YU ISSN 0350-141 8

A NA LI
GAZ I HUSREV-BEGOVE BIBLIOTEKE

K njiga IX-X

Sm·ajcvo, 1983 .
 REDAKCIONI ODBOR:
Abdurahman Hukić, Dr Jusuf Ra m i ć i Mahmud Tra lj ić

GLA\'Nr l ODGOVORNI URED IK:

Abdurahman Buk ić

Tehnički urednik
Mahmud T ra lji ć

Naslovna strana: Ismet Ri zvić

Kaligrafska dekoracija na nas lovnoj strani kopija j e natpi sa
Osman Sehdine bi blioteke u Sarajevu (sada na zidu
Gazi Husrev-begove biblioteke

lZDAVAC : Gazi Husrev-begova biblioteka, Sarajevo, Obala Pariške kom un e 8

Ovaj časop is štampan je uz finansijsku pomoć

Republičke zajednice za nau čni raci S RBiH .

- --·-----
Stampa: ZO »DES• - Sarajevo
Za stam pariju: Graf. ini. Sul ejman Fejza gi ć

l
 U organizaciji Starješinstva Islamske zajednice za Bosm1 i Her-
cegovinu, Hrvatsku i Sloveniju te Gazi Husrevbegove biblioteke u Sa-
rajevu, a u povodu 450-godišnjice Gazi Husrevbegova vakufa i njegovih
ins titucija, održan je 22. i 23. novembra 1982. gocli11e Simpozijum, na
kome je podneseno 26 referata oci st rane 24 autora. Simpozijum ie
imao dva dijela: Institucija vakufa i njegova uloga u vjerskom i kul-
turnom životu muslimana i Institucije Gazi Husrevbegova vakufa.
Sastanak je otvorio preds jednik Savjeta Gazi Husrevbegove biblio-
teke prof. dr Ahmed Tuz.lić, pozdravio prisutne i istakao značaj ovog
s kupa. Zatim je predlo žio predsjedništvo S impozijwna (prof. dr Ham-
dija Ceme rlić, prof. clr Ahmed Tuzlić, prof. dr Darko Tanasković, prof.
Abdurahman Hukić i prof. Džemal Salihspa hić) i dao riječ prof. dr
Jusufu Ramiću, direktoru Gazi Husrevbegove biblioteke, koji je ispred
ustanove pozdravio prisut11e i ukazao na značaj ovog skupa.
Mat erijali, izlagani na Simpozijumu, donose se u ovom dvobroju
Anala onim redom, kako su izlagani. Prof. Mehmed Mujezinović, koji
je bio p1·ijavio referat Pokloni Gazi Husrevbegovu vakufu, u 111eđuvre­
m enu je umro (14 . V 1981.). On je bio i član redakcije Ana/a, kao i
njihov tehnički urednik. Otuda u ovom dvobroju ima i o njemu članak.

3
Dr Jusuf Ramić

Uvaženi gosti,
Dragi drugovi i d rugarice, naučni radnici,
Dragi p r ij a telj i!

čini mi osobitu čast da vas u ime kolektiva Gazi Husrevbegove

b ib lioteke, domaćina današnjeg Simpozijuma i u svoje ime, srdačno
pozdravim i zaželim plodan rad i ugodan boravak u našoj sreclini.
Dozvolite mi da ovom prilikom kažem nekoliko riječi o Gazi
Husrev-begovoj b iblioteci, njenom razvoju i perspektivama, kao i raz-
logu održavanja ovog Simpozijuma.
Gazi Husrev-begova biblioteka je vrlo značajna riznica orijental-
nog b laga u našoj zemlji. Osnova na je 1537. godine. Od svog osnivanja
pa do J863. godine bila je smještena u prostorijama medrese, kada je
premj eštena u posebne prostorije prizidane uz zapadni dio Begove
džamije. Ove prostorije su vrlo brzo postale pretijes ne pa je Biblio-
teka 1935. godine prenesena u zgradu gdje se i danas nalazi. Nažalost,
ni ovaj smješta j ne daje odgovarajuće uslove za rad i razvoj ovako
značaj ne us tanove pa se ozbiljno razmišlja o podizanju nove, savre-
mene zgrade za smještaj bib lioteke.
Gazi Hus rev-begova biblioteka danas posjeduje oko 50.000 knji-
ga, časopi sa i dokumenata na orijentaln im i nekim evropskim jezicima.
Od s pomenu tog broja 7.500 knjiga su rukopisni kodeksi u kojima je
sadržano oko 15.000 dje la iz raznih oblasti nauke i lijepe književnosti
na arapskom, tu rskom i perzijskom jeziku. Po broju i naučnoj vrijed-
nos ti rukopis nih djela ova Biblioteka zauzima četvrto ili peto mjes to
u Evropi, a z n ačaj na je i u svije tu.
Fondom Bi blioteke godiš nje se koristi oko 2.500 posjetilaca čiji
je broj u s ta lnom porastu . Biblioteka ima oko 250 stalnih članova. Ko-
r is nic i fon dova Gazi Hu rev-begove biblioteke su naučni radnici IZ
Orijen talnog ins tituta, Filozofskog faku lte ta, Instituta za his toriju SR
BiH , Narod na i Univerzite tska biblioteka u Sarajevu, Akademija zna-
nos ti i umj etnosti SR BiH u ara j evu i mnogi drugi naučni radnici
iz zem lje i inos t ra nstva.
Da nas u Bi bl io teci radi 12 radn ika od toga če tiri stalna i dva
honorarna bibl io tekara sa visokom st ručnom spremom .
U o kviru izdavač ke djelatnosti Biblioteka je pokrenula i voj
godiš njak >>Ana li Gazi Husrev-begove biblioteke« u kojima se obraduju

5
 materij ali ,-ezani za našu prošlost. Do sada je š tampano osam knjiga
u pet s,·ezaka.
Biblioteka je počela sa izdavanjem Kataloga orijentalnih ruko-
pisa koje posjeduje. Prva knjiga Kataloga arap skih , turskih i perzij-
s kih rukopisa izašla je iz š tampe 1963. godine, dok je druga knjiga
obja\'ljena 1982. godine. Pn-a knjiga obuhvaća Kur'an, tefsir, hadis,
akaid, ilmul kelam, a druga i slamsko pravo sa svim njegovim organ-
cima. Treća i četvrta knjiga Kataloga, na kojima se radi, obuhvataće
yaz i ah lak, odnosno te awuf i okultizan1. Pored toga radi se i na
projektu MU\·ekitove kronike. Do sada j e ovo djelo prevedno, a pred-
stoji formiranje redakcijskog k olegija i dalji rad na projektu.
Sa ovih nekoliko podataka pokušali smo da vam pruz1mo »raL-
glednicu« današnje Gazi Husrev-begove bi blioteke o kojoj ćete svakako
\iše čuti na samom Simpozij umu.
Gazi Husre,·-begova biblioteka j e matrala da, koris teći jubilarnu
19 2. godinu u kojoj Gazi Husr ev-begov vakuf proslavlja svoju 450-tu
godišnjicu osnivanja, organizira Simpozijum na temu: Značaj i uloga
Yakufa u na'inl krajevima. Naime, retrospe kti vno gledano n a tu ulogu
kroz prizmu društvenih pro mjena nasta lih u poslje dnjih pola vijeka,
posebno imaj ući u vidu vak--ufs ke humanitarne ~ Jwlturne institucije,
i Yodeci računa o najnovij im naučnim i sociološ kim saznanj ima i zajed-
ništm, očigledno je da se u vakufu m ogu sagledati n eke dimenzij e koje
do sada nisu bile poznate. A to je upravo i krajnji cilj ovog Simpo-
zijuma.
Još jednom sc zahvaljujem u ime kolektiva Gazi Husrev-begove
biblioteke i u svoje ime i želim uspješan i p lodo nosan rad.
živjeli!

6
 I
Institucija vakufa u našim krajevima
 Ibrahim Džananović

VAKUF U SVJETLU ISLAMSKIH PROPISA

Gotovo sva kur'anska ajeta pravne naravi objavljena su u Medi-
ni. Ova kvi h ajeta ima relativno malo, jer se, prije svega, želio učvrstiti
moral, monoteizam , eshatologija i istinitost vje ro vjes ničke misije Mu-
hammeda a. s. Od oko 200 kur'anskih ajeta koja se isključivo odnose
na pravna pitanja ima još oko 300 ajeta koja se mogu koristiti u
uspostavljanju i tum ačenj u islamskog pravnog poretka.1) U ovu \TStu
ajeta spada i 92. ajet s ure El-Bekare: »Nećete postići dobročinstvo sve
dok ne udijeliLe dio od onoga š to vam je najdraže; a bilo što vi udi-
jelili, Allah će s igurno za to znati«.
Ovaj ajet Vjerovjesnik je prokomentari ao riječima: »Poslije
smrti čovj ekove, nj egovi tragovi na ovom svijetu nestaju osim u tri
slučaja: ako ostavi trajno dobro (saclaku), znanje koj im će se drugi
kot·isti ti i odgojeno dije te koje će se za njega moliti«.2)
Inspirisan ovom izjavo m, Omer bin HaLtab je došao Vjerovjes-
niku i rekao mu da je njegovo imanje u Hajberu najkorisnije i njemu
najdraže i zatražio savjet kako da ga uč ini trajnom adakom. Poslanik
mu j e rekao da će najbolje učiniti ako ga izuzme iz svog po jeda i
odredi da se ubudu će neće moći »ni prodaLi, ni naslijed iti, niti poklo-
niti«. Kada je saslušao savjet Poslani kov, Omer bin Hattab odreduje
da se prihodi njegova imanja u Hajberu imaju kod titi za potrebe:
s iromaha, njegove rodbine, otkup robova, za ratnike, putnike i goste,
a nema grijeha i da se upravnik (mutevclija) koristi za svoju hhranu
n a umjere n nač in kao i da nahrani svoga prijatelja.3)

l) M uhamed J i.is uf, Tđ.rillu-1-[ikhi-l-isl(wri, EI-Kahirc, Ed-daru-1-ma'tifc.

bez god . izd ., s tr. 6-7; Fe thi Us man, El-fikm-1-kđ.llfllli el-islami bt!jrre usilliš-
-~eri'ati ve trrrđ.silli-1-fikll i,
E l-Kal-ure, Mektebctu Vchbe, bez god. izd. str. ()5
i dalje, Ebi.i Zehre, Ebu H auife, El-Kahire, DiinJ-1-fikr c'l- 'a rcbi, 197~. st1.
147., Mehmed H andžić, Kodifikacija šeriatskog pNll'll kod ra:11ill pranrilr
škola, Zag reb, Tisa k hrvatske državne tiskare, 19-14. str. 37.
2) Muhamed as imddin EI-Eibru1i, Mu /rtcsrrr rrlrilr Jlluslim, Kritu.' kt>
izdanje, Damask -Bejrut, El-moktebetu-1-islamijjc. 1397-1977, tr. ~Cl-l
3) Vidjeti: Sahih Buhari, Sahi.h Muslim i druge h mlbJ..a djL'I.t u Pvt>
lavljima o vakufu.
 Primjer Omer bin H attaba lijedili u go to vo svi as habi - subOl·-
ci Poslani km i, tako da ima is toričara koji tvrde da gotovo nije bilo
ni jednog poznatijeg a haba a da bar n ešto nije uvakufio. Uvakuvlja-
\ ':l1i su \ C ono ' to je moglo posluži ti k ao opće dobro bez obzira radilo
·e o pokretnim ili nepokretnim dob rima. liu trati\ an je primjer H alid
bin \'elid:1 koji je u\·akufio voju ra tnu opremu uključuj ući i konje.•)
Dugotrajne rasp rm e među prnvnim teore tičari ma o to me da li se
mogu pokretna dobra u\'aku fljavati, prekinuo j e I mami Jus uf5) jcdno-
sta\nim iznošenjem činjenica kako e u vakuf ljavalo u vrijem e Pos-
lanika.
Nepo n~dno po~lijc Vjerovjesn ikove s mrti nije bilo spor enja oko
načina za nivanja vakufa, jer su jcća nja na uvakurljenj a u Poslan ikovo
Joba b1la Hl o S\ jeza i amo e n a 1a vilo sa prethodnom pra ksom. Si-
n.:njem blnm~J..l11 granica i pitanje s tvarnog vlas ništva osvojenih pod-
rucja') kao i prelazak na i lam drugih naroda koj i su sobom nosili
određena h' at:lllja i običaje, nametalo je potrebu da islamski pravn i
teon:tk.Jri (mudztehidi) popune određe ne pravne praznine koj ih n ije
bilo malo.
:\a temelju pn 1h m ·akufljcnja koja su izvršena u doba Poslanika,
kao i primJenom analogije u pogledu sač injavanja testa me nta i pro pisa
u yezi s njim, prami teoretičari u u drugom i trećem stolj eću po
Hid.žri razradili principe po kojima ce se \'r. iti uvak ufljenje i pošto-
' at; odrcdbt.. 'akifa (dobro l\ ora) u pogled u načina i svrhe raspolaganja
prihodima njegO\ e zadužbine.
Propisi o vakufu
CYakui!jaYati podjednako mogu i muškarci 1 zene. Nakon objav-
ljh·anja ajeta kojim se žena uklju čuje u zakonite nasljednike,7) ona
pocmJe UYcreno raspolagati s ,·ojom imovinom . 1 e želeći da zaostanu
za s\·ojom bracom i mužeYima u činjenju dobrih djela mnoge musli-
manke su io~ za iiYota MuJ1ammeda a. s. uvakufljavale svoja dobra.
t.: i toriji i!>lama ostalo je zabilježeno mnogo značajn ih vakufa čiji u
os n h ači bik upra\·o žene.8)
Da bi Yakuf bio ispravan, dobrotvor (vakif) mora, prije svega,
biti poslomo sposoban i da uvakufljenje nši svojevoljno i bez ičijeg
pritiska 1 nago,·ora.

-J Halid bin \'elid je jedan od najpoznatijih suboraca Poslanikovih i

\ui!;k<J\uđa kojl nikada nije izgubio ni jednu bith..u. Umro u Siriji 641. god.
(21. p. HJ O njego\'Om ,·akufu vidi: Scjjid Sabik, fi klws-Sw111ell, Bejrut,
Wiru-1-fikr 139- 1977, t. III, str. 381.
1
! Imam Jusuf je najpoznatiji utenik Ebu Hanifc, osn i vača iračke
pra\ ne sktJk. Za ''rijeme abasidske dinastije zauzimao je položaj vrhovnog
o;udije 1 pu preporuci halife Harun Er-Rešida (umro 808/193), napisao je
pomat11 djdo El-Haradi u kome je detaljno objasnio finan sij sku poslovanje
~;am!.ke dri..a,·e kao i ekonomski i po litički s tatus nemus limana i lwnvertita.
I..: mr, 798. 182. u Bagdadu.
bJ Drugi halifa, Omer bin Hattab (umro 644/23), nakon kons ul tovanja
sa. naJistaknutijim ashabima, odredio je da osvojena zem lja u I raku ostaje
t.. J.usjcd_u <mih koji je obrađuju uz obavezu plaćanja diizje - poreza, š to
se l'.<l~l11Je . a_!1a1ogijom, primjenjivalo i na sva druga osvojena područja.
') En-\ha, 7, ll , 12. ajet.
l) Tab, je, npr., Zubejda, žena petog abasidskog ha lilc Harun Er-Reši-
da '•''J•m • .,,, ... rum ugradila vodo\'Od za Meku koji je i danas u upotreui.

lO
 Poslovna sposobnost , po hanefijskoj pravnoj školi, s tiče sc iz-
među 15-te i 25-te gocline.9) Ma lolje tnici ne mogu uvakufljavati, niti na
b ilo koji način otuctivati svoju imovinu pa makar to bilo i dozvolom
samog s tara telja.
Prezadužena lica ne mogu zasnivati vakuf jer to nije u interesu
kako n jihovih nasljednika tako ni povjerilaca.
Osniva nje vakufa može se vršiti samo pred svjedocima i pri pu-
noj svijesti, tako da duševno oboljele osobe koje n isu svjesne svojih
pos tupa ka n e mogu postati vakifima.
Dobrotvor mora biti pravim vlasnikom imovine koj u želi uvaku-
fiti. šerijatsko pravo poznaje princip podijeljene svojine pa jedno lice,
n a primjer, može biti vlasnikom zemlje, a dmgo građevine koja se
n a njoj nalazi. Vlasnik zemlje može izvršiti uvakufljenje za potrebe
jednog vaku fa , kao i što vlasnik građevine može odrediti ela se prihodi
od njegovih građevina troše za potrebe drugog vakufa.10)
Usvojen je princip da svako dobro koje se želi uvakufiti mora
bi ti s tečeno na islamom dozvoljen način i to se gotovo u svim vakuf-
na ma ma (zadužbinskim poveljama) izričito naglašava da je dotična imo-
vina s tečena na dozvoljen (h alal) način. I movina stečen a kockom, pre-
varom, krađom i drugim zabranjenim r ad njama ne može sc uvakufiti,
k ao ni ono što muslimani ne smij u konzumira ti, svinjsko meso i alko-
hol npr.
Sva ki dobrotvor može ela od red i i muteveliju (upravitelja vaku-
fa), a ako to n e uč ini, onda to pravo prelazi na šerijatski sud, odnosno
nadležne organe I slan1ske zajednice.
Samom izjavom dobrotvor a ela svoje određeno imanje uvakuf-
ljava u vjersko-prosvjetne ili neke druge humanitarne vrhe, ono pre-
staje b iti njegovim vlasništvom i prelazi u nadležnos t \'akufa kao pra\-
nog lica. U šerijatskom pravu čovjek je subjekt pra\·a i kao takm
nosilac p rava i obaveza. Ne isk ljučuj e se, međutim, mogucno t da i
neke društvene tvorevine, poput vakufa, b udu subjekti pra\'a. 11 ) Do\'Oij-
no je pod jetiti na činjenicu ela posao koj i mute\·elija klopi u ime
vakufa ne obavezuje n jega lično nego zadužbinu.
Ia ko mute\·elija ima velika ovlaštenja u up rm ljanju \·akufom,
on je p od kontrolom šerijat kog s uda ili nekog drugog o\'laštenog or-
gana is la mske vlasti, odnosno i Jamske zajednice, pa u lul'aju nemar-
nog odnosa pre ma vaku fskoj imovini, nedoličnog pona · anja i prone\'-
jcrc može biti smije njen.

9) Navršenom petnaestom godinom 2ivota maloljelnik po pradlu sticc'

fizičku zrelost (bulug) kada _može_ zaključh•ati neke poslon~ k?ji s~ ti~u
njegove ličnos t i kao npr. za_klJu~enJe bra~a. Pravne ško!~- mct1ut~m. m'lll:ll<l
jedinstven stav po ovom pitanJu. Tursk1 zakon (temel.r~n pr~teLno na sl.l-
vovima hanefijske pravne š~oJc) od 16. _zuJ-k'adc _I:?So. godin~ pr~Jiidiu k
sticanje poslovne sposobnosti sa navršemh 20 godma za ob:~ pol:~.
. lO) _S. Kemura, } a l'lle nn~slimansk_e gradet·i11e tt Sm~tit:t'll, Pus~bn i oti>:l,k
IZ Glasmka zem. muz. u B1H, Sara.tevo, 1908, str. 1.)-16. :?4. _,o, 41. 4.•
Mehmed Begović, V akufi tt Jugosl aPiji, Beogr:~cl, rpsJ..a :tkadcmija n;lllk.t
i umetnosti, 1963., str. 23.
") M. M01·aucl, E tud es dtt droit nut su/ma11, Algcr, 193 1, ~Ir Q_::>Q

ll
 .\ nalogno testamentu i vakuf c'c e m atrati p unovažnim a ko k•
upu en i ncmuslimanu (h ri 'ća n i nu ili J evreju) kao pojeclinc u Y)
ta,· islam kih učenjn ka ela se ovak va vt·sta vakufa smatra d o:t.·
YOljenom proi tiče iz an1e prirode kur'ansk og učenj a 13) kao i iz ličnog
sta,·a Muhammeda a. s. prem a hri šća nima i J evrej ima. Ovo se n a j-
bolje može ,-idjeti iz sadržaja povelja koje je Vje rovj esnik uputio J e-
\Tejima Medine 62:?. '23 (1. god. p. H.), monasima m a nas tira Sv. Ka ta-
rina na Sinaju 62' / 2.f (2. god. p . H .) i h rišća nima Nedžran a (južn.1
pro\"incija Arabije) 630/ 631 (8. god. p. H.).l~)
~e može se m ·akufiti imO\'ina onim licima koja su bogata i
yakif koji bi odredio d n se pril1odi n jegova vaku fa k oris te samo za
potrebe trgO\·aca, na primjer , jer bi t ime postavio u vj et koji je supro-
tan duhu .F\:ur"ann, koji izričito zabranjuje da bogats tvo kru ži >>iz ruku
u ruke bO!zataša , ·a ' ih«Y) Po oYakvoj odredbi dobrotvora n eće se pos-
tupati i n;_dležni organi a mi će od rediti sv1·he u k oje će se trošiti
prihodi dotičnog vakufa.
Prodaja vakufa
L Yakuf kom pra\-u \Tlo značajno mjes to zauzima pi tan j e p ro-
daje i zamjene Yakufskih dobara. Eb u Hanife je bio j e dini od osni-
Yača pramih škola koji j e dozvolio prodaju vak u fa. Ima mi Jus uf i s tiče
da Ebu Hanife nije znao za uvakuflj enje Omer bi n H at taba i Pos la ni-
kO\-u odredbu da e ,·akuf ne može »ni prodati, ni poklo ni ti, niti nas li-
jediti . l
- Tokom uemena, međutim, dešavalo se da jedan va kul izgubi
pn·obimu namjenu i iz raznih razloga počne s labiti i pos tepeno nesta-
jati. Posta\·Jjalo e pitanje: da li se propadanje i ne tajanje jednog
Yakufa može spriječiti njegovom prodajom i za d obijen i novac kup i Li
drugi koji će biti trajniji i unosniji?!
GotoYo SYi islamski pravnici s lužili su se pom ocn1m izvoro m
šerijat!>kog prava »maslehatu-1-a mme« i u popu nj ava nju određenih
pramih praznina, u većoj ili manjoj mjeri , bili su rukovo đ eni nače l o m
jamog interesa. Princip javnog interesa našao je svoj u p rimje nu i u
pitanju prodaje i zamjene vakufa. Sasvim je izvjesn o d a nije u inie-
resu kako korisnika tako i vaku fa kao zakladne usta nove d a e dozvoli
odumiranje bilo kog vakufa. Ako bi se s pri j ečil o zamje nji va n je vakufa
koji s.u pod bremenom historij skih kretanj a i dmš tvenih pro mje n a
izgubili S\Oju pn•obitnu namjenu i kao takvi b ili u razi n es ta ja nj a i
propadanja - to bi značilo negiranje javnog inte resa i vre m e n s ko
12
)Sa~ija, zena Muhameda a. s. iako muslimanka, u vak ufi la je svo me
bratu Je\T~jl:l ~oJi nije bio prešao na islam. (Scjjid Sabik, op. c it, s tr. 383).
J VIdjeli npr. 64. ajet sure Al 'Imran.
'•>._Hri_šć_anima Ne~žrana i monasima manastira Sv. Ka tari na, povelje
su upl!CIYaiJ 1 prv~ hahfe strogo se prid riavajući odredaba sa držan ih u
P<JSlamkonm Poveljama. Povelje citira i komentariše I mami Jusul u svom
d el u E~-Hara.fi~ ~oje_ je nastalo krajem drugog i početkom trećeg stol jeća
?'j.. H1dzn. (!\eob_JaVljen prevod ovog djela nalazi se u Repub l ičkom Star-
~;~mstvu If'- La 1SR. BiH, Hrvatsku i Slovenij u), Povlastice ma nastira Sv.
t..atar>na msu prestaJale ni za vrijeme turski h sultana što sc vidi iz de kla-
raci a wltana Selima I i Sule jmana II . '
"J EI-Hašr, 7. ajet. ·
16J Imam bin Hadžer, Subulus-selam, Bejrut, Da ru ihjau t-Luras cl-'arcbi,
1379/1960, t Ill, str. 88.

12
ogra ni čava nje vaku fa š to je suprotno osnovnim načelima islamske le-
gis lacije.
Razm atrajući ovo pitanje, Ahmed bin H anbel'7) je došao do zak-
ljučka ela se kuće i nepokretna dobra koja su isložena propadanju
mogu prodati i dobijena sreds tva uložiti u is te takve nekretnine u
onim mjes tima gdje će prihodi biti veći i tra jnij i. U ovom smislu fetve
s u donos ili i mnoge sudije širom islamskog svijeta, među kojima se
posebno i s tiče egipatski sudija Ebu 'Ub ejd bin Harbevejb.18)
U mnogim šerija ts ko-pravnim djelima navodi se primjer drugog
ha li fe Omer bin Hattaba koji je, u važavajući princip javnog interesa,
naredio da sc jedna džamija 19) u Ku fi pre nese na novu lokaciju. ~~
U s vajajući a na logiju (kij as) dolazi se do zaključka ela nadležni organi
koji brinu o vakufima mogu rješavati ova pitanja na način kako 1~
to činio Omer bin H attab.
Ova p ravila se lahko mogu primijeniti na hajri (srf) vakuf, tj.
ta kvu vrstu vakufa gdje se vaku.fnamom predviđa da cjelokupan pri-
hod ima ela se troš i u vj ersko-prosvjetne i humanitarne S\The. Ako sc.
međutim, rad i o porodičnim (evladijjet) vakufima, onda je st,·ar ncstu
s loženija, iako i u ovom s lučaj u \'lasnik svojine ostaje vakuf kao pra,.
no lice.
Porodični vakuf
Porodični vakufi su takve uste zadužbina u kojima pravo s\·ojine
na imovinu pripada zakladnoj us tano\ i, a pra\'O plodouživanja u Ct Je-
los ti ili djelimično vaki[ zadržava za sebe (dok je živ) i za svoje dtrekt-
ne potomke. Kada neslane direktnih potomaka onda e prihodi u cije-
los ti troše u humanitarne svrhe.
Ova vrs ta vakufa datira još od Poslanikova vremena, jer zaduz-
bina Omer bin H attaba bila je jedna vrsta i porodičnog \'akufa.
I ako parodični vakufi imaju izvjesnih s ličnosti a fideokomi ar-
nim s upstitucijama to, ipak, nisu identične ustanove i među njima po-
s toje vrlo b i t ne razlike. Ovo se ogleda, prije wega. u činjenici '>lO
parodičnom vakufu pripada kar a kter zakladne u tano,·e, a ne 1 ftdeo-
komisima. Pravi vlasnik zadužb ine je vakuf kao pravno lice, a potomLi
s u sa mo plodouživaoci, dok s u kod fi deikomi ·a pravi i jedini da nici
imovine potomc i ostavitelja. Doda li se ovome i činjenica da dobrOl\Or
nakon š to izvrš i uvakufljenjc ne može opozvati voju izja\'lt datu pred
svj edocima, a pogotovu a ko j e izvršena i regi tracija (tc džil) , z,\ raz-
liku od fideikom isa gdje je os tavitelj · lobodan da 'r' i izmjene sn: d :l
svoje smrti - biće nam j asno koliko je pogrd no parodične ,·aJ...uk
pois tovj eć iva ti sa fide ikomisima.21 )

17) Ahmed bin Hanbcl (um ro u Bagdadu 855/ 2-tl.), je osni\'ač Z<l'>l' bnc
pravne š kole .koja je kasnije dobila. njegovo imc . . l ma uč~njaka koji t1 rdl'
da j e on, prije svega, bio muha~l cl.t .a ne. pra1 .n1 tcorcttčar. O ll~l·go10lll
s tav u u pogledu zamjene va J...ufa vldJClt u djelu f71khus-sunnch, ·tr. 3~o.
18) Sejjid Sabik, op. cil. s tr. 386.
19) Sve džamije, bc.z obzira podizali il1 pojedinci ilt clr.lm·a matr.1ju
sc vakufima.
:>O) Sejjid Sabik, op. cil. ..s.tr. 38~.
21) Vidi : Abdullah SkaiJIC, Senatsko IIIIS/Jt!dllo prat•o, arajen', D1. :11
na š tampa rija, 1941, s tr. 45-46.
 U islamskom pravu se pravi oštra razlika u r aspolaganju imovi-
n om u doba zdra vlja i smrtne bolesti. .
1\a osnovu Vjerovjesnikove odredbe za s l učaj sm rtne b oles_t1
raspolaganj e im ovinom je ograničeno na jednu trećinu. 22). Sve što_ .1e
iznad 0\·o a iznosa oYi i o volji lica koja su pozva na d a pnme naslje cl-
s n ·o. Test~en tom se ne mogu mijenjati (der ogirati) kur 'anske odred-
be o Yisini na lj dnih dij elova zakonitih n aslj ednika, niti svojevolj~~
i ključiYa ti iz n asljedsn•a one koji su pr izn a ti š_erijatom kao za~omtl
nasljednici. Pokloni u smrtnoj bolesti se s m a tra Ju testame nto m J m o-
gu se učiniti anlO u Yisini 1/ 3. Isto pra vilo vrijedi i za prizn avanje
i oproštaj dugO\·a.
Te tator može mijen jati, p a i opozvati testa ment, sve do svoje
.mrti, jer e testament sačinj aYa u kori t o n ih lica koj a nis u p ozvana
da prime nasljed tm.23)
I slam ko pravo ne usvaja sistem pre d stavljan ja ,24 , pa ta ko unu:::i.
ne moru nas li jediti ako ostavi lac im a sinova, ni ti p ostoji u stano ·va
uračun~Yanja ~ nasljedni dio, p oklo n a n pr., koje je obda re ni d o b io
od osta\itelja u doba njegO\·a zdravlja.
Qyo je nužno zna ti kako b i se bolje sh vatila r azlika između insti-
tucije ,-akufa i testamen ta, posebno po rod ičnog vakufa, gdje se, kako
e iz samo2: nazh·a Yidi, radi o zadužbini čij i m prihodima se koris te
sYi direktni-poromci ,·akifoyi.
1\eposredno nakon smrti Muhammeda a. s . po rodi č nih vaku fa
nije bilo mnogo, n iti je bilo drugih mo tiva za osnivanje ove vrste
zadužbina osim d a se učini dobro djelo , a da se isto\Temeno ob ezbijedi
porodica i sačuva in10vina od p ropadanj a .
Tokom vremena, među tim, ovih vaku fa ima sve više, a mo tivi
su ulo različiti.
Islamsko n asljedno pravo u vr št ava i žensk e poto mke u zakonite
nasljednike što je bilo suprotno običaj ima ne sa m o n e kih arap s kih
plemena nego i neki h nearapskih n arod a . Pr i hYataju ći islam , jed a n
!manji) dio komertita želio je zadržat i neke svoj e do islamske obićaje
među kojima i običaj da pravo n aslj edstva imaj u samo muški potom-
ci. Om želju m ogli su o stvariti samo ako se zaob ic1u propisi isla m -

22
•• )_ JY1uhamed Zekerija El-Berc!Isi, El-ahvaluš-šahsijje, E l-Kahjre, Džem'
lJetud-dirasatu-1-islamijje, bez god. izd. s tr. 265. i dalje. Na našem jeziku
najbolju i najopširnij u studiju o testamen tu napisao je dr Alija Silajdžić,
!Teswment u šerijatskom pravu). Sarajevo, Državn a tiskara , 1941.)
23
) Su:rnitske pravne škole izreku Poslanika »La vasijjctc li varisin«
smatraju YJerodostOJnom i shodno tome zab ranjuju testam ent nasljednic i·
rna. _lJ;i;aJ?belijs~a pravna škola dozvoljava favorizovanjc samo ma loumnog
•}.1. flZlck1 hen~_1kep1ranog_ djeteta.) Dž'aferije (najbrojnija i naj uticajnij a
S!ltska grupaCIJa), međutrm, dozvoljavaju testament naslj edn icima pod
UvJetom da ne prelazi 1/3. I nteresantno je da Irački Zakoni k o ličn om
statusu (ćl. J 108 -1112) prih vata rješenje Dž'aferijskc prav ne škoJe, a ne
rJe~enje sunnjtskih pravnih škola.
. . . "") Pravo p~ed~tavljanja poznaj u jedino šiit i koj i amidžićem - stri-
ce-..!c.~m, IsklJUČUJU lZ nasljedstva a midžu - strica, ka ko bi opravdalci svoje
~Jl!tlcke pvglede J?.!!. hil~[et_ koji je, po nj ima, nasljedan. Zagovarati n asljed!li
h!lafet, a ne usvoJILI _pnncJp predstavljanja značilo bi priznat i hilafe t Abba-
sa - am1dze Poslamkova, a ne Alije bin Ebi Ta liba - a midžića Posla ni-
ko·;a, ~trJ je nespojivo sa njihovim učenj em o hila fetu .

14
skog nasljednog p rava i to samo p ute m porodičnih vaku[a, jer sc
odredb a vakifa sma trala kao slovo Zakonodavca.2',.)
Kasnij e, u p eriodu vladavine turskih sultana, nije bio rijedak
slučaj da se neposlušni namjesnici smjenjuju , a nj ihova imovina kon-
fiskuje. Da bi osujetili mogućnost konfiskacije svoje imovine, znatan
clio namjesnika je osnivao parodi čne vakufe, tako da ni jedan sultan
nije s mio p osegnuti za vakufskom imovinom.
Svaki parodični vakuf koji je nastajao uz odredbu vakifa da se
prihodima koriste samo muški potomci proturječi kur'anskom reuu
nasljeđ ivanja i izigrava sam Kur'an.
Izreka Muhammeda a . s. »LA DARERE VE LA DIRAR« - s ma-
tra se jednim od osnovnih pravila u šerijatskom pravu, jer se »ne smije
na nositi št e ta, niti na š tetu odgo varati š tetom«. Bez sumnje, uskraći­
van j e prava žen skim potomcima da se koriste porodičnim vakufom
svoga ostavi telj a, apsolutno je u suprotnost i sa ovim hadisom i duho m
sa m og šerija ta, jer se t ime nanosi š teta ženskim potomcima.
I , konačno, prvim vakufom Omer b in Hattaba, ženski potomci
nisu b ili isključeni, j er to, posve sigurno, Vjerovjesnik ne bi dozvolio,
a sam Omer b in H attab koji je učio islam od samog Poslanika nije
ni pokušao t a ko n ešto učiniti.
Zbog toga smatramo da je Scjjid Sabik u pr avu k ada kaže J a
je u ovakvoj vrsti vakufa (kojim je uskraćeno pravo ženskim potom-
cima) sadržan j edan uvjet koji je suprotan porukama Kur'ana i kao
takvog treba ga odbiti.26) Na ove anomalije u praksi mnogih islams kih
naroda, pa i u praksi šerijatskih sudova kod nas, naj bolje je ukazao
Me hmed Begović u svom djelu >>VAKUF! U J UGOSLAVIJI«.
Isključivanj e ženske djece iz porodičnih vakufa za lužuje obim-
niju studiju i kritičniji odnos prema s tavovima neke uleme koja JC
tolerisala praksu šerijatskih s udova, a koja je bila upro tna islamskom
poimanju pravde i pravičnosti. Ovo tim prije š to u bili izriči ti u pri-
državanju nekih propisa koji su objektivno kočili razvoj ,·akufa, ne
uvažavaju ć i princip javnog interesa Is lamske zajednice.

Raspolaganje vakufima u našim uvjetima

Poznato je da se danas o vakufima brinu odbor i IZ, odno no
Starješinstva IZ. Kao i u dalekoj prošlo ti, tako i u nO\·ije doba bilo
je nesavjesnih pojedin aca koji su manipulira li svoj im pravom upra\ i-
te lja vakufa, olako otuđivali velika in1anja i na taj nač in nanosili •tetu
cijeloj instituciji vakufa, a samim tim i I slams koj zajedn ici u cjelini.
Svojim aktima o r aspolaganju vaku[skim dobrima, b lam k:\
zaj edn ica je danas manipuliranje vakufskim inmnj ima ,·ela na mini-
m um i miš ljenja smo da s u ta akta potpuno u kladu sa o nomim
šerijatskim propis ima. Obzirom da j e već ina propisa o ,·a ku fima na · tab
putem idžtihada - s lobodn og rasuđivanja pravnika i da ·u se gotO\o
isklj učivo vodili načelom općeg interesa, mislimo da to i ·to pogotom
može čin i Li I s la ms ka zajednica. U interesu je Islam ke zajednice da
prihode nekog vakufa troši za unapređenj e d r ugog \'aku b pogoton.J
kada se radi o d žamij ama u clijasporama. Od luči\ anje o tome mogu

25) SARTUL VAKIFl KE-NASiš-SARI'I.

26) Sejjid Sabik, o p. cit. str. 387.

l~
 n·siti samo z\·a nični organi I Z koji s u, po l o m pita nj u, pt-cuzeli ulogu
~l'ri jatskih udo,·a.
PI"idt-ža,·anjem nekih kru tih pravi la koja s u ne kadaš nji pravntc t
donosih za s,·oje nijeme i u lo\'e života i rada voj e zajednice, sigurno
nije moglo do,·e ti do prad lnog po tavlj anja i u napt·eđ enja o ve neiz·
mjerno kol"isne in titucije. Zagovaranje nepo kre tnosti vakufskih do-
bra i >-lijepo pridržavanje dobrotvor ovih uvjeta, koj i s u ponekada b ili
cak i protin1i duhu arnog šerijata, ne samo da nije ima lo opravdanja,
nego ::.e time -,·jesno i permanen tno na no ila š teta vakufu i ukup n im
interesima I lam ke zajednice.

THE VAKUF ACCORDING TO ISLAMIC REGULATIONS

Inspired by the Kuran and S unne t, the ash abes-fello w [igh ters of
the prophet tarted to e tab li h charitable foundation s for the be-
ndit of religiou , educational and humanitary insti tut io ns. Their
example ' a.!> followed by the next generation of Mos lem , and the
n;, ti tu tion of 'ak uf gi,·e today an imrneasurable contributio n to the
normal cur rent of religiou life. In the hi · tory of I lam vakuf were
rounded b\ both men and women .
.\Jan,· r erulations about ,·akuf were establi heel th rough id žti-
had - tree oplnion of I Jamie Law theore t ical given to fi ll gap in
th~ Ja,, which not infrequently followed one of the pri ncip les of
Islamic Jurisprudence »ma lehatu-1-'amme« - public benefi t.
Therefore acording to the o pinion of the author of this pa per
n 1 necessar: to take into account the possib ility o f a n exch a nge o f
'akufs, tha t is the selling of vakufs which in the cou rse of time had
Ju~t their pre,·iou purpose, and w hich d id not give the expected in-
comes. The pr oceeds of the sale would be u cd for t he purchase o i
;m mO\ able propert) ''i th greater and more durable incomes. Besides
clean« (sr[) Yakuf there were also family (ehli)vakufs, w h ich were
often the subject of court procedures. I n the first decades of I s la m
thest: Yakufs were no t so frequent , and in the memory the man ner of
e tablLhing of \'akufs b) ashabs was fresh, so tha t there were obstacles
neither in thL manner of their establishment nor in the ir exploi tation .
In the course of time, there occured irrcgulari t ies a nd l ap~e~
trom tht: established manner of establishing vakufs, a for in La nce
laYoring of male descendants and the preventing female's c h ildren from
~~ing 'akub This d tsposal of family ,·akufs is oppo ite to the Ku rani ~
prescripuons on inheritance (a testator can not by hi!> own will exclude
le,;al inheritors), as \\·eli as in the Hadi!> of Muhamed a. s.: »La de rere
\ e la dh·ar« - It is forbidden to do harm or for harm to re turn
harm.
Toda) it is impossible to establish family vakufs in Yugoslavia .
because aco rding tu the Law of Inheritance the testator can appoin t
hl'i inheritors but not the inheritors or his in heritors.
Alter the aboUtion of the Shcriat Courts in 1946, res po ns ibi lity
frJr the management and care of vakufs was transferred to t he Is la m ic
C.r;mmunit) . The regula tions of the !!>Jamie Community concerning this
matter ha\c been brought into comple ted accordance with the b asic
principles of t hL Sheriat.

16
Muhamed A. Mujić

NEKE VAKUF-NAME IZ BOSNE I HERCEGOVINE

(15. - 17. stoljeće)
- forma, jezik i stil -

Vakufi su naj češće zasnivani u pism enoj formi za koju se upo-

trebljavao t ermin vakufnama (per. knjiga o uvakufljenju), odnosno u
ampskom teks tu vaqfiyya, što predstavlja jednu od neobičnih formi u
arapskom jeziku,!) koja se susreće u ovoj vrsti isprava, pisanih u sferi
t ursko-osmanske kulture starij eg perioda, a za što se, inače, u arap-
skom jeziku u pot reblj ava termin hugga vaqfiyya (dokaz o uvakuf·
ljenju).
U 16. i 17. st. koja obilježavaj u nastanak i nagli razvoj nekoliko
bosansko-hercegovačkih gradskih naselja u kojima su vakufi odigrali
k rupnu ulogu, stekli su se, postupno, potrebni uslovi za stvaranje odre-
đene prosvje tno-kulturne klime u ti m urbanim s redinama. Tu su otva-
rane m edrese u kojima s u .i zrastali pojedinci koji su sticali orijentalno-
islamsku naobrazbu, od kojih je nemali broj dao vrijedan doprinos
na polju prosvj e te, k ulture i nauk e toga vremena. Otud se u pamenu-
tom razd oblju srećemo sa jednom po ebnom aktivnošcu pojedinaca iL
t oga k ruga, od kojih jedni, zahvaljuć uj i svome obrazovanju, sačinja­
vaj u tek stove vakufnama, a drugi i h kaligrafski ispisuju vanrednom
pe dantnošću i sa .izražen im sm islom za lije po.
Vakufname kao svečane povelje lega tora predstavljaju svojevrs-
tan čin. Dobiva se utisak da j e m om enat legalizacije vakufname prc::d
nadležnim kadijom, u pravilu, u prisutnosti duhovne elite i istaknutih
preds tavnika lokaln e vlasti i gra dske 1p rjvrede,l) predstavljao najveci

l) Dobiva se utisak da s tari Arapi n isu upotrebljavali gornji oblik.

waqfiyya. Po dlogu za Lo na lazimo u činj enici da tog oblika nema u nekim
s tar-im, poznatim ar apskim rječni cim a kao š to je Lisan ai'Arab od I ba
Man~n1ra.
2) Na ln·aj u svake vakuf-name kao i svake isprave koja se strank::lma
izdavala o d s trane kadije, u vezi sa rješavanjem nekog predmeta na La.htj-:\
s tra n ak a nalazimo bil ješku šulwd-ul-lwl, š to bi značilo svjedoci i:·ma tj. cl:l
s u Jica Čija s u imena· tu na vedena bila pl'is ulna na sudu dok se rjes,nac>
o
predm e t kojem se izdaje ta isprava.

17
 1

događaj u U\'Otu pojedinaca, o kojem su snivali i za čij i su ceremo-

nijal ušiti po ebn pripreme, jer je to in takve p ri rode koj i će doni-
jeti -la\'U i 0\"jekovje iii ime dotičnom vakifu u ovozema ljskom život u
i donijeti mu veliku nagradu u onozem no m životu . Takvj pods tica.ii
blagot,·orno su djelO\·ali na psilm lj udi među k ojjm a dolazi, takoreći,
do natjecanja ko ce o-nO\·ati veći vakuf i ti me dati veći obol r azvoju
SYoje redine.
Xažalo t, od d ·e stotina vakufnama koje u nastale u vremen-
_kom razdoblju od polodce 15. do kraja J 7. toljeća, ačuva lo e sa mo
nekoliko de etina.') Među njima zanimlj ivu kolekcij u ine vaku fname
na tale u Mo taru. One pred tavljaju originale, acmJ ene većinom, u
'idu knjige, t\'rdim povezom. Da se ova 'kolekcija s a čuva la nij e bio
pre udan amo ljud ki faktor, nego, i tovrem eno, i s ticaj h is torij sk ih
okolno ti. 1\aime, poznato je da Mostar u svoj oj p ro · tosti nije doživ-
Jja,·ao neke ,·eće nepogode kao š to su požari i poplave, niti j e bivao
izloi en ratnim uni ' tenjima kao što je to bio lu čaj a Saraj evom ,
Banjalukom i nekim drugim bo an ko-hercegovački m grads kim na e-
l jima. 0\·a kolekcija \'aku fnama , naj veći m voj im dijelom, č uva se u
trezoru Gazi-Hu re\·begove biblioteke u arajevu.~)
Pn·obitno bio je običaj i prak a da e vakufname sas tavljaju n a
ar apskom jeziku kao i pra\'e koje imaj u, prije vega, karak ter šerij at-
ko-pramog a kta. Taha prak a potrajala je go tovo puni h stotin u i
pede et godina. Ali, k tomu Yalja dodati ela u i kroz to razdob lj e, tu
' tamo pojedine vakufname sa tavlj ane na tur ko m jeziku.
Izvjes tan broj krupnijih vakifa toga razdoblj a i pored te opće­
prib,·acene prak e daju da e njihove vaku f-name sač ine na turs kom
j eziku. Tu u pn·om redu mislimo na Mu taj-bega Sokolovića, Sinan-bega
Bolj anića i Ferhad-pa · u Sokolovića . e bi e moglo tvrdi ti da su gornj i
Yakifi tako postupili sh vaćaj u ći na log ultana Sulejmana Zakonodavca
od l. februara 15-3. (16. safer 960.) o prevođenju na turs ki jezik s ul-
tanskih vakufnama koje su deponO\·ane u Hazinei amire u I stanbulu,;)
kao implici tnu gene ralnu naredbu da se ubuduće vaku fname širom Car-
sn·a treba da aćinja,aju isključivo na turskom jeziku kako bi se, valj-
da, na taj natm i u ovoj \TSti isp rava dalo odgovarajuće mjesto tur-
skom jeztku, kojt je bio zvanični jezik tur ke administracije.6) Da ~u
lJ Zejni! fattć, Popis 1'Ukufnama i::. B osne i H ercegovi11e koje se 11alaze
11 Ga:.i H!lsret·-begut·oj biblio zeci u Sarajent, Anali Gazi Hu~rev-begove b ib-
lutc:~;e, Knj. \'-VI, 1978. str. 245-302.
"J !<!dino va ku[na ma Ahmed-age L a kiš ića čuva se kod jednog od va-
k:to·. ih P'Jtomaka .
'J Prof. l. Hakkj Uzun<;:ar~ili, (:a11darli Zade Ali ?aija vakfiyesi, Ti.irk
T::!rih Kurumu, Bd leten \ ' Ankara, 1941. s . 550.
6J Cvidom u teht gornjt:: naredbe sultana Sulejmana Zakonodavca,
i..uJu l:zun<;a rl)ili do nosi u istom radu, u fusnoti 5, može se doći do j eclinog
l.aključka, a to Je, da je svrha te naredbe ograničena ~amo na prevođ enje
'>Ultan~kih \aku !nama, sačinjenih do tada i to ber vec/Ji icma / = u izvodi m a
a 7.a p<Jtrebc n:Lane za same te vakufe, tj. za či sto praktičn e svrhe, jer,
vjero\atntj .J\'U .manja a rapskog jezika izvjesnih pojedinaca, čiji je posao
birJ vezan za i/\ rsen jc odredaba tih va kufna ma, nije bio na razin i na kojoj
·e trebalrJ da b ude. Ako je tako, a naše je mišljenje d a j es t, ispada ču d an
].:tJ mL-ntar Hasan a Kale!.ija na tu naredbu. On dos lovice kaže: » e rna sum-
nJe da JC uva naredba sultana Sulejmana odraz snage i vel i čine turske
tmp.:njc 1 pr<.!d~ta \ !ja pc..kušaj da ~e turski jezik stavi, ako ne u prhrilego-

18
Le vakufname iPisane n a turskom jeziku objašnjavamo jedino voljom
svakog od vak.ifa,7) s bim da je Lo moglo ma nje-više biti ovisno i od
određenih mome nata koji su bili van njih samih. Jed an o d tih razloga
mogao bi, naprimjer, b iLi ne posto janje lica sa odgovarajućom naobraz-
bom koje bi moglo sačiniti va kufnamu kakvu želi vakif, na arapskom
j eziku. S obzirom n a vrijem e n asta nka tih vakufnama, miš ljenja smo
da su takv.i slučaj evi isključeru .
Sto se tiče kasrujeg perioda, tj. 18. i 19. stoljeća, kategorički bi
se mog lo u s tvrditi, na osnovu uvida u postojeći fond sačuvanih vakuf-
n a m a nastalih na područj u Bosne i H ercegovine, da su gotovo i ski ju-
čivo n apisan e na tu rskom jeziku .s)
Sa d ip lomatičkog aspekta vakufna ma se sastoji od tri glavna
dijela:
a) exposilio u kojem se nakon s lavljenja Allaha i vjerovjesnika
Muhameda , njegova r oda i drugova, prelazi na izvjesne meditacije čija
je osnovna poenta prolaznost ovog svijeta, a vječnost zagrobnog ži\·ota,
i dolazi se do saznanja o potrebi zasnivanja vakufa kao općekorisn0~
či n a koji ima t rajnu vrijednost, pri čem u se citiraju odgovarajući tek-
tovi Kur'ana i Hadisa (Kodeks tradicije);
b) dis posicio u kojem se izlažu odredbe legatora, čime se kon-
kretno prelazi na či n zavještanja pojedinih objekata odnosno nO\'CJ
koji će se oplođavati davanjem na kredit, uz interes koji je u ohir:.t
šcl'ijatsko,pravnih normi;

va n, a ono bar u ravnopravan položaj sa araps kim. Počevši od ovog perioda,

mi im amo uglavnom vakfiyye pisane na tur kom jeziku koje u, u ~l\ ari
č ista kopija arapskih, uz bezbroj ne samo termina i izraza, nego u ta\ th
rečenica j delova napisanih na arapskom odnosno, preuzetih iz arapsldh
\akufnama.« Hasan Kaleši, l ed11a arapska 1'aktt{11a111a i~ Ohnda i~ J.J<lf ~
Prilozi za orijentalnu filologiju XXIII, str. 19 Sarajevo, 196.5.
ije O\'Cije na odmet ukazati da je Derviš-paša Bajezidag ić, kau Jedan
od krupmh l ič nos ti Turske im peri je i jedan od istaknutih literata tur ke
di\·anske poezije svoje dvije vakufname, po na em mišljenju on li~:nu. saLi-
nio na arapskom, a ne na turskom jeziku, na kojem je kao ~tu Je po.matu,
wa s\·oja literarna djela napisao.
1) U daljnjem kontekstu S\'Ojih op ervacija H. Ka les i u 'ai 'a jeLi-
kom ,·akufnama tvrdi "da je sastavljanje istih u mnogumc zan ilo od ,a-
mog kadije•, što sc ne bi moglo prihvatiti iz o\'ih razloga: al KldlJa J<' pv
wojoj duL.nosti dužan da pregleda tek t vakufname i ul\-rdi da li je btt
u !>kladu sa erijatsko-pravnim normama, b) da po tome iZ\ri.i kgalizaciju
vakufname. stavljaj u ći voju klauzulu o tome uz otisak S\'llga muhura ubk-
no u gornjem lijc\·om uglu vakufname, e) da je on manje \·iše p::>znJ\.tu
i Lllrski i arapski i mogao pregledati i ut\ reli ti da li je ta i tekst u s.Jgla'-
no ti !>a šerijatsko-pravnim norma ma, a da je pitanje sasta\ljanja tcbt.l
povje1·avano licu koje je za tu bilo kvalificirano, što u kraJnjem sluc':Jiu ne
bi i sk ljučiva lo mogućnost da je ponekad astavljać, mol.d:J, moglu biti .
lice !<oje je obavljalo kadijsku funkciju, ali, naravno, da i;,to lice u tu•n
s lučaju ne bi moglo vi'Šiti lega lizaciju teksta vakufnamc.
SJ Kroz svoj rad na pl'ikupljanju \'akufnama iz Bo IlL' i Hl·rc<·gu\ ine
(X V-X V I r \'i jek) u cilju njihove obrade i publlko\'anja ud -<t rane OnJcn-
ta lnog instituta u Sarajevu došao am do U\ jerenj•1 da. ,e_ bez i_kakn· ogr.IJL·
može tvrditi da su u XVII stoljeću ,·akulname 1 kiJUCt\·u ptsane 11.1 Ill
skom jeziku. To bi sc moglo tvrditi i za ost.1lc \·akulnamc ku.k .~ u k.hn 1'
nastale u periodu turske vlas ti, neobaziruci sc d.1 ll 'L' medu n n nu n' •
naći jedna ili dvije \'akufnamc na arap-.kom jet1ku
 e) it'gali::,tcija amog etna u\·akufljcnja od str::~nc nad ležnog ka-
Jile k,)ji cj elokupan tek t \·akufname uno i u voj s idžil i dono i prL'-
sudu o ,·aJj::~no ti i iz\T"h ·o ti uvakufljcnja, u z prethodnu proceduru
predaje u\·akufljenih dobara licu koje ce njima upravljati (m u tevelija),
Ja bi _n • to b ilo popraceno km·'an kim citatom kojim se želi ukazati
na . ankciju za s,·ako ono lice koje bi pokušalo \ T iti izmjene odredaba
sadržanih u \'::tkufnami .•) Puni datum po i lam kom kalendaru je a-
staYni dio legalizacije. 10)
l\1eđu aču\'anim vakufnamama izvjes ta n broj njih privlače na
s be pažnju ne sam o kao i torijske i sprave zanimljive za izučavanje
pro' Jo ti dot ičnog m je ta ili kraja i doprinosa toga vakifa sred ini u
kojoj j e žhio, nego i sa čisto jezičkog aspekta. Tu u prvom redu treb a
ukazati n::t !!Ore nm·edenu kupinu vakufnama nastalil1 u Mostaru i to
po.ebice onih koje su na tale u vremen ko m razdoblju od nekih četr­
de et !!:o dma (1 5:+--I -9'). sačinje n i h u ta kvo m finom, korektnom arap-
,kom i eziku, neu iljenim agom, a iznad vega koncizno, bez ikakva
balas t~ . u \Tijeme kad je arap ki jezik na vome matičnom području
wc odamo bio u ao u fazu \'Oj e dekadentno ti. Po ebno pada u oći
d., ~u u tom tilu n apisani, p odj ednako, kako uvodni dijelovi tih va-
kufnama. koji e, inače, obzir om n a njil10\'U primdu piš u biranim
riječima i pumpeznim s tilom, ta ko i vi o tali dijelo vi u koj ima bi to
oilo re~ko po n ei s obziro m na materiju koja je pred me t uvakufljenja ,
a z::t koju je inače potreban običan , svakodnevn i vokabu lar i nač in
izraza,·an ja. 0\e Yakufnarne ne p oznaj u mono toniju i u ho pa rno izraža-
\anje , ne.go Yoj im jednosra mim i nažn im formu lac ija m a pojedimh
recenica zadrta,·aju pažnj u čitaoca.
Za ilustraciju jezika i s tila o\'ih vakufnama dono imo s amo neke
dJjdo\e JZ d\ ije ' a kufname dolje naved e ne:
C\'Odni dio Karađoz-begove vakufname iz 1570. godine, pored
ostalog. u p re,·odu glasi :
»Ova punovaljana šerijatska isprava, koje se treba pridržavati,
a čija sadržina i smisao ukazuju da se (čovjek) prisjeća kao neke vrs te
upozoren ja, koje je poznato svakome ko ima iole razuma i objektiv-
nosti, a sastoji se u tome - da je ovozemni ništavni svijet samo put

a O\um mje~tu potrebno je ukaLa ti da pored gore navedena tri

Jr",an~ka d!J.:la Yakufname, među sa ču va nim va kuCnama ma na lazimo i dvije
~kufn2m~ koie sadrze iz\'jesne tekstoYe koji bi po svojoj prirod i u·ebaiJ
da predsta\ ljaJu 'amos taine pra\ ne dokumen te, kojima i na če ka u ta kvi ma
n e m estrJ u 'akufnamama. :\aime, rij eć je o vakufna mi Sinan-b.::ga Bolja-
mea i1 1.582. godine i Yakufnami Ibrahim-age S a l'i ća, iz prve polovine XV J l
oheća
Pna (Jd v ·1h \akufnama sadri.-i oporuku (vasijet-na ma) kojo m se up-
., rn'J na\ odi ~to će S\·e vakifov sin poduzeti kao izv1·šilac n jegove posljed-
e \olje, nakon nlegO\·e smrti, os ta v lja j ući mu veliku svotu novca i os tali
etaK 1.a n:al1zaciju te oporuke.
U drugoj Yak ufnami je inko1-porirana temlikna ma sulta na kojom ~ -.:
rah m-a~1 Sar;ću da1u u privatno vlasništvo izvjesne c razi-miri je da b i
) tar \C po 'aLcći m pravnim regula ma mogao uvakufili.
Treba uk a~.at' da šerijatsko-pravni postupak pri izdavanju kadi j-
h pra\a 1hud/et). izm eđu os talog, pred viđ a sc u svakoj takvoj pri lici
ta \l anje pun0g datuma na takvu ispravu, pa se dos l jedno Lome Lo ti ni i
la(.J \akuln .. ma.

20
za smrt i stjecište nevolja; da je putovanje na kojem se neće niko
duže zadržati, a niti će na njemu iko postići svaku (svoju) želju; da
su ovozemne slasti štetne, a njihova količina i kakvoća nestalni; da su
privlačne sh·ane ovozemnog svijeta prolazne, a promjene u njemu sva·
kodnevne; da za imetkom ne teži niko do nesvjesna čovjeka , a za po-
ložajem niko osim neznalice; da će sreća tog svijeta uskoro prestati,
a slava uskoro zaći; da je sret an i na pravom putu (jedino) onaj koji
učini (nešto) danas za svoje sutra prije nego stvar izmakne iz njegove
t·uke i da je razborit čovjek samo onaj koji uoči da on nema ništa od
ovozemnog života, jer »Što čovjek pojede to uništi, što obuče to poha·
ba, a što da u dobrotvorne svThe to ga ovjekovječi.t 1 )
Slij edeće meditacije u vaku[-nami Derviš-paše B ajezidagića iz
1593. skreću na sebe posebnu pažnju:
»Kada je spomenuti opunomoćitelj - neka trajno bude u paž-
nji ljudi njegova dobrota - spoznao svojom pronicljivošću da je ovaj
svijet kuća prolaznosti i iskušenja, a ne kuća postojanosti i mira; rnje-
sto muka i teškoća; mjesto kušnji i nedaća; mjesto gdje se dolazi i
odakle se ide dalje; mjesto kroz koje su putuje i prolazi; svijet čiji
oblak pra ti sjena koja nestaje, a čovjek koji u njemu boravi gost je
p r ivremeni; prostranstva njegova krcata su pr oblemima; nepomućena
sreća u njemu izmiješana je sa surovošću; svadbeni pir u njemu je živa
muka; kratkovidno je ići za koi'išću ; dobro u njemu je nešto beznačaj­
n o; život lt njemu kratka vijeka; njegova slast pomiješana je sa gorči·
nom, a k orist je izmiješana sa štetnošću; neprijateljstvo postalo običaj;
finoća lt njemu naziv je za silu; postavljenje i svrgavanje blizanci su
u njemu; radosti u njemu su zla; ushiće nost u njemu je propast; slasti
njegove su obmana, a onaj ko ih traži obmanut je; njegova velikoduš·
nost je obična obmana, a onaj ko je želi, obmanut je; on počinje sa
monumentalnim zdanjima i zamcima, a završava tamnim (hladnim)
rakama i grobovima; orkani odn ose svježinu njegovih vinograda, a bu-
jice događaja zamućuju vode njegovih izvora; kakvo god dobro djelo
učiniš, ipak se pokaješ; leo se primakne zmiji, ona će ga pecnuti, zalo
daleko bilo to nezdravo stanje u ovozemnom životu! On je monoton.
Pa i p01·ec1 toga, (ovaj svijet) je tlo koje daje mogućnost da se čovjek
približi Allahu uzvišenom p reko velikiJ1 dobrih dijela, u smislu riječi
Vjerovjesnika - neka ga Allah blagoslovi: »Ovaj svijet je njiva za
drugi svijet« zato ne odgađaj dobra djela za sutra, jer može se dogo-
diti da te sutra ne bude.«11)
Sto se tiče drugih vakufnama nas tali11 u periodu od poJO\·ice 15.
do kraja 16. s toljeća, potrebno je ukazati da su te vakufname po vome
j eziku i form i zna tno o kudnije od prethodni11 vakufnama. P:1. ipak
čini nam se da s u tri najstarije vakufname s područja Bo ne Zthllnu
s kromnije od ostalih . Riječ j e o vakufnami I a-bega I hako\'ic:t 1:Z

ll) Muha med A. Mujić, Jez ičke i sadr;.insk.: osobenosti l'akufuauta l,

M ostara (dmga pol ovina XVI stoljeća), P.-ilozi z;l orijentalnu filologiju \ \ \
1975, s tr. 208-209, Sarajevo, 1976.
12) Jbide111, s u·. 208.

21
 l'

146~.,13) Yakufnami Aja -bega iz 1477.14) i vakufnami Mustaj-bega Sken-

der-pašića iz 1518. godine. 15)
0Ye Yakufname u sačinjene, istina, u korektnom arapskom je:;:i-
ku. ali S:I jednostamim kazivanjem, bez ikakvih jezičkih ukrasa pa 1
meditir:mja. Dobiva e utis:.1k da prvi vakifi, osnivači velikih vakufa
na tlu Bosne i Hercegodne, uopće nisu p ridava li pažnj u formi svojih
yak-ufnama koje predstavljaju pisana svj edoča n s tva njihove ve l i čin e i
nemen:.~ u kojem su živjeli. Možda razlog za to tre ba tražiti u ozbilj-
nos ti situacije u kojoj u e nalazili, u stalnim vojnim p okretim a, pr.1-
cenim S\'in1 poja,·anla koje u neminovne za takve prilike, a u koj ima
su ·e ograničm·ali i zadovoljavali onim š to je najneophodnije.
\'akufnarna 1\Iuslihuclina Cekrekčije iz 1526. godine, koja je j e-
drna arajey ka ,·akufnama iz tog razdoblja sačuvana u o riginalu, priv-
lači po etmu pažnju po to me š to je vakif, kako se vidi, bio zana tlija,
\jerO\·amo. među pnima toga razdoblja koji s u osnovali svoj vakuf.
0\'aj ,·akif je imao \Temena i želje d a e pobrine i posveti da njegova
,·ak-ufnarna bude protkana iZ\"jesnim m ed itiranjima, ka rakterističnim
za prirodu Yakufnama. Treba ukazati da je to prva pojava uopće među
"aču,·anin1 ,-akufnamama a t la Bosne i Hercegovi ne. Evo kako izgleda
10 mediriranje u ,-akufnami Muslihudina čekrekč ij e:
»Pokazalo se sas\im iz,·jesno da je ovaj bijedni svijet samo kuća
propasti, da je pun zala, a nije mjesto s talnosti i veselja. Iznemoglom
od žeđi on ne daje ništa drugo do sjaj fatamorgane i vatrom patnji
rastapa moždinu kostiju onoga ko se d ao u potragu za njim, i praši-
nom ih puni. Stoga je onaj ko od ovog svijeta očekuj e vjernost isti
kao onaj koji se vodi nadom od fatamorgane. Odgojenom čovjeku ne
dolih.-uje da u njemu gradi dvore i k"Uće, niti, pak, r azumom, koji zna
kaln·o je njegovo stanje, da misli d a se na ovom svijetu može spokojan
biti.
Ne, ovaj svijet je samo prolazan, za njega nema posto janosti.
Ovaj svijet je poput kuće koju pauk isplete. B lago onome ko ga se
kloni i traži nagradu na onome svijetu svojom ispravnošću i time što
svoj trud ulaže u poboljšanje onozemaljskog života, povećavajući svoju
poputninu . .l'l:ema sumnje da razborit i srećan čovjek koji zdravim miš-
ljenjem stiže do visokog položaja shvata da je lijep završetak (života)
bogatstvo koje ne nestaje i imanje koje ne može biti oduzelo, a sve
ostalo može biti pokr adeno i uništeno«.16)
Od Yakufnama iz XVII stoljeću na sebe p ažnj u privl ač i vaku f-
nama Koski Mehmed-paše, iz Mos t ara iz 1612. godine.
Ov·a \akufnama, po našem mišlj enju, pred s tavlja jedins tven prim-
Jerak, na tlu Bosne i Hercegovine. Ona j e sačinj ena na turskom jeziku,

n, Hazim Sabanović, D1 ije najswrije vakufname u B osni, Pri lozi za

onjemal:Ju filologiju i istoriju jugoslovenskih naroda pod turskom vladavi-
num ll 1951, str. 7-29, Sarajevo, 1952.
l'! lbidem, str. 29-38.
L! Haz_i!llSa?anu_vić, _Najstarije vakuf name u Bos11i, Prilozi za orijen-
ta. nu fll,JiogJJU 1 JstOnJu Jugoslovenskih naroda pod turskom vladavjnom
JII-IV;l952-53 str. 403-413.
P :ud Mr Ai!;e Đulizarević-Simić, uzet iz pripremljenog rukopisa
1..a ~lampu po odobren ju autora.

22
protkanim per zijskim j ezičkim izrazima, sen tencijama i s tihovima poz-
natih islamskih , posebno perzijskih klas ika koji su p rožeti tesavufskim
učenj em. Sas tavljačev j ezički izraz je kitnjast, a li jasan i briljantan.
Svaka misao je jaka i nosi određenu pouku. Ovo je dokaz našoj jednoj
ranijoj tvrdnji da j e kulturni kr ug Mostara s kraja XVI sto ljeća, koji
je oko sebe okupljao izvj estan broj visokoobrazovanih ljudi u sferi
o rij entalne isla mske kulture, doista predstavljao značajan bosansko-
hercegovački punkt duhovne elite, među kojom je bilo vanrednih poz-
navalaca perzijs ke, islam ske klasike.
Za ilus tracij u toga načina izlaganj a donosimo slijedeći tekst iz
te vaku f-name :
»Riznica ove ruševine pune varki sa zmijom je u zagrljaju, a
nerascvjeta ni pupoljak te ruševine rame uz r ame (je) sa bodljama,
jabuka njena, terorom vremena gurana, kotrlja se u prah i krv, a grozd
grožđa njena, pod nasiljem vjekova u kapljice krvi se pretvar a. Tron
Solomona (Sulejmana) u vjetar ode, a dvorovi carski nestali su kao
mjehurići na vodi. Zlatom protkane odore carske (hil'at) krpa po krpa
su zamke , a biseri skupocjeni zrno po zrno su suze iz očiju siročadi.
Beskrajna uživanja su slasti onih koji spavaju i sanjaju, vanjska lje-
pota j e san i m aštarija, iskićeni car ski šatori i odijela su na različite
n ačine zastori od istine. Sigurno se zna da, u ovom mjestu prolaza
punom pouk a, i na ovom putu punom opasnosti, nema prilike za stalni
opstanak, a n ada u mogućnost pouzdanog i vječnog ops tanka čista je
maštarija«.
S tih: "Vjernost od života, ispunjenje želja od ovog svije ta, i korist od
imetka
pogodan trenutak i priliku od prolaska dana, mjeseci i godina«
Sve ja to smatram tlapnjom i sanarenjem. Sudba \'eli: »Kako je
pogrešno sanj arenje i kako je nemoguća tlapnja!« Blagodati i bogat tva
ovog nis kog svijeta su prolazne, a onaj koji u njemu živi je prolaznik.
U n apjevu mu tuga, a u zbilji mu otrov, bogatstvo mu je izraz napor;.~,
a predvorje mu j e k ao prolazni b ljesak, u početku želja za nj im zagri-
janost, a na kraju njegovog nagrađivanja j e vatra. Prema tome za
onoga koj i je iznad kule spoznaje, koji je o svemu obavijci=.lcn i koji
zna s krivena značenja, nije tajna da karavani odličnika koji po zemlji
hodaju i koji se pojavljuju u ljudskoj odori dok ne prijcdu di tancu
od n as tanka do nes tanka treba da prođu kroz različ1te erape egzi tC•1·
cij e. Pr ili ke za ostavljanje djela za sobom u vidljivom \ ijctu su prv-
lazn e.
S tih: >>Mjeseci ma i godinama sam kao polo loptica na poljani natl-
me ta nja
palicom s ud bine bacan iz prilike u priliku .«
Međ u t im, samo će o naj uzjahati Rahšn sreće koji kao ' \jd1ljL1
sak upi svj e tlo r azuma u glavu - i samo će s tak\•im konjanikom srce.\
i m ilos t na poredo j ah a ti, i takav će mo 'i ispravno da rczonujc i t.IČ'lltl
da ras uđuj e pravil11im načinom m iš ljenja i razbori tim načinom gk-
d a nja. Imaju ći u vidu s misao s tiJ1a:
 »Ke sazn:~ sc zaš to se rodih i prij e gdje b ija h ža los no j e i bo lno
da o ebi ni ' ta ne znam « . 1 ~)
l 1 gornj em izlaganju poku ali s mo u ka za ti na vaku fnam e kao vrstu
i-pt-a\·a j njihov jezik, - po ebnim osvrto m na o ne dij elove vakufna ma
za koje smo sma tra li da avrem enom čitaocu m ogu preds tavlja ti za nim-
lji,·e tek to\'e koji u bili od mz načina miš lj enj a j rezonovanj a koje
je bilo dominantno u XV. XVI i XVII s toljeću u ovim našim pros to-
rima.

SOME VAKUFNAMAS FROM BOSNA AND HERCEGOVINA

( 15-17 th century)
Form, language and style
The author points out. tha t a mo ng several hunclreds of vakufnLi-
ma written on the territory of Bosn a and Her cegovina in the period
from the X V to the XVII cen tury, o nly a tenth are preser ved. H e
points out tbe Yery intere ting collection of vakufnamas from Mos tar.
The e e,·eral ,·akufnama represe nt origi na l written a ha rd co ver ed
book. The greatest part of thi collection is kept in Gazi Husrefbeg's
library ill araje,·o.
The author poi nt o ut tha t it wa a habit. a nd p rac t.ice to write
the Yakufnama in Arab ic an d that. s uch prac t.ice las ted a lm os t ISO
Years. But in t his period there were also the va ku fn a mas \\Titt.e n in
Turkish. The ,·akufnam a from the XVII century a nd after were a~
a rule written in Turkish .
From the diplomatic aspect the va kufna m a cons is ts o f three
pans: expo ition, disposit.ion and legisla tio n .
The author points out that a nu m ber of ,·a kufna m as a re in te-
resting not only as historical sources for s tudy of the pas t of the
~ociety in which the ,·akuf in question was establis hed, but a lso fro m
the lingui~tic point of Yi e" . He points to a collec tion of vakufnamas
written in Mostar (1 554- 1593) in very beautiful correct Arabic , unfor-
ced ,.sag'q, and abo\'e all concisely, w ithou t any b alast and at a time
when the Arabic of its o rigina ted te rritory h ad b een for ve ry lo ng
in a phase of decadence.
The author illu&trates the meditatio n o f so me vaki fs a bo u t the
ephemerality of this world and the e te rnity of life after dea th w it h
~e,· era! text5, wishing to &how to the prese n t clay reade r the med i-
tations which were dominant in these regions.

· Prevud Dr Bećtra Dzake, uzet iz pripreml jenog rukopisa za št a m -

pu, P'J 'JdrJbrenju autora.

24
Zejnil Fajić

ORIGI NALI I PREPISI VAKUFNAMA SACUVANIH DO DANAS

Gazi Husrevbegova biblioteka u Sarajevu, pored rukopisa i štam-
pa nih knjiga na o rijenta ln im jezicima, knjiga na našem i ostalim evrop-
skim jezicima, časopisa i novina, posjeduje i svoj skromni Arhiv koji
b roji oko 4.000 raznih dokumenata, većinom na turskom jeziku. Ovof"\
broju treba doda ti 90 s idžila sarajevskih kadija i oko 1.100 vaku[nama
i d rugih d okum ena ta u vezi sa raznim vakufirna, što sve skupa izno,i
p reko 5.000 doku menata. U ovom kratkom saopštenju osvrnućemo se
samo na vakufname.
Jezičko i terminološke značenje vakufname
Riječ vakufnarna dolazi od arapske riječi vakf, što znaci zavje-
š tanje, uzapćivanje i perzijske rij eč i name, š to znači pismo, isprava,
knjiga.
Vaku[name su zvanične isprave-zavještajn ice raznih dobara koja
se na tačno određen način darivaju od s trane vlasnika u određene
dobrotvorne ili općekorisne svrhe.
Vakuf je zasnovan na propisima šerijatskog prava, a temelji e
na Ku r'anu i H adisu (islamskoj tradiciji).
Svrha i ciljevi, radi kojih su ljudi uvaku[[javali svoja dobra, bili
su mnogobrojni i različiti, od či sto vjerskih, do opće javnih i ocijal-
nih. Tako su vakufi osnivani za podizanje i održavanje džamija, m~­
drc a i mekteba, za podizanje i odrza\ anje biblioteka, banja, će a m:~ ,
svra tišta i kuhinja, za putnike, siromaš ne ljude i siroma ne učenike,
za izgradnju i održavanje mostova, putova itd. itd.
Budući da vakuf ima kao cilj trajnost i stalno t dobrot,·ornog
djela, a kako ima javni i druš tveni značaj , to mu je bila potrebna za-
konska i pravna pod loga i forma. Zato je uvakufljavanje vršeno po
tačno određenoj proceduri i o tome sc izdavaJe posebne ispra,·e. Ta
i prava imala je određenu fo r mu i saclrzinu i nju je legalizirao i pot\ r-
d ivao, nakon p rovedenog pos tupka, ' erijat ki sud-kadija. Za taj akt
često se kaže i vakfijja. Pi ane su obi no na jednom li tu papira, raz·
l i č iLe ve li č ine, ili na vi "e li tova u obliku knjige.

Uloga vak ufa i zn ačaj va kufnama

Jedan m a li b roj obično s tariji11 i značajnijih vakufnama. koJe .se
odnose na naše lj ude i k rajeve, prevedene su na na ' jezik i objadJclll'
u raznim gla iii ma. Na osnovu Lih vaku fnama moguće je zaključha[l
o u lozi va kufa i značaj u vakufnama za njihovo dalje proučmanje. Ono.•
pružaju dragocjen e podatke za proučavanje više pitanja iz mn...lg th
grana nau ke, a na ročito za prouča vanje materija lne kulture u Bo'm t
Hercegovini u vrijeme Os manlija. Tako vakufnamc.: sadrže podatk~ o

'?5
 l

nastank-u i razvoju gradoYa i u dobroj mjeri i podatke za ekonom sku

i k-ulturnu istoriju uopće. Indirektno govore o zan a ts tvu i trgovačkoj
djelatno ti. Zatim o uij ednos ti nm·ca, različitim porezima, zakupu pos-
lm"Dog p rostora, r aznim lužbama u okviru vakufa i odnosu vaku[a
p rem a zyaničnoj upravnoj vlasti i ekonomskom s istemu. U njima n ai-
lazimo na dosta podataka iz kojih se može saznati kako su živjeli obič­
ni ljudi, zanatlije, trgovci, p a i seljaci, o čemu se inače nalazi rela tivno
malo podataka .
Vak-ufnan1e su ugla\mom pisane u svečanom s tilu sa dos ta lij e-
p im sadržajem. R ukopis je obi čno umjetnička kaligrafija.
U proteklom periodu u Bosni i Her cegovini osnovano j e oko
d\ij e hiljade, što yeći11 što m anjih, vakufa . Nažalost, vakufname s u
yećinom ostajale u samim m je tima ili kod samih dobrotvora, pa s u
tako u naj \i'e slučaj e\·a i izgubljene.
I to tako, u pro' los ti nailazimo na obnavljanje vakufa, š to se
\"idi iz pojedinil1 vakufnan1a, u kojima vakif zavj eštava parcel u zem ljiš-
ta, ducan ili novac za djelatnost n ekog ranijeg vakufa.
?\ekretnine vakufa su nacionalizirane p os lije Drugog svj e ts kog
rata. osim neznatnog br oj a zgrad a koje s u os tavljene I slamskoj vj er-
skoj zajednici za njenu djelatnost. Međutim, va kuf j e i danas u odre-
đenoj mjeri žh·a ustano\·a, a ogleda se u tom e što vjernici preuzima-
njem džamija i nekih drugih naj nužnijih vj er skih objek a ta , imaju ulo-
ge Yakifa, a zasnivaju e i novi vakufi, iako s kromni , obi čno zavješt:t-
njem parcele zeml jiš ta za gradnju džamije i d avanjem izvjesne koli-
čine noYca za razne dobrotvorne ustanove.

Vakufname Gazi Husrevbegove biblioteke

Koncem XIX stoljeća, tj. početkom 1884. godine, započelo se s
mđenjem popisa Yakufa i p repisa vakufnam a , koj e s u sada r a spore-
đene u tri \"elike zbirke (sidžila). U ovim zbi rkam a regi tt·ovano j e 1.094
Yakufname i drugi do kumenti (bera ti, budžeti, vasije lname, ugovor i,
zapisnici i drugi). U ovaj b roj uklj učene su i one vakufname koje ~e
nalaze u sudskim sidžilima, ali nis u ovdje prepi ane, n ego s u s amo
registro\"ane sa podacima gdj e se one nalaze. Ovom broj u (1094) treba
dodati nekoliko vakufn am a koje se nalaze u Arhivu ove biblio teke sa
ostalim dokumentima, tako da ukupan broj Yakufnama p relazi cifru
1.100. \'akufname koje se nalaze u I i II zbirci (s idžilu) veći nom s u
na turskom, a mali broj ih j e na araps ko m jeziku. One pa k vakuf"Dame
koje se nalaze u III zbir ci većinom s u na našem jeziku i novij eg s u
datuma, tj. datiraju čak sve do 1945. godine.
Osim ove t r i zbirke vakufnama postoje originali i prep is i kao
posebni dokumenti, koj i se, opet, posebno čuvaj u, iako se njih ovi pre-
pisi nalaze u ove tri zb irke. B roj ovakvil1 vakufnama je 422 (556), š to
je nešto manje od polo\'ine originala. Nadalje j e važno is taknuti da u
Arhivi bivše Vakufske direkcije, sada vlasn iš tvo S tarješinstva islamske
zajednice u SR Bosni i H er cegovini, Hrvatskoj i Sloveniji, ima s igurno
i originala i prepisa nekih vakufnama koje nisu izd vojene i prenesene
u CAU Biblioteku zajedno sa navedene tri zb irke. I kao posljednji izvor
u kome se nađe pokoja vakufnama u prepisu s u naši rukopis i, ali,
nažalost, ova materij a još nije ispitana i pro učena, pa o nj ima sada i
ne mozemrJ dati nikakvih podataka.

26
 Sav ovaj ogromni i važan historijski materijal još nije praktično
kataloški obrađen. Obrada vakufnama je dužnost i potreba koja čeka
svoje r ješenje. U toj obradi, pored najvažnijih podataka o zavještaču
i njegovom vakufu, trebalo b i da ti b ar skraćene izvatke iz njibova sa-
držaja. To bi bio poseban katalog vakufnama. U tom pravcu značajan
korak već j e učinj en. Vakufname iz Bosne i Hercegovine koje se na·
laze u ovoj Biblioteci popisane su po abecedi gradova i vakiEa i objav-
l jene u A n a l i m a Gazi Husrev-begove bib lioteke, knjiga V-VI, s tr.
245-302. To je učinjeno da bi se omogućilo njihovo dalje proučavanje.
Značaja n korak i važan doprinos u tom pogledu može se svakako sma-
trati i poduhvat Orijentalnog instituta u Sarajevu, da u svojoj obradi
izda što veći broj vakufnama. Tu je, uglavnom, riječ o obradi zbirke
vakufnama iz ove Biblioteke. Koliko je nama poznato, p rva knjiga
koja obuhvaća vakuf-name iz XV i XVI stoljeća, već je pripremljena
za š tampu i da se preduzimaju pripreme za obradu vakufnama iz XVII
i XVIII stolj eća.
Na kraj u da istaknemo naj sta rije vakufname koje se nalaze u
ovoj Biblio teci, a to su:
l. AJAS-PAM, SIN ABDULAHOV, iz 882/ 1477. - Sarajevo.
2. GAZI I SABEG, SIN ISHAKOV, iz 868/1463. - Sarajevo.
3. SOFI MEHMED-PAšA, iz 962/ 1554. - Banja Luka.
4. SOKOLOVI ć FERHAD-PAšA, iz 995/ 1587. - Banja Luka.
S. GAZI SINAN-BEG, iz 990/1582. - Cajniče.
6. LUTFI HODžA, iz 987/ 1579.- Foča.
7. HODAVERDI, S I N ALIJIN i brat mu LUTFI HODžA. iz 987/
1579. - Konjic.
8. BAJEZIDAGIC DERVIš-PASA iz 1001 / 1593. -Mostar.
9. CEJVAN-BEG, SIN ABDURAHMANOV, iz 961/ 1554. - Mostar.
10. KARAĐOZ HADž i MEHMED-BEG, iz 977/ 1569. - Mos tar.
ll. VUčiJAKOVIC NESUH-AGA, iz 972/ 1565. - Mo tar.
12. KIZLAR-AGA MUSTAFA , iz 991/ 1583 . i 1003/ 1595. - Mrkonjić
Grad.
13. HUSEJ N-BEG, SIN ILIJAS-BEGA, iz 965/ 1557. - Rogatica.
14. CEKREKCI MUSLIHUDIN HADž i MUSTAFA, Sir lSHAKOV.
iz 965/ 1557. - Sarajevo.
15. CEMAL-BEG, iz 948/ 1541.- Saraj el'o.
16. GAZI HUSREV-BEG, iz 938/ 1531. i 9~~/ 1 537. - Sarajevo.
17. NEBRDILO HADž i ALI, SI1 MUSAOV, iz 973/ 1565. - ara-
jevo.
18. SKENDERPAšiC MUSTAJBEG, iz 923/ 15 17. - arajevo.
19. TURALI-BEG, iz 979/ 1572. - Tuzla.
20. KARA MUSTAFA-PASA, iz 963/1555. - Višegrad - Rudo.
Sve vakufname, i originali i one u prepisu, koje :.e nalaze u o1·o j
B iblio teci već in om se odnose n a gradnju džamija, medresa, mckteb;1
tek ija, ima reta, mostova, puteva i drugo. Ali, posebno treba istaćt, štu
j e za ovu Biblioteku n a ročito važno, da ima l'akufnama koje sc udnosc
i na uva kufljavanjc knjiga . Naime, na mnogim našim rukopi ·ima po,.
toje kla uzule vakifa o uvakufljenju mnogih knjiga (rukopba). ajpc.u-
naliji zavješ ta i knjiga su : Gazi Husrev-bcg, Abdulbaki-ckndt Dnno-
zade, Abd ulah Kanta mirija, Hasan-efendi Bojić, Ahmed A ·tm ,\I urcl L'·
lić, Mehmed-efendi Svrzo, Memi aga Ka umagić, Mus tafabcg Di cneric,

27
 l

alih-cfcndija Hromić i mnogi drugi. Zn ačaj niji vakifi novijeg vre mena
su: :\Iuhamed Em·eri .Kadić, Sa lem-efendija Mu ftić, H amdija Kreše'-
Ijako,-ić, Hadži hafiz Mul1amed-efendija Riđanović, T aib-cfendij a Sara-
ce\-ic, dr Munib Muidović, k adija A11med-efendija Selimović, H a dži Meh-
mt>d-efendija Handžić i u n ajn ovije vrijem e Ibrai1i111 Ajd inović iz S a-
rajeYa, koji je ncdamo poklonio 281 svezak knjiga na n ašem jeziku iz
r aznih disciplina (islamistika, istorija, filozofija, bele tris tika i dr.).
Međutim , mi smo nedavno pronašli jednu vakufnam u (s idžil br.
33, tr. 210-211.), koja se izri čito odnosi na u va kufljen jc k njiga. Valdf
je Hadži Abdulkadit·, s in Hadži Hu ejn-efendije, Muzaferija, bivši sta-
110\llik ejh Feru11o\·e mahale u Sarajevu. I z vakuf11a me se raz umij e
da on uYakufijuje 7-t veska rukopisa za profesore i učenike Simzacle
IĐumišica) Hadži AbduJkerimove m edrese u Saraj evu, da s u k njige
popi ane i predane mute,·eliji Mehmed-efendij i, smješ tene u čitaonicu
medrese i sta\·Ijene na upotrebu. Dokw11enal je datiran ll. d žumadel
allira 1107 15. januar a 1793. godine. Na kraju doktm1en ta izvršen j e
popis djela uz potpis tadašnjeg kadije Osman Mantiki al-Agribozi. Pre-
stankom rada O\'C medrese, knjige su pren esen e u šeh di-e fendinu bi b-
lioteku u Sarajevu, a ukidanjem ove bibl io teke p rispjele su u Gazi
Husre,begom biblioteku. Na ovim rukopisim a pos toji klauzula vaki fa
1 njegoy pečar o u\·akufljenju kn jiga, ko ja je datirana n ešto ranije od
same Yakufnarne, tj . početkom ševvala 1206. (konce m maja 1792. go-
dine) . .:\a osno\'u inventarske knjige rukop isa ove Biblio teke, us ta n ovi-
li smo da su raniji bibliotekari označi l i 29 r uko pisa koje je uvak u fio
spomenuti Muzaferija, ali se posigurno m ože tvrditi da se i ostali ru-
kopi i nalaze u ovoj Biblioteci, jer gl edaj u ći n aslove dje la, mi takvi h
rukopisa imamo i po nekoliko primjeraka. Kada bi se p regledali ruko-
pisi iz Sehdi-efendine biblioteke, vjerovatno bi se ustanovilo da s u svi
rukopisi oYog Yakifa i sada u ovoj Biblioteci.
Iz o,·og kra tkog izlaganja vid i se da Gazi Husrevbegova biblio-
teka Hši izuzetno korisnu i humanu za daću, ču vaju ć i ku l turnu baš tinu
kao SYetinju i nastojeći da ona bude dostupna najš iroj javnosti. Mnog i
značajni rukopisi i dokumenti ovdj e se ču vaju više st o t ina godina. J
~arno zah,·aljujući postojanju ove Biblioteke i nje nim darovaocima,
sacU\·alo se neprocjenjiYo kulturno-istorijsko blago za generacij e koj e
dolaze. ~adati se da će se i dalje nastavit i ova koris na dj ela tnos t Bi b-
lioteke

ORIGL ALS AND TRANSCRIPTS OF VAKUFNAMAS

PRESERVED UNTIL PRESENT DAY
This work discusses originals a nd transcripts of vak ufnamas i n
Gazi H userefbeg's library. At the beginning the re is a short l inguis tic
and terminological explanation of vakufnama, and afte r it the r ole
of the \'akuf and the significance of valcufna mas a nd the va kufnamas
in this library are discussed. It is pointed out tha t the library, po'> -
sesses in three \'Olumes mor e than 1.100 vakuf nam as in transcri pt a nd
that it has 556 originals and transcripts as special docume nts . Finally
20 vakufnamas from the XV and XV I centuries arc quoted, ment ion
Js made o[ vakif oi books, and especially Abdulkadir son o[ Huseine-
fendy Muzaferija, wh CJ gave books lo the former Đumu š i ća m edresa
m Sarajevo.

2B
l
l
l
 J Q-H'>.A J
\'

!......

Bilješ ka n a jednom od uvakufljcnih ruko pisa H<~dZi Abdulk<~dir ef.

Muza fe ri je.
 Hivzija Hasandedić

HERCEGOVAčKI VAKUFI I VAKIFI

Na~on. pada Bos?~· 1463. godine, tursko-osmanske trupe su po-

čele prodtratL na podrucje Hercegovine kojom je tada upravljao Herceg
Stjepan Vukčić-Kosača po kome je ova pokrajina i dobila svoje ime. u
julu 1465. godine turs ka vojska je pod komandom bosanskog sandžak-
bega I sa-bega Ishakovrića i njegovih vojvoda Ismaila i Ahmeda zauzela
nekoliko mjes ta u Hercegovini. U drugoj polovini 1466. godine u nji-
hove je ruke pao stari prijestoni grad Blagaj, a ubrzo iza toga i Mostar.
Od osvoj enog dijela Hercegovine Turci s u početkom 1470. godine for-
mirali poseban Hercegovački sandžak koji j e do 1580. godine bio u
sas tavu Rumelijskog, a oci tada pa do 1833. godine u sastavu Bosan-
s kog pašaluka. Padom Herceg-Novog 1482. godine cijela Hercegovina _ic
bi la konačno osvojena i s tavljena pod tursku upravu.
Hercegovačk i sandžak je u dva navrata bio samostalan pašaluk,
odnosno vilajet ili ajale t, prvi put od 1833. do 1866, i drugi put od
decembra 1875. do 2. februara 1877. godine. U sastavu ovog sandžaka
ranije su se nalazila i mjesta: Foča, Goražde, Caj niče, 1 ikšić, Podgo-
rica, P!jevlja i Prijepolje koja danas pripadaju Bosni odnosno Crnoj
Gori.
Turci su u naše krajeve donijeli ne samo novo društveno ur~­
đenje nego i novu vjeru islam. Zato je u svim mjestima koje su oni
osvojili odmah počela izgradnja raznih islamskih spomenika: džamija,
mekteba, medresa, biblioteka, imareta, musafirhana i drugih. Podiza-
nje ovih objekata uslovilo je osnivanje va kufa iz čijib su se prihod::t
n avedene us ta nove izdržavale. Za tursko-osmanske vladavine i kasnije
u H ercegovini je osnovano mnogo raznih vakufa čiji se ukupan broj
nika ko ne može utvrd iti jer s u vakufname a i dokumenti koji adrže
podatke o njima većim dijelom uništeni i nestali.
He rcegovačke vakufe obradili smo po administrativno-teritorijal-
nim jedinicama - općinama - na koje je HcrcegO\·ina danas podij~­
ljena. Njihovi osnivači po tj eču iz svih klasa ondašnjeg društva, pol:t.:\
oci sitnih zanatlija i trgovaca pa do visokih držm nih funkcionera. Q,•dit'
tre ba još istaknuti ela su svi hercegovač ki vakufi, osim dijela sakral-
nih spomenika, uzw·pirani, ck propl'isani, nacionruizovani ili dayno
s rušeni.

:?9
 MOSTARSKI VAKUF! I VAKIFI
iVIo tar je centar Hercegovine i mje to u kome je osnovano naj-
n e \-akufu. Kad su Turci zauzeli Mo tar ne zna e tačno . Blagaj je
pao u njihove ruke 1466. pa je i Mos tat-, ·igurno, zauzet naredne ili
najka nije 1-t68. godine, a o voj ile u ga če te bosan kog sandžakbega
I a-bega I hakodca. o,·dje je do konca prošlog stoljeća s agrađeno, š to
e pouzrano zna, 37 džamija, 3 tekije, 23 m ekteba, 10 m edresa, nekoliko
biblioteka i ,i ·e humanitarno- ocijalnih u tano,·a za čije su izdržavanje
osnivači zm-ješrali ,·elike ,·akufe. Tajprije ćemo obraditi vak ufe velikih
,·akifa koji u O\'dje podigli zadui:bine traj ne vrijednosti i koji se s m ~l­
traju utemeljiteljima Mostara. Zatim ćemo kronološkim redom n abro-
jati i obraditi o tale \'akufe čiji s u osni\'ač i znvještali novac i odredili
da se kamara od njega tro"i u razne vjer ke i humanitarno- ocijalne
suhe i da im se uči za du "u.

1. Val..-uf Hadži Mehmed-bega Ka1·ađoza

Hadži Mehmed-beg Karađoz je najveći legato1· Mos tara i c ijele
Hercego\"ine. Rođen u Potocima u Bijelom polju, 12 km sjeverno od
!Ilo tara. C Mostaru je poznat pod imenom Karađoz-beg, a taj nadimak
je, kako kazuje predaja, dobio zbog \'Oj e naoči to ti ( karođoz=ernook) .
Iz njegove vakufname saznaj mo da je imao t ri sina: Muh ameda, Ju-
sufa i uJejmana, a iz natpi a na d žamiji razumije e d a je bio brat
nekog vezira. On je zaista bio brat ,-elikog vezira Ru tem-paše i hcr-
cegO\·ackog namje nika Sinan-pa·e koji je upra\'ljao Hercegovinom od
augusta 1-47. do juna 1549. godine. Karađoz-b eg je um ro u Mos ta ru
oko 1564. godine, gdje je, sigurno, i sahranjen u groblju k r aj svoje
džamije.
Karađoz-beg je 1557. godine sagradio u Mostaru džamiju p od
kupolom i uz nju mekteb, medresu, biblioteku, imaret i musafirhanu.
Pored 0\·ih zadužbina on je podigao mesdžid u Potocima, dva m ek teba:
u Konjicu i Potocima, četiri mosta: u Konjicu, na Buni i dva na Li š tic i,
i po jedan han u Mostaru, Konjicu, Cičevu (općina Konjic) i Potocima.
Iz sredstava O\'og vakufa sagrađen je kasnije jedan hamam u Blagaj u,
mali kameni mosric kod džamije u Potocima i česma i šadrvan pred
dlamijom u !11osraru.
Za izdržavanje navedenih ustanova zavje~tao je 42 trgovačka du-
čana u mostarskoj čaršiji, 16 t abhana b lizu imareta u koj ima posluju
kožari (tabaci), šest mlinica i d\'ije stupe za valjanje s ukna u selu
Knešpolje u nahiji Blato, osam mlinica i dvije stupe na izvoru Bune,
nešto zemlje u Mostaru i Knešpolju i 300.000 osmanlijs kih dirhem a u
goto\'Om. Godine 1889. O\'aj ,·akuf je imao u svom e posj edu 27 1/ 2
dućana, 10 magaza, jednu pekaru i pet grobalja.

2. Vakuf Koski Mehmed-pašin

Kosk.i Mehmed-paša, sin Mu!.tafin bio je roznamedžija velikog
Yezira Lala Mehmed-paše Sokolov i ća (1604 - 1606) i 1605. go dine po-
~t:au timar-deherdar. Umro je 1611. godine pa je izgrad nju njegovih
zadu.lbina dovršio brat mu Mahmud. Vakif je u Mostaru sagradio dža-
mi u pud kupolom i uz nju hanikah medrcsu . On je 1608. godine sa-

30
gradio i j edan kar avan-saraj u Mostaru. Iz sredstava ovog vakufa S-3-
građen je 1781. godine šadrvan pred džamijom.
Za izdržava nje ovih zadužbina zavješ tao je ve lika nepokretna
imanja u Mostaru, Suhom Dolu i Vrapči ćima i 200.000 akči u go tovom .
Godine 1889. ovaj vakuf je imao u svome posjedu 26 dućana, dva vrta
i groblje uz džamiju.
3. Vakuf Nesuh-age Vučjakovića
Nesuh-aga je rođen u Lj ubuškom gdje je 1559. godine bio d izdar
ljubuške tvrđave . Njegovi potomci s u sc do danas održali u Mos taru
p od istim prezimenom . Clanovi ove porodice vršili su od 1706. do 1835.
godine dužnost kapeta na mostarske kapetanije .
' _l
Va kif je pr ije 1564. godine sagradio u Mos taru džamiju pod ku-
polom i mekteb uz nj u . Dalje je sagrad io džamij u i mekteb na gradu
u Ljubuškom i odredio da se iz sreds tava njegovog vakufa opraYljaju
m os tovi na Radobolj i i Trebižatu kad god se za to ukaže potreba. Za
izdržava nje spom enutih zadužbina zavještao je 28 dućana u blizini
džamij e, više mlinica na Radobolj i i Studencima (općina Ljubuški) •
123.000 ctir hema u gotovom. God ine 1889. ovaj vakuf je imao u svome
posjedu pet dućana i gr oblje spra m džamije.

4. Vakuf čejvan ćehajin

ćejvan ćehaj a, s in Abdurahmanov živio je u Mostaru u 16. sto-
ljeću i bio je oprosteni rob hercegovačkog na mje nika Sinan-paše. Za
života je no~ io visoka državna zvanja i bio sekretar bosanskog \ilaJela
i povj erenik za popis posjeda u Hercegovini. Umro je u Mo taru 1569.
godine i sahranjen u groblj u kod svoje džamije.
Vakif je 1552. godine sagra dio u Mo Laru džamiju 1 uz nju mek-
teb , m edresu i bibliote ku. Dalje j e podigao ma li kameni mo t na Ra-
dobolj i, pozn a t pod imenom Kriva ćup rij a, i odredio da e kaldrmi u
glavnije mosta rske ulice. Os im ovih zadužbina on je jo' sagradio po
jednu džamij u u Blagaju i Gabe li, zatim po j ednu čatrnju ll Citlu~m
i Reč icam a, te odredio da se iz sred tava njegovog \'akufa popravlja
mos t na Bunici. Iz sredstava ovog vakufa podignut je kasnije hamam
ll Prij eč koj čarš ij i i šadnran i muvekitha na pred džamijom. Va kif je
još odredio ela se održava vrelo Halebinovac, neda leko od tarog most:.t
i ela se sva ke godine na Kurban-baj ram zako lje po de et dobrih 0\'nO\':.l
i meso pod ije li s irotinji.
Za izdrža vanje navedenih zadužbina zavj eštao je preko sto du-
ća na i više pe ka ra ll m os tarskoj čarš iji , 22 duća na u Gabdi, nše mli-
nica n a r ijeci J a e nici i Studencima, te 150.000 cl irhema u gotO\'Om.
Godine 1889. ovaj vaku f je imao u s vo me po jed u 15 dućana , th Ill'
kuće i zem lju na Mos tars kom b la tu. Ovaj lega tor je najviše doprinio
pri vrednom uzdiza nju Mos tara u prvim dece ni ja ma n jegovo~ raZI'itk,l

S. Vakuf Derviš-paše Bajezidagića

Mos la rs ka maJ1ala Pod hum da la je čovjeka koj i se u tursko dob.l
is la kao ne sa mo kao d ržavnik i voj s kovoda nego i kao \ rs tan pjc,nrk
i lega tor. To j e Derviš, s in Baj ezidov, koj i je d\ .1 pu ta bro bcglerb,·g
na Bos ni (1592. i 160 1.). On j e o boga l io k la~ ič nu tursku knj1iC\ nost

31
 l'

Yclikim brojem lijepih i sadržajnih pj esru~1a. Poginuo je 1603. godine

na \1ai·garetinom otoku pod Budimom.
Deni.'-paša je 1592. godine sagt·adio u mal1ali Podhumu d žamiju
s kamenom mun:::tmm i uz nju mektcb, medresu i biblioteku . Za izdr-
:l:aYanjc pomenutih zadužbina za,-je"tao je 9 dućana u Mos taru, mli-
nicu sa pet 'itloYa na Buni i 130.000 dirhema u go tovom. Godine 1889.
O\ ai , ·akuf je im o u vom e posjedu j ednu kuću, če tiri dućana .i d va
gmblja.
6. Va1:uf Sevri hadži Hasanov
\'akif je rođen u .Mostaru i po tj eče iz porodice Volića. On j e
prije lo.?O. godine sagrad io u Donjoj mahali, neposredno uz desnu obalu
.:\eretw džamiju s kamenom munarom. Za njeno izdržavru1je zavještao
1e kucu u .\lo taru, kuću, bašču i tri vinograda u Raštanima kod Mv-
stara i 100.000 akči u goto\'o m. Godine 1889. ovaj vakuf je imao u svo-
me posjedu de,·et nji,;a i ,·inograda u Raštanima, osam livada u R o-
doču i sedam grobalja.

7. Vakuf hadži Ibrahim-age šarića

Porodica šarica dala je više vaki.fa međ u kojima je najveći hadži
Ibrahim-aga, sin Kasi m-agin. živio je u Mostaru gdje je i umro 1641.
godine 1 sahranjen u dvoriš tu pred svojom džamijom.
On je 1623. godine sagradio na Luci džamiju s kamenom muna-
rom i uz nju mekteb. Odredio je da se iz sredstava njegovog vakufa
upra' ljaju mosto\'i na Ugrovači, Graboviku, Pri valj u (općin a Lišt ica),
osam mostO\'a na nekoj rijeci kod Vrgorca, dva vi"e Konjica, jedan
n" Radubuli1 kod Der\1::.-pašine di.amije u Mo taru, jedan na r ijeci
Jezerce u Gorancima, česmu u Dobrodolu i dvije ča trnje u Bogodolu
na putu za Rakitno. Dalje je odredio da se troši dnevno jedna akča
za opraYku čekrka u kafani kod tabhane pomoću kojeg bećari (neže-
nje koj1 rade u mostar koj tabhani) izvlače vodu iz eretve. On je još
maku!io lokalitet Z\an Ha džijska sofa gdje je do prolaska željeznice
kroz ~1ootar 188-f. godine priređivan i s praćaj hodočas nika na hadž u
Meku 1 docek hadžija na povratku otuda.
Za Jzdrza\'anje džamije, mekteba i opravke navedenih objekata
legator je ostado 21.000 akči , zatim 80 motika (motika = SOO čokota)
\inograda, kulu, ahar, ambar, zemlju i 25 kuća sa sijenicama u Ljubo-
tićima, o;;.o 50 motika vinograda u OgrađenikL1 i bašču u Ah-hodžinoj
mahali u Mostaru. On je bio \'eoma bogat čovjek i u posjedu je držao
dobar dio Luke što je za života zavješ tao za groblje uz džamiju. U
Don im \1amićima postoji jedan velik kompleks š ume koji nazivaj u
Sarića Dubrava. S\'i navedeni posjedi, izuzev džami je i dijela g roblja
uz nju, uzurpirani su 1 otuđen i od ovog vakufa 1878. god ine.
8. Vakuf hadži Ahmed-age Lakišića

Porodica Lakišića dala je četvoricu vakifa od kojih je najve(:i

h::.dzi Ahmed-beg, sin Huseinov. On j e 1650. godine sagradio u Ričini
.:1 Lah~inoj mahali, džamiju i uz nju mekLeb. Za izdržavanje svojih
;u,du:lbina za\je1.tao je 40 dućana u mostarskoj čaršiji, mlinicu s elva

32
vitla n a Radobolji i 200.000 akči u gotovom. Godine 1889. ovaj vaku(
je imao u svome pos jedu 21 du ćan, magazu i dva groblja.

9. Vakuf Roznamedži Ibrahim efendijin

Roznamedži Ibrahim ef. je rodom iz Nevesinja. Bio je rozname-
džija sultana Murata IV (1623 -1640) i slovio je kao vrlo obrazovana i
ugledna ličnost na d voru ovog sultana. Umro j e 1637. godine. Posebna
je zasluga Ibrahim ef. što je proširio vodovod u Mostaru i time omo-
gučio snabdijevanje jednog dijela grada pitkom vodom.
On j e prije 1620. godine sagradio u današnjoj Braće Fejića ulici,
nedaleko od lijeve obale Neretve, džamiju koja se ubraja među zna-
čaj nij e spome nike u Mos taru. Uz nju j e još sagradio medresu, a oko
1800. godine podignut je iz sredstava ovog vaku fa šadrvan u dvorištu
medrese. Ne zna sc š ta je vakif ostavio za izdržavanje ovih zadužbina
j er se nij e s aču va la zakladnica niti kakav dokumenat koji i zričito o
Lome govori.

10. Vakuf ćose Jahja hodžin

Ovaj vakif je prije 1620. godine sagradio jednu džamiju na Ca-
nm. On je uz nju os tavio velik kompleks zemljišta poznat pod im<!-
nom Musala n a kome su muslimani zajednički klanjali petkom u podne
i o bajramima. Mihrab i rninber na Musali srušeni su oko 1890. godine.
Poš lo se nije sačuval a zakladnica to se ne zna šta je vakif ostavio za
izdržavanj e svojih zadužbina.

t l. Vakuf hadži Kurtov ili Taba čice džamije

Ovaj vaki( je prije 1600. godine sagradio jednu džamiju u Pri-
ječkoj čaršiji, stotinja k metara zapadno od Starog mosta. Poznata je
pod imenom Tabačice džamije, jer se nalazi u neposrednoj blizini tab-
hane i služila je pretežno pripadnicima ovog esnafa. Nije se saču\·a!a
zakladnica, pa se ne zna šta je vakif zavještao za njeno izdržavanje.

12. Vakuf hadži Memije Cernice

U m ahali Cernici pos toji sam o jedna džamija koju je prije 1600.
godine sagrad io h adži Memija Cernica. On je porijeklom iz Cernice
kod hercegovačkog grada Ključa i bio je po zanimanju tabak. Mal1ala
Cernica dobila j e svoj n aziv po ovom va kufu. Ne zna e šta je \'akif
zavješ tao za izdržavanje džamije i m ek teba uz nju jer se nije ačuvala
va ku fnama. Godine 1889. ovaj va kuf imao je u vome po jedu ch·ije
ku će, pet voćnjaka, dućan i pet grobalja.

13. Vakuf hatla Ali-bega Bakamovića (Lafe)

Ovaj vaki[ j e prije 1631. godine sagradio jednu džamiju na R:1 -
kršću u Zahumu. I z sredstava ovog vakufa podignuta je ka nije jedn:~
javna česma kod džamije. Nije se sačuvala zakladnica pa e ne zna
š ta j e va ldf zavj eš tao za izdržavanje svojih zadužbina.
Vakuf ove džam ije imao je u svome posjedu lijcdeće: d\·ijL'
ku će, od koj ih j e ona koja se nalazi u dvorištu džamije slulila jedno
vrijeme za mekteb, dućan , magazu, dva voćnjaka i dva groblja (hare-
ma) : j edan uz dža m iju i d rugi desno od nje, preko puta ceste koji

33
 j e bio poznat pod imenom veliki harem . Ovaj h arem je 1949. godine
ek hw11iran i na nj em u je podignuta š kolska zgrada.
14. Vakuf Baba Bešira Bakamovića
Ta krajnjoj zap adnoj periferiji Mos ta ra na lazi se j edna džam ija
koju je prij e 158-. godine sagradio ovaj vakif. Ne zna se š ta j e on
zayještao za njeno izd ržava nje, jer s e nije zakladnica sačuval a. Vakuf
O\'e džamije imao je u svom e posjedu: kuću s dvoriš tem i voćnj a kom,
tri harema, d\'a gradili ta , j ednu njivu i neš to zemlje u Biogr adcima
kod Mo tarskog blata. Ovih 14 džamija n alaze e uzgor i većin a th
služi vojoj n i.
15. \'akuf Sinan-p ašin
~;;.~ dža miju u ~!\os tar~ ~g radi? j e herceg~vački sandžakbeg
inan- ". (1-17-l - 147 ), n bt la Je locir a na na Mejdanu neda leko od
lije\'e obale 1\erct\ e. Kasnij e j u je p repravio i uz nju mw1aru s agra dio
drugi hcrccgO\·ački andžakbcg Sinan-paša Borov inić (1504 - 150 7)
godine. Xc zna e sta u ova d\·ojica vakifa os tavili za n jeno izdrža-
~·anje jer ~e nisu sačuYa l e zakladnice. Ova je džamij a srušena 19-19.
godine.
16. \ 'akuf hadži Ba lije, sina Muham edova
0\·aj \'akif je prije 1612. godin e sagradio j ednu džamij u u B ran-
kO\·cu i uz nju mekteb. Iz zakladnice sazn ajem o ela je on još podigao
slijedecL zadužbine u Hercegovini: cl\'a mos ta na Ne re tvi, j edan u Ko-
njicu i drugi u Gla,·atičent, karavan-s araj n a Borcima više Konjica i
čatrnju na Rujiš tu u Zijemljima. Iz recls tava ovog vaku fa sagrađena
je u piTOi polm·ini prošlog toljeća jedna med resa pram džamij e.
Za izdržaYanje naYedenih zadu žbina legator j e zavještao devet
ducana u Mostaru i 300.000 akči u gotovom . Ovom vakufu je neka d
pripadao čita\· onaj ,·eliki pros tor koji se p ro teže od džam ije do iznad
praYoslamog groblj a više s tare pravoslavn e crkve. Godine 1889. ovaj
Yakuf je dr.i:ao u posjedu: dvije kuće, tri d ućana, voćnjak i grob lje.
Džamija je srušena 1950. godine.
17. Vakuf H afiz H odž in
0\·aj ,·akif je prije 1631. godine sagr a dio j ednu džamiju u Bran-
kO\·cu. Iz sredsta\'a ovog vaku fa podignu t j e k asnije šaclrvan p re d
njom. ~ije se sačuval a zakladnica p a se n e zna šta je vaki[ zavj eš tao
za njeno izdržavanje. Godine 1889. ovaj vaku f je imao u svome p osjedu
tri dućana i groblje. Srušena je 1932. godine i m u nara joj j e prenesena
u Capljinu i postavljena uz tamošnju džamij u .
18. Vakuf Husein hodžin
0 \·aj vakif je podigao prij e 1620. godine dža mij u n a Ca r ini i
čatrnju u njenom dYoriš tu. Pošto se nije sač uva la zakladnica to se
Pe zna se š ta je on zavještao za nj ih ovo izdržavanje. Džamij a je s ru-
<:na 1947. godine.
19. Vakuf Fatime kadune šarić
O .a lcgatorka je sagradi la prije 1620. god ine na Carin i jedn u
džam·Ju s četvrtastom kamenom munarom . P ri ča se da j e ona j oš

34
podigla u Mostaru s ahat-kulu l jedan mekteb . Ne zna se š ta j e zavje-
š tala za izdržavanje svoj ih zadužbina jer se nije sačuvala za kladnica.
Džamija je srušena 1947. godine a sahat-kula se nalazi uzgor i sat na
njoj od 1981. godine otkucava vrijeme po a lafranka vr emenu.
20. Vakuf Memi hodžin
Ovaj vaklf je sagradio prije 1620. godine jednu džamij u na Ca-
nm. I z s reds tava ovog vakufa sagrađena j e kasnije jedna javna česma
pred njom. O vakifu i njegovom vaku fu ne znamo ništa jer se nije
sačuval a za kladnica. Godine 1889. ovaj vakuf je držao u posjedu jednu
kuću , t r i dućana i groblje . Džamija je srušena 1951. godine.

21. Vakuf Mehmed ćehajin

Ovaj vakif j e sagradio prije 1593. godi ne jednu džamiju na Ca-

nnl. I z sredstava ovog vakufa sagrađena je kasnije jedna javna čes ma
p red njom. Nl o ovom vakifu ne znamo ništa jer se nije sačuvala zak-
la dnica. Godine 1889. ovaj vakuf je držao u posj edu vrt, dućan, livadu
na Mostarskom blatu . Srušena je 195 1. godine.

22. Vakuf Tere hadži Jahjaov (Maslin)

Ovaj vakif je sagradio prije 1620. godine jednu džamiju na vrhu
Carine. I z sredstava ovog vakufa sagrađena je kasnije jedna javna če -
ma pred nj om. N ije se sačuva l a zakladnica pa se ne zna šta je vaki[
ostavio za njeno izdržavanje. Godine 1889. ovaj vakuf j e imao u svom<!
posjedu dva pašnjaka, njivu i dva velika groblja na Carini. Izgorjela
je 1954. a munara joj je 1962. god ine prenesena u Potoke kod fvlo rara
i podignuta uz tamošnji Karađoz-begov m esdžid.

23. Vakuf Ahmed efendije K o tle

Ova j vaki[ je sagradio prije 1760. god ine jednu džamiju u naj·
južnijem dijelu mahale Luka. Poš to se nije sačm·ala zakladnica lO -e
ne zna šta je lega tor zavještao za njeno izdržavanje. Godine 1889.
vakuf ove džamije imao je u posjedu jednu kuću i tri vrta. Džamija
je srušena 1942. a munara joj je 1959. god ine prene ena u Rečicc
(općina Caplj ina) i podign uta uz tamošnji mesdžid.

24. Vakuf Nezir-agin

Ovaj vaki [ je živio u drugoj polovini 16. toljeća i bio je let
mostarskog lega lora 1 esuh-ag..: Vučjakovi ća, On j..: oko 1565. godine
sagradio jednu džam ij u na Spi lama (šemovcu) nedaleko od tarog
mosta. Nije e sačuva la zakladnica pa e ne zna š ta _je on os tm io za
njeno izdržavanj e. Srušena je 1950. godine.

25. Vakuf Ali-hodžin

Ovaj va kif j e agrad io p rije 1631. godine na Ralje\ ini, nepo~red­
no uz lijevu o ba lu jednog kraka Radobolje, jednu džamiju. Z.1palto .Jll
je Stoj an Jan ković 1687. pa j u je obnovio Derviš-paša (D..:dagal C..:ng1'
1686. godine. Mu na ra joj je 1934. godi ne prene. cnn u Jnblanicu i tlll-
da na uz ta mošnj i mesdžid.
 26. Sultan Selimov mesdžid
Za dade sultana elima I (15 12 - 1520) pod ign ut je u Mostaru ,
neposredno uz tari most i lijevu obalu Neretve, jedan mesdžicl na
ime pomenutog ultana. Mesdžid je sagrađen na mjestu gdj e su uda-
reni prd temelji Mostaru i služio je prvenstveno kao b ogomolja voj -
n icima koji su stražarili u kulama oko Starog m os ta.
01·aj me džid nije imao nikakvog vah-ufa nego se izdržavao iz
sredsta1·a koje je dobijao od države. Za plaćanje njegovih s lužbeni ka
određen o je bilo da e ubire dese tina od če liri ela u mos tars kom
okru2l!: de etina od Dobrča pripadala je imamu, desetina od H rasna
muez-inu, de. eu na od Pologa ferašu i desetin a od V ihovića kajimu. Za
11ijeme tur ke up rm e država je opravljala ovaj m esd žid a to je kas-
nije ćinila i au tro-ugar ka uprava i dal'ala j e imamu po 270 fori nti
place godišnje. Zat1·oren je 1932. god ine i dana s luži za prodavnicu.
Zi. \'ah-uf hadži Huseina Kotle y
01·aJ Jegator je sagradio prije 16)>1. god ine jedan me clžid na
Luci koji se u nekim izvorima naziva »Selva d žamija«. Nije se saču­
lala zakJadmca pa e ne zna š ta je va:kif ostavio za njegovo izdrža.
1anje. Iznad d ućana tare kaU1ane nalazi.la se kafa na koja j e bi la vlas-
m~ tm OYog 1·akufa. Kad je Mujaga Komadina sruš io kalhanu 1892.
:;odine, !:.platio je oYom l'akufu 5.000 kruna na ime odš te te. Treba is tać i
da je om jedini me džid u Mos taru čija se mun arica do danas saču­
Yala Zanoren je 1931. godine i služi za skladište.
28. \'a:kuf Jahja hodžin ili Jahja Esfelov
0Yaj Jegator je podigao prije 1620. godine j edan mesdžid u Do-
njoj mahali nedaleko od des ne obale eretve. Po" to se nije aču val<l
z:tkladnica w se ne zna &ta je on zal'ješ tao za njegovo izd ržava nje.
Zat oren je 19~2. godine i danas služi za radionicu .
29. \'a:kuf Zirai Ahmer-agin (Aršinovića)
01·a1 legator je sagradio prije 1651 . godine jedan me d žid na
pucetku DonJe mahale, nedaleko od desne obale e re tve. Ne zna sc:
'>ta e un ostaYio za izdržavanje mesdzida jer se nije saču va l a zaklad-
nica ZatYoren je 1940. godine i da nas služi za skladiš te.
30. Vakuf hadži Saliha Temima
01·aj Jegator je sagradio pr ije 1678. godine jeda n m esd žid u
Ilićima na krajnjoj zapadnoj perifer iji Mos tara i uza nj ča trnju i
mu~luk. Iz zakladnice saznajem o da je za izdržavanj e ovih zadužbina
za\ještao 140 000 akti i d1·a ducana u mostars koj čarš iji. Povremeno
~luZ. s1·ojoj S\ rsi. ·
31. Vakuf Ali-paše Rizvanbegovića
Hercego,acki 1·ezir Ali-paša Ri zvanbegovi ć-Stočevi ć (1833 - J85 1)
pvdJgau je 18-1 i. godine jedan mesdžid na krajnjoj južnoj peri feri j i
mahale Luka 1 uza DJ tekiju i biblioteku. Za izdrža vanj e ovih zadužbi-
na z.a'j_e~tao Je ~~ kuće u Mos taru, d vije mlin ice na Liš tic i i vinograd
na Luci kod tekiJC Ove us tano ve s u pres ta le s lužiti svojoj s vrsi 1921.
a ~ruse ne su 5 januara l 981. godine

36
 32. Vakuf hadži Ahmed-age ~ća IK~ber-agin)
Ovaj legator je sa-grad1o prije 1631. godine jedan rnesdžid na
Luci neposredno uz lijevu obalu Neretve i upravo na cesti koja vodi
na mos t Mujage Komadine. Imao je uza se kamenu munaricu koja je
bila a rhite ktonski ljepša od ostalih mos tarskih munarica. Nije se sa·
ču va l a zaklad nica ovog mesdžida pa se ne zna šta je vakif ostavio za
njegovo izdržavanje. Zatvoren j e 1913. a srušen 1916. godine.
33. Vakuf ćurči Ahmedov
Ovaj vaki[ bio je prvi poznati ćurčij a (krznar) u Mostaru. On
je u drugoj polovini 16. s tolj eća sagradio jedan mesdžid u Bjelušina-
ma i čatrnj u uza nj. Pošto se nije sačuvala zakladnica to se ne zn:~
št a je legator ostavio za njegovo izdržavanje. Zatvoren je 1900, a sru-
šen 1951. godine.
34. Vakuf Bajezid hodžin
Bajezid hodža je prije 1612. godine sagradio u BrankO\·cu jedan
mesdzid s munaricom i ča trnju uza nj. e zna se ~ ta je vakif ostavio
za izdržavanje mesdžida jer se nije sačuvala zakladnica. Srušen je 1960.
godine.
35. Vakuf hadži Velijin
Ovaj lega tor je sagradio u prvoj polovini 17. stoljeća jedan me~­
džid s munaricom u Mazoljicama i mcdresu i čatrnj u uza nj. Pošto
~e nije saču vala zakladnica to se ne zna šta je on za,ještao za izdrza.
va nje svojih zadužbina. Ovi objekti su srušeni 1950. godine.
36. Vakuf hadži Ibrahima ćevre
Ovaj vakif, koji je po zanimanju bio trgovac, sagradio je 1686.
godine jed an mesdžid u Oručluku na dnu Donje mahale. Za njego\'o
izd ržavanje zavještao j e 16 dućana i bašću iza njiJ1 kod r ijeke Rado-

-- bolje. Zatvoren je 1942, a srušen 1969. godine.

37. Vakuf hadži Derviš ef. Zagrića
J ednu tekiju u Mostaru o novao je hadli Dervi ef. žagric, pje:.·
nik, koji je um ro 16-W. godine. Ne zna se šta je vakif zm·ještao za
njeno izdrža vanje kao ni to gdje ~e na latila i kada je prestaia raditi
:,rušena.
38. Vakuf hadži Ahmed-age Pitića
H adž i AJ1med-aga Pilić, s in Hasanov, podigao je prije 1718. go·
d ine m ekteb na Musali kod ose Jahja hoclžine d.lamije. Odredio JC
da e iz p rihoda njegovog vakufa plaća muallmu o am akči dne' no.
Ne zna sc tačno gdje je bio lociran i kada je ~rušcn.
39. Vakuf Mahmud ef. ćlšića
Mahmud ef. ćiš ić, sin Ahmcdov podigao je 1848. godine md.tL'b
u blizi ni KarađOL·begO\c džamije i odredio dn t' munlimu plat.l pLl
SO g roša godišnje. Za izddavanje mekteba za,ještao je kucu. duc.m i
bašcu u Karadoz-begovoj maJulli. rušcn jt• 1938. godine.

37
 40. Vakuf Bosnali Ahmed-age, sina Alijina
Darusse::~de
Ahmed-aga sagradio je prije 1654. godine medresu
u illo taru za koju se ne zna gdje je bila Jocit-ana i kada j e prestala
raditi i rušena. Za medre u je zavještao 1653. godine više primjera ka
razni11 ,·jerskih knjiga i odredio da sc izdrž::~v::~ iz sredst ava njegovog
Ynk-ufa.
41. Vak-uf Sejha Ismaila Opijača
Mostarski muderis šejh I mail cf. Opijač podigao j e 1668. godine
hanikalt-medresu u Pocllmmu kod Derviš-pašine d ža mije . Ne zna ::.e
šta je Yakif zavještao za njeno izdržavanje jer e n ije sačuvala zaklad-
nica. Te zna se kada j e zatvorena i srušen a.
Xa\edeni ntkufi su u prošlos ti odigrali veoma značajnu ulogu
i kroz OYL institu ije u se rješa\·aJi svi problemi jednog mjesta: priv-
redni. kulturno-pro \'jetni . humano-socijalni, vjers ki i drugi. Vakufi su
mnogo pomagali unapređenju trgovine i zana tst \'a, jer su S \'i vaki fi
ostaYiiali iZ\ iesne sume nO\·ca i odt·eđi\'ali da e o n, uz određene ka-
mate. daje ~ zajam trgO\·cima i zanatlijama » posobnim platišama i
koji u mJeStu stanuju«. Zato ih je potrebno tem elj ito proučiti i iscrpno
obraditi.
0\'dje donosimo spisak mostarskih vakufa koji nisu spomenuti
u ranijim poglaYljima i za koje, u većini slučajeva, ne znamo kada su
i u koju S\Thu osno,·ani. Vak"Ufi su nasta ja li is ključivo privatnom inici-
jati\'Om i svi su bili privatne institucije . Donosimo ih kronološkim
redom:

l. Vakuf šemsi ćehajin

Iz Cej\'an ćehajine zakladnice saznajemo da je ovaj lega tor po-
digao polo,·inom 16. stoljeca s,·oje zadužb ine u Sem si ćehajinoj maha li
u Mostaru. Ko je bio ovaj š emsi ćehaja ne zna se pouzdano. Po t o me
što se OYa mahala polo,·inom 16. s toljeća zvala njegovim imenom, d a
se zaključiti da je on u njoj sagradio neku zadužbinu i odredio d a se
ona izdr.l.aYa iz sredstaYa njegO\og vaku[a.

2. Vakuf Murat-age, sina Abdurahmanova

Lega tor je 157 L godine zavještao l 1.000 a kći od redio da mu
se učehatme za du~u i duše njegove žene i djece.

3. Vakuf Balije, halvedžije (slas tičara)

0 \·aj vakuf je osnovan oko 1600. godine. Legalor je zavješ tao

izvjesnu sumu novca i odredio da se kama ta troši u bogoš tovne svrh e.
4. Vakuf hadži Ahmeda, sina Ferhatova
Legator je 1620. godine zavješ tao 251.000 akči i od red io da s~
prihod trosi u siJjedeće: da se daju po dvije akče imamima d žamij a:
Husein hodžine, Jahja hodžine, Fatime kadune, Memi hodžine, Tere
JahjarJ\'C 1 Mehmed kethodine, i da im sc svake godine daje još p o
80 akćt Dalje da se svake godine podijeli 12.000 akči s iromasima m a-
hala u kuJuna se nalaze spomenute džamije.

38
 5. Vakuf Osmana, lmjundžije (zlatara)
Glavnica ovog vakufa iznosila je 1631. godine 20.000 akči.

6. Vakuf Muhameda, terzibaše

Godine 1631. izvršena je obnova poslovanja ovog vakufa.
7. Vakuf Mesiha, sina Kasimova iz Nezir·agine mahale
Kamata ovo g vakufa iznosila je 1632. gocline 4.000 akči.
8. Vakuf Mahmuda Đulimana, sina Sofina iz Memi hodžine
m ahale
Legator j e 1632. godine zavješt ao 30.000 akči i odredio da mu
se uči za dušu.
9. Vakuf D jemile, kćeri Abdulahove iz Fatime kadun mahale
Legatorka je zavještala 1632. godine 4.000 akči i odredila da joj
se uči za dušu .
10. Vakuf Sulejm ana, sa:rača (sedla ra)
Neki Mehm ed bio je 1632. godine mu tevelija ovog vakufa.
l l. Vakuf Rahimin
Mehmed, sin Km·tov, tabak iz Mostara, uzeo je 1632. godine
4.000 akči n a kredit od ovog vakufa i za laj iznos založio \'akufu S\'Oj
a la t.
12. Vakuf Humin
Omer, čizmeclžij a i puškari Osman i Memi ja iz Ccrnice, . pom i·
nju se 1633. godine kao dužnici ovog vakufa.
13. Vakuf Mehmeda Hošafa
Ah m ed, mut apčija iz Karađozbegove mahale, uzeo je 1633. godine:
600 akči na kredit od ovog vakufa i za navedeni iznos založio vakufu
svoju kuću.
14. Vakuf Rahime, kćeri Abdu rahmanove
Legatorka je 1633. godin e zavj ešlala 2.500 groša i odredila da ·e
kam ata od ove s ume daje kao pla ta onome ko će se starati da preko
cijelog elana b ude uvijek vode u b urilu kod Karađozbegove džam ije.
15. VaJm f majstor a Ferha ta, terzibaše
Neki J us u f b io j e 1641. godine m ulevelija ovog va ku fa.
16. Vakuf Aiše, kćerke h a dži Ahmedove
Legalo rka j e 1646. godin e zavjcštala 7.000 a kl:i, ch·a dućan a .1
Prij ečkoj čaršiji i bašču u J asenici. Odredila j e da se iz prihoda njenog
Hlkufa kup uju svake godine svijeće i drva i dijele uC.::nicima kuji st l-
n u ju u sobam a Karađoz-begove medrese.
17. Vak uf Merjeme, kćerke hadži Mus tafine
Legatorka je 1650. godine zavješ tala ~ 7 .300 akči i udredib da
ima m i muezi n Karaeloz-begove džamije dijele kamatu po pola 1 <b
joj u če za d uš u.

39
 18. \ "akt!f hadži Mustafe, sina hadži Tul"ltanova
Leg:uor je oko 1650. godine zavještao devet duća na u mostarskoj
car'iji i 200.000 akci u gotO\·om. Odr·cdio j e da se imamu i muezinu
Fatime kndun dž.:unijc daje po jedna akča dnevno i ela mu oni uče
hatme za duiiu. Dalje je odredio da e vake godi11e kupuju svijeće zr.
spomenutu džamiju i opmdja ,-odcvod i česme na Carini.
19. Vak-uf kadije Ahmed ef. Koskije
Lega!Or je prije 1650. godine sagra dio jednu čes mu kod Koski
\lehmed-pašine džamije i odredio da e ona opravlja iz s redstava nje-
gm·og \akufa.
20. Vakuf majstora (dulger) Ba lije
Glam1ca oYog , a kura iznosila j e 1652. godine J0.400 akči .

kćeri Mesih ćehajine

21. Vakuf Fatime,
Fatima. žena MehmcdO\·a iz Zirai Ahmcd-agine mahale bi la je
16'3 godine dužna omm ,·akufu 17.000 akči.
22. \"ak-uf gospođe (hatun) umrlog Huseina
o ,·om , ·akufu bio je 1653. god ine dužan Fejzi če lebija Kuju nd žić
tZen!erzade). imam u Blatu (Biogradci), 2.000 akči i zakupninu od va-
kuhke mlinice na Radobolji koja je izno ila 250 a kč i .
23. \"ak-uf zaima Ibrahima, sina Karađozova
~~ki Ha. an bio je 1653. godine dužan ovom \'akufu 500 akči.

24. \"akuf Merjeme, kćerke Mahmudove

Legdtorka je 1669. godine zavje· tala ku ću u hadži Ba linoj m a-
hah i odredila da u njoj s tanuje muž joj Mahm ud, a kad on umre ela
-e k uL .. proda i nO\ ac podijeli s irotinji.
25. Vakuf Saliha \'
'\eki Ju uf bio je 1670. godine dužan ovom vakufu 40.000 a kči
1a1 tZT'v~ isplatio Hasanu, mute\eliji s pomenutog vakufa.

26. \'akuf AbduJdželalov

Od o\'Og Yakula uzeo je 1670. godine um r li Đul im a n , s in Ahme-
dO\, u zajam iz\ je~nu sumu novca i založio ku ću i vinog rad od 14 mo-
u ka loz~: u tni..edm, općina Metković.
27. \'akuf Husamudinov
Odlukom mostar!.kog kadije od 22. šabana 1080. ( 1670) godine
·t. :đeno je, na tc mt:! ju izja\ a svjedoka, da je De r viš, s in Hasana v
11 Dreznice, platio 3.700 akči duga Ahmedu Karamurtcziću, bivšem
rnute,·e!J i Hu~amudino\'a vak ufa u Mostaru, pa je odbijena tužba
~adanJeg mutcvelije Ahmeda Ha life, s ina I brahimova.
28. Yakuf Rejhanin
Lmrli Mehmed, s in Osmanov iz Mostara, o~tao je dužan ovom
akufu 9 ~0 1 aL1. Odlukom mostarskog kadije od 2. šcva la 1080. (1670)
gvdml. prodana Je jedna baš tina u Biogradcima koja je bi la vlasniš t vo
umr:,Jga, pa je dug naplaćen

40
 29. Sirotinjski vakuf
Umrla Masuma, kći Hasanova, ostala je 1670. godine dužna ovmn
vakufu 1.000 akči.
30. Vakuf Memije, sina Hasanova iz Husein hodžine mahale
Poslije vakifove s mrti, 1670. godine, i raspodjele ostavine medu
nasljednicima, predano j e Mus tafi, mutevelij i Memijina vakufa 33.432
a k čc.

31. Vakuf hadži Saliha džundije (vojnika) iz Nezir-agine mahale

Legator j e 1677. godine zavještao 14 dućana u Nezir-aginoj ma-
ha li i odred io da sc prihod i od njih troše u slij edeće: da se imamu i
muezinu hadži Kurtove (Tabačice) džamije daje dnevno po jedna akča,
da se opravljaj u srušeni s tubovi na Mo ri.nama, da se opravlja ka1drmd
koja vodi od vakifovih dućana do Radobolje i da se daje godišnje 760
akč i imamu Roznamedžijine džamije.

32. Vakuf Omerov

Ovaj se vakuf spominje u Mostaru 1684. godine ali o njemu ne-
ma nikakvih podataka.
33. Vakuf hadži Bećira , tabaka (kožara)
Lcgator je 1694. godine zavještao kuću u Husein hodžinoj m.\·
hali, vinograd u Opinama i 11.000 akči, i odredio da se prihodi trose
u s lijedeće: da se daje imamu Husein hodžine džamije godišnje pJ
800 akč i i da se troši godišnje 700 akči za p l aćanje običajnih namet:~
s tanovnika Husein hodžinc mahale.

34. Vakuf Alidžanov

Umrli Jusuf iz Ali-bega Lafe maha le ostao je 1684. godine dužan
ovom vak ufu 2.125 akči.

35. Vakuf Ahmedov

Um rli Ibrahim, sin Dervišov iz Hafiz hodžine mahale, ostao je
1685. god ine dužan ovom vakufu 1.260 akč i.

36. Vakuf Mustafin

Umrli Al ija, s in vakifa Mus ta fe iz Hafiz hodžine mahale ostao
j e 1685. godine dužan ovom vakufu 68.000 a kči .

37. Vakuf' Muharemov

Umrli Bc hlul , s in Alijin iz Cernice, o tao je 1685. godine dužan
ovom vak ufu 6.000 a kči .
38. Vakuf Ahmeda Nalbante
Oko 1697. godine u Mostaru je pos tojao o,·aj vakuf ali o njemu
nema n i ka kv i h podataka.
39. Vakuf hadži Fatime kadune, kćet·ke Halil čelebijine
Lega torka je 1700. godine zavjc' ta la 31 4.000 akči i odredila da
joj po to mci uče ha lme za dušu i o talak prihoda dijele ilmcdu ,d.,~

41
 40. Yakuf l\lebmedov iz Menti hodžine maJ1aJe
ObnoYa po loYanja i spisak d užnika iz 1705. godine, koji su od
m·og ,-::tkufa uzimali nm·ac na kt·edit.
41. Vakuf Salihov
Obno,·a po lm·anja i pisak d užnika iz 1705. godine, koji su od
OYog Yal-ufa uzimali nm·ac na kredit.
42. \ "al-uf Jusufov
Obnm·a poslm·anja i pisak d užnika iz 1705. god in e, koji su od
o,·og ,·al-ufa uzimali noYac na kredit.
43. \ "ak-uf Abdi dedin
Obnm·a po lo,·anja i spisak dužnika iz 1705. godine, k oji s u od
OYOg Yak-ufa uzimali nm·ac na kredit.
-+4. \'ak-uf Aluneda Selamače
Obnm·a po lm anja i pisak d užnika iz 1705. godine, koji s u od
o\·og yaJ..-ufa UZimali nm·ac na kredit.

-15. \"akuf stanovnika Memi hodžine mahale

Obnma po Jm·anja i spisak d užni ka iz 1705. godin e, koji su od
orog Yakufa uzimali no,·ac na kredit.

46. Vakuf Sultanin

.\"ekl alih bio je 1720. godine mutevelija ovog vakufa .

4i. Vakuf Halilov

.\eki Ismail b10 je 1720. godine mu tevelija ovog vaku fa .

48. \"akuf Rukijin

.\ekl Hasan Tomaše,·ić bio je 1720. godine mutevelij a ovog
'akufa
49. Vakuf Alije Momi ća
Had:i:iJa Behlilori ć bio je 1720. godine mue tevli j a ovog vaku fa.
50. Vakuf Hasano v
.\"eb.i Husein bio je 1720. godine mutevelija ovog vaku fa.
51. \ "akuf Seferov
Huse1r. Begic bio je 1720. godine mut evelija ovog vaku fa.
52. Vakuf Ibrahima Mukića
Legator je 1720. godine proveo iz svoje nj ive jedan j a ra k s vo-
dom 1 do\'eo ga pred džamiju u Riči ni. Odredio je da d žem a tlije koje
dolaze u džamiju koriste vodu iz jarka za uzimanje obdesta.
53. Vakuf Mahmudov
l:mrli Salih L1ka, me!.ar iz Mos tara, O!.tao je 1728. godine d užan
OHJm •:akuf u 3.000 akći.

42
 54. Vakuf Hasanov
Umrli Salih Lika, mesar iz Mosta ra, os tao je 1728. godine duian
ovom vakufu S.SOO a kči .
55. Vakuf Emirov
Umrli SaliJ1 Lika, mesar iz Mostara, ostao je 1728. godine duzan
ovom vakufu l .SOO akči .
56. Vakuf Juzdoksan (190) Ibrahimov
Dekr~tom od S. d~':'mada II 114S. (1731) god ine postavljen jl!
Os man Ha!Jfa za mutevcltJU Juzdoksan I brah imova vaku fa u Mostaru
p oslij e smrti Mahmutove. '
57. Vakuf Hatidžin
Umrla Falima, kći Hasanova, osta la je 1732. godine dužna ovom
vakufu 1.000 ak či .
58. Vakuf Omerov
Um rla Fa tima, kći Mustafi na iz Brankovca, ostala je 1732. godini!
dužna ovom vakufu SOO akči.

59. Vakuf ćerimin

Mus tafa Bajram i b io je 1732. god ine d užan ovom vakufu 55.800
akč i .

60. Vakuf stanovnil<a Fatime kadun mahale

Umrla Fati ma, kći Mus tafina iz B rankovca, o tala je dužna 0\0m
va kufu l.SOO a kč i.

61. Va kuf Fa time ćauške iz Brankovca

Ib rahim, s in Mchmcdov, ostao je 1732. godine dužan o,·om n-
kufu 21 a kču .

62. Vakuf ha dži Osmana, sina Huseinova

Lega tor je sagradio p rije 1732. godine jedan ebi lj Umnu če mu)
u p ri.w m nom dijelu munarc Kanberagine džamije na Luci. Odredio .1~
da sc iz pri hoda njegovog va k u fa isp laćuj e po 360 a kči gocli' nje !ut-
be ni ku koj i će sc brinu ti da pre l o c ije le godine bude u\·ijek. i p0
da nu i po noći , vode u nje mu . Da lje j e odredio da se oprm lja čatrnJa
u B ivolj em B rdu i posudu ju vijetu elva kazana za kuhanje hrane pn-
li kom svadbi.
63. Vakuf Ibrahima, sina Ahmedova iz hadži BaJine mahale
Lega to r j e od redio u svojoj zaklaclnici iz 1741. godine da sc po-
s tave s lužbenici koj i će svaki dan do nositi vodu u burilima s 1.::r<.'t\l'
pred Vučja kov ića džamiju, pred klaonicu (kanara), i pred der-..h.lmt
Kos k i Me hmed-paš ine medrese. Da lje je odredio da sc O\ im !>lutbt'nt
c ima p l aćaju po dvije akčc dnevno i da sc god i ' nj~ t roši po 20 .lkc't
za izmje nu dotraj a lih buri la .
 J'

6~. \ 'a1:uf Hasana To maševića, sina Ahmedova

l 'mrli Ibrahim Pcndić iz Derviš-pašine mahale o tao j e 1747.
godrne dužan m·om vakufu 9.600 a kč i. Njegovi nasljednici predali su
naYt'deni izno~ duga Ibrahimu Bchaiću , muteveliji ovog vakufa.
65. Vakuf stano\'nika Cose Jal1ja hodžine maJ1aJe
L:mrli Ibrahim Pendic ostao je 1747. godine duža n ovom vaku~u
14.000 ak.:i koji su dug njegovi na ljednici vakufu pl atili.
66. Yakuf muhtar Ibrahimo\'
pi nk (ddter) lica koja su uzimala novac na kredit od ovog
\·akufa. Godine l i54. bio j e mutcvelija ovog vakura neki Mustafa.
67. \ 'akuf nekog Guske
lmrli o\hmed Du>-ic ostao je l r -1. godine dužan ovom \·akufu
2.000 n kči

68. Yakuf Osmana Nove

Lega tur JC l 757. godine sagradio če mu u Ci mu, oko dva kilome-
tra zapadno od l\lo tara, i odredio da se ona opravlja iz s redstava
njegoyog yakuia .
69. Yakuf Saliha Džildća
'\eka fatima bila je 1767. godine mutevelija ovog vaku fa.
70. Yakuf Nefise Metiljević , kćerke hadži Ahmedove

Lega tor ka j l' l 771. godine zavješ lala 30.000 akč i i odredila da
'l' kamata tro~i u ~l ijedece: da e svake godine u ramazanu kupuju
'\!iecc za šarica i I\czir-aginu dzamiju i dijeli hljeb sirotinji.
il. \ 'akuf Mehmeda Išerlića,sina Mustafina
Legawr JC u SYojoj zakladnici iz 1772. godine odredio da se pos-
ta;t sluzbenik koji ce S\'aki dan svakog ramazana dono iti pred iftar
s ~erdYe burilo \Ode pred Roznamedzijinu džamiju >>S kojom će se
mu ... , man m csill i \akira ~ pijetetom spo minjati<< .
72. Vakuf Ahmedov
lmrli ~1ehmed, sin Saliho\· iz Ljubotića , ostao j e 1773. godine
duzan u\·om ,·akufu 2.428 akči.
73. \'akuf Sulejmanov
. el i Mehm~d sin SalihO\' iz Ljubotića bio je 1773. godine du-
zan O\Om Yakufu 16.200 akc1. Ovaj \'akuf imao j e 1851. godine jedan
dućan na \ 'elikoj tepi koji je pod kiriju držao Mahmud Puzić.

74. Vakuf Hamidove žene

Lmrll Dcr\'iš ostao je 1773. godine dužan ovom vakul u 2.700 akči
• kam&tu za tri godine.
75. Vakuf l\1ahmudov
Kehi Mahmud osno\'ao je prije 1776. godine jedan vakuf i odr c-
da '>C nJego\ 1 prihodi troše na pomaganje siromaha Derviš-paš i nl!
dJr.J
mahale

44
 76. Valmf Sekinin
Umrli Hasan Tokmaković ostao je 1777. godine dužan ovom va-
kufu 13.000 akči. Njegovi nasljednici su isplatili navedeni iznos duga
Huseinu, muleveliji spomenutog vakufa.
77. Vakuf Ibrahima, sina hadži Salih efendina, imama Nezir-agine
džamije
Legator je 1781. godine zavještao kuću, bašću i vinograd u Bli-
zancima. Odredio je da mutevelija svake godine u vrijeme berbe grožđa,
podijeli po jedan tovar dobrog grožđa siro tinji Nezir-agine mahale i
da mu uči za dušu.
78. Vakuf had ži Alije Agi.ća, sina Mehmed čelebijina
Legator je 1782. godine zavještao dućan u mostarskoj carSlJl 1
odredio da se iz prihoda kupuju po dvije sv ijeće za Nezir-aginu dž.:l-
miju i da mu se uči hatma za dušu.
79. Vakuf Ahmeda Taščića
Legalor je 1784. godine odredio da se iz prihoda njegovog vakufa
isplaćuje po 360 akči godišnje službeniku koji svaki dan od Đurđev­
dana do Mitrovdana bude donosio po dva burila vode s Neretve na
čaršiju i napajao žedne prolaznike.

80. Vakuf Fatime Gluščević, kćeri Mehmedove

Legalorka je zavještala 1785. godine dućan i bašću u Mostaru
odredila da joj uče halme za duš u.

81. Vakuf Fatime, kćeri Derviš Ahmedove iz Derviš-pašine mahale

Legalorka je 1793. godine zavještala kuću u Derviš-pašinoj ma-
hali, u kojoj stanuj e, i sve što se u njoj nalazi: prostirku, bakreno
posuđe i sanduk. Dok je živa, u kući će s tanovati ona, a poslije njene
s mrti Omer, s in Ramadanov koga je postavila za muteveliju.

82. Vakuf Ahmeda Bahića

Ahmed Ccnan mu tevelija ovog vaku[a, kupio je 1793. godine .t.a

vakuf jednu kuću u KoLlinoj mahali od Alekse Perina za 1.000 groša.
83. Valmf Fatime kadune, kćerke Derviš Al1medove
Lega tor ka je 1793. godine zavješ tala kuću u Derviš-pašinoj mahali
i svo pokućstvo koje sc u njoj nalazi i odredila da se od kirije uče
halme za njenu dušu i za d uše njenih roditelja.

84. Vakuf Mehmeda Bešlije, sina Ismailova

Lega tor je 1794. godine zavještao dućan u ča rš iji kod kara\ an-
saraj a i odredio da se svake godine kup uje mukan1 ta H<1fiz hod.linu
Husein hoclžinu džamiju.
85. Vakuf Saliha, vaiza iz Hadži BaJine mahale
Neki Mus tafa Hali[CI bio je 1807. godine mutcvclija ovog \akuf:t

45
 86. \ 'akuf Mehmeda Efice
Legator je 1812. godine zavjcšt ao j eda11 du ćan u Kuj undžiluku
odredio da sc od prihoda kupuje ulje za Nezir-aginu d žamiju i da
mu e s,·akc godine prou ci J1atma za dušu .
87. Vakuf Mehmeda Đikića
?.1alm1Ud . mute,·elija vakufa Mehmeda Đikića, potvrđuje da je
primio kir iju za Yak ufs ki dućru1 za 1817. godinu.
88. Va1.Lif Mustafa ef. Mukića, mostarskog muftije
Mostru·ski muftija Mu tafa ef. Mukić odz·ed io j e oko 1820. go-
dine da .e iz sredstm·a njegovog vakuia opravlja vodovod na Carini.
89. \ 'akuf Sulejmana Opijača
.\!ahmud. mute\·elija ovog vakufa, potvrđuj e da je naplatio kiriju
za d\·a ,·akufska ducana za 1825. godin u.
90. \ 'akuf Den·iš Muhameda Bakamovića
Legator je 1838. godine zavješ tao kuću u Za11Um u i četiri duća­
na na Tepi. Odredio je da se prih odi troše n a opravke Baba B eširove
dbmije i da se S\'aki dan kupuj u hljebovi i d ijele sirotinji.
91. \'akuf Osmana Ljubinca iz Kanberagine mahale
Odlukom mostarskog kadije od 29. džumada I 1260. (1844) go-
dint ul\ rđenu je da Yakuf Osmana Ljubin ca ima na Tepi tri duća n CJ.
\'akfija !>e nal~i kod mute,·elije I brah ima Hadžio merovića.
92. \'akuf Alijje Brkan, kće rke
Abdulmuminove
Legatorka je 18-l6. godine zavještala Yinograd u Podgorju, nahija
Blaw, \inograd u Rodoču kod Mostara i 265 groša. Odredila je da se
sYake godine daje imamu po deset groša i kupuj e sv ij eća za Lafinu
diamiju.
93. \'akuf Abide Behmen, kćerke Huseinove
Legatorka je 1848. godine zavještala kuć u i bašć u u šarića m a-
hah. Odn:dzla je da se svake godin e kupi svijeća za ša rića d žamiju
i da joj se prouči hatma za duš u.

94. Vakuf AHje Nametka, sina Abdula hova iz Jahja Esfel mahale
Legator je 1849. godine zavješta o kuću u Donjoj m a h ali i dva
dućana u mostar!:>koj čaršij i. Odredio j e da se svake godine kupu ju
5\'ijeće za Seni hadži Hasanovu džam iju, da se či s ti ča trnja u z put,
nedaleko od 5ela Vijonice u nahi ji B rotnjo i d a mu se uče h a tme za
dušu.
95. Vakuf stanovnika Husein hodžine mahale
umrli Ahmed, si n H amidov ostao je 1860 . godin e dužan ovom
\'akufu 337 grosa.

96. Vakuf Ahmeda Kotle, sina Mustafina

Legator je 1865. godine zavještao 2.500 groša i odredio d a se
kamata troši u slij edeće: imamu hadži Ali-bega Lafe džamije godišnje

46
80 groša, muezinu is te džamije godišnje 40 groša. Dalje je odredio da
s e p ali pe t kandilja na munari ove džamij e i opravl ja česma pred njom .
97. Vakuf Mehmeda Manure
Legator je 1867. godine uvakuCio jednu kuću u Nezir-aginoj ma-
h ali i za mutevelij u p os tavio nekog žmiru. Vak.if se u Mos tar doselio
iz Kruševa.
98. Vakuf Hadže Hadžiomerovića
Legator j e 1870. godine sagradio tri d rćana u Priječkoj čaršiji
i odredio da prihod od dva koristi imam, a od jednog muezin Tabačice
džamije.
99. Vakuf Mahmuda Arpadžića, sina Muhamedova
Lega tor j e 1871. godine zavještao kuću u Cernlci i tri magaze u
Prij ečkoj čaršij i kod Starog mosta. Odredio je da se kupuj u svijeće 7a
džamij u u Cernici i da se uče hatme za njegovu dušu i duše njegovlh
r od itelja.
100. Vaku f hadži Saliha ćevre
Iz sredstava koje je oporučio Salih Cevro sagrađena je 1885.
godine jedna javna česma s dvije lule kod Sevri hadži H asanove dža-
m ije u Donjoj maha li.
101. Vakuf Smaila Biščevića
Legator je 1890. godine oporučio za Roznamedži Ibrahim ef.
džamij u 300 foriniti i za taj iznos je kupljen jedan dućan i upisan na
ime ovog vakufa.
102. Vaku f Sinan-pašin
Više legatora (37) iz Mos tara dali s u 1896. godine priloge u no\··
c u s kojim iznosom su sagrađene tri magaze n a zemljiš tu Sinan-pašina
vakufa. Oclrea·eno j e ela se iz prihoda od magaza daju plaće irnamu i
muczinu S inan-p ašine džam ij e.
103. Vakuf Ibrahima Temima, sina Alagina
Va kif je 1902. godine zavještao kuću i bašću na Balinovcu. Odr<>·
d io je da sc svake godine daj e pom oć imamu Baba Beširove džamije:
i da mu se prouči ha tma za duš u.
104. Vakuf Alije Riđanov i ća
Va ki[ je 1907. god ine zavještao jed nu kuću na Luci odredio d3
sc prihodi daj u imamu i muezinu Sa rića džamij e.
105. Va kuf lbt·ahima Kudina, sina Mehm ed-agina
Lega lor j e 1912. god ine zavj eš lao kuću i dućan u Cernici. Odr~­
dio j e da se vake god ine daje iman1u Lakišića džamije de el kruna 1
da se svake god ine utroši dc et kru na za nabavku pro tirke za !>po-
menulu džam ij u.
J 06. česma nski vakuf
Za turs ke upra ve u Mo lar u je pos tojao i djelO\ ao LZY. »ČC!>llU.ll
s ki va kuf«, us ta nova kojoj ne nalazimo s lič nu u drugim mjestima Bosnt·

.f t
 J

i Hercegovine. re zna se k ad je i ko je ovu in tituciju prvi pu t usta-

nado. Zna ~e - =o da je vi e o oba zavještalo novac i nekretnine
Ciji su prihodi tro"eni za oprav ke vodovodne mreže. Ovaj j e vaku f
ukinut koncem prošlog tolje a i va njegova a ktiva predana je Ka-
t·ađoz-begoYom va1:ufu.
Pored pomenutih u Mosta m su ranije postoja li još s lijedeći
':1k-ufi: Dede Grabm·ca, Mehmeda M ujića, sina Dervišova, Mehmeda
\ "rgore. Đulbega Kajtaza, Mu tafe Milavića, Umije Milavić, Pašabega
Hadžiomerovića , Dže,·ahire Blagajac, Mehmeda Ba lića, Hadžaj lića, Ka-
zazica i hadži Ibrahima Ribice.

VAKUFI NA PODRUćJU MOSTARSKE OPćiNE I ZAPADNE

HERCEGOVINE
C" m·om pogla' Iju dajemo sažete podatke o va ku fima koj i u
o nm·ani na području mo tar ke , čitlučke, lištičke, lj ubuške i pos uške
općine. ~abrojacemo ih po mje tima u kojima u e na lazili i poče li
od Bune.
Ranije ~po mcnuti Ali-pa · a Rizvanbegović agrad io je na Buni ,
l:? kilometara juzno od Mo tara, jednu dža miju i mekteb uz nju. Za
izdri:a,·anJe O\ th zadužbina zavjc •tao je na Buni s lijedeće: sve ma li-
njake, \inoerade. na ·ade mura,·a (dudova), bašće, kuće i ve mlinice
, tupe na ~Iku Buni a \im priborom koji e u njima na lazi. Mo'>-
tar-.ki ' akif \khmed-beg Karađoz podigao j e na rijeci Buni kamen i
most od H lukO\ a 1 odredio da se od ržava iz red tava njegovog va-
kufa. Cej,-an c.e ha_1a u ~' ojoj ,·akufnami iz 1554. godine određuj e, iL-
međ u o talog, da ~e iz sreds ta,·a njegovog vakula opravlj a kameni
mo~t na Bunici, pritoci Bune. Na Buni, u R odbini , Malom polju, Orti-
te<-u nalazi se Yiše h arema koji s u vakufsko vlasni "tvo.
elo Kosor n alazi se na polo,·ini puta Buna - Blagaj. U ovom
mjes.tu tik uz de~nu obalu Bune, nalaze se ruševine male džamije koju
je prije 1/3J godine sagradio neki predak porodice Puzića koji ~u u
0\om mJC'>tU ~tanO\·ali i O\'dj e imali kuće i posjede. Uz džamiju ~e
nalazi mali harem koji je vakufsko via nišn·o. J edna k uća u Kosoru bila
1e J/73. godinL 'lasniš t,·o vakufa ove džamije.
BlagaJ ~u Turci zauzeli J466. godine i od tada pa do 1841. god ine
o,·dje je sagrađeno: sedam džamija, tekija, turbe, dva m ekteba, me-
dresa, kupatilo (ha mam), d\·a hana, tri musafirhane (bespla tna kona-
ćt~ta) 1 d'a kamena mosta preko r ij eke Bune. Džam ija na gradu sagra-
đena je prije J520, sultan SuJejmanoYa (careva) 1521 , Cej van ćehaj i na
pri e 1.:5-t Has.an-agina p rij e 1664, hadži Jusufa Bašbe prije 1664, ha dži
\1urat s.pahijc prije J762. i Ali-pašina oko J84J. godi ne. S ve ove dža-
miJe, osim one na gradu i Careve, ima le s u vaku fe koj i s u se as tojali
fJd kuća, mlinica, vinograda i bašća.
Ismail lc, blagajski kadija, uvakufio je 1774. godine 2.400 akči
l CJdredio da s.c kam ata od O\'e sume troš i na paljenje t ri kandilja uz
rc; · zar u Care\ OJ dža mi jt.
Had.i:1 Salih Leho, sin Velijudin-agin zavještao je J 786. godine
S\fJ P'Jt nati•· d io u tri mlinice na Buni i odredio da mu se svake go-
dtn'~ ra du{u pt<Juci ha tma i pale dvije svijeće u Carevoj dža mij i.

48
 Zul fika r er. Fazl ibu ljubašić zavještao je 1811. godine kuću u ma-
hali Varoš kod r ijeke Bune i bašću i vinograd. Odredio je da sc iz
prihoda ovog vakufa kUJpuje svake godine svijeća od tri i po oke za
Carevu džamij u i da mu sc prouči ha tma za dušu .
Tekiju u Blagaj u sagradio je mos tarski muftija Zijaudin Ahmed,
sin Mus tafin prije 1664. godine. Omer-paša La tas uvakufio je jednu
m linicu sa četi ri villa koju je podigao na zemljištu Karadoz-begovog
vakufa n a Buni, i odredio da se njome kao evladijct vakufom, koristi
šejh tekije Muham ed Hindij a i njegovi nasljednici. Oni su bili dužni
čis ti ti tekiju i uoči svakog petka proučiti tevhid u njoj.
Uz Carevu i ćejvan ćehaj inu džamiju postojali su mektebi.
H asan-aga Karabeg, s in Jusuf čeleb ijin iz Blagaja, zavještao je 177-1.
godine 84.000 akči. Odredio je da se kamata od ovog novca daje mua-
limu m ekteba kod s uJLan Sulejmanove džamije i njegovom pomoćniku .
Oni su dužni svaki dan o tvarali mekteb i u njemu podučavati djecu
>>siromaha i bogataša«.
Uz desnu obalu Bune vide se još mševine starog Karađoz-bego­
vog hamama koji se izd ržavao iz sredstava ovog vakufa.
U Blagaj u su radile i tri musafirhane: jedna na vrelu Bunc, poz-
nata pod imenom >>musafirhana blagajske tekije« i Velagića musafir-
hana. Prva je sagrađena prije 1664. godine i u nju su odsjedali samo
učeni ljudi koji s u , kako kaže Evlija Celebija, ovdje vodili naučne db-
kusije. Na Vel agića adi radile su sve do iza prvog svjetskog rata dvije
rnusafirhane stare blagajske porodice Velagića u kojima je svaki put-
nik namjernik imao u njima besplatan s lan i hranu.
Velija Velagić, sin Hamzin uvakufio je prije 163-L godine jedan
m lin sa pet vi tlova na rijeci Buni, stupu za valjanje ukna i epet
(krošnj u) za kupljenje vu ne ispod stupe. Odredio je ela se iz prihoda
ovog vakufa daju svake godine u redžebu mjesecu tri gozbe (sofrt:l
za s iromahe i da mu se svake godine pro uč i halma za dušu.
Mostarski Jcgator Mehmed-beg Karađoz sagradio je u Blagaju
prije 1570. godine jedan kameni most i odredio da e opravlja iz sred-
s tava njegovog vaku fa. Haseći Ali-aga Kolaković iz Blagaja podigao je
ovdje jedan most i veliki han i odredio da sc izdržavaju iz sred ta\a
njegovog vakufa. Na područj u Blagaja i bliže okoline nalazi se \'i~e
harema u kojima su stari nišani većim dijelom uništeni.
Vranjevi ći su udaljeni od Blagaja tri ki lometra i dijele se na
Go rnje i Donje Vranjeviće. U Donjim Vranjevićima, na mjestu GLI\ ni-
ne, sagrad io j e neki Od ričev ić prije 1730. godine džamiju i mektcb uz
nj u . Pri ča se ela je Jega to r za nj ihovo izdržal'anje .wvještao jedan \'i:
nograd i nešto zemlje kod džamije. N_ižc džamije nalazi ~e har~m ~~·:ut~
Odričcvac koj i je vaki[ takocter zavJeŠtao. U ovom lllJC lu 1 bl_tt.nOJ
okolini na lazi se nekoliko s tarih harema koji s u vakufsko vla~n tšt' o.
Gnojnice s u uda ljene od Mo Lara še t kilometar:~ i Ježe n_n kraj-
nj oj i toč noj perifc rij i Bišća polja u p_oclnožju planin-~og. _mn.sl\ a \ :>
Ježa. U ovom mjestu je prije 168-l. gocltnc sagradcna clzamtJn 1 uz nJU
mek teb. Ne zna se ko je vak i!" ovih zadužbina a ni šta je on o~t::l\ tll
za njihovo izdržavanje. a području Gnojnica postoji l~ hnrcma h.oji
'>ll bili vakufsko vlas niš tvo. Mus tafa Sijah. u narodu popularnu pot.n.lt
 pod im nom Dedo .S ijak, sagradio je prije J 775. godine j edm1 l<apta žni
rezen·oar više vrela Vrbe u Gnojnicama i zavještao ga u opće svrhe.
U Drace\·cima koje u od Gnojnica udaljene dva kilometra, vide
se ruse\ine tare džamije koja je bila s ituirana više Džilline ča trnje.
Xe zna se ko ju je ag1·adio i šta je zavje·tao za njeno izdržavanje. Neki
predak tare porodice Džiha sagradio je kaptažJu r ezervoar nad živim
\Telom niže omeđina džamije, i uvak ufio ga u opće svrhe . U ovom
mjestu e nalaze tri s tara h arema koja zapremaj u 14 dunuma površine.
Podveležje e nalazi između mostarske i ncvesinjske općin e i
astoji se od edam sela i to: Banjdo, Dobrč, Gornje Gnojnice, Opine,
h:okorina. h:ružanj i Svinjarina. Sva ova sela nastanj en a su gotovo sto
posto muslimanima. Od islamskih pomenika ovdje se nalaze dvije
di:amije 1 pet mekteba.
Džamija u S\·injarini sagrađena je prije 1766. godine a ona u
h:ružnju 1873. godine. Ke zna se čije u zadužbine a ni šta s u vakifi
o ta,ili za niihO\o izdrzamnje. Abdulmumin Zaklan iz Kružnja opo-
ručio je 1- 90. godine 18 groš~ za Care\·u džamiju u Blagaju. Odredio
Jt. da se s\·akog ramazana pale u njoj dva kand ilja.
Pored mekteba u s,·injarini i h:ružnju oni se još nalaze u Dobrču,
Dolu 1 kricanima. o, a tri mekteba sagradio je mostarski vakif H asan-
beg Lakisic i odredio da se oni izdržavaju iz sred tava njegovog va-
kufa . .\'a područJu Pod\ dei:ja postoji nekoliko s tarih h arema.
!\lehmed-beg Karađoz p odigao je prije 1570. god ine d žamij u , m ek-
teb, han i kameni mostić u Potocima, 12 ki lometara sjeverno od Mo-
stara. lliostar!>ki lega wr hadži Balija, sin Muhamedov sagradio je prije
1612. godine jednu čatrnj u na Rujiš tu u Zijemlj ima, i odredio da se
izdrza,·a iz !>red ta\·a njegm·og ,·akufa. U 01'0111 kraj u ima više h arema,
~edJ.m lokilat~.:ta nose nazh·e »Haremnjača« .
.\"a području nekadašnje nahije Drežnice danas se nalaze 22 sela
i zaseoka koj1 su n astanjeni pretežno muslimanima. U o vom k raju
!>U od J 911. godine sagrađeni slij edeć i spomenici islamske arh i tek ture:
di:amije u Donjoj i Gornjoj Dreznici i mektebi u Bun čićima, Striževu
:DonJOJ i Gornjoj Dreznici.
Prica sc da je di:amija u Donjoj Drežnici sagrađena u 16. sto-
ljeću ali, svakako, prije 1766. godine kad se prvi put u izvorima s po-
minje. :\e zna ~e šta je ,·akil Za\ještao za izdržavanje džam ij e i m ek-
H:ba uz nJU jer se nije zakladnica sačuvala.
Dzamiju u Gornjoj Drei.nici sagrad io je Mujaga Kom adina 1903.
godme. Podignuta je u mahali Podglavici na zemljiš tu kojeg j e u LLI
s~rhu daro,·ao Mehmed Hu seljić. Mekteb uz nju sagrađen je 1895. go-
cime. Ahmed !\1uminoYić iz Gornje Drežnice uvakufio je j ed nu n jivu
kod mekteba za potrebe njegovog izdržavanja. U Bunčićima i S triževu
postOjale su stare mektebske zgrade za koje ~e ne zna č ij e su zaduž-
bine i kada su sagrađene.
:\a podrućj u zapadne Hercegovine nalazi se više od 200 sela i
za~ela~;a ~uja .danas pripadaju općinama: či tluk, Lištica, Lj ubuški i
~?S~Je. l':aselJa,·anJe mu~limana u ovim mjestima počelo je poslije
h6~. gt>dme kada s u Turci ove krajeve konačno zauzeli i s tavili ih pod
5V>JU upravu. Tada je počela izgradnja is lams kih spomenika i asni-

so
vanje vakufa u ovim mj estima. Sve ove spomenike podigli su mos tar·
ske age i begovi koji su ostavi li i vaku[e za njihovo izdržavanje.
Neki mostarski vakifi imali su veli ke posjede u selima zapadno
od Mos tara. Cejvan ćehaj a zavješ tao j e 1554. godine u Mostarskom
blatu preko 300 dwmma livada za potrebe svojih zadužbina. Mehmed-
b eg Ka rađoz sagrad io je prij e 1570. godine elva kamena mos ta na rijeci
Liš tici, j edan na Ovojcima u Donjem Polju i drugi kod Sirokog Brije;::a
n a putu za Uzari će. Ovaj vakif zavješ tao je mlinicu sa šest vitlova,
dvije s tupe i dva badnja u Knešpolju, nal'lija Bla to, i ko mpleks pra.:-
nog zemlj iš ta blizu njih. I vakufi Mehmed ćeh aje i Baba Beš ira 11
Mos tara, imali su također posj ede u Mostarskom Blatu.
Ibrahim-aga Sarić, sin Kasimov zavještao je 1636. god ine u selu
Ljubot ići , zem lju na kojoj se nalazila: jedna pločom pokrivena š tala,
ambar, kula, sijenica, guvno, 25 kuća sa s ijenicama, 80 motika (40.000
čoko ta) vinograda. U Ograđeniku j e os tavio SO motika vinograda i ve-
liki ko mpleks š ume koju i danas zovu Sarića dubrava.
Ovaj vaki[ je, i zmeđu ostalog, odredio da se iz pril1oda njegovog
va kufa troše dnevno po če tiri akče za opravke mos tova na rijekama
Ugrovači i Pr ivalju (pri toke Liš tice), Graboviku, i na rijeci Jezerce u
Goranc ima. Da lje je odredio da se opravlja česma u Dobrodolu i d vi je
ča trnj e u Bukodolu na putu za Rakitno.
Hercegovački vezir Ali-paša Rizva nb egović sagrad io je prije 1841.
godine rnlinicu na rijeci Liš t ici i odredio da se od svakog vitla daje
godiš nje šejhu i dervišima tekije u Mostaru po sto oka brašna.
Hasan-beg Pilić, s in Ali.begov iz Mo!>tara odredio je u svojoj opo-
ruci iz 1834. godine ela se u Gorancima sagrade dvije čatrnje. Bakula
navod i da se u Gorancirna nalazi mnogo starih čatrnja š to pot\ rđu ic
da je ovo mjesto b ilo nekad dobro naseljeno.
Alaga ametak, sin Abdulahov iz Mos tara, zavještao je 184Q.
godine kuću , b ašću i vingrad u Vijonici, nahija B rotnjo. i odredio da
se čis ti čat rnja koja se nalazi uz put nedaleko od Vi jonice i opra\ !ja
put do \lijonice.
U selu Biograci koje se nalazi na krajnjoj jugozapadnoj pcnferij1
Mosta rs kog Blata, sagradio je nepozna ti \'aki[ prije 1653. god ine jednu
džam iju i ostm·io posjede za njeno izdržavanje. DžanuJ.l je ru:.ena
prije 1878. godine kada su mus liman i iz ovog kraja i elili.
Džamija na Ploči u polj u n iže čit luka zadužbina je nekog Hadtl·
se li movića iz Mos tara koj i je uvaku fio jednu njivu za njeno izdržm .l-
nje. Zemljiš te za njenu izgradnju i vinograd dao je neki uba ' ic IL
Mo tara. Dža mij a j e srušena prije J863. godine.
Surmanci u Brotnj u udaljeni s u oko sat hoda od Istoimene .:.:-
ljezni č ke stanice. Ovdje je u prvoj polovini prošlog >.tolj eca ag1 .H.lcn.l
dža mija uz koju e na lazi vakuisko zemljiš to.: ud oko ~to oka u'jl'\,1
i hare m u kome su s ta ri nišani uniš ten i.
Nepoznati va k if sagradio j e j ednu lža mi ju u \'1ru . oko de>-~' t
kilome tara udaljeno od Posušj a, i kod nje buni"lr z•l po[l-cbe dlCI11.ltllla
i o ko lnih s ta novnika. Uz džamiju sc je na lazio hnrem u kom~· je bikl
više nišana. Sve je ovo srušeno prijo..: 1867. godi n..:.

51
 ;\Iiljko\"ići u udaljeni od Mostara oko pet kilometara i s mješ-
teni na njegm·uj krajnjoj zapadnoj periferij i. U mal1ali Kozici, na
zemljiStu koji je darm·ao Jusuf-beg Bakamović iz Mosta1·a, sagrađena
je 1Q10. godine jedna džamija koja je služila i za održavanje vjerske
pouke. Q,·dje se nalazi i stari harem u kome su svi nišan i uniš teni.
Dž:unija je sru · ena 19-I.J. godine.
l' Bileticima koji leže uz cestu žitomi lići - či tluk sagrađena
je 1937. godine. na mje tu Mejdan, jedna džamija, zadužbina Duraka-
dea koji u m·om mje tu tanuju. U blizini džamije nalazi se staru Dura-
kmica i1arem. C Biizancima e nalaze d,·a harema: Džukića i Durako-
Yića u kojima :se ačuYalo nekoliko s tarih nišana.
Mo-tarski 'akif Ibralum ef., in hadži Salil1 ef., zavještao j e 1781.
godine tri dnograda na mjestu :Kupinjak u Blizancima i, i zmeđu osta-
loe:. odredio da mute\'elija podijeli svake godine irotinji Nezir-agine
m~ale u .\fostaru po tonu- dobrog grožđa.
Pored harema koje smo pomenuli oni u e ra nije nalazili u
~lijedectm mje tima: Pologu (na Treskoti i kod Džabića kuća), H am-
zi..:ima (Ala!!:ića harem), Gradnićima (harem kod Prskalovih kuća), Lju-
tom Docu. haremu u kome, kako kaže Bakula, ima mnogo veli čanstven ih
mrskih e:roboYa, :Kruče\ićima (harem Strumica i u Rosuljama). Većina
v\ih kar'ema su da\·no uzurpir a ni i urušteni s u svi stari nišani u njima.
Turci su zauzeli Ljubuški poslij e 1-168. a prije 1477. god ine. Za
HJjeme turske i austro-ugar ke vladavine podignute su na Gradu i
mahalama koje su se kas nije formirale po padinama is pod Grada i
brda Bu toro' ice slijedeci objekti: pet džanuja, pe t mekteba, musala,
mehkema, han. po·ta, hamam , sedam kula, nekoli ko čar tnja , dvije tam-
nicL magazin za žito (ambar) i Yiše stambenih zgrada i dućana.
Džamija na Gradu i mekteb uz nju zadužbine u poznatog m u-
~tarskog Yakifa Kesuh-age Vučjakovića. Sagrađena je 1558. godi ne što
saznajemo iz natpisa sastaYljenog na arapskom jeziku i u klesanog u
plocu koja je bila uzidana iznad ulaznih vrata. Za izdržavanje ovih
zadužbina Yakif je zavještao slijedeće: 123.000 d irhe ma u goto vo m, al
dućana u mostarskoj čaršiji i mlinice j s tupe na rij eci Radobolji i Stu-
denci. ):a Gradu se nalaze i tri harema: uz džamiju, kod Korjenića
kuća i u Dolctma u kojima su stari nišani uniš teni. Vakif je u SVOJOJ
Yakufnami još odredio da se iz s red stava nj egovog vak ufa opravlj a
Jedan most na rijeci Trebižatu.
Dzamija u žabljaku je zadužbina nekog hadži Muhamed a, s ina
SmanoYa. Sagrađena je prije 1767. godine kada se prvi put u izvorima
~pominje. \'akif je uz džamiju sagradio i jedan m c ktcb. Ne zna sc
~ta je on zavještao za izdržavanje ovih zadužbina j er se nije saču vala
zakladnica. 'Lz džamiju se nalazi i prostran harem u kome je ra nije
bilo Yišt: nišana koji su uništeni.
Današnja zgrada džamije na Gožulju sagrađena j e 1869. god ine
pnloz1ma mushmana Ljubuškog i okoline. Ranije je n a ovom mjes l u
P'J'>tOjala jedna zgrada koja je služila za bogomolju i koju je potr..:s
sru~io. Lz dZamiju se nalazila zgrada u kojoj je radio m ek te b i me-
dresa l O\oj mahali postoji nekoliko s tarih harema u koj ima s u svi
rJo;ani uništeni. Nedaleko od džamije je lokalitet Musala sa ostaci ma

52
mihrab a i min bcre ali sc ne zna čij a je zadužbina . Vakuf džamije na
Gožulju imao je 1889. godine u svome posjedu: ku ću, pola dućana, tri
njive, dvije bašće i vinograd. Ovaj vakuf imao je jednu njivu i u Stu-
dencima koja je zapremala 1.300 m površine.
U m ahali Prilaz, između ž.abljaka i Gožulja, vide se ruševine
džamije koju je 1864. godine sagradio ljubuški muderis Mehmed ef.
K rehić. Ne zna se š ta je vakif os tavio za njeno izdržavanje jer se nije
aču va l a zakladnica.
Džamiju u Pobršću sagradi li su mahaljani 1870. godine. Vaku(
ove dža mije imao je 1889. godine u svome posjedu jednu bašću i dva
harema.
Džamija u Vi tin i, sedam kilome tara zapadno od Ljubuškog, sag-
rađena j e oko 1856. godine a zadužbina je Ali-bega Kapetanovića. Bećir
i Sulej man Kape tanović, s inovi hadži Derviš-begovi zavještali su 1897.
god ine za potrebe ove džamije kuću , dvije magaze ispod nje i bašću u
m ahali Beši r u Ljubuškom. Odredili su da se prihod od ovih nekret-
n ina daj e ima mu, ha tibu i muezinu džamije.
U Grads koj četiri kilometra sjeverois točno od Ljubuškog po-
s toji džamija koju su 1923. godine sagradili mještani. Pred džamiJom
je čatrnja koj u j e u dobrotvorne svrhe (hajrat) sagradila Hata Mak-
sum i ć.

Vakufi na područj u čaplj inske općine

U čapljini se od islamskih spomenika nalazi džamija, mekteb
i ha rem . Džamija je sagrađen a 1803. godine a zadužbina je Ahmeda
Topa l ovića, sina Mehmedova. Za njeno izdržavanje legator je ostavio
više nj iva u Strugama. Nuh-beg čučuković koji je živio u doba Ali-pa e
Rizvanbegovića, zavještao je ribolovna jezera u Trebižatu za potrebe
ove džamije.
Memišaga Fazl agić iz čaplj i ne sagradio je 1898. godine jednu
zgradu na s pr at kod džamije u kojoj je bio mekteb. Hadži Husaga
Fazl ag i ć je 1963 . godine sagradio jednu česmu u dvorištu džamije i
odred io ela vodu koris te džematlije i djeca koja dolaze u mekteb. U
ovom mjestu na lazi se harem u kome su stari ni · ani uništeni.
U Dre telju dva kilometra istočno od čapljine, Yidjele u se do
1966. god ine r uševine jedne s tare džamije i mekteba koji su sagrađeni
pred više od 200 god ina. Priča se da su zadužbine nekog Hunjica koji
je za njihovo izdržavanje ostavio zemlju u Dretelj u. Ovdje e nalazio
i s tari harem u kome u nišani uniš teni.
Tasovč i ći Ježe uz magis tralu Mostar - Dubrovnik, oko kilometar
sjeverois točno od čap ljine. Ovdje u podnožju brda Modrič po toji d2a-
mij a koja je sagrađena prije 1664. godine. Priča se da je zadu2bin:~
Topa l ovića, a li se ne zna ta je v:~k i f os tavio za njeno i.tddavanje. Onlj..:
se nalaze i d va ha re ma u koj ima pos toji n..:koliko starih nišana.
čeljevo je uda ljeno od Capljine oko pet kilometara i mjdtl'nu
na lij e voj oba li Neretve. Ovdje se nalazi jedna džamija i harl'm uz nju.
Sagradi la j u je ne ka žena i za njeno izd r.iavanje zmjc' tala \dik..: pu;.-
jedc na Podvornici u el j evu. U ovom mjestu pos toj l' i th .1 ;.tara h.t
rema: Pinj ino groblje i Sehitluci u kojima ·u S\'i nišani unbtL•ni.

53
 tmge leže na p olovini p uta čapljina - Gabela, uz obale donj eg
toka rijeke Trebiž:.lt. Na sred sela locirana je džamija koju j e sagradio
neki predak stare ti·uške porodice Begića . Uz d žam iju se nalazi h arem
sa nekoliko starih nisana. Teki Ajdin-aga sagradio je u Strugama, p r e-
ko rijeke Trebižat. kameni most koji su Mlečru1i srušili 1694. godine.
e m·om mjestu e nalazila zemlja koja j e b.ila vlasništvo Topalovića
mkufa iz čapljine.
Gabela je smje' tena u veoma plodnom kraju na desnoj obali
rijeke Teret1·e. Turci su je zauzeli 1493. godine i u n jiJ10voj vlasti j e,
s manjim prekidom, ostala sve do 1878. godine. Ovdj e s u za t urske
upraYe agrađene četiri džan1ije i mekteb i osnovan o n ekoliko vakufa.
Mostru· ki lcgator ćejvan ćehaja sagradio j e p rije 1558. godine
u Gabeli džamiju i mekteb i na njihovo izd ržavru1je zavještao slijedeće:
yi;,e pekar:~ za pečenje hljeba, 22 prostorije izgrađen e u obliku četvo­
rokuta i okrenu te jedne spram drugih, b unar među njima, 20 d ućana,
han i pet magazina. Svi ovi objekti, kao i d žamij a i m ekteb, s rušeni s u
1716. Q'Odine kada u se Mlečani povukli iz Gabele, sr ušivš i prethodno
u nj of 'e pa i ,·oje \'lasti te kuće.
Za tur ke upra1·e 01·dje su još sagrađene: Rus tem-pašina džamija,
Care1·a (Fatil10\ a) d žamija, sul tan Sulej man h anova i Abdulvehab a B c-
gJca džrumja \ 'akif Begić je za izdržm·anje džamije zavj eštao mlin od
pet 1it101·a u Gabeli. 01·dje se za tur ke uprave na lazila zem lja koja je
bila Ylasništm h:ara Mustafa-pašina vaku fa. Za turske upr ave s u sagra-
đene džamije još u: Višićima , Kuli Norin koj i Neumu koje s u imale
syoje ,-akufco. Danas ona postoji samo u Višićim a i i ma m unaru sa
dri_]e šerefe.
Počitelj je danas turističko izletište uz magistralu Mos tar - Du-
bro\nik. Lociran je. na strmenitom terenu na lijevoj obali Neretve,
četiri kilometra sje1·eroistočno od Capljioe. Za turske uprave ovdje s u
!>agrađeni slijedeći objekti islamske arhitekture: dvije džamije, mekteb,
medre~a, t.an·nja, imaret, hamam, han i sahat kula.

Džamija u Počitelju je zadužbina hadži Ali-age, s ina Musa-agim1,

koju je sagradio 1562. godine. Ibrahim-paša, s in hadži Omeragin pod igao
je 1665. godine jednu medresu u Počitelj u niže džamije i za nj e no
izdržavanie zayje~tao: hamam, han i više zanatskih dućana. Za pot r eb e
medrese osta1·io je Yi~e djela iz islamistike i time udario teme lje prvoj
poćiteljskoj biblioteci. 0Yaj ,-aki[ je 1664. godine sagradio u Poč i te l ju
i jednu sahat-kulu. Hadži Omer, brat osnivača džamije, podigao je kod
di.amije jedan imaret i odredio da se stanovnicima varoši besp la tno
dijeli hljeb i čorba, a uoci petka još jahnija, pilav i zerde . On je ovci je
osnovao \elik ,·akuf koj i j e 1769. godine imao n a dugu 92.930 a kči.
Rećice leže na području plodnih Dubrava uz ces tu ča p l jina -
Stolac. 0Ydje se nalazi jedna džamija koju su mještani p odigli 1895.
godine i koja je dva puta pregrađivana: 1926. kada je srušen a i nanovo
<.agrađena i 1959. godine kada je uz nju podignuta munara. Mostar ski
·.a 1t ćeivan ćehaja sagradio je ovdje jedno vrelo i odredio da se ono
rjdrža a i opravlja iz sredstava njegovog vakufa. Nedaleko od d žamije
nalazt sl! harem u kome je sačuvano nekoliko s tarih nišana s natpisima .

54
 Nekoliko kilometara udaljeno od Rečica, na putu za Stolac, na-
laze se sela Lokve i Opličići u kojima postoj e džam ije, čatrnje koje
služe u javne svrhe (hajrati) i haremi. U ovim mjestima postoje i va-
k u fi koje su domaći ljudi zavještali ali o nj ima nemamo podataka.
Bivolje Brdo se nalazi na području Dubrava u blizini Dornano-
vića. Od islams kih spomenika ovdje se nalazi: džam ija, mekteb, osarn
čatrnja i četi ri harema. Džamija je sagrađena prije 1769. godine i za-
dužbina je Alaj begovića. Ne zna se šta je vakif ostavio za njeno izdr-
žavanje jer se nije zakladnica sačuvala. čatrnj e s u podigli domaći ljudi
i sve s u b il.e javrie i služile s u potreb ama domaćih ljudi i putnika
n amjerni ka.

VAKUFI NA PODRUčJU STOLAčKE OPćl NE

U Stocu je osnovano više vakufa nego u svim mjestima Herce-

go vine izuzev Mostara. Većina ih bili su evJadije t (parodični) vakufi
čiji su prihodi samo djelomično trošeni u prave vakufske svrhe, a
ostatak s u između sebe dijelili vakifovi potomci. Nabrojaćemo ih kr o-
nološkim redom i dati kratke podatke o njima.

l. Vakuf Silahdar Husein-pašin

Silahdar Husein-paša je živio u Is tanbulu u prvoj polovini 17.
stoljeća i bio visoki fu nkcioner ondašnje turske vlade. On je u Stocu
zavj eštao više dućana i odredio ela se prihodom od njih izdržava musa-
f irhana u kojoj svaki putnik - namjernik ima besplatan stan i hranu.
Dalje je od redio ela sc mualimu mekteba kod s ultan Se limove džamije
daje godišnje po deset groša.

2. Vakuf hadži Saliha Bure

Ovaj vakif je 1733. godine sagradio jednu džamiju u Podgrad
mahali i za njeno izdržavanj e zavještao nekretnine i no\'ac čija je
gla\'nica 179 J. godine iznosila 6.000 akči.

3. Vakuf hadži MeJuneda MeJunedbašića

H ad ži Mehmed Mehmeclbašić, sin hadži Mahmuda,· za\"ještao je:
1734. godine 173.000 a kči. Odredio je ela imami i muezini ulran Seli-
move i hadži AJine džamije uče svake godine ha tm e za du ' e: Muh..1-
mecl a. s., dobrih ljudi (evlija) , vakifovu i njegO\'e rodbine. Dalje 1e
odredio da se svake godine prouči mevlud u Hadži Alinoj džamiji.

4. Vakuf H ad ži Alije Hadžisalihovića

Vakif je 1734. godine zavještao 1.630 groša i odredio ela e o\'im
iznosom sagrad i džamija a o ta lak daje na kama te i troši za placanjc.:
njen ih s lužbeni ka.
5. Vakuf Ismail kapetana šarića
Ovaj vakif j e sagradio 1741. god ine džamiju u Uzuno\'ica mahali
za njeno izdržavanje ostavio 83.000 akči. Odredio je da se O\' im no'-
ccm sagradi 20 dućana na zemljiš tu kojeg je uvakulio i da sc: pn!J,,,ft
od dućana troše na pl aća nj e dža mijskih s lužbenika.
 ,
6. \ a kuf Nadžije, kće1·i hadži Hasanove
Legatorka je prije 179!. godine zavještala dućan u čaršiji i odre-
dila da ·e iz p r ihoda kupi sYake godin e mukavva za hadži Alinu dža-
miju i prou či h a tma za nje nu d uš u.
7. Vakufi Fa time i Hatidže
Glamica o, ·iJ1 vakufa iznosila j e 1791. godine 18.000 akči. Vaki[e
su odredile da e iz prih oda nj ihovog vakufa kupe svake godine po
d\ije ,·ijece za hadži Alinu džamiju i da im se prouče h a tme za dušu.
8. Vakuf Ibrahima Begića
Glamica OYO!l ,·akufa iznosila j e 1791. godine 36.000 akči . Va kif
1e odredio da e iz- prihoda njegovog vakufa d aje imamu Ca re ve d ža-
ffiije godi'nje po 1.500 akCi, da e k upuj u po dvije svij eće i prouče po
d,·ije ha1me za njegom dušu.
9. \ "akuf Malke hatun, kćed Hasan bašine
Legatorka je zavje' tala p rije 1791. god ine d ućan u ča rš iji i odre-
ctila da se s,·ake godine kupi svij eća za Car e vu d ža mij u i p rouči h atma
za njenu dušu.
10. \"a1.-uf Mustafe Vukle, sina H asanova
Glamica OYog Yakufa iznosila je 1791. godine 100.000 akči . Va k if
je odredio da ~e iz prihoda njegovog vakufa daj e im a mu Care ve d ža-
mije godišnje po EOOO a kči.
l l. Vakuf Ismail baše l si ća
\ 'akif je prije 1791. godine u\'aku [io dućan u ča r' iji odred io
da mu se ,·ake godine prouče p o dvije h atme za d ušu .
12. Vakuf ćesića
Glamica O\Og ,·akufa iznosila je 1791. go d ine 11 .000 a kči . Va k if
je odredio da se kamata od OYOg iznosa troš i na oprav ke čat rnj e pred
CareYom džamijom.
13. \"akuf Merjemin
Glamica 0\0g Yakufa iznosila je 1791. godine 36.000 akč i . Lega-
torka Je odredila da se iz prihoda n jen og vaku fa kupi svake go din.::
sdjeca za Ali-pa~inu džamiju i prouči h atm a za dušu .
14. Vakuf Saime Ićke

Gla,nica 0\og ,·akufa iznosila je J79l. god ine 45.560 a kč i . Drugih

podataka o O\Om vakufu nema.
15. Vakuf Deli AHje, sina Nezirova
Vakif je prije 1791. godine uvakufio u Do njim O šanićim a še"t
mouka (3.000 čokota) \'inograda. Odredio je d a m u s~.; ~ vake g::Jd:n ·
prouči hatma za dušu i daje pomoć ima mu Ali-pašine d·/..amije.

16. Vakuf Saliha Mahmutćehajića

Vakif je 1810. godine sagradio čatrnju u dvoriš tu I sm a ila kap e-
tc.na Sarića džamije i odredio da !>e ona izdržava iz s red s tava nj egovog
'akufa.

56
 17. Vaku f š e j h Ali-age Saraj Jića
Vaki( je 1812. godine zavješ tao dva duća na u čarš iji i odredio
da sc iz prihoda svake godine k upe dvije sv ijeće za Carevu džamiju
p_roučc p o dvij e ha tme za duše njegovih roditelja.

18. Vakuf munJa Hasana, sina Abdulahova

Va ki( je 1812. godine uvakufio dva duća n a u čarš iji . Odredio je
d a sc s vake god ine p rouči po šes t ha tmi i poklone za d uše: rodite lja
mu, braće i vakifovu.
19. Vakuf Mustafe jamaka Zekića
Vakif je 1817. godine zavještao dućan u čaršiji i pola pekarskog
duća n a u Zagrad mahali. Odredio je da se svake godine daje muezinu
Ali-paš ine d žamije po 12 g roša i prouče po t ri hat me za duše: vakifO\ u
roditelja mu.
20. Valwf Ali ef. Zele
Vaki[ je 18 15. god ine zavještao d vije mlinice na Bregavi u Stocu.
Od redio je ela sc iz prihoda od mlinica podijeli svake godine mjesnoj
s irotinji po tri tova ra brašna i prouč i po šest hatmi za duše: roditelja
mu, braće i njegovu.

21. Vakuf Fatime, kćeri Mu s tafagine

Legatorka je 1814. godine zavještala m linicu na Brega,·i u Stocu.
Odredila je da !>e iz prihoda održava čatrnja koju je ona u Stocu .1-
gracl ila i ela sc svake god ine prouči šest ha tmi za duše: rodi telja joj.
djece i njenu.

22. Vakuf Osmana, sina Ramadanova

Vaki[ je 1820. godine zavješ tao 500 gro:>a. Odredio je da !>e S\'akc
godi ne daje imamu Careve džamije po 25 groša koj i je za ovo cluzan
prouči ti dvij e hatme: jednu za vakifovu du u i drugu za dušu oca mu
Ramadana.

23. Vakuf Fatim e Ha lil agić

Vakifa je 1823. godine za,·je ·w~a kuću u tocu. Odredila k d.1
!>e svake godine kupe dvije S\ ijeće za Ali-pašinu džamiju i da 1mam
ove d žamije prouči sva ke godine po šest halmi za duš.:: ,·akik, rodi-
le lja joj i djece.
24. Vakuf Ali-paše Rizvanbegovića
Ali-paša je naj veći vakif Stoca. On j..: 1836. go line zavjcštao ::.!i-
jedcćc : sve s tupe u kasa bi StoCLI čij i broj i lokacije usjed1 znaJu.
pekaru i pel d u ca n ::~ u Velikoj čaršiji, Jondu kod bašce koja je poznat,!
pod ime no m »mešcema«, kafanu sa sobom na ::.pratu koja s~ nal.vi
kod brijačnice Salih-bega Jašarbegovića, tri duća n::~ i magazu u m.1h.lli
Podg rad i nekoliko ml inica i vinograda u S tocu i okolini. Dalj~ l<'
os tavio 3.000 groša. Ovaj vakuf imao je 1889. godine u :ii'Ome posj~du
~ l ijcdeće: ll du ćana , 6 kuća, 4 mlinice, · tupu, 1-..tfanu, 15 1 inogr:ttl.l.
2 nj ive, 2 ma!>linjaka i 2 gradi liš ta. Odredio je da ~e iz prihod,t Jl.lh'·
de nih ne kre tnina izcl•·žavaju njegove zadui.bine u tocu.
 1

25. \ "akuf Rizvan·bega Rizvanbegovića

\ "akif j e 1836. godine zavje' tao dvije mlinice i vinograd u Stocu.
Odredio je da e iz prihoda OYill n ekr etnina k upe svake godin e tri
.\ijece za Ali-pa"inu džamiju i da imam ove džamije prouči svake go-
dine četiri hatme za du"e: ,·akifa, roditelja mu i brata.
26. \"akuf Ahmeda Dervoza
\ 'akif je ld6. godine uva1:ufio j ednu trećin u svoga imetka. Odre-
dio je da se iz prihoda njegomg Yakufa kupi s\·ake godine svijeća za
Care\U d.Zamiju i da mu e prouči hatma za dušu.
27. \"ak-uf hadži Osmana šarića
Legator je 1838. godine zavještao u Stoc u kuću, dućan, dvije mli-
nice bašću i dnograd. Odredio j e da se iz prihoda ovih nekretnina
daje plac:J muezinu šarića džamije i kupuju svijeće i ulje za njenu
rasvjetu. Dalje da imam pomenute džamije prouči svaki dan »Jas in«
i . ':1ke godine ha trnu za njego\ u du · u.
28. \"akuf Nefise Redžić
Legatorka je 18·B. godine za,·ještala kuću, mlinicu s badnj em
i stupom i bascu. Odredila je da se iz prihoda nj ena vakufa kupi svake
godine 15 oka hljeba i p odijeli sirotinji, kupe dvije svijeće za h adži
AliJinu dzarmju i uče »J asini<< i hatme za dušu.
29. Vakuf hadži Osman-age Hodića
\'akif je 18-1-1. godine za,·ještao rnlinicu na Bregavi odredio da
mu se uće »Jasini<< i hatme za dušu.
30. Vakuf hadži Sulejm an ef. Behmena
Le~:;ator je 1846. godine uvakufio dvije mlinice: jednu u Stocu
i drugu u Dabrici. Odredio je da se daje muezinu Careve džamije go-
dJsnjc po 20 grosa i uče Ihlasi za dušu.
31. \'akuf Ahmed a Tuce
\ aklf Je 1848. godine zavještao kuću u čaršiji i dućan prema
nJOJ. Odredio je da se iz prihoda njegovog vakufa kupi svake god ine
~n:eL:a za Sarića džamij u i prouče po d\'ij e halme za njegovu dušu .

32. Yakuf hadži Ahmeda Basarića

\ akif je za,ještao 1849. godine dvije kuće, d va dućana . m linicu
1 ba~ću. Odredio je da se iz prihoda ovih n ekretnina kupe svake godi.ne
m·ijc ~\Jjece za šarića džamiju i prouči pet ha lmi za duše: vakifa i.
njegovih roditelja.
33. Vakuf Melće Mustafagić
Legatorka je 1850. godine zavještala kuću s bašćom u čaršiji
1 basću kraj Bregave. Odredila je da se iz prihoda njena vakufa priredi
!>\are godine gozba (ikram) za sirotinju i d a joj ~e uče ha tme za dušu.
34. Vakuf hadži Huseina Behmena
\'akif je 1854. godine zavje~tao mlinicu, duća n i štalu sa sijem-
c<.orr Od1.:diCJ je da se iz prihoda ovih nekretnina k upi svake godine

58
sv ij eća za hadži Alijinu dža miju i ela mu imam ove džamije prou.;i
svako uoč i
petka »Jasin« i svake god ine hatmu za dušu .
35. Vakuf Husage Sarića
Vakif je 1855. godine zavještao nekr e tni ne u Stocu od redio da
mu se svake god ine prouči hatma za duš u .
36. Vakuf Merjeme, kćeri Mustafine
Legatorka je 1857. godine zavješ ta la kuću u Stocu. Odredila Je
da se iz prihoda kupi svake godine svij eća za Carevu džamiju i da
joj ima m spom e nute d žamije prouč i svake godine l1a tmu za d uš u.
37. Vakuf Hatidže Hajdarbegović
Legatorka je 1866. god ine zavješ ta la četiri dućana ..1 Stocu. Od re-
di la j e ela se iz p rihoda njena vakufa kupe svpke 2:oci:ne četi ri s\·ije.5e
za hadž i Alij i nu džam iju i da imam ove džamije prouči svake godine
t1·i hatme, a muezin s vako u o č i petka >>Jas in« za njenu duš u i du,;e
njeni h rodite lj a.
38. Vakuf Paše Nikšić
Vakif j e 1867. godine za vješ tao kuću s avlijom i b ašćom u Uzu-
novića m ah a li. Odredio je ela sc iz prihoda kupi sva ke godine svijeć:\
za ša ri ća d ža mij u i pro u či h a t ma za njego vu duš u.
39. Vakuf Abdula h ef. Abasovića
Va ki f je 1872. godine zavještao kuć u s bašćom i jedan i po ducan
u Stocu. Odredio j e ela se iz prihod a kupi s va ke god ine s vijeća La
Ca r e \·u d žamiju i da m u se za d u · u p ro uče po tr i hatmc.
40. Vakuf Mustafe Rizvanbegovića
Vakif je 187-1. godine zavjcš tao čard ak i če ti ri stupe na Bregm i.
Odre d io j e da sc svake godin e p o troši za potrebe nt:kc džamije u StoCLJ
p o 250 groša.
41. Vakuf Đulsume Maloho džić
Lega lorka je 1876. godine za vješ ta la 4.000 g roša. Od redila je da
sc imamu Careve d ža mije daje god iš nje po 250 gmša i ku pi 20 ob
h lje ba i po dije li s irotinji.
42. Vakuf M uharem a Mahm u tćehajića
Va k if j e 1878. godi11e zm·j eštao dućan u Stocu i po!>jede u Ba:.i-
lij a m a. Odredi o j e da sc prihod od ovih ne kre tnina troo.i u !>lijedecc:
da sc s vake godine daje muez i.nu S a ri ća d žamije po 20 g roša, kupuju
dvije svij eće za ovu d ža m iju i prouče t1·i ha tme za duše: vakifa i ro-
dite lja mu.
43. Vakuf Saime Ha lil agić
La ga to r·ka je 1879. godine zavješ tnla mlini u i od J-edila da j .>j
:;e sva ke godine p•-ou če po dvije hatmc.: za duš u .
44. Vakuf Nnzife Milavić
Lcga to 1·ka je 1879. godine zavjcšlala m/in icu i otlrcdil.1 d.t ,,.
p 1·ihocl lt·oš i u s lij edeće : dn sc kupuje- potrcbuo ulje za kandi/k .1

59
 hadii -\lijinu džamiju i d::t joj imam o,·c d ža m ije prouč i sva ke godine
dYijc harme za dušu.
45. Vaku f Zulfikara Hajdarovića
\ 'akif je 18d. godine zavještao mlin ieu na Br egavi. Odredio je
d::t se iz prihoda htpi vake god ine svijeća za Ali-pašinu džamij u
da mu imam on~ džamije prouči svake godine ha tm u za dušu.
46. Vakuf Alije šarića
\ 'akif je 1912. godine uvakufio jednu tt·ećin u svoga imetka i oci-
redio da e prihod troši u lijedeće: da se svake god i11e daje imamu
Care,·e i aric:1 džamije po 360 groša, da se daju nagr ade mua limima
mekteba koji e nalaze uz spomenute džam ije, da e sirom ašnoj d j eci
kupuju yjerske knj ige, o dj eća i obuća i daju nagrade djeci koja po-
kažu dobar uspjeh.
Pored nabrojanih va ku fa u to cu u postoj a l i još slij edeći vakuf i:
Ahmed bajraktara Dlll·uta, Mehmed će haj c i Muha re m ćehaje Derv i-
'eYica. hadži Ismai la i Fa time Grljević, neke Džev::thire kadlllle, Nefise
1 taume arie, hadži Sali ha Bw-išije, hadži Zu lfikara Rizva nbegovi ća,
:\lerieme Re uJbegoYic i drugih.
Xa temelju sačuvani h tatistički h podataka vak uf ki h objekam
moze SL ut\Tdir.i da je ,·elik broj privrednih objekata u S tocu, koji se
nalaze po Yim mahalama, bili 'lasniš tvo s tol ačkih va k ufa. o,·dje su
1&&9. godine po tojali slijedeci vaku[ski objekti: 46 dućana, 31 kuća,
l& mlinica, 5 s tupa, 3 ka fane, 2 pekare, 2 sijenice, han , lo ndža, magaz:1,
berbernica, štala, 20 vinograda, 17 ba šć a, 2 mas linjaka i 2 nji ve.
Predol je
Predolje je udaljeno od Stoca oko de et kilometara i na lazi sc
uz cestu koja od Stoca vodi za B erkovi će i Bi l eć u. Evlij a čclebija j •..:
1664. godine 0\·dje vidio: džamiju, dva m esd žida, tekiju, ham a m, h an
i 1· dućana. _1 e zna se ko je i kada sagradio ove zadužbine i š t a ie
Za\ ie~tao za njihO\·o izdržaYanje. Predolje su koncem 17. s to l j eća Z:l-
palih uskoci Baje Pivlj anina, pa su tada odavd e izbjegli svi mus liman i
1 nastanili se u Stocu. Tad a su wlišten i svi vak ufs ki ob jekti u ovom
mjesw i nisu nikada Yiše obnovljeni.
Dabarsko polje
l \ise !>ela koja se nalaze na području Dabars kog ·polja žive mu!:>-
ltmani od poiO\ine 17. s tolj eća koji s u ovdj e doselili iz: Herceg-Novog,
Risna, Kikšića i Korjenića . Ovdje je za turske uprave sagrađ.:!no ne-
koliko džamija i osno,·ano više od 20 gr obalja koja su bi la vak u (sko
\lasništvo. Džamije su p ostojale u Ku ti m a, Berković ima , Ha tc ljima ·
Potkomu. mektebi u Hateljima i Treb esinu, a groblja u gotovo svim
~tiima Dabarskog polja. O s nivači džamij a s u os tavi li posjede za njihovo
izdr.la,anje ali se ne zna šta i koliko jer se zakladnice nisu n ačuva l e.
S• 1 \akufsk1 objekti uništeni su 1875. a neki u toku pro š log ra ta.
Ka području stolačke općin e postojali su još vakufi u : Ošani-
'- m::., Crnićima, Prenju i Boroj evi ćim a u kojima se nalaze džamije •
uz njih groblja koja su i danas vakufs ko vlasniš t vo. Na pod ručju s t:.J-
Iaćkc općine nalazi se uz puteve više ča trnja koje s u pojedini va ki fi

60
gradili s ci ljem da služe općim svrhama (haj ra ti). One nose nazive
po vakifima koji su ih sagradili : Paš ićuša, Neziruša, Tarhanuša, Su-
njuša, Brkuša, Opij ačuša i druge.
Vakufi na području ljubinjske općine
Ljubinje sc nalazi u jugoi s točnoj Hercegovini uz cestu Stolac -
Trebinje. Nahija Ljubinje spominje se prvi put u izvorima iz 1469.
godine kao pus to i nenaselj ena mjesto. Koncem 16. stoljeća Ljubinje
je postalo sjediš te posebnog kadi luka kome s u, pored okolnih sela,
pripojcni j oš Trebinje s okolinom i d io nahije Zupci iznad južnog
d ij ela Konavla. Kao kadiluk Ljubinje se prvi put spominje 1594. godine.
Kada je 1865. godine izvršena nova administrativno-teritorijalna por!-
j e la Bosanskog vilajeta, izdvojena su sva sela oko Trebinja i nahije
Zupci iz ljubinjsog i pripojena novoosnovanom trebinjskom kadiluku .
Najstariji i najpotpuniji opis Ljubinja dao nam je Evlija čelebija koji
je ovuda proputovao 1659. godine. On je od islamskih spomenika ovdje
vidio slijedeće: dvije džamije, med resu, mekteb, dvije tekije, kupatilo
(hamam), veliko svratiš te (han), 200 tvrdo zidanih i kamenim pločam<~
pokrivenih kuća i desetak dućana u ča ršiji.
Najveći vakif Ljubinja j e Mustafa-aga Ljubinac (Kizlaraga). upra-
vitelj carskog h arema s ultana Osmana II (1618 - 1621) godine. t'o
narodnom predanj u on se prezivao Kozlić i potječe iz žabice koja je
udaljena 15 km od Ljubinja, na putu za Trebinje gdje i danas ži\'e
Kozli ći. On j e u I stanbulu vrš io razne dužnos ti i 160-. godine po tao
kizlaraga. Umro je u Is tanbu lu i sahranjen na Ejubu.
Vaki( je u centru Ljubinja, u mahali Cernici, sagradio prije 159-1.
godi ne jednu džamiju s kamenom munarom i uz nju, kao prateće ob-
j ekte, meclres u, mekteb, tekiju, h amam, kan i bunar. Ne zna se kad
su medresa i te kija presta le raditi , a hamam je radio do početka pro.~­
log s tolj eća.
Da bi obezbijedio potrebna sredstva za izdrža\'anje s\·ojih za-
dužbina, legator je uz džamiju sagradio desetak dućana, i ostavio i
druge nekretnine i novac. Za džamiju je za\'ještao jedan kaligrafski
pisan primjerak Kur'ana. Ne zna sc tačno š ta je s ve legator ostavio
jer se n1jc saču va l a zakladnica ovog vakufa.
Pred džamijom sc na lazio veliki harem a ma lo dalje od nj..:
drugi, već i, koji nazivaju Donji ha rem . Harem kod džamije je ekshu-
mi ran 1948. godine i na njemu s u podignute stambene i poslO\ne zgra-
cic i proš irena cesta. Svi nišani kojih je u ova elva harema bilo mnogo.
uniš teni s u.
Omer Hulus i ef. Du ri ć, dugogod iš nji imam ljubinjske clžam•j:,
uvakufio je 1933. godine jednu kuću u Ljubinju i odredio da u njo j
s tanuje ima m , mua lim i vj e rouč i te lj koji buclt: s lužio u Ljubinju.
I z Putopisa Evl ije če leb ij e saznajemo ela j e neki Ahmed-aga '·'
gradio u Ljubinju pr ije 1659. godine jednu džam iju za koju ne znamo
gdje je bi la locira11a i š ta j e vaki [ o tavio za njeno izclržm·anje.
U maha li Raspascima koja . e nalazi dc1:> no is pod ce le na ul,1zu
iz S toca u Lj ubi nje, sagrađen j e polO\ inom pmšlog toljeća jc:d.m
mesdžid čije se ruševine i danas \'icle. Podigla ga je Ha ·nija Tc:panc·,

61
 l

rođen3 RiZ\·3nbegO\ic i odredila da sc izdržava iz prihoda njenog va-

kufu. P 0\·oj mal1ali nalazio se veliki harem u kome su svi nišani uni-
stem. Halid~beg i Ras id-beg Resulbegović poklonili s u ko ncem proš log
stoljeca zemljište uz 0\·aj harem i proširi li ga.
Mahala Gornji Barnosi nalazi se u južnom d ijelu Ljubinja lijevo
od tarog puta koji yodi za Trebinje. Ovdje se danas vide r uševine
jednog mesdžida koji u 1876. godine sagrad ili Serdarevići i Mataradži-
d. Pred me džidom se nalazio pro trru1 harem u kome su svi m san..i
uništeni. Kod džamije e ,-ide j oš os laci ruševi na s ta re čatrnje i bu-
nara iz kojih se, dok je mesdžid radio, kor istila voda za uzimanje
abdc ta. ve ove zadužbine izdržavati su Serdarev i ć i i Mataradžići.
Zadužbine i vak-uf Defte1·dar Husein ef. u Uboskom
Ubosko leži oko 15 km sjeverno od Ljubinja i s mješteno je na
inu Cbalackog polja. o,·dje e od islamskih spomenika nalazila dža-
mija mekteb i medrc a koje je u pn·oj polovini 17. s toljeća podigao
:Jeki Defterdar Hu ein ef. \ "3kif je u Uboskom agradio han i odredio
da se prihod od njeg troši na izdržavanje njegovih zadužb ina. Ovaj
Yakif je biO bogat, 'to e ,·idi iz ačuva nih godi . njih obračuna vakuf-
~kog po 10\·anja U obračunu iz 1766. godine upisana s u 52 dužni ka
koJi :,u te godine O\Om ,·akufu bili dužni 108..170 a kči. Svaki od ovih
dui:nika založio Je, za uzeti dug, nekretnine i doveo svjedoke.
l . .Zabici koja je od Ljubi.nja uda ljena J5 km, na putu za Tre-
binje, sagrađen je za turske upra\·e, u m ahali molč i ć i , jedan m esdžid
i uza D1 mekteb. Podigli u ih mje· tani i za njihovo izdržavanj e zavje-
štali n~:kretnine i groblje uz džamiju. Sve islam k~ zadužbine koje su
se nalazile na području ljubinjske opć ine, i njihovi fakufi uniš teni su
u toku prošlog rata.
\ 'akufi na području nevesinjske općine
.\"en!sinie, varoš i centar istoimene opći ne, leži na zapadnoj peri-
fenji :'\e,·e~inj~kog polja. Turci su ga zauzeli 1463 . godine i već od
g10. u niemu se nalazila ispostava (nijabet) drins kog kadiluka. Samo·
"talan kadi luk postao je 1537. godine. Ovdje u za turs ke uprave sagra-
đem slijedeci ~pomenici islamske arhi t ekture i za njihovo izdržavanje
osno\ am Yakufi.
l. Sultan Bajezid Velina (careva) džamija
Sagrađena Je na ime sultana Bajezida JI (1481 - 1512) i slovi
kao najstarija dzamija koja se danas nalazi na području Hercegovine.
Cz džamiju su u isto vrijeme sagrađeni još j ovi objek ti : mekteb, m e-
dresa imaret I 5-adn·an. Za izdržavanje ovih zacluL.bina lega tor j e osta-
\IO \Hoe dućana u čaršiji i Za\ještao novac a li ~e ne zna š ta i koliko,
jer se nije sačuvala zakladnica. Uz džamiju se nalazi mali harem u
KIJme ~u sn mšam umšteni.
2. DaruJ hadis i da ru! kurra
Ah Cafi eL, Nevesinjac, brat mostarskog va kifa R aznamedž i
Ibrahim ef, sagradio je na lijevoj s trani harema Bajezid Veline dža-
mi·e d\a nastaYna L.avoda: školu za s tudiranje is lams ke tradicije
'daruJ hadisJ 1 školu u kojoj se hafizi obu čavaju pravilnom čitanju

62
Kur'ana, na sedam dijalekata (daruJ kurra). Ova dva zavoda radila su
u jednoj velikoj zgradi pod kupolom. Evlija Celebija is tiče da u cijeloj
Hercegovini nije u ono vrijeme , a ni k asnije, bilo sličnih zavoda koji
su radili u posebnoj zgra di. Osnivač ovih zavoda bio je muftija u Mo-
staru gdj e je i umro 1653. godine.
Ali ef., s in Mebmedov zavještao je 1635. godine 220.000 akči i
odredio da se kama ta od ovog novca troši u slijedeće svrbe: vaizu (pre-
dika toru) sultan Bajezidove džamije 15, starješini darul-kurraa 20, pe-
torici učenika ovog zavoda 10, svakom po dvije, podvorniku 2, upravi-
te lju 2, pisaru 2, inkasantu 2 i inspektoru po 2 akče dnevno.
3. Hadži Velijjudina Bakrača (Dugalića) džamija
Džamija se nalazi u centru kasabe, kod sahat kule. Zadužbina
je n ekog h adži Velijjudina koji je bio ugledan i bogat čovjek. Sagra-
đena j e 15 15. godine i k asnije više puta opravljana. Posljednji put ju
je opr avio Hadži Dugalić oko 1880. godine. Vakif je uz nju sagradio
m ekte b i m e dresu. Za njihovo izdržavanje zavještao je nekretnine i
novac a li se n e z na, š ta i koliko, j er se zakladnica nije sačuvala, Uz
n ju se n a lazi mali hare m u kome su nišani uništeni.
4. Sinan k adi efendina (čučkova) džamija
Neki Sinan k a dija sagradio je prije 1664. godine jednu džamiju
nedale k o od Hadži Ve lijudinove i za njeno izdržavanje zavještao ne-
kretnine i novac. Ovu su džamiju smšili Crnogorci 1875. godine, pa
ju je oko 1880. godine obnovio hadži Derviš Cučak. Uz nju e nalcui
m a li h arem u kome su nišani uništeni.
S. Peku šića džamija
Ova je džamija bila situirana na Vakufu, a zadužbina je nekog
Pekušića. Ne zna se š ta je Yakif ostavio za njeno izdržavanje, jer e
vaku[nama nije sa čuva l a.
Evlija Celebija navodi ela s u u 1 evesinju radile tri tekije, ali
se ne zn a, čij e su b ile zadužbine i šta su vaki fi ostavili za njih0\'0
izd r žavanje. Ovdj e su za turske uprave sagrađen i još: sahat kula, koja
i danas pos toj i, zatim h amam i karavan-saraj. Ne zna se, čije u o·•o
bile zadužbine i šta su vakifi ostavili za njihovo izdržavanje:.
Kifino selo
Kifino selo j e uda ljeno od Nevesi nja osam kilometara i leži uz
ces tu Nevesinje - Gac ko. Nek i K ifo, po kome j e ovo mjesto dobilo
svoje ime, sagra dio j e ovdje p o lovinom 18. s toljeća jednu džamiju i
uz nj u m e kte b i musafirh a nu. Ne zna se, š ta je on zavještao za nji·
h ovo izdržavanje, jer se nije sač u vala zakl adni ca. 01•e zgrade u davno
srušene i ne zna im se više ni za temelje.
Sinan-paši11a d žamija u Sopotu
Mjes to Sopo t j e zaselak seJa ZaJom, smJestcno na brdu llflad
Bra t ača i r ijeke Zalom ke. Ovdje se n a lazio j eda n mesclžid i uza nj
m e kte b, koji je p rije 1582. godine sagradio hercegol'ačJ...i sand.!aJ...bcg
S inan-paša. Za njegovo izdržavanje zavještao je velika ncpoJ...retn:1 im .. -
nja u Cajni č u i o kolini. Ova j e džamija s1·ušena 1875. godine.

63
 1

Bašagića d žamija u Zalom u

Zalom je selo koje je od Neve inja udaljeno oko 20 km. Neki
predak bega'·- ke porodice Ba šagića sagr adio j e u Zalomu početkom
lS. stoljeca jednu džamiju i uz nju m ekte b. Ne zna se š ta j e vakif
za\·ještao za n jeno izdržm·anje, jer se nije sačuvala zakladnica. Ova je
džamija rušei1a 1832. godine, ka da su u Zalom upali Bošn jaci pod
koma,;dom Mujage Z latarevića i u neobuzdanom bijesu sruš ili sve što
se Basagica Z\'alo, pa ča k i džamiju!
Lj ubodća džamija u Odžaku
Odžak leži 7 km jugoi točno o d 1 evesrnJa. Ovd je s u e ne ka d
nalazili odžaci. kule i po jedi Ču\'enih begova Ljubovića, pa je ovo
mje ro po rome i dobilo Yoj naziv.
o,·dje e nalazi džamija koju je, prema narodnom predanju, sa-
!!radila Hana hantmla Ljubm·ic, žena O man-begova 1625. godine. Uz
d.za.miju je agradila mekteb i kameni most na rijeci Zalomci. Za
izdri.a,·anje m·ih zadužbina za,·ještala je mlinicu i brojne posjed e u
Odžaku i okolini. l'z džamiju se na lazi harem u kome u nišani uniš teni .
Džamija u Zovom Dolu
Zmi Do je udaljen od Odžaka 8, a od eve inja 15 km i leZi
na jugoistočnoj periferiji !'\e,·c injskog polja. E vlija če l eb ij a, ko ji je
o\'Uda prošao 166~. godine, nazi,·a m·o mjesto Zobdol (arpa koj =
ječmeno elo). On kaže da je to mu limansko elo sa jednom r uinira-
nom dzamijom i tndo zidanom kulom. Džamija je sagrađena počet­
kom 16. ~toljeca, ali e ne zna č ij a je zadužbina i š ta je va kif ostavio
za njeno izdr:i:a\'anje. Srušili u ie hercegovački u tanici 1875. godine.
Džaferagića džamija u Donjoj Bijenjoj
BiJenja je udaljena od 1\'e,·esinja 12 km. Ovdje se n a lazi stara
džamija za koju ne znamo kada je sagrađe na, a ni či j a j e zadužbim, .
'\e zna se također ni š ta je \'akif ostavio za njeno izdržavanje, je•· se
nije sačU\ ala Yakufnama. Uz nju se nalazi veliki harem u kome ima
\·i;e ~tarih j raznim dekoracijama ukrašenih nišana.
Džamija u Kljunima
Kljuni su udaljeni od Ne\'esinja J.+ km i leže uz ces tu koja vodi
za Kru~e,ljane. L' Donjoj mahali u Kljunima nalazi se džamij a koja
;e sagrađena prije 1770. godine. Ovo saznajemo iz jednog d okumenta
u kome piše da je neki Zulfikar ef. bio 1770. godine mutevelij a ovog
\akufa j da se kod njega tada nalazilo 25.000 akč i vakufs kog novca.
Džamija u Kruševljanima
Kruše\·ljani su udaljeni od Kljuna 6 km. Pri vrhu Kruševljana
nalazi se stara džamija za koju se ne zna, ko ju je j kada sagrad io.
5agrađena je prije 1769. godme jer se te godine spominje njen imam
Dern~ Bajezid hodža j vakufska zemlja. Neki hadžija B ehl ilov ić sa-
gradi'J je u Kruševljanima mekteb koji i sada služi svojoj svrsi.
Vakufi na području gatačke općine
GackrJ je smjesteno na sj everoi s točn om rubu gatačkog po lja u
• toćn'J) Hercegodni. Turci ~u ga zauzeli 1465. god ine . Nabi ja Gacko

64
pripadala je u početku kadiluku Foči ili Drini, a od 1532. godine kadi-
luku Cernici. Od 1858. godine Gacko je središte kadiluka.
Ovdje se od islamskih spomenika nalazi džamija i rnekteb koji
s u u proš losti više puta r ušeni i obnavljani. Džamija je sagrađena 1760.
godine, a zadužbina je Mehmed spahije Zv izclića. Za izdržavanje dža-
mij e vakif j e ostavio: dućan, vrt, njivu i tri groblja koji zapremaju
42.500 m 2 površine.
Neka Ajnija hanuma uvakufila je nepoznate godine čifluk i čair
u Gac ku za potrebe ove džamije i one u Cernici.
Ha na Drlj ević, rođena Đubur iz Gacka, uvakufila je 1916. go-
dine nekre tnine u Gacku za potrebe ove džamije. Ovdje se još nalazi!o
pet h arem a koji s u, osim jednog, poslije 1960. godine ekshumirani i
na njima su podignu te javne i stambene zgrade.
Cerniea
Cernica leži 18 km južno od Gacka. Sve do polovine prošlog
stoljeća bila je centar gatačke nahije a od 1532. je i središte kadiluka.
Ovdje su za turske uprave sagrađeni: džami ja, šest mcsdžida,
m ekteb, medresa, tekija koje s u, po svoj prilici, bile zadužbine Cengića.
Za njihovo izdržavanje vakif je zavještao hamam, karavan-saraj i ne-
kre tnine u Cernici i okolini. Ovdje se nalazio veliki harem i turbe u
kome su niša ni davno uništeni . Od navedenih spomenika vide se još
samo ruševine a sva vakufska ima nja su davno uništena.
Fazlagićakula
Fazlagićakula je smješ tena na j užnoj periferiji Kuljanskog polja,
6 km uda ljeno od Gacka. Mjesto je dobilo svoje ime po velikoj tro~­
pratnoj kuli koju su ovdje sagradili Fazlagići. Na mjestu Sopot postoji
j edna džam ija s munarom koju je polovinom 17. s toljeća sagradio
Mehmed bajraktar Fazlagić. Vakuf ove džamije imao je u svome pos-
jedu deve t harema u Kuli i bližnoj okolini koji su zapremali 13.686 m1
površine.
Ključ
Klj u č je udaljen od Cernice oko tr i kilometra. Ovdje postoji sa-
mo mala džamija s munarom i uz nju veliki harem u kome se do
da nas s ačuva lo nekoliko s tarih nišana. Zadužbina je Husein kapetana
a sagrađena je polovinom 16. s tolj eća. O vakifu i njegovom vakufu
ni š ta ne znamo.
Velika G t·ačanic a
Velika Gračan ica se nalazi na trećem kilometru idući od Gacka
magis tra lom prema Nevesinju. Ovdje sc podno sela nalazi mala elza-
mija koju s u sagradili mješ tani početkom prošlog stoljeca. U V. GrJ-
čanici, Bahorima, Dobropolju, Medanićima, Mrdenovićima, Vratnici.
Vratilu, Ruclo m polju, Bodežištima, Dražljevu, Fojnici i Srdcvićima na-
laze se s tari haremi koj i su b ili vakufsko vlasništvo.
Slivl ja
Sl ivlja se nalaze na krajnjoj sj everozapad noj periferiji gat:~~kt'
opć in e. Ovdje j e postojala džam ija i harem uz nju za koju ne znamv.
 1

kada je sagrađena i čija j e bila zadužbina . Zna se samo da ju je oko

loS.:. godine srusio Bajo Pivljanin i da nikad više nije obnovljena. Sva
\'ak"Uf ka imanja su w1i tena.
Lipnik
Lipnik je udaljen od Gacka oko osan1 kilometara. Ovdje je u
pn ·oj polO\ini prošlog s tolj eća živio Smail-aga Ceng ić, gatač ko-pivski
m u elim. On je o\·dje oko 1820. godine agradio: kulu, musafirha nu, i
malu džamiju s dr venom munarom. Za njihovo izdržavanje zavještao
je posjede u Lipniku i okolini. Sve ove objekte srušila j e crnogorska
,·ojska u ljeto 1876. godine tako da od uičega ni traga nema.

Avtovac
A\'to,·ac je udaljen od Gacka šest kilom e ta ra . Ovdje pos toji dža-
mija munar om i omeđine mekteba. Džamija j e sagrađena koncem
17. sroljeća a zadužbina je H asanbega Hasanbegovića. Vakuf ove dža-
mije imao je u vome posjedu: tri h arema i pet or anica i kosanica .

Kazanei
Kazanci leže na krajnjoj j ugois točnoj per iferij i ga tačke općine
1 graniče s Crnom Gorom. Ovdje se j oš vide omeđine d žamij e, dio mu-
nare do šerefe, harem uz džamij u u kome su nišani davno uništeni, i
ruše,ine konaka Osman-paše Kazanca.
Osman-pa'a je rođen u Kazanc ima i po tječe iz kršćanske pa ru-
dice. On je kao adžami oglan odveden u I s tanbul, gdj e je primio isla m ,
skolo\'an i napredovao do paše. Godine 1683. bio je vezir na Bos ni.
l- rodnom mje t u Kazancima agradio je: d žam iju, m ekteb , m edresu ,
šadn·an. i crk\'u S\'ojoj majci. Za izdržavanje ovi11 zadužbina os tavio
je no\'ac i nekretnine u Kazancima, a li se ne zna, š ta i koliko , jer se
zakladnica nije sačuvala. Sve o\·e zadužbine zapalio je B ajo Pivljanin
1684. godine i tada su muslimani odavd e izbjegli i nestali s u svi vakuli.

\ 'akufi na području bil ećke op ćine

Bileća je pala u t urske ruke prije 1469. godine do k ada s u Turci
zauzeli s\·a Yeća mjest a i utvrđenja u H ercegovini. Od polovine 16, do
konca prošlog stoljeća na području ove općine sagrađen i s u slij edeći
spomenici islamske a rhitekture i osnovani va kufi za n j ihovo izdržava-
nje: dYije džamije u B ileći , i po jedna u PJanoj , Fa tnici i Bijelj anima.
Pni i jedini već i vaki[ u b ilećkom kraju b io je Gaz i Deli H asan-
pa~a PredojeYić koji je rođen u R udinama nedaleko od Plane. On je
kao adiami oglan od\·eden u I stanbul, gdje je p r imio isla m, školovao
se i popeo do najviših položaja u ondaš njoj turskoj u pravi. B io je 1591.
godine bosanski namjesnik i poginuo j e opsj edajući Sisak 1593 . godine.
On je u Bileći sagradio d vi je džamije,karavan-saraj, t urb e, ča tr­
nju 1 za njihovo izdriaYanje ostavio viš e nekretnina i groba lj a u Bileći.
Od O\ih zadužbina sačuvala su se do dan as samo ruševine jedne dža-
mije i jedno groblje.
C Planoj koja se nalazi na trom eđi puta B ileća - Gacko -
Stvlac, postoji jedna džamija i dva velika h ar em a . Sagrađ en a j e 1617.
godine i kasnije više puta opravljana. Zadužbina je Avde Avd ića koji

66
potj eče iz kršćanske porod ice Cuca. U posjedu vakufa O\'e džamij..:
danas se nalaze dva h arema i četiri njive.
U Fatnici, koja je s mještena uz cestu Ora hovica - Divin, nalazi
se j.edna m a la džamija za koju se misli da je zadužbina Ljubovića. U
posJedu vakufa ove džamije nalazile s u se dvije nj ive, harem i dva
gradiliš ta.
U Bije ljanima postoje r uševine džamije koju s u polovinom LS.
s toljeća sagradili Telarevići. Ne zna sc, š ta je vaki[ ostavio za njeno
izdržavanje, jer zakladnica nije saču van a.
Korita
Korita leže uz m agistra lu Bi leća - Gacko. Ovdje se za turske
uprave nalazila tvrđava s više kuJa u okolini i jedna cL.amija koja jt.
bila zadužbina Dizdarev ića. Ne zna se, šta j e valdf o~tavio za izdr-Za-
vanje džamije, jer zakladnka nije sačuvana. Muslimani su iz Korita
iselili prije 1914. godine i tada je srušena džamija i uništeni svi vakufi
koji su ovdje postojali.

Vakufi na području trebinjske općine

Naseljavanje muslimana u Trebinju i okolini počelo je koncern
17. stoljeća kada su Turci, pred navalom Mlečana, konačno napu~till
H erceg-Novi i druga mjesta u Crnogorskom primorju. Tada je počeio
podizanje islamskih spomenika i osnivanje vakufa na području Trebi-
nja i okoline.
Najveći vakif Trebinja je Osman-pa' a Resulbegović, koji je ži,·io
u prvoj polovini 18. stolj eća i bio trebinjski kapetan. On je u Trebinju
sagra dio: dvije džamije, medrcsu, mekteb, menzilhanu, sal1at-kulu, ko-
nak, i podigao bedeme oko starog grada. Za izdržaYanje navedenih za-
d užbina zavještao je više duća na , kuća i njiva u Trebinju i okolini i
novac.
Na području trebinjske općine pos toje vakuf~ki objekti jo u
slijedećim mjestima: Zasadu, Mos tac ima, C ičevu, Bihovu, Prid,·orcima,
Gorici, Jasenu, Lastvi, Skočigrmu, Grančarevu, i.upi, Gornj im Turani-
ma, Brdima, Begov ić k uli, Klobuku i ludolu. Vakuf ki objekti u: Klo-
buku, Nudolu i Jasenu s u davno s rušeni i u njima vi · e ne žh·e mu.;-
Jima ni.
Pored Res ulbegovića vakufa na području trebinj ke općine o,-
novani su još lij edeći vakufi:
l. P rvaci Trebinja : Abdurahman-bcg Rcsul beg01•ic, Murat ef. L'-
hović, Jus uf-beg Defterdarević, Ragi b-beg Kapetanović, Vdi cf. Had2t-
s m ai l ović, Muharem-aga Cvij etic i Mus tafa Rcs ulović, uvakufili u
1908. god ine kuću u Policama, na mjes tu Ras toci. Odred ili u da sc
kuća daje pod zakup i prihod troši za izdržavanje ženskog mekteba u
Trebinju.
2. Mušan-aga Cvije tić uvakufio je u Mo taći ma oko 20 tlunuma
zem lj e za potrebe džamije j mekteba u Mostacima. Onije ' L' nal.lLL'
groblja: Fetahagi ća mezari, Sal a hov ića mczari i Sabanagica metan , kol<'
s u ne pozna ti vakifi jz s pomenul ih porodica u vakuf dali.
 11

3. U polju pod Zasadom, na mjc:.tu Rcdžepovina, dale s u u va-

1-.uf zemlju za potn~be džamije u Zasadu, dvije djevojke iz porodice
BaboYi a koje u otselilc u Tursku.
J. \ 'i' e ,·akifa iz Gornjeg Gt·ančareva : Salih alem dar Arnautov i ć ,
0>-man i A1ehmed 1\!uratolić, Ibra him Slij epčev ić, Omer, Os man, Ibra-
him i Hud Cerimagtć, Ha an i Ai ' a Mujačić, uva kufi li u 1820. godine
n'e njil·a i dućana u Grančarevu. Odredili su da se prihodi od ovih
nekret'uina tro' e na opraYke vakufskih objekata i daje plaća im amu
i mujezmu mjesne džamije.

\'a1.-ufi na pod n.1 čju konji č ke opći ne

Konjic koji se u tw·skim izvorima čes to spominJe i pod imeno m
Belgraddžik (Mali Biograd), leži na polovjni pula Saraj evo - Mostar
i rnje' ten je na obalama rijeke Neretve. Turs ki putopisac Evlija
čelebija koji je kroz ovo mje to proputovao 166-1. godine, kaže ela
KonJIC ima o arn džamija, d1·ije medrese, dvije tekije, tri mekte ba,
kupatilo i d1·a \Tatišta. S1·e 01·e zadužbine podigli S U domaći ljudi i
7a,·ještali nm·ac i nekretnine za njihovo izd ržava nje.
l U Konjicu danas postoji pet džamija s kamenim munarama
'\ajstanja od njih je Mehmed čau·e,·a (Tekijska) džamija koja se na-
lazi na lijeYoi obali NeretYe oko 200 metara uzvodno od tare konjičke
.:upri'e Sagr'ađena je 1579. a obnodjena 1648. godine. Vaki[ je kao
pratece objekte sagradio uz nju: medresu, mekteb, tekiju, musafirhanu
1 kulu, i za njihom izdržavanje uvakufio 700.000 akči. Vakuf ove džd·
mije imao je 1889. godine u svome posjedu : čair i tri nj ive. Oci nave-
denih zadužbina do danas se održala samo džamija i groblj e uz nju
' nekoliko starih ni"ana koji su sta1·ljeni pod za" titu države.
2 Zulfikar čauševa džamija u Oprkanj mahali. Vakif ovl: d žam ij e
je neki hadži Zulfikar od koga \'liku porijeklo Hadži zukići. e zna se
kada je sagrađena ah se ubraja među najstarije džamije u Ko njiCI\.
i\e zna se ni šta je 1·akif ostavio za njeno izdržavanje, jer ~e ni je vak uf-
nama saču1·ala. l:z nju se nalazi prostrano groblje u kome su vi nišan i
uni:>tem. Džamija sluzi svojoj svrsi.
3. Junuz čauše1·a džamija. Ova džamija je s ituirana u s ta roj čar­
~ijt, nedaleko ud konjičke ćuprij e. Vaki[ ove d žami je je m l ađ i brat
\akifa \1ehmed cauf>a i za obojicu se misli da s u starenici Alagi ća iz
Konjica. Kad Je o1·a džamija sagrađena ne zna se, a obnovio- ju je
1623. godine neki Ibrahim, u narodu poznat pod imenom Behrem ka-
diJa. \'akif jL uz d.i.arniju sagradio jos mckteb i medrc u , koji s u s•.:
izdral\ali iz prihoda njegovog vaku[a. Vakuf ove džamij e imao j e 1889.
godine u S\·ome posjedu: kuću, dvije pekare i pet duća n a. Uz dža m iju
">e nalazi groblJe u kume ima više nišana s na tpisima i bez nj ih . Dža-
mija i groblje uz nJu stoje pod zaštitom države.
4. Had.Zi Husein-begoYa džamija na Vardi. Ova je džamija sagni-
đena prije 1664 godine i za vakifa se misli da je starenik porodice
1ultca ~e ma sc sta je l'aki f ostavio ;a njeno izdržavanje, jer se \a-
kufnama niJe saćul'ala. Uz nju se nalazi groblje s nekoliko lije pih
ni~<m<. Dr mija je temeljito opravljena i služi svojoj svrsi.

68
 S. Repovačka džamija. Ova je d žamija locirana na desnoj ob ali
Nere tve nedaleko od ko njičke ćuprije i Musale. Zadužbina je Gularn
Sah H odaverdi Mehmed čauša koji potječe iz čuvene begovske poro-
dice Repovaca. Sagrađena je 1579. godine . Vakifov br at Lutfi hodža
sagradio je nedaleko od ove džamije Musalu gdje su se za tur ske uprave
klanj ale d žume i b aj rami. Na Musali je poslije 1945. godine uređeno
p artizans ko groblj e.
6. Dj evojačka džamija. Ova se džamija na lazila uz desnu obalu
Nere tve, s to tinjak meta ra nizvodno od konj ičke ćuprije. Zadužbina je
nekog Mus ta fe, sina Alijina , a sagrađena je 1565. godine. Priča se da
j u j e sagradila ili, možda, obnovila neka djevoj ka iz Repovaca. Drugo
predanje kaže da su ovu džamiju pod igli činovnici koj i su za turske
uprave u Ko njicu radili . O vakifu kao i vakufu ove džamije nemamo
n ikakvih poda taka. Džamij a je s ru šena 1946. godine i na n jeno m mje·
s tu je pod ignuta novogradnja.
7. Mesd žid na Varoši. Neki Al ija Tatica sagradio je 1537. godine
m esd žid na Var oši is pod Vrta lj ice, i misli se ela j e ovo bio najstariji
sakraln i obj eka t koji j e za turske uprave podignu t u Konj icu . Uza nj
se na lazilo i groblje ko me se, kao i mesdžidu, davno svaki rrag zameo.
Pored navedenih zadužbina u Konjicu su za turske uprave sagra·
đena i tri mosta: dva drvene ko ns trukcije i jedan od kamena, čiji
vakifi n is u bili d omaći ljudi. Prvi most u Konj icu pod igao je mostarski
lega to r hadži Mehmed-beg Karađoz prije 1570. godine. Nalazio se je
d vadesetak me tar a njzvod no od današnjeg mos ta. Mosta rski legatur
ha d ži Ba lija, sin Muha medov, pod igao je prije 16 12. godine »jedan mo t
u kasab i Konjicu preko rijeke Neretve ko me nema slična«. On je još
sag radio jedan m os t u G lava ti če\·u, u konjičkom kadiluku, i odredio
d a se ta d \'a mos ta opravljaju iz sredstava njegovog Yakufa. Oba su
bi la drvene kons t rukcije i za to kratkovj ečni .
Kameni mos t u Konjicu koji ima šest lukova različite veličini.',
sagradio je Haseći Ali-aga Kolako\·ić iz Blagaja 1682. godine. Vakif je
odredio da se ovaj most oprav! ja i održava iz sredstava njegO\·og \'a-
ku fa. Izgradnjom ovog mosta oba pomenuta drvena mosta u napu-
š tena i ub rzo iza toga s t·ušena.
U Konjicu je za tu rske uprave sagraden i jedan hamam. Podignut
je poslije 1579. a prije 1662. god ine kada sc prvi put u izvorima spo-
mi nje. P ripadao je vakufu džamije carskog čauša Mehmed čauša i
na lazio sc u blizini njegove (Tekijs ke) dža mije. rušcn je 1909. godine
i na njegovim temelj ima sagrađen je žens ki mek teb.
Na području konj i čke opć ine sagrađe ne • u za tur ke upra\'e dž.:t·
mije u s lij edećim mjest ima i osnovani vaku fi za nj ihovo izdrž<m:tnje i
p l aća nj e s lužbe nika:

l. Bjel imić i . Ovdje je bila džamij a za kuj u sc misli ela je ·a-

građena u 17. s to lj eću . Ne zna se čija j e zadužb ina ni š ta je \ akif o tm io
za njeno održava nje . Mj eštani su j e 1969. godi ne temelji to obnodl i i
uz nj u podig li kamenu m u11a ru.
2. Cr ni Vrh. U Crnom Vrhu na loka li te tu »kod džam ije« vide 't'
j oš ruševine s ta re dža mij e za koj u sc ne zna ko j u je i kada sagradio.
 1

U elu se nalazi i »tursko groblje« kroz koji tprolazi p u t i čiji su n i-

;~mi \"edm dijelom uni teni. Po predanju ovdje su živili Bešići i Emina-
gici koji ·u od kuge samrli pa od tada ovdje ne žive muslimani.
3. Džanići. U ovom mjestu se nalazi jedn a mala džan1ija s d r ve-
nom munarom koju je sagradio neki hadži Muhibija iz Saraj eva. Uz n ju
e nalazi ,·eliki h arem koji je vlasniš tvo vakufa ove džamije.
4. Glm·aticevo. 0\'dje e j e n alazila j ed na s ta ra džamija i h arem
uz nju za koju se ne zna ko ju je i kada sagradio. Poš to je bila potpuno
dotrajala mje tani u je 1964. godine srušili i na njenom mjestu po-
digli nmu džamiju s kamenom munarom.
Godine 1839. u Gla,·atičevu je sagrađen jedan most koji su , kako
'e iz ačU\·anog tariha \'idi, podigli: Ahmed ale mdar, Mehmed alemd ar,
alili baša. mula išman, Ali baša i mula Mehmed . Mostarski vakif
hadži Balija, in Muhamedov sagradio je u ovom mj es tu prij e 1612.
godine jedan dn·eni mo~t preko Neretve i odredio da se on održava iz
sredstaYa njego\"Og Yakufa .
.5. Gorani. Priča se da je staru džamiju u Goranima sagradio
hadzi ahman i za njeno izdržm·anje uvakufio sva svoja imanja u Go-
ranima i Dubokom odakle je bio rodom. Podignuta je 1565. godin e i
~matraJU Je naj ·tarijom dzamijom u konjičkoj općini. Obnovljena j e
1983. godine i uz nju sagrađena , ·itka k amena munara od dvije šerefe.
\·ak uf m e dzamije ima i groblje.
6. Jablanica. Džamija je situirana na lo kalitetu Lokvice (Mlaka)
nedaleko od desne obale Neret,·e. Mještani su je podigli 1914. godine,
a kam.:na mw1ara uz nju prenesena je iz Mostara i podignuta 1932.
godine. ~edaleko od džamije nalazi se groblje koji je vlasništvo vakufa
<A e d.Zami je.
/. Jasenik. U centru sela nalazi se mala dža mija s drvenom mu-
narom koja ie, kako se to Yidi iz natpisa više u laznih vrata, sagrađena
1776. godme. L" selu se nalazi groblje koje je vlasniš tvo vakufa ove d ža-
mije.
8. Kruščica. u mahali Habibije n alazila se j e nekad star a dža-
mija za koju se ne zna kada je sagrađena. Pošto je bila potpuno do-
trajala srušena je i od njenog materijala sagrađen a je 1888. godin e nova
džamija. Podigao ju je Salih Habibija uz pripomoć ost a lih mještana.
\'akut o\e dzamije ima u selu i jedno groblje.
9. Lisičići. 1..: Li sičićima koji su 195-f. godine p o topljeni postojala
je jedna džamija s kamenom munarom za koju se mis li da je sagra-
đena u prvoj poloYini prošlog stoljeća . Na mu n ari je bio natpis iz
koga se razumije da ju je sagradio ('amil) Alija Borić . Uz nju se nalazio
mekleb i groblje s više nišana koji su bili va kufs ko vlas ništvo. Uz
obalu Jablanićkog jezera gdje je osnovano novo n aselje s agrađe na je
1963 godine nO\·a džamija s kamenom munarom.
10. Ostrožac. Do izgradnje Jablani čkog jezera u Ostrošcu je po-
ctojala jedna džamija s kamenom munarom koju je u prvoj polovini
prrJšlog stoljeća sagradio neki Sulejman-beg. Uz nju se nalazio pro-
'>tran harem s Yiše nišana koji je kao i džamija po toplje n. Džamij a j e
~rusena kad je jezero presušeno 1956. godine i tada je munara demon-
urana i kamen prenesen u Seon icu od kojeg j e podignula munara uz

70
seoni čku džamij u. Iznad jezera i magis trale sagrađena je 1968. godine
nova džamija s kamenom munarom.
11. Parsovići. Džam ija je podignuta na lokalitetu Bjelilo, neda-
leko od des ne obale Neretvicc. Sagradio ju j e hadži Mus tafa Saraj l;ć
1892. godine kada se s hadža vratio š to se vidi iz natpisa više ulaznih
vra ta. Vakuf ove džamije ima jedno groblje u selu.
12. Podhum . U Podhumu, ispod brda Huma po kome je ovo
mjes to dobilo svoje ime, pos toji jedna m a la džamija s d rveno m mu-
narom. Pod igli su j e mještani 1885. godine, a 1909. godine sagrađ.::n
je uz nju i mekteb. Ove dvije zgrade i groblj e u selu vakufsko s u vla-
s niš tvo.
13. Repovci. Džam ija u Repovcima je locirana na mjestu Ml inište
jer s u ovdj e ne kad bili vodenice Beglerovića i Huseinl.Jegovića. Podi-
gnuta je u prvoj polovini prošlog stolj eća a zadužbina je Muhameda
A l ibcgića koj i j e bio i p rvi njen imam. Drugo p redanje kaže da j e ovu
džamiju sagra dio Mustaj beg Repovac koji je ovdje imao svoj odžak i
a har (musafirhanu) što je sve u vakuf dao. Um ro je u Repovcima i
sahranjen pod lipo m kod džamij e. Džamija i harem s turbetom Osman-
-bega Mus tafabegovića iz 1750. godine vakufsko su vlasništvo.
14. Seonica. U Seonici postoje dvije džam ije: u Donjoj i Gor-
njoj maha li. Džamij a u Donjoj mahali sagrađen a je 1662. a srušena i
nanovo sagrac1ena 1936. godine. Godine 1963. sagrađena je uz nju mu·
n ar a od ka mena koji je p renese n iz Os trošca od demontirane munare
k ada j e ovo mjesto potoplj eno. Vakuf ove džamije imao je u Seonici
elva groblja i dvi je nji ve koje su uvaku[ili domaći lj udi.
Džam iju u Gornjoj maha li s drvenom munarom agradila je Bega
B egcta, kći Omer-begova oko 1880. godine. i za njeno oclrža,·anje i
p laćanj e njenih službenika uvakufila Podine u Seonici i či fluk BjeiO\·-
č i n e kod Konjica. Džamij a j e zatvorena oko 1920. godine.
Pored d viju džamij a i mekteba u Seonici je radila i tekija Nak i-
bendijskog reda koju je oko 1883. godine sagradio š ej h O man Nuri
Bcgeta i bio prvi njen šejh. Zatvorena je o ko 1908. godine. Vide joj
:.e još temelji i n ekoliko grobova oko nje u kojima u sah ranjeni ·ej h i
nj egovi potomci.
15. Tuhob i ć i. Tuhobi ći s u udalj eni od Rcpovaca oko tri kilomdt\1.
Ovdje na Rijeci nalazi sc j edna džamija koju je 1722. godine sagradio
Muha med Repovac iz Rcpovaca. On j e bio ču veni beg i sahranjen k
u re povačkom tur be tu. Neda leko od džamije nalazi se u s trani BakalO\u
g roblje u kome ima mnogo starih od cdrc iz rađenih nišana bez na t pi~a.
Za izd ržavanje d žamije vakif je uvakufio posjede u Tul1obiću.
16. Zla te. Zla te su udaljene od Jablanice oko d \·a kilometra.
Ovdje sc na pa rceli Zd r ionice n a lazila j edna mala džamija bez mu nare
za koju sc tačno ne zna ko j u je i kada agradio. Priča se da ju JC
podigla neka žena iz Mos ta ra i ostavila novac za njeno izdrim·anjc.
Uz nju se nalazi veliki h arem u kome su n išani uništeni. \'ide joj sc
ruševine ispod ces te koja iz Jablan ice vod i u Doljane i 0 1 ice.
Po red s po menutih džamija i drugi h vaku[ski h objekata na pod-
ru čju ko nj ič ke opć ine sagraćtcnc s u od poče t ka O\ og s toljeca _do d~t~n.~
mcsd židi ili mc ktcb i u s lij ed eć im mje ti nu\: Bale, Ba lobant, Bluetn.

71
 Baždare\ići. Brđani . čelebići , čd ina , čuhoYi ći , Dubočani , Džepi, Gra-
bO\·i a. GruSća , Ha nnovići , Homoljc, I dba r , Kaši ć i , Kralupi, Lukomir,
Oraho,·ica. Ot eležani, Solakova kula, Spiljani, Studenci, S unji, Umoljani,
\ 'rdolie i Zukići. U svim ovim mje tima nalaze se i groblja koja s u
takođ~r yaJ,.-uf ko \'Jasni n ·o.

Izvori i literatura
A. - Jzyori : Prepisi bercegovačkil1 ,-almfnama koje se n alaze u
Gazi Hu reY-be!!O\'o j biblioteci i koje u upisane u sidžilima pod bro-
je\ima: '09 (LTubin-je), 310 (Ljubuški), 323 - 362 (Mostar), 363 (Neve-
sinje). 81 - 925 ( tolac) i 960 - 965 (Trebinje); s idžili mos tarskih i
blagaj kih kadija čiji se originali nalaze u Gazi Husrev-begovoj biblio-
teci. Orijentalnom in titutu u Sarajevu i u Arhh·u Hercegovine u Mo-
taru· idžil tolackog kadije čiji e orig inal nalazi ko d ! s meta Bu-
~atlića u araje\u, Acta turcarum Arhiva HercegO\rine, Provincijalata
hercegm·ackih franje\'aca i Gazi Husrev-begove biblio teke. Hivzij a H a-
~andedic. Kraći prevodi (ekscerpti) 28 mo tar·skih vaku fn a ma , Preporod,
~arajem, 1974, brojc,·i: 17-14 i 1977. godina b rojevi: 1-11.

B. - Literatura: Hamdija Mulić, Uspomena u na rodu, Beha r,

Saraje,·o. 1901, broj 21, str. 346; Osvit, Mostar, 1904, broj 66, s tr. 4,
ilfbbah. SarajeYo, 1913, broj 8- 9, Slobodna riječ, Sarajevo, 1932, broj
~~. Husein Đogo, Prilozi za povije t Konjica i gornje Hercegovine, Novi
Behar. Saraje,·o, 1934, broj 11-12, str. 176-178, Pravda, Sarajevo, 1939,
broJ 21, Hamdija KrešeYljakoYić, Banje u Bosni i Hercegovin i, Sarajevo,
ICJ~2. "'r. 103 i 104, Refik Hadžimehanović, Konjic grad n a Neretvi, Prv
porod, SarajeYo, 1971-1973. godina, Hivzija Hasandecl ić, Spomenici kul-
ture turskog doba u Mostaru, Saraj evo, 1980, Isti , Povijest Seonicc i
nicnih porodica, NoYi Behar 1939, broj 5-14, I s ti, Nekoliko novih p o-
dataka o kamenom mostu u Konjicu, Most, Mostar, 1978, broj 19- 20,
str. 117-121. Isti, radovi objavljen i u Glasniku VIS-a od 1952-1982
Prilozima Orijentalnog instituta od 1955. do 1980, Tahi mu od 1967. d~
l \182 h lam skoj misli od 1979. do 1982. i Godišnjaku Druš tva i storičara
1973. godme.

n
 VAKUES AND VAKifS IN HERCEGOVINA
Ma.n y vakufs were es tablished in Hercegovina during the periods
of Turkis h and Aus trian rule, but iL is impossible to determine thier
correct number because the vakufnamas h ave been destroyed or have
disappea red. They were mostly evladijet-vakufs, i. e. family vakufs, th:!
incomes o( which were only partly spent on proper vakuf business,
while the rest was divided among the descendants of the vakif.
The establishment of vakuf in Hercegovina started immediately
after the Turks conquered it. The Turks brought not only a new social
sys tem bu t also the new religion I slam. Therefore in all places the
conqu ered, began the building of various I slamic monuments, etc. The
cons truc tion of these buildings necessiated the founding of vakufs whose
f unds s upported their maintenance. The vakufs of Hercegovina arc
described according to the administrative districts of the present day.
The founders o( these vaku[s were from various classes of the so-
ciety of th a t time varying from small cra[tsmen and merchants to
high state officials. It is necessary to mention here that all the vakufs
of Hercegovina with the exception of the mosques have been usurped,
expropriated, nationalised and destroyed.
At Mostar, the principa! and largest town in Hercegovina more
than 150 vakufs were established. The greatest vakifs of Mostar were:
Mehmed-beg Karađoz, Nesuh-aga Vučjaković, ćejvan ćehaja, Mehmed-
-paša Ksokija, Derviš-paša Bajczidagić , Ibrahim-aga šarić and hadLi-
·A hmed Lakišić.
At Stolac more than SO vakufs were e tabli~hed among which
th e riches t were: Ismail-kapetan Saric, Hadži Alija Hadžisalihović and
Ali-paša Rizvanbegović. The great vakif are also: hadži Ali-aga son
o( Musa-aga from Počitelj, Mustaf-aga Ljubinac (Kizlar-aga) from Lju-
binje, Defterdar H use in cf. from Ubosko (Municipality Ljubinje), Ali
Cafi ef. from Nevesinje, Mehmed spahija Zvizclić from Gacko, O man
paša Kazanac from Kazanci, Hasan-paša Preclojević from Bileća and
Osman-paša Res ulbegovi ć from Trebinje.

73
Salih Trako

ZNAčAJNIJI VAKUFI NA PODRUčJU JUGOISTOčNE BOSNE

Na pros toru j ugoistočne Bosne vakufske zadužbine nastaju kad
i u drugim d ijelovim a naše uže domovine, već od prvih decenija osman-
s ke uprave u ovim krajevima. Govoriti o ovim vakufima u historijskoj
retrospektivi, a to ovdje želimo, moguće je jedino na osnovu malo sa-
č uvanih d okumenata, u prvom redu vakufnama. S obzirom na tu či­
njenicu, o ovoj širokoj temi može se ovdje govoriti samo o nekim va-
ku[ima i to, djelimično, kratko i uopšteno koliko raspoloživi izvot i
omogućavaj u . Stoga, cijeneći humane pobude i žrtvovanja i onih silnih
vakifa čije su namjere i djela, srazmjerno njihovim materijalnim mo-
gu ćnos tima, isto tako velika kao i eljela bogatih vakifa, ovdje ćemo ~e
ograničiti na iznošenje nekih obavještenja o nekoliko najkrupnijih u-
kifa i vakufa za koje imamo sačuvane vaku fnam e, jer su ti bogati 1·a-
kufi ima li najjači utjecaj na privredni, kulturni i prosvjetno-naučni raJ.·
voj na ovim prostorima. Uz to, li krupni vakufi bili su podsticaj i
onim mnogobr ojnim siromašnij im od koj ih mnogima danas ne Lnamo
n i ime.
U ovom kratkom izlaganju poći ćemo lu·onološkim redom, sli-
jedom sačuva nih dokumenata, u prvom redu vakufnama. Zadatak nam
je iznijeti neka obavještenja o va kufima u jugoistočnoj Bosni. Međutim,
neke sačuva ne vaku.fna me obuhvataju i uvakufljenja izvan prostora
jugoistočne Bosne. Stoga ćemo u izlaganju sagledati sadržaj vakufnam,\
u cjelini.
Vakuf Mus tafa-paše Sokolovića u Rudom 1)
Bosanski sandžakbeg Mu tafa-paša Sokolovi ć, o ni1·ač ka abe Ru-
do, svojom vakufnamom napisanom i legalizovanom u drugoj dekadi

1) Mus tafa Sokolović, ka nije J\llustafa-paša, rođen je u selu okolo-

v iči bli.w Rudog. On je rođen.i amidžić veli kog vezira t\h.'hmed-paše oku·
lovi_a, pozn31tog osn ivača Višegr~da i ćupr_ije ':la Drin!. ~io j~ sandiakb.:p.
u v1še sandzaka, 1 zmeđu ostalih 1 u Bosm, 1 na.1zad pasa 1 vezu· bud1msku;1
paša lu ka. U Budi mu je i umro, tačn ije pogubljen je u kampanji ~oja >l'
vod ila protiv veli kog vezira Mehmed-paše i u kontekstu loga proln s11h
ugled nih ličnosti velike i razgranate loze Sokolovića iz kuje ·u potdda ch a
velika vezira (Mehmed-paša i Lala Mehmed-paša, t\.lust,tfa-pašin ml:tdi brall.
više sandžak-begova i drugih uglednih ličnos ti . O Mu tnfa paši oh.ol01 1c·u
opširnije vidjeti raci inž. Alije Bcjtića: Rudo i rudski kraj kruz \ijck''"'
u publikaciji Rudo, Spomen ica povodom 30-godišnjicc Prve prolctcrsk,· bt-1
gade, su·. 197-204.
i5
mjeseca muharrcma 963 (26. IX - 5. X 1555), uvakufio je pozamaš nd
materijalna dobra. zemljišta i obje kte na t im zemljiš tima za koj a je
prije toga dobio car ku darovnicu (mulknamu). Tu j e nikla kasaba
Rudo. Prema adržaj u vakufnam&) Mustafa-p a ša j e na prostoru s lijeve
s u-ane rijeke Lima, blizu dana · njeg grada Rudo g (koji je nakon j edne
k atas trofalne poplaYe onog tarog Rudog, pod ignut na d esnoj obali
Lima). podigao i uYakufio slijedeće objekte i druga dobra, u vaku fnarni
nabrojana mim redom:
- džamiju u Rudom,
- mckteb u blizini p omenute dža mije u Rudom ,
- h an k oji je namijenio putnicima n a mje rnicima,
- kan1eni mo t na rijeci Limu u Rudom,
-banj u.
Podigao je, da kle, pe t objekata human itarne namjene.
Za uzdržavanje tih zadužbin a uvakufio je slij edeće kori stonosnc
objekte:
- m lin sa četiri villa na rijeci Krupi,
- d,·ije tupe,
- tabačke radionice pod krovom,
- dše dućana na trgu za privrednike-zanatlij e i trgovce.
To znači da je podigao ,·iše objekata k o ris to nos ne n a m j e ne, od
l:ijih pril1oda t reb a da e podmiruju tro· kovi o državanja gore n aved e n ih
zadužbina.
Posto je sve te objekte podigao na zem ljištu (mezra) za koje je
ranije dobio car ku darO\·nic u (mulknamu - dokument o dodj e li p o-
s jeda u dasni · tvo) i m ·akufio tu zemlju, kao i sve š to tome posjedu
pripada, o~tatak te obradive zemlje također je m ·akufio, odredivš i da
..,e to zemljište daje pod mukatu (godišnje pl aćanj e kori š te nja ze m lji-
šta odsijekom). Time je samo mjesto Rudo posta lo kasaba. Nadalj e,
nakon što je dobio car ku mulknamu , Mustafa-paša je u va kufi o i pri-
hode od raznih adm inistrativnih taksa i to : prelaznu taksu, zat im tržnu,
prekršajnu (ni jabet), su dsku pozimu, taksu za tržni n adzor, đumru k.
taksu na vosak, OYčarin u i J ađarinu što su njemu od ranije k ao visokom
feudalcu pripadale. Time je on uvakufio sve u tome mjestu: i t rg , i
~\·e naYedene prihode od taksa , i sve zakupe od p arcela koje s u d o di-
jeljene ljudima te kasabe za njihovo stano vanje i sve te prihode odredio
za podmiri,·anje potreba vaku fa , tj. za održava n je go re n aveden ih p e t
objekata, za plaćanje 5lužbenika tog vak ufa i podmiriva nje os ta lih tro-
~ko\a (dzihat ), sto je pojedinačno is kazano u dvade5e ta k odredab a
!~art) i to slijedećim redom :

- mute,·eJija će upravlja ti vakufom uz plat u od 4 akče d nevn o;

- džabija (pob irać prihoda) p rimaće 3 akče dnevno;

. Original Yakufnamc ćuYa se u Gazi Hus rev,begovoj biblioteci u

s.arajt:". U,. J>'Jd .~r. 72~ . Va kufn.amu je pl_-eveo. j za izdanje pripre mio prof.
Ked1m FJ!Jp<JVJC. Ob JaVlJena Je u publJkaCJJi Rudo Spomenica povodom
'fi-grJdi~njice Pr· e proleterskt.. brigade, 1971. str. 173-'-177.

76
 - vakufski novac davaćc se u prome t uz zakonom određeni in-
teres, a nekre tnine pod zakup. Uslov je da sc da je poš tenim trgovcima
i obrtnicima uz osiguranje jamčcnjem. Novac se n e smije pozajmljivall
s pahijama, zaimima i drugim pripadnicima voj ne klase (koji zbo"
prirode s lužbe n e borave s talno u svom mjestu pa stoga nisu pouzdani
poslovni partne ri);
- četvrtin a priho da troš ićc se na održavanje vakufskih obje-
k a ta;
- h a tib džamije dobivaće 8 akči dnevno;
imam će dobivati S akči dnevno;
- prvi muezin - 4 akče dnevno;
- drugi muezin - 3 akče dnevno;
- pe tkom i baj ram ima, ha tib, ima m , i muezin uc1ce po jedan
džuz (trideseti dio) Kur'an a i za to dobivaće po l akču dnevno;
- mu'arrif će dobivati 2 akče dnevno;
- kaj j im i s iradžija (osoba koja sc brine o č išccnju i osvjetlja-
vanju džamije) primaće 3 akče dnevno;
- za osvjetljivanje i prostirku džam1je trošiće se po l ak.:a
dnevno;
muallim mekteba dobivaće 4 akče dne\ no;
dvoj ica kalfa (zamjenika muallima) primaćc po 2 akče;
kada budu dozvoljavali materijalni viškovi, hat.ib, imam i muc-
zini, u sporazumu sa mutevellijom, učice po l džuz' Kur'ana dnemo z l
pas duše vakifove, a svaki ce dobivati za to po 2 akče dnevno;
- položaj h atiba dodjeljuje sc izvjesnom Abclusselam cfendiji;
vaki[ zadržava pravo ela bude mutevell.ija dok je živ;
- poslije vakifove smrti, mutcvdlijc će bivati njegovi oslobođeni
robovi i nji hovi čestiti potomci. U slučaju njihova izumiranja, mut<.!-
\ cllije će biva ti do toj ne osobe iz bočne linije njegove loze!);
- za svog opunomoćenika (vckil) u pitanju legaliziranja snh
~voj i h uva ku('lj e nja postavio je ajana Hasana ćehaju;
- za mutcvelliju je imcn01·ao Ibrahima ina .-\bdulmennano.-a.
Vakuf Husejn-bega sina Iljasova u Roga tici
l ako se u popisu vakufa u Bo ni iz 1 5~0. g., najstarijem popisu
na ovom području , spominje vaku f dtamije ultana Bajazida (l l. YI.
1480-151 2) u Rogatici (će lebi Pazar) i još neki manji vakufi u tom
mjestu, saču va l a se vak ufnam a samo za neš to mlncli ali značajan \'akul
Husejn-bega s ina Iljasova Arna utovića iz 1558. g.~)

3) Iz ove odredbe dade sc zak ljuči ti da vat.. il nije imao i zra~ nih tlo-
lomaka. Vaki[i su po pr:wi lu oclreclivali iaavne potomke (sino\t:, unuke
i tel.) koj i po svoj im mo raln im kval itetima odgO\ araju za položaj mu1.:1c'
Ilije. Kada ti izravni potomci izum ru, mull.!vellijshu duž nost odrcdi1,111 su
svojim čes titim osloboclcnim robovima i n jihovim izrm nim potomcima l
s lučaju da i oni izumru, tu dužno · t su odrcdi1·a li rodacima il bočne tuu,.:
ili su prcpuštali kadiji da on ne~ prijed log stano1nika dčemata posta\1 mu
tevelliju.
4) Origina l vakufname č uva e u Gazi J lusrc1 begol'oj bibllotl'c'l u S.1
ra jevu, pod br. 164 (53-1). Vakufna mu je prip1emila mr. Lej la Ga11c 1.1
izda nje Vakuf-name iz Bosne i l lercegtn ine \.V 1 XV I l'ijeb. u On!c'nt,ll-
nom 1ns lilulu u Sarajevu.
 Spomenuti vakif je u tom mjes tu podigao i uvakufio n ek oliko
Yjersko-pro \"je tnih objekata, kao i više kor iston osnih objekata čij i će
prihodi, uz pril1od koji se dobije kao i11teres od veće svote gotova novca
koji je također uvakufio, luziti za održavanje svih uvakufljenih obje-
kata i plaćanje službenika vakufa.
Uz to, O\'O je dokwnent i za uvakufljenje koje je izvr šila vakifova
žena Hatidže-hatw1, kao i vakifova se tra M ihri-ha tun , kako ćemo to
kasnije ,·idjeli.
U ,·ak-uf-nami u dvanaest posebnih ta čaka k aže se d a je Husejn-
-beg iz s,·og imetka izdvojio i uvakufio:
- tabhanu - radionicu za štavljenje životinjskih k oža n a rijeci
Toplik i sm opremu i prava koja joj pripadaju, a koj u je kupio zako-
nitom k-upoprodajom od tabaka H ajdara u kasabi čel ebi Pazru-u, na
rekucoj \'Odi Toplik:
- pet dućana, koje je k upio od Sefer ćeleb ij e, u spom enutoj .ka-
sabi;
- jednu kuc u sa ba· čom iza naYedenih du ća na i sve š to toj
kuci pripada;
- d\·a (druga) dućana u spom enutoj kasabi tc kuću i bašču iza
n ill ko_1e je kupio od AjasO\'ill sinoYa;
- četiri ducana u spomenutoj kasab i k oje je ku pio od ć určije

- hamam koji je spomenuti Ya l<i f a m podigao iza dućan a k oje

kupio od !>pomcnutog curčije Alije;
- tri mlina i Yaljalicu sukna na rijeci Rakitnici š to ih je kupio
od terdžumana Alije, te njiYu koja se nalazi u njihmoj b lizini, a koja
_ie potrebna za jaz spomenutih mlinoYa;
- /6...130 srebrenih akči u opticaju;
- deset dućana koje je podigao ispred ka rava n-saraj a š to ga je
Yakif sagradiO u ~pomenutoj kasabi;
- džamiju koju je podigao i m ekteb u blizini te džamij e u s po-
m~nutoj kasabi;
- mekteb koji je podigao u blizini svoje kuće u selu Vrhbarje.
Prihodi od kirija i intere~a od novca koji će se d avat i u promet,
\·akJ određuje da se troše za plate službenika vak ufa i održavanje
objekata.
\'akilu se pridrl!Zila i njegoYa žena Hatidža-hatun, kć i Sinan-voj-
vode. Ona je opunomoćila SYoga muža Husejn-bega da u njeno ime uva-
kufi J5.016 srebrenih akči.
To isto je učinila i YakiloYa sestra Mihr i-ha tun . Ona je uvakufila
3.000 akći. I j<.:dna i druga određuju da njihovim vakufom uprav lja
mute\·cllija Husejn-begoya Yakufa. Prihod koji ~e dobije od interesa
na DO\ac koji su uvakufile i koji treba da se daje na zakonu propisan i
naćin u promet, određuju da se troši uglavnom u sli č n e svrhe kako je
to odredio i Huscjn-beg za svoje uvakufl jcnje. S te s trane posmatran,
(J\O je neka \TSta porodičnog vakufa. U vakufnami se spominju 1:1-
ktJđer 1 umrli bli.!i srodnici ovih troje vakifa: Oruč-aga, brat H atidže-

78
-ba lun, p o ko me je nazvana i jedna mah ala u čel ebi Pazaru (Rogatici),
u ]<Ojoj je Oru č-aga ku p io , popravio i onda uvakufio jedan mcsdzitl;
nadalje, sp ominje se otac H a ticlže ha tun Sina n-vojvoda, očigledno vaki[
je r se u izvorima spominje mah ala Sinan-vojvode u čelebi Paza ru (Ro-
gatici) ; zatim njen a m ajka Fatima-ha tun te Aiša, kći Husejn-bega i H<~­
ticlže-hatun. Za sve s pomenute ličnosti , vakifa Hatidže-hatun uvjetuje
od ređ en a »učenj a« za spas njihove duše.

Vakufi hercegovačkog sandžakbega Sinan-bega Bolj anićal)

Go din e 1582. legaliziran je jedan daleko bogatiji vakuf, najveći
p oslije Gazi Husrevb egova iz prve p olovine XVI i vaku fa Mehmed-paše
K ukavice iz XVIII stoljeća u ovim krajevima.
Hercegovački sanclžakbcg Sinan-beg Bolj anić sin B:.tjram-age, Bo-
san ac, koj i je kod n as poznat po m jestu rođenj a Boljaniću, malom mje-
s tu između Cajni ča i Plj evalja, svojom vaku Enamom legaliziranom na
šer ij a tskom sudu u Cajniču sredinom mjeseca džu madel-ula 990 (3- 13.
j una 1582.) , uvaku fio j e velika novčana sredstva, građevinske objekte i
zemlji š ta u n ekoliko m jes ta u našoj zemlji. OrigLnal njegove vakuEnamc
koji preds tavlja i v rijedan kaligrafski primjerak, čuva se u Gazi Husrev-
begovoj biblioteci u Sarajevu. Ova vakuEn ama koja i svojom sadri.mom
i formom p rivlači pažnju (zbog svoje opširnosti napisana je u ridu
man je k n j ige koja broji 76 stranica kaligrafski pisanog teksta na tur-
skom jeziku) predstavlja zanimljivost još po nečemu. To je dokument
o u vakufljcnjim a velikog valdfa Sinan-bega i o u vakufljenjima njegore
žene šemse-kacl.in (sestre velikog vezira Mehmed-paše Sokolo-. i..:a ). To
je, d a kle, vakufnama za dva uvakufljenja. Osim toga, ovaj dokument
predstavlja i \'asijjetnamu vakifa Sinan-bega. Vakif je njome odredio
d a njegov s in S ulej ma n-beg kao vasimuh ta r (izvršilac oporuke) poslije
vak.ifove smrti izdvoji trećinu iz njegove ostavine, podigne na vakifO\ u
grob u tu r be i provede ostale njegove odredbe izražene u vakufnam i u
29 p osebnih tačalca. To, u stvari, p redstavlja d rugi clio njegO\'e vakuf-
name, i li još tačn ije, njegov drugi, posmrtni \ ak uf.
Vak u fna ma n am pruža podatke i o užoj porodici vaki[a Sinan-
-bega. Iz riči to se spomin ju: žena šemsa-kaclu na, sestra Mehmcd-pa~e
Sokolovi ća; vakifov brat Zaim Ali-beg sin Bajram-agin, koga je odredio
za mutevelij u svoga vakufa. Navodi se i drugi braL Dantd-beg. Sin Su·
lej m an-beg se spom inje, kako je rečeno, kao .izvršilac njegol'c oporuh.c:
(vasijje t) pos lije njegove sm r ti . Sp ominju se i vakiforc ~estre Nluksim.~
Zilkacla tc kće ri Belkisa i Aiša kao š t ićen ice njegova 1·::tkuf.1 kojim::t

5) S in::tn-beg Bolj ::tnić, bio je u nekoliko navmta hcrccgomčki sandž.t~­

beg u d rugo j polovini XVI s toljeća (Vidjeli, članak Tont.: Popo1 ica; Spts.tk
he rcegovat k ih na mjesnika u XVI vijeku, POF XVl-:X\'TI, Samje'o 1<1701
Pos toji indicija tl::t je neko vrijeme bio i sandžakbcg Cazmc (ili Z::tčasnl·l.
j er· je i ta mo ostavio s1·oj vakuf, kao •to će se vidjeli u ovoj yakufnami.
Bio je oženjen Scmsc-kadunom, sestrom 1\lchmcc!-paše Sokolovtca. To sc
~vc \;idi iz sad ržaja ove vakufname, koja dos ta svjctl:l baca na uht pon.>dt ·u
Sinan-begovu, pa donekle i na lozu SokolO\ ic::t, iz koje k potc·klo. O:: ak ,.
clamnaes t visoki h fu nkcionera turs ke admin istracije, ml'du njima <ha H '"
l ika vezira (jedan je s.!avni Meh med,paša, osnivač Višegrac!a i ćuprijt' na Dri·
ni, a dntgi je njegov ami džić i imcnj;uk Lala Mchmed-pašal. O loz-i Soh.w\Jo
v i ća opširnije vidjeli rad A!jje Bej t ića citiran u bilje ci l
 je odredio iz,·.iesna materijalna prin1a nj n iz svoga vak u fa. Naj zad , na
kraju. u ,-al-mfna mi među Yjcdocima prvi potpisnik je treć i va kil"ov
brat Hu ejn-beg, poznati 1·akif grada Pljevlja, osnivnč poznate džamije
Husejnijje u Plje,·Jj u.
\ '::tkufnama s::tdrži 10~ vaki[ove odredbe (šart); 18 odredaba od·
nosi se na građevins ke objek te, zemljišta i gotov novac koji se vaku[c.
L daljih 57 odredab::t određuju e vakufskc služb e (džihat) i plate za
te službe u Ya kufs kim objektima u ćajniču i okolini, Sopo tu kod N e-
Yesinja. Jajcu, B::tnjoj Luci i Cer·niku u Slavoniji. Od toga ne koliko od-
redaba odnose e na 1·a kuf-šem e-kadune, žen e vaki[a Sinan-bega. Po-
!>ljednjih .:9 odredaba predstaYljaj u vakifovu oporuku koja treba da S t'
pr01·ede po lije njeg01e mni, što je, u stvari, njegov drug i vaku[,
kako je to spomenulO.
C yakuf-nami ~u s1e ove od redbe tak ativno navedene.
Da bi e stekao uvid u ovaj značajni i bogati vakuf, primorani
mo da se po lužimo fa ktografijo m. Iznosimo to ovdj e slijedom teksta
,-akufname koja je, kako je već rečeno, napi a n a i legalizira na 990
(1582) g. u čajniču, a legalizaciju j e izvrš<io Ebu Abdullah Džafe r sin
Hasana p01·jerenik za I'Ojna pitanja u kadiluku Cajni če u prisustvu 23
1·jedoka od kojih je prYi k ako smo t o već spomenuli , va kifov braL
za1m Hu~ejn-beg, poznati vakif grada Pljevalja.
L ,-akufnami se n abrajaju u va kuflj eni objekti, gotovi novac i va-
kifon: odredbe (šartol'i) koji se odnose n a službe, troškove i druge
odredbe 1ezane za ol'aj Yakuf, kako slij edi:
- džamija u ka abi čajniču, u Hercegovač kom sandžaku;
- mekteb u blizini te džamije u spomenu toj kasabi;
- mekteb u !>du _ljegošev i ć i ;
- zaYJja za konačenje putnika, ugošćavanje s irotinje, s tra na•.:a
i bijednika, koja u gornjem dijelu ima dvije gostins ke sobe, a u donj em
konjušnicu, kuhinj u, magazu, pekaru i druge potrebne pros to rije i
namještaj;
- mesdžid za oballjanje pet dne vnih namaza u kasabi Sopot u
ne1esinj~kom kadiluku;

- mekteb u kasabi Cerniku, kadi luk Velika, u sandžak u Začas n a

(JJi C:azma) u Slavoniji.
Za održaYanje ovih bogoštovanih i humanitarnih o bje kata Sinan-
-beg j~.-
makufio slijedeće iznose novaca i kori s tonos ne objel\le:
- tri 1·odenićka vitla pod jednim krovom n a rijeci koj a teče u
praYcu sela Crna !\jiva, u nahiji Samobor, kadiluk Cajn i če;
- čifluk Zlani H amzin čifluk, koj i se nalazi u gra nicama sela
Vranjak;
- oramcu rmez ra) zv. Crna Njiva;
- nJile J čaj1re koje se zovu Baš tin a Davu cla i širmerda, u g ra-
nicama !>ela Vranjak u nahiji Dubštica;
- iz starog hasa njivu zv. Grab, u granicama sela Dvorišta u
'PrJm<:nutoj nahiji (Dubš tJci);

80
 - 22 dućana u kasabi čajniču, koje je ranije podigao;
- dvije tabhanc (radionice za štavljenje kože) na sprat i dva
mlina koje je podigao na r ijeci koja proti če kroz spomenutu kasabu
(čaj niče) ;
- b a nju, koju je podigao u kasabi Cerniku, kadiluk Velika, u
sandžaku Začasna (u Slavoniji);
- karavan-saraj koji je podigao u spomenutoj kasabi (Cerniku)
i uvakufio da bi se ubirala kirija od bogatih putnika koji u njemu
odsijedaju i noćivaju;
- b aštinu u područj u sela Loznik u nahiji Dubštica, kadiluk
čajniče, koja je u carskom defteru zavedena kao baština Radosava, 11
posjedu Husejna, a sada u pos jedu Alije subaše, koja je uz kadijski
hudžet (d oku ment) klllpljena za vakufSI~i novac i oporezovana vojnučkim
porezom;
- baštinu zv. Mustafina baština na područj u sela Selce (Seoce)
u nahiji Samobor, koja je kupljena za vakufski novac uz uplatu zakon-
skil1 i običajnih poreza.
- 440.000 akči gotova novca.
Sve nabrojane i sve što tome pripada uvakufio je i predao spo-
menutom zaimu Ali-begu sinu Bajramaginu koga je odabrao za mu-
tevelliju.
Vakirove odredbe:
U vakufnami s u c\ccidno nabrojane sve vakifove odredbe (šar-
tovi) koje se odnose na službe, plate službenika, ubiranje prihoda, održa-
vanje objekata i drugo (što je izneseno u 45 posebnih tačaka) a odnosi
se na Sinan-begova uvakufljenja u čajniču i okolini, Cerniku (u Staro-
niji), Jajcu, Banjoj Luci, Sopotu 1 Priboju, a što također daje sliku
o ,·cl iči ni ovog uvaku flj enja.
U vakufnami se također iznosi ela je vakif, nakon ovih odrec\ab:t.
izdvoj io iz svog imetka 10.000 akč i i oclrectio ela se taj novac, kao i
drugi vaku fski novci, stavi u zakonom propisani opticaj uz interes od
10%. Od stečen e dobiti on je dao popravi ti ka ravan-saraj koji je po-
d igao u Priboju i most na rijeci Limu. Uz to odredio je ela se iz tog
novca kada za treba popravljaj u mostovi koje je dao izgraditi na rijeci
J anjini u selu Međuriječje u nahiji Pribud u kac\iluku čajniče. Ovum
odredbom, dakle, doznajemo i za clmge objekte koje je Sinan-beg po-
d igao u ovom kraju.
U daljem tekstu vakufname se kaže ela je vakifova žena Semsa-
-kacl una izdvojil a iz svog ime tka 80.000 akči i uvakttfila uz mjet da se
cla clc u p romet uz 10% dobiti. Od te dobiti odredila je ela se troši:
- p e t akči dnevno na platu ranije spomenutom mutevelliji (tj.
mutcvclliji Sina n-begova vakufa);
- jednu akču katibu spomenutih vakufskih dobara za službu
clžabijc (pobirača vakufskih prihoda);
Os tatak novca neka se čuva, pa kada akča dobije vrijeclnust.
neka se na pogodnom mjestu podigne džamija i drugi humanitarni

Bl
 objekti . i neka se noYac troši za plate lužben ika i druge po trebe t ih
objekata kako sc nađe za hodno.
Nadalje se iznosi: Z:1 potrebe održavanja m osta, koji j e vakif
podigao na rijeci Vrbasu u Banjoj Luci, on je uvakufio novac od mu-
kate što se ubire od dijela zemljišta što ga j e kupio radi vakufljenja
u spomenutoj ka abi (Banjoj Luci), te mukale od d ijela zemljišta š to
ga je kupio, uz z:lkoniti hudžet , od osobe po imenu Behram i poklonio
ga gore na,·edenoj ,·ojoj ženi ( emsa-kaduni).
Osim toga, ,·akif je odredio da se od novca koji se nakupi kao
,·išak prihoda ,-ih , ·akufskih dobara, podigne jedan mesdžid u Novoj
mahali u arnom Cajniču i odredio plate službenika. Od tog viška treba
da e održa,·aju i ,-j gore nabrojani vakuiski objekti.
ZaHšni dio ,·akufname je, u stvari, vakifova oporuka (vasijjet),
kojom određuje smga ina Sulejman-bega da kao »Vasimuhtar« (izvr-
šilac oporuke) po lije njegove smrti izdvoji trećinu iz njegove posmrt-
ne osta,·ine, podigne turbe na njegovu gr obu, postavi službenike za
H'enje određenih službi i odredi druge troškove o ko održavanja tur-
beta te da prO\·ede druge ,·akifove odredbe iskazane ovdje u 29 po-
sebnih račaka. Iz red~t<n·a ovog posmrtnog vakufa određuje se i do-
dar:lk na plate ,-eć ranije od ređenih službenika njegova vakufa.
Posebno upada u oči ,-akifo,·a oporuka:
- da ~e njegO\im sestrama Muksimi i Zilkadi daju dn evno po
d\·ije (2) akče;
- S\'ojoj ženi šemse-kaduni, e tri Mehmed-paše Sokolovića, od-
redio je dnemo po 30 akč i koje će uživati dok je živa, a za to će
ucm dne,·no po stotinu (100) »sala,·ata« za dušu vj erovjesnika Mu-
hammeda;
- nakon smrti šemse-kadune, neka se na platu nazira pridoda
po pet (5) akči dnemo iz plate koju je uživala Semse-kaduna;
- na platu katiba neka se pridoda po j edn a (l ) akča dnevno;
- SYojoj kćeri Belkisi-kaduni određuj e pe t (S) akči dnevno;
- keen Aiša-kaduni određuje pet (S) akči dnevno;
- po četiri (4) akče dnevno neka se daju čes titim a sirom ašnim
potomcima šemse-kadune, a kada oni izumru neka se dijeli sirotinji
koJa zaslužuje.
Vakuf I smai l-čelebije sina hadži Ebu Bekrova
iz Mustafa-pašine mahale u Foči
Vakufnama I smail-čelebijina vakufa legalizirana je mjeseca džu-
madel-ubra 1074 (januara 1664) godine u Foči.6)
Ismail-ćelebija je uvakufio svoj imetak koji se sas tojao od:
- kuće (konak) koja je imala više zasebnih prostorija i bašću,
u .\1ustafa-pašinoj mahali u Foči;
- 50.600 akći gotova novca i
- odjeću, kućni namještaj, b ak reno posuđe i o s tal u robu .
J 0\jcreni prepis ,-akufnamc nalazi &e u Gazi Husrcvbegovoj biblio-
tec. u Saraje·. u.

82 \

\
 U 27 vakifovih odredaba o načiJlu upravljanja vakufom, ostvari-
vanju, priku pljanju i n ačinu trošenja prihoda, posebno upada u oči
odredba (šart) da se 1.000 akči svake godine troši za podmirenje »tc-
kalif-i u rfijje« - vanrednih poreza kojima je opterećeno stanovništvo
Mus ta fa-pašine mahale u Foči. U godinama kada ne bude »tekalifa",
troš iće se taj iznos u najprikladn ije svrhe uz znanje stanovnika te
m ah ale.
Vakuf Mehmed-paše Kukavice u Foči
i drugim m jestima Bosne
Prem da se javlja u 18. s toljeću kada se javlja velik broj vakifa
i uvakufljenja, ali ne tako bogatih kao u ranija dva stoljeća, Mehmed-
p aša K ukavica spada u red velikih vakifa Bosne. On je najveći va~i[
ovih kraj eva poslije Gazi Husrevbega. Iako su njegove zadužbine t
o sam mjesta u Bosni, pa je on prema tome vakif šireg područja Bosne,
njega s mo svrstali među vakife jugoistočne Bosne jer mu je Foča za-
vičaj. Zanimljivo je istaknuti da je Mehmed-paša u kratkom razdoblju
od pe t-šest godine, od 1752 - 1758., podigao i vrijedne i brojne objek-
te, osim onih u rodnoj Foči , u još osam mjesta u Bosni i to u: Gorai-
du, Prijepolju, Visokom, Travniku i travničkoj okolini.
Svoju vaku [namu Mehmed-paša je legalizovao u saraju bosanskih
valija u T ravniku 15. zulkade 1171. (21. jula 1758.) godine u prbutnosti
nairnenovanog mulevelije Ali-efendijc sina Husejnbegova. Original va-
kufname, koliko se zna, nije sačuvan. Poznat je samo njen sadržaj.
Podatke o ovom vaku[u uzeli smo jz rada Alije Bejtića: Bosa11ski JWIJI-
jesnik Mehmed-paša Kukavica i 11jegove ~aduž.bi11e u Bos11i, obja\ljen
u Prilozima za orijentalnu filologiju VI-VII/ 1956-7, Saraje,·o 1958.
Bej tić je n aved ene poda tke uzeo iz jednog Defter-i hakani-ja u Istan-
bulu. U Vakufskoj direkciji u Sarajevu ovi Bejti ćevi podaci zavedeni
su u dosijeu vakufnama pod br. 696.
Mehmed-paša je podigao i uvaku[io s lijedeće bogo"tome, pru~­
vjetne i humanitarne objekte:
- džamiju, medresu, mekteb, če mu, veliki mo t na Drini i \ e-
liki most na Cehoti.ni, sve u Foči;
- veliki most na rijeci Limu u kadiluku Prijepolje;
- veliki most na Drini u kasabi Goražde, kadiluk Cajnič~;
- veliki most na rijeci Bosni u Vi okom, kadiluk SarajeYo;
- džamiju i mekteb u Duraclžik mahali u Saraje\ru;
- sebilj (sebilhan) u Saraje \ru;
- džamiju, m ek te b i l d češme u Travniku;
- m e kteb u selu Vitezu u kacliluku Travnik;
- džamiju u :.clu S limcnima u kacliluku Travnik.
Za održavanje navedenih zadužbina pod igao je i u\·akufiu 'lit<:·
deće koris tonosne o bj ekte i uvakufio zemlj iš ta:
- ka ravan-saraj, hamam i sedam dućana u Fol:i;
- či fl uk Mokro u sarajevskom kadiluku, za kojt po:.jcdutc' L\tt"-
s ku tem lik-namu (dokument o clocljcl jivanj u pusjcd:1 u dasniSt\o):
- elva ka ravan-saraja i jedan ducan u kas:~b t Prijepolju ,
- bezis tan i elva duća na u Travniku.
 Iz YakifoviJ1 odredaba koje sc odno e na razne s lužbe, na plaće
lužbenika i tro'kove za održavanje objekata, š to je u navedenom
Bejticeyom radu iskazano i više od 80 posebnih s tavki, može se dobiti
cjelm•it uvid u ovaj bogati vakuf.
Pregled vakufa na području jugoistočne
Bosne krajem prošlog stoljeća
Iz publikacije Proračuni va kufa u B iH za g. / 889., koju je izdalo
Zemalj ko ,·akufsko povjerenstvo u Sarajevu, vidi se da je na područj u
jugoi ročne Bo ne tada postojalo preko 30 š to ma njih, što većih vaku f.:t.
Za vecinu oyjh vakufa kaže se izričito da vakuf11am a ne postoj i, š to
znači da je vremenom nastala. Od 17 vakufa u Foč i , jedan u Us tikolini
i jedan u Jelaču, ni za jedan ne postoji vakufnama. Vakufnama se saču­
vala amo za naprijed pri kazani vakuf Is mail-če lebij e u Foči, koji se
u oYom Proračunu i ne spominje, to znači da je taj vakuf nestao prije
te godine.
Od edam vakufa u podr učju Višegrada i Rudog, s ačuva la .;e
amo Yakufnama Kara-Mu tafa paše Sokolovića u Rudom iz 1555.
godine.
1a području Cajniča i Goražda u Proračun ima se s pominje pe t

\akufa. Od tih, za tri vakufa u Cajni ču i to: Sinanbega Bolj anića,

trčica Hilmi-bega i Sirčića Muhammed-bega, n a s reću, sačuvale su
!>t: Yakufname koje se nalaze u fo ndu vakufnama Gazi Hus revbegove
biblioteke u Sarajevu.
Ako pogledamo na broj vakufa u navedenom Prorač unu , vidje-
ćemo da ih e najviše održalo u Foči i okol ini ( 19), a li se is to tako
vidi da u to uglavnom siromašniji vakufi . Izuzetak čine vakuf Atik
Ali-paša džamije koji je te godine imao prihod od 290 kruna; zatim
Yakuf džamije i medrese Mehmed-paše Kukavice sa prihodo m od 523
krune te vakuf Hasana Nazira sa prihodom od 322 krune .
U regionu Višegrada i Caj niča sačuva ni vakufi su brojno ma nji
ali su bogatiji. U području Višegrada, s pomenute godine veće prihode
zabilježili su slijedeći vakufi:
- Hadži Gazi-bega Cengića, prihod od 375 kruna;
- Gazanfer-begov vakuf, prihod 223 krune;
- Kara Mustafa-paše Sokolov i ća vakuf u Rudo m , prihod 464
krune,
- Sinan-begov vaku f, prihod 271 krune;
- Vakuf Sokolovića Mehmed-paše, prihod 635 kruna .
U region u Cajniča i Goražda, od pet va kufa, dva s u s iromašnija
(Sirćića Hilmi-bega i Si rčića Mehmed-bega), do k su druga tri zna tno
bogatiji i imali su te godine slij edeće prihode:
- Džafer-begov vakuf u Goraždu, 482 kruna;
- Mehmed-begov i Mus tafa-begov vakuf u Cajniču , 545 kruna;
- Gazi Sinan-begov vakuf u Cajniču , 987,50 pruna . To je te
g0dme bio najbogatiji vakuf u ovom kraju.
U ovom Proračunu se ne govori od koj ih vakufs kih dobara ostva-
~ju se navedeni prihodi. Zbog tog nedosta tka •podataka zasad nešto
nse 1 potpunije o tim vakufima ne možemo saopćiti .

84
 VAKUFS AND VAKIFS IN EASTERN BOSNA
This work presents the more significant vakufs on the territory
of Eastern Bosna, on the basis of vakufnamas preserved either in the
or igin al o r in tes tified traliscript. It is known that vakuf-endowments
had a sign ifican t role in our coun try, and that they were numerous,
but many of them were lost in the whirlwind of time, and we know
ab ou t them from preserved vakufnamas only.
Here are presented t he b elow q uoted v~kufs on the basis of
either original or verified transcrpts of vakufnamas in the Gazi Husref-
b eg's library:
The Vakuf of Mustafa-paša Sokolović at Rudo, who with thi;
vakuf foun ded this kasaba in 1555.
The vakuf of Husejnbeg son of Iljas Arnautović in 1558 at Roga-
tica.
The vakuf of the SandžaJkbeg from Hercegovina Sinan Boljanić,
with many propcrties of humanitarian and utilitarian purpose at Sopot
n ear Nevesinje, Jajce, Banja Luka, and the Cernik kasaba in Slavonia.
I n the vakufnama his wife Semsa-kaduna, sister of vezir Mehmed-paša
Sokolović is mentioned.
The vaku f of Ismail Celebija son of Hadži Ebu Bekr from
Mustafapašina m ahala at Foča in 1664, a regulation of the vakif that
every year 1000 akči are to be paid to pay tax for the population of
the Mustafapašina mahala, is here interesting.
The vakufnama of Mehmedpaša Kukavica at Foča and at the
other p laces in Bosna in the XVIII e.
At th e end of the work is given a review of vakufs on the terri-
tory of Bosna at the end of the las t e., which shows a numerous state
and economic force of abou t thirty vakufs, that existed on this terri-
tory in the XIX e. For the most of these vakufs there do not exist
vakufnama, e. g. they h ave been lost.
This review is made on the basis of the publication »Calculatio;l
of vakufs in B&H for the year 1889« issued by the Vakuf Land
Commi tte in Sar aj evo.

85
Spaho Dž. Fehim

VAKUF! I VAKIFI U JUGOZAPADNOJ BOSNI I DALMACIJI

Poznato je da su Turci sr edinom XVI stoljeća vršili nova osva·

janja prema Zapadu, šireći tako granice Carevine i u Dalmaciji. Tako
j e 1537. godine, padom tvrdog grada Klisa, na prijedlog Gazi Husrev-
bega, osnovan novi sandžak, nazvan Kliški po gradu Klisu, u koji su
ušla područja j ugozapadne Bosne koja su još od ranije bila u turskim
rukama i novoosvojena područja u Dalmaciji. Cijeli Kliški sandžak
je obuhvatao oblasti od gr ada Konjica na istoku pa do grada Obrovca
ispod Velebita na zapadu; zatim na sjeveru do linije Donji Vakuf -
Bosans ko Grahova - Gračac, a na jugu do u blizinu morske obale
na liniji Klis-Skradin-Benkovac. Bili su obuhvaćeni ovi gradovi:
Konjic, Prozor, Prusac, Oborci, Donji i Gornji Vakuf, Livno, Sinj, Klis,
Vrlika, Drniš, Skradin, Glamoč, Jezero, Zemunik i Hrvace, a u gotovo
svakom od njih pos tojao je po neki vakuf. Izuzetak su ona mjes ta
gdj e je džamija bila podignuta po sultanovom naređenju, pa su takve
džamije izdržavane iz državnih sredstava i nisu imale svoje vakufe.
Među takva mjesta spadaju: Prozor (džamija sultan Bajezid hana),
P rusac (džamija is tog sulta na), Oborci (danas selo u blizini Donjeg Va-
kufa, džamija sultan Sulej man a), Drniš (džamija istog sultana), Glamoč
(džamija su ltan Mehmed h ana) i Jezero kod Jaj ca (džamija sultan Baje-
zida). Osim su ltanske džam ije, bilo j e u tim mjestima i drugih džamija
koje su imale svoje va kufe.
Na ovom području su, međutim, svoje posjede uvakufili i dvo-
j ica velikih vakifa, Gazi Husrev-beg i Ferhad-paša, obojica su bili bo·
san s ki sandžak-bezi i učes tvoval i s u u borbama na navedenom područ·
j u , ta ko da su n a neka od osvojenih područja dobili temlik-namu i
ta ko ih uvaku fili za s voj e objek te u Sarajevu (Gazi Husrev-beg) i u
Ban jaluci, Zemunik u i Hrvacima (Ferhad•paša).
U ovom izlaganj u će najvećim dijelom biti govora o ta dva va-
k ufa, a za tim će biti pobrojani i ostali, do sada poznati vakufi i vakifi
na navedenom područj u.
Znam o iz Gazi H usrev-begove vak ufname za džamij u ,imare
i han ika h koja je perfektuirana u prvoj dekadi džumadel-evvela 93S.
(11. 12. 1531) ela j e on za t e svoje objekte uvak ufio određena dobra u
tešanjskoj •i j ajačkoj nahijj, kao i u Skradim;kom kad:ilu.ku (Kliš.k.i

87
 sanc!Zak). U \·a kufnami s u te zemlje zavedene k ra tko, uglavnom kao
mezre {obradiYO zem lji ' te) i čifluci. Na o novu de ta lj nih turskih p opisa
iz druge polm·ine XVI · to ljeća mogu e dati n e "to jasnij i podaci o
um zemljama.
Za zemlje u K liSkom sandžaku u vakufnami stoji ovruko: »(u va-
kufio je) također i [s\·e] razne mczre, kao i sve o no što im p r ipad a,
poznate po imenu 1\Ialena Va , Mahović, Lip01·eči, Lišani, Podg rađe i
\ 'uksic. a nalaze e iz među tnđava Kl i čevac i Ostrovica. Suviš no j e
opisi\ ati njihm·e granice jer su poznate u tim krajevima. Na svako m
imanju postoje. također, robm·i i m binje koji su vjenčan i i od n j iJ1
rođena djeca.
Također je u\·akufio u pomenutoj nahiji jedan mlin koji radi
na Yodi kop ·e zo,·e rijeka Zrma nja, poznat kao Kraljevića mlin, sa
~\Oru opremom, alatom, kamenjem, zemljom, samom zgradom i p ra-
mm (korišcenjal pijace i tekuće \'Ode, a ,·im p r·avima i potpunim
granicama. koje je U\i'no označa,·a ti jer u poznate među stanovn iš-
tYoru uh kraje,·a.• 1l
lični podaci e mogu naci 1 u fermanu kojeg je izdao sultan
uleunan bo an kom andžak·be~ru, a kojim se odobrava d a se n ave-
d.:n.; zemlie mo~?:U temlik« uči;iti.~) kao i u mukarer-n ami Hus rev-
be~o\·e mulknam-e 'l Isto tako, pribl iž no is ti ovakvi p odaci se n a laze
i ~ d\a op·irna popt::.a Kliškog sand žaka iz 1574. i iz 1604. godine, u
zabilješkama o čifluku Gazi Hu rev-begova vakufa, s tom razli kom što
~e cijelo područje koje pripada Yak ufu naziva »čifluk Kožu /ova« ~ što
se izričiiO naglašava da prihod od tog čifluka ide za izdržavanje »imu-
re;a kojeg je Gazi Husre\·-beg pocligao u Sarajevu.« 4) Ali, nakon te
zabilješke dolazi analitički popis S\'ih naselja (sela i m ezri ) koje pri-
padaju ,·akufu, sa popisom u njima naseljenih s tanovnika, te p ri hoda
od poljopri\Tede, stočar tva i drugih prihoda .
.\:ajprije je bilo potrebno tačno utvrditi lokaciju naziva Kožu/ova.
Kako Je u sdm naYedenim dokumen tima naznačeno da se dobra Ga·
z, Husre,·bego,·a ,·akufa nalaze u Skradinskom kadiJuku »izm eđu tvrđa­
Ya Kliče\·ac i Ostro\ica«, potražili ;,mo na tom području takav lokali-
tet i ustanovili da i danas upravo između te dvij e tvrđave postoji lo k a-
litet sa imenom Kot:.lovac. Nakon toga je izvršena i ubikacija nekoliko
sela koa se na\'Ode u defteru kao sela koja pripadaju čifl uku Kožulova,
pa je ustaYljeno da se ona nalaze upravo oko tog lokaliteta Kožlovac.
.' Q;jereni prep1s \'ak.ufname nal~:zi se u Gazi Husrev.begovoj bibio·
te~ u SaraJe\"U S1dzll sa~jevskog kadije ~r.. 78, str. .96::-100. Objavljen je
pn]evod u Spomemc1 Gav Husrev·begove ceun stogodiŠrzJICe, Sarajevo 1932,
str I-XXII. Ja sam se ovdje služio vlastitim prijevodom iz publikacije u
ru~opisu \ ' al:ufname Bo ·Ile i Hercegovine iz XV i XV I vijeka, str. 78-105.
"1 Spomemca Gazi Husrev.begove četiristogodišnjice, Sarajevo 1932,
str XXIII.
1
\~uniba Spaho, Mukarer·nama lfusrev-begove 111ulkname, Prilozi za
or entalnu filologiju X-XI/1960-6 1, Orijentalni institut Sarajevo 1961
tr 205-214 ' '
• Op~1.rni defter za Kli~k.i _sanc!Lak iz .1.574. g~i_ne, original u Baijba·
kan_.,- ar.;I\"1, Istanbul, TD No :.33, fotokopije u On]entalnom institu tu u
~araw."U br. 92, fo 92/266 i Op~irni popis za Kliški sandžak iz 1604. gO<line,
or.gma u Tapu ve Kadastro, Ankara, No 475, fot.okopije u Orijentalnom
.nsmuw u Sarajevu br. 21 l, fo 211 /282.

8ts
Dakle, nema sumnje u lo ela je današnji naziv Kožlovac nastao od
ranijeg naziva nčifluk Kožulova«. Sva naselja koja su spadala u Gazi
Husrev-begov vaku f, prema tome, nalazila su sc na teritoriji današnjih
Ra v-nih Kotara, tj. nešto sjeveroistočno od Biograda na moru, ili is lu·~­
no od Zadra, ili još tačnije oko današnjeg mjesta Benkovac.
Od ukupno 25 sela i 6 mezri, koliko je upisano u oba navedena
deftera, uspjeli smo ubicirati samo sedam naziva. To su današnja sc-
Ja, sva u okolin i Benkovca: Polača, Cista Mala i Velika, P odgrađe,
Vukšić, Molat, Lišan e (Ostrov.i čke) i Prović. Nazivi ostalih sela su se
vremenom ili izgubili ili su doseljavanjem novih stanovnika dobili i
nove n azive. Kako vicJjmo, među ovim ubiciranim nazivima nalaze ~e
i neki koji se s-p ominju i u vakuf-nami i druga dva navedena doku-
menta: Podgrađe, Vukšić, Lišani (Lišane) i Molat (ovaj naziv je po-
grešno čitan u objavljenom fermanu kao Solaci , a u mukarernami kav
Mulaci).
Stanovniš tvo navedenog područja je zvanično imalo status raje.
Naime, u oba deftera, i u onom iz 1574. i u onom iz 1604. postoji ovakva
zabilješka: »Raja koja stanuje u okviru spomenutog vakufa plaća filu-
rijsku pris tojbu državnoj blagajni, a sve šerijatske obaveze i uobić::l­
j ene daće plaćaju spomenutom vakufu.«5) Već po tome što plaća (ilu-
d j sku pristojbu vidi se da je to stanovništvo closeljeno pastirsko
(vlaško) s tanovništvo koje su Turci doselili iz drugih krajeva. Poznalo
je ela je bila s talna praksa d a sc pusti krajevi naseljavaju lako pokret-
nim vlaškim stanovništvom koje se isključivo bavilo stočarstvom. Vre-
menom, to s tanovništvo se tu stalno nas tanilo i poče lo se bm·iti zem-
ljoradnjom, uz još uvijek bavljen je i s točarstvom , tako ela su plaćali
umanjeni iznos filurije. Godine 1574. to je izno ilo 90 akči, što je pred-
s tavljalo jednu trećinu od ukupnog iznosa fi lurije po stano\'Diku koji
je tada iznosio 280 akči, a 1604. godine 100 akči, što je također bilo
jedna trećina ukupnog ,iznosa od 300 a kči , kolika je bila fi luriJa u tom
periodu. Filurij ska pristojba j e išla državnoj blagajni kao držami po-
rez, a svj os tali p orezi su pripadali vak ufu.
Ukupan broj kuća koje su spadale u Gazi Husre\·-begO\' Yakuf
iznosio j e J 574. godine 250 kuća, a držal'i su plaćali fil u rij ku prbtojb~1
u iznosu od 22.696 akči. Prihod koji je spadao vakufu za izdržal'anje
imareta u Saraje vu iznosio j e 23.500 akči. Do 1604. goctinc broj kuca
se n ešto povećao ~ jznosio je 34 1. Vakufski prihod je i te godine bio
isti kao i 1574, dakle 23.500 akči.
St'O se tiče konfesiona lne pripadnosti s tanovništYa, može e re.:i
da je cjelokupno stanovništvo p opisan ih sela bilo kršcansko. ~aim.:.
s ituacija j e bila ovakva: 1574. godine od ukupno 250 kuca bilo je svega
8 mus hlmansk ih, a sve ostalo su bi le kršćans ke, a 1604. godine od 3-1 l
kuće bile s u samo 4 muslimansk e i to su bili poimenice čet,·orica i tih
domaćin a, zabi lježeni h 1574, a druga če tvorjca su ili umrla ili od eliJa.
Prema tome, u ovim najzapadnijim graničnim krajevima Cant\·a kra-
jem XVI stolj eća širenje islama skoro nije ni bilo evidentno.
Od po.ljotPrivreclnil1 proizvoda na va kufs kom dobru su sc gaJile
žitarke: pšenica, mješanac d zob, zatim bos tan ( _itno povrće uLga j~lllll

5) OIS, d efter b L 92, fo 92/ 273 i cleflcr br. :? lJ , l'o 1 11 / 188.

 l

uz !...-uću). te lan, ,-oće, cn·cni i bijeli luk, kupus, badem i ora h. Z načaj­
na grana bila je pčelar t\'O i proizYodnja m eda, kao i vinog radaPs tvo
i proiZ\'Odnja sire i vina. Isto ta ko, važna g rana j e b.i la s točars tvo, sa
gajenjem sitne _toke i \'inja. Porezi od vih ovi h pm•izvoda pripadali
,u ,-3!-ufu. Moguće je da je dio tih proizvoda i ao za potrebe ima rc la
dii·ektno u naturi, a ne u novcu.
o,·a ,-almf ka imanja Gazi Husrev-bcgova vaku fa n estala su gu b-
ljenjem tw"kih posjeda na tom područj u za vrijem e bečkog rata 1681..
do lo96. godine.
L blizini cifluka Kožulova zavještao je jedan čifluk i Ferhad-
pa·a okolO\ic. bosan ki sandžak-beg od 1574. godine, a od 1580. prvi
bo,an ki beglerbeg. On je ostavio zadužbine u više mjesta .j kao kliški
~andžakbe!! i kao bosan ki andžakbeg, odnosno beglerbeg, a najzna-
cajnije u Šjedi'tu beglcrbegluka, Banja luci. Međutim, ovdje neće b iti
!!m·ora o tim zadužbinama u Banjaluci j er se o n jima, manje-više, zna,
;e!!O o Ferhad-pašinim zadužbinama u mjestima Zem unik, V•r ana i
HI~·ace. Zemunik i Vrana su danas mje ta u blizini Vranskog j ezer a,
'1e,to istočno i je,·eroistočno od Biograda na moru, a H rvace j e selo
u bl!zin: inja Iz Ferhad-pa ' ine vakufname se vid i d a je o n uvakufio
cifluk po i~enu Tinj i odredio ga za izdržavanje s lj ed eći h obj e ka ta
koje je podigao: džamija u Zemuniku, mekteb u tvrđavj Vrana J dža-
mija, mekteb i dućani u Hrvacima.6) Tinj je i dana 1poznato naselje
u općini Benko,·ac. Ferhad-paša je li čno učestvovao u osvajan ju OVIh
područja, da bi ih kasnije otkupio od države i uvaku.fio. čifluk Tjnj
e sa~rojao od 10 pojedinačni h obrad ivi h posjeda (m ezri). U opš irno m
popisu Kli.kog sandžaka iz 1604. godine stoji ovakva zabi lješka: »Cifluk
Ferhad-pa:"e biYšeg bosanskog beglerbega . .. spada među zem lje koje
e on !Jeno o mjio. l\jegO\·e prihode je uvakufio za džamiju i m ekte b
koie je u Božije ime podigao u nahiji Kotari (u kasabi Zemunik), kao
1 za džamiju i njene potrebe koju je oživio u kasabi Hrvace, te za služ-
benika mekteba u tvrđavi Vrana. Budući da je taj pos jed blizu mo ra
i u isturenom graničnom području, pa ga zbog t oga nij e moguće kako
treba obrađil·ati, to je u novom defteru zavedena da se carskom služ-
beniku, koji dolazi da u oblasti s one strane Kupe prikupi vlaške p r i-
hode, daje s\·ake godine iznos od 2.000 akč i kao globalan iznos poreza
filurije.«;)
Iz omga se Yidi da su tanovmc1 tog čifluka plaćali državi filu-
rijsku pristojbu u paušalnom godišnjem iznosu od 2.000 akči, pa su
prema tome bili \'lasi-stočari, a ostali prihodi su pripadali vakufu.
0\'e Ferhad-pašine zadužbine su imale veliki značaj za razvitak
na\'edenih mjesta koja su ima la tendencij u da p rerastu u kasabe, a
to su Zemunik i Hn·ace bili i postali. O torne je opširn ije pisao dr ,\ .
Handl.ić i mi se ovdje nećemo na torne zadržavaLi.S)

. '' Prep1s Yakufname postoji u Sidžilu .vakufnama Gazi Husrev-begove

btt>lwH:k\! u Sar'!!Jevu .I. str 141 , bi_". 209. Ja sam se koristio prijevodom
FaztletL Cnko Iz knJige u rukopisu \faku[r1ame Bosne i H ercegovine
- X~ ' X~ l ·,·ijeka, str. 403-431.
-, Defter br. 211, fo 211/313.
·, Adem Handžić, O formiranju nekih gradskih naselja u Bosni u XV J
tj/]~cu - uloga države 1 vakufa, Prilozi za ol'ijcnlalnu filologiju XXV f 1975,
str JlJ.-170.

90
 O ostalim vakufima na ovome područj u postoji jedan objavljen
rad,9 ) pa ćemo ovdje samo pobrojati vakife i njihove zadužbine (a
to su uglavnom džamije) sa osnovnim podacima o vakufsldm prihodi-
ma. Osnovni izvor za ove podatke bio je opširni popis za Kliški san-
džak iz 1604. godine, u kojem se, između ostalog, nalaze i podaci o
va ku fima .
Livn o kao najveći i najrazvijeniji grad Kliš kog sandžaka u kome
su sj edili i sandžakbezi, imao je i naj veći broj džamija, a time i vakufa.
Evo podataka o vakufima u Livnu 1604. godine.
Va kuf džamije Sinana-čauša (Džumanuša) .imao je aktivu u goto-
vom novcu od 58 .171 akče i kiriju od 12 dućan a godišnje iznos 2.230
a kči. Uz ovu džamiju je bio p odignu t i mekteb koji je izdržavan iz
reds tava va kufa.
Vak uf džamije Bali-age Ljubunči ća (Balaguša) imao je gotovine
u iznosu od J28.560 akči, zatim kiriju od J8 dućana godišnje 3.400 akči,
le prihode od mlinova godišnje 400 akč i. Na osnovu natpisa iznad ulaza
u dža miju vid i se da je ova džamija podignuta 920. godine (1514/ 15).
J asno je otkud je džamija dobila naziv Ba laguša, po imenu vakifa Bali-
age Ljubunčića, dakle domaćeg čovjeka iz Livna, koji je želio da svome
gradu ostavi vrijednu zadužbinu. Iz prihoda vakufa vidi se da je nje-
gov vak uf bio najbogatiji u Livnu.
Vakuf džamije Mehmed-age imao je prihod u gotovini 49.284
a kče, te kirije od 25 dućana čij i iznos nije naznačen . Džamija sa ovak-
vim nazivom u Livnu ne navodi se u poznatoj literaturi, ali se navodi
džamija Dukalar Hadži Ahmeda koja se ne spominje u defteru. Iz
natpisa kojeg saopštava EvJija Celebija vidi se da je ta Dukatarev:1
džamija podignuta 1587. godine, pa je morala biti evidentirana u def-
teru iz 1604. godine. U samom natpisu nije sadržano ime graditelja
nego ga daje sam Celebija koji kaže: »... blizu čaršije nalazi se stari
tvrdo z;idani hram pod kupolom , to je džamija Dukatar-oglu Hadži
Ahmeda.« Moguće je da je Celebija pogrešno zapisao ime dobrotYora,
a poznato je da je on ponekad i pravio greške, pa da je to, u stvari,
džamija Mehmed-age umjesto Hadži Ahmeda.
Vakuf džamije Muhameda Perko-zađe (Muhameda spahije ili
Perkuša) imao je prihod od 84.000 akči u gotovini. Uz džamiju je po-
s tojao i mekteb koji je izdržavao iz i tih redstava. Ova je džamija
u narod u bila poznata po imenu Perku a. Sada se može dati objašnjenje
odakle dolazi taj naziv, narod ju je tako prozvao po imenu osnivača
koji se zvao Perko-zađe (Perković) .
Va kuf džam ije Mu tafa-paše (Lala-pašina džamija) sastojao se
od sreds tava u gotovom novcu u izno u od 123.326 akči, te kirije od
8 du ćana godiš nje 1.280 akč i. Navedeni Mus ta fa-paša je Lala Mustafa-
paša Sokolović koji je bio kliš ki andžakbeg od 1574. do 1577. godine.
Iako j e sjediš te kliš kih a ndžakbegova zvanično bilo u Kli u, oni su
c ijelo vrijeme jedi li u Livnu. Otuda se Musftafa-paša odlučio da tu

9) Fehim Dž. Spaho, D žamije i 11jihol'i l'akufi 11 gradol'ima Kliškog

sa11d f.aka početkom XVII stoljeća, Anali Gazi Hu rev-begove biblioteke I\ .
tr. 217- 230.
91
 podigne džam ij u i to u vrijem e kad j e sj edio u Livnu kao sandžakbeg.
Džam ija je podignuta 1577. godine.
Val-uf mesdžida Pehlivan Husejna imao je gotovine 13.000 akči ,
a \-ak-uf džamije H adži Uvejsa 18.000 akči. Za vaku f m esdž·ida Husejna
Etmekdži-zade u defteru stoji slj edeća zabilješka : »Mutevelija ovog
ml-ufa je otputovao u Sarajevo, te se n isu mogU uzeti podaci o pri-
h odima i izdacima vaku fa.«10) a osnovu te zabilješke može se doni-
jeti općenit zaključak da su podaci koji su unošeni u ovaj defter o
nO\·čanom tanj u poj edi.nih vaku fa uzimani di,rektno od mutevelija do-
tičnih ya1:ufa, pa se mogu matrati potpuno tačnim.
C Konjicu je 1604. godine postoj ao vakuf mes džida Tabanica (?)
Ahmeda .a prihodom od 4.000 a kči u gotovu novcu i izdavanjem u za-
kup 30 ducana u mahali Varda . Ovaj se m esdžid nije mogao sa sigur-
nosću ubicirati. Kako je j u ranijem kljškom defteru iz 1574. god. za-
bilježen i to kao i u ovome iz 1604. Taba nica Ahmed , sigurno je da j e
pisar dobro zabilježio nazi\'. Poznato je, međutim, da je u Konjicu u
ro doba po tojala džamija M ehm ed-čauševa <i li tekij ska džamija koja
je sagrađena jo" 1559. godine . a o novu vakufname vidi se da je za
taj objekat bila uvakufljena gotovina, a iz de ftera se također vidi da
je me džid eYidentiran u defte ru izdržavan iz gotovine, a ne od nek,r et-
D.ina. što navodi na pretpostavku da j e mesdžid ev.ide ntira n u deft eru
možra ~.f.ehmed-čauševa džamija.
( Prozoru su, pored džamije sul tan Ba jezid-hana, postoj ale još
d\ije džamije koje su im ale svoje vakufe: va kuf džam ije Ha dži Nes u-
ha je imao gow,·og novca u iznosu od 36.000 a kči , a vakuf džamij e
zallla Mehmed-bega 40.000 akči gotovine .
I u Pruscu su, također, p ostojala dva vakufa: vakuf džamije
Jahja-paše je izdržavan od slj edeći h pril1oda: 24 .000 akči gotovog novca,
prihodi od karavan-saraj a i prih odi od 10 vaku fskih dućana po 60 akči
godišnje. Neki Sofi Omer-aga je ovome vakufu dodao j oš 1600 akči i
odredio da se u ovoj džamiji uči sura »Jasin«. Dmgo j e bio vak uf
Bali-age, brata umrlog Rustem-paše, koji je, kako se zna, bio veliki
vezir 1 koji je u Sarajevu podigao poznati Bru sa bezis tan. Podatak da
je Bali-aga brat Rustem-pa še nalazi se u opš irnom defte ru kliškog san-
džaka iz 1574. godine, gdje doslovno stoj i: »Mah ala džamij e Bali-age,
brata umrlog Rustem-paše.«11 ) Početkom XVII stoljeća bio j e umro
i Bali-aga. Naime u defteru iz tog vremena se kaže: >>Mahala džamije
umrlog Bali-age.«11) Navedeni Bali-aga može b iti brat Rustem-paše
Hn·ata koji je rodom iz Skradina i koji je bio veliki vezir na dvoru
sultana Sulejmana. Umro je 1561. godine, pa se p rema tome u defteru
iz 1574. god. bilježi kao u mrli. Ne bi mogao bit i br at on og Rus tem-paše
koji je sahranjen u posebnom turbetu kod banjalučke Ferhadije , j er
je taj Rustem-pa!.a poginuo 1595. godine, pa je 1574. kada je sačinj en
defter, još bio živ. Ovaj vakuf se sastojao od 40.000 akči gotovine, kirije
rJd 9 dućana po 90 akči godišnje, 4 m lina sa godišnjim 'Prihodom od
120 akći, jedne bašće sa godišnj im p r ihodom od 20 akči i 2 kuće sa
1
~) Defter br. 211, fo 211/96.
liJ Defter br. 92, fo 92/ 105.
·J Defter br. 21 1, fo 211 /56.

92
 prjhodom od po 12 akči. Uz džamiju je postojao i mekteb koji je izdr-
žavan iz vakufskih s reds tava.
Go rnji Va•kuf j e u poče t ku svog nas tajanja nosio ime čes ta . Imao
je jednu džamiju, a to je bila d žamija Mehmed-bega Stočanina , čiji
se vaku f sastojao od 56.460 akči gotovine, od zakupa jednog zemina
godišnje 800 akči, te pr ihoda od JO dućana i od karava n-saraja. I u;.
ovu clž·a mij u j e ')JOStojao mekteb. Vakuf Mehmed-bega S točanina je
odig rao značajnu ulogu u nas tajanju i razvitku grada Gornjeg Vakufa.
O tome postoje dva opš irnija rada i treba ih vidjeti _ll)
I Donj i Vakuf nije imao takav naziv, nego se zvao Novosel il i
Nevabad. Godine 1604. je imao d vije džamije: vakuf džamije Ibrahim-
bega Malkočevića imao je gotovine u iznosu od 37.000 akči, zatim prihod
od kirija za 18 dućana godišnje 508 akči i prihod od 3 ml ina na rijc::i
Krki godišnje 1.740 akči. Uz džamiju j e bio i me kteb. Drugi \'akuf bio
je vaku f džamije Mehmeda čelebije sa prihodom od 40.400 akči u go-
tovom novcu . I na razvoj Donjeg Va kufa su veliki uticaj imali ovi
vakufi, o če mu također pos toj i j edan opši rni j i rad. 14)
U Gla moču je postoj ao vakuf džamije M a l koč-bega, bosanskog
i kliškog sandžakbega. Vakuf se sastojao od gotovine u iznosu od 23.000
akči, kirije od 9 duća na, Le još 7.200 akči u gotO\'Om koje je u\'akufio
neki Ha dži Ahmed l pridodao taj iznos Malkoč-begom vakufu.
Od dalmatinskih gradova vakufski objekti su po tojali u Sinju,
Klisu, Vrlici i Kninu, a kako s mo ranije vidjeli i u H rvacima, Zemu-
niku i Vrani .
U Si nju je bio vaku f mesd žida Hadži Ha mze sa prihodom od
5.500 akči u gotovom novcu, Lc kirije od 7 d uća na godišnje 700 akći.
Uz mesdžid j e p ostojao i mekteb koji je izdržavan od vakufskih red-
s lava.
U Klisu j e postojala Mura d-begova džamij a. To je bila džami ja
Mlll·ad-bega Tardi ća, prvog kliš kog sandžakbega i Gazi Hu revbegO\·og
će hajc, koj i se naroči to is takao u borbama oko Klisa 1537. godine pa
je, onda, jasno zašto je on podigao džamiju baš u Kli u. Mlll·ad-beg je
kako se zna b io Husrev-begov mu tcvelija . Sahranjen je u Sarajevu i
pocUgnulo mu j e turbe odmah uz turbe Gazi Husrev-bega u d1·oriš tu
Begove džamije. Vakuf Murad-begovc džamije se sastojao od 20.000
akči gotovine, zatim godiš nji pri hod od 9 mlinova 10.000 akči , godišnji
prihod od čifl uka u na hiji Petrovo polje 15.000 akči i godišnji prihod
od čifluka u n a hiji Skrad in 1.000 akči. T u okviru ovog 1akufa je bio
mekteb.
U Vr lici je dizda r tvrđave Vrana ! s kender-aga podigao džamiju
i uvakufio za njeno izdržavanje 95.000 a kči gotovog novca, kao i četi n
dućana koji su donosi li godišnji prihod od 360 akči.
I, konačno, u Kninu je postojao vakuf džamije 1\lus tafa-nge. emi-
na č ij a je aktiva bila 80.000 akči gotovine, te kirije od tri ducnna g'J-
diš nje 450 a kči . Međut.im, s ituacija sa ovim vakufom nije bila sas1·im

13) Adem Handžić, nav. rad i Uloga džamije \Je/l/ned-bega ·rv<'<llllli<l

11 {ormira11ju Gomjeg Vakufa, Gornji Vakuf 1971.
14) Adem H andži ć, nav. rad.
 1

jasna. ~aime , u defteru iz 160-1. godine postoji sljedeća zab ilj ešk~1:
,, pomenuti Yakif je uvakufio 80.000 akči, ali o n j e imao o baveze prem a
d rbmoj blagajni, pa se nakon njegove s mrti pojavio dug prem a držav-
noj blagajni; 80.000 akCi koje je u vaku fio pa su zato uzapćene za držav-
nu blagajnu.«';) .Kako je moglo doći do ovakve sjtuacije ako se zna .:la
je. na osno\'U edjat kih propisa, va kufski imetak, kad je vakuf već
~e!!istrO\·an na udu, nepovrediv i da se ni na kakav način n e može
ot~điti. Moguće je pretpostaviti da je položaj na kome se n alazio omo-
!WCaYao \'akifu Mustafa-agi novčane mahinacije, tako da je stekao izvje·
~ni imetak koji je onda uvakufio. Kada je wnro ustanovljeno je na
kaka\· način j e do ao do noYca, pa je vakuf proglašen nevažeć im, a no-
,·ac \Taeen državi.
To bi bio kraći pregled vakufa i vakifa n a po dručju nekadašnjeg
:Kli 'kog andžaka , odnosno na teritoriji jugozapadne Bosn e i Dalmacije.

\ 'AKCFS A.' m VAKIFS IN WEST BOSNA AND DALMATIA

Thi i_ a discussion of ,·akuf on the territory of the previou:;

Sandi:ak of Klis, \\'hich wa fou nded in 1537, after the town was cou-
quered by the Turh. It covers the period tilJ the beginn ing of the
xnr cenrun.
The fi~st part gi,·es a survey of two vakufs on the territory of
Dalmatia \\·hich were ,·akuf of two great Bosnian vakifs, Gazi Husre[-
beg and Ferhadpaša Sokolo\'ic. Among other vakuf estates of Gazi
Husrefbeg he put into the \'akuf al o a čifluk named »Kožulova« and
ordered it to be used for the support of his imaret in Sarajevo. That
čifluk was near the present town of Benkovac, a nd today there is a
Yillage there called KožulO\ ac. The či (]uk con sis ted of 25 villages and
6 mezra and ga,·e to the ,·akuf an income of 23.500 akči yearly. I n
the \icinity of this čifl uk Ferhadpaša t estated a čifluk named Tinj an d
ordered it to support the m osque et Zemunik, the mekteb in the Vrana
fortress and the mekteb in the H rvace kasaba. Tinj also is a known
settlement in the municipality Benkovac. These endowments of Ferhad-
paša had a great significance for developm ent of the above m entioned
places.
The second part gives a short review of vakufs in the settlemen ts
that had kasaba status on the territory of t he sandžak of Klis , with
data concernin~ incomes a~d expenses of these vakufs. The follow1ng
p~aces ar~ cons1~e~ed: ~onJ lC,. Prozor, .Prusac, Oborci, Donji and Gornji
\ akuf, Ll\·no, SmJ, Khs, Vrhke, Drn1š, Skradin, Glamoč, J ezero, Ze-
munik and Hrvace.

•1 Dtft<.:r br 211 , [o 211 / 302.

94
Halima K01·kut

O VAKUFIMA U SJEVEROISTOčNOJ BOSNI

Cilj ovog rada je da se u kraćem prikazu ukaže na neke značaj­
n ije vakufe i njihov nastanak i razvoj na području nekadašnjeg zvor·
ničkog sandžaka, odnosno njegovog bosanskog dijela (zapadno od
Drine), tj. k as nijeg tuzlanskog okruga koji je obuhvatio cijelu oblast
da našnj e sjeverois točne Bosne. Za cjelovit prikaz trebalo bi više rada
na r aspoloživim izvorima, pa ćemo se uglavnom ograničiti na publika-
vane i pozna te radove i samo na neke dostupne izvore. Zbog promjena
u dugom razvoju (jedni vakufi su propadati a drugi se formirali) ovdje
neće biti sve u pojed inos tima istaknuto i navedeno, ali će se omogućiti
globalniji u vid u značaj i karakter istike vakufskih institucija ovog
područja. O vakufima uopće dosta je pisano a obrađivani su i vakufi
sjeveroi stočne Bosne, naročito za raniji period (1 , 2, 3, 4, 5, 6, 7).

Kao š to j e u obrađivanim radovima već naglašavano (1, 2, 4, 51,

vakufi su ima li primaran značaj u formiranju i daljnjoj urbanizaciji
gradskih naselja. Poznata je činjenica da je formiranje gradskih naselja
(kasaba) započi nj alo podizanjem muslima nskog kultnog objekta (mes·
džid, džam ija), a i u kasnijem urbanom i privrednom razvoju vakufi
s talno igraj u odlučujuću ulogu (1, 2, 4). Ponegdje je vakif podigao niz
objekata (kultnih, privrednih, prosvj etnih) da je samim tim naselje
dobilo s ta tus kasabe. Jedan karakte ris tičan primjer osnivanja gradskog
naselja pod izanjem više objekata jednog vakifa na ovom područj u je
formiranje Nove Kasabe n a Jadru, koja je nas tala u prvoj polovini
XVII v ij eka, za hva ljujuć i vakufu Musa-pa· e, budim kog vezira (8).
Vaku[s ki objekti s u sa urbanog a spe kta čini l i jezgro svih gradova i da-
vali s u snažan podst icaj općem razvoju gradskih n aselja, rješavajući
niz potreb a s tanovniš tva, p rvens tveno vjerskih , ali i socijalnih, k-ultur-
nih i humanitarni h. U kasnijem vremenu, mettutim, podižu se kultni
objekti (džamije, me clžicli) i po elima osnivaju e vah.-ufi za odda-
vanje tih obj e ka ta.
Najznačajniji urbani cen tr i u ovoj oblas ti pa, prema tome, i
najz načajniji vakufi n as tali su u s taJnim i povremenim jecli' tima
zvorrtičk ih sandžakbega: Zvorniku, Donjoj i Gornjoj Tuzli. I u S\ im
drugim kasa bama u ovoj o blas ti, formiranim u XV l vijeku, os n h ani
 1

su manje ili Yi e z nač:Jj ni Yakufi (Gr:Jčani c:J , Bijeljina, Gradačac, Sre-

brenic:J, Brcko).
o \akufima u ::unom z ,·orniku imamo d o ta podata ka na os-
110\U popis:J u Xn \ijeku (2, 5). Treba pomenuti brz razvoj z,·ornika
,·ec u :1mom pocetku tur ke yJast i, uglavnom k ao rezulta t toga š to je
bio admin L trati mi centar, sjedi te andžak-bega. Kasaba je u Zvorni-
k-u na tala kao jedna od prYih u Bosni (zajedno sa Sarajevom) (4). U
pn·oj poloYini X\'I djeka spominju se tu če tiri va kufa (S) čij e se o sni-
,·anje ne može tncno datirati, ali je moguće i da su nas tali znatno r a-
nije jer se troji a Yakifa pominju kao umrli. Po visini zavjcšta ne sume
najznacajniji je bio ,·akuf »umrlog Hadži Mehmed a« koji je zavješ tao
:; ~OO :-~kCI a godišnji prihod tog vakufa se sastojao iz in ter esa od da-
Y.mia na z3jam za,·ještane goto\'ine i zakupnine 23 dućana. Bio j e n a-
miJenjen pbcanju lužbenika jedne džamije i d\'a mesdžida. Vakuf
u~1rlog B3h i-bega«, 3.1 63 akče, imao je pri hode ela B ra toj ev ići , m: i-
non~ 1 ducane a prihod , ·akufa bio je namijenjen održavanj u te kij e i
mu~<lflrh:me te ia,·nih če mi i za plaću imama u mes džidu. I s ti vakif
'< podigao i mo~·t preko Drinjače i uz njega karavan-sar aj , a za njihovo
odrzayanit: za\ iesrao je ne"to zemlje. \'akuf »um rlog Si na n-bega«, ko ji
·e podif3( d;e objekata i za\"ještao njiho\'e p rih ode, bio je na mijenjen
za izdrz:nan1e imareta i medrese u -0\·om Pazaru . ajzad, na jmanj i
·e bio \,lkuf Hadzi Sinana, 76 - akči , namijenjen za plaću muallima u
mekr~bu Potkraj X\'1 djeka u z,·orniku e pom inj u i t ri d žamij e
koje ;-.u. !>Yakako, imale smje vak ufe iz koj ih u se izdržavale (H adži
DurgutO\·a, Husein-begoYa i · Mehmed-Celc bijina). J oš se spo minju d va
manja ne~amostaln a yakufa, koji e sa toj e iz u vakufl jene gotovine
Ha,an-begO\ ,-akuf. 4.200 akči goto,·ine, za učenje Kur'a na u crkva-
džamiji i popra,·ak mosta kod tekije, te Yakuf ĐuJe, kćeri Sirmerda
od l 100 akči) (SJ.
Za dugi period nemamo podataka. Upore đuj ući n avedene najra-
nije podatke sa podacima početkom austrijske vlasti, koj e daje Pro-
račun \ak ufa !9) Yidimo da se u z,·orniku navode va kufi 10 d žamija
i to pud nazidma: Begsu, Di\"i ć, Hadži Durgut, Fet hije, Kozlu k, Had ži
Mahmud .'\amazgjah (mjesto za molitvu - m usalla), H a dži Selim,
Skela Zamlaz 0\i ,-akufi ukupno imaju oko 3.300 fo rin ti prihoda.
Spomir.je se da pos toje vakufname Hadži Durgut, H adži Ma h mud i
Zamlaz džamije. !'\ajveći je vakuf amazgjah džamije sa uku pnim pri-
budom od 1.655 forinti koji se sastojao od zakupnine za han, tri magaze,
jednu kuću, jednu kafanu, 12 dućana, jednu sob u, tc n ešto int e resa :!u
poza ;mljiYani nO\· ac i nešto zakupnine od građev i nski h zemlj iš ta (m u-
J-ata IzdaCI 5U mu se sastojali od plaća mutevelije, imama i mujezina
(~oji je i fcraš). te troškova za učenj e Kur'ana, popravak i održavanj e
džamije. Vakul Fethije džamije je, moguće, i denti čan sa već s pomenu-
tim vakufom Hadži Mehmeda (uporediti 5). Drugi po vel i čini je va kuf
medrese čiji sc.: ukupni prihodi od 1.275 forinti sas toj e od zakupnine
za -1 dućana, 2 ku će, 7 magaza i jednog podruma te p rihoda od dvije
':la e~ Od toga se podmiruju plaće mutevelije, muderisa, nazira i be-
\aba te održavaju postojeći vakufski objekti. Zanimljivo j e d a se spo-
mene illi e c;,·aj vakuf pozajmio novac od vakufa Nam azgja h džamije
te mu plaćao i interes. Pet džamija je imalo i pra teće mekteb e, čiji
su se muallimi. izdržavali iz sredstava vakufa (Begsu, Fe thija, Hadti
Mahmud , Skela i Zamlaz džamija). U rashodima Divić džamije spo-
minje se popravak m ekteb a, a li se ne navodi p laća muallima. Dvije
džamije (Begsu i Fe thije) imale su i svoje vodovode za čij e popravlj:l-
nje s u b ili zaduženi ljudi koji su za to pr imali stalnu plaću iz vaku~­
skih s re ds tava. N a području Zvorni ka spominje se i Hadži Nur-begov
vakuf u Skočiću.
Jedan od najznačajnij ih vakufa ovog područja je svakako Turali-
-begov va kuf u Tuzli (Donjoj , p rema ranijoj p odjeli na Gornju i Doniu
Tuzlu) . Det aljno je opisan (7) a sačuvana je presuda u kojoj je praktično
prepisan a va kuf nam a tako da imamo mnogo podataka o izvornoj nam-
je ni i objektima t og vakufa. Vakuf je osnovan u drugoj polovini XVI
v ije k a a, osim u Tuzli, Turali-begovi vak ufski objekti nalazili su se još
u Iloku, Foči , Cačku , te u blizini Prače. U samoj Tuzli Turali-beg je
sagr adio džamiju, mekteb, h amam , vodovod, h an i 38 dućana, te sve
ovo u va ku fio (7). Pored toga, os tavio je i jednu bašću i četvrtinu pri-
h oda od slane vode i 300.000 dh·hema gotovine. Donja Tuzla je bila i
s jediš te mutevelijc vakufa za sva navedena mjes ta, osim Iloka, gdje je
postoj ao poseban mutevelija. O graničivš i se na objekte u Tuzli, mi ćemo
p ok ušati da d amo kratak prikaz ovog vakufa na osnoYu spomenutog
izvora (7).
T urali-beg je odr edio ela se daje go tov novac na zajam trgovcima,
bogat ijim građanima i zanatlijama koji su stalno nastanjeni u zvomi-
čkom kacliluku, tako da donosi 10% prihoda godišnje, ali >>da pri tome
n e bude nima lo sumnje na kamatu i na način da ne bude opasnosti da
propadne gotovin a«, što praktično znači da se mora n aći odgovaraju~a
pravna forma kako se to, uos talom, činilo i u drugim sličn im slučaj.::­
vima. Tražio sc jak zalog za posuđivanje gotovine i imućna jamca, ili
ba r jedno oci lo dvoje. Pored toga je ostavio i poljoprivredna dobra
(zemlj e) na kojim s u radili robovi i odredio ela im se za sjetvu daje
s je m e žita, s ti m d a četvrtinu daju od prihoda vakufu. O sYim poslo-
vima ovog vakufa b rinula su se, dakle, dvojica mutevclija, jedan u Tuzli
i drugi u Iloku i j edan nazir. Kao nazira Turali-beg je odredio svog sina
Muhamed-bega i dalj e n jegove potomke, a za m ule1·elije je odredio dJ
im fLmkcija bude doživotn a ali ne i nasljedna. Za oclržm·anje i poprm·-
ljanj c o bjekata u Tuzli (džamije, vodovoda, banje, hana i dućana) oci-
r e d io j e tri clirhem a dnevno i još j edan clirhem za hasure, S l ijece i
osta le sitn e potrebe za džamiju. što se džamije tiče m'jetm·ao je ck!
i m am , h a ti b i muallim bude j edna osoba, sa plaćom od osam dirhema,
a ela muezin bude kalfa (pomoćn i muallim) u mektebu i ujedno kajjim
(p odvorni k u d žamij i), dakle jedna osoba a tr i službe, te ela on i ud
jedan cl ž u z Kur'a na u clžamij i dnevno, a za sve to će dobijati scda.n
clirhe m a. Za ovu drugu funkciju, muezina, on je i imeno1·ao nekog i\lu-
ha meda. Por ed toga je odredio još jednog rnuezina u tl.lamiji sa plaćom
o ci tri cl it·he ma dnevn o.
Već j e sp om e nulo da je Tura li-beg os tm io i če tvrtinu priholla
s lane vode. To znači ela su li p riJ1ocli od soli njL'!11LI pripadali kao 1 la-
sniš tvo. Ovo zavješ ta nje p rihoda od soli n ije nipošto bilo izutc'tak jer
j e on o kasnije bilo česta pojava. Tako se iz popisa 1·nkufn (5), koie'<!
d a lj e u cj eli ni n avodimo, vidi dn je u p er iodu od 170.1. do 177-1. pb.:a
 ;.Juzb,•ni h.a u ,.3kufima odr·eđi \'3n3 u danima s la ne vode. Evo n ::~vedenog
porr~a (5\.
Go rnj::t Tuzla- amo~lalni \ a h.ufi: l. a kuf Hadži Is ke ndemve
J.:iam ije - ukupno 4c dana l::tne \'Ode, 2. Va kuf džamije Alije, amila -
-5 dana. 3. \ 'akuf Dr·agcinove džnmije - l dan, 4. Vakuf Hadži Hu-
:>t.:inon• džn mi je - 7 d:ma, 5. Vakuf H ndži Bajezidove d žamije i me k-
t.:-b::t- Q dnna, o. \ 'aku f Hadži Ha~nnovog mesdžida - 12 dana, 7. Vakuf
me dzrdn ;..andzak-bega Mustafa-bega - 2 d a na, 8. Vakuf Ish ak-begove
muallimhanc (medre e) - ll dan a, 9. Vnkuf Be ir-efendiji.nog mesdžida
- l dan, 10. \ 'akuf Hadži Hajdarovog mc džida - 3 dn na, ll. Bali-b,•-
go' ,·akuf (im are) - 9 dana, 12. Vakuf Mu ·aiJe - 2 da na.
- l\csam ostalni , ·akufi : l. Vakuf Hadži Me hmeda - 5 dana, 2.
HadZI IbrahrmO\ , ·akuf - 2 akče d nevno Ued ini izuzetak), 3. HadLi
Ebu Bekiro\ Yakuf - ~ dan a . 4. Da vud-begO\ vaku f - 6 dana, S. Rc-
dieb-a~m ,·ah.ul - l dan.
Don1a Tuzla - amo la lnr ,·akufi: l. Vakuf Be h ram-begove džn-
m Jo:" t medrese - 34.5 dan lane , ·ode , 2. \'akuf Me hmed-agin; džamije
- lc- dana. i \'akuf Hu ein-ča u 'o\e džamije - 6 dana, 4. Vakuf Tu-
r::~lt-be!!O\e dzamiie - ?.7 dana. 5. \'n h.uf džamije Kostince Os man-bega
- o d;na, t-. \ ak.uf džamije O ma na cchaje - 4 dana, 7. Vakuf HadLi
Ha,anoYe dZamiit: - ::!3 dana, 8. \ 'akuf Mehmed-e[e ndij inog m esdžida
- 19 dana 9. \ 'akuf Ar lan-ča ušo ,·e d i amije - 14 dana, JO. Vakuf
-\IT'ber-hatun džamije - 12 dana, J l. Va kuf Pirije, samardžij e - 4 dana.
- i\esamo talni \akufi: l. H ad ži Ma hmudov - 6,5 dana, 2. Der-
' b Ho.::.an-b~.:goY Yakuf - .:t da n a, (u ovom popis u se još navodi vakuf
.\rn·cd-bega Tibclića ali izn os nije evide ntira n u datom izvoru).
Iz o\Og popisa se \idi značaj proiz vodnje soli za o državanj e va-
kufa a ujedno i značajan napredak Go rnje i Donj e Tuzle, te na tanak
\ete;- bruia objekata koji su se izdrLavali va kufs kim sred s tv ima. Pored
džamija mekteba i mesdžida u Go rnjoj Tuzli e s pominju m edre a i
tmare a u DonjoJ T uzli takođe med n!sa.
L Proračunu ,·akufa (9) na p oče tku aus trij s ke vlas ti obje Tuzle
!)e zaiednu naYode. Spominje se 12 d žamija koje sc izdržavaju iz s red-
~La\a \aku[a Amil Ali džamija, BajaLid džamij a, Be hram-beg va kuf,
Biida džamija Drakćin dzam ija, H ad /i H asan, Hadži Husein, Mos tar
dzamija, Mu~alla Yakuf, Potok dza mija, H a d ži Ske nde r , Turali-beg. Po -
red to~a. spominju se još i Yakuf ća rši jskog m e kteba (sa n eznatnim
prihodom od intl:resa na pozajmljivani novac pri vred nicima, a koji ~e
troši na popra\ak mekteba). vakuf Stare medrese (prihod i od kirij e
d\·a dućana i interesa, t roše se za pl aće dva muderisa i muteveli je) i
\'akuf Husein-age Hadžimehm edov ića (prihod od inte resa, r as hodi : p la-
će mutevclija, dva muderisa, de\Ti ha n a i p o pravak medrese). Većina va-
kufa nema 'ak uf name, osim Turali-bego vog i vaku fa Husein-age H ad/.i-
mehmed0\ ica. \ aku[i navedenih džamija s u većinom maleni , prihodi se
u:zlaYn0m !)ast0jc od interesa na gotovinu i zak upnina od zg rad a, od-
n0~l10 tJd prihoda manji h parcela ze mljiš ta . Dva naj značajnija i najjača
c;u \atul H adzr Ha5anove džamije (2.951 forin ta prihoda od kirije za
ll ducana, kucu pekaru 1 han, što se troši na plaće mutevelije, imama
1 hallha, muallima, de\Tihana i feraša te troškove održavanja zgrada) i

98
 Turali-begov ( l.270 forinti - od zakupa za 64 njive i interesa na 700
fo rinti; troši se za plaće službenika i potrebe džamije).
. . Prva sag.rađena džamija u Bijeljini, Sulej manija (tj. podignuta za
vnJeme vladavme s ulta na Sulejmana, 1520-1566), izdržavana je iz držav-
nih sredst~va (5). Po?i~n~ta je poče t kom druge polovine XVI vijeka,
a pored nJe s u postoJali JOŠ mekteb i hama m. Nešto kasnije je u oko-
lini B.ijeljine p~d ignut_još jedan mesdžid koji je kasnije, razvojem gra-
da, usao u okv1re pen fe rne maha le {5). U vrijeme Evlije Celebije, po-
lovino m XVII vij eka, Bijelji na je ima la pet ma ha la i, vjerovatno, pribl i-
žno to liko džamija, odnosno mesdžida, a li o nj ima nema detaljnijih
podata ka. Prema podacima iz prve polovine XVIII vijeka za održavanje
S ulejman ije džamije i m ekteba, tj . za p l aće imama i ha tiba, vaiza, sibja..,
mu a ll ima, muezina i feraša te za osvjet ljenje i prostirku troše no je
25. 175 ak č i godišnje (l ). Proračun va k ufa za J 889 godinu (9) na području
Bij eljine spominje vakufe džamija: Atik, Vedžihi paša, Atik džamija u
Janji, džamija u Turskim Janjarima i džamija u Koraju. Pored toga,
spominju se vakuf Ahmedage Krpića {p r ihod: ki rija za tri dućana i
m agazu tc od groblja, rashod: plaća imama, muezina i popravak vakuf-
s kih zgrada) i vakuf Hadži Ahmed-bega Sa l ihbegovića (prihod: kirija za
pe karu i njivu, Le od zemljiš ta i groblja, rashod: plaće imama i rnuezina
i po p ravak zgrad a) . Najznačajniji je vakuf ALik džamije (vjerovatno je
Lo prvobitna Sul ejmanija džamija) koji ima p rihode od kirija 9 magaza,
ku će i tr i du ćana te neš to od mukale i prihoda od groblja. Od toga
se pl aćaju imam, muderis i muezin te popravljaju vakufske zgrade i
d ža mija. Ni za jedan od spomenutih vakufa nije poznata vakufnama.
Polovinom XVII vijeka Evlija Celebija spominje u Srebrenici
šes t d žamija, Lekiju, tri mekteba, h an i hamam. Vjerovatno početkom
XVIII vijeka, nakon š to su franjevci za vrijeme bečkog rata (1683--
- 1699) bili pobjegli iz S rebrenice, u džamiju je pretvorena i franje-
vač ka crkva sv. Marije, a vakif nove džamije bio je izvjesni Skender
(5). U Proračunu vakufa za 1913 (10) na području Srebrenice e parni-
nju vakufi osam džamija (Bratunac, Crvena rijeka, Car' ij ka, Dobraf;.
Hadži ! skender - Bijela, Petrić, Potočani i Tokoljak) i Mu alle, te ,·a-
kufi: medrese, m ektebi ibtidaije, žen kog mek teba i Orlo,·ić Hamzadede
u Konjevićima. Ovaj pos ljednji vakuf je kori • ten za izdržavanje tekije
koja j e p1·vobitno bila mu a firhana a bila je \Tlo značajna za o\·a_j kraJ
i zbivanja u njemu (5) .
Već je spomenut značajan vakuf- Musa-paše, budim kog \'ezira,
iz 1643. godine. Osnivanje ovog va kufa na području Vlasenice pred-
s tavlja lo j e, u s tvari, o ni vanje naselja ove Ka abe (8). Još 1889. omJ
v~ku P j e bio dobro očuvan (9) i pri hodi (kirija za 2 kuće: 2 k.a:anc ~
han te dohodak od više zemlji. nih posjeda) ukupno su Jznosih 110.)
fo rinti. I zdaci s u bili znatno manji (551 forinta), a u njih spadaJu place:
mutevelije, ima ma, muezina, kajjima, ka tiba, džabije i feraša, te razni
izd aci tek u ćeg od ržavanja.
Osim ovog vakufa na području Vlascnice, koja ·e administrau,--
no na lazila u okviru bo anskog sandžaka, pominju sc još \'akuf u.la-
mije u Knežini i vakuf Vaca tina d žamije tc ' a k uf lulab~J?a Sah?c:gv-
vića. Za ovaj pos ljednji se spominje da vakufnama po;,IOJI, a pnhod1

\19
 (kidja 7 dućana , 1 kafane, kuće i gradi lišnog zemljišta te interesa od
pozajmJjh·anog novca) troše se za popravak vakuiskih zgrada i džamije
t ras\"jetu džamije (9). On sc, međutim, ne spominje 1913 godine (10),
ali zato su rećerno vakuf Derventa džamijp u Derventi, Kn1ševci dža-
mije u .r.::ru·e,·cima, Sultan Fatil1 Meh med u VIa enici, uz već spome-
nute yakufe. Vakuf Sultan J\IIehmed Fa lilJa imao j e prihod od 1280 k runa
'to se dobijale od \iše kirija i zakupa, a od toga se davala plaća imamu,
trojici muezina i muteveliji i popravljale su se i održavale zgrade.
Iako se Brčko razvijalo nešto kasnije od spomenutil1 mjesta
(\'idjet..i 5) , ipak u 1889. susrećemo vakufe za d žamij u Do nja Azizija,
džan1iju u Brezovom Po lju, dža mije u Gornjem i Donjem čeliću te u
Tur kom Rahiću (9). Takođe u Brčkom postoje, prema Proračunu va-
1:ufa (9), i tz\·. Ujedinjeni vakufi koji, o0 svojih prihoda (kirija za du-
ćane. 6 magaza, 1 obe i kafanu, 2 podruma i 2 gradiliš ta te dohoduk
od bašCil. placaju: imame u Dizdarovoj, Novoj, Pašinoj i imama i
muallima u Staroj džamiji, tri muallima za žensku djecu, četiri muc-
zin3 (od kojih je jedan j muallim za žensku djecu), elva muderisa, clža-
bije, kariba j feraša te održa,·a nju džamije. S vakako b·i nas tanL\Jk ovog
ujedinjenog \'akufa« i njegov jstorija t bili vrijedni detaljnije obrade.
Treba s\·akako istaći značaj an d oprinos trojice gradačač kih ka-
petana, Osmana i njego\'ih sinova Murata i H useina (11). Oni s u ukup-
no sagradili tri medrese , d\'ije džamije, sahat kulu i česmu , t e ostavili
značajan ,·akuf za izdržavanje tih objekata (ll ). O man kapetan je
obnO\iO Bijelu džamiju u Modri č i, sagrad io džamiju u Gračanici, h an
u !11odriči te izgradio i dvije medrese (u Gradačcu i Gračan i ci) i česmu
pred medrcsom u Gračanici (ll ). Ia ko Kreševl jaković (l l ) navodi ela
je i njegov sin, Murat kapetan, sagradio po j ednu m edresu u istim
mjestima ovaj podatak je u kontradikciji sa njegovim navodom da su
ukupno sagrađene tri medrese (ll ). Murat kapetan je također popravio
i česme u Gračanici koje j e podigao njegov otac. Iza Husein kapetana
ostala je w lo lijepa džamija i sah at kula. Sve m·e zadužbine sagrac1ene
su početkom XIX vijeka. U proračunu vaku.fa (9) spominje se va kuf
kapetana Murata, Huseina i Osmana u Gradačcu, koji se izdržava o d
zakupnine za 16 dućana, kuću i magazu u Gradačcu te 17 dućana u
:\1odriti i zemljišne m ukate (9). Od toga su se plaćala elva ima ma, mu-
deris, muezin (koji je i feraš) i džabija u Gradačcu, imam i mucleris
u ~1odriči te sahačija u Gradačcu a također s u se održavali n aved eni
objekti. Pored O\'og postojao je i odvojen vakuf Os man kapetana u
Gračanici koji je, od kirije ll dućana, pekare, hana, J / 2 m lina i jedne
s.obe. plaćao mute,•eliju, tri muderisa, jednog pomoćnog m uderisa i
bevaba te odrza,·ao zgrade. Da li je vakuf Nove medrese, od kojeg s11
!.e plaćali službenici te medrese, bio prvo bi tno Murat kapetanov, nije
sigurno.
Na poćetku austrijske vlasti Gradačac i Gračanica imali su više
\'akufa (9). Navedeni Proračun (9) nabraja u Gračanici da se d vad eset
diamiJa održava ili im se službenici p laćaj u iz sredst ava vakufa. To
~u:_ ~hmed paša, Brešnica, Ciriš, čekanić, Hadži Džafer , Drapnik, Gav-
salic, Grapska, Hidajet, Klokotnica, Novi mejdan, Muclerisović Mula
!\1ustafa, Olovi džamija, Donja i Gornja Orahovica, Paša zađe džamija ,
Pervane Potok, Soko i Sladna džamija. Pored toga Hadži Beći r-begov

100
T
vakuf pl aćao j e ha tiba, muderisa i pomoćnog muderisa a vakuf Had/.i
Fatima-hanume davao je pored plaća muderisa i muallima još i za
rasvjetu džamije, ali nije s igurno o kojim se džamijama radi. Pored
mekteba, koji j e uz džamiju u Gornjoj Orahovici, još postoje i samo-
s talni vakufi za pet mekteba (Ahmed paša mekteb, Brešnica mekteb,
Ciriš mekteb , Paša-zade mekteb i mekteb u Stjepan polju). Još sc spo-
minju: vakuf Lipa česme i vakuf Nove medrese.
Aktivnos t na osnivanju vakufa nastavlja se i u novije vrijeme.
Pri kraju XI X i poče tkom XX vijeka javlja se niz manjih vakifa koji
ostavljaj u zadužbine u razne svrhe. Zanimljiv primjer je vakufnama
Tah ira hanume Tuz li ć koju navodimo jer u njoj vakifa izričito namje-
njuje dvije stipendij e za školovanje u oblasti prirodnih nauka š to je
interesanta n s poj jed ne trad icionalne ins titucije i s trujanja modernog
vremena.

LITERATURA

l. HANDžić, ADEM: Postanak i razvitak Bijeljine u XVI vijeku. POf

XII - XIII l 1962- 63 (1965) 45-74.
2. HANDžić, ADEM: Zvornik u drugoj polovini XV i u XVI \'ijeku.
POF XVI - XVII l 1966- 67 (1970).
3. HANDžić, ADEM: O islamizaciji u sjeverois točnoj Bosni u XV i
XVI vijeku. GDI BiH XVIII 1968 - 69 141-196.
4. HA NDžić, ADEM: O formiranju nekih gradskil1 naselja u Bosni
u XVI stolj eću- uloga države i vakufa. POF XX l 1975 133-169.
5. HANDžić, ADEM: Tuzla i njena okolina u XVI vijeku, Sarajevo,
1975.
6. HODži ć, šABAN: Valcufnama tuzlanske clobrotvorke (\·akife) Ta-
hira-hanume Tuzlić. CLANCI [ GRAĐA za kulturnu i toriju i točne
Bosne IV (1960) 153-160.
7. KREšEVLJAKOVIć, H AMDIJA: Turalibegov \ akul u Tuzli, Sara-
j evo, 1941.
8. BEJTić, ALIJA : Nova Kasaba u Jadru. GDI BiH XI l 1960 (l9bl )
225-249.
9. ZEMALJSKO VAK. POVJERE STVO: ProračLmi \akufa u Bo ni
i Hercegovini za godinu 1889.
JO. VAKUFSKO-MEARSABORSKI ODBOR U ARAJE\'U: ProračLmi
vak ufa u Bosni i Hercegovini za godinu 1913.
J l. KREšEVLJAKOVIć, HAMDIJA : KapetaniJe u Bosni i Hercegovin i.
Sarajevo, 1954.

lill
 SUMMAR Y

The paper trea t ome aspects or the institutio n of the VAKUF

on the territory of outh-ea tern Bo na. The s ign ificance of the first
,·akuf- for urban development on this territory a nd their signi ficance
in the de,·elopment of kasabas ( mall towns) is emph asised. The more
in1ponant \'akuf in the bigger centre a re described in som e deta il and
data cited of their powe r and economic significance. The furt he r d e-
,-elopment of \·akufs i hown to the degree possible from the available
sources, together with their s itua tio n in the period aftet- Austria n
occupation. Some example of va kuf in th e modern p eriod are also
gi,·en and certain change in the con ception of this institution, th at
ha,·e appeared with new circums tances, are discussed.

102
Behija Zlatat·

OSVRT N A SREDN JE I MANJE VAKUFE U SARAJEVU

U XVI STOLJECU
U osnivan j u gradova u Bosn i u vrijeme osmanske vlasti veoma
zn ačajn u ulogu odigrali su vakufi. Podizanjem javnih, sakralnih, bu·
manitarnih i kulturnih objekata, k ao i osnivanjem objekata privred-
nog značaja, čiji su prihodi služili za održavanje tih zdanja, započi­
n jalo j e urbano formiranje gradskih naselja. U is lamskom društvu su
gotovo sve zadužbine osnivane kao vakufi.1) Način na koji će se upral'·
ljati vaku fo m i kako će se trošiti sredstva određivalo se prili kom osni-
vanja vaku (a posebnim dokumentom-vakufnamom. Osnovni kapital
n ije se d irao a za održavanje zadužbina koristi la s u se sreds tva od
vakufskih p rihoda.
I u osnivanju Sarajeva i njegovog daljeg razvitka značajnu ulogu
odig rali s u va kufi. Prve objekte na području Sarajeva pocligao je Isa-beg
Ishakovi ć. To j e b ila džamija koj u je ovaj sandžak-beg podigao po
naređenju s u ltan a Mehmeda II Fatilm i namjesnikov dvor, saraj, po
kome će novi a dm inis trat ivni, kulturni i ekonomski centar i dobiti ime.
Odmah pos lij e podizanja ovih objekata, Isa-beg je 1462. godine pri·
s tupio izgradnji tekije2) sa musafirhanom i imaretom, zatim mosta,
hamama, karavan-saraja te niza du ća na i mlinova. Sve ove objekte on
je uvaku fio p osebnom vakufnamom koja je najraniji sačuvani doku-
m en t o osni va nj u Sa raj eva.3) I da lja izgradnj a Sa rajeva vezana je za
razvi tak vakufskiJ1 o bjekata. Go tovo cijela čarš ija i uži clio grada po-
d ign u ti su na vaku fskom zem ljiš tu. Zatim sve veće građevine kako
vj ers kog, tako i privrednog, kulturnog, huma nitarnog i komunalnog
zn ačaja pod izani su vakufs kim s reds tvima. U osnivanju vakufa a time
i u razvoj u Saraje va u čes tvova l i su svi bosanski sandžak-bezi koji su
s tolovali u Sarajevu, p reds tavnici osmans ke fe udalne klase, ti·go1·ci.
zanatlije, vjet·s ki i adm in is trativn i službenici, kao i drugi građani sred-
n j eg druš tvenog s ta leža.
l ) H. Jna lctžik Osma nsko cars tvo, Beograd 1974, str. 20!.
2) Podizanjem' tekija u Bosni je u više mjesta započi njalo formiranj~
muslimans kih Jlaselja. O tome više vidi A. Hn ndžić, O ulozi derviša u for-
mira nju gmdskih naselja u Bosni u XV f s tolj eću, Prilozi zn orijcntnlnu
filologiju (POF), XX.XI/81, s tr. 169- 178.
3) H. Sabanović, Dvije najstarije vakufnamc. POF Il/ 1952, ste 5-38.
 ,·oj n.1jint enzh·niji r:::tZvita k Sa rajevo je doživj elo u XVI s to-
ljecu. 1\a o·no\ u popi a Bosanskog sand žaka iz 1604. godine 4) vidimo
da .k grade\ ni t·az,·i ta k Sar aj eva u tu t·skom p er iodu gotovo završen.
Po('etkom X\'11 loljeća bio j e izg raćlcn gotovo sav pros to r koji j e
sacinja,·ao gmd~ku teritorij u do a us tro-ugarske okupacije. Pre ma na-
Yedenom deftem nraje\'0 je imalo 91 muslim ansku maha lu, d vije h riš-
can::>ke mahale i dzemat (skupinu) J e vreja. Do kraja XVI s tolj eća ovaj
grad je ,zra~tao u jedan od naj ,·ećih gra dova na Balka nu sa 20 dža-
mija, o3 me;.džida, b tekija, 3 b ezistana, 5 m edt·esa, n e ko liko bibliote ka ,
b h::tmama. ,-išl.' hano\·3 i k aravan-saraj a, o ko 90 m ekteba, zatim 6 mo-
10\a. ogromnim brojem dućana i p rek o 5.000 s ta mbenih ku ća. S a svim
tim g:rađeYinama, te uz mnoštvo zelenila, tek u će vode, čes ama i šadrva-
na ;raje\'0 je pruzalo zaista lijepu sliku.
\'ece građe,inc, odnosno veći vakufi, činili su u rb ani kostur gr.:~­
da i btli centri naj,ećih rnal1a la u gr ad u. Ostali pros tot· po punjavali su
~rt'dnji i manji 'akufi. Nažalos t, glavni izvori za izučava nj e ovog pi ta-
nja ,·akufn::tmc uglaYnom n isu saču vane. I z X VI stolj eća sačuvan je
mali broj O\·ih dokumenata i oni sc odnose većinom na veće va ku fe.
Pvdau za izuča,·anje !>rednjih i m a nj ih vaku fa u S a rajevu u XVI s to-
lJecu mogu se naci u p opi ima Bo anskog sandžaka. Po cb no s u zna-
ca·na d\a deftera koji pored drugi h zn ačajnih po da ta ka sad rže i po-
Pl'L 'akuia. To !>U popis Bosanskog an džaka iz J 540. godine 5) i p opis
iz Jo0~. godint. l Ti popisi Yakufa, tj. \'akufskih objeka ta, za,·ještajnih
dobara i ra~hoda tih ,-akufa važn i su i zbog toga š to pred s ta vljaju
r~ztmiranc ~adrzaje zaklađnih povelja (vaku fna ma) o poj edi nim vaku-
in•a a koje najYCc.im dijelom nisu sačuvane. Zato podaci pružen i u
omr. pupi'>Ima o pojedmim. na roč i to si tnijim i n esamosta ln ijim va-
kuftma pred~ ta\ ljaj u često i jedine spomene o n j ima.
Broj eYidentiranih Yaku[a u ova dva popisa je d os ta veliki , ia ko
oni ne obuh,·ataju !>\'e Yakufe u Sarajevu u to vrijeme, š to se m oL.c
\idJeti iz popisa SarajcYa u na\'edenim defterima.
Sredinom :X.\'1 !. toljeća bilo je u pisano u Saraje\'u gotovo ..;o
~to srednjih sto manjth \'aku(a, a krajem X VI s tolj eća v1se nego
duplo - 90. Ra7log po,·ećanog broja vakufa nij e samo u in ten zivn c..j
izgradnji grada u drugoj polovini X\' 1 stoljeća n ego i u o sni vanj u ma-
njih \akufa koji !.U bili dodaci \'ećim ,-aku fima i čij a su s red s tva ko-
ristcna za plate pojedinih službeni ka u određenom vakufu. Ovi va ku l i,
pored krupnih ,-akufa kak\·i su bili Gazi H usrev-b egov vakuf, Vak uf
ha-bega Ishako\ ića, Yaku( Mustafa-paše Skenderpašića i drugih san-
džak-bega i pred!.tamika osmanske feudalne klase, odigrali s u značaj nu
ulogu u općem r;u,·oju Saraje,-a kako u urbanom tako i ekonom skom,
r;ulturnom j dru~t\"eno m.
• Legato~i -~-'"ih Yakufa ~otical i su iz različitih dr uš tven ih s lojeva ,
pr"ce,·_ od naJ\ISih predsta\'nJka osmanske feu daln e k lase pa do ljudi
>n::dn cg dm~t\'cnog s ta leža - zan a tli ja, t rgovaca, vjerskih i admini-

. Istanbul. Bru;bakanlik Ar!}i\•i, CBBA), Tapu deftcr (TD) no 18, Foro-

r.opJJe u OIS pod brojem 61.
hanbul, BBA TD No 211, 0 15 br. 75.
bLa11bul BBA TD No 18, OJS br 61.

104
s trativnih službenika do obi čnih g rađana, pa čak i oslobođenih robova.
U osn ivanju vaku(a u Sarajevu učes lvovalc. su i žene.
Uvakufljana je i pokretna i nepokretna imovina . Nepokretna
imovina koriš tena je po principu zakupa (muqata'a) i to zakupa jedin-
s tvenog za cijelo cars tvo. Sto se tiče srednjih i manjih vakufa u Sara-
jevu u XVI s toljeću tu je dominiralo zavještanje gotovine. Interes na
gotovinu tzv. ribh utvrđivao je prilikom ustanovljavanja vakufa i nije
se m ijenjao š to je čes to išlo na št etu vakufske imovine, jer je novac
gubio vrijednost. Novac je davan uz interes od 10% do 15% a trošen
je za održavanje vakufskih objekata. Vakufski novac je igrao značajnu
ulogu u kreditiranju gradske privrede. Davanjem novčanih sredstava
na kredit trgovcima i drugim licima vakufi su dugo vremena vršili
ulogu novčano-kredi tnih zavoda?)
činjeni ca ela su vakufi u ova dva deftera upisani kao zasebna
cjelina pokazuje ela su oni predstavljali značajan kulturno-privredni
faktor. Njihovi p r ihodi bili su veliki i ulicali su na opći razvoj Sara-
jeva. Najveći i najbogatiji b io je vakuf Gazi Husrev-begov, ali i ovi
s rednj i i manji vak ufi imali su značajnog udjela u razvoju Sarajeva.
Godin e 1540. srednj i i manji vakufi u Sarajevu posjedovali su 176.900
akči gotovog novca š to je donosilo godišnj i prihod u iznosu od 20.935
akči i izvjestan broj nekretnina (dućani, mlinovi, zemljište, vrtovi) čiji
su pril1odi te godine iznosili 20.547 akči. U drugoj polovini XVI sto-
ljeća ta sredstva su znatno porasla tako da je 1604. godine ukupna su-
ma gotovog vaku(skog novca iznosila 454.240 akči, što je donosilo go-
dišnji prihod od 53.996 akči i od nekretnina 17.380 akči. Taj novac
koriš ten je za održavanje zad užbina i plaćanje njiJ1ovih službenika.
Kada se ova suma uporedi sa gotovinom koju su posjedovali krupni
vakufi poseb no Gazi Husrev-begov vakuf, onda gotovina koju su pos-
jedovali sred nj i i manji vakufi u Sarajevu u XVI vijeku ne izgleda
velika. Jer, sam Gazi Husrev-begov vakuf, pored nekretnina, imao je
1540. godine 900.000 akči gotO\'Og novca što je donosilo godišnji prihod
90.000 akči a J604. godine 944.796 akči što je godišnje donosilo 94.n9
akči.8) Medutim, i pored ove velike razlike u sumi gotovog n01·ca, za
ono vrijeme i prihodi koji su ostvarivani od goto\·ine sreclnjili i manjih
vakufa, kao i prihodi od nekretnina tih vakufa, bili su značajni. Oni
s u imali udjela u r azvoju Sarajeva pogo tovo njegovog privrednog raz-
voja . J er, vak ufski novac je pozajmljivan uglavnom privrednicima:
zanatlijama, trgovcima i poljoprivrednicima, tj. onim drušh·enim slo-
j evima za koje se znalo da će pozajmljeni novac vratiti a i pozitivno
uticati na r azvoj zanatstva i trgovine.9) Sarajevo je u XVI vijeku bilo
n ajrazvijenij i privredni centar Bosanskog sandžaka.
Na kraju, m ože se reći ela su pored krupnih vaku[a koji su či­
n ili urban i kostur grada i brojni srednji i manji vaku fi imali značajnog
udjela u razvoju Sarajeva. Lega tori tih manjih vakufa bili su uglavnom

1) A. Sučeska, Vakufski krediti u Sarajevu, Godi' njak Pramog fnkul-

tela u Sarajevu II/1954, Sarajevo 1954 str. 343-379.
8) Is ta nbul, BBA, TD No 211, OIS br. 75 fo. 397; Istanbul, BBA, TD
No 18 OIS br. 61 fo 347.
9) A Sučcska, Nav. djelo str. 353.

l OS
 1

pn~d~t:n·nici zanat kill i trgo\'ač kih ceho1·a, kao i drug ih predstavni ka

;.n:dnjcg d rus tnmog taleža. s,·ojim nlkufima o ni s u dopunjavali i
pro$ir iYali funkciju ,·cJikih vakufa. Tako su ostvarena ogromna m at..:-
rijalna red n·a koja su n ·orila od arajeva najvažniji kulturni, e ko-
nomski i politički centar Bosans kog sandžaka a ka nije Paša luka.
Srednji i manji vakufi u Sarajevu 1540. godine:
l. T"akuf Tekije pokoj11og k e11der-paše-godišnji prihod od m lino-
13, ITtm·a, \"OCa i djeteline 3.2~5 ak či.
2. l 'a kuf mesd':.ida M eh111 ed-bega si11a ralunetli Minneta- godiš nji
prihod od ducana, k irije, zemi na, mukala i od zakupa zemljiš ta pod
ducanima 2.380 akči.
3 1 aklt! mesd;.ida ralunetli } akub-paše-godišnji prihod od clu-
cana. mukate zemljišta, te od kirij e duća nskog zem ljišta 902 akče.
Dodatak o1·ome Yakufu :
~. \"akuf Yoj,·ode '\esuha 10.000 a kči, godi ' nji pril1od 360 akči.
S. \"akuf Mehmeda ina J usufoYa, gotovina 1.500 akči , godišnji
prihodi 180 akči.
b. \"almf Alije ina :\1ehmedo\·a , gotovina 1.000 a kč i, godišnji pri-
hod L''l akci.
l . l·akuf pokojnog šejlla Ala11din-dede-godiš nji p rihod od dva
m ina na .\1iljack:i 300 akči.
8 1"akuf d:_amije šejl!a Femha- godi . nji prihod od j edne mezre
u nahiji Ol01·ci 591 akču. Za lužbe nike ove džamije j edn u mezru u va-
kufio je ultan Selim-han. Njen godiš nji prihod bio je 1.509 akči.
9 1"akuf d':.amije Skendera ćeliaje (ll etllode) r ah111elli Mustafa-
paše-gotoYina 4.000 akči, godišnji prihod o d gotovine i o d prihoda o d
dućana 1.800 akči.
10. l'akuf mesd:ida Sinan-čelebije sina Sket1d er ova u Komat in
mahali·godišnji prihod od sedam dućana 1.260 a kči .
ll. l'akuf mesd:ida i mek teba M i111a r Sina na-go tovina 15.000 ak či
godEnii prihod od gotol"ine 2.250 akči.
12 T"akuf mekteba i mosta sarača H asana sina Sirm erdova- go-
tol"ina l ;.500 akči, godišnji prihod od gotovi ne 1.875 akči .
13. Vakuf mesd~ida H ad:i E jnehana- gotovina 10.000 akči , go-
dišnJI prihod od gotmine 1.500 akči.
14. Vakuf Hanife, :ene hadži Ej11ehm1a-gotovina 3.000 akči , go-
dišnji prihod od gotovine 360 akči.
l'· l'akuf Ferhada nalbanta - gotovina 3.000 akči , godišnji p r i-
hod od gotoYine 360 akči.
16. Vakuf mesdžida nalban ta Si i7CI 17CI - godišnji prihod o d S du-
c.<ina 600 akći.
.. .17. ~'a1:uf mesdf.ida Mevlana Arapa- go tovina 2.200 akči , godi š-
r JI pnh<Jd od gotoYine i od dva m lina na Koševu 620 akči.
18. Vakuf kujundžije Mehmeda, sina H am ze- gotovina 300 akći,
60d1snj1 prihod od dućana u Sarajevu 300 akči i od proviziJ·e gotovine
~= ·kr

106
 19. Vakuf mekteba hadži Ej r1ebegija - gotovina 6.000 akči, go-
dišnji pr ihod od gotovine 900 akči .
20. Vakuf džamije Mevlana Arapa - gotovina 10.000 akči, godiš-
nji 'Prihod od gotovine 1.500 akči.
21. Vakuf M ehmeda čelebije, sir1a H izir čelebije- gotovina 3.000
akči, godiš nji prihod od gotovine 357 akči.
22. Vakuf žene Skendera krojača - gotovina 3.000 akči, godišnji
prihod od go tovine 360 akči.
23. Vakuf Nesuha vojvode - gotovi na 3.000 akči, godišnji prihod
oci gotovine 360 akči.
24. Vakuf gospođe Selime, žene K enana - gotovina 3.000 akči,
godi šnji prihod od gotovine 360 akči.
25. V akuf mesdžida hadži I smaila - gotovina 6.000 akči, godišnji
prihod od gotovine 720 akči i godišnje 1.000 akči od dva mlina na po-
toku Koševo.
26. Vakuf gospođe Aiše, kćerke vojvode Alije - gotovina 3.000
akči, godišnji prihod od gotovine 360 akči.
27 . Vakuf mesdžida havadže K emala - gotovina 15.000 akči, go-
dišnji prihod od gotovine 1.750 akči.
28. Vakuf hadži Murata za mesclžicl Kebkebir Sufi - gotovina
10.000 akči, gocUšnji prihod od gotovine 1.500 akči.
29. Vakuf mesdžida ralunetli H ajrudina sirza Ilijasa - gotovina
14.000 akči, godišnji prihod od gotovine 1.400 akči i prihod od devet
du ćana 550 akči i j ednog dolapa 360 akči.
30. Vakuf mekteba Alije, sina hadži Ba/abana - gotovina 1.500
alcči, godi šnji prihod od gotovine i j ednog hana i dućana.
31. Vakuf mesclžida H avadf.e, pomatog pod imenom Kečed:i Sinarz
- god išnji p rihod od četiri dućana 960 akči.
32. lfa kuf čebedžije Uvejsa, sina l sllwilova- gotovina 3.000 akči,
godišnji prihod od gotovine 360 akči.
33. Vakuf mesdžida hadži Alustafe, si11a JusujoFa - goto\ine
J0.000 akči , godiš nji pril1od od gotovine 1.500 akči.
34. Vakuf r11ekteba Mehlllecla čelebije, sina Havad:e Duraka -
gotovina 10.000 akči, godišnjj prihod oci go tovine 1.500 akči .
35. Vakuf mesdžida Ulllrlog ltavad:e Duraka - godišnji prihod
oci 29 du ćana 2.090 akči.
36. Vakuf m esdžida Jusufa siua Ske11derova - godi nji prihod
od sedam dućan a 1.200 akči.
37. Vakuf m esdžida i r11elct eba K e11rala vojvode - a medre om
i učen icim a - godiš nji prci hocl od 19 cluća11a u Mahali Cekrekčijinog
mesdžida 1.500 a kč i. Gotovina 10.900 a kči, godišnji prihod od goto\in~
1090 akči.
Sr-ednji i manji vakufi u Sarajevu 1604. godine:
l. Vakuf M ehmeda čele bije - gotov.i.na 4.500 akči, godišnji pri-
h od od gotovjne 450 akči.

107
 2. T"akuf Pija/e, oslobođe1 10g mba Gazi Husrev-bega - gotov.ina
3.000 akči,
godi'nji prihod od gotovine 360 akči.
3. l 'akuf H asana čelebije - gotovina 3.640 a kči , god·išnji pni hod
od gotodne 36~ akče.
~- l 'akuf Murata. oslobođenog roba Ajas-paše - godiš nji prihod
od d,·a dueana 500 akči.
5. l 'akuf !\.ose Sinana - godišnj i prihod od zemlj išta 40 akči.
6. \ 'akuf .... . . . - godišnji prihod 60 akči .
7. t 'akuf mesd~ida M ehmed-bega sina Mil-meta - godišnji prihod
od ducana i zemlji "ta i zakupa dućanskog zemljišta 4.182 akče.
8. l akuf mesd~ida umrlog Jakub-paše - godišnji prihod od d u-
cana i zakupa dućanskog zemljiš ta 902 akče.
Dodatak O\'Ome vak ufu:
9. l "akuf N esulw 1'0jFode - gotov;ina 10.000 a kči , godišnji prihod
od gotmine 1.000 akči.
10. l"akuf .\telnneda - gotovina 1.500 akči, godi šn j~ p rih od od
goto,·ine 180 ak či.
l L l 'akuf M ehmeda sina Alije gotovina 1.000 a kči, godišnj i
prihod od goto\ine !OO akči.
12. l"akuf lwmamd:.i je K emala gotovina 3.000 akči, godišnji
prihod oJ goto\ine 260 akči.
13. l "akuf Had:.i Ibrahim a - gotovina 3.000 akči , godišnji pdhod
od gotonne 360 akči.
1~ . l'akuf Muraia sina H usejna- .. .... .
15. l 'akuf d:.amije Skenderije - godišnji prihod od duća n a i
ducanskog zemljišta 1.125 akč i, gotovina 4.000 akči.
Dodatak:
16. 1'akl1/ T imurhana - gotO\·ina 3.000 akči , godišnji prihod od
goto\"ine 360 akči.
17. Vakuf šejha B ajez.ida - gotovina 3.000 akči, godišnj i prihod
od goto,·ine 300 akči.
18. l 'akuf .. . .. - goto,·ina 5.000 akči, godišnji p rihod od goto-
'ine 500 akći.
19. l"akuf še jha Bajezida - gotovina 3.000 ak či , godišnji p ri hod
od gotovine 300 akči.
20. Vakuf Ferhada čeleb ije- gotovi na 3.500 a kči, godišnj i prihod
od goto,·ine 360 akči.
21. Vakuf mesdžida Sinana čelebije - godišnji prihod od sedam
dućana 1.260 akči.
22. Vakuf mesdi.ida i mekteba Mimara Sincma - got ovina 15.500
akči,godisnji prihod od gotovine 2.250 akči.
23. Vakuf mekteba i mosla sa rača H asana sina $irme rda - go-
tovina 15.500 akći, godisnji prihod od gotovine 1.875 akči.
24. Vakuf mesdižda hadži Ejnehana - golovina 10.000 akči, go-
d ~nji prihod od gotovine 1.500 akći.

lOS
 25 . Vakuf Hanife, že ne hadži Ejnehana- gotovina 3.000 godišnji
prihod od gotovine 360 akči.
26 . Vakuf nalbanta Ferflada - gotovina 3.000 akči, godišnji pri-
hod od gotovine 360 akči.
27. Vakuf mesd žida 11albanta Sinana - godišnji· prihod od S du-
ćna 600 akči.
28. Vakuf mesdžida Mevla11a Arapa - gotovina 6.000 akči, godiš-
nji pt,ih od od gotovine 920 akči.
Dodatak:
29. Vakuf lcujundžije Mehmeda - godišnji prihod od 3 dućana
360 akči .
30. Vakuf Mehmeda čelebije sina Hizira - gotovina 3.000 akči,
godišnji prihod od gotovine 360 akči.
31. Vakuf Skendera sina Hamze - gotovina 1.200 akči, godišnji
prihod od gotovine 180 akči.
32. Vakuf kujundžije Mehmeda si11a Hamze - gotovina 300 akči,
godišnji prihod od gotovine 45 akči i 300 akči prihod od dućana.
33. Vakuf m ekteba hadži Ejnebegija - gotovina 6.000 akči, go-
dišnji prihod od gotovine 900 akči.
34. Vakuf džamije Mevlana Arapa - godišnji prihod od gotovine
1.500 akči.
35. Vakuf Mehmeda čelebije sina Hizira čelebije - gotovina 3.000
akči, godišnji prihod od gotovine 375 akči.
36. Valwf žene Skendera krojača - gotovina 3.000 akči, godišnji
prihod od gotovine 360 akči.
37. Vakuf gospođe S elime - gotovina 3.000 akči , godišnji prihod
od go tovine 360 akči.
38. lf a/cuf Nesuha vojvode -gotovina 3.000 akči, godišnji prihod
od gotovine 360 akči.
39. Vakuf mesclžicla hadži Ismaila sarača - gotovina 9.000 akči,
godišnji prihod od gotovine i oci prihoda mLinova na Koševu 1.875 akči.
Dodatak:
40. Vakuf ...... - gotovina 3.000 akči, goctišnji prihod od goto-
vine 360 akči.
41. Vakuf gospođe Aiše, kćerke vojvode Alije, u nzesdžidu lzadži
Mu slilzudina - gotovin a 3.000 akči, godišnji prihod od gotovine 360
akči.
42. Vakuf mesdžida unzrlog Hajrudina sina Ilijasa - gotovina
14.000 akči, godišnji prihod od gotovine, jednog mlina i devet dućru1 a
2.3 10 akči.
43. Vakuf m ekteba lzadži Alije sina Ba/abana - gotovina 1.500
akči ,godišnjj p ri hod od gotovine i jedne kuće .. .. . .
44. Vakuf m esdžida hodže poznatog kao Kečedži Sinan - godiš-
nji prihod od seda m dućana 1.273 akče.
Dodatak:
109
 45. l 'akuf Fatim e. kćeri Silu11 w - gotovina 3.600 a kči , godišnj i
prihod od gotmine 360 akči.
-16. l 'akuf mesd~ida had~i Mustafe sina 1/ijasa - gotovina 10.000
akci. godi nji prihod od gotm·ine 1.500 a kči.
47. l'akuf mekteba Mehmeda čelebije, sina hodže Du raka - go·
tmina 10.000 a kci. godišnji prihod od gotmrine 1.500 a k či .
Dodatak vakufu hodže Duraka:
-18. Vakuf Hanife, Emiršah i ...... djece hodže D11raka - godi -
nji prihod od 3 ducana u blizini Fimz-begovog hama ma 360 akči .
49. Vakuf mesdžida Jusufa sina Ske11der ovog - godišnj.i fPri ho d
od edam dućana 1.200 akči .
·o. l'akuf mesd~ida Mztsrafe, ' 'e kilharča gotovina 5.1 00 akči ,
godi·nji prihod od goto,·ine 510 akči.
Dodatak:
51. l'akuf dii'011-kaliba H ajdara gotovina 3.600 akči , god~ šnji
prihod od goto,'ine 360 akči.
·2 l'akuf mek1eba kariba lut:ine - gotovina 3.600 akči , godišnji
prihod od gotmine 360 akči.
53. l'akuf Mehmeda čelebije sina hod~e K emala - za dvjje čes­
me gotO\ine :nooo akči, godišnji prihod od gotovine 2.200 akči i 160
ak č i od zakupa jedne ba· će.
54. Fakuf mesdf.ida Pašajigi ta - godišnji prihod o d dva dućana
i od zakupa dućanskog zemljiš ta 2.120 akči .
Dodatak:
·s l'akuf I sa i bn ....... Mehmeda - gotmrina 6.000 akči, godiš-
nji pnhod od gotovine 720 akči.
-6. l'akuf had~i '1 ensura - gotovina 3.500 akči, godišnji priho d
od gotmine 360 akči.
57. Vakuf sarača Alije - gotovina 3.000 akči, godi nji priho d od
!!OtO\ine 360 akči.
58. Vakuf gospođe Emine - gotovina 3.000 a kči, godišnji prihod
od goto\'ine 360 akči.
59. Vakuf Pašmakči Mustafe - gotovina 3.500 akči , godišnji pri-
hod od goto\'ine 360 akči.
60. Vakuf hail•ad:i ..... - gotovina 3.000 akči, godišnji priho d
od goto'' ne 360 akči.
61. Vakuf mesdiida hadži Mehmeda silw Sinww - sa mektebom
u Mahali Cekrči Muslihudina - gotovi na 36.230 akči .
62 Vakuf mesdžida umrlog Cekrči Muslilntdina -gotovina 10.000
akći godi~nji prihod od gotovine 1.250 akči .
Dodatak:
63. Vakuf hadži Mustafe - gotovina :U DO akči, godišnji prjhod
od gotO\'ine 360 akći.
64. Vakuf Seida vojvode - gotovina 5.000 akči , godišnji prjh0d
od gotovine 500 akći.

110
 65. Vakuf mek teba hadži Alij e - gotovina 7.000 akči, godišnji
pl"ihod od gotovine i dva d u ćana 1.500 akči.
66. Vakuf mesdžicla hadži I drisa - gotov;ina 47.300 akči, godišnji
p rihod od go tovine 4.730 a k č i .
Dodatak:
67. Vakuf H wlife haw n - gotovjna 4.000 akči, godišnj i pr ihod
od gotovine 400 ak č i .
68. Vakuf mesdžicla Kilčiik Ja.z.idži - ... . .
69. Vakuf .. . . .. hatun - gotovina 4.000 akči , godišnji prihod
od gotovine 480 a kči .
70. V akuf sarača .... . sina Abdulaha - gotovina 3.000 akči, go-
dišnj i p l"ihod od gotov.ine 360 akči.
71. V akuf spomenutog Jusufa- gotovina 2.500 akči, godišnji pri-
hod od gotovine 312 akči.
72. Vakuf spomenutog Jusuf a - gotovjna 1.000 akči, godišnji
pr.i hod od gotovLn e 120 a kči.
73. Vakuf . . ... spomenutog - gotovina 1.000 a kč i , godišnji pri-
hod od gotovine 100 akči.
74. V akuf Kurekči N esuha - gotovina 3.000 akči, godišnji prihod
od gotovine 360 akč i .
75. Vakuf gospođe Emine kćerke Atnw dže -gotovina 3.000 akči,
godiš nji prihod od gotovine 360 akči.
76. Vakuf elela/a Davuda - gotovl na 3.000 akči, godiš nji prihod
od gotovine 360 akči.
77. Vakuf K urda subaše - gotovina 3.000 a kči, godišnji prihod
~~~vim~ a ~ . ·
78. V akuf gospođe Đu/izar- go tovina 1.300 akči, godišnji prih<)d
od goto vine 130 a kči .
79. Vakuf mesdžida hadži Hajdara sina Abdula/za - gotovina
25.600 akči , godiš nj i prih od od go tovine i od du ćana 3.960 akči.
Doda tak:
80. Vakuf gospođe ..... - gotovina 3.600 akči , godiš nj i prihod
od gotovine 360 ak či .
81. V akuf . . . . . . . sina Rustenm - gotovina 3.000 akči , godišnji
prihod od gotovine 300 akči.
82. Vakuf mesdžida hadži Ejn elwna - gotovina 30.000 akči, go-
d išnji p r ihod od gotovi ne 3.500 akči .
83. Vakuf hamamdži SinG/ za - godišnji pr ihod od devet dućana
1.368 ak čj .
84. Va kuf Hasana sina H amze - gotovina 6.000 akči, godi nji
pri hod od gotovine 720 a kči .
85. Vakuf hadži Mura ta - gotovina 10.000 ak či , godišnji prihod
od gotovine 1.500 akči .
Doda ta k va kufu hodže Kema la:
86. Va kuf Hanif e k će ri Alije čelebije - gotovj na 3.000 a kči , go-
d iš nji prihod od go tov ine 300 a kči .

111
 Si. l 'akuf saraca Ej11ella11 - gotovina 3.000 akči, godišnji pril1od
od gotmine 300 akCi.
- 8 . l"akuf . . . . . . kćerke hodže K emala - gotovrna 2.500 akči,
godi'nji prihod od gotovine 250 akč.i.
9. l'akuf lbralzi111a čelebije si11a hod:e K emala - gotovina 4.000
a.kči. goclišnji p1ihod od gotovine 400 akči.
-90. l'akuf ..... . kćerke hodže K emala - gotovina 3.000 akči ,
go<lišnji priliod od goto\ine 300 a.kč.i.
91. l'akuf ........ UFejsa si11a I sm aila - gotovina 3.000 akči go-
d:i'nji prihod od gotovine 360 akč.i.

REVIEW OF MEDIUM AND SMALL VAKUFS

11\: SARAJEVO in XVI e.

The work provides a short re,·iew or medium and s mall vakufs

in Sarajem in the XVI e., which, be ide the big vakufs, h ad a signi-
ficant share in the general development of Sarajevo. A list is given
of these Yakufs that are to be found in t\.vo defteres of the Bosnian
sandžak. In the middle of the XVI e. more tha n 40 m edium and s mall
vakufs are registered, and at the end of XVI e. more than twice = 90.
It is a fact that the vakufs registered in both these defters represented
a significant cultural and economic factor. The legators of these vakufs
were from ,·arious social scale from the heights of the Otto man feuda l
class to people from the middle social tratum.

112
Dr Adem Handžić

VAKUF KAO NOSILAC ODREĐENIH DRžAVNIH I DRUSTVENIH

FUNKCIJA U OSMANSKOM CARSTVU
U ovom izlaganju želim da ukažem na značaj institucije vakufa
u domenu materijalne kulture, tj. u procesu formiranja i razv;itka grad-
skih naselja. činjenica je da su se uloge države i vakufa u tome pro-
cesu ispreplitale i prožimale. To ispreplitanje uloga bilo je evidentno
i na drugim stranama, ali je ono u Bosni, najisturenijem osmanskom
eja letu prema Zapadu, bilo pose bno uočljivo i specifično. Može se glo-
balno reći da je uloga vakufa, naroči to u ranijem osmanskom period~!,
bila u toj mjeri značajna da se razvitak gradova ne može odvojeno ni
razmatrati od his1orjj e i uloge vakufa. Vaku fski objekti razne nam-
j ene, sa značajnom arhitektw-om, u kojima je bio koncentrisan cio
vjersko•prosvjetni, kulturni ,j pr.ivredni život mu slimana, činili su urba-
ne kosture svih gradova, dok je profana, stambena arhitektura, u od-
nosu na monumentalne vakufske objekte bila vrlo skromna.
U p er:.ioclu širenja granica Os manske države, osnovnu brigu drža-
ve predstavljala je vojska i uprava, dok je rješaYanje krupnih društve-
n ih pitanja, kulturno-prosvjetnih, socijalnil1 i svih drugih, bilo prepu-
šteno privatnoj i n cijativi, uglavnom ustanovi vakufa.
Zna se ela su dvije institucije najviše dop rinijele u razvitku gra-
dova osmanskog tipa (kasaba), koje su se urbano obično nadovezivale
na zatečene varoši il i su osnivane na drugim mjestima, kao što je bila
već1n a naj značajnijih gradova, sjedišta sandžak-begova. Te institucije
su : a) vakufi, u smislu urbanog razvitka, i b) mu'iifijet - pravna i
poreska povlaš,tenost gradsk og stanovništva, koju je davala državn,
što j e zn a tno dopri nijelo okupljanju s tanovništva. Međutim, uloge su
se ispn;plitale, i u urbanom razvitku značajnu ulogu imala je država.
kao š to su j prilikom davanja poresk:ih povlastica \'akufi imali odre-
đenog udje la. O obadva :navedena faktora ja sam ranije i posebno
pjsao. 1)
t) A. Handž ić O (or111iranju 11eki!t gradski/i uaselja 11 Bosui u Xl'l
stoljeću (uJoga d rža've i vakufa). PrjJozi Z:l orijentalnu filologij~ (POF) xx~·.
Sarajevo 1977, 133-169; Isti, Ein Aspekt der Eusrelulllgsgescluc/ae osmmus-
ch e1· Sliiclte i m B os11ien des 16. Jallrlu111derts (Jedan aspekt nastanka gr:l-
dova osmans koa tipa u Bosni u XVI stoljeću. - Referat na »2. Intcrn::ttio-
naJe Arbeitsrag{'mg fUr vorosmanische und osmanische Studien•, Hnmburg.

113
 ) l 'akllfi. Poznato je da je osn ivanje gradova uopće, .i na I stoku
i na Zapadu, započinjalo poclizanjem bogom olje. U osma nskom periodu
osniYanje kasaba započinjalo je obično podizanjem džan1ije, u n ekim
slucaje\ima deni ke tekije. I ako je osnivanje vakufa •i podizanje tak·
\ih objekata pred tadjalo prosto ostvarenje pobožne volj e njegovog
legatora (Yakifa), gradovi nisu nikako formirani bez plana i s tihijski,
kako se moglo misliti. Osnivanje gradova bilo je j edino rezulta t drža v-
ne politike, dok e \'ak-ufi pojavljuju kao izvršioci te politike, us lovlje-
ne janum potrebama, najviše trategij kim i komunikacionim. To je
razumljivo, jer je Osmanska država, kao isla msko-teokratska, morala
biti aktima u formiranju i razvijanj u gradova, koji su predstavljali ne
samo centre organa vlasti i kulturnog života, n ego svojom zanatskom
priHedom i pra,·e raclionice za ,·ojsku. Potvrde o ovakvom procesu
n·aranja grado,·a u Bosni nalazi mo naj više u popisnim defteri ma i:!:
:X\'I roljeća.
a gledi.ta ko je bio osnivač najranijeg kulturnog objekta !Ja
određenom punktu, koje će postati kasaba, mogu se uoči ti tri vari-
jante: l) pri,·atna (der\'iška), 2) Yladar ka (državna) i 3) privatna (feu-
dalna).
činjenica je da u den·iši i u na 1111 kraj evima ocligrali određenu
ulogu u pn·obitnom širenju i lama i osnivanju neki h naselja podiza-
njem sYojih za\ija (tekija). Ta komponenta naročito je bila vidljiva u
i rocnoj Rumeliji, tj. u Trakiji (Bugarska i Grčka) Ii Makedoniji, gdje
;,u Osmani bili doselili do ta vog stanovništva, Turkmena i Juruka iz
:illadola. U tek os,·ojenoj Trakiji denriši su, početkom XV s tolj eća, na
pogodnim putnim punktO\ima osno,·ali na stotine svojih zavija, koje
u pred taYijale svratiš ta (konači šta) i bile više u funkciji tadašnjeg
saobraćaja nego su imale šta od tekijskog sadržaja.
Deniši su svoje za\•ije osnivali po vlastitom nah ođenju, a zatim
su od sultana dobijali odre đenu zemlju za njihovo izdr žavanje koju
su za,·ještali za za\'ij u i osnivali prve vaku fe. Da je ta denriška kompo-
nenta bila vidljiva i u našim krajevima nave· ću nekoliko primjera:
Jake indicije go\'ore da je i Sarajevo imalo takav početak. O t0·
me SYjedoće dYa deniška nišana iz 1462. godine, koje je gocline dati-
rana Yakufnama Isa-bega Ishakovića, zapovjednika Bosans kog krajišta.
Ti nišani: Ajni-dede i Semsi-dede, s tajali su uz nekadašnju malu dža-
miju sa dn·enim minaretom i ujedno uz tekiju u okviru parka, kod
današnjeg Higijenskog zavoda. Uklanjanjem džamije n išani su prene-
seni preko puta, u harem Ali-pašine džamije, gdje se i danas nalaze.
Datum njihO\•e smrti (1462) govori da su živjeli tu prije nego j e I sa-
beg sačinio S\'oju Yakufnamu za svoju tekiju i da su, vjerovatno, bili
osni\'aći pn•obitne zavije. Današnju Hunkar (caPsku) džamiju I sa-beg
Je podigao po naređenj u iz državnih s redstava, prema t radiciji pe t
godina prije svog uvakufljenja (1457).
5-10. S~ptembar 1976), .Slidostforschungen XXXVII, R . OJdenburg - Mi.in-
ch:n J?t8 .. S. 41---79; Isll, B osnc:'d.a X VI-c! y iizyilda kasaba/ar in gelišmesini11
b.a.._, o.. elltklen (l'\eke karaktenstJke razv1tka gradova u Bosni u XVI s to-
ljecu - Referat na »l~ Kongresu turske historije u Ankari, 21.- 25. I X
1961 '· ~(evren". br. 33, P~1štma 198.~, 43--48; Isti, Zr1ačaj muafij eta u mzvitku
gradskt/1 r1asel1a u B osm 11 XV l " 'J eku, Jugos lovenski istorijski časopis (Jlć),
1- 2, Bt::()grad 1974, 60---Q9.

114
 Drugi pnmJe r, kojeg nalazi mo zabilježena u popisu Bosanskog
sandžaka iz 1489. godine, jeste prvobitna zavija u Rogatici, koja je
nazivana Cel ebi-pazar. Zaviju je osnovao neki derviš, po imenu Musli-
hudin . Zem lj iš te oko zavije da·rovao je Muslihuddinu Mehmed Celebija,
sin spomenutog Isa-bega I s h akovića , koj i je na tome područj u bio
zajim ,j u čiji j e zijamet spadala Rogatica , a koja se prvobi tno zvala
Vrače, a od Log vremena Celebi-pa zar, po Mehmedu Celebiji. Očito je da
s u Me hmed Celebija, kao i otac mu Isa-beg, protežirali derviše, te i
sami pripadali tome krugu. Rogalica je te godine imala 86 kuća, od
kojih sa mo S musl.imanskih, .i to sve novi mus limani (olae kršćanin).
Ta zavija bila je tu prvi kul tni vakufski objekat. Jasno je da je u ovim
us lovima o na predstavljala više kon ačiš te i musafi rhanu, nego tekiju.
Treći primjer je Visoko. U istom izvoru nalazimo zabilježen sli-
čan slučaj. Bosansk i sa ndžak-beg Ajas-beg je tu prije 1489. osnovao
tek iju, kao prvi mus limanski kultu rn i objekal. Tada je Visoko pred-
s tavljalo značajnu kršćansku va roš, od 6 većih mahala, sa uJ..."Upno 22 1
kućom , od koj ih samo lO muslimanskih, i to sve novi muslimani. A
u vrije me podizanja tekije broj muslimanski h kuća bio je još manjU)
Mogao bih navesti još nekoliko lični h primjera, ali ne možemo
se na to me zad ržavati.
Ipa k, ova derviška komponenta bila j e s koromna, slabašna i krat-
kotrajna, j er je tamo gdje je i postojala ub rzo dolazila u sjenu službe-
ne is la mske linije, tj . kratko iza tekije podizan i su drugi vakufski
objek ti, džamije, mesdžidi i drugi .
Druga varijanta u formiranju grad ki h naselja sastojala se u
činj enici što su na raznim pun ktovima, kao prve kultne ustanove, po-
dizane tzv. carske džamije, koje su faktički bile drZavne. Tako je kroz
j edno s to lj eće, od sedamdesetih godina XV do seda mde etih godina
XVI s toljeća, tj. od vladavine Mehmeda li do kraja vladavine Sulej-
ma na II, bi lo u Bosni podignuto 25 nom inalnih carskih džamija, kojima
su bi li udare ni temelji sljedećim kasabama: Sarajevo i Zvornik prije
148 1 (za Mehmeda II, 1451- 1481); Foča, Roga tica, \Wegrad, S rebrenica,
Travnik, Pr u ac, P rozor i Nevesinje prije 1512 (Bajezid II, 1~ 81 -1 5 1 2) ;
Knežina, Do boj i Stolac prije 1520 (Selim I , 1512- 1520); zatim: Jajce,
Ban ja-Luka, Donja Tuzla, Bijeljina, Gradi . ka, Ka rnengrad, Oborci, Gla-
moč, Drn iš, Do bmn, Blagaj kod Mo tara i Jezero kod Jajca prije 1566
(Sulejma n II, 1520- 1566). Kasnije, i kasaba D:,isr-i Kebir (Veliki Most)
n a r ij eci Uni, kako se prvobi tno nazivao Kulen Vakuf, o novana je
podizanjem džamije ulta na Ahmeda I (1603-1617). Treba naglasiti d~1
se u svim navedenim s lučaj evima radilo o najranije podignu tim bogo-
moljama, koje su preds tavlja le poče t ak urbanog formiranja pamenu-
tih kasaba. Ima, međutim, s lučajevi ma da u u jednom mje tu bile
podignule i po dvije ca rs ke džamije. Ta ko je u Zvomiku, pored Fati-
have u okviru tvrđa ve, bila pod ignuta i Sulejma nija džamija u podgr:t-
đu, ·koj a j e fakt i č ki preds tavljala poče tak u rbanog formiranja dana~-

2) A. Hanclži , O n/ozi der11iša 11 for111i r a11j11 gradski/t lltlse/ja 11 B os11i

u XV sto/jećn (X\f.ci yi.izyilda Bosna'da šehir ycrlcšmdcrinin 1-.umlu'und.l
ki dervi Jerin rolleri. - Refera t na Il l Mcdw1arodnom ko ngre u tu rkologij••
u Is tanbulu, septembar 1979), POF XXXI, 169-178.

115
 nje L toimcnc ka abe. U Rogatici je, pm·ed navedene Bajczidove, bila
podignut a i džamija elima II 1573. godine. I sto tako je u Jajc11 po red
ulcjmanije džamije bio podignut i m csdžid na imc istog sultana , kao
.:-entar druge posebne mal1ale. U Glamoču je, opet, bila podignuta sul-
tanska džamija Meluneda III (1595-1603) ka nije, ne kao prva u toj
ka abi.
Da u \'e nm·edene džamije bi le faktički državne, a ne sultans kc,
ima \·i'e dokaza. One nisu imale voje vakufe, zavje tana dob ra za
njiho\·o izdržaYanje, nego u samo na osnovu ul tanski h na t·eđenja bile
podignute iz držamih redsta\·a i iz državni h sred tava p l aća n i njihuvi
službenici. Zatim, nije pronađena ni jedna car s ka vak ufnam a koja se
odno i na bilo koju pomenu tu d žam ij u u Bosni, a ni ti se i u jednoj
\·akufnami na\·edenih sul tana spo minju i car ske džamije u Bosni: ~-l
saraje\·~ku caren1 džamiju, na primjer, iz popis nih defte ra sc vidi ela
u njeni službenici: imam, h ati b j muezin bili timarlije, dok u osta li
tro'kO\·i: za o \·jetljenje, prostirku i popravak i splaćivani iz državne
ka e. Taka\ je lučaj bio a vim navedenim nominalnim carskim dža-
m;jama Kaka\ je bio postupak pri pod izanju takvih džamija govori
nam jcd.1n sačuYani nat pi a nekada' nje carske, Bejezidove, džamije u
t\Tđa\ _ Pru aL. Pukim lučajem . ačm·ru1 je am o natpis, koji se d anas
~U\a uz lllrbe poznatog Hasana Kafije u Pruscu. Tu u prcvodu s toji:
Po 11arcđwju su /ra11a Ba je ::.ida podigao je d:a111ij11 pokoj11 i ! sken der-
paša ~odi11~ 893. (tj. N88), a obnovio kadija iz Akhisara godi11e 1010.
zj. 1601-2). Dakle, lokalni funkcioneri podizali su takve džamije po
::.UJtanO\·om naređenju i na sultano\·o ime. Taj Skender-beg, odno ·no
Skender-pasa, porijeklom sa našeg tla, bio je krajem XV tolj eća tt·i
put..t bo~anski sandžak-beg, zatim rumelijski beglerbeg i kube vezir;
umro 1.50-t. godine. U području dana ' nje Skenclerije, po kome je i d o·
bila .mt. imao je tekiju kojoj je za\·ještao značajne posjede u Veseloj
Sr:·aži kod Prusca. ~jegov sin Mu tafa-beg je uz očevu tekiju podigao
još džamiju.
Iz naYedenih primjera se \idi da je Osmanska država čini la ne::.lo
~to je bilo čisto u sferi \·akufa, podizanje džamija. Međ utim, sve c;e
10 uk:apalu u ~ire interese osmanske politike u ovom isturenom ejaletu
prema Zapadu, jc:r su gradO\i, kako je istaknuto, predstavljali glavni
oslonac tadašnje države. Zato, kada sc u povoljnim uslovima i nasta-
lim potrebama za fo rmiranje i razvitak jednog gradskog naselja na
određenom punktu nije našao neki lokalni feudalac da svojim zavje-
~tanjem započne podizanje takvih objekata, onda j e to činil a država
iz !.\O',ih ~redstaYa. Kako se \idi, u poće tku gradovi se razvijaj u u po-
zadini, u istočnoj i srednjoj Bosni, a ka!>nije, naročito poslije Mohača
'1 .526) i propasti ugar!:.kog kralje\'St\'a, granice Bosne postaju sigurnije,
a i blam !:.e bio znatno proširio, pa je najviše kasaba u Bosni bilo for-
mirano za \Tijeme Ylada\ine Sulejmana II (1520-1566).
Treću varijantu osnivača nekoli ko sred nj ih i manjih kasaba u
Bo~m <..mili !:.U lokalni feudalci. Potrebu osnivanja t akvi h kasaba izis-
kivale !:.U razne potrebe, bezbjednost putova i saobraćaj a i sli čnog,

1
J A fhndž:ić, O formiranju nekilJ gradskih 11ase/ja 11 Bosni 11 X VJ
IOIJ&:u, POF XX\ . SaraJtvo 1977, 133-169.

116
koje je utvrđivao nadležn i kadij a. U takvim prilikama našli su se pri-
pravn i izvj esni funkcioneri, obično rodom iz dotičnog kraj a, koji ;;u
često služili i na sultan skom dvoru u Istanbulu, koji bi kao imućni ,
podizal i ne samo džam ij u nego pravi ansambl građevina u okviru svog
vakufa: kultni h, kul t umo-prosvjetnih i privrednih, tako da je u krat-
kom vremenu nicala kasaba sa svima nužnim objektima, i to samo
j ednog osn ivača. Nekima je od strane Porte bilo 'i naređivano da na
određeni m punk tovima n a taj način osnuju kasabe. Tako je osnivan
današn j i Mrkonjić-Grad, koji se prvobitno zvao selo Gomja Klaka, za-
tim kasaba Novo Jaj ce, pa Varcar V akuf i na kraju današnj i naziv.
Osnovao ga j e H adži Mus tafa-aga, sin Mehmed-bega, rodom iz istog
k·raj a , koj i j e krajem XVI stolj eća bio na carskom dvoru kao kizlar-aga
(čuvar su ltanovog h arema). On j e tu oko 1592., kako či tamo u njegovoj
vakufnami, podigao niz građevina: džamij u, mekteb, karavan-saraj, ban
od 20 soba, 24 dućana i jed nu pekarsku peć, čime je to mjesto dobilo
s ta tus kasabe.4)
Po u gledu na prvog, j edan dr ugi domaći sin , Mustafa-aga Ljubi-
nac takočle r na službi kao kizlar-aga na dvoru, na isti način j e, osniva-
njem svog vaku[a i podizanjem niza obj ekata, osnovao kasabu Ljubinje
oko 1594. godine.5)
Na isti način bila je osnovana nekadašnja kasaba Glasinac, koja
se nalazila u bl iz ini današnjeg Sokoca. Osnovao je lokalni funkciont:!r
vlasti neki Hadži Ibra him-aga , 1589. godine, podigavši tu u okviru s\·og
vakufa: džamiju, karavan-saraj, mekteb i izvjestan broj dućana.6)
Na isti način bila je osnovana kasa ba Rudo na Limu, koju je
osnovao Mustafa-beg Sokolović oko 1555. godine.7) Na isti način osnovao
je Novu Kasabu na Jadru budimski vezir Musa-paša, nešto prije 1 6~3.
godine, a bio je rodom iz fočanskog kraja. Na isti način bilo je osno-
va no i nekoliko drugih kasaba. 8)
B ) Mu'iifiyet. Sto se liče mua[ijeta grad kog stanovništva on se
sastojao u to me š to je stanovništvo p ravno bilo oslobođeno rajinskug
statusa i u jedno osnovnog raj ins kog poreza, tzv. resm-i čifta. Takm
oslobođenje davala je država. Ono je bilo uvjetovano stepenom razvit-
ka samog mjesta. Pored dovoljnog broja naseljenog muslimanskog st::~­
novništva (veći muslimanski dženwt) morale su postojati kultmna i
prjvredna komponenta, tj. treb ala je biti podignuta bar j edna džamij::~
(ne račw1ajući m esdžid), i određen sedmični pazami da11, kao i da je
pos tojala izvj esna čaršija (zanatstvo). Postupak je bio takav da su lo-
kalni organi vlasli, obično nad ležni kadija, podno ili predlog, zatim je
izdavan carski berat i dotično mjesto je bilo upisano u spisak kasaba.
Os l obađanj e r ajin skog statusa predstavljalo je znatnu pridlegi-
j u, j er to stanO\rniš tvo nije više bi lo upisano ni kod jednog spahije
4) A. Ha ndžić, isto, 156--165.
5) Hivzija Hasandcdić, Hercegovački vakufi i !'a~ifi (referat na imp<>·
ziumu : I ns titucija va kufa i njegova uloga ... ), rukopis, s tr. .J~ .
6) A. Han dž i ć, O {ormira11ju ... , 138-J.JO. .
7) A. B ejtić, Rudo i rudski kraj kro: vijekove, Rudo, pomeruca pon>-
dom 30. god išnj ice Prve ymlc ters ke bdgade, S::~~·ajevo 19? 1, 1 73-~.Jl.
B) A. Bcjtić, Nova Kasaba. u Jadn.t,. Godi .nJnk Dl. BtH, SaraJevo 19ol ,
245- 249; I s t i, Uloga valcu.fa u tzgradllJt t razv11k11 11aštlt gradova, arotlnrt
Uzdanica, Kalenda r za 1944, 153-16 1.

11 7
 kao nj.-.. ~1oglo ·e bez doz1ole prc ·c liti iz jednog grada u drugi i
·licno. Uz to o · Jobođenje raj in ·kog s tatusa, g rads ko s tanovniš tvo j e,
obično, bilo o lobađano i od izvanrednih državnih poreza, tzv. 'aviiriz-i
dimniye 1·e t c kđfif-i o1i iye i drugih name ta, i to za1nis no od z načaja
samog mje ta (.t rategijskog, komunikacionog) i eventua lnih s lužbi koje
je ono nsilo. a pramog gledi ' ta država je davala takva o lobođenja ,
jer u grad · ka podmčja od p rog la enja mjesta kasa bo m pripadala
drž~ni kao mulkomi po jedi (akarat - kućišta i dvoriš ta). U poče tku
grad kim podtučjcm je prog!a' a1·an amo centar ka abe, tj . čarš ija sa
glamom džamijom. dok u perfierne mahale, u koj e j e redovito spa-
dala i kršćan ka Yaroš, o tajale i dalje obična raja (gayr-i 111u 'đ.f). Dalj-
njim raz~itkom grada podru čj e muafije ta se virilo i na ma ha le okoje
~u dobijale clemente mu liman kog grada (džamija, mesdžid i s l.) . Za
o~Jobođeno grad~ko područje drža1 a je dotadanjem ti m ar-sahibiji na-
doknađiYala drugim plilwdim a.

C popi~mm defterima iz XVI toljeća kao razlozi o l obađanj a

rajin kog :.taru a i o nomog rajin kog poreza resm-i čifta navodi se
0bićno: da je mje to po talo ka aba , tc da e njeno s tanovniš tvo ne
ba1'i zemljoradnjom, nego da žil'i od gradske privrede (zanatstvo i
trgo1ina)«, a o l obađanj c od državni h vanredni h poreza avariz-i cliva-
>11\'C l'C teka/if-i orfiye bilo je mo ti visano različito, kao npr.: >>Š tO je
stanom.išn·o bilo oba1·ezno da ide a andžak-begom u naval u«, ili »Što
čuYa i popral'lja neki mo t«, ili •> to uče tvuje u rudars ki m, odnosno
''-' ..~r,kim po l01ima i tome li čno.
Po tupak progla ·enja jednog mje!> ta kasa born i davanjem mu-
afiyeta nije u poznatim kanun-na mama jasno formuli ano. O tom e s u
u1ijek s1·akom mjestu izda1·ane po ebne 11111'đ.f-na111e u o bliku s ultan-
skih fermana što je u popisnim defterima obično u obliku bilješaka
bilo konstatol'ano.
Institucija muafijeta (oslobađanj e rajinskog s tatusa i davanje
poresh.ih oslobođenja) predsral'ljala je glal'ni faktor u okuplj anju s ta-
nOiništYa i relatil'no brzog razl'itka gradova orijenta lno-muslimanske
fizionomije. J
Osim držaye i vakufi u Bosni doprinosili su u o kupljanju s ta-
nom.isn·a. Ima više podataka u izvorima o tome da su boga tiji vaku5
u cilju bržeg naselja1anja plaćali i izvjesne poreze umjesto naseljenog
stano1·ništ1a. Tako je jedan od \'elikih vakifa grada Mostar a, ćej van
ćehaja, s1·ojom 1akufnamom iz 1554. godine, propisao sljedeće: »Neka
se iz ,·akufskih Hedsta1·a koja preo!>tanu, za muslimane kasabe Mos-
tara, plaća drlal·ni porez zvani 'avđ.riz.. Pred kadijom će se iz carskog
avariskog deftera utiTditi 1·isina avariza za Mostar i mutevelija vakufa
će isplatili muhtaru s1·ake mahale onoliko koliki iznos avariza otpad a
na pojedmu mahalu« J Treba istaknu ti da je t o vrij em e, s re dina XVI
stoljeća, predstaYljalo fazu formiranja te kasabe.

' A Handl!C, lnača1 muafijeta 11 ra zvitku gmdskih naselja u B osni

).\l 1jekt1 JJ(;, 1-2, Boograd 1974, 60-69.
'l M. Muj ić, Jezičke i sadri inske osobenosti vakufnama iz M ostara,
POF XX\ '>arajcn, 1974, 212.

118
 Takvu odredbu nalazimo i u vakufnami I smail Celebije u Foči iz
1664. godine, koj i je ·odredio iz svog vakufa godiš nje po 1.000 akči na
ime državnog poreza avariz-i d ivanije za siromašne stanovnike iz svoje
ma hale, Lj . Mus tafa-paš ine mahale u Foči.
Sli čn u odredbu nalazimo i u vakuf-nami Ahmed-bega Lakišizade,
također za Mos tar, iz sredine XVII sto lj eća. U toj vakufnami je odre-
đeno da se iz vakufski h sreds tava izdvajaju dnevno po dvije akče i
upo trijebe za p l aćanj e državnog poreza zvanog 'aviir iz, za siromašne
s ta novnike njegove mahale u godinama kada dotični stanovnici budu
obavezni ela pl aćaju taj porez. 11 )
Va kufi su dalje preuzimati na sebe i neke poreze koji su pripa-
da li spahiji. Takav je s lučaj bio sa ranije navedenom kasabom Glasinac,
podignutom na opasnom derbendu radi obezbj eđenja puta. U popisu
bosans kog sandžaka iz 1604. godine o tome j e zabilježeno sljedeće:
»Spomenuti vakif Hadvi I brahim-aga j e, u namjeri da se to mjesto
naseli i oživi, preuzeo obavezu da njegov vakuf umjesto naseljenog
s tan ovniš t va plaća gospodaru zem lj e poreze: p ristojbu tržnog badža
i pristojbe na povrće l p čelinj e košn ice<c 12)
Sli čn e podatke na lazimo i kod drugih mjesta, gdje vakufi u cilj u
š to bržeg n aseljavanja preuzimaj u na sebe o dređene poreske obaveze
umj esto n aseljenog stanovništva.
Uloge vaku fa i države se isprepliću i teško ih je razdijeliti. Tijes-
n a sprega i podudarnost uloga države 1 vakufa u razvitku gradova dob-
rim dijelom je proizilazila iz navedenih specifičnos ti Bosne kao krajiš-
kog ejaleta .
Takav tok imao j e razvitak gradova u Bosni u klasičnom periodu,
tj . do Karl ovačkog mira (1699), u kome su gradovi privlačili samo
muslimansko sta novništvo. Zatečeno kršćansko varoško stanovništvo se
još i smanjivalo usljed prelaženja na islam, a novo nije pridolazilo, jer
kao zemljoracln ička raja ostajalo bi naseljeno u periferiji i nije moglo
da mijenja svoj rajinski status. Iznimku su činil i zanatlije, dobrim dije-
lom pridošLi i iz okolnih sela. Ako u bili uklopljeni u esnafe i oni u
bili oslobođeni rajinskog statusa. Međutim, tak\ri h zanatlija je bio mali
broj. U popisnom defteru iz 1604. godine određen broj kr· ćana zanat-
lija, koji nisu bili n ičija raja, bio je evidentan u Sarajevu (93 doma-
ćinst va), u Ba njoj Luci ( 18) i jo· u elva-tri grada po nekoliko kuća.U)
Već od početka XVIII s t., pod uticaj em vanjskopolitičkih zbivanja, mi-
j enjaju se uslovi i za kršća n ko stanovništvo, pa se i ono počinje na e-
ljava ti u gradove.

ll) Vakufnama (fo tosnimak) Ahmed-bega Laki ića u Orijenta lnom in-
s litutu. P ripre mljeno (M . Muj ić) za izdanje tog instituta u svesci: Va kufna-
m e dz XVII s t o lj eća.
12) A. Handžić, O formiranju .. . , 138-1-10.
ll) A. Handžić, O gradsko111 slliiiOI'IliŠi t' ll 11 Bos11i ll X\ ' f ••1jek11. POF
XXVI II-XX I X, Sarajevo 1980, 2~ 7-256.

119
 THE \ .AKUF AS BEARER OF CERTAIN STATE AND SOCIAL
FUNCTION S IN THE OTOMAN EMPIRE

This work cxplai nc th e r ole of the vaku f in tl1e formation and

deYelopment of to\\n ·ettlem unts o f Otom an t ype in Bos na in the
XY & ::\TI centuries. The ro le of the Yakuf was so s ig nificant in the
domam of material culture that the developme n t of towns ~s im-
po-~ible to ::.tudy :,eparate from the ,·akuf's role. Mon u mental vaku f
building constituted the w·ban framework of all towns with a Moslem
physionom~.
A ~i!!'nific:mt contrib ution to this p rocess was a lso m ade by
Ottoman state, e::.pccially in th e la t accumulation o f p opulation in
the tO\\·ns. becau~e the town Mo le m population was freed from r aja
status )1u 'af); it did not pay ba~ic raj a ta-'\:es, n amed resm i č ift, a n ci
it \\'a nor ::.ubmitted to spahija. It was a mid dle class between th e
Yillage raja and the fe udal class. Th e state also had a significan t share
in the urban forming of towns of the Ottom an type (kasaba) beca use
in difJLrt.lll places the so called Sultan's rnosques were b u ilt, as the
first religious builiding . The contribution o f the va kuf was n o ticable
in the accumulation o f pupulation. Some va ku fs took on tax obli-
gations in order to cnlarge a town p op ula tion as q uic kly as possib le.
Thert. \\·ere thc:.e type of ka aba fo w1der in Bosna : Derwish ,
~tare and feudal. The fir t religious bu ildings were es tablished by
denu;hL!> - their Zana! (tekije) in ::.ome p laces. More often settle-
ments began with a m osque built by the s tate (th e emperor's m osque).
A good number of kasabas was formed by b u ilding of a m osque and
other Yakuf buildings b~ some [eudal lord. Some feuda l !or-d s and
local officials wt.:re al o ordered to establish t heir vak u f, religious
and other buildings and to stan to e tablish th e town settlem ents,
where ir \\·a!> nLCL~!>Jry because of ::.,ra tegy, communications e tc. l n
tlus case, as well as in the building o[ s tate m osq ues the need s of
the state was exprL'~~cd in the form ing of kasabas .
. I t can be said, in short, that ,·akufs have p layed a significa n t
role :n the total soLial de,·eiopment o f Moslem s. At t he b eginniwr
\\as the arm~ and administration fi r~t and basic concern of the Ott;
ma? state, and the sol\·ing of the major social q uestions: cu ltur al, edu-
catiOnal and etc. was left to private initia tive, m ainly to th e ins ti t u tion
of Yakuf.

120
 Dr Sulejman Mašović

ZNAčAJ l ULOGA VAKUFA U RAZVOJU ISLAMSKE DOKTRINE

I DANAS

Uvod
I sla m kao završn a Božja objava, upućena cijelom ljudskom rodu
i za sva vrem ena i prostore u budućnosti, sadrži smjernice za osnovne
zadatke čovj eka na ovom svijetu: čis tu i iskrenu vjeru u Jednog SYc-
mogućeg Stvori telja i eti čko p onašanje, kao u vjete za trajnu sreću.
Uzvišeni Kur'an a. š. redovno povezuje iman i ihsan - vjeru i dobro-
č i nstvo, do te mjere da je prava religija neodvojiva od moralnih vred·
n o ta. U to me smislu se i u šeriatu, kao prakt ičn o m odrazu vjere, oda-
nost Bogu očituje kroz dva oblika: ibadetu šahsij je i ibadetu malijje
(osobni i imovinski ibadet).
Druga bitna doktrina, koju sve više ističu suvremen i islamolozi,
j es te: is lam svojim principima i me todama n aj prije nas toji mijenjati
čovj eka, među os ta lim i u etičko biće, ela bi takovi ljudi mogli čiruri
viš i tip s r etnog druš tva. Bez preporoda pojedinca nema dubljih prom-
jena n iti u ponašanj u skup ine. Otuda se i sadržaj Objave u mekanskom
periodu usmjerava na mijenjanje mušrika u vjernike, ela bi tako izgra-
đena, m akar i mala, skupina mogla u meclinskom periodu primati oci-
j aJne i ekonom ske norme Ku r'ana a. š. radi izgradnje nove zajednice
na Arabijs kom p oluo toku .
Broj ni i s traž i vač i , ttm1 ačeći poznati aje t o prvim ashab ima kao
naj bo ljoj gen eraciji koja je ika da pos tojala - nemaju drugo objaš-
n j en j e za n agli - ne samo ekonom ski, već i kult urni i duhovno-etički
p reporod već ela je to bila poslj edica dosljedne primjene odredaba
Kur'ana u p rak s.i, koje mi n azivamo ima ns ki i islam ki šarti. Na pro-
s toru od Atlan s kog do Tihog Ocenana za sam o s to godina nastal<~ j~
p osve n ova kultura, koja j e u seb i nosila i duboki hwnan izam i razvoj
brige za n a uku, prosvj e tu i socija ln u zašt itu. Najprije pojedinačno, a
k as n ij e organizira no dobročins tvo - u kome va kuf ima posebnu ulogu
- otvori lo j e čovječans tvu n ove vidike, p a s u m n ogi narodi tražili da
is la m čim prije d ođe u njih ova područja ogrezla u brutalnostima robu-
v l a s ni čkog i fe udaln og d r uš tva.

121
 Sklad dul10vn og i ma terijalnog
lako Kur'an a. š. naglašava du hovni svijet kao b ita n a fiz i č ki
k:10 njegom cmanaciju, on izriči t o traži od vjernika da nipošto ovaj
S\ijet ne zaborave, jer je on predm·jet dl'Ugome. Samo ovdje na našoj
planeti se očituje ko je i kakav vjernik, i ovim stiče onaj viš i. Oda bi-
r:-~juci redinu između krajnosti, islam i u ovoj dokrini tr aži umjen>
nos t, između odricanja ovozemalj kill dobara i golog uživanja mate-
rijalnih . kako se odraža,·a kod nekih dmgih vjerskih skupina. Materi-
jalna dobra u nužna i bitna zn opstanak i progres, aJi sam o kao s red-
sn·o a ne kao cilj.
U poznatoj pariskoj studijP) ističe se da je ekonomski život
sastanu dio islamskke dokh·ine, usmjeren na stvaranje maksimaln ih
U\'jeta s\·akom građaninu, uz motivi1·anje na rad, nauku i solidarnost.
Svaka eksploatacija se m01·a ukidati, a nizom vjerskih matel"ijalnih
obaveza želi se ublažiti razlike među imućnim i onim sa manjim sred-
snima, ali kao pravo ovih posljednjih a ne milostinja. Zekat kao ključ­
na prestacija izričito ima i taj zadatak.
Islam u krupnim c rtama daje osn ove ekonomske organizacije,
0dstranjujuc:i kamate (lih\U) i druge elemente koji o mogu ćavaj u izrab-
lii,·anje.- Ograničenja pri,·atne imovine u korist zajedn i čke vrlo su
efika ne. narotito ako ih pr imjenjuje drža,·a . Imućn ijima se pruža šan-
~a da taj dar Božji, kao i S\'e druge posjede i sp osobnos ti, upotrijebe
za šire interese (opšte po treb e Islamske zajednice) kao: vakuf, zeka t,
kurban. ~adaka i dr.
Za realizaciju sretnijeg lj udskog druš tva islam uvodi niz et i čkih
normi, čija je p rimjena u pnom s toljeću po hidžri pokazala da druš tvo
moze biti bar bez siroma v n ih i o nih \'eoma bogatih. Stoga su u pravoj
islamskoj zemlji (pri dosljednoj primj eni odredaba o zekatu i sadekai
fitru) nemoguće posljedice koje je k a pitalizam izazvao na Zapadu.3) Od
s\·akog koji posjeduje preko SYojih normalnih potreba Allah dž. š . t raži
da dade S\'Ojoj porodici, rodbini, susjedima i lokalnoj zajednici, kao
1 široj u \idu države.
Islam traži stalnu preraspodjelu dohotka i promet dobara.4) U
Kur'anu se izri čito is ti če: »neka to (bogastvo) ne ostane sam o u krugu
bogatih među Yarna« (59 :7). Brojne pohvale su upuće ne onima k oj i
daju sugrađaninu u nevolji i ulažu za op će dobro. Kad je Muhamed
a. s. zatra7io od ashab a dop ri nose za opće potreb e jedan je od govorio:
»L kući rnsam ostado ništa osim lj ubavi prema Bogu i Nj egovu Pos-
laniku.<·
Vakuf - istorijska kategorija
Postoje brojni podaci o zad ulbina ma kao obavezi koju su ranije
objaY!jene religije pojedinim plemenima i narodima tražile od svojih
pripadnika. Dokaz su tome nebrojeni hramovi i drugi vjerski sakraln i
'Jbjekti ~irom S\'ijeta. I u politelis tičkim grupacijama veličina h ra mova
1 ostalih prostora za ritual, pokope vladara i humane svrhe smatrana
Je odra1..om 'eličim: '"jere i snage monarh a.
Među Bo7jim poslanicima prije Muhameda a. s . isticao se vaku f-
lJenJima I brahim a. s. (davanjem svoje imovine za trajne svrh e služenja
BrJgu il1 prJmoći Njegovim sljedbenicima na zemlji).5) U Palestini i da-

122
 nas pos toji grad pod nazivom nHalilur-Rahman« sagrađen od njegovih
zaclu7.bina. Da l.e ko naj veći njegov hajrat je Kaba u Meki , koju je on
sagradio po Božjoj odredbi.
Povjesno gledano, međ utim , vakuf je kao institucija znatno širi
od zaclu/.bi na u osta lim religijskim sis temima, koje su bile gotovo is-
k lj uč i vo hramovi. Kada su pojedinci darovali željeli su žrtvu učinih
svom Go podaru; iznimno u nekim kršćanskim grupacijama su jo~
preko c r kava davani objekti za azi Je ili milodare. Vakuf je u šeriatu
nešto daleko ::lire, ukl apaj u ć i se u č itav ekonomski sistem.6)
Na pozna toj VI Konferencij i Akadem ije za islamska istraživa-
nja7) da t i su neki noviji pogledi na d uboku povezanost islamskih nor-
mi vjerskog sa svakodnevnim životom. Dugo vremena i nakon š to je
islamska država preuzela direktnu brigu za zdravstveni, obrazovni i
socijalni živo t građana, vakufi su egzistira li i razvijali se, prerastav~i
u č itav posebni sistem.
Prema nekim a utorima islam je težio da trajno osigura moralnu
obavezu vjernika prema svome sugrađaninu kao akt solidarnosti c!a
ne bi prestala veza ljubavi i požrtvovanja, a ko bi samo država gajila
oblike zai;tite, koji inače mogu lako postati administrativni i hladni,
bez neposrednog udjela dobrovoljnog rada građana. U tom socijalnom
okviru 8) teži lo se primarno međusobnom pomaganju a kada je ono
za tajivalo javlja la se organizirana vlast.
Vakuf u šeriatskom pravu
Buduć i je od početka obuhvatio posebni tretman nekretnina i
pokretnina koje sc daju u vakuf, morao je on naći mjesto u šerijat-
kom pravu. Njegova dvojna uloga: ekonomska i socijalna, uticala je
donekle na priklju če nje tog instituta pravnim segmentima, š to je omelo
Izras tanje posebnog \'akufskog prava, iako je to on zaslužio i po S\'om
obimu i po značenju. I pak se u svim edicijama koje globalno govore
o is lamu, vakuf uvijek tretira i kao clio vjerske doktrine, ali i kao dio
šeriatske juris prudencijc.9)
Al-Azhar, 10) tc drugi islamski i straživački insti tuti i centri dublje
u ulazi li u raz rad u šcrijatskog prava i njegovih sastavnih dijelova.
Vak uf j e a naliziran i kao ugovorni akt, a li i kao testament i obavezno
bio regis triran preko šerijats kog s ud ije. U većim povje nim izdanjima
o šcrijat kom pravu 11 ) vakuf j~ ugla\•nom bio tretiran u ok\'iru poje-
d inih zema lja, j er e i razvijao dosta raz ličito. lično je bilo i a u ·\a-
janjem posebn ih zakona ili s istema o vakufu u nekim oblastima, kao
u Os manlijs kom cars tvu.'!)
U djelima nekih o rijentalis ta o razvoju šcrijatskog pra\·a 13) ističe
se raznovrsnos t uloge vakufa, iako katkad i pogrešno, apostrofirajuci,
izmec1u ostalog ela je o n navodno s lužio i za osiguravanje sred tm·a za
vo đ enj e ra tova na koje je Mu.hamed a. s. kao oclbrambcnc bio pnnlLl-
ran. S d ruge s trane, nerazradcnost vakuf kog prava uticala je i na
zloupotrebe od s l ranc mutevclija i nebrigu vakuf kih uprava, jer pe-
na Jni s i tc m nije bio razračlcn i primjenj ivan kao za druge dijelow
šcriatskog prava.
U novije do ba pojedine i Ja ms ke zemlje pokušale su usmT~lli
ovaj dio pravnog s i lema, r adi zašlile preo ·talih vakuia i njiho\·og

123
 boljeg ko rištenja. Neka suwemena načela 1 4) ovog prava sc sad a više
koriste, kako bi privredni progres zaJwatio i često zaostale vakufske
objekte i zemljišra iza općeg pmgresa. I grupa is lamskih teologa i
pr~n'!1ika koji predlažu reforme 0\·og segmenta prava prem a suvrem e-
nim pou·ebama dmštvenog razvoja 15) uticaJa je na neposredniju držav-
nu brigu i modernizaciju poslovanja vaku fa.
Suština vakufa
Prema sažetku datom u islamskin1 enciklopedijamal6) vakuf j e
darm·ana im mina, za " tićena od prodaje, otuđenja ili drugiJ1 ob lika raz-
\'la"cenja data u \·jerske ili dobrotvorne svrhe, putem korištenja nje-
nih plodm·a. ZasniYač je trebao biti punolje tan i uživati vlas ništvo u
cjelini. Unatoč nekih razlika među islamskim pravnicim a, va kufsko
pra\·o je prih\·atilo i u\·akufljivanje o dređeni11 pokre tnih s tvari.
Iako je od početka vaku flj enja ins is tirano da se njime rukuje
na najbolji mogući način i stalno izvršava ne samo volja vakifa već i
plodoYi u korist namj.ene, od 16. vijeka nadalje osj ećaju se i veće sla-
bosti u upradjanju, napose zemlj ištima. Sto su vakufi bili veći i bo-
gatiji, a islamski s\·ijet doživljaYao prve slabosti zbog napuš tanja Bož-
jeg puta, njihovo je stanje bivalo hiti čnij e. Um jesto su vremen og kul-
ti\'iranja, \'akufska zemlj::t upraYljana od mutevelija koji nisu imali
niti rnoti\·acije niti nadzora, bi\·ala je sve zap uštenija i izložen a pro-
padanju.
Pojedine i Jamske zemlje nastojale su saču vati vakuf različitim
driaYnim inten·encijama, zakonima i prin udnim mje rama. Kako je ,pos-
jed bio rasparcelisan i služio često manjim lokalnim ciljevima podvr-
gnutim Yolji Yakifa, čest o se nije ni moglo kori stiti moderne mjere
obrade. Ovo stanje uticalo je i na lo"iju upra vu džamijama i drugim
vjerskim objektima, koj i su se trebali tim vakufima uzdržavati.
Sredinom 19. Yijeka vakufska je zemlj a npr. obuhvatala od ukup-
nog zemljišnog fonda: u Alžiru oko 50%, u Tunisu 1883. godine 33 %,
u Iranu 1930. oko 15% i u Egiptu 1935. godiJle 14 % . Kolonijalne sile
su, \ideći to stanje, pokušale podvrći vakufska dobra centralizaciji i
korišćenj u njihovih plodova (npr. Francuska u Alžiru 1873. godine, a
u Tunisu 1888. godine). U Maroku je stvorena d ržavna uprava vakuf-
skim dobrima 1912 . godine. U Tu rskoj je još 1840. godine formirano
ministarstYo vakufa, a nakon kemali sti čke, m ladoturske r evolucije sav
je Yakuf sta\'ljen direktno pod vlast Prem ijera 1924. godine. U E giptu
je Muhamed Ali nacionalizirao vakufc a n akon više transform acija s tvo-
reno je bilo ministarstvo vakufa 1913. godine. Najoštrije su bili zahva-
ćeni zemljišni posjedi i poslovni objekti, dok su džamije i dru ge vjer-
ske ustanove bile prepuštene džematirna na brigu . I za II svjetskog
rata u većini islamskih zemalja formirana su m inistars tva vakufa koja
su više brinula o utrošku prihoda nego una pređenju osnivanjem novih
vakufa.
Organizacija vakufa
Prema pouzdanim podacima, ashabi s u počeli uvakuflj enjem još
z;a zivota Muhameda a. s. a prvi je bio h. Omer, koga je Resulullah
upuno kako da najbolje koristi svoju ze mlju u Hajberu : da je uzapti

124
 tako el a se ne može otućliti, prodati ni naslijediti, a pdhodi su dijeljeni
nj egovim rođacima, siromaš nim, robovima i drugim muslimanima u
s tanju potrebe. Slij edili su taj primjer drugi ashabi a i sam Muhamed
a. s. sa 7 voćnjaka. Mećlu mnogim njegovim hadisima koji upućuju na
davanje imovi11c u pobožne i dobrotvorne svrhe, šerijatski pravnici
često isliču onaj poznati haclis o trajnom dobročinstvu u koje spada i
dobar odgoj djece u islamu, napisano nau čno eljelo i trajna sadaka:
dobročinstvo čiji plodovi vječno teku.
Kur'an a. š., kao prvi temelj šerijatskog prava, u brojnim ajeti-
m a uspos tavio je osnove i za vakuf tražeći od istinskih vjernika da žrt-
vuju na Božjem putu ono što n ajviše vole, a š to će im se mnogostruko
naknaditi na oba svijeta. Te su upute i pr aksa Muhameda a. s. poslu-
žili za organiziranje brige u prvoj islamskoj državi u Medini, kako tu
opisuj u Muhamed Hamidulah i drugi koji su prikazali i ekonosku or-
ganizaciju uključi vši prikupljanje zekata i drugih oblika vjerskih obveza.
Svakako da se razlikovala organizacija brige za srf-vakufe (za
opće svrhe) i evladijet vakufa (čije p ribode koriste potomci vakifa).
Procedura prihvata i registracije vakufa utvrđena je u šeriatskom pra-
vu, tako da se nakon sudske odluke uvakufljena imovina zauvijek
izuzim a iz ostale imovine vakifa i ničim se kasnije ne može preinačiti. 1 'J
Vakuf se može zasnovati putem testamenta (vasijjet).
Redovno su vakufi s lužili u gradu gdje se nalaze za svrhe: v jerske
(džamije, mesdžicli, medrese, knjižnice, musalle), dobrotvorne (imareti
za dijeljenje hrane, musafirhane za s mještaj , karavan-saraji za smještaj
karavana i većih grupa putnika, bolnice, sirotišta i sl. Dio prihoda
mogao se namijeniti za n eposredn u pomoć dužnicima, siromasnim i
drugim osobama u nevolji) te opće usta/Zove (mostovi, bezistani-natkri-
vene tržnice, hanovi i sl.) Sr[ Fakufi (zgrade, livade, voćnjaci, pašnjaci
i dr.) služili s u svojim prihodima (mogli su se izdavati pod zakup i sl.)
za održavanje naprijed spomenutih institucija. Porodični vakufi su u
nekim područj ima kao Turska bili znatno rjeđi, što je slučaj i kod na .
Uloga vakufa
U više studija i analiza elat j e opis uloge vakufa u razvoju islam-
ske kulture, a napose ekonomije. I pored krupnih razlika u nekim
područjima, - koje su razumljive i obzirom na tradicije i društveno-
privrednu s trukturu tadašnje Azije, Afrike i Evrope - opća j e ocjena
da je ustanova vakufa odigrala ogromnu ulogu u više pravaca.
Privlačnost vakufa tr ajnim osiguravanjem dobrobiti zajednici i
darodavcu (vakifu) djelovala je privlačna pa su iz stoljeća u stoljeće
nas tala utrkivanja. U početku su davali svi; kasnije je to sve vi"e privi-
legija inmćnih, zbog čijil1 krupnih darivanja manji po jednici gube
motivacij u, pa namjenjuju svoje priloge u druge, trenutne S\Tbe svoje
is lamske zaj ednice.
Izgradnja milijuna objekata za vjerske, prosvjetne i opce druš-
tvene potrebe pos ljed ica su uvakufljenja, ali i odraz jedne velike kul-
ture i religiozn e svijesti pojedinaca i masa, koji u često pretpo tnvljnli
gradnju džamije svom domu, kao š to je u činio i Muhamed a. . ziclajw.:i
prvu džamiju u Kubi, n a ulazu u Medinu, prije nego s u se oni i mu-
hadžir i i sam i nas tanili.
 \'

fsJamski Zi\·Ot tiJ1 toljeća bio je i punjen 1S) odl"icanjima jer SU

YjerniCJ h\·atili da \'jera nije riječ, već odlučnos t da se na Božjem
putu daruju materijalna dobra, za koje su ljudi tako privrženi. Vaki fi
-u mislili ne samo na sebe i e\'ab koji ih očekuje na oba svijeta, već
i na mje ugrađane i svoju užu zajednicu, koju su željeli vidjeti bo-
gatom u tanomma. U žiži i la m ke mi li sta lno je bilo .prisutno dobro-
čin n ·o prema drugima'") koje je oboga ti lo islamsku kulturu, za razliku
od potrošačkog društ\'a današnjice, gdje su materijalna dobra osnovna
prcokupacija građana radi višeg stan da1·da i lakšeg živo ta.
U un-emenim kretanjima islam kog svije ta, kao i nastojanjima
Yeislamske sYjetske lige (Rabite), Islamskog svjetskog kongresa i broj-
nili međunarodnih in titucija, kada se želi istaći da islam osigu rava
U\jetc za •welfare tate<< (državu blago tanja)2°) isti če se vakuf kao
jedan od fundamenata. I u budu ćem ekonomskom svjetskom poretku")
i u traženju puteva za "to humanij u civi lizaciju21) vak u f služi kao svo-
_le\Tstan poticaj za is tinsko ispunjenj e vjerske obveze p rema Stvorite-
lju i ljudima putem odricanja materijalnih dobara za u zvišene opće
cilje\·e. sto je \Tha i modernih težnj i za oživljavanjem dobrovoljnog
osobnog dopnnosa, jer je očito da nijedna zemlja nije to liko bogata
da san1a izgradi i zadO\·olji rastuće ljudske p o trebe.
{; S\"Om ogromnom doprinOSU razvoj u islams ke civi.lizazacijell)
1~lan1 je neke gradO\ e, koji su danas i veliki spomenici prošlos ti,
izgradw putem Yakufa, o čemu je nedavn o UNESCO održao m eđuna­
rodni kolok,ij.~4 ) Unatoč slabostima u upravljanju njinla i nedoras-
losti nasljednika da se oduže ,-akiiima25) islam je i putem vakufa ute-
meljio oblik, metodu i sadržaj osobnog odricanja vjernika za najhuma-
nije zadatke smg \Temena: pomoć sugrađanima u materijalnoj nevolji,
za \jerske, ku.lturne i ostale općedruš tve ne potrebe, čime je po tvrdio
'Yoj rrajni humanizam kroz stoljeća.26)
Revitalizacija i no va uvakufljenja
Prednja sažeta analiza ukazuju na dvije bitne CII1Jenice o b ve-
zu potomaka da sačuYaju i unaprijede ostavljene vakufe, te da se odu-
že onima koji su ro učinili u najkorisnije svrhe; to nas motivira da
dopumrno dokumentaciju za svaki vakufs ki objekat i nastoj imo ga
oziYjeti, saću,·ati i unaprijediti ;
- zahtjev da se velikim va kifi m a, k ao š to je bio Gazi Hus rev-b <!g
daleko ,·iše odui.imo, nego što smo to u č inili kroz dva nau čna s kupa
(1932 i 1982.).
Doprinos toga genija prije 450 godina zahtijeva mnogo više izu-
čavanja naučnih, kulturnih i vjerskih institucij a, j er njegovo djelo i
1deje date u ,·akufnamama prevazilaze vrijeme u kome je živio i svo-
jom veličinom čine cast našoj sredini i široj druš tvenoj zajednici s trern-
lienjima kojim je zasno,·ao i niL. prosvjetnih i socij aln ih u st a nova
pr.ih pod ovim na~im podnebljem ; postoje svi uvjeti da se u okviru
IZ o•,nuje Fond Gazi Husrevbeg za stipendiranje ; - da se prošire
udredbe sa.da~njeg Usta,-a i Statuta Is lamske zajednice u SFRJ, te utvr-
de <Jblici no\ ih mogućnosti uvakufljenja danas. Ovaj institut koji se
kao d0l:trina 1 praksa potvrdio kroz prote klih 14 vijekova može se u
S\Jm prrJ<torima i vremenima oživjeti novim formama. Ras tuć i s tan-

126
 darcl naših gradana, viš i obrazovni nivo i mogućnost udubljivanja u ši-
roku literaturu o vakufu, daju šanse da se od nad ležnih organa I s lam-
s ke zajednice pokrenu inicijative da vjernici počnu davati od svoje
imovine za potrebe pos tojećih i novih džamija, medresa i drugih vjer-
~ kih ins titucija. Svaka nova džamija može privući ponekog vakifa da
daruje s la n , zemljiš te ili pokretnine za njeno trajno uzdržavanje. Svaka
džamija i mcs dž id tre baju imati suvremenu č itaonicu i knjižnicu, a to
je najlakše ostvarivati putem uvakufljenja. Tome aktualnom, a krup-
nom zada tku može poslužiti veoma koris no i ovaj naš Simpozij o
vakufu.

LITERATURA
l. INTRODUCTION TO ISLAM (Centre Cultu rel Islamique), Paris,
1957.
2. Charra, U: The ECONOMIC SYSTEM OF ISLAM, London, 1970.
3. I SLAM AND CONTEMPORARY ECONOMIC THEORIES, Cairo,
1961.
~- H a midulla h, M.: INTRODUCTION TO ISLAM, London, 1980.
5. Cerimović, M .: O VAKUFU, Sarajevo, 1935.
6. ISLAM - ITS MEANING AND MESSAGE, London, 1975.
7. AI-Azhar: THE SIXTX CONFERE CE OF THE ACADEMY OF
ISLAMIC RESEARCH, Cairo, 1971.
8. Sharif. R.: ISLAMIC SOCIAL FRAMEWORK, Lahore, 1963.
9. Lammcns, H. : L'ISLAM, Bejrouth, 1944.
JO. Al-Azhar: AN INTRODUCTION TO ISLAMIC JURISPRUDEr CE,
Cairo, 1963.
ll . Hudari, M.: ISLAM HUKUKU TARIHI, I s tanbul, 1 97~ .
12. Safak, A.: ISLAM ARAZI HUKUKU, I s tanbul, 1977.
13. S c hacht, J.: AN I TRODUCTION TO T LAMIC LAW, Oxford. 1 9o~
1~ . Ramadan, S.: ISLAMIC LAW, Gene\·e, 1970 .
.L S. Begović, M.: O izvorima ·eriat !,.og prma, Beograd, 1933.
16. SHORTER ENCYCLOPEDIA OF l LAM, Leiden, 1961.
17. Dža nanO\ i ć, l.: TESTAME TAL O I VAKUFSKO PRAVO, Sara-
jevo, 1978.
18. Mauclucli, A. A.: ISLAMIC \VA Y OF LIFE, Lahore, 1967.
19. Abdala ti , H .: I S LAM I FOCUS, Kuala-Lampur, 1978.
20. Khurshid, A.: STUDIES I N ISMAIC ECO OMICS, London, 1980.
2J. THE MUSLIM WORLD AND FUTURE ECO OMIC ORDER, Lon-
don, 1979.
22. Co l i ·, A.: O VAKUFU l UPRAVI SA JIM, Tuzla, 1929.
23. Kop rulu F., Bart hold, W.: l LAM MEDE I YETI TARIHI, Ankara.
1977.
24. UNE CO: THE ISLAMI C CITY, Oxford, 1976.
25. Smai l agić, .: KLASIC A KULTUR IS LAl\ lA, Zagreb, 1976.
26. Bo i a rd, M.: L'FJ UMANISME DE l'I LAM, Paril>, 1978.

127
 1

SIGNIFICANCE AND ROLE OF THE VAKUF IN THE

DEVELOPMENT OF ISLAMIC DOCTRINE TODAY

The author points out the deeper s ignificance of the vakuf in

the deYeloprnent of Islan1ic doctrine, t hat is in the religious, social
and economic thought of Islam. In the regulations of Kuran a. š. that
ask for a hannomr of the spiritual and material, the vakuf had a
significant historical role, especially in establishing, developing a nd
supporting numerous rel igiou , educa tional and social needs. Some-
time~ the ,·akuf was the fo undcr of new town . Tc grea test Is la mic re-
ligious and cultural building came into existancc through vak ufs. I n
the heriat Law the vakuf has a p lace that needs to be developed in
contemporary conditions. In our country the va kuf also had significant
role and Gazi Husrefbeg wa a special genius who not only founded
man~ significant buildings on the basis of which Sarajevo was d eve-
loped but wa the fir t who with his idea in his vak ufnamas, pointed
out the ~Jgnificant area of education and social care for various groups
of cmzens. I t obl igates u study more deeply hi per onality, contri-
bution and significance, and to pre erve his vakuf, and to advance
it by ,·arious mean of re,·italization. New vakufs should be stimulated
in Yanous way within the I Jamie Community, a nd separately for the
purpose of founding and ad\'ancing new mosques and o ther religious
institutions. It is nece sary to found a Gazi Husrefbeg Fund for scho-
lar,Jtip for pupils and students at religious school .

12t
 Dr Halid čaušević

PRAVNI I SOCIOLOšKI ASPEKTI INSTITUCIJE

VAKUFA - ZAKLADE
(s posebnim obzirom na njezin razvoj u Bosni i Hercegovini)

I.
Neočekivana vitalnost i duboka saživljenost sa sredinom - to
su prvi zaključci, koji se mogu izvesti iz sumamog pogleda na razvoj
institucije zaklade (vakufa) bilo na širokom povjesnom prostoru nje-
nog postojanja, bilo pak samo na tlu Bosne i Hercegovine. Ova insti-
tucija je u spjela preživjeti sve padove i kataklizme islamskog društva i
održati se - više ili m anje prilagođena novoj stvarnosti - sve do da-
nas, n e gubeći pri tome mnogo od svoje aktualnosti i privlačnosti za
sredinu iz koje je ponikla.
Pravnu podlogu institucije vakufa nalazimo u nekoliko Muham-
m edovil1 izreka (hadis) koje imaju principijelan značaj, u općeprihva­
ćenim mišljenjima islamskil1 pravnih autoriteta iz različitih škola, u
legislativi islamskih država (kanunsko pravo), te - što se naših kra-
jeva tiče - u zakonskim i drugim propisima Austro-Ugarske i Jugo-
slavije.
Ova institucija je ponekad tretirana i u međunarodno-pravnim
u govorima po pravilu u slučaj u kada j e trebalo pružiti garancije nje-
nog op stanka na područjima, koje je napuštala turska uprava.
U islamskoj državi, pa i u osmanskom carstvu, vakuf se razvijao
uglavnom u okvirima šerijatskog i kanunskog prava. Cjelokupna upra-
va n a d vaku fskom imovinom bila je u kompetenciji mutevelije (upra-
vitelja), koji je imao vrlo široka ovlaštenja, dok je nadzor nad vakuf-
s kim pos lovanjem vršio šerijatski sud odnosno kadija-pojedinac. Ovaj
pojednos tavljeni sistem uprave omogućavao je poduzirnljivim uprm i-
te ljima da sm išljenim poslovnim transakcijama povećavaju va.h:ufske
prib ode, ali je u is to vrijeme i otvarao vrata brojnim zloupotrebama.
Erozija turskog državnog i društvenog sistema u vrijeme opa-
danj a osmanske moći nuž no se odražavala na poslovanje i opstanak po-
sebno ekonomski slabijih vakufa, koji preživljavaju te ke krize i --
bez mogu ćnos ti sanacije - jednostavno nes taju. U drugoj polovici XIX

!29
 1

stoljeca Tu r -ka je pokušala cita\"im sistemom zakonodavnih i organ i-

Z:lcionih mjera da sr·edi ,·akufskc prilike, ali je sve bilo prili čno kas no
bar sto e tiče naših kmje,·a.1)
l\:1 temelju elana _5. Ber·Iin kog ugovora Austro-Ugarska j e oku-
pirala Bo nu i Hcrccgm·inu ( 1878.) i ovim činom k ao ohrpaciona sila
bila oba,·ezna. u skladu sa općim načelima međunarodnog prava, res-
pektirati- pored o talog- i mu lima nske vj erske i vakufske us tanove.
\·ec u pn·im desetljećima pos lije okupacije Austro-Ugarska do-
nosi Yeći broj upraYno-pravnih propisa, na temelju kojiJ1 pristupa en er-
gicnom e\i dentiranju ,·akufske imovi11e i s ređivanju vakufs kih p r iJika.
Pozitimi ekonomski rezultati m·ih zalwa ta pokazuju se vrlo b rzo.2)
Iz današnje historijske perspektive ova akcija okupacion e upla-
'e ne bi sc mogla m:1trati negativnom bez obzira na sve prigovore i
kritike, koje su joj upućivane zbog zasezanja u pos love vaku fa kao
i ključiYO - kako se matralo - vjerske institucije. Eviden tiranjem i
~akupljanJem Yakuf ke imoYine, reorganiziranjem uprave i n ačina fi-
nansiranja postavljeni su temelji jedne suvremene or ganizacije, čija
je ekonoru::.ka naga pred prvi svjetski rat dosegla zavidnu razi nu .
.:\akon dugih političkih pregoYora a pred tavnieima musliman-
::.kog narodnog pokreta Austro-Ugarska 15. IV 1909. proglašava Statut
za amonomnu upran1 i lamskih vjer k ih i vakufsko-mearifsk·ih (škol-
skih) po lm·a u Bosni i Hercegovini, kojim se priznaje relativno široka
autonomija u domenu upraYljanja vak ufskom imovinom i obavljanju
'akufskih posloYa.
Prema odredbama m·og tatuta obavljali su se i u predratnoj
Jugosla\·iji Yakufski posiO\i s\·e do 1930. godine . U ovom periodu iz-
'ršena je decentralizacija Yakufske uprave.
estojanuarska diktatura već 1930. godine ukida Statut za au to-
nomnu upravu, a time i vakuf ku a utonomiju. Novim zakonskim p ro-
pisima formira 1.e jedinst,·ena vjer ka organizacija muslimanskih vjer-
nika za ćita\'u Jugoslaviju, a vjerski i vaku fski poslovi s tavljaju p od
posrednu ili neposrednu kontrol u Ministarstva pravde.
Omm reorganizacijom - a to je možda njena pozitivna s trana
- st\·orena je pravna mogućnost da se poduzmu izvjesne mjere sre-
đivanja Yakufskih prilika u Crnoj Gori, Srbiji i Makedoniji. Međutim,
historijski podaci iz ovog \Te mena pokazuju da su efekti ovili mj era
bili \Tlo skromni.
Muslimanska Yjerska i vakufska autonomija ponovno j e statuira-
na Ustavom Islamske Yjerske zajednice, koji je donesen na temelju
Zakona o Isl. vjerskoj zajednici od 25. III 1936. i publiciran 5. X I 1936.
U odnosu na ranije autonomne propise ovim ustavom prezentirana su
neka suvremenija rješenja uz naglašeno uvođenje laičkog elementa u
pojedina Yjerska i Yakufska tijela. Ovaj ustav je odraz p r ilika vremena
u koJem je objadjen. Gotovo otvoren stranački utjecaj osj eća se u po-

'J hp. '\usret Sehić: Autonomni pokret Musli mana za vrijeme austro-
ugar;L upran~ (Sarajevo 1980.) str. 25.
- Eugen Slado,·ić: Uprama nauka i upravno pravo B. H . (Sarajevo
1916 J str. 355
'-' St:hić Jbid. str 27.

130
jedinim bitnim odredbama ustava , što mu svakako umanjuje vri-
jednost.
Rc.doslijed prednji h činjennca, svaka ko vrlo oskudan zbog svoje
progra m1ranc konciznosLi , vjerovatno će ipak biti dosta tan da se uoče
bm· neki bitni elementi , koji uobl ičavaju današnju pravnu konstrukciju
insLilucije vakul'a:
Va kuf se ko nstantno p ojavlj uje kao ekonomska institucija, čija
j e imovina namijenjena realizaciji određene svrhe, pretežno religiozne,
a li i sa naglašenim - manj e il i više - svjetovni m atribucijama.
U da našnj e vrij eme kada država odnosno društvo preuzima izvje-
sne funkcije, koj e je nekada - posebice u feudalnom društvu - izv·rša-
vao vakuf (socijalno-humanitarne, općep rosvjetne, komunalne i sl.),
uočlji vo j e l ogično .restringiranje djela tnos ti vakufa na izvršavanje
prvens tveno vj ers kih, vjersko"'Prosvjetnih i određen ih znanstvenih za-
da ta ka.
U svome konačnom razvojnom procesu vakuf dobija status ju-
ri stičke osobe bez obzira na mnoge di leme šcrijatsk.i h p ravnika klasičnug
doba, koji - pop ut rimskih jurista iz predcarskog perioda - nisu
mogli d oći do konstrukcij e pravne osobe.
Pravni sistem SFRJ prahvata kao či njen icu postojanje vakufa
(zaklade, zadužbjne), iako još nema propjsa (osim u SR Srbiji), koji bi
sa stanovišta države i d ruš tva regulirali ovu materiju. Već najraniji za-
k onodavni i drugi akti npr. u Bosni i Hercegovini respektiraju činje­
nicu postojanja zadu žbina, zaklada odnosno vakufa. Tako Zakon o ag-
rarnoj reformi i kolonizacij i od 5. I 1946. izuzima od eksproprijacije
određena vakufska dobra, koja služe održavanju džamija, tekija i drugih
ustanova (čl. 7) . Prema Pravilniku za sprovođenje ovog zakona čl. 5,
tačka »b«) za ocjenjivanje pravnog statusa vakufa mjerodavne su od-
redbe (čl. 10, 12 i 182) Ustava IVZ iz 1936. godine.
Logičan rezultat društvenih promjena u našoj zemlji jeste i evo-
lucija gledanja na pravnu narav predmeta uvakufljenja. Dok je ranije
preovladavalo m išljenje da se prvens tveno mogu uvakufiti nekretnine,
danas - zbog toga što je sužen krug slobodnog prometa nekretninama
- prednost se daje pokretninama, a posebno gotovom novcu i vrijed-
n OSil-im papirima. Ne bi zato trebalo isk lj učiti mogućnost da se u bu-
d ućnosti poj ed ini va ku fi orga.niz.;iraju i kao fondacije.
I sto Lako ra nija vrlo precizna šerijatska-pravna klasifikacija \'a-
ku fa, koja je izvršena prema pravnoj naravi vakufske imovine, S\Tsi i
načinu njenog ko rišlcnja3), može e smatrati - bar što se tiče jugo-
s lavens kog d ržavnog prostora - preživjelom ili konzumira.nom. Dana
će u ovom pogledu bili po treb no prezentirati - vakako nakon što
za ko ns ko m regu lati vom bud u postavljene granice institucije zaklade --
jednos tavnija i praktičnija rješenja.
Poš to čin uva kufljcnja (osnivanja zaklade) pretostavlja valjanu
izjavu volje, u smjerenu na raspolaga nje. imovinom, to je već opće~rih\:a:
ćen princip ela utemelj itelj vakufa (vak1f) odno no clarodavac moze b1t1

l) Ceri mović; O vakul'u, Sara jevo 1935., BcgOI'k: akufi u Jugosl<\\ iii,
Beograd 1963., S l acl ović:ci t. djelo.
131
 1
fizička ili p!-a\'Da o oba, koja ima po lovn u sp osobnos t. Pripadnost zak-
l
ladatelja i ·Jamskoj religiji , prema mišljenju poj edinih šerijat s_k?"'Prav-
nih skola, nije pretposw,·ka valjanosti uvakufljenja, osim u slucaJu st.:t-
tuiranja yakufa, cija je i ključiva snha podizanje i održavanje sakral-
nih objekata. Predrat-ni autonomni pmpisi Is la mske zajednice, među­
tim. u ·m·om pO!rledu ne postavljaju nikakva ograničenja . Pre ma Sta-
tutu iz 1909. !!odine, sFaka fizička i li juristička osoba m ože osnova ti
zakladu. Usta,- iz 1936. o nivanjc zaklada uvje tuje odobren jem •Sabo r-
skog odbora, kao organa i Jamske zajednice.
U toku sYoga po tojanja u našim kraj evim a vakuf j e, po pravilu,
statuiran (uz i punjaYanje drugi h pretpostavki, koje se uglavnom od-
nose na da,·anje odobrenja od stran e nadležnog organa i n a regisLrira-
nje!) izda\·a.njcm zakladnice-vakufna.me, kojom se - pored ostalog ·-
određuje predmcL uYakufljenja, svrha Yakufa i način upravljanja va-
kufskom imoYinom. Dana , kada još ne postoje opći propisi o osnivanj u
zaklada (o~im jedne načelne odredbe u Zakonu o nasljeđivanju ! ), un ·
kufljenje se pretežno tretira kao danivanj e jmovine n ekoj vj erskoj in-
stituciji, a ne kao osmYanje yaJ...-ufa kao pravne osobe .
.\1t>đutim, bilo bi neoprezno t vrditi da je u našoj današnjoj stva r-
nosti \akufnama izgubila s,·oj u aktualnost. Vakufi, koji su uspj eli da
prežiYe na sYome dugom hi torij kom putu, li danas svoje poslovanje
u~k.lađuju - ,.ive ili manje - a odredbama vakufnama-zakladnica, k oj e
1ako n·su samo zanimlji\· historijski ili literarni dokumenat, n ego i živa
norma.
Zbog roga je razumljiYO nastojanje da se pravna narav va kufname
deillnra j odredi ne samo sa stanovišta klasi čnog šerijatskog prava,
nego i uz pomoć sm remenog pravnog instrumentarija. - I pored t oga
što je dobro poznato da je vrlo rizično na stare i speci fi čne pravne in-
stitute primjenjiYati parametre današ njih pravn ih s istema, teško je
neuočiti činjenicu da su bitne odredbe vakufname (svrha osrrivanja va-
kuta, immina, način upraYijanja i sl.) gotovo identične sa bitnim od-
redbama statuta, praYila ili odluke o osnivanju jedne pravne osobe. U
današnjem pramom sistemu statut (pravila) ima gotovo is tu fu nkciju,
koju je nekada imala Yakufnama. Ovaj pravni akt je jedan od bitnih
mje1a pra,·ne egzistencije jurističke osobe bez obzira da li se ona
osnh·a u domenu pr ivrednog (radnog) zakonodavs tva, dli pak u domenu
upramog ili građan skog prava .
.\~eđutim, bitno drugač ija situacija postoji ako se imovina u stupa
nekom Yeć postojećem ''akufu. U ovom slučaju, smatramo, da neopozivi
prenos imm·ine sadrži sYe elemente ugovora o darovanju s nalogom
(donatio sub modo). čija je temeljna karakteri stika obaveza daropr.imca
da izvrši nalog (np r. da darovani predmet U:potrebljava n a određe11i
naćin ili da se ponaša na određeni način i sl.), dok kod običnog darov-
nog ugoYora daroprimalac raspolaže primljenim daro m prema svom e
nahođenju.

II
U pravnom sistemu Kur'ana, kao temeljnog izvora šerijatskog
prava, status vaku[a nije tre tiran, pa ni riješen. Razlog svakako leži u
islamsk<;m gledanju na društvo i društvene odnose, koje Kur'an mi-

132
jenja , p reus trojava i transfo rmira više e tičkim nego pravnim normama.
Zbog toga i prauzroke feno me na vakuf treba tražiti u etičkom krugu
is la m a, u te meljn im zasada m a islamske e t ičke doktrine, koja
= u pobo~nosli , kao korela tu vjerovanja, i
= u izvršavan j u dobrj h djela (dobročin s t v i ma)
n e v id i sam o sticanje zasluga za zagrobni život, nego i praktično rj e-
šenje od ređen i h druš tven ih problema. I s lam postavlja strogi balans
između »ovog« J >>onog« svijeta. Ovo nije vjera ni asketizma, n iti heda-
nističke ras puš tenos ti. Covjek treba da živi svoj život i koristi n jegove
ljepo te u r azum n im granicam a, ali pri tome mora omogućiti i drugima,
koj im a su r ados t ž ivo ta u skraćene, da bar djelimičn o ostvare svoje
pravo participacije u tu đem imetku. Je r o ni, koji s tisnutih šaka »pre-
b r ojavaju svoj novac«, teško da će na budućem svijetu s rediti račun e
svoga ovozemljaskog b itisanja.
Izrastao iz jednog prim itivnog po liteističkog društva, čije je i
mnogoboš tvo bilo odraz plemen s ke samosvojnos ti i izdiferenciranosti,
islam se odmah radikalno s uprots tavlja svojoj sredini, namećući svoj
monotei s tič ki koncept snagom jedne pojed nos tavljene ali i beskompro-
misne logike, koja je u poče tku bila prihvatljivija stanovnicima ,\k-
dine, nego li m ekkans koj ari s tokraciji~).

~) Esencija lni razlog ove pojave vjer ovatno leži u činjen ici da su sta-
novnici Medine, živeći zajedno sa židovima i k ršćanima, bili » naviknuti ~
na koegzis tenciju sa monoteizmom. Mekkansko društvo, kao plemen ka,
trgovačka i ratničko-pljačkaška elita, kojoj je bilo poYjereno i ču\·anje glav-
nog politeističkog zajedničkog svetišta (Ka'be), otYoreno se suprotsta\ljalo
- čak i bra hijalnom silom - novom učenju, koje je dono ilo nove poglede
na život i svijet i zagovaralo veću društvenu disciptinu. Upravo na~tojanje
mekkanskog društvenog kruga da zatre novu vjeru i fizički lik\idira Mu-
hammeda, svakako je od lu čno podsticalo intolerantnost i lama prema mno-
gobošcima (mušdcima), koji su iz islamske sred ine bil i jed nosramo ukla-
njani ukoliko ne bi pt·ilwatili nO\ u vjeru. Nakon pobjednosnog i\luhamme-
dovog ul aska u Mekku iz Kabe su odstranjeni svi imboli politeističkog \·je-
revanja, a Kaba pretvorena u n ajčas niju bogomolju nove religije. Pri tom~
je u zidu Ka be i nadal je zadržan »Crni kamen« (hadžeruJ-es\•ed) i pored toga
š to je o n bio i sveto znamenje politeizma. Na pn' i pogled O\'O izgleda bo
koncesija starim vjerova njima, iako u vojoj biti 0\'aj ge t predstadja odrat
i lamskc uni ven:alnosti i kontin uiteta sa raniji m monotei tičkim religijama.
koje su imale svoje uporište i na ovom mjestu. - Prema drugim monote-
is l'ič kim re ligija ma is lam je trpelj iv. Kw·'an izričito naglaša\a toleranciju
pre ma »kitab ijama« tj . k ršćanima i ž idovima. Među t i m, ovaj tolerantni stal
is la ma treba znans tve no s tavili - bez ikakvog idealiziranja - u realne ohi-
re s tvarnog živo ta. I slams ka tolerancija - svakako no\'i kvalitet u medu-
vjers kim odnosima jed nog svijeta, opte rećenog najekstremnijim i ključi\·o­
s tima, - nije pre tpos tavljala u toku rru:vo ja is lams kog druš tva i gradansku
ravnopravnost sve do najnovijeg vremena. 1 emuslimani su i u i ·lam~koi.
a posebno u osmans ko j d ržavi (š to je za nas od osobite važno, ti), imali
s tatus š tićeni ka (zi mmije), čije o baveze i prava praktično O\'i ·e od sticap
p oli t i čk i h i ekonoms kih pl'ilika i na rcgistnt his torijskih zbh•anja krl'Cll :-l'
od š•iroki h priv.i legi ja do velikih, naročito ekono mskih nepravdi. - Pripad-
nici isla ms ke religije, ukoliko su se mogli održati u pojedinim nemuslim:lll-
s ki m sr edinama, tako đe r nisu uživali punu gm ćfan · ku ravnopravnost. --
Proces i zjedn ač avanja svih građana, bez obzi ra na religiju, počinje sl\':1111ll
od XI X s toljeća i traje - u nekim sredinama -jo' i dana ·.
,,
1,,
 1
Armiranje i petrificiranjc monotci Ličkog uvjerenja u svijes~i vjer-
nika i lam po tiže inauguracijom jedne duboke pobožnost i, koja se m a-
nifestira u s taJnom tvrđcnj u i ponavljanju očitovanja o privrženos t i
Bogu i njegm·om posla niku u pet dnevni h molitava (u početku je b roj
rnolita,·a bio manji!), u čestom čitanju i rccitir a nju pribraoih odlo maka
iz Kur'ana. u posebnom intenz h·ira nju molitvi za vrijeme m jeseca posla
i u 'im drugim privatnim i javnim v jerskim m a ni fes tacijama (obav-
ljanje hodoča 'ća. aJmme iitd.). 5)
Q,·aj metod fik iranja jednog dubokog vje rskog OSJeCanja, koje
ponekad dolazi na granice zanosa (d crviške molitve!), pute m kons tall-
tnog tn·đenja i ponal'ljanja, do ta rano postao j e predmet znans lven ug
i pitiyanja zapadnih sociologa i socijalnih psihologa. Nem am o poda taka
da je u na'oj sredini is ključivo sa s tanovišta socija lne p ih ologije netk o
btraži,·ao oyaj fenomen. U islamskoj z nanosti vjerova tno Ibni Rušdu
pripada prim;t razmatra nja postanka i op Lojnosti vjerovanja.
o,·ako konstituirano Yjerovanje ni u islamu nije moglo os tal i
imuno od pojave paroksizma, koji se -zavi no od his torij s·ki·h il i po·
litičke- ocijalnih prilika - poja,·Jjuje u različ itim oblicima, bilo kao
ubojiti Yjer ko-politički fanatizam , a ketizam, misticizam, ili jednostav-
no kao hipertrofirana pobožnost, čije reli kte nalazimo i u pojedin im
nasim Yakufnamama-zakladnicam a (zakladatelj npr. nalaže da se u n je-
gomj džamiji pored redm·nih obavlja i određeni broj izvanrednih mo-
lita\'a, da se s\'aki dan čitaj u il i recitiraju d ugi o dlomci <iz Ku r'ana, ili
ćak i cijeli Kur'an i sl.).
Međutim, ako privremeno o ta\'i mo po strani parok ističke ema-
nacije islamske pobožno ti, a posebno ako odstranimo bigotske .infiJ-
trate iz pobožnih manifestacija, - s uoči će mo se sa naizgled paradoksal-
nim zaključkom da se islamska pobožnost ne iscrpljuje sam o u vel·-
baloom ritualu, ma kako on bio akcentiran j važan. Naim e, islamska
dokzrina ze. rizual tra~i i adek1·atna bogougodna djela. Na ovaj način
dola::.zmo do [enome11a akiin1e pobo~I10Sli, koja se ne sastoji samo u
odnosu co,•jeka i Boga. 11ego i u odnosu čovjeka i čovjeka, čovjeka i
druŠI\'a.
Kao \Tlo naglašen ''id O\'e pobožnosti islam preferira obavljanje
zajednjćke molin·e (u džematu!), širenje prosvjete i znanosti, pomaga-
nJe socijalno ugrozenih i sl. Materijalna realizacija ove pobožne aktiv-
nosti manifestira se u p odizanju bogomolja, namijenjenih s kupnim m a-
litvama (džamije, mesdž.idi), u izgradnji škola za vjersko obrazovanje
(mektebi, medrese), u otvaranju javnih kuhin ja (imareta), besplatnih
prenoćišta sa punom opskrbom (musafirhane) i sl. Izgradnj a ovakvih

5) Uvođenje ovih čestih dnevni h molitava i drugih r elativno teških

obaveza (post!) u prvobitnom islamskom društvu nije predstavljalo veću
poteškoću i pored Loga što neke molitve sijeku ritam produktivnog rada,
odnosno znatno apsorbiraju slobodno vrijeme, ili pak jednostavno umanjuju
radne efektt: !post!). Zbog toga se u današnjem relativno industrijaliz;iranom
islam~kom društvu pokušavaju naći praktična rješenja ovog problema (iz·
gradnjom •pnručnih" bogo~olja uz same induslT'ijske hale, pre1·aspodjelom
radn~g v~emt:na u toku mJeseca posta, zap ravo uvođenjem noćnog rada,
pomjeranjem vremena obavljanja pojedinih dnevnih molitava u slobodno
v_rijt:me, primjenor.n instituta ukaza«, koji praktično znači naknadno ob av-
•JaDJt: dncmt.: mohtvc u neko drugo pogodnije vrijeme u ~ stom danu i sl.).

134
objeka ta sama po sebi je diktirala po trebu uspostavljanja jedne dru-
š tvene institucije, koja će voditi b rigu o nj ihovom odrlavanj u i svr,;i-
s hodno m funkcionira nju. Ta ko vrlo rano dolazimo do institucije va-
kura , čij u pravno-eko nomsku formu nije bilo teško naći budući da .;u
već post oj ali s l ični uzori u najbližem susjedstvu mlade islamske države.
Kru g djelotvorne pobožnosti očito je vrlo uzak i ograručen. Ona
sc ne poklapa sa mnogo širim etičk.im planom islamske doktrine, koja
ins ist-ira ne samo na pobož,nom djelovanju , nego i na izvršavanj u dobrih
djela uopće. Dobro djelo predstavlja š iroku moraln u kategorij u, u kojoj
prevalira n aglašena ekonomska komponenta, ispoljena u obavezi izvrša-
vanja dob roči ns tva kao realne po moć i društvu, ili ugroženom poje-
d incu .
Izvršavanje dob rih eljela K ur 'an ne na jednom mjestu, stavlja u
is ti rang sa vjerovanjem (» ... o ni koji vjeruju i čine dobra djela ...«n.
Na ovaj način Ku r'an se obraća ovozemljaskom čovjeku, kojem pre-
zentira svoj model sh vatanja socijalne pravde~ općeg dobra.
U jednom robovl asničkom d ruštvu, p lemenski strogo izdiferen-
ci ranom , koje se pretežno bavi živom trgovinom, ali u kojem i plijen,
zadobijen u ratnim ili pl jačkaški m pohodima, predstavlja značajnu staY-
ku druš tvenog bogats tva, -~slam je sa svojim učenjem o jednom Bogu
i zagrobnom ž,ivotu, o brats tvu i jednakosti ljudi , bez obzira na rasu
i društveni položaj itd. predstavljao u izvjesnom smislu za ono doba
revolucionaran pokret, koji je uspij evao da osvaja mase snagom svojih
razložno iznesenih ideja, ali svakako i autoritetom svoje brzo stečene
po l iti čke i vojne moći.
Međutim , iako u stvarima vjerovanja i humanizacije odnosa me-
đu ljud ima is lam nastupa beskompromisno i radikalno, ipak u zate-
če nom druš tveno-ekonomskom poretku n ova vjera ne pra\ri duboke re-
zove i zahvate. Postojeću indiferentnost prema općem dobru, prema
potrebama društva kao cjeline, a posebno socijalne nepravde i golemu
bijedu, koju je zateklo i preuzelo rano islamsko clruštvo6), islam želi c\.1
ublaž,i , pa i ela elim inira proklamiranjem svoga etičkog programa, čiii
je prvenstveni cilj reforma rarujih ekonoms kih i druš tvenih institucij:'l,
prenošenj e većih ekonomskih tere ta na vlasnike akumuliranog boga'-
s tva, tc napokon statuiranje opće obaveze olidarno ti i meclusobnog
pomaganja u vid u izvršavanja dobročinst va (dobrog djela) uopće.
U ranijem društveno-ekonom kom poretku i lam uklanja odno e,
koj i su u suprotnosti sa učenjem nove vjere (npr. kupoprodaja djece!),
dok ostalim institutima ili daje drugačiji sadržaj, ili ih podvrgaya ri-
goroznijim og ra ni čenjima (poligamija se svodi na zaključivanje braka
naj više sa če tiri žene, ali uz prethodno isptmjavanje određenih u\'jeta,
ropstvo pos taje po pravilu institut ratnog prava, poboljša\'a e soci-
j alni s ta tus robova i liberaliziraju uvjeti za njihovo oslobađanje itd.).
Ina če, isla mski ekonomski koncept, s hvaćen u užem smi lu, mo-
gao bi se p rihva titi kao odraz prili ka svoga vremena. Bez slobodne trgo-
v.ine ci živih poslovnih veza na š krlom ara pskom liu teško bi bilo pretpo-

6) Poz i vaj uć i np r. na pomoć nevoljniku, koji je p::10 na zemlju od

bijede, Kur'a n (90: 14-16) daje u s tvari pot resnu sliku so ijalnih razlika it
ovog vr-emena.

135
 l

tmiti bilo ka ka\ pri\Tcdni razvoj. Zbog toga Kur'an sadrži znatan
broj ulo preciznih propi a iz područja trgovačkog ,j obligacionog prava.
Ratio 01ih odredab:1 je sigurno povećanje ko.ntrole i sređivanje prilika
u po lm·nim odno ima, u koji m su nepovjerenje i zloupotrebe izgleda
bile ne tako rijetke pojayei). - Takon stabilizacije i s la m ske v lasti 1.1
~ledini, poslije ,\luhammedo,•og pre eljenja u ovaj grad, uočljiva je
snažna pri\Tedn:I djebtnost muslima nskih d oseljenika iz Mekke, kao i
bogaćenje pojedinih slojeva islamskog društva8) .
Preferirajuci jedne strane razvoj p rivrede, a posebno trgovine,
kao i tican je imod ne u kladu sa postavljenim regula ma, K:ur'an istu·
\Temeno tečeno bogatstvo podvrgava određenim og1·aničenjima u k o-
rist opceg dobra, a po ebno radi rješavanja socijalnih problem a dr uštva
(daYanie milostinje-zekjata, kao temeljne vjer ske ob aveze, koj a clospi-
je,·a s~·ake godine, zabrana kamata na zajmove i k redite, odnosno za-
brana lihn·. daYanje posebne milostinje u novcu odnosno u natuni pri-
likom ye!ikih blagdana, u\·ođenje kompliciranog sistema nasljeđi va nja,
koji je usmjeren na cijepanje osta,·ine, što ekonom ski n e mora biti
u\·ijek susishodno itd.).
Islam~ki socijalni teoretiča ri posebno akcenti raju zekj at kao in-
<:trumem »eliminiranja bijede« u islamskom društvu 9). Ovu optimi·s t i-
čku Drognozu teško bi bilo pril1\·atiti bez bliže ekonomske analize. Nai-
me malo je \'jerOI'atno ela se jednim neprogresivnim porezom u pro-
sjeku od :U 0 o godišnje od \Tijednosti novčanog kapitala i p ro me tne
robe mogu temeljito rik'iti - u bilo koje vrijem e - socijalni problemi
nekog društYa, 'to ne znači da 0\·aj porez (zekjat) ne može vrlo efikasno
poslu2iti za rjesa,·anje pojedinih konkretnih problema u društvu (npr.
izdržaYanje socijalnih, prosvjetnih ili znanstvenih ustanova i sl.).
Ekonomska palijativnost spomenutih mjera svakako n imalo ne
umanjuje njihoYu moralnu funkciju, koja je u svoj e vrijeme bila p o-
sebno usmjerena na razbijanje jedne duboko ustaljene psiholog ije, koja
je poja\u siromašt,·a smatrala kao nešto _prirodno, š to samo po sebi
treba da postoji. Korijene ove psihologije nalazimo u fa tali s tičko m shva-
tanju da Bog po svojoj volji nekom daje materijalne prednosti i ime-
tak, a drugom ga uskraćuje. I danas u p ojedinim pogotovo b oga ti m
islamskim sredinama susrećemo manifeslne odraze ovakvih gleda n j :-t.
t; 0\·akvom redoslijedu stvari snažno is ticanje pnincipa sol·i dar-
nosti i međusobnog pomaganja - koji će mnogo s toljeća kasnije biti
detaljn• razrađena od strane ekonomskih i socijalnih teoretičara kapi-
talizma socijalizma, pa i anarhizma (Kropotkin) - pojavljuje se kao
primam, elemenat islamske socijalne doktrine, koja u solidarno m d:l-
bročinst\u, čije su ekonomske i druge granice praktično vrlo š-iroke a

-J Kur'anska odredba o obaveznoj pismenoj formi trgovačkih u<>ovora

• davanju zaloga upućuje na ovaj zaklj učak. o
1J Abdurahman ibni Avf. doseljenik iz Mekke, s ti če trgovinom poljo·
prh rcdn~h pru:z:oda bo_llatstvo, za čij i transport mora angažirati 700 deva
K. Hadž;c Znaca1 Htdz.reta, Kalendar »Takvim« 1970. str. 86). - Prilikom
p<Jhr..da na Tebuk (630 god.J Osman ibni Affan daje na ime ra tne pom oći
- : P'Jred toga ~to je godina bila nerodna - 300 tovara hrane i 1.000 du ka ta
S. H jdzić. btorija islamske kulture s tr. 25.).
9 ) !sp. Dr Abdul Vahid: Islamska lićnost u svjetlu Kur'ana (prijevod),
Sarajl'\lj 19F2 s r. 90.

136
mogu ćn os Li gotovo ne iscrpne, nalazi efi kasa n ins trumen a t za r ješavanje
brojni h druš tvenih p roblema.
Praktičnu realizaciju ovog princi pa so lida rnog dobroči ns tva u naj-
ne pos rednijoj fo rmi s usrećemo već u p rvi m desetlj eći ma razvoja is lam-
sk og druš tva (zaj edni čka izgradnja džamija, javnih objekata, fortiri-
kaoija i sl., davanje ralne pomoći, pomaga nje ob itelji poginuli h rat-
ni ka itd .).
U kas nijem razvoju obogaćena islams ka država preuzima na sebe
zna tan broj eko nomski h tereta, nam ijenjeniJ1 za p romicanje opći h in-
teresa, a posebno za socijaln u skrb i zbr injavanje. U ovo vrijeme putem
budžetske in terven cije hali(e i d rugi veliko dostojnici, pored izgradnje
ve leb nih bogomolja i d rugih javnih građevina, finansiraju i građenje
či s to socijalnih us ta nova kao š to su bo lnice, j avne kuhlnje, starački do-
movi i sl. 10).
Ind!ividualna dobroči ns t va pojedinaca do laze naroči to do izra7aja
u vrije me opadanja ekonomske snage i moći islamske države i društva
kao cjeline . Ovim h ajr ati ma (dobročinstvi ma) beneficira se ili određeni
krug p0j edinaca, i li se haj ra t stavlja na raspolaganje društvu kao ano-
nimno m ko ri sn~k u (n pr. izgradnja česme, mos ta, opravka neke javn~
zgrade i s l.). Ovaj vid sol.i darnosti je, u stvar i, posljedica organizacione
nem oći d r uštva, koj e ostavlja pojed inca osam ljenog u njegovom nasto-
j a nju d a d obrim dj elo m pomogne bilo bližnjem, bilo društvu kao cje-
Lini. E fek ti ovih poth va ta sigu rno nis u bez značaj a . I danas mnogi osam-
lj eni i daleki haj ra ti imaju svoj u funkcij u, a samo njihovo po tajanje
živo ukazuj e ko liko j e ideja dobročinstva bila prihvatljiva i razumljiva
obi č n om čovjeku.
Međutim , najkompletniji izraz solidarno ti, čini e, pred ta\"lja
društveno organizirano izvrša\·anje dobroči ns tva p u tem formiranja ill-
sti tucije va ku fa, kojem se neopozivo ustupa imovina u kori r općeg
dobra i ujedno povjerava eli tribucija kori ti na unaprijed tačno fiksi-
ran način a radi ost\'advanja utvrđene svrhe.
Na ovaj način vakuf se u svome historijskom hodu ne poja\'ljujc
sa mo u svojoj s tandardnoj prvobitnoj ulozi ustanove za održa\•anjo:: i
koriš te nje sakra ln ih i l ični h o bjekata, nego i kao institucija šireg zna-
čaj a, koja na sebe p r euzima svoj d io obaveza da ideje solidarnosti i
m eđuso bnog pomaganja, uteme ljene na isla m kom učenju o dobrim
d je Lima, o rganizirano r ealizi ra u da toj rcd ini. Naravno, ova realizacija
bi la je s trogo uvjetova na fa ktičn om ekonoms kom snagom vak ufa, koja
j e go tovo uvij ek bila u nesrazmjeri sa d ruš tven im potrebama, čiji p r,l-
gres ivni ras t isla ms ka od nos no osma ns ka država u doba S\·oga kon-
s ta ntnog regresa nij e mogla zaustaviti.
III
Po livalen tna funkcija va kufa, nastala sticajem bistorij kLh oklJ!-
nos ti a fundira na n a is la ms ko m učenju o sol idarno li i clobročinst1 u.
posebno pos taj e uoč lj i va (ako problem p romatramo iz na 'e sredine!)

lO) Halifa Velid ibni Abdttlmeli k (706--7 16.) P?ku a~ je da_ administr.t-
livnim putem rije i nek..: soci jal ne .probleme u ., .OJ.O J P'"'i<;:Stolmcl. .~'l.br.tlllt'
je b.ogalj ima da prose, .odredtVŠI 1111 stalnu pomoc, n pr~ma (>Oti~b l 1 ,,,.
diča. (lsp. S. H odž i ć: Ibid. str. 66.).

137
 u u:-m:111skoj fcuualnoj državi, k.oj::t je po p rimdi voje feuda lne orga-
niz::~cije \T'il::t dekoncentracij u državnih funkc ija i njihovo pre nošenje
n::1 dmšn·o, ili konkretno n::t vaku f, kao e konoms ki n aj s nažniji druš tvc11i
organizam ll).
Odmah po dob k u Tur::tka u naše krajeve, a po eb no u Bosnu
i Hercegovinu, upo redo sa p rihva tanj c m tursk e držav ne (ali ne i naeio·
nalne!) ideje od strane i lami ziranih Slavena, va kuf pos taje s naž::t n
faktor pronricanja i održa\·anja turski h držav n o-politi čkih ko ncepcij a,
sto je za no\u \'last na o,·om ne igurnom tlu bilo o d posebnog zn ačaja.
Razurnljh o je toga i in, i t iranje tu r ke državne adm inistracije
na ranom utemeljenju vakufa i podizru1ju vaku fs kih obje ka ta na te k
os\ojenim te1·itorijima, pa i na sam om p ogrru1i čnom po dru čj u . N ije
1 kliućena čak ni mogućno t da je ovakvo lociranje va ku fa r ezul ta t di-
rekmog naređenja vojnih ili cidlnih \'lasti.
Pnsustvo vakufa na nO\·om području predstad jalo je ideo to · ko-
-političko UČ\TŠcenje režima, garanc iju njegove tabilno ti, a ti me i si-
gurno;,t odbrane bosanskohercegovačkog t la, čij a je s trategijska i p o li-
tička vamo t u o manskom car tvu posebno porasla n ako n gubit ka p re-
kosa\ -kih teritolija").
I nakon odlaska Turaka vakuf- kao najorganiziranija druš tven a
t ekonomska cjelina - zadržani voj značaj u javnom žh·otu b o a n sko-
hercego,·ačkih Mu limana za Hijeme Austro-Ugarske. Osjetlj ivi na vako
uplitanje političke \la ti u po. love Yakufa, kojeg u sm atrali jsklj učivo
"vojom institucijom, bo~an kohercegO\·ački Mu ]iman i relat ivn o vrlo
rano iznose pred okupacionu upra\u ,·oj zahtjev za a utonomiju vakuf-
kih po lora, što praktično dO\·odi do pojave prvog modernog pol iti čkog
pokreta Mu limana u Bosni i Hercegovini.
Ziveći stotinama godina sa va ku fom i od va k u fa kao institu c ij e ,
- koja je osigurala U\ jete za nesme tan vjerski život, a za vrijeme turske
upra\ e nosila glam i teret obrazO\·anj a, pa i socijalnog zb rinj avanja mu-
'>limanskog stano\'Dišt\·a; koja je u svoje vrijeme bila najsolventn iji i
najakumulatimiji privredni partner, kreditor i investitor značaj nih sak-
ralnih 1 drugih objekata (danas veći no m uvrš tenili u kulturnu baštinu
B.H.!). a na taj način i vrlo često utem e lj ite lj n ovih u rbanih aglo m e-
racija, ćiji je urbanistički i privredni razvoj prven st veno zavisio od
lokaciit. odnosno ekonomske snage vaku fs ki h objekata, - bosan s ko-
hercego\·ački Muslimani prihvatili su vakuf kao sas tavn i d io svoje d n t-
štYene sYakodnemice 13). Vakuf je tako postao neka vrsta narodne insti-

Radi ja~noć.: treba napomenuti da osmanski feuda lizam ne treba

identificirati sa zapadnim feudalnim sistemom.
-) Inanrcdnu ~trate!!ijsku va1.11ost B. H. za osman~ko carstvo narodil i
1

pjesnik lapidarno ' proročanski pretače u poruku, upućenu turskom sultanu:

B<Jsna 11 jL ~<.Jrguč care\·ini,
Ak<J dadneš B<.Jsnu na kenaru,
Otić' će ti ravna Rumelija,
Ode li ti ravna Rumelija,
Carigrad dugo gledat' nećei..
<S<.Jrgut perjanica)
L H~?:man: !':arodne pie:-me Muslimana, l , Sarajevo 1933.
Shcan f~DOJ!len postoJi npr. 1 u srpskom narodu, gdje je Ladužbina
;:ar) rmalna mstllucqa pnsutna od najs tari jih vremena pa do danas.

138
tucije, u kojoj je narod gledao in karnaciju ča k i svojih obi čnih i pro-
ta nih ~elja i polreba 14) .
Razumlji vo je s toga što je vakuf u svijesti običnog čovj ek a stekao
velik i ugled i d r uš tveni auto rite t. Cin osnivanja vaku[a (uvakufljenje)
postala je s tvar društvenog prestiža, što se sigurno ne može previdjeti
p l"i ocjenj ivanju suple tornih, pa pone kad i glavmh motiva zbog kojih
je jed a n va kuf organiziran.
U osn ivanju vaku fa zakladatelj je na lazio i afirmaciju svoga vb-
s titog >'ja«, način p roduženja svoga moralnog b ivstvovanja kroz osigu-
ra nje traj ne uspomene na sebe. Stoga je razumlj ivo što zakladatelj sa
na tpisa, urezanih u kamen (tarih !) ili sa listova požutjelih zakladni.::a
traži ela ga se sj e timo i pomolimo za njegovu dušu.

Važnija lit eratura

Kur'an, prijevod Besima Korkuta.
Spo men ica Gazi Husrevbegove čet iris to godišnj ice, Sarajevo 1932.
E ugen S l a d ovi ć: Uprav na nau ka i u pravno pravo BiH , Sarajevo 1916.
Dr. Eugen S l adović: Islamsko pravo u B.H., Beograd 1926.
Or . Nusret Se h ić: Au tonomni pokret Mu limana za vrijeme austrougar-
ske up rave, Sarajevo 1980.
Gaudefroy-Demombynes: Les institutions muslimanes, Paris 1921.
Muhamed-Ati Cerimović: O vakufu, Sarajevo 1935.
Dr. Mehmed Begović: Vakufi u Jugoslaviji, Beograd 1963.
D r. Me hmed Begović: De !'Evolution du Droit Musu lman en Yougosla-
vic, Alger 1930.
Filip Hiti: I s torija Arapa, Sarajevo 1973.
Sa ban Hodžić: I storija islamske kult ure, T uzla 1973.
Klas ična kullltra islama (zbirka stuctija) Zagreb 1976.
Abduselam Balagija: Uloga vaku fa u vers.k om i svetovnom prosvećivanJU
naših Muslimana, Beograd 1933.
Dominique Sourdel: L'I slam, Paris 1968.
Dr. Mustafa Abdul-Vahid: Islamska ličnost u vjetlu Kur'ana, Sara-
jevo 1982.
Rad i ekonomije prostora izostavlJena je literatura iz područja
opće sociologije, sociologije religija, ocijalne psihologije, te historije
islama odnosno historije B.H. i drugih j ugo !aven kih krajeva, na\'O-
d enje č la na ka i rasprava iz p01 remen ih pu blikacija, a posebno iz poje-
dini h gocliš ta kale ndara »Takvim«, te navođenje zbirki zakon kih i dru-
gih o dredaba.

t4) U jednoj narod noj pjesmi nalazimo sl ijedeće Hlo karakteri-tične

stihove:
Hair č ini 1-fusejn-kapcl<onc,
Hair č ini bijelu dža miju.
Nj u mi gradi Sa lko Sa raj lija
Alem m eće alem sta Li neće.
» tan ::liemc stan' dragi kamene,
>>Dobru sam tc hajru namje nio,
»Da s' uda ju cure Bcg-,md ića,
• Da se žene momci Fidahića.«
H . Krc evl jaković: Kapetanije u Bosni llerccgodni, ,1rajc'IO !<l54.
~ t r. 203.

l I•J
 l
LE GAL AND SOCIOLOGICAL ASPECTS
OF THE INSTITUITON OF THE VAKUF; WILLS
Gh·ing a ummary re\·iew o f t he legal de velo pme nts of the in-
stitution of ,·akuf in Bo na and Hercegovina, the a uthor tr ies to de-
termine the legal and social · ra tus o [ th is ins ti tu tion today.
The author ec the social root of th e vakuf p he nom ena in t he
Doctrine of the Kun:m, wh ich o rders believers to be re ligious and to
do good deed . Piety in I lam must be act ive and its ma te rial reali-
'ation i· to be found in e tabli hme nt ins titu tions, w ith the purpose
of builiding and maintaining religious, edu cational a nd s imila r build-
ing .
On the other hand the obligation to do good deeds is a b asic
principle of I Jamie ocial doctrine, w h ich th rough olida rity a nd mu-
tual help soh·e the ba ic problcms of Isla m ic ociety. I n this vie·w
the ,·akuf appear to be an in titu tion fo r the o rga n ized fulf ilme n t
of good deed .
At the end the author point out certain peculiarities of the in-
.;titution of the ,·aku[ in Bos na and He rcegovina .

140
Fikret Karčić

MEĐUNARODNOPRAVNO REGULISANJE VAKUFSKIH

PITANJA U JUGOSLOVENSKIM ZEMLJAMA

Izučavanju vakufa u našim krajevima posvećuje se sve veća paž-

nja. Izdavanje brojnih vakuEnama i drugih dokumenata kao i različitih
r adova koji se bave pojedinim aspektima vjerskog, kulturnog, ekonom-
skog, poli tičkog i pravnog života u jugoslovenskim zemljama koje su
ulazile u sastav Osmanske Carevine doprinijelo je boljem upoznavanju
vakufa i ·njegove funkcij e u muslimanskom društvu. Značajno je da
se u novije doba, za razliku od ranijeg pristupa koji se uglavnom svo-
dio na primjenu dogmatičko-normativnog metoda, pokušava o vijetliti
istorijski razvoj ove ustanove i njegov odraz u pravnoj teoriji.1)
Našu pažnju privlači sudbina vaku[a u jugoslovenskim zemljama
u vrijeme s labljenja i ukidanja osmanske vlasti. Karakteristično je da
je u tom periodu došlo do meclunarodnop ravnog regulisanja položaja
musliman skog stanovništva na teritorijama na kojima su uspostavljene
nezavis ne d ržave pojedinih jugoslo venskih naroda. U lom okviru regu-
lisana su n eka pitanja koja se tiču vakufa . Sama ln či nj enica govori o
značaju koj i su vnkufi imali za život muslimanskog s tanovništva i me-
đudržavne odnose na ovim prostorima. Bliže upoznavanje cijele pojavt!
ima nesumnjiv značaj za našu istoriju.
Problem regulisanja vakufskih pitanja u aktima međunarodno­
pravnog karaktera ovdje ćemo pokušati izložiti s kretanjem pažnje na
druš tvenopoli tičke okolnosti u kojima je do toga clo' lo, sadržini i oblik
međun aroclJlop ravnog normiranja i njegov pravni i faktički značaj.
U litera luri na našem j eziku ovom p ilanj u nije posvećen nijednn
poseban rad. Problem j e dotican u to ku izlaganja dr žavnopravnog raz-
voja i međunarodnog položaja pojedinih jugo lovenskih zemalja, poli-
tičke istorije, is lorije zemljiš ne svojine i agrarnih odno a, prm'llog po-
ložaja pojedinih narodnih skupina i vj erskih tajednica i lično. N,t
rezultatima Lill napora Lemelji se ovaj tekst.

1) Primjer takvog pristupa je djelo prof. Mehmeda Begovića Vakuf! u

J ugos la vjj i, Beograd J963.

l-ll
 I
Od početka 19. vijeka vakufi u Srb iji s u dijelili s udb inu mus li-
man kog stanm ni ' t1·::t, koje se, 1·czano za strukture osmans ke države ,
na ' lo n a uda ru srpskih napora za o l o b ođe nj e i uspos tavljanje vl astite
drža r e.
U toku pn·og srp k og ustanb (1804-1813) na u s tan ič ki m pod-
ručj ima ~e bez naknade oduzimaj u musliman ka ima nja a n j ihovi sop-
·t,·enici se. ukoliko to usp iju , iselj avaju. Us ta n ički pokre t Osmans ka
Care1·ina matra p obunom p roti1· zakonite vlas ti, pa nema n ikakvih
diplomat kih veza ni kon ta kata sa drža vom prvog us ta nka. Stoga n em a
ni pra1 nih a kata međunarod nog kar·a ktera koji bi e ticali muslima n-
skog stano1 ništra i njegoYih dobara. U ovom p eriodu vaku fska dobra
e ili uni'ta1·aju (džamije). ili mijenjaju n an1je nu (džamije na n e kim
mjestima Juže kao m aga cin i), ili postaju svoj ina rani j ih srpskih zaku-
paca i korisnika, ili prelaze u ru ke države koja ih sa osta lim musliman-
skim dobrim a jam a prodaje .1)
:\akon drugog u tanka u Srbiji je uspos tavljeno sr psko-tu rs ko
d1·m·Jašce (181 --1 830) iz koga je izn ikla autonomna srpska država. U
tom procesu srp ko vođst\'0 je, os lanj aj u ći se na Rusij u , nas toja lo
obezbjediti međUDarodnopraYne gar ancije faktič kog jačanj a i izgrad-
nje držamosti. U pramim a ktima koji u u to m cilj u za klju čeni iuičito
~" ne spominju 1·akufi a li e reguli"e p oložaj m uslimansk og stanov-
ništra na način koji određuje i sudbinu ove u s tano1·e.
Odjeliti akt p ri dodat član u V Akermanske konven c ije s klo plj ene
- X 18 ~ 6. između Rusije i Osm ans ke Carevine zabranjuje muslimanima
koji ne pripadaju garnizonima da preb ivaju u Srbiji i predviđa u s tu-
panje upra1·e nad m usliman kim imanjim a Srbima p od u slo vom d a
prihod od njih plaćaju zajedno s dankom turskoj d r žavi, ko ja će ga
dalje proslijediti sopsn·enicima. Pošto osmanska država nij e is punila
oYe obaYeze Jedrenskim ugo1·orom o mi r u zaklju čenim 14. I X 1829.
bila je prinuđena da obeća ka ko će po nj ima postupati. K a o m eđu­
narodnopralni akti i Akerma n!>ka konvenc ij a i J edren s k i ugovor s u
posredno obayezi1·ali osmanske državn e organ e.3) Nepos re dno su ih
obavezivali unutrašn ji prami a k ti tu rske države-ferm a ni-snabdj eve ni
sultanskim potpisom (h att-i šerif), koji su p re ma tek stu Aker manske
kom·enci.je imali biti saopšteni ruskom dvoru i od tog m omen ta b i ti
smatrani sastamim dijelom tog međunarodnopravnog a kta .4 )
Visoka Porta (Bab-i'Ali) je ubrzo l . rebiul-ah ira 1245/ 30. I X 1829.
izdala hatt-i šerif u kom e su uglavnom ponovlje ne odredb e r ani jih m e-
đUDarodnopramih akata. Na osnovu pregovora vođeni h sa srpskim
predstamicima u Carigradu 7. rebi ul-evela 1246/ 15. VIII 1830. izdat j e
hatt-i šerif u kome je detaljno izložen položaj S rbije. U pogledu mu-
slimanskog stanovništva ponovljene su i p reciziran e od redbe odje litog
akta. Cjelokupno muslimansko sta novništvo, osim p r ipadnika ga rnizo-

-J Branislav M. Nedeljković, Istorija baštinske svojine u novoj Srbiji

;d K ,;a 18. Itka do 1931, Beograd 1936, 159.
1 Istorija dri.ava i prava naroda J ugoslavije, Beogra d 198 1, JlO.
-, M;hajlo Gavrilović, Miloš O brenm'i.ć, I I. Beograd 1909, 231.

142
na u gradovima, moralo sc iseli Li iz Srbije.s) Sto se ti če muslimanskih
dobara ona su imala razli čitu sudbinu. Dobra koja su spadala pod !pravni
r ežim državnog vlasništva ((erazi miri) kao timari, ziameti i mukate
daju sc Srb ima na upravljanje s tim da od prihoda plaćaju danak.
Vlas nicima dobara u priva tno m vlasništvu (mul k) a »koji bi se hteli
oprosti Li takovih« ostavlj en je rok od jedne godine da ih prodaju Srbi-
m a po p ravičnoj cijen i. Prihodi dobara onih >>koji ne bi h teli prekinuti
snošenija svoja sa zemljom« biće nakon p rocjene predavani zajedno
s dankom beogradskoj blagajni da ih ona preda sopstvenicima.6) Ovim
halt-i šerHom nije bilo r iješeno p itanje granica sume danka a pokazaio
se da jednogod išnji rok za iseljenj e musli mana i prodaju njihovih ima-
nja nije dovoljan. Halt-i šerifom od l. redžeba 1249/7. XI 1833. i t o
je u ređeno. Ostavljen je rok od pet godina, računajući od dana izda-
van ja hatt-i šerifa za iseljenje mus limanskog stanovništva iz varoši
oko gradova, osim iz varoši Beograda. U ukupn u s umu elanka uraču­
na ti su i priJ1ocli od ziameta, timara i muka ta.
Postavlja se pitanje šta je bilo s vakufima, koji su u okviru
osmanskog sis tema svojine uživali poseban r ežim (Ovdje imamo na
umu prvenstveno vakufska nepokretna dobra poš to njiliovu sudbinu
sa vi še izvjesnosti možemo pratiti).
Prvo š to pada u oči je da ni u jednom hatt-i šerifu nema izri-
č itog pomena vakufa. Zbunjuje podatak ela se Osmanska Carevina,
čiji je poglavar nosio ti tulu halife, nije potrudila ela u akte koje je
donosila unese odredbe koji će osigurati interese vakufa i to u situa-
ciji kada je tim aktima obezbjeđivala državna i privatna imanja. Možda
odgovor treba t ražiti analogijom sa jednim stavom usvojenim na kon-
ferenciji u Londonu 16. VI 1830., kako je postupio i dr Branislav M.
Necleljković u s tudiji o baš tinskoj svojini u Srbiji.1) Na toj konferenciji,
povodom s lučaj a Grčke usvoj en j e stav da vakufska imanja, barem
u načel u , idu u državno vlasništvo. Može biti da je tako bilo i u slu-
čaj u Srbije i ela je naknada za vakufska imanja elata uz naknadu z:t
državna i privatna dobra. Prem a ovom tumačenju valwfska dobra u
se veziva la za osmansku državu a ne za mjesno musliman ko tanO\'-
niš tvo, čijim potrebama su uglavnom s lužila. Samim tim bila je odrc:-
đena i sudbina va kufa. Međutim , i samo vezivanje za mjesno mu li-
ma ns ko s tanovniš tvo u konkre tnim prilikama Srbije 19. vijeka naj\jt?
rovalnije n e bi izmijenilo tok događaja, j er s u muslimani na prostoru
s rednje i jugoi stočne Evrope u ovom vremenu doživjeli sudbinu osman-
s kih državnih i druš tvenih s truktura.

5) U našoj istoriografiji sc čes to go~ori o »iseljenju Turaka iz . rbi)~":

Ukoliko je ovakva terminologija donekle t. odgovarala ~obu u kome J..: ytJ~C
>>Turčin« izražava la i vjersku pripadnost tslamu, ona Je potpLLDO ncprti11J<>
rena modem oj nauci. Cinjenica je da je mećtu musl~manskim .~t ano1 ništ\'Ulll
u tadašnjoj Srbiji znatan eli<;> bio s.lo~en~ kog ctmčkog. pot·tJ~kla. Jo' SL~
cleputati knj aza Miloša u Cangradu tsttcalt: »Beograd kt TurcJ su na.1gon
zul umćari, s ve sam ljuti Arnautin i Bo njak«. (M. Gavl'ilol' ie, Miloš Obn'·
nović, lli , Beograd 191 2, 467.)
6) B. Nedeljković, n. dj., 188; M. Gavt"ilović, n. dj., Ill, 606.
1) B. Nedelj kov i ć, n. dj., 189.

113
 B . XedcljkoYic .ic detaljno izn io š ta e dc ilo sa vakufima u
-rbiji.;l - \ ' do 1836. \ ::t.J..uf ke zem lje u s ma trane svoj inom srps ke
držan.>. Te godine je od lučeno da e prodaju. Državni sovjct je odred io
jednu komi iju kojoj je s ta\'ljcno u zad atak da premjeri i p rocjeni va-
kufsk3 dobr.1 a onda da naplati procjenu o d lica koja u il1 dt-i.a la tli
htjeb da kupe. • ·akon donošenja tzv. Turskog u tava 1838. to je izmi-
jenjeno odlukom da se »vakuf ke zem lje, p rinad ležeće džam ij i kojoj,
ustupe mesnim crk\'ama« . SO\•jct Knjaževstva Serbskog potvrdio je
o\·aj _ta\' jednom odlukom iz 1839. Ll kojoj se kaže da svi vaku fsk i
placed imaju pripa ti crkva m a. Kupoprodajni ugovori koji s u povodom
0\'ih dobara zaklj učeni sa pravitnim lic ima s u p oniš te ni . Crkva je V:l-
kufske zemlje dobi la u vojimt a li b ez prava ras polaganja. S d ruge
trane. u mjestima u koj ima u mu !imani p o ha tt-i še rifu iz 1833.
imali pra\'o da zi\·e \la niko m \'akufa e s mat ra la džamija koja radi.
'\ oj je pripodao prihod ovih dobara. Držaoci vakufs kih zem a lja su
t:~kYtm džamijama bili obavezni pl aća ti tzv. vakuf ko pravo.

O\·aho stanji.' je osta lo sve do 1862. kad a je nakon sukoba u

Beogradu na konferenciji u K anlidi.i r iješeno da se cjelokupno musli-
man:,ko neYojničko tanomi"tvo iz g radova i \'aroši iseli (Rij eč je o
Beogt'3du , L'ncu, okolu Sapcu, S mcdere \'U i Klado\ru.) U protokolu
potpi,anom nakon o\e konferencije (23. VIII 1862.) utvrđeno je da se
na načelu uza am no~ ti naknade i mO\ in ke š te te nas tale u to ku borbi
i j.;;pJati naknada za imanja iseljenog mu lima n kog s tanovniš tva. Za
iz\Tšenje O\C odredbe formirana je ci\·ilna tursko-srps ka komis ij a koja
je nakon dugih i zamorih pregovora 1865. završ ila ra d s po razu m o:n
da se \'i okoj Parti isplati ukupna uma od 9 miliona groša na ime
sYih naknada po protokolu kon fere nc ije u Kanlidži. O n aknadi za va-
kufc se nije posebno gO\·orilo. J edino je turs ka s tra na n astojala d a
sc mu~limanska groblja i džamije u varoši (a ova dobra po svojoj pri-
rodi <:.padaju pod pra\ni režim vakufa) ostave »njenoj dis krec iji<< . Srp-
<-ka strana je bila protiv ovoga, is ti čući da bi to moglo s me ta ti r egu-
lisanju Yaro~i. ) Moglo bi se pretpostavit i da je jedins tvena s uma na
imc naknade uključivala i naknadu za vakurs ka dobra.
Godin~: 1867., kada su tur~k i garnizoni napustili Srbiju, d on esen
je poseban Zakon o Yakurskim zeml jama. Prva dva paragrafa ovog za-
kona ur~:đuju odno~e crkve i držalaca bivše vakufske zemlje a para-
gral 3. protcte primjenu ovih propisa i na vakufe koj i su do 1862. s m a-
trani \ la!>ništ\Om džamija koje rade.

II
Nakon turskog poraza u ratovima 1876-1878. prošire n je krug
teritorija na kome je prestala osmanska vlas t. Por az osma nske države
i politika nonJuspostavljenih država doveli su do velikih seoba mu-
slimanskog stanomistva na Balkanu. Bio je to »kl asičan obrazac rj c-
!;a,anja istočnog pitanja<<.

) Isto, 186-188.
9 ) Vi~c
u turne Yidi Jovan R istić Spoljašni odnošaji Srbij e novijega
uemcna, II, Bcugrad 1887: 153, 277-279.'

144
 Sanste[anski ugovor o miru zak ljučen 3. III 1878. između Rusije
i Osmanske Carevine predviđao je teritorijalno proširenje Srbije i Crne
Gore na p o dručja naseljena i muslimanskim stanovništvom. Ovaj ugo-
vor sadrži odredbe o muslimanskim imanjima na području prisajedi-
njenom Srbiji i predstavlja prvi među n arodni akt o odnosima Osman-
s ke Carevine i S 1·bije u kome se izričito spominje pitanje vakufa
utvrđ u je način njegovog rj ešavanja.

P rema članu IV ovog ugovora j edna srpsko-turska komisija u

kojoj će biti ruski komesa r imaće zadatak ela u toku od tri godine
»uredi nač in kako će se otuđiti ona imanja koja pripadaju državi ili
pobožnim zavod ima (vaku[ska) i pitanja odnosa na interese p rivatnih
koji bi tu mogli b iti umešani«.10) Ova odredba Sanstefanskog ugovora
u potpunos ti oclmžava s tav n ovouspostavljenih država, od nosno njiho-
vog moć nog zaštitnika, prem a muslimanima . Nisu činjeni napori za
vezivanje muslima nskog s tanovniš tva za nove državne strukture. Va-
kufi su tre tirani kao imovin a osmanske države. Za njih je bio predvi-
đen jedino n ačin otuđenja i uređenje privatnih interesa koj i su s
njima povezani . Za Crnu Goru čak ni ovakva obaveza nije bila pro-
pis an a , ni u pogledu vakufa ni ostale muslimanske imovine. Prof. Vaso
ć ubrilovi ć to objašnj ava navodom da je iseljavanje muslimana iz pri·
saj edinjenih plodnih krajeva za Crnu Goru bilo važno iz ekonom ski..~
koliko i iz politi čkih razloga. S toga su ruski predstavnici propustili
da u Sanste(anski ugovor za ovu zemlju w1esu obaveze kakve su pro-
pisan e Srbiji i Bugat·skoj. 11 )
Kao izraz osvajačkog ruskog earizma, Sanstefanski ugovor o mi-
ru je naišao na nezadovoljstvo velikih evropskih država. Radi njegove
r evizije 13. VI 1878. je sazvan kongres velikih sila u Berlinu. U ugo\'Or
koj i j e na kraj u ovog skupa zaklju čen ušlo je vi e odredbi koj e se
tiču mus limana i njihovih dobara u Srbiji i Crnoj Gori. Do unošenja
ovih odredbi d ošlo je zalaganjem engleskog predstavnika. Prih \•atljivo
Je objašnjen je da se to m ože pripisati antiruskoj politici tacta·nje
engleske vlade ali isto tako i utic:::tju evropskog jamog mnijenja neza-
dovoljnog postupanjem novih balkanskih država prema muslimanskom
stanovništvu kao i duhu legitimizma, koji je pod Bizmarkom prožimao
rad kongres a. 12)
Berlinskim ugovorom o miru Srbija i Crna Gora su obavez:::tr..c
na poštovanje imovinskih prava muslimana na prisajedinjenim pod-

lO) J. R ist i ć, Diplomatska istorija Srbije za \Teme srpskib. ratO\'a :.:a

os l ob ođe nj e i nezavisnost 1875-1878, Beograd 1898, Il, 137.
ll) Vaso Cubri .l oV'ić, Poli tički uzroci seoba na Balkanu od 1860 do 1880.
god., Glasn ik Beogradskog druš tva, Beograd 1930, S\". XVI. l. XVI, -15.
12) Vlad imir-Du m Degan, Mec1unarodnopramo uredenj..: položaja ,\(usli-
m ana sa osvrto m na ure đenje položaja drugih vjerskih i narodnosnih skupina
na pocln1 čju Jugos lavije, Pdlozi Instituta za istoriju radničkog pokreta u
Sarajevu, 8 ( 1972), 6.1 ; Novak RažnatO\'iĆ, Cma ora i Berlinski kongr..:s,
Ce tinje 1979 82. e možemo sc složili sa stavom posljednjeg autora koji
kaže ·da s u 'zbog zaš tite m us l<imans kih imanja »rezultati antifet.dalnl', oslo-
boclia čke borbe Crnogoraca u Berlinu vc1·ifi.kovani u smjeru koruenatimih
intencija i načela « (82). To bi značilo da je cjelokupno muslimansko st.l·
novništvo u Crnoj Gori pripadalo feudalnoj klasi, što je daleko ml istin,·.

145
 rucpma (clan XXXIX za r·biju i čla n XXX za Crnu Gonr). U taj
ok,ir po tadj eno je i uređenj e p itanja Yakuf kih dobara (a l. 2 0::1.
XX..'\IX za Srbij u i al. 3 čl. XXX za Crnu Goru). Obaveza obje d ržave
u pogledu yakufs kih dobara je jednaka: jednoj mješovitoj komisiji
(tursko- rp. koj odno no tur ko-crnogor koj) s taviće se u zadatak da u
toku od t ri godine urecti va pitanja koja e tiču načina otuđiva nja ,
kori~cenja i upotrebe za račun isoke Porte s tvari koje su vojina
držaye i Yjer· kil1 zad užbina (vakufa), kao i pitanja koja se odno e na
intere e pojedinaca koji su tu angažo,·an i.ll)
Kako e \'idi, u p ogledu r egul i anja pitanja vakufa Berlins ki
ugO\·or ima određene sličnosti a San tcfan skim ugovorom o miru ali
i zname razlike. Oba ugo\'ora pred v iđaju jednako tijelo koje će uredi ti
pitanje ,-akufa (racti e o međudržamoj komisiji), i ti postupak za va-
kuf-ka i držama imanja i baYe sc pi ta njem vakufa am o u prisajed i-
njenim krajeYima, a ne i na ranijem teritoriju d ržava u pitanju . .
druge trane. različit je a ta,· t ijela koje će urediti pitanje vaku fa
· an tefan ki ugovor pred\iđa i ru kog kome ar a u tursko-srps koj
komi i ji). zadatak koji ~e ima obaviti (prema Sans tefans kom ugovor u
komi!>i)a treba urectiti amo nači n otuđenj a Yakufskih imanja, a po
Berlm kom ugoYoru Ya pitanja koj a se ti ču otuđenj a, korišćenj a i
upotr<.!be tih imanja za raču n o man ke vlade). I sto tako primj ećuj e­
mo da oba ugoYora gO\·ore uop' teno o \'a ku fima i predviđaj u isti p o-
-.tupak za Ya Yakufska dobra (»Za račun Visoke Po r te«) iako je poz-
nato da u obzirom na način u pr·avlja nj a po tojale različi te vrs te va-
kufa od kojih je jednima neposredno upravljalo osmans ko minis ta r-
'>IYO Yakufa (e,·kaf-i mazbuta), drugi u bili pod nadzorom o,·og organa
(a,·kaf-i mull1aka), a u upra' ljanje treći m ,-a kufima mini stars tvo St!
nije miješalo (eykaf-i muste na). M eđu O\'im po ljednj im va kufima
mnogi su bili pod upra,·om mje nog mus limans kog s ta novni tva.' 4 )
Posta\ lja se pitanje kak\Og u od raza imale obaveze sadržane u
Berlinskom ugo,·oru na sudbinu Yaku fa u k rajevima pri ajedinjenim
Srbiji i Crnoj Gori?
Odredbe B erlinskog ugo1•ora koje e tiču Srbije u za kono m od
10. \'III 1878. proglašene dijelom unutrašnjeg pravnog p oretka ove
zemlje. 'J S druge strane, Cma Gora se p ral'no 11ije obave<.ala mt i ::.vr-
šenje odredaba koJe se 11a nju odnose. Smatra ~e d a je ove od redbe
pri h' atila prećutno. l,; tadašnjim međunarodnim odnosi ma odluke ve-
likih sila bile su obaYeznl! za male ze mlje bez obzira d a li ih one prih-
\ataju ili ne.")
t; literaturi na našem jeziku, ča k i u djelima posvećenim Berlin-
'>kom kongresu, gotovo da se i ne go,ori o izvršenju odredaba koj e
se tiću ,·akufske imO\·ine. o,·o pitanje je ostalo u sjeni većih politi čko-

.,J J. Ristić, n. dj, 26-l, Dr I lija Rado~a vović, Među narodni p o loža j
Crne G<m:: u XIX Yijeku, B eo!!rad 1960, 109
. · Dr Milan J . Pećanac, O \akuf1ma i nj ihovim gla, n im v r s tama, sa
narvčitJm u~Htom na vrste Yakula u Carigrads kom ugovoru o miru između
S b , t 1 Tur~ke, Beograd 1914, 16-17.
J \'i!;e o t<Jmt:: Yidi, J Ris tić, n. d j., 255- 267
I Rado>avrJ\;Ć, n dj . 66.

146
pravnih sporova koji su sc nakon zaključenja mirovnog ugovora pojav-
ljiva!i i r asplamsa vali.
U pogledu Srbije ovim pitanjem se kod nas najviše bavio B. Nc-
cl cljković u spomenutoj stucliji. Pošto u vrijeme njenog pisanja iz for-
modnih razloga nije imao pristup u arhivu minis tarstva vanjskih poslo-
va, a raspoloživi izvor i i literatura nisu pružali podatke o cijelom prob-
lemu, morao je pribjeći pretpostavkama. On kaže da postoje dvije
moguć nos ti: prva, koja je mn ogo vjerovatnija, da je Srbija jednostavno
odbila ela pos tupa po odredbama čla na XXXIX, alineja 2, Berlinskog
ugovora (na š to navodi i to ela su gotovo u svim mjestima zauzetim u
borbama koje su m u rprethodile džamije porušene ili upotrijebljene
kao magacini) i druga, da je bilo nekog sporazuma ati on vjerovatno
nije izvršen (u državnim dugovima nema spomena o isplatama po tom
osnovu).J7)
U pogledu Crne Gore ~zvjesno je da je ona koristila sva sredstva
da 1zig ra obaveze iz čl ana XXX Berlinskog ugovora.18) Kada je riječ o
ti m obavezama u literaturi se najviše govori o sudbini muslimanskih
privatnih im anja čij i su vlasnici moral i napus t iti Crnu Goru. Ovaj prob-
lem je bio u sjeni tursko-crnogorskog razgra n i čenja , pa je crnogorska
vlada uspj ela ela ga riješi u svom jnteresu. Na različite načine u većini
su oduze ta bez naknade muhadžirska imanja. Predstavnici Austro-
Ugarske i E ngleske su nezvanične ovakvu politiku označavali kao po-
vredu Berlinskog u govora.19)
U toku rješavanja problema muhadžirskih imanja zaključeno je
više tursko-crnogorskih ugovora, između ostalog i konvencija potpisa'la
od predstavnika ovih dviju država 25. XI 1880. u selu Kunje u kojoj
je spomenuto uređenje vakufskih i državnih dobara.10) Međutim, o~·i
a kti nisu poštovani, pa je problem muslimanskih imanja oko tri de-
cenije bio otvoren i op terećivao tursko-crnogorske odnose.
U n edos tatku drugih podataka na osnovu ovih činjenica smatra-
mo da od redbe Berlinskog ugovora o vakufima u Crnoj Gori nisu iZ\'f-
šene.
Clanom XXV Berlinskog ugovora Austro-Ugarska monarhija Je
dobila mandat za okupaciju Bosne i Hercegovine ali nije izričito pri-
mila nikakvu m eđunarodnopra vnu obavezu u pogledu načina uprave i
postupka prelila stanovništvu. Pre ma tome, takva obaveza nije posto-
jala n i prema Muslimanima i njihovim dobrima među kojima su po
druš tvenom, ekonomskom i ku lturnom značaj u vakufi bili poseb11o
važn•i. To pi ta nj e je bilo ostavljeno ela se reguliše ugovorom Au tro-
Ugars ke i Os manske Carevine. Mečlutim , prema međunarodnom praYu
okupacija pre tpos tavlja zadržavanje za t ečenog stanja i pravnog poretka
u okupiran im područji ma. Ukol iko sc u ovom svjetlu posmatra odredb:1
člana XXV, Aus tro-Ugarska je imala obavezu da i u oblasti Yakufa
od ržava utvrđeno s ta nje stvari.

17) B. Ncdel jković, n. dj., 276, bilj. l. .

IS) Vid i, Dr · žarko Bu laj ić, Agrarni odnos1 u Crnoj Gori ( 1 878- 1 91~1.
Titograd 1959, 3 1 i dalje.
19) N. Ražnatović, n. dj., 227.
20) l s to, 293.

H7
 l

Carigrad ka konve ncija od 21 . IV 1879. n e spominJe pila nje va-

k"Ufa, ali u član u Il is tiče da će a ustro-ugarske vojne i up r avne vlas ti
' tititi čast , obicaje, slobodu vjc mispovijeclanj a i sigurnost osoba i. .i mo-
' ine A1u limana .11 ) Austrougar ka uprava je pred uzela v iše mjera upra v-
ljenih utvrđ h·anj u Ya kufske •imovine i usp os lav]jan j u nove o rganizacije
,·akufa pod op t\enom kon trolom š to j e do bilo pra vni izraz u n a redbi
Zemalj ke Ylade za Bosnu i He t·cegovinu br. 64438/ I od 1894.11) Takv.1
p olitika je, i pored p ozitivn ih ad m inis trativnih i ekonom sklih efek ata,
zbog očiglednog miješan ja l1ri šćanske države u isla msku u s ta novu va-
kufa doYela do mu limanskog n ezadovoljstva ,i pokre ta za vakufsko-
mearifsk u i drugu auton omiju u Bosn i i H er cegovini.l.l)
Au trougar ku aneks iju Bosne i H ercegovi.ne Osm a nska Carevina
je priznala potp i i\'anjem Pr otokola o Bosni i He rcegovin i ,j bivšem
l\o\"Opazar kom sand žaku 26. II J909. Austro-Uga rsk a se, p or ed ostalog,
oba\·ezala na garantovan je građan s kopo li ti čke ra vnopravJlosti i vje rske
slobode 1\luslimana. U č lanu IV kojim j e to u činjen o navodi se: »prava
,·akufa ce e posro,·ari kao i ranije«.24) Ovim m eđuJl a rodnopravni m
aktom ni u precizir ane oba\'eze Aus t ro-Ugarske pre ma vaku fima već
je w osradjeno njenom w1utrašnjem n or mativn o m pore tku. I stovre-
meno. au tono mni pokret je do ' ao u p oziciju u k ojoj je bio m oguć
sporazwn a au trougarski m via tima o zna tnom dijelu postavlj eJlih
zahtje,·a. Rezultat s\·ega toga je b ilo proglašenje Statu ta za au tonom nu
upra\"U i lamskih Yjerskih i vakuf ko-mearifskih poslova u Bosn i j H e r-
cegO\iru J-. l\' 1909. Time je bilo ustanovljeno n ačel o a uto nom ij e i
izbornosti organa koji upra vljaju Ya kufi ma i po tv rđena nadležno st še-
rijatskih su do\'a u sporovima čiji su predme t va kufsk a dobra gdje
Yakufsko sYojstvo stvari nije sporno.

III
~akon balkanskih ratova (1912- 1913) p res tala j e osm an ska vlast
u ~oYopazarskom sandža ku, Kosovu i Makedon iji. Uskoro je 14. III
J9P. u Carigradu potpisan u govor o miru između Sr b ije i Tu rske . U
toku pregoYora koji su pre thod ili potpisivanju u govora pitanje v aku fa
se pokazalo kao jedno od najtežih j dobilo veliki pub lioitet u tadašnj oj
balkanskoj i e\Topskoj štampi.25) Sve to j e n a kraj u rezult iralo čin j e­
nicom da je Carigradski ugovor najod ređenije r egul•isao p olo žaj mus li-
mana kojt su dosli pod državni suvere nite t Srb ije od kada je pita nj e
0\·e ,·jerske i narodnosne skup ine pos talo predme tom m eđ u n a roclno ­
pramog regulisanja. U tom smislu određen je i položaj vakufa na p ri-
sajedinjenim područjima . član VII Carigardskog u govor a o miru pred-
viđa: Yakufi koji su upsotavljeni po o smanskim zako nim a p rije srp-
skog zaposjedanja biće poštovani i to bez ob zir a n a nj ihove vrs te •l

211 Up. V. Degan, n. dj.

::1) Glasnik zakona i naredaba za Bosnu ,j Hercegovinu, XV / 1894, 167-
-178.
2>1 Više o tome, Dr Nusret Sehić , Autonomni pokret Muslimana za
vrijeme austro-ugarske uprave u Bosni i Hercegovini, Sarajevo 1980.
2.1 V. Degan, n. d j., 74.
-'> U to vrijeme:: je M . Pcćanac, p rofesor Beogradskog univertiteta, na-
pl>a-:.. ' poseban rad o vaku[ima, na koji u ovom tekstu više puta upućujemo .

148
 pogledu načina iskorlšćavanja (idžare-4 vahide, idžaretejn, mukata'a)
i upravljanja (mazbuta, mulhaka, mustesna); •režim vakufa se može
tTiiijenjaLi samo uz prethodnu i pravednu naknadu; muslimanske opšti-
ne prema odredbama Serijala u pravljaju vakufima i kao pravna lica
se smatraju njihovim vlasnicima; poš tovaće se prava mutevelija i gale-
dara (korisnika vakufske imovine); muslimanske opštine upravljaće 1
vakufima čiji prihodi pripadaju ustanovama koje se nalaze u Turskoj
sve dok .j h osmansko ministarstvo vakufa ne proda, pri čemu će srpski
podanici imati prvenstvo pri jednakim u slovima sa drugim kupcima;
vlada Kraljevine Srbije dužna je pružiti •pomoć vjerskim, obrazovnim,

l
socij alnim i drugim ustanovam a ukoHko one ne bi mogle raditi zbog
ukidanja dim-va~ufa; sporovi oko tum ačenja i primjene ovog člana
rj eš avaće se putem arbitraže u Hagu.26) Osim toga, ovim ugovorom
je uprava i nadzor nad vakufima, posebno u pogledu finansija, stav-
ljena u nadležnost muftija, koji vrše funkciju šerijatskih sudija (član
VIII)P )
Carigradski ugovor o miru je nakon potpisivanja ratifikovan ali
u Srbiji nije ozakonjen. Kako je poznato, Turska se u prvom svjet-
s kom ratu stavila na s tranu Cen tralni h sila, pa je srpska vlada objavila
da ovaj ugovor otkazujc.28) Na taj način, akt koji je najpovoljnije i
naj1potpunije regulisao položaj muslimanskog stanovništva i režim va-
kufa ostao j e bez praktičnog značaja . Musli manska vjerska organiza-
cija, predviđena ovim ugovorom, nije izvedena. Pravno regulisanje
vakufskih dobara njihove uprave, nadzora i nadležnosti u sporovima
povodom stvari sa vakufskim svojstvom ostalo je da se reguliše u
okviru Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.

IV
Nakon prvog svjets kog rala i stvaranja prve jugoslovenske drža-
ve ponovo je postavljeno pitanje položaja musliman kog stanovništva
na ovom prostoru. U to vrijeme nastala je nova međunarodnopravna
u stanova nazvana zaštita manjina. Ona predstavlja korektiv obrazora-
nju novih država na nacionalnom načelu a ima za predmet zaštitu
d ržavljana jedne države koji se oci većine stanovn ištva razlikuju po
rasi, j eziku ili vjeri. U okvir ove ustanove postavljeno je regulisanjc
položaja mus limana u novos tvorenoj jugoslovenskoj državi. Cjelokupn;J
muslimansko stanovništvo (Muslimani, pripadnici albanske i turske na-
rodnos ti) tretirani su jedinstveno kao vjerska manjina. Zbog takvog
tretm a na odgovaraj ući međuna rodnopravni akti sadrim·aju amo od-
r edbe koje se ti ču vjer skog života muslimana ili onih njihovih obilježja
koja proizlaze iz posebnos ti njihove vjere.:!9)
26) M. Peća na c, n. dj., 18-19.
21) V. Degan, n. dj., 81.
2~) lsto, 82.
29) Spec i fič nos t zašNle muslimana i, u okviru roga, z:tšlite \akufa
putem us tanove zaštite manjina nije bila u materijalnoj s:tclržini već u d:t-
vanju m eđunar"Odnih garanctja (garancija stalnosti ut,•r·đenog stanja ~tvari
izvršenja obaveza koje sačinjavaj u to stanje i tumačenja oban·za u ~lu·
čaj u spora obavezne države 1 Društva naroda o njillO\'OIIl smislu). Garanctfll
stalnosti i izvršenja w ši Savjet Dntštva namda a garanciju tumačenja tah1r
sud međunarodne pravde.

149
 l

l'g-on:>r o mir-u i::.111ctlu Au.,trije i dr:aFe Srba, HrFnla i Slovenaca

za kljuce7, l O. IX 1919. u en ž e r m enu obavez i v::~ o je čl a nom S l . jugo-
·Jm·ensku drZ<wu da primi vc propi e koj e velike s ile budu s ma trale
za pott·ebnc radi zaštite m a nj ina. Ove obaveze s u precizira ne u poseb-
nom ::~ ktu priložcnom pomenuto m č la nu , koji se u litera turi n a vodi
kao Ug-m·or o za'titi manjina.-'0) Pored opšte ga ra ncij e vjersk e s lobode,
m·aj ugo,or ·adrži po eban član po ·većen mu ·Jima nima (č l. 10). Nji me
"e !!aranrujc lični i parodični tatu muslimana, obećava preduzimanje
kor;ka za· imenm·anje rei -ul-uleme i pruža zaštita džantijama, grob-
ljima i drugim Yjers kim u tanova ma . Po c bno se i s ti če: »da će sc sve
potrebne oJa J.;.;icc i dozvole vjersk im zadužb inama (va kuf,ima) i vjer-
skim ili dobrotYorni m mu liman ·kim u tanova ma, koje već p ostoje, i
,lada rba. H tTa ta i Slovenaca nece za stvaranje novih vjer kih i do-
brot,·ormh u tano,·a uskratiti ni jednu od potrebniJ1 olakšica, k oj e su
zagaranto,·ane drugim priYatnim u tanovam a te vrs te<<.31)
L'no~enje odredaba o zaštiti manjina u tnirovnc ugovore bilo je
rezult::n op'·teg tm·a Sjedinjenih A merič kih Država i drugih sila pob-
jednica koje i>U na taj način htje le s priječ i ti eventua lne s ukobe i ne-
porazume u nm im držm·a ma. Na uno · e nje p oseb nog čl a na posveće n og
muslimanima uticali u staYo,·i fran cu ke, austrij ske i tu rs ke d i pl om:~­
tije pri čemu je \jeroYatno izvje nog uticaja imala i k nj iga fran cu s kog
nminara Charlesa Rh cta o polo/aju bosan s kohercegova č ki h Muslima-
na u Hijeme usposta' ljanja j ugo lo,·enske d r žave (En Yougo slavie,
Paris l 9]9.)31)
C S\ akom slučaj u , pO jugoslovens ku vlad u je b ilo n ezgodno ŠtO
je o,·a odredba ušla u miromi ugovor Au strij o m iz čega je m oglo
izgledati da su Muslimani došli iz b oljeg položaja u gori a da je Au s-
trija njiho' zaštitnik. Oba ugo, ·ora su ozakonjena privreme nim zako-
nima od l O. \ ' 192Q.Jl)
1\ajražnije obilježje ovih akata je zaštita vakufa u okvi ru m:~­
njinskog tretmana musli mana, koji je povlačio međuna rod ne garanc ije
i zaštiru putem postupka pred Dru-.t,·om naroda. U nauci međunarod-

C slučaju po' rede ili opasno li pO\-rede neke odredbe ugovora o za-
~ ut,manjina moguće je pokrenuti po tupak pred Savjetom Društva naroda.
Smatra ~e da po> toji pO\reda obm cza kada su narušene odredbe ugovora
ak uma .bilo zakonoda' ne, bil<;> upravne i su~ s ke vl.~sti oba veza ne zemlje.
Po pran lu postupak pred Sa' .Jelom mogu SVOJOm pnJavo m pokrenuti samo
n1ego\i ćlanon .~1anjine ne mogu J.ahtijeYati svoja p rava već samo skrenu ti
painju na p~He~u ili op~snost o~ poyrede. Nji h?ve p eticije preds tavljaju
samo oba\·]estcntc danonma Sa\'jeta 1 ne obezbjeđuju im statu s tranke
;J po:. tupku. EYcntualno neka. driaYa-članica Savjeta potaknuta peticijom
mozt: pokrenuti p<Jstupak. Sa,Jel nema pravo da prinudno izvršuje svoje
ud luke
'Dr IliJa Pr7.tc, Zašma manjina, Beograd 1933, 272, 295- 298.)
~~ O pr1greSnosti tah<Jg tretiran ja sa istorijskog, etničkog i politi čkog
stanO\"Sta -.1d,, Mustafa Imamovtć, Pra,·ni položaj vers kih zajed nica za
vreme šestojanuarske diktature, neobJ·aviJ'eni magistarski rad Beograd 1967
-U-B. , ,
30J Dr !Iiia A Pržić, n dj , 111 - 114
31 ) hto 123.
'~J V. Degan, n. dj., 92; Atif Purivatra, Jugoslovenska musli manska
Jrgaruzac 'a u J)<JI:tickom ži\'otu Kraljevine Srba, Hrvata i S love naca S a ra-
e\r) 1977, 66 btl] 14. '
J I Pri.tc n dj., 117

150
nog p rava raz\li čilo je ocl ređivana pri roda odredaba sadržanih u članu
LO Ugovora o zaštiti manjina i sličn ih odredaba za druge vjerske i na-
rodnosne skupine i nj ihove ustanove.lll) P rema nekim autorima riječ
j e o posebn im m anj inskim pravima, dok drugi u tome vide personal-
nu a uto n om~ju (bez pol iti čkog karaktera). Izdvajamo mišljenje pred-
ra tnog jugoslove nskog pravnika dr Ilije P ržića, koji smatra da se radi
o boljem pri lagođavanju ugovora stanju u konkretnim zemljama. Po
njemu , ove m eđu narod nopravne obaveze zaštićuj u osobenosti pojedine
v jere a zakonodavstvu odnosne države je ostavljeno da stvori širu ili
užu au tonom iju Le vjerske zajednice .
Značajno je da su se obaveze i z čla11a JO. protezale na sve mus-
limane i vakufe u jugoslovenskoj državi i pored nastojanja jugosloven-
ske vlade u toku mirovnih pregovora da se izuzme teritorija Kraljevine
Srbije iz p očetka prvog svjetskog rata. Na taj način htjela se isključiti
primje na ove odredbe na tzv. južne krajeve Srbije, prisajedinjene na-
kon 1912. i 1913. n a koj,ima ova država, kako se isticalo, ima »stečena
prava«.35)
Clan JO. govori o vakufima na uopšten n ačin, pa je ju gosloven-
s ka država trebala svoj im zakonodavstvom da te obaveze konkretizuje.
Postavlja se pitanje da H je jugoslovenska građanska država svojom
normativnom politikom dala vakufima >>sve potrebne olakšice i doz-
vole<< ?36)
U Bosni i Hercegovini je i u novom državnopravnom okviru na-
stavio da važi »Autonomni štatut<<, koji je u poređenju sa uređenjem
vakufa u Srbiji i Crnoj Gori pružao povoljnija rješenja za ispunjava-
nje ciljeva vakufskih us tanova. U duhu međ una rodnih obaveza iz člana
10. očekivalo se da se važenje ovog akta protegne i na ostale krajeve.
Međutim, lo se nije desilo. Kao osnova Uredbe o upravi vakufa u Km-
ljevini Srba, Hrvata i Slovenaca (sem Bosne i Hercegovine) od 12. IX
1919. i Zakona o upravi vakufa od 28. II 1922. posluži.la je austrougarska
naredba iz 1894. p rotiv čij ih rješenja je a utonomni pokret. Po ovim
pravnim aktima vjerska organizacija mus limana izvan Bosne i Herc~­
govine je or ganizovana kao dio d ržavne uprave. Ministarstvo pravJc
je dmalo lliPravn u i nadzo rnu vlast. Tako su vakufi izvan Bo ·ne i Her-
cegovine u normativnom i o rganizacionom pogledu dovedeni u direktnu
vezu sa d ržavnim organ~ma i praktično postali predmet uzurpiran.ia
j uništavanja od strane područn ih vlasti i pojedinaca. U takvim okol-
nostima n egativnu ulogu su odigrali i nesavjesni vjerski predstavnici
i u pravitelj,i i korisnici vakufskih i manja.
Ovo s tan je se j oš više pogoršalo u vrijeme estojanuarske dikt::~­
tu re kada j e Zakonom o I sla m koj vjerskoj zajednici Kraljevine Jugo-
s lavij e od 31. 3 1930. ukinuto važenje »Autonomnog š tatuta« u Bosni
i H e rcegovini, izvršena reorganizac ija ove vjerske zajednice a u njeno
vođs tvo dovede ni režimu oda ni ljudi. Paragraf 5. ovog zakona nan>dt
da I VZ »slobodno ra polaže verskom imovinom, vakufima (zadužbi-
~) I s to, 223-224.
35) Is to, .111- 114.
36) U izlaganju no rmativne politike jugoslovenske države prema 1\'Z,
odnosno vak u fim a držali s mo sc najveći m dijelo m magi::.tar· kog I' :Jd.l \l
Imam ov i ća.

l ~l
 nam a) u granicama ovog zakona i svoga u tava a pod vrhovnim n ad-
zorom drzan'«.1") Oklroi ani u tav ponovio je u članu l l . slav 3. odred·
bu člana 12. ta\' ' . VidO\·dan kog ustava po kome j e upravlja nje za k·
!adama i fondovima u granicama zakona spadalo u nadležnos t priznatih
i us,·ojenih \ j e ra. n ormativno pravnog a pc kta uprava vakufima j -:-
bila remJii ana na jednak nači n kao i upravljanje zadužbina ma drugih
od tra~ne držm·e prizn atih vjeroispovjes ti. Primjera ~·adi n avod imo da
paragraf 1. Zako na o Srpskoj pravos la vnoj crkvi od 8. XI 1929. ističe
da 0 \ -:1 crk,·a _an1o talno u pmvlja i s lo bodno ra polaže crkvenom irno·
vinom. crkYenim fondovi ma i zadužbinama (zakladama) u granicam a
zakona i crk,·enog ustava a pod vrhovnim nadzorom države.38) Međutim,
nepo redno nakon donošenja Za kona o IVZ vlad a je donijela 5. JI
1930. Credbu o privre menoj o rganizaciji vlas ti i poslova IVZ Kralj.!·
,ine Jugosladjc po koj oj uloga države nije bila ograničena na vrhovni
nadzor. :\linhtar pravde je po tao n ajdša upravna vlas t za vakufs ko·
mearif ke po JO\·e na cijelom dr žavnom teritor iju . Tako su »granice
zakona< o kojtma go\'ore u tavi uže ne po dzakonskim aktom. Tek na-
kon promjena u organizacij i i r u kovod lvu IVZ 1936. došlo je do izvjes-
nog pobolJ anp reži ma up ra' ljanja vakufima. S druge s trane, uglav-
nom je poštO\·ana nadle:i:no l erijat k ih udova u vakufs kim tvarima.
To je razumljivo zato !.to je upra\'ljan je \'a ku fs kim do brima bilo moćno
sred rvo u mjera,·anja cjelokupne I VZ i drugih muslima nskih u s ta no va.
Možemo zaključit i da j e no rmativna politika j ugos loven ske gra·
đan ke driaYe bila izraz odno a vladaj ući h krugova prema mus liman-
~kom stanomištm i odraža,·ala op "ti po lolaj o ve skup ine, snagu i poš-
tenje njegovih 'jerskih i polit ičkih pred tavnika. Pred raLna J u goslavij a,
koJa za s\o Hijeme voga tr ajanja nije obezbjeclila s tva rnu jednako!-l
tz,·. priznatih 1 us,·ojenih vjera, nije mogla obezb ijediti izvr šenje m e-
đunarodnopravne oba, eze u pogledu tre t iranja vakufa na način kako
je tretirala druge privatne us tanove te vrs te<< .

*
U aktima međunarodnopravnog karakte ra u okviru utvrdivanja
odnosa država pojedinih jugoslove nskih naroda, odnosno p rve j ugoslo·
vens.ke driamoprame zajednice, prema muslimansko m stanovništvu
regulisana su 1 pojedina pitanja koja se tiču vakufa. To se u glavnom
ticalo tretmana O\'e ustanove od strane j avn og poretka. Samo osniva-
nje vakufa i odnosi u kojima nij e sporno vakufsko svojs tvo s tvari
ostali su u domenu šerijatskog i osmans kog državnog prava. Tokom
:-remena_ međunarodnop ravno regulisanje vakufs kih pita nja o dražavalo
Je razl!ćtt odnos prema ovoj ustanovi i muslimanima uopšte i izraža·
Yalo :e ~roz razli~i te oblike. Učinjen j e napreda k o d s tava po kome
,-akuf! dijele su~bmu osmanske državne svojine do njihovog vezivanj a
za mJesno muslimansko stanovništvo. Va kufs ka pitanja su regulisana
u dvostrani!ll međudrl3vnim ugovorima, kolektivnim ugovorima a u
jednom penodu je zadobilo i garanciju međunarodne zajednice oli čen e

"1 Cn. prema, M. Imamović, n. dj., 121 .

"') Isto, 118.

152
u Druš tvu na roda . Kao i sve međunarodne obaveze i odredbe u pogledu
vakufa trebale su biLi izvršavane putem unutrašnjeg zakonodavstva
d ržava kojih su se ticale. Bez obzira š to su međunarodnopravne oba-
veze u pogledu vakufa često ostale neizvršene njih ovo upoznavanje je
važno za •isto riju ove usta nove u jugoslovenskim zemljama. ·

INTERNATIONAL REGULATING OF VAKUF AFFAIRS

IN THE YUGOSLAV LANDS

The relations that came into exis tence regarding endowed pro-
perty are regulated by the s tate-internal Laws of Moslem countries.
In the Ottoman empire these cons isted of the norms of Islamic Law
(ahkamu-1-evkaf) formulated within the framework of Moslem legal
science and the norms of Ottoman s tate legislature_
I n the period of the weakening and collapse of Ottoman power
and the establishing of national s tates on Yugoslav territories, vakuf
affairs ecquired international regulat ion. This work directs attention
to the international Laws regulating vakuf affairs by studying the
social and political circums tances in which this cam e about.
In the fi rst period the vakuf was treated as Ottoman state pro-
perty (Serbian state I & II uprising). International legal decision
(Conven tion of Acreman 1826, and Peace Contract of Edrene 1829),
like internal legal decisions of the Ottoman Empire made on their
bas is do not mention vakufs, but regulate the position of Moslem
populations, their private property and the property of the Ottoman
Empire in way which determines the destiny of va kufs too.
Mos lem population was no t given a prospect of further re i-
dence on t he ter ritory of Serbia. Vakuf prop erty in the regions, from
which the Mos lem population wa removed, became the property of
the Orthodox Church.
The Sa n-Stefano Peace of 1878 treat vakuf in the same way as
the property of the Ottoman tate. The Berlin Contract of the ame
year, as a revison of tbe St. Stefano Peace, puls vakuf propenie tn
the frame of Moslem property in the region annexed to Serbia and
Monte Negro. Vakufs were tili connected to the Ottoman state and
no t to the local Moslem population . But the. e obligations were not
tu l filled.
A trea ty be tween Tur key a nd Ser bia of 1914 denotes precisely
the position of Mos lems on the territories annexed to the Serbian tate
after the Balkan Wars 1912-1913.
After the I W. W. the peace treaty between Aus tria and Yugo-
s la via trea ts Moslems as a religio us minority and obfiges the Yugo lal'
s tate to give a ll necessary benefits and permi t to 1•akuf .
Tho ugh the in ternational lega l obligations concerning vakuf were
often not executed, their s tudy is necessary for the histor of thi
institutio n in the Yugoslav !ands.
 Halid Buljina, prof.

OSNOVNI UZROCI OSIROMASENJA I PROPADANJA

VAKUFA U BOSNI I HERCEGOVINI
Osnovni uzroci
P rema oskudnim podacima iz raspoložive literature o nasun va-
kufima, nedovoljne posebno kada je riječ o us lovima nastajanja i pro-
padanja pojedinih vakufa, na sudbinu ovih ins titucija u Bosni i Herce-
govini uticali s u naročito sUj edeći događaji i okolnosti:
l. neprijateljske op eracije sa susjednih teritorija,
2. požari i druge elem entarne nepogode,
3. uzurpacije i agrarne reforme,
4. nacionalizacija vakufskih dobara,
S. s labosti u organizacij i i upravljanj u.
Ovo s u b i.li osn ovni uzroci osipanja vakufske imovine u cjelini,
kao i razlozi osimm ašenja pojed;nih vakufa, pa i onih najveć ih , a zatim
i razlozi propadanja znatnog broja vakufskih dobara, podrazumijevajuf.i
tu os novne i koristonosne objekte, dakle ukupnu materijalnu bazu
va kufa.
O s nivači vakufa o bezbj eđ iva li su sreds tva i druge uslo1·e za nor-
malno funkcioni sa nje svojih zadužbina, š to je obično zabilježeno i u
nji11ovim va ku fna m ama. Ova sredstva, kao neotucliva ekonomska dobra
nam ije njen a tt·ajnom kori šće nju za 1·jerske, prosvjetne, dobrotvorne
i druge kol"is ne ciljeve, bila s u, po pravilu, dovoljna za ostntri1·anjc po-
s tavljcni11 c iljeva. Dešavalo sc, ipak, da materijalna baza pojedinih
vak ufa bude vremeno m bitnije narušena. U tom sl učaj u pomoć JC
dolaz ila od d rugih vakifa, koj i u novim zavještanjima omogućm·ali
d alj u r ealizaciju c ilj eva ugroženog vakufn. Dešavalo se, takoc1e, da dva
ili više vakufa sa ident ičnim ci ljevima, u otežanim uslovima, udrui:uju
s voja s reds tva i ta ko doprinose e fi kas nijem djelovanju zadužbine. ille-
đutim , bi lo j e i s l učajeva da uni š ten u ma terija lmt o novu pojedinih va·
k u fa nij e bi lo m oguće niči m na knad iti i obnoviti, pa su takvi 1•akuti
jednos tavno propacla li.
Us itnjc nost, h e ter ogenost i razjedinjenost s u znaćaj ne kantktc-
ris ti kc naš ih va kufa. U tim karakteris tikama s u i rat.lozi njihove ncdv·
vo l jnc efi kn nosti i rela ti vno brzog propadanja.
 Neprija teljske operacije
Od Yclikog broj a neprija telj kih oper acij a a usj ednih te rito-
r ija mogu se primjerice nave Li s lijedeće:
- proYalom u ko ka iz Jajač ke banovine u Sarajevo 1480. god ine,
pod ,·od t\·om \ ' uka G rgurovića-Jaj čan ina, u trodnevnoj plj ački i pa ležu
u-adaJa -u mnoga tek izgl-a đena dobra I abegova vaku fa i drugih va-
kuta OYOg \'remena ,
- jo' Yeca ~ tmda nja sarajevski va ku fi doživjeli su 1697. god ine
p r ilikom upada jedi nica E ugena Savojs kog,
- u godinama Velikog ra ta Austrija nci su na tojali d a prodru
; to d alje u Bo nu, za koju u još ta da s matrali d a ukoliko ne bude
tur ka m oze biti amo a us trij s ka. Opsežne vojne oper acije u Krajini
obullYat ile _u i područje Banjalu ke. Gr o f Badenski zapalio je Gornji
Seher (1688), kojom prilikom s u uniš teni svi obje kti Sofi Meh m edpaš i-
nog i drugih ,·aku(a ovog mjes ta,
- napad dalmatin skih us koka na grad ove kliškog sandžaka (1686)
dmeo je do uniš tenja livanjs kog Darul-h arusa i cjelokupnog vakufa nje-
gm·og o~ni ,·ača Mu tafe sina I b ra him ova, čovj eka ovog kraja, koji ;;e
kao iunkcioner turs kog cars tva u Ka iru sjet io svog zavičaja i u nje mu
osnm·ao 0\"0 pozna to u č ili š te (1643).
Požari
Cesti puzari i druge elemen ta rne nepogode na nos ile su, takodc,
,-elike štete ,-akufima, naroč ito u čarš ijam a, gdje je zn a čajna upo tre ba
dn·era i zbijenos t obj ekata doprinosila brzo m š irenj u požara . Požari
su po ebno učes tali tokom 17. i 18. vijeka, u periodu većih spo ljn ih
opasnost i i dotraja, ·anja ran ije iz g ra đe ni h objekata.
Sarajc,·o je po e b no m nogo s tradalo u požaru 1697. god ine. Nei<i
,-akufi su tada potp uno uništeni, a drugi, pa i on i najbogatij i, toliko
osiromašili da dugo ni u bili u s ta nju os tvarivati ni n ajosnom ije svoj e
funkcije. l' tahoj s ituacij i se našao i Gazi Husrevbegov vak uf. čiji ie
imaret nasta,·io S\Oje djelo\'an je tek poslije tri decenije. Poslije toga,
uslijedili su \'eliki požari 1831. godine, pa 1852. i 1879. godine, kada j e
uz ostalo nestalu Đulagi na hana, Tašliliana i Gazi Husrevbegova bezi-
~tana. Zatim su došli požari od 1937, kada je definitivno nesta lo Ko lo-
bare i 1967, kada je kl as ičninl požarom dogorje lo i staro zdanje Mo rića
hana.
Sličan raZ\"oj b io je i u Mos taru, Banjaluci, Tuzli, T ravniku i
drugim našim mjesti ma, gdje su vrijeme i stihija čin i li s voje, a d o-
trajala i nestala dubra teško i sporo se obnavlj ala.
Mukala i idžaretejn
Odn.::đenu u logu i uticaj na sud binu vakufs kih dobara im ala ~u
d\'a poznata instituta otom ans kog odnosno šeriatskog prava : mukata
1 1džaretejn.
Kao dugoročan zakup vakufski h zemljiš ta, muka la je nas tala ta ko
5t<J !>U naroćno posl ije požar a, u nemogućnosti da sami grade, a u cilju
brze obnove 1 ranoja pojedinih djela tnos ti i gradova u cj elini, vakufi
U>tupali svoja zemljišta pojed incim a, da na njima podižu vlas tite trgo-
' ačY.e, ugostiteljske, zanatske i dr uge objek te, uz obavezu da vakufi ma

156
plaćaj u određenu zakupninu, često samo simbol ičnu, a uvijek na re-
lativno d ug rok1). To je u početku ubrzavalo obnovu gradova, ali se
u kasn ijem razvoju, u normalnijim uslovima života i rada, pretvaralo
čes to u svoJu su protnost. Tako su mukale ponekad bile i kočnica di-
namičnog razvoja pojedinih vaku(a i gradova, koji su u konfrontaciji
sa zain leresovanim zakupcima teško nalazili zajednički jezik i obostrano
korisna r j ešenja.
Idžaretejn je dugoročan zakup na izgrađenim vakufskim objekti-
m a. Razvoj ovog instituta nastao je iz potrebe da se zakupci poslovnih
vaku fski h prostorija oslobode neizvjesnosti čestog licitiranja poslovnog
prostora i da im se omoguće dopunska investiranja u ove objekte.
Osnovni princip idžeretejna je da vakuf, kao vlasnik objekta, od-
nosno poslovnog prostora, dobiva dvostruku zakupninu, a zakupac pra-
vo trajnog korišćenja, koje prelazi i na direktne nasljednike. Sistem
idžaretej na, s lično muka ti, doprinio je da se vrši brža obnova gradova
i privrede u njima, ali i tome da se suvlasnički pravni i faktični odnosi
na vakufskim nekretninama dalje komplikuje i po vertikalnoj i po ho-
r izontalnoj liniji, otežavajući obnovu i racionalnije korišćenje mnogih
vaku[skih poslovnih i drugi dobara.
Uzurpacije i agrarne reforme
Po osnovu uzurpacija stradali su naročito zemljišni posjedi i
šumski kompleksi velikih vakufa. šumski posjedi Gazi Husrevbego·.-a
vakufa u Tešnju, prema procjeni vakufskog šumskog referenta, tokot~
četiri stolje ća smanjeni su za preko polovinu. Sli čno e dogodilo sa
Ferhatpašinim i drugim vakufima.
Agrarnim operacijama poslije Prvog svjetskog rata pogođeni su
osobito Gazi Husrevbegov i Ferhatpašin vakuf. Obeštećenjima, koja su
dobili, ovi vakufi došli su do drugi h dobara, koja su, međutim, kasnije
nacionalizovana.
Zakonom o agrarnoj reformi poslije Drugog svjetskog rata agrar-
ne operacije su dalje proširene.
Osiromašenje
Svi navedeni razlozi doveli su poslije Prvog svjetskog ra ta do tak-
ve beznadežnosti ela ni pojedini vakufi, pa ni oni najveći, kao ni centralna
vakufska uprava, nisu bili u stanju precluzeti nikakvu ozbiljniju akciju
radi obezbj eđenja s redstava za osnovne aktivnosti I sla mske zajednice.
P ad vrijednosti novca i vrijednosnih papira, kao i neke druge neosmi-
š ljene akcije pojedinih uprava, samo su dalje pogoršali situaciju, 11
koj oj s u se našli vakufi kao cjelina. Vakufi su tada bili bogatiji samo
u dotrajalim i e konomski neiskorišćenim objektima za čij u obnovu nije
b ilo n i s redstava n i drugih uslova.
Bezistani, džamije i drugi vakufski objekti p ropadali su i clotra-
j avali. Nekada b ogati Skeoderpašin vakuf nije bio u stanju produžiti
život najstarijoj sarajevskoj kubeli džamiji, pa je i ona, kao veom,1
značaj a n spomenik na ovom istorijskom lokalitetu grada, prepuštena

l ) Na ovaj način i zgrađen je znatan broj objekata u arajevu i drugim

mjes tima (hotel Evropa, SerJatska sudačka škola - danas Muzej grada
i sl.).
 zubu \Temena. A zatim su doš b nova četvo rogodi š nja raza ranja, J
kojima je n•st::~jalo i dotraj:l\ ::tlo mnogo toga š to u vrijeme i stih ip
ranije bili po tedjeli.
NO\·a u loga vakufa
C ituacijam:l kada su s tara dobra do traj a\ ala, a no,·a uvakuflja-
mnja bila re rjeđa i siromašnija, va kufima j e bilo vrlo teško. Rijetki
su bili slučaje\·i da je turska, au trougarska ili neka druga vlas t p omogla
\ akufima u obnO\·i ovih dobara i om ogući l a da lje djelova nje institucij:t
cak i od naj ' irt!g društvenog interesa.
U tur kom periodu to se nije dešava lo zbog go tovo podije ljenih
uloga države i vakufa, pri čemu je država brinul a o izdržavanju vojs ke,
upra,·e i udsl\·a, a vakufi o svemu ostalo m. Ovo, n a rav no, n e zn a či
da držani nije imala nikak,·e uloge u razvoj u i pos lovima vakufa.
\leđutim. ta uloga je bila riše pravn e, nego p rak ti čne prirode i svodila
"e uglamom na kontrolu rada pojedinih mutevelija . U tom cilju država
iL kodificirala n1kufsko pra,·o, a glavni a rbitar i nadzornik vakufa bio
·lC kadi ja. V nt'kim vakufnamama se, takođe, pod sjeća n a ovu u logu
drža,·e. ·a Gazi Husre' begova vakufnama predvi đa i druš tvenu kontrolu
P:Jd radom mute,·elija njegovog vakufa.
Austrougarska okupaciona uprava, primjenjujuć i n ače l a moderne
drian•, brine IlL samo o vojsci , upra\"i i sudstvu, nego i o svima drugim
potrebama drui.t,·a. Pros,·jeta, kultura, zdravlje, socijalna zaštita, ko-
munalne potrebe i S\ "C ostalo postaju sada i briga države, što ubrza va
raZ\·oj OYih oblasti i prećutno mijenja raniju u logu vakufa. Vaku f,
dakle, nije \iše jedini koji brine o razvoj u djela tnosti d ruštvenog zna-
.:aja. štarise. njegO\·a uloga u razvoju ovih s lužbi postaj e izrazito se-
kundama i u skladu !>::t no,·im materijalnim m ogućn ost im a, us mj erena
pretežno na područje \'jerskog života i vjerskih instit uc ija.
L" 0\om pt.riodu prisutan je i tride etgodišnji spor o na dležnosti
u pogledu 'akufskih dobara, pn čemu je okupaciona uprava s ta lno na-
, tojala da \akufe s ta,·i pod SYoju kontrolu, a Islamska zajedn ica is ti-
cala praYo da njima autonomno upra\"lja. čak i poslije uspješno završe-
ne borbe za ,·jersko-pros\·jctnu autonomiju i donošenja p oznatog St~­
tuta, prsti okupatora \'idljivi su u mnogim potezima centralne vaku fske
upra,·e kao što je slučaj sa odlukom o izgradnji novog tašlihana, do
čega, srećo m , ipak nije do· lo. 2)

Centralna vaku[ska zaklada

:\o,·o u omm periodu je i osnivanje Centralne vakufske zaklade ,
koja je zamijenila raniju Zemaljs ku vakufsko-mearifs ku za kladu (1882).
~o,·oj zakladi pnpao je prihod takozvanog »mearif-sanduka«, svoje-
Hsnog fonda za IZgradnju školskih zgrada, osnovan og još u turs ko1n
periodu. Statutom od 1909. godine zaklada dobiva i n eke druge prihode,

) Non Tašlihan, na l?rostoru današnje bašće i novog clijela zgrade

2

hotela. •EHopa b1o 1e. prOJCkto\'an u baroknom stilu. Njegov izgled i di-
;nenzi)e n_c ~amo _da. bi zasJeniO susjedni hotel, nego bi arhitektonski una-
,:aradw CiJeh O\'aJ dw grada, š to sc mozda uklapalo i u koncepciju okupa-
''Jra 'J P'Y>h.:pcnoj e\Tvpeizaciji i novoj fi7.ionomiji grada.

158
a kao n_Jcn cilj ulv~đujc sc, pored ostalog, da pomaže sve opš te i po-
~cb nc VJerske, mca nfske i dobrotvorne svrhe, š to j e, u skladu sa novim
vreme nom i novim potreba ma, omogućava lo pokretanje akcija šire..,
zn ačaja .l) o

M ogućnos ti koje je pmžala ova zak lada nisu, medutim, iskorišćene.

S taviše, rcžims kc garniture, uz odveć naglašene razlike između najkon-
zerva ti vnij ih i najl ibcralnijih s truja u centralnom organu vakufske upra-
vc i.. mus limanskom druš tvu u cjelini, pogrešno su usmjeravate mnog~
ak~ 'J 7 vak ufa 1 nanosilc mu velike štele. To je bio i osnovni razlog da
us tlnJc nos t vak u [skih dobara nije b ila ra nije prevaziđena i da efekti
tek izborene vakufs ke samouprave nis u bi li naročito značajni bar u
pogledu racionalnijeg korišćenj a va ku [skc imovine, do čega je došlo
tek kas nije obj edinjavanjem manj iJ1 vak u[a.

Subjektivne slabosti
Konačno, sve spomenute objektivne okolnosti imaJe bi nešto blaži
odraz da nije bi lo i subjektivnih slabosti, kao što je nekorektan odnos
pre ma vakufskoj imovini onih koji su tom imovinom neposredno ra-
s polagali, ili su donosili odluke o njenom upravljanju. A tu je bilo,
takođe, velikiJ1 propus ta, grešaka i zloupotreba, bez kojih bi, i pored
brojnih teš koća, s tanje u vakufima bilo ipak znatno bolje.
Dovoljno je prisjetiti se zak l jučka o decentralizaciji vakufske
uprave, što ga je 1923. godine donio tadašnji vakufski sabor, po kome
se s reskim vak ufs kim povjerenstvima ustupaju svi viškovi samostalmh
vakufa, vjerski prirez i drugi prihodi, ostvareni na njihovom području.
Ponovn im j ačanjem u loge cent ral nih vakufskih organa (1929), u cilju
s re đi va nja va ku[skih finansija, mogle su se sagledati brojne negativne
posljed ice ove autonomije, koju su pojed ine m utevelije i \·akufske
uprave is koris tile za zloupo trebe svake vrste. Isto tako, nesa,·jesne špe-
kulacije sa akcijama Muslimanske trgovačke i obrtničke banke stajale
s u centralnu vakufsku up ravu osam miliona gotovog novca, b.-upovanjem
akc ija ove banke po nominaJi u vrijeme kada one nisu vrijedile ni
180o tc vrijed nos ti. Kupnju akcija zaključio je vakufski saborski odbor,
š to je, u s tva ri , bilo u kompetenciji sabora, a akcije plaćene no\'cem
samos ta lnih vakufa. Koliko je ova transakcija reaJno oštetila ,·akuf.
uzimaj ući u obzir sve mogućno lt za njego' u racionalniju upotrebu, t<!-
š ko je i procjeniti.

Naciona lizacija
Do daljih p romjena dolazi poslije Drugog S\jet kog rata, kad:.t
Jugoslavij a, kao socija l is tič ka zem lja, proširuje krug S\'ojih dr.lm nih
nadležnos t i i u s klad u sa svoj im s pecifičnim gledanjem na raz,·oj dru-
š tva, na os novu usvojenih ustavnih načela, rezcrvi "c sebi ulogu i poloi.a1
i s k lju č i vog arbitra u svim poslovima i pitanjima druš tvenog raZ\'O.J.l.
Uloga vaku fa s vedena je ada is k ljučivo na poslove vjerske zajedmc~-.
č ije s u kompe tencije regulisane za konskim propisima o vjerskim z:-tj<'d-
nica ma i njihovim a ktivnostima.

1) Ovo je omogućilo i i:~:gradnju \·aJ..ubkog sirousta u ar:1jc\u (lQI~l.

 U kladu a ustavnim načelima o odvajanju vjere od države i
odgO\·arajućim zako n kim odr·edbama izvr šena je i n aciona lizacija va-
1.-ufskill nekretnina, koj e vi e ne služe njihovim ustavom i zakonom
definisanim ciljevima. ' a ov~j način zahvaćen je n ajveć i dio vaku fskiJJ
koris tonosni h objekata ali i objekata koji su bili na putu ela definitivno
propadnu.

Zaštita kulturnog nasljeđa

Na osnovu posebnih zakons kih propisa o zaštiti kulturnog naslj e-
đa, druš tvena zajednica je sebi stavila u zadatak ela štit i i spasava
objekte, koji svojim građevin skim i drug im karakteris tikama p r-ed stav-
ljaju djela izuzetnog tvarala tva na podr·učj u arh itekture i drugim kul-
turnim oblastima. Za tita i revita lizacija kulturno-is tor·ij skih spome n ika
obull\'atila je i ,·eliki broj va kufskih objekata, nacionalizovanih i ne na-
cionalizO\·anili, što je ovim obje kt ima vra ti lo ra nij i izgled i produžilo
,-ijek trajanj a.
Društvene intervencij e u cilju zaš tite kulturno-is torij ski h spom e-
n ika osn·arene su u m nogim mjestima Bosne i He rcegovine, posebno
u araje,·u, Mostaru, Banjaluci i ne kim drugim mjestima, a o dnose
se na najneclnije i najugroženije s pomeni ke prošlosti.
U Saraje\-u je iZ\-ršena restauracija Gazi Husrevbegova bezis ta na,
Brusa-bezistana, Morića hana, Trgovki, Da ir a, Gazi H usrevbegova h ama-
rna i mnogill drugih objeka ta. U toku j e obnova Sarača, Bašča rš ij e i
drugih dijelova s tare sarajevs ke čarš ije, kao i nekoliko sa raj e vs kih
džamija.
Slične inten·encije ostvarene su i u d rugim mj estima u Re publici.
lZ\Tšeni su spasa,·a lački radO\i na Sokolovića mos tu u Višegradu, Sta-
rom mostu u Mostaru, Ars l anagića mos tu u Trebinju (obnova i prenos),
Ferhadiji u Banjaluci, K arađozbego\'Oj džamiji u Mosta ru i mnog im
druginl objektima.
Gledano u cjelini , naporima društvene i Isla mske zajedn ice, s ta -
nje na mnogim vakuf kim objektima, koji su dobili tre tman kulturno-
-istorijskog spomenika, znatno je bolje nego ranije. Takva poboljšanja
će se sigurno nastaviti ukoliko, pored ostalog, svijes t ljudi bude vjerno
pratila potrebe i zahtjeve vremena.
U pripremi je i generalna opravka Gazi Husrevbegove džamije Sd
okolnim objektima. Svima ovim radovima p rodu žava vij ek traj a nja ovih
objekata, i istovremeno doprinos i d rušt veno-ekonomskom razvoju gra-
dova.
Nove akcije
Obzirom da su se efekti nacionalizacije va kufs k ih koristo nosnih
dobara dost_a pora.mo odrazili na fun kcionisanje rpojedinili vakufa i
Islamske za~ednice u cjelini, pred organe ove zajednice pos tavljen je
Yeoma ozbiljan zadatak iznalaženja novih sredstava za finan siranje nje-
ruh po~reba. Rje~enje je nađeno u organizovanom prikupljanju zeka ta,
s~deka1-fitra, kurbanski kožica, član s tvu vje rnika i drugim davanjima,
l.tme su uglavnom obezbijeđena najnužnija s reds tva za dalj e funkcioni-

160
sanje službi od vitalnog značaja za opstanak i razvoj I slamske zajed-
nice u uslovima i u okviru bo san skohercegovačke i jugoslavenske za-
jednice naroda i narodnosti, na osnovama zajedništva.
Međutim, novo vrijeme donijelo je i nove metode rada, pa i nove
oblike uvakufljivanja. Umjes to individualnih, pojavljuju se kolektivni
vakufi, na bazi zajedničkih napora članstva I slamske zajednice, usmje-
renih na zadovoljavanje novih po treba (dijaspora i sl.), kao i održa-
vanja i funkcionisanja postojećih dobara. Kolektivni napori usmjereni
s u, takođe, na obezbjeđenje s redstava za normalno funkcionisanje insti-
tucija š ireg značaja, koje su porijeklom i tradicijom vezane za Islam-
sku zajednicu ili su izrazit clio njenog kulturnog nasljeđa.
Znatan broj ljudi, u uslovima našeg vremena, svoja socijalna i
patriotska opredjeljenja i želje ostvaruje, takođ e, kroz mnogobrojne
društvene akcije na izgradnji objekata šireg društvenog značaja, od-
nosno funkcionisanju ustanova takvog karaktera. Na taj način , djela
dobročinstva i solidarnosti, zasnovana na plemenitosti, samoprijegoru
i dobroj volj i ljudi, š to je karakterisalo i ranije vakufe, nastavljaju se
kao svijetla i čas na tradicij a i za nova pokoljenja i nova vremena.

\() l
 T

BASIC CAUSES OF BECOMING POOR

OF VAKUFS IN BOSNA AND HERCEGOVINA
SUMMARY

The basic cause of lo of 'ak u[ p roperty a nd th e failure o f

many Yakuf in the pa t were: enemy operatio ns from neigh bourjng
territories, fires, and other elementa ! disas ters, usurpations and agra-
rian reform~. a well a weakn ess in the o rganiza tion an d management
of \·ak-uf.
The e tabli her of a \'akuf provided, a a r ule, sufficient ma-
teria] mean for the normal func tion of their endowments. If these
mean" became \\'ith time in ufficient, help came fro m other vakifs.
It bappened that t\\O or more \'akufs would join their m eans for
the purpose of making an endo\\'me nt for efficient. I n t he period
of Austro-Hungarian occupation the tate took over many func t ions
of the \akuf as pan of it ocial, humanitarian, cultural or communal
programme. \'akuf were not the on ly in titutions that cared fo r so-
cial neces 1ties. The establishing of a Central Vakuf Enclowment in
accordance \\'il h the new time and new neces s i ties, m ake possible n e·w
actions of larger igruficance. but these possibil ities were n ot compl e-
te]~ used.
After the Second \·\'orld War, and in the conditions of socialist
construcnon the social community became bearer of all activities of
a social character. Religion wa e·par a tcd fro m the state, an d the acti-
vitv of the reli2:ious communitie and of their ins titutions was subordi-
naied w the ;onstitution and the regulation of the Basic Law con-
cerillng Religios Communities. On the basis of general regul a tions u f
nationalisation the propeny of religious communities that d id not serve
according to constitution the jobs and necessities of these commun i ties
was nationalized. A considerable number of the vakuf's profitable p ro-
penies was nationalized. But, at the same time, by the B asic La w of
Protection and Use of Cultural I n heritance a great number of vakuf
building nationalized or not was protected and restor ed , a m ong wruch
5ome, although verv significant culture and historical monum ents, were
in a state of ruin.
The building of new and restoralion of existing buildings as w ell
as necessities in the diaspora, a re provided for by the efforts of the
whole Islamic community. New collecti ve vakufs have successfully r e p-
laced individual ones. New sources of financing are: Organized colle-
ctmg of zekjat, sadekai-fitr, kurban's skin, membershtp and o the r con-
tribution which provide the necessary means for th e most n ecessary
need~ (Jf the community.

162
E dah Bećirbegović

MOGUćNOSTI I NAčiN USPOSTAVLJANJA VAKUFA U NASEM

PRAVNOM SISTEMU SA OSVRTOM NA PRAKSU ORGANA
ISLAMSKE ZAJEDNICE
Institucija vakufa, ukoliko je shvatimo kao izjavu volje lica spo-
sobnog da raspolaže svojom imovinom, kojom svoju imovinu ostavlja
ili pre nosi Is lamskoj zajednici da bi služila za zadovoljenje njenih vjer-
skih , prosvjetnih, kulrw-nih i drugih potreba, ona od prvih uvakufljenja,
još za života Muhameda a. s. pa do danas, nije ništa izgubila na svojoj
aktuelnosti.
Potrebno je naglasiti da vakuf, k ao svaka zadružba, mora imati
svoju organizaciju, svoj u imovinu, svoj cilj, te da je društvena zajednica
odob rila nj egov rad. Tada s tiče svojstvo pravnog lica i može normalno
i n esmetano obavljati djelatnosti zbog koje je osnovan.
Organizaciona forma vakufa nije se bitno mijenjala, izuzev nez-
natnog usklađivanja sa propi ima koji su bili na snazi u vrijeme nji-
hovog osnivanja. Veći značaj diobe vakufa b io bi prema vrsti i obimu
zavještane imovine i cilju komu je ta zavještana imovina trebala služiti.
U predratnom periodu n ije bilo ograničenja oko veličine posjeda
koji b i se m ogao uvakufiti. Ograničenja su se mogla odnositi na obim
prenije ti h prava koja su zavis ila od volje vakifa. I movina je mogla
os tati u svojini vakifovih n asljednika, a da na njoj u korist vakufa bude
uspo tavljena neka s lužno,st ili rea lni teret, ili da bude prenesena u
svoj inu vakufa, a bude opterećena služnosti ili realnim teretom i. ko-
n ačno , mogla je da bez ikakvih tereta bude prenesena vakufu.
Va kif svoj u imovinu uvakufljuje ela bi slLtžil·a određenom cilju.
Prije r a ta su vjerske zajednice re.ligija koje j e država priznavala o ni-
vane zakon om , k ao državne religije. Tako je vjerskim zajednicama bilo
omogućeno ela se pored vjerskih obreda i vjerskih poslo\'a bave i d ru-
gim pos lovima j av no-pravnog karaktera, posebno iz oblasti porodičnog
prava, prosvjete, osnivanjem humanitarnih us tanova i izgradnJOm obje-
kata od opšteg druš t enog značaja. Kako su vaku fi osnivani za zadovo-
lj avanje po t reba Islams ke zajednice, to je, obzirom na nadležnosti i
ovlaš te nje vjc rs kkil1 zajednica, osni va nje vakufa moglo biti:
- radi od ržava nja i r azvoja vjers kog života izgradnjom džamijo.:,
mekteb a, te drug ih vje rs kih obj eka ta ili njil10vim odrlavanjem, obt•zb.k-
đenj e m s redstava za pl aćanje vjers kih službeni ka;
 - radi obadjanja i unapređenja na učne, prosvjetne i ku ltw·ne
djelatnosti izgradnjom \ jerskil1 i drugil1 škola, formiranjem fondova za
održaYanje ' kola i na ·tm e, tipendiranjem učenika, obavljanjem izda-
\'acke djelatno ti;
_:_ radi zadol'o ljenja huma nitarnih po treba izgradnjom musafir-
bana, imareta, konaka, sirotišta, pre težno namijenjenih za s iromašnije
sloje,·e stanon1i t\'a;
- radi zadm·oljenja opš tih pott·eba izgradnjom vodovoda, j avnih
.b.-upatila, česama, bunru·e,·a, mo tova, puteva.
Da li je pod istim u lol'ima moguće osnivati vakufe u našem prav-
nom ·i temu:
Pni potpuni ll ta\' donesen neposredno pos lije ra ta (3 1. 01. 1946.
g.) u.po;,ta\io je socijalističko društveno uređenj e u kome sc privreda
temelji na drustYeni m sred t\·ima za proizvodnj u. Donesen je niz za-
kona ·u cilju jacanja dru· n·enog sektora pri\Tede. Svojina građansko­
·pramih i fizičkih lica gubi S\'Oj značaj i ulogu koju je do tada imala.
Jo' priJe donošenja prvog U tava, Zakon o agrarnoj refo rmi i koloni-
zaciji od 23. 07. 19-15. godine donio je propise o prelazu u ruke države,
izmedu o talog, i zemljišnih po jeda crkava, manastira, vjersk ih usta-
noYa i sdh \T;.la zadužbina-s\·jetol'nih i vjerskih. Po članu 8. s pomenu-
toe: Zakona, mana tirima i drugim \'jer kim ustanovama ostavljeno je
za-njillO\'e potrebe po 10 ha zemlje, a ako se radilo o is torij kim spo-
menicima. ostaYljlo se po 'O ha. Zakonom o zem lj iš nom fondu opštena-
rodne imm·ine iz 1953. g. k onačno je zemljišni maksimum u tvrđe n na
JO ha. Smjina građansko-pram ih i fizičkiJ1 lica na šume ne samo da je
prostorno ograničen a, nego j e odreden i način nj ene eksploa tacije, pa
ie \'lasnicima obezbijedeno pravo sječe drveta za po trebe njihovog po-
ljopriHednog domaćinst\·a, pra\'o na dio cijene drveta sa panja i pravo
na sakupljanje su:;nja, maho\ina i drugih uzgrednih šums ki h proizvoda
za potrebe njihm·og domaći nst\'a.
Zakonom o nacionalizacij i iz 19-18. g. pojačan je i p roširen soci-
jalistički pri\Tedni sektOr. Nacionalizacijom su obuhvaćena sva priv-
redna preduzeća od značaja za sa,·eznu ili republ i čku privredu, zdrav-
sn-ene u~tanm·e, kulturne institucije, pa su tako pod uda r nacionali-
zacije potpale štamparije, bioskopi, bolnice, sanatorijumi, javna kupa-
tila i drugi objekti koji su nekad predstavljali imovinu vaku[a ili dru-
gih zadužbina. Konačno, Zakonom o nacionalizacij i najamnih zgrada i
građe,·inskog zemljišta od 31. 12. 1958. godine naciona lizuju se, pored
ostalog, stambene zgr ade ili stanovi kao posebni dijelovi zgrade, koi i
su u S\'Ojini građanskih pr amih lica, društ\·enih organizacija i drugih
udru.Lenja gradana, ako imaju više od dva stana ili više od t ri mala
~tana 1 S\'e poslome prostorije u svojini građanski h prav nih lica, dru-
~tYenih organizacija i drugih udruženja građana, ako ne s luže nj ihovo,i
dozvoljenoj djelatnosti. Na adekvatan nač in r iješeno je i pi tanje nacio-
nalizacije najamnih zgrada i poslovnih prostorija u svojini građana.
Van prometa su sta\'ljena nacionalizovana gradska zem lj iš ta koja su
ost.aYijena na korišćenje ranijim vlasnicima.
S\'i on propisi doneseni su sa ciljem b rze uspostave socijalisti-
čkih društ\'enih odnosa sa privredom kojoj će osnov b iti društvena
sredst\a za proi.t:vodnju. Na taj način svoji na gradana i građansko-prav-

164
nih lica gubi s\·oj značaj u privrednom, zdravstvenom i kulturnom rat-
voj u ze m lje.
To sc direktno odrazilo i na broj zadužbina, fondova i fondacij..t,
tc njihovu mogućnos t i potrebu da služe ciljevima zbog kojih su bili
osnovani. Tako je bilo i sa vakufima. U mnogim slučajevima otpala
je potre ba za postojanjem va kufa osnovanih sa određenim ciljem kada
j e druš tvena zajednica druš tvenim sredstvima obezbjcdila odvijanje tak-
v ih dje la tnosti. Dešavalo sc d a se pojedini vakufi ugase, jer nisu imali
s redstava kojima bi obezbijcdili normalnu djelatnost vakufa, ili je
pres ta la e konoms ka opravd anos t za dalju egzistenciju vaku[a.
Dugo vremena u SFR Jugoslaviji nije bilo propisa koji bi odre-
điva l i uslove i okolnos ti pod kojima se mogu osnivati zadužbine ili
uopš te koji bi regulisati materiju o zad užbinama. Te k u 1972. godini
u SR Srbiji donesen je Za kon o zadužbinama, fondacijama i fondovima.
U drugim socij a l isti čkim republika ma takvi propisi nisu doneseni. Ovo
!>amo potvrđ uje da zadužbine, fondovi i fondacije, bar u onom njihovom
ranije m kla s ičnom obliku nemaju nekog posebnog društvenog značaja
ni uloge koju su nekad imale. Ovo ne zn ači da društvo nije imalo in-
teres za osni vanje zadužbina, fondova i fondacija ili da je onemogu-
ćava lo njihovo osn ivanje. U Zakonu o na!>lijcđivanj u, koji je denesen
29. 04. 1955. godine, predviđena je taha mogućnost. Zavještalac moZe
testamentom naredi ti da se neka s tvar ili pravo ili dio zaostavštine
upotrije bi za post izanje neke dozvoljene svrhe. Stavom 2. istog propb::t
predviđeno je da ako je zavješ talac naredio osnivanje zadužbine i od-
redio sredstva za postizanje njenog cil ja, zadut.bina će postali kad !>.:
dobije odobrenje nadle2nog državnog organa. Ovaj savezni zakon je
p res tao važili donošenjem repub li čkih zakona o nasljeđivanju, ali su
i rep ubli čki zakon i preuzeli ovakve odredbe. I ako je ovo samo jedna
od mogućnos ti osnivanja zadužbina, fon dova i fondacija, oči to je da
nema melnji ela sc one osnivaju i na drugi način.
Va ku fi u kod nas zadui.bine, koje predstadjaju dio imm ine
I slam ke zajednice. Da bi ispitali mogućnosti i način u postadjanja va-
kula, neophodno je prouč it i propise o pra' nom položaju ,·jerskih za-
jednica. Vec spomenutim Ustavom od 31. 01. 19-!6. godine \'jerske Z.l·
jednice !>U odvojene od dr.lave. Takav je i danas odno dr.la\'e i qen:.
Ovo je kvali tativna razlika u porec1enju sa ranijim odno ima dr.lan~ t
vjers kih zajednica u kojima je odreden broj \jcrs kih zajednica, medu
kojima i l la ms ka zajednica, bio priznat kao drzo.w na religija . .1\jiho , 1
o rganizacija bila j e uređena zakonom, a u nad lezno ti im je bilo dato
obavljanje velikog broja po lova od opsteg in te resa i javno-pramog b-
rakte ra, posebno iz ob las ti porodičnog prava, pro vjete i socijalnog
s ta ranja. Sada, Ustav i Zakon o pravnom polot.a ju vjcr kih zajednic.t
odvajanjem vjerskih zajednica oci države svodi djela tnost vjerskih za-
jednica isključ ivo n a vršenje vj erskih obreda i vjer kih po lova. jcr-
s kc zajed nice se osnivaju prijavom kod nadležnog organa opštine i sti~u
s vojs tvo građansko-pravnog lica. One mogu imati i s tica ti gradnjom,
poklonom ili n a drugi n ačin, pravo via niš tva na gradcvinske objek!t'
i druge ne kre tnine koje im s luže za vršenje vje rs kih obn:da i \'jer kih
pos lova, kao i za smještaj svoga o obija. jcrske Lajcd nicc imaju punu
unutrašnj u a uto no miju, same od reduju svoju organilaciju, biraj u ,.,·oje

lo5
 organ~ i određuju nači n up nl\'ljanja ·vojo m imo ,·inom . Imnj u š im kc
mogućno ti održa,·anja i un apređenja vjerskog živo ta i obavlj a nja obre·
dn. prO\·ođenje \'jerske pouke, o nivn nja škola i fa kulte ta za školovanje
:sve'tenikn, odno no vjerskih lužbenika, vj er kog obrazova nja organi·
ZO\·n.njem predavanja i i zdavačkom djela tno ću i niza drugih pos lova.
\ 'elike su mogucno ti za izn alaženje načina s ticanja imovine pomoću
koje ce i pw1javati ciljeve zbog kojiJ1 su osnovane.
U ta\· I lam ke zajednice predvi đa da vako fizičko i pravno lice,
u duhu šerijatn, može osniva ti vaku f. Od luka o osni vanju va kufa je
\aljana ako )e odobri Sta rješins tvo. Svaki va ku f ima svojstvo pravnog
lica. Za pmmi ubjekth·itct vidjeli mo da je potrebno i odobrenje
nadležnog organa. Prema Zakonu o p ravnom položaju vj ers kih zajed-
nica za o ni,·anjc vjerske zaj edn ice, kojoj e pr iznaj e svojs tvo građa n­
-kog pramog lica potrebna je amo prijava n ad ležnom orga nu opš tina,
pa je do Ijedno tome dovoljno prijaviti osni vanje vakufa k ao j edne ud
in~titucija ,-_;er ke zajednice da bi mu e p riznao p ravni s ubjektivite t.
\ 'akufi su. dakle. nepokretna dobra I Ja mske zaj edn ice i njenih
u ranO\·a. koji imaju \'OjSt\'O pramog lica i čiji prihod i sc koriste za
podizanje i izdrzm·anje ta b ·ih u tanova. Kako vidimo, n j ihovo osn ivan je
1e moguće i doz\'Oljeno. U praksi vakufe kod na osnivaj u i sklju čivo
fizicka ltca. Po toji teoret kn mogućno t da va kuf osnuje i n e ko pravno
hce ali ona u prak i teš ko da može doći do p rimjene. Ovdj e e izuzima
obJektima mogucno t da neka od u tano\'a unutar organ izacije Is lar.t-
..,ke zajednice osnuje ,·akuf.
Izja,·a , ·olje o o nhanj u vakufa naj češće je u formi pok lo na ili
tes tamenta. Postoji mogućnost osnivanja vakufa kupovinom n epokret-
nosti sred t\'ima od prihoda drugog va ku [a ili drugim sreds tvima, a li
je i O\'O u praksi zanemarljivo. Postoje određena ogra ničenj a.
Vakufi su, dakle, nepokretna dobra I slams ke zajed nice i nje n ih
ustanova, imaj u svojstvo pravnog lica, a njih ovi prihodi se k oris te za
podizanje i izdržavanje takvih ustanova. Ka ko vidimo njihovo osniva·
nje je moguće i dozvoljeno. Vakufe mogu osnivati pravna i fizička lica .
Prakti čno, mogućnost da pra\'llo lice osnuje vaku f svodi se n a osni·
\·anje Yakufa sredstYima neke ustanO\'e unutar organ izacije I sla m ske
zajednice. Realnija je mogucnos t fizičkih lica da osnivaj u vakll fe, pa će
10 biti predmet daljeg izlaganja.
Izja\ a \'Olje o prenesu svoj e irnO\ ine vakufu, vakif m ože d a ti ll
obliku testamenta ili poklona. Raspolaga nje testamentom j e ograni čeno
pra\·om nužnih nasljednika (potomci , bračni drugovi i roditelj i ostavioca)
da iz zayještene imo,·ine traže nužni nasljedni dio. Nužn i n asljedni dio
predsta\·lja polo,·inu onoga što bi zakonski nasljednik dobio d a nije
bilo raspolaganja testamentom . užni nasljednici ll p ravilu k o ris te tu
zakonsku mogućnos t. Ako je rasp olaganje izvršeno ugovorom o po kla ·
ou, nužnim nasljednicima u pravilu takvo pravo ne pripada. M eđu tim,
poklonom !>e ne može prenijeti pravo k orišćenja n a naciona lizova no m
neizgrađenom građevinskom zemljiš tu, jer je takvo zem ljiš te van
prometa.
UYaku!Jti se može sva nepokretna imovina koja m ože služiti
IslamskoJ zajednici za ispunjenje zadataka pos tavljen ih za ost varenje
ct! a ;bog koga je osnovana.

166
 Svako može prenijeti samo onoliko prava koliko ih sam ima.
Već smo vidjeli da je pravo svojine fizi čkih lica na nekretninama ogra-
n i čeno, pa su to objektivni okviri njihovih mogućnosti da u vakuf
prenesu svoju imovinu. Postoji još mogućnost da fi2.ička lica osnuju
lonci ko ji će s lužiti za gradnju obj eka ta i da tako izgrađeni objekti kao
vak uf s luže potrebama ;:s lamske zajednice.
Međutim, vidjeli s mo da je i veličina posj eda vakufa ograničena
na zakono m pred viđer:i maksimum zemljišta, a broj stambenih i pos-
lovnih zgrada vezan je za potrebe smještaja osoblja vjerskih zajednica
i potrebe za obavljanjem vjerskih obreda i vjerskih poslova. Stoga se
može desi ti ela pojedini vakufi nisu u Z3konskoj mogućnosti da primo
određene nekretnine koje im fizičko lice nudi. Tada ostaje da se u
s porazu mu sa Starješ instvom Islamske zajednice nađu mogućnosti ea
sc tc nekretnine koris te za druge potrebe Islams ke zajednice.
Zakon o pravnom položaj u vjerskih zajednica daje pravo vjer-
s k im zaj ednicama da se bave vršenjem vjer5kih obreda i vjerskih po-
s lova. Us tav I s lamske zajednice kao cilj l slamsk':! zajednice ~e postavio
održavanje i unapređe:tje vjerskog života. Vakufi, kao imovina Islam-
ske zajednice mogu se osnivati sam0 za zadovoljavanje potreba u izH-
šavanju tako postavlje.1og cilja. Sada je o tpa la mogućnost da se vakufi
osnivaju za zadovoljavanje opštih zdravstvenih, prosvjetnih i hnman-
larnih potreba naroda, jer to je van domena djelatnosti vjerskih z.\-
jednica, pa i Islamske zajednice. Ali, još uvijek postoj i široka moguc
nost osni vanja vakufa. Pod vjerskim obredima i poslovima sa ciljem
oci ržavanj a i unaprcđeuje vjerskog života podrazumijeva se:
- organizovanjf' obreda : kao š to su klanjanje namaza u džc-
maatu, organizovanje p uta na hadž, klanje kmban~. ohrcdi oko ahrane
umrlih, tevhicli i mevludi i dr;
- 'j ersko obrazovanje djece i od ras:! ih u mektebima, na vaza-
vima, predavanjima i drugim vidovima vjerskog prosvjećivanja;
- školovanje vjerskih službenika u vjer kim školama i na teo-
loskim fakultetima;
- izdavačka djelatnost izdavanjem i š tampanjem ' 'jerskih listo-
\a, časopisa, publikacija, udžbenika, knj iga,
- organ izovanje stručnih s lužbi za vodenje admini tracije, evi-
dencija, vodenje finansij s kih poslova, s taranje o imovini i niz drugih
neophodnih poslova.
Za sve ovo su potrebne džamije, mesdžidi, abdesthane, gasulha-
ne, mekteb i, sale za predavanja, škols ke prostorije sa internatima i
kuhinjom za smješ taj i i hranu u čeni ka, p ro torijc za fakultet, kolske
i fak ul te ts ke biblioteke, š ta mpar ije i izdavačka djelatnost, knjižnice,
zgrade za smj eštaj organa l Jamske zajednice i njihove admini lracije
i niz d rugih građevinsk ih objekata neophodnih za zadovoljenje potreba
I s la mske zaj ednice. Svi ovi obj ekti ne ostvaruj u prihode iz kojih bi sc
samosta lno izclržavali, nego sc izdržavaju iz drugi h prihoda Islamske
zajednice. • . . .
Vak ufi , dakle, mogu biti os novani za to ela s luzc bilo kOJOJ od
na broja nih svrha ili za obezbjcđenjc s red t~va ~oji~a ~e s.~ omogw.:i lt
odvija nje poslova u nabroja nim i drugim VJCr~kt m mstttLICtJama.

le> l
 :Kao ' to ·e 'idi, ,·akif svoju nepokretnu imovinu prenosi vakufu
s1·ojom izja1·om. a izja1·u o prihvatanj u te imo1·ine daje Starješinstvo
I-Jamske zajednice. Izja1·a o prill\·atanju ne mora biti samo formalne
prirode. Ona je če to i od u tin kog značaja jer dolazi na kon ocjene
mogucno~ti i cjeli hodno ti o nh•anja tak·vog vakufa. Mogućnosti su,
1 idje! i smo. ograničen zakon kim ohirima veličine po jeda zadužbine
i ;!iem, jer se ,-akuf može o ni1·ati san1o za zakonom dozvoljene djelat-
no ti 1'jcrsk.ih zajednica, pa i I lam ke zajednice. Cjeli hodnost se ocje-
njuje ekonom·kom opra\'danošcu o nivanja određenog vakufa.
Poznat je lučaj \'elikog komplek a šume, koja se ne može eks plo-
ati ari u !ijed zakonom predviđenih ograničenj a, pa bi troškovi njenog
ČU\'anja j održa\'anja bili već i od ekonomske koristi. Ta kav vaku f ne
opra1 da1·a S\'Oje po to janje.
1·akako da u u sada "nj im uslovima mnogo veće mogućnosti
za o.nh·anje fondo1·a čijim bi e red tvima finan irala djelatnost vjer-
~kih in<;titucija. Međutim , o nivanje vakufa, još m·ijek je \'eom a česta
pop1·a. Iz do adašnje prak e tarje"in tva Is lamske zajednice u Sara-
je\ u I'::Jklfl najčc'ćc uno e u vakuf tanove za pot rebe pojedinih dža-
ml]a :O.Iedre e ili Teološkog fakulteta. Tako je Kaukčija Salih uvakufio
J stana u ::~raje1·u za četiri džamije: Cm·evu, Lučevi cu , Cekrekč inu , i
Arapo1·u, Henda eima je poklonom u1·akufi la tan u Sarajevu za dh-
mi u Pro1·are•. a Zulfikarpašic Fatima s tan u Sarajevu za džamiju
:0.1jedenica; Gadafi Mustafa je poklonio tan u Zagrebu za potrebe Gazi
HusreY-begoYe mederese u Saraje1 u; a H ala čević usret testam entom
za1 1e~tao stan u Sarajei'U za potrebe I la m kog teološkog fak ulteta u
Saraje1·u. '\a nekim od o\ih lanova su treća lica stekla stanarsko pra-
' o pa se za ci lje1 e 1·akufa koriste samo sreds tva od zakupnine. Drugi
~tano1·i ,Juze za ::.mještaj imama određenih džamija ili vjerskih s lužlJe-
nika imutucije kojoj je Yakuf namijenjen. Svakako je potrebno istaći
Yak'llf Tabakonc Ahmeda posebno po 1·ojoj namjeni i načinu na koji
se kon s ti. Tabako1 Ic. Ahmed je za potrebe Gazi-Hus rev-begove medrese
ostal'io ~~·oje Imanje u J arčedolima u Sarajevu. Rij eč je o kompleksu
od preko .! ha zemljišta sa gospodarskim objektima. Sve češći je ob ičaj
naše;;; :>l i jeta da placa ITi jednost kurbana Medresi kojoj prepušta org3·
nizo,·anje kupo1·ine, ču1anja i klanja kurbana, a kurbansko meso ostav-
lja za i!>hranu učenika medrese. Došlo se na ideju da se imanje vakuf
Tabako1 ica Ahmeda, iskoristi za te s~rhe. Adaptacijom postojećih obje-
kata 1 Izgradnjom nol'ih, o1·o imanje je dobilo štale za smještaj s toke
predYiđcne za klanje, potrebna hrana za ishranu s toke između nabav-
~ e i klanja, klaonica, s ušara, a predl'iđena je i izgradnja hladnjače. Na
u1·aj naćin organizoyanim obezbjeđivanjem obreda klanja kurbana vjer-
nicima tuJI ~:a to nemaju drugih mogućnosti , ovako u vaku(Jjena irno-
\ ina ima ~~uje puno t:konom~ko opravdanje. Meso koje se dobije
ne samo da u potpunosti zadovoljava potrebe ishrane učenika Gazi-
Husrel begu1·c medrese nego se !;alje i učenicima Medrese u Priš tini .
. Kako 1Idimo tradicija osnivanja vakufa još uvijek je jaka, a
H•~.uf1 pred!> tal ljaju značajan d io imovi ne Islams ke zajednice, bez koje
bJ rad pojedinih njenih institucija bio znatno otežan.

16':
POSSIBILITIES AND WAYS OF ESTABLISHING VAKUFS IN OUR
LEGAL SYSTEM WITH REFERENCE TO THE PRACTICE OF ORGANS
OF ISLAMIC COMMUNITY

Vakufs as a s pecia l kind of cndowmcnt are part o[ the property

of the islamic com munity tha t is used for execution of assignements
in the realisatio n of the purposes for which they were founded.
In the period before II W. W., when the Islamic Commurutv
was one among a number of recognized religions and in its activitie~
bes ides of a religious nature, had also a fJublic legal character, vakufs
were founded for 1.he fulfil ment of the religious, cultural, humanita-
rian and general tasks in the competence of the islamic religious
community.
After the II W. W. socialist social relations were established.
The social sector of economy became much stronger. The property
of c it izens and legal persons had less sign.ificancc in the life of country.
The size of propcrty in land and in real estate was limited. Religious
communities were separated from the stale, and the state took over
care for organization of economy and cultural life, education and of
a ll tasks of general socia l intcresl. The religious communities were
occupied with religiuus rites and religious tasks.
The e qualitative changes in ocial·cconom ic circumstance have
a lso ch anged the role and ignificancc ()[ cnclowment in general and
also the role of vakufs.
The va kuf as a purcl) religiou in titution should now hlep the
main tenance and advanccmcnt ot religiou life, because it is a purpo e
of the Islamic Community proclaimed by its con titution. The mainte-
nance and advancement of religiou life is achieved by diverse acti-
vities s uch as:
- the organizing of religious Ji[c, prayers in džemaat Uoint
prayers) m evlud celebrations, te,·hid, religiou buriaJs and other rite .
the schooling of taf for future religious officer .
- the rcligiou education of children and of adult ,
- the issuing of religious edition~. jounal , textbook and books
For all these activities i neces ar ' to provicle conditions and
mate r ia l basis. Although the Con. titution of the I slamic Communit:
h as forseen the e tablis hing of vakufs by legal per on too, they can
bc in p racl ice be es tabli heel by physical persons only. But becau e
the proper ty of physical per ons is limited by the Law, they tra.n, fer
to the vakuf .fla ts for religiou ofl'icers, but rarely real estate.
Thus, the vakufs r emain a significant !actor in the pro\'iding
of means for norma l activities of the Is l•mtic ommunity, and there'
a rc large legal poss ibi lities for establi h ing them in 'iew for the pur-
pase for which they are established.

lo'>
Mahmud Traljić

OSVRT NA DOSADASNJU LITERATURU O VAKUFIMA

Vakufi su, kao š to je poznato, a kao što se i ovdje iz podnijetih
saopćenja moglo vidjeti, odigrali veliku i značajnu ulogu u životu musli-
mana, gdje se god oni nalazili, pa i muslimana Bosne i Hercegovine, i
to kako u vjerskom i prosvjetnom, isto tako i u kulturnom, socijalnom
i uopće humanom pogledu. Udjel vakufa je veliki i u formiranju, izgrad-
nji i razvitku m nogih bosansko-hercegovačkih gradova. Rijetka su kod
nas naselja , gdje žive ili su živjeli muslimani, a da nema koji vakuf.
Po gradskim naseljima broj vakufa se često penjao i po nekoliko de-
setina. Brojni su i danas lokaliteti u mnogim mjesti ma, koji nas pod-
sjećaju na vakuf i njegove instih1cije, a muslimanskog življa u tim
naseljima već poodavno uopće n ema (vakuf, te kija, mesdžid, medresa,
džamište i sl.).
U natoč svemu tome, kod nas se relativno malo pisalo o vakufu
kao instituciji kao i o pojedinim vaku fima. I znimku čin e njih tek
nekoliko.
O ulozi vakufa u izgradnji i razvitku gradova u Bosni i Herce-
govini, spominjemo tri rada, i to od Alije Bejtića, Adema Handžića i
Muhameda Had žijahića. Bejtić je u kalendaru Narodna uzdanica za
1944. godi·nu o bjavio čl anak Uloga vakufa u izgradnji i razvitku naših
gradova (str. 153-161), dok je dr. Adem Handžić u Prilozima za ori-
jentalnu filolog·iju, knjiga XXV, 1975., objavio rad O formiranju nekih
gradskih naselja u B osni u XV I stoljeću s podnaslovom Uloga dr:;a ve
i vakufa (str. 133-169). Rasprava dra Muhameda Hadžijahića Die pri-
v ilegierten Sti:idte zur Zeit eles osmanisclzen Feudalismus objavljena Je
u S iidost Forschungen-u, Band XX, 1961., (str. 130-158). Sva trojica
nj.ih ukazabi s u, koliko s u vakufi doprinijeJ,i izgradnj•i i unapređenju
brojnih mjesta Bosne i H ercegovine.
O vakufu kao illn s titucij i sa šer.jatskog i pravnog stajališta pisali
su Mehmed-Ali ćenim ov.ić, Ahmed Lutfi Cokić, dr Jusuf Ta.nović, prof.
d r Mehmed Begović, Mus tafa Mehić, Hasan Bajraktarević, Vehbija Ho-
dži ć, Abcluselam Balagija, Ljudevit Farkaš i Milan J . Peća.nac. 1)

l) J . Krcsmarik je napisao studiju Das lVak(recht vom Sra11dpu11ktt!

des Sari'alrechtes 1/achder hfm e{itische11 Scluile, kojom su se služiti činOI'·
nic i Zemaljske vlade Bosne i H ercegovine u vc~i vakufa u našim kr:ljc.:vimn.

171
 11!. A. ćerimo1·ić je objavio rad O vakufu - Seriatsko vakufsko
prm·o {Gla nik I ·Jam ke vjerske zajednice, III/ 1935, brojevi l- 6, po·
slije i po ebno) u kome je de talj no obradio Yak uf sa vjerskog i šeriat·
sko-pramog gledi'ta. Kao dodata k ovom radu pjsac je obuh vatio i
E rt4i mirij11. U po ebnom čl anku ćet;i mović je obradio Evladijjet vakuf
(kalendar Gajret za godin u 1939., str. i2-81) u kome j e pm·ed šcriat·
skih propisa o o1·oj \ T ti vakufa ukazao i na n e pravilnosti kod knj i·
ženja m·e \TSte Yakufa u gruntovn.im knjigan1a, gdje su n eki cvladijjct
Yak"Ufi knjiženi na potomke 1·akifa kao vlasnike, zalltijevajući da sc
to gn.mtO\TIO i pra1·i i zakonski uredi ćerimović se još jednom osvrnuo
na edadi jjet ,·akuf u članku l "akllf (Gla nik IVZ, IX/ 1941, br. 3, s tr.
69- 80), gdje je ukazao i zmeđu ostalog na ra:z;Jiku između evla ctijj e t
Ya kufa i fidei kom i a U članku e govori također i o nadležnosti šeriat·
skih sudm·a u nekim. 1·a kuf kim sporovima. O evladijjet vakufu p isa li
su jos Must afa Mehic Evladijjet vakuf s p ravne i praktičn e strane
(Glasnik I\'Z. \"III/ 1 9~0. br. 8, str. 297-304) i dr Me hmed Begović
O e1·ladijjer r akufu (Porodičnolli mkufu), Istoriski časopis SAN·a,
IX- X, 1960.
O mkufu i uprm·i sa njim je naslov rada, koji j e Ahmed Lurfi
čokic obja\lji1·ao u ča opisu Hi kjmet, godina I / 1929- 30, brojevi 1-6
i godina II 1930-31, broje,·i 15-22. Rad je nesistematiZiiran, mj esti·
mice i raz1·u čen, a li ukazuje, kako su kod nas konzervativn i ·k rugovi,
u koje je spadao i A. L. čokič, gledali osobito na upravu s vakufima.
Posebno e zadržao na in~ti tucij i te\lijeta i mutevelija. Ukazao je i n a
ulogu šeriatskih sudova u odnosu na va kufe i up ra1>u s njima.
Srpska akademija nauka i umjetnosti u Beogra du u svojim po·
sebnim izdanjima •tampala je od prof. dra Mehmeda Begovića knjigu
l"akufi u Jugosla1 ·iji, Beograd, 1963., str. JOJ. Knjiga je izašla kao 361.
u posebnim izdanjim3 SAN-a. Sadrži: Predgovor, istorij sk i pregled za-
konodaY tJ·a o vakufi ma , pojam i porijeklo vakufa, u lovi punovažnos1i
,·ak-ufa. posljedice maku fl jenja, upotreba \'akufske imovine, način isko-
rišćavanja vakufske imovine, upravu vakufa i šeriats ko pravo o jev-
rejskim i hrišćanskim zadužbinama. 0Yaj Begovićev rad pred s tavlj a
najbolji do danas kod nas štampani rad o vakufu.
L" Glasniku 1\'Z, god. IX/ 1941, br. 6-7, s tr. 181-198, objavljen
je rad Hasana Baj raktarevi ća O vakufu. U članku je ob rađena vj erska
podloga Yakufa, zatim šeriatsko-pravni propisi o vak ufu, uprava va kufa
po šeriatskim propisima, te vakufska organizacija kod nas od vre me na
tu:-ske upra\·e do 19-11. godine. O vakufu kao vjerskoj instituciji, Vakuf
- ~a,·ješla11je, je i članak Vehbije Hodžića , koji je također o bjavljen
u Glasniku VIS-a, XXXI V/ 1971, br. 9-10, str. 482-486. Dr Ljudevit
FarW je u dva nanata objavio svoj o.p širan rad O vakufima i o ure-
đenju vakufskih dobara u Bosni i H ercegovi11i. Prvo je ovaj rad š tam-
pan u zagrebaćkom Obzoru godine 1920., (brojevi 190-192, 196, 197, 199,
201-204 206, 214, 217 i 219, konac jula i august), a zatim u Arhivu za
pravne i društvene nauke, organu Pravnog fakulteta u Beogradu, god .
XVIII/1928, br. 4, str. 271-283 i br. S, str. 352-369. Pore d općih po-
dataka o vakutu, njegovim vrstama, načinu u vaku fljenja , a utor je de-
aljno opisao upravljanje vakufima u Bosni i H ercegovini, naročito
:ta vrijeme austro-ugarske uprave u ovim krajevima. Dr Milan J . Peća-

172
nac jzdao je godine 1914. u B eogradu brošuru O vakufima i o njihovim
glavnim v r stama, sa naro čitim obzirom na v rste vakufa u Carigradskom
u govoru o miru i zm edu Srbij e i Turske (str. 27) . Rad je n astao kao
posljed~ca prisajcdinjenja Sr biji tzv. južnih krajeva (Novopazarski
sandžak, K osovo i Me tohija te MaJkedonija) . Kako je uskoro poslije
potpisivanja ovog Ugovora tpo čeo I svjetski r at, to n ije bilo prilike da
se on počne i p r imjenjivati.
Uloga v akufa u verskom i svetovnom prosvećivanju naših musli-
mana je naslov knj izi, što ju je napisao i štampao Abduselam I. Bala-
gija (Beogra d, 1935., str. 111 + 1). Autor je dao historija t razvoja insti-
tucije vaku fa od Muhameda a. s. p a dalje, vaku f kao institucija, vrste
vakufa, organizacija vakufsk e uprave po šePiatu, u Osmanskom carstvu
i kod nas. Najopširnije je prikazana uprava vakufima u vremenu od
1918. do 1930. godine. Posebno je obrađena misija vakufa u vjerskom
prosvj ećivanju muslimana u Bosni i H ercegovini, a zatim u svjetovnom
prosvjećivanju , gdje se govori o vakufskim internatima i davanju sti-
pendija učeni cim a srednjih škola, manje studentima u vremenu od
1894. do 1914. godine. Socija lnoj misiji vaku[a posvećeno je svega 5
s tranica. O pr oblemima vaku fa i upravljanju s njim bio je posvećen i
referat Huseina Kad,i ća, podnesen na K ongresu muslimana intelektua-
laca, koji je organiziralo Muslimansko kulturno društvo Gajret 1928.
godine. U ovu kategoriju icle i članak dra Hazima Mufli ća O ulozi na-
šega va/wfa, koji je objavljen u kalendaru Narodna uzdanica za godinu
1944. (str. 19-26). Obzirom na aktualnost, koju je članak tretirao, on
je poslije prcš tampan i u Glasniku IVZ, XII/ 1944, br. l, str. 1-8. U
istom listu objavljen je i dn1gi Muftića članak Problem vakufa (VI/
1938, br. S, str. 221-228) u kome pisac raspravlja također pitanja u
vezi sa upravom vakufa.2)
Mi ni danas ne znamo, koliko je u prošlosti bilo vakufa kod nas.
Godine 1889. Zemaljska vakufska komisija u Sarajevu štampala Je
Proračune vakufa u Bosni i Hercegovini (Sarajevo, 1889, str. 859). Tu
s u iskazana 622 vak-ufa, dotle popisana u Bosni i H ercegovini. Kasnije
ih je još tomu broju dodato. Obzirom na sačuvane vakufname, o ko-
jima je ovdje već bi lo govora, broj vakufa je kod nas bio mnogo veći.
Mnogi su vremenom propali, a i njihove vaku fname zagu bljene, pa im
danas ne znamo ni naziva. O sač u va nim vakufnamama koje e nalaze
u Gazi Husrevbegovoj biblioteci pisao je prof. Kasim D obrača u članku
Vakufname u Gazi Husrevbegovoj biblioteci (Anali, knj. IV, 1976, tr.
41-47), dok je broj vaku fnama p o mjestima u Bosni i Hercegolini
donio Zej ni! Fajić u svome radu Popis vakufnama i::. Bosne i H ercego-
v ine, koje se nalaze u Ga::.i H usrevbegovoj biblioteci. I ovaj rad objal·-
ljen je u Analima, knj . V-VI, 1978, s tr. 2-15-302. Ali i od ačuYanih
vakufna ma, ma li ih je broj dosad obrađen i objavljen .
.Sejh Sejfudin Fehmi Kemu ra prvi je kod nas počeo objavljivati
u origina lu i prcvod u va ku fna me, vezaJ1C za džamije i druge 1•akuf ke
o bjek te u Saraje vu. On je tako u Sarajevski/ll d žamija/Ila i tlmgi111 jar-
n im zg radama turske dobe, objavljivanim prvo u Glasniku Zemaljskog
2) U ka lendaru N amd na uzdan ica za 1933. godinu . iza ao j.: čl:l.n~k F.:-
hima Spahe Pedeset godiluL vak11.[ske llprat•e 11 Bos111 1 flercl!got•l/11 (·tr
72-89).

173
 muzeja, goclioe 1908-1912., kasnije i posebno, do nio 55 vakufnama u
odginalu te u pre1•odu, nekiJ1 u potpunosti , a nek ih a mo djelimič no.
Premd m u nije uvijek siguran, aJi k ako je do nosio i originaln i te kst.
može e uvijek kontmlirali i upoređi vati. Njegova j e velika zasluga u
tome, što je on prl'i kod nas uočio vrijednost i važnost vakufnama u
prouča1·anju na e prošlosti, pa ib je počeo koristiti j objavljiva ti .
I dru gi su p ojedi nci poslije Kemu1·e počel i objavljJvati pojedine
vak-ufname. Tako je Fehi m SpaiJo preveo dvije Gaz,i Hus revbegove va-
J..-ufname (za džamiju, ima ret, hanikah i Ku1·šu m liju m edresu) kad je clr
ćiro Truhelka obrađivao Gazi Husrevbega i njegove zadužbi ne (Gazi
Husre,·bero,·e vakufname (za džamij u, irnaret, h a n ikah i Kurš umlijuS
Husrefbeg, njego1• ::_;,•ot i 11jegovo doba, Sarajevo, 1912.). Tu s u done-
ene 1·e tri Hu re1·begove 1·aku fname ali t reća nije p 1·evedena, nego
je done en samo njen kratki sadržaj. Vakufna me za džam ij u, imaret,
hanikah i Kuršumliju medresu, u prevodu F. Spahe u vrštene s u .i u
pomenicu Ga:i Husrel'b egol'e 400-godišnjice, Sa rajevo, 1932, s a sv im
pogre"kama, koje u e potkrale pri n jihovu prevoc1enju j oš 1912 . go-
dine. Treću ,·akufnamu u Spomenici ... preveo je Se fket Sabi ć. l d
pomenici u uz prevod donijeti i faksim ili arapskog tek ta va ku fnama .
O Gazi Husre1·begol'im ,·akufnamama s pravnog stajališ ta napisao j e
u pomenici {str. 163-168) dr Jusuf Vanović jedan č l anak. U i toj
Spomenici nalazi e i drugi Tan ovićev član a k Vakuf kao instituci ja
str. 5- 91p).
Prof. Hamd ija Kreše1ljaković je u svoj im radovima D žamija 1
l'akufnama Muslilwddina Cekrekčije (Glasnik I VZ VI / 1938, br. J , str.
17- 3 ) i Turalibego1· l'akuf u Tu:li (Gla nik IVZ, Vl / 1941 , b r . l , s t r .
10-17 i br. 2, str. 40-55) donio fa ks imile va kufnama , kao i ·njihove
premde. č:ekrekčijinu vakufnamu je preveo H adži Me hmed H andži ć,
dok za Tura]jbego111 nije n azna čeno , koje j e preveo. Pre tpostaviti je
da je i nj u pre1·eo Handžic. Alija Bejtić u radu Elči hadži l brahim-pašin
t•akuf u T ravniku (El-Hidaje, V/ 1941-42, br. 7, str. 169- 179, br. 8-10,
str. 227-240, br. 11-12, str. 276--288) donio je prevod Ibrahim-paši ne
,·akufname za njegove hajrate u Travniku. Derviš B uturović u čl anku
Po1·odom jedne 1•akuf11ame (Glasnik VIS-a, Ill/ 1952, br. 1-4, str. 47-
- 53) donio je pre1·od vakufname Isla ma, sina Me hmedova iz zaseoka
Radetići, sela Seonice, nahije Neretve, ka diluka sarajevskog od 23. IV
1678. Prof Saban Hodžić je u člancima i građ i za ku lturnu is toriju
3) Povodom četiristogodjšnjice Gazi Husrevbegove dža mije, časopis No-
,., Behar Je tome posvetio cijeU svoj jedan dvobroj, 2 i 3/1930-31, u kome
Je ~tampano trinaest prigodnih čl anaka o Gazi Husrevbegu i njegovim insti-
tucijama od 9 autora, dok je prigodom proslave -IDO-godišnjice Gazi Husrev-
begove 1932. god.int: izdata prigodna spomenica u kojoj je &tampano 27 pl'i-
loga od devetorice autora. Donesene su i sve tri Husrevbegove vaku fna mc
u originalu i prel'odu
O Gazi Husrevbego,·u ,·akufu, njegovim prihodima i rashodima imamo
tokađer nekoliko radova: Hamdija Kreševljako,rić, Gazi Husrevbegov vakuf
•Spomenica ... , str. 91-116); Adem Handžić, Gc1zi H usrevbegovi vakuf i u
Tesanjskoj nahiji tl XV I vijeku (Anali GHb, knj . li- In . 1974, str. 161- 174);
Rašid HajdarO\'ić, Pnltodi i rashodi Gazi Husr eviJegova vaku fa u Sarajevu
za period 1248-1251 (1832-1835) Anali GHb knj. V- Vl , )978, s tr. 23--43/. Na
Gazi Husrevbegov vakuf odnosi se i Mukarrenwma /J usrevb egove mu l k-na111 e
od Munibe Spaho (Prilozi za orijentalnu fi lologiju X- X I /l960-6 1 s lr.
20>-214). .

174
is točne Bosne, knjiga IV, 1960, str. 153-160, objavio Vakufnamu tuzlan-
ske dobrotvo r /ce (vakife) Tahira-hamune Tuzl ić, a pmL Nedim FilipOVI Ć
u publikaciji Rudo - Spomenica povodom 30 godišnjice Prve proleter-
skc brigade (Sarajevo , 1971.) š ta mpao je Va/w .f namu Kara Mus tafa-pa .~e
Sokolo vića iz 1555. godine o osnivanju gr ada Rudo (str. 173-177). 'L.lz
prevod vaku [narnc donije t je i njezin faksimil. Mehmed Muj ezino vić
i Mahmud Tralji ć štampali su prcvocl vakuEname Mevla Hu samuddina
B ošnjaka o osnivanju biblioteke u Banjoj Luci 1630. godine, Vakufnama
i<. 1630. godin e o osnivm1ju biblioteke M evla H usamuddina Bošnjaka u
B anjoj Luci (Glasnik VIS-a, X I / 1977, br. l , str. 28-39) Vakufnamu je
po svoj prilici sas tavio i n a pisao pjesnik Muhamed Nerkesi Sarajlij :~,
jer se njegov pečat nalazi u proče lju vaku fnam e.
Kriti čkih izda nja vakufn ama s teritorija Bosne i Hercegovine
imamo, m eđutim , do sada vrlo malo. Dr. Asim Muft ić u svojoj diserta-
ciji M oschee und Stif tung Ferhad-paša's in B anja Luka, Berlin, 1941 ,
str. 67 + 3, objavio je Fer hacl-pašinu vakuEnamu u originalu i njemačkom
p revodu. Prevod ove vaku fn ame donio je i H asan Skapur u svome radu
F erh acl-paša Sokolović i njegove w dužbine (Glasnik VIS-a, XXX/ 1967,
br. 1- 2, s tr. 17-23; br. 3-4, s tr. 126-128; br. 5- 6, str. 227-232; br.
7-8, str. 314-3 19, br . 9-10, str. 412-416) . Uz prevod donijet je i fak-
sim il dvije prve s trane originala vakufname. Dr H azi m Sabanov ić je
u Prilozima za orijentalnu filologiju , knjiga Il, 1951, str. 5- 38 i knjig:~
III- I V, 1952-53, str . 403-413, pod naslovima Dvij e najstarije vakuf-
name u Bosui i Naj starije vakuf11ame u B os ni objavio originale i pr~­
vocle vakufnama Isa-bega I shakovića, Ajas-bega, s.ina Abdulhajj ova i Mu-
stajbega Skendcrpašića za n j ihove zadužb ine u Sarajevu, odnosno Vi-
sokom. Prevod i vakuinam a su popraćeni svom mogućom znans tvenom
aparatu rom. I Salih Trako je obra dio ~ objavio Vakufnamu džam ije u
Gračanici /cod Visokog (Isla m ska misao, IV / 1982, b r. 43, str. 35--16),
gdj e je uz prevocl i faksimil vakufname iz godine 1764. dao i novih
podataka o kad iji Ebu Bek ru Visočak u, koji j e sas tavljač Ol'e vakuf-
name.
Hi1·zija H asandedić j e u P rep orodu, godina VII/ 1976, brojevi 17-
-2-l i god ina VIII / 1977, br ojevi 1- 11, objavio rad K ratki prevodi
(efcscerpti) 28 m ostarskih vakufn ama iz kojih je naveo, kad je koja va-
kufnama na pisana, šta je koji va kif zavještao, kao i u koje svrhe će ·e
prihodi koga va kufa troš iti i upotreblj avati. Inače H. Hasa ndedić je
o bilno koristio vakufname u brojnim i dragocjenim svojim radovima. 4)
Napom enu ti j e ela s u i drugi naš i his toriča ri i kulturni poslen.ici (H.
Kreševljaković, H . Sabanovi ć, A Bejtić, M. Muj ezinović, H. 1 an1etak,
A Nametak i dr.) koris tili vakufname u svojim znans tveni m i publici-
::. ličkim radovima.
Jezičke i sadržinsk e osobenosti vakufnama iz 1\llostara (druga po-
lovina XVI stoljeća) j e naslov ra da Muhameda A. Mujića, objavljenvg

4) H asa n Na metak je u č lanku Vakufuam a D en•iš-paše B aje:idagića.

kalendar Narodna uzdanica za 1940. godinu, str. 187-192, dao ·adržaj I'J-
ku fname, kao što je učini o i dr. H ajrudin C u ri ć, koji je dao a clržaj vakuf-
name AU-paše Riz va nbegovića u č lan ku Vaku{ua11w Ali-pa.~e Rlzt•aubegOI'tća,
Glasnik VIS-a, IIIIJ952, br . 1-4, str. 47-53. Ni jedan ni drugi nisu dnli
kompletan prevod vaku.fnama.

175
 u Prilozima za orijentalnu fi lologiju , k njiga XXV, 1975, tt·. 203-225,
u kome je a uto r ukazao na vrij ednos t i ljepotu 6 mos tars k ih vakuf-
nama, koje se i po jeziku, tilu, a držaju i drugom od likuju i jzdva-
jaju od o talih.
I o u lozi ,·a kufa u p rivred nom živo tu na ih gra dova i l j udi ima-
mo nekoliko rado1·a. Tako je O man A a f So ko l ović u nekoliko n a-
nata pi ao o ulozi Yakufa u prh-redn om životu Bo ne i H ercegovine.
U pn·om elan ku K r edi111e prilike 11 Tešn ju p rij e tri s t oljeća, N ovi Be-
har, \ 'II 1933-'4, br. S-10, tr. 126--127, ukazao j e na vaku fs k e kre di te,
koji u u o1·om m je tu da1·ani obrtn icima u vr h u boljeg p r i v ređiva nj a.
O i roj temi je i drugi Sokolm·iće1· rad T ešanj p r ije tri stoljeća (1639-
- 1o42), obja1·ljen u ka lendaru Narodna uzdanica za 1942. godinu, s tr.
166- 176. Ura pra l'i K reditn e prilike 11 Bosn i u tursko do ba, Osvit (Sa-
raje\'0), III 1944 , broj e1·i 122, 123, 126 i 127, autor je is takao ulogu v:t-
kufa u p rivred nom živo tu Bosne i Hercegovi ne za vr ije me os ma ns ke
upra1·e. Istog je sadržaja i n jegm· člana k llak11{i kao kOIIII!IWille usta·
1101·e ( ~oli Behar, XVI/ 1944 , br. 15, s tr. 235-236. Iz tog podru čja j e
i rasprava prof. dra AYde Sućeske \laki/f ski k r editi 11 Sarajevu (u svjeLiu
sid: ila saraje1·skog kadije i: godine 1564-1566), koja je o bjavljena u
Godišnjaku Pramog fakul teta u S arajevu , god ina TI, 1954, s tr. 343- 379.
Pored popi a ,·aku fa u Bosni i He rcego vi ni , objavljenih u P ro-
računima ,·akufa :a godine 1889, 1895. i 1913, imamo još d va p opi a
1·akufa. jedan iz X\'I, a d rugi s kra ja XI X i poče tk a XX s tolj eća . P r vi
je rad Bebi je Zlatar Popis 1'Gkufa 11 Bosni i: pr11e po /o Pice X V l sro-
lieća !Prilozi za orijen talnu filologij u, knjiga XX-XX I , 1970-71 , s t r.
109- 15 ), a drugi Ibrahima Kemure Pregl ed sa ra jel'ski/7 Pakufa u go-
dmi 1889. i 1913. (Glasnik VIS-a, X XXI V/ 1971, b r. 9- 1O, str . 6-lSl.
Pn·i Je rađen na temelju opširnog p o p i a bo ans kog sandžaka iz godin e
1540-1542, a drugi na temelju P rorač una vakufa u Bo · n i i He rcegovini
od strane Zemalj ke l'aku fske kom i ij e, odnos no Va kufske direkcij e
u Sarajei'U.

*
* *
I o 1·akufima, odnosno va kuf nama ma s podru čj a Makedonije i
Kosova !SR Srbija) ima Yi še radova, od kojih ne ki za služuj u na roči tu
painju. O tome su pisali Gliša El ezović, Aleksije (Aleksand a r) Olesnicki,
dr. Fehim Bajraktarević, dr. H asan Ka leši, Mehm ed Meh med ovski ,
J ~mail Redžep.
Gli~a Elezo1·ić je jos 1922. godi ne u časop isu J ul.na Srbija počeo
obja\·ljivati preYode vakufnama iz Teto1·a i Skopja. Ta ko je u knjizi
II, broje1·i l l, 12, 19 i 20 š tampao prevode dviju va kufna ma iz Te tova,
1 to Mehmed-bega, sina I shak begova i Kjebir Mehmed Celebije. P rva
Yakutnama j~:: lz godine 1461-62, a druga iz 1468-69. I zašle su po d
t.ajednićkim naslovom Turski tzvori ;:a na.šu istoriju . U is to m časopi su
' pod istim naslovom objavio je i prevod vakufna me Ja hja-paš ine dža-
ffil]t u Skopju iz godine 1506.

Kad je pokrenut 1925. godine Glasnik Skops kog naučnog druš tva ,
rJma Elezol'ić JC poćeo u njemu odmah od prvog s veska objavljivati

116
Tursk e spomenike u Skoplju. Pod tim naslovom objavljeni su podaci
o osnivač i ma,nji hovim vakufima, vakufname u or·iginalnu i prijevodu
(čes to su faksimil·ima sami h va.kufna ma) slj edećih skopskih legatora:
Paša Jigit-beg i njegova zadužbina, I sak-beg i njegova zadužbina
Aladža džamija, Vakifija Aladže džamije, !sak-begove zadužbine u Skop·
Iju, Voj voda I sa-beg I saković i njegove zadužb ine u Skoplju i Sara-
je vu, Va kfija džamije Kjebir Mehmed Celeb ije, sina Gazi I sa-bega Isa-
kovića u Sko plju , Va kfija tekije Hadži Aiše, unuke Gazi Isa-bega Isa-
kovića u Skop lju (Glasnik Skopskog naučnog d ruštva, knj iga I , sv. 1
(1 925), str. 135- 176 i knj1ga I , sv. 2 (1926), str. 397-474).
O H uma Sah Sultan u , Husein Sah:u i Blll·mali džamiji (knjiga V-
sv. 2, (1928), s tr. 243-261).
Zadužbine sulta n a Murata II. - Skopski grad, Kameni most na
Varda ru, Hunkjar džamija il i Sultan Muratova džamija, Turbe Bikj
ha n, Po ro dičn a grobn ica Ali-paše iz Dages tana (knj iga VII-VIII, w.
3-4 (1929- 30), s tr. 177-192 + 4 repr.).
U knjigu T urski spomenici, knjiga I , sveska l , 1348-1520. (Be:l-
grad, 1940.) Gliša Elezović je uvrstio prijevode sljedeći h vakufnama:
Aladže džamije u Skoplju iz god. 1445,
Isa-bega iz god. 1462,
Džam ij e u Tetovu - Teće mah ala 1z god . 1463,
Isa-bega iz god. 1469,
Kjebir Mehmed Celebije iz god. 1470,
Ajas-bcga iz god. 1477,
J ahja-paše iz god. 1506. i
Mus tafa-paše iz god. 15 14, dok je u svesku 2 Turskih spomenika
(Beograd, J 952.) donio faksimi le vakufnama Isa-bega iz 1469. god. i
Kj e bir Mehmed če l ebije iz 1470. godine.
Alcksije Olesnick i u svome radu o Silz1 Celebiji iz Prizrena (puno
mu je ime Me vlana Mu hamed irbn Mahmud ibn Abdula h) donio je tekst
i prijevod vaku fname za džamiju, koju je podigao Suzi čelebi u s\·ome
rodno m mjestu. Vaku fnama je datirana 1513. godinom, dok je sam Suzi
umro 1525. godine. Dr Fe h im Bajra ktarcvić u č lanku Turski spolllenici
u Ohridu (Pr ilozi za orijen talnu filologiju, knj•iga V (1954-55), str. 111-
-134) obradio je vakufe nekoliko džamija i medresa iz Ohrida.
Za prouča vanj e vakufa i vakufnama iz Skopja i drugih mje ta
Makedonije i Kosova veliki h zasluga ima dr Hasan Kaleši, koji je sam
ili u zajednici s d rugim obradio više vakufa, kao i njihovih vakufnama,
i to sa svi m znanstvenim aparatom lako ela njegova obrada vakufnam,t
može pos lužili kao primj et·, kako treba obrac1ivati ovu vrstu historijskih
doku menata.
Godi ne J972. H . Ka leši je štampao djelo Najstariji t•akufskt do-
kuli/e/lli u Jugoslaviji na arapskom jeziku. Knjiga je izašla kao 13. srt?·
za k ser.ije Stud ije, š to ih izdaje Zajednica n aučnih ustanova Ko OL1.
I ma 356 ta nica . Po red Predgovora, Pregleda tra.nskripoije i U\'Otl:l,
knjiga ima osam glava, zati m Zak lj učak, I zvore i literaturu, sažetnk nn
a lbanskom i njemač kom jeziku, Registar geogrnfskih i topogrnf kih ll.l·
ziva i Regis ta r l i čnih imena. U l glavi a utor j e obradio vrste clokumc·
na ta na arapskom jeziku, koj i e nalaze na tlu Jugo la1·ije. U l l g!;11·i

17 7
 obrađeni su vakufski dokumenti i osvrt na njihova dosadašnja izdanja
.kod nas. Treća glava adrži vakufnamu i vakuf Sunkur Cauš-bega u
Bitolju, čet\'rta gla\'a nosi nasJoy Vakufi i vakufnama-J1Udžet Ishak-bega
u Skoplju. U V glavi obrađen je vakuf i vakuf11arua Sinanudin Jusu f
Celebije iz Ohrida. Sesta glava ima naslov Jshak Celebi iz Bitolja, njP.-
govi Yakufi i njegove vakufname. U VII glavi obrađeni su vakufi Mu-
slihudina ei-Ma'dinija j njegova vakufnama u Skoplju, dok su u VIII
gla\i obrađene zadužbine velikog vezira Kodže Si.nan-paše u Prizrenu.
SunJ..:ur-begova vak ufnan1a je .iz 1439. godine, J hak-begova iz 1445, Si-
nanudin Ju uf Celebijina iz 1491, Jsl1ak Celebijina iz 1506. (prva), 1508.
(druga), 1-11. (treca) i 1511. (četvrta), Muslihudin el-Ma'dinijina .iz 1550,
te Kodža Sinan-pašina iz 1556. godine. Neke od ovih vaku fnama H .
Kaleši je ranije obja,io u Prilozi ma za orijen talnu fi lo logiju i Gjurm im e
Albanologjike.
U zajednici sa Mehmedom Mehmedovskim H . Kaleši j e obradio
tri ,·a.kufuarne Mehmed-paše iz Kačanil.:a i "ta mpao ih kao posebnu
monografiju: Tri l'ak11[nn111i 11a Knčanikli M eh111ed-paša. Knjigu j e iz-
dao 19-c. godine In titut za nacionalnu istorij u u S kopj u. Takođe r za-
jedno a Mehmedom Mehruedo,· kim H . Kaleši je obradio i štam pao
~·akufnarnu Han·e, kced Edhema Celebije iz S kopja Vakuf-nalila na
H a,·a kerkara 11a Elllel/1 Celebi od Skopje (Zbornik na Arheološkiot mu-
zeJ, Skopje, I, 1956. tr. 20-36). Zajedno opet a I mail Redžepom ob-
radio je ,·akuf i ,·akufnamu Kukli-bega iz Prizrena (Pri:re11ac Kukli-b .-:g
: njegore :adu~bi11e (Prilozi za orijentalnu fi lologiju, VIII- IX (1958-
-59) rr. l ·B-168). Mehmed Mehmedovski je opet u zajednici sa A.
Saitijem obradio \'akufnamu Jahja-pa "e iz 1507. godine D arovni ca/a na
Jahja-paša od 1507. godine. Ovaj rad je objavljei u Glasni ku Muzej s ko-
-konzen·atorskog društva, Skoplje, god. I , 1954, broj 5, t r. 69-76.
Kritičko izdanje Yakufnama, koje priprema Orijentalni in sti t ut
u Sarajevu, očekuje se s velikim interesom, jer će one, tako obrađene,
biti od Yelike koristi za nauku uopće, a po ebno za proučavanj e kul-
turne historije muslimana u našim krajevima.

A REVIEW TO THE LITERATURE OF VAKUFS

S UMMARY

The Yakufs had a great role in religious, educa tional, cultura l,

socJal and humanitanan life of Moslems with us. The role of vaku f
is significant in founding and de,·elopment of our numerous town s,
as well as in re~pect of economy. It has been very little written abo ut
vakuf as institution and abou t vakufnamas as their foundatio n con-
cerning to the role that vakuf had in our history.
Everything that is written about it with us and t hat has any
value is quoted in the article.

178
 II
Institucije Gazi Husrevbegova vakufa
Džemal Salihspahić

SARAJEVO DO GAZI HUSREV-BEGA

UVOD
O prvim decenija ma turske uprave u n astm krajevima do sada
se rela tivno dosta p isalo i to većinom u tezama, ali su pojedine strane
početne turske vladavine neujednačeno p rikazane.
I straživanja posljeratnih i s toričara koji s u se zanimali naročito
pitanjem nas tanka i razvoja gradskih naselja srednjevjekovne bosan-
ske države u turskom periodu, stvorila su uslove da se spoznaje o
gradu Sarajevu i istoriji Bosne uopće toga vremena mogu mnogo više
produbiti, a slika o njemu znatno izmijeniti. Uzroke lome lreba tra-
žili, pored ostalog, i u b ogatstvu istorijskih izvora (katas tarski defteri,
sidžili, vakufn ame). Za razliku od ostalih bosansko-h ercegovačkih sred-
njevjekovnih gradova, o Sarajevu se sačuvalo mnogo više izvorne građe
na osnovu koje je moguće realnije prikazati nastanak i razvoj našega
grada i u doba koje je prethodilo Gazi Husrev-begu.
Na osnovu proučavanja jasno se da zaključiti da su Turci sobom
donijeli u naše krajeve nov tip grada, po postanku i karakteru različit
od onog kojeg su zatekli. Ukoliko se neki gradovi nastavljaju na sred-
njevjekovni gr ad u p itanju je čes to · samo teritorijalni kontinuite t, a ne
i kontin ui tet života.
Pristupajući obradi ove teme, pružila nam se prilika da e ko-
ris timo značaj nim rezultatima istraživanja koja s u do sada obavili
HAMDIJA KREšEV LJAKOVI ć, VLADISLAV SKARić , HAZIM SABA-
N OVI ć, MEHMED MUJEZ INOVIć , ćiRO TRUHELKA, MARKO VEGO,
MUHAMED HADžiJAH i ć i drugi, bilo u radovima bi lo o bjavljivanjem
same građe.

PODRUćJE DANAšNJEG SARAJEVA

U PREDHUSREV-BEGOVO DOBA
U doba sa mos talnos ti sr ednjevjekovne Bosne, zahvaljujući ral-
voju zanatstva i trgovine, proširuju se s tara i ni ču nova naselja, trgo' i.
g r·adovi. Na pros toru koji obuhvata uglavnom srednju Bosnu, cbk!c
izvan rudarskih o blas ti, takva naselja su rjeć!a i manja. To su, ugla vnom.
manji lo kalni trgovi. U nekim od njih može se naslutiti ela je bilo trgo-

181
 Y:Jcke nktimos ti sto nam turski defteri iz 1~55. i 1468/ 9. godine, pouz-
dnno pot\rđuju. 1 ) Teritorij Bo ne dijelio -e na administrativ no-teri tot i-
j aJne jedinice zvane župe. arnjevskn oblas t pripadala je župi vrhbo-
san-koj u kojoj je 1239. godine u Brdu završena bosanska tona c rkva .
1\:adn je zanšena bosan ka s tona crkva u Brdu, u župi Vrhbosni, orga-
nizirnn j e uz nju kaptol, ali e zbog patarenske prcvlas ti nije dugo
održao.') Xe zna e tacno gdje e nalazi ovaj lokalitet. Među istori ča ·
rima po toj i rnzmimoiJaženje. la primjet·, ćiro Tt-uhelka s matra d a
je bo nn kn stona crha bila smještena na području današ nje Brdo
džamije dok dr \1uhamed Hadžijal1ić mi li, ' to je najvjcmvatnije bli.te
istini , -da je spomenuta crkva bila locirana na području ispod Soukbu-
nara. Godine 1379. (26. aprila) spominje se istoimeno m jesto VRHBO·
1\A kao bora\"i; tc dubrovački11 trgovaca, zatim 1409. godine Vrhbo n::t
'" :.pominje u ,·czi a po je tom jednog crkvenog velikodostoj nika (pro-
toYe~tijara- upra\"itelja drža\'Jlih finansija), a 1~15. godine pri pogibiji
bo~anskog ,·elika'a PA\"LA RADE OVIćA.
C n~zi tur~ke ekspanzij e Vrhbosna se spominje još 1436. i 1439.
godme. Jz O\"a d\·a posljednja podatka - za razliku od s pom e na župe
- jasno e da za klju čiti , što nije slu čaj sa ranijim podacima, d a .:;e
radi o rnje ru, grad kom naselju, varo' i, trgu u župi Vrhbosn i. čak
;ran -e u rur~kom defte ru iz 1-155. godine u Vrhbosni Turci s u za bilj~­
i.ili broj »rajinskih« J ,,,·oj ni čkih « ku ća.3) Kada j e ta va roš o novana
,ada se ne zna.
Za pi tanje nastanka, rnješ taja i odnosa prema ka nijem Sarajevu
'rednje\jekomog grada \"rhbosne od izuzetnog s u zna čaja tu rs ki iz-
\On. pnJe ,·ega poznata ISA-BEGOVA VAKUF AMA za nj egove za-
duibine u Saraje' u iz 1462. godine, koja predstavlj a prvi orig inalni bo·
<anski spis orijentalno-islams ke p ism enosti, zatim suma rni turs ki popi
Bosanskog andzaka iz 1468 69. godine.
L' pomc:nutoj ,·akufnami Vrh bosna se pom inje pod imenom
HI~ \"ARO S t ar a \ 'ar o š !;to upućuje na za klj učak da je na-
,elje osnO\·ano znatno ranije a da postoji i nova \ aroš tj . Sarajevo. ! s to
mjestO spominjL se 1~68. godine u najs tarije m popisu Bosans kog san-
dlaka pod imenom ES ~I TRGOVISTE - S t a r o T r g o v i š t e. Bez
<umnje pod pojmom Au k \'aroš i Eskt TrgO\ iš te podrazumijeva se n a-
<el]e \"RHBOS:\A, odnosno trg TORNIK (mjesto gdj e sc utorkom trgrJ-
Ialo J odrzaYao pazarni dan.') U p itanju je, u stva ri, jeda n m a li lokal:1i
tr:; tz remena bosanske države.s)
[; spomenutom popisu iz 1468. godine, u kome se Vrhbosna spo-
minJe pod imt.:num Staro Trgo,·ište, upisano je Saraje\'O pod imenom
TRGO\ ISTE' a ne turski S ar ay - o v a s i ili s kraće no S ar ay. Dub-
ru\čan ko"i su i dalit: predsta\'ljali važnog č ini oca u bosanskoj priv-

Dt>anka Kuvaccvtc-Kojić, Gradska naselja Sredl!jel'jekuv /l e bo~tiiiSkiJ

u r:a· Sara te o J9i8 >tr 96.
-J Strna Ctrković , I s1orija sr eclnjevjekov11e B os 11e, Beograd, 1964, s tr. 63.
htu. >tr 190
, De;ank K•J\aćedć·Kojić, nan:deno djelo str. 77 i d alje.
De~an l.a Kovacenc-Kojić, O sred njevj ekovn o/ll 1rgu na mjestu da-
a n1er 5ara{r
~f>l
7b<,mik Filowfskoa... faku ltet a X-1 ' Beog rad ' 1970' s tr. 353-

!G2
redi, i dalje su to mjesto Trgovište, odnosno Sarajevo, dugo vremena
nazivali Vrhbosnom. Iz toga se može s pouzdanošću zaključiti da je u
sr ednjem vijeku, u neposrednoj blizini današnjeg užeg područja grada
Sarajeva postalo mjesto koje se u lokalnim uslovima zvalo Trgovište,
a koje su Dubrovčani zvali Vrhobsna, da je to mjesto bilo u neposred-
noj blizini kasnijeg Sarajeva, te da je ono usljed turskih ili ugarskih
upada, a možd a i zbog unutrašnjih trvenja, propalo prije nego što je
p odignuto Sarajevo, pa je zato kasnije, kad su Turci u njegovoj nepo-
srednoj blizini osnovali novu varoš, novo trgoviš te, i lokalno dubro-
vačko ime toga p ropalog mjest a preneseno na novo naselje Sarajevo
i da je ono stoga uneseno u zvanične turske katastarske knjige pod
i menom Trgovi šte.6)
Za pitanje koje n as zanima interesan tno je napomenuti da medu
is toričarima postoje razl ičita mišljenja gdje se varoš Vrhbosna nalazila
i kakav je njen teritorijalni i st varni. odnos prema kasnijem Sarajevu.
Zahvaljuju ći novim istraživanjima, i to prvenstveno tu rske arhivske
građe, odbačen o j e m išljenje Farlatija, Lukačevi ća, Jirečeka, Truhelke.
ć urči ća, p a donekle i Kreševljakovića i dr. po kome Sarajevo predstav-
lja kontinuitet sa tom srednjevjekovnom varoši. Dalje, preovladava
mišljenje ela se sr ednjevjekovna varoš Vrhbosna nije razvila iz pred-
građa is toimenog grada, nego ela je ona bila otvoreno grad sko naselje.
Kreševljaković i Skarić, icl enti fikujući staru Vrhbosnu sa Sarajevom,
smjestili su tu varoš na »desnoj strani Miljacke od današnje Latinske
ćuprij e pa nan iže« 7), dakle, u s trogom cen tru s tarog Sarajeva. Međutim,
dan as je u is toriograriji u tvrcteno da srednjevjekovna varoš Vrhbosna
odnosno Stara Varoš Isa-begove va kufnam e i Staro Trgovište navedenog
popisa nije ležalo na spom en u tom mjes tu, nego dobar kilometar dalje
na zapad sa sr edištem oko Koševskog potoka, kod Alipašine džamijes),
i ho tela »Zagreb«, kao i na mjestu d anašnje zgr ade Skenderije. Koliko
nam je poznato prvi s u ovo ustvrdili dr Muhamed Hadžijahić9) i dr Ha-
zim šabanov i ć. 10)
POSLJEDICE TURSKIH OSVAJANJA
Druš tveno-ekonomske, pol iti čke, vj erske i k ul turne prilike ua
području Balkana u per iodu XV vij eka bi le su veoma složene. 11) To
je buran p er iod nacionalne istorije našil1 naroda. U drugoj polovini XV
vijeka sve naše srednjevjekovne feudalne države mijenjaju clržamo-
pravni status - dolaze pod dominaciju tadašnj ih moćn i h država kao
š to j e Osmansko Car s tvo, Ugarska i M l etačka Republi ka.
6) Dr Hazim šabanov.ić Postanak i ra: l'Oi Sarajeva Samjevo 1960. go-
dine s tr. 6-10.
7) Hamd ija I<Jreše vlj aković, Spomenica Ga:i !-lusrev-begoFe ('etiri-stogo-
dišnjice, Sarajevo, 1932, str. 3.
S) Up ravo na to m mjestu otkri veni su ostaci rimske kcr:~mil:ke radio-
nice, koja je ima la svoje dovodne i oclvodnc kanale. (opsirnjjc: <.Ir Es.1d
Pašalić, Sabrano djelo, Sarajevo 1975.
9) Dr Muhamed Hadžija h ić, Vrhbosauje i Saraje1·o. pitanje lopogmfskog
sm ještaja Vrhbosans ke varoši, Sarajc1•o, 1959.
lOJ Dr Hazim šabanovi ć, isto, s tr. 8.
ll) Sa lih H. Al ić, Bosanski krst jaui i pita11je uji/HJI"O!,! porijekla i od:
llOSa prema 11/CIIIiilej st vu ? Skoplje, 1982, str. 15-1. (dalje citir:tno kao Bo.>illl'·/..1
krst jani!)

183
 Naj\·eci dio Balbns kog poluotoka, u spome nutom periodu, pao
j e pod dominaciju Turaka - Srbija 1459, Bo na 1463, Hercegovina 1482.
godine. Međutim , Balkan je, nm·oč ito njegov j užn i dio, davno prije
·pomenutih da tuma bio izložen izvje nom orijentalnom uticaju. S druge
trane umjetn i čki i ne amo umj e tni čki dod iri sa Zapadom nisu pre-
- tali ni dola kom Tura ka, jer je noYa vlast pozivala u zalede is kusn e
Dubrovčane da grade džamije, mo tove i dr. Dan as je evidenta n uticaj
primor kih gr·aditclja na islam ku arhite ktu r u He rcegovine prvens tveno
na izgradnju minareta. I tobodno ~u isla m ki kle ari wwsili u s usj edne
obla ti uzore \'Oga rada. 'ajkarakterist i č niji primjeri takvi h uticaja
·u džamije u PLANI i PREDOJEVlCA džamija u BILECI, čiji mina rc ti
k\·adratične osnm·e \'Coma asoci raj u n a roma ničke crkven e tornjeve
primorskih gradova.ll)
Ce te turske ,·ojne u prvoj polovini XV vijeka ni u obezbijedilc
tur.ku dafla,·inu u unutrašnjo ti Bo n e. egdje je to bila samo nomi-
nalna kontrola Bo anaca. negdje povremena i prolazna vlast, a negdje
su Bo~anci aču,·a l i svoju samosta lnost još dugo pos lije 1463. godine
( Jajačk a i S reb renič k a banovina).
Turci u u o mjenoj Bosni prišli osni,·anju gradova i sela (grade
pute\e i mo tOYe, biblioteke, o ni,·aju ,·akufe)L') i u,·oclenj u svog s peci-
fičnog umarska- pahijskog si tema u obimu i tempu kako je to odgo-
,·aralo njiho,·im političkim i tralegijskim interesima. Kada je riječ o
unutra~njos ti novoo ,·ajenih turskih posjeda, treba n aglas iti ela nov i
gospodari nastupaju oprezno i Yješto , ne žure po s,·aku c ijenu sa uvo-
đenjem ,·og feudalnog uređenja. Ima poda ta ka ela Turci preuzimaju
1 nek~: zatečene. prije SYega, rudarske zakone. Tako, npr., turski Ka nun
za Srebrenicu izričito ,·eli da je lo zakon koji je proglasio YOjvoda
Km·ač. Oni . nakon o Yajanja. pojedine s rednjovjekovne bosan ke gra-
dO\·e uzimaju za svoje administrativne cen tre. Tak av je sl učaj ·a Zver-
nikom, Fočom, Vii;egradom i drugim. 14) Nji ho vim p la novima u izvje<;-
noj mjeri odgm·arala je za tečena druš l, cno-c konomska i \'jerska si tua-
CiJa odnosno partikularizam. Turska 'lada,·ina u Bosni označava period
daljeg raz\"itka bezmalo ~,·i11 prinednih grana, a naroč ito zanats tva,
trgo\'i ne i graditeljstva. Dalje, značajne su promjene na po lj u is lam i-
zacije koja je od početka uzimala maha među domaći m s tanovni š tvom,
štO čmr osnome preduslme za poyezi,·anjc naših krajeva i ljudi n a
širu 1~lamsku kulturnu sferu, na zajedničko a rapsko pismo i isla m sLt
oriJentalnu pismenost, na a rapsk i, turski i perzijski jezik kao te m eljne
jezike za islamsko-teološku , naučnu , prm nu , političko-upravn u i lile-
ramo-poetsku pisanu riječ. Naši ljudi ovladavaju lim jezic ima i pis-
mom naJprije u mektebima i mcdresama Bosne i He rcegovine,IS) zatim

·-) Smail Tihić, 151amska lllll]elnosl 1za 1/u Jugoslav ije, u: Bcm a r Levis
l dr. Sn)el 1slama. Beograd, 1979, str. 31~ <Dalje citi rano kao Jsl am s/..a
umjelnosl')
• • • ) U !lašoj istor ioJr:afiji juS UYijck nije do~·uljno obradeno pitanje u
13

IhJOJ su mJen \aku!J ?l h. fak t<;>r. razvOJa n a~e_IJa 1 lokalne gradske privrede.
1
'1 Desanta Ku\·acc\'Ic-KoJIC, nayedeno djelu ~tr. 2-l9 i 347.
1
')_ Medrese s1:1 u mnogim našim krajevima bile brojne. One su u vc-
cm~ sluca]eva brie mternatskog tipa i davale su besplatno sta n i hranu uče­
mclma-softana i profesorima-muderisima. Taku je samo u Bosni i Herce-
g<JVJDI <Jd početka XVI do XJX vijeka osno\'ano preku ~ totinu meclres,\,

134
idu da lje, prvenstveno u I stanbul, gdje dostižu najveće tada moguCe
s tepene naobrazb e, pa i sami postaju kulturni s tvaraoci navedene kul-
turne sfere.'6)
Novi gosp odari tr aže više zanatskih proizvoda za podmirenje svo-
jih i to prve ns tveno vojnih potreba. U oblasti graditeljstva preovladava
izgradnja sakralnih objekata, obnavljanje ili izgrad nja novih drumskih
pravaca i pratećih objekata (mostovi, h anovi, musafirhane, karavan-
sa ra ji ....) 17)
U takvim društveno-ekonomskim i pol iti čki m prilikama Turci ,
početkom sedme decenije XV vijeka, osnivaju novi grad SARAJEVO.'sl

POSTANAK I RAZVOJ SARAJEVA DO 1463. GODINE

T ur ci s u u Bos nu p rod rli sredinom druge decenije XV vijeka u
periodu izm ećlu prve i d r uge vla davine TVRTKA II TVRTKOVIćA
(1404- 1409 i 1421-1443). Zabilježeno je više p r odora Turaka na pod-
ručje naselja H odidjeda i Vrhbosne dok se konačno nis u utvrdi li u
o blas ti Sarajeva »koje je još od 1435. godine gotovo sta lno pod u pra-
vom turskih krajišni ka ili vojvoda zapadn ih s trana«.19) Međutim, poče­
tak turs ke vlas ti u župi Vrhbosni datira od 1429. godine od nosno tra-
jnije od prol jeća 1448. godine. 20) Tada su Turci, ne zna se već koji put,
ponovo provalili u Bos nu i da je više nisu uopće napuš tali kao š to jt:
bio s lu čaj ranijih vremena i prema tome od tada datira s ta lna turska
vlas t u Hodidjedu i župi Vrhbos ni. Spomenuta župa ulaz i u sastav prve
zasebne t u rske vojno-adminis tra tivne jedinice u Bosn i BOSANSKOG
KRAJI.STA k oje j e os novano već 1448, a najkasnije 1451. godine.11) Turci
vojnički i državn o uzorno organizovani, s jas nim ciljevima s voj ih osva·
janja , tako reći, do k su vodili borbe, u pokorenim zemljama podizali
s u nove i uređi vali z ateče n e gradove i zdanja u nj ima, d ajuć i im on-
j en talno-is lam sk a obilj ežja i sadržaje.22)
Osnivanje i početni razvoj Sarajeva vezano je za ime d r ugog
bosans kog sandžak-bega ISA-BEGA ISHAKOV I ćA HRANUšl ćA (l.J6.J-
1470). (Prvi sandžak-beg bio j e MEHMED-BEG Mir ETOV I ć 1-163-

koj e su za ono doba bile savremene škole u kojima su se osi m \'j..:ronaukc

redovno i zučava l i or i jen ta lni jezici, is lamsko pravo, Filozofija i matematika.
U mnogim s u sc u č ili i drugi predmeti i sve »ono š to je za htijevao duh
vr em ena« , ka ko se to ka že u Vakufna m.i Gazi Hus rev-begove medrese u Sa·
rajevu iz 1537. god. koja je od svoga nas tanka do danas bila najgla ovitij:J
medresa u Bosni. (Džema l Sa l ih s pahi ć, Sul/an Alzmedot•a 111edresa ll Ze11ici.
Glas nik VIS·a, 7-8, 1972, s tr. 357- 368.
t6) Hazi m šabanović, Književuost lllltSiillla/la BiH ua orijelllalllilll it!·
zi cin1a, Sarajevo, 1973. god ine.
t7) Hamdija Krešev ljakovi ć , Es11a/i i obni ll Bos1ti i flercegot·i11i, S;~
rajevo, 1961. godin e.
tS) Ime Sarajevo dolazi od perzijske rij eči s a r ay (dvor. rezidencija)
i našeg nastavka -e v koji služi za obrazovanje prisvojnih pridje1•a.
t9) HaZJim Saban ov ić, B osa11sko kra jište, GID BiH, god. IX, Saraje1·o.
1957, s tr. 37 j claJjc.
W) Ist i, Početak Turske v l adavi11 e H Bosui, Sarajevo, GOI BiH, 1955.
godi ne, s tt·. 37 i da lje. . .
21) Hazim Sabanovi, Up ra v11a p odjela Jugoslot't!ltSkzlz :eiiWIJa poe/ Tur·
skom t' lada.viiiOIII do karlo vačkog mira 1699. god., a rajevo 1952. str. 180.
21) Hazim Saba nović, Bostmsko krajišt e, GID BiH, god. l X , Saraic'Hl.
1957, s tr. 181 i dalje.
22) Smai l Ti l1i ć, ! sla111ska umjeiiiOSI, s te 305.

IS.'
 1-!Ml.!l) Nakon š to je l-!5-1 ' 55. godine de finitivno zauzeo ze mlju Brnn-
km·ica počeo je I n-beg pol:.lgati tem elje gradu Sa rajevu za koji je
karakteristično da je relatimo brzo po tao a dm inistrativni, ekonomski,
Yjer ki, kulturni i ·ud ki centa~· Bosne. U jednom pismu, pisanom p os-
lije pn og februara 1-!5-!. godine, i t.i če I ·a-beg s voje r odbinske veze s
,·dika'kim porodicam a Pavlovi ća i Kosača.
ve do početka l-!62. godi ne, kada je napisana I sa-b egova vn ku f-
nama za njegove zadužbine u Sar ajevu, koja p re dstavlja primaran iz-
,·or za proucm·anje postanka i razvoja toga g ra da, o n ajranijoj e tap i
njegon' 520-godišnjc i tarije i o značajnoj ku lturnoj djelatnosti koju
.k poduzeo I a-beg I hakoYić, o građe\'llOj djelatnosti može se samo
na luci,·ati. I ako nema pi ani h dokaza, ili bar još ni su pronađen i, m o že
e t\TJiti da je tak\·a djelatno t postojala. U sp omen utoj va kufn anli
arajem se i 10 ne slučajno naziva ka ab om. U n jemu j e p ostojao ne
~amo yojmda i kadija nego i muslimansko naselje (mal1ala), d ža mija
'a mamom i diematlijama itd."l)
Xukleu~ pn·og mu~limanskog naselja u Saraj evu nalazi se oko
d->na~nie Carc\e Jzamije (u ulici PAR I SKE KOMUNE br. 4). In ače to
j, bilo. ziratno zemljište srednjm-jekovnog bosanskog ela B R ODAC.
Q,·a cinjcnic.1 gorori da je Sarajevo potpuno nova \'aroš i da nema
,·cu ::.a nekim ranijim naseljem. Tah·o fundiranje novog grada, porcJ
zateLenog srednJe\·jekm·nog naselja, potpuno je odgovaralo veoma če­
stoj turskoj prnk~i. Rjeđe su zasnivani nukleu si kasaba dalje od sred-
njo,·jekomiJ1 nas...Jja. Sa geografskog, vojnog i ekonomskog gledi šta
I <a-beg je sa dosta \j estine izabrao područje razvoja novog gr a da .
ha-beg Ishakmić je podigao u noYo no,·ru1om grad u cio n iz jav-
DJI: građe,·ina razlici t~.: nam iene, mahom u dobrotvorne svrhe, što se
'rrlatralu lZrazom pobožnosti i clobročinstva.25 ) Tako, np r. Sejfudin
Kemura namdi da je Isa-beg 862 1457. godi ne podigao prvu sarajevsk u
d.zamiju s dn~nr:m munarom i u čast Mehmeda Il Fatiha 11451-148 1)
prOZ\au je CARE\-0.\I DžA.'\1IJOM;:6) don:o \'Odo\·od u na e lje i do
dzamije podigao banju 1~59. godme (CARE V HAMAJI.'l) danas gradsko
Kupaulo u ulici »6. no\embrau),:") preko Miljacke ćuprij u , a malo p o-

:· .'\2 umlj1 ima mnogu grado,·a pu imenu S ar a j: Ak-Saraj u

.;~;~dolu, T:i.bc Saraj između Per' je
- L Tur,koJ su po tojiJ.Ii Ja,no određen1 kriteriji na osnoYu kojih !>1.!
.anu ryasc:: . .: pro~lasa\a~u. na pr!mjcr, i~ Ka~~bc u Seher (opi.irnije: A.
Handz1c Poswnak z ra~nlal" Bz)el}mc 11 A l'l 1'l}eku), Prilozi za orijen ta lnu
lolu;il u, 11-13 19'2. Sarajo::\o, 1965, str:_. 53 i. dalje. Is ti, Zuaćaj nwa{ijew
1 ra~niku grad~l:lh na~el}a 11 Bosni 11 A l l l'l}ekll, Jič, l-2 1974 ~tr. 60-
-{,t Da';e ~ ~ r n,!:;,~,, Značaj nwafijeta!) ' '
-, H~lil Jn..... dzJk, Os11:a1lSko carstm, Beograd 197-!, su·. 198.
__ -' Carc\a dl~IDIIa, kahu Je danas Yidimo, bez Lclima, sag1·aucna je
b6:>. _,pdmc na n~jestu one kuju ll! podigao lsa-beg. Veći ~:ah,·at na Carevo j
d,-am.J t·.rscu_J~ 18-+7 -!8. godl~c._ o ~~mu govori i _sa(;uvani na tpis nau
ulazJJm u dZamiJU._ (M~hmed MuJezmovJc, I slamska ep1gra{1ka Bosue i Jl er-
"gfJ\ lile knj. J, Sara Jt:nJ, 197-!, str. J8. (DaJ je citiranu kao 1sla111ska epi-
grafzka'J
271 Val:uf>ka uprava, 1889. godine, pom~ila je stan ba-bego' hamam
na njegrJ\'U mje,tu .>agradila kupatilo pu ~v.r~pskom uzoru. Bilo je to
Prli'J moderno kupatilo u Bosm 1 Hercegovm1 1 proL\·ano je I sa-b egova
hCHlfa.

166
dalj e veliki kam eni h an koji je imao troja vrata i do njega jedan bezi-
st an sa m nogim dućanima.u) Kamene zidine toga h ana koji se odavno
zvao KOLOBARA postoje i danas i predstavljaju najstariji sačuvani
građevn i obj eka t u Sar ajevu . U njemu se sada preko ljeta održavaju
filmske predst ave. Do početka 1462. godine Isa-beg je sagradio svoju
tekiju (zavi ju) u selu Brodac za čij e je održavanje odredio dosta velike
prihode. To je bila tekija sa musafirhanom (gostinjac) i imaretom (ku-
hinja za osoblje t ekije, derviše, putnike namjernike i gradsku sirotinju
(fukaru) . Inače, imaret je star a institucija Bliskog istoka koju su Turci
oživjeli na Ball<anu i u ost alim oblas tima. U pitanju su zdanja koja se
mogu svesti n a džamije, medrese, bolnice, hanove, vodovodne institu-
cije, pu teve i mos tove, i koja su osnivan a i podizana iz vjerskih i huma-
n itarnih pobuda.
U njihov s klop su ulazile i one institucije i objekti koji su
obezbjeđivali njihovo održavanje, kao što su musafirhana, čaršija, kfl-
ravan-saraj , ha ma m , vodenica, bojadžinica, kJaonica ili ašćinica. Ima-
r e li su bili bitan dio u p lanovima svih Osmanskih gradova, dajući
im osobeni karakter. Osnivači su svoje imarete naj češće organizovali
kao vakufe.29) činjenica da j e tekija bila podignuta u jednom kršćan­
skom selu, da lje od centra varoši (Baščaršije) i muslimanske mahal.::,
š to nij e bio jedinstven slučaj, govori nam o misionarskoj (ad-da'wet-
skoj) namjeni tekija i derviških redova. Uostalom dobro je poznata
uloga derviša, putuj ućih trgovaca i sejjar va'iza u propagiranju islama.
I sa-beg je, dalje, sagradio 1461. godine na Benbaši konačište (musafir-
hanu) a niže nje devet vodenica na Miljacki u selu Brodac, ondje, gdje
ulica Naclmlini izlazi na Miljacku. Prihodi od vodenica su išli u kori t
m usafir h ane. Mlinovi su radili do pred okupaciju Bosne (1878), a narod
ih j e zvao »HERCEGOVI MLINI«, a i »CARSKI MLI k Ima mišlje-
nja da je I sa-beg sagradio samo jednu veliku vodenicu sa dosta (devet)
vitlova. S obzirom na konfiguraciju zemljišta po svemu sudeći da bi
ovo mišlje nje moglo biti i tačno. Nekoliko godina iza okupacije poru-
šena je zgrada vodenice, a na njenom mjes tu sagrađena KIRAETHANA
(čitaonica). Danas je na tom području park- MUSTAJPASI MEJDA!'\.
Isa-beg je sagradio DVOR-SARAJ (KONAK), vj erojatno 1-l-18-1-155, po
kome j e, kao š to smo naprijed rekli Novi grad dobio ime Sarajevo.:P)
Spomen džam ija i zavija u najstarijim bosanskim dokumenti-
ma turskog perioda jasno ukazuje na proces islamizacije i postojanja
mus limana u tzv. Bosanskom krajiš tu prije o vajanja Bosne, odnosno
na podizanje m uslimans ki h kultnih i kulturno-prosvje tnih objekata. U
is torijskoj nauci pos toje razli čita mišljenja o tome kada i kako Je
tekao proces islamizacije. Mcelu tim, sve je veći broj onil1 koji t\Tde
ela je islamizacija u Bo ni b ila nenas ilna masovna i da je znatno ranije
počela n ego š to se do sada znalo. Za tu pojavu postojali u dublji

28) EvJija CcJebi, putopisac iz XVII vijeka, podijelio je gradon: na

dvije ka tegorije, prema tome ela Ji imaju ili nemaju bczistan.
29) Hali! I naJdžik, navedeno eljelo, str. 200-201.
30) Dvor sc nalazio blizu Cokadži hadži Su!ejiiiiii/Ot 'e d;:.wlllJt: (Jcdileril,
ondje gdje je sada jedan dio zgrade Jugo lovenske armije na trgu 6. apri_la
Porušen je 1851. godine. Taj se kraj doskora .ll'aO »Bt!glu/.:a (railknc'lf,l
guver nera).
 '
politički, druŠI\L'ni i ekonom -ki razlozi koji e objašnjavaj u sta njem
i prilikarn:.~ koje u Turci kod na z:.~ tckl i. 31 ) Zbog toga je po našem
mi'ljenju realno pretpostaviti da u Tu rci još prije 1457. godine ima li
džamiju, a možda i tckiju u ovom kmj u, a lo je n ajvj er ovatnije bilo u
\'rhbo ni . aime, malo je vjeroj a tno da novi gosp oda r i nisu u Bosni
sagradili ni jednu džamiju, a i tekiju u ped odu od 43 godine ko liko
je proteklo od p1·vih snažnih provala u tu ob last do poda tka o podiza-
nju pn·e džamije (1~ -7) , tim prije ' to je poznata či njen ica da su Turct
u nuklea ima budućih ka aba podizali džamije i tekij e. J oš prije ko-
-o,- ke bitke (1389) na pet godina upoznaju se turske čele s Bosnom.
Godine 138~. dolazi TIMURTA -PA A vojskom i h ara po Is točnoj
Bo ni..i:')
Koliko nam je poznato O\'U hipotezu prvi je postavio dr Mul1a mccl
Hadžijahić čije mi ' ljenjc doslovce navodimo: »Islam izacija u tzv.
Bo an korn krajištu de ila e, po svoj prilici, još prij e Fa tihova osva-
janja, odno no u preosta lim dijelovima K raljev ke zeml je u dob a Fat i-
hm·a o-yojenja.
Kije. šta,·i·e. i ključeno da je jo' Ju·ajem XIV, odnosno počet­
kom X\' .wljeća , u tZ\. Bo anskom krajištu, i to u Vrhbosanju, b ila
podignuta i jedna di.amija. Ponovnim vraćanjem lih krajeva pod
kr·eansku Yla t. džamija je mogla biti pomšena ili pri l agođena u druge
\The, da bi onda nakon pon0\'110g tur kog zauzimanja Vrhbosanja,
pnJe nego 'to je izgrađena nova džamija, ostalo sj ećanje n a tu dža-
miJU u formuli »džemat Pašaj igitova m e džida«, po kraj i. ni ku Paša-
Jigitu, ocu I hak-bega, \'Oj,·ode zapad nih s trana, inače osn i vača jedne
džamije i u koplju. Ta samom poče tku XV stolj eća Pašajigit bio je
in partibus Sclauonie«, a o tome pripo,·ijeda i Kronika Aš ik-paše Zade.
Popi od 1528. zna za PašajigitO\' clLemat, a na rodna tra dic ij a za Pa šaji-
gnmu ulicu. To je najstariji sarajevsk i period, pa je na mjes tu Pa ša-
jtgitm e ulice mogla biti podign uta najs tarija sarajevska odn osno b o-
sanska džamija. Stvar je daljih i traživanja d a li će sc ova hipo teza
pot\Tditi ili odbaciti«.33)
U iz\jesnom pogledu u prilog go rnjem mišljenj u ide i pisanje
dra šabanm·ića koji u pomenutoj !>tudiji POSTA NAK I RAZVOJ SA-
RAJEVA« na jednom mjestu piše: »Još poče tkom XVI vijeka, ali zna t-
no prije 1515. godine, moralo !>e raZ\ili jedno naselje i s točno od Sken-
derije. Tu se \'jerovatno prvo formira la Mahala mesdžicla Hadži P ašaji-
gita ... Taj mesdžid nalazio se sigurno u Skenderij i gdje je donedavno
postojala istoimena u lica (dana!> ADILA GREBE)J.I) Poznato je da s u
mesdžidi, odnosno džamije, u najvećem broju slučajeva bi li p rvi javni
ob jeku koje su Turci i islamski '!adari uopće grad ili u tra j no ili priv-
remeno zauzetim područjima, a služili ~ u pn•enst\•eno kao bogomo lje
\Ojnoj posadi. Oko tih vjer~kih objekata postepeno se formi rala ma-
hala, a u OYOm periodu srednjeg vijeka taj proces je trajao ponekad i

'~J Salih H Alić, Bosanski krs tjani, str. 1989. i dalje.

"J H Mehmed Handžic, 1~/aml':.acije B osne i H ercegovine Sarajevo
'\140 godine, str. 18. ' '
J Dr Muhamed H adž_ij~hić, B ogun,1ilstvo i _isla111izacija, rad u knjizi:
l lam 1 muslunalll u Bons1 1 1-Jercegovuu, SaraJevo, 1977. godine, s tr. 46.
"J Hazim Sabanović, Postanak i ra z,•oj Sa rajeva s tr. 36- 37.

loB
više decenija. Kao potvrdu navedenoj turskoj praksi mogli bi nav.:s1i
više primjera. Npr., u referatu prof. Hivzije Hasandedića, koji je p re-
zentovan ovom naučnom skupu pod naslovom: HERCEGOVAčKI VA-
KUF! I V AK!F I na strani 10. napisano je: ,,za vlade Selima l (1512-
1520) pod ignut je u Mostaru, neposredno uz Stari most i lijevu obalu
Neret ve, jedan mesdžicl na ime spomenutog sultana. Mesdžid je sagra-
đen na mjes tu gdje s u udareni p rvi temelji u Mostaru i služio je prven-
stveno kao bogomolja vojnicima koji su st ražarili u kulama oko Starog
m osta ... Mesdžid je zatvor en 1932. gocline i danas služi za prodavnicu«.
Uos talom svaka tvrđava u Bosni kao vojni stacionar imala je svoj mes-
džid, pa bi b ilo nelogično da Sarajevo, koje je od 1429. godine sa malim
prekidima bilo u turskoj vlasti do 1457. nisu imali džamije-mesdžida.
Godine 1462. Isa-beg izdaje svoju čuvenu VAKUFNAMU koju je
do sada pored Gliše El ezovića objavio i analizirao dr Hazim šabano-
vlć.35) Vaku fnama j e najstariji poznati pisani spomen ik iz perioda tur-
sk e vladavine ko d n as, š to se odnosi na grad Sarajevo. To je prvoraz-
redni dokumenat za poznavanje t eritorijalnog i građevnog razvoja Sa-
rajeva u najranijem njegovom periodu. Original predmetne vakufname
j e izgubljen. Od če tiri sačuvan a ovjerena p rijepisa dva se čuvaju u
Gazi Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu od kojih jedan u 77. knjizi
sidžila na Sl . strani. Vakufnama je pisana na arapskom jeziku, uosta-
lom kao i već ina starij ih vakufnama. Iz nje saznajemo da se kraj oko
Kolobare do Benbaše zvao Brodac. Najveći dio dana"njeg Sarajeva
zapremale su oranice l šume koje se po imenu u vaku[nami na,ode,
a nekima se i vlasnici spominju.36) Do Koševskog potoka (danas ulica
Đure Đakovića) spominje se kršćansko l muslimansko groblje, •to nam
d ok azuj e da je l prije do las ka Turaka bilo ovdje naselje.
Posebno j e značajno š to se u vakufnami izri čito spominje V \-
ROSI ATIK o kojoj je na prijed bilo riječi. Varoši Atik je po misljenju
H amclij e Kreševlj akovića, Hazima šabanovića, Muhameda Hadžijahica
i drugih naša Vrhbosna.
Kao i svaka tako i ova vakufnama napisana je pred šeriatbkim
s udo m , a njenu vjerodostojnos t potvrdilo je 18 svjedoka. Isa-bega je
zastupao n jegov opunomoćeni HOš KADEM, voj voda, a pn·i muteve-
lija bio je hodža SINANUDDIN KARAMAN!.
Na osnovu istorijskih izvora, a najviše na o no\ u L a-bego,·e
vak ufnam e, možemo zaključi ti da je Sarajevo osnovano na amom po-
četku druge polovine XV vijeka l to na ziratnom području gdje u
živjeli st anovnici sela Brodac, za tim da je ono do H 62. godine po''·"1lo
kasaba u kojoj j e tada sjedio vojvoda i kad ija vrhbo anski. Do spome·
nutog d a tuma nova varoš je imala pel malih na elja iz kojih e ona,
zahva ljujući razvoju zanatstva, trgovine i dr., dalje ' irila. Tu je 11:t
prvom mjes tu bi la ona prva muslimanska mahala oko današnje Care1·c·
džamije, koja se d o 1516. godine zva la HATIBOVA MAH \ L,\ , a ka'llijc
MAHALA STARE DžAMIJE SULTANA MEHME DA. Tu je zatim ono

3') Is ti Dvije najstarije vaku fnallle 11 Bosni. Prilo1i z::t oni<"nlalnu lt·
lologij u, svezak JI, 195 1, Sarajevo, 1952, str. 5-29.
36) Prema tradiciji potrebna drvna grnc1n La BL'gOiu d.!nmrJu '.i<"l.·c·na l<"
na pod ru čju clannšnji ll Kovača koj i sc nal:ne neposredno iwml B::t.;<,ll">ll<"
 !..r.'cans ko nn elje u kraju J..oj c sc danas zoyc VARO$. (Od Bašča ršij e
do 1-::au kč ije :!bd ula1J ef.l. Dnlj c. oko Isa-begove zavije (tekije) formi-
rala ·e i i ·toimenn mal1ala, a pro tira b se onim obronkom od Benbašc
premn Ba 'čarš iji . Bez snnwje je Isa-begov karavan Sa raj odigr·ao važnu
u logu u pn•obi tnom, a i b nijem razvoju grnda Sarajeva. Na kraju,
sigurno je do 1-163. godine nas ta lo n eko n aselje i u b lizini La tins ke
cuprije (danns Principo1· mo t) gdje j e Mehmed-beg Minctovi ć podigao
::.1oju džamiju. Om je u najk mćern . slika i p o lazna o nova razvoja
arajera ptije propa ti srednjevjekom e bosan ke države.
Zaln·aljujuci !>vom stra te kom i p ril'rednom položaju, vješ to vo-
đenoj politici i \TIO nažnoj i lamizacij i voje bliže i dalje okoline i
napor·ima nore feudn lne k lase, nnročito nje nih krupnih preds tavni k:"\,
araje1o e brzo razvilo i do kraja XV vije ka pos talo j e kr upno pre-
teina islamizirano trg01·ačko sred i' te i to mu lima ns ko-orije nta lnom
fizionomiJOm.

TERITORIJAL!\:I I GRAĐEVNI RAZVOJ SARAJEVA OD 1463. GOD.

DO KRAJA XV VIJEKA
Cinjenka da je Saraje1·o odmah nakon pada Bo a ns kog k raljev-
-tl.., Pt>3 po. ralo politički, administratil'n i i ,·oj n i centar Bosanskog
~a.-Jdzaka pored ostalih faktora, 1·eoma je pogod01·ala njegovom cla lje111
>~C'lranom, a posebno ekonom kom razvoju š to predstal'lj a bitan ek-
menat urbanistickog ra ta grada. Osim toga, turska upra1·a for s ir·a la
je izgradnju Saraje1·a kojeg je željela s obzirom na veom a a mbiciozne
o~1·ajacke planol'e da što prije, a naj1·iše iz s trateških r azloga, pre tvori
u i ak - oj ni. pri~redni i ' jer ki een tar. Porta je u tome i usp jela. S
obzirom na ulogu 1akufa u raz1oju turskih naselja s obzirom na veo ma
ambiciozne osYajacke planon? i želju Islanbula da u Saraj evu os tvari
-.pomenutc cilje1c ona daje 1·akufima izvjesne povlastice koje do p ri-
nose 1 i6nioj ~a radnji između tu rski h Ylasti i vakufskih up ravaY) Grad
se !>inu od sredine prema periferiji d už ovih d rumova:
J. Drum Sirokaca-širokac (danas \'ra tnik Mej d a n) i n as tava!
tuga druma u Biuskom Putu od Višegradske ka pije; jeda n ogra nak
to2a d uma ide preko Ploče
2 Put od Basčaršije uz Sagrdžije na BudakoYi će.
3. Zapadnt nastm·ak Bios kog Puta, kasnija ćema luša, a d a našnja
ulica \lar~ala Tita. Od njega Si.! odYajaju dva druga p ula:
" Od HusreY-begoYe banje ide uzbrdo ulica Pe hli vanuša (Kara-
diićeYaJ

b Od PchliYanušt: i to od bivše džamije Na l čaclži H . Osmana

tporušena 1936), od1·aja se put na zapad i vodi preko Banjskog brijega
1 ćekalu!>e (dana!> Nemanjina) pre ma Koševskom Brdu.
4) Dolje u ravnici, paralelno sa ćema lušom icle Ulica Jugos lo-
·.en<-ke Armi]C.
5) Put koji !>e pred CarC\'0111 džamijom odvajao od p ula br. J,
pa ~~~ krJd Sehtr-ćehajine ćupri je sasta jao sa p utem koj i je vodio v~l

·! Adem Handt.ic, Značaj muafijeta, str. 67.

190
Bioskog Puta kroz Kračule (danas Samardžije) do Seher-ćehajine ćup­
rije i d alje kroz Alifakovac.3&)
Uz spomenute saobraćajnice podizane su najstarije džamije,
mesdžidi, tekije, m ektebi, česme, banje, hanovi, musafirhane, karavan-
saraji. Oko tih drumova i objekata nastale su naj starije sarajevske
maha le.
Navešćemo hronološkim redom važnije javne zgrade da se vidi
šta je sve još sagrađeno prije Gazi Husrev-bega, kako bi dobili potpu-
niju s liku Sar ajeva u predhusrev-begovo doba.
Prvi značajniji korak u tom pogledu poslije Isa-bega uči nio je
prvi sandžak-beg Bosan skog sandžaka MEHMED-BEG Minetović (1463-
1464) koj i j e sagradio džamiju n a mjestu gdje se danas nalazi zgrada
S tarješinstva I s lamske zajednice za Bos nu i Hercegovinu, H rvatsku i
Sloveniju (Ul. JNA 8 1) . Ubrzo iza toga form irala se posebna MAHALA
MEHMED-BEGA MI NE TO VI ćA . To je bila druga muslimanska rna-
hala u Sar ajevu . Treći sandžak-beg AJ AS (1470-1475) podiže u istoime-
noj mah ali svoju džamiju na mjestu današnjeg hotela CENTRAL, i
uz n j u m ekteb i u b lizini hamam koji se nalazio na onom prostoru što
ga zatvaraju u lice Mali Mudželiti, K uj unclžiluk, Muclželiti i Gazi Husrev-
begova ulica. Dimenzije ovog hamama bile su 12xl7 m. Voda za ovaj
hamam uzeta je s vrela HRVATINA.39} Oko Ajas-begove džamije bila
se već onda razvila SABLJARSKA čARSIJ A. (Danas dio ulice Jugoslo-
venske narodne armije od hote l »Centrala<< prema istoku). Ovaj Ajas-
beg po svemu sudeći s lavenskog je porijekla, a kako je ostavio vakufa
i u Visokom, vjerojatno je bio i iz onog k raja.40 j 41 ) Ovaj dobrotvor
sagradio je i jedan most u Visokom.4l)
Poslije Ajas-begovc smr ti (oktobar 1475) na će lo Bosne dolazi
BALI-BEG MALKOčEVIć (1475-1476) koji, visoko gore u Bistriku, u
današnjoj ulici BALIBEGOVICI, podiže džamiju, blizu nje ženski ba-
maro, a pokraj n jega ćupriju preko Bis tričkog potoka. Sve ovo jasno
govori o razvoju grada i na padinama Trebev ića.
Dalji razvoj Sarajeva usporila je njegova p rva velika nesreĆJ .
Naime, u novem bru 1480. godine grad je napala i opljačkala vojska
u garskog kralja MATIJE KORVI NA pod vodstvom vojskovođa Ladi-
slava od Egervara j Srpskog de pota Vuka Grgurevića. eprijateljska
vojska je d oš la iz pravca Jajca. Grad je porobljen i zapaljen. Tom pri-
likom , pored os ta log, oštećena je i Careva dža mija.
Jed an od nasljednika Ba li-bega bio je JAHJA-BEG koji je uz
izvj esne prekide bio na čelu Bosne oci 1482. do 1496. godine a kasnije
38) Vl. S karić, Postauak i teritorijalui razvitak Sarajel'a, GZJVI, 1929,
str. 41 i dalje. ·
39) Hazi m Saba nov ić, DPije uajs tarije vaku{ua111e tt Bostti, POF. sv. II,
195 1. godine, s tr. 29-37.
) Dr Safetbeg Bašagić, Ztuuu e11iti HrPa/i Bošujaci i Hercegoi'CI 11
40
T 11rs koj carevi11i, Zagreb, 1931. godine, str. 8.
41) U srednjem vijeku PodPisoki (Visoko) je bilo dad:~1·ski i polirit'-i
centar bosanske d ržave, a s obzirom 11a povoljan geografsh.1 l> m jd taj i po-
vezanost sa si·eclnjebosanskim rudarskim bawnom Podl'isoh.I postaje gln1ni
ti·g na kome se kupuje srebro pa i o lovo iz l>Usjednih rudnikn. (Desan.k:l
Kovačevi ć-Koj ić, ~s to, s tr. 35 i dalje).
) Mehmed Mujezinović, I s/al/Iska epigra[ika, str. 68.
42

[Q[
 post:10 pasa. U današnjoj ćURCićA MAHALI iznad VARO~n sagradio
J~. naj\jerojatnije. f-193. god ine džam iju, J1 ,80 .\. 10,50 m. Dok j e još
H ' io dužno t sandžak-bega vršio je pripreme za izgradnju spomenute
džamije jer e u dubroYačkom Vijeću umoljeni h (Consilium rogatorum)
raspradjalo da mu e pošalje n ešto s takla što ga Republika ima na
zalihi. to wijeme pada razvoj na e lja na URćlćA BRIJEGU (J allja-
pa'ina mahala). \ ·eoma je intere a nlno da je ovaj sand ža k-beg podigao
jo jednu džamiju vi oko izna d Bistrika, u vrletnom KOMATINU. OI o
te džamije. kao · obično . formi rala sc to kom vremena zasebna maha la
K0\1ATI!\.
Nakon pn·e vladavine Jahja-b..:ga za mjenjuje SULEJMAN-BEG
tz ćijeg ~e n-emena saču ,·ao umarni popis Bosan skog sandžaka, a koji
je napi.an od 15-1-1 . juna H85. godine. U taj popi unese n je, pored
o talog, podata" da :,u tadašnje tri grad ke mahale-džemata imale l 53
kuce. U predmctnom dokwnen tu ju' e n avode sela : BRODAC, KOš E-
\ -0 1 RADILO\'Jćl (obla t, prema Budako\'ićima i Barda kč ijama) i če­
tiri mezre: RAKOVICA . KAKRI (Kakrinje), KOTORAC i VOJNOVIć!
<\ -ojkm tet) za koje e kaže da u oranice s tanovni ka Saraje,·a. S vi 1i
toponimi po toje i danas u okolini Sa rajeva. Dalje, spominj e se p azar
BLAžU koji ima 82 kuće i ela TRNOVO (172 kuće) i NAHOREVO
)J~ kuce).
l doba andžak-bega Skender-pa 'e 1-189. god ine iZ\TŠen je s uma r-
ni popi. Bo an kog sandžaka. Saraje\' ko s tanovniš tvo i po ovom po-
pi~u bilo Je podijeljeno u tri džemata ili opći ne: džemat mu lima n a,
dzemat hrbcana i dzemat Dubrm·čana. Di-emat muslimana dijelio se
na OYe tri mallale:
l. .Maha l e -i Medana H a ti b (38 musliman. kuća),
2. M a h a l e - i M e h m e d-beg v e l e d i M i n e L-beg (14 musli-
manskih kuća) i
3. M a h a l e- i M e s d ž i d i A j a s-beg (40 muslimanskih kuća).
U O\'Om de taljnom popisu sa rajevskog s tanovniš tva u z lična ime-
na saraje,·skih domaćina navedena su i nji hova zani m anja. Ovi p odaci
mogu poslužiti za prouča,·anje građemog i za nats kog (p ri vrednog) raz-
voja SaraJe\·a. Iz raspoloži,·ih podataka jasno se vidi da se u Sarajevu
naqa, lj a proces društvene podjele grada i da Sara jevo p os ta je sve
značajniji zanatski i u·gm·ački cen tar u centralnom dijel u Bosne. Ci-
njenica !.to jt desna strana Miljacke sunčanija i bogatija i otvorenij a
na S\'e strane. znatno je brze i gušce nast:!javana od lijeve, zapadne i
juznc strane. koja se nalazi u osoju 1 koje su po konfiguraciji terena
mnogo manje pogodne za naseljavanje. Za to se i u ovo doba n a desnoj
strani Miljacke nalazi znatno više st anomištva nego na lijevoj.
lJ proučavanju ranog Sarajeva težak proble m pred stavlja pitanje
nastanka najstarijih naselja iznad Kovača i na Vratn iku ko j i n a rod
zove »CAREVA AVLIJA«. Do sada se smatJ a lo da je tamo pos tojalo
naselje još iz rimskog perioda, pa ćak da jl! tu b io i srednjevjek ovni
grad Vrhbosna, itd. Vidjeli smo da posljednja od tih tvrdnji n e ma

Prema S. Kemuri, ć. Truhelki i S. M. Tralj iću na Vratniku je

p<J t<JjalrJ jedno naselje još sedamdesellh godina XV vijeka, j e r je

192
 prema t im podacima neki GERDAN HADži HUSEI N podigao svoju
d žamiju još 1473. gocline.43) Ova džamija spada u red najstarijih dia-
mija u Sarajevu. Stradala je u velikom požaru 24. oktobra 1697. godine,
a obnovljena tek 1791. godine iz zaklade NEFISE kćeri Abdullahove
po vasimuhtaru (izvršitelj oporuke) SUMBULU HADži MUSTAFI.44) Me-
c1 ulim, s obzirom da je Vratnik kao r ijetko koji kraj na teritoriji Sara-
jeva oskudijevao živo m vodom naselje se nije moglo brže razvijati.
Taj nedos tatak otklonio je sandžak-beg SKENDER-PASA nakon što je
preko Vratnika, Plo če i Mlina proveo j edan rukavac Mošćanice u Patke,
gdje se sastajala s Bukom i Ramića Banjom, a odavde je zajednički
tekla koritom preko Bašč arš ij e i kroz Hal ače i ulijevala se u Miljacku
pod TABACKIM MESDžiDOM. Od Gornjih Kasapa niz Baščaršiju bilo
je korito Mošćani ce pokriveno, dijelom podnicama, a d ijelom presve-
d eno svodom od sedre, a n ad njim su izgrađeni dućani na Baščaršiji
i u gornjem dijelu Halača. Nacl ovakvim svodom je nap ravljen i T~­
bački m esdžid godine 1000 (1591). Duljina korita ovog rukavca Mošća­
nice iznos ila je p reko 2 kilometra. Na više mjesta bilo je korito pod-
zidano a i uzidano.4s)
Nije tačno utvrđeno gdje je bila i kada je propala Skender-pašina
džamija na Vra tniku. Pa i sam teritorij Skender-paš ine mahale može-
mo bliže odrediti tek na osnovu podataka iz kasnijih vremena. Zna <',
npr. da je ova mahala bila veoma velika i da se nekad protezala iznad
Kovača na Vratnik. Dalje, zna se i to da je iz te mahale izd,·ojena
mahala d žamije SEJHA FERUHA koja je u narodu poznata pod ime-
nom ABDESTHANA, a pros tire se u kraju iznad Ko\'ača do Odžakta-
novc (danas Kozaračka) ulice.
Pos toje dokazi da su na prostoru Skender-pašine mahale prije
1528. godine n as tale j oš čet i ri nove mahale:
- M a h a l a K e b k e b i r o v a m e s d ž i d a. Ona e u narodu
zove M i š ć i n a m a h a l a.
- M a h a l a m e s d ž i d a i\•[ u l a A rab a koja je identićn.:t
c;a današnjom Arap-mahalom.
-Mahala Star og H adž i Ejn e han o,og me džida
- M a h a l a h a d ž i E j n e h a n o v a m e s d ž i d a.
a jugoi točnoj strani Sarajeva u MAGODI. podalje od čar ije.
sagt·ad io j e džamiju sandžak-beg JAKUB-PASA (l-l92-l-l9-n koja je
rušena 1936. godine. Oko spomenute džamije \'remenom formirala sc
JAKUB-PASI A MAHALA, koja se prvi put spominje u popi u iz 15lo.
godine.
Skender-paša je na krajnjoj jugozapadnoj periferiji araje\·a. oko
1500. godi ne, sagradio tekiju nak š ib endijskog reda, ondrl' gdje'
je donedavno bi la, a uz nju imaret i musafirhanu, i do,eo a okbu-
nara vod u za te svoje zadužbine. Ce ma sa dvije lule ( ·lm ine) btb fl'

43) . Truhelka, Ga: i Husref-beg i 11jegol'o doba,

s tr. 60.
"") S. M. Tt·al j ić, Sarajevski grad Vratnik, araje\·o, 1937, ,t r:m.t 3 '-'~
4S) llamdija Krcševljaković, VodOI'Odi i gradnje tw t•odi z, '1<11011
Sfzrajet•ll, Sa raje\·o, 1939, str. 66 i dalje.

!•lJ
 lijepo zidana od tc·anog kamena a kamenim koritom, a služila je
, \·ojoj S\ T i do 1891. godine. O laci če me na tpisom i danas stoje u
d\·ori tu b h· e tekije. la de noj obali Miljacke prema tekiji, gdje je
bio CIRKUSPLAC, dana nj i pro tor (park) ispred zgrade Vrhovnog
I lam kog tarješin tva (Save Kovačevića ul.) i zgrade SO Centar -
arajevo, podigao je \'i o k i pro tra n d vor i uz njega karavan-saraj sa
ll dućana u prizemlju. Između te kije i karavan-saraja podigao je mos t
na Miljacki. Na Ko evskom po toku Skender-pa · a j e posjedovao vi e
mlinova. Njegov karavan-saraj i dućani bili s u zametak kasnije čarš i je
na HI ETIMA u dana njoj Brankovoj uJici.
Na o no\'U izloženog, teritorijalni i građevni razvoj Sarajeva na
kraju XV \'ijeka i početkom XVI izgledao je ovako:
l. Musliman ko tanovništvo bilo je ras po ređeno u tri mahale:
- 1\1 a h a l a H a t i b o v e (Careve) džam ije,
- .1\1 a h a l a d ž a m i j e M e h m e d· b e g a M i n e t o v ić a (oko
tarje'in n·a I lam ke zajednice Bo ne i Hercegovine).
-Aja -begoYa maha l a (oko ho tela »Cent ral«).
2 kupina kr' canskog tanovni ' tva koje je bilo koncent ri ano
na \ 'aro'i i
3. Kolonija dubrO\·ačkih trgovaca koji se od s redi ne XIV vijeka
..,,.e n~e okupljaju oko bosanskih rudnika i trgova, a inače s u stanovali
od\'OJeno od domacih kršćana, uglavnom su bil i koncent ri ani u o no m
dijelu grada koji e nazivao FRA!\'ACKOM MAHALOM, a narod je tu
mahal u nazh·ao LA TI 'LUK. (Od Princ ipO\ og do Zrins kog mosta (ću­
murija) . .:\jima pripada primat u po !ovima trgovanja i povezivanja
!.a Zapadom . t:češće Dubrovčana u raznim po !ovima u Bosni, pa i na
Balkanu. postalo je zapaženije od počet ka XV vijeka, kon kretnije na-
kon prodaje DALMACIJE MLECAN IMA 1409. godine. Otada d ubro·
Yaćkt kle an i gradi tel ji \'e če·ce djeluju i u krajevima pod tu r ko m
,·JaScu-
TrgO\·aćki dio grada dotle se znatno razvio: imao j e dva karavan·
saraja i preko stotinu dućana u kojima u radili zanatlije. Tada je u
Sara le\'U bilo zastupljeno preko 20 zanata.
Ostm spomenutih naselja (mahala) najvjerova tnije da je posto-
jalo u to doba naselje oko me~džida BALI-BEGA MALKOCEV ICA u
Bistriku kao i MAHALA ISA-BEGOVE TEKIJE na području o d Baš-
ćaršije prema Benbaši.

Pred kraj XV vijeka u Sarajevu su postojale još i ove m a ha le:

S k e n d e r ·p a š i n a m a h a l a iznad Kovača, M a h a 1 a J a h j a-
P a š i n e d ž a m i j e na Curćića Brijegu, M a h a J a J a h j a - p a š i-
n e d z a m i j e u Komati nu, m a h a l a J a k u b. p a š i n e d ž a m i-
e u Magodi i m a h a l a I s a- b e g a J s h a k o v ić a koja se na la-
ztla na podrućju od Sarača do B rodca (Bembaše). Krajem XV vijeka
• početkom XVI nastalo je naselje u Ske nderiji oko S kender-pašimh

~ Smail Tihić I slamska umJelllost, str. 315.

194
zad užbina kao i čaršij a na Hisetima blizu njegova dvora i karavan-
-saraj a.47)
U poređenju s drugim tur skim naselj ima i gradovima uočljiva
je sličnost razvoja i organizacije t ih gradova. To se odnosi i na razvoj
Sar aj eva koje se razvija po jasnoj logici i prečišćenoj koncepciji, po
načelu s trogo diferencirane namjene povr šine - na čaršiju, koja čini
radn u zonu zana ta i trgovine i koja je privredni i ekonomski centar
n aselja , i s tambeni dio koj i čine manje ulice i sokaci-mahale, s kućama
i gospodar s ldm zgradama odvojenim većim ili manjim vrtovima i ze-
lenilom ba šća , povezanim uskim i kri vudavim so kačić i ma.

RAZVOJ SARAJEVA OD POčETKA XVI VIJEKA· DO

GAZI HUSREV-BEGA
Zahvalj ujući općem a posebno privrednom razvoju Sarajevo se
p očetkom XVI vijeka p retvorilo u jak ekonomski centar, sa brojnim
zan atskim i trgovačkim r adn jama, magazama, hanovima i karavan-sa-
raj ima . Podjela rada u gradu i okolini dolazi do jačeg izražaja. Velik
b roj tih ob jekat a p ripadao je nekolicini bogatih ljudi iz administra-
cij e i p rivrede. Zabilježen je znatan napredak u unutrašnjem građev­
nom razvoju, dosta se teritorijalno proširio, a porastao je i broj sta-
novništva. Potražnj a i kupovna moć po trošača stalno se povećavala.
Kamen je u građevinarstvu sve više potiskivao drvo š to je predstm·-
ljalo j asan znak privrednog napretka . Ova napomena se više odnosi na
j avn e (džamije, mostovi i dr.) a manje na s tambene objekte.
U spomenu tom razdoblju jasno se razlikuju dvije etape teritOJ·i-
jalnog i građevnog razvoja Sarajeva. U prvoj etapi (1500-1515) preovla-
dava unutarnje popunjavanje grada na već postojećoj teritoriji i još
uvijek ods utnost m onumentalnih g ra đev ina , dok se u drugoj etapi
(1515-1530) Saraj evo znatno teritorijalno proširuje i dobiva prve mo-
numentalne spomenike.
Značajno je spomenuti da za proučavanje Sarajeva početkom
XVI vijeka ima više r aznovrsnih i pouzdanih i to prvenstveno pisanih
izvora . T u su, prije svega, elva sumarna popisna deftera Bosanskog
sandžaka iz 1515-1516. godine i opširni popis Bosan kog sandžaka sa-
s tavljen od 1528-l530. godine. Os im toga, sada imamo za prouča,·anje
p redmetne teme nekoliko drugih prvorazrednih izvora: ,·akufnama l\lt!-
STAJBEGA SKENDERPAšlćA za njegovu džamiju u Skencleriji iz 1517.
god ine i vakufnama MUSLIH UDDIAt čE~~ REKCIJ E za njego,·u ella-
miju n a Baščaršiji iz 1526. godine kao i više objekata iz toga \Temena.
Na osnovu spomenuti11 izvora jasno se vidi, pored ostalog, porast
s ta novniš tva na području s tari h sa rajevskih mahala kao i osni\'anje
no vih. Sarajevo j e do 1515. godi ne imalo 15 muslimans kih mahala, .JC·
dnu pre težno kršćansku i koloniju (clžemat) dubrO\·ačkih trgovaca. To
s u bile ove m ahale:
l. M a h a l e- i D ž a m i - i A l i k (Mal1ala Stare (Care1e) d2::~­
m ij e, sa 41 m uslimanskom ku ćom i 18 inokos nih mu · limana.

41) Hazim Sabanović, Posta11ak i ra~1 ·oj Snrajel'a, arajc1·o, J%0. gouilll',
s tr. 31 i dalje.
] <15
 '
2. M 3 h 3 l 3 J .:1 h j .:1. p a ' e sa 160 muslimanskih ku ća, 25 ino-
kasnih muslima na i 2 udovice (dana Cm·či ća Brijeg).
3. M a h a l a K u s t e n g i M e h m e d a Br u s e v i sa Sl mu-
sliman kom kućom i J4 inokosnih muslima na, n.:~j vjcroja tnij e j ugoi to-
čno od meteorolo' ke opservatorije. Ona e u na rodu zove PASJA MA-
HALA.
.J. l\1 a h a l a l a- b e g a, a 47 muslima n kih kuća , lO ino-
kosnil1 mu limana dvije udovice, (d anas područje Careve džam ije -
Toplik).
5. M a h a l a m e s d ž i d a M e h m e d · b e g a s i n a M i n e-
l o,. a a .J l mu limanskom k u ćo m , 35 inokosnih muslimana i 3 u do-
lice.
6. Mahala zavije I sa-bega sa 36 mus lima ns ki11 kuća,
21 inoko nim muslimanom i 2 udovice, na području sela Brodac.
7. Mahala Sk ender- paše sa 58 muslimanskih k u ća i 24
inako na muslimana, istočno od Skender-pašine zavije u Skencle riji. Ova
mahala ka ruje se raspala u nekoLiko manjih ma ha la.
8. M a h a I a d ž a m i j e S e j h a F e r u h a sa 70 musliman-
skih kuća, l3 inokosnih muslimana i l udovicom (claJJas područje d a-
našnje Abdesthane). Oko 1490. godine sagrađena je džamija š ejha Fe-
ruha i 10 je jedna od najstarijih džamija u gradu Sarajevu.
9. M a h a l a M e k a b ir sa 21 muslimanskom kućom , 9 inoko-
snih muslimana i jednom udovicom, (p odru čje oko ul ice Naclml in1).
JO. M a h a l a m e s d ž i cl a J a k u b· p a š e sa 31 muslima nskom
kućom, 32 inokosna muslimana i 4 udovice, (Magoda).

11. Mahala mesdžida Kekeki Ju s uf a sa 61 musli-

manskom kućom, 18 inokosnih mu Limana i 7 udovica, b lizu B istrikrt,
na početku Bakare1·ićeYe ulice,
12. M a h a l a K ur u d ger a l br a h i m a sa 48 muslimans kih
kuća, 19 inokosnih muslimana i 7 u dovica, današnja Mjede nica.
13. M a h a l a A j a s a· p a š e sa -18 muslimanskih k uća , 19 ino-
kasnih muslimana i 5 udovica.
14. Mahala mesdžida Ho vadže Kema l a sa 8 1 mu-
slimanskom kućom i 52 inokosna muslimana, k asnija ćema luša .
15. M a h a I a S ar a č a I s m a i J a sa 55 mus limanskih kuća,
16 inoko5nih muslimana i 2 udovice, zapadno do Banjskog Brijega, od-
nosno Nalčadži Hadži Osmanove džamije. (Drvarska i Kašikov ića ul.)
16. D ž e m a 1 d u b rov a č k i h b a z a r g a n a sa 2 musliman-
ske i 66 kršćanskih kuća i
17. Mahala Sarajev s ke varoši sa 33 muslimansk e kuće,
31 mokosmm muslimanom, 74 kršća nske k uće, 15 kršća n sk ih udovica
1 13 baština. To je područje oko pravoslavne stare crk ve.
Interesantnu je napomenuti da turski popisivač i naj češće nisu
bili ažurni, ali su »Striktno pazili da se naziv jednog mjes ta tačno Z:l-
bilježi, pa ako je jedno mjesto bilo poznato pod dva naziva, ubiljcžcna

196
su dva, a katkada i tri<<.48) Naime, de[teri su relativno kasno konstato-
vati imovinsko-pravne promjene na da tom području i unošene su u
njih pojave i pojmovi često bez nekog određenog bilo teritorijalnog ili
h ronološkog reda, kasnije nego što su one nastale, npr., godine 1515.
javlja se prvi put i posebna M a h a l a l s a- b e g a, ali je izvjesno
da j e o na nastala ranije i to na području lijeve strane rijeke Miljacke
od Careve džamije do Toplika, pa do na čaršiju.
Saraj evo je na početku XVI vijeka, kao i ranije, bilo u sastavu
b osans kog sandžaka. Na položaju s andžak-bega u ovo doba bio je BOS-
NJAK MUSTAFA-PASA JURISEVlć čiji ja has bio veoma velik. Os im
znatnih prihoda sa područja grada Sarajeva (80.688 akči) Mustafa-paša
imao je određen e prihode i iz sela: BRODAC, KOSEVO , DOLAC i KO-
VAčići.
Na osnovu spomenutog popisa sarajevskih mahala vidlj ivo je da
je grad počeo da se š iri na sve strane, kao i to da je na području većih
nastajalo više manjih m ahala. I z brojnil1 pokazatelja da se zaključiti
da kuće u mahalama nisu bile zbijene. Gotovo svaka kuća imala je
prostranu okućnicu. N jegovan je kult zelenHa š to predstavlja jednu od
karakteristika muslimanske arhitekture: dosta životnog pros tora i ze-
lenila u kuć i i oko ku će. Kuće su gra đene da niko nikome nije zaklanjao
vidik. S te strane i danas stari dio Sarajeva predstavlja rijetkost. Og-
romno preimućs tvo o vog koncepta je s talno ispoljena težnja i spontano
n astoj a nje da se gr a d i i s a d i i nastoj anje za pos tizanjem punog
jedin stva naselja s prirodnom okolinom i njihovo uzajamno prožimanje.
Nij e daleko trenutak kada će se shvatiti da je to bio i jedan od naj-
\'ećih doprinosa koji smo b aštinili od orijentalno islamskih shvatanja
u oblas ti urbanizm a i kulture stanovanja. 49)
U gradu se i dalje razvija zanatstvo, trgovina, š iri se voclo\'odna
mreža. Krajem XV vijeka u Sarajevu ima preko 20 zanata. Godine 151!.
imamo prvu vijest i o tabačkom zanatu u Sarajevu50); godine 1-!89. spo-
minju se dva hirurga. Za druge vladavine JUNUZ-BEGA (151-l-1 - 15)
osnovana j e 1514. god ine prva apo teka koju j e vodio neki MATEJ, vje-
rojatno porijeklo m iz Dubrovnika. Bio je to zače tak e nafa atara i:i
clrogerista.51) Po redstvom n ovih gospodara mnogi zanati i \'ještine sa
I s toka u vedeni su u Bos ni, a trgovačke veze se proširuju. Zna s::, npr.,
ela s u poj edini zanats ki i umj etnički predmeti, od XI vijeka pa dalje,
rađeni od poznati h i s točni h zanatlija sa ukras nim motivima, koji ~u
č is to tu rskog, perzij skog ili inače is točnog porijekla, i da u kao s\'jedo-
ča n stvo njihovog pris us tva, pos tojali i rukopisi (knjige a Istoka, ali,
na ža lost, n epozna tog sadržaj a.51)

48) Dr Adem Ha ndžić, navedena studija, str. -18.

49) Smail Tihjć, I slamska u111jewost, str. 307.
. 50) Hamdija Krešcv ljakovjć, Esna[i i obrti 11 starom Saraje!'//, , ara-
Jevo, 1958, s tr. 45 i da lje.
• 51) Dr ćim Truhelka, Tursko-sloPjenski spome11ici Dubrot·at'l<e <tr/Jit <'
SaraJevo, 1911. god. s te 209.
52) G. Szekely, »Les cou/acts enfer H o11grois er Ill usu/ma/ls wn l\,
X J!e siecles«, u: The Muslim East. Stud icns in Honour of Julius Germ;1nus
(B udapes t, 1974), s tr. 53-74, sa vrlo bogatim izrazima i literarut'Utll
J<l7
 1
U periodu od 1505. do 15 13. godine bosanski a ndžakbeg bio j e
FIRUZ liHALOGLU koji je zn3čaja n po to me što j e na području da-
na'njeg MEDRESETA, \'3k3ko p rije 1513. godine, sagradio svoju m e-
dre u u arajen.1. koje ncm3 vec od 1697. godine, a na njeno postoj anj e
pod jeća kraj koji ·e i dana zove MEDRESE TA. Pod izanje sr ednj e
skole-medre e ja ·no go\'ori o pora tu d u hovne k ul ture koja se razvijaJ.a
pod uticajem I toka. Doskora \"idio se podor banje na Baščaršiji što
ju je sagradio Firuz-beg, a za koju je, što je veoma interesan tno, doveo
YOdu .a ed1·enika. Od \Tela do hamam a tekla je voda kroz zemljane,
a ka nije mje timice i kroz borove ćunkove. I s ti vodovod snabdijevao
je i jednu f:e~mu pred JAHJA-PASI OM DžAMIJOM na ćurčića Br i-
jegu. Dužina oYog vodm·oda iznosila je oko 2 km .53) 1 eznatan d io zidova
pomenuwg hamama i dana e može vidjeti na području izm ed u
Ba~čar'·ije i ulice Prote Bakovića.

Preko puta Zemalj ke banke, gdje je danal> neboder vaJ(ll[ski na-

lazila ~e ~Ye do 19-tO. god. džamija HOVADžE KEMALA, u narodu poz-
nata kao CEMALU A. Maha la me džida Hovadže Kem ala pom inje se
pn; put 151 -. god ine, to znači da u m e d žid i mahala oko nj ega nastali
prije pomenute godine.
Dzamija ćemalu ·a spadala j e među ljep · e i umjetnič k i dekori-
"ane dzamije u Saraje\-u . imala je kamenu munaru, s mj e' tena, valj d a
z "tatJčkih razloga, s lije\'e trane, š to je inače rije tkos t ( vega tri dža-
mije u Saraje,-u imale u s lijeve strane objekta munan1.>~)
To je uglamom presjek postanka i razvoja Sarajeva do s red ine
druge dL·cenije X\ .1 ,·ijeka. Tada je Sarajevo imaJo oko 20 mahala
koje su se raz\·ile dolinom Miljacke od redi ' ta grada i po obroncim:l
okolnih brda.
~eposredno pred dolazak Gazi H usre\'-bega za bosanskog sandžak-
bega Saraie,·o dožnlja,·a Yelik uspon kako u svom privred nom, terito-
rijalnom širenju, građe\nom razvoju i poras tu s tanovniš tva, ta ko i u
drugim razmm djdatnostima. U om doba Sarajevo dobiva prve mo-
numentalne spomenike, pr\"e dzamije pod kupolom.
:Xe<:.to izdyajanjem no\ ih mahala iz s tarih, a ne "to osni\'anjem no-
\ ih naselja narastao je broj sarajevskih mahala do 1530. godine na 35.
U tim mahalama podignuto je dotle 29 što dzam ija š to mesdžida, 2 ve-
lika hana, jedna medresa četiri banje, šest tekija i \'iše s totina dućana
u čar~iji :;J
C opsirnum popisu Bosanskog sandžaka sas tavljenog u međuvre­
menu od l 52&-1 530. godine ja, ljaju se ove mahale:
l. i\1ahaia K~.:bkebiro\'a mesdž i da u ulici Avclage Zil-
dzića ,

2. M a h a l a S a g r a k ć j -M a h m u d o v a mesdžjda na
Clomljenici,

J Hamd•Ja Krt!~c,·)Jal:o\'ić, Vodovodi, str. 73.

"'1 .'v1ehrncd MujezinovJć, I slamska epigra{ika, ~tr. 183.
J Ha.dm Sabanović, Po tw1ak 1 razvoj Sarajew1, str. 36-37.

19>:
 3. M ah ala Me vl ana A rab a d žamije u Karpuzovu
sokaku,
4. Mahala Da v ud-ć e l ebi j eva m es d ž ida, (Nateguša),
S. M a h a l a M i m a r-S i n a n o v a m e s d ž i d a, danas gornJi
dio ulice Kaukčije Abdullah-ef.,
6. M a h a l a S ar a č a- Al i j i n a m e s d ž i d a, na Vrbanj uši,
7. M a h a l a Fir u z- b e g o v e m e dr e s e u Medresetima,
8. M a h a l a č e kr e k č i-M u s l i h u d d i n o v a m e s d ž i d a
uvrh Baščaršije, ranije I sa-b egova mahala,
9. M a h a l a H o v a cl ž e - D u r a k o v a m e s d ž i d a n a Baš-
č aršiji ,
10. M a h a l a S k e n d er - će h a j i n e d ž a m i j e na Mutnom
Po toku, danas se zove Abclulhalimag ina mahala,
ll . M aha l a m es d žicla M e hm e d-b ega I sabegovića
u Bis triku,
12. M a h a l a J a h j a - p a š i n a m e s d ž i d a u Koma tinu,
13. M a h a l a H a d ž i E j n e h a n o v a m e s d ž i d a koja se
dmkčije zvala Br a t n i k ( = Vratnik),
14. M a h a l a S t ar o g E j n e h a n o v o g m e s d ž i d a,
15. M a h a l a H a d ž i E j n e h a n o v o g m e s d ž i d a,
16. M a h a l a m e s d ž i d a M u n l a- Ar a b u Arap-mahali,
17. Mah a l a Sarača I sma il a, današnja Drvarska ulio,
18. M a h a l a H ar a č a cl ž i koja pripada mahali Neclždžara
Ibrahima,
19. M a h a l a d ža m ij e M u s t af a- b e g a S k e n d er p a-
š i ć a u Skenderiji i
20. M a h a l a B i l a v e.
I z ovog perioda imamo nekoliko vrlo važnih iz\'ora za isto pi-
tanje: VAKUFNAMA MUSTAJ -BEGA SKENDERPASICA za njegovu dl.l-
miju u Skenderiji iz 1517. godine 56) i VAKUFNAMA MUSLIHUDDINA
čEKREKčiJE za njegovu džamiju na Baščaršiji iz 1526. godine, kao i
sam e te objekte.57)
Kao i u r anijim popis ima tako i u ovom iz 1528-1530. popisiva.:
se ne drži n ekog us talj enog hronološkog ili, pak, teritorijalnog reda pri-
likom regis triranja pojedinih mahala. Dalje, pomenutim popisom nisu
obuh vaćene sve m a ha le za koje zn amo iz drugih izvora da su sigurno
pos t ojale u vrije me popisa. Razlozi takvim pojavama više leže, najvje-
rova tnije, u n e riješenim nekim imovins kopravnim pitanjima, a manJe
u n eodgovornosti p opi siva ča.
čitaju ć i gornj i p opis maha la la hko je u oč l j i\'O da iz.mcđu O\Og
i prethodnog popisa postoj e izvjesna od!.tupa nja. To dolazi otuda što se

56) H azim Sabanović, Najstarije l'flkll/llalll<' 11 Bo:>11i, Prilozi za orijc·n-

ln lml fi lologij u, ITI- TV, s tr. 403--1 13, S<~rnj.:vo , 1953. go ..!. . .
57) Ha mdija Kreše vl jaković, D ;.lllllija i l'aku/llli!IW Musltltudduw Ca-
rekčijc, Sarajevo, 1938. god.imc.

191)
 l01111iraju nQ\c mahale, a neke e raspadaju na vi·c manjih mahala.
l 0 \ '3 činjenica ukazuje na dinamiku razvoja Sa rajeva.
Pred kt·aj druge decenije ' VI vijeka naj intezivnije sc. razvija Sa-
raje\'o prenw jugu u Bis lriku j dalj e n a is to k j jug. <?odme 1.520.• u
dana' njem Bistriku je MEHMED-BEG ISABEGOVIć podigao svOJU elza-
miju oko koje e formirala i loimena m a hala. Po kraj te džamije po-
dignuta je Mehmed-bego,-a mcdre a. I to je, to e sada zna bila d ruga
medre a u arajenJ.
Po ljednji andžak-beg, koji je prije Hus rev-bega vladao Bosnom
bio je BALI-BEG JAHJAPA I ć , a upravljao j e Bo nom sa mo neko liko
mje-eci u r11. godini. Inače je sin poznatog Jallja-paše osnivača dža-
mije u Curčica mal1ali. Po njemu je BalibegO\·ica u lica i dobila ime.
On je a gradio jo- I-10. onaj kameni mo t preko Bis tričkog potoka,
pO\·i' 0\·oga džamiju i če mu, a do mo ta dvo lruku banju (č if l e
h a m a m). o,·o je već četvrta banja u Sa raje\ru. Rad ila je pre ko 290
godina (poru'ena l 14). Banja je došla 17-17. pod upravu porodice DE-
LALić . pa se i z,·ala DELA Li ćEVA BA J A, a i mo l e jo" i danas zove
ćCPRIJA (Delalića ćuprija). 5•) Voda za o \'U ban ju dO\·edena j e iz vrela
K...'\JEGI:\JAC i pod Trebe,·ića . Vodovod je bio dug preko 3 km , a
naj,·jerojatnije da ga je o nO\·ao sredinom XVI ,·ijeka HODžA KEMA-
LrDDil'\.'0)
Paralelno raz,·ojem zanats l\'a i trgovine raz\"ijala e i sarajevska
car ija. C reu čarš ije na amoj Ba ·ča rš iji , na taju dvije džamije a
,·ojim mallalama: MAHALA DžAMIJE MUSLIHUDDI A CEKREKCIJ E
i ~1AH '\LA HO\'ADž E DURAKOVE DžAMIJE. Prva je osnovana 1526.
godine i to je druga saraje\' ka d žamija pod kupolom. O nivač ove dža-
mije H'\Dzl MUSTAFA CEKREKć iJA za održavanje dža mije uva kufio
je .l- ducana koji ~u e nalazili na raznim !>lranama Sarajeva, npr., u
Sabljar koj čar' iji.
Hodža Đurak podiže s \·oju džamiju između 1.526-1528, a ne kra-
jem X\'I \'ijeka kako se ranije mislilo. Za izdržavanje svoje zadužb ine
za,·ješlao je .51 dućan od kojih je kirija iznosila 7.004 akče.
U vakufnami Mu W1Uddina Cekrekčijc (1526) spom inje se SUKI
SARAJ FI BELDETI SARAJ, dakle SARAJ-ćARš iJA, a nalazila se na
podrućju današnje Gazi Husrev-begO\·e saha t kule. C:aršija je dob ila
ime po d\·oru koji je nekad tu pos tojao. Kao potvrda intenzivnog e ko-
~on:skog razv.oja Sarajeva mogu n am poslužiti i prve vijesti o pos to-
JanJu zanatskih udruženja (esnafa) iz 1.524. godine.60) Zanatlije postaju
ugledan društYeni sloj.
_. Pro?or .i. prijem islamskih sh\'atanja dolazi do izražaja i na pod-
ru~JU umJetnicke obrade metala (zlato, srebro, bakar, kalaj, bronza)
k?Ja SL izvodi u raznim tehnikama od koj ih su neke i u nas dostigle
'I~ok stu~anj umjetničke obrade. Osim u metalu, taj je utjecaj veoma
pnsutan 1 u oblasti ćilim arsl\·a, veza, dn·urcza i obrade kože, m anje
u podrućju keramičke proizvodnje i izrade umjetnih tkan ina.
Krcševljaković, Banje tt Bos11i i H ercegovini Sarajevo
19:2 't Hamd1ja
80. l l

~~ ht!, \fodo1_odJ i gradnje na vodi u ~tarom Sarajevu , s t1·. 97.

) hu, Esnafz 1 obrti u starom Sarajevu, Sarajevo, 1958, s t r. 47.

200
 Najveći prosperite t doživjeli su kujundžijski (zlatarski) i kazan-
d žij ski zana t. Registar kazandžijskih proizvoda bio je širok i brojao je
oko 70 raznih predmeta čij e je ukrašavan je postepeno poprirnalo i iz-
v j esn a domaća obilježja.
U vrijem e o kome govorimo plodan razvoj imalo je ći limarstvo
i zanatska obrada kože koja je u nizu proizvoda dosegla zavidan stupanj
upotre bne i umjetničke vrijednosti. Tabaci, sarači, mudželliti i druge
zan atlije izrađival i su kožne predmete za odjeću i obuću ljudi, a osobito
konjsku op remu i druge potrebne predmete. U toj grani djelatnosti
p osebno mjesto zauzim ala je umjetnička izrada poveza rukopisa i knji-
ga s utisnutim u krasima, ponekad i pozlaćenim ornamentima vegeta-
bilnog ili geome trijskog karaktera.
Poslije 1515. godi ne počeo je intenzivnije razvoj dijela grada Sa-
rajeva što ga zatvaraju ulice Maršala Tita s jedne, Miloša Obilića i Nova
Cesta (danas Petra Kočića) s desne i H aj duk Veljkova s lijeve strani!.
Osim Jahja-pašine mahale na čurčića Brijegu, o kojoj je ranije
bilo riječi , sada se na tom prostoru javlja pel novih mahala: MAHALA
HADži MAHMUDA SAGRAKčiJE oko istoimene džamije na U l o m-
l j e n i e i; MAHALA DžAMIJE MEVLANA ARABA; DAVUD čELEBI
(»Nateguša«, a nalazi se u Podgrmečkoj ulici), MIMAR SINA sa isto-
imenom džamijom koja se nalazila pri vrhu Logavine (da nas Abdullah
ef. Kaukčij e) blizu Sinanove tekije i SARAč ALI koje se prosti ru jedna
iznad druge u istom kraju.
Na vrhu Sagrdžija danas ulica Rcrnzije Os manovića i Logavine
ulice koji se zove VRBANJUSA, podigao je Sara č Alija džamiju prije
1528. godine oko koj e sc formirala is toimena mahala. Takav je s luča j
bio, n pr., sa Jahj a-pašinom mahalom na čurčića brijegu koja je 1~1 6.
godine imala 160 kuća. Ovoj mahali pripadala je nekad i Vrbanju~a
koja se 1528. godine izdvoj ila u posebnu maha lu d žamije Sarača Alije.
I sti s lučaj bio je sa velikom Skencler-paš inom mahalom koja ~.:
protezala iz nad Kovača na Vratnik. Usljed prenaseljenosti u periodu
od 1516. do 1528. godine n a spome nutom prostoru na ta lo je šest novih
maha la. Pel od tih mahala izdvojen e su iz r anije Skender-pašine ma-
hale i to:

l. M a h a l a d ž a 111 i j e Sejha F e r u h a (Abde t hana).

2. M a h a l a K e b k e b i ,. o v o g m e s d ž i d a(lVli šćina mahala).

3. M a h a l a M e s cl ž i cl a M u n l a A rap a (Arapo1•a mahala),

4. M a h a l a S t ar o g H. E j n e h a n o v o g m e~ d ž i d a.
5. M a h a l a H a cl ž i E j n e h a n o v a 111 e s d ž i d a.

Posljednje dv ije mahale b ilo je teško ide ntificirati. Isto je toliko

teš ko pilanje ident ifikacije li čnosti h adži Ejnehana.
Da nas na Vratniku postoji jecla11aest mahala i cleset d2amij.L
Jedna od njih sc pripisuje hadži Ejnehan-agi. Zna se i to da ..: on z1at>
TOPALOVIć. Ona i danas nosi is to imc, a nnrocl j e zove LUBIN0\1
Dž.AMIJOM, valjda po clobrotvo m koji je o bnovio nakon oštl'l'l'nja lt><l7

201
 '
godine. Prema Seid 1us taii Traljiću ova džamija je sagrađena 1525.
godine.61)
Dana ' nji arajevski kraj BJELAVE dobio je svoje ime po nazivu
.tarog rednjovjekovnog ela BILAVE. To je selo prije 1528. godine,
kada -e ono pn·i put spominje ušlo u sas ta\· grada i pre tvorena u MA-
HALU BILAVE. Ta je mal1ala nosila ime starog sela sve do 1531. go-
dine kada ie neki EBRDLI HADž i ALI BEG u tom kraju podigao
smju dZarnlj u u dana njin1 gornjim Bjelavama, pa se Ma hala Bi lave od
tada nazivala njegodm imenom, ali se s1·ednjovjekovni naziv ovog kraja
održao ve do danas.
Po ugledu na predsta vnike vlas ti i n eki boga tiji građani p odi žu
razne hajrate: dZam ije, tekije, mektebe, česme, ćuprije, .. .
U Latinluku po tojala je već krajem XV vijeka ili naj kas nije
pnih godina XU ,·ijeka kak-ya-tak-va katol ička bogomolja. Na dan 28.
maja 1.J63. e-odine fra ANĐEO ZVIZDOV I ć na MI LODRAžU kod Kise-
ljaka dobiv~ od sultana Mehmeda II AHDNAMU p o kojoj katoli ci i
franje,·ci mogu !obodno živjeti u granicama Turs kog ca rstva.62) Na
osnO\'ll predaje od Husre,·-begova uemena i pravoslavni imaj u s voju
crk\'ll na YAROš i. Sarajlije pravoslmne vjere imali s u i ranije svoga
,,.e;tenika, koji se pn·i put spominje l.J89. godine , kao p op komu ime
nije zapisao. Godi ne 15 16. u Sarajevu se spominje pop VUK, a J 539.
pop Rako.o.l)
Razvijajući se na prostoru u kom e s u zatekli bosansko stanov-
ni-t,·o, turska vlast, osim izyjesnog b roj a s lučaj eva , nije pokazivala n e -
trpeljimst. netolerantnost i uskogrud nost , niti se zatvarala u se be i
izolovala od kontakata sa domać i m muslimanskim i h ri šćan sk im naro-
dom . .'\aprori\•.
Situacija koju objašnja\·amo ima bezbroj prim jer a koegzis tencij e
1 uzajamnog poštivanja na području Bosne i sam og gra da Sarajeva iz·
među naroda raznih pripadnosti i razli čitog porijekla. Samo u Sarajevu,
na relatimo uskom prostoru ovog grada, u vrije m e kad su E vropu r az-
dirali krajnji ''jerski i nacionalni an tagonizmi , ovdje su u m iru , jedni
pored drugih, nastajali i stoljećima egzist irali pravoslavna i ri mokrato-
lička crha, jenejski hram i m uslimanska džam ija. O n i l a k o ž i v e
i danas - i to je de t a l j i m pr es ivne vrijed no s ti ,
instruktiYan primjer z a b o l j e razumi j eva nj e
s a rad n j u m e đ u l j u d i m a.
U skladu s islamskim shvatanjima o lič noj higijeni i potrebama
pranja i kupanja radi obavljanja dnevnih molitava (n amaza), osobita
paznja se obraćala izgradnji vodovoda, česama, seb ilja , šadrvana i dru-
gih sanitarno-higijenski11 objekat a. Kakve je to razmje re imalo, dovoljno
je istaći da je gotovo svaka muslimanska kuća ras polagala m a njom
banjom (h a m a m d ž i k), dok su javna kupatila, š to se iz ran ijeg

'J Seid Mustafa Traljić, Sara jevsk i g r ad Vratni!<, Sara jevo , 1937, s t r. :)4.
2 ) ~al.ilreno
Fabbretti, Franjo, Knjižnica p astora lne bibliote ke, Svezak
<;arajevo, 1982., str. 79.
J Vladislav Skarić, Postanak Sa ra j eva i 11jegov 1eri1or i ja/ni ra zv i1a k
u XV z XV J • i jeku, GZM 12, 1929, sv. 2, str. 53.

202
izlaganja moglo vidjeti, monumentalni u formi i djelovanju, činili jedan
od urbanih karakte ris tika gradskih naselja.64) Do Husrev-bega u Sara-
jevu je podignuto preko 40 javnil1 i više privatnih česama. Skender-beg
je proveo jedan dio toka Mošćanice preko Vratnika, koji je doskora
ovuda tekao, a na njemu i na Koševu sagrađeno je više mlinova.65)
Centa r maha la naj češće su bile džamije dok je b ezistan obično
zauzimao sr edišnj e mjesto u razvoju turskih gradova. Takav je bio slu-
čaj i sa S arajevom. Gotovo uz svaku džamiju (mesdžid) bilo je groblje
u koje su se pokap ali džematlije dotičnog džemata i česma i pokoje
s tablo a naj češće s tablo lipe. Vj er ojat no najs tarije m uslimansko groblje
u Sarajevu, po red o nog uz Ali-pašinu džamiju je ono na Nadkovačima.
U spomenutim grobljima nalazi se više veoma interesantnih nišana koji
čine značaj an elemenat islam ske nadgrobne arhitekture.66) i 67 ) Zna se
i za j edno turbe iz 1462. godine podignuto kraj današnje Ali-pašine dža-
mije u kom e leže šejhovi AJNI-DEDE i š EMSI-DEDE.
Zah valjuj ući ekonomskom r azvoju i strateškom položaju Sara-
jevo p ostaje značajan i politički centar. Od 1436. godine Vrhbosna (Sa-
rajevo) je sjedište vojvode zapadnih strana, a od zauzeća Bosne 1463.
godine sjediš te je sandžak-bega bosanskog koj i ima svoje dostojanstve-
ni ke.68) U Saraj evu je sjedište kadije vrhbosanskog od 1462. i muftije
od 1519. god ine. Prvi poznati kadija u tom kadiluku zvao se MUBA-
REK. Posl ije višegodišnjeg uspješnog svestranog razvoja Bosne, sep-
t embra 1580. godine osnovan je BOSANSKI PAšALUK od Bosanskog i
još sedam susjednih sandžaka od kojih je pet (Bosna, Vučitrn, Herce-
govina, Prizren, Klis, Krka i Začasna) izdvojeno iz Rumelijskog i elva
(Zvornik i Požega) iz Budimskog ejaleta. Sjediš te bosanskog beglerbega
je b ilo u Banjoj Luci od njegovog osnutka pa sve do godine 1639, kada
je stolica bosanskog b eglerbega prenesena u Sarajevo, a ne u Travnik
kako se to ·kod nas doskora pogreš no mislilo. Travnik je postao vezirski
grad tek nakon što je Eugen Savojski, u vezi s Be čkim ratom (1683-
-1699) odnosno por aza Turaka kod SENTE 1697. iste godine provalio
u Bosnu sa 4.000 (hi ljade) konja, 2.50069) pješaka i 12 topova i temeljito
opljačkao i spalio Sarajevo. Taj bogati grad pretvoren je u gomilu
pepela, izgorjeli su, izmedu ostalog, i 94 džamije70) sa okolinom, rimoka-
toli čka čet vrt Latin luk, sa crkvom, vezirski konaci, s totine dućana, ma-

64) Smail Tihić, I slamska umjetnost, slr. 309.

65) Hamdija Kreševljaković, Vodot>odi, str. 67 i dalje.
66 ) Opširnije: Mehmed Muj ezin ovi ć I slamska epigrafika, l , arnjt:!vo.
1974. godine, s tr. 14 i dalje, posebno str. 132.
67) Više o nadgrobn im spomenicima (n išanima) koji su »odmor zn oko
i u kras d o maćeg pejzažu« i o nji hovoj vozi sa stečcima vidi: mail Tihic,
l sla111ska u111jetnost, str-. 310.
68) Sve nnše zemlje koje su Turci osvojili od početka s1oje 1lada \'ine
u našim zemljama pa do godine 15-ll . oni su podijelili na sa.ndžnke koje ~u
pripajali Rumelijskom ejalelu kao jedinom ejnlct u "oji je tada postojno u
evropskom dijelu turske države.
69) Ha zi m Sa banović, Upravna podjela Jugos!at 't:I~Skill :e111alja pod _Tur-
skon z vlašću od Karlovačkog nzira, 1699. god., GrD Btft god. IV, SaraJL'I'O
1952, s ll'. 172 i 199 do 200.
70) Ev1ija Cclebi, s tr. 106, primjedba 67.

203
 '
gaza i raznih d1·ugih objek::tta.-1) Bila je to druga velika katastrofa grada
araje\·a.
Tako je uglavnom izgledno teritorijalni i građ evni razvoj Sara-
je\·a kada je Gazi Hu z·cv-beg počeo graditi svoju džam iju (1526-1534)
i o tale \'Oje munumen talne građevine koje mu i danas daju obilježj a
orijemalno-i lam kog grada. Ovakvo s lanje u pogledu postanka i raz-
mja Saraje\'a do Gazi Hu rev-begovog doba u skla du je sa općim pri-
likama onoga \Temena posebno a naturalnom privredom i s trateškim
planmima O manlija. Zbog toga je vrlo vjerojatno da dalja istraživanja,
kao i e\·entualna otkrića izvorne građe ili arheoloških nalaza, neće
umnogome izmijeniti on.z sliku.
Dola kom Gazi Husrev-bega na če lo Bosn e (15. septembra 1521.
godine) nastaju no\e ekonomske, društvene, p a i političke promjen e,
koje će u \'Om daljem toku dovesti do daljeg sve tranog razvoja Sa-
raje\ a koje od malog pro\'incijskog g1·ada (ka a be) prerasta u veliki
grad ('eher). To doba predstadja zlatni, najznačajn ij i period u istoriji
~tarog Saraje\·a uopće. Broj tanomika kretao se oko 7 do 8 hiljada .
Popunja\'anje unutra · njosti grada novim tam benim, privrednim,
komunalnim, sakralnim i prosvjetn im objektima i izvjesno proš irivanje
gradske teritorije na ,·im stranama gradske periferije pred s tavlja g la v-
no obilježje u razmju Saraje\'a u m·oj etapi njegove istorije. Sarajevo
po. tepeno izlazi iz S\'Ojih u kih teritorijalnih okvira i po taje poznato
i izyan granica Bosne. Opći je utisak da se 0\·aj grad, za koji se smatra
da je poslije Istanbula bio najboga tije na elje evropske Turs ke, razvio
u tipično orijentalno-islamsku varoS s mnoštvom s ta mbe nih četvrti,
džamija i drugih ja\'nih objekata koji su u to vrijeme građeni u Tur koj.
Prema jednom iz\'je'taju , u Saraje\U je pred kraj XVI vijeka bilo oko
50.000 stano\'nika, a u nekim periodima egzistiralo je 65 zanata. Sarn-
je\'o je 1626. imalo J 15 diamija, a 1658. evidentirano je ovdje 169 javnih
če ama.--=)

Za 60 godina S\'oga razvoja i uspona Sarajevo je kao što je n a-

prijed istaknuto poprimilo mnoga obilježja orijentalnih gradova o noga
nemena, ali je istonemeno i izgradilu svoju vlastitu fizionomiju. U
njemu se ja\·ljaju mnogi oblici života i rada, vjesnici j ednog novog doba
i jedne nove kulture, u mnogočemu različite od srednjovj e kovne bosan-
!.ke, a djelimično i osmansko-islamske.

71
• J Jos:_ph Won Hammer, Historija Turskog (Osmanskog) Carstva, sve.
· , Z;,gn:b, 1919, str 73
-:J Sm;,il Tihić, I slamska umjetnost, s tr. 306.

204
 SARAJEVO TILL GAZI HUSREFBEG

The wo rk gives a short r eview of the or igin and development

of the town of Saraj evo from its beginning tili coming of Gazi Husref-
beg as its governor . From the text it can be concluded that the Turks
b rought a new typ e of town , d ifferent in origin and character from
those they fo und. This is o ne of t he m any consequences of the Turkish
conquest of Bosna.
The establishment and early development o[ Sarajevo is conne-
c ted with the n am e of ano ther B osnian sandžakbeg ISABEG ISHAKO-
VI C (1464-1470). The n ucleus of the firs t settlement in Sarajevo was
around t he p resentday Careva džamija, which tells us that Sarajevo
was a completely new town, and not a continuation of some other
settlem ent. From the geographic, military and economic point of vie\\
the town is exceptiona lly well located.
The oldes t writ ten document abou t Sarajevo is lsa-beg's vakuf-
nama from 1462. On the basis of the mentioned document it is possiblt:
to conclude that the town was fou nded at the beginning of the econd
half of XV e., on the agricultural land of the village BRODAC.
B ecause of t he developme n t of ha nclicrafts and commerce the
town expanded into all directions. A water-pipe network spread. In
1514 the first pharmacy was found. FIRUZ-BEG bui lt the first medresa
and ba th in 1514. In the middle of the second decade of the XVI e.
Sarajevo had 20 mahalas. By the end of the third decade XVI e. then
were 35 maha las in Sarajevo and the same number of mo que , two
big hans, two medresas, four hamams. six tekias and several hundred
of sh ops in the čaršija. By the time of Gazi H usrefbeg more than -10
p u blic and private wa ter-pipes and wells were built in Sarajevo.
With the a nn ual of Gazi H usrefbeg govern Bosna (September
J5 th, 1921) Sarajevo g rew very quickly from a small pro1·incial town
(kasaba in to a b ig town (šeher) in oriental Islamic tde with oml.!
e lem ents of Bosnia n architectUJ·e. -
206
Dr Adem Handžić

HUSREV-BEGOV VAKUF NA PRELAZU IZ XVI U XVII STOLJEćE

Ustanova Husrev-b egova vakufa ima interesantnu historiju, koja

predstavlja i najsadržajniji period Husrev-begove historije. Već sama
činj enica što je Husrev-beg prije 1531. godine, tj. prije legalizovanja
prve svoje vakufname, mogao da dođe u mulkovni posjed prostranih
zemalja na t adašnjim isturenim granicama Bosne prema Zapadu, go-
vori o Husrev-begu kao ratobomom bosanskom sandžak-begu. Naime,
sve nj egove zavještane zemlje u Bosni nalazile su se u područjima koja
je on osvojio. S druge s trane, podizanje tolikih humanih objekata u
Sarajevu, kojima su zavještane zemlje i druga nepokretna i pokretna
dobra obezbjeđivali trajan život, govore o velikom neimaru i velikom
kulturnom pregaocu.
Sam Husrev-beg, kako je ranije utvrđeno, bio je porijeklom iz
n aše zemlje. Iako rođ e n u Serezu, u današnjoj Grč koj, oko 1480. go-
eline, gdj e mu je otac bio sandžak-beg, preci mu potj eču iz naših kn-
jeva. Otac mu je primio islam, uzevši ime Ferhad, što se vicU iz imena
Ferh aclova oca Abclulga[ur, koje, kao i druga tadašnja imena u znače­
nju »B ožiji rob<< , kriju kršćansko ime, kao š to se vidi i po tome što
se znalo za Ferhadova brata, po imenu Radivoja. Taj »Ferhad-aga«,
odnosno »Ferh ad-beg<<, kako ga d ub rova č ki izvori l.J83. godine titulišu,
morao je predstavljati u t icajnog f unkcionera ll s usjedstvu Dubrovnika,
j er su Dubrovča ni za njega dobm znali kada l l te godine poslali darove
d oslovno: >>Rad ivoju, bratu cars! og zeta Ferhad-bega«. Da je Ferhad
mogao u Lo rano doba dos ti ći titulu bega i postati, š taviše, carski zet
morao j e p ri pacla t'i visokom r'oclu •i do velike se mjere istaknuti u s!u:1-
bi kada se mogao oženiti s ul tanijom Seldžukom, kćerkom sultana Bajc-
z,ida II (1481- 15] 2). I a ko sc n e i s tiče odakle konk retno potječu braća
Radivoj i F crhad, uzima e kao n ajvjerova tnije Hercegolina ili Bosm,
jer s u Dub rovčani darivali osm anske funkcioncrc prvcn~tveno u s,·om
najbLižem s usjedstvu. Cira Truhelka j e smatrao ela snma činjenica što
je F et·h ad-bcgov sin Husrcv-beg sve svoj e zad užbine osnovao u ara-
jevu i posvetio ih općoj koristi stanovn ika Bosne, pn:mdn je ovdje
proveo manju trećinu života, a ostalo izvan Bosne, i premda je od
ra nije imao značajn a ne pokretna dobra na drugim s tranamn . IHli"O('ito
u Serezu i okolini, pa j e i njiJ1 zavještao svojim .wdužbinam:t u ~:tr.t-

207
 je1u , do1oljno ukawje da Hu rc1·-beg, poput mnogih dntgih velika na
koj i, kao po pr.l\ ilu . ,,·oje zadužbine podigoše u rodnom kraju, vu e
lozu iz Bo_ne.')
~amjera m i je da 0\·dje prikažem ekonom ko tanje Husre,•-
begO\·a ,-akufa iz početka XVII tolj eća. Zahvaljuj ući ačuvanom opxi:--
nom popi u bo anskog andžaka iL 160-t. godine, u ko me j e sadržan
pojedinačni popb 0\·oga Ya kufa.~) kao, uostalom , i svih _d rugi h vakuf~
u Bosni, moguce j e pmžiti aut entične podatke o prihod uua i rashod i-
ma m e u stanon: iz te god ine. Ti poda ci predstavljaju , zapravo, služ-
benu bibnsu to!!: ,·akufa. i to vremen ki naj raniju. Do ada e, naimt:.
znalo za finansi]ski obračun o1·og 1·aku fa iz ll O. (j uli 1766), koji je,
prema H Kre'ed jako1·icu .• ma tran najranijim do tada pozna tim tak-
,·im obračunomh Međutim. podaci navedenog popisa bosan kog san-
dlaka ;,tariji su za 162 godine od obračuna iz 1766. godine. Ovdje j e,
međutim. mnogo in teresan tnije prikaza ti uzr oke koji u u lovili pn·u
finan i.i ku pro1·jen.I, pa je potrebno prikaza ti interne dogačlaje koj i
. u pratili 0\·aj 1·akuf od Husre1·-begove mrt..i, tj . od 18. juna 154 1. do
1604. godint.. P n]e toga pod jeticem o n a ne ke opće podatke o ovom
1 aku.fu
Poznato je tla je Hu rev-beg osnovao svoj 1·a kul' sa tri za-kla dne
pm cl JC·I·akufname. napi ane u međuvremenu o d dece mbra J 53 1. do
no1embra 1537. P rl'a i najsadržajnija, legalizovana pre d saraje vs kim
~erial'-kim sudom redinom decembra 153 1., oclno i e n a objek te : dz~l­
miju. hanikah. mekteb . imaret i musalirhanu, kojom u vakufna mom
zay_ie'tan .. mnoge zemlje i drugi nepo kretni i pokre tni imetak, i to:
u erezu i okolini. zatim u Sarajc1 u. te u nah ijama: Tešnju, J ajcu , i
O trO\ 1c1 u Dalmaciji, tj. u podrueju u ko dana ·njeg Benkovca. Drugom
1·akufnamom od 8 januara l ' 37. Hus re1·-beg je lavj e · tao go tov novac
za rnedre~u Z\·anu Kur::.umliju koja je trebalo da e gradi . Treća va -
kufnarna. iz prn~ pololine noYembra 1'37, pred talija zapravo doda ta k
pnoJ Yakufnami. kojom e za1je'ta dodat ni imeta k za džamij u , i to:
10 mhno1·a u nahiji Zihna u Grčkuj, kao i 150 pčel inji h ko šnica u
trrđa1 Doboru.")
Za ~agledaYanje cjelokupnog H u re1·-beg01·og l'a kufa, međutim ,
nbu dv1oljne !>amo na1edene 1aku fname, treba ut.eti u obzir j o i po-
pisne deftere. Tako, r a primjer, arh itektOnski značajna Hus rev-b egova
Jal·na banja nije sadrana u tim l'akufnamama, a navedena je u popi u
bo~amkog sandlaka iz 160~. godine.) \'rio je 1jcrovatno da je bila
podignuta u posljeclnjim godinama H u~re1·-begova ži vota. Is to tako
ni !.l'a za1 ještana dobra nisu u vakufna ma m a s po menuta . Nisu , na ime,
u njima naYedena dobra koja je H usre1-beg za' jei.tao u Požeškom san-

. 1) Dr ćiro Truhdk..I, (,a:t Hmre\·-/Jeg, njegm ::_t\101 i njegovo d oba,

Sara )C\IJ. 1912
2 1 Ankara, Tapu I'C Kadastru (TK), Tapu d..:ltcr (TD), No 203, fo 347.

l !'!· _ Kre~el'ljak~yić, Ga: t 1/usre\1-begov vakuf, Spomenica Gazi Husrev-

'>cg<,v~ c~:un~wgodi~npce, Sarajei'O 1932, 105.
• \a1edcnc ,·akufname it.date po p rcvodu Fehirna Spahe, 1 to: C.
Truhclka. G~;:J 1/mrf!l'·!Jeg, ~tr. 11 4-142 i Spomcn ica Ga~i HuH cv-bcgove
ćetm~V.>g•JdiSnJICC Sara ll!\'O, '> Ir l XLI V
1 \rd jeti bilj br 2.

20r
džab.."U. Nakon os vojenja Požege, š to je pod uzeo 1536. u zajednici sa smc-
de revskim sa nd7.ak-begom, Mehmed-begom Ja hj ap aši ćem , kada j e pala
bivša Požeš ka županija i cijela Slavonija između Save i Drave, Husreo-
-beg j e s tekao zemlje i u Požegi, te i nj ih zavještao svo jim zadužbi-
nama u Sarajevu . Ta zavještana dobra nisu sadržana u posljednjoj va-
kLafna mi, pre mda su vremenski mogla bili obuhv aće na, a evidentirana
su u navedeno m popisu iz 1604. godlne.6) U svako m s lučaju morala je
postojati i četvrta vakufnam a , o za vješ tano m posj edu u Požegi. P rem:~
to me, ne dos taj e j eclna cjelovita zaklad na povelja za sve zadužbine i sva
zavj š tana H us revbegova dobra. Vjerovatno je to H usrev-beg i namjen-
vao d a u čini, d a jedinst venom vakufnamom obuhvati sve zadužbine i sva
zavj eštana dob ra , je r j e, oč ito, i sam sm atrao sva poste peno zavještana
dob r a .na r aznim s trana m a j edinstvenim va kufom , nam ijenjenim zadu7-
binama u Sa raj evu , a li za t o nije preostalo vremena. O tome svjedoči i
postavljanj e sa mo j ed nog m u tevelije , p remda su na p isane tr i, odnosno
čet iri pojed~ načne vaku fn a me.
P rem a to me, Hus rev-begova zavještana dobra nalazila su e n:~
e ~ razl ičitih strana: Serez, Sarajevo, Tešanj, J ajce, Ostrovica i Požega.
Samo u Ser ezu i Sarajevu sas tojala su se o d m ulkovnih dobara, dok
u na d r ug im s tranam a zavj eštane zemlje p redstavljale uglavnom mirij-
ske zemlje. U Serczu i o ko lini (nahije Zilma i Drama) jedan dio dob:~ra
Hu rev-beg je naslijedio od oca, gdje je Ferhad-beg bio sandžak-beg, .1
veći d io j e ku pnjom stekao. Kako sc iz p rve vak ufnam e vidi, u elu
Kro111ište kod Screza, gd je je očito bio osno vni p osjed Ferhacl-bega, po-
s toja la je Lada manja dža m ija (mesdžid), kao i mekteb, koje je, očito ,
podigao ili Husrev-beg ili olae mu Ferhad-beg. Za Le objekte Hu rev-beg
je navedenom vakufnamom odredio plate službenicima: iiiUII!Ilt, mw!-
zillLI i nwali111u, Le za pro tirku, osvjetljenje i popravak, kao š to je od-
redio plate i d rugim lužbenicima u vezi zavje· tanog Lamo· njeg po je-
da. a Lim zem ljama pasla je ergela konja (oko 100). zatim krdo gow-
da (oko 100) . Svugdj e na navede nim zavještanim posjedima trebalo j.:
odrediti pobirača p r ihoda, dža biju. Tako je ovdje, pored navedenih lu-
žbenika za mesclžid i mekteb, Hu rev-beg odred io pinte za d:;abiju i
njegovog pisara, zatim za ču vara ergele, i posebno za čuvara :drebadi.
U Sarajevu Husrev-begova zavjc• tana nepokretna dobra sa tojaln
u se, kako j e poznato, od razn ih mul kovni h privn::dnah, kori tono nah
objekata i grac1evin skih zem lj išta.
U osta lim po d ručj im a gdje e ractilo o državnoj , mirij koj zemlji,
ela bi se ta k va zemlja m ogla sa šeria t kog tano\'išta \'aljano za1jcst::ni
bilo je po tre bno car ko odobrenje o temliku, i prm·n o potpunom l'!as-
n iš tvu. Ka ko s u sve te zemlje (Tc anj, J ajce, Požega, O ·t roncn), Hu'-
rev-begovim vojevanjem potpa le pod o mansku vlast i kako ih k on 11.1
o d ređen n ačin i pravno s tekao, tj . uz agia no t nadležnog kadije i u1
utvrđen u nak nad u d riavi, mogao j e i p rij e formalne teml ikname dn ih
za posjedne i zavješta. Da j e to ta ko vid i e po tome šw je car;.b temll-
kna ma Hus rev-begu, za po sj ede o ko Tešnja, kao i za posjede u nnhiji
O trovic i u Da lmaciji, bila izdata u prvoj dekadi muharrcma 940 (2~
VH - l. VIII 1533), d ok je va ku fnnma, koj om s u nm·ecleaw Nmlrc· i

6) Vidjeti bilj. br. 2.

 posjed i z~nještani , bila pred sudom legalizovana već koncem novemb;·a
1:3 1., dakle godinu i 8 mje eci prije nego je i postavljena temliknam::t.
1\:ad je riječ o Hu n: v-begO\·im zavjcštanim ze mljama u gra nič­
nim oblastima, o kojima e u cars kim fermanima ističe da ih je sam
H usre' -beg o vojio, p otrebno je neš to reć i o tim dogac1ajima za tešan i·
. ko pod ručje. koje je najranije po lpalo p od osmansku vlast. Ako ga j~
zaista Hu re,·-beg os,·ojio, onda se to moralo dogod iti najranije ujese n
1."1 1. rodine, jer je za bo an kog an džak-bega Husrev-beg prvi put bio
irneno;·an 1.5. · septembra te godi ne?) Prema ugar kom histori čaru Iš-
n·anfiJu. opet, ugar ka posada je na pustila tvrđavu Tešanj i tvrc1avu So-
ko (kod Gračanice) 1520. godine.8) Očito je, dakle, da je Husrev-beg u
o\'om pod111čj u u najmanju ruku granice proširio i osmansku v las t
uč\Tstio, naročito na zemlje koje postadoše njegovi vakufi , tj. oko da-
nasnje Banje \·rue ice i na cijelom prostornom podru čj u s l ij eve t rane
rijeke l 'sore.
Tešanj ko područje je, inače, od ra nije od Turaka osvajano i gu-
bljena. J o god. 1-189. bilo je obuh vaćeno op irnim popi om bosanskog
~andžaka iz te godine. !\:asnija je n jegova sudbina n ejasna. Definitivno
i<' u o,;rnanskoj 'lasti , dakle. od dolas ka Hus rev-ega u Bo nu.9 )
I z činjenice što su u vrijeme vakuiljen ja evidentni r a niji po j e-
dO\·m odnosi na tom području, razumjelo b i se da je izm eđu o sYoje nja
tog područja i za\"ještanja proteklo određeno H ijeme, tj. da je Husrev-
bcg do'ao u posjed tih zemalja. Pre ma tek tu u va kuhm m i vidi se da
su u to nijeme u tešanjskom područj u postojali u staljeni posj edovil i
odno,i. tj. da u zayjcštane zemlje o d ran ije bile u vlas ti privatn ih
po~1dnika. To su bJi d\·ojica čifluk- ahibija, Mehmed ( elebi j a i
.lJuned \'OiYoda lokalni funkcioneri vlast i, od koji h je Hus re v-beg
zemlje otkupio Radilo se o jednom \'elikom čiflučkom posjedu i 6
mezri poimenično.") lL toga bi proizi lazilo da ~u to bile uglavnom ne-
naseljene zemlJe. Pogledamo Ji zatim u službe ne p op ise (defter e) iz
1510. i 160.!. godine kada je te"anjska nahija dobila pune o kvire i p r i-
lit.no b~ a na~eliena, Yidimo da su u \·akufnami naYedene m ezre b ile
prera~lt: u sela i da su ta sela imala još i S\'Oje zaseoke ili m a ha le. Ta ko
je tada područje Husrev-begovog vakufa obuhvatalo ukupno 21 nase-
lje ~a o~romnim sumskim podruejima, od ukupno 45 naselja (sela i
zaseoci) 1 ~ mezri, koliko je obuhvatala tešanjska na bi ja. Vakuf j<!,
odto znatnu pu,pješio naselja,·anje tih zemalja i izvjesn im povla ll·
cama. Treba istaknuti da su \'akufski posjedi pred!:. tavlja li tzv. serbes t
posjede: u koje se uopće nisu smjeli miješati državn i o rgani vlasli.
Tisuposjcdibili,kakou
deftenrT'a izričito ~toji: <~•l\ l~-' ( . .:. ._
_\na. >.,;~1 '
t~
~~branjl.!no popi sh an je i nastupanje«. Vakuf je bio u položaju sp.l-
ht]e: pnpadali su mu spahij ski naturaln i porezi, tj . u š rovi od ze ma l i·

;J Hammer, Cescllichte des Osmanisc/wn R eic17es Hl , 62S; Pečevi , Tarih

-l ( Truhclka Ga:z H mre1-beg, 18.
) lsthuanffiu'. R egni Hung. H ist. VI ., str. SS.
l p. A Handz.r. Ga-:.i Husre1·-begov ''akuf 11 1!'\Wif\kOJ na/1ij z u XV 1
kt, Anali GHB biblwt.:ke II- ITl . 161-17-'1 .
, mezre'a, ar. obradivo t.cmljište, scli~te.

~lO
skih proizvoda i novčane pristojbe, dok je država ubirala od kršćan­
skog stanovništva lz. filuriju, u biti porez vlaha s točara, koji je zam-
jenjivao šeriatsku clžizju. U stvani, sve zemlje Husrev-begova vakufa i
na clmgim stra nama, kao gran ična po dručja, bila su stalno naseljavana
poglavito vlasim a stočarima. Da su u slovi na vakufskim zemljama za
s tanovništvo bili povoljni svjedoči relativno brz proces naseljavanja
zemalja Gazi Husrev-begova vakufa u tešanjskoj nahiji .između dva
spomenuta popisa od 1570. i 1604. godine.11)
Na drugoj strani tvrđavu Ostrovicu i os trovičke područje u Dal-
maciji Husr ev-beg je zauzeo krajem 1523. godine. U »području između
tvrđava Ostrovice i Kličevca« , kako stoji u vakufnami, a u popisu
Kliškog sandžaka iz 1604. 12) vidi se da je to ostrovička nahlja, konkret-
no područje današnjeg Benkovca i okoline, Husrev-b eg je došao u pos-
jed mirijskih zemalja uz plaćanje državi, kao i kupnjom privatnih
mulkovnih dobara , kao što su Karlovića mlinovi. I tu su u vrijeme
vakufljenja vidljivi raniji posjedovni odnosi. Te zemlje su , kao i one
u okolini Tešnja bile same mezre, poimenice navedene, koje su kasnije
naseljene t e četrdese t godi na kasnije u navedenom kliškom popisu sve
za pisane kao sela _l3)
Jajačko pod ru čje došlo je pod osmansku vlast u vrijeme drugog
Husrev-begovog upravljanja u Bosni (od januara 1526), kako je poz-
nato, padom cijele ugarske jajačke banovine 1528. godine. I ovdje je,
prema vakufnam i, kao i na drugim s tranam a, vidljiv čisto krajiški ka-
rakter ovog područja. S ve u vakufnami navedene zemlje su same mez-
r e, sed am m ezri, koje kasnije, u popisima iz 1570. i 1604., , ·idimo kao
razvijena seoska naselja sa svojim zaseoci ma. P rema popisu iz 1570.
godine Husrev-begov vakuf u jajačkoj nahiji obuhvatao je 18 naselj.1
(5 sela i 13 zaselaka), od ukupno SO naselja koliko je obuhvatala cijela
jaj ačk a nabija. 14)
I sti je slu čaj bio i sa zemljama koje je Husrev-beg osvojenjem
Požege 1536. stekao u Požeškom sandžaku i zavješlao ih zadužbinama
u Sarajevu .
Zašto je Husrev-beg sve u samim gran i čnim područjima došao
u posjed tolikih zem alja, a ne negdje bliže, i zavješlao ih zadužbina-
ma u Sarajevu jasno je s loga što su sve druge zemlje bile od ranije
zaposjednute, raspodijeljene u spahijske limare, a no,·oprisajedinjene
zemlje s u bile slobodne.
Tre ba istaknuti i činjenicu da u sve zavještanc zemlje u Bosni:
Tešanj , Jajce, Ostrovica u popis nim defterima zmedene kao ,-akuf
Husrev-begovog i111areta. To je logično stoga š to su Hu. rer-bego\' inu-
r e t, kao i musafirha na, predstavlja li trajne potrošačke i skupe zadw-
bine. Norm a lno je za lo ela s u nat ura lni prihodi tog vakufn sn nal'cde-
nih zemalja d opremani i konzumirnni u imarctu i musafirhani. U imn-
re tu s u redovi to hra nu dobivali svi službenici Husrev-bego1·a mkub,
k ao i daci i n as tavnici njegove medrese. U musafirhnni, koja je kroz

ll) Up. A. Han dž i ć, Gazi Husrev-begol' Pakuf .. .• bilj. br. 9.

12) Ankarn Tnpu vc Kadns tro (TK), Tapu dcftcz· (TDJ o -175.
13) I s tan bul, B.BA, TD No 533; Opširni popis klish.og s:mdi:~kn iz 157-1
1'1) l s tnnbul , BBA, TD o 379 i -lJ 5, tj. Opširni popis bu~.lll~kog "·' l·
cl ža kn (l i li) iz god. J 570.

~11
 !

u·i ::-roljeć::t, SI'C do au trij kog vremena, s lužila vojoj svrsi, sva ki put-
nik i namjerruk, je obično za tri dana, nalazio prenoćiš te i hranu. U
0\irn u tanO\·ama je produziva na jedna osnovna llllma n ita rna dje lat-
no-t, jedna duga nit koja je u prvim počecima širenja isla mske kul-
tw·e odigrala značaj nu ulogu u formiranju naselja i š irenju is lama.
Zna se, naime, da u u početku na putnim relacijama ll cijeloj Rume-
liji, pa i u Bo ni, na od r·eđenim udaljeno tima podizana s vratišta, koja
u držali derTiši, i koja su p ostaj a la središ ta okupljanja stanovn.ištva.
Hu re,·-bego,·e ekonomske mogućnosti bile s u vel·i ke, a proizi la-
zile u iz njegomg Yi okog položaja. U vrijeme osnivanja vak ufa njl"'-
gO\· ha (godi.nja plata) iznosio je 600.000 akči. 15) šta to znači j as no
je, ako n::n·edemo da je timar dizdara (zapovjednik a) zvorničke tvrđave,
koja je pred·ra\"ljala najznačajnije utvrđenje ll Bo ni, izno io u to
vrijeme s\'ega -t.OOO a kči godišnje, a njegovog ćehaj e (zamjenika) 3.000
akči,l•) te da je cijena tovara pšen ice, tj. 132 oke, (oko 170 kg.) iznosj la
,-e!la 3~ akče,'"l ,-idimo kako je ve.l ika stalna primanja imao Husrev-
beg~ pored drugih Yanrednih prihoda. Kada se jo· ima na umu da je
Husre\-beg mje zadužbine osnO\·ao stupanjem u šestu, posljednju de-
ceruju i.imta, tj. kada je njego,- imetak akumulacijom mogao da do-
segne Yelike razmjere, pojmlji,·o je da je on via titim sredstvi m a mo-
gao da to ,-e mogne i tolike zadužbine o ta,·i iza ebe.
:\akon sud ke legalizacije ,-akufname vakufom je upravljao m u-
teYelija, još za ziYota HusreY-bega, cijelih osam godina. Premda s u
kadije po lužbenoj dužno ti \Tšile nadzor nad ,-akufima, Husrev-
begomm ,-akufnamom bila je određena i iz,·jesna plata, kako nadlež-
nom kadiji, tako i sand.lak-begu, odnosno val iji. Izriči to se u vaku fn ~­
mi kaže: >I neka traže račun od mute\·elije, nazora, pisara i džabije
Yake tri godine, i neka ga pomno ispi taju kako je to poznato pravilo
i rradicionalni običaj za račune carskiJ1 Yaku[a«. Ovoj odredb i, očito ,
ruje ozbiljno poklanjana pažnja kroz nekoliko decenija poslije Hus r ev-
begoye mrri. Međutim, priuednih prestupa bilo je uvijek, općenito,
u pitanju držame, kao r u pitanju vakufs ke imovine. Dok je nadzor
nad držamom imO\-inom bio redO\ito \eći, u pitanju vakufske imo-
'ine dosta se oslanjalo na saYjest i Yjerovalo u ispravn o, p oslovanje
mute,·elije i drugih organa Yakufske upra,·e, koji su u s mis lu islam-
skih principa bili obaYezni ela ne posižu za tuđim bakom. Zato j e
Yakufska imO\ina bila, ipak, u većoj opasno ~ ti od otuđenja, uzurpacija
i proneYjera. Do wda i najviših državni h organa stvar je obi čno dola-
zila kada je bilo \'eĆ kasno. Takav je s lu čaj bio sa Husrev-begovim
Yakufom.
Tri decenije po~lije Husrel'-b ego\'e s mrti dospjele su do Porte
'ijesti da se 0\'aj vakuf finansijski nalazi u neredu, da mutevelij e 11e

_ :"J Jsranbul, BBA TD No 157. Opširni popis bosanskog sandžaka iz

l )28-30. godine.
1bJ A. Handžić, Zvor11ik 11 dmgoj polol'illi XV i u XV I vijeku, Go-
d.~njak Dl BiH, XVIII, Sarajevo 1970, 141-196.
17 ) A. Handzić, Tuzla i 11jena okolina u XVI vijeku, Sarajevo, 1975, 330.
IFJ Službeni dokumenti sudski i administrativni (sidžili , fermani)ne
'JS!tJvljavaju Husrev-bega nigdje titulom Gazi (što znači = Borac za vjeru,
ratnik) -premda se zna da je Husrev-beg tu titulu dobio prilikom turskog
'J>.vJenja Beograda 1521. godine - nego ~a mo imenom Hus rev-beg.

112
polažu obračtmc kako je vaki[ odredio i da postoje pronevjere. Tim
povodom je k rajem 1573. godine (novembar-decembar) upućen carski
fe rma n sarajevskom mufettišu 19) i sarajevskom kadiji, po posebnom
mubaširu, s naređ enj em da se provede temeljita istraga. Treba, prema
fermanu , da se pozovu: bivši mutevelija Bešaret, nasljednici njego\-~
s ina Sa b a na , n ovi mutevelija Muslihuclclin, vaku fski pisar, clžabije,
drugi još koji su potrebni, te da se u prisustvu mubašira sravne doku-
menti, da se uporedi vakufnama i mulknama, svi kadijski hudžeti i
drugi dokumenti koji su ·i zdava ni. Ukoliko su neki dokumenti u ru-
kama poj edinaca treb a da sc oduzmu i predaju muteveliji Muslihuddinu.
Za period za koji nisu položeni računi morali su se, na osno\'U do-
kumen tacije, utvrditi fakti čk i prihodi i rashodi. Strogo je bilo nare-
đen o da sc od dužnika moraju utjerati sva vaku[ska potraživanja, tj.
o d b ivših mutevclija: vojvode S ina na, Bešareta i Sabana, te od pisara,
d žabijc i nazira. živi moraju ela p late, a od umrlih treba naknaditi
iz njihove ostavine. Dalje, u tome fermanu je bilo naređeno da se upu-
ređi va njem vakufname i temlikname utvrdi ela li vakuf posjeduje sve
nekretnine (zemlje) zapisane u vaku fnami , jer ~e. čini se, \·ec znalo
za n eka otuđenja. I sto je tako naređena stroga kontrola gotovine. Lav-
ještanog goto\·og novca i dragocjenosti, tj. da se utvrdi ispravnost mu-
hu ra zapečaćenih kesa, da se u prisutnos li mubašira i gradskih ajana,
kao i jednog stru čnjaka-sarrafa, kese Ot\·ore, da se utHdi količina i
ispravnost zlatnog novca, da se odvoji eventualni pat\·oreni nO\·ac o•l
pravog, ela se S\'e za tvori i preda muteveliji. U daljem tek tu fermana
sto ji da su mutevelije izjavile kako je mnogo gotO\·og novca propalo.
da je pokradeno. O tome u fermanu stoji: takve >> podvale« moraju
ela se ob jasne. Na kraju je naređe no da sc jedna kopija istražnog /.a-
pi sn ika, zavcdenog u sudski protokol (siclžil), dostal'i u IstanbuJ.:?O\
Is traga po ovom pitanju trajala je duže. I z drugog fermana , pola
godine kasnije, upućenog bosa nskom san džak-begu i saraje\skom k:l-
diji, od 19. ju la 157-L razabiremo šta je dotle u rađeno. Kadija je po tu-
pio po ranijem naredcnju, održao je raspravu, poz\'a\'ši mute\ehJu
Muslihudina, \ akufske mubašire (izvršitelje), druge \'akufske 'lužbem-
kc, kao i druge osobe. Na raspravi su prvo sravnjeni dokumenti : \ 'J-
kufnama, mu lknama, poj edinačni obrač un sk i defteri i predati mu•,:-
vcliji.
Rezultat utvrđivanja prihoda i ra hoda bio je shjedcci: prcm.t
kadijskim dokumentima (huclžel) bivši muten!lija Bešaret, koj1 je u
međuvremenu bio umro, primio je ukupno 3,-U3.260 akči. dok iL' u
\akufskoj blagajni nađeno 2,626.500. Konkretno je ut\fđeno. tj pod
po tpisima ranij ih kadija, ela Bešarc t duguje \'akufu 54.000, pn i mute-
velija MUJ·acl-beg 49.000 i mutc\'clija Sinan \Ojvoda 50.000 akči. l n.t-
p la tnici (clžabije), kao i drugi izvršioci (mubaširi) duguju iz\jc,ne Izno-
sc. Utvrđe no j e, dalje, da je određe na gotovina nc;,tala il imarcta. hw
la ko j e u tvrdeno dn u blagajni n ije n ađeno ništa od drngocj en~sli i
nak ita.

" 1) Is tanbul, BBA, M i.ihintme dcttcri, 1-.nj. 23.

1U) BBA, Mi.ihimme defteri, kn j. 23, dok. br. 2:?9.
 !

to e tiče p erioda za koji nije vdien obracun u ferma nu se is tiče

da je finan ijska tanje u tndio mutevelija Mlls lihudclin i obra čun
poslao ll Istanbul.
Za Ya navedena dugovanja trebalo j e priJ,ikom naplate dugova ela
se za\'Oili ll kadij ki protokol. U zaklj učku fermana pod vlači sc ela u
pogledu dugovanja mutevelije umdog Be areta ,j vojvode Sinana treba
da se dug izuzme iz ukupne njil10ve ostavine i emla ka, odnosno da ~e
u cijelo ti naplati od nji hovih zako nskih n a ljedni ka.
·a kraj u fermana se k riv11ja baca na vakuf ke izvršioce (dža bije
i nazire) zbog manjka imovine, obzirom ela su vakufs ki pPihocli reclo-
,·ito bili ,·eci od rashoda. Naređuje se nad njima posebna is traga. Na
kraju e upozora,·a bo anski sand žak-beg i sarajevski kadija da ni
kod koga ne smije o tati ni jedna para va kufske imovine, j er (dos-
loma:) >'()\'O nije vakuf kao što su o tali vakufi« . »Ne smije te ni časa
danrubiti da dovedete tvari u tome vakufu u norma lno s ta nje«.
- Analizirajući sadržaj rezim iranog fermana padaju u oči n eke
činjenice. Jedne proizilaze iz u poređivanja vaku[name i drugih do ku-
menata. Tako je nm·ođenje u fer manu: da u va kufs koj blagajni nis u
nađene nikak\·e dragocjenosti, a to su: s rebreno i zlatno po uđe, du-
kati i drugi kupocjeni predmeti, spomenuti u vakufnami, samo je
priddna sn·ar. H u re,·-beg je, naime, na,·edene dragocjenos ti spo menuo
u vakufnam1 1 priložio ih kao nekaka,· pravni zalog, a u , ·aku fsku b b -
gajnu faktički je položio njihon1 uijedno t, gotov novac u akčima. 11 )
Zaoru. kad je riječ o pn·om muteveliji Murad-begu, u konkluziji (zak-
ljučku) fermana ponadja se onaj stav o dugovanj u m ulevelija: Beša-
reta i ,·oj,·ode Sinana, dok se .Murad-beg tu n e spom inje.
Pozoa,·aj ući historijske činjenice m ože se pouzdano reći da s u
na duže periode poslo,·e mlllevelije za n i jeme Mm·ad-bega \Tl;i li drugi
ljudi zbog njego,·e operatime službe i visokih funkcija koje je obav-
ljao iznn Sarajeva.
Poznato je o MuraJ-begu da je rođeni šibeničan iz loze Tardića,
da je bio Husre\-begm oslobođeni rob, š to znači pnobi tno ratn i za-
robljenik, da je primio hlam i oslobođen i ela je od tada za cij elog
ži\'Ota bio Hu reY-bega' najodaniji prijatelj i pouzdanik. Godine 1526.
pratio je HusreY-bega u Yojni pohod na Moh ač, kada se spominj e k ao
YOj\'Oda Murad, merd (cmjek, sluga) Husre\-bega« . I Mu rat je ta d a
imao 8 SYOJih merdoya (pratilaca). Uživao je zijam el u na hiji Vrat<tr
na Drini) u iznosu od 20.1-17 akd. Osvojenjem Klisa 1537., gdj e se na-
ročito istakao .Murad-beg, bio je na H usrev-begov predlog os novan
Kliški sandžak, a za pnog kliškog sandžak-bega po is tom precllo[!u
bio je postaYljen ~1.urad-beg, tadašnji Husrev-begov ćeh a j a. Od 1542.
je sandžak-beg požeški, te je u Požegi i umro l 545., a tijelo mu je pre-
neseno u Saraje,o. Spominjući ove činjenice želim ela kaže m da j e
~1.urad-beg najYi!,e Hemena, po SYoj im dužnostim a, bio odsutan iz Sa-
rajeYa, a umro je sYega četiri godine p oslije Hu srev-bega. Kada se u
navedenoj rasprad, punih 30 godina poslije Mu rad-begove sm rti , spo-
minje i Murad-begoYo dugovanje H usrev-begovom vakufu, p ita nj e je
da li je tu faktički bilo Murad-begove krivnje .

·'J Up. C. Truhelka, Ga v H usrev-/Jeg, 132; F. S pah o, u Spom enic i, XV 1,

H Kr(;;cvljaković, u Spomenici, 52.

214
 U is to vrijeme (poč. 1574) spominje se i uzurpacija nekih Husrev-
begovih zemalj a u nadinskoj nahij<i (okolina Benkovca). Neke zemlje
Husr ev-begovog vakufa (čiflu ci i mezre) bile su greškom popisivab
dodjjeljene nekim spahijama. Ferrnanom je bilo naređeno da se zem-
lje vrate vakufu i da se spahije ne smiju u to miješat i.22)
Nakon navederuh fermana i provedene ~ud ske <istrage o nedos-
tacima u upravljanju Husrev-begovim vakufom stanje se, očito, nor-
malizovalo. Odgovorni nadzorni organi, sandžak-beg i sarajevske kadije,
morali su biti b udniji. Tako, za neko vrijeme ne nalazimo isprava o
tome vakufu koji prelaze lokalne okvire.
Međutim, n akon deset godina ponovo se sretamo sa nekoliko
pitanja koja su dospjela do Porte. Naime, 1585. stigao je ferman bo-
sanskom b egler-begu da se Hus rev-begov vakuf ne smije ni na koji
način oštetiti. Stvar je bila u tome što su neki VOJni opunomoćeruc1,
tzv. h avalc tvrčtavski h posada, uzeli n ešto novaca iz blagajne ovog va-
kufa kao zajam za izmirenje plata posadama bosanskih tvrđava.l.j)
Očito , taj zajam nije bio pravovremeno izmiren, te je stvar došla do
I stanbula. I ste godine nazir Husrev-begovog vakufa, po imenu Osman-
aga, objavijestio je Portu u vezi spora oko nekih vakufskih dućana u
Sarajevu. Naime, j avlj eno je da se sa nekim vaku[skim dućanima pro-
s to švercuje. Neki janičari i spahije ustupaju vakufske dućane jedni
drugima bez teskere i saglasnosti mutevelij e i uopće ne plaćaju zakup-
ninu/4) Osman-aga je te godine, također, obavijestio Portu o neispra\·-
nim postupcima clžabija Husrev-begova vakufa. Javio j e da džabije na
svim stranama: u tešanjskoj, jajačkoj i ostrovačkoj nahiji ne polalu
r edovito novac vakufu od p1;ihocla sa vakufskih zemalja. Fermanom
je naređeno da se takve clžabije izvedu pred suc\.25) Isto tako je Osman-
aga javio u Istanbul da se neke spahije i dalje miješaju u vakufske
posjede u osl rovičkoj nahiji (okolina Benkovca) i nanose vakufu štetu.
O pokušaj ima uzurpacije vakufskih zemalja na toj strani bilo je i
ranije (1574) spomena. Fermanom naslovljenim bosanskom beglerbegu,
sandžak-begu Krke i m utevel-iji Husrev-begova vakufa naređeno je da
se takvi postupci odlu čno spriječe.16)
Kroz slj edećih 20 godina, sve do popi a bosanskog sandžaka iz
1604. godine, ne nalazimo posebnih podataka o ovom pitanju. Dok se
u prikazanim fermanima radilo o pojedinim pitanjima, nal'ederu popi
daje cjelovi to stanje. Tu je, zapravo, sadržana najranija bilansa HusreY-
b egova vaku l'a. Na dvije s tranjce de fterskog formata koncizno su, po
svim a s tavkama, prikazani prihodi ,j rashodi tog vakufa iz 1604. gorune.
Tu se naslovno kaže: >>Va kuf ima rela, džamije, medrese, hanikah.1,
mekteba i tur beta u mrlog Hu rev-bega«. Koristono ni objekti, odnosno
prihodi, popisani su po regijama i to: Sarajevo, zatim nahije: Tešanj,
Jajce i Os trovica. Prihodi u Paša anclžaku (Sercz) i u Pože~kom san-
džaku, ubilj eženi su zb irno, j er pojedin ačne popise Lih prihoda sadrža-
vali su opširni popisi tih sandžaka.

2:!) Istanbul, Muh imme, knj. 23, br. 68-1.

23) Mi.ihimmc, kn j. 58, str. 50.
24 ) Mi.ih imme, knj. SO, dok. br. 1013.
15) Mi.i h immc, knj. 80, dok. br. 1012.
2~) Mi.ihimmc, knj . SO.
 t

NajH!Će prihode davali su o bjekti u Sarajevu . Sastoj a li su se od

gowmg no\'ca , kodsronosnih građevina i građevinskih zem lj išta; popi-
·ani u u 2-t tavke, a izno ili su ukupno 188.754 akče. Najveći su bili
izno i od intere a goto,·og nO\·ca davanog na zaj am poslovnim ljudima
uz JOOo interesa, 'ro je izno ilo godišnje 94.479 akči, a glavnica, prema
tome, 9.J..f.79.f. akče. Značajne prihode davao je, zatim, Husrev-begov
kara\·an- araj, -+7.000 godišnje. Zatim do lazi zakupni na od 92 spomc:-
n u ta dućana na tadašnjem tzv. »Trgu pekara«, godišnje 12.278 i grupa
od ·s prometnih ducana pored Hu rev-begove džamije, godišnj e J 1.566
akči. Preo·talih :w ta,·ki čini le su manje iznose.

Iza 10ga dolazili u prihodi od zemalja u tešanj koj na hij i. Kako

Je ranije rečeno, u tešanj koj nahiji Hu rev-begovi va kufi s u, prema
na\'edenom popi u iz 1604., obu11Vatali 21 naselje, od ukupno 45 nase-
lja, koliko je obuJn·atala cijela na hija. To su bili prihodi od na tu ra ln ih
poljopriHednili i točarskih proizvoda tanovni"lva, kao i n ovčanih
pal1ij kili prihoda (raznih pri tojbi). ' to je ukupno izno ilo 57.453 akče.
Zatim su dolazili prihodi od zemalja u nahiji Osu·ovici, iznosili
u - 2. 67 akči. 0\·dje je U na,·edenom popisu zabilježeno još »pO\'eĆa­
nje od .J.0.367 akči«. Međutim, u konačnom zbiru prihoda 0\'aj izn l
nije uključen. Moglo bi značiti da je to prihod uzurpiranih vakufskih
zemalja, ·w bi izlazilo da uzurpirane zem lje nisu ni do tad b ile vakufu
\Taćene.

Gpola manje prihode davale u zemlje u jajačkoj n ahi j i. Od i 7

e\identirani h na elja O\'Og ,·akufa godišnji ukupni pri hod i iznosili su
23.338 akči.
Prihodi Husrev-begovog vakufa u Paša andžaku iznosi li su 12.7 J l ,
a prihodi u Pože kom sandžaku 10.632 akče.
S\·eukupni godi 'nji prihodi iznosili su 347.455, a ukupni rashodi
'278. 78 akči. Razlika, dakle, između prihoda i rashoda izno ila j e tc
godine 68.577 akči aktne. s,·akako, tokom \Temena relacije su se mi-
jenjale. Stalniji su prihodi bili u Saraje\u, dočim prihodi sa zemalja
za,isili su o p rirodnim u&lo,·im a, o angažovanju s tanovništva u ratar-
ska-stočarskoj proizvodnji, ukratko o u~pješnoj žetvi. Treba, ipak, is tak-
nuti da su poljoprhTedni prihodi ud zema lja unošeni u clefter kao
rezultat trogodišnjeg prosjeka.
Isto tako su \'arirali 1 rashod1. Ako su pocluzimani značajniji
građednski rado\'i, ili iskrsa,·ali drugi nepred\iđeni izdaci, u ku pni iz-
daci su se povećavali. što se tiče odnosa pojedinih stavki u o kviru ras-
hoda, treba istaknuti činjenicu da se cijela jedna polovina ras hoda
konkretno 138.658 akči, odnosila na tro:>kovc j a\ ne kuhinje (imaret), a
druga polo\'ina, tj. 140.220 akči na SYe ostalo. To oswlo obuhvatalo j e :
plate nastavnika, \jer skih i drugih službenika i osta log zaposlenog
osoblja u medresi, hanikahu, džamiji, mektebu , turbetu, banji i imarelu ,
platu mute,·e!Jje, kao i plate za nadzorništva bosanskom sandžak-begu
valiJII i saraje,·skom kadiji, te izdatke za odrzavanje i popravke obje-
hata.
Ovaj bilan s Husre\·-begova va k ufa, tj. ovaj ukratko prikazan i
d1Jkumcna t, biće kasnije u cijelo~ti kritički obrađen i publikova n.

216
 HUSREFBEG'S VAKUF AT TRANSIT
FROM XVI TO XVll CENTURY

Th_is paper discusses the econom ic-financial s tate of Gazi Hus-

refbeg's vakuf from 1604 . Tha t s tate (first balance) was recorded in
the detailed register the Bosnian sandžak of the same year. The author
provid es a his torical review of this institu tion from its establishing
Lill present d ay. ~
Husre fbeg a lthough born a t Serez (Greece) \\'as of Yugoslav
origin . All his m onumental buildings were erected in Sarajevo. Three
of his vakufnamas are -known. Th e vakufnama fo r the main buildings,
the mosque, hanikah, m ekteb, imaret and musafirhana, dates from
1531. By it h e endowed land and other property at six places (Serez.
Sarajevo, Tešanj , Jajce, Os trovica and Požega). By the second \'akuf-
nama, of 1537 Kuršumlija medresa was fow1eled and by the thirrl,
a lso from 1537 (November) he endowed supple mentary properties for
the mosque.
Some significant buildings of this vakuf were erected after the
death o f Husrefbeg (1541 ) . The mausoleum o[ Husrefbcg and Muradbeg.
the public bath, towerclock, m uvekithana, water fountain and ome
ot hers.
The greatest incomes ,,·ere derived from utilitarian building~ i11
Sarajevo, as well as income of cash, th at was lent to bus ine~ men
at 10Qo interes t, totaly 188.754 akči yearly. There followed incomc>
from the lands in the Tešanj nabija: 57.453, and after it from land
in the J ajce nahija: 25.338 a kč i, Finally, income in erez amounted
to 12.7 11 and incomes at Požega to 10.632 akči. Total incomes amounted
347.455 akči.
Total expenditures amo unt cd to 68.577 akči . The building which
cos t mo::.t to run was the public kitchen (imaret) !or pupils or the
medresa, teacher a nd a ll employees of the vakuf. The Yearly expense
of the kitchen were 138.658 a kč i , which was ha lf of it., total income·
~~-
-·#o,-r:. -~.:
~ . , ,..,
l • '

"' ! ..'.:.~_: : : -~ \~0,.\.: :':; ~ ........·

-:-;;:;;.= - ~ -;-: .. *., .
~ :: . _ _.-:, _ ,. _,_ ".. ~:
., ,,
~~
:-;.- ,-.:e r.~ r
..
, , .- ~
- .: :·.~~·~.':~
'' '(
<z;: .. '·.: =-:i~·:
. . .. ' '
..__;____
, , , _,, '->~ ~:--- '·
----,.. l l•
......---.. .
' ,-~~ :
~.
1

'
·--~
":-:----:
---· ....· ~!i..::
. . . . .. ,

..
"-'~ · -~ ..
~

.·-.
_,
--:-·,-::;_-;::;:.i
.,. ..-....
·-,-.-.- . -t ~ · __
-:.~.::.:~~~:-~.~--~,'·i~'
-,
l
~:: .
-r,;-;-;;- --r
: !:_ .. .. .
- \-. -~-;-;----~-

.f". :~
~. :

~
.. . .' ~
~:;.~. ~:
, .... lt ,, . .,,
·---
~-·...

__,,.. -
.
_· .
- ---:::. ,, ,~~· :
·-::--.-t'
~ ~
-r:-r-*.: ~
.. ----1..~ .
, - ··r .-
.~
- - - - ·---- -- ,-:-~··

Faksimi l popisa GaLi Husre\'-beoa vakufn u ok1 iru Op:.irrlll~ P >pi'-'

bosa n kog sandža ka iL 1604. godine (sl ~ 346-347).
Dr Muhamed Hadžijahić

ULOGA l ZNAćAJ GAZI HUSREV-BEGA I NJEGOVA VAKUFA

Gazi Husrevcbegovu ličnos t treba, m islim, posmatrati iz dva as-
pekta . Prije svega to j e naj veći dobrotvor i prosvjetitelj u bosanskih
m uslimana, a u isti m ah t o je nezaobilazna osoba u vojnoj historiji
Os m an skog carstva, odnosno bos anskog i kliškog, kao i smederevskog
sandžaka. Veličina Gazi Husrev-bega nije u tom e š to je bio ratnik, već
u tom e š to je naš naj veći ktitor i začetnik mnogih ustanova kulturnog,
humanitarnog i ekonomskog značaja. To je ono što mu daje traj nu
vr ij ednos t, čime j e zadužio Sarajevo i bosanske muslimane, pa i drugl:
na rod e Bosn e i H ercegovine i što i da nas izaziva respekt i divljenje
prem a njegovoj osobi.
Druga s trana Gazi Husrev-begove ličnosti jeste vojnička i ona
pada u zasjenak u odnosu na njegovo djelovanje kao kulturnog pre-
gaoca. Kao voj nik i osvajač Gazi H usrev-beg j e izdanak svoga vremena
- a on je sudjelovao i rukovodio u mnogim navaln im ratovima, šireći
granice carstva duboko u naše zemlje, pa čak tam o do Mohača, Kisega
i Beča. Nema s umnje ela je Gazi Hus rev-beg vjerno služio Osmanskotn
carstvu , kao š to s u, uostalom, i sinovi drugih n aših naroda u isto doba
vjerno bil i u službi Mletačke repu blike, Ugarske, Austrije, pa šta ' ·iše
i mn ogi kršća nski voj nički r edovi u s lužbi Osmanskog car t1·a. Moramo
shvat iti duh onog vrem ena, pa ćemo t ako naći pravo objašnjenje 1
zašto se Gazi Husrev-beg is takao kao pobornik u turskim osYajačkim
ratovima.
Pa i danas, kad a oživlj ujemo uspomenu na Gazi Husrcv-bega, ne
činimo to da b i ga slavi li kao osvajača. U Gazi H usre1·-begu gledamo
ličnos t koja je najzaslužnija za građevins ki polet Sarajeva u tursko
d ob a i kao ina uguratora j edne nove ere u našem kulturnom i ekonom-
skom živo tu.
Bosanski mus lima ni se - može se s lobodno reci - ponose Gazi
Hus rcv-begom, ali ga nikad a nisu doživljavali kao o vajača , Yeć isklju-
čivo k ao k ulturnog pregaoca . Na ovome našem impoziju nema ni jel!·
nog referata, koji bi se odnosio na djelovanje_ Gazi _Hu_sre,:-begn kao ,.OJ·
nika. Vojna dimenzija Gazi Hus rev-begove ličnosti bilo -!~ posn~ zonc'-
m ar ena i prigodo m pros lave 400-godiš.njice n)cgove. dž_o miJ~ u orn)e·. u
1933. godine . Na preko 200 s tranica Spomenice koJa Je ovim pOI'I.ldom

2 19
 izdana o Gnzi Hu rc\'-begu kao ra tn iku i osvajač u govori sc u svega
50-ak redaka i to ·a vrhom da e daju kmnološki podaci radi cjelovitog
agledavanjn njegove li čno ti. A povodom ove iste proslave »Novi Behar«
u svome broj u od 15. oktobra 1932. pisao je:
»Drusrim o ima dana gledamo historičk e li čnos ti , drugom mjerom
o jenJujemo njihove za luge! e više ratničke vrline i uspjesi na
bojnim poljima, nego čovječanski značaj i udio njihov u kulturi
određuje im mjesto u po\'ije ti. ajsvjetlije, naj jajnije s tranice
hi tonje po \'ecene u ovim \'elikanima, koji voj narod i čovjc­
can · t,·o zaduži'e kulturnim djelovanjem. Jer ojn i u pjesi su pro-
laznl , kao "to u prolazni pojedinci, pa i cijeli na rodi, ali kulturna
djela o. tnju poput vječn ih pomena. I dok lj udi bude, ona će
o tati 1 ·,i će po"tovanjem aginjati glave, kad se spomenu svi-
jetla imena neimara lj ud kog napretka . . .« ovi Behar zak ljučuje,
da Gazina veličina ne leži u to me š to je bio vojsko vođa, iako je
dobio ča ni nazi,· Gazije.
želim naročito pod\'UĆi da ni narod - kod kojega Gazi Hus rev-
-beg ,.e do na ih dana uživa najveću popularnost - uopće ne zna za
njego,·e o \'ajačke pod,ige. A ako treba is ticati heroj tvo u ratu, onda
ne nastupa Gazi Hu re,·-beg već umjes to njega Đerzelez Alija, koji,
u pur budi rečeno, i nije Gazi Hus rev-begov suvremenik. Sve poznate
narodne pje me i predaje o Gazi Hus rev-begu govore o njemu kao vc-
likom humani ti , naj,i 'e povezuj ući ga s a zadužbinama koje je podigao.
Najpozna tija narodna pje ma o Gazi Hu rev-begu koju je Ho r-
mann obja\io no i naslo,· »Gazi Hus rev-beg vodi vatove u Stambok
Taj , dakle, prononsirani osvaj ač nije u ovoj pjesmi opi a n u tome svoj-
t,·u, \eć u jednoj izrazito pac i fis t i č koj ulozi. Spom inje sc, is tina, jedan
okršaj koji u imali vatovi u J cd rens kom polju sa Idris Arapinom,
ali ni tu ne vid1mo Gazi Husrev-bega kao vojnog ak te ra. U d rugoj da nas
poznatoj narodnoj pjesmi o Gazi Hus rev-begu rij eč je o za lugama Gazi
Husre\'-bega. On e pravda na klevete koj e su o njemu iznos ili njegovi
dušmani kod sultana. Pa umjes to da s ultanu pred tavi svoje ra tne
uspjehe u Južbi carstva, pjesma kaže:
Govorio Husrev-beže:
Sto sam skrivio?
Dušmani me opanj kaše
Kod sultana mog.
Ja načinih medreseta
I imareta,
Ja načinih sahat-kulu,
Do nje džamiju,
Ja načinih Tašli-hana
I bezis tana,
Ja načinih tri ćuprij e
Posred Sarajva,
Ja načinih od kasabe
Seher Sa raj vo.
I opet me ti dušmani
Gledat ne mogu.

220
 I gora će pres ta t !is ta t
i voda teći,
A dušmana na svijetu
Neće nestati.

Treća narodna pjesma o Gazi Husr ev-begu jeste jedna do !>au

nezapažena bugarš tica. Sadrži dos ta važnih kulturoloških elemenata, ali
t!ije mjes to da sc o njima ovdje raspravlja. Tematski se odnosi na smrt
Gazi Hus rev-begovu i r asap njegova ime tka, do kojeg je došlo izvrš;!-
njem nek ih viteških već zaboravljenih obi čaja (otpuštanje sokolova iz
ka(cza, »vrsnih ata« iz ahara). Gazi Hus rev-begova udovica tuži se na
Murat-bega i Mahmud-bega:
Lj uto kWle vje rna ljuba
Husrev-b egova,
Ona kune Murad-b ega
I Mahmud-bega .
Opremiše svoga bega
Ka ko htj edoše.
Me tnuše mu jeda n musa[
Više ruse glave.
Pokriše ga mar-kad ifom
Do crne zemlje.
Pa pustiše sokolove
Sve iz kafeza:
- Haj te sada sokolovi
Kud god hoće te,
Umro vam je vaš gospodin
Koji vas držo.
Pa pustiše vr ane a te
Sve iz ahara.
- H ajte sada vrani ati,
Tražte bega svog.
Umro vam je vaš gospod in ,
Koji vas drža ....
Karakteri t ično je da ni Murat-beg, osvajač Kli a, nije prikazan kao
ratn ik, već trgovac, koj i e zajedno sa Mah mud-begom u zadnjtm časo­
vima H usrev-begovim kad se razbolio zatiču na putu trgO\ ač kt m po-
s lom dalje od Stambola.
ap okon, če tvrta pozna la narodna pje ma odno i s~ takod..:r na
Gazi H usrev-begovu s m r t, n avod nu pogibiju. Potječe iz podgoričke (ti-
tograd ke) s redine. i u toj pjesmi Gazi Hu rev-beg nije pr~ds ta\ ljen
kao n e ki ra tnik, već mladić, po j ed noj verziji te pje mc tek J orn t..lll
za voj s ku, a po drugoj verzij i nije mu bile vi e od 25 ljeta. Ob1e \ crztJl'
s u izrazito protumilitari s ti čke, prikazuj uć i traged ij u mladica koit rv·
giba ne mil ošću s ulta na, koji n ema obzira prema vome e ·tricu Po
prvoj verzij i maj ka Gazi Hu rev-begova moli brata-sultana. da !hl ·•t1l'
meće u prve buljuke<<, bojne r edove, a li sultan ne ·Iuša -,c-..lrl' \Cl ~-~
s tavlja u prve bojne redove i Hu rev-beg pogiba u Podgonct Po dnt!_!ll l
verziji s ulta n je Gazi Husrev-bega me tn uo u rednje buljuk..: i JW-.I.to
ga u Podgoricu , gdje »puče puš ka, pogodi j unaka«. Tu e tw gu\l.ltt
 1
ni o kak.\'om rat"nom pod\'igu G::IZ i Hu rev-bega, do k se is tovremeno
sp ominj u ratni podvizi Dželil-bega Alibegovi ća i Jusuf-age Sestokrilo-
\'ića. Gazi Husre1·-begova maj ka dolazi u Podgoricu i vadi iz ze m lje
neo tećeno tijelo voga sina , koje je onda - kako to s pominje druga
Yerzija - pokopala u turbetu u Saraj evu.
Narodna tradicija o Gazi Hu rev-begu u usmenoj p rozi - k ako
ona koja je objad jena tako i ona koj a je naknad no zap isana - nigdje
ni u kojoj prilici nije sačuvala bilo kak vu uspo me nu o Gazi Husrev-
·begu kao osYajaču . Po legendama koje j e narod prepričavao o Gaz i
Husre1-begu. on sc odlikuje ple men ito ću , mud rošću i ta kti č kim po-
srupkom.
Duboko hw11ani smi ao ima ona legenda ka ko j e n e ti o usnio
Gazi Hu re1·-bcga u dženetu. Po m i livši da je Gazi Husrev-beg r aj sko
na ·elje tekao zahYaljuj u ći tome š to j e izgt·adio s voja ve lebna zdanja,
Gazija to negira i objašnja1·a da dže ne t nije stekao gradeći svoje ha j-
rate. ,·eć. 1jerojatno. za to što je jednoga dana s reo ne ko d ij e te-šegr ta
kako plače, ne usudi1·ši e vratiti maj storu poš to m u je nehotice i s pao
majsrorm· bardak i razbio se. Gazi Husrev-beg m u j e odm a h n a ba vio
drugi bardak i tako dijete spa io o d m ajstorova gnjeva i kažnjavanja.
Poruka je jasna: Nije potrebno ima ti Gazi Husrev-begov imetak da \.: i
-e činila dobra djela. I žnyo,·anje imetka u visini ko ' tanja jedne n aj-
prO!>tije posude moze čo1jeka u činiti \'elikim, k ao š to je Ye lik Gazi
Husre1 -beg. L put napominjem da legenda odražava 11a rnos t, j e r ;,e
potuđujc jednim podatkom putopisca Ibn i Baltu te ( 1304-1377). On
~pominje da je u Dama ku po tojao »\'akuf za posuđ e« . Q,·aj ču veni
putopisac očeridac je prizora kada je neko ropčc nepaznjom razb1 lu
posudu od porculana. Jedan od prisutnih uzeo j e rop če za ruku i odveo
zakladatelJU Yakufa za pos uđe« . So bo m je ponij elo r azb ije ne kom ad e.
Zakladatelj je ropčetu isplatio vrijed nos t posu de ta ko da je odma h
kup:o drugu. J.:r, zbog razbijene posude gospodar bi igu rno ropče ;li
i~ibao ili izgrdio - kaže Ibni Battuta. Ovaj krasni p r imje r isla m kog
hwnanizma u domaćoj interpretacij i i nešto izmijenje noj verziji p ri pi-
"an je eto 1 Gazi HusreY-begu.
Legenda ocrtaYa Gazi Husre v-bega kao dže ntl mena koji je selj aci·
ma za na~tradalt.. Yolove prilikom prije, oza stubova t a n jego vu d 7..amiju
plaćao na imc odštete gotovo duplo o d st varne cije ne.
A druga jedna leg~nda glasi kako je Gazi H us rev-beg izg rad ivš i
imare o~obno inršio probu da li će novop ostavlj e ni d is tribu ter pravil no
dijeliti hranu. D;;: bi ~e o tome sam o!>vjedoči o , Gazija se prazno m
po~udom ~\fsta u red s ostalom murtezikom da b i dobio pripadaju ( i
tain. !\itko niJe mao šta je Gazijina namjera. Dis tribu ter mu d ad e h ra ne!
upra\·o <moli ko h oliko ga spada, ne vodeć i račun a da sc rad i o Gazij i.
1Jvjeri1ši ~~ tako da distributer ne pravi razliku, Gazi 1-Ju:. rev-b eg m u
reće : " yj o~taješ (kao službenik). Nisi gledao tko sam , već s i i m en i kao
i ~Yima o~talim po redu dao ono š to me spada.«
!\avcst ću još jedno pripovijedanje, kojem u je !>vrha d a Gazi
Husre\-bega prikaze kao racion alnog ćovj eka, š to je u is tinu i b io, p o-
'>t:bnrJ ako sc anali t iraju pojed ine odredbe njegovth va kufna m a. P r ipo-
\iiedanje ~e udnusi na izgradnju Begove džamije. Veli se d a je Gazi

222
Husrev-beg, kad je htio da p ravi d žamiju zovnuo maj store i sa svakim
od njih pojedinačno r azgovarao, pitajući ih« >>Odakle ćemo počet i?~
Majstori bi odgovarali: »Od temelja<<, a Gazi Husr ev-beg ih je otpuštao
govoreći: »Nisi za mene<< . Kad je jedan izjavio : »Počet ćemo najprije
tako d a dovedemo vodu i izgradimo ajakoliju (zahod)<<, Gazija reče: »Ti
si pravi majs tor za m ene<<, pa je njemu povjerio izgradnju džamije.
Neka mi se ne prigovori š to operiram s ovim narodnim pjesma-
ma i legendama . Legende su upravo te koje reflektiraj u poglede širokih
sloj eva na li čnosti i doga đaj e. Ono š to je prenošeno iz generacije u ge-
n eraciju, m akar s puno maštovitos ti, clio je is tine o prošlosti, koju
treba komple ksno sagledavati u njenoj svestranosti, uklj učujući i le-
gendarnu komponentu.
Mora se, ipak, reći da je Gazi Husrev-begova popularnost i duboko
u važavanje karakteris tično jedino za bosan ske muslimane. Kod kršćan­
skog d ijela Južnih S lavena Gazi Husrev-beg je zapamćen po drugoj
strani svoje l i čnos ti , po militarističkoj. Negativan stav prema Gazi Hu-
s rev-begu opaža se i u historiografiji k r šćanski opredijeljenih autora
(izuzetak čini dr ćiro Truhelka, koji j e s mnogo uvažavanja i obzira
napisao do sada najbo lju monogra fiju o Gazi Husrev-begu) . Najviše je,
m islim, Gazi Husrev-bega n agrdio fra Mijo B atinić u II s\·esku svoga
»Djelovanja franjevaca u Bosni i Hercegovini<< (U Zagrebu 1883). U po·
glavlju te svoje knjige pod naslovom »Prva progonstva<< Batinić Gazi
H u srcv-bega - koga pogrešno označuje »bosanskim beglerbegom<< -
n aziva »lj utim protivnikom kršćanstva<<, koj i da je za prvog s\·og na-
mjcsn ikovanja »Silom i milom širio muhamedanstvo, otimajući posjede
svim, lwji ne hljedo"e poklonili e njegovu proroku.« On je np roreo
cljelitbu dobara<< »dakako u prilog Muhamedovih slicdbcnika.<< Držao je
- tvrdi dalje Bati nić - »da mu je dužnost izkorienjivat kršćanstYo, ,1
širi t muJ1amcclanstYO u podčinjenoj mu pokraj iini, pak je težkom mu-
kom susprezao svoj gnjev proli katoličkim podanikom u zemlji<<. »Tu
svoj u mržnj u pokazao j e dosta rano, jer rušeć davnu Vrhbo nu i od
njezinih ruševina podiž ući d anašnje Sarajevo sa zemljom porami i
stolnu crkvu sv. Petra, u ko liko j e još uprav stajala, te mramorne !>tu-
pove i drugo bolj e gradivo upotrijebi pri podizanju one S\'Ojc veličan­
stvene džamij e ... oprcd ielivš i joj prostrane posjede i bogate zaklade
na š tetu sa mih kato lika i katoli čki h crkava, kojim ~u dotle pripada·
la ... << Ba tin i ć sc poziva i na toliko p uta citiranu tvrdnj u f ranjevačkih
kron ika XVIII s to ljeća prem a kojoj Husrev-beg »lO\"nu k sebi sn1 bo-
sansku gospodu k r stjane, koje ca r bijaše ostavio da uii,·aj u n jego' .1
d obra. Privari ih rečeni beg, ela će jim privileđija pot\-rc.lit. l tako ih
dozvav k sebi, mloge s m ače. A m logi kad se osiliše, utd.ošt' u druge
vilaj c te . A m logi, za n e os tavit svoja obra, ist u rči "e e ... <<
Pr em a gornjim tv rdnjama, koje sc uz s l ičan relren puna\ ljaju 1
lco cl n e kih drug ih his toriografa x rx s toljeća, pa i ka!>nijL', Gazi 1-Iusrt.'\-
-bcg j e :
l ) porušio s taru Vrhbosnu sa crkvom sv. Petra podižud Sarak"'·
dodijeli vši svom e , ak ufu posjede koji su ranije prip.1dali l..;ltPllc'k >j
crkvi, i
 2) silom i milom š irio i ·Ja m i iskorjenji,·ao kršćans tvo, pa je u
tu \Tlm o timao posjede od kršćana; lo je uči nio i sa posjcdima b o·
san ke via ·tele.
Deplasiranost obiju gornj i11 teza oči ta j e. Ka tedralnu c rkvu s v.
Petra uništili su bo an ki pa tareni već polovicom XIII s toljeća, p a s u
bLkup kaptolom morali pre elili čak u Đakovo. Sar ajevo je n anovo
izgrađeni grad, a od tarog Vr hbosanja, koj e o buh vaća da naš nji Ma-
rijin-d\"Or i pro~LOr na i toku, izmedu Skende r ij c i Gorice, a ko j e što
o talo, ono e dalje nadograđint l o u predjelu Sarajeva. Postoji is tina t ra-
dicija. koju je pn i zabilježio ljetop isac Lašva n in, da su s tubovi u trije mu
BegO\·e džamije uzeti iz ru'edna crkve u Roga či ćima poviš B lažuja. Pa
kada bi to trebalo uzeti i kao i t inu, n e b i to b ilo niš ta neobič n o, j e r
~e u čit3\ll >-\·ijetu matralo norm alnim upotrije b iti građu jedne p0-
ru'ene građe\"ine za no,·o zdanje. Ta ko se dogodilo da su npr. r imsk e
zgrade na Ilidzi kod araje,·a ,·jerojatno poslužile za zdan ja XV i XVI
~toljeca u araje\-u. Arheolozi potkraj p ro"log s toljeća na rims kim g ra-
đe\mama na Ilidži na'li u san1o te melje i p odove, do k građevn i h di-
jcloYa iznad zemljL nije bilo, pa e praYom pre tpostavlja da su r azn e-
"eni za noYa zdanja. Međutim, po svoj prilici nij e ta čno ela b i stubovi u
trijemu Begove džamije potjecali od neke s rednjovjekovne građevine.
Po s\·ojim naime cilindričillm stubovima, k oji n isu ka ra k te ri st i čni za
ranije epohe, može se zaključ i ti da p r ipadaju p rvoj po lovici XVI s to-
l ieca Đuro Ba Jeri.
THdnja pak da bi Gazi Husre\-beg o timao pa d ijelio n e k ak\'.t
zemlji~ta apsurdna je za svakog tko iole pozna turski zemljiš ni s i te m ,
kao ;to je apsurdno tn·diti, da bi se Gazi H usrev-begov va kuf for mirao
od zemalja koj<: je oteo kršćani ma, odnosno ka tol.ičkoj crkvi. Gazi Hu-
~re\ -bego\·c. \akufname, kao i milknama, pružaju podatke n a k oj i je
način stetcn ,·aki pedalj uvakufljene zemlje i svj ed oče o pravovalja-
nom stjecanju. bez čega ne bi ni mogao svoj ,·aku f legalizira ti kod
~uda.
Sto se tiće na\·odnog Gazi Husrev-begova nasilnog šire nja is la m a
, te su n rdnJe neosnO\·ane 1 neargumentirane. Da se u Ga zi Hus rev-
·begO\·o doba n ijo.: 'ršila bilo kakva prisilna konverzija n a is la m p ruza
najjasnije s·.jedoćanst\"0 Benedikt Kuripešić, koji je 1530. godine pro-
putoYao Bosnom J ostavio vazna putopisna zapažanja o ondaš nj im p r il i-
kama u tz\. Donjoj i Gornjoj Bosni. Kuri pešić j e i li čno posj etio Ga zi
Hu~re\-bega u njegO\oj privremenoj rezidencij i u selu Glavogodini p od
Igman.;m. L smme putopisu Kuripešić ne krije svoja p ro tuturs ka rJ.-
spolozenJa i saosjećanja s kršćanskom rajom , nad kojo m se - k ako
k3Ze - dada tiranski, ali koja ipak »Ostade postojana u spasonos noj
Lr~ćanskoj \jeri«. Spominje i one krsćane koji Yojuju na turs koj s trani
proti\ krsćana pa prelaze i na »tursku vjeru «. Ku ri peš ić i s tiče d a ic
kr~ćansh podanike, samo da obrađuju zemlju , turski car do sada
osta,io u njihovoj vjeri, izuze' one koje m ladost i la komost navode da
se poturć~.o. OstaYio im je njihove svećen ike, c rkve i druge o brede« -
·zrićito na\ od Kuripe~ić - ali dodaje »ne da 'iše da se c rkve poprav-
lJaJu ili non: 1idaju". l! Gornjoj Bosni (sjeYerozapadnoj ) Ku ripešić j e
,.\idJr; mnogo crkava i srpskih sveštenika i samostana sa srps kim i
grćl:im kaluđenma, vidjesmo krstove nad grobovima i druge hr i šćan-

224

1
skc znakove.« Govoreći o Do njoj Bosni , a ona ob uhv<1ća lcrilorij od
Vrhbosne do Zvečana i Mitrovice Kuripeš ić izri čito kaže ela lu ut:a
Srbe naj više ima tu raka. Poet turcima Kuripešić - kao i drugi pisci
- razumijeva bosanske muslimane, za koje kaže da se razlikuju od
os talih turaka >> okretn ošću i lj epotom svojom; a ljepše sc i nose nego
T urci.<< Ni jednom riječju niti aluzijom ne govori o bilo kakvoj prisilnoj
konverziji, n eovisno od toga što je zapazio da je u Donjoj Bosni naj-
više musl imana (u Gornjoj Bosni nije ih n i moglo biti jer je tek ne-
koliko godina p rije Kuripešićeva dolas ka pala tzv. Jajačka banovina).
Za Srbe u Donj oj Bosni k aže ela »imaju svoje sveštenike i crkve po
hri šćanslcom obredu.<< O b osanskim muslimanima inače govori kao o
milita rizirano m s tanovniš tvu. Sultan želi da >>Bosanci budu samo kri\-
j išnici.«
Ako j e Kuripešić- koji j e ispunjen kršća nskim žarom- izričito
govorio o slobodi kršćans kog vjeroispovijedanja, neovisno od teških pri-
lika kršćanske raje pod turskim režimom, a prelaze na islam objašnja·Ja
lakoumnošću, on kao suvremenik Gazi Husrev-begov nedvosmisleno pot-
vrđuje da se neko prisilno islamiziranje ne može pripisati Gazi Husre\-
-begu. Pri tome sc naravno, ne is klju čuj u indirektni pritisci, koji su
svakako im a l i udjela u masovnoj zastupljenosti muslimana u DonjoJ
Bosni u Gazi Husrev-begovo doba.
Uostalom , pos toji i jedan pisani dokumenat, koj i posvjedočuje
vjersku toleranciju Gazi Husrev-bega. ćuva se u Is torijskom arhi\u u
Sarajevu, a objavio ga je Os man Asaf Sokolović. Glasi u SokolO\·iće­
v u prijevodu:
>>Gospodinu naibu časnog šeriata, uglednicima, uče n im ljudima i
sudcima u fojničkom i kreševskom kadiJuku, neka im se ugled
poveća! (Ova se zapovijed upućuje) i časnome zastupniku emina
(ime mu nečitljivo), kojemu neka se vlast poveća! Poslije pozdr::na
i izraza poš tova nja saopćuje se slij edeće:
U posljednje vrijeme svećenici u Fojnici i tamošnj im kraje\·im,l
došli s u ovamo i izjavili da s u od s tarine po larorn običaj u obi·
lazili od crkve do c rkve i od sela do sela i vrš ili ono što je uobi-
čajeno (apostola t), a li su ih u tome počeli sprečavati ljudi i služ-
benici sad ašnjeg emin-bega. Tako se oni žališe ela ih uznemiruju.
(Povodom ovih žalbi) potrebno je da s tvar izvidite, kako bi spo·
men uti svećenici mogli od crkve do crkve i od sela do sela da obi·
laze i v rše ono š to je uo bičaj eno, kako su lo i do sada čin i li i !-.ako
je njihovim n evj er nič kim propisima određeno.
(Zapovijeda vam se) ela nikog od njih protivno od 0\·oga (O\ e
buj rulclije) ne uznemirujete i ela im ne dosađujete. Toliko 11.1 zna-
nj e i ravnanje.
Pisano poče tkom mjeseca safcra 928. (938) ll Saraje'\ ll. ,
(Glasnik VIS-a 1- 4/ 1969) .
Neugod no d o imlje ela j e kršćanstvo nazva no » nevjcrničk1m pro-
pis im a«, a li je to uobičajena službena terminologija onog \Temena. \Taj-
bitnije j e ela Gazi H usrev-beg uzima u zaš titu s lobodu \ jcroi~pO\ ijcd.:nja
i apos to la ta.
Nekoliko dokumena ta na koje sc nedavno os\•rnuo prof. Sc1d Tr.1
ljić u Ana lima Gazi Hus rev-begove biblioteke ni u cloclu'e znacnjm l-..10
 '
0\·aj prethodni, ali odaju da Gazi Husrev-beg nije bio nikakav fa natik,
kako ga neki žele da pred tave, već u p t·vom red u čovjek u najbolje m
srni Ju te riječi. U tim dokumen tima, a poznata u tri takva s lučaja,
Gazi Husre\'-beg se u pismi ma ml etačkom duždu i kmlju Ferclinandu
zauzima za neke kr·ćane, koji su pali u n evolj u.
U kontekstu o\"ih razmatranja nije bez značaja ni predaja, koju
je zabilježio \·eć krajem .XVIJI toljeća arajevski ljetopisac Mula Musta-
fa Base kiia. a tiče e izgradnje tare pravoslavne c1·kve u Sarajevu. Bez
obzira na ~nakronizme (spomen Marka Kraljevića i Andrijaša) legenda
možda ima hi tOI·ijsko jezgro, a nadasve i ovdje se potvrđuj e da se
Gazi Husre\-beg doživljavao kao toleranta n državnik. Evo na koji j e
način Ba'e kiia zapisao tu predaju:
» ,.e do Gazi Husre\·-begO\·a vremena u Sarajevu nije b ilo crkve,
pa je na molbu Gazi Husrev-begova roba Matija a, brata K J·alj.::-
\ica l'darka , a po Husrev-begovoj dozvoli, sagrađena crk\'a naj-
prije od :;epcra. Dugo \Temena je bila ova od šepera vc do
11~0 1721. godine, kada je Bo"njak Gazi Ahmed-pa·a grad io sa-
raje,sku tn·da\'U i odredio majstore da sagrade crkvu od kamena.
C~ha je i koncem šena la 1207 /početkom juna 1793. popravlj e na
nakon požara« (prijevod Mehmeda Muj ezinovića).
Dodao bih i to da je za Gazi Husrev-begova prvog begovanj a u
Bo~ni radila u Bo ni, u Goraždu, štamparija, koju su os no\'a la d\·a bra-
ta Đurađ i jeromonah Teodor Ljubović, pa j e n a ovaj način Gazi H u-
~reY-bcgO\·o doba obiljezeno kulturnim procvatom pravo lame e rk \ e
u Bosni.
,·ije~ni da je Gazi Husrev-beg po ta,·io teme lj e prosvje tnog, eko-
nomskog i :;ire uzeYsi kulturnog raZ\·oj a, bosan ki mu ~ limani su \'eć
odamo m·idjeli njego,· značaj i ve l ičinu.
(.; jednom popisu saraje\'S kih zijaret-gaha, hodoča ~ n i čkih mj esta,
u tZ\. Poljanic.:m kodeksu, koji je nastao u p r\'im decenijama X I X
~tolJeCa, 1me Gazi HusreY-bega naYedeno je na čelu tog popisa, cla kk
na najuglednijem mjestu. A ništa bo lje ne posvjedočuj e ogromno po-
,tO\anje i re~pekt koji se gaji prema uspomeni Gazi Hus rev-bega nego
to, da se u Sarajevu izbjegavalo nadijevanje ime na Hus rcv. Stra:lo\'alo
,e da dijete neći biti dosrojno slave \elikog Gazi Hus rcv-bega, d a b i
moguće moglo ka kvim smjim nedoličn im pos tupkom komprom itirali
''oga ~lamog imenjaka, pa se rad i je O\'O imc nije nadijevalo (s li č n o,
i iz istih pobuda izbjegavalo se i nadijevanje imena Muhamed, pa su
O\O ime da,·al ugla,nom samo pripadnici ulemanskih porodica). (Upor.
Augu~t Fi~cher, Vergottlichu ng und Tabuisier ung de r a m en Muham-
mad~ be1 den Mu~hmen. Bei trage zur Ara bi sti k, S emitis tik und Is la m .
Leipzig. 19~~. str. 307-339.) U Saraje,·u se kod spominjanja Gazi H us-
reY-bega nije ~mjelo izostaviti onaj njegov počas ni nadimak »gazi<<, ~.
kada ~e reklo ,,Gazija«, to se samo odnosilo na Gazi H us rev-bega, iako
je bilo dosta i drugih gazija.
Kult Gazi Husrev-bega nije, međutim, ograni čen samo na Sara-
levo. On je slavljen u svim krajevima gdje su živjeli južnos lavenski
·r>u-,lima111. \'JdjdJ ~mo da je bio populara n čak u Podgo ric i (Titogra-
du;. Legende v njemu pričale su se u prvom redu tamo gdje je os ta vio
uvaku!Jjcna dobra Tako je zabilježena jedna legenda o Gazi Hus rcv-

226
-begu u tešanjskom kraju (Novi Behar X/ 1936, str. 55-56). Pa i Gazi
Husrev-begov vakuf od davnina shvaćen je kao neka vrsta centralnog
vakufa. U ovom smislu zanimljiva je odredba Ferhad-pašine vakufname
u Banjoj Luci od polovice s afera 995/januar 1587. godine, gdje se kaže:
»U slučaju da bi vakuf imao toliko prihoda, da se ne bi imalo
gdje utrošiti, neka se dade u Husrev-begov vakuf te neka se po-
prave zgrade i (upotrijebi) za ostala korisna djela koja će vakufu
koris t pridonositi).«
I jedan Gazi Husr ev-begov suvremenik, neki Musa čelebija - u svojoj
vakufnami koja se odnosi na m ekteb u kasabi Knežina - iskazuje na-
ročitu počast i štovanje Gazi Husr ev-begu. On uvakufljuje 21.000 akči
ili 350 turskih zlatnika i određuj e da se d aju na pozajmicu od 10-12
posto kamata te da se od tog prihoda isplaćuje vjeroučitelju mekteba,
koj eg je već p rije sagradio u kasabi Knežini, dnevno 2 akče, da podu-
čava djecu i sevab poklanja d uši rahmetli Gazi Husrev-bega. Osim toga
da se za d ušu Gazi Husrev-bega prouči jedan džuz i tko to učini da
dobij e dnevno po jednu akču, te napokon da se uči poslije sabaha sura
J asin za dušu Gazi Husrev-bega i za to je određena nagrada od jedne
akče dnevno. Musa čelebija j e odredio da se uči i za njegovu dušu dnev-
no po j edan clžuz i za to odredio plaću od jednu akču dnevno, a za
svoju braću Skendera čelebiju l Mehmed čelebiju odredio je da se uće
dva džuza dnevno, i za to isplaćuju dvije akče. O tome svjedoči isprava
koju je naknadno izdao 970/ 1562. višegradski kadija Džafer sin Alije.
I spr ava je n avedena ll sar ajevskom s iclžilu od 973/1565, str. 435 (pri je-
vod Osmana A. Sokolovića).
Uviđaj u ći širi značaj Gazi I-Iusrev-begova va k ufa neki pojedinci
i izvan Sarajeva ostavljali su za taj vakuf i pokretne vrijednosti, kon-
kretno skupe knjige. Tako se u džamiji u Celjigovićima u Sarajevu n3-
lazi mushaf sa bilješkom, koja ll prijevodu Mehmeda Mujezinovića
glasi:
nOvu odabranu knjigu uvakufljuje - tražeći Božje zadovoljstvo
- neka Alla h oprosti grijehe njemu (vakifu) i njegovim roditelji-
ma kao i onima koji budu učili u ovom časnom mushafu - za
Gazi Husrev-bcgov mekteb, s time ela se knjiga ne može prodad,
založiti niti iznijeti iz mekteba ni na kakav način.
Vakif (zavještač) ovog časnog mushafa je Melm1ecl efendija .iz
tvrđave Klj uč, a u valku f.io ga j e u gradu Sarajevu godine 1223/ 1808«.
Gazi H usrev-beg se s p u n im pravom smatra drugim osnivačem
Saraj eva, poslije bosanskog k rajišnika Isa-bega Ishakovića-Hranušića,
koji mu je udario temelje. Po tpuno je tačna ona toliko puta izrečena
kons tatacija ela j e do Gazi Hus rev-bega Sarajevo bilo kasaba, a sa Gazi
1-Iusrev-begom postaj e šeher. Ve l ičina je Gazi Husrev-bega da ustanorc
koj e je osnovao, odnosno one koje su naknadno osno,·ane iz njego' 3
vakufa nis u samo sarajevskog, lokalnog značaja, već šireg, rekao bih,
općebo san s kog.
Gazi Husrev-beg, odno no njegov va kuf začetnik je oko 31 ust'l-
llO\'e vjerskog, prosvje tnog, humanitarnog, ekonomskog i komunalnog
karaktera. J edn u ovakvu analizu prvi je napravio za ·lul.ni kulturni hi-
s toriča r Osma n Asaf Soko lo vi ć (umro 1972) u n eobjadjenoj gradi kOJU

'227
 '
je sakupljao o Gazi Hu rev-begu. Ja sam tu građu u kojoj su nabroj ane
Gazi Husre1·-begoyc ustanove pregledao, pa rev iclirajući je došao sam
do brojke od 31 u -ta nove, od kojih je svega jedna ustanova izrazito
Yjer kog karaktern. 6 u lanova prosvjetnog karaktera, 3 ustanove hu-
manitarnog karaktera, 12 u tanova ekonomskog karaktera i 9 ustanova
komunalnog karaktera. Kako je Gazi Hu rev-beg, odnosno posredno
njego,· ,·akuf inaugurirao osnh·anje tolikog broja važnih, korisnih i po-
trebnih ustanova, onda, mislim, ništa bjelodanije nego to posvj edočuje
zama 'i tost Gazi Hu re,·-begova djela.
Ja ću pokušati da se ukratko redom osvrnem na sve te us ta-

Pocet ću a B ego i'0111 džamijom, koj u sam sis tem atizirao kao Je-
dinu na!!la-eno reli!!ioznu ustanovu Gazi Hus rev-begova vakufa . To je
po smjoj monume~ta lnosti najreprezen tati vnija džamija u zapadnim
krajel'ima Jugo lavije, pono bosanskih muslimana. U vakufnami iz
1.531. godine, koju je knjižemica Isidora Seku l ić nazvala »komadić vrlo
lepe proze« Gazi Hu re1·-beg je do u detalje razradio progra m pobožno-
~ri koja će se odYijati u ovoj džamiji. Mus limanski čovjek u Bosni i
Hercegm·ini odm·ijek je om džamiju smatrao glavnom bo anskohercc-
goYaćkom džamijom. iako je, zapravo, prima t pripadao Carevoj dža-
miji u arajen1 kao katedralnoj. Zanimljivo j e da je Careva d žamij a
zyanično bila glama džamija, pa su se tu promulgirale zvani čne objave,
obadjale jame svečanos ti , u blizini džam ij e održavale skupštine itd.
\'aiila je reisijja (zapodjedl da se mujezini vi h sarajevs ki h džamij::t
prilikom ucenja ezana ramaj u prema Carevoj kao glavnoj džamiji: prije
nego ·w se oglasi ezan u Carevoj džamij i ni jedan mujezin u g radu
n.ije smio okuisati. Od 3. novembra 1848. uveden je ob ičaj da e u mo-
mentu ićindijskog ezana ~ki dao bajrak, tako da su građani imali orijen-
taciju da li je nastupilo 1Tijeme podneva odnosno ićindije. Uza sve to u
narodu je kao glama džamija Yažila BegO\·a. Najbolja potvrda za to
Jesu zbiYanja uoči au tro-ugarske okupacije Sarajeva J 878, kada j e
glaYm ustanički punkt za pripremanje otpora bilo dvorište Begove dža-
mije. Poznato je da je i u borbi pmtiv reforama Begova džamija bila
glamo stjecište sarajeYskih masa.
Kao Gazi Husrev-bego\'e prosvjetne u s tanove s matram medresu
Kuršum/iJU, Jzanikah, mekreb, biblioteku, kojima kao poznije prosvjetrJe
ustanoYe treba dodati štam pariju i vakufs ki konvikt.
upozorio bih, kada je riječ o školskim ustanovama, na jednu
okolnost, koja možda nije slučajna , a ta je, da je Gazi Husrev-beg osno-
Yao hanikah nekoliko godina ranije nego š to je osnovao medresu. Ne
znam da li se iz toga mogu izvodi ti neki dalekosežniji zak l j u čci. U sva-
kom slućaju Gazi Husrev-begu je bilo stalo da se. izučava tesavvuf, no
oYa njegoya intencija dosta se zanemarivala, moglo bi se reći sve do
danas. Od polovice XVIII s toljeća , konkretnije počevši od muderrisa
\'elihodžića, gotovo stalno je povjeravan hanikah muderi su Gazi Husrev-
-bego1·e medrese, tako da hanikah više ·n ije bio posebna š kola već se
njegoYo funkcioniranje svelo na održavanje clerviških obreda jednom
nedjeljno. Slično se dogodilo i sa Koski Mehmed-pašinim hanikah om u
!VI<Jstaru gdje su takoder vremenom istisnuti šejhovi a hanikah usmje-
raYala ortodoksna ulema.

22iS
 Moglo bi se reći i Lo, d a nije dosljedno uvažavana ni ćuvena Ga;:i
Husr ev-b egova odredba koj a se odnosila na p rogram nastave u medre!>i,
prema kojoj j e uz IJ1abroj ane islamološke predmete trebalo ela se pre-
daje »i os talo što bude iziskivao ob i čaj i mjesto.« Ova dale kosežna i
vidovita odredba , p rem a kojo j je Gazi Husrev-begova medresa trebala
ela traj no bude suvremena škola, nije se provodila u život sve do 1925.
[!Od ine. Iako je Gazi Husrev-begova m edresa po svome rangu važila
kroz cijelo vdjem e kao najuglednrija m edresa u zapadnom Balkanu , ona
tradicionalni nas tavni program n ije proširivala i pril agođavala du h u
vr emena. P redavali su se predmet i koje j e Gazi Husrev-beg naveo izri-
čito kao neophodne, a li se progra m nije nadop unjavao predme tima
»koje bu de iziskivao običaj i mjesto.« Gazi H usrev-beg je ovom svojom
od redbo m - prije Ka menskog (1592-1670) i Pestalozzija (1746-1827)
- p okazao zaista dalekovid•nost, koja izaziva naš duboki respekt, ali šta
j e to vrij edilo, kada je ta odredba ostala mrtvo slovo na papiru. Po-
trebno j e Jl ~pomenu ti i Lo ela od redba o u sagl ašavanju nastave suvre-
m enim p otrebama nije neki originalni Gazi Husrev-begov koncept, ve.:
izvir e iz jed ne općeislamske zasade prema koj oj se u m edresama imaju
izu čavat i znanosti koje bude hal zahtijevao. Tu misao već nalazim u
E zzernudžij a u njegovoj »Up u ti učeniku na putu stj ecanj a znanja«, na-
pisanoj oko 1203. godine, koju je u nas p reveo mr. Nijaz šukrić. Pa i
una toč stavu koj i je izrazio Ezzernudžij a nisu mi poznate druge v:l-
k ufname gdje b i se u pogledu progra ma nast ave d avale ovakve [leksi-
bilne o d redbe. O bično se u vakufnarna o m edresama prepisivao program
nastave za nedogledna vremena, pa tako čvrsto fiksi rani nastavni pred-
m eli u vaku fnamama koje su imale obavezn u s nagu nisu davale mu-
gućnosti za jedno d~namično kretanje. Gazi Husrev-beg je, naproti\',
istina fiksirao nastavn i program, a li je dozvolio širok mane\·arski pru-
slor za prilagođavanje nastave promijenjenim prilikama.
GaZJi Husr cv-beg je svojom va kufnamom od 1537. godine udario
te melje svojoj da nas u svij etu pozna toj biblioteci. U vakufnami je rc-
čeno: >>Što preteče od troškova za gradnju, neka se za to kupi valjanih
knjiga, koj e će se u potrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima
koristi tko ih b ude čitao i da iz nji h prepi uju oni, koji se bme nau-
kom«. U Gazi H usrev-begovo doba nije bio običaj da e biblioteke o ni-
vaju kao zasebne ustano ve, već se to čin ilo u okviru medresa, tekija 1
d rugih vj er sko-prosvj etnih !JStanova. Tako je npr. prva biblioteka kao
izd vojena us tanova u ok vir u Turs kog carstva na tala u Skoplju 1607.
god ine , a u S ta mbo lu tek 166 1. godine. Obično se uzima da je Gall
Hus rev-begova biblioteka izdvoj ena iz medrese 1863. godine. ije, me-
Ciut·im, i s k lj u čeno da j e to učinj eno i ra nije, a li prije katastrofe Sara-
j eva od 1697. godine . Na to nas navodi podatak da je \'ec spočetka
XVII s to lj eća u okviru Gazi Husrev-begova va kufa bilo kreirano mje-
s to biblio te kara u osob'i Muhamed efendije, oca hi toričarn h.ociŽL'
Muerril1a iz Sarajeva. Oko lnost da je postoj alo po ebno mjesto btblio-
tckara d aj e nas lu titi, iako to nije posve sigurno, da je \eć t.1da b1b
us t roje na Gazi Husrcv-begova bi blio teka kao ,izdvojena ustanu"1. Fond
knj iga j e, m eđu tim , stradao o d princ Eugenore solda teske 1697. pa j,·
naglim s ma njenjem broj a knj iga biblioteka na tnvila da djeiUJL' unu t t
med rese vc cio 1863. gocline. Od tada bi blio te ka poprima J..arnk!L'r l ' L'll
 '
Lralne biblioteke. Priključuju joj sc poj edine starije biblioteke u Sara-
jevu, Mostaru, Foči, T1·avniku i Gračanici. Danas bib lioteka i ma oko
7.500 kodeksa, te oko 15.000 šta mpanih djela na razn im j ezicima . Ono
sto je čini specificnom u odnosu na evropske biblioteke s islamološkim
fondo\'.ima jeste što gro rukopi a s kojima raspolaže potj eče s našeg
terena, Jlaj,·iše dijelom od m u limana Južnih Slavena, koji s u vladali
tw· kim, arap kim i perzijskim jezikom.
Dalje sam među prosvjetnim ustanovama s pomenuo štampariju .
Rijec je o \ "ilajet koj štampariji, za koju se doned avno nije znalo da .i~
pri njenom o niYanju imao udjela Gazi Hus1·ev-begm· vakuf. O tome je
o ta,io ,-ažno s,·jedočan tvo Ga\To Vučković u II vesku svoje knjige
»Robsrm u slobodi ili Ogledalo pravde u Bosni«, š tampane u Novom
Sadu 1872. ( tr. 102). Govoreći o tome kako je na inicijativu vezira Topal
Osman-pa ' e onda 'nji mute,·elija Gazi H usrev-begova va k ufa Hadži Asim
be!! MureYelic iz fonda Yakufa napravio bolnicu, Gavro Vučković na-
sta~·Ija:
»Dalje mu predloženo bude da se iz tog fonda sagrad i jedna zgra-
da, gdje bi e pečatnja (štamparija) smjestila. On i na to pristane
i dade za rečenu zgradu 30.000 groša.«
Konačno, Gazi Husrev-begovu Yakufu i ma se zahvaliti da je dao
!>\·oj doprinos osni,·anju prvog va kuiskog konvikta, č i me je Gazi Husrev-
-beg.:>,·a fondacija stekla zasluge i za moderno školovanje mus limana.
Pn·i Yakufski kom·ikt, u kome se školovala postokupaciona m usi iman-
!>ka S\'jetoma inteligencija koja je pohađala, p r ije svega, preparandiju
i gimnaziju. o novan 1885. god. bio je smješten u jednom objek tu Ga7.i
HusreY-begoYa Yakufa - u Morića hanu. Na taj način još gotovo 20-ta '<
godina prije osnutka »Gajreta«, kada počinje kulturni preporod bo-
sanskih mu limana, Gazi Hus rev-begov vakuf u dario je temelje organ i-
ziranom porpomaganju izobrazbe musliman ke inteligencije svjetovnog
smjera. Slično je opet ,·akuf, ovaj puta I sa-begov, također rukovođ en
duhom noYog kulturnog usmjeravanja, dao svoj doprinos formira nju
muslimanske čitaonice, ustupivši joj 1889. godine svoje prostorije na
Bembaši.
);a redu su sada humanitarne ustanove. Tu dolazi u obzir imare,
musafirlzana i bolnica. Pn·e dvije ustanove osnovane su već vakufn <l-
mom, dok je bolnica mnogo kasnija tvorevina.
Imare je ja\"lla kuhinja, u kojoj se putnicima, đa ci ma, va kufs kim
službenicima i gradskoj si rotinji besplatno dijelila hrana. Ra čun a sc
da je u imaretu, počevši od njegova osnutka pa do prestanka, poče tkom
drugog syjetskog rata, hranjeno dnevno do 200 osoba . Musafirhana je
go~tinjac, u kojem je putnicima bio osiguran besplatan konak i hra na,
koja se spremala u imarelu. Putnik stupivši u musafirhanu b io je po-
nuđen medom i hljebom >>kako je to i kod drugi h imar·eta uobičajeno ·• .
Mu~afirhana je prestala funkcionirati odmah nakon okupacije 1878.
Imare još i danas, makar s imboli čno, uz ramazan i bajrame snabdijeva
~,·aju murteziku živežom.
Sto se tiće bolnice, upada u oči da ih u Bosni i Hercegovini, kako
~e ćini, nije bilo, izu:~:evši donekle stan icu za duševne bolesnike u Si-
nanovoj tekiji u Sarajevu, koja se spominje u XVIII stoljeću. Evlija

23()
Celebdja spommJe brojne bolrnice diljem carstva, ali ih ne navodi na
području Bosne i H ercegovine . Zato je tim od većeg značaja da je za
vremena zaslužnog mutevelije Hadži Asim-bega Mutevelića (1855-1883)
godine 1868. podignuta vakufska bolnica sa ambulantom. U njoj su se
lij eči li b olesnici bez obzira na vj er ske razl-i ke, uglavnom besplatno. Po-
slije okupaci je ova je bolnica prerasla u državnu bolnicu, ali ju je Gazi
Husrev-begov vakuf subvencionirao sve do 1894. godine. Te je godine
vakufska b olnica p retvorena u Zavod za duševne bolesnike, koji je
ftmkoionirao sve dok se u okviru bolnice u Koševu nije uspostavilo od-
j eljenje za duševne bolesti.
Treba da se nešt o kaže i o Gazi Husrev-begovim u stanovama eko-
nomskog karaktera. One su najbrojnije. Najglavniji objekti koje je po-
digao ili su podignuti iz sredstava njegova vakufa jesu u Sarajevu be-
zistan, zatim brojni dućani, među kojima ih u vakufnami od 1531. spo-
minje šezdeset, a u vakufnami od 1537. dvanaest, dalje hanovi, od kojih
j e naroči to poznat Tašli-han. U okviru Gazi Husrev-begova vakufa bila
su još tri hana. To su kapitalni objekti, koji su omogućili privredni
po let Sarajeva, čijem su se prosperitetu ubrzo nakon Husrev-begova
doba divili svj etski putnici. Već neposredno iza Gazi Husrev-begove
smrti godine 1550. Zen spominje Sarajevo kao trgovačko mjesto, a bo-
sanski plemi ć Zl atarić (1559) označuj e Sarajevo kao prijatno mjesto
velikog bogatstva. Unutar Gazi Husrev-begova vakufa spominju se još
kao privredni objekti mutabdžijska radionica, mudželiti (knjigovesci),
kasapi (mesarske zanatlije), menzilhmta (stanica za izmjenu poštanskih
konj a), magaze (stovariš ta), b ećCl1·ske odaje (sobe za smještaj šegrta-s:t-
maca), berbemica i kafana. U ovoj prilici zanemarujem brojne stambene
zgrade, pa i one modernog doba, koje su od značaja za urban i raz-
voj Sarajeva. Gazi Husrev-beg je osnovao i jednu vrstu banke, izdvo-
jivši 300.000 drama koj i će se izdavati na kamatu i odredio da kamatna
stopa iznosi godišnje 10 posto. Posebno je odredio da se >>postupa na
pravi šeriatski nači•n , kako se ne bi taj posao izvrgnuo u lihvu ili glal·-
nica razasula po gubitku.« Kao korisnike kredita među ostalim je označio
i poljodj elce, pa je Gazi Husrev-beg najvjerojatnije prvi u nas konsti-
tuirao organizira ni poljodjelski kredi t. Sa s tanovišta seoske privrede
dolaze još u okviru ustanova Gazi Husrev-begova vakufa mlino1•i, kao
i 150 košnica pčela u gradu Doboru, koje j e u vakufio 1537. god.
Preostalu grupu činil e bi ustanove komunalnog karaktera. 01·dje
sam svr s tao Gazi Husrev-begov Ilama/ll (banju), vodovod, šadrvwz 1
vruće čes lll e. VodoYod je doveo s vrela Crnila do svoje džamije i ostalih
zad užbina, udaljeno nekih 7 k ilom etara i po riječima Hamdije Krešev-
ljakovićn »kao š to je slavni Gazija Hu rev-beg u svim zadužbinarna
prvak m ec1u sarajevs kim i bosans kim dobrotvorima tako ga ni u iz-
gradnj i vodovoda nije niko do Ligao.« S obzirom na ulogu koj u je t.a
d ruš tven i standard ri mao sa t (koji su posjedovali a mo bogataši) o1·dje
bi spadala i sahat-kula, s kojom je us ko povezana nzul'ekit/iana. U ko-
m u nalije se može ubrojiti i liare/1! Begove džamije sa wrbetinw. 1<'
smije sc zaboraviti ni javni zahod. j er ga u ranije doba ne sreccnw
u drugim urbani m sred inama.

231
 l

Kao što sc iz ovog pregleda vidi, Gazi Husrev-beg je sa svojim

'akufom kao kulturni prcgalac sigumo najzaslužniji sin naše uže b?-
san -kohercegova čke domovine. On j e drug i osnivač Sarajeva. T u Je
udario temelje njego\'u ekonomskom, kulturnom i komunalnom pro-
~peri tetu .

THE ROLE AND SIGNIFICANCE OF GAZI HUSREFBEG

AND OF HIS VAKUF

The au thor empha ises that it i necessa ry to clifferen tiate the

per onalif!· of Gazi Husrefbeg as th e great est benefac to r a nd educa tor
of Bo nian J\loslems on the one hand, and as a conqueror a t the other
side. It i considered that the personali ty of Gazi Hrusrefbeg shoued be
subordinated to his greatncss as the greatest founcler and origina tor
of man\' insti tut ions. of cultural, human a nd economic sig ni ficance.
The per onaliry of Gazi Hu refbeg as conquero1· and soldie r is som et-
hing remporary, but what makes him im morta l is the fac t t ha t h e
inspired building in Saraje1·o in the Turkish period and was the ci ty's
second founder and inaugw·ator o f a new e ra in t he cultura l a nd
economc life of Bosnian Moslems . Analyzing the folk songs a nd ti-adi-
tion abour Gazi Hu refbeg preserved tili the pre ent day, the au tho r
draws the conclusion that t he broad mass of Bosnia n Moslems remem-
ber Gazi Husrefbeg no t for his conquests, bu t exclus ively as t he bene-
factor of his great charitable foun datio ns . However, in the his toria-
graph~ of the Ch ristian wri ters with exception of Dr ćiro Truh elka,
Gazi Husrefbeg is p resented mostly as a conqueror, and a lso accused
of spreading Islam b) force. Refusing that assertions a nd speaking
about Gazi Husrefbeg's attituted tOwards Ch ristians, the author cites
in the first place Ga~i Husrefbeg's co n tem porary Ben edikt Kuri p ešić,
who personally l'isited Gazi Husrefbeg in 1530. Ku ripcš i ć vrites in hi s
traYels of the Turkish regi me as t~ rannou o ne, but he poin ts out the
religious tolerance. The Mo!>lem popul atio n was i.n the m aj ority a t
that time in the parts of Bosna conq uered before Gazi Husrefb eg's
time, and Kuripešić nowhere says tha t this massive I slamization was
brought about by force. As a p roo f of Gazi Hus re fbeg's toler ance the
author cites a »Bujruladija<< of Gazi Husrefbeg by which the Ca tholic
priest~ at Fojnica must not be hinder ed in their pas torisatio n of their
folk. According to wri tten trad ition in Sa raj evo was build the old
Orthodox church in the XVI II century in Hus refbeg's period. Also in
this period worked the prin ting works at Goražde fo unded b y two
Orthodox priests the b rothers Đurađ and jeromonah Teodor Lj ubov ić .
The author points out that among Bosnian Moslems, especially in Sa-
rajel'o, there exists a real cul t of Gazi H usrefbeg. His vaku f was t rea-
ted in certain aspect s as the central vakuf of Bosna a nd H er cegovina.
According to the author Gazi Husr efbeg or his vakuf founded 31
institutions not only in Sarajevo b u t also all over Bosna. One o f these
mstitutions, t he Beg's Mosque is, dist inc t by r e ligious , 6 institutions
art educational, 3 humanitarian a nd 12 econo mic a nd 9 communal.

232
Abdurahman Huki ć

SOCIJALNE I HUMANITARNE USTANOVE

GAZI HUSREV-BEGOVA VAKUFA
Društveni značaj socijalnih i humanitarnih ustanova Gazi Husrev-
-begova vakufa cjelovitije i objektivnije ćemo sagledati ako sa nekoliko
rečenica ukažemo na ins tituciju zavještanja ili uvakufljavanja u islam-
s kom učenju i n avedemo nekoliko povijesnih podataka o začetku i raz-
voju zavještanja u ranois lamskom dobu, odnos no do pojave Gazi Hu-
srev-bega. Ovo tim prije što želimo da objasnimo podsticaje kojima
je veliki vakif bio motivisan . S druge s trane , naše će ocjene biti realniJe
a ko l e timi čnim osvrtom pojasnimo društvene odnose u kojima s u na-
s ta le i djelovale Gazi Husrev-begove humanitarne i socijalne ustanove.
Kur'an izričitim tekstom nije u stanovio instituciju vakufa ali je.
kao k odeks islamske nauke, stavio dobročinsn·o u najviši vrh doka-
zanog i ispravnog vjerovanja. Tako je Kur'an na 56 mjesta uslO\ io
is pravno vjerovanj e dobročinskim djelovanjem. Još opširnije i podrob-
nije dobroči ns tvo je objašnjeno u tradiciji, drugom po redu islamskom
izvoru. Uopće uzevši, islam ski pogled n a život je optimistički , pa u i
posjedovana materijalna sredstva stavljena u funkciju posrednika Zt1
s ticanje ovosvjetske i onosvjetske sreće.
Trag prvog u vakufljenja vodi nas u osmu godinu po hidžri (628.
g. po Gregorijanskom kalendaru ) kada je Omer, docnije drugi halifn,
u dogovoru s posla nikom MuJ1am edom, zavješ tao komad plodne zemlje
koju je posebno cijen io. l, kako su druš tveni odnosi u islam kim zem-
ljama bival i sve razvijenij i, makufljavanja bi\ aju sn~ če'c1 i maso·-
nija da bi, kasnij e, postala svakidašnja pojm·a u sYim kr:~je,· ima gdje
s u živje li is lamski narodi.
Podstaknuti poznatim hadisom da vjernički pnli\' dobročmst,·:~
ne u sah ne n i pos lije vakifove sm rti, savremeni islamolog Jusuf. ~ard~~ i:
definiš ući vakuf i is lams ko zavješ tanje u huma ne svrhe, u s\OJOf kllf lll
»E l-1manu vel-h aja tu«, na s tran i 290. kaže: 1)
>>Podstaknuti milosrđem, koje je u njihova srca unijelo. 'jcr;r
vanje u Allaha, i volja da se postigne Bož ija nagr~~a, n.1.u !imam ~u -
u želj i ela nj ih ova dobra dj e la n e presahnu po.shJe nJ iho\.: smrti

l) Bejrut, 1975. godine.

233
 '
za,·j tamli ,·oju imov.i nu, ili njen dio, da bi se od toga nahranio
gladni, na pojio žedni, obukao go li, udomio neobczbijcdc ni, izl ij ečio bo-
le ni, podučio nepi meni, ukopao mrtvi, zbrinuo s iro li, pomogao ubogi,
-ukratko, oba\'io snud po ' teni ljudski po ao .. ·"
Gazi Husre\'-begove humanitarne i socijalne u tanove, koje ~ Lt
predmet našeg ispitivanja, osim bolnice i eventualno sahat-kule, nastale
u u pn·oj polovini XVI-og s toljeća, a to je vrijeme velikih druš tveni h
promjena u nasim kraje,·ima. Naime, dolaskom Tura ka u naše kraj e ve
i njihO\im pripajanjem Osmanskom Car tvu, nastali su i novi dru · tve ni
odno i. Okupacija je, kao • to je vidljivo iz ačuvanih is torij kih doku-
menata, unaprijedila prin-edni život zemlje i uključ ivanjem Bos ne i
Hercegovine u Care,i nu , t\•oreni su uslovi b ržeg impuls iranja javnog
ži,·ora uopće.
:\aime. nakon ' ro su Turci učinili Bosnu ~voj im pograničnim san-
džakom i u nju U\·eli društ,·eno i ad minis trati\'no uređenje kao i u
o::.talim rur kin1 pokrajinama. to je značilo korak na prijed u odnosu
na feudalnu anarhiju bo an ke države. Međutim , u koro je uslijedilo
ra padanje pahij ko-timar kog si lema u Turskoj , pa će s istem č i flu­
čenja i agrarn i odno i postati okosn ica sukoba i socija lni h proble ma
u Bosni i Hercegovini. U takvim politi č kim i socijalnim uslovima d jc-
10\·aće Gazi Hu re\-begO\·e human itarne i ocijalne us tanove u lijcdl'-
cih 3.50 godina.
Gazi Hu rev-bego,· ,-akuf ute meljen je na osnovu tri vakufname:
jedne iz 1"31. g. i d'iju iz 1537. g. Od njegova us tano\'ljenja do dan a~­
njih dana bile su podignute i djelovale slijedeće ocij alne i huma nitarne
u. tano,·e:
l) .\lu afirhana i imaret;
2 ) Kann·an- a ra j, poslije n azva n Tašli-han;
3J Bolnica;
~ l \' OdO\'Od;
_ Banja 1
61 Sahat-kula.

l\ITSAFIRHANA l IMARET
l prije Gazi Husre\-bega u Sarajevu j e po~ tojal a musafirha nn
koju je, još 1461. godine, podigao Isa-beg Ishakovi ć. Nalazila se na d a-
našnjoj Bembaši. Za njeno izdržavanje Isa-beg je ostavio veliki imetak,
i.to je YidljiYu iz njegove vakufna me. U vaku fnami se navodi da je mu-
safirhana namijenjena za putnike, pa čak i sejjide, gazije i druge ljude
~a n~im druSt\enim polozajem. 'jegO\·a j e musalirhana radila 250
godina.
!\esumnjivo da su musafirhane i imareti, od s vih huma nita rnih
ustanova, koje su Turci donijeli u n aše krajeve, najizrazitiji po s voj im
humanitarnim i socijalnim značenjim a. J er, musafi rh a na koja s imma-
šnim putnicima-namjernicima obezbjeduje besplatn o konači š te, i to naj-
manje tri dana, a imaret nudi ishranu putnicima, učenicima vjers k ih
'kola i službenicima vakufa, bili su oblik aktivnog ponašanja da se,
lwliJ.:o-toliko premostio! Ye! ike soci j alne razlike sredina u koj ima su dje-
!rJ\ alt.

234
 Gazi Husrev-begova musafirhana je bila sagrađena još prije 1531.
g., jer se u vakfiji, koja je datirana te godine, navodi kao građevina
koja je završena.
Musafirhana, kao i imaretska zgrada, nalazila se na zapadnoj
strani Begove džamije. U prvo vrijeme, musafirhana s imaretom, sasto-
jala se od četiri sobe na prvom spratu sa sofom- a u prizemlju je bila
smještena štala za jahalice putnika-konjaruka , zatim kuhinja, magazin,
pekara, hambar i ostale nusprostorije.
Važnost i značaj jedne musafirhane, odnosno frekventnost i broj
posjetilaca, treba mjeriti po njenoj potrošnji prehrambenih artikala. U
vezi s tim, ovdje bi 'se trebalo osvrnuti na izvršene prevede Gazi Husrev-
begovih vaku(nama od strane dr Truhelke i F. Spahe. Naime, i jedan
i drugi, prevodeći vakufname, a r apsku riječ >>k e j l« označavaju kao
kilogram, a riječ >> o k k i j j U«, kao oku. Prema tim prevodima jutarnja
čorba će se praviti od jedne kile preči šćenog pirinča s mesom, a ve-
černja iz pola kile. Uo či petka ima se variti riža od tri kilo pirinča i
devet oka masla (tako!) a zerde od jednog kilograma pirinča, tri oke
m asla i dvanaest oka čis tog meda.
Razumljivo, ako se ovako prevede vakfija dobija se utisak da su
musafirhana i imaret pružali svoje usluge nekolicini osoba dnevno.
Međutim, do sasvim druga čijih podataka dolazimo ako riječ nkejl«,
koja u a rapskom jeziku označava šuplju mjeru za žitarice od 10 do
12 kg. (ovisno o uobi čaj enosti pojedinih zemalja), a okkija je samo
dio oke.
Muvekkit u svoj oj >>Is toriji Bosne«, u vezi Gazi Husrev-begove
musafirhane i imare ta kaže:
nU musafirhani se sta lno smjenjuju vječiti putnici i pobožni si-
romasi i primaju se u gos te. I njima i njihovoj stoci daje se opskrba.
Nika da nije manje od deset gostiju . Tu se zadržavaju od jednog dana
do jedne godine. U imaretu su se s talno i neprekidno kuhala predviđena
jela. Uz onih stotinu službenika Vakufa, preko šezdeset đaka i ljudi,
za s tosedamdeset osoba, svako me jednako, svakog dana, dijeljeno je
po jednu oku težine sastavljene od če tiri somuna, običnog hljeba. Za
vrijeme ramazana dij eli se po jedna k u tljača pi rin čeva p ilava i čorbe, a
za bajrams ke dane i svakog petka dodaje se uz kutljaču pirinčeva pi-
lava i čorbe kutljača zerdeta. U ostale dane, za ručak se dijeli po jedna
kutljača pirinčeve čorb e, a za večeru se svakodnevno daje po jedna
kutlja ča grahove čorb e.«

Prema tome, imaret i musafirhana opsluživati su dnevno više

stotina lj udi, a to je podata k koji daje sasvim drugu dimenziju nego
š to se moglo shvatiti iz pogrešno prevedene riječi nkejl« i »Okkijje«.
Druga stvar na Jcoj u želimo ukazati j e ta š to u većina istori·
čara, među njima i dr Truhelka, navodili samo siromal1e kao isključive
goste musafirhana. Međutim, teks t Jega tora u vakufnami ukazuje na to
da musafir hana pruža konačiš te, a imare t ishranu i za bolje stojec:e
namjernike: učenjake, pa i gospod u. Pored toga, osim gostij u iz mu-
safirhane, u imaretu su sc hranili i učenici Gazi Husrev-begove medrese',
službenici njegova Vakufa, derviš i iz HanikaJ1a, s iromašni ljudi i dntgi.

~35
 '
Gnzt Husrt'l·begont musafit·hann ugošći va la je p rolaz nike 300 go-
dion. nli je, za vrijeme rei -ul-ule m e Hilmije Hadž iomc rovića , u s pora-
zumu s 1·akut · kim po1·je1·en tvom , za t:vorenn koncem prošlog s toljeć<1.
J\Iu nfirhana . e, u po ljed nje vrijeme, n alazila na mjes tu bivše kafane
"Aeroplan (nn uglu ulica ara i i Gazi Husrevbegove).
\ 'rijedi na pomenuti da Gazi Hu revbegovn vakufna ma izričito
kai:e, da e određeni budžet namijenjen za mu afirh a nu, odnosno ima-
ret. može prekoraciti ako se za to ukaže potreba.
Imaret nije radio za vrijeme prvog svjetskog mta ( 1915- 1920).
M u~nfirhana i imaret imali u ·voju upravu. a čelu imareta sta-
jao je ;ejhul-imare. a u lanova je imala oko dvadeset radnika i s lužbe-
nika koji u 1 ršili razne dužno ti : od ekonoma do sudo pera.
U imarenma e gotovila hra11a prven tveno za go re na brojane
kategorije, a ' to bi proteklo, bilo bi podijeljeno vakome ko bi za tražio.

KARAVAJ\l-SARAJ (Kjarban- araj)

GaziHuHel-begO\ karn1·an- araj, iu p oznatiji pod imenom Tašli-
·han 1 r~tali mo u humanilarnL' u tanol'e, os lanjaju ć i sc samo na Evliju
čelebiju koji ga naziva karal'an-sarajem, a poznato je da is tori ča ri ka-
ral·an- a raje ubrajaju u soci ja lne u tanove, jer se ko nači š te u k a r avan-
."araJtma nije placalo. Međutim , i Truhclka i Kre·evljaković nazivaju
ga hanom, dak.le komercijalnom u.:;tanomm, a Kre ·evljaković navodi i
-.idžil br. 1 iz 1.566. g., iz koga e 1·idi da je han bio iznajmljen pod
zakupninu u 1·i ini od 30.000 akči. Mi 'mo e, ipak, odlu čili da ga svrsta-
mo u o1·e ustano1e, o kojima Mun~kkit piše: "u gradu Sarajevu ima
mnogo Gazi Hus re\ -bego1·ih dobrot1·orni h us tanova i mnogo ma ivniil
1 1e!ikih gra đevina ... Jedna od ma ivni h zgrada toga vak u fa u gradu
arajei'U je han, pozna t pod imenom Tašli-han. To je s tari ha n pokri-
len da kom , a i dolje je od drveta. 1ad nj egovim magazama ima oko
~ezdeset soba. To je 1 rlo masivan i 1·e liki karavan-saraj. I z n jegovih
odaja J<' agrađen prolaz na SI'Odo1 e (ćem er), a li nakon posljednje,
austrij ke okupaci je, 0\·i u SI'OdO\ i na gornje m s pratu oš tećeni i po-
ru·eni .
TašiJ-han je bio podignut uz za pad nu s tranu i danas postoj ećeg i
ubnoi'!Jenog bezis tana, na prosto ru današnje bašće hotela "Evropa«. Bio
je sagrađen na sprat, a u prizemlju su se na lazili broj ni du ćani i 111::1-
gaze.
Bezistan i Tašlihan preds tavljali su, u SI'Oje vrijeme, s red iš te bo-
sanske trgo' ine, pa je han u1ijek bio nastanjen brojnim p utnic ima k oj i
su u njemu trcuili konaćište i smještaj.
Tašli-han je stradao 1697. g., za \'rijeme provale E ugena Savoj-
~kog, a jos 1i~e u požaru 1879. godi ne, posl ije kojeg više nije n i oprav-
ljen. !\jegon ostaci sravnjeni su sa zemljom 1912. godi ne.

BOLNICA
Pnje Izgradnje Gaz1 Husrev-begove bolnice, ili vakufs ke, kako su
JC u narudu nazivali, nisu poznati podaci da je za vrijeme turs ke v las ti
p<JStoiala ikakva bulnica u Bol>ni 1 H ercegovini. Te k na pods ticaj valije

236
Topal Serif Osm an-paše (1861-1869), mulcvclija Gazi Husrev-begova va-
kufa ha dži Asim-beg je osnovao bolnicu. Imala je, u prvo vrijeme, pre-
ko 30 postelja, jednog ljekara i apotekara. Bolnica je otvorena 8. okto-
bra 1866. godine. Imala je posebne prostorije za muške, a posebno za
ženske bolesnike. U bolnicu su primani bolesnici bez razlike na vjeru,
a najviše besplatno. Vakuf je financirao bolnicu.
Bolnicu je 1882. godine preuzela okupaciona Zemaljska vlada, ali
je Vakuf, sve do 1894. godine, davao bolnici svoju subvencij u. Znači.
Gazi Husrev-begova bolnica je 14 godina izdržavana iz sopstvenog pri-
h oda, a 12 godina Gazi Husrev-begov vakuf je dotirao bosansko-hercego-
vačkoj vladi za bolnički budžet. U istoj, vakufskoj zgradi, nalazila s~
Zamljska bolnica sve do 1894. godine.
U vezi Vakufs ke bolnice Muvekkit piše u svojoj »Istoriji Bosne,• :
>>Is to tako siro tinja dođe u bolnicu, bez obzira koje je vjere, bio muško
ili žensko. S vakome bolesnom daje se pripremljena odj eća i postelja i
preuzima se na liječenje . Daje se i potrebna hrana. Ni ovdje nije ni-
kada manje od deset bolesnika«.
Gazi Husrev-begovu bolnicu najbolje je opisao Gavro Vučković,
u to doba poznati politički i javni radnik, jer se u njoj i sam liječio, u
jtmu 1870. godine.
Bolnica je 1894. godine pretvorena u Zavod za duševne bolesnike
i Lome služila sve do osnivanja Odjeljenja za nervne i duševne bolesti
p ri Zemaljskoj bolnici u Sarajevu .

VODOVOD
"u svrhu zadovoljenja čestog ritualnog p ranja i umivanja, Turci
su veliku pažnju obraćali na či stu pij aću vodu, i to ne samo po nase-
ljima već i po drumovima ... « kaže dr Risto Jeremić u svojoj knjiLi
»Prilozi is torij i zdravst venih i m edicinskih prilika Bosne i Hercegovine
pod Turskom i Aus trougarskom .2) Naime, povezanost islamske vje re sa
čistoćom i ritualnim tn·anjem , učinilo je da su islamski narodi bili veliki
promicatelji vodovoda. Naročito su se, u tom pogledu, proslavili Arapi
u Spaniji, a zatim Perzijanci, od kojih su ovu vještinu prim ili Turci.
Preko Turaka mi smo naučili graditi vodovode.
Od propasti bosanske kraljevine do 16. stoljeća, izgrađeno je u
nas mnoštvo vodovoda i čes am a. Svi vodovodi, pa i česme gradeni su
privatnom inicijativom. Tek kasnije država se o tom e poče la brinuti
Prvi vodovod sagracten je u Sarajevu 1461. g., a posljednji 1866. g.
Prirodni položaj Sarajeva, odnosno konfiguracija zemljišta koje
ga o kružuje, pomoglo je da se olakša razvodenje vodovodne mre.le, jer
j e voda tekla prirodnom gravitacijom, a am o rijetko uzbrdo. pod 1la-
s t i tim pritiskom.
"u gradnji vodovoda, među sarajevskim i bo anskim dobrotlo-
rima, niko Gazi Husr ev-bega nije dostigao«, - kaže Hamdija Krešel'l.ja-
ković u svom d ij elu »Vodovodi i gradnja vodovoda u s taro m Saraje1 L~-<
Prije Gazi Husrevbega i njegova vodovoda u Sarajevu su postojali l"tl
dovodi : Skenclerpašin, Isabegov, Ajasbegov i Firuzbegov.

2) Beograd, l 951, izdanje Nau č ne knjige.

237
 f

Gazi Husre\'-bcgov ,-odovod sc spomrnJe u njegovoj vakufnami

saCinjenoj decemb1·a J53L g. To je vodovod koji je doveden s vrela
Crnila do džamije i ostalih Gazi Husrevbegovih zadužbina, u dužini od
7 kilometara. Vodovod je snabdijevao džamijski šadrvan, hanikaJ1, m e-
dresu, imaret, musafirhanu i drugo. U vezi sa Begovim vodovodom
MuYekkit pik: »Sa udaljenosti od jedn og saJ1ata hoda od grada Sar.:t-
jeYa, do\'odena je pitka ,-oda u sve dobrotvorne ustru10ve i raspoređena
po S\im maJ1aJruna za potrebe naroda, u dvadesetjednu mahalu, d a teče,
a \Tela Crnila«.
Gazi Husr v-begov \'akuf, tokom stoljeća, brinuo se o ovom vo-
domdu koji je pokrivao dobar dio grada. Sta je ovo značilo za grad
polo\'inom XVI-tog toljcća, ne treba mnogo o bjašnjavati. Ovo tim prije
•to je poslije propasti Rimskog carstva prestalo a ktivno građenj e vo-
dO\·oda. rednj i Yijek je uglavnom bez te akti vn osti, osim u is lamskim
zemljama.
\ -rijedno je napomen uti da je Gazi Husrev-begov vodovod u Sa-
raje\ll, u naj,·ećem njegO\·om dijelu, proveden kroz drvene čtmkove š to
je izi k.i\·aJo če"ce opnl\'ke, pa je Vakuf trošio velike iznose za ocl rža-
Yanje ,-odoYoda i njegO\·o širenje.
Iz istorijskih dokumenata saznajemo da su u n ašim Ju-ajevima
zaklade za vodu osni vali mnogi ljudi , među kojima i d ob a r dio žena.

BAr\ JA
Pri lagođavanje javnog života isl.a mskim zah tjevi m a, posebno u po-
gledu čistoće, bilo je izrazito i prije Gazi Husrev-bega, jer su u Sara-
je\ll, još prije 1521. godine, bile izgrađene tri banje: Ajasbegova , Firuz-
begoya i Gazi Balibegova. Međutim , kao što je Husrevbeg u svemu nad-
mašio svoje prethodnike u Sarajevu, tako je i u gradnj i banje koja se
1 danas nalazi u TitoYoj ulici u Sarajevu i predsta vlja, n e ma sumnje,
jednu od najzanimljivijih građe,·ina tur skog perioda u Bosni i H erce-
gO\ini.
~e zna se tačno kada je sagrađena , ali je l ogič no da je to bilo
poslije 1537. godine, jer se banja ne spominje ni u jednoj od tri sa-
ću,·ane gore spomenute Gazi Husrev-begove vakfije.

Banja je bila pokrivena sa dvije velike kupole i niz manjih , i

simetrično podijeljena u dva dijela: jedan za mušk e, a drugi za ženske
posjetioce.
Posebna je odlika banje što s u joj prostorije bile tako raspore-
đene, da se temperatura prostorija r edosl ijedno povećava l a kako bi se
ulazilo 1 prelazila kroz b anjske pros torije, tako da je posjetilac p o-
~tupno bio izložen većoj, zagrijanijoj prostoriji. B a n ja je imala više
loža u kojima su se posjetioci svlačili i oblačili, a pos tojala j e i ga le rija
~a minderima za odmor kupača n akon kupanja.
Muvekkit, opi sujući Gazi Husrev-begov hamam , kakav je izgledao
u prošlom stoljeću, kaže: »Ima i čifte h a mam , posebno odjeljenje za
muskarce, a posebno za žene, i vrlo je v isok i m asivan «.
Begova banja aktima je radila sve do 1914. godine.

238
 SAHAT-KULA
Do nekadašnjeg imareta, nas pram džamije, s agrađena je sahat-ku·
la da pokazuje tačno vrijeme građanima Sarajeva. Nema pouzdanih
podataka kada je sagrađena, a li j e prvi spominje u dosada poznatim
zapisima, ća tib Celebija, turs ki geograf iz prve polovine sedamnaestog
stoljeća. Tu se sahat-kula spominje da ima zvono.
U hudždžetu iz 1.139. g. po hidžretu kaže se da je sva ravan oko
džamije, za vrijeme provale princa Eugena Savojskog, izgorjela i da
je vršena priprema za popravak sahat-kule.
Međutim , ona je ponovo s tradala od požara 1831. g. i poprav-
ljena. Prilikom opravke sahat-kule, pred austrougarsku okupaciju (1875.
godine), na Gazi Husrev-begovu sahat-kulu ugrađen je današnji sahat
n abavljen u E ngleskoj, a bivši, s tari sahat, prenesen je na drvenu sahat-
·kulu koja se tada nalazila na Vratniku .
I na kraju, nekoliko konstatacija i zapisa o Gazi Husrev-begu 1
njegovim zaslugama.
»Sa Gazi Husrev-begovom izgradnjom Sarajevo od kasabe pos·
taje šeher (veliki grad). Njegovo je doba zlatni vijek u razvitku Sara-
j eva«, - piše poznati is toričar H amdija Kreševljaković.
»l ako s u, gore s pomenuta uvažena dvojica: Gazi Husrev-beg i
otac mu Ferhat-beg, bili samo sandžak-bezi, ipak su, po svom ugledu
i važnosti, poznatiji i od beglerbega« - piše u svojoj »Povjesti Bosne«
Salih Hadžihuscjnović-Muvekkil.

L I T ER A T U R A:
l ) Spomenica Gazi Husrev-bcgovc četiristogodišnj ice, Sarajevo, 1932.
godine .
2) Dr ćiro Truhclka: »Gazi Husrcf-beg, -njegov život i njegovo doba«,
Sarajevo, 192 1. g.
3) H amdija Kreševljaković: »Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini«,
Zag reb, 1935. g.
4) Salih Hadžihusejnović-Mu vekkit : »Povje t Bo ne«, u rukopi u.
5) Hamdija Kreševljaković: >> Vodovodi i gradnje na vodi u starom
Sarajevu, Sa rajevo, 1939. g.
6) Abdu!>clam Ba lagija: >>Uloga vakufa u vjerskom i svjetovnom pro ·
vjcć i vanj u naš ih Mus lima na« Beograd, 1935. g.
7) Dr Ris to Joremić: >>Prilozi i toriji zdra\ stvcn ih i medicinskih pri·
lika Bosne i Hercegovine pod Tu rskom i Au tro-Ugar kom.
8) Hifzija Hasand edi ć: Spomenici kulture tur kog doba u Mostaru.
9) Evlija Celebija: Putopis, Svje tlos t, Sarajevo, 1967. g.
10) Dr Ju u f Ka rclavi: EI-Ima m1 vel-haj a tu, Bejrut, 1975. g.
ll ) Sidžil b r. 2, iz GH b iblio te ke.
12) Encik lo pedija Le ks ikogra fs kog zavoda, Zagreb, 1966. g.
13) E I-Vakf vc a a ruhu fil is lami, Sej jid .Muhammed ur, El-HidaJe
el-is lamijjc, Kairo, J936. g.
14) Dr Jus uf Kardavi: Muškiletul-fakr, Kairo, 1969. g.
15) Muha med Hcj kcl, Hajati Muhammed: Kairo, 1969. g.
16) Mus ta fa Ba cskija: Lje topis, Sarajevo, 1968. g.
 1

SOCIAL AND HUMANITARIAN INSTITUTIONS

OF GAZI HUSREFBEG,S VAKUF

The e tabli hment o( hu manitarian institutions in the islam ic

communit~ wa encouraged by islamic teaching. And whe n these
endeayour are joined with tale interest, as it was the case in Gazi
Husrefbeg' time in Bosna a nd Hercegovina, the n humanitarian ins ti-
tution were more often and more numerou ly established. So in S a-
raje,·o in rhe ·hort period of time after coming of the Turks a n e twork
of humanitarian institutions was establ ished that was a t that time
a ignificant factor in the le enning of big social diferences. In that
::-en e mu afirhana , the wa terpipe-network, imarets, baths and simi-
lar humanitarian m titution:. played an important role in the social
relation of that time. Gazi Hu refbeg's vakuf p layed a significant role
in the rmm of Saraje,·o.

240
Dr Omer Nakićević

MJESTO GAZI HUSREV-BEGOVE MEDRESE U SISTEMU

OSMANSKO-TURSKOG SKOLSTVA
I SISTEM SKOLSTVA U OSMANSKOJ TURSKOJ

a) Razvojni put
Cjelokupni sistem obrazovanja, kakav je praktikovan u arapskom
svij etu u doba njegova procvata - organizacija, predmet izučavanja 1
djclimični ciljevi, prenijet j e i u nearapska područja islamskog svi-
je ta. Po uzoru na m edresu Nizamiju u Bagdadu izgrađene su ško:c
širom islamskog svijeta. 1)
Prva poznatija škola osmanskog perioda izgrađena je u Izniku
1331. godi.1'1e. Ona je ostala kao najvažnija škola sve dok njen osni\'aČ
nije osvojio Brusu i fo rmirao Manastir medresu.2) Ubrzo je uslijedila
izgradnja čitavog niza škola. Popularnost i ovih škola bi će zasjenjena
izgradnjom škole Salm-i seman u Is tanbulu, najčuvenije osmanske
škole i nešto kasnij e Sulejmanije, također u I s tanbulu. Prvu je izgra-
dio sultan Fatih Mehmed (1463-1471), a drugu s ultan Sulejman (1552-
1553). škola Sahn-i seman postaće uzor kasn ije izgrađenim školama
osmanskog perioda.3)
Za sve ove škole može se reći da su imale salu za predavanja
(ders-hanu) i prostorije za smještaj učenika, s tudenata i po luge. Pre-
ma materijalnim mogućnosti ma o snivača (waqifa), one su mogle imati
i kuhinju (imarat), biblioteku (kutub-hanu), kupatilo (hamam) i l. \'a-
ka škol a imala je svoj u va kuf-nam u kojom je njen osnivač tačno de-
finisao načine ubiranja i trošenja sreds tava:')

l) Dr e. Bal taci, XV-XV f Asir/arda Osman/i Jltletlrcs:?lai. T ..:.\kila•,

Ta rih, s tr. 8.
2) Dr e. Baltaci, n. d. str. IS; M. K. Ozergin, Eski bir Roznamcn· gore
Ts la nb ul vc Rumel>i Medrcseleri, I stanbul 197-1, str. 15.
3) I. H . Uzun car s ili, Osma11li Devlelillill 1/ntiye Teski/ati, Turk Tttnlt
Kurttntu, VIII serj, Ankara, 1965. s tr. 3.
4) O ul ozi vakufa vidjeN: Dr J. Tanović, Vakuf kao institucija. pon•,
nica Gazi fl usrevbego ve če tiristo-godi~njice, arajevo, 1932. str. 85; t\1. Bl'"!,'·
vi ć, Valwfi u Jugoslaviji, Srps ka nkade m ija nauka i umjetnosti, posebno it d,\
nje, Beograd , 1963. s lr. 20-62.

~ -ll
 a gledi ta cil_ja obraz01·anja iz osmans kog perioda može sc r c..:i
da su postojale opsteobrazovne š kole i ško le koje su imale s trogo
stručno obrazorno usmjerenje. U m cdresama opštcobrazovnog tipa,
obrazm·an je kadar za potrebe suds tva, obrazovanja, džamiju, adm ini-
traciju i sl. matraju neki da je u XV .i XVI vije ku bilo oko SOO
op 'tih medre a u o man kom Car tvu.5)
Za tz-učne "kokle osman kog perioda moglo bi se reći da su
produžetak pecijalnih obrazovni h institucija ran ijeg perioda. One su .
dobrim dijelom. zamijenile bayt al-hikma, bayt a l-ilm, dar aJ-ilm i druge
slične institucije.

Dar al-hadi- (dar a l-hadrt - škola za izučava nj e had isa) je škola

koja je i ranije po tojala u vidu kružoka (h alki) po džamijama.6) J edna
od poznatiji11 ·kola dar al-hadi iz osmanskog perioda, mada i ne prva,
je škola u Jedreni koju je izgradio sultan Murad II. Takom XVI vijeka
tak1·a škola će se podizati u mnogim mjestima.
Dar al-qurrii u kojima su e obrazovali lužben ici džamija iz
predmeta Qirii'ata nasta1·ak je također ranijil1 in titucija.7)
I medicinske "kole su izgrnđivan e po uzoru n a škole da r a t-tibb
u arapskom svijetu , a posebno dar aš-šifa 'seldžučkog perioda . Prvu
medicinsku ·kolu osmanskog perioda u evropskom dijelu Turske po-
digao je Bayazid II u Jedreni.B)
Prema ruznami rumelijskog kazaskera (izdatoj sredinom XV [l
lijeka) rumelijskom kazaskeru su pripadale 292 medre e. a osnovu
<tručno n njihorih profesora, one su bile razvrstane u l ijedeći h devet
kategorija: 10, J5, 20, 25, 30, -tO, 50 i 60 akči profesorske plate dnevno.
Prema glamim udžbenicima koji u izučavani u meclre ama toga vre-
mena i gdje učenik prelazi iz nižeg stupnja obrazovanja u viši, medr ese
su bile podijeljene i dobile ime: Hašiye-i tedžrid, Mi ftah, Ta lvih, Meva-
kif, Hidaye i Keššaf. odnosno na tzv. Haridž, Dah il, Mu5ile, Salm, Alt-
rnišli i Sulejmaniyya.
Omm ruznamom su bile ob uhvaćene i neke škole u našim kra-
ie,·ima (tri ~araje1ske i jedna mostarska. Sarajevske: Gazi Hu rev-
begol'a. pede et akči dnevno, Kemal-begol'a i Firuz-bcgova po 20 akči .
a mostar ka, Hadži Mehmed-begova (Hagi Mehmed-bega az-Za'ima) 25
akči dnevno.9 )

b ) Prenos školskog sistema u naše krajeve

Turci Osmanlije svojim dolaskom u naše krajeve, prenijeli su
l'ećustaljeni sbtem obrazovanja i osnivanja obrazovn ih ins titucija, p.:1.
se sa sigurno~ću moze reći, da su sc naši kulturni centri u XV, XVI i
XVII Yi jeku raz,·ijali isto onako kao što su se ra11 ijali nešto ranije
1 centri o~manske Turske, gdje formiranje k ulturnih centara ide upo-
redo sa osl'ajanjem pojedinih oblas ti .
-1 Dr C. Baltac1. n d. str. 19-20.
'1 Dr C Bal taci, n. d. str. 20.
- Dr C Baltaci, n. d. str. 22-23.
'! T. M. Gokbolgin, Edirne ,.e Pasa Livas r, Vllkllflcn·, M11/kler, Mukli-
talar- Vakfr)'eler, Istanbul 1952. str. 49-129.
9
! M. K. Ozergin, Eski bir R11znamave gore Jsltmlm/ \'e Ru111c/i Medr e-
eleri, Jstanbul, 1974. g., str. 265-290. ·

242
l

J
 Da s u obrazovne institucije, k ao i sve d ruge institucije vakufa
u cjelini pre nesene u naše krajeve i d a su zadrža le svoje osnovno obi-
lježj e, može n am poslužiti uporedba između vakufa džamije i imareta
sultana Fatih a u I s tanbulu , troškovnika vezanog za školu Sahn-i seman
(Salm-i taman), troškovnika vezanog za odredbe vakuf-name Bajazida
II u J e dreni i trošk ovnika vakuEa Gazi Husrevb ega u Sarajevu, veza-
n og za d žamiju, m eclresu i imaret.
Ne ulazeći u an alize prihoda ni kod jed nog od spomenutih va-
ku Ea, primij etićemo d a s u sr edstva trošena gotovo u iste svrhe; da
su u okviru svojih zadužbina vakifi izgra dili iste ili gotovo slične ob-
j ekte, s t ežnjom d a ih p r etvo re u k ul turno-p rosvjetne centre; da l>U
ti centri pos tali okosnica ur ban e sredine i d a su usmjeravali opšte kre-
tan je u društvu određenom pravcu , bar za jedno izvjesno vrijeme.
Da bi ovaj osvrt b io jasniji i p regledniji mogu se koristiti tabe-
la rni prikazi:
I zd aci imare ta ovih t rij u vakufa i
- Li čn a p r iman ja radnika van posvjete istih vak uEa.

Prilog broj 1: - IZDACI IMARETA: SULTAN FATIHA, BAJAZIDA II

I GAZI HUSREV-BEGA

Sarajevo,
Istanbul, Sultan Fatih Jedrena, Bajazid II Gazi Husrev-beg

- Mesa 300 oka dnevne 50 drahmi dnevno

(l-16.898 akči 170 oka dnevno ( 16.250 drahmi
mjesečno) (oko 80.000 mjesečno) godišnje)
- Pšenica 7,5 mjerica 1.212 mjerica l mjerica dnevno
za čorbu (ili 60 muda i 12
(26.964 akči mjerica)
mjesečno)

- Riže 38 muda i 6 3.960 mjerica godiš n je 775 godi nje

m jerica ( 12.965 akči ( 172,5 muda)
mjeseč n o)

- čista masla 5.759,5 125 kantara i 20 oka 822 oke godi "njt::
oka mj. (34.478 akč i
mj eseč no)

- Meda 3.845 oka 3.270 = 74 ka ntara i 496 ok:t godišnje

24 oke godiš nje + 20
k:m tara za go t e
(musa fire)
- Brašno za h ljeb 25~ muda (7.080) koliko je poll·cbno

na 1.000 m jerica brašna

-So 20 mjerica soli

- Safran 3.000 godi nje

na 1.000 m jerica brašn.t
- Nohut 5 mj erica nohuta
 ."ea.

-
VA
:J
r:·

'.N
JO o
e.
g. ci
3 3
e. e. a.
:J :J :J
(')
r. (')
< <
3
o g :J
o

TABELARNI PREGLED LičNI H PRIMANJA

L ična primanja va n prosvjete p r e ma vakuf-namama
Tabela broj : 2

Istanbul , Va kuf s ul- J edrena, Vakuf S arajevo, Vakuf

tan Fati ha, 894--895 Bajazida II , Gazi, Husrev-bega ,
( počinje 25. XI 1489. 893/1487. 944!1537-8.

iznos u akčama12) iznos u a k ča ma iznos u akčama

Zanimanje
- hatib (}Ja~ib) 10 dnevno 15 dnevno 8 dnevno
lice koje drži p ropovijed (l]u ~bu) u džamiji
peLkom i baj ramima
- imam (imam) 2 JO dnevnolJ) 2 8 6
lice kome je glavna dužnost da predvodi skupno k lanjanje
- učač Qur'ana s gale rije džamije 9 s 2 4 3
- džuzhan (guzhan) 20 2 30 2 30 40 mjesečno
lice koje u či u džamiji svakodnevno po jedan džuz iz
Qur'ana za duš u nekog do bro tvora
- učač salavata (salawa t) lO 2 7 2
lice koje upu ćuj e Božiji b la go slov Muhamedu a. s.
- muezin (mu'addin) lice koje n ajavljuje i poz iva 12 4 s 2 4 dnevno
2
na molitvu (namaz)
-čuvar 2 3 2 3
6 2
5 l
- muarif (mu'arrif) pomoćnik imama
7 5
- glavni hafiz na galeriji d 7.amije
- muvekit (muwaqqi t) 6 7
lice koje sc brine o u~tanov l jenj u ta čnog \re m ena
radi određivanja nastupa pojedinih dnevnih
mu~liman~kih moli tava
5 .j
- cnamhan (an':imhan)
ućać ~e~LOf' poglavlja Al-an'am it Our'ana
.j 5 5
devrihan <da,H-1 han)
li~ e koje uce~tvuje u posebnom muslimanskvm
·-
·~
Jl \ Jer,kum obredu
N
.p.
dnevno 2 dnevno - dnevno
"' mnh,·lll (mu halld )
hl'l' hilje f"ije('i iiiCI l l' ll l' : l liO!!•\, !!01\lll'U
..s,lnHl ic il'dan IJog•
mudil'l 1·id (nlugawwid) 2
lice J..<>k n::~gl.l ' pravilno uči Qur'n1 1
- či l·aJ..tl>.ii::~. lin• zadu >eno 7:.1 paljenk i gašen je sv je tl a 2 3
- in,1wJ..Itll' u 'mi,Ju nadgkdn iJ..a 2
- mull'll'llija (m ul :.~wa ll i) so
upr;11 ill'li jednog 1 a kula
- in~po.: k1 o 1· kao IWdlvmi organ 20 lO
- :-a kupi jal' prihoda 12 4
- pisa 1· (knjigovoda ) lO 7
- domar (mura mmim ) s 4 3
- kura-i muasafil·i (qurdi-i mus:Hi1·In) u čač i Qur'ii.na - - 2 4
koji :,e navmcaju u džamije kao putnic i i lu

-
uče Qu1·'an
-za n:~kl:~njavanjc propuš lcni h n::~ m az::~ 8 2 s

11) z3 20 _:~k~.i mog la. sc kupi~i običn~ ove::~ s rcdinu.m XV I vijeka. '{rijcdn.o;;t akčc n~~e b ila uvijek is ta. Prema ri·e.
čima Hasan::~ Ka[IJ C:·. o na IC u _ kr~ccm l?<;u o clu o pa la to l1ko cl~. sc ne ':11ozc. kup1L1 za 10 akc1 ono š to se kupovalo za ject.Ju.
(Vidjeli o. Naki6.:~~c, .F-f(~san 1\.a(IJfl Pmscak, :-. tr. 76.) Govo ree.'. o uniVCI'Zilc tu Sah nu. u Is tanbulu (Osmansko Carstvo,
str. 238), H. I na ldJ 1k 1S t1čc da JC p 1·o fcso rs ka p lata oci SO a kc 1 dnevno od govarala JCclnom zlatno m dinaru (vrijeme
87S 1-170).
u vrijeme 964 ISS6. godi !lc 1.::1. cl~sel. cl~ pc ln ~cs t a k.:i m ogla s~ kupi l i je~na obična ovca (U jednom sudskom pro-
cesu Serijal skog suda _u Sara1cvu 1/.V Ic:,n l . "'u rd , s1n M u ham~~l a. tuz1 l llfasa.. sma Abdu ~ahova, ela m u nije ispla tio sav
iznos za ovce. On mu JC prodao 101 ovcu, 1 to 96 ovaca po CIJCnl oci IS akč1 , a preos talih p et po cijeni od JO akči. Od
ukupnog iznosa od 1.490 a kči isplatio mu )e ~a ~110 600 a kč i) . Vi~j el i Mu ha med Enveri Kadić Zbomik, knjiga I , str. 301).
Pošto sc predmet o dnosi na V1soko, o n Je llp1 ča n za ove kraJeve.
Godine J 11 5/ 1703. sc ni za 100 akči ne m ože ku pi t i j e dna ovca, poš to izvjesni I b ra h im sin Ah meda optužuje H usejna,
sina Ibra himova, da m u je p mclao 29 ovaca pu IlO akči i 19 ov nova po 168 a kči. Tuži ga d a m u nij e isp latio sav iznos.
(Vidjeti Muha med Em•c ri Kadić, Zbornik, k nji ga S, s t r . 100).
 II STEPENOVANJE SKOLA
a - Pr-ema programu i iz.učavartint predmetima
Svaka ško la n osila je obilježje osnivača, što je donekle i razum-
ljivo, je r se u gled jedne ličnosti nije mogao, ni kad je riječ o školama,
zane m a r iti. Među1Jim, to n e znači da ugledne ličnosti nisu osnivale
škole ranga h aridž m edrese (osnovica primanja 20 akči dnevno). Zbog
t oga se i p ost avlj a p itan je k ojeg su stepena bile škole, koje su podig-
n ule u našim krajevima; kakav je bio n j ihov položaj u sklopu škola
osmanskog p erioda; gdje i kako ih svrstati? Pojam medresa ne znači
n išta d ru go do škola, bez obzira na njen program , uži. i. širi, bio on
vjerskog il i svjetovnog k araktera.
Izučavani p redmeti su naj tipičniji ele menat za definisanje ste-
p ena jedn e šk ole i određivanja njenog pravog mjesta. Poznato je da
su predmeti izučavani određenim redom, od jednostavnijeg ka slože-
nijem. I majući u vidu taj elemenat lačno se može odrediti gdje školu
svrstali. Istina, predmet može biti izučavan i na veoma nestručan
način, šio zavisi od preclvača. Takav slučaj nam je predočio Allamek,14)

Prema tome, primanja u prosvj e ti, pretvorena u n a turalnu vrijednost,

izgledala bi ovako:
Godina: S kola: Dnevna primanja profesora
GH medresa, pet s la bijih ovaca ili 3,3 bolje u stadu
946/1539 (SO akči) kupljene,
Mlakočeva,
(40 akči) četiri slabije ili 2,2 3 bolje ovce,
Firuz-begova,
(20 akči) d1·ije slabije ovce ili 1,1/-l bolje ovce,
Kemal-begova,
(20 akč i) dvije slabije ili l,l -l bolje ovce,
Kara đoz-begova
(20 a kči) dvije slabije ili 1,1/-l bolje ovce,
GH medresa,
1700. (50 akči ) 45,4% od vrijednosti jedne o1·cc,
M a lkočc va , 36,3% od vrijednosti jedne OI'Ce,
Fi ruz-beoova
(20 akči) ' 18, 18 od vrijednosti jedne ovce,
Kemal-begova,
(20 ak či) 18, 18 oci vrijednosti jedne ovce,
Ka ra čloz-begova
(20 akč i) 18, 18 od 1rrijeclnosti jedne ovce.
JJ) Prva cifra LJ ovoj tabeli znači broj osoba ko il' rade na istom
poslu, a druga 1risina li čnih primanja s1·ake osobe.
1-1) H. Sabanović, Kllji:;.el'trost nwslitllal!a BiH 1111 OIIJI.!IIIIIIIlinr i<·:zctl/11,
Sv je tlos t, Sarajevo, s tr. 133.
 f

u U\·odu s\·oje glose na Bejdav.ijev 15) komentar poglavlja »AI-Kahf« iz

Qur'ii11a.
Prvo stepenovanje škola koje sprovodi veliki veZJir Muhmud1JaŠa
u o manskom škol tvu, baziralo se na predmetima, o dnosno glavnom
djelu ključnog predmeta. 16) Prema ovoj raspo djeli postoja1i su slijedeći
stepeni škola:
l - J1aridž i dahil m edrese. U hru:idž m edrese spadale su škole:
a - Sru·h-i Miftal1 , najniži step en. Ime je dobila p o djelu
Sarll al-Mifttih iz područja strilis tike od As-Sayyid aš-
Sarifa al-Gurganija,ll)
b - arl;l-i Ma,·akif, srednji stepen, po djelu Al-Mawliqif
iz apologetike od Gurgan.ija,
e - Kešaf-i Zamal1šeri, najviši kurs, po djelu Al-Kašštif
prava od Marginanija. 1B)
C dahil medrese spadale su:
a - Hidaye - niži kurs, po djelu Al-H idtiya iz islamskog
prava od Margina11ija,
b - TaJvih, srednji kurs, po djelu At-TalwUy_ liz po dručja
usui al-fiqha od Sa'aduddin at-Taftazanija19) i
e - :1\:eešaf-i Zamahšeri, najviši kurs, po dj elu Al-K ašštif
an)wqa'iq al·lanzH, iz podru čja egzegeze Qur'ana od
Zemah v erije.20)
b - Scepegovanje škola pre111a vakuf-namama - ličnim pri ma-
njima i kamm-nami Sultana Fatiha M ehmeda.
Raz\Tstavanje škola u kategorije prema glavno m djelu ključn og
predmeta biće dopunjeno u cijeloj o manskoj Turskoj stepenovanjem
na bazi kanun-name i ličnih primanja profesora11) počevši od medrese
od »20 akči dnevno« pa nadalje. Na toj osnovi škole su svr s tane u :
l - dvije haridž medrese (i btida-i h arig i h areket-i harig)
2 - dYije dahil medrese (ibtida.,j dahil i ha reke t-i dahil)
3 - Musile-i sahn ili tetimme medresa i
~ - Sahn-i seman kao najveća obrazovna institucija.
Kandidat koji bi htio studirati na Sahnu, morao je proći !Qroz
oYaj niz škola {1 - 3) i ako bi uspio, mogao je nastaviti s tudirati na
Sahnu.

1;) Na~rudclin Abu Sa'id 'AbdulHih b. 'Umar al-Bay<;!awi, aš·šafi 'i, (umro
692 1291 J
1•) I H. Uzuncarsi1i, Osmanl:i Tarihi , svezak II, str . 585, (treće izdanje,
Ankara 1975)
17) 'Ali b. MuJ::Jammad al-Giinl;ani, (umro 816/1413).
18) Burhanudclin 'Ali b. Abu Baldr al-Marginani, (umro 593/11 96).
19) Sa'dudclin Mas'ud b. Umar at-Taftazani, (umro 792/ 1389). .
1fiJ MuJ::Jammad b. 'Umar b. Muhammad b. Ahmad al-Hawarizmi az-Za-
maMan, (umro 535/1144).
11 ) J H. Uzuncaršili , Osmanli Devletinin Ilmiye Teškilati, Ankara 1965,
~tr 56.

248
 P redmeti p rvog s tepena haridž med rese bil i su:
a - al-h isab (račun - m atematika),
b - a l-hay'a (kosmografij a),
e - al-gada! (disputacija, d ij alekti ka)
Predmeti drugog ste;pena haridž i dah il medrese bili su:
a - al-'uhi m a l-muqaddima (uvodne znanosti)
l - a!)-!)arf (gramatika arapskog jezika),
2 - an-na.J::lw (sintaksa),
3 - al-Wad' (nauka o pojmovima),
4 - a l-iš tiqaq (etimologij a riječi),
5 - a l-handasa (geometrija),
6 - al-l)isab (račun - matematika) i
7 - al-m una~ara (disputacija)
b - Logika po djelima:
l - l sag6gi (arapska verzija eljela Eisagoge od PorphiniusJ,
napisao al-Abhari),
2 - Sari] al-Fanćiti (Komentar Isagogiya od AI-Fanarija)"l
3 - Husam-i Kćifi (iz logike) i
4 - Matćil'i šar/;1.7: (komentar Matalija).
P rimjećuj e se ela su u hariclž školama prvog stepena izučavani
predmeti tzv. a l-'ulii.m al-guz'iyya (osnovne ili parcijalne znanosti) a u
školama drugog stepena (haridž i dahil medresa) izučavani tzv. al-'uh1m
a l-muqaddima (znanosti višeg s tepena ili uvodne znanos ti).
I tetimme škole imale su dva stupnja koji u se nazivali prema
ključnim udžbenicima izučavanih predmeta :
a - niži kurs - Miftah škola, po djelu /vli{tći/;1. al-'uli.im od A~­
Sakakiya,23)
b - $ arh ai-Tallv"i/;1. (komen tar djela At-Taltv'i/;1. od At-Tafta-
zaniya.
Izučavani su predmeti :

- logika, udžbenik Sar/;1. aš-Samsivva, osnovno djelo napisao

Al-Qazwiru"4)
2 - retorika (al-baJaga), udžben ici:
a - Sar/;1. al-Miftiil}., od Gurganiya,
b - Muhtasar al-ma'iin"i od Taftazaniya,
e - Al-Mutatvtva/ od At-Taftazaniya,
3 - is lams ko. pravo (u!)fll al-fiqh) , udžbenici:
a - AI-Tawd"i/;1. od 'Ubaydu lla h ai-Mas'flda,25)
b - $arh at-talll'l/;1. (komentar eljela At-Tal\\'i(l, od At-Tafta-
zaniya)

22) Sa m s uddin MuJ:! ammad b. Hamza ai-Fnniiri, (umro 834 1430).

2J) Siraguddin Abii Ya'qiib Yiisur b. Abu Bak ir B. MuJ:!nmmad b. l \ t
as-Sakak i, (umro 62611228).
24) Mul)ammad b. 'Abdun·ahmiin b. ' Uma r al-QaLwini, (u mm /_N l ~.lS!
ZS) 'Ubaydullah b. Mas'lld ai-Bubiin, (um m 749 !346).
 J

~ - apologetika, udžbenici :
a - šar?~ at-Taglid od At-Taftazaniya,
b - šar~ nt-Tall rl)t (komentar djela At-Talwih)
e - ar?t at-Ta11•tili (kom en tar at-Tawaliya od I sfal1aniya,
osnovno djelo 11a pisao Al-Qac;ii al•Bayc;iaw1) 26)
1 a Salm-i seman kao 'n ajvišoj obrazovnoj instituciji toga vreme-
na o man ke Tw-ske izučavani su predmeti:
a - at-taf ir (egzegeza Qur'ana), po djelu Al-Kašštif od Az-Za-
mah ariya,ll)
b - al-Kalam (apologetika) po djelu ša1)2 al-Mawtiqif od Al-
Gurganiya. Osnovno djelo je napisao Alau ddin al-Igi.28)
e - al-fikh Ceriat ko pravo), po djelu AI-Hidaya od AI-Margina-
niya i komentarom od Akmaluddina ai-Bayburtliya,29) i
d - usul al-fikl1 (temelji islamskog prava), po djelu MuTJ, tasar
al-Mrmraha.3(j)
Studenti Sahna zvani danišmend (učen čovjek) ako uspije .i do-
bije diplomu, tiče novo zvanje >>mulazim« (pri pravd1ik). Kao takav
on se registruje kod kazaskera i čeka red da bi b io negdje postavljen.
To čekanje zO\·e e »nO\·bet«. Pravo postavljenje, za onoga ko ode u
proHjeru, biće na nekoj od ha ridž medresa i primaće plaću od d va-
deset akči dnevno. Dalji njegov napredak zavisi od njegovih s posob-
no ti.31)
0 Yaj skupni program biće kasnije p roširen na in terven ciju sul-
tana Sulejmana Zakonoda\·ca, koji je na sjevernoj strani svoje džamije
podigao još četiri škole (957- 963/ 1500-1556). Dvije su imale strogo
definisani program, jedna za izučavanja hadisa (predanja) i druga za
izučaYanje medicine. Njima j e sultan Zakonodavac dao najvi ši s tepen,
dodijelh··i profesorima medicine nagradu o d 60 akči dnevno, a profe-
sorima Dar al-hadisa, 100 a kči dnevno.
Izgradnjom o\·ih škola, sultan Sulejman Zakonodavac htio je is-
puniti jednu prazninu u prosvjetnom sistemu o smanskog Carstva i
obezbijediti obrazovanje kadra iz oblasti matematike, kozmografije, i
1.ehnike medicine i hadisa. Kada bi neki učenik završio hariclž ili da h il
školu, a ne bi želio nasta\'iti obrazovanje n a Sahnu mogao bi nastaviti
na nekom od novootvorenih fakulteta uz pre thodno obrazova nje u do-
punskim ~>kolama tzv. »musila-i Sulaymaniya« koje su n amjen ki bile
slične tetimmi školama Sahna, ali razli6ite p o svom stručnom i s trogo
definisanom programuY)

~''Abdullah b. 'Umar ai-Bayc;lawi, (um ro 68511286).

'J ~1ul;lammad b. 'Umar az-Zamahšari, (umro 53811143).
:!SJ 'Abdurral:).man b. Ahmad al-Jg], (umro 756/lJ55).
:!'lJ Akmaluddin Bayburul ti se smatra njegovi m najbolj im komenlalO·
rom Vidjeti I. H. Uzuncarsili, Osma11l i Tarihi, str. 251 2 na pomena 2.
~) Djelo je poznato pod gornjim imenom među na uč nim krugovima.
PrawJ mu je ime Mu111~ha ~s-su'al wa 'al-amal fi 'ilmay al-u~ill wa al-gaclal.
DJelo Jt: nap1sao Abu Amr Utman b. 'Umar, poznat pod imenom l b n al-
Halrib, (umro 646 1268).
·J O. l\akićević, n. d. str. 129, osl a njaj u ć i sc na vakuf-namu sulta na
fatiha Mehmeda; Dr C. Baltaci, n. d. str. 56.
- O ~akićević, n. d. str. 130.

250
 J edan drugi vid stepenovanja škola definisan je kanun-namama
sultana Mehmeda 1029. (počinje 08. decembra 1619), a to je najintere-
santniji period za djelovanje škola u našim krajevima osmanskog pe-
rioda. Odredbe kanun-name su bile veoma decidivne, između ostalog,
i kod definisanja ličn ih primanja radnika u prosvjeti. Prema odred-
bama ove kanun-name najviša primanja mogu iznositi 50 akči dnevno.
Taj iznos je određen za profesore Sahna. Neka vtiša primanja ova
kanun-nama ne predviđa .
U kanun-nami se obrađuju tri važna momenta unutrašnjih pro-
pisa vezanih za a dministracij u:
l - rangiranje .i titulisanje,
2 - lična primanja ~
3 - kazne.
U njoj se govori, između ostalog, da je šejhusilsam reis as-ulama;
preclsjednrik svih učenjaka. I učitelj sultana je također poglavar uleme.
Poželjno je da oni budu pod okriljem veEkog vezira. Muftije i ostali
učenjaci (ulema) imaju prednost nad vezirima.
Profesori Salma su u rangu natkadije jedne oblasti. Oni su svo-
jim položajima iznad svih sandžak-begova. I profesori dabi! i haridž
medresa su u rangu natkaclije. Profesori haridž i dahil sahna primaju
po SO akči dnevno. I profesori Aya Sofiye su u istom položaju i mogu
dos tići ista primanja.
Prvo zapos lenje pripravnika (mulazima) na nekoj školi donosi
mu dvadeset akči dnevno. Po zaprvšetku pripravičkog staža, primanja
se poYećavaju na 2S akči. Njegovo napredovanje se ogleda u ličnim
primanjima i prelascima iz škole nižeg Lt školu višeg ranga. Tako on
napredujući ostvaruje primanja:
30 akči dnevno,
3S akči
40 akči
4S akči
SO akči ..
PPilikom pnJema kod sultana, prema ovoj kamm-nami, profesot i
od SO akči dnevno, sj edaju poslije kadije od SOO a kči dnemo. Kadija
od SOO akči dnevno može postati samo profesor Salma, ako ode s
profesorske službe u sudstvo. Profesor Sahna, prema O\'Oj kanun-nami
može zauzimati položaj kazaskera, a profesori škola od 20 akci dnemo,
ako odu u s lužbu s udstva, primaju kao kadije 45 akči dne\ no.
Profesori Sahna, što znači s primanjima od SO akči dnevno, ako
predaju u clahil medresi djeci velikog vezira primaju, prema i toj
kanun-nami, 60 akči dnemo, a ako predaju djeci ,·ezira, po SO akči
dnevno.
Odredbe ove kan un-namc unijele su još jednu novinu, neku vr tu
apa naže. Nju nisu ostva r ivali svi s lužbenici, niti u jednakom iznosu.
Ka nun-namom sc odreduje:
- sinovi muftije (velikog mulc i učitelja -ultana - hodže) ras-
p olažu primanj ima od 60 akči,
- sinovi profesora Salma 20 akči, itcl.l-')

Jl) I. H . Uzuncarsili, n. d. str. 588.

:?51
 Odr dbe .f(anun-nam o Jičnin1 primanjima profesora i studenat
u dno ' U na de idi,· \'akuf-nama nekoliko škola na vj]J krajeva (Sara
je,·a. 1o tara, Lirna, Banj Luke)~ zabim va,kuf-nama nekoJjko srednjil1
i ,·Lokih ~kola o man ke Tu1· ke~ tabelarno prikazane daju nam prib-
limo ~liku o ~ tepeno,·anJu tih vkola.

Prilog broj 3: Lična primanja profesora i studenata

Prafe- A i-
God. ten t Student I z v or i:

B 9~-9:. 50-60 5 (učenik) Tro ko vnik Fa tih

džamije i imareta
M. T. GO'kbilgin, Edirne
11e paša livasi
tr. 30-f.
ahn-1 ·aman 1029 h. 50 K anun-nama . M ell-
med-hana 1029. (poči'!Jje
08. 12. 1619),
Muhamed En veri
Kadić, Zbornik
124-138/ I G. H. Biblio-
teka, Sarajevo
-J.hn- aman 50 2 I. H. UZJunr;ar$ili,
Osman/i lari/u~
tr. 584-585/2
J\lusila-1 ahn 12 akči
Teri:nme m je eč. I to, tr. 585.
I\1edre a
BaJazida II. M. T. Gokbilgin,
Jedrena 7 2 n. d., s tr. 91-95.
:\1edre a el-
džuke majke
Gaz1 Husre\··
-bega erez
40 Is to, s tr. 184--186.
20 mjeseč. II
Gazi H usre\ -beg,
Saraie\·o - Vakuf-nam a Gazi
50 2 H usrev-bega, Spomenica
G. H . čeiirisio­
-godišnjice, XXX.
Sarajevo, 1932.
Dar al-J:!aclis,
LiYnO M . E . Kadić, Zbornik, 3
40 5 s tr. 73 Vakuf-n ama
Mustaf-bega b . l b r a-
himagića GHB.
Sarajevo
M.edrt:!>a M.alko- 40
(.e\a, dahil, Vidje ti zbirk u : 119, 12 1,
Sarajt:\'u 5312 od J 114/ 1702,
Knjiga 2, s t r. 128 u
prevodu A . Polimac,
GH B .
Karađuz-beguva
mt:dre~a Mostar
20 8 Za sve u čenike d nevn o,
Vakuf-na ma Kara đoz­
-bega, broj 175 GHB.
Sarajevo.
 iProfe- Asi-
S kole: God. \SOr stent Student 1 L. v or i:
Kema l-begova 20 6 Za sve učenike dnevno.
medresa, Vakuf-nama Kemal-
Sarajevo -bega, Sidžili Sarajev-
skog suda iz XVI vi jek~
GH B, str. 28.
Berat o postavljenju
Fi ruz-begova Fadlullaha kao profe-
medresa u sora sa platom od
Sarajevu 20 akči , M. Enveri
Kadi ć, Zbornik
~t r. 298. GHB.
Buq'a, a kasnij<.: 15-25 Vakuf-nama F. Sokolo-
darul-}.ladis, ail<či vić, rukopis br 209
Banja Luka dnevno str. 16. GHB.
Buq'a Sarajevo 20 grosa Vidj..:ti M. E. Kadić,
god. Zbornik, str 120-124 5.
GHB.
Derviš-paši na 10 Vidjeti H. Hasanded!L,
medresa u drahmi Kultunzo-istorijski
Mostaru dnevno spomemci u Moscaru.
POF. X-XI, str 163,
Sarajevo, 196 J.

Prema ovim odredbama vidi se da su profesori Sahna, Bajazi-

dije i Gazi Husrev-begove medrese ima li ista primanja (po SO aki:i
d nevn o), a sludenli sve tri škole is te s tipe ndije (po dvije akče dnevno),
- profesori ostalih š kola od 10-40 akči pa i manje,
- s lužbeno pos toje asistenti samo u tri š ko le (Sahnu, Bajazidiir
i Gazi Husrev-begovoj m e dres i) sa po 5 akč i dnevno, odnosno u Baja-
z idij i po sedam akči d nevno,
- sve škole su imale svoj e inte rnate (osim buq'a medresa), a
d jeca s u primala i s tipendije.
I maj ući u vidu ove brojne faktore, n užno je bilo po tajanje u'>t<~­
ljcnih kriterij a pri izboru kandidata i po tavljanju na mjesto defin•-
.._ano vakuf-namom, a u granicama tru čno ti i težine predmeta.

III MJESTO GAZI HUSREV-BEGOVE MEDRESE U OKVIR

STEPENOVANJA šKOLA OSMANSKO-TURSKOG PERIODA
Po poimanju s tepena Gazi Husrc\·-bego\'e medrese ponekad ,,.
do lazi do nesigurnih p odataka č iji se uzroci mogu S\'esti na:
- pogrešno shvatanje pojma više il i visoke škole i
- ne poz nava nje nad ležno ti pri pos tavljanju profe~ora u O\ im
š ko la ma.
Po lazeć i od izloženog s te penovanja ' kola (naclldnosti po-. t.\\ l j~·­
nja profesora i kadija, svrs tavanju ličnos ti osnivača škola n:1 pr.:m> mk·
s to u dru š lvenoj hijerarhiji, s tcpenovanja š ko la prema lič nim priman t·
ma prosvjetnog kadra i najzad stepcnovnnjc š kola prema pr~·dn1l'l 1111.t
ko ji su izučava ni na tim š ko lama) saznajemo ela su ahn i uk,m.llllJ.l
 '
a ·voji.h n ekoliko odsjek~1 (fa kulte ta), zatim medresa Aja Sofija i me-
dresa E jub, bile visoke š kole (mada se u vrijeme Fatiha ove d vije po-
ljednje ' k ole ubt-ajaj u u le limme škoJe), zatim ela se škole koje su
o niYali p rince\i, emiri, princeze i veziri, kao i nekoliko starijih škola
koje u osnh·ali sultani u J cd reni i Bz-usi ubrajaju u više škole. Dobrim
dijelom te koJe su osnivane u provincijama, a i u već i m mjes tima ev-
rop ke Turske, pored Jedrene, kao na primjer u Plovdivu, Skoplju,
araje\ll itd. Među takve · kole pada j Dar a l-hadi u Jedre ni i Dar
al-hadi u Limu.
o,·dje e po lavlja i p ilanje k o i k ad ima pravo ela bude postav-
ljen za profesora medrese »od 20 ak či dnevno« p a nada lje. I zvori nam
gomre da bi vako ko zan-·i Salm-i seman i Sulejmaniju dobio diplo-
mu i z,·anje »mu.lazim« i k ao takav, on bi se r egistrovao kod kazaske ra
1 cekao nainlenO\·anje. To isče ki va nje zvalo sc k ao š to je rečeno »na v.r-
bat«. Ako bi e ušeni k o,·ih Yisokih škola opred ije lio za s lu žbu u
sud t\ll, on bi počeo raditi s platom od 25 akči dnevno i napredova ti
bi. ako po roje i \i drugi uslo\'i, dok ne bi dostigao vis inu primanja od
1.50 akc1 dnemo. Po ta\'ljenja u lužbu sa pla to m do 150 a kči bila s u
u nadležnosti kaza kera. Položaj ili grupu »Od 150-500 akči dnevno«
mogli u dobiti amo profesori Sahna, i to a ko bi se s profesor s ke
~luzbe opredijelili za udstvo.3~) Naime novanja o d 150-500 akči d n evno
bih su u nadležnosti velikog vezira.
Na to se nadovezuje i pitanj e ela li je Gazi Husr ev-begova m e-
dresa, kao \'iša, odno no visok a škola mogla ško lovati ta ka v kada r
koji bi bio ra,·an kadru visokil1 škola osmanske Turske o kojima je
bilo rijeci. Da bi to dokazali , neki dobrona mje ni is tra živa či navode i
dokaze, za koje, nažalost, možemo reći da nisu pouzda ni. Ia ko np r .
\1uhamed Emin Dizdar, t\'rdeći da je o\·a škola bi la vi okog s tepena,
kaže: ... \'jedoči nam jedna vije t iz doba b osans kog val ije Jegen
!\1ehmed-paše. On naređuje da ne ki kandida t za šer iat sk og su ca mora
u Husre\·iji najprije (svršiti) završiti sve propisane nau ke, pa će te k
onda moći biti imenovan kadijom.«35) To isto is ti če i M. Beći rbegović 3").
!\eki ukazuju na \'isinu primanja profesora ove škole (50 akči dnevno),
a drugi 1 na to što se ona jedno vrije me zvala Seldžukija, po njegovo j
majci Seldi.ukl. Posto je Seldzuka kći sultana Baj azida II, zna č i , zak-
ljučuju od , da se škola približavala gornjoj ljestvici u h ijerari1i j i vlas ti
osmanskog Carstva.
b) Mjeszo Gazi Husr ev-begove medrese u školskom sist emu tur-
sko-osmanskog perioda.
l. Proswmi smještaj i lična priman ja p rosvj e111.il1 r adnika.
Po osnomim koncepcijama, Gazi Husrev-begova m ed resa je bila
utemeljena kao obrazovna institucija u ran gu više ško le. Tom nivou
odgO\·arao je prostorni smještaj, lična primanja za.posle nog osoblja i

;oJ J. H l!zuncarsili, n. d. str. 588.

1' ) l H. l";zuncarsili, Osman/i D ev/e/inin flm iye Taškilat i, s tr. 98.
1'J M. E. Dizdar, Gazi Husrev-begova medresa, Spome11 ica Ga z.i f-lu-
ret begove četiris to-godišn j ice, Sarajevo, 1932. str. SO.
ji,J M. Bećirbegović, Prosvjetni objekti islamske al'l1 itektu re, POF, XX-
XXI 1970- 71 , Sarajevo 1974. str. 279.

254
izučavani predmeti. Kod ova tri osnovna faktora, Gazi H usrev-begova
medresa se približava Sahnu. To približavanje jednoj od škola sahna,
odražava hijerarhiju vlasti, moći i vel ičine pokrovitelja. Tako nalazimo
da Gazi Husrev-beg podiže svoju š kolu sa 12 odjeljenja, a sultan Fatih
Salm-i sem an (osam škola) sa po 19 odjeljenja za svaku školu, ukupno
152 odjeljenja, bez dopunskih škola (tetimme).
P ored toga, stepen Gazi Husrev-begove medrese pobliže je oza-
konila i kakmm-nama sultana Mehmeda iz godine 1029 (počinje 08. 10.
1619), koja je tačno definisala da škole koje su podizali veziri i emin,
nis u m ogle biti u rangu škola koje su podizali sultani. To je moralo
uticati i na lična primanja zap oslenog osoblja u prosvjetnim institu-
cijama. Pa ipak, poredeći podatke o ličnim p rimanjima murtezike Gazi
Husrev-begove m edrese s primanjima murtezike Sahna, odnosno Baja-
zidije u Jedreni, m a da su nastali u vremenskom slijedu od oko pola
vijeka, u korist Sahna i Bajaziclijc, vidimo da su gotovo isti. Samo u
dvije š ko le od osam škola ili dva [akulteta Sahna, profesori imaju
nešto veća primanja. J edan od njih ima 80 akči dnevno, za koga "e
kaže d a m u j e posebnom odredbom dodijeljena razlika od 30 akči.
Bio je to Mewlana Qassam-Qadi-zade. Drugi, Mawlana 'Arap imao je
deset akči više od ostalih, što je moglo biti određeno također posebnim
aktom kao i kod Mawlana Qassam Qac;II-zadea.
(Vidi prilog Lična primanja u prosvjeti institucija: Sahna, Bajazi-
dije i Gazi Husrev-begove medrese.)

Tabela broj: 4- Lična pl-imanja u prosvjeti

Bajazi- ....
~--
M
ll'l

Salm-i seman sa svojih osam škola (fakulteta) dija e::~

894, 89S - 1488. J.J89. 893 H87. .,.. ",
JI

o-5
I II III IV v VI VII VII
profesor so so 80 60 so 50 50 50 50 -o
asistent 5 s s s 5 5 5 5 7 .j
student 15x2 15x2 15x2 15x2 15x2 15x2 2 18-:2 11-:2
portir 2 2 2 2 2 1 1 1 2 2
čistač 2 2 2 2 2 1 1 :! 2
poslužitelj 2 2 2 2 2 2 1 2 2
svjetlar 1
bibliotekar 2x5 (za sve škole Sahna)ll)

ll) T. M. Gokbilgin, Edirne vc Pa~a Li vasi, Fatih.. c:u:ni. n: imareti {fsta.n-

bul'cla) vakfi, Istanbul, 1952. tr. 300-304; T. M. Gokbllgm, n. d., Ba\':tzJd
II vakufleri, s tr-. 1-8 (1-148); Vakifijn Gazi Husre1-bcgo1'C džamije, rv-
m cnica Gazi Husrcv-bcgovc če tiristo-goclišnj il:e, arajCI'O, 1932, str. l- Xl.
XXV- XXXI.

~55
 ' 2. Ime škole
eki dobronamjerni istraživači ukazuju da se Gazi Husr ev-bc-
gO\·a medre a nekada znla Seldžukija, što j e tačno, u namjeri da ukažu
na značaj škole i njen rang, jer je Seldžuka, majka Gazi Husrev-bega
bila kcerka sultana Bajazida II.
Odmah želimo ukazati, da davanje imena ško li, vežući ga za hi-
jerarhijsku Jjeshicu ,-)asti, kao što j e Gazi Husrev-beg prema ovoj
,-erziji, dao ,·ojoj medresi ime Seldžukija, ne znači određivanje stepena
školi. Gazi Husrev-beg kao namjesnik imao je i bez toga pravo da
osniva š kolu ,-išeg tepena, kao što i naglašava u svojoj vakufnami:
», .. da se od ·pomenutc svote (400.000) akči sagradi uzvišena i veli čan­
stvena medre a ... čvrs ta , čiji bi a rhitekton ski izgled odgova rao n ::~­
mjeni, kako je to definisano odredbama o m edresama koje podižu ve-
ziri i emiri.cc 38) U proth·nom, kako bi se hvalilo da su medrese koj e
su osnh·ali ultani u Brusi i J edreni imale niži s te pen od Salma. Izri-
čito se pominje da je Dar al-hadis koji podiže sultan Murat II u J edreni
'kola do -!0 akči dnevnocc a naš zemljak Ibrahimagić39) osniva istu školu
u Limu i u uredbi o školi (vakufnami) određuje prima nja profesora-mu-
haddi a 40 akči dnevno. Ovo jasno ukazuje da visoke li čnos ti i njihovR
djeca ni u uvijek podizali više ili visoke škole.
Ako je to tako, onda se može postaviti pitanje pa zašto Gazi
Hu~ re' -beg
daje ime s,·ojoj školi po majci Seldžuci, d a li iz ljubavi i
po;w,·anja prema roditelju, ili pak, zbog političkog pres tiža i ugleda
~kole'
Pri odabiranju imena ovoj školi, svakako je ljubav prema rodi-
telJu bila pri utna, a druga mogućno l ili pretpostavka ne može se
prihvauu iz d,·a razloga:
- Sto je Seldžuka, majka mu, odred ila za n adzornog organa nje-
na ,-akufa (91 4 /počinje 02. maja 1508) u Serezu, upravo njega riječima:
» .. svome smu, koga je na grudima othranila, slavnom ponosnom , sret-
nom i plemenitom Husrev-begu ... dnevno deset dirhem a, da prati s ta-
nje njena Yakufa.«~)
- Sto i sama Seldžuka podiže svoju m edresu u Serezu sa dva-
naest učionica u kojoj će predavati profesor racionalne i tradicionalne
nauke Za taj posao isplaćivaće mu se 20 akči dnevno, a učenicim a,
koji stanuju u navedenoj medresi i uče, 40 akči mjesečno svakom po-
jedincu.'1)
Prema tome, davanje imena nekoj škol i vežući j e za određenu
lićno~t.da bi se time približila gornjoj ljestvici u š kols tvu i obezbi-
jedino njen određeni nivo, nije sasvim pouzdano.

38 1 Uporedio Spome11icu Gazi H usrevbegove čeriris to-godišnjice, Sara-

JCW; J932, str. XXV Il.
39) Vidjeu O. Nakićević, n. d. str. 231 rpa dalje; M. E. Kadić Zbornik
~tr 71-78 3, prepis iz rukopisa broj: 286. GHB. Sarajevo. '
• J M. T Gokbilgin, n. d. strana 185-191.
') \1 T Gokbilgin, n. d. str. 185 pa dalje.

256
 3. Program škole i predmeti
Poredeći programe ob razovanja iz raznog područja i raznih vre-
m enskih period a, izložene u vakufnamama škola, saznajemo da širina
program a ško la traži i šir inu horizonta ob razovanja profesora. Profesor
je znao kakvi se uslovi t raže, a kazasker, odnosno veliki vezir, znao je
i li čne kvalifikacije kandidata i p rofil škole. Do protežiranja je moglo
doći, ali n e i osjetno, jer postojao je čitav niz odredaba koje su one-
mogućavale bilo kakvo o dstupanje od opšte prakse, npr.
- regis tracija kandidata po završetku Sahna iti druge njoj ravne
ško le kod k azaskera R umelije,
- s tepen nap red ovanja kandida ta u službi posredstvom iste L"l-
s titucije,
- preporuka šejhulislama i
- zahtjevi programa i potrebe škole, a potrebe škole, prema
namjeni i s lovu vakuf nama, mogu biti različite.
Tako npr. u programu škole sul tana Bajazida II u Jedreni odre·
duje se ličnost profesora ovim riječima:
>> ••• da bude savršen, kompletan, s tručan, učen i spreman. On će
predavati prema običaju ... Predavaće racionalne i tradicionalne nauke,
šerijatsko-pravne i ostale nauke iz područja arabistike. On će d ržati
predavanja i konsultacije, pridržavaj ući se pedagoških i metodskih prin-
cipa izloženih u d jelu »Ta'lim al-muta'allim«. Za taj po ao isplaćivaće
mu se 50 akči dnevno; da asistent bude vrijedan i plemenit od koga
će svi studenti imati koristi. Od njega se traži da je visoko obrazovan
i stvarno Bogu predan. On j e obavezan da radi . .. predano i ozbi l jno,
ponavljajući pređeno gradivo.
U medresi će se smjestit osamnaest učen ik a sposobnih za učenje
i usavršavanje. Izučavaće vjerske i šerijatske znanosti (al-ulum ad-di-
niyya vva aš-šar'iya) i u savršavati se na princiJpima lijepog ponašanja.
Oni će se usavršavati danonoćno, koristeći profesora koji im može po-
moći . .. Oni će izučavati i pripremati se da s..: uvrste medu uče njake.
Takvim učenicima, njima osamnaestorici, davaće se 36 :~kči dnevno . . .
svakom po dvije akče d n evno.«~~)
Gazi Husrev-beg je neposredno odredio profil učenika, ocrtao
stručnost profesora, uobličio program škole i predmete koji se imaju
izučavati. U formulaciji koja se direktno odnosi n:~ program · kole :
n jen stepen , Gazi Husrev-beg j e bio precizan. To je obuh\'atio odred-
bama:
»... da se od s pomenu te svote (400.000 akči) sagradi uzvi~cna 1
ve l i čans tvena š ko la koj a će biti cijenjena među odab ranicima i dosto-
jans tven icima (... ) koj a će imat i dvanaest soba, u kojoj će ~tanov:Hi
s tude n t i (učenici) a ne nevaljale neznalice, čvrs ta zgrada, čiji bi arhi-
tek tonski izgled odgovarao namjeni kako je to definisano odredbom u
školama koje podižu veziri i em iri; (...) da u "koli, koju hoće (on Gazi
Husrev-beg, naša primjedba) da izgradi, učvrsti i uzdigne, a koju i•'
uva ku fio oni m s tudenti ma (učenicima) koji izučavaj u racionalne' i trJ-
di cionalne nauke (al-'ulum al-'aqliyya wa al-'ulum an-n:~qliyya) i koji ,,.
~Z) M. T. Gokbilgin, n. cl. str. 9+--95.

257
 '
oplemenjuju , bude profesor čovjek učen , plemenit, savr šen , is kusan,
koji pt·ed~wanjcm i pisanom rij ečju diže zas tore s is ti na, osoba čije
obrazO\·anje obuhvata spot·edne i tem elj ne nauke, osoba koja je spo-
sobna da p redaje i racionalne i tt·adicionalnc disci pline. On će p re-
da,·ati:
- aH af ir,
- al-harus,
- al-ahkam.
-al-usui,
- al-ma'ani wa al-bayan,
- al-kalam i
- ostalo što bude zahtijevalo mjesto i obi čaj.
o,·om po ljcdnjom odredbom · kola je m ogla da os:wrem cni svoj
program i U\'Odi no\'e predmete koje bude zahtijevalo novo vr ijem e.
O<im toga. profc~or mora izdavati fetve (mišljenje ili u,pute) date u
~mi~lu odgoYOra. kako da se riješi izvjesno p itanje u s kladu s islam-
~kim ucenjem.
Prema tome, Gazi Husrev-begova medresa j e mogla primi ti ! 2
u.:cnika (studenata), Bajaziruja 18, a svaka · kola od osam š kola Sahna
nu 15 ućcnika (studenata), bez pripr avnika u d o pun kim · kolama (te-
iimama a njih je \'aka ' kola Sahna imala po osam u Yakoj p o 12
učenika.

4. Profil ličnos ti nas tavnog osoblja

\'akufname škola su defini aJe pored visine li čn ih p r iman ja »mur-
tezike« t profile lič nosti koje se traže za određen o rad no m jesto. P r i
definis:mju profila ličnosti nastavnog osoblj a, ,·eoma često su zastuplje-
na četiri bitna elemen ta:
- moralni lik,
- halifikovanje i obrazovanje,
- melodičnost i pedagoška sposobnost i
- opis radnog mjes ta (šta će pred avati).
Tako se u Gazi Husre\·-begovoj vaku fn ami zahtijeva d a p rofesor
bude uten plemenit, kompletan i iskusan, koj i će u smeno i p isi~1e no
otkm·ati koprene s istine, koji posjeduje znanj e iz glavnih i s porednih
nauka, koji ,·Jada racionalnim i tradicionalni m znanos t ima, znači da su
sadržane pr\'e d\'ije kategorije. Od profeso ra se traži da svoji m p red a-
Yanjima »Usmeno« i »pismeno« omogućuje slušaocima d a spoznaju isti-
nu izuća,·ane građe. Time je obuh ,·aćena i treća kategorija. Au tor se
pono\'o \Taća na treću kategoriju - pedagoške kvalitete profesora.
Profe5or mora održavati predavanja svakim d anom , osim u da ne uob i-
čajenih praznika. PoHemeno dolaženje na predavanje, bilo pro[esora
bilo studenata, odražava se negativno na kvalite t nas tave i usvajanje
gradiva. Zato osnivač škole i insistira: » ... Niko od s t udena ta niti p ro-
tesara ne smtje izostati sa predavanja. Sa predavanja profesor može
,zo~'i.ati jedino kada postoji za to opravdani razlog, zako nsk i, a s tu-
dt:nti, prazni(:n,m danima i u vrijeme o dmora, kako je to pozna to i š to
nema potrebe obja.Snjavati.«43)

• 1 Spomemca Gau f-l usrevbegvve če tiristo-godiš 11jice, str. XXVJ L

258
 Profesor izdaje i šerijatska pravna m išlje nja na pitanja koja mu
budu građa ni pos tavljali, koris teći se stavovima pravnih škola i m išlje-
njima izloženim u djelima o raznim pitanjima. Njemu će se dodijeliti
i s lužba poča snog nadzora nad vakufima za svo vrijeme i vjekove.«-14)
Time bi bil a upo Lpunjena t reća kategor ij a dok je četvrta defi-
nisana predme tima k oji se ima ju izu čavati .
S. Registracija svršenika visokih škola kod kazaskera i
postavljanje p rofesora
Da bi n eka šk ola b ila visoka, ona mora im a ti nekoliko elemenata.
Svi elem enti moraju biti prisutn i. J edan od t ih elemenata jeste i način
pos tavljenja. Turs ka administ r acij a je tačno odredila ko može biti ka-
dija a ko profesor na r enomiranoj školi. Da bi to ostvarila ona vrlo
rano unos i novinu regis tra cije k andidata kod kazaskera, a pošto se
a p solventi Sahna i kasnije Sule j manije, po završet ku studija registruju
kod k azaskera i koji ih upućuje n a određene poslove, u školstvu ili
sudstvu, o vis no o stručnoj sklonosti k andidata i izraženoj želji, a druge
ško le se i ne sp ominju ko d tog regist rovanja, zaključujemo da druge
škole nis u ni b ile u rangu ovih.
To kom X VI i XVII vij eka, a to je p eriod procvata prosvjete u
osmanskoj T urskoj, svršenici odnosno diplomirani na drugim školama
n isu m ogli b iti p os tavljeni ni na školu »Od 20 akči dnevno<< . Kadar po-
treban za takve škole školovao se na Sahnu i Sulejmaniji. I to zaklju-
čujemo n a osnovu izbora kandidat a za postavljenje i samog postavlje·
nja koje stiže isklj učivo iz Istanbula. Ovo znači da je prethodno kan-
didat m orao biti registrovan kod kazaskera.
Najzad, ono što je naj tipičnije za napredovanje profesora i vi-
s ine s tep ena jedn e šk ole j este to što nismo našli n i jednog profesora
da je došao sa Sahna za profesora Gazi H usrev-begove medrese, što je
i logično, jer bi njegova primanja bila manja, a on sam na neki način
degradiran. N jihova kretan ja u službi id u od nižeg k a višem, od 20 akči
dnevno u šk olstvu, odnosno 2S u sudstvu , pa n agore.

IV Z a k l j u č ak
Gazi Husrev-b egova m edresa nije bila u rangu visokih škola što
se ela zaključiti n a osnovu n e ko liko e lemen ata koji bi se mogli svesti
na s lij edeće:
l - što su svršen ici Salma i Sulejm anije po završetku visokog
ob r azovanja r egist ro vani kod k azaskera u Istanbulu i čekali postav-
ljenje u prosvjeti ili suds tvu, m ak ar se rad ilo i o malom mjestu, a
s vršenici Gazi Hus rev-b egove m e drese nisu;
2 - što su se svi n aši do sada poznati m is lioci toga perioda ugl::w-
no m šk o lovali, u p eriodu sticanja visokog obrazovanja van Saraje,·a,
š to zn ači da u nj emu n is u pos toj ale ta kve visoke prosvjetne institucije;
3 - š to je kazas ker post a vljao profesore (u ran gu od 20 akči
do J SO a kči dnevn o), š to z n ači ela je takvo lice već od ranije regi tro-

44) I s to, s tr. XXVIII.

:?59
 l

,-ana k od kaza kera , za š to nis u ima li prili ke s vršenici Gazi Hu srev-b~­

gO\·e medrese;
-l - š to je Jica na položaju s p latom od 150-500 akči dnevno
postad jao \'eliki \·ezir·, "to znači da s e dosije ta kviJ1 lica prenos i iz nad-
ležno- ii kazasker a u nadležnost velikog vezira ;
5 - ' to \Thovna ad minis tracija os m a n ke Tursk e n ije nikada
htjela ispu titi ko nce iz svoji11 ruku kod pos tavljenja na ključna mje-
ra pros\'jete i udstva, n ego je činila sve da bi mogla imati š to bolji
U\i d u zbiYanj in1a na terenu i pos tavljenje prosvjetara i kadija, pa j e
i defini aJa 0\·ako t rogi k ri terij kod naimenovanja u ovom sektoru.
a m i razlog »da bi in1ala bo lj i u vid u zbivanjima na terenu« govori
oče\i dno da je adminis tr acija osmansk e Turske u Istanbulu h tjela ta-
cno zna ti koga irna na tere nu n a tim položajima , od najnižeg do naj-
\išeg.
Pa ipa k, na osno,·u s tepe novanja š kola pt·ema prostornom smje-
štaju, prema izu čaYanim klj u čni m p red metima, prema odredbi kanun-
·name sultana Mehmeda, prem a li čnim p r ima njima profesora, a s is te-
nata i studenata, i najzad prem a odredbi samog vakifa, možemo zaklj u-
čiti da je Gazi Husrev-begova m edresa s vrs tavana u red viših obr azov-
nih in titucija osma nske Tur ke, da s u Sah n, Sulej manij a i Aja Sofi ja
u Rurneliji (evropsko m dije lu Turs ke) š kolovale visoko obrazovni kad~u·
pOtreban za ud tvo (kadije, muftij e) i prosvje tu (od 20 akč i dnevno p a
nadalje), a ost a le š kole da su bile lišen e tog prava za cij elo vrijeme
osmanske Ylasti u našim b-a jevima, da s u svr šenic i svili os talih škola
koji su nastojali nastaviti obrazovanje u I s ta nbulu n a visokim š kolama
morali sticati dopunsko o br azovanje u Te timmi (dopuns kim š kolam a
Sahna ili SuJej manije) među koj ima i s vršenici Gazi Husrev-begove m e-
drese u Sar aje\'u, a po zavr šetku o vih visokih š kola napredova! i prema

Tabela broj : S

PROFESOR KAD lJA MUFTIJA

profesor s platom od
20-50 akći dnevno,
škole
l btida-i haric kad ija s platom od
Hareket-i ha-ri<; 25-15()45) a,kči dnevno
u va rošiti
l btida-i dahil kadij a s pla tom od
150-300 a kči dnevno
u većem m jes tu
Hareket-i dahil kadija s pla tom od 300
Mu sila-i Sahn akči d nevno (u 32 ve-
lika mjesta)

45
) I. H. Uzun<;ar~ili ističe da apsolvent Sa hna ko ji sc op redije lio ta
~udstvo, startuje s 25 akoi primanja dnevno, a ne 20 a kči kao š to navodi
H l naldžik u djelu Osma11kso Car st vo u prevodu Milice M i hajlovi ć , S rps ka
književna zadruga, Beograd, 1974, s tr. 243. Uporediti I. H . Uz un <;a r~ ili , n . cl.,
5''w..ak I J, str 588.

26()
 PROFESOR K ADIJA MUFTIJA

profesor s platom od
50-60 akči dnevno
škole ............................................ : Sahn-i sem an kadija s platom od SOO
a - l bbida-i aH- akči dnevno (kadija
m i!?li46) i Meke, Jedrene, Medine,
b - H a r eket-i Bruse, Kaira, Damaska,
a l tmi~ li Alepa i Jerusalema, za-
lim Srajeva, koje ostva-
ruje lo pravo 1581. po-
stavljanjem Ridwana
(Rizvana) efendije muf-
lijom Sarajeva u rangu
»Od SOO akči«).47)
Profesor s platom od
60-100 akči d nevno,
škole .......................................... . Musila-i S uleyma- Carigradski kadija
niya, Suleyma- Kazasker Anadola
niya, Kazasker Rumelije
Dar al-Hadis Seyhulislam

46) Kanun-na.ma s ultan Mehmeda od 1029. h. ne poznaje »ibtida-i alt-

mi!?li« pri Sa hnu, niti »H areket-i altmi~li«, nego haric;: i dahil Sahna što
odgovara opštem programu osmanskog školstva. Uporediti M. E. Kad ić.
Kanun-nama S ultana Mehmeda, Zbomik, str. 124-138/I, GHB, Sarajevo.
47) H. Inaldžik je svrstao i Sarajevo u gradove u kojima k adija prima
300 akči. Mec1utirn, kadija Ridvan, koji prima 300 akči dnevno postaje kadij.l,
pmfesor i muftija Sarajeva s p rjma njem od SOO akči dnevno, jer je Sara-
jevo još od ranije pos talo »kadiJuk od SOO akči dnevno«. Pošto je Sarajevo
bilo odranije u rangu »od SOO akči« (kadiluk m awJawiyya t), to se u pismu
objašnjava da će p11i.manja ovog R:idvana biti SOO akči. Vidjeti M. E. Kadić.
Zbornik, knjiga 3, str. 66. GHB, Sarajevo; H. Krešev1jaković, Spome11ica
Gazi Husrevbegove četiristo-godišnjice, s tr. 148, Sarajevo 1932.; L H. Uzun-
carsili, u svom djelu Osman/i Devletini11 !lmiye Tnskilati, st!'. 96, i tiče da
je Sarajevo postalo kadi luk: od SOO akči dnevno, 1S8l. godine.

261
 l

G.4.ZI HUSREFBEG,S MEDRESA IN THE

OTTOMAN-TURKISH SCHOOL SYSTEM

The tolni sy tcm of education a it was in the Arab world was

tran·ferred for tl{e mo t part to the non-Arab territories of the Isla mic
" ·orld , e peciall) after the example of the N i a mia sch ool at Baghdad.
o there came into exi tence a who le cries of sch ools in Ottoman
Turkey. The popularity of the e schools was diminish ed by the bui l-
ding of the ,, almi cman« c hool (eight schools) in I s tanbu l. This
chool became the model la r the chools later built in the Ottoman
Turke\ . l n thi:. studv and comparison wc notice that the curriculum
of the Gazi Hu rerbeg's medre a contained a ll ubjec ts t h a t were
tudied at the Sahnu school, as the highes t educational institu tion of
Ottoman Turkey, tha t the incomes oi the employed personal e t Gazi
Hu refbeg·~ medere a were in the range of the personal in com es of
the taff at the Sah nu (50 akči daily) and that the number of rooms
a\·aiiable for at Gazi Hu refbeg' medre a approache o ne of the eight
ahn ~chool.
Those who completed their studies at Gazi Hu refbeg's m edre:.a
had to pas through upplementary sch ool at Sahn or Sulejmania, it'
they wanted to continue their educa tion at the e two hi gh sch ools.
After completion of the e schols they had the right to be appointed
at schools of 20 akči daily, or in the judiciary, the ad ministra tion o r
to ad,·ance according to the fixed order.

262
 Prof. Kasim Hadžić

GAZI HUSREVBEGOVA MEDRESA U SARAJEVU

(u razdoblju od 1920. do kraja 1982.)
Gazi Husrevbeg je u glavnom gradu nekadašnjeg vilajeta Bosna
osnovao dvije s voje škole: medresu, za opće obrazovanje i hanikah, der-
v iš ku stručnu školu. Obje ove š kole postojale su kao zasebne ustano\·e
vc do unazad šezdesetak godina. Nakon niza reorganizacija i reformi
nas talih u drugom desetljeću ovog našeg s tolj eća, došlo je u školskoj
1920/21 godini do spajanja ovih dviju Gazi Husrevbegovih š kola, pa je
zajednička škola prozvana - Gazi Husrevbegova medresa. U prethodnoj
godini i Kuršumlija m edresa i H anikah b ili su ostali bez u čenika, kako
to tvrd i Dizdar Muhamed Emin ef. u svom radu o Gazi Husrevbegovoj
medres i, objavljenom u Spomenici Gazi Husrevbegove četiris t o-godi­
š nj ice, Sarajevo 1932. Obzirom na takvo s ta nje u novoformiranoj Gazi
Husrevbegovoj medresi u Sarajevu poče lo se otpočetka- s primanjem
u čenika u I razred. U prvim dvjema školskim godinama primani su uče­
ntc.l u I razred , a li k ako su pros torije b ile nedovoljne (u Đulaginom
dvoru, koj i nije imao drugog kata, bio je smješten mekteb), to se nil
godina (u 1924/ 25, 1926/ 27 i 1929/ 30) nisu primali novi učenici. U · kol-
skoj 1928/ 29 nije otvoren IV razred (kako tvrdi Dizdar, a prije će biti
da nije otvoren V razred i da se rad i o š ta mparskoj greški), jer su
učenici prešli u š eriatsku š kolu. Zna se, medutim, da su u Seriatsku
s ud ačku š ko lu priman i uče ni c i najmanje malom maturom, dakle, na-
ko n završen a čet ir i razreda m edresa i šeria tske gimnazije i položene
ma le matu re.

Kasnije promjene
U a ugus tu 1925. Va kufs ko-mearifski sabor, na prijedlog Ulema-
-mcd žlisa odo brio je Pravilnik o Gazi Husrevbegovoj medresi u Sara-
jevu. Taj je Pravilnik sadržavao: opće p ro pise, nas tavni plan i di ciplin-
s kc propise. Pre ma tom Pravilni ku bilo je zamišljeno da Gazi Husre\·-
begova med t·esa bude »viša m ed rc ::t« (»Alija«). Da bi ·e pripremili kan-
didati za »Alij u« p l'ivremc no u otvorena dva tečaja, oba e po čctu·i
godine traja nja. Učen ici su bili unutrašnji (dah ilijje) i vanj ki (hari-
clžijje), koj i s ta nuju izvan zavoda.

:?63
 J

U I razred prip1·avnog tečaja mogli su se primati učenici koj i

u nan-ši!i 10, a nisu prekoračil i 14 godina, d uševno i tjelesno potpuno
zdra1i, koji su uspješno završiti osnovnu školu i koji dokažu pred na-
sranlikom medrese da znaju razgovje tno učiti Kur'an.
Pošto tare zg1·ade Kur umlije i Hanikah a nisu bile do voljne, a
ni podesne za školu i in ternat, to se u školskim godinama 1927/ 28. 1
1928/ 29. •morala držati nastava u nekim ra zredima poslije podne u
prostorijama Gazi Hu revbcgova m ektreba u Đulaginu d voru« (Dizdar,
u istom radu). U 1930. mekteb je preseljen u zgradu u Hrg i ća ulici,
a njego1·e u pro torije preuzete za Gazi Husrevbegovu m edresu . U
godini 1931. na Đul aginu dvoru dograđen j e drugi kat, dok je s tara
zgrada Hanikaha »preurađena za jeme k-odaju , banju i druge pomoćn e
pro torije« (i to, str. 5-+).
•Alija« je bila smještena u s taroj zgradi Kuršumlije. Međutim ,
ona je bila kratka vijeka. Završila ju je samo jedna gener acij a, u kupno
o morica rudenata. O tome vidjeti opširan rad hafiza Mah muda Tra-
ljića u »Gla niku VIS-a«, broj 3/ 1978, str. 255-267. Nakon osnivanja
\ 'iše islamske šeriatsko-teološke škole u Sarajei'U, koja je otpoče la
rad ujesen 1935, nije l'iše bilo ni potrebe za >>Alijom<<. U daljnjem toku
svoga postojanja Gazi Husrevbegova medre a je osmorazredna srednj a
' koJa poput Velike medre e u Skoplju, Gazi I sabegove med rese u Skop-
lju i eriat ke gimnazije u Saraje1-u.
Trećeg ap rila 1939. Vakufsko-m earifski abor u Sarajevu , n a pri-
jedlog Ulema-medžlisa, usvojio je Uredbu Gazi Husrevbegove medrese
u Sarajem. Gredba se astojala od ukupno 175 paragt·afa, a imala je
o1·aj sadržaj: Opće odredbe, Nastava, školska godina, Bmj u čenika,
Medre anski red, Ocjenjivanje u čenika, Prevođ en je uče n i ka, Popravni
ispiti, Ispiti, školska uvjerenja i svjedodžbe, Učenička udruženja, Na-
stal'nici, Raznstavanje nastal'nika, Postavljanje nastavnika, Ispiti na-
stamika, Posebne dužno li nastavnika, Broj sedmični h časova za n a-
stam.ike, školska administracija, Razredne starješ ine, Razredna vije-
će, Nastavnički savjet, Liječnik medrese, Nadzor, P ravila inte rnata i
Prelazna naređenja.
Li n01·oj je Jugoslaviji Gazi Husrevb egova medresa morala b iti
reorganizirana i reformirana prema novonastalim p rilikama. Osnovn o
je školol'anje produženo sa četiri na osam godina, a srednje s u š ko le
postale četverorazredne . Tako i osmorazredne Gazi H usrevb egove m e-
drese postupno nestaje, a umjesto nje (poput u čitelj ski h škola) po-
jal'ljuje se petorazredna medresa s novim programom . Usp ut spomi-
njemo da je i nekadašnja šerialska sudačka ško la u Sa rajevu ta kođe
bila petorazredna i prema propisima o ra ngu škola i tečajeva i š to su
postojali u staroj Jugoslavij i, u novoj je Jugoslavij i svršenicima ove
škole priznavana viša stru čna sprema.
U ~kolskoj godini 1961/ 62. upisani su prvi u čeni ci I razred a p e-
torazredne Medrese. Zadnja generacija što se u Medresi školovala osam
godina maturirala je u školskoj 1964/65.
U školskoj 1949/ 50. zgradu Đulagina dvora p reuzeo je F ilozofski
fakultet u Sarajevu (kasnije: Prirod no-matematički) , a Medresa j e pre-
selila u nekadašnj u zgradu internata Ser iatske gimnazije u Dobrovo-

264
lja čkoj ulici. Kako je iz godine u godinu interes za Medresu postupno
rastao, I s la m ska je zajednica u godinama 1960. i 1961. dogradila novi
dio uz tu zgradu, pa su nastale mogućn os ti primanja sve većeg broja
učeni ka . Kasn ije su vrhovni organi Islamske zajednice u SFRJ tražili
povraća nje zgrade Đulagin a dvora i kada je do toga konačno došlo, pri-
stupilo se njenoj adaptaciji i renoviranju u koju su svrhu utrošena ve-
lika s reds tva. Kada s u, kon ačno, svi građevinski radovi bili dovršeni,
u jesen J976. Medresa se vratila u Đul agin dvor i za njeno djelovanje
nastali su mnogo povoljniji i bolji uvjeti.

Nastavni planovi
Kroz proteklih šest desetljeća nisu u Medresi predavani uvijek
isti p red meti, ni ti je postojao stalni nastavni plan. Poštovala se volja
velikog Dobrotvora i udovoljavalo se vremen._u i prilikama.
Nekoliko se predmeta ipak s talno predavalo. To su: Akaid, Arap-
ski, I sla m ska kaligrafija (spočetka: Crtanj e i krasopis, prema Uredbi iz
1939. b ila s u dva predmeta: Husni hat i Krasnopis, te Crtanje, dok
je sada: Islamska kaligrafija i ornamentika), Fikh, Kiraet (sada: Kur'ani·
-kerim), Povijest opća, Srpskohrvatski jezik, Zemljopis (sada Geogra-
fija).
I prije i sada, ali ne uvijek, predavani su predmeti: Ahlak (nije
ga bilo prije Uredbe iz 1939), Filozofija (prema Uredbi iz 1939. i sada),
Gimnastika (prema Uredbi iz 1939, sada: Fizičko i zdravstveno vaspi-
tanje, Gospodarstvo (prema Uredbi iz 1939. i sada), Hadis (prema Ured-
bi iz 1939. i sada, !mamet (prema Spomenici u 193 1/ 32. u dva gornja
razreda srednjeg tečaja predmet: !mamet-administracija, prema Uredbi
iz 1939. i sada: !mamet, hatabet i va'z), Logika (poslije 1925. i sada),
poslije 1925. predaje se: Pedagogija kroz svo vrijeme, pa i sada, PJ-
vijest islama (po Uredbi iz 1939. i sada), Psihologij a (iza 1925. i sada, a
nema je prema Uredbi iz 1939), Tefsir (prema Uredbi iz 1939. u VI1
i VIII razredu svega 4 sa ta, a sada u III, IV i V, ukupno S sati. Turs ki
se ranije stalno predavao, a u zadnjim ga godinama ponekad nije bilo,
Gospodarstvo (iza 1925. i sada, a nema ga prema Uredbi iz 1939).
Predm e ti koji se sada predaj u, a ranije nisu predavani: Biologija,
Engleski j ezik, I slamska filozofija, Metodika, Općenarodna obrana, Os-
novi nauke o društvu, Osnove prava, administracije i knjigovodstva,
Usuli-fikh, te Da've i Upo redno proučavanje religija.
U osmorazrednoj su Medresi predavani, a sada se ne predaju ovi
predmeti: Fizika, G rađanske (pravne) nauke, Higijena, Kemija, Latin-
ski jezik, Matematika, Mikat (islamska kronologija), Njemački, Prirodo-
pis, te Tesavvuf.
Broj učenika

I brojno stan je učenika se mijenjalo. Najmanje ih je, izgled:~,

ne rač un aj ući sami poče tak djelovanja š kole, bilo u školskoj 1955/ 56
- s vega 84. Prema Spomenici u godini 1932. bilo je ukupno 177. uče­
nika. Između nj ih 125 je ima lo besplatan stan i hranu, samo je 6 pia·
ćalo punu opskrbninu od Din. 600.-, njih 15 1 pola opskrbnine, a vanjskih
je učeni ka bilo svega 31.

265
 J

U godini .1973. od ukupno 269 učeni ka u interna tu u Dobr ovo-

ljackoj ulici bilo je svega nji h JO? i li 40%, u priva tnom j e smještaju
bilo 134 il i sooo, kod mru telja je tanovalo 17 ili 6% j kod rodbine
ll ili -! 0 o.
C 110\'Cmbru 1982. U .Medrcsi ima ukupno 319 učeruka: 315 ih
je u internatu, a samo su čet1•orica vanjski, kod rod itelja u Sarajevu.
Mjesečna opskrbnina je iznosila Din . 3.000.-
0siguranjem smje·taja i preh1·ane za sve učenike u in ternatu
škole mnogo je učinjeno. U renoviranom Đulaginom dvoru sve je zna tno
bolje i sređenije, nego je to bilo u š kol i i internatu u Dobrovoljačkoj ul.
Blizu 2J3 učeni ka stanovalo je van internata, če to u nehigijens kim i
zimi hladnim prostorijama. Bilo je pojedinil1 učenika koji su više tro-
'ili na tan nego na hranu, jer su obu, a još češće krevet u zajedničkoj
obi, morali platiti, pa za hranu koliko im ostane, onoliko su i troš ili.
Bilo je i sluč:aje1·a da se pokatkad za hran u imalo samo toliko da se
moglo kupiti hljeba i čaja. Događalo se da vanjski učen ici često ne do ·
ručkuju, pa bilo il1 je i da ne večeraj u. O m a terija lnim prilikama i ne-
prilikama učenika Medrese »Preporod« je p r ijašnj ih godina čes to pi-
~ao. To je pisanje pod taklo mnoge pojeru ncc, a i odbo re I s lamske za-
j ednice da kroz stipenruranje i putem dobrovoljnih priloga pomažu
učenicima , pa kroz to i da njihovim roditeljima s manje brige.

Od epohalnog je značaja za opstanak našil1 medresa i osnivanje

Islam kog teološkog fakul teta bilo usmjeravanje zekata, sad eka tul-fitra
i kurbana u Fond za izdržavanje ovih našili pros1·jetnili ust anova.
Koliko ili je završilo Medresu ?
Cini mi se da dosad nije rutko objavio podatke o tome, koliko
je ukupno učenika završilo Gazi H usrevbegovu rnedresu u Sarajevu u
Hemenu od 1920. pa do ove, 1982. godine.
\'eć srno istakli da je Gazi Hskrevbegova m edresa otpo čela rad
u školskoj 1920/ 21. godini. Prl'e dvije generacije su , izgleda, nakon
zaiTšenog IV razreda kompletne prešle u šeriatsku s udačku š kolu u
Saraje1u. Treća generacija, koja je započela školovanje u Medrcsi u
školskoj 1922/ 23 , maturirala je 1930-e. Bilo ih je svega osam. To je bila
I generacija maturanata. Stanje je u narednim god inama, što se m a tu-
ranata tiče, bilo ovako:
II generacija (u 1933) 9
III generacija (u 1935) 12
IV generacija (u 1936) 14
V generacija (u 1938) 18
VI generacija (u 1939) 22
VII generacija (u 1940) 25
Svega između dva rata: 108
VIII generacija (u 1941 ) 34
IX generacija (u 1943) 20
X generacija (u 1944) 12
S1ega za vrijeme rata: 66
\1atura nije bilo u godinama 193 1, 1932, 1934, 1937, 1942. 1945.

266
 U novoj J ugoslaviji broj maturanata u Gazi Husrevbegovoj me-
dc~ i bio je s lijedeći:
(najmanji broj)
XI (ili I poslijeratna) generacija (1946) 4
XII (ili II poslijeratna) generacija (1947) 6
XIII (ili III gen eracija ( 1955) 12
X IV (ili IV) generacija (1956) 12
XV (ili V )generacija (1 957) ll
XVI (ili Vl ) generacija ( 1958) 13
XVII (ili VII) gen eracija (1959) 27
XVIII (i li VIII) gen er acija (1963) 14
X IX (ili I X) generacija (1964) lO
XX (ili X) generacija (1965)
zadnja sa 8 razr. 14
XXI (ili X I ) generacija (1966)
prve sa S. razr. 18
XXII (ili X II) generacija (J 967) 18
XXIII (ili XIII) gene racij a (1968) 25
XXIV (ili XIV) generacija (1069) 24
XXV (i li XV) generacija (1970) 30
XXVI (ili XVI) generacija (1971) 37
XXVII (ili XVII) generacija (1972) S4
XXVIII (ili XVIII) generacija (1973) 47
XXIX (ili XIX) generacija (1974) 49
XXX (ili XX) generac ija (1975) 59
XXXI (ili XXI) generacija ( 1976) 36
XXXII (ili XXII) generacija (1977) 42
XXXIII (ili XXIII) generacija (1978) Sl
XXXIV (ili XXIV) generacija (1979) Sl
XXXV (ili XXV) generacija (1980) 64
XXXVI (ili XXVI) generacija (1981 ) 37
XXXVII (ili XXVII) generacija (1982) 39
Svega u novoj Jugoslavij i: SO.J
Sveukupno od 1930-1982. 978
Maturanata nije bilo ni u ovim godinama : 1948, 19-19, 19-0, 1951.
1952, J 953. i 1954. (sedam godina uzas topno), tc u godinama: 1960, 1961.
i 1962. ( tri godine uzastopno), odnosno u 10 po lijeratnih godina, što
sa on ih prijašnjih šest č ini svega 16 godina u kojima nije bilo mature
Kao što sc iz pregleda vid i u 37 godina u koj ima su po lagane ma-
lure, najmanje je maturanata b ilo u 1946. - svega 4, a naj 1·i e u 19r.
-59.
Iz jedne ranije objavlj ene analize (Takvim za 1973) saznali ~mu
ela od u kupnog broja upisanih uče n i ka do mature u redovnom roku
dospijeva j edna polovica.
U novoj Jugoslaviji je ukupno maturi ralo u Gazi Husrc1 bego1oj
mcdrcsi u Sarajevu 804 kandidata, između kojih je 802 mušk:m.:a t
samo 2 žene. Ma tlll·anata u poslijeratnom periodu nije bilo u godinama
1948, 1949, 1950, 195 1, 1952, 1953 i 1954 (sedam godina uzastopno), fl'
 f

godinnm a: 1960, 1961 i 1962 (tri godine uzastopno), š to sa on ih p rija.5-

njih šest cini ukupno 16 2odina u kojima nije bilo m ature. Od uk upno
o;s ITšenika njih 297 e š kolm·aJo u Medt·c i po 8 godina, a 681 p o
pet godina.
Inače u sl'ih 37 generacija ukup no je m a tudralo 876 matura nata
i 2 maturantice k oje su vam·edno polagale r azred po razed, pa n a
koncu i maturu. Među onih 876 m a turana ta ima ih priličan broj ko ji
su se ,·anredno pl'ipremali i polagali, kako poj edine r azred e, tak o i
maturu. Radi se obično o imam ima koji nisu imali završenu punu
.\1edresu. a ima i takvih koji u se kroz svo š kolovanje va nredno p ri-
premali i nisu bili redovni u če ni c i .
Najbrojnija je 35. generacija, ona š to je m aturirala 1980. Nj i l1
je ukupno bilo 64. Najmanja je, pak , bila generacija .i z J 946. (jed a-
~aes ta). i\j il1 j e bilo vega 4. In ače 13 je generacija u kojima j e bilo
od 11 do 20 kandidata. Na d rugom su mjestu gener acij e i zm eđu 22
1 30 kandidata: takl'iJ1 j e bilo šest. Po pet j e generacija bilo onih naj-
manjih od -t-10l kandidata i onih sa po 34-39 kandida ta . Na če tvr­
tom· u mje tu cetiri generacije a 51-59 kan didata (u godinam a 1972,
1975. J978 i 1979). a petom su mjestu tri generacije i z m eđu 42 i 49
kandidata i na šestom mje tu ona najb rojnija generacija iz 1980. sa
()l kandtdara. To je i jedina generacija sa preko 60 kandida ta. Os ta lih
36 bile >ou ~~·e ispod toga broja (od naj m anje u 1 9-~6. cio naj više 59
kandidata u godini J9r J.
ženska medresa
l Saraje\U je od 1933. do 1949. postojala žens ka m edresa. ško-
10\·anje spoćetka je u ovoj š koli trajalo pet godina, a od š kolske 1939/
lL - o_am, kao i u Gazi Husrevbegovoj (m uškoj ) med resi. Pril ikom
o~nutka o1·a je ško la nazvana »I slamska ženska vje r ska škola<<. U »Glas-
niku I \·z , broj: 9/ 1938. insistira se:
0Yaj za1·od bi trebalo d a promijeni ime u »Žens ka med resa«,
kako je u narodu i poznata, jer sadaš nji nazi v »Islamska ženska vjer -
!>ka škola« _1e zbog duljine nepraktičan.
Iz i5tOg broja »Glasnika« saznaje se da je u j unu 1938. u žen skoj
medresi u Saraje1·u bilo ukupno 237 u čeni ca, a da je zavr šn om i s pi ~u
pristupilo njih 16.
I nakon što je dobila novi naziv - Gazi Husrevbegova ženska
medresa, nije ova škola bila u sklopu Gazi Husrevbegove (muš ke) m e-
drese. Yeć je bila odvojena od nje.
t; je~en 19i8. ponovo je otvorena Zenska m edresa u Saraj evu, ali
oyaj put kao odjeljenje Gazi Husrevbegove m edrese u Saraj evu. P r·Jc
maturantice (nakon četiri godine školovanja) polagale su maturu u
junu 1982. O njima je u >>Preporodu« oci 1. j una 1982., na s tr ani 18.
pisao Bajro Pen·a .
Razne vanškolske aktivnosti
Brojne su \·anskolske aktivnosti kojima su se bavili, pa se i sada
ba e učenici Gazi Husrevbegove med rese u Sarajevu.
(ini mi se da je od posebne važnosti ram a z a n s k a pr a k s a
u~.;enika

268
 Dok sam predavao u Medresi godinama sam , nakon Ramazana,
ankelirao učenike o njihovim aktivnostima tokom ramazanske prakse.
R ezultati ti h anketa objavljivani su u »Preporodu« i »Zemzemu«. Tako
u "zemzemu«, b roj: 7-12 za decembar 1974. Haso Popara na dvije
s tranice objavlj uje svoj rad o ramazanskoj praksi u 1979. Iz prilože-
nih se tab ela vidi ela je u pet godina (od 1970-1974) prosječno 225
učenika boravilo na ramazanskoj praksi. Pro sječno su imali po 43
džematlije koji su za njima obavljali namaze, obučavali su u prosjeku
po 16 djece, održali prosj ečno po 16 vazova i po četiri mevluda.
U spomenutom svom r adu H aso Popara piše i ovo:
»Pored naprijed navedenih aktivnosti: imamsko-hatibske dužno-
sti, održavanja vjerske obuke, m evluda i predavanja, uče nici Medrese
se is tiču i u mnogim drugim aktivnostima kao što su: sakupljanje ze-
kata i sadekaifitra, prodavanje i rasturanje vjerske literature. Osim
toga, nije im bilo t eško ni zasukati mkave, uzeti lopate i krampove
ela bi učestvovali u izgradnji džam ija, puteva, mostova, vodovoda itd.
a takvih j e bio priličan broj. Neki su učestvovali u ograđivanju gro-
balja, mirili su zavađene i podsticati na gradnju džamija gdje god se
za to ukazala potreba i gdje su postojale objektivne mogućnosti«.
Te je godine jedan učenik izmirio dvojicu braće koji sedam
god ina nisu govorili.
Nakon citiranja nekih đačkih izjava Popara konstatira:
»Ovakvih i sličnih izjava o r amazans kim aktivnostima mogli bis-
mo navesti još dosta, ali je, smatramo, i ovo što je navedeno dovoljno
da se shvati i uvidi koliko je ova praksa neophodna tim prije što se
učenici upućuju da djeluju u širokim narodnim masama kojima su,
svakako, i najpotrebniji«.
Učenici Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu imaju i s\·oje
đačko dru š tvo kome s u dali ime >>Gazi Husrevbeg<<. I u okviru ovog
društva odvijaju se razne aktivnosti, među kojima u najvažnije sva-
kako spada izdavanje vlastitog čtačkog lista od 1968. pa nadalje, o
čemu će posebno biti riječi.

Uz razne druge sekcije u okviru društva »Gazi Husre\·beg<< po -

tojala je i Sekcija Saveza protiv alkoholizma, nikotinizma i clntgih
toksikomanija. Iz >>Zemzema<<, broj 6, j uni 1978., na s tr. 19. saznajemo
kako ta sekcija održava redovne sastanke srijedom, na kojima članovi
sekcije sumiraju rezultate postignute u školi na suzbijanju pušenja
i či taj u raz ne č lanke što ih jugoslavenska štampa objavljuje protiv
pušenja . Iznosi se i to da j e nakon treće klasifikacije školu moralo
napustiti desetak učenika, uglavnom zbog slabog učenja, a dijelom i
lošeg vladanja. Konstatira se da su svi ti učenici odreda bili pu "ači,
dok gotovo nema odl ičnog učenika u školi koji puši. Prema tome, pu-
šenje i n euspjeh u učenju idu, ob ično, pod r uku. Sa pušačima sc u
to vrijeme r azgovaralo i savjetovala im sc da prestanu pušiti, pogotm·u
sa onima š to su opetovano na j avnom mjestu puši ti i »Zarađivali<< niže
ocjene iz vladanja. U članku se ističe primjer tadašnjeg prvog razreda
za čij e se u čenike veli:
»Oni ne samo š to su prvaci, jer su PRVI RAZRED, već su pn·aci
i u tome š to s u uspjeli ela im u razredu VISE NITKO NE PUši. a i
 J

nojbolji ·u u uccnju. Go,·on•, uko liko koji pušoč iz ll razreda bude

ponavljao, pa naj~sen dođe s njim a da bude u razred u, ne ka se odi·ek·
ne pusenja. jer ga inače ne će prim iti u svoj razred.«
\ 'azna aktimost starijih učenika Medrese je tc održavanje hutbi
petkom u arajc,· kim džamijama u kojima džum u klanjaju u čen ici.
Dok je Medresa bib u ta roj zgradi u DobrovoJja čkoj u lici, u čeni ci :;u
odrzm·ali hutbe i klanjali džw11e u čobaniji džamij i, j er im j e on a
bila najbliža.
Godinama e učen iCI Mcdre e pridruž uju općoj akciji clobrovolj·
ni h da\ alaca kn-i StO je za S\·alm pOh\·a lu.
Niz godina je bila veoma ak tivna i esper antska sekcija u JV[e.
dre·i. Pn·i kur održan je 1968. dok je bio direktor ra h m e tli Muhammed-
Hazim ef. Tu li ć. I nakon njegove smrti od1·ža.no j e u ško li više kurseva
esperanta. koje je sa u pjehom zaH'ilo osamdese tak u čenika. Ta ak·
rimo t zapažena je i van š kole, pa u tako 1973., kada je u Sarajevu
održa,·an međunarodni kongres esperan tsk e o mladine cije loga svije ta,
u organizacioni komitet kongresa unišla d vojica učenika Medrese (Ko-
,·ače\ ić Ibrahim i Bajrić Arif).
s,·ake godine novi m aturanti priređuju veoma uspjele akademije
na kojima se opraštaju od škole, profesora i mlađih k olega. O tim
uspjelim maturant kim priredbam a redO\rjto piše »Prepo rod «.
i\a kraju svake škol ke godine tak m iče se u Sar aj evu i u čači
Kurana iz Medrese. I to su veom a uspjele i pos jećene priredbe, kao i
medudi ·w ih priređuju učenici Medrese u Sarajevu i širom naše do·
mO\·ine.

Đački list »Zemzem«

\·ec srno spomenuli da đački lis t »Zemze m« pos toj i od 1968 ,
oper iz nemena, kada je d irektor bio rahmetli Tuli ć .
O tome kako se rađ ao i rodio »Zemzem « pisao sam u >>Zemzc-
mu<·, broj 3 iz 1978. M eđu tim , >> Zemzem« nije bio ni prvi ni jedini
list što su ga izda\·ali učenici Med rese u dugoj p ovijesti svoje š kole.
Pisao sam i o tim »predzemzemskim« listovima (>>Razonoda«, >>Mlal.li
polumjesec«, >>Softa«, >>Šarpelj« i >>Bosanac«), i to opel u >>Ze mzemu«,
u broju: 2- 3 za 1981., str. 27.
Do konca 1981. »Zemzem« je izišao u kupno 56 p uta n a 1.660
stranica, ne računaj ući korice, na koji ma, također ima t e kstova. Od
~arnog početka izlaženja lista. njegovi su glavni i odgovorni ured ni ci
stalno učenici, i to s jednogodišnjim mandatom .
Prvi urednik ,,z emzema« u 1968. bio je tadanji u če nik IV raz-
reda OMERIKA Adem. On je izdao 2 broja n a 32 stra n ice. Sada j e
vjersko-prosYjetni referent i imam u Nevesinju.
Slijedio ga je razr edn i kolega KASUMOVIć I smet u š k. 1968/69 .
.'\akon Medrc~e Ismet je završio studij e u Kuva j tu, a onda n as tavio
postdiplomske studije u Sarajevu, gdje je i magis trirao. Radi u Orije n·
talnom insti tutu u Sarajevu. J edno je vrijeme u Gazi Husr evb cgovoj
medresi predavao pedagogiju i retoriku. Izdao je tri broja >>Zem zem a«
na ukupno 48 ~u·an ica .

270
 Treći je urednik bio KADić I slam (u 1969). U vrijeme njego\'a
ureclnikovanja izišla su tri broja »Zernzema«. Po završetku Medrese
s tudirao je u Ubiji, gdje i sada živi i radi kao prevodilac u OOUR-11
»GOSE«, iz Smedereva.
U školskoj 1970/71 (če tvrti) urednik je bio .Saban IMAMOVlC .
U njegovo je vrijeme izišlo šest brojeva lis ta na ukupno 144 stranice.
Nakon Medrese završio je Fakultet politič kih nauka u Sarajevu. Sada
ž ivi i r adi u Pucarevu.
Peti je urednik bio BILALić Rešid (u šk. 19i l / 72.) u njegovo
se vrijeme ,,z emzem« pojavio če tiri puta. Rešid je kasnije studirao na
El-Ezheru u Kairu. Po završetku studija vratio sc u domovinu i sada
je imam i h atib u Goraždu.
Dok s u bili urednici Imamović i Bilalić tehnički je urednik lista
bio RADONCić Muhammecl ef., dugogodišnji odgajatelj u Medresi, a
n iz godina j e predavao akaicl u I i II razredu . Od b roja 1-2/ 72 i kroz
naredna če tiri broja tehnički je urednik bio KADi ć Islam.
U šk. 1972/73. godini urednik je, šesti po redu, bio KARč[ć
Fikre t. U njegovo se vrij eme »Zemzem« poj avio sedam puta na ukupno
) 96 stranica. Fikre t j e kasnije završ io Pravni fak ultet u Sarajevu i sada
j e asis tent na Is la mskom teološkom fak ultetu u Sarajevu.
Sedmi urednik »Zemzema« bio je ćEMAN Mirsad. U njegovo je
vrijeme Jis t izišao tri puta na ukupno 72 stranice. Iza Medrese Mirsad
j e završ io Pravni faku lte t i sada je pravnik u Skupštini opštine Tešanj.
Tehni č ki u rednik lista u 1974. bio je učenik PERVA Bajro, koji je na ~­
lijedio ćemana i bio osmi glavn i i odgovorni urednik lis ta (u 1975).
U Pervino j e vrijeme "zemzem« izišao tri puta na 96 stranica. Po zavr-
šetku Medrese Perva j e neko vrijeme bio imam i muallim u Konjicu.
Kasnij e j e prešao u redakciju »Preporoda« gdj e i sada radi kao no-
vinar. Završio je Novi na rsku školu u Beogradu .
U š k. J 975/76. (deveti) urednik »Zemzema« je bio HAJDAREVIć
Hadžem . U njegovo je vrij eme list izišao svega dva puta na 36 stranica.
J oš kao učenik Hadžem se afi rmirao kao pjesnik, pa ga je to opredi-
jelilo da kasnije s tudira jugoslavensku književnost u Sarajevu. ada
je na odsluženju vojnog roka u JNA.
Deseti i najuspješniji urednik »Ze mzema<< (u šk. 1977 /78) bio je
KARić Enes. Izdašno mu j e pomagao njegov razrednik pror. Ferhat
ef. šETA, sadašnji dire ktor Medrese. U Enesovo vrijeme »Zemzem<<
j e izišao d e v e t puta na ukup no 368 stranica. To j e bio, do ad ne-
premašen i, r ekord. I s tovremeno j e Ka rić poslije Medrese studirao n:t
I slamskom teološkom faku lte tu u Sarajevu i na žurnali tici u ok\'iru
Fakulte ta politi č kih nauka u Sarajevu . žurnalis tiku je zmTšio u rcdo\'-
nom roku, a ITF čak prije roka, za tri godine, što je također rekord.
Na I sla mskom teološ kom fak ulte tu u Saraje\'Lt, iako u upisao tek u
drugoj godini njegova postojanja, postao j e prvi diplomirani ::.tudent
Jedno je vrij eme r ad io u r edakciji »Preporoda<<. Nakon ITF-a izabran
j e za as is tenta na I slamskom teološkom fa kultetu. Trenutno je na
ods luženju voj nog roka u JNA.
Karića Enesa nas lijedio je (kao j edanaes ti urednik) njego' inw-
njak LJEVAKOVIC Enes. On j e uredio čerir.i broj a u š k. 1978 79. ~ad..1

:?71
 1

.k na :>tud ijama i ·liJmistikc u Rijad u, S:lUclijska Arabij a. Stariji mu

brat Zijati također je za\'rsio .i\ ted resu (J 972) i studirao u Libiji, a ta ko
i mlađi AJnm, koji je sada na E I-Azlleru u Kairu. Otac im hadži haf.iz
\!uharem cf. bio je imam i hatib. Sada je u p enziji.
D1·anaesti urednik »Zemzem a« (u školskoj 1979/80) bio je HO-
OLić DžeYad. Još kao učenik Medrese pisao je pjesme. Sada je van-
redni studen t I -ma kog teološkog fa kulteta i .i mam je na području
Odbom ll Zenici.
t: škoLkoj 1980/ 81 (trinaesti urednik) »Zemzema« bio je PASA-
.'\Onć Fikret. Izdao je ukupno če tiri broja lista. S arapskog je pre-
Yodio još kao učenik Medre e. Trenutno je na odsluženju vojnog roka
ll JX ~-

BAJRAMOnC Kemal je bio če trnaes ti urednik >>Zemzema« (u

1981). l" njcgo\"0 su nijeme izišla dYa broja lis ta. I on je sada na
odsluženju 1·ojnog roka u J TA.
Sada::,nji (petnaesti) urednik »Zemzem a« (u š k. 1981/ 82 iza Ke-
mala i na početku šk. 1982/83) jeste ĐOGić Osman. On je u 1981.
izdao d1·a broja li ta. U vrijeme pisanja oviJ1 red aka (decembar 1982)
jedini broj »Zemzema« u 1982. nalazio se u š tampi.
l. Zemzemu« učenici l'iežbaju s1·oja pera, pišući stručne radove
iz predmeta sto ih uče ll .1\"ledresi. Objavljuju zatim prijevode sa arap-
skog. kao i pjesničke sasta1 e, pripovjetke i humori s t i čke sastave (Mur -
to-šekurl. lJ listu je zastupljena i enigmatika, kao i radovi profesora.
Dosta je prostora posyeceno i životu u Medresi, kao i uspj ehu učenika,
maturanata. Budućim po\'jcsničarima · kole ))Zemzen1« će veoma dobro
doci Sluzit ce im kao 1·ažan iz1·or informacija .
Bavljenje Kur-anom
C uiieme dok je bio direktor škole, rahme tli Muhammed Hazim
d. TlLić podsticao je i stimulirao u čenike ela n apa me t uče Kur-a n.
Tahi su imali besplatan smještaj u internatu. Svojevremeno je najviše
napredoYaO sada~nji hafiz Fadil ef. FAZLić, sar ajevski imam i mualli m.
Kandidate za hafize preslišal'ali su profesori h afizi: hadži hafiz Ibrahim
ef. TREBI\JAC, hadži hafiz Sinanuddin ef. SOKOLOVI ć (obojica mer-
humiJ i hadi.i hafiz ćamil ef. SILAJDžić, sada u penziji. S ada to čini
profesor hadži hafiz I smet ef. SPAHić . Među učenici ma Medr ese sada
ima nekoliko hafiza što su hifz završili prije upisa u Medresu. Uskoro
će 1m se pridružiti i novi hafiz učen~k CANCAR. On je prije tri !i pol
godine. započeo hifz u Medresi i završit će ga, inšaellah, u Medresi.
Kažu, bit će ih još.
Pobožni sarajel'ski mus]jmanski svijet već niz god ina traži od
direkciJe škole da im učenici uče hatme umrli m , š to se organizirano
cini . .!\akon proučenih hatmi jednom sedmično sc na svečan način
pr<Jući dova u amfiteatru škole. Prisutnom slušateljs tvu tom se prili-
kom rJd.ži i prigodan va'z. Cesto bavljenje Kur-anom svakako doprinos i
njegrJ\um buljem učenju, a i boljem upoznavanju, š to je veoma važno,
er Kur-an je osnovni i glavni izvor islamske nauke.

272
 Sta se sve studiralo i studira?
Za predratne svršenike Gazi Husrevbegove medrese u Sarajevu
i za one u toku rata, najlakše se bilo, što se studija tiče, upisati na
t ada postojeću Višu islamsku šerlatsko-teološku školu u Sarajevu, koja
je bila u rangu fakulteta. Evo, abecednim redom, popisa svršenika GHM,
kasnijih vištovaca:
Ajanović Izet, 2. Alimajstorović Sulejman -
l. Hamdija, 3. Avdić
ćamil , 4. Bajraktarević H asan, 5. Bali ć Smail, 6. Bejtić Alija, 7. Beši-
rević Hamid, 8. Bojić Mustafa, 9. Busuladžić Mustafa, 10. Camdžić
Asim, ll. Cengić Ejub , 12. Efendić Adem, 13. Hadžiabdić Naim, 14.
Hadžić Galib, 15. Hajdarević Rašid, 16. Handžić Adem, 17. Hasandedić
H ifzija, 18. Hasanefendić Hasan, 19. Kabil Ejub, 20. Karić Seid, 21. K:l.-
rović Mehmed, 22. Kauklija Muhamed, 23. Kebo Muhamed, 24. Kova-
čević Jusuf, 25. Lon čarević Salih, 26. Maglić Ekrem, 27. Mahmutović
Asim, 28. Mahmutović Raziro, 29. Mašić Kasim, 30. Mehmedović Ejub,
31. Merdžanić Alija, 32. Merzić Mehmed, 33. Muj ezinović Mehmed, 34.
Muj ezinović Muhamed, 35. Mujić Muhamed, 36. Prašo Seid, 37. Rajković
Mehmed, 38. Ramić Omer, 39. Redžepagić Hasan, 40. Salihagić Fadil,
41. S arajlić Muhamed, 42. Sinanović Safet, 43. šabanović Hazim, 44.
šabanović Salih, 45. škaljić Mustafa, 46. škapur Hasan, 47. Topčić
Alija, 48. Trako Salih, 49. Traljić hafiz Mahmud, 50. Trebinjac hafiz
Ibrahim, 51. Viteškić Husejn i 52. žunić Ismet.
Oni kasnije upisani nisu mogli diplomirati, jer j e škola prestala
s r adom šk. 1944-45. godine.
Na nastavak š kolovanja u Kairo otišlo je iz Gazi Husrevbegove
m edrese prije rata dese t njenih učenika (neki, a da prethodno ni u
završili Meclresu; njih, razumljivo, ne ma u listi maturanata). To su,
prema sj ećanju hafiza Mahmuda Traljića:
l. Avdi ć ćami l (nakon VIšT-a), 2. Dervi šević Abdulah (nakon
Alije), 3. Dobrača Kasim (nakon završene šeriatske sudačke škole, u
Medresi završio m alu maturu), 4. Hadžialić Salil1, 5. Handžić hafiz Akif,
6. Merhemić hafiz Husejn i 7. brat mu Merhemić hafiz Osman (oba
Merhemića n akon završene šeriatske sudačke š kole), 8. Sahačić hafiz
Mus tafa, 9. Trebinjac hafiz Ibrahim (prekinuo studije u Kairu i vratio
se u Saraj evo, te se upisao na VIšT), te 10. Vlteški ć Husejn .
Upada u oči ela s u polovica od ovih predratnih učenika GRM štu
je otišla na školovanje u Kairo - hafizi.
Nakon što je napustio VIšT ranije svršenik GRM Balić Smail
otišao j e na studij orij entalis tike u Vroclav, a kasnije u Beč.
Stotinjak svršenika GHM s tudiralo je ili još uvijek studira u
raznim ar apskim zemljama. Evo ili po pojedinim zemljama i abecednim
redom:
KAIRO (Egipa t): l. Adilović Zuhdija, 2. Alić Enver, 3. Aruči Mu-
hamed, 4. Begić H a mdija, 5. Beriša Ahmed, 6. Bilalić Rešid, 7. Brodlija
Kasim, 8. Cerić Mus tafa, 9. Crnac Kemal, 10. ćanić Salko, 11. Dautonc
Ej ub, 12. Dokso Midhat, 13. Hadžiabdić Halid , 14. Hadžibaščauše,·k
Muris, 15. Hafizović Mesud, 16. Halilović Alija, 17. Hodžić A\•do, 18. Hu-
sejni Nasir, 19. Jakubović Ibrahim, 20. Jus ufspal1ić Ha mdija, 21. Kndric

273
 l

Nazii. 2-. LjeyakO\·i Ad\'an, 23. Mahmudi Sabah udin, 24. Mašović Habib,
25. ~deh::mo~•ic Hali!, 26. Mdti·ovac Rcdtif, 27. Muja lo Salih, 28. Muš inbe-
gO\·ic 1\ Tuhamed , 29. Mutapcić Omer, 30. ak ičević Omer , 3 1. Omerdi ć
Ibrahim. 32. O ma11ović Mc:fai l, 33. Pr.lj ača Mus t::~fa, 34.Ram i ć Jus•Jf.
35. elimo,· ki Jakub, 36. kcndcrović Aćif, 37. majić Adem, 38. Smajić
Hu · ejn, 39. majlO\ ic Ahmed, -tO. u bašić H anlZa, 41. Teu fik Tahsin,
-+2. \ 'amki Mcnsur. ·B. \'ejzagić Merzuk i -t-4. žužo Zijad .
BEJDA (Libija): l. Ajvazi Scmsi , 2. Ca mclžić Edhem, 3. Dreca
Hu ein, -t . HalilO\'ić Ahmed, 5. Kadi · I s lam, 6. K01·ycki Adam, 7. Ko-
so\'a Mehmed , 8. Kuba t Abdulah, 9. Ljevaković Zijad, JO. Nczović
Ran1o, ll. Omerba "ic Sefko, 12. Omerdić Mu ta fa, 13. Pek ari ć Osman,
1-t. Pre\'ljak Džafer, 15. Prolaz Enver, 16. Sejdinovi ć Selim, 17. S il aj džić
Hari i l '. Tulic Aziz.
TRIPOLI (libija): l. Dautovic I met i 2. Had rović Avdija.
RIJAD ( audijska Arabija): Hu i ć Ibro, 2. Kapo H asib, 3. Kau-
ko,·ic ead, -L Lj e,·ako,·ic Ene , S. Makic Ha an, 6. Makić Vehbija, 'i.
~1e'ić Mehmed, e. Pu ' ka abrija, 9. Ra mi ć ukrija , 10. Sedić Fuad, ll.
edie Mir:>ad i 12. tulano\'i ć Muharem.
MEDI~A (Saudij ka Arabija): J. Avdibegović 1 us ret, 2. Jašarević
~1 unir 3. Karalić Mahmud , -t. Km·a\'dić asih i S. M a hmuto,·ić Mirsad.
BAGDAD (I rak) : l. Bristrić Senahid, 2. Colaković Salih , 3. Dža-
nanO\ic Ibrahim, -t. Gaši Teufik, 5. Jelovac Selim, 6. Lu gav i ć Muha med,
7. Mrahoro\'ic Muhamed, 8. Sm ajkić Seid, 9. Suši ć Mustafa, 10. Seta
Ferhat 1 l J. ukrić lij az.
KUVAJT (Kuvaj t): l. Ahmedspahić Mw1ir, 2. Efcndi ra Azam , 3.
Fejzullahi Zulhajrat-Zuhri, -t. Kaswnović I met i 5. Pašić Edhem.
FES <Maroko): l. Bukarić Salih, 2. Efendi ć Ibra him, 3. Hadž ić
\1ehmedalija i 4. ·ukić Omer.
HARTUM (Sudan): l. Maljoku Selim, 2. Sehi ć E sad i 3. Tokić
Safet.
TEHERAN (I ran): J. Cehajić Džemal i 2. Džaka Bećir (u Te hera nu
doktonrali).
DYojica svršenika GHM s tudiraj u u Evropi: l. Hadž ić Salim , u
Beču 1 2. OkO\·ić Mujo, u Parizu.
"C najno\'ije vrijeme u SAD su kao imami dvojica svršen ika GHM,
koj1 su poslije Medrese završili studije na El-Ezheru u Kairu. To su :
J. Cerić Mustafa u Cikagu i 2. Hodž i ć Avdo u Cedar Rapidsu. Obojica
su se namjera\'ala upisati na postdiplomske studije.
Prema podac1ma ~ to ~am ih dobio od sekretara Is lamskog teo-
loškog fakulteta u Sa rajevu Mustafe Sjenara trenutno (decembar 1982)
na ITF studiraju O\'i S\ rsenici GHM :
I GODINA: l. Ahmedspahić Halim, 2. Bećirovi ć Mus ta fa, 3. Ca-
kalović Midhat, 4 Cato Ahmed, S. Hasand i ć Džema l, 6. Herić Sa lkan i
- linjak Sefko.
ll GODINA: J. B rdar Mensur, 2. Brda r Vahid, 3. Gadara Džemal,
~ h.kubo\ić Mehmed, S. Lavić Osman i 6. Si si ć Hadžib.
III GODl~A: J. Husić Halim.

274
 IV GODINA : l . ćelebić Abdulah , 2. H ajdarević Omer, 3. Mcmis
Ramiz i 4. Meštrovac Omer.
Dosad su diplomirali: J Karić Enes, 2. Hafizović Rešid, 3. Silaj-
džić Adnan, 4. ćengić Hasan, S. Omerd ić Muharem, 6. Mehtić Halil,
7. Dži lo H asan, 8. Suljević Has ib i 9. Rebronja Harun.
Apsolvirali s u: l. Osmanovi ć I zet (u šk. 1980/81) i još četvorica
u š k. 1981/82: l. Brčić Rašici, 2. ćeli ković Sulejman, 3. Kurelić Sefik
i 4. Terzić I zet.
Uz redovne na ITF j e upisano i 56 vanrednih s tudenata koji su
prethodno završili Gazi Hus revbegovu medresu u Sarajevu.
Sačić Muzejini, koja je maturirala u GHM u 1981. pridružilo sc
u narednoj godini još desetak djevojaka, prvih maturantica nove žen-
ske medrese u Sarajevu . Tako uz mladi će na I slamskom teološkom fa-
kultetu u Sarajevu studiraju i djevojke, š to nije bio slučaj na neka-
dašnjoj Višoj islamskoj šeriatsko-teološkoj školi u Sarajevu, na kojoj
su s tudirali samo m uškarci.
Nekoliko se godina (počevši od školske 1970/71. godine) veliki
broj svršenika GHM upisivao n a Fakultet polit ički h nauka u Sarajevu.
Diplomiralo ih je pedesetak. Jedna je trećina od njih u službi Islamske
zajednice (na ITMF-u, u GHM, imami i dr.). ćetrdesetak je, pa možda i
više, s tudiralo ili još studira orijentalistiku (u Beogradu, Sarajevu, il
najviše u Prištini). Znatan broj orijentalista služe kao prevodioci u na-
ši m preduzećima što rade u raznim araps kim zemljama, a ima ih i
u službama u Islamskoj zajednici.
Dos ta j e svršenika GHM studiralo i pravne nauke, zatim ekono-
miju, r ilozofiju, Višu socijalnu, Višu upravnu i drugdje. I između njih
ima zaposlenih u I slamskoj zajednici.
Iako ne raspolažemo lačnim brojem, sigurno je da je najYcći
broj svršeni ka Gazi H usrevbegove medrese u imamskoj i muallimskoj
službi. Zatim je s igurno i to da ih je najviše u Sarajevu, što je i ra-
zumljivo kada se zna da je u Sarajevu i najviše islam kih ustano\'a
U d\'a tarješinstva (Vrhomom i Republičkom), zatim na I lam kom
teološkom fakultetu, u Gazi Husrevbcgovoj medre i (muškoj i žen kojl .
u sarajevskom Odboru I lams ke zajednice, Gazijinu vakufu, u redakci-
jama is lamskih lis tova, tc u Izdavač koj djelatnosti tarje·in tva, ima za-
posleno ukupno pi-eko šezdeset nekadašnjih učen ika najstarije naše
š ko le.
Gazi Husrevbegova medresa je dala i sadašnjeg reis-u1-ulemu
hadži Naim efendij u Hadžiabdića, predsjednika Starješinstva za Bosnu,
H er cegovinu, H rvatsku i Sloven iju prof. dra Ahmeda SmajJovića , di-
rek tora Bibio teke Gazi Husrevbegove prof. dra Jusufa Ramića, koji
je ujedno i redovni profesor na I slamskom teološkom fakultetu, zatim
zna ta n broj profesora i as is tenata na Islamskom teološkom fakultetu
u Saraj evu, velik u veći nu sadaš nj il1 profesora u Medresi, nekoliko ru-
kovod ilaca u I slamskoj zajednici za Makedoniju u Skop.lju, kompletne
adaš nje redakcije »Preporoda« i »I Jamske misli«, a dala je i znatan
broj orijentalis ta (cira Hazima šabanovića, inž. arh. Aliju Bejtićn, H:~­
sa na škapura, dra Adema Handž i ća, Muhameda Muji ća, Hifziju Ha~:ln­
d ecli ća. Sal iha Traku i dr.).
 l .

Dit·ektol"i i pmfesol"i
Od 19::!0. pa do naš ih dru1a (konac 1982) izredalo se dos ta d irek-
tora u Gazi H u I·e,·begomj m edt·cs i u Sarajevu.
Pn ·i j e bio I braJ1im ef. IMšiROVIć (1892-1967). Im širovića j e
na položaj direktorn Aledrcse postavio ondašnji r·eis-ul-u lema hadži
,\leluued DžemaJuddin ef. ćau ' evi ć u vrijeme u koje još nije imao
ni 30 godina, neposredno nakon što je završio šeriatsku sudačku ško lu
u arajent. Bio je direktor od 1920 do 1924. godine.
Dr ugi direktor Medrese bio j e Muh amed-Emin ef. DIZDAR (1 880-
1939). koj i je prethodno bio umirovljen u državnoj službi 15. novembra
192-1. Bio je direktor Medrese nešto preko 13 godina, do a prila 1938.,
kada se opet \Tatio u držanlLI tužbu i postao r ektor Više i Jam s ke
,eriatsko-teoloske u araje1·u.
Dizdara je naslijedio Ahmed ef. B UREK (1876-1948). Direktorsku
dužnost oba1 ljao je od 1938-1946, kada je počeo pobolijeva ti .
Bureka je na~ l ijed io Muham ed ef. PAšić (1891-1980), dugogo-
di"nji profe·or šeriatske gimnazije u Sarajevu i j ed an od pisaca Arap-
~ke gramatike. \ "ršilac dužnos ti direk tora GHM ostao je do p m ljeć a
19-t9.
Hadži Sulejman ef. KE MURA (1908-1 975), kasniji r eis-ul-ulem ct,
bio J~ clirektor GHM od l. IV 19-t9. do godine 1958.
:\a~lijedio ga je hadži Mustafa ef. š E VA. Os tao je na dužnost i
direktOra do l. I 196.5., kada je um irovljen.
Prof. hadži 2\tuhammed-Hazim ef. TULi ć (1 908-1968) bio j e di-
rektor GH!Vl od poče tka 1965. pa do d an a smrti 7. decembra 1968.
Abdullah eL DERVIš E\' I ć (1909-1981) bio je n a dužno ti di-
rektOra GHM od poče tka 1969. do kraj a 1972.
Ka lijedio ga je Mehm ed ef. M ERZi ć (1920-1 980) i bio direk-
tOr od l. I 1973. do l. X 1976.
Prof. Dicma! ef. SALI HSPAHić (rođen je 193.5) bio je d irektor
GH\t od l. X 1976. do 31. marta 1980.
Sadašnji direk tor Gazi Husrevbegove m ed rese u Sara jevu j este
prot. Ferhat ef. šETA (ro đen je 1946).
Dulje n·ijeme vršilac dužnosti dir ektora bivao je p rof. hadži
hafiz Ibrahim ef. Trebinjac.
Opširnije o direktorima Medrese vidje t i u rad u prof. Me hm ed
ef. 1'vl.erzića u »Islamskoj misli« za februar 1979.
Prema podacima objavlj enim u »Spom e nic i Gazi Husrevbego ve
ćetiristogodišnjJCC«,
Sarajevo 1932. i u jedinom izvj eš taj u medrese (za
;kolsku 1939 40 godinu) nas tavno su o soblje s ačinjava li :
ABDić Salih, BAJRAKTAREVI ć Mahmud , B ERBEROV Ić hafiz
Harndi, BuREK Ahmed, ćATi ć Salim, DEMIRO V Ić Fahrudin, DERVl-
SEVIć Abdulah, DIZDAR Muhamed , DOBRA čA Kasim, DRLJEV I ć
~1.lli>tafa, DZINlć Musta [a, HADžlHALILOVI ć Abdulah , HADžiJAHić
hafiz Di:emaludin, H ADžiJAMAKOVI ć hadži Ah med , HANDži ć hadži
'v1ehmed, IMSIROVIć I brahim , JALOVćić Mehmed Ali, KANTARDžl ć
\1uhammed, KAPIDžić Hamdija, KREšEVLJAKOVIć H am clija, LOGA

276
Ibrahim, LJUBUNčić Salih, MESIHOVIć šaćir, MUFTić dr Asim,
MUFTić Hilmija, MUFTlć Salim, MUHić Jusuf, MULAHALILOV Ić
Ahmed , MUSIC hafiz Omer, NAMETAK Alija, OMERHODžić Osman,
PAšić Muhamed, POLić dr Ahmed, RAKOVIć Miralem, REPOVAC
Nasih, RIZVANBEGOVIć dr Ahmed, SIKIRić dr šaćir, SPAHO Mus-
tafa, šiLJKOVIć Mehmed, TREBINJ AC hafiz Ibrahim, TULić Muha-
m ed-Hazim, TURKOVIć dr Kasim i TUZLić dr Ahmed.
U poslijeratnom periodu (od 1945-1982) bili su nastavnici 11
GHM, a sada t o više nis u:
AJANOVIć Sadeta, ALECKOVIć Murat, ALICić Ahmed, BAL-
Tić Zagorka i suprug joj, BEćiRBEGOVIć Edah, BOJić Mustafa,
BUKVIć Džihan, CERić Munib, DžANANOVIć Ibrahim, ĐOZO hadži
Husejn, HADžiBAJRi ć hadži Fe jzullah, HADžić Kasim, HADžić Meh-
m edalija, HADžiJAMAKOVIć Muhamed, HAFIZOVIć Mesud, RAUL-
BEGOVIć Mehmed , HANDžić Mustafa, HARLAC šemsudin, HASAN-
EFENDi ć Hasan, H ASANOVI ć Bilal, I-lUKOVIć dr Muhamed, HUMić
Mustafa, IBRULJ Enver, IDRIZOVI ć dr MLLris, IMšiROVIć Ibrahim,
JOKS IMOVIć M ilutin, KASUMOVIć mr I smet, KEMURA hadži Sulej-
man, KREHić Hazim, KREHić Suada, LICEN Teodora, MAšić Ahmed,
MERZić Mehmed, MUFTlć Hi lmija, MUJE ZIN OVIć Mehmed, MUJO-
VIC Ismet, MURSEL Vezira, NANić Sena, NAKICEVIC dr Omer, Ne-
imarlija Hilmo, NIKOLić Milena, PODOšAK Zdravko, RAMić dr Ju-
suf, RIDžANOVIć hadži hafiz Ibrahim, RIDžANOVIć dr Midhat, SA-
LAHOVIć Jusuf, SILAJDžić h adži hafiz ćamil, SIRćO hafiz Asim,
SJENAR Mustafa, SJERAN Stojan, SMAJLOVIć dr Ahmed, SOFRA-
DžiJA Hamid , SOKOLOVIć hadži hafiz Sinanuddin, SUši ć dr Hasan,
šAHMANOVIć Abdulah, šKALJIC Mus tafa, šUKRić mr Nijaz, TERZić
Hazim, TOKić SAFET (sada je upravnik internata Medrese), TRALJić
hafiz Mahmud, TOPOLOVAC Simo, TREBI NJAC hadži hafiz Ibrahim,
VASILJEV Slobodan , VEJZAGić hadži Merzuk i VEJZAGIC Sena.
Najviše s u se prezimena i imena nekadašnji11 profesora sjetili
sekret ar škole Murat Hadžimešić i bibliotekar Muhamed Radončić.
Ako se koga nis u sjeti li, sigurno to nije bilo namjerno, pa neka im
dotični opros te.

Nastavničko osoblje u 1982.

Njihova prezimena i imen a uzeta su s Rasporeda časova u Zbor-
nici škole. Evo i h redom:
AFGAN Kem a l, AHMED SPAHi ć Munir, ALIHODžić Fatima, BE-
Gić Hamdija, BRISTRić Senahid, ĐOZić Ahmed, HADž iABDIC Halid.
HALILOVIC AJm1ed, KADRIC Raif, KARI C Muhamed, KASUMOVIć
Azra , KOVAčEVIć mr Ešref, KRECO Me!iha, LATIC Džemal, MRAHO-
ROVI C Muhamed , OMERDIC Muharem, RESIC Idriz, SALIHSPAHit
Džcmal, SKENDEROVI ć Akif, SPAHić hafiz I met, šETA Ferhat.
šOSE Zeh ra i VELADžiC Ismet.
Pre težno s u to m!acle osobe, a šesnaestorica ih je prije studij,l
završilo Gazi Husrcvbegovu m edresu. Zato sc gotovo može reći da
Medt-esa ima svoj vlas titi nas tav nič ki kadar koji je sama školm·::thl
prij e nego š to s u o ti šli na s tudije.

277
 f

Vlastiti udžbenici
Gazi Husre,·bego,·a medre a, uz vlas titi nas tavnič ki kadar, ima
i zna tcm broj da titih udžben ika. To je n a pevom mjestu Arapsk.'l
gr~unatika i sitaksa š to su je napi a li trojica n ekadaš nj ih profesor a
O\C 'kole ( ikiric, Pašic, H andžić). Davno je Tursku gmmatiku napisao
dr Hazim šabano\'ic, a u no\"ije vrijeme Mehmed Merzi ć, obojica ne-
kadašnji ucenici on' škole. Tedžvid s u napisali profesori Silajdž i ć i
Trebinfac. Uvod u tef irsku i haclis ku nauku napisao je Ha ndžić. Dva
\kaida· i tri llmul-hdama, t c četiri Porijest is lama napisao j e Hadžić.
Od DzananO\·ića je: šeriatsko brač no pravo, Tc tamen talno i vaku fsko
pram, te U uli fikh. etin je: Tefsir, l-ladis i Ahlak, a Pedagogija od
Resica.
Na kraj u
Od nekadašnje dvije š kole, što ih je osnovao Gazi H usrevbeg:
Hanikaha, 1531. i Medrese, 1537. na tala je u š kol koj 1920/ 21 jedna
·kola, koja je proz,·ana: Gazi Hu revbegova medre a u Sar ajevu. Kroz
,;·e od še t desetljeea postojanja u JVIeclresi je m aturirala ukupno
976 učenika i 2 učenice, ne uzimajući u obzir ž ensku m edresu, koju
treba posebno obraditi. Pored savladavanja školskog programa, koji
e mijenjao i dopunja,·ao, učenici se bave i brojnim vanškolskim
aktimo tima, pa i izdavanjem listova, od kojih je najtrajniji >>Zemzem«
koji izlazi punil1 15 godina. Do konca šk. J 960/ 6J Medresa j e bila osmo-
razredna. U šk. 196 1/ 62 bio je početak r ada pe torazrcdne Medrese.
Posljednja generacija što sc u Medresi školovala osam god ina maturi-
rala je u 'kolskoj J964/ 65. U početku svoga djelovanja š ko la je raspo-
lagala skučeni m prostorom. Kasnije je taj prostor povećava o preuzi-
manjem i dogradnjom Đulagina dvora. Prelaskom u šk. 1949/50 iz
Đulagina d\·ora u biYšu zgradu š eriats ke gimnazije u Dobrovo!jačkoj
ulici mjeri za rad postaju teži. Konačno u jesen 1976. na kon vraćanj a
Đulagina d\'ora I slamskoj zajednici i nj egove adaptacije u vjeti s u
mnogo pO\oljniji.
\·eliki broj svršenika Medrese je u raznim s lužbama I slamske
zajednice. Preko 50 sušenika medrese školovalo e kasnije n a VI š T-u
u SarajeYu, yE,e od stotine školovalo se ili se još školuje u raznim
islamskim centrima i na raznim sveučil i š tima. B l.izu s totine je i broj
onih s\T·enika Medrese što su sc od 1977. pa dalje upisivali na novo-
otvoreni Islamski teološki fak ultet u Sarajevu s koj ega su u 1981. i
1982. izišli i prvi diplomirani islamolozi. Veliki j e broj i onih š to s u
studirali ili studiraju na raznim drugim fakultetima (or ijentalisticl ,
političkim naukama, pravu, ekonomiji i dr.). Priličan broj diplomira-
nih orijentalista, sociologa, pravnika, ekonomis ta i dr. ranijih svrše-
nika Medrese zapošljavaju se i rade u us tanovama I slam ske zajedn ice.
Gazi Husrevbegova medresa danas u velikoj većin i ima nas tav-
nički kadar, koji se prije studija školovao u Medresi. U čenic ima s to je
na raspolaganju i brojni udžbenici što su ih pisali profesori Medrese,
prijašnji i sadašnji.
I ranije i u nase Yrijeme Medresa je davala i daje stru čnj ake
koji su svojim radovima dopri nosili i doprinose i Is lams koj zajedn ici
i dru!.tvenoj zajednici.
Obzirom na svoju dugu povijest i značaj Gazi Husrevb egova
medres.a za!>lužuje da se o njoj m nogo i još više piše.

278
 GAZI HUSREFBEG MEDRESA IN THE PERIOD
from 1920 tili present day

The author p resents h istory and ach ievements of Gazi Husref-

beg's m edresa in Sarajevo, i n which he llimself was a teacher for ll
years.
This educational institu tion has worked under name GAZI HUS-
R EFBEGOVA ME DRE SA s ince the school year 1920/ 21 , but it is a
continuation of th e Hanika h fou nded in 1931 and the Seldžukija, later
K u ršmnlija Medresa founded 1537.
T he school was without a final examination for 16 years, but
in 37 years it took place. Because of certain circumstances the first
students with final examination came later in the school year 1929/ 3J.
A complete list is provided of the names of s tudents of all with final
examination 37 generations as well the names of headmasters and
teachers. Curricula, which were changed and supplemented are dis-
cussed. Various extracu rricular activities of the students are mentioned
e. g. the publication newspaers, among which the journal nZemzem«
h as b een appearing for 15 years. It i concluded that the Gazi Hus-
r efbeg m edresa has produced a considerable number of important
persons among the present Reis ul Ulema Hadži Naim ef. Hadžiabdić.
It is pointed out that a good deal of the present teaching staff
had completed the Gazi H usref beg Medresa before proceeding to
Universities, and t hat the majority of the text books are written by
teachers of the Medresa.
It is concluded that it is necessary to write more about thi
oldest of our educational institution, because the Gazi Husrefbeg me-
dresa deserves it.

279
 Nerm ina Jašarević

GAZI HUSREV-BEGOVA žENSKA MEDRESA U SARAJEVU

U p e riodu od 1933- 1949. god . i od 1978. god. do danas
Gazi Husrev-beg j e Sarajevu, pored drugih bajrata, podario i
m ed resu koja i dan as školuje kadar za potrebe I slamske zajednice.
To je tzv. muška m edresa ali koliko se zna u njoj se nisu nikada ško-
lovala ženska dj eca.
Međutim, vremen a su se m ijenjala i u jednom istorijskom tre-
nutku pitanje islama u našim krajevima nije više mogla biti samo
stvar sorta koje s u se školovale u Kuršumli medresi. I ne samo to,
nego se dotada poslovično pokorno i poslušno »muslimansko ženskinje«
počelo pomalo odrođavati od vjere i njenih vrijednosti i pronalaziti
neke druge interesantnosti u životu.
Zazvonili su alarmi kod dobronamjerne i napredne muslimanske
inteligencije. Javila sc potreba za osnivanjem zavoda u kome bi se
školovalc djevoj ke-musliman ke. Postojale su već, istina, tzv. djevojačke
škole, u kojima su se školovale uglavnom m uslimanke, koje su radile
po progr amima građanske škole, ali je tr ebalo ponuditi i školovanje
u nekom m uslimanskom zavodu sa planom i programom prožetim
islamom.
Cilj osnivanja takve ustanove, prije svega, bio j e: »ustuk raz-
vratnom životu koji se uvlači među naše ženskinje i da njene učenice
i svršenice budu i drugima uzor is lam ke solidarnosti u svakom pog-
ledu, jer će one u toj medresi vidjeti i naučiti ono čega nemaju prilike
vidjeti i nauči ti nj ihove drugarice koje pohađaju druge zavode.« 1)
Ideja je p ostojala duže vremen a i napokon 1933. god. 18. 9. kan-
celarija Ulema-međ li sa raspis uje konkurs kojim se vrši upis u prvi
razr ed »I slamske ženske vjerske škole« - kako je škola dobila naziv.
Pot rebno j e bilo donijeti svj edod žb u o završenoj osnovnoj školi i lje-
karsko uvj er enje.
Da bi se učeni ce koje nisu zavr šile i mektebi-ibticlaijju mogle
lakše u ključiti u praćenj e nas tave organizirani su dvije školske godine,
1932/33. i 1933/34, i j ednogodišnji pr ipravni tečajevi za kandidatkinje

1) Hikme t, V/53, 9. l l. 1933. god. str. 150-152.

281
 '
koje su željele upisati prvi 1·azred. Tečajem je 1·ukovoclio Va rešanovi ć
Mu"tafa.
kola je prve d\·ije godine bi la s mještena u bis tričkom m ekte bu
u Ulici 6. no\·embra (Dže nc tića Os man-bega m ekte b). Kasnije su adarp-
tirane prostorije džamije Kadi Ba li ef. u blizi ni Sinanove tekije.
Prvi razred. upi an .1 933/ 34, bio je sastavlj en uglavnom od uče­
nica iz araje\·a ali ih je bilo i iz drugil1 krajeva Bosne i He rcegovine,
npr. Banja Luka. Bihać , Konjic, Li,·no, P r ijed or , Sanski Most.
Po"w skala u početku nije imala internat, učeni ce su bile s mješ-
tene kod bolje 10jecih mu Iimanskil1 porodica u Sarajevu. Godine 1936.
\"akuf ka direkcija šalje ra pi reskim ,·akufsko mearifskim povj eren-
t\"ima da e poradi na prikupljanju dobrovoljn iJ1 priloga za izgradnju
internata za poti·ebe »I slamske žen ke vjer ke škole«. Postojao je priv-
remeni internat od 1935. koji nije ni po čemu odgovarao potre bama
"kole. C Jo,; za bora,·ak u njemu su bi li vrlo, vrlo nepovoljni.
0Yaj za,·od nosio je nazi\' »I Jamska ženska vjersk a škola « do
193 . kad je promijenjen u »Ženska medresa«. Kako je b ilo planira no
'kola je trebala biti petogodišnja. Dvjj e generacije 1938 . i 1939. su i
maturirale nakon pet godina "kolovanja. Ulema-medžlis 1939. god. do·
nosi odluku da e "ko]O\·anje i u tad već »Žens koj medres i« produži
na osam godina (puna srednja stru čna sprem a). Tako je te god ine III
generacija upisanih učeruca nastavila VI razred i 1943. god. su m a tu-
rirale kao pn·e S\'r · enice osmogodišnje ženske medrese.
Od 1947- 1949. nastava se odvijala u Gazi-Hus rev-begovom m ek-
tebu u Sagrdžijama i u mek tebu Skender-paše II u Halilbaš ića ulic i.
I te 1949. god. škola je prestala da radi.
Goto\"0 30 godina Islamska zajedn ica nije imala zavoda koji bi
skolo\·ao djemjke-mu limanke i davao im islamsk u naobrazbu. I s li
razlozi koji su rukovodili muslimane 1933. da otvore odjeljenje žen-
ske medrese rukovodili su i Islam sku zaj ed nicu danas ... želja ela njene
učeruce budu uzor islan1ske olidarnosti u S\'akom pogledu ... >>Mogle
bi se pridodati tome još i potrebe I slamske zajednice za ob razovan im
ženskim kadrom. Proteklo je 35 godina od kada je maturira la posljed-
nja generacija učenica pređaš nj e medrese do prošle godine kad je m a-
turirala pn·a generacija d anašnje ž enske medrese. Praznina t e d ugo-
godišnje pauze i te kako se osjeća.
S\Tšenice pn•e medrese dale su svoj doprinos oču vanj u islama
u našim krajevima, buđenju i jačanju islamske svijesti . Mnoge su
djelovale, a i danas djeluju, kao muallime i bille, i direktno rade sa
ženskim dijelom džemata. Mnoge su počel e da rade u mektebima (ne-
ke to i danas rade). Međutim , mogu ćnos ti a i broj nos t svt·šenica nisu
bile dovoljne i za ono što su iziskivali današnje vr ijeme i po trebe .
Potom, djelovanje učenica, svršenica medrese (1933/ 49) uglavnom se
osjećalo u Sarajevu i donekle u Visokom do k su drugi k rajevi prilično
zapostavljeni.
fdeja o obnavljanju ženske medrese bila je sve prisutnija. Tre-
balo je iznaći sredstva za podizanje zgrade i opr em u is te. Pošto d anas
Islamska zajednica podmiruje svoje potrebe uglavnom iz fond a ze kata

282
i drugih fondova (pr iloga, poklona ...) odatle je i finansirano podiza-
nje zgr ade dan ašnje ženske medrese.
Zgrada današ nje »Gazi Husrev-begove ženske medrese« - kako
škola nosi nazi v - je novoizg rađ ena i savreme no opremljena. Nalazi
se u ul. Dobrovoljačka SO. školovanje u njoj traje četiri godine i ona
je j edins tven a škola te vrste kod nas.
Počela je r ad 1978. kada je upisana prva generacija učenica. TJ
sklopu škole n alazi se i internat u koj i su do prošle godine bile smješ-
tene sve učenice. Ove školske 1982/83. zbog pretrpanosti kapaciteta
škole u čeni ce k oje su iz Sarajeva stanuju kod roditelja. U školi danas
već boravi p e ta generacija učen i ca.

Brojnost učenica:
Tabelarni p regled brojnosti učenica u ženskoj med resi 1933-1949.

Sk. godina I r. II r. IIIr. IV r. Vr. VI r. VII r. VIIl r. Ukupan b r.

1933/34 67 67
1934/3S S8 49 107
J93S/36 4S+44 63 33 18.5
1936/37 S6 39+40 S4 29 218
1937/38 Sl S2 34 +34 48 25 244
1938/39 37 so 48 3-l+32 38 239
1939/40 44 34 4S 40 30+28 222
1940/41 41 33 39 39 4S 197
1941/42 škola nije radila
1942/43 nema podataka 12
1943/44 42 + 23 7 23 95
1944/4S 27 34 13 8 6 88
1945/46 24 24 19 9 7 83
1946/47 28 18 21 15 8 90
1947/48 23 20 17 ll lO 81
1948/49 41 22 12 16 7 98
Iz ovog· t abelarnog pregleda vidi će ela je broj nost učeni ca bila
z natna. Svakako treba imati na umu ela veliki broj upisanih u I razred
nije dolazi lo do m alurc što se vid i iz broja učeni ca u V, odnosno u
VIII razredu.
Iz tabe le sc vidi da se tri godine nije upisivao prvi razred, 19-lO/
41, 1941/ 42, 1942/ 43. zato š to se škola produžila na osmogodišnju, a
n i r a tne 1941/ 42. škola nije radila. Za školsku 19-l2/ -l3. podaci nisu
pronađeni , upisn icc s u zagu b lj ene. Najviše upisani11 bilo je 1937/ 38
244 i t e je godi ne ško la rad ila punim kapacitetom. Prvi i jedini put
upisan a s u elva razreda u prvi, 193S/36, a li iz t e generacije od 89 upi-
sanih do mature je došlo samo 23 učenice. Najvjerovatnije je produ-
žetak š ko lovanja na osam god ina ali i ralne godine omelo O\'u gene-
raciju pa ela d o m a ture dođe lako mali broj. Po tabeli bilo je sedam
razreda m a turanata, elva prije re.~orme i pe t poslije al i e matur:t odr-
žavala šes t puta. Godine 1945. n ije bi lo mature iako je bilo maturnntica
te neke su p o lagale maturu 1946. god ine.

:?83
 ,
Gazi Husrev-begova ženska medresa od 1978. god.
Tabela brojnosti u čeni ca:

Brojno
'k. godina t·az. TT raz. m raz. IV raz. slanje
19/S 79. '?
.)_ 32
1979 "0. 3! 32 63
JOSO Sl. 30 27 87
1981 8.?. 30 34 20 125
33 25 31 129

ka medresa već dvije godine radi punim kapaci-

tetom sa s1·e četiri generacije. Prošle godine imala je i prvu genera-
ciju ruaturantica. Ove (1982/ 83) gocline ima i najveći broj upisanih uče­
nica u pn·i razred. Treba naglasiti da svake godine broj in teresanata
raste i da škola ima pro tornih mogućnosti po broju podnesnih molbi
za upi \'ake godine mogla bi upisa ti po dva razreda.
Te>ko je, gotO\·o nemoguće, pronaći podatke o broju učenica
smještenih u internat u prijašnjoj rnedresi ali š to se ti če sadašnje m e-
drese do prošle godine S\'e su u čenice bile smještene u internat. Ove
godine od 129 koliko ih ima u školi 121 je u internatu a 8 u čenica
sranuje kod roditelja u Saraje\U.
Mjesta iz kojih su uče nice :
:\ajYeći broj učenica bio je, svakako, iz Sarajeva, a li ih je bil o
1 IZ drugih mjesta Bosne i Hercegovine, pa i iz drugih repub lika . I ako
su zenska djeca predstadjala ,-eću b rigu i boj azan roditeljima i teže
se slala na školo\'anje, pogoto,·o u udaljena mjes ta, bilo j e djevojaka
i iz n-lo udaljenih mjesta. Nabrojaćemo neka od n jih : Bihać, Bije ljin::J,
Bos. Dubica, Cazin, ĐakO\·ica, Fazl agića Kula, H erceg-Novi, Loznic.:~,
:\0\·i Pazar, Osijek, Skoplje, Pećigrad. Bilo ih je još iz: Ba nj e Luke,
Bileće, Bos. Krupe, Bugojna, Derven te, Doboja, Do njeg Vak ufa, Foče,
Glamoča, Gornjeg Vakufa, Jajca, Livna, Ljubuškog, Maglaj a, Mos tara,
Prozora, Prijedora, Stoca, Trebinja .. .
C današnju medresu učenice dolaze iz skoro svih krajeva Jugo-
sladje. Ima ih iz svih republika i autonomnih pokrajina. Uos ta lom ,
i prilikom prijema, Konkurs na komisija vodi računa o zastupljenosti
kraje\'a iz kojih učenice dolaze. Najbrojnije su učenice sa područja
Saraje,·a, Visokog i Zenice. Neka od mjes ta iz kojih su učenice su: Ljub-
IJana, Bos. Kostajnica, Beočin, Brčko, Prozor, Sjenica, Rožaje, N. Pazar,
Skoplje, Debar, Prizren, Tutin, Orašje, Breza, Bratunac, Janja itd. škol-
ske 1979/80. u prvom razredu školovala se i jedna učenica iz Polj ske,
Tamara šabanović koja je slušala nastavu u prvom razredu i predmete
polagala kao 1·anredna učenica. Bila je samo jednu školsku godinu.
Nastavni plan
u rnedresi 1933/ 49:
U žen!>koj medresi kao, uostalom, ni u muš koj za vrijem e njiho-
va p<J!.tojanja nisu se uvijek predavali i sti predme ti. I prema Gazijiuoj
varufnami u školi treba, pored utvrđenih , da se predaju i predme ti

284
koje iziskuje vrij em e i običaji. Kad je škola produžena na osam godi-
na (1939) u njoj su se predavali isti predmeti kao i u muškoj medresi.
Predm e ti koji su se predavali : Kiraet, Akaid, Ahlak, Fikh, Arapski jezik,
Turski jezik, Nj em ački jezik, Sr ps kohrvatski, Geografija, I storija, Ma-
tematika, Fizika, Biologija, R e mija, H adis, Tefsir, I storija islama, Ručni
rad, Lijepo pisanje, Crtanje, Domaćin s tvo , Pedagogija sa Psibologijom,
Metodika vjerske nas tave, Ahvalun-nisa i Postupak oko umrlog, Vaz
i Higijena.
Predmeti koji se predaju
u medresa od 1978:
Nastavni plan i program u današnjoj ž e nskoj medresi identičan
je sa programom Muške medrese. Predaju se isti predme ti osim pred-
meta Domaćinstvo kojeg nema u nastavnom pla nu Muške medrese, dok
u nastavom p lanu ženske medrese nema predmeta Imamet i Hatabet.
P red aju se slijedeći predme ti: Kiraet, Akaid, Fikh, Ahlak, Istori-
ja islama, Da'wet-ul-islamij je, Kaligrafija, Srpskohrvatski, Arapski,
E n gleski, Istorija, Geografija, Biologija, Dom aćinstvo, Odbrana i zaštita,
Tefsir, Had is, Sociologija, Psi hologija, Logika, Filozofija, Vaz, Islamska
filozofija, Metodika vjeronauke.
Predmeti koji se sada predaju a nisu se predavali od početka:
Turski jezik-uveden 1981 /82. god.
Predmeti koji su se predavali a više se ne predaju:
Konver zacija arapskog jezika, Uvod u komparaciju religija, Usuli
fikh i Organizacija islamske zajednice.
Predmeti Organizacija islamske zajednice sada se obrađuje :1
okviru predmeta Da'vetul islam , a Usuli fikh u predmetu Fikh. Od ove
školske godine uveden j e i jedan čas Hadisa i Tefsira u II razred.

Koliko je učenica maturiralo:

U odnosu na broj upisanih mali j e broj učenica koje su matu-
rirale. U prethodnoj ženskoj medresi maturiralo se: 1938, 1939, 1943,
1944, 1946. i 1947.
1938. god. I generacija m a turantica,
maturiralo = 23
1939. god. II gene1·acija maturantica,
m aturiralo = 36
1943. god. III generacija maturantica,
matu rirala = 12 (osn1ogodišnja
medresa)
1944. god. I V gener acija m a tura ntica,
ma tu rirala = 19
1946. god . V generacija matu rantica,
m a tu rirala = 8
1947. god. VI generacija m aturantica,
m a turira la = 6
Sv ega: 104 maturantice

285
 l

Od lo generacija koliko -e upisalo u medresu m aturiralo j e 7 ge-

neracija a matm·-ki i ·pit od t·ža,·a se šes t p uta. Taime, generacija 1945.
godine koja je bila osm i razred na ma turu j e izašla 1946. godine. U go-
dinama 1 9~ 0. 194!. i 1942. nij..: bilo m a ture j e r j e škola p rodu žena na
osam godina. U godinama 1948. i 1949. nema os mog r azreda j er nis u
19~ 0. i 19~ 1. godine upisani p n ·i razredi.
D\ije učenice , Fočak Fatima i Mu ši ć Rabija izlazile su na maturu
d\·a puta . .1\aime. pr\'a je upisa na u prvu gen eraciju i maturi rala j e
1938. a druga u drugu generaciju i ma tur ira la j e 1939. god. Ali, k ad je
škola produžena na osam razreda obe s u se 1940. upisale u VI r azred
i ponO\'O maturirale 19-B. godine, za\TŠivši osam razreda .
Xa maturi su se polagali slijedeć i predme ti: Ki rae t, Ar apski,
rp kohn·at ki, Akaid, Fikh, I torija islam a . Kad je o držana matura
1943. polagao se Hadis i Tefsir jer j e škola b ila osm ogodišnja .

Direktori i profesori:
Direktor predratne ženske medrese za svo vr ijeme njenog posto-
janja bio je Munib ef. Cerić koji je ujed no bio i predavač. Međutim ,
izmijenilo se dosta profesora i jedino je Mun ib ef. Ceri ć bio p red ava č
koji je bio od pn•og do posljednjeg dana postoj anj a škole.
U škol koj 1933/ 34. bili su sljedeć i profes01·i:
Ajano\'ic Mustafa ( rpskoh rva t ki), Ce rić Munib (arap ski jezik i
Yjerski predmeti), Kre " eyJjakO\·ić Hamd ija (Geografij a), Košarić Fata
(domaćinsn·o), Midži ć Dževahira (ručn i raci) i Muh ić Jus uf (lij ep o pt-
sanje i crtanje).
Profesori (preda,·ači)koj i su pr edavali u ženskoj medresi
1933-1949:
l. Arnauto\'iĆ Fadila - mate matik u
2. Ajano\'.ić Mustafa - srpskolu-v at sk i
3. Berbe ro,ić Ešref - lijepo pisanje
-t Busuladžić Mustafa - vjerske predm ete
5. Cerić Munib - arapski i vjerske predme te
6. Caušević Ismail Haki - turski
7. ćatić Salim - srpskoh rvatski i nac. istoriju
8. Dreca Saćir - tur ski
9. Dobrača Kasim - vjerske predmete
10. Đurić Ljuba - srpskohrvatski
ll. Fočak Muhamed- vjerske predmete, m atema tiku , s rpskohrvat.
12. Fočak Fatima - tedžhizu tekfi n , ah valun-nisa'
13. Hadžibegić Hamid - vjerske pred mete
14. Hadžibajrić Fejzullah - metodiku vjers ke nast ave, ped agogiju
15. Hadžalić Salih - arapski jezik i vjerske predme te
16. Hadžijabić hfz. Džemaludi n - kiraet
17. Husić Muhamed- matem at iku
18. Hodžić Saban - vjerske p redmete
19. Islamović Mustafa - vjerske p red mete
20. Imamović Ibrahim- srpskoh rvat ski
21. Kulenović hfz. Mustafa - turski
22. Kosarić Fata - ručni rad

286
 23. Kaj taz Halid - matematiku
24. Kreševljaković Ha mdija - geografiju i istoriju
25. Ko rkut Seid -
26. Mujezi nović hfz. Mus tafa - kiraet i vjerske predmete
27 . Midžić Dževah ira- domaći nstvo
28. Mulić H amdija - pedagogija i metodika
29 . Muftić dr Asim- turski, ruski, njemački
30. Muj ezinov i ć Meh med - arapski i vjerske predmete
31. Muftić Enver - biologiju i matematiku
32. Muhić Jusuf- lijepo pisanje i crtanje
33. Mušić bEz. Omer - arapski i vjerske predmete
34. Proho hfz. Ibrahim - kiraet
35. Redžić h fz. Ibrahi m - vjerske predmete
36. R izvi ć Hu sejn - husni-h at
37. Skoplj ak Ferhi ja-
38. šamić B ahrija -
39. šerifović Razija -
40. Tulić Mubamed-Hazim - srpskohrvatski, nac. istoriju
41. T rebinjac hfz. Ibrahim - arapski jezik, vjerske predmete
42. Tuzlić d r Ahmed - srpskohrvatski, istoriju, geografiju
43. Traljić Edhem- kiraet
44. Traljić Mahmud - vjerske predmete, is toriju, geografiju
45. Varešanović Mustafa- vjerske predmete
Direktor današnje ženske medrese je prof. šoše Zehra koja se
na dužnosti nalazi od 19 . 3. 1979. godine. Prije š oše Zehre direktor
je bio prof. Melm1ed Merzić koji je vršio t u dužnost od osnutka škole
19. ll. 1978. godine do februara 1979. godine kad se zbog bolesti po-
vukao. Od februara iste godine do marta vr šilac dužnosti direktora
bio je prof. Džemal Salil1spahić, tadašnji direktor muške medre e.

Nastavno osoblje za ovih pet godina sačinjavali su:

l. Afgan Kemal - odbrana i zaštita
2. Ahmetagić Sabaheta - psihologija s logikom, met. vjer. nast.
3. Alihodžić Fatima - s rpskoh rva tski
4. Bećirbegović Edah - organizacija Islamske zajednice
S. Begić Hamdija - kiraet
6. Bri s tić Sen ahid - akaid
7. čerimović Lejla - engleski
8. Džananov ić I bra him - fikh, cla'vetul-islam
9. Đozić Ahmed - geografija
10. Hafizović Mesucl - i Jamska filozofija
l l. Hafizović Habiba - fikh, akaid, ah lak,
12. Hasanovi ć Bi lal - te(s ir
13. Isanović Nusret - fi lozofija, sociologij a
14. Ize tbegović Ha lida - domaćinstvo
15. Ize tbegović Sabina - engleski
16. Jašarev i ć Nermina - is torija islama, ahlak, uvod u komp. rel.
17. Kari ć Mu hamed- biologija
18. Kara l i ć MaJ1mud - h adis
19. Kovačević Ešref- kalig rafija

:!87
 _o_ .Krajini ć Halima- dom aćin
'
tvo
~l. .Kas~mo,"ić Azra - tw·ski
12. Krečo Melil1a - engleski
_3 _ Latić Džemal - rpskohrvatski
2-1. Mašić Ahmed - sociologija
25. Mrallorod · Muhamed - i Ja mska fi lozofija, h adi s, tefsir
16. Mujalo ali.h - kiraet
_7_ Mujm·ić I me t - srpskohrvatski
~ . ·ikšić Mejra- domaćin n ·o
~q- Omerdić Muharem - vaz
30. Resic Idriz - filozofija
31. Salibspahi · Džemal- da 'vetul-is lam, istorija
32. ilajdiic hfz. Kami! - k:iraet
33. Skendcro\'ić Aćif- ahlak,
3-1. Skende rović Subhija - arapski jezi k, i torija islama
35. pahić I met - kiraet
36. oše Zehra - istorija, geografija
37. \ 'ejzagić ena - kom·erzacija arapskog j ezika
' S. \ ·eladi:ić I met - filozofija, sociologija
3Q. \"elić Ajten - tur ki

Profesori (predavači) koji predaju u školskoj 1982/ 83:

Ahmeta~rić
Sabal1era, Af~ran Kema l, Alihodž i ć Fa tima, Đoz i ć Ah·
med, HafizmiĆ Habiba, Hasan~>Vić Bilal, Jaša redć ermina, Karić Mu-
hamed. Karalić Mahmud, Kovačedć E š ref, Kraji nić H alima, Kasumovi ć
Azra, Krečo Meliha, Mrahorodć Muhamed , Mujalo Salih, Nikšić Mejra,
Omerdic Muharem, Resić Idriz, Salihspal1ić Džemal, Ske n derovi ć Subhi-
ja, oš~ Zehra i Veladžić I smet.

što se studiralo i š ta se studira?

Cčenice koje s u maturirale na osmogodiš njoj m ed resi od 1943.
god. mogle su upisivati studij kao i one koje su zavr šile druge srednje
škole. Studirale su:
Farm aciju:
Kasumm·ić Naziha
Medicma:
Alajbegović Aziza,
D edo,·i ć Behija.
PranJ
Demirm•ić Izeta,
Kućuk Asifa,
Hasan efend ić Zum reta.
Orijentalistika:
Nurudinović Bisera,
Mušić Rabija,
čaušević Halida,
Korkut Muniba,
KrJrkut Bi ~era.

288
 VII generacija rnalurantica ženske medrese ili I generacija da-
našnje Medrese prošle godine imala je 20 svršenica. Sedam od njih
u pisalo je I slamski t eološki fakultet: Avd ić Safija, Bekto Aiša, Đ edov1 ć
Zumre ta, Imamović Nezira, Jabučar Rabija, Karaman Hasija i Pojata
Samija. Dvije su upisale vanredno: Srna Suada i Atibaš ić Hamida.
Os tale su se zapošljavale kao muallime.

GAZI HUSREV-BEG MEDRESA FOR GIRLS

in the period from 1933 till present-day

This work discusses t he Gazi Husref-beg Girl's Medresa in two

periods, from 1933 til! 1949 and from 1978 lill present-day, giving data
for both period s.
It has been d ifficul t to find a uthentic data about the period
1933-49, because a great m a ny of the fi les have been lost. Many of
these documents are to be found in the fi les of the Ulema mediUs,
but only a fter they have been set in order. ·
Tabular statisticals about pupils a nci the names of places they
come from show grea t inter est in the school.
Because of the subjects ta ught at the Medresa, the pupils wh0
completed it could to enroll any facul ty. It was because the will of
the wakif h as been respected: »ln Medresa should be taught al so that
which custom and the place demand«.
The teaching staff in the Medresa were mo tly teachers who
lectured also in the Boy's Medresa.
The Gril 's Gazi-Husrefbeg Medresa of today i con iderably dif-
ferent in everything from the previous one, e. g. in its excellent working
conditions , its organizastion of living of the pupils, because they are
a lmost all boarders whi le in the pre vious m edresa o nly the pupils who
we re not from Sarajevo boarded . Boarding provides the same condi-
tions in education and upbringi ng and the same conditions of work.
The Girl's Medresa h ad a significant role in maintaining islamic
thought and therefore it deserves further s tudy.

2'0
Mr Nijaz ~ukrić

GAZI H USREV-BEGOVA BIBLIOTEKA*)

Doprinos uva kufljene knjige obrazovnom procesu kod nas -
Kad je Gazi H usrev-beg, veliki dobrotvor Sarajeva, svojom vakuf-
namom od 25. red žeba 943/8 j a n uar 1537. godine, podijelio u vakuf! jenu
svotu o d 700 hiljada srebrenih akči, odredivši da se od jačeg dijela
(400 h iljada s. a.) sagr ad i »Časna medresa« i kupe »vrijedne i poučne
knjige« za njen e polazn ike (talebu) i one koji su zainteresovani za nauku
i zn anje, a manji d io (300 hiljada s. a.) da se obrtom uvećava, nije
mogao pred vidjeti rezultate ove svoje odredb e. Malo nakon toga je
umro 1541. godine u Sarajevu, os tavivš i vremenu i ljudima u amanet
ela učine svoje.
Evo n akon 450 godina od tog, za kulturni život, tadašnjeg Sa-
r aj eva, istorijskog momenta, pokazalo se da j e, ipak, najdjelotvornije
u ložiti u čovjeka, u obrt njegova uma, znanja, stvaralaštva i odgoja.
Koliko je generacij a ljudi utolilo svoj u intele ktu alnu glad i žeđ
u njegovoj m ed resi i b iblioteci, za protekle vjekove, teško je utvrditi ,
a li je činjenica da ih je bilo mnogo. Jesu li dale više obrazovanih ljudi
ili knjiga je pitanje n a koje j e teško odgovoriti, ali je sigurno, bar što
se tiče kvalite ta, jednog i drugog, da s u dale (i daj u) i svojih originala,
kao i blij edih kopija.
Nas ta le, prema vakfiji, istovremeno sudbina m edrese i biblioteke
je vjekovno ostala povezana. B ilo da su brojem bogatiJe ili sirornašile,
pre mj ešta ne il i obnavljane, on e od osnutka ne p rekidaju svoju kulturnu
misiju.
Bez ob zira na prom je ne u njim a i oko njih, zajedničko im je osta-
j a lo:
a. v a k uf kao m aterij a lno-finansijska podloga i briga za opšte
dobro. 1)

'') O Gazi Husrevbegovoj bibliol.eci u Sarajevu postoji dosta ,·~Iik:i b!-_<l)

radova, od novins ki h članaka do kraćih i dužih studija. O ovom vidt: Tralitc.
M. Prilog bibl.iografiji o Gazi Husrevbegovoj biblioteci. Anali G. Husrevbe-
gove bib lioteke, Sarajevo, 1972, knj. I, str. 159-160.
l) S pomenka Gazi Husrcv-begove 40tJ..goclišnjice, Sarajevo, 1932, :.rr.
XXVI- XXVI II (vak ufna me).

:?91
 I

b . e i Jj služenje naucnom i ku.llurnom uzdizanju čovj eka. 2)

K:~ko su gornji zahtjevi provođeni u djelo zru1imljivo j e ispita ti.
Za Biblioteku se može reći ela to postiže preko:
3. knjige i
b. ljudi koji se brinu i rade na knjizi.
Knjiga
Izučm·anju i podjeli knjižnog fonda Biblioteke se može pri ći vi-
še trru1o i to:
l. Rukopisna i štampana knjiga
~- Jezici:
- Orijentalni (ru·ap ki, turski i perzijski) ;
- Lokalni i en·opski (SH, nj emački, engleski, francus ki, ruski,
ma đarski i dr.);

3. Temat ka podjela:
- razne Yjerske, filozofske, naučne i k njiževne discipline;
- udžbenici , opšta literatura i arhivska građa;
.f. Starost i porijeklo knjige.
Formiranje om g fonda, njegov razvoj i kori šćenje je u vezi sa
nizom poli ti čkih, ekonomskih i vjersko-kultmnih faktora, kroz koje j e
prolazila ne samo bosaJ1sko-hercegoyačka, nego i šira jugoslavenska dru-
~n·ena stYarnost u proteklih pet stoljeća.
G 0\'0111 srni lu se ja no uočavaju dvije faze, kroz koje prolazi
Gazi HusreY·begm·a biblioteka.
Pr\'a je orijentalno-islamska, koja započinj e osmanskom vladavi-
nom u BiH (pol. XV st.) i njenim ulaskom u krug is lamske kulture i
ci,·ilizaciie.
Druga faza je vezana za prest anak političke dominacije Osm anli ja
1878. godine i započinje \'lada\'inom Austro-Ugarske monarhije, zatim
osamostaljenje u zajednici južnoslovenskih naroda, kad je primjetno
zraćenje zapadne kulture i pismenosh, na račun orijentalno-islamske.
Om je, pored ostalog, e\'identno nastankom i brzim rastom ev-
ropskog < latini ca-ćirilica) fonda knj iga i časopisa u Biblioteci.
Može se reći da rukopisni dio fonda Biblioteke, uglavnom, pripada
pnoj fazi, a š tampani većim d ijelom drugoj. Ovo ne isključuje i izvje-
stan prelazni period. Razlog je kasno prihvatanje arapskog š tampanog
sloga u Osmanskoj carevini, t ek 1725. godine3), a u B iH 1866. godine.4)
Rukopisi
u u ijeme kada naši krajevi direktno upoznaju orijentalno-islam-
~ku pisanu rij eć, koncem XIV s t., ona j e iza sebe imala već osmovje-
komo is-kustvo, tradiciju i sadržajno bogatstvo.
2 ) l bi.d, str. XXVIII, Mujezinović M., Is lamska epigrafika, V. Mas leša,
Saraje,·o 1974, l. str. 296.
3) Arapski rječni k Sahih al-Gavhari, turski prevod Muhammed b. Mu-
~tafa Al-Wani al-Wankoli (1591), I stanbul, J14l /l 728 (Uvod) GHb biblioteka
br 0-!16
'1 Kreševlj aković, H ., štrunparije u Bosni za vrij eme turske uprave
E29-JS78J Zagreb, 1920, 16--23.

292
 I z duhovnog pod s ticaja 5) i praktičnih po treb a u islamskom svi-
je tu j e vrlo rano počel o prikupljanje, čuvanje i umnožavanje pisane ri-
ječi.6) M jes ta njene koncen tracije su d žamije, m ekt ebi, m edrese, tekije,
b olnice i privatne kuće.
U viđajući korisnos t knjige za d r uštvo, osmanska uprava, još u
svom razvoj u, pod ržava osnivanje bib lio teka, pri mnogim vjer sko-pro-
svjetnim i humanitarnim i ns ti tu cijama. Ma terijalno se s timulišu iz broj-
nih vakufa.?)

S) Prepoznatljiv uticaj u razvoju islamske pismenosti i širenju knjige

(kitab) imao je Kur 'an, prvi izvor islamskog učenja.
Prvo pod s tiče lj ude na korištenje pisane rij eč i i njeno čitanje (qira'aJ
i s po minje izraze: su huf-lis tovi, Kur'an"kitab-knjiga koja se čita, qalem i
m idad-pe ro i tinta, satr-redak (al-Ala' 18, 19, al-Baqara 2, ai-Anbiya' 10-!,
al-Bajjina 3, a i-Qalc m l, al-Kalli 109).
Upućuje ljude na traženje znanos ti, što se postiže i pisanom riječju.
Traži pisanje oporuke-lll-Wasiyya (an-Nisa', 12).
Drugo ukazuje da je korištenje >> knj,ige-ai-Kitab«, koja se objavljuje
>>Svemu svijetu«, pravo svih ljudi, a ne privilegija samo nekih (al-Qalem 52).
Dobrača, K, Uticaj Kur'ana na širenje pismenosti, kaligrafije i ornamentike
medu is lamskim narodima, Glasnik VIS, Sarajevo XIII/1962, br. +-{;, str.
120-123.
6) Muhammecl (a. s.) poslanik islama, određuje pisanje kur'anske obja-
vc (611-632). Njegove riječi i eljela, kao i pos tupci i mišljenja njegovih dru-
gova - ashaba, biće takoder pr edmetom pisanja i izučava nja.
Upoznavanje mlađih sa islamom, kao i novopridošlih u islam, na
jednom širem geografskom pmstoru, od Kine do Allantika, iziskivalo je
p isanje udžbenika i potrebne literature iz mnogih islamskih i drugih zna·
nosti.
Ulazak mnogih naroda u sastav is lamskih državnih granica i društva
a l'Umma, sa raz ličiti m religijskim, filozofskim i etičkim učenjem, zah ti-
jevalo je od islamske uleme izučavanje ove sredine, a često i vođenje dija-
loga i rasprava s njima. Ci lj je bio pridobini ih za svoju ideju, ili pak, od-
braniti islamsko u čenje od napada i kritike.
Ziveći u jeclnoj etnički i vjerski heterogenoj sredini, mus limani su n
nekim krajevima uLicali i padali pod uticaj raznih f ilozofsko-religijskih uče­
nja. Ovo će izazva ti žestoke duele ortodoksnih muslimana i o tome će se
pisati čitave rasprave različite naučne vrijednosti.
Borba za vlast i m eđu sob no rivals tvo pojedinih islamskih naroda
(Arapi, Perzijanci, Berberi, Turci i mnogi drugi), u t i caće na izučavanje po-
rijek la porodica, plemena i čitayjh naroda, njihove povijesti, uz opis mjesta,
vjersko-kulturnih i ekonomskih m ogućnosti, pa čak i psiho-fizičkih osobina.
Obzirom da je za OI'O trebalo imati i neke vjerske argumente, to c.e
izazvati mnoge istraživače is lamskog prava (fik11), apologetike, elike, filo-
zofije, lingvistike, književnosti i drugih naučn iJ1 eli ciplina, ela aktil'no uzmu
učešća u rješavanju niza mtmetnutih problema u sredini u kojoj žil·e.
Oživljavanje starih kul turn ih centara (Damask, Aleks:mdrija, St:mcr-
kand, I sfahan), j izgradnjom novil1 (MecLina, Kufa, Basra, Bagdad, Kairo,
Fes), gdj e se vrši koncentracija kapitala, ljudi i ideja, dolazi do iz1•jesnog
materijalnog blagos tanja, š to omogućava s tanovniš tvu lih mjesta i regija
bavljenje knji žc1rnošć u, filozofijom, umjetno ću i mnogim zanatima, o čemu
se također piše i raspra vlja.
Upravo dio ovih radova i ra prava arap kog, turskog i perzijskog
izr·aza dola zićc ri u naše krajeve, prepis ivati sc, čita ti i izučavati u medr.:-
sama i raspravlja ti i preda vali po džamijama, teklijama i kuća ma .
') H . I naldžik pr ocjenjuje ela sc u t uz-s kim bi bl io td.nma, dn nas, ču 1 a
preko 200 hiljada mko pisa. Naravno, u ovaj broj ne ulaze razneseni i uni-
š teni man us krip li. Inalci7Jk, H , Osmansko carst\'0, KZ, Bc'<>grad, l'Jl-1,
s tr. 248.
 l

Na o,·nj način s u nastale i prve orijentalne zbirke rukopisa i knji-

ga kod na · u Bitolju , Skoplju. Oh !'idu, Prizrenu, N. P azaru 8) , zatim
arajen1, Foči, Mostaru, Tra \'niku, Gračanici, Počitelj u i dru gim mje-
slima"l.
Po nepisanom pravi lu, ove b ib.liotek e u .is la ms kom svije tu, p a i
Osmanskoj caredni bile u podijeljene na:
l. i a' n e ('·akuf ke),
:?. ·p o l u j a\' n e (d mr ke) i
3. pr i ,. a t n e"').
Na~i kraje\'i su, uglavnom, zna li za j a v n e (samos talne ili u z
neku instituciju) i pri,·atne biblioteke. Polujavne biblioteke s u mahom
bile d\·orske biblioteke u metropoli. pri h a lifinom ili ul tanovom dvoru,
ili dYoru nekoe- ,-ezira. One su se, također, kor is tile, a li uz dozvolu.u)
Zah,·alju]uci činjenici da u javn e biblioteke osniva n e i izdržavane
uYakufljenjem sredstaYa i knjiga jedne, ili Yiše osob a, te da s u polu-
jame i pri' at ne zbirke knjiga neme nom, također, posta jale javnim,
orijentalno-islan1~ka knjiga nije ostala u zat,·orenom krugu ko ris ni ka.
Konkretan p1imjer za ovo nam je upravo Gazi Hus revbegova bi-
blioteka i njen knjižni fond. Tjena rukopisna zbirka bazira na je n a u va-
kufljenjima. sa rijetkim otkupom, za razliku od s li čnih ori jentalnih
zbirki u BiH pa i šireY)
lJ \Temen u od osnutka 1537. do 1980. godine u Gazi Husrevbegovu
biblioteku u se slili rukopisi 75 islamskih institucija (džamija, mekteba,
medre a, tekija i amostalnih biblioteka) i 120 privatnih lica. 13)

s, J...:alcši, H. Pn-e 01ijentalne biblioteke u jugo lavenskim zem ljama,

Bibliotekar, Beograd, 1961, XIII, br. 4 str. 279-282, Kaleš i, H, Prizren kao
kulturni centar za \Tiieme turskog perioda, Albanološka istraživanja, Filo-
zofski fakultet, Pri 'tina, 1962, br. l su·. 92- l J 5.
0
l abanO\'ić, H, Husre,·-begO\·a biblioteka u Saraje\'lt, Bibliotekar,
Beograd, 1956, br. 1-2, tr. +5-62.
1°) Poznate jaYne biblioteke u islamskom svijetu su bile u Bagdadu
Bayt ai-Hikma os. 830, al-Mustansiriyya os. 1234), u Kaint (Dar a l-Hikma-
al'ilm os. 1005. ai-Azhar os. 975), KordO\·i (biblioteka Hakema II (961-976).
Poluja,·ne biblioteke su bile pri dvorovima nekih muslimanskih clina-
<:tija: Omejada (Damask i J...:ordova), Abasida, (Bagclacl, Samera), Samanicla
rSemerkand i Buhara), Gazne,ida (Gazna), Fatimida (Kairo), Ejubida (Da-
mask), Idrisida (f es), Osmanlija (Istanbul).
Pri,·atne biblioteke su posjedovali neki veziri ovih clinastija, kao i
ću,·eni islamski učenjaci, pravnici i književnici, ali i obi čan svijet trgovaca
i zanatlija. U svoje vrijeme veliku ljubav za knjigom svojim pisanjem je
raz\'ijao ču,·eni arapski prozaista ai-Gahiz (umro 868).
Selebi, A, Tarih at-terbiyya al'islamiyya, Kairo, 1966, str. 180-205, Hiti,
F. Istorija Arapa, V. Masleša, Sarajevo, 1967, str. 374-377, 480, 560.
ll) Tako se Ibni Sina koristi dvorskom bibliotekom Samanidskog vla-
dara Kuha ll (976-997) u Buhari, Selebi, op. cit, 194, Hi ti, op. cit. 420.
t:!) Ovako su u Sarajevu nastale orijentalne zbirke u Orijentalnom
institutu (5.000 kodeksa 7.000 djela!, Is torijski arhiv (1.300 djela). Narodna
i unin:rzitetska biblioteka (478 kodeksa 518 djela). u Mostam - Arluv Her-
cegovine, u Zagrebu orijemalna zbirka JAZU, u Beogradu (SANU), tc po
regionalnim arhiYima u BiH i drugi m republikama. Gazič, L, Orijentalne
zbirke u Sarajevu, POF, Sarajevo, 30/l980, str. 153-157, E rcn, l , Pri lozi
bibliografiji obja,·ljenih radova o orijentalnim bibliotekama u Jugoslaviji,
AnaE. GHb biblioteke, Sarajevo, 1974, knj. II-Ill, str. 249-258.
, Inventarna knjiga GHb biblioteke Salih Sidki-Muvekita br. 189 i
SuY.ri( !\., Rukopisi prinovc u GHb biblioteci, Anali GHb biblioteke, Sara-
Jt:~'1 kni Vlf-V !IJ , 1982, str. 266-268.

294
 želj u ela k njiga bude što v1se i što bolje kori šćena srećemo '.l
svako j vakufn ami gdje se spominje uvakfl jenje knjiga.14) Slično je i sa
bilješkom o uvakufljenju n a samo, knjizi.1S)
Jako vakif stavlja i n eke svoje poseb ne uvjete, kao npr. - da
se Jmjiga ne prodaje, pokla nja, zalaže ili iznosi iz zgrade i mjesta uv.l-
k uf\je n ja, ova k n jiga je b ila u šir okoj upotrebi.
Kva litet i š ir ina upotrebe ove uvakuflj ene knj ige, kod nas, uve-
liko je ovisila od niza subjektivnih i objektivn ih faktora i uslova u
k ojima se je nalazila. Na prvom mjes tu je širina pismenosti i kulture
mjesnog stanovn ištva, te poznavanja jezika, pisma i discipline koju
knj iga obrađu j e.
U vri jem e kad Gazi H usrev-beg piše svoju vakufnamu (1537) i
od ređuje kupovin u kn jiga, pred sob om očito ima dva cilja:
l. Omogu ćiti norma la n nastavno-obrazovni proces medrese, koju
osniva, što je donek le odredilo i profil ove knjige, kao udžbenika i po·
moćne lite rature p redme ta koji su se u njoj izučavali. 16)
2. Opšte kultu rno uzdizanje s tanovniš tva regije u kojoj je medre-
sa o snova n a dozvoljavajući da se ono m ože koristiti ovim knjigama
čitanjem i prepisivanje111.
Na ovaj način j e, š irenj e m kruga koris nika, knjiga postajala broi-
nijom, a zbog razlika u interesovanj u čitalaca i tem atski raznovrsnijom .
Dozvola p repisivanja u vakuflje ne knjige otkriva nam izvore nastanka
i popunjavanja naših orijentalno-islamskih zbirki.
Pored kupovine-uvoza manuskripata iz starijih islam skih centara
(Meka, Medina, Damask, Jerusalem, Bagdad, Kairo, Semerkand, Bru·o,
I s tan bul), te p isanj e domaćih autora, prepisivanje je bilo značajan izvor.
Naslanjaj ući se na izvjes nu sreclnjevjekm ·nu tradiciju u BiH ova elje-
la tnos t će se u osmansko doba potpuno razviti, kao privatna ili insti-
tucionalizovana aktivnos t (pri m eclresama i dr.)Y)
čak i poslije Osmanlija, i širenja š tampane knjige, ova tradicija
se n e pr ekicla. 1S)
U nedostatku izvora, n em oguće na m je utvrditi koliki je bio po-
četni fond knjiga Bib lioteke, jer ne znamo koliko sreds ta,·a je preostalo
o d gradnje medrese.

1 ~) Ergin, O, Tmkiye mami[ larihi, I tanbul 1977, I-II, str. 2-12- 2-13.

(Izvodi iz Sultan Fatihove va kfije za njegovu bibliotek u u Istanbulu).

IS) Dobra ča, K, Ka talog a rapskih, turskih i perzijskih rukopisa, GHb
biblio teka, Sarajevo, 1978, II br. 1059, 1260 i 1316, Hasandedić, H, Katalog
arapskil1, turskih i pc1-zi jskih rukopisa, Arhiv Hercegovine, Mostar 1977,
br. 393.
16) Osnovni predme ti G l-lb medrese su prema vakufnami bili: Tds ir
(komentar Ku r'ana) Hadis (Islamska tradicija), Ahkam (šeriatsko pravo).
Usii1 (Osnovi šcrials kog pr ava), Ma'ani (Stilistika), Bajan (Re todka), Kaltim
(Apologelika), kao i "znanosti koje budu u za htjevu ''remena i mjesta ...
Spomenica GHb .. , sll'. XXV CI! (vakufname).
17) Do brača, K, Skl'iptorij u Foči, u XVT stoljeću, Anali GHb biblit~
teke, Sarajevo, 1972, knjiga I , str. 677.
lB) Prof. M. Hand ž i ć, (i dn1gi) je u vremenu od 1926-19-12 prL'pis:w
više risala na arapskom jeziku, Do b rača, Katalog... J 553, IT l-19t>--97, !$9.j,
IT/16 17.
 l

Poc:'et.ni fo nd Bi blioteke ne bi trebao bit i mali, obzirom n a broj

p redmeta i u ' enika u m cd re i, njen ni1•o 19, te ostale Gazi Hlls revb egove
pros1·jctne u taJ101·c (d ža m ija, m ekteb , h a ni ka h) i zaposlene ll nj ima .
Prema bilje' ci na ru kopisnoj zbirci fe tvi (al'GWJya IT a l'fetawa) 10, koj a
kaže da j~ djelo uva1:ufio sam Gazi Hus rev-beg (prije 1541), moglo bi
"e zaključiti da je i · a m vakif ima o uvida u izbor knjiga za s voj u bi-
bho t~ku .
.Kako nam ~e nije sačuYao n i jed a n r anij i popis knjiga Biblioteke,
to o njenom fond u imam o pod a tke te k iza 1863. godine k a d e i fi zički
od1·aja od medrese i bi1·a smještena ll pose b no p odig nutoj zgradi za nju
(7 ·:; uz mu na ru Beg01-c d ža mije.21)
l. \Tcmcnu od 186+------1888. godine, k ad j e Sa lih Sidki ef. H a d ž i-
hu::,einOiić .\1m·ekit bio d rugi hafiz-i k u tllb Bibliote ke 21, sačinio je popis
knjiga 01 e biblioteke.:;)
Po omm popi u njen knjižn i fo nd e sastoj ao iz:
a. rukopisa c-10,
b ~tampan ih knjiga 321.
ukupno: 1.1 55 djela .
Gaz; Hu. re1beg01u Yakufu pripadaju 30~ rukopisa i više od dv ij e
trecme $tampanih knjiga, o~talo s u k n jige dru gih Yak ifa pri Biblio teci.n)
Stradanja koj in1 s u , za protekla stolj eća, bile i:: ložene i ns ti tucije
Gazi Hu~re1·-beg01·a 1·akufa, k ao i SarajeYa u cjelini, počev o d požara ,
nc•pla1·a. rawe pljačke i krađe"5 ) , d o n em a ra i n eb r ige ljudi, nis u mog le
mm1oic1 ni makuflje:ne knj ige u n jima . N a ročito j e b ila p ogu b n a pro -
lala Eugena Sa1oj~kog u Sar aje\'o 1697. godin e , k a d j e un.iš ten o i o d-
ne~eno pored ostalog. i dos ta knjiga iz Bib lic teke ."6)

l P:-<:ma 1·akufn::m,i (Str. XXV II I GHb m edresa je pripadala rangu

mada ris al-11 uzara' 11 a al-u mara'« 1·isokim školama m inista ra i p rin čeva,
,a 50 akc:i dneme plate profesoru. a 922 158~ . godine un-s tiće se u m ed rese
ud ou a;,.čl dn~:me plate muderisa. Obzirom da su profes01-i ove Medrese
?~1: \ !<c.ku ubraw,·ani ljudi, često pl'iznali pra m ici (kadije i muftij e) i d a
su 1mali asistenta - al'mu'Id, Lo sc m·idom u predm e te i nji hovu li teralum ,
to: dipiO"JJt;. kuju su s1rscnici dobiva li može zaklj u č iti da se radi lo o viso ko-
Jbr:uu,·nJ ,t:tuc:ii'. Sa njenom diplomom se je upisivala na visoki s tud ij
u Istanbulu. Baltaci, C, XV-XVI Asrlarda Osman li med reseleri, I s ta nbul ,
19;6, ~tr. 50~ .
:.; Dvbraća, Katalog ... II, br. 16, 80.
Spumenica ... s t r. 74.
- Traljić, M, Hafizi-kurubi GHb bibl io teke, Ana li GHb bib liolc kl!,
':>a a)o.: 19- 8 knj. \'-VI , str. 47.
:_ 0\2. inn:ntama knjiga nalazi se u zbirci kodeksa GHb biblioteke
;>'Jd br 189 (\el. 48r'i x 18). :\e~ to saHemcni ji i opš irniji popis ovog fon da
acmw ic M.uYekito1 >in AkiE (1888-1937), Had zib ajrić, F , O i nvcn tal·ima
YJ i;ga .. str. 55--57.
,_ lmcntarna knjiga br. 189.
- Dobraca Katalog ... JJ br. 1536. Na ovom rukopisu postoj i bilješ b
.z 115- 17-14. godine u kojoj se kaže da je ovaj ru kopis nes tao prije n ekolike>
~A-' Tid iZ Hu :c1·bego1·e biblioteke i po lo m se našao u rukama knj ižara-
;>'-ltn".a Baba Jusu!a od k'Jga ga je o tkupio nazir H usrevbegova vakufa .
~J :-.1uJezlno\'ić, M, i Traljić, M. Gazi Husr evbegova biblio teka, Sara -
J~ 'J, l'Jc2, ~tl 13-14
 Obnavljanje je vršeno d al jom kupovinom knjiga iz sredstava
vaku(a27), p r episivanjem 28), ali i priključenjem Biblioteci drugih javnih
l priva tnih biblioteka iz raznih dijelova BiH.29)
Godine 1912, imala je Gazi Husrevbegova biblioteka 1800 djela,
od toga blizu hiljadu r ukopisa . P r ipaja njem Sehdine (1914), Mustajbega
Dženelića (1930) i Muhamed Enveri Kadi ća (1931) biblioteke, Gazi Hu-
srevbegova biblioteka je svoj k njižn i fond podigla na 3.000 knjiga.v)
U p eriodu rada prof. M. Handžića u Gazi Husrevbegovoj biblioteci
1937- 1944. godine, ocije njenog k a o veoma plodnog, samo orijentalni
fonc\ se sastoj ao od J .919 rukop isa i 2.109 štampanih knjiga, ukupno
4.028 cljela .31 )
P rema podacima Popisne komsiije Biblioteke iz 1950. godineJ2J,
biblioteka je r aspolagala sa:
l. r u kopisi na is točnim jezicima . 4.301
2. štampana eljela n a is točn im jezicima 6.026
3. š tampana d jela n a evrop skim jezicima 3.703
4. n ovin e i časopisi 343
S. kodeks i za ist orijsku građu 159
6. dokumenti 2.810
7. d efteri 197
8. zemljopisne karte 84
9. fotografije 1.174
10. leci 236
S veg a: 19.036

Prava vrijednost jedne biblioteke, pa i Gazi Husrcv-begovc, je u

sadržaju nj enog fonda i stepenu razvijenosti odnosa knjige i čitalaca
- korisnika .
Prema šchclinom popis u knjiga njegove biblioteke (1270/ 1853) i
starijim popisima Gazi Husrevbegove biblio teke (1864 i 1888) podje la
orijentalno-islamskih zbirki kod nas bila je tematska na 16, odnosno 25
različitih disciplina.3l)

27) Iz saču\·ani h Deftera izdataka Gazi H usrev-bego1·a 1•akufa pod stal'-

kom »mesrufat-i kutubhane« nalazimo da je 12831866. godine kupljeno .JO
knjiga za 3.659 groša i lO para, a sl ijedeće 128411867. godine nabavljene su
samo 4 knj ige u iznosu od 183 groša i 20 para. Defteri iz ostalih godina
( 1868, 187-1, 1877, 1878 j 188 1) pokazuju da su izdaci za biblioteku mali. Odnos.!
se n a oprnvku zgrade i potreba'!l pribor zn pisanje (defteri i mastilo) ,t
knjige sc ne spominju. Defte1·j jz spomenu tih godina su u Arhi\'u GHI->
biblioteke bez brojeva.
28) GHb mde1·esa i njena biblioteka u vrlo rano razvile prcpi~i1·nčku
djelatnost, posebno potrebnih udžbenika i literature, J\lujezinović \1 , J\cl,:o-
liko rukopisa p1·episanih u GHb medresi u Sarajc\'u, Anali GHb biblioteke,
Saraj evo, 1976, knj. IV, s tr. 21-32.
29) Sa banović . H usrcvbee:ova biblioteka ... s tr. .JB-62.
JO) Spnho, F. GHb knjižn~ica, Spomenica ... str. Sl.
ll) Tral jić, L-lnfizi-kut ubi . . . slr. 49-50, Hndžibajrić, O im·entanma
knj iga, str. 58-59.
32) Haclži bajri ć, O inventa.dma ... str. 60.
33) Arhiv Gl-lb biblioteke, 121, 189, Had:l ibajrić, O inventnrima . su
57-58.
 ::~nemena podjel::l fonda o,·e Biblioteke (š ta mpan::~ i r u kop isna
djela. orijentalna i evropska, pe1·iodika, dokumenta i drugo) n ovijeg j -::
datuma i počinje doi:J- kom M. Handž ića za prvog h a fiz-i ku tuba (gla vnog
bibliotekar::~). odno no upravitelja Gazi Hus revbegove biblioteke, 1937 .
do 19·N. godine.·")
Korištenje rukopisno-dokumentacionog fonda
Danas o\·aj fond zauzima z načajno mje to u boga ts tvu Biblioteke,
a sastoji sc od:
l) 7. -oo kodeksa a oko 15.00 djela;
2) 3.910 dokumenata;
3) 1.-100 vakuina ma, origina la i prepisa;
.J) 86 idžil a ' eriatskog uda u Sarajevu od XIX stoljeća.
I traži,·anja orijentalno-i .lam ke pisane rij eč i , kod nas, je u toku.
Izradom Kataloga rukopisa, naroč ito Gazi H usrevbegove biblioteke,
otkrit ce nam niz bitn ih elemen ata u ku lturnom životu j edne e poh e
one sredine koja je tu knjigu posjedova la i koristila . Svakako da samo
poswjanje Ye!ikog broj a sačuvanih i sl am kih r ukopisa, pored onih r az-
ne enih i uni'teni h, već ukazuje na j edan kulturni zamah nos ilaca ove
pismenosti .
.'\e ka od do ada ' njih istraži,·anja su n a m otkrila da je u s tva-
ranju, sirenju, wnnoža,·anju i oboga ćenju ove orijentalno-is la m s ke pi-
sane riječi, domaći čovjek imao Yidno mjes to. Bi lo kao kupac, nabavlj ač,
prepisiYač, komentator, ili pisac on je pri u tan ne samo u tad an j im bo-
sansko-hercegm·ačkim granicama, n ego i dalje, često u dale kim dijelo-
\'ima Osmanskog car t\·a, pa i islamskog svijeta.3;)
Primanjem islama relati\'Do brzo je prebrodio j ezi čnu b arijer u i
uzeo uče'će u ,·jersko-filozofskom, naučnom, literarnom i uopš te umjet-
ničkom sn·aralašt,·u o manskog društva.
Rukopisi Gazi Husrevbegm·e, kao i d rugih o rijentalnih zbirki kod
nas nam pokazuju da naš čovjek nije zab oravljen, u tom mnoš tvu , vla-
stiti identitet, bilo da je pi~ao, prepisi\'ao ili posjedovao knj igu. često
pored s,·og imena sta,·lja i S\'Oju regionalnu i mjes nu pripaclnost.36)
Rukopisi ukazuju da nosioci OYe orijentalno-isla m ske p isan e ri-
jeći, nisu bili samo učeni krugo,·i-ulema, nego i običa n svije t trgovaca,
zanatlija, \'Ojnika, hadžija, zemljoposjednika i seljaka, muškaraca i
žena.3i)
1\alazimo ih da pišu, prepisuju ili kupuju knjigu za sebe , mjesnu
džamiju, mekteb i medresu. Ovako knjiga dolazi i u najzabitije pred-
jele naše zemlje, gdje je miješaj ući se sa domaći m sloven k im (a negdje
i albanskim) duhom stvarala čudnu simbiozu isla m skog i lokalnog h riš-
ćanskog duha, ublažujući tako ošt rinu stolje tnih nerazumijevanja i su-
koba nastalih na marginama doticaj a o rijentalne i zap adne kulture.

·~l Traljić,
HafiLi-kutubi ... str. 50.
''J Grozdanić,
S, Pisana rijeć na orijentalnim jezicima u BiH, treći
prvgram Radio Sarajo:,·o, Sarajevo, 198 J, br. 34, str. 442--446.
J Dvbraca, Katalog .. , llbr. 1443, 1121 12, 1772, 1062, 1691.
J Grozdanić, Pisana ri jcć. . str. 442.

298
 Upravo fondovima provincijski h javnih (vakufskih) i privatnih
b iblio teka B iH (Foča, Mos tar, Travnik, Gračanica, Počitelj , B. Luka,
S tolac, Kon jic, Cazin , Zvornik, Tuzla) rukopisni fo nd Gazi H usrev-bc-
gove biblio teke je dosegao pomenutu cifru .3B)
Analiziraj u ći porijeklo rukopisa, čes to nailazimo na podatke, da
su neki od njih , čitani, kupljeni, p isani ili prepisivani u Sarajevu, upravo
u G. Hus revbegovoj biblio teci i m ed res i, i da se nakon više godina, pa
i s tolj eća p onovo vraćaj u u Sar ajevo u ovu bib lio teku.39)
Sam a čin j enica da se knj ige uvakufljuju pri vjersko-prosvjetnim
ins titucija m a up uć uj e na njenu obrazovnu ulogu. Pogledamo li samo
tem ats ki sadržaj r uk opisnog fonda Biblioteke , uočit ćemo mnogu lite-
raturu, ko ja je izvan i iznad ta d ašn j ih školskih p rograma med resa B iH
i sp ad a u domen šireg i opšteg obrazovanja. U ovom pogledu je, pri-
mjetno, ispred s rednjevjekovne knjige u našim krajevima, koja je pre-
t ežno vj ersko-crkvenog karaktera sa malo svjetovnog.40)
Bilj eške, k omentari n a marginama, i imena Ylasnika rukopisa
j asno govor e o šir ini njihove upotrebe . česta prom jena mjesta od mo·
m enta pisanja i li p repis ivanja do dolaska drugom čitaocu , ukazuje da
ova knj iga nije znala za geografsku udaljenost i p rometne prepreke.
Mnogi rukopis i nastaj u u naj udaljenijim dijelovima tadanjeg
islam s kog svijet a (Se merkan d u , J em en u, Fesu) i nalaze čitaoca u Ana-
clolij i, Sarajevu, Nevesinju, KrušeYcu ili Bitolju.
Preko ovih rukopisa sužavali su se i vrem enski prostori među
gen eracija ma koji s u ih u po trebljavali. Nekad su te razlike od nas tankct
knj ige, do prepisivanj a i našeg č itaoca u BiH, po više vijekova. Na po-
ne ko m r uko pisu nalazi mo ela j e eljelo napi ao Arap (u Bagdadu), pr.:-
pisao ga Turčin (u Anaclolij i), a u vakuf io ga Bosan ac u Sarajevu .~ 1 )
T u su i rukopisi p repisani u meclresama Bagdada, Damaska, Je-
rusa lema, Ka ira (Al-Azhar ), Istanbula i Bru se~2) , ili u nekoj lokalnoj bc-
san skoj m edresi. Oni do laze u Biblio teku, nj ima se služe učenici Gazi
Husr ev-begove m edrese, m ekteba, hanikaha i uopšte ljudi od nauke 'l
ovim krajevima. Ovo bi se, uslovno, moglo uzeti kao neka \'rsta regio-
na lne i međuna rodne saradnje n a n a učnom i bib lio tečkom polju.
N ije zanem arlj iva činje ni ca ela j e rad no vrijeme Bibliott'ke bilo
puno, od ranog jutra do sat-d va po zalask u sunca svakim elanom, o im
p e tka .
R a di boljeg kor iš tenj a k nj ige Biblioteka j e od osnu tka imala ljude
ko j i s u se b r inul i o njoj . Za sigurnos t od požara i krađe zadužen jt'
bio vrat ar - be vvab, za objašnj enj a i d ruga upu tstva m uderis-profe or.

38) Dobrača , Kata log ... It Uvod, str. XII- XIII, š uk ric, Rukopisi pri-
nove ... Anali VU- VIIl, s ir. 267-268.
39) Do b rača, Ka talog .. . I, br. 298, 488, 512, 550, 610, 678-79, ll SJ <l.
953.
40) Ja ne, Z, Islamski rukopisi iz j ugoslovenskih kolekcija, P. luzej pn-
mcnjcne umetnos ti, Beog.racl, 1956, s tr. 7-8.
·' 1) Do b rača, Ka talog . .. U /br. 11 40.
42) Dobra ča, Katalog .. , I/530, 551, 617, IT br. lll5, 13+1.
 j

a n-lo rano u XVII sto ljeću dobiva i pose bnog s lužbenika, bibliote-
kara."')
Fizickim od1·ajanjem Biblioteke od m edrese 1863. godine ona d o-
bi,·a d1·ojicu hafiz-i kulllba (bibliotekara), koji imaju i s voje za m jeni ke
- ,·e kile, ' to ukazuje na pojačanu aktivnost Biblioteke i čitaoca. )44

Od osnutka Biblioteke, do danas, njeni bibliotekari s u bili u čeni

alimi, obrazo,·ani naučni radnici š to se dovodi u vezu i sa vi sokim ran-
gom same medre e.43) Zah1·aljuj ući i njima veza č itaoca i knjige ove
Biblioteke je mogla biti halitetnija i čvr·ća, je r o ni s u bi li ti koji s u
naballjali knjige, pn·i ih čital i i mogli čitaocu pomoći u t raženom.
!\!eđutim. knjiga nije angažo,·ala amo čitaoca i bibliotekara, n ego
i širok krug drugih ljudi, r aznih zanimanj a, počev od prod avca papi ra
i pisaceg pribora , do prepis ivača, knj igovesca, trgovca ili prep rodavca
knjiga. Zato je po tajanje ovih mkopisa i uopš te knjiga, u jednom mje-
o;ru, pored kulturnog ožil'lj a1·anja, bila važna karika i u lancu privrednog
iiYota nekog mjesta, š to je l učaj i sa Gazi Husrevbcgovom bibliotekom
u Sarajclu."')
to se ti · e š tampane orijentalne i Jamske knjige ne znam o s i-
gurno kad je ušla u fond Bib lioteke. Vjerovat no je to bi lo prije 1864.
godme, jer u Salih Sidki-Mm·ekitovom popisu nalazimo 315 š ta m panih
djela.'" l
Gazi Hu re1·beg01·a b iblioteka ima i prvo izd an je Vankolij evog
!Urskog pre1·oda »Sahal1 al'Gawari«, •tampanog 1728. godi ne u prvoj
IUrskoj štampari ji I brahima Muteferike u Is tanbulL1.~8) š eh di na biblio-
teka u Saraje\'U je im ala prije 1853. god. 28 š tampanih knjiga.
Danas Biblioteka ima 11 ."00 štampanih knj iga orijentalist ike, po-
red iz1jesnog b roja periodike na tim jezic ima.
h ropski knjižni fond Biblioteke je rela tivno m lad. U spome-
nuta d\'a popisa (Salih Sidkij a i Akifa-Muvekita) nema s po me na knjiga
na srpskohn·atskom ili drugim e\Tops kim jezicima.49) Ipak, Bibliot eka
je za posljednjih 100 godina, tj. od vremena Austro-Ugarske okupac ije
(1878) do danas, formirala značaj an fond na našem i ne kim e vropskim
jezicima (njemački , fran cuski, e ngleski , ruski i dr.). To s u uglavno m
knjige i literatura s p odru čja islamistike, orije ntalistike i k ulturne
baštine Muslim ana i drugih naroda BiH, i šire.

' 3) Spomenica GHB .. , str. XVIII (vakufnama) , T raljić, M., Hafi zi

kmubi . , str. 46.
"" J T raljić, Ha fizi kutu bi .. , 46-49.
''l Traljić, Hafizi kut ubi .. , 46-51 .
"') Kreše1·Jjaković, H .: Esnafi i obrti u staro m Sarajevu, Sarajevo,
1958. m 23~238.
,.) Inventarna knjiga, br. 189 (GHB biblioteka).
,.J GHB biblioteka, 0--116.
"! Prema saopštenju Mahmuta Traljića, nekadasnjeg bibliotekara GHB
b:bliuteke, pne knjige na latinici odnosno ćirilici je, kao poklon ovoj biblio-
teci, d!Jnosio poznati n au čn i i kulturni radnik H. Krešev l jaković. Ovaj [one!
je znatno ojačao uvakufl jenjem M. E . Kadića s voje biblioteke (193 1 g.), u
lwjrJj je bilo dosta štampanih knjiga i periodike na našem i evro pskim
;e-t.icima

300
 E vropski fond sc sas toji od:
a. šta mpanih knjiga (domaćih i s tranih) . . 21.642 jedinica
b. p eriodika (domaći i s tran i časopisi i novine) 1.000 jedinica.
Ovaj fo nd j e dosta p o mogao Bib lioteci u kontinuitetu rada i
širenju veze sa savrem e nim čitaocem , obzirom da se u postosmanskom
p e riodu n aglo s m anjuje broj onih ko ji se mogu ko ristiti orijentalnom
knjigom , p osebno r ukopisima .
Nepoz navanjem o rijentalno-is lam skih jezika i pisma, većeg dijela
n ašeg n emuslima nskog s tan ovništva, te izraženi konfesionalni karakter
ove pisan e riječi, za osm an ske up rave, neminovno je sužavao širinu
nje ne up o t rebe pa i ko risn ika Gazi Husrev-b egove b iblioteke, kao i
drugih orijent alnih biblio teka kod n as. Samo ovo ne znači da su se
i svi mus limani m ogli j ednako koristiti njome, zbog jezičke prepreke
ili n epismenos ti. Ovo je k od m us lim ana donekle ub lažavane postoj·\-
nje m tzv. alhamijad o litera tu re, i širom upot r ebom ku r'anskog teksta,
zbog n jegove svetosti u m u sliman skoj sr edini.
U novije doba orijen talni r u kop isni fond BibLio teke su meta istra-
živača, zbog svog clokumentacion o-h istorijskog, književnog i religijsko-
filozofskog sadržaja važnog za izučavanje kulturne baštine naroda BiH
ši re.50)
Mogućnos ti i zadaci
Na koncu treba se zapitati da li Gazi Husrevbegova biblioteka u
cijelosti ispunjava svoj emane t i kakve su joj stvarne mogućnosti u
tome?
Od osnutka do danas Biblioteka je promijenila više smještajnih
prostora. Zajednitko im je bilo da s u p r užali m inimalne uvjete za
očuvanja knjiškog i c\mgog blaga.
Oboljeli i z ubom vremena nagriženi r ukop isi (vlaga, pra ma i
mikroorganizmi) iz dana u dan s u sve ugroženiji. Prostorije u bile
(a i danas su) n enamj enske, ne samo za knjige, nego i za one koji
ih koriste. J oš prije SO godina (1932) se j e uviđao ovaj prob lem i go1·o-

50) Traljić, M, Korišten je fondova Gazi Hus rev-begove biblioteke, Anali

GHB biblioteke, Sarajevo, 1972, I, str. JS.J-.-159.
Broj korisnika f011dova GHB biblioteke je u stalnom porastu i
prosječno godišnje iznosi 2.500 opsluženja knjigom i dokumentima, a pos-
toji m eđu či t aocima i 250 staln ih č l anova bi bl ioteke.
Ovim fondovima sc služe nauč ni radnici niza ustanova. Među njim~
su:
- Islamski teološki fakul tet u Sarajevu ,
- Odjenta ln i ins t·itu t u Sa rajevu,
- Zavod 2a zaš ti tu spomen ika SR BiH u Sarajevu,
- Filow[ski fakultet u Sarajevu,
- Pravni fakultet u Sarajevu,
- I ns titut za istotiju BiH u Sarajevu,
- Narodna i univerzitetska biblioteka u Sarajei'U,
- Akade mija zna no li i um je tnosti SR BiH u Sarajel'lt,
- Naučni radn ici osta lih nlwčnih i obrazovnih insLitucija u zemlji
(Beograd, Zagreb, P riš tina, Skoplje i dru~i), ..
- I nosu·a.ni na u čn·i radnici i inslttucije (Turska, AustnJa, i\lađnr<b,
Fra ncuska, SSSR, Engleska, SR Njemačka, Japa n, Libija, Kuvejt, Tral-, Egt-
pa t, Saudi At-a bija, Alžir, Maroko, Si1ija i dr.).

301
 1

rilo da se gr,1di odgova mj uća zgr::tda Bibliote ke, a li s ve je ostajalo

samo puka ze lja.
Omm problemu se pridruž uje i nedosta tak savremenih tehničkih
pomagala za mikro-film01·a nje r u kopisa, mikm-čitač, te s r ed s tva za
liječenje i uvezivanje knjiga. Pa i pored svih ovi h nedostataka, Biblio-
teka j e uspjeb, zahva lj uj ući naporu u že (IZ-e) i š ire druš tve ne zajed-
nice, napose onih koji rade u n joj, ela se afirmiše kao kulturno-n a učna
institucija u zemlj i i ino tnm ti'U.
01·a aktimo L se naročito ogleda u:
l. prikupljcnju i identifikacij i preo talih o rijentalno -islamskih
rukopi a na području BiH.
- izda1·anju dvije knj ige Ka taloga arap kih, turs kih i p e r zijskih
ru kopisa (I/ 1963 i II/ 1979) i r adu na d::t ljoj obr adi i kata logizaciji osta-
lih rukopisa;
- pokretanje i izda1·anje VI knjiga Ana la (1972-1978) , VII- VIII
knj1ga u štan1pi ;
- nimanj u kratkometražnog filma o Biblioteci u a radnj i sa
ur.ieska fil mom iz Sarajeva;
- izdanje knjige akiče1·ić O. >>H a an Kj a fij a Pruš čak« (1977) ,
1·odi·a >•Gazi Hu re1·bego\'a biblioteka« i prevod na srpsko-hrvatski
.\llllekitO\e >· Historije Bo ne« (1982).
2. saradnja i i pomoć zapos lenih naučniJ1 radni ka u Biblioteci,51)
koji s1·akodnemo pruža j u razne informacije u 1·ezi rukopisnog i do-

;1) Od XVII stolj eća , kad se pomjnje prvi bibliotekar kao sa mos ta lni
slui:beruk Ol"e Biblioteke, do naših dana, 0111 us lu žno-n au čnu djela tnos t, pre-
ma raspoloZ11'im podacima, vršilo je če trde se t sedam osoba.
Obzirom na ćinjerucu da su o1·i bibliotekari i njiho1·i p om oćn ici , pNcd
brige o knjizi i radu a či taoci m a , i sami bili prosvjetni, j avni i ku lturni
radnici, s1·oje sredine, te SYojim pisanim radovima u već::l va l i fo nd GHB
bibiloteke, to zaneđuje da im se imena i 01·dje s pomenu.
Hronološki gledano, njihov stalni, ili povremeni rad u biblioteci bi
iz!!ledao 01·ako:
- l. Muhammed ef., otac istoJ1jčara XVll s t. Husejin e f. Sarajlije (Kodža
MuerrihJ
- Od X\"II st. do početka d ruge polovine XIX s l. nem amo poda taka
o s1·im slui:benicima. Vjer01·amo su m eđu njima bili neki od pm[esora
lmuderisa) GHB medrese uz a istcncij u učen ika, jer su se u GHB ins titu-
cijama, često znale spojiti po ch·ije službe u jednoj osobi.
B a~eskija, sara jevski hroru ča r XVIII s t., u svom Ljetopisu spominje
neke umrle bibliotekare u Sarajevu, ali n e kaže u kojoj su biblioteci radi li .
2. Hafiz Abdullah Ajni ef. Hasagi ć (1864-1872), I hafizi kutub (glavni
bibliotekar) ,
3. Salih Sidki ef. H adZ1 hu sei no vić - Muvekit (1864-1888), II hafizi
kutub,
~.Abdullah ef. Hatibo1ić (Zagorjeli) (1868-1892), vekil (zamjen:hlc) h afizi
kutuba
5 Sulejman ef. Hasagić (1877-1 882) vekil l h a fizi kutu ba,
6. Akil eL H adži huseinović - Muvekit (1 888-1937), II hafizi kutub,
J hafizi kutub od J897 godi ne,
7. Ibrahim el. M uj alovi ć (Habibija) (1897- ?), vekil l haCi?Ji kutuba,
a docnije i IJ hafiĐi kutub ,
8. Hafiz Muhammed ef. Muha rema gič (1 917-1951), II hafiz! kutub,
9. Hadzi Mehmed ef. H an džić (1937-1944), I haf,b.Ji kuLub i upravnik
B!bl!rJteke

302
k umentacionog fonda zainlcresovanom domaćem i stranom čitaocu, ili
pos j e tiocu.
Pored već uloženog truda i napora i ostvarenih rezultata ne može
se biti zadovoljno postoj ećim stanjem. Ako bi se uporedila Gazi Husre't-
b egova b iblioteka sa nekom dru gom bibliotekom slične starosti i bo-
gatstva fonda, uooiće se da u Gazi H usrevbegovoj biblioteci u Sarajevu
n edostaj e:
- adekvatr1a bl'iga za rukopise, dokumenta i muzejske ekspo-
nate;
- izučavanj e fonda, katalogiziranje rukopisa i podmlađivar1je
kadra, brže i adekvatnije;
- otvaranje p rema čita lačkoj publici putem povremenih izložbi
i predavanja o fondovima Biblioteke;
- praćenje izdanja, izložbi i naučnih skupova s podmčja is/a-
mistike i orijentalistike kod nas i u svijetu.
Sigurno je ela Gazi Husrev-begova b iblioteka, go:rnjim zahtjevima
n e može sama udovoljiti. Neophodna je pomoć i saradnja svih zainte-
resovanih s trarna, posebno kad je u pitanju innalaženje rješenja ade-
kvatnih prostorija za knjige i ljude, izgradnjom nove ili adaptacijom
s tare zgrade. Na ovaj način bi se odužili Gazi Husrev-begu i svim zna-
nim i neznanim vakifima knjiga, i pokazali razumijevanje za dio bosan-
sko-hercegovačke, pa i opštejugoslavenske k,ulturne baštine.

10. Hadži Mehmed ef. Potogija (1938-1947), pomoćni službenik,

ll. Hafiz Mahmut ef. Traljić (194+-1 947), I ha fizi httub i upramik
Biblioteke,
12. Hadž,i Fejzullah cf. Had ž,ibajrić (1947-1954 i 1977- ). I hafizi
kutub - bibliotekar,
13. dr Hazim šabano\'ić (1948-1950), bibliotekar- upramik Biblioteke,
14. dr As im Muftić (1948). na ispomoći Biblioteci,
15. dr š ać i r Si kirić (1949) obt-ađivao je perzijske rukopise,
16. Muhammed ef. Pa šić (1950-1952) upravnik i (1952-1958) bibliotekar,
17. Hadži Mustafa cf. Seva (1952-1959) upravnik Biblioteke,
18. Ahmed e f. Selimović (1952-1972) pomoćni službenik,
19. prof. Kasim ef. Dobrača (1956-1979). bibliotekar,
20. Hafiz Halid ef. Hadžimulić (1961-1982), bibliotekar,
21. Ibra him Kemma (1963- 1976), bibliotekar,
22. Sulejman Hasa nović (1963-1964), bibliotekar,
23. Fatima Kunto (1963-1964), bib liotekar,
24. Ferija! Avdagi ć (1963-1964), bibliotekar,
25. Halid De lalić (1 964- 1967), pomoćni s lužbellJik,
26. Zejni! Fa jić (1971- ), bibliotekar,
27. Selim Jelovac (1975- ), bibliotekar,
28. Azra Kadić ( 1975- l, bibliotekar,
29. Abdu rrahman cf. Hukić (1964-1967) i (1975-1982), direktor Biblio-
teke,
30. H adži Naim ef. Haclžiabclić (1967- 1975) 1·. cl. direktor Biblioteke,
3 1. Sulejma n Cuprija (1976- ). pomo6n i sl už benik,
32. mr Nijaz š ukri ć (1977-1981), bibhiotekar,
33. dr Omct- Nakiče1ri ć (198 1-1982), bibliotekar,
34. dr Jusuf Ramri ć (198 1- ), direktor Biblioteke,
35. !-!a lima KoPlwt (1982- ), bibliotekar·.
36. Osman Lavi ć (1982- ), pomoćni službenik,
37. Mustafa Jah.i ć (1982- ), bibliotekar-.
 1

GAZI HUSREFBEG'S LIBRARY

With it fund of books and documents Gazi Husrefbeg's l ibrary

has been acti1·e educationally and culturally for 450 years, not only
in Sarajem and B&H but far beyond them.
lt was founded as a med resa library (943 H = 1537 A. D.) . lt
de1·e!oped its activity with readers out of school even in the XV II
cemury and became an independent pub lic vakuf library. In its deve-
lopement the library passed through two p hases. The firs t one is
oriental-I Jamie and the econd t he post Ottom an phase (from 1873)
cbaracterized by the influence of the we tern culture a nd writing at
rhe expense of oriental-i Jamie.
The basic fund of thi library was in the pas t cen turies darnaged
b1· 1rars, fi re and carelessnes , but it was supplemented by other col-
lection of other vakufs or private collections of the books and tr an-
>Cripts in B&H.
The fund of Gazi Husrefbeg' library consists of:
l Transcripts and documents
l. 7.500 Orienta i-Islamic transcript codexes with 15.000 works
2. Documents 3.910
3. Vakufnamas in original and tra nscrip t 1.400
4. Sidžils of Sheriat Court in Sarajevo (XVI tili XIX e . 86)
.5. Levhas & Epitaphs SO
II
a. Oriental printed books 11.500 works
6. Oriental periodicals (journal s and papers) 60 uni tes
III European fund
L Printed books (home and foreign ) 21.640
2. Periodicals (home and foreign) 1.000 unites
The present day activity of the library is directed to:
L Study of existed transcripts and documents, as well as co l-
lecting of oriental-islamic transcripts in B&H.
2. Permanent contatcts with readers, vis itors and researcher s.
The library issues catalogues, anniversaries and specia l editio ns
from the cultural heritage of Moslem of B&H.
The hbrary has difficulties such as: Schortage of a dequate r o-
oms, technical devices for the microfilming of transcripts and their
protection, and providi ng for the needs of the s taff.

304
Nedžad Kurto

OBJEKTi GAZI HUSREV-BEGOVA VAKUFA l MOGUćNOSTI

NJIHOVE REVITALIZACIJE
Razvoj i rast gradova nisu nikada rezultat ravnomjerne adicije
poj edinačnih elemen a ta urbanog mozaika, već periodič ne etape na pre-
sjecima dru štvenih promjena i vremena. Grad-cjelinu prihvatamo kao
kumulativni efek a t čitavog niza karakterističnih presjeka koji svoj po-
seban urbani izgled duguj u u slovu nas tanka. Iz tog razloga se i urba-
na t i·p ologij a bazira n a analizi i vrednovanj u uslova nastanka u širem
sm islu, te određen i tipovi nose kroz svoju istoriju doslovne opise vre-
mena svog rađanja.
Razvoj bosanskih grado va usko je vezan za ins tituciju vaku fa,
što je u materijalizaciji u rban og tkiva imalo značajan likovno-estetski
upliv. Vakuf i razvij enost ove ins tituc ije neosporno je presudni činilac
razumijeva nja urbanogeneze već ine bosanskih gradova. A posebno je
značajno da su Bosanci pune 52 godi ne zauzimali položaj velikog vezira,
a li priličan broj zadužb,i na potiče i od m alih ljudi (obrtnika, sitnih
trgovaca, domaćica .. .).
Svoje prve urbane funkcije Sarajevo dobija objektima vakufa
I sa-bega Ish akovića, čij a zadužbina ne samo da predstavlja prve ob-
j ek te gradskog ka raktera, već i više od toga; svjesno i planerski se
postavljaj u u rban i orij entiri bud u ćeg grada - osovine daljnjeg raz-
voja . Prem da je S arajevsko polje kontimd rano naseljeno još od neo-
lita, tek obj ektim a - zad užbinama Isa-begovog vakufa ovo područje do-
bija s tvarne ut·bane fLmkcije. U narednih pola vijeka daljnjeg razmja
Sarajevo postaje jako privredno St"edište o čemu svjedoči i postojanje
tri džamije pod kubeto m (do 1528), ali taj razvoj isključivo prati ve.:
u spostavljene urbane orij enti re.
Druga e tapa u rbanog razvoja grada Sarajeva ponovo je obilje-
žen a vakufom - o bj ektima zadužbine Gazi Husrevbega. jegov va.h:uf,
kojj j e kroz 400 gocLina izgubio j edan dio svojih prvobitnih dobara.
ipak j e naj bogat iji u Bosni i H er cegovini, a svojevremeno je predsta,·-
ljao duhovni, kultumi, socijalni, ekonomsk i, praktično urbani cent.1r
šireg r egionalnog zn ačaja . Time o n z,na či poče tak nove etape LLrbanog
razvoja koja traj e od 30-ih do 70-ih godina XVI st., tj. najznačajnijeg
perioda teritorija l•nog š irenja grada Sm·ajeva. Po površini j e to bio pru-

305
 ~101· koji .k sačinja,·ao teritoriju g1·ada do auslm-ugarskc okupacije
Bosne i HercegO\·inc 1878, s tom razlikom š to ovaj pros tor nije bio
sa-,·im izgrađen đ popunjen. 1 jegovo naseljavanje i izgrađiva nje zavr-
·eno je tokom po ljcdnjc tri ili če tiri decenije XVI s t.
Prema lome, u urba nogenezi Sa rajeva, prve dvije, ujedno i veo-
m3 značajne e1ape, direktno su vezane za instituciju vakufa. Objekti-
ma I a-bego,·a va kufa uspo tavljeni su ishodi "n.i elementi urbane cje-
line, 3 objektima Gazi Husrevbegovog va kufa iniciran j e takav razvoj
da araje,·o doin·Jja,·a najveći arhi tektonski i kulturni uspon . I dok se
u lsabegomj i Ajaspasinoj \'a kufnami ovo mj esto zove kasaba, u Gazi
Husre,·bego,·oj ,·akufnami se zove medine.
Pored isticanja opštih kulturno-is torijskih zna čajki objekata Gaz i
Hu re,·begO\·og Yakufa, neophodno je kons ta tova ti ,j pojedin ačn e a r h i-
tekton ke vrijednosti. Većina objekata pripada klas i čnom stilu osm a n-
ko-tur kog gradi!Cijstva, te predstavlja pa ralelnu .i umj etn i čki j ednako
\'rijednu pojavu u poređenju sa drugim cen trima cm-stva . Manj e mje-
rilo 0\·ih objekata ne čini umjetničku pojavu manje vrijednom , već je
w. pnJe s,·ega, znak odmjerenosti i shvatanja materijalnih mogu ćno s ti
redine u kojoj e gradi.
Pn·a građe\·ina iz Gazi Husrevbegove zadužbine bila je B egova
d:amija. ZaHšena je ljeta 1531, a vjerova tno je građena više godina,
premda podatke o rome imamo samo iz 1529 i 1530. Naime, o vih go-
dina na objektu rade dubrovački majs tori koje ša lje Republika sv.
\"Jaha po Husre\·begO\•om traženju. Ovdje se radi o klesari ma za fine
rado\'e u kamenu. Od svih danas pos tojećih obje kata Gazi H us revbe-
gO\·og vakufa kao kompoziciono ostvarenje i konstruk tivn o rješenje,
S\'akako je najujednija džamija. Ona je najmarkantniji izraz vr em ena
d\'adesetih i tridesetih e-odina XV I st. kada se Vrhbosna učvrstil a kao
najznačajniji zapadni c'entar osmanskog cars tva. Nj en nepoznaLi grcl-
ditelj je sigurno bio istaknuti predstavnik š kole glasovitog arhitekta
Hajrudina , učitelja mimara Sinana, naj,·ećeg turskog graditelj a svih
\Temena. Po arhitek tonskim karakteristikama Gazi Husrevbego va dža-
mija se izdvaja od svih potkupolnih džamija nastalih prije i poslij e
u Bosni i Hercegovini. !\ljeno konstruktivno rješen je je s loženije i
smjelije, tlocrt razvedeniji, prostori harmonično povezani, a po dređeni
su gla\'nome. Dekoracije i detalji pokazuju visoko p oznavanje s til a ,
što sve skupa odaje jedno veoma zrelo arhitektonsko os tvarenje. Snaž-
ni minaret nosi obilježja ranocarigradske š ko le. Možemo s lobodno kon-
5tatovan da bi Gazi Husrevbegova džamija bila značajna osman s ka
građevina S\'og doba čak da je podignuta i u Carigradu .

Medresa, nastala samo 5edam godi na poslije izgradnje džamije,

unatoč svojim skromnim dimenzijama, nosi pečat umij eća izvrsnog
graditelja. Po svojoj arhitektonskoj vri jednosti niš ta ne zaostaj e za
diamijom, a kako na~taje još za života Gazi H usrevbega, nije isključe no
da ~e radi o istom neimaru. Ovaj objekt ima uobičaj enu dispozic iju
05manske medre5e. Potkupolni prostori riješeni su oko unutarnjeg dvo-
ri~ta. povezani su trijemom, također pod k u polama, a na centralnom
mjestu dvorišta je mali šadrvan. Visoki i n aglašeni dimnjaci izvučeni
1z svake 5obt predstavljaju posebnu arhitekton sku vrijednost. Svo bo-

306
gats tvo de koracije koncenlrisalo sc na porlalu, slalaklilno clekorisanom,
j ednns tvenom među osmanskim g rađ ev in ama u Bosni.
Por ed džamije i m edrese, elva najvrjedni ja do danas sačuvana
obj ekta su h amam i bezistan , građe vin e impozantnih dimenzija, pa
iako su z.n ačajn e arhitektonsk e realizacije, nemaju onu arhitektonsku
vrije dnost kao p ređašnj e dvije.
Gazi Husrevbegova ban ja saZJidana je poslije 1537. jer se ne spo-
minj e nri u jednoj vakfiji (pouzdano se zna da je postojala prvih go-
dina XVII s t.). Veći popravalc obavljen je 1898. kada su napravljeni
dućan i pred zg.r adom, i kada je uvedena voda iz gradskog vodovoda.
Svojoj svrsi je pres tala da služi još 1914. godine.
Tašlihan, koj i j e građen vjerovatno kada i bezistan (obadvije
gra đevine s u postojale 1557) potpuno je s tradao u velikom požaru 1879.
i nikada više nije obnovlj en, a njegov·i posljednji ostaci su zatrti 1912.
godine. Podaci kojima danas raspolažemo su nedovoljni da bi se mogla
dati siguma ana liza arhite ktonskih vrijednosti ovog objekta. Iz do -
t upnih podataka m ožemo zaklj u čiti . da se ovdje radilo o karakteristič­
nom ka r avan-sa•raju, če tvorou gaon og oblika sa dvorištem. Po tome da
su u prizem lj u bile trgovine, na sp ratu prostorije za smještaj gostij u,
u s r ed•i.ni dvoriš ta paviljon sa čes mama u prizemlju i džarnijom na
pratu, što u kazuje n a složenu funkciju objekta, te na osnovu činjenice
da j e bio građen od tvrdog materijala - kamena, možemo slobodno
izvesti zaklj učak da se ovdje radilo o najvrednijem karavan - saraj u u
Saraj evu, a sigurno i u Bosni.
Pored Tašlihana u posjedu Gazi Husrevbegovog vakufa bilo je
i vi' e han ova.
!111aretski han je stajao uz sahat kulu i po svoj prilici se raZ\ io
od nekadašnje musafirhanc. Pou zda no se zna ela je postojao u XVII
st ., zatim ela je do temelja izgorio 1697, ponovo je obnovljen, ali nakon
požara 1831 više nikada nije o bnavljan.
Novi han se spominje u vakufskom obračunu iz 1760- 65, te se
sm ij e pre tpos taviti ela j e izgrađen neposredno prije tog vremena. Izgo-
rio je 1766, o bnovljen je 1768, ponovo izgorio 183 1, a 1833 je obno,·-
ljen iz temelja. Po svoj prilici je to bio veći han, jer se zna da j e
imao 92 sobe za gos te pored većeg broja magaza i dućana. Pro tirao
se jzm eđu današnj e Titove ulice i Sarača, a glavni ulaz mu je bio iz
Đulagi ne ulice. Pored glavn og u laza, i mao j e još dva sporedna, iz \/:t-
roš i i Sarača . Od 1808. po zas tupniku Đul agi, zvao se Đulov han. 1 akon
požara 1879. god. nije više o bnovlj en, a nema ni podataka o njegovom
izgledu.
Drugi novi han - Morića han je u vlasništvu vakufa od kraja
XVIII do poče tka XIX s t. Ne zna se vrije me njegol'og nastanka, niti
se n a os novu pos toj ećeg s ta nja može iš ta pouzdano utvrditi, jer je
ovaj h a n godine 1831. izgorio do temelja. Dvije godine ka nije je obnol'-
ljen, a1i j e 1852. znatno oš teće n . Kas nije je popravljen i dograđen, ela
bi 1957. izgorio do temelja, ::t 70-ih godina je rekonslruisan. 1 jeg01c
dimenzij e, kapacite t, a vjerovatno i arhitekton ka vrijedno t u cjelini
j e znatno ispod vrij ednos ti Tašliha na ili ovog bana, a li je za i t01·iju
z n a čaj an jer preds tavlja posljednji oč u vani arhite ktonski tip ta.kl'og
ha na u Bos ni i He rcegovi ni .
 I

H,miknfl koji je na tao još pl"ij e 1532. za derviše l1alve tijskog reda
obnm ljan je 1i'e pula. a dana je a čuvan samo u 6ragmentima, le
je n.' o ma ne· igurno dati ud o njegO\·oj ar·hitektons koj vrijednos ti.
Gorio j e 1697, 1755, 183 1, a obna vljan je 1769, zatim 1831, a 1852 na-
pr:n·ljena j e no1·a zgrada. PonoYo je s rušen 1931. godine pri likom g rad-
nje no\'e zgrade medr ese.
J oš za ži1·ota Husrev-bega j zgrađena su dva m auzolej a - kla-
si čni primjeri zat1·01·enog pot.kupolnog tur·beta. Veći , Gazi Husrevbe-
!W I·, ima osmerokutnu osnO\·u, a manj i, Mura t-bega Tardića j e na šesto-
~!!aono i osnol'i. Na ovaj nači n i jedan i drugi su u m asi izvanredno
p;oporcioni ani. a jedan pored drugog čin e skladnu cjelinu, te se manji
ne dožh·lja l·a kao manjenje većeg. To pokazuje izvanredno rafiniran
~misao za proporcij u objekta i pr imj er ka ko se može pos tići mon u-
memalnos! u malom mjerilu.
Jmarer i musafi rlzana su izgrađeni p r ije 1531. godine. Zna se da
su obadl'iJe zgrade izgorjele do temelj a 1697, t ako da imaret r.ije r adio
s1e do l 7~0. Zgrade u tra davale i u ka snijim požarima, naroči to 1831,
18~~ . l 5~ i l 79, ali u brzo obn avljane. Tako je 1831. vatra u ni š ti! :-~
objekte do temelja, ali je već 1836. i zgrađen imare t, musafirha na i
pri\Temeno hanikah. Iz s1·ih ovih razloga današnj i objekti nemaju n i-
kakm i rorijsko-arhitektonsku Hijedno t, a li nose s nažan peča t is to-
ričnosti mje ta, te su u 0\·om sl učaju vrijednosti k ultu rne, dokumen-
tarne, pa i emotime. Npr. uprava vak ufa ima oduvij ek s voj u kance-
::~riju u imaretu.

Salw1 k ula je pored imareta najdomina nt ni j i o ri jentir an sambla

Gazi HusreYbegoYih zadužbina. Ona, prije s vega, ima visoku ambij en-
talnu ITijednosr. ·e zna se kada j e sagrađena , ali joj pn' i spomen
nalazimo u jednom djelu ćatib - čel ebije, tur kog geografa iz prve
polo1ine X\' II st. U požaru 1697. stradala j e i ova k ula, ali j e o bnov-
liena. PonoYo je st radala u požaru 1831, a popravlje na je prij e 1834.
Gomii dio kule prezidan je 1874. ko iom priliko m je pos tavljen i novi
at.
Iz sredsta1·a Gazi HusreYbegovog vak ufa podignu ta j e 1859. mu-
Yekithana koja u okviru cjeline ansambla i ma izvjesnu ambijenta lnu
uijednost.
Sadn·an, kojeg imamo danas, napr avljen je 1893 . godine , a po
uzoru na šadrvan u UJu-džamiji u Br usi i to od b ijelog krečn j ak a sa
Braća. Prije njega, postojao je šad rvan iz 1772, o kruglog oblika , od
bosanske mil jeYine, visok l ,5 m., a 4 m. u prečniku. Iznad je b io zat-
;-oren gvozdenom rešetkom u obliku kupole. B očno je b ilo p os tavlj eno
16 ćesama. Poznato je da je Husrev-beg doveo vodu za ša drvan iz vrela
Crnila, ali nam je izgled još starijeg šadrvana sasvim nepozna t. Da naš-
nji 5adrvan, sa drvenim baldahi nom i krovom koj i je na sr edini u
kube sveden, predstavlja bogat doprinos kompoziciono m skl adu svih
rJbjekata ansambla.
Mekleb u samom dvorištu džamije sagrađ en je p rije 1531. Pos-
bje p<Jžara 1697, 1766, 1788, 1831 i 1842 svaki put je obn avljan . Današ-
nia zgrada sagrađena je 1843, ali od 1897. više ne služi svojoj s vrsi.

308
Objekt danas ne predstavlja nikakvu arhitektonsku vrijednost, ali mu
se ne može odreć i izvjesna ambi jentalna vrijednost i to kroz kontra~t
sakralnog i profanog.
Tokom duge is torije ovog vakufa !pOStojao je još veliki broj
objekata u njegovom vlasn iš tvu, koji danas rili ne postoje ili im je
arh itektonska ili kulturno-istonijska vrijednos t znatno ispod gore po-
menutih objekata (200 du ćana pretežno u Saračim a, Vakufska bolnicn
iz 1855, Vojni č ka bolnica iz 1866 ...).
P remda ovi objekti nastaju u relativno kratkom vremenskom
razmaku , njihovi pros torni odn osi ukazuju da se isti smještaju u već
po s toj eće urbano tkivo i to pretežno na slobodnim lokalitetima poštu-
j uĆi zatečenu plan sku osnovu . Ovi objekti će u ticati na prestrukturira-
nje pos toj ećeg urbanog tkiva (s tvaranj e novih mah ala - Gazi Husrev-
begova m ahala koja se s pominje tek 1562, formira se ulica Mudželiti
još 1530 ...).
Pr egled arhitekton ~kih o bje ka ta koj i su pripadali, ili još pripa-
daju Gazi Husrevbegovom vaku fu, elat je na os novu vrednovanja prven-
s tveno arhitekt onskog, pa onda k ultu rno-istorijskog značaja. Međutim,
daleko veći z n ačaj za k ul turnu istorij u, od već in e ovih objekata ima
Gazi Husrevbegova bibl iote ka koja j e osnovana zajedno sa medresom
1537. godine. Danas je to već specijalizovana i jedinstvena orijentalna
b iblio teka koja preds tavlj a bogato vrelo naučnih zasnanja o kulturnom
nasljeđu J u l.nih Slavena, prvenstveno iz osmanlijskog doba. To su izu-
zetno vrijedni izvori za pro učavanje privred ne i kulturne istorije naših
naroda za per iod od čitavih 400 godina. Da našnj-i fo nd iznosi oko 50.000
svezaka od čega je oko 7.000 rukopisa i 4.500 dokumenata. Biblioteka
j e kao zadužbina Gazi Husr evbega p rvobitno bila s mještena u Kur-
šumli m edresi, a kasnije u posebnoj zgradi prizidanoj za munarom uz
samu džamij u. To je bila ma la prostorija 7x.5 m. koja danas ne po toji.
Bib li o teka d anas k oris ti potpuno neus lovne prostorije u dijel u koji je
(1911. godine) p 1·igračlen ispred harema u Carevoj džamiji.
Vrijednosti objekata zadužbine Gazi Husrevbega su dl'ostruke.
K ul t urno-is torij ski zn ačaj proizlazi iz presudne uloge u oblikovanju
d u hovnog i dmštveno-eko nomskog razvoj a .
Ar h i tekton ske vrijednosti pojedinačn i h objekata, kao i urbane
vrijednosti ansa m b la kao cjeline, svr tavaj u ove objekte uz bok vre-
mensk i paralelni m pojavama u d rugim krajevima car tva. a izuut-
k om mjeri la, koje je svakako bi lo pri l agođeno mjestu i potrebi 1·og
nas ta nka, ova arh ite ktonska ostvarenja nis u nimalo inferiorna ' to b!
se m oglo oče ki va ti u j ednoj p rovincij i.
To ko m neš to više od 400 godina trajanja Gazi Husre1 beg01·og
vakufa, broj o bjeka ta jz njegove zadužb ine je znatno smanjen. Analizu
uzrok a degra dacij e vakufs kog fonda možemo izvesti prouča1·anjem
tros tr u kog djelova nja v1·emena, čovje ka j prirode jedne ~trane, a '
d n1ge uzroka koji proizlaze .iz socijalnih promj ena. Upravo ovakl'e an:1-
lize mogu u kazali na mogu ćnos t i revita lizacije utvrđeni h vrijednosti.
Uticaj v remena j e možda na jj a če izražen ob1.i ro m na materijJk
koj ima s u ovi o bj e kti gratlcni. Svi duć::t n i - pretežno od clr\l'tl stra·

30')
 J

d:lii su od požara . pa čak i Tašlihan mu nije odolio 1879. god. Novija

atmosfer.ka zagađenja imaju pogub:m uticaj na kamen, š to je izuzetno
rdak problem u prak ·i za tite.
Razorna djelm·:lllja čo,·jeka. koja se najdrasti čnije izražavaj u u
rato1ima, bar s to e tiče ovih po ljednjih, po· tedjela su već inu ovih
objekata, ali je nedostatak obrazovanja imao za posljedicu gu bitak
po~w,·anja 'rijednosti nasljeđa i važnosti njegove zaštite. Pri dodavši
omme promjene hiro1·a ljud kog uk usa de ilo se ela su neki objekti
potpuno uništen i, a drugi, transformacijama znalno o bezvrijec1eni. Iako
je razumije1·anje i prihvatanje ireg pektra estetskih vrijednos ti karak-
reristika sa\Temene kulture, činjenica da se pojedine a rhitektonske
forme i urbani odno i procjenjuju kao ružni ili neinteresantni, r ezulta t
'u e\TOpt:iziranog mi ' ljenja po kome je sve ek centri čn o istovr em eno
i mferiorno. Tako su neka djeloYanja u smi lu promjena fizičkog sta-
nJa objekata ili ambijenata značila i negaciju sam og njihovog izraza.
Razoma djclo,·anja prirode, a izuzetkom manji h zem ljotresa,
ni;;u bitno uticala na degradaciju ovih objekata.
Promjene u ocijalnim i druš tve nim odnosima koj e n aj češće ima-
iu za po<;ljedicu pomjeranje osnomih grad ki h funkcija, u s lučaju
an~ambl:t objekata zadužbine Gazi H usre1·bega ni su bile b itne j er ~e
di~tribucija osnomih funkcija po glavni m zonama ostala uglavnom n e-
promijenjena do danas.
Prethodnom analizom relevantni h činjeni ca uočavaju se kontu re
ohira u kojemu treba sagledati potrebu, u slove i mogućnosti revit al i-
zacije objekata Gazi HusreYbego\'Og \'aku(a. Kultumo-istorij ska v r ijed-
nost cjeline, kao istorijskog dokumenta nastanka grada ukazuje na
potrebu rje"enja problema u cjelini, tj. tahom pristup u koji će i
dalje in!>i~tirati na pro tornokompozicionoj kvaliteti ši re zon e oko
Begoye dzamije, kao centralne tačke ansambla. To ujedno zn ači ela
reYitalizacija pretpostal'lja obezbjeđenje (u gran icama moguć n os t i)
kontinuiteta funkcije u smislu istorijskog dokumenta, jer je to jedini
naein da J~ta bude uspješna.
\'riJednosti pojedinačnih objekata obavezuju na pristup koji j e
1eoma blizu restauracij i istorijskog s tanja, i lo onog kojeg poznaje m o
i kojeg smatramo k\'alitetom ili istorij skim dokumentom.
Ono što je sa stanol'išta revitalizacije bitno uočiti je to ela arh i-
tektura, kao i druga umjetnička eljela, predstavlja d vos mjern i komu-
nikacioni proces koji se može pratili u vezi sa istorijskim kret a nj im a i
raznim nemenskim dimenzijama. Tako i s misao i koncept j ednog
umjetničkog djela vrednujemo kroz presjek društva i v remena. P rem a
tome, Yelika opa~nost pri revitalizaciji ar hi tektonskih djela proizlazi
!Z činjenice da !>e O\'a mogu ispuniti i pogrešnim značen j ima. Ovo iznev-
JeraYanje originalne komunkacione funkcije, što se ogleda u njenim
neprikladnim promjenama, znači ne samo negaciju s misla obje kta, već
i njegoYog st\arnog izraza. U današnje doba, to praktično zna či ela sc
moramo opredijeliti za taka,· način aktivne zaštite koji će b iti u s tanju
ne samo da produži \i jek objektima dokazanih arhitekton ski h vrijed-
no~tl, \eć 1 da istakne i one vrijednosti koje imaju značenj e is to rij-
~ko2 dokumenta. Sa stranovišta urbane istorije grada Sarajeva, poj e-

310
dinačni objekti imaju vnijednost u ansamblu, tj. cjelini, te se problem
rcvitaljzacije ne može svesti na zbir poj ed inačnih problema, već na
cjelinu. Razumljivo je da su poj edin ačni objekti ove cjeline različitih
arh itektonsk<ih vrijednos ti, ali to ne onači da pažnja mora biti usmjere-
na samo na one najvrednij e; poj edina čn a valorizacija određuje više
s tepen ·intervencije, n ego prioritet.
Uz ovako pos tavljene p rinc ipe zaštite, odnosno revitalizacije obje-
kata Gazi Husrevbegove zadužbine, uslovi bi se mogli svesti na:
l. primjenu n aučne metodologije zasnovane na analizama i do-
k umentaciji pos tojećeg s tanj a,
2. osigurati svim objekLima takve funkcije koje prate savremene
životne tokove,
3. potrebno je poštovali sve objektivno vrijedne doprinose ovoj
baštini, a koji n astaju tokom njene 400-godišnje istorije,
4. sva savremena rješenja koja se pojave kao rezultat ovovre-
mcn ih ·p o treba treba da vode računa o opštem skladu ansambla koji
nosi istorijske odlike, i š to je u konkretnom slučaj u najvažniji uslov,
S. rješenje treba biti kompleksno, tj. pored arhitektonskih, am-
bijentalnih, kullumo-istorijskih vrijednosti treba istovremeno sa 0\·ima
obezbjectivali i u s love daljnje duhovne i kulturne egzistencije.
Neki od obj el<ata koji su tokom 400 godina postojanja Gazi
Husrevbegova vakufa njemu pripadali, revitalizirani su, te sa obnoY-
ljenom funkcijom danas predst avljaj u značajne urbane sadržaje, a
svojom pojavom znače obogaćenje ambijenta i dokaz njegovog konti-
n ui tela.
Gazi Husrevbegov hamam je jedan od prvih uspješno restauri-
rani h obj eka ta. Svi bitni arhitektonski elementi objekta su brižljivo
1·estaurirani, a li su promjenom funkcije (u ugostiteljsku) morali biti
žrtvovani neki m a nje važni detalji.
Gazi Husrevbegov bezistan je uspješno restauriran, te je i dan;Js
ponovo u funkciji zanatstva i trgovine.
Rekonstrukcijom Morića ha na željelo se ačuvati trag po ljed-
nj eg tipičnog hana na stubovima, atr ijalnog rješenja. Njego,·o stanje
poslije požara 1957. kada je bio got0\'0 potpuno uništen nije omoguća­
valo postupak res tauracije, već se stoga pristupilo rekonstrukciji uz
gotovo apsolut no pošto,·anj e originalnog mjerila. To je danas ugo ti-
telj ski obj ekt, tc je u širem s misl u riječi u izvornoj funkciji.
Za mnoge obj ekte danas više ne postoji mogućnos t bilo kak\'e
vrste obnove. To se, prJje svega, odnosi na imar etski han i Novi han
čijih t ragova ne samo da nema, već su im lokacije već dugo pokrivene
drugim o bjektima. J edina, a li više hipotetična mogućnost za obilježa-
vanje pozic ije i dijelova s iluete gabarita postoji na mjestu Tašliho.na,
j er j e ova površina neizgrađena. Ovdje se jedino može pretpostm·iti
pnimjena raz.li čit ih scenografskih rješenja i djelimično arheolo kog
tre tmana us tanov lj enih fragmena ta. Pri tome bi prostor mogao zadr-
žati is tu funkciju - otvoren e lje tne bašte.
Pr oblem r evita lizacije ima rc ta i musafirhane je iwzetno slolc:n,
ka ko u smislu funkcije, tako i fizičkog s tanja objekta. Ta funkcija da-

'"
 1

nos ima kulturno-socijaln i znacaJ, te je dovoljno da bude sa mo na

neki naein obilježena, kao istorijski dokwnen t n jenog postoj anja, dok
su objekti brojnim požarima i preg1·adnj ama izgubili svaki trag auten-
titno!!", a uz to u i arhitektonski obezvnijeđeni. Tako se i sa ovog
stano~i " ta problem rel"italizacij e svodi .n a problem istoričnos ti mjesta,
re se jedino može insistirati n a kontin ui tetu značenja. To p rakri čno
znaci da adržaji kao pekara, j avni 'vVC ili u prava vakufa imaju dugu
tradiciju s,·og po tojanja unutar ovog bloka, te bilo kakvim interve n-
cijanJa O\U činjenicu treba i dalje poštovati.
Danas je ,·akako najl'eća \Tijednost Gazi Husrevbegove zad už-
bine očm·ana cjelol"itost ansambla oko Begove dža mij e. jega sač i nja­
,·aju objekti i prostori u neposrednoj okoli ni džamije: zid oko clvo.ri-
št~ i ~d· objekti unutar njega (abdesthana, m uvekithana, šadrvan , Gazi
Husre,·begoYO turbe, Muratbegovo turbe, mekteb, podna ravan , zel·~­
nilo. !obodni prostor iza džam.ije a haremom, mali h a rem zapad no od
džamije). zatim medresa i hanikah na sjevernoj s trani kao i cijeli blok
objekata na zapadnoj strani. Veza među ovim objek tim a i zonama je
manj funkcionalna, a Yiše pro tomo vizuelna, te e prob lem r evitali-
zacije ne bi mogao \"esti amo na jednu od ovih povr"ina ili zona, bez
uo.:·ayanja postojećih međuuticaja.
I pranta rel"italizacija pretpostal'lja, pored zaštite fizickog stan j a
objekata. re\"italizaciju i onih u tanovljeni h nematerijalnih vrijednosti
koje mogu biti ,·eoma različite, od kulturno i torijskih, socijalnih , pa
do emotin1ih. I tol·ič nost mjesta u avremenom urbanizmu postaje
,,·e lažnija \Tednota "to nas upućuje da i pitanje lo kacije Gazi I-l us-
I eybegO\·e biblioteke a kao zadužbine, rješavamo u s klo pu ovog an-
sambla.
Rad na studi j ko-projektnoj dokumentaciji revitalizacije ansam-
bla i objekata Gazi Husrevbegove zadužbine traje gotovo već tri go-
dine, a baz1ra e kako na studiju i torij skih činj enica vezanih za ove
objekte, tako i na konkretnim istraživanjima fizičkog i konstruktivnog
~tanja objekata. 1\ajop ežniji istraži,·ački rado,·i (geodets ka snimanja,
ispiti\·anja konstrukcija i materijala , geomehan ička is traživanj a t la i
sl. iz\Tšem su za najyažniji objekt ansambla - džamij u . J oš uvijek
su u toku istraži\'ački radovi bojene dekoracije u enterij eru. Do sada
su ustano,Jjene četiri faze, uključujući i ovu posljednju, te će se va lo-
rizacijom pojedinih faza ustanoviti kriterij njihove prezen tacije u
enterijeru.
0Yako detaljni is traživački radovi daće nove poda tke za rasvjet-
ljaYanje kulturno-istorijskog značaja ovih objekata, kao i čvrste ele-
mente za opredjeljenje ka određenoj naučnoj metodi u postu pku revi-
talizacije.

312
 BUILDINGS OF GAZI HUSREFBEG'S VAKUFS AND
POSSIBILITIES OF THEIR REVITALIZATION

The develop ment of Bosnia<n towns was closely connected to the

in s titution of the vakuf, wh ich always determined the structure of
urban settlements .
Th e first u rb an functions of Sarajevo were provided by the
buildings of I sab eg Ishaković (1462). The line of development of the
(-utuxe city was p lanned and laid down, and in the next half-century
it became an center.
The second phase of development of the town of Sarajevo is
denote d b y the vakuf-endowment buildings of Gazi Husrefbeg (the
m ost significa nt were built between 1529-1557). It is the beginning
of a new phase which lasted from the 30s to the 70s of the XVI cen-
tury, the m ost s ignificant period of the growth of the town of Sarajevo.
Most of the buildings of Gazi Hus ref-beg's vakuf belong to the clas-
sical style of Ottoman-Turkish c ivil engineering. Of greatest architec-
tural value ar e the mosques and medresas, while hamam and bezistan
may be considered to be significant architectural achievements.
In t h e course of more than 400 years the number of buildings
of this vakuf was grea tely reduced. Among them there were such
buildings of significant cultural and hi torica! value as the great num-
ber of hans and especially Tašlihan, the most valuable caravan-saray
in Sarajevo, an d certainly in Bos na.
The value of this vakuf as a his torical document concerning the
founding of the town points to necessity of revitaJization of the butl-
dings on t he terri tory surrounding the Beg's mosque.
Some objects of this vakuf have been revitalized. The hamam
and b ezistan have been s uccessfuly restored, and by the reconstruction
of Morića han the last example of the typical atrial han on pillars
was saved. Work is in p rogress on plann ing the revitalization of the
territory near the Beg's mosque, a well as on determining a location
for the Gazi Hus refbeg's libr ary.
 Mahmud Traljić

FORMA I SADRžAJ IBADETA U GAZI HlJSREVBEGOVOJ DžAMIJI

»To je kuća pravovjernih i zah1·alnih

ljudi«.
(Iz tariba nad vratima džamije)
Gazi Husrevbeg je u vaku fnami za svoju džamij u propisao da se
uz p et dnevnih namaza, džumu i dva baj rama, u njegovoj džamiji obav-
ljaju j oš n eki iba deti i za njihovo izvršavanje od redio i dnevna pri-
m a nja, a u n ek im slučajevima i pobliže ukazao, kakve kvalifikacije,
odnosn o s tručnu s premu, trebaju imati oni, koji će te dužno ti oba\'-
lja ti.
Tako j e vakufnamom propisano da se u Begovoj džamiji, kako
se obično njegova džamij a u narod u naziva, vrše i ove dužnosti: 1)
l. Devrihan. Svakog pe tka jedan sat pred džumu namaz petorica
hafiza imaj u učiti Ku r'an. Za nj ih sc u vaku.fnami pored hifza traži
da budu i u godna glasa. Od tada, pa do danas, vodilo se uvijek računa,
kao i u drugim slučajevi ma , da e po tupa po vakufnami i da ~e ni
u čemu n e odstupa od propi a navedenih u njoj.
2. H atma. Poslije podne namaza 1·a ki dan trideset ljudi imaju
proučiti u džamiji cijeli Kur-an (hatma) i zajednički učiniti dovu. Se1·ab
od proučene hatme pokloniti Mul1amedu a. s., njegovoj porodici, dru-
govima njegovim, zatim vak if u i \'ima o talim muslimanima i mu li-
martkama.
3. T evhid-T esbih. Tak ođ e r svaki dan poslije obavljenog podne
namaza pe torica ljucli-m usebb iha imaj u proučiti tevhicl i evab od toga
pok loniti vakifu i os ta lim um rlim muslimanima.
4. Kćid1-ašer. P reci amo podne vaki dan (osim petka) ima se
u čitin a mahfi,lu Surct-ul Mulk (Tcbareke), a pred ikindiju, također
n a ma hfil u Suret-un Ne be' (Amme).

l) Gazi Hus rc vbegova vakul'nam a za d .lanli ju, ima re i haniJ,.ah. - Spc.>-

m c n ica Gazi Hus n:vbcgo ve če ti ri s to-godiš njice. amje1•o, 1932, s tr . .XVIll

315
 l

5. T,1'rifa. Pred početak hulbc u petak "muarrif« ima prou či ti

T:~rifu,, - lc.k 1 na prezijskom jeziku u kome se, izmec1u ostalog, .nJ-
jaYljuje ime o nil'ača dŽ:l mije Gazi Hu revbcga. Ta'l"ifa se u č i u car-
skim, n~zir kim i gbmim džamijama. U arajevu se ona u čila još
u C:~re,·oj i Cekr·ekči Mu libuddinovoj džamiji, a danas samo u Bego-
' oj.:) K o i<' ·:~st3\ io tek t Ta'rife, dana e ne z na. I s tina, prof. Ham-
dija Krd~djakO\-ic namdi3) da ju je sa tavio muderris Kuršumlije
medrese, !llchmed R fik ef. Muft ić (185-l. - 19 16.). Međutim , prof.
Ka. im Dobrač:t je našao dl'a prepi a tek ta ove Ta'rife iz vremena
prije nego ju je mog:~o a ta\•iti Mehmed ef. Muftić. Tako je j edan
prcpi Ta'rife iz godine 1276/ 1859., a dmgi iz 1278/ 1861.4)
o. .lftmadi . alati-d;.uma. Pred ezan za džumu namaz u petak sa
mw1are se obj:~dj uje al3\·atima d a e prib ližava vtije me džume-na-
maza.
7. \fcl'iud. \ 'a kufnamom je određeno , ko liko se ima utroš iti n o-
' aca za učenje .1\le\'luda s\·ake godi ne u njego,·oj džamiji (300 dirhe ma).
Pored O\'Oga. ,-akufnamom određenog Meduda, u Begovoj džamiji du gi
"1iZ god.na učio .e uoci 11. rebiul-enela i Mcvlud iz evla dijje t vakufa
\1uhameda Fadil-paše erifoYića. I u večanim pri li kama u Begovoj
~z:1m. i -.e u~io. a i danas se ući također le\'lud. Tako je proučen sve-
cani 'dedud kad ~e 1885. godine renO\·irala Begova džamija . Prilikom
pr '·-''< -1110-godi njice Gazi Husre,·bego,·e džamije u oktobru 1932 .
~od:ne. proučen je Me,·lud posebno za mu · ka rce, a p osebno za žene.
To ie, koliko se zna. pni put da je u Begol'oj džam iji priređeno n ešto
za mu;. liman ki zen ki ,·ije t. Od godine 19.J 7 ., o tk ad a se u Begovoj
dzamiii predaje no\·oizabranom rei -ul-ulemi m en · u ra, priređuj e e u
tom po,odu i !\1eYlud.;) I prilikom ot,·aranja Islamskog teo lo · kog fa-
kulteta ujesen 1977. godin e, u ča t toga doga đaja prirec1en je i 1\ll.evlu ~l.
l u drug1m nekim prilikama učen je Me vlud u Begovoj džamiji.
Vremenom ~u u Gazi Husre,·begO\'U vakufu kre irana neka zvan ja
. u~po,ta\ljene službe, kojih nije bilo prilikom gradnje Hus revbegovih
hairata i p'>anja njegO\·ih \'akufnama. Tako su i ll džamiji u stanovlje ne
'lui:be \aiza der,i-'ama i mudže\'Yida.6)
_ l a:. Begoya džamija je imala ~ taJnog \'aiza, koji j e petkom
IZa <iZume namaza i prije bajram-namaza redovno održavao vaz. Tokom
ramazana u oYoj d.i:amiji \'az je drzan svaki dan. Dugi niz godin a i
poslije ikindije namaza u obad,·ije te timme džamije " kazivan« je vaz.
To 1e trajalo SYe do iza oslobođenja 1945. godine. l tako su u Begovoj
d&miji tokom cijelog ramazana održavana po tri vaza dnevno. Uz
ramazan su ce,to bili angažirani posebni vaizi, pa su oni vazili svaki

·1 Tel:>t Ta'rik do danas, koliko \e zna, ni je nigdje objavljen. Radi

t{)~a d0n'J>imo 'Adie u prilogu njen tekst.
l H KrewYijaković, Muderisi Husrevbegove medrese. - Spomenica ... ,
tr. Fl-152
'l Ka!>im Dobraća, Katalog arapskih, turskih i perlijski h rukopisa Gazi
Husre\btl!ove biblioteke u Saraje\'U, svelak J. Saraj~.:vo , 1963 , str. 553.
1 \knsura sc ranije predavala novoizabranom reis-ul-ule mi u Ca revoj
rl/.;,m1p Jedinu j~.: Hadi.i hafi7 lbrahim ef. M agl aj l ić u Mcnšu r::~ pradata u
Bt '"radu 1930 g0dm~.: ]Cr Je od te godine pa do 1936. sjedi šte Vrhovnog
.... r ,_..,mst\a hlamske ,·jerske zajednice u Jugoslaviji bilo ll Beogradu.
• H Kre''" !jaković, Gazi Husrevbegov vakuf. - Spomenica ... , st r. 100.

316
dan poslije podne namaza osim petka, k ad j e vaz držao stalni dia-
mij ski vaiz.
Za vaize su birani ponjavtse najistaknutiji ali.mi toga vremen~.
Među vaizima Begove džamije u zadnjih stotinu godina bil i su Hadži
hafiz Sakir ef. Pandža, Hafiz Sulej man ef. Sarac, Hadži Mehmed Dfe-
maluddin ef. Caušević, Hafiz Hamdi ef. Berberović, Hafiz Muham<::d
cf. Pa.ndža, Hadži Meluned ef. Handžić, Hadži Kasim ef. Dobrača i dr.
9. Dersi-am. U Sara.jevu je više džamija imalo i svoga stalnog
predavača za odrasle - dersi-ama. Pod konac XVII stoljeća oko 20
džamija u Sarajev u imalo je svoga dersi-ama.7) Jedna od takvih dža-
mij a bila j e i Gazi Husrevbegova. Dersi-am je bar jednom sedmično
držao u svojoj džamij i predavanj e - vaz. l to mu je bilo stalno za-
duženje. Poslj ednji dersi-am Begove džamije bio je Hadži Mehmed cf.
Potogija. Godine 1933. Ulema medžlis u Sarajevu dokinuo je službu
dersi-ama u ovoj džarr. iji, a Potogiju postavio za dmgog stalnog vaiza
Begove džamije. Potogija je do smrti, 1953 . godine, obavljao ovu duž-
nost. Poslije njegove smrti nije postavljen niko za drugog vaiza u ovoj
džamiji.
10. Mudževvid. Uprava Gazi Husrevbegova vakufa kreirala je
1868. godine mjesto mudževvida - učitelja za pravilno učenje Kur-ana.
Mudževvid j e svoja predavanja držao u Begovoj džamiji, a kojima su
u z uče ni1ke medresa mogli prisust vovati i drugi zainteresirani. Mnogi
su to koristili i otuda je u Sarajevu ranije bilo dosta ljudi, koji su
potpuno pravilno i po svim tedžvidskim pravilima uči li Kur-an. Kad
je umro prvi mudževvid H adži hafiz Muhamed Emin ef. Hadžijahić
1892. godine, služba mudževvida preš la je na njegova sina Hafiz Husni
ef. Kako se on u to vrijeme nalazio u Istanbulu na naukama, u mu-
dževvidskoj du ž,nosti zamjen jivali s u ga do njegova povratka iz Istan-
bula Hadži hafiz Mustafa ef. Cadordžija i Ahmed ef. Paralija, trgovac
po zanimanj u, a koj i je tu vještinu sigurno naučio pred starim Hadži-
jahićern. Kad je u Gazi Husrevbegovoj meclresi 1921. godine provedena
reforma, ota da je i m udževvid pos tao s ta lni n a tavnik medrese, a
kireact se uveo u medresi kao redovan predmet.
Pored navedenog u Begovoj džamij i se održaju i drugi ibadeti.
ll. I' likaf. Dok j e ranij e u mnogim džamijama u Sarajel'u, na-
ročito čaršijskim, uspostavljao uz ramazan i'tikaf, sada se on uspos-
tavlja jedino u Begovoj džamiji (ne račtmaj ući p rigradska naselja).
Nastojalo sc uvijek ela u i'tikaf idu (>>za tvaraju se«) pobožni ljudi, koji,
između os ta log, znadu lijepo i pravi lno u čiti u Kur-anu, jer s u mu
'tekifi trebal i, dok borave u i'tikafu, pored dmgib ibadeta, 'to više
učiti i u Ku r-a nu.
12. Mukabele. Uz ramazan se, kao što je poznato, u mnogim dža-
mijama uče muka bele u razno vrijeme preko cijelog dana. U Bego,·oj
džamiji nekada s u se u či l e i po četiri mukabele: na ehur, pred po Ine.
pred ikin diju i iza ikindije. Uz to učila se mukabela i u Gazi Husn~l­
bcgovu turbe tu j edan sat pred iftar. Bilo je godina kad se mukabeb
7) A. Bej ti ć, Pjes nik Sabit Ala uddin Uiiiča nin kao s<trajev li kadi;.1 1
bosa nski mulJa. - Ana li Gazi Hus revb...:govc biblio lck...:, knjiga Il- fli , 197~.
str. 13-27.
 J

u.'ila i u .\luradbegon1 turbetu u \Tijcmc izmedu mukabclc iza ikind ijc

u d ·::~miji i mukabclc u Hu rc' begO\·u tu1·bctu. Mukabclu pred ikindij u
u.:io je obicno jedan. en~ntualno dva hafiza, dok j e m u ka be la iza ikin-
J:je bib, da tako k:tzemo, naj · večanij a. Tu su mu ka belu učila gotovo
: ~.io' nu ~cdmorica. nekad o·am, a bilo je godina i devetorica l1afiza.
Pu:-cd ;.a"::tje,·skih u\ u mukabelu u učili i hafizi musafiri, koji su pre-
ko r::tmazana borm ili u Samjent. U Gazi Hus revbegovu turbet u mu-
kabelu su učili obično hafizi, koji u bi li i ka rije. H a fizi, k oj i s u uči li
mukabelu na "chur, jedili u ranije uz m inber, a kasnije i sada izm e-
đu mihrabJ i minberJ, pred podne iz među mihraba i minbera, pred
1kindqu na mahfilu. a po lije ikindije izmeđ u mihraba i gornjeg ĆLu·sa
J.lamiJskog. Dok se mukabela učila i pred podne, lj u di su je naziva li
mukabelom malih hafiza«, jer u je učili uglavnom mla d i sarajevski
hafizi "amo im je ·er (baš) bio stariji. Dana. e u ovoj džamiji uč~
dd je mukabt>le. na seh ur i pred ikindiju.
13. Ztian:li ša'ri se'adel. Godine 1876. tadašnji ui tan Abdul-Aziz
pod.:~rio je arajeYu amanet, koji e sa tojao od jedne navodne d lake
iz bradt> \luhameda a. . i komada vezcnog za tora, kojim se ob lažu
zidoYi obe u kojoj se nalazi kabur Muhameda a. s. Ovaj amanet do-
premljen je u araje,·o a ,-clikom ceremonijom, a u Sarajevu je p r im-
lien sa ,·eliklm po'tomnjem i pažnjom. Amanet je donesen u B egovu
Jžami;u J.:a nije je smješten i čuva e u Gazi Husrevb egovu turbetu.
'\alazi ~e u posebnoj zastakljenoj škrinji, koja je pričvršćena n a
P•tocnom zidu turbeta. Amanet je tigao u S a rajevo 26. augus ta , a su t-
radan. Ti., obadjen je pni zijaret ovoga a m ane ta. Kako je to onda
uba' ljanu, mi danas ne znamo. Iza toga je još n ek oliko godina ob av-
ljan ziiaret da onda jedno vrijeme pre tane. Tek od 1904. godine
zijaret je obno\"ljen i obadjan je \'ake godine 26. dan ramazana, ocl-
no~no uYecer. na Lejletul-Kadr, iza jacije namaza. Zijaret je obustav.lj cn
godine 1965 .. nai'Odno što e ne može održavati red prilikom samog
zi jareta. Kad je zi j are t obnovljen J 904. god ine, sarajevs k i tr govac Mu-
jaga ćenm dao je napi ati jednu Je\"l1u, na kojoj je n a tu rsko!T' jeziku
pbalo: • '\oćas je zijaret dlake hazre ti Pejga mberovc. Neka Bog to
-Yujom milm.cu primi~ . LeYha je uram ljena i ustakljena. Cuva se 11
turbetu Gazi Hu reYbegm·u. o,·adcset še ti da n ramaza na levha bi bila
po~tadJena tznad ulaza u turbe.
Sam zi j are t obadjao se na sljedeći način: Pos lije jacije nam aza,
mute1·elija Gazi Husre\·begoya Yakufa otvorio bi š krinju i iz nje izva-
dio dYJje manje škrinje u kojima sc nalaze amaneti, dlaka i vezeni
dijelm 1 zastora. Cz učenje tekbira skri nje bi dao imami ma Begove
džamije ili nekom drugom od saraje,·ske uleme, koji bi ih uz učenj e
tekbira, digli iznad glave i tako unijeli u džamij u. U džamiji je već
bio posta\ lj tn jedan duži stol ispred mihraba, više prema sredini dža-
mije. Tu b1 skrinje bile spuštene, otvorene i članovi ilmije bi ču vali
la~'cu s dlakom 1 komade zastora, a svije t bi u redu mimo Loga pro-
:az:o. amanete ljubio ili samo mimo njih pro lazio. Za svo vrijem e
7: a reta haf:zi bi ući li Kur-an ili ilahije i sala vate naizmjenično M.norri
pv~t<J ~i fJbaYiu zijaret, povlačio bi se u koju od dvije Letim~e i t~
K.anjarJ vbi(;no kaza jeta", to jest naklanjavao bi namaze, koji su mu
j)f'Jm Akv to nije radio, sjedio je i s lušao učenje h a fiza ili napuš tao

.31 ~
džamiju. Poslije obavljenog zijal·cta, amaneti su na isti način vraćeni
u tu rbe i pohranjeni u škrinju.
14. Sa lla. Oglašavanje ncćije smrti ranije Je bilo putem telala i
salle. Salla se uči l a obično na munari Begove džamije. To su obavljali
muezini, učeći salavate. čim bi oni počeli učiti salavatc, znalo se da
je ne ko um ro i svij et bi dolazio u harem džamije i raspitivao se, ko
je umro i kad će biti dženaza. Otkako sc daju osmrtnice i oglasi u
novine, mamje se traži da se uči salla, premda i danas toga ima.
15. I krar. J avno oglašavanje da neko hoće ići obaviti hadž, vršilo
se putem ilkrara. Poslije podne ili ikindije namaza imam džamije prouči
ašere, to jest odlomak iz Kur-ana u kome se govori o hadždžu kao vjer-
skoj dužnosti. I za ašereta prou či se prigodna dova. I to je bilo javno
oglašavanje da j e dotični odlučio obavi ti hadž. Ikrar se ranije obavljao
skoro r edovno u Begovoj džamiji. Kasnije se to počelo raditi i u dr u-
gim, kako čaršij s kim tako i mahalski m džamijama. U zadnje vrijeme
to se radi i u !privatnim kućama.
16. H afiska clava. Svečano proglašavanje nekog za hafiza obavlja
e također u džamiji. Pošto neko pred svojim hodžom završi »ezbellcjsa-
vanje<< i poš to se komisijski utvrdi ela je dotični naučio Kur-an napamet.
zakaže se dova u džamiji. To se ran ije također obavlj alo uglavnom u
Begovoj džamiji. U zakazani dan džamija se uredi za tu svečanost i
onda, obi čno iza ikindijc namaza nekoliko hafiza, obično istaknutijih,
prouče po ašere (odlomak iz Kurana). Potom novi hafiz prouči »malu
h atmu<< (Suretul-Ihlas, Muavizctejn, Falihu i početak sure el-Bekare).
Iza toga jedan od hafiza prouči dovu. Time je novi hafiz i službeno
proglašen za h afiza. U zadnje vrijeme i ha[iska dova obavlja se, makar
i u manjoj mjeri, i u drugim džamijama.
17. Instalacija 1·eis ul uleme ili davanje menšure. Do 1947. go-
dine svečan o davanje menš ure novoizabranom ili posta\ljenom reis-ul-
-ul cmi obavljano je u Carevoj dzamij i. Prvi puta to je urađeno u Bc:-
govoj dža miji 1947. godine. Od tada pa do danas još j e dva puta, 1957. i
1975, svečano davanje menšurc obavlj eno u Begovoj džamiji. I u toj
prilici uči se ašere i svečana dova.
18. Takmičenje 11 učenju Kur-ana. Učenici Gazi HusreYbegon:
m edr ese unazad nekoliko god ina p ri ređuju u Begovoj džamiji jm110
natjecanje u pravi lnom u čenju Kur-ana. 1 jihovo učenje pobuđuje \.!-
Jiki interes kod vj ernika i svake godine broj prisutnih na takmičenju
j e brojniji. Posjeti laca bude i izvan Sarajeva, naročito dječiji.h rodi-
telja.
19. Dželzrij ja. Uoči muba1·ck noći i u drugim svečanim pri likama
muezini Begove džamije Ajc lc l-kju rsiju i tcsbi h uče naglas naizmjenično
ili zaj edno. Dok se dova uč i oni j edan za drugim glasno izgovaraju
»Amitn! «. Za vrše tak dove takode r glasn o i zajed nički izgovaraju. Ovo
n cob i.On o lijepo dj eluje na prisutne i nwogi naroč i to u te dane dodu
u dža miju ela ovo č uju.
20. PriFatn e /wtnze i teFhidi. I ranije poneko davao je da e z..1
njegove um r le prouči ha tma j[j tevhid u Begovoj džamiji. l\Iedut im
poslij e 1 9~5. godine to se radi sve u većoj mjeri. Hatmu uče o~obc,
koje .uče ha tmu i Gazi Husrcvbcg u. I tcvhid uče is ti, koji ga uče i ve-
 l

likom ,·akifu . 1-h tmi ili Lc,·hidu često prisus tvuju i roclaci i prij a te l ji
ono~a. kome se uti h a tma, odnosno tcvhid. To se radi odma h poslije
har~e i teYJJida Gazi Husre\·begu.
21. Hat111ei-llad:eoan. Sve do prije kojih 15 godina srijedom iza
aksam namaza jedna grupa pripa dnika akšibendijskog tarika, ogranka
Halidijja, učila je u Bego,·oj džamiji tevhid, koji se zove Hatmei-h a·
džegan. Q,·aj rerh id razlikuje· se od kod nas uobičajenih te vhida po
tome, to e u njemu p o lij e »is tigfara« određeno vrijeme šu ti i raz-
mi.lja (Rabitai-meYt). I u samom tevh idu u če se pojedini dijelovi po
d'e puta, nego j e to s lučaj u redovnom tevhidu. On ima i dvije dove,
jednu kraću, drugu d užu. Kraća e uči u toku tevhida, a d užom sc
za\T·a,·a te\hid. Po lije te\·hida klanjaju se dva rek ata, koji se zovu
alatul-lejle. C zadnjil1 70-80 godina ovaj s u tevhid vodili Ibrahim ef.
Tramičanin, zatim Ra ·id ef. Uš tov:ić, pa Hadži Meh em ed ef. Mul1i ć.
Po ljednji je bio Hadži AU ef Mašić. S vi s u oni bili poznati k ao veliki
taha- al1ibije (neobično pobožni) i nadasve pošteni ljudi, koji su ovo-
,·jetskim (\·arima pridavali vrlo malu pažnju i vrijednost.
matralo e ranije ,·elikom časti biti u bilo kakvom hizmetu u
Gazi Hu re,·begodm institucijama, p osebno u džamiji. Za to m n ogi i
kad je zauzeo kaka,· ,·iši položaj u I la m skoj vjerskoj zajednici (pro·
fe or na medre i, član Ulema medžlisa, pa čak i položaj r eis-ul-ulem e )
nije napu;tao službu, koju je imao u džamiji ili k ojoj drugoj Gazi
Husre,·begoYoj instituciji.

FORM: AN D CONDITIONS OF PRA YERS IN

GAZI HUSREFBEG'S MOSQUE
Gazi Husrefbeg in his Ya kufnama for his m osque, imaret and
hanikah ordered besides the five daily p rayer s, o ther prayers to b e
made (ibadet). From then tili the present day Kura n has been reci ted
IDe\Tihan) on Friday, eYery day thirty p er sons recite the w h o le Kuran
(Hatmal and five other men m ake o ther p rayers (tevhidtesbih). Every
year a celebration is prepared in honour of the birth of Muhamed a . s .
(meYlud). With time several o ther p rayers h ave b een induce d into th e
mosque. These are done regularly either every day, or once a year,
or on !>et occasions. This work makes mention o f twenty such prayer:s ,
that are made today or used to be m ade.

320
 - -------
-------------------------------
------------------

--------
Prof. Fejzullah Hadžibaj rić

VREDNOVANJE SLUZBI U GAZI HUSREVBEGOVU VAKUFU

(Bodovanje i povezivanje službi)
Gazi Husrevbegov vakuf u Sarajevu utemeljen je na tri vakuf-
name i to: pt-voj iz 938/1531. godine o džamiji , hanikahu, imaretu, mek-
tebu i musafirhani, drugoj iz 943/januar 1537. godine o medresi i tre-
ćoj iz 944/ novernbar 1537. godine o dodatnom u vakufljenju gotovog
novca. U Spomenici Gazi Husrevbegove četi ristogodiš njice, izdate u Sa-
rajevu 1932. god. doneseni su faksirnili sudski ovjerenih prepisa svih
triju vaku(nama i dati prevodi na srpskoh rva tskom j eziku, 28 radova
vezanih za vakufname, iskaz posjeda, budžet i imenik s lužbenika za
1932. god. Danas ta Spomenica p redstavlja zbirku podataka o Sarajem
i njegovoj prošlos t i, prosvjeti i k ulturi. Gla vni nosilac tih radova bio je
akademik rahmet li H a mdija KreševJjaković.
Po iskazu iz Spomenice, Gazi Husrevbegov vakuf je 1932. godine
imao 2 18 o bjekata sa 128 gruntovnih uložaka lociranih u 21 ulici,
3,063.571 d inar u kasi blagaj ne i 6,017.500 dinara u vrijednosnim papi-
rima. U budžetu je iskazano 65 s lužbi, a u imeniku je nabrojeno 121
službenik. Službe i s lužbenici grupisani su u ovih pet grupa: uprava
- 6, džamija - 64, imare - 8, medresa - 26, m ekteb - 4 i Sumska
uprava u Tešnju - 13 s lužbenika.
U teks tu vakufnama službe su s trogo definisane, kompletirane i
međusobno v t·em ens ki usklađene. Svaka služba je posebno radno mje·
s to, sa odt·eđenim dnevnim ili mjesečnim iznosom, a tačno je kazano
koje se službe mogu vezati za j ednog s lužbenika.
Prije neko li ko godina, kad je izvr šeno usklađivanje nagrađivanja
za pojedine s lužbe, dra mi iz vakufuame uze ti su kao bodovi.
Is kazaćemo službe i dnevne iznose nagrađivanja drama kako ih
je o dredio p lem en iti vakif. To su:
1. mutevelija (upravitelj ) - 30,
2. nad ziratelj - 10,
3. ća tib (knjigovođa, administr ator) - 7,
4) ha tib (propovjednik p etkom u džamiji) - 8,
5. imam (p redvodnik u pet dnevnih molitvi - namaza) - 6,

-·
3 ,.
 l im:1m i h:1lib t1·cba da potpuno znaj u šcriatske propise, da mogu
rden~ ,.lužbc po šeri:1ts kim propisima tačno i valjano obavljati a pred-
nost ide onome koji je ha fi zi-Kur'an. Ujed no ne mije rečen i im am 1
hatib biti nibb1 haki m ki ili valijski s lužbeni k (u državnoj službi), d a
nt' bi džamijsku . lužbu zanemario.
o. D1·ojici mujezim dncmo po 4 drama. Oni trebaju bili sposobn i
i dor:~sli ,·ojoj · lužbi i ima ti lijep gla ·.
- . Munadi salati džum 'a - munadija (muezina p etkom) -
dne1·no l drama.
S. Cet1·orici hafiza koji će petkom prije džume glasno u či ti K ur'-
:m i koji u lijepa glasa, svakome dnevno - po 3 dram a .
9. Reisul-mahfil (starješini u čača Kur'an a pe tko m), dn evno -
-i drama.
JO. Dmjica musafira koji s u hafizi i kurrai, dnevno po 4 drama.
ll. D1·ojici mu afira-muezina, -,·akome dncmo po 2 drama.
\lu;,afirima se o1·o daje dok u mudžm·iri u ovom gradu (privremeni
bora1·akl a ako bi se oni stalno na elili, ima se to podij e li ti drugoj
dmjici mu afira. ako budu do. li ili a iiima (stalnim služben icima) po-
,·ecatJ.
12. Muarrif, koji petkom pred hutbu uči (recituje) tarifu po 2
drama dnemo. Tarif-a je naročiti sasta1· u kome se spominje ime s ul-
Lana i Yakifa (hair sahibije) koji je pod igao doti čnu d ža m iju. Tarifa
..,e uči u car kim. yezirskim i drugim velikim džamijama.
13. \'aziun-nokta nokiadžija, e viden ti čar (džuzhana) po l dram
dnenw.
14. D\'Ojica kajima (pm·tira-služitelja) po 3 drama dnevno svakome.
15. Mukidus-siradž, službeniku koji će na od ređenim mjes tima i
u određeno \Tt jeme ćirake, Sl'ijeće i kane! ilje pali Li , dnevno 3 dram a.
16. Kurraul-mudže1·vidin, 30 osoba, koji će svaki dan poslije pod-
nelskog namaza u džamiji proučiti po jedan džuz Kur'ani azimuššana
te u skupu u džamiji hatmu učiniti a el'ab od toga namijeniti Muha-
medu, a. s .. njego1·im ashabima (drugovima) i d uš i plem en i tog vak i fa
1 sYim muslimanima i m uslimankama - za svakog pojedinog džuzh ana
učača dluzaJ mjesečna plaća po 40 dr ama.
Hatib, imam, muezin i (dva), munadij a, učači Kur'ana pe tkom,
reisi mahfil, muarrif, vaziun-nokta, spadaju m eđu one koji će uč iti
dzuz01·e (d:i:uzhane).
17. Pet musebbiha, koji će poslije podnevskog namaza učiti tes-
bih, s1akome od njih dnemo po 1 dram. Za ove se službe u prvom
redu imaju upotrijebiti dYa kajjima i p alitelj kandilja (svjetla).
18. Kari-i aser postavljen da na ćursu u rečenoj džamiji uči Kur'-
an, neposredno pred podne i iskindiju - 2 drama dnevno. Ovu službu
ima ubadjati reisul-mahfil.
19. Službeniku šadrvana pred džamijom (H avcl u l-ma il-džari) s vaki
dan 3 drama.
2u. Za hasure, svijeće i kandilje, određuju se dnevno 3 dram a.
Pr e tri sluzbe po svojoj prirod i spadaju u upravu a os tale su
'"zane za dzamiju. Službe pod lO i l J su specijalne, to je druš tveno-

322
socijalno s tara nje za s trance, p reko džamije. Nagrađivanje džuzhana
je pauša lno.
Služba musebbiha po Gazi Husrevbegovoj vakufnami poslužila
je u Sarajevu za uče nj e tevhida umrlim, š to nije običaj u nekim dru-
gim mjestima Bosne i H ercegovine. To je služilo i za šeriatsku podlogu
naš ih današnjih Zikir-medžlisa u džamijama.
Korisno je napomenuti i koncentraciju službi koje predv iđa va-
kufnama u pogledu džuzhana i musebbiha. To je briga o boljem ma-
t erijalnom obezbjeđenju služb enika Gazi Husrevb eova vakufa.
21. Sejh Hanikah a - mjesečno 20 drama.
22. Muridi Hanikaha - svakom po 10 drama mjesečno.
23. Mualim (mekteb a) - 5 dram a dnevno.
24. Kalfa (pomoćnik mualima) - 2 drama dnevno.
25 . Musalli-salati-nefl, dva služb enika koji će svaki dan klanjat i
po 4 rekata nafile namaza, nakon svakog od pet dnevnih namaza ,
sevab poklanjati duši p lemenitog vakifa - svakom S drama dnevno.
26. Za učenje Mevluda u rebiul-evvelu, godišnje - 300 drama.
27. Starješini imareta- 8 drama dnevno.
28. Dvojica nakiba - svakom po 2 drama.
29 . Dvojica pometača - po 2 drama dnevno svakom.
30. Vekil harču (blagajniku) - po 4 drama dnevno.
31. činjaru, koji će pšenicu pripremati (činiti) - 2 drama dnevn:J.
32. Mlinaru, dnevno - 2 drama.
33. Dvojici pekara, svakom dnevno po 2 drama.
34. Poslužitelj u u konjušnici, dnevno - 2 drama.
35. Dvoj ici kuhara, svakom dnevno po 3 drama.
36. Dvojici pekara, svakom dnevno po 3 drama.
37. šegrtima, svakom dnevno po l dram.
38. čistaču zah oda, dnevno l dram.
39. Vrataru imareta, dnevno 2 drama.
40. S udoperu, dnevno 2 dra ma.
41. Nosaču (za kuhinju i pekaru), dnevno l dram.
42. Džabij i (ubi raču kirija), dnevno 5 drama.
Službe vezane za imare, (kuhinju i pekaru) donosimo sarrio kao
p odatak o nagrađ i va nju zanatskih i uslužnih djelatnosti toga vremena.
43. Muderis u medrese, dnevno 50 drama.
44. Muidu (suplenlu), 4 drama.
45. U čeni c im a, svakom poj edina čno (24), po 2 drama dnevno.
46. Bevvabu (vra taru, s lužitelju), po 2 drama dnevno.
Va lij a i kadija nadziru i traže obračun svake tri godine. Za ro
nadziranje određ uj e se i valiji i kadiji po jedan dram dnevno kroz
cijelu godinu. Ovo j e mjera da se po vakufnami striktno postupa i da
pri mj enu nadzire i državna vlast i sud .

3.?3
 ~luzbc i bodo,·anjc lužbi , kako smo ih gore prikazali, iz Gazi
Husre,·bcgo,·ih \'akufnn mn, imaj u dosta zaj edni č kog sa današ njim s ta-
tutimn i prm·ilnicimn o nagra đi v~mju s lužbenika (r adnika).
Vp:Jd:J u oči ,·elika r azlika u vrednovanju s lužbe muderisa (pro-
lesara medt·ese) i mualima u mektebu (u čitelj a), 50 i 5 dra ma dnevno.
Toliku razliku je te'ko pravdati, osi m rangom medrese.
Treb:J n::~gfn·iti da je za svaku službu bilo vezano i ima re tj .
1ari,·o i hJjeboli. J ·ta kol ičina kevčija (k u llj ača) i po 4 hljeba, tzv. trun.
Hljeb ::.e daje i dann Sl'im lužbenicima preko mjeseca r a mazan a kad
mute\·elijn u. pije klopi ti ugovor sa p ekaro m.

\ 'AIXATION OF SERVICES IN GAZI HUSREFBEG'S VAKUF

Gazi Husrefbeg' ,·akuf in Sarajevo is based on tlu·ee endow-

ments (te tament vakufnama ). The firs t of 1531 a11d the later
or JST. The original Arabic text of these vakufnamas and t he Serbo-
cro:Jtian tran actions are quoted in the Commemorative volume of
Gazi Husrefbeg's 400 anniversary, Sarajevo ! 932. In these vakufnamas
are citied the related in titutions, all sen ·ices are represented and va-
luated and all property quoted. The managing of vakuf and court
and state supen·ision is detailed. Conditions and education of the
candidates for employment are given in some cases in de tail. The
exuencc. and work of the mo que, model themselves upon the Empe-
ror's mosque, and the list of services is the same. Nothing is out of
date. In the text of the Yakufnama for Gazi Husrefbeg's m edresa it
is stressed that new knowledge is to bc included into the curriculum.
There are quoted 42 serl'ices and the value of every ser vice is d e ter-
mined. From 400th anniversary tili the 450th anniver sary (1932-1982)
only two officers remained: one recitator of the Ku ran (džuzhan) a nd
one recitator with tesbih (musebbih).
Gazi Husrefbeg's vakuf is today a part or the Management of
the Islamic Community for B&H, Croatia and Slovenia in S ara j evo,
which follows and supen•ises its work and life.

324
 III
Osvrti
Mahmud Traljić

Prof. MEHMED ef. MUJEZINOVIć

Na prvih n ekoliko pripremnih sastanaka u vezi održavanja simpo-

zij uma o ulozi ·vaku fa u vjerskom, prosvjetnom i kulturnom životu
muslimana •k ao i 450-godišnjici institucija Gazi Husrevbegova vakufa
prisustvovao je i Hadži Mehmed ef. Muj ezinović, živo sudjelovao u
razgovorima i najavio i svoj referat: Pokloni Ca l.i H usrevbego\'U m-
kufu i njegovim institucijama. Međutim nije mu bilo suđeno dočekari
održavanje simpozijuma. Umro je, iznenada, 1-1. maja 1981. godine.
Tako i njegov referat nije održan.
H a dži Mehmed ef. je rođen u Sarajevu 29. VII 1913. godine. Po -
lije m ekteba i osnoV'ne škole upisao se u Gazi Husrevbegovu medresu.
koju j e. završio 1935. godine. Potom se upisao na Višu islamsku šeriat-
sko-teološku školu na kojoj je diplomirao 1939. godine. Kao profesor-
kateheta služio je do 1945. godine na sarajevskim srednjim š kolama,
a od le godine do polovine 1949. prvo na ženskoj, a poslije i mu· koj
Gazi Hu srevbegovoj m edresi u svojstvu muderisa. Tada se zaposlio u
tadašnjoj Državnoj š ta mpariji kao korektor. Ujedno je učio i lagarski
zanat. Na nagovor profesora Hamdije Kreševljakovića prelazi 1951. go-
dine u Zavod za zaštitu spomenika ku lture i prirodnih rijetkosti Bo ne
i Hercegovine, gdje ostaje do odlaska u mirovinu l. I 1980. godine.
Kroz svo to vrijeme vršio je i imamsku i h atibsku dužno t, najduZe
(preko 35 godina) u Vekii-Harč ili Hadžijskoj džamiji.
Ni poslije završenog naukovanja u školi Mehmed ef. nije pr~­
s tao proš irivati i usavršavati svoj e obrazovanje. Mnogo je čitao a uz
to i p o h ađao tzv. >> privatne dersove«, što u ih svojevremeno u Sara-
jevu održavali Muhamed ef. Tu fo, Ahmed cf. Burek, hadži Mehmed
ef. Handž ić, Ka si m ef. Dobrača, hadži Mujaga Merhemic. Tim putem
je, iz m eđu ostalog, usavršio i svoje poznavanje sva tri orijentalna je-
z ika, arapskog, tur kog i perzijskog, to mu je ka nije u službi veoma
koris tilo.
Kao referent za orij entalnu, odnosno is lam sku, epigrafiku . l
Zavodu za zaš titu s pomenika kultu re BiH, Mehmed ef. je sakupio ,·eli::i
i vanr-edan materija l. U tu svrhu proputovao j e Bosnu i Hercegodnu
uzduž i poprijeko nekoliko puta. Brojne natpise prepisao je i zabilj,~
ž io u zadnji momenat, j er uslj ed nagle urbanizacije, mnogi objekti s~r
otišli u nepovrat, p a tako i natpis i, koji s u se na njima nalazili. ,11
taj p ri kupljen i ma terija l on j e s redio, pa ga onda počeo i objavljivati.
 Na tali :;u tako brojnj Mujezi novićcv i t·adovi, koje je on štampao u
gla iJu Zavoda za zaštitu pomenika k uJture BiH Naše starine, zatim
u Prilo::.ima ::.a orije111alnu filologiju Orij en talnog ins ti tuta u Sarajevu
i drugim li to\ima i edicijama.
Naj,·ažniji i najobimnjji rad iz tog podru čja je bez su mnje l slam-
_,ka epigrafika 11 Bos11i i Hercegovini, u tri .klnjige, u izdanj u Izdavačkog
preduzeca »Veselin Masleša«, u et·iji Kultw·no nasl jeđe. Knjiga p rva
obuh,·ata grad arajem (197-1., stt·. 558+6), knjiga dr uga istočn u i cen-
tralnu Bo nu (197 ., tr. 515 + 5), a treća knjiga sadrži natpise iz Bosan-
· ke Krajine, zapadne Bosne i Hercegovine (1982., str. 474 + 1). Na preko
1500 u·anica u ,.e tri knjige doneseno je bl izu 1500 n atpisa u cjelini
i to u originalu (prepi u) i prevodu, a b lizu 1800 nat-pisa je obj avljeno
djelimično. Tek t je popraćen i broj nim fotografijama, od kojih su
neke i za objekte, kojih \"i ·e nema, dok neke prikazuj u objekat, kakav
je bio u pn·obitnom obliku. Iekih objekata je davno nestalo, a li je
.\1ujezin0\ic natpi na ·ao u Kro ruci M. E. Ka dića ili na nekom dru-
gom mje tu, pa ga je un- tio na određ enom mjestu i tako ga uči ni o
pri !Upačnim za ' iru upotrebu.
Prikupljajuci natpise MujezinO\rić je tragao i za epigrafičari ma
i kaligrafima. I u tom pogledu imao je velikog uspjeha. I o jednim i
o drugim dao je ,.i·e p r iloga. Obrailio je, ta ko, epigrafičare Mehmeda
.\1ejliju - Sarajliju, šejh Sejfudina Kemuru, Muhamed Enveri Ka di ća,
haadi.i .\1ujaga Merhemića, te kaligrafe Mejl iju i Husej n Rakima I sla-
mo\"ića. O 1·akom od njih dao je poseban rad, dok je u I slam skoj
epigrafici dao naj,·ažnije podatke o preko 100 pjesnika-epi grafi čara .
Interisarala ga je pisana riječ, nasta la ili sačuvana na tlu Bosne
i Hercegol"ine. I o tome je ostavio više obj avljenih radova: Iekoliko
rukopisa prepisanih u Gazi Husrevbegovoj medresi, Biblioteka Mehmed-
Razi \"elihodi.ića, šejha i muderi a Husrevbegova Hanikah a, Tri s tara
orijentalna rukopisa u jugosla1·en kim zbirka ma prepisan a u I raku,
\ 'akufuama iz 1630. godine o o nivanju biblioteke Mevla H usamudina
Bošnjaka u Banjoj Luci . U dva na\Tata je pisao i o Gazi H u srevbegovoj
biblioteci. Bio je počeo prikupljati građu i o muslimanskim bibliote-
kama u Bosni i Hercegovini osmanskog perioda.
Kao Yeć istaknuti i priznat stručnjak za islam sku epigrafiku, Mu-
jezino,·ić je pozivan i u druge republike i pokrajine radi davanja struć­
ne pomoći. U1·ijek se odazivao i pružao tražene savjete i stručnu po-
moc. Ali ne samo to. On je skoro svaki put ostavio i p isana traga o
mjestima u kojima je boravio i radio. Tako imamo nj egovih radova
iz Prizrena, Peći, Kačanika , Novog Pazara, Bijelog Polja, Bara i dr.
C pismenoj ,·ezi je bio sa znanstvenim radnici ma u Tu rskoj , Egiptu.
Iraku, Holadniji, Poljskoj, Madžars koj. S mnogi m od nji h izmjenj ivao
je objavljene radove, kao š to je i boravio u nekim od ovih zemalja (Tu r-
ska, Egipat, Irak) u svrhu istraživanja ili u razmjeni kulturni h radn ika
između na5e i tih zemalja.

Hadži Mehmed ef. je poznat i kao prevodi lac s orijentalnih jezi-

ka. Prevodio je najvge s turskog. Medžmu-u (Ljetopis) Mula Mus tafe
Ba~eskije izdalo mu je Izdavačko preduzeće »Veselin Masleša« u edi-
ciji Kulturnu nasljeđe 1968. godine. Prevod j e popraćen brojnim b ilješ-

328
kama, koje s u sam om prevodu podigle vrijednost. S tu rskog jezika je
Muj ezinović preveo i elva putopisa na hadž. Jedan je Hadži Jusufa iz
Liv·na, a d rugi Hadži Mustafe iz Skopja. H adži Jusuf je putovao na
h ac\ž 1615. godine i taj svoj put je opisao. To je ujedno i najstariji, do
danas poznati opis puta na hadž od muslimana u Bosni i Hercegovini,
a ujedno je i naj stariji p oznati b osanski putopis. U drugom pu topisu,
kojeg je Muj ez i.n ov i ć preveo, opisani su konaci oci Skopja do Meke i
natrag. U rukopisu je ostao prevod jednog djela s arapskog jezika, a
čiji je a utor Mus tafa Siclki ef. Saraj l ić, muderis i muftija u Mostaru
(um ro 1847. god.). Preveo je i ob javio i blizu 2000 tariha sa sakralnih,
profanih i m emorijalnih spomenika. I pored svega navedenog nisu spo-
m enuti svi prevodi iz pera ovog našeg vrijednog kulturnog poslenika.
J-oš prije dolaska u Zavod za zaštitu spomenika kulture, Mujezi-
nović je objavljivao svoje radove u Glasniku IVZ (kasnije VIS-a), za-
lim u EI-Hi c\aji, glasilu istoimene organizacije naše ilmijje. U Glasniku
je objavio ukupno 12 radova, u El-Hidaji 17. I kasnije, pored Naših
s tarina i P riloga za orijentalnu filologiju, surađivao je i u sljedećim
listovima i edicijama: Starine Kosova i Metohije, Novopazars.l<..i zbor-
nik, Takvim, Preporod, I s lamska misao, Zemzem, Odjek, Anali Gazi
Husrevbegove biblioteke, zatim u ed icijama S tari Bar, Lepota i zname·
nitosti Bosne i Hercegovine, šebi-arus i sl. B io je suradnik i u enciklo-
pedijama Jugoslavenskog leksikografskog zavoda: Enciklopediji Jugosla-
vije, Općoj enciklopediji i Enciklopedij i likovnih umjetnosti. U suradnj i
sa ing. Džemalom čelićem napisao j e knjigu Stari mostovi u Bosni i Her-
cegovini (Sarajevo, 1969.), a sa dr Muhamedom Hadžijahićem Uloga dža-
mije M ehmed-bega Stočanina o formiranju Gomjeg Vakufa. - Povodom
novo izgrađene džamije (Gornji Vaku f, 1971.).
Mujezinović j e bio č lan
Redakc.i onog odbora Al"lala Gazi Husrev-
begove biblioteke od kako su oni 1972. godine počeli izlaziti. Ujedno
j e bio i nji hov tehnički urednik do s mrti (urecl..io je knjige I-VI). Bio
je i stalan suradnik AnaJa. Objavio je u njima sedam priloga. Bio je
dugi niz godina i č lan Savj eta ove Biblioteke. Inače, bio je na u !uzi
ovoj u s tanovi, kad god je za tre bala kakva informacija ili njegova stru-
čna pomoć.
Iz priložene bibliografije o bjavljenih radova moći će se bar pribli-
žno vidjeti, kol iki je doprinos Hadži Mehmed efendijin našoj kulturnoj
i književnoj historiji i koliki j e gubitak nj egova smrt za muslimane
Bosne i H ercegovine i njihovu k ul turnu baštinu. Radovi u u biblio-
grafiji doneseni po lis tovima, o dnos no eclicijama, u kojim s u radovi
o bjavljeni. Un u tar jed nog nas lova radovi s u doneseni kronolo.kim re-
elom . Monografije su donesene na kraju bibliografije.
Glasnik IVZ (Glasnik VIS-a) :
l. Nj. PL Reis ul ulema na otvorenju novosagrađenog mekteba
u Pećigra du .- VII/ 1939, br. 11, str. 421-422.
2. Kurba n (Uclhijje). - IX/ 1941, b r. l , s tr. 2-4.
3. Džam ij a bo bovačkog Dizd ara Os managc u Janjići m:t. Iz isto-
r ij e naših vaku fa.- XVI/ 1953, br. 5-7, str. 141-143.
4. Mcrhttm šejh Sejfuclin Fel1mi ef. Kernura kto cpigr:tfičar. -
 '\ \. 1 JQSS. br. 3-5. str. 158-167. br. 6-8, str. 285-308.
5. ~ ! u hamed Em·eri ctendi Kad ić kao epigrafičar. - XXII/ 1959,
br. __", s tr. 175-176, XXIII/ 1960, br. 1- 3, stt·. 12-19, br. 7-9, str.
31 o-32~ . br. Jll-12, s tr. ~66--JSJ.
~- araje,·skc hadžije di'Uge polovine XVIII vijeka. - XXVII/
jQ~~ br. 1-2. >tr. ~2--18. br. 3-4, s tr. 148-151 , br. 5-6, str. 221-;-228,
br. /-l), str. 333-338.
-..\!erhu m -\bdulah ef. Foča k (Nekrolog). - XXVII/ 1964, br.
.<--J, ~tr. 102- JO~ .
S. \ 'akufnama iz 1630. godine o osni vanj u biblioteke Mevla Hu-
'amuddina Bosnja ka u Banjoj Luci. - XL/ 1977, br. l , str. 28-39 (u
LJ Jednici s 2\l ahmuda m Tralj icem).
9. Hazreti Mevlana MuJ1an1ed Džemaludin Rf1mi. - XLII/ 1979,
br. 3, str. 2~5-251.
JO. Hadži Jusufovo putova n je na hadž 1615, godine. - XLIV l
l 9SI br. I. str. 65- 70.
ll. .\!jesto ži,ota. Kronogram iz 11 29. (1716-1717) godine o obno-
' 1 teki _Je '13 iz\'Oru Bune u Blagaju. - XLIV/ 1981, b r. 4, s tr. 428-432.
12. 0\·a autograma E\·lije Celebije u Foč i iz 1074. ( 1664) godi ne.
-XLI\ JOSI. br. ~. str. 433-437.
El-llidaje:
P. Hafiz (Muhamed emsudin ). - TV/ 1940-41 , br. 7-8, str.
•ql-201
1- Jedna urješlji,·a konstatacija. - JV/ 1940-41 , br. 12, str. 288-
-2 9.
J.< Post -V 1941- E , br. l , tr. 1-3.
16. Ko je m ut tekija ? (Vaz). - VI/ 1942-43, br. 3, s tr. 54-56.
17 D\ a događaja iz ži,·ota MuJ1ameda a. s. prije posla nstva.
\I 19~2--13, br. 6-8, st r . 174- 176.
18. Borba na Božijem put u. - VI / 1942-43, br. 12, str. 333-335.
19. Hazreri Medana Mullarned Dželaludi n Ru mi. - VII/ 1943-44,
br 1-1, str. 28- 35.
20. GoYor Božijeg poslanika Muh ameda a . s. na Tebuku.
\JI 19~3_1~ br.~ - - , str. 120-121.- Prevod s arapskog.
21 ~1erhum Sulejrnan-Hamdi ef. Alimaj s torović (Nekrolog) .
\Il 1943--J-1, br. 11-12, st r. 369- 370.
22. Hamdija Mulić: Iz života Muhameda-a lejh isela m (Odgojne c rti-
ce - \'II ]9,3-44, b r. 6, s tr. 193. - Pri kaz.
13. Hafiz Mullamed Pa ndža: Hutbe. I knj iga. - VII/ 1943-44, b r.
--8, str. 247. - Prikaz.
24. "En-ami-šerif (Hamajlija). - VII / 1943-44, br. 9-10, s tr. 312-
-313. - Prikaz.
15. Sud.- VJII /1944-45, br. l , s tr. 12-14.
26. Posljednji knj iževni radovi Hadži Mehmed e f. Ha ndžića.
\JI! 1944-45 br. 2-3, str. 95-99.
27 Kurban-bajram. - VIII / 1944-45, br. 4-5, s tr. 130-132.
2R. Tahim za godinu 1945. (Hidžretsku godinu 1364-65.) .
VIli lY-\4-45 br. 7-8, str. 288. - Kra tak osvr t.
2Y. Omladma i vjerski život.- Vlll/1944-45, br. 6, s tr. 229-231.

330
P rilozi za orijentalnu filologiju:
30. Tursk i na tpisi u Sarajevu iz XVI vijeka.- ll/195 1, str. 95-
- 114.
31. Turs ki na tpisi XVI vijeka iz nekoliko mjesta Bosne i Herce·
govi ne. - III- I V l 1952-S3, str. 455-484.
32. Tursk i na tpisi iz XVI vijeka u Bosni i Hercegovini. - Vlll-
- I XI 1958-59, s tr. 181- 191.
33. Turski na tpisi iz XVII vijeka u nekoliko mjesta Bosne i Her·
cegovine.- XU -XIII I 1962-63, s tr. 175-208.
34. Na tp is i na nadgrobnim spomenicima Suzi-Celebije i Neharija
u Prizre nu. - XII- Xlll l l962-63, s tr. 265- 268.
35. Turski nat pis i u T ravniku i njegovoj okolini. - XIV-XV l
1964-65, s tr. 141- 187; X VI- XVII11966- 67, str. 213-306.
36. Kronogram n a novopazar skoj banj i. - XX-XXII 1970-7 l ,
s tr . 437-440.
Naše starine:
37. Obnova n a tpisa na Sokol ovićevu mostu u Višegradu. -
111953, s t r. 183-188.
38. Džamija u Us tikolini. - III 1954, s tr. 137-144 (u zajednici sa
E vangelosom Dimitrijeviće m) .
39. NekoJ<iko nevj erodos toj nqh turskih natpisa u Sarajevu. -
III 1954, str. 217-220.
40. Sumer, A Journal of Archeology in Iraq, vol. IX, No l,
Baghdad 1953, 40 str. 113-189 strana arapskog teksta. - III 1954, str.
278-279 (u zajednici sa Dragom. Vidovićem).
41. Musafirhana i tekija Isa-bega Is h akovića u Sarajevu. - IIII
1956, str. 24S-252.
42. Epigrafika i kaligrafija pjesnika Mehmeda Mejlije. - IVI 1957,
s tr. 131- 168 .
43. Autogr a m Evlij e Celebije u trijemu džam ije Aladže u Foči . -
JV11957, s tr. 291-293.
44. Posj e ta članova Udruženja i s toriča ra Bosne i Hercegm•ine pri·
jateljskoj Tu rs koj.- I V11957, s tr. 318-319.
4S. Kaligrafski zapis i u Sinanovoj te kiji u Sarajevu i njihova
konze rvacija. - V11958, st r. 95- 104 .
46. Izložba is lams ki h rukopisa u Beogradu. - VJ1958, str. 152.
47. Konzer vacij a Ha dži S ina nove tekije u Sarajevu. - VI/ 1959,
s tr. 161-1 66 (u zajednic i sa Matom B iškom).
48. Konzervacija nadgr obnog spomenika Ferhada, sina Skenclcro·
va u Tešnju. - VI/ 1959, s tr. 247-250.
49. Sta ri Alifa kovac u Sar ajev u. - VIII/ 1962, str. 119-138.
SO. Groblja nacl Kovačima u Sarajevu i p i tanje njihova uredenja.
- I X/ 1964, s tr. 123-132.
Sl. Ka ta log arapsk ih, turs kih i perzijskih r ukopisa Gazi Husre1 ·
begove b ib lio te ke u Sarajevu. - X / 1965, s t r. 261.- Prikaz.
S2. Bibliogra fija š tampani11 radova u Našim s tar inama• I-X po
a utorima . - X/ 1965, s tr. 267- 274.
53. Bib liografija radova š tampanih u »Našim s tar inama• I- X po
m a teriji. - X / 1965, str. 275-283.
 5-1. Ferhadija džam ija u Sa1·ajevu - U povodu konzerva torskih
radm-a n a obj ektu inT enih u 196-1-1 965. godini. - XI/ 1967, str. 59-66
(u zajednici sa Smailom Tihi 'em).
Starine Kosm·a i Metohije:
--. Kole kcija orijenralni11 1ukopisa biblioteke Mehmed-pašine d.la
mije u Prizrenu. - II-111/ 1963, tr. 197-203 + 4 lis ta fak simila .
·6. Tar:pi na inan-pa inoj džam ij i u Kačaniku iz 1003. (1594-
- JQ ' 9. e:odine). - IV- V/ 1971, t1·. 323- 326+ 1 list faksi m ila .
5f . a tpi i na nadgrobn im spomenicima Ha lil-bega iz 1545. i def-
terdara Hadži Muhamed efendije iz 1623 . godine u Peći. - IV-V/ 1971,
tr. 327- 330- 3 li ta fak imila.
Anali Gari Husrevbegove biblioteke:
- e. Diplome kali grafa Islamovi ća u Gazi Husrevbegovoj biblio·
tec1. - Knjiga I , 1972, str. 91-94 + 3 lista fa k imila .
59. :\eobjavljeni natpis i sa Gazi HuSI'evbegovih građevina u $ ft -
rajem. - Knjiga II-III, 1974, str. 185- 191.
60. :\ekoliko Iukopi a prepi ani h u Gazi H us re\·begovoj m edresi
u arajen1. - IV 1976, str. 21- 32.
61. Biblioteka Mehmed-Razi \ 'elihodžića, "ejha i muderisa Husre-
bego\·a Hamkaha u Sa rajem. - Knj iga V-VI , 1978, s tr. 65- 82.
62. Tri tara o rijentalna rukop i a u j ugos laven kim zbirkama pre·
pbana u Iraku. - Knj iga V- VI, 1978, s t r. 205-215.
63. :\ekoliko kronograma i zapisa na objektima Gazi Husrevbe·
goYa \akufa u Saraje\u. - Knjiga VII- VIII, 1982, s tr. 41-55.
64 Pm·odom izlaska iz š tampe II sves ka Kata loga rukopis a Gazi
Husre\ begoYe biblioteke. - Knj iga VII-VIII, 1982, s tr. 287-289.
Takvim:
65 Prona đen zagublj eni niša n Mula Mes t\,ice. - 1970, s tr. 149-
- 154
6 1\atpis na nišanu hafiz Saliha G aševi ća.- 1973, st r. 134-141.
67. D\·a autograma E \'lije čel ebije u Foči iz 1074. (1664) godine.
- 1976 str. 226-231.
68. Mjesto ži\'ota - Kronogram iz 1129. (1 716-1717) god in e o
obnO\·i tekije na izmru Bune u Blagaj u . - 1979, s t r. 235- 241.
Preporod :
69. O islamskoj umjetnos ti kod nas. - III/ 1972, br. 34, str. 10
70. P repisi\'anje Kur-an a. - I V/ 1973, br. 3, s t r . 10.
il. :\ekoliko kronogram a Muhamed Fadil-paše Ser i fovića .
\'II 1976, br 3, str. 6.
Bakije - Almanah :
72. Sačuvani natpisi na ms anima Sarajl ija pogi nulih 19. VIII
1878. godine. - 1972, str. 92- 95.
73 Muhamed efendi E nver ija Kad ić. - 1972, s tr. 123- 128.
Islamska misao :
74. Hadzi Mustafa Skop ljak : Od Skoplja do Bej tulla ha. S turskog
pre·;eo .\1ehmed Mujezinović. - II / 1980, br. 24, s t r. 24-40.
75 1\atpis na Sarenoj - Pašinoj džam iji u Te tovu . - III/ 1981,
br. 30, str 44-47.

332
 ,,
* ·.'r

76 . DužnosĐi prema djeci. - Islamski obiteljski život. Sarajevo.

1942, s tr. 41-51. - Nepotpisan (u zajednici sa Kasimom Dobračom ).
77 . Muslimanske nekropole na Kovačima i Alifakovcu u Sarajevu.
- Bulletin Zavoda za likovne u mjetnosti JAZU u Zagrebu. Ill , 1964. (u
zajednici sa drom Samilom Tihićem).
78. Hadž,i Jusuf Livnjak : Putopis sa hadža 1615. godine. Preveo
s t urskog Mehmed MujeZ!inović. - život. XXIII , knjiga XLV, br . .\,
april 1974. s ~r. 439-477 .
79. H adži Mujaga Merhemić - H ajri kao mesnevihan i epigrafi-
čar. - šeb i-arus. Povodom 700 godišnjice smrti Mevlana Dželaludina
Rumije (17. XII 1273. - 17. XII 1973 .). Sarajevo. 1974, strana 20- 30.
80. I slamski epigrafski s-pomenici Novog Pazara. - Novopazar ski
zbornik. I , 1977, s tr. 137-155.
81. I slamski rukopisi u Bosni i Hercegovini i njihovo ukraša·
vanje.- Zemzem. XIV/ 1981, br. l , str. 11-15.
82. Zajedničko blago. Bogata r iznica Gazi Husrevbegove biblio-
teke. - Odj ek. XXXIV / 1981, br. 10 (15-31. maj ), s tr. 9.

POSEBNO JE šTAMPANO:
l. Mula Mustafa ševki Bašeskija: Ljetopis 1746-1804. Prevod
s turskog, u vod i komentar Mehmed Mujezinović. Sarajevo. »Veselin
Masleša«. 1968. Stran a 490+2. Biblioteka Kulturno naslj eđe.
2. Gazi Husrevbegova biblioteka. Sarajevo. Društvo konzenratora
Bos ne i Hercegovine. 1968. S trana 12 (nepaginiranih).
3. Stari mos tovi u Bosni i Hercegovini. Sarajevo. »Veselin Ma-
s leša« . 1969. Strana 290. U zajednici sa Džema1om Celićem. Biblioteb
Kulturno n aslj eđe.
4. Uloga džami je Melm1ed-bega Stočanina u formiranju Gornjeg
Vakufa. - Povodom nove izgradnje džamije. Gornji Vakuf. Odbor
I slamske zajednice. 1971. Strana 48. U zajednici sa Muhamedom Hadži-
jahićem.
5. I slamska epigrafika u Bosni i Hercegovini. Knjiga I-III. a-
rajeva . >>Veselin Masleša«. Hib l~o teka Ku lturno nas lj e đe.
Knji ga I : Sarajevo. 1974. Strana 558 + 6+ l p11ilog.
II : Is točna i Centralna Bosna. 1977. Strana 515.
III: Bosanska kraj ina, zapadna Bos na i Hercegovina. 1981. Stra-
na 474 + 2.
6. Ha dži Ju s uf Livnjak : Odazivam Ti se, Bože ... - Putopi sa
h adža 1615. godine. Prevod s lLu·skog Mehmed Muj ezinović. Sarajc\'o
Starješins tvo I slamske zajednice za Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku i
Sloveruju. 1981. Strana 86.
7. Gaz:i Husrevbegova biblioteka. Sarajevo. 1982. S trana 40. U z:~­
j ednici s Malmmdom Traljićem .
Rad je objavljen i na m·aps kom i engleskom jeziku.

333
BIBLIOGRAFIJA OBJAVLJENIH RADOVA U DESET KNJIGA (I-X)
ANALA GAZI HUSREVBEGOVE BIBLIOTEKE
Anali Gazi Hus revbegove biblioteke počeli su izlaziti 1972. godine
i do danas je iziš lo deset knjiga u šest svezaka. Knjiga jedan je štam-
p an a J972. godine, dva-tri 1974, četiri 1976, pet-šest 1978, sedam-osam
J982. i devet-deset 1983. Radovi jednog autora. su poredani kronološki,
kako s u objavljeni . Rimski broj evi iza naslova rada označavaju knjigu ,
odnosno svezak, u kome se rad nalazi. Araps ki brojevi pokazuju na
kojim s tranicama je odnosni rad š tampan.
AFIFA ABU SAFIJA:
O jeclnom sek sološkom djelu u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. -
II-III , 153-158.
BEćiRBEGOVIć, EDAH:
Mogućnost i n ačin u spos tavljanj a vakufa u našem pravnom si-
s temu sa osvrtom na praksu o rgana Is lamske zajednice. - IX-X,
163-169.
BEJTić, ALIJA:
Pjesnik Sabit Alaudclin Užičan in kao sarajevski kadija i bosanski
mulla. - II-III, 3-20.
Kasida I brahima Biočaka. Spomenik aljamiado literature an-
d žačkih Muslimana.- IV, 155-176.
Iz Drniš lijina Zbornika bosanskih m emorijala 1672-1719. - IV.
177-186.
B ULJINA, HALID:
Osnovn i uzroci osiromašenja propadanja vakufa u Bosni i Her-
cegovini.- I X-X, 155-162.
čAUšEVIć, HALID:
Pravni i sociološki aspekti ins titucije vakufa-zaklade (s posebnim
obzirom na njezin razvoja u Bo ni i H e rcegovini. - IX-X, 129-140.
čULić, BRANKO:
Jedan zanimlji v bib liografs ki p rojeka t . - I , 1J3- l.l7.
ćEHAJić, DlEMAL:
Gazi Husr evbegov Haneka h u Sarajevu. -IV, 3-8.
B ektashis and Is lam in Bos nia and Hercegovina. - V-VI, 83- 90.
B ektaš ije i is lam u B os ni i Hercegovini.- V- VI, 91-98.
DOBRAčA, KASIM:
Skriptorij u Foči u XVI tolj eću .- I, 67-74.
Tuhfe tul-musallin ve zubdetul-haši'in od Abdul-Vehaba IJhamijt!.
- II- III, 41-69.
Jedno pis mo (arzu hal) na araps kom jeziku poslalo iz .Kaniže:!
po tkraj XVII s to lj eća. (U kodeksu Gazi Husrevbegovc biblioteke.) -
JI- III, 131- J39.
Kaside i-burdei-bos nev i (Kasidei-Burda na »bosanskom« jeziku). -
IV, 9-20.

335
 '
\ "akufname u Gazi Husrcvbegovoj biblioteci. - I V, 41-47.
,\lehmed Refik cfcndi Hadžiabdi ć ' ej hul-islam. - V-VI, 99-115.
Orijenta lni medic in ki rukopisi u Gazi Husrevbegovoj bib lioteci.
- \"II- \"III, 57-76.
DZ.ANANOVIC, IBRAHIM:
\ 'ak-uf u '"jetlu i lamskiJ1 propi a. - IX-X, 9-16.
EREN, ISMAIL:
Prilozi bibliografiji objavljenih radova o orijenta lnim bibliote-
kama u Jugo -ladji. - II-III, 249- 258.
FAJIC, ZEJNIL:
Mala h1~tonja događaja u H er·cegovini«. (Iz Brač kovi ćeva a u to-
grafa u Gazi Hu;.n?\ begovoj biblioteci.). - II-I II, 97-108.
Fragmenti iz Kronike Hadži Husejn efenclije Muzafe rijc. - IV,
33- 39.
Popi Yakufnama iz Bosne i H e rcegovine koje se n a laze u Gazi
Hw.re,·begm·oj biblioteci u Sarajevu . - V-VI , 245- 302.
Stanje ;;akra lnih i pro vjetnih objekata u Sarajevu razo re nih za
Hijeme prm·ale Eugena s a,ojskog. - VII-V III, 89-108.
Original i p repi i 'akufna ma ač u va nih do da nas . - IX-X ,
..,:;_,
HADžiBAJR IC, FEJZULAH:
l"\odne te a,·uf ke interpretacije Abdulaha Bošnjaka . - I , 35-47.
Tesan"Uf ko-tarikatska poema Abdulah a Bo · njaka. - II-III,
21 -~2.
Risala sej h Mustafe Gaibije. - IV, 95-101.
O innmtarima knjiga Gazi Husrevbegove biblioteke. - V-VJ,
3S-6J.
Omer Lutfijin Tahmis na Bo" njakovu kasidu o Fus u ul-hikemu .
- \ "-\"I . l 7-20-t.
Bajtamame - orijentalne ,·eterinarske k njige. - VII-VI II,
77-
O arhim Gazi Husrevbegove biblioteke. - VII-VIII, 255- 263.
\'rednmanje lužbi u Gazi Hu srevb egmll vakufu . - I X- X, 32 1
- 324
HADžić, KASIM :
Gazi Husrc,·begm·a medresa u Sarajem (u razdoblju od 1920. do
:.:ra;a 1982.). - IX-X , 263-279.
HADžlJAHIC, M HAMED :
ln memoriam m. M . Korkut, F. B ajrak tarevi ć, A. .S i m čik, H .
Sabano' ić, D. ButuroYić, O. A. Sokolović, F. Bab inger , A. Schumau s, A.
Su:c.J\jP\ - I . 131-148.
ln memoriam CE. Salihagić, M. Kamarić, A. S. T veritinova). -
I I-III, 259-261.
Bad11jamje u Saraje,·u i Bosni. Prilog h is toriji duhovnos ti u
na~.- VII-VI II , 109-133.
Uloga i z načaj Gazi Hus revb ega i nj egova vakufa. - I X- X,

336
HADžiJAMAKOVIć, MUHAMED:
Dvije pjesme šejh Sejfudina Iblizovića. - VII- VIII, 29-33.
HADžiOSMANOVIć, LAMIJA:
Jedna stara verzija (autogr a E?) Kaimijine k aside protiv duhana.
- II- III, 125-130.
HAJDAREVIć, RASID:
Zaostavš tina iza Ahmed Munib efendije Glođe, mutevelije i dža-
bije Gazi Hus revb egova vakuEa. - II- III, 193-224.
Prihodi i rash odi Gazi Husrevbegova vakufa u Sarajevu za pe-
r iod 1248-1251. (1832-1835.). - V-VI , 23-43.
HAJDARHODžić, HAMDIJA:
Dva podatka o prometu i prodaji papira u Bosanskom pašaluku.
-II-III, 156-160.
Vijesti o muslimanskoj publici u dubrovačkom teatru na početku
X IX vijeka. - V-VI, 231-236.
Lujigji Ferdunando Marsilji i jugoslavenske zemlj e od 1679. do
1684. godine . (Ulomak iz veće cjeline.). - VII-VIII, 241-251.
HANDžić, ADEM:
Gazi Hus revb egovi vakufi u Tešan jskoj nahiji u XVI stoljeću. -
II-III , 161-174.
Vakuf kao nosilac određenih državnih i društvenih funkcija u
Osmanskom cars tvu. - I X-X, 113-120.
Husr evbegov vakuf na prelazu iz XVI u XVII sto ljeće. - IX-X,
207-217.
HASANDEDić, HIVZIJA:
Muslimanske biblioteke u Mostaru . - I, 107-112.
Djela Mus tafe Ojubovića (šejh Juje) i Ibrahima Opij ača koja
se nalaze u Arhivu H ercegovine u Mos taru. - II-III, 57-68.
Djela i kraći litera rni sastavi mus limana Bosne i Hercegovine,
koji su napisani na orijentalnim j ezicima i koji se na laze u Arhivu Her-
cegovine u Mostaru.- IV, 117-130.
Nekoliko rulw pisa iz orijentalne zbirke Zavičajnog muzeja He:·-
cegovin e u Mos taru. - V-VI, 181-186.
Nekoliko r ukopisa iz Orijentalne zbirke Provincijalata hercego-
vačkih franjevaca u Mostaru. - VII-VIII, 161-176.
Hercegovački va kufi i vaJkifi.- IX-X, 29-73.

HUKić, ABDURAHMAN:
N užnos t j edins tvenog sistema transkripcije arap kog pisma.
V-VI, 3-5.
Socijalne i humanitarne us tanove Gazi Husrevebgova vakuf:~.
IX- X, 233-240.

JASAREVI ć , NERMINA:
Gazi Husrevbegova žen ska medresa u Sarajevu u periodu od
1933. - J 949. god. i od 1978. do danas. - IX-X, 281-289.

337
 l

JO\'.\ TO\ ' ) . JOVAl'll:

Reogo,·anje mu limana u Rusiji i mus limans ke š tampe u Bosni
ru,·odom mrti La\'a ikolaje,·ića Tolstoja. - I, 125-130.
Pno knjigo iz obla ti stvarala t va mu limana u Bosni i H e rce-
~O\ ini šrampano la tinkom. Povodom 90-godiš nj icc nje nog štampanja
(lSS3-J073.l. - II-III , 231-2~0 .
KADRIBEGOVIć . AZIZ:
l\ eke opa. ke o našem a lham ijado p je ni tvu. - IV, 143-154.
K..UL\ Ri ć, M STAFA:
PO\·odom pr\'Og broja »AnaJa«. - I , 3-4.
K\XTARDžl ć,MUHAMED:
Gazi Husre,·eb!!O\'a sahat kula i muvekithana način m jerenja
Hemena. - IT-III, ir-184.

K\RCIC, FIKRET:
\leđunarodnopravno regulisanje vakuf kih pita nja u jugosloven-
-k-m zemljama. - IX-X, P1-153.

KBKRA, IBRAHIM:
\1aliće,·a kolekcija u Gazi Husrevbegovoj biblioteci. - I, 103-
!Ob
Pi mena zaosta,·' tina književnika Husej na Dubravića-Đoge u Gazi
Hu re,·bego\'Oj biblioteci.- II- I II, 241-248.

KORKl'T, HALIMA:
O \akufima u je,·eroistočnoj Bosni. - I X - X , 95-102.

Kl'RTO . ~"EDžAD:
Objekti Gazi HusreYbeeoYa vakufa mogućnost njihove revita-
1 zac ~ - IX-X, 305- 313.

\1AH.'\1't:TćEHA.Jić,RUSMIR:
Zap1s o muzici iz 1767. godine kodeksa iz Gazi Husrevbegove bib-
lioteke u S\jetlu nekih karakteristika muzi č kog folklora Bosne i H er-
cegonne - II-III, 141-151.
Ibrah1m Vehbi - kadija, pjesnik i epigrafičar. - IV, 77-94.

MASOVIć, SULEJMAN:
Uloga 1 značaj vakufa u razvoju islamske doktrine danas. -
IX-X, 121-128.

!\.1EHDit;, FETI:
O albanskim pre\'Odima Kur-ana. - V-VJ, 237-244.

!\.1EHI~AGlć, IBRAHIM:
O vrt na tivot i pisana djela Ali Fehmi ef. Džabića . - II- III,
tl-~1\

338
MU.TEZINOVIć, MEHMED:
Diplome kaligrafa Islamovića u Gazi Husrevbegovoj biblioteci u
Sarajevu. - I , 91-94 + 3 tabele.
Neobjavljeni natpisi sa Gazi Husrevbegovih građevina. - II-
III, 185-191.
Neko liko rukopisa prepisani h u Gazi Husrevbegovoj medresi u
Sarajevu. - IV, 21-32.
Biblioteka Mehmeda Razi Veli hodžića šejha i muderisa Gazi
Husr evbegova Hanika h a u Sarajevu. - V-Vl, 65-82.
Tri s tara orijentalna rukopisa u jugoslavenskim zbirkama pre-
pisana u I raku. - V-VI, 205-215.
Nekoliko kronograma i zapisa na objektima Gazi Husrevbegova
vakufa u Sarajevu. - VU-VIII, 41-55.
Povodom izlaska iz š tampe Il sveska Kataloga r ukopisa Gazi
Hus revbegove b iblioteke. - VII-VIII , 287-289.

MUJić , MUHAMED:
Neke vakufname iz Bosne i Hercegovine (XV-XVII stoljeć<!)
forme, jezik i s til.- I X-X, 17-24.

MULAHALILOVIć, ENVER:
Književni rad Ali efendijc Sadikovi ća na arapskom jeziku (1872-
1936.). - VII-VIII, 191-207.
MUšlć, OMER:
Medžmua Mula Muhameda Mestvice s posebnim osvrtom na po-
pis h adžija. - IV, 109-116
H adži Muhamed Sej l uddin , šejh Sejfija - pjesnik iz Sarajeva. -
VII-VIII, 5-27 .
NAKičEVIć, OMER:
Rukopisna djela bosansko-hercegovač kih pisaca i mislilaca ! tJ
orijentalnim j ezicima koja sc čuvaju u biblioteci Sulejmanijji u I ta,~­
b ulu. - VII-VIII, 223-239.
Mj esto Gazi H esrevbegove medrese u sist<:mu osmansko-tLu- kog
školstva. - I X-X, 241-262.
NAMETAK, ABDURAHMAN:
Muhamed Rušdi (uz ! SS-godišnji cu rođenja i 75-godišnjicu smrti).
-VII-VIII, 209-217.
NAMETAK, ALIJA:
Margina lije iz naše k ul turne his torije. (Prema podacima iz
s veska Kataloga Gazijine biblioteke.). - I, 95-102.
Gazi Hus revbeg u bosa nskoj literaturi. - II-III. 225-119.
Margina lije o životu i radu muftije Ali Fehmi efendije Džabica
- IV, 187-199.
Tri rukop isa »Makbu li-arifa« (»Potur-šahidije«). - V-VI. 1~5--
164.
Jedan bosansko-tu rs ki aljamiado ru kkopis. - VII- VIII, 177-
189.
 j

Još o »» 1abkuli-ndftt« ili »Potur-Sa hidiji«. - VII-VIII, 219--

21L
NA-\lETAK, FEHIM:
Pre\·odi lački rnd Fehima Spa he. - I , 119- 123.
TrnktnL o izrazu čelebi od Hasana Kafije Pru ščaka ka nija
upotreba te riječi. - II-III, 33-40.
U\'odni stihovi Knimijina Divana. - II- III, 71-79.
Doprino. Omcm Mu šića izučavanju na· eg kulturnog naslj eđa. -
n·. 103-10 .
Rukopi i Di\'ana Fadil-paše Serifovića. - VII-VIII, 35-39.
ejhulblam Jahja i njegovi gazeli. - VII-VIII, 135-154.
RU1IC, JUSUF:
Pozdra\ !ja riječ. - IX-X , 5-6.
RIZHć, ISMET:
Iluminirani rukopi i u Gazi Hu revbego\'oj biblioteci. - I, 75-

SALTHSPAHić, DžEMAL:
arajc\'O do Gazi Hu re\·bega. - IX-X, 181-205.
S.\1AILBEGOYIC-KULENOVIC, AlšA:
\'tdt: Afifa abu Safija.
SOKOLO\' IC, OSMAN A.:
PJesnik Aga-dede iz Dobor-grada o svome zavičaju pogibij i Os-
mana II - I , 5-3~.
SPAHO, FEHIM Dž. :
Dzamije i njihO\i \'akufi u grado\'ima Kl iškog andžaka počet­
kom X\'II 'ijeka.- V-VI, 217-230.
\ 'akufi i Yakifi u jugozapadnoj Bosn i i Dalmaciji. - IX-X,
~ --94.

St: IC, HASA N:

Platonma DrLa\'a al-Farabije,·a a l-Madina a l-Fadi la. - IV, 69--

šUKRIC, NIJAZ:
Prinm·e rukopisa u Gazi Hus revbegovoj biblioteci. - VII-VIII,
265-271.
Gazt Husrevbegova biblioteka - Doprinos uvakufljene knjige
ob~aazomom procesu kod nas. - IX- X, 291-304.

TA..'\ASKOVIć, DARKO:
Onomasticon arabicum projekat budućnosti arabis trike. - I V,
~Y-'i6.

TRAKO, SALIH:
Kronogrami sarajevskog muftije Muham ed Sakir ef. Muidovića.
- r. 49-65.
340
 Mudžmua pjesnika Sakira. - U-III, 109-123.
Dura rul-hukkam sa marginalijama beogradsk()g muftije Ali efen-
clije.- IV , 131-141.
Sar!l.i Wasiyyetname-i Bergiwi sa prevodom na srpskohrvatskom
j ezik u. - V-VI, 117- 126.
Nat pisi na šamadanima Kizlaragine džamije u Mrkonjić Gradu.
- VII-VIII , 155-160.
Yuzo Nagata, Materials on the Bosnian notables copyright 1979
by Institute for the study of languages and cultures of Asia and Africa,
Tokyo, s. 1- 153. -VII-VIII, 291-293.
Značaj niji vaku fi na područj u j ugoistočne Bosne. - IX-X,
75-85.
TRALJić , MAHMUD:
I z prošlos ti Gazi Husrevb egove biblioteke. - I , 149-151.
Stampa o prvom svesku Kataloga arapskih, turskih i perzijskih
rukopisa. - I, 152-153.
Korištenje fondova Gazi Husrevbegove b iblioteke. - I , 154-159.
Prilog bibliografiji o Gazi Husr evbegovoj biblioteci. - I. 159-
160.
Prof. Omer Mušić. - II- III, 261-263.
Hafizi-kutubi Gazi Husrevbegove biblioteke. (Prilog historiji Bib-
lioteke.). - V-VI , 45-54 .
In memoriam (Hasan Kaleši, Hafiz Ibrahi m Mell.inagić, Muhamed
Tajib O kić, Sulejman Bajraktarević, Rašid Hajdarević, Muhamed Pa-
š ić). - VII-VIII, 273-279.
P rof. Kasim ef. Dobrača. - VII-VIII, 281-285.
Hivzija Hasancledić, Katalog arapsk ih, tlll·skiJ1 i perzijskih ruko-
pisa. Mostar, Arhiv Hercegovine, 1977. Strana 330. - VII-VIII, 295-
298.
Osvrt na dosadašnju literaturu o vakufima. - IX- X, 171-178.
Forma i sadržaj ibadeta u Gazi Husrevbegovoj džamiji. - IX-X,
315-320.
Prof. Mehmed ef. Mujezinović. - IX-X, 327-333.
Bibliografija objavljeil.ih radova u deset knjiga (I-X) AnaJa
Gazi H esrevbegove biblioteke. - IX-X, 335-341.
TRALJić, SEID M.:
H usrevbegov b oravak i rad u Dalmaciji. - V-VI, 7-21.
ZLATAR, BEHIJA:
Osvrt na srednje i ma11je vaku fe u Sa1·ajevu u XVI stoljecu. -
I X-X, 103-112.
žDRALOVIć, MUHAMED:
Abdulvehab ibni Abdulvehab žepčevi-B osnevi (Ilhamija).- \ '- \ ' f.
127-144.
Medžmua Abciu lkerima tešanjskog kadije iz XIX stoljeca. -
V- VI, 165-180.

J~ l
 SADRZAJ

UVODNA NAPAMENA Strana

3
Jusuf Ramić
Pozdravna rij eč

I
I brahim Džananović
Vakuf u svjetlu vjerskih p ropisa
9
Muhamed A. Mujić

Neke vakufname iz Bosne i Hercegov.ine (XV-XVII) _ forme,

jezik i s til
17
Zejnil Fajić
Originali i prepis i vakufnama sačuvanih do danas 25
Hivzija Hasandedić
Hercegovački vakuf.i i vakifi 29
Salih Trako
Značajniji vakufi na području jugoistočne Bosne . 7)
Fehim Dž. Spaho
Vakufi i vakifi u jugozapadnoj Bosni i Dalmaciji . 87
Ha!ima Korkut
O vakufima u sjeveroistočnoj Bosni 95

Behija Zlatar
Osvrt na srednje i manje vakufe u Sarajevu u XVI s toljeću . 103
Adem Handžić
Vakuf kao nosilac određenih državnih i druš tvenih funkcija u os-
manskom carstvu lJ3
Sulejman Mašović
Značaj i uloga vakufa u razvoju is lamske doktrine 121
Halid ča ušević
P ravni i sociološki as-pekti institucije va,lntfa-zakla de (s posebnim
ob2lirom n a n jezin razvoj u B osni i Hercegovini) . 12Q
Fikret Ka rčić
MeđunarodnOfiJravno regulisanje valkufski.h pitanja u jugosloven-
skim zemljama Hl

Halid Buljina
Osnovni uzroci osiromašenja i propadanja vakufa u Bosni i Her-
cegovini 155
j

Edal1 BećiJ·begović S trana

Mogucno U i Jlačin u p o tavljanja vakufa u našem pravnom sis-
temu a osvrtom na prak u organa I Jamske zajednice 163
Muhamed Tl·aljić
Os\Tt na do ada ' nj u literaturu o va ku fima . 171
II
Džemal Sal ibspahić
Sarajem do Gazi Hu revbega 181
Adem Handžić
Husre,·begO\· Yakuf na prelazu iz XVI u XVII toljeće 207
Muhamed Hadžijahić
Uloga i značaj Gazi Hu revbega i njegova vaku fa . 219
Abduralunan Hukić
Socijalne i humanitarne u tanove Gazi Husr evbegova vakufa . 233
Omer l':akičević
fl1jesto Gazi Husrevbegove medrese u sistemu osmanskog tur-
kog školstva 241
}(...asim Hadžić

Gazi HusreYbego,·a medresa u Saraje\'U (u razdo blju od 1920. do

kraja 1982.) 263
:\ermina Jašare\ić
Gazi Husre,·begoYa ženska medresa u Sarajevu u p eriodu od 1933.
- 1949. god. i od 1978. do danas 281
~:ijaz šurkić
Gazi Husrevbegova biblioteka - Doprinos u vakufljenc knjige ob-
razomorn procesu kod nas . 291
Nedžad Kurto
Objekti Gazi Husrevbegova vakufa mogu ćn os t njihove revita!.i-
zacije . 305
Mahmud Traljić
Forma i sadržaj ibadeta u Gazi Husrevbegovoj džamiji 315
Fejzulah Hadžibajrić
Vrednovanje službi u Gazi Husrevbegovu vakufu 321
III
Mahmud Traljić
Prof. Mehmed ef. Mujezinović 327
Bibliografija objavljenih radova u deset (l -X) knjiga Anala Gazi
Husrevbegove biblioteke 335