. Javim ti kako se situacija razvija. Usput, je li te zvao moda onaj filmski producent?" Nije. Telefon mi uti kao riba!" Zvat e te ve. uo sam se s njim. Studio za koji on radi nije velik, ali od neega treba poeti, a osim toga, dobra je lova u igri. To nikad ne zaboravi. Opstanak je u ovom poslu jedina vana stvar. Najvanije je da si stalno prisutan, a dok sam ja na tvojoj srani, to e sigurno i biti." Znam da u biti. Ne sumnjam u tebe" rekao je. ,,I Mark..." Da?" Moram ti priznati, i mene zanima kakav bi izgledao nastavak 'Napada u krvi'?" Krvav i besmislen, u svakom sluaju." Kad ti tako kae, nije moje da ti se protivim" zavrio je uz smijeh.

16

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Agent je poklopio slualicu, dok je Mark jo neko vrijeme ostao promatrati izabrani cover. Sve je na njemu bilo tako obeavajue, tako primamljivo. I da nije znao o emu se u knjizi radi, i da nije on bio autor, knjigu bi ve kupio upravo radi takvog covera. Krvava je to i napeta stvar! Publika to danas voli, a on je nekim sluajem imao dara za to! Te veeri Mark je poeo raditi na svojoj novoj kratkoj prii. Premda je od kratkih formi ve odustao, pred nekih sat vremena opet gaje nazvao njegov agent koji je naruio novu stvar. Naime, urednitvo nekakvog horor asopisa htjelo bi objaviti barem jednu njegovu priu. Naravno, pod uvjetom da bude originalna i neobjavljena. Obzirom da nita takvog nije imao u priuvi, Morrison je ve neko vrijeme sjedio pred lapto-pom, no mata ga te veeri nije sluila. Tupo je zurio u kursor na ekranu koji je blinkao u uglu praznog prostora. Morrison nije spadao u autore koji su mogli pisati po narudbi. Slijedio je stoga samo vlastite instinkte, jer prie su na taj nain uvijek bile najbolje ispriane bez vanjskih intervencija nakladnika i urednika. Osim toga, za svoj proces pisanja nikada nije dobio niti centa unaprijed, no po predaji teksta trud bi mu se redovito bogato isplatio. Njegov rad s rijeima i uvrnuto koritenje semantike osiguravali su mu opstanak u ovom gradiu. Premda, bio je svjestan da su ga ljudi udno odmjeravali. Mentalitet je u svim tim malim gradovima uvijek isti. Kolektivno razmiljanje glasilo je: Ukoliko u ruci nema lopatu i uljeve na prstima i jo k tome zgrbljena le a i znojno, suncem oprljeno lice... onda si neradnik." Pisanje je za takav svijet bilo neto posve imaginarno, neto to nije moglo osigurati kruh, proces koji se ni iz kojeg kuta gledita nije mogao shvatiti kao profesija. Naravno, osim u sluajevima ako pisac nije radio u uredu kakve novinske kue, pa je tamo pisao svoje knjige i lanke za novinska izdanja. Sve ostalo nije bilo vrijedno spomena. Morrison je svjestan da su mnogi u Elmore Townu i njega na takav nain doivljavali. No, on se nije obazirao na takva razmiljanja, jer bi svakog prvog u mjesecu na njegov bankovni raun sjedala vrlo lijepa svotica koju mu je iz bijelog svijeta slao njegov 'Napad u krvi'. Dok se bezuspjeno pokuavao koncentrirati na pisanje kratke prie, misli su mu stalno bjeale ustranu. Proteklih je pola sata gledao u jednu te istu reenicu koje je glasila: ovjek je ve etvrt sata sjedio u svom kombiju oekujui da ona ena napusti svoju kuu (toka)" I to je bilo sve! Taje reenica trebala iznjedriti nekakav dobar poetak storije, no Morrisonove misli tog dana nisu hodale Morrisonovom stranom ulice. Sjedio je naslonjen u fotelji i poeao se po bradi. to sada? pomislio je dok mu je bjelina ekrana nagrizala oi. Pogledao je kroz prozor. Vani je na nonom nebu polako izlazio hladan mjesec. Mark je potraio mobitel u jakni koja je bila na postelji Zaslon je bio prazan. Nitko ga nije zvao. Mobilni je aparat odloio na stol pored laptopa, te se nesmetano nastavio eati po bradi. Nije valjda daje ve u svojoj trideset i drugoj tako posenilio. Dva je romana s takvom lakoom napisao. Ideju nije niti zapisivao, pria se sama razlijevala iz njega. A sada, kada je trebao sastaviti neku priicu do desetak kartica teksta, inspiracije jednostavno vie nije bilo. Tog trena, kada se tome najmanje nadao, na stolu mu je zazvonio mobitel. Broj na displavu nije mu bio poznat. Javio se. Osmijeh ugode rairio mu se usnama. Bila je to cura iz knjinice. Odakle vam moj broj?" Pa, gradska smo knjinica... valjda bismo morali biti u kontaktu sa slavnim piscem koji nekim sluajem ivi u naem gradu" rekla je kroz smijeh. Da, ali ovo je moj osobni..." Da, znam, a ja sam promuurna cura iz Hrvatske koja zna kako doi do svog cilja..." nastavila je. Bilo je oito kako ga je zvala s namjerom, to se vrlo brzo i ispostavilo tonim. Pozvala gaje na veeru! Koja enska pomislio je. Ponudu je prihvatio.

17

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Kad je sklopio mobilni aparat, ponovno je pogledao reenicu na zaslonu raunala. 'Za pisanje treba imati malo vie inspiracije' pomislio je. 'Vidjet emo to e mi donijeti ovaj sastanak. Moda tako na em svoju muzu' u mislima se obratio nenapisanoj prii. Vrlo brzo je napustio motel, te se prema gradu zaputio u svom starom Fordu.

3. POGLAVLJE
Izvrni urednik Steve McCoy sjedio je u svom uredu i promatrao kiu koja se u gustim kapima slijevala s vanjske strane prozora. Jutro je u izdavakoj kui 'Pha-rell&Amory' bilo prilino uurbano. Nove su se knjige pripremale za prijelom. Primali su se novi rukopisi od strane raznih agenata, bez obzira to bi se isti rukopisi bacali u ko, im bi agenti okrenuli le a. Bilo je to vrijeme kada je ve svatko pomiljao da moe pisati. Mc-Coyu se upravo takva situacija pomalo gadila. Bio je on pisac koji je ve punih petnaest godina pisao za razne asopise i tirane magazine. Svoje je prie, koje je kritika oboavala a publika mrzila, nesmetano objavljivao u specifinim listovima. Radio je povremeno i kao knjievni kritiar za televizijske programe, no nije se puno tamo zadravao. Urednici programa govorili su mu kako su se pisci i ljudi iz struke bunili jer se jedan prosjeni autor drznuo kritizirati autore koji e i prodajom, a i kvalitetom, biti uvijek iznad njega. Nekoliko kvalitetnih kontakata i poznanstava spaavali su stvar, te je on jo barem za neko vrijeme radio taj posao. Ipak, pritisci sa strane postali su prejaki, stoga ni poznanstvo vie nije spaavalo stvar. Jednog jutra, jednostavno, je morao isprazniti svoj ured. Nakon odlaska s televizije pisao je kulturne tekstuljke za razne politike revije, no svejedno, nije se uspijevao popeti stepenicu iznad statusa honorarnog suradnika. Istovremeno se zaposlio u novoj izdavakoj kui koja je na tritu imala velike apetite. Objavili su dva ili tri hita. Rije je bila o chick lit romanima. Neija kasnija kriva procjena o izboru novih rukopisa, izdavaku je kuu stajala opstanka. Nakon to se nakladnik ugasio, McCoy je i dalje pokuavao progurati svoje tekstove na raznim stranama ne bi li lova iz pipe konano potekla i u njegovoj fontani. Bio je manje ili vie uspjean. No, kada je napisao i objavio svoju zadnju zbirku pria koju je, za razliku od kritike, publika opet odbila, vodei ljudi u 'Pharellu&Amorvju' zaudo su mu odluili dati ansu. Ako ve nije neki zadovoljavajui pisac, mogao bi imati nos za drugu stranu knjievnog posla, onu marketinku, vezanu za otkrivanje talenata i prodaju knjiga na tritu. Ionako je ve dosta vremena proveo u ovim vodama. Osim toga ponu en mu je i posao urednika na pola radnog vremena. 'Smrt u otrici sjekire' bio je njegov prvi uredniki zadatak. Posao je bio dosadan i zamoran. Sad mu je bilo jasno zato su njemu kao piscu urednici puno puta iza le a psovali sve po spisku. 'Smrt u otrici sjekire' bio je obiman i k tome anrovski roman, a on o anru nije imao pojma. Dapae, prezirao gaje. Vie bi volio da su mu dali kakvu poeziju u ruke ili neto tome slino, a ne to smee u kojem ljudima odsijecaju glave a krv tee u potocima. Mark Morrison bio je solidan pisac. Premda je Mark kao autor o sebi imao visoko miljenje, Morrisonu su neke stvari ipak nedostajale. A to je McCoy sa svoje urednike strane mogao osjetiti, pogotovo sada kad je imao njegov tekst pred sobom. Osjeao se umorno i nervi su mu se trgali nad tim kvaziliterarnim, anrovskim smeem. Ali svoje miljenje nije smio podijeliti s ostalima. Od Morri-sonovog se novog romana puno oekivalo, pogotovo nakon uspjeha njegovog prvog uratka. Morrison je bio zvijezda u usponu, u to nije 18

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net bilo sumnje. McCoy je uronio lice u dlanove i mozgao nad rukopisom. Nikada mu nije bilo jasno kako neki mediokriteti preko noi uspiju, dok je on, recimo, punih petnaest godina sanjao svoj san da bi na kraju zavrio poput piskarala u nekom uredu gdje ga oito nitko nikada ne bi potraio. Poput kakvog djeteta, otvorio je oi i pogledao kroz skupljene prste na svom licu. Vani je i dalje padala kia. Njegov se vrui dah odbijao od dlanova i vla-io mu lice. Oi su mu se punile suzama. Pomaknuo se u fotelji koja se pobunila pod njegovom stranjicom. Pratio je guste kapi kie koje su u stopu pratile jedna drugu na svom putu prema tlu. Ispravio se, nakon ega je protrljao le a. Ispustio je jauk i onda vratio pogled na rukopis. Trebao ga je jako brzo urediti i korigirati. Nije bilo dovoljno vremena, jer im McCoy to bude obavio, njegov e posao urednika biti zavren. Jednom zauvijek, barem to se ticalo posla unutar 'Pharella& Amorvja'. Listao je stranice rukopisa prisjeajui se onog zadnjeg razgovora u uredu glavne face. Sve je bilo tako jednostavno izvedeno. Rekli su mu da ode doma na koji dan odmora jer je bio umoran rintajui za dvojicu. No kada se vratio, oni su mu bez velikog objanjavanja jednostavno uruili otkaz. Jer posao je patio a on je, rekli su, kao urednik postao prespor. Knjige koje su odavno trebale biti u tisku jo su se u rukopisima vukle po njegovom radnom stolu. Autorski avansi nisu bili isplaeni jer njihovi rukopisi jo nisu zaivjeli u obliku knjiga. Podigao se iz fotelje odakle je priao prozoru. Zurio je u ponor pod neboderom. Kako bi bilo da nesta-nem? pomislio je. Kako bi bilo da me nema? misli su se rojile njegovom glavom. Gutao je zrak dok gaje grlo bolno paralo. Dlanove je zavukao u depove nakon ega se okrenuo prema stolu. Odonud ga je pozdravljao rukopis Marka Morrisona. Skupivi obrve potiho je opsovao. Suznim oima nastavio je promatrati grad u kii. Krv mu je udarala u obrazima i sljepoonicama. Lagana groznica polako mu se penjala od nogu prema gornjem dijelu tijela. Nije moglo biti nita gore nego se opet nai na ulici, bez plana, bez posla, bez uvjeta za egzistenciju i bez onog rukopisa koji bi mu konano promijenio ivotni tijek. Neki pisci se jednostavno ra aju, neki se stvaraju za ivota, a neki se jednostavno trude. Bez obzira to vrijeme ide protiv njih, ovi potonji se trude ostati u toj buri surovog trita. Oni se nastoje izboriti za svog itatelja. Ali ponekad ih trud kota glave, jer u trudu ivot pro e pored njih. Jednako kao to je i ta prokleta kia klizila po vanjskoj strani prozora pred McCovevim oima, ne ostavljajui nade za bolje sutra. Ne dajui nade da e on opet iz ovog ureda, ba kroz ovaj prozor, ugledati ra anje novog sunca. McCoy je jednostavno progonio vlastite ciljeve trudbeniko spisateljskim radom, ali inilo se kako ciljevima nije odgovaralo da njegovo ime utkaju u tajnu uspjeha. Tu pred prozorom sklopio je oi. inilo se kako je u sobi, pa ak i na svom tijelu, osjeao svaku pojedinu hladnu kinu kap koja kao daje eksplodirala u dodiru s njegovom koom. Hladnoa mu se spustila niz le a. elo je prislonio na hladno staklo. Tada je pomislio na svoju enu, koja gaje doma ekala, ukoliko se ve vratila s posla. U izdavakom i novinarskom poslu opstajali su sami strvinari, znao je on. Jednako kao to je bio svjestan da se raspravljalo o svakome tko bi ostalima okrenuo le a. McCoy je znao da su ga kritizirali kako je dobar dio svog braka ivio na enin raun, obzirom da mu godinja primanja nikada nisu bila na zavidnoj razini. Ona je bila arhitektica koja je radila punom parom, pa o tim crnim mislima koje su njega morile nije vodila brigu. Naravno, sve do jednog puta. A zadnje stoje McCoyu trebalo, bilo je da napusti branu zajednicu. Obzirom na sve kroz sve stoje prolazio i to gaje tek ekalo, bilo je najvanije ostati u branoj zajednici. S ono novca to ga je utedio, namjeravao je enu jedan od iduih vikenda odvesti kolima u prirodu. Znao je za kuicu u planinama na sjeveru drave. Tamo je zrak ugodan, priroda je ista i neokaljana. I upravo tamo, kada budu sami, on e joj rei za vlastiti poslovni neuspjeh. Znao je da ona to nee dobro prihvatiti. Ali treba biti realan! Zar bi to itko mogao normalno

19

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net prihvatiti?! Znao je da e izbiti sva a. Znao je da e biti raznih uvjeravanja i razuvjeravanja. Znao je da bi takva sva a mogla eskalirati ucjenama o razvrgavanju braka, a ako do toga do e, u toj prirodi, i u toj divljini, koja se nalazila daleko od tu ih pogleda, nee biti nikoga da to uje. Nakon dva dana misterij ubojstava u Elmore Tow-nu konano je bio rijeen. Inspektoru Ericu Dolanu se to na prvi pogled inilo nevjerojatnim no, jedno je ipak bilo sigurno. Manijak kojeg je policija ve due vremena lovila i koji je za sobom ostavio dvije mrtve obitelji, tog je dana mrtav leao zajedno sa svojim novim rtvama u njihovoj razbijenoj i krvavoj kuhinji. Dolan se nalazio izvan kue. Stajao je oslonjen na svoj dip dok je promatrao sivo nebo i ekao na dolazak Marka Morrisona. Morrison je stigao nakon desetak minuta praen munjama koje su parale sivi svod. Parkirao je kola na suprotnoj strani ulice i odmah krenuo prema Dolanu. Gdje si do sada? Stvarno ti puno treba, a zna ve emu se radi!" Dolan e. Priavi mu, Morrison zavue ruke u depove pa se zagleda u kuu. Pokuavao sam pisati, no oito me jo uvijek mui kreativna blokada" rekao je, na to ga Dolan osine pogledom. Inspektor udahne te poe gristi akalicu koju je malo prije zavukao izme u usana. Ne bi vjerovao... stvarno ne bi vjerovao. Imamo naeg ovjeka" rekao je opet zastao. Jebeni ubojica lei tamo unutra u vlastitoj krvi. Oito je naiao na nekog lu eg od sebe. Masa-kriran je jednako kao i ostali." Opet je zautio. Siguran si da te ovo zanima?" Pa zato sam i doao. Zvao si me zbog toga." Morrison e. inim ti medvje u uslugu. Svoju e novu knjigu morati meni posvetiti... u redu? Idemo unutra no, kunem ti se, ovo je zadnji put da ovo inim" zavrio je inspektor i potom dodao: Bez obzira, kad u e, pazi gdje staje. Sve je prekriveno prokletom ljepljivom crvenom tekuinom." Stajali su nekoliko trenutaka pred ulazom. Kad je prag konano bio ist", Morrison i Dolan uli su u kuu. Mark je Dolana slijedio u stopu, prekrivajui rupcem nos i usta. Bakreni miris krvi jo se uvijek zadravao u zraku. Napetost se u zraku mogla rezati noem. Nekoliko je blijedih uniformiranih lica prolo pored njih, ali njih dvojica kao da nikoga nisu primjeivali. Dolanov je pogled traio mrtvace, a Morrisonov je tek slijedio njegova le a. Ve je i sam prag u kui bio krvav. Krv se u gustim kapima cijedila sa stepenica koje su vodile na gornji kat, dok je ostatak krvavih tragova, kako po podu, tako i po zidu, vodio do kuhinje. Dolan je ubrzao korak, a onda je naglo zastao. Iza njegovih le a stajao je Morrison.Tog trena pored njih proao je policajac koji je s grimasom na licu potapao Dolana. Loe je... stvarno je loe..." rekao je policajac u prolazu. Dolan mu je uzvratio tapanjem isprativi ga pogledom. Pogledao je Morrisona. Piev je pogled bio pun sumnji u iekivanju onoga to li e tamo u onoj prostoriji zatei. Dolan mu kimne, i oni nastave dalje. Doli su do dnevne sobe ija su se vrata njihala u mjestu. Dolan je zastao. Poeao se po bradi, pa pogledao Morrisona. Pogledom je od njega zatraio dozvolu za ulazak. Mark mu odgovori migom oka. Drkom svog 'Smith& VVesson' pitolja Dolan odgurne vrata i unutarnji se prostor otvori pred njihovim oima. Otvorena vrata otkrivala su sobu u neredu. Namjetaj je u sobi bio smrskan i razbacan po podu. Zidovi i pod bili su poprskani grimiznom krvlju rtava. Dolan je duboko uzdahnuo nakon ega je uao unutra. Mark gaje i dalje slijedio u stopu. Pogledaj ovo" rekao je inspektor, stojei nasred prostorije. Mark je ruke zavukao u depove dok je stajao rame uz rame s inspektorom. Sad reci je li ovo mogao uiniti obian ovjek?! Bojim se i pomisliti to se krije u umu tog tipa kojeg sada lovimo!" Dolan e. Ali rekao si da je on mrtav" Morrison e, na to ga je Dolan zamiljeno pogledao. Inspektor je kimnuo glavom. "Do i za mnom" rekao je.

20

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Krenuli su prema kuhinji. Molim te, ne bi bilo loe da opet ukljui onaj svoj radar. Moda bi mi mogao pomoi jo ovog puta" rekao je Dolan. Stvar se komplicira, a to vie o njoj razmiljam, sve mi je manje jasna" rekao je u hodu, okrenuvi se Morrisonu. Mark ga je pogledao skupljenih obrva pogledom punim sumnji i neizvjesnosti. Kada su stigli pred zatvorena vrata kuhinje, obojica su zastali. Pri tome, Dolan iz depa na svojoj jakni izvadi sklopljeni foto robot ubojice. Rastvorio ga je i prstima ispeglao, te predao Morrisonu. Pogledaj ovo lice! Vidi li taj pogled? isto ludilo, nije li?" Morrison je mirno promatrao fotografiju. Na njegovom se dlanu nalazio crte elavog mukarca, otrih i grubih crta lica. Pogled mu je bio taman, a oi duboko ugnije- ene ispod obrva. Podigao je lice i potraio Dolanove oi. Odmahnuo je glavom, pitajui se to sada s timl Ako te to zanima, ne poznajem tipa. Barem ga nikada nisam vidio, a ova mi slika naalost nita ne govori" rekao je Mark. Ni ne treba ti govoriti. Ono to e sada vidjeti rei e ti vie od rijei. Samo zapamti to lice, a sada u i na upoznavanje s njim. Gospodin ubojica vjerno te oekuje..." rekao je Dolan i otvorio vrata. Sivo svjetlo koje je ulazilo kroz prozore sada je osvijetlilo njihova lica koja su provirila iz tame. U kuhinji je lealo tijelo, njima bono okrenuto. Odjea je na nepoznatom bila prljava i krvava. Jesi li mu zapamtio lice?" Dolan e u trenutku kada je uzeo crte iz njegovih ruku. Morrison zamiljeno kimne. Sagnuo se i susreo s licem mrtvaca na podu. Bio je to uistinu tip s potjernice. Jedna je od rtava preivjela njegov prethodni napad, te ga je prokazala policiji na osnovu ega je napravljen foto robot. Osim toga, s mrtvaca su uzeli otiske i usporedili ih s otiscima na popritu prethodnog zloina, i to je jednostavno bilo to. Krvnik je sada u vlastitoj krvi leao pod njihovim nogama. Morrison je napravio jo jedan korak u stranu, primiui se suprotnom zidu, nakon ega je posvjedoio stravinoj sceni. Glava elavog ubojice bila je presjeena od vrha tjemena pa do samog vrata, dok mu je lijevo uho, odvojeno od glave i okupano krvlju, lealo na podu. Rez je bio irok i dubok, sa strana prekriven zgruanom krvlju. Oi ubojice bile su razrogaene, ba kao da se susreo sa Sotonom u trenutku vlastitog umiranja. ,, Isuse..." izustio je Morrison vie kao apat. Moe li vjerovati ovom sranju?..." Dolan e. Peterolana obitelj je masakrirana. To je sigurno njegovo djelo! Jo emo sve to vidjeti. No nije mi jasno tko se ubojici mogao na ovakav nain suprotstaviti. Pogledaj samo tu prokletu ranu!" Dolan e nakon to se u unju spustio do trupla koje ga je odozdo promatralo ledeno-hladnim, staklenim pogledom. Sukrvica i ona vodica izvirale su iz ubojiinih mrtvih oiju, mijeajui se s krvlju na obrazima. Za tvoju informaciju, Morrisone... mislim da imamo jebenog 'vigilanta' u gradiu! Jebenog Robina Hooda na djelu. Tip koji lei pred nama bio je jak kao konj. I to ti govorim s razlogom. Ne bi vjerovao kako je korpulentne osobe taj znao onesposobiti. Ba onesposobiti, a da ovi ne bi uspjeli ispaliti ni hitac u obrani. Jebena munjara. A pogledaj ga sad! ivot se stvarno zna poigrati kad to najmanje oekuje" rekao je Dolan, udarivi nogom u mrtvaev nepokretni bok. Tijelo je lealo tvrdo i ukoeno poput daske. Tog trena dva su lijenika ula u kuhinju unosei eljezna nosila. Spustili su ih na pod pored trupla. im su se ispravili na noge, za njima su ule dvije medicinske sestre. Ovdje postaje zaguljivo, pomislio je Morrison. Pogledao je Dolana. Ovaj mu je kimnuo, te vratio pogled na truplo. Njegove oi kao da su govorile: Pazi, gledaj ovo, ovako neto stvarno nisi vi ao! Kad su lijenici, uz pomo medicinskih sestara, podigli mrtvaca na nosiljku, dio glave koji mu je bio u krvi sada se odvojio od ostatka lubanje,a komad mozga iscurio na ve krvave kuhinjske ploice.

21

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Prostoriju je ispunilo psovanje. Medicinske sestre su svoje poglede usmjerile kroz prozore, dok su oba lijenika nastavila glasno negodovati. Jedan je od njih otvorenim dlanom udarao po svom krvlju uprljanom koljenu. Morrison je stajao kao ukopan. Jer, ne samo da se odvojio komad lubanje elavog ubojice, ve mu je pri podizanju s tla glava u korijenu vrata u cijelosti otpala od ostatka tijela. Dolan stisnu oi i s ga enjem pogleda Morrisona. Vidi o emu ti ja govorim?" izustio je kroz zube. Mark je utio. Osjeao je strujanje suhog zraka izme u usana. Ovo je bilo previe! Ovo je uistinu bilo previe! misli su kolale njegovom glavom. Dolan na to podigne svoj snani dlan i njime pre e po dijelu svog lica, oznaavajui kako je ubojica bio ma-sakriran. Prstima se kretao od uha pa do brade, pri emu je glasno komentirao: Ovakav jak i precizan udarac od kojeg se glava raspukla mogla je napraviti iskljuivo iznimno snana osoba. U svakom sluaju, na tragu smo jako velikom deku, a tim vie, situacija je zanimljivija jer imamo posla s ubojicom serijskog ubojice. Koje li ironije? Zar ne misli tako?" rekao je Morrisonu koji je utio i zamiljeno promatrao krvavo truplo pod svojim nogama. Dolan se na to nanovo sagnuo nad mrtvacom. Odozdo je nakoeno pogledao Morrisona. Ima jo neto. Dajem glavu daje ovo izvreno sjekirom..." rekao je nakon to je iz depa izvadio kemijsku olovku kojom je prelazio preko dubokih posjekotina na tijelu. Ovako snano i ovako duboko... to moe bito samo od sjekire" rekao je ponovno, ali nekako vie za sebe. Morrison je i dalje utio, a onda je podigao oi i zagledao se u sivo nebo s druge strane prozora po kojem su i dalje parale munje. Kia samo to nije poela. Od ubojstva serijskog ubojice prolo je ve nepunih mjesec dana, a kroz sve to vrijeme Mark Morrison nije dobio inspiraciju za naruenu kratku priu. Agent ga je spojio s urednitvom magazina. Oni su u urednitvu voljeli Morrisonov rad i inilo se da ih nije zabrinjavala autorska blokada koju je on trenutno proivljavao. Ipak je on, nema tome dugo, zavrio novi roman, a poznata je injenica da pisci nakon zavravanja kapitalnog djela ba ne mogu odmah prionuti daljnjem radu. Mark se sasvim lijepo suivio sa svojim likovima i bilo je prerano da pone razmiljati o nekoj novoj storiji, pa makar ona egzistirala i u kratkoj formi. Imao je u laptopu nekoliko ideja u razradi. Naime, bile su to uglavnom reenice koje su se nizale bez nekog velikog smisla da bi zapoele kakvu kvalitetniju priu. Iako su bile lijepo sroene, dubine u njima nije bilo. Mark je stoga odluio prepustiti se iskljuivo instinktu u daljnjem formiranju storije, a ne razumu. Pria e tako ve izai iz njega. No dobro, pomislio je, to bude bit e... najvanije je od svega da za priu dobije sasvim pristojnu novanu svotu. Ipak, ono to gaje daleko vie intrigiralo od vlastitog pisanja trenutno je bila ona Hrvatica iz knjinice. Dosta se uspjeno povezao s njom u zadnje vrijeme. Nita znaajno, nita veliko, ali barem je imao drutvo za veernje izlaske koji su prolazili u ugodnim razgovorima. Tako je saznao sitne pojedinosti iz prolosti te cure, kao i o ratu koji je svojevremeno bjesnio na prostorima Balkana. Jelena je po tom pitanju bila poprilino suzdrana. Na samo spominjanje rijei: Rat!", brada bi joj se tresla, a oi su joj se punile suzama. Stoga Mark nije okoliao oko te stvari. Nekoliko ju je puta izravno upitao nije li i ona tamo dolje koga izgubila. Pogledala bi ga svojim sme im oima, koje bi potom obino spustila prema tlu, molei ga da promijeni temu. Lomila bi prste obino u tim razgovorima, a o samoj zemlji iz koje je dola nije puno govorila. Nedostaju mi ljudi, nedostaju mi prijatelji koje sam dolje imala, ali ponekad do e vrijeme da se krene dalje!" jednom mu je odgovorila. Nije komentirao. Samo se sloio kimanjem glave. Mogao ju je razumjeti. I sam je bio ljudska dua u vjenoj potrazi za razlogom vlastitog postojanja. A svoje je odgovore, kako bi neki s razlogom rekli, traio na krivim stranama, obzirom na svijet nasilja u kojem se kretao. Ali, nasilje je bilo u ljudskoj prirodi, bez obzira koliko je svjetsko licemjer-stvo zatvaralo oi pred njim. Sati koje su provodili u knjinici posljednjih mjesec dana znali su protjecati u ugodnoj prii, kao i u slatko maginim tiinama, u kojima je oito frcala kemija, premda ni jedno ni

22

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net drugo to sebi nisu htjeli priznati. Mark je bio ovjek kojeg je zanimala tamna strana ivota. Tama je predstavljala njegov ivot, i on je zahvaljujui njoj opstajao. Njegova druenja s inspektorom Dolanom bila su oiti dokaz tome. Jelena je, s druge strane, bila neto sasvim drugo. Bila je to cura koja je izala iz tame, te se poput ranjene i uplaene srne pokuavala dokopati konanog svjetla na svom obzoru. I koliko god da su njihova razmiljanja izgledala slina, bili su oni ipak razliiti svjetovi. Odvojeni jedno od drugog poput noi i dana. Mark je ne samo znao nego i osjeao da je Jelena djevojka njegovih snova. Cura do koje se teko dolazi, jer je zbog nje jedan dio svog ivota trebao staviti na kocku a on, kao slobodnjak, za takvo to nije bio spreman. Osjeao je da je i ona sama imala vrlo slino razmiljanje u tom pogledu. No, bez obzira na razliitosti, u ovom izgubljenom gradu, daleko od tu ih pogleda, prisilno okrueni svijetom nasilja, pronali su se i barem na kratko spoznali jedno drugo. Nakon to je pomakla pogled s prozora Jelena je otpila gutljaj Cole, te se licem okrenula Marku. Ovlai-la je donju usnu i podigla lijevu obrvu. Primijetila sam da si u zadnje vrijeme stalno u drutvu s onim inspektorom. Zar vas dvojica ne moete ivjeti jedan bez drugoga, pogotovo otkako je procurila vijest da je ubojica uhvaen... zapravo, da budem preciznija, pogotovo od kako se zna da je ubojica ubijen?" rekla je, pomalo drhtavim glasom koji je otkrivao naglu tremu jer se primakla toj zastraujuoj realnosti. Da. Imamo neku udnu simbiozu. Teko je to objasniti... inspektor Dolan mi dozvoljava ulaz na mjesta zloina obzirom da sam mu jednom pomogao nekim sugestijama u rjeavanju prolog sluaja. Sada se krpam zadnjim informacijama koje bih mogao dobiti, jer osjeam da se njegov dug prema meni polako blii kraju. A koliko ti god to zvualo parazitski, ono to ja vidim na terenu obino nanovo oivljavam u svojem pisanju. I tu se krije rjeenje zagonetke mog druenja s njim/' utke ga je promatrala neko vrijeme, dok je prste spojila ispod brade. Skupila je obrve i otpuhnula pramen kose to joj je pao preko usana. .-taft Jesi li se ikada zapitao zato ivi na takav parazitski nain?" rekla je vrlo ozbiljno. Nasmijao se. Bilo mu je neugodno. Svi smo mi paraziti na ovaj ili na onaj nain. Samo, problem je u tome to rijetki od nas to ele priznati" odgovorio je. Takva bi razmiljanja u prvom redu trebao donositi u svoje ime. Ispusti druge iz takve demagogije" prekinula gaje. ,,U suprotnom, ne bih imao uspjeha u pisanju svojih knjiga. Zar misli da sam stvarno toliko izopaen pa da opisujem tako vjerno sva ubojstva u knjigama? ak i kad netko pie ljubavni roman, mora imati barem malo due da bi opisao emocije. Ne moe pisati o neemu to nisi vidio, ili na neki nain iskusio." Ljubav i mrnja, eer i gorina! Nikada nisam razumjela zato su sve te osjeaje oduvijek trpali u isti ko" rekla je zamiljeno, nanovo popravljajui dugu kosu na ramenima. Valjda zato to taj krug ini ivot takvim kakav je." Prije bih rekla da se ti zadovoljava malim stvarima. Ti kupi mrvice to ti se stave na stol i od njih sastavlja svoje prie. Da ivot sagleda u cjelini, mislim da se vie ne bi vidio u jednom anru. Poni disati punim pluima" zavrila je. Mark se uspravio u stolici ispruivi ruke na stolu. Vraja mala, opet je mislio. / ne satno vraja nego i inteligentna. Proitala sam 'Napad u krvi" rekla je tada. Progutao je knedlu i zainteresirano skupio obrve. Moram priznati, bila sam sebina" nastavila je. ,,U jednom danu tri su me osobe traile taj naslov, a ja sam imala samo jedan, i to ispod pulta. ak bila sam toliko sebina da sam odbila taj primjerak posuditi, dok ga i sam ne proitam. Jednostavno, zanimalo me je to je

23

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net itateljima toliko privlano kod jednog obinog horor pisca" rekla je, ostavljajui Marka u neizvjesnosti oekivanja komentara o proitanom. ,,I, je li ti se svidjela?" konano ju je upitao dok je ispio jo jedan gutljaj kave to se iz alice jo uvijek parila pod njegovom bradom. Promatrali su se neko vrijeme u tiini. inilo mu se kako je ona u njegovim oima pokuavala pronai surovost svih onih likova iz knjige, koji su valjda jednim dijelom morali ivjeti u njemu kao autoru. Nisi mi odgovorila, je li ti se knjiga svidjela?" upitao ju je. Da ti budem iskrena, proitala sam je tijekom noi i jutra." Zastao je. U oima mu se pojavio osmijeh. Podigla je Colu i napravila jo jedan gutljaj. Preko ae se zagledala u njegovu kavu. Popij to! Kava je nikoristi kada se ohladi." Nasmijao se. Vjerojatno si to ve ula, ali izvanredno govori engleski. Dapae, da ne znam pozadinsku priu, rekao bih da si iz ovih krajeva" on e, dodirujui usnama rub alice. Pratila ga je pogledom, dok je zubima grickala donju usnicu. Ovo je zvualo prilino pizdunski, pomislio je, dok ju je promatrao u tiini s druge strane stola. To to sam knjigu proitala kroz jednu no i jedno jutro ne znai da mi se knjiga i svidjela. Imaj na pameti da ivimo u gradu okruenom vakuumom u odnosu na vanjski svijet" rekla je konano. Nasmijao se. Opet je nastala tiina, dok je on mozgao o njenom odgovoru. Pogledi su im se susreli. U njenim je zjenicama prepoznao iskru. Dapae, uivao je u tom kratkom trenu koji je potrajao tek sekundu ili dvije. Bio je to predivan trenutak. ak je pomislio da bi njen odgovor zapravo mogao znaiti... Misli li da je s ubojstvima u naem gradiu konano gotovo?" naglo ga je u razmiljanju prekinula pitanjem. Uutio je. Zurio je u prste koje je spustio na povrinu stola. Nadam se. Iskreno se nadam." ,,A ja se nadam da te neu opet vidjeti u drutvu onog inspektora jer, ako te vidim, nanovo u se poeti bojati." Nasmijao se. Pogledao ju je, premda svoje oi ovog puta nije uspio zadrati na njoj. Nije uspio zato jer je negdje u sebi znao da joj ne moe iskreno odgovoriti na prethodno pitanje. Njegovo unutarnje ulo upozoravalo gaje da stvari jo nisu ni zapoele. Jeza je tek bila na pomolu. Od toga su ga prolazili trnci. No, ipak, ovakve je misli pokuavao ostaviti po strani. Barem u ovakvim situacijama. Jer, upravo sada, u ovom trenutku, uivao je u njenom pogledu koji gaje polako i sigurno gutao nad stolom. I bio je to predivan osjeaj. Stoga: Neka traje, samo neka traje! pomislio je i pokuao se opustiti.

4. POGLAVLJE

Jedanaesti studeni bio je izrazito hladan. Ve su dva dana prola otkako je roman 'Smrt u otrici sjekire' ugledao svjetlo dana. Knjiga je izgledala savreno! Prvo izdanje tiskano je u milijun primjeraka, premda se znalo da e vrlo brzo u tisak ii i drugo. Prvi roman Marka Morrisona bio je prodan u pet milijuna primjeraka, to je izazvalo bijes kod drugih, manje poznatih autora, te je bilo opravdano oekivati da e nova knjiga poluiti isti, ako ne i vei uspjeh na tritu. Da, ljudi su opet itali! bio je usklik urednitva u 'Pharrelu&Amo-ryju', bez obzira stoje, eto, nova hit knjiga pripadala ne ba tako obljubljenom anru. Naravno, dok knjiga bude nestajala s prodajnih polica, bilo je siguran kako e kritika ponoviti svoje salve bijesa uspore ujui roman sa zadnjim smeem. Jednako kao to e ga optuiti da knjiga potie 24 Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net na izopaenost drutvo u kojem ivimo, te e se jo jednom okomiti na modernu umjetnost u kojoj se svaka budala ima pravo okititi nazivom umjetnika. Ali, s druge strane, bilo je to vrijeme kada se jednako i svaka budala mogla kriti iza profesije kritiara, stoga salve bijesa i loih kritika koje e tek uslijediti, Marka Morrisona nisu uznemiravale. Njemu je najvanije u ivotu bilo pomiriti se sa situacijama koje ne moe promijeniti, te sa svojim stavovima i razmiljanjima nastaviti dalje kroz ivot. Ipak, prva loa kritika njegove prijanje knjige malo gaje uznemirila, ali kada su se kritiari ve drznuli dirati u tako glup, po njegovom miljenju, naslov romana kao to je bio 'Napad u krvi', Mark jednostavno vie nije imao potrebu itati dnevne kritike. Nije imao potrebu kao to nije imao elju upoznavati ljude iz svoje brane. Pisci jesu paraziti. Oni ive od tu ih ivota. Oni se hrane tu om boli koju potom savau i bez imalo grinje savjesti ispljunu negdje vani posred prljave ulice, ostavljajui je na milost i nemilost svakom nesavjesnom itatelju koji e proitanu knjigu potom utnuti nogom, baciti negdje zaboravljenu podno ormara ili, ne daj ti Boe, njome se ugrijati bacivi je u vatru za hladnih dana. ovjek je ovjeku vuk. Pisac je piscu krvnik, a knjiga je knjizi konkurencija bez obzira kojeg anra ona bila! U svakom sluaju, u realnosti, Morrisonova je nova knjiga bila sloena u skladitu 'Pharella&Amorvja' i jo je uvijek lijepo mirisala. Njene korice fino bi pucketale pri svakom otvaranju, a klapne su bile ispunjene autorovom biografijom. Omot knjige bio je upravo onakav kako je Morrison i zaelio: crven, zastraujui i sa sjekirom koja je jasno govorila o njenoj anrovskoj pripadnosti. Milijun primjeraka lealo je u mraku skladita koje je u potpunosti mirisalo po 'Smrti u otrici sjekire'. Knjiga je imala dvije stotine devedeset dvije stranice i ako bi se to pomnoilo s jednim milijunom, onda je bilo jasno koliko li je zapravo stranica isputalo svoj tiskarski miris u tom tamnom prostoru. No ipak, knjiga jo nije bila spremna za trite. Iako je bila otisnuta, i na prvi pogled spremna za izlazak pred itatelje, ona e jo neko vrijeme ostati u mraku nakladnikova skladita. A za to je postojao valjan i opravdan razlog. Razlog kojega jo nitko nije bio ni priblino svjestan. Istog dana, 11. studenog, Steve McCoy vie nije bio urednik u 'Pharellu&Amorvju'. Sam, zamiljen, zapravo okupiran vlastitim mislima sjedio je na drvenom mostiu nad jezerom, okruenim gustom zimzelenom umom. Ovo ga je mjesto u planinama podsjealo na rijeku iz filma 'Na rubu divljine' u kojem se Alec Bal-dwin i Anthony Hopkins suprotstavljaju bijesnom medvjedu. U tim trenucima suosjeao je s medvjedom iz filma jer je, ba kao i ta divlja zvijer, i McCoy imao osjeaj da polako umire. Sjedio je na mostiu i dugim blinkerom, u kristalnom jezeru pod svojim nogama lovio ribu. Ve etrdeset minuta, koliko je tu proveo, nita se nije uhvatilo na jeku. No, to ga nije omelo da i dalje u jezeru promatra sebe, kao i odraz plavog neba, zajedno s visokim vrhovima gustih, zelenih borova. Situacija je po njega bila tim tea i munija jer je supruzi, arhitektici, priznao svoj zadnji neuspjeh. I bilo je pakleno. Premda su bili sami u kolibici u umi, mislio je da bi je mogli uti ak i u Bostonu kad se gnjevno okomila na njega. Navodila mu je sve otkaze koje je do tada skupio kao i sve manjkavosti koje je kao suprug posjedovao, a tu su se opet krili njeni razlozi zbog kojih jo uvijek nije htjela s njime imati djecu. Ovo gaje strano pogodilo, jer to je za njega, ipak, bila novost. Uostalom, pitao se zbog ega je ona tako uredno odbijala seks bez kontracepcijskih sredstava. Nekad ga je ak muila misao nije li ga moda varala? No, u ovom trenutku, volio bi daje bilo tako. Prigovarala mu je za lijenost jer, kada bi se ona vraala kui i njega zatekla ondje,on bi vrlo esto, obzirom da nije previe volio posao urednika u bivoj firmi, umjesto da pie i ure uje knjige, spavao na kauu snom pravednika. Njena zadnja bijesna opaska odnosila se na rastavu braka koju e, kako mu je rekla, pokrenuti ve po povratku u Boston. I to je ujedno bio glavni razlog McCovevog tupog pogleda kojim je odsutno zurio po povrini jezera koja se mrekala pod tihim sjevercem. Protrljao je oi, pa se zagledao u nebo. Ono je bilo pusto, bez ptica. Kao i jezero bez riba. A on se u sve to tako dobro uklopio dok je

25

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net sjedio zatvoren u vlastitoj ljuturi bez emocija. Prazan i dalek sjedio je miljama udaljen od vanjskog svijeta, dok je u sebi bio sve blii ponoru vlastitog duha. Iz nitavila ga je probudio zvon mobitela. Podigao je aparat. Pogledao je prema zaslonu. Prepoznao je broj. Ponekad je mobitel ovjeku najbolji prijatelj, pomislio je. Jer, kad si sam taj te aparat uvijek u tvojoj samoi moe s nekim dragim spojiti. Ba kao to je bilo i u ovom trenutku kada je McCoy na zaslonu proitao broj urednika u jednoj maloj izdavakoj kui kojoj je ponudio svoj zadnji rukopis na itanje. Urednik je s druge strane bio McCovev dobar prijatelj, te je pisac, i sada ve bivi urednik, Steve McCoy, ovakav poziv prihvatio s nehinjenom simpatijom. Naravno da su u ovoj struci bili od velike pomoi prijatelji i poznanici na povlatenim mjestima, pa makar oni bili urednici i u malim nakladnikim kuama. U svijetu pisaca jedino je bilo vano pronai izdavaa u trenutku kad zavrava novi rukopis, a McCoy je to jako dobro znao. Mc-Coyu je to u ovom trenutku jako trebalo. Kao tiho i daleko svjetlo nade u mranom i dugom tunelu tjeskobe. Steve?" rekao je glas s druge strane. Da, ja sam. Reci?" McCoy e dok je i dalje promatrao povrinu jezera. ,,Quinn je, iz Arrovv booksa. Znam da si ti. ujem te. Reci!" Kako je moj pisac? to je kod tebe novoga? ime se bavi?" ,,U zadnje vrijeme, evo, nita novo. ivotarim. Ne bi mi vjerovao, ve nekih sat vremena pokuavam uloviti ribu ali, jednostavno, ne ide me! ini se da mi ribe danas okreu le a." Glas se tada nasmijao, stoje izazvalo dodatan um u kanalu. Nemoj mi rei da si pobjegao u svoje utoite. Ljudi mi kau da se obino skrije tamo gore kad neto stvarno zasere! Je si li i ovog puta zasrao stvar?" McCoy je preutio odgovor, dok mu je kiseli osmijeh neugode nakrivio usne. Nije komentirao opasku. Skupio je obrve, podigao glavu prema nebu, sklopio oi i nastavio dalje s priom, nonalantno prelazei preko prethodnog pitanja. Jesi li pogledao rukopis?" upitao je zabrinuto oekujui pozitivan odgovor. Jesam. Naravno da jesam." I...?" Pa budi sretan to ti je bivi agent sada glavni urednik u 'Arrow booksu'..." kroz smijeh e Quinn s druge strane. Bez brige, objavit emo te." Nastavio je. No, odgovorne kod nas zanima zato to nisi dao u 'Pharell&Amory'. Ipak si za njih radio?" McCoy je uutio kruei pogledom po okolini kao daje traio najbolji mogui odgovor. Pa, recimo da se vie ne slaemo. Nekako nas vie ne povezuju isti pogledi na knjievnost." rekao je nakon nekoliko sekundi koje su za njega predugo potraj ale. Quinn je zamiljeno utio na svojoj strani linije. Ba kao da je imao svoje miljenje o svemu tome, samo gaje pred McCoyem iz pristojnosti preutio. Dobro. Razumijem te. Knjiga je tvoja. Ima moju rije da u te forsirati kod vlasnika izdavake kue ne bi li ti rukopis im prije izaao na svijetlo dana premda, mora biti svjestan, ti nisi autor kalibra jednog Marka Morrisona." Nakon stoje ovo izgovorio, lice Stevea McCova se naglo namrgodilo iekujui pojanjenje za ovakvu usporedbu. Steve...? Je si li jo uvijek tu?" nastavio je Quinn. Da, jesam." Nemoj me shvatiti krivo. Ne mislim nita loe pod ovim to sam ti rekao. Bit u ti iskren, po mom miljenju, ti daleko bolje pie od jednog Morrisona, kao to ima i bolji osjeaj za reenicu od njega. Ali, trebamo biti realni i prikloniti se pulsu trita. Tvoje su prie malo prezatvorene, pomalo su prelokalne, a Morrison majstorski vodi priu stoje, opet, magnet za svakoga. Zamisli svoju ili bilo iju knjigu u izlogu odmah do Morrisonove... promisli o tome koga bi prije kupili ovi dananji klinci? Teko da bi se odluili za tebe ili nekog tebi slinog, a mi u nakladnitvu moramo ii u korak za klincima. Dok im god roditelji budu davali lijep

26

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net deparac, mi emo biti zadovoljni, ali pri tome im moramo nuditi dobre pisce i trino isplative knjige. Nadam se da me razumije." Liniju je na tren ispunila neugodna tiina. Razumijem te. Jasno da te razumijem" rekao je nekako skrueno McCoy. Drago mi je daje tako, nego, kad mi ve dolazi s rukopisom u 'Arrow books', to mi onda nisi doveo i Morrisona sa sobom? Koliko ja znam, ipak si mu ti ure ivao novi roman, nije li tako? Ispravi me ako grijeim?" McCoy sada ve nervozno poe oblizivati donju usnu. Quinnovo povezivanje imena Marka Morrisona s njegovim imenom ve gaje pomalo izlu ivalo. Odmahnuo je glavom i nastavio govoriti u mobitel. Bit u ti iskren. Ve sam jako dugo u ovom poslu. Pratim doga aje i biljeim ih jo od svojih prvih radnih dana. Pisci horora pojavljuju se svakodnevno. Recimo da svaki peti od njih okusi svojih pet minuta slave. Kad ve spominje Morrisona, bit u ti iskren. Malo si ipak zakasnio. Tip je svojih pet minuta ispucao. Proitao sam njegovu novu stvar i, vjeruj mi, ni priblino nije dobra kao prethodni roman. U svakom sluaju, sumnjam da e ponoviti isti uspjeh. S druge strane, obeavam da u ti ba ja pronai novu horor zvijezdu ako ti je ba stalo do tog anra. Pisci ovakvog kalibra pronalaze se na svakom kutku ovog grada, jednako kao i jeftini seks. Jedino to treba napraviti jest da ih se dobro izvae i da se utvrdi tko je od njih sposoban vratiti ulog. A onda e ba ti, prijatelju moj, imati novu horor zvijezdu u svojim redovima. Krivo si me shvatio" prekinuo gaje Quinn. Jebe mi se za anr. Nikada ga nisam razumio, a najmanje sam ga pratio. Mene zanima samo Morrison. Sumnjam da e ba netko iz tih knjievnih voda nakon njega dignuti takvu lovu na tritu. Upravo zato to govorimo o undu, situacija je takva da se lijepak za novac u tim krugovima stvarno rijetko pojavljuje. injenica je da Morrison djeluje i da, naalost, nije u redovima 'Arrow booksa'. A zna kako je? I meni bi znailo pred nadre enima da im u kuu dovedem takvog kita!" McCoy otpuhne kroz nos. Ma dobro... nisam ti rekao da osobno ne volim biti u blizini tog tipa. Njegova me pojava jednostavno izlu uje. I ono to ti opet govorim, a ve sam ti naglasio, Mark Morrison nije nikakvo veliko trino iznena enje. I da ga dobije u svoje redove, s knjigom koju bi napisao za tebe, publika bi ga ve zaboravila. Nisam li ti ve naglasio daje on svojih pet minuta potroio." Njuim li ja to oitu zavist kod tebe, Steve?" McCoy odmahne glavom pomalo umorno od ovog ponavljanja. Ne osjeam ja nikakvu zavist, a najmanje prema Morrisonu. Predugo sam ve ovdje. Imam vie iskustva od njega i znam to znai kad se preko noi na e s nekoliko centi u depu. Predugo sam prisutan i svjestan sam da Rim nije izgra en preko noi. Marka Morrisona tek ekaju iskuenja na njegovom spisateljskom putu. Nego, pustimo mi malo Morrisona. Reci mi openito, to se govori kod vas o mom rukopisu. Objavit ete ga , ali kakva su oekivanja? Koliko ete uloiti u njega?" Quinn zastane. ,,E, pa, ovako. Rekao sam ti, ja sam ti prijatelj. Knjiga e ti izai, ali... koliko mi se ini, glavna faca smatra da e zarada biti mala jer, ruku na srce, to i jest mala knjiga. Stoga, mislim da e se vie ii onako, stihijski. Znam da te to ve sada smeta, ali posluaj moj savjet koji ti ne dajem kao urednik, ve kao prijatelj..." ...koji me je znao lijepo sjebati dok mi je bio agent" McCoy e u sebi. Quinn opet uuti da bi zatim nastavio znatno ozbiljnijeg tona. Steve, nemoj si davati takve komplimente. I ja i ti znamo da sam odustao od skrbnitva nad tobom. Ni u jednom momentu nisi donosio takvu zaradu da ti je trebao agent. A da sam te ja i htio zajebati, nisam to imao ime izvesti. Sa zaradama od prodaje tvojih knjiga mogli smo tek tri puta mjeseno otii na Big Mac, i to bi bilo to."

27

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Steve McCoy je ovo preutio. Boljela gaje istina o njegovim knjigama. Gledaj!..." nastavio je Quinn, Zainteresiraj me s neim. Daj neku malo kvalitetniju i povezaniju radnju. Ti odlino pie. To ti nitko ne moe osporiti. Likovi su ti lijepo karakterizirani i definirani, ali dalje od toga nikada ne ide. Zna, i meni je to tebi teko rei, ali forsiranje lijepe umjetnosti unutar modernih knjiga vie ne prolazi. Svi mi u ovom poslu traimo isplatu na kraju mjeseca, a bojim se da nam knjige poput ovakvih to, ipak, ne mogu omoguiti. Naravno, ja te ne vrije am, ali samo se nadam da si u ovih petnaest godina iskustva poneto nauio. Dananja publika trai kvalitetnu priu, a ne uhu ugodnu semantiku." Dobro, hoete li vi to onda objaviti ili neete?" upitao je McCoy sada ve zabrinuto i pomalo isprovocirano. Nema mjesta uzrujavanju, Steve. Naravno da hoemo, ali svejedno, imaj u vidu da ti kao prijatelj inim uslugu. Drugi put trai priu, a ne samo ljepotu izraza!" Steve McCoy otrim je pogledom lutao po povrini jezera. Blinker je leao pored njega na drvenom mostiu, a jeka je i dalje plutala na udici pod vodenom povrinom. inilo se da su McCova i ribe sada izbjegavale. Ba poput prokletih itatelja. Nego, kao to svi znamo, ti si ure ivao novog Morrisona, je li tako... ?" nastavio je Quinn. Da, jesam. To ve zna." Dobio si otkaz u 'Pharellu&Amoryju'. Je li to bilo zbog tvojih osobnih pizdarija ili zbog ovog nastalog sranja s Morrisonom?" Steve nije odmah odgovorio, premda ga je spomenuti problem s Markom Morrisonom zaintrigirao. ,,A, to samo oni znaju. Radio sam k'o pas!" zapoeo je kao da nisu bila njegova posla ... nego, to je to bilo s Morrisonom? O emu govori? Nije mi ba jasno?!" zavrio je u brizi. Pa to bi ti trebao znati, ovjee! Ti si mu bio urednik. Barem kae da jesi. Pria se u roku od dvadeset etiri sata proirila me u ostalim izdavaima. Knjiga mu je nekim udom objavljena na pola. Njena je distribucija zaustavljena u startu, a mislim da on kao autor to jo ne zna. Bit e vraga ako su mu poslali autorske primjerke. Zamisli mu lice kada otkrije da nedostaje polovica knjige! Jesi li se uo s njegovim agentom? Ja ga pokuavam dobiti na sve mogue brojeve, jer nakon ovog sranja, elim doi do Morrisona i pruiti mu priliku da nakon ovog zajeba, svoj novi roman objavi za 'Arow books'. Moe li me ikako spojiti s njim? Zbog toga, kao to sada vidi, cijelo vrijeme kruim oko tebe kao maka oko vrue kae!" McCoy je ostao u tiini sa slualicom prislonjenom uz uho dok mu je pogled putovao preko jezera. Odmahnuo je glavom nekoliko puta. Kako li se to moglo dogoditi? pitao se, ali odgovora nije bilo. Uostalom, to nije bila njegova pogreka. On je svoj dio posla obavio korektno do kraja, barem se tome nadao, a ostalo su trebale obaviti one enske koje su inae po cijele dane ispijale kavu i traale po svojim uredima. Zar mu je trebao jo jedan takav zajeb? Znao je da e ga sada velike face pozvati na odgovornost, ali to je on mogao rei u svoju obranu? On je rukopis opremio i proslijedio ga dalje u obradu u kojoj nije sudjelovao. A to ni najmanje nije bio njegov problem, ve njihov, jednako kao i razlozi iz kojih su ga otpustili. Kada gaje Quinn s duge strane linije pozdravio, uz ustrajavanje da ga povezu s Morrisonom, McCoy je odzdravio u slualicu, a da toga nije bio svjestan. Zato je jo nekoliko trenutaka utihnuli mobitel zadrao na uhu. Kada se opet probudio" u realnosti, na drvenom mostiu nad jezerom, odmahnuo je glavom, iskljuio mobilni aparat i zatim ga spremio u futrolu. Ostao je tako jo neko vrijeme sjediti u tiini jezera okruenog zelenom umom. Podigao se nakon nekih pet minuta od zavrenog razgovora pa podigao blinker s drvenog mosta. Udicu je izvadio iz jezera. Mokru je jeku skinuo, pa je hitrim pokretom ruke bacio nazad u vodu. Ironino je bilo da su krunu jeku istog trena ribe zgrabile i prodrle. Dok im je on hranu nudio, nisu je htjele. Proklete bile! Ba kao i njegovi itatelji kojih je svakim danom bilo sve manje.

28

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Napustio je mosti i uao preko travnatog brdaca dolje, u umu. Krenuo je prema kolibi u kojoj gaje ekala njegova ena. Njegova biva ena, kako su stvari za sada izgledale. Niz strminu se sputao prema kolibici koja je bila okruena visokim borovima. Noge su mu tromo propadale u mokro i blatnjavo tlo. Skupljao je obrve i pravio grimase dok je u hodu rukom brisao nogavice. Ugledao ju je, pribliavajui joj se. Izme u dva bora objesila je konopac na koji je vjeala posteljinu. Teko da se posteljina mogla provjetriti po toj vlazi koja je izdizala iznad svakoga stabla. Kada joj je priao, odmakla se od konopca te ga u hodu promotrila otrim pogledom. Nije joj uzvratio pogledom. Nastavio je prema otvorenim vratima kolibe. Jesi li ita uhvatio dolje, na jezeru?" upitala gaje. Vjerujem, samo prehladu" odgovorio je. Oslonila se rukama o bokove i otpuhnula. Theresa McCoy zurila je u njegova le a dok je onako bezbrino" uao u kolibu, ne obrisavi obuu. Theresa je dobro izgledala za enu od svojih etrdeset i dvije godine. Zapravo, izgledala bi jo i bolje, vjerovala je, daje u braku nisu stiskali problemi. A najvei problem upravo je gazio svojim blatnjavim cipelama po unutranjosti kolibice u kojoj su namjeravali ostati berem pet-est dana. Vidim da te ne zamara injenica da nemamo vatre" rekla je dok je stajala pred ulazom. Njemu je trebalo nekoliko minuta da bi se iz unutranjosti pojavi na vratima. Stao je na prag, oslonio se na boni zid, skupio obrve i napuio usne. Zar nema drva u rezervi?" upitao je, nadajui se da se nee sada ponovno morati vraati istim putem kojim je stigao. Mala brvnara u koju su slagali drva za ogrjev nalazila se tono na pola puta izme u kolibice i jezera. Put do nje nije bio dalek, a ni teak osim, naravno, u situacijama kada je zemlja bila natopljena vodom, pri emu bi se blato u gustim slojevima lijepilo za potplate. A jedan od takvih dana bio je i ovaj dananji. Da, nemamo ih. Stoga, ako ti je stalo da sve ostane samo na prehladi, mora otii po njih" rekla mu je kao da je se ne tie. Steve McCoy je jo nekoliko sekundi stajao na pragu, nakon ega se nanovo povukao u unutranjost kolibice. Kad je opet kroz nekoliko sekundi iziao na sebi je imao karirani bezrukavnik kakav nose drvosjee. Proao je pored nje bez rijei, te se zaputio prema uzvisini s koje je maloprije stigao. Promatrala ga je dok se penjao blatnjavom kosinom. Odmahnula je glavom, pa se okrenula objeenoj posteljini koju je jo jednom protresla otvorenim dlanovima. Problemima nikada kraja! rekla je vie za sebe. Steve McCoy se kroz umu kretao sporo. Teko je koraao ispod visokih borova dok mu se vlaga, to je provirivala iz mokre i vlanim korijenjem prekrivene zemlje, obavijala oko nogu. Dlanom je brisao nos, svako malo pogledavajui prema visinama, gdje su vrhovi borova skrivali zrake sunca koje su se rijetko uspijevale izboriti za prolaz izme u gustih oblaka. Svako malo bi zastajao i istio potplate po korijenju okolnih stabala. mrkao je i pljuvao, i onda opet nastavljao dalje. Na uzvisini je ruku naslonio na stablo. Tu je zastao i pred sobom ugledao traenu brvnaru. Jo je jednom pljunuo, da bi vrlo brzo i opsovao kada je dlan prekriven smolom podigao sa stabla. Gun ajui, krenuo je po drva. Zemlja je propadala pod njegovim nogama. ulo se tiho pljuskanje vode oko njegovih cipela. Granice su na tlu pucketale pod njegovim gazom. Zastao je pred pritvorenim vratima, pa jo jednom protrljao za-crvenjeli nos. Tog trena nekakva ptiurina proleti nad njegovom glavom. Zadrhtao je i stao na mjestu. Osjetio je neugodu koja mu se niz le a spustila u noge. Otpuhnuo je. Znao ja da za strah i neugodu nije bilo razloga. Svejedno, okrenuo se iza sebe. Theresa ga nije pratila. A zato i bil pitao se. Njoj je ve bilo sasvim dovoljno to e ovaj dan, kao i nekoliko iduih, naravno, ako ih izdri, morati provesti s njim. Osim toga, ionako ga je svakim trenom sve manje podnosila. To mu nije trebalo objanjavati. Njene vibracije shvatilo bi i malo dijete koje ivot jo nije razumjelo.

29

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Priao je otvorenim vratima. Priznao je, bilo mu je udo to su vrata bila otvorena. Naime, ovdje mjesecima nitko nije dolazio. Vrata, uostalom, nisu zakljuavali, niti bi kakva ivotinja, kojoj je eventualno trebalo sklonite, bila toliko pametna da podigne drvenu kvaku. Otpuhnuo je, podigao obrve i zatim zakoraio unutra, doputajui blijedom vanjskom svijetlu da probije tamu brvnare. Pod je u njoj bio jo vlaniji, nego vani. Koje li koristi od drva koja lee u ovakvoj vlazi? pitao se. Kad je zagazio u taman, vlaan, zaguljiv prostor, pod svojim je potplatom zauo ljigavo pljac", dok mu je potplat po tko zna koji put tog dana utonuo u blatnjavu zemlju. Stajao je u tami razgledavajui prostor koji je blijeda zraka osvjetljavala kroz otvorena vrata. Blatnjavi je pod bio mjestimino prekriven slamom, a zidovi troni i prljavi. Na nasuprotnom zidu visjela je stara slamnata torba koju, oito, nitko nikad nije kanio ukrasti. Nos mu je nanovo procurio. Obrisao ga je dlanom, i onda se okrenuo prema malom kaminu u tamnom dijelu brvnare. Pitao se kad li je, uope, ta prokletinja zadnji put ogrijala ovaj prostor. Dimnjak, koji se mogao vidjeti s vanjske strane, bio je na vrhu razbijen. Oito je da ve godinama kroz njega nije izlazio dim. McCoy napravi korak blie. Istog trena je zastao. Progutao je vlaan i ustajao zrak. Oi su mu se ispunile suzama, dok je tako ostao sle eno stajati u mraku. Vru zrak iz usta poeo mu je parati usne. Tog trenutka odjednom je shvatio kako u tom mranom prostoru nije bio sam. Iz mraka pored zida ugledao je tamnu sjenku koja se na tren pomakla. Ba kao da je izala iz mraka podno tamnog zida. Rairio je oi da mu se pogled privikne na mrak. Dobro je vidio, uvjeravao je samog sebe. Ugledao je veliku osobu. Stajala je njemu okrenuta le ima. Stranac se odjednom nalazio tik pred kaminom. U tiini mraka, McCoy je zauo stranevo isprekidano disanje. Stajao je u mjestu nekoliko sekundi prije nego li se odluio oglasiti. Hej!" rekao je kroz zube. Trebate moda vatre?" upitao je zbunjeno, stijenjen milju kako se ta osoba skrila od vanjske hladnoe, nadajui se moguem ogrjevu u ovoj brvnari. Odgovor nije dobio. McCoy je ostao na istom mjestu. Ponovio je svoje pitanje. Trebate li vatre?" I dalje nije bilo odgovora. U mislima je pretpostavio kako se moda radilo o kakvoj skitnici, ili planinaru. Okuraio se i napravio prvi korak. Kada se pribliio irokim le ima nepoznatog u mraku, osjetio je neugodan vonj koji se irio oko njegovog tijela. Posegnuo je rukom u dep na jakni odakle je izvadio upalja, isti onaj zbog kojeg gaje ena stalno vrije ala, i koji je bio razlogom stoje McCoveva odjea uvijek tako smrdjela po dimu. Ako vam treba vatre, jaje imam" rekao je podiui ruku s upaljaem, osvijetlivi si lice u mraku. Negdje u svojoj nutrini osjeao je kako je bilo pametnije da je jednostavno izabrao izlaz iz brvnare. Osjeao je kako u tom mranom i tijesnom prostoru nije bilo mjesta za njih obojicu. McCovevo se lice svakim trenom sve vie hladilo, dok su mu se ledeni graci znoja sputali niz sljepoonice. Neznanac se ni u jednom trenutku nije okretao. Disanje mu se ubrzavalo. Nakon nekoliko sekundi, koje su potrajale kao vjenost, Steve McCoy je odluio spustiti ruku, okrenuti se i izai van. Napravio je korak unazad, okrenuo se bono i pogledao prema vratima, odakle je u brvnaru prodirala blijeda svjetlost sivog dana. ... treeebaam sjeeekiiruuu" odjednom se zaulo iz pravca gdje je stajao stranac. McCoy podigne obrve. Rairio je oi. Molim?" upitao je tiho. Nije mi jasno to vam treba?" ponovio je za njim, premda mu se uinilo da ga je razumio ve od prve. Neznanac je opet poeo grgljati. Izgovorena rije ovog je puta McCovu bila jasna. ovjek je trebao sjekiru. Drva su ve iscijepana" rekao je McCoy pogledavi u stranu prema mraku, gdje je mutno vidio nekoliko cjepanica koje su leale razbacane po slamnatom tlu. No dobro, ako vam treba sjekira, mislim da se ona nalazi kod ulaza, iza vrata" McCoy e mucajui. Napravio je korak unazad. Znao je po sjeanju da se mala sjekira tamo nalazila. Namjera mu je bila sjekiru podignuti, dodati je neznancu i onda izai, jer ve se poeo jako

30

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net neugodno osjeati u blizini tog nepoznatog ovjeka. Doao je do vrata. Ona su zakripila kada ih je pomakao. Sagnuo se i u traku svjetla ugledao malu sjekiricu iza vrata. Podigne je, te prinese oima. Odavno ju je prekrila hr a. Okrenuo se prema mraku brvnare u kojem je i dalje nepomino stajao onaj ovjek. Evo vam sjekira, pa ja idem... neu imati nita protiv ako vi prvo sebi uzmete par cjepanica. Priekati u vani na svoj red." Tog trena McCoyu zastane dah. ovjek se pred njim u tami okretao. Neznanevo lice u mraku jo uvijek nije vidio, ali zato je bio siguran u ono to je ugledao u njegovim snanim akama koje su poput glava debelih takora provirivale iz tame. Njegove su ake zgrbljenim i bradaviastim prstima vrsto stiskale ogromnu sjekiru ije je iznimno otro sjeivo dodirivalo tlo. Steve McCoy rairi oi, dok mu je mala sjekirica ispala iz ruku. Napravio je kratak korak u stranu i pogledao prema otvorenim vratima. S druge strane, ovjek je izlazio iz mraka i krenuo prema McCoyu koji je potonuo u njegovoj sjeni. Krik straha i bola zaustavi se na McCovevim usnama ve u prvom sudaru s otrim sjeivom. Steve McCoy se nije vraao ve punih etrdeset minuta. Theresa je u nekoliko navrata ulazila i izlazila iz kolibice na vlaan i hladan zrak, psujui u sebi supruga kojemu je uvijek sve u ivotu bilo vanije od onoga to je ona nazivala prioritetom. U jednom je trenutku odluila zatvoriti vrata za sobom, te krenuti uzvisinom prema stablima odakle se on jo uvijek nije vraao. Relativno je brzo stigla do eljenog mjesta. Sva se uspuhala. Povremeno je istila blato sa svojih izama. Penjala se uzvisinom prema brvnari ija su vrata sada bila posve otvorena. Zastala je pred njima, oslukujui. Zazvala ga je. Glas joj je gluho odjeknuo opkoljen tekom vlagom. Steve?!" ponovila je. Stajala je na mjestu gutajui teki zrak, a onda je krenula prema ulazu. Mrak joj je prekrio oi. Prostor je odisao bakrenastim mirisom koji se, polako ali sigurno, uvlaio u njene nosnice. Steve?" ponovila je znatno smirenije kad se nala u brvnari. Krenula je naprijed, a onda joj je noga utonula u mekanu zemlju. Spustila je pogled i zagledala se u crvenkasto tlo koje je prekriveno slamom na svojoj povrini zadravalo crvenu krv. Kako je uvijek bila vrlo oprezna, sa stavom da je u ivotu nita ne smije iznenaditi, iz svog je depa izvadila malu lampu kojom je osvijetlila prostor. Krik joj se oteo sa usana. Pred sobom je ugledala ogromnu spodobu, njoj okrenutu le ima, pod ijim su nogama leali ostaci ljudskog tijela. Rairila je oi kada je pred kaminom prepoznala dekapitiranu glavu svog supruga Stevea McCoya. Njegove irom rastvorene oi mrtvo su je promatrale odozdo. Theresa je kriknula, te se poela natrake povlaiti prema vratima. Posrtala je i konano le ima zavrila na mokrom i ljepljivom tlu ba u trenutku kada se ovjek u tami okrenuo prema njoj. U svojim je snanim rukama drao krvavu nogu i odsjeenu aku njenog supruga. Krik je ispunio brvnaru. Uspjela se podii, te blatnjava i uplakana, s bolnim krikom na usnama, izjuriti van iz brvnare. ovjek, kojem u mraku nije vidjela lice, podigao je onu veliku sjekiru s poda, te sporo krenuo za njom. Na povratku, Theresa McCoy je sumanuto utrala u kolibicu. Vrata su od njenog naglog ulaska glasno udarila o suprotni zid. Brada joj se tresla, suze su joj se slijevale niz obraze, dok je kroz zamagljeni prozor gledala prema uzvisini s koje se spustila. Jedino do ega joj je u tom trenutku stalo bilo je pronai kljueve Land Rovera kojim su se dovezli ovamo. Pretraivala je kaput, jaknu, suknju. Otvorila je svoju torbicu i cijeli joj sadraj izbacila po krevetu. Isputala je nekontrolirane jauke. Kad je konano pronala kljueve koji su, tko zna kako, zavrili na drvenom podu pod krevetom, podigla se i drhtavim rukama me u njima potraila klju od dipa. Krenula je prema vratima. Ni do ega joj u kolibici nije bilo stalo.

31

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Jedino o emu je razmiljala bilo je kako to prije napustiti ovu prokletu umu, dovui se do dipa, sjesti u njega i pobjei odavde. Izjurila je van gacajui po mokrom tlu. Krenula je prema uzvisini. Popela se na nju i na razdaljini od petnaestak metara ugledala parkirani Land Rover. Znoj joj se poeo kotrljati niz le a. Ubrzala je korak to je vie mogla, premda su joj koljena klecala, a onda je naglo zastala. Tik pored dipa ugledala je onog ovjeka. Tu ' je, na otvorenom, bio ogroman. Stajao je uspravno kao drvosjea drei sjekiru preko svog desnog ramena. Bio je maskiran. Glava mu je bila prekrivena prljavom bijelom plahtom na ijoj su se povrini nazirali tek prorezi za oi, dok je plahta bila prekrivena kapuljaom njegove prljave vvinter jakne. Theresa je kriknula. Zastala je kao ukopana u trenutku kad se maskirani primakao dipu. Brada joj se grozniavo tresla dok je promatrala otricu sjekire koju je neznanac podigao iznad glave. Ve u iduem trenutku on je jakim zamahom zabije u haubu dipa. Nakon udarca, iz Land Rovera poeo je sukljati dim. Maskirani je poput robota pogledao zabijeno sjeivo u haubi, a zatim kroz proreze za oi uputio pogled prema njoj. Vrisnula je u panici. Jedina mogunost za bijeg sada je unitena. Zrak joj je strujao kroz nosnice. Suze su joj tekle i zavravale u kutovima usana. Pomakla se s mjesta i sumanuto, bez razmiljanja, potrala nazad u kolibicu. Gore, na uzvisini, nakon stoje sjekiru izvukao vrstim i divljim pokretom ake, maskirani se ubojica poeo sputati niz padinu prema kolibici. Uletjevi u kolibu Theresa mahnito stane traiti no. Niti jedan joj se nije inio dovoljno dobar da se obrani od opasnosti. Noevi su joj ispadali i zavravali na podu pored njenih nogu. Iznenada vjetar otvori ulazna vrata. Ostala je bez zraka. Pogled joj se zamaglio. Prag je bio prazan. Sagnula se i pogledala gore prema uzvisini. Maskiranog nije vidjela. I dok je stajala u unju, pogledom je skrenula prema krevetu pored prozora. Prostor je pod njim bio dovoljno visok da se tamo sakrije, koliko god to sada zvualo apsurdno. Ali, nikakvog boljeg skrovita nije bilo. Ako izjuri van, znala je da e je taj ovjek doekati na izlazu. Legla je na pod, podvukla se pod krevet, ispod kojeg je ostala leati, nadajui se daje ovdje spaena. Leala je u mrtvoj tiini, stisnutih aka pod licem, dok su joj na pod padale ljepljive suze. U uima je sluala suludo udaranje vlastitog srca. Disanje joj je bilo isprekidano, te se poela bojati kako e umrijeti tu, ispod kreveta, i prije nego li je onaj nemilosrdni gorostas prona e. Dok je leala pod krevetom svakakve su joj misli jurile glavom. Kome se Steve mogao tako zamjeriti? Zato ga je taj ovjek ubio? Zato sada progoni nju? Moda se ipak radilo o jo jednom manijaku koji je ubijao bez odre enog razloga! Moda Steve nije imao nikakve veze s tim, ve se samo naao na krivom mjestu u krivom trenutku ? Misli su joj se rojile, ali pravog odgovora nije bilo. U jednom trenutku osjetila je dodir vjetra na svom, od suza mokrom, licu. Podigla je glavu i pogledala prema vratima. Ona su sada bila irom otvorena. Ispod kreveta nije imala bog-zna-kakav vidik, ali je i dalje mogla vidjeti prazan prag. Spustila je glavu na mokre ake kad je zaula cviljenje opruga u krevetu nad sobom. Vrisak joj poleti prema usnama, stoga ih je prekrila akom kako bi ga zaustavila. Stisnula je oi dok su joj suze nezaustavljivo klizile preko njenih, od stiska po-utjelih aka. Istog trena pritisak je na krevetu postao toliko snaan da joj se uinilo kako e potonuti u pod pod utegom od najmanje jedne tone. Kada je pritisak odjednom popustio, zaula je novo cviljenje u postelji. Zaustavila je dah i pogledala ravno pred sebe. Istog trena, susrela se s nogom u prljavoj vojnikoj izmi koja se s kreveta spustila na tlo. Jecaj joj je oteo kroz zube, ba kada se i druga prljava i blatnjava izma nala pred njenim licem. Kroz suzni pogled ugleda snanu ruku i a ave prste koji su dohvatili krevet s donje strane, te ga poput igrake podigli s njenih le a. Skro-vita vie nije bilo. Theresa McCoy bila je otkrivena. Vrisnula je pod sjekirom ubojice, ije se sjeivo podiglo nad njenim licem. Pokuala je pobjei, rukama i nogama puui prema suprotnom zidu. Nokti su joj se lomili u grevitom zabijanju u pod, no ubojica ju snanim stiskom za gleanj povue nazad pod svoje noge. Nala se tono pod njim. Vrisnula je iz petnih ila. Njen se vrisak potom pretvorio u pla, koji je polako nestajao u

32

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net nitavilu tog hladnog prostora. Srce joj je naglo prestalo kucati kada ju je otri metalni kraj tekog hladnog oruja udario u lice. Ujutro, tono u devet sati, u uredu mlade urednice u 'Pharellu&Amorvju' zazvonio je telefon. S druge strane linije nalazio se agent pisca Marka Morrisona, James Fawley. Nadam se da ne smetam ovako rano u jutro?" upitao je on. Ne, ne smetate" odgovorila je drei slualicu, dok je vrstim zubima grizla tvrdi bombon. Nadam se da je knjiga dola do vas?" upita je on pomalo nesigurno. Da. Evo, drim je u rukama." Mlada urednica, u ranim tridesetim godinama, skinula je naoale s nosa te ih odloila na slobodnu povrinu stola pored telefona. Rukom je protrljala oi. Pekle su je i boljele jer je cijelo jutro buljila u zaslon kompjutera. Gledajte!..." zapoela je, ini se da postoji problem s... s ovom, naom knjigom. A, osim toga, koliko je meni poznato, vi ste problem ve iznijeli naem efu. Ne mogu rei da vas zbog toga krivim. Imali ste potpuno pravo na to. Ali voljela bih da ste prvo meni doli. Ipak sam i ja bila zajedno s vama na pregovorima za otkup rukopisa. Uostalom, gdje je gospodin Morrison? Mislim da emo stvar lake rijeiti u direktnom kontaktu s njim." Agent Fawley je zautio, a onda je nastavio: Ne vidim razloga zato bih dolazio prvo kod vas. Osim toga, vama ne treba Morrison. Ja pregovaram umjesto njega, a na vama je samo da ispravite pogreku s njegovom knjigom. Mislim da sam po tom pitanju i vie nego jasan?" Jako mi je ao" rekla je uz uzdah. Ali neemo moi nastaviti razgovor na ovakav nain, telefonom i jo pri tome vrlo emotivno, kako ste vi poeli..." Ja u ime svog klijenta samo traim da objavite cjelovitu knjigu. Moram priznati da jo nisam uo da se netko okuraio objaviti polovicu rukopisa, bez suglasnosti autora. Neto mi govori da vi Morrisonovu knjigu niste niti pogledali, ve ste je ad hoc pustili u tisak. Molim vas, ispravite me ako sam u krivu!" Urednica je utjela dok je u tiini ureda masirala hladno elo. Moete li mi barem rei trenutnu adresu Marka Morrisona?" upitala je. Trebali bismo ga u svakom sluaju kontaktirati, bez obzira na vas." Agent je pomalo umorno otpuhnuo s druge strane linije. Pa, imate adresu u onoj vukojebini od Elmorea! Da budem iskren, tip mijenja adrese kao i prostitutka muterije, ali pustimo sad to. Ono to mene zanima jest kako je dolo do toga da knjiga koja je trebala zaivjeti u etiri stotine trinaest stranica, sada gotova i otisnuta ima dvije stotine devedeset dvije? Gdje je nestao ostatak i, na kraju krajeva, znate li vi barem kako pria zavrava? Nekako morate opravdati prodanu robu pred kupcima!" Urednica je utjela. uo je tek njeno isprekidano disanje u slualici. Pitam se, jeste li uope pogledali kako zavrava zadnja otisnuta stranica knjige?" nastavio je. Urednica je pokuala odgovoriti zamuckujui, kada ju je agent jo jednom uspjeno prekinuo. Pa, vidim da ne znate, stoga u vam ja stvar poblie objasniti. Evo, knjigu listam za svojim stolom." Dok je to govorio, to je i inio. Upravo sam otvorio posljednju stranicu. I znate to me je tu doekalo? Apsurd je tim jo vei. Zadnja se rije, na posljednjoj stranici, zavrava na sredini, na prokletoj nezavrenoj misli! Mislim, hou samo rei da ja nisam budala, i jedino to me zanima jest da mi se kao djetetu objasni kako li je do ovoga dolo?" Ja... ja..." zapoela je. Bit u iskrena. Ovakav se propust jo nikada nije dogodio. I, vjerujte mi, svima je neugodno u naoj kui. Stvar e se ispraviti. To vam obeavam. Na kraju krajeva, Morrisonova je prva knjiga bila hit. Vrlo je vjerojatno da e to biti i ova. Samo je pitanje vremena kad emo je opet dati u tiskaru. Naravno, raunajte s tim da cijelo ovo prvo izdanje sada ide u smee. A to nije mali novac. Vi, kao agent, to dobro znate" zavrila je gotovo u suzama.

33

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Da, znam" rekao je. Nego, nadam se samo da niste Morrisonu poslali njegove autorske primjerke? Kad je ve ovako, bilo bi bolje da on knjigu u ovom stanju ne vidi." Nakon njegove opaske u slualici je zavladao dui muk. Mislim da su mu nai ljudi iz marketinga jo i prije otkrivenog problema poslali knjige. Mi smo uistinu radili poteno da nismo mogli potenije..." Na ovo ju je prekinuo nervoznim uzdahom. Mark Morrison je od nas traio da mu aljemo knjige ve po samom izlasku" nastavila je, ,,...i mi smo to i uinili. Oekujemo njegov poziv ovih dana. Naravno, moja je elja da me i vi kontaktirate, tako da vam mogu prenijeti ono to saznam..." zastala je kada je shvatila da je, zapravo, govorila u prazno. Linija je bila prekinuta. utjela je nekoliko sekundi i potom dva puta ponovila: Halo? Halo?" Odgovora nije dobila. Agent James Fawley ve je bio poklopio slualicu. Bez pozdrava. Bez objanjenja. Ostala je neko vrijeme sjediti sa slualicom prislonjenom uz uho. Brada joj se tresla. Tonula je u ponor najcrnjih misli. Kad je slualicu vratila nazad na mjesto, zagledala se u ploicu s vlastitim imenom to je pred njom leala na stolu. Podigla ju je i prinijela oima. Zlatnim ugraviranim slovima na njoj je pisalo: AMANDA STEEL, urednica. Koliko se nekad divila toj rijei 'urednica', toliko je danas strahovala od nje. Kada je ploicu vratila na stol, podigla je jo jednom slualicu i po tko zna koji put pokuala dobiti Stevea McCoya. Jedini koji je mogao znati to je polo ukrivo u izradi ove knjige bio je McCoy. Naravno, kao i ranije, bivi izvrni urednik nije se javljao ni na jedan od svojih telefonskih brojeva. Spustila je slualicu i lice nanovo uronila u dlanove. Tog trenutka, bez prethodnog kucanja, trgnulo ju je otvaranje vrata njenog ureda. Richard Amory stajao je pred vratima hladnog i zabrinutog lica. im ju je obavijestio da e kroz koju minutu poeti sastanak urednikog kolegija, povukao se s ulaza. Zadrhtala je. Nemirno se pomakla u fotelji, nakon ega je na stolu potraila naoale za vid koje je natakla nazad na nos. Idue to je napravila bilo je da se bez rijei podigla, te je u potpunoj tiini niz hodnik krenula za njim. Ba kao daje samoj sebi odlazila na sprovod. Vrijeme je tog juta u Elomore Townu bilo na pola oblano. Sunce je provirivalo, pa bi se opet skrivalo iza tmastih oblaka koji su na sjeveru dodirivali sa zemljom. Barem se tako inilo s Motrisonovog prozora. No on to nije vidio. Tog se jutra kasno ustao. Deset je sati prolo, a on je prolu no radio na kratkoj prii i nekim udom uspio ju je napisati u cijelosti. Bila je blesava, daleko od njegovog reprezentativnog rada. No pria je mogla proi. Poetak, sredina i kraj bili su tu. Premda to nije obiavao initi, odluio je urednitvu magazina priu proslijediti putem e-maila. Nije bilo smisla, a niti je imao ikakve volje trenutno putovati van Elmorea zbog tek jedne kratke prie. Bog blagoslovio internet. Osim toga, proces slanja pisanog dokumenta trajao je tek par sekundi. Lijepo je znati da radei u spavaoj sobi moe plaati raune. Kada se tog jutra probudio, pred ulaznim vratima svoje sobe naao je bankovni obavijest kako je dio honorara od prodaje 'Napada u krvi' legao na njegov raun. Bila je to lijepa lova. Opet e nesmetano moi ivjeti iduih est-se-dam mjeseci, pa ak i due od toga, jer e u me uvremenu stii jo jedan dio honorara za istu knjigu. A onda e ga izdava isplatiti po izlasku nove, koju je svakim danom ekao na vratima, jednako kao to e dobiti lijepu novanu svoticu i za budua filmska prava. Bankovni je dopis zadovoljno odloio na komodu, te se opet lijeno izvalio na postelji. Drugi je san uvijek sladi od prvoga. Svatko je to znao, i Mark Morrison tih je trenutaka to iskusio, uivajui poput malog djeteta. Ipak, snovi su ga sluili tek do jedne mjere. Prvi san bio mu je vrlo ugodan. Sanjao je samog sebe. Nije znao gdje se nalazio, no osjeao se vrlo lijepo, a onda se na neki udan nain vratio u vlastitu prolost. Lice mu je u snu bilo znojno. Sjedio je u nekakvom baru sa svojim agentom. Ovaj se grohotom smijao dok je promatrao zbunjeno Markovo lice. ovjee, to je to s tvojim zjenicama?" upitao gaje agent u snu. Da te ne znam, rekao bih da opet ima veze sa zabranjenim sredstvima!" rekao je agent pa se jezivo nastavio smijati. Cijeli je san

34

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net poprimao munu atmosferu. Mark je odmahivao glavom. Zna da nikada nisam koristio ta sranja! htio je rei, ali rijei nisu htjele s njegovih usana. Trudio se progovoriti, no umjesto vlastitog glasa, sluao je agentov smijeh koji se irio oko njega poput paukove mree. Tog trena agent se sagnuo ispod stola, prethodno otpivi gutljaj viskija kojeg mu je, naravno, ak i u snu, Morrison plaao. Kada se opet ispravio, oi su mu naglo okruili podonjaci. Zjenice su mu tonule u tamu. Vidi ovu knjigu?" agent e muklim glasom. Morrison nije odgovarao. Ova knjiga... ova je knjiga, knjiga ivota, i sve to te zanima nalazi se u njoj. Svi odgovori koje traimo u njoj su zapisani..." rekao je s osmijehom, pokazujui svoje ute i karijesom prekrivene zube. San je iz trena u tren postajao sve gori, dok je atmosferom Morrisona tjerao u kut iz kojeg nije bilo izlaza. Mark je polako gubio dah dok je gledao u prste svog agenta koji je nad stolom otvorio knjigu negdje po njenoj sredini. Njen sadraj zasluujemo obojica!" rekao je tada. Knjigu s mekim uvezom je jednim potezom prepolovio nad stolom. Praina je zaplesala zrakom nakon to su se stranice odvojile u njegovim rukama. Mark je krenuo prema dijelu knjige koju mu je ponudio agent. Istog trena kada je osjetio dodir papira pod prstima, val hladnoe i neugode probio mu je leda. U rukama je drao tek polovicu svog novog romana 'Smrt u otrici sjekire'. Samo to je knjigu primio u svoj dlan, prostor je ispunio neugodan i ivotinjski urlik sa strane. Okrenuo je glavu i spazio leteu sjekiru koja je parala zrak na putu prema njegovoj glavi. Probudio se u znoju i ostao sjediti na krevetu. Otvarao je oi i irio ih ne bi li se otrijeznio od takvog sna. Otiao je u kupaonicu i nekoliko se puta isplahnuo vodom. Dodir hladne vode tjerao mu je mamurluk s lica, a onda se zagledao u vlastiti odraz u zrcalu iznad umivaonika. Tog trena prenulo gaje glasno koenje automobilskih guma na cesti ispred motela. Briui runikom mokro elo, izaao je iz kupaonice i priao sobnom prozoru odakle je na cesti ugledao mini kombi Federal Expressa. Pristigla pota zasigurno je njemu bila namijenjena. Navukao je traperice, laganu koulju, te se stepenicama spustio u prizemlje do recepcije. Mark je priao recepciji gdje se susreo s pogledom ovjeka s druge strane pulta. Recepcionar mu kimne glavom i pogleda u pravcu gdje je stajao slubenik FedExa s paketom u rukama. Mark Morrison zastane, rukom se uhvati za rub pulta da ne padne, jer je osjetio kako gubi ravnoteu. Nekoliko koraka dalje stajao je slubenik u utoj potanskoj odori drei paket, nad kojim je irio svoj kiseli osmijeh. Mark stisne oi, dok mu je dah prostrujao medu usnama. Prepoznao je tog ovjeka. Bio je to onaj udni tip koji mu je priao u baru. Gorostas kao da je itao Morrisonove misli, jer je i dalje nepomino stajao na svom mjestu, ne skidajui osmijeh s usana. Ovog puta lice mu je bilo isto i sjajno. Vie je dolazilo do izraaja pod utom kapicom, nego onog udnog dana kad su se susreli u baru. Marku je trebalo nekoliko trenutaka da progovori. Sve je vrijeme zadravao pogled na ovjeku pred sobom. Ispod odore nazirao mu se veliki trbuh ispupen poput lubenice, pod kojim je provirivao metalni gumb na remenu. Ovaj paket je va, gospodine!" rekao mu je vrlo uljudno. Mark i dalje nije progovarao. Bio je svjestan da je tiinom privukao pozornost samog recepcionara. Jer, dok je tako zbunjeno stajao pred potanskim slubenikom, svatko bi sa strane pomislio da se u toj poiljci oito nalazilo neto to Morrisonu nije odgovaralo. Stisnuo je oi, a brada mu se zatresla ba u trenutku kada je odluio progovoriti. ,,U redu. Hvala!" rekao je. Trebam li gdje potpisati?" usput je upitao. ovjek se nasmijao, te se s paketom pribliio Morrisonu. Mark je svojim tijelom jednostavno utonuo u sjenu velikog ovjeka.

35

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Da, trebali biste" rekao je izvadivi komad isprin-tanog papira, zajedno s kemijskom olovkom koju je poloio na vrh paketa. Dok je Morrison nesigurnom rukom potpisivao papir, dostavlja je pogledom skrenuo prema recepcionaru. Danas su svi nekako bojaljivi kada im se isporuuju paketi," rekao je. Kao daje kod svih prisutan kolektivni strah od skrivenih bombi ili raznih boletina koje se prenose u vakuumskim pakiranjima. udna su vremena dola" rekao je. Recepcionar kimne glavom u znak razumijevanja, dok je promatrao Morrisona kako pomalo zbunjeno ita papir kojeg upravo potpisuje. Budite bez brige. Potpisali ste regularan doku-ment^gospodine Morrison!" rekao je slubenik kada je Marku predao paket u ruke. Ba kako sam vam rekao. Strah je kod svih prisutan, pa ak i onda kada se radi o piscima koji se bave analiziranjem strahova, zar ne?" opet e slubenik prema recepcionaru. Pogled je tada vratio na Morrisona. Nije li tako, gospodine Morrison?" Morrison podigne glavu i susretne se s tamnim oima ovjeka pred sobom. Zar se mi nismo ve upoznali?" izustio je Mark. ovjek ga odmjeri u udu. Ne, ao mi je, gospodine! Rekao bih da ste me s nekim zamijenili. Prije bih rekao da ja znam vas, a ne vi mene. Ja sam nepoznati mali slubenik kojemu le a pucaju pod teretom tu ih poiljaka koje svakodnevno raznosim od vrata do vrata, od grada do grada, kao i od... vukojebine do vukojebine..." zastao je. A vi? Vi ste faca ije se lice kooperi na pole ini mnogih knjiga? Ispravite me ako grijeim! Ali, ako vam to priinjava zadovoljstvo, proitao sam vau knjigu" rekao je potanski slubenik savijajui dostavnicu s Markovim potpisom o primitku poiljke i spremajui je u dep na odori. Kad je podigao pogled lice mu se zagonetno smijeilo. Sto? Zar potanski slubenici moda ne smiju itati? Ah, da, zaboravio sam, oito po miljenju vas, javnih osoba, nitko nije dostojan pojaviti se u vaoj blizini ako nije iz vaih krugova..." Mark htjede odgovoriti, no ovjek ga opet prekine. Ne morate se truditi. Znam da ete mi sada rei da odjebem i da vas ne muim svojim frustracijama. Moje je da utim i da bez prigovora raznosim pakete. arne?!" Mark odmahne glavom u nedostatku pravih rijei, dok ga je taj ovjek uspjeno prekidao svojim neugodnim stavovima. Recepcionar ih je obojicu u udu promatrao. inilo se kao daje postojala neka tenzija me u njima. Neto poput nerazrijeenog problema kojeg je, ini se, tek jedan od njih bio svjestan. ,,U redu, hvala vam!" rekao je Morrison u namjeri da se vrati u svoju sobu. Uzeo je paket sa sobom i pogledom oinuo recepcionara koji ga je u udu promatrao. I ba kada je nogu podigao na prvu stepenicu, potanski ga slubenik nanovo zazove. Gospodine Morrison?" Mark zastane na poetku stepenica. Okrenuo se ogrnut neugodnom tiinom. Zar vam bonton, kao poznatoj osobi, ne nalae da dostavljau pruite barem ruku?" Mark skupi obrve. Otpuhnuo je i rukom krenuo u prazan dep. Trebao bih se vratiti u sobu. Nemam kovanica pri sebi, ali ako imate vremena priekati me, brzo u..." rekao je vidno uzrujan. Ha, zar me mislite isplatiti kao najobinijeg lift-boya, ili moda konobara... gospodine Morrison?!" Mark zastane, dok je jezikom drhtavo dodirivao donju usnu. Znam to se nalazi u tom paketu, gospodine Morrison. itam novine i magazine. I znam da nova knjiga samo to nije izala iz tiska. Pretpostavljam da su u paketu vai autorski primjerci. Zar ne bi bilo primjereno da darujete itatelja kojeg ste usput upoznali? Znate kako se kae: ako doprete i do jednog itatelja... i k tome, ako ga jo upoznate, a eto... ja sam vam se otvorio." Mark je osjeao vrui dah na svojim usnama.

36

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Moda... moda ako se vidimo drugi put, svakako u vam je dati potpisanu. Ne prakticiram poklanjanje knjiga. Obino naruim koliinu autorskih primjeraka koja mi je otprilike potrebna" rekao je Mark. ovjek ja tada krenuo prema vratima gdje je zastao da bi se opet okrenuo Morrisonu. Znate, gospodine Morrison! Zao mi je da ne znate cijeniti svoj dar. Cijena svakog dara je velika, samo to ljudi to uvijek prekasno shvate. Ja sam vas samo zamolio jedan primjerak vae nove knjige. Vai honorari, ako ste mislili da na njih ciljam, mene uope ne zanimaju." Mark ostane utke s paketom u ruci. Budete li oekivali opet kakav paket, ili pismo, raunajte da emo se ponovo vidjeti..." rekao je ovjek pred vratima, nakon ega je napustio motel. Mark se okrenuo i otiao stepenicama na kat. Recepcionar gaje ispratio pogledom. U prostoru je ostala neugodna atmosfera koju je stvorio susret ovih dvojice. Recepcionar se poeao po elu i zamiljeno spustio glavu iza pulta. Podigao je obrve u udu i pokuao zaboraviti razgovor koji je upravo uo. Imao je on ipak vanijih stvari od ovih. Mark Morrison je ostatak dana proveo sjedei za stolom odakle se opet ustajao odlazei prema postelji na kojoj se nalazio otvoreni paket s autorskim primjercima 'Smrti u otrici sjekire'. Bilo ih je dvadeset. Knjige su lijepo mirisale. Ovitak romana bio je jednostavno savren, knjiga je ugodno prianjala u ruci i pozivala na itanje. No, problem je bio u tome to svatko tko bi knjigu uzeo u ruku i poeo itati, nije dobio onaj standardni dramski naboj koje svako iole ozbiljnije djelo ima. Njegov novi roman, zapravo novo izdanje romana, imalo je poetak, to svakako! Sredinu tako er, ali kraja nije bilo na vidiku. Mark je i dalje zurio zavaravajui se kako se, moda, radilo o kakvom marketinkom triku. Moda su ga iz urednitva htjeli iznenaditi ovim potezom time to su roman podijelili na dva dijela?! Ionako mu je agent jednom rekao da se storija na neki nain sastoji od dva razliita anra. Prvi dio romana bio je uvjetno reeno triler, dok je ostatak obilovao krvavim scenama, te je pripadao tvrdom hororu. Ipak, i dalje nije uspijevao posloiti vlastite misli. I da samom sebi bude iskren, ak i prije nego to je uzeo knjigu u ruku, dok je jo na postelji otvarao paket, u zraku sobe osjetio je naglu hladnou predosjeajui da neto nije u redu s knjigom. Ve je u nekoliko navrata okretao telefonski broj svog agenta, ali bezuspjeno. Pokuavao je dobiti i McCova. Opet nita. Na kraju je odluio zvati direktno u 'Pharell&Amorv'. Tamo mu se javila direktorova tajnica koja mu je rekla kako se ve dva dana urednitvo nalazi na sastancima koji nikako da do u do svoga kraja. Kada se nakon toga Morrison predstavio imenom i prezimenom, u slualici je nastao muk. inilo se kako je tajnica s druge strane progutala knedlu. Mark je zatraio da ga spoji s urednicom Steel. Nakon nekoliko sekundi koje su mu potrajale poput sati, tajnica mu obea da e podsjetiti urednicu da mu se javi im se vrati sa sastanka ali, naravno, s time da joj on ostavi broj na koji ga se moe dobiti. Pristao je, a zatim nastavio: Dobio sam knjige. To i je razlog zato vas zovem." Oekivao je bilo kakvu reakciju s druge strane, no tamo je i dalje vladao muk. Naravno!" opet se oglasila tajnica. Gospodine Morrison, nisam sasvim upuena u va problem. Nau-la sam neto na hodnicima no, ono to vam ja mogu rei i za to se nadam da e vas utjeiti, jest da e stvar vrlo brzo biti rijeena. I to u vau korist. Bit ete jako zadovoljni" rekla je. Zamiljen je ostao sa slualicom u ruci. Ma da, ba ti zna to je na stvari, i kako se situacija razvija! pomislio je u sebi, i na kraju razgovora uljudno pozdravio, spustio slualicu, te ostao u nadi da e mu se ve netko od svih koje je zvao i javiti. Minute su prolazile, sporo, neugodno i nadasve bolno. Sjedio je, osamljen, s vlastitim mislima. Na kraju krajeva, pizdarije su se doga ale i najboljima. Sjetio se sluaja pisca znanstvene fantastike Grega Beara, ija je knjiga u Engleskoj bila objavljena bez zadnje stranice, te su itatelji bili ostali uskraeni za sam

37

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net rasplet. Na pamet mu je pala i pomisao na Burgessovu 'Paklenu naranu' i njeno zadnje poglavlje koje dugo nije bilo objavljivano... pa je ak i po takvoj knjizi Kubrick snimio svoj film! Dobro doao u drutvo luzera! u sebi je pomislio. Zar se to ba meni moralo dogoditi? razmiljao je dalje. Okej, uvjeravao se. Ipak je on bio autor romana koji je bio razgrabljen u nakladi od pet milijuna primjeraka. Njegovu novu knjigu nisu smjeli, a niti mogli, tek tako, prepustiti sluaju. Neto e se ve napraviti no, ono to ga je tih trenutaka najvie muilo, bila je isplata koju je trebao dobiti od nakladnika po objavi rukopisa. Novca mu nije manjkalo ali, od vika glava ne boli. Na raun mu je trebala stii prilino primamljiva svota no, s ovim sranjem to e se opet prolongirati. Vrlo je brzo sjeo za svoj lap top. Provjerio je elektronsku potu. Odgovora za poslanu priu jo nije imalo . Hladnim je dlanovima izmasirao lice. Ma dobro, stvari valjda nisu bile toliko crne pomislio je. Nekoliko je trenutaka ostao sjediti pred ugaenim raunalom. Nakon toga ponovno je pokuavao dobiti svog agenta. Pozivi su bili bezuspjeni. Te veeri, u policijskoj postaji, inspektor Eric Dolan urio je niz hodnik. Jo prije nekih desetak minuta kod kue mu je zazvonio telefon. Mrzio je samog sebe kada bi ga u kasne sate zvali nazad na posao. ivio je sam, obitelji nije imao, pa telefonska zvonjava nije imala koga probuditi. Ali bez obzira na to, reska zvonjava u gluhoj noi kidala bi mu ivce. Sada je inspektor Eric Dolan jurio kroz hodnik. Osjeao je krv koja mu je punila obraze i kljuala mu pod tjemenom. Ipak, nakon poziva kojeg je te noi primio, ne bi bio u stanju ostati kod kue. U zadnjem masakru, u kojem je prona en i ubojica, jedna je od rtava ipak preivjela?! Zar je to bilo mogue? pitao se sada. Kako je reeno, radilo se o majci i bilo je pravo udo da je preivjela, obzirom da su joj prsti bili odsjeeni, rebra polomljena, a noge duboko urezane. Trebao je u bolnicu stii na vrijeme jer, sjeao se kako je zavrila prijanja preivjela rtva, sada ve mrtvog ubojice. Vrlo brzo nakon to su uspjeli sastaviti foto-robot, ona je izdahnula na bolnikom krevetu. Stoga, njegova je trka kroz hodnik bila nita drugo ve nemilosrdna utrka s vremenom. Toliko se pitanja rojilo njegovom glavom. Imao je namjeru mnogo toga upitati preivjelu. Htio je saznati sve. Naravno, ako bi to bilo mogue. Na koji je nain ubojica stigao u njihovu kuu? S kojim ih je razlogom onako izmasakrirao? Koje su mu bile namjere? I to se to na kraju i s njim dogodilo? Tko je bio taj novi ovjek kojeg je sada policija traila? Ali naravno, znao je, sve e to moi napraviti jedino ako ona bude mogla drati oi otvorenima i ako za razgovor bude sposobna. I naravno, ako joj lijenici dozvole komunikaciju s policijom. Eric Dolan urno je napustio policijsku zgradu, te je na parkingu uskoio u svoj dip. Pokrenuo je motor i krenuo prema bolnici Elmore Towna.

5. POGLAVLJE

Tog etvrtka ujutro u sobi za sastanke u 'PhareII& Amorvju' sjedila je nekolicina urednika zajedno s glavnim urednikom Richardom Amorvjem. Urednica Amanda Steel znojila se dok je sjedila s njegove desne strane. Bilo je odlueno, Smrt u otrici sjekire" biti e nanovo tiskana. Cijelo prethodno izdanje e se unititi te e se ii od poetka na integralnu verziju. U prostoru je vladao neugodan muk koji bi svako malo prekidao Amory svojim tamnim glasom. Dok je on govorio ostali su ili utjeli, ili bi u vlastitoj tiini lomili prste. Ve due vremena razmiljam o knjizi koju smo objavili. Bez obzira, biti u iskrenja ne volim smee u kojem se likovi kupaju u bazenu vlastite krvi. Znam da ste vi, koji ste rukopis 38 Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net proitali, isti hvalili na sva usta," rekavi to pogledao je Amandu. Ona je skrivala svoj pogled. Ako emo biti iskreni i vjerovati u sudbinu, tada bismo trebali oekivati da e nam ova knjiga vratiti sva uloena sredstva. Na kraju krajeva, Morrison je svoju prvu knjigu rasprodao u pet uzastopnih izdanja, stoga ne vidim razloga da tako ne bude i ovog puta" rekao je i zastao. No treba biti iskren, Morrison ne spada u nae vodee pisce. Sumnjam da emo ikada za njega dobiti kakvu nagradu u pogledu doprinosa knjievnosti, ali svi ve znate kakva je situacija s njim. Je li ga itko uspio kontaktirati?" Nastao je muk. Amory je podigao lijevu obrvu dok se bradom naslonio na ake. Prisutne je prostrijelio pogledom. Nije dobio odgovor. Ja ovih dana pokuavam dobiti McCoya, ali nemam uspjeha. Dripcu smo uruili otkaz i ini se da je zajedno s otkazom on nestao u nepoznatom pravcu. Ipak, mene samo zanima kako li je dolo do ovog sranja? elim samo znati tko je direktno odgovoran daje knjiga u polovinom izdanju izala iz tiskare?" Opet je nastao muk. U nastaloj tiini, Amory se zagledao u urednicu Steel. Amanda, od danas, Smrt u otrici sjekire" uredniki pripada vama" rekao je. Nije komentirala, ali u pogledu pod njenim naoalama vidjelo se kako joj dodatna obveza nije odgovarala. Ugrizla se za donju usnicu i tiho kimnula glavom. Priekala je nekoliko trenutaka da bi se konano oglasila, Ali ja neu stii..." rekla je. ao mi je, to vas ja ne pitam. Bitno je da stignete zbog tvrtke za koju radite" prekinuo ju je. Brada joj se tresla dok je on nastavio prelistavajui papire na stolu pred sobom. ao mi je da vam to govorim pred svima, ali ne bude li tekst gotov i opremljen za tisak kroz najkrae mogue vrijeme, mislim da e morati doi do padanja odre enih glava. A moja to sigurno nee biti. Mnogi od vas, koji su bili i u najmanjoj mjeri povezani s ovom knjigom, danas bi mogli traiti novi posao. No umjesto toga, iskupite se! Dokaite se! elim knjigu vani u najkraem moguem roku." Opet je nastao muk. Ima jedan problem" oglasio se jedan od prisutnih. Amory gaje pogledao. Bio je to mladi urednik, kojem se Amory nije ni imena mogao sjetiti. Tek je doao u njihovu tvrtku i, naravno, htio se iskazati svakim novim potezom, stoga se valjda i javio za rije. Ostali prisutni znali su da Amory nije volio da ga prekidaju u izlaganju. Ipak, glavni ga je urednik sasluao: Da u-jem!"rekao je. Mladi urednik u odijelu kaki boje s kriavom kravatom koja je i iz aviona bola oi, rekao je: Jutros sam pregledavao nae internetske stranice i, uglavnom, vidio sam da je Morrisonova knjiga tamo ve predstavljena." Amory zamiljeno skupi obrve i usne. To je najmanji problem. To se da ispraviti. Da budem iskren, to nije ni tako loe. Knjiga se tek pojavila na naim stranicama, a iz marketinga mi kau da smo kroz ova dva tjedna zaprimili ve preko tisuu narudbi od Morrisonovih fanova. Nikada mi nee biti jasno to ti frikovi vide u njegovom pisanju. No, ono to mi je jasno i ono to znam, jest da nitko od njih za sada knjigu nee dobiti. Marketingu sam dao nalog da naruiocima poalju cirkularni mail kako e knjiga kasniti zbog tehnikih razloga. Za sada se na naim stranicama knjiga opisuje kao roman od 292 stranice, ali svi mi dobro znamo da je stvar ipak malo deblja. Jo nita po tom pitanju neemo mijenjati. Samo neka ona stoji na naim stranicama, a broj narudbi e se svakodnevno poveavati. Ovo iekivanje moramo upotrijebiti na najbolji mogui nain. No bez obzira na to, knjigu elim vidjeti u cjelini u najkraem moguem roku, ba kako sam vam rekao" zavrio je. Mladi se urednik vie nije javljao za rije. Ipak, jednu stvar moramo rijeiti" nastavio je Amory. Bez obzira kada e knjiga biti najavljena u naim katalozima, kao i na internet stranicama, osnovni podaci i datum izlaska knjige nee se mijenjati." Muk je, ipak, uspio poremetiti isti mladi urednik: Ali, zar se u tom sluaju roman na tritu nee smatrati zastarjelim?"

39

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Amory ga prostrijeli pogledom. Zato? Vi biste ga moda promovirali? Ja osobno mislim da za to nema potrebe, barem ne u situaciji u kojoj smo se mi nali. Trebamo spasiti koliko se spasiti da. Jesmo li promovirali Morrisonov prvi roman? Nismo! Je li bio uspjean? I vie nego daje! Hoe li drugi roman biti jednako uspjean? Po prvim reakcijama, obzirom na narudbe, ja tvrdim da hoe! Stoga u ovoj situaciji, gledajmo da stvar spasimo koliko moemo. Velika lova ve je baena, a otii e jo i vea s tiskanjem novog izdanja. Imate li bilo kakvu injenicu kojom biste me mogli razuvjeriti u ovom razmiljanju? Sumnjam daje ima itko od vas! Na kraju krajeva, kada itatelj narui knjigu od 292 stranice, a na kraju shvati da je zapravo dobio duplo vei roman, to bi mogao protumaiti kao boini dar od strane izdavaa. Budimo razumni. Situaciju sagledajmo kako treba. Sve bi bilo daleko tee da nemamo posla s komercijalnim autorom." Na ovu opasku neki od prisutnih zakolutali su oima, naravno, pazei da to ne uoi Richard Amory. ,,I jo neto" opet je nastavio glavni urednik. Nauo sam kako se 'Arrow books' pokuava dokopati novog Morrisonovog romana. Ako mene pitate, to im nee poi za rukom. Zato? Zato to nisu dovoljno jaki da bi pratili Morrisonove naklade i, drugo, zato to nam ni u kom pogledu nisu ni do koljena. Mi emo ponovo objaviti roman i prije nego se itko iz 'Arrowa' obrati Morrisonu. Ono stoje nae, to je nae! Bude li trebalo, premda troimo na novo izdanje, Morrisonu emo poveati avans za rukopis kako bismo ga zadrali! Mislim da sam po tom pitanju bio i vie nego jasan," rekao je nakon stoje sve u sobi prostrijelio svojim otrim pogledom. Zavladao je tajac. Sastanak je potrajao jo oko sat vremena, a onda je na samom kraju jedan od uposlenika uao u sobu za sastanke, sagnuo se pored Amorvja, potapao ga po ramenu, te se spustio do njegovog uha. Izraz lica Richarda Amorvja naglo se promijenio. Pogledom je proarao po ostalima u sobi, no svejedno, nije naglas obrazloio svoju naglu zbunjenost. Ruke su mu zadrhtale dok je skupljao papire pred sobom. Stisnuo je zube od ega su mu poskoile eljusne kosti. Sastanak je gotov" rekao je kratko. Amanda Steel ostala je me u zadnjima, oekujui kako e joj se glavni urednik vjerojatno jo jednom s neim obratiti. Ipak, to se nije dogodilo. Pogledao ju je stisnutih oiju. Slobodni ste" rekao joj je pokazujui prstom prema vratima. Spustila je oi prema podu i izala van. Ostavi sam, Richard Amory je ponovno sjeo na elo stola. Lice je uronio u dlanove, dok si je vrhovima prstiju masirao obrve. Steve McCoy i njegova ena na eni su mrtvi... ubijeni, u sebi je ponavljao ono to je saznao pri samom kraju sastanka. Ubijeni su gore, na sjeveru, u maloj kolibici koju je McCoy koristio za odmor. Hladnoa i panika obuzeli su Amoryja dok su mu se oi punile suzama. Nisu to bile suze boli, ve suze apsurda. Pored ovakvog gafa u firmi, zadnje to mu je trebalo bilo je ubojstvo. Sada e javnost svakako biti obavijetena da neto ne valja u 'Pharellu&Amoryju'. Ipak, dok je tako sjedio i razmiljao, strah i jeza polako su mu se uvlaile u svaku poru natjeravi ga da, ipak, ode do zahoda na kraju hodnika. Tamo se sagnuo nad koljkom gdje je povratio cijeli doruak. Kad se uspravio, obrisao je slinavu bradu i otro suze koje su mu se spustile niz lice. U svojim je mislima gledao mrtva tijela. Ba onako kako mu je to bilo opisano. McCoy i Theresa leali su raskomadani. Ona u kolibici, a on u brvnari. Amory je panino potraio izlaz iz zahodske kabine. Stao je nad umivaonikom gdje se isplahnuo hladnom vodom. Zagledao se u vlastiti odraz u ogledalu i pratio vodenu kap koja mu se niz nos sputala prema slivniku. Tog trena elio je nestati zajedno s njom.

40

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Mark Morrison stajao je zamiljeno pored otvorenog autoputa dok je ekao da mu radnik na benzinskoj postaji nalije benzin u njegov Ford. Grickao je donju usnicu dok je pogledom prelazio po daljinama. Dan je bio sunan, a nebo kristalno isto. Okolna su se brda inila blizu kao na dlanu. Pogledao je prema kolima. Na suvozakom mjestu sjedila je Jelena. Oi su im se kratko susrele, a ona je glavu uz lagani smijeak okrenula na drugu stranu. Dugo danas traje to tankanje," obratio se Morrison radniku na benzinskoj. Nije mu odgovorio. Zadovoljno je podigao pogled prema nebu. Bio je sretan to konano nije bio sam. S rukama u depovima napravio je korak od automobila. Na cesti koja je vodila prema crpki ugledao je veliki kamion koji je stizao okruen gustim oblakom praine. Skupio je obrve, te i dalje, s rukama u depovima, doekao tromo vozilo koje se zaustavilo pred njim. Veliki Mackov kamion parkirao je tono na praznom mjestu za tankanje. Mark nije vadio ruke iz depova, bez obzira to je poeo kaljati od podivljale praine koja mu je ispunila nos i usta. Priao je kamionu ozbiljnog lica i skupljenih obrva. Vi oito nemate sirenu, a ini se, ni konica" rekao je odozdola drsko, ekajui da se voza pojavi na otvorenom prozoru. Naravno da imam. Tko bi uope mogao pomisliti da ovakav gigant nema te stvarice!" rekao je glas iz kabine. Mark protrne. Lice mu je problijedilo kad je na prozoru ugledao znojno lice ovjeka koji mu je Fed Exom bio isporuio knjige. Markova usta u udu ostanu otvorena. U tim neugodnim sekundama tiine traio je pravu rije. Nemojte rei kako ste mislili da u vas pogaziti," rekao je ovjek od gore dok si je namjetao istu onu kapicu koju je nosio i onog dana, kada su se prvi put sreli u restoranu. Morrison oblie donju usnicu, pa oima skrene k stranjem dijelu kamiona. Tamo je pisalo USA Oil". Mark podigne obrve i ispusti duboki uzdah. udni su putovi Gospodnji, zar ne, gospodine Morrison?! Nikad ne znate gdje ete naii na nekog poznatog" rekao je nasmijano dok si je jo jednom popravio kapicu. Mark nesigurno izvue ruke iz depova i napravi korak u stranu. Djevojku u kolima oito nije interesirao upravo pristigli kamion, premda je Marka zanimalo nije li ga i ona tako er vidjela. Dok je stajao na mjestu, ve se zapitao ne susree li se to on s kakvim lutajuim Holandezom! Morrison zatrepe, proguta pljuvaku, pa se obrati ovjeku u kamionu: Hvala vam to ste donijeli knjige nekidan" rekao je pomalo izgubljeno i ne znajui to bi drugo pametnije u ovoj situaciji mogao rei. ovjek u kamionu zadra oi na njemu, Nemate na emu, bilo mi je zadovoljstvo!" rekao je ispruivi snanu ruku iz kamiona. Marka privuku tetovae to su mu se ispod rukava sputale sve do zgloba desne ake. Nita nije teko kad ovjek ima vremena za razne poslove" rekao je ovjek iz kamiona zagledajui se u daljinu. Obojica su na tren uutjela. Jeste li zadovoljni sa svojim knjigama, gospodine Morrison?" odjednom gaje upitao. ,,A zato ne bih trebao biti?" Morrison e. Ne znam, to biste vi trebali znati. Kaete da piete vodeni instinktom. Progovara li onda instinkt u vaim reenicama?" upitao je ovjek pri emu je oima od-etao prema Morrisonovom automobilu. Uvijek sam znao da vi, slavni pisci, lako dolazite do komada! Nemojte me razuvjeravati da grijeim. U vaem autu vidim vau zadnju, vrlo zgodnu lovinu." Mark okrene glavu prema Fordu. Odakle znate da je auto moj?" upitao je vidno zbunjeno. ,,I, usput, to vi uope sada elite od mene?" ovjek ga je odozgora zamiljeno pogledao. Morrison je u njegovim oima ugledao naglu promjenu raspoloenja.

41

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Ja? Ne elim nita" rekao je ovjek iz kamiona. Pitanje je: to vi elite? Postavite sami sebi to pitanje, pa e vam stvari biti jasnije! A auto...?! Zar sam mogao pogrijeiti u procjeni koji auto vozite!? S druge strane, niste jedini koji se slui instinktom, gospodine Morrison" odgovorio mu je kroz kiseli smijeak. Nestao je u unutranjosti kabine. Kada se ponovno pojavio u ruci je drao primjerak Napada u krvi" koji mu je pokazao jo onog dana u restoranu. Mislim da ste mi ostali duni svoj potpis" rekao je hladno odmjeravajui Morrisona. S prozora mu je pruio knjigu i kemijsku olovku. Morrison prihvati knjigu zajedno s kemijskom. Otpuhnuo je, promotrivi njene korice. Sto li sve itatelji ne rade od mojih knjiga? pomislio je, vidjevi prljavtinu na primjerku koji je dobio u ruke. I ba kada je otvorio prvu stranicu da se potpie, ovjek je iz kabine nastavio: Strano me zanima vaa nova knjiga? Moram vam rei, po onome to ste priali, vjerujem da e ona biti jo bolja od ove! Oprostite, ako sam moda zadnji put kod isporuke paketa bio neljubazan, ali..." Mark je sporo podigao pogled prema ovjeku, bezuspjeno se pokuavajui kemijskom olovkom potpisati na masnu i prljavu stranicu knjige. Zao mi je, ali ne mogu vam potpisati ovaj primjerak. Previe je... masan?" ovjek se nasmijao ponovno dodirujui kapu. Nagnuo se i uzeo knjigu iz Morrisonovih ruku. Nema veze! Kao to sam rekao, potpisat ete mi novu... naravno, kad mi je odluite dati." Opet je nestao u mraku kabine. Tamo je knjigu odbacio na suvozako sjedalo, da bi se ve nakon nekoliko sekundi ponovno pojavio na prozoru. Pred sobom je drao polovino izdanje Smrti u otrici sjekire". Mark suzdri dah. Stranac je knjigu pregledavao i listao u svojim rukama. Znate, gospodine Morrison" poeo je. Ja ne bih trebao biti taj koji bi vas trebao uiti kako svaka knjiga treba imati poetak, sredinu i kraj!" rekao je krajnje ozbiljno. Da li se vi to zajebavate sa svojim itateljima, ili ste toliko prepotentni, pa mislite da nitko od nas kurca ne razumije?" zavrio je nenadano i mrko. Mark Morrison proguta pljuvaku. U udu je skupio oi. Odakle vam taj primjerak?" upitao je. ovjek iz kamiona kiselo mu se nasmijao. Vi ste oito paranoini" rekao je kada je oi s knjige skrenuo prema Morrisonu. Vidite, ja radim sve to stignem. Kad mogu, vozim za Fed Ex, a kad smo-gnem, vozim i ovo udo" rekao je i udario dlanom po vanjskoj strani vrata kamiona. Zato nije ni udo da imam veze i poznanstva na svim stranama. Zar mislite da je tako teko doi do jednog primjerka vaeg novog romana...? Hm, ne znam bi li se ovo udo uope moglo nazvati romanom?" rekao je dok je promatrao knjigu me u prstima. Dobar dizajn korica za ovako isprazan i nedovren sadraj. Ne mislite li tako? Barem e vas polovica itatelja poeljeti ga ati u glavu... a vjerujete i ja bih bio jedan od njih" zavrio je pogledom, u kojem se nije moglo nazrijeti da li se to u njemu krio samo hinjeni bijes, ili je ovjek uistinu bio tako mahnit, kako se Morrisonu tog trenutaka predstavljao. Morrison je utio. Netremice je promatrao knjigu u njegovim rukama. Poeli oduzeti mu je. Svejedno, nije mi jasno kako ste doli do tog primjerka. Da, priznajem, ta prokleta knjiga ima pogreku, ali se ona jo uvijek nije pojavila u prodaji... barem koliko ja znam!" procijedio je kroz zube pomalo nesigurno. Nastala je neugodna tuiina. Vidite, mene ste dobili svojom prvom knjigom. Tako dobro ulazite u ljudsku psihu. Uistinu imate osjeaj za prikazivanje zla. I to u tolikoj mjeri da ste me uspjeli prestraiti, a spadam u one koji se rijetko plae. Jeste li se upitali koliko se ljudi moglo prepoznati u tom romanu?" Morrison nije odgovorio. Nije imao to odgovoriti. Napad u krvi" bio je obina fikcija koju je napisao iz iste zabave, a ne da bi ga na temelju tog romana opisivali i doivljavali kao novog Freuda.

42

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Mene, kao vaeg vjernog itatelja, zanima samo to namjeravate poduzeti da bi roman izaao na svjetlo dana onako kako spada?" Mark spusti lice. Nije imao odgovora. Ne znam..." izustio je. itao sam jedan va intervju. Nastavio je ovjek u kamionu. Ha! Ha! Vidim kako me zbunjeno motrite! Mislite da mi, kamiondije, ni itati ne znamo... ali dobro. Tamo ste naveli da svoje prie i knjige doivljavate kao vlastitu djecu, e pa, odgojite onda ovo dijete do kraja,," rekao je odbacivi knjigu nazad u unutranjost kabine. Ono to vam ja elim rei, gospodine Morrison, rekao bi vam i bilo tko drugi: Ja elim kraj romana! elim vidjeti kako ste razmrsili priu koju ste se ovako zapleli. Ja elim kraj vae prie! Samo to, gospodine Morrison." Morrison je nepomino stajao pod njegovim prozorom, dok se ovjek u kamionu povikom obratio radniku na crpki: Puni zvijer do vrha!" Nakon toga lice je vratio na Morrisona. Rijeite situaciju. Ljudi kao to sam ja plaaju za lai koje piete u svojim knjigama. E pa, onda, barem budite poteni prema svakome od nas." Nastao je muk. Ne elim vas vie zadravati, gospodine Morrison. Vidim da se onaj curetak u vaim kolima poprilino dosa uje." Morrison pogleda prema Fordu kada ga opet prene vozaev glas. ,,I jo neto, gospodine Morrison... prije nego odete, uinite mi uslugu. Ispriajte mi barem kraj knjige!" rekao je ovaj, kiselog osmijeha odozgor. Morrison zastane. ovjek pred njim stvarno nije bio svoj, a uz to, bio je jedan od najnapornijih itatelja s kojim se do sada sreo. Ispriajte mi kraj, gospodine Morrison! Posegnite malo u sebe i ispriajte mi kraj romana kojeg ste napisali!" Nastala je neugodna tiina koju je remetio rad kamionskog motora kao i daleka glazba koja je u valovima dopirala iz benzinske postaje. Rei u vam istinu, Mark!" nastavio je ovjek. Vi ni ne znate kraj svog romana! Ne znate ga jer se on jo nije dogodio" izustio je dok mu se slina nakupljala u krajevima usana. akom je obrisao usta pa nastavio: Sjetite se mojih rijei... posegnite u sebe i sjetite se kraja...jasno ako to jo moete!" Smijao se kad je preda se ponovo podigao polovino izdanje Smrti u otrici sjekire". ivot pie romane, gospodine Morrison. To biste vi kao pisac trebali znati... ali, ponekad... ponekad romani piu nas!" Tiina i neugoda ponovo su ispunile prostor. Sresti emo se opet, vrlo skoro. A tada ete vi, nadam se, kao autor dati svoje konkretne odgovore meni, vaem itatelju" rekao je i jo jednom povikao sa strane: Zvijer je lijepo napunjena. Raun stavite na ime mog prijatelja Marka Morrisona!" Rekavi to, susreo se s Markovm blijedim licem, koje gaje odozdola promatralo. ovjek je pritisnuo gas i pokrenuo kamion-cisternu. Vidjet emo se..." rekao je, skreui na otvorenu cestu. Mark je ostao na mjestu, okruen gustim oblakom praine koji se podizao iza debelih i irokih kamionskih guma. Kada se vratio u Ford, susreo se s njenim licem. Tko je bio taj tip?" upitala gaje. Zautio je. Nitko odre en. Stari poznanik, recimo tako..." Podigla je obrve. Prije bih rekla da ste se oko neega prepirali, a ne razgovarali kao stari poznanici. Barem mi se tako inilo" rekla je. Mark se nasmijao. Takvi su svi stari poznanici koji jednog dana otkriju da im je stari prijatelj danas poznat. Svi oni ele jednu, i samo jednu stvar..." Novac" prekinula gaje. Novac, veze, poznanstva... i sve ostalo to ide uz

43

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net to!" Da, a to bi ba te stvari trebale jednom obraslom kamiondiji. Grijeim li?" Otpuhnuo je nasmijano, dok je u glavi jo uvijek vrtio prijanji razgovor. Valjda da bi lake dolazio do postera golih ena za unutranjost svog kamiona" odgovorio je s neskri-venim osmijehom. Ah!" odgovorila je kolutajui oima. Kuda?" upitao je. Nazad, doma" odgovorila je. Nije se protivio. Dodao je gas i pokrenuo automobil. Zavozili su praznom autocestom, u suprotnom smjeru od onog kojim je krenula cisterna. Kada je te veeri Richard Amory konano stigao kui, svoju je enu zatekao u gostinjskoj sobi. Po obiaju sjedila je na kauu, s nogama na malom stolu, itajui knjigu. I to kakvu knjigu. Amory vie nije mogao brojati koliko je romana Harolda Robbinsa proitala njegova ljepa polovica. Naravno, nije imao nita protiv toga, ali joj je svejedno prigovarao da ita smee. Jednako kao to su smee bile i knjige Marka Morrisona, a ona je tako er voljela i Morrisonovu prvu knjigu. Nije to bila muka paranoja da e ensko bie preko knjiga moda zavoljeti drugu muku osobu, ve je Amory svakodnevno imao potrebu svojoj eni docirati koje knjige treba, a koje ne treba itati. Jer, ipak, on nije bio glavni urednik samo u svojoj firmi. Posao glavnog urednika uvuklo mu se duboko u kou, gdje je nesmetano plovilo njegovim ilama. Rukom je proao kroz kosu te se zamiljeno poeao po bradi promatrajui je na kauu. Ona na njega nije obraala pozornost. Nije to bilo nita novo. Podigao je obrve i otpuhnuo. Ipak, bez obzira to joj je prigovarao da izabire loe knjige, Amory se uvijek dobro osjeao kada bi doao doma jer, njegov je brak bio jedan od rje ih koji je uspio zadrati onu strast iz prvih dana. Barem je on tako vjerovao, premda su stalna mudrovanja oko istih stvari njegovu Svlviju ve polako poela umarati. Svlvija Amory je nekad radila u izdavakoj djelatnosti, no otkako je njen Richard postizao uspjehe, polako se povukla te se vie dala u samostalni dizajnerski rad. Bavila se dizajniranjem, i veinu svog posla obavljala na kunom kompjuteru. Toliko se ulijenila da joj je napor predstavljala i sama pomisao da bi se za posao, eventualno, trebala opet dizati ranim jutrom. U zadnje dvije godine dobila je prilian broj muterija, tako da su isplate, s vremenom, bivale sve bolje. ak je u trenucima slabosti Richardu znala rei da bi komotno mogla ivjeti i bez njegovih primanja. On je ne bi sluao, vjerojatno kao to je ne bi sluao ni jedan drugi mukarac, jer nije bilo nita gore za muki ponos od onoga kada se ena uspije izboriti svoju samostalnost. Sylvija je bila sve bolja, a Richard joj to nije mogao osporiti. Stoga je utio. Zabavnije je bilo jo uvijek Im vjerovati kako je on onaj stari pater famillias koji donosi kruh na stol svojoj obitelji. S druge strane, tamnokosa Svlvija bila je zadovoljna s mnogim stvarima koje su je u ivotu okruivale. Jedna je od njih, naravno, bio i Richard, kojeg je eljela jo od svoje srednje kole. Richard Amory je bio dokazom kako je uvijek dobivala to je htjela. A strast, koja je s njegove strane jo uvijek postojala, ogledala se u njegovoj, ponekad bolesnoj, ljubomori. Pitanja bi joj postavljao i na najmanji pogled sa strane. Richard sam sebe ne bi udio vlastitim reakcijama. Svlvija je bila zgodna, privlana, a uz to, imala je i nevjerojatno mazne pokrete. Bilo je jasno da su to drugi morali primjeivati, a gospodin je Amory toga bio svjestan. Nije se usu ivao pomisliti to li se odvijalo u mukim glavama dok su je gledali. Zato je on svoju dragu enicu drao na distanci od drugih, a njen novi kuni posao istovremeno i nije bio u potpunosti njena elja. Jo je od samih poetaka to ipak bila njegova inicijativa. Richar-dov je svijet bio poprilino lakiran. ivio je u okruenju koje mu je odgovaralo. Radio je u izdavakoj kui koja je odgovarala njegovim afinitetima. Objavljivao je knjige za koje je znao da e imati odjeka na tritu, znao je ve na prvi pogled prepoznati dobar tekst. Reklama je u dananjem vremenu inila uda. Uloi malo ovdje, uloi malo ondje i ve preko noi ima hit

44

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net knjigu i dobru zaradu. Jedino to Amoryju nikada nije bilo jasno jest kako je upravo Morrisonov Napad u krvi" mogao uspjeti bez reklame. O takvim stvarima njegova Svlvija nije vodila brigu, stoga joj je tu zavidio. Morrison je u njegovu izdavaku kuu stigao po preporuci agenta. Amory nije vjerovao u isplativost jo jednog anrovskog projekta ali, tog je puta bio u krivu. Ruku na srce, Amory nije volio Morrisonov rad. Kakva li je to osoba koje moe iz stranice u stranicu opisivati smrt, a da pri tom ne osjea barem malo grinje savjesti, pa makar se u tom sluaju radilo i o istoj fikciji!? Jo prije nego stoje postao urednikom i Amoryje svojedobno bio pisac. Prosjean autor s prosjenom prodajom na koju se nitko nije mogao aliti. Upravo taj pisac u njemu jednostavno nije mogao shvatiti Morrisonov instinkt. Odmahnuo je glavom u trenucima dok je skidao odijelo sa sebe. Gotov si za danas?" zauo je njen glas iz susjedne sobe. Recimo da jesam" odgovorio je dok se saginjao. Uao je sobu i sjeo do nje. Zavalio se u naslonja i glavu zabacio unazad na mekani jastuk. Sto?" upitala gaje kad je knjigu odloila sa strane. Nita" odgovorio je, dlanovima masirajui lice. Nita. Samo jo jedan sjeban... jako sjeban dan." Nakon nekoliko sekundi tiine, ona je nastavila: Jeste li to rijeili s Morrisonovom knjigom? Isuse, da sam ja ostala u toj firmi, te se pizdarije ipak ne bi doga ale. Razmisli malo, pa reci da nije tako?" Pogledao ju je rairenih oiju spustivi ruke s lica. Napuio je usne. Jo nita! Moramo doi u kontakt s autorom da sagledamo stvar u dogovoru s njim. Ponekad stvarno imam osjeaj da sam se okruio samim nesposobnja-koviima." Nasmijala se i opet uzela knjigu u ruke. Kako moe itati to sranje? Koliko sam ti puta to ve rekao?!" Odbacila je knjigu na jastuk. Zna, ti stvarno prelazi..." Steve McCoy..." prekinuo ju je. ... Je izrazito dosadan pisac, ako me misli njime ugnjaviti" prekine ona njega. ... je mrtav!" zavrio je misao. U sobi je zavladao tajac. Pogledala ga je irom otvorenih oiju, ne vjerujui ovome to joj je upravo rekao. Ne razumijem... ne pratim te ba. O emu govori?" Glava mu je i dalje leala na zaglavlju kaua. Rekao sam ti...Steve McCoy i njegova ena! Ne vjerujem sebi ak ni dok ti to govorim. Oboje su na eni mrtvi gore na sjeveru, u onoj kolibici gdje su nas jednom pozvali na vikend." Pogled joj je postao staklen. Progutala je pljuvaku dok joj se histerija polako zavlaila u zjenice. Rich, ti se ne ali?" izustila je kroz zube. Ni najmanje, ni u najlu oj pomisli" odgovorio je leei u istom poloaju. Ima jo neto!" nastavio je. Ona se pretvorila u ui. Nije ni osjetila kako joj je roman Harolda Robbinsa kliznuo iz ruku te zavrio na podu, pod stolom. Da ujem...! to?" Ne znam treba li uope sada ii s objavom nove Morrisonove knjige?!" Skupila je obrve. Ne razumijem te. Kakve li sada veze s tim ima Morrisonov roman?" Pogledao ju je i dalje leei. Nisi spremna za ovo, vjeruj mi...!" Ni ne zna na to sam sve spremna. Nisam toliko glupa, pa da ne shvaam da si me ti zatvorio u nau kuu zarobljenu privatnim biznisom, samo da ne bi bila u doticaju s tvojim mukim kolegama, ljubomorni monstrume. Ni ne zna koliko sam spremna. Reci mi?!" Oblizao je usnice.

45

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Markov novi roman je objavljen na pola. Na ovo ona zakoluta oima i odmahne glavom. Molim te reci mi neto to ne znam! I...? to bi tu bilo novoga?" Uspravio se pored nje te joj dlanove uzeo u svoje. Nain na koji su ubijeni McCoy i njegova ena" poeo je, Nain na koji su oni ubijeni..." Da?" Njihova su tijela raskomadana. Porazbacana u dijelovima..." Skupila je obrve dok su joj se kutovi oiju punili suzama. Da?" nastavila je i dalje oekujui odgovor. Na isti je nain opisano prvo ubojstvo u Morriso-novoj novoj knjizi! Jaje nisam itao, ali ujem od urednice koja jest! Uvalit emo se u govna idemo li odmah u objavu. Urednik potpisan na knjizi ubijen je na isti nain kako je pisac ubio" svoju prvu rtvu! Ne ini li nas to suuesnicima?" Zavladao je tajac. Ona izvue ruke iz njegovih. Ostala je tako jo nekoliko trenutaka kao da je hvatala zrak. Amory joj poloi ruku na le a te je lagano pone masirati. Osjeao je podrhtavanje njenog tijela ispod kunog haljetka. Dotakao joj je vrat. Bio je vru, a zatim ona rukom posegne prema njegovoj te je nervoznim pokretom skine sa sebe. Molim te, nemoj! Trebam vode... edna sam..." izustila je vie za sebe. Podigla se i otila prema kuhinji. Pogled Richarda Amoryja postao je mutan i izgubljen. Gledao je za njom. Oblizao je usnice koje su mu se svakim novim udisajem sve vie suile. Kako je Annie? Spava li ve?" upitao je nakon kratkog vremena, kako bi prekinuo neugodnu tiinu. Pa, naravno" zauo je iz kuhinje. Zar tebi kao ocu ne bi bilo normalno da ti kerkica ve spava u ovaj sat?" ona e, sagnuta iznad kuhinjskog pulta. Ostatak veeri nisu vie progovorili. etrdesetak minuta kasnije, dok se Richard nalazio u svojoj radnoj sobi, zbog ega mu je Svlvija esto prigovarala, jer je i u kui bio odsutan duhom, ona je s etkicom za zube prola pored zatvorenih vrata sobe njihove kerkice Annie. Zastala je tono pred vratima kada je ula tiho aputanje s druge strane. Tiho je spustila ruku na kvaku i provirila unutra. Trak svjetla probio je sobni mrak i osvijetlio djeji krevet. Kad je ula, Svlvija upali svjetlo. Petogodinja, sme okosa djevojica, kovrave kose, doekala ju je sjedei na postelji. Lice joj je bilo nasmijano. Mamice" zapoe Annie. Svlvija pri e postelji, sjedne, izvadi etkicu iz usta, pomazi kerku po glavi, te joj je u elo utisne poljubac. Zato ne spava, mucice?" Dijete se vragolasto nasmijalo, te poskoilo u krevetu. Ne mogu" rekla je u poluosmijehu. Svlvija zadri ozbiljan pogled. Zato? Mora. Jako je kasno" nastavila je dok ju je i dalje mazila po glavi. Gledale su se neprekidno nekoliko trenutaka, da bi djevojica zatim nastavila, Mogu li ti neto rei?" Naravno da moe. Reci!" Zakuni se da nee rei tati?" Svlvija napravi ozbiljno lice te se prekrii. asna rije" rekla je. Imam... ja imam novog prijatelja" Annie e. Svlvija skupi obrve. Novog prijatelja? Ne razumijem. Gdje si ga upoznala? Nisi mi rekla daje u vrti stigao netko novi?" Dijete se nastavilo smijati. Nije u vrtiu..." rekla je kroz zube kada su joj se usta nanovo rairila u osmijeh.

46

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Pa, kako izgleda taj tvoj novi prijatelj?" upitala ju je majka strogo, pomislivi na brojne bolesnike koji su na ulici prilazili djeci s bombonima i kojeim ve, ne bi li nevinu djeicu namamili u svoj perverzni zvjeri-njak. Kao... kao veliki MickevMouse!" Svlvija uuti. Molim?" Annie se nastavila smijati. Kao veliki Mickev Mouse?" ponovila je. Ne razumijem... gdje si upoznala tog... tog Mickev Mousea?" Ovdje..." Annie e. Gdje ovdje?" Ovdje... u mojoj sobi. Ba smo razgovarali prije nego si ti ula!" rekla je mala dok su Svvijine oi razrogaile u udu. ,,I to ti kae taj Mickev Mouse?" upitala ju je majka zabrinuto, pomiljajui u sebi kako se njeno dijete oito jo nije razbudilo iz prethodnog sna. On mi pria stvarno svata. On zna svakakve prie... a zna gdje inae ivi?" Svlvija odmahne u udu glavom. Ne znam. Reci mi?" nastavila je ona s nevjericom na licu. Ali, nemoj, molim te, rei tati... molim te. Ako tata sazna, on e ga potjerati. Tata bi se jako ljutio kad bi saznao da je Mickev ovdje..." Tog trena Svlvija je uhvati za ramena, pa je privue svom licu. Reci mi gdje ivi tvoj Mickev, obeajem da tati neu nita rei!" Pusti me" mala e tada stisnuta u njenim rukama. Reci mi gdje ivi!?" ,,U podrumu... dolje u naem podrumu" Annie e kroz stisnute zube s kojih je nestao prijanji osmijeh. Molim te, nemoj ga otjerati. On zna svakakve prie, i on je moj novi prijatelj." Majka je ispusti iz ruku. U redu, vjerujem ti, ali reci mi to ti pria taj Mickev Mouse?" upitala ju je poput zabrinute majke koja je zurila u svoje bolesno dijete. On zna svakakve prie, ali ne zna samo jednu. I on kae da bi tu jednu ja njemu mogla ispriati..." Svlvija opet skupi obrve u dugu tamnu liniju. Kakvu to priu? Annie, ja te ne razumijem!" Mickev bi htio znati kako zavrava roman kojeg je tata objavio na pola!" Svlviji zastane dah. Annie... Annie...?! Odakle ti zna za to? Je si li ula mene i tatu dok smo o tome razgovarali?" upitala ju je zabrinutim pogledom. Dijete je odmahnulo glavom. Ne! Mickev Mouse mi je to rekao ba kad si ti pokucala na vratima." Majka je jo neko vrijeme u tiini promatrala svoje dijete, dok joj je emotivna erupcija dosezala vrhunac. Anniene su oi sjale djejom nevinou. Svlvijina se brada tresla. Njena ju je kerkica posve budno promatrala sa svog kreveta. U etvrtak, kasno poslijepodne, Mark Morrison je sjedio u gradskoj knjinici Elmore Towna, za praznim stolom pored prozora. Ljudi nisu bili previe zainteresirani za knjige, barem ne tog popodneva. Tu i tamo pogled bi mu skrenuo prema vlanoj ulici niz koju bi proao pokoji automobil. Tada bi pogled vratio pred sebe, otpio gutljaj kave i nastavio promatrati lice djevojke koja je cijelo vrijeme sjedila s njim, pravei mu drutvo u tiini tog gluhog popodneva. Jelena se pomaknula u stolici, zabacujui kosu s ramena. Pogledala ga je i nanovo spustila oi. Nekako srameljivo, pomalo odsutno. Neto mi govori da nee ovdje dugo ostati..." on e.

47

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Ona posegne za alicom kave. Odakle ti to? Prije bih ja tebe to trebala pitati, obzirom na biografiju s korica tvoje knjige: Pisac stalno mijenja mjesto prebivalita..." zavrila je s citatom. Nasmijao se. Oblizao je usne i opet pogledao kroz prozor. Cijeli ivot neto traim, a to nikako da na em... valjda je zato tome tako..." rekao je nekako zamiljeno. Ona usnama napravi slovo 0" hinei u enje. Neto mi govori da si upravo otkrio toplu vodu" rekla je nakon stoje zavrila s kavom. Ne traimo li svi mi ono neto?" upitala gaje podignutih obrva. Valjda..." odgovorio je. Pogleda je niz ulicu i nastavila: Dola sam ovdje... ne znam ni sama zato. Stalno se uvjeravam da je sudbina to htjela. Svakog novog dana traim potvrdu za to, ali za sada je na vidiku jo uvijek nema. Sada mi reci da si jedini koji neto trai!" zavrila je s pomalo usiljenim osmijehom, koji joj je otkrivao dvije rupice na obrazima. Dok sam itala tvoju knjigu, obzirom na biografiju, ba sam se pitala, ima li ti svoj dom?" nastavila je kao da eli skrenuti s prethodne teme. ,,A to bi ti htjela da ti odgovorim?" on e. Pa pitam, jer proitavi tvoj roman, i dalje si me ostavio u potpunom neznanju. Tim tekstom o samom sebi oito ne otkriva nita. Zapravo... zapravo, ako si stvarno takav, kakav ti je roman, onda bi svatko trebao bjeati od tebe. Proitavi knjigu, jedino to i dalje o tebi znam je da si autor jezivog hit romana... i nita vie..." Kojeg sam napisao tako to sam mijenjao stanove i hotelske sobe." Nemoj mi rei da si hodoastio kako bi napisao obian anrovski roman?! To ti ipak neu povjerovati..." rekla je sa sjajem u oima koji je mogao zamijeniti i najbolju makaru. Oblizao je donju usnicu i otpuhnuo kroz nos. Nakon to su jedina dva korisnika, koji su to poslijepodne posjetili knjinicu, izali van, ona se vratila za stol gdje ju je ekao Morrison. Nismo zavrili priu" nastavila je dok su iz zvunika potiho svirali The Killers" mahnito izvodei svoju ,,Mr. Brightside". Zato te to tako zanima?" Tako...nisi se valjda rodio kao pisac? Neto si morao raditi prije prve knjige!" Radio sam kao profesor" rekao je kratko nakon ispijenog gutljaja kave. Pogledala gaje u udu, te se grohotom nasmijala. Ma daj, molim te?! A to je jedan horor pisac mogao nauiti djecu? Kako udaviti blinjeg svog?" nastavila je nasmijano. Zadrao je pogled na njenom licu pa je i sam nastavio kroz osmijeh: Da, istina je. Sjedio sam za katedrom i predavao knjievnost. Jako sam uspjeno davio uenike, ako te to zanima. Skoro podjednako kao i samog sebe" odgovorio je podignutih obrva. Minimalist" ona e. Ruke je prekriio na prsima. Pogledao ju je ravno u oi. Prije mazohist... rekao bih" odgovorio je. Ti si jebeno zanimljiv tip!" Da, pogotovo kada mi to kae cura koja je pobjegla iz male sredine, da bi ostvarila svoje snove u, navodno, obeanoj zemlji! pomislio je u sebi. Tog trena iza pulta je zazvonio telefon. Ona se, uz ispriku, podigla i krenula prema zvonjavi. Mark je ostao sjediti pored prozora, zaogrnut vlastitim mislima. Gledao je za njom dok je podizala slualicu. Sve se ovo inilo tako jednostavno, pomislio je. Tako je lako stupio u kontakt s ovom curom iz Hrvatske. Tako lako da je jo jednom pomislio kako bi to mogla biti... da bi to mogla biti djevojka njegovih snova. Od tih misli uz-drhtalo mu je cijelo bie. Grickao je donju usnu dok ju je promatrao kako je svojim njenim prstima slualicu

48

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net prislanjala uz uho. Kosa joj je padala preko telefonske ice. Usnama je dodirivala slualicu i povremeno pogledavala na njega pored prozora. Nasmijao se. Razgovor nije dugo potrajao. Ah... lijeno vrijeme. S njime su se i ljudi ulijenili. Ne da im se dolaziti u knjinicu ve narudbe obavljaju putem telefona i e-maila" rekla je. Gledao ju je i sluao. Pomislio je kako su barem na tren problemi oko njegove nove knjige nestali. Negdje u sebi zahvaljivao je Bogu to tog dana nije bilo nikoga od efova u knjinici. Dapae, i sama je rekla kako je imala dosadne efove. Uostalom, zar knjiniari i mogu biti neto drugo nego dosadni? pomislio je. Pa tko bi izdrao ivot koji se sastojao jedino od posu ivanja knjiga?! Bilo bi to jednako iskustvu pisanja romana bez radnje. No Jelena nije napisala roman, a jo manje je bila prava knjini-arka. Nije bilo u njezinoj prirodi dosa ivati se. Uostalom, koja bi cura prevalila toliki put da bi posve sama dola u zemlju za koju nije znala to je eka. Oprosti, ali moram te neto upitati" prekinuo je samog sebe u razmiljanju. Pucaj!" rekla je bradom oslonjena na dlanove. Od ega zapravo bjei? Hou rei... ne mislim pod tim nita loe..." (Djelovao je kao da se pogubio u vlastitim mislima, to joj je navuklo osmijeh na usne.) Budi jasniji!" ona e. Cura koja prevali toliki put da bi dola u zemlju u kojoj je nitko ne eka, oito od neega bjei! Hou rei, svi mi bjeimo pred vlastitim duhovima prolosti koji nas kad-tad ponu progoniti?" Zurila je u njega podignutih obrva, ba kao da se udila ovakvom razmiljanju. Uvijek tako brzo donosi zakljuke?" upitala ga je ozbiljno, oblizujui krajeve usana. Ne uvijek. Samo u posebnim prilikama" odgovo-rioje. Spustila je glavu i svojim sme im oima pogledala u stranu. Isuse" nastavila je kroz osmijeh. Bila sam uvjerena da e me pitati jednu i samo jednu stvar ..." rekla je kolutajui oima. A ta bi bila?" nastavio je on. Ti stvarno mora ii u detalje, ba kao u svom romanu?" prekinula gaje. Nasmijao se i nijemo kimnuo glavom. Ona se zakalja i potom glumei duboki muki glas ree: 'Ajde, curo, reci neto na hrvatskom!" Blijedo ju je nastavio promatrati. ,,I to je ono to svi od tebe trae?" Da" odgovorila je s osmijehom. udi me da ne trae neto drugo, pomislio je u sebi, premda je i ovo bio dobar poetak da bi se dolo do konkretnih stvari. Ja nisam lingvist, prema tome: jebe mi se za jezike!" rekao je kao da nisu njegova posla. Prasnula je u smijeh. Ne bjeim ni od ega. Nemam razloga za to, ali bit u ti iskrena... eka me majina sestra u Jersevu. Ve si prije dobro rekao da se neu dugo zadravati u Elmoreu..." Progutao je pljuvaku shvativi da su anse za njen odlazak sve realnije. Nego, od ega ti bjei?" upitala gaje. Zar bih trebao od neega bjeati? to to meni fali?" kroz smijeh e Morrison. Ne kaem da ti neto fali. Ali, svatko tko pie ho-rore od neega valjda bjei. Barem se u neemu skriva od samog sebe, ili u najmanju ruku mora biti barem malo lo deko!" zavrila je ne skidajui oi s njegovih. Ro en sam s time" kratko je odgovorio. Oho, deko s uro enim osjeajem za jezu! Pitam se kako te je mama uspjela zadrati u sebi punih devet mjeseci?"

49

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Pa i nije ba" prekinuo ju je. Ro en sam petnaest dana prije roka." Nastala je tiina. Sad kai da to nije pravi horor?" ona e nakon, ega su oboje prasnuli u smijeh. Sada mi jo reci da sam lo deko!" on e jo uvijek kroz osmijeh. Budi bez brige. Nisi me ba uvjerio. Proitala sam knjigu. Jo treba raditi da bi ljude poeo tjerati od sebe, ali bez obzira na to roman ti je..." Hm. Ba da ujem! Kakav?" Dobar" rekla je kratko i nasmijano. Naslonio se u stolici. ,,E, pa, dobro. Sad bi i meni mogla konano neto rei na hrvatskom" on e. Odmahnula je glavom. Uh, zar i ti?" Da, i ja, pomislio je u sebi. Hajde, da te ujem" nastavio je. Nagnula se nad stolom, zagledala se u njegove sme e oi i progovorila tiho i zamiljeno, ba kao da otkriva svu mudrost ovog svijeta. Reenica je grubo zastrujala u njegovim uima. Nita nije razumio. Ona se naslonila nazad u stolici iz koje ga je s osmijehom nastavila promatrati. Onda, to bi to znailo?" upitao ju je. Nismo se dogovorili za prijevod, ve samo za reenicu na hrvatskom." Ti si stvarno mali vrag!" on e dok je u sebi ponavljao te udne, otre i uhu hrapave glasove: Koji si ti prevarant!, ponavljao je u sebi bez ikakve nade za prijevodom. Eric Dolan je izaao iz mjesne bolnice oko sedam naveer. Nebo je bilo mrano dok se na obzoru stapalo s tamnim obrisima zemlje. Priao je dipu, naslonio se bono na vrata auta, te nastavio promatrati tamnu bolniku zgradu. Protrljao je oi i prstima proao kroz kosu. Ve su prola etiri dana otkako je preivjela rtva dola svijesti, no tek je tog etvrtog dana uspjela progovoriti. Dok je stajao naslonjen na vrata svog dipa, u mislima je i dalje promatrao njeno blijedo i pod-buhlo lice kao i tamne, i jo uvijek, strahom joj ispunjene oi. Sjeao se pljuvake koja je procurila u kutovima usana onog trenutka kada je progovorila. Muila se sa svakom rijeju. Gurala je glavu unazad na velikom jastuku kojim su joj podboili le a. Oi su joj suzile dok se prisjeala doga aja iz noi uasa, koji su ostali, dubokim oiljcima zabiljeeni po cijelom njenom tijelu. Promatrala je glavnog inspektora koji je sjedio tu, pored nje. Okretala bi glavu prema zidu, pa pogled opet vraala Dolanu. Recite mi, molim vas..." zapone on. Znai... vi ste doveli ubojicu u ovaj grad...? Ako sam vas dobro razumio!" Brada joj je podrhtavala iza svake izgovorene rijei, koju bi zapoela prethodnim trzanjem tijela kao i pomicanjem glave. Ooon... ooon je zaa... uuustaviioo meenee," teko je izgovarala Dolan se bio nervozno oblizao. Ne razumijem" rekao je. Stoopi.. .rao je" rekla je. Stopirao je?" ponovio je zabrinuto za njom. Ona mu to potvrdi kimanjem i na to pusti suzu niz obraz. Gdje je stopirao? Odakle ste ga doveli do grada?" I dalje se muila kao da joj je svaka rije teila barem tonu. Suze su joj se nesmetano slijevale niz obraze. Nii.je biiL.oo saa-am..." zavrila je. Dolan skupi obrve, ispravi se u stolici, pa se naglo uozbilji. Kako mislite, nije bio sam?! Tko je jo bio s njim?"

50

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Nastala je tiina u kojoj je ona svoj pogled podigla prema stropu. Dolan se pokuao smiriti, premda je erupcija njegove znatielje jurila k svom vrhuncu. Polako...imamo vremena, smirite se, a onda mi kaite" rekao je dodirnuvi joj hladnu ruku to je provirivala pod bijelom plahtom. Kaaa-mion... kamii-oon jee biooo po-red puuta" procijedila je kroz zube. Kamion? Kakav kamion? Moete li mi ga malo opisati? Moete li biti malo precizniji? Samo polako, imamo vremena..." ponovio je ne podiui ruku s njene. ,,Ree-kaa-oo je da muu je bi-lo do-bro u njee-go-voom dru-tvuuu..." ,,U ijem drutvu? Tko je to kome rekao?" Uboojicaa..." izustila je pogledavi ga u suzama. Tog trenutka Dolan je na svom ramenu osjetio snanu ruku lijenika. Mislim da ne bi bilo dobro daje za prvi dan ovoliko zamarate!" rekao je lijenik u bijeloj kuti. Dolan, koji mu se nalazio okrenut le ima, podigao je dlan traei od lijenika dozvolu za barem jo koju sekundu s pacijenticom. Ona nije odvajala pogled od Dolanovih oiju. Ba kao da je u njemu pronalazila svoju izgubljenu sigurnost. Kaa-miioon... ovjeeek u kam... on gaje doo-vee..." ovjek u kamionu je ubojicu dovezao do mjesta gdje ste ga vi pokupili, i njih su se dvojica razili pred vama?" Promatrala ga je oima prepunim boli. Laganim podizanjem glave potvrdila je njegovu misao. U redu.. .moete li mi barem priblino rei to se dogodilo u kui? Ubojicu... ubojicu ste u kuu doveli upravo vi! Je li on taj koji vas je napao?" Plakala je bez glasa. Potvrdila je glavom. Tko je ubojicu nakon toga ubio?" upitao je dalje. Lice joj se iskrivi u grimasu. Lijenik iza njegovih le a istog je trena zatraio da zavri razgovor. Zgrabio je Dolana za ramena, na to mu je inspektor uzvratio vrstim zavrtanjem ruke. Nisam gotov, jo ne..." rekao je bijesno i kroz zube. Lijenik je jaukao pod njegovim licem, dok se Dolan okrenuo nazad prema pacijentici. Recite mi kako je izgledao ovjek u tom kamionu? Recite mi, ako moete, kako je izgledao kamion?" zareao je skupljenih obrva. Cii-stee-rnaaa" zavrila je s usnama prekrivenim krvavom pljuvakom. Cisterna?!" ponovio je za njom. Kamion-cister-na?" USAAA... Oiiil" rekla je i stala. Dolan zastane, te tako popusti i svoj stisak na lijenikovoj ruci. Nakon toga tri su ga lijenika mirno ispratila iz njene sobe. Nije se bunio. Bio je previe zamiljen da bi osjetio pobunu. Sada, desetak minuta kasnije, nalazio se na parkiralitu pred bolnicom, zamiljen i oslonjen na svoj dip. Nije prolo jo dugo nakon ega je uao u kola i pokrenuo motor. Obrisao je hladan znoj na elu i dodao gas. Kasnije, iste veeri, Mark Morrison je konano uspio stupiti u telefonski kontakt sa svojim agentom. Telefon je zvonio pet puta, i kad je Morrison odluio spustiti slualicu, u prilinom uvjerenju da ga njegov agent izbjegava, ovaj se s druge strane linije, konano, javio. Mark?" odmah je upitao agent. Jebat' ga, zovem te, ne znam ni ja koliko ve dugo...( rekao je kroz zube Morrison.) Dobio sam knjige" rekao je prije nego to ga je agent ita uspio upitati. U vezi je nastao muk. Mark" zapoeo je. Znam da si prilino zbunjen cijelom situacijom, ali vjeruj mi, sve e se ispraviti. Radi se na tome... jebi ga, greke se doga aju" zavrio je. Morrison skupi obrve i dlanom si pre e po licu.

51

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Jedna mi stvar nikako nije jasna. Koji se bog ovdje doga a? Vi se zajebavate sa mnom? Knjiga mi je objavljena na pola. Volio bih kad bi mi to netko objasnio." Mark" prekinuo gaje sve e se rijeiti. Jebi ga, u 'Pharellu&Amorvju' su zajebali stvar. S tehnike strane gledano, knjigu su ti objavili na pola..." Morrison uuti i lice spusti prema tlu. Stisnutih oiju pokuavao je u mraku svog uma posloiti zbrkane misli. Molim te, daj mi jo jednom ponovi ovo zadnje! Volio bih da sam sve skupa krivo razumio..." Knjiga ti je objavljena na pola, Mark" odgovorio je agent vrlo ozbiljno. Morrison otpuhne, podigne se sa postelje i mobitelom zamahne po zraku u namjeri da ga razbije o pod. No, promijenivi namjeru, ruku s aparatom vrati na uho. Moe li ny samo rei gdje je, u kurac, nestao ostatak teksta?" Ne znam, Mark. Jedino to znam je daje tip, koji ti je ure ivao tekst, dobio otkaz. Rijeit e se sve jako brzo. Ne zaboravi da spada u najkomercijalnije autore u Paharrelu&Amorvju. Stvari e tebi ii na ruku. Radim na tome, ali to sam ti ve rekao. Roman sada samo treba sastaviti i nanovo ga odtampati ." Da, vrlo jednostavna stvar... a sada mi reci kako mogu znati da ovakvo izdanje nije ve otilo u prodaju? Ako ga se dokopaju itatelji, ode mi karijera!" prekinuo gaje bijesno Morrison. Mark, ono to ti mogu sa sigurnou garantirati jest sljedee: knjiga nije izala iz skladita. Bit e i dalje zadrana ondje sve dok se god ne vidi to i kako da-Ue." Ne vjerujem" prekinuo ga je. Nita ti ne vjerujem " nastavio je Morrison nakon to je opet sjeo na postelju koja je zakripala pod njegovom teinom. Sjea se onog geeka za kojeg sam ti rekao kako mi se predstavio kao vatreni fan? Ispalo je na kraju da tip radi za Fed Ex i, osim to mi je donio knjige, jednu je na neki nain zadrao za sebe. Odakle mu, nemam pojma? Ja sam dobio dvadeset primjeraka^Kako se tu pojavio i onaj dvadeset i prvi primjerak, mogu pretpostaviti da ga je tip zgrabio negdje u nekoj knjiari. A kako se knjiga tamo pojavila, moe mi jedino ti objasniti, zar ne!?" zavrio je. Agent James Fawley je s druge strane uzdahnuo. Mark, garantiram ti svojim ivotom da knjiga nije putena na trite. Toliko sigurno znam, a odakle li je ima taj tip, to bi ti mogao saznati. Ionako se frajer predstavlja kao tvoj vjerni fan. Nita te ne kota, pitaj ga! Sada to ve i mene zanima. Uostalom, ti ne poduzimaj nita konkretno. Ne zovi urednike i ostale pizde. Ja pokuavam koliko god mogu ubrzati stvar, a do cilja emo doi. Nazvat u te im budem imao nove informacije. Miruj i ne izazivaj sukobe! Opusti se! Ja drim uzde." Kad su prekinuli razgovor, Mark se smrknutog lica ispruio na postelji. Mutnog je pogleda promatrao strop. inilo se kako se soba svakog trena smanjivala i suavala prodirui Morrisona zajedno s njegovim mranim mislima. U gluhoj tiini sobe, uo je tek udaranje vlastitog srca u uima. Tiinom je bio okruen nekih desetak minuta. Muk u sobi prekinuo je novi telefonski poziv s mobilnog aparata. Mark se lijeno pomakne na postelji i rukom krene prema mobitelu kojeg je prethodno odloio na nonom ormariu. Molim?" javio se. Mark? Eric je" oglasio se inspektor Dolan. Morrison pogleda kroz prozor i s teinom u glasu ree: Ima neto novoga na terenu?" Dolan zastane. Moglo bi se rei. Stvar se komplicira. Ne bi bilo loe da se na emo, ako ima vremena?" rekao je. Mark pristane, iskljui mobitel i ponovno se isprui na postelji. Trljao si je bolne oi, dok je i dalje mutno zurio u sobni strop. Mark Morrison nikad nije razmiljao o tome da svoju priu s Ericom Dolanom pretvori u roman. A to je mogao, zasigurno bi bilo isplativo. ak i prije nego to su se upoznali, jo dok je Morrison pratio sluaj silovane i ubijene djevojke iz Elmorea, Eric Dolan se po prvi put bio

52

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net naao u slijepoj ulici. Sve do onog trenutka kada je na adresu policijske postaje primio pismo, a kasnije i e-mail pisca koji je u novinama pratio sluaj. esnaestogodinju djevojku patrola je pronala golu, izudaranu i objeenu u umi, podno hrasta. Na mjestu zloina nije bilo tragova. Nije bilo ni otisaka po okolnim stablima. Na djevojci nisu prona eni tragovi sperme, a u njenim jo uvijek krvavim ranama nije bilo otisaka. Pismo Marka Morrisona Dolanu je sugeriralo samo jedno... Pogledajte joj ispod noktiju, pisalo je u njegovom pismu. Tekst u novinama objavio je mogui trag... djevojka je bila u vrlo loim odnosima s vlastitim ocem. Naravno, premda skeptian, Eric Dolan tako je postupio. Svejedno, nije bilo Bogzna kakvih pomaka. Sve dok iz patologije nisu javili da je djevojin nokat na malom prstu lijeve ruke bio slomljen. Dolan je s policijskom jedinicom ponovno pretraio teren. Pedesetak metara dalje od prona enog tijela, ba je Dolan pronaao komad pocijepane karirane koulje. Kada su je rastvorili, u njoj se u zgruanoj crvenoj krvi nalazio i nedostajui nokat. Dao gaje na analizu. Ono stoje privuklo pozornost inspektora bilo je pitanje otkud na djevojinoj koulji krv njenog deka, koji je ve odranije bio poznat policiji. Sve u svemu, nakon dobivenih nalaza, kad je deko ubijene priveden, u strahuje priznao ubojstvo, jer joj njen otac nije dozvoljavao izlaske s njim. Bila je to jo jedna pria iz grada na rubu divljine koja je nekim udom dola do svog kraja. Nokat, ponavljao je u sebi od tog dana Dolan. Prokleti nokat, kojeg je spomenuo Mark Morrison, odveo ga je do rjeenja ovog sluaja koji bi se ionako nekako ve bio rijeio. No, svejedno, pisac koji je iz daljine mogao tako neto sugerirati zasigurno je imao neto vie u sebi. Upravo iz tog razloga, Eric Dolan pozvao je Morrisona u Elmore, ne shvaajui da se s njegovim dolaskom ivot obojici u mnogo emu poeo mijenjati. Morrison i Dolan sjedili su za zadnjim stolom u baru, u redu pored prozora. Dolan je zurio u svoje pivo, svako malo podizao pogled i traio oi Marka Morrisona. Zna, nikada mi nee biti jasno kako si onda mogao odgonetnuti rjeenje sluaja..." rekao je Dolan nakon otpijenog gutljaja. Morrison okrene glavu prema prozoru. Odmahnuo je i vratio pogled na inspektora. Stisnuo je oi i progovorio, Ne znam... ponekad se ini da je bilo su eno da ba tebi poaljem ono prvo pismo..." Dolan ga odmjeri te se nasloni u dvosjedu. Ne razumijem" rekao je. Trebao mi je novi posao. Ostao sam bez inspiracije, a ono to mi se tada uinilo kao dobar pokuaj bilo je obratiti se tipu kojeg su novine prozvale Prljavi Harry pranjavog Elmore Towna". Bio si stalno u vijestima. Nisi sluaj vodio... mislim, hou rei, novinari su pisali da bijesan tapka u mjestu, bez konkretnog rjeenja na vidiku." Da" rekao je. Ali, ti si onda spomenuo nokat, i ne znam kako, doli smo do kraja. Iako nokat nije bio faktor tog sluaja. Otkrili smo krv! Uostalom, dalje zna, ne trebam te podsjeati." Mogao sam spomenuti i bilo to drugo" rekao je Morrison zamiljeno. Trebao sam poticaj. Imao sam problema s drugom knjigom. Trebala mi je promjena. To to si me pozvao ovamo, i sama injenica da smo se upoznali, dobro je djelovala na daljnji razvoj moje nove knjige. I kao to zna, zavrio sam je. Da sam ostao tamo gdje sam bio, zatvoren u vlastitom svijetu mate, teko da bih je zavrio kako sam prieljkivao. Trebala mi je promjena. Trebao mi je dodir s realnou" rekao jeDa, i zato mi sada ne moe nita kazati o ovom sluaju..." Dolan e. Mark odmahne glavom te pogleda fotografije ubijenih pred sobom. Zao mi je" rekao je. Nisam vidovnjak. Valjda ponekad imam sreu. ini se daje tek to bilo u pitanju. Napisao sam ti nokat" jer sam nekako vjerovao da se rtva branila, te joj je neto ispod noktiju zasigurno bilo ostalo. Premda je i meni to sada smijeno. Znam i sam da patologija po tom pitanju odmah djeluje. A da ne govorimo forenzici." Dolan ga odmjeri.

53

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Da, ali eto... u neku ruku, indirektno jesi pomogao. No svejedno, koliko je tebi opet Elmore pomogao, to je druga stvar. Ipak su ti novu knjigu objavili na pola. Isuse, ne mogu vjerovati u to, ak ni dok to govorim" kroz smijeh e Dolan. Morrison uzdahne. Da, ini se daje tako. Dolari se nasmije. ao mi je jedino utoliko to si ipak samo obian pisac fikcije. Za ostalo si sam kriv." zavrio je. Morrison zamiljeno podigne obrve. Moe li mi rei zato si konkretno htio sastanak sa mnom?" upitao je tada. Dolan polie gornju usnicu. Pa, kad si ve tu, moda pokua neto dokuiti..." rekao je i zastao. Ubojica je u grad dovezen kolima... hou rei, jedan je dio puta pjeaio, a ostatak je stopirao. Toliko sam saznao od preivjele..." Mark gaje paljivo sluao. Naime..." nastavio je Dolan ...ena je ubojicu primila u svoj auto ba kada se ovaj rastao s vozaem kamiona koji ga je izbacio negdje pred ulazom u grad. Zamisli samo koje li jezive spoznaje? U svoja kola primi ubojicu, a da toga nisi svjestan..." Zato se ja jo uvijek drim mamine upute: u auto nikada ne primam strance" Morrison e. Ono to mene zanima jest: kako doi do vozaa tog kamiona o kojem ama ba nita ne znam. Zanimalo bi me o emu je taj ovjek razgovarao s ubojicom. A da ne govorim koliko me proganja to to je i ubojica stradao... i to ak i gore nego li su prole njegove rtve! Tu misterija zatvara svoj krug." Ima li barem kakve poblie informacije o izgledu kamiona? Zna li barem otprilike kako ovjek izgleda?" Mark e. Dolan stisne usne. Nemam! Jedino to u cijeloj stvari znam, a to mogu objesiti maki o rep, jest da je kamion pripadao USA Oil korporaciji." Mark Morrison stisnu obrve i izotri pogled. Siguran si da je rije o USA Oilu?" upitao je inspektora. Da, jesam. Odmah sam provjerio situaciju. USA Oil naim autoputom ne prometuje. Morao bih se domoi registracije kamiona kako bi mi oni u korporaciji dali podatke da izvidimo o kojem se vozau radi." Mark otpuhne, pa ree zamiljeno, kao daje u oima krio tajnu. Mislim da bih ti ovdje mogao barem malo pomoi." Kako? S ime?" Dolan e. Recimo da sam imao priliku upoznati jednog vozaa USA Oila. Prolazio je ovuda... premda, ne bih rekao da mu je to jedini posao. Preporuio bih ti i provjeru unutar Fed Exa." Dolan nabora elo pa pred licem rairi dlanove. Zna, svaki me put s neim iznenadi. Reci to ima? Samo uz objanjenje kakve li sada veze s tim ima Fed Ex?" Mark Morrison se zamiljeno nasmija. Zastao je kao daje traio prave rijei. Ne bi mi vjerovao da ti ponem sve priati. Sad dok o tome razmiljam, sve mi se to ini pomalo suludim... hou rei, kakva je to osoba koja istovremeno vozi cisternu za veliku korporaciju i raznosi potu za najstariju firmu u dravi?" Pokuaj me uvjeriti!" rekao je Dolan. ovjek mi je priao pred neko jutro, ba ovdje, rekao je te se okrenuo k baru. Stajao je tamo posve sam s viskijem u ruci. Sjeo je pored mene, nepozvan. Predstavio se kao moj itatelj. ak je moju prvu knjigu nosio sam sobom. Valjda je htio da mu je potpiem, ali to je druga pria. Da ti budem iskren..." zastao je, ... nisam se ni u jednom trenutku osjeao ugodno pored njega. A, stoje najudnije... rekao je kako u sigurno imati problema sa svojom novom knjigom." Dolan se tada zainteresirano nagne nad stolom.

54

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Ovo ve postaje zanimljivo" on e, vadei notes i kemijsku olovku. ,,U redu, ako ti nije teko, daj iz poetka." Dolan je ukratko zabiljeio ono najbitnije iz Morrisonovog prvog susreta s nepoznatim ovjekom. ,,A kako je tono izgledao?" upitao je Dolan. Ne bih rekao debelo. To ne! To nikako. No, u svakom sluaju, tip izgleda vrlo jak, bez obzira na trbuh koji mu je visio preko remena. Kosa mu je bila ko-vrava i masna, a bejzbolsku kapicu nije skidao s glave." Dolan gaje pogledavao i zapisivao svaku njegovu rije. Kada ste se drugi put susreli?" upitao je. Kada mi je donio knjige" Morrison e. Dolan podigne obrve i u udu ga pogleda. Nastavi..." rekao je. Donio mi je knjige, ve sam ti rekao, FedExom. I tada sam se osjeao jo udnije nego prvi put. Ne pretjerujem. Dapae, priu ti moe potvrditi recepcionar Wild Heavena. On je cijelo vrijeme bio prisutan dok smo nas dvojica razgovarali... zapravo, teko da smo razgovarali. inilo mi se da se u stankama naeg razgovora krila njegova prijetnja!" Kako to misli, prijetnja? Molim te, budi malo jasniji." Ne znam. Kaem ti, teko je i meni samom to objasniti. Jedino ega sam svjestan jest uasna hladnoa koja me svaki put zapuhne kad se s njim susretnem." Nastavi..." poticao gaje Dolan. ,,I trei put, bilo je na benzinskoj postaji. I tu opet imam svjedoka. Cura iz knjinice. Sjedila je u mom autu dok smo ja i on vani raspravljali. Taj je put ipak bio naj udniji..." Morrison e nakon ega je uutio. Pogledom je prelazio po prostoru kao daje cijelu scenu nanovo promatrao pred sobom. Dolan je pratio njegov pogled kojim je odlutao kroz prozor. Sluam te, Mark." Tip je imao moju knjigu" Morrison e. "Napad u krvi", misli?" Morrison odmahne glavom. Ne," rekao je. ,,U ruci je drao novu stvar. Smrt u otrici sjekire". Imao je na pol objavljenu knjigu, iako me agent uvjeravao da nije putena u prodaju. I ono, to me na neki nain uzdrmalo, zapravo, da budem iskren, nije me prepalo, ali..." Ali si ipak napunio hlae kada si vidio koji gee-kovi itaju tvoja sranja?" inspektor ga prekine uz osmijeh. Morrison nervozno odmahne glavom, pa nastavi: Na udan je i pomalo mahnit nain traio da dovrim priu. ak je iao dotle da moram biti iskren prema itateljima, tvrdei da ne mogu ostaviti knjigu nedovrenom, barem ne na ovaj nain. Mislim, hou rei, volim svoje knjige, ali nisam Paolo Coelho da bi se ljudi ubijali i plakali zbog mojih knjiga." Vjeruj mi, znam da ima onih koji plau, jer jo uvijek pie i objavljuje," prekinuo ga je Dolan ironino. itam kulturnu rubriku, Mark" nastavio je. Morrison ga na to otro pogleda. Slijedi li ti ita od ovoga to sam ti rekao?" upitao gaje. Pokuavam" Dolan e. No svejedno, ne vidim ni jednog traga koji bi me mogao dovesti do toga da posumnjam kako je ba to na ovjek?" Svejedno, ne bi bilo loe da ga provjeri" Morrison e. Da, a obzirom da nemam veze s cisternama, najbolje bi bilo da napravim narudbu preko FedExa, te se ponem moliti da mi upravo tvoj tip pokuca na vrata. Ne misli li tako?" Morrison zastane. Ti si zakon u ovom gradu. Zna sam to ti je initi." Dobro. Ali to stoje imao tvoju novu knjigu ne daje ti za pravo da njega okrivljuje za bilo to."

55

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Naravno," kimnuo je Mark. Svejedno..." Dolan e, spremajui notes zajedno s kemijskom olovkom. Nego,..." nastavio je zamiljeno, mijenjajui temu razgovora ...nisam slijep. Vidim i ja da si poeo eviti onu pizdu iz knjinice!" Morrison zadri upitan izraz na svom licu. Ne evim je." Hajde, jo mi poni objanjavati kako tvoje govno ne smrdi." Ne evim je..." ree Morrison. Da, a oni koji ne eve, s curama uvijek bjee u automobilu van grada. Hajde, Mark, ne seri seratoru! Nego, odakle je cura? Jednom sam je uo kako govori. I moja prababa Indijanka bolje poznaje gramatiku od nje." Iz Hrvatske je" odgovori Morrison. Dolan skupi obrve. Odmahne glavom u u enju, te nastavi dalje. Hajde, ovo je neslubeno... kakva je u krevetu?" Mark ga pogleda. Nije odgovorio ni rijei. Budi bez brige. Ja znam stvari. Vidjet u ti ve na licu kada bude opalio tu kuku." Zadnje to bi ta cura mogla biti je kuka, pomislio je Morrison u sebi, premda je i dalje utio. Znao je, a i vidio je po ponaanju inspektora, kako se tu zapravo radilo o prerano odraslom momku. Eric Dolan odrastao je u Elmoreu. U policiju se dao jo u svojim ranim danima. Brzo je napredovao u poslu. No to ga je kotalo mladosti i neiivljenosti, jer je uvijek morao djelovati starijim od svoje generacije. Njegovo zanimanje za tu i seks nije bilo nita strano, jer su njegovi vrnjaci evili ve po izlasku iz gimnazije. Cure su od Dolana uobiajeno bjeale, ali ne zato to je on bio odbojan i mrgodan, o emu se opet dalo raspravljati, ve zato to je predstavljao zakon, a pred zakonom su se opet svi poroci skrivali. Barem dok se zakon ne bi udaljio s mjesta doga aja. I upravo iz tog razloga, potaknut ranama iz vlastite prolosti, inspektor Eric Dolan suprotni je spol bez imalo grinje savjesti volio nazivati kukama! No, dobro" Dolan e. Ne da mi ni rijei protiv te male. ini se da se na pisac zaljubio? Ispravi me ako nisam u pravu!" Morrrison otpuhne kroz nos i podigne obrve, gledajui ga ba kao da ga se ne tie. ,,U redu. Ovo e mi valjda, barem za sada, biti dovoljno" Dolan e. Ipak, u jednoj se stvari slaem s tim ovjekom. Prelagodno ivi da bi se tako zajebavao s itateljima. Trebao si provjeriti sam na vrijeme ima li knjiga kraj. Dobro da ti nisu i mozak raspolovili. To bi tek bio problem, jer ija bi glava onda zavrila tvoj roman. Valjda ga oni tamo imaju u cijelosti?" Da, imaju ga. Barem se nadam" rekao je Morrison i naglo uutio. Tiina je potrajala, a onda ju je nanovo prekinuo inspektor. Hajde, budi drug, kraj si mogao barem meni ispriati, premda ne znam o emu se radi u tvojoj novoj knjizi." Morrison je i dalje utio, a onda je blijedo pogledao Dolana. Vjeruj mi... vjeruj mi da ga se ne sjeam..." rekao je odsutno. Inspektor ga pogleda. Zna to, mladiu, tebi je potreban novi posao. Kad govorim o poslu, tada mislim na pravi posao. Svatko tko ivi od rada vlastitog uma kad-tad postane njegov rob. A kako vidim, ti si se ve zapetljao u svojim modanim vijugama. Jo malo, trebat e ti struna pomo" zavrio je s ironinim osmijehom. Morrison je i dalje utio. Dolan je pratio njegov pogled koji je sezao negdje prema podu, prema toci koju je oito samo Morrison vidio. Isuse, da ne povjeruje, autor se ne sjea kako mu zavrava knjiga koju je nedavno zavrio" rekao je Dolan tiho, vie za sebe. Mark ga je pogledao uvi njegov zajedljivi komentar. Ostali su tako jo neko vrijeme sjediti.

56

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Dolan je zurio kroz prozor lokala i na momente pogledavao Morrisona, koji je tih trenutaka nalikovao izgubljenom djetetu koje, zbog osjeaja nesigurnosti, svako malo obliziuje suhe usne. Premda nitko od njih dvojice nije bio ni blizu vido-vnjatvu, da je Dolan znao da e ve sutradan susresti vozaa cisterne, zasigurno bi jo malo prosjedio u drutvu s Morrisonom, a ovako, nakon dugih minutu ili dvije provedenih u tiini, njih su se dvojica razili, svaki na svoju stranu dogovorivi novi, skori, zajedniki susret.

6. POGLAVLJE

Richard Amory sjedio je za stolom u svojoj kancelariji koji je bio prepun papira, dopisa, fotokopija raznih ugovora i ostalih dokumenata. Premda je obiavao moliti tajnicu da mu stol dovede u red, tog je dana mislima bio posve odsutan. Nije dolazio sebi jo otkako je uo za McCoya i njegovu enu. Stalno je okretao iste papire, a kada bi naao ono to trai", nije mu ni samom bilo jasno to u tom trenutku zapravo treba, pa bi papire bez velikog razmiljanja bacao po podu. Na samom rubu stola nalazilo se tvrdo ukorieno izdanje polovino objavljene nove Morrisonove knjige. Nekoliko ju je puta uzimao, pa prelistavao s izrazom u enja na licu. itao je redove koji su opisivali prvo ubojstvo koje se u romanu dogodilo ba u umi. I naravno, bilo je vrlo slino onome koje je zaustavilo McCovev ivot. Jo pred nekoliko minuta Amory je zavrio telefonski razgovor s vlasnikom izdavake kue Tedom Pharellom, koji je po obiaju poslovno bio odsutan. Njihov razgovor nije bio ugodan za Amoryja. Pharell je Amoryju kao glavnom uredniku vjerovao ba zato to je Amory po prirodi bio cjepidlaka. Zavlaio je nos u sve stvari koje su se u nakladnikoj kui doga ale. No, ovog puta, stvari su jednostavno zakazale. I samom je Amoryju sada to bilo teko razumjeti. Jednostavno, dogodio se previd. Stvari koje se doga aju, mislio je u sebi, premda, ova se stvar nije mogla na gori nain povezati s doga ajem iz vanjskog svijeta. Knjiga e biti objavljena kako spada, sjeao se Pharellovih rijei. Ipak, problem se krio u tome to Ted Pharell nije znao pozadinu prie. Pozadinu koja je knjigu dovodila u vezu s okrutnim ubojstvom. Pharella je izlu ivala injenica daje otiao ulog koji je ba on kao vlasnik kue osigurao za Morrisonovu novu knjigu. Sada ga je jedino zanimao povrat novca. Amory je, na njegovo protestiranje u telefonskoj slualici, tek nijemo kimao glavom, bez ikakvog prigovora. Znao je da tako neto s njegove strane ne bi imalo smisla. Ted Pharell nije bio poput svoje ene Sylvije, koja e na kraju razgovora priznati poraz, povui se u svoju sobu i vie do jutra nee progovoriti. Pharell je bio drugaiji. Suta suprotnost Svlviji na kojoj je Richard trenirao strogou. Ted Pharell bio je tip osobe kojoj se nije bilo dobro zamjeriti. To su, uostalom, na svojoj koi lijepo osjetili bivi urednici koji su sjedili upravo na Amoryevom mjestu, a Richard je ipak previe volio svoju poziciju. U tome nije bilo sumnje. Tim vie to se nekadanja firma Te-da Pharella danas preimenovala u 'Pharell&Amory'. A takva se stvar ne isputa iz ruku. Osobi koja vas je do takvog statusa dovela ne smijete se zamjerati. Po zavretku razgovora, Richard je, po tko zna koji put, uzeo Morrisonovu knjigu u ruku. Povrno ju je prelistavao, prelazei preko ispisanih redova, te je knjigu bijesno bacio iz svojih ruku. Knjiga je glasno udarila po rubu stola, odakle je kliznula na pod. Tamo se rastvorila, s naslovnicom okrenutom prema Amoryju. Richard ustane, pa ode do prozora. Fotelja je grubo zacviljela pod njim. 57 Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Te je veeri ured napustio oko devetnaest i trideset. Na parkingu pred izdavakom kuom, sjeo je za volan svojeg Lamborghinia, odakle se zagledao u daljinu. Nije znao dokle e moi izbjegavati istinu pred svojim efom o tome da ubojstvo podsjea na ono opisano u knjizi. Problema naravno ne bi bilo da knjigu nisu namjeravali ponovo objaviti. Ali, ona e izai, a njen je urednik ubijen... i to na kakav okrutan nain! I pticama na grani biti e jasno daje neto trulo u dravi Danskoj. Isuse, najebali smo, pomislio je u sebi. Stisnuo je volan i okrenuo klju u autu ba kada su po vjetrobranu poele padati prve kapi kie. Richard Amory kiu nikada nije volio. Bila je to vlana godina. Tim vie nezgodna za njega. Kad je stigao pred kuu, zalupio je glasno vratima automobila te je, pod kiom, potrao preko stepenica do ulaznih vrata. U kui gaje doekala tiina. Uao je i aktovku odloio u hodniku. Hej! Ima li koga?" glasno je upitao. Krenuo je prema kuhinji gdje ga je po obiaju trebala ekati Syl-vija s ve pripremljenom veerom. No, veeras nije bilo tako. Kuhinja je bila prazna. Podigao je obrve, poe-ao se po bradi i namjerio izai, ba kada se Svlvija pojavila za njegovim le ima. Lice joj je bilo blijedo. Djelovala je zabrinuto. Moramo razgovarati, Rich" rekla je dok je nervozno trljala elo. On skupi obrve. 0 emu?" upitao je. Pogledala ga je. 0 Annie! Bojim se da neto nije u redu. Ili,... ili nam netko provaljuje u kuu, a da toga nismo svjesni..." Rastvorio je oi sluajui je. Sjeli su za stol. Jesi li moda ita neobino u zadnje vrijeme primijetio u Annienom ponaanju?" upitala gaje. Odmahnuo je glavom. ,,A to sam trebao primijetiti?" Zurila je u njegovo lice koje je polako mijenjalo boju dok je ekao na pojanjenje. Reci o emu se tono radi?" Annie ima imaginarnog prijatelja" rekla je tiho. eljusne kosti poskoe na Richardovom licu. Ne razumijem" rekao je. Razgovarala sam s prijateljicom. Ona me uvjerava u ono to sam i sama pomislila. Nije li to moda poetak autizma!? Mala umilja stvari, i govori o stvarima koje ne bi smjela znati..." Kao na primjer?" prekinuo ju je. Njen imaginarni prijatelj nalikuje Mickevu Mou-seu, i on ivi u naem podrumu..." Aha?" Richard e zainteresirano. Ona kae daje on dobar i da joj ne eli zlo." Pa da, zar bi ga Mickev ikome poelio?" Nije stvar u tome, Rich!" Nego...?" Annie... Annie kae da njen prijatelj... taj Mickev, ili to li je ve, premda mi ga je teko kao takvog i zamisliti..." Ne okoliaj!" opet ju je prekinuo. Taj Mickev eli znati kako zavrava roman kojeg si ti objavio na pola!" Nastala je tiina. Richard proguta knedlu. Razumije li sada?" upitala gaje. Da, i on ivi u naem podrumu?" ponovio je tiho za njom. Svlvija je pod stolom lomila prste. Na ovo zadnje tek je kimnula glavom. Richard se podigao sa stola. ,,U redu. To emo istraiti" rekao je glasom koji nije odavao pretjeranu sigurnost. Rich?" ona e za njim. Izaao je u hodnik i odonud se vratio u kuhinju s velikom nonom lampom u ruci. Zastao je ispred drvenih vrata koja su iz kuhinje vodila preko strmih stepenica do podruma. Otvorio je vrata, vrativi pri tome pogled na Svlviju koja je trnula u stolici za stolom. Rich?!" izustila je tiho.

58

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Idem dolje. Uvjerit u se da tamo nema nikoga. I vidjet e, biti e ti lake..." rekao je i nestao u mraku stepenica. I ba kao to je i kazao, dolje u mraku podruma, uistinu nije bilo nekoga. Okruivao gaje neugodan miris vlage koji se zavukao u svaki kutak mranog prostora. Svjetlo je probijalo tamu, otkrivajui pri tom pauinu ije su niti bile pune praine. Zastao je pored stepenica kojima se spustio. Iza njih je ugledao uginulog takora. Betija je tusta i prljava leala rastvorene gubice iz koje su provirivali zeleno ukasti sjekutii. Mrane oi takora kao da su u mraku promatrale Amorvja. Isuse, ovo bi mjesto trebalo dobro poistiti! pomislio je u sebi. Okrenuo se i osvijetlio ostatak prostora. Otvarao je ormare koje su dolje prenijeli, jer su im na katu zauzimali prostor. Drvena vrata ormara neugodno su kripala, dok je Richard kihao od praine i vlage to su mu ispunile plua. Kao to sam ti i rekao... dolje nema nikoga!" po-vikao je prema stepenicama, niz koje se sputalo svjetlo s gornjeg kata. Moda budem imao sree pa umjesto Mickeva, na kraju sretnem Plutona" rekao je ironino. Koliko si god to nije htio priznati, jeziv osjeaj neugode sputao mu se niz le a dok se kretao tamnim prostorom, iji je teki, ustajali zrak sjekla svjetlost iz baterije u njegovoj ruci. Nita! Ba kako sam ti rekao. Nita!" ponovio je. Odgovor odozgo nije dobio. Stepenicama, koje su kripale pod njegovim koracima, vratio se na kat. Tamo se susreo s Svlvijom. Blijedo gaje odmjeravala od glave do pete. Rekao sam ti. Nita!. Ne brini se! Jedino to bismo trebali napraviti je da konano oistimo taj svinjac dolje" rekao je zamiljeno. Dok je vraao lampu na svoje mjesto, postavljao si je pitanja odakle je Annie mogla znati za Morrisonov roman? Moda je ula njega i Svlviju kada su o tome raspravljali? Ali, za to ba i nije bilo neke mogunosti. Naime, kad su oni razgovarali o Morrisonovom problemu, mala je spavala. Ili moda i nije? pitao se on. Ipak, zato bi o takvim stvarima razgovarala s likom koji je, oito, bio plod njene razigrane djeje mate! Misli je pokuavao dovesti u red, prozvavi samog sebe zbog vlastitog razmiljanja. Richarde, sada si bio dolje... uvjerio si se. Tamo nema nikoga. Uostalom, da bi netko uao u podrum, morao bi ui kroz kuu, te se u podrum spustiti ba s ovog kata. Ali, drugi ulaz nije postojao, razmiljao je. Vratio se u kuhinju, sagnuo se nad stolom i Svlviju poljubio u obraz. Dolje nema nikoga. Nema tragova da se tamo netko krio, a kamoli da je ulazio! Zna i sama da se do naeg podruma moe doi samo prolazom kroz kuu, a osim nas, ovuda nitko ne prolazi. Da ne govorim da ne bismo vidjeli nekoga tko nalikuje Mickevu Mouseu!" zavrio je hinjenim osmijehom, dok nije uspio izbaciti nemir iz sebe. Ona ga blijedo pogleda, i suhih, ve bolnih usna upita s brigom u oima: Richarde, nije mi jasno, brine li tebe vie injenica daje netko stvarno bio u naoj kui, a da mi to ne znamo, ili te ipak progoni daje nae dijete poelo umiljati takve stvari?" rekla je kroz suze. Gluposti!" prekinuo ju je. Sve su to gluposti. Ja u s Annie ve sutra porazgovarati, a to se tie podruma? to se tie podruma, ugradit emo alarm. Znam da to zvui smijeno, ali da bi ti bila mirna, tako u postupiti" rekao je i podragao je po hladnom licu. Pogledala ga je odozdo i ubrzo spustila pogled. Izaao je iz kuhinje. Svlvija je zurila za njim. Pitala se kako je mogao biti tako hladan i bezbrian? Ali bio je on jako dobar glumac. Prvak svoje klase! Kamion-cisterna USA Oila vozio je otvorenom autocestom prema Elmore Townu. Praina se u gustim oblacima podizala oko njega, dok su kamenii na putu divlje letjeli zrakom pod pritiskom teine snanih kamionskih guma. Vozilo je usporilo kada se pribliio kamionskom parkiralitu pred ulazom u gradi. U jednom trenutku debele su gume skrenule s asfalta na pranjavu zemlju.

59

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Eric Dolan se za to vrijeme nalazio na parkiralitu. U ruci je imao notes i kemijsku olovku. Od prisutnih je kamiondija traio potrebne podatke o kamionu USA Oila, i naravno, podatke o vozau. Nije dobio zadovoljavajue odgovore. Za kamion prisutni nisu uli. Dodue, kako su mu rekli, vidjeli su ga jednom, moda dvaput, ali se cisterna nikada nije zaustavljala u njihovoj blizini, a kamoli daje njen voza sjeo i s ostalima popio pie. Nezadovoljan, Dolan je stajao na parkingu. Zamiljeno je grizao kemijsku olovku. Pogledao je prema plavom nebu. Sunce je ugodno grijalo stoje bilo neobino za to doba godine. U jednom trenutku pogled mu je privukla daljina. Zauo je snano brujanje kamionskog motora. Skupljenih je obrva napravio korak prema naprijed, a onda je ugledao kamion koji se u oblaku praine pribliavao parkingu. Rairio je oi i napravio korak u stranu. Kamion je smanjio brzinu, a onda je uao na parking. Bio je prljav i pranjav. Sa strana, na blatobranima iznad guma, nakupilo se blato koje voza mjesecima nije istio. Kamion se okrenuo bono u odnosu na Dolana dok je brujao i traio slobodno mjesto za parking. Dolan proguta knedlu kada je proitao natpis na cisterni: USA Oil. Cisterna koju je traio se, kao niotkud, ili ba kao naruena pojavila pred njim. Krenuo je prema cisterni u kojoj se taman ugasio motor, nakon to se parkirala na sasvim pristojnoj udaljenosti od ostalih pet kamiona koliko ih se tog dana nalazilo na parkiralitu. Dolan je hodao i zurio u prozor na kamionu koji se jo uvijek nije otvarao. Zanimalo ga je kako e izgledati voza kada konano pro-moli glavu. Naravno, ako je uope promoli. Tog trenutka vrata se otvore. Vidio je nogu koja je iskoraila na prvu stepenicu. Zastao je i priekao. Ve idueg trenutka, voza je u skoku napustio kamionsku kabinu. Odozdola je uz tresak zatvorio vrata i okrenuo se prema Dolanu, premda mu se ve u pogledu vidjelo da nije imao namjeru prii inspektoru. Dolan makinalno kimne glavom. Sjetio se rijei Marka Morrisona koji mu je opisao ovjeka. Snaan, uistinu snaan. Na glavi je imao malu, plavu, vjerojatno od znoja pomalo iz-blijedjelu bejzbol kapicu. Karirana koulja nije mu bila sasvim zakopana, te je tako odavao dojam ovjeka koji se malo prije podigao sa stola. Prljave izme izvirale su mu pod pranjavim i, naravno, neopranim trapericama. U hodu je pogledao Dolana, i sasvim ga pristojno pozdravio, neprimjetno podigavi kapicu s glave. Lijep dan" Dolan e, ne bi li zaustavio vozaa. Meni govorite?" ovaj e. Da. Lijep dan! Zar se ne slaete?" Bit e jo i ljepi kada napunim trbuh" rekao je ovjek pogledavi prema baru. Dolan skrene pogled prema restoranu za kamion-dije. Naravno da hoe. Imam samo nekoliko pitanja za vas. Nadam se da vas ne uznemiravam. Vjerujte, neu vas zadravati! Nije mi to namjera. Policijski inspektor, Eric Dolan!" rekao je izvadivi znaku i pruivi ruku koju voza nije prihvatio. Zateen takvim postupkom, Dolan vrati ruku nazad, dok ga je ovaj promatrao, tonije probadao svojim neugodnim pogledom ispod one kapice. Bez uvrede. Cijeli svoj ivot provodim na prokletoj auto cesti, pa me je iskustvo nauilo da rukovanje s policijom zasigurno znai skoru prometnu nesreu." Dolan podigne obrve, ne pokazujui nikakvom gestom je li opravdavao njegov postupak. Imate li papire za kamion, gospodine?..." nastavi Dolan. Kamiondija se pogladio po velikom trbuhu. Dolan je promatrao njegove snane i ilama prekrivene ruke. ovjek se nasmijao. Stoje smijeno?" upitao je inspektor. uo sam za ubojstva u gradu, a vi ovdje zaustavljate kamiondije?" Dolan podignu obrve. Ako vam je zec u umi, zato ga traite na poljani?" kroz smijeh e voza, otkrivajui svoje trone i ute zube. Gadan zadah preplavio je inspektora, te se jo jednom sjetio rijei pisca koji mu je vrlo vjerno opisao svoj susret s ovim strancem.

60

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Nisam znao da USA Oil vozi naom cestom. Samo toliko!" inspektor e. Stoga, trebao bih vae papire..." ovjek se opet nasmijao. Hajde, budimo iskreni. Ne trebate vi moje papire, kao to vam ne treba ni ig firme za koju vozim" rekao je ovjek prethodno pogledavi kamion. Tu vam sve pie, zar vam to nije dovoljno?!" rekao je, podiui ruku prema kamionu, te se ozbiljnog lica okrenuo inspektoru. Dolanove su eljusne kosti zaplesale. Stisnuo je oi jer mu se ve sam stav tog ovjeka nikako nije svi ao. Znam ja zato ste vi danas ovdje, a znam i tko vas je poslao..." ree voza kroz zube, uz drzak osmijeh. Za to vrijeme kamiondije su u baru kroz prozor gledali prizor na parkingu. ,,E, pa, izgleda da je naao svog vozaa" jedan e od prisutnih. Da, naao ga je" zaulo se. Me usobno razgova-ranje, ispijanje viskija i zvui odlaganja aica i boca pive na pultu ispunjali su zadimljeni prostor. Zamor je bio glasan. Bilo je nevjerojatno da su buku u tolikoj mjeri proizvodila samo petorica ljudi koji su sjedili za ankom. Hej! Pogledajte ono!" odjednom e jedan od prisutnih pokazujui prstom na parking. Pogledali su kroz prozor. Tog dana inspektoru Dolanu oito nije ilo najbolje. Samo koju minutu ranije, prije negoli su vozai pogledali prema ovom dvojcu, Dolan je agresivno krenuo prema vozau koji je uporno odbijao pokazati osobne i prometne papire. Dolan je snanim pokretom ruke ovjeka odgurnuo prema kamionu. Svakoje odbijanje suradnje s policijom kanjivo. Nadam se da ste barem toliko nauili iz selendre odakle ste stigli!" rekao je bijesno kroz zube. Drugom je rukom krenuo prema vozaevom vratu. No, ovaj je zaustavi. Voza cisterne zgrabi ga za prste i pone ih lomiti. Bol, koju je Dolan u trenutku osjetio, bila je nesnosna. No, to nije bilo sve, jer ovjek ga je ve u iduem trenutku podigao s poda i gurnuo na cisternu, drei ga tako nekoliko sekundi u svojim snanim rukama. Dolan vie nije osjeao tlo pod nogama. Panika je obuzela njegovo tijelo kada je shvatio da se tek u djeliu sekunde naao nekoliko centimetara podignut iznad tla. Stisak vozaa bio je nevjerojatno snaan. I kako god da mu se pokuavao otrgnuti, stisak se pojaavao. U jednom je trenu otvorenim dlanom prekrio lice svog napadaa. Ovaj mu bijesno skine ruku, nakon ega je snano udario akom po kamionu, pored inspektorove glave. Znam tko vas je poslao" nastavio je pomalo suludo ba kao i maloprije. Smrad iz njegovih usta i tijela bio je neizdriv. Dolan je poeo udarati nogama, ne bi li tipa pogodio u osjetljivo mjesto. No, umjesto pogotka u me unoju osjeti snaan stisak. Genitalije su mu pucale od boli u stisku ake koja kao daje bila sazdana od kamena. Bol je iskrivila Dolanovo lice. ovjek je tada priao njegovom uhu. Recite onom piskaralu!..." zapoeo je. Dolanove su oi suzile dok je promatrao svog napadaa. Bol mu je mutila razum, i jedino to je tada mogao izustiti bilo je teko i usporeno: Ugh!" Voza se zadovoljno nasmijao. Recite onom piskaralu" nastavio je, da je ovo stvar iskljuivo izme u nas dvojice! Ne trebamo policiju. I on i ja jako dobro znamo stoje to on uinio. Pitajte ga za roman... pitajte ga to je napravio!" zavrio je voza, nakon ega se pribliio inspektorovom licu. Ispruio je svoj dugi i slinavi jezik. Dolana je polizao od obraza do sljepoonice. Imaju pravo kad kau da vi, murjaci, uistinu imate okus na svinjetinu!" Dolan je nastavio s tekim i bolnim disanjem dok su ostali vozai kamiona u trci napustili bar. Neki od njih ve su zrakom mahali svojim bejzbol palicama. Hej! Ostavi ovjeka na miru!" zaulo se iz njihovog pravca.

61

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net teta da se u vaem gradu ba nigdje u miru ne moe popiti piva!" rekao je voza cisterne odbacivi Dolana dalje od cisterne, pri emu je ovaj svom teinom pao na tlo, podiui prainu oko sebe koja mu je ispunila nos i usta. Kaljao je praen suzama to su mu se slijevale niz lice. Rukama je prekrivao bolno mjesto me u nogama. Recite piskaralu da ja i on jo nismo gotovi! Vratit u se, a za vas... za vas bi bilo bolje da nam ne stojite na putu!" rekao je i pogledao prema ljudima koji su im trali ususret. Uao je u kamionsku kabinu taman kada su se prve bejzbol palice zabile u vanjski dio vrata. Nasmijao se i pokrenuo motor. Jedan od pristiglih podigao je Dolana s tla da ne zavri pod snanim kamionskim gumama. Eric Dolan nije mogao stajati uspravno, to je ovoj petorici privuklo poglede. Koji lu ak, nema ni registraciju vozila!" komentirao je jedan iz skupine. Pozna li itko od vas ovog tipa?" konano je upitao Dolan kroz bolnu grimasu. Nastao je muk. Nitko!" progovori jedan od prisutnih. ovjeka vidimo prvi put." Da, po prvi put na naem terenu!" nadodao je drugi voza dok se saginjao po svoju bejzbol palicu. Dolan je kroz suze bolno zurio za cisternom USA Oila koja je okruena prainom nestajala u daljini autoputa. Tog se popodneva Mark Morrison spustio do recepcije Wild Heavena. Pozvonio je na malom zvoncu na pultu i priekao da se pojavi ovjek s druge strane. Oprostite, zanimala bi me samo jedna stvar!" zapoeo je Morrison, dok ga je ovaj ravnoduno promatrao. Da li me moda netko traio dok me nije bilo? Je li moda netko ulazio u moju sobu dok sam bio odsutan?" upitao je. ovjek podigne obrve. Gospodine Morrison, diskrecija je u naem motelu zagarantirana! I da vam je netko htio ui u sobu, nae osoblje to ne bi dozvolilo. Prvenstveno, to ne bih dozvolio ja. Ovdje sam prisutan skoro pa dvadeset i etiri sata dnevno. Stoga, valjda bih znao da vas je netko traio, ili vam, ne daj Boe, ulazio u sobu." ,,U redu. Hvala. Oprostite to sam vas ometao!" rekao je Morrison zamiljeno dok se okretao stepenicama koje su vodile na kat. ovjek za pultom sumnjivo gaje promatrao. Morrison se vratio u svoju sobu i odmah sjeo za stol s kompjutorom. Svjetlost ekrana ogledala mu se u oima. Skupio je obrve, naborao elo i prste spojio pod vrhom nosa. Nemir mu se uvlaio pod kou. Dokumenti u lap topu vie nisu sadravali rukopis njegovog novog romana. 'Smrti u otrici sjekire' vie nije bilo ni u jednoj mapi. Otvarao je sve dokumente, pregledavao oznaene mape ali, opet nita. Rukopis je nestao! Prokleti rukopis je nestao! ponavljao je u sebi. Podigao se sa stola i poput kakvog zatvorenika poeo izgubljeno kruiti po sobi. Zastao bi, pa pogledavao kroz prozor prema plavom nebu. Tada bi se opet vraao do kompjutora i nanovo i bezuspjeno nastavljao potragu. M-ta!Jedno veliko nita! Bio je van sebe. Tada je pogledao onaj paket s knjigama koji je leao pored kreveta ispod prozora. Pribliio mu se, pa ga jo jednom dograbio. Bacio gaje na postelju i iz njega bijesno izvadio jedan primjerak svog novog romana. Knjiga je lijepo prianjala u njegovom dlanu, bez obzira stoje bila tiskana na pola. Suhi zrak ranjavao mu je usne, a onda je maki-nalno otvorio prvu stranicu romana. Istog trena pogled mu se sledio. Vie nije bio siguran da se ba nitko nije uljao ovom sobom dok je on bio odsutan. Oi su mu se rairile. Zjenice su mu divljale u svojoj tamnoj dubini. Knjiga je pucala po uvezu kada ju je otvori ali, s njom je pucalo i u njegovoj glavi kada je ugledao, oito ne tako davno ispisanu poruku, odmah na prvoj praznoj stranici knjige. Markerom i krivudavim rukopisom bilo je podcrtano: ZA OVU SI KUPIO KUU... sjeti se...

62

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Sleden i samo to nije izgubio svijest, Mark Morrison je sjeo na krevet. Hladan znoj oblio je njegovo tijelo. Pogled nije podizao s poruke, ne vjerujui da u kompjuteru vie nema njegovog novog rukopisa.

7. POGLAVLJE

Ted Pharell nikada nije bio zadovoljan ako bi se ranije morao vratiti s puta. Takve iznenadne prekide puta obino bi izazivali problemi u firmi. Naravno, uvijek je gledao kako probleme smanjiti na najmanju moguu mjeru. Iz tog je razloga uposlio Richarda Amorvja, koji je imao nos za sve. Ipak, ne ba za sve, u sebi je mislio Pharell dok je sjedio na elu velikog stola u sobi za sastanke. S njim u sobi bio je i Amory, a njemu nasuprot sjedila je urednica Steel. Pharell je dlanovima trljao lice dok je oima prelazio preko ovo dvoje. Na stolu, pred Pharellom nalazila se na pola objavljena Morrisonova knjiga. ak jo dobro izgleda obzirom da ste je ovako zajebali" rekao je nekako kroz zube. U sobi nastane muk. Nitko nije komentirao, a kamoli svoje miljenje suprotstavio Pharellovom. Pharell oblie usne i podigne glavu prema uposlenicima. Richard Amory djelovao je nekako odsutno. Amanda Stell je izbjegavala efov pogledom, dok je grevito lomila blijede prste. Ted Paharell se nasloni u svojoj fotelji. Onda? Hoe li mi itko objasniti kako je do ovoga dolo?" upitao je, dok se u sobi ulo tek cviljenje njegove fotelje. Pogledom je preao prvo preko Richarda, a onda skrenuo na Amandu. Podigao je lijevu obrvu oekujui objanjenje. Steelova je uoila njegovu reakciju, zbog ega ju je oblio hladan znoj. Jo kada se zaposlila u ovoj izdavakoj kui, ula je od svojih kolega kako od Pharella treba bjeati ve onog momenta kada on pone s podizanjem lijeve obrve. To mu je bio tik kojim je na neki svoj nain suzdravao vlastiti bijes. Naoale su joj se zamaglile. Nesigurna ruka joj je provirila od ispod stola. Skinula je naoale s nosa i obrisala ih bijelom maramicom koju je izvadila iz depa. I dalje je skrivala pogled od Pharella, premda je bila svjesna kako je veliki ef pratio svaku njenu kretnju. Vrativi naoale nazad, zagledala se u Amorvja. Na njemu je nenamjerno zadrala pogled. Jo nikada nije vidjela Richarda tako nesigurnog i, iznad svega, preplaenog. Skrenula je pogled, a tamo ju je opet doekao Ted Pharell. Ja i dalje ekam odgovore... gospo ice Steel?" obratio joj se. Usta su joj se osuila, a jezik joj se u usnoj upljini jednostavno nije htio pomaknuti. To nije bila moja knjiga..." izustila je tiho i kroz zube. Pharell se nagne prema naprijed, traei joj pogled iza naoala. Gospo ice Steel, dok god radite u ovoj firmi, svaka je knjiga vaa, bez obzira, potpisali je vi uredniki ili ne! Kimnula je glavom svjesna njegova pogleda kojim ju je probadao. Rich?" nastavio je Pharell. Nadam se od tebe kakvom kvalitetnijem objanjenju. Nadam se barem loginijem i suvislijem odgovoru, za razliku od ovih zelembaa kojima oito jo uvijek trebaju vodii u poslu." Knjigu smo predali McCovu" zapoeo je Amory. Pharell skupi ruke na stolu, pogne glavu i poe kimati. Koji je sada mrtav... i to kako ujem, ubijen je vrlo slino kao i jedan lik iz knjige. Imam li pravo? Ispravite me, ako nemam?" Amory odmahne glavom. ,,U pravu si!" rekao je. 63 Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Pa, strpljenja zasada jo imam. ekam objanjenje. Kako je onda dolo do objave polovice romana? Uostalom, Richarde, proitao si djelo. Valjda zna razloge? Upuen si u problematiku?" Opet nastane muk, a onda Amory konano zapoe: Nisam, nisam ga proitao" rekao je. Pharell skupi obrve. Nije mi jasno?" rekao je Pharell zbunjenog lica. Zna i sam da smo jednom razgovarali o Morrisonu" nastavio je Amory. ,,I sam si rekao da tip pie smee, te da ti ni samom nikada nee biti jasno zato se takva sranja tako dobro prodaju. Tip nam je predao novi roman. Urednica Steel gaje proitala. Recenzirala ga je. Ja joj vjerujem i odobrio sam proceduru. Uostalom, zna da se ekalo na njegovu novu knjigu. Zar sam ga, tek tako, trebao ispustiti iz ruku i dozvoliti da nam ga preotmu drugi?" Razumijem. Zadnje to nam je trebalo je da Morrison ode u u Arrow... znam za tu priu. No, opet mi nije jasno... kako je objavljena samo polovica romana? Tko je od vas proitao tekst na pausu?" To je bila McCoveva knjiga" prekinula ih je Stee-lova. Pharell ju pogleda s iznena enjem. Oito da vi ipak imate neto za rei. Nastavite!" Urednica zagrize donju usnu, ba kao da se kaje to se javila za rije. Nastavite!" poticao ju je Pharell s tihim bijesom u oima. Pronali smo... pronali smo ostatak rukopisa" ona e odjednom, privukavi Amorvjev pogled, koji je maloprije ve bio umorno okrenuo glavu od nje. Pharell stisnu oi. ,,A gdje, molim vas?" ,,U ormaru, u njegovoj sobi... tekst je bio je zakljuan. Mislim na ovaj nedostajui dio romana. Svi znamo da je McCoy, zapravo, otjeran iz firme. Moda je to namjerno napravio da nas zezne s ovakvom objavom. Ipak, je to bio njegov zadnji uredniki posao. Moda... Prekinimo sa spekulacijama!" uskoio je Amory, pomalo nesigurno. Pharell ga pogleda. Istina je da McCoy vie nije me u nama, a znamo i da vie nikada nee ni biti. Moramo spasiti to se spasiti moe. Ja sam osobno poduzeo sve da stopiram distribuciju ovakve knjige." Pharell se nasmijao i lice prekrio dlanovima. Rich! Stopirao si distribuciju? Da, to je jako vano, pogotovo u ovakvoj situaciji. Najbolje da dozvoli da nam ovakva knjiga iza e van. Ja mislim da si trebao poduzimati korake malo prije nego to se krenulo s tiskom" rekao je kada je podigao glavu nad stolom, pa nastavio: Nikada neemo saznati zato je do ovoga dolo. Moda je McCoy stvar namjerno uprskao, a moda i nije. Obzirom da sam ga poznavao, a poznavali ste ga i vi, vjerujem da je to prije napravio zbog svoje nespretnosti. Uostalom, da budem iskren, njemu je ve ranije trebao biti uruen otkaz. Primijetio sam ve neke nedostatke u njegovom radu, ali pustimo sada to! Trenutno me samo zanima kako izai s knjigom u javnost? Kako je opravdati obzirom na ubojstvo urednika koje kao daje preuzeto iz sadraja njegove knjige?" Priekajmo jo s integralnom objavom!" Amory e. Dokle da ekamo?" Pharell e za njim. Amory skupi usne u nedostatku odgovora. Ja imam svoje veze koje u potegnuti taman pred izlazak romana" nastavio je Pharell. Zamislite samo to bi bilo da se ubojstvo povee s naim proizvodom! Ne treba niti pomiljati koliko bi to konkurenciji ilo na ruku. Ukoliko netko ima zlu karmu da nasilje iri putem video igra... kako li se ve zvala ona igra na tritu?" zastao je. Amanda pogleda Amorvja kao da je oekivala da e on dati odgovor, a onda je rekla: Man Hunt! Igrica se zvala Man Hunt!" Amory je utio i sluao.

64

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Da, upravo tako! Nama loa karma ne treba" dodao je Pharell. Pogledajte ovako, jeste li ikada uli da je neki itatelj proitao neto od Stephena Kinga pa je idui dan okolo masakrirao djecu odjeven u klauna, ili daje moda upao ljudske organe, te ih skupljao u hladnoj posteljini samo zato jer je proitao Jamesa Her-berta? Sumnjam da jeste. Ali, nama bi se upravo to moglo dogoditi. Zajebite Morrisona i njegovog agenta, koji je ionako i mene poeo maltretirati svojim pozivima! Isuse, taj mu krpelj samo sie lovu, i nije mi jasno kada e Morrison toga konano postati svjestan?! No svejedno, ako bi se stvar prije vremena objavila, javnost bi nas, kao izdavaa, rastrgala. Ali, ja imam plan. Ovako emo napraviti. S knjigom emo priekati, a svojim prijateljima u novinama u ubaciti bubicu u uho. I mislim da bi mogla biti uspjena. Dapae, jako uspjena." Amory se naslonio u fotelji. Da?" upitao je zainteresirano. Ubojstvo se dogodilo u umi, je li tako? E pa, dat u sve od sebe, ako ve netko eli traiti umjetnost u krvoproliu, dobit e je u povezivanju s filmovima..." Amory skupi obrve i s u enjem na licu potrai pogled Steelove. Ni njoj stvar nije bila posve jasna. Deliverence" rekao je Pharell, i prekriio ruke na prsima. Izvrstan film prepun izopaenog nasilja," zavrio je ponosno. Ted, ovo mi jo uvijek nije jasno?" Amory e. Sluaj me, i biti e ti vrlo skoro!" Amory i Steelova su utjeli dok je Pharell nastavio. Ve u ujutro nazvati svoje ljude. Ubojstvo Mc-Coya je ionako ve u javnosti, stoga treba djelovati vrlo brzo, jer ba kao i u filmu, nasilje se dogodilo u umi. Tko nam brani da optuimo br ane ili neke njima sline primitivce?" Jesi li siguran da tamo ima br ana?" Amory e. Siguran ili ne, to sada nije bitno. Jedino je vano da javnosti barem malo zamaemo oi" rekao je. Uostalom, dok se novine budu bavile moguim razrjeenjem zloina, mi emo raditi na knjizi. Kada bude objavljena, biti e lake objasniti daje Morrisonu ubojstvo njegovog urednika posluilo za ideju u toj knjizi. Na takav nain stvar bi mogla biti rijeena." Da, ali 'Deliverence'?" Amory e. To ne sporim. 'Deliverence' je, uistinu, sjajan film. Po mom miljenju ak i najbolje to je Boorman ikada snimio. No to nam ne smeta da operemo ruke s njim. Mislim da vam je jasno... ubojstvo u umi?" Amory opet uuti, a onda nastavi s ironinim osmijehom, Da, film je izvrstan. Pogotovo kada siluju Joh-na Voighta, a onaj drugi ostane bez noge. Ne siluju Voighta, ve Neda Beattyja, a bez noge ostaje Burt Reynolds!" ispravi ga potiho Steelova. Richard je pogleda i samo kimne glavom prihvaajui ispravku. Pharell se nasmije. Dobro je kad u ovoj situaciji imate smisla za humor. Mislim da jo uvijek mogu raunati na vas." Steelova ga blijedo pogleda. Amory za to vrijeme nije skidao oi s nje. Dobro, onda, moemo rei da je sastanak barem za sada gotov" rekao je Pharell u namjeri da se podigne sa stola. Jo samo neto, Ted" naglo e Amory. Pharell ponovno sjedne. Da ujem?" upitao je pomalo sumnjiavo. Trebao bih barem dan, dva odmora. Znam da u firmi imamo ozbiljan problem, ali ni u kui mi nije nita lake." Sto je? Svlvija te konano ostavlja?!" opet e kroz smijeh veliki gazda. Ni blizu tome..." Amory e. Imamo problema s Annie. Trebao bih biti uz nju koji dan. Svlvija tu stvar ne moe rijeiti sama."

65

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Ted Pharell se nasloni na dlanove. ,,U redu, ali samo dva dana. Ni sata vie od toga. Barem je u naoj firmi vrijeme oduvijek znailo novac. elim te im prije natrag. Situaciju moramo izgladiti od samih poetka." ,,U redu. Hvala ti!" Amory e nakon to su se sve troje podigli od stola. Sastanak je bio gotov. To popodne Mark Morrison proveo je, poput lu aka, bijesno kruei skuenim prostorom svoje motelske sobe. Posteljinu je pobacao po podu. Otvorio je ormar, izbacio sve stvari iz njega, pa nemilice gazio po njima. Saginjao se i pogledavao ispod kreveta. Otvarao je ladice prepune grafitnih i kemijskih olovaka, olovaka u boji i nalivpera zataknutih za blokove. Na kraju je i ladice posve izvadio iz nonog ormaria i njihov sadraj izvrnuo na pod. Uao je u kupaonicu. Podigao je dasku na koljci, pri emu se tupo zagledao u vlastiti odraz u vodi. Dasku je divlje bacio nazad. Zastao je na sredini sobe s rukama oslonjenim na bokovima. Suhi zrak strujao mu je me u usnama taman kad je na vratima sobe zauo kucanje. Gospodine Morrison! Je li kod vas sve u redu?" upitao gaje recepcionar na hodniku. Morrison zaustavi disanje te odgovori nakon par sekundi. Da, sve je u redu..." Dolje sam zauo stranu buku, pa sam pomislio..." Ne, ne. Budite bez brige, sve je u redu! Samo traim rukopis svog romana" rekao je stisnutih oiju. Valjda sam ga negdje zametnuo u svom neredu." Recepcionar uuti, premda ga je Morrison i dalje uo pred vratima sobe. Ako neto trebate..." ovaj e. Nita, nita. Sve je u redu! Bude li mi to trebalo, doi u do vas dolje" Mark e. Nakon nekoliko trenutaka recepcionar se odmaknuo od vrata odakle je krenuo prema stepenicama za donji kat. Morrison sjede na krevetu i glavu spusti me u dlanove. Nakon toga se podigao i priao ogledalu. Lice mu je promijenilo boju. Bio je blijed. Mrtvaki blijed. Okretao je obraze i pogledavao sitne ilice koje su mu popucale na koi pod oima. U ogledalu je promatrao lap top za le ima na svom radnom stolu. Stisnuo je oi i spustio glavu. Vratio se do postelje i tamo pokuao mobitelom nazvati svog agenta. Javila mu se tajnica. Ostavio joj je poruku jer agenta Jamesa Fawleya tog dana nije bilo u uredu. Mark stisne obrve razmiljajui o tome kako nikada nije izgovorio Fawleyevo ime na glas. Moda nije imao dovoljno povjerenja u njega. Odmahnuo je glavom i nakon toga nazvao Erica Dolana. I taj je poziv bio bezuspjean. Policijski inspektor nije bio u kancelariji. Izgubljeno i nesigurno Morrison ode do prozora. Zurio je u nebo koje se crnilo na obzoru. Netko je bio ovdje, pomiljao je. Netko se po njegovoj sobi kretao s posve odre enom namjerom. U to ga nitko vie nije mogao razuvjeriti. Spustio je glavu i drhtao pri spoznaji da je ostao bez rukopisa, dok mu je u knjizi bila ostavljena krajnje nerazumljiva poruka. Okrenuo se sporo i, u neredu koji ga je okruivao, pogledom potraio kljueve svog Forda. Odluio se zaputiti do grada. Svoj prvi slobodni dan Richard Amory je iskoristio za ienje podruma. Produnim je kabelom spustio svjetlo s gornjeg kata, dok je lopaticom i starom metlom podizao prainu s tla. Guio se i kaljao, oblizivao se i pljuvao, rukavom trljao suzne oi zbog alergije na prainu. S vrha stepenica promatrala ga je njegova Annie.. Vidi slatkice!" rekao joj je rairenih ruku odoz-dola. ...ovdje nema nikoga." Ponovno je pljunuo. Dijete je, utei, sjelo na najgornju stepenicu. Svjetlo joj je padalo na le a, te joj Richard nije vidio lice. utnjom je govorila da mu ne vjeruje . ,,I nisi ba nita pronaao, tatice?" na kraju ga je upitala. Obrisao je znoj s ela, koji gaje ve pekao dok se mijeao s prainom na njegovom licu. Ne, slatkice. Nema nikoga" on e s olakanjem kada joj je zauo glas.

66

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Nema Mickeva Mousea, nema Plutona... dodue ima tu i tamo po koji mi, ali daleko da je taj u rodu naem Mickevu" rekao je kroz osmijeh. Dijete je na stepenicama i dalje utjelo. Richard se pomakne izvan dosega svjetla. Nestao je u tami podruma dok je s baterijom u ruci ispitivao udubljenje pod stepenicama. Annie se nagnula za njim, promatrajui elektrini kabel koji se pomicao po stepenicama sa svakim njegovim novim korakom. ula je tek kripanje stepenica. Tata?" zazvala gaje. Nije odgovorio. Tata?" ponovila je, nakon ega se pojavio u svjetlu pred stepenicama. Reci...?" Jesi li siguran da dolje nema nikoga?" izustila je zabrinutog lica, kroz stisnute zubie. Naravno" odgovorio joj je nasmijano, a onda je zastao oslukujui Svlvijine korake na katu. Bilo je bitno da ona ne sazna za njegovu namjeru. Richard je Annie tog trenutka odluio spustiti sa sobom u podrum. Barem za kratko, tek na nekoliko sekundi ne bi li se njegova curica oslobodila vlastitih strahova. Mickey Mouse u njihovom podrumu!! Mickey Mouse koji eli znati kako zavrava Morrisonov roman??" prolazile su misli njegovom glavom. U redu, pomislio je. Prvo mora razrijeiti djetetove strahove vezane za tamu podruma, a to i nije bilo ba tako udno. Jer nema djeteta koje se ne boji mranog prostora, a pogotovo podruma. Uostalom, i on je jo kao dijete odbijao spavati pored otvorenog ormara. Stoga, kada ovakve stvari postavi nazad na svoje mjesto, pozabavit e se injenicom kako je njegova djevojica uope moglo razmiljati o Morrisonovoj knjizi. Koliko lije samo puta do tada Svlviju upozoravao da bi nou morali tie razgovarati jer je Annie spavala. Ali, bilo je oito da njihova mala slatkica nije ba uvijek spavala, kako su to oni mislili. Barem ne onda kada su on i Svlvija raspravljali o problemu te uklete knjige. Premda, nije se tono sjeao kada su svoje none razgovore temeljili na Morrisonu! Annie!" rekao je. utjela je dok gaje odozgora promatrala. Annie?" ponovio je. Molim?" Ako hoe... ako hoe, moe doi do mene. Ovdje je sigurno. Drat u te za ruku i vidjet e da ovdje, u podrumu, nema nikoga. Kunem ti se! Bit e sigurna. Ja sam s tobom. Ja! Tvoj tata!" Nije reagirala. Ostala je sjediti, dok su joj u tami svjetlucale oi reflektirajui svjetlo s kontrolne lampice na kraju produnog kabela u njegovoj ruci. Annie, ako hoe, do i... ja bih to volio. Do i, pa e vidjeti da dolje uistinu nema nikoga!" rekao je grizui si donju usnu. Nije bio psiholog, no onih nekoliko knjiga koje je proitao, obzirom da ih je sam objavio, sugerirale su kako je upravo ovakav nain bio najbolji za savladavanje unutarnjih strahova. Koplje osobnog straha treba okrenuti protiv sebe, suoiti se s njim, pa se uvjeriti da sve te demonske iluzije nisu nita drugo nego projekcija vlastitih, ponekad, vrlo okrutnih misli. Annie je bila dijete, ali nije smio zaboraviti da se radilo o iznimno pametnom djetetu. Stoga, ona bi kroz ovakav postupak mogla proi posve bezbolno, pomislio je dok ju je ekao na dnu stepenica, okruen polumrakom podruma. Djevojica se podigla. Odozdola se inila prilino nesigurnom na nogama. Poravnala je haljinicu, istresla prainu sa gaica i tako stajala nekoliko sekundi na zadnjoj stepenici. Richard ju je u tiini promatrao, a onda mu se osmijeh vratio na lice kada je njegova curica spustila nogu na prvu stepenicu. 'Ajde, samo do i!" nastavio je zadovoljno. Primakao se stepenicama i licem uao u svjetlo s gornjeg kata. Oi su im se susrele. Na njenom je licu proitao beskrajno povjerenje. To mu je kao ocu jako puno znailo. Pruio je ruku prema njoj. Annie se nasmijala, prihvaajui je. Djevojica se sputala polako i nesigurno, kao da se prvi put u ivotu sputa u taj podrum.

67

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Hajde, samo se opusti!" ohrabrivao ju je on. Annie kimne glavom i podigne se na prstima, kako bi je otac uzeo u naruaj i spustio na vrsto podrumsko tlo. Ispruio je ruke i prihvatio je sa osmijehom ba u trenutku kada se na ulazu iza nje pojavila Svlvija. Richarde?!" glasno je prekinula nastalu tiinu. Pogledao ju je u namjeri da joj mimikom objasnio svoju nakanu. Ali i prije nego je uspio, ona side. Zgrabila je djevojicu je za ruku, otrgnuvi je iz njegovog zagrljaja. Hej, vjeruj, ne zna to radim? Dozvoli da ti objasnim!" on e odozdo razoarano. Svlvija gaje pokosila bijesnim pogledom. Ti si stvarno bolestan, ako misli da joj na ovakav nain pomae" rekla je, dok je s djevojicom u naruju krenula po stepenicama van iz podruma. Richard ostane sam. Pogrijeila je, pomislio je u sebi. Gadno je pogrijeila. Bio sam na dobrom putu. Sluao je glasne korake na katu. uo je Sylvijin glas, kako djetetu objanjava daje njen tata jako neodgovorna osoba. Skupio je obrve i zamiljeno podigao kabel s poda. Jo je neko vrijeme proveo u podrumu, pomiui plastine cerade kojima je bio prekriven odbaen stari namjetaj. Nekoliko je stolica spremio iza malih vrata koja su se nalazila ispod stepenica, u najtamnijem dijelu podruma. Nastavio je kihati i kaljati. Stajao je neko vrijeme u mraku, i onda odluio kako e se morati zamijeniti pregorjelu podrumsku arulju. Na kraju je zakljuio da je podrum bio prazan. U to je bio siguran. U to se uvjerio. Stoga, nakon nekoliko minuta, sav pranjav poao je stepenicama gore, u gostinjsku sobu, oistio se i uredio, te pridruio svojoj maloj obitelji. Kada je zatvorio ulaz u podrum, u njemu zavlada mrkli mrak. Ipak, zastane pred zatvorenim vratima, spusti se do kljuanice i kroz nju jo jednom proviri u tamu s druge strane vrata. Naravno, nita nije vidio. Ispravio se i krenuo prema kupaonici. U le ima je ipak osjetio lagani dodir neugode. No, odluio je da se nee time zabrinjavati ili, jednostavno, nee dozvoliti neugodi da ovlada njime. Mark Morrison parkirao je svoj auto u sporednoj gradskoj ulici. Izaao je i zalupio vratima. Pogledao je oko sebe. Pogled mu se zaustavio na opalom liu koje je prekrivalo ostale parkirane automobile. Sve ga je to podsjealo na nered koji je ostavio u svom stanu. Obrisao je hladan znoj oko usta, i pljuvaku koja mu se nakupila u krajevima usana. U mislima je ve razgovarao s inspektorom Dolanom. Poruka u onoj knjizi... zaudna poruka u njegovoj prokletoj knjizi govorila mu je jasno da je uljez bio u njegovom stanu. Netko se tamo uuljao i kopao po njegovim stvarima. Mark nije vjerovao u duhove, a duhovi, oni su ipak bili zadnji koji su mu mogli ostaviti poruku. Za ovu si kupio kuu... sjeti se... ponavljao je u sebi dok je hodao podno kroanja gustog drvoreda. Na prvom raskriju skrenuo je ulijevo i tako uao u glavnu gradsku ulicu. Ubrzao je hod. Bio je posve sam na ulicama Elmore Towna. Osjeao se ba kao lik iz romana Richarda Mathesona. Ruke je zavukao u depove osjetivi neugodnu hladnou koja mu je nanovo obuzimala tijelo. Bio je to osjeaj kojeg se u posljednje vrijeme vie nije mogao tako lako osloboditi. S kolnika se popeo na plonik, drei se vlanih zidova. Glavu je spustio pod ramena, poput kornjae koja se pokuava sakriti u vlastitom oklopu. Dlanovi su mu se hladili, a um hlapio. Dapae, imao je osjeaj kako mu se glava u potpunosti praznila. Jedino to je tih trenutaka u njemu postojalo bila je knjiga i ona tajanstvena poruka, i sve to je po tom pitanju trenutno mogao napraviti bilo je... Hej, zar vie ni poznanike na ulici ne prepoznajete?" odjednom ga je u razmiljanju prekinuo gromki glas. Mark naglo zastane. Razdvojio je obrve i rairio oi kada je na suprotnoj strani ulice ugledao parkirani mini kombi FedExa i na njega naslonjena ovjeka kojeg je upoznao u baru. Bio je to

68

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net isti onaj mukarac koji mu je nedavno donio knjige i s kojim se susreo kad je vozio onaj prokleti kamion. Mark proguta suhi zrak. Ruke je zadrao u depovima. Vi mene progonite... ?" . Retorika pitanja" ree ovjek. Vi biste barem kao pisac trebali znati da ona nikamo ne vode" rekao je kroz osmijeh, pa nastavio: Onda, jeste li sve planove oko nove knjige priveli kraju?" upitao je sa smijekom, dok je na glavi namjetao utu kapicu. Mark proguta knedlu. Ne znam na to...." Mislim na kraj, ovjee! Mislim na prokleti kraj vae proklete knjige!" Mark stisne oi. Nije imao odgovora. Znate, inite velike pogreke... nisam li vam jednom ve rekao da biste oko novog romana mogli zatrebati pomo? Valjda se sjeate naeg prvog razgovora...? Nadam se da ga se sjeate... ali to vi radite...? Vi aljete murjaka na mene! Lo izbor s vae strane, gospodine Morrison. Uistinu lo izbor." Mark je utio dok je ovjek prelazio ulicu, dolazei njemu u susret. Roman je napisan" rekao Mark uz oklijevanje, izbjegavajui diskusiju s ovim potencijalnim sumnjivcem. Ne zvuite mi uvjerljivo. Dapae, da vam budem iskren, ne zvuite mi nimalo uvjerljivo! U suprotnom, ne biste idiota poput onog murjaka slali na mene, zar nije tako? Ispravite me, grijeim li?!" Zastao je suelice okrenut Morrisonu. Mark je promatrao njegovo lice prekriveno brojnim oiljcima, dok mu je tijelo smrdjelo neugodnim vonjem. Njegove oi doimale su se zastraujue duboke. Crne su mu zjenice gutale Markovo lice. Mi se, oito, jo uvijek ne razumijemo. Morat u biti konkretniji" ree ovjek i u sekundi, posve nenadano, zgrabi Marka za desnu ruku. Dlan mu podigne u zrak, dok mu drugom rukom iskrene rame. Jauk se ote s Morrisonovih usana. Nije bio svjestan kojom je brzinom zavrio u zahvatu snanog ovjeka. S bolnom grimasom naao se licem pritijenjen o prljavi zid u sporednoj uliici, izme u dviju visokih zgrada. Pod zubima je osjeao sitne krhotine zida, hladni znoj slijevao mu se niz lice, a bol mu je parala rame. Kojeg kurca hoete od mene?" zareao je ispod snanog tijela svog napadaa. elim... elim istinu... elim je uti od tebe" kroz zube je procijedio ovjek nad njim. Guste suze mukom su krenule niz Markove obraze. Ne razumijem..." izustio je bolno. Razumije ti mene jako dobro" rekao je prislonivi usne uz Markovo uho. Zavri knjigu kako treba... to je jedino to od tebe traim!" Tog trenutka Mark poe udarati nogama i bezuspjeno se otimati iz snanog stiska. Vi jebeni, prokleti manijae! Nije vam dosta to ste mi uli u sobu i ukrali moj rukopis. Kurvin sine, ostavili ste onu poruku... kunem vam se Bogom, ubit u vas... im vas dohvatim... ubit u vas!" Mark e kroz zube. Ne razumijem o emu trabunjate... jedino to mene zanima je vaa knjiga" rekao je ovaj i pojaao stisak. Mark jaukne. Bol mu je parala tijelo dok mu je lomio ruku. Glava mu je padala prema tlu dok mu je upao za kosu. Susreli su se pogledima. Uope mi nije jasno o emu govorite. Jedino to ja elim je knjiga. Hou kraj te proklete prie. Zanima me kako ste je razmrsili, a za to imam razloga, vjerujte mi!..." rekao je i ispustio Morrisonovu glavu takvom snagom da je elom udario u zid uslijed ega je ono prokrvarilo u korijenu kose. Za ovu si kupio kuu...!" rekao je Mark na koljenima. ovjek je stajao nad njim i promatrao ga pod sobom, skupljenog na prljavom tlu koje je smrdjelo na alkohol i mokrau. Sto?" upitao je ovaj divljeg pogleda u kojem se oitavala trenutna zbunjenost. Za ovu si kupio kuu... onaj natpis. to ste s time mislili? Znate dobro na to mislim..."

69

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net ovjek namjesti kapicu na glavi, obrie znoj, te se okrene u stranu provjeravajui da li ih tko promatra. Za ovu si kupio!? to?" ponovio je za Morrisonom. Sagnuo se nad Morrisonom, dok je teak vonj mokrae s tla ispunjavao Markove nosnice. Ja ne znam o emu vi govorite, ovjee. Ja nisam bio u vaoj sobi. Ja nisam ukrao va rukopis, a jo manje sam vam ostavljao poruke. Jedina jasna poruka koju ete od mene dobiti, bit e ona kada vam slomim ruku kojom piete. Nadam se da vam je toliko jasno? Zavrite roman i objavite ga kako spada!" rekao je prijeteeg glasa. Vidjet emo se vrlo skoro" nastavio je. "Znam sve vae tajne. Ukoliko mi ne osigurate roman u cijelosti, napast u ono to vas zadrava u ovom gradu. Znate jako dobro na to pod time mislim, u to moete biti sigurni!" Otiao je prekoraivi Morrisona. Krenuo je preko ulice i uao u mini kombi. Morrison je zurio za njim. Oi su mu jo uvijek suzile. Zauo je glasno zatvaranje automobilskih vrata, brundanje upaljenog motora. Morrison je sklopio oi. Koji se kurac doga ao? Tko je bio taj tip? Kojeg Boga on hoe od mene ? Napast e ono to me zadrava u ovome gradu... on zna moje tajne! Napast e ono to me... Jelena!! Sklopio je oi i bolno se poeo ispravljati. Kosti su mu glasno pucale. Krenuo je nazad na glavnu ulicu ga-cajui po blatu sporedne uliice. Pogledom je skrenuo na svoje traperice. Bile su prljave na koljenima. Izgledao je poput zaputenog i preplaenog djeteta koje je upravo imalo bliski susret sa strancem, iako ga je majka upozoravala da sa strancima ne razgovara. Nastavio je niz ulicu. Tijelo mu je drhtalo. Susretne neke ljude, konano, pred sobom. Mjerkali su ga podozrivo. Gdje su bili dok se nalazio u zagrljaju smrti razmiljao je. Cijela je ulica odisala smru, ali ne onom iz Markovih pria i romana. Ova je smrt bila stvarna, nadolazea. Svakim trenom sve blia. Eric Dolan, u sebi je ponavljao inspektorovo ime dok se kretao prema policijskoj postaji. Jo nikada nije pomiljao da e se tako veseliti skorom susretu s policijom. Ako taj lu ak nije bio u mojoj sobi, tko je onda bio? Nije li, ipak, vrijeme da napustim ovaj gradi? Stvari se apsurdno izvru i kompliciraju. Nastavio je hodati niz ulicu. Mark Morrison je mirno sjedio na svom krevetu dok je promatrao inspektora Dolana koji se paljivo kretao po njegovoj sobi. Poevi od laptopa pa do televizije, preko ormara i nonih ormaria, inspektor je sve prekrio prahom za uzimanje otisaka. U jednom se trenutku ispravio na noge i zatim otpuhnuo, te se po-eao po elu. Ne razumijem... jednostavno ne razumijem to mi eli rei?!" Okrenuo se prema Marku. Ja sigurno nisam odnio rukopis. Zvui glupo ak i dok to izgovaram, zar ne?" Inspektor podigne obrve. Da, zvui poprilino glupo. U to budi siguran!" Nakon toga sjeo je za stol nasuprot Morrisonu. ovjee, ova je rupa..." zastao je ... ova je soba puna samo tvojih otisaka! Volio bih kada bi u svemu ovome naao barem malo logike" rekao je zadravi pogled na Morrisonu. Mark posegne za knjigom koja je leala na postelji. Podigne je i otvori. Pogled mu je, po tko zna koji put, zastao na poznanoj poruci. Pogledaj ovo i daj mi svoje miljenje ako ga ima!" rekao je pruajui knjigu inspektoru. Dolan podigne obrve kada je proitao napisanu poruku. Naravno, ako je to bila poruka, pomislio je inspektor za sebe. Ti si stvarno negdje kupio kuu?" Nastao je muk. Pogledi su im se susreli. Ti mene i dalje ne razumije" Mark e. Netko je bio u mojoj sobi. Netko mi je odnio rukopis iz kompjutora i pri tome ostavio ovu prokletu poruku koju nimalo ne razumijem. Zar to nije dovoljno?"

70

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Dolan je utio. Dokazi za sada govore upravo suprotno. Ako je itko bio u ovoj sobi, i ako je petljao oko tvog rukopisa, onda si to mogao biti, ovjee, jedino ti. I to mi eli, pobogu, rei s tom porukom? Zar je sam nisi napisao, kao podsjetnik ili ve neto...? Odakle ja mogu razumjeti funkcioniranje tvog spisateljskog mozga?!" Mark skupi obrve, pa nezadovoljno odmahne glavom. Ne bi imalo smisla" odgovorio je. Tog trena inspektor Dolan iz svog depa izvadi notes sa zataknutom kemijskom olovkom. Hajde!..." to?" Napii mi istu poruku u ovom notesu! Nemam marker kao ti, ali isti rukopis je uvijek isti rukopis, ak i kada je obina kemijska olovka u pitanju." Mark stisne usne i dohvati kemijsku olovku zajedno s notesom. Otvorio je prvu stranicu i odmah na njoj napisao istu poruku. Kada je podigao glavu potraio je Dolanov pogled. Oblizao je usne. Inspektor gaje odmjerio sa 'to sam ti ono rekao?' pogledom. Morrisonov rukopis u notesu bio je identian rukopisu u knjizi. Sada me i dalje nastavi uvjeravati kako ti osobno s ovim stvarima nema veze! ovjee... ovaj je rukopis tvoj!" Morrison je utio. Okej, bit u direktan. Uzima li u zadnje vrijeme neto o emu ja ne bih trebao znati?" upitao ga je Dolan. Morrison je i dalje utio dok je neprekidno uspore ivao rukopise. Da! Bili su identini, ali kako se on onda nije sjeao da je tu prokletu poruku napisao u knjizi? Mark?" trgnuo gaje inspektor. Morrison podigne glavu, mamurno, kao da da se budio iz dubokog sna. uo si to sam te pitao? Na emu si ti u zadnje vrijeme? Izludi me zbog stvari koje si sam sebi priredio, a za koje mi uporno nastavlja tvrditi da ih nisi svjestan! Ili iz nekog razloga to ne eli biti? U emu je stvar? Sada me ve zabrinjava..." Morrison jo uvijek nije progovarao, a onda je blijedim oima potraio Dolanovo lice. Ja... ja se ne sjeam kako zavrava moj roman...!" Neugodna se tiina uvukla izme u njih dvojice. Ponovi to... znam da ti je roman objavljen na pola! Koliko mi je to smijeno, neu ti komentirati. Ali pokuavam se uvjeriti da ovo zadnje ipak nisam uo." Mark je utio, a onda je nastavio. Ne znam kako zavrava moj roman" procijedio je dok je medu prstima listao polovino objavljenu knjigu. Dolan mu je budno promatrao zjenice. Mislim da sam uz prah za otiske trebao donijeti posudicu za urin, kao i iglu za va enje krvi. Mark, koji se kurac s tobom doga a?" Morrison se i dalje oblizivao. Volio bih kada bi ti to meni objasnio" rekao je potpuno odsutno. Ja mislim... ja mislim da ti ludi, Mark. Koji god da se kurac doga ao u tvojoj glavi, ja se predajem, pa ti odmah kaem da te ne razumijem." Mark se pogledao u zrcalu koje je visjelo pokraj kreveta. Lice mu je bilo blijedo i izmodeno. Vjeruj mi... ne razumijem ni ja vie samog sebe!..." Tog trenutka inspektor se podigao potegnuvi koulju na bokovima. Ovratnik mu se spustio nanie, otkrivajui tamne modrice na vratu. Plavomodre mrlje na njegovoj koi privukle su Morrisonovu pozornost. Stoje to s tvojim vratom?" upitao gaje. Dolan je zastao, pa je u tiini nastavio promatrati Morrisona. Prije nego to mu je odgovorio, opet se spustio na postelju. Susreo sam se s tvojim prijateljem, Mark." Morrison skupi obrve, a tiho se pitanje otme s njegovih usana, Kojim...?"

71

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net ,,S onim na kojeg si me uputio. Susreo sam se s prokletim redneckom koji vozi cisternu USA Oila." Morrison rairi oi. Zaustavio je dah oekujui nastavak inspektorove prie. ,,I...? On ti je to napravio?" upitao gaje s ledom u glasu, prisjeajui se rijei svog napadaa na ulici... alje onog murjaka na mene? odzvanjalo je u njegovim mislima. Dolan kimne namjetajui ovratnik. Bolio ga je i na najmanji dodir po upaljenoj koi. Pitao si ga za FedEx? Pitao si ga za knjigu koju je imao sa sobom onog dana?" Nisam stigao" prekinuo ga je Dolan. U svakom sluaju, ono to ti moram rei jest da pria s tim nasilnikom nije gotova. Nitko tko se digao protiv zakona nije jo proao nekanjeno. Organizirat emo potjeru. Tu se ne boj. Ali ono to mene mui, i to moram im prije otkriti jest, kakve ti ima veze s njim?" Morrison nije odgovorio. ekam na odgovor, Mark?" Dolan e. Nikakve... ja nemam ama ba nikakve veze s njim..." Da, nema. A ja sada ekam da mi kae kako je ba on bio u tvojoj sobi?" Mark se namrti. Pa tko bi drugi?" Da, tako je. Tip eli po svaku cijenu saznati zavretak romana, pa ti gaje zato maznuo iz raunala. Ali, objasni mi ovo: kako to da u tvojoj sobi nema nikakvih drugih otisaka osim onih koji pripadaju iskljuivo tebi, Mark?!" Ne znam... vjeruj mi, ne znam!..." Da, mogao sam i pretpostaviti da e mi to odgovoriti." Uzdahnuo je. "Inae, za tvoju informaciju, ne mijeaj se s tim tipom. ovjek je oito lud, a uz to je nevjerojatno snaan. Bojim se da bi me ubio na mjestu da onih nekoliko kamiondija nije potralo prema nama" rekao je Dolan zabrinuto. Ja sam se danas susreo s njim" Morrison e nakon nekoliko sekundi muka. Kada? Gdje?" Dolan e naglo. Morrison mu prepria doga aj. Kako sam ti rekao, dri se dalje od njega. Ve emo ga uhvatiti. Ipak, moj razgovor s njim nije krenuo tijekom kojim sam prieljkivao. Nisam saznao nita o tome da istovremeno vozi i za FedEx, a jo manje da sam doao do informacije odakle mu tvoja knjiga. Ali polako, kako sam ti rekao... doi e sve na svoje." Ako ti to ita znai, tvoje me rijei ipak malo umiruju" Mark e. Drago mi je, ali zato ti mene uznemirava sa svojom tiinom" odgovori mu Dolan. ,,U svakom sluaju..." nastavio je ...ovjek barem izgleda onako kako si mi ga opisao. Velik i neugledan. Krupan, ali ne debeo, masne kose... i s vrlo neugodnim mirisom tijela." Mark zamiljeno kimne glavom. ,,I jo jedan prijateljski savjet, Mark" inspektor e. Morrison ga pogleda. Hitno neto poevi! Moda ti se tako vrati sjeanje na kraj romana." Da, to mi kae tip koji par godina sigurno nije umoio, pomislio je za sebe Morrison. Inspektor se podigao i krenuo ka vratima. Morrison je poao za njim. Zaustavili su se pred izlazom. Ovaj put izbaci iz glave da u te filati informacijama s terena. Samo gledaj ispraviti stvar s romanom... i bjei odavde! Sto drugo hoe da ti kaem. Ne znam zato, ali u neku se ruku i sam osjeam krivim za taj kupus u tvojoj glavi" rekao je, dok je preko njegovog ramena promatrao neurednu sobu. Poznati su mi tipovi poput tebe. Dolazite iz velikog grada u male sredine kako biste pronali vlastiti mir... ali, ve po dolasku, ivot vam se postepeno pretvara u kaos. Male sredine nisu za svakoga. Pogotovo ne za one koji u te male prostore donose

72

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net svoje velike probleme. A prijatelju moj, ti ima problema. A da oni nisu mali, to i vrapci na grani znaju!" Morrison je inspektora utke ispratio do samog izlaza iz motela. Zurio je u Dolana kada je ovaj sjeo u auto. Mahnuo mu je prije nego je ukljuio motor. Farovi su polako nestajali u noi kada se Morrison odluio povui u toplinu unutranjosti motela. Pogledom je okrznuo recepcionara nakon ega je ubrzao korak prema stepenicama. Vratio se u sobu. Recepcionar je tek podigao glavu kada je odozgo zauo glasno zatvaranje vrata. Te veeri nije namjeravao otii do knjinice. Bilo je kasno, mislio je, a osim toga, ba mu nije ilo u prilog da toj curi bude naporan. Ipak, svejedno, nakon kraeg razmiljanja sjeo je u svoj Ford i konano se uputio prema gradu. Za volanom je razmiljao o inspektoru, o vlastitom nestalom romanu... Misli su mu se mijeale. Pokuavao je ostati sabran kada je ulazio u grad. Oblizao se i usporio rad motora. Vozio je prema knjinici. Pretpostavio je da e Jelenu tamo zatei. Ovaj ga je dan poprilino izmodio i trebao je ugodno drutvo ne bi li barem malo zaboravio na samog sebe i na probleme koji su ga stjerali u kut. inilo se da je sudbina ba htjela da je zatekne pred vratima dok je zakljuavala ulaz u knjinicu. Pogledao ju je, zaustavio auto i potom zatrubio. Okrenula se ondje pred vratima i iz polumraka, koji je probijalo slabo svjetlo pred ulazom, uputila mu je osmijeh. Spustila se niz stepenice do njega. Otvorio joj je vrata automobila i ona je ula. Oho" rekla je. ,,Zar te nisu uili da se zbog ena obino izlazi iz auta, pa im se onda otvore vrata." Nasmijao se. Dobro dola u dvadeset i prvo stoljee. Kapitalizam i brzina ivota vie nam ne dozvoljavaju uivanje u mirisanju rua." Usnama je napravila slovo 'O'. Hm, netko drugi bi na ovakav komentar odmah napustio tvoj automobil." Morrison je dodao gas. Zato kreemo istog trena da se ti ne bi predomislila." Nasmijala se. Kuda?" upitao je. Kupovina. ini se da bi mi dobro dolo malo potroake groznice, premda nismo ni blizu Boia." Kako god ti kae" rekao je dok je Ford okrenuo prema sjevernom izlazu iz Elmorea. Upravo se tamo, na kilometar razdaljine od grada, nalazila duga zgrada trgovakog centra na osami. Zgrada se u mraku nazirala u svjetlima podno autoputa. Skrenuo je na iroki parking i mjesto potraio izme u dva parkirana automobila. Ugasio je motor i otvorio joj vrata, ovog puta s vanjske strane. Vidim da netko brzo ui" rekla je kroz osmijeh. Nije odgovorio. Dobro doao u pakao Elmore Towna" ona e tada. Nije komentirao. Ovo jest pakao. Zar ti nije poznato da ovakva mjesta ovjeku kroz lisnicu otimaju duu." Nasmijao se na njezin komentar. Zajedno su krenuli prema ulazu, gdje su pred vratima uzeli velika kolica za shoping. Prolazili su podno gusto natrpanih polica prepunih krema, ampona i kozmetike, kao i svega ostalog to veini ena privlai pozornost. Mark je hodao pored nje s rukama u depovima dok je ona gurala kolica, povremeno zastajkujui da koju novu stvaricu ubaci u koaru. Smijeno je kad ovjek pogleda na to ene troe lovu. Maete se, trackate, odlazite u beauty salone a, osobno, isto sumnjam da to inite zbog nas mukaraca..." on e. Ha, a nego zbog koga onda? Hajde, molim te, budi pametan do kraja kada si to ve zapoeo" ona e dok je nesmetano razgledala i provjeravala izloene artikle. Radite to zbog drugih ena. Jebe se vama za nas mukarce. Bitno vam je da ubijete u pojam konkurenciju na drugoj strani ulice." Okrenula se i pogledala ga.

73

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net ,,E, tu ve moda ima neto" kroz osmijeh je dodala. Pa to onda mi ene elimo od vas mukaraca?" Ne znam. Sjeme? Premda, sumnjam da bi nas samo radi toga podnosile." Bila mu je okrenuta le ima. Bez uvrede, ali mislim da si malice primitivan. Moda i ne toliko primitivan koliko iz tebe zapravo progovara muki ego, povrije eni muki ego." Nastavila je s kupovinom. Neke je artikle vraala nazad na policu, dok je ampon i jo jednu nonu kremu za lice ubacila u koaru. Mislim da znam kako emo te oraspoloiti, opaki horor dekiu" rekla je pogledavi ga. U udu je podigao obrve. Dostaje kupovanja ovih, kako bi ti rekao, sranja. Nije li?" Otvorio je usta u namjeri da progovori, a ona ga zaustavi poloivi mu svoj dugi prst na usne. ,,'Ajmo na odjel s knjigama. Moda se oraspoloi kad vidi da se tvoja knjiga i ovdje dobro prodaje" kroz smijeh e ona. Nije komentirao. Dapae, nije stigao. utke je krenuo za njom zadravi u mislima njen zarazni osmijeh. Stigli su do odjela s knjigama. Taj je odjel bio odvojen od ostalog prodajnog dijela vratima koja su se otvarala u obliku rastvorene knjige. Na vratima koja su predstavljala korice pisalo je: DOBRO DOLI NA MJESTO ZNANJA! Sumnjam da se tvoje knjige mogu svrstati u mjesto znanja, horor majstore!" rekla je kroz osmijeh. To ni ne traim." ,,Oh, to smo skromni?" Da. Znanje je za kolu i njoj sline ustanove." Uutjela je, pa nastavila ve nakon nekoliko trenutaka, Zna ega se bojim? Ovaj je svijet skroz poludio. Ne bi me iznenadilo da jednog dana uvedu horore u kolsku lektiru. To bi ve bilo apsurdno dolijevanje ulja na vatru." Ne boj se! Takvo neto nee doivjeti. Uostalom, ako pita mene, zadnji sam koji bi pristao da mu bilo to u e u kolsku lektiru..." Znai, ipak bi bio sposoban napisati takvo neto?" Pogledao ju je u udu, pri emu je odmahnuo glavom. ,,U redu. Samo pitam" ona e. Ali gdje je tu problem? Ja ne vidim razloga za takvu reakciju." Problem je u tome to dobra knjiga u kolama nikada ne pada na plodno tlo. Uiteljima i profesorima se uglavnom jebe za nju, a djeca reagiraju u stilu: to e mi dobra knjiga kada na njoj uvijek mogu dobiti jedinicu..." Kompliciran si, a tu se ne alim" rekla je dok je s jedne police poela podizati izdavake kataloge. to trai?" upitao je. Katalog tvog izdavaa. elim vidjeti na koji nain reklamiraju svog najprodavanijeg pisca?" Pomogao joj je u potrazi. 0 emu sada pie?" pitala ga je dok je kataloge isputala iz ruku. Ni o emu. Stvarno ni o emu..." rekao je pored nje nekako zamiljeno. Nakon to mi je roman objavljen na pola, ba i nemam nekakvu inspiraciju za pisanje. Prvo treba ispraviti stvar da bi se krenulo dalje." Nasmijala se bezglasno. To mi nikada nee biti jasno. Roman ti je objavljen polovino? Zna..." rekla je, okrenuvi mu se ... normalno bi bilo da se takve stvari doga aju u mojoj maloj i nesre enoj zemlji... ali ovdje kod vas...? Isuse!" Odmahnuo je glavom. Nije komentirao. Ako ti ovdje zapravo trai hrvatske pisce, odmah da ti kaem, na krivo si mjesto dola" on e odbacujui kataloge sjedne na drugu policu. Tog trena oboje su osjetili da ih netko gleda iza le a.

74

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Molim vas..." odjednom e glas iza njih. Mark se prvi okrenuo, a odmah za njim okrenula se i ona. Pred njima je stajala zgodna ena etrdesetih godina. Bila je jako naminkana, s kraom suknjom koja joj je otkrivala obla koljena i bijelom kouljom, sasvim dovoljno otkopanom da joj istakne grudi koje je isprsila, nad kojima se nalazila ploica s imenom: Lucy. Da?" Mark e. Molim vas da sve kataloge vratite na njihovo mjesto" rekla im je pomalo prijekorno. Morrison se zagledao u njene plave oi. Pogledao ju je vrlo strasno, ak bestidno, zakljuila je Jelena. Traimo neke poznate pisce u ovim katalozima" rekao je u nadi da e ga ta etrdesetogodinja crnka moda prepoznati, obzirom daje radila na ovom odjelu. Ipak, na njegovo se razoarenje to nije dogodilo. Ako vam treba ba netko specifian, onda ste se morali obratiti meni. Nakon toga bih vam pomogla." Traimo Marka Morrisona, njegov 'Napad u krvi' " Jelena e. Pogledajte u odjel trilera... ako imamo jo koji primjerak!" ona e. Oho, dakle ljudi iz Elmorea itekako itaju..." prekine ju Jelena. Pa i ne ba. Ovdje kupuju mnogi" odgovorila je kratko ena prije nego to se odmaknula od njih. Jelena se potom okrene Morrisonu. Onda, slavni pie! Cura pojma nema da je upravo razgovarala s autorom traenog romana." Ni prvi ni zadnji put da na krivim mjestima rade krivi ljudi" on e. Da, a ovo je ilo na tvoju tetu. Da te kojim sluajem prepoznala, bio bi joj se u stanju uvui u gaice. Vidjela sam ti to u pogledu." Pogledao ju je krajikom oka. 'Ajde, poni slagati nazad te kataloge! Ako se ova vrati, pa se uvue u moje gaice, bojim se da bi me kastrirala prije vremena." Nasmijala se. Nego, kako to da horor pisca dre me u trilerima?" Nije neobino da se velike kue srame horor anra. Oduvijek se ovakvi filmovi i romani marginaliziraju..." Da, da. A ja bih rekla da ti to malo previe prima k srcu. Nego, to si mi ono poeo s hrvatskim piscima? Nemoj mi, molim te, rei da si uo i za jednog od njih." Nisam" rekao je. Da. Ve sam se zabrinula." Zato ti i kaem. Ako ih trai, trai ih na krivom mjestu." Podigla je glavu. Zna, mislim da ti je slava ipak pomalo poela udarati u glavu. Sto nije ni udo, jer koliko znam, knjigu si prodao u pet milijuna primjeraka... naravno, ako ne lau novine i magazini koji ponekad napisu koji redak o tebi..." ironino je zavrila. Da, ali to ja imam s tim?" Pa, malo realnosti ne bi ti loe palo. Istina je, ako si hit pisac u Hrvatskoj, onda moe prodati do petnaest tisua primjeraka, i s time si na konju." ,,A ja poznam kod nas neke autore koji su knjigu prodali u pedeset tisua primjeraka i od takvog se poraza do dan danas nisu oporavili" rekao je ne podiui glavu. utke je stajala pored njega i kroz zube procijedila: Svatko ima svoje mane, a tebi ne bi bilo loe da ponekad potisne vlastitu bahatost." Nije to bahatost, ve realan pogled na ivot." Nije komentirala. Ja samo hou rei da je Hrvatska izrazito snana umjetnika zemlja kada su pisci u pitanju..." nastavio je ...jer po broju prodanih primjeraka, oito je da svatko od tih pisaca nalikuje Charlesu Bukowskom dok se povlae po mranim prostorima poput zadnje jebene barske muice... samo to elim rei."

75

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Aha, evo tvog kataloga!" naglo gaje prekinula. Podigao je glavu pa joj se pribliio. Ugodan miris njenog tijela uvlaio mu se u nosnice. Spretno je okretala stranice otisnute na sjajnom papiru. A onda, u jednom trenutku, na ezdeset i etvrtoj stranici, ba je njen prst na dnu stranice prekrio prikazan omot Morrisonove zadnje knjige, 'Smrt u otrici sjekire'. Da, evo je" rekao je Morrison malo nepovjerljivo. Pogotovo kada je vidio kako je knjiga jo uvijek reklamirana u onom polovinom izdanju, zgurana posve sama, na dnu police. Nisu ti dali ekskluzivan prostor" ona e. Da" odgovorio je tiho. Ali to je zato jer, kao to vidi, pored nje pie: USKORO!" Zamiljeno je podigla obrve. Kako god ti kae" rekla je promatrajui omot najavljene knjige. Nadam se da e se dobro prodavati" pomislila je glasno. ,,I ja se nadam" procijedio je sjetivi se inspektora Dolana i svih onih mrtvaca na terenu, kao i vlastite knjige na koju je stalno mislio. Istog je trena protrnuo. Pred oima je ponovo vidio onog ovjeka, fanatika koji mu u zadnje vrijeme nije dao mira. Ruka ga je jo uvijek boljela od njegovog stiska i zavrtanja. Uhvatio se za rame i potom ga lagano izmasirao. Lice mu se uozbiljilo, a oi potamnjele od zabrinutosti. Pribliio joj se i ruku joj naslonio na rame. Podigla je oi i odmjerila ga. Nije se bunila. Dapae, i njoj je bilo ugodno s njim. No bez obzira na to, smrt i opasnost neprestano su vrebale iza svakog kutka njegovog probu enog uma. Opasnost i neugoda ponovno su mu se pridruile i okovale ga na mjestu. I bile su tu, zajedno s njim. Zajedno s Jelenom, u tom bunom prostoru trgovakog centra.

KNJIGA 2.: NAPAD U KRVI 8. POGLAVLJE

Richard Amory je obrisao hladan znoj sa ela kada je Lamborghini parkirao pred kuom. Bio je to drugi od, dozvoljena mu, dva dana odmora. Kada je izaao iz kola zastao je pred otvorenim vratima auta kako bi promotrio okolinu. Puhao je vjetar koji je podizao lie s vlanog tla. Stajao je u tiini nekoliko trenutaka, a onda se sagnuo i otvorio stranja vrata automobila. Tamo je sa sjedita izvukao netom kupljenu lopatu, koja je na svojoj eljeznoj i lakiranoj drci jo uvijek imala o plastinoj niti objeenu cijenu. Zatvorio je vrata na automobilu tiho i oprezno, nastojei da izbjegne tu e poglede. A osim toga, nije bilo zgodno da ga njegova Svlvija ugleda kako s lopatom ulazi u kuu. A za to je bilo razloga. Richard Amory to je jako dobro znao. U tiini je uao u kuu i stopio se s mrakom hodnika. Drao se tamne strane zida i nije palio svjetlo. Rich?" tada je zauo njen glas odozgo. Da, ja sam" odgovorio je iz tame, u namjeri da odmah krene prema podrumu. Gdje si Svlvija?" upitao ju je, razmiljajui kamo sakriti lopatu od njenog znatieljnog pogleda. ,,U sobi sam" odgovorila je. On krene prema kuhinji, a onda prema vratima iza kojih su strme stepenice vodile u podrum. Otvorivi vrata, ugledao je svoju sjenu koja se prostrla niz stube. Krenuo je prema dnu. Stigavi u podrum, prostor je osvijetlio runom lampom, jer u podrumu jo nije bio promijenio pregorjele arulje. Uostalom, to je sada namjerio napraviti. Spustio je 76

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net lopatu na pranjavi betonski pod. Popeo se na klimavu stolicu, koju je izvukao iz tamnog prostora, te zavrnuo novu arulju. Spustio se sa stolice i zatim upalio svjetlo. Jarka svjetlost bljesnula je zrakom i osvijetlila do maloprije mrani prostor. Richard Amory je i dalje stajao nijem, dok su mu noge klecale u koljenima. Zurio je u prostor pod zidom. Pribliio se onom dijelu podruma koji mu je upao u trak svjetlosti rune lampe. Taj dio poda nije bio betoniran. Zapravo, cijela sjeverna strana podruma bila je zemljana. Zemlja se na nekim mjestima penjala po betonskom dijelu poda. Nervozno ju je cipelama odbacivao nazad. A onda se pribliio dijelu zida koji se pod pravim kutom dodirivao s tlom. Lampu je ponovno upalio jer je sjenom zaklanjao doseg stropnog svjetla. Skupio je obrve i svjetlost spustio prema crnoj zemlji. Sitne estice praine zaplesale su mu pred licem, te su ga oi poele svrbje-ti. Nekada davno, Richard Amory je bio alergian na prainu, i ta mu se alergija izraavala kroz konjunktivi-tis. No taje bolest odavno bila iza njega... sve do ovog dana, kada se peenje i svrbe u njegovim oima nanovo probudila. Tono pod zidom ugledao je neto to je nalikovalo crvima koji su svojim debelim glavama provirivali iz crne i vlane zemlje. No, jo i prije nego je otiao po lopatu, bio je uvjeren da se tu radilo samo o crvima. A sada... sada se bojao da bi to ipak moglo biti neto drugo. Nasluivao je to. Mozak u tim situacijama znao zbrojiti dva i dva. Uzeo je lopatu u ruke, dok je upaljenu lampu stisnuo me u zubima. Zemlja je bila izrazito meka. Oito je nedavno bila otkopavana, to je, bogme, bilo udno. Itekako udno! Da se itko uvukao u njegovu kuu, on bi ga sigurno uo! Ma, gluposti, pomiljao je u sebi. Nikakve glupe zakljuke ne smijem donositi prije vremena, pomislio je i nastavio s kopanjem. Mogao je i zamisliti kako bi Svlvijino lice izgledalo da gaje nala ovdje s lopatom u ruci. Uostalom, Svlvija mu je prigovorila kako ta dva dana koja je ostao u kui nije ni u jednom trenutku iskoristio za razgovor s njihovom kerkom. A djetetu je razgovor trebao. Pogotovo nakon spoznaje da je Annie saznala za probleme oko Morrisonovog romana od velikog mia koji se krio u njihovom podrumu. E, pa, ovo i jest bio lov na takore, pomislio je. Richard Amory bio je tip ovjeka koji je volio raditi umne, dok je manualne poslove izbjegavao, a kad bi mu to zatrebalo obiavao je plaati druge da ih za njega obave. Nastavio je uurbano kopati dok mu se lopata nije zaglavila. Ispravio se, ostavivi alatku za-bijenu u zemlji. Njena se drka vrsto izvila nad zemljanim tlom. Bila je duboko zabijena, poput Excalibura u kamenu. Richard se sagnuo i opet osvijetlio dio oko lopate. Grumenje je zemlje poeo odbacivati prstima, a onda je doao do neeljenog otkria. Nekoliko kostiju tog je trenutka izronilo iz zemlje. Tako sagnut Richard je izgubio ravnoteu, pa se naao stranjicom na prljavom podu. Ispravio se, te lopatu snanim zahvatom izvadio iz zemlje. Nakon nekoliko otrih poteza lopatom, dolje iz tla, pod njegovim nogama, promatrala ga je ljudska lubanja. Lice joj je bilo polovino sauvano i izgrieno. I dalje je kopao, sve dok lubanja u potpunosti nije izronila na povrinu. Richard je prestravljeno odbacio lopatu u stranu. Ona se odbila o zid, te je uz buku zavrila na tlu. U vlanoj je zemlji prepoznao lice Stevea McCova. McCoy, odnosno njegova glava vie nije imala oiju. Prazne duplje bile su usmjerene prema Amoryju, dok su u njima gmizale kine gliste, koje su jo odavno nale svoje stanite u vlanom podrumu pod kuom Richarda Amoryja. Kada je svjetlom proao preko otkopanog dijela, tono pod zidom gdje je prvotno zapoeo s kopanjem, ugledao je vrhove prstiju, odnosno, jagodice koje su do malo prije provirivale iz zemlje. Bila su to ona ispupenja koja su nalikovala crvima. Kad je preko njih proao vrhom lopate zajedno sa zemljom, otkrio je u zglobu otkinutu desnu ruku. Na zglobu se zgruana krv mijeala sa zemljom. Richard umalo krikne. Posrne, zapevi preko lopate. Pri padu na tlo rukom je udario vjedro puno stare i smrdljive vode za koje mu je Svlvija jo odavno govorila da je trebao iznijeti iz podruma. Miris vlage i nesnosnog smrada ispunio je zatvoreni prostor. Na stepenicama se pojavi Svlvija Amory.

77

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Rich? Sto radi dolje?" upita ga. On zatvori oi, a iz kapaka mu skliznu nakupljene kapi znoja. Nita... nita... sada u doi gore..." rekao je, podiui se. Bio je svjestan njenog pogleda za svojim le ima. Ipak, preutio je odgovor, i opet se naao na nogama s baterijom u ruci. Tog trenutka Sylvija se pojavila iza njegovih le a. Ti stvarno nema pametnijeg posla nego pod kuom kopati tunele" rekla je ona zurei u veliku rupu koju je iskopao pod sjevernim zidom. Richard je utio. Htio joj je odgovoriti. Uistinu je htio... ali bilo kakav odgovor s njegove strane vie ne bi imao smisla. Rupa je pod njegovim nogama bila prazna. Nije vidio lubanju, nije bilo kostiju i nije bilo niega, ama ba niega to bi se i na koji nain moglo povezati s pokojnim McCoyem. Rairio je oi i stisnuo zube od ega su mu poskoile eljusne kosti. Vrui dah rezao mu je usne, dok mu je hladni znoj prekrivao lice. Ovo nema smisla! Ovo nema smisla! Tijelo mu je drhtalo dok je promatrao Svlviju koja se stepenicama vraala na gornji kat. Pogled je nekoliko sekundi zadrao na stepenicama niz koje se razlijevalo svjetlo iz kuhinje, a onda je oi opet vratio na iskopanu rupu. Promjene nije bilo. Ona je i dalje bila prazna. Richard Amory polako je gubio razum. Te veeri, Richard je zamiljeno prao zube pred ogledalom u kupaonici. Svlvija se nalazila pored njega, dok si je nad kadom umivala lice. Oboje su utjeli da bi ona konano prekinula tiinu. Stvarno smo puno postigli s Annie, Rich! Ti si, navodno, zbog nje ostao kui, a ni jednom joj se nisi obratio." Richard je utio. Stajao je okrenut joj le ima. utio je ak i u trenutku kada je ona izlazila iz kupaonice. Izaao je na hodnik tek kada je uo njeno zatvaranje sobnih vrata. Nakon toga se uputio u dnevnu sobu gdje sjeo je na kau i upalio televizor. Prevrtao je kanale. Mozak mu je bio preumoran da bi ita s ekrana registrirao. Spustio je lice me u dlanove i masirao elo i obrve. Nakon toga, zavalio se u naslonja i u polumraku, koji je naruavalo tek svjetlo s televizijskog ekrana, pogled je podigao prema stropu. Nemir mu nije dao razmiljati. Opet je otiao do vrata koja vode u podrum. Poloio je ruku na kvaku. vrsto ju je stisnuo i spustio. Otvorio ih je i susreo se s mrakom na stepenicama. Upalio je svjetlo u kuhinji tako da svjetlost obasja prve stube. Spustio se do iskopanog mjesta. Rupa je i dalje bila prazna. Cijeli je podrum sada mirisao po vlanoj i iskopanoj zemlji. Stajao je na mjestu dok su mu marci prolazili tijelom. Dlanove je zavukao u depove na kunom haljetku. Oprezno je podigao glavu kada je na katu zauo Svlvijine korake koja se iz brane sobe zaputila u Annienu. Uz grimasu, duboko je otpuhnuo. Ne bi bilo dobro da ga Svlvija opet zatekne u podrumu, pomislio je. Okrenuo se i otiao nazad prema stepenicama. Slike strave i uasa ostavljao je izgubljenim negdje u mraku podruma. Lice mrtvog Stevea Mc-Coya u njegovom podrumu nije mogao tek tako zaboraviti. Ono ga je proganjalo. Vrativi se gore zatvorio je vrata i krenuo u branu sobu. Sutra se treba vratiti na posao, pomislio je u sebi. Bila su dvadeset dva sata nou kad su se vrata brane sobe otvorila. Djevojica Annie stajala je na pragu i promatrala svoje roditelje kako mirno spavaju, uu-kani u branom krevetu. Brada joj se tresla. Napravila je jedan korak i ula u sobu suznih oiju. Prila je oevoj strani kreveta i zastala pored njegove glave. Ruku je poloila na njegov obraz. Richard je bio duboko u snovima. Nije reagirao. Uhvatila ga je za rame i pro-drmala. Otvorio je oi i sneno je pogledao. Podigao je glavu dok je razgledavao prostor u kojem se nalazio, oito jo uvijek pod dojmom sna iz kojeg ga je mala probudila. Snenim glasom konano je progovorio: Annie? to ti je? to nije u redu?" On je ovdje..." izustila je djevojica. Tko? Tko je ovdje?" On... Mickey... eka te u mojoj sobi..."

78

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Richard skupi obrve i istog trena, kao poliven vedrom hladne vode, iskoi iz kreveta. Njegov nagli pokret probudio je Sylviju koja je podigla glavu nad jastukom. Neuredna kosa prekrila joj je oi. Bunovno je zurila u djevojicu pored kreveta. Annie?" izustila je. Richard je krenuo za malom ba kada se Svlvija ustajala iz postelje. Uli su u djeju sobu. Richard je krenuo do Anni-enog kreveta. Okrenuo se prema maloj pa ju pogledao. Soba je bila prazna. Nema nikog" izustio je. 188 On je bio tu..." ponovila je. Mickev Mouse?" ponovio je za njom. Dijete je zastalo s namrtenim izrazom lica, dok su joj suze same poele tei niz obraze. Ovog puta to nije bio samo Mickev Mouse..." Richard joj pri e pa se spusti na koljena. Gledali su se oi u oi. Tko je to bio, duo moja?" ovjek... on... vidjela sam mu samo oi..." Richard stisne oi. Pomazio ju je po licu. Annie?! Reci mi, tko je bio u sobi i stoje htio?" Djevojica je utjela, a onda je konano odgovorila: Roman... on eli znati kako roman zavrava..." Tog trena Sylvijin se krik prolomio hodnikom Richarde!!" Richard Amory se naglo podigao i trkom krenuo prema vratima. Na hodniku se susreo sa Svlvijom. Lice joj je bilo blijedo. ike kose prekrile su joj suzne i krvave oi. Sto? Stoje bilo?" upitao ju je, snano je zgrabivi za ramena. Podrum..." izustila je. Susreo se s njenim pogledom. Ponovi!" rekao je za njom. ovjek... neki ovjek stoji na podrumskim stepenicama..." rekla je drhtavo i panino. Richardove su se noge skamenile. Jedva je, sporo i oprezno krenuo prema vratima podruma. U hodu se okrenuo Sylviji, pa joj dao znak rukom. Ona ga nije razumjela. to?" upitala je. Puku..." izustio je u hodu. Lice joj se iskrivilo. Nije mogla vjerovati da njen Richard dri oruje u kui. Rich, mi nemamo puku..." rekla je. Imamo. U ormaru u naoj sobi... u ormaru iza dvostrukog zida." Drhtavim je rukama krenula prema bradi. Richarde?" Odmahnuo je glavom i dalje zahtijevajui da napravi onako kako joj je rekao. Znao je da e je spoznaja o dranju oruja u kui kad-tad zaprepastiti, no oruje im je trebalo ba za ovakve situacije. Nije prvi put da neki pisac ili nasilnik odlui terorizirati vodeeg urednika u velikoj izdavakoj kui. Uostalom, oruje je samo po sebi u dananjem svijetu davalo sigurnost, bio je uvjeren Richard. Te je veeri bio zahvalan samom sebi na takvom oprezu. Silvija plaui donese puku koja joj se tresla u rukama. Oi kao da je skretala od vrha oruja koje je stralo pod njenim obrazom. Uzevi oruje iz njenih ruku, Richard je zastane nad stepenicama koje vode u podrum. Upalio je svjetlo u kuhinji. Svlvija je stala iza njega i promatrala tamni prostor koji se otvarao pod stepenicama. Otkad ti govorim da treba promijeniti svjetlo na stepenicama?" izustila je drhtavo. Promijenjeno je" rekao je oprezno. Annie je potrala prema majci zagrlivi je u struku. Rich!? Molim te, budi oprezan!" procijedila je dok ga je promatrala kako nestaje u mraku. ovjek je sigurno jo uvijek bio dolje, pomislila je. Sigurno je dolje. Malo prije je jo stajao na vratima.

79

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Kada se spustio u podrum, Svlvija ga izgubi iz vida. Stigavi na ravnu povrinu, Amory je upalio svjetlo. Dah mu je zastao u grlu. Oi samo to mu nisu iskoile iz duplji. Tamo na mjestu gdje je iskopao rupu, svjetlo je razotkrilo mrtva tijela. Brada mu se tresla. Puka mu je plesala me u dlanovima. Napravio je korak naprijed. Ono to je vidio nisu bila samo tijela. Pred njegovim nogama leali su odvojeni komadi trupala koji su nekada pripadali Steveu McCovu i njegovoj supruzi Theresi. Njihovi ostaci bili su prekriveni zgruanom krvlju. Ruke i noge otkinute u zglobovima pravilnim i otrim udarcima leale su razbacane podno zida. Obje odrubljene glave nalazile su se blie Amo-ryju. Steveova je bila njemu okrenuta, dok se Theresi-na nalazila odmah pored Steveove, Richardu okrenuta u profilu. Iza glava nalazila su se trupla, tonije, ono stoje od njih ostalo. Amorvjeva je brada podivljala, kao da e se odvojiti od ostatka njegovog lica. Svlvija..." izustio je kroz zube. Ona ga gore nije ula. Sylvija!!" povikao je. Stoje? to se doga a...?" javila se odozgo. Ne sputaj se dolje... ni u kom sluaju!..." ponovio je i okrenuo se prema izlazu. Istog trenutka zjenice su mu se rairile, dok su mu bjeloonice nabrekle poput velikih pikula. Puku je stisnuo me u akama podignutu u visini lica. Tono pod stropnim svjetlom, na pola puta do izlaza stajao je maskirani ovjek, velik, iznimno velik i snaan u ramenima. Ispod debele i prljave kapuljae lice mu je bilo prekriveno prljavom bijelom krpom sa uskim otvorima za oi. Richard je promatrao krinku na njegovom licu koja se sa svakim udahom podizala i sputala tono nad njegovim ustima. Kroz proreze, u tami, nije mu vidio oi. Obuzela ga je panika kada je ugledao ogromnu i otru sjekiru do neznanevih nogu. Sjeivo je bilo crveno od svjee krvi. Richard pogleda iza sebe, u ostatke trupala, pa pogled ponovno vrati na hladno oruje u stranevim rukama. Tko si ti?" procijedio je kroz zube. Odgovor nije dobio. Jo su se nekoliko dugih sekundi obostrano promatrali, a onda je Richard ponovio svoje pitanje. Uzalud. Rich? S kime to dolje razgovara?!" zauo je Svlviju odgozgo. Ne silazi!" izustio je tiho, ba u trenutku kada se sjekira poela podizati s tla. Richard skupi obrve i puku nacilja u glavu maskiranog. Sjekira proleti zrakom i razbije arulju na stropu. Richardov je pucanj odzvonio u prazno. Svlvija je zadrhtala pred ulazom. Prasak puke jo se jednom ponovio. Metak se zabio u prvu stepenicu u dnu podruma. Vriskom je dozvala svog supruga, ali on joj nije odgovarao. Jedino to je ula bio je zvuk guenja, ili neega stoje nalikovalo guenju, a izviralo je odozdo iz tame podruma. Tog je trenutka u kui nestalo struje. Svlvija je krenula unazad uzevi Annienu za ruku. Na dnu stepenica zaula je korake koji su se penjali prema njoj. Zajedno s djetetom otrala je u kuhinju gdje je iz ladice zgrabila veliki kuhinjski no, najvei koji je imala. No je strio pred njenim licem. Drhtao je u ruci dok se povlaila unazad, zajedno s Annie koja je ridala preplavljena strahom i dalje se drei priljubljena o majin bok. Dok se pomicala unazad, Svlvija je gurnula mali stoli s knjigama. Knjige su se rasprostrle na tlu pod njenim nogama kad su se vrata podruma u potpunosti otvorila. Pred njima, u mraku, stajao je veliki ovjek. U tami je ula tek njegovo disanje. Tekim je koracima krenuo prema njoj. Potpuno ju je zasjenio. Jedino stoje u panici vidjela bila je sjekira koja je u trenu proletjela zrakom. Sjeivo je prvi put promailo te se zabilo u viseu policu iznad Svlvijine glave. Vrisnula je kada je napada sjekiru izvukao snanim pokretom iz lakiranog drva. Komadii razorene police popadali su joj po kosi. Kleknula je, zgrabila kerku za ruku i brzo pronala izlaz pored napadaevih nogu, koji se u toj brzini oito nije snaao. No, kada se opet okrenula prema njemu, ubojica je bio spreman za novi napad. Vrisnula je kada je krenuo prema njoj. Ovog puta tupi ju je dio sjekire zahvatio po licu. Uasan i bolan udarac bacio ju je na tlo. No joj ispadne iz ruku i zavri u procijepu izme u poda i friidera. Dijete je kleknulo pored majke koja je polako gubila svijest. Annie je plakala i panino dozivala u pomo, dok se otrica sjekire podizala nad njom. Annie vrisne iz svega

80

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net glasa, a onda se sjeivo naglo zaustavilo u zraku. Tamo je stajalo nekoliko sekundi, nakon ega se otrica polako spustila prema tlu. Annie je ridala i kroz suze promatrala majinog napadaa. inilo se da je nemilosrdni i maskirani tip za nju imao milosti... inilo se...!. Otrica sjekire je na tlu poela pomicati knjige. Sjeivo je razgrtalo ukoriena izdanja kao da neto trai, a onda je konano zastalo. Otri rub sjekire naslonio se na polovinom izdanju zadnje knjige Marka Morrisona. Annie je plakala i zgurena, dolje pored majke, promatrala je svaki ubojiin pokret. Maskirani se ubojica sagnuo i snanim rukama dohvatio Morrisonovu knjigu. Podigao je knjigu pred maskiranim licem i unato djejem plau knjigu je koncentrirano promatrao. Nakon nekoliko trenutaka roman Marka Morrisona odbacio je na besvjesno tijelo Svlvije Amo-ry. Annie nije prestajala plakati, pa ni u trenutku kada se ubojica okrenuo prema izlazu iz kue. Izaao je poput gosta s veere koji se dobro proveo na zabavi kod Amorvjevih. A ostavljao je za sobom uas, uplakano i okirano dijete, majku bez svijesti i u podrumu raetvorenog supruga i oca, Richarda Amorvja ija je glava, odvojena od ostatka tijela, sada provirivala iz prazne rupe koju je sam iskopao. Dva dana kasnije u sobi za sastanke u izdavakoj kui 'Pharell&Amorv', Ted Pharell zamiljeno je sjedio na elu stola. Dlanom je masirao lice dok je iznad prstiju promatrao Morrisonovog agenta Jamesa Fawleya i mladu urednicu Amandu Steel, koja je skrivala pogled od vlasnika izdavake kue. Ted Paherell otpuhne i glavu spusti na novine pred sobom. Naslovna je stranica izvjetavala o okrutnom ubojstvu Richarda Amorvja, glavnog urednika u kui 'Pharell&Amory'. Vi ste s piscem stalno u kontaktu?" upitao je tada Pharell Morrisonovog agenta. Ovaj je kimnuo glavom i zamiljeno mu uzvratio pogled. Zna li Morrison to se ovdje doga a?" Ja mu jo nisam rekao za ovo zadnje, ali pitanje je vremena kada e to saznati. Informacije se danas ire brzinom svjetlosti" Fawley e. Juer sam cijeli dan razgovarao s policijom. Nakon toga sam otiao u bolnicu posjetiti Sylviju, koja je uasno potresena, a ne moram vam niti objanjavati koliko je Annie uznemirena. Svlvija je policiji, a i meni dala opis Richardovog ubojice." Rekavi to, Pharell im je opisao napadaa prema rijeima Sylvije Amory. Zavrivi svoju rije, Pharell se naslonio u fotelji, no nije mu uspjela umai nagla promjena na licu urednice Amande Steel. Skupio je prste pod nosom. ini mi se da nam vi imate neto za rei, gospo ice Steel?" upitao ju je. Isprva je utjela, a onda je podigla glavu prema njemu. Je li vam palo na pamet...? Je li vam moda palo na pamet da su ova ubojstva povezana s knjigom Marka Morrisona?" izustila je skoro pa kroz apat. Pharell skupi obrve. Da budem iskren, upravo me to mui. Sve i jest krenulo nizbrdo kada ste taj roman tiskali na pola" rekao je kroz zube, nakon stoje suznim oima krenuo prema praznom mjestu za stolom gdje je nekad sjedio Richard Amory. Vi moda imate nekakav zakljuak, ili ak i rjeenje?" upitao ju je. utjela je, a onda je odgovorila: Ova ubojstva... ona su ista kao u knjizi Marka Morrisona!" Pharell koji se bio nagnuo nad stolom oekujui njen odgovor, sada se opet zamiljeno naslonio u fotelji. Ne razumijem. Budite malo jasniji... vi ste, naravno, proitali cijelu knjigu, zar ne?" Da, jesam" odgovorila je tiho, dok je na sebe privukla zainteresiranost agenta Jamesa Fawleya. Ova ubojstva... vrlo su slina kao i ona u knjizi..." Ne razumijem... vi elite rei da se netko domogao knjige, netko dovoljno lud da bi sadraj prie prenio u stvarnost?" nastavio je u udu Pharell. Urednica je pogled skrenula prema Morrisonovom agentu.

81

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Ne znam" izustila je. Samo govorim ono to sam proitala u knjizi, a sada identine, stvarne opise nalazim u novinama..." Pharell ponovno skupi prste pod nosom. Otro je pogledao u Morrisonovog agenta. Imate li vi to za rei?" Ne" kratko je odgovorio Fawley. Da, najbolje bi bilo da imate. Ponekad uistinu mislim da sam se okruio nesposobnim ljudima" rekao je i pritisnuo interfon preko kojeg je naruio sla u kavu s mlijekom. Ono to ja znam jest sljedee, a to u novinama jo nije izalo... no, mislim da e se pojaviti ve sutra. Svlvija mi je opisala napadaa. Vjerujem, kao to je to ispriala meni, istu e stvar ponoviti i policiji, naravno, ako to ve i nije. Frajer, poremeeni manijak ili kako god ga nazvali, jest uistinu velik. Radi se o krupnom ovjeku koji posjeduje nadljudsku snagu. Barem ona tako kae... ipak je iskusila snagu njegova udarca, a najbolje od svega je to to ubija sjekirom." Steelova je nervozno poela treptati. Je li jo to rekla o njemu?" upitala je. Da, ubojica je maskiran..." Kako je maskiran? Stoje imao na sebi?" Lice mu je prekriveno nekakvom prljavom bijelom krpom ili neim slinim sa izrezanim uskim otvorima za oi, a glava..." ... mu je prekrivena kapuljaom!" dovrila je urednica. Pharell se nagne u fotelji. Pogledao ju je upitno. Vi znate neto to ja ne znam?" upitao ju je. Nastala je neugodna tiina. Ubojica kojeg ste opisali..." zapoela je. Hoete rei, kojeg ste i vi opisali!?" ispravio ju je. Ubojica kojeg ste opisali izgledom i krinkom nalikuje ubojici iz Morrisonovog novog romana..." Iz 'Smrti u otrici sjekire'?" Da" procijedila je. Opet nastane muk. Dok su se njih dvoje u tiini promatrali, agent James Fawley je gutao suhi zrak. Sto vas dvoje sada insinuirate?" upitao je on. Ted Pharell se, ne odgovorivi na agentovo pitanje, vratio u naslonja. Znai ekaju nas ubojstva iz cijelog romana?" nastavio je Pharell. Ne znam, gospodine" Steelova e zbunjeno. Ova ubojstva opisana su u prvom, za sada jedinom tiskanom dijelu knjige. Pharell osta zbunjenog izraza lica. to time elite rei?" Kaem da ubojica slijedi sadraj, i dok god nema nastavka romana, moda nee biti novih ubojstava. Ako se ubojica poistovjetio s likom iz knjige, onda je oito da on slijedi radnju." Kaete da ste proitali rukopis u cijelosti? Ispriajte mi onda kako prokleta stvar zavrava?! To valjda znate, jer ste vi i Amory knjizi dali zeleno svijetlo." Roman je u svakom sluaju jako dobar..." zapoela je. To me sada najmanje zanima. Da ujem kraj." Pa, glavni lik je medij. ovjek koji posjeduje skriveno ulo kojim moe otkriti zloine. Ovog puta on je na tragu okrutnom ubojici sa sjekirom. Znate ve..." zapoela je aludirajui na izneseni opis stvarnog ubojice. Da" kratko je odgovorio Pharell. James Fawley je za to vrijeme u tiini sluao ovo dvoje. Medij u ovom sluaju pomae policajcu u razotkrivanju zloina. Zapravo, njih dvojica su se u romanu sasvim sluajno povezali, ali da vam ne duljim. Medij e tijekom prie odluiti napisati roman o doivljajima na terenu obzirom da se sluaj komplicira. Naravno, on bez obzira na to, i dalje pomae policajcu u pronalasku ubojice. No, tu se krije kvaka cijelog zapleta, jer kako se blii otkrivanju ubojiinog identiteta, medija sve ee poinju napadati glavobolje koje ga ometaju u razotkrivanju strane istine. Naime, ubojica je upravo policajac,

82

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net koji je imao svoje skrivene porive zbog kojih je ubijao. Znate ve kako to ide. Loe djetinjstvo, frustracije iz mladosti... ali mora se priznati, Morrison je sve to prilino dobro uklopio." Dobro..." prekinuo ju je Pharell ..kako pria zavrava?" Policajac, koji je osjetio da e njegov identitet biti otkriven, pokuat e ubiti medija i pri tome mu pripisati sva ubojstva. No, tu nije kraj. Policajac e se pokuati domoi knjige koju je medij pisao." ,,I je li mu to uspjelo?" Pharell e. Steelova odmahne glavom. Nije. Morrison svom zlom deku nije dao ansu. Kao to je nije dao ni ubojici u svom prvom romanu." ,,I to je to? Da ovjek ne povjeruje koja sranja ita dananja publika. Ali dobro, bez obzira na sve, pria ne djeluje loe." Vjerujte, jako je dobra" konano se oglasio Morrisonov agent. Pharell ga pogleda. Zapravo je odlina. Richard Amory i gospo ica Steel znali su dobro u to ulau" zavrio je. Da, pogotovo gledano iz vae perspektive, u kojoj i sami oekujete zaradu. Ali, k vragu, zar je svi mi ne oekujemo?!" Da, tako je" potvrdi Fawley. Ipak, ima jedna stvar koju smo previdjeli" nastavio je Ted Pharell. ,,A to je?" agent e. Ovaj ubojica... ovaj na ubojica! Njega zanima ipak neto drugo. Zar to do sada niste primijetili?" Nastala je tiina. On ubija ljude koji su na neki nain bili povezani s tiskanjem knjige? Zar to niste zakljuili? McCoy, pa sada Amory! Tko je sljedei na redu? Moda ja ili moda vi, gospo ice Steel? Tko nam moe garantirati da iduom rtvom neete biti ba vi, gospodine Fawley?! Vi ste ipak piev agent, to znai da ste najblii tvorcu. A tvorac, kako se ini, zanima tog lu aka koji se krije negdje tamo u vanjskom svijetu. Dok govorim ovo, polako se poinjem brinuti s kim imamo posla, jer da pojednostavimo stvari... objavili smo roman na pola, a ta se polovica, ve i takva nekome jako svidjela. Ipak, nedostaje drugi dio romana, to govori da smo se time opet nekome jako zamjerili, jer smo nekoga za-kinuli za njegovu omiljenu priu za laku no. Nego ovako, urednice Steel..." naglo je zastao kada ju je zazvao. Podigla je glavu prema njemu. Da?" Molim vas, izvrite pregled knjiga u skladitu. Koliko ja znam, knjige nismo slali na trite osim onih primjeraka koje smo poslali autoru. Ako netko ubija po knjizi, i ako ju je netko proitao, barem tiskani dio, a oito je da jest, onda je taj netko do knjige mogao doi samo kroz nae skladite! Prebrojte cijelu nakladu, do zadnjeg primjerka! Ni jedan vam ne smije kliznuti s popisa. Moramo stvari dovesti na istac." Agent Fawley je zadovoljno kimnuo, a onda je pogledom preao preko mlade urednice ije su se oi punile suzama. to je sada s vama?" upitao ju je Pharell. To nije... to nikada nije bila moja pogreka! Kako sam ja mogla znati da e roman biti objavljen na pola...?" Pharell se namjesti u fotelji. Nitko to nije mogao znati, gospo ice Steel! Nitko to nije mogao znati, a ponajmanje Richard Amory" rekao je Pharell spustivi glavu, ne usu ujui se opet pogledati prema praznom Richardovom mjestu za stolom. Stvari se ponekad jednostavno doga aju, htjeli mi to ili ne, bile one dobre ili loe. Sada jedino moramo gledati kako spasiti koliko se spasiti da" zavrio je. ,,U redu" nastavio je dalje Pharel.

83

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Mislim da je sada bitno da obavijestimo Morrisona o ovome to se ovdje doga a. Jo uvijek je vano da on kao autor za ovakve stvari sazna od nas, a ne od policije ili od, ne daj boe, novinara." Obavijestit u ga ja, budite bez brige!" rekao je Fawley. ,,U redu. Sto se knjige tie, jo emo malo priekati s objavom integralne verzije. injenica je da nas odugovlaenje kota na tritu no, s druge strane, objavom bi se itekako pribliili ostvarenju ubojiinog ap-surdnog pogleda na svijet. Ima li tko od vas kakvo drugo rjeenje?" Pa to da onda radimo?" upitala je Steelova drhtavog glasa. Priekajmo. Ba kako sam rekao" Pharell e nakon krae stanke. Morrisonov se agent zavalio unazad, prekriivi ruke na prsima, zamiljeno promatrajui Pharella. Svijet tog dana, u toj sobi, ba kao daje stao. Nakon zavrenog sastanka urednica Amanda Steel nesigurnog je koraka s jueranjim novinama u ruci krenula prema baru, koji se nalazio u samoj zgradi. Bar u koji su zalazili urednici i ostali zaposlenici s ostatkom je zgrade bio spojen mostom, prekrivenim kupolom, koji se izdizao nad prometnom ulicom. Uavi, urednica je odmah potraila stol do prozora. Sjela je i pogledala u barmena. Kimnuo joj je glavom znajui da eli rum-colu, koju je uvijek naruivala. Ispustila je novine na stol, rairila ih i pogledala prvu stranicu. Oi su joj se napunile suzama. Naslovna je stranica prikazivala dio tijela Richarda Amorvja koje je lealo u lokvi krvi. Glava mu se nije vidjela. Gore, u lijevom kutu naslovne stranice, u malom kvadratu, nalazila se Svlvija koja je uplakana u svom naruju drala kerkicu Annie. Amanda je protrljala oi, nakon ega su joj se niz obraze spustile prve suze. Ovo sam mogla biti ja! Ovako bih mogla zavriti ja... misli su joj sijev-nule glavom. Prstima je ravnala zguvane novine ba u trenutku kada joj se primakao konobar s naruenim piem. to se to doga a u ovoj kui, Mandy? ujem od svih nekakva naklapanja, ali nita povezano..." rekao je odloivi pie pred njom. mrcnula je podigavi pogled. Nita..." kratko je odgovorila. Nita?" ponovio je on za njom. Sjeo je na tren, prethodno pogledavi prema pultu odakle ga je odmjeravao barmen, koji oito nije odobravao njegovu ideju da vjeito razgovara s uposlenicima izdavake kue. ,,Mandy?! Nisam slijep, a jo manje glup. itam novine... vidim da se doga aju ubojstva. Osobno sam usluivao gospodina Amoryja, kao i Stevea McCoya. A sada znam da to vie neu raditi. I jedan i drugi su mrtvi! to se doga a? Samo to elim znati. Ne moram ti posebno isticati da se i sam bojim." Amanda podigne glavu, na to ju je odmjerio ozbiljnog pogleda. Oi su joj bile okruene tamnim podonjacima. Da, i sada mi reci da se nita ne doga a?" ponovio je njene rijei. Izgleda kao smrt na dopustu." Sloila se s njim kimanjem glave. Zna ve za onu knjigu..." rekla je kroz mrcanje. Da, znam! Kako ne bih znao. Svi koji su u zadnje vrijeme bili za ankom, odreda su govorili o knjizi Marka Morrisona. A da ti ne govorim koliko se neki ljudi, koji su do juer s tobom bili dobri, danas izruguju na tvoj raun. No, kao to zna, ja te branim. Jo sam od McCova saznao daje on zapravo radio na knjizi, a ne ti. To valjda nije bila tvoja pogreka..." rekao je i nastavio, Zato ne popije malo? Dobro e ti doi. Uostalom, mislim da sam pogrijeio... bilo bi bolje da ti donesem aj, ili neto slino. S takvim licem i s takvom zabrinutou u oima nikako ne bi smjela piti alkohol." Ma dobro je" odgovorila je. ,,U redu, kako hoe. Danas kua asti." U tiini je pila, dok je s obje ruke drala au pod bradom.

84

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net ,,Mandy? Reci mi..." zapoeo je. Ne elim umrijeti" odjednom gaje prekinula procijedi vi. Za stolom nastane tiina koju je prekinuo njen tihi pla. Potraio joj je ruku ne bi li je primirio. ,,Mandy. Bit e u redu" rekao je dok je pogledavao kroz prozor, prema automobilima koji su naputali parking pred zgradom. ,,Mandy, sve e biti u redu" ponovio je. Pogledala gaje suznim licem. Tom!" tiho je izustila njegovo ime ... taj netko ubija sve one koji su imali veze s tom prokletom knjigom. Ubojica... ubojica e potraiti i mene" zavrila je kroz pla, nakon ega je glavu spustila prema podu. Konobar rairi oi i nasloni se u stolici. Ne mora znaiti. Sigurno e ga uhvatiti, a osim toga, ne vjerujem u takve stvari. Mi nismo likovi iz kakvog horora. ivimo u realnosti, i policija e mu ve stati na kraj" rekao je uvjerljivo. Ona je i dalje plakala s licem uperenim prema podu, pri emu je nervozno odmahivala glavom. Stvari nisu tako jednostavne, Tom!" rekla je. Taj netko zna o nama daleko vie nego bi se itko mogao nadati" rekla je drhtavo. ,,McCoy je ubijen u svojoj kolibici na sjeveru. Ubojica se Amorvju uvukao u kuu. Odakle je manijak mogao znati sve te stvari?" zavrila je s grimasom na licu. Tom ju je pogledao zabrinuto. Uvijek je osjeao tu neku tihu povezanost s Amandom, premda ona toga nije bila svjesna. Pa, mogu pretpostaviti o emu se radi" rekao je. Hoe rei daje u to sve upetljan netko od suradnika? Netko tko vam je blizak, ili jo gore, netko tko i sam radi u ovoj kui?" Tom e zadihano. Ne znam" procijedila je lomei si prste. Obeavam da u od sada budno pratiti sve koji mi dolaze u lokal. Pretvorit u se u uho i oslukivati sve prie koje budu kruile ovim prostorom. To ti obeavam. Zna da u mene moe imati povjerenja!" Znam, hvala ti!" Opet je mrcnula i onda ga pogledala. Paljivo sluaj hoe li tko od gostiju rei neto to bi nas interesiralo. Ja neu biti nekoliko dana na poslu. Ted Pharell mi je dao koji dan slobodno, isto da se vratim u kolosijek, koliko je to mogue." Eto, vidi da nije sve tako crno. I onda neka netko kae kako vam je ef prestrog, a vjeruj mi, takvih sam se komentara nasluao." Hej, Tom!" zaulo se sa strane. Konobar okrene glavu prema barmenu. Zar ne misli da bi mogao malo i raditi, umjesto da stalno vodi dubokoumne razgovore sa svakim gostom?" rekao mu je barmen iza pulta Im kad je u bar ulo jo dvoje Amandinih kolega, uputivi joj svoje suutne poglede. Da, pomislila je tog trena. Svi su razumjeli i shvaali njen strah i njenu bol. A istovremeno su zahvaljivali Bogu da se to upravo njima nije doga alo. Tog trena trgnula se iziritirana bukom automobila pred zgradom. Nije bilo stvari koja ju nije nervirala. Danas joj je ba sve smetalo. Suze koje su joj nekontrolirano tekle, pekle su joj obraze. Obrisala ih je papirnatom maramicom i onda pogledala konobara Toma. Ovakav miran razgovor ipak joj je godio. Tom ju je uhvatio za ruku, stisnuo joj dlan i izustio: Samo da se rijeim ovih gostiju, i eto me tebi nazad za stol." ,,U redu" rekla je. Ali neu ni ja moi jo dugo ostati." Kimnuo joj je s razumijevanjem, potapavi je po ramenu. Ustao se i krenuo do stola za kojim su sjeli novi gosti. Kada je za stolom ostala sama, Amandu je nanovo obuzela drhtavica. Zurila je kroz zamagljeni prozor prema parkiralitu. Kratko je uzdahnula. Promatrala je usporeni ivot dolje me u parkiranim automobilima. Gledala je u ljude koji bi tu i tamo stizali

85

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net i parkirali, kao i one koji su odlazili u svojim automobilima. Tamo vani, s druge strane tog prozora odvijao se neki drugi ivot. Bio je usporen. Bio je dosadan. Ali bez obzira na to, Amanda taj ivot nije htjela ostaviti. Nije htjela utonuti u ponor vlastitog bezduja. Morala se trgnuti i savladati nemir koji ju je obavio. Odluila je otii kui. Podigla se od stola i stolicu podvukla pod njega. Pogledom nije potraila konobara Toma. Znala je da bi je on zadrao. Otila je prema vratima i izala iz bara. Krenula je niz dugi i topli hodnik iji su prozori gledali na parkiralite. Tonula je u vlastite misli analizirajui dosadanje postupke. Novine je i dalje stiskala na prsima koja su je zebla pod onim stranim naslovom s prednje stranice. Nastavila je hodati prema izlazu iz tvrtke. Hodala je, ali noge je nisu sluale. Svaki joj je korak bio teak i inilo se kako e joj koljena u zglobovima prsnuti. mirei je nastavila dalje. Morala je to prije napustiti ovo mjesto koje ju je guilo, budei joj nove mrane misli. Osjeala se sama, ostavljena, zaboravljena. Samo dvadesetak minuta nakon to je zavrio telefonski razgovor sa svojim agentom, Mark Morrison je sjeo je u automobil, upalio motor i otvorenim autoputom krenuo u grad do policijske postaje. Kada je stigao, parkirao je ispred policijske postaje i stepenicama krenuo u zgradu. Ve na samom ulazu zauo je Dolana kako doziva njegovo ime. Morrison se okrenuo i pogledao u stranu. Policijski inspektor Eric Dolan krenuo je prema njemu. Priavi mu, potapao ga je po ramenu, te mu ponudio da ude s njim u njegovu kancelariju. Znam sve" rekao je Morrison sjevi za stol. Dolan ga promotri skupljenih obrva. Zna sve..." Razgovarao sam sa svojim agentom. Znam da su dva urednika mrtva... zapravo, znam da su obojica ubijena." Ali ne zna sigurno jo neto..." prekinuo ga je Dolan, otvarajui ladicu ispod stola. Kada se opet ispravio za stolom, u ruci je drao veliku utu kovertu. Bacio ju je ispred Morrisona. Otvori je!" rekao mu je. Morrison to uini. Pred njim su se nale slike zadnjeg masakra iz Elmore Towna. Podigao je pogled prema inspektoru: to s ovim?" upitao je. Pogledaj nain na koji je ta obitelj ubijena!" rekao je Dolan. Morrison opet spusti pogled i pregleda slike. Da, i...?" rekao je s grimasom na licu dok mu je pogled prelazio preko krvavih fotografija koje su prikazivale udove odvojene od ljudskih trupala. Dobro promotri sliku!..." rekao je inspektor, pa mu onda dobacio fotografiju ubijenog ubojice. Morrison podigne obrve. Kamo smjera s ovim?" Vidjet e! Sada pogledaj novine na internetu" rekao je Dolan, uzimajui sa pomonog stola prijenosno raunalo. Zaslon na kompjutoru prikazivao je novo izdanje bostonskog Newsa. Fotografija na naslovnici prikazivala je tijelo urednika Richarda Amorvja. Morrison se priblii zaslonu. Pred sebe je podigao fotografije i prinio ih uz kompjutor. Dolan je u tiini oekivao odgovor. Vidi li to?" upitao gaje. Morrison odmahne glavom. Pisac koji ne vidi detalje" komentirao je inspektor. Valjda te iz tog razloga kritika ne cijeni" komentirao je vie za sebe. Pogledaj oblik nanesenih rana!. Morrison skupi obrve. Sinulo mu je. Rane na tijelima ubijenih s fotografija doista jesu sliile ranama na ubijenom Amorvju. Nakon toga pogledao je tekst ispod slike mrtvog urednika. ... urednik, Richard Amo-ry je, po rijeima svoje supruge, koja je preivjela zloin zajedno s njihovom kerkom Annie, ubijen sjekirom. .."

86

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Morrison se odmakao u stranu dok je stolica pod njim zakripala. Da me jo uvijek ne dri zdrav razum, mogao bih pomisliti da imamo posla s istim ubojicom" rekao je Dolan, oekujui Morrisonovu reakciju. No umjesto bilo kakvog odgovora, Mark Morrison je utio. Nakon toga prstom je dodirnuo ekran, a onda je potraio mia na tastaturi lap topa. Promijenio je stranicu na zaslonu kompjutora. Rairio je oi kada je ugledao, prema sjeanju Svlvije Amory napravljen, novinski foto robot ubojice. Skica je prikazivala maskiranog zloinca. Na licu je imao plahtu s prorezima za oi, dok mu je glava bila prekrivena kapuljaom. Skica je izgledala pomalo nespretno nacrtana, no bez obzira na to, Morrison je drhtao. Na ekranu se susreo ubojicom kojeg je opisao u svojoj zadnjoj knjizi. ,,U razgovoru koji sam obavio s ljudima u Bostonu doznao sam sljedee... ubojica kopira tvoj zadnji roman. Onaj koji ti je objavljen na pola. Koliko ga moe kopirati ne znam, obzirom na polovinu objavljene prie, no ja mislim da i za to postoji rjeenje" Dolan e nakon to se nad stolom susreo s Morrisonovim oima. ,,A rjeenje bi bilo?" upitao ga je Morrison zabrinuto i s blijedim licem. Rjeenje bi bilo da se ti sjeti kako zavrava tvoj prokleti roman. Odatle bi valjda mogli krenuti. Ako ne nita, znat emo kako bi stvar mogla zavriti, odnosno, kako ona zavrava kroz plan koji je skrojen u glavi tog bolesnika. Reci, moe li mi u tome pomoi?" zavrio je inspektor. Mark Morrison proguta pljuvaku, ali ne ree ni rijei. Pomakao se u stolici, odakle je opet pogledao prema kompjutoru. Oi je nakon toga vratio na Dolana, pa ih spustio nazad na fotografije na stolu. Odgovor nije imao. U tiini su im se pogledi susreli. Morrison je osjeao pulsiranje u sljepoonicama. Ono to meni sada izgleda kao znanstvena fantastika" nastavio je Dolan, ...je na koji nain spojiti Elmore Town i Boston s tobom u sredini?" Morrison je nastavio utjeti, da bi zatim pruio ruku nazad prema stolu odakle je ispod ostalih fotografija podigao onu zadnju koja je leala skoro pa odvojena od ostalih. Dolan skupi obrve. Vidi li to?" upitao gaje inspektor. Podsjea li te to na neto...? Neto to si moda ranije vidio u svojoj glavi?" Morrison odmahne glavom. Zurio je u fotografiju koja je prikazivala spaljeno tijelo, odnosno, barem dijelove ljudskog tijela. To to upravo gleda nekada se odazivalo na ime Steve McCoy. Kako mi je reeno, tip je bio tvoj urednik. No, posao nije dugo zadrao. Sve skupa, zavrio je vrlo slino kao i rtva u tvom romanu. Barem su mi tako preko telefona rekli. Ubojica ga je uredno sasjekao, nakon ega mu je ostatke spalio. Vrlo domiljato, a ja se sada bojim da u morati proitati tvoj roman u cijelosti, jer kako stvari stoje, nita ovdje vie ne vodi na dobro." Mark Morrison podigne lice prema njemu. Ne razumijem ni jednu jedinu stvar. Nije mi jasno kako se ja odjednom u sve to uklapam?" rekao je Morrison. Inspektor Dolan mu kimne. Nikome to nije jasno. Moda bi pomoglo da se odlui prestati baviti tim poslom od kojeg ivi. Kako se ini, svojom prljavom matom hrani poprilian broj bolesnika vani. Ja ipak ne vjerujem da imamo posla sa samo jednim ubojicom. Razmisli, Elmore Town i Boston. Dva grada, na tolikoj udaljenosti...? To sranje ja ne gutam" rekao je, dok je Morrison zamiljeno uutio. Ono to ti mogu rei, i ono to ti moram rei, Mark... do daljnjega ti nema izlaza iz Elmorea. Ne samo zato to ja to traim, ve zato to sam se povezao sa svojim ljudima koji zahtijevaju da te drim pod prismotrom. Na ovom sluaju u Bostonu radi inspektor Carelli. Izvrstan tip, i jo bolji policajac. Ono to on tamo sazna, znat u i ja ovdje, i obratno. Svidjelo se to tebi ili ne, ako to bude trebalo, mi emo te pritisnuti samo da saznamo istinu. Ipak si ti autor tog prokletog romana" zavrio je Dolan.

87

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Morrison spoji prste pod bradom. utio je. Nije znao kako objasniti sve to to se doga a. U svojim se mislima po tko zna koji put susretao s porukom iz knjige: Za ovu si kupio kuu... Sjeti se! I koliko god da se muio, nije se mogao sjetiti ama ba niega. U toj tiini, inspektor Dolan je svojom mesnatom rukom krenuo prema kutiji s eklerima koja se nalazila na stoliu pod prozorom. Kutiju je zatim postavio na sredini stola i ponudio Morrisona, stoje on odbio. Kako god hoe" rekao je Dolan kroz zube, uzeo komad kolaa i zagrizao u njega. uta krema razlila se iz lisnatog tijesta, te se razmazala po Dolanovim prstima. Morrison skupi obrve i napravi grimasu. Kola koji je zagrizao podsjetio ga je na rasuti mozak koji je vidio na jednoj od onih fotografija. Nije mu bilo do eklera. Ipak, s druge strane, inspektor Dolan za te stvari nije mario. S uitkom je u usta ubacio zadnji zalogaj, te je zadovoljno, ali s prijeteim pogledom nastavio promatrati Morrisona. Morrison je Fordom vozio kroz gradi prema njegovom izlazu kada mu je pogled privukla svjetlost kroz prozor knjinice. Usporio je, a zatim potraio mjesto za parking ispod drvoreda. Skupio je obrve i nastavio prstima bubnjati po volanu. Nije prolo desetak minuta, a on se ipak smjestio za stolom pored prozora, koji je gledao na prometnu ulicu. ake je skupio na njegovoj glatkoj povrini dok je promatrao Jelenine oi kojima gaje odmjeravala s druge strane stola. Ne odgovara ti kava iz automata?" upitala ga je, gledajui neispijenu kavu u plastinoj aici koja se nalazila pred njim. Odmahnuo je glavom. Ne. Dobra je, samo mi je malo kasno za kavu." Ona prstima odmakne pramen kose koji joj je pao na oi. Mogao si uzeti neto drugo. Barem to nije problem..." Odmahnuo je rukom prekinuvi je, nakon ega se opet zagledao kroz prozor. Zna, ini mi se da to samo tebi mogu rei... osjeam se prilino sjebano" izustio je. Oi je zaustavila na njegovim. itala sam neke stvari jutros na internetu. Kau... urednici tvoje knjige na eni su muki ubijeni. Ono to sam proitala zvui prestrano" rekla je. Podigao je pogled pomalo u udu: Ne mogu vjerovati, ve su se domogli tih informacija?!" Ona podigne obrve, napui usne i potvrdno kimne glavom. On se nervozno oblizao. Pogledom je preao preko njenog lica i oima opet skrenuo na ulicu. Jednostavno... jednostavno ne znam kako zavrava moj prokleti roman. Ba kao da ga nisam ja napisao. Zapravo se ni ne sjeam da sam sjedio i pisao zavretak te proklete knjige. Sve mi je to nekako nestalo... posve izblijedjelo u magli vlastitog sjeanja" rekao je kroz zube. Otpila je gutljaj kave. Oprosti to te to pitam!..." izustila je s nelagodom ...ali itala sam da si jednom imao posla sa zabranjenim sredstvima. Kau da su te jednom uhvatili drogiranog?! Ako je to istina, u to ne ulazim, moda si opet..." Ma kakvi!" prekinuo ju je naglo. Pogledala gaje u udu dok je grizla donju usnu. Ne vjeruj svemu to novine piu! Jednom su me uhvatili u pijanom stanju. Bilo je to negdje u vrijeme kada sam prodao prvih milijun primjeraka. Problem je bio u tome to sam se vozio pijan. To je saznao agent koji je radio za konkurentsku izdavaku kuu. To to su me proglasili narkomanom bio je samo trik kojim je trebalo natetiti mojoj izdavakoj kui, a i meni samom, jer sam objavljivao za njih. Zavist na tritu. Nita vie od toga ali, svejedno, jo uvijek vuem repove tog doga aja." ,,I misli da u povjerovati u to? Svi se vi, narkomani, vadite na alkohol." Ti vjeruj to hoe, a ja ti iznosim istinu o tome to se zapravo dogodilo!" Oboje su uutjeli. Promatrala gaje, te spustila pogled prema stolu kako bi skrila lagani osmijeh koji joj je nakrivio usne.

88

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net injenica da bi ti nakon svega ovoga mogli prestati objavljivati nove knjige. Ako se dokae da netko u stvarnosti kopira bilo to nalik fikciji koju ja stvaram, tada sam stvarno najebao. Teko da bih u ivotu znao raditi ita drugo osim pisanja" rekao je. Da, pogotovo sada kada se govori o moguoj ekranizaciji tvoje knjige. itala sam o tome na internetu."Pogledao ju je. Sumnjam da e ti netko zabraniti objavljivanje daljnjih radova. Ljudi ne zaboravljaju nasilje. Dapae, ono ih privlai, pa tako i vole itati o njemu. Oduvijek je bilo tako, i ne vjerujem da e se u skoroj budunosti ita mijenjati. Propast e tek onog dana ako bude odluio mijenjati anr. Samo pokuaj napisati ljubavni roman, i stavio si toku na svoju karijeru!" Govori poput kritiara" on e. O tome me nauila zemlja iz koje sam pobjegla." Da, rekla si..." Tog trena poloila mu je prst na usne, zaustavivi ga u zavravanju vlastite misli. Ne elim o tome." Oi su joj se napunile suzama. Svi mi od neega bjeimo. A nekome je su eno da bjei i od sebe i od onog to je nekada bio..." Gledao ju je ravno u oi, ba kao da je u njenim zjenicama promatrao njenu prolost koja joj se motala po glavi. Kad-tad e se poeljeti vratiti tamo..." Nemam se vie kome vratiti" opet gaje prekinula. Jedna joj je suza potekla niz obraz koju Mark njeno obrie. Obgrlio je njene ake. Bile su joj hladne. Grijao ih je me u svojim dlanovima. Pogledala ga je s izrazom zahvalnosti. Vjerujem da e se izvui iz problema u koje si upao" rekla je. Nadam se" odgovorio je nakon par trenutka tiine. Hladnoa njene koe probola mu je srce. Ubojica je odjeven ba kao glavni negativac u mojoj knjizi" tada je rekao. Pogledala gaje zabrinuto. Ono to ja mislim, to jo nigdje nisam proitao, ali to je moj zakljuak. Ubojica vani ubija na jo mor-bidniji nain od onoga koji sam u knjizi opisao, ali on je ovu dvojicu doslovno raskomadao" rekao je. Izbezumljen je pogled zadrao na njenom licu. To je tvoj zakljuak, ili... ?" upitala ga je. To je moje miljenje" odgovorio je. Promatrali su se u tiini. Mislim da e ti dobro doi malo dobrog sna. Ovim stvarima ve i mene plai. Jer, ako ti je to bila namjera, priznajem, uspio si u njoj" rekla je. Promatrali su se jo neko vrijeme dok su tiinu remetili tek zvui prolazeih automobila pred zgradom. Tih trenutaka, iza vrata knjininog kabineta zauo se iznenadni rad aparata za kavu. Nita" rekla je ona. To je samo efica. Obiava piti kavu u kasne sate. Kao to vidi, ovdje se ljudi ne boje pomanjkanja sna." Nastavili su se promatrati u tiini itaonice. U jednom trenu podigla je svoje ruke zajedno s njegovima i utisnula mu poljupce u obje ake. Usne su joj bile hladne i vlane, ali istovremeno ugodne. Pogledao ju je znatieljno. Vidio je iskru u njenim oima. Gledali su se nijemim osmijesima. Izaavi iz knjinice, Morrison je priao automobilu. Gurnuo je klju u bravu, pa se jo jednom okrenuo prema zgradi. Pogledao je prema prozoru odakle je provirivalo svjetlo. Spustio je glavu i kimnuo. Osmijeh mu je zatitrao na usnama. Neke su se stvari oito doga ale bez ikakvog plana. Pomislio je da e je ipak vidjeti na prozoru. Nije se pojavila, nije stajala pored stakla da bi ga ispratila pogledom. Jednim dijelom svoga bia ju je oekivao, a drugim sumnjao. Rukom je proao kroz kosu, uvjeravajui se da mu u ovakvoj situaciji nije bilo potrebna veza. Sjedei u autu neko vrijeme, konano ju je ugledao u stranjem retrovizoru. Bila je tamo, pored prozora, pod svjetlom, odakle mu je

89

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net mahala. Jo je jednom kimnuo glavom i pokrenuo automobil. Krenuo je prema izlazu iz grada, u namjeri da se vrati u motel. Vozio je otvorenom cestom umjerenom brzinom. Gledao je u daljini sunce koje je tonulo iza brda. Bio je to lijep prizor. Nebo je poprimalo barunastu mekou, dok se sa sjevera irila tama. Boja indiga prekrila je autoput prema VVild Heavenu. U jednom trenutku, ba kada je pored njega nenadano projurio automobil, izgubio je kontrolu nad volanom, te skrenuo u suprotnu traku. Mark je opsovao, vrsto zadravi volan me u rukama. Rairio je oi. Kombi FedExa naglo je zakoio na samoj sredini autoputa. Nakon toga, bono se okrenuo, vratio u rikverc pa nastavio u brzini voziti istom trakom nazad prema Morrisonu. Mark odmahne glavom, otvori prozor, pa proviri licem. Nekoliko je puta opsovao, ali njegove su rijei nestajale u vjetru. Kombi je poveavao brzinu, sustiui ga. Morrison skrene u stranu, u zadnjem trenu izbjegavi sudar. Ijedan i drugi automobil za svojim su gumama na cesti ostavili tragove koenja. Morrisonov je Ford sletio s ceste, pri emu je on udario glavom o vjetrobran, od ega mu se pred oima zacrnilo. Istog trena drhtavo je potraio kvaku na vratima. Krajikom oka ugledao je ovjeka koji je izaao iz kombija odakle se velikim koracima uputio prema njemu. Otvorio je vrata i izaao van, umalo izgubivi ravnoteu. Nije se ni okrenuo, a ovjek je ve bio pred njegovim licem. Mark osjeti snaan stisak kojim ga je zgrabio za ovratnik. Vrlo brzo naao se na haubi svojeg automobila. Dok je leao, panino je zurio u oi napadaa, koji ovog puta oito nije imao namjeru stati. Morrison je dobio snaan udarac u slabine koji mu je istjerao zrak istovremeno kroz nos i kroz usta. Jauk mu se oteo prema nebu, ba u trenu kada gaje za kosu dohvatila snana ruka i glavu mu dva puta udarila o haubu. Kapi guste i smrdljive pljuvake okupale su Markovo lice kada ga je ovjek upitao: Kojeg si kurca napravio po pitanju knjige?" Mark zamiri od boli. Nije mogao gledati. Nije odgovorio, samo je duboko uzdahnuo, nakon ega ga je ovaj ispustio iz aka. Morrison se naao na tlu, skliznu-vi s haube do automobilske gume. Pokuao se uspraviti i sjesti, dok se tijelom nakrivljeno naslanjao o automobil. Osjeao je bol koja mu se protezala cijelim tijelom. Podigao je glavu i susreo se s licem koje se odozgo sputalo prema njemu. Sada ve poznato lice napadaa razaznao je u sumaglici. Ne ujem odgovor. Koliko ve ima da si obeao kako e poduzeti korake po pitanju romana?!" rekao je Fedexov dostavlja. Hou... hou" nesuvislo je ponavljao Morrison. Stvari ipak ne mogu tei tako brzo" rekao je odozdo. ovjek je nanovo popravio kapicu na glavi, pa se spustio u Morrisonovu visinu. Nisam li ti jo onda rekao da e trebati moju pomo?! E, pa dolo je vrijeme za nju ..." I prije nego je Morrison ita mogao odgovoriti, ovjek gaje u jednom potezu podigao s tla i opet poloio na haubu. Postoje stvari koje znamo samo ti i ja, Mark! Osobno, vie nemam namjeru okoliati s tobom. Proviri u svoje srce. Slijedi svoje srce i nai e odgovor za ovo to se doga a. I ja i ti jako dobro znamo tko je dozvao ubojicu..." rekavi ovo, oi je zaustavio na Markovim. Morrison ga je gledao poput izgubljenog psa. Ti zna tko je ubojica, Mark... ti to jako dobro zna, samo to si to ne eli priznati! U i u svoje zlo srce! Tamo te eka tvoj odgovor." Me u njima je zavladala tiina dok je Mark polako gubio svijest. ,,E pa, samo od jednog udarca ve gubi razum? Nikad nisam mogao pomisliti daje pisac horo-ra zapravo sazdan od govana" zavrio je ovjek pustivi Morrisona da se isprui na haubi. Nakon toga se okrenuo te poao prema kombiju, govorei putem: Tvoje srce, Mark... tvoje zlo i znatieljno umjetniko srce! Tamo e nai odgovor!" Za ovu si kupio kuu... " kroz zube e Morrison i dalje leei na haubi, odakle je zauo tek smijeh svog napadaa koji je upravo ulazio u kombi.

90

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Vratit u se, Mark. Vraat u ti se stalno. To imaj na umu!" rekao je ovjek u trenutku kada je pokrenuo kombi. Kada je kombi otiao, Mark se bolno ispravio. Noge je spustio na vlani asfalt, te se nesigurno domogao otvorenih vrata na automobilu. Sjeo je iza volana i drhtavim prstima potraio klju. Spustio je glavu prema koljenima. Slabost mu je ispunila organizam. Ruke i noge su mu se tresle. Proivljavao je pakao. Osjeao je kako mu glava gori. Tijelo ga je boljelo, dok se snaga teko i sporo vraala u njega. Prolo je jo nekoliko minuta prije nego je pokrenuo automobil. Vrativi se u motel, Morrison se polako stepenicama popeo do svoje sobe. Lijevom rukom pokrivao je slabine. Bio je svjestan kako gaje recepcionar okrznuo pogledom, pravei se kako ga se ne tiu ni pieva posla, niti zbog ega tako bolno hoda. Morrison je zastao pred vratima sobe, izvukao je klju, zavukao ga u kljuanicu i uao u mrak. Upalivi svjetlo sjeo je za radni stol pored prozora. Sjedio je u tiini i zurio u tamno nebo nad motelom. Podigao je monitor na lap topu, te ga ukljuio. Dugo je zurio u dokumente kompjutora me u kojima vie nije bilo njegovog rukopisa. Zima mu je kliznula niz le a, kada mu je zazvonio mobitel. Aparat je prislonio uz uho. S druge strane linije nalazio se njegov agent. Fawley mu nije imao nita novo za rei osim onih par stvari sa zadnjeg sastanka u izdavakoj kui. Morrison ga je u tiini sluao, iako su mu misli bile usmjerene na druge stvari. Dok je u daljini uo glas svog agenta, jo uvijek se pokuavao sjetiti to li je eventualno mogao napraviti sa svojim rukopisom. Naravno, ako je on to napravio?! Uostalom, ne bi mu bilo po prvi put da je stotine napisanih redova, u vlastitom nezadovoljstvu olako obrisao jednom jedinom tipkom na kompjutoru. Ipak, ovaj roman nije izbrisao! To nikako! To je barem bilo logino. Misli su divljale njegovom glavom. Svejedno, u sobi nije bilo nikakvih dokaza o neovlatenom ulazu nepoznate osobe. Otisci nisu postojali. Vrata i prozor nisu bili obijeni. Osim toga ni recepcionar, koji je zapravo uvijek budan, apsolutno nita nije vidio. Trljao je obrve dok se na silu pokuavao ukljuiti u telefonski razgovor. Nemoj mi rei da jo ne zna gdje ti je originalni rukopis!" upitao gaje agent. Ne znam" nakon kraeg vremena odgovori Morrison. U liniji nasta muk. James" nastavio je Mark. Ne alim se, ali uistinu bi mi pomoglo kada bih znao kako zavrava moj roman?" Agent James Fawley nije odgovorio. Umjesto njegovog glasa, Morrison je u slualici zauo uzdah. Ti mene stvarno zajebava, Mark?" Morrison ne odgovori. Fawley nastavi dalje: Ima jo jedna stvar Mark... jedna stvar koja e te ubosti jednako kao stoje probola i mene." Da ujem. Reci!" Jedna knjiga nedostaje, Mark! U 'Pharell u&Amo-ryju' su pobrojali sve knjige i k tome dodali autorske primjerke koje su tebi poslali, kao i onu jednu koju su meni proslijedili. Ipak, jedna knjiga nedostaje!" U slualici nastane tiina. uvi najnoviju neugodnu vijest, Morrisona nanovo zabole slabine. Ve sam ti rekao, James... ve sam ti rekao. Imam sumnjivca! Ako dignemo policiju na noge, uhvatit emo ga prije nego mi uistinu nanese zlo." Onaj voza USA Oila?" Fawley e. Da, upravo on." Ne znam Mark. Sumnjam da bi policija ove sluajeve mogla povezati. Kako jedan ovjek istovremeno moe biti na dva mjesta? Molim te, posluaj se to govori! Jedan ovjek istovremeno na dva posve razliita mjesta?" ,,A to ako ti kaem da sam pred nekih etrdesetak minuta imao svoj zadnji vrlo neugodni susret s njim?"

91

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Rekao bih ti da se pomiri sa injenicom da kao pisac ima udne, ali ponekad stvarno udne itatelje. Kad ti iza e knjiga, taj e te udak pustiti na miru. Uostalom, znam da boravi u Elmoreu iskljuivo zbog inspektora koji te pozvao. Angairaj njega!" ,,U tome i jest stvar. ini mi se da neke stvari posve izmiu kontroli. udak je i Dolanu zaprijetio." Fawley uzdahne u slualicu. ,,U redu" zapoeo je. Ja u se pobrinuti da se ve poduzme neto, ali mora biti svjestan da ovdje kod mene postoje pravi problemi. Ubojstva se nastavljaju. Jedna knjiga nedostaje. Ako mene pita... rei u ti daje umijean netko iz brane, jer ne znam tko je drugi mogao imati pristup skladitu. Netko je knjigu ukrao i proitao. Hou rei, proitao je onoliko koliko je objavljeno, no i to je sasvim dovoljno da bi nam se svima najeila koa i okrenuo eludac." Mark proguta pljuvaku. ,,U redu..." procijedio je ...ali neto se mora poduzeti na obje strane. Meni se ini da gubim razum. Ne znam... stvarno ne znam to se sa mnom doga a... ?!" Budi strpljiv, Mark!" Ve jesam i previe," Obojica su uutjela. James!" bio je ustrajan Mark. Ne zajebavam se, no stvarno bi mi pomoglo kada bi znao kako zavrava moja nova knjiga. Sjeanje mi je jednostavno presuilo!" Ti si jebeno lud, Mark! Jebeno lud! Tvoja knjiga zavrava kao i prethodna. Ubio si negativca. Nisi mu dao ansu. Nema naznake za nastavkom prie. To je jo dobro obzirom na nau situaciju, ali ono to me brine jest da i u ovakvoj knjizi ima dovoljno ubojstava da bi ih suludi um kopirao. I toga me je strah, Mark. Toga me je strah..." Dani odmora Amandi Steel proli su vrlo brzo. Dva dobivena dana na kraju je ipak pretvorila u lijepih pet. Ali, ipak, povratak na posao znaio je novu nonu moru. Tog jutra sjedila je za svojim stolom i zurila u alicu kave na ijoj se povrini susretala sa svojim blijedim licem. U tiini sobe ulo se tek zujanje neonskog svjetla, kao i klikanje kemijske olovke u njenoj ruci. Podizala je glavu i gledala u prazno. Na radnom stolu nalazio se knjini blok kompletne 'Smrti u otrici sjekire'. Ostatak romana koji je prona en u ormaru pokojnog McCova konano je spojen s ostatkom teksta u cjelinu. Naravno, kako je do cijelog ovog problema dolo, Mandy je najmanje znala. Ono to ju je tih trenutaka progonilo, i ono ega je bila svjesna bila je injenica kako je knjini blok trebala pregledati, obzirom da ga je Pharell konano odluio dati u tiskaru. Knjiga e biti otisnuta, ali kada e biti plasirana na trite, naknadno e biti odre eno. Svejedno, Mandy je gutala suhi zrak strahujui od posla koji ju je ekao. Jer bila je to knjiga zbog koje su McCoy i Amory izgubili ivote. A ta ju je spoznaja bacala u ponor depresije. Nije bila jedina koja je voljela ivot. Voljeli su ga i Amory i McCoy, no sudbina se s njima na kraju ipak poigrala. Drhtavo je podigla ruku s kemijskom olovkom i okrenula prvu stranicu knjige. Po tko zna koji put nanovo je zapoela s itanjem Morrisonovog romana. Reenice je teko gutala, a misli kao da su joj namjerno odbijale prihvatiti Morrisonovu priu. Knjiga je izala nakon tono mjesec i pol dana, koji su protekli potpuno mirno. Ekscesi koji su na bilo koji nain mogli biti povezani s knjigom, nisu se doga ali. Bio je utorak kada je Amanda Steel ujutro ula u tiskaru 'Pharella&Amoryja'. Prostor je bio osvijetljen blijedim neonskim svjetlom sa stropa. Koraala je sporo i oprezno prema rotacijskom stroju koji je tog jutra mirovao. Prola je pored trake s koje su pred nekih dvadesetak minuta bili skinuti posljednji primjerci 'Smrti u otrici sjekire'. Zala je u mrani prostor odre en za skladitenje otisnutih izdanja. Na samom ulazu doekao ju je zatitar, unajmljen od strane Teda Pharella. Tip je imao tridesetak godina i svojim je irokim ramenima zaklanjao pogled u prostoriju iza vrata. Snanim ju je dlanom zaustavio pred ulazom. Ne moete unutra, ao mi je" rekao je dok je osjeala toplinu njegove ruke na svojim prsima.

92

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Ja sam urednica Amanda Steel" ona e, izvadivi propusnicu. ovjek ju je mrko pogledao da bi se nakon toga pomakao, propustivi je unutra. Ted Pharell je ovog puta znao jako dobro to radi. Kompletnu nakladu knjige u skladitu uvali su uvjebani zatitari, kako ni jedan primjerak ne bi nestao iz ove hladne i tamne prostorije, kojom su sada muklo odjekivali Amandini koraci. Proteklih mjesec dana nakladnike je urede pohodila policija zbog prijavljenog nestanka jedne knjige, to se izravno povezivalo s ubojstvima. Naravno, cijeli sluaj nije bio dokazan, kao to ni me u uposlenicima nije bio prona en sumnjivac. Amanda je prila paketima s knjigama, kada joj je pogled privuklo dvadesetak knjiga koje su bile odvojene po strani. Zastala je pred njima, dok su je naslagani paketi okruivali poput omanjeg brda. Okrenula se prema zvuku motora viliara za svojim le ima. ovjek je u vozilu krenuo prema njoj. Ovih dvadesetak knjiga trebalo bi se to prije zapakirati i poslati na adresu autora" rekla je hladno, ne pogledavi ovjeka za volanom. Iako ju je i dalje lomio strah zbog posljednjih doga aja, jo uvijek je mogla uivati u privilegiranom poloaju vane urednice u odnosu na obine radnike u skladitu. ovjek je za volanom kimnuo i tiho odgovorio: ,,U redu. Sada u dati obavijest da se primjerci spakiraju. Molio bih vas samo da nam dostavite tonu adresu." Naravno" odgovorila je i krenula je prema izlazu. Ovog puta ni jednu od tih otisnutih knjiga nije uzela u ruke. Novi roman Marka Morrisona sada je bio tiskan u cijelosti. I to joj je jedino bilo vano. Sve drugo odavno je izgubilo svoj smisao. Jedino do ega joj je stalo bio je povratak u ured na katu, znajui da je sluaj Marka Morrisona konano privela svom kraju. Sporo se penjala preko stepenica. Emotivno se osjeala posve praznom. Radost koju je nekad osjeala prilikom izlaska svake nove knjige, ovog je puta izostala. Osjeala se rezignirano. I sada, kada je sluaj konano bio gotov, barem to se objave knjige ticalo, trebalo joj je sna. Kada je dola u ured sjela za stol, no udan osjeaj nije ju jo uvijek naputao. Nastavila je blijedo zuriti u nepostojeu toku na hladnom bijelom zidu pred sobom. Dolje u skladitu novo izdanje 'Smrti u otrici sjekire' izgledalo je uistinu sjajno: vrst uvez lijepo je prianjao u ruci skladitara koji je podigao prvu knjigu sa palete. Pogledao ju je u njenoj crvenoj boji koja se presijavala na njegovom dlanu. Cijeli je tamni prostor skladita mirisao na svjeu tiskarsku boju. Prije nego je odloio knjigu nazad na njeno mjesto, ovjek se zagledao u sjekiru na naslovnici. etiri stotine trinaest nanovo tiskanih stranica zasigurno je moralo opravdati tako dobru naslovnicu, pomislio je on sebi. Nakon toga s rukama o bokovima okrenuo se prema ostalim knjigama. Istovremeno, tog jutra kada je izala knjiga, u Elmore Townu, Mark Morrison posve je izgubljeno sjedio u svojoj sobi. Zurio je u neurednu postelju po kojoj su razbacane leale njegove knjige koje je netom primio. Brada mu se tresla dok je me u dlanovima vrtio onu knjigu sa zaudnom porukom. Polako je podizao glavu prema krevetu gdje se nanovo susretao s ostalim primjercima. To je jutro za Mraka Morrisona znailo jo jedno bu enje u osobnom paklu iz kojeg nije bilo izlaza. Noge su mu trnule, gubio je snagu u koljenima. Jo u trenutku kada je razbacao knjige po postelji, zatrebao je oslonac. Jednostavno je utonuo u stolicu iza sebe. Trudio se ostati sabran. Pokuavao je povezati misli koje su mu se u glavi raspale poput rasprene puzzle ploe. Zurio je u onih nekoliko otvorenih knjiga po postelji... i sve su one sa svojih prvih stranica vritale isto, sve su odailjale jednu te istu poruku. U svakoj se od njih nalazio isti rahitini rukopis, identian onom u prvoj knjizi, jednakog sadraja kao u njoj: ZA OVU SI KUPIO KUU... sjeti se/ Morrison se povlaio u stolici gutajui suhi zrak. Zjenice su mu se irile, puls mu je udarao u sljepoonicama, a ila kucavica na vratu poskakivala. Za ovu si kupio kuu?? u sebi je bez ikakvog smisla ponavljao. Sto to znai? pitao se. Odgovor nije znao. Barem ne smisleni. Tek je apsurd mogao opravdati ovakvu situaciju. Srce mu se spustilo u pete.

93

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Nastavak rada na knjizi ne bi Amandu Steel toliko izmuio da se nije pojavilo puno novih popratnih elemenata. Knjievni agenti su se silno interesirali za novu stvar Marka Morrisona koja se jo nije pojavila na tritu. Svi ti upiti, kao i ubojstva koja su se dogodila, natjerali su urednicu Steel da od Teda Pharella pokua izvui jo jedan tjedan odmora. Premda je bila uvjerena da nee biti takve sree da joj se udovolji, inilo se kako je srea tog dana s njom ponovno prohodala istom stranom ulice. Dobila je onoliko koliko je i traila. Sedam dana odmora. Ni vie ni manje. Prolo je ve izvjesno vrijeme kako se nita znaajno nije doga alo. 'Smrt u otrici sjekire' i dalje se nalazila u tami skladita i ekala zeleno svjetlo. I kako se inilo, taj je dan bio sve blii, jer novih ubojstava, kao ni prijetnji, nije bilo. Bila je srijeda ujutro kada je Steelova parkirala Bu-ick pred svojom kuom, lijepom zgradom na dva kata. Obzirom daje Mandy bila jedino dijete u obitelji Stee-lovih, jasno je da su roditelji kuu ostavili njoj. Ipak, njen otac nije prestao aliti to je dobio ker Mandy, a ne sina, Michaela, kako mu je u mati dao ime. Po njemu, loza bi se na taj nain nastavila. No, injenice je trebalo prihvatiti takvima kakve jesu. Uostalom, Amanda je u svoju malu obitelj dovela novog lana, svog deka koji je vrlo brzo poeo ivjeti s njima. Koliko su to njeni roditelji odobravali bila je zasebna stvar. Nakon nekog vremena, zatvorili su oi i prestali se za nju brinuti, ako se to moglo tako rei. Povukli su se iz grada i otili u provinciju, gdje su se ipak nadali kako e ih Amanda jednog dana razveseliti telefonskim pozivom ili ih ve na neki nain obradovati vijeu da e uskoro dobiti unue. No, ba kako je njen otac predosjeao, to se nije dogodilo. A kako je vrijeme prolazilo, Amanda je postajala sve svjesnija zato je tomu bilo tako. Jednog jutra, kad se autom vratila iz centra grada sa osnovnim potreptinama za kuu, jer su metereolozi najavljivali snjenu oluju, i preporuali da se obitelji opskrbe na vrijeme, znala je kako e ve na kunom pragu zauti kako gore u sobi na katu, njen dragi tvrdo spava, glasno hrui. Ako je on ita poteno znao raditi, onda je to bilo spavanje - spoitavao mu je njen otac. Danas, nakon jedne godine i sedam mjeseci zajednikog ivota, Amanda Steel bila je svjesna rijei svog oca. Bili Travis, njen deko, nije imao dobrodolicu u obitelji, ali bio je on njezin izbor, pa joj se roditelji nisu do kraja htjeli suprotstavljati. Lake je kad ne vidi neke stvari" govorio je uvijek njen otac. U kui je vladao pravi muk. Tiina je tog jutra ipak bila prevelika. Zastala je u hodniku odakle je pogledala prema dnevnom boravku koji je tonuo u polumraku. Ula je unutra i prila televiziji. Potraila je tv upravlja. Nalazio se na istom mjestu gdje ga je jo sino ostavila. Mandy je ponekad znala biti cjepidlaka. Tako je uvijek po dolasku kui znala to je Bili radio za vrijeme njene odsutnosti. Pazila je na sitnice, i znala je tono gdje se to nalazilo kako u privatnom tako i u poslovnom prostoru. Bili je po cijele dane obiavao gledati televiziju. Dodue, bio je on student kojem, naalost, studij informatike nije iao. Bez obzira na informatiku, dovoljno je vremena provodio pred kompjutorom igrajui igre i partije pokera na internetu. Znao da ga Amanda financira, no nije se oko toga previe bunio. Dok mu god ona bez prigovora spravlja gotov ruak na stol, nema razloga za paniku. Amanda je opet zastala u hodniku, odakle je otila u kuhinju. U hladnjak je odloila mlijeko i tri jogurta obogaena bjelanevinama, kakve je Bili volio. Mandy je ve neko vrijeme shvaala da ovakav nain ivota ne moe dugo trajati. To su znali njeni roditelji, a osjeali su to i njeni prijatelji. Negdje u sebi znala je da su je i na poslu saalijevali zbog mukog krpelja kojeg je uvela u svoj ivot. Prije ili kasnije veza je morala otii k vragu! Dapae, u nekoliko je navrata ve bila na rubu ponora, ali Billova bi je slatkorjeivost svaki put uspjeno uvjerila kako je ba ona bila njegova jedina princeza. I nakon toga stvari bi jednostavno jo jednom krenule iz poetka.

94

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Zatvorivi hladnjak, pomaknula je kosu s lica i krenula prema stepenicama na gornji kat. Pogledala je na runi sat. Deset i dvadeset i tri. Pa nije mogue da jo uvijek spava? Laganim se koracima popela na drugi kat. Ula je u sobu. U njoj je vladao polumrak. Upalila je blijedo svijetlo. Pogledom je prela preko nereda na stolu. Nekoliko rastvorenih asopisa lealo je na staklenoj povrini, i ispod staklenog stola. Otpuhnula je nezadovoljno, sagnula se i poela kupiti stvari. Zna, mogao si barem oistiti svinjac za sobom" rekla je naglas. Pogledala je u vrata koja su iz sobe vodila u drugu. Upravo tamo spavao je njen jedini Bili koji je tog jutra, ba kao i mnogo puta ranije, preutio njen zajedljiv komentar. A zato i ne bi?! Bio je dovoljno pametan da uti i ide linijom manjeg otpora i tako kod Amande dobije oprost za sve svoje mane. Ona je kupila stvari, povremeno pogledavajui prema zatvorenim vratima. Kada joj je dozlogrdila tiina, ispravila se i krenula prema njima. Otvorila ih je a trak svjetla rasi-jee unutarnji mrak. Zastala je na vratima i promatrala Billa Travisa koji je nepomino leao u postelji pod debelim pokrivaem. Da, pomislila je. Zar je moglo biti drukije? Bitno da je on u toplo-me. Pomaknula se s ulaza odakle se vratila do stola s kojeg je podigla zadnji asopis u namjeri da ga baci na suprotnu fotelju. Odmahnula je glavom upravo u trenutku kada je neto ispalo iz magazina, odbivi se u padu o njenu nogu. Na podu je ugledala CD. Vjerojatno jo jedan od onih magazina koji svoje itatelje daruju takvim glupostima, pomislila je. Sagnula se. No ipak, stvar je ovdje bila kudikamo drukija. Na tepihu je pred njenim nogama leao tek dio kompakt diska. Skupila je obrve i podigla ga izme u prstiju. Bijes je zaiskrio u njenim oima. Njena grupa, njena najomiljenija grupa, 'Bon Jovi' i njihov najbolji album 'Slipperv When Wet' bio je potrgan na dva dijela. CD je bio otro i pravilno prepolovljen. Po britkim rubovima zakljuila je kako kompakt disk nije mogao biti prstima prelomljen. Neto ga je drugo moralo slomiti. Neto snano i otro. Pogled joj je skrenuo u stranu, prema fotelji gdje je odbacila onaj magazin, da bi ondje medu njegovim stranicama ugledala ostatak CD-a. Suze su joj ispunile oi. Zar je to Billov odgovor na njenu dobrotu?! Nije mogla vjerovati da bi se u njemu probudilo toliko zlo. Naravno, nije mogla porei da Bili nije bio fan Bon Jovija. Tim vie, jer je Jon Bon Jovi jednom na MTV-u izjavio kako je zapravo biseksualac. Svojedobno je Bili njegovu izjavu komentirao u svom stilu, rekavi kako ne vjeruje u takvo to, jer Jon Bon Jovi je, po njegovom miljenju, obina pederina koja sigurno nema veze s curama. No, ako je ipak, biseksualac, vidi vraga, oito ima veze s curama. Gadljivo! Gadljivo ve samo pri pomisli na takvog frajera" komentirao je Bili Travis. No patnja za Amandu Steel tu nije bila gotova. U vitrini sa strane iznad dvosjeda ugledala je kutiju koja je pripadala istom kompakt disku, koja je tako er je bila potrgana. Amandina se brada tresla. Krenula je prema vitrini, otvorila je i zgrabila omot albuma. Nije mogla vjerovati. Bilo je vrijeme da probudi Billa. Zar je ovo bilo mogue? Zar je ovo uope bilo mogue? Uletjela je u sobu i upalila svjetlo. Bili nije reagirao. Zastala je pored branog kreveta, oslonivi se na noni ormari sa strane. Dvije knjige koje su na njemu ostale oito jo od sino naslonjene, privukle su joj pogled. Prva od njih bila je 'Ljubav u doba kolere'. Njena najdraa knjiga s naslovom zbog kojeg je postala urednicom, jer htjela je i sama jednog dana otkriti novog Marqueza. Ali kako se inilo i taj san se rasplinuo... jednako kao i album Bon Jovija. 'Ljubav u doba kolere' je bila prepolovljena. Podigavi knjigu s ormaria, shvatila je kako je u ruci drala tek jedan njen dio. Ostatak knjige ostao je leati na drvenoj povrini pod njenim dlanom. Zaustavila je vrisak na usnama. Knjiga je bila rasjeena po hrptu. Usne su joj se suile, srce joj je bubnjalo, a ispod tjemena joj je kuhalo. Ispod ostatka knjige otkrila je 'Smrt u otrici sjekire' Marka Morrisona. Ali, ne ovo novo izdanje. Bila je to ona knjiga koju su prvotno objavili na pola. Oi su joj panino zasjale. Bijes se probudio u njenom tijelu. U trenu se osjetila snanom, poput kakvog lu aka koji se nije mogao zaustaviti u napadu izofrenije.

95

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Okrenula se prema postelji u namjeri da udarcem nogom probudi svog Billa. To je i napravila. Snano gaje zahvatila po le ima. Udarac je bio toliko jak da ju je stopalo zaboljelo, no njen se Bili nije ni pomakao, a nije pokazao niti najmanju namjeru da se ustane iz toplog kreveta. Istog trena okrenula se prema ormaru i njegovoj, najdonjoj od tri ladice, odakle je odluila uzeti tap za suenje robe. Snano je zgrabila ruke i povukla ladicu. U unutranjosti ladice ugledala je ljudsko tijelo. Preciznije, zurila je u pola ljudskog tijela. Pred njom su leale gole i krvave muke noge, odsjeene u visini kukova. Kriknula je. Vrisak joj se nekontrolirano prolomio izme u usana. Pogled joj se zamaglio. eludac joj se okretao. Skvrila se u mjestu, a onda joj je pogled instinktivno krenuo prema postelji. Trebalo joj je nekoliko sekundi, dugih poput vjenosti, da smogne hrabrosti da razotkrije Billa Travisa. Jednim potezom zbacila je pokriva s kreveta, a onda je u plahtama ugledala sav u krvi gornji dio Billova tijela. Na le ima i prsima nije bilo mjesta koje nije bilo poprskano krvlju. Tek su mu gola ramena bila ista. inilo se kako je njegovo tijelo bilo kao skalpelom odvojeno, bez obzira koliko to suludo zvualo, a i jo bizarnije izgledalo. Podraaj povraanja ponovio se u Mandvnom tijelu. Vie se nije mogla zaustaviti. eluani sadraj navali prema njenim zubima i doslovno prsne po istoj posteljini. Gubila je sigurnost u nogama. U glavi joj se mutilo. Posrnula je i licem se zabila u vlastitu bljuvotinu. A onda, upravo u trenutku kada se htjela uspraviti na krhke noge, zaula je teke korake koji su preko stepenica u unutranjosti kue krenuli prema katu na kojem se nalazila. Pogledom prepunim panike i straha skrenula je prema velikom prozoru na istonoj strani sobe. Duga ukastobijela zavjesa zaklanjala je pogled prema van. Drhtavom ju je rukom odmaknula i posegnula za kvakom. Otvorivi veliki prozor, iskoraila je na malu terasu. Ostala je skupljena s vanjske strane ispod zida. Mali dio prozorskog stakla koji zavjesa nije pokrila dozvoljavao joj je pogled u unutranjost sobe. Premda vie nije mogla uti korake na stepenicama, jasno ih je osjeala u udaranju svog srca. Oi su joj se maglile, i u njihovim krajevima nakupljale su se suze koje su nekontrolirano kliznule po obrazima. Studeni vjetar osine je po le ima a onda ugleda sjenu koja se pojavila u njenoj sobi. Skupila je obrve i dlanom prekrila usta. Oi su joj skoro iskoile iz duplji. I sama je proivljavala sudbinu skrojenu u zadnjem romanu Marka Morrisona. Skupljena s vanjske strane prozora, u sobi je uspjela razaznati osobu o kojoj je itala u Mo-rrisonovoj knjizi. ovjek je bio velik. Svojim je tijelom posve zaklanjao ulaz u prostoriju. U ruci je imao sjekiru kojoj je vrh krenuo prema krvavoj polovici Billa Travisa. Tupim dijelom sjekire poeo je lagano udarati po njegovom nepokretnom tijelu. Suze na Aman-dinom licu nekontrolirano su tekle. ila kucavica na vratu gotovo da joj je eksplodirala dok se napinjala pod znojnom i mokrom koom. U uima joj je bubnjalo, koljena su joj klecala. Imala je osjeaj da e u tom poloaju ostati do kraja ivota. Noge vie nije osjeala. Na ovakav su nain zavrili McCoy i Amory. Zar e i ona skonati poput njih? U sobi je vidjela ovjeka iz profila, a ve u iduem trenutku on se okrenuo prema prozoru. Stisnula je oi, zaustavila vrisak i pomaknula se u stranu koliko je god to mogla. Bila je uvjerena da je ubojica nije vidio, no bez obzira na to ona je vidjela njega. Identian je! pomislila je. Identian je ubojici iz knjige. Pod kapuljaom lice sakriveno plahtom, s prorezima za oi, na njemu otrcana karirana koulja, prljava jakna i prljave hlae, a u rukama velika sjekira. Dok je stajala u kutu terase, pogledom je skrenula prema dolje, u dubinu ponora pod kuom. Nikada nije obraala pozornost na to da je zgrada bila tako visoka. Nikada nije pomislila da e razmiljati o skoku s terase, a taj bi joj potez danas mogao biti jedini izlaz iz ove situacije. Gledala je u dubinu gdje se prostirao vrt. Obzirom da je protekla dva dana neprekidno padala kia zemlja bi mogla biti vlana, pomislila je. To bi moglo ublaiti njen pad. To bi je moglo spasiti, pa da na kraju polomi koju koicu manje. No, nije imala hrabrosti tek tako ispruiti ruku, domoi se ipke na ogradi, podii se i prebaciti se preko nje. Njena je kua bila na osami. Sve do dananjeg dana zahvaljivala je vlastitim roditeljima to su je odvojili od gradske buke. Sve do dananjeg dana uivala je ovdje, udaljena od gradske vreve... sve do dananjeg dana kada je u jadu poela

96

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net proklinjati vlastite roditelje. U jednom trenutku pogledom je skrenula nazad prema prozoru. Oi su joj isko-laile. Upravo iza zavjese ugledala je maskirano lice. Ubojica se nalazio pred prozorom i kroz proreze na plahti gledao je van. Sklupanu pod zidom u dnu terase, nije ju mogao vidjeti. Jedino ako pomakne zavjesu i odlui izai van. Ve u iduoj sekundi to se i dogodilo. Kvaka se na prozoru pomaknula, i prozor se poeo otvarati. Bio je ovo kraj. Bio je ovo kraj! Misli su joj eksplodirale. Stisnula je oi. Vrhove je prstiju zagrizla zubima dok je osjeala rub velikih balkonskih vrata koji joj se pod pritiskom ubojiine ake urezuje u nogu. Ramena su joj se tresla, a glava raspadala. Tijelo joj je gorjelo. Srce joj je udaralo u prsima, a onda je sve odjednom stalo. Vrata koja su se zabila u njenu nogu, tu su i ostala. Potiska s druge strane vie nije bilo. Lagano je otvarala oi i susrela se sa zavjesom koju je vjetar izvlaio na terasu. Ostala je jo nekoliko sekundi u tom poloaju prije nego se odluila podii. Nakon toga oprezno je pogledala u unutranjost sobe. Tamo vie nikoga nije bilo. Na postelji je i dalje lealo krvavo prepolovljeno tijelo Billa Travisa. Provirila je kroz prozor. ula je teke korake. Sluala je korake ubojice koji se sputao po stepenicama. Zaustavila je dah. Obrazi su joj se mrtvaki ohladili. Kada je nogom zakoraila u sobu zaula je u prizemlju zatvaranje ulaznih vrata. Otiao jel zakljuila je. Otiao je. Jedino pametno to je tada mogla napraviti bilo je pobjei iz kue. Pobjei glavom bez obzira, pobjei i cijeli sluaj prijaviti policiji. Pobjei i spasiti vlastiti ivot. To je i napravila. Opreznim se koracima domogla izlaza na hodnik gdje je zastala pred tamnim stepenicama. Odluila je da nee ukljuiti rasvjetu. Trebala je djelovati u mraku. Bilo kakvo kretanje privuklo bi ubojicu nazad u kuu. Niz stepenice se spustila oprezno. Stigla je u hodnik koji je vodio do izlaza. Ulazna su vrata ostala pritvorena. Prila im je mijim koracima i kvaku povukla prema sebi. Zaslijepila ju je dnevna svjetlost. Dah joj je zastao u grlu. Priekala je koji trenutak i onda polako izala van. Stajala je na pragu. Duboko je udahnula, skoro pa ne vjerujui da se izvukla iz pogibelji. Nesigurno je ispruila nogu, te i dalje oprezna napustila dom. Ba kada je napravila drugi korak, podigavi jo jednom glavu prema kui, posve naglo, snana i ilama prekrivena aka koja je provirila iz mraka kue zgrabila ju je za kosu. Ubojica ju je uvukao nazad u kuu i silovito odbacio od sebe, pri emu je elom udarila u prvu stepenicu na stubitu. Rasjekla je glavu i prokrvarila. Zamuenog pogleda uspjela je vidjeti ubojicu koji je sa sjekirom krenuo prema njoj. Sjeivom je zamahnuo ravno u njenu nogu. Zaurlala je ugledavi svoju nogu kako lei odvojena od njenog tijela. Udarci sjekire okomili su se na nju bez prestanka. Sa svakim novim udarcem, njeni krici postajali su sve tii, sve do trenutaka kada joj cijelo tijelo nije postalo nepokretno. Policija je tijelo Amande Steel otkrila nakon sedam dana, upravo po isteku njenog odmora. Pronali su je raskomadanu na postelji zajedno s njenim dekom Billom Travisom. Mark Morrison sjedio je na svojoj postelji okruen upravo primljenim novim primjercima svog romana. Zamiljeno se naslonio uza zid dok je listao jednu knjigu. Zar nisam mogao napisati bolji kraj? pitao se dok je itao zadnje redove. Ubojicu su uhvatili na nekoj pustopoljini, gdje su mu ispalili rafale u tijelo. Manijak je pao u bunar nakon ega se zaulo muklo pljof!" itajui zadnju stranicu Morrison skupi obrve. Odmahivao je glavom. Kako sam ovo mogao zaboraviti? Listajui stranice vratio se poglavlje unatrag. Pogled mu privuku redovi u kojima opisuju policajca koji je pomagao glavnom liku u romanu. itao je i listao, ba kao da se nije radilo o njegovoj knjizi. Oblizivao je usne. Policajac koji je navodno hvatao ubojicu na kraju se romana okrenuo protiv glavnog lika u namjeri da preotme roman koji je ovaj napisao. Tajna je time razotkrivena! Ubojica je zapravo bio policajac. Kako sam ovo mogao zaboraviti? nastavio se pitati Morrison. Knjigu je zatim odbacio na ostale knjige na postelji. Glavu je spustio me u koljena. Roman je konano izaao iz tiskare, ali nije se znalo kada e se pojaviti na tritu zbog ubojstava koje je netko oito kopirao iz njega. Dlanovima je prekrio lice, a onda je misao jednostavno prostrujala njegovim umom.

97

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Policajac koji pokuava oteti roman glavnom liku jer je on sam zapravo taj ubojica. I na kraju... na kraju e pokuati objaviti roman pod svojim imenom, a medija uutkati jednom za uvijek. Mark se ispravio nad posteljom. Ne, govorio je samom sebi. To je nemogue. To je prelagano i posve apsurdno. Misli su mu same poele sugerirati rjeenje problema. Eric Dolan! Pokuava li se on domoi Morrisonovog rukopisa? Ne! To ne! Nikako, ne. To je glupo. Dolan... ubojica?! Ali neto se dovraga ipak doga alo. Opet je pogledao knjige na postelji. Nije li sadraj me u tim koricama krio svoju tajnu? Spustio je lice i odmahnuo glavom. Nemogue! Priao je prozoru. Zagledao se u plavi obzor kojim su putovali bijeli oblaci. Trnci neugode kliznuli su mu niz le a. Odluio je otii do inspektora. Cijela je situacija poprimala suludi okvir kojoj je trebalo konano stati na kraj. Tijelo mu je trnulo. Okrenuo se prema postelji i nanovo pregledao knjigu. Dolan, Dolan... moda on ipak neto zna...! Morrison je sjedio u Dolanovoj kancelariji dok ga je inspektor promatrao sa suprotne strane stola. Izme u njih, na stolu, leala je cjelovita Morrisonova knjiga. Inspektor ju je nanovo uzeo u ruke. gurno je ispruila nogu, te i dalje oprezna napustila dom. Ba kada je napravila drugi korak, podigavi jo jednom glavu prema kui, posve naglo, snana i ilama prekrivena aka koja je provirila iz mraka kue zgrabila ju je za kosu. Ubojica ju je uvukao nazad u kuu i silovito odbacio od sebe, pri emu je elom udarila u prvu stepenicu na stubitu. Rasjekla je glavu i prokrvarila. Zamuenog pogleda uspjela je vidjeti ubojicu koji je sa sjekirom krenuo prema njoj. Sjeivom je zamahnuo ravno u njenu nogu. Zaurlala je ugledavi svoju nogu kako lei odvojena od njenog tijela. Udarci sjekire okomili su se na nju bez prestanka. Sa svakim novim udarcem, njeni krici postajali su sve tii, sve do trenutaka kada joj cijelo tijelo nije postalo nepokretno. Policija je tijelo Amande Steel otkrila nakon sedam dana, upravo po isteku njenog odmora. Pronali su je raskomadanu na postelji zajedno s njenim dekom Billom Travisom. Mark Morrison sjedio je na svojoj postelji okruen upravo primljenim novim primjercima svog romana. Zamiljeno se naslonio uza zid dok je listao jednu knjigu. Zar nisam mogao napisati bolji kraj? pitao se dok je itao zadnje redove. Ubojicu su uhvatili na nekoj pustopoljini, gdje su mu ispalili rafale u tijelo. Manijak je pao u bunar nakon ega se zaulo muklo pljof!" itajui zadnju stranicu Morrison skupi obrve. Odmahivao je glavom. Kako sam ovo mogao zaboraviti? Listajui stranice vratio se poglavlje unatrag. Pogled mu privuku redovi u kojima opisuju policajca koji je pomagao glavnom liku u romanu. itao je i listao, ba kao da se nije radilo o njegovoj knjizi. Oblizivao je usne. Policajac koji je navodno hvatao ubojicu na kraju se romana okrenuo protiv glavnog lika u namjeri da preotme roman koji je ovaj napisao. Tajna je time razotkrivena! Ubojica je zapravo bio policajac. Kako sam ovo mogao zaboraviti? nastavio se pitati Morrison. Knjigu je zatim odbacio na ostale knjige na postelji. Glavu je spustio me u koljena. Roman je konano izaao iz tiskare, ali nije se znalo kada e se pojaviti na tritu zbog ubojstava koje je netko oito kopirao iz njega. Dlanovima je prekrio lice, a onda je misao jednostavno prostrujala njegovim umom. Policajac koji pokuava oteti roman glavnom liku jer je on sam zapravo taj ubojica. I na kraju... na kraju e pokuati objaviti roman pod svojim imenom, a medija uutkati jednom za uvijek. Mark se ispravio nad posteljom. Ne, govorio je samom sebi. To je nemogue. To je prelagano i posve apsurdno. Misli su mu same poele sugerirati rjeenje problema. Eric Dolan! Pokuava li se on domoi Morrisonovog rukopisa? Ne! To ne! Nikako, ne. To je glupo. Dolan.. .ubojica?! Ali neto se dovraga ipak doga alo. Opet je pogledao knjige na postelji. Nije li sadraj me u tim koricama krio svoju tajnu? Spustio je lice i odmahnuo glavom. Nemogue! Priao je prozoru. Zagledao se u plavi obzor kojim su putovali bijeli oblaci. Trnci neugode kliznuli su mu niz le a. Odluio je otii do inspektora. Cijela je

98

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net situacija poprimala suludi okvir kojoj je trebalo konano stati na kraj. Tijelo mu je trnulo. Okrenuo se prema postelji i nanovo pregledao knjigu. Dolan, Dolan... moda on ipak neto zna...! Morrison je sjedio u Dolanovoj kancelariji dok ga je inspektor promatrao sa suprotne strane stola. Izme u njih, na stolu, leala je cjelovita Morrisonova knjiga. Inspektor ju je nanovo uzeo u ruke. Ako ba hoe moj odgovor... roman ti je izaao. Vie ne znam to bi te trebalo zadravati ovdje? Idi dalje! Koliko ja znam takvima kao to si ti, lova vrlo brzo pone curiti na raun." Morrison zamiljeno kimne. Jo ga nee izbaciti na trite" rekao je. Dolan kimne. Da. Gramzivost izdavaa je prevelika. Nije li? Oni su knjigu tiskali i samo ekaju moment da se stvari smire kako bi s proizvodom izali van." Mark potvrdno kimne, a inspektor Dolan nastavi: Valjda e biti te sree da se stvari rijee tijekom ove godine, obzirom daje ipak otisnuta godina izdanja. Budu li dugo ekali knjiga bi ti mogla ii u zastaru... koliko se ja u to razumijem." ,,U pravu si" Morrison e. No ima jo neto..." nastavio je. Dolan gaje zainteresirano sluao. One ostale knjige... one iz prvog izdanja koje nisu imale kraj... na svima se sada nalazi isti onaj prokleti natpis!" Za ovu si kupio kuu?" Dolan e zainteresirano. Morrison stisne usne i potvrdno kimne glavom. Mark... Mark, to je tvoj rukopis! Svatko bi te sa strane proglasio ludim ali ja, eto, znam da ti to ve jesi." Morrison ga u tiini pogleda. Nije mu odgovorio. Pogled je nezainteresirano skrenuo od inspektorova lica. Sto mi zapravo eli rei?" upitao je Dolan, dok je rukom opipao jo uvijek bolna mjesta na vratu. Morrison mu je pratio pokrete. Zar si se nanovo susreo s naim ovjekom?" upitao je. Ne, ali namjeravam" odgovori Dolan. Ja... ja sam uvjeren da je one poruke u knjigama ostavio ubojica!" nastavio je Morrison. ,,A ja sam uvjeren da tebi treba dobar odmor. Hajde, napisao si i objavio novu knjigu. Kako su te ono nazivali u novinama: kau da si autor fast food romana. Prema tvojim djelima snimiti e se filmovi, i to je glavni cilj tvojih knjiga. Tada e se one gledati, a manje itati. Ne mislim time nita loe, samo ponavljam ranije proitano. Uzmi si slobodnog vremena, Mark! to si udaljeniji od sluaja, meni e biti lake. Previe si uao u odre ene stvari, za to sebe sada smatram krivim. Jedino, ovu u si novu knjigu zadrati. Proitat u je. Moda nai em na neto to je uistinu vrijedno usporedbe s ubojstvima tvojih urednika." Nastala je tiina. Morrison na kratko spusti pogled da bi nakon toga nastavio razgovor. Eric... biti u izravan!" rekao je u jednom trenutku. Dolan zainteresirano podigne obrve: Da ujem!" Morrison obliza usne i odlui pitanjem ciljati ravno u glavu. Zanimalo ga je kako e inspektor reagirati. Osim toga, zbog te je stvari stigao u Dolanovu kancelariju. Eric, budi mi iskren, otkad zapravo pokuava ukrasti moj rukopis?" Nastala je neugodna tiina. Mark je utio oekujui bilo kakav odgovor koji ipak nije stizao. Dolan se u jednom trenu bezglasno nasmijao. Kad bih znao da me to pita ozbiljno, ve bih se stvarno upitao stoje s tobom?" Ozbiljan sam" prekine ga Morrison.

99

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Pogledi su im se susreli nad stolom. Tog trena, naglo poput kugle ispaljene iz topa, Dolan se podigao i akom snano zgrabio Morrisona za ovratnik. Stol s papirima me u njima se prevrnuo. Vrlo brzo Morrison se u nemogunosti obrane naao stisnut uza zid. Inspektor ga ja znalaki onesposobio, dok mu je dlanom zgrabio grkljan. Sluaj me sada, jebeno piskaralo. Ako ti je stalo da ita napravim po ovom pitanju, tada me se kloni i dozvoli da uhvatim tipa koji je oito tebi na tragu. I da ti budem iskren, ja vie ne znam to se krije u toj tvojoj prokletoj glavi. Zadnje to sam mogao pomisliti je da e me okriviti za kradu romana. Ali ovako emo, im rijeim sluaj, ili mu se primaknem kraju, zamolit u te da napusti grad. Nadam se da me razumije?!" Gubei dah pod snanim pritiskom, Morrison je teko je izustio kroz zube: Razumijem te". Onda dobro" odgovorio je Dolan ispustivi ga. Morao sam pokuati" rekao je Morrison ispravljajui si koulju dok se u mislima prisjeao kraja vlastitog romana.. Ovo je neto najgluplje to si mogao napraviti" rekao je Dolan namjetajui si kravatu. Morrison je sjeo nazad na svoje mjesto. Mutno je i zamagljeno vidio Dolana. U mislim se jo uvijek guio u njegovom stisku. Isuse, Mark. Uini neto za sebe!" reao je Dolan. Taj roman... taj prokleti roman! Ja ga se uope ne sjeam... i dalje se ne sjeam njegovog kraja. Barem gaja nisam onakvog napisao..." Morrison e vidno izgubljeno. Inspektor Dolan nastavio ga je promatrati pogledom kojim nije skrivao izraz u enja. Negdje u sebi dolazio je do saznanja kako je pisac pred njim poeo ludjeti. U svakom sluaju, tih se trenutaka nije osjeao dobro u njegovom drutvu. Idi nazad u svoju motelsku sobu, Mark! Uini neto za sebe! Vrati se u svoju sobu!" zavrio je Dolan. Morrison ga odsutno pogleda i tek nijemo kimne glavom. Kada je Fordom stigao pred motel ugledao je sjenu pred prozorom kod ulaznih vrata, koja su se tog trena otvarala. Svjetlost iz unutranjosti motela rasvijetlila je mrak na pragu. Istog trena upalio se natpis SLOBODNO. Mark iza e iz auta i pri e ulazu drei se za bolnu ruku. Samo stoje spustio nogu na zadnju stepenicu pred vratima, naao se licem u lice s djevojkom iz knjinice. Oi su joj se rairile. Nisam ti se nadala" izustila je. Podigao je obrve nita ne odgovorivi. Tada je pogledom proarao po unutranjosti motela. Tamo se susreo s recepcionarom koji ih je oboje odmjeravao na vratima. Donijela sam pizzu" rekla je pomalo izgubljeno. On je utke odmjeri. Odluila sam da u ipak otii kroz koji dan, a obzirom da me ti nisi pozvao na veeru, ja sam to ovako zamislila." Pizza za dvoje" rekao je on s grimasom boli na licu. Primijetila je njegovu ruku i krenula dlanom prema njoj. Polako" on e. Udario si se negdje?" Neto slino." Pa kad sam ve ovdje, ne bi bilo loe da me iskoristi da ti to previjem" rekla je. Nemam otvorenu ranu. Samo je udarac u pitanju" izustio je. Nema veze" odgovorila je pomaknuvi se s ulaza kako bi on mogao proi kroz vrata. Stajala je u njegovoj sobi i razgledala prostor. Vidi se da ivi sam" komentirala je. Po emu?" zauo se njegov glas iz kupaonice. Nered, nered" progovorila je izme u usana. Reci glasnije, ne ujem te!" Treba ti netko da ti odrava red u sobi" rekla je glasno. Vjeruj, takve mi stvari ne trebaju" odgovorio je kada se konano pojavio na vratima kupaonice.

100

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Proao je pored nje u bijeloj majici kratkih rukava. Ona se zagledala u njegovu desnu ruku. Lakat mu je poprimao plaviastu boju. Trebao bi staviti malo leda na to. Ima li leda? Gdje ga dri?" Pogledaj u zamrzivau. Ima kocke u reetki za led." Otila je do hladnjaka i pronala traeno. Ne vjerujem u ono to si rekao" nastavila je razgovor kada se vratila do njega. ,,U to?" upitao je pravei se da ne razumije temu. To da ti nitko ne treba." On je zautio dok ju je promatrao kako mu ledom prelazi preko bolnog mjesta. Nakon toga modricu mu je namazala antibiotskom kremom. Svi nekoga trebaju" rekla je vie za sebe. Otpuhnuo je. Tako sam nekada razmiljao! inilo se da sam jednostavno udio za tim da u stanu u koji bi se vraao zateknem nekoga tko bi me tamo ekao. Ali ekanje se protegnulo. ovjek se valjda navikne na svoju samou. Danas se vie ne alim. Dapae, dobro mi je." Podigla je glavu i pogledala ga. U oima joj se nazirala nevjerica. To je istina. Ponekad se jednostavno navikne biti sam. I to u tolikoj mjeri da te ve i samo razmiljanje o drugoj osobi poinje umarati" nastavio je. Zubima je ugrizla donju usnu i pogled vratila na njegovu ruku. U redu, ali opet... ba ti nekako ne vjerujem" rekla je zavravajui s mazanjem ruke. Privukla je stolicu i sjela pored njega. Ne vjerujem ti, jer lagala bih da kaem kako nisam primijetila tvoje poglede jo od prvog dana u knjinici. I nemoj mi rei da si tamo poeo dolaziti radi knjiga. A da ti budem iskrena, svojim izgledom ne odaje dosadnog knjikog moljca, a to je vie nego dobro." U udu je skupio obrve. Ne kaem da pisci moraju biti knjiki moljci" nastavila je. A osim toga, koliko vidim, tvoja soba nije pretrpana dosadnim knjigama. Zapravo, osim ove tvoje, ti u njoj nema ni jednu drugu." ,,I to li time eli rei?" upitao je. Da nisi dosadan tip koji pie knjige, ve ti pisanje slui da bi izrazio samog sebe. No opet, time ne eli nikoga impresionirati. Ako mene pita, ja to nazivam jednostavnou." utio je dok je promatrao njene oi. Upali televiziju! U miru emo pojesti pizzu" rekao je. Izbjegava odgovor" izustila je dok je pogledom skrenula ustranu. ,,A ako ba eli da ti budem iskrena, spominjanjem televizije upravo si unitio razgovor koji je mogao zainiti romantiku." Otpuhnuo je, oblizao se i odgovorio: Ne vjerujem u romantiku. Nisam taj tip." ..." rastvorila je usne."U redu" odgovorila je i krenula prema televiziji. Ukljuila ju je i otila do kupaonice. Nadam se da ima neto poteno za popiti" rekla je odonud. Naravno, ako nema nita protiv pive?" Zadnja stvar zbog koje bih se bunila" rekla je, prije nego je zatvorila vrata kupaonice. Morrison je ostao sjediti zurei u televizijski ekran kojem je ton bio maksimalno utian. No, on mu nije privukao pozornost. Bio je duboko u svojim mislima, sve do onog trenutka kada je na televizijskom ekranu ugledao lice urednice Amande Steel. Njene oi probole su ga dok je sjedio na postelji. Podigao se naglo i pojaao ton. Ne previe, jer nije htio privui Jeleninu pozornost. Stisnuo je oi i gledao u ekran koji je pokazivao obiteljsku kuu u kojoj je prona eno tijelo. Kamera je zumirala krvavi pod, krvave plahte kao i krv po zidovima nad stepenicama. Primakao se ekranu to je blie mogao i pozorno sluao enski glas koji je izvjetavao: Oba tijela prona ena su na postelji. Masakr koji smo zatekli je nevi en. Tijela su raskomadana. Kako uredniino, tako i tijelo mladog mukarca za kojeg saznajemo da je bio

101

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net momak urednice Steel. Tijela u najmanju ruku izgledaju kao da je preko njih proao kakav stroj. Neka naga anja govore da i ova ubojstva moemo povezati s ubojstvima Stevea McCoya i Richarda Amoryja. Naravno, kao i njih dvojica, Amanda Steel je bila uposlenica u istoj izdavakoj kui. Kakvu lije povezanost s ovim ubojstvima imao njen deko, jo uvijek ne znamo. Za sada indicije govore kako se on ubojici sasvim sluajno naao na putu, no ono to za sada sa sigurnou moemo tvrditi jest da nakon dugo vremena u naem gradu ponovno imamo posla sa serijskim ubojicom..." Tog trena kada je zauo otvaranje vrata iza sebe, Mark je ugasio televiziju. Nisi mi rekao kako si se zapravo ozlijedio" rekla Je Uoila je naglu promjenu na njegovom licu. to je? Izgleda kao da si vidio duha?" upitala ga Nita" odgovorio je. Jednostavno, samo sam umoran" rekao je dok je u svojim mislima ponovo vrtio slike s televizije. Onda sam sigurno pogrijeila to sam dola" rekla je kad je zastala pred njim. To nisi, sigurno"odgovorio je. Hvala ti za ruku... a kad si me ve pitala, nezgodno sam pao i udario se o rub kreveta." Usne su joj se nakrivile u osmijeh: Ma nemoj, misli da u povjerovati u to? Znam barem desetoro djece koja bi uvjerljivije lagala od tebe." Ponovno se na koljenima spustila do njegovog lica. Rekla si da odlazi?" on e, naoko nezainteresirano, premda mu nije bilo svejedno. Jednostavno, htio je skrenuti s teme. Otpuhnula je. Da. Mislim otii" rekla je i poea-la se po obrazu nakon ega je rukom prola kroz kosu. Ovaj me posao iscrpljuje" rekla mu je ozbiljno. Posao u knjinici?" upitao je s u enjem. Nije mu odgovorila. Promatrala gaje nijemo i tiinom odgovorila na njegovo pitanje. Jednostavno ne mogu pobjei od vlastitih misli. Uvijek mogu itati knjigu, ali kada se to pretvori u sva-kodnevicu, i kada ti svaka subota izgleda kao ponedjeljak, te kada shvati da vie nema razlike izme u dana u tjednu, tada mora potraiti izlaz. Ovo je mali grad, a ja sam ve pobjegla iz male sredine koje me je unitavala. ini se da ovjek, koliko se god trudio, na kraju ne moe pobjei od samog sebe. Nije li tako?" Male sredine doista unitavaju" sloio se s njom. ovjek je ondje osu en na samou i vlastita razmiljanja" nadopunila gaje. Promatrali su se nekoliko sekundi u tiini. Mislim da u i ja vrlo skoro napustiti grad. Neke stvari jednostavno vie ne idu onako kako sam ih zamislio... pa ako hoe... mogli bi zajedno?" izustio je. Otplovili su u zalaz sunca i ivjeli sretno do kraja ivota" ona e kroz osmijeh. Nije komentirao. Ne znam. Ne znam, Mark. Stvari se ponekad kompliciraju" zavrila je. On vie nije dvojio. Vie nije ekao. Primakao joj se, poloio svoje dlanove k njenom licu i utisnuo joj poljubac u meke usne. Zatim se odmaknuo od nje, pri emu se susreo s njenim oima koje su ga u iekivanju promatrale. To je bio signal. Shvatio gaje i nesmetano nastavio dalje. Uzeo ju je u naruaj i nastavio ljubiti. Jezikom joj je kruio u ustima i masirao njen jezik dok se pizza na stolu polako hladila. Te je noi ona prenoila kod Morrisona. Prvi, a moda i zadnji put jer je sljedee jutro, naalost, prebrzo stiglo.

102

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net

9. POGLAVLJE

Sivo jutarnje svjetlo probudilo je Morrisona. Polako je otvorio oi i zagledao se u magliasti strop. Ispravio se u postelji i pogledao u prazno mjesto na krevetu kraj sebe. Dio kreveta na kojem je ona prole noi spavala jo je bio ulegnut, a plahte tople. Stisnuo je oi dok mu je pogled prelazio po sobi. Nije ju vidio. Bose je noge izvukao iz postelje. Ustao je i krenuo prema dnevnoj sobi, a onda je otkrio nevi eni nered u njoj. Stol je bio prevrnut. Dvije stolice tako er su se nalazile na podu, dok je jedna od njih bila slomljena. Zjenice su mu se rairile u tom zaudnom otkriu. Pitanje se samo ugnijezdilo u njegovim oima. Dlanom je prekrio elo kao da provjerava nema li moda vruicu. Nipoto! Bio je hladan kao led. Kretao se po sobi. Polica koja se nalazila ispred hodnika sada je leala na podu. Radio prijemnik i nekoliko kompakt diskova rasprostrti su se pred njegovim bosim nogama. Jelena?" u jednom ju je trenutku pozove, ali mu ona ne odgovori. Pone skidati pamunu majicu kratkih rukava koja mu se zalijepila za prsa. Premda mu jo nita nije bilo jasno, u tijelu je osjeao muninu. Bunovno je nastavio dalje traiti. Slike jutra polako su mu se vrtjele u glavi. Sive boje mutile su mu razum. Skupivi obrve krenuo je prema vratima kupaonice opazivi sitni trak svjetla kako proviruje izme u vrata i zida. Priao je vratima i odgurnuo ih. Oi su mu se susrele sa svjetlom. Zasuzio je. I na silu se poeo navikavati na sivilo novog bu enja. Uao je u nevjerojatno hladnu kupaonicu. Bose noge su mu zeble, jer je na sebi imao tek donji dio ljetne pidame. I onda ju je vidio. Nalazila se u tu kabini. Skupljena poput fetusa. Uplakana i histerina, s licem prljavim od suza bezglasno gaje odozdola promatrala. Oi su joj bile demonski crne. Dolje, pod tuem, ona vie nije imala nita zajedniko s djevojkom koja je prole noi ula u njegovu sobu. Mark Morrison je u njenom izgubljenom pogledu vidio samo jednu stvar. Bio je to isti strah. Onaj koji svakoga tjera u kut kada se ne moe obraniti od vlastitih demona. Ruke su joj drhtale dok je grlila koljena, a hladna voda iz pipe lagano kapala po njenim mokrim ramenima. Kosa joj je bila mokra, i ba kao u nonoj mori, po njenim se ramenima avetinjski lijepila. Pribliavajui joj se vidio je njene sumanute oi koje ga panino promatraju, a onda je polako poela okretati glavu. Ne" procijedila je jedva ujno, dok su joj nove suze kliznule niz blijedo lice. Krenuo je rukom prema njoj. Primio ju je za rame. Bila je napeta, drhtava i hladna, uasno hladna. Istog trena hladnim je i mokrim prstima zgrabila njegovu ruku i odmaknula je od sebe. Rairio je oi ne shvaajui zato to ini. Stoje? to se dogodilo?" Ne diraj me! Ne diraj me svojim rukama!" vrisnula je. On nije dvojio. Ponovno je krenuo prema njoj. SKIDAJ TE RUKE S MENE!!" povikala je u obrani na hrvatskom. Morrison je izgubljeno kleknuo pored tu kabine u izrazu u enja. Zamahnuo je glavom. to se dogodilo?" tiho je upitao. Ona nije odgovarala. U tiini ga je jo uvijek u panici promatrala. Ti! Ti!" izustila je kroz pla. Molim? to ja...?" Tebi treba pomo... iskreno. Tebi treba pomo." Dah mu je zastao u grlu. Usta su mu se osuila. Nad obrvama mu se nakupljao znoj. Obrisao gaje dlanom, a onda je kao u bunilu ponovio svoje pitanje: to ja...?" Pokuao si me ubiti..." tiho je izustila. Skupio je obrve. Molim?" 103

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Pokuao si me ubiti" ponovila je te podigla svoj vrat na kojem je spazio jo uvijek crvene otekline koje su polako modrile po svojim rubovima. Na njenoj koi ugledao je tragove prstiju koji su joj stiskali vrat. Oi mu se napunie suzama. Netremice ju je promatrao ne shvaajui zato mu to govori. Nije odvajao pogled s njenog lica. Promatrao ju je kao hipnotiziran. Ipak, nakon nekoliko trenutaka unato njenom burnom neodobravanju, rukama ju je obuhvatio i mokru i drhtavu izvadio iz tu kabine. Nosio ju je u naruju, dok je ona vikala i udarala ga po ramenima. Udarci su joj bili vrlo snani. Histerija i ludilo potpuno su ovladali njenim tijelom. Pokuavala mu se silovito oteti iz naruja, no on ju je vrsto stisnuo uza se. Nije se mogla ni pomaknuti. Kad su uli u kuhinju on nogom podigne stolicu s poda, pa je u nju spusti. Podigao je i drugu stolicu, pa sjeo njoj nasuprot. Reci mi to se dogodilo?" nastavio je, ne skreui pogleda s ogrebotina na njenom vratu. Nije mogao vjerovati! Ovo nije imalo nikakvog smisla. Nije mogao pojmiti da joj je to on uinio. Zar ju je stvarno pokuao ubiti?! Netko mu je smjestio! pomislio je tada, jer drukijeg i realnijeg odgovora nije mogao imati. ekao je da se ponovo susretne s njenim oima. Brada joj je drhtala. ak i na ovoj udaljenosti sluao je lupanje njenog srca. Krenuo je prema njenim prstima. Hladni, mrzli i jo uvijek mokri ohladili su mu ruku. Brzo se izvukla iz njegovog stiska. Opet je skrenula pogled i tiho progovorila: Ne diraj me!" Molim te, reci mi to se dogodilo!" nastavio je on dok je pogledom preko njenog ramena prelazio po neurednoj sobi. ae s njegovog radnog stola leale su na podu. Pivo koje sino nisu popili, jutros je natopilo tepih pod stolom, dok su plahte izvuene iz postelje leale na tlu. U sebi je gledao prizor kako ju netko nasilno izvlaio iz postelje pravei pritom nered posvud oko sebe. Njeni krici ispunjali su mu um. Osjetio je bol u elucu. Zgrabio si me u snu" odjednom je poela. Skupio je obrve u udu budno oekujui daljnji slijed prie. Zgrabio si me za kosu, dok si mi drugom rukom stiskao vrat. Nisam mogla disati. Snane ruke... tvoje uasno snane ruke podigle su me iz postelje i bacile na pod." Podigao sam te iz postelje? Zgrabio sam te za vrat? O emu ti govori? O kome govori? Kako sam to mogao biti ja?" Oima ga je gutala. ovjek... ovjek je bio maskiran. On... on je krenuo tada prema meni, podigao me je u naruaj i le a mi je zabio u zid. Kada sam pala na pod, akom me je udario u trbuh. Uspjela sam se podii i na koljenima sam dopuzala do kupaonice. Ula sam u tu kabinu..." ovjek...? Molim te, reci mi o emu govori? O kome uope govori? Kako sam to, dovraga, mogao biti ja?!" Nije registrirala njegovo pitanje. Nastavljala je sa svojom priom. ovjek je stao nada mnom, pred kabinom. Odmaknuo je plastine zavjese i snanim rukama krenuo jo jednom prema mom vratu. Davio me je. Rukama... rukama sam krenula prema njegovom licu. Da, nastavi...?" On... on je bio maskiran..." Mark Morrison stisne oi. "Jelena..." nastavio je to nisam bio ja..." Lice mu je bilo prekriveno prljavom bijelom plahtom s prorezima za oi, a na glavi... na glavi je imao kapuljau." Morrison osjeti prazninu u elucu. Trbuh ga je neugodno zabolio kao daje primio snaan udarac koji mu je izbio zrak. Pa kako, kako onda sada moe rei da sam to bio ja?" I dalje je plakala. Zgrabila sam ga za lice i skinula mu masku. Ispod nje... ispod nje ugledala sam tvoje oi, tvoj pogled. Bilo je to tvoje... bilo je tvoje lice. Pokuao si me ubiti."

104

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net U motelskoj je sobi u trenu zavladala mrtvaka tiina. Morrison je u udu odmahivao glavom dok ju je promatrao u stolici pred sobom. Ja sam spavao. Spavao sam cijelu no pored tebe" rekao je. Lice joj je i dalje izgledalo groteskno, ni po emu nije nalikovala djevojci iz knjinice kakvu je poznavao. Stisnula je oi, a nove suze potekle su joj niz obraze zaustavljajui se u pramenovima slijepljene kose na obrazima. Ne znam... ne znam. Osim napadaa i tvog lica pod maskom, ja nita drugo nisam vidjela." Ostadoe jo neko vrijeme sjediti u tiini, a on joj jo jednom pokua obgrliti ramena. Hladnim mu je prstima ruke vratila nazad. Nemoj! Rekla sam ti... dovoljno sam ve propatila. .. ovo je dovoljno to sam prola, i novi mi problemi ne trebaju. Molim te... molim te, vrati me nazad u grad. Ionako zna da uskoro naputam Elmore." Ponovno je krenuo prema njoj, no kretnju mu je i ovog puta zaustavila u zraku ne doputajui mu niti da je dotakne. Nemoj!" ponovila je. Gledao ju je prazno i odsutno. Podigla je pogled i susrela s njegovim oima. Kada je nanovo spustila lice, rekla je: Tebi treba pomo, Mark. Tebi hitno treba pomo. Noas si me pokuao ubiti. Sjeti se toga!" Te rijei ba kao i njeno odbijanje dodira pokosile su ga u mjestu. Ostao je nijem sluajui je u nevjerici. A onda, pogled mu je skrenuo prema nonom ormariu na kojem je lealo prvo izdanje njegovog romana. Knjiga je bila otvorena na prvoj stranici, onoj s koje ga je upozoravala poruka: ZA OVU SI KUPIO KUU, sjeti se...! Dodatni nemir ispunio je njegovo bie. Podigao je glavu i nanovo je pogledao. Jelena je samo spustila lice, sklopila oi i ekala na odlazak iz njegove uklete sobe. Morrison je u tiini vozio prema gradu. Tek bi je krajikom oka pogledavao kako zgurena sjedi na suvozakom sjedalu. Licem se naslonila na staklo, dok se staklena povrina maglila oko njenog obraza. Mark nije ni pokuao razgovarati. Kada su uli u auto prozborio je nekoliko rijei, ali mu ona nije odgovorila. Zadnje to mu je ostalo u glavi, to mu se jo uvijek vrtjelo u mislima, bile su njene rijei: Ja te se bojim!" To je jednostavno tutnjalo njegovim mislima. Maglilo mu je pogled i crvenjelo mu obraze. Da je netko, ak i pod prijetnjom pitoljem, pokuao od njega izvui objanjenje o tome to se zapravo dogodilo, Morrison mu nita ne bi znao objasniti. Osjeao se jadno i osamljeno dok je volan drao me u prstima. Nije htio brzo voziti, nego umjerenom brzinom i tako je barem jo malo zadrati u svojoj blizini. A nju, dok je tako sjedila sklupana, nju jednostavno nije bilo briga. Htjela je to prije izai iz ovog automobila. Trebala je to veu udaljenost od ovjeka zbog kojeg su je stezale i pekle modrice po vratu. Vie si ni sama nije znala objasniti to se dogodilo prole noi. Sto je moglo poi tako krivo nakon njihovog prvog pravog kontakta? Nakon njihovog vo enja ljubavi?! Suza joj je zasjala u krajiku oka. Mark Morrison za nju je sada bio samo duh. ovjek koji vie nije postojao, nepostojei ovjek. Nasilnik kojeg nije htjela prijaviti policiji. Toliko je jo imala potovanja. Zapravo, u trenutku iskrenosti, shvatila je da ga je alila, jer trebala mu je struna pomo. U to se doista uvjerila protekle noi. Moe bre voziti?" u jednom je trenu kratko progovorila. Mark, kojem su se strah i neizvjesnost nastanili u tijelu, posluao ju je i utke dodao gas. Sto se to dogodilo? pitao se. Sto se to dogodilo? Pogledavao se u retrovizoru, zurio je u svoje tamne oi. inile su se beivotne. Bile su suzne. Suzne i preplaene. A onda bi pogled opet vraao na cestu pred sobom. Jelenu vie nije kriom pogledavao. Pred njima se otvarao Elmore Town. Ostavit e je ispred knjinice gdje je i zaeljela. Kada je Ford zaustavio pred zgradom gradske knjinice, ona je sama otvorila vrata i iskoraila van. Nije ekala da joj on otvori kako je to radila u poetku. Izaao je za njom. Priao joj je i prstom krenuo prema njenoj mrtvaki hladnoj bradi.

105

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Nisi trebao izlaziti" rekla mu je, dok je on u njenim oima promatrao ocean unitenih emocija. to se s tobom doga a, Mark?" upitala gaje, stisnuvi oi kako ne bi dozvolila suzama da krenu. utio je. to se s tobom doga a, Mark?" ponovila je pitanje. On je jednostavno utio. Pogledao je ustranu, na pustu ulicu koja je vodila prema izlazu iz grada. Spustio je pogled na njeno rame. Ne znam... vjeruj mi ne znam!" odgovorio je posve izgubljeno. Skrenula je pogledom prema njegovom autu. Idi!" procijedila je. Htio je jo jednom progovoriti kako bi prekinuo vlastitu tiinu, ali ona ga je sprijeila podigavi ruku prema njegovim usnama. Tebi treba pomo, Mark. Ne znam, stvarno ne znam to se s tobom doga a, ali tebi treba pomo..." rekla je, dok je ovratnikom jakne skrivala tragove njegovih prstiju na vratu. Otii u ve ovih dana kao to sam ti i rekla. Zamolila bih te da se zato vie ne pojavljuje u knjinici. Bude li dolazio, prijavit u te. Usne joj je prekrio prstima. Ona ih tek jednim pokretom skine. Nemoj!" rekla je. Tebi treba pomo Mark... ja, ja te se jednostavno bojim!" zavrila je, okrenula se i otila, ne dozvolivi mu posljednji dodir. Podigao je dlanove pred svojim licem. Zurio je u svoje prste te podigao glavu prema njoj dok je odlazila. Zar je dovoljno ovim prstima dodirivati je samo jednu no, bolno je pomislio.. Zurio je za njom, dok se brzim hodom pribliavala ulazu. Skupio je obrve, i kada ju je pokuao zazvati, premda ni sam nije znao to da kae, ona je ula u zgradu i nestala iza staklenih vrata. Mark spusti ruke niz tijelo pa se zagleda u tlo ispod sebe. Velika mlaka, koja se nalazila tik do njega, na svojoj je povrini odraavala lik osamljenog ovjeka, Marka Morrisona, koji je, kako mu se inilo, u jednoj noi dobio sve, a ve idueg jutra ostao bez iega. Grlo ga je stezalo, noge ga nisu sluale. Stajao je jo nekoliko trenutaka obavi-jen tiinom, dok je izgubljeno gledao prema vratima knjinice. Glupo je bilo i pomisliti da bi se ona mogla pojaviti pred njima, jer mu je moda neto zaboravila rei, jer joj je moda ipak bilo ao to gaje optuila... zbog neeg to on nije napravio, to joj ni u ludilu nije mogao napraviti. Vrata se nisu otvarala, a njen ulazak u zgradu bio je ujedno i zadnji put daje vidi, prije nego se okrenula i otila. Ostao je sam. Sam, skupljen i ostavljen. Vratio se u svoj auto, naslonio se dlanovima na volan. Duboko je disao. Zurio je u svoje oi u retrovizoru. Bol mu je parala unutranjost tijela. Nije bilo gotovo, znao je. Osjeao je da e se s najgorim tek susresti. I to onog trenutka kada konano odlui obraunati se sa samim sobom. Za ovu si kupio kuu... sjeti se! ponavljao je poruku koja je oito krila tajnu rjeenja njegovog problema. Onog trenutka kada je razrijei, ivot e mu konano biti oslobo en okova. Upalio je motor i pokrenuo automobil. Polako je napustio grad, da bi na otvorenoj cesti ubacio u najveu brzinu i vozio prema motelu na osami.

106

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net

KNJIGA 3.: U SUMRAKU RAZBIJENOG UMA

10. POGLAVLJE

Prola su dva dana otkako je Morrison zadnji put vidio djevojku iz knjinice. To drugo jutro, ba kao i ono prethodno, ubijalo ga je svojim sivilom. Tmurno nebo nadvilo se nad obzorom dok je Morrison nezainteresirano buljio kroz prozor. Uestalo je vraao pogled za stol na kojemu se nalazilo ukljueno prijenosno raunalo. Stajao je naslonjen na zid s rukama u depovima, sve dok ga raunalo nije upozorilo daje dobio novu poruku. Sjeo je za kompjutor i prije nego je otvorio Outlook, pogledom je preao preko kreveta i otvorene knjige na njemu u kojoj se nalazila poznata poruka. Ostale knjige s istom porukom leale su u kutu izme u postelje i nonog ormaria. Studen mu se spustila niz le a. Ponovno se prisjetio scene od pretprole noi. Pokuao je ne misliti. Pokuao se sabrati, a onda je klikom na mi otvorio potu. E-mail koji mu je upravo stigao poslao mu je njegov agent. Poruka je bila tura, novinarski sroena. Obzirom na to kako su agenti openito komunicirali sa svojim klijentima, bila je to iznena ujue opirna poruka, pomislio je Mark. U njoj je pisalo: Mark, Nadam se da si dobio knjige i da si zadovoljan. Zao mi je da ti to moram rei, ali knjiga jo nee na trite. Nemoj se iznenaditi ako te potrai policija iz Bostona. Otkriveno je jo jedno ubojstvo. Urednica Amanda Steel na ena je mrtva. Naravno, svi mi ovdje znamo da ti nisi krivac. No, netko je! Netko tko se domogao onog prokletog primjerka iz skladita. Obzirom da vrlo skoro putujem u tvom pravcu, nadam se da e se jo neko vrijeme zadrati u Elmoreu jer bi se mogli vidjeti. Zapravo, trebali bi se vidjeti. James" stajalo je u potpisu. Mark se nasloni na Iaktove dok je stol zakripao pod njegovom teinom. Tog trena zazvoni mu o boku zakvaen mobitel. Sporo ga je podigao iz torbice, ne razmiljajui o tome tko bi mogao biti s druge strane linije. Iako se potiho u sebi ponadao da bi to moda mogla biti ona. Razoarenje mu je prekrilo lice kada je na ekranu prepoznao broj policijskog inspektora Dolana. Da, Eric! Reci?" odmah je rekao u aparat. Linijom je ispoetka vladao muk, koji je potom prekinuo inspektor. Mark?! Mark?!" Da, ja sam. Reci!" Bilo bi dobro kad bi se ve sada mogao spustiti do postaje. Radi se o tipu kojeg lovimo..." Tipu kojem lovimo?" ponovio je Morrison za njim. Probudi se, Mark. Govorim ti o vozau cisterne. Mislim da sam mu na tragu. Jo malo pa u ti priznati da si imao pravo..." rekao je inspektor prije nego li je spustio slualicu. Morrison osta na mjestu sa jo uvijek upaljenim mobitelom. Ispustio ga je onog trena kada se svjetlo na ekranu samo ugasilo. Podigao se i krenuo prema ormaru da izvadi jaknu. Koraknuo je i tog trena zastao pred zidnim ogledalom. Odraz koji je vidio, trajao je tek djeli sekunde, ali opet, bilo je to dovoljno dugo da bi shvatio kako je tog trenutka umjesto sebe u odrazu ugledao maskiranog ubojicu iz svog romana. Zastao je sle en. U ogledalu je ve nakon par sekundi nanovo vidio svoje lice, ba kao i svoje tijelo. Trnci straha zadrali su ga kao ukopanog u mjestu, a onda je korak-nuo unazad, priao ormaru, izvadio jaknu, i u prolazu je ugasio kompjuter. urno, potiskujui paniku, napustio je sobu.

107

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Morrison je sjedio u Dolanovom uredu, dok mu je jarka svjetlost sa stropa bola oi. Ne mogu vjerovati" rekao je Mark Morrison suzdrano. To to sada otkriva djeluje mi neoekivano, da ne kaem ak i prelagano rjeenje!" Dolan se naslonio u svojoj stolici koja je pod njim zakmeala. Mark, sada govorim o FedExu, ne o USA oilu... injenice govore u prilog tome da su iz FedExa prijavili nestanak ovjeka. Ali nije samo to u pitanju... dobili smo na uvid i broj tablice vozila" rekavi to, naslonio se na stol i licem pribliio Morrisonu. Ima jo neto, ali doi emo i do toga... sada me jo neke stvari zanimaju. Kopao sam po internetu. Ljudi su se stvarno raspisali o tebi i tvom romanu. Srea je da trenutno ivi u zabiti, daleko od svjetala velegrada. Ve bi te rastrgali. itatelji se na globalnoj mrei me usobno takmie tko e prije doi do tvoje knjige. Naime, zna se daje ona izala iz tiska, pa se na veliko raspreda o ubojstvima koja se povezuju s knjigom. U jednom intervjuu... Ted Pharell, nadam se da sam mu dobro izgovorio ime? On je ef u tvojoj izdavakoj kui, je li tako? Uglavnom, u tom intervjuu on je rekao kako e knjiga biti vrlo skoro vani, jer se na takav nain pomae policiji u raskrinkavanju zloina! Mislim, ime li on to pomae? Ako mene pita, Mark, pomo bi bila prava kada bi se objavljivanje tvoje knjige zabranilo. Bojim se hoe li se uskoro pojaviti novi manijak koji bi naposljetku mogao cijelu prokletu stvar prenijeti u stvarnost. S druge strane, evo to ja jo dodatno povezujem s ovim ubojstvima... Pharell je rekao kako je krivnja za pogreku na prvoj knjizi podijeljena me u svima koji su s knjigom imali posla. S druge strane, tu je i na psihopat... suludi ubojica koji je odluio kazniti one koji su upropastili njemu oito najmiliju priu. Nije li onda i Pharell nehotice postao krivcem? Urednici su mrt vi... Pharell je ubojici pokazao put. Proglasio ih je krivim, nije li...? Po mom miljenju jest, upravo u tom intervjuu kada je krivnju podijelio me u njima. Ono to mi govori moj intuitivni matematiki mozak jest da se Pharell izvukao jer je odobrio tiskanje novog izdanja... dok ga s druge strane ne razumijem zastoje izaao s potencijalnom vezom izme u knjige i realnosti? Naravno, opravdavati ga moe gramzivost za novcem. Oni koji su trebali umrijeti, mrtvi su, a on se odobravanjem tiskanja, kako sam ve rekao, upravo izvukao." Morrison ga prekinu dubokim uzdahom. Bez uvrede, ali ta urota mi se ini poprilino irelevantna" rekao je Mark. Mark!..." nastavio je otro Dolan ...ti si autor, ti si glavni krivac, bez obzira to su oni zajebali stvar. Po mom razmiljanju, kada bih si dozvolio predvi anje budunosti, mislim da moramo biti oprezni. Ubojica bi mogao potraiti tebe..." Mark ga blijedo pogleda. Ne gledaj me tako. Idemo sada na glavnu stvar. Sjeti se svog romana u prvom izdanju... on je objavljen na pola, nije li tako! Sada, sjeti se na koji su nain ubijeni tvoji urednici..." U prostoriji je nastao muk. Svi su oni sasjeeni na pola, Mark. Zajedno s urednicom iz posljednjeg ubojstva za koje moram priznati da je najgore. Vidio sam tek jedan dio na televiziji. Onoliko koliko su odluili pustiti u javnost. Zato sam kompletne podatke iskopao na internetu, ali oekujem uskoro dodatne informacije iz Bostona. Stvari koje se uvaju u tajnosti uvijek na u kanale za istjecanje u javnost. Mark, po mom miljenju ti si sljedei..." Morrison je u tiini prstima strugao po naslonjau. Mark, da se izrazim onako kako bi me mogao najlake razumjeti; ubojica ubija onako kako su oni unitili tvoju knjigu. Svoje rtve on sjee na pola!" Morrison podigne obrve, pa se zagrize za donju usnu. Dolan ga je mudro u tiini promatrao oekujui njegovu reakciju. to to konkretno ima kada si spominjao FedEx?" upitao je tada. Dolan je utio. Podigao je ruku, te se poeao po bradi ostavljajui na njoj crvene tragove. Dobili smo sliku putem e-maila" rekao je mirno.

108

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Kakvu sliku?" ,,U FedExu smo zatraili kompletne podatke, a oni su nas povezali s policijskom stanicom koja je vodila sluaj." Ne razumijem?" Mark, dobili smo sliku ubijenog vozaa kojem je pripadalo vozilo koje sada oito vozi na stranac." Mark je uutio. Tip vozi FedEx, a tako er i cisternu! Kakva ste vi policija ako mu ne moete ui u trag. Valjda ta vozila negdje mora parkirati. Sumnjam da kombi i cisterna odlaze s njim u krevet!" ,,U tome i jest stvar, Mark.Traga mu jednostavno nema. Ne znamo kamo je otiao, otkuda s kolima dolazi i kamo s njima odlazi. Zato si mi ti tu, Mark. Kao to si jednom prilikom svojom intuicijom pomogao meni, nadam se da e sada pomoi nama obojici." Mark je utio. A jo si mi neki dan rekao da bi nakon objavljene knjige mogao otii iz Elmorea, pomislio je Morrison u sebi. Nastavio je razmiljati, no granice obzora njegovog uma bile su zatvorene. Mislima nije mogao daleko. Bio je previe povezan sa zadnjim doga ajima. Nije mogao nai odgovora. Jesi li konano prasnuo onu curu?" naglo ga prekinu Dolan u razmiljanju. Morrison koji je prethodno spustio glavu, tada je podigao pogled i nijemo odmahnuo glavom. Promatrali su se u tiini nekoliko trenutaka. Eh, vidim da jesi i oito je dobra. Da nisi, ne bi bio tako miran..." Vie se ne vi amo" kratko je odgovorio Morrison dok ga je sjeanje na paklenu no i dalje stezalo oko srca. Taj je dio prie inspektoru Dolanu preutio. Teko da bi ga nakon te storije vie i na koji nain on mogao smatrati normalnim. Rekao si mi da ti se ona poruka proirila i po drugim knjigama?" nastavio je Dolan. Mark potvrdi kimanjem glave. Mark... to se tie ubojice, tu radimo zajedno, i nadam se da emo iznai rjeenje, ali ta poruka... to da si kupio kuu? Ako ti o tome nita ne zna, ja mogu znati jo manje. Ono u to te jedino mogu uvjeriti jest da je taj prokleti rukopis tvoj. Osim toga, pokrenuo sam postupak. U grad e nam uskoro doi grafolog. Tada e se uvjeriti da sam ja bio u pravu!" Morrison temperamentno nastavi: Nema pojma o emu govorim. Jo manje zna kakav mi je kaos u glavi! Taj rukopis, taj prokleti rukopis nisam u knjizi ostavio ja. Sigurno, nisam. U suprotnom..." Ne dii glas na mene! Koji kurac ja imam s tvojim osobnim problemima, Mark?" prekinuo gaje Dolan. Ve smo se dogovorili, im rijeimo sluaj, ti naputa Elmore." Prokleti lu ak u sebi je pomislio inspektor. Mark gaje u tiini promatrao dok mu je iz oiju is-kakalo trenutano ludilo. Inspektor se podigao sa stola, pa je s nogu bacio pogled na Morrisona. Do i sa mnom u podrum. Pokazat u ti slike" rekao je i krenuo k vratima. Morrison se lijeno podigne pa po e za njim. Prostor podruma izgledom kao da nije pripadao maloj policijskoj postaji. Uski hodnik vodio je izme u nekoliko postranih vrata. Plaviasta svjetlost svjetlila je sa stropa, dok su se pod njom Dolan i Morrison kretali prema zadnjim vratima na dnu hodnika. Dolan u e prvi, upali plaviasti neon u sobi i propusti Morrisona. Nemoj se iznenaditi, ovdje uistinu svata drimo. Inae, ne bih te smio ovamo uvoditi, ali zbog samog sluaja, kroz prste ti uvijek mogu progledati." Morrison je utio dok se nad njihovim glavama i dalje ulo zujanje neona. U sobi su se na dva spojena stola nalazila etiri kompjutora. Ovdje primamo sve informacije izvana. Ne bi vjerovao, ili ti moda ipak i bi, u kojoj je mjeri dananji svijet podivljao. Svaki as netko umisli daje jedan od brae Gecko pa krene ubijati po preriji. Jebeni filmovi, jebeno nasilje! Zna ve na koju brau mislim...?"

109

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Film 'Od sumraka do zore' " odgovori Morrison. Dolan kimne i otvori metalni ormari pored prvog raunala. Bacio gaje na stol rekavi: Pogledaj! Osnovni detalji koje nas zanimaju nalaze se tu." Mark je s nogu poeo listati ponu enu dokumentaciju. U samoj se fascikli nije nalo puno papira. Zapravo, bila su tu tek etiri lista od kojih je onaj prvi na svojoj stranici imao zakaene tri fotografije. Sve su fotografije bile prilino mutne, jer kad ih se bolje pogledalo, dalo se zakljuiti da se zapravo radilo o isprintima. Zar vi u policiji niste sposobni dobiti bolje slike?" upitao je Morrison. Dolan je utio dok je u tiini za Morrisonovim le ima promatrao prizore na fotografijama. Prva od njih prikazivala je krvavo ljudsko tijelo, zavaljeno u visokoj, utozelenoj travi. Fotografija je prikazivala gornji dio trupla. Ruke mrtvaca bile su skupljene na zdjelici. Slubena uniforma na ovjeku bila je posve krvava, dok je na ramenima mrtvaca nedostajala glava. Umjesto nje, stralo je krvavo i razoreno vratno meso. Druga fotografija prikazivala je isto to tijelo samo snimljeno odostraga, te se po natpisu na le noj strani uniforme moglo zakljuiti daje radio za FedEx. Trea fotografija prikazivala je otkinutu glavu koja je leala odmah ispod autoputa. Oi na nepominom licu bile su okrenute prema gore. Ljubiasti jezik provirivao je izme u plavih usana poput kakvog pua koji se pokuavao izvui iz stiska mrtvaevih zubi. Morrison pogleda Dolana. Kada se ovo dogodilo?" upitao je. Pie na samom dokumentu. Tijelo je prona eno pred pet dana, a nestanak tog ovjeka prijavljen je pred nekih pet i pol tjedana." ,,I zato misli da bi ba to imalo veze s naim sluajem?" upitao je Morrison. Dolan ga promotri dok mu se lice plavilo pod neonskim svjetlom. Ako je istina da na ovjek vozi i FedEx i cisternu, u to sam se i sam uvjerio, tada nam jo treba potvrda za nestanak pravog vozaa kamiona. Mislim da onda polako sklapamo puzzle." ,,I kako ga misli uhvatiti? Zadnji put nisi imao puno sree..." rekao je Morrison dok je oima skrenuo prema inspektorovom vratu. Nai emo naina" rekao je kada je uzeo slike iz Morrisonovih ruku. Da ti budem iskren, mislio sam da smo na nekom veem tragu, obzirom na tvoj drhtavi euforini glas preko telefona" Morrison e. ,,I ovo je puno, Mark. Pitanje je samo da li ti eli da mi uistinu uhvatimo tog tipa?" Morrison sklopi oi i podigne lice prema svjetlu. Dok su mu oi reflektirale plavo, okrenuo se i odgovorio: Ne pitaj gluposti, Eric!" Da si mu barem zapisao registraciju, tada bismo je mogli usporediti s ovom." Nije imao tablice na kombiju. To sam ti ve rekao" Morrison e. Morao ih je imati. Ako je tip ubojica za kojim tragamo, valjda mu ne bi palo na pamet privlaiti pozornost na sebe vozei bez registracijskih tablica. Premda ti priu o cisterni potvr ujem." Mark kimne. Lagano se nakaljao te nanovo pogledao inspektora. Gdje vam je ovdje WC?" Dolje na dnu hodnika, zadnja vrata lijevo" odgovorio je Dolan. Morrison utke iza e iz sobe na hodnik i uputi se prema pokazanim vratima. Uao je u WC i za sobom zatvorio vrata. Prokleti podrum uistinu kao da nije pripadao ovoj postaji. ak je i WC bio ugodan za razliku od prostorija na katu. Prostor je tako er bio osvijetljen plaviastim svjetlom. Morrison je umorno na tren sklopio oi, priao umivaoniku, te se naslonio na njega. Zurio je u svoj pogled u ogledalu. Kau, kad se due zagleda u vlastite oi u odrazu zrcala, vrlo brzo e shvatiti da tamo ne vidi sebe ve nekog drugog tko zapravo nastanjuje tvoje tijelo. Tako kau, a Mark Morrison tog se dana

110

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net tako i osjeao. Pustio je toplu vodu da tee sve dok se para nije poela podizati do njegovog lica. Zatvorio je oi i poeo se umivati. Topla voda otklanjala mu je umor koji mu se poput blata skorio na licu. Puhao je i tjerao kapi s usana. Vodom je moio i dio kose, pa su mu mokri pramenovi popadali preko ela. Trebao je izlaz. Jednostavno, trebao je izlaz iz ove nejasne situacije. Munina mu je okretala eludac jer e se po izlasku iz WC-a opet nai s Dolanom koji e mu govoriti o nevjerojatnoj realnosti situacije. O ubojstvima koja su, njemu kao piscu, bila sve blia. to se to doga alo? Koje se to prokletstvo nadvilo nad njegov ivot? Dok je stajao pred ogledalom prekriven plaviastim svjetlom, Mark Morrison nije otkrivao odgovor. Spustio je glavu i sluao isprekidano zujanje neona. Svom se teinom oslonio na umivaonik kada je s vanjske strane vrata zauo udan zvuk. Neto kao da je palo vani na hodniku. Neto kao da se povlailo po podu, tono pred ulazom u WC. Podigao je glavu i pogledao prema vratima. Stisnuo je ake i napravio prvi korak. Priao je izlazu, rairio oi i sluao umove koji nisu prestajali. Poloio je ruku na okruglu kvaku i otvorio vrata. Provirio je na hodnik. Lice mu je tek napola provirilo iza zida. Hodnik je bio prazan. Izaao je i otpuhnuo s olakanjem. Previe, previe je toga ve bilo u njegovoj oito pretijesnoj glavi. Uhvatio se za hladno elo kako bi smirio sve jau glavobolju, pa se zaputio nazad prema prostoriji u kojoj ga je ekao inspektor Dolan. Hodao je hodnikom kao da se kree predvorjem pakla. Premda je svakim korakom bivao blie Dolanu, htio je izbjei njihov ponovni susret. Nije vie imao volju, jednostavno vie nije imao snage za nastavak tog razgovora. Iz glave nije mogao izbiti Jelenu i njene rijei kojima gaje optuivala da ju je on, da, ba on, pokuao ubiti. Uhvatio se za zid, posrui. Njegovo lice... njegovo se lice krilo iza ubojiine maske. Skupio je obrve u grimasu dok je stajao pred ulaznim vratima sobe u kojoj ga je ekao inspektor. Nekoliko je puta duboko udahnuo, a onda se odluio vratiti unutra. Istupio je na plaviastu svjetlost i uao. Unutra nije vidio Dolana. Nije bilo nikoga, no zato su sve fascikle bile razbacane po podu. Pogledom je skrenuo na slomljeni stol u kutu sobe. Kompjutori su leali smrskani. Kako nije uo ovakvo razbijanje u sobi? Kako ovo nije uo?! Stajao je i u bunilu promatrao. Tog trenutka isti onaj um kojeg je sluao iz WC-a, sada je dopirao s kata iznad njega. Podigao je pogled prema stropu. Nakon toga, s tog je kata zauo ubrzano koraanje. Koraanje koje se pretvaralo u trk. Po svemu trk koji je nagovjetavao bijeg. Okrenuo se i izjurio iz prostorije. Vrlo brzo naao se na gornjem katu. Prostor je bio grobno tih. Ubrzao je korak, dok je bubnjanje srca osjeao u uima i u vrhovima prstiju. Krenuo je prema odjelu gdje se nalazilo nekoliko policajaca. Otvorio je vrata prostorije i u mjestu zastao. Oi su mu postale crne, tamne poput beskrajnog bunara. Tijelo mu je podrhtavalo dok je zurio u visea tijela policajaca koja su se njihala pod stropom. Njih etvorica, nedavno su bila objeena niz stro-pna svjetla dok im je utroba ispadala iz otvorenih trbunih upljina. Odvratna slika koja je Morrisona podsjetila na kakvu klaonicu iz njegovih najgorih nonih mora. Krv im je niz nogavice kapala po radnim stolovima, zaslonima i tipkovnicama. Glavobolja mu se pojaala. Posrnuo je na vratima, naglo se okrenuo i potraio izlaz. U maloj kancelariji kroz koju je proao, odjednom ga je zaustavio inspektor Dolan. Njegovo je lice bilo blijedo,a oi suzne. Ruke su mu se tresle. Nosnice su mu bile neobino rairene dok se kretao prema Morrisonu. Koraao je teko i sporo, zastajkivao, a onda je svoju drhtavu ruku podigao prema piscu. Mark!" teko je izustio. Morrison ga pogleda. Mark!" ponovio je Dolan dok mu je krv procurila iz usta i na ui. Morrison rairi oi. inilo se kako e mu iskoiti iz duplji kada je ugledao prsa inspektora Dolana koja su se pod kouljom neobino stala pomicati kao da mu se kakva ivotinja krila pod kouljom. Odjednom, velika i snana ruka probila je inspektorov torzo, dok je u svojoj aci zadrala inspektorovo srce. Krv je poprskala Dolanovo lice i posve prekrila njegovu koulju. Ve mrtvakih oiju, Eric Dolan strovalio se na tlo, dok je za njegovim le ima stajao ubojica.

111

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Veliki ovjek, dapae div koji se u trenu pojavio za in-spektorovim le ima. Pojavio se ba poput duha. Stigao je niotkud i s nevjerojatnom lakoom inspektoru iupao srce. Njegovo lice...lice je ubojice bilo prekriveno plahtom s prorezima za oi i s kapuljaom, shvatio je Morrison. Bio je to njegov ubojica. Ubojica iz romana koji je stigao po svog pisca. Uzdah se oteo kroz Morri-sonove usne. Okrenuo se i sumanuto potrao prema izlaznim vratima. Stigao je do staklenog izlaza i zurio u osvijetljene stepenice s vanjske strane zgrade. Vrata su bila zakljuana. Divlje je zgrabio kvaku i poeo je okretati. Nije ilo. Okrenuo se od ulaza da na e neto ime bi probio izlaz prema van. Ugledao je samostojeu pepeljaru. Zgrabio ju je i pribliio se staklu. A onda je zastao, pepeljara mu je ispala iz ruku, a panini krik oteo mu se s usana. Kroz staklo je zurio u oi ovjeka koji ga proganja. Voza cisterne i FedEx kombija stajao je vani i bijesno zurio u Morrisonove zjenice. S vanjske je strane poloio ruku na kvaku, i zaudo, bez napora otvorio vrata. Uavi, zgrabio je Morrisona za ramena i podigao ga s poda. Jesi li rijeio misteriju?" Koju misteriju?" kriknuo je Morrison dok je pogledavao ustranu, odakle je oekivao da e se pojaviti ubojica. Ubio ih je! Sve ih je ubio!" divlje je i u strahu govorio Mark. Tko?" Ubojica... ubojica iz mog romana" izustio je Morrison plaui. Istog trena ovjek ga ispusti iz ruku. Morrison tvrdo padne na stopala od ega ga zaboli u koljenima. ovjek je namjestio kapicu na glavi i onda pogledao ustranu, odakle se trebao pojaviti maskirani ubojica. Znai, stigao je" izustio je. Tada se okrenuo Morrisonu pa ga stisnuo za ramena. Samo ti moe ovo rijeiti. Samo ti ovome moe stati na kraj. Pogledaj u svoje srce, Mark! Pogledaj u svoje srce... tamo se nalazi tvoj odgovor!" rekao je i krenuo u unutranjost zgrade, prema dijelu iz kojeg je maloprije istrao Morrison. Bilo je jasno, voza cisterne i FedEx kombija svjesno se kretao ubojici ususret. Mark ga je pratio pogledom sve dok ovaj nije nestao iza vrata. Morrison skupi hrabrost i krene za njim. Premda mu je taj ovjek ve due vrijeme prijetio, ovog trena, ni sam ne znajui zato, Morrison mu je vjerovao. Vjerovao je kako taj ovjek sigurno neto zna. Osjeao je kako on imao rjeenje za ovaj apsurd. Slutio je kako je taj ovjek oekivao dolazak zloinca. I nadao se, nadao se rjeenju sve do trenutka kad je hodnikom ispred njega proletjela ljudska glava s kapicom na tjemenu. Glava vozaa cisterne, blijedog i krvavog lica pala je na tlo pred njim. Morrison se sagne, podigne je dok gaje par oiju stakleno promatralo. Mark je gubio dah, a onda je zauo korake koji su mu se primicali iz zatvorenog prostora. Srce mu je iskakalo iz grudi. Krenuo je unazad. Umalo je posrnuo, a onda se okrenuo i trkom potraio izlaz iz zgrade. Kada je sjeo za volan svojega Forda, jo je zurio prema vratima policijske zgrade. Ubojica se nije pojavljivao. Pokrenuo je motor i nestao u noi, nadajui se da ga zloinac nee slijediti do motela. No, taj je krvnik ve bio tamo ... ako je bilo za vjerovati Jeleninim rijeima. Ali to nisam bio ja... to nikako nisam bio jal pomislio je Morrison panino u sebi. Ispod ubojiine maske one noi to nisam mogao biti ja nastavljao je u sebi Mark Morrison. To je bilo sigurno. I on je to znao. Toliko lud nije mogao biti. Ipak, noi apsurda, koja je progutala i inspektora Dolana, jo se nije nazirao kraj. U svojoj sobi Morrison je zurio kroz prozor prema tamnom autoputu nad kojim su u daljini parale munje. U nekoliko je navrata nazivao dravnu policiju, no nakon jo jednog neuspjelog pokuaja kada gaje glas u slualici upozorio da su sve telefonske veze u kvaru, Morrison je konano odustao. Blijedog i znojnog lica priao je kompjutoru. Upalio gaje i provjerio mail box. Primio je samo jednu poruku od agenta Fawleya, koji ga je obavjetavao kako e ve sutra, najvjerojatnije ujutro, prolaziti kroz Elmore. Traio je da se na u. Trebalo je puno toga raspraviti. Morrison je zurio u svjetlost ekrana dok su mu se oi vampirski sjajile. Vani je kia padala svom silinom, a grmljavina je bivala sve snanijom. Nije imao snage, a ni hrabrosti

112

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net podii se iz stolice. Jedino smisleno to je mogao u tom trenutku napraviti bilo je pobjei iz Elmorea. Dolan je ionako mrtav! Pomislivi to, zastao je, a onda je vidio izraz umirueg inspektora upravo u trenutku kada je ovome snana ruka probila prsa, upajui mu ivo srce iz grudi. Nije mogao vjerovati... jednostavno nije mogao vjerovati to se za boga miloga ovdje doga alo. Ako pobjegne, policija e njega proglasiti krivcem. Na kraju, ipak je on zadnji vi en s Dolanom. A onda, onda je gotova njegova karijera, a zajedno s njom i cijeli njegov ivot. Drhtavo se pridigao, otiao u kuhinju i tamo iz police izvadio kuhinjski no. Sjeo je nazad na mjesto i zurio u sobna vrata. James Fawley, njegov agent bio je jedini koji bi mogao povjerovati u ovu suludu priu. Valjda bi mogao, tjeio se Morrison. Stoga, zdrav mu je razum nalagao da prieka agenta do jutra. Tada e mu rei sve. A u me uvremenu, ako se netko pojavi pred ovim vratima... netko tko bi Morrisonu pokuao oduzeti ivot, Mark e kuhinjski no zabosti duboko u napadaev vrat. U tim trenucima bila mu je to jedina obrana. Ubij ili e biti ubijen! Prosjedio je cijelu no i sivog, neispavanog lica doekao blijedu svjetlost jutra. Tijekom noi nitko se nije pojavio, a ni ispred motela na autoputu nije proao niti jedan automobil. Mrkla no i mrak sobe povremeno isprekidani munjama Morrisona su ispratili do jutarnjeg sivila. Zaspao je na stolici oko est sati ujutro. Glava mu je klonula, no mu je pao pored nogu, dok mu je pljuvaka kliznula niz usne. Spavao je duboko. Dok je tako sneno sjedio, inio se nepokretnim poput mrtvaca. Disanje mu je bilo duboko i pravilno, a onda ga je naglo kucanje na vratima izbacilo iz sna. Prenuo se i umalo pao iz stolice. Pogledao je prema vratima i u prorezu izme u njih i poda ugledao sjenu s druge strane, na hodniku. Polako se podigao i priao kada se kucanje ponovilo. Podigao je lijevu ruku i pogledao na sat. Petnaest minuta do devet sati. Zar je prespavao skoro tri sata? Cijelu je no probdio s noem u ruci, da bi ga pred jutro san tako lako uzeo k sebi. Spustio je ruku na kvaku ba kada se na vratima ponovilo neobino glasno kucanje. Otvorio ih je i susreo se s licem recepcionara. Molim?" upitao je Morrison pomalo nesigurno. Imate potu" rekao je ovaj i okrenuo se oekujui da e ga Morrison slijediti u stopu. Mark je to i uinio, premda je putem brisao krmeljave oi dok se pokuavao odrati na nesigurnim nogama. Stigavi dolje, ugledao je sitnog ovjeka iz FedExa koji mu je odmah pruio kartonsku kutiju na ijem se vrhu nalazilo Mo-rrisonovo ime. Ovo je za vas gospodine" rekao mu je ljubazno. Mark bez komentara uzme kutiju i potpie dostavnicu. Paket mu je poslao James Fawley. Kad je potar izaao, Morrison je zurio za njim kroz staklena vrata kako odlazi prema svom kombiju. Sjetio se prethodne noi. ovjek kojeg je upoznao i koji ga je proganjao zbog neobjavljenog kraja romana sada je bio mrtav. I sigurno je bilo tek jedno... taj ga vie nee gnjaviti sa svojim nenadanim posjetima. Ipak, u Morrisonu je ostao nevjerojatan strah. Pogledao je u paket u svojoj ruci te se okrenuo recepcionaru. Ovaj, stojei iza recepcijskog pulta, kao daje oekivao Morrisonov komentar. Ali Mark ne ree ni rijei. Okrenuo se i vratio u svoju sobu. Znao je da e ovjek za recepcijom pomisliti kako je on, Mark Morrison, oiti udak. Znao je, ali ga to nije bilo briga. Uao je u sobu, odmaknuo stolicu, odloio paket na postelju i s poda podigao no. Nakon to je provjerio vrata i uvjerio se kako su bila zatvorena, vratio se paketu i poeo ga otvarati. Prvo je skinuo ljepljivu traku, potom je otvorio bone strane paketa. Iznutra je izvadio stiroporne umetke koji su sadraj paketa titili od oteenja. Odloio je no i zastao. Ispod gornjeg poklopca od stiropora ugledao je neto stoje nalikovalo manjem prijenosnom hladnjaku. Zavukao je ruke u paket dok su zrakom oko njega poput snijega zaleprale stiroporne pahuljice. Bio je u pravu. Radilo se o manjem prijenosnom hladnjaku. Kako ga nije mogao otvoriti prstima, posluio se vrhom noa. Zavukao je otricu u skrajnje strane poklopca pitajui se, to mu agent alje kada je ionako obeao sastanak u etiri oka?

113

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Otvorivi poklopac prijenosnog hladnjaka Morrison preneraen pade na koljena, a hladnjak mu ispadne iz ruku muklo udarivi o pod. Stiroporne pahuljice i dalje su lebdjele zrakom i padale u unutranjost otvorenog friidera, po krvavom licu dekapitirane glave knjievnog agenta, gospodina Jamesa Fawleya. Morrison se vrlo brzo ispravi na noge, promatrajui glavu u paketu. Brada mu se tresla, zapljuskivali su ga valovi straha. Noge su mu se tresle. Da je kojim sluajem mogla, brada bi mu zavrila na tlu zajedno s iskolaenim oima. Mrtve oi Jamesa Fawleya stakleno su ga promatrale kroz krvavu zavjesu. Nakon to se susreo s njima, glavu je spustio me u dlanove. I dok mu se cijeli organizam, ponovno se naao na koljenima. Ispustio je bolni vrisak koji je nalikovao urliku bijesnog vuka koji zavia na puni mjesec. Nakon toga je stao. Ugrizao se za jezik, a onda uinio ono to godinama ve nije. Plakao je. Sve se sruilo. Sve kao da je jednostavno izgubilo svoj smisao. Sve je nestalo u trenu. Svijet oko njega uruavao se poput kule od karata. Ostao je sam. Sam, okruen vlastitom histerijom. U jednom trenu vratio se ponovno svom iskonskom biu. Mark Morrison je bio samotnjak, a to jutro, okruen boli i smru ponovno se susreo sa svojom prokletom samoom iz koje ga nitko nije mogao izvui. Svijet oko njega kao da je izgubio boju. Sobu je vidio u crno bijelim nijansama. Tijelo mu je drhtalo kao pod vruicom, a onda je podigao pogled. Na povrini zidnog ogledala, crvenom bojom koja je podsjeala na krv, u slovima koja su se razlijevala, dok su crvene kapi padale po podu, njegove je oi probola poruka ZA OVU SI KUPIO KUU... sjeti se! Stisnuo je zube. Brada mu se tresla. Poruka mu je presijecala utrobu. Podigao se i priao ogledalu. Ispruio je ruku i dotakao crveni trag. Bio je stvaran. Topao, ljepljiv i vlaan. Prst je s crvenom bojom prinio pod nos. Osjetio je poznati miris. Bakrenasti miris krvi. Stisnuo je zube kako bi smirio eljust koja mu je poskakivala. Napravio je nekoliko koraka unazad, pa se okrenuo. Sa stola je zgrabio praznu au te je snano bacio u ogledalo. Razbilo se u tisuu komada u kojima je vidio svoje uniteno lice. A upravo se tako i osjeao. Slomljen i razbijen, ba kao to prokleto zrcalo iji su komadii leali pod njegovim nogama. Sjedio je promatrajui paket u kojem je bila glava njegovog agenta. Zar je to mogue? Zar je ita od ovoga bilo mogue? pitao se cijelo vrijeme. Nije znao to mu je initi. Zvati policiju? Obavijestiti bilo koga? Nije se isplatilo. Inspektor Eric Dolan bio je jedini koji mu je vjerovao ili mu se barem tako inilo, ali on je sada bio mrtav i tu nema pomoi. U Morrisonovoj sobi nalazila se samo Fawleyeva glava, a gdje je leao ostatak njegovog tijela, Morrison se nije ni usudio zapitati. ovjek koji ga je donedavno proganjao na slian je nain i sam stradao prole noi. Njegova glava dokotrljala se do Markovih nogu kada se tomu najmanje nadao! Tko je bio pod maskom? Tko je ubijao? Tko se mogao dokopati jednog prokletog primjerka njegovog na pola objavljenog romana?! Moda on sam, Mark Morrison...? Glavu je zavukao me u dlanove dok je stiskao oi. Zar je uistinu on mogao biti ubojica? Zar je on mogao ubijati, a da toga nije bio svjestan. Jelena... ona, prije nego ga je otjerala iz svog ivota, ba je njega optuila za napad. A napad se dogodio. U to nije bilo sumnje. Tamne modrice na njenom vratu bile su dokaz tome. Pred svojim je oima vidio njeno njeno lice koje ga moli za milost a on je, ako je to uope on, svejedno davi! Mark Morrison tog je jutra saznao kako izgleda dnevna nona mora. Kidala mu je ivce, hladila mu tijelo i oduzimala mu snagu iz organizma. Sto se sada moglo napraviti? to je sljedee mogao poduzeti? Nije znao odgovor. Opet se naao na koljenima. Slina mu je klizila niz bradu dok je pokuavao na silu sabrati razbacane misli. U tom je stavu ostao nekoliko trenutaka, a onda se ispravio. Pola sata kasnije Mark Morrison se sputao stepenicama prema recepcijskom pultu. Pozvonio je i priekao recepcionara da se pojavi pred njim. Kada je ovaj izaao iza vrata koja su vodila u neku, gostima zabranjenu prostoriju, zastao je susrevi se s Morriso-novim izgubljenim pogledom.

114

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Neto nije u redu, gospodine Morrison?" upitao ga je zagledavi se u puni ruksak koji je vidio na Markovom ramenu. Nita, nita!" procijedio je. Nee me biti nekoliko dana, pa sam htio da znate. A molio bih za diskreciju... Ne elim se odjaviti, vratit u se, to je sigurno." Budite bez brige! To je najmanje to za vas mogu uiniti" odgovorio je recepcionar. ,,Ijo neto...?" Da, recite!" Ne ulazite u sobu, ako za to ba nemate razloga!" Recepcionar ga odmjeri i samo slegne ramenima. Kako god vi kaete" odgovorio je. ,,A kamo idete... u sluaju da vas netko bude trebao?" Nastala je dua, neugodna tiina. Idem tamo kamo sam odavno trebao otii..." rekao je. Recepcionar ga nastavi u udu promatrati oekujui barem poblie pojanjenje. Idem za svojim srcem" Morrison e. Svi mi moramo kad-tad slijediti svoje srce da bi smo pronali odgovore, prije nego oni nas zaskoe potpuno nespremne." Mmmm, da..." pomalo izgubljeno odgovori ovjek za pultom. Morrison ode do izlaznih vrata, odakle se okrenuo prema recepcionaru. Ne znam kad u se tono vratiti. Mislim da me nee biti tri do etiri dana... najdue" rekao je, iako ga ovaj nije nita pitao. Recepcionar samo kimne dok ga je gledao kako izlazi iz motela. Morrison je sjeo u svoj Ford i uzdahnuo. Sjedio je i zurio u boni zid motela. Tek je tog dana vidio br-ljan koji se penjao po zidu, od samog dna do vrha zgrade zaobilazei pri tom prozore. Izme u grana zelene penjaice provlaile su se elektrine ice koje su bile povezane s neonskim natpisom 'Wild Heaven' s prednje strane motela. udno je kako neke stvari kasno vidi, jer na njih nikada ranije nisi obraao pozornost. Dapae, pogled s boka na motel inio mu se interesantan. Ponekad u ivotu treba stati i pomirisati rue, sjetio se izreke koja je savreno pristajala ovom trenutku. Tako neto Morrison u dosadanjem ivotu nije prakticirao. Pogledao je na suvozako sjedalo na koje je odloio ruksak. Napunio ga je predmetima koji su mu bili potrebni za krae putovanje: pidama, etkica za zube, aparat za brijanje i jo poneka stvarica. No ono to je njemu bilo najvanije tih trenutaka bila je integralna verzija romana 'Smrt u otrici sjekire' koju je stavio u unutarnji dep jakne. Zavukao je ruku u dep i opipao knjigu. Pod prstima je osjetio sigurnost, premda nije znao objasniti otkud mu takav osjeaj. Stisnuo je volan me u prstima, dodao gas, krenuo prvom brzinom, prebacio u drugu i u treoj izaao na autoput. Vozio je polako i sigurno. Mark Morrison nije znao kamo je krenuo tog dana. No jedno mu je bilo jasno. udan, skoro pa mistian, unutarnji osjeaj govorio mu je kako je konano dolo vrijeme da pone slijediti svoje srce. I tog dana, za volanom svog starog Forda, Mark Morrison to je konano i uinio. Vozio je prema prostranom obzoru niz beskrajni autoput koji se u daljini spajao s tamnim nebom. Nije imao cilja. Nije znao put, ali neto mu je govorilo, neto mu je aptalo u njegovom izgubljenom umu da e on nai put. Put e se pred njim otvoriti, tada e se konano svega sjetiti.

115

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net

11. POGLAVLJE

Put u nepoznato trajao je puna tri dana. Morrison je neprekidno vozio umjerenom brzinom. Pustopoljine kojima je prolazio odgovarale su u potpunosti osjeaju koji je ispunjavao njegovo srce. Praznina prostranstva ogledala se u njegovim umornim oima. Trljao ih je kako bi ostao budan. Koa na vratu bila mu je crvena od trenja o koulju koja je na svojim vrhovima bila ve poprilino prljava. Sunce je u daljini autoputa tonulo u zalazu, dok je Mark stiskao oi kada su zlatne zrake dotakle Fordov vjetrobran. Otvorenim je dlanom zatitio oi. Smanjio je brzinu i krajikom oka ugledao u-urena zeca koji se zavukao u visoku travu pored ceste. Proao je pored njega, ali se ipak okrenuo da ga jo bolje pogleda. Zec je bio jedini ivi stvor kojeg je za vrijeme svog putovanja vidio. Ni jedan automobil, kamion ili kakvo drugo motorno vozilo nisu proli pored njega. Ba kao da je Bog tog dana ljudima oduzeo sposobnost snalaenja u prometu. Jedan automobil, jedan ovjek i jedna prazna autocesta bili su oito sve to se s neba moglo vidjeti. Svijet kao da je bio stvoren samo za njega. Ali, bez obzira na to, Mark Morrison se nije osjeao oputeno. To nikako. Ni u kom sluaju. Vozio je jo kojih dvadesetak minuta prije nego se naao na raskriju. Autoput se nastavljao u daljinama, dok su se dva sporedna puta postrance odvajala. Jedan od njih, onaj istoni, bio je neasfaltiran, dok su mu rubovi bili prekriveni poutjelom travom. Put koji je vodio prema zapadu izgledao je jo gore. Uska asfaltirana cesta nazirala se pod prainom i kamenjem. Napravivi grimasu, Morrison iza e iz automobila. Na samom poetku zapadne ceste nalazila se drvena ploa s natpisom 'Cesta velikog medvjeda'. Priao joj je i poloio dlan na njenu povrinu. Drvo je dotrajalo, pomislio je. Samo to se nije odvojilo od ostataka za koji su ga pridravali zahr ali avli. Crvotoina je izjedala plou cijelom povrinom, dok su slova poblijedjela od sunevih zraka. Lagani vjetar koji je poeo puhati polako je okretao plou s jedne na drugu stranu, pri emu je ona isputala neugodne zvukove. Morrison se odmaknu i krene prema sredini raskrija. Nije znao kuda dalje. Nije imao pojma zato je ovdje uope stigao. A osim toga, mjesto mu nije bilo nimalo poznato. Traak razuma koji se javljao u njegovoj glavi govorio mu je da bi bilo bolje vratiti se nazad, na mjesto s kojeg je krenuo. Zavukao je ruke u depove dok mu je vjetar pod odjeom hladio tijelo. Pognuo se u ramenima te se odluio vratiti u automobil. I ba tada, kada je napravio prvi korak ugledao je crnu pticu koja se spustila na drvenu plou. Veliki gavran pojavio se niotkud. Sjedio je na drvu koje je pod njim, noeno vjetrom, neugodno cvi-ljelo. Ptica je irila svoja krila, zurila u Morrisona i bezglasno otvarala svoj dugi crni kljun. Morrison zastane na mjestu, kao hipnotiziran mranim ptijim pogledom. Kada se gavran oglasio tamnim i tekim graktanjem, Morrisonu niz le a krenu srsi. Sagnuo se i s neasfaltiranog dijela ceste podigao kameni pa ga bacio prema ptici. Gavran se ni ne pomakne premda je kamen proletio iznad njegove glave. Ptica je tamnim pogledom netremice odmjeravala Morrisona. inilo se kao da e progovoriti. ,,I!" tjerao ju je Mark, ali gavran ga nije sluao. Pribliio se ploi podiui ruku u zrak ne bili tako prepao ptiurinu. Jo uvijek se nije micala. Pogledi su im se sreli. Bio je to prvi put da se Morrison zagledao u gavranove oi. Bile su mrane, tamne i duboke. Opet je podigao ruku i kroz zube pro-itao ,,I", nakon ega je ptica konano odletjela, ostavivi plou pod sobom u kloparanju. Mark zaustavi dah dok je promatrao vranog gavrana koji je sada letio crnim nebom na zapad. inilo se da e kia. A koliko se Morrison razumio u prognozu, po ovom nebu moglo bi to biti i vie od kie. Ne bi se iznenadio da kroz pola sata zavozi kroz pravi potop. Ruke je zavukao nazad u depove dok je pogledom i dalje motrio plou s natpisom,

116

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net koja se jo uvijek okretala. Otpuhnuo je, a onda je glavu podigao prema nebu. Ostao je bez daha. Gore nad njim, u grobnoj tiini, ispod mranog nebeskog svoda u krug je letjelo cijelo jato crnih gavranova. Scena je bila zastraujua. Ptice su slijedile jedna drugu, stvarajui u zraku koncentrine tamne krugove. Morrison ih je gledao sve dok ga nije zabolio vrat. U trenutku kada se vraao u automobil, ptice su se konano oglasile iz visina. Graktanje je bilo slono, i svakog je trena postajalo sve glasnije. Iza vjetrobrana na automobilu nastavio je promatrati crna krila pod tmastim nebom. Ptice su u jednakim koncentrinim krugovima krenule zapadno. Morrison je otvorio prozor kada je graktanje postajalo nesnosno. Zurio je u jato iz kojeg su se pojedine ptice odvajale, te se vraale prema njemu. inilo se kako su ga pozivale za sobom. Upalio je motor i pokrenuo automobil. Krenuo je zapadno, slije-divi crno jato ptica. Dok je vozio za njima, graktanje se polako stiavalo. Ptice su sada udrueno i u tiini letjele prema nekom, za Marka Morrisona nepoznatom mjestu. Nadao se da je ovom odlukom uinio dobro. Nadao se... Neasfaltirani je put krivudao. Kotai na Fordu poskakivali su iznad kamenja koje je provirivalo kroz zemlju. Sunce je jo uvijek sjalo sa zapada, i inilo se kako je tamo stalo. Naranasto zlatna svjetlost ispunila mu je unutranjost automobila kad se na samom kraju neasfaltiranog puta otvorio neobian ulaz u umu. Redovi gustih alosnih vrba i borova bili su ogra eni icom, a dolje, ispod njih, na mjestu gdje se nastavljao put, nalazila su se eljezna vrata ije su ipke bile posve prekrivene hr om. Mark se priblii automobilom do ulaza. Zaustavio je automobil, izaao iz njega, te priao vratima. Svojom visinom sezala su mu do struka. Sa strane je podigao mali zasun i nogom oslobodio prolaz. Vrata su jezivo zakripala. Zvuk se proirio umom dok je vjetar njihao kronje u visinama. Mark se zagleda u nebo koje se provirivalo kroz gusto zelenilo kroanja. Uzdahnuo je, pitajui se to, dovraga, tu radi?! Putem koji je izvirao iz ume zapuhao je hladan vjetar. Grane na stablima su se pomicale pod vjetrom, kao da Morrisona pozivaju da u e. Mark korakne unazad i krene k automobilu. Samo to je dlan poloio na kvaku, iz visina je opet zauo gavranove. I dalje su letjeli u koncentrinim krugovima iznad vrhova stabala. ekali su! Oni su ga ekali, pomislio je Morrison. Sjeo je u auto, dodao gas i krenuo dalje kroz umu. Put je bio jako lo. Snane i debele ile iskakale su iz zemljanog puta. Morrison je osjeao bol u bubrezima, dok je uzaludno pokuavao izbjei silne prepreke na cesti. Ptiurine su i dalje letjele i graktale nebom. S desne strane Mark ugleda svijetlu povrinu jezera koje se poelo otvarati u dnu ume. Vozio je i pogledavao ulijevo i udesno. Odmahivao je glavom. Pogled je vratio pred sebe, a onda ga je prola studen. Vozio je uzvisinom, i sljedea nizbrdica spustila gaje u gustu umsku udolinu, gdje je kroz granje uspio vidjeti neto to je oito nalikovalo nekakvoj zgradi. Vozio je oprezno i dalje izbjegavajui prepreke, ali pod onima koje nije mogao izbjei automobil se kao pod grmljavinom tresao. vrsto je stiskao volan koji kao da mu se namjerava oteti iz ruku. Polako se spustio na ravni teren, skupio obrve, sagnuo se i kroz vjetrobran ugledao veliku kuu, koja se smjestila u umi, na obali pored jezera. Progutao je suhi zrak. Osjeao je pulsiranje u uima, vratu i u prstima. Otvorio je vrata i zakoraio van. Bila je to dvokatnica. Tko je, dovraga, ovakvu kuerinu gradio u umi, i to na ovakvoj osami? pitao se. Prozori su joj bili prljavi i tamni. To se ve odozdola moglo vidjeti. Otvorene aluzine njihale su se na vjetru. Bonom stranom kue uspinjao se gotovo osueni brljan zavlaei se svojim pipcima kroz prozore. Samo dno kue bilo je vlano i prekriveno gljivicama. Trijem je bio prljav. Stupovi koji su na trijemu drali strop nad ulazom bili su prekriveni vlanom mahovinom. Keramike ploice pred ulaznim vratima bile su nadignute od vlage. Po rubovima zidova cijedila se prljava kini-ca. Mark pri e polomljenim stepenicama za trijem. Pogledom je okrznuo postrani i ispucani zid pod bedemom, ija je povrina tako er bila prekrivena brlja-nom. Skupio je obrve kada je ispod suhe grane nenadano ugledao veliki srebrni klju, koji kao daje tu ba na njega ekao. Priao je, ispruio ruku i dohvatio ga. Pogledao je klju na dlanu. Bio je prljav od zemlje i jo uvijek obavijen

117

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net sitnim korijenjem. Klju je dugo stajao tamo pod brljanom, jer je teka hr a ve izjedala njegove krajeve. Vjetar koji je bio u pojaanju sada je jednu borovu granu udarao o prozor kue, od ega su se zrakom proirili neugodni zvukovi. Mark se pomakne u stranu. Noge su mu oteale. eludac mu se grio. to je on ovdje radio? Kako je ovdje doao? Kako je mogao znati za ovo mjesto? Njegova su razmiljanja naglo prekinuli gavranovi koji su grakui letjeli iznad kue. Krenuli su dalje iznad jezera, prema otvorenom obzoru. inilo se da se ne namjeravaju vratiti, ba kao da je njihov zadatak Morrisonovim dolaskom bio izvren. Po svemu sudei doveli su ga tamo kamo je trebalo. Marku zastane dah. Gledao je u tamnu zgradu, nakon ega bi pogled opet vraao na klju na dlanu. Lice mu je postalo mrtvaki hladno. Sjetio se poruka iz svojih knjiga... ZA OVU SI KUPIO KUU... sjeti se! Rairio je oi i stupio nogom na prvu stepenicu pod trijemom. Popeo se do vrata i klju oprezno gurnuo u bravu. Teko gaje okrenuo. Bilo je oito da vrata ve dugo nitko nije otvarao. Osim toga, bilo je jasno ve po vanjskom izgledu daje to prazna kua. Naputena kua. Kua duhova koja je polako na osami propadala. Lagano je odkrinuo ulaz i dozvolio blijedom svjetlu na zalasku dana da probije u unutranjost. Pauina je visjela izme u vrata i zida. Morrison je rukom razmakne s puta kako bi uao dublje u kuu. Prostor je odisao vlagom i trulei. Za sobom je ostavio otvorena vrata da mu svjetlo dana pomogne vidjeti unutarnji prostor. Na tren je zastao, a onda je opet izaao iz kue, pa se vratio do automobila. Tamo je iz prtljanika izvadio runu lampu s kojom se vratio u kuu. Osvijetlio je prostor. Sitna praina lebdjela je u snopu svjetlosti. Nalazio se u velikom holu u prizemlju. Pred sobom je vidio prostrane stepenice koje su vodile na gornji kat. S njihove desne strane, prije ulaza u neku prostoriju u prizemlju, u slobodnom dijelu hola, osvijetlio je kip. Priao mu je blie dok se svjetlost razlila po kamenu prekrivenom vlagom i crnim gljivicama. Skulptura je predstavljala ovjeka koji je u naruju drao mrtvu enu. Skulptura se nalazila na kamenom postolju i bila je naravne veliine. Morrison odmahne glavom. Jo nikada ovako neto nije vidio. Nije pratio umjetnost, ali ovo je oito bio rad nekog anonimca. Svejedno, kip je bio zastraujue realno prikazan. Anonimac je imao osjeaj za... BUMU Udarac koji je tog trenutka stigao s kata omeo ga je u razmiljanju. Svjetlost je u njegovoj ruci zadrhtala, a baterija zamalo ispala iz ruku. U tamnom i zaguljivom prostoru ulo se tek njegovo disanje. Priao je stepenicama ostavivi kip iza sebe. Nogu je spustio na prvu stubu i koraknuo prema gore. Osvjetljavao je zid i rukohvat koji je na nekoliko mjesta bio polomljen. Morrison se kretao polako, a onda je baterijsku svjetlost skrenuo prema zidu. Strah klizne niz njegovo tijelo. Povrina zida bila je prljava. Sagne se i osvijetli otkriveno. Zid je na mnogim mjestima bio prljav i oteen, odakle su se otkrhnuti komadii rasprili po stepenicama, dok ih je Morrison gazio svojim nesigurnim stopama. Pribliio se velikoj mrlji na samom vrhu stepenica. Poloio je ruku na nju i pod koom osjetio neto sluzavo. Rukom je pratio osvijetljeni dio, dok mu je mislima krenula jedna misao. Krv... nije li ovo zgruana krv?! Svjetlou je krenuo prema gore i tu osvijetlio otisak neije ruke. Zaustavio je dah. Baterijsku je svjetlost usmjerio na otisak pet prstiju. Mogao je nazrijeti ak i linije preslikane s dlanova. Krv u sljepoonicama mu je pulsirala. Krv, to je ipak morala biti krv, opet je pomislio. Suhi zrak iz usta parao mu je usne, dok je polako nastavljao dalje. Zato je krenuo naprijed u tom jezivom mraku, nije znao objasniti. Mogao je jednostavno izai iz kue, sjesti u automobil i nestati u nepoznatom pravcu. Tamo gdje ga nitko ne bi naao, i gdje bi zaboravio na postojanje ove kue. No, neto u njemu nije mu dalo da ode. Neto to gaje prodiralo u mislima. Neto to mu je u umu javljalo daje za ovu kupio kuu, premda jo uvijek nije imao pojma kakvu je poveznicu ta poruka mogla imati s njegovim ivotom. Zastao je na vrhu stepenica, okrenuo se i pogledao jo jednom iza sebe. Odoz-gora se u mraku prostor pod njim inio jo veim. Otvorio je usta i glasno disao.

118

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net TATA...! TATA...! Istog se trena trgnuo i okrenuo za sobom kada je uo taj mukli glas koji se pojavio iza njegovih leda. Poziv se jo jednom ponovio (TATA...!) i nestao u dubini mraka. Glas kao da je pripadao djetetu, no uplji ton kojim je odzvanjao ometala ga je u odre ivanju djetetove dobi . Morrison je zadrhtao. Sporo se okrenuo i u svjetlosti lampe susreo se s prljavim zidom koji je iza sebe skrivao dugi i prostrani hodnik. Krenuo je dalje slijedei svjetlost iz svoje ruke. Hodnik je bio mraan i nesnosno zaguljiv od vlage i trulei koja je ostala zarobljena u tom tamnom prostoru. Stajao je na samom poetku hodnika kada su se odjednom uz kripu otvorila jedna vrata u dnu mranog hodnika. Srce mu se spustilo u pete. Morrison proguta vlaan i smrdljiv zrak od ega mu se okrenuo eludac. Ruke su mu se tresle, a noge umrtvile. One ga vie nisu sluale. Nije znao kuda bi. Stajao je kao avlima zakucan za tlo. Hej?" povikao je dok mu je glas metalno odzvanjao u tamnom prostoru. Ima li koga?" ponovio je. Umjesto odgovora opet je zauo kripu vrata. Konano je uspio napraviti prvi korak, ali ve nakon njega u tijelu gaje presjeklo ba kao da gaje netko noem probio. Iza vrata, na dnu hodnika upalilo se nekakvo blijedo svjetlo koje je osvijetlilo mali prostor pred vratima u mraku. Iskolaenih oiju, drhtavih ruku i kleca-vih koljena Morrison se pribliio vratima. Stao je pred procijepom izme u vrata i zida. Pogledao je unutra. Nita nije vidio. Skupio je hrabrost i stupio pred osvijetljen ulaz. Usta su mu ostala otvorena. Zurio je u prostor u kojem se ispod svjetlosti blijede lampe, oblikovane u formi ljudske lubanje, nalazio stari stol na ijoj je povrini leala uredno sloena hrpa papira. Uao je oprezno osvijetlivi unutranjost sobe. Bio je sam. Struje u kui nije bilo, a lampa, iako nije bila povezana sa strujnim tokom, gorjela je sama od sebe na kraju tekog i masivnog stola. Ali, tko ju je upaliol pitao se Morrison u mislima. I ba kada se nagnuo za stolom kako bi pregledao papire, studen mu je oblila obraze. Kapljice hladnog znoja prekrile su mu elo i lice. Na stolu pred sobom susreo se s originalnim rukopisom 'Smrti u otrici sjekire'. Drhtavom je rukom krenuo prema tekstu i prelistao papire. To je bilo to! To je bio njegov nestali rukopis koji se sada, kao niotkuda, pojavio pred njim u ovoj kui duhova. Odmah gaje prepoznao. Bio je to tip slova kojim je pisao na svom raunalu. Sjeo je, odloio baterijsku lampu koja se lagano okretala na stolu stvarajui koncentrine krugove svjetla na stolu i zidovima. Morrison je pregledao papire. Sve je bilo tu. Poetak, sredina i kraj. Cijela je originalna verzija romana, oito najprije isprintana iz njegovog kompjutora pa izbrisana, bila ponovno u njegovim rukama. Tko? Tko je ovo mogao uiniti? Tko me proganja i zato? pitanja su se rojila Morrisonovom glavom. Odgovora nije bilo. Sve dok nije uo prvi glasni um iz prizemlja. Podigao je glavu u trenutku kada je zauo kretanje po stepenicama. Koraci su bili spori, ali sigurni. Pribliavali su se hodniku kojim je on stigao do ove sobe. S pribliavanjem koraka, svjetlost se u lampi u obliku lubanje polako priguila. Lice Marka Morrisona tonulo je u sjenu. Teke korake koji kao da su gazili po njegovom strahu, sada je uo na hodniku i trebalo im je tek nekoliko sekundi da konano zastanu pred vratima. Papiri s rukopisom tresli su se u njegovim rukama. Zaustavio je dah i ekao. Nije bilo izlaza iz ove prostorije. Na samim vratima susrest e se s onim tko mu dolazi ususret. S neim to ga je danas oekivalo u ovoj kui. Pogled mu se zamaglio kada je spustio oi na naslov romana. Podigao je opet glavu i pogledao prema otvorenim vratima. Tamo jo nije bilo nikoga. A onda mu netko izbije zrak iz trbuha. Na samom ulazu u sobu, pred vratima, na hodniku ugledao je maskiranog ubojicu. Lice mu je bilo prekriveno plahtom s prorezima za oi, a na glavi mu se nalazila kapuljaa. Prljave hlae, jakna i karirana koulja pokrivale su mu tijelo. Mark Morrison istog je trena panino prepoznao ubojicu iz svog romana. Ti... ti...?!" izustio je drhtavo i u nevjerici. Ubojica je stajao u tiini, a onda je iza vrata uzeo i podigao sjekiru. Sekunde su se inile duge poput vjenosti. Mark zadri dah, promatrajui ga. Nije se pokuao pomaknuti. Nije se podigao. Nije pomiljao na bijeg. Jednostavno, bio je uhvaen u klopku. Svojim velikim

119

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net tijelom i irokim ramenima zaklonio je vrata za sobom. Priao je stolu dok je otricu sjekire vukao po drvenom podu sobe. Sjeivo je stvaralo neugodan zvuk koji je Morrisonu parao ui. Onog trena kada je maskirani izvukao stolicu ispod stola pa sjeo Marku nasuprot, Morrison je jo jednom pomislio kako e mu oi iskoiti iz duplji. inilo se kao da gubi svijest. Ako je ovo bila realnost, ako je to uistinu bila realnost, zato se onda inila poput najgroznije none more? pitao se on. Dok je Morrison zurio u one proreze na plahti kroz koje su svjetlucale oi lu aka pred njim, jedva otvori usta i tiho izusti: Tko... tko si ti?" Sporim, ali sigurnim pokretom ruke, maskirani je krenuo prema kapuljai. Skidao ju je polako. Pala mu je na le a, dok mu se na glavi otkrivala samo prljava plahta. Iduim pokretom, debelim je i umrljanim prstima plahtu potegnuo s lica. Premda se inilo kako e nju skinuti bre od kapuljae i tako konano otkriti svoj pravi identitet, skidanje te krinke za Morrisona je potrajalo. Ubojiini su pokreti bili uasno spori dok mu se pod bradom poela polako nazirati koa na neobri-janom vratu. Kada je plahta konano pala na prljavo tlo pored stola, Mark Morrison zaustavi dah, dok su ga poput grmljavine zatekle vlastite misli...Mogao sam znati... mogao sam znati... ali kako ?! Zurio je bez daha i bez rijei u otkriveno lice ubojice. Pa jasno, pa jasno, ponavljao je u sebi, premda jo nije ni blizu nazirao rjeenje cijeloj misteriji. Pred njim, na suprotnoj strani stola sjedio je voza cisterne i FedExovog kombija. Mark proguta zrak. Ustajali vonj uvukao mu se duboko u grlo odakle jednostavno vie nije htio izai. Pa kako? Kako ba ti ? Ti... ti si umro... ti..." Moda jesam jednom davno a danas sam, kako vidi, iv... dotakni me, ako misli da e ti to vratiti sigurnost. Mojih sto kila sazdanih od mesa i kostiju to pred tobom potvr uju, Mark" rekao je glasom kojeg Morrison vie nije prepoznavao. Markov se pogled sledio, vie nije treptao. Zjenice su mu postale staklene. Lice mu je problijedjelo, dok su mu oi okruile duboke sjene. Polako se povlaio u stranu, na svoj dio stola dok je nestajao u sjeni otkrivenog lica ubojice. Ima pitanja...? Znam da ih ima! Postavi ih prije nego krenemo na ono bitno" progovorio je ledeno i kroz zube ovjek pred Morrisonom. Morrison je utio. Nije ga slualo ni tijelo ni jezik ni um. Tek je, ne mogavi odgovoriti, odmahivao glavom. Tiinu je prekinuo ubojica kada je rukom posegnuo za le ima, odakle je izvadio nepotpuni primjerak Markove knjige. Bacio gaje na stol, preko originalnog rukopisa. Za ovu si kupio kuu, Mark... sjeti se!" rekao je ledenim osmijehom koji mu je otkrivao tamnoute zube. U sobi se stvarao neugodan i nadasve bljutav zadah. Tijelo tog ovjeka ovog je puta nezamislivo smrdjelo. Svojom je snanom rukom krenuo prema Morri-sonovom ramenu. Pogledavi mu ruku, Mark zaustavi dah. Na prstima je ugledao zgruanu krv koja se na neki nain stopila s njegovom koom. Njegove oi, pomislio je Mark... njegove su oi otkrile neto demonsko u sebi... neto neljudsko to Morrison ranije nije uvi ao. Neto demonsko to mu je u prijanjim susretima pobjeglo. Zjenice su mu sjajile utom bojom stvarajui avetinjski izraz na njegovom uasavajue blijedom licu. Za ovu si kupio kuu, Mark, sjeti se..." ponovio je kada je otvorio prvu stranicu knjige gdje se nalazila ostavljena poruka. Mark skupi obrve. Ne razumijem... jednostavno ne razumijem..." izustio je. Ti si mrtav... vidio sam tvoju glavu..." Ubojica zakoluta oima. Shvatit e!" prekinuo gaje. Budi bez brige, shvatit e... ali prije toga moramo proniknuti u sr stvari! Jesi li se ikada zapitao kakav si ti ovjek, Mark?" zavrio je hladno i bez ikakvih emocija na licu. Mark se pomakne u stolici. Ubojica nanovo prekine tiinu. Ti mene zna... vjeruj mi... ti mene zna! A kada to otkrije, nee ti biti teko shvatiti da nisi ni poseban ni drukiji od mene. Obojica se hranimo tu im strahovima ili da ne kaem..."

120

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net zastao je "...i ti i ja hranimo se tu im ivotima." Izgovorivi ovo, ubojica je sobu ispunio svojim ledenim smijehom od kojeg je po tko zna koji put utrnulo Morrisonovo tijelo. Ova kua, Mark... ova kua! Ili da ne kaem, JA, tko sam ja, Mark? Vjeruj mi, lako je pronai odgovor. Samo pronikni u vlastito srce i pronai e me. Ja jesam dio tebe, Mark. I vjeruj mi, ne moe me se odrei. Ne jo od onog dana kada si zbog svoje knjige kupio ovu kuu, Mark!" Tiina je u sobi bila grobna. Mark je uo samo svoje disanje. utio je i gledao sugovornika koji je opet bio obavijen plastom tiine. inilo se kako ovjek uope nije disao. Svojim je velikim sjajnoutim oima promatrao Morrisona oekujui njegov odgovor. Da, Mark... za knjigu si kupio kuu... a jedino pitanje, jedino pravo pitanje je zato si to uinio...?" zavrio je sa smijehom. Ti... ti si mrtav" tiho je izustio Morrison nanovo se prisjeajui glave koja se u policijskoj postaji dokotrljala do njegovih nogu. Nemoj se zadravati na nevanim stvarima, Mark. Da, ja sam mrtav, i umro sam puno puta do sada, ali pitanje je zato si me oivio, Mark? Ova kua, Mark... ova kua, sjeti se..." rekao je unosei mu se u lice. Loa mjesta privlae loe ljude, Mark... objasni mi to ako ti nije teko!" nadopunio se. Morrison je zurio u njegove demonske oi, pa pogled opet sputao na rukopis na stolu. Loa mjesta privlae loe ljude, a ti nisi imao ideje, Mark..." rekao je ovjek pred njim. Kupio sam kuu" izustio je konano Morrison, udei se samom sebi. Ubojica gaje promatrao u iekivanju odgovora. Da, kupio si kuu, i znao si... znao si zato to radi..." Morrison skupi obrve i pogleda sa strane dok mu je ubojica zgrabio aku svojom hladnom rukom. Sjeanja... sjeanja su odjednom navirala. Vratio je pogled na ubojicu. U njegovim oima, negdje u daljini, u njegovim je zjenicama vidio vlastitu prolost. Gledao je sebe. Vidio je samog sebe kako se pred koju godinu automobilom zaustavio ba pred ovom kuom. Bio je sunan dan i suneve su zrake prodirale kroz kronje stabala stvarajui tamno zlatne nijanse na Markovom licu. Ispred kue tog ga je dana ekao neki njemu nepoznati ovjek. Vrlo brzo opet se vratio u stvarnost kad mu je ubojica jae stisnuo aku. Sjeti se, Mark... sjeti se!" U mislima se vratio nazad i vidio lice ovjeka koje je nalikovalo malom belgijskom detektivu iz romana Aghate Christie. U daljini je uo njegov glas dok mu se obraao, Evo, to je ta kua, gospodine Morrison... nadam se da je to ono to vama treba?" Morrison se kretao za njim. Popeli su se preko trijema i uli u ve otvorenu kuu. Vrlo brzo cijeli je prizor bio vrlo stvaran. Ba kao da je Morrison nanovo proivljavao. Gospodine Morrison?" zapoeo je trgovac nekretninama prije negoli su krenuli prema kipu u donjem holu. Da?" Morrison e. Mogu li znati zato ste tako navalili na ovu kuu? Mislim, hou rei, obzirom na okolnosti, a i na njenu prolost, nitko se ne bi interesirao za nju. Dapae, ve sam vam rekao da je ona bila predodre ena za ruenje." To bi tek bila teta" komentirao je Morrison. Da, to se slaem. Ruiti kuu pored jezera, s ovakvim pogledom na vodu, umu i nebesko plavetnilo bila bi prava teta, ali opet..." Da, znam. Sjeam se to smo prethodno dogovarali." Drago mi je da se sjeate, jer stvari nisu nimalo jednostavne, a jo manje ugodne. Znate, nema puno ljudi koji bi se zadravali na mjestu zloina. A jo je manje onih koji bi se usudili tu noiti! A vi, vi ste gospodine Morrison oito posebna sorta. Nije li tako?"

121

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Pa da, moglo bi se tako rei" odgovorio je. ,,U redu. Krenite za mnom. Idemo na kat. Pazite preko stepenica. Trule su, a i kako vidite..." prstom je pokazao prema polomljenom rukohvatu, ...ovo ovako stoji jo od onog dana..." rekao je trgovac spustivi glavu, namjerno izbjegavajui objanjavanja. Gore na vrhu stepenica upalio je svjetlo koje je u kui u to vrijeme jo radilo. Do ite za mnom" ovjek e. Morrison gaje slijedio u stopu. Mogu li znati gdje se to dogodilo?" odjednom je upitao Mark, nakon ega se trgovac okrenuo prema njemu, te u udu podigao obrve. Vi ba hoete sve znati u detalje?" Da, ako to nije teko. Pomoglo bi mi." ovjek je otpuhnuo. Gledajte, koliko znam sve je poelo u sobi u koju u vas sada odvesti, a nastavilo se ovdje na stepenicama. Uostalom itali ste o tome. Bilo je po novinama, a na internetu se jo uvijek mogu pronai neki podaci. Mi smo u naoj firmi uspjeli u nakani da neke stvari zatakamo, jer bi u suprotnom ovo mjesto postalo okupljalitem fanatika, ako razumijete to time elim rei. Uglavnom, ovjek... ovjek se zvao Wade... Wade Burton. I svaki put kada mu izgovorim ime, marci mi kliznu niz le a. On je na tako okrutan nain poubijao svoju obitelj. Sasjekao ih je sjekirom, kau da ih je zaskoio na spavanju. Ubio je svog sina i svoju enu. Nju je prepolovio... kako se sjeam dotukao ju je ba na ovim stepenicama. Prvi udarac ju je oito probudio iz sna. Imala je dovoljno snage da mu pobjegne iz sobe, no uhvatio ju je ba ovdje" prstom je pokazao na dio slomljenog rukohvata. Samo nekoliko snanih udaraca sjekirom, i nje vie nije bilo... Puf! Ubio ju je na licu mjesta" rekao je trgovac poput kakvog glumca koji je uivao u vlastitoj predstavi. Nali su je raskomadanu u krvi dolje, tono pod postoljem kipa. Njeno je ime bilo Kate... ako vam to ita znai." Morrison blijedo odmahne glavom. ,,A sin? Stoje bilo sa sinom?" upitao je. ovjek nabora elo i stisne oi. Zar taj dio ba morate znati? Bilo bi bolje kad to ne biste saznali. Nitko nikada nee moi objasniti to se te veeri dogodilo u glavi VVadea Burtona kada je odluio pobiti svoju malu obitelj. Moda upravo ova izoliranost kue na osami. Ove ljepote oito ne ostavljaju na svakog isti dojam. Mali prostor...ma vraga mali! I sami vidite, kua je ogromna, ali bolesnom duhu oito uvijek treba vie mjesta!" Sto se dogodilo sa sinom?" ustrajao je Mark. Ted... mali Ted Burton. Imao je jedanaest godina kada se to dogodilo. On, mislim na VVadea... Wade ga je sjekirom dohvatio iza kue jer mu je mali uspio pobjei. I tamo... tamo gaje sredio sjekirom, jednom za svagda. Ja prizor nikada nisam vidio. Imao sam priliku, ali nisam. Pregledao sam snimljene fotografije ubijene ene, ali mrtvog djeteta... to nikada ne bih mogao. Kakav li je to ovjek koji ubija djecu... vlastitu djecu?! Recite vi to meni, gospodine Morrison?" Kako gaje ubio?" ovjek se sada inio pomalo ljutit, te je kratko odgovorio. Sasjekao je djeaka na komade. Noge, ruke i glavu odvojio je od tijela i sve pobacao u jezero. Policija je ostatke skupljala po obali. Nadam se da vas ovo zadovoljava, gospodine Morrison?" Mark je utio. Recite mi, naravno, ako mogu pitati i ako time ne krim nikakav nepisani zakon... zato vam je ovako stalo do ove kue? Do ovih prokletih ubojstava?" Trebam inspiraciju" kratko je odgovorio Morrison. Ah da, zaboravio sam. Vi ste onaj pisac. Vidio sam nekoliko reklama za vau knjigu u novinama. Ali, zato ba ova kua? Zato elite biti toliko bliski s mjestom zloina?" Rekao sam vam. Trebam inspiraciju, a ovo mjesto bi me moglo nadahnuti. Mjesto zloina, mjesto ljudskog umiranja."

122

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Morrisonov je odgovor najeio malog trgovca, koji se na ovo tek zau eno pogladio po svojoj elavoj glavi. Do ite za mnom" rekao mu je tada. Zajedno su stigli pred sobu u kojoj se Morrison upravo sada nalazio, zajedno s raskrinkanim ubojicom. I dok je prizor u oima ubojice polako blijedio, Mark je u daljini sluao rijei trgovca nekretninama. ,,U ovoj je sobi spavao Ted. U ovoj se sobi probudio kada je uo majina zapomaganja..." Mark Morrison je u tiini sjedio za stolom i promatrao oi ubojice pred sobom. U nekoliko trenutaka pogled mu je skretao sa strane prema sjekiri to se nalazila oslonjena na zid. ,,I onda, Mark? to mi moe rei? to moe rei u svoju obranu sada kada zna da si radi nove knjige i inspiracije za nju kupio ba moju kuu?!" Ti... ti si Wade Burton?" kroz zube je procijedio Morrison. Njegove su se ute oi nasmijale dajui mu potvrdan odgovor. Ali... tebe... tebe nikada nisu pronali. Ti... ti si nestao nakon zloina" Mark e. Da" odgovori Burton dok je rukom proao kroz ostatke masne i ikave kose. Nestao sam, ali samo u ovoj kui. Ova kua, Mark... ova kua je prokleta. Ona me je nahranila. Ona mi je dala snagu. Zapravo... samo ju je probudila, jer je snaga ve dugo vremena u meni spavala. Jednako kao i kod tebe, Mark. Zar misli da si drukiji od mene? Dapae, ako mi dozvoli barem malo moraliziranja: ti si jo gori, jer si doao uivati na mjestu mog zloina. Parazitski si se hranio tu om boli kako bi omoguio vlastiti ivot. Mi smo isti, Mark... a zbog mene... zbog mene si kupio kuu. Probudio si njenog duha kada si u ovoj sobi poeo pisati svoj roman," rekao je pogledavi na rukopis pod Mo-rrisonovim prstima. Mark rairi oi, ne shvaajui. Kua me je uzela, Mark. Uzela me je onog trena kada sam je posluao i pobio svoju obitelj. ivio sam ovdje. U njenim zidovima, prozorima; u njenom praznom, mranom i grobno tihom prostoru. A onda mi je kua dovela tebe, slavnog pisca, koji je ovdje odluio napisati svoj novi roman. to misli, odakle ba sjekira kod ubojice u tvom romanu? Nisam ti se htio previe mijeati u radnju dok si pisao. Ja i kua smo sluali tvoje misli. Mi smo itali to to si pisao. I ja sam samo uskoio pod kou tvog maskiranog ubojice i dodao mu neke svoje kvalitete" zavrio je s ledenim osmijehom. ,,A onda..." nastavio je ...onda sam ti roman potrgao na dva dijela. To je bio jedini nain da iz ove kue, preko tvog romana, opet iza em u vanjski svijet. I evo me sada tu gdje jesam, Mark. Gledam u tvoje izgubljene oi i ekam na tvoj idui potez. Naravno, ako ga ima i ako ti ono malo hrabrosti to je u tebi preostalo dozvoli reakciju." Ubio si urednike?!" Ma daj, Mark... Mark?! Ne zaboravi, bio sam u tvojoj glavi. Znam te kako razmilja. Znam to si mislio i kada si to mislio! Samo sam ostvario tvoje zamisli. A sjeti se da si barem jednom poelio ubiti one koji su ti sjebali knjigu. Zar nisi?!" Mark uzdrhta, pogne glavu, zatim je opet podigne pa suznim oima promotri njegovo lice. Ti si tako patetian... zna li to?" nastavio je Burton. Da, otjerao sam je. Da, davio sam je. I da, kada mi je skinula masku, ugledala je tvoje lice. Morao sam se malo poigrati. Ipak, budi zadovoljan. Nisam je ubio. Uostalom, to to ti se s njom dogodilo ipak je tek cijena slave koju kad-tad kao pisac mora platiti." Kurvin sine! Kurvin sine!" kroz zube je ponavljao Morrison. Prije Sotonin sine, ako me ve misli vrije ati." kroz smijeh e ubojica. Kako...? Kako?" Nemam vremena za raspravu, Mark. Nisi napisao kraj romana kako spada. Nisi ga dovrio onako kako sam ja to elio. Iz kue si pobjegao prije vremena... sjeti se...!" Mark se pokuavao prisjetiti, a onda je u Burtonovim oima ugledao sebe kako trpa sve svoje stvari, sjeda u automobil i naputa ukleto mjesto pored jezera. U toj je kui za vrijeme

123

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net njegovog pisanja neto oivjelo. Neto to je Morrisona oito htjelo natjerati da na silu shvati kako u tim tamnim prostorima zgrade on nije bio sam. Pobjegao je, ne napisavi kraj romana, kojeg je kasnije zavrio u Elmore Townu. Zato se nisi mogao sjetiti kraja, Mark? Pita li se, zato? Zato jer kraj koji si ti napisao nije bio onaj unaprijed predodre eni kraj. Ne onaj koji sam ja zacrtao u tvojoj glavi. Ne onaj kojeg sam ja tebi namijenio. Ali zato smo danas obojica ovdje i zajedno emo se pobrinuti da pravi kraj bude puno bolji i originalniji od onog koji je nedavno izaao iz tiska." Mark je utio kao zaliven, dok ga je prekrivao tamni plat straha i neugode. Na kraju koji sam ja napisao, mi mijenjamo mjesta, Mark. Ja odlazim, a ti ostaje u kui umjesto mene. Originalno, zar ne. Puno bolje od verzije koju si ti itateljima ponudio." Kamen smutnje, boli i straha odjednom se objesio oko Morrisonovog vrata. Noge su mu se odsjekle. Tijelo mu se ispunilo praznim i hladnim zrakom. inilo se da vie nije imao vlastitu volju. U potpunosti je pot-pao pod mo tog zloduha u ljudskom obliku, koji se polako ustao i svojom snanom rukom naglo krenuo prema sjekiri pokraj zida. Papiri rukopisa sa stola poletjeli su zrakom nakon prvog zamaha sjekirom. Sjeivo je preletjelo nad Markovom glavom. Morrison se bacio na hladno tlo zajedno sa stolicom na kojoj je sjedio. U padu odlomila se noga stolice na koju Morrison povrijedi lakat. Burton je stajao nad njim i promatrao ga zlim osmijehom. U njegovim oima tih trenutaka kao da se ogledalo grotlo pakla. Ovog puta e shvatiti koja je prava bit umjetnosti, Mark! Pogotovo u trenucima kada te je odluila ubiti vlastita muza." Rekavi to, dok su mu kroz usne iskakale kapi pljuvake, VVade Burton opet je zamahnuo sjekirom. Morrison je rairenih oiju pratio otricu koje je krenula zrakom prema njegovoj glavi. Istog trena odozdola je Burtona udario nogom u genitalije. Sjekira je promijenila svoj smjer i zabila se u zid, dok si je Burton objema akama, s bolnim izrazom lica, prekrio me unoje. Isuse, nakon svih ovih godina, udarac u ovo mjesto jo me uvijek boli!" procijedio je Burton dok je stajao sagnut. Morrison se uspio podignuti. Zgrabio je stol i bacio ga na Burtona koji je posrnuo i zavrio na podu pokraj sjekire. Mark gaje uspio zaobii te je izjurio van iza Burtonovih le a. Projurio je hodnikom, spustio se niz trone stepenice, pretrao preko trijema, i domogao se automobila. Otvarao je vrata, ali do vraga, ona se nisu htjela otvoriti. Nije valjda da ih je zakljuao? kiptio je u sebi. Izvadio je klju iz jakne, koji mu je pri tom ispao iz ruku. Sagnuo se, dohvatio ga i opet ga uvukao u bravu. Okrenuo se prema mranoj kui. Tamo se na ulazu jo nije pojavljivao ubojica sa sjekirom. Opet je okretao klju u bravi i konano uspio. Vrata su se otvorila. Zaulo se tiho klak! Povukao je bravu i potegao. U trenu je u prozorskom staklu za svojim le ima ugledao lice VVadea Burtona. Iskolaio je oi. Sjekira je ponovno krenula zrakom. Mark se bacio u stranu kada se pod snanim i otrim sjeivom raspuklo prozorsko staklo. Morrison je pokuao pobjei, ali bilo je kasno. Snana ruka VVadea Burtona dohvatila ga je za kosu. Stisak je bio nevjerojatno jak. Ve u iduem trenu Morrison je gutao zemlju i prainu s tla kada ga je Burton odbacio snanim pokretom ruke. Dok je dolazio sebi, pokuavi se podii na koljena, ubojica gaje prekoraio. Ti si me stvorio. Ti si me vratio u ivot. Ti si me uzdigao iz mraka, probudivi me u sumraku tvog bolesnog spisateljskog uma. Ovog puta prema tebi vie neu imati milosti... kao to nisam imao prema nikome dosada!!" Burton je Morrisona ponovno poupao za kosu i odvukao do obale jezera. Tamo se pored samog ruba nalazio panj na koji je poloio Morrisonovu glavu. Odavde poinjemo, Mark! Odavde poinjemo! Ima li jo neto rei za kraj... ako ima, samo izvoli!" rekao je bijesno, dok su mu oi u potpunosti izgubile ljudski izraz. Demonski su sjale u noi. ovjek koji je stajao iznad Marka Morrisona u sebi vie nije imao ni malo ljudskosti, niega to se moglo pripisati ljudskom obliku. Demon, koji je svojom visinom

124

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net dosezao dva metra, po posljednji je put podigao sjekiru, naciljao sjeivom Morrisonov vrat i rekao: Zbogom, Mark! Lijepo je bilo poznavati te! Tvoj je ivot moj, jednako kao i tvoj novi roman!" Konano je zamahnuo sjekirom. Morrison ju je ugledao krajikom oka. Ono malo ivotne snage to je ostalo u njemu tih se trenutaka probudilo. I sam je sebe iznenadio kada se bacio na svog napadaa. VVade Burton se nenadano naao na tlu, dok mu je sjekira leala u praini, na zemlji, nekoliko koraka dalje od njegova lica. Susreo se s oima Marka Morrisona. U Morriso-novom se pogledu oitovao bijes progonjen strahom ro enim u borbi za vlastiti ivot. Dva je puta zaredom na tlu, pogodio Burtona akom u lice. No, ubojica se samo nasmijao. Njegovo lice kao i njegov zao pogled ostali su nepromijenjeni. Demonski se jo uvijek smijao kada je rekao: Zar misli da su tvoji udarci tako razorni?!" Nakon toga ispustio je prodoran urlik, pri emu je poput street fightera lijevom rukom podigao Morrisona sa sebe pa ga je nogama odbacio u zrak. Morrison je pao, i pri padu udario glavom o prednju gumu svog automobila. Burton je ponovno bio na nogama, dok se sjekira njihala u njegovoj ruci. Krenuo je prema Morrisonu, koji se tako er nije odluio predati. Mark se podigao, teko, sporo i bolno zatrao se prema Burtonu, nanovo nasrnuvi na njega. Snano odgurava-nje rukom Morrisona je ponovno poslalo na tlo, pored panja. Rukom se oslonio o njega dok se podizao. Za svojim je le ima zauo jezivi smijeh koji je odjekivao u noi. Podigao se i okrenuo prema ubojici. I to je bilo to, pomislio je. Vie se ba nita nije moglo napraviti. Nije imao naina kako da se suprotstavi tom divu koji se vratio s one strane ivota. Nije znao kako bi obranio vlastiti ivot. Nije znao... ali ak i prije nego je dovrio misao, sjekira je poletjela zrakom. Tono prema njegovim prsima. Zrak je itao. Udarac je bio snaan i mukao. Bol se proirila Morrisonovim tijelom. Noge su mu se nale u zraku, spotaknuo se preko panja i opet zavrio na zemlji. Jezero je oplakivalo obalu pored njegovog lica. Zemlja mu se zalijepila po znojnim sljepoonicama. Sporo je podigao ruku i krenuo prema bolnom mjestu na prsima. Prsti su mu bili krvavi. Ipak, nije ga jako boljelo. Jagodicama je dotakao ranu. Koa mu je bila rasjeena. Krvario je. Ali rana, na sreu, nije bila duboka. Jecajui podigao se na laktove, ispravio se,, i s grimasom na licu potraio svog napadaa. \Vade Burton nalazio se tek nekoliko koraka dalje od njega. Sjekira se vie nije bila u njegovim akama. Leala je odbaena na tlu. Pored Burtonovih koljena. A njegov pogled... njegov pogled bio je izgubljen. Djelovao je poput ovjeka koji je upravo dobio najjai mogui udarac u genitalije. Nije progovarao. utio je. utio je i iznena en promatrao Morrisona. Kao da je u njegovom pogledu traio pojanjenje za ono to mu se upravo dogodilo. Dok su stajali, Morrison osjeti novi nalet bola u prsima, te ranjeno mjesto prekrije dlanom. Skupio je obrve. Njegov je pogled ispunjalo isto u enje koje se ogledalo i u Burtonovom pogledu. Ruku je pomakao s rane i krenuo prema unutranjem depu jakne. Tamo je dotaknuo knjigu. Novo izdanje Smrti u otrici sjekire". Knjiga mu je spasila ivot. Da nije bilo nje, udarac bi ga dokrajio. Moda ga na mjestu prepolovio. A ovako, knjiga je bila prepolovljena. Ispala je iz Markovih ruku, dok se jedan njen dio naao na tlu, a drugi mu ostao leati u krvavom krilu. Pogled VVadea Burtona i dalje je ostao apsurdno udan, a onda se u jednom trenutku, bez rijei, bez prethodnog jecaja, Bur-tonovo tijelo prepolovilo, kao pod udarcem sjekire. Glava mu je pala, licem pored Morrisonovih nogu, dok su mu koljena i bokovi ostali na istom mjestu gdje su ranije bili. Morrison je rairenih oiju u udu promatrao raspolovljeno tijelo ubojice, dok se obala jezera kupala u krvi. Vrlo brzo Morrisona je napustila svijest. Pao je, glavom udarivi o rub panja. Njegov je svijet utonuo u tamu. Morrisonovo je nepokretno tijelo, pored jezera, prekrila gluha no to se izdigla nad gustom umom.

125

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net

12. POGLAVLJE

iv je! Gospodine... iv je!" Mark je u daljini uo glasove. Sve ga je boljelo. Osjetio je neije ruke koje su mu podizale teku glavu s tla. Stiskao je zube i lice krivio u grimasu dok je u magli vidio lice ovjeka koji se nadvio nad njim. Gospodine inspektore... iv je!" opet je zauo. Pokuali su ga ispraviti, ali se iz njegovih usta oteo snaan jauk. Rana na njegovim prsima jako ga je boljela. Ranjen je" opet se oglasio onaj isti glas. Da, istina je. Ali ini se da rana nije toliko duboka. Koliina krvi vara na prvi pogled" rekao je ovjek koji nije ulazio u doseg Morrisonovog vidnog polja. Podigli su ga pa ga naslonili na policijska kola. Mutnog pogleda Morrison je uoio upaljena rotacijska svjetla. Priao mu je jedan od onih ljudi iji je glas Morrison sluao jo u leeem poloaju. Stao je pred njega i ruku mu poloio na rame. Gospodine Morrison?" Da" tekom mukom izustio je Mark , dok su mu oi suzile od ranojutarnjeg sunca. Ja sam inspektor Carelli. Iznimno mi je drago da smo vas nali. Kako vidim, imali ste burnu no..." Mark ga pogleda dok mu se pogled teko bistrio. ovjek pred njim bio je visok, vrsto gra en, sa irokim ramenima. Imao je tamnu kosu, zaeljanu ustranu, dok mu se na licu pod tankim usnama isticala iroka brada. Nadam se da znate kako smo vam uli u trag...? Inspektor Eric Dolan...?! Moda vam je moje ime koji put spomenuo. Isti sluaj koji je on ovdje vodio, ja sam istraivao u Bostonu. ini se da smo nali svog dugo traenog krivca" rekao je te se okrenuo prema raspolovljenom tijelu Wadea Burtona. Dolan je bio dobar deko, a kako sam vidio, ni od njega nije puno ostalo. Zato ne bi bilo loe da razmijenimo nekoliko misli" zavrio je inspektor Carelli. Morrison se skupio na automobilu, ne podiui oamueni pogled s krvave jezerske obale. Na kraju je tek kimnuo glavom prema Carelliju. Da to nisam pronaao u dokumentima koje smo iskopali u kompjutoru, ne bih povjerovao samom sebi, ali vi ste kupili ovu kuu, gospodine Morrison?!" rekao je Carelli naslonivi se pored Marka na policijskom automobilu. Morrison je promatrao policajce koji su oznaavali mjesto zloina. Zlatne suneve zrake irile su se po zemljanom tlu sve do njegovih nogu. Nijemo je pogledom pratio njihov put. Nije odgovorio. Gospodine Morrison, vi ste, kako sam rekao..." Da, kupio sam je" naglo gaje prekinuo Mark. Nakon njegovog priznanja umom kao da je zavladala grobna tiina Mogu li barem znati zato?" Mark je utio. Gospodine Morrison, prije nego nastavimo dalje, moram vam postaviti jedno pitanje. Nadam se da ste svjesni kako je kua pripadala Wadeu Burtonu, okrutnom ubojici kojem je dravna policija ve dugo bila na tragu. Koliko e vam to pomoi, obzirom na vae stanje, ne znam, ali morate znati daje on ubio svoju enu i dijete." Nisam znao" slagao mu je Morrison. Mogu li znati zato kupovali ovu kuu?"

126

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Morrison kao u udu vlastitog priznanja odmahne glavom. Valjda iz razloga koji bi svakoga ponukao da svoj novac uloi u ovakvu nekretninu pored jezera. Trebao mi je mir. Jednostavno, trebao mi je mir" zavrio je. ovjek koji vam je kuu prodao danas je mrtav. Zapravo, iz njegove agencije nam kau kako ima ve neko vrijeme daje na en ubijen. Sluaj nije bio u mojoj nadlenosti pa ne mogu ulaziti u detalje. No obzirom na situaciju, otvorit emo opet sluaj ubojstva tog trgovca nekretninama. U svakom sluaju, nije vam imao pravo prodati ovu ruevinu, a u krajnjem sluaju, morao vas je obavijestiti o prolosti ovog mjesta. Osobno, ne vjerujem u kletve, ali kad vidim to me ovdje doekalo, ne mogu pomisliti drugo ve da je ovo prokleto mjesto uistinu ukleto." Morrison nije podizao glavu s mrtvog, krvavog i prepolovljenog tijela Wadea Burtona. Policija je spojila oba kraja njegovog trupa. Poloili su ga na nosila i unijeli u kola hitne pomoi koja su stigla pred dvadesetak minuta. Morrison je nastavio odmahivati glavom. Ne znam... jednostavno ne znam kako je do svega ovoga dolo. ovjek u svom ivotu na neke stvari jednostavno zaboravi. Bez obzira koliko se sam tome odupirao." Carelli ga je sluao, nakon ega se okrenuo prema jezeru. Sunana vodena povrina reflektirala se u njegovim oima. Mogu li barem znati kako ste ovo izveli?" upitao Na to mislite?" Morrison e, pri emu se nanovo uhvatio za bolno mjesto na prsima. Ovo ubojstvo...iz samoobrane... to da ste mu prepolovili tijelo na ovakav nain?" Za to vrijeme trup Wadea Burtona nalazio se iza zatvorenih vrata kola hitne pomoi. Kada su ona krenula s mjesta Morrison je osjetio olakanje. Njegov je um konano postajao slobodan. Nona mora u obliku VVadea Burtona konano je dola do svog kraja. Spustio je pogled i zagledao se u pranjavo tlo. Zemlja je oko njegove sportske cipele bila crvena od svjee krvi koja mu se sa prsa sputala preko traperica. Ne znam, jednostavno, vjerujte mi, ne znam" rekao je prisjeajui se doga aja iz prole noi. A i da vam kaem, ne biste mi povjerovali. U to sam siguran" zavrio je prekrivajui dlanom otvorenu ranu. Zakrpat emo vas. Rana nije duboka, ali svejedno, znam daje bol koji podnosite nepodnoljiva. I sam sam nekoliko puta bio razrezan." Da, ali zasigurno ne od sjekire, u sebi je pomislio Mark. Moram vam priznati, iako na razgovor jo nije gotov, zbog jedne sam stvari ipak sretan..." Carelli e, nakon ega ga je Morrison zainteresirano u profilu pogledao. Vjerujte, nisam mislio da u doekati hvatanje ubojice obitelji Burton. Jednostavno, neke se stvari rijee tako jednostavno i preko noi, u pravilu, kad se tome najmanje nadate." Kako ste me nali ovdje?" upita Morrison. Zadnji put su vas vidjeli s inspektorom Dolanom. Barem, prije nego smo njega pronali dekapitiranog. Nakon toga smo stigli do vaeg motela. Uli smo u vau sobu. Da budem iskren, provalili smo u vau sobu. Tamo smo imali to vidjeti. Nered... nered i krv. A -jni osim toga, pronali smo ljudsku glavu u prijenosnom hladnjaku." Ja nisam" zapoeo je Morrison kada ga je Carelli prekinuo. To znamo. Cijela je soba bila prepuna otisaka. Ali ne vaih otisaka. Grafolog je odmah ustanovio da se radilo o Wadeu Burtonu. to da vam kaem? Nitko tog momenta nije imao komentara...a objanjenja jo i manje. Za kuu smo znali. Stigli smo ovdje, tim vie to smo otkrili da ste je vi na crno kupili. Burton koji je oito bio iv, te se jako dobro skrivao tijekom svih ovih godina, s vaom se kupovinom nikako nije mogao sloiti." Kada je Burton zadnji put vi en?" upitao je Mark. Pred trinaest godina" odgovorio je Carelli. Ba neposredno prije nego li je pobio obitelj i nestao." Morrison proguta zrak.

127

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Neki ljudi jednostavno ne stare" rekao je Carelli, ime je nanovo privukao pozornost Marka Morrisona. Kau... kau u policiji da u licu nije ni malo ostario! Neu se ni pitati to je radio, i s ime se bavio svih ovih godina" zavrio je. Srsi su kliznuli niz Markova le a. Jednostavno, odluio je izai iz mraka" rekao je Morrison zamiljeno. Ne znam to time elite rei, ali u ovakvoj situaciji, nema mi druge nego se sloiti s vama." Nakon toga Carelli iskorai od automobila i krene prema prepolovljenom izdanju Smrti u otrici sjekire, koje je lealo neto dalje od mjesta odakle su odnijeli tijelo. Carelli podigne oba dijela knjige, pa se zagleda u njene krvave i sasjeene bridove. Morrison gaje promatrao preko njegovog ramena. Carelli spoji oba dijela knjige, ime je izazvao Morrisona za svojim le ima. Nemojte to raditi!" povikao je Mark. Carelli se iz unja okrene prema njemu oekujui objanjenje. Morrison je u njegovom pogledu polako nestajao u svjetlosti koja se stvarala u odbljesku sunca nad jezerom. Pisac se inio nestvarnim. Zato?" upitao je inspektor nakon to se s razdvojenim dijelovima knjige primakao Morrisonu. Mark nije brzo odgovorio. To... to je moje nepisano pravilo..." rekao je pokuavajui nai pravi odgovor. Carelli zakilji oekujui podrobnije objanjenje. Nikada ne spajajte razbijenu knjigu. To donosi lou sreu autoru knjige." Promatrali su se nekoliko dugih sekundi u tiini, a onda e Carelli: Vi ste stvarno udna osoba, gospodine Morrison. Jako udna osoba. Eric Dolan, Bog mu pokoj dui, rekao mi je da u sebi imate neko ulo kojim moete otkriti namjere kriminalnog uma. Barem mi je rekao da ste njemu jednom pomogli..." rekavi to zagledao se u krv na obali jezera. Budem li nastavio razmiljati, jo bih mogao povjerovati da i s ovim imate nekakve veze?" Morrison je utio. Ipak, to vas ne opravdava. I dalje mislim da ste jako udna osoba, gospodine Morrison. Ali, da vam pravo kaem, nikada mi nee biti jasno kako ste uspjeli rijeiti ovu misteriju od sluaja!" Morrison je spustio glavu kada mu je Carelli u ruke stavio oba dijela razlomljene knjige. Tada je bio mirniji. Zadrao je dijelove odvojenima, dok je utke promatrao mjesto s kojeg su malo prije odnijeli tijelo VVadea Burtona. Ima jo jedna stvar, gospodine Morrison!" prekinuo gaje Carelli. Mark podigne glavu. Rekli ste mi ranije kako ste zaboravili da ste kupili kuu? E pa, situacija je sada takva da e vam je po svemu uzeti porezna uprava. Naravno, ukoliko ne platite globu i ne isplatite porez. Vjerojatno biste mogli zavriti iza reetaka zbog toga, ali ja u vam pomoi... toliko sam valjda duan starom Dolanu." Morrison se tog trenutka okrenuo prema kui. Drao se za bolno mjesto na prsima dok se pribliavao kui pored jezera, utonuvi u njenu duboku sjenu. Promatrao je mrane prozore, iza kojih kao da mu se rugala teka tiina zarobljena u tamnim prostorija. Pogledom je slijedio smeurani brljan koji je prekrivao veinu prozora, i onda konano progovorio: Ne alim je. Uzmite je i radite s njom to god hoete." Gospodine Morrison?" zapoeo je Carelli. Da budem iskren..." prekinuo ga je Morrison ...bio bih najmirniji kada biste je sruili. Tako bi bilo najbolje" rekao je i ostao u tiini u sjeni sablasne zgrade. Inspektor Carelli nijemo ga je promatrao. Podigao je obrve, odmahnuo glavom i utke se sloio s Morrisonom. ,,U redu, ali porez i globu ete morati platiti."

128

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net Kako ve bude... svejedno mi je" odgovorio je hladno Morrison. Zurio je u kuu znajui da je gleda posljednji put. Pridravajui se za ranjena prsa konano je okrenuo le a leglu straha i duhovima prolosti. Nakon pet sati, kada je opet bio u svom automobilu i vozio nazad prema Elmore Townu, Morrison se nekoliko puta uhvatio za bolno mjesto koje su mu medicinari saili jo pred kuom. Kako mu je reeno, rana nije bila duboka. Nije postojala opasnost po ivot, stoga Mark nije htio gubiti vrijeme. Sjeo je u automobil, prethodno se rukovavi s Carellijem, koji je zatraio njegov kontakt broj radi dodatnih informacija. Najhitnije je bilo daje okorjeli ubojica konano uhvaen...i ubijen, kako je naglasio Carelli, jer teko da bi ga zakon mogao propisno kazniti za sva zlodjela koja je u me uvremenu napravio. Ovako, prigovora sa zakonske strane nije bilo. Wadea Burtona je ubio pisac Mark Morrison u samoobrani. Bolje nije moglo biti. Mark je vozio i pratio pogledom iroku cestu pred sobom. Nebo se na obzoru mrailo najavljujui jo jednu oluju. Morrison je vrsto drao volan i razmiljao. U glavi su mu se rojile misli, mnoile se, ali bez tjednog pravog odgovora. Sve sama pitanja... Kako je mogao zaboraviti da je kupio kuu? Kako je samo duh ubojice uspio ui u njegov roman? Na koji je nain preivio u zidovima te kue...? U zidovima?! Dodue, Wade je rekao da je neko, prije ulaska u Morrisonov roman Burton egzistirao kao duh! I na kraju, odakle njemu hrabrosti da kupi kuu u kojoj se odigralo tako okrutno ubojstvo? Ope je poznato kako zla mjesta ponekad zadravaju zle duhove prolosti. I ono najvanije, kao to je sam Burton rekao, zla mjesta privlae zle ljude. Morrisona su proganjalo ove rijei. U krajnjoj liniji, proizlazi da ni sam Morrison nije bio daleko od Burtona, iji je plan bio vrlo jednostavan. Ubiti Morrisona i njegov duh, u zamjenu za svoj, ponuditi ukletoj kui pored jezera. I dalje je vozio i odmahivao glavom ne nalazei pravog odgovora. Krajikom oka pogledao je suvozako mjesto pored sebe. Tamo je leala knjiga koja mu je spasila ivot. Krvava i prelomljena leala je na mekom jastuku ekajui ispunjenje Morrisonovog plana. Jo dok je stajao pored jezera promatrajui avetinjsku zgradu u umi, Morrison je ugledao mali zeleni upalja koji je nekom od prisutnih ispao iz depa. Sagnuo se i neprimjetno ga podigao, pa ga spremio u svoj dep. Imao je plan, dobar plan kako da se rijei knjige koja mu je spasila ivot, i koja je ujedno unitila VVadea Burtona. Barem se nadao da ga je unitila. Svejedno nije imao hrabrosti, a ni volje sada o tome razmiljati. Nastavio je voziti i ekao da nai e na prvu istinu pored autoputa. Zaustavio se pored znaka za Cestu velikog medvjeda. Izaao je na raskriju. Ruke je zavukao u depove i glavu podigao prema nebu koje se mrtilo. Izvadio je obadva dijela knjige te jedan njen dio odbacio na tlo uz rub ceste, pored znaka, iju je plou na vrhu lagano okretao vjetar. Sagnuo se i odbaenu polovicu knjige zapalio. Vjetar je brzo proirio vatru s korica na unutarnje stranice knjige. Naranasto crveni plamen pretvarao ih je u crnilo koje je u zraku i po zemlji raznosio vjetar. Drugu je polovicu zapalio na suprotnoj strani ceste. I taj je dio knjige lako izgorio. Morrisonu je bilo bitno da knjiga ne gori na istom mjestu. Unutarnji instinkt, neto poput skrivenog ula govorilo mu je da ovu knjigu vie nikad ne smije spojiti. Nikako i ni u kom sluaju, obzirom da je njeno razdvajanje unitilo Wadea Burtona. Mark Morrison nije bio praznovjeran, ali osjeaj je osjeaj, a nakon svega stoje proivio, u to bi mu malo tko povjerovao, bolje je bilo slijediti vlastite instinkte, bez obzira ak i na to ako bi ga doveli do paranoje. Kada su obadva dijela knjige dogorjela, Morrison se vratio u automobil. Krenuo je prema Elmoreu i prepustio se mislima. U jednom trenu svega je od maloprije nestalo. Razmiljao je samo o Jeleni i mogunosti daje opet sretne.

129

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net

EPILOG

Morrison je u svojoj sobi spakirao stvari. Sve je ubacio u ruksak mislei kako nikada nije imao puno stvari sa sobom. Lagani osmijeh nakrivio mu je usne dok se promatrao u ogledalu. Jo ga je na ulasku zaustavio recepcionar, upozorivi ga kako je policija bila u njegovoj sobi i cijelu je pretraili. Dokaze njihove pretrage Morrison je gledao pred sobom. Stol je bio okrenut na podu, krevet je bio razgrnut, ormari otvoreni a odjea razbacana po cijeloj sobi. Kako gaje opet zaboljela svjee zaivena rana, Mark je sjeo na postelju. Sagnuo je glavu i lice spustio u krilo. Prijenosnog hladnjaka s dekapitiranom glavom agenta Jamesa Fa-wleya vie nije bilo. Rekao mu je ve Carelli daje policija odnijela sve dokazne materijale. Cijela je soba bila posuta prahom za uzimanje otisaka. Mark skupi obrve ne shvaajui na koji su se nain svi otisci stvorili nakon smrti njegovog progonitelja, VVadea Burtona. Dok je razmiljao o nedavnoj prolosti studen mu je nanovo kliznula tijelom. Trgnuo se i ispravio. Sa sobom je uzeo samo ono to mu je trebalo, a toga uistinu nije bilo mnogo. Krenuo je prema vratima, gdje se jo jednom zaustavio. Zurio je u bijele zidove unutar sobe. Ovaj prizor bio mu je ve odavno poznat. Ba kao i mnogo puta do sada, nikada se nije dugo zadravao na jednom mjestu. Ali ovog je puta razlika bila velika. Elmore Town naputao je okruen zadahom smrti. I premda je o smrti pisao, njen miris, njen pravi miris nikad mu se nije svi ao. Spustio se do recepcije. S recepcionarom je izmijenio par reenica, potpisao papire za odjavu boravka, rukovao se, okrenuo i uputio prema izlazu. Nadam se skorom vi enju, gospodine Morrison" rekao je recepcionar. Morrison zastane na vratima, odmjeri cijeli prostor, stol i dvije stolice nasuprot recepcije, zid pored pulta nad kojim su se uzdizale stepenice, pult i svjee cvijee na njemu. Ne znam... ne bih rekao" kratko e Morrison. ,,E... pa, nikad se ne zna kamo e vas ivot odvesti. Ljudi nam se esto vraaju. Zato i postoje moteli poput naeg" zavrio je recepcionar. Morrison nijemo kimne, uputi mu blagi osmijeh i konano iza e iz motela. Vrata su se za njim sama zatvorila. Automobil je parkirao pred knjinicom. Izaao je iz auta i krenuo prema ulazu. Svakom novom stopom osjeao je probadanje u prsima. Zastao je pred vratima i poloio ruku na kvadratu kvaku. Uao je. Nije ju vidio. Svejedno, priao je pultu i priekao da mu se netko od zaposlenika obrati. Stajao je ogrnut tiinom, kada je konano iza pulta izaao momak od kojih dvadeset godina. Nalikovao je glumcu iz Transformersa o kojem su novine u zadnje vrijeme esto pisale, pomislio je Morrison. Bio je mrav, sme ih oiju na upalom licu nad kojima se izdizala gusta sme a ikava kosa. Izvolite gospodine?" rekao je on vrlo uljudno. Morrison se nasloni za pult i pogleda ga ravno u oi. Ti si novi ovdje?" Momak je progutao slinu u traenju pravog odgovora. Da, ja sam novi..." rekao je, u namjeri da nastavi razgovor, kada ga je sa strane prekinula voditeljica knjinice, koja se pojavila iz istog smjera odakle je i ikavi izaao. Gospodine Morrison..." ona e, priavi pultu. uvi to prezime ikavi rairi oi. Pa da, bili ste mi poznati sa one slike..." zapoeo je dvadesetogodi-njak. Derrick, molim te, ima jo posla u spremitu. Zna da nisi gotov" ona e, prekinuvi ga. Derrick nije mogao skinuti pogled s Morrisona kojem, istini za pravo, nikada nije bilo ugodno kada bi ga itatelji prepoznali. Kada se mladi vratio u sobu iz koje je izaao, s Morrisonom je 130 Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net razgovor nastavila voditeljica. Namjestila je svoje naoale tankih stakala i pogledala ga odmjeravajui bol na njegovom licu, kao da se pitala zar ga toliko mui to Jelene vie nema tu? Gospodine Morrison..." nastavila je. Ona je otila. To je sve to vam mogu rei. Zamolila me da vam to kaem." Mark podigne ruku, pa se uz izraz u enja poee po obrazu. ,,U redu" tiho je odgovorio. Zurio je u lice voditeljice knjinice pitajui se zato pedesetogodinjakinje pokuavaju izgledati poput curica? ike na njenom elu, moderne naoale i jaka minka zasigurno bi odgovarale nekom mla em, nekom zgodnijem. Daleko od toga da gospo a pred njim nije bila zgodna. No, pored toga, nije mogao porei da mu je bila smijena. Mark odmahne glavom pokuavajui se oteti nevanim mislima. Vratio se temi razgovora. Ona...? Gdje je otila? Moete li mi barem to rei?" upitao je, ali odgovor nije dobio. Gospo a, iji se plavi pogled krio iza modernih naoala, promatrala gaje vrlo hladno. Neke stvari mi nikada neemo otkriti, gospodine Morrison. Neke stvari su nam naprosto zabranjene. Znam to govorim. Imam dovoljno iskustva, a s obzirom na posao, i teorije, koja lei u ovim knjigama. Neke stvari svima nama cijeli ivot ostaju daleke. Svejedno. Mislim da joj imam jo tota objasniti" prekine je. Gospodine Morrison, nitko vam ne brani da krenete u potragu, no ona me je jednu stvar zamolila. Znam da to moda zvui glupo i naivno. Ali rekla je da mi morate obeati da neete krenuti za njom. Spominjala je policiju... rekla je... rekla je neto to nikako nisam razumjela..." Morrison skupi obrve i zadri pogled na njenom licu. Rekla je da, ako krenete za njom, o tome odmah mogu obavijestiti policiju..." Morrison uuti. Vi ste u kontaktu s njom?" upitao Je: Trepnula je oima potvr ujui mu odgovor. Onda nema druge nego se nadati boljem sutra?" procijedio je Morrison vie za sebe. Svi se mi neemu nadamo, gospodine Morrison... svi se mi neemu nadamo" zavrila je ona. Da, a nadanja uvijek umiru zadnja! Nije li tako?" rekao je on za njom. Nasmijala se nekako distancirano. Pa kad jedan pisac tako kae, onda to mora biti tako" zavrila je. Izaavi iz knjinice, Mark se primakne svom automobilu. Podigao je glavu i pogledao plavetnilo nad sobom. Spustivi pogled shvatio je kako su ulice bile prazne. Zavukao je ruke u depove, stisnuo oi i zurio u daljinu, kamo je vodio autoput iz Elmore Towna. Otpuhnuo je i oslonio se na automobil. Krajikom oka ugledao je ikavog momka iz knjinice kako se prilijepio licem uz prozorsko staklo i mahao Morrisonu. U jednoj je ruci drao primjerak Napada u krvi", a drugom rukom s podignutim palcem, tom nedvosmislenom gestom rekao: Ovo je izvrsna stvar, ovjee! Naravno, Morrison je shvatio poruku . Odmahnuo mu je, namignuo i potom sjeo u automobil. Upalio je motor i tako ostao nekoliko sekundi dok je Ford na mjestu brundao. Morrison je pogledom skrenuo za njim. Misli su mu lutale. Zadnji je put promotrio ulaz u knjinicu a zatim je dodao gas. Znao je daje ova ivotna epizoda zavrena. Ipak, u dubini due bilo mu je ao. Izjedala gaje krivnja. Progonio gaje duh vlastite prolosti kojem je on dozvolio da u e u njegov ivot. Mark Morrison tog je jutra napustio Elmore Town. I vie se nikada tu nije vratio. Cesta je pred njim bila prazna, i sama ga vodila u daljine. Morrison je neprekidno vozio. Zaustavljao bi se u manjim gradovima, tek kako bi napunio rezervoar neto pojeo. Nakon toga opet je vozio. Susretao je na svom putu mnoge ljude. Neki od njih predstavljali su mu se kao

131

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net njegovi vjerni itatelji. Pruali su mu ruku i vrsto se rukovali kako bi se uvjerili da je tvorac njihove najdrae knjige stvaran. Jelenu vie nije sreo. To je valjda bila ona katarza koju je kao pisac oduvijek traio, i koju je na kraju i postigao. Izgubio je ono to mu je jedino bilo vano. Barem je tako mislio. No s vremenom sjeanje je na nju izblijedilo. Sve je nestajalo na otvorenom autoputu koji je Morrisonov Ford ostavljao za sobom. Njegova su se sjeanja izdizala i nestajala u oblacima praine koji su plesali za automobilskim gumama starog mu Forda. Morrison je vozio poput vjetra, pogotovo u periodu kada je ponovno poeo raditi. Inspiraciju je traio u ljudima, i na otvorenoj autocesti. Rad gaje toliko uzeo da se nije ni osvrtao na film koji je konano snimljen prema 'Napadu u krvi'. Nijedna ga loa kritika tog djela nije dirnula. Uostalom, film nije ni vidio. Nije ga zanimao, jer izlazak 'Smrti u otrici sjekire' tek je najavljivao bolja vremena. U 'Pharellu&Amorvju' drugu je elnu poziciju nakon Richardovog ubojstva preuzela Theresa Amory. 'Smrt u otrici sjekire' se reklamirala kao knjiga stvarana prema istinitim doga ajima, a novi je Morrisonov agent u njoj vidio dobar film i jo bolju zaradu. Morrison je to znao. I bio je zadovoljan. No, sve to nije bilo dovoljno da bi se zaustavio na svom putu. Morrison je vozio. Bio je brz poput vjetra. Slijedio je vlastite misli. Jurio je za svojim instinktom i doao u gradi, koji je upravo potresalo ubojstvo vielane obitelji. itao je o ovom sluaju u novinama jo pred neki dan na jednoj benzinskoj postaji. Fordom se zaustavio pred kuom zloina, nakon ega je izaao, zalupio vratima i poeo kruiti oko prazne zgrade. Zrak je bio uasno vru. Promatrao je muhe koje su se rojile u toj vruini. Nakon toga je zastao na istini i naslonio se na otvorena vrata automobila. Tono ispod kue ugledao je uginulog psa, s kojeg se podizao straan smrad trulei. Tog trena vidio je djeaka koji je neasfaltiranim putem pred kuom prolazio na biciklu. Malac je imao piknja-vo lice, crvenkastu kosu i velike, znatieljne plave oi. U prolazu je zainteresirano odmjerio Morrisona. Gospodine, ne biste se tu smjeli zadravati..." reklo je dijete pomalo suutno. Zato?" upitao je on. Obitelj Walsh...svi su mrtvi" odgovorio je klinac zadravi pogled prepun straha na kui. Uhvatili su ubojicu?" upitao je Morrison. Ne. Moja mama kae da su mu na tragu." Morrison je na tren zamiljeno uutio. Ovaj grad... ime mu je..." VVabash, gospodine. Graniimo s Texasom. Moja mama kae da su to vjerojatno napravili Meksikanci." Tvoja mama vjerojatno ima pravo," sloio se Morrison. ,,A gdje je policija?" Morrison e. Svaki dan u ovo vrijeme prolaze pored kue" reklo je dijete. Moja mama kae daje to zato jer se ubojice obino vraaju na mjesta zloina." Ima pametnu mamu." Hvala" djeak e i potom poloi nogu nazad na pedalu. Mogu li ti znati ime?" Djeak ga odmjeri. Oprostite, ali mama mi ne dozvoljava da razgovaram sa strancima" rekao je mali i krenuo dalje. Morrison ga je promatrao dok je odlazio. Nakon toga se okrenuo nazad prema kui. Nije nita predosjeao. Ipak, odluio je jo malo ostati, a onda je krajikom oka ugledao policijski automobil koji se polako primicao prema njemu. Nakon to se parkirao, policijska je izma istupila van, na pranjavo tlo. Morrison pogleda u stranu prema policajcu koji je krenuo njemu u susret, pa pogled opet vrati na kuu. Stajao je nepomino s rukama u depovima, upravo u trenutku kada je osjetio policajevu prisutnost iza leda. Njegovo je spisateljsko ulo ponovno proradilo. Zurio je u prozore na kui. Promatrao je zatvorena vrata, pitajui se to li ta ledena, zgrada krije u svojoj tami? I u trenutku kada je osjetio

132

Mislav Pasini

Deufalt@crostuff.net policajevu ruku na svom ramenu, Morrison je bio siguran. VVabash je trenutno bio njegov grad. Okrenuo se prema policajcu, susreo se sa svojim licem u policajevim sunanim naoalama, izvadio ruke iz depa, pa mu pruio ruku. Bio je spreman za razgovor. Za Marka Morrisona bio je to novi poetak.

KRAJ

PISCU: BILJEKA O PISCU:

Mislav Pasini ro enje u Splitu, 1974. godine, u kojem i danas ivi i radi kao profesor hrvatskog jezika i knjievnosti. Za sebe voli rei daje horor fanatik. Do sada je radove objavljivao u magazinu Futura, godinjaku Djeca olujnih vjekova, a povremeno je sa svojim priama gostovao i u Jutarnjem listu. Pisao je, i jo uvijek pie tekstove i predgovore za stripove (Hulk, SMG! Newsletter, kao i za Marvelove strip knjige). Tijekom proteklih godina sura ivao je kao novinar za TV Story, odnosno njegov dodatak TV Film, dok se svojim profesionalnim radom iskazao u nekadanjem filmskom magazinu Hollywood. Objavio je dva romana: Blackout, (Profil, 2004.) i Mrtva straa (Nova knjiga Rast, 2007.) Roman Blackout, osim to se naao na topu 5 stranice Knjizara.com, zajedno s imenima kao to su Ste-phen King i Peter Straub, te doivio i svjetsko predstavljanje na amerikoj internet stranici www.Arrowinthe-head.com. u svom je prvom izdanju grekom bio objavljen na pola.

Visit us Ebook section on www. Crostuff.net

133

Mislav Pasini