Michel Faber ISPOD KOE Isserlev bi se uvijek provezla pored autostopera kad bi ga prvi put vidjela, kako bi si dala

vremena da ga procijeni. Traila je velike miie, prave komade. Sitni, mravi primjerci je nisu zanimali. Meutim, moe biti iznenaujue teko uoiti razliku na prvi pogled. Oekivali biste da se usamljeni autostoper primijeti na kilometar, poput udaljenog spomenika ili suare na farmi; oekivali biste da ga moete mirno procijeniti dok vozite, unaprijed ga u mislima svui i promotriti sa svih strana. Ali Isserlev je znala da to ne ide tako. Vonja sredinjim dijelom kotske bila je sama po sebi zanimljiva; uvijek se dogaalo vie nego to se vidi na razglednicama. ak se ni u sedefastom miru zimske zore, dok se magle povlae poljima s obje strane ceste, nije moglo oekivati da cesta A9 dugo ostane prazna. Svako bi jutro svjei krzneni leevi sada neprepoznatljivih umskih stvorenja leali razbacani po asfaltu, a svaki je od njih predstavljao zamrznuti trenutak u kojem je neko bie zamijenilo cestu za svoje prirodno stanite. Isserlev je takoer izlazila u doba takve pretpovijesne tiine da se inilo da bi njezino vozilo moglo biti prvo koje je ikada prolazilo tom cestom. Kao da se otisnula u tek stvoreni svijet u kojem se planine jo mogu pomicati, a poumljene doline pretvoriti u mora. Pa ipak, jednom kad bi svojim malim automobilom krenula naputenom cestom iz koje se jo blago isparava, esto je bilo samo pitanje minuta kada e se iza nje pojaviti promet prema jugu. Drugi joj vozai nisu rado preputali odreivanje brzine; mora voziti bre ili dopustiti daje automobilskim trubama istjeraju s jedinog kolnikog traka. Takoer, budui da se radi o glavnoj cesti, morala je paziti na sporedne putove s kojima se spajala. Rijetka su raskrija bila pravilno oznaena, kao da je za to bio odgovoran prirodni odabir; ostala je skrivalo drvee. Nije bilo pametno ne obazirati se na raskrija, iako je Isserlev imala pravo prvenstva; na svakom od njih mogao se pojaviti nestrpljivi brujei traktor koji, kad bi joj se naao na putu, ne bi ni najmanje stradao zbog svoje pogreke, dok bi ona zavrila rasuta po asfaltu. Ipak, ono stoje najvie odvlailo pozornost nije bilo prisustvo opasnosti ve privlanost ljepote. Svjetlucavi kini omota, jato galebova koje prati sijaicu na tamnom polju, kia dvije ili tri planine dalje, ak i usamljena otriarka u letu: bilo to od ovoga moe navesti Isserlev da gotovo zaboravi zbog ega je na cesti. Dok sunce posve ne izae, ona bi vozila i promatrala udaljene kue na farmama kako se bojaju u zlatno, kad se neto mnogo blie i u sjeni iznenada iz grane drveta ili hrpe kamenja i zemlje pretvorilo u ivog dvonoca s ispruenom rukom. Onda bi se sjetila, ali ponekad tek kad bi ve prola, jedva izbjegavi vrh ruke autostopera, kao da bi prsti, poput granica, bili otkinuti da su narasli samo jo koji centimetar due. Stajanje na konicu nije dolazilo u obzir. Umjesto toga bi ostavila nogu mirno na gasu, ne bi se izdvajala od ostalih automobila i ne bi inila nita drugo nego u glavi zadrala sliku dok bi, kao i ostali, projurila pored njega. Ponekad bi, ispitujui tu sliku u glavi dok vozi, shvatila daje autostoper bila ena. Isserlev nisu zanimale ene, barem ne na taj nain. Njih neka poveze netko drugi. Ako bi autostoper bio mukarac, obino bi se vratila kako bi ga jo jednom pogledala, ako ne bi bilo oito daje neki slabi. Pod uvjetom daje na nju ostavio dovoljno dobar dojam, okrenula bi se u suprotnom smjeru im bi okretanje postalo sigurno - daleko izvan njegovog pogleda, naravno; nije htjela da stoper shvati kako je zanima. Onda bi ga, vozei drugom stranom ceste najsporije to bi promet doputao, po drugi put ocijenila. Vrlo rijetko se dogaalo da ga vie ne nae; sigurno se neki drugi voza, manje oprezan ili manje izbirljiv, zaustavio i primio ga dok se ona vraala. Pogledala bi prema mjestu na kojem je mislila daje stajao i vidjela samo prazan ljunani rub. Pogledala bi dalje od ruba ceste, prema poljima i grmlju u sluaju da tamo negdje skriven mokri. (esto su to inili.) Bilo joj je neshvatljivo daje nestao tako brzo; tijelo mu je bilo tako dobro - tako prekrasno - tako savreno zastoje odbacila svoju priliku? Zato ga nije povezla im gaje ugledala? Ponekad bi tako teko prihvatila gubitak da bi samo nastavila voziti,

kilometrima i kilometrima, nadajui se da ga je onaj tko joj gaje oteo ponovno pustio. Krave su je nevino pogledavale dok je jurila pored njih u izmaglici potroenog benzina. Veinom bi, meutim, autostoper stajao upravo na istom mjestu na kojem gaje prvi put prola, samo bi mu ruka bila manje ispruena, a odjea (ako bi poinjala kia) na sebi imala neto vie mrlja. Dolazei iz suprotnog smjera, Isserlev bi esto uspjela baciti pogled na njegovu stranjicu ili bedra ili ak vidjeti koliko su mu miiava ramena. Bilo je neeg i u stavu to odaje arogantno samopouzdanje mukarca u najboljoj formi. Vozei pored autostopera, gledala bi ravno u njega kako bi potvrdila prvi dojam i provjerila ne preuveliava li ga u svojoj mati. Ako bi zaista zadovoljio, zaustavila bi automobil i primila ga unutra. Isserlev je to inila godinama. Rijetko bi proao dan, a da sa svojom starom crvenom Tovotom Corollom ne izae na A9 i pone kruiti. ak i nakon niza uspjenih susreta, kad bi joj samopotovanje naraslo, bojala se kako se kasnije moe pokazati daje proli autostoper bio posljednji stvarno zadovoljavajui primjerak, moda nijedan u budunosti ne bude bolji. U stvarnosti, za Isserlev je u samom izazovu bilo nekog uzbuenja koje je u njoj stvaralo ovisnost. Odmah do nje, u i# njenom je automobilu mogao sjediti neki prekrasni grubijan kojeg sigurno vodi kui, a ve je razmiljala o sljedeem. ak i dok mu se divila, slijedei linije njegovog snanog ramena ili promatrajui nabrekla prsa ispod majice, naslaujui se milju kako e biti divan bez odjee, jednim bi okom pratila rub ceste u sluaju da se vani pojavi jo bolja prilika. Dananji dan nije dobro poeo. Vozei preko prunog prijelaza u blizini obamrlog sela Fearn prije nego je uope stigla do auto-ceste, postala je svjesna brujanja negdje iznad kotaa na suvozaevoj strani. Posluala je, drei dah, razmiljajui to joj to eli rei na svom udnom jeziku. Je li brujanje molba za pomo? Trenutno gunanje? Prijateljsko upozorenje? I dalje je sluala pokuavajui shvatiti kako automobil moe neto saopiti. Ova crvena Corolla nije bila najbolji automobil koji je ikad imala; posebno joj je nedostajao sivi Nissan karavan na kojem je nauila voziti. Odgovarao je glatko i mirno, nije radio gotovo nikakvu buku i u stranjem je dijelu imao mnogo prostora - ak dovoljno da se unutra smjesti krevet. Ali morala ga se rijeiti nakon samo godinu dana. Od tada je imala nekoliko vozila, ali su bila manja, a prilagoeni bi dijelovi, presaeni iz Nissana, stvarali potekoe. Ovom je crvenom Corollom bilo teko upravljati i znala je biti svojeglava. Bez sumnje je htjela biti dobar automobil, ali je imala svojih problema. Samo nekoliko stotina metara prije krianja s auto-ces-tom upavi je mladi hodao uz usku cestu palcem traei prijevoz. Brzo gaje prola, a on je lijeno odmahnuo rukom pokazujui srednji prst. Njeno mu je lice bilo poznato, a i njoj njegovo. Oboje su bili mjetani, ali se, osim u ovakvim trenucima, nikada nisu sretali. Isserlevna je politika bila drati se dalje od mjetana. Skreui na A9 kod Kildarvja, pogledala je na sat koji se nalazio na kontrolnoj ploi. Dani su brzo postajali dui; bilo je tek 8:24, a sunce je ve bilo na nebu plavom poput modrica i crvenom poput mesa iza nakupina istih bijelih kumulu-sa koji nagovjetavaju hladnu svjeinu. Nee biti snijega, ali e mraz svjetlucati jo satima, a no e pasti prije nego to se zrak uspije zagrijati. to se tie Isserlev, vedar, svje dan poput ovog bio je dobar za sigurnu vonju, ali ne tako dobar i za procjenu autostopera. Posebno odvani primjerci mogli bi nositi kratke rukave da pokau svoju izdrljivost, ali e veina biti zamotana u kapute i slojeve vune da joj oteaju stvari. ak se i oni izgladnjeli mogu initi miiavima ako na sebi imaju dovoljno odjee. U retrovizoru se nisu nazirala druga vozila pa si je dopustila da se vue brzinom od 60-ak kilometara na sat, dijelom zato da vidi to se dogaa s brujanjem. inilo se da se popravilo. Naravno, bila je to pusta elja. Alije popravljala raspoloenje prilikom jutarnjeg kretanja na put nakon noi pune tupe boli, runih snova i spavanja na mahove. Udahnula je duboko i teko kroz uske, jedva otvorene nosnice. Zrak je bio svje

i hladan, pomalo opojan, poput istog kisika iz maske ili etera. Njena se svijest na raskrijima kretala izmeu hiperaktivne budnosti i povratka snu. Ako uskoro ne dobije neki poticaj, znala je koja e strana prevagnuti. Isserlev se provezla pored nekih mjesta na kojima bi obino stajali autostoperi, ali nije bilo nikoga. Samo cesta i iroki svijet, prazni. Nekoliko usamljenih kapi kie rasulo se po vjetrobran-skom staklu, a brisai su po njenom vidokrugu razmazali dvije prijave duge. Prskala je vodu po staklu, naoko beskrajan mlaz, sve dok nije ponovno dobila jasan pogled. Nakon tog postupka osjeala se nekako umornijom, kao da se morala odrei svojih vlastitih ivotnih sokova. Pokuala se zamisliti dalje u vremenu; zamislila je daje ve negdje parkirana, a neki mladi zgodni stoper sjedi pored nje; zamislila je kako teko die pored njegovog tijela dok mu popravlja kosu i hvata ga oko struka kako bi ga namjestila u odgovarajui poloaj. To matanje ipak nije bilo dovoljno da joj oi dri otvorenima. Upravo kad je Isserlev poela razmiljati o pronalaenju mjesta na kojem bi se mogla zaustaviti i malo odspavati, ugledala je obris figure upravo ispod obzora. Istog se trenutka uspravila, irom otvorila oi i namjestila naoale. Pogledala je u retrovizor kako joj izgledaju lice i kosa. Paljivo je napuila usne crvene od najcrvenijeg rua. Prvi put vozei pored autostopera, primijetila je daje u pitanju mukarac, prilino visok, irokih ramena, sportski odjeven. Ruka mu je bila pomalo nemarno izbaena, kao da ve jako dugo eka. A moda nije htio izgledati kao netko kome oajniki treba prijevoz. Na povratku je primijetila daje vrlo mlad, posve kratko oian. Odjea mu je bila smee boje blata. Jakna mu je bila dojmljivo napunjena, ali je tek trebalo vidjeti da li miiima ili salom. Posljednji put vozei pored njega, Isserlev je shvatila da je neobino visok. Zurio je u nju. Budui da je promet bio slab, vjerojatno je shvatio da ju je ve vidio prije nekoliko minuta. Pa ipak, nije se nita vie trudio daje zaustavi, samo je lijeno drao ispruenu ruku. Moljenje nije bio njegov nain. Usporila je i zaustavila se tono ispred njega. "Upadaj", rekla je. "Moe", raspoloeno je odgovorio dok je sjedao na suvozaevo mjesto. Ve i iz te jedne rijei izreene bez osmijeha, iako su u to bili ukljueni miii lica zadueni za osmijeh, Isserlev je saznala neto o njemu. Bio je osoba koja je bjeala od zahvale, kao daje zahvalnost nekakva zamka. U njegovom svijetu nije postojalo nita to Isserlev moe uiniti za njega, a to bi ga uinilo njenim dunikom; sve je to prirodno. Stala je i pokupila ga s ceste; u redu. Zato ne? Besplatno mu je inila neto za to bi mu taksi uzeo pravo bogatstvo, a on je na to rekao "Moe", kao da pije s prijateljem u baru i on ga pita treba li mu dodati pepeljaru. "Nema problema", odgovorila je Isserlev kao da se ipak zahvalio. "Kamo ide?" "Na jug", odgovorio je gledajui prema jugu. Prola je jedna dugaka sekunda, a onda je on povukao pojas preko torza, kao da time nerado priznaje daje to jedini nain da ih pokrene. "Samo, na jug?" upitala je odvajajui automobil s rubni-ka, pazei, kao i uvijek, da povue ruicu pokazivaa, a ne onu za duga svjetla, brisae ili icpathuu. "Pa... ovisi", odgovorio je. "Kamo ti ide?" Promislila je, a onda ga pogledala da odredi kakvi bi mogli biti njegovi planovi. "Jo nisam odluila", rekla je, "za poetak Inverness." "Inverness mi odgovara." "Ali htio bi otii dalje?" "Ii u koliko god daleko budem mogao." Odjednom se u retrovizoru pojavio automobil pa je morala procijeniti njegove namjere; kad se uspjela ponovno vratiti autostoperu, njegovo je lice bilo bezizraajno. Je li njegova primjedba bila znak vragolaste umiljenosti? Seksualna aluzija? Ili-samo nezanimljiva injenica? "Dugo si ekao?" upitala je-pokuavajui ga navesti na razgovor. "Molim?" Pogledao ju je, prekinut u postupku otkopavanja jakne. Je li izazov povlaenja patentnog zatvaraa i istovremenog sluanja jednostavnog pitanja vie nego to

njegov intelekt moe podnijeti? Iznad desne obrve imao je crnu krasticu, gotovo zalijeenu - moda pad za vrijeme pijanstva? Bjeloonice su mu bile iste, kosa oprana u ne tako davnoj prolosti, nije smrdio -je li jednostavno bio glup? "Tamo odakle sam te povezla", objanjavala je, "jesi li dugo stajao?" "Ne znam", odgovorio je. "Nemam sat." Pogledala je njegov blii zglob; bio je velik, s finim zlatnim dlaicama, a dvije plaviaste vene sputale su se na ake. "Pa, je li se inilo dugo?" inilo se da trenutak razmilja o tome. "Aha." Nasmijeio se. Zubi mu nisu bili jako dobri. U vanjskom svijetu suneve su se zrake naglo pojaale, kao daje neka odgovorna sila upravo primijetila da sjaje polovinom preporuene snage. Vjetrobransko staklo zasjalo je poput lampe i isijalo ultraljubiaste zrake na Isserlev i auto-stopera, ista vruina s dakom zraka. Grijanje je takoer bilo pojaano, tako da se autostoper uskoro poeo vrpoljiti na svome mjestu, a zatim i sasvim skinuo jaknu. Isserlev gaje gledala krajikom oka, promatrala je rad njegovih bicepsa i tricepsa, okret njegovih ramena. "Smijem li ovo staviti na stranje sjedalo?" upitao je motajui jaknu svojim velikim rukama. "Naravno", rekla je, opazivi nabiranje miia koji su se ukazali im se okrenuo da baci svoju jaknu preko njene. Trbuh mu je bio malo deblji - pivo, ne miii ali nita pretjerano. Nabreklina u hlaama bila je obeavajua, ali su vjerojatno vei dio inili testisi. Kad se udobno smjestio u svome sjedalu, osmjehnuo joj se osmijehom zainjenim loom kotskom kuhinjom koju jede cijeli ivot. Uzvratila mu je osmijeh, razmiljajui koliko su zubi zapravo vani. Osjetila je da se sve vie blii odluci. Ustvari, da bude iskrena, ve je vie nego napola odluila i disanje joj je postajalo sve tee. Pokuala je sprijeiti adrenalin koji joj je tekao iz lijezda aljui samoj sebi umirujue poruke, gutajui ih. U redu je, dobar je; u redu, da, eli ga; ali mora prvo saznati neto vie o njemu. Mora izbjei to ponienje da se vee uz njega, pone vjerovati da e ii s njom kui, a onda sazna da ga eka ena ili djevojka. Kad bi barem malo razgovarao. Zato uvijek oni poeljni sjede i ute, a odbaeni nesretnici brbljaju bez prestanka? Tako je jedno jadno stvorenje skinulo ogromnu parku i otkrilo mrave ruke i kokoja prsa; za nekoliko minuta joj je priao svoju ivotnu priu. Snani tipovi radije bulje u prazan prostor ili razglabaju o svijetu openito, a osobna pitanja izbjegavaju vjetim refleksom atlete. Minute su prolazile, a njenom je autostoperu odgovarala utnja. Barem si je dao truda da bulji u njeno tijelo - posebno grudi. Zapravo, koliko je mogla shvatiti pogledavajui u stranu i sreui njegove potajne poglede, htio je da gleda naprijed kako bi mogao nesmetano napasati oi. Pa dobro, pustit e ga da dobro pogleda i vidjeti to e se dogoditi. Uglavnom, pribliavali su se skretanju za Evanton pa se morala usredotoiti na vonju. Malo se nagnula prema naprijed, pretjerujui sa usredotoenou na cestu, i dopustila daje detaljno procjenjuje. Istog je trenutka osjetila njegov pogled kako je obasjava y poput nekih drugaijih, ne manje snanih, ultraljubiastih zraka. Isserlev se pitala, itekako se pitala, kako mu je izgledala, u njegovoj stranoj nevinosti. Je li primijetio kako se potrudila za njega? Izravnala je lea i izbacila grudi. Stoper je to itekako primijetio. Grudi su joj izvrsne, ali Boe, inae ba nije neto. Siuna - kao dijete koje viri iza upravljaa. Koliko bi mogla biti visoka? Moda 1 m 55 cm, kad se uspravi. Neobino kako je veina ena sa stvarno dobrim grudima zapravo vrlo niska. Ova je djevojka oito bila svjesna da ima sone grudi jer su bile tako lijepo smjetene ispod dubokog izreza majice. Zato je u ovom automobilu vrue kao u penici; da bi ona mogla nositi siunu crnu majicu i zraiti grudi da ih svi vide - da ih on vidi. 1 Meutim, ostatak njenog tijela je bio udnog oblika. Du-/ gake mrave ruke s krupnim kvrgavim laktovima - nije ni udo stoje nosila duge rukave. Kvrgavi zglobovi, takoer, i veliki dlanovi. Pa ipak, s takvim grudima...

Zapravo su bile vrlo udne, te ruke. Vee nego to bi ovjek oekivao kad pogleda ostatak njenog tijela, ali tanke kao... kokoje noge. I kao daje s njima radila neki grub posao, moda u tvornici. Nije joj mogao dobro vidjeti noge, nosila je one uasne hlae kakve su se nosile 70-ih, s nogavi-cama koje se ire u zvono, koje su sad opet bile u modi -sjajno zelene, za Boga miloga - i neto stoje liilo na Doc Martens, ali one nisu mogle sakriti koliko malu nogu ima. Pa ipak, te grudi... Bile su kao... Bile su kao... Nije znao s ime ih usporediti. Izgledale su jebeno sjajno, gnijezdei se tamo jedna pored druge, a sunce ih je obasjavalo kroz staklo. Pustimo grudi, bolje; kakvo je lice? Pa, sada ga ba nije mogao vidjeti; morala mu se okrenuti da ga vidi; zbog frizure. Imala je gustu i bujnu kosu, mije smeu, koja je ravno padala tako da joj nije mogao vidjeti niti obraze kad gleda ravno naprijed. Bilo je lako zamisliti da se ispod te kose skriva lijepo lice, lice pop pjevaice ili glumice, ali znao je da nije tako. Zapravo, kad se okrenula prema njemu, njeno ga je lice pomalo zaprepastilo. Bilo je sitno i srcoliko, poput patuljka u djejoj slikovnici, sa savrenim malim nosom i fantastinim velikim bujnim usnama kakve imaju supermo-deli. Ali imala je i bucmaste obraze i nosila najdeblje naoale koje je u ivotu vidio; toliko su joj uveavale oi da su izgledale dvostruko vee od normalnih. Stvarno je bila udna. Napola ljepotica iz Baywatcha, napola siuna starica. Svakako je vozila poput starice. 80 kilometara na sat bio je krajnji domet. A onaj njen stari grubi kaput na stranjem sjeditu - emu li on slui? Sigurno joj nisu sve na broju. Sigurno je prava udakinja. A i udno govori - stranim naglaskom, to je sigurno. Bi lije htio povaliti? Naravno, ako bude imao priliku. Sto postoje mnogo bolja u krevetu od Janine, to je sigurno. Janine. Isuse, nevjerojatno kako je bilo dovoljno samo pomisliti na nju i ve gaje hvatala zlovolja. Do tada je bio sjajno raspoloen. Dobra stara Janine. Ako ti se ini da si predobro raspoloen, samo pomisli na Janine. Isuse... zar je ne moe jednostavno zaboraviti? Samo gledati grudi ove djevojke kako se sjaje na suncu poput... Sjetio se na to lie; lie na mjesec. Zapravo, dva mjeseca. "Pa, zato ide u Inverness?" iznenada je upitao. "Zbog posla", odgovorila je. "ime se bavi?" Isserlev je trenutak razmiljala. Dugo nije reeno nita ta-i# ko da je zaboravila to e biti ovaj put. "Odvjetnica sam." "Stvarno?" "Najstvarnije." "Kao na televiziji?" "Ne gledam televiziju." To je vie ili manje bila istina. Gledala ju je gotovo bez prestanka kad je tek stigla u kotsku, ali je ovih dana gledala samo vijesti i s vremena na vrijeme komadie bilo ega to bi se nalo na televiziji dok bi vjebala. "Kazneni sluajevi?" pitao je. Kratko gaje pogledala u oi. Ugledala je iskru koju je moda vrijedilo raspaliti. "Ponekad", slegnula je ramenima. Ili barem pokuala. Slijeganje ramenima pri vonji bio je neobino teak potez, posebno s grudima poput njenih. "N^to sono?" navaljivao je. Pogledala je u retrovizor i usporila da propusti Volkswa-gen s kamp-prikolicom. "Stoje za tebe sono?" pitala je kad je postupak uspjeno zavrio. "Ne znam..." uzdahnuo je, zvuei istovremeno i rastu -eno i veselo. "Mu ubije enu jer gaje varala s drugim tipom." "Mislim da sam imala koji takav sluaj", Isserlev je odgovorila nezainteresirano. "I jesi li ga strpala u zatvor?" "Strpala u zatvor?" "Da, na doivotnu." "Zar ti nije palo na pamet da bih ga mogla braniti?" nasmijala se. "0, pa zna, ene zajedno protiv mukaraca." Njegov je ton postao izrazito udan; ozbiljan, ak ogoren, a ipak zavodljiv. Morat e dobro razmisliti kako mu odgovoriti.

"0, nemam ja nita protiv mukaraca", konano je rekla, zamiljeno se prestrojavajui. "Posebno mukaraca koji su od svojih ena izvukli deblji kraj." Nadala se da e mu to pomoi da se otvori. Alije on umjesto toga utio malo dublje zavaljen u svom sjedalu. Promatrala gaje sa strane, ali nije doputao da im se pogledi sretnu, kao da nije potovala neku granicu. Zadovoljila se itanjem natpisa na njegovoj majici. Pisalo je AC/ DC i velikim slovima BALLBREAKER. Nije imala blagog pojma to bi to moglo znaiti i iznenada je osjetila kako ga ne razumije. Iz iskustva je znala da ne moe nita drugo nego dublje proakati. "Jesi li oenjen?" upitala je. 11 "Bib/sam", odgovorio je jednostavno. Znoj je svjetlucao ispod ruba kose; palcem je proao ispod sigurnosnog pojasa kao da ga pojas gui. "Onda sigurno ba ne voli odvjetnike", pretpostavila je. "Dobro je prolo", rekao je. "ist razlaz." "Nema djece, dakle?" "Ona ih je dobila. Imala je sree." Rekao je to kao daje njegova ena daleka i neprijateljska zemlja kojoj nema nikakve koristi nametati pravila kulturnijeg drutva. "Nisam htjela zabadati nos", rekla je Isserlev. "Ureduje." Nastavili su vonju. Neto to se inilo kao sve vea intimnost izmeu njih, pretvorilo se u obostranu nelagodu. Ispred njih se sunce diglo iznad krova automobila i po vjetrobranskom staklu rasulo jarku neprobojnu bjelinu koja je prijetila da postane bolna za oi. uma se s vozaeve strane prorijedila, a zamijenio ju je nasip obrastao penjaicama i zvoniima. Natpisi na nekoliko jezika koje Isserlev nije poznayala podsjeali su strance da ne voze pogrenom stranom. ! Temperatura u automobilu pribliavala se temperaturi guenja, cak i za Isserlev koja je bez posebnog uzbuivanja mogla trpjeti krajnosti. Naoale su joj se poele magliti, ali ih sada nije mogla skinuti; jo uvijek joj ne smije vidjeti oi bez njih. Tanki fini mlaz znoja spustio joj se niz vrat do prsne kosti oklijevajui na rubu izmeu grudi. inilo se da to njezin stoper ne primjeuje. Rukama je nepovezano udarao po unutranjoj strani bedara u ritmu neke melodije koju ona nije mogla uti; im je shvatio da ga promatra, naglo je prestao i mlitavo spustio ruke u krilo. to mu se, zaboga, dogodilo? Stoje izazvalo ovu nesretnu preobrazbu? Ba kad se poela privikavati na ideju kakva je on odlina prilika, inilo se da nestaje pred njenim oima; to nije bio isti mukarac koji je uao u njezin automobil prije dvadeset minuta. Je li bio jedan od onih nesposobnjakovia ija seksualna samouvjerenost ovisi o tome da ih se ne podsjea na ene koje stvarno postoje? Ilije sama kriva? "Moe otvoriti prozor ako ti je prevrue", predloila je. Kimnuo je glavom ne odgovorivi. Isserlev je paljivo pritisnula gas u nadi da e ga to udobrovoljiti. Ali samo je uzdahnuo i zavalio se dublje u sjeditu kao da je smatrao da ga beznaajno ubrzavanje samo podsjea na to koliko sporo ne stiu nikamo. Moda nije trebala rei daje odvjetnica. Moda bi se vie otvorio daje rekla daje prodavaica ili odgajateljica. Stvar je u tome daje pretpostavila daje grub i otvrdnuo tip; pomislila je da ima kriminalnu prolost o kojoj bi mogao poeti priati, kako bije zadirkivao, kako bije ispitao. Moda je jedina zaista sigurna stvar koju je mogla izabrati bila domaica. "Tvoja ena", nastavila je pokuavajui ostvariti prijateljski, muki ton, ton kakav biste oekivali od prijatelja s kojim zajedno pijete, "je li ona dobila kuu?" "Da... zapravo... ne..." duboko je udahnuo. "Morao sam je prodati i dati joj pola. Odselila se u Bradford. Ja sam ostao ovdje." "Gdje je to ovdje?" upitala je kimajui glavom prema cesti, nadajui se da e ga podsjetiti koliko daleko gaje ve od-vezla. "Milnafua", nervozno se nasmijao kao da mu je neugodno zbog imena. Isserlev je Milnafua zvualo posve normalno; ak normalnije nego London ili Dundee koji je s tekoom izgovarala. Opazila je, meutim, da njemu zvui poput nekog udaljenog ekstrema.

"Tamo sigurno nema posla, zar ne?" pitala je nadajui se daje pogodila ton injeninog, mukog izraavanja razumijevanja. "Meni govori", promrmljao je. Zatim, iznenaujue glasnijim i viim tonom: "Pa ipak se treba truditi, ha?" Gledajui ga u nevjerici potvrdila je na to cilja: patetini optimizam, ali nije mu bio ni blizu. ak se smijeio dok mu je lice blistalo od znoja, kao daje odjednom shvatio kako bi moglo biti opasno priznati joj da ne radi, kao da bi njegovo priznanje daje cijeli ivot bio na socijalnoj pomoi moglo imati ozbiljne posljedice. Je li za sve ona kriva kad mu je rekla daje odvjetnica? Je li ga uplaila da bi mogao imati problema? Bi li se mogla uz smijeh ispriati za ovu varku i poeti sve iz poetka? Rei mu da prodaje raunalne programe ili odjeu za punije ene? Veliki zeleni znak pored ceste upozoravao je da do Ding-vvalla i Invernessa nije preostalo ba mnogo. S lijeve je strane nestalo zemlje, a pojavila se blistava obala zaljeva Cro-i# marty. Plima je bila niska, otkrivala je kamenje i pijesak. Jedan je galeb samovao na kamenu, kao da se nasukao. Isserlev se ugrizla za usnu, polako se privikavajui na svoju pogreku. Odvjetnica, prodavaica, domaica, ne bi bilo nikakve razlike. Bio je pogrean za nju, to je sve. Pokupila je pogrenog tipa. Opet. Da, sad je postalo oito to smjera ova velika, osjetljiva grdosija. Ide u Bradford posjetiti enu, ili barem djecu. Zbog toga je, promatranog s njenog gledita, postao velikim rizikom. Stvari se mogu itekako zamrsiti kada postoje djeca. Koliko god da gaje eljela - tek je sada poela shvaati koliko ju je drala pomisao da e ga imati - nije htjela komplikacije. Morat e ga se odrei. Morat e ga pustiti. Oboje su ostatak putovanja utjeli kao da su bili svjesni injenice da su razoarali jedno drugo. Promet oko njih postao je gui; bili su zarobljeni u urednom nizu vozila koja su prelazila most Kossock s nekoliko traka i koji joj se uinio poput ueta u cirkusu. Isserlev je pogledala svog autostopera i osjetila bol gubitka kad je vidjela daje okrenut od nje i zagledan u industrijska postrojenja daleko dolje na obali Invernessa. Jednako je paljivo promatrao runi umjetno stvoreni grad kao to se ne tako davno iskreno divio njenim grudima. Sitni kamioni koji nestaju u ustima tvornice; tako neto mu je u ovom trenutku imalo smisla. Isserlev se drala lijeve strane i vozila bre nego cijelog tog dana. Nije to bilo samo zbog brzine koju je nametao promet oko nje; htjela je zavriti ovo stoje prije mogue. Umor se vratio tei nego ranije; eznula je za sjenovitim mjestom uz cestu gdje bi mogla nasloniti glavu na sjedalo i malo odspavati. Na dragoj strani gdje se most spajao s kopnom vozila je petljom s nervoznom i iskrenom pozornou kako bi izbjegla da je zarobi kolona prema gradu i prisili na skretanje za Inverness. Dok je to inila, nije se ak niti trudila prikriti nezadovoljan izraz lica; na kraju krajeva, ve gaje izgubila. Meutim, kako bi ispunila utnju nekoliko njihovih posljednjih zajednikih trenutaka, predloila mu je malu utjehu za rastanak. "Odvest u te jo malo, dalje od skretanja za Aberdeen. Onda e barem biti siguran da svi automobili koji budu prolazili pored tebe idu na jug." "Da, ba dobro", rekao je bez oduevljenja. "Tko zna", htjela gaje oraspoloiti, "moda do naveer stigne do Bradforda." "Bradford?" namrtio se, a zatim se prkosno okrenuo prema njoj. "Tko kae da idem u Bradford?" "Vidjeti djecu?" podsjetila gaje. Trenutak je trajala udna utnja, a zatim: "Nikad ne viam djecu", rekao je bezizraajno, "ak niti ne znam tono gdje ive. Negdje u Bradfordu, to je sve to znam. Janine - moja biva ena - ne eli imati ikakve veze sa mnom. to se nje tie, vie ne postojim." Gledao je ravno ispred sebe, kao da pokuava priblino izraunati tisue mjesta koja se nalaze juno i usporediti taj broj s vlastitom vrijednou. "Uostalom, odavno smo proli Bradford", rekao je. "Koliko ja znam, mogla se odseliti na jebeni Mars." "Dakle..." raspitivala se Isserlev, prebacujui brzine tako nespretno daje izazvala uasno kripanje, "kamo se onda nada stii danas?" Njen je stoper slegnuo ramenima. "Glasgow e biti u redu", rekao joj je. "Tamo

ima nekoliko dobrih pubova." Primjeujui da pored njega gleda znakove za nadolazea parkiralita, shvatio je da se sprema izbaciti ga van. Iznenada je sakupio rasute komadie konverzacijske energije koju je podgrijavala gorina. "Svakako je bolje od sjedenja u hotelu Commercial u Al-nessu sa aicom staraca i sluanja nekog idiota koji pjeva jebenu 'Copacabanu'." "Ali gdje e spavati?" "Poznajem nekoliko tipova u Glasgowu", rekao joj je, ponovno se gubei, kao da su te posljednje kapi goriva izgorjele u atmosferu. "Samo trebam naletjeti na njih, to je sve. Bit e tamo negdje. Mali je ovo svijet, ha?" Isserlev se zagledala u planine ispred njih koje su bile pokrivene snijegom. Njojse svijet inio prilino velikim. "Hm", rekla je u nemogunosti da s njim podijeli viziju kako e ga Glasgow doekati. Osjetivi to, napravio je malu tunu gestu, otvorio je svoje debele dlanove da pokae da su prazni. "Iako, ljudi te uvijek mogu iznevjeriti, ha?" rekao je. "Zato uvijek mora imati plan B." Tako je jako progutao slinu da mu je Adamova jabuica poskoila poput prave jabuke zastale u grlu. Isserlev je kimnula glavom s odobravanjem, trudei se ne pokazati svoje osjeaje. Sada je bila prekrivena znojem, a hladni su joj trnci prolazili leima poput elektrine struje. Srce joj je tuklo tako snano da su joj se grudi tresle; natjerala se da udahne samo jednom duboko umjesto mnogo puta po malo. Sigurno drei desnom rukom upravlja, provjerila je retrovizor, drugu traku, brzinu, stopera. Sve je bilo savreno, sve je upuivalo na ovaj trenutak. Primjeujui njeno uzbuenje, nesigurno joj se nasmijeio, nespretnim trzajem miui ruke iz krila, kao da se budi, zbunjen jer ne zna to bi se tek moglo oekivati od njega. Nasmijeila mu se ohrabrujue, gotovo neprimjetno kimajui glavom kao da eli rei 'Da'. U tom je trenutku srednji prst njene lijeve ruke povukao malu ruicu na upravljau. Mogla su to biti duga svjetla, pokazivai ili brisai. Meutim, nije bilo niti jedno od toga. Bilaje to ruica za icpat-huu, otponac za igle koje su se nalazile u suvozaevom sjedalu i koje su neujno iskoile iz svojih leita u presvlakama. Stoper se trznuo kad su ga ubole kroz hlae, po jedna sa svake strane stranjice. Njegove su oi u tom trenutku sluajno gledale u retrovizor, ali nitko osim Isserlev nije bio svjedokom izraza u njima; najblie je vozilo bio ogroman kamion s natpisom FARMFOODS, a on je bio jo daleko; vozaeva glava izgledala je poput kukca iza obojanog stakla. U svakom sluaju, stoperov pogled iznenaenja trajao je sekundu; koliina icpathue bilaje dovoljna za mnogo krupnije mukarce od njega. Izgubio je svijest, a glava mu se spustila u mekano udubljenje naslona za glavu. Isserlevje drhtavom rukom povukla jo jednu ruicu. Lagano klikanje pokazivaa odreivalo je ritam njenom disanju dok je skretala s ceste i zaustavljala se na parkiralitu. Brzina se spustila na nulu; automobil se prestao kretati; motor je sam prestao raditi, a modaje i iskljuila paljenje. Gotovo je. Kao uvijek u tom trenutku, vidjela se iz visine; imala je pogled iz zraka na svoju malu crvenu Tovotu parkiranu u svom asfaltnom utoitu. Kamion s natpisom FARM-FOODS protutnjao je pored njih. Isserley se zatim, kao uvijek, spustila sa svojeg vidikovca, bio je to vrtoglavi pad nazad u vlastito tijelo. Glava joj je udarila u naslon, dosta jae nego stoperova, teko je udahnula. Hvatajui zrak, drala se upravljaa, kao da bi joj on mogao pomoi da ne propadne jo dublje, u unutranjost Zemlje. Vraanje na normalu uvijek je zahtijevalo vremena. Brojala je udisaje polako ih sputajui na est u minuti. Zatim je odvojila ruke od upravljaa i poloila ih na trbuh. To je uvijek prualo neobino zadovoljstvo. Kad se konano adrenalin povukao i kad se smirila, posvetila se poslu koji ju je ekao. Vozila su brujala prolazei ^pored njih u oba smjera, ali ona ih je samo ula, nije ih mogla vidjeti. Stakla svih automobila dobila su boju tamnog jantara od njenog pritiska na dugme na kontrolnoj ploi. Nikada nije bila svjesna pritiskanja tog dugmeta; sigurno je to uinila za vrijeme naleta adrenalina. Jedino se sjeala da bi do ovog trenutka stakla ve bila zatamnjena.

Neto je teko prolo pored njenog automobila od ega je tlo podrhtavalo i stoje bacilo tamnu sjenu na automobil. ekala je da se udalji. Onda je otvorila pretinac i izvadila vlasulju. Bila je to muka vlasulja, ali plava i kovrava. Okrenula se stoperu koji je jo uvijek bio ukoen u istom poloaju i paljivo mu stavila vlasulju. Popravila je nekoliko nestanih uvojaka iznad uha i otrim noktima zagrebla ike kako bi je bolje namjestila na elu. Nagnula se nazad da procijeni cjelokupan uinak, a zatim sve jo malo dotjerala. Ve je izgledao poput veine ostalih koje je pokupila; kasnije, bez odjee, izgledat e manje ili vie identino. Zatim je izvadila nekoliko razliitih naoala i odabrala one koje mu najbolje odgovaraju. Stavila ih je na stoperov nos i namjestila iza uiju. Konano je uzela kaput sa stranjeg sjedita i istovremeno gurnula autostoperovu jaknu na pod. Kaput se zapravo sastojao samo od prednjeg dijela; lea su bila izrezana. Prekrila je stoperov gornji dio trupa prednjim dijelom kaputa koji je bio obrubljen krznom, gurajui mu rubove rukava iza ruku i prevlaei prerezanu kapuljau preko njegovih rame-na. Bio je spreman. Pritisnula je dugme, a jantar na staklima je nestao. Vanjski je svijet jo uvijek bio svje i svijetao. Promet je oslabio. Imala je oko dva sata vremena prije nego nestane djelovanje icpathue, ali je ionako bila udaljena samo 50 minuta vonje od kue. Osim toga, bilo je tek 9:35. Ipak je sve ilo kako treba. Okrenula je klju za paljenje. Kad se motor pokrenuo, opet se zaulo isto brujanje koje ju je ranije poelo zabrinjavati. Morat e vidjeti o emu se radi im se vrati na farmu. Sutradan se Isserlev satima vozila po kii i susnjeici prije nego je ita pronala. Kao daje loe vrijeme zadralo sve poeljne mukarce unutra. Iako je tako napeto zurila kroz vjetrobransko staklo daju je kretanje brisaa poinjalo hipnotizirati, nije mogla na cesti prepoznati nita drugo do sablasnih stranjih svjetala drugih kiom zasutih automobila koji se probijaju kroz izmaglicu. Jedini pjeaci, ne ak niti autostoperi, koje je vidjela tijekom cijelog jutra bili su dvojica zdepastih klinaca s gotovo obrijanim glavama i plastinim naprtnjaama koji su se igrali u lokvama u blizini podvonjaka za Invergordon. kolarci koji kasne ili izbjegavaju kolu. Kad su je vidjeli da dolazi, okrenuli su se i doviknuli joj neto s tako jakim naglaskom da ih nije mogla razumjeti. Njihove kiom okupane glave liile su na oguljene krumpire, svaki s malo smeeg umaka na Vrhu; ruke su im bile umotane u svijetlu zelenu foliju; kao preice krumpiria. Isserlev je u retrovizoru promatrala ka-k\p se gegaju dok im se tijela smanjuju u arene mrlje sve dok ne nestanu u sivoj juhi od kie. Vozei etvrti put pored Alnessa, nije mogla vjerovati da nema nikoga. To je obino bilo vrlo dobro mjesto jer su mnogi vozai izbjegavali povesti svakoga za koga bi posumnjali da bi mogao biti iz Alnessa. Jedan zahvalan autostoper joj je to nedavno objasnio: Alness je poznat, rekao je, kao "Mali Glasgow" i zbog njega je cijelo podruje bilo na "loem glasu". Lako se moglo doi do nezakonitih farmaceutskih tvari stoje vodilo razbijenim prozorima i djevojkama koje raaju vrlo mlade. Isserlev osobno nikada nije bila u Alne-ssu iako je od ceste bio udaljen manje od dva kilometra. Jednostavno je prolazila pored njega vozei cestom A9. Danas je pored njega prolazila nekoliko puta, nadajui se da bi se neka od tih nitarija u konim jaknama mogla konano pojaviti i izbaciti palac u potrazi za prijevozom na neko bolje mjesto. Ali nije. Razmiljala je o tome da ode dalje, prijee most i okua sreu dalje od Invernessa. Tamo e sigurno zatei mnogo organiziranije stopere od ovih blie kui s termos bocama i malim kartonskim natpisima na kojima bi stajalo ABERDEEN ili GLASGOW. Inae nije imala nita protiv odlaska daleko da nae ono to trai; nije bilo neobino da se odveze ak do Pitlochrvja prije nego to se vrati. Meutim, danas ju je dalja vonja od kue inila praznovjernom. Po kinom vremenu previe toga moe poi po zlu. Nije htjela negdje zavriti odsjeena dok joj motor slabano prosvjeduje protiv poplave. Uostalom, tko kae da mora svaki dan dovesti nekoga kui? Jednom tjedno bi trebalo biti dovoljno da zadovolji potrebe svake razumne osobe. Kad je oko podneva odustala, uputila se nazad na sjever, igrajui se milju da

bi, ako dovoljno odluno objavi svijetu daje izgubila svaku nadu, moda ipak mogla neto dobiti. Zapravo, nedaleko znaka koji poziva vozae da posjete slikovita sela uz obalu pored B9175, ugledala je jadnog dvo-noca kako stopira po kii ispred nesmiljene kolone vozila. Nalazio se s druge strane ceste, osvijetljen svjetlima automobila koji prolaze. Nije nimalo sumnjala hoe li ga zatei na istom mjestu kad se bude vraala. "Bok!" povikala je nakon to mu je otvorila vrata. "Hvala Bogu", uzvratio je, jednom se rukom nagnuvi na rub vrata i promolivi svoje mokro lice unutra, "poeo sam misliti da nema pravde na ovom svijetu." "Kako to?" pitala je Isserlev. Ruke su mu bile prljave, ali krupne i lijepo oblikovane. Deterdentom e se lijepo oprati. "Ja uvijek povezem stopere", ustvrdio je kao da pobija zlobnu optubu. "Uvijek. Nikad ne proem pored stopera ako imam mjesta u kombiju." "Ni ja", uvjeravala gaje Isserlev, pitajui se koliko dugo jo namjerava stajati tamo putajui kiu u automobil. "Upadaj." Zaljuljao se ulazei unutra, a njegova velika dobro namoena stranjica povukla gaje tono na sredinu sjedala poput pojasa za spaavanje. Para se poela stvarati i prije nego je zatvorio vrata; njegova obina svakodnevna odjea bila je posve promoena i ciala je poput divokoze dok se namjetao u sjedalu. Bio je stariji nego stoje mislila, ali u formi. Jesu li bore vane? Ne bi trebale biti; na kraju krajeva, ne seu dublje od koe. "I tako jedan jedini put kad meni treba prijevoz", nastavio je brbljati, "to bude? Prehodam cijeli prokleti kilometar glavnom cestom po kii i misli li daje itko stao da me poveze?" "Pa..." Isserlev se nasmijeila. "Ja sam stala, zar ne?" "Ah, pa tvoj automobil je ve 2050. po redu, jebiga", rekao je gledajui je sa strane kao da nije shvatila poantu. "Jesi li brojao?" izazivala ga je kroz alu. "Ah", uzdahnuo je, "priblino, jesam." Protresao je glavom, rasipajui kapi kie s gustih obrva i kose. "Moe li me ostaviti negdje u blizini Tomicheve farme?" Isserlev je raunala u glavi. Imala je samo deset minuta da ga upozna, i to ako bude sporo vozila. "Naravno", odgovorila je, divei se elinoj vrstoi njegovog vrata i irini ramena, odluivi da ga nee odbaciti samo na osnovu njegovih godina. Zadovoljno je sjedio, ali se nakon nekoliko sekundi na njegovom licu pojavilo silno iznenaenje. Zato ne kreu? "Pojas", podsjetila gaje. Svezao se kao daje od njega traila da se tri puta pokloni nekom njenom bogu. "Smrtonosne zamke", mrmljao je prijezirno, nervozno se vrpoljei u vlastitom isparavanju. "Ni ja ih ne volim", uvjeravala gaje, "samo si ne mogu dopustiti da me zaustavi policija, to je sve." "Ah, policija", rugao se, kao daje priznala da se boji mieva ili kravljeg ludila. Ali u njegovom je glasu postojao ney ki oinski pokroviteljski ton. Protresao je ramenima da pokae kako se navikava na svoje zatoenitvo. Isserlev se nasmijeila i krenula, podiui ruke visoko na upravlja kako bi mu pokazala grudi. Bilo bi joj bolje da pripazi. Inae bi joj mogle upasti u zdjelu s pahuljicama. Pazi, ovoj je djevojci stvarno trebalo neto, s tako debelim naoalama i bez imalo brade. Nicki, njegova ki, takoer nije bila neka ljepotica i, da bude iskren, nije imala ak ni ovoliko koliko ova djevojka ima. Pa ipak, ako zaista bude studirala pravo umjesto da protrati njegovu alimentaciju tamo u Edinburghu, moda mu ipak bude od neke koristi. Na primjer, moda pronae nekoliko rupa u zakonima EZ-a. Kako lije ova djevojka zaraivala za ivot? Ruke joj nisu bile ba dobre. Ne, uope nisu izgledale normalno. Moda ih je unitila radei neki teki fiziki posao dok je jo bila premlada da to izdri, a preglupa da se pobuni. erupanje pilia. ienje ribe. ivjelaje pored mora. To je sigurno. Osjetio se miris mora. Danas je to bio svjei miris. Moda je radila za nekog od lokalnih ribara. Mackenzie je primao ene ako su dovoljno snane i ne stvaraju probleme. Je li ova djevojka stvarala probleme? Ogrubjela je, to je sigurno. Vjerojatno je prola pakao odrastajui s tako

udnim izgledom u nekom od malih primorskih sela. Balintore. Hilton. Rockfield. Ne, ne Rockfield. On je poznavao sve do jednog u Rockfieldu. Koliko je imala godina? Moda 19. Njene su ruke bile ruke etrdesetogodinjakinje. Vozila je kao da vozi punu prikolicu sijena preko uskog mosta. Sjedila je kao daje progutala kolac. Daje samo malo nia, ne bi mogla bezjastuka na y sjedalu. Moda bi joj mogao to predloiti - moda bi se razbjesnila ako bi to spomenuo. Osim toga, vjerojatno nije niti doputeno. Pravilnik o autocestama, odredba broj 3 000 060. Bojala bi im se rei to da si njome obrisu. Radije e patiti. I jest patila. Kako je micala ruke i noge. Grijanje je bilo na najjaem. Sigurno je nekada doivjela neku nesreu. Moda prometnu? A ipak se nije bojala voziti. Hrabra mala. Moe li joj moda pomoi? Moe li mu biti od kakve koristi? "ivi pored mora, jesam li u pravu?" upitao je. "Kako zna?" Isserlev je bila iznenaena; nije zapoinjala razgovor jer je mislila kako mu treba jo vremena da ocijeni njeno tijelo. "Miris", odgovorio je izravno. "Osjetim miris mora na tvojoj odjei. Zaljev Dornoch? Zaljev Firth?" \ Ova je izravna tonost bila uznemirujua. Nikada je ne bi \ oekivala. Imao je na licu glupavi poluosmijeh, polugrimasu. Na rukavima njegove iznoene jakne od poliestera bilo je motornog ulja. Izblijedjeli oiljci nagrivali su njegovo potamnjelo lice poput loe izbrisanih grafita. Od njegove dvije pretpostavke izabrala je onu koja je bila pogrena. "Dornoch", rekla je. "Nisam te viao", odgovorio je. "Stigla sam tek prije nekoliko dana", rekla je. Njen je automobil sada uao u kolonu vozila koja su ranije prola autostopera. U daljinu se pruao sve slabiji dug trak stranjih svjetala. To je bilo dobro. Ubacila je u prvu brzinu i nastavila sporo voziti. "Radi li?" upitao je. Isserlevn je mozak sada besprijekorno radio, neometan nesmiljenom brzinom prometa. Zakljuila je daje on vjerojatno ovjek koji poznaje ponekoga tko se bavi svakim za-mislivim zanimanjem, ili barem zanimanjima koja ne prezire. "Ne", odgovorila je, "nezaposlena sam." "Za primanja s burze mora imati stalnu adresu", upozorio ju je brzo kao munja. "Ne vjerujem u pomo." Konano je stavila razgovor pod nadzor. Pretpostavljala je da e mu se odgovor svidjeti. "Trai li posao?" "Da", odgovorila je jo vie usporavajui kako bi propustila sjajnog bijelog Mini Morrisa. "Ali nemam kole. I nisam tako snana." "Jesi li pokuala sakupljati zvrkove?" "Zvrkove?" "Zvrkove. To je jedan od poslova kojima se bavim. Ljudi poput tebe ih sakupljaju. Ja ih dalje prodajem." Isserlev se nekoliko trenutaka premiljala utvrujui ima li dovoljno podataka da nastavi. "to su zvrkovi?" rekla je na kraju. Nasmijeio se kroz svoje isparavanje. "U osnovi, morski puevi. Sigurno si ih viala, s obzirom na to gdje ivi. Ali sluajno imam jednog ovdje." Podigao je svoju debelu stranjicu i pretraio desni dep. "Evo ga", rekao je podiui sivu koljku da se bolje vidi. "Uvijek nosim jednog u depu da ga pokaem ljudima." "Pametno", pohvalila gaje Isserlev. "Da im pokaem pravu veliinu. Vidi, ima ih posve siunih, veliine graka i oko njih se ne treba muiti. Ali ovi su veliki sasvim dobri." "A ja bih ih mogla sakupljati i dobiti novac za njih?" "Nita lake", uvjeravao ju je. "Dornoch je dobar za zvrkove. Ima ih na milijune, samo treba znati pravo vrijeme." "Kad je pravo vrijeme?" pitala je Isserlev. Nadala se da e do sada ve skinuti jaknu, ali inilo se da mu ne smeta to se kuha i isparava. "Pa, ono to treba uiniti", rekao joj je, "jest kupiti knjiicu o plimi i

oseki. Kota samo 75 penija kod Luke kapetanije. Vidi kad je oseka, ode na obalu i jednostavno ih pokupi. im ih sakupi dovoljno, nazove me i ja doem i od-vezem ih." "Koliko se dobije za njih?" "U Francuskoj i panjolskoj prilino. Ja ih prodajem re-storanskim dobavljaima - nikada im nije dovoljno, posebno zimi. Vidi, veina ljudi ih sakuplja ljeti." "Zimi je zvrkovima prehladno?" "Ljudima je prehladno. Ali ii e to tebi. Moj savjet je da nosi gumene rukavice. One tanke kakve ene nose za pranje posua." Isserlev gaje gotovo pritisnula da joj kae koliko ona, a ne on, moe zaraditi od sakupljanja zvrkova; imao je dar gotovo je nagovoriti da razmisli o mogunostima koje su u njenom sluaju potpuno besmislene. Morala se podsjetiti na to da zapravo eli bolje upoznati njega, a ne sebe. "Pa, ta prodaja zvrkova - moe li se od toga ivjeti? Mislim, ti i tvoja obitelj?" "Bavim seja mnogim stvarima", odgovorio je, eljajui svoju gustu kosu metalnim eljem. "Prodajem rabljene automobilske gume. Kreozot. Boju. Moja ena izrauje mree za jastoge. Ne za jastoge- nema vie jebenih jastoga. Ve za amerike turiste koji ih kupuju ako su lijepo obojane. Moj se sin i sam pomalo bavi sakupljanjem zvrkova. I popravlja automobile. On bi bez problema popravio to brujanje tvog motora." "Moda si to ne bih mogla priutiti", odgovorila je Isserlev u kojoj je njegovo otro primjeivanje ponovno stvaralo neugodu. "Jeftin je moj sin. Jeftin i brz. Kad su automobili u pitanju, skupe su ruke. Mnogo automobila prolazi kroz njegovu garau. Unutra i van. Pravi je majstor." Isserlev nije bila zainteresirana. Ako eli pravog majstora, ima nekoga kod kue. On bi uinio sve za nju i pri tome drao ape k sebi - tako i treba. "Stoje s tvojim kombijem?" rekla je. "0, popravit e on i to. im doe do kombija." "Gdje je?" "Oko kilometar od mjesta s kojeg si me povezla", odgovorio je i dalje dobro raspoloen. "Bio sam na pola puta kui s teretom zvrkova. Jebeni motor je jednostavno crkao. Ali sredit e to moj sin. Bolji je od onih u Auto klubu. Kad nije pijan." "Ima li njegovu posjetnicu?" upitala je Isserlev ljubazno. "ekaj malo", promrmljao je. Ponovno je podigao svoju mesnatu stranjicu koju ipak nije ekala sudbina da bude ubodena icpathuom. Izvadio je iz depa nekoliko zguvanih prljavih kartonskih pravokutnika koje je promijeao poput karata. Izabrao je dva i stavio ih na kontrolnu plou. "Jedna je moja, a druga mog sina", rekao je. "Ako bude htjela sakupljati zvrkove, javi se. Dolazim po svaku koliinu iznad 20 kilograma. Ako ne uspije sakupiti toliko za jedan dan, mogu stajati nekoliko dana." "Zar se nee pokvariti?" "Umru za otprilike tjedan dana. Zapravo ih je dobro ostaviti neko vrijeme da se viak vode ocijedi. Ali dobro zatvori vreu da ne izau i zavuku ti se pod krevet." "Imat u to na umu", obeala je Isserlev. Kia je konano poela slabiti, tako daje mogla usporiti rad brisaa. Svjetlo se poelo probijati kroz sivilo. "Evo Tomicheve farme", objavila je. "Jo dvjestotinjak metara i to je to", rekao je tip sa zvrkovima otkopavajui pojas. "Mnogo ti hvala. Prava si Sama-ritanka." Zaustavila je automobil gdje joj je rekao, a on je izaao van i prijateljski joj snano stisnuo ruku prije nego lije uope shvatila to se dogaa. Ako je opazio krutost i mravost uda, nije dopustio da se to primijeti. Dok je polako odlazio, jo jednom joj je mahnuo, ne osvrui se. Isserlev gaje promatrala kako nestaje dok joj je ruka neugodno trnula. Kad je otiao, namrteno je pogledala u retrovizor traei priliku za ponovno ukljuivanje u promet. Ve je napola zaboravila sve u vezi s prethodnim susretom, osim svoje odluke da se istuira i odjene istu odjeu nakon jutarnje etnje obalom. Ukljuivi pokaziva, ponovno se vratila na cestu, s pogledom usmjerenim naprijed.

Njen drugi autostoper ekao ju je dosta blizu kue, tako blizu daje morala razmisliti nije li ga ve prije vidjela. Bio je mlad, gotovo prenizak, s upavim obrvama i kosom obojanom u plavu nijansu koja je graniila s bijelom. Usprkos hladnoi i neprekidnom sipljenju kie nosio je samo Celti-covu majicu kratkih rukava i maskirne hlae. Njegove vitke ali snane nadlaktice nagrivale su nejasne tetovae; duboke samo koliko i koa, ponovno se podsjetila. Pogledavi ga sa strane i zakljuivi da je ipak potpuni stranac, zaustavila se i primila ga unutra. im je uao i sjeo, Isserlev je osjetila da donosi nevolju. Kao daje njegova prisutnost uznemirila zakone fizike; kao da su elektroni u zraku iznenada poeli bre titrati, dok se nisu poput poludjelih kukaca poeli zabijati u prozore. "Ide prema Redcastlu?" zapljusnuo ju je kiseli zadah alkohola. Isserlev je odmahnula glavom. "Invergordon", rekla je, V "ako ti to ba ne pomae..." "Ma, dobro je", slegnuo je ramenima, rukama bubnjajui po koljenima, kao u ritmu nekog ugraenog Walkmana. "U redu", rekla je Isserlev, odmiui se od ruba. Zalila je to nema vie prometa; to je uvijek bio lo znak. Takoer je shvatila daje nagonski tako uhvatila upravlja da su joj laktovi visjeli prema dolje, omoguivi njenom suvozau dobar pogled na njene grudi. I to je bio lo znak. Njegov je pogled bio nesmiljen. ene se ne odijevaju tako, mislio je, ako ne ele jebainu. Jedino, ne smije oekivati da joj plati kao ona kuja u Ga-lashielsu. Plati im pie i odmah misle da te mogu oderati za 20 funti. Zar je izgledao kao neki idiot? Ta cesta u Invergordonu s naputenom kolom. To je bilo dobro mjesto. Mirno. Tamo bi mu mogla popuiti. Tamo nee morati gledati njeno runo lice. Njene cice e mu se ljuljati medu nogama. Malo e ih stisnuti ako bude bila dobra. Sigurno e dati sve od sebe, bio je siguran. Ve je teko disala, kao kuja u tjeranju, isto kao ona kuka u Galashielsu. Ova e biti zadovoljna s onim to uspije dobiti. Tako je to uvijek s runim enama, zar ne? To ne znai daje on bio tip koji je mogao dobiti samo rune ene. Ali evo ih ovdje, jedno pored drugog. Nije li to kao... prirodna sila, zar ne? Jebeni zakon dungle. "Pa, kako to da si danas na cesti?" Isserlev je veselo rekla. "Sjedenje kod kue mije ve ilo na ivce." "Trenutno ne radi?" "Nitko ovdje ne radi. Nema jebenog posla." "Ali vlada ipak oekuje da se nekako zaposlite, zar ne?" i# Ova primjedba puna razumijevanja nije ga se posebno dojmila. "Idem na jebenu prekvalifikaciju", bjesnio je. "Kau da naem neke starce i gnjavim ih o jebenom centralnom, a oni e rei vladi da ne primam socijalno. Daju mi jebeno mito da utim. Kui?" "Sranje", sloila se Isserlev nadajui se da je odabrala pravi izraz. Atmosfera u automobilu postajala je nepodnoljiva. Svaki slobodni kubini milimetar praznog prostora izmeu njih ispunjavao je njegov odurni zadah. Morala je brzo odluiti; prsti su sami kretali prema ruici za icpathuu. Ali po svaku cijenu mora ostati pribrana. Prepustiti se nagonu znai izazivati katastrofu. Prije nekoliko godina, na samom poetku, ubola je stope-ra koji ju je, jedva dvije minute nakon ulaska u njen automobil, pitao voli li debelog maliu kako joj ispunjava sve rupe. Njen engleski tada jo nije bio tako dobar pa joj je trebalo nekoliko trenutaka da shvati kako ne pria o djeci ili sportu. Do tada je ve izvadio penis. Uspaniila se i ubola ga. Bila je to vrlo loa odluka. Policija gaje traila tjednima. Njegovu su sliku pokazivali na televiziji i objavljivali je, ne samo u obinim novinama, nego i u asopisu koji se dijelio nezbrinutima. Opisali su ga kao ranjivog. Njegova ena i roditelji molili su da im se jave svi koji su ga moda vidjeli. Za nekoliko dana, upravo suprotno od mirnog ivota kakvom se nadala, istraga se usredotoila na sivi Nissan karavan kojeg najvjerojatnije vozi ena. Isserlev se morala neko vrijeme, koje joj se inilo kao vjenost, pritajiti na farmi. Njen vjerni automobil predan je Enselu koji gaje rastavio i iskoristio dijelove da osposobi sljedei najbolji automobil na farmi, uasno malo udovite po imenu Laa. "Svatko moe pogrijeiti", uvjeravao ju je Ensel s rukama y prljavim od ulja

i oima krvavim od varenja dok je radio da joj omogui povratak na cestu. Ali Isserlevna je sramota bila tolika da ak ni sada nije mogla pomisliti na taj neuspjeh, a da se nekontrolirano ne strese. Nikad joj se to vie nee ponoviti. Nikad. Doli su do dijela A9 na kojem su radili proirivanje; s obje strane ceste uokolo su hodali uniformirani radnici i obavljali neke zemljane radove. Na neki je nain to kretanje djelovalo utjeno. "Nisi odavde, zar ne?" rekla je Isserlev podiui glas kao da eli nadglasati buku strojeva. "Blie sam kui nego ti, mogu se kladiti", odgovorio je. Nije se osvrtala na tu primjedbu, odluna da se dri niti razgovora koja bi mogla dovesti do njegove obitelji. U jednom ju je trenutku iznenadio naglim sputanjem prozora. "He-e-ej, Doug-iiii!" povikao je u kiu, maui rukom kroz prozor. li Isserlev je pogledala u retrovizor i vidjela ogromnog mukarca u fluorescentnoj odjei kako stoji pored rovokopaca i mae. "Moj prijatelj", objasnio je stoper zatvarajui prozor. Isserlev je duboko udahnula, pokuavajui smiriti lupanje srca. Oito ga vie nije smjela uzeti; propustila je svoju priliku. U trenutku je postalo nevano je li oenjen i ima li djecu; kad bolje razmisli, bilo bi bolje da ne sazna, za sluaj da nije oenjen. Kad bi ga barem prestala eljeti i pustila ga! "Jesu li prave?" rekao je. "Molim?" bilo je to jedino stoje mogla izustiti bez hvatanja zraka. "To to ti stri naprijed", objanjavao je, "cice." "Evo... ja ne idem dalje", rekla je zaustavivi automobil y na sredini ceste i ukljuivi pokazivae. Bojom su milosti stigli do rune radionice Donnv's Garage u Kildarvju, koja je ovaj put pruala neobinu utjehu. DOBRO DOLI, pisalo je na ploi. "Ali rekla si da ide do Invergordona", bunio se autosto-per, ali je Isserlev ve skretala u drugu traku i usmjeravala automobil prema parkiralitu izmeu radionice i benzinske crpke. "uje se nekakvo brujanje motora", rekla je. "Zar ga ne uje?" Glas joj je bio promukao i vidno uznemiren, ali sada to vie nije bilo vano. "Bit e najbolje da mi to pogledaju. Moda je opasno." Automobil se zaustavio. Neko je bie brzo prolo iza zakrenih prozora radionice; uli su se neki glasovi, zujanje ogromnih hladnjaka, zveket boca. Isserlev se okrenula svome stoperu i njeno pokazala nazad prema A9. "Moe tamo okuati sreu", savjetovala mu je, "to je dobro mjesto. Svi voze dosta sporo. Ja u odvesti automobil na pregled. Ako jo bude tu kad budem gotova, moda te opet povezem." "Ne mora se truditi", odbrusio joj je, ali je izaao iz automobila. I onda je otiao. Otiao je. Isserlev je otvorila svoja vrata i izala. Uspravno stajanje uzrokovalo je snanu bol u kraljenici. Uspravila se oslanjajui se na krov automobila pa se protegnula gledajui stope-ra kako prelazi cestu i vue se prema suprotnom rubu. Ledeni je zrak hladio znoj na njenoj koi i upuhivao joj kisik ravno u nosnice. Sada se vie ne moe dogoditi nita loe. Skinula je jedno od crijeva s draa, svojom uskom apom nespretno rukujui velikim pitoljem. Nije joj nedostajalo snage, problem je bio u preuskoj api. Morala je s obje w ruke staviti pitolj u otvor. Paljivo promatrajui elektronski mjera, natoila je u spremnik benzina za tono pet funti. Pet nula nula. Vratila je pitolj, ula u zgradu i platila jednom od novanica od pet funti koje je uvala upravo u tu svrhu. Sve je to trajalo manje od tri minute. Kad se vratila, s nelagodom je pogledala na drugu stranu ulice, traei zeleno-bijeli lik stopera s upavim obrvama. Nije ga bilo. Nevjerojatno, netko drugi gaje povezao. Samo nekoliko sati kasnije ve je bilo kasno poslijepodne i sunce je zalazilo; to jest, bilo je pola pet. Razoarana zbog iskustva s upavim s kojim je bila tako blizu kue, Isserlev je vozila oko 80 kilometara na jug, gotovo do Tomatina, prije nego se praznih ruku vratila kui. Iako nije bilo neuobiajeno da pronae nekoga kada ve padne mrak, to je ovisilo

samo o njenoj izdrljivosti za vonju i apetitu za lovinu. Samo jedan poniavajui susret znao bije toliko pogoditi da bi se smjesta vratila na farmu i razbijala glavu o tome gdje je pogrijeila i stoje mogla uiniti da se zatiti. Dokje vozila, Isserlev je razmiljala je liju ovaj tip s upavim obrvama toliko pogodio. Bilo je teko odluiti jer su joj njeni vlastiti osjeaji ostajali skriveni. Uvijek je bila takva, ak i dokje jo bila kod kue - ak i kao dijete. Mukarci su uvijek govorili daje ne razumiju, ali ni ona sama se nije mogla razumjeti i morala je traiti znakove kao i svi ostali. U prolosti je najsigurniji znak da se neki osjeaj ukorijenio u njoj bio neoekivan i nepoeljan napad bijesa, esto s tekim posljedicama. Otkako / je njeno adolescentsko razdoblje bilo iza nje, nije vie imala takve napadaje. Danas je njen bijes bio pod strogim nadzorom - to je bilo jedino mogue, s obzirom na to to je sve i# bilo na kocki. Ali to je znailo daje njoj samoj bilo tee pogoditi u kakvom bi se stanju mogla nalaziti. Uspijevala bi x proviriti meu svoje osjeaje, ali samo krajikom oka, kao kad prati odraz svjetala drugih automobila u retrovizoru. Jedino bi, ako ih ne trai izravno, imala kakvu-takvu priliku ugledati ih. U posljednje je vrijeme pretpostavljala da njeni osjeaji neprobavljeni prelaze u isto tjelesne simptome. Bolovi u leima i umor oiju ponekad bi se pogoravali bez ikakvog jasnog razloga; u takvim ju je prilikama vjerojatno muilo neto drugo. Jo je jedan pokazatelj leao u tome da su je najobiniji dogaaji mogli oneraspoloiti, na primjer, kad je u tmurno poslijepodne pretekne kolski autobus. Ako bi bila u dobrom stanju, pogled na stranji prozor pretrpan razvikanim i raz-mahanim adolescentima ne bije ni najmanje zasmetao. Danas ju je, meutim, pogled na njih kako skau iznad nje, poput ogromnog ekrana kojeg e morati pratiti kilometrima, potpuno obeshrabrio. Njihovo vikanje, kreveljenje, otisci prljavih ruku na zamagljenom staklu izgledali su joj kao znakovi zlobe prema njoj osobno. Konano je autobus skrenuo s A9, ostavivi Isserlev u nizu s tajanstvenim malim crvenim putnikim vozilima poput njenog. Kolona se inila beskrajnom. Udaljeni dijelovi neba brzo su se zamraivali. Shvatila je daje uznemirena. Takoer su joj se ukoila lea, repna kost ju je boljela, a oi uljale od toliko sati kilje-nja kroz debele lee i kiu. Kad bi otila kui, mogla bi skinuti naoale, odmoriti oi i leati sklupana u krevetu, moda i odspavati. 0, kako bi to bilo divno! Sitni tjelesni uici mogu ublaiti neugodnu bol neuspjeha. Kod Daviota je, meutim, ugledala visokog vitkog mukarca s naprtnjaom kako dri komad kartona na kojem pie THURSO. Dobro je izgledao. Nakon uobiajena tri pregleda prola gaje i zaustavila se desetak metara dalje od njega. Promatrala gaje u retrovizoru kako prilazi trei i pri tome namjeta naprtnjau na svojim irokim ramenima. Sigurno je vrlo snaan, pomislila je Isserlev nagnuvi se da otvori suvozaeva vrata, kad uspijeva trati s tako tekim teretom. Kad se pribliio njenom automobilu, zastao je ispred vrata koja mu je Isserlev otvorila, dugim blijedim prstima vrsto drei jarko obojanu naprtnjau. Smijeio se kao da se ispriava; njegova je naprtnjaa bila vea od Isserlev i bilo je jasno da nee stati niti njemu u krilo, niti na stranje sjedite. Isserlev je izala iz automobila i otvorila prtljanik koji je, osim kante benzina i malog aparata za gaenje, uvijek bio prazan. Zajedno su utovarili njegov teret. "Puno ti hvala", rekao je dubokim, ozbiljnim glasom za koji je i Isserlev bilo jasno da nije engleski. Vratila se na mjesto vozaa, a on na mjesto suvozaa. Onda su se zajedno odvezli ba kad je sunce zamaknulo iza obzora. "Drago mije", rekao je, samouvjereno okreui na poleinu svoj natpis za THURSO koji mu je leao u krilu, na njegovim naranastim sportskim hlaama. Natpis se nalazio u istom plastinom okviru zajedno s nekolicinom drugih natpisa, bez sumnje, za druga odredita. "Po mraku nije tako lako doi do prijevoza." "Ljudi vole vidjeti koga uzimaju", sloila se Isserlev. "To je razumljivo", rekao je. Isserlev se nagnula na sjedalo, ispruila ruke i omoguila mu da vidi to bi mogao dobiti.

Imao je sree s ovom vonjom. To je znailo da bi do naveer mogao stii do Thursoa, a sutra do Orknevja. Naravno daje Thurso leao vie od 150 kilometara na sjever, ali automobil koji vozi brzinom od 80 kilometara na sat - ili ak 60, kao u ovom sluaju - moe, teoretski, tu udaljenost prijei za manje od tri sata. Jo je nije pitao kamo ide. Moda e ga odbaciti samo mali komad puta, a onda rei da skree. Meutim, to to je izgledala kao da shvaa njegovu primjedbu o tekoama sto-piranja nou, upuivalo je da ga nee po mrklom mraku izbaciti samo deset kilometara dalje. Uskoro e progovoriti, nema sumnje. On je govorio zadnji. Moda bi bilo nepristojno da on opet pria. Njen naglasak, po njegovom miljenju, nije bio kotski. Moda je bila Velanka; u Walesu se govori slino. Moda je s Kontinenta, ali ne iz neke od zemalja koju on poznajeBilo je neobino da ga poveze ena. ene su gotovo u pravilu prolazile pored njega, one starije odmahujui glavom kao da se sprema napraviti nekakvu opasnu glupost poput skakanja salta preko vozila, a mlae bi izgledale nemirno i nervozno kao da im je ve uao u automobil s namjerom da ih napastvuje. Ova je ena bila drugaija. Ponaala se prijateljski i imala je vrlo velike grudi koje mu je pokazivala. Nadao se da od njega ne oekuje nikakav seks. Osim u Thursou. Nije joj mogao vidjeti lice dok je gledala naprijed. To je bila teta. Lice joj je bilo uistinu dojmljivo. Nosila je naoale s najdebljim staklima koje je ikad vidio. Sumnjao je da bi u Njemakoj osoba s takvim oteenjem vida mogla dobiti vozaku dozvolu. Njeno je dranje, po njegovom miljenju, ukazivalo na nekakve tekoe s kraljenicom. Ruke su joj bile dugake i vrlo tanke. Koa na ruci, od malog prsta do zgloba bila je nekako grublja, drugaija nego na ostatku ruke. Podsjeala gaje na oiljak od operacije. Grudi su joj bile savrene, bez ikakve mane, ini se da su i one bile proizvod operacije. Sada mu se okrenula. Disala je na usta, kao daje njen savreno isklesani nos bio zaista isklesan plastinom kirurgijom, a onda se pokazao kao premali za njezine potrebe. Njene uveane oi bile su crvene od umora, ali, po njegovom miljenju neobino lijepe. arenice su joj bile smee-zelene, prelijevale su se poput... poput osvijetljenih mikroskopskih slika neke egzotine bakterijske kulture. "Dakle", rekla je, "to ima za tebe u Thursou?" "Ne znam", odgovorio je, "moda nita." Sada je primijetila daje prekrasno graen. Na prvi pogled vitak, ali sami miii. Vjerojatno je mogao pretrati kilometar uz njezin automobil ako bi vozila dovoljno sporo. "A to ako nema nita?" rekla je. Napravio je grimasu koju je Isserlev objasnila kao gestu koja u njegovoj kulturi odgovara slijeganju ramenima. "Idem onamo jer tamo nisam nikada bio", objasnio je. Ta pomisao gaje istovremeno ispunila i oduevljenjem i nezadovoljstvom. Debele sivo-plave obrve skupljale su se iznad njegovih svijetloplavih oiju kao kini oblaci. "Putuje cijelom zemljom?" ustrajala je. "Da." Njegov kratak i jasan odgovor bio je malo naglaen, ali ne drzak; kao daje imao potrebu pogurati svaku izjavu uz manju padinu prije nego je pusti. "Poeo sam u Londonu prije deset dana." "Putuje sam?" "Da." "Po prvi put?" "Kad sam bio mlad, puno sam putovao po Europi s roditeljima. (Posljednju je rije izgovorio s tako jakim stranim naglaskom da ju je Isserlev jedva razumjela.) "Ali mislim da sam sve, na neki nain, gledao oima mojih roditelja. Sad elim svijet gledati svojim vlastitim oima." Nervozno ju je pogledavao, kao da potvruje kako je bilo glupo uputati se u takav razgovor sa strancem. "Shvaaju li to tvoji roditelji?" raspitivala se Isserlev, oputajui se kako je razgovor s njim napredovao i malo jae sputajui nogu na gas. "Nadam se da e shvatiti", rekao je malo se mrtei. Iako ju je privlaila ideja da i dalje slijedi tu pupanu vrpcu, osjetila je daje o njegovim roditeljima, barem za sada, saznala upravo onoliko koliko joj je bio spreman rei, barem za sada. Umjesto toga gaje pitala: "Iz koje si zemlje?"

"Iz Njemake", odgovorio je. Opet ju je nervozno pogledao, kao da se bojao da bi bez upozorenja mogla postati nasilna. Htjela gaje pridobiti dajui razgovoru ozbiljan ton kakvome je i on naginjao. "I to ti se do sad ini da ovu zemlju najvie razlikuje od tvoje?" Razmiljao je o tome nekoliko sekundi. S obje strane su se izmjenjivala tamna polja sa svijetlim bokovima krava. Ispred njih je svijetlio znak sa stiliziranim udovitem iz Loch Nessa. "Britance", konano je rekao stoper, "ne zanima kakvo mjesto zauzimaju u svijetu." Isserlev je o tome kratko razmislila. Nije mogla dokuiti eli li rei da su Britanci pretjerano samouvjereni ili posve izolirani. Dvoznanost je vjerojatno bila namjerna. Oko njih se spustila no. Isserlev je gledala u stranu zadivljena oblikom njegovih usana i obraza obasjanih automobilskim svjetlima. "Boravi li kod poznanika ili samo u hotelima?" pitala je. "Uglavnom u hostelima", odgovorio je nakon nekoliko sekundi kao da se, u interesu istine, morao tono prisjetiti. "Jedna me je obitelj u Walesu pozvala na nekoliko dana." "Lijepo od njih", promrmljala je Isserlev, gledajui kako u daljini trepere svjetla mosta Kessock. "Oekuju li da doe u povratku kui?" "Ne, mislim da ne", rekao je nakon stoje tu reenicu gurnuo niz osobito strmu padinu. "Mislim da sam ih na neki nain... uvrijedio. Ne znam kako. Mislim da moj engleski u nekim prilikama nije tako dobar kao to bi trebao biti." "Meni zvui odlino." Uzdahnuo je. "Moda je u tome problem. Daje gori, oekivalo bi se da..." Tiho se napregnuo, a onda zakotrljao reenicu niz planinu. "Ne bi se automatski oekivalo da jednako mislimo." ak je i u polutami mogla vidjeti kako nervozno stie svoje velike ake. Moda je uje kako poinje bre disati, iako je bila sigurna daje promjena ovaj put bila polagana. "ime se bavi kod kue u Njemakoj?" upitala je. "Studiram... zapravo, ne", ispravio se. "Kad se vratim u Njemaku, bit u nezaposlen." "ivjet e kod roditelja?" pretpostavila je. "Neu", rekao je jednostavno. "to si studirao? Prije nego to si diplomirao?" Nastupila je stanka. Prljavi crni kombi s bunim ispuhom pretekao je Isserlev, zaguujui zvuk njenog disanja. "Nisam diplomirao", konano se izjasnio stoper. "Ostavio sam studij. Moglo bi se rei da sam bjegunac." "Bjegunac?" ponovila je Isserlev i uputila mu osmijeh ohrabrenja. I on se njoj tuno nasmijeio. "Ne od pravde, ve s medicinskog fakulteta." "Hoe rei da si... neurotian?" upitala je bez daha. "Ne. Ali zamalo sam postao lijenik, to bi se u mom sluaju vjerojatno svelo na isto. Moji roditelji jo uvijek misle da sam na fakultetu. Poslali su me daleko i platili mnogo novaca kako bih mogao boraviti tamo. Njima je vrlo vano da \ postanem lijenik. I to ne obini lijenik, nego specijalist. Pisao sam im kako moje istraivanje vrlo dobro napreduje. Ustvari sam pio pivo i itao knjige o putovanjima. I evo me sada, na putovanju." "A to tvoji roditelji misle o tome?" Uzdahnuo je i pogledao dolje u krilo. "Nemaju pojma o tome. Navikao sam ih na to. Toliko je tjedana prolazilo izmeu pisama, pa jo vie tjedana i zatim jo vie tjedana. Uvijek napiem da sam vrlo zauzet istraivanjima. Sljedee pismo u im napisati kad se vratim u Njemaku." "A tvoji prijatelji?" ustrajala je Isserlev. "Zar nitko ne zna da si se upustio u ovu pustolovinu?" "Prije studija sam imao nekoliko dobrih prijatelja u Bremenu. Na medicinskom fakultetu imam mnogo poznanika koji ele postati specijalisti i voziti Porsche", sa zabrinutou se okrenuo prema njoj, iako se trudila ostati mirna. "Je li ti dobro?" "Da, hvala ti", odgovorila je hvatajui zrak i povukla ruicu za icpathuu. S obzirom na to kako joj je bio okrenut, znala je da e pasti na njenu stranu. Bila je spremna na to. Desnom je rukom nastavila upravljati, a lijevom je

odgurnula njegovo umrt-vljeno tijelo. Voza iza nje je sigurno pomislio da ju je suvoza pokuao poljubiti i da gaje odbila. Bilo je ope prihvaeno daje ljubljenje u automobilu opasno. Znala je to i prije nego je nauila voziti, proitala je to u knjiici o sigurnosti na cestama za amerike tinejdere kratko nakon stoje stigla u kotsku. Trebalo joj je mnogo vremena da shvati tu knjigu. Prouavala ju je tjednima dok je u pozadini radio televizor. Nikad ne moete predvidjeti u kojem vam trenutku televizija moe razjasniti neto to knjige ne mogu - pogotovo ako knjige dolaze s rasprodaja. Stoper se opet naginjao prema njoj. Ponovno gaje odgurnula. "Iza upravljaa automobila nema mjesta grljenju i maenju", pisalo je u knjizi. Za nekoga tko ne poznaje dobro jezik, bila je to tajanstvena tvrdnja. Ali brzo gaje nauila uz pomo televizije. Pravno, u automobilu se smije raditi sve, ukljuujui voenje ljubavi - dok god automobil pri tome nije u pokretu. im se pribliila skretanju, Isserlev je ukljuila lijevi pokaziva. Bum, oglasila se stoperova glava udarivi u prozor. Prolo je est sati kad se vratila na farmu. Ensel i nekoliko drugih mukaraca pomogli su joj pri vaenju stopera iz automobila. J "Najbolji do sada", pohvalio ju je Ensel. Umorno je kimnula glavom. Uvijek bi to rekao. Dok su stavljali vodselovo mlitavo tijelo na kolica, odge-gala se nazad do automobila i odvezla u mrak, osjeajui bolove i umor. Isserlev je sljedeeg jutra probudilo neto neobino: sunce. Inae bi nou spavala samo nekoliko sati, a onda shvatila da lei irom otvorenih oiju u klaustrofobinom mraku, dok bije zgreni leni miii prikovali za krevet i prijetili stranim bolovima. Sada je leala i promatrala zlatni sjaj sunca koje je sigurno izalo prije dosta vremena. Njena je spavaa soba u potkrovlju, smjetena ispod strmog krova viktorijanske kue, imala uspravne zidove samo do pola, a ostatak je slijedio otru liniju krova. S mjesta na kojem je Isserlev leala, njena joj je spavaa soba izgledala kao unutranjost ormara sa est stranica, kao osvijetljena unutranjost saa. Kroz jedan je otvoreni prozor mogla vidjeti plavo nebo bez ijednog oblaka; kroz drugi, sloenu arhitekturu hrastovih grana zatrpanu snijegom. Zrak je bio miran; prazne paukove mree koje su visjele s ispucalih drvenih prozorskih okvira jedva da su se pomicale. Tek je nakon minutu-dvije zaula priguene zvukove farme. Protegnula se, gunajui od boli, i nogama zbacila pokrivae u stranu. Kut pod kojim su padale suneve zrake bio je takav da su najtoplije zrake padale tono na njezin krevet. Ostala se tako neko vrijeme izleavati rairenih ruku i nogu, grijui golu kou na suncu. Zidovi spavae sobe takoer su bili goli. Na grbavom podu nije bilo tepiha, samo stare nelakirane drvene daske. Na podu tono ispod prozora svjetlucao je mraz. Isserlev je iz znatielje posegla za aom vode koja se nalazila pored kreveta i podigla je prema svjetlu. Voda je jo bila tekua. Isserlev ju je popila iako je unutra ve poeo pucketati led. Nakon to je cijelu no leala zadovoljavajui potrebu tijela za snom, cirkulacija joj se usporila i ostat e tako dok ne prijee na dnevni metabolizam. Kad je popila vodu, sjetila se da od jueranjeg doruka nije nita jela. Danas se mora dobro okrijepiti prije nego izae na cestu. To jest, ako izae na cestu. Na kraju krajeva, tko kae da svakog dana svoga ivota mora izlaziti van? Nije ona nikakav rob. Jeftina plastina budilica na kaminu pokazivala je 9:03. y Osim malog izgrebanog televizora smjetenog u unutranjost kamina u sobi nije bilo nikakvih ureaja. Bio je ukljuen u produni kabel koji je vijugao uz zidove sobe i izlazio kroz vrata. Negdje dolje nalazila se utinica. Isserlev se podigla iz kreveta ispitujui kakav je osjeaj stajati. Nije bilo strano. Postala je nemarna kad je u pitanju bilo vjebanje, a zbog toga joj je tijelo bilo ukoenije i bolnije nego stoje trebalo. Moe ona i bolje. Otila je do kamina i ukljuila televizor. Nisu joj trebale naoale za gledanje televizije. Zapravo, nisu joj trebale uope; lee su ionako bile od prozorskog stakla, a ne optike. Od njih su je samo boljeli glava i oi, ali trebala ih je za posao. Na televiziji je kuhar vodsel poduavao nevjestu enu kako da ispri iznutrice. ena se smjekala s nelagodom dok je iz tavice sukljao dim. Na drugom je

programu areno stvorenje s krznom, kakvo Isserlev nije u ivotu vidjela, skakutalo uokolo i pjevalo pjesmu o abecedi. Na treem su ruke s be noktima pokazivale mikser koji se tresao dok je radio. Na sljedeem su programu animirano prase i pile letjeli kroz svemir u nekakvom starom automobilu na mlazni pogon. Oito, propustila je vijesti. Iskljuila je televizor, uspravila se i nasred sobe zauzela mjesto za vjebe za kraljenicu. Pravilno vjebanje zahtijevalo je truda i vremena, ali u zadnje je vrijeme bila lijena i tijelo ju je zbog toga kanjavalo. Mora se vratiti u formu. Takva bol kakvu je trpjela zadnjih nekoliko dana jednostavno nije bila potrebna. Nije imalo nikakvog smisla dopustiti si da izae iz forme, osim ako, iz nekog perverznog razloga, nije zapravo htjela postii da se osjea jadnom. Natjerati se da poali stoje uinila. Nije alila zbog onog stoje inila. Ne. Izvila je leda, zamahnula rukama, stajala na jednoj, pa na drugoj nozi s ispruenim rukama koje su drhtale. U tom bi y poloaju ostala koliko god bi due mogla. Vrhovima prstiju doticala je pregorjelu arulju koja je visjela sa stropa. ak i kad bi se potpuno ispruila kao sad, u ovoj sobi velikoj poput djeje, jo uvijek nije ni priblino mogla dodirnuti strop. 15 minuta kasnije, znojei se i malo drui, otila je do ormara i izabrala odjeu za taj dan, istu kao i juer. U svakom sluaju, izbor se svodio na est jednakih majica s dubokim izrezom u razliitim bojama i dva para hlaa sa irokom nogavicama, oba od zelenog baruna. Imala je jedan jedini par cipela, napravljen posebno za nju, koji je osam puta morala vraati postolaru prije nego je mogla hodati u njima. Nije nosila gaice i grudnjak. Grudi su joj stajale same. Jedna, ili dvije brige manje. Isserlev je izala iz kue na stranja vrata i omirisala zrak. Danas je posebno mirisao povjetarac s mora. Odluila je otii do zaljeva odmah nakon doruka. Isserlev nije ba dobro poznavala Essvvisa, usprkos injenici daje on bio jedini ovjek na svijetu koji je proao ono stoje ona prola. Teoretski su, dakle, imali mnogo toga o emu bi mogli razgovarati, ali su se, u praksi, meusobno izbjegavali. Zajedniko iskustvo patnje, dola je do zakljuka, ne jami intimnost. injenica daje ona ena, a on mukarac, nije s tim imala nikakve veze; Esswis se rijetko druio i s ostalim mukarcima. Ostajao bi zatvoren u svojoj velikoj kui i ekao priliku da bude koristan. Iskreno reeno, on je tamo bio zatoenik. Bilo je bitno da se do njega moe doi 24 sata na dan u sluaju bilo kakvog izvanrednog stanja koje bi farmu Ablach suprotstavilo vanjskom svijetu. Lani je, na primjer, zbog nepaljivog upravljanja rasprivaem pesticida poginula odlutala ovca, ne od pe-sticida ili pod kotaima, ve u glupoj nesrei u kojoj je ivotinju u glavu udarila jedna od streih cijevi. Gospodin Ess-wis je odmah sklopio dogovor koji je ukljuivao njega, vlasnika rasprivaa i vlasnika ovce, a jo su dva farmera prihvatila punu odgovornost stoje ivotinja odlutala. Vano da su bile izbjegnute neugodnost i birokracija. Takve su mu stvari donosile potovanje iako je bio prido-lica. Nikada se nee pojaviti na natjecanju iz oranja ili mjesnom slavlju, sada je to svima bilo jasno, ali moda to nije bilo zato to mu se nije dalo; poele su kruiti glasine pune suosjeanja o artritisu, drvenoj nozi, raku. Takoer je bolje od veine bogatih pridolica shvaao da su vremena za lokalne farmere teka i redovito uzimao sijeno ili viak proizvoda umjesto najamnine. Iako je bio stoer zajednice, Harry Baillie je bio pravi gnjavator kad se radilo o ugovorima. Kod Esswisa je rije promrmljana preko telefona vrijedila jednako kao i potpis. A da ne govorimo o tome kako se borio protiv turista koji su posvuda vrljali. Svaka mu ast kako ih je zaustavljao bodljikavim ogradama i prijetnjama. Pa nije kotska nikakav javni park. Isserlev je hodala glavnom stazom i, uz uzdah olakanja to se na neko vrijeme rijeila naoala, gledala prema Esswi-sovoj kui. Svjetla su bila upaljena u svim sobama. Prozori su bili zatvoreni i zamagljeni. Esswis je mogao biti bilo gdje unutra. kripanje snijega pod nogama prualo je Isserlev pravo zadovoljstvo. Sama pomisao kako se vodena para kristalizira u oblaku i njeno pada na zemlju bila je udesna. ak joj je i nakon svih ovih godina bilo pomalo teko povjerovati u to. Bio je to fenomen prekrasne i posve neopravdane rasipnosti. Ali evo, tu je leao, mekan poput praha, tako ist da se moe jesti. Isserlev je zagrabila aku

snijega i pojela ga. Bio je ukusan. Otila je do najvee zgrade, koja je bila u najboljem, to jest, najmanje ruevnom stanju. Na mjestu oronulog crijepa bile su sada postavljene metalne ploe. Kad god bi kamenje ispalo iz zida, praznine bi odmah bile ispunjene cementom. Konani dojam nije bio dojam kue, ve ogromne kutije, ali te su estetske rtve bile nune. Ovu se zgradu moralo zatititi od vremenskih nepogoda i znatieljnih pogleda izvana. Ona je bila ulaz za mnogo veu tajnu koja se krila ispod zemlje. Isserlev je stajala ispred aluminijskih vrata. Pritisnula je dugme ispod metalnih natpisa OPASNE KEMIKALIJE i SAMO OVLATENO OSOBLJE. Jo se jedan znak upozorenja nalazio na samim vratima: stilizirana slika lubanje i dvije prekriene kosti. Zaulo se nerazumljivo pucketanje iz interfona, a Isserlev mu se pribliila, usnama gotovo dodirujui metalne reetke. "Isserlev", proaptala je. Vrata su se otvorila i ona je ula. * * * Nestrpljiva da to prije ode do zaljeva, Isserlev nije odugovlaila s dorukom. Za 20 minuta se vraala kui ugodno punog stomaka i s malom plastinom vreicom u ruci u kojoj su se nalazile privatne stvari njemakog autostopera. Mukarci koji su bili dolje izgledali su kao da im je drago stoje vide, a iizrazili su zabrinutost stoje veer prije propustila objed. "Bila je to prava poslastica", rekao joj je Ensel s provincijskim naglaskom njihovog jezika. "Potkoljenice od vodse-lovine u serslida umaku. Sa svjeim umskim voem za poslasticu." "Nema veze", odgovorila je Isserlev maui jednu za drugom krike kruha s mussanta namazom. Nikad nije znala to rei tim radnicima koje sigurno nikada ne bi srela u svom normalnom ivotu kod kue. Naravno da injenica da izgledaju drugaije od nje i zure u njene grudi i isklesano lice kad god misle da ih ne vidi nije nimalo pomagala. Danas su imali posla pa su je ostavili da jede. Ali prije toga su joj javili vanu vijest: dolazi Amlis Vess! Dolazi na farmu Ablach! Sutra! Poruio je daje ve na putu, ali se ne moraju nita posebno pripremati, eli vidjeti sve kako je inae. Tko bi rekao? Isserley je promrmljala neto openito, a mukarci su urno otili nastaviti s pripremama za veliki dogaaj. Uzbue-nje je u njihovim ivotima bilo rijetko, sada kad je farma Ablach dobro funkcionirala i kad nisu imali mnogo posla. Nema sumnje daje posjet efovog sina predstavljao iteka-kvo uzbuenje u odnosu na provoenje jo jednog poslije-podneva kockajui u ibice ili to god takvi mukarci inae rade. Kad je ostala sama u blagovaonici, Isserlev se posluila zdjelom gushua, ali je bio neobino kiseo. Tek je tada primijetila da itav podzemni kompleks, osim to kao i obino pomalo smrdi na muki znoj i lou hranu, danas jako smrdi i na sredstva za ienje i boju. Od toga je postala jo odlunija da to prije izae na svjei zrak. etnja nazad do kue kroz snijeg proistila joj je sinuse i pomogla da se hrana slegne. Pridravajui plastinu vreicu izmeu nogu, otkljuala je ulazna vrata i ula u dnevnu sobu u kojoj, osim nekoliko velikih hrpa grana i manjih granica razbacanih po podu, nije bilo niega. Skupila je naramak najboljih grana i iznijela ih u stranje dvorite gdje ih je, zajedno s vreicom, ispustila na snijeg. One granice koje su bile prave veliine sloila je na malu hrpu, a viak je ostavila sa strane. Nakon toga je otkljuala i otvorila zahrala vrata malog spremita od lijevanog eljeza koje se nalazilo tik do njene kue. Spustila je dlanove na ledeni lim automobila; nadala se da e motor upaliti kada za to doe vrijeme. U ovom joj trenutku, meutim, to nije bila glavna briga. Otvorila je prtljanik i iz njega izvadila naprtnjau njemakog stopera. I na nju je djelovala nona hladnoa; nije ba bila zaleena, ali je bila vlana i hladna, kao daje izvaena iz hladnjaka. Isserlev je iznijela naprtnjau u dvorite, uvjerivi se prije toga da vani nema nikoga. Nije bilo ni ive due. Potpalila je donje granice. Drvo koje je bilo skupljeno mjesecima ranije i itavo vrijeme drano u kui, bilo je suho kao barut; planulo je istog trenutka. Kad ju je izvrnula, naprtnjaa se neoekivano pokazala punom obilja. U nju je bilo natrpano vie nego to se inilo da doputaju zakoni fizike; i to itavo

mnotvo razliitih stvari; sve pospremljeno u plastine kutije i boice i depove i proreze, sve vrlo spretno sloeno i natiskano. Isserlev je sve te stvarice bacala, jednu po jednu, u vatru. arene kutije za sendvie topile su se i nestajale u smradu benzina. Na majiama i gaama, koje je sloene bacala u vatru, otvarale su se crne rupe kroz koje je izbijao dim. arape su cvrljile. Mala je kartonska kutija lijekova eksplodirala. Prozirna cilindrina posuda s malom plastinom figurom u kotskoj narodnoj nonji prola je nekoliko faza. Posljednja je bila unitenje male gole ruiaste lutke, iji su se udovi topili, a lice nestajalo u plamenu. Vatra se guila zbog manjka visokozapaljivih materijala, tako daje, nakon dodavanja traperica, zaprijetila da e se ugasiti. Isserlev je odabrala nekoliko suhih granica i spustila ih na strateka mjesta. Sklopive karte Engleske, Walesa i kotske takoer su bile korisne; nasumice baene jedna preko jdruge da izmeu njih moe ui dovoljno zraka, brzo su izgarale. Skrivena na dnu naprtnjae, nalazila se ruiasta toaletna torbica koja je umjesto toaletnog pribora sadravala putovnicu. Isserlev se malo zamislila nad njom, pitajui se moe lije ona iskoristiti. Nije vidjela jo nijednu putovnicu, barem ne glavom i bradom, kako se ono kae. Znatieljno ju je prelistavala. Unutra se nalazila stoperova slika, kao i njegovo ime, dob, datum roenja i tako dalje. Ti podaci Isserlev nisu nita znaili, ali je se dojmilo kako je na slici izgledao bucmastije i imao ruiasti ten kakav nije imao u stvarnosti, ali je djelovao i znatno slabije. Izraz njegovog lica bio je istovremeno i pokunjen i stoiki. Neobino kako primjerci poput njega, njegovani, zdravi, slobodni da lutaju svijetom i obdareni dobrim izgledom, koji bi im svakako omoguio bolji izbor enki za parenje, jo uvijek mogu biti tako jadni. Za razliku od njega, drugi bi mukarci, zaputeni, loeg zdravlja, odbaeni od svoje vrste, ponekad isijavali takvo zadovoljstvo koje je dolazilo iz neeg zagonetnijeg od puke gluposti. Ta nemo nekih od najbolje graenih i prilagoenih vod-sela da budu sretni dok su ivi, predstavljala je za Isserlev jednu od najveih tajni s kojom se susrela u svome poslu, a koju su godine iskustva inile samo jo vie zbunjujuom. Nije bilo nikakve koristi od razgovora o tome s Essvvisom, a jo manje s ostalim mukarcima na farmi. Iako su bili dobroduni, odavno je shvatila da im nedostaje duhovnosti. Isserlev je podigla pogled i primijetila kako je pustila vatru da se gotovo ugasi pa je potraila neto visokozapaljivo. Stoperov plastini okvir s natpisima bio je prvi pri ruci pa je istresla papire na snijeg. Bacala ih je u vatru jednog po jednog: THURSO, GLASGOW, CARLISLE i jo desetak drugih, sve dok nije dola do njemakog natpisa SCHOTT-LAND. Dobro su gorjeli, ali plamen ih je prebrzo gutao. Vatra se brzo pretvarala u tinjajuu smjesu pepela i rastopljene plastike za koju nije vjerovala da bi mogla imati velikog uinka na najvei komad, samu naprtnjau. Isserlev je urno otila u kuu i donijela kantu benzina. Obilno je posula naprtnjau svjetlucavim benzinom i oprezno bacila kantu na vrh treperave lomae. Vatra je naglo oivjela, irei jaki miris benzina. Isserlev je posljednji put pogledala putovnicu. Odluila je da bi joj, bude li riskirala zadravajui dokumente, vozaka dozvola mogla vie koristiti. U svakom sluaju, sa zakanjenjem je uvidjela da su naznaeni spol vlasnika putovnice i slubena visina od 1 m i 90 cm. Isserlev se nasmijeila i bacila crvenu knjiicu u vatru. Nakon stoje izvadila novac, novanik iz-vreice takoer je zavrio u vatri. Jedan dio novca nije se mogao zamijeniti u Velikoj Britaniji; njega je odbacila. Korisne je novanice priloila zalihama za benzin. Dobro je da nikada nije kupovala nita drugo jer su joj ruke sada smrdile na benzin pa bi prenijela smrad i na novanice. Posjet obali i tu nakon toga inili su se boljom idejom nego ikada prije. Onda e u vonju. Ako joj se bude dalo. Po ovakvom e vremenu stoperi ionako biti sami slabii. Amlis Vess e to morati razumjeti. Isserlev je etala ljunanom obalom zaljeva Moray i upijala ljepotu velikog nepokrivenog svijeta. S njene su se desne strane milijarde litara vode valjale izmeu Ablachove plae i nevidljive Norveke iza obzora. S njene lijeve strane strma, klekom obrasla brda vodila su prema farmi. Iza i ispred nje u beskraj se prostirao rub poluotoka ije su movarne livade koje su sluile za ispau ovaca naglo

zavravale na granici izmeu plime i stijena koje su ovrsnuli i isklesali pretpovijesni vatra i led. Uz taj se rub Isserlev najvie voljela etati. (Vjerovalaje daje raznovrsnost oblika, boja i povrina is-pOd njenih nogu bila doslovno beskrajna. Morala je biti. Svaka koljka, svaki kameni i kamen postali su onakvima /kakvi jesu zbog stoljea djelovanja mora ili leda. Nekritina, vjena odanost prirode svim svojim bezbrojnim djeliima imala je za Isserlev veliku emotivnu vrijednost; nadoknaivala je svu nepravednost ljudskog ivota. Izbaeni na obalu, sve dok ponovno ne budu uvueni natrag na jo koji milijun godina bruenja i ponovnog oblikovanja, kamenii su tako spokojno leali pod njenim bosim nogama. Poeljela je da ih moe sakupiti i pripremiti beskrajno sloenu izlobu kamenia za koju bi osobno bila odgovorna, ali koja bi bila tako ogromna da nikad ne bi mogla stii s jednog kraja na drugi. Na neki je nain plaa Ablach bila upravo takva izloba kamenia, osim to ona nije sudjelovala u njenom pripremanju, a jako je eljela imati nekog udjela u samom stvaranju. Sagnula se i dohvatila kameni, glatko zvonce sa sjajnom rupom koja je prolazila tono kroz sredinu. Sljedei kamen do njenih nogu bio je obao i posve crn. Bacila je onaj u obliku zvona i umjesto njega uzela crni oblutak. Dok gaje podizala, svijetlo ruiasto-bijelo kristalno jaje odvuklo joj je pozornost. Izazov je bio nerjeiv. Ispustila je crni oblutak i uspravila se gledajui u ocean, u nestalne brazde koje su tvorili valovi. Zatim je pogledala na drugu stranu da pronae stijenu na kojoj je ostavila cipele. Jo uvijek su se nalazile tamo, s vezicama koje vijore na vjetru. Izlagala se opasnosti da svijet vidi njena bosa stopala, ali ako se i dogodi da jo netko zaluta na plau, vidjet e ga s nekoliko stotina metara. Dok bi joj priao dovoljno da vidi njena stopala, mogla bi brzo ponovno uzeti cipele ili, u najgorem sluaju, ui u vodu. Olakanje koje je osjeala dok je putala svoje dugake none paleve da osjete kamenu plau bilo je neizrecivo. Osim toga, koga se osim nje ticalo kakvoj se opasnosti izlae? Obavljala je posao koji nitko drugi ne bi mogao obavljati i vraala se s lovinom godinu za godinom. Bude li dovoljno drzak da joj prigovara, Amlis Vess e to morati imati na umu. Nastavila je etati, sve se vie pribliavajui rubu valova. Plitki bazeni izmeu stijena bili su puni neega za stoje sada znala da se zovu zvrkovi, iako se inilo da su to oni "siuni" za koje trite nije zainteresirano. Izvadila je jednog iz ledene vode, prinijela ga ustima i vrhom jezika ula u njegovu sluzavu unutranjost. Okus je bio trpak; bio je to bez sumnje ukus steen navikom. Vratila je zvrka nazad u njegov bazen, njeno kako ne bi podigla buku. Imala je posebnog posjetitelja. Ovca je zalutala na ljunanu plau nedaleko nje i njukala stijene koje su bile velike kao i ona sama. U Isserlev se probudila znatielja; mislila je da ovce ne mogu hodati po takvoj povrini, mislila je da im to papci ne doputaju. Ali ovdje je bila jedna ovca koja je s oitom lakoom gazila preko varljivog tla od kamenja i koljki. Isserlev se kradomice pribliavala, oprezno hodajui na prstima. Gotovo da nije disala zbog straha da ne preplai svog simpatizera. Bilo je tako teko povjerovati da to stvorenje ne zna priati. Izgledalo je kao da sigurno govori. Usprkos svom neobinom izgledu, u njemu je bilo neeg gotovo ljudskog to ju je mamilo da, i to ne po prvi puta, prijee granicu izmeu vrsta i pone komunicirati. "Bok", rekla je. "Beee", rekla je ovca. "Meee", odgovorila je Isserlev. Sa ta tri pozdrava, iji je jedini uinak na ovcu bio daje lagano odetala natrag, Isserlev je iscrpla svo svoje poznali vanje jezika. / Iskreno govorei, nije bila lingvist. / Ali s druge strane, nijedan se lingvist ne bi nikada prijavio za ovaj posao, to je sigurno. Jedino su oajnici koji su bili sigurni da e zavriti u Novim kolonijama uope razmatrali tu mogunost. Pa ak i u tom sluaju, samo ako su bili potpuno poludjeli. Kada sada gleda na to, bilo joj je jasno daje bila potpuno poludjela. Do kraja poludjela. Ali, na koncu, ipak se sve najbolje zavrilo. Osobna je rtva bila

vrlo mala - ako se zbog nje moglo izbjei da cijeli ivot, vrlo kratak uostalom, provede zakopana u Kolonijama. Zapravo, kad god bi se uhvatila da ali zbog onoga stoje uinjeno njenom nekad prekrasnom tijelu kako bi mogla biti poslana ovamo, podsjetila bi samu sebe na to kako izgledaju ljudi koji su barem i kratko vrijeme proveli u Novim kolonijama. Propadanje i izobliavanje bili su normalni u ivotu tamo dolje. Moda se to dogaalo zbog prenapuenosti, slabe hrane, loeg zraka ili nedostatka lijenike njege, ili je bilo jednostavno neizbjena posljedica ivota pod zemljom. Ali bilo je neke neopisive runoe u smeu Kolonija, neke gotovo neljudske sramote. Kad je saznala da e je poslati onamo, Isserlev se iskreno i sveano zarekla da e pod svaku cijenu ostati zdrava i lijepa. Otvoreno protivljenje tjelesnim izmjenama bila bi njena osveta monicima, njen uzvratni udarac. Ali je li to zaista mogla izvesti? Sigurno su se svi na poetku zakleli kako nee dopustiti da ih se pretvori u zvijeri, s pogrbljenim leima, oiljcima po tijelu, propalim zubima, bez nekih prstiju i veeg dijela kose. Ali svi bi zavravali takvi, zar ne? Bi li ona izgledala ita drukije daje otila onamo umjesto ovamo? Naravno da ne bi. Naravno da ne bi. A sada, kako stvari stoje, ne izgleda nita loije od najgoreg smea iz Kolonija, zar ne?... ili barem ne mnogo loije. A evo stoje dobila u zamjenu. Pogledom je obuhvatila cijeli daleki svijet sa svog kamenog vidikovca na obali farme Ablach. inio se nevjerojatno prekrasnim. Poeljela je zauvijek trati njime -jedino to vie nije mogla trati. Nije da bi u Kolonijama trala. Pokunjeno bi se vukla uokolo, zajedno s ostalim gubitnicima i drutvenim talogom, kroz podzemne hodnike od boksita i zbijenog pepela. Padala bi s nogu od posla u nekom pogonu za proiavanje vlage ili tvornici kisika, valjajui se u prljavtini kao crv meu ostalim crvima. Umjesto toga, evo je ovdje. Bila je slobodna da luta neogranienom divljinom u kojoj sve vrvi od vika kisika i vode. A sve stoje morala initi zauzvrat, kad malo bolje razmisli o onom bitnom, bilo je hodati na dvije noge. Naravno da to nije bilo jedino stoje morala initi. Kako bi se zaustavila u razmiljanju o teim pojedinostima svoje rtve, Isserlev je naprasno odluila vratiti se poslu. Samo je toliko mogla uivati u slobodi prije nego bi postala nemirna. Lijek je leao u radu. Kljueve i runi sat njemakog stopera ve je bacila u more, gdje e zajedno s ostalim bezvrijednim sitnicama bacanim kroz stoljea biti ponovno oblikovani. Praznu plastinu vreicu zataknula je za pojas kako ne bi ostavljala smee na plai. Ve je bila dovoljno zaprljana plastinim otpadom koji je dolazio s brodova i naftnih platformi koje su tu prolazile; jednog e dana zapaliti ogromnu vatru na obali i spaliti sve te otpatke. Ali je neprestano zaboravljala ponijeti neto za potpaljivanje. Uzela je cipele i s tekoama ih obula preko hladnih i po-y malo oteklih stopala. Moda je pretjerala s izlaganjem hladnoi. Nekoliko sati u njenom malom, pregrijanom automobilu i bit e joj mnogo bolje. Hodala je plaom prema travnatom rubu livade. Njena se ovca vratila svome stadu koje se sada nalazilo daleko na suprotnom kraju breuljka. Pokuavajui otkriti s kojom je ovcom razgovarala, Isserlev se spotaknula i zamalo pala, nespretna zbog svojih cipela; morat e bolje paziti kuda koraa. Zamrene hrpe osuene i izblijedjele morske trave leale su x razbacane na samom rubu vegetacije, nalikujui kosturima, ili dijelovima kostura nekih nepostojeih bia. Meu tim prividnim utvarama prave ljuske poderanih galebova ljuljale su se na vjetru. Ponekad, ali ne danas, naao bi se tu i koji mrtav tuljan sa svojim crnim perajama zapetljanim u ostatke ribarske mree, le iju su unutranjost izdubili drugi stanovnici mora. Isserlev je hodala uz brdo stazom koju su stvorili narataji stada ovaca. U mislima se ve nalazila za upravljaem. Kad se vratila kui, vatra se ve ugasila. Oko tamnog kruga pepela obavio se kolut stopljenih ostataka i spaljene trave u snijegu. U pepelu su leali veliki nagorjeli komadi naprt-njae. Izvukla je aave metalne ipke i bacila ih na stranu. Moda e ih se rijeiti sutra ako bude raspoloena za ponovni posjet moru. Otvorila je kuna vrata i ula ravno u kupaonicu. I ona je, kao i ostale prostorije u kui izgledala golo i nenastanjeno, s

tragovima plijesni i kukaca. Prigueno se svijetlo probijalo kroz mali prozor s prljavim staklom. Odlo-mljeni komad ogledala nakrivljeno je visio u nii iza umivaonika. U njemu su se ogledali jedino zidovi sa kojih se gulila boja. Kada je bila ista, ali malo zahrala. Za razliku od nje, iz toaleta bez poklopca zjapila je smekasta unutranjost; nije bila koritena barem onoliko dugo koliko je Isserlev ovdje. y Zaustavljajui se samo na toliko koliko joj je trebalo da izuje cipele, Isserlev je stala u oker kadu. Privrena na zidu iznad njene glave, nalazila se slavina tua koja je preko bakelitne skale isputala vodu pod pritiskom. Kad je naila bujica vode, Isserlev je jo svlaila odjeu i putala je da pada u kadu oko njezinih nogu. Na zahralom rubu kade ekala su spremna tri razliita ampona. Zajedno su u Arabella Service Station kotali tono pet funti. Isserlev je izabrala svoj najdrai i iz boice istisnula malo svijetlozelene tekuine i rastrljala je po kosi. Onda je jo malo razmazala po golom tijelu, a zatim obilno zalila mokru hrpu odjee pored nogu. Jednom ju je nogom gurnula na odvod kako bi podigla razinu vode u kadi. Paljivo je oprala kosu, ispirui je nekoliko puta. Dok je jo bila kod kue, kosa joj je uvijek bila najjaa strana. Jednom joj je prilikom jedan lan Elite rekao da s takvom kosom ni u kom sluaju ne moe biti poslana u Kolonije. Kad '-*>- sad na to gleda, bio je to jeftin i isprazan kompliment, a onda joj se inio itekako ohrabrujuim. Imala je osjeaj daje ljepa budunost za nju fiziki sigurna i da to moe zahvaliti bujnom i sjajnom, roenjem steenom pravu kojemu su se svi divili, a rijetki ga sretnici dobivali priliku pomilovati. Sada je tako malo ostalo od te kose da joj vie nije bilo stalo. Vei dio vie nikada nee ponovno narasti, a s ostatkom je imala samo muke. Pomilovala je kou ramena i ruku, provjeravajui mora li se ve ponovno brijati. Njeni dlanovi, klizavi od pjene, napipali su otre dlake, ali je odluila ostaviti ih jo jedan dan. Otkrila je da mnoge ene imaju dlake na tijelu. Stvarni ivot nema puno veze s dotjeranim slikama kakve slave asopisi i televizija. Osim toga, njene dlake nee nitko vidjeti. S prijezirom je nasapunala grudi i isprala ih. Jedino stoje y kod njih bilo dobro, bilo je to to su sprjeavale da vidi to joj je dolje uinjeno. Odmaknula je tu i posvetila pozornost odjei koja se na-makala u sivoj sapunici. Izgazila ju je, isprala, jo malo izgazila, a zatim iscijedila svojim snanim apama. Na kraju e se osuiti na kvadratu sunca koje sja kroz prozor njene spavae sobe ili, ako to ne uspije, na stranjem sjeditu automobila. Tek se poslijepodne Isserlev konano izvezla s farme. Sunce koje je ujutro bilo tako zlatno sada se jedva vidjelo; nebo je imalo boju kriljevca i izgledalo je kao daje oteklo od snijega. Postojala je slaba vjerojatnost da na cestama pronae stopere, pogotovo one koji joj odgovaraju. Usprkos tome, bila je raspoloena da malo radi, ili barem da pobjegne daleko od guve koja se dogaala ispod zemlje. Prolazei pored glavne zgrade, ugledala je posve neobian prizor: Ess-wis se smjestio na vrh velikih sklopivih drvenih ljestava s kantom u jednoj ruci, a etkom u drugoj i liio kamene zidove u bijelo. Isserlev je usporila, zaustavila se uz podnoje ljestava i pogledala Essvvisa. Ve je nosila naoale tako da joj slika nije bila ista ve iskrivljena na suncu. Palo joj je na pamet da ih na trenutak skine, ali joj se to uinilo nepristojnim, s obzirom na to daje Esswis nosio svoje. "Ahl", rekla je kiljei. Nije znala je li se uope trebala zaustavljati. "Ahl", odgovorio je, mrko poput farmera za kojeg se izdavao. Moda je bio oprezan kad je uo da se njegov materinski jezik izgovara vani na otvorenom, iako nije bilo vie nikoga tko ih je mogao uti. Boja je kapala s etke koju je drao, ali, osim mrtenja, nije inio nita u vezi s tim, kao da je Isserlevn pozdrav nekakva nezgoda koja se mora stoiki otrpjeti. Nosio je radno odijelo, kapu i zelene izme poprs-kane bojom. Za izradu njihove tajne unutranjosti trebalo je gotovo jednako vremena kao i za izradu Isserlevnih cipela. Kad se sve uzme u obzir, Isserlev je osjeala daje proao mnogo bolje nego ona. Za poetak, nije imao grudi i imao je vie dlaka na licu. Mahnula je pokazujui njegov posao. Tek je mali komadi zgrade bio obojan. "Je li to u ast Amlisa Vessa?" nepotrebno je upitala. Ess-wis je neto promrmljao.

"Prava gnjavaa", rekla je Isserlev. "To sigurno nije bila tvoja ideja?" Essvvis se namrtio i prijezirno je pogledao. "Jebe Amlisa Vessa", izgovorio je vrlo razgovijetno na engleskom, a zatim se okrenuo i nastavio bojati. Isserlev je spustila prozor i odvezla se. Jedna po jedna, pahuljice su se poput perja poele sputati s neba. Dok se nalazila na betonskom uetu visoko u zraku, priznala sije da uope ne eli sresti Amlisa Vessa. Vozila je prema sredini mosta Kessock, pri emu je vrsto stiskala upravlja, oekujui jak boni vjetar koji bi pokuao otpuhati njen mali crveni automobil. Bila je svjesna teine eljezne konstrukcije vozila i prianjanja guma za asfalt - paradoksalnih znakova vrstoe. Automobil je moda prosvje-i# dovao kako je teak i trom, sve u strahu da ne bude odnesen. Fiiiii-juuuuuu! zvidao je vjetar. Svako malo na mostu su joj u susret dolazili znakovi upozorenja na boni vjetar. I oni su, kao i svi ostali prometni znakovi, za Isserlev predstavljali besmislene hijeroglife kad ih je davno poela uiti. Sada su probudili njenu drugu prirodu, tako daje vrsto uhvatila upravlja kao daje ivotinja koja se oajniki eli osloboditi; zamiljala je otkucaje srca meu akama. Pa ipak, kad je ispod glasa promrmljala kako nee dopustiti daje ita odgurne u stranu, ne, nitko i nita, nije mislila na boni vjetar ve na Amlisa Vessa. Puhao je s nekog mjesta opasnijeg od Sjevernog mora i nije mogla predvidjeti kako e djelovati na nju. Kako god bude, bila je sigurna da se protiv njega nee moi boriti jednostavnim hvatanjem za upravlja. Sada je prela sredinu mosta i ostalo joj je jo nekoliko minuta do strane na kojoj se nalazi Inverness. Napredujui polako u vanjskoj traci, lagano bi se stresla svaki put kad bi neko bre vozilo protutnjalo pored nje; pritisak vjetra bi naglo nestao, a onda se vratio jo jai. Lijevo od nje kruilo je jato galebova, vrtlog bijelih ptica koji se neprestano sputao prema vodi, a onda visio iznad zaljeva i polako nestajao, kao da tone u talogu. Isserlev je usmjerila svoju pozornost na udaljene rubove Invernessa. Prisiljavala se jae nagaziti na gas. Sudei po izmjerenoj brzini, nije uspijevala. Fiii-juuu! zvidao je vjetar ostatak puta. Nakon stoje sigurno sila s mosta, ula je u sporu traku i trudila se disati polako i ne drati upravlja tako vrsto. Pritisak je popustio gotovo odjednom; mogla je normalno voziti, normalno funkcionirati. Sad je bila na vrstom tlu, imala je nadzor nad sobom i radila posao koji je mogla obavljati samo ona. Nita to bi Amlis Vess mislio ili rekao nije to moglo promijeniti; nita. Bila je nezamjenjiva. Ta ju je rije ipak muila. Nezamjenjiva. Bila je to rije kojoj su ljudi pribjegavali kad bi zamjenjivost visjela u zraku. Pokuala se zamisliti kako je zamjenjuju; pokuala je to zamisliti iskreno i odluno. Moda je neka druga osoba pripremana na rtvu kakvu su uinili ona i Esswis. Ona i Ess-wis bili su oajni, svatko na svoj nain; zar i drugi ljudi ne bi mogli biti isto tako oajni? Teko je to mogla zamisliti. Nitko nije mogao biti onoliko oajan kao stoje ona bila. Pa ipak, svatko nov u poslu bio bi neiskusan, neisproban. S tako velikom lovom u igri, bi li Vess Incorporated toliko stavljao na kocku? Vjerojatno ne bi. Ali Isserlev je u tome teko mogla nai ikakvu utjehu jer je i pomisao daje istinski nezamjenjiva takoer bila uznemirujua. To je znailo daje Vess Incorporated nee nikada pustiti. To je znailo da e ovaj posao morati raditi zauvijek. To je znailo da nikada nee doi dan kad e moi uivati u svijetu a da se ne mora brinuti o biima koja puu po njegovoj povrini. Sve to skupa, podsjetila se rastreseno Isserlev, nije imalo ba nikakve veze s Amlisom Vessom. Kako bi i moglo? Kakav god bio razlog posjetu mladog Amlisa, on je sigurno bio posve osoban i nije imao nikakve veze s Vess Incorporated. Samo spominjanje imena Amlisa Vessa nije uope razlog za uzbuenje. U redu, Amlis je bio sin velikog efa, ali nije bilo znakova da e on naslijediti efovo carstvo. Amlis ak nije imao niti posao u Vess Incorporatedu - nikada nije imao nikakav posao i nije imao nikakve ovlasti za donoenje odluka u ime tvrtke. Zapravo, koliko je Isserlev znala, Amlis je prezirao poslovni svijet i u oima svog oca predstavljao veliki promaaj. Donosio je nevolje, ali ne za Isserlev. Nije bilo razloga za strah od njegovog, koliko god

neobjanjivog, posjeta farmi Ablach. Pa zato gaje onda tako silno eljela izbjei? Nije imala nita protiv samog mladia (ili mukarca? -koliko je ve mogao imati godina?); nije on traio da bude jedini nasljednik najvee tvrtke na svijetu. Nije uinio nita daje osobno uvrijedi, a u prolosti je njegova djela pratila s velikim zanimanjem. Uvijek je bio u vijestima zbog razloga uobiajenih za bogataku djecu. Jednom je prilikom obrijao sve dlake, kao dio obreda inicijacije u neku bizarnu sektu kojoj se prikljuio praen ogromnim zanimanjem medija, a zatim je napustio nakon nekoliko tjedana bez ikakve izjave za tisak. Drugom su prilikom mediji izvjetavali o gorkoj svai izmeu Amlisa i njegovog oca zbog Amlisovog podravanja ekstremista na Srednjem istoku. Jednom je u javnosti izjavio daje icpathua, uzima li se u dovoljno maloj dozi, bezopasna droga koja ne bi trebala biti nezakonita. Bezbroj se puta dogaalo da neka djevojka tvrdi daje trudna i nosi njegovo dijete. Sve u svemu, bio je samo jo jedan tipian bogati klinac kojemu ogromno bogatstvo visi nad glavom. Isserlevna druga priroda, budna i dok se brinula oko drugih stvari, vratila ju je ponovno za upravlja da opazi neto vano: stopera koji stoji u daljini nasuprot prvog od mnogobrojnih jarko obojanih restorania izmeu Invernessa i juga. Sluala je svoje vlastito disanje, utvrujui je li se dovoljno smirila za prihvaanje izazova. Zakljuila je da jest. Iz bliega se, meutim, lik uz rub ceste pokazao kao enski, izmuen, sjedokos, loe odjeven. Isserlev se provezla, ne obazirui se na pozivanje na zajedniki spol u pogledu autostoperice. Jedan je trenutak bio dovoljan da otkrije povrijeenost i odbaenost, a zatim se lik poeo smanjivati u mrlju u retrovizoru. # Isserlev je sada vozila bre, sretna to se njen um bavio neim drugim osim Amlisa Vessa. Sluajno se sljedei sto-per nalazio samo nekoliko kilometara dalje, ali se, naalost, smjestio na takvom poloaju na kojem bi samo najneoprezniji vozai razmiljali o zaustavljanju. Isserlev mu je blje-snula svjetlima, nadajui se da mu je tako stavila do znanja kako bi ga moda povezla da nije stajao na tako opasnom mjestu. Sumnjala je da bi mu obino bljeskanje svjetlima moglo to saopiti; najvjerojatnije je to shvatio kao znak zlovolje i ruganja. Ali nije nuno sve bilo izgubljeno - moda ga ponovno zatekne kad se bude vraala, a do tada e moda ve otii do sigurnijeg mjesta. Tijekom godina je Isserlev nauila da ivot esto nudi drugu priliku; dogaalo se ak da poveze sto-pere koje je, mnogo kilometara ranije, vidjela kako sa zahvalnou ulaze u tue automobile. Isserlev je tako nastavila voziti puna optimizma. je znailo da nikada nee doi dan kad e moi uivati u svijetu a da se ne mora brinuti o biima koja puu po njegovoj povrini. Sve to skupa, podsjetila se rastreseno Isserlev, nije imalo ba nikakve veze s Amlisom Vessom. Kako bi i moglo? Kakav god bio razlog posjetu mladog Amlisa, on je sigurno bio posve osoban i nije imao nikakve veze s Vess Incorporated. Samo spominjanje imena Amlisa Vessa nije uope razlog za uzbuenje. U redu, Amlis je bio sin velikog efa, ali nije bilo znakova da e on naslijediti efovo carstvo. Amlis ak nije imao niti posao u Vess Incorporatedu - nikada nije imao nikakav posao i nije imao nikakve ovlasti za donoenje odluka u ime tvrtke. Zapravo, koliko je Isserlev znala, Amlis je prezirao poslovni svijet i u oima svog oca predstavljao veliki promaaj. Donosio je nevolje, ali ne za Isserlev. Nije bilo razloga za strah od njegovog, koliko god neobjanjivog, posjeta farmi Ablach. Pa zato gaje onda tako silno eljela izbjei? Nije imala nita protiv samog mladia (ili mukarca? -koliko je ve mogao imati godina?); nije on traio da bude jedini nasljednik najvee tvrtke na svijetu. Nije uinio nita daje osobno uvrijedi, a u prolosti je njegova djela pratila s velikim zanimanjem. Uvijek je bio u vijestima zbog razloga uobiajenih za bogataku djecu. Jednom je prilikom obrijao sve dlake, kao dio obreda inicijacije u neku bizarnu sektu kojoj se prikljuio praen ogromnim zanimanjem medija, a zatim je napustio nakon nekoliko tjedana bez ikakve izjave za tisak. Drugom su prilikom mediji izvjetavali o gorkoj svai izmeu Amlisa i njegovog oca zbog Amlisovog podravanja ekstremista na Srednjem istoku. Jednom je u javnosti izjavio daje icpathua, uzima li se u dovoljno maloj dozi, bezopasna droga koja ne bi trebala biti nezakonita. Bezbroj

se puta dogaalo da neka djevojka tvrdi daje trudna i nosi njegovo dijete. Sve u svemu, bio je samo jo jedan tipian bogati klinac kojemu ogromno bogatstvo visi nad glavom. Isserlevna druga priroda, budna i dok se brinula oko drugih stvari, vratila ju je ponovno za upravlja da opazi neto vano: stopera koji stoji u daljini nasuprot prvog od mnogobrojnih jarko obojanih restorania izmeu Invernessa i juga. Sluala je svoje vlastito disanje, utvrujui je li se dovoljno smirila za prihvaanje izazova. Zakljuila je da jest. Iz bliega se, meutim, lik uz rub ceste pokazao kao enski, izmuen, sjedokos, loe odjeven. Isserlev se provezla, ne obazirui se na pozivanje na zajedniki spol u pogledu autostoperice. Jedan je trenutak bio dovoljan da otkrije povrijeenost i odbaenost, a zatim se lik poeo smanjivati u mrlju u retrovizoru. y Isserlev je sada vozila bre, sretna to se njen um bavio neim drugim osim Amlisa Vessa. Sluajno se sljedei sto-per nalazio samo nekoliko kilometara dalje, ali se, naalost, smjestio na takvom poloaju na kojem bi samo najneoprezniji vozai razmiljali o zaustavljanju. Isserlev mu je blje-snula svjetlima, nadajui se da mu je tako stavila do znanja kako bi ga moda povezla da nije stajao na tako opasnom mjestu. Sumnjala je da bi mu obino bljeskanje svjetlima moglo to saopiti; najvjerojatnije je to shvatio kao znak zlovolje i ruganja. Ali nije nuno sve bilo izgubljeno - moda ga ponovno zatekne kad se bude vraala, a do tada e moda ve otii do sigurnijeg mjesta. Tijekom godina je Isserlev nauila da ivot esto nudi drugu priliku; dogaalo se ak da poveze sto-pere koje je, mnogo kilometara ranije, vidjela kako sa zahvalnou ulaze u tue automobile. Isserlev je tako nastavila voziti puna optimizma. Vozila se cijeli dan nekoliko puta od Invernessa do Dun-kelda i nazad. Sunce je zalazilo. Snijeg, koji se povukao tijekom jutra, ponovno se vraao. Jedan je brisa dosadno kripao. Morala je kupiti benzin. Bez obzira na sve to, nije joj se nudio nijedan odgovarajui autostoper. Do est sati je shvatila zato se toliko uasava susreta s Amlisom Vessom. To zapravo nije imalo nikakve veze s njegovim poloajem; ona je bila neprocjenjiv dio tvrtke Vess Incorporated, a on njezina smetnja, tako da se on vjerojatno trebao bojati oeve tvrtke vie nego ona. Ne, glavni je razlog bio mnogo jednostavniji. Bilo je to zato stoje Amlis Vess dolazio od kue. Kad je pogleda, gledat e je jednako kao to bije gledala y svaka normalna osoba koja dolazi od kue i bit e zaprepaten, a ona e morati promatrati njegovo zaprepatenje. Iz iskustva je znala kakav je to osjeaj i uinila bi sve da ga izbjegne. I mukarci s kojima je radila na farmi takoer su u poetku bili zaprepateni, ali sada su se manje ili vie navikli i uspijevali su se baviti svojim poslom bez neprestanog zurenja u Isserlev (iako bi u trenucima kad je bilo manje posla osjeala njihove oi na sebi). Nije ni bilo udo to se drala svoje kue, a isto tako i Esswis. Bilo je tako zamorno biti nakaza. Amlis Vess, koji je nikad nije vidio, sigurno e ustuknuti. Oekivat e ljudsko bie, a umjesto toga e zatei odvratnu ivotinju. Upravo se s tim trenutkom neizbjenog suoavanja nije mogla nositi. Odluila se istog trenutka vratiti na farmu, zakljuati se u kuu i ekati dok Amlis Vess ne ode. U planinskoj osami Aviemorea njena su svjetla zahvatila autostopera. Malo smijeno stvorenje koje mae pod svjetlima gotovo da se u njenoj mrenici pojavio kao naknadna slika; malo smijeno stvorenje glupo smjeteno na dijelu ceste gdje automobili prolaze maksimalnom brzinom. Meutim, budui daje Isserlevna maksimalna brzina bila oko 80 kilometara na sat, imala je dovoljno vremena primijetiti ga. Izgledao je kao da jako eli da ga netko poveze. Dok gaje prolazila, Isserlev je razmiljala o tome eli li u ovom trenutku uope stopera. Oekivala je znakove iz svemira. Snijeg je ponovno prestao, brisai su mirno leali na vje-trobranskom staklu, motor je fino preo, moda je ak bila u opasnosti da zadrijema. Isserlev je usporila, zaustavila se na autobusnoj stanici i ugasila svjetla. Planine Monadhliath na-zirale su se sjedne strane, a Cairngorms s druge. Bila je sama s njima. Zatvorila je oi, zavukla prste ispod naoala i protrljala svoje velike satenske kapke. Ogromna je cisterna protutnjala pored Isserlev i osvijetlila unutranjost njenog automobila. ekala je da proe, a zatim ubacila u brzinu i

ukljuila pokaziva. Pri drugom je obilasku, prolazei s druge strane ceste, opazila daje stoper bio nizak i imao napuhana prsa, a koa mu je bila tako tamna daje ni jaka automobilska svjetla nisu uspjela nimalo izblijedjeli. Ovaj put je primijetila da stoji nedaleko automobila parkiranog, ili moda zaglavljenog, u jarku pored ceste. Bio je to plavi Nissan karavan u loem stanju, posvuda izgreban i izudaran, ali ne tako uoljivo svjee da bi to upuivalo na prometnu nezgodu. I stoper i automobil izgledali su itavi iako je stoper mahao rukama da privue pozornost na svoj automobil. Isserlev je nastavila voziti nekoliko kilometara. Nije htjela biti uvuena u neto to je moda ve predstavljalo predmet zanimanja policije ili vune slube. Na kraju je, meutim, zakljuila da odsjeeni voza koji oekuje da ga nau takve slube sigurno ne bi pokuavao stopirati. Okrenula je automobil i odvezla se nazad. Posljednja je provjera otkrila daje stoper neobino stvorenje, ak i prema kotskim mjerilima. Nije bio mnogo vii od Isserlev, imao je sitnu glavu sa slabom kosom i mrave noge, ali su mu ruke bile nevjerojatno krupne, kao i ramena i trup, kao da su na njega presaeni s nekog mnogo snanijeg stvorenja. Na sebi je imao izblijedjelu i iznoenu koulju od flanela sa zasukanim rukavima i inio se otpornim na hladnou, stopirajui po ledenom vremenu s gotovo klaunov-skim zanosom i bez prestanka pokazujui na svoj stari Nissan. Isserlev se istog trenutka zapitala je li ga ve negdje vidjela, a tada je shvatila da gaje zamijenila s nekim likovima iz crtanih filmova koji su na programu rano ujutro. Likovi poput njega nisu, meutim, bili glavni likovi; njih bi spljotili ogromni ekii ili bi izgorjeli u eksplozijama cigara. Odluila gaje uzeti. Na kraju krajeva, imao je vie miine mase izmeu vrata i bokova nego mnogi dvostruko vei vodseli na cijelom tijelu. Kad ju je vidio da usporava i skree prema njemu, poeo je idiotski kimati glavom, a zatim je pobjedonosno podigao paleve, kao da joj dodjeljuje dva boda za njenu odluku. Isserlev se mogla zakleti da osim kripanja ljunka uje i njegovo navijanje. Zaustavila se stoje mogla blie stranevu vozilu, pazei da joj kotai ne zavre u jarku i vjerujui da e njena pozicij-ska svjetla biti dovoljna da upozore vozae koji dolaze iza nje. Bilo je to zaista nezgodno mjesto i jako ju je zanimalo hoe li to priznati i sam stoper. Ve i to bi joj reklo o njemu neto to bi vrijedilo znati. im je povukla runu konicu, spustila je suvozaev prozor, a stoper je istog trenutka promolio svoju malu glavu unutra. Njegov je iroki osmijeh otkrivao pokvarene sme-kaste zube unutar dvaju polumjeseca od usana. Lice mu je bilo bubuljiavo, izborano i puno oiljaka, s velikom crvenom njukom i krvavim oima poput impanzinih. "Dobit u svog boga, kad ti kaem", vikao je, upuhujui alkohol unutra. "Molim?" "Moja cura. Pokazat e mi mog boga", ponovio je dok mu se osmijeh pretvarao u grimasu. "Trebao sam stii do nje jo na aj. Uvijek moram kod nje na aj. A nikadne stignem, to kae na to, ha?" Naslonio je glavu na prozor i polako sklopio oi, kao daje naglo izgubio snagu koja ih je drala otvorenima. S naporom se trgnuo i nastavio. "Svaki tjedan ista pria." "Kakva ista pria?" upitala je Isserlev, pri tome nastojei ne napraviti grimasu zbog pivskog isparavanja. Tekom mukom je namignuo: "Ima gadnu narav." Kapci su mu se ponovno poeli zatvarati, a zatim se muno nacerio, kao maak u crtanom filmu dok se na njega obruava bomba. Isserlev gaje zapravo smatrala zgodnim u usporedbi s drugim vodselima, ali se zbog njegovog posve neobinog ponaanja poela pitati nije li mentalno zaostao. Bi li imbe-cil dobio vozaku dozvolu? Zato samo stoji s glavom gur-nutom kroz njen prozor i glupo se smijei dok i njegovom i njezinom automobilu prijeti opasnost da ih raznese neki kamion u prolazu? Nervozno je pogledala u retrovizor provjeravajui nailazi li iza nje nekakvo brzo vozilo. "to ti se dogodilo s automobilom?" upitala je, nadajui se daje time razgovor pribliila srcu problema. "Ne vozi vie", objasnio je gledajui je tuno poput psa. "Ne vie. U tome je stvar. Ne treba sad cmizdriti, ha?" Razvukao je usta u osmijeh, kao da ju je time htio nagovoriti da iznese neki

suprotan stav. "Problemi s motorom?" ustrajala je Isserlev. "Ma kakvi. Ostao sam bez benzina, moglo bi se rei", otpuhnuo je s nelagodom. "Zbog moje cure, kui. Kod nje se svaka minuta rauna. Ali izgleda da sam morao natoiti benzin." mirnuo je gledajui u njene ogromne oi. Bila je sigurna da u njima nije vidio nita egzotinije od umiljenog prijekora drugog vozaa. "Vidi, mjera benzina je pravo sranje", objanjavao je dok se udaljavao od Isserlevnog vozila kako bi joj pokazao svoje. "Pokazuje prazno kad je skoro pun. Pokazuje puno kad je skoro prazan. Ne smije vjerovati niemu to pokae. Mora se oslanjati na vlastito pamenje, kui?" Otvorio je y vrata svog automobila kao da eli pokazati Isserlev sve njegove slabosti. Unutra je nestalo svjetla slabog treperavog svjetla koje je potvrivalo lo glas koji je pratio taj automobil. Prazne limenke piva i vreice ipsa bile su razbacane po sjeditima. "Ustao sam u pet ujutro", objavio je stoper s velikom no-sinom, a zatim tresnuo vratima svog automobila. "Radio sam deset dana bez prestanka. Spavao po etiripet sati. Gadno. Gadno. Ali ne treba sad cmizdriti, ha? Ha?" "Pa... moda bih te ja mogla povesti?" predloila je Isserlev, maui svojom tankom rukom u praznom prostoru iznad suvozaevog sjedita kako bi privukla njegovu pozornost. "Sve to mi treba jest kanta benzina", rekao je, ponovno se naginjui kroz prozor Isserlevnog automobila. "Nemam benzina", odgovorila je Isserlev, "ali ipak ui. Odvest u te do radionice, ili moda dalje. Kamo si ono iao?" "Curi", smijuljio se, ponovno mirkajui. "Ima teku narav. Dobit u svog boga." "Da, ali gdje je to tono?" "U Eddertonu", odgovorio je. "Upadaj onda", nagovarala gaje. Edderton se nalazio samo sedam-osam kilometara od Taina i petnaestak kilometara od farme Ablach. to moe izgubiti? Ako ga se bude morala odrei, moi e barem ublaiti razoaranje brzim povratkom na farmu; ako ga uzme, tim bolje. U oba e sluaja biti sigurna u svojoj kui prije nego Amlis Vess stigne i moi e prespavati cijeli cirkus - pod uvjetom da joj nitko ne pokuca na vrata. Stoper je sigurno uao, a Isserlev se odvojila od ruba, ubrzala prema A9 i uputila se kui. alila je to ovaj dio ceste nije bio osvijetljen pa nije mogla normalno unutra ukljuiti svjetlo. Rado bi ovom tipu dala priliku daje poteno od- # mjeri. Imala je osjeaj daje priglup i daje u ovom asu vjerojatno usredotoen na rjeavanje trenutnih problema; sigurno mu treba dodatni poticaj kako bi priao o sebi. Meutim, zbog tame na cesti bila je isuvie nervozna da bi mogla voziti samo s desnom rukom na upravljau; on e jednostavno morati malo napregnuti oi ako eli gledati njene grudi. Iako je morala priznati da su mu oi ve sad izgledale prilino umorno. Usredotoila se na cestu, paljivo vozila i pustila ga daje na miru promatra. Sigurno e ga izbaciti van, razmiljao je stoper, ali moda mu dopusti da prije toga malicu odspava. Ne! Nema govora! Natjerat e ga da gleda u pun stol s ohlaenom veerom i govoriti kako se sad vie ne moe jesti, iako e on biti oajan da se dokopa hrane, ali ona mu, naravno, nee dopustiti. Eto zato se svakog tjedna vozio cestom A9 kao manijak, tjedan za tjednom. Njegova cura. Njegova Catriona. Kad bi htio, mogao bije podii i baciti kroz prozor poput vaze, a ipak je ona bila ta koja je njega vrtila oko malog prsta. Zato je to bilo tako, ha? Ha? Ta djevojka koja gaje povezla. Ona bi sigurno bila u redu. Kao cura. Pustila bi ga da spava kad umire za snom, bio je siguran u to. Ne bi ga gurnula ba kad pone tonuti u san i pitala: "Ne spava, je li?" Imala je blag pogled. A takoer i velike grudi. teta to nije negdje imala spremljenu veliku kantu benzina. Pa ipak, nije se mogao poaliti, je li? Ne treba sad cmizdriti. Kroz ivot treba ii s osmijehom, govorio je stalno njegov stari. Ali pazi, njegov stari nije poznavao Ca-trionu. Kamo ga je ta cura mislila odvesti? Hoe li ga htjeti odvesti nazad do njegovog auta ako uspije nabaviti benzin? Nije volio tako ostavljati auto u jarku. Netko bi ga mogao ukrasti. Ali, trebao bi mu benzin. Iako vjerojatno ima lopova koji se voze uokolo s punim kantama benzina i trae upravo takva vozila. Koliko nisko bi se neki ljudi mogli spustiti, ha? Sve se svodilo na jedno: ovo je okrutan

svijet. Catriona e ga ubiti ako jo zakasni. To i nije bilo tako strano, ali nee mu dopustiti da spava, u tome je problem. Kad bi mogao doi do benzina, moda bi mogao prespavati u svom autu i posjetiti Catrionu ujutro. Ili ak cijeli vikend spavati u autu, itav dan sjediti u Little Chefs i odvesti se nazad na posao u ponedjeljak ujutro. Ba bi bilo dobro, ha? Ha? Ovoj curi ovdje nee smetati ako nasloni glavu nazad samo na nekoliko minuta, je li? Ionako nije neki sugovornik. "Dosadan kao dvije smrti", rekla bi Catriona. Ali koliko je smrt zapravo dosadna, ha? To zapravo ovisi o smrti, je li? Ha? * * * Isserlev se nakaljala kako bi ga trgnula iz sna. Kaljanje joj nije ba ilo od ruke, ali bi pokuala s vremena na vrijeme, tek toliko da vidi moe li biti uvjerljiva. "Ha? Ha?" proderao se. Krvave oi i sjajna gubica provirili su iz mraka kao kod preplaene divljai. "ime se bavi?" upitala je Isserlev. utjela je oko minute, pretpostavljajui daje stoper promatra, ali joj je iz njegovog puhanja postalo jasno da opet tone u san. "Ruenjem", rekao je. "Drvea. 18 godina u poslu, 18 godina s motornom pilom. A jo imam dvije ruke i dvije noge! Ha! Nije loe, ha? Ha?" Brzo je micao prstima u zraku kao da svira klavir, valjda da pokae kako su jo svi na broju. "Pa to je pravo iskustvo", pohvalila gaje Isserlev. "Sigurno te dobro znaju svi koji se bave tim poslom." "Aha." Odsutno je kimnuo glavom, a brada bi mu se gotovo odbila od ogromnih prsa svaki put kad bi to uinio. * "Bjee kad me vide. Ha! Ha! Ha! Moe misliti, ha?" "Hoe rei da nisu zadovoljni tvojim radom?" "Kau da loe raspolaem vremenom", promrmljao je. "Stabla me dugo ekaju, kui? Dugo, dugo, dugo, takav sam. Du-u-u-go-o-o..." Glava mu je padala, a stanjeni samoglasnik opisivao polagani pad u zaborav. "To nikako nije u redu", glasno je primijetila Isserlev. "Vano je kako obavlja svoj posao, a ne koliko ti vremena za to treba." "Dobro govori, dobro govori", smijuljio se drvosjea dok mu je glava padala sve dublje u krilo, a kosa se poela dijeliti nie na zatiljku. "Dakle", uskliknula je Isserlev, "ivi u Eddertonu, zar ne?" Ponovno je izronio na povrinu. "Ha? Edderton? Tamo ivi moja cura. Pokazat e mi mog boga." "A gdje ti onda ivi?" "Preko tjedna spavam u autu, spavam i jedem. Radim deset dana zaredom, ponekad trinaest. Ljeti poinjem u pet, zimi u sedam. Ili bih barem trebao-o-o..." Upravo se spremala probuditi ga, kad se sam trgnuo, promekoljio u sjeditu i smjestio obraz na naslon za glavu, kao da je jastuk. Opet je zakiljio, pokorno se nasmijeio i promrmljao: "Jo pet minuta. Samo pet minuta." Isserlev se nasmijeila i nastavila voziti u tiini dok je on spavao. Malo ju je iznenadio kad se manje-vie tono za pet minuta probudio i zbunjeno je pogledao. Dok je razmiljala to bi mu rekla, on se ve ponovno opustio i stavio glavu na naslon. y "Jo pet minuta", smireno je zamolio, "jo pet minuta." I opet je odlutao. Isserlev je nastavila voziti, ovaj put s okom na digitalnom satu na kontrolnoj ploi. Naravno, nekih tristotinjak sekundi kasnije drvosjea se sam probudio. "Pet minuta", prostenjao je i okrenuo drugi obraz na naslon. To se nastavljalo nekih 20 minuta. Isserlev se u poetku nije urilo, ali ju je u jednom trenutku znak pored ceste upozorio da e uskoro prolaziti pored mehaniarske radionice i da bi se trebala baciti na posao. "Ta tvoja djevojka", rekla je sljedei put kad se probudio, "ne shvaa te, zar ne?" "Ima gadnu narav", priznao je kao da je bio primoran to po prvi put izbaciti iz sebe. "Ubit e boga u meni." "Jesi li ikada razmiljao o tome daje ostavi?" Osmjehnuo se tako iroko daje taj osmijeh podsjeao na rez koji mu raspolovljava glavu.

"Teko je nai dobru djevojku", prekorio ju je, gotovo ne pomjerajui usne. "Svejedno, ako joj nije stalo do tebe..." ustrajala je Isserlev. "Na primjer, hoe li se brinuti ako ne doe veeras? Hoe li te traiti?" Uzdahnuo je. Bio je to dugaki piskutavi uzdah koji je odavao beskrajan umor. "Ona nema nita protiv mog novca", rekao je, "a osim toga, imam rak na pluima. Drugim rijeima, rak plua. Ne osjetim ga, ali lijenici kau daje tu. Vjerojatno neu jo dugo, kui? Ne treba se zato odricati vrapca u ruci? Ha?" "Aha", odgovorila je Isserlev odsutno, "shvaam to hoe rei." Proli su pored jo jednog znaka koji je podsjeao vozae da nisu daleko od mjesta na kojem im se nude razne usluge, ali je stoper i dalje bio zavaljen u sjedalu i mrmljao: "Pet mi-nuta. Jo samo pet minuta." I opet se izgubio, blago otpuhujui alkohol. Isserlev gaje pogledala. Bio je zavaljen u sjedalu, a glava mu se klatila i udarala o naslon; usta su mu bila poluotvorena, a oi s crvenim kapcima zaklopljene. Izgledao je kao da je ve uboden iglama s icpathuom. Isserlev je razmiljala o njemu dok je vozila kroz gluhu no i vagala argumente za i protiv u njegovom sluaju. Argumenti za bili su drvosjeino pijanstvo i pospanost. Nesumnjivo su svi koji su ga poznavali bili svjesni toga; nita ih ne bi iznenadilo manje od njegovog nedolaska kamo god daje trebao doi. Pronai e automobil s punim ili praznim bocama alkohola na vjetrovitom dijelu ceste izmeu dva planinska lanca; nitko nee sumnjati u injenicu da je pijani voza odlutao u smrznute predjele movara i litica. Policajci e vrijedno traiti tijelo, ali e biti obeshrabreni velikom vjerojatnou da ga nikada nee nai. S druge strane, drvosjea nije bio zdrav primjerak; plua mu je, prema vlastitom priznanju, nagrizao rak. Isserlev je pokuala zamisliti sliku: netko ga otvara, a zatim mu lice poprska smrdljiva sluz od duhanskog katrana i fermentirane sline. Ipak, pomislila je daje to njeno umiljanje koje se temeljilo na njenoj vlastitoj odbojnosti prema udisanju dima iz zapaljenih tapia. To vjerojatno ipak nije imalo veze s onim kako rak zapravo izgleda. Namrtila se, pokuavajui se sjetiti onog stoje nauila. Znala je da rak ima neke veze s dijeljenjem stanica koje izmaknu nadzoru... s divljim rastom. Znai li to da su ovom vodselu u prsa ugurana nenormalno velika plua? Nije htjela stvarati tekoe mukarcima na farmi. S druge strane, koga briga ako su plua prevelika? Sigurno se mogu izdvojiti, koliko god bila velika. Pa ipak, nije joj bilo svejedno dovesti na farmu vodsela za kojeg je sigurna daje bolestan. Nitko joj nikada nije objasnio daje to pogreno, ali... pa, imala je svoj vlastiti unutarnji osjeaj za moral. Drvosjea je mrmljao u snu, iz otvorenih usta izlazio je zvuk poput ", ", kao da netko pokuava umiriti ivotinju. Isserlev je pogledala sat na kontrolnoj ploi. Prolo je vie od pet minuta, mnogo vie. Duboko je udahnula, nagnula se na naslon i nastavila voziti. Nakon jednog sata ili malo vie, ve su proli Tain i pribliavali se mostu Dornoch. Pomislila je kako su vremenski uvjeti toliko drugaiji od onih koje je neto ranije istog dana doivjela na mostu Kessok. to se toga tie, mogli su se nalaziti na razliitim planetima. Okruena mrklim mrakom predgraa i osvijetljena visoko postavljenim neonskim svjetlima, petlja je jezivo svijetlila u mrtvilu bez vjetra i prometa. Isserlev je ula u svjetlo. Netremice je promatrala stopera da vidi hoe li se probuditi. Nije se ni pomaknuo. Polagano napredujui visoko iznad zemlje Isserlevn je automobil opisao luk u nadrealnom betonskom labirintu. Ta je struktura bila tako stravino runa da ju je bilo lako zamijeniti za unutranjost Novih kolonija, kad ne bi bilo otvorenog neba iznad. Isserlev je skrenula ulijevo kako bi izbjegla prijelaz preko zaljeva Dornoch, a zatim se poela strmo sputati u tamu. Njena su dugaka svjetla upravo obasjala bok dvorane Jehovinih svjedoka, a zatim se, kao u tunelu, nala u umi Tarlogie. Zaudo, ba se sada drvosjea trgnuo u snu. Nemilosrdna svjetla na petlji nisu ga se ticala, ali ini se daje ovdje usprkos tami osjetio umu kako pritie usku cestu. ", ", umorno je buncao. Isserlev se nagnula naprijed dok je vozila, zurei u gotovo podzemnu tamu. Dobro se osjeala. Na kraju krajeva, dojam podzemlja koji je ostavljala uma bio je samo varka koja nije mogla izazvati klaustrofobinu muninu kao Nove kolonije.

Znala je da granica koja zaustavlja svjetlo nije nita vie od mree grana iznad koje se protee utjeni beskraj neba. Nekoliko minuta kasnije automobil je prolazio pored panjaka u okolici Eddertona. Tuno dvorite puno rabljenih automobila pozdravilo ju je na ulazu u to maleno selo. Ulina je rasvjeta osvjetljavala naputenu potu i natkrivenu auto-busnu stanicu. Nije bilo znakova ivota. Isserlev je ukljuila pokaziva iako iza nje nije bilo vozila koja bi ga mogla vidjeti, a zatim zaustavila automobil na naj-osvijetljenijem mjestu. Svojim snanim prstima njeno je gurnula drvosjeu. "Evo nas", rekla je. Naglo se trznuo. Oi su mu izgledale divlje kao da se nalazio u neposrednoj opasnosti da bude udaren po glavi tupim predmetom. "Ha, ha, stoje?" buncao je. "Edderton", rekla je, "to si htio?" Nekoliko je puta trepnuo u nevjerici, a zatim zakiljio kroz prozor. "Zbilja?" divio se toj poznatoj oazi. Oito, morao je priznati da nijedno drugo mjesto ne moe izgledati ni priblino poput ovog. "Ajme, ovo je... nemam pojma..." brbljao je ispunjen nelagodom, ali dobro raspoloen. "Izgleda da sam zaspao, ha?" "Izgleda", rekla je Isserlev. Drvosjea je ponovno trepnuo, a zatim se iznenada zabrinuo i nastavio nervozno pogledavati prema praznoj ulici. "Nadam se da moja cura nije vani", nacerio se. "Nadam se da te nee vidjeti", pogledao je prema Isserlev, a elo mu se naboralo od pomisli da bije to moglo uvrijediti. "Hou y rei", dodao je dok se muio da otkopa pojas, "ona ima gadnu narav. Moglo bi se rei daje... ljubomorna. Aha, ljubomorna." Ve je izaao iz automobila, ali je oklijevao sa zatvaranjem vrata dok nije naao prave rijei s kojima bi je mogao ostaviti. "A ti si", duboko i zvuno je udahnuo, "prekrasna", sretno se nasmijeio. Isserlev mu je uzvratila osmijeh, iznenada se osjeajui smlavljeno. "Bok za sada", rekla je. * * * Isserlev je s ugaenim motorom dugo sjedila obasjana ulinom rasvjetom u blizini natkrivene autobusne stanice u selu Edderton. to god bilo to to ju je moglo potaknuti da ode, u tom joj je trenutku nedostajalo. Dok je ekala to neto, stavila je ruke na upravlja i na njih naslonila bradu. Nije imala bog-zna-kakvu bradu, a i to malo stoje imala bilo je rezultat mnogo patnje i kirurke vjetine. Mogunost da nasloni bradu na ruke bilo je malo zadovoljstvo, ili moda ponienje, nije se mogla odluiti to. Konano je skinula naoale. Bio je to glup rizik, ak i u ovako osamljenom selu, ali je osjeaj suza koje se nakupljaju u plastinim okvirima i kapaju na obraze na kraju postao nepodnoljiv. Plakala je i plakala, tiho nariui na svom jeziku, istovremeno drei oko na cesti za sluaj da neki vod-sel zaluta. Nita se nije dogaalo, a vrijeme je tvrdoglavo stajalo. Pogledala je u retrovizor i zatim namjetala glavu dok jedino to je vidjela nisu bile njene oi zelene poput mahovine ijedan pramen kose. Taj komadi lica pod slabim osvjetljenjem bilo je jedino stoje sada mogla pogledati bez gaenja, y jedino stoje ostalo netaknuto. Taj je komadi bio njen prozor prema duevnom zdravlju. Mnogo je puta tijekom godina sjedila tako u svom automobilu i gledala kroz taj prozor. Na obzoru se pojavio par automobilskih svjetala pa je Isserlev vratila naoale. Kad je automobil nakon dosta vremena stigao u Edderton, ve se bila sabrala. Vozilo je bilo tamno plavi Mercedes sa zatamnjenim staklima koji je bljesnuo svjetlima prolazei pored Isserlev. Bila je to prijateljska gesta koja nije imala nikakve veze s upozorenjima ili prometnim pravilima. Jednostavno, jedno vozilo pozdravlja drugo vozilo sline boje i oblika, nesvjesno sadraja koji se nalazi unutra. Isserlev je upalila motor i krenula. Slijedila je svog nepoznatog simpatizera kroz Edderton i dalje u umu. Cijelim putem do Ablacha mislila je na Amlisa Vessa i na to to bi mogao rei kad sazna da se vratila praznih ruku. ini) I Hoe li pretpostaviti daje razlog zbog kojeg ami sama u svojoj kui taj stoje posramljena zbog neuspjeha? Pa, neka mu bude. Moda mu taj njen neuspjeh, ako

tako eli gledati na to, pokae da njen posao nije lak. Razmaena neznalica kakva je bio, vjerojatno gaje zamiljao poput branja cvijea uz cestu ili... sakupljanja zvrkova na obali, kad bi imao ikakvog pojma to su to zvrkovi ili kako izgleda morska obala. Esswis je bio u pravu: jebe Amlisa Vessa! Moda je ipak trebala dovesti drvosjeu. Kako je imao ogromne ruke! Ogromne ruetine, vee od svih koje je u ivotu vidjela. Sigurno bi bio dobra lovina. Da, ali rak... zaista e se morati raspitati koliko je rak bitan... za ubudue. Meutim, nije bilo nikakve koristi pitati mukarce na farmi. Bili su glupi; tipini za Nove kolonije. Farma Ablach bila je prekrivena snijegom i mirna kao i obino kad bi se vozila privatnom zaraslom cestom. Na farmu su zapravo vodila dva puta od kojih je jedan bio slubeno namijenjen strojevima, a oba su bila neravna i obrasla korovom. Isserlev je koristila oba, ovisno o raspoloenju. Danas je odabrala onaj slubeno namijenjen automobilima iako njime nikada nisu vozili drugi automobili osim njenog. Na samom ulazu u Ablach gomila je znakova upozoravala na smrt, otrov i kaznenu odgovornost. Isserlev je znala da prolazak tih znakova ukljuuje alarme u zgradama na farmi, nekih pola kilometra dalje. Sviala joj se ta cesta, posebno dio obrastao klekom kojeg je zvala Zeje brdo jer je tamo ivjela kolonija zeeva. ovjek je mogao biti siguran da e tu u svako doba dana ili noi vidjeti nekog zeca kako pretrava. Isserlev bi uvijek sporo vozila tim dijelom kako ne bi pregazila neko od tih malih draesnih stvorenja. Kroz drvee na kraju ceste ugledala je svjetla Esswisove kue i sjetila se njihovog neobinog razgovora tog jutra. Iako gaje vrlo slabo poznavala, mogla je zamisliti kako ga do sada lea sigurno ubijaju od bolova i osjetila saaljenje, prijezir (mogao je odbiti, zar ne?) i uznemirujui osjeaj povezanosti. Provezla se pored staje, bacajui na njena stara vrata trak naranaste svjetlosti. Unutra nije bilo ivotinja, samo Ense-lov omiljeni projekt. "Radit e, znam da e raditi", rekao joj je samo nekoliko dana prije nego je od njega odustao i rekao Esswisu da ga se rijei. Naravno da nije pokazala nimalo zanimanja. Mukarci poput njega mogu ti na smrt dosaivati, ako im da priliku. Glavna je staja bila smijeno bijela, njena je svjea boja svjetlucala na mjeseini. im je ugasila motor, velika metalna vrata su se otvorila i iz njih je urno izalo nekoliko mukaraca. Ensel, prvi kao i uvijek, zurio je u suvozaev pro-zor. "Nisam nita nala", rekla je Isserlev. Ensel je ugurao svoju njuku unutra, kao stoje to ranije uinio drvosjea, i namirisao alkohol. "Osjeti se da to nije zato to nisi traila", rekao je. "Da, pa", odgovorila je Isserlev, mrzei samu sebe zbog onoga to se spremala rei, ali ipak to izgovarajui, "Amlis Vess e jednostavno morati shvatiti da ovo ipak nije lagan posao." Ensel je opazio njenu uznemirenost i nasmijeio se. Imao je loe zube i bio je svjestan toga; spustio je glavu zbog Isserlev. "Pa juer si dovela jednog krupnog", rekao je, "jednog od najboljih do sada." Isserlev gaje gledala ravno u oi, oajniki se elei uvjeriti daje barem jedan jedini put pohvala bila iskrena. im se uhvatila u toj elji, iupala je tu odvratnu sentimentalnost u korijenu. Smee Novih kolonija, pomislila je i pogledala u stranu, odluna da se stoje prije mogue zakljua u svoju kuu. Ovaj danje bio isuvie dug. "Izgleda iscrpljeno", rekao je Ensel. Ostali su se ve vratili unutra; pokuavao je uhvatiti trenutak intimnosti s njom, to mu je ponekad i uspijevalo, uvijek u najneugodnijim moguim prilikama. "Da", uzdahnula je, "moram to priznati." Sjetila se jednog drugog razgovora, prije godinu ili dvije, kad ju je ovako uhvatio u zamku; naslonio se na prozor njenog automobila, a ona je bila toliko nesmotrena daje iskljuila motor. Saopio joj je povjerljivo, gotovo njeno, kako ima poklon za nju. "Hvala", rekla je, uzela tajanstveni paketi i nepaljivo ga odloila na suvozaevo sjedite. Kad ga je kasnije odmotala, pronala je gotovo prozirno tanak odrezak pirjane vodselovine. Ensel je tu delikatesu zasigurno ukrao. Smjetena na nemasnom papiru, gotovo joj se smijeila, jo uvijek vlana i topla, istovremeno neodoljiva i odvratna. Pojela ju je, ak polizala umak s papira, ali to nikada kasnije nije spomenula Enselu. Time je stvar bila okonana. Jo uvijek se, na druge naine, trudio daje osvoji.

"Amlis Vess e vjerojatno stii u ranim satima", sada je govorio, naginjui se sve dublje u automobil. Ruke su mu bile prljave i runo krastave. "Noas", dodao je kako ne bi bilo nesporazuma. "U to vrijeme u spavati", rekla je Isserlev. "Nitko ne zna na koliko dugo dolazi. Moda opet ode, istim brodom, im teret bude ukrcan." Ensel je jednom rukom oponaao odlazak broda, prekrasnu priliku koja nestaje u nepovrat. "Pa, pretpostavljam da e se sve otkriti kada za to doe vrijeme", rekla je vedro Isserlev, alei stoje iskljuila motor. "Pa...da li da te obavijestim?" ponudio se Ensel. "Ne", odgovorila je Isserlev, nastojei ne mijenjati glas. "Ne, nema potrebe. Reci da ga Isserlev pozdravlja, to kae na to? A sad stvarno moram u krevet." "Naravno", rekao je Ensel izvlaei glavu van. Gad, pomislila je Isserlev na odlasku. Izmorena i ranjiva, izgubila je prisebnost i odala tu sitnicu o odlasku u krevet. Nema sumnje da e se Ensel time naslaivati, podijeliti tu injenicu s ostalim mukarcima, taj kakljivi dokaz njene poluovjenosti. Da ga se prije rijeila, ne bi nita saznao; i on i svi drugi i dalje bi mislili da, kada Isserlev spava u svojoj zatvorenoj kui, spava kao ljudsko bie, na podu. Umjesto toga, u jednom poniavajuem trenutku nepaljivo mu je otkrila golu istinu, sliku runog udovita koje spava na udnoj izduenoj strukturi od elika i spuve, s tijelom umotanim u plahte, ba kao vodseli. Iako se zaklela da e vrsto spavati kada doe brod, Isser-ley je leala u tami i oslukivala njegov dolazak. Nije promijenila miljenje; samo ju je zabrinutost odravala budnom, zabrinutost daje ne probude mukarci, ili jo gore, Amlis Vess. Vie od svega se bojala da ih od vanjske buke nee uti kako kucaju na glavna vrata. Tada e se moi jednostavno w popeti, ui u njenu spavau sobu i dobro pogledati ogoljeno udovite kako hre na krevetu. Na kraju krajeva, Ensel je bio smee Novih kolonija, njegovo shvaanje privatnosti znatno se razlikovalo od njenog. inilo se da ba nije shvatio kad je rekla kako ne eli daje uznemiravaju. Sigurno mu ne bi mnogo trebalo da zaboravi to upozorenje. A zar ne bi volio vidjeti to su joj kirurzi napravili ispod struka! E, pa, jebe Ensela. Prolazili su sati. Isserlevne su pospane oi otekle i uljale je. Polako se prevrtala na svom starom madracu i oslukivala. Dolazak broda, kratko iza dva sata ujutro, bio je gotovo neujan; jedva gaje razlikovala od zvuka valova u zaljevu Moray. Ali znala je daje stigao. Svakog je mjeseca dolazio u isto vrijeme, a ona je dobro upoznala njegov miris, njegovo zujanje dok pristaje i metalni zvuk ulaska u staju. Isserlev je i dalje leala budna. ekala je da oblaci otkriju mjesec, ekala je da se mukarci ili Amlis Vess drznu, da se samo usuII e. "Pa, hajde onda da vidimo tu Isserlev", mogla je zamisliti Amlisa Vessa kako govori i mukarce kako urno odlaze po nju. "Odjebite", rei e im. Leala je tako jo nekih sat vremena sa spremnim "Odjebite" na vrhu jezika. Mjeseina je nerado ulazila u njenu sobu, povlaila je crte po oskudnom sadraju sobe i zaustavljala se ispred kreveta. Vani je kretava sova zapoela svoju izvedbu zavijanja i vriskova; jedna mirna i bezbrina ptica zvuala je kao skupina mnogo veih stvorenja u strahu i patnji. Zaokupljena tim mislima, Isserlev je zaspala. inilo se daje spavala tek nekoliko minuta kad ju je iznenada probudilo snano lupanje na ulaznim vratima. Uzbueno se uspravila na krevetu, vrsto steui plahtu oko grudi i drei skupljene noge. Lupanje se nastavilo, a odjek meu golim drveem zvuao je kao lupanje na vrata desetka ukletih kua. Isserlevna je soba jo uvijek bila zatvorena i topla, J ali se kroz prozor naziralo plavetnilo rane zore. Zakiljila je prema satu na kaminu: bilo je pola est. Isserlev je omotala plahtu oko tijela i pourila do odmorita gdje se nalazio mali prozori. Otvorila gaje, proturila glavu van u no i pogledala dolje. Na njena je ulazna vrata i dalje snano udarao Esswis, odjeven u svoje najbolje farmersko odijelo upotpunjeno odgovarajuom kapom i samaricom. Izgledao je i smijeno i zastraujue, osvijetljen svjetlima svog Landrovera parkiranog u blizini. "Prestani lupati, Esswis!" upozorila gaje Isserlev napola histerinim glasom. "Zar nitko ne shvaa da me Amlis Vess ne zanima!"

Esswis se odmaknuo korak od vrata i digao pogled. "Nemam nita protiv", rekao je grubo, "ali bi bilo bolje da se odjene i poe sa mnom." Namjestio je samaricu na ramenu, kao daje bio ovlaten pucati u nju ako odbije. *... "Rekla sam ti..." poela je. "Zaboravi Amlisa Vessa", povikao je Esswis. "On moe ekati. etiri vodsela su pobjegla." Isserlev je bila tupa od sna. "Pobjegla?" ponovila je. "Kako to misli, pobjegla?" Esswis je razdraeno odmahnuo rukom, nasumce pokazujui farmu Ablach i sve oko nje. "to // misli kako mislim?" Isserlev se vratila unutra i pourila u sobu presvui se. Sve mogunosti koj e j e otvorila Esswisova obj ava poele su joj se prikazivati dok se muila da ugura noge u cipele. Bila je vani za manje od minute, slijedei Esswisa preko smrznute zemlje do njegovog automobila. On je uskoio na mjesto vozaa, a ona na mjesto suvozaa i zalupila vratima. Automobil je bio hladan kao led, a na vjetrobranskom su se staklu blato i mraz presijavali u tisuu boja. Topla i znojna od sna, Isserlev je spustila prozor i pruila jednu ruku van; bila je spremna za pretraivanje mraka. "Kako su izali?" upitala je dok je Esswis pokretao motor. "Na tovani posjetilac ih ]e pustio van", zareao je Ess-wis pokreui automobil ispod kojeg su zakripali led i ljunak. Isserlev je bilo udno, ak zastraujue, sjediti na mjestu suvozaa. Pipala je oko sjedala, ali ako je u Esswisovom vozilu i bilo pojaseva, izgleda da su bili dobro skriveni. Nije htjela posezati preduboko; sve je bilo prljavo i masno. Esswis nije niti pokuavao izbjei mnotvo rupa ispunjenih vodom koje su se nalazile ispred stare staje. Isserlevna je kraljenica zadobila nekoliko jakih udaraca, kao da su se neki bijesni napadai nalazili ispod sjedala; pogledala je Essvvisa, pitajui se kako to podnosi. Oito, on nije tako paljivo uio voziti kao ona koja je milila okolo-naokolo po farmi brzinom od 15 kilometara na sat. Dok se naginjao nad upravlja vidjeli su mu se zubi, a usprkos nepreglednoj povrini, tami i poluprozimom staklu, igla brzinomjera kretala se izmeu 50 i 60. Granice i lie udarale su Isserlev u lijevi lakat pa je uvukla ruku unutra. "Zato ga nitko nije zaustavio?" povikala je, pokuavajui nadglasati buku motora. Mogla je zamisliti Amlisa Vessa kako vodsele sveano puta na slobodu dok radnici gledaju i izgubljeno pljeu. "Vessa smo proveli tvornicom", mrko je priao Essvvis. "Izgledao je zadovoljno. Zatim je rekao daje umoran i da ide na spavanje. A onda je netko primijetio da su vrata staje otvorena i da nedostaju etiri vodsela." Automobil je izaao kroz glavni ulaz na javnu cestu bez ikakvog usporavanja. Pokazivai i konice bili su Esswisu strani, sva srea daje mjenja bio automatski. # "Lijevom stranom ceste, Esswis", podsjetila gaje Isserlev. "Samo ti trai vodsele ", rekao je. Teko primajui ovakav odgovor, Isserlev je zurila u polja i grmlje, napregnula se ne bi li nekako uoila ruiaste ivotinje bez ikakvih dlaka na sebi. "Koliko su tovljeni?" upitala je. "Mjesec dana", odgovorio je Esswis. "Skoro pa gotovi. Sigurno bi otili s ovom poiljkom." "0, ne", rekla je Isserlev. Pomisao na obrijane, ukoplje-ne, utovljene, iznutra izmijenjene, kemijski proiene vodsele koji se pojavljuju u bolnici ili policijskoj postaji bila je ostvarenje none more. Smrknuti od brige, vozili su se uz granicu farme duine oko pet kilometara. Nisu zapazili nita neobino. Na javnoj cesti i objema cestama koje su vodile na Ablach nije bilo niega, ili barem nieg veeg od zeeva i divljih maaka. To je moglo znaiti ili da su vodseli ve pobjegli ili da su se jo uvijek skrivali negdje na farmi. Najvjerojatnija sklonita bila su naputene staje i stara suara. Esswis ih je sve obiao, obasjavajui njihove mrane unutranjosti snanim svjetlima Landrovera, nadajui se da e otkriti etiri vodsela. Ali staje su bile jezivo

prazne, njihov pod je tonuo u kinicu i izmet odavno nestale stoke. Sav njihov sadraj je, kao i obino, bio neiv. U jednom su kutu leali nagomilani ostaci Isserlevnih ranijih automobila (vrata Lae, okvir i kotai Nissana). Ostatak prostora uglavnom je zauzimao Enselov pokuaj stvaranja mutanta od stroja za okretanje sijena Fahr Centipede i viliara Ripovator. Sa svojim je zavarenim nastavcima izgledao potpuno smijeno kad gaje Esswis dovukao u staju. Sada je izgledao gotovo prijetee. Isserlev je dobro promotrila prljavu kabinu, ne bi li unutra ugledala skrivenog vodsela. Stara je suara liila na labirint, pun kutova i rupa u koje se moglo zavui, ali pristup tim mjestima bio je mogu samo biima koja mogu letjeti, skakati ili se penjati ljestvama. Jednomjeseni vodseli sa svojih etvrt tone istog mesa nisu bili tako pokretljivi. Bili bi ili na podu suare ili uope ne bi bili unutra. Uope nisu bili unutra. Esswis je ugasio motor ispred glavne staje. Izaao je van s pukom u ruci. Njemu i Isserlev nije bio potreban dogovor to initi dalje. Popeli su se preko ograde i poeli hodati preko smrznutog strnita koje je vodilo do ume Carboll. Ess-wis je Isserlev dodao svjetiljku veliine termos boce. Osvjetljavala je polja dok su urili prema drveu. "Snijeg bi pomogao", rekla je, ne otkrivajui nikakve tragove meu bodljikavim ostacima etve u tamnom blatu. "Trai krv", razdraeno je rekao Essvvis. "Crvena je", objasnio je kao da bez njegovih dodatnih uputa ne bi znala nita o tome. Isserlev je koraala pored njega u tiini, poniena. Zar je mislio da e ugledati iroki jarkocrveni trag koji vodi preko hektara i hektara polja? To stoje glumio farmera nije znailo da zna ita vie od nje. Mukarci! Junaci u foteljama, veina njih, alju ene van da obave prljave poslove. Stigli su do ume, a Isserlev je osvjetljavala jednu po jednu skupinu drvea. Sama ideja potrage inila se beznadnom: uski trak slabog svjetla naizmjence je osvjetljavao komadie tamne ume. Pa ipak, nije prolo dugo dok nije uhvatila pogled na neto ruiasto meu granama. "Tamo", rekla je. "Gdje?" rekao je Esswis, smijeno trepui. "Vjeruj mi", odgovorila je Isserlev, naslaujui se saznanjem da vidi bolje od njega. Zajedno su s lakoom prolazili kroz gustu umu, a Isser# ley je vodila. Ubrzo su zauli kako jo netko osim njih lomi grane; jo nekoliko trenutaka i to se stvorenje u potpunosti ukazalo pred njima. Oi su se srele: etiri velika i ljudska, dva mala i ivotinjska. "Samo taj jedan, ha?" namrtio se Essvvis, glumei razoaranje kako bi prikrio olakanje. Isserlev je teko disala, tako glasno da joj je bilo neugodno, a srce joj je snano tuklo. Poeljela je da iz zemlje izraste ogromna ruica za icpathuu koju bi mogla povui, a iz tla bi istog trenutka izbile igle. Iznenada je postala svjesna da nema pojma to Esswis zapravo eli da ona uini. Vodsel se odmaknuo korak unazad; stajao je drhtei pod svjetlom svjetiljke, gol i slab. Oblaci pare nadvijali su mu se nad glavom dok je pokuavao doi do daha. Izvan topline svog obora, u ovakvoj okolini, bio je nesposoban za preivljavanje; krvario je iz desetaka ogrebotina, koa mu je od hladnoe bila ruiasto-plava. Izgledao je tipino za mjesec dana tova, obrijana glava smjestila se poput pupoljka na vrh nesrazmjerno masivnog tijela. Njegove prazne monje klatile su se ispod penisa kao osueni hrastov list ispod tamnog ira. Tanki mlaz plaviasto-crnog proljeva sputao se na tlo izmeu njegovih nogu. akama je mahao po zraku. iroko otvorena usta pokazivala su bezubu unutranjost i batrljak na mjestu jezika. "Ng-ng-ng-ng-gh!" pokuavao je vikati. Esswis gaje ustrijelio u glavu. Poletio je prema nazad i odbio se o stablo. Odjeke udarca Isserlev i Esswis su ustuknuli, a nekoliko je fazana izletjelo iz skrovita. "E pa, to izjedan manje", potpuno je nepotrebno komentirao Esswis. Isserlev mu je pomogla podii truplo sa zemlje. Uhvatila je glenjeve klizave od krvi i napola smrznutih komadia oguljenog mesa. Putajui ovu jadnu ivotinju na slobodu, Amlis Vess joj nije uinio nikakvu uslugu. Dok su se spremali podii tijelo, razmiljajui kako najbolje rasporediti

teinu, Esswis i Isserlev su doli do istog zakljuka; plaviasto svijetlo koje se nakupljalo na obzoru znailo je samo jedno: ponestajalo im je vremena. Nakon to su vodsela skrili ispod jednog grma s namjerom da ga pokupe kasnije, pourili su prema polju na kojem su ostavili Landrover. Ostavljajui Isserlev jedva dovoljno vremena da uskoi pored njega, Esswis je upalio motor. Nije odmah otpustio runu konicu, tako da se zaulo grozno ka-ljanje motora. Naglo je krenuo, a onda, nezadovoljan napredovanjem automobila, otpustio runu konicu. Ponovno su se provezli cijelim putem oko farme Ablach; ponovno su otvorena cesta i oba puta prema farmi bili prazni. Sad su se jasno vidjeli obrisi planina iza Dornocha, a neto nalik na svjetla nekog vozila zabrinjavajue je treperilo negdje na cesti za Tain. Na putu natrag prema farmi nejasno se u daljini iz tame poelo raati otvoreno more. "to ako su stigli do zaljeva?" bilo je Isserlevno pitanje kad se automobil po drugi put zaustavio ispred staje. "Onda ne mogu nikamo", prijezirno je odvratio Esswis. "to e, plivati do Norveke?" "Ne bi znali da se tu uope nalazi more dok ne bi stigli do njega." "To emo provjeriti na kraju. Ceste su mnogo bitnije." "Ako se neki od vodsela utopi, plima bi ga mogla izbaciti bilo gdje." "Da, ali ako imaju imalo pameti, drat e se dalje od vode." Isserlev je stisnula ake u krilu, trudei se ostati mirna. U jednom joj je trenutku, meutim, pozornost odvuklo neto to nije bilo buka motora. "Ugasi motor na sekundu", rekla je. Esswis ju je posluao, a ruke su mu ostale lebdjeti iznad upravljaa, kao da ne j# poznaje njegov oblik. Automobil je zatim utihnuo. "Sluaj", proaptala je Isserlev. Kroz hladni je zrak dolazio udaljen, ali prepoznatljiv zvuk velikih zvijeri koje tre u skupini. "Polje pored Ge'aniesa", rekao je Esswis. "Zeje brdo", potvrdila je Isserlev istog trenutka. Odmah su se uputili onamo. Pronali su dva vodsela kako se pokuavaju popeti preko ograde u bijegu od mladih volova koji su iza njih prijetei otpuhivali. Oi vodsela bile su divlje od straha. Bodljikava ograda nije bila via od struka, ali njihove smrznute i izranjavane noge, oteane salom i miiima tijekom jednomjesenog tovljenja u oborima, nisu se dale podii visoko od smrznute zemlje. Njihovi su pokreti izgledali kao nasumine vjebe ili zagrijavanje baletana. Kad su vidjeli Landrover kako staje, ukoili su se od straha. Meutim, kad su opazili Essvvisovo nepoznato lice s bradom kako se pomalja iz automobila, poeli su uzbueno mahati i urlati. Stoka preplaena automobilskim svjetlima ve se povlaila nazad u mrak. Isserlev je takoer izala, na to su vodseli naglo utihnuli. Jedan je poeo koraati unazad, a drugi se sagnuo, zagrabio aku zemlje i bacio je ravno na Isserlev. Ali sada se ve na vodselovim rukama i prsima nalazilo toliko miia daje njegov zamah izgledao smijeno, a grumen blata se s poraznim pljas razlijepio po betonskoj stazi. Essvvis je nanianio, a zatim upucao jednog pa drugog vodsela. Oito je svoju lou vonju nadomjetao vjetinom preciznog gaanja. Isserlev je otila na polje po leeve. Dovukla je blieg do ograde i podigla mu udove na bodljikavu icu kako bi ga Esswis imao za to uhvatiti. Jadnik koji je na nju bacio gru-i# men zemlje imao je brojne tetovae po prsima i rukama. Dok je podizala tijelo na ogradu, sjetila se neega neobinog o tim tetovaama: prema vodselovim rijeima, u Seattleu ih je napravio "jebeni genij". Isserlev je bila oduevljena rijeju "Seattle". Tada je bila pomislila kako je to prekrasna rije, a isto je smatrala i sada. Usprkos njihovim naporima, koa na vodselovim leima bila je izgrebana od ice, a oni su stenjali pod teretom, pokuavajui ga osloboditi uz najmanju moguu tetu. itavo to vrijeme iz razmrskane je glave obilno curila krv, a razvaljene su se vilice klatile kao na arkama. "Dat e se fino oistiti", promrmljao je Esswis stoiki. Drugi je vodsel bio laki, a Isserlev se gotovo povrijedila pri pokuaju da ga prebaci preko ograde bez dodirivanja ice.

"Ne budi glupa", rekao je Esswis, "mogla bi poaliti." Ali i sam se previe napregnuo ne elei da ga ena nadmai. Tek kad su oba vodsela sigurno leala u prtljaniku Land-rovera, Isserlev i Essvvis su pogledali jedno u drugo i nasmijali se. Vraanje ovih ivotinja bio je sto puta prljaviji posao nego to su oni to zamiljali. Ljepljiva smjesa kravlje balege, krvi i zemlje cijedila im se s ruku i odjee. ak su imali mrlje na licima koje su liile na maskirne boje. "Tri su gotova", rekao je Essvvis s tonom novog potovanja, otvarajui vrata za Isserlev. Sve je izgledalo posve drugaije nego prvi put jer se negdje na obali Ablacha skrivenoj ispod stijena iz mora raalo sunce. Tama je isparavala iz minute u minutu, otkrivajui nebo koje je obeavalo da e biti jasno i dobro, kao da poziva vozae da to prije izau na ceste. Ovce i goveda nevidljivi preko noi, sad su dobivali oblik; neke su se zvijeri nazirale par stotina metara dalje. Posljednji bi vodsel mogao biti upravo takva zvijer, ako je ikako uspio stii do pravog mjesta u pravo vrijeme. i# Vozei nazad na Ablach, Essvvis je gledao dalje od polja i vidio ribarsku brodicu u zaljevu kako se pribliava kopnu. Od straha su mu ake stegle upravlja; Isserlev je bilo jasno da mu je pred oima ista ona slika koju je ona maloprije zamiljala: goli dvonoac koji stoji na obali i mahnito mae. "Moda bismo ti sada trebali dati priliku za posjet obali", smueno je izjavio Essvvis, pokuavajui umanjiti svoje priznanje. I, naravno, iza njegove maske od lica krilo se puno manje poniznosti: ako nita ne pronau u zaljevu, moi e se praviti daje samo njoj inio uslugu troei dragocjeno vrijeme. "Ne", odgovorila je, "imam neki osjeaj. Obiimo jo jednom rub farme." "Kako ti kae", ljutito je odgovorio. Krivnja je ve leala na njoj za novinske naslove poput RIBARI PRONALI UDOVITE. U tiini su se vozili preko Zejeg brda. Ponovni prelazak automobilskih guma preko betonske staze donekle je uinio krv manje vidljivom, mijeajui je s blatom i gurajui u proreze. Ali ipak e je kasnije trebati dobro isprati. Ako bude kasnije. Na javnoj cesti izmeu dvaju Ablachovih putova Isserlev se nagnula naprijed u svome sjedalu dok joj se niz najeena leda slijevao znoj. "Tamo!" povikala je kad su se nali na vrhu uzvisine i poeli silaziti prema raskriju. Istini za volju, za to nije bila potrebna posebna mo zapaanja. Raskrije je bilo dobro vidljivo, a na sredini je stajao vodsel. Njegovo mesnato zlatno-plavo tijelo presijavalo se u svitanju, poput blistave staklene atrakcije za turiste. Kad je uo kako se iza njega pribliava vozilo, ukoeno se okre-y nuo i pokazao rukom prema Tainu. Isserlev se u oekivanju uspravila u sjedalu, ali, zaudo, kada je Essvvis stigao do raskrija, nije se zaustavio. Jednostavno je nastavio voziti uz rub farme prema selu Portmaho-mack. "to to radi?" povikala je na njega Isserlev. Esswis je naglo ustuknuo, kao da ga je napala ili mu pokuala iupati upravlja iz ruku. "Vidio sam svjetla iz pravca Taina", odgovorio je. Isserlev se napregnula da vidi, ali ve su proli krianje pa je cestu za Tain skrivalo drvee. "Ja nisam vidjela nikakva svjetla", usprotivila se. "Vidjela su se svjetla." "0, Boe, koliko daleko?" "Blizu! Blizu!" vikao je Esswis, lupajui jednom rukom po upravljau zbog ega je automobil odmah poeo opasno krivudati. "Pa, nemoj voziti dalje", brecnula se Isserlev. "Vrati se i vidi!" Esswis se zaustavio u blizini Petlevjeve farme i izveo okret u tri poteza, jedino to je njemu za to bilo potrebno desetak poteza. Isserlev je bila bespomona na svom sjedalu, bijesna i u nevjerici to joj se to dogaa. "Pouri!" povikala je, maui rukama. Ali inilo se daje Esswis upravo sada otkrio oprez pa je vozio polako i paljivo nazad i zaustavio se malo prije samog raskrija, u zatiti drvea. Kroz lie su jasno vidjeli vodsela kako uspravno stoji na asfaltu, pun iekivanja. Nije bilo ni traga drugim vozilima. "Sto posto sigurno je dolazio automobil", Esswis je bio dosadno sitniav.

"Negdje od farme Easter." "Moda je skrenuo na farmu Easter", Isserlev je ponudila rjeenje, jedva se suzdravajui da ne pone vritati. "Zna, netko tamo i ivi." "Pa ipak, kolika je vjerojatnost da..." "Pobogu, Esswis", zaciala je Isserlev, "koji ti je vrag? Zar ga ne vidi? Idemo!" "Kako emo ga strpati u automobil?" "Jednostavno ga upucaj." "Sad je dan, na raskriju. Svakog trenutka se moe pojaviti neko vozilo." "Pa onda ga upucaj prije nego itko naie." "Ako nas netko vidi kako ga ubijamo ili guramo u automobil, gotovi smo. Bila bi dovoljna ve i lokva krvi." "Ako ga netko poveze, isto smo tako gotovi." Prolo je nekoliko sekundi u toj grotesknoj bezizlaznoj situaciji, dok ih je sunce obasjavalo kroz prljavo vjetrobran-sko staklo, a gotovo nepodnoljivi smrad balege se poeo isparavati iz njihovih tijela. Onda je Esswis ukljuio motor, pokrenuo automobil i odvezao se do raskrija. Vodsel je s nekoliko nesigurnih koraka pozdravio njihov dolazak. Podigao je jednu ruku i opet pokazao prema Tainu, pokuavajui na svojoj otekloj api izdvojiti modri palac. Izbliza su mogli vidjeti da je jo jedva iv od hladnoe i da se na svojim nabreklim nogama ljulja u transu nesvjesne ustrajnosti. Pa ipak, pogled na vozilo koje usporava i zaustavlja se ponovno je u njegovim oima oivjelo sjaj svijesti. Usne su mu zatrzale, budui da se od hladnoe i pretjeranog hranjenja vie nisu mogle nasmijeiti, ali je time ipak neto priopio. Esswis je posegnuo na zadnje sjedite za samaricom koja je u meuvremenu pala na pod. Vodsel je s mukom prilazio automobilu. "Ostavi puku", rekla je Isserlev, a zatim se okrenula i ot-1/ vorila stranja vrata. Vodsel je sagnuo glavu, zaljuljao svoje teko tijelo i iscrpljeno se strovalio preko sjedala. Isserlev je, gunajui od boli, zalupila vrata za njim. "etiri", rekla je. Kad su stigli do staje, Esswis je jedva imao dovoljno vremena da promrmlja svoje ime u interfon, a ve su se poela otvarati aluminijska vrata. etiri su mukarca izjurila kroz iroki otvor. Na njihovim se njukama opaalo uzbuenje, apama su nervozno grebali beton. "Jeste li ih uhvatili? Jeste li ih uhvatili?" vikali su. "Da, da", iscrpljeno je uzvratio Essvvis i pokazao prema Landroveru. Mukarci su poeli izvlaiti gomilu iz automobila, otpuhujui pri tome paru kao da su lokomotive. Essvvis i Isserlev im se nisu pridruili ve su ostali stajati na ulazu, kao da ele zakriti pogled moguim uljezima. Na kraju krajeva, unutra se nalazio strani teretni brod. Nije to bio neki stroj kojeg bi ovjek mogao lako zamijeniti za traktor. Isserlev je promatrala mukarce kako skidaju vrata s Landrovera i vidjela natekle, krvave noge posljednjeg vod-sela kako ispadaju van poput divovskih lososa. Maknula je pogled u stranu. Zidovi su bili bljetavo bijeli na suncu, od ega se volframovo uto osvjetljenje unutra inilo slabo i mu-tno. Iznenada je Esswis pokleknuo, kao da mu je popustila kraljenica. Naslonio se na zid, pridravajui se drhtavom dlakavom rukom tono ispod znaka s lubanjom i prekrienim kostima. "Idem kui", uzdahnuo je. Isserlev na trenutak nije bila sigurna na to Esswis zapravo misli, ali je to oito bila kua na farmi prema kojoj se od-gegao. "A tvoje vozilo?" Isserlev je doviknula za njim. "Doi u kasnije po njega", teko je odvratio, ne osvrui se. "Dovest u ti ga ako hoe", ponudila je. I dalje hodajui, i dalje se ne osvrui, podigao je jednu ruku, a onda je umorno spustio. Isserlev nije mogla zakljuiti radi li se o gesti zahvale ili obeshrabrivanja. Zaprepateno aljenje na njenom materinskom jeziku do-piralo je od Landrovera: radnici su razmrskane vodsele pronali zgurane u prtljanik. Isserlev nije zanimalo njihovo jadanje; ona i Esswis su dali sve od sebe kako bi te ivotinje vratili u jednom komadu - to su oekivali? Kako bi izbjegla njihove pritube i kako im ne bi morala ponuditi pomo pri

noenju leeva, ula je u zgradu s namjerom da potrai pravi uzrok problema: Amlisa Vessa. U prizemlju staje je sve odjekivalo. Osim velikog izduenog broda koji je bio parkiran odmah ispod otvora na krovu, nije bilo nikakvih drugih stvari. ak i uobiajeni poljoprivredni strojevi koji bi tu bili razbacani za sluaj dravne kontrole bili su uklonjeni kako ne bi ometali utovar. Ovih dana u mjesecu - ako bi sve bilo u redu - mukarci bi ve naveliko utovarivali robu, ali Isserlev je mogla sa sigurnou rei da danas jo nita nije uinjeno. U jednom kutu staje nalazio se veliki metalni bubanj, visok dva metra i irok barem metar i pol, ukraen izblijedje-lom slikom krave i ovce. Limena ruica virila je sa strane; Isserlev ju je povukla, a bubanj se otvorio kao uspravni oni kapak. Ula je unutra, metal se zatvorio za njom i ona se uputila u podzemlje. Dizalo je automatski otvorilo vrata kad se nalo na najvioj razini na kojoj su se nalazile kuhinja za radnike i dvorana za odmor. Strop je bio nizak, a rasvjeta prejaka kao na benzinskoj crpki na autocesti. Uvijek je smrdilo na peene krumpire, prljave mukarce i mussanta namaz. Nije bilo nikoga pa se Isserlev odvezla dublje. Nadala se da se Amlis Vess ne krije na niim razinama na kojima se obavlja ubijanje i obrada: nikad nije bila tamo pa ni sada nije htjela to vidjeti. To nije bilo mjesto za nekoga tko pati od klaustrofobije. Dizalo se ponovno zaustavilo, ovaj put u mukim spavaonicama - mjestu na kojem je, shvatila je sada, bilo najvjerojatnije skrovite Amlisa Vessa. Isserlev je ovdje bila smo jedanput, kad je tek stigla na farmu Ablach. Nikada nije nala razloga za ponovni dolazak u taj ustajali smrdljivi muki svinjac; podsjeao ju je na Kolonije. Ali, ovaj put je imala razlog. Kad su se metalna vrata otvorila, Isserlev je bila spremna na estoki obraun. Prvo stoje ugledala bio je sam Amlis Vess koji je stajao neobino blizu dizala. Nije ga oekivala tako blizu, kao da je htio ui u dizalo zajedno s njom. Ali ostaoje stajati posve mirno. Zapravo, inilo se daje sve posve mirno; inilo se da je vrijeme stalo kako bi se Isserlev mogla bez imalo grinje savjesti iskaliti na Amlisu. Otvorila je usta da iz njih riga vatru. Usta su joj ostala otvorena. On je bio najljepi mukarac kojeg je ikad vidjela. Na neobian nain poznat, kako to ve biva s poznatim ljudima, bio je i posve stran, kao da ga nikad nije vidjela; ulomci iz medija kojih se nejasno sjeala nisu prenijeli nimalo od njegove privlanosti. Poput cijele Isserlevne vrste (osim Isserlev i Essvvisa, naravno) stajao je gol na sve etiri, s udovima tono jednake duine i jednako vitkima. Takoer je imao savitljiv rep koji je, ako su mu prednje ruke trebale biti slobodne, mogao koristiti kao jo jedan ud za odravanje ravnotee poput tronoca. Prsa su mu fino prelazila u dugaki vrat na kojem je glava bila smjetena poput trofeja. Isticale su se tri stvari: dugake iljate ui i lisija njuka. Njegove krupne oi bile su savreno okrugle, smjetene na prednjem dijelu lica koje je, kao i ostatak njegovog tijela, bilo prekriveno mekim krznom. Po svim tim stvarima bio je normalno, posve prosjeno ljudsko bie, nita drukije od radnika koji su stajali iza njega i nervozno ga promatrali. Ali on jest bio drukiji. Prije svega, bio je gotovo nenormalno visok. Glava mu je bila u visini njenih grudi; kad bi i njega kirurkim putem uspravili, bio bi mnogo vii od nje. Zbog bogatstva i poloaja bio je poteen patuljastog rasta tipinog za mukarce iz Kolonija, poput ovog koji gaje sada pratio; Amlis je izgledao kao div, ali je bio vitak, ne previe krupan ili nabijen. Boja mu je bila neobino raznolika (kruile su glasine da nije prirodna): tamnosmea na leima, ramenima i bokovima, isto crna na licu i nogama, isto bijela na prsima. Krzno mu je takoer bilo nevjerojatno sjajno, posebno na prsima gdje je bilo neto deblje. Nije imao ogromne miie, ve upravo onolike koliki su bili potrebni za noenje njegovog snanog tijela; lopatice su mu se jasno nazirale ispod podatnog sloja krzna. Ali upravo je njegovo lice bilo najdojmljivije; svi mukarci s kojima je Isserlev radila imali su grubu dlaku, elava mjesta, svijetle mrlje i rune oiljke na licu. Amlis Vess je imao besprijekornu crnu dlaku od vrhova uiju pa do linije vrata, kao daje vjet majstor izradio savreni crni antilop.

Postavljene duboko u toj besprijekornoj crnini, oi su mu sjale kao osvijetljeni jantar. Udahnuo je spremajui se pro-' govoriti. Iznenada su se metalna vrata izmeu njih zatvorila, kao da se spustio zastor nakon predstave. Isserlev je tek sada shvatila daje prolo nekoliko sekundi i da nije izala iz dizala. Vrata su se zatvorila i Amlis Vess je nestao; tlo ispod nje se poelo sputati. Dizalo je polako silazilo prema dvorani za obradu i oborima za vodsele - upravo tamo gdje Isserlev nije htjela zavriti. Dlanom je nestrpljivo nekoliko puta udarila po tipki za gore. Dizalo se zaustavilo, a vrata su se na trenutak otvorila, ali ne vie od nekoliko centimetara prije nego je kabina ponovno krenula gore prema povrini. Uao je tek dah neugodnog ivotinjskog mirisa, nita vie. Kad se opet nalo na razini s ljudima, dizalo se otvorilo. Amlis Vess se malo odmaknuo od vrata i stao blie radnicima koji su ga uvali. Jo uvijek je bio prekrasan, ali nekoliko trenutaka odvojenosti od njega pruilo je Isserlev priliku da se pribere i vrati svojoj ljutnji. Zgodan ili ne, Vess je bio odgovoran za nezrelu sabotau zbog koje je upravo prola pakao. Njegov ju je izgled zapanjio, to je sve, to ne znai nita. Nije od njega oekivala nita posebno, osim stoje bio pokreta glupog dogaaja; nije bio ba tako anoniman i tome se morala prilagoditi. "O, dobro je, mislio sam da Vam se nije svidjelo nae drutvo", rekao je Amlis Vess. Glas mu je bio topao i melodian i strano, strano tipian za viu klasu. Isserlev se uhvatila prijezira koji je izazivao i nastavila ga se vrsto drati. "Potedite me dosjetljivih komentara, gospodine Vess", rekla je dok je izlazila iz dizala. "Vrlo sam umorna." Namjerno i vrlo upadljivo je usmjerila pozornost na drugog mukarca kojeg je naknadno prepoznala kao gospodina Ynsa, inenjera. y "to Vi mislite, Yns?" upitala je, sretna to se na vrijeme sjetila njegovog imena. "Je li sigurno povesti gospodina Ve-ssa ponovno na najviu razinu?" Yns, staro crno olienje runoe u nelagodi je otkrio zube pune mrlja; pogled mu se nakratko sreo s Amlisovim. Njih su dvojica oito imala priliku razgovarati tijekom pustolovine koju su vodseli proivljavali vani i moda su poeli uviati besmisao njihovog odnosa tamniara i utamnienog. "Hm... da", Yns je napravio grimasu. "Sad vie nita ne moe uiniti, je li tako?" "Mislim da bi gospodin Vess trebao doi na najviu razinu", rekla je Isserlev, "i pogledati to radnici unose unutra." Ne skidajui pogled s Amlisa Vessa, posegnula je rukom iza sebe i pritisnula tipku za pozivanje dizala. Zbog tog ju je pokreta prostrijelila neoekivana bol; bila je sigurna daje vidio njen bolni izraz - proklet bio. Tako je rijetko dobivala priliku da upotrijebi svoju pokretljivost zglobova i tako je L pazila da se kree s naglim pokretima kakve koriste vodseli. Ne bi li Amlis Vess volio saznati to sve njeno tijelo moe i ne moe izvesti? Dizalo je stiglo, a Amlis je posluno krenuo unutra. Njegove kosti i miii ritmino su se kretali ispod mekog krzna, bez ljuljanja, kao kod plesaa. Vjerojatno je, kao svi bogati i poznati ljudi, bio biseksualan. Primjeujui da dizalo nee biti dovoljno veliko za svo troje, Amlis Vess je pogledao u Isserlev, ali muje ona jasno stavila do znanja da e ona i Yns ii prvi, a on za njima. Svojim muje ponaanjem pokuala saopiti svoj prijezir, kao da je Amlis Vess neka velika ivotinja koja bije mogla zaprljati, ba sad kad je preumorna da se oisti. im se dizalo poelo podizati, osjetila je muninu, kao da se zemlja zatvorila nad njom i nestalo je zraka, a ona pokuava disati. Oekivala je da e se tako osjeati pa je savjeto- vala samu sebe da izdri. Kad god bi se nala pod zemljom, proivljavala bi pravu moru, a pogotovo je to bio sluaj na ovakvom mjestu. Gotovo da si morao biti nii oblik ivota da ne poludi. "Hajdemo", proaptala je eznui za spasom. Kad su se konano svi nali zajedno u staji - Isserlev, Amlis Vess i pet radnika, pred njima se naao ozbiljan i nadrealan prizor. Vodseli su uneseni unutra; prvo onaj ivi, a za njim tri unakaena lesa. Zapravo, ni ivi vodsel vie nije bio iv; Ensel muje pri ulasku za svaki sluaj dao dozu icpathue koja je na nesreu zaustavila jadnikovo izmueno srce.

Tijela su bila sloena u redu na betonu na sredini staje. Iz nogu onog najmanje izmrcvarenog jo je uvijek curila krv, a glave onih koji su bili pogoeni manjevie su prestale krvariti. Blijeda i svjetlucava od mraza, etvorka je izgledala kao ogromna statua nainjena od neravnomjerno rastopljenog voska. Isserlev je gledala njih, zatim Amlisa Vessa, a zatim ponovno tijela, kao da izravno eli usmjeriti njegovu pozornost. "Dakle", izazivala gaje, "jeste li ponosni na sebe?" Amlis Vess je zurio u nju, otvorenih usta od saaljenja i prijezira. "Znate, vrlo je neobino," rekao je, "ne sjeam se da sam ustrijelio te jadne ivotinje." "Kao da jeste", ljutito je odvratila Isserlev, bijesna to uje Ynsa iza sebe kako otpuhuje. "Ako Vi tako kaete", rekao je Amlis Vess tonom (ili ak naglaskom) koji bi ona ponekad koristila za ismijavanje opasno ludih stopera. Isserlev je posve pobjesnila. Jebeni elitistiki gad! Ponaao se kao da se njegovom djelu nema to prigovoriti. Tipini bogataki klinac, tipini mali razmaeni tajkun. Njima se nikad nita ne moe prigovoriti, zar ne? "Zato ste to uinili?" zahtijevala je objanjenje. "Ne vjerujem u ubijanje ivotinja", odgovorio je ne podigavi glas. "To je sve." Isserlev je na trenutak zurila u njega u nevjerici, a onda je, razjarena, usmjerila njegovu pozornost na none prste mrtvih vodsela, prljavi red od priblino 40 nateenih prstiju rairenih na betonu ispred njih. "Vidite ove dijelove ovdje?" bjesnila je izdvajajui one najgore pogoene. "Vidite kako su sivi i nabrekli? To su oze-bline. Od hladnoe. Ti dijelovi su mrtvi, gospodine Vess. Ova stvorenja bi umrla samo zato to su bila vani." Amlis Vess se nelagodno vrpoljio. Bio je to njegov prvi znak slabosti. "Teko mije u to povjerovati", mrtio se. "Na kraju krajeva, ovo je njihov svijet." "Ovo vani?" vikala je Isserlev. "alite se? Zar Vam ovo izgleda", pokazala je u ozeble prste, sluajno inei jo jednu razderotinu najednom od njih, "kao da su trali uokolo u svom prirodnom elementu? Zar Vam to izgleda kao da su se malo... zabavljali?" Amlis Vess je otvorio usta da progovori, a onda, oito, razmislio o tome. Uzdahnuo je. A kad je izdahnuo, podiglo se bijelo krzno na njegovim prsima. "Izgleda da sam Vas silno razljutio", ozbiljno je rekao. "Silno. Ono to je udno, jest da mislim da to nije zato to sam tim ivotinjama nanio zlo. Mislim, Vi ste se upravo spremali da ih ubijete, zar ne?" S nenamjernom okrutnou, svi su se mukarci prikljuili Vessu, s pogledima prema Isserlev oekujui odgovor. Isserlev je uutjela i stisnula ake. Iznenada je shvatila zato nikada ne bi smjela stiskati ake; zbog neizdrive boli na mjestu na kojem se nalazio njen esti prst. A to ju je podsjetilo i na sve ostale razlike izmeu nje i mukaraca koji su u polukrugu stajali nasuprot nje dok ih je razdvajala hrpa leeva. Nagonski je ustuknula, zauzimajui drugaiji stav, kao da e se spustiti na sve etiri, a zatim je sklopila ruke na grudima. "Predlaem da priuvate gospodina Vessa dok ne bude vraen tamo odakle dolazi", rekla je hladno, ne obraajui se nikome posebno. Zatim je, inei jedan po jedan bolan i ponosan korak, izala iz staje. Oni koji su ostali nekoliko su trenutaka stajali u tiini. "Sviate joj se", konano je Yns rekao Amlisu Vessu, "siguran sam u to." Sat vremena kasnije i 60 kilometara dalje na vjetrovitoj A9 Isserlev se mutilo pred oima. Zakiljila je prema velikom elektrinom prometnom znaku na kojem je pisalo UMOR MOE UBITI: ODMORITE SE. Sam znak je priznavao svoju "eksperimentalnu" prirodu, pozivajui komentare vozaa na telefonski broj smjeten pri dnu. Isserlev je stotinama puta prola pored tog znaka na putu za Inveness, svaki se put pitajui hoe li jednog dana tamo # stajati vane prometne obavijesti: vijesti o nesrei ili zastoju na cesti ili loim vremenskim uvjetima na mostu Kessock. Nikada nije bilo takvih obavijesti. Samo openita naklapanja o brzini, lijepom ponaanju i umoru. Danas se sjetno nasmijeila na poruku znaka. Istina, bila je umorna i trebao joj je odmor. Smijeno kako ju je na to podsjeao ureaj bez osjeaja, ali mu se, na neki nain, bilo lake pokoriti. Nikada ba nije sluala savjete koji su dolazili od njenih sunarodnjaka. Stala je na zaustavnoj traci i iskljuila motor. Neprijateljsko sunce joj je

uprlo ravno u oi, tako daje pomislila na zamraivanje prozora, ali se onda predomislila; moglo bi se dogoditi da zaspi i daje probude policajci lupanjem na njene zatamnjene prozore. To se jo nikad nije dogodilo, ali da jest, bio bi to njezin kraj. Policajci bi sigurno htjeli vidjeti nekoliko stvari koje ona nema ukljuujui par vodselov-skih oiju iza tih njenih debelih naoala. Isserlevne su oi bile umorne, uljale su je od pospanosti i napornog gledanja kroz dva sloja stakla. Trepnula je jednom, a zatim jo nekoliko puta, sve sporije i sporije, dok joj kapci nisu ostali sputeni. Samo e malo odmoriti oi, a onda se vratiti na sjever da se poteno naspava. Ne na farmi, nego negdje drugdje. Na farmi je lako mogla ponovno biti uzbuna, s onim idiotom Amlisom Vessom na slobodi. Dobro je poznavala jedno mjesto pored glavne ceste, na B9166 za Balintore, gdje bi ponekad odspavala meu ruevinama srednjovjekovnog samostana. Tamo nikad nije bilo nikoga iako je slubeno bio turistiko odredite; iroko rasprena mrea putokaza nije bila dovoljno gusta da privue vozae. Bilo je to pravo mjesto za Isserlev kad nije dovoljno spavala i kad je bila primorana ganjati izgubljene vodsele nekoliko sati pred zoru. Zamiljajui se ve u samostanu Fearn, Isserlev je zaspala s glavom i jednom rukom na upravljau. Prvo je sanjala kako spava medu otvorenim ruevinama ispod aurnog neba s bijelim oblacima. A zatim je, kako se to esto dogaa, pala u dublji san, kao daje kroz varljivu krhku koru zemlje propala u podzemni pakao Kolonija. "Ovo je greka", rekla je nadgledniku koji ju je vodio dublje u hodnike od stvrdnutog boksita. "Imam mone prijatelje na visokim poloajima. Zaprepateni su to sam poslana ovamo. Upravo rade na novom odreivanju klase za mene." "Dobro, dobro", mrmljao je nadglednik dok ju je vodio sve dublje, "sad u ti pokazati koji je tvoj posao." Stigli su u tamno sredite tvornice, glatko grotlo ogromnog betonskog kratera ispunjeno svjetlucavom masom polu-raspadnutih biljaka. Ogromno korijenje i gomolji lagano su se okretali u mlijenom svjetlu, debeli listovi grili su se na srebrnoj povrini kao divovske rae izbaene na obalu, a valovi plaviastog plina izbijali su u iznenadnim erupcijama. Svuda uokolo i iznad tog ogromnog kipueg kotla vitlao se zaguljivi zrak od zelene pare i komadia tresetne mahovine. Gledajui izbliza usprkos gaenju, Isserlev je zapazila stotine cijevi savinutih preko ruba koje svakih nekoliko metara nestaju u ljepljivoj tamnoj masi. Jednu od tih cijevi mehaniki je okretalo neto neraspoznatljivo iji se sjaj nazirao vrlo duboko u krateru. Nakon nekog se vremena na samom kraju cijevi pojavilo vreasto ronilako odijelo oblijepljeno crnim gnojem. Ne isputajui iz ruku dodatak u obliku klijeta, ronilac se nespretno uvijao preko betonskog ruba i pokuavao se osoviti na koljena. "Ovdje", objasnio je nadglednik, "proizvodimo kisik za one gore." Isserlev se probudila uz vrisak. Sjedila je u automobilu pored ceste koja se protezala u ne-dogled u stranoj zemlji. Vani je nebo bilo plavo, prozirno i y beskrajno. Milijuni, milijarde, moda bilijuni drvea proizvodili su kisik bez ljudskog djelovanja. Nedavno sazrelo sunce je sjalo. Tek je nekoliko minuta proteklo od kad je zaspala. Isserley se protegnula, okrenula svoju mravu ruku za 360 stupnjeva bez ikakve boli. Jo uvijek je bila iscrpljena, ali zbog ovog sna nije htjela spavati neko vrijeme i osjeala je da vie nije u opasnosti da zaspi za upravljaem. Malo e raditi i vidjeti kako e se osjeati kada pone padati mrak. Pritisak kojeg je juer osjeala da za efovog sina, uvaenog gosta, mora donijeti robu danas je, oito, nestao. Donijeti mu kui vodsela oito nije bio put do srca Amlisa Vessa, ili koji god ve dio njegovog tijela htjela zadiviti. Meutim, budui daje bio u posjetu luacima, neka je oekivanja morala ispuniti. L Jo uvijek vozei prema jugu, malo prije Invernessa, uoila je krupnog stopera koji dri natpis za GLASGOW. Po navici se provezla pored njega, pridravajui se postupka, ali nije sumnjala u to hoe li ga pokupiti na povratku; bio je snano graen i u najboljim godinama. Bio bi grijeh ostaviti takav primjerak da stoji uz cestu. Usprkos masi, s lakoom je dotrao do njezinog automobila kad se zaustavila; to je uvijek bio dobar znak jer su se pijani ili nesposobni vodseli samo spoticali. "Je li Pitlochrv u redu?" ponudila je. Po njegovom je veselom i ljubaznom izrazu

procijenila da e to biti i vie nego dovoljno. "Savreno!" sretno je odgovorio i uskoio unutra. Imao je debele mesnate obraze koji su ve izgledali kao kod mjesec dana starih tovljenika. Na vrhu glave je imao plave kovre. Bile su rijetke, dodue, a i koa mu je bila gruba i puna mrlja, kao da mu je u nekom trenutku njegovog ivota glava bila izgubljena na moru, zatim izbaena na obalu i nakon godina provedenih na suncu i vjetru konano ponovno spojena s tijelom. "Zovem se Dave." Pruio joj je ruku, a ona mu je s nelagodom dopustila da uhvati njezinu. Trudila se ne trepnuti dok je stiskao mjesto na kojem se nalazio njen esti prst. Bila je takva rijetkost da se autostoper predstavlja, da nije uspjela smisliti odgovarajui odgovor. "Louise", rekla je nakon nekoliko trenutaka. "Drago mije", nasmijeio se i nastavio brzo zakopavati pojas kao da se upravo spremaju zajedno krenuti na neki opasni zadatak, kao da idu probiti zvuni zid ili testirati terensko vozilo na kamenju. "Dobro si raspoloen", primijetila je Isserlev, odmiui se od ruba. "Tako je, mala, zadovoljan sam", potvrdio je Dave. "Ima li to kakve veze s onim to te eka u Glasgowu?" ustrajala je. "Mala, opet si u pravu", smijuljio se, "Imam karte za Joh-na Martvna." Isserlev je u glavi prelistala slike svih zabavljaa koji su se tijekom njenih jutarnjih vjebi pojavljivali na televiziji ili koji bi iz nekog razloga bili spomenuti u veernjim vijestima. Imena John Martyn se nije sjeala. On, dakle, vjerojatno nije bio jedan od onih vidovnjaka koji savijaju vilice ili kre zakone o puenju povra. "Ne znam za njega", rekla je. "Sto posto zna neke njegove stare pjesme", bio je siguran Dave, a elo mu se naboralo u nevjerici. '"Nemoj nikad' je veliki hit." Iznenada je i bez ikakvog upozorenja poeo glasno pjevati. "0, nemoj ni-i-i-i-kad spavat sam, nai nekog... Ne?" Isserlev je upravo brzo ispravljala vozilo koje je krenulo prema sredini ceste. "A to kae na 'Preko brda'?" Dave je bio uporan. Svirajui jednom rukom po rebrima, a drugom stiskajui vrat nevidljive gitare, pjevao je: "Brinuo sam se zbog svoje djece, brinuo sam se zbog svoje ene; ima samo jedno mjesto na kojem ovjek tada treba biti; idem kui, hej, hej, hej, preko brda." "Brine li se ti zbog svoje ene, Dave?" pitala je Isserlev ravnoduno, drei pogled na cesti. "Da, brinem se da ne sazna gdje sam, ha, ha." "Ima djece?" Znala je da postavlja izravna pitanja, ali danas nije bila raspoloena za gubljenje vremena. "Ha, nemam djece", rekao je Dave, brzo se trijeznei i sklapajui ruke u krilu. Isserlev se pitala nije li moda prekoraila granicu. Uu-tjela je, isprsila se i nastavila voziti. teta, razmiljao je Dave, to e ga ta Louise odvesti samo do Pitlochrvja. Kad bi vozila ovom brzinom, stigao bi u Glasgovv etiri sata prije roka, a ova djevojka uope ne bi bila loe drutvo. On sigurno nije seksist, ali ona je imala takav izravni nastup kakav imaju lake djevojke, a i povezla ga je, njega, krupnog tipa kojeg, priznajmo to, ostale djevojke nikad nisu htjele povesti. Imala je prekrasne grudi i oi vee od Sinead O'Connor i lijepu kosu koja je bila pomalo u neredu. Strala je kao metla, tako da joj nije mogao vidjeti lice sa strane. Vjerojatno ene na to misle kad kau da imaju lo dan za kosu. Moda bi trebao spomenuti neto o tome, da pokae kako ima pojma o takvim stvarima. ene vole vjerovati kako granica meu spolovima nije nepremostiva. U njegovom se iskustvu pokazalo da takav stav otvara sva vrata. Moda se neto dogodi meu njima do Pitlochrvja! Na y kraju krajeva, krevet nije nuan. Louise bi se mogla zaustaviti na nekom odmoritu i pokazati od ega je napravljena. Sanjaj, samo sanjaj, Dave. Evo to e se zapravo dogoditi: u Pitlochrvju e ga ostaviti na cesti, jednom bljesnuti svjetlima i nestati. Gotova pria. Ali vidjet e Johna Martvna, ne treba zaboraviti na to. Zavoenje ene uvijek je bilo prava neugodnost, kad se ovjek toga kasnije sjeti, ali je dobra glazbena izvedba zauvijek ostajala u lijepom sjeanju. Kad je ve kod toga: kakvo lije ova djevojka imala miljenje o glazbi? Na kontrolnoj se ploi nalazio kazetofon, upravo iznad njegovog koljena, a i do Piltlochrvja ima dovoljno vremena za jednu kasetu od 90 minuta!

"Ima koju kasetu, mala?" upitao je pokazujui kazetofon. Isserlev je pogledala prema metalnom otvoru, pokuavajui se prisjetiti stoje sve bilo unutra od kada je prije dosta godina poela voziti ovaj automobil. "Da, mislim, da imam jednu", odgovorila je, sjeajui se kako joj se glazba nije nimalo svidjela kad se tek poela upoznavati s funkcijama na kontrolnoj ploi. "Izvrsno, pa ubaci je onda", rekao je i pljesnuo se po bedrima, kao da se zagrijava za svirku udaranjem po nevidljivom bubnju. "Slobodno je stavi sam", rekla je Isserlev. "Ja vozim." Osjetila je na sebi njegov pogled, ali automobili su je neprestano obilazili pa je bila isuvie ivana da bi mogla gledati dolje. Brza vonja s onim manijakom Esswisom toliko ju je naivcirala daje nerado prelazila brzinu od 70 kilometara na sat. Dave je ukljuio kasetofon iz kojeg je posluno poeo izbijati zvuk. Isserlev je prvo laknulo daje dobio to stoje htio, ali je ubrzo naslutila da nije sve kako bi trebalo biti pa se usredotoila na glazbu. Zvuala je kao da svakih nekoliko sekundi ponire, kao da prolazi kroz vodene prepreke. "0, Boe", uplaila se, "moda mi kasetofon ne radi dobro?" "Ne, mala, to je zbog kasete", rekao je, "razvukla se." "0, Boe", ponovila je Isserlev, namrtivi se zbog automobila iza nje koji joj je zatrubio jer nije htjela obii autobus. "Hou lije... hm... morati baciti?" "Ma kakvi!" uvjeravao ju je Dave, zadovoljno se bavei tipkama na kasetofonu dok je ona morala podnositi to grozno zujanje. "Samo je treba nekoliko puta premotati naprijed i natrag. To ini uda. Vidjet e. Ljudi bacaju kasete jer misle da ne valjaju. Bez ikakve potrebe." Jo se nekoliko minuta zabavljao s kasetofonom, a onda ga ponovno ukljuio. Pjesma je odjekivala iz zvunika, jasna i otra, kao da dolazi s televizora. Visoki muki glas je pjevao o vonji kamionom cijelu no kako bi prevalio sto kilometara do grada koji se zove Slomljeno Srce. Ton je bio nekako bezbrian. Isserlev je vjerovala da e Dave sada biti zadovoljan, ali je on umjesto toga izgledao zbunjeno. "Moram ti priznati, Louise," rekao je nakon nekog vremena, "neobino je to slua countrv." "Neobino?" "Pa... nije uobiajeno, za enu. Barem ne za mladu enu, zna. Ti si prva ena koju sam ikad vidio da u autu slua countrv." "Kakvu si ti glazbu oekivao?" raspitivala se Isserlev. (Neke su vee benzinske postaje prodavale kasete, moda bi tamo mogla kupiti prave.) "0, neke plesne stvari", slegnuo je ramenima, udarajui po nozi u ritmu. "Eternal. Dubstar. M People. Ili moda Bjork, Pulp, Portishead... " Posljednja su tri imena Isserlev zvuala kao imena stone hrane. i# "Pa, ini se da imam udan ukus", zakljuila je. "Misli li da bi mi se svidio John Martvn? Kakva je njegova glazba? Moe li mi je moda opisati?" Njezino je pitanje na stoperovu licu izazvalo izraz ozbiljne usredotoenosti, kao daje cijeli njegov ivot vodio ovom trenutku izazova. "U jednom trenutku stvarno njeno svira akustinu gitaru, a u sljedeem ti ve u glavi odzvanja BUM! TRES!" "Mm", bio je Isserlevn odgovor. "Zvui... mono." "A tek njegovo pjevanje! Taj manijak pjeva kao nitko na svijetu! To je..." Dave je poeo ponovno pjevati, u neobinom gru vikanja i gutanja slova, zbog ega je zvuao kao daje potpuno pijan. Ve godinama se Isserlev drala pravila da u automobil ne pusti ni jednog jako pijanog stopera, za sluaj da zaspi prije nego bi bila dovoljno obavijetena da moe donijeti odluku o icpathui. Da ju je Dave pozdravio s ovom neobinom izvedbom, sigurno ga ne bi uzela. Ali, uvjeravao je: "To je namjerno. Poput jazza, razumije?" "Aha", rekla je. "Dakle, jesi li mnogo puta gledao Johna Martvna?" "0, sveukupno est ili sedam puta. Ali on ve dobrano pije, razumije? Ne moe biti siguran da netko poput njega nee odapeti ovih dana. A onda e si govoriti: Mogao sam pogledati Johna Martvna, a sad ga vie nema! A to sam umjesto toga radio, ha? Moda gledao televiziju!" "A time se veinom bavi, Dave?" "Tako je, mala. Ba tako", otvoreno je priznao. "I tijekom dana?" "Ne, mala", nasmijao se. "Tada radim." Isserlev je to primila s prilinim razoaranjem. Bila je tako sigurna daje

nezaposlen. "Dakle", ustrajala je u nadi da e otkriti kako neredovito odlazi na posao, "danas si uzeo slobodan dan da ode na koncert." Pogledao ju je s blagim saaljenjem. "Subota je, mala", njeno ju je obavijestio. Isserlev je trepnula. "Naravno, naravno", rekla je. Za sve je ovo, na neki nain, bio kriv Amlis Vess. Njegovo glupo djelo sabotae samo joj je uspjelo pokvariti usredotoenost za ostatak dana. "Je li sve u redu, Louise?" pitao je vodsel do nje. "Ustala si na lijevu nogu?" Potvrdno je kimnula glavom. "Previe radim", uzdahnula je"A, tako znai", suosjeajno je potvrdio. "E pa, razvedri se, vikend je pred nama!" Isserlev se nasmijeila. Zaista je imala vikend - kao i on. Njegovi kolege s posla ga nee oekivati do ponedjeljka; a onda e, ako se ne pojavi, pretpostaviti daje imao problema u povratku iz Glasgowa. Ipak e ga uzeti. Bit e on dobar. "Pa, kod koga e spavati u Glasgovvu?" upitala je dok joj se prst poigravao ruicom za icpathuu u oekivanju uobiajenih petljanja o prijateljima i hotelima. "Kod moje mame", odgovorio je istog trena. "Tvoje mame?" "Moje mame", potvrdio je. "Ona je sjajna. Raver u dui, razumije? Sigurno bi ila sa mnom na Johna Martvna da nije ovako hladno." "Ba lijepo", odgovorila je Isserlev, skidajui prste s ruice za icpathuu i vraajui ih na upravlja. Ostatak puta gotovo da vie nisu razgovarali. Kaseta s co-untry glazbom odsvirala je do kraja, a Dave ju je okrenuo, uivajui barem u glazbi, ako nita drugo. Veselije pjeva nastavio o lijepim uspomenama, dugim autocestama i izgubljenim ljubavima. y "Zna, mislim da sam prerasla ovu glazbu", Isserlev je konano saopila Daveu. "Prije nekoliko godina sam je toliko voljela, ali ini mi se da sam sada spremna za korak dalje. Moda prijeem na Johna Martvna." "Izvrsno", podrao ju je. U Pitlochrvju mu je stala da izae, bljesnula svjetlima i odvezla se. Jo uvijek je tamo ekao, drei svoj znak s natpisom GLASGOW, kad se pet minuta kasnije provezla pored njega s druge strane. Ako ju je vidio (a gotovo je sigurna da jest), sigurno se pitao to nije bilo u redu. Do dva sata sunce je ve bilo omotano sivim oblacima: dolazi jo snijega. Ako padne ranije, mrak e se spustiti gotovo u jednom trenutku, a nee ekati jo nekih sat i pol; samo e oajni ili ozbiljno poremeeni tada stopirati. Isserlev nije bila sigurna ima li danas snage za borbu s ozbiljno poremeenima ili sree da pronae oajne. S obzirom na to kako je tekao njezin radni dan, bilo bi najbolje smatrati ga okonanim onog trenutka kada padne prva pahulja. A onda? Kamo e onda otii? Ne natrag na farmu Ablach, ako postoji neko drugo rjeenje - neko skrovito mjesto na kojem je nitko nee podvrgnuti nadzoru ili procjenjivanju. Neko mjesto za koje jedino ona zna. Moda bi mogla pokuati odspavati u samostanu Fearn -spavati tamo itavu no, a ne samo malo odrijemati. Je li krevet zaista nuan? Sigurno bi mogla biti bez kreveta i barem jednu no spavati kao normalno ljudsko bie. Neka En-sel i njegovi pajdai razbijaju glavu s pitanjem to joj se dogodilo dok ona bude spavala na miru pod zvijezdama. Bila je svjesna daje to bila glupa ideja. Kraljenica joj nikada ne bi dopustila neto takvo. Ne moe oekivati da legne na tvrdu povrinu i sklupa se kad ti je odstranjeno pola kostiju, a u ostatak su umetnuti metalni vijci. Nije bilo mogue izbjei cijenu za uspravno sjedenje za upravljaem automobila. Ponovno se kreui prema sjeveru, Isserlev je vozila bez previe razmiljanja. Pogledom je traila autostopere i, dalje od ceste, tuljane u zaljevu Moray. Pred oima joj se mnogo ivlje ocrtavala slika njenog mekog kreveta na farmi; kako je eznula za njim! Kako bi bilo divno leati rairenih ruku i nogu i madracu prepustiti teret pravilnog dranja kraljenice. Stari krevet koji su ulegle generacije vodsela bio je za nju ba kako treba: dovoljno propao da se moe opustiti i malo savinuti lea, ali ne previe daje bodu opruge kao to se to

dogaalo u automobilu svaki put kad bi se malo vie pognu-la. Bilo je to patetino, ali istinito. Voljela bi da radnici ne izjure iz staje svaki put kad se vrati, bez obzira na to imali li vodsela za njih ili nema. Kako se ta glupa navika uope ustalila? Ne mogu li jednostavno ekati dok im ne da nekakav znak? Zato ponekad ne bi mogla doi na farmu nepromatrana i neprimijeena, zavui se u svoju kuu i spavati? Je li postojao neki dobar razlog zato joj nikad nisu odobrili da iskljui alarmni sustav kad doe? Je li moda guva koja je uvijek pratila njen dolazak bila neija pametna zamisao daje uvijek dre pod pritiskom kako mora nekog dovesti? Tko bi se mogao toga sjetiti? Nek se jebe, tko god to bio. Vjerojatno je stari Vess smislio sve te zavrzlame da odri svoje radnike pod nadzorom; vjerojatno je jednako uvrnut kao i njegov sin, ali u suprotnom smjeru... Iznenada se trznula i nala, kao u nekom drugom vremenu i prostoru, usred neobinog i zastraujueg dogaanja: dok su svuda oko nje trubile automobilske sirene, ona je bila izgubljena u tamnom nitavih, hipnotizirana svjetlom koje joj je dolazilo u susret. Nije imala osjeaj da se kree; jednako je tako mogla biti pjeak koji zuri u meteor ili poarnu y bombu. Smrznuta je ekala daje taj plamen izbrie s lica Zemlje. Tek kad je prvo vozilo zakripalo pored nje, a njen se retrovizor uz prasak rasuo u tisue komadia, shvatila je gdje se nalazi i to se dogaa. Jo uvijek zaslijepljena svjetlima, skrenula je upravlja u lijevo dok je jo nekoliko automobila protutnjalo vrlo blizu nje. A onda se, jednako brzo kao to se i pojavila, opasnost preselila u prolost, a Isserlevn je automobil postao tek jedan u nizu automobila koji u sumrak voze prema Thursou. Isserlev je ubrzo zaustavila automobil i ostala sjediti, tresui se i znojei, dok su no i snijeg polako padali. Nije poginula, ali je bila zaprepatena injenicom daje mogla poginuti. Kako je krhak ljudski ivot da moe biti izbrisan u sekundi, i to zbog nekoliko stupnjeva odstupanja od pravca. Preivljavanje se ne smije uzimati zdravo za gotovo: ono uvelike ovisi o pribranosti i srei. Nad tim se ovjek morao zamisliti. Ovaj je dogaaj bio najgora nezgoda koju je doivjela na cesti, ak i kad se sjeti prvih nesigurnih dana iza upravljaa. A tko je bio kriv za to? Isserlev nije ni najmanje sumnjala: ponovno Amlis Vess. Vozila je etiri duge godine i svo to vrijeme nije izazivala nikakve probleme. Sigurno je najoprezniji voza na svijetu. Pa to onda danas nije bilo u redu? Amlis Vess, eto to. On i njegovo djetinjasto djelo sabotae uspjeli su je dovesti vrlo blizu ralja smrti. Kog vraga on uope radi ovdje? Taj ne razlikuje vodsela od vlastitog dupeta! Tko gaje uope pustio na taj brod? Zar stari Vess ne zna daje njegov vlastiti sin opasan? Toliko je toga na kocki, zar nitko na to ne pazi? Isserlev je trebalo jo nekoliko minuta da se dovoljno smiri kako bi uope mogla shvatiti da bjesni, to jest, bjesni u sebi. ak i sad kad je postala svjesna toga, bilo joj je gotovo nemogue jasno razmiljati. Cijeli su se dan u njoj dizali valovi bezumlja koji su prijetili daje povuku na dno. Mora se prisiliti i usmjeriti pozornost na trenutno vanije stvari. Ljutnja na Amlisa Vessa, paranoja zbog Ensela i njegovih priglupih pajdaa - mogu priekati dok ne sie sigurno s ceste. (Pa ipak, nije li padalo u oi kako joj niti jedan mukarac nije priskoio u pomo kad ju je Amlis Vess napao! - mukarci se dre zajedno, nema sumnje - ili je ipak posrijedi neto vie?) Nije vano, nije vano; provjeri stanje goriva. Spremnik goriva je bio gotovo potpuno prazan. Morat e to rijeiti. Sad kad se ve toga sjetila, i njen je trbuh odavno ostao bez goriva; umirala je od gladi, mogla bi se onesvijestiti. Boe, kad je zadnji put neto pojela? Juer ujutro! A danas je od rane zore jurila uokolo, tako daje padala s nogu od umora. Istini za volju, od kad je jutros izala na cestu, samo je izazivala nesreu. Potpuno iscrpljena i omamljena, Isserlev se zaustavila u Donnv's Garage u Kildarvju da kupi benzin. Poeljela je da gorivo za svoje tijelo moe kupiti jednako tako jednostavno. Razgledajui po trgovini dok se ne raisti red drugih vozaa koji plaaju benzin, eznutljivo je promatrala grickalice u sjajnim vreicama. Sto se nje tie, tu nije bilo niega pogodnog za ljudsku probavu. Ma moralo bi biti. Samo je trebalo dobro izabrati. A to nije bilo lako. Kad se zadnji put upustila u pustolovinu i pojela neto namijenjeno vodselima, zavrila je tri dana u krevetu.

Odugovlaei s odlukom, razgledala je po trgovini ne bi li pronala neke kasete, Johna Martvna ili glazbenike s imenima poput stone hrane koje kotaju tono pet ili deset funti. Nije bilo nikakvih kazeta. Ali da se vrati svom nesretnom iskustvu s hranom za vod-sele; moda je pogrijeila u tome stoje izabrala neto to izgleda upravo kao serslida ljuskice peene u obliku tapia. Moda bi ovaj put trebala odabrati neto ne na temelju izgleda, nego na osnovu onoga to pie daje unutra. Zapravo bi morala neto izabrati dok jo ima priliku. Rizik da joj kasnije bude zlo svakako je manje straan od prisiljavanja da ide dalje dok je tako prazna. Red se smanjivao; uskoro e morati platiti benzin ako ne eli privui pozornost na sebe. Uzela je vreicu ipsa s male metalne police i s naporom proitala mikroskopski sitan popis sastojaka na svjetlucavom pakiranju. ini se da unutra nije bilo nieg egzotinog, samo krumpiri, ulje i sol; radnici na farmi gotovo su svakodnevno dobivali jelo od krumpira vrlo slino ovom, samo pripremljeno u drugaijem ulju. Brzo zbrojivi cijene, Isserlev se odluila za tri paketia ipsa, kutiju okoladica i Ross-shire Journal. Raun je iznosio tono pet funti. Dala je dvije novanice mladiu na blagajni koji se dosaivao i pourila do automobila. 15 minuta kasnije, Isserlevn je automobil stajao upaljen uz cestu, a ona se naginjala iznad motora i rukom skidala mekani snijeg s vjetrobranskog stakla. Skupila je malo snijega meu dlanove i zadovoljno ga stavila u usta. Njene usne nisu nita osjeale - ni sada ni inae - ali su njenim desnima i grlu godili svjeina i okus tek otopljenog snijega. Od tri paketia preprenih krumpira bila je posve oednjela. Kad je pojela dovoljno snijega, vratila se u automobil. Samo nekih 15 kilometara od kue prola je pored auto-stopera koji je beznadno stopirao u mraku. Zaboravi, pomislila je kad se popela na brdo i ostavila ga iza sebe. Ali onda, kao da su se neke fotografske kemikalije u njenom mozgu probudile, poela joj se pred oima stvarati njegova slika. Zaista je bio dojmljiv. Ako nita drugo, vrijedilo ga je jo jednom pogledati. Bilo je tek pet sati, ljeti bi to jo slubeno bio dan. Na cesti bi moglo biti jo mnogo stopera koji nisu nuno poremeeni. Ne smije biti tako iskljuiva. Isserlev se paljivo i sigurno okrenula natrag. Nitko joj nije zatrubio ili bljesnuo svjetlima; u usporedbi s drugim sudionicima u prometu, bila je savreno sposoban voza. Sama se osjeala manje iscrpljenom nego ranije, a i hrana joj je dobro dola. Kada gaje po drugi put prola sa suprotne strane ceste, stoper je izgledao mrzovoljan, ali posve miran. Nije drao nikakav natpis i bio je moda preslabo odjeven za ovakvo vrijeme, ali ne previe neobino. Ipak je nosio kone rukavice a konu je jaknu zakopao do vrata. Snijeg je svjetlucao na njegovoj tamnoj kosi, brkovima i ramenima. Prema kotskim je mjerilima bio visok i snano graen. A u njegovom je pogledu koji je na trenutak uhvatila proitala nestrpljenje, pribliavanje granici koju sije sam postavio, a kojaje znaila da e odustati od stopiranja ako ga netko vrlo skoro ne poveze. Ponovno se okrenula i otila po njega. Prignuo je glavu suvozaevom prozoru kojeg je do pola spustila. "Loe vrijeme za stopiranje", oprezno je napomenula, potiui ga na objanjenje. "Razgovor za posao", odgovorio je, dok mu se snijeg poinjao topiti s brkova. "Zavrio je kasnije nego to su obeali. Za sat vremena imam autobus, ali sam mislio da bih mogao pokuati stopirati." Otvorila mu je vrata i poistila prazne vreice s njegovog sjedala. "Hvala", rekao je bez osmijeha, ali s dubokim uzdahom, valjda od zahvalnosti. Skinuo je rukavice kako bi mogao zay kopati pojas; na objema velikim rukama zabljesnule su istetovirane lastavice koje su letjele izmeu njegovih paleva i kaiprsta. Dok su se odmicali od ruba, Isserlev se neega sjetila. "Danas je subota", rekla je. "Da", potvrdio je. "Ovaj razgovor nije bio preko burze, ve privatno dogovoren." Istog ju je trenutka pogledao u oi, kao da utvruje moe li joj se vjerovati, a zatim dodao: "Rekao sam im da sam parkirao u blizini." "Teko je pronai posao", uvjeravala gaje Isserlev. "Ponekad ovjek treba biti snalaljiv."

Nije odgovorio, kao se nije elio odrei previe samopo-tovanja odjedanput. Alije vrlo brzo nastavio: "Zaista imam automobil. Potrebno gaje pregledati i registrirati. Jedna plaa i problem rijeen." "I to misli, hoe li te ti ljudi zaposliti?" upitala je Isserlev, kimajui glavom u smjeru nevidljivih poslodavaca koje su ostavili iza sebe. Njegov je odgovor bio trenutan i ogoren. "Gubljenje vremena. Nisu niti sigurni hoe li ikoga zaposliti, razumije me?" "Mislim da te razumijem", rekla je Isserlev, uspravljajui se u svome sjedalu. Promatrajui svoju spasiteljicu, stoper nije bio zadivljen. Zato su ene ovih dana bile tako opsjednute pokazivanjem grudi? Stalno moe na televiziji vidjeti sve te mlade cure iz Londona s masnom kosom kako idu u klubove u tim malim crnim majicama, premalim da u njih stane jazavar. Sigurno bi se posve izbezumile kad bi morale preivljavati u divljini. Nije ni udo to u vojsci nisu bili zadovoljni enama. Bi li povjerio svoj ivot nekome tko se po snijegu vozi polugol? Isuse, zar ta djevojka ne bi mogla voziti malo bre! Ovo jedva daje bilo imalo bre od hodanja. Moda bi mogao predloiti da se zamijene, on bi ovo vozio dvostruko bre, bez obzira na to to je japansko smee. 0, kad bi opet mogao imati onog Wolseleya kojeg je vozio u osamdesetima! Jo uvijek se tono sjea oblika mjenjaa. Na vrhu je bila vrlo kvalitetna koa. Vjerojatno svinjska. Gdje je sada njegov Wolseley? Najvjerojatnije ga vozi neki idiot s mobitelom. Ili gaje ve slupao. Ne moe svatko izai na kraj s Wolseley-jem. Danas nema nikakvog smisla niti pokuavati posjetiti te ljude. Tipini razmetljivci s dvije plae. Svjetla se pale automatski kad prie blizu kue. Izbor nekoliko vrsta kave. Raunalo u svakoj sobi. Police za knjige od javora pune prokletih Feng Shui, Va vrt i Uitak u prokletom seksu i rasni sa-mojed o kojem se ne znaju brinuti. "Nemoj vakati na prekrasni tepih od ovje koe, zlato." Isuse, kako bi rado istrg-nuo taj tepih iz njegovih usta i nauio psa poslunosti. Moda je rjeenje bilo u pokretanju kole za poslunost pasa. Samo to bi uvjeravanje tih budaletina da moraju srediti ponaanje svojih pasa bilo jo tei posao nego dokazivanje da trebaju potroiti potenu svotu novca na vrtlara. Takva je dananja via klasa. U dobra vremena nije nikada imao takvih tekoa s plemstvom. Oni su shvaali da se neke stvari moraju dobro platiti. I znali su kako odgojiti psa. Dobra vremena. Dobra stara vremena. Hoe li se ikada vratiti? Malo vjerojatno. Kamo god pogleda, pravo je plemstvo izvlailo deblji kraj. Jo e kraljicu izbaciti van naglavake. Novo je tisuljee otvaralo prostor za male umiljene pedere u prevelikim odijelima i strankinje koje nemaju pojma, ali imaju velike grudi. 80 kilometara na sat. Boe sauvaj! y Isserlev je iz prikrajka promatrala svog suputnika, pokuavajui ga proitati. Sjedio je u tiini s rukama sklopljenim u krilu. Izgledao je potpuno jednako kao stoper kojeg je po-vezla prole godine. Taj je cijelim putem od Alnessa do Aviemorea neprestano govorio o Teritorijalnoj obrani. Zapravo, nekoliko je trenutaka bila posve sigurna daje to on, a onda se sjetila kako to nije mogue; tog je vodsela ubola iglom s icpathuom kratko nakon to joj je ispriao kako gaje njegova privrenost Teritorijalnoj obrani kotala braka i pokazala tko su mu pravi prijatelji. Naravno daje znala da su ta stvorenja u osnovi ista. Nekoliko tjedana intenzivnog uzgoja i standardizirane hrane to su potvrivala. Ali kad su nosili odjeu, eljali kosu u udnovate frizure i jeli neobine stvari od kojih bi im tijela poprimala neprirodne oblike, mogli su izgledati prilino jedinstveno toliko da si ponekad, kao kod ljudskih bia, mogao neku tono odreenu osobu prepoznati i nakon dugo vremena. to god daje onaj vodsel iz Teritorijalne obrane uinio da izgleda onako kako je izgledao, ovaj je vodsel uinio neto vrlo slino. Imao je guste brkove, ali vrlo kratke. Linijom su pratile oblik njegovih velikih crvenih usta. Oi su mu bile krvave; u njima je bila sadrana takva stoiki podnoena patnja koju bi mogle izlijeiti tek orkanska osveta i ponizna isprika svjetskih voa. Duboke su bore davale kiparski naglasak njegovom namrtenom elu ispod simetrine frizure zalizane prema nazad kao mokar kist. Bio je miiav, ali je imao pojas sala oko struka. Nosio je svijetlu konu jaknu koja se poinjala derati i traperice s depovima izderanim od kljueva i otrih rubova

novanika. Isserlev se tekom mukom oduprla izazovu da ga upita za Teritorijalnu obranu. Za to je krivila Amlisa Vessa; njegova moralna naela i lana hrabrost toliko su je ivcirali da joj je bilo gotovo nemogue podnijeti ita slino kod nekog drugog. Htjela je iz ovog vodsela iupati sve njegove strasti i izvui ih na svjetlo prije nego to uhvati priliku da je udavi uobiajenim upoznavanjem. Oajniki gaje eljela ubosti i zavriti sa svim, a to je zasigurno bio lo znak koji je pokazivao daje u opasnosti da poini nekakvu glupost, moda ne mnogo drugaiju od gluposti kakva bi se oekivala od nekoga poput Amlisa Vessa. Zbog profesionalnog i privatnog ponosa borila se da ne padne na njegovu razinu. Zato je vedro zapoela: "Pa, reci mi kakvom se poslu tamo nada?" "Pomalo se bavim ureenjem vrtova, za sada", odgovorio je. "Moglo bi se rei daje moj pravi posao trenutno na ekanju." "A to je tvoj pravi posao?" "Uzgajam pse." "Pse?" "S pedigreom. Uglavnom lovake pse, iako sam proteklih godina sve vie prelazio na buldoge. Ali samo vrhunske ivotinje, razumije to ti govorim? Prvake." "Zanimljivo", rekla je Isserlev, sputajui ruke na upravljau. "Pretpostavljam da si uzgajao pse za neke poznate i utjecajne osobe?" "Tiggy Legge-Burke ima mog psa", potvrdio je stoper. "Princeza Michael od Kenta ima mog psa. Mnogi iz svijeta zabave. Mick McNeill iz Simple Mindsa. Onaj drugi tip iz Whama. Svi oni imaju moje pse." Isserlev nije imala blagog pojma tko su ti ljudi. Televiziju je gledala samo da naui jezik i provjeri kako se odvijaju policijske istrage o nestalim autostoperima. "Sigurno je teko dresirati psa i onda ga dati nekome drugom", komentirala je, trudei se da se ne primijeti kako je izgubila zanimanje za njega. "Sigurno se vee za tebe, zar ne?" "Nije to nikakav problem", spremno je odgovorio. "Dresira ih i preda. Jedan gospodar ih preda drugom. Psi u tome ne vide nikakav problem. Oni su ivotinje opora. Treba im gospodar, a ne prijatelj - barem ne na dvije noge. Ljudi su previe osjeajni s psima, i to zato to o njima ne znaju ba nita." "Ja sigurno ne znam ba nita o psima", potvrdila je Isserlev, pitajui se je li propustila pravi trenutak da ga pita gdje bi ga mogla ostaviti. "Ono to treba znati o psima", rekao je ivo autostoper, "jest da si ti za psa voa opora. Ali samo ako mu da do znanja tko je ef, jednako kao to to radi voa opora. U oporu pasa nijedan voa nije blag, razumije to ti govorim? Evo na primjer, moja ovarka Gertie. Kad je vidim da spava na mom krevetu, jednostavno je gurnem dolje na pod, bez razmiljanja." Svojim je ogromnim rukama pokazao brzi pokret guranja ovarke na pod i sluajno otvorio pretinac. Neto dlakavo mu je palo na krilo. "Isuse, stoje ovo?" promrmljao je. Sreom je sam podigao vlasulju i potedio Isserlev zavlaenja ruke meu njegove prepone. Nevoljko skidajui oi s ceste na jednu jedinu sekundu, uzela je grumen kose iz njegove rake i bacila ga u mrak stranjeg sjedita. "Nita", rekla je i izvadila kutiju okoladica iz pretrpanog pretinca i brzo podigla poklopac. "Slobodno se poslui." Bila je ponosna na sebe kako uspijeva rijeiti toliko stvari dok vozi i nije izdrala da se zbog toga ne nasmijei. "0 emu si ono priao?" upitala je dok je on petljao oko celofana. "Odgurne psa s kreveta..." "Da", nastavio je. "Daje podsjetim daje krevet moj. Razumije to ti govorim? Tako treba s psima. Pas koji ima slabog gospodara je nesretan pas. Onda ponu vakati tepih, piati po kauu, krasti hranu sa stola - poput klinaca kojima treba malo discipline. Nema loih pasa. Samo gospodara koji nemaju pojma o njima." "Izgleda da zna toliko o psima, sigurno si bio dobar uzgajiva. Zato se onda bavi ureenjem vrtova?" "Uzgajanje pasa je u ranim devedesetima palo na niske grane, eto zato", odvratio je ljutito. "Kako je dolo do toga?" upitala je. "Zajednica", tmurno je objavio.

"Aha", potvrdila je Isserlev. Trudila se zamisliti kakvu je zajednicu ovaj uzgajiva mogao ostvariti s psima. Nije ni udo da je nekome takvom na kraju propao posao. "vabe, abari i ostali", znaajno je objanjavao. "Aha", odvratila je Isserlev. Osjeala je da se mora rijeiti nekih svojih sumnji prije nego se spusti no: samo e luaci stopirati po mraku. Nema veze; skretanje za sela uz more udaljeno je samo nekoliko minuta i bit e to dobra prilika da ga se rijei, naravno, ako on sam nije iz nekog od tih sela. Nadala se da nije. Ponovno se osjeala vrlo loe, trovali su je umor i neobjanjiva tuga. "Te budale tamo sjede i odluuju", izbacio je iz sebe uzgajiva pasa, nespretno zabijajui prste u okoladu, "daleko od ove jebene zemlje - oprosti na izrazu a nemaju jebenog pojma. Razumije to ti govorim?" "Aha. Za nekoliko minuta skreem", rekla je mrtei se i naginjui glavu ne bi li to prije uoila poznati znak B9175. Njegov je odgovor na njenu zauzetost bio trenutan i silovit. "Isuse Kriste", povikao je, "pa ti uope ne slua. Hrpa stranaca iz daljine sjebala mije cijeli ivot, razumije? Jedne godine imam 80 000 u banci, Wolseleyja, enu, vie pasa nego to sam ikad mogao poeljeti. Pet godina kasnije imam i# friku figu! ivim u montanoj kuici u jebenom Bonar Bridgeu, a jebeni Mondeo mi hra u dvoritu! Traim posao kao jebeni vrtlar! Ima li to tebi kakvog smisla, ha? Pa, kai mi!" Pokaziva je ve bio ukljuen i osvjetljavao je tamnu unutranjost automobila. Isserlev je usporila i paljivo vozila do skretanja, provjeravajui retrovizore. A onda mu se okrenula licem i svojim ogromnim oima pogledala njegove ledene male oi. "Nema mi nikakvog smisla", pokuala gaje uvjeriti i povukla ruicu za icpathuu. Kad je stigla na farmu, Ensel je, kao i obino, prvi izaao iz staje s gotovo grotesknom ustrou. Njegova dva suradnika jo su uvijek bile samo sjenke koje se ocrtavaju pod svjetlom. Polako su slijedili Ensela kao da se pokoravaju nekom njegovom pravu prvenstva. "Bilo bi mi drago kad to ne bi inio", rekla je Isserlev razdraljivo im je gurnuo gubicu kroz suvozaev prozor kako bi se mogao diviti paraliziranom vodselu. "inio to?" Isserlev se nagnula preko uzgajivaa pasa da otkljua vrata. "Izjurio van da vidi to sam dovezla", gunala je pomalo zaslijepljena od boli u kraljenici. Vrata su se otvorila, a vod-selovo se tijelo strovalilo Enselu na ruke. Ostali su se okupili da mu pomognu. "Ne bih li mogla doi i obavijestiti te", bila je uporna Isserlev, brzo se ispravivi, "ako imam to, a ako nemam, jednostavno produiti kui bez ikakve gnjavae?" Ensel je petljao oko vodselovog trupa, pokuavajui pronai neto za to bi ga mogao uhvatiti. Na kravljoj koi sto-perove jakne upravo se otvorio patentni zatvara i otkrio hrpu mesa koja s tom koom nije imala nikakve veze. "Ali nije vano ako ne uspije nita donijeti", prosvjedovao je povrijeeno Ensel. "Nitko te ne krivi za to." Isserlev je vrsto uhvatila upravlja, svladavajui suze koje su navirale od iscrpljenosti i bijesa. "Nije stvar u tome jesam li to donijela ili ne", uzdahnula je, "samo sam ponekad... umorna, to je sve. Htjela bih svoj mir." Ensel se odmaknuo od automobila, vukui svoj dio vod-sela na pripremljena kolica, mrtei se od napora dok je s drugom dvojicom radnika gurao teret. Moda se mrgodio i zbog naina na koji gaje maloprije napala. "Ja samo... mi samo nastojimo pomoi, to je sve", tuno joj je doviknuo. Isserlev je stavila ruke preko upravljaa i spustila glavu na njih. "0, Boe", tiho je zastenjala. Nakon cijelog dana napornog rada u nemoguim okolnostima i izbjegavanja smrti jo se morala hvatati u kotac sa sloenim i krhkim ljudskim osjeajima. "Zaboravi!" povikala je za njim, promatrajui svoja stopala, prljavu gumu, masne papuice, kone rukavice i rasute okoladice. "Razgovarat emo o tome ujutro!" Kad su se zatvorila vrata staje i tiina opet obavila farmu Ablach, Isserlev je ve plakala, a kad je skinula naoale, bile su ve tako vlane da su joj gotovo

iskliznule iz ruke. Mukarci, pomislila je. Kad se Isserlev konano iupala iz crne rupe sna, otvorila je oi i shvatila da je jo uvijek mrak. Plutajui u nitavi-lu, brojke na njenom malom digitalnom satu bile su slabe i treperave. Nula, nula, nula, nula. Trebalo je zamijeniti baterije. Trebala je to predvidjeti, pomislila je, umjesto... umjesto ega? Umjesto troenja novca na okolade koje nije namjeravala pojesti. Leala je zamotana u posteljinu, zbunjena, izgubljena u prostoru i uznemirena. Iako u tami nije vidjela nita drugo osim treperavog sata, odjednom joj se pred oima nala vrlo iva slika poda u njezinom automobilu i to je zadnje ega se sjeala prije nego je ponovno pala u san. Ne smije zaboraviti oistiti rasute okoladice prije nego opet izae na cestu ili e ih zgnjeiti pod nogama. Vidjela je kako uzgajiva pasa zagriza u jednu okoladu. Imale su unutra nekakvu smjesu koja bi se razlijepila posvuda. U posljednje je vrijeme pustila da stvari malo izmaknu nadzoru; mora prvom prilikom uvesti malo reda. Isserlev nije imala pojma koliko je dugo spavala; je li duga zimska no bila tek na poetku ili e uskoro svanuti. ak joj se inilo moguim daje prespavala nekoliko sati danjeg svjetla i daje sad ve bilo tamno poslijepodne sljedeeg dana. Pokuavala je na temelju toga kako se osjeala procijeniti koliko je dugo bila bez svijesti. Bila je topla kao pregrijani motor, a znoj je izbijao iz onih dijelova tijela koji su se jo mogli znojiti. To je, ako se moglo vjerovati njenim ciklusima, znailo ili daje spavala vrlo kratko ili vrlo dugo. Oprezno se protegnula; bol nije bila nita jaa nego obino, ali ipak jednako gadna. Morat e ustati i vjebati, bez obzira na to koliko je sati, ili e zavriti potpuno nesposobna da ustane, zarobljena u kavezu svojih vlastitih kostiju i miia. Kad su joj se zjenice konano poele iriti, vidjela je mjeseinu kako ocrtava neke pojedinosti u njenoj spavaoj sobi. Ali budui da joj je soba bila gola, bile su to pojedinosti poput pukotina na zidu, komadia oguljene boje, beskorisnih prekidaa, svjetlucavog ekrana iskljuenog televizora. Uasno edna, Isserlev je posegnula za aom vode pored kreveta, ali je bila prazna. Prinijela ju je ustima i nagnula da se uvjeri u to. Prazna. Nema veze: moe priekati. Bila je jaka. Njome ne vladaju njene potrebe. Uspravila se u krevetu, nespretno se oslobodila pokrivaa i bacila se s madraca na pod. Zavrila je iskrivljena na podu dok joj je kraljenicom prolazila probadajua bol i to onom stranom na kojoj je izvrena amputacija; pokuala je repom postii ravnoteu. Zaljuljala se naprijed-nazad, pokuavajui pronai novo sredite ravnotee; stopala vlana od znoja lagano su se lijepila za hladne daske na podu. Nije mogla vjebati samo na mjeseini. Nije znala zato mora vidjeti svoje udove kako bi mogla vjebati, ali je ipak imala takav osjeaj. Kao da u mrkloj tami nije mogla biti sigurna kakvo je ona zapravo bie. Trebala joj je potvrda to je ostalo od njenog tijela. Moda e joj ukljuen televizor pruiti dovoljno svjetla. Neto se nadrealno poelo dizati oko nje poput isparavanja iz kotlova s kisikom u srcu Kolonija; ponovno je sanjala. Nakon snova o ponorima bilo bi se utjeno probuditi pod sunevim svjetlom sigurnog svijeta. Kad toga nema, bilo bi dobro da joj sat neto pokazuje. Ali ako ne moe imati niti jedno od toga, snai e se i bez njih. Isserlev je dola do kamina i ukljuila televizor. Dok se spremala za svoje naporne vjebe, njegov se tamni ekran polako budio, poput ugljena kojeg raspiruje vjetar, a onda se stvorila svijetla slika, kao da se vatra rasplamsala u kaminu. Dva muka vodsela odjevena u purpurne hlae, sjajne majice i smijene zelene eire, tako da su sliili na pliane igrake udovita iz Loch Nessa, stajali su pored rupe iz koje je izbacivana zemlja poput smeeg daha. Jedan od vodsela drao je malu bijelu skulpturu koja je podsjeala na trodimenzionalnu verziju znaka opasnosti koji se nalazio na ulazu u glavnu staju na farmi Ablach. "...a sada slui gospodi crvima", govorio je obraajui se skulpturi stranim naglaskom koji je bio udniji od onog kojim se govori u Glasgowu. "Nema vie labrda, a lopata crkvenog sluge lupa ga po tikvi. "

Isserlev je nekoliko trenutaka razmiljala o tome, stenjui od bolova zbog naporne vjebe. Kamera ju je povela u rupu u zemlji koju je neki stari vodsel kopao. Pjevuio je dok je radio, i to priguenim glasom poput Johna Martvna. "Trebalo bi da ga sebi kopa kad lae u njemu. Grob je za mrtve, a nije za ive..." Sve se to inilo prilino depresivnim pa je Isserlev snanim prstima prebacila program. Velika je skupina vodsela hodala irokom kamenom ulicom obasjanom suncem. Svaki je lan povorke bio umotan u plahtu s malim prorezom za oi. Jedan je visoko podigao plou na kojoj se nalazio isjeak iz novina s nejasnom fotografijom jo jednog stvorenja u plahti. Novinarov je glas govorio daje, s oima cijelog svijeta uprtim na njih, veliko pitanje bilo dokle e te ene smjeti otii. Isserlev je jo nekoliko sekundi promatrala povorku jer ju je zanimalo dokle e te ene smjeti otii, ali to kamera uope nije pokazala ve se prebacila na neto posve drugo, na mnotvo mukih vodsela na stadionu. Mnogi su od njih liili na uzgajivaa pasa, a neki su se udarali i hrvali dok su ih policajci pokuavali odvojiti. Kamera se usredotoila na iznimno mesnatog vodsela u arenom nogometnom dresu. Prstima je prevlaio gornju usnu preko nosa i pokazivao rije BRITANSKI urezanu u vlano ruiasto meso iznad utih zuba. A onda je prevukao donju usnu preko brade i otkrio rije BULDOG. Isserlev je promijenila program. enka vodsela s grudima gotovo jednako velikim kao kod Isserlev, histerino je vri-y tala, stiskajui ake uz obraze pri pogledu na stvorenje koje Isserlev nije mogla prepoznati. Liilo je na ogromnog kukca, mahalo je klijetima poput raka, ali se sporo kretalo na dvije noge. Uletio je muki vodsel i ubio to stvorenje neim to se inilo poput snopa svjetla iz plastinog pitolja. "ini mi se da sam ti rekao da ostane s ostalima", prigovarao je enskom vodselu dok se jadni kukac grio u agoniji. Njegovi su joj samrtni krici koje je zaguivala preglasna ivotinjska glazba, zvuali uznemirujue ljudski, kao pri seksualnoj strasti.. Isserlev je iskljuila televizor. Sada kad se razbudila, postala je svjesna onog to ve zna odavno; nema nikakvog smisla pokuavati doi u doticaj sa stvarnou uz televiziju. Od nje su stvari mogle postati jedino gore. Prije mnogo godina joj je televizija posluila kao izvrstan uitelj. Neprestano joj je nudila izbor korisnih podataka, koje je mogla upotrijebiti ako je za njih bila spremna, ili zanemariti ako nije. Za razliku od knjiga koje joj je Esswis skupio za prouavanje, svijetlea je kutija u kaminu bez prestanka brbljala, sluala ju ona ili ne i s njom se nikad nije moglo zapeti na nekoj rijei ili stranici. Tijekom svih tih prvih mjeseci itanja i ponovnog iitavanja, Isserlev nikad nije stigla dalje od nekoliko odlomaka Povijesti svijeta mr. W.N. Weecha, suca u.m. (ak je ni stravino opsean poljoprivredni prirunik "Prikljuci za traktor" nije toliko obeshrabrivao), ali su joj osnove vodselovske psihologije postale kristalno jasne nakon nekoliko tjedana praenja televizije. udno je, meutim, kako je jo tada dola do toke kad na televiziji vie nije nalazila korisne podatke. Televizija je jednostavno dosegnula svoj vrhunac, a onda se pretvorila u brbljanje. I dalje ju je zanimalo koji je dan u tjednu i hoe li biti sunano. Odluila je izai van im se osjeti malo pokretljivijom i sama procijeniti kakav je to mrak. Zapravo, emu ekati? Mogla bi zavriti vjebe na plai, pod okriljem noi; bila je gotovo sigurna daje vrlo rano jutro. Ponedjeljak ujutro. Ponovno se osjeala dobro. Silazei uz ogradu na stepenicama, dola je do kupaonice. U cijeloj je kui dobro poznavala jedino spavau sobu i kupaonicu; ostale su joj prostorije ostale pomalo tajnovite. Ali s kupaonicom nije bilo nikakvih problema. Bezbroj je puta otila onamo u mraku - gotovo svako jutro tijekom zimskih mjeseci. Isserlev je ula unutra, slijepa. Njena su stopala osjetila promjenu iz drveta u linoleum. Bez tekoa je pronalazila ono to joj je bilo potrebno. Kada, slavine, ampon, tu; sve se nalazilo na svom uobiajenom mjestu i ekalo je. Nitko nikada nije dirao njene stvari.

Isserlev se paljivo i strpljivo otuirala, posveujui posebnu pozornost oiljcima i avovima u kojima nije imala nikakvog osjeaja; zbog toga je u njima vidjela mjesta na kojima bi lako moglo doi do infekcija i na kojima bi se mogle otvoriti rane koje nikada niti nisu u potpunosti zacijelile. Na cijelo je tijelo nanosila velike koliine pjene. Zamiljala je daje ta pjena jo bogatija, zamiljala je daje prekrivena malim oblacima pjene, poput onih koje su ponekad donosili valovi na plai Ablach. Odlutala je iz svjesnog, polako se okreui pod toplim mlazom. Nastavila je trljati klizavo tijelo, postiui ustaljenu brzinu i ritam. Zatvorila je oi. Tek kad je shvatila da su joj prsti odlutali izmeu nogu, nagonski traei ono ega tamo vie nije bilo, ponovno se osvijestila i brzo se isprala. Potpuno odjevena kao za posao, Isserlev je hodala izmeu drvea prema moru. Njene su izme tiho kripale na smr-i# znutom blatu; iz njene tople kose se isparavalo na hladnom zraku. Paljivo je hodala, brojei korake u mraku, s razmaknutim rukama, spremna da se na njih doeka ako padne. U jednom se trenutku okrenula i priekala nekoliko trenutaka da nestane oblai zraka koji je izdahnula kako bi mogla bolje vidjeti dokle je stigla. Njena je kua bila samo nejasna silueta koja se nazirala kroz no, dok se na dva gornja prozora zrcalila mjeseina kao da su oi sove. Ponovno se okrenula prema zaljevu i nastavila hodati. Nakon stoje prola drvee, imala je mnogo bolji pregled; veliina Ablacha je postala oita. Isserlev je hodala travnatom stazom koja je zavijala izmeu uspavanih polja jema i krumpira. Odavde se ve vidjelo more i inilo se daje sa svih strana okruena zvukom valova. Mjesec se nadvijao nisko iznad zaljeva, a iz najtamnijih, najudaljenijih kutova svemira jasno su sjale bezbrojne siune zvjezdice; moralo je biti oko dva ili tri ujutro. Mukarci u staji najvjerojatnije utovaruju teret. To je bilo dobro. to prije zavre, prije e otii. Bliio se trenutak kad e Amlis Vess biti poslan nazad odakle je i doao. Kako e fino nestati napetosti! Duboko je disala nadajui se tome, zamiljajui Amlisa Vessa kako odlazi. Radnici e ga uvesti na brod, a on e arogantno uetati, razmeui se svojim njegovanim, sjajnim tijelom i drei glavu u stavu adolescentskog prijezira. Vjerojatno e se okrenuti, trenutak prije ulaska i pogledom probosti prve koji se nau na udaru, a njegove e jantarne oi vatreno sjati na crnom krznu. Onda e nestati. Nestati. Isserlev je dola do kraja Ablacha koji je bio ograen od litica i strmih staza prema moru. Ulaz su inili masivna konstrukcija od lijevanog eljeza, debele drvene grede i iana mrea. Sreom su raniji vlasnici s obiju strana napravili male drvene ljestve da olakaju ulaz dvononim prolaznicima. Isserlev se preko tih preki na ljestvama, kojih je bilo po tri sa svake strane, penjala poput klauna. Bila je sretna stoje nitko nije vidio kako se mui. Svaki bi ih normalan ovjek savladao s lakoom. S druge strane ograde, nedaleko ulaza, na uskom komadiu livade izmeu granice Ablacha i litice paslo je malo krdo krava. Uznemireno su otpuhivale kad im je Isserlev prila. One svjetlije su nekako sjale u mraku. Tele se diglo na noge, dok su mu iz oiju sijevale iskre kao iz vatre. Onda se uzbunilo cijelo krdo i povuklo se dalje uz granicu. Pri tome se ulo karakteristino udaranje papaka i izbacivanje izmeta. Isserlev se okrenula da pogleda farmu. Njena se kua nije vidjela od drvea, ali se vidjela ona u kojoj je stanovao Ess-wis. Svjetla su bila ugaena. Esswis je po svoj prilici spavao. Bila je sigurna da su jueranja naporna dogaanja iz njega iscrpla mnogo vie nego to bi on priznao eni. Zamislila gaje kako lei na krevetu poput njenog, jo uvijek odjeven u svoje smijeno farmer-sko odijelo, i glasno hre. Bio on vrst mukarac ili ne, svakako je bio mnogo stariji od nje i godinama je rintao u Kolonijama dok ga Vess Industries nisu izvukli van; Isserlev je ponuen spas nakon samo tri dana. Takoer, njega su operirali punu godinu dana prije nje. Vrlo je vjerojatno da su na njemu mnogo slabije obavili svoj posao nego na njoj jer su eksperimentirali s metodama koje su tek bili usavrili kadje Isserlev dola pod no. Ako je zaista bilo tako, alila je Esswisa. Njegove noi sigurno nisu bile lake. Isserlev je hodala prema obali stazom za stoku, paljivo gledajui na to staje.

Stigla je na pola puta, gotovo do mjesta na kojem nagib postaje blai, a zatim se zaustavila. U blizini su pasle ovce i nije ih htjela otjerati. Voljela je ovce vie od bilo kojih drugih ivotinja; u njima je bilo neke nevinosti i iskrenosti koja se toliko razlikovala od ivanosti, recimo, vodsela. Ako bi ih se gledalo pod slabim osvjetljenjem, gotovo bi izgledale kao ljudska djeca. Tako se Isserlev zaustavila na pola puta do litica i ondje zavrila vjebe. Dok su negdje iznad nje krave nemirno otpuhivale, a ovce neometano pasle ispod nje, zauzela je odgovarajui stav, ispruila ruke prema srebrnom obzoru, a zatim se savijala prema obali zaljeva Moray, naginjala se u stranu prema Rockfieldu i svjetioniku, juno prema Balin-toreu i gue naseljenim mjestima iza njega i na kraju pruila ruke prema zvijezdama. Nakon stoje dugo bez prestanka ponavljala te pokrete, upala je u stanje polusvijesti u kojem su je opinili mjesec i monotonija pa je vjebala mnogo dulje nego obino. Na kraju se toliko razgibala da su joj pokreti postali lagani i elegantni. Mogla je zaplesati. Kad se ponovno nala u svojoj kui, jo uvijek nekoliko sati prije svitanja, Isserlevno se raspoloenje opet poelo pogoravati. Hodala je uokolo po svojoj spavaoj sobi. Bilo joj je dosadno i bila je uznemirena. Zaista e morati rei radnicima da poprave elektrine instalacije u kui kako bi mogla dobiti svjetlo. Staja je imala svjetlo, Esswisova je kua imala svjetlo; zato i njena kua ne bi imala svjetlo. Zapravo, sad kadje razmiljala o tome, kako to da njena kua nije imala svjetlo; nije li to bilo previe? Pokuavala se sjetiti okolnosti pod kojima je poela ivjeti ovdje. Ne putovanja i sigurno ne onoga to se dogaalo u Kolonijama, nego onoga to se dogaalo neposredno nakon njenog dolaska na farmu Ablach. Kako je sve to dogovoreno? Jesu li mukarci oekivali da e ivjeti u staji s njima, u njihovim smrdljivim leglima? Da jesu, ona bi im tu ideju lako izbila iz glave. Gdje je, onda, spavala prve noi? Njena su sjeanja bila potpuno neraspoznatljiva kao pougljeni ostaci ugaene vatre. Moda je sama izabrala ovu kuu ili ju je predloio Ess-wis koji je ipak imao godinu dana vremena da se upozna sa svime to se nalazilo na farmi. Sve stoje Isserlev znala, bilo je daje, za razliku od Esswisove kue, ova bila prazna kad je uselila u nju i jo i sad je bila manje ili vie prazna. Ali stoje s elektrinim kabelom koji se provlaio kroz njenu kuu i spajao televizor, grija vode i vanjsko osvjetljenje s generatorom: tko je to osmislio i s kakvom namjerom? Je li to bio jo jedan primjer kako je izrabljuju, koriste kao komad opreme? Pokuavala se prisjetiti, a kadje uspjela, bilo joj je neugodno i razljutila se. Mukarci - po svoj prilici uglavnom Ensel, iako se nije mogla sjetiti nikoga pojedinano - nisu je putali na miru od trenutka kad je stigla, neprestano joj nudei da samo za nju obave razna uda. Vjeito zurei u nju s opinjenou i saaljenjem, svi su se ujedinili u namjeri da joj prue punu podrku. Da, bili su svjesni da se to to su joj uinili u Vess Industries vie ne moe ispraviti, ali to nije bio kraj svijeta. Oni e joj to nadoknaditi. Oni e uiniti da joj ova kua, ova obina ruevina, postane pravi dom, pravo toplo gnijezdo; ba je bila jadna, sigurno je alila zbog toga... to joj je uinjeno, da, sve su oni to shvaali, mislim, pogledajte jadnog starog Esswisa; ali ona je bila hrabra, da, ona je bila smiona djevojka i oni e se prema njoj ponaati kao da na njoj nema nieg neobinog ni runog, jer, na kraju krajeva, svi smo mi isti ispod koe, zar ne? Rekla im je da ne eli nita od njih, ba nita. Ona e obavljati svoj posao, a oni svoj. Kako bi svoj posao obavljala kako treba, bilo joj je potrebno svega nekoliko stvari: svjetlo u ili pored prostorije u kojoj je ostavljala automobil, tekua topla voda i jedna utinica za struju koju e koristiti za radio ili neki slian ureaj. Nita joj vie nije bilo potrebno. Snai e se. Sama e se brinuti za sebe. Zapravo, saopila im je to mnogo grubljim rijeima, za sluaj da su bili preglupi da shvate to im eli rei. Najvie od svega eljela je privatnost. Htjela je daje ostave na miru. Ali nee li biti usamljena, pitali su je. Ne, nee biti, odgovorila im je, bit e isuvie zaposlena. Morala se pripremiti za posao ije finese i zamke oni nikada ne bi mogli shvatiti. Morala je mnogo toga nauiti. Morat e nauiti sve

od naj-osnovnijih stvari ili e im se cijeli ovaj pothvat obruiti na glave. Izazovi koji su stajali pred njom nisu se mogli tako lako svladati kao noenje bala sijena ili kopanje rupa pod zemljom. Isserlev je sada hodala po sobi, svjesna neprestanog treperenja sata. Njeni su koraci glasno i uplje odjekivali; rijetko je unutra nosila cipele, osim ako se nije upravo spremala izai. Nervozno je opet ukljuila televizor, iako gaje ve bila ukljuila kad se vratila u kuu i nezainteresirano odustala. Budui daje televizor bio tek nedavno iskljuen, slika se brzo pojavila. Vodsel koji je prije nekoliko minuta dalekozorom promatrao niz arenih gaica kako se sue na uetu, sada je oblizivao usne dok su mu se miii na licu grili. enski su se vodseli skupili ispod ueta s namjerom da pokupe odjeu. Neobjanjivo, ali ue je bilo postavljeno vie nego to su one mogle dosegnuti, pa su se propinjale na prste i poskakivale kao djeca dok su se njihove ruiaste grudi ljuljale poput elea. Na drugom je programu mjeovita skupina vodsela s vrlo ozbiljnim licima sjedila za stolom, rame uz rame. Iznad nji* hovih glava dugaki uski elektroniki znak, poput djeje verzije onog s mosta Kessock pokazivao je niz slova i praznina: I I UI Y. "R?" pokuao je jedan od vodsela. "Ne, bojim se da nema", umiljato je odgovorio nevidljivi glas. Isserlevn je automobil stajao upaljen pored kue, osvijetljen jednom volframovom aruljom. istila je njegovu unutranjost polako i temeljito, oteui sa svakom pojedinom radnjom. Sunce se jo uvijek nije spremalo izai, bilo je skriveno negdje iza krivulje planeta. Isserlev je kleala pored vozila i naginjala se kroz otvorena vrata. Kao titnik za koljena koristila je Ross-shire Journal. Vrhovima prstiju traila je rasute okoladice ijednu po jednu ih bacala preko ramena. Bila je sigurna da e ih s vremenom pojesti ptice. U jednom je trenutku osjetila slabost i muninu od gladi. Nije pojela nita nakon jueranje vreice ipsa, malo snijega i oko litre tople vode ravno iz tua. To nije bilo niti priblino dovoljno se ovjek odri na ivotu. Ba je neobino kako nikad nije bila svjesna gladi dok ne bi dobila greve u trbuhu i gotovo se ruila. Bila je to vrlo nezgodna osobina s kojom se trebalo znati nositi. Bila je vana rutina, doruak s mukarcima svako jutro prije nego izae na cestu. Tu je rutinu naruio Amlis Vess. Duboko diui, kao da joj nekoliko dubokih udisaja moe pomoi da jo malo izdri, Isserlev je nastavila istiti automobil. inilo se da prosutim okoladicama nema kraja; pronale su sve slobodne pukotine kao kukci. Pitala se bi li joj njeno tijelo oprostilo kad bi pojela jednu od njih. Uzela je kutiju koju je zajedno s rukavicama uzgajivaa pasa spustila na zemlju s namjerom da ih kasnije spali. Podigla je kartonsku kutiju prema svjetlu i zakiljila prema popisu sastojaka. "eer", "mlijeko u prahu" i "biljne masnoe" zvuali su joj sigurno, za razliku od "kakao mase", "emulgatora", "leciti-na" i "umjetnih aroma". Zapravo, "kakao masa" joj je zvuala smrtonosno. Njen nagon na povraanje vjerojatno je bio nain na koji joj je Priroda savjetovala da se dri hrane koju poznaje. Ali ako ode u staju kako bijela s mukarcima, mogla bi naletjeti na Amlisa Vessa. To joj nikako nije trebalo. Koliko jo moe izdrati? Kad e Amlis Vess ve jednom otii? Zagledala se u obzor, udei za prvim svjetlom. S vremenom se zbog elje da s mukarcima ima to je mogue manje posla poela sve vie oslanjati na sebe, posebno kad je u pitanju bio njen automobil. Ve je sama zamijenila retrovizor, a za taj bi joj posao nekad bio potreban En-sel. Najradije ne bi nita mijenjala na njemu dokle god bi to bilo mogue. Napravljen je od metala, stakla i plastike - zato ne bi trajao zauvijek? Toila je u njega goriva kad god je bilo potrebno, benzina, vode, svega. Vozila gaje sigurno i njeno i izbjegavala policiju. Novije retrovizor uzela sa starog sivog Nissan karavana, s kojeg su ionako skinuti mnogi dijelovi. Sada je izgledao kao tuni kostur, ali nije bilo nikakvog smisla sada se ponaati sentimentalno. Retrovizor je savreno odgovarao njenoj maloj crvenoj Corolli; svi znakovi prometne nezgode bili su otklonjeni. Isserlev koja se jo uvijek divila spretno obavljenoj zamjeni jo je malo nastavila istiti svoju malu Corollu. Motor je i dalje radio; nauljeni je stroj isputao aromatini plin na svjei zrak. Voljela je svoj automobil, bio je to

zaista dobar automobil. Ako se bude dobro brinula za njega, nee je iznevjeriti. Isserlev je paljivo obrisala blato i masnou s gasa i konice, oistila pretinac, dopunila spremnik s icpathu- tt om koji se nalazio ispod suvozaevog sjedala. Moda bi se mogla odvesti i pronai neku radionicu koja je otvorena cijelu no gdje bi mogla kupiti neto za pojesti. Amlis Vess e uskoro otii, vjerojatno za dan ili dva. Sigurno nee umrijeti ako bude jela vodselovsku hranu dan ili dva. Onda e on otii, a ona e se moi vratiti svom normalnom ivotu. Znala je, meutim, da, ako sada izae na cestu, postoji rizik - ne tako velik, ali ipak prisutan - da e neki jadni i ludi stoper tamo oekivati prijevoz. Poznavajui sebe, ona e ga sigurno povesti. On uope nee odgovarati pa e zbog njega zavriti u Cairngormsu. Takva je ona. Mukarci su uvijek imali obilan doruak, pun bjelanevina i kroba. Pun tanjur iz kojeg se pui. Mesne pite, kobasice, umak od peenja. Svjei kruh tek izaao iz penice, izrezan po elji. Ona je uvijek rezala tanke, jednake krike, za razliku od gruda koje su mukarci uzimali za sebe. Obino bi pojela dvije ili tri krike s gushuom ili mussanta namazom. Ali danas... Isserlev se uspravila i zalupila vratima. Nee ona silaziti dolje daje tamo zlostavlja neki napuhani klinac dok hrpa smea iz Kolonija samo gleda i eka da se slomi. Glad je jedno, a principi drugo. Obila je automobil i otvorila poklopac iznad motora. Nagnula se i pogledala topli motor snanog mirisa koji se jo blago tresao. Provjerila je je li na dobro mjesto vratila dugaku taknu metalnu cjevicu s kojom je maloprije provjeravala razinu goriva. Sada je sa sprejem kupljenim u Donnv's Garage prskala svjeice i kablove za paljenje. Prstima je oslobodila ice koje su skrivale svjetlucavi cilindar s tekuim aviirom, stoje predstavljalo jedinu promjenu u prvotnom ureenju motora. Cilindar je bio proziran, tako daje ti mogla jasno vidjeti aviir koji se nalazio unutra, dok je njegova masna povrina podrhtavala u ritmu s motorom. I ovdje je sve bilo kako treba, iako se nadala da, uz malo sree, nikada nee morati upotrijebiti ovaj dodatak. Zatvorila je poklopac i sjela na njega. Osjeaj koji joj je topli, vibrirajui metal pruao kroz tanku tkaninu hlaa bio je ugodan i uspio joj je odvratiti pozornost od upornog kruljenja u elucu. Na obzoru je njeno svjetlo svitanja ocrtavalo obrise planina. Tono ispred njenog nosa spustila se jedna pahulja snijega. "Isserlev", rekla je Isserlev u interfon. Vrata staje su se istog trenutka otvorila, a ona je brzo ula na svjetlo. Vrtlog snijega, otar poput borovih iglica, slijedio ju je unutra, kao da gaje usisao vakuum. Vrata su se ponovno zatvorila, a loe je vrijeme ostalo iza nje. Kao stoje i oekivala, radovi u hangaru bili su u punom jeku; dva su radnika utovarivala teret na brod. Jedan se ve nalazio unutra i ekao da mu drugi, koji se nalazio kod prikolice, doda jo svjetlucavih ruiasto-crvenih paketa. Svjee meso, vrijedno itavo bogatstvo, uredno podijeljeno u porcije i omotano prozirnim najlonom. "Hoi, Isserlev!" radnik koji je gurao kolica stao je daje pozdravi. Oklijevajui na putu do dizala, mahnula mu je to je bezbrinije mogla. Ohrabren, mukarac je zaustavio svoja kolica i priao joj. Isserlev nije imala pojma tko je on. Nema sumnje da su je upoznali sa svima ponaosob kad je tek stigla na farmu, ali ovog se trenutka nije mogla sjetiti imena ovog radnika. Izgledao je glupavo, bio je debeo i nizak - za glavu nii od Amlisa Vessa - a njegovo ju je krzno podsjetilo na neko jadno stvorenje koje se sui pored A9, sa sivom koom koju su unitile automobilske gume i vremenske prilike. Pored svega je imao i neku runu konu bolest zbog koje mu je polovina lica izgledala poput gnjilog voa. Isserlev je u poetku bilo teko gledati mu ravno u lice, a onda se iz straha da ga ne uvrijedi i da se on njoj ne pone osveivati zbog njene vlastite unakaenosti, prignula blie i usredotoila na njegove oi. "Hoi, Isserlev", ponovio je, kao daje bilo teta ne iskoristiti bolje tu reenicu na njihovom zajednikom jeziku. "Mislim da bih morala neto pojesti", najavila je Isserlev slubenim glasom, "prije nego krenem na posao. Je li zrak ist?" "Zrak?" runije mukarac zbunjeno zakiljio, a nosnice su mu se nesvjesno rairile. "Mislim, je li Amlis Vess tu negdje?" "0, nije, vie nas ne gnjavi", otezao je runi, ak mnogo vie od Ensela. "Sad

je u kuhinji ili dolje kod obora za vod-sele, a mi ovdje na miru vrimo utovar." Isserlev je otvorila usta da neto kae, ali joj nita nije padalo na pamet. "Sad vie ne moe nita", uvjeravao ju je radnik s mrljama po licu. "Yns i Ensel ga naizmjence uvaju. On samo hoda uokolo i pria gluposti. Nije ga briga to nitko ne razumije o emu pria. Kad dosadi ljudima, ode i razgovara sa ivotinjama." Na trenutak je Isserlev zaboravila da su vodselima odstranjeni jezici pa se uplaila pomisli da oni govore Amlisu Ve-ssu, ali se smirila kad se njen sugovornik hrapavo nasmijao i dodao: "Pitamo mi njega: 'A odgovaraju li tebi ivotinje?'" Opet se nasmijao runim njitanjem. Osmijeh su mu unitile godine provedene u Kolonijama. "Smijeni lupe, s njim nikad nije dosadno", a zatim dodao u zakljuku: "Ne-dostajat e nam kad ode." "Pa, moda... kad ti tako kae", nacerila se Isserlev i kre- nula prema dizalu. "Oprosti, umirem od gladi." I otila je. Amlisa Vessa nije bilo u dvorani za objede i odmor. Isserlev je to provjerila jo jednom pregledavajui sterilnu dvoranu sa sputenim stropom, a onda nastavila slobodno disati. Dvoranaje, iako velika, bila najobiniji pravokutnik, jednostavno iskopan bez ikakvih izboina i udubina. Nije tu bilo nieg osim niskih stolova za objedovanje; nita nije bilo dovoljno veliko da skrije visokog i zgodnog mukarca. Jednostavno nije bio ovdje. Iako je sama dvorana bila prazna, na dugakoj niskoj klupi ve su se nalazile zdjele s umacima, posude s hladnim povrem, plitice s mussanta namazom, truce svjee ispeenog kruha, kolai, bokali vode i eziina, veliki plastini posluavnici s priborom za jelo. Boanski miris peenja dolazio je iz kuhinje. Isserlev je dohvatila kruh i odrezala si dvije krike koje je izdano namazala mussanta namazom. Spojila ih je u sendvi i poela jesti, gurajui zalogaje duboko u gladna usta jer u usnama nije imala nikakav osjeaj. Mussanta nije nikad bila tako ukusna. Halapljivo je gutala i energino va-kala, nestrpljiva da odree jo kruha i namaze jo mussante. Miris iz kuhinje bio je omamljujui. Kuhalo se neto mnogo bolje nego obino. Neto posebnije od prenih krumpira. Isserlev je morala priznati daje rijetko bila tu dok se kuhalo; esto je nosila kui hladne obroke nakon to bi kuhar otiao i veina radnika ve jela. Pokupila bi ostatke, nastojei izgledati neupadljivo, skrivajui tako koliko mrzi miris kuhinje. Ali, danas je taj miris bio neto drugo. I dalje vrsto drei svoj sendvi, Isserlev se pribliila vratima kuhinje i provirila unutra. Vidjela je velika smea leda kuhara Hilisa. Poznat po svojim istananim osjetilima, odmah je postao svjestan njene prisutnosti. "Odbij", veselo je povikao prije nego se uope okrenuo, "jo nije gotovo!" Isserlev je bilo neugodno i krenula je nazad, ali se Hilis okrenuo i, im je vidio tko je, odmah krenuo prema njoj i ispruio ruku daju pozdravi. "Isserlev!" pozvao ju je, smijeei se iroko koliko god mu je to njegova ogromna njuka doputala. "Zato uvijek jede to smee? Srce mi se slama! Doi vidjeti to u uskoro posluiti!" S nelagodom je ula u kuhinju, ostavivi uvredljivi sendvi vani na klupi. Inae ovamo nitko nije smio ulaziti; Hilis je estoko branio svoje carstvo, marljivo radei poput opsjednutog znanstvenika u svome vlanom i slabom osvijetljenom laboratoriju. Veliki srebrni pribor visio je svuda po kuhinji, kao alat u Donnv's Garage, deseci specijaliziranih pomagala i naprava. Prozirne staklenke zaina i boice umaka na policama i radnim stolovima davale su neto boje metalnim povrinama, dok je veina prave hrane bila uskladitena u hladnjacima i metalnim spremnicima. Hilis je, bez sumnje, bio najivlja stvar u kuhinji, ogromna gruda debelog krzna puna ivotne energije. Isserlev gaje slabo poznavala; njih su dvoje do sada razmijenili moda 40 reenica. "Hajde, ui!", dovikivao joj je. "Samo pazi kud hoda." Penice su bile ugraene u pod kako bi ovjek mogao lake paziti na hranu. Hilis se nagnuo nad najveom penicom i gledao dolje kroz staklena vrata. Mahnuo je Isserlev da i ona uini isto. Kleknula je pored njega. "Pogledaj to", rekao je ponosno. U penici se u krugu naranastog svjetla polako okretalo est malih ranjeva, a

na svakom pet ili est identinih komada mesa. Bili su smei kao svjee iskopana zemlja i mirisali su upravo rajski, dok su se lagano pekli u vlastitom soku. "Dobro izgleda", priznala je Isserlev. "I jest dobro", potvrdio je Hilis, pribliavajui njuku staklu sve dok ga nije zamalo dodirnuo. "Sigurno je bolje od onoga s ime inae moram raditi." Svi su znali daje Hilis zbog toga nezadovoljan: najbolji komadi mesa uvijek su bili namijenjeni teretnom brodu, dok je njemu ostajalo slabije mljeveno meso, vratovi, iznutrice i udovi. "Kad sam uo da dolazi sin starog Vessa", rekao je okupan naranastim svjetlom iz penice, "pomislio sam da u za promjenu dobiti priliku pripremiti neto bolje. Kako sam mogao znati, ha?" "Ali... " namrtila se Isserlev koju je zbunjivalo vrijeme proteklo izmeu Amlisovog dolaska i ovih predivnih odrezaka koji se okreu u penici. On ju je prekinuo, sa smijekom. "Stavio sam ove odreske u marinadu 24 sata prije nego je taj luak uope stigao. to sam trebao uiniti? Isprati ih vodom? Ovi su fini komadi pravo savrenstvo, kaem ti, pravo savrenstvo na tapiu. Imat e jebaki dobar ukus!" Hilis je od oduevljenja postao hiperaktivan. Isserlev je zurila u peenje. Njegov se miris probijao kroz staklo i punio Isserlevne nosnice. "Osjeti taj miris, arne?" Hilis je pobjedonosno objavio, kao daje zasluan stoje osmislio neto to se, suprotno svim oekivanjima, uspjelo probiti u njen mali, kirurki unakaen nos. "Zar nije predivno?" Isserlev je kimnula glavom, dok joj se pred oima mutilo od silne elje. "Da", proaptalaje. Hilis, koji nije nikako mogao stajati najednom mjestu, hodao je u malim krugovima po kuhinji i dizao galamu. "Hajde, Isserlev", molio ju je, neprestano prebacujui du- * gaku vilicu i no iz ruke u ruku, "molim te. Mora probati malo. Usrei starca. Znam da ti zna cijeniti dobru hranu. Ljudi mi kau da si se kao djevojka druila s pripadnicima Elite. Nisi odrasla jedui smee kao ovi prostaci iz Kolonija." Uzbueno je otvorio penicu, zapljusnuvi Isserlev bogatim toplim mirisom. Preklinjao je: "Daj da ti odreem kriku ovoga. Molim te. Molim te." Nasmijala se s nelagodom. "Dobro, moe", brzo se sloila. Bio je brz kao munja, njegovo rezanje bilo je tako brzo da je moglo promaknuti nepaljivom oku. "Da, da, da", veselo je poskakivao. Isserlev se malo povukla kad se vrue jelo pojavilo nekoliko centimetara od njenih usta, nabodeno na otri vrh noa. Oprezno gaje uhvatila zubima i skinula s noa. "Nisi svjesna to ini", uzdahnuo je Amis Vess. "Neovlatenim osobama zabranjen je jebeni ulaz u moju kuhinju!" istog je trenutka odvratio Hilis. Amlis Vess je ustuknuo. Ustvari, vrlo se mali dio njegovog tijela uope nalazio u kuhinji. Samo njegovo prekrasno crno lice i moda malo bijelih prsa. Njegovo povlaenje nije ak niti izgledalo kao povlaenje, ve vie kao neobavezno prebacivanje teita. Iako se sad nalazio izvan kuhinje, njegov je pogled i dalje nesmiljeno pratio sve to se dogaalo unutra. A taj je pogled bio usmjeren na Isserlev, ne na Hilisa. Isserlev je nesigurno vakala ono stoje ostalo od njenog ukusnog zalogaja, previe maloduna da se pomakne. Sreom je meso bilo tako mekano da joj se doslovno topilo u ustima. "to Vas mui, gospodine Vess?" konano je izgovorila. Amlisove su se vilice ljutito trznule od bijesa, a miii na ramenima stegnuli kao daje namjerava napasti, ali se umjesto toga naglo opustio, kao daje primio injekciju nekog sredstva za smirenje. "To meso koje jede", tiho je rekao, "je tijelo nekog bia koje je ivjelo i disalo kao ja i ti." Hilis je neto progunao i zakolutao oima od oaja zbog mladieve umiljenosti i gluposti. A onda je, na Isserlevn uas, okrenuo lea cijeloj stvari i posvetio se svome poslu uhvativi se najblieg lonca. Dok su joj Amlisove rijei jo odjekivale u uima, Isserlev je skupila hrabrosti, usredotoivi se, kao i proli put, na njegov otmjeni naglasak, njegov uglaeni izgovor njegovan u obilju i bezbrinosti. Namjerno se prisjetila kako je prvo bila miljenica Elite i kako su je onda odbacili. Pokuala je

zamisliti pripadnike vlasti koji su donijeli odluku da bi bila prikladnija za ivot u Kolonijama. Oni su sigurno imali naglasak poput Amlisovog. Pustila je da taj naglasak odjekuje u njoj i paljivo oslukivala. "Gospodine Vess", rekla je hladno, "nerado Vam ovo govorim, ali zaista sumnjam da postoji ikakva slinost izmeu naina na koji Vi i ja ivimo i diemo, a pogotovo izmeu mene" - izazivaki je pucnula jezikom - "i mog doruka." "Svi smo mi isti ispod koe", iznio je Amlis svoje uvjerenje, uinilo joj se, pomalo zlovoljno. Morat e ciljati na tu njegovu slabu toku, tu idealistiku potrebu bogatakog djeteta da porie drutvenu stvarnost. "udno kako si ti svoju kou uspio odrati tako lijepom", zareala je, "usprkos mukotrpnom radu." Dobar pogodak, opazila je Isserlev. Amlis je izgledao kao da se ponovno priprema na skok, oi su mu gorjele, a onda se opet smirio; jo jedan ubod istim sredstvom za smirenje. "Ovo nikamo ne vodi", uzdahnuo je. "Poi sa mnom." Isserlev je stajala otvorenih usta u nevjerici. "Da poem s tobom?" y "Da", rekao je Amlis, navodei pojedinosti njihove pustolovine oko koje su se ve sloili. "Dolje. Dolje meu vod-sele." "Ti... ti se sigurno ali", izustila je s kratkim osmijehom za koji je htjela da bude prijeziran, ali je ispao sasvim slabaan. "Zato ne?" nevino ju je izazivao. Zamalo se zagrcnula odgovarajui; moda je to bilo zbog siunog komadia mesa koji joj je zaostao u grlu. Jer se uasno bojim dubina, pomislila je. Jer ne elim ponovno biti iva zakopana. "Jer moram nastaviti sa svojim poslom", odgovorila je. Zagledao joj se u oi, ne agresivno, ve kao da procjenjuje udaljenost prije skoka u njenu duu. "Molim te", rekao je. "Dolje sam vidio neto to bih htio da mi objasni. Iskreno. Pitao sam radnike. Nijedan od njih ne zna. Molim te." Nastupila je stanka tijekom koje su ona i Amlis nepomino stajali, a Hilis je pored njih lupao i zveketao. Onda je Isserlev iznenaeno ula svoj glas kako neto odgovara Am-lisu. Nije mogla raspoznati rijei, ali je to to mu je rekla znailo da. U snu, nadrealistiki okruena zveketom metala i cvrljenjem mesa, ona je govorila da Amlisu Vessu. Okrenuo je svoje skladno tijelo na drugu stranu. Slijedila gaje iz Hillisove kuhinje prema dizalu. Sada se ve skupilo nekoliko ljudi u blagovaonici; avrljali su, zveckali, vakali i gledali Isserlev i Amlisa Vessa kako prolaze izmeu njih. Nitko se nije pomaknuo. Nitko nije Amlisu zaprijetio smru ako se usudi napraviti samo jo jedan korak. Alarmi se nisu ukljuili kad su se ispred njih otvorila vrata dizala, niti su se vrata odbila zatvoriti kad su zajedno uli unutra. Sve u svemu, svemir nije prepoznao da tu neto nije u redu. Obuzeta strahom, Isserlev je stajala do Amlisa Vessa u uskom prostoru dizala, licem okrenuta prema izlazu, ali svjesna njegovog dugakog vrata i glave odmah pored svojih ramena, njegovog glatkog tijela koje se nadima sa svakim dahom tek nekoliko centimetara od njenog boka. Dizalo se buno sputalo i zaustavilo sa kripom. Vrata su se otvorila, a Isserlev je, obuzeta klaustrofobijom, tiho zastenjala. Gotovo sve je bilo obavijeno mrklim mrakom, kao da su se nali u uskim prolazima izmeu stijena s djejom svjetiljkom da im osvjetljava put. Osjetila je smrad ustajalog urina i izmeta. Tanki obrisi eline mree ocrtavali su se na slabom svjetlu infra-crvene arulje, a vatreno sjajni parovi oiju micali su se svuda oko njih.. "Zna li gdje se nalazi svjetlo?" ljubazno je upitao Amlis Vess. 8 Isserlev je uspjela pronai prekida. Bijelo je svijetlo poput bujice ispunilo prostoriju od stropa do poda. "Ah", izustila je s gaenjem. Biti tako duboko pod zemljom predstavljalo je za nju pravu nonu moru. "Nona mora, zar ne?" rekao je Amlis Vess. Isserlev gaje pogledala, preplaena i eljna podrke, ali on je mislio na stoku, naravno, a ne na njenu klaustrofobiju - bilo joj je jasno iz odvratne grimase

saaljenja koja mu se mogla proitati na licu. Tipini mukarac: tako opsjednut vlastitim idealizmom da nije bio sposoban suosjeati s ljudskim biem koje je patilo tu pored njega. Isserlev je iskoraila iz dizala, odluna da se ne osramoti pred njim. Prije nekoliko trenutaka poeljela je zabiti glavu u meko crno krzno na njegovom vratu i vrsto se uhvatiti njegovog savreno oblikovanog tijela; sad gaje eljela ubiti. "Ma to je samo ivotinjski smrad", njukala je, odvrativi pogled od njega. Dizalo iza njih se sa kripom zatvorilo i nestalo. Pri iskopavanju ove najdublje razine, radnici nisu htjeli vaditi vie ovih stijena iz trijasa nego stoje bilo nuno. Strop je bio visok manje od dva metra, a kondenzirana para koja je nastajala od disanja vodsela nakupljala se oko neonskih cijevi. Obori za vodsele bili su meusobno spojeni i sloeni uz zidove. Tako su zauzimali gotovo sav slobodni prostor pa je u sredini jedva bilo dovoljno mjesta za hodanje. U kavezima s lijeve strane nalazili su se jednomjeseni tovljenici, na desno neto mladi, a na samom su kraju nasuprot dizala bili smjeteni tek pristigli vodseli. "Prvi si put ovdje, zar ne?" zaula je Amlisov glas. "Ne", ogovorila je razdraljivo, zaprepatena kako paljivo promatra njen govor tijela. Zapravo, bila je jednom ovdje, na samom poetku dok u oborima jo nije bilo ivotinja. Mukarci su joj htjeli pokazati da su ih napravili u ast njenog dolaska i da su spremni za njen daljnji doprinos. Rekla je: "Zaista posebno", ili neto tome slino i pobjegla. Sada se, nakon mnogo godina, vratila s jednim od najbogatijih mladia na svijetu jer ju je on htio neto pitati. Rije "nadrealno" tek je izdaleka opisivala ovu situaciju. Kavezi su bili tamniji i skueniji nego to ih je ona pamtila; ipke kaveza su bile iskrivljene i potamnjele, iana mrea prijava, mjestimino s tamnim tragovima izmeta. Posvuda se irio smrad stoke, njihovih tijela i neistog daha. Ovdje se nalazilo sigurno 30 vodsela; tek je sada shvatila koliko stalno naporno radi. Nekoliko preostalih jednomjesenih tovljenika bilo je sabijeno u grudu ulovljenog mesa; bilo je teko razlikovati granice medu udovima. Nasumice zgrene ruke i noge, kao da taj zapetljani organizam priprema neku osvetu. Njihove su debele male glave bile identine, ljuljale su se poput polipa. Glupo su treptali na iznenadno svjetlo. ovjek ne bi nikada pomislio da bi, kad bi bili puteni, imali dovoljno svijesti za bijeg. Oko njih se debela bodljikava prostirka od sijena svjetlucala od proljeva koji je ukazivao na njihovu zrelost. Nita to bi moglo nakoditi ljudskoj probavi nije preivjelo u njihovim ogromnim utrobama. Svaki je strani mikrob istjeran van i zamijenjen samo najboljim i najpouzdanijim bakterijama. Drali su se na hrpi, kao da ele ouvati svoju brojnost. Ostala su etvorica, juer su bila petorica, prekjuer estorica. S druge strane uredno pometenog prolaza neto manje uhranjeni vodseli pokuavali su normalno sjediti, svaki na svome komadiu sijena. Potivanjem praznog prostora izmeu njih, ak i ako se radilo samo o centimetrima, uspijevali su ostati svoji. Durili su se na Isserlev i Amlisa, neki odsutno vaui svoju novu hranu, neki eui glave na kojima je izrastala rijetka kosa, neki grei ake koje su drali na u-kopljenom meunoju. Iako su jo uvijek izgledali neto drugaije i imali drugaiju boju, neprestano su ispred sebe mogli vidjeti svoju vlastitu budunost. Polako su sazrijevali dok ne dosegnu svoju sudbinu, svoju namjenu. Na kraju su prolaza stajali najkasnije pristigli vodseli, dri# ali se za icu, mahali rukama i pravili grimase. "Ng! Ng! Ng!" galamili su. Amlis Vess je pourio da im odgovori, a raskoni mu se rep klatio izmeu sjajnih butina dok je hodao. Isserlev gaje polako i oprezno slijedila. Nadala se daje problem vodse-lovskih jezika temeljito rijeen. Ono to Amlis ne zna, ne moe ga previe pogoditi. im se Isserlev pribliila oboru, na smrt ju je prepala gruda koja je na nju doletjela iznutra i buno udarila u mreu. Jedan je muni trenutak bila uvjerena daje njegovo oruje probilo zapreku, ali se zapravo odbilo, a vodsel se sruio na pod, grei se od boli i gnjeva. U unutranjosti njegovih otvorenih usta

naziralo se crno mjesto na kojem je nekad stajao jezik; bijela mu je pljuvaka visjela s brkova. S naporom se uspravio, oito namjeravajui jo jednom napasti Isserlev, ali su ga dva druga vodsela zgrabila i odvukla od ograde. Mnogo mlai, atletski graen vodsel gaje pridravao, a on se ubrzo bespomono sruio na svoje mjesto na sijenu, dok su mu se koljena tresla. Tree se stvorenje spustilo na koljena ispred male hrpice zemlje pored ograde, uzbueno isputajui neke zvukove i njukajui kao daje neto izgubilo. "Sve je u redu", iskreno gaje ohrabrivao Amlis. "Probaj ponovno. Moe ti to. Znam da moe." Vodsel se nagnuo iznad zemlje i rukom obrisao stope koje je ostavio njegov podivljali prijatelj. Njegove prazne mo-nje, jo uvijek s krvavim tragovima od kopljenja, ljuljale su se naprijed-nazad dok je poravnavao zemlju i izbacivao kamenie i slamice. Onda je skupio nekoliko dugakih slamki, vrsto ih stisnuo i poeo crtati po blatu. "Pogledaj!" povikao je Amlis. Isserlev je uznemireno promatrala vodsela koji vrlo paljivo rkao rije od pet slova i ak se potrudio nacrtati slova naopako tako da onima s druge strane ice izgledaju uspravna. "Nitko mi nije rekao da imaju svoj jezik", divio se Amlis, koji je izgledao previe sretno da bi se mogao ljutiti. "Moj ih otac uvijek opisuje kao povre koje hoda." "To, ini mi se, ovisi o tome stoje za tebe jezik", ravnoduno je odgovorila Isserlev. Vodsel je bio nagnut nad svojom rukotvorinom, pokorno sputene glave i vlanih oiju. "Ali to to znai?" nije poputao Amlis. Isserlev je razmiljala o poruci koja je glasila MILOST. Na tu je rije rijetko nailazila kad bi itala, a na televiziji nikad. Kratko je razbijala glavu u potrazi za prijevodom, a onda posve sluajno shvatila da se ta rije ne moe prevesti na njen jezik; takvo neto kod njih jednostavno ne postoji. Isserlev je stajala s rukom preko usta, kao daje sve tee podnosila smrad. Iako joj je lice bilo bezizraajno, njen je mozak bjesomuno radio. Kako obeshrabriti Amlisa da ne die previe praine? Palo joj je na pamet da s iskrivljenim ustima i namrtenim elom izgovori neku udnu rije, na primjer da oponaa kokodakanje ili mukanje krava. Kad bije zatim Amlis upitao to to znai, mogla bi mu iskreno odgovoriti da takva rije ne postoji u ljudskom jeziku. Otvorila je usta, a onda shvatila da bi to bila glupa greka. Kad bi izgovorila bilo kakvu rije, znailo bi da joj daje poasni status rijei. Amlis bi, bez sumnje, bio oduevljen sposobnou vodsela da povezu niz znakova s odreenim zvukom, iako se tako nerazumljivo glasaju. Jednim bi udarcem postigla da vodseli u njegovim oima zaslue dostojanstvo zbog pisanja i govora. Ali, pitala se u sebi, nije li im to dostojanstvo zaista pripadalo? Isserlev je odbacila tu pomisao. Samo pogledaj ta stvorenja! Njihova runa vanjtina, smrad, idiotski izgled, nain na koji se govna slijevaju niz njihove debele none prste. Je li bila tako gadno unakaena, tjelesno dovedena tako blizu ivotinjskog stanja, daje gubila vezu s ljudima i zapravo se poistovjeivala sa ivotinjama? Ako ne bude paljiva, mogla bi zavriti ivei meu njima, neprestano brbljajui gluposti poput onih udaka sa televizije. Sve joj je to prostrujalo kroz glavu u nekoliko sekundi. Za sekundu ili dvije smislila je odgovor Amlisu. "Kako to misli 'to znaiT" razdraeno je odvratila. "To je oito nekakav znak koji za vodsele ima neko znaenje. Ja ne znam kakvo." Pogledala je Amlisu ravno u oi kako bi njeno poricanje dobilo na teini. "Pa, mislim da znam to bi mogao znaiti", tiho je primijetio. Mnogo mlai, atletski graen vodsel gaje pridravao, a on se ubrzo bespomono sruio na svoje mjesto na sijenu, dok su mu se koljena tresla. Tree se stvorenje spustilo na koljena ispred male hrpice zemlje pored ograde, uzbueno isputajui neke zvukove i njukajui kao daje neto izgubilo. "Sve je u redu", iskreno gaje ohrabrivao Amlis. "Probaj ponovno. Moe ti to. Znam da moe." Vodsel se nagnuo iznad zemlje i rukom obrisao stope koje je ostavio njegov podivljali prijatelj. Njegove prazne mo-nje, jo uvijek s krvavim tragovima od kopljenja, ljuljale su se naprijed-nazad dok je poravnavao zemlju i izbacivao kamenie i slamice. Onda je skupio nekoliko dugakih slamki, vrsto ih stisnuo

i poeo crtati po blatu. "Pogledaj!" povikao je Amlis. Isserlev je uznemireno promatrala vodsela koji vrlo paljivo rkao rije od pet slova i ak se potrudio nacrtati slova naopako tako da onima s druge strane ice izgledaju uspravna. "Nitko mi nije rekao da imaju svoj jezik", divio se Amlis, koji je izgledao previe sretno da bi se mogao ljutiti. "Moj ih otac uvijek opisuje kao povre koje hoda." "To, ini mi se, ovisi o tome stoje za tebe jezik", ravnoduno je odgovorila Isserlev. Vodsel je bio nagnut nad svojom rukotvorinom, pokorno sputene glave i vlanih oiju. "Ali to to znai?" nije poputao Amlis. Isserlev je razmiljala o poruci koja je glasila MILOST. Na tu je rije rijetko nailazila kad bi itala, a na televiziji nikad. Kratko je razbijala glavu u potrazi za prijevodom, a onda posve sluajno shvatila da se ta rije ne moe prevesti na njen jezik; takvo neto kod njih jednostavno ne postoji. Isserlev je stajala s rukom preko usta, kao daje sve tee podnosila smrad. Iako joj je lice bilo bezizraajno, njen je mozak bjesomuno radio. Kako obeshrabriti Amlisa da ne die previe praine? Palo joj je na pamet da s iskrivljenim ustima i namrtenim elom izgovori neku udnu rije, na primjer da oponaa kokodakanje ili mukanje krava. Kad bije zatim Amlis upitao to to znai, mogla bi mu iskreno odgovoriti da takva rije ne postoji u ljudskom jeziku. Otvorila je usta, a onda shvatila da bi to bila glupa greka. Kad bi izgovorila bilo kakvu rije, znailo bi da joj daje poasni status rijei. Amlis bi, bez sumnje, bio oduevljen sposobnou vodsela da povezu niz znakova s odreenim zvukom, iako se tako nerazumljivo glasaju. Jednim bi udarcem postigla da vodseli u njegovim oima zaslue dostojanstvo zbog pisanja i govora. Ali, pitala se u sebi, nije li im to dostojanstvo zaista pripadalo? Isserlev je odbacila tu pomisao. Samo pogledaj ta stvorenja! Njihova runa vanjtina, smrad, idiotski izgled, nain na koji se govna slijevaju niz njihove debele none prste. Je li bila tako gadno unakaena, tjelesno dovedena tako blizu ivotinjskog stanja, daje gubila vezu s ljudima i zapravo se poistovjeivala sa ivotinjama? Ako ne bude paljiva, mogla bi zavriti ivei meu njima, neprestano brbljajui gluposti poput onih udaka sa televizije. Sve joj je to prostrujalo kroz glavu u nekoliko sekundi. Za sekundu ili dvije smislila je odgovor Amlisu. "Kako to misli 'to znaiV" razdraeno je odvratila. "To je oito nekakav znak koji za vodsele ima neko znaenje. Ja ne znam kakvo." Pogledala je Amlisu ravno u oi kako bi njeno poricanje dobilo na teini. "Pa, mislim da znam to bi mogao znaiti", tiho je primijetio. "Da, sigurna sam da te tako beznaajna stvar kao neznanje ne moe sprijeiti", odbrusila mu je Isserlev, po prvi puta zamjeujui da ima svega nekoliko posve bijelih dlaka oko onih kapaka. "Sve to ti elim pokazati", ostao je ustrajan, "jest daje meso koje si prije nekoliko minuta jela, isto ovo meso koje nam sada pokuava neto saopiti." Isserlev je uzdahnula i prekriila ruke na grudima, osjeajui muninu od fluorescentnog bljetavila i zraka koji je iskoritavalo 30 ivotinja u hodniku duboko pod zemljom. "Meni nisu nita saopili, Amlis", rekla je, a onda se zacr-venjela jer gaje tako neoprezno oslovila osobnim imenom. "Moemo li sada krenuti?" Amlis se namrtio, a onda jo jednom pogledao vrljotine u blatu. i# "Jesi li sigurna da ne zna to ovi znakovi znae?" upitao je glasom punim nevjerice. "Ne znam to oekuje od mene", iznenada je provalilo iz Isserlev koja je ve bila na rubu suza. "Ja sam ljudsko bie, a ne vodsel." Amlis ju je pogledao od glave do pete, kao daje tek sada postao svjestan njene stravine nakaznosti. Stajao je u svoj svojoj ljepoti, s crnim krznom koje se presijava na vlanom zraku i pogledavao Isserlev, vodsele i znakove u blatnoj zemlji. "Oprosti", konano je rekao i okrenuo glavu prema dizalu. Nekoliko sati kasnije, dok se Isserlev vozila na otvorenoj cesti, udiui velike koliine zraka kroz otvoreni prozor, razmiljala je o tome kako je proao susret s Amlisom Vessom.

Smatrala je da se dobro drala. Nije se trebala niega stidjeti. On je pretjerao. I ispriao se. Problem s vodeslima bio je u tome da su ih ljudi koji ih uope nisu poznavali, esto posve pogreno tumaili. Uvijek je postojala ta sklonost da se sve doarava u ljudskom obliku. Vodsel napravi neto to nalikuje ljudskim postupcima; ispusti zvuk slian ljudskoj ljutnji ili napravi pokret slian ljudskoj ljubaznoj gesti, a neobavijeteni promatra iz toga izvue svakakve zakljuke. Zapravo, vodseli nisu znali nita to ih je moglo initi ljudima. Nisu znali raditi siuwil, nisu znali raditi mesnishtil, nisu imali pojma o slanu. U njihovom im divljatvu nikada nije palo na pamet da se koriste hunshurom; njihove su zajednice bile tako nerazvijene da hississinsi nisu uope postojali. Ta stvorenja nisu imala nikakvu potrebu za chailom, pa ak niti chailsinnom. A kad pogleda njihove male staklaste oi, bilo ti je jasno zato. Ali morao si dobro pogledati. Zato je bolje to Amlis Vess ne zna da vodseli imaju jezik. Zato je morala dobro paziti da ga nikada ne koristi dok je on u blizini. To bi ga samo izazvalo. Time ne bi nita postigla. U ovom bi sluaju mrvica znanja bila mnogo opasnija od potpunog neznanja. Bilo je dobro to su vodseli gotovo potpuno bez svijesti kada stiu na farmu. Dok se ponovno ne osvijeste, radnici se ve pobrinu za njih pa vie ne mogu dizati nikakvu galamu. To je sasijecalo sve probleme odmah u korijenu. Kad bi bar bilo mogue nekako pripaziti na Amlisa dok brod ne bude spreman za polazak, ne bi nikada morao saznati... ita vie. A onda, kad se jednom nae na brodu kui, moe svojoj prenaglaenoj savjesti, svojoj sentimentalnosti dati oduka koliko god hoe. Ako bude htio izbaciti van ono stoje ostalo od vodsela i na taj im nain posmrtno dodijeliti slobodu, neka samo izvoli. To vie nee biti njezin problem. Njezin je problem bio mnogo jednostavniji i tu nije bilo mjesta malodunosti: imala je teak posao i nitko osim nje ga nije mogao obavljati. Dok se vozila pored farme Dalmore u Alnessu, u daljini je ugledala stopera. Uoavao se kao vatra na vrhu planine. Podigla je prozor i pojaala grijanje. Bila je spremna za posao. ak je i sa udaljenosti od stotinjak metara vidjela daje ovaj stoper graen kao neki snani poljoprivredni stroj, vidjela je da bi on itekako opteretio bilo to na kotaima. Njegovo je ogromno tijelo bilo jo uoljivije jer je bilo umotano u fluorescentno uto radno odijelo. Mogao je biti neka nova vrsta prometnog znaka. Kad se pribliila, Isserlev je primijetila daje to radno odi-y jelo toliko staro i prljavo daje postalo gotovo crno; boje kore trule banane. Tako prljavo i uniteno odijelo nije moglo pripadati nekome tko je zaposlen u tvrtki; ovaj je tip ili bio sam svoj ef ili uope nije radio. To je bilo dobro. Nezaposleni vodseli su joj obino odgovarali. Iako se Isserlev inilo da su obino u jednako dobrom stanju kao i vodseli koji rade, shvatila je da su nezaposleni esto bivali izopeni iz drutva, odbaeni i ranjivi. A, jednom kada bi bili izopeni, inilo se da provode cijeli ivot povlaei se po granici opora, nastojei se sprijateljiti s mukarcima na visokim poloajima i poeljnih enama, ali im nikada ne bi uspjeli prii zbog straha od brze i okrutne kazne. Na neki se nain inilo da sama vodselovska zajednica vri odabir lanova po vlastitom nahoenju. Isserlev je dostigla stopera i provezla se pored njega, lagano kao i uvijek. Opazio je njen prolazak, njenu oitu nezainteresiranost, ravnoduno kiljei; bio je potpuno svjestan da bi mogao biti odbijen jer se njegova boja trule banane ne slae sa sivom unutranjou veine automobila. Ali inilo se da iz Isserlevnog smjera dolazi jo mnogo drugih vozaa, tako da nema veze. Odmjerila gaje vozei dalje. Nesumnjivo je imao vie nego dovoljno mesa na sebi, moda i previe. Salo je bilo loa stvar; ne samo bezvrijedna nakupina koju je valjalo odstraniti, nego se uvlaila u dubinu - barem joj je tako jednom rekao Unser, glavni majstor. Salo je kvarilo dobro meso kao crvotoina. Ipak, ovaj stoper bi mogao biti sav miiav. Zaustavila se, malo priekala i onda se paljivo okrenula. Drugo je bilo to stoje bio potpuno elav, bez dlake na glavi. To joj nije bilo bitno, razmiljala je, jer ako ga pokupi svejedno e zavriti bez kose. Ali zbog ega vodseli ostanu bez kose prije vremena? Nadala se kako to nije neka greka

koja bi utjecala na kakvou mesa, ili kakva bolest. Bestjelesan glas s televizije jednom joj je rekao kako rtve raka postaju elave. Ovaj stoper u utom radnom odijelu - opet ga je ugledala - nije joj izgledao kao rtva raka. Naprotiv, izgledao je kao da bi bio u stanju golim rukama razvaliti neku bolnicu. A to s vodselom kojeg je nedavno imala u autu, koji je imao rak plua? Koliko se sjeala, on je imao prilino mnogo kose. Opet se provezla pokraj elavca, potvrujui kako ima dovoljno miia na sebi da zadovolji svakoga. im je mogla, napravila je jo jedan okret. Zbilja je bilo neobino da nikad prije nije imala potpuno elavog stopera. Statistiki gledano, morala je imati. Njegova sjajna elava glava, zajedno s njegovom elinom graom i udnovatom odjeom, mogla bi objasniti njenu neobinu sumnju dok se zaustavljala da ga primi u vozilo. "Treba prijevoz?" nepotrebno je viknula, budui daje nahrupio na vrata im ih je poela otvarati. "Hvala", rekao je, pokuavajui se smjestiti. Dok je ulazio, njegovo je radno odijelo smijeno zakripalo. Pomaknula je sjedalo nazad da mu oslobodi vie mjesta. Bilo mu je neugodno zbog njene ljubaznosti i, kad se konano smjestio, zurio je ravno naprijed kroz vjetrobransko staklo prtljajui oko pojasa. Izgledalo je da mora izvui metre trake kako bi se opasao. "Dobro", izustio je im se kopa zatvorila. Krenula je, dok se on i dalje crvenio poput ruiaste lubenice smjetene na vrh nadutog, prljavo utog plasta. Nakon pune minute, stoper se konano polako okrenuo prema njoj. Odmjerio ju je od glave do pete. Okrenuo se natrag i pogledao kroz prozor. Moj sretan dan, pomislio je. "Moj sretan dan", rekao je. "Nadam se", rekla je Isserlev vedro, dok joj je neobjanjiva studen klizila niz kraljenicu. "Kamo si krenuo?" Pitanje je visjelo u zraku, hladilo se kao nepojedena hrana i konano se zamrznulo. I dalje je zurio naprijed. Isserlev je naumila ponoviti pitanje, ali je osjetila neobinu nelagodu zbog toga. Zapravo joj je bilo posve neugodno. Nesvjesno se blago nagnula naprijed i pokazala grudi. "Ima lijepe cice", rekao je. "Hvala", odgovorila je. Uzbuene su molekule zraka u kabini iznenada poele titrati. "Nisu narasle preko noi", smijuljio se. "Ne, nisu", sloila se. Njene prave grudi, prirodno narasle na trbuhu, kirurki su odstranjene jednim zahvatom, a drugim su joj ove umjetne priivene na prsa. Kirurzi su kao vodi koristili sliku iz asopisa koju je poslao Esswis. "Vee nisam vidio ve due vrijeme", dodao je stoper, oito ne mislei prestati kopati po tako zahvalnoj temi razgovora. "Hm", izustila je Isserlev, uoivi prometni znak i brzo neto raunajui. Jednog bi dana trebala rei Essvvisu da nije nikad, za svih svojih dalekosenih putovanja izvan njegovog skromnog podruja djelovanja od livada i ograda, vidjela enskog vodsela s grudima kao u njegovom asopisu. "Jesi li dugo stajao?" upitala je da promijeni temu. "Dovoljno dugo", progunao je. "Kamo si se uputio?" nadala se da e mu ovo pitanje moda ipak prodrijeti do mozga. "Znat u kad tamo stignem", rekao je. "Pa, ao mije, ali ja idem samo do Evantona", rekla je. "Moda ti to mijenja planove." "Da", otfrknuoje. "Nema problema." Izmeu njih su se ponovno u tiini uzburkale nevidljive molekule. "I to te je danas navelo na put?" pitala je vedro. "Ma, hou neto obaviti." "Nisam mislila njukati", nastavila je, "samo sam znatieljna." "U redu je. Takav sam tip, ne priam puno." Rekao je to kao da se radilo o posebnosti koja mu je dodijeljena roenjem, kao bogatstvo ili dobar izgled. Isserlev nije mogla ne misliti na Amlisa. "Voli malo arati, zar ne?" izazivao je stoper.

"Ja... molim?" izustila je, ne shvaajui njegov izraz. "Seks", objasnio je kratko, a njegova se velika okrugla glava opet zarumenila. "U glavi. Snimio sam te odmah. Voli to, zar ne?" Isserlev se promekoljila u sjedalu i provjerila retrovizor. "Ustvari, previe naporno radim da bih mislila na to", rekla je, trudei se da zvui leerno. "Sere", mirno je odgovorio, "upravo sad misli na to." "Zapravo, mislim na... na probleme na poslu", objasnila je. Nadala se da e je pitati to radi. Odluilaje da bi mogla biti policajac u civilu. "Djevojka kao ti ne treba misliti", frknuo je. Bilo je osam minuta vonje do Evantona. Trebala je rei Ballachraggan, koji je bio na pola puta, ali bi mu moda smetalo da se tako kratko vozi. "Kladim se da ih je prilian broj tipova dirao, ha?" dodao je iznenada kao da eli potpiriti razgovor koji se zbog njenog nemara poeo hladiti. "Ba i nije", objavila je. Toan je broj bio nijedan. "Ne vjerujem ti", rekao je, naginjui se na naslon i napola u zatvarajui oi. "Ali... istina je", uzdahnula je Isserlev neutjeno. Prema digitalnom satu prolo je tek 50 sekundi. Meutim, izgleda daje nebo na kraju ipak ulo njene molitve. Stoperove su se oi suzile, a zatim potpuno zaklopile. Glava mu je malo utonula u podignuti ovratnik odijela. Prolazile su minute, a predenje motora i siva cesta ponovno su izgledali normalno. Evanton je bio udaljen samo nekoliko kilometara u trenutku kad se elavac probudio. "Zna to mi nije jasno?" upitao je, sada neto bolje raspoloen. "to ti nije jasno?" Isserlev je osjetila olakanje, osjeajui kako se zrak raistio i kako su se molekule smirile. "Ti supermodeli", odgovorio je. Isserlev je prvo pomislila na skupe automobile, a zatim na crtane likove koji su se mogli vidjeti na televiziji rano ujutro: stilizirane ene koje lete kroz svemir s rukavicama do laktova i visokim izmama. Ba se u trenutku kad je otvorila usta da progovori sjetila pravog znaenja te rijei; jednom je na vijestima vidjela jedno od tih izuzetnih stvorenja. "Voli ih?" pretpostavila je. "Mrzim ih." "Zarauju mnogo vie od mene ili tebe, zar ne?" primijetila je Isserlev, i dalje ne uspijevajui saznati ita o njegovom ivotu. "A ime to zasluuju?" "ivot zna biti nepravedan", objasnila je Isserlev. Namrtio se i napuio usne, spremajui se za neko teko priznanje. "Neke od tih supermodela," primijetio je, "kao Kate Moss i ona crnkinja, to me stvarno udi. Ba me udi." Izgovorio je te rijei kao daje pronaao neto vrlo vrijedno kako lei negdje na cesti, neto to bi inae bilo potpuno izvan njegove kupovne moi, neto s ime se sad namjerau vao svima hvaliti. "to te udi?" pitala je Isserlev, ve potpuno izgubljena. "Gdje su im cice, to me zanima!" povikao je, pokazujui rukama pravi oblik ispred svojih prsa. "Supermodeli, a nemaju cice! Kako je to mogue?" "Ne znam tko odluuje o tome", priznala je Isserlev jadno, dok se atmosfera ponovno uzburkavala. "Pederi, kladim se", ljutito je odgovorio. "Stoje njih briga za cice? Sigurno je u tome stvar." "Sigurno", tiho je, gotovo neujno, potvrdila Isserlev. Bila je potpuno iscrpljena . Evanton je sad bio vrlo blizu i sva e joj energija biti potrebna da ga izbaci iz automobila. "Ti bi bila jebaki dobar model", obavijestio ju je nakon to ju je ponovno dobro odmjerio. "Materijal za prve stranice." Uzdahnula je pokuavajui se ljubazno nasmijeiti. >*'- "Moda bih trebala imati manje grudi, ha?" upitala je. "Kao ti supermodeli." Njeno loe oponaanje njegovog grubog govora zvualo je kao jadno ulagivanje; izgubila je nadzor. Boe, to li on sad misli o njoj? "Jebe supermodele!" uvjeravao ju je grubo. "Tvoje je tijelo mnogo bolje. Te

ene nisu prirodne. Moraju uzimati ste-roide. Kao ruske trkaice. Cice im prestanu rasti, dobiju dubok glas i brkove. to se sve dogaa u ovom jebenom svijetu. Nema granica. A nitko nita ne poduzima. udi me." "Svijet je udno mjesto", sloila se, a zatim dodala: "Jo malo pa smo stigli." "Kamo?" sumnjiavo je upitao. "U Evanton", podsjetila gaje. "Ne idem dalje." "0, mislio sam da ide", odgovorio je tunim, gotovo oajnim glasom. "Sigurno moe otii jo malo dalje." Isserlevno je srce udaralo sve jae. "Ne", ostajala je pri svom, "ne idem dalje od Evantona." Stoper je posegnuo u unutranjost svog radnog odijela i izvukao dugaki no sa sjajnim zailjenim vrhom, ve izvaen iz korica. "Samo vozi", tiho joj je rekao. Isserlev je vrsto stisnula upravlja, borei se sa samom sobom da dovede disanje pod kontrolu. "Ne eli to uiniti", rekla je. Samo se nasmijao na to. "Idi lijevo na sljedeem skretanju", rekao joj je. "Bilo bi bolje... za nas oboje..." petljala je, "kad bih stala ... i pustila te van." Njen lijevi kaiprst drhtao je iznad ruice za icpathuu. Izgledao je kao daje nije uo. Na lijevoj se strani nazirala stara crkva sa zazidanim prozorima do koje je vodila dugaka ljunana staza koju je zaklanjalo grmlje. "Evo je, dolazi", tiho ju je opomenuo. Isserlev je pogledala u retrovizor. Najblii je automobil bio udaljen od nje moda stotinu metara. Kad bi se barem mogla prisiliti da nagazi na gas, a onda naglo zakoi, mogla bi prije nego joj se priblii biti sigurno parkirana uz cestu sa zatamnjenim prozorima. Povukla je ruicu za icpathuu. "Skreni lijevo, rekao sam ti!" vikao je autostoper. "Lijevo!" Ispunila ju je panika; prenaglila je s mjenjaem paje sve u tom trenutku zakripalo. Istog je trenutka pogledala dolje prema suvozaevom sjedalu. Sad je tek shvatila da su hlae koje je elavac nosio bile debele poput kravlje koe prekrivene dodatnim utim slojem plastike. Osjetila je iznenadnu bol meu rebrima. Bio je to vrh noa koji joj se kroz tanku tkaninu majice zabijao u meso. "Dobro, dobro!" prosiktala je, ukljuivi pokaziva i skreui na stazu na koju je on htio. ljunak je kripao ispod kotaa i glasno udarao u lim automobila. vrsto je stiskala upravlja, vre nego stoje to zahtijevalo naglo skretanje, sa svakim udisajem osjeajui otricu noa meu rebrima. "Evo, evo!" gotovo je plakala. Odmaknuo je no i sa slobodnom rukom umirio upravlja. Stisak mu je bio vrst, ali njean, kao daje eli poduiti vonji. Dlan mu je bio dvostruko vei od njenog. "Molim te... dobro razmisli", mucala je Isserlev. Nije odgovorio, ali je ipak skinuo ruku s upravljaa, oito zadovoljan stoje poela raditi ono stoje traio od nje. Automobil se probijao kroz zaputeni predio obrastao niskim gr-mljem s istrunulim balama sijena. U daljini se naziralo nekoliko loe sagraenih straara za potrebe farme, bili su to kosturi odpopucalog betona i savijenog eljeza. A9 je gotovo u potpunosti nestala iz njenog retrovizora, tek se nejasno nazirui poput udaljene rijeke. "Moda bih trebala imati manje grudi, ha?" upitala je. "Kao ti supermodeli." Njeno loe oponaanje njegovog grubog govora zvualo je kao jadno ulagivanje; izgubila je nadzor. Boe, to li on sad misli o njoj? "Jebe supermodele!" uvjeravao ju je grubo. "Tvoje je tijelo mnogo bolje. Te ene nisu prirodne. Moraju uzimati ste-roide. Kao ruske trkaice. Cice im prestanu rasti, dobiju dubok glas i brkove. to se sve dogaa u ovom jebenom svijetu. Nema granica. A nitko nita ne poduzima. udi me." "Svijet je udno mjesto", sloila se, a zatim dodala: "Jo malo pa smo stigli." "Kamo?" sumnjiavo je upitao. "U Evanton", podsjetila gaje. "Ne idem dalje." "O, mislio sam da ide", odgovorio je tunim, gotovo oajnim glasom. "Sigurno moe otii jo malo dalje." Isserlevno je srce udaralo sve jae.

"Ne", ostajala je pri svom, "ne idem dalje od Evantona." Stoper je posegnuo u unutranjost svog radnog odijela i izvukao dugaki no sa sjajnim zailjenim vrhom, ve izvaen iz korica. "Samo vozi", tiho joj je rekao. Isserlev je vrsto stisnula upravlja, borei se sa samom sobom da dovede disanje pod kontrolu. "Ne eli to uiniti", rekla je. Samo se nasmijao na to. "Idi lijevo na sljedeem skretanju", rekao joj je. "Bilo bi bolje... za nas oboje..." petljala je, "kad bih stala ... i pustila te van." Njen lijevi kaiprst drhtao je iznad ruice za icpathuu. Izgledao je kao daje nije uo. Na lijevoj se strani nazirala stara crkva sa zazidanim prozorima do koje je vodila dugaka ljunana staza koju je zaklanjalo grmlje. "Evo je, dolazi", tiho ju je opomenuo. Isserlev je pogledala u retrovizor. Najblii je automobil bio udaljen od nje moda stotinu metara. Kad bi se barem mogla prisiliti da nagazi na gas, a onda naglo zakoi, mogla bi prije nego joj se priblii biti sigurno parkirana uz cestu sa zatamnjenim prozorima. Povukla je ruicu za icpathuu. "Skreni lijevo, rekao sam ti!" vikao je autostoper. "Lijevo!" Ispunila ju je panika; prenaglila je s mjenjaem pa je sve u tom trenutku zakripalo. Istog je trenutka pogledala dolje prema suvozaevom sjedalu. Sad je tek shvatila da su hlae koje je elavac nosio bile debele poput kravlje koe prekrivene dodatnim utim slojem plastike. Osjetila je iznenadnu bol meu rebrima. Bio je to vrh noa koji joj se kroz tanku tkaninu majice zabijao u meso. "Dobro, dobro!" prosiktala je, ukljuivi pokaziva i skrej# ui na stazu na koju je on htio. ljunak je kripao ispod kotaa i glasno udarao u lim automobila. vrsto je stiskala upravlja, vre nego stoje to zahtijevalo naglo skretanje, sa svakim udisajem osjeajui otricu noa meu rebrima. "Evo, evo!" gotovo je plakala. Odmaknuo je no i sa slobodnom rukom umirio upravlja. Stisak mu je bio vrst, ali njean, kao daje eli poduiti vonji. Dlan mu je bio dvostruko vei od njenog. "Molim te... dobro razmisli", mucala je Isserlev. Nije odgovorio, ali je ipak skinuo ruku s upravljaa, oito zadovoljan stoje poela raditi ono stoje traio od nje. Automobil se probijao kroz zaputeni predio obrastao niskim gr-mljem s istrunulim balama sijena. U daljini se naziralo nekoliko loe sagraenih straara za potrebe farme, bili su to kosturi od popucalog betona i savijenog eljeza. A9 je gotovo u potpunosti nestala iz njenog retrovizora, tek se nejasno nazirui poput udaljene rijeke. "Kad vidi hrpu guma, skreni desno", uputio ju je stoper. "Onda stani." Isserlev je uinila kako joj je naloio. Zaustavili su se iza zida visokog tri i dugakog desetak metara. On je bio jedino stoje ostalo od graevine. "Dobro", rekao je stoper. Isserlev je sada imala disanje pod nadzorom. Pokuavala se potpuno usredotoiti. Jedino je pribranost moe spasiti, a ne noge. Nju, koja je nekada bila brza kao srna, a sad uope ne moe trati. "Imam prijatelje na visokim mjestima", molila je. Ponovno se nasmijao kratkim i hladnim smijehom koji je vie liio na kaljanje. "Izai van", rekao je. Oboje su otvorili vrata i izali na kamenje. Obiao je vo-y ilo do njene strane i zatvorio vrata. Pogurnuo ju je na automobil. Jo uvijek jednom rukom drei no, drugom je uhvatio njenu pamunu crnu majicu i naglo je povukao preko grudi. Bio je tako jak da ju je to povlaenje tkanine zapele ispod pazuha zamalo podiglo sa zemlje. Brzo je podigla ruke i pustila da joj skine majicu. "Mogli bismo se... divno provesti zajedno", ponudila je njeno stavljajui ruke preko grudi, "ako mi dopusti." Ravnoduan i crven u licu, stao je na pola metra od nje. Onda je ispruio ruku i poeo joj naizmjence gnjeiti grudi rukom u kojoj nije drao no, hvatajui bradavice izmeu palca i kaiprsta kao da oblikuje kuglice tijesta. "Svia ti se ovo, ha?" upitao je. "Aha", odgovorila je. U grudima, naravno, nije nita osjeala, ali zato itekako

jest u kraljenici koju je pritiskao na automobil. Hladni trnci boli i straha prekrili su joj ramena. Gnjeio joj je grudi itavu vjenost. Njen i njegov dah su se mijeali na hladnom zraku. Iznad njih se pojavilo blijedo sunce koje se zrcalilo od njegove glave nalik na kupolu. U motoru se ulo nekakvo itanje dok se hladio. Konano je stoper ostavio njene bradavice i napravio korak nazad. "Spusti se na koljena", rekao joj je. Isserlev gaje brzo posluala, a on je otkopao odijelo i otkrio iznenaujue bijelu potkoulju ispod prljave crno-ute podstave. Otkopao je odijelo skroz do meunoja. Izvadio je spolovilo, dlakave testise i ostalo. Pribliio joj se toliko da joj je mahao penisom ispred lica. Drao je no iza njenog vrata tako da gaje mogla osjetiti kroz kosu. "Ne elim osjetiti zube, razumije?" rekao je. Penis mu je bio runo uvean, deblji i svjetliji od ljudskog, sa ruiastim, asimetrinim glaviem. Na vrhu se nalazila rupica poput loe zatvorenog oka mrtve make. u "Razumijem", odgovorila je. Nakon stoje minutu u ustima imala njegovo meso s okusom urina, sa vrata joj je maknuo otricu noa, ali je osjetila njegove debele i grube prste. "To je dovoljno", zastenjao je i poupao je. Odmaknuvi se, pustio je da mu penis ispadne iz njenih usta. Bez upozorenja ju je zgrabio za lakat i povukao prema gore. Isserlev nije imala vremena stegnuti miie da dobiju karakteristian vodselovski oblik, tako da joj se ruka savila u nekoliko zglobova, pod ljudskim kutovima. inilo se da to stoper nije opazio. Ovo je, vie od iega dotad, ispunilo Isserlev strahom i muninom. Kad je ustala, stoper ju je pogurao dalje na prednji dio automobila.. "Okreni se", rekao joj je. Posluala gaje, a on je odmah zgrabio njene zelene barunaste hlae i u jednom ih potezu strgnuo do koljena. ..-11 "Isuse", gunao je iza nje. "Imala si neku prometnu nesreu?" "Da", proaptalaje, "ao mije." Na jedan se kratki trenutak ponadala da gaje to obeshrabrilo, ali je onda osjetila njegov dlan na leima, kako je gura. Oajno je traila pravu rije, rije koja bi ga natjerala da stane. Znala je tu rije, ali ju je jedino vidjela napisanu, zapravo vodsel ju je ba jutros napisao. Nikad nije ula nikoga daje izgovara. "Milost", molila je. Obje su mu ruke bile na njezinim kriima, dok su joj korice noa pritiskale kraljenicu. Njegov se penis gurao meu njenim slabinama i traio ulaz. "Molim te", odjednom je osjetila nadahnue, "dopusti da ti pokaem. Bit e ti jo bolje. Obeajem." Nagnuvi se preko auta i naslonivi grudi i lice na glatki metal, stavila je ruke na guzove i razdvojila ih. Znala je da je njeno spolovilo skriveno ispod runih oiljaka od amputacije repa. Ali su same crte oiljaka podsjeale na spolovilo kod vodsela. "Nita ne vidim", alio se. "Prii blie", poticala gaje, bolno okreui glavu da vidi kako se njegova kupolasta glava pribliava. "Tu je. Pogledaj." U trenutku, iskoritavajui injenicu daje sigurno naslonjena na automobil, Isserlev je zamahnula rukama prema nazad i brzo prema gore. Zamahnula je kao bievima i tono pogodila cilj. Po dva prsta na svakoj ruci zarila su se stoperu u oi, skroz do kostiju, ravno u njegovu ljepljivu lubanju. Hvatajui dah, izvukla je prste i udarila glavom o automobil. Uspjela se uspraviti ba kad je elavi padao na koljena; s hlaama oko glenjeva, brzo mu se izmaknula dok se ruio naprijed, pri emu mu je glava zvuno udarila o branik. "Fuj! Fuj! Fuj!" vikala je s gaenjem, histerino briui prste o gole noge. "Fuj! Fuj! Fuj!" Navukla je hlae, nekako dola do svoje majice i brzo je pokupila s mjesta na kojem je leala. "Fuj! Fuj! Fuj P'vikalaje dok se uvlaila u mokru i blatnu majicu. Zrnca pijeska su joj grebala ramena i laktove dok je navlaila rukave preko ruku koje su

drhtale. Ula je u automobil i pokrenula paljenje. Motor je zaka-ljao, a ona se odmakla od stoperovog tijela, i onda stala. Htjela je ponovno upaliti motor i odvesti se, ali nije mogla odoljeti, a da jo jednom ne obrie prste komadom tkanine kojeg je koristila za brisanje vjetrobranskog stakla. Primijetila je da joj nedostaje prilian komad nokta. Udarila je dlanovima po upravljau. Zatim je izala iz automobila, po- t novno prila stoperovom tijelu s namjerom da pronae ono to ni po koju cijenu ne smije biti pronaeno i analizirano na tom mjestu. Trebalo joj je dosta vremena i predanosti. Kad je uspjela, ula je u automobil i odvezla se nazad prema glavnoj cesti. Druga su joj vozila trubila dok se pokuavala ubaciti izmeu njih. Ukljuila je duga svjetla. Ako je eljela ui u njihovu mirnu povorku, to nije bilo doputeno. Isserlev se odvezla do Tarbat Nessa, do nasipa kojeg je poznavala. Nalazio se na kraju kratke i opasno strme ceste na koju je upozoravao prometni znak s automobilom koji pada u valove oceana. Isserlev je paljivo vozila, paljivo parkirala prije ruba nasipa, povukla runu konicu, kao da vraa neto to bi inae bilo izgubljeno. Zatim je poloila ruke na upravlja i dala m* si doputenje da osjea to god eli. Nikakvi joj osjeaji nisu dolazili. More je bilo savreno mirno i tamno sivo. Isserlev gaje dugo promatrala kroz vjetrobransko staklo, ne trepui. Bilo je poznato da se tuljani igraju na tom mjestu; ak je negdje na cesti iza nje bio postavljen znak za to. Zurila je u more moda dva sata, odluna da nita ne propusti. More je postajalo sve tamnije; poput prostranstva obojanog stakla. Ako je ispod i bilo skrivenih tuljana, nijedan nije izaao na povrinu. S vremenom je tiho nastupila plima i pribliila se nasipu. Isserlev nije znala hoe li razina toliko porasti da podigne njen automobil i odnese ga na puinu. Kad bije voda povukla, sigurno bi se utopila. Nekada je bila dobar pliva, ali tada je imala tijelo koje se znatno razlikovalo od ovog sadanjeg. Pokuala je potaknuti samu sebe da upali motor i odveze se na neko sigurno mjesto, ali jednostavno nije uspijevala u tome. Nije bila u stanju misliti na neko drugo mjesto na kojem bi se mogla nalaziti. Dok je jo imala snage za donoenje odluka, odluila je da eli biti ovdje, a sada te snage vie nije bilo. More e je ili odnijeti ili ostaviti tu gdje je. Je li uope bilo vano to e se od toga dogoditi? Stoje Isserlev due ekala na nasipu, vie se osjeala kao daje tek stigla i daje tu tek nekoliko trenutaka. Sunce se kretalo po nebu poput varavih svjetala udaljenog vozila koje nikako da se priblii. Voda Sjevernog mora njeno je oplahiva-la dno njezinog automobila. Isserlev je i dalje gledala kroz vjetrobransko staklo. Neto joj je vano nedostajalo. ekat e dok se to ne pojavi. ekat e zauvijek ako bude morala. Veliki oblak na sve tamnijem nebu neprestano je mijenjao oblik. Iako nimalo nije bila svjesna vjetra, sigurno su gore postojale neke mone sile koje su oblikovale oblak, a onda ga, nezadovoljne uinjenim, preoblikovale u neto posve drugo. Poelo je kao nestalna zemljopisna karta, zatim je oblak poprimio izgled broda, a onda se pretvorio u neto nalik na kita. Na kraju se, kako je padala no, rastopio u neto mnogo vee, bezlino i beznaajno. Pao je mrak, a Isserlev je trebalo jo vremena da odlui to e dalje uiniti. Automobil se blago ljuljao od valova koji su ga odozdo zapljuskivali. Otii e kad ona bude spremna. Polako su prolazile sekunde noi; sigurno ih nije prolo vie od nekoliko tisua. Isserlev nije spavala. Sjedila je za upravljaem i promatrala no kako prolazi. U neko doba noi, more je odustalo od pokuaja daje zastrai i povuklo se. U zoru je nekoliko puta trepnula. Skinula je naoale, ali je problem bio u samom vjetrobranskom staklu koje se zamaglilo. Njeno je tijelo bilo vrue i ljepljivo, kao daje spavala. Sigurno nije spavala. To nije bilo mogue. Nije se opustila ni na trenutak. Ukljuila je brisae kako bi oistila tu maglu. Nita se nije dogaalo. Pokrenula je paljenje. Motor je slabo zakaljao i stresao se, a zatim se smirio. "Ako tako hoe, dobro", rekla je glasom punim bijesa. Morat e neto poduzeti.

Nakon sat vremena ili vie, stakla su se sama raistila. Isserlev je postala svjesna boli meu rebrima. Vrhovima prstiju je dotaknula to mjesto; tkanina majice bila je slijepljena za tijelo neim stoje moralo biti krv. ivano ju je odlijepila; mislila je daje prola neozlijeena. Pokuala je zaljuljati bokovima i podii se. Nita se nije dogaalo. Kao daje bila mrtva ispod pojasa. More se povuklo od obale i otkrilo elatiniziranu morsku travu, poluras-padnute otpatke i kamenje obraslo malim puevima koje su ljudi - koje su vodseli - sakupljali. U daljini su dvije figure hodale obalom prema Isserlev-nom nasipu. Isserlev ih je promatrala kako se pribliavaju, prieljkujui da se vrate nazad. Njene misli, bez obzira na svoju jainu, nisu uspjele nita postii. Nisu se vratili. Kad su joj se pribliili na nekih 50 metara, Isserlev ih je raspoznala kao enskog vodsela i psa nepoznatog spola. ena je bila niska i vitka, odjevena u jaknu od ovje koe i zelenu suknju. Imala je mrave noge s crnim arapama i zelenim gumenim izmama. Imala je dugaku i gustu kosu koju joj je vjetar nosio preko lica. Dok je hodala uz stijene, zvala je psa imenom i to glasom koji je bio potpuno drugaiji od glasa bilo kojeg mukog vodsela. Pas nije bio gol; imao je na sebi crveni vuneni kaputi. Gegao se dok je hodao, teko odravajui ravnoteu na kamenom tlu. esto je pogledavao u enskog vodsela. Kad su se toliko pribliili daje Isserlev poela razmiljati o stavljanju naoala, stali su. ena joj je mahnula. Onda se okrenula i otila, a pas ju je pratio uz nogu. Isserlev je odahnula s olakanjem. Nastavila je promatrati oblake i nebo. Kad se inilo da se automobil konano osuio na suncu, pokuala gaje upaliti. Motor je posluno zabrujao. Iskljuila gaje. Krenut e kad ona bude spremna. Okrenula je glavu prema suvozaevom sjeditu i promatrala sjedalo nakon to je povukla ruicu za icpathuu. Dvije srebrnaste igle probile su presvlaku, a dva uska mlaza tekuine prsnula su u zrak. Isserlev se nagnula na sjedalo, zatvorila oi i poela plakati. 10 Isserlev bi se uvijek provezla pored autostopera kad bi ga prvi put vidjela kako bi si dala vremena. To je uvijek inila. To e uiniti i ovaj put. Ugledala je autostopera. Provezla se pored njega. Traila je velike miie, prave komade. Sitni, mravi primjerci nisu je zanimali. Ovaj je bio sitan i mrav. Nije ju zanimao. Vozila je dalje. Svitalo je. Materijalni svijet, osim pruge sivog asfalta, nije postojao za nju. Priroda joj je ometala pozornost. Nije doputala daje ometaju. A9 je izgledala prazno, ali se ovjek nije mogao osloniti na to. U svako se doba tota moglo dogoditi. Zato su joj oi bile uprte na cestu. Tri sata kasnije pojavio se sljedei stoper. Bila je to neka ena. Isserlev nisu zanimale ene. Negdje na suvozaevoj strani, iznad kotaa, zaulo se brujanje. ula je to brujanje i ranije. Pratvaralo se da se povuklo, ali je ostalo skriveno negdje u unutranjosti automobila. Nee ona to trpjeti. Odvest e automobil nazad na farmu kad zavri s poslom, pronai e to brujanje i rijeiti ga se. Dva i pol sata kasnije ugledala je sljedeeg stopera. Isserlev bi se uvijek provezla pored autostopera kad bi ga prvi put vidjela kako bi si dala vremena. Dakle, i ovaj se put provezla. Drao je kartonski natpis na kojem je stajalo PERTH MOLIM. Nije bio elav. Nije nosio radno odijelo. Masa mu je uglavnom bila rasporeena u gornjem dijelu tijela. Torzo u obliku slova V nalazio se na dugakim nogama. Koliko su te noge bile mrave? Izblijedjele su mu traperice leprale oko nogu; mora daje danas vrlo vjetrovito. Odvezla se nazad i jo jednom ga procijenila. Imao je dobre ruke i izvrsna ramena. Imao je povelika prsa i pored vitkog struka. Nakon to se opet okrenula, po trei se put provezla pored njega. Imao je neurednu crvenu kosu i nosio vuneni demper u mnogo boja. Svi vodseli u debelim pletenim demperima koje je Isserlev srela bili su nezaposleni i ivjeli su ivotom izopenika. Sigurno ih vlasti prisiljavaju da nose tu odjeu, mislila je, kao znak raspoznavanja. Ovaj vodsel kojeg je upravo promatrala mora biti takav izopenik. A noge e mu se ve fino udebljati. Zaustavila se, a on je s osmijehom dotrao do nje.

Isserlev je otvorila suvozaeva vrata s namjerom da mu vikne "Treba prijevoz?" Odjednom joj se to pitanje uinilo besmislenim. Naravno daje trebao prijevoz. Nosio je veliki natpis na kojem je stajalo PERTH MOLIM; ona mu se zaustavila. Nita nije moglo biti jasnije. Rijei su troenje energije. U tiini gaje gledala kako ulazi. "Ja... Ovo je vrlo lijepo od tebe", rekao je stoper, s nelagodom se smijeei, provlaei prste kroz gustu kosu koja mu je istog trenutka pala preko oiju. "Ve mije postalo jako hladno vani." Ozbiljno je kimnula glavom, pokuavajui mu uzvratiti osmijeh. Nije bila sigurna je li uspjela u tome. Imala je osjeaj da su joj miii lica jo slabije povezani s usnama nego inae. Stoper je nastavio brbljati: "Ostavit u natpis tu uz noge, mogu li. Ti se moe vratiti vonji, moe?" Ponovno je kimnula glavom i nagazila na gas. Nemogunost da se natjera da progovori poela ju je zabrinjavati; ini se daje izgubila mo govora; neto nije bilo u redu s njenim grlom. Srce joj je ve jae tuklo iako se jo uvijek nije nita dogodilo, niti se bliila kakva odluka. Odluna da funkcionira normalno, otvorila je usta da neto kae, ali to je bila greka. Osjetila je da zvuk koji nastaje u njenom grlu nee nita znaiti ovom vodselu pa gaje progutala nazad. Stoper je nervozno eao bradu. Imao je mekanu bradu, nije ni udo da se nije primijetila iz daljine. Opet se nasmijeio i pocrvenio. Isserlev je duboko udahnula, ukljuila pokaziva i krenula gledajui cestu. Progovorit e kad ona bude spremna. Stoper se igrao sa svojim natpisom i naginjao se naprijed, pokuavajui joj susresti pogled. To nije bilo tako lako. Naslonio se nazad, zbunjen, naizmjence grijui hladne ruke jednu u drugoj, a onda ih uvlaei u mekane rukave dempera. Razmiljao je to bi joj to mogao rei daje umiri i zato gaje uope povezla ako nije eljela razgovarati s njim. Sigurno je imala neki razlog. Trebalo je pogoditi koji je mogao biti njen razlog. Sudei po izrazu njenog lica prije nego je okrenula glavu od njega, bila je potpuno iscrpljena. Moda je upravo poinjala spavati za upravljaem, a tada odluila povesti autostopera daje odri budnom. To znai daje oekivala da s njom avrlja. Ta pomisao nije bila dobrodola; on nije bio osoba za avrljanje. Vie su mu odgovarali dugi filozofski razgovori u dvoje, kao onaj kasno neku veer s Cathy kad su oboje bili malo napueni. teta to nije ovoj eni mogao ponuditi joint da se malo opusti. Umjesto toga, htio je prokomentirati vrijeme. Ne glupo, ve rei kako se osjea ovakvih dana kad je nebo bilo... poput oceana od snijega. Bilo je nevjerojatno kako je sve to moglo tako visjeti, sva ta voda u krutom stanju, tolika masa da bi mogla prekriti cijelu pokrajinu tonama leda u prahu, a sve to samo plovi gore, lagano kao oblak. Pravo udo. Opet je pogledao enu za upravljaem. Vozila je kao robot, s leima ravnim poput metalne ipke. Stekao je dojam da joj prirodne ljepote nita ne znae. Nisu imali nita zajednikog. Mogao je rei: "Bok, ja sam William." Moda je sad bilo malo kasno za to. Ali morat e nekako razbiti tiinu. Moda ide skroz do Pertha. Ako ga bude vozila 200 kilometara, a ne i# razmijene ni rije, osjeat e se kao iscijeena krpa kad stigne. Moda bi reenica "Bok, ja sam William" zvuala malo glupo, malo ameriki, kao: "Bok, ja sam Arnold i posluivat u vas veeras." Moda bi bilo bolje neto manje formalno. Kao, "Usput, ja sam William" kao da to spominje usred oputenog razgovora kojeg ve vode. to, naalost, nije sluaj. to nije u redu s ovom enom? Razmiljao je nekoliko minuta, nastojei ostaviti svoju vlastitu nelagodu po strani i usredotoiti se na nju. Pokuao ju je gledati kao to biju gledala Cathy da sada sjedi na njegovom mjestu; Cathy je bila genijalna u procjenjivanju ljudi. Ozbiljno nastojei stupiti u vezu sa svojom enskom stranom, William je brzo zakljuio da neto ne valja, gadno ne valja kod ove ene. Bila je u nekakvoj nevolji, nekakvim problemima, moda ak u oku. Moda on samo preuveliava stvari. Cathvn prijatelj Dave, pisac, uvijek je izgledao kao daje u oku. Tako je izgledao svih ovih godina otkad ga poznaju. Vjerojatno je roen s takvim izgledom. Ali ova ena; slala je najudnije mogue

vibracije. ak udnije nego Dave. A sigurno nije bila u dobrom tjelesnom stanju. Kosa joj nije imala sjaja, a nazirali su se tragovi neega stoje liilo na mast za podmazivanje, a i neki su pramenovi strali pod udnim kutovima. Bila je to ena koja se ve dugo nije pogledala u ogledalo, to je bilo oito. Imala je neugodan miris - zapravo, smrdila je, ako smije biti tako slobodan - na ustajali znoj i morski zrak. Odjea joj je bila prljava, puna osuenog blata. Moda je pala ili doivjela nekakvu drugu nezgodu. Daje pita je li sve u redu? Mogla bi se uvrijediti ako kae neto o njezinoj odjei. ak bi mogla pomisliti daje eli zlostavljati. Bilo je tako teko ponaati se prijateljski, jednostavno ljudski, prema nepoznatim enama, ako si mukarac. Moe biti ljubazan i ugodan, to uope nije ista stvar; tako se treba ponaati prema osoblju na burzi. Ne moe nepoznatoj eni rei da ti se sviaju njene naunice ili da ima lijepu kosu - ili je pitati odakle joj blato na odjei. Moda je to uzrokovala pretjerana uljuenost. Dvije ivotinje, ili dva primitivna stvorenja, ne bi se nikad brinula oko takvih stvari. Ako bijedna bila blatna, druga bi je jednostavno poela lizati ili trljati, to bi ve bilo potrebno. Nije tu bilo nieg seksualnog. Moda je licemjeran. Bio je svjestan daje ova ena... pa... ena, zar ne? Ona je bila ena, a on mukarac. Neke su stvari bile zakon prirode. I, treba priznati, bila je vrlo slabo odjevena za ovakvo vrijeme. Nije vidio toliko razgoliene grudi u javnosti jo od ljeta. Meutim, grudi su joj bile sumnjivo vrste i uspravne s obzirom na njihovu veliinu; moda je imala umetnute silikone. To je teta. Treba misliti na opasnost pucanja ili raka. Bilo je to tako nepotrebno. Svaka je ena lijepa. Male su grudi lijepo stajale u ruci, bile su tople i potpune. To bi govorio Cathy kad bi stigao najnoviji katalog donjeg rublja, a ona pala u depresiju. Moda je ova ena nosila jedan od onih neprijateljski oblikovanih grudnjaka za podizanje grudi. Mukarci su najee prave neznalice kad su takve stvari u pitanju. Promatrao je njezin bok, od pazuha do struka. Traio je tragove ice ispod majice ili nategnute tkanine. Nije nita pronaao osim male razderotine na majici, koja je mogla nastati od ice ili neke otre granice. Tkanina oko rupe bila je oblijepljena neim. Moda krvlju? Jedva se suzdravao daje ne pita. Poelio je daje lijenik, pa da slobodno moe pitati takve stvari. Moe li se pretvarati daje lijenik? Znao je poneto o medicini iz Cathvnih trudnoa, njezine nesree s motociklom, oevog udara i Suziene ovisnosti. Mogao bi rei: "Oprosti, ja sam lijenik i nisam mogao ne primijetiti..." ali nije volio laganje. 0, kakve zamrene mree pletemo kad se odluimo na obmanu, to su bile Shakespe-areove rijei. A Shakespeare nije budala. Stoje vie promatrao ovu djevojku, to mu se inila ud-novatijom. Njene zelene hlae od baruna pripadale su retro stilu iz sedamdesetih, ako zanemarimo blatna koljena, ali ona nikako nije imala noge jedne klupske plesaice. Blago su drhtale na gasu i konici, a bile su tako kratke kao da pripadaju osobi oboljeloj od cerebralne paralize. Okrenuo je glavu i pogledao prostor izmeu sjedala, gotovo oekujui da e vidjeti sklopljena invalidska kolica smjetena iza. Na stranjem se sjeditu nalazio samo stari kaput kojeg je lako mogao zamisliti na njoj. Njene izme su liile na Doc Mar-tens, ali su bile jo glomaznije, poput Boris Karloff klompi. Meutim, najudnija je od svega bila njena koa. Svaki dio koe koji je on mogao vidjeti, osim blijedih glatkih gru-diju, imala je isti neobian izgled: bila je nakostrijeena, poput koe tek ukopljene make kojoj ponovno poinje rasti krzno. Posvuda je imala oiljke: po rukama, ramenima i posebno po licu. U ovom joj trenutku nije mogao vidjeti lice, ali je uoio oiljke na bradi, vratu i nosu i ispod oiju. A tu su i njene naoale. Imala je valjda najveu ikad izmjerenu dioptriju, jer su joj oi izgledale tako velike. Mrzio je procjenjivati ljude po vanjtini. Unutranjost je bila vana. Ali kad je enska vanjtina bila ovako neobina, onda je ona vrlo vjerojatno utjecala na itav njezin ivot. Njena je ivotna pria, kakva god bila, sigurno bila iznimna: moda tragina, moda nadahnjujua. Tako ju je elio pitati. Bilo bi ba tuno kad je nikada ne bi saznao. Cijeli e se ivot pitati zastoje bila takva. Bio je siguran u to. Prije osam godina i sam je imao automobil. Povezao je ovjeka koji je poeo plakati na sjeditu pored njega. William ga nije pitao to mu je; bilo mu je isuvie neugodno, bio je maco u dvadesetima.

ovjek je polako prestao plakati, stigao je na svoje odredite, izaao iz automobila i zahvalio se za vonju. Od tada bi neprestano, moda jedanput tjedno, mislio na tog ovjeka. U svakom bi sluaju mogao pitati: "Jesi li dobro?" Ako mu se ne bude htjela povjeriti, to je njena stvar. Ili bi mogla vrlo openito odgovoriti na njegova pitanja. William je grickao nokte, pokuavajui pronai prave rijei. Srce mu je sve jae tuklo, a disanje se ubrzavalo. injenica da ga uope nije gledala dodatno je oteavala stvari. Razmiljao je da se nakalje, kao stoje gledao da ine mukarci u filmovima, a onda se zacrvenio shvativi kako je to glupa ideja. Ovo je bilo smijeno. Njegovo se teko disanje sada ve moglo uti. Pomislit e da se sprema zaskoiti je ili neto slino. Duboko je udahnuo i odustao od ideje daje ita pita, barem ne tako iznenada. Moda se kasnije neto samo pojavi. Kad bi barem mogao nekako spomenuti Cathy, onda bi mu vjerovala. Onda bi znala daje on partner neke druge ene, otac dvoje djece, osoba koja ne pomilja da nekog siluje ili mu dosauje. Ali kako da pone priati o tome, ako ga ona nita ne pita? Ne moe jednostavno rei: "Usput, ako te moda zanima, imam nekoga koga jako volim." To bi zvualo tako napuhano. Ne, ak gore od napuhanog: uznemirujue, ak luaki. Eto u to se svijet pretvorio zbog laganja. Zbog svih lai od kad je svijeta i vijeka i lai koje se govore i sada. Cijena koju svi mi plaamo je smrt povjerenja. To je znailo da dva ovjeka nikad ne mogu prii jedan drugom kao dvije ivotinje. Civilizacija! William se nadao da e se sjetiti svega ovoga, da o tome porazgovara s Cathy kad doe kui. 0 ovome je zaista elio razgovarati, mislio je. Iako moda, ako bude priao Cathy previe o ovoj eni koja gaje povezla, ona to nee dobro primiti. Prianje o bivoj djevojci Melissi i putovanju Katalonijom nije ba dobro prolo, iako bi se, morao je priznati, ve moglo rei da mu je to oprostila. Isuse, zato ova djevojka ne eli razgovarati s njim? Isserley je u svom oaju samo gledala naprijed. Jo uvijek nije bila u stanju za razgovor, a stoper je to oito elio. Kao i obino, sve je ovisilo o njoj. Sve je ovisilo o njoj. Na velikom zelenom putokazu pisalo je daje do Pertha ostalo 175 km. Trebala bi mu rei dokle ide. Jo nije znala dokle ide. Pogledala je u retrovizor. Cesta je bila prazna i nepregledna zbog sivila neba u iekivanju snijega. Mogla je jedino nastaviti voziti s rukama nepominim na upravljau i krikom zastalim u grlu. ak i ako bi se mogla prisiliti da zapone razgovor, obeshrabrivala ju je pomisao na to koliko je vjetine morala u to uloiti. Oito je bio tipian muki predstavnik svoje vrste, glup, nekomunikativan i sa sklonou da podriva razgovor. Ona bi mu priala, a vodsel bi na to gunao, jednom rijeju odgovarao na njena najpametnija pitanja i iskoristio prvu priliku da uuti. Ona e nastaviti po svom, a on po svom i to bi moglo potrajati satima. Isserley je iznenada shvatila da joj je nestalo snage za dvostruke igre. S oima uperenim na crnu cestu koja se pruala ispred nje, osjeala se ponienom zbog besmisla svojih napora, tog zamornog davanja znakova, namigivanja kao daje on dragocjeni biser kojeg treba izmamiti iz koljke. To je zahtijevalo nadljudsko strpljenje. A emu? Vodsel, isti kao svi drugi vodseli, jedan od milijardi koji napuuju planet. Nekoliko paketia mesa. Zato svaki boji dan mora ulagati toliko truda u te igre? Hoe li tako provesti ostatak ivota? U nedogled izvodei te nastupe, dajui pri tome sve od sebe, samo da bi (sve ee) zavrila praznih ruku i morala krenuti iz poetka? Nije to mogla podnijeti. Pogledala je u retrovizor, a zatim sa strane u stopera. Pogledi su im se sreli. Zacrvenio se i glupavo se nacerio, teko diui. Svijest o razlici izmeu nje i tog divljaka obruila se na nju takvom silinom, poput munine nakon gubitka krvi; mrzila gaje. "Hasusse", izustila je sa stisnutim zubima i povukla ruicu za icpathuu. Poeo je padati prema njoj, a ona gaje odgurnula. Zaljuljao se na drugu stranu poput plasta sjena i udario glavom u prozor. Isserlev je ukljuila pokaziva i skrenula s ceste. Kad se sigurno parkirala, s jo uvijek upaljenim motorom, pritisnula je dugme za zamraivanje prozora. Ovo je bio prvi put daje bila toga svjesna. Obino bi

negdje lebdjela kad bi doao taj trenutak; danas se ugodno smjestila u svom sjedalu, s rukama na upravljau. Staklo je sa svih strana dobilo boju jantara, svijet oko nje se smraio i nestao, a ukljuilo se malo svjetlo unutra. Naslonila je glavu i skinula naoale, sluajui udaljeni zvuk prometa. Primijetila je da joj je disanje bilo posve normalno. Udarci srca koji su se neto ubrzali kad je tek pustila vodsela u automobil, sada su se sasvim smirili. Kad god je imala te-y koa sa svojim tjelesnim reakcijama, uvijek bi ih uspijevala rijeiti. Sagnula se da otvori pretinac. Dvije su joj suze skliznule iz oiju, ravno na stoperove hlae. Namrtila se; nije ih mogla objasniti. Isserlev se odvezla ravno na farmu Ablach, cijelim putem pokuavajui dokuiti to nije u redu. Naravno, dogaaji od juer... ili je to bilo prekjuer? Nije bila posve sigurna koliko je nakon toga provela na nasipu... ali ipak, ti dogaaji... pa, zaista su je uzrujali, nije to mogla porei. Ali sada je to bila prolost. Bilo pa prolo, kao to vodseli... kao stoje ula da se kae. Sada je vozila pored naputene eljezare, bila je gotovo kod kue, s finim debelim vodselom na sjedalu do nje, kao obino. ivot je iao dalje, trebalo je obavljati posao. Prolost je nestajala poput mrlje u retrovizoru, a budunost je blistala kroz vjetrobransko staklo, zahtijevajui punu usredotoenost. Isserlev se pribliila znaku za Ablach i ukljuila pokaziva. Dok se vozila preko Zejeg brda bila je blie priznanju da se ba ne osjea tako dobro. Ali, odluna da se sredi bez daljnjeg gubljenja vremena, ve je smislila to bi mogla uiniti da se osjea bolje. Neto u njoj ostalo je zarobljeno. Neto sitno i nevano. Ali ipak zarobljeno. Kako bi se konano oporavila, kako bi se vratila u norma-lu, morala je to osloboditi. Bila je sigurna da zna kako. Parkirajui se ispred staje, zatrubila je, nestrpljivo ekajui da mukarci izau. Vrata su se otvorila, a iz njih je, kao i obino, izaao Ensel s dvojicom pajdaa ija se imena nije nikada potrudila za- y pamtiti. Ensel je, kao i obino, pourio da proturi gubicu kroz suvozaev prozor i pogleda to im je dovezla. Isserlev se pripremila na uobiajene trivijalnosti o kvaliteti primjerka. "Jesi li dobro?" nacerio se Ensel kroz staklo. Gledao je ravno u nju, ne obazirui se na vodsela koji je bio zguren ispod loe namjetene plave vlasulje i nepaljivo prebaenog kaputa. "Ti si... hm... ima blata na odjei." "Oprat e se", odvratila je Isserlev hladno. "Naravno, naravno", rekao je Ensel kojeg je obeshrabrio njezin ton. Otvorio je vrata, a vodsel je ispao poput vree krumpira. Ensel se trgnuo, a onda otpuhnuo i pokuao se vedrinom izvui iz neugodne situacije. "Hm... ovo je dobar primjerak, zar ne?" hvalio se, "Jedan od najboljih dosad." Isserlev se nije udostojila odgovoriti, ve je otvorila svoja vrata i izala van. Ensel, koji je ve s drugim radnicima vukao vodsela, primio je to s iznenaenjem. "Je li sve u redu?" promrmljao je dok se muio da podigne teret na kolica. Vodselov je pleteni demper bio razvuen pa ga nije mogao vrsto uhvatiti. "Da", odgovorila je Isserlev, "idem s vama unutra." Otila je naprijed i naslonila se na staju dok su se mukarci muili daje sustignu, vukui kolica s vodselom. "Hm... ima li kakvih problema?" pitao je Ensel. "Ne", odgovorila je Isserlev, mirno ih gledajui kako nespretno prolaze kroz vrata. "Samo elim vidjeti to se dogaa." "Zaista?" pitao je preneraeno Ensel. Druga dvojica su se meusobno pogledala. Bez rijei su se vukli hangarom, a Isserlev je koraala pored njih. Kod dizala je bilo jo neugodnije. Oito, nije bilo dovoljno prostora za mukarce, njihov teret i Isserlev. "Hm... zna da se zapravo nema to vidjeti", smijuljio se Ensel dok je sa svojim pajdaima ulazio u dizalo. Isserlev je skinula naoale i zakaila ih za izrez majice, prijezirno gledajui Ensela u oi sve dok se dizalo nije zatvorilo. "Nemojte poeti bez mene", upozorila ih je. * * *

Isserlev je stajala sama u malom mranom dizalu i dopustila mu daje ponese duboko, duboko u Zemljinu unutranjost. Prola je razine za jelo i odmor, spustila se dalje od mukih spavaonica. Dok je klizila niz dobro nauljeni otvor dizala, nije micala oi sa ava koji e se otvoriti kad dosegne pripremnu razinu, treu po redu od razine zemlje. Nita nije bilo dublje od pripremne razine osim obora za vodsele. Oekivala je da e biti uznemirena, ak u panici jer ide tako duboko. Ali kad se dizalo zaustavilo i vrata se otvorila, Isserlev nije osjeala nikakvu muninu. Znala je da e biti dobro. Dobit e ono to eli. Dvorana za obradu bila je najvea meu prostorijama u labirintu soba koje su inile pripremnu razinu. Imala je visoki strop, jako osvjetljenje koje ni jedan kut nije ostavljalo u sjeni. Nalikovala je salonu automobila lienog sadraja i prilagoenog malo drugaijoj namjeni. Nije nedostajalo svje-eg zraka koji je dolazio iz brojnih reetki za ventilaciju, smjetenih na bijelim zidovima. Dvorana je s tri strane bila opremljena dugakim metalnim radnim stolovima koji su sada bili prazni. Ensel i ostali mukarci, zajedno s Unserom, glavnim majstorom, okupili su se u sredini sobe oko metalne naprave za koju je Isserlev pretpostavila daje Kolijevka. Kolijevka, napravljena iz dijelova poljoprivrednih strojeva, bila je sasvim posebno remek-djelo. Njezinu je osnovu inio mehanizam rovokopaa zavaren na korito od nehra-jueg elika. Na njega je u visini ljudskih prsa bio postavljen dvometarski lijeb poloen u savreno vodoravan poloaj Osoba koja je namjetala poloaj Kolijevke bio je Ensel, koji se pravio vaan to pomae samom glavnom majstoru dok su njegova dva pajdaa imala manje odgovornu zadau svlaenja vodsela. Unser, glavni majstor - ili mesar, kako se sam nazivao -se prao. On je bio nabijen i snaan mukarac koji bi bio tek neto malo vii od Isserlev kad bi ga uspravili na dvije noge. Imao je velike kvrgave zglobove i snane ape koje je drao u zraku dok se na stranjim apama kretao prema metalnom umivaoniku. Podigao je sitnu glavu s kratkom kosom i pomirisao zrak, kao daje osjetio dolazak novog mirisa koji nije pripadao vodselima, nego Isserlev. "Ham-hm", rekao je. To nije bio jezik niti vodsela, niti ljudi. Jednostavno se nakaljavao. Isserlev je izala iz dizala, a ono se zatvorilo za njom. ekala je daje pozdrave ili joj kau neto drugo. Radnici nisu uinili nita, nego su nastavili sa svojim poslom kao daje nevidljiva. Ensel je dogurao mala kolica puna sjajnog metalnog pribora blie Unseru. Dvojica koja su svlaila vodsela uspuhala su se od napora, ali se taj zvuk nije ba dobro uo od glazbe. Prava, ljudska glazba putana je preko zvunika koji su bili smjeteni u zidovima. Tiho pjevanje i zvuk glazbala pruali su utjean ugoaj doma, onako kako ga se sjeala iz djetinjstva. Radnici su uspjeli svui debeli demper s pridolice i sad su se muili s ostatkom. Svijetla koa bila je umotana u slojeve odjee koji su liili na slojeve kupusa ili zelene salate. Vodsel je ispod njih bio znatno slabiji nego stoje Isserlev oekivala. "Paljivo, paljivo", promrmljao je Unser dok su radnici petljali oko vodselovih glenjeva kako bi mu skinuli debele vunene arape. Kad se ivotinje nau u oborima, izmet e padati jako blizu njih, pa je vano da ne bude nikakvih ogrebotina i ranica koje bi se mogle upaliti. Ubrzano diui od napora, mukarci su zavrili s poslom, spustivi i posljednji komad odjee na hrpu. Godinama je Isserlev dobivala vreu s odjeom vodsela i njihovim osobnim stvarima, ali nikad nije vidjela kako se vrea puni. "Ham-hm", ponovio je Unser. Koristei rep za odrava-njejavnotee, doao je do Kolijevke na zadnjim apama, i dalje drei prednje u zraku. Ruke su mu bile sjajno crne, jednako crne kao Amlisove, za razliku od ostatka krzna koje je bilo sivo. Ali to je bilo samo zato to ih je upravo oprao do ramena pa mu je krzno bilo zalizano od vode. Otro je pogledao Isserlev, kao daje tek sada postao svjestan njene prisutnosti. "Treba li neto?" upitao je, gladei krzno na rukama. Kapljice vode padale su na pod do njegovih stopala. "Ja sam... samo dola gledati", odgovorila je Isserlev. Probadao ju je Unserov sumnjiavi pogled; shvatila je da se pogrbila s rukama na grudima. Htjela je izgledati stoje mogue vie ljudski. "Gledati?" pitao je s nevjericom Unser, dok su njegovi pomonici premjetali

vodsela. Isserlev je potvrdno kimnula. Bila je itekako svjesna injenice daje etiri godine izbjegavala dolazak ovamo i daje jedva razmijenila pokoju rije s Unserom u blagovaonici. Nadala se kako e se barem sjetiti iz njihovih rijetkih razgovora da ga potuje, ak pomalo boji. On je, kao i ona, bio pravi profesionalac. Unser se opet nakaljao. Uvijek je to inio; mukarci su govorili daje bolestan. "Pa... samo se nemoj pribliavati", grubo ju je upozorio. "Izgleda kao da si se valjala u blatu." Isserlev je kimnula glavom i odmaknula se korak unazad. "Dobro", rekao je Unser, "stavite ga." Ubacili su mlohavo vodselovo tijelo u Kolijevku, a onda su mu okrenuli lice prema fluorescentnom svjetlu. Namjestili su mu udove i ramena u posebno napravljen utor. Glava mu se nalazila na samom kraju tog velikog lijeba, kosa mu se klatila preko ruba. Tijekom cijelog ovog postupka, iako je bio vrlo savitljiv, vodsel nije sam napravio niti jedanjedini pokret, osim automatskog stezanja testisa u monjama. Kad je tijelo na Unserovo zadovoljstvo namjeteno i kad su uz rub Kolijevke privuena kolica s priborom, mesar je zapoeo svoj posao. Odravajui ravnoteu na repu i jednoj stranjoj api, podigao je drugu apu do vodselovog lica i zabio mu dva prsta u vodselove nosnice. Trzaj unazad povukao je ivotinjinu glavu i iroko joj otvorio usta. Zastajui tek toliko da popravi ravnoteu, Unser je savio slobodne ape. Onda je s kolica izabrao jedan srebrni instrument u obliku produenog slova q i jedan u obliku siunog srpa. Oba ih je odmah gurnuo vodselu u usta. Isserlev se napregnula da vidi, ali su joj Unserovi krupni zglobovi zaklanjali pogled dok je vodselu vadio jezik. Krv mu je poela izlaziti na obraze, a Unser se okrenuo i sa zveketom spustio svoj pribor. Odmah je uzeo mali elektrini ureaj koji je liio na odvija i paljivo ga gurnuo vodselu u usta. Bljeskovi svjetla vidjeli su se kroz Unserove prste dok je traio otvorene krvne ile, a zatim ih spalio. U trenutku kad je miris spaljenog mesa ispunio zrak, Unser je ve pomou male pumpe isisavao krv iz vodselovih usta. Vodsel se zakaljao; to je bio prvi znak da ne pati od nieg ozbiljnijeg od icpathuase. "Tako treba", promrmljao je Unser, pokakljavi jadni-kovu Adamovu jabuicu da proguta slinu. "Ham-hm." im je postao zadovoljan sa stanjem vodselovih usta, Unser se usredotoio na genitalije. Uzeo je ist no, otvorio mo-nje i s brzim, njenim, gotovo nesigurnim rezovima odstranio testise. To je bio mnogo ii posao od uklanjanja jezika i trajao je moda pola minute. Prije nego je Isserlev uope shvatila to se dogaa, Unser je ve na isti nain zaustavio krvarenje i vjeto zaivao monje. "To je to", objavio je, ostavljajui iglu i konac. "Gotovo. Ham-hm." Pogledao je svoju gou. Isserlev je pogledala u njega. Teko je odravala disanje pod nadzorom. "Nisam znala... da e... sve biti gotovo tako brzo", promuklo je rekla, jo uvijek pogrbljena. "Oekivala sam... mnogo vie... krvi." "0, da", uvjeravao ju je Unser, provlaei prste kroz vod-selovu kosu."Brzina umanjuje ok. Na kraju krajeva, ne elimo da nepotrebno pate, zar ne? Ham-hm", dopustio si je blagi osmijeh pun ponosa. "Zna, mesar mora biti pomalo kirurg." "0, bilo je stvarno... dojmljivo", pohvalila gaje Isserlev jadno, cijelo se vrijeme tresla i drala ruke preko prsa. "To to si izveo." "Hvala", rekao je Unser, sputajui se s uzdahom olakanja ponovno na sve etiri. Ensel je nagnuo Kolijevku, a drugi je radnik ve izvlaio vodsela iz nje, pokuavajui ga smjestiti na kolica kako bi ga mogli prevesti dizalom. Isserlev se ugrizla za usnu kako ne bi poela vikati od muke. Kako moe biti gotovo tako brzo! S tako malo nasilja, tako malo... dramatinosti? Srce u grudima joj je lupalo, oi su je uljale, nokte je zabila u stisnute ake. Imala je potrebu izbaciti bijes koji se u njoj spremao eksplodirati, ali vodselo-va je kunja bila zavrena; ve se nalazio na putu da se pridrui pripadnicima svoje vrste u oborima. "Nemojte mu vui noge preko jebenog praga", povikao je Unser razdraeno na mukarce koji su vukli svoj teret prema dizalu. "Rekao sam vam to tisuu puta!"

Pogledao je Isserlev takvim pogledom, kao da eli potvrditi kako ona, od svih ljudi, najbolje zna koliko ih je puta tako izgrdio. "Dobro, moda stotinu puta", ispravio se. Dizalo se zatvorilo. Isserlev i Unser ostali su sami u velikoj prostoriji s Kolijevkom i mirisom paljevine. "Ham-hm", oglasio se Unser kad je tiina poela postajati neugodna, "mogu li jo neto uiniti za tebe?" Isserlev je vrsto stiskala prekriene ruke, zadravajui sve u sebi. "Razmiljala sam", rekla je, "ima li... ima li... jo koji tovljenik koji bi mogao biti... obraen?" Unser je otiao do posude s vodom i gurnuo ape unutra. "Ne", rekao je, "napravili smo koliko smo trebali." Pljuskanje vode stopilo se s glazbom koja je dopirala iz zvunika."" "Hoe rei", ustrajala je Isserlev, "da vie nijedan nije spreman?" "0, ostao je jedan", rekao je Unser vadei ruke i otresajui viak vode. "Ali nema veze. Moe ii sljedei put." "Zato ne bi iao ovaj put?" uvjeravala ga je Isserlev. "Rado bih vidjela", opet se ugrizla za usnu, "kako to radite. Krajnji proizvod." Unser se skromno nasmijeio dok se ponovno sputao na sve etiri. "Bojim se daje uobiajena koliina dostignuta", primije-' tio je s blagim aljenjem. "Hoe rei", nije se dala omesti Isserlev, "da na brodu nema vie mjesta?" Unser je gledao dolje, prouavajui svoje ape, odvajajui ih jednu po jednu od mokrog poda. "O, ima dovoljno mjesta, vie nego dovoljno mjesta", odgovorio je sjetno. "Stvar je u tome... ham-hm... pa, oni" (zakolutao je oima prema nebu) "oekuju odreenu koliinu mesa, razumije. Na temelju onoga to im inae poaljemo. Ako im poaljemo vie, mogli bi oekivati jednaku koliinu sljedei mjesec, razumije?" Isserlev je pritisnula ruke na grudi u pokuaju da smiri lupanje srca. Previe prazne prie. "Ne smeta", uvjeravala je Unsera napetim glasom. "Mogu... mogu dovesti jo vodsela. Nema problema. Ba ih se sada moe dosta nai. Neprestano se usavravam u poslu." Unser se zagledao u nju, zbunjeno se mrtio; oito nije znao to da misli. Isserlev je gledala njega, umirui od elje. Svi dijelovi enskog lica koje bi mogla koristiti da ga privoli, da ga moli bez rijei, bili su otklonjeni ili unakaeni. Ostale sujoj samo oi. One su svjetlucale dok je bez treptanja gledala u daljinu. Malo kasnije je, prema Unserovim uputama, posljednji jednomjeseni tovljenik doveden u dvoranu za obradu. Za razliku od paraliziranog pridolice koji mu je prethodio, ovog nije bilo potrebno nositi. Hodao je uspravno i polako, dok su ga dvojica mukaraca vodila. Zapravo, nije ga bilo potrebno voditi, pokretao je svoje ruiasto tijelo naprijed kao da hoda u snu. Radnici bi ga samo ponekad pogurali svojim tapovima kad im se inilo da skree ili bi mogao pasti. Pratili su ga, to bi bio najbolji izraz. Pratili su ga do Kolijevke. Njegovo tijelo nije bilo nimalo savitljivo tako da se, kad y je doao do Kolijevke i kad su ga dirnuli, sruio poput oborenog drveta i pao u njenu glatku unutranjost. Na iznenaenje, njegova gaje slonovska teina nosila niz skliski lijeb. Radnici su samo nadgledali postupak i pazili da ramena budu smjetena u ulegnuima koja su im bila namijenjena. Isserlev se pribliila, elei mu pod svaku cijenu vidjeti oi. Svinjske oi koje su treptale na njegovoj elavoj glavi bile su presitne da ih proita iz daljine. Nipoto joj ne smije promaknuti to se krije u njima. Vodselove su oi brzo treptale, a elo na kupolastoj glavi se mrtilo. Dogodit e mu se neto to nee biti sposoban dostojanstveno podnijeti. Navikao se oslanjati na vlastito tijelo, a sad je osjetio da e se dogoditi neto to e ga uzdrmati. U njemu je rastao strah koji je traio nain da izbije izmeu njegovih nabujalih stanica. Iako je bio pod sredstvima za smirenje, vodsel se borio, ali ne s mukarcima koji su ga drali, nego sa vlastitim pamenjem. inilo mu se daje ve negdje vidio Isserlev. Ilije moda samo primijetio daje ona jedina osoba u prostoriji koja lii na njega. Ako je itko mogao uiniti

neto za njega, to je bila ona. Isserlev se jo malo pribliila, doputajui vodselu daje dobro pogleda. I ona je pokuavala njega smjestiti u svom pamenju. Njegove trepavice, jedine dlake koje su mu ostale na tijelu, bile su neobino dugake. Vodsel se toliko trudio prisjetiti se Isserlev da se inilo da ne primjeuje kako se neto veliko nalik na pitolj za benzin, privreno savitljivim kabelom za Kolijevku, sputa iznad njegovog ela. Unser je spustio metalni vrh na vodselovo elo i pritisnuo ruicu. Sva su svjetla jedva primjetno oslabila. Vodselove su oi trepnule samo jednom zbog struje koja je dolazila do njegovog mozga i putovala mu niz kralje-y nicu. Slabi daak dima digao se iz crne mrlje na njegovom elu. Unser je naglim pokretom podigao vodselovu bradu da oslobodi vrat. S dva elegantna poteza zgloba prerezao je arterije na vodselovom vratu, a onda se odmaknuo kad se pojavio jarko crven mlaz krvi iz kojeg se puilo, na srebrnom koritu. "Da!" nekontrolirano je povikala Isserlev. "Da!" Dok je njezin krik jo odjekivao dvoranom za obradu, svako se kretanje naglo zaustavilo. Nastupila je stravina tiina koju je jo vie naglasilo smirivanje glazbe. Nita se nije micalo, osim nezaustavljivog mlaza krvi koji je sukljao iz vodselovog vrata. Pjenuava se tekuina blistala i puila, prekrivala je vodselovo lice, vrat i trepavice kao da su morska trava. Mukarci - Unser, Ensel i druga dvojica - stajali su kao smrznuti. Oi su im bile uprte u Isserlev. Isserlev se toliko pogrbila daje gotovo pala. Stiskala je i oputala ruke u agoniji iekivanja. Vrh Unserovog noa treperio je iznad vodselovog trupa; Isserlev je znala daje sljedei potez vjerojatno paranje vod-sela od vrata do slabina, otvaranje njegovog mesa poput patentnog zatvaraa. eznutljivo je promatrala no koji je nekoliko dugakih trenutaka lebdio u zraku. Onda se, na Isser-leyno razoaranje, Unser povukao i spustio ga na kolica. "ao mije, Isserlev", tiho je objavio, "ali ini mi se da to nije tako dobra zamisao da ostane ovdje." "O, molim vas", odgovorila je Isserlev, "ne elim vam smetati." "Mi ovdje obavljamo svoj posao", podsjetio ju je glavni majstor. "Tu nema mjesta osjeajima." "0, znam, znam", branila se Isserlev, "molim vas, radite kao da me nema." Unser se nagnuo nad Kolijevku i zaklonio joj pogled na vodselovu glavu iz koje se isparavalo. "Mislim da bi bilo bolje da ode", rekao je Unser posve jasno. Ensel i ostali uznemireno su gledali sad njega, sad predmet njegovog neodobravanja. "Gledaj..." povlaila se Isserlev. "emu ovolika galama? Ne moemo li jednostavno... jednostavno..." Pogledala je ruke jer je osjetila da svi zure u njih. Bila je okirana kad je shvatila daje prstima pravila pokrete kao da neto ree u zraku, kao da iz atmosfere pokuava neto iupati noktima. "Ensel", rekao je Unser umorno, "mislim da Isserlev moda nije dobro." Mukarci su krenuli prema njoj preko mokrog poda u kojem su se sjajili njihovi odrazi. "Ne dirajte me", upozorila ih je. "Molim te, Isserlev", rekao je Ensel koji joj se i dalje pribliavao. "Izgleda..." napravio je udnu grimasu. "Teko te je gledati takvu." "Ne diraj me", ponovila je. U sablasnoj skuenosti dvorane za obradu Isserlev se inilo da se svjetlo iznenada pojaava, da mu se snaga poveava iz sekunde u sekundu. Takoer se inilo da glazba ponire. Trnci su joj se sputali niz kraljenicu. Krupnijoj se znoj pojavio u oima i na leima. Bila je, sada se sjetila, duboko pod zemljom. Zrak je bio lo, prolazio je kroz tone vrstih stijena, s uasnim umjetnim mirisom mora. Bila je zatoena, okruena biima kojima je sve to bilo normalno. Odjednom su je snane muke ruke poele okruivati sa svih strana, hvatali su njene zglobove, ramena, odjeu. "Skidajte svoje smrdljive ape s mene!" siktala je. Ali njihov je stisak bio jai od njenih oajnikih pokuaja otpora. "Ne! Nee! Neee!" vritala je dok su je ruili na pod. U trenutku kad je pala, sve oko nje se poelo bjesomuno suavati. Zidovi su se odvojili od temelja i poeli se pribliavati sreditu, kao da ih je privukla ova

borba. Strop, veliki bljetavo bijeli betonski pravokutnik koji se takoer oslobodio, nadvijao se sve blie nad njom. Vritei, pokuavala se sklupati, ali su je vrste ruke drale sa svih strana. Zatim su se zidovi i strop obruili na nju i zatvorili je u tamu. 11 I prije nego to se u potpunosti osvijestila, Isserlev je ve raspoznala dva mirisa koja su inila neobinu mjeavinu: sirovo meso i zrak poslije kie. Otvorila je oi. Beskrajno nono nebo prostiralo se iznad nje puno dalekih svjetlucavih zvijezda. Leala je na leima u otvorenom vozilu parkiranom u garai s podignutim krovom. Nije bila u svom automobilu, nije uope bila u automobilu, polako je to uvidjela. Leala je u prostranoj unutranjosti teretnog broda ispod otvorenog krova staje. "Uvjerio sam ih da e ti koristiti svjei zrak", rekao je Am-lis Vess koji se nalazio u blizini. Isserlev je pokuala okrenuti glavu da ga nae, ali joj je vrat bio potpuno ukoen. Jedva diui od straha da ne izazove nove bolove, leala je mirno i pitala se to joj odvaja glavu od metalnog poda. Ljepljivim je prstima napipala pleteni prostira na kakvim vodseli rado spavaju. "Kad su te iznijeli iz dizala, teko si disala, gotovo se guila", nastavio je Amlis Vess. "Htio sam te odvesti van, ali mi nisu dopustili. A nisu te ni htjeli sami odvesti van. Onda sam ih nagovorio na ovo." "Hvala", ravnoduno je promrmljala, "sigurno bih i onako preivjela." "Da", priznao je, "siguran sam u to." Isserlev je paljivije prouila nebo. Jo uvijek je na njemu bilo ljubiastih tragova, a mjesec je tek izlazio. Moglo bi biti est poslije podne, najvie sedam. Pokuala je podii glavu. Nije dobila odgovor od svog tijela. "Da ti ja pomognem?" upitao je Amlis. "Samo se odmaram", uvjeravala gaje. "Imala sam vrlo naporan dan." Prolazile su minute. Isserlev se pokuavala prilagoditi svom novom stanju koje joj se istovremeno inilo i uasnim i smijenim. Pomaknula je prste na nogama, a zatim pokuala vrlo lagano pomaknuti bokove. Jaka joj je bol prostrujala kraljenicom. Amlis Vess se obzirno suzdrao od komentiranja njenog ubrzanog disanja. Umjesto toga je rekao: "Otkad sam stigao, neprestano gledam nebo." "Da?" rekla je Isserlev. Osjetila je daje oi neobino uljaju i poeljela ih je protrljati. "Nita to sam mogao zamisliti ne moe se usporediti s ovim", nastavio je Amlis. Isserlev je dirnula njegova istinska iskrenost. "I ja sam se u poetku tako osjeala", rekla je. "Po danu je isto plavo", opisivao je kao da ona moda nije opazila, a on joj sada skree pozornost na to. Kad je shvatila opseg njegove oduevljenosti, zamalo je prasnula u smijeh. "Da, jest", sloila se. "S jo mnogo drugih boja", dodao je. Tada se zaista morala nasmijati, ali joj je smijeh bio pun bola. "Da, s mnogo boja", procijedila je kroz zube. Konano je uspjela podii ruke i prekriiti ih na trbuhu. To joj je bilo vrlo ugodno. Malo-pomalo, vraala se u ivot. "Zna", nastavio je Amlis, "maloprije je iz neba palo neto vode." Glas mu je bio malo vii nego obino, pun strahopotovanja. "Jednostavno se spustila iz neba. U tisuama sitnih kapljica jedna pored druge. Pogledao sam prema nebu da vidim odakle dolaze. inilo se da nastaju same od sebe. Nisam mogao vjerovati. Onda sam otvorio usta. Nekoliko kapljica mije palo na jezik. Ne mogu ti opisati taj osjeaj. Kao da me priroda htjela napojiti." Isserlev je pogladila majicu na trbuhu, bila je sasvim malo vlana. Kia sigurno nije dugo trajala. "Voda je prestala padati jednako naglo kao stoje poela", rekao je Amlis. "Ali jo i sada sve potpuno drugaije mirie." Isserlev je sada mogla pomalo okretati glavu. Shvatila je da su je smjestili pored jednog od hladnjaka. Glava joj je bila naslonjena na iroku pedalu koja se nalazila u podnoju hladnjaka koja je sluila za njegovo otvaranje. Njena glava nije bila dovoljno teka da podigne poklopac; za to je bila potrebna tjelesna teina mukarca.

Na metalnom podu s desne strane, gotovo pored njenog ramena, leala su dva posluavnika puna mesa. Na prvom su se nalazili najbolji komadi. Bili su tamno crveni, razdvojeni papirom. Na dragom su se nalazile iznutrice, po svoj prilici, mozak. Iz njih se irio jak miris, iako su bile zamotane u najlon. Zbilja su ih trebali ukloniti prije nego to su nju smjestili ovamo. Okrenula je glavu prema dizalu. Amlis Vess je sjedio nedaleko nje, lijep kao uvijek, sa stranjim udovima podvijenim ispod njega, a prednjim uspravnim i glavom malo podignutom prema krovu staje. Na trenutak mu je vidjela otre bijele zube; neto je jeo. "Nisi morao ostati sa mnom", rekla je pokuavajui podii koljena, ali tako da on ne primijeti s kolikim naporom to ini. "Sjedio sam ovdje veinu dana i noi", objasnio je. "Radnici me ne putaju van, naravno. Ali sam uspio vidjeti neke udesne stvari samo kroz ovu rupu u krovu." Meutim, u trenutku je svoju pozornost usmjerio na nju i pribliio joj se. ula je tiho tapkanje njegovih apa na metalnom podu. Zaustavio se na pristojnoj udaljenosti od njenog tijela, od moda jednog lakta i ponovno se spustio na stranje noge. Prednji su mu udovi bili uspravljeni, a izmeu njih se izdvajalo bijelo krzno na prsima. Zaboravila je kako mu je crna glava, kako zlatne oi. "Zar ti ne smeta sve ovo meso?" prkosno je upitala. Nije se obazirao na njeno izazivanje. "Vie nije ivo", odgovorio je jednostavno. "Ja tu vie nita ne mogu, zar ne?" "Mislila sam da jo uvijek pokuava djelovati na srca i umove ljudi", Isserlev je ula samu sebe kako pretjeruje s ruganjem. "Pa, uinio sam to sam mogao", rekao je Amlis nezadovoljno. "Ali znam kad za neto nema nade. Osim toga, ne trebam mijenjati vae umove." Pogledao je uokolo po sadraju broda, prepoznavajui opseg pokolja i njegove trgovake namjene. Isserlev je promatrala njegov vrat i ramena, njegovo meko krzno koje je treperilo na povjetarcu. Njezina je odbojnost prema njemu slabila dok gaje zamiljala kako naslanja svoje krzno na njena lea i njeno joj gricka vrat. "to to jede?" upitala je jer su mu se vilice neprestano micale. "Nita", mirno je odgovorio i nastavio vakati. Isserlev je osjetila prijezir: bio je isti kao i svi bogatai -bez problema je lagao, nije ga se ticalo to to drugi ljudi jasno vide. Napravila je grimasu koja je znaila: Dobro, neka ti bude. Usprkos njenim neljudskim crtama lica odmah ju je proitao. "Ne jedem, nego vaem", ozbiljno je objavio i nastavio vakati, sa sjajem u oima boje jantara. "Icpathuu." Isserlev se sjetila daje po tom pitanju na loem glasu. Iako je to pobudilo njenu radoznalost, s visoka mu je rekla: "Mislila sam da si prerastao takve stvari." Ali Amlis Vess nije nasjedao. "Icpathua nije ponaanje, adolescentsko ili neko drugo", hladnokrvno je objanjavao, "ve biljka s jedinstvenim osobinama." "Dobro, dobro", uzdahnula je Isserlev, a zatim okrenula glavu prema zvjezdanom nebu. "Ipak e te to ubiti." ula gaje kako se smije, ali ga nije mogla vidjeti. Bilo joj je ao zbog toga, a onda ju je ta vlastita elja razljutila. "Morao bih provakati icpathue koliko sam teak", rekao jeSada se ona smijala, iako to nije htjela; pomisao na njega kako to ini bila je neobino smijena. Pokuala je rukom pokriti usta, ali ju je paralizirala jaka bol u leima. Nastavila se bespomono smijati, a on joj je mogao slobodno vidjeti lice. to se vie smijala, to je manje imala taj smijeh pod nadzorom; nadala se da Amlis Vess shvaa kako je to zbog smijene slike njega nateklog poput nosee krave. "Icpathua uspjeno svladava i vrlo jake bolove, zna", rekao je njeno. "Zato ne proba malo?" To je izbrisalo smijeh s Isserlevnog lica. "Ja ne osjeam nikakve bolove", rekla je ledeno. "Naravno da osjea", rekao je prijekornim tonom s naglaenim samoglasnicima. Ljutito se podigla na laktove i oinula ga pogledom. "Nemam ja nikakve bolove, razumije?" ponovila je dok joj je hladni znoj

oblijevao lea. Jedan su trenutak njihovi pogledi bili suprotstavljeni, a onda je on lagano trepnuo, kao da mu je u tijelu poelo djelovati neko sredstvo za smirenje. "Kako god ti kae, Isserlev." Koliko se sjeala, nikada ranije nije izgovorio njeno ime. Sve do sada. Pitala se to gaje natjeralo na to i hoe li to uskoro ponoviti. Ali zapravo ga se morala nekako rijeiti. Ako se eli oporaviti oajniki su joj bile potrebne vjebe za lea, a sigurno ih nee raditi pred njim. Uvijek se mogla ispriati i otii kui kamo je on ne bi smio slijediti. Ali nije imala snage za tih nekoliko koraka izmeu broda i vrata staje. Sad kad se podigla na laktove, mogla je pomalo razgibavati ramena i kraljenicu, a da to ne bude tako uoljivo. Mogla bi mu odvlaiti pozornost razgovorom. "to misli, to e ti otac uiniti kad se vrati?" upitala je. "to e mi uiniti?" inilo se da ne razumije smisao pitanja. Ponovno je pogreno procijenila njegovo ivotno iskustvo. Oito mu je bila strana pomisao da mu itko uini ita naao protiv njegove volje. Ranjivost je bila namijenjena niim slojevima. "Moj otac zapravo ne zna da sam ovdje", konano je rekao, ne skrivajui zadovoljstvo. "On misli da sam u Yssiisu ili na Srednjem istoku. Kad sam zadnji put razgovarao s njim, rekao sam mu da bih mogao otii na neko od tih mjesta." "Ali si doao ovamo u ovom", podsjetila gaje Isserlev, "teretnom brodu koji pripada Vess Industries." "Da", nasmijeio se, "ali bez slubenog odobrenja." Njegov je osmijeh bio djeaki, ak djeji. Podigao je pogled prema nebu, a njegovo se krzno na prsima ponovno zatalasalo poput ita na vjetru. "Vidi, moj otac ne gubi nadu da u ja jednog dana preuzeti posao. Zna rei: "Neka ostane sve u obitelji." To, naravno, znai da ne bi volio vidjeti da mu najtopliju novu robu na svijetu preotima konkurencija. U ovom su trenutku rijei "vodselovina" i "Vess" nerazdvojne; svatko tko se zaeli boanskog okusa samo pomisli "Vess"." "Ba dobro za vas obojicu", rekla je Isserlev. "To nema nikakve veze sa mnom - ili barem ne otkad sam dovoljno odrastao da postavljam pitanja. Otac se ponaa prema meni kao da sam sassvnil. Kae: "Nema se tu to znati." Ili "To tamo naraste, mi poberemo i dovezemo kui." Ali sa mnom nije ba toliko tajanstven kao sa svima ostalima. Trebam pokazati najmanji traak zanimanja za posao i on se ve rastopi. Jo se uvijek nada da u izai na pravi put. Mislim da mije zbog toga uvijek omoguavao pristup svemu ukljuujui lansirne rampe." "Dakle?" "Dakle, ono to ti elim rei jest... da sam na ovom putu... kako se to ono kae? Slijepi putnik?" Ponovno se nasmijala. Kosti i miii na njenim rukama su popustili pa se jo jednom nala na leima. "Pretpostavljam da, to si bogatiji, tee pronalazi uzbuenje." Konano se uvrijedio. "Morao sam svojim oima vidjeti to se ovdje dogaa", odbrusio je. Isserlev se pokuala pridii, a onda svoj neuspjeh zamaskirala uzdahom ravnodunosti. "Ne dogaa se nita neobino", rekla je. "Samo... ponuda i potranja." Posljednje je rijei izgovorila neobinim ritmom, kao da su vjeni, nerazdvojni par, poput dan i no, muko i ensko. "Pa, potvrdili su se moji najvei strahovi", nastavio je, ne obazirui se na njenu tvrdnju. "Cijela se ta trgovina temelji na uasnoj okrutnosti." "Nema ti pojma o okrutnosti", rekla je, osjeajui sva mjesta na i u svome tijelu koja su bila unakaena. Kako je ovaj paeni mladi bio sretan to se njegov "najvei strah" tie dobrobiti nekih egzotinih ivotinja, a ne njegove vlastite borbe za opstanak. "Jesi li ikad bio u Kolonijama, Amlis?" izazivala gaje. "Da", rekao je svojim previe uglaenim izgovorom, "naravno. Svi bi trebali otii tamo i vidjeti kako je." "Ali ne na tako dugo da im postane neugodno, ha?" Njezin mu je odgovor iao na ivce; vidjela mu je to po uima. "to bi ti htjela da uinim?" rekao je. "Da se dobrovoljno prijavim za naporan fiziki posao? Da tamo stradam? Ja sam bogat, Isserlev. Moram li se ubiti da se

iskupim za to?" Isserlev se suzdrala od odgovora. Prstima je napipala male krastice oko oiju. Bili su to njeni tragovi suza koje su se osuile dok je spavala. Obrisala ih je. "Ti si dola ovamo", rekao je Amlis, "da pobjegne od tekog ivota, zar ne? Ja nisam nikad imao teak ivot i uvjeravam te da sam zbog toga zahvalan. Nitko ne eli trpjeti ako moe pobjei. Sigurno svi, kao ljudska bia, elimo isto." "Ti nikad nee znati to ja elim", prosiktala je na njega takvom silinom da se i sama iznenadila. Razgovor je na neko vrijeme utihnuo. Hladan je vjetar puhao kroz otvoreni krov staje, nebo se jo smrailo, izaao je mjesec. Uskoro im je vjetar donio jedan osamljeni list koji se njeno spustio na palubu, a Amlis ga je istog trenutka zgrabio. Vrtio gaje i vrtio u rukama, dok se Isserlev muila da se okrene. "Priaj mi ti o svojim roditeljima", konano joj je rekao kao daje dobila najlaki mogui zadatak da mu se odui. Isserlev je osjetila grudu neprobavljene mrnje u elucu. "Nemam roditelje", ledeno mu je odvratila. "Ali kakvi su bili dok su bili ivi?" ispravio se. "Nikad ne priam o svojim roditeljima", ustvrdila je Isserlev. "Nikad. Nema se to." Amlis joj je pogledao u oi i odmah prihvatio da, usprkos tome stoje on Amlis Vess, ipak postoji podruje u koje mu nee biti doputen pristup. Uzdahnuo je. "Zna", rekao je pomalo sneno, "ponekad mislim da vrijedi razgovarati jedino o stvarima o kojima ljudi odbijaju razgovarati." "Da", napala gaje, "na primjer, zato su neki ljudi roeni da ljenare i filozofiraju, a drugi da budu gurnuti u rupu i rade kao stoka." Amlis je i dalje vakao icpathuu. Oi su mu se ispunile ljutnjom i saaljenjem. "Sve ima svoju cijenu, Isserlev", rekao je, "ak i kad je netko roen bogat." "0, da", podrugljivo se nasmijala, progonjena eljom da mu pomiluje bijela prsa i slijedi liniju njegovog vrata. "Vidim kako je to natetilo tebi." "Nije sva teta vidljiva", rekao je tihim glasom. "Ne", obruila se na njega, "ali je vidljiva teta ono to privlai poglede, nije li tako? Peat kojeg svi prepoznaju, ha, gospodine Vess?" Na njen uas, podigao se, stao joj uz rame i spustio glavu uznemirujue blizu. "Isserlev, sluaj me", preklinjao ju je dok mu se crno lice presijavalo, a topli dah kakljao njezin vrat. "Misli li da ne vidim da ti je pola lica odrezano? Misli li da ne primjeujem da su ti usaeni neki neobini grumenovi, a tvoje grudi uklonjene, da ti je odrezan rep, a krzno obrijano? Misli li da ne mogu zamisliti kako se ti zbog toga osjea?" "Sumnjam", teko je disala, a oi su je uljale. "Naravno da vidim to ti je uinjeno, ali me zanima ono to se nalazi u tebi", naglasio je Amlis. "0, molim te, Amlis, potedi me tog sranja", rekla je Iss-erley okreui glavu na drugu stranu dok su joj se suze slijevale niz obraze u runi otvor njenog unakaenog uha. "Zar misli da nitko ne shvaa da si ispod toga ljudsko bie?" uzviknuo je. "Da su pripadnici tvoje vrste shvaali da sam ljudsko bie, ne bi me poslali u jebene Kolonije, zar ne?" povikala je na njega. "Isserlev, nisam te ja poslao u Kolonije." "O, ne", bjesnjela je, "nitko ne eli preuzeti osobnu odgovornost." Naglo je okrenula glavu od njega, zaboravljajui na bol. Ona se snano spustila niz njenu kraljenicu, poput noa koji je raspolovljava. Amlis je bio pored nje kad je kriknula. "Pomoi u ti", rekao je, obuhvaajui je jednom rukom oko ramena, a repom oko kria. "Pusti me!" plakala je. "Idemo te prvo posjesti", bio je njegov odgovor. Pomogao joj je da savije koljena, dok ju je njegova barunasta glava dodirivala po vratu, a zatim se brzo odmaknuo kako bi mogla uspostaviti ravnoteu. Savila je ukoene udove, osjeajui uzbuenje duboko unutra od njegovog dodira na povrini. Njene su lopatice opasno zapucketale dok ih je okretala; vie si nije mogla priutiti brigu oko dojma koji ostavlja. Pogledom je potraila Amlisa i vidjela ga kako joj neto donosi. "Evo, uzmi si malo", rekao je, pribliavajui se na tri ape i slobodnom joj

rukom pruio neto biljno. Izgledao je prilino smrknuto, to se Isserlev uinilo smijenim. "Ja sam protiv droga", prosvjedovala je, a onda istog trenutka prasnula u smijeh, jer je bol onemoguila njene obrambene mehanizme. Briui nove suze s obraza, uzela je malo zelene icpathue i stavila je u usta. "Treba je samo vakati, je li tako?" "Da", rekao je. "Nakon nekog se vremena pretvori u neku vrstu ljepljive mase na koju vie uope ne mora misliti." Nakon pola sata Isserlev se osjeala mnogo bolje. Osjeaj anestezije, ak i dobrog raspoloenja preplavljivao joj je tijelo. Vjebala je pred Amlisom Vessom i nije joj smetalo. On nije prestajao priati o zlu jedenja mesa, a sve stoje rekao inilo joj se patetinim i smijenim. Ako se izuzme njegovo umiljeno propovijedanje, zaista je bio vrlo zabavan mladi. Uivajui u njegovom tihom jednolinom glasu, polako je rastezala udove, pokuavajui se usredotoiti na svoje vlastito tijelo i neprestano vaui gorku travu. "Zna", govorio je Amlis, "otkad su ljudi poeli jesti meso, bilo je izvjea o nekim tajanstvenim bolestima. Nisu objanjeni uzroci nekih smrti." Isserlev se podrugljivo nasmijala; njegovo ju je propovijedanje o sudnjem danu zabavljalo. "ak i meu Elitom krue prie da bi mogla postojati opasnost", ustrajao je. "Pa", odgovorila je suho, "sve to mogu rei jest da se drimo visokih standarda proizvodnje." Opet se nasmijala, a, na njezino iznenaenje, i on. "Uostalom, koliko kod kue kota odrezak vodselovine?" raspitivala se, pruajui ruke prema nebu. "Oko 9 000 ili 10 000 lissa." Prestala je vjebati i pogledala ga s nevjericom. 9 000 tisua lissa je za normalnu osobu znailo mjesenu koliinu vode i kisika. "ali se?" nije mogla povjerovati. "Ako kota manje od 9 000, moe biti sigurna daje neka mjeavina." "Ali... tko si to moe priutiti?" "Gotovo nitko. To ga i ini toliko poeljnim, naravno." Amlis je zamiljeno otpuhnuo prema hrpi crvenog mesa ispod najlona i razmiljao o tome je li ga ikad pomirisao kod kue u konanom obliku. "Ako netko eli potkupiti slubenika, polaskati klijentu... zavesti enu... nema boljeg naina." Isserlev jo nije shvaala. "10 000 lissa..." divila se. "Zapravo", nastavio je Amlis, "meso je toliko dragocjeno da ga pokuavaju uzgojiti u laboratoriju." "I izgurati me iz posla, ha?" dobacila je Isserlev, nastavljajui s vjebama. "Moda", rekao je Amlis. "Vess Industries troi bogatstvo na prijevoz." "Sigurna sam da si to mogu lako priutiti." "Naravno da mogu. Ali bi to ipak htjeli izbjei ako je mogue." Isserlev je pruila ruke ispred sebe i polako kruila po zraku. "Bogati e uvijek htjeti originalnu robu." Amlis se igrao svojim listom pazei da ga ne slomi. "Postoje planovi", rekao je, "da se siromanima pone prodavati meso slabije kvalitete. Moj je otac vrlo snalaljiv. Sluajno znam da se provode neki vrlo udni pokusi. Posao je posao. Moj bi otac prodao i planet kad bi znao da u tome lei velika zarada." Isserlev se polako okretala poput propelera ili krila vjetrenjae. To ne bi mogla initi da joj tijelo nije bilo ovako izmijenjeno. Na neki se nain pravila vana pred Amlisom. "Sada je u Kolonijama popularna", objanjavao joj je, "neka dosta gadna brza hrana - vrlo tanki gomolji puni kroba preni u masnoi i osueni da budu hrskavi. Vess Incor-porated radi na pojaavanju okusa nekom vrstom nusproizvoda od vodselovine. Potranja je iznad svakog oekivanja." "Smee e uvijek jesti smee", rekla je Isserlev, ponovno se proteui prema nebu. Izvan broda se ulo neko zujanje. Isserlev i Amlis su pogledali preko ruba palube dolje u staju i ugledali Ensela i jo jednog mukarca kako izlaze iz dizala. Njih dvojica su ih promatrali preko betonskog prostranstva. "Samo provjeravamo", povikao je Ensel, a njegov je hrapavi glas odzvanjao od metalnih zidova, "da vidimo jeste li dobro."

"Dobro smo, Ensel", odgovorila je Isserlev, "i ja i gospodin Vess." "Hm... dobro", rekao je Ensel. "Dobro." I bez rijei se okrenuo prema dizalu, a njegov gaje pajda slijedio. Jo jednom zujanje i ve su nestali. Amlis je stajao pored Isserlev i tiho joj govorio. "Zna, Enselu je zaista stalo do tebe." "Pa, nek se jebe sa svojim repom", reklaje Isserlev i vratila se vakanju. Iznad njih se posve lagano poela sputati kia. Amlis Vess se s uenjem zagledao u tamu. Zvijezde su nestale, i na njihovom se mjestu naziralo nejasno svjetlo, a bljetavi disk se takoer gotovo potpuno izgubio. Kapljice vode razbijale su mu se o krzno, brzo nestajui na tamnim dijelovima, a svjetlucajui i titrajui na bjelini njegovih prsa. Trenutak je oklijevao, a onda se smjestio na stranje udove, podupro repom i otvorio usta. Isserlev nije ranije vidjela njegov jezik. Bio je crven i ist poput stabljike anemone. "Isserlev", rekao je, gutajui vodu. "Je li istina to se pria o moru?" "Ha?" Uivala je u kii koja joj pada na lice; voljela bi da pone lijevati. "uo sam ljude kako govore o njemu", nastavio je Amlis. "Vodena povrina koja... jednostavno lei pored kopna i nikamo ne odlazi. Vidjeli su ga u daljini. Kau daje ogromno i da ti neprestano ide onamo." "Da", uzdahnula je, "istina je." "Otvor na krovu se poeo zatvarati; Ensel je oito zakljuio da joj je bilo dovoljno svjeeg zraka." "A kad sam oslobodio one jadne vodsele", rekao je Am-lis, "iako je bio mrkli mrak, vidio sam neto to lii na... drvee, samo to je bilo nevjerojatno ogromno, vie od ove zgrade." Njegov je njegovani naglasak sada izazivao saaljenje; bio je poput djeteta koje pokuava saeti veliinu svemira govorei jezikom djejeg vrtia. "Da, da", nasmijeila se, "sve je to tono. Sve to tako izgleda." Sada je otvor na krovu bio zatvoren; nestalo je vanjskog svijeta. "Molim te, odvedi me da vidim more", iznenada je rekao Amlis, dok mu je glas slabo odjekivao hangarom. "Ne dolazi u obzir", hladno je odgovorila. "Mrak je", nagovarao ju je. "Nee nas nitko vidjeti." "Ne dolazi u obzir", ponovila je. "Brine se zbog vodsela? Koliko opasne mogu biti te glupe ivotinje?" pitao je. "Izuzetno opasne", uvjeravala gaje. "Po moj ivot ili po Vess Industries?" "Nije me briga za Vess Industries." "Onda me povedi", preklinjao je. "U svom vozilu. Bit u dobar, obeavam. Samo elim baciti pogled. Molim te." "Rekla sam ne." Nekoliko minuta kasnije Isserlev je polako vozila ispod isprepletenih grana drvea pored Essvvisove kue. Svjetla na kui su bila upaljena, kao i obino, dok su svjetla Isserle-ynog automobila bila iskljuena. Dovoljno je vidjela po mjeseini i nije se htjela muiti s naoalama. Osim toga, ovu je stazu stotinama puta prela pjeke. "Tko je sagradio ove kue?" pitao je Amlis, sklupan na suvozaevom sjeditu, s rukama na kontrolnoj ploi. "Mi", odgovorila je Isserlev mirno. Bilo joj je drago to se ne vide kue na drugim farmama i to je njena vlastita kua liila na neto stoje moglo biti sklepano od kamenja koje se tu nalo. Za Essvvisovu mnogo veu kuu mirno je rekla: "Ona tamo je sagraena za Esswisa. On mije ef. Popravlja ograde, organizira hranjenje ivotinja i slino." Proli su vrlo blizu Esswisove kue, dovoljno blizu da Amlis vidi zamagljene prozore s velikim drvenim rezbarijama. "Tkoje to izradio?" "Esswis", automatski je odgovorila. Ali iznenada je shvatila da bi la moda ipak mogla biti istina; iza dvostrukog je stakla ugledala hrpu vitkih izrezbarenih oblika sloenih u kutu. Moda je tako Esswis provodio duge zimske sate. Isserlev je vozila pored otvorenih polja na kojima su, poput crnih rupa na obzoru, bile razbacane velike bale sijena. Jedno je polje bilo uzorano, a na drugom su se zelenili izdanci krumpira. Mjestimice su se pojavljivali grmovi i drvee koji nisu imali nikakvu poljoprivrednu svrhu, ve su samo, ovisno o

vrsti, pokazivali svoje otporne cvjetove ili duge krhke granice. Isserlev je znala to Amlis osjea: ove biljke nije trebalo uzgajati u posudama ili ih vaditi iz neplodnog tla, one su rasle ravno prema nebu. Ovdje su se prostirali hektari i hektari plodne zemlje, kojima nije bila nuna pretjerana ljudska briga. A on vidi farmu Ablach zimi; kad bi barem mogao vidjeti to se dogaa u proljee! Vozila je polako, sasvim polako. Staza do obale nije bila namijenjena vozilima na etiri kotaa, a ona nije htjela otetiti vozilo. Takoer ju je muio strah da bi joj neka izboina na putu mogla odgurnuti desnu ruku s upravljaa pa bi sluajno povukla ruicu za icpathuu. Amlis nije stavio pojas i neprestano je poskakivao na svome sjeditu pa bi ga igle mogle ubosti. Na glavnom ulazu, na kraju Ablachovog puta, nedaleko litica, Isserlev se zaustavila i iskljuila motor. Odavde se pruao jasan pogled na Sjeverno more koje je noas bilo srebrno, pod nebom koje je na istoku bilo sivo od snijega koji se pribliavao, dok su na zapadu jo uvijek sjali mjesec i zvijezde. "Oh", slabano je izustio Amlis. Bio je u stanju oka, to se jasno vidjelo. Zurio je ravno naprijed prema ogromnom vodenom prostranstvu dok je ona gledala njegov profil, sigurna da nije svjestan njene enje. Nakon dugo vremena Amlis je opet bio u stanju postavljati pitanja. Isserlev je znala to e to biti prije nego je otvorio usta i odgovorila mu prije nego je progovorio. "Ona svijetla crta tamo", pokazala je, "tamo more zavrava. Zapravo se ne zavrava tamo nego nastavlja u beskraj. Ali tamo prestaje na pogled. A tamo gore poinje nebo. Vidi li?" Bilo je gotovo okrutno dirljivo i prekrasno, to to ju je Amlis smatrao za kustosa cijelog jednog svijeta, kao da joj on pripada. A moda joj je i pripadao. Stravina cijena koju je platila na neki je nain ovaj svijet uinila njenim. Pokazivala je Amlisu Vessu ono to bi moglo pripadati svakome tko se odlui na krajnju rtvu - rtvu na koju se nitko osim nje nije usuivao. Dobro, ona i Esswis. Ali Esswis je rijetko naputao svoju kuu. Vjerojatno previe pogoen svojom unakaenou. Njemu prirodne ljepote nisu nita znaile, nisu mu bile dovoljna utjeha. Ona se, za razliku od njega, prisiljavala da izae i vidi stoje vrijedilo vidjeti. Ona se svakog dana izlagala beskrajnom nepristra-snom nebu, sretna to joj prua utjehu. Stado ovaca je u koloni ilo rubom litice na granici farme. Njihova su se runa arila na mjeseini, a crne su im njuke meu tamnom klekom bile gotovo nevidljive. "Kakva su sad ovo stvorenja?" udio se Amlis, prilijepiv-i nos uz staklo. "Zovu se ovce", objasnila mu je Isserlev. "Kako zna?" Isserlev je brzo razmislila. "Same se tako zovu", rekla je "Zna li njihov jezik?" piljio je u stvorenja dok su prolazila. "Ne ba", rekla je, "samo par rijei." I dok je zauen pratio pogledom prolazak svake od njih, glava mu se primicala sve blie Isserlevnoj. "Jesi li ih probala jesti" upitao je Amlis. Isserlev je bila zaprepatena. "Jesi li normalan?" "Kako bih ja mogao znati to inite s njima?" Isserlev je treptala, razmiljajui to rei. Kako je uope mogao pomisliti na takvo to? Je li to bila okrutnost koja je spajala oca i sina? "One... one su na sve etiri, Amlis, zar ne vidi? Imaju krzno, repove, crte lica koje nisu toliko razliite od naih... " "Sluaj", poeo je izazivaki, "ako jede meso ivog bia... " Isserlev je uzdahnula; udjela je za tim da mu stavi kaiprst na usne i uutka ga. "Molim te", preklinjala je, dok je posljednja ovca nestajala u tunelu od kleke, "ne kvari ovo." Ali, tipian mukarac, nije se dao odvratiti od upropata-vanja savrenog trenutka; samo je odabrao drugi put. "Zna", rekao je, "dosta sam razgovarao s ljudima." "Kojim ljudima?"

"Ljudima s kojima radi." "Ja radim sama." Amlis je duboko udahnuo. I opet poeo. "Ljudi kau da se udno ponaa." Isserlev je prezrivo puhnula. Mora daje mislio na Ensela. Ensel, sva uga i sramota, izlajao se pred velikom zvjerkom. Ispovijest mukarca mukarcu. Osjeajui otrovnu mrnju kako se nakuplja negdje u njenom tijelu, rastuila se, gotovo posramila; kakvo olakanje bi bilo, bar je na kratko ne osjeati. Moe li ovo stoje vaka-la zaista imati tako umirujui uinak? Okrenula se Amlisu i udno nasmijeila. "Ima li jo... icp... ", ne tjeraj me da to izgovorim, pomislila je. Amlis joj je iz grumena kojeg je nosio dao jo jednu mladicu icpathue. "Ljudi kau da si se promijenila", rekao je. "Je li ti se dogodilo neto loe?" S njegovim poklonom jo uvijek u rukama, Isserlev je uinila sve da obuzda gorinu. "0, nesretan sluaj, s vremena na vrijeme. Bogati deki su obeavali kako e me paziti, a onda su samo promatrali kako me alju u ovo sranje. Tijelo su mi unakazili. I takve stvari. "Mislio sam sad, nedavno." Isserlev je naslonila glavu na sjedalo, dodajui jo icpathue onome stoje ve imala u ustima. "Dobro sam", uzdahnula je. "Imam teak posao, to je sve. Ima svoje uspone i padove. Ne bi ti to razumio." Na obzoru se velikom brzinom nakupljao snjeni oblak. Znala je da on nema pojma to je to. "Zato ne prestane?" "Prestanem?" "Da. Jednostavno prestani to raditi." Isserlev je podigla oi prema nebu, ili krovu svog automobila. Primijetila je daje platno ispod krova u raspadanju. "Sigurna sam da bi se to svidjelo Vess Incorporatedu", uzdahnula je. "Tvoj stari bi mi sigurno osobno estitao." Amlis se gorko nasmijeio. "Misli li da bi moj otac preao sav taj put i izmlatio te preko koljena?" rekao je. "Samo bi poslao nekog drugog na tvoje mjesto. Ima tisue ljudi koji mole za priliku." Ovo je bila novost za Isserlev - strana, muna vijest. "To ne moe biti istina", izustila je. Amlis je na trenutak uutio, kao da trai siguran nain da se spasi od ovoga to se meu njima otvorilo: nazubljene klopke njene boli. "Ne elim ni malo umanjivati to to si propatila", rekao je oprezno, "ali mora shvatiti da kod kue krue glasine o tome kako ovo mjesto izgleda - nebo, zvijezde, ist zrak, svega u izobilju. ak se pria o ogromnim vodenim biima koja plivaju kilometrima i kilometrima bez prestanka." Neko vrijeme nije nita rekao, ekajui nju da se pribere. Ona je bila zavaljena u sjedalu, zatvorenih oiju. Na mjeseini su njeni vlani oni kapci bili srebrni i zamreno proarani, kao list kojem se divio. Prekrasna je, mislio je. Na svoj udan, udan nain. Konano je Isserlev opet progovorila. "uj, ne mogu samo prestati", objasnila je. "Moj posao mi osigurava dom... hranu... " Muila se da doda jo neto. Amlis nije ekao. "Ljudi su mi rekli kako ti zapravo ivi na kruhu i mussanta namazu", rekao je. "Enselu se ini da ivi uglavnom od zraka. Hoe rei da u ovom svijetu ne raste nita od ega bi mogla preivjeti? I da ne postoji mjesto na kojem bi si mogla stvoriti dom?" Isserlev je bijesno stisnula upravlja. "Hoe rei da bih trebala ivjeti kao ivotinja?" Dugo su sjedili u tiini dok su se snjeni oblaci nakupljali iznad zaljeva i onda krenuli prema farmi. Isserlev je, krado-mice pogledavajui Amlisa, primijetila da su njegov strah i uzbuenje sada bili ispunjeni tjeskobom: tjeskobom da ju je povrijedio i tjeskobom zbog onog to se dogaalo iznad njih. U njegovim su neiskusnim oima snjeni oblaci bez sumnje sliili pogubnom smogu kod kue, koji je ponekad bio tako odvratno otrovan da su ak i pripadnici Elite morali pod zemlju.

"Je li... je li sve u redu?" napokon je upitao, upravo kad je mjesec zasjenila siva magla. Isserlev se smijuljila. "Nema pustolovine bez opasnosti, Amlis", grdila gaje. Pahuljice su se poele kovitlati u zraku, jurei, leprajui i obruavajui se na staklo. Amlis se trznuo. Zatim je nekoli-i# ko pahulj ica upalo kroz otvoreni suvozaev prozor i spustilo se na njegovo krzno. Isserlev je osjetila kako je zadrhtao i nanjuila novi miris. Prolo je mnogo vremena kako nije nanjuila ljudski strah. "Opusti se, Amlis", vedro je rekla, "to je samo voda." Nervozno je otresao stranu tvar sa svojih prsa, i u udu gunao dok mu se topila meu prstima. Pogledao je Isserlev kao daje ona sama priredila ovaj prizor, kao daje upravo pobudila cijeli svemir samo za njega, ne bi li ga bar na trenutak uspjela oarati. "Samo gledaj", rekla je. "Nita ne govori. Samo gledaj." Sjedili su zajedno u Isserlevnom malom automobilu dok je nebo isputalo svoj teret. Za pola je sata sva zemlja uokolo bila posuta bijelim prahom, a sjajna se kristalna pjena penjala po vjetrobranskom staklu. "Ovo je... udo", napokon se javio Amlis. "Kao da jo jedno more pluta zrakom." Isserlev je potvrdno kimnula: kako je samo intuitivno shvatio! Ona je esto zamiljala upravo istu stvar. "ekaj samo da izae sunce! Nee vjerovati!" Tada se neto dogodilo u zraku izmeu njih, neto to je uzburkalo molekule. "Neu ga vidjeti, Isserlev", rekao je Amlis tuno. "Do tada u ve otii." "Otii?" "Noas odlazim", rekao je. Jo uvijek nije shvaala na stoje mislio. "Brod", podsjetio ju je, "odlazi za nekoliko sati. A ja u biti na njemu, naravno." Nepomino je sjedila, probavljajui obavijest. "Ne lii na tebe da ini ono to ti se kae", malo zatim se naalila. "Moram natrag kui", objasnio je Amlis, "govoriti o ovoi# me to sam vidio ovdje. Ljudima treba rei to se dogodilo s njihovim blagoslovom." Isserlev se gorko nasmijala. "To je, dakle, kriar Amlis", rugala se, "koji donosi svjetlo istine cijeloj ljudskoj rasi." Nasmijao se, ali mu je u oku bljesnula bol. "Ti si cinino stvorenje, Isserlev. Sluaj, ako e ti biti lake, moe rei kako zapravo nemam nikakvih ideala. Moe rei kako samo elim ii nazad i dosaivati svome ocu." Muno se nasmijeila. Snijeg je ve prekrio gotovo cijelo vjetrobransko staklo; uskoro bi ga trebala maknuti ili e poeti osjeati klaustrofobiju. "Roditelji, ha?" opet je poeo, pokuavajui sauvati krhki most meu njima. "Jebe ih." Prostota je zvuala usiljeno i umjetno kad je dolazila od njega; pogreno je procijenio svoj ton i vie nije zvuao sigurno u sebe. A zatim se oprezno nagnuo prema Isserlev i njeno spustio svoju ruku na njenu. "U svakom sluaju", rekao je, "ovaj nas svijet moe lako zavesti. Vrlo je... vrlo je lijep." Isserlev je podigla ruke i uhvatila upravlja. Njegova ru-kaje skliznula s Isserlevne, a ona je pokrenula paljenje. Motor je zabrujao i upalila su se prednja svjetla. "Onda, odvest u te natrag na farmu", rekla je Isserlev. "Vrijeme prolazi." * * * Na farmi su se velika aluminijska vrata glasno otvorila i Isserlev je ve mogla vidjeti Enselovu gubicu kako proviruje van. Isserlev je mogla tono zamisliti kako se preznojavao itavo vrijeme Amlisove odsutnosti; vjerojatno je imao dunost straara. Sada e izai i rei joj kako je ovaj ulov najbolji do sada, budala. Ensel je ostao stajati na istom mjestu. Isserlev se protegnula preko Amlisa da otvori vrata, iji mu je mehanizam bio zagonetka. Njena podlaktica je na trenutak dotaknula njegovo krzno ispod kojeg je osjetila toplo tijelo. Vrata su se otvorila, putajui unutra dah hladnog zraka i njene pahuljice. "Zar ne ide unutra?" pitao je Amlis. "Moram ii svojoj kui", objasnila mu je Isserlev, "ujutro moram na posao." Posljednji su im se put susreli pogledi, a medu njima je sijevnuo bljesak suparnitva. A onda...

"Pazi na sebe", promrmljao je izlazei iz automobila na bijelo tlo. "U tebi je glas. Sluaj to ti on kae." "Kae odjebi", rekla je, ali se uz to samo kiselo nasmijeila, i zaplakala. Odetao je snijegom prema vratima koja su ga ekala otvorena. "Jednom u se vratiti", viknuo je, u hodu okrenuvi glavu. A onda se nacerio: "Ako naem prijevoz, naravno." Isserlev se odvezla do svoje kue, smjestila automobil u garau i otila u kuu. Otkako nije bila u kui nepoznati je poinitelj ubacio nekakve sjajne letke ispod njenih ulaznih vrata. Ponuda vodsela je bila preslaba da bije uspjeli pridobiti da glasa za njih na izborima. Budunost kotske je bila na kocki i snaga lei u njenim rukama. Bila je tu i poruka od Esswisa koju Isserlev nije ni pokuala itati. Umjesto toga je otila je ravno u krevet, pokrila golo tijelo i satima plakala i plakala. Mali su brojevi na njenom ispranjenom digitalnom satu prestali svijetliti, ali je pretpostavila daje bilo oko etiri ujutro kada je teretni brod konano otiao uz prepoznatljivo bru-janje. Poslije toga je sluala kako se krov zgrade zatvara. Zatim ju je glazba valova u tiini Ablacha njeno uljuljala u san. 12 Sklopivi ruke preko grudi, poloivi dlanove na ramena i sklopivi oi, Isserlev je uronila u vodu. Opustivi bolne miie i kosti vrata, osjetila je kako joj kosa dodiruje povrinu vode, a njena mala glava poinje tonuti poput kamena. Svijet je nestao u tami, a mrmor vode je progutao poznate zvukove Ablacha. Ostatak Isserlevnog tijela tonuo je sporije od glave, ispr-i# va pokuavajui pronai neko novo sredite ravnotee i plutati, a zatim se i ono poelo sputati prema dnu. Iz nosa i uiju su joj poeli izlaziti mjehurui. Usta su joj bila malo otvorena, ali nije disala. Nakon minute ili dvije Isserlev je otvorila oi. Kroz svjetlucavu vodu i njenu kosu koja je liila na morsku travu vidio se sunev sjaj, iskrivljen poput slike otvorenih vrata na kraju tamnog hodnika. Kako se u pluima javljala bol, to se svjetlo poelo iriti, a zatim tui u brzom ritmu njenog srca. Morala je izai i uzeti zraka. Odvojila se od dna, glavom i ramenima probila povrinu, a zatim udahnula svjei kisik. Trepui oima i ubrzano diui, maknula je kosu s lica. Dok joj se teina vraala u ramena, kraljenica se pomaknula i kljocnula; odvratni zvuk hrskavice bio je zarobljen duboko u njenom tijelu. U svijetu izvan vode sunce je prestalo treperiti: toplo je i bez prestanka sjalo kroz prljavi prozor kupaonice. Mlazni-ca tua je sjala poput svjetilljke, a paukove su mree na stropu svjetlucale poput ovje vune na ogradi od bodljikave ice. Keramiki poklopac kotlia za vodu bio je tako sjajan da ga nije mogla gledati pa je usmjerila pozornost na njegov trup boje voska. Svijetloplavi natpis ARMITAGE SHANKS bio je usprkos godinama Isserlevnog uenja jezika i dalje jednako nerazumljiv. Bojler je grgoljio kao svaki put kad bi si umjesto tuiranja priredila kupku. Zahrala mjedena slavina do njenih nogu je uborila i pitala. Na zelenoj boici ampona pisalo je ZA SVAKODNEVNU UPOTREBU. Sve je bilo kao i obino. Amlis Vess je otiao, ona je ostala i ve je bio novi dan. Od poetka joj je trebalo biti jasno da e se sve ovako zavriti. Isserlev je zabacila glavu i poloila svoju bolnu lubanju na rub kade. Ispucali strop tono iznad nje bio je pun napuh-nutih plikova ukaste boje koju su unitile godine isparava-nja. Nekoliko istroenih premaza sada je nalikovalo tankim geolokim slojevima. Od svega to je Isserlev pronala u ovom svijetu, to je bilo najslinije krajoliku njenog djetinjstva. Spustila je pogled. Njeno je tijelo, osim vrhova nonih prstiju i oblina grudi, bilo nevidljivo ispod povrine vode koja se zrcalila. Promatrala je te strane grude mesa, lako zamiljajui da su neto posve drugo. Ovako osunane i okruene vodom, podsjeale su je na hridi u oceanu koje je otkrila plima. Stijene na prsima koje je vuku prema dnu. Amlis Vess je nikada nije vidio bez tih umjetnih izraslina koje stre na njoj; nije mogao znati daje nekada imala grudi prekrasne poput njegovih. Tvrde i glatke, pokrivene sjajnim krznom boje jantara. Mukarcima se bilo vrlo teko suzdrati da ih ne pomiluju. Zatvorila je oi, podnosei izuzetno neugodan osjeaj vode koja joj je izlazila kroz unakaene ui. Kao daje iskoritavao njenu trenutnu slabost, mlaz vrue

vode je iznenada provalio iz slavine na njeno lijevo stopalo. Isserlev je ispustila tihi krik iznenaenja i stisnula prste na nogama poput ake. Neobino, razmiljala je, kako su je takve nevane, neugodne sitnice pogaale ak i sada kad je htjela umrijeti jer je Amlis Vess otiao. U zahraloj posudi za sapun, okaenoj na rub kade, lealo je nekoliko novih brijaa u kartonskom omotu. Isserlev je izvadila jedan i bacila omot. S poda je dohvatila ogledalo koje je ponijela sa sobom. Drala gaje tako podignutog da dobije najbolje svjetlo i gledala si ravno u lice. Pokuala se pogledati onako kako bi je vodsel vidio. Ve na prvi pogled joj je bilo teko povjerovati koliko se zapustila. Mislila je daje prolo tek nekoliko dana otkad je obavila ono stoje bilo potrebno da prijee granicu prema divljacima, ali je ipak prolo mnogo vie. Kakvu je bizarnost predstavljala vodselima koji su je nedavno vidjeli. Bilo je dobro daje nekoliko posljednjih sigurno uklonjeno iz opticaja, jer, morala je priznati, sada vie uope nije izgledala kao oni; njeno je krzno ponovno izrastalo posvuda, osim na dijelovima na kojima je imala tako teke oiljke da tamo nije moglo nita rasti. Izgledala je gotovo ljudski. Linija kose se vie gotovo nije raspoznavala; pahuljice meke kose na elu spajale su se s obrvama. Njene donje trepavice vie nisu izgledale kao trepavice, ve su se spojile s paperjem na njenim obrazima, smeim paperjem koje je postajalo sve meke kako je raslo. Ramena i nadlaktice takoer su joj bili pokriveni njenim krznom boje jantara. Daje Amlis Vess ostao jo malo, vidio bi barem malo od onoga zbog ega su joj mukarci iz Elite uvijek obeavali kako e paziti da zadri mjesto koje joj pripada, kako e, ako zatreba, povui koju vezu zbog nje, kako e se pobrinuti da tako lijepa djevojka poput nje ne bude poslana kamo ne treba. Bio bi to zloin protiv prirode, jedan joj je jednom rekao dok joj je milovao krzno i gurao ruku prema njenom spolovilu. Isserlev je paljivo uzela brija. Istisnula je ampon na obraze, ali je zbog krzna koje joj se prualo sve do ruba kapaka, morala biti oprezna da joj ne dospije u oi. Ve su je dovoljno uljale od tolikog noenja naoala i, naravno, od plakanja nad Amlisovim odlaskom i ivotom openito. Paljivim, njenim pokretima brijala je krzno na licu, ostavljajui nekoliko dlaica na mjestu trepavica. Pokuala se prestati mrtiti i izravnati elo dok je brijaem prelazila preko njega. Nakon svakog je poteza u kadi ispirala brija; uskoro je njeno krzno plutalo oko nje, noeno na oblacima pjene. Kad je zavrila, Isserlev je ponovno uzela ogledalo i pogledala se. Niz elo joj je klizila kapljica krvi koja je izgledala poput vode; obrisala ju je prije nego joj doe do oka. Ranica e zacijeliti za minutu. Umjesto ravnog ruba kose, ovaj je put probno napravila blagi oblik slova V. Viala je to na vodselima i svialo joj se. Izvadila je novi brija i poela brijati ruke, noge, ramena i stopala. Zatim je s naporom savila ruke iza sebe i brijala lea, jednom rukom drei ogledalo, a drugom brija. Na trbuhu je bilo dovoljno samo nekoliko poteza; koa je tu od odstranjivanja njenih gradi bila zadebljana i graba, kao kod vitkih miiavih vodsela koji su se uvali alkohola i masne hrane. vor zaivenog mesa izmeu nogu nije htjela niti dodirnuti, on je bio izgubljen. Voda oko nje je postala hladna i poput bare prekrivena smeim algama. Ustala je i isprala se jakim mlazom vrue vode kako bi odstranila ostatke krzna. Zatim je iskoraila na hladne ploice do hrpe odjee koju je maloprije odbacila. Uhvativi je nonim prstima, bacila je odjeu u kadu i potopila je u vodu koja je odmah postala prljava. Amlis Vess je otiao i sad joj je ostao jedino posao. Dok je vjebala, na televiziji su se pojavile podnevne vijesti. Prvi put nakon dugo vremena bile su joj od neke vanosti. "U tijeku je potraga za nestalim mukarcem iz Pertshirea, Williamom Cameronom", govorio je zabrinuti enski glas dok je izgrebani ekran u Isserlevnoj spavaoj sobi pokazivao sliku crvenokosog mukarca u pletenom demperu kojeg je povezla prije nekoliko dana, "koji je posljednji put vien u nedjelju dok je pokuavao stopirati kui iz Invernessa. Nova je fotografija zamijenila prvu. Na njoj se vodsel odmarao ispred kamp-prikolice, grlei izmeu svojih nogu pospanog enskog vodsela s debelim naoalama. Dvoje male de-beljukaste djece u prvom planu imalo je irom otvorene oi od iznenaenja bljeskalicom fotoaparata. "Policija tvrdi da jo uvijek nema nikakvih dokaza o povezanosti nestanka gospodina Camerona s

ubojstvom Anthonvja Mallindera u nedjelju." Crvenokosi i njegova obitelj su nestali, a pojavila se zrnata slika udovinog elavca u utom radnom odijelu. Isserlev se istog trenutka najeila. "Ali ipak priznaju moguu vezu s nestankom njemakog studenta medicine Dietera Genschera koji je posljednji put vien u Aviemoreu". Uznemirujuu sliku elavca zamijenila je fotografija vodsela nevinog izgleda kojeg se Isserlev nikako nije mogla sjetiti. Onda se nakon samo djelia sekunde pojavio visoko kvalitetni film snimljen na A9 u kojem je kamera bila postavljena nisko iznad tla kako bi pokazala automobile u prolazu iz perspektive autostopera. Isserlev je nastavila vjebati dok su se vijesti bavile drugim stvarima: velikim krdima izgladnjelih vodsela u nekoj stranoj zemlji, nedolinim ponaanjem nekog pjevaa koji nije bio John Martvn, sportom, vremenom. Ako je vremenska prognoza tona, uvjeti za vonju e najvjerojatnije biti dobri. Vjeba i sunce koje je sjalo kroz prozor osuili su joj kosu. Pogledala se u malo ogledalo i namrtila. Njena se ista crna majica - i to ona koja je u cijeloj njenoj garderobi najbolje izgledala - malo izlizala. Nije bila loa, samo malo izlizana. Nisi smjela uzeti onog crvenokosog vodsela, rekla je iznenada samoj sebi. Williama Camerona. Odbacujui tu pomisao, pokuala je usmjeriti pozornost na neto to joj je u ovom trenutku bilo vanije. Gdje e nabaviti jo odjee? U Donnv's Garage je ne prodaju. Godinama se odupirala kunji da nosi odjeu koju je skupila na poslu iz straha da netko ne prepozna daje pripadala pojedinim vodselima, ali moda... Nisi ga trebala uzeti, rekla sije ponovno. Zabrljala si. Gotovo je. Hlae su joj bile dobre, zeleni barun bio je sjajan i ist. y Moda malo izlizan na stranjici, ali, ako sve ide kako treba, to nitko nije mogao vidjeti. Njene su cipele bile oiene i inile su se neunitivima. Rascjep izmeu grudi svjetlucao je na suncu ba kao na naslovnicama vodselovskih asopisa. Mala je ranica na elu ve zacijelila, otkinula je krasticu, a krvarenje se nije nastavilo. Provukla je prste kroz kosu, svih deset noktiju je ostalo na mjestu. Duboko je disala, uvlaei hladni svjei zrak u nosnice i drei uspravljenu kraljenicu. Izvan njenog prozora, plavo je nebo zakrivalo bezgraninost svemira. ivot ide dalje, uporno sije govorila. Na izlasku iz kue pronala je Esswisovu poruku na koju je bila potpuno zaboravila. Sudei po tome kako je izgledala, leala je ispod njenih vrata ve danima. Podigla je vlani ra-zmrljani papir prema svjetlu. Esswisow sitni rukopis joj nije olakavao itanje, ali je jedno odmah postalo jasno: ovo nije bilo privatno pismo. Jednostavno je proslijeivao poruku Vess Incorporateda, koja je, budui da joj je Esswis bio nadreen, bila saopena prvo njemu. Koliko je Isserlev uspjela shvatiti, u Vess Incorporatedu su se pitali da li bi ih mogla opskrbljivati s vie vodsela nego obino. Bio bi dovoljan godinji porast od 20%. Ako ima kakvih tekoa, tvrtka bi mogla poslati jo ljudi da joj pomognu. Zapravo, ozbiljno razmatraju mogunost da svejedno poalju nekoga. Iako nije proitala poruku do kraja, Isserlev ju je sloila u dep hlaa. Vess Incorporated e morati nauiti da se ne mogu tako zajebavati s njom. Poslat e im poruku sljedeim teretnim brodom. U meuvremenu e razmisliti to mora promijeniti u obavljanju svog posla. Isserlevn je dolazak u dvoranu za objed meu mukarcima izazvao mnogo komentara. Oito nisu oekivali da se pojavi tako brzo nakon svog ponienja, ali to je bilo zato to su bili glupi i nisu nita shvaali. Sigurno bi im bilo drago da su dobili jo vremena daje ogovaraju! Kakvu su pomutnju njen ivani slom i izbacivanje iz dvorane za obradu izazvali u njihovom ustajalom svijetu. Da se, paralizirana stidom, ostala danima skrivati u svojoj kui sve dok ne bi potpuno oslabila od gladi i bila prisiljena dopuzati nazad k njima, sigurno bi mogli preuveliati cijelu priu! E pa, nije im htjela pruiti to zadvoljstvo. Ostat e na nogama i pokazati im od ega je napravljena. Prijezirno je pogledala cijelu skupinu. U usporedbi s Am-lisom Vessom, oni su bili groteskno runi divljaci s mozgovima veliine graka. Ne moe se nikada postidjeti zbog svog vlastitog izgleda, kad nije nimalo runija od njih, ali je svakako mnogo bolje odgojena. "Je li nestalo svo kvalitetno meso?" upitala je, pregledavajui sve zdjele i pladnjeve na stolu za posluivanje. Iznenada ju je poelo progoniti sjeanje na

njen vlastiti prekrasni marinirani odrezak koji je Hilis pripremio u ast Amlisovog dolaska. "ao mije, Isserlev, ali nema ga vie", rekao je onaj ki-ljavi s runim licem ije je ime uvijek zaboravljala. Potapao je svoj prljavi, nabrekli trbuh i slatko se nasmijao. Isserlev je iz oiju izbijao isti prijezir. Trebali bi te hraniti sijenom, pomislila je, a zatim mu okrenula lea i posluila se svojim uobiajenim jelom, kruhom i mussanta namazom. Bolje jesti to, koliko god bilo bezukusno, nego riskirati s masnim napuhanim kobasicama i runim komadima pite: tko zna kakvo se smee nalazi unutra. "Ali ima mnogo pite", netko ju je uvjeravao. "Ne, hvala", nasmijeila se neiskreno, a zatim se naslonila na klupu, odbijajui ponude da s ovim ili onim sjedne na pod. Drei jednu ruku ispod tanko namazanog kruha kako bi mogla uhvatiti mrvice koje padnu, poela je jesti, gledajui ostalima preko glava i planirajui dan. "To bogatako meso je zaista ukusno", prisjetio se Yns, inenjer, a zatim podrugljivo dodao: "Samo e nam Amlis Vess morati ee do- * laziti u posjet, zar ne?" Isserlev gaje pogledala dok se smijeio s pokvarenim zubima i mrljama hrane na njuci. Usprkos svojoj mrnji, u tom je trenutku shvatila daje on samo bezopasni sluga, rob, sredstvo za ostvarenje cilja. Zarobljen u podzemlju, preivljavao je ivot jedva bolji od onog kakav bi bio daje ostao u Kolonijama. Iskreno govorei, svi ovi mukarci su se raspadali, dlaku po dlaku, zub po zub, kao istroeni dijelovi, kao alat jeftino kupljen za posao koji e ga nadivjeti. Dok je Isserlev lutala prostranstvima svog neogranienog kruga djelovanja, oni su ostajali ukopani pod stajama Ablacha, radei bez razmiljanja, rujui u volframom osvijetljenoj tami, udiui ustajali zrak, jedui iznutrice, prejeftine da bi bile zanimljive njihovim gospodarima. Diui mnogo buke oko bijega iz Kolonija i osvajanja novih podruja, Vess Incorporated bi ih jednostavno iskopao iz jedne rupe i zakopao u drugu"Sigurna sam kako se neke promjene ovdje", rekla je Isserlev, "mogu napraviti i bez Amlisa Vessa." Ovo je izazvalo nejasna negodovanja, beznaajne pobune promrmljane bez nade. Samo je jedan mukarac glasno istupio. "Pria se kako Vess Incorporated eli vee poiljke", rekao je Ensel. Jeo je kau od zelenog povra iz zdjele i to zalijevao svjeom vodom, a ne ezziinom, omiljenim piem ostalih. Isserlev je sa aljenjem zakljuila da se on pokuavao brinuti o sebi, odravati se na nekoj razini. Moda se svo ovo vrijeme uvao za nju, savjesno titio svoje krzno od propadanja; krzno koje je bilo boje prljavog krumpira i kakvoe... kakvoe kapuljae starog kaputa. "Sigurna sam kako bi Vess Incorporated htio da radimo jo napornije", primijetila je Isserlev. Neko su vrijeme svi jeli u tiini. Nisi smjela uzeti crvenokosog, opet je pomislila Isserlev. Gotovo je. Nacerila se i skrila grimasu zagrizavi kruh. Nemoj biti takva kukavica, grdila je samu sebe. Za tjedan dana, sve e se zaboraviti. Kako je hrana iezavala sa svakom porcijom, pojedinani mirisi su slabili, a zamijenjivao ih je pljesnivi zadah mukog znoja i alkohola. Atmosfera je gotovo jamila da e izazvati gaenje kod Isserlev, ali ona je danas bila sposobna da to prebrodi. Zapravo, poela se oputati dok je polako shvaala da su ovi mukarci ovdje jedini kojima se mora suprotstaviti. Unsera, koji se uasnuo kad ju je sreo kratko nakon njenog ponienja, nije nigdje vidjela, a hrane je brzo nestajalo. Hilisa takoer nije bilo, kao i uvijek kada se jelo posluivalo. To je bilo dobro; to joj je odgovaralo. Kada sad pogleda stvari, nije si smjela dopustiti daje namami u svoju kuhinju. Hilis se pokuavao previe zbliiti s njom, ponaao se kao da su njih dvoje slini. Ona nije nikome bila slina trebao bi to ubrzo shvatiti, bilo bi bolje za njih oboje. to se tie Unsera, ponizio ju je kad je bila najranjivija, gad. Poeljela je da ga moe zbrisati s lica zemlje, jer je tako zloupotrijebio svoju mo. Dobro da ga nije bilo. Vrijeme objeda se bliilo kraju. Jedan od mukaraca se ve bio izgubio, a i drugi su oblizivali i srkali iz svojih zdjela i vreva. Isserlevno olakanje zbog Hilisa i Unsera pretvorilo se na kraju u znatielju - gdje su bili? Tada je shvatila da je to sigurno bila stvar poretka i asti. Unser i Hilis su izgledali neto bolje od ovih primjeraka rasutih po dvorani za objed. Vjerojatno su njih

dvojica jeli u nekom udobnom skro-vitu - bez sumnje uivajui takoer u boljoj hrani. Cime li su se njih dvojica astili? Voljela bi znati. Oni zapeaeni sanduci s namirnicama koji dolaze s mjesenom poiljkom; jesu li u njima bile samo stvari kao serslida i mussanta, ili u tajne poslastice koje ona nikad nee kuati? A nain na koji joj Vess Incorporated alje poruke preko Essvvisa, usprkos injenici da se sve vrti oko nje? Mukarci i njihovo pokazivanje moi! Sredit e ona uskoro te nepravilnosti. Isserlev je namazala jo jednu kriku kruha s mussantom, a onda se posluila zdjelom povra kakvog je Ensel jeo. Uvjerena da ne eli opet podlei poniavajuoj nemoi zbog gladi, daleko od kue, odluila je da se od ovog dana pa na dalje uvijek prije odlaska prejede. Popila je punu au vode i osjetila kako joj se eludac nadima. "ujemo da bi jo jedna ena trebala doi", izlanuo se mukarac s konom bolesti na licu, udno se smijuljei kad ga je Isserlev pogledala. "Bolje bi ti bilo da uuti", savjetovala gaje. mirkajui, runije mukarac otiao po vr ezziina, ali Esswisa nije bilo tako lako zastraiti. 1 "to ako stvarno poalju nekoga", rekao je ozbiljno. "To bi napravilo velike promjene u tvom ivotu, zar ne? Ovako kako je bilo do sada, sigurno si ponekad bila usamljena. Toliko podruje treba pokriti, a ti si sama." "Snalazim se", rekla je Isserlev ravnoduno. "Nita nije kao prijateljstvo, je li tako?" nastavio je Ensel. "Ne bih to znala", odgovorila je Isserlev. Za dvije minute Isserlev je izala iz dvorane i bila na povrini. Dok se Isserlev vozila u svom automobilu po A9, s nevidljivog se obzora valjala magla. Sama je cesta jo uvijek bila dovoljno jasna, ali su polja s obje strane bila napola nestala, zgrade su tonule u maglu, krave i ovce su ponizno doputale da ih magla proguta. Plima bijele magle sezala je do travna-y tih obala autoceste. Ovo je jo jedna od stvari koje bi Amlis silno elio vidjeti, pomislilaje Isserlev. Oblaci su tonuli prema zemlji. Zrakom je poput dima plutala ista voda. Bilo je milijun stvari koje Amlis nije doivio, iako je bio povlaten, iako je bio prekrasan i netaknut. Bio je princ koji se vratio kui, ali je njegovo kraljevstvo bilo hrpa otpada u usporedbi s Isserlevnim podrujem. ak je i Elita, zatiena od najgorih gadosti, ivjela poput zatvorenika u raskonom kavezu. Proivjeli bi svoje ivote, ni ne pomislivi da postoje ljepote koje je Isserlev gledala svakog dana, svuda uokolo. Sve emu su se posvetili bilo je zatvoreno unutra; novac, seks, droge, nevjerojatno skupa hrana (deset tisua lissa za odrezak vodselovine!). To im je samo odvraalo pozornost od grozne pustoi i trulei koja lei i eka ih odmah iza tankih zidova njihovih domova. Ovdje, u Isserlevnom vlastitom svijetu, sve je bilo obrnuto. to se dogaalo unutar kua - pukih toki pod beskrajnim nebom - bilo je beznaajno. Stanovi i njihovi stanovnici bili su kao siune koljke i raii koji se gnijezde na morskom dnu, u oceanu svijetloplavog kisika. Nita to se dogaa na tlu ne moe se mjeriti sa sjajem tamo gore. Amlisje to uspio nakratko vidjeti, s nevjericom je gledao prema nebu nekoliko sati i onda to morao ostaviti. Ona se rtvovala i dobila cijeli svijet zauvijek. Nitko drugi ne smije nikad doi ovamo, rekla je samoj sebi. U daljini je, na njenoj strani ceste, stajao stoper, maui pun nade svakome tko bi naiao. Usporila je kako bi ga dobro pogledala. Iza nje je drugi automobil brujao i trubio, nestrpljiv da proe. Nije se obazirala. Mogao se aliti koliko hoe, samo da ne dira ovog stopera dok se ona ne odlui. Stoper je bio krupan, nosio je odijelo, bez kabanice, i bio je gologlav. Nije bio elav; zapravo je imao aureolu od sijede kose koja se vijorila na povjetarcu. Stajao je odmah uz znak za parkiralite, uvjeravajui vozae kako mogu slobodno stati. To je sve stoje Isserlev uspjela zapaziti, s obzirom na automobil koji je iza nje i dalje trubio i brujao. Proavi pored stopera, skrenula je na prostor za parkiranje kako bi omoguila ljutitom vozau da proe. Stoper je, naravno, pomislio da se zaustavlja zbog njega, ali Isserlev se jo nije mogla odluiti; vie nije htjela grijeiti. im je uhvatila priliku, Isserlev se vratila na cestu. Stoper koji je nesigurno trao prema njoj, zaustavio se pred plastom od ispunih plinova Isserlevnog

automobila. Kad se drugi put pribliila, prolazei suprotnom stranom, opazila je kako je stoper bio bijedno odjeven. Sama je odjea bila kvalitetna - nosio je tamnosivo odijelo, a ispod svije-tlosivi demper- ali je sve imalo masni sjaj i visjelo je na njegovom nezgrapnom tijelu. Raspori od depova na njegovom kaputu su zjapili iroko otvoreni; hlae su mu na koljenima bile vreaste i izblijedjele, a ruka kojom je mlitavo mahao prema prometu izgledala je prljavo. Na stoje liio iznutra? Okrenuo se za njenim automobilom dok je prolazila jer je na obje strane ceste bio slab promet. Ako ju je i prepoznao kao vozaa koji gaje maloprije zamalo povezao, nije dao nikakav znak; lice mu je bilo kao maska, grubo i naborano. Isserlev je morala priznati kako nije bio najdojmljiviji primjerak kojeg je ikad vidjela. Bio je malo prestar; kosa mu je bila sijeda, imao je tamnu bradu sa srebrnim mrljama, nije stajao ba uspravno. lmaoje dosta miia na sebi, ali i prilino sala. Meu vodselima nije bio Amlis Vess, to je bilo sigurno, ali isto tako nije bio niti Yns. Bio je prosjean. Pri treem gaje prolasku odluila povesti. Na kraju krajeva, zato ne? U emu je razlika? Otkud Vess Incorporatedu pravo da joj zadaje tee zadatke nego to su sad? Daje po njihovom, ona bi provjeravala stanovnike cijelog svijeta, milijune njih, odbijajui gotovo svakog, u suludoj potrazi za savrenstvom. Bilo je vrijeme da saznaju kako izgledaju obini vodseli. Ovaj je stoper bio dobar primjer. Zaustavila se na istom mjestu kao maloprije, lagano za-trubivi za sluaj da se bojao kako e od njega po drugi put napraviti budalu. Kine su kapi poele sipiti po vjetrobran-skom staklu dok joj se pribliavao. Za nekoliko sekundi je bio na suvozaevim vratima. Poinjao je pljusak. "Kamo ide?" pitala je dok je ulazio u automobil odmah do nje. Zguvana siva masa s gadnom glavom nasaenom na ramena. "Nikamo ne urim", rekao je zurei ravno naprijed. "Molim?" "Oprosti", rekao je, upoznavajui je sa slabanim osmijehom, iako se u njegovim zakrvavljenim oima nije nazirala vedrina. "Hvala to si stala. Samo vozi, samo vozi." Na brzinu gaje odmjerila. Osim stoje bio jadan, odijelo mu je bilo pokriveno otpalim dlakama - ne njegovim, nego crnim i bijelim. Njegova je vlastita kosa bila oiana davno u prolosti, ali se osnovni oblik jo nazirao. Svuda uz rubove je nicala mahovina od novije kose: neposlune dlake na vratu, udljive malje na vilici, i na kraju guste bodlje koje su doslovno pokrivale dio od obraza do prljavog ovratnika njegovog dempera. "Ali zaista kamo ide?" bila je ustrajna Isserlev. "Svejedno mije", rekao je. Razdraljivost je probijala njegovu sumornu jednolinost. "Zna li neko uzbudljivo mjesto? Ja ne znam." Isserlev je paljivo posluala svoje nagone, ne bi li prosudila prijeti li kakva opasnost od njega. Zaudo, nije mogla nita otkriti. Pokazala je na sigurnosni pojas, a njegove su snane ruke, s noktima crnim od blata, poele petljati po kopy i. "Povedi me do mjeseca, to kae na to?" predloio je razdraljivo. "Povedi me u Timbuktu. Povedi me u Tipperarv. Kau da je do tamo dug put." Isserlev je okrenula glavu od njega, udei se. Kia je pljutala. Povukla je ruicu za brisae i pokaziva. Iako je ve kopao pojas, stoper je razmiljao kako jo nije kasno da se predomisli. emu sve to? Zato jednostavno ne izae iz automobila i ne vrati se tamo odakle je doao, i zadri svoj... svoj otrov za sebe? Bilo je neto tako bolesno u ovom to radi dan za danom, izlazi na cestu i gleda moe li uhvatiti nekog jadnog naivinu koji bi ga povezao. A onda, kad uhvati publiku, naravno da ih nee ostaviti na miru, da e im prirediti najgoru moguu predstavu; ravno u trbuh, ravno meu oi, uvijek isto. Zato to ini? Zato? Nikad se nije poslije toga osjeao bolje - obino gore. Vozai koji bi ga pokupili su se osjeali gore, to je sigurno - ako su uope mogli ita osjeati. Tako se odnositi prema ljudima koji su samo pokuali uiniti dobru stvar! Mogao bi se prema ovoj ponaati drugaije jer je ona djevojka. Doivjeti da te poveze ena stvarno je rijetkost, pogotovo tako mlada. Izgledala je kao da se i ona napatila u svom kratkom ivotu; nije joj bilo lako. Blijeda, sjedi ukoeno,

trudi se ne izgledati nesretno. Vidio je to ve prije. Tako mlada, a tako unitena. Izloila je grudi kako bi pokazala da jo ne misli prestati biti seksi, ali je ostatak nje istuen, istroen, prerano ostario. Ima li dvoje cmizdravih klinaca koji je ekaju kod kue? Je li bila nekakav ovisnik? Prostitutka koja eli prestati, ali nema od ega ivjeti? Koa na njenim mravim i zgrenim rukama bila je suha i puna oiljaka. Sada joj nije mogao vidjeti lice, ali je na prvi pogled izgledalo kao bojno polje gorkih iskustava. Boe, kad bije samo mogao potedjeti svega emu ju je namjeravao podvrgnuti nadljudskim naporima to zadrati u sebi. Ali, ne dolazi u obzir. Morala je proi isto to i ostali. Dok se ne dogodi neto to e ga sprijeiti. Dok zbog neega zauvijek ne odustane. Mogao je vidjeti njen mali nos, kako njui, kako viri iza zavjese od kose. Dobro, nanjuila gaje. Svi bi ga nanjuili. Poelo je. "Da otvorim prozor?" ponudio je umorno. Isserlev se nelagodno nasmijeila, smetena stoje uhvaena na djelu. "Ne, ne, pada kia", prosvjedovala je. "Pokisnut e. Zapravo ja... ne smeta mi miris. Samo me zanima stoje to." "To je pas", rekao je, zurei ravno naprijed. "Pas?" "isti miris psa", potvrdio je. "Miris panijela." Stisnuo je ake na bedrima i udarao nogama o pod; Isserlev je opazila kako ne nosi arape. Neprestano gunajui kao da ga netko gura nekim otrim predmetom, cerio se sam sebi u krilo i onda iznenada upitao: "Jesi li ti tip psa ili tip make?" Isserlev je nakratko razmislila o tome. "Zapravo nijedno od toga", reklaje, jo nesigurna da li da se upusti u ovako udan razgovor. Napregnula je mozak ne bi li izvukla neto to je znala o temi pasa i maaka. "Ne znam bih li se mogla dobro brinuti o ivotinjama", priznala je, opazivi jo jednog stopera na breuljku ispred i pitajui seje li pogrijeila kad je izabrala ovog. "Koliko sam ja ula, to je vrlo sloeno. Zar ne mora stalno gurati psa sa svog kreveta, da mu pokae tko je gazda?" Vodsel je opet gunao, ovaj put od boli jer je, pokuavajui razdraljivo prebaciti jednu nogu preko druge, udario koljenom u kontrolnu plou. "Tko ti je to rekao?" podsmijehnuo se. Isserlev je odluila ne spominjati uzgajivaa pasa, za sluy aj da ga policija trai. "Mislim da sam proitala negdje", reklaje. "Pa, ja ne spavam na krevetu", rekao je otrcani vodsel, prekriivi ruke na prsima. Njegov se glas stiao i opet postao jednolian, udna mjeavina drskosti i neizmjernog oaja. "Zaista?" reklaje Isserlev. "A na emu spava?" "Na madracu u svom kombiju", rekao je kao da gaje ona pokuavala naljutiti, a njega to nije brinulo. "Sa psom." Nezaposlen, pomislila je Isserlev. I odmah: nema veze, pusti ga. Gotovo je. Amlis je otiao. Nitko te ne voli. Svuda je policija. Idi kui. Ali nije imala kuu, zaista nije. Ne, ukoliko ne bude radila svoj posao. Potiskujui malodune misli, pokuala je razgovarati s vodselom pored nje. "Ako ima kombi", pristojno gaje izazvala, "zato stopira? Zato se sam ne vozi?" "Ne mogu si priutiti gorivo", gunao je. "Zar ti drava ne daje... hm... pomo?" "Ne." "Ne?" "Ne." "Mislila sam kako svi nezaposleni dobivaju pomo od drave." "Ja nisam nezaposlen", uzvratio je. "Imam tvrtku." "Aha", Isserlev je krajikom oka ugledala neobinu promjenu na njegovom licu. Obrazi sumu se zarumenili, a oi zablistale, ak s grozniavim zanosom, ili su to bile suze. Pokazao je zube, obiljeene smekastim slojem stare hrane. "Sam si dajem plau, kui?" razjasnio je. "Kad si to mogu priutiti. Nekad sam plaao i radnike." "Hm... koliko ljudi radi za tebe?" upitala je Isserlev, zbu-i# njena njegovim cerenjem i snagom njegove pribranosti. Izgledao je kao da se probudio iz kome, dobro natopljen jakom mjeavinom bijesa, samosaaljenja i veselja. "Pa sad, to je pitanje, to je pitanje", rekao je udarajui prstima po bedrima.

"Vjerojatno se ne pojavljuju svi u tvornici, kui. Moda su ih obeshrabrila zakljuana vrata. Moda su ih obeshrabrila ugaena svjetla. Nisam se pojavljivao tamo ve nekoliko tjedana. To je u Yorkshireu, kui. Puno ti goriva treba do Yorkshirea. I jo dugujem banci oko 300 000 funti." Kia se stiavala, omoguujui Isserlev da se orijentira. Mogla bi ga ostaviti u Alnesu, ako njegova ludost izmakne nadzoru. Nikad prije nije imala nekog poput njega. Zbunjeno se pitala svia li joj se.. "Znai li to da si u nevolji?" pitala je, mislei na novac. "U nevolji? Ja? Neee", rekao je, "nisam prekrio nikakav zakon." "Ali nisi li ti... nestala osoba?" "Poslao sam obitelji razglednicu", opet je planuo, cerei se, svo vrijeme se cerei. Znoj je svjetlucao na njegovim obrvama i na brkovima. "Mirna savjest za cijenu markice. A i policiju e potedjeti gubljenja dragocjenog vremena." Isserlev se ukoila na spomen policije. Onda se, naredivi tijelu da se opusti, iznenada zabrinula nije li savila ruke pod kutom nemoguim za vodselovsko tijelo. Pogledala je dolje na svoju lijevu ruku, onu bliu njemu. Izgledalo je dobro. Ali kakvo je to grozno kripanje u blizini njenog lica? O, brisai su grebali po suhom vjetrobranskom staklu. urno ih je iskljuila. Odustani, gotovo je, mislila je. "Jesi li oenjen?" upitala je, nakon dubokog uzdaha. "To je pitanje, to je pitanje", odgovorio je uzbueno, namjetajui se u sjedalu. "Jesam li oenjen. Jesam li oenjen. ekaj da razmislim." Oi su mu sjale tako divlje da se inilo da e eksplodirati. "Da, mislim da sam bio oenjen", zakljuio je, kao da potvruje, vrlo dobro raspoloen, bodove koje mu je netko drugi oteo ispred nosa. "Ve 22 godine, u stvari. U stvari, do prolog mjeseca." "I sad si razveden?" nastavila je Isserlev. "Tako su mi rekli, tako su mi rekli", rekao je trepnuvi, kao da se radilo o naglom tiku. "Ne razumijem", rekla je Isserlev. Glava ju je poela boljeti. Automobilom su se irili jaki psei smrad, radioaktivni udar duevne boli i iznenadni bljesak sunca u zenitu ravno u oi. "Jesi li ikada nekog voljela?" izazivao ju je vodsel. "Ja... ne znam", rekla je Isserlev. "Mislim da ne." Uskoro bi ga trebala uzeti ili ga pustiti. Srce joj je poelo bubnjati, a inilo se kako joj se i eludac poinje griti. Negdje iza nje je brujalo, to se pogledom u retrovizor pokazalo kao jo jedno vozilo, ogromni kombi, koji je nestrpljivo krivudao. Isserlev je provjerila brzinu i obeshrabrila se kad je vidjela da vozi 50 kilometara na sat - stoje bilo sporo ak i za nju - pa je nastavila voziti blie rubu. "Ja sam volio svoju enu, kui", rekao je smrdljivi vod-sel. "Jako sam je volio. Bila je moj svijet. Prava Chilla Black." "Molim?" Kad je kombi projurio, bacivi sjenu na Isserlevn automobil, vodsel je poeo pjevati, glasno i nesputano. "Bila je moj svijet, bila je moja no, moj da-a-an; bila je moj svijet, bila je svaki dah mo-o-oj, i ako naa ljubav pre-stane-e-e, bit e to kraj za men-e-e!" Prestao je naglo kako je i poeo, opet se divlje nacerivi. Suze su potekle niz njegove grube obraze. "Jesi li shvatila?" Isserlev je bubnjalo u glavi dok je vraala automobil na y sredinu ceste. "Jesi li ti nadrogiran?" upitala je. "Moe biti, moe biti", opet je mirkao. "Fermentirani sok od krumpira, proizveden u Poljskoj. Djeluje na bol, djeluje na uzrok boli, sve za 6.49 funti. Dodue, malo razoaranja u krevetu. A razgovor je, osjeam, malo jednostran." Cesta A9 je bila prazna nekoliko stotina metara ispred i iza, kombi je jurio na pola puta do obzora. Isserlev je spustila jedan prst na ruicu za icpathuu. Srce joj nije lupalo tako jako kao inae; zapravo joj je bilo muno, kao da e svakog trenutka povratiti. Duboko je udahnula zrak pun pseeg smrada i jako se trudila izdrati jo malo. "Tko se brine o tvom psu dok ti uokolo stopira?" "Nitko", nakreveljio se. "Ostane u kombiju." "Svo vrijeme?" Postavila je pitanje bez optuivanja, ali se inilo da se jako uvrijedio. Luaka energija istekla je iz njega u mlazu i on se osjetio bezvoljan i

obeshraben. "Nikad ne ostajem dugo vani", uvjeravao ju je, opet jednolinim glasom. "Ne mogu bez svojih etnji. Moj pas to razumije." Isserlevn je prst drhtao iznad ruice za icpathuu, malo je oklijevala, a zatim ju je proao napad munine. "To je dosta prostran kombi", branio se vodsel. "Aha", odgovorila je Isserlev grizui si usnu. "Moram biti siguran da e biti tamo kad se vratim", ponovno se branio. "Aha", rekla je Isserlev. Jeza joj je proimala prste na lijevoj ruci, zglob ju je bolio. "Oprosti", proaptala je. "Ja... moram stati na trenutak. Ne osjeam se dobro." Automobil je milio. Pustila gaje da ide do prvog mjesta pogodnog za parkiranje i onda se zaustavila. Motor se zatre-sao i utihnuo. Naslonila se jednom, drhtavom rukom na upravlja, a drugom je spustila prozor. "Djevojko, nije ti dobro, ha?" Odmahnula je glavom, nesposobna da ita kae. Sjedili su u tiini neko vrijeme dok je svjei zrak ulazio unutra. Isserlev je duboko disala, a takoer i vodsel. inilo mu se da ga neto gui, isto kao i nju. Konano je progovorio tihim, utuenim glasom, ali vrlo razgovjetno: "ivot je sranje, zna li to?" "Ne znam", uzdahnula je Isserlev. "Ovaj je svijet vrlo lijep." Prijezirno je gunao. "Prepusti ga ivotinjama, to ja mislim. Prepusti cijeli jebeni svijet ivotinjama", inilo se kako e to biti njegove posljednje rijei, ali kad je vidio daje Isserlev poela plakati, podigao je svoje prljave ruke i neodluno mahnuo po zraku, blizu Isserlevnog ramena. Kad je bolje razmislio, sklopio je obje ruke u krilu i pogledao van kroz suvozaev prozor. -pi "Zavrio je moj dananji izlet", rekao je njeno. "A da me ostavi ovdje?" Isserlev gaje pogledala ravno u oi. Bile su sjajne, s tragovima suza, i mogla je vidjeti siunu Isserlev u svakom od njih. "Shvaam", rekla je. I povukla ruicu za icpathuu. Vodse-lova se glava prevalila na staklo i ostala tamo. upava sijeda kosa koja mu je rasla iz vrata zavijorila se na povjetarcu. Isserlev je podigla svoj prozor i stisnula dugme za zamraivanje prozora. im je unutranjost automobila postala tamna i sigurna, povukla je vodsela od prozora i okrenula mu glavu naprijed. Oi su mu bile zatvorene. Izgledao je mirno, a ne uasnuto ili zabrinuto kao ostali. Kao daje spavao, drijemao tijekom dugog putovanja, sanjajui ve tisuu svjetlosnih godina. Isserlev je otvorila pretinac i izabrala vlasulju i par naoala. Dohvatila je kaput sa stranjeg sjedala. Paljivo je odjenula svog suputnika, zagladila mu beivotnu, sijedu kosu pod vlasulju koja je bila crna i sjajna kao nekad njegova kosa. Obrve su mu ispod njenih dlanova bile tople i nakostrije-ene. "Oprosti", aptala je. "Oprosti." Kad je bio spreman, posvijetlila je prozore i pokrenula automobil. Bila je manje od dvadeset minuta udaljena od kue, raunajui na promet. Kad se vratila na farmu Ablach, Ensel je kao i obino prvi izaao daje doeka. Sve je, ini se, bilo po starom. Isserlev je otvorila suvozaev prozor, a Ensel procijenio stoje dovezla. "Lijepo", pohvalio ju je. "Jedan od najboljih do sada." Tada je to Isserlev konano pustila iz sebe. "Ne govori to!" vritala je iz sveg glasa. "Zato mora uvijek to rei!" Ustuknuvi od siline njenog odgovora, Ensel je zgrabio tijelo koje se nalazilo izmeu njh. Isserlev gaje takoer zgrabila, borei se da ga zadri uspravnog, dok gaje Ensel vukao van prema mukarcima koji su ekali ispruenih ruku. "Nije najbolji", bjesnjela je Isserlev vukui i gurajui. "Nije ni najgori. On je samo... samo..." Skliznuvi im iz ruku, tijelo se strovalilo na kameno tlo. Isserlev je vritala u bijesu. "Jebite se!" Ostavivi rune zvijeri njihovom gunanju, odvezla se svojoj kui u oblaku praine. * * * Dva sata poslije, upravo kad se poela smirivati, nala je y Esswisovu poruku u depu i ponovno je proitala, ovaj put se natjeravi da odgonetne zadnjih

nekoliko redova. ini se daje Vess Incorporated imao za nju jedan poseban zadatak. Pitali su se bi li im Isserlev mogla pribaviti enskog vodsela, po mogunosti s netaknutim jajacima. Nije ju bilo potrebno obraivati. Samo ju je trebalo paljivo upakirati i poslati je, a Vess Incorporated e dalje preuzeti brigu. 13 Gola i u strahu od sna, Isserlev je lutala kuom od sobe do sobe, u mraku, satima. Ila je u krug. Poinjala je u svojoj spavaoj sobi, onda bi otila u drugu sobu koju nije nikada koristila, do druge kupaonice koju nije nikada koristila, onda dolje do hodnika s trulim podom, prazne velike spavaonice, dnevne sobe pune granica i veih grana, prazne kuhinje, vlane kupaonice. Hodala je kroz sve njih, prelistavajui u # glavi svoju ivotnu priu i planove za budunost. Jedna od stvari koje je htjela uiniti da lake doeka jutro bilo je izbijanje unutarnjih zidova. Ta joj je zamisao pala na pamet dok je bila dolje u dnevnoj sobi, kad je dohvatila veliku granu i njome svom snagom zamahnula prema najbliem zidu. To joj je prualo veliko zadovoljstvo: otpao je komad buke i razotkrio tamno drvo. Ponovno je udarila, ispalo je jo buke. Moda pretvori kuu u jednu veliku prostoriju. Moda srui cijelu prokletu graevinu. Nakon stoje udarala u zid nekih 20 minuta, jedva je probila rupu dovoljno veliku da se provue kroz nju, a zamahi-vanje tapom joj je prestalo pruati jednako zadovoljstvo kao kod prvih nekoliko udaraca. Oiljak na mjestu estog prsta pulsirao je od boli, a silina udaraca utjecala je na njenu kraljenicu. Zato je odustala i nastavila hodati. Na njena su se gola stopala lijepile mrvice buke. Hodala je iz sobe u sobu, noktima kucajui po zidovima. Kua je pucketala. Vani, na drveu farme Ablach dozivale su se sove, vritei kao ene kad doivljavaju orgazam. Vjetar je donosio zvuk valova koji se razbijaju o obalu. Negdje u daljini ula se sirena za maglu. Ve je dobrano prola pono kad je Isserlev konano legla u krevet, preumorna da vie razmilja. Sada je ve napola skovala nekoliko razliitih planova i nadala se da e ostati budna dovoljno dugo da bude sigurna da, u trenutku kad se probudi, sunce bude visoko na obzoru. Dugo je vrsto spavala, ali kad se ponovno probudila, obuzeta uasom, shvatila je daje mrkli mrak. Plahte su joj se omotale oko nogu, bile su vlane i prljave od komadia drveta, buke, prljavtine. Opipala se svuda: tijelo joj je bilo vrue poput mesa tek izvaenog iz penice, ali su joj noge bile hladne poput leda. Od svih dijelova sna u kojima se ovjek moe probuditi, ovaj je bio najgori. Iako njen organizam jo nije uspostavio pravu ravnoteu, ipak nije preskoio njenu uobiajenu nonu moru u kojoj bude iva zakopana, naputena, osuena na smrt u zatvoru bez zraka. Pa ipak...y'e // to bila njena uobiajena nona mora? Hvatajui posljednji pogled na nju, dok joj je blijedih u svijesti, shvatila je daje neto bilo drugaije. Osjeaj koji je izazivala bio je isti kao obino, ali se po prvi put inilo da stvorenje u sreditu munih zbivanja nije bila ona sama. Ne na poetku, na poetku je to sigurno bila Isserlev koju su vodili u utrobu Zemlje. ini se daje do kraja promijenila oblik, veliinu i vrstu. U tim zadnjim tjeskobnim trenucima prije buenja, u snu vie nije bila ljudsko bie, nego pas zarobljen u unutranjosti automobila u nekoj pustoi. Njen se vlasnik nije vraao, a ona je svakog asa trebala umrijeti. im se potpuno razbudila, Isserlev se oslobodila zapetljane posteljine, omotala tople ruke oko ledenih nogu i poela se povlaiti s ruba panike. Naravno daje pas kojeg je sanjala bio pas onog vodsela od juer, ali nije bilo razloga zato bi o njemu imala none more. Sa ivotinjom bi sigurno bilo sve u redu. Njezin bi vlasnik sigurno ostavio malo odkrinut prozor. Pa ak i ako ne bi, vozila nisu ba hermetiki zatvorena, a i bilo je hladno. A to se tie brige da bi pas mogao umrijeti od gladi, to je bilo glupo. Kad bi pas ogladnio, poeo bi lajati, a ljudima bi to na kraju dojadilo i otili bi pogledati odakle dolazi buka. Na kraju krajeva, zastoje tako bitno kakva je bila sudbina psa? Psi umiru svaki dan. Viala je njihove spljotene le-eve svaki dan na A9, sama je koji put prela kotaima preko ostataka umjesto da naglo skrene. To se jedva osjetilo u vonji. Njihova je svijest bila na vrlo niskoj razini. Isserlev je protrljala oi i pogledala prema satu. Juer je u njega stavila nove baterije, kao dio novog dovoenja njenog ivota u red. Pokazivao je 4:09. Moda bi bilo

bolje da ne zna koliko joj je vremena ostalo do svitanja. Moda bi bilo bolje uope se ne buditi. Izvukla se iz kreveta, ukoena kao i uvijek. Kako bi bila slatka osveta nad kirurzima koji su joj ovo uinili! Nikada im ak nije vidjela lica: dok su oni zarivali svoje noeve, ona je ve bila uspavana. A sad su se u Vess Incorporated vjerojatno hvalili koliko su nauili iz svojih greaka, kako se uda koja sada mogu izvesti ne mogu usporediti s grubim pokusima koje su izveli na Esswisu i Isserlev. Kad bi ivjela u pravednom svijetu, sigurno bi prije smrti dobila priliku da te kirurge privee na stup i sama izvri pokoji pokus. Mogli bi gledati, bez jezika, kako im uklanja genitalije. Kako bi ih uutkala, dala bi im da vau komad vlastitog repa. Njihovi bi se anusi grili dok bi im ulazila u kraljenicu s noevima. Promatrala bi njihov krvavi pogled dok bi im klesala prekrasna lica. Isserlev je ukljuila televizor i zapoela s vjebama. "Ne mogu izdrati cijeli ivot bez ljubavi", proaptao je glas u njenoj dnevnoj sobi. Pojavila se crno-bijela slika sitne ene koja grli mukarca irokih ramena koji gleda od nje prema nebu. "Ne budi smijena", njeno ju je prekorio, "nee morati." Kad je sjajni zrakoplov poletio u maglu, Isserlev je ispruila nogu da prebaci program. Tople su se boje razlile preko ekrana. Kamera se povukla, prikazujui krug duginih boja na staklu koje je netko drao izmeu palca i kaiprsta, poput prljave lee naoala. "Kulture poput ove", rekao je netko ozbiljnim glasom, "mogu doslovno razviti lijek protiv raka." Isserlev je stajala i opinjeno promatrala vatru koju je potpalila. Napravila je mnogo veu vatru nego inae, a plamen je u svitanje svijetlio zlatno i naranasto. S naporom je * napravila nekoliko koraka do svog automobila koji je ve ekao vani s upaljenim motorom okrenut prema izlazu s farme. Isserlev je epajui produila do staje, dok su joj cipele neobino grebale po kamenoj stazi. Neto nije bilo u redu s njenom kraljenicom to vjeba jo nije uspjela rijeiti. "Isserlev", rekla je u interfon. Nitko nije odgovorio, ali su se velika metalna vrata otvorila. Odmah iza vrata, kao stoje oekivala, bila je spremna crna plastina vrea puna osobnih predmeta posljednjeg vodsela. Zgrabila ju je i odmah napustila staju, za sluaj da se onaj tko je bio na dunosti uputio k njoj da malo popria. Kad se vratila k vatri, izvukla je vodselove cipele, demper i odijelo od psee dlake iz vree i prouila ostatak. Nije bilo mnogo toga; oito je ispod dempera nosio samo prljavu majicu kratkih rukava, bez gaa. Sako mu je bio prazan, a u depovima hlaa, osim kljueva i novanika, nije bilo niega. Odloivi demper na automobil kako ne bi pao na rosnu travu, poprskala je majicu, hlae i cipele benzinom, a zatim ih bacila u vatru. Na rukama joj je ostala iznenaujua koliina psee dlake, ali je nije htjela obrisati od vlastitu odjeu. Ako bude imala sree, same e spasti. Gunajui od boli, kleknula je da pregleda novanik. Bio je debeo i, u usporedbi s ostalim novanicima koje je vidjela, neto drugaije unutranjosti. Umjesto izbora plastinih kartica, slubenih dokumenata i dozvola, karata i bonova u ovome su se nalazili samo novac ijedan presavijeni komad kartona. Debljinu je uzrokovala masa novanica. Pored nekoliko kovanica, bila je tu hrpa novanica, uglavnom dvade-setica, nekoliko desetica i petica, koje su zajedno iznosile 375 funti. Isserlev nije nikada vidjela toliko novca. To je bilo dovoljno za 535 litara benzina ili 192 boice plavog ampona ili vie od tisuu brijaa... ili... 57 boca fermentiranog soka od krumpira kojeg je vodsel spomenuo. Spremila je novanice u hlae, rasporeujui ih jednako na oba depa da se ne bi previe uoavale. Komad kartona je bila velika fotografija u boji, mnogo puta presavijena. Kad se otvori i izravna, pokazivala je vod-sela, mnogo mlaeg, kako grli enskog vodsela u lepravoj bijeloj haljini. Oboje su imali sjajnu crnu kosu, ruiaste obraze i velike osmijehe u obliku polumjeseca. Isserlevn je vodsel bio svjee obrijan, nije imao bora i nije se nimalo mrtio. Na zubima nije imao zaostale hrane, a usne su mu bile vlane i ruiaste. Nema sumnje daje zakljuivala bez dovoljno dokaza, ali je bila uvjerena da iz ove slike moe prosuditi daje njegov izraz sree na licu bio istinski. Pitala se kako se zvao. Desno dolje je stajao

ukraeni potpis Penning-ton Studio. Isserlev se uinilo daje to strano ime iako joj vodsel nije zvuao kao stranac. Dok je Penningtonova odjea izgarala, Isserlev se poigravala milju da ga oslobodi. Amlis je bez ikakvih tekoa pustio na slobodu nekoliko vodsela. Sigurno to i ona moe izvesti. Mukarci koji dolje rade su imbecili, a veina ih jo ionako spava. Ali bilo je ve kasno, naravno. Penningtonovi su jezik i testisi odstranjeni jo sino. Ionako nije imao volju za ivotom i vjerojatno se do sada nije predomislio. Bolje gaje ostaviti na miru. Isserlev je tapom promijeala vatru, pitajui se zato se uope trudi biti tako temeljita. Snaga navike. Bacila je tap na vatru i uputila se prema svome automobilu. Dok je Isserlev vozila cestom A9, sunce se dizalo visoko iznad obzora, oporavljajui se od onog od ega je preko noi bolovalo iza snjenih planina. Nepokriveno oblacima i veliko, zasjalo je svom snagom, velikoduno irei zlatni sjaj itavim Ross-shireom. Isserlevne su ruke na upravljau postale zlatne; ona je i sama sudjelovala u krajoliku samim time to se u pravo vrijeme nalazila na pravom mjestu. Svjetlo divno poput ovoga bilo je vrijedno svega; ili gotovo svega. Izvan polomljenih kostiju i izrezanog mesa vlastitog tijela, ivot uope nije bio bezvrijedan. Jo uvijek je bilo udno osjetiti Penningtonov demper na svojoj koi, ali se polako navikavala na njega. Svialo joj se kako joj vrsto stee zglobove, a tamne niti svjetlucaju na suncu. Svialo joj se to moe pogledati dolje i, umjesto onog odvratnog umjetnog rascjepa izmeu grudi, dobiti dojam krzna, privid njenog prirodnog izgleda. Nedaleko naprijed uz cestu je stajao autostoper. Bio je mlad i mrav i drao je istroeni kartonski natpis na kojem je stajalo NIGG. Isserlev se provezla pored njega bez usporavanja. Vidjela je u retrovizoru kako joj stoper pokazuje srednji prst, a zatim se prestrojila. Lako je pronala mjesto s kojeg je povezla Penningtona. Kolnik je prije tog mjesta bio posebno uzak - zbog toga su iza nje bili nagomilani automobili - i naravno, trebalo je nai znak P. Kada gaje pronala, parkirala je automobil na istom mjestu kao i dan ranije, metar vie ili manje. Izala je van, zakljuala vrata i krenula u potragu za najbliom stazom koja vodi u polje. Penningtonov kombije takoer bilo lake nai nego to je oekivala. Bio je skriven tamo gdje bi i ona sama parkirala vozilo, kad bi ga htjela skloniti na ovom podruju. U sjeni reda visokog drvea nalazio se opustoeni mlin, bez krova, poput kostura, na kojeg su bile naslonjene bale sijena. Sijeno je propadalo zbog loeg vremena i bilo je ostavljeno da trune. S gledita vozaa koji su vozili po A9, tamo se nije nita vidjelo osim mjestimice ruevine ili sijena. Gledano sa farme udaljene pola kilometra, vidjela se samo skupina drvea koja je jedva podsjeala tedljivog farmera na utoite za parazite ije bi uklanjanje prilino kotalo. Na prostoru izmeu drvea i mlina, vidljivog samo neovlatenim posjetiteljima, nalazio se Penningtonov kombi. Bilo je to raskonije vozilo nego je Isserlev zamiljala. Oekivala je hravo, otrcano, jedva u voznom stanju, vjerojatno tamnoplavo s blijedim natpisom sa strane. Umjesto toga, bilo je sjajno-ukasto, ispolirano kromom i s uuva-nim crnim gumama, kao jedno od onih novih vozila na reklami kod Donnv's Garage. U njegovoj sjajnog unutranjosti, zarobljeni Peningtonov pasje skakao sa sjedala na sjedalo, mahnito lajui. Isserlev je mogla vidjeti da ivotinja laje iz sve snage, ali joj je kroz zatvoreni prozor buka bila tiha i zaguena - odvratna dreka kad si u blizini, ali je Isserlev sumnjala da bi se ula dalje, ak i u mrkloj noi. "Dobar deko", rekla je prilazei vozilu. Isserlev nije bilo strah dok je Penningtonovim kljuevima otkljuavala vrata kombija. Pas e pobjei ili e je napasti; dakle, ili e ga gledati kako bjei glavom bez obzira ili e biti prinuena ubiti ga. U oba e joj sluaja savjest biti ista. Otvorila je vrata, a pasje izletio van brzinom ispuha kod preranog paljenja motora. Zavrio je u travi, skoro se prevr-nuvi, a onda se zagledao u Isserlevno lice, tresui se i gre-i. Potpuno crn i bijel, kao umanjeni Amlis u ivotinjskom obliku, zbunjeno ju je gledao, namrgoenog i naboranog ela.

Isserlev je ostavila vrata kombija otvorena i odetala se natrag prema A9. Nije se jako iznenadila kad ju je pas poeo slijediti, njuei Penningtonov demper, koji je bio objeen na Isserlev poput haljine. panijel je neprestano njukom gurao njen bok, a onda je osjetila njegov mokri jezik kako joj lie ruku. S uzdahom gaenja, digla je obje ruke u zrak kao da se predaje i pourila prema svom automobilu. Penningtonov joj je pas jo jednom uspio liznuti ruku dok je pazila da mu ne zakai njuku vratima automobila. Piljio je u nju kroz staklo, ne shvaajui. Isserlev je pokrenula paljenje. "Sad si sam, psiu", rekla je Isserlev, potpuno svjesna da pas ne dijeli njen jezik. Onda se odvezla, ostavljajui ivotinju da sjedi pokraj puta. Na putu kui Isserlev se uhvatila u razmiljanju o istim stvarima o kojima je neprestano razmiljala tijekom noi, o tome to uiniti s ostatkom svog ivota. Naravno daje postojao veliki broj moguih putova, ovisno o tome koliko hrabrosti bi mogla skupiti, ili koliko bi tjelesne patnje bila spremna podnijeti. Svaki je plan obeavao svoju slatku nagradu i nosio sa sobom svoje strane posljedice. Ali bila je umorna od usporeivanja jedne budunosti s drugom; previe je razmiljala. Dolo je vrijeme da nagon odlui. Mogla bi pustiti prste neka lebde iznad komandi i ako pritisnu ruicu, onda... tako bi to izgledalo. Nakon nekoliko minuta, pribliila se znaku na kojem je pisalo B9175: Portmahomack i Seaboard Villages. Provjerila je retrovizor i cestu ispred: nitko nije dolazio ni iz jednog smjera daje pouruje ili ometa. Prsti su joj lebdjeli iznad pokazivaa. Noga se inila paralizirana na gasu. Bljesnuo je jo jedan znak, odvojak je nestao meu drveem, a onaje jo uvijek vozila na sjever. Odluka je pala. Nikada vie ne eli vidjeti farmu Ablach. y Malo poslije, jo uvijek je vozila prema sjeveru, a onda je skrenula prema mostu Dornorch i odmah osjetila nelagodu u elucu. To nije bila glad, iako je i nju osjeala. Bila je to slutnja. Neto ju je ekalo na drugoj strani. Na pola mosta je skrenula na parkiralite predvieno za turiste. Tamo je ve bio turist koji je zurio preko ograde prema svjetlucavom zaljevu, s dalekozorom spremnim za tuljane ili dupine. Isserlev je zaustavila svoj automobil iza njegove velike kamp-prikolice i oprezno otvorila svoja vrata. Turist se okrenuo i zabiljeio njen dolazak. Bio je debeo i nizak, s mravim nogama; isti promaaj. "Hej bok", mahnuo je, kiljei prema suncu. "Bok", viknula je Isserlev, ostavljajui auto da stoji meu njima. Zadovoljna mjestom na kojem se turist nalazio, Isserlev se okrenula i pogledala niz most prema kopnu. Zaklanjajui lice jednom rukom, skinula je naoale i zagledala se u daljinu, usmjeravajui svoje velike oi prema prometu koji se malo pojaao. U daljini je oklijevala mala skupina vozila, kao da se ne mogu odluiti izmeu puteva za Clashmore i Dornorch. Tada je opazila kapu policajca koji se motao meu vozilima. Isserlev je pourila u automobil i pokrenula ga. Mnogo vjetije i hrabrije nego stoje mislila da zna, napravila je okret na sredini mosta - krajnje nepropisan postupak, bez sumnje, ali ga siuni policajac u daljini nije mogao vidjeti. Bacila je pogled preko ramena provjeravajui turista na ogradi; piljio je prema njoj prestraen naglim odlaskom, ali nije imao dalekozor pa se vjerojatno nije trudio zapamtiti broj njenih registarskih tablica. elim kui, pomislila je, ali je ve bila donijela odluku; vie nije imala dom. Nekoliko minuta kasnije vozila se na jug pored Taina, ne obazirui se na iskuenje da jo jednom razmisli. Daje htjela skrenuti s A9 i voziti kroz sredite grada, mogla je izai na drugu stranu i ii drugim putem prema Portmahomacku - i farmi Ablach. Ali farma Ablach za nju vie nije postojala. Znala je da se Vess Incoiporated nee brinuti za nju ako ne bude dovozila robu, nee joj davati smjetaj i hranu iz iste velikodunosti. to se tie Amlisa, on je rekao da e se vratiti... ali njegova se vrsta uvijek razbacuje obeanjima, zar ne? Stoje sa svim ljudima koji su joj obeavali sigurnost dok se odluka o slanju u Kolonije sve vie pribliavala? "Kolonije? Prekrasna djevojka poput tebe? Samo neka probaju Iss, i ja u porazgovarati sa svojim ocem." Mali pokvareni glumac, puno njih. Jebe ih, jebe ih sve. Ovaj nas svijet moe vrlo lako zavesti, rekao je Amlis kada joj je dotaknuo ruku. Vrlo je... vrlo je lijep. Na stoje mislio? Moda je time htio rei kako je

i ona prekrasna? Zato bije inae dotaknuo u tom trenutku? Njegovi prsti... Ali ne, naravno da nije tako mislio. Po prvi put je gledao je ocean i snjeno nebo s unakaenim bogaljem koji se preznojavao tik do njega. Dra njenog izranjavanog tijela teko se moe natjecati s otkrivenim novim svijetom, zar ne? Boljelo ju je srce. Ve joj je nedostajala obala na farmi. Svo vrijeme koje je protratila prole noi tumarajui po praznim sobama svoje kue mogla je provesti tamo, na mjeseinom obasjanoj obali ili uz litice. Ali valjda je ve onda znala da bi joj rastanak bio samo jo tei. Jedna od nemoguih budunosti koje je razmatrala dok je obilazila sobe svoje kue bila je ivot u peini na obali Abla-cha. Tamo je bilo nekoliko peina koje nikada nije istraila zbog klaustrofobije - u kojoj je i leao problem s njenim ivotom u peini. Na obali je takoer bila i kamena kuica (Esswis juje jed-y nom s ponaanjem ovjeka koji sve zna nazvao "ribarska koliba"). Njena su vrata bila nakrivljena i istrunula tako da su se klimala na vjetra poput zavjese. Njena je unutranjost bez prozora bila zamazana katranom i neraspadnutim ovjim izmetom. Glavna je prepreka ivotu tamo, ipak, bio veliki stroj ukopan u pod, mehanizam od lijevanog eljeza veliine krave, namijenjen tegljenju brodova na obalu. On vjerojatno vie nije radio, ali nije bila sigurna. Moglo bi biti velikih problema kada bi se gola ispruila u kutu kolibe i zaspala, a iznenada bi joj uli ribari. Takoer je razmiljala o tome da negdje na liticama Abla-cha sama izgradi mali stan od granja, naplavljenog drvea i moda od onih ploa valovitog lima koje je esto viala na-plavljene na obali. Ali Esswis bi sigurno primijetio kad bi na farmi niknula neka nova graevina, pogotovo ako Isserlev nestane i on je bude traio. A im u Vess Incorporated postanu svjesni daje nestala, sigurno je da e Essvvisa poslati u potragu. Isserlev se namrtila kad se sjetila policije. Ne smije si priutiti daje zaustave, jer je njen automobil bio ukraen starim naljepnicama za plaeno osiguranje i nije imala nikakve dozvole. Mora nai neko mjesto, sakriti se i neko vrijeme ne voziti. To nije bio neki izazov; to e biti lako. Napokon, vie nije bila vezana uz A9 ve je mogla istraivati sporedne ceste na kojima je bio slab promet i veliki predjeli neraskrene ume. Mogla bi kao fazan nestati meu drveem. Tri dana kasnije, Isserley se probudila iz sna o spolnom uitku, stiskajui krzno u svojim akama. Bila je to kapuljaa njenog kaputa koja joj je sluila kao jastuk na stranjem sjedalu. Bilo joj je jako neudobno, ali je ipak jo bila ispunjena matanjem o orgazmu, da se htjela nasmijati. Njen je automobil bio smjeten u skrovitu od paprati blizu ruba jezera. Vrhovi raslinja sezali su do prozora pa su neke ptiice skakutale s krova na granice i natrag, a njihove su njene kande tapkale po metalu. Nepoznata stvorenja, vjerojatno patke ili labudovi, praakala su se u nemirnoj vodi negdje u blizini, pogotovo u kasno poslijepodne. Krov je iznad bio tako gust da snijeg nikako nije mogao proi do tla. Vie se svjetla odbijalo od jezera nego stoje prolazilo kroz drvee. Sve u svemu, ovo je skrovite bilo tako dobro daje Isserlev prije nekoliko dana kada je smjetala automobil, pronala jo jedan koji je sreom bio nenastanjen. Bio je to samo kostur automobila; ispranjen, bez upravljaa, zahrao u boji ume i obrastao mahovinom. Isserlev se parkirala odmah pored, iskoristivi mogunost dodatnog maskiranja. Jasno daje prva no bila teka. Stranje je sjedalo bilo upravo nekoliko centimetara krae od Isserlev i upravo tih nekoliko centimetara se pokazalo kljunim za potrebe njenog tijela. Alije preivjela, a sljedee dvije noi je bilo malo bo-lje. Nije htjela spavati u automobilu, ali nije imala izbora dok ne nae drugo mjesto za ivot. Zamisao o spavanju pod zvijezdama, sklupan negdje u polju, uistinu je bila veoma romantina i izazovna, ali je duboko u sebi znala kako e je kraljenica sljedei dan zbog toga kazniti. Bio joj je potreban krevet ili neto drugo mekano za leanje. Stranje je sjedalo njenog automobila barem bilo presvueno i mekano. A ako se jednog jutra probudi sa stvarno gadnim problemima, moe se uvijek posluiti i naslonima za glavu s prednjih sjedala. Savreno mjesto za spavanje, savren dom, kad bi mogla birati mjesto na svijetu, bio bi naputeni svjetionik. Ali, budu li svjetionici ikad naputeni? Nadala se

da e biti. Nalazili su se na samom rubu kopna, odmah uz otvoreno more, vrhovi su im sezali gotovo do oblaka. Mogla je zamisliti sebe tamo gore, na samom vrhu, kako spava na mekom madracu, y s prozorima svuda uokolo koji proputaju sunevo svjetlo im se pojavi. Sada je leala i osjeala se slabom od gladi. Zaista bi trebala danas neto pojesti, ali neto hranjivije od sirove repe koju je prole noi ukrala iz polja. im je zavrila s vjebanjem, ula je u ledeni pliak jezera i okupala se. Zatim se obrijala, s ogledalom u jednoj, a brijaem u drugoj ruci, ispirui pjenu ampona u svjetlucavoj vodi. Nadala se kako ampon nee nakoditi stvorenjima koja ive u jezeru. Nekoliko kapi kemikalija u tako velikom spremniku prirodne istoe sigurno ne znae mnogo. Radi svog prvog toplog obroka otkako je otila sa farme, odvezla se do jedne benzinske postaje, gdje je ve ranije kupovala gorivo. Jednog bi dana trebala svladati svoje strahove i odvesti se u veliki grad, parkirati svoj automobil medu stotine drugih i otii u samoposlugu, kao to to rade vodseli kada trebaju hranu. Taj je dan jo uvijek bio daleko. Upravo je prola pored ogromnog Tescoa, odmah uz cestu A96 za Aberden, pitajui se ima li hrabrosti ui. To se nalazilo tako blizu ceste daje iza obojanih staklenih vrata mogla vidjeti unutranjost. Sve stoje ikad vidjela na televiziji bilo je vjerojatno smjeteno unutar ovog velikog betonskog zdanja, s pravom poasti vodsela naguranih unutra, koji su se guvali zbog najraznovrsnijih poslastica. Ne, nije bila spremna. Na benzinskoj je postaji uzela goriva za 20 funti. Takoer je izabrala zapakirani mesni obrok iz metalno-plastinog izloga s natpisom HAPPY TUM'S OBROCI ZA VONJU. Bila su tri izbora: Hot Dog, Chicken Roll i Beef Burger. Svaki je bio umotan u bijeli papir tako da nije mogla vidjeti sadraj. Izabrala je Chicken Roll. ula je na televiziji kako je govedina opasna - moda ak smrtonosna. Ako je mogla ubiti vodsele, nije eljela ni pomisliti to bi se njoj dogodilo. y A to se tie Hot Doga, pa... bilo je neto bizarno u tome to se toliko napatila da spasi psa od smrti i da sad, nekoliko dana poslije, jednog pojede. Skinula je papirni omot, stavila piletinu u mikrovalnu penicu i onda slijedila upute to treba stisnuti. Nakon 45 sekundi drala je svoj Chicken Roll dok se isparavao. 45 minuta poslije bila je u travi iza parkiralita u Saltbur-nu, napreui se da povrati. Usta su joj bila irom otvorena, a slina joj je curila s vrha jezika. Kada je povraanje konano krenulo, mlaz joj je izaao na nos, prskajui i pjenei se iz njenih uskih nosnica poput gaziranog umaka od peenja. Na trenutak je pomislila kako e se na smrt uguiti, ili e si mlaz probiti put kroz suzne kanale i iscuriti joj iz oiju. Ali, bila je samo lana uzbuna, a gr je ubrzo splasnuo. Kada je sve bilo gotovo, Isserlev se pomaknula, drhtavim rukama otvorila veliku bocu Aqua Viva - oito vode. Kupila ju je zajedno s Chicken Rollom, samo to joj nepoznato meso nije ba godilo. I bojala dajoj nee goditi, ali mu je ipak dala priliku. Zagonetka to smije sigurno jesti nee biti rijeena u jednom danu. Pokuaji i greke e je nauiti to u njenom sluaju prolazi. U meuvremenu je pila vodu, gutala je okrepljujuu, istu tekuinu. Nee umrijeti od gladi. Na polju su se mogli nai krumpiri, rasuta repa za ovce, jabuke s drvea. Sve je bilo savreno pogodno za ljudsku potronju, stoje dokazano u dvorani za objed na farmi Ablach. To nije bilo dovoljno, ali e preivjeti. S vremenom e otkriti hranu kakvu sada ne moe ni zamisliti, hranu koja e je podsjetiti na poslastice iz djetinjstva, hranu koja e uiniti da se osjea sito i zadovoljno. Sve je to bilo negdje oko nje, bila je sigurna. Vozei uskim putem kroz umu natrag prema svom skro-y vitu pored jezera, uznemirio ju je vodsel ispred nje koji joj je divlje pokazivao da stane. Nije bio policajac nego auto-stoper, ali je bio vrlo uznemiren, daje gotovo skakao po kolniku. Skrenula je pokuavajui ga izbjei, ali joj se on, irei ruke, bacio u putanju, i primorao je da naglo zakoi. Bio je to krupan primjerak, mlad i nevjerojatno miiav ispod svoje kone jakne, ali je imao divlje lice. "Oprosti! Oprosti!" vikao je udarajui dlanovima po automobilu, uperivi u nju

moleivi pogled. "Ali, morao sam te zaustaviti!" "Molim te, makni mi se s puta!" vikala je Isserlev kroz vjetrobransko staklo i prijetei pritiskala gas. "Ne vozim autostopere!" "Moja cura se poraa!" derao se na nju, vitlajui mesnatom rukom prema nevidljivom mjestu iza ume. "Zaboga! Preao sam dvjesto kilometara i samo mi je jo ostalo pet jebenih kilometara!" "Ne mogu ti pomoi!" vikala je Isserlev. "Ti boga!" iscerio se i tresnuo po elu. "Neu te napasti. Samo u sjediti. Moe me vezati, stavit mi no pod grlo, ba me briga - cura mi se poraa! Postat u otac!" Bilo je oito dajoj nee dopustiti da proe pa je otvorila vrata i pustila ga unutra. "Hvala", rekao je smeteno, "ba si prijatelj." Shona, razmiljao je. Dr' se Shona. Isserlev nije nita rekla, nego je potjerala automobil uz udnu kripu mjenjaa. Pet kilometara i onda e ga se rijeiti. Ako ne bude priala, moda nee ni on. "Moram ti rei da mi ovo puno znai", izgovorio je hrapavo nakon nekoliko sekundi. "U redu je", rekla je Isserlev, neprestano gledajui ispred sebe na cestu, "samo me pusti da vozim." u "Jako je volim", rekao je. "Lijepo", odgovorila je Isserlev. "Nazvala me sino kad sam ve bio u krevetu na platformi. 'Jimmy, imam trudove', rekla mije. 'Uranili su tjedan dana. Znam da ne moe kui. Samo sam htjela da zna.' Kao raketa sam zbrisao s platforme." "Fino", rekla je Isserlev. Nastala je stanka, a automobil je grabio, kao i obino, 60 kilometara na sat. Pred Isserlevnim je oima bljeskalo drvee, s obje strane ceste, to ju je zbunjivalo, iako je morala priznati daje pusta cesta ispred izgledala statino. "Moe li voziti malo bre?" napokon je pitao vodsel. "inim sve to mogu", upozorila gaje Isserlev. Ipak je nogom nagazila po gasu. Zatim gaje, kako bi mu odvratila pozornost od brzine, upitala: "Je li vam to prvo dijete?" "Da, da", rekao je oduevljeno, a onda duboko uzdahnuo, "Besmrtnost." "Molim?" "Besmrtnost. To su ti djeca, kui? Sav taj ivot poslije smrti mi nema nikakvog smisla. Vjeruje li ti u to?" Isserlev je imala toliko problema da shvati njegov naglasak i pojedine kljune rijei tako da nije shvatila to ju je zapravo pitao. "Ne znam", rekla je. Meutim, on se nije zaustavljao. Bio je pogoen u ivac, iako gaje zapravo sam pogodio. "Naa Crkva tvrdi da e moje dijete biti kopile", alio se, "jer ja i moja cura nismo vjenani. Pa to? Jebeni primitivci, kui?" Isserlev je razmislila na sekundu, a onda se nasmijala i w poraeno zatresla glavom. "Ne razumijem ni rije od toga to pria", priznala je. "Koje si vjere?" odmah ju je upitao. "Nemam ja nikakvu vjeru", rekla je. "A tvoji roditelji?" Isserlev je kratko razmislila. "Tamo otkuda ja dolazim", odgovorila je oprezno, "vjera je... mrtva." Vodsel je mumljao s odobravanjem, a onda nastavio sa svojom nerazumljivom propovijedi, dok su zalazili dublje u umu. "Reinkarnacija mi se ba svia", rekao je, napreui se kako bi svladao uzbuenje. "Shona- moja cura- kae da joj je to glupo, ali ima neto u tome. Raunao sam. Sve ima duu, a duu ne moe unititi. Osim toga dobije jo jednu priliku - ovaj put bolju." Nasmijao se glasno. I napadno. Kao da poziva Isserlev da se pridrui. "Tko zna? Moda se vratim kao ena, ili neka mala ivotinja!" Kad su proli zavoj, ubrzali su prema maloj dolini, a Isserlev je spustila nogu na konicu, istovremeno stiskajui jae upravlja. Bez upozorenja, opet se pojavilo brujanje motora, ovaj put jae nego ikad prije i cijelo se vozilo poelo tresti. Trenutak poslije, automobil je dostigao najniu toku strmine i kotai su naletili na sivu mrlju mraza.

Gotovo u snu, Isserlev je osjetila kako joj vozilo klizi, bez trenja asfalta, kao da se samo lansiralo u vodu ili u zrak. Dvije su velike muke ruke poklopile njene na upravljau i pomogle joj da ga okrene, ali nije bilo razlike. Automobil je glatko preletio rub ceste i uz otar prasak udario u stablo. Isserlev je bila bez svijesti samo na trenutak, ili joj se tako uinilo. Njena je dua pala natrag u tijelo iz nekih visina, kao to se dogaalo uvijek kada bi ubola vodsela. Ipak, udar pri slijetanju ovaj je put bio njeniji nego stoje navikla. Disanje joj nije bilo oteano, a srce joj nije lupalo. Drvee u umi je izgledalo nevjerojatno ivo pred njenim oima, dok nije shvatila daje bez naoala i vjetrobranskog stakla. Pogledala je dolje. Njene zelene barunaste hlae bile su posute staklom i namoene krvlju, a savijena metalna ipka bila je tamo gdje je oekivala da e vidjeti svoja koljena. Osjetila je vrlo slabu bol i pretpostavila daje to zbog toga to joj je kraljenica bila u loem stanju. Polumjesec njenog upravljaa joj je probio grudi, ali je sam trup ostao neozlijeen. Vrat nije osjeala ovako dobro ve godinama, i taje spoznaja kod nje izazvala histerini napad smijeha i alosti. Neto toplo i sluzavo je bilo zarobljeno unutar njene majice i Penningtonovog dempera i klizilo je niz njen trbuh i nie. Tresla se od straha i gnuanja. Vodsel vie nije bio pokraj nje. Bio je izbaen kroz vjetro-bransko staklo. Sa svog mjesta nije mogla vidjeti njegovo tijelo. Poderana tkanina na jednoj od njenih nogavica vijorila se na vjetru. Isserlev je osjetila jaku muninu, ali je odluila to prevladati. Tada je opazila da igle s icpathuom vire iz presvlaka na suvozaevom sjedalu. I to se pokvarilo. Iako je znala da to nema smisla, Isserlev je krvavom akom udarila rub sjedala ne bi li se igle povukle. Ali nisu. Iznenada, negdje na cesti iza nje uz krip se zaustavio automobil, a vrata su se zalupila. ulo se koraanje po ljunku. Isserlev je nesvjesno posegnula u pretinac i izvadila prvi par naoala. Brzo ih je stavila na lice i zbog njih odmah postala poluslijepa; bile su to prave optike lee, a ne obino staklo. Osoba joj se posve pribliila, nagnula se prema njoj kroz razbijeni prozor; mala osoba sa zamagljenim ruiastim vratom, svijetloutom odjeom i aureolom od tamne kose. "Jeste li dobro?" rekao je drhtavi enski glas. Isserlev se bespomono smijala, puui kapljicu iz jedne od njenih nosnica. Obrisalaju je rukavom, iznenadivi se kako joj je ruka uveana i osjetivi nelagodu zbog vune na njenom licu. "Ne miite se", rekao je enski glas odluno. "Dovest u pomo. Samo ostanite tako." Isserlev se opet nasmijala, a ovaj se put i druga ena smijala s njom; bio je to nervozni smijeh. Nejasna arena mrlja nestala je iz Isserlevnog vidnog polja i ona je ula pucketanje u grmlju ispred automobila. enski se glas opet vratio, sada glasniji, gotovo poslovian. "Je li ovo... Va mu?" viknula je, alije zvuala jako daleko. "Stoper", rekla je Isserlev, "ne poznajem ga." "iv je!" rekla je ena. "Die!" Isserlev je naslonila glavu nazad na naslon i duboko udahnula, pokuavajui odgonetnuti kako se osjea zbog toga stoje vodsel iv. "Poveite ga, molim Vas", rekla je Isserlev malo zatim. "Ne mogu", rekla je ena, "moramo priekati bolniare." "Molim Vas, molim Vas, poveite ga", rekla je Isserlev, kiljei u zeleno-smeu maglu i traei enu. "Zaista ne mogu", uporna je bila ena. "Vjerojatno je povrijedio kraljenicu. Potreban mu je struni pregled." "Brine me hoe li mi se auto zapaliti", rekla je Isserlev. "Nee se zapaliti", rekla je ena. "Nemojte paniariti. Samo ostanite mirni. Bit ete dobro." "Uzmite mu barem novanik", preklinjala je Isserlev, "vidite tko je on uope." Grmlje je opet zapucketalo i sjajne su boje opet isplivale u Isserlevno vidno polje. Ponovno je ena stajala na otvoru vozaevog prozora. Topla, mala ruka se spustila na Isserlevn vrat. "Sluajte, moram Vas ostaviti na nekoliko minuta dok ne y naem telefon.

Vratit u se im nazovem hitnu, u redu?" "Hvala Vam", rekla je Isserlev. Krajikom oka, dok se ena naginjala preko Isserlev kako bi dohvatila neto sa stranjeg sjedala, Isserlev je ugledala blijedu kljunu kost i krivulju grudi u majici boje breskve. "Bolnica Mercy nije daleko", uvjeravala ju je ena, "zaas ete biti tamo." Isserlev je na sebi ponovno osjetila tople ruke i sa zakanjenjem zakljuila daje njeno vlastito tijelo bilo ledeno. ena ju je ogrnula kaputom, njeno joj pokrivi ramena. "Bit ete Vi dobro, u redu?" "U redu", potvrdila je Isserlev, "Hvala Vam." Onda je ena nestala, a zvuk njenog automobila koji je odlazio bio je sve slabiji. Isserlev je skinula naoale i spustila ih u krilo meu ostatke vjetrobranskog stakla. mirkala je udei se kako joj je jo uvijek vid zamagljen. Suze su joj potekle niz obraze dok joj je pogled kroz smrskano vjetrobransko staklo postajao sve mutniji. Isserlev je provjerila kontrolnu plou gdje je Yns, u isto vrijeme kad je postavljao icpathuu, postavio jo jedan dodatak izvornoj opremi automobila: dugme za aviir. Za razliku od spajanja icpathue koje je obuhvaalo osjetljivu elektroniku i hidrauliku koje su sada, u nesrei, bile oteene, veza izmeu kontrolne ploe i spremnika aviira bila je obina cjevica koja je ekala samo na pritisak izvana na masnu tekuinu. Aviir bi raznio automobil, nju samu i povei komad zemlje u najsitnije mogue dijelove. Eksplozija bi ostavila rupu u zemlji toliko iroku i duboku kao kad padne meteorit. A ona? to bi bilo s njom? Atomi od kojih je graena izmijeali bi se s kisikom i duikom iz zraka. Umjesto da zavri pokopana u zemlji, postala bi dio neba; tako je gledala na to. Njeni nevidljivi ostaci bi se s vremenom pomijeali sa svim udima pod suncem. Kada bi snjeilo, bila bi dio snijega, padala bi njeno na zemlju i ponovno se dizala s isparavanjem snijega. Kada bi kiilo, bila bi dio duginog luka koji spaja zaljev s kopnom. Pomogla bi ukrasiti polja maglom i jo bi uvijek bila bliska sa zvijezdama. ivjela bi zauvijek. Sve to treba je hrabrost da se pritisne dugme i nada da se veza nije pokvarila. Pruila je drhtavu ruku. "Dolazim", rekla je.