STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Pouke iz ivota Muhammeda, a. s.

Tarik Ramadan

UDRUENJE ILMIJJE ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH

2010.

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

-o
Pouke iz ivota Muhammeda, a. s.

Tarik Ramadan

UDRUENJE ILMIJJE ISLAMSKE ZAJEDNICE U BIH

2010.

Ramadan STOPAMA 1107.1JEG POSLANIKA pookr iz fivota Muhammeda, a. s.

Ihe

loo 1hr I

Meanings of the Life of Muhammad, Allen Lane, Penguin, 2007. Prophet: Lessons fivm the Life of Muhammad, ().V Ord University Press, 2007. .
( )xford University Press, Inc. 2007. Izdava Udruenje ilmijje IZ u BiH Za izdavaa Muharem Hasanbegovi Urednica Senada Tahirovi Prijevod s engleskog Fikret Paanovi

Sadraj

( :11' - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 28-31:929 Muhammad RAMADAN, Tarik Stopama Boijeg poslanika : pouke iz ivota Muliarnmeda, a.s. / Tarik Ramadan ; [prijevod s engleskog Fikret Paatiovi 1. - Sarajevo : Udruenje Ilmijje Islamske zajednice u BiH, 2010. - 226 str. ; 25 cm Prijevod djela: In the footsteps of the Prophet. Bibliografske i druge biljeke uz tekst. ItiliN 978-9958-801-09-9 c.:()BltiS.B11-11) 17841670

Zahvale Uvod 1 Susret sa svetim 2 Roenje i odgoj 3 Linost i duhovno traganje 4 Objava, znanje 5 Poruka i teko e 6 Otpor, poniavanje i progonstvo 7 Iskuenja, uzdignu e i nade 8 Hidra 9 Medina, ivot i rat 10 Pouke i poraz 11 Prevare i izdaja 12 San, mir 13 Povratak ku i 14 Kod kue, ka preseljenju 15 Neoptereen dugovima U historiju, za vjenost 0 knjizi i autoru

Nr d:'.iiii

( )va knjiga je djelo svitanja. si joj drurvo pravila, svojim koracima na stepenitu. Svojim vragolastim, nasmijanim ili mrgodnim o ima. I )olazila si da mi se sklupa u naru ju. ()stavljao sam tada monitor kroz koji sam bio uronjen u beskrajnu svjetlost Poslanikove dobrote i ljubavi. l uranjao u beskrajnu toplotu tvoga prisustva. Poslanik me uio pratanju, ti si mi donosila nevinost. Neka ti, keri moja, putevi budu svjetlom obasjani, neka te On voli i kroz rvoj smijeh i kroz suze. Volim te
Muni Ali

Zahvale

Amerikoj susretljivosti i beskrajnom darivanju koja se suo avala s razliitim kunjama i prihvatala utnje. Pravila si drutvo mojoj misli i mojim pitanjima. itala i ponovo itala i preoblikovala, esto bolje nego to bih to ja uradio. Vjernost srca i due u svjetlu Svevinjeg, stopama Njegovog Poslanika. Nita ne zaboravljam.
Claude Dabbak

Da ti kaem ovdje koliko te cijenim i potujem zbog duboke i stalne skromnosti. Iza prevodioca se osje a bogata uenost i beskrajni dar dat zapadnim muslimanima. 'I'voje ime se preesto skriva iza autorovog djela. Na dug je neizmjeran, moj posebno. 11 ime svih nas, iskreno, iz dna srca, hvala ti!

U praskozorje, kad je ova knjiga pisana, vladala je tiina, meditativna osama, iskustvo putovanja, van vremena i prostora, prema srcu, sutini duhovnog traganja i upu enosti u znaenje. Trenuci izobilja, a esto i suza, kontemplacije i ranjivosti. To mi je bilo potrebno. Kako je vrijeme odmicalo, spisak ena i mukaraca koji su omogu ili dovrenje ovog zadatka postajao je sve dui. Skoro sam siguran da u neka od tih dragih imena zaboraviti spomenuti, iako to ni najmanje ne umanjuje vanost njihova prisustva i doprinosa. Drugi su, vo eni diskrecijom ili drugim razlozima, ostali anonimni. Razumijem to i moje srce im s ovih stranica upuuje najljepa osje anja i zahvalnost. Prije svega elim zahvaliti Farisu Kermaniju i Neilu Cameronu, koji su me molili prije dvije godine da napiem tekst naracije za film Stopama Poslanika Muhammeda za jedan britanski TV kanal. Politi ki razlozi (dvije arapske vlade su mi zabranile ulazak na svoj teritorij) u inili su taj projekt neizvodivim. Tada sam odlu io uraditi neto potpuno druga ije i napisati biografiju Poslanika Muhammeda, nastoje i osvijetliti duhovna i savremena uenja u ivotu posljednjeg Poslanika. Mnogi oko mene su me hrabrili da obavim taj posao. Dugujem zahvalnost Iman, Merjem, Samiju, Musau i Nedmi za stalnu podrku i pomo i mojoj majci za neke izvorne ideje koje su nastajale tu i tamo kroz nae diskusije. elim toplo zahvaliti Cynthiji Read iz Oxford University Pressa (New York) za njen stalni entuzijazam, povjerenje i ljudski odnos. U njenim oksfordskim saradnicima sam tako er naao uvi avne i ljubazne osobe.

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

'l6koni ovc akademske godine za vrijeme mog rada bili su prisutni i ( iwen ( irillith Dickson i Vicky Mohammed iz Fondacije Lokahi sa sjedi(ten1 u l,ondonu. Na koledu Saint Anthony, Univerzitetu Oxford, Walter nnnhrust i Eugene Rogan (Middle East Center) kao i Timothy Garton Ash i halypso Nicolaidis (European Studies Center) akademskom podrkom i prijateljstvom tako er su mi omoguili da ovo djelo zavrim pod najboljim rnogu im uvjetima. Ne zaboravljam Polly Friedhoff (koja je sada otila u zasluenu mirovinu), Francescu Potts i Collette Caffrey, koje su stalno bile pri ruci. Svima njima i svima drugima koji su me okruivali razumijevanjem i bezrezervnom podrkom elim ovdje izraziti najdublju zahvalnost. Tu je, naravno, Yasmina Dif, moja asistentica, koja rukovodi mojim evropskim uredom tako marljivo i efikasno. Shelina Merani je u Kanadi takoer srano i solidarno obavila teak posao. Muna Ali, koja je u SAD-u bila vie od asistenta, i itava, komentira i dijeli ideje vjerno i ozbiljno. Claude Dabbak je prevela ovu knjigu i, uz veliku skromnost, nikad nije oklijevala svoje znanje staviti u slubu potrebnih ispravki. Ova knjiga ne bi mogla biti dovrena bez saradnje ovog tima, bratskog, zahtjevnog i posve enog. Od sveg srca zahvaljujem im to su bili sa mnom na ovom putovanju i omoguili da zajedno napredujemo, u Njegovom svjetlu, protiv vjetra i plime. Moja konana zahvalnost upuena je Jedinom, Najbliem, Koji e, nadam se, primiti ovo moje djelo o ivotu Njegovog Poslanika, oprostiti mi mogue greke i promaaje koji su samo moji i dati da ovo bude skromni putokaz u ljudskom nastojanju razumijevanja i mirenja sa sobom, s drugima, s Njegovom ljubavlju. Svakodnevno u im da potraga za smjernou ne moe opravdati nikakvo odstupanje od duhovnih zahtjeva ili intelektualnog potenja. Za mene samog, ova knjiga je bila inicijacija. Molim Premilostivoga da to bude i za'druge. Dugaak je put iz egzila koji vodi do samoga sebe... London, maj 2006.

Uvod

Postoje brojne biografije Poslanika Muhammeda, a. s.' Kre u se u rasponu od klasi nih izvora (kakvi su djela Ibn Ishaka i Ibn Hiama) do novijih prikaza ivota Boijeg poslanika, kao i drugih poznatih djela muslimanskih uenjaka kroz historiju, pa se ini da je sve ve vie puta re eno i da je tema nuno iscrpljena. Zato, onda, jo jedan pokuaj? Ova biografija nema namjeru natjecati se s klasi nim izvorima (koji su, ustvari, njen materijalni izvor), otkrivati neke nove injenice ili dati osebujno ili revolucionarno tuma enje historije poslanstva i njenog konteksta. Namjere su mnogo skromnije, mada ih to ne ini lake dostinim. Poslanik Muhammed, a. s., zauzima posebno mjesto u ivotu i svijesti muslimana danas, ba kao i u prolosti. Prema njihovom vjerovanju, on je primio i prenio posljednju objavljenu knjigu, Kur'an, koja na vie mjesta insistira na izuzetnom i posebnom poloaju Boijeg poslanika, ujedno vjerovjesnika, uzora i vodi a. On je bio samo ovjek, ali je djelovao da svijet preobrazi u svjetlu Objave i nadahnu a koja je primio od Boga, svog Odgajatelja (Rabb). To to ga je Bog odabrao i nadahnuo, ali je on u potpunosti prihvatio vlastitu ljudskost Muhammeda ini primjerom i vodi em svim muslimanima. Muslimani Poslanika islama ne smatraju posrednikom izme u Boga i ljudi. Svaki pojedinac je pozvan da se direktno obra a Bogu i, mada je
1 Od muslimana se trai da pri spominjanju blagoslove Poslanika rije ima alejhisselam ili sallallahu alejhi ve sellem. U izvorniku je to u ovoj napomeni samo nazna eno i, poto je knjiga namijenjena iroj publici, sugerirano muslimanima da to u ine. Mi smo to uinili kod nas uobiajenom skraenicom a. s. (op. prev.)

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Uvod

I'uslanilc pnnrlc. u l niolio Boga za svoje sljedbenike, esto je insistirao na udgorvornoxli svukog vjcrnika ili vjernice u njihovom dijalogu s Jedinim. Muhaninird, a. s., jcdnostavno podsjea vjernike na Boije prisustvo: on ili npu(ujr u Njcgovo poznavanje i otkriva im po etak puta duhovnosti knjuni puclu ava svoje drugove i sljedbenike da moraju nadi i potovanje i Ijnhav kojc gaje prema njemu tovanjem i ljubavlju koje moraju iskazati prrnia Jcdinom, koji nije rodio, niti je ro en. Objava mu nareuje da onima koji su za njegova ivota traili udesa i k o nkretne dokaze njegovog poslanstva odgovori: Ja sam ovjek kao i vi, mcni se objavljuje da je va Bog jedan Bog." 2 Ista ta Objava tako er intiorrnira vjernike za svagda o posebnom statusu ovog Poslanika koji, mada od Boga odabran, nikad ne gubi svoje ljudske osobine: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje." 3 Ove dvije dimenzije ovjekova ljudskost i Poslanikova uzoritost u fokusu su naeg interesovanja u ovom djelu. Ovo nee biti detaljan prikaz historijskih injenica, velikih dostignua ili poznatih bitaka. Klasi ne biografije Poslanika daju obilje podataka o tim stvarima i ne vidimo potrebe da se i mi ovdje iscrpno bavimo njima. Naa panja je preteno usmjerena, kroz kazivanje pri e o njegovom ivotu, na situacije, stavove i rije i koje mogu navijestiti Muhammedovu, a. s., li nost i na ono to nam to danas moe kazati i emu nas moe poduiti. Kad su njegovu suprugu Aiu jednom upitali o njegovoj li nosti, odgovorila je: Njegov karakter (etika koja po iva iza njegovog ponaanja) bio je Kur'an." 4 Poto se Knjiga obraa savjesti vjernika kr z vremena, ini se sutinskim vidjeti kako nam danas ovjek koji ju je najbolje utjelovio u svom ponaanju moe govoriti", voditi nas i pou avati. Prvobitna ideja je bila zaroniti u sr Poslanikovog ivota i na vidjelo iznijeti njegova svevremena duhovna u enja. Od roenja do smrti, njegov ivot je bio ispunjen dogaajima, situacijama i izjavama koje ukazuju na najdublju duhovnu kultiviranost. Pridravanje vjerovanja, dijalog s Bogom, posmatranje prirode, samoispitivanje, unutranji mir, znaci i izazovi i sl.
2 Kur'. u i, 18:110.

i Kur';in, 33:21.

1I

prcnosi ga Buharija

sve su to teme koje nam govore i podsje aju nas da se u osnovi nita nije promijenilo. Poslanikov ivotopis ukazuje na primarna i vje ita egzistencijalna pitanja i u tom smislu njegov ivot je svojevrsna inicijacija. Druga vrsta pouka ipak se moe izvesti iz historijskih doga aja koji su ispunjavali Poslanikov ivot. U sedmom stolje u, u specifinom drutvenom, politikom i kulturnom okruenju, Boiji poslanik je djelovao, reagirao i izraavao sebe prema ljudskim bi ima i dogaajima u ime svog vjerovanja, u svjetlu svog morala. Izuavanje njegovih djela u odre enom historijskom i geografskom okruenju moe nam pomo i da osvijetlimo odreene principe u vezi s odnosom vjerovanja prema ljudskim bi ima, bratstvu, ljubavi, tekoama, ivotu zajednice, pravdi, zakonu i ratu. Nastojali smo pristupiti Muhammedovom, a. s., ivotu iz perspektive naeg vremena, imaju i u vidu kako nam jo uvijek govori i kako su njegova u enja savremena. itaoca, bio on musliman ili ne, pozivamo da pogleda Poslanikov ivot i slijedi prikaz koji je doslovce vjeran klasi nim ivotopisima (to se ti e injenica i hronologije), ali koji ipak uvodi refleksije i komentare duhovne, filozofske, drutvene, pravne, politi ke ili kulturne naravi potaknute injenicama koje se kazuju. Izbor da se fokusiram na odre ene dogaaje, a ne na neke druge voen je, naravno, eljom da istaknem u enja koja se obra aju naim ivotima i naem vremenu. U svakom odjeljku (izuzetno kratkih) poglavlja koja sainjavaju ovu knjigu italac e primijetiti stalno kretanje izmeu Poslanikovog ivota, Kur'ana i u enja vanih za duhovnost i dananju situaciju koja se mogu izvesti iz razli itih historijskih situacija. Namjera nam je vie da upoznamo samog Poslanika, nego da nau imo o njegovoj linosti ili dogaajima iz njegovog ivota. Trai se uranjanje, saosjeanje i, to je najbitnije, ljubav. Vjerovao neko ili ne, nije nemogu e pokuati uroniti sebe u Poslanikovo traganje i egzistenciju i oslunuti puls duh koji je ispunjavao njegovu misiju smislom. To je, ustvari, primarna ambicija ove knjige: Poslanikov ivot u initi ogledalom u kojem itaoci koji se suo avaju s izazovima naeg vremena mogu sagledati svoja srca i umove i posti i razumijevanje pitanja postojanja i smisla, kao i irih eti kih i drutvenih problema. Ova knjiga je namijenjena irokoj publici, i muslimanskoj i nemuslimanskoj. Tekst je akademski strog u pogledu klasi nih islamskih izvora, pa se nadamo da e biti od koristi misliocima i islamskim naukama. Nasuprot tome, lahko je pratiti kazivanje koje je protkano refleksijama i meditaci-

Itt

STOPAMA Bo1JEC nosra vrru

prenijeti islamska duhovna i univerzalna u enja. Poslattlk1tvu hlstnrijsku iskustvo je jasno privilegirani put da se doku e vjeni (+tln, 11,1 I<ujr dijrli vie od milijarde muslimana irom svijeta. Ova knjiga I1t14,1 iivi uvuci u islam. 14^,^Ltnil< jr uio svoje drugove da vole Boga, a Kur'an ih je u io: Reci 1 I'u,rl,anii c): 'Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe v,tnt uprustiti!' a Allah prata i samilostan je." 5 Oni su teili da slijede nje I,rintjcr, vo eni ljubavlju prema njemu koja je bila podstaknuta intenr.itrton, njihove ljubavi prema Bogu. Ova ljubav je bila tolika da je hazreti Oturr, uvi za Poslanikovu smrt, zaprijetio da e ubiti svakoga ko se odvai i ustvrdi da je Poslanik mrtav: on je samo uzdignut na nebo i zasigurno e se: vratiti nazad. Drugi Poslanikov prijatelj, hazreti Ebu Bekr, traio je od Omera da prestane i izjavio: O ljudi, oni koji su oboavali Muhammeda, neka znaju da je on mrtav! Oni koji su, pak, oboavali Allaha, neka znaju da je On iv i da ne umire!" 6 Tada je prouio sljedei ajet: Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati nee Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi."' Ove rijei su prizvale u svijest kona nost Poslanikovog ivota, ali ni u kojem sluaju nisu smanjile ljubav i duboko potovanje koje muslimani pokazuju prema posljednjem Poslaniku kroz vremena. Ova ljubav nalazi izraz kroz stalno prisje anje na njegov ivot u njihovim srcima i sjeanjima, stalno upu ivanje salavata i dove za Poslanika i u ljudskoj i moralnoj obavezi da slijede njegov primjer u svakodnevnom ivotu. Ova biografija nastoji ispuniti taj zahtjev kroz ljubav i upoznavanje. Poslanikov ivot je poziv ka duhovnosti koja ne izbjegava pitanja i koja nas ui kroz razli ita dogaanja, iskuenja, poteko e i nae traganje da su pravi odgovori na egzistencijalna pitanja ee oni koje daje srce nego oni koje daje razum. Duboko i jednostavno: onaj ko ne moe voljeti, ne moe ni razumjeti.
1411t11,
-

PRVO POGLAVLJE

Susret sa svetim

Islamski monoteizam je oduvijek u kontinuitetu sa svetom historijom poslanstva. Od samog po etka, Jedini Bog slao je ovjeanstvu poslanike i vjerovjesnike s porukom, podsjetnikom na Njegovo prisustvo, Njegove zapovijedi, Njegovu ljubav i nadu. Od Adema, a. s., prvog poslanika, pa do Muhammeda, a. s., posljednjeg poslanika, muslimanska tradicija priznaje i identificira se s cijelim ciklusom poslanstva, po ev od najpoznatijih poslanika (Ibrahima, a. s., Nuha, a. s., Musaa, a. s., Isaa, a. s., itd.) pa do manje poznatih, kao i drugih koji su nam ostali nepoznati. Jedini je uvijek bio uz nas, Svoja stvorenja, od naih po etaka do naeg kraja. Upravo to je zna enje tevhida (jedno e Boga) i kur'anske formule koja se odnosi na sudbinu ovjeanstva i pojedinca: Mi smo Allahovi i mi emo se Njemu vratiti!"'
Rodoslov, mjesto

Od svih poslanika, najvanija li nost u rodoslovlju posljednjeg Poslanika bez sumnje je Ibrahim, a. s. Mnogo je razloga za to, jer od samoga poetka Kur'an ukazuje na tu posebnu vezu s Ibrahimom kroz dosljedno i kontinuirano izraavanje istog monoteizma, privrenost ljudske svijesti boanskom projektu, kroz pristup srca Njegovom priznavanju i Njegovom miru putem samoportvovanosti. To je zna enje rijei islam, koja se pre esto ishitreno prevodi samom idejom pot injenosti, a koja tako er sadrava dvostruko zna enje mira" isvesrdne predanosti". Stoga je musliman
1 Kur'an, 2:156.

5 Kur'an, 3:31 (, Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, Bejrut, Darul-dil, bez datuma, 6:75-76. 7 Kur'an, :3:144.

11

STOPAMA BO IJEG POSIANIKA

Susret sa svetim

I .1

ljudslco bi e 1)je, kroz historiju ak i prije posljednje objave eli dosti i Boiji mir svesrdnim predavanjem sebe Uzvienom Bi u. U tom smislu, Ibrahim, a. s., je bio dubok i uzoran izraz muslimana: ( )n vas je izabrao i u vjeri vam nije nita teko propisao, u vjeri pretka vaeg I bra i ma. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur'anu, da I)i ffislanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi."' Uporedo s ovim priznavanjem Jedinoga, lik Ibrahima, a. s., isti e se u nizu poslanika koji vodi do Poslanika islama i zbog nekoliko drugih razloga. Knjiga postanka, poput Kur'ana, prenosi priu o Ibrahimovoj slukinji Hagar, koja mu je u kasnim godinama rodila prvog sina, Imaela.3 Sara, prva Ibrahimova ena, koja mu je rodila sina Izaka (Ishaka), traila je od mua da slukinju i njeno dijete odvede negdje daleko. Ibrahim je Haderu i Ismaila odveo u dolinu zvanu Bekka na Arabijskom poluotoku, koju islamska tradicija identificira kao dananju Meku. Islamski prikazi, kao i Postanak, prenose preispitivanja, patnje i molitve Ibrahima i Hadere, koji su morali pro i kroz iskustvo egzila i razdvojenosti. I u muslimanskoj i u judeo-kr anskoj tradiciji ova kunja je prikazana s uvjerenjem da su roditelji i dijete izvravali zapovijed Boga, koji e zatititi i blagosloviti Ibrahimovo i Haderino potomstvo. Na Abrahamova 7.27ivanja u vezi sa sinom, u Postanku Bog odgovara:
A i za Imaela usliio sam te: eto, blagoslivljam ga... i u init u ga ocem velikog naroda."4

Kur'an prenosi Ibrahimovu, a. s., dovu: Gospodaru na, ja sam neke potomke svoje naselio u kotlini u kojoj se nita ne sije, kod Tvoga asnog hrama, da bi, Gospodaru na, molitvu obavljali; zato uini da srca nekih ljudi 'eznu za njima i opskrbi ih raznim plodovima da bi zahvalni bili. Gospodaru na, Ti zacijelo zna ta mi tajimo, a ta na javu iznosimo. Allahu nita nije skriveno ni na Zemlji ni na nebu. Hvala Allahu koji mi je u starosti podario Ismaila i Ishaka; Gospodar moj, uistinu, usliava molbe."6
Imajui u vidu injenino stanje, Muhammed, a. s., je potomak Isma-

ilove, a. s., djece i zbog toga dio velikog naroda" najavljenog u Svetom Pismu. Ibrahim, a. s., je tako njegov otac" u pravom smislu rije i, a islamska tradicija razumijeva da se blagoslov o evih dova protegao na njegovog nasljednika, posljednjeg poslanika, kao i na mjesto gdje je ostavio Haderu i Ismaila i gdje je, nekoliko godina kasnije, morao pro i kroz strano iskuenje spremnosti na rtvovanje sina i gdje je na kraju s njim podigao Boiju Svetu kuu (Kabu). Kur'anska objava kazuje: A kada je Ibrahima Gospodar njegov s nekoliko zapovijedi u iskuenje stavio, pa ih on potpuno izvrio, Allah je rekao: Uini u da ti bude ljudima u vjeri uzor!" I neke moje potomke!" - zamoli on. Obe anje Moje nee obuhvatiti nevjernike", kaza On. I u inili smo Hram utoitem i sigurnim mjestom ljudima. Neka vam mjesto na kojem je stajao Ibrahim bude prostor iza koga ete molitvu obavljati!" I Ibrahimu i Ismailu smo naredili: Hram Moj o istite za one koji ga budu obilazili, koji budu tu boravili i koji budu molitvu obavljali." A kad je Ibrahim zamolio: Gospodaru moj, uini ovo mjesto sigurnim gradom, a snabdij plodovima stanovnike njegove, one koji budu vjerovali u Allaha i u onaj svijet!"7 To je milenijsko u enje islamske tradicije: postoji Bog i niz poslanika ija je centralna li nost Ibrahim, a. s., arhetip muslimana, otac potomstva koje preko Ismaila, a. s., vodi do Muhammeda, a. s. Ibrahim i Ismail su posvetili ovo mjesto u Beki (Meki) gradnjom Boije ku e (Bejtullaha) svojim rukama. Upravo tu je ro en posljednji Boiji poslanik ovjeanstvu,
6 Kur'an, 14:37-39 7 Kur'an, 2:124-126.

Kasnije, kad je Hagar bespomo na i bez hrane i vode: A Bog je uo glas djeakov, i aneo Boji viknu Agaru s neba: Sto ti je, aro? Ne Idoni duhom, jer Bog je uo glas djeakov tu, gdje lei. Hajde, uzmi djeaka i dri ga vrsto za ruku; jer ja u ga uiniti velikim narodom,"5
2 Kur'an, 22:78. Posranak, 15:5. 4 Posta nak, 17:20. Prijevod citata preuzet iz Biblije u prijevodu dr. Ivana ari a, online izdanje (op. prev.) 5 Postanak, 21:17-19

/4

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Suaret sa svetim

15

Muhaninird, sin Abdullahov. On je donio poruku, podsje ajui ljude na Jedinoga, na poslanike i Svetu kuu. Bog, mjesto, poslanik. Iskuenje vjere: sumnja i uvjerenje ti,tme uve proste injenice ilustriraju izuzetnu povezanost ivota Muhamnirdt .t s., i Ihrahima, a. s. Me utim, duhovno srodstvo je to koje jo jasnije polctzujc izuzetnu prirodu ove povezanosti. Cjelokupno ibrahimovsko iskustvo otkriva sutinsku dimenziju vjerovanja u Jedinoga. Ibrahim, a. s., koji je vr vrlo star, a tek je blagoslovljen djetetom, mora pro i kroz iskuenje odvojenosti i naputanja, koje e Haderu i njihovog sina Ismaila dovesti blizu smrti. Njegova vjera je povjerenje u Boga: on uje Boiju zapovijed kao i Hadera i odaziva joj se, unato patnji, neprestano spominjui Boga i pouzdajui se u Njega. Hadera pita Ibrahima o razlozima takvog postupka; otkrivi da je u pitanju Boija zapovijed, dobrovoljno joj se pot injava. Pita, povjeruje, prihvata i tako slijedi stope produbljenog aktivnog prihva anja" Boije volje: preispitati umom, razumjeti razumom i prihvatiti srcem. Tokom ovih kunji, iza svoje ljudske nevolje i, ustvari, kroz samu njenu prirodu, Ibrahim razvija odnos s Bogom zasnovan na potpunom povjerenju, mirenju, miru i pouzdanju. Bog ga iskuava, ali uvijek govori s njim, nadahnjuje ga i oznaava mu put znakovima koji ga smiruju i uvjeravaju. Nekoliko godina nakon ovog ostavljanja u pustinji, Ibrahim doivljava drugo iskuenje: Bog trai da rtvuje svog prvoroenog sina Ismaila. 8 Evo kako Kur'an kazuje pri u: I Mi smo ga obradovali djeakom blage paravi. I kad on odraste toliko da mu poe u poslu pomagati, Ibrahim re e: `O sinko moj, u snu sam vidio da treba da te zakoljem, pa ta ti misli?' `O o e moj', - ree, `onako kako ti se nareuje postupi; vidjee, ako Bog da, da u sve izdrati.' I njih dvojica posluae, i kad ga on elom prema zemlji poloi, Mi ga zovnusmo: `O Ibrahime, ti si se Objavi u snu odazvao; - a Mi ovako nagra ujemo one koji dobra djela ine, - to je, zaista, bilo pravo iskuenje!' i kurbanom velikim ga iskupismo i u naratajima kasnijim mu spomen sa uvasmo: `Nek je u miru Ibrahim!""
8 I'rema islamskoj tradiciji, Bog je od Ibrahima, a. s., traio da rtvuje Ismaila, a. s., a po 14il,liji Isaka/Ishaki i ti

Iskuenje je strano: zarad svoje ljubavi i vjere u Boga, Ibrahim, a. s., mora rtvovati svog sina, uprkos o inskoj ljubavi. Kunja vjere ovdje je izraena kroz tenziju izme u dviju ljubavi. Ibrahim se povjerava Ismailu, koji je ujedno i njegov sin i objekt rtve, ije utjene rije i ocu djeluju kao smiruju i znak: O o e moj, onako kako ti se nare uje postupi; vidje e, ako Bog da, da u sve izdrati." Kao i u slu aju Hadere prije nekoliko godina, Ibrahim pronalazi i druge znakove koji mu pomau da se suo i s kunjom. Takvi znakovi, koji izraavaju prisustvo Boanskoga u samoj sri kunje, imaju sutinsku ulogu u iskustvu vjere i oblikuju na in komuniciranja sa samim sobom i s Bogom. Kad Bog svog poslanika podvrgne stranim kunjama i u isto vrijeme mu pokae znakove svog prisustva i podrke (potvrdne rije i supruge ili djeteta, vi enje, san, nadahnue itd.), On poduava Ibrahima u vjeri: Ibrahim sumnja u sebe i u svoju snagu i vjerovanje, ali ga znakovi u isto vrijeme spre avaju da posumnja u Boga. To Ibrahima u i poniznosti i priznavanju Stvoritelja. Kad Ibrahima mu i duboka sumnja u sebe, svoje vjerovanje i istinitost onoga to uje i razumije, nadahnu a i potvrde Hadere i Ismaila (koje on voli, ali ih rtvuje u ime boanske ljubavi) pomau mu da ne posumnja u Boga, Njegovo prisustvo i Njegovu dobrotu. Sumnja u sebe sjedinjena je s dubokim povjerenjem u Boga. Ustvari, kunje vjere nisu nikad tragi ne u islamskoj tradiciji i u tom smislu je kur'ansko kazivanje o Ibrahimu temeljno druga ije od biblijskog kad je u pitanju iskustvo rtvovanja. U Postanku itamo: Poslije ovih doga aja stavi Bog Abrahama na kunju i re e mu: Abrahame!' On odgovori: `Evo me!' On re e: `Uzmi Izaka, sina tvojega, jedinca svojega, kojega ljubi, pa idi u pokrajinu Moriju i ondje ga prinesi sa rtvu paljenicu na jednom od brda, za kojega u ti rei!' ... Nato uze Abraham drva za rtvu paljenicu i naprti ih Izaku, sinu svojemu. On sam uze oganj i no sa sobom, i tako po oe obojica zajedno. Tada ree Izak ocu svojemu Abrahamu: `O e!' On odgovori: `Evo me, sine!' I zapita: `Evo oganj i drva, ali gdje je janje za rtvu paljenicu?' Abraham odgovori: `Bog e ve pribaviti janje za rtvu paljenicu, sine!' Tako su ila obojica zajedno dalje." 10

Kui'an, 37:101-109.

10 Postanak, 22:1-2. i 6-8.

/ (,

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

ti}ssret sa svetim

/7

Abraham mora rtvovati sina i doivljava iskuenje apsolutno usamljen. Na sinovo direktno pitanje gdje je rtveno janje, Ibrahim odgovara elipti no. Sirmn on sc odaziva Boijem pozivu. Ova razlika izme u dva prikaza nwr sc initi neznatnom, iako ima sutinske posljedice za samo poimanje vjerovanja, kunje vjerovanja i ljudskog odnosa prema Bogu.

Tragino iskustvo?
()va tragi na usamljenost ljudskog bi a suoenog s boanstvom provla i se kroz historiju zapadne misli od gr ke tragedije (s centralnim likom buntovnog Prometeja suo enog s bogovima Olimpa) do egzistencijalisti kih i modernih kr anskih tuma enja poput onih u djelima Sorena Kierkegaarda." Ponavljanje teme tragi ne kunje usamljenog vjerovanja povezalo je ovu refleksiju s pitanjima sumnje, pobune, krivnje i oprosta te je tako prirodno oblikovalo diskurs vjere, kunje i greke. 1 z Treba ipak biti svjestan o itih analogija. Uistinu, kazivanja o poslanicima, posebno o Ibrahimu, kazana su na izrazito sli an nain u jevrejskoj, kranskoj i muslimanskoj tradiciji. Me utim, poblie izu avanje otkriva da su prikazi razli iti i da uvijek ne kazuju iste injenice, niti pruaju iste lekcije. Stoga se od onoga ko stupa u islamski univerzum i nastoji se suo iti s islamskim svetim i njegovim u enjima i razumjeti ih trai da uloi intelektualni i pedagoki napor i da po strani ostavi dok traje taj susret veze koje je uspostavio s iskusrvom vjere, kunje, greke i tragi ne dimenzije egzistencije. Kur'anska objava kazuje pri e o poslanicima i pri tom u srcu muslimana tvori vezu s Transcendentnim koja stalno insistira na trajnosti komunikacije kroz znakove, nadahnu a i blisko prisustvo Jedinoga, to je tako lijepo izraeno u ovom kur'anskom ajetu: A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli." 13 Svi poslanici su, poput Ibrahima i Muhammeda, a. s., iskusili kunju vjere i na isti na in su ih od njih samih i njihovih sumnji sa uvali Bog, Njegovi znakovi i Njegove rije i. Njihova patnja nije znaila da su pogrijeili, niti otkriva
I I Posebno njegove analize Abrahamovog iskustva u djelu Strah i drhtanje" (1843). I 2 Vidjeti nau analizu ove ta ke uIslam, West and the Challenges of Moderniry" (Leicesirr: Islamic Foundation, 2000), dio tre i: Values and Finalities". I ^ Kur';in, 2:l R6.
.

bilo kakvu traginu dimenziju postojanja: ona je, jednostavno, uvo enje u poniznost, pojmljenu kao stupanj u iskustvu vjere. S obzirom na to da ivot Muhammeda, a. s., izraava oivorvorenu i iskuanu bit poruke islama, upoznavanje Poslanika je privilegirani na in pristupa duhovnom univerzumu islama. Od ro enja do smrti, Poslanikovo iskustvo lieno bilo kakve ljudske tragi ne dimenzije zdrueno je s pozivom vjeri, kunjom kroz ophoenje s ljudima, ponizno u i traganjem za mirom s Jedinim.

DRUGO POGLAVLJE

Roenje i odgoj

Prema islamskoj tradiciji, Boiju ku u (Kabu) sagradili su Ibrahim,

a. s., i njegov sin Ismail, a. s., zarad istog monoteizma, oboavanja Je-

dinog Boga, Stvoritelja nebesa i zemlje, Boga cijelog ovjeanstva i svih poslanika i vjerovjesnika. 1 Prolazila su stolje a i Meka je postala mjesto hodo a a, ali i veliki trgovaki centar, to je dovelo do irokog kulturnog i vjerskog mijeanja. Nakon nekog vremena, oboavanje Jedinog ustuknulo je pred kultom plemenskih i lokalnih idola, politeizmom razli itih oblika. Islamska tradicija izvjetava da je u vrijeme po etka Objave vie od 360 idola i kipova bilo smjeteno i oboavano kod Kabe. Samo mala grupa vjernika nastavila se pridravati oboavanja Jednoga Boga odbijaju i da se utopi u raireno idolopoklonstvo. Nazivani su hunefa (jednina hani,f) i identificirani s ibrahimovskom monoteisti kom tradicijom. 2 Sam Kur'an opisuje Ibrahima i/ili prirodu njegove pobonosti kao iste (hanif): Ko je bolje vjere od onoga koji se iskreno preda Allahu, inei jo i dobra djela, i koji slijedi vjeru Ibrahimovu, vjeru pravu? A Ibrahima je Allah uzeo za prijatelja." 3 Najpoznatiji hanif u vrijeme Muhammeda, a. s., zvao se Vereka ibn Nevfel i prihvatio je kr anstvo. S
1 Muslimanska tradicija pravi razliku izme u vjerovjesnika (nebijj, mn. enbija) i poslanika (resul, mn. rusul).Vjerovjesnici nose poruku koju ne prenose ovjeanstvu, vie opominju svoj narod na Boije prisusrvo i ponaanje u skladu s njim. Poslanici, nasuprot njima, primaju, ive i prenose Boiju poruku (nekada svome narodu ili plemenu, nekada ovjeanstvu). Stoga su svi poslanici i vjerovjesnici, dok svi vjerovjesnici nisu i poslanici. 2 U znaenju isti, pravovjerni. 3 Kur'an, 4:125.

19

20

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

kodenje i odgoj

2/

drugim vjernicima, Jevrejima i kr anima koji su ivjeli u tom podru ju, Vereka je predstavljao izraz tada marginalnog monoteizma, na koji se nije blagonaklono gledalo u Meki i oko nje. Roenje

rijei: Stavljam ga pod zatitu Jedinoga od zla zavidIjivaca."7 Razdirana izmedu tuge zbog mueve smrti i radosti zbog dolaska sina, Amina je vie puta izjavila da su udesni znakovi pratili njenu trudno u i izuzetno lahko raanje njenog djeteta. Pustinja

U svom temeljnom djelu o ivotu poslanika Muhammeda, a. s., Ibn I iiam nas informira da je Ibn Ishak jasno i precizno odredio datum Pos1:xnikovog ro enja: Poslanik (mir i blagoslov Boiji neka je s njim) ro en je u ponedjeljak, dvanaeste no i rebiul-evvela, u Godini slona."4 Drugi prikazi spominju druge mjesece, ali je tokom povijesti taj datum iroko prihvaen me u u enjacima i u muslimanskim zajednicama. S obzirom na to da je muslimanski kalendar lunarni, teko je ta no odrediti solarni mjesec njegovog ro enja, ali Godina slona" na koju upu uje Ibn Ishak odgovara 570. godini n. e. Posljednji poslanik je ro en u jednoj od uglednih mekanskih porodica, Benu Haim, koja je uivala veliki ugled me u rodovima u Meki i oko nje.5 Ovo ugledno porijeklo zdrueno je s posebno bolnom i nepovoljnom linom povije u. Njegova majka Amina bila je trudna samo dva mjeseca kad je njegov otac Abdullah umro za vrijeme putovanja u Jesrib, 'e sjeverno od Meke. Ro en kao siro bez oca, mali Muhammed ivio je pod tenzijom dvostrukog statusa koji se podrazumijevao u Meki, s plemenitim porijeklom s jedne strane, i nemanjem oca, s druge. Ibn Ishak prenosi da je ime Muhammed, prili no nepoznato u to doba na Arabijskom poluotoku, dolo u viziji njegovoj majci dok je jo bila trudna.6 Kae se da joj je ista vizija najavila ro enje gospodara ovoga ummeta" (seijid hazihil umme); prema istoj viziji, kad je ro en, rekla je
-

Amina je uskoro postala svjesna da je majka izuzetnog djeteta. Isti osje aj je dijelio i Muhammedov djed, Abdul-Muttalib, koji se o njemu brinuo nakon roenja. U Meki je vladao obi aj da se djeca daju dojiljama iz nomadskih plemena koja su ivjela u okolnoj pustinji. Poto je bilo bez oca, jedna po jedna dojilja je odbijala da uzme dijete, boje i se da e im takav njegov status donijeti malo dobiti. Halima, koja je stigla posljednja jer joj je jaha a ivotinja bila umorna, s muem je odlu ila da je bolje uzeti dijete, iako je siro e, nego biti izvrgnut ruglu u plemenu ako se vrate bez njega. Tako su se vratili s malim Muhammedom i Halima je, ba kao i Amina, pri ala o mnogim znakovima koji su uinili da ona i mu pomisle da je dijete blagoslovljeno. etiri godine se Halima brinula za siro e koje je ivjelo s beduinima iz plemena Sad u arabijskoj pustinji. S beduinima je ivio u potpuno pustom i najteem okruenju, obavijen dokle oko see horizontima koji u um prizivaju krhkost ljudskog bia i koji potiu na kontemplaciju i osamu. Mada to jo nije znao, Muhammed, a. s., je prolazio kroz prve kunje koje mu je dao Jedini, koji ga je izabrao kao poslanika i bio njegov Odgajatelj, njegov Rabb.8 Kur'an kasnije spominje ovaj njegov status siro eta i duhovna u enja povezana s iskustvom ivota u pustinji: Zar nisi siro e bio, pa ti je On uto ite pruio, i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na pravi put uputio, i siromah si bio, pa te je imu nim uinio? Zato siro e ne ucvili, a na prosjaka ne podvikni, i o blagodati

4 lbn Hiam (umro 828/213. po h.) je autor prvog prikaza ivota poslanika Muhammeda, a. s., koji je doao do nas pod imenom Es-siretun-nebevijje. Ovo djelo se smatra autoritativnim u ovoj oblasti. Ibn Hiam je odabrao, razradio i komentirao injenice koje je prenio lbn Ishak (umro 767/150. po h.) u starijem djelu koje je zagubljeno. Navod iz Es-siretunnebevijje (Iejrut, Darul-dil, bez datuma), 1:294. I'lemena su bila najve e drutvene jedinice u Arabiji. Dijeljena su u rodove, ogranke tih lodova i porodice. Za rodove se koristi izraz benu, beni" (dosl. sinovi tog i tog) 6 lbn I I iam, h.-siretun-nebevilje, 1:293. Ime Muhammed zna i hvaljeni, hvale vrijedni.

Gospodara svoga kazur Ovi kur'anski ajeti sadre nekoliko pouka: biti siro e i siromaan u isto
7 Isto. 8 Rije Rabb se esto prevodi kao Gospodar", ali korijen rije i sadrava poimanje odgajanja odgajatelja, to je direktno prisutno u rije i terbijeh, izvedenoj iz istog korijena, a koja oznaava odgoj u cilju izgradnje moralne li nosti. 9 Kur'an, 93:6-11.

22

STOPAMA Bo1JEC POSLANIKA

Rodenje i odgoj

2.1

vrijrmc ustvari je bilo inicijacijsko stanje za budu eg Boijeg poslanika iz harrm dva razloga. I'rvo nam ukazuju na o itu ranjivost i poniznost koju je prirocino morao osje ati od ranog djetinjstva. Ovo stanje je intenzivirano kad niu jr majka Amina umrla u njegovoj estoj godini. To je u inilo da hude putpuno upu en na Boga, ali tako er blizu najugroenijim ljudima. Kur'an ga podsje a da to nikad ne smije zaboraviti, posebno tokom svoje poslani ke misije. Bio je siroe i siromah, te ga se stoga podsje a i nareuje mu se da ne zapostavlja obespravljene i potrebne. Imaju i u vidu uzoritost poslani kog iskustva, drugo duhovno u enje koje proizilazi iz ovih ajeta validno je za sva ljudska stvorenja: nikad ne zaboraviti prolost, iskuenja, okruenje i porijeklo i svoje iskustvo prervoriti u pozitivnu pouku za sebe i druge. Muhammedova, a. s., prolost, podsje a ga Jedini, kola je iz koje mora izvui korisno, prakti no i konkretno znanje koje e biti od koristi onima s kojima je dijelio teko e, jer on iz svog iskustva zna, bolje nego bilo ko drugi, ta oni osje aju i podnose. Odgoj i priroda ivot u pustinji oblikuje ovjeka i njegovo gledanje na stvoreno i na elemente univerzuma. Doavi u pustinju, Muhammed, a. s., bio je u stanju u iti iz bogate beduinske usmene tradicije i od njihovih poznatih govornika, razvijaju i svoju sposbnost govora. Kasnije se Poslanik isticao snagom svoje rijei, rjeitou i iznad svega sposobno u da duboka i univerzalna u enja izrazi kratkim i jezgrovitim izrazima (devamiul kelim). Pustinja je mjesto gdje je Bog esto slao poslanike, jer prirbdno prua ovjeku da gleda horizonte beskonanosti. Za nomade, uvijek u pokretu, konanost u prostoru je povezana s osje ajem slobode pomijeanim, iznova, s iskustvom kratkotrajnosti, ranjivosti i ponienja. Nomadi su nau eni da se kre u, da budu stranci i da u linearnom beskraju prostora spoznaju cikli nu konanost vremena. Takvo je iskustvo ivota vjernika, koje e Poslanik kasnije opisivati mladom Abdullahu ibn Omeru na na in koji podsjea na ovu dimenziju: Budi na ovom svijetu kao da si stranac ili prolaznik."'o U prvim godinama svog ivota Poslanik je razvio specifi an odnos s prirodom koji je ostao konstanta tokom njegove misije. Svemir je prepun
-

znakova koji govore o prisustvu Stvoritelja, a pustinja, vie nego bilo ta drugo, otvara ljudski um za posmatranje, meditaciju i uvo enje u dublja znaenja. Stoga mnogi ajeti u Kur'anu spominju knjigu stvorenoga i njene pouke. Ova pustinja, naizgled beivotna, iznova pokazuje i dokazuje paljivom i savjesnom posmatra u realnost uda povratka u ivot: Jedno od znamenja Njegovih je i to to ti vidi suhu zemlju, a kad na nju spustimo kiu, ona se pokrene i uzbuja. Onaj ko njoj daje ivot oivjee sigurno i umrle, jer je On kadar sve."" Ova veza s prirodom bila je prisutna u Poslanikovom ivotu od najranijeg djetinjstva do te mjere da se lahko dolazi do zaklju ka da je ivjeti blisko prirodi, opaati je, razumijevati i potovati imperativ dubokog vjerovanja. Mnogo godina kasnije, kad je Poslanik bio u Medini, suo en sa sukobima i ratovima, objava u toku no i usmjerava mu pogled ka jo jednom horizontu zna enja: U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni no i i dana su, zaista, znamenja za razumom obdarene."'Z Prenosi se da je Poslanik, kad mu je ovaj ajet objavljen, plakao cijelu no . Kad je Bilal ujutro doao da ui ezan za sabah, pitao ga je ta je uzrok suzama. Muhammed, a. s., mu je objasnio znaenje svoje tuge i dodao: Teko svakome ko uje ovaj ajet, a ne razmisli o njemu!" Drugi ajet nosi iste poduke, ukazuju i na mnotvo znakova: Srvaranje nebesa i Zemlje, smjena no i i dana, laa koja morem plovi s korisnim tovarom za ljude, kia koju Allah sputa s neba pa tako u ivot vraa zemlju nakon mrtvila njezina po kojoj je rasijao svakojaka iva bia, promjena vjetrova, oblaci koji izme u neba i Zemlje lebde doista su dokazi za one koji imaju pameti." 13 Prve godine Muhammedovog, a. s., ivota nesumnjivo su oblikovale ovo gledanje, pripremaju i ga da razumije znakove u svemiru. Duhovna u enja koja se iz njih mogu izvesti su sutinska i za Poslanikov odgoj i za na vlastiti odgoj kroz povijest: bliskost s prirodom, uvaavanje onoga
11 Kur'an, 41:39. 12 Kur'an, 3:190. 13 Kur'an, 2:164.

10 I I, u lis hrencisi Buharija.

24

SzorAMA BOIJEG rosra vrKA

Rodenje i odgoj

25

to ona jeste, opaanje i razmiljanje o onome to nam ona pokazuje nudi nam ili oduzima preduvjete za vjerovanje koje se kroz to traganje nastoji nahraniti, hrodubiti i obnoviti. Priroda je primarni vodi i bliski priru nik vjerov,tnja. Stoga je Bog odlu io svog Poslanika od najranijeg djetinjstva izloiti prirodnim podukama stvaranja, koje treba shvatiti kao kolu u kojoj um postepeno shva a znakove i zna enja. Daleko od formalizma vjerskih rituala licnih duha, ovaj vid odgoja je u bliskosti s prirodom i kroz tu bliskost snai vezu s boanskirn zasnovanu na dubokoj kontemplaciji koja e kasnije, u drugoj fazi duhovnog odgoja, omogu iti razumijevanje zna enja, forme i ciljeva vjerskih obreda. Odvojeni od prirode u naim gradovima i naseljima, ini se da smo danas zaboravili zna enje ove poruke do te mjere da smo preokrenuli poredak prioriteta i vjerujemo da je u enje o tehnikama i formama vjere (molitva, hodo ae itd.) dovoljno da se doku i njihovo zna enje i ciljevi. Ova zabluda ima ozbiljne posljedice jer vjerska u enja liava njihove duhovne supstance, koja je, ustvari, njihova bit. Otvaranje prsa Tradicije izvjetavaju da se najneobi niji dogaaj zbio kad je Muhammedu, a. s., bilo 4 godine dok se igrao s djecom iz beduinskog plemena Benu Sad. Halima pria da je njoj i muu doao prestraeni sin i kazao da su ga (Muhammeda, a. s.) dvojica u bijelo obu enih ljudi zgrabili i poloili na tle; potom su mu otvorili prsa i unutra uvukli ruke." 14 Halima i njen mu su otr ali na mje,sto koje im je pokazalo dijete i nali Muhammeda potresenog i blijedog. On je potvrdio pri u svog brata po mlijeku, dodajui da su, otvorivi mu prsa, dvojica ljudi dodirivali neto unutra, ne znam ta".'s Uznemireni ovom pri om i u strahu da bi se djetetu moglo dogoditi neto loe, odluili su Muhammeda vratiti majci. U po etku su skrivali glavni razlog odluke, ali, suoeni s maj inim upornim pitanjima, na kraju su je izvijestili o dogaaju. Ona nije bila iznena ena, ak je spomenula da je i sama vidjela inakove koji su ukazivali da dijete o ekuje izuzetna budunost.

Mnogo godina kasnije, Poslanik se prisje ao dogaaja i kazao kako su mu dvojica ljudi otvorili prsa, izvadili srce i otvorili ga da iz njega izvade crni ugruak, koji su bacili. Potom su (mu) srce i grudi oprali snijegom".'c' U drugim predajama, on objanjava duhovno zna enje tog doga aja; razgovaraju i s nekim ashabima on je, kako prenosi Ibn Mesud, rekao: Nema nijednog od vas, a da ga ne prati din ili melek koji je zaduen samo za njega." Upitali su: ak i tebe, Poslanie?" ak i mene, ali mi je Bog pomogao i on (din) se pot inio, tako da me navra a samo na dobro."" Ovdje Poslanik vodi nae poimanje iza pukih injenica koje se prenose do njihove sutinske duhovne dimenzije: od svog najranijeg djetinjstva Poslanik je bio zati en od nagovaranja na zlo koja opsjedaju sva ije srce. ienje grudi pripremilo ga je za njegovu poslani ku misiju. Pedesetak godina kasnije, imat e slino iskustvo, kad mu srce biva otvoreno i o ieno jo jednom kako bi bio u stanu iskusiti No no putovanje do Kudsa (Jerusalema), a potom uspon do Sidretul-munteha, Lotosa krajnje granice. 18 Takva duhovna iskustva, jedinstvena i inicijacijska, pripremila su Odabranog (El-Mustafa) da primi prvu poruku islama, a potom zapovijest o obavljanju obredne molitve, namaza (salat), centralne vjerske prakse." Na opem planu, Kur'an upu uje na to ienje ovim rije ima: Zar grudi tvoje nismo prostranim uinili, i breme tvoje s tebe skinuli, koje je plea tvoja titilo, i spomen na tebe visoko uzdigli!" 20 Prema miljenju veine komentatora Kur'ana, ovi ajeti prvenstveno upu uju na trostruki dar darovan Poslaniku: vjerovanje u Jedinog ukorijenjeno u njegovo srce, izbor za poslanika i, na kraju, Boija podrka tokom njegove misije. Od ranog djetinjstva, kao to smo vidjeli, Muhammeda, a. s., su pratili znakovi i kunje koji su ga odgajali i pripremali za tu misiju. Doavi ponovo u Meku, mladi Muhammed ostaje s majkom dvije godine. Kad mu je bilo est godina, poeljela je da joj sin upozna ro ake u Jesribu (koji e kasnije biti poznat kao Medina). Otputovali su tamo, ali se Amina pri povratku razboljela i umrla u mjestu Ebva, gdje je i ukopana.
16 Isto, 302. 17 Hadis prenosi Muslim. 18 Lotos krajnje granice je spomenut u Kur'anu i odnosi se na krajnju granicu od Icuje mogue dalje u i u Boije prisustvo. 19 E1-Mustafa (Odabrani) jedno je od Poslanikovih imena. 20 Kur'an, 94:1-4.

nijc

11 Ihn I liam, h.:s-siretun-nebevijje, 1:301.

I5

26

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Rodenje i odgoj

27

Bereka, koja je s njima putovala kao Aminina sluavka, vratila je dijete u Meku. N jegov djed Abdul-Muttalib ga je odmah uzeo da bi se brinuo o njemu. Stalno mu je ukazivao duboku ljubav i posebno potovanje. Me utim, i on je umro kroz dvije godine. Siroe i njegov Odgajatelj Muhammedova pri a je teka, kako se to naglaava ponavljanjem u ovim ajetima: Ta, zaista, s mukom je i last, zaista, s mukom je i last!"21 Do osme godine, mladi Muhammed je osjetio ta zna i biti bez oca, siromaan, usamljen, potom je doivio smrt majke, pa djeda. Ipak, usput je stalno susretao znakove provi enja koje ga je, kroz ljude i prilike, pratilo i omogu avalo njegov razvoj i odgajanje. Na samrtnoj postelji, Abdul-Muttalib je traio od svog sina Ebu Taliba, Muhammedovog amide, da se brine o njemu; Ebu Talib je tu zada u ispunio onako kako bi je ispunio otac prema vlastitom djetetu. Kasnije se Poslanik stalno sje ao kako su ga amida i njegova ena Fatima voljeli i brinuli se o njemu. ... zaista, s mukom je i last!" Kroz ivotne poteko e, Muharnmed, a. s., je svakako neprestano bio pod zatitom Jedinog, svog Rabba, Odgajatelja. Predaje kazuju da je u Meki stalno ti en od idolopoklonstva i od svetkovina, proslava i svadbi na kojima se pijan ilo i banilo. Jedne noi je uo da e se u Meki odrati neka svadba i poelio je prisustvovati. Na putu do tamo, prenosi se, iznenada je osjetio umor, legao je da se odmori i zaspao. Sljede eg jutra, suneva vrelina ga je probudila iz dubokog sna. Ova naizgled obi na pria ipak pokazuje na in na koji je Poslanikov Odgajatelj 'preventivno djelovao kako Njegov budu i poslanik ne bi bio umijean u neto nedoli no. Jedini, uvijek uz njega, doslovce ga je uspavao, tite i ga tako od instinktivnog djelovanja i ne doputaju i da se u srcu Njegovog ti enika razvije osje aj da je pogrijeio, krivica bilo kakva moralna tjeskoba kao rezultat privla nosti koja je, ipak, bila prirodna za mladi a njegovih godina. Dok su blagost i odvra anje koriteni da ga se zatiti, ti doga aji koje je Poslanik kasnije spominjao postepeno su u njemu izgradili moralni osje aj oblikovan kroz razumijevanje tih znakova i onoga od ega su ga oni zatitili. Ova prirodna inicijacija u moral, daleko od bilo kakve opsjednutosti grijehom i stvaranja
.' I

krivice, uveliko je utjecala na vrstu odgoja koji je Poslanik pruio svojim drugovima. Metodama poduke koje su zasnovane na blagosti, na zdravom razumu pojedinaca i na njihovom razumijevanju zapovijedi, Poslanik je takoer nastojao nau iti ih kako da, takore i, uspavaju svoje instinkte i kako da izbjegnu navo enja na zlo. Za ashabe, kao i za nas u svim vremenima i drutvima, ovaj metod poduke je najdragocjeniji i podsje a nas da se moralni osje aj treba razvijati ne kroz spre avanje, zabrane i sankcije ve postepeno, blago, dosljedno, s razumijevanjem i dubinski. U ranim godinama, mladi Muhammed je postao pastir i zara ivao za ivot uvajui stada u okolini Meke. Kasnije je to iskustvo spominjao svojim drugovima, predstavljaju i to kao odliku poslanika: Nema poslanika koji nije bio pastir." Zar si i ti bio, Boiji poslani e?" pitali su. On je rekao: I ja sam bio. "22 Kao pastir, mladi Muhammed je nau io ta je samo a, strpljenje, razmiljanje i bdijenje. Takve osobine su bile neophodne svim poslanicima kako bi izvrili misiju u svom narodu. Tako er je stekao duboki osje aj nezavisnosti u ivotu i djelovanju, koji mu je omogu io da bude najuspjeniji u trgovakom pozivu kojim e se uskoro po eti baviti.

22 Prenosi Buharija. Vidjeti tako er Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 1:303.

TREE POGLAVLJE

Linost i duhovno traganje

Abdul-Muttalib, djed Muhammeda, a.s., vidio je da mu se imetak topi tokom zadnjih godina ivota, a Ebu Talib, koji je sad bio staratelj svog bratia, takoer je prolazio kroz posebno teke finansijske prilike. Stoga je Muhammed veoma rano po eo zaraivati za ivot, uvijek nastoje i da pomogne lanovima svoje porodice. Isposnik Behira Kad je Muhammedu, a. s., bilo 12 godina, Ebu Talib je odlu io povesti ga sa sobom s trgovakim karavanom koji je iao za Siriju. Zaustavili su se u Busrau, u blizini boravita kr anskog isposnika po imenu Behira. Muslimanske tradicije spominju da je pustinjak Behira, poput Vereke ibn Nevfela i veine kr ana, Jevreja i hanifa na poluotoku, i ekivao neumitni dolazak novog poslanika i stalno je tragao za znakovima koji na to ukazuju.' Kad je vidio karavan koji se pribliava, u inilo mu se da je iznad njega oblak koji grupu titi od vru ine. U namjeri da sazna vie, odlu io je pozvati sve putnike na objed, to je bilo neuobi ajeno za pustinjake tog podru ja. Paljivo osmatraju i sve lanove grupe, posebno je zagledao mladog Muhammeda; priao mu je, odveo ga na stranu i postavio mu nekoliko pitanja o porodici, drutvenom poloaju, snovima i sli no. Na kraju ga je pitao moe mu pogledati lea, s im se mladi Muhammed sloio. Me u djeakovim plekama Behira je zapazio izraslinu koja je u njegovim knjigama
1 Vidjeti Ibn Hiam, Es-s retun-nebevijje, 1:319.

29

,30

S7'OPAMA BOIJEG POSLANIKA

tir'nos

duhovno traganje

3I

nazvana pe at poslanstva" (hatimun-nubuvve)2 Pohrlio je da Ebu Talibu skrene paznju da ovog dje aka eka posebna sudbina i da ga mora zatititi od neprijateljstva i napada kojima e, bez sumnje, biti izloen poput svih prethodnih Boijih poslanika. Vidjeli smo da su prve godine Muhammedovog, a. s., ivota bile obiljezene nmogim znakovima. Svi oko njega su osje ali i mislili da je ovo dijete razli ito i da ga eka posebna sudbina. Isposnik Behira je potvrdio taj utisak i smjestio ga u svetu povijest poslanstva. Dvanaestogodinjem dje aku kojeg su voljeli svi koji su ga okruivali re eno je da e mu se ljudi oko njega kasnije suprotstaviti; osje ao je da ga zbog njegove jedinstvenosti ljudi vole, a sada je saznao da e se to u budu nosti pretvoriti u mrnju. Nekoliko godina Muhammed, a. s., je uvao stada ovaca po brdima oko Meke. Mada je bio mlad i donekle izvan aktivnog ivota sjedila kog stanovnitva Meke, ponekad je uo bio svjedok neprestanih sva a i sukoba meu razli itim plemenima koji su rezultirali stalnim promjenama saveznitva. U Meki je rat izme u razliitih rodova bio pravilo, a ne izuzetak, a neki su to koristili nedoli no se ponaajui prema trgovcima posjetiocima za koje su znali da nisu zati eni nikakvim ugovorom i nisu u stanju pozvati se na bilo kakvo saveznitvo. Upravo to se dogodilo nekom trgovcu iz Jemena; uinjena mu je nepravda, ali je on odlu io da to ne preuti, pa je javno izloio svoju situaciju i apelovao na plemenitost i ast plemena Kurej traei pravdu za sebe.3 Viteki savez Abdullah ibn Dudan, poglavar plemena Tejm i pripadnik jednog od dva velika saveza mekanskih plemena (poznatog kao namirisani"), odlu io je u svoju kuu pozvati sve koji ele okon ati sukobe i sklopiti savez o asti i pravednosti koji e obavezati plemena izvan okvira zasnovanih samo na plemenskim, politikim trgovakim interesima. Poglavari i pripadnici razli itih plemena tada su se obavezali da im je zajednika obaveza intervenirati u sukobima i svrstati se na stranu poda enih protiv
2 Isto, 321.
3 Kurej je bilo mo no mekansko pleme potomaka Kusajja koje je preteno kontroliralo trgovinu u regionu.

da itelja, ma ko oni bili i ma Itakvi savezi ih vezivali s drugim plemenima. ( )vaj savez, poznat kao Hilful-fudul (Viteki savez) bio je poseban po tome to je potovanje principa pravednosti i podrku potla enima stavio iznad svih srodnikih odnosa i odnosa snaga. Mladi Muhammed, a. s., je, uz Ebu Bekra, koji e postati njegov doivotni prijatelj, u estvovao na ovom historijskom sastanku. Dugo nakon to je po eo primati Objavu, Muhammed, a. s., se sje ao uvjeta tog saveza i govorio: Bio sam prisutan u ku i Abdullaha ibn Dudana kad je zaldjuen takav ugovor da svoje u ee u njemu ne bih zamijenio ni za stado crvenih deva; kad bih i sada, u islanm, bio pozvan da u estvujem u njemu, rado bih se odazvao."4 Poslanik nije samo naglasio izvrsnost uvjeta koje postavlja savez nasuprot izopa enom plemenskom saveznitvu prevladavajuem u to doba, ve je dodao i da kao donosilac poruke islama ak i kao musliman jo uvijek prihvata njegovu sutinu i da ne bi oklijevao da ponovo u njemu uestvuje. Ova izjava je posebno vana za muslimane i iz nje se mogu izvesti najmanje tri velike pouke. Vidjeli smo da je Poslanik savjetovan da pozitivno koristi svoju prolost, ali ovdje se ide jo dalje: Muhammed, a. s., priznaje sporazum koji je sklopljen prije po etka Objave, a koji podsti e na za,titu pravednosti i suprotstavljanje tla enju nezatienih i nemo nih. To podrazumijeva da utemeljenje tih principa prethodi islamu i nadilazi pripadnost islamu, jer, ustvari, islam i njegova poruka potvr uju sutinu ugovora koji je ljudska savjest samostalno ve formulirala. Ovdje Poslanik jasno priznaje valjanost principa pravednosti i odbrane potla enih koji su sadrani u jednom ugovoru iz predislamskog doba. Druga pouka nije manje bitna: u vrijeme kad je poruka jo elaborirana kroz Objavu i Poslanikovo iskustvo, on priznaje validnost ugovora koji su zakljuili nemuslimani, trae i pravdu i op e dobro za svoje drutvo. Poslanikova izjava je sama po sebi nedvosmisleno poricanje trendova u miljenju koji su se ponekad pojavljivali tokom historije islamskog miljenja, a po kojima neki ugovor moe biti eti ki validan za muslimane samo ako je po naravi strogo islamski i/ili ako je sklopljen me u muslimanima. Iznova, klju na taka je da Poslanik jasno priznaje valjanost pridravanja principa pravednosti i odbrane potlaenih, bez obzira na to da ti principi dolaze iz islama izvan njega.
4 Hadis prenose Ibn Ishak i Ibn Hiam, a vjerodostojnost mu potvrduju razli iti izvori, ukljuuju i El-Hamidija i djelimi no Imama Ahmeda.

,32

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

I rnost z' duhovno traganje

33

Tre a pouka je direktna posljedica ove refleksije: poruka islama ni u kom slu aju nije zatvoren vrijednosni sistem, razli it sukobljen s drugim 'etka, Poslanik sadraj svoje poruvrijednosnim sistemima. Od samog po itosti suprotstavljene onome to su ke nije doivljavao kao izraz iste razli Arapi druga drutva njegovog vremena proizvodili. Islam ne uspostavlja zatvoreni univerzum referenci, ve po iva na skupu univerzalnih principa se mogu podudarati s temeljima i vrijednostima drugih vjerovanja i religijskih tradicija ( ak i onima koje je stvorilo politeisti ko drutvo poput Meke toga vremena). Islam je poruka pravde koja iziskuje opiranje tla enju i zatitu dostojanstva potla enih i siromanih i musliman mora priznati moralnu vrijednost zakona ugovora koji naglaava taj zahtjev, ma ko bio njegov autor i ma u kojem drutvu on nastao, u muslimanskom nemuslimanskom. Daleko od gra enja pripadnosti islamu u kojoj bi priznavanje i lojalnost pripadali ekskluzivno zajednici po vjerovanju, Poslanik je nastojao razvijati vjernikovu savjest kroz pridravanje principa koji nadilaze zatvorene pripadnosti u ime primarne lojalnosti samim univerzalnim principima. Posljednja poruka ne donosi nita novo u afirmiranju principa ljudskog dostojanstva, pravde i jednakosti: ona samo podsje a na njih i potvrcluje ih. Kad su u pitanju moralne vrijednosti, ista intuicija je prisutna kad Poslanik govori o kvalitetima pojedinaca prije islama i u njemu: Najbolji me u vama (po svojim ljudskim i moralnim osobinama) u dahilijjetu najbolji su i u islamu, ukoliko budu razumjeli (islam)." Moralne vrijednosti pojedinca doseu daleko izvan pripadnosti odre enom univerzumu referenci; unutar islama, one iziskuju dodatno znanje i razumijevanje kako bi se ispravno doku ilo ta islam potvrcluje (princip pravednosti), a za ta trai da bude reformirano (svi vidovi oboavanja idola). Povjerljivi" i enidba Sam Poslanikov ivot, prije i poslije po etka Objave, ilustrira relevantnost gornjih analiza: priznavanje njegovih moralnih kvaliteta prethodilo je njegovoj poslanikoj misiji, koja je a posteriori potvrdila potrebu takvih kvaliteta. Nakon to je bio pastir, mladi Muhammed postaje trgovac i gradi ugled na asti i sposobnosti koji su priznati na cijelom tom podru ju. Ljudi su ga
5 Prenose Buharija i Muslim.

poeli zvati Es-Sadik, EI-Emin, Iskreni, Povjerljivi" kad mu je bilo samo dvadesetak godina. Jedan od najbogatijih trgovaca u Meki bila je ena po imenu Hatida bint Huvejlid. Dvaput udavana, pa ostala udovica, bila je rodica kranina Vereke ibn Nevfela. Ve nekoliko godina sluala je o poS'tenom i sposobnom" mladi u pa je odlu ila da ga iskua, zatraivi da neku njenu robu preveze u Siriju i proda tamo; dozvolila mu je da sa sobom povede njenog mladog slugu zvanog Mejsere, obe avi mu dvostruku naknadu ako bude uspjean. Prihvatio je i otputovao s Mejserom. U Siriji je Muhammed obavio trgovaki posao koji je vie nego dvostruko premaio Hatidina o ekivanja. Vratili su se i podnijeli izvjetaj Hatidi, koja je utke sluala Muhammedova objanjenja, paIjivo posmatraju i nastup i ponaanje mladi a, koji je sada imao 25 godina. inilo se da mu lice sija. Kasnije joj je Mejsere rekao da je on putem primijetio niz znakova u Muhammedovom odnosu i ponaanju koji su svjedo ili da on nije poput drugih ljudi.6 Hatida je potom zamolila jednu od svojih prijateljica, Nufejsu, da upita Muhammeda da je zainteresiran za enidbu. On joj je rekao da to nije u stanju sebi priutiti, a kad je ona spomenula Hatidino ime, s kojom bi mogao dobiti ljepotu, soj, plemstvo i bogatstvo," on je rekao da je zainteresiran, ali da zbog svog statusa o takvom sjedinjenju ne moe ni razmiljati. Nufejsa nije relda da ona ve radi po Hatidinim uputama i sugerirala da to prepusti njoj, da ona to moe srediti. Izvijestila je svoju prijateljicu Hatidu o Muhammedovom blagonaldonom miljenju. Hatida ga je pozvala ku i i ponudila mu brak, koji je on prihvatio. Preostao je jo zadatak da se porazgovara s ro acima u oba roda kako bi se finalizirao dogovor, ali nijedna smetnja bilo da je rije o njihovom statusu interesima plemena nije mogla omesti njihov brak. Predaje kau da je Hatidi kad su stupili u brak bilo 40 godina, ali postoje i miljenja da je bila mlaa: Abdullah ibn Mesud, naprimjer, spominje da joj je bilo 28 godina, to se ini vjerovatnijim, imaju i u vidu da je u godinama koje su slijedile rodila estero djece.7 Prvoro eni sin Kasim ivio je samo dvije godine. Iza njega su slijedili Zejneb, Rukajja, Umm Kulsum, Fatima, i na
6 Ibn Hiam prenosi epizodu s monahom koji je, vidjevi Muhammeda, a.s., kako sjedi pod drvetom, Mejseri rekao da ovaj mladi moe biti samo poslanik." Vidjeti Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:6. 7 Vidjeti Ibn Hiam, Es-siretun-nebevifie, 2:6-8. Vidjeti tako er Ibn Sejjidin-nas, Ujunulasar, Medina, Darut- turas, 1996, str. 80-81.

,34

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

I renost

i duhovno traganje

35

krajti Abdullah, koji je tako er umro prije navrene dvije godine. 8 Tokom tih godina, Poslanik je odlu io osloboditi i usvojiti kao sina svog roba Zejda ibn Harisa, kojeg mu je poldonila supruga nekoliko godina ranije. Kasnije, kad je uniro njegov sin Abdullah, nastojao je pomo i svom amidi Ebu Talibu koji je bio u velikim finansijskim teko ama i optere en vrlo brojnom porodicom uzimajui mladog amidia Aliju u svoj dom. Alija e se kasnije oeniti Muhammedovom, a. s., najmla om kerkom Fatimom. Zejd Pria o Zejdu, usvojenom sinu, interesantna je iz vie razloga. Zarobljen u nekoj bici, prodavan je vie puta prije nego to je postao Hatidin, a potom Muhammedov, a. s., rob. Ostao je u Poslanikovoj slubi nekoliko godina, saznavi za to vrijeme da su mu roditelji jo ivi, o emu su od plemena do plemena stizale vijesti posredstvom putuju ih trgovaca. Zejd je tada spjevao nekoliko stihova i sredio da neki pripadnici njegovog plemena posjete Meku, uju ih i prenesu njegovoj porodici. uvi da je on tamo, njegov otac i amida odlu uju odmah krenuti u Meku i dovesti ga nazad u pleme. uli su da je kod Muhammeda i doli mu predloiti da im proda Zejda. Muhammed je zauzvrat sugerirao da trebaju Zejda pustiti da sam izabere: ako se odlu i vratiti s ocem i amidom, on e ga pustiti bez naknade, ako, me utim, Zejd odlu i ostati sa svojim gospodarem, njegovi blinji trebaju prihvatiti njegov izbor. Sloili su se i zajedno otili pitati Zejda ta eli. Odlu io je ostati sa svojim gospodarem, objasnivi svojima da voli biti rob uz Muhammeda nego slobodan daleko od njega, jer su osobine koje je on posjedovao toliko bile iznad onoga to je on o eldvao od drugih ljudi. Stoga je ostao sa svojim gospodarem, koji ga je odmah oslobodio i javno oglasio da Zejda od sada treba smatrati njegovim sinom, treba ga zvati Zejd ibn Muhammed (Zejd sin Muhammedov) i da e ga on naslijediti.9 Ova pria Zejdov izbor svog gospodara, dok je jo bio rob, nad vlastitim ocem daje novu dimenziju liku Muhammeda, a. s., koji postepeno izrasta
8 Muhammed, a. s., je kasnije esto nazivan Ebul-Kasim (Kasimov otac), a tako ga nazivaju i neki hadisi. 9 Nosio je to ime dok nije dola objava koja je traila da se sva adoptirana djeca zovu po imenima svojih o eva, ukoliko su poznati (Kur 'an, 33:4-5), kako bi se naglasila razlika izme u ktvnog srodstva i statusa usvojenog djeteta.

i mnogo nam govori o Muhammedovoj li nosti prije Objave. Jednostavan, sklon razmiljanju i uvi avan, u poslovanju poten i sposoban, stalno je iskazivao potovanje prema enama, mukarcima i djeci, a oni su ga zauzvrat obasipali zahvalno u i dubokom ljubavlju. On je bio Es-Sadik, iskren u govoru, bio je EI-Emin, povjerljiva i uvaena osoba, bio je okruen znakovima koji su navjetali njegovu sudbinu, bio je bogat izuzetnim ljudskim osobinama koje su ukazivale na njegovu jedinstvenost. Obnova Kabe Jo jedan dogaaj pokazuje da vrlinama njegovog srca i njegovoj moralnoj osobenosti treba dodati otroumnost, koju je on tom prilikom iskoristio u cilju o uvanja potovanja i mira me u ljudima i plemenima. Nakon dugog oklijevanja, iz straha od diranja Kabe, Kurejije su naposljetku odlu ili obnoviti je. Sruili su gornje slojeve zidova, sve do temelja (koji su pripadali prvobitnoj gradnji, koju su izgradili Ibrahim i Ismail). Ponovo su zidali dok nisu stigli do mjesta gdje je u jednom od uglova trebao stajati Crni kamen (Haderul-esved). Tada je izbila estoka sva a me u pripadnicima razli itih rodova o tome kome treba pripasti ast da Crni kamen stavi na njegovo mjesto. Neld su bili blizu toga da se mae oruja kako bi potvrdili kome pripada ta ast. Jedan od starijih je predloio da prvoga ko u e u svetite zamole da presudi spor, s ime su se ostali sloili. Muhammed, a. s., je bio prvi ko je uao u sveti prostor i starjeine rodova su bili sretni da je sudbina odabrala ba njega da presudi. Sasluao ih je, a potom zatraio ogrta . Na njega je stavio Crni kamen i zatraio da starjeine zajedno uhvate za krajeve ogrta a i podignu kamen. Kad su ga podigli na potrebnu visinu, on je smjestio Crni kamen na njegovo mjesto na zadovoljstvo svih, jer niko nije bio zakinut. Ova intuitivna inteligencija je odmah uspjela izmiriti ponos svakog roda s potrebom za jedinstvom. Kasnije, za vrijeme njegove misije, ova karakteristika njegovog uma esto je ilustrirana njegovom sposobno u da odri jedinsrvo prve zajednice muslimana uprkos prisustvu vrlo jakih li nosti s krajnje razli itim temperamentima. U traganju za mirom, stalno je teio iznova posti i ono to je uradio u ovoj tekoj situaciji me u kurejijskim rodovima: nau iti srce da ne popusti pred ponosom i arogancijom, a razum dovesti do rjeenja koje donosi spokoj i omogu ava blago i mudro o uvanje samokontrole. U godinama prije Objave, Poslanikov Odgajatelj darovao mu je upravo ovaj kvalitet, spoj

.36

STOPAMA BOJJEG POSLANIKA

I dnos duhovno traganje

37

sranosti i prodornog duha, znanje kako biti razborit u svim okolnostima, u samoi i medu drttgim ljudima. I )o 35. godine postigao je takav ugled da su mnogi u rodu Benu Haim mislili da e povratiti slavu svojih predaka i veli inu roda postaju i njegovim vodom. enidbom, vlastitom aktivno u i linim kvalitetima postao je poI i ekonomski istaknut i ve je poeo primati brane ponude za svoje k erke, naprimjer od svog amide Ebu Leheba, koji je elio svoju dvojicu sinova, Utbu i Utejbu, oeniti Rukajjom i Umm Kulsum. Rodovske veze su tkane u oekivanju preimustva koje bi se moglo ste i ukoliko Muhammed, a. s., postane poglavar roda. Traganje za istinom Sam Muhammed, a. s., nije bio zabavljen takvim stvarima i pokazivao je malo interesa za javne poslove. U to vrijeme po eo je provoditi odre ene periode u osami u jednoj od pe ina u blizini Meke, kako su to ve inili mekanski hanifi i kr ani. Kad je dolazio mjesec ramazan, odlazio je u pe inu Hira s namirnicama i ostajao u osami, vra ajui se povremeno po dodatne namirnice za otprilike mjesec dana. Da bi stigao do pe ine, morao se penjati na manju planinu i ii na drugu stranu drugog vrha po visini, kre ui se uskom stazom. Ta pe ina je bila potpuno izdvojena i tako mala da je bila pretijesna za dvojicu ljudi. S ulaza u pe inu u daljini se mogla vidjeti Kaba, a jo dalje gola ravnica koja se protezala dokle oko see. Daleko od drugih ljudi, suoen s prirodom, Muhammed, a. s., je tragao za mirom i smislom. Nikad nije uzeo u ea u oboavanju idola, niti je dijelio vjerovanja i rituale s plemenima tog podru ja, ostajui iznad praznovjerja i predrasuda. Bio je zati en od lanih boanstava, bilo da je rije o oboavanju kipova ldanjanju moi i bogatstvu. Ve neko vrijeme svojoj eni Hatidi pri ao je o snovima koji su se obistinjavali i koji su ga uznemiravali zbog jakih utisaka koje su ostavljali nakon buenja. Bilo je to, ustvari, traganje za istinom: nezadovoljan odgovorima koje su nudili oni oko njega, vo en unutranjim uvjerenjem da mora dalje tragati, odlu io se izdvojiti i razmiljati. Bliio se etrdesetoj godini i dostigao ta ku u svom duhovnom razvoju koja je duboku introspekciju inila nunim narednim korakom. Sam sa sobom, u pe ini Hira, meditirao je o smislu svog ivota, svom bitisanju na zemlji i znalwvinta koji su ga pratili kroz ivot. Prostori koji su se irili oko njega mora da

su ga podsje ali na horizonte njegovog djetinjstva u pustinji, s tom razlikom ih je zrelost ispunila mnotvom fundamentalnih egzistencijalnih pitanja. rragao je, a ova duhovna potraga ga je prirodno vodila ka zovu prema kojem su znakovi neumitno ukazivali tokom itavog njegovog ivota. Znakovi koji su ga itili i blaili, vizije koje su prvo dolazile u snu, a potom se ostvarivale na javi i pitanja koja su postavljali um i srce zdrueni s horizontima koje je nudila priroda neprimjetno su vodili Muhammeda, a. s., do nadnaravnog tivoenja u smisao, u susret s njegovim Odgajateljem, Jedinim Bogom. U etrdesetoj godini prvi cildus njegovog ivota doao je do svog kraja. Pribliavajui se peini Hira tokom mjeseca ramazana 610. godine, prvi put je uo glas koji ga doziva i pozdravlja: Esselamu alejke, ja Resulallah! Mir neka je s tobom, Allahov poslani e!"1

10 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:66-67.

ETVRTO POGLAVLJE

Objava, znanje

Sam u peini Hira, Muhammed, a. s., je nastavljao tragati za istinom i smislom. Iznenada mu se ukazao melek Debrail i naredio: itaj!" Muhammed, a. s., je odgovorio: Nisam od onih koji itaju." Melek ga je uhvatio tako vrsto da je postalo skoro neizdrivo i ponovo naredio: itaj!" Muhammed je ponovio: Nisam od onih koji itaju." Melek ga je ponovo jako stegao, skoro ga uguivi i po tre i put ponovio naredbu: itaj!" Odgovor je bio isti: Nisam od onih koji itaju." I dalje ga sti ui, melek je izgovorio: itaj, u ime Gospodara rvoga koji stvara, stvara ovjeka od ugruka! itaj, plemenit je Gospodar tvoj, koji pou ava peru, koji ovjeka pou ava onome to ne zna.."' Ove rijei bile su prvi ajeti Kur'ana, objavljenog Poslaniku posredstvom meleka Debraila. Sam Muhammed, a. s., mnogo kasnije njegova ena Aia, neki ashabi i prenosioci do Ibn Ishaka i Ibn Hiama, prenijeli su ovaj dogaaj i one koji su slijedili istim terminima, mada s nekim (uglavnom manjim) injeninim i hronolokim razlikama. Izgovorivi te rijei, melek Debrail se udaljio, ostavljaju i Poslanika u stanju velike uznemirenosti. Bio je u strahu i nije znao da Ii je imao viziju koja je dola od ejtana ili je bio opsjednut. Odlu io je vratiti se svojoj eni. Doao je vrlo uznemiren i rekao: Pokrij me, pokrij me!" Hatida ga je umotala u ogrta i upitala ta je posrijedi. Muhammed, a. s., joj je objasnio ta se dogodilo i izrazio svoju bojazan: ta mi se doga a? Bojim se za
l Kur'an, 96:1-5.

39

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Objava, znanje

41

scbe."' I latida ga je utjeila ap ui mu: Nema se ega bojati. Odmori se i smiri. liog ne bi u inio da doivi ponienje, jer si dobar prema svojoj rodbini, govori istinu, pomae potrebne, dareljiv si prema gostima i podrav,i svaki pravedan in."3 Vereka ibn Nevfel Hatida se sjetila da upita za miljenje svog ro aka, kr anina Vereku ibn Nevfela. Otila mu je (nije jasno da li sama ili s Poslanikom) i kazala za Muhammedovo iskustvo. 4 Vereka je prepoznao znakove koje je o ekivao i bez oklijevanja odgovorio: Sveti! Sveti! Tako mi onoga koji posjeduje Verekinu duu, to je vinji Namus (prijatelj tajni Vinjeg Kraljevstva, melek koji donosi svetu objavu) koji je doao Muhammedu; isti onaj koji je doao Musau. Uistinu, Muhammed je poslanik svog naroda." 5 Kasnije, za vrijeme susreta s Muhammedom, a. s., u blizini Kabe, Vereka je dodao: Sigurno e te nazvati lacem, neura unljivim, protjerat e te i napadati. Kad bih tada bio iv, Bog zna da bih te podrao dok ne pobijedi Njegova odredba!" 6 Aia prenosi da je Vereka tako er rekao: Tvoj narod e te protjerati!" To je uznemirilo Poslanika, pa je upitao: Ho e li me protjerati?" Vereka ga je upozorio: Ho e! Nijedan ovjek nije donio ono to i ti, a da prema njemu nisu iskazali neprijateljstvo!"' Poslanikova misija je tek po ela, a ve mu je omogu eno da dokui neke osnove posljednje Objave, kao i neke istine koje su bile prisutne kroz historiju poslanstva me u drugim narodima.

Vjerovanje, znanje i poniznost Prvi ajeti koji su objavljeni Poslaniku, koji nije znao itati niti pisati, direktno mu usmjeravaju panju na znanje. Mada nije u stanju itati oslanjajui se na vlastite sposobnosti, Bog ga poziva da ita u ime svoga Gospodara (Rabb, Odgajatelj)", neposredno uspostavljaju i vezu izmeu vjerovanja u Boga i znanja. Sljedei ajeti porvruju tu vezu: ,,... koji pou ava peru, koji ovjeka pouava onome to ne zna..." Izme u Stvoritelja i ovjeanstva je vjerovanje koje po iva na znanju darovanom od Najplemenitijeg (El-Ekrem), hrani se njime, a to znanje mu omogu uje da odgovori na Njegov poziv i da Mu se okrene i obrati. Prvi ajeti ustanovljavaju neposrednu korespondenciju s onim to e Objava kasnije spomenuti o stvaranju ovjeanstva: I pou i On Adema nazivima svih stvari."$ Razum, inteligencija, jezik i pisanje dali su ljudima kvalitete potrebne da budu Boije halife (namjesnici, zastupnici) na zemlji i, od samog poetka, kur'anska objava poznavanje i priznavanje Stvoritelja povezuje sa znanjem i naukom, odraavaju i tako porijeklo samog stvaranja. 9 Brojne predaje izvjetavaju da su druga objava bili ajeti s po etka sure El-Kalem" (Pero). Ti ajeti potvr uju boansko porijeklo nadahnu a, kao i nunost znanja. Oni tako er spominju Poslanikovu moralnu izuzetnost koju je posvjedoilo etrdeset prvih godina njegovog ivota: Nun. Tako Mi kalema i onoga to oni piu, ti nisi, milo u Gospodara svoga, lud; ti e sigurno nagradu neprekidnu dobiti jer ti si, zaista, najljepe udi i ti e vidjeti, a i oni e vidjeti, ko je od vas lud." 10 Nun je jedno od slova arapskog alfabeta. Na sli an nain, neka druga slova stoje na poetku drugih sura Kur'ana. Nijedan komentator pa ak ni sam Poslanik nije u stanju tano rei ta ona znae ili ta njihovo prisustvo na poetku neke sure simbolizira. Tako u isto vrijeme zaklinju i se perom" i potvrujui nunost znanja koje daruje ljudskim stvorenjima, Stvoritelj otpo inje ajete misterioznim slovom, nun, izraavajui ogranienja ljudskog znanja.
8 Kur'an, 2:31. 9 A kada Gospodar tvoj ree melekima: Ja u na Zemlji namjesnika postaviti!" Kur'an, 2:30. 10 Kur'an, 68:1-6. Ova sura se esto smatra drugom u hronolokom poretku objave.

2 Fiadis prenosi Aia, vjerodostojnim ga dre Buharija i Muslim. i Isro. l l gore navedenom hadisu, Aia izvjetava da su otili zajedno, dok Ibn Hiam (Es-siretunnrbrvijjr, I)euul-dil, Bejrut, bez datuma, 2:73, izjavljuje da je prvo otila ona sama, a da se Vcreka ihn Nevfel kasnije susreo s Poslanikom. Ihn I li,im, f:s-siretun-nebevijje, 2:73-74. 1 Istu, 2:74. / I Iadis cnosi Aia, vjcrodostojnim ga dre Buharija i Muslim.

STOrAMA BoIJEG POSLANIKA

Ubjava, znanje

4, f

Uignitet ovjeanstva steen znanjem ne moe biti lien poniznosti razuma svjesnol; svojih vlastitih granica koji tako spoznaje nunost vjerovanja. Prihvataju i da nc razumije, misteriozno prisustvo slova nun trai vjerovanje, razumijrvanjc i prihvatanje nemisterioznih izjava ajeta koji slijede, iziskuje kuritcnjc razuma koji je aktivan, ali nuno ustvari prirodno ponizan.

U svakoj od ovih po etnih objava, Bog se predstavlja svom Poslaniku kao rvoj Rabb" (Rabbuk) ili Odgajatelj, koji ga je odabrao, njegovao, a potom pozvao da prenese posljednju objavu Jedinog Boga. Nije bilo bez dubljeg smisla to to je Muhammed, a. s., bio siro e i siromaan i to je morao pro i kroz period razmiljanja, iako su u tim trenucima zabrinutost i uznemirenost prevladavali nad svije u o izboru za misiju.

Vjerovanje, moralnost i progoni Zatije, sumnja

Sutinskom u enju islama po kojem znanje postoji samo uz ljudsku svijest o njcgovoj ograni enosti, navedena sura, El-Kalem, dodaje jo jednu dimenziju, govore i o Poslanikovom uzvienom moralu". Ovaj ajet, podsje ajui na izuzetno i plemenito ponaanje Poslanikovo jo od mladosti, uspostavlja specifinu vezu izme u znanja, vjerovanja i postupanja (djelovanja). U svjetlu vjerovanja, znanje mora biti zasnovano i oslanjati se na pojedin evo moralno dostojanstvo. Plemenitost Poslanikovog ponaanja potvr uje mu, a posteriori, da on nije opsjednut, da je u pravu i da e imati beskrajnu nagradu. Vjerovanje u Boga i znanje, u svjetlu boanskoga, kao svoju neposrednu posljedicu moraju imati ponaanje, na in djelovanja koji uvaava eti nost i promovira dobro. Ovi ajeti sadravaju jo jednu pouku, koju je predvidio Vereka ibn Nevfel, kao i isposnik Behira prije njega: bit e uvreda, neprijateljstva, mrnje, pa ak i progona od vlastitog naroda. Poslanik je upozoren da bi izvjesno mogao biti odbijen, ali se u tom trenutku, nakon prve objave, morao suo iti s vlastitim dvojbama. Utjeila ga je njegova supruga, a potom i potvrda Vereke ibn Nevfela, ali od meleka Debraila nije primio nita to bi ga u potpunosti dodatno uvjerilo. Ponekad je, hodaju i, zrimjeivao lik Debraila kako ispunjava horizont, a okre ui se na drugu stranu, opet bi vidio Debraila. Ne postoje precizni podaci o broju objava koje je Poslanik primio u ovoj prvoj fazi, ali Aia prenosi da je Poslanik rekao da je jednog dana uo buku i iznenada mi se ukazao melek koji mi je doao u pe ini Hira, sjedei izmeu nehesa i zemlje, pa sam (kao i prilikom prve Objave) pourio ku i, govorei: "/.amotajte me, zamotajte me!" to su i u inili."" Tada su objavljeni sljede i ajcti: O ti, pokriveni! Ustani i opominji! I Gospodara svoga veli aj! I haljine svoje oisti! I kumira se kloni!"" Situacija je postajala sve gora, jer je narednih mjeseci objava prestala Ovaj period zatija (el fetre), koji je potrajao izme u 6 mjeseci i dvije i po godine, zavisno od predaje, kod Poslanika je izazvao veliko dvojenje i patnju. Pomiljao je da vie ne zavre uje da prima Objavu, da je zapostavljen ili da je, jednostavno, opinjen. Aia prenosi kako je intenzivno patio:
-

Objava je prestala neko vrijeme, pa je Poslanik bio pogo en, bio je toliko ojaen da je pomiljao da ode od ku e i baci se s neke litice. Ali, svaki put kad bi doao do vrha planine da to u ini, pojavljivao mu se melek Debrail i govorio: O Muhammede, ti si uistinu Boiji poslanik." Te rije i bi mu razgalile srce i u duu unijele mir. 13 Ta ukazanja i znakovi oko njega pomagali su Poslaniku da se odupre osjeajima dvojbe i usamljenosti. On je, ustvari, prolazio kroz isto iskustvo kao Ibrahim, a. s.: kroz iskuenje ovog zatija on je dvojio o sebi, svojim sposobnostima i svojoj mo i, ali je Bog stalno obiljeavao njegov put znakovima i vizijama koji su mu pomagali da ne dvoji u pogledu Boga. Ova kunja tiinom bila je inicijacija koja je oblikovala Poslanikovo duhovno traganje. Objava mu je doslovce govorila o nunosti poniznosti, ali ga je Boija utnja sada prakti no uila tome. Bog mu je navijestio svoje prisustvo, a tokom dugih sedmica ispranjenih od Njegove rije i, On je u srcu svog Poslanika gajio potrebu za Sobom. Bog mu je kona no progovorio ponovo, zazivaju i raajui dan i rasprostiranje no i zbog njihove fizi ke realnosti, koja je znak Stvoriteljeve mo i, kao i zbog njihovog simbolizma, koji izraava krhkost bi a i srca izmeu svjetla Objave i mrane praznine utnje:

I I I I.ulis prrnosi Aia, vjerodostojnim ga dre Buharija i Muslim. I! hiu',in,74:1 5.

-

13 Buharija, 91:1.

44

STOPAMA BO7JEG POSLANIKA

l)bjava, znanje

45

mi jutra i no i kada se utia, - Gospodar tvoj nije te ni napustio ni omtznuo! Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta, a Gospodat tvoj e rebi sigurno dati, pa e zadovoljan biti!" 14 liile su to dobre vijesti i Objava nije ponovo prestala tokom vie od 20 godina. Ajeti su objavljivani neredovno (nekada samo nekoliko ajeta, nrkada itavo poglavlje) i Poslaniku je kazivano gdje ta no da umetne novoprimljenu objavu kako bi se sastavila kona na Knjiga. Mada su Arapi bili naviknuti na usmenu predaju, Poslanik je naredio novim muslimanima koji su znali itati i pisati (najpoznatiji me u njima bio je Zejd ibn Sabit) da zapisuju ajete na plo ama ili ak na devinim ple kama (i da ih uvaju po redoslijedu koji im je saop io). U isto vrijeme, brojni ashabi su u ili napamet ajete kako su objavljivani.

Hatida
Vano je ovdje naglasiti ulogu koju je tokom tih godina, ispunjenih dogaajima od kojih su neki bili neobi ni, a neki duboko bolni, igrala Hatida. Ona je prva zapazila, a potom izabrala Muhammeda, a. s., zbog njegovog potenja i plemenitog karaktera. Veoma poeljna u Meki zbog svog bogatstva, bila je u stanju procijeniti interesa lien i odmjeren odnos tog mladog ovjeka, koji je ipak bio tako poduzetan i sposoban. Nasuprot uvrijeenoj praksi, imala je hrabrosti ponuditi mu brak posredstvom svoje prijateljice Nufejse. Njihova zajednica donijela im je mnogo sre e, tuge i alosti: izgubili su dvojicu sinova, Kasima i Abdullaha, dok su jo bili djeca i samo etiri njihove kerke su preivjele. 15 Ova porodi na sudbina je sama po sebi bila dovoljno teka, ali meu Arapima je i samo ro enje kerke smatrano sramotom. Tradicije izvjetavaju s koliko duboke ljubavi i panje su Muhammed, a. s., i njegova supruga, nasuprot tome, okruili svoje k eri, to se nikad nisu ustru avali izraziti i javno. Kad je u etrdesetoj godini ivota Muhammed, a. s., primio prvu objavu, prvo se obratio svojoj eni, a ona je stala uz njega i podrala ga. Tokom svih ptethodnin godina posmatrala je ovjeka izrazito plemenitog karaktera. Kad
11 Kni':cn. 9:3:1-5. I tivr su ii nu Ic i.a

joj se vratio iz pe ine Hira, uznemiren i u velikoj dvojbi u pogledu onoga to mu se doga a, ona ga je okruila ljubavlju, podsje aju i ga na njegove kvalitete, vraaju i mu samopouzdanje. Prve objave bile su i izuzetan poklon i strano iskuenje za ovjeka koji vie nije znao da li je opsjednut ili rtva ejtanskog delirija. Bio je sam i zbunjen, obratio se svojoj eni, koja mu je odmah darovala utjehu i podrku. Od tog trenutka nadalje, njih dvoje se suo avalo s kunjom, pokuavaju i razumjeti njeno znaenje, a potom, nakon to je prekinuto zatije Objave, odzivaju i se Boijem pozivu i slijede i put duhovne inicijacije. U tome je Hatida znak Boije prisutnosti u samom sreditu Muhammedove, a. s., kunje; ona je u Poslanikovom duhovnom iskustvu ono to su Ismail, a. s., i Hadera bili u Ibrahimovom, a. s. Bili su znakovi koje je poslao Jedini kako bi obznanio svoje prisustvo i svoju podrku u kunji, kako nikad ne bi dvojili u pogledu Njega. Hatida je bila prva osoba koja je prihvatila islam i tokom prvih deset godina Muhammedove, a. s., misije stajala je uvijek uz njega kao vjerni pratilac. Uloga ove ene u Poslanikovom ivotu je ogromna. Ona je tokom 25 godina bila njegova jedina supruga, ije prisustvo je Poslanika titilo, ali i koja je i sama prolazila kroz odbacivanje rodbine, progone i izolaciju." On ju je izuzetno volio. Bilo je to o ito do te mjere da je, mnogo godina nakon Hatidine smrti, Aia kojom se Poslanik kasnije oenio rekla da je Hatida jedina ena na koju je ikada bila ljubomorna. Hatida je primila dobre vijesti o tome da je on od Boga odabran; bila je ena, nezavisna, uvaavana i potovana, potom supruga, snana, paljiva, vjerna i povjerljiva; bila je pobona muslimanka, iskrena, odlu na i ustrajna. Muhammed, posljednji Poslanik Jedinog Boga, nije bio sam, a jedan od najjasnijih znakova Boije dareljivosti i ljubavi prema njemu u njegovom ivotu bila je ena, njegova supruga. Objava, istine, Knjiga Bog je obznanio Sebe. Prve objave su Poslanikovu svijest usmjerile na Njegovo nadnaravno, odgajateljsko prisustvo, jer On o Sebi stalno govori kao o Rabbu, Muhammedovom Odgajatelju, njegovom Gospodaru. Melek Debrail je prenio prve temelje poruke i priznavanja Boga to je sutina
16 I majka sve njegove djece, osim Ibrahima, kojeg je imao s Koptkinjom Marijom i koji je umro kao dijete.

I'oslanikova ivota, osim Fatime, koja je umrla est mjeseci nakon njega.

46

STOPAMA Bo>>EC POSLANIKA

vjerovanja izraavaju i centralnu poziciju znanja ( itanja i pisanja) zdruenog s uzornim ponaanjem. Nagovjetavanje radosnih vijesti tako er je zdrueno s upozorenjem o budu im protivljenjima Muhammedu, a. s., jer se nikad nije pojavio nijedan zagovornik istine na zemlji, a da to nije izazvalo izljev mrnje, lai i pogrda. ak i neki od njegovih ro aka koji su ga voljeli zatnrzili su ga toliko da su ga eljeli ubiti. Melek Debrail mu se pojavljivao nekoliko puta. Poslanik je kasnije kazivao da se melek nekad pojavljivao u svom melekskom obliku, a ponekad kao ljudsko bi e. U drugim prilikama, Muhammed, a. s., je uo zvuk poput zvonjave i objava je dolazila iznenada, iziskuju i tako jaku koncentraciju da je dolazio blizu guenja. Ovaj posljednji na in je bio posebno bolan, iako je na kraju procesa bio u stanju doslovce ponoviti sadraj objave koju je primio. 17 Dvadeset godina melek Debrail ga je pratio i dostavljao, neredovno i kako su to okolnosti iziskivale, ajete i sure koje e naposljetku sainjavati Kur'an. Objave u knjizi koja je poprimala oblik nisu smjetane hronoloki; slijedile su poredak koji je melek Debrail svaki put nazna io Poslaniku i koji je kasnije brino uvaavan. Svake godine, tokom mjeseca ramazana, Poslanik je Debrailu u io dio Kur'ana koji je do tada primio, redoslijedom koji je melek nazna io. Tako je dolazilo do redovne verifikacije sadraja i oblika Knjige koja je polahko nastajala tokom perioda od 23 godine.

PETO POGLAVLJE

Poruka i teko e

Nakon oporavka od uznemirenosti uzrokovane inicijalnim iskustvima objave i kako je po eo dobijati uzastopne objave, Poslanik je po eo dijeliti poruku sa sebi najbliima. Jo nije primio upute kako e poruku predstaviti svom narodu, ali je pretpostavljao estoko protivljenje, kako je to najavio Vereka ibn Nevfel. Prvi sljedbenici Nakon Hatide, njegove supruge i prve osobe koja je prihvatila islam, krug onih koji su prihvatili poruku irio se obuhvataju i lanove blie rodbine, potom njegove prijatelje. Alija ibn Ebi Talib, mladi ro ak o kojem se on brinuo, Zejd, njegov usvojeni sin, Ummu Ejmen, njegova dadilja koja se brinula o njemu nakon to se u 4. godini vratio u Meku i njegov cjeloivotni prijatelj Ebu Bekr bili su prvi koji su prepoznali istinu poruke i izjavili prihvatanje vjerovanja (ehadet), izraavaju i svoje prihvatanje islama: Svjedo im da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov poslanik." Broj muslimana je polahko rastao kao rezultat Poslanikovog diskretnog pozivanja i vrlo odlu nog ukljuivanja Ebu Bekra, koji je uvijek bio spreman govoriti o novom vjerovanju i djelovati njemu u prilog: kupovao je robove od vlasnika i osloba ao ih u ime islamskih principa, naglaavaju i jednakost svih ljudskih stvorenja. Tokom tih godina, Muhammedovo, a. s., prisustvo u Meki, njegovi postupci i njegov primjer privla ili su veliki btoj mukaraca i ena koji su postepeno prihvatali novu vjeru. Broj prelazaka na islam je ipak bio mali tokom prvih nekoliko mjeseci.

17 ll hadisu koji prenosi Buharija (1:1), Ibn Abbas prenosi bolni karakter trenutka objavr: Ro^i.ji poslanik je pokuavao umiriti muke koje je uzrokovala Objava" mi ui usnama, o l,iile kur'anskc rije i: Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga to prije zapamtio. h1i ,ni s duini da ga sabcremo da bi ga ti itao. A kada ga itamo, ti prati itanje njegovo."
/ti:lh - I}i.

S7'OPAMA BOIJEG POSLANIKA

Poruka i tekoe

49

l'redaje lutzuju da su tokom prve tri godine samo 30-40 Kurejija postali muslimani. S I'oslanikom su se sastajali u ku i jednog od konvertita, Ell?rkama ibn Ebil-Erkama, i u ili osnove svoje vjere dok su nove objave dolazilr. Okruenje je postajalo sve neprijateljskije kako su itelji Meke saznavali o sutinskim u enjima nove poruke i zamje ivali njihov utjecaj na siromanc i mlade. Poslanik, svjestan previranja i opasnosti koje vrebaju, odlu uje se usmjeriti na diskretno solidno educiranje manje grupe, koja e se, znao je, suo iti s kritikom, odbojno u i vjerovatno izop avanjem. Ova grupa je kasnije, zahvaljuju i kvalitetu svog duhovnog odgoja i svojoj precianosti, ostala vrsta pred teko ama i progonima. Od po etka, Poslanik je davao prednost kvalitetu nad kvantitetom i vie se volio baviti prirodom srca i umova kojima se obra ao nego njihovom brojno u. Tri godine je tiho gradio prvu zajednicu vjernika, ija je posebna odlika bila da je okupljala, bez ikakvih razlika, mukarce i ene iz svih rodova i svih drutvenih slojeva (mada su ve ina bili mladi i siromani).
Javno pozivanje

Njegov amida Ebu Leheb je odmah zlobno odgovorio: Propao ti (tebben lek), zar si nas zbog toga zvao?" Odmah se okrenuo, vode i okupljene poglavare sa sobom: postao je oli enje onih koji su odbili Muhammedovu, a. s., poruku i najee mu se suprotstavili. 3 Kasnije, kad je Poslanik organizirao dva objeda kako bi na njima predstavio istu poruku, prvi pokuaj nije uspio, jer je Ebu Leheb ponovo intervenirao kako bi sprije io svog bratia da govori. Za vrijeme drugog objeda, Muhammed, a. s., je uspio prenijeti bit svoje poruke, koju su uli i potajno prihvatili neki od pripadnika porodica koje je pozvao. Njegovi ro aci i starjeine plemena su reagirali hladno i suzdrano jer su shvatili da priroda Muhammedove, a. s., poruke ugroava dugo postoje i balans u njihovom drutvu. I njihova boanstva i njihova mo su bili ugroeni, a opasnost je bila ozbiljna. Muhammed je nastavio govoriti svojim ro acima dok nije dobio objavu koja je nare ivala odluniji nastup: Ti javno ispovijedaj ono to ti se nare uje i mnogoboaca se okani." 4 Poslanika misija je ulazila u novu fazu. Sad je poruka bila upu ena svima i traila jasno razlikovanje izme u tevhida, vjerovanja u jednog Boga i kurejijskog politeizma. Poslanik je oko sebe okupio solidno jezgro mukaraca i ena, neki su bili njegovi ro aci, ali je ve ina dolazila iz razli itih drutvenih kategorija i plemena. Svima njima on je prethodne tri godine pruio duhovni i vjerski odgoj. Oni e se strpljivo i ustrajno suo iti s odbacivanjem, progonima i iskljuenjem iz mekanskog drutva koje se po elo raspadati.

Nakon tih godina, Muhammed, a. s., je primio objavu koja mu je naloila da pone javno pozivati: I opominji rodbinu svoju najbliu`" Poslanik je shvatio da sad svoju poruku mora dostaviti pripadnicima porodica s kojima su ga vezivale rodbinske veze. Po eo ih je pozivati u islam. Jednog dana, popeo se na brdo Safa i pozvao predstavnike plemena. Misle i da ima neto hitno ili vano saopiti, skupili su se u podnoju da ga sasluaju. S mjesta gdje su stajali oni nisu mogli vidjeti dolinu, prema kojoj je Mtxhammed, a. s., bio okrenut. On im je rekao: Ako bih vas upozorio da se dolinom pribliavaju naoruani konjanici da vas napadnu, da li biste mi vjerovali?` Odgovorili su skoro uglas Svakako, ti si iskreni i nikad nismo uli da lae!" Poslanik je tada nastavio: E, ja vas upozoravam na estoku kaznu! Bog mi je naredio da opomenem svoje najblie. Ja nemam mo i da vas zatitim od bilo ega u ovom ivotu, niti da vam dam blagoslov u ivotu koji dolazi, izuzev ako povjerujete u Boiju jedno u." Dodao je: Ja sam poput nekoga ko je vidio neprijatelja, pa uri svom narodu da ga nlmxori prije nego to ga on iznenada zasko i, viui dok tri: Pazite, pazite!" 2
I
!

Tokom prvih godina objave, kur'anska poruka se oblikovala oko etiri glavne ose: jedno a Boga, status Kur'ana, molitva i ivot poslije smrti. Prvi muslimani su pozivani na duboku i radikalnu duhovnu preobrazbu, a to su dobro shvatili njihovi protivnici iz reda njihove rodbine, koji su se plaili znaajnih pomjeranja koja e nova vjera unijeti u vjerovanja i organizaciju njihovog drutva.

s iir'an, 26:214. Ibn I lU,am. l:'+-sireir.eri-nebevijje, 2:98-99.

3 Zbog toga mu Kur'an kasnije u objavi odgovara koriste i istu formulu s dodatnom snagom asonance i konsonance u arapskim rije ima: Tebbet jeda Ebi Lehebin ve tebb" (Propale ruke Ebu Lehebove, propao i on).Kur'an, 111:1. 4 Kur'an, 15:94.

50

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Poruka i tekoe

51

Boija jedno a
Kur'anska poruka se prvenstveno fokusirala na potvr ivanje jednoe Boga (tevhid). Zajedno s poimanjem Boga kao Rabba ili Odgajatelja, koje se, kako smo vidjeli, pojavilo u prvim objavama, tako er se pojavilo boansko ime Allah, kao i izrazi koji Ga povezuju s mirom i milo u. Tako se melek Debrail obra ao Poslaniku izrazima: Mir neka je s tobom, Allahov poslanie!" (Esselamu alejke, ja Resulallah) iNeka je Allahov mir i milost na tebe" (Selamullah ve rahmetuhu alejk). Ove izraze su muslimani od poetka koristili kako bi se me usobno pozdravili i prizivali Boga njegovim dvama imenima: Mir (Es-Selam) i Najmilostiviji (Er-Rahman). Nadalje, svako poglavlje Kur'ana po inje izrazom kojim se upu uje na prisustvo Jedinog i na Njegove uzviene osobine: U ime Boga (s imenom Boga), Milostivog, Samilosnog." Veoma rano, Kur'an je ime Er-Rahman u inio ekvivalentnim imenu Allah: Reci: `Zovite: `Allah' ili zovite: `Milostivi', a kako god Ga budete zvali, Njegova su imena najljepa." 5 Ova posvemanja prisutnost ukazivanja na Jednoga i Njegova razli ita imena je sutinska. Ustvari, ona e oblikovati odnos prvih vjernika prema Bogu: prepoznavanje Njegovog prisustva i uvjerenje da je Njegova dobrota dar kao i obe anje mira. Ovo je najo itije ilustrirano surom Er-Rahman, koja se obra a i ljudima i dinima i trai od njih da posmatraju prirodu i spoznaju Njegovo Bi e i Njegove blagodati: 6 Milostivi, pou ava Kur'anu, stvara ovjeka, u i ga govoru, Sunce i Mjesec utvr enim putanjama plove, i trava i drve e se pokorava, a nebo je digao. I postavio je terazije da ne prelazite granice u mjerenju. I pravo mjerite i na teraziji ne zakidajte! A Zemlju je za stvorenja razastro, na njoj ima vo a i palmi s plodom u akama i ita s li em i miomirisna cvije a, - pa, koju blagodat C7ospodara svoga pori ete!"'

Status Kur ana

Od prirode pa do zahtjeva etike i pravi nosti u ljudskom ponaanju, sve ukazuje i podsje a na Stvoritelja, ije su primarne manifestacije dobrota i milost. Ustvari, On je sam tekst objavio iz svoje dobrote prema ljudima. Objava je i dar i breme i to od samog po etka uvodi drugu osovinu ranih islamskih u enja. Status Kur'ana koji u navedenim ajetima uspostavlja vezu izmeu Boga i ovje anstva jedna je od sutinskih komponenti muslimanskog vjerovanja (akida, mn. akaid).s Kur'an je Boija rije kao takva objavljena ovjeanstvu na istom i jasnom arapskom jeziku" i u isto vrijeme je i podsjetnik, svjetlost i udo. 9 Podsjetnik je na monoteisti ke poruke iz prolosti, svjetlost boanskog vodstva za budu nost i udo vjene i neponovljive rije i darovane ovje anstvu u njegovoj povijesti. U prvi mah je jasno da Kur'an sebe predstavlja kao ogledalo univerzuma. Termin koji su prvi zapadni prevodioci preveli kao stih" slue i se biblijskom terminologijom doslovno u arapskom zna i znak" (ajet). Objavljena Knjiga, zapisani tekst, sa injen je, dakle, od znakova (ajeta), ba kao to svemir, poput teksta rairenog pred naim o ima, obiluje znakovima. Kad se Kur'an i svijet itaju i srcem, a ne samo analiti kim razumom, tada dva teksta jedan drugome do u kao odjek i oba govore o onome drugom i o Jedinom. Znakovi nas podsje aju ta zna i roditi se, ivjeti, misliti, osjeati i umrijeti. Svojom izuzetno nadahnjuju om formom i sadrajem, kao i svojom duhovnom moi, Kur'an je udo islama. On tako er predstavlja veliku, dvostruku odgovornost za muslimane: i na nivou eti kih zahtjeva koje im kur'anska u enja postavljaju, kao i u svojstvu svjedoka u pogledu tih istih uenja pred ovje anstvom. Ova dimenzija je prisutna od najranijih objava. Tako sura El-Muzzemmil" (Umotani), objavljena me u prvima, sadri upozorenje: Mi emo ti, doista, teke rije i slati" 10 Drugi ajet koristi mo ne slike da izrazi duhovni status Kur'ana: Da ovaj Kur'an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopotovanja puno i kako bi se od straha
8 Sastavni dijelovi islamskog vjerovanja, prema Kur'anu, uklju uju vjerovanje u Boga, meleke, poslanike, objave i Sudnji dan. 9 Kur'an, 16:103. 10 Kur'an, 73:5.

5 Kur'an, 17:110. 6 Ova sura je objavljena kasnije (u medinskom periodu), ali sintetizira bit vjernikovog odnosa prema Jedinome, koji je milostiv i beskona no dobar. Poslaniku je ova sura bila posebno draga, a jednom prilikom ju je nazvao Arusetul-Kur'an (kur'anska nevjesta), aludirajui na njenu ljepotu. 7 Kur'an, 55:1-13.

52

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Poruka i tekoe

53

pred Allahom raspalo."" Objavljeni tekst, Boiji govor (Kelamullah), sebe predstavlja i kao dobrohotni podsjetnik i kao izuzetno zahtjevnu moralnu zapovijest koja iri duhovno nadahnu e, a u isto vrijeme oblikuje kona nu formu vjerskog obreda.

Molitva
Dok je hodao okolinom Meke, Poslanika je posjetio melek Debrail, poduivi ga kako da izvri obredno i enje (abdest) i obavi obrednu molitvu (namaz). 12 Ova poduka je dola vrlo rano, odmah spajaju i akt ienja vodom sa zapovijedi obavljanja molitve zasnovane na u enju Kur'ana i preciznim cikli nim nizovima pokreta (rekatima). Poslanik je slijedio Debrailove instrukcije jednu za drugom, a potom otiao ku i i poduio svoju enu Hatidu kako da klanja. Tokom ovih ranih godina, namaz je obavljan samo dva puta dnevno, ujutro i uve er. Citirana sura El-Muzzemmil tako er spominje no ni namaz, koji je postao obaveza muslimana po etkom mekanskog perioda i ostao takvim dok kona no nije ustanovljena obaveza obavljanja pet dnevnih namaza. Duhovna vjeba i obred bili su posebno zahtjevni: O ti, umotani! Probdij no , osim malog dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo vie od nje, i izgovaraj Kur'an paljivo. Mi emo ti, doista, teke rije i slati. Ta ustajanje no u, zaista, jae djeluje i izgovara se jasnije, a ti danju, doista, ima mnogo posla. I spominji ime Gospodara svoga i Njemu se potpuno posveti." 13 U srcu Meke, u sve neprijateljskijem okruenju, mukarci i ene koji su prihvatili islam vjebani su bespotedno i tiho: ustajali su no u da se dugo klanjaju Bogu, izgovaraju i kur'anske znakove (ajete), koje je Jedini postavio kao privilegiranu vezu izme u Njegove beskrajne dobrote i srca svih stvorenja. Ovaj duboki i intenzivni duhovni trening odredio je najizraenije karakteristike prvih vjernika: poboni, diskretni i odlu ni, oni su se klanjali Bogu milosti i mira, itali su Njegovu Objavu, koja je podsje anje (zikr)
11 Kur'an, 59:21. 12 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:83. 13 Kur'an, 73:1-8.

i svjetlost (nur) i slijedili primjer i u enje posljednjeg poslanika. Sutina islamske poruke je u cjelini izraena u ovoj bliskoj vezi povjerenja i ljubavi koja ih je vezivala s Najuzvienijim, uspostavljaju i direktnu vezu izme u pojedinca i njegovog ili njenog Stvoritelja, koji je izabrao da pokae uzorno ponaanje kroz Poslanika, ljudsko bi e, kojeg je postavio kao model. Tri ajeta e kasnije sintetizirati preciznu supstancu ovog u enja:

A kad te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli."' 4 Poslanik, u samom sreditu ove bliske povezanosti, otvara put: Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti!"` 15
On je olienje ljudskog bi a koje tei ka Boanskome izvan kona nosti ivota:

Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje." 16
Prvobitna grupa vjernika ivjela je ova u enja: u namazu su se okretali ka Jerusalemu, izraavaju i tako o itu vezu ove poruke s jevrejskim i kranskim monoteizmom, koji dijele iste tenje ka vje nom ivotu na buduem svijetu.

ivot poslije smrti i Sudnji dan Kur'anski ajeti na vie mjesta govore o ivotu poslije smrti. Kako bi otklonio nevjericu, Kur'an se, kako smo vidjeli u prethodnim poglavljima, slui primjerima uzetim iz prirode, posebno iz pustinje, naoko mrtve zemlje koja se vra a u ivot nakon kie. Vrlo rano, Poslaniku je skrenuta
14 Kur'an, 2:186. 15 Kur'an, 3:31. 16 Kur'an, 33:21.

54

STOPAMA BOIJEG POSLANZKA

Poruka i tekoe

55

panja na prednost tog drugog ivota: Onaj svijet je, zaista, bolji za tebe od ovoga svijeta."" Ustvari, krajnje je jasno da poruka nije imala za cilj da odagna sumnje i strahove u pogledu neizbjene smrti, ve da u umove i srca vjernika usadi vrsto vjerovanje da ovaj ivot ima svoj smisao i da emo se Bogu vratiti. Ovo stalno prisustvo podsje anja na budu i svijet podsti e ideja o Sudnjem danu, na kojem e Bog izvagati dobro i zlo za koje je odgovorno svako ljudsko stvorenje za vrijeme svog ovozemaljskog ivota. Stoga svijest o Sudnjem danu ukazuje na vezu vjerovanja i morala, promiljanja i djelovanja: pravi put" kojim je Najuzvieniji zadovoljan jeste put onih koji vjeruju i ine dobra djela` (ellezine amenu ve amilus-salihat). 18 Biti s Bogom i predavati se radi Njega uklju uje stoga nareivanje dobrog i ispravnog" (el-ma'ruf ispreavanje krivog" (el-munker), to je etiki zahtjev." Biti uz Boga ini nunom promjenu ponaanja i odluku da se bude dio zajednice koja poziva na dobro." 20 Islam, poput drugih monoteisti kih tradicija, insistira na povratku Bogu, na Sudu, raju i paklu (dennetu i dehennemu), a mnogi ajeti smisao ivota povezuju s budu im svijetom. U duhovnom iskustvu koje odre uje smisao ivota i povezuje ga sa stvarima potrebnim da se ponaa eti no, ova poetna faza je sutinska, makar i ne bila konano u enje o vezi s Bogom. Iznad nade u Njegov dennet i straha od dehennema, vrhunac veze s Najbliim je prvenstveno voljeti Ga i nastojati za vjenost dosegnuti Njegovo Lice (vedh), kako je to Poslanik kasnije poduavao svoje drugove kroz ovu dovu: Boe, podari nam milost i uitak gledanja u Tvoje beskrajno plemenito Lice (vedhik)." Moralni zahtjev sa injava nuni put ka bliskom i voljenom Boijem prisustvu.

Tekoe

Poziv je sada bio javan, i mada je obu avanje novih muslimana u EI-Erkamovoj kui bilo diskretno, oni nisu oklijevali da govore svojim ro acima i ljudima oko sebe. Svakim danom, starjeine rodova su bili sve svjesniji opasnosti koju je nova vjera predstavljala: bila je to otvorena pobuna protiv njihovih bogova i obiaja i prije ili kasnije e ugroziti njihovu mo . Prvo su odluili poslati izaslanstvo Poslanikovom amidi Ebu Talibu, koji je do tada titio svog brati a. Traili su od njega da razgovara s Muhammedom i zaustavi ga u irenju njegove poruke, koju su smatrali opasnom i neprihvatljivom, jer je otvoreno napadala njihove bogove i naslije e predaka Ebu Talib nije nita preduzeo nakon prve posjete, tako da su oni ponovo doli i insistirali da je stvar hitna. Ebu Talib je tada poslao po svog brati a i pokuao ga uvjeriti da prekine sa svojim djelovanjem kako ih ne bi uznemiravao. Muhammedov, a. s., odgovor bio je odluan: Amida, kunem se Bogom, kad bi mi dali sunce u jednu, a mjesec u drugu ruku da napustim ovu stvar, ja je ne bih napustio prije nego to Bog dadne da uspije ili ja stradam na tom putu!" 21 Suoen s takvom odlunou, Ebu Talib nije navaljivao, ustvari, uvjerio je brati a u svoju stalnu podrku. Novo izaslanstvo je dolo Poslaniku, nude i mu razliite stvari, novac i mo . Odbio je njihove ponude jednu za drugom i potvrdio da ga zanima samo njegova misija: pozivati ljude da priznaju i povjeruju u Boga, Jedinog, ma kakva bila cijena za to. Ja nisam opsjednut, niti od vas traim ast ili mo. Bog me je poslao vama kao poslanika, objavio mi je Knjigu i naredio mi da vam donesem radosne vijesti i da vas opomenem. Prenio sam vam poruku svog Gospodara i dao vam dobar savjet. Ako prihvatite ono to sam donio, uspje ete na ovom i buduem svijetu; ali, ako odbijete ono to sam donio, ja u strpljivo ekati dok Bog ne presudi me u nama."ZZ Ovim rije ima, Muhammed, a. s., postavlja granice mogu eg kompromisa: on nee prestati prenositi svoju poruku, pouzdat e se u Boga i podnijeti posljedice ove odluke na ovom svijetu. Neprijateljstva su, ustvari, tek sada po ela:
21 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:101. 22 Isro, 2:132-133.

17 Kur'an, 93:4. 18 Kur'an, 95:6. 19 Kur'an, 3:104. U islamskoj terniinologiji, ma'rufozna ava ono to je dobro i ispravno", ali ne u restriktivnom smislu. Kao centralni koncept, upu uje na ono to se univerzalno prepoznaje kao dobro, umjesno, eti no i moralno i kao takvo porvr eno Objavom. Objava moe specificirati neka u enja, ali se prvenstveno oslanja na kolektivni i op i osjeaj onoga to je dobro". 20 Kur'an, 3:104.

56

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Poruka i teko e

57

starjeine rodova su po ele vrijeati Poslanika i govoriti da je lud, opsjednut ili da je arobnjak. Ebu Leheb, njegov amida, izvrio je pritisak na svoju dvojicu sinova da se razvedu od Poslanikovih k eri kojima su bili oenjeni, dok je njegova ena uivala bacajui smee na put kuda je Muhammed, a. s., prolazio. irene su glasine da je Muhammed, a. s., ustvari, arobnjak, da zava a porodice, razdvaja roditelje i djecu, mueve i ene i da stvara probleme. Kad se pribliilo vrijeme godinjeg sajma, starjeine rodova su, boje i se da Muhammed, a. s., moe proiriti svoju poruku me u posjetiocima, postavljali svoje ljude na prilazima Meki: oni su trebali upozoriti pridolice na opasnost koju predstavljaju Muhammed i njegovi drugovi. Strategija izolacije je prili no djelovala, mada neki nisu dozvolili da to na njih utje e. Jedan od takvih je bio i drumski razbojnik Ebu Zerr iz plemena Benu Gaffar. uvi za novu poruku koja poziva vjerovanju u Jednog Boga, doao je Poslaniku uprkos kurejijskim upozorenjima. Naao je Muhammeda, a. s., kako lei u hladu u blizini Kabe. Pozvao ga je po imenu i pitao o njegovoj misiji. Sasluao ga je i odmah potom izgovorio svjedoenje vjere (ehadet), iznenadivi Poslanika, koji je, gledaju i u njega, rekao: Bog upu uje koga hoe!" Ebu Zerr el-Gaffari postao je jedan od najpoznatijih Poslanikovih drugova, bio je poznat po svojoj predanosti, strogosti i kritici luksuza i dokolice. Poslanik se suo avao s poniavanjem i ismijavanjem. Ljudi su od njega traili uda i dokaze, a on je neumorno odgovarao navode i kur'anske rije i: Ja sam samo poslanik!" Pritisak je rastao i dolazilo je do pove anih izljeva nasilja. Starjeine rodova su posebno napadali siromane muslimane i one koji nisu imali zatitu nekog roda. Tako je roba po imenu Bilal gospodar vezivao u pustinji, na suncu, stavljajui mu na stomak veliki kamen kako bi ga prisilio da se odrekne vjere, ali je Bilal ponavljao: Jedan, Jedan." Ebu Bekr je kasnije otkupio Bilala (kao i mnoge druge robove) i oslobodio ga. Bilal e kasnije postati muezzin u Medini, kojeg su svi potovali zbog iskrenosti njegovog vjerovanja, njegove predanosti i ljepote glasa.z 3 Jedan pripadnik plemena Mahzum po imenu Amr posebno je okrutno ispoljavao svoje protivljenje islamu. Rodbina ga je zvala Ebul-Hakem (otac mudrosti), ali su ga muslimani, suo eni s njegovom odbojnou i okrutno u prozvali Ebu Dehl (otac neznanja). Jednom se sastao s Poslanikom i izvrijeao ga s toliko mrnje da su svi koji su ga uli, iako nisu bili muslimani,
23 Isto, 2:159.

smatrali da je preao granice asnog ponaanja ponizivi Muhammeda na takav nain. uvi za to, umijeao se Hamza, Poslanikov amida. Otiao je Ebu Dehlu i zaprijetio mu ako se bude tako ponaao. U isto vrijeme je obznanio da prihvata islam i da e lino tititi svog brati a.24 Rezultat je bilo to da je Ebu Dehl prestao uznemiravati Muhammeda, a. s. Umjesto toga, po eo je zlostavljati Poslanikove najsiromanije i najranjivije drugove. Ammar, mladi jemenskog porijekla, prihvatio je islam vrlo rano i primio Poslanikovu poduku u El-Erkamovoj ku i. Njegov otac Jasir i majka Sumejja postali su muslimani ubrzo nakon njega i zduno su u ili o novoj vjeri. Ebu Dehl ih je izabrao kao metu svoje osvetni ke mrnje: po eo ih je tui, veui ih na vrelini i muei ih. Poslanik nije mogao nita u initi zbog kompleksne prirode jo uvijek vladajuih rodovskih saveza; nemo no je posmatrao torturu, bez mogu nosti da intervenira. Jednog dana, prolaze i pored Jasira i njegove ene koji su mueni, Poslanik im je doviknuo: Strpite se, Jasirova porodico, sastajalite vam je u dennetu." Uprkos muenjima koja su trajala sedmicama, Sumejja i Jasir su odbijali da se odreknu svoje vjere. Sumejja je ak povikala Ebu Dehlu ta misli o njemu i njegovim kukavikim postupcima. Razjaren, izbo ju je do smrti, a potom se, podjednako bijesan, okrenuo njenom muu i nasmrt ga pretukao. Sumejja i Jasir su bili prvi ehidi u islamu: progonjeni, mu eni, a potom ubijeni zbog odbijanja da zanije u Boga, Njegovu jedno u i istine posljednje Objave." Situacija je za muslimane postajala sve tea, posebno za najranjivije me u njima u pogledu drutvenog statusa i rodovske pripadnosti. Poslaniku su zatitu pruale amide Ebu Talib i Hamza, ali ta zatita nije obuhvatala prvu duhovnu zajednicu muslimana. Uvrede, odbijanje i loe opho enje postali su pravilo i Muhammed, a. s., je po eo traiti rjeenje da otkloni kunje i patnje koje su trpjeli prvi muslimani. Pomislio je da pristupi Velidu, poglavaru Mahzuma, kojem je Ebu Dehl pripadao. Velid je imao znatan utjecaj u cijelom mekanskom drutvu. Ukoliko bi ga Poslanik uvjerio u istinitost svoje poruke ili ga barem naveo da se umijea i zaustavi progone, bilo bi to vano dostignue za njega i njegove drugove. Dok je on iznosio svoje argumente i pokuavao stei Velidovu podrku, Poslanika je prekinuo slijepac, siromaan i ^tar, koji je ve bio prihvatio islam i koji je traio od njega da mu prou i neke
24 Isto, 2:128. 25 Isto, 2:162.

58

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

l'oruka i tekoe

59

sure iz Kur'ana. Muhammed, a. s., se prvo smireno okrenuo, ali je uskoro bio uznemiren starevim insistiranjem koje ga je ometalo da Velidu izloi slu aj. Poglavar, pun mrnje, na kraju je odbio ak i da ga saslua. Sura koja je kasnije objavljena povodom ovog doga aja trai od muslimana da iz njega izvuku pouku za vjenost: On se namrtio i okrenuo zato to je slijepac njemu priao, a ta ti zna - moda on eli da se o isti, ili poui pa da mu pouka bude od koristi. Onoga koji je bogat, ti njega savjetuje, a ti nisi kriv ako on ne e da vjeruje; a onoga koji ti ure i prilazi i strah osje a, ti se na njega ne osvr e. Ne ini tako! Oni su pouka, pa ko ho e, pouie se."" Poslanika, vo enog eljom da zatiti svoju zajednicu, kritikuje njegov Odgajatelj, koji ga poduava da se nikad ne okre e od bilo kojeg ovjeka, ma kako teke okolnosti bile, makar se radilo o siromahu, starcu i slijepcu. Trae i zatitu od uglednog ovjeka, drutveno i politiki utjecajnog, Muhammed, a. s., je zanemario siromaha, naoko nebitnog za njegovu stvar, koji je traio duhovnu utjehu; ova greka, ova moralna omaka zabiljeena je u Kur'anu, koji kroz ovu priu poduava muslimane da ne zanemaruju nikoga, da se nikada ne okreu od siromanih i potrebnih, ve da im slue i da ih vole. Poslanik nikad nije zaboravio ovu poduku i esto je molio Boga govorei: Boe, molimo te da nam podari pobonost, potovanje, (duhovnu) dobrobit i ljubav prema siromanima."Z7 Stoga je Poslanik model muslimanima, ne samo svojim uzornim ponaanjem ve i kroz svoju ljudsku slabost, koju Kur'an otkriva i spominje. Niko nikad ne smije dopustiti da ga drutveni, ekonomski ili politi ki interesi okrenu od drugih ljudskih stvorenja, od panje koju ona zavre uju i potovanja koje im treba ukazivati. Nita nikad ne smije navesti nekoga da ugrozi ovaj princip vjere u korist politi ke strategije iji je cilj sauvati ili zatititi zajednicu od neke opasnosti. Iskreno i bez kalkulacija darovano srce siromanog i nemo nog pojedinca hiljadu puta je vrednije u Boijim o ima nego prora unato srce bogataa koje gleda samo svoj interes. Poslanik je stalno nastojao biti primjer i svjedok ove poruke, ali su mu26 Kur'an, 80:1-12. 27 U tom smislu Poslanik tako er kae: Bogatstvo nije u posjedovanju stvari, pravo bogatstvo je bogatstvo due", (vjerodostojan hadis koji prenose Buharija i Muslim).

slimani kroz svoju povijest esto zaboravljali i zanemarivali zapovijed da tie prema potrebnima ponaaju s potovanjem i uvaavanjem. ak i za Poslanikovog ivota, njegov spomenuti ashab Ebu Zerr je vatreno i odlu no govorio protiv posrtaja nekih muslimana koje su sve vie privla ili mo, komfor i bogatstvo. U tome je vidio po etke preokretanja duhovnog poretka, dokaz duboke otu enosti i prvi znak najavljenih neda a. Historija, s brojnim primjerima o tome kako e za moi i bogatstvom navodi pojedince da iznevjere svoje principe, pokazala nam je koliko je ta an bio taj njegov predosje aj. U tom smislu, pada nam na um jo jedno Poslanikovo upozorenje, kojim se on obra a svojoj duhovnoj zajednici u stolje ima koja dolaze: Svaka (duhovna) zajednica ima neto to e u njoj stvoriti razdor, nesklad i smutnju, za moju zajednicu to je novac."ZS

28

Hadis prenosi Muslim.

ESTO POGLAVLJE

Otpor, poniavanje i progonstvo

Starjeine rodova su nastavili vrije ati Muhammeda, a. s., i ohrabrivati druge da ga grde i poniavaju. Od ovjeka koji je tvrdio da je poslanik traena su uda i opipljivi dokazi. Ljudi su dovodili u pitanje Boiji izbor ovjeka koji nije imao posebnu mo , koji je hodio trnicama, a da se ni im nije izdvajao od drugih. Ismijavali su ovjeka, njegove tvrdnje i poruku. Poslanik je, kako smo vidjeli, ipak osvajao teren. Kad je jedan od kurejijskih voa, Utbe ibn Rebia, doao i ponudio mu novac i mo , Poslanik mu je, prije svega, nadugo citirao kur'anske rije i:
Ha-Mim. Objava je od Milostivog, Samilosnog, Knjiga iji su ajeti jasno izloeni, Kur'an na arapskom jeziku za ljude koji znaju, vijesnik radosnih vijesti i opomena, - pa opet ve ina njih glavu okre e, nee ni da uje. `Srca naa su', govore oni, `pod pokriva ima, daleka od onoga emu nas ti poziva, i mi smo gluhi za to, a izme u nas i tebe je pregrada, pa ti radi, i mi emo raditi'. Reci: `Ja sam ovjek kao i vi, samo meni se objavljuje da je va Bog samo jedan Bog, zato se Njemu iskreno klanjajte i od Njega oprosta traite! A teko onima koji Njemu druge ravnim smatraju, koji zekat ne daju i koji u onaj svijet ne vjeruju! One koji vjeruju i dobra djela ine zbilja eka nagrada neprekidna.' Reci: `Zar, zaista, ne ete da vjerujete u Onoga koji je u dva vremenska razdoblja' Zemlju stvorio i jo Mu druge ravnim smatrate? To je Gospodar svjetova!' On je nepomi na brda po njoj stvorio i blagoslovljenom je
t Upotrijebljena je rije jevm koja u arapskom znai dan", ali takoder ivremenski period" razdoblje" neodre enog trajanja.

61

62

STOPAMA BoqEC Pos[a vrfca

Otpor, poniavanje i progonstvo

6;

uinio i proizvode njezine na njoj odredio, sve to u etiri vremenska razdoblja, - ovo je objanjenje za one koji pitaju"z Poslanik je u io do 38. ajeta, koji spominje one koji padaju ni ice, stigavi dotle, sam je pao ni ice iz po asti prema Jedinom Bogu. Utba je doao da mu ponudi bogatstvo i mo ovog svijeta, a sada je bio suo en s ovjekom koji pada ni ice u ime svog vjerovanja u Vje noga i tako izraava jasno odbijanje ponudc koja mu je upravo u injena. Utba je bio vrlo impresioniran formom i sadrajem kur'arlske poruke, te se vratio svojim ro acima i sugerirao da se ne bi trebali suprotstavljati toj poruci. Oni, me utim, uvjereni da je on o aran magijom tih rijei, nisu tom savjetu pridavali nikakav znaaj, ve su nastavili s progonima. Dihad I Poslanik je bio ustrajan: kad god bi ga protivnici napali, koristio je Kur'an da im odgovori, zatiti se i prui otpor. Tome ga je podu ila objava ovim ajetom, u kojem se prvi put u Kur'anu spominje rije dihad: zato ne ini nevjernicima ustupke i Kur'anom se protiv njih bori (dahidhum) svim silama (dihaden kebira)." 3 Suo en sa svakovrsnim pritiscima, od onih blagih do najnasilnijih, Muhammed, a. s., je primio ajet koji pokazuje na put i na in otpora dihada koji treba slijediti. Ovdje nalazimo inicijalno i esencijalno zna enje pojma dihad, iji korijen dehede" znai truditi se, nastojati", ali tako er, u ovom kontekstu, odolijevati, pruati otpor" (tla enju i progonima). Bog nare uje svom Poslaniku da se odupre kurejijskom maltretiranju dre i se Kur'ana. Tekst je, ustvari, njegovo duhovno i intelektualno oruje protiv agresije. Onima koji vrije aju, ismijavaju i poniavaju, koji napadaju, mu e i ubijaju, koji ele uda i dokaze, Poslanik bez razlike odgovara orujem i titom Kur'ana koji, kako smo vidjeli, sam po sebi predstavlja udo i dokaz. Tekst u ljudima osloba a istinsku snagu, onu koja ima mo da se odupre i
2 Kur'an, 41:1-10. Ha i Mim su arapska slova; kako je ranije kazano, njihovo prisustvo u Objavi nije razjanjeno. 3 Kur'an, 25:52.

nadvlada svaki progon na ovom svijetu, jer poziva ivotu izvan iluzija ovoga ivota: ivot na ovom svijetu nije nita drugo do zabava i igra, a samo onaj svijet je - ivot, kad bi samo oni znali!" 4 Sutina poimanja dihada fi sebilillah (otpora na Boijem putu) je u potpunosti zaokruena u ovom prvom pojavljivanju rije i u suri Furkan" (Kriterij). To je pitanje raspoznavanja, kroz udo dviju objava (svemira i teksta), prisustva Jedinoga i otpora laima i teroru onih koje pokre e samo elja da zatite svoje vlastite interese, mo ili uitke. Prvi stav koji to iziskuje jeste da se bude dostojanstveno (da se bude iznad toga): Zato se ti okani onoga koji Kur'an izbjegava i koji samo ivot na ovom svijetu eli - to je vrhunac njihova znanja - Gospodar tvoj dobro zna one koji su skrenuli s Njegova puta i On dobro zna one koji su na pravom putu. Allahovo je sve to je na nebesima i to je na Zemlji da bi, prema onome kako su radili, kaznio one koji rade zlo, a najljepom nagradom nagradio one koji ine dobro." 5 Kriterij tako er ima eti ku dimenziju, kako to moemo vidjeti u gornjim ajetima, jer ono to odlikuje vjernika u ovom ivotu nije samo vjerovanje, ve i nain bivstvovanja i ponaanja. Naoruani ovim znanjem, Poslanik i njegovi drugovi su, prije svega, eljeli svoju poruku prenijeti slobodno, izbjegavaju i konfrontiranje. Kurejijske vo e to nisu eljele, te su intenzivirali progone kako je objava odmicala. Prvi muslimani su se, kao i Poslanik, angairali u otporu dihadu podsje ajui ljude na postojanje Jedinog Boga, na ivot poslije smrti, Sudnji dan, nunost injenja dobra, a Kur'an je uvijek bio oruje njihove duhovne osebujnosti i njihov tit pred fizikom brutalno u. Meutim, progoni su bili tako nasilni i kontinuirani da je ovaj dihad ponekad bilo teko vriti. Jednog dana, grupa muslimana je dola Poslaniku dok je on boravio u hladu u blizini Kabe. Pitali su ga: Ne e li nam zamoliti Allaha, d. ., da nam pomogne?" Poslanik je odlu no odgovorio: Mnogi od vjernika prije vas su bacani u iskopane rovove i rasijecani od glave do pete, a to ih nije odvratilo od njihove vjere; meso im je kidano s kostiju i
4 Kur'an, 29:64. 5 Kur'an, 53:29-31.

64

STOPAMA BOIJEG POSIANIKA

Utpor, poniavanje i progonstvo

65

prikivani su gvozdenim klinovima, a to ih nije odvratilo od njihove vjere. 'I'ako mi Boga, ova stvar e zasigurno prevladati, tako da e usamljeni putnik mo i putovati od Sane (u Jemenu) do Hadramevta ne boje i se nikoga osim Boga ili vuka za svoje stado. Ali, vi ste nestrpljivi!" 6 Stoga su morali biti strpljivi, ustrajni, odlu ni i nikad ne gubiti nadu u Allaha, d. ., i Njegovu volju. Poslanik je svoje drugove u io da bol koju rrpe zdrue s pouzdanjem u Boga. Iskustvo fizi ke i moralne patnje omogu ilo im je dostizanje stanja u vjeri u kojem neko prihvata nevolje, tt kojem moe sumnjati u sebe bez sumnje u Boga. U tom smislu, pri a mladog Ammara je pou na: on je vidio kako njegova majka, a potom i otac bivaju pogubljeni jer su odbili zanijekati Boga. Potom je sam Ammar muen na najokrutniji na in. Dok je jednog dana bio mu en, ne mogavi vie podnositi mu enje, zanijekao je Boga i pohvalio boanstva Kurejija. Mu itelji su ga pustili da ode, zadovoljni to su postigli eljeno. Ammar je bio iv, ali je bio skrhan i obuzet osje ajem krivice kojeg se nije mogao osloboditi, jer je bio uvjeren da se ne moe iskupiti za svoje odricanje od vjere. Sav u suzama, otiao je Poslaniku i povjerio mu svoje nevolje i sumnje o svojoj vrijednosti i sudbini. Poslanik ga je pitao o njegovom unutranjem vjerovanju, a Ammar mu je potvrdio da je ono nepromijenjeno, vrsto i stabilno i da vrsto vjeruje u Boga i Njegovu ljubav. Muhammed, a. s., ga je utjeio i osokolio, jer je uradio to je trebao i nema potrebe da se na sebe ljuti. Objava je ak spomenula onoga koji zanije e Allaha, nakon to je u Njega vjerovao, - osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane vrsto u vjeri"' On je savjetovao Ammara da svaki naredni put kad bude podvrgnut nesnoljivom muenju, da bi sa uvao vlastiti ivot, usnama treba izgovoriti ono to mu itelji ele, u srcu vrsto molei Boga i uvajui svoju vjeru u Njega. Tako je Poslanik priznao i prihvatio oba pristupa: pristup onih koji nikad ne pori u svoje vjerovanje i idu dotle da umiru za njega i pristup onih koji pod nepodnoljivom torturom izbjegavaju smrt verbalno pori ui svoje vjerovanje. Muslimanski mislioci su se kasnije pozivali na ovaj primjer, tvrdei, izme u ostalog, da muslimani u ekstremnoj situaciji u kojoj im ivote ugroavaju nasilni cno nici mogu kazati ono to oni koji ih mu e ele uti.
6 I Luliti prcnosi Buharija. 7 Kei';in, 16:106.

()vim se misli na poimanje tekijje (koja podrazumijeva in pretvaranja/ simuliranja), legitimne samo kad pojedinac mora sa uvati ivot u situaciji kojoj je izloen nepodnoljivoj torturi. U bilo kojoj drugoj situaciji, kako emo vidjeti, musliman treba govoriti istinu, ma kolika bila cijena. Ulozi Kurejijsko protivljenje nije bilo usmjereno samo protiv ovjeka i poruke. Uistinu, svi Boiji poslanici su do ekivani na isti na in s istim protivIjenjem i mrnjom znatnog dijela svoje vlastite zajednice zbog toga to je sadraj poruke koju su donosili zna io radikalan preokret poretka stvari u drutvu. Kur'an navodi rije i kojima su, u razli itim vremenima, poslanici do ekivani kad su dolazili da saop e poruku svojim narodima. Prva reakcija je naj e e bila odbijanje promjene udrueno sa strahom od gubitka mo i, kao to je to slu aj u odgovoru faraonovog naroda Musau i Harunu, a. s.: Zar si doao da nas odvrati od onoga na emu smo zatekli pretke nae, da bi vama dvojici pripala vlast na Zemlji? E ne emo ni vama dvojici vjerovati!" 8 Razumijevanje ove vezanosti za pam enje prolosti, predaka i obi aja sutinsko je za razumijevanje kako razli iti narodi reagiraju suo eni s transformacijama koje nuno dolaze s novim vjerovanjem i, kao posljedice toga, prisustvom novog faktora u drutvenom tijelu. Reakcija je uvijek refleksna i ostra ena, jer je ono to je po srijedi i na kocki vezano za identitet i stabilnost na kojima po iva odreeno drutvo. Boiji poslanik Muhammed, a. s., sa svojom porukom i sve vidljivijim razvojem svoje zajednice, s istim posljedicama se suo io najintenzivnije, a Kurejije su mu se, vo eni strahom od onoga za to su smatrali da ugroava obiljeja njihovog drutva, suprotstavili estoko i bespotedno. Pitanje mo i o ito je krucijalno: svi narodi kojima je poslan poslanik u po etku su vjerovali da oni trae samo mo i poloaj i Muhammed, a. s., od toga nije bio izuzet. Ljudi su, o ito, sa svog gledita pokuavali tuma iti Poslanikove namjere i ciljeve: u ljudskom poretku stvari, niko ne remeti tradicije i prema tome, drutveni i politi ki poredak, ako ne tei za mo i. Logika ljudskih odnosa name e ovakvo tuma enje, a to objanjava sum,

8 Kur'an, 10:78.

66

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

l)tpor,

poniavanje i progonstvo

67

nji avost i ogluivanje lidera suo enih s porukom koja je, mada je njen sadraj sam po sebi daleko od takvih zahtjeva, imala vidljive posljedice po njihovu mo . Pozivaju i na priznavanje Jednog Boga, odbacivanje idola, vjerovanje u ivot poslije smrti, eti no i pravedno postupanje, Muhammed, a. s., je inicirao istinsku revoluciju u mentalitetu kao i u drutvu. Kad se sve ima u vidu, nije toliko vano da li je on traio mo za sebe ili za nekog drugog, ono to je samo po sebi o ito jeste injenica da inverzija perspektiva koju sadri ova poruka, koja je orijentirana ka budu em svijetu, uzdrmava oslonce svjetovne mo i. Priznavanje Jednog Boga i svijest o Vje nosti, zdrueni s eti kim uenjima, novim su se vjernicima doimali kao elementi njihovog duhovnog, intelektualnog i socijalnog oslobo enja. Vi enje kurejijskih vo a je, ipak, bilo pronicljivo i smisleno: ulozi koji su stajali iza njihovog radikalnog protivljenja poruci radikalnog oslobo enja bili su dalekoseni i imali su sutinske implikacije po njihovu sudbinu. Oni su osje ali, mada nisu bili sposobni da to uju ili razumiju, zna aj esencijalnog potvr ivanja vjerovanja u Jednoga, koje u jedan mah izraava intimno preobra anje i op e preoblikovanje poretka:
Reci: `On je Allah, jedan! Allah je Uto ite svakom! Nije rodio i roen

Pitanja

nije, i niko Mu ravan nije!"" Ova izjava ukazuje na postojanje odre enog razgrani enja: Reci: `O vi nevjernici, ja se ne u klanjati onima kojima se vi klanjate, a
ni vi se ne ete klanjati Onome kome se ja klanjam; ja se nisam klanjao onima kojima ste se vi klanjali, a i vi se niste klanjali Onome kome se ja klanjam, vama vaa vjera, a meni moja!"` 10

Kurejije nisu vie znali kako sprije iti dalje irenje Muhammedove, a. s., poruke. Odlu ili su poslati izaslanstvo u Jesrib da pita jevrejske dostojanstvenike o prirodi i istinitosti ove nove objave. Za jesribske Jevreje se znalo da ispovijedaju istu ideju o Jednom Bogu, a Muhammed, a. s., je esto ukazivao na Musaa, a. s., njihovog poslanika. Oni su, stoga, bili najpozvaniji da izraze svoje miljenje ili ak sugeriraju strategiju. Nakon to su konsultirani o novom poslaniku, jevrejski rabini sugerirali su Mekelijama da bi mu trebali postaviti tri klju na pitanja kako bi otkrili da li je ono to govori stvarno objava ili prevara. Prvo pitanje je podrazumijevalo poznavanje pri e o grupi mladi a koji su se izolirali od svog naroda; drugo je bilo o velikom putniku koji je dosegao granice univerzuma; tre e je bilo direktni zahtjev da se definira ruh (duh, dua). Kurejijsko izaslanstvo se vratilo, uvjereno da sad imaju na in da Muhammeda, a. s., ulove u zamku. Doavi u Meku, otili su do njega i postavili mu ta tri pitanja. Odgovorio im je skoro istog trenutka: Sutra u odgovoriti na vaa pitanja!"" Sljedeeg dana se, me utim, melek Debrail nije pojavljivao. Nije bilo objave. Melek nije doao ni narednog dana, niti tokom sljede ih 14 dana. Kurejije su likovale, uvjereni da su najzad uspjeli dokazati prevare takozvanog poslanika, koji nije mogao odgovoriti na pitanja rabina. Sam Muhammed, a. s., bio je tuan i kako su dani prolazili, sve vie se plaio da je naputen: ne sumnjaju i u Boga, ponovo je prolazio kroz iskustvo sumnje u sebe, uve ano ismijavanjem protivnika. Dvije sedmice kasnije, primio je objavu i objanjenje: I nikako za bilo ta ne reci: `Uradi u to sigurno sutra!' ne dodavi: Ako
Bog da!' A kada zaboravi, sjeti se Gospodara svoga i reci: `Gospodar moj e me uputiti na ono to je bolje i korisnije od ovoga."` 12 Ova objava je iznova sadravala prijekor i pouku: podsje ala je Poslanika da njegov poloaj, njegovo znanje i njegova'sudbina ovise o njegovom Ra-

9 Kur'an, 112. 10 Kur'an, 109. Ova sura je objavljena kad su neki kurejijski lideri sugerirali neku vrstu sinkretizma izme u politeisti ke religije njihovih predaka i monoteizma koji donosi Poslanik. Odgovor Objave je kona an i jasan, on odre uje neizbjeni karakter razli itosti dok implicitno otvara put uzajamnog potovanja.

I,bu, Jedinom i Suverenom Bogu i da to nikada ne smije zaboraviti. Tako

I I Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:140 12 Kur'an, 18:23-24.

68

SronAMA Bo1Jt:c POSLANIKA

I hpor, poniavanje i progonstvo

69

treba razumijevati frazu inallah" -ako Allah ho e" (ako Bog da): ona izraava svijest o ograni enjima, osje aj poniznosti onoga ko djeluje znaju i da iza onoga to on i1i ona ini ili govori jedino Bog ima mo dati da se stvari dogode. Ovo je fatalisti ka poruka: ona ne podrazumijeva da neko ne bi trebao raditi, ve , naprotiv, da nikad ne treba prestati djelovati, umom i srcem uvijek svjestan stvarnih granica ljudske mo i. Po drugi put, Poslanik je pozvan da se suo i s prijekorom Uzvienog. S ma kakvim neprijateljstvima se neko susretao, njegova snaga i sloboda na zemlji sastoje se od toga da stalno ostane svjestan ovisnosti o Stvoritelju. Tek e kasnije Poslanik primiti odgovore na tri pitanja koja su mu upuena. Odga anje je, paradoksalno, trebalo oja ati uvjerenost vjernika i raskrinkati Poslanikove sagovornike: Njegova prvobitna nesposobnost da odgovori, a potom odgo ena komunikacija objave dokazivali su da Muhammed, a. s., nije autor Knjige koja je nastajala i da je, ustvari, ovisio o volji svoga Rabba. Odgovor na pitanje o ruhu direktno je ukazivao na isti na in kao zahtjev za ponizno u na koji je ranije podsje en na superiorno znanje Jedinoga:
Pitaju te o dui. Reci: `Sta je dua samo Gospodar moj zna, a vama je dato samo malo znanja. '13

muslimane na njihovu vlastitu krhkost i njihovu potrebu za Bogom, bez obzira na njihov status, a sva ta u enja su prisutna u suri El-Kehf. Kasnije je I'oslanik preporu io da svaki musliman prou i ovu suru petkom, kako bi se svake sedmice podsjetio da ne smije zaboraviti, ni sebe, ni Njega. Abesinija Ponienja i progoni su se pove avali kako je objavljivanje Kur'ana odtnicalo. Sada oni nisu bili usmjereni samo na one najranjivije me u muslirnanima, ve i na one muslimane i muslimanke poput Ebu Bekra, koje bi njihov status u normalnim okolnostima titio. Muhammed, a. s., kojeg je titio amida Ebu Talib, bio je izvrgavan ruglu i ismijavanju, ali nije fizi ki zlostavljan. Vidjevi da se situacija u Meki pogorava, Poslanik je sugerirao: Ako odete u zemlju Abesinaca, tamo ete nai vladara pod ijom vlau niko ne trpi nepravdu. To je zemlja iskrene vjere. Tamo moete ostati dok vas Allah, d. ., ne rijei onoga od ega sada patite." 15 Poslanik je govorio o kralju Abesinije, Negusu, koji je bio kr anin i bio na glasu kao pravedan i uvi avan prema svom narodu. 16 Dio zajednice se poeo pripremati za odlazak, da bi naposljetku odre en broj pojedinaca i porodica potajno napustio Meku krenuvi u prvu seobu (hidru): bilo ih je oko 100, 82 ili 83 mukarca i oko 20 ena. Dogodilo se to 615. godine, pet godina nakon po etka objave i dvije godine nakon po etka javnog pozivanja. Situacija je postala izuzetno teka, toliko da je te muslimane navela da rizikuju odlaze i tako daleko iz Meke. ()sman ibn Affan i njegova supruga Rukajja, Poslanikova k erka, bili su dio te grupe. U grupi je bio i Ebu Bekr, ali se on kasnije vratio kad je usput sreo jednog mekanskog uglednika koji mu je obe ao zatitu. Tu je bila i Ummu tieleme, koja e kasnije postati Poslanikova supruga i zahvaljuju i kojoj su do nas dole razli ite epizode seobe u Abesiniju. Kurejije su uskoro vidjele da su neki muslimani paradoksalno, ne oni najranjiviji napustili Meku. To su saznali nedugo nakon to su oni otili. Itnali su razloge za zabrinutost: ako se ova mala grupa uspije negdje smjestit it, mogli bi okaljati ugled Mekelija i vjerovatno izazvati animozitet prema
I 5 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:164. I 6 Dananja Etiopija

Dvije pri e (ona o sedam spava a i o putniku Zul-Karnejnu) tako er su kazane u istoj, 18. suri, E1-Kehf. Kazivanja obiluju informacijama i detaljima koje Kurejije i rabini nisu o ekivali i'o kojima Poslanik nije nita znao prije objave. Ista sura tako er kazuje pri u o Musau, a.s., koji u trenutku zaborava i omake kae da, budu i da je poslanik, on zna". Bog ga potom iskuava suo ivi ga s nekim ko zna vie nego on, s likom Hidra u Kur'anu, koji ga upu uje u razumijevanje Boijeg superiornog znanja, u strpljivost i u mudrost ostajanja skromnim i uzdravanja od previe zapitkivanja. 14 Od iskustva Musaa, a. s., (koji bijae tako nestrpljiv) do onoga Muhammedovog, a. s., (koji je zaboravio svoju ovisnost) i pouka upu enih svim ljudskim stvorenjima (kojima je dato samo malo znanja") sve podsje a
13 Kur'an, 17:85. 14 Kur'an, 18:60-82.

70

STOPAMA BOIJEG PosLaNrru

Otpor, poniavanje i progonstvo

71

njima ili ak stupiti u savez protiv njih s nekim vladarem koji s njima dijeli vjeru u Jednog Boga. Nakon nekog vremena, Kurejije su odlu ile Negusu poslati dvojicu izaslanika, Amra ibn el-Asa i Abdullaha ibn Rebiu, kako bi ga odgovorili od pruanja zatite tim emigrantima i uvjerili ga da ih poalje nazad u Meku. Dvojica emisara stigli su na Negusov dvor, donose i brojne poklone za koje su znali da ih cijene abesinijski velikodostojnici. Susretali su se s jednim po jednim, daju i im poklone i dobijajui njihova uvjeravanja da e ih podrati kad kralju podnesu svoj zahtjev. Suoavanje s Negusom Amr ibn el-As i Abdullah ibn Rebia su eljeli da se kralj sloi da muslimane poalje natrag ni ne sasluavi ih. Negus je odbio, obrazlau i to time da oni koji su ga odabrali da ih titi imaju pravo izloiti svoj slu aj. Sazvao je skup na kojem e prisustvovati emisari iz Meke i izaslanstvo muslimanskih useljenika. Druga grupa je izabrala Dafera ibn Ebi Taliba, koji je bio mudar i dobar govornik, kako bi ih predstavio i odgovorio na kraljeva pitanja. Kralj ih je pitao o uzroku iseljavanja i posebno o sadraju nove poruke koju je donio Poslanik. Dafer je kralju objasnio osnovne principe sadrane u objavi i oli ene u Muhammedovom, a. s., u enju: vjerovanje u jednog Boga, odbacivanje idolopoklonstva, odravanje rodbinskih veza, govorenje istine, suprotstavljanje nepravdi itd. Dodao je da zbog te poruke Kurejije progone muslimane i da su oni stoga odlu ili traiti uto ite kod Negusa u Abesiniji, za kojeg su uli da je pravedan i tolerantan vladar. Kralj je pitao Dafera ima li primjerak ili moe li navesti odlomak iz objave koju je donio Poslanik. On je odgovorio potvrdno i prou io mu nekoliko ajeta iz sure Merjem: I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od uku ana svojih na isto nu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj meleka Dibrila poslali i on joj se prikazao u liku savreno stvorena mukarca. `Utje em se Milostivom od tebe, ako se Njega boji!' - uziknu ona. A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga' - re e on `da ti poklonim dje aka ista!' `Kako u imati djeaka' - re e ona `kad me nijedan mukarac dodirnuo nije, a ja nisam nevaljalica!' `To

je tako!' - re e on. `Gospodar tvoj je rekao: To je Meni lahko, i zato

da ga u inimo znamenjem ljudima i znakom milosti Nae. Tako je unaprijed odre eno!"`"

Kralj i njegovi velikai bili su dirnuti ljepotom teksta izgovorenog na arapskom, a jo vie kad im je on preveden i kad su razumjeli da on najavljuje udesno ro enje Isaovo, a.s. Negus je uzviknuo: Uistinu, ovo dolazi iz istog izvora kao i ono to je Isa donio!" 18 Potom se okrenuo dvojici mekanskih emisara kako bi odbio njihovo traenje i izvijestio ih da im ne e predati muslimanske emigrante, kojima e nastaviti pruati uto ite. Amr i Abdullah su, razlju eni, otili, ali je Amr ubrzo odlu io ponovo otii Negusu i re i mu ta ova nova poruka stvarno kae o Isau, a. s., a to nikako nije podudarno s kr anskim vjerovanjima. To je sutradan i u inio. Nakon to ga je sasluao, kralj je poslao po Dafera i njegovo izaslanstvo i zatraio da sazna vie o tome ta Poslanik govori o Isau, a. s. Muslimani su bili svjesni opasnosti koju nosi taj prikaz objanjenje razlika izme u dviju vjera moe navesti Negusa da ih poalje nazad. Ipak su odlu ili drati se sadraja objave i vjerno objasniti ta ona govori. Na Negusovo direktno pitanje: ta vjerujete kad je u pitanju Isa, sin Merjemin?", Dafer je odgovorio nita manje direktno: Kaemo ono emu nas je nau io na Poslanik: `On je Allahov rob, Njegov poslanik, Njegov duh, Njegova rije koju je on udahnuo neporo noj Merjemi.' Nigdje nije bilo ni spomena njegovog statusa sina Boijeg," ali je Negus odgovorio, sti ui tap i uzvikuju i: Isa, sin Merjemin, ne odstupa od onoga to ste vi rekli ni za duinu ovog tapa." 19 Vjerski velikodostojnici bili su iznena eni ovim odgovorom i to su izrazili diskretno kaljucaju i, ali ih je Negus ignorirao i zatraio da emisari iz Meke budu poslani nazad i da sa sobom ponesu sve svoje poklone. Muslimanima je ponovo izrazio dobrodolicu, uvjeravaju i ih da e u njegovoj zemlji nai zatitu i sigurnost. Bio je to veliki poraz za Mekelije, ija e osveta ubrzo uslijediti u vidu zaotravanja mjera odmazde prema muslimanima nakon povratka emisara. Dafer i njegova zajednica su nali preteno kr ansku zajednicu gdje su,
17 Kur'an, 19:16-21. 18 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevvijje, 2:180. 19 Isto, 2:181.

72

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

mada su bili u egzilu i nisu bili iste vjere kao lokalno stanovnitvo, bili prihvaeni, zatieni i tolerirani. Odlu ili su kazati istinu: u najrizi nijem trenutku susreta s Negusom nisu pokuali izbje i odgovor niti lagati u pogledu onoga to poslanik Muhammed, a. s., govori o Isau, a. s., sinu Merjeminom. Rizikovali su da budu poslani nazad i izru eni, ali nisu bili u istoj situaciji kao Ammar, koji je pod mukama morao verbalno zanijekati svoje vjerovanje da bi sa uvao svoj ivot. U ovom sluaju, uprkos opasnosti, nije bilo drugog izlaza: muslimani su se drali svog vjerovanja, izraavaju i ga iskreno i poteno. Nisu imali drugog izbora do li da kau istinu i tako su i uinili. Nadalje, treba primijetiti da je Dafer prvi put pokazao sli nosti dviju objava. Prvi ajeti koje je prou io jasno pokazuju da je izvor poruke jedan i da muslimani, prihvataju i novu Objavu, oboavaju istog Boga kao kr ani i priznaju njihovog poslanika. Mekanski emisari su ti koji su eljeli naglasiti razlike kako bi stvorili probleme, ali je Dafer jednako hitro i odvano saop io poruku svog vjerovanja s njenim osobenostima i razlikama. Samo prisustvo muslimana u Abesiniji u osnovi je kr anima slalo drugu poruku: muslimani u Negusu vide ovjeka od principa i pravi nosti i stoga su odluili potraiti uto ite u njegovoj zemlji. Negus nije bio musliman, ali je savreno uo dvostruko zna enje, eksplicitno i implicitno, poruke koju donose muslimani: njihov Bog je isti, ma kakve bile razlike izme u njihovih tekstova i naih vjerovanja, njihove vrijednosti potovanja i pravi nosti iste su, ma kakav nesklad bio izme u vjerskih tekstova. Kralj je sasluao one druga ijega vjerovanja i izrazio im dobrodolicu. Kasnije je Negus preao na islam i ostao u trajnom kontaktu s Poslanikom. On je zastupao Poslanika na ceremoniji vjen anja, a Poslanik je njemu klanjao denaza-namaz u odsutnosti (salatul-gaib) kad je uo za njegovu smrt. Ve ina muslimana koji su se iselili u Abesiniju ostala je tamo oko 15 godina, sve do pohoda na Hajber (630. god.), u doba kojeg su se pridruili Poslaniku u Jesribu, kasnijoj Medini. Drugi su se ranije vratili u Meku dobivi otud pozitivne vijesti (mada su se neki od njih ponovo vratili u Abesiniju), ali niko nikad nije imao problema u Negusovom kraljevstvu.

SEDMO POGLAVLJE

Iskuenja, uzdignue i nade

Situacija u Meki je postajala sve tea. Me u najvatrenijim protivnicima islama, zajedno s Ebu Lehebom i Ebu Dehlom, bio je i Omer ibn Hattab. On se ve istakao pretukavi neku enu koja je tek prihvatila islam.

Omer ibn Hattab

Omer je bio bijesan zbog promjene okolnosti. Odlu io je da je jedino to je preostalo da se u ini ubiti Poslanika. Bio je to najpouzdaniji na in da se okonaju nered i pobuna koji su rasli i prijetili cijelom mekanskom drurvu. Krenuo je od kue s isukanom sabljom, trae i Muhammeda, a. s. Putem je sreo Nuajma ibn Abdullaha, koji je potajno prihvatio islam. Ovaj ga je upitao zato je tako ljut, a Omer mu je kazao svoju namjeru da ubije Poslanika. Nuajm je brzo smislio kako da ga odvrati od nakane: savjetovao ga je da prvo svoju porodicu dovede u red, prije nego to se pozabavi Muhammedom, a. s. Izvijestio ga je da su njegova sestra Fatima i zet Said ve prihvatili islam. Zapanjen i razjaren, Omer je promijenio plan i uputio se sestrinoj kui. Ona i njen mu su itali i prouavali Kur'an s mladim ashabom Habbabom kad su uli da im se neko pribliava ku i. Habbab je prestao u iti i sakrio se. Omer je uo glas uenja, bahnuo unutra i odmah upitao ta su to uili. Oboje su zanijekali, ali je on uporno tvrdio da ih je uo kako neto ue. Odbili su o tome raspravljati, to je Omera jo vie razbjesnilo. Krenuo je da udari zeta, a kad se sestra pokuala umijeati, udario je nju, okrvavivi
73

74

Sz'oraMA BorJEC nosi,aNIru

Iskuenja, uzdignu e i nade

75

je. Vidjevi krv na sestrinom licu, Omer se istog trena zaustavio. U tom trenutku, ona je uzviknula odvano: Jeste, mi smo muslimani i vjerujemo u Allaha, d. ., i Njegovog poslanika. ini sad ta ti je volja!"' Omer je ustuknuo, bio je rastrgan izme u aljenja to je povrijedio sestru i zapanjenosti novou koju je upravo uo. Traio je od sestre da mu da tekst koji su u ili kad je doao. Ona je traila da se prvo o isti uzimajui abdest. Otrijenjen, ali jo uvijek uznemiren, Omer je pristao, abdestio se i po eo uiti: , Ia-Ha. Ne objavljujemo Kur'an da se mu i, ve da bude pouka onome koji se boji, - objavljuje ga stvoritelj Zemlje i nebesa visokih, Milostiv, koji upravlja svemirom svim. Njegovo je to je na nebesima i to je na Zemlji i to je izme u njih i to je pod zemljom! Ako se ti glasno moli, - pa, On zna i ta drugom tajno rekne i to samo pomisli! Allah, drugog boga osim Njega nema, najljepa imena ima!" 2
;

Bili su to prvi ajeti, a Omer je nastavio i prou io i ostatak teksta, koji je bio prikaz Boijeg poziva Musau, a. s., na planini Sinaju, sve do ovog ajeta:
Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio!" 3 Omer je prestao u iti i izrazio svoje oduevljenje ljepotom i uzvienou ovih rije i. Habbab je, ohrabren Omerovom o ito dobrom reakcijom, izaao iz skrovita i izvijestio ga da je uo Poslanika kako moli Boga da njegovu zajednicu podri prelaskom na islam Ebul-Hakema ili Omera ibn Hattaba. 4 Omer ga je pitao gdje je Muhammed, a kad mu je on rekao da je u El-Erkamovoj ku i, Omer je krenuo tamo. Kad je stigao, oni koji su bili unutra su bili zabrinuti, jer je jo uvijek za pojasom imao sablju. Poslanik im je, meutim, rekao da ga puste unutra, a Omer je odmah izrazio na1 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:189. 2 Kur'an, 20:1-8. 3 Kur'an, 20:14. 4 Ebul-Hakem je bilo ime ovjeka kojeg su muslimani nazvali Ebu Dehl zbog njegove bezgrani ne okrutnosti prema muslimanima.

mjeru da postane musliman. Poslanik je uzviknuo: Allahu ekber!" i ovo prihvatanje islama primio kao odgovor na svoju molbu. Poslanik je znao da on nema vlast nad ljudskim srcima. Pred progonima, u velikim poteko ama, okrenuo se Bogu, d. ., nadaju i se da e on uputiti jednog od te dvojice ljudi za koje je znao da posjeduju osobine i mo da preokrenu poredak stvari. Poslanik je, naravno, znao da samo Bog ima mo da uputi srca. Za neke pojedince, prihvatanje islama je bilo duga ak proces koji je traio godine preispitivanja, sumnji, koraka naprijed i nazad, dok je za druge preobra anje bilo trenutno, odmah nakon sluanja uenja odre enog teksta ili kao reakcija na odre eno ponaanje ili gestu. To se ne moe objasniti. Prihvatanja islama koja najdue traju ne moraju nuno biti naj vr a, niti obrnuto: kad je u pitanju prijhvatanje vjere nema logike i sve to ostaje jeste izvanredna boanska mo . Omer je krenuo od ku e rijeen da ubije Poslanika, zaslijepljen svojim apsolutnim nijekanjem Jedinog Boga; nekoliko sati kasnije bio je promijenjen, preoblikovan prihvatanjem nove vjere izazvanim tekstom i zna enjem koji dolaze od Boga. Postao je jedan od najvjernijih drugova ovjeka kojeg je elio ubiti. Niko od muslimana nije mogao zamisliti da e Omer prihvatiti poruku islama prema kojoj je izraavao tako estoko neprijateljstvo. Ovaj obrat srca bio je znak i nosio je dvostruku poruku: Bogu nita nije nemogue i ni o kome i ni o emu ne treba donositi kona ne sudove. Bio je to novi podsjetnik na potrebu poniznosti u svim prilikama: imati na umu Boiju beskrajnu mo znai imati zdrav osje aj samokriti nosti i sustezati se od donoenja sudova o drugima. Stoga je Poslanik, napredujui u svom odnosu s Bogom, d. ., i postaju i svakim danom sve vie uzorom svojim drugovima i za dolaze a vremena, bio sve ponizniji i skromniji, pokazuju i to u svome bitisanju, znanju i prosu ivanju. Omer kakav je bio, hrabar i duhom jak, odlu io je svoj prelazak na islam obznaniti. Odmah je otiao Ebu Dehlu i rekao mu novost, a Poslaniku je predloio da trebaju javno klanjati kod Kabe. 5 To je ukljuivalo odre eni rizik, ali je kurejijskim glaveinama pokazivalo da su muslimani tu meu njima i da su odlu ni. Omer i Hamza, obojica poznati kao jake
5 Od toga dana, Omer je prozvan EI-Faruk (koji razlikuje, koji ima kriterij) zbog njegove odlu nosti da razlikuje muslimansku zajednicu (koja prihvata poruku kao istinu) i Kurej (koji ustrajava na neznanju, dahilijjetu).

76

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Lckuenja, uzdignu e i nade

77

linosti, uli su na elu grupe kod Kabe i muslimani su klanjali u grupi, a da se niko nije usudio umijeati i sprije iti ih. Izopavanje Me utim, stvari su'otile predaleko. Tenzije su se svakodnevno pove avale i kurejijski prvaci su, sastavi se kako bi pokuali stati ukraj ovoj sporoj ekspanziji, osjetili potrebu da poduzmu radikalnije mjere. Prvi sljedbenici islama su dolazili iz svih plemena, to je onemogu avalo pribjegavanje strategiji uobi ajenih saveznitava. Nakon duge i ustre rasprave, koja je rodove podijelila iznutra, odlu ili su izopiti itav rod Benu Haim, kojem je pripadao Muhammed, a. s., i uvesti potpuni bojkot roda i njegovih pripadnika. Sporazum je potpisalo oko 40 kurejijskih prvaka, a objeen je u Kabi, kako bi se istaknula ozbiljnost i neopozivost odluke. Ebu Leheb, koji je i sam pripadao porodici Haim, odlu io je iznevjeriti rod i dati podrku izop avanju, potezu koji je krio tradicionalni kodeks asti. Ebu Talib je zauzeo suprotan stav i nastavio podravati svog brati a, prinudivi Kurejije da de facto u bojkot uklju e i rod Muttalib. Odluka je bila radikalna, jer je zna ila izbjegavanje bilo kakvog kontakta s pripadnicima roda nije vie bilo mogue eniti se od njih ili udavati za njih, trgovati s njima, sklapati bilo kakve ugovore i sli no. Bojkot je trebao biti sveobuhvatan i trajati sve dok dva roda budu doputala Muhammedu, a. s., da propovijeda svoju poruku. Oni su eljeli da on okon a svoju misiju i da nikad vie ne govori o Jednome Bogu. Bojei se za svoju sigurnost, rodovi Benu Haim i Muttalib odlu ili su se zajedno preseliti u isto podru je u mekanskoj dolini. Mada bojkot nije bio totalan rodbina im je potajno dostavljala hranu i druge potreptine situacija je postala ozbiljna i sve vie njih je trpjelo bolest i glad. Izop enje je trajalo vie od tri godine i ekonomski je oslabilo dva roda. Ebu Bekr je kao rezultat bojkota izgubio ve inu svog imetka, a drutveni i psiholoki pritisak bio je nepodnoljiv. Mnogi me u Kurejijama su mislili da je ovaj bojkot nepotreban, ako ne i beskoristan. Neki su, naravno, bili vezani s rodom rodbinskim vezama, koje je bilo nemogu e prenebregnuti ili iznevjeriti. Tokom te tri godine bilo je vie pokuaja da se okon a izop enje, ali oni nisu uspjeli jer je nekoliko

kljunih li nosti, poput Ebu Leheba i Ebu Dehla, odbijalo raspravljati o tome. Naposljetku je do promjene dolo inicijativom nekoliko pojedinaca koji su potraili saveznike u svim rodovima. Dok su ljudi bili okupljeni oko Kabe, jedan od njih se obratio ostalima, prigovaraju i bojkotu Benu Haima. Drugi ovjek u grupi mu se pridruio, pa jo jedan, pa etvrti. Ebu Dehl je pokuao intervenirati, ali je skup, ija veina je bila istog miljenja, ali se nije usuivala izgovoriti ga, premo no bio protiv bojkota. Jedan od onih koji su inicirali ovaj mali ustanak uao je u Kabu, uzeo tekst koji namee bojkot i rastrgao ga. Tvrdolinijai su osjetili da vie nema smisla opirati se i zabrana je ukinuta. Dva izop ena klana su vidno odahnula, jer je dotadanja situacija bila nesnoljiva. Godina tuge Za nekoliko mjeseci nakon okon anja bojkota stanje male muslimanske zajednice se popravilo. Ponovo su mogli razvijati prijateljske i poslovne odnose s Kurejijama. Poslanik je nastavio dostavljati poruku i prisutnost u javnosti koju je traio Omer ibn Hattab postala je svakodnevna realnost u Meki, mada napadi i progoni nisu prestali. Stvari e se, meutim, uskoro dramati no promijeniti. Poslanikova supruga Hatida umire ubrzo nakon ukidanja bojkota. Ona je bila Muhammedova, a. s., supruga, sudrug u vjerovanju i najpouzdaniji oslonac tokom vie od 25 godina. Preselila je na Ahiret devet godina nakon po etka misije, 619. godine. Poslanikova tuga je bila duboka: od Debraila je vrlo rano primio vijest o odabranosti svoje supruge i znao je da je Hatidino prisustvo pored njega jedan od znakova Boije zatite i ljubavi. U svjetlu njenog prisustva i uloge koju je igrala u njegovom ivotu mogu se doku iti mogua viestruka znaenja ajeta koji e biti objavljen mnogo kasnije, a koji opisuje odnos izmeu mua i ene: One su odje a vaa, a vi ste njihova odjea."` Ona je bila odje a koja titi (emotivno koliko i fizi ki), pokriva (slabosti i dvojbe) i unosi toplinu, snagu, dostojanstvo i ednost. Dogodilo se to malo prije nego to se razbolio Poslanikov amida Ebu Talib, zahvaljujui kojem je tako dugo uivao zatitu od Kurejija. Ebu Talib je potvrdio da je bio sretan to je bio u prilici zatititi svog brati a, koji je
6 Kur'an; 2:187.

78

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

l,kuenja, uzdignu e i nade

79

uvijek bio skroman i pravedan. Muhammed, a. s., ga je pozvao da izgovori svjedo enje vjere (kelimei-ehadet) prije smrti, kako bi se mogao za njega zauzeti kod Allaha, d. . Ebu Talib je, vo en rodovskim kodeksom asti, rekao da se boji da bi Kurejije rekle da je to u inio iz straha od smrti. Nisu imali vremena o tome raspravljati: Ebu Talib je umro dok je Poslanik bio uz njega. Ovaj ovjek koji je odvano mladom ovjeku podario svoju zatitu, kao i svoju ljubav i potovanje, nije prihvatio islam. Muhammed, a. s., ga je volio i potovao i njegova tuga je bila sve ja a. Iz ove tuge i bespomo nosti, ajet objavljen u vezi s ovim dogaajem izvlai vjeitu pouku o sklonostima i tajnama srca: Ti, doista, ne moe uputiti na pravi put onoga koga ti eli da uputi, - Allah ukazuje na pravi put onome kome On ho e, i On dobro zna one koji e pravim putem po i."' U roku od nekoliko mjeseci, Poslanik je, ini se, postao dvostruko ranjiviji: izgubio je osobu koja mu je pruala ljubav i osobu koja mu je pruala zatitu. Uprkos toj alosti, trebao je reagirati brzo i na i naina da zatiti zajednicu muslimana koji su ostali u Meki. Muhammed, a. s., je odlu io podrku potraiti van grada.

koji e me kinjiti ili neprijatelju kojem si dao vlast nada mnom? Ne marim zbog toga ako Ti nisi ljut na mene, ali bi mi bilo lagodnije u Tvom okrilju! Utje em se Svjetlu Tvojega Lica, koje osvjetljava sve tmine i zahvaljujui kojem na dunjaluku i Ahiretu biva sve kako treba, od toga da me sna e Tvoja srdba ili Tvoja nemilost. Ti ima pravo opominjati sve dok ne im ne bude zadovoljan. Nema mo i niti snage osim uz TebejB Kad nije bilo nikakvog drugog puta, on se okrenuo Jedinom, svom Za titniku i Prijatelju. Njegova pitanja nisu izraavala sumnju u njegovu misiju, ve njegovu ljudsku bespomo nost i neznanje o samo Bogu poznatim svrhama. U tom trenutku, daleko od drugih ljudi, u'osami svog vjerovanja i svom povjerenju u Najmilostivijeg, on se doslovce i potpuno predao u Boije ruke. U tom smislu, ova dova otkriva sve povjerenje i smirenost koje je Muhammed, a. s., crpio iz svoje veze s Najbliim. Ova dova, koja je postala vrlo poznata, govori o ljudskoj bespomo nosti i Poslanikovoj izuzetnoj duhovnoj snazi. Naoko sam i bez podrke, znao je da nije sam. Dvojica vlasnika vo njaka izdaleka su vidjeli Muhammeda, a. s., kad je uao i primijetili su kako je digao ruke i molio Boga. Poslali su svog roba Addasa, mladi a koji je bio kr anin, da mu dadne grozd groda. Kad mu je Addas dao groe, uo je Poslanika kako izgovara rije i: Bismillah!" (u ime Allaha, s imenom Allahovim). Addas je bio krajnje iznena en, pa se taspitao o identitetu ovog ovjeka, koji je kazao rije i koje on, kr anin, nikad nije uo od mnogoboaca. Muhammed, a. s., ga je pitao odakle je, a Addas je rekao da dolazi iz Ninive. Poslanik je dodao: Zemlje pravednog Junusa, sina Matte!" Mladi je bio zapanjen i pitao se kako to ovaj ovjek moe znati. Nakon to mu je rekao da je kr anin, Addas ga je pitao ko je on i kako je dobio to znanje. Poslanik mu je rekao: Junus je moj brat. On je bio poslanik, a i ja sam poslanik." 9 Addas je neko vrijeme zurio u njega, potom ga je poljubio u glavu, ruke i stopala. Njegov gospodar je bio okiran time, a kad im se vratio rekao im jc da samo poslanik moe znati ono to ovaj ovjek zna. Addas je odmah prihvatio islam, nakon nekoliko minuta razgovora. Kr anski kralj Abesinije odmah je prepoznao vezu izme u dviju poruka, a sad je mladi rob kr a8
-

Taif, rob
Poslanik je otiao u grad Taif i razgovarao sa starjeinama plemena Sekif, nadajui se da e posluati poruku islama i pristati da zatite muslimane od neprijatelja. Me utim, naiao je na vrlo hladan prijem, a starjeine su izvrgle ruglu njegovu tvrdnju da je poslanik. Ako je to to tvrdi, pitali su oni, kako Bog moe dozvoliti da Njegov poslanik trai podrku kod stranih plemena? Ne samo da su odbili raspravljati s njim, ve su stanovnitvo nahukali protiv njega: dok je odlazio, zlostavljali su ga, a djeca su ga ga ala kamenjem. Sve ih se vie skupljalo, vrije ajui ga u prolazu, dok se naposljetku nije sklonio u neki vo njak kako bi izmakao progoniteljima. Sam, ne nalazei zatitu kod ljudi, obraa se Jedinome i moli: O, Boe, samo Tebi se tuim zbog svoje slabosti, oskudice sredstava i moje inferiornosti u o ima ljudi. O Najmilostiviji, Ti si Gospodar slabih i moj Gospodar (Rabb, Odgajatelj). Kome me preputa? Strancu
7

Kur'an, 28:56.

Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:268. Isto, 2:269.

80

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Iskuenja, uzdignu e i nade

81

nin imao istu intuiciju. Ve dva puta, u tuzi i izolovanosti, Muhammed, a. s., je na svom putu sreo kr ane koji su mu ponudili povjerenje, potovanje i uto ite: kralj je izrazio dobrodolicu muslimanima i pruio im sigurnost, rob je posluio njihovog Poslanika kad su svi drugi odbijali njega i njegovu poruku. Poslanik je potom krenuo u Meku. Na putu je sreo konjanika i zamolio ga da jednog mekanskog velikodostojnika koji mu je bio ro ak upita hoe li pristati da Muhammedu prui zatitu. Konjanik se sloio, ali je velikodostojnik odbio, kao i drugi voa iju podrku je Muhammed, a. s., traio. Poslanik nije elio u i u Meku u takvim okolnostima, pa se sklonio u peinu Hira, u kojoj je dobio prvu Objavu. Tek je tre i pojedinac kojem se obratio, Mut'im, predvodnik roda Nevfel, pristao pruiti mu zatitu, pozdravljaju i ga pored Kabe kako bi obznanio tu injenicu.
Nono putovanje

Poslanik vjeruje u ono to mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici. Svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: `Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.' I oni govore: ` ujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru na, Tebi emo se vratiti."` 12

Muhammeda, a. s., su potom Debrail i Burak vratili do Jerusalema,

a odatle u Meku. Na putu nazad proao je pored nekih karavana koje su tako er putovale u Meku. Kad je stigao u Meku, jo je bila no . Melek i Burak su otili, a on je produio ku i Ummu Hani', jedne od najpovjerljivi
-

jih sahabijki. Kazao joj je ta mu se dogodilo, a ona mu je savjetovala da to nikome ne govori, to je on odbio posluati. Kasnije Kur'an spominje ovo iskustvo u dva razli ita odlomka. Jedan je u suri iji naziv, EI-Isra (Nono putovanje), direktno upu uje na dogaaj:
Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom asu no i preveo Svoga roba iz Hrama asnog u Hram daleki, iju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naa pokazali. On, uisitinu, sve uje i sve vidi." 13 Drugi je u suri En-Nedm: ,,... to je samo Objava koja mu se obznanjuje, u i ga jedan ogromne snage, razboriti, koji se pojavio u liku svome na obzorju najviem, zatim se pribliio, pa nadnio blizu koliko dva luka ili blie i objavio robu Njegovu ono to je objavio, srce nije poreklo ono to je vidio, pa zato se prepirete s njim o onom to je vidio? On ga je i drugi put vidio, kod Sidretul muntehaa kod kojeg je dennetsko prebivalite, kad je Sidru pokrivalo ono to je pokrivalo, pogled mu nije skrenuo, nije prekora io, vidio je najveli anstvenija znamenja svoga Gospodara." 14

Poslanik je volio nou odlaziti kod Kabe. Satima bi ostajao tamo, mole i se Allahu, d. . Jedne no i, iznenada se osjetio izuzetno umornim i pospanim. 10 Legao je u blizini Kabe i zaspao. Muhammed, a. s., prenosi da mu je tada doao melek Debrail. Dva puta ga je prodrmao da ga probudi, ali je on nastavio spavati. Kad ga je prodrmao tre i put, on se probudio. Debrail ga je poveo do vrata Hrama, gdje ga je ekala bijela jaha a ivotinja (neto izmeu mule i magarca, ali s krilima). Uzjahao je ivotinju zvanu Burak i s Debrailom krenuo put Jerusalema. Tamo se susreo sa skupinom prethodnih poslanika (Ibrahimom, Musaom i drugima), predvode i ih u namazu na mjestu gdje je nekada bio Hram. Kad je namaz zavren, Poslanik se s Debrailom uspeo izvan prostora i vremena. Na svome putu, penju i se kroz sedam nebesa, ponovo je susreo razne poslanike. Vi enje nebesa i ljepote horizonata proimalo je njegovo bi e. Na kraju je stigao do Lotosa krajnje granice (Sidretul-munteha). Tu je primio zapovijest o obavljanju pet dnevnih namaza i objavu ajeta koji sadri elemente muslimanskog vjerovanja:"

10 U klasi nim prikazima Poslanikovog ivota postoje razlike u hronologiji doga aja, pa u nekima No no putovanje prethodi Godini tuge. 11 Prvobitno je propisano pedeset namaza, to je smanjeno na pet nakon Poslanikvoog viekratnog traenja po nagovoru Musaa, a. s.

12 Kur'an, 2:285. Povratak Bogu ukazuje na ideju budu eg svijeta i Sudnjeg dana. Hadis koji prenosi Omer ibn Hattab, a koji Buharija i Muslim smatraju vjerodostojnim, spominje esti od stubova vjere (rukn, imanski art) koji sa injavaju islamsko vjerovanje: vjerovanje u odreenje (kada i kader). 13 Kur'an, 17:1. 14 Kur'an, 53:4-18.

82

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

lskuenja, uzdignu e i nade

83

No no putovanje (Isra) i Uspinjanje (Mirad) izazvali su brojne komentare i kad je Poslanik spominjao detalje, a i kasnije, me u islamskim uenjacima. Kad je Muhammed, a. s., otiao kod Kabe i ispri ao svoje iskustvo, uslijedile su uvrede, ismijavanja i kritike. Kurejije su vjerovale da najzad imaju dokaz da je ovaj takozvani poslanik stvarno lud, jer se drznuo tvrditi da je u jednoj no i putovao u Jerusalem (za to treba nekoliko sedmica) i da se, povrh toga, uspeo u blizinu svog jedinog Boga. Njegovo ludilo bilo je za njih oigledno. Iskustvo No nog putovanja, predstavljeno u klasi nim prikazima Poslanikovog ivota kao Boiji dar i po ast Poslaniku, Izabranome (Mustafa), bilo je istinska kunja za Muhammeda, a. s., i one oko njega. Ono je oznaavalo granicu izmeu vjernika ije je vjerovanje zra ilo povjerenjem u ovog Poslanika i njegovu poruku i drugih, koji su s nevjericom primili takvu pri u. Kurejijsko izaslanstvo je pourilo Ebu Bekru da ga pita o njegovom ludom prijatelju, ali ih je njegov neposredni i nedvosmisleni odgovor iznenadio: Ako on kae neto takvo, onda je to istina!" Ebu Bekrovo vjerovanje i povjerenje je bilo takvo da nije ni za trenutak bio uznemiren. Potom je li no otiao pitati Poslanika, koji mu je potvrdio injenice. Kao rezultat toga, Ebu Bekr je odlu no ponovio: Vjerujem ti, uvijek si govorio istinu." 15 Od toga dana, Poslanik je Ebu Bekra nazvao Es-Siddik (istinoljubivi, onaj koji priznaje istinu). Kunja koju je Muhammedovo, a. s., putovanje predstavljalo za njegove sljedbenike dola je u doba kad su se borili sa najteom situacijom. Predaje kau da su se neki muslimani odmetnuli od islama, ali je ve ina povjerovala Muhammedu, a. s. Nekoliko sedmica kasnije, injenice su potvrdile neke elemente njegove pri e. Radi se, naprimjer, o dolasku karavana koji je on najavio (vidjevi ga na putu natrag) i precizno opisao. Zahvaljuju i snazi vjerovanja, zajednica muslimana bila je u stanju suo iti se s dolaze im nevoljama. Otada pa nadalje, Omer i Ebu Bekr su uvijek bili na elu ove duhovne snage. Muslimanski uenjaci su jo od ranih vremena raspravljali da li je No no putovanje bilo isto duhovne prirode ili je bilo i tjelesno. Ve ina smatra da je bilo i duhovno i tjelesno. Sve u svemu, ovo pitanje nije sutinsko ako se imaju u vidu pouke koje se mogu izvesti iz ovog izvanrednog iskustva koje
15 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:256.

je imao Poslanik. Tu je, prije svega, centralna uloga Jerusalema: u to doba, Poslanik je klanjao okre u i se prema njemu (bila je to prva kibla ili smjer okretanja u namazu), a za vrijeme No nog putovanja na mjestu Hrama on je predvodio druge poslanike u namazu. Tako Jerusalem biva u sreditu Poslanikovog iskustva i u enja kao dvostruki simbol, centralne pozicije (zbog smjera okretanja u namazu) i univerzalnosti (zbog namaza svih poslanika). Kasnije, u Medini, kibla e se promijeniti od Jerusalema prema Kabi kako bi se islam razlikovao od judaizma, ali to nimalo nije umanjilo status Jerusalema, a spominjanje Svetog hrama (Kabe u Meki) i Dalekog hrama (Al-Aksa u Jerusalemu/Kudsu) u navedenom ajetu ustanovljava duhovnu i svetu vezu izme u dvaju gradova. Druga pouka je isto duhovne naravi: sve objave Poslaniku su dole tokom njegovog zemaljskog iskustva, izuzev, kako smo vidjeli, ajeta koji ustanovljavaju osnove vjerovanja (imana) i propisuju obavljanje namaza (salat). Poslanik je uzdignut na nebesa kako bi primio u enja koja e biti osnova islamskog vjerovanja i obredoslovlja, akaida i ibadata, a koja trae da vjernik prihvati i njihovu formu i sutinu. 16 Za razliku od polja drutvenih poslova (muamelat), koje poziva na kreativno posredovanje ljudskog intelekta i inteligencije, ljudski razum ovdje se pot injava, u ime vjere i u sklopu akta poniznosti, poretku ustanovljenom Objavom: Bog je propisao zahtjeve i norme koje um mora uti i primijeniti, a srce mora voljeti. Uzdignut kako bi primio zapovijest o obavljanju obredne molitve, Poslanik i njegovo iskustvo nagovjetavaju ta ta molitva u sutini treba biti: podsjetnik na Najuzvienijeg i uzdizanje k Njemu, pet puta dnevno, kako bi se odvojilo od svijeta i od iluzija. Mirad (uzdignue tokom nonog putovanja) je vie od pukog arhetipa duhovnog iskustva; on je bremenit dubokim zna ajem molitve, koja nam, kroz Vjenu Rije, omoguava osloba anje nae svijesti od ograni enja prostora i vremena i potpuno poimanje znaenja ivota i samog ivota. Ka seobi Dola je 620. godina, godina nakon smrti Muhammedove, a. s., supruge Hatide i amide Ebu Taliba. Bliilo se vrijeme godinjeg hodo aa
16 Ibadat uklju uje vjerske dunosti punoljetnih i pametnih muslimana, u koje spadaju u itovanje vjerovanja (ehadet), namaz, zekat, post i had.

84

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Iskuenja, uzdignu e i nade

85

Kabi i mekanskog sajma koji se odravao u to vrijeme. Muhammed, a. s., je jo uvijek irio svoja uenja u klimi odbijanja, iskljuivanja i progona. Oko stotinu muslimana sada je ivjelo pod zatitom u Abesiniji, ali se nije naziralo rjeenje za vjernike koji su ivjeli u Meki. Hodo asnici, dolaze i iz svih podruja poluotoka, po eli su se smjetati u podru ju Mine kako bi tu boravili tokom itavog perioda. Muhammed, a. s., je esto odlazio tamo i saopavao svoju poruku mukarcima i enama koji su u svojim dalekim stanitima uli o njoj, ali nisu znali ta ona stvarno sadri. Daleko od toga da je uvijek nailazio na povoljan prijem. Na Akabi, nedaleko od Mine, Poslanik se susreo s grupom iz Jesriba. Bili su iz plemena Hazred, jednog od dva rivalska plemena u Jesribu (drugo je bilo Evs). Po eo im je tumaiti svoju poruku. O poruci su ranije uli od jevrejskih plemena koja su ivjela u njihovom gradu i eljeli su saznati vie. Sasluali su Poslanika i prihvatili poruku islama: obe ali su pripadnike svog plemena upoznati sa sutinom u enja i ostati u stalnom kontaktu s Poslanikom." Vratili su se ku i i nastavili propovijedati u Jesribu. U Meki se pove avao broj muslimana, a Muhammed, a. s., je nastavio s javnim pozivanjem. U privatnom ivotu, mnogi su ga savjetovali da se ponovo oeni. Stizale su mu ponude, ali se Poslanik nikako nije odlu ivao na taj korak. Me utim, dva puta je sanjao kako mu je ponu en brak s vrlo mladom Aiom, kojoj je tada bilo est godina. Kad mu je Havla, koja se brinula o Poslaniku nakon Hatidine smrti, savjetovala da se ponovo oeni i sugerirala dva imena Sevdu, udovicu u tridesetim godinama koja se nedavno vratila iz Abesinije, i Aiu, Ebu Bekrovu k erku, Muhammed, a. s., je u toj udnoj podudarnosti vidio znak istinitosti svojih snova i traio od Havle da uradi ta treba kako bi otkrila jesu li ta dva braka mogu a. Poligamija je u to doba bila norma u Arabiji, a Poslanikova situacija je bila izuzetak, jer je ostao monogaman 25 godina. Brak sa Sevdom je bilo vrlo lahko realizirati: Sevda je odmah i to vrlo blagonaklono odgovorila na ponudu i oni su stupili u brak nekoliko mjeseci kasnije. Aiu je ve , u skladu s arapskim obi ajima, Ebu Bekr obe ao Mut'imovom sinu i morao je s Mut'imom pregovarati kako bi raskinuo ugovor. Aia je potom zvani no postala Muhammedova, a. s,. druga ena, mada brak nije konzumiran jo nekoliko godina.
17 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:281.

Godinu dana kasnije, hodo asnici i trgovci ponovo su se okupljali u Meki. Odran je drugi sastanak Poslanika i jesribskog izaslanstva koje je dolo izvijestiti ga o razvoju situacije u njihovom gradu. Dvanaest ljudi iz Jesriba, od kojih dvojica iz plemena Evs, u estvovalo je u ovom sastanku: zakleli su se na vjernost Poslaniku, obavezuju i se da e oboavati samo Allaha, d. ., i da e obavljati islamske dunosti. Oni su sa injavali prvu muslimansku zajednicu u Jesribu. Muhammed, a. s., je s njima poslao ashaba Musaba ibn Umejra, koji se upravo vratio iz Abesinije i koji je bio poznat po smirenosti, mudrosti i ljepoti u enja Kur'ana. Vrativi se u Jesrib, izaslanstvo je nastavilo iriti poruku, a Musab je pouavao islamu, u io Kur'an i odgovarao na pitanja. Uprkos dugogodinjim otrim razmiricama izme u Evsa i Hazreda, pripadnici oba plemena su prihvatali novu vjeru, shva aju i da su njihova ranija rivalstva bila besmislena: islamska poruka bratstva ih je ujedinila. Vo e plemena su ipak oklijevale da prihvate islam. Musab nije reagirao na njihove napade i na agresivan nastup, umjesto toga, redovno bi odgovarao: Sjedite i sasluajte poruku: ako vam se svidi, prihvatite je, a ako ne svidi, nemojte." 18 Rezultat je bio veliki broj prelazaka na islam, ak i meu voama. Za vrijeme hodo aa naredne godine Poslanik se susreo s vanim izaslansrvom jesribskih muslimana, sa injenim od 73 osobe, me u kojima su bile dvije ene. Bili su i iz Evsa i iz Hazreda i doli su Poslaniku donijeti radosne vijesti o svojoj privrenosti islamu. Nakon razgovora o budu nosti njihovih odnosa, zaklju ili su drugi sporazum kojim se muslimani Jesriba obavezuju tititi Poslanika kao i muslimanke i muslimansku djecu iz Meke od svake vrste nasilja. Ovaj drugi sporazum, koji prua uto ite i zatitu i izraava rijeenost jesribskih muslimana da pomognu svoju mekansku bra u pred Poslanikom je otvorio izglede svijetle budu nosti. Otada pa nadalje, Muhammed, a. s., je podsticao muslimane da diskretno sele u Jesrib, dok su njegovi najblii drugovi ostali s njim.
Veze s nemuslimanima

Muhammed, a. s., je nastojao zadrati vrste veze s pripadnicima razli itih rodova i svojom rodbinom koja nije prihvatila islam. Njegov amida Ebu Talib,
18 Isto, 2:281-282.

86

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

lskuenja, uzdignu e i nade

87

kojeg je toliko volio i s kojim je bio na samrtnom asu, bio je primjer takvog odnosa. Drugi amida, Abbas, bio je na Poslanikovoj strani iako nije prihvatio islam. Muhammed, a. s., je u njega imao neizmjerno povjerenje i nije oklijevao uklju iti ga u privatne susrete koji su se ticali budu nosti zajednice (kasnije e Abbas prisustvovati zaklju ivanju drugog sporazuma na Akabi, Poslanik ga je takoer informirao o tajnim pripremama za svoju seobu u Jesrib). To to je on ostao mnogoboac nije sprije ilo Poslanika da mu ukazuje krajnje potovanje i najdublje povjerenje u situacijama u kojima mu je ivot bio ugroen. Slian odnos pun povjerenja omogu io je muslimanima da se isele u Abesiniju, pod zatitu kralja kojem je Poslanik vjerovao, mada ovaj nije bio musliman. Ovakav pristup vidljiv je tokom itavog Poslanikovog ivota: odnose je uspostavljao na osnovama povjerenja i uvaavanja principa, a ne isklju ivo na osnovu iste vjerske pripadnosti. Njegovi drugovi su to dobro razumjeli i nisu oklijevali razvijati vrste veze s nemuslimanima u ime rodbinstva ili prijateljstva, na bazi uzajamnog potovanja i povjerenja, ak i u kriznim situacijama. Tako se Ummu Seleme, koja je bila odvojena od svog mua, nala sama sa sinom na putu za Medinu. ()sman ibn Talha, koji nije bio musliman, ponudio se da ih prati i titi dok nisu stigli do mjesta gdje joj je bio mu. Ona nije oklijevala da mu povjeruje: dopratio ih je do odredita, a potom otiao svojim putem uz puno uvaavanje. Ummu Seleme je esto kazivala tu priu, uvijek hvalei plemeniti karakter Osmana ibn Talhe. Brojni su primjeri ove vrste, a Poslanik i drugi muslimani nikad nisu svoje drutvene i ljudske odnose svodili samo na svoje suvjernike. Kasnije e Kur'an ustanoviti takve odnose na bazi uzajamnog potovanja: Allah vam ne zabranjuje da inite dobro i da budete pravedni prema onima koji ne ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi aja vaeg ne izgone. Allah, zaista, voli one koji su pravi ni, ali vam zabranjuje da prijateljujete s onima koji ratuju protiv vas zbog vjere i koji vas iz zavi aja vaeg izgone i koji pomau da budete prognani. Oni koji s njima prijateljuju sami sebi ine nepravdu."' 9 Sam Poslanik je bio model pravi nosti prema onima koji ne dijele njegovo vjerovanje. Tokom svih godina njegove misije, nastavio je primati pologe od nemuslimanskih trgovaca koji su nastavili s njim poslovati i potpuno mu
19 Kur'an, 60:8-9.

vjerovali. Uo i svog odlaska u Medinu, Muhammed, a. s., je traio od Alije da vrati vlasnicima pologe koje je drao. Paljivo je primjenjivao principe potenja i pravednosti kojima ga je islam u io, bez obzira na to s kim poslovao, bio on musliman ili nemusliman. Tokom istog perioda, Poslanik je tako er pokazao razumijevanje prema onima koji su, zbog progona i pritisaka svojih porodica napustili islam. Takav je bio sluaj dvojice mladih muslimana, Hiama i Ajjaa, koji su se odrekli islama nakon dugog odolijevanja. Nikakva posebna odluka ili sankcija nije donesena protiv njih. Kasnije se Ajja ponovo vratio u islam, pun kajanja i aljenja. Objava e kasnije ublaiti njegovo strogo vi enje i sud o sebi: Reci: `O robovi moji koji ste se prema sebi ogrijeili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prata i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite mu se prije nego to vam kazna do e, - poslije vam niko ne e u pomo priskoiti."20 uvi ove ajete, i Hiam se vratio u islam. Nije se vratio Ubejdullah ibn Dah, koji je otiao u Abesiniju s prvom grupom iseljenika i tamo preao na kranstvo i napustio svoju enu, Ummu Habibu bint Ebi Sufjan. 21 Ni Poslanik iz Meke, niti ijedan musliman od onih koji su ivjeli u Abesiniji nije preduzeo nikakvu mjeru protiv njega: ostao je kr anin do smrti, a da ga niko zbog toga nije uznemiravao ili s njim loe postupao. Ovaj odnos potovanja sva ije slobode ostao je stalan tokom Poslanikovog ivota, a autoritativni prikazi njegovog ivota ne sadre spomen druga ijeg pristupa. Kasnije, u Medini, otro je govorio i preduzimao mjere protiv onih koji su lano preli na islam samo da bi prikupljali informacije o muslimanima, a potom se odricali islama i vra ali svojim plemenima nose i informacije koje su prikupili. Oni su, ustvari, bili ratni izdajnici, koji su zasluivali smrtnu kaznu jer su njihova djela doprinosila unitenju muslimanske zajednice.

20 Kur'an, 39:53-54. 21 Ummu Habiba e se kasnije udati za Poslanika.

88

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

ft7F Dozvola za seobu OSMO POGLAVLJE

Poslanikov najnoviji zatitnik, Mut'im, upravo je umro. Situacija je postala posebno teka i Kurejije su, primjetivi da muslimani po inju naputati Meku, postajali sve nasilniji u svom protivljenju njima. Poglavari rodova su odlu ili da se ujedine i, na incijativu Ebu Leheba i Ebu Dehla, odlu ili su da Poslanika treba smaknuti. Plan im je bio da iz svakog roda izaberu po jednog izvrioca kako bi onemogu ili rod Benu Haim da se osveti ili trai krvarinu. Sloili su se da ne treba gubiti vrijerne i da se Poslanika to prije moraju otarasiti. Poslaniku je doao tnelek Debrail da mu potvrdi zna enje sna koji je imao prije nekoliko dana, kad je sanjao grad u procvatu koji mu izraava dobrodolicu. Melek mu je najavio da se rnora spremati za seobu u Jesrib i da mu saputnik treba biti Ebu Bekr. Poslanik je otiao Ebu Bekru da mu saop i novosti, a on je zaplakao od radosti. Morali su razraditi posljednje pojedinosti svog odlaska. uli su da su Kurejije skovale plan da.se rijee Poslanika. Muhammed, a. s., je traio od Alije da naredne no i legne u njegovu postelju i da ne naputa Meku dok mu ne bude nare eno. Oni koji su namjeravali ubiti Poslanika sakrili su se ispred njegove ku e i ekali da izae vani, kako je to obi no inio, idui na sabah-namaz. Kad su u kui uli neke umove za koje su mislili da ih pravi Muhammed, a. s., ustajui i spremajui se da izae, skoro da su po eli napad, kad su shvatili da su prevareni i da je unutra bio njegov ro ak Alija. Njihov plan je propao. U me uvremenu, Poslanik je otiao do Ebu Bekra i finalizirao posljednje detalje oko svog odlaska za Jesrib.

Hidra

Poslanik nije bio fatalist niti je bio nemaran. Njegovo povjerenje u Boga bilo je apsolutno, ali to nikada nije uzrokovalo da se on prepusti valovima doga anja. Objava ga je podsje ala da ne smije zaboraviti re i inallah" (ako Bog ho e) kad planira neku aktivnost i da sje anje na Boga mora biti udrueno s ponizno u (posebno kad je u pitanju mo njega kao ljudskog bi a). Ovo nikako ne podrazumijeva da bi trebao zaboraviti pokazati odgovornost i dalekovidnost u svojim izborima u svijetu ljudskih stvorenja. Tako je Muhammed, a. s., planirao svoju seobu u Medinu (hidru) skoro dvije godine i nita nije preputeno slu aju. Tek nakon inteligentnog i temeljitog koritenja svojih ljudskih snaga prepustio se boanskoj volji, razjanjavaju i nam znaenje tevekkula (pouzdanja u Allaha, d. ., oslanjanja na Njega): odgovorno uposliti sve kvalitete (intelektualne, duhovne, psiholoke, sentimentalne i dr.) koji su svakome od nas dati i ponizno se sjetiti da samo Allah, d. ., moe u initi da se dogodi neto izvan onoga to je ljudski mogu e. Ovo uenje je potpuno opre no zovu fatalizma: Bog e djelovati tek nakon to ljudi, na svom nivou, uloe i iscrpe sve potencijale djelovanja. To je dublje zna enje kur'anskog ajeta: Allah ne e izmijeniti jedan narod dok on sam sebe ne izmijeni."'

I Kur'an, 13:11.

89

90

ST'OPAMA BOIJEG POSLANIKA

Hidra

91

S Ebu Bekrom
Muhammed, a. s., i Ebu Bekr su odlu ili napustiti Meku no u i krenuti prema Jemenu kako ne bi privukli panju. Ebu Bekr je Muhammedu, a. s., nabavio devu po imenu Kasva. Poslanik je insistirao da je on plati, jer je elio da ova seoba bude samo njegova i da bez dugova do e u Jesrib. Isto tako je odbio poklanjanje komada zemljita koje su dva siro eta eljeli darovati kad je stigao u grad koji e otada biti poznat kao Medina (u zna enju grad), Medinetur-Resul (Poslanikov grad) ili El-Medinetul-Munevvera (Grad svjetlosti). Poto su krenuli prema jugu, nekoliko dana su se krili u pe ini Sevr (Garu Sevr). Ebu Bekrov sin Abdullah skupljao je informacije o kurejijskim namjerama i donosio ih ocu i Muhammedu, a. s. Ebu Bekrove k erke Esma i Aia su pripremale hranu i no u je tajno dostavljale u pe inu. Tako je Ebu Bekr mobilizirao svu svoju djecu, djevoj ice kao i djeaka, uprkos ozbiljnoj opasnosti koju je situacija nosila sa sobom, posebno za njegove k eri. Uvijek je imao jednak tretman u postupanju prema sinovima i k erima, vo en Poslanikovim uputama. Uprkos svim mjerama, grupa Kurejija, sumnjaju i na varku, krenuli su juno da trae Poslanika. Doli su pred pe inu i kanili ui u nju. S mjesta gdje se nalazio, Ebu Bekr ih je mogao vidjeti, pa je usplahireno rekao Poslaniku da e ih ljudi, samo ako pogledaju unutra, sigurno vidjeti. Muhammed, a. s., ga je apatom tjeio: Ne brini se, Allah je s nama!" 2 Potom je dodao: ta misli o dvojici s kojima je Allah kao tre i?"3 Te rijei su utjeile Ebu Bekra. Pred pe inom, grupa je primijetila da je pau ina pokrivala ulaz, a i golubica je poloila jaja: inilo se o itim da se bjegunci ne mogu skrivati unutra, pa su odlu ili potraiti ih drugdje. Jo jednom su Poslanik i njegov drug, uprkos paljivo planiranoj strategiji, prolazili kroz kunju ranjivosti. ivoti su im bili sa uvani tanunom pau inom; pouzdanje u Boga (tevekkul), na koje je u tom trenutku Poslanik podsjetio Ebu Bekra, tako je dobilo svoje puno zna enje i snagu. Samo Bog ima mo da sauva svog Poslanika. Kad je Muhammed, a. s., selio, pazio je da nikome nita ne duguje (odbio je poklone, izmirio dugovanja i vratio pologe koje je drao),
2 Kur'an, 9:40.

ali je tako er znao da sve duguje Jedinome i da su dug i obaveza prema Njemu beskrajni. Sama hidra je prvenstveno ova sutinska pouka koja je bila u sri Poslanikovog iskustva: pouzdanje u Boga koje iziskuje potpunu nezavisnost od ljudi, bez ikakve arogancije i ponizno priznavanje apsolutne zavisnosti o Bogu. Ebu Bekr je unajmio nemuslimana beduina Abdullaha ibn Urejkita da ih vodi prema Jesribu putem koji nije uobi ajen i koji nee izazvati sumnju. U vrijeme dogovoreno za odlazak, on je doao do pe ine s devama, pa su krenuli na zapad, potom na jug, prije nego to su kona no krenuli sjeverno prema Jesribu. Bilo je to neizvjesno putovanje i ako bi Kurejije uhvatile trojicu putnika, sigurno bi ih ubili i time okon ali Muhammedovu subverzivnu aktivnost. Poslanik i njegov drug su se pouzdali u Boga, ali nisu oklijevali angairati beduina koji im je, mada je dijelio uvjerenja njihovih politeisti kih neprijatelja, bio dobro poznat po svojoj povjerljivosti i svojoj vodi koj spretnosti (znao je bolje od bilo koga drugoga bespu a kojim ih je vodio). Iznova nalazimo pristup koji je prisutan tokom cijelog Poslanikovog ivota: mukarci i ene koje je imao pored sebe moda nisu dijelili njegova uvjerenja, ali su mu bili poznati po svojim moralnim kvalitetima i/ili ljudskim sposobnostima. Muhammed, a. s., poput onih koji su doli poslije njega, nije oklijevao da se osloni na njih.

Damije
Putovanje do Kubaa trajalo je 20 dana. Poslanik i Ebu Bekr su naposljetku stigli do tog seoceta nadomak Jesriba. Ljudi su ih do ekali srdanom dobrodolicom. U selu su proveli tri dana i tu po eli gradnju prve damije4 . Poslanik e na isti na in produiti u svakoj od tri faze putovanja u Jesrib. Napustivi Kuba, krenuo je prema Jesribu i u podnevskom vremenu se zaustavio u dolini Ranuna, gdje je s ashabima klanjao prvu dumu: i tu je po ela gradnja damije. Potom je krenuo ka sreditu grada. Mnogi su ga zaustavljali, pozivaju i ga da odsjedne kod njih. On je traio da puste Kasvu, njegovu devu, da nesmetano ide, jer e ona pokazati ta no mjesto gdje bi se trebao nastaniti. Ona je krivudala kroz guvu, da bi se na kraju zaustavila u blizini zemljita koje je
4 Muslimani su se u namazu jo okretali prema Jerusalemu.

3 Hadis prenosi Buharija.

92

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Hidra

93

pripadalo dvojici siro adi. Kako smo ranije kazali, Poslanik im je platio zemljite. Na tom mjestu je odmah po ela gradnja damije i stana. Gradnjom ovih triju damija, Poslanik je ukazao na vanost i centralnu ulogu damije u odnosu s Bogom, s prostorom i ljudskom zajednicom. Gradnja mesdida (mjesta gdje se ini sedda) ustanovljava specifi an posveen prostor unutar primarne i sutinske posve enosti cijelog svemira; Poslanik je to izrazio rijeima: itava zemlja mi je u injena mesdidom." 5 Nakon gradnje, damija postaje centralni prostor muslimanske duhovne zajednice u kojoj se nalazi, ali tako er izraava i realnost nastanjenosti (urbanosti), prihvatanja prostora koji ugo uje, koji se potom pretvara u ne iji prostor, u dom. Uistinu, prisustvo damije navjetava da je neki prostor prihva en kao dom i da je vjerujua svijest kod kue" jer je ustanovljeno mjesto bogosluja, podsjetnik na smisao. Poslanikov ponovljeni akt je sam po sebi pouka: ma kakav egzil ili putovanje da je po srijedi, ma kakva seoba ili odlazak, nikad se ne smije iz vida izgubiti smisao i smjer. Damije kazuju o smislu, smjeru i nastanjivanju. Jesrib je postao Medina.
Egzil: smisao i pouke

bie jo vea, kad bi oni samo znali! Onima koji budu trpjeli i u Gospodara svoga se uzdali."' Progonstvo je, dakle, jo jedna kunja pouzdanja. Svi poslanici su intenzivno iskusili ovu kunju srca, kao i vjernici koji su ih slijedili. Koliko su daleko spremni oti i, koliko sebe i svog ivota su spremni dati za Jedinoga, Njegovu istinu i ljubav? To su vje ita pitanja vjerovanja, koja prate svako vremensko i historijsko iskustvo vjeruju e svijesti. Hidra je bila jedan od odgovora muslimanske zajednice datih u osvit njenog postojanja. Ustvari, seoba je traila da prvi muslimani nau e ostati vjerni smislu islamskih uenja uprkos promjeni mjesta, kulture i memorije. Medina je zna ila nove obiaje, nove tipove drutvenih odnosa, potpuno druga iju ulogu ene (koja je bila drutveno daleko prisutnija nego u Meki), kompleksnije me uplemenske odnose, kao i utjecajno prisustvo jevrejske i kr anske zajednice, to je za muslimane bilo neto novo. Jo od ranog perioda zajednica vjernika je, slijedei Poslanikov primjer, trebala razlikovati ta spada u islamske principe, a ta je vie dio mekanske kulture. Ostajali su vjerni prvome, u ei se na Aeksibilan i kritiki pristup svojoj izvornoj kulturi. ak su morali pokuati reformirati neke svoje stavove, koji su bili vie kulturni nego islamski. Hazreti Omer je to na vlastitom primjeru morao nau iti kad mu je supruga, prema kojoj se ponio grubo, a ona mu odgovorila (to je bilo nezamislivo u Meki), potom ljutito rekla da to mora podnositi i prihvatiti ba kao to to ini i Poslanik. Bilo je to za njega teko iskustvo, kao i za druge koji su, moda, dolazili u iskuenje da pomisle da su njihove navike i obi aji sami po sebi islamski: hidra je otkrila da to nije slu aj i da moraju preispitati svaku kulturnu praksu, kako bi bili vjerni islamskim principima i kako bi bili otvoreni prema drugim kulturama i obogatili se njima. Naprimjer, saznavi da se odrava svadba me u medinskim muslimanima (ensarijama), Poslanik im je poslao dvije djevojke koje su pjevale, jer, kako je rekao, ensarije vole pjesmu. 8 Tako on nije samo prepoznao kulturno obiljeje ili ukus koji nije sam po sebi protivan islamskim principima, ve ga je integrirao kao oboga ivanje svog vlastitog ljudskog iskustva. Hidra je, dakle, bila i kunja inteligenciji, podstiui potrebu de se napravi razlika izme u principa i njihovih kulturnih
7 Kur'an, 16:41-42. 8 Prenosi Ibn Made. Muslimanima Medine dat je naziv ensarije, a onima iz Meke muhadiri.

Poslanik i svi njegovi ashabi morali su napustiti Meku zbog progona i neprijateljstva svoje bra e i sestara iz istih rodova. Situacija je postala nepodnoljiva: jedni su umirali, drugi su mu eni, a Kurejije su na kraju odlu ili da se otarase i samog Muhammeda. Seoba je, prije svega, objektivna realnost vjernika i vjernica koji nisu mogli slobodno ispoljavati svoju vjeru i koji su odlu ili napraviti jasan raskid zarad svojih uvjerenja. S obzirom na to da je, kako to Kur'an veli, Boija zemlja prostrana", odlu ili su ostaviti svoju domovinu, raskinuti sa svojim univerzumom i navikama i iskusiti izgnanstvo, sve zbog svoga vjerovanja. 6 Objava e pohvaliti hrabrost i odlu nost tih vjernika koji su, ine i takav teak i ljudski zahtjevan korak, izrazili svoje pouzdanje u Boga: One koji se isele Allaha radi, nakon to su bili progonjeni, Mi emo jo na ovom svijetu na lijepo mjesto smjestiti; a nagrada na onom svijetu
5 Prenose Buharija i Muslim. 6 Kur'an, 39:10.

94

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Hidra

95

manifestacija. Nadalje, ona je implicirala orvaranje prema novim obi ajima, novim na inima bivstvovanja i razmiljanja, novim ukusima. Tako se univerzalnost principa stopila s potrebom raspoznavanja raznolikosti na ina ivota i kultura. Egzil je bio najneposrednije i najdublje iskusrvo svega toga, jer je podrazumijevao odvajanje od svojih korijena uz ostajanje vjernim istom Bogu, istom smislu, u razliitim ivotnim okolnostima. Hidra je i iskustvo oslobo enja, i historijskog i duhovnog. Musa, a. s., je oslobodio svoj narod od faraonovog tla enja i izveo ih u vjeru i slobodu. Sutina hidre je potpuno iste naravi: progonjeni zbog svog vjerovanja, vjerni su odlu ili raskinuti sa svojim tla iteljima i oti i u slobodu. inei to, naglasili su da ne mogu prihvatiti tla enje, da ne mogu prihvatiti status rrve i da je stvar u osnovi jednostavna: javno izgovarati ime Boije podrazumijeva ili biti slobodan ili osloboditi se. Ovu poruku je Poslanik, a potom i Ebu Bekr, prenosio svim robovima u Meki: njihov ulazak u islam zna i njihovo oslobaanje i sva uenja islama ukazuju na kraj ropstva. Ubudu e, sveobuhvatni poziv je upuen muslimanskoj duhovnoj zajednici kao cjelini: vjerovanje iziskuje slobodu i pravdu i mora se biti spremno, kao u slu aju hidre, platiti li nu i kolektivnu cijenu toga. Duhovna dimenzija tih u enja je tako er tu, nadohvat, ona po iva iza njih i oboga uje ih smislom. Od prvih objava, Muhammed, a. s., je pozivan da izbjegne svojim progoniteljima i zlu: I otrpi ono to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na in" Potom: I kumira se kloni!"'o Ibrahim, a. s., zauzima isti stav kad se obra a svom narodu: `Vi ste', re e on, `mimo Allaha kumire prihvatili da biste u ivotu na ovome svijetu me usobne prijateljske odnose odravali, a poslije, na Sudnjem danu, jedni drugih ete se odricati i jedni druge ete proklinjati, vatra e vae boravite biti, i niko vam u pomo nee moi pritei.' I Lut mu jedini povjerova! A Ibrahim re e: `Ja se selim onamo kuda mi je Gospodar moj naredio (Inni muhadirun ila Rabbi), jer je On, uistinu, silan i mudar."`" Hidra je bijeg savjesti i srca od lanih boanstava, otu enja svake vrste,
9 Kur'an, 73:10. Kur'an koristi oblike rije i hedere: uhdurhum (izbjegavaj ih) ili fehdur (kloni se). 10 Kur'an, 74:5. 11 Kur'an, 29:25-26.

od zla i grijeha. Udaljavanje od idola vremena (mo i, novca, pokazivanja itd.), naputanje lai i neeti nog na ina ivota, samoosloba anje od svih privida slobode paradoksalno nametnutih naim navikama kroz iskustvo raskida s njima to su duhovni zahtjevi hidre. Kasnije je, na pitanje o najboljoj hidri, Poslanik odgovorio: Napustiti sve to je loe."' 2 Ovaj zahtjev duhovnog egzila ponavljat e se u razli itim oblicima. Stoga su muslimani koji su iselili iz Meke u Medinu, ustvari, iskusili ciklinu dimenziju islamskih u enja, jer su trebali dosegnuti novi povratak sebi, seobu srca. Njihovo fizi ko putovanje u Medinu bilo je duhovni egzil ka njihovoj nutrini, naputaju i svoj grad i svoje korijene, oni su se vratili sebi, svojoj bliskosti s Bogom, smislu svojih ivota izvan historijskih dogaanja. Fizika hidra, utemeljiteljski in prve zajednice muslimana i osa njenog iskustva, sad je gotova i ne e se ponovo dogoditi, kako je to Aia objasnila onima u Medini koji su htjeli oivjeti iskustvo. Omer ibn Hattab je kasnije odluio da ovaj izuzetni dogaaj oznaava po etak islamske ere, koja po inje 622. godine. Ono to ostaje i to je otvoreno i dostupno svima kroz vrijeme i do vje nosti jeste iskustvo duhovnog egzila, koje pojedinca vra a samome ili samoj sebi i osloba a ga/je svojih i ovosvjetskih iluzija. Egzil zarad Boga u sutini je serija pitanja koju Bog pita svakoga pojedinca: Ko si? ta je smisao tvoga ivota? Kamo ide? Prihvatiti rizik takvog egzila, pouzdati se u Jedinoga, zna i odgovoriti: Kroz Tebe, ja se vraam sebi i slobodan sam.

Nastanjivanje i sporazumi
Poslanikove prve rije i po dolasku u Kuba muslimane su izvijestile o njihovim temeljnim odgovornostima: irite mir (selam), hranite gladne, potujte rodbinske veze, klanjajte dok drugi spavaju u i ete u dennet u miru (selam)!" 13 Dva spominjanja mira, na po etku i na kraju ovog obra anja, ukazuju na to kako je Poslanik elio da njegovi ashabi razumiju svoje nastanjivanje u svom novom gradu. Briga za siromane i potivanje rodbine podsjetnik su na eti ke temelje muslimanskog prisusrva, koje svaki musliman mora stalno uvaavati. No ni namaz dok ljudi spavaju" slui

I 2 Prenosi Ahmed. 13 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 3:20.

96

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

l lidyra

97

duhovnom egzilu koji smo spominjali, te srcu daje snagu i smirenost u vjeri koji mu omoguavaju da ostvari zahtjeve potovanja etike i irenja mira. Ovo traganje za unutranjim mirom (u samo i, ali u toplini porodine ljubavi) put je koji vjernik mora slijediti kako bi bio spreman iriti mir u svijetu i sluiti najsiromanijima. Ova u enja su bila prisutna tokom Poslanikovog ivota, pa i u svim fazama njegovog boravka u Medini. Stiu i u Medinu, on je ve posjedovao simboliku i politiku mo koju niko od gradskih uglednika nije mogao ignorirati. Mnogi stanovnici Jesriba su prihvatili islam i priznali ga kao Boijeg poslanika. Bilo ih je i iz Evsa i iz Hazreda, plemena koja su dugo bila u ratu. Poruka islama bila je dovoljno jaka, kao to je to bio slu aj i u Meki, da nadi e ranije podjele i ujedini ljude iz razli itih rodova, razli itih drutvenih slojeva i razli itog porijekla. Ovo novo prisustvo su kao prijetnju vidjeli samo oni koji su imali neku mo prije Poslanikovog dolaska. Slino tome, jevrejska i kr anska plemena, dugo nastanjena u tom podru ju, mogla su zauzeti stav i ekivanja i posmatranja, jer su bila razdijeljena izmeu priznavanja sli nosti islamske monoteisti ke poruke i zapitanosti u pogledu namjera novog Poslanika, kojeg oni, naravno, nisu priznavali takvim (jevrejski lideri su se o tome izjasnili ak i prije nego to je doao). Muhammed, a. s., je, naravno, bio svjestan kompleksnosti situacije i vjerskih, drutvenih i politi kih posljedica koje je imalo njegovo nastanjivanje u Medini. On je odmah sa inio ugovor o uzajamnoj pomo i izmeu muslimana i Jevreja koji su ivjeli u oazama. 14 Uvjeti ugovora bili su prvenstveno zasnovani na priznavanju razli itih pripadnosti i nisu traili nikakvu promjenu vjere. Principi pravde, jednakosti i dostojanstva svih potpisnika (bilo da se radi o Jevrejima ili muslimanima, medinskim starosjediocima iz Evsa ili Hazreda ili doseljenicima iz Meke,) navedeni su u njemu. Govore i o Jevrejima, tekst propisuje: Oni imaju ista prava i iste obaveze" (lehum ma lena ve alejhim ma alejna), to prakti no podrazumijeva da oni u potpunosti i ravnopravno spadaju u lokalnu zajednicu (ummet). 15 Takoer izjavljuje da e svi braniti prava svakog pojedinca, a ako do e do sukoba s politeistima, svi e se drati zajedno i ne e ulaziti u zasebna saveznitva ili mirovne ugo14 Kr anska plemena su ivjela van Medine, pa se ugovor nije direktno odnosio na njih. 15 Modernim rje nikom kazano, imali su punopravno gra anstvo.

vore." Tekst odreuje da je u slu aju spora Poslanik odgovoran za striktnu

i pravi nu primjenu ovog sporazuma. Poslanikovo priznavanje vrijednosti rakvih odnosa zasnovanih na ugovoru bilo je konstanta u njegovom ivotu i uenjima. Ugovor odre uje okvir, on potvr uje autonomiju i priznanje svih ukljuenih strana (ukoliko se potuje njegova sutina) i omogu ava da se, a posteriori, uspostave naini reguliranja i procjene. Ugovor (sporazum, and) e u islamu imati centralnu ulogu, od braka do drutvenih ili trgova kih ugovora ili onih kojima se rjeavaju sukobi ili ratovi. 17 Objava objanjava vanost ugovora i potrebu pridravanja njihovih uvjeta: I ispunjavajte obavezu, jer e se za obavezu, zaista, odgovarati!` 8 Poslanik u tom smislu veli: Muslimani su duni pridravati se uvjeta (koje su dogovorili).""
Odnosi s Jevrejima

Objava, uvjeti sporazuma i Poslanikov odnos prema Jevrejima od motnenta dolaska u Medinu bili su faktori koji su odredili op i okvir odnosa izme u vjernika dviju religija. Prije svega, priznata je veza: isti Bog je poslao i Musaa, a. s., i Muhammeda, a. s. Jevreji su, zajedno s kr anima, sljedbenici Knjige" (ehlul-kitab), oni koji su primili objavljenu poruku od Boga. Kur'an jasno izraava ovo priznavanje: Allah je - nema boga osim Njega - ivi i Vje ni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne potvr uje, a 'I'evrat i Indil objavio je jo prije, kao putokaz ljudima..." 20 Kad se nastanio u Medini, Poslanik nije ni od koga traio da se preobrati i jasno je dao do znanja da eli da odnosi u novom drutvu budu zasnovani na jednakosti. Kasnije, kad su izbili sukobi i izdato saveznitvo, situacija se promijenila i odnosi s pojedinim jevrejskim plemenima su se uveliko pogorali. lpak, takav razvoj situacije ni u kom slu aju nije utjecao na principe na kojima poivaju odnosi muslimana i Jevreja: uzajamno priznavanje i uvaavanje,
16 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 3:31. Mnogoboci iz Meke su nastavili iskazivati svoje neprijateljstvo i elju da se bore, jer je Muhammedovo, a. s., nastanjivanje u Jesribu za njih predstavljalo ponienje i poraz. 17 Posebno, naravno, u razli itim granama prve islamske primijenjene nauke (fikha, islamkog prava i jurisprudencije). 18 Kur'an, 17:34. 19 Prenosi Buharija. 20 Kur'an, 3:2-4.

98

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

llidra

99

kao i pravednost pred zakonom ili pri rjeavanju sukoba me u pojedincima i/ili grupama. Naprimjer, nekoliko godina kasnije, kad su muslimani bili u latentnom sukobu s jevrejskim plemenom koje su sumnji ili za prijetvornost i izdaju, neki musliman je pomislio da moe izbje i odgovornost za krau koju je poinio svaljujui krivicu na nekog Jevreja. Objava od osam ajeta osu uje ozbiljnu prevaru koju je po inio musliman i otkriva nedunost Jevreja. 21 Grijenost muslimana je nedvojbena: A onaj ko kakav prestup ili grijeh po ini pa 22 time neduna ovjeka potvori natovario je na sebe i kletvu i grijeh o iti." Ma kakvi sukobi s drugim grupama se pojavili, neotu ivi principi potovanja i pravednosti ostaju i nadilaze historijske datosti, zahtijevaju i da se muslimanska savjest ne povinuje slijepim strastima i mrnji. Kur'an izjavljuje da bilo kakva mrnja koja moe nastati kao posljedica rata ne smije obesnaiti principe kojima vjernici moraju biti vjerni: O vjernici, dunosti prema Allahu izvravajte, i pravedno svjedo ite! Neka vas mrnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najblie estitosti, i bojte se Allaha, jer Allah dobro zna ono to inite!" 23 Muhammed, a. s., je pravio razliku izme u situacija i ljudi umijeanih u njih, pokazuju i krajnje potovanje prema pojedincima i njihovom vjerovanju. Godinama mu je jedan mladi Jevrej pravio drutvo i posvuda ga slijedio, jer je volio Poslanikovo drutvo. Poslanik nikad nije traio da ovaj napusti svoju vjeru. Na kraju je mladi ozbiljno obolio i na samrtnoj postelji je traio od oca da mu dozvoli da prihvati islam, ali je sve vrijeme koje je bio uz Poslanika ostao ono to jeste i uivao Poslanikovu ljubav i potovanje. Jednom prilikom je pored mjesta gdje su sjedili Poslanik i grupa ashaba prolazila pogrebna povorka i Poslanik je ustao da ukae potovanje prema umrlom. Iznenaeni, muslimani su ga izvijestili da je to sahrana nekog Jevreja. Poslanik je jasno i s uvaavanjem odgovorio: Zar nije u pitanju ljudska dua (bie)?" Uenje ostaje isto, uprkos teko ama, izdaji i ratovima: niko nije primoravan da se preobrati, razlike su potovane i svi su trebali biti ravno21 Kur'an, 4:108-116. 22 Kur'an, 4:112. 23 Kur'an, 5:8.

pravno tretirani. To je klju na poruka Objave i sr Poslanikovog djelovanja, svi kasniji kur'anski ajeti koji govore o sukobima, ubijanju i borbi moraju se itati u kontekstu njihovog objavljivanja (muslimani su bili u ratu i trebali su se braniti) i ni u kom slu aju ne mijenjaju sutinski kontekst poruke kao cjeline. Licemjeri Uprkos ovom ugovoru, uprkos Muhammedovom, a. s., nastojanju da uvjeri razli ita plemena i vjerske vo e, daleko od toga da je situacija bila jednostavna. Trebalo je iza i na kraj s ljubomorom, pohlepom, borbom za mo jednih i frustracijama drugih. Poslanik je bio suo en sa stavovima koje je rijetko imao priliku upoznati u Meki, gdje je prihvatanje islama trailo takve rtve da je moglo do i samo iz srca koja su iskrena i duboko vjeruju. Ovdje je stanje bilo druga ije. Drutvena konfiguracija u Medini, razli iti centri mo i i sama priroda Poslanikove uloge koja je imala tako o it utjecaj na srca i drutvene prilike podjednako u potpunosti su promijenili situaciju: neki pojedinci su vidjeli priliku da zadobiju mo (kvazipoliti ki interes) obznanjuju i svoje prihvatanje islama. Kur'an u prvoj suri objavljenoj u Medini ukazuje na pojavu munafika, licemjera, koji su najve a opasnost jer muslimansku zajednicu napadaju iznutra. 24 Kako to veli Ibn Kesir u svom komentaru Kur'ana, etiri ajeta na po etku sure El-Bekare govore o iskrenim vjernicima, samo dva spominju nevjernike, ali 13 dugih ajeta spominju stavove i rije i licemjera, pune dvoli nosti i izdajstva." Ima ljudi koji govore: `Vjerujemo u Allaha i u onaj svijet!'- a oni nisu
vjernici. Oni nastoje da prevare Allaha i one koji vjeruju, a oni i ne znaju i, samo sebe varaju. "26

Nadalje: Kad susretnu one koji vjeruju, govore: `Vjerujemo!' a im ostanu nasamo sa ejtanima svojim, govore: `Mi smo s vama, mi se samo rugamo."`27
24 25 26 27

Sura E1-Bekare, koja je tako er najdua sura u Kur'anu. Ibn Kesir, Tefsirul-Kur'an (Muhtesar), Kairo, Darus-Sabuni, 1:27-37. Kur'an, 2:8-9. Kur'an, 2:14.

100

STOPAMA BOIJEG

rosraNrKn

Hidra

!0/

Opasnost je bila stvarna i postat e stalna. Neki od tih ljudi su rasplamsavali stare razmirice izme u Evsa i Hazreda, a jedan od tih pokuaja bi skoro i uspio da ih jedan pripadnik nije na vrijeme upozorio na superiornu prirodu njihovog islamskog bratstva. Jedan od pripadnika plemena Hazred, Abdullah ibn Ubejj, prihvatio je islam, ali se mnogim vjernicima inio kao neko ko pravi probleme, tipi na li nost licemjera kakav je predstavljen u Objavi. Ebu Amir iz Evsa je doivljavan na sli an nain, toliko je potpirivao sukob. Protiv njih nisu poduzimane posebne mjere, ali su ljudi upozoreni na njih i pazili su da ne upadnu u klopku koja bi dovela do podjela meu muslimanima.

i drutvenu snagu muslimanske zajednice i u tome je njen uspjeh pred Bogom i pred ljudima: vjera u Boga, ljubav prema roditeljima, bratstvo me u ljudima i etika u slubi univerzuma i svih bi a.

Ezan poziv na namaz

Kako su prolazili mjeseci, postepeno su ustanovljavani obredi: svjedo enju vjere i namazu dodati su post mjeseca ramazana i zekat (davanje u drutvene svrhe koje ima za cilj i enje imetka i posjednika). Muslimani su se sastajali u odre eno vrijeme i zajedni ki klanjali. Poslanik je traio na ina za pozivanje vjernih na namaz. Razmatrao je mogu nosti oponaanja jevrejskih i kr anskih praksi sa zvonima ili rogom. Me utim, jednog dana mu je doao Abdullah ibn Zejd, koji je u estvovao u drugom sporazumu na Akabi, ispri avi mu san u kojem ga je neki ovjek podu io kako da druge pozove na namaz. Poslanik ga je sasluao i odmah shvatio da je njegov san posebne naravi. Poslao je po nekadanjeg roba Bilala, koji je imao izuzetno lijep glas, naredio mu da se popne na najviu ku u u blizini damije i pozove na namaz. Ovaj isti, nepromijenjeni poziv, utemeljen na potvr ivanju Boije veliine (Allahu ekber) i svjedo enju vjerovanja (ehedu en la ilahe illallah, ehe du enne Muhammeder resulullah Svjedoim da nema boga osim Allaha, svjedo im da je Muhammed Allahov poslanik) i pozivanju na namaz i na uspjeh na ovom i budu em svijetu skoro 15 stolje a odjekuje muslimanskim selima i gradovima. U razli itim intonacijama, ritmovima i glasovima, ovaj poziv svojom muzikalno u izraava jedinstvo vjere i ljepote, duhovnosti i estetike ba kao to je to Poslanik elio kad je Bilala izabrao za muezzina. On je podsjetnik na Jedinog Boga koji voli ljepotu i koji, pet puta na dan, izraava dobrodolicu onima koji se odazivaju na poziv koji ih zove na susret s Lijepim (Demil)."
-

Ugovor o bratimljenju
Kako bi se ojaale veze me u muslimanima, posebno me u onima iz Medine (ensarijama) i onima koji su doselili iz Meke (muhadirima), Poslanik je odlu io uspostaviti formalni ugovor o bratimljenju (muahah) me u muslimanima. To je zna ilo da je svaki muhadir ugovorom povezan s jednim ensarijom, koji e mu pomo i da se nastani, dijeliti imetak s njim i osigurati mu najbolje mogu e ivotne uvjete u Medini. Na irem nivou, njihovi odnosi su bili zasnovani na bratstvu, dijeljenju i uzajamnoj duhovnoj pomo i (muslimanski prognanici iz Meke e nauiti svoju brau i sestre iz Medine onome to oni znaju). Ovaj sporazum je novoj muslimanskoj zajednici u Medini trebao dati posebnu snagu i jedinstvo. Stvorene su krajnje duboke veze me u vjernicima koje e kasnije svjedo iti o intenzitetu njihove uzajamne ljubavi u ime Boga. U jednom hadisi kudsijju, Poslanik je ovu ljubav predstavio kao vrhunac bratsrva u vjeri, a njegovi ashabi su nastojali da je dostignu u svakodnevnim postupcima i odnosima: Na Sudnjem danu, Bog e re i: `Gdje su oni koji su se voljeli radi Moga Veli anstva? Danas u ih zakloniti svojim hladom, kada nema drugog hlada osim Moj ega! "` 28 Na in na koji su muslimani postupali u mnogim bolnim, tekim i opasnim situacijama pokazuje da su dostigli odre en stepen bratstva i povjerenja koji nikakve nedae ne mogu razoriti. Te veze su predstavljale duhovnu
28 Prenose Ahmed i Muslim. Hadis kudsijj je Poslanikov hadis u kojem on saop ava Boije rijei.

29 Jedno od Boijih imena.

DEVETO POGLAVLJE

Medina, iivot i rat

Poslanik i njegovi ashabi koji su doli iz Meke postepeno su se nastanjivali u Medini, poevi se snalaziti u novom okruenju. Prvih sedam mjeseci Muhammed, a. s., je ostao kod Ebu Ejjuba, bio je njegov gost sve dok damija i dva stana uz nju nisu zavreni. Poslanik se tada preselio u vlastiti stan sa svojom suprugom Sevdom i, nekoliko mjeseci kasnije, Aiom, ija je svadba obavljena u Medini. Kerke Muhammeda, a. s., su tako er stigle narednih sedmica. Drutvo se formiralo u izuzetno tekim okolnostima. Sukobi me u plemenima i nosiocima mo i esto su komplicirali odnose me u muslimanima i pripadnicima razli itih plemena, uprkos sporazumima i saveznitvima. Ponekad su i meu samim vjernicima izbijali stari sukobi iz paganskih vremena i uzrokovali tenzije me u pojedincima. Vjerski i duhovni odgoj ashaba se ipak nastavljao, a Poslanik ih je stalno podsje ao na principe kojima vjernici moraju ostati vjerni. U Meki je vladao jak osje aj bijesa, a uspjeh seobe nije doivljavan samo kao ponienje ve i kao prijetnja odnosu snaga na cijelom Arabijskom poluotoku. Decenijama su Kurejije prirodno priznavani kao neprikosnoveni lideri, ne samo zbog svoje prolosti, ve i zbog injenice da su upravljali Mekom, svetitem s kipovima i mjestom gdje su se sva plemena okupljala jednom godinje radi trgovine. Vijesti o Muhammedovom, a. s., odlasku i nastanjivanju u Medini proirile su se itavim podrujem, to je znatno utjecalo na ugled i stvarnu mo Kurejija. Muhammed, a. s., i njegovi ashabi su to znali i o ekivali su odgovaraju u reakciju od saplemenika i ro aka koje su tako dobro poznavali.
103

104

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Medina, ivot i rat

105

arke s Kurejijama

Nisu se svi muslimani preselili, ali one koji su ostali sve gore su tretirale kurejijske vo e, koji su bili najvie uzrujani uspjehom Muhammeda, a. s. Neki od muslimana su ostali u Meki ne obznanjuju i svoje prihvatanje islama, pa su se sad plaili mjera odmazde kojima bi bili izloeni ako se to sazna. Neki od Kurejija su otili jo dalje, kre i kodeks asti koji su potovala sva plemena na poluotoku, i odlu ili ak prisvojiti posjede koje su iseljenici ostavili u Meki. uvi za takvo ponaanje, koje je smatrano sramnim i kukavikim, Poslanik i muslimani koji su se nastanili u Medini bili su ljuti. Odlu eno je, nakon est mjeseci izgnanstva, da bi trebali napadati mekanske karavane koje prolaze u blizini Medine kako bi namirili protuvrijednost onoga to im je oduzeto u Meki. U mjesecima koji su slijedili, Poslanik je organizirao ne manje od sedam pohoda (u kojima nije uvijek u estvovao). 1 U njima su uesrvovali samo muhadiri, jer su samo oni bili rtve kurejijske uzurpacije. Ensarije su izostavljani, kao da nisu umijeani u sukob. U tim pohodima nije bilo borbe niti pogibija: trgovci su predavali robu i mogli su slobodno oti i. Muhadiri su povremeno stizali prekasno na mjesta za koja su pretpostavljali da e se Mekelije na njima zaustaviti, karavane su ve bile otile i operacija nije uspijevala. Ali naj e e su bili uspjeni i izgnanici su uspjeli posti i znaajnu kompenzaciju u vidu ratnog plijena. Tokom istog perioda Poslanik je tako er slao grupe ija je glavna zada a bila skupljanje obavjetajnih podataka o kurejijskim pokretima i aktivnostima, njihovim namjerama (ili mogu im ratnim pripremama) i novim savezima do kojih bi moglo do i u tom podruju. Opreznost je bila neophodna, jer se kurejijsko neprijateljstvo zaotravalo i postajalo orvorenije i rairenije. Jedna od tih misija je, me utim, krenula po zlu: Abdullah ibn Dah i mala grupa dobili su nare enje da se priblie kurejijskim rodovima u dolini Nahla (izme u Meke i Taifa) i prikupe podatke o namjerama njihovih lidera. Naiavi na karavan, Abdullah ibn Dah i lanovi grupe odluuju ga napasti, uprkos injenici da je bila posljednja no redeba, jed1 esto se pravi razlika izme u dviju vrsta pohoda: serijja (mn. seraja) je pohod u kojem nije uestvovao Poslanik, dok je gazve (mn. gazevat) pohod u kojem je on u estvovao.

nog od etiri sveta mjeseca za vrijeme kojih su sva plemena rat smatrala zabranjenim. Jedan Kurejija je ubijen, jedan je uspio pobje i, a dvojica su zarobljeni. Kad su se vratili u Medinu, Poslanik je reagirao vrlo ljutito na taj postupak, koji je potpuno odudarao od onoga to je on naloio. Ovaj dogaaj oznaio je prekretnicu u odnosima izme u Medine i Meke. Vie od godine dana Poslanik je sklapao saveze s nekim plemenima du obale Crvenog mora, na ruti koju su obi no slijedili mekanski karavani putujui na sjever, dalje od Medine, ka Iraku i Siriji. To je kod Kurejija izazvalo nelagodu, jer su morali traiti nove rute isto nije. Tenzije su postepeno rasle i Kurejije, koji su eljeli naruiti ugled izgnanika i protiv njih mobilizirati plemena s tog podru ja, u napadu na karavanu tokom svetog mjeseca nali su izuzetan izgovor. Podaci koje su tu i tamo prikupili Muhammedovi, a. s., izaslanici ukazivali su na injenicu da je sukob neizbjean.
Objava

Za vrijeme istog perioda Poslanik je primio dvije uzastopne objave, potpuno razli ite prirode, ali ije su posljedice podjednako predstavljale raskid s prolou. Vie od 13 godina muslimani su pozivani da budu strpljivi i da se pasivno odupiru progonu i teroru koji su doivljavali od kurejijskih i drugih lidera. Trpjeli su, odolijevali, potom se iselili, ne odgovaraju i na agresiju, izbjegavaju i konfrontaciju. Nakon to su se muslimani nastanili u Medini, postalo je o ito da e Kurejije i dalje biti protiv njih i traiti druge na ine da stanu ukraj Poslanikovoj misiji, koja vie nije prijetila samo politi koj ravnotei u Meki, ve i odnosu snaga irom poluotoka. Na kocki je bila kurejijska pozicija me u drugim plemenima, njihov vjerski i vojni poloaj je bio ugroen. Hidra, koja je bila oslobo enje, ujedno je zna ila da slijede sukobi i borbe. Tada je Poslanik primio objavu koja ne ostavlja prostora za sumnju:
Doputa se odbrana onima koje drugi napadnu, zato to im se nasilje ini, a Allah je, doista, kadar da ih pomogne, onima koji su ni krivi ni duni iz zavi aja svoga prognani samo zato to su govorili: `Gospodar na je Allah!`2
2 Kur'an, 22:39-40.

106

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Medina, ivot i rat

107

Ebu Bekr e kasnije kazati da je, im je uo ovaj ajet, odmah shvatio da se najavljuje predstoje i sukob i rat, to je sluaj i s Poslanikom i drugim ashabima. Od muslimana se, dakle, vie nije trailo da pruaju pasivni otpor, ve da se brane od neprijateljske agresije. Dihadu duhovnosti i inteligencije, koji se sastojao od odupiranja najniim porivima vlastite egocentri nosti, pohlepe ili nasilni kog ponaanja i od odgovaranja na paganske argumente kroz Kur'an, sada je dodan novi mogu i oblik dihada: el-kital, neophodni oruani otpor oruanoj agresiji, samoodbrana od tla itelja. Svi oblici dihada su, kako se da vidjeti, povezani s poimanjem otpora. Isti je slu aj i na nivou kitala, oruane borbe. Na kraju ajeta, borba se predstavlja kao nunost kako bi se oduprlo prirodnoj tenji ljudskih bi a ka ekspanziji i tlaenju. A da Allah ne suzbija neke ljude drugima, do temelja bi bili porueni manastiri, i crkve, i havre, a i damije u kojime se mnogo spominje Allahovo ime. A Allah e sigurno pomo i one koji vjeru njegovu pomau, - ta Allah je zaista mo an i silan."3 Potreba za ravnoteom i reguliranjem sila predstavljena je kao objektivna nunost zbog same ljudske prirode. Apsolutna mo jednog pojedinca, naroda ili imperije moe rezultirati ponitavanjem raznolikosti me u ljudima i razaranjem razli itih bogomolja (na kraju liste su damije), koje ovdje simboliziraju vjerski pluralizam koji je Bog htio i odredio. Stoga je suprotstavljanje silama i ljudskim porivima koji dovode do rata predstavljeno, naoko paradoksalno, kao obe anje mira me u ljudima. To je ono to drugi ajet potvruje na openitijem nivou: A da Allah ne suzbija ljude, jedne drugima, na Zemlji bi, doista, nered nastao:' 4 Prilikom stvaranja, meleki su pitali Boga, d. ., o njegovoj namjeri da stvori ovjeka kao svoga namjesnika: Zar e Ti namjesnik biti onaj koji e na njoj nered initi i krv prolijevati?" 5 Oni su imali na umu da su ljudi, po prirodi, eljni mo i i skloni su irenju zla i ubijanju: drugi aspekt ljudi, njihova ljubav prema dobru i pravdi, mora pruiti otpor i, postiu i ravnoteu, stvoriti uvjete za mir krhki plod ravnotee izme u suprotstavljenih
3 Kur'an, 22:40. 4 Kur'an, 2:251. 5 Kur'an, 2:30.

sila i tenji. Dakle, i dihad i kital su naini koji e, odupiru i se mranim porivima iznutra i Ijudskoj sklonosti ka ratu, u initi moguim postizanje mira, ploda stalnih nastojanja da se odupre porivima i tla iteljima. Sutina dihada je traganje za mirom, a kital je, povremeno, nuni put ka miru. Za muslimane u Medini otvarala se nova era. Suo it e se s ratom i njegovim posljedicama, a njihove patnje e biti intenzivnije zbog injenice da su im neprijatelji iz vlastitog plemena, njihovi ro aci. Takva je bila cijena opstanka. Promjena Kible Muslimani su bili nastanjeni u Medini oko godinu i po kad je Poslanik primio drugu od dviju spomenutih objava. Kibla ili smjer okretanja u namazu do tada je bila prema Jerusalemu, ali je Objava iznenada naredila: Vidimo Mi kako sa udnjom baca pogled prema nebu, i Mi emo sigurno uiniti da se okre e prema strani koju ti eli: okreni zato lice svoje prema asnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu. Oni kojima je data Knjiga sigurno znaju da je to istina od Gospodara njihova. A Allah motri na ono to oni rade."` Ovaj ajet nosio je nekoliko poruka i imat e posljedice na Poslanikove odnose s kr anskim i jevrejskim plemenima, jer ova promjena ustanovljava razlikovanje i distancu izme u monoteisti kih tradicija. Mada je Jerusalem zadrao bitno mjesto u sri muslimanske tradicije, novi smjer okretanja u namazu obnovio je direktnu obrednu i duhovnu vezu izme u Ibrahima, a. s., koji je sagradio prvu Ku u za sluenje Jedinom, i islamskog monoteizma. Muslimani su bili time obradovani i shvatili su to kao povratak izvoru. Okretanje lica" zna ilo je okretanje bia, srca prema Izvoru, Ishoditu, Jedinom Bogu, Ibrahimovom, a. s., Bogu i Bogu svemira i ovjeanstva. Kaba je tako povratila prvobitnu funkciju; na Zemlji, ona je Boija Ku a, centar prema kojem se sva srca sa svih strana sada mogu okrenuti. Jevrejska plemena nisu ni u kom slu aju dijelila to zadovoljstvo. Od poetka muslimanskog nastanjivanja u Medini Jevreji i muslimani su imali
6 Kur'an, 2:144.

108

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Medina, ivot i rat

109

razlike, iako su priznavali Jednog Boga i potpisali ugovor. Me utim, neki Jevreji su prikriveno sumnjali u novu vjeru i plaili se da njeno irenje predstavlja opasnost. Muhammed, a. s., je uo za kontakte koje su uspostavila neka jevrejska plemena i neki kurejijski saveznici. Zbog tog nepovjerenja nije se moglo o ekivati da e se objavljivanje ovog ajeta svidjeti jevrejskim velikodostojnicima, jer se inilo da se monoteizam koji ispovijeda Muhammed, a. s., jasno distancira od poruke judaizma. Nadalje, promjena kible je podjednako jaku poruku poslala i iteljima Meke. Centralno mjesto koje grad dobija u poruci nove vjere u inilo je da se njegovi itelji uplae budu ih muslimanskih planova u pogledu grada i Kabe. To Kurejije nisu mogli prihvatiti i sad je bilo jasno da ih samo prekid Muhammedove, a. s., misije moe zatititi i osigurati nastavak historijskih privilegija koje su oni mukotrpno stekli. Karavan Poslanik je saznao da se iz Sirije vra a karavan koji je predvodio Ebu Sufjan s velikom koli inom robe i da ve ina kurejijskih rodova ima udio u ovom trgova kom poduhvatu. Muhammed, a. s., je odlu io presresti karavan. Jedan razlog je bio isti kao i u prethodnim slu ajevima: elja da se nadoknadi imetak koji su Kurejije oduzeli nakon odlaska muslimana iz Meke u Medinu. Drugi razlog bio je da se pokae mo kojom bi se impresionirale Mekelije, koji su sve vie kovali zavjere protiv Medine. Muhammed, a. s., je izaao na elu 309 (po nekim predajama 313) svojih ashaba, ukljuuju i i muhadire i ensarije. Sa sobom su nosili znatno naoruanje s obzirom na vanost karavana koji su planirali napasti mada nisu bili ba spremni za rat. Poslanik je traio od Osmana ibn Affana, jednog od izgnanika iz Meke koji bi svakako uzeo u ea u pohodu, da ostane i brine se o svojoj eni Rukajji, Poslanikovoj k erki, koja je bila ozbiljno bolesna. 7 Poslanik je planirao presresti karavan na Bedru, ali su Ebu Sufjana njegove uhode upozorile na planirani napad, pa je poslao glasnika mekanskim liderima da ih informira o opasnosti u kojoj je bio i zatrai pomo . Odmah je promijenio pravac kretanja, a kad je bio siguran da je izbjegao napad
7 Osman ibn Affan e poslije postati tre i halifa.

poslao je Kurejijama novog glasnika da im kae da je opasnost prola i da mu vie nije potrebna pomo . Meutim, kurejijske vo e su do tada ve krenule s vie od hiljadu ljudi, odlu ivi, na Ebu Dehlovo navaljivanje, da ekspedicija treba ii, uprkos oitom nepostojanju opasnosti. Mada se sukob mogao izbjei, oni su namjeravali pokazati mo pred neprijateljem. Poslanik i ashabi, ulogorivi se u blizini Bedra, uli su da je mo na vojska krenula iz Meke. To je znailo potpunu promjenu planova: napustili su Medinu namjeravajui se domo i karavana s robom (to im nije polo za rukom), a sad je prema njima ila tri puta brojnija vojska, ije su se voe oito namjeravale boriti. Bio je to rat, a muslimani nisu bili potpuno spremni za njega.
Savjetovanje

Muhammed, a. s., se pitao da li da ide dalje i pokua sti i karavanu ili da se zaustavi i krene nazad u Medinu kako bi izbjegao rizik sukoba s mo nom kurejijskom vojskom. Odlu io se konsultovati s ashabima i saznati ta oni misle o svemu. Ebu Bekr i Omer su govorili prvi i potvrdili svoju spremnost da produe i rizikuju potpuno su eljavanje. Drugi izgnanik, Mikdad ibn Amr, kazao je: Idi naprijed, ti i tvoj Gospodar, i bori se, i mi emo se s tobom boriti, zdesna i slijeva, ispred i iza tebe." 8 Ovakav stav je kod Poslanika izazvao spokoj i zadovoljstvo, ali to je bilo neto to je bilo prirodno o ekivati od muhadira. Od ensarija je trebao nedvosmislenu podrku, jer oni nisu bili direktno umijeani u sukob s Kurejijama i potpisali su sporazum koji ih obavezuje samo u slu aju napada na Medinu, ne i izvan nje. Sad ibn Muaz, govorei u ime ensarija, odlu no je rekao: ini ta ho e, mi smo s tobom. Tako mi Onoga koji te je poslao s istinom, da od nas zatrai da kro imo u more i da to i sam u ini, mi bismo te slijedili. Niko od nas ne bi ostao iza tebe." 9 Dobivi tako pristanak obje grupe, Muhammed, a. s., odlu uje krenuti naprijed, ne doputaju i da ga zavaraju kurejijski manevri. Tokom svoje misije, Poslanik je od svojih ashaba traio savjet, hrabre i ih da izraze svoje miljenje i u potpunosti im poklanjaju i panju. Nadalje, Poslanik je razvio jedinstvenu pedagogiju kroz koju je muslimanima omo8 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 3:161. 9 Isto, 3:162.

110

STOPAMA BOIJEG POSLANZKA

Medina, ivot i rat

111

gu io da razviju svoje kritike sposobnosti, izraze svoje talente i da sazriju u njegovom prisustvu. esto je postavljao pitanja o razli itim temama i davao odgovore tek nakon to bi ashabi razmislili i izrazili razli ite pretpostavke. Ponekad je, suptilnije, izricao sud u formi paradoksa, podsti ui tako sluaoce da dublje razmotre odre enu stvar. Naprimjer, jednom prilikom je rekao: Nije jak onaj ko savlada svoga neprijatelja!" Ashabi su o tome razmislili, pa ga upitali: A ko je, onda, jak?" Poslanik je iznenadio sluaoce i doveo ih do dubljeg razumijevanja pitanja ovim odgovorom: Jak je onaj ko se kontrolira kad je ljut!" 10 Ponekad se figurativno izraavao: Bogatstvo nije u mnotvu onoga to posjedujete!" nakon to bi se ashabi zamislili nad tim, Muhammed, a. s., je nastavljao: Istinsko bogatstvo je bogatstvo due."" U pojedinim prilikama, Poslanikove izjave su se doimale suprotnim zdravom razumu i etici: Pomozi svome bratu i kad ini nepravdu i kad mu se ona ini!" Ashabi su se pitali kako to mogu pomo i onome ko ini nepravdu, a Poslanik je dodao: Sprije iti ga da ini nepravdu, to je na in da mu pomognete!"'z Pitaju i i formuliraju i paradoksalne ili naoko kontradiktorne izjave, Poslanik je stimulirao kriti ku svijest ashaba i njihovu sposobnost da idu dalje od slijepe pokornosti ili mehani kog oponaanja koje razara razum. Ova metoda razvila je intelektualne sposobnosti potrebne da bi konsultacije bile efikasne. Ustvari, da bi dali koristan savjet, ashabi su morali biti intelektualno budni, odvani i nezavisni, ak i u prisustvu Poslanika, ija osoba i poloaj su ih svakako impresionirali. Stimuliraju i njihovu inteligenciju i daju i im priliku da govore, koristio je na in vostva koji je omogu io ashabima da se izraze i da imaju inicijativu, Habbab ibn Munzir je bio najizrazitiji primjer toga u vrijeme o kojem govorimo. Kad je stigao na Bedr, Poslanik je postavio logor u blizini prvog bunara na koji je naiao. Vidjevi to, Habbab mu je doao i upitao ga: Je li ti ovo mjesto gdje smo se zaustavili od Boga objavljeno, pa se ne smijemo pomjeriti naprijed ili natrag ili je to tvoje miljenje i strategija?" 13 Poslanik je potvrdio da je to njegovo li no miljenje; Habbab je potom sugerirao drugi plan koji se sastojao u tome da se ulogore u blizini najve eg izvora,
10 Prenose Buharija i Muslim. 11 Prenosi Muslim. 12 Prenosi Buharija. 13 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 3:167

najblieg smjeru iz kojeg bi neprijatelj trebao do i, a da ostale izvore zatvore kako neprijatelj ne bi mogao dobiti vodu. Za vrijeme bitke, muslimanski protivnici e se suoiti s poteko ama. Muhammed, a. s., je paljivo sasluao obrazloenje i odmah ga prihvatio: logor je pomjeren, a Habbabov plan primijenjen. Ovaj primjer pokazuje da su ashabi pravili razliku izme u Objave koju je Poslanik primao, kojoj su se bez ikakve primisli pokoravali, i miljenja Muhammeda, a. s., kao ovjeka, o kojem se moe raspravljati, koje se moe unaprijediti ili odbaciti. Poslanikov autoritet u ljudskim poslovima nije bio autokratski niti neograni en; dozvoljavao je svojim ashabima znatnu ulogu u konsultacijama, a njegova uenja su, kako smo vidjeli, stvorila uvjete za sticanje kriti kih i kreativnih sposobnosti. Poslanik je svojim ashabima, i mukarcima i enama podjednako, dao na ina i povjerenja da budu autonomni, da se usude obratiti mu se i proturje iti, a da se to nikad ne smatra nedostatkom potovanja prema njegovom statusu. Ovakvim pristupom on je pokazao svoje duboko potovanje prema njihovoj inteligenciji i njihovom srcu: zauzvrat, oni su voljeli svog Poslanika, svog vo u, zbog njegove panje, pristupa nosti i traenja da u svoj punini koriste svoje sposobnosti.

Bitka na Bedru
Kad je postalo jasno da je karavan izmakao i da je pravi rat na pomolu, Muhammed, a. s., je pokuao odvratiti Kurejije od ratnog izbora. Poslao je Omera ibn el-Hattaba da im sugerira da se vrate i izbjegnu sukob. Me u kurejijskim liderima neki su tako er eljeli izbje i rat, a Utba, jedan od njih, ak je ponudio da plati krvarinu za njihovog saveznika koji je ubijen tokom svetog mjeseca. Me utim, to se nije desilo: zagovornici rata me u Kurejijama bili su odlu ni, a znali su da je brojnost o ito na njihovoj strani. Ustvari, Omerovo nastojanje su smatrali znakom slabosti. Ovo im je bila zgodna prilika da unite muslimansku zajednicu i da se otarase Muhammeda, a. s. Poslanik je imao nekoliko nadahnu a i snova. Shvatio je da e ovaj susret s Kurejijama rezultirati ratom i da e ishod biti u njegovu korist. Usrdno je molio Allaha, d. ., i hrabrio ashabe da budu odlu ni i ustrajni. Najavio im je: Tako mi Onoga u ijoj ruci je Muhammedova dua, ko god danas pogine, bore i se sa nadom u nagradu, napreduju i, a ne uzmi ui, Allah

112

STOPAMA BOIJEG

Posc uvlxa

Medina, ivot i ra

113

e ga direktno uvesti u Dennet!" 14 Dugo je bio na seddi, mole i Allaha, d. ., da ispuni svoje obe anje, zatiti njegovu zajednicu i muslimanima podari pobjedu, sve dok ga Ebu Bekr nije pozvao da prestane, uvjeren da ga Bog ne e napustiti. Bitka e se dogoditi u mjesecu ramazanu, 17. njegovog dana, druge godine po hidri (624). Putem prema Bedru Poslanik je podsjetio muslimane koji su eljeli postiti da to nije obaveza na putovanju: Nije dobro instvo postiti na putovanju; dunost vam je da koristite na pravi na in olakice (ruhsa) koje vam je Allah dao. Prihvatite ih!" 15 Svaka ivotna okolnost bila je zgodna da se muslimani podsjete na vjerska u enja, a Poslanik je insistirao na olakicama koje su date vjernicima koji vjeru trebaju doivljavati kao olakanje i obveseljavanje, a ne kao prisilu: Olakavajte, a ne oteavajte. Obveseljujte, a ne odbijajte!"' 6 Poslanik se tom prilikom javno napio vode kako bi primjerom pokazao ashabima. Bitka je po ela s tri dvoboja u kojima su u estvovali Hamza, Alija i Ubejdullah ibn Haris: Hamza i Alija su savladali protivnike, ali je Ubejdullah smrtno ranjen. Tada je po ela bitka i muslimani su pokazali takvu rijeenost da su Kurejije vrlo brzo bili poraeni, iako su bili tri puta brojniji. Objava kasnije spominje stalnu Boiju zatitu tokom bitke, Njegove meleke i ispunjenje Njegovog obe anja: Allah vas je pomogao i na Bedru, kad ste bili malobrojni, zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni."' 7 Ova pobjeda je bila prekretnica: kurejijski poloaj i nadmo bili su ozbiljno uzdrmani, a vijesti o njihovom porazu su se poput poara irile poluotokom. Muslimani su izgubili 14 ratnika, dok su Mekelije izgubili vie od 70, ukljuuju i Ebu Dehla, jednog od najvatrenijih protivnika islama, koji je bio najgorljiviji pristalica vo enja bitke. Abbas, Poslanikov amida (kojem se on povjerio u Meki i koji je bio upu en u pripreme za seobu), bio je meu 70 kurejijskih zarobljenika.

U Meki i Medini Kurejijski povratak u Meku bio je bolan, jer je ve ina rodova ostala bez nekog svog pripadnika. Neki su ve pozivali na osvetu, poput Hind, koja je u bici izgubila oca, brata i amidu. Zaklela se da e se napiti Hamzine krvi, jer joj je on ubio oca i amidu. Kurejijske vo e nisu gubile vrijeme za djelovanje, ve su stali sklapati saveze sa susjednim gradovima i plemenima za borbu protiv muslimana, osvetu za ponienje i uklanjanje muslimana s poluotoka. Ebu Leheb, kojeg je slabo zdravlje sprije ilo da uzme u ea u bici, ostao je u Meki. Traio je od Ebu Sufjana da mu kae ta se dogodilo i zbog ega su doivjeli poraz. 18 Dok mu je ovaj priao, rob koji je sjedio u blizini, a koji je dotad tajio prihvatanje islama, nije mogao obuzdati svoju radost, pa je otkriven. Ebu Leheb ga je epao i divljaki ga pretukao. Ummul-Fadl, Ebu Lehebova snaha i Abbasova supruga, koja je bila prisutna i koja je tako er bila potajno prihvatila islam, sko ila je na djevera i ubola ga ko iem za vezivanje atora. Duboka rana na glavi se inficirala narednih dana, a infekcija se kasnije proirila na itavo Ebu Lehebovo tijelo. Umro je kroz nekoliko sedmica. I Ebu Leheb i njegova ena su uvijek izraavali neskrivenu mrnju prema islamu i Kur'an je, godinama ranije, najavio njegovu sudbinu i sudbinu njegove ene." Za razliku od nekih tlaitelja koji su se kasnije promijenili, Ebu Leheb i ena mu nikad nisu pokazali ni najmanje simpatije za Muhammeda, a. s., i njegovu misiju. Ebu Lehebova smrt je potvrdila ono to je Objava najavila: oboje e do kraja ostati u redovima onih koji odbijaju i prkose. Muslimani su pokopali svoje poginule i pripremali se za povratak u Medinu. Imali su 70 zarobljenika i Poslanik je s Ebu Bekrom i Omerom raspravljao o njihovoj sudbini. Omer je elio da oni budu pogubljeni, s im se nije slagao Ebu Bekr. Muhammed, a. s., ih je odlu io potedjeti, osim dvojice koji su bili posebno okrutni prema muslimanima u Meki, poniavajui ih i muei do smrti. Zadravanje zarobljenika je za Kurejije predstavljalo dodatno ponienje, jer su morali ii u Medinu i platiti otkup (koji je tako er donio muslimanima znatnu dobit). Me utim, kur'anska objava kori Poslanika za takav izbor, koji je uistinu bio uglavnom motiviran eljom za dobiti. 20
18 Prema nekim prikazima, bio je to Mugire ibn el-Haris, obi ni vojnik u kurejijskoj vojsci, a ne Ebu Sufjan. 19 Kur'an, 111. Ebu Leheb je jedina osoba koja je poimeni no prokleta u Kur'anu. 20 Kur'an, 8:67-68.

14 Isto, 3:175. 15 Vjerodostojan hadis koji prenosi Munziri. 16 Prenose Buharija i Muslim. 17 Kur'an, 3:123.

114

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Medina, ivot i rat

115

Nadalje, muslimani su se ve sporjekali oko podjele ratnog plijena i pojavila su se razli ita miljenja o zaslugama razliitih grupa vojnika i nainu na koji plijen treba biti raspodijeljen. Predislamski obi aj, po kojem je koliina plijena dobijenog nakon rata doprinosila slavi i asti pobjednika, ostao je duboko ukorijenjen. Kur'anska objava govori o tom sporu i izjavljuje da plijen pripada Allahu i Poslaniku," to implicira da e ga Poslanik podijeliti ravnopravno prema kur'anskim uputama, okon avajui na taj nain takve nesporazume.Z' Muhammed, a. s., se neprestano susretao s takvim nesporazumima me u ashabima i svaki put su Objava ili sam Poslanik ponavljali da se oni moraju upitati ta im je namjera: trae li bogatstvo na ovom ili mir na drugom svijetu? Oni su ostali ljudska stvorenja, sa svojim slabostima i porivima, trebali su im podsjetnici, duhovni odgoj i strpljenje, kao i svakom drugom, bilo da su u Poslanikovoj blizini ili drugdje tokom ljudske povijesti. Historija nas, napokon, u i da se nita i niko ne moe idealizirati. Kad su stigli u Medinu, Poslanik je obavijeten o smrti k erke Rukajje, supruge Osmana ibn Affana. Upravo je izgubio prve ashabe, a sad mu stiu vijesti za kerku, dok se vraa iz pobjedonosnog pohoda. Mjeavina tuge i radosti podsjetila ga je na krhkost ivota i, jo jednom, na njegovu sutinsku povezanost s Jedinim kroz poteko e i uspjehe. Nita nije postignuto da bi beskrajno trajalo. Kasnije e se Osman oeniti drugom Poslanikovom kerkom Ummu Kulsum, dok e se Poslanik oeniti Hafsom, k erkom Omera ibn Hattaba, koja e do i ivjeti u jedan od stanova u blizini damije. Poeli su pregovori s rodbinom zarobljenika. Neki ro aci su dolazili i plaali otkupninu, odvodei sa sobom oslobo ene zarobljenike. Drugi zarobljenici su osloboeni bez otkupnine, dok se sasiromanima postupalo od slu aja do sluaja, uzimajui u obzir pojedinane okolnosti. Naprimjer, oni zarobljenici koji su znali itati i pisati, a nisu mogli platiti otkup, obavezali su se da u zamjenu za oslobaanje naue po 10 mladih iz Medine itati i pisati. Poslanik je jo jednom pokazao vanost znanja putem poruke koju je odaslao svojoj zajednici: bilo da je rat ili mir, znanje u enje, itanje i pisanje ljudima prua bitne kvalifikacije i daje im dostojanstvo. Znanje koje su posjedovali neki zarobljenici bilo je njihovo bogatstvo i postalo je njihova otkupnina.

Benu Kajnuka Mjeseci koji su slijedili nakon povratka s Bedra donijeli su teko e na regionalnom nivou. Samo nekoliko dana nakon povratka s Bedra Poslanik je morao sa 200 ljudi krenuti do sela koja su pripadala plemenima Benu Salim i Benu Gatafan u podru ju El-Kudra kako bi okon ao zavjeru i preduprijedio mogue tetne posljedice. itelji su pobjegli. Sada je bilo jasno da se poloaj muslimanske zajednice promijenio. Mnogi gradovi u toj oblasti, kao i oni koji nisu zakljuili nikakav savez, plaili su se vojne, politi ke i simbolike mo i koju je Muhammed, a. s., dobijao na Arabijskom poluotoku. Poslanik je stalno dobijao podatke o inicijativama i pokuajima stvaranja saveznitava koje su poduzimali kurejijski lideri kako bi utaili e za osvetom. Jedno snovienje mu je pomoglo da osujeti pokuaj atentata Umejra ibn Vehba, koji je, zapanjen time da je Poslanik znao za pokuaj, odmah prihvatio islam. Muhammed, a. s., je, me utim, znao da e Kurejije uskoro poduzeti akciju irih razmjera uz pomo plemena koja budu uspjeli mobilizirati. Nakon povratka s Bedra, Poslanik je primijetio da su neke Medinelije razo arane i zabrinute muslimanskim uspjehom. Identificirao je jedan broj licemjera koji su prihvatili islam radi vlastitih interesa i politi kih kalkulacija. Znao je tako er da se ne moe pouzdati u neke potpisnike sporazuma o saveznitvu koji je potpisan po dolasku u Medinu i da oni ne e oklijevati da se okrenu protiv njega im im se ukae prilika. Muhammed, a. s., je primio objavu koja ga je pozivala na oprez: im primijeti vjerolomstvo nekog plemena, i ti njemu isto tako otkai ugovor. Allah uistinu ne voli vjerolomnike." 22 Otada je Poslanik jednostavno drao na oku aktivnosti razliitih grupa, prihvataju i tvrdnje licemjera u njihovom doslovnom obliku i strogo potujui uvjete sporazuma, jer mu je objava savjetovala da pokae oprez i mudrost: Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha. "23 Jevrejsko pleme Benu Kajnuka je bilo jedino od tri jevrejska plemena nastanjena na podru ju Medine koje je ivjelo unutar grada. Bili su potpisnici sporazuma. Me utim, Poslaniku su iz njihovih redova stigle alarmantne vijesti o izdaji i mogu oj zavjeri. Da utvrdi ta se uistinu zbiva i da Benu
22 Kur'an, 8:58. 23 Kur'an, 8:61.

21 Kur'an, 8:1.

116

STOPAMA 13OIJEG POSLANIKA

Medina, ivot i rat

117

Kajnuki da do znanja da ne mogu initi ta im je volja, Muhammed, a. s., ih je posjetio i pozvao da uzmu pouku iz kurejijskog poraza. Lideri Benu Kajnuke su mu nadmeno odgovorili da se stvari ne bi odvijale na taj na in kad bi oni zaratili protiv njega, jer bi oni zasigurno pobijedili. Ovaj prijete i odgovor bio je potvrda Muhammedovih, a. s., sumnji: oni su postali neprijateljski nastrojeni prema muslimanima. Nekoliko dana kasnije, neka muslimanka je, kao obi no, otila na pijacu Benu Kajnuke. Tamo ju je osramotio trgovac koji joj je, dok je sjedila, vezao odjeu na leima, tako da joj se, kad je ustala, otkrio zadnji dio tijela. Neki musliman koji je bio svjedok slu aja htio je intervenirati, dolo je do borbe i obojica su od zadobijenih rana podlegli. Prema odredbama sporazuma, takve sluajeve je trebao miroljubivo i u skladu s principima pravde i asti rijeiti Poslanik. Ali, pleme Benu Kajnuka je iznevjerilo sporazum pokuavi stupiti u savez s Ibn Ubejjom, licemjerom s kojim su ve neko vrijeme pregovarali i za kojeg su se nadali da im moe pomo i da u toj oblasti mobilizira njihove saveznike kako bi se borili protiv muslimana. Muhammed, a. s., je brzo reagirao, okupivi vojsku i odmah opsjednuvi utvrdu u koju su se sklonili pripadnici Benu Kajnuke. Oni su se nadali vanjskoj podrci iz muslimanskih redova, od licemjera koji su samo formalno prihvatili islam i koji su uvijek uvjeravali Benu Kajnuku da ele da muslimanska zajednica bude unitena. Podrka, me utim, nije dola i Benu Kajnuka se nakon dvosedmi ne opsade predala. Poslanik se sjetio objave po kojoj nijednom vjerovjesniku nije doputeno da dri zarobljenike` 24 . Imao je mogunost da smakne mukarce iz izdajnikog plemena koji su prekrili spurazum, a deportira ene i djecu, kakav je bio obiaj nakon pobjede u ratu. To mu je omogu ilo da poalje snanu poruku susjednim plemenima o sudbini koja eka svakoga ko izda ili napadne muslimansku zajednicu. Primio je objavu koja na to ukazuje: Ako se u borbi s njima sukobi, tako ih razjuri da se opamete oni koji su iza njih."25 Muhammed, a. s., je ipak primio Ibn Ubejja ijeg licemjerja i zakulisnog djelovanja je bio svjestan kad je doao posredovati u korist Benu Kajnuke. Ponovo je odlu io potedjeti ivote zarobljenika, ali je traio da im se zaplijene imeci i da odu van grada. Oni su se sklonili kod nekih plemena u
24 Kur'an, 8:67. 25 Kur'an, 8:57.

okolnim naseljima, ali nisu prestali kovati urote protiv Poslanika. Naprotiv, ponienje koje su doivjeli pove alo je njihovu mrnju: broj neprijatelja Muhammeda, a. s., je rastao, a mrnja se produbljavala. On je to znao i pozivao je svoje ashabe na mudrost i strpljenje, kao i na opreznost.

DESETO POGLAVLJE

Pouke i poraz

ivot u Medini je tekao dalje. Uprkos sloenosti odnosa me u plemenima i potrebi da se bude oprezno, Muhammed, a. s., je nastavio iriti svoja uenja u svjetlu objava koje je primao. Njegova odlika je uvijek bilo kombiniranje striktne vjernosti principima i ljudske topline koja je uvijek zraila u njegovom prisustvu. Ashabi su toliko eljeli njegovo drutvo da su uz njega hodali, kako bi proveli to vie vremena s njim, sluaju i i uei. Njihova ljubav prema njemu bila je duboka, puna uvaavanja i povjerenja, a Poslanik ih je stalno pozivao da produbljuju ta osje anja i da ga vole u uzvienoj svjetlosti ljubavi prema Bogu. Njenost, panja i ljubav U svakodnevnom ivotu, iako okupiran napadima, izdajom i e i neprijatelja za osvetom, Muhammed, a. s., je imao na umu sitne detalje ivota i oekivanja onih oko njega, stalno zdruuju i strogost i dobrohotnost bratstva i opratanja. Njegovi ashabi i supruge su ga vi ali kako no u moli satima, daleko od drugih, sam sa apatom izgovorenim molitvama i zazivanjima koji su ispunjavali njegov dijalog s Jedinim. Aia, njegova supruga, bila je impresionirana i iznena ena: Zar ti Allah nije oprostio ono to je prethodilo i ono to e doi?" Poslanik je odgovorio: Kako da mu zbog toga ne budem zahvalni rob?"' Od svojih ashaba nije traio ibadet, post i razmiljanje kojima je obavezivao sebe. Naprotiv, traio je da se rasterete
1 Prenose Buharija i Muslim.
119

120

SzoraMa BoqEC roscawrru

Pouke i poraz

121

i izbjegavaju pretjerivanje. Ashabima koji su eljeli seksualno apstinirati, klanjati po svu no ili postiti bez prekida (kakvi su bili Osman ibn Mazun ili Abdullah ibn Amr ibn el-As) rekao je: Ne inite to! Postite neke dane, a nemojte druge. Spavajte dio no i, a dio provodite u ibadetu. Jer, vi imate obaveze prema svojim tijelima, imate obaveze prema svojim o ima i imate obaveze prema svojim suprugama, a imate obaveze i prema gostima."Z Jedanput je uzviknuo, ponavljajui tri puta: Teko onima koji pretjeruju (koji su previe strogi)! 3" Drugom prilikom je rekao: Umjerenost, umjerenost! Samo uz umjerenost ete uspjeti!" 4 Nastojao je umiriti savjest vjernika koji su se plaili vlastite slabosti i manjkavosti. Jednog dana, ashab po imenu Hanzala el-Usejdi susreo je Ebu Bekra i povjerio mu se da je uvjeren u svoje licemjerje, jer se osje a podijeljenim izme u razliitih osje aja: u Poslanikovom prisustvu, skoro da vidi dennet i dehennem, ali kad je daleko od njega, njegova ena, djeca i svakodnevni poslovi u ine da dosta toga zaboravi. Ebu Bekr je zauzvrat tako er priznao da ima sli ne probleme. Otili su Poslaniku i pitali ga o naoko loem stanju njihove duhovnosti. Hanzala je objasnio prirodu svojih dvojbi, a Muhammed, a. s., je odgovorio: Tako mi Onoga u ijoj ruci je moja dua, kad biste vi stalno bili u stanju u kojem ste kod mene i stalno se sje ali Allaha, meleki bi se s vama rukovali u vaim posteljama i na putevima, ali, Hanzala, nije tako: ima vrijeme za ovo (posve enost, sjeanje na Allaha, d. .) i vrijeme za to (odmor, zabavu)." 5 Njihovo stanje nije imalo nita s licemjerjem: bilo je to stvarno stanje ljudske prirode, koja se sjea i zaboravlja, koja se treba sje ati upravo jer zaboravlja, stoga to ljudska bi a nisu meleki. U drugim situacijama, iznena ivao ih je izjavljuju i da iskrenost molitve, ina dobro instva ili drugog bogougodnog djela nalazi izraz u njihovim najljudskijim potrebama, u poniznom priznavanju njihove ljudskosti: Nareivati dobro je dobro instvo, zabranjivati loe je dobro insrvo. Openje s vaim branim drugovima je dobro instvo." Ashabi, iznenaeni, pitaju: Boiji poslani e, zar e neko od nas dobiti nagradu i za zadovoljenje svoje poude?" Muhammed, a. s., odgovara: Recite mi, ako bi to
2 Prenosi Buharija. 3 Prenosi Muslim. 4 Prenosi Buharija. 5 Prenose Buharija i Muslim.

neko od vas uinio na nedozvoljen na in, da li bi poinio grijeh? Isto tako e biti nagraen ako to u ini na dozvoljen na in!" 6 On ih tako poziva da ne negiraju ili nipodatavaju nita u svojoj ljudskoj prirodi i u i ih da je bit svega postii samokontrolu. Duhovnost zna i i prihvatanje poriva i upravljanje njima: ivjeti svoje prirodne tenje u svjetlu svojih principa jeste ibadet. Nikada to nije nedjelo, niti licemjerje. Poslanik nije volio ostaviti ashabe da pate od besmislenog osje aja krivice. Govorio im je da nikada ne smiju prestati obra ati se Jedinom, Najdareljivijem, Najmilostivijem, koji svakoga prima u svoju milost i dobrotu, koji voli iskrenost srca koja ale zbog svojih loih postupaka i Njemu se vra aju. To je dublji smisao i zna enje tevbe, dostupne svakome: iskreno se vratiti Allahu, d. ., nakon posrnu a, greke, grijeha. Bog voli kad Mu se iskreno vrati, On oprata i isti. Poslanik je to i sam zorno pokazao u mnogim prilikama. Jednom prilikom je neki beduin uao u damiju i izvrio malu nudu. Ashabi su pohrlili za njim da ga tuku. Poslanik ih je zaustavio i rekao: Ostavite ga, a to polijte kofom vode. Allah vas je poslao da olakavate, a ne da oteavate."' Aia izvjetava da je jednom neki ovjek doao Poslaniku i rekao: Propao sam!" Kad ga je Poslanik upitao zato, on je priznao: Imao sam odnos sa svojom enom za vrijeme ramazanskog posta." Muhammed, a. s., mu je odgovorio: Podijeli sadaku!" ovjek je odgovorio: Nemam nita!" Potom je sjeo u blizini Poslanika. Nakon nekog vremena, neki ovjek je donio zdjelu hrane kao poklon Poslaniku. 8 Poslanik je pozvao: Gdje je ovjek koji je propao?" Ovdje", odgovorio je onaj to je priznao prekraj. Muhammed, a. s., mu je rekao: Uzmi ovu hranu i podijeli kao sadaku." ovjek je, zapanjen, povikao: Nekome siromanijem od mene? Moja porodica nema ta jesti!" Dobro, onda pojedite," odvratio je Poslanik sa smijekom. 9 Ova blagost i dobrota bili su bit njegova u enja. Govorio je: Allah je blag (refik) i voli blagost (rifk) u svemu." 10 Takoer je rekao: On daje
6 Prenose Buharija i Muslim. 7 Prenosi Buharija. 8 Prema jednoj predaji, donio je hurmi. Drugi prenosilac, po imenu Abdurrahman, veli da nije znao koja hrana je u pitanju. 9 Prenose Buharija i Muslim. 10 Prenose Buharija i Muslim.

122

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Pouke i poraz

123

zarad blagosti ono to ne daje zarad nasilnosti ili ne ega drugog.` ,11 Jednom od ashaba je izjavio: Ti ima dvije osobine koje Allah voli: blagost i staloenost." 12 Svoje ashabe je pozivao da se stalno trude da budu dobri i da oprataju: Ako ujete o svome bratu neto to ne odobravate, traite za njega od jednog do sedamdeset izgovora (opravdanja). Ako ne na ete nijedan, uvjerite sebe da ima neki izgovor koji vi ne znate." 13 Jedan broj muslimana koji su tek prihvatili islam, a nisu imali ku u niti ita za jelo, nastanili su se oko damije, u blizini Poslanikovog boravita. Bili su bez igdje i ega (ponekad namjerno, jer su neki od njih eljeli voditi asketski ivot lien ovozemnih posjeda) i ovisili su o sadaki i poklonima muslimana. Njihov broj se pove avao i uskoro su nazvani ehlus-suffa (ljudi sa sofe). 14 Poslanik je bio najzabrinutiji za njihovo stanje i iskazivao stalnu solidarnost. Sluao ih je, odgovarao na njihova pitanja, brinuo o njihovim potrebama. Jedna od karakteristika njegove li nosti i njegovih u enja i u odnosu na ljude sa sofe i na ostatak zajednice jeste da je, kad su ga pitali o duhovnosti, vjerovanju, odgoju ili dvojbama, esto davao razli ite odgovore na ista pitanja, uzimaju i u obzir psiholoko stanje, iskustvo i inteligenciju onoga ko pita. Vjernici su osje ali da ih on gleda i vidi, uvaava, razumije i voli. Uistinu, on ih je volio i to im je i kazao. Ne samo to, savjetovao ih je da se sjete re i jedan drugom za uzajamnu ljubav: Kad volite nekog svoga brata, recite mu da ga volite." 15 Jednom je mladog Muaza ibn Debela uzeo za ruku i apnuo mu: Muaze, tako mi Allaha, ja te volim. Savjetujem ti, Muaze, da nakon svakog namaza kae: `Boe, pomozi mi da Te se sje am, da Ti zahvaljujem i da Ti na najljepi na in ibadet inim.'" 16 Tako je mladi u darovana i ljubav i duhovna uputa, a uputa je dublje upijena jer je obavijena ljubavlju.

Nedranski kr ani

Datum posjete nedranskih kr ana Muhammedu, a. s., nije precizno utvr en. Neki izvori, poput Ibn Hiama, smjetaju je ak prije Bitke na Bedru, dok se prema drugima, po tekstu koji se pripisuje Ibn Ishaku (a takoer na osnovu nekih hadisa i hronologije nekih kur'anskih ajeta vezanih za tu epizodu), dogodila izme u Bitke na Bedru i Bitke na Uhudu. Ta an datum, napokon, i nije toliko bitan, bitna je priroda i svrha susreta. Delegacija 14 vjerskih vo a iz Nedrana (Jemen) posjetila je Poslanika kako bi ga ispitali o novoj vjeri, njenom vjerovanju i, naravno, o statusu Isusa (Isaa, a. s.) u islamu. 17 Brojna kranska plemena ivjela su na Arabijskom poluotoku. ini se da je veina jemenskih kr ana slijedila melkitsku pravoslavnu crkvu, s centrom u Konstantinopolju. Poslanik je odgovorio na njihova pitanja, ukazuju i na veze dviju tradicija i na to da islam nastavlja Isusovu poruku, ali kategori ki odbijaju i dogmu o trojstvu. Pozvao ih je da robuju Jedinom Bogu i prihvate islam kao posljednju Objavu. Kur'an donosi dugaak prikaz tog susreta kao i sli nosti i razlike izme u kranskih i islamskih uenja. 18 Poetak tre e sure, Ali Imran, ustanovljava islamski referentni okvir: "Elif, Lam, Mim. Allah je, nema boga osim Njega - ivi i Vje ni! On tebi objavljuje Knjigu, pravu istinu, koja prethodne porvr uje, a Tevrat i Indil objavio je i ostale koje rastavljaju istinu od neistine (Kriterij rastavljanja istine od neistine Kur'an):" 1
'

Objava potvr uje priznanje prethodnih knjiga dostavljenih ovjeanstvu posredstvom Musaa, a. s., i Isaa, a. s., dodaju i da je Kur'an dio iste monoteisti ke tradicije. Nadalje, tekst navodi detalje poziva koji se upu uje kranima: Reci: `O sljedbenici Knjige, do ite da se okupimo oko jedne rije i i
nama i vama zajedni ke: da se nikome osim Allahu ne klanjamo, da
,

11 Prenosi Buharija. 12 Prenosi Muslim. 13 Prenosi Bejheki. 14 Sofa za njih je bila napravljena uz damiju. Neki komentatori su, tragaju i za porijeklom rijei sufija, tu rije povezali sa ehlus-suffa, ljudima sa sofe, od kojih su neki svjesno izabrali siromatvo i povlaenje iz svijeta, ovosvjetskih htijenja i posjedovanja. 15 Hasen (dobar) hadis koji prenose Ebu Davud i Tirmizi. 16 Prenose Ebu Davud i Nesai.

17 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 2:112. 18 Kako to ukazuje Ibn Hiam, prvih est ajeta sure Ali Imran bave se tim susretom i govore o gledanjima dviju strana na Boga, poruku i zapovijedi. 19 Kur'an, 3:1-4.

124

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA !i:

Pouke i poraz

125

nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Allaha, bogovima ne drimo!' Pa ako oni ne pristanu, vi recite: `Budite svjedoci da smo mi muslimani!"`zo Porvrujui Boiju jednou i odbacujui trojstvo, ovaj tekst tako er osuuje poloaj i ulogu sve enstva u kranskoj tradiciji. Ovdje, kao i u drugim ajetima ili hadisima, spominjanje mogu ih gospodara" (autoriteta) ukazuje na one koji sebe postavljaju izme u Boga i ljudi i na taj nain polau pravo na nelegitimnu ili prekomjernu vjersku mo . Nedranska delegacija odbila je prihvatiti Poslanikovu poruku. Prije odlaska, lanovi delegacije su eljeli obaviti molitvu u damiji. Ashabi su bili miljenja da se tome treba suprotstaviti, ali je Poslanik intervenirao: Pustite ih da se mole!" 21 Obavili su molitvu u damiji, okre ui se prema istoku. Kad su htjeli krenuti, traili su od Poslanika da s njima poalje izaslanika koji e ivjeti s njima, odgovarati na njihova pitanja i po potrebi presu ivati u nekim njihovim poslovima. Izabran je Ebu Ubejde ibn el-Derrah. Omer ibn Hattab kasnije e priznati da je bezuspjeno pokuavao privu i Poslanikovu panju kako bi njemu povjerio taj zadatak. Delegacija je otila ku i. Krani su doli u Medinu, ispitivali o poruci, sasluali ta je to sadraj nove vjere, iznijeli svoje argumente, molili se u damiji, otiavi potom bez ikakvih neugodnosti, ostavi kr ani i potpuno slobodni. Ashabi nisu zaboravili Poslanikov pristup. Iz njega su izvukli bit potovanja koje islam trai od vjernika, koje poziva da idu dalje od puke tolerancije, da ue, sluaju i priznaju dignitet drugih. Zapovijed prema kojoj nema prisile u vjeri" je u skladu s ovim potovanja punim pristupom razli itosti. 22 O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita."Z 3 Vie od tolerancije (koja aludira na podnoenje/trpeljivost nekoga slabijeg od strane ja ega), potovanje koje Bog trai zasnovano je na ravno20 Kur'an, 3:64. 21 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevije, 2:114. 22 Kur'an, 2:256. 23 Kur'an, 49:13.

pravnom odnosu uzajamnog poznavanja. 24 Jedino Bog zna ta je u srcima i koliko duboka je ne ija pobonost. Kur'an na drugim mjestima spominje i priznaje iskrenost njihovog poniznog traganja za Bogom, iako kritikuje i odbacuje status sve enika i vjerskih velikodostojnika: I svakako e nai da su vjernicima najblii prijatelji oni koji govore: `Mi smo krani', zato to me u njima ima sve enika i monaha i to se oni ne ohole:'z 5 Ovaj ajet iz pete sure (posljednji propis koji je objavljen) postavlja uvjete povlatenog odnosa me u muslimanima i kr anima, zasnovanog na dvije bitne odlike: iskrenosti i poniznosti. Poziv za susretanje, dijeljenje i plodonosan zajedni ki ivot s kr anima i drugim duhovnim i vjerskim tradicijama uvijek e poivati na ova tri uvjeta: pokuati upoznati drugoga, ostati iskren (otuda i poten) u susretanju i raspravljanju i, kona no, uiti se skromnosti (poniznosti) pred ne ijim rvrdnjama o posjedovanju istine. Takva je poruka koju je Poslanik pronosio u svojim susretima s vjernicima drugih religija. Kao to se moe vidjeti, on nije oklijevao preispitivati, pa ak i proturjeiti kranskim vjerovanjima (poput trojsrva ili uloge sve ensrva), ali je u kona nici njegov stav'bio zasnovan na znanju, iskrenosti i poniznosti, to su tri uvjeta potovanja. Bili su slobodni da odu, a dijalog je nastavljen s Poslanikovim izaslanikom. Kerka, supruga Poslanik je ivio vrlo skromno: njegovo boravite je bilo prazno i esto je za jelo imao samo nekoliko hurmi. Ipak je pomagao potrebne oko sebe, posebno ehlus-suffa, ljude sa sofe, koji su ivjeli u blizini njegovog doma. Kad je dobijao poklone, proslije ivao ih je dalje, a odmah je osloba ao robove koje je nekad dobijao kao poklon: tako je u inio i s robom Ebu Rafiom, kojeg mu je poslao amida Abbas nakon to se po osloba anju vratio u Meku. Uprkos sve vanijoj ulozi u medinskom drutvu i mnogim odgovornostima, on je zadrao ovu jednostavnost u na inu ivota i nainu
24 Arapski oblik teare^u, upotrijebljen u ajetu, izraava uzajamno poznavanje zasnovano na ravnopravnom odnosu. 25 Kur'an, 5:82.

126

STOPAMA BOIJEG POSIANIKA

I'ouke i poraz

127

na koji je doputao lanovima svoje zajednice da mu pristupaju. Nije posjedovao nita i doputao je enama, djeci, robovima i najsiromanijima da mu se obraaju. ivio je me u njima i bio jedan od njih. Njegova kerka Fatima bila je vrlo bliska sa svojim ocem. Bila je udata za Aliju ibn Ebu Taliba, Poslanikovog roaka. Doselila se blizu o eva boravita i najvie se posvetila siromanima, posebno ehlus-suffa. Kad je Poslaniku dok je bio kod kue ili na javnom mjestu dolazila kerka ili ulazila u sobu, ustajao je i pozdravljao je, javno pokazuju i svoje veliko potovanje i njenost. I Medinelije i Mekelije su bili iznena eni takvim postupanjem s kerkom, koja po njihovim obiajima obino nije imala takav tretman. Poslanik je ljubio kerku, govorio s njom, imao povjerenja u nju, posjedao je pored sebe, ne obra ajui panju na primjedbe ili ak kritike koje bi takvo ponaanje moglo izazvati. Jednom prilikom je poljubio svog unuka Hasana, Fatiminog sina, pred grupom beduina, koji su bili preneraeni. Jedan od njih, El-Akre ibn Habis, izrazio je svoju zapanjenost i rekao: Imam desetero djece i nikad nisam poljubio nijedno od njih!" Poslanik je odgovorio: Ko ne ukazuje milost, ni njemu ne e biti ukazana!" 26 U svjetlu njegovog primjera koji je govorio umjesto rije i, Poslanik je svoje sljedbenike uio lijepom ponaanju, dobroti, njenosti, potovanju prema djeci i panji prema enama. Kasnije je rekao: Poslan sam da usavrim plemenito ponaanje."Z' Fatima je tu ljubav i pouke o vjeri i blagosti primila od svog oca i irila ih oko sebe kroz aktivnosti sa siromanima. Me utim, jednog dana se svom muu potuila na svoje poteko e: kao i otac joj, nisu posjedovali nita i sve tee joj je bilo izai na kraj sa svakodnevnim ivotom, obavezama prema porodici i djeci. Mu ju je savjetovao da ode ocu i zamoli ga za pomo , moda e joj dodijeliti nekog od robova koje je primio na poklon. Otila ga je vidjeti, ali se nije usudila izre i svoju elju, toliko duboko je potovala svog oca. Kad se vratila, utljiva i praznih ruku, Alija je odlu io otii s njom i sam zamoliti Poslanika za pomo . Poslanik ga je sasluao i izvijestio da ne moe za njih nita u initi, da je njihovo stanje daleko bolje nego ono ljudi sa sofe, kojima hitno treba njegova pomo . Oni trebaju izdrati i biti strpljivi. Otili su, tuni i razo arani: iako su bili Poslanikova k erka i zet,
26 Prenose Buharija i Muslim. 27 Prenosi Buharija.

nisu mogli pretendirati na bilo kakvu drutvenu privilegiju. Kasnije te no i, Poslanik im je doao na vrata. Htjeli su ustati da ga doekaju, ali je on uao i sjeo im na postelju. Proaputao je: Mogu li vam ponuditi neto bolje od onoga to ste traili od mene?" Sloili su se, pa im je Poslanik rekao: To su rije i kojima me Debrail podu io i koje trebate ponavljati deset puta nakon svakog namaza: Subhanallah (Slava Allahu), Elhamdulillah (Hvala Allahu), Allahu ekber (Allah je najve i). Prije spavanja ih trebate prou iti po 33 puta." 28 Sjedei na kerkinoj postelji, kasno no u, duboko osjetljiv za njene potrebe, na k erkine materijalne zahtjeve odgovorio je dajui joj privilegiju da bude uvjerena u ono to dolazi od Boga: duhovnu poduku koja nam dolazi kroz vremena i koju sada svaki musliman prihvata kao svoju u svakodnevnom ivotu. Fatima je, poput svog supruga Alije, bila primjer pobonosti, velikodunosti i ljubavi. ivjela je u svjetlu oevih duhovnih uenja: zadovoljna s minimumom, trae i sve od Jedinoga, dajui sve drugima. Nekoliko godina kasnije, pored umiru eg oca, zaplakala je kad joj je apnuo da ga je Bog pozvao k sebi, da je dolo vrijeme za odlazak. Sretno se osmjehnula kad joj je, nekoliko minuta kasnije, u povjerenju povjerenju koje otkriva sutinu ovog odnosa otac-k erka rekao da je ona prva iz porodice koja e mu se pridruiti. Aia, Poslanikova supruga, tako er je njegovana Muhammedovim, a. s., primjerom i razgovorom. Sve je vodilo duhovnoj izgradnji, pa je ona kasnije bila neprocjenjiv izvor informacija o Poslanikovoj li nosti, ponaanju u privatnom ivotu i javnom djelovanju. Govorila je kako je Muhammed, a. s., imao sluha za njene elje, kad je kao jo vrlo mlada dola u njegov dom u Medini. Igra je bila sastavni dio ivota, a Muhammed, a. s., se nikada nije ustezao da s njom u estvuje u njoj, dozvoljavaju i joj da zadovolji svoju znatielju, kao u slu aju kad ih je posjetilo izaslanstvo iz Abesinije. Abesinci su izvodili razli ite igre i tradicionalne plesove u dvoritu Poslanikove ku e, a on je stajao na stepenitu svoje ku e, omoguavajui tako svojoj supruzi da posmatra izvedbu diskretno iza njegovih ramena." Vie puta je iznova pri ala o njegovoj panji prema njoj, o izrazima njenosti i slobodi koju joj
28 Prenose Buharija i Muslim. 29 Prenose Buharija i Muslim (prema drugoj verziji, on ju je sakrio svojim ogrta em kako bi mogla posmatrati izvedbu).

128

STOPAMA BOIJEG POSr.AwIru

Pouke i poraz

129

je davao u svakodnevnom ivotu. Sadraji predaja koje je prenosila pokazuju kako je Poslanik s njom razgovarao i izraavao njenost i ljubav. U njenom prisustvu, kroz primjer svog ponaanja prema njoj, on je reformirao obiaje muhadira i ensarija. Dva ajeta koji se bave odijevanjem ena objavljena su oko druge hidretske godine.i0 Himar je bio komad platna koji su ene nosile na glavi, prebacivi krajeve nazad. Kur'an nare uje muslimankama da krajeve spuste niz prsa, pokrivaju i vratove. Poslanikove supruge su, poput svih ostalih ena, potovale tu zapovijed. Kroz jo dvije godine uspostavljen je njihov specifi ni poloaj Poslanikovih supruga", tako da vie nisu mogle razgovarati s mukarcima osim iza zatitne pregrade (hidab). Prije objavljivanja ajeta koji trae od Poslanikovih supruga da se sakriju od mukih pogleda, Aia se ponaala poput svih drugih ena i bila vrlo prisutna u medinskom javnom ivotu. 31 Poslanik ju je ukljuivao elei da njegovi ashabi, kroz njen primjer, razumiju ulogu koju ene, posebno njihove, trebaju imati u svakodnevnom i javnom ivotu. Komija Perzijanac jednom prilikom je pozvao Poslanika na objed. Poslanik je odgovorio: ta je s njom?" ovjek je odgovorio negativno, impliciraju i da se poziv odnosio samo na njega. Muhammed, a. s., je tada odbio ponudu. Komija ga je pozvao ponovo nakon nekog vremena. Poslanik je ponovo pitao: ta je s njom?" Perzijanac je odgovorio negativno, pa je Muhammed, a. s., ponovo odbio. Perzijanac ga je pozvao po tre i put, a kad ga je Muhammed, a. s., upitao: ta je s njom?" odgovorio je potvrdno. Poslanik je prihvatio poziv i otiao komiji s Aiom. 32 Odluno zastupajui odreeni stav, Po4anik je reformirao obi aje Arapa i beduina na poluotoku ne napadaju i njihove navike. Aia, kao i Hatida prije nje, a uostalom i sve njegove k erke i supruge, bile su prisutne u njegovom ivotu, bile su aktivne u javnom ivotu, nikad ne poistovje ujui
30 Kur'an, 24:31. i 33:59. 31 Oko 18. godine objave (pet godina prije njenog kraja i Poslanikove smrti) Poslanikovim suprugama je bilo nare eno da u javnosti pokriju lice i da ne razgovaraju s mukarcima, izuzev, kako smo spomenuli, iza zastora. Prema ve ini uenjaka, ovo je shva eno kao specifina zapovijed upu ena Poslanikovim enama zbog njihovog specifi nog poloaja i nikad se nije odnosila na sve muslimanke. Kasnije je neznatna manjina neki jo uvijek bila miljenja da se to odnosi na sve ene. 32 Prenosi Muslim.

stid i ednost s iezavanjem iz drutvene, politi ke, ekonomske, pa ak i vojne sfere. Poslanik im je dao naina da budu i da se razvijaju, da se izraze i budu kritine, da izbjegavaju lani stid i govore o osjetljivim temama vezanim za njihovu enstvenost, njihovo tijelo, njihove elje i o ekivanja. Godinama kasnije, Aia se prisjeala intelektualne hrabrosti ensarijki koje su se, za razliku od ena iz Meke, odvaavale da progovore i postave direktno pitanje: Neka se Allah smiluje ensarijkama: stid ih nije spre avao da se podu avaju u vjeri!" 33 I nju samu je Poslanik obu avao na isti nain: bila je prisutna kad je dolazila Objava i bila uz Poslanika kad je saop avao poruku ili davao savjet ili preporuku ili jednostavno kad je bio sam i u privatnosti ivio svoju vjeru. Sluala je, pitala, pokuavala razumjeti razloge i zna aj izbora i stavova svog mua. Zahvaljuju i njenoj memoriji, inteligenciji i kriti kom umu, preko nje nam je dolo vie od dvije hiljade hadisa, a esto je korigirala i prikaze koje su davali drugi ashabi. Ljubav koju su pokazivali Poslanik i Aia jedno prema drugome bila je jaka i intenzivna. Aia se nije ustru avala govoriti o njegovoj panji i ljubavi u svakodnevnom ivotu, o njegovoj toplini i paljivosti, ak i u toku ramazana. Tako er je govorila o svojim pitanjima upu enim Poslaniku o dubini njegove ljubavi, o svojoj ljubomori na rahmetli Hatidu i o tome kako je Poslanik uvijek nalazio na ina da je umiri i uvjeri. Aiino paljivo, inteligentno i ljubavlju ispunjeno prisustvo je uveliko omogu ilo da se iscrta suptilan i detaljan portret Poslanika. Kasnije, pete ili este godine po hidri, bit e izloena najteoj kunji u svom ivotu. Vraajui se iz pohoda protiv plemena Benu Mustalik, primjetivi da je izgubila ogrlicu, vratila se da je potrai. U me uvremenu, konvoj je produio, ne primje ujui odsustvo Aie, koja je obi no jahala u hevdedu (nosiljci na devi), sakrivena od pogleda. Ku i ju je doveo Safvan ibn el-Muattal, koji je putovao iza vojske. Po ele su se iriti glasine o njenoj vezi sa Safvanom, da bi naposljetku bila optuena da je izdala i prevarila Poslanika. Muhammed, a. s., je bio pogo en, posebno jer su neki ashabi irili potvoru (ifk) protiv nje. On je se klonio vie od mjesec dana, ali je Aia bila ustrajna i uvijek iznova tvrdila da je neduna. Kasnije su objavljeni ajeti koji ne samo da su potvrdili njenu nevinost, ve su i osudili potvoru i one
33 Prenosi Muslim.

130

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

1'ouke i poraz

131

koji su je irili, ustanovljavaju i vrlo stroge uvjete u pogledu svjedo enja koji se moraju ispuniti kako bi se presudilo eni ili mukarcu u nejasnoj ili sumnjivoj situaciji. 34 Kunja je isprva uznemirila i Aiu i Poslanika, ali je na koncu oja ala njihovu ljubav i povjerenje. Na irem nivou, muslimanska zajednica je shvatila da nevolje mogu zadesiti i najbolje me u njima. Objava je najotrije osudila klevetu i potvoru, podsjetivi muslimane da paze na svoje jezike", kako je to Poslanik kasnije kazao. 35 Aia je povratila svoj poloaj i postala referentna li nost u pogledu znanja o vjeri. Poslanik je savjetovao ashabe: Traite znanje kod ove rumene ene." 36 Iznad svih sumnji enja i potvora, Aia je ostala iskrena u vjeri i ljubavi prema Poslaniku, postavi model, kako u pobonosti i predanosti, tako i u intelektualnom i drutvenom angamanu. Bila je model u svjetlu ljubavi koju joj je ukazivao Poslanik: upravo u njenoj sobi Poslanik je elio ispustiti posljednji dah, a tu je i ukopan. Uhud I pored privatnih problema i duhovnog i drutvenog podu avanja, poslanik je nastavio bdjeti nad sigurno u medinskih muslimana, znaju i da Kurejije pripremaju osvetu. Dobio je pismo od svog amide Abbasa u kojem ga ovaj informira da vojska s vie od tri hiljade ljudi kre e prema Medini. Muhammed, a. s., je imao samo oko sedmicu dana da smisli strategiju i organizira otpor. Vrlo brzo je odlu io organizirati konsultativni sastanak (ura) kako bi saznao miljenje ashaba. Trebali su odabrati izme u ostanka unutar grada i i ekivanja neprijateljskog ulaska, spremaju i mu zasjedu, i izlaska van grada i direktnog su eljavanja s rieprijateljem u oblinjoj ravnici. Poslanik je, poput mnogih ashaba, uklju ujui i nepouzdanog Abdullaha ibn Ubejja, osje ao da bi trebali ekati neprijatelja unutar grada. Me utim, za vrijeme rasprave, njegovo miljenje je nadja ano, posebno protivljenjem mlaih ashaba i onih koji nisu u esrvovali u Bici na Bedru: nadali su se u nadolazeoj bici stei zaslugu sli nu onoj boraca na Bedru. Ve ina je glasala za izlazak iz grada i suo avanje s neprijateljem licem u
34 Kur'an, 24:11-26. 35 Prenose Buharija i Muslim. 36 Prenosi Muslim. Ovo se odnosi na Aiu, koja je imala veoma svijetlu put. Druga verzija glasi: Pola svoje vjere uzmite od ove rumene mlade ene."

lice. Muhammed, a. s., je prihvatio odluku i odmah otiao ku i po ratnu spremu, jer nije bilo vremena za gubljenje. Osje ajui krivicu i mislei da bi moda bilo bolje da su posluali Poslanika, neki ashabi su mu doli dok je izlazio iz ku e i sugerirali da bi odluku trebalo preispitati i da bi trebalo postupiti po njegovom miljenju. On je kategori ki odbio: odluka je donesena zajedniki, on se pripremio za borbu i povratak nije dolazio u obzir. Krenuli su prema Uhudu. Vojska je brojala hiljadu ljudi, a suo it e se s tri hiljade neprijatelja. Dok su marirali, Abdullah ibn Ubejj je odlu io dezertirati, a slijedilo ga je 300 njegovih ljudi. Ibn Ubejj je prigovarao Poslaniku to je dopustio da na njega utje u mladi i neiskusni ljudi, umjesto da donese odluku to je bilo i njegovo miljenje da ostane u Medini i sa eka neprijatelja. Njegovo dezertiranje je bilo ozbiljan problem, jer je broj muslimana svelo na 700, u vojsci koja vie nije mogla mijenjati strategiju ili se vratiti. Ibn Ubejjevo licemjerstvo je bilo dobro poznato i on je optuivan za viestruku izdaju: ta odluka, prije samog odmjeravanja snaga, bila je dodatni dokaz njegove dvoli nosti. Muslimani su nastavili, iako znatno oslabljeni. Putem je Poslanik primijetio da se u vojsku umijealo est dje aka izme u 13 i 16 godina. Odmah je vratio etvericu od njih, ali se sloio da zadri dvojicu od 15 i 16 godina koji su mu na licu mjesta dokazali da su bolji strijelci i borci nego mnogi odrasli. Izbor u takvoj situaciji je bio teak, ali je Poslanik viekratno insistirao da djeca budu drana dalje od poprita borbe i kao vojnici i kao potencijalne rtve. To je ustrajno ponavljao, kako emo vidjeti, prije jednog od posljednjih pohoda i njegova u enja vezana za etiku ratovanja su bila beskompromisna. Muslimanska vojska je trebala na i neupadljivu rutu do Uhuda koja e joj omoguiti da do e na bojno polje, a da ne bude primije ena ili otkrivena. Jo jednom je Poslanik ukazao povjerenje nemuslimanu koji se odazvao njegovom pozivu: njegova sposobnost je bila nadaleko poznata i on je vojsku doveo na odredite. Zauzeli su poloaje i Poslanik je trupama objasnio svoju strategiju. Strijelci su trebali ostati na brdu, dok su se konjanici i pjeaci trebali direktno su eliti s neprijateljem u ravnici. Strijelci ni pod kojim uvjetima nisu smjeli napustiti svoj poloaj, bilo da su trupe ispod pobjeivale ili gubile, kako bi sprije ili da Kurejije do u iza brda i napadnu trupe sle a. Upravo to je pokuala jedna kurejijska jedinica na samom po etku bitke, ali je do ekana kiom strijela koja joj je onemogu ila

132

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Pouke i poraz

133

napredovanje. Strategija je funkcionirala savreno. Borba je po ela i dolje, u ravnici, muslimanske trupe su postepeno preuzimale kontrolu. Kurejije su gubile teren i trpjele brojne gubitke, a muhadiri i ensarije su pokazivali izuzetnu hrabrost. Me u borcima su se po energi nosti isticale i dvije ene: Ummu Sulejm i posebno Nusejba bint Kab, koja je prvobitno dola da ranjenicima donosi vodu i da im pomae, ali se kasnije uklju ila u bitku, uzevi sablju i bore i se protiv Kurejija. 37 Poslanik nikad nije pozivao ili savjetovao ene da se bore, ali kad je vidio Nusejbin duh i energi nost u borbi, pohvalio je njeno ponaanje i zamolio Boga da je zatiti i da joj podari pobjedu i uspjeh. Postajalo je jasno da muslimani pobje uju, uprkos povremenim uzmicanjima i pogibiji nekih ashaba. Hamza, Poslanikov amida, bio je meta Hindine osvete jo od poraza na Bedru. Vahi, abesinijski kopljanik, imao je zadatak samo ubiti Hamzu i svu je panju usmjerio samo na to: dok se Poslanikov amida borio, Vahi mu se pribliio i precizno ga pogodio kopljem, trenutno ga usmrtivi. Kasnije je Hind pronala Hamzino tijelo na bojitu, i nakon to mu je savakala jetru, valjda tako ispunjavaju i obeanje da e mu se napiti krvi zbog srnrti svojih najbliih, unakazila ga je, odsjekavi mu ui i nos i vjeajui ih sebi o vratu. 3" Ipak, kako je bitka odmicala, inilo se da je izvjesna pobjeda muslimana, koji su vrili pritisak, dok su se Kurejije povla ile, ostavljajui svoju opremu iza sebe. Strijelci, postavljeni na brdo, vidjeli su povoljan razvoj situacije, blisku pobjedu i posebno ratni plijen koji je bio nadohvat onima koji su se, za razliku od njih, borili na popritu. Zaboravili su Poslanikova nare enja i upute svog vo e, Abdullaha ibn Dubejra: samo nekoliko njih je ostalo na brdu, dok ih je oko 40 str alo s brda, uvjereni da je pobjeda postignuta i da i njima pripada udio u ratnom plijenu. Halid ibn Velid, izvrsni takti ar koji je predvodio jednu od tri kurejijske jedinice, primijetio je pokret strijelaca i odmah odluio obii brdo i napasti muslimane sle a. Uspio je izvesti unakrsni napad koji je doveo do totalne pometnje i muslimanski ratnici su se ratrkali u potpunom neredu. Neki su pobijeni, neki pobjegli, dok su se drugi nastavili boriti ne znaju i na koju stranu napadati. Poslanik je napad37 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 4:30. 38 Druga verzija kae da joj je Vahi donio Hamzinu jetru, a da je ona potom otila prona i njegovo tijelo na bojnom polju i oskrnaviti ga.

nut i pao je iz svog zaklona: slomljen mu je zub, a prstenovi njegove kacige krvavo su mu se urezali u obraze. Proirile su se glasine da je Poslanik ubijen, to je jo vie povealo haos me u muslimanima. Neki ashabi su ga unijeli u zaklon i zatitili. Muslimani su se uspjeli povu i s bojnog polja, gdje je bilo sve tee vidjeti ta se doga a, i okupiti se kako bi se ponovo suo ili s neprijateljem ako to bude potrebno. Kad je bitka okon ana, meu Kurejijama su bila samo 22 poginula, dok ih je me u muslimanima, koji su bili i na bojitu, a i simbolino potueni, bilo 70. Neposlunost strijelaca imala je dramati ne posljedice. Privueni dobitkom, nisu mogli odoljeti staroj praksi iz svoje dahilijjetske prolosti. Uprkos tome to su odnjegovani porukom vjere u Jedinoga, pravde i nevezivanja za ovosvjetska dobra, iznenada su zaboravili sve kad su vidjeli bogatstvo nadohvat ruke. Ratne pobjede su, u njihovoj drevnoj paganskoj tradiciji, mjerene koliinom zadobivenog plijena i ta prolost, taj dio njih i njihove kulture, nadvladao je njihov duhovni odgoj. Kao posljedica toga, muslimani su bili rtve strategije udesnog ovjeka, Halida ibn Velida, koji e kroz nekoliko godina prihvatiti islam i postati muslimanski heroj. Upravo taj momenat bitke na Uhudu bogat je dubokim poukama: ljudska bi a nikad ne mogu u potpunosti nadii kulturu i iskustva koji su oblikovali njihovu prolost i nikad se ne moe donijeti kona an sud o njihovim buduim izborima i orijentacijama. Muslimani su uhvaeni u nesrenu zamku svojih ranijih navika, Halid ibn Velid e proi kroz proces prihvatanja islama koji e izbrisati sve sudove izreene o njegovoj prolosti. Nita nije kona no," lekcija je iz poniznosti, ne treba donositi kona ne sudove", obe anje je nade. Kurejije su odnijele svoje mrtve i svoju imovinu. Ebu Sufjan je pitao Omera o Poslanikovoj sudbini i dobio potvrdu da je iv. Kad su muslimani u povratku doli na bojite, vidjeli su da su tijela poginulih unakaena. Poslanika je najvie pogodilo vi enje amide Hamze. U ljutnji, izrazio je elju da se osveti i unakazi 30 neprijateljskih poginulih u narednom sukobu, ali ga Objava podsjea na red, mjeru i strpljenje: A ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive." 39 Poslanik treba traiti da se potuju tijela ivih kao i mrtvih, da se ne prihvata i ne zagovara tortura i saka enje, a sve to treba initi u ime potovanja stvorenoga i u ime ljudskog dostojanstva i integriteta. 4

39 Kur'an, 16:126. 40 Kako emo vidjeti u posljednjem poglavlju, sline zapovijedi uputit e i u vezi sa ivotinjama

134

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Pouke i poraz

135

Poraz, princip

protiv Poslanikovog miljenja, uslijedila je, potom, neposlunost strijelaca. Kur'an ovdje potvruje princip ure, konsultacije, ma kakav rezultat

Muslimani su se vratili u Medinu, ranjeni, razo arani i duboko pogoeni razvojem dogaaja: imali su mnoge poginule, poraeni su zbog neposlunosti uzrokovane eljom za dobiti, Poslanik je ranjen, a Kurejije e ponovo ste i ugled i status na poluotoku. Doavi u Medinu, Poslanik je, ne gube i vrijeme, traio od svih koji su uestvovali u Bici na Uhudu ak i od ranjenih da se pripreme za naredni pohod. Odbio je ponudu Abdullaha ibn Ubejja da mu se pridrui, jer je dezertirao pred samu bitku. Poslanik nikoga nije upoznavao sa svojim istinskim namjerama. Otiao je u mjesto Hamra, ulogorio se i od svakog u esnika traio da u toku no i naloi pet vatri. Gledano iz daljine, te vatre su davale utisak kretanja velike vojske. Muhammed, a. s., je izveo taj manevar kako bi naveo Kurejije da povjeruju da on priprema neposrednu odmazdu i da bi bilo opasno napasti Medinu. Poslao je izaslanika (ponovo paganina) Ebu Sufjanu da ga izvijesti o ovom neobi nom pokretu muslimanskih trupa. Ebu Sufjan je bio impresioniran. Iako je isprva planirao iskoristiti muslimansku slabost i zadati im konani udarac u samoj Medini, promijenio je miljenje i odlu io da ne napada grad. Na tome je stalo: Muhammedova, a. s., ekspedicija se vratila nakon tri dana i ivot se nastavio uobi ajenim tokom. U danima koji su slijedili, Poslanik je primio objavu koja se bavi Bitkom na Uhudu, posebno neslaganjem o izboru strategije, neposluno u, porazom i Poslanikovim stavom nakon toga. Poslanik je pokazao staloenost i razumijevanje u odnosu prema ashabima koji su vo eni eljom za imetkom pokazali neposlunost. Objava navodi dogadaj i potvr uje ono to smo naveli na poetku ovog poglavlja, stalnu kombinaciju potovanja principa i izuzetnu blagost u Poslanikovoj li nosti: Samo Allahovom milou, ti si blag prema njima; a da si osoran i grub,
razbjegli bi se iz tvoje blizine. Zato im prataj i moli da im bude oproteno i dogovaraj se s njma. A kada se odlu i, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega. 41 Niz dogaaja koji su doveli do poraza po eo je odlukom donesenom
41 Kur'an, 3:159.

bio: ova objava je od krucijalnog zna aja i izjavljuje da princip odlu ivanja, odluke donesene ve inom, ne treba dovoditi u pitanje i treba ga potovati izvan historijskih doga anja i ljudskih greaka u odlu ivanju. Muslimani su, stoga, ti koji svoje poslove obavljaju uz uzajamno savjetovanje" i taj princip mora ostati, iako se na ini na koje se on primjenjuje neumitno mijenjaju zavisno od vremena i mjesta. 42 Kad je neposlunost strijelaca po srijedi, Objava ukazuje da su Poslanikove karakterne osobine pomogle da se prevazi e situacija i da ashabi ostanu uz njega. On nije bio brutalan i krut, nije ih osudio jer su bili vo eni refleksnom pohlepom koja je izbijala iz njihovih ranijih navika. Svojom blagou zacijelio je njihove rane i omogu io im da iz ovog uzmaka izvuku mnoge pouke: Bog odre uje njihovu sudbinu u mjeri u kojoj se oni sami osjeaju odgovornima za nju. Ba kao to u objavljenim podukama nema mjesta fatalizmu, nema mjesta ni bezbrinom optimizmu po kojem e im put biti olakan samo zato to se bore u ime Boga. Naprotiv, vjerovanje trai dodatni polet u potovanju principa, dodatnu osje ajnost u me uljudskim odnosima i dodatni oprez pred rizikom od samozadoljstva. Uhud je bio ta lekcija o krhkosti, a ranjeni Poslanik je, nakon bitke, podsje ao svakoga da se svata moe dogoditi: njegova krv je bila izraz njegove ljudskosti i podsjetnik na nju.

42 Kur'an, 42:38.

JEDANAESTO POGLAVLJE

Prevare i izdaja

Situacija je postala teka za muslimansku zajednicu u Medini. Poraz na Uhudu imao je viestruke posljedice, me u njima i gubitak prestia u o ima susjednih plemena, koja su ih sada druk ije gledala i smatrala ih ranjivim. Muslimani su vi eni kao oslabljeni i protiv njih su poduzeti mnogi pohodi kako bi se iskoristila situacija. Muhammed, a. s., koji je ponekad upozoravan na planirane napade na Medinu, slao je svoje ljude u grupama od 100 do 150 razli itim plemenima kako bi ih umirili ili sprije ili agresiju. etvrta godina po hidri (626. n. e.) bila je uveliko ispunjena takvim lokalnim konfliktima niskog intenziteta, koji su ipak sluili da se modificiraju (i ponekad odre) savezi ili ravnotea snaga na tom podru ju. To se pretvorilo u neku vrstu ahovske igre izme u Kurejija i medinskih muslimana i obje strane su znale da predstoji sukob punog intenziteta. Mekelije nisu skrivale svoju elju da iskorijene muslimansku zajednicu na poluotoku i nastavili su sklapati saveze sa susjednim plemenima. Njihova situacija je bila tim tea jer je veinu direktnih trgova kih puteva ka sjeveru, koji su vodili do Sirije i Iraka, jo uvijek nadzirala i kontrolirala Medina. Kurejije su stoga osje ale da moraju poduzeti brzu i radikalnu akciju kako bi iskoristili muslimansku slabost nakon poraza i oslobodili puteve potrebne njihovim karavanima za putovanje ka sjeveru.

Benu Nadir
Mnogi muslimani su zarobljeni tih godina nakon upadanja u zasjedu ili jednostavno jer je neprijatelj bio broj ano nadmo an. esto su mu eni
137

138

STOPAMA BoIJFC PoszarvrKA

Prevare i izdaja

139

i okrutno ubijani i predaje prenose njihovu hrabrost, strpljenje i dostojanstveno dranje pred smr u. Najvie su traili, poput Hubejba, da im dozvole, prije nego to budu pogubljeni, da klanjaju dva rekata, u kojima su dugo molili Allaha, Jedinoga, koji im je darovao ivot i sve to posjeduju. Jednog dana, ovjek iz plemena Benu Amir po imenu Ebu Bera doao je Poslaniku i zatraio da s njim poalje grupu od etrdesetak muslimana da cijelo pleme pou e islamu. Muhammed, a. s., koji je bio svjestan zna aja lokalnih saveza, izrazio je bojazan da ih mogu napasti druga plemena koja su bila neprijateljski raspoloena prema islamu ili su u savezu s Kurejijama. Dobio je obeanje da e ih tititi Benu Amir, a pleme je imalo presti i moglo se pouzdati u mnoga saveznitva. Me utim, u obzir nije uzeo unutranja rivalstva u tom plemenu. Sam Ebu Beraov brati uzrokovao je ubistvo prethodnika muslimanske grupe (koji je nosio Poslanikovo pismo), a potom je, vidjevi da pleme ostaje vjerno savezu koji je sklopio njegov amida, unajmio dva druga roda da pobiju cijelu muslimansku grupu kod bunara Meuna (Bir Meuna). Samo dvojica koji su otili po vodu su izmakli. 1 Jedan od njih je odluio umrijeti borei se protiv neprijatelja, dok se drugi, Amr ibn Umejje, vratio u Medinu i izvijestio Poslanika o pogibiji ostalih. Na povratku je susreo dvojicu pripadnika plemena Benu Amir, za koje je mislio da su odgovorni za zasjedu, pa ih je za osvetu ubio. Poslanik je bio okiran, zabrinut i duboko oalo en onim to se dogodilo njegovim ljudima. To je ukazivalo da situacija postaje sve opasnija i da savezi i izdaje poprimaju kompleksnije i suptilnije oblike. Pripadnici Benu Amira su bili vjerni Ebu Beraovom obe anju i stoga nisu bili odgovorni za smrt muslimana. Poslanik, paljivo potuju i uvjete svojih saveznitava, odmah je odluio da se mora platiti odteta za dvojicu pripadnika plemena koje je Amr grekom ubio. Odlu io je otii Jevrejima iz plemena Benu Nadir i zatraiti pomo u plaanju odtete, jer je to bio dio uvjeta ugovora o uzajamnoj pomo i. Muhammed, a. s., je znao da su, jo od prinudnog egzila Benu Kajnuke, pripadnici plemena Benu Nadir postali sumnji avi, ako ne i neprijateljski raspoloeni prema njemu i da su uspostavili veze s neprijateljskim plemenima. Bio je, stoga, krajnje oprezan. Posjetio ih je sa svojim najbliim ashabima, uklju ujui Ebu Bekra, Omera i Aliju. Ponaanje Benu Nadira bilo je udno, a njihovi poglavari,
1 Ibn Hiam, Es-sireun-nebevijje, 4:138.

ukljuuju i Hujejja, nisu sugerirali konkretne mjere u pomaganju da se plati odteta. Iznenada su i ezli, pod izgovorom da pripremaju obrok i prikupljaju potrebni iznos. Poslanik je imao dojam da poglavari Benu Nadira planiraju neku varku, pa je ustao i neprimjetno se udaljio. Ashabi su mislili da e se vratiti. Kad to nije u inio, i oni su krenuli za njim ku i, gdje im je saoptio svoj dojam i otkrio im da ga je Debrail izvijestio da su ga pripadnici Benu Nadira htjeli ubiti, emu je u prilog ilo i njihovo udno ponaanje pred izaslanstvom. Izdaja plemena Benu Nadir, koje je ivjelo u samoj Medini, muslimanima je uinila nemogu im uspostavljanje odbrambene strategije. Poslanik je morao brzo djelovati. Poslao im je Muhammeda ibn Meslemu da ih izvijesti da su iznevjerili ugovor o me usobnoj pomoi i da imaju 10 dana da napuste mjesto sa enama i djecom i stvarima ili e biti pogubljeni. U plemenu Benu Nadir su se uplaili i po eli se pripremati za odlazak, ali je licemjer Abdullah ibn Ubejj otiao kod njih i savjetovao im da ne naputaju grad, obavezavi se da e im pruiti bezrezervnu podrku. Poglavari Benu Nadira su ga posluali i izvijestili Muhammeda, a. s., da nee otii. Bila je to, prakti no, objava rata. Poslanik je odmah odluio opsjesti tvr avu u kojoj su potraili uto ite. Oni su isprva bili iznena eni tako hitrom reakcijom, ali su se nadali da e Ibn Ubejj ili njihovi saveznici, posebno jevrejsko pleme Benu Kurejza, do i da ih spase. To se nije dogodilo i nakon deset dana situacija im je postala nepodnoljiva. Tada je Poslanik odlu io posjei najvie palme, one koje su bile vidljive iznutra, iz utvrde. Palme su bile najvredniji resurs grada i Poslanik je, sjeku i ih, pokuao uvjeriti Benu Nadir da, ukoliko nastave s pruanjem otpora, nita vrijedno ne e ostati u gradu. Bio je to jedini slu aj da je Muhammed, a. s., unitio stablo ili drugi dio prirode, bilo u ratu ili u miru. Situacija je bila tako posebna da ju je Objava odmah spomenula: To to ste neke palme posjekli ili ih da uspravno stoje ostavili, Allahovom voljom ste uinili"Z Nikada kasnije Poslanik nije u inio nita to bi bilo izraz nepotovanja prema stvorenome i uvijek i iznova je napominjao kako to potovanje mora biti potpuno, ak i u ratnim uvjetima. Objava ovog ajeta sama po sebi je potvrda pravila ustanovljenog tim izuzetkom. Pokazalo se da strategija ne moe biti uspjenija. Benu Nadir, opsjednuti i u oskudici,
2 Kur'an, 59:5.

140

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Prevare i izdaja

141

predali su se i pokuali dogovoriti uvjete egzila. Prije opsade im je Poslanik ponudio da odu sa svim to posjeduju, ali su oni to odbili, a sada su bili u slabijem poloaju. Prema Poslanikovoj prijetnji, trebali su biti pogubljeni. U svakom sluaju, sada nije dolazilo u obzir da svoju imovinu ponesu sa sobom. Zaboravljaju i prijetnju o pogubljenju, Poslanik je traio da napuste grad, vodei sa sobom samo svoje ene i djecu. Poglavar Benu Nadira Hujejj ipak je pokuao pregovarati i Poslanik im je dozvolio da ponesu sav imetak koji mogu ponijeti deve. Uto ite su nali u Hajberu. 3 Poslanik ne samo da nije ostvario svoju prijetnju, potedivi im ivote, ve im je dozvolio i da sa sobom ponesu znatan dio imetka. Muhammed, a. s., je uvijek bio velikoduan i popustljiv nakon bitaka, uprkos izdajama i nezahvalnosti neprijatelja. Neki od zarobljenika pote enih nakon Bedra bili su meu najvatrenijim neprijateljima na Uhudu. Isto e se dogoditi i ovaj put: nekoliko mjeseci nakon to je dozvolio Benu Nadiru da odu, neki od voa i pripadnika plemena nai e se me u saveznicima (Ahzab) koji su se udruili protiv njega. Stanje muslimana se neznatno popravilo, ali su opasnosti ostale znatne i viestruke. Nakon Uhuda, Ebu Suijan je rekao Omeru i Poslaniku da e se sastati sljede e godine na Bedru. Poslanik je prihvatio izazov. Nije htio porei svoju rije, pa je otiao na Bedr s 1.500 ljudi. Ebu Sufjan je krenuo s 2.000 ljudi, ali se nakon nekog vremena zaustavio i vratio. Muslimani su tamo ostali osam dana, ekaju i Kurejije, koji se nisu pojavili. Ostali su vjerni obeanju i ovaj iskaz vjernosti obe anju i spokoj pred izazovom ulili su im sigurnost i osnaili njihov presti.

Izuzetnost i jedinstvenost
Poslanik je jednog svog ashaba po imenu Ebu Lubaba izuzetno cijenio, do te mjere da ga je ostavio da upravlja Medinom kad je otiao u prvi pohod na Bedr. Neko vrijeme potom, neki mladi koji je bio siroe je doao Muhammedu, a. s., i poalio mu se da mu je Ebu Lubaba oduzeo palmu koja je dugo bila njegova. Poslanik je pozvao Ebu Lubabu i traio od njega da mu objasni stvar. Ispitivanje je pokazalo da je palma pripadala Ebu Lubabi i Poslanik je presudio u njegovu korist, silno razo aravi mladi a, koji
3 Ibn Hlam,
Es-siretun-nebevijje,

je vjerovatno izgubio svoj najvredniji posjed. Muhammed, a. s., je nasamo traio od Ebu Lubabe, nakon to je pravda zadovoljena, da palmu daruje mladom siro etu, kojem ona toliko zna i. Ebu Lubabe je odluno odbio: tako daleko je iao da potvrdi svoje pravo vlasnitva da bi pristajanje na ovaj zahtjev bilo nepojmljivo. Taj osje aj mu je zasjenio srce i milosre. Objava e spomenuti izuzetnu prirodu duhovne uzvienosti na individualnom i kolektivnom planu koja omoguava da se, uzdiu i se iznad osje aja pravde i potraivanja vlastitih prava, postigne izuzetno stanje srca koje oprata i daje ljudima vie nego to im pripada: Allah zahtijeva da se sva ije pravo potuje i dobro ini..." 4 Nije u pitanju odricanje od vlastitih prava (Ebu Lubabi je dato za pravo to je traio njihovo priznavanje), radi se o u enju neega to ide dalje od toga, u ime onih razloga srca koji u e razum da oprosti, da popusti, da da neto svoje, vo en i pokretan zajedni kom ljudskou i ljubavlju. Poslanik je bio iznenaen reakcijom svog ashaba kojeg je toliko cijenio: shvatio je da je skoro slijepo slije enje jedne islamske odredbe, one o pravednosti, sprijeilo Ebu Lubabu da postigne vii nivo pravi nosti srca: plemenitost, dareljivost, davanje. Drugi ashab, Sabit ibn Dandene, koji je bio prisutan, ponudio je Ebu Lubabi cijeli vo njak u zamjenu za tu jednu palmu, koju je on tada dao mladom siro etu. Muhammed, a. s., se obradovao tom ishodu i nije osudio Ebu Lubabin odnos. Kasnije mu je povjerio druge zadae, kao to je prenoenje uvjeta predaje plemenu Benu Kurejza. Ebu Lubabe je izvrio svoj zadatak, ali nije mogao odoljeti, a da ne ispri a previe. Postien zbog svog ponaanja, svezao se za stablo tri dana, nadaju i se da e mu Allah, d. ., i Njegov poslanik oprostiti pogreku i nedostatak vrstine. Oprost je uslijedio i sam Poslanik je odvezao Ebu Lubabu. Ovo individualno iskustvo pokazuje da duhovni odgoj nikad u potpunosti ne zavrava, da savjest stalno dolazi u iskuenje i da je Poslanik svoja u enja zdruio sa strogou, ali i sa dobroduno u. Muhammed, a. s,. se, neto ranije, oenio udovicom po imenu Zejneb iz plemena Benu Amir. Ona je bila potovana zbog svoje velikodunosti i ljubavi prema siromasima. Kroz tu enidbu je uspostavio veze s tim plemenom, koje e mu ostati vjerno, uprkos pritiscima izvana i iznutra. Zejneb, poznata kao ummul-mesakin (majka siromanih), bila je izuzetno pobona.
4 Kur'an, 16:90.

4:145.

142

STOPAMA BOIJEG

nosrawrKA

l'revare i izdaja

143

Dola je ivjeti u stan koji joj je pripremljen u blizini damije. Me utim, umrla je samo osam mjeseci nakon udaje i ukopana u blizini Rukajje, Poslanikove kerke. Nekoliko mjeseci kasnije, Ummu Seleme, udovica Ebu Seleme, s kojim je bila u izgnanstvu u Abesiniji, udala se za Poslanika i nastanila u stanu koji je ostao prazan nakon Zejneb. Pobona, poduzetna i izuzetno lijepa, uivala je zna ajan poloaj i ulogu kod Poslanika i Aia je priznala da je bila ljubomorna na Ummu Seleme, ini se i zbog njene ljepote, a i stoga to ju je Poslanik sluao i jako drao do njenog miljenja. Poslanik je nastavio, koliko su to okolnosti dozvoljavale i uprkos tekoama, iriti islamska u enja i slikovito ih predo avati vlastitim primjerom. Neki ashab jednom prilikom je uzeo pti e iz gnijezda, nakon ega ga je iznenada napala ptica-majka, koja je eljela odbraniti svog potomka. Poslanik je traio da ovaj vrati pti e u gnijezdo, rekavi prisutnima: Allah je milostiviji prema vama nego ova ptica prema svome mladun etu." 5 Uio ih je da opaaju oko sebe, da se dive i da izvla e pouke iz prirode oko sebe i iz najsitnijih stvorenja. Objava na vie mjesta izraava ovaj poziv: Allaha hvali sve to je na nebesima i na Zemlji, i On je Silni i Mudri."6

Njega veli aju sedmera nebesa, i Zemlja, i oni na njima; i ne postoji nita to ga ne veli a, hvalei Ga; ali vi ne razumijete veli anje njihovo. On je doista blag i mnogo prata."' I ptice na nebu podsti u na opaanje zdrueno s promiljanjem: Zar oni ne vide ptice iznad sebe kako rairenih krila lete, a i skupljaju ih? Samo ih Milostivi dri; On zaista, sve dobro vidi."s Objava e kasnije potvrditi vanost takve duhovnosti, koja djeluje kroz
5 Prenosi Muslim. 6 Kur'an, 57:1. 7 Kur'an, 17:44. 8 Kur'an, 67:19.

opaanje, kontemplaciju i sjeanje na Boga i koja je povezana sa stalnim podsjeanjem na Boiju beskrajnu dobrotu prema ljudskim srcima. Sunce i Mjesec utvrenim putanjama plove," Kur'an veli fizi kom oku i umu, i trava i drve e se pokorava", nastavlja dalje, obra ajui se sranom vidu i vjerovanju. 9 Ta dva uenja su oblikovala Poslanikovu duhovnu snagu, znao je odakle dolaze i njegova ranjivost i njegova mo , u trenucima kad je toliko mnogo neprijatelja pokuavalo da ga prevari, zavede ili uniti. Allah, d. ., ga je ve podsjetio na svoju dobrotu i zatitu pred njegovom slabo u: A da te nismo u inili vrstim, gotovo da bi im se malo priklonio." 10 Znakovi u stvorenome, sposobnost divljenja doga ajima ili naoko sitnim detaljima iz ivota, sposobnost da prepozna dobro instvo u ne ijim lijepim rijeima (Lijepa rije je sadaka") " ili osmijehu (Osmijeh kojim se osmjehne svome bratu je sadaka") 1z, davali su mu snagu da se odupre i ustraje. Biti stalno s Jedinim, sjeajui se Njegovog prisustva kroz neki pogled ili pokret kao prisustva Prijatelja i Zatitnika, a ne suca i cenzora to je smisao izvanrednosti (ihsana), snage srca i vjerovanja: Dobro instvo (ihsan) je da robuje Allahu kao da Ga vidi; jer, ako ti ne vidi Njega, On vidi tebe!"' j Njegovi ashabi su u njemu prepoznavali te kvalitete, voljeli ga i svoju duhovnu energiju crpjeli iz njegovog prisustva me u njima. On ih je u io da stalno produbljuju tu ljubav: Niko od vas ne e (savreno i potpuno) vjerovati dok mu ja ne budem drai od njegovog oca, njegovog sina i svih drugih ljudi." 14 Oni su trebali ustrajati u svojoj duhovnoj potrazi i u ljubavi prema Poslaniku i me usobnoj ljubavi u ime Boga, dok je sam Poslanik podsjean da je takvo sjedinjenje izvan njegove vlastite ljudske mo i: Da si ti potroio sve ono to na Zemlji postoji, ti ne bi sjedinio srca njihova, ali ih je Allah sjedinio." 15 On je bio primjer, model, koji je ivio meu njima i nudio im svima svoju ljubav, i siromanima, i starima; prema enama je iskazivao potovanje, a prema djeci panju. Bio je djed i svoju unu ad je nosio za vrijeme namaza u damiji i tako kroz svakodnevne primjere po9 Kur'an, 55:5-6. 10 Kur'an, 17:74. ] 1 Prenosi Buharija. 12 Prenosi Tirmizi. 13 Prenose Buharija i Muslim. 14 Prenosi Muslim. 15 Kur'an, 8:63.

144

STOPAMA Bo11EC POSLANIKA

Prevare i izdaja

145

kazivao da se neko ne moe sje ati Boga i biti mu blizu bez plemenitosti i ljudske panje. Objava je potvrdila njegovu izuzetnost u mnogim podru jima. Jedini Bog je od njega traio stroiju praksu, posebno kad je no ni namaz u pitanju. Na drugom nivou, Kur'an je ograni io broj ena za sve vjernike na etiri, ali je Poslanik izdvojen. Nadalje, njegove ene su podsje ene da nisu poput drugih ena."' 6 Stoga su trebale pokriti i lice i govoriti s mukarcima iza pregrade (zavjese, hidab) i nisu se mogle preudati nakon Poslanikove smrti. Prema kur'anskim uputama, Muhammed, a. s., se oenio i drugom enom po imenu Zejneb, ona je bila razvedena od njegovog ranijeg roba Zejda, koji je bio poznat kao Zejd sin Muhammedov nakon to ga je Poslanik usvojio (posinio), ali je kasnije zvan svojim ranijim imenom Zejd ibn Haris, poto nije bio Poslanikov bioloki sin. Kur'an je to komentirao rijeima: Muhammed nije roditelj nijednom od vaih ljudi, nego je Allahov poslanik i posljednji vjerovjesnik."" Saveznici Veliki broj pripadnika plemena Benu Nadir se nakon egzila iz Medine nastanio u Hajberu. Prema Poslaniku su gajili duboku mrnju i nadali se brzoj osveti. Znali su, kao i sva plemena na poluotoku, da se Kurejije pripremaju za napad irokih razmjera da unite muslimansku zajednicu i konano dokraj e Muhammedovu, a. s., misiju. Poglavar Benu Nadira, Hujejj, otiao je u Meku s jevrejskim vo ama iz Hajbera da s Kurejijama sklopi savez koji nije ostavljao mjesta sumnji: Muhammed, a. s., i njegova zajednica moraju biti napadnuti i eliminirani. U tom cilju, oni su kontaktirali i s drugim plemenima kako bi ih uklju ili u savez: pridruila su im se plemena Esed, Benu Gatafan i Benu Sulejm. Samo je pleme Benu Amir, iz kojeg je Poslanik bio oenjen i koje je pokazivalo nepokolebljivu vjernost (izuzev nekoliko pojedinaca koji su pogazili rije ), odbilo biti dijelom nove koalicije jer je prethodno stupilo u savez s Muhammedom, a. s. Snage koje su okupljene bile su zna ajne i kad je vojska krenula ka Medini inilo se da
16 Kur'an, 33:32. Praksa poligamije bila je iroko rasprostranjena i neograni ena u pogledu broja ena. Kur'an je propisao limit od etiri ene, uz stroge uvjete koje treba potovati pri enidbi drugom, tre om ili ervrtom enom. 17 Kur'an, 33:40.

im muslimani ne mogu parirati. Kurejijska vojska i njeni saveznici s juga imali su vie od 4.000 vojnika, a druga vojska, koja je dolazila iz Nedda na istoku i bila sainjena od raznih plemena, zajedno je brojala vie od 6.000 ljudi. Medina e biti napadnuta s dvije strane, a potom okruena sa 10.000 ratnika: teko je bilo i zamisliti da e njeni itelji pro i bez posljedica. Kad je vojska krenula, Poslanikov amida Abbas tajno je poslao izaslanstvo da ga upozori na napad. Kad je izaslanstvo stiglo u Medinu, Medinelijama je ostala samo sedmica ili manje da osmisle strategiju otpora. Nisu se mogli nadati da e prikupiti vie od 3.000 vojnika, to je bilo manje od tre ine neprijateljskih snaga. Po svom obiaju, Poslanik je okupio ashabe i konsultirao ih o stanju i planu akcije koji trebaju prihvatiti. Neki su osje ali da trebaju iza i i saekati neprijatelja kako je to u injeno na Bedru. Drugi su mislili da samo ekajui neprijatelja unutra imaju anse za uspjeh i da iz poraza treba izvu i pouku. Meu prisutnim ashabima bio je i Perzijanac po imenu Selman Farisi, ija je pria jedinstvena po mnogo emu. Dugo je tragao za istinom i Bogom i doputovao u Meku da bi ivio u Poslanikovoj blizini. Okolnosti mu nisu bile naklonjene i kasnije je prodat kao rob plemenu Benu Kurejza. Poslanik i ashabi su sakupili iznos potreban za otkup i on je bio slobodan. U estvovao je na njihovim sastancima i isticao se po aru i predanosti. Kad je ustao govoriti, predloio je strategiju nepoznatu Arapima: Boiji poslani e, mi u Perziji, kad se bojimo napada konjice, iskopamo hendeke (rovove, opkope) oko grada. Iskopajmo ih i ovdje oko sebe!" 18 Ideja je bila neo ekivana, ali se dopala svim ashabima i odlu ili su je prihvatiti. Morali su djelovati brzo, jer su imali samo sedmicu dana za kopanje hendeka dovoljno irokih i dubokih da ih konji ne mogu presko iti. Bio je ovo trei vei sukob s Kurejijama i tre a strategija koju su muslimani prihvatili. Bedr, sa okupljanjem oko izvora, i Uhud, sa stratekim koritenjem brda, nisu imali ni ega zajednikog sa sadanjom tehnikom ekanja i dranja neprijatelja na distanci, za koju se inilo da je jedini dostupan nain da se odbiju napadi i da, u sluaju da opsada potraje, onima sklonjenim unutar grada da ansu da se odupru. Ova inventivnost u vojnoj strategiji pokazuje na in na koji je Poslanik svoje ashabe u io i dubokom vjerovanju i koritenju intelektualne kreativnosti u svim prilikama: oni nisu
18 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 4:170.

146

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Prevare i izdaja

147

oklijevali pozajmiti stranu ratnu tehniku, koju im je sugerirao jedan Perzijanac, prilago avajui je svojoj situaciji u Medini. Genij razli itih naroda, mudrost raznih drava i zdrava ljudska kreativnost integrirani su u njihov nain miljenja, bez oklijevanja i ustru avanja. Ba kao to je Poslanik snano izjavio: (Ljudska) mudrost je izgubljena vrijednost za vjernika, gdje god da je nae, njegova je."' 9 Bio je to poziv da se izu avaju najbolje ljudske ideje i proizvodi i da ih se prihvati kao dio pozitivnog naslije a ovjeanstva (maruf, onoga to je priznato kao op e dobro). Na irem nivo, to je zna ilo pokazati znatielju, inventivnost i kreativnost u rukovo enju ljudskim poslovima i to nije pokazivano samo kroz njegov pristup ratu i ratnoj strategiji, ve, kako smo vidjeli, i kroz na in na koji je pristupao svijetu ideja i kulture. Hendek

mmed, a. s., je u pomo pozvao sve nivoe njihovog bivstvovanja u svijetu kako bi postigao savreno jedinstvo svoje zajednice: duboko vjerovanje u Jedinoga, poetsko uobli avanje osjeanja, muzikalnost emocija. Kroz svoju zajednicu, dijele i s njom svakodnevnicu, on je posvjedo io da je, istinski sluei Jedinome, van vremena i prostora, tako er iskustveno proivljavao njihovu povijest i dijelio njihovu kulturu: bio je jedan od njih. Hendek, koji je nastajao kako je rad odmicao, bio je veliki uspjeh: neprijateljski konjanici ne e moi ui na bilo kojoj ta ci, a muslimanski strijelci e ih bez teko e onemoguiti da izvedu ikakav ozbiljniji napad. Prije povlaenja u grad, Medinelije su u oazama prikupili sve namirnice kako bi neprijatelj bio upuen samo na vlastite zalihe hrane. Neprijateljske vojske su se pribliavale, a muslimani su hitali u grad, iza hendeka, kako bi ih saekali. Opsada

Odmah je zapoeto s radom i cijeli grad se uklju io. Odluili su gdje treba kopati, a gdje e stijene i topografija terena, bez kopanja, sprije iti neprijatelja da pro e. Dani su bili dugi, a ashabi su radili od sabaha pa do zalaska sunca. Muhammed, a. s., je u estvovao u radu, a ashabi su mogli uti kako nekada moli Allaha, d. ., nekada recitira neku pjesmu, a nekada pjeva, u emu su mu se pridruivali. Takvi trenuci sjedinjenja kroz rad oblikovali su njihovo bratstvo i osje aj pripadnosti, omogu ivi tako er kolektivno izraavanje osjeaja, tenji i nada. Kroz svoje dove, stihove i pjevanje, Poslanik je mukarcima i enama u svojoj zajednici omogu io da pored ujedinjenosti u vjeri i namazu budu ujedinjeni i u izraavanju emocija i raspjevanosti srca kojima su izraavali pripadnost zajedni kom izraavanju svoga ja, kolektivne imaginacije, kulture. Bili su ujedinjeni ne samo onim to su primali od Jedinoga i u to su vjerovali ve i u nainu govora o sebi, u artikuliranju svojih osje anja i poimanju svoga mjesta u svemiru. Ujedinjenost u vjeri, u intimi smisla, ne moe ostati isto konceptualna, svoju ivotvornu energiju moe zadrati samo ako se zdrui s ujedinjeno u u govoru i djelu unutar zajedni kog prostora drutvenih i kulturnih referenci. Vjerovanje treba kulturu. Stoga, kad je trebao ujediniti energiju svojih ashaba, Muha19 Prenose Tirmizi i Ibn Made.

Juno i istono od Medine vojske su stizale i smjetale se oko grada. Bili su iznenaeni vidjevi hendek, koji je remetio njihove planove da opau grad i da ga zajedni ki napadnu sa svih strana. Hendek je uistinu bio ratna tehnika nepoznata Arapima i saveznici su stoga morali na i novi plan djelovanja kako bi porazili muslimane. Zapoete su konsultacije me u razliitim plemenima kako bi se naao nain da se opsada skrati i da se do e do gradskih dobara: bez sredstava mimo vlastitih, u obzir nije dolazilo trajanje neprijateljstava. Odlu ili su da veinu snaga treba okupiti na sjeveru, kako bi se medinske snage uposlile na toj strani, dok bi ostatak pokuao pre i hendek na u tom slu aju nebranjenom jugu, gdje se pristup inio lakim u blizini stijena. Jevrejsko pleme Benu Kurejza je ve inom ivjelo u tom podruju. Sklopilo je ugovor o pomoi s Muhammedom, a. s., ali bi moglo predstavljati slabu ta ku u medinskom jedinstvu. Hujejj, poglavar plemena Benu Nadir, insistirao je da odu u utvrdu Benu Kurejza i razgovaraju s njihovim poglavarom Kabom ibn Esedom i pokuaju ga uvjeriti da raskine savez s Muhammedom. Kab ibn Esed je prvo odbio primiti Hujejja, ali je ovaj toliko insistirao da je poglavar Benu Kurejze prvo pristao da razgovara s njim, a onda i da prekri ugovor. Ova izdaja je znaila da je itava strategija Medinelija propala, jer je savez Benu Kurejze s neprijateljem predstavljao pukotinu iznutra i nepri-

148

SrorAnu Boqsc roszaNrKA

Prevare i izdaja

149

jatelju omoguavao pristup u grad, to je zna ilo izvjestan poraz i ne manje izvjesno unitenje muslimana. itavo pleme Benu Kurejza ni u kom slu aju nije bilo zadovoljno odlukom svog poglavara, pa je dolo do tenzija, ali je ve ina ipak bila saglasna da se pridrue Kurejijama i njihovim saveznicima. U me uvremenu, Poslanikovo osmatranje pokreta neprijateljskih trupa na sjeveru pomoglo mu je da predvidi njihovu varku, pa je odlu io provjeriti pouzdanost saveznitava na jugu, jer je znao da mu pleme Benu Kurejza nimalo nije naklonjeno. U meuvremenu je uo glasine da su poglavari Benu Kurejze jednostrano raskinuli ugovor. Ako se ispostavi da je vijest ta na, ne samo da e opasti moral muslimanske vojske, ve e imati vrlo male anse da pobijede u predstoje oj bici. Poslao je dvojicu izviaa da prikupe podatke i da djeluju obazrivo: ako su glasine neosnovane, neka to glasno i jasno obznane kako bi trupama ulili samopouzdanje i vratili odvanost. Ako su, pak, ta ne, trebaju ga diskretno izvijestiti. Vijesti su bile ta ne, izvijestili su izvi ai, i Muhammed, a. s., je morao odmah djelovati. Na juni front je poslao Zejda s 300 ljudi kako bi sprije ili neprijateljski pokuaj da prodru unutra uz pomo Benu Kurejze. Opsadu je bilo sve tee podnositi, a muslimani su morali stalno biti na oprezu. Jednog dana, napadi su bili tako brojni i dolazili s raznih strana do te mjere da muslimani nisu mogli klanjati podne i ikindiju na vrijeme, a ni akam. Poslanik je bio zabrinut, a opsada je po ela djelovati na moral ashaba. Objava govori o njihovim osje ajima: Kad su vam dole i odozgo i odozdo, a dua dola do grkljana, i kad ste o Allahu svata pomiljali, - tada su vjernici bili u iskuenje stavljeni i ne mogu biti gore uznemireni." 20 Kunja je bila teka, ali je tako er otkrila iskrenost i vjernost plemena i pojedinaca. Rat nije samo na vidjelo iznio dvostruku igru Benu Kurejze, ve je jo jednom objelodanio licemjere, koji su hitro po eli preispitivati svoju lojalnost ili ak razmiljati o predaji. Kur'an veli: Kad su licemjeri i oni bolesna srca govorili: "Allah i Poslanik Njegov su nas samo obmanjivali kad
20 Kur'an, 33:10-11.

su nam obeavali!"" 21 Neki su se eljeli vratiti porodicama, govore i: Kue su nae nezati ene!" 22 Drugi su jednostavno htjeli izbje i borbu i zatititi se, jer im se inilo oitim da e muslimanska odbrana biti kratkoga daha. Pruati otpor due vrijeme na ovakav na in inilo im se nemoguim. Veina muslimana je, me utim, bila vjerna Poslaniku i njegovom primjeru i dijelila je njegovu odlu nost. U vezi s ovom krizom, koja je iznijela na vidjelo dubinu i iskrenost vjerovanja i posve enosti Jedinome, objavljen je ajet o Poslanikovoj uzoritosti: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje." 23 Znaenje ajeta uveliko nadilazi okolnosti te bitke. On govori o Poslanikovoj ulozi i statusu u ivotu svakog muslimana, ali poprima jo mo nije dimenzije kad se prisjetimo okolnosti u kojima je objavljen: opkoljena zajednica, potresena, nesposobna da ljudskim vidom i inteligencijom vidi izlaz iz predstoje e katastrofe, jo ugroenija zbog dezerterstva i izdaje, ali ujedinjena oko Poslanika, njegove vjere i povjerenja. Objava to potvr uje:
A kad su vjernici saveznike ugledali, rekli su: `Ovo je ono to su nam Allah i Poslanik Njegov obe ali, i Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!' i to im je samo u vrstilo vjerovanje i predanost." 24 Usred tog metea, Poslanik je bio najuznemireniji time to nije mogao

klanjati odre ene namaze na vrijeme. Ta savjesna discipliniranost u pogledu namaza nikad nije naputala Poslanika, do kraja je vodio ra una o svojim svakodnevnim vjerskim obavezama. Vjernicima je propisano da u odreeno vrijeme molitvu obavljaju." 25 Zapostavljanje vremena odre enog za namaz teko mu je padalo i izazivalo duboku ogor enost prema onima koji su ga prinudili na to. Svi njegovi ashabi su bili svjedoci, u svim ivotnim prilikama, te naoko iznena ujue mjeavine beskrajne plemenitosti srca, nepokolebljive odlu nosti u nedaama i striktnog upravljanja (menadmenta) vremenom. Ibn Abbas prenosi da je vidio Poslanika da spaja podne
21 Kur'an, 33:12. 22 Kur'an, 33:13. 23 Kur'an, 33:21. 24 Kur'an, 33:22. 25 Kur'an, 4:103.

150

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA 1

Prevare i izdaja

151

i ikindiju i akam i jaciju bez odre enog razloga i muslimanski u enjaci su prepoznali zakonitost takve prakse prilikom putovanja ili u izuzetnim situacijama, ali ostaje pouka, u svjetlu Poslanikovog ivota, o potrebi striktnog potovanja namaza, koji je i podsjetnik na privilegiranu vezu s Jedinim i iskustvo same te veze26 . To je ono to porvr uje i Kur'an kad govori o Allahovom, d. ., pozivu upu enom Musau, a. s.: Ja sam, uisitnu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i molitvu obavljaj da bih ti uvijek na umu bio!" 27

Varka
Muslimani su bili u ozbiljnim poteko ama, ali su i saveznici, kako su dani prolazili, nalazili sebe u tekom poloaju, jer im nije ostalo puno hrane, a no i su bile izuzetno hladne. Poslanik je pokuao razgovarati o povlaenju s dva roda plemena Gatafan, nude i im tre inu medinskog uroda hurmi. Oni su njegovog izaslanika izvijestili da ele polovinu, ali je Poslanik ostao pri svojoj ponudi, te su je kasnije prihvatili. Prije nego to je poslao Osmana da utana i dogovor, Poslanik je konsultirao poglavare dvaju glavnih medinskih plemena, Evsa i Hazreda, zbog njihovog poznavanja susjednih plemena. Pitali su da li je njegov postupak rezultat Objave ili lini izbor. uvi da je po srijedi li ni izbor, iji je cilj da ih zatiti, odbili su uvjete dogovora i izvijestili Poslanika da je u situaciji u kojoj se nalaze jedini nain izbavljenja boriti se. U to vrijeme, Poslanika je posjetio Nuajm ibn Mesud, istaknuti pripadnik plemena Kurej, kojeg su potovala sva , plemena na poluotoku. Doao je kazati Muhammedu, a. s., da je prihvatio islam, ali da to jo niko ne zna i stavio mu se na raspolaganje. Nuajma su dobro znali i potovali svi poglavari koji su opsjedali Medinu. Muhammed, a. s., je to znao, pa mu je rekao: Uini to treba da me u njima posije razdor!" Nuajm je pitao moe li lagati, a Poslanik je odgovorio: ini to hoe kako bi oslabio pritisak na nas; rat je varka!"Za Nuajm je smislio efikasnu strategiju. Prvo je otiao plemenu Benu Kurejza i upozorio ih na namjere njihovih novih saveznika.
26 Prenosi Muslim. 27 Kur'an, 20:14. 28 Ibn Hlam, Es-siretun-nebevijje, 4:188.

Ako stvari krenu loe, rekao im je, saveznici ne e oklijevati da ih ostave, pa e ostati preputeni Muhammedu, a. s., bez ikakve zatite. Savjetovao ih je da trae od drugih plemena da poalju neke od svojih pripadnika kao taoce, kao garanciju da ne e ostaviti na cjedilu Benu Kurejzu. Ideja im se svidjela, pa su kurejijskim vo ama poslali izaslanika da im izloi njihov zahtjev. Nuajm je potom pohitao Ebu Sufjanu da ga upozori kako ga Benu Kurejza vara i kako su, ustvari, Muhammedovi, a. s., saveznici. Izjavio je da e od njega traiti neke ljude kao dokaz vjernosti, a koje, ustvari, namjeravaju predati Muhammedu, a. s., kao dokaz svoje dobrohotnosti. Kad je izaslanik Benu Kurejze doao Ebu Sufjanu i saop io mu zahtjev za taocima, Ebu Sufjan je bio uvjeren da Nuajm govori istinu i da ga Benu Kurejza stvarno obmanjuje. Odmah je zovnuo Hujejja, poglavara Benu Kurejza i ispitao ga o toj izdaji. Hujejj, iznena en, isprva nije znao ta kazati, a Ebu Sufjan je u tome vidio priznanje izdaje. U taboru saveznika su se pojavili prvi znaci podjele. Me u nekim rodovima je vladalo uzajamno povjerenje, dok su drugi zazirali jedni od drugih. Vijesti koje su stizale znatno su slabile odlunost boraca koji su bili u savezu s Kurejom. Iznurenost i oskudica hrane samo su ih dodatno obeshrabrili. Potom je zapuhao jak i hladan vjetar koji je pustoio ravnicu i uvjerio ih da postaje nemogu e savladati medinski otpor. Muhammed, a. s., je informiran o moralu neprijateljskih trupa, pa je poslao Huzejfu da u toku no i prikupi podatke. Huzejfe se vratio s dobrim vijestima o njihovom totalnom rasulu: u redovima neprijatelja vladao je haos, a hladno a ih je paralizirala. Ljudi su ruili logore, a mnogi borci su ve otili. Poslanik je ashabima dobre vijesti saop io nakon sabaha, kad je svitanje potvrdilo da je neprijatelj otiao. Opsada, koja se dogodila pete godine po hidri (627. n.e.), trajala je 25 dana. Saveznici su otili ku i poraeni bez borbe, poraeni i stvarno i simbolino.

Benu Kurejza
Poslanik je raspustio ljude i dozvolio im da posjete svoje ku e. Neprijatelj je otiao i opsada je dignuta. Iscrpljeno medinsko stanovnitvo, koje je bilo izgubilo svaku nadu i stiglo do ruba svojih mogu nosti pruanja otpora, radovalo se ishodu. Muhammed, a. s., je odmah otiao kui i odmarao se do podne. Nakon to je klanjao, doao mu je melek Debrail i izvijestio ga da

152

SzorAMn BorJEc Posra vrrc9

Prevare i izdaja

153

mu Bog zapovijeda da odmah krene na Benu Kurejzu, ija izdaja je skoro dovela do nestanka muslimanske zajednice, i da opsjedne njihove utvrde. Poslanik se odmah obratio ashabima prisutnima u damiji, trae i da odmah krenu na Benu Kurejzu. Kad su muslimani krenuli u grupama, Poslanik je naredio: Neka niko ne klanja ikindiju dok ne stignete do Benu Kurejze." 29 e se najzad malo od- Vrijemblokatusin,jeadl moriti, imali su vremena samo da skupe i obuku ratnu spremu i krenu. Jedna grupa koja je krenula prema Benu Kurejzi uvaila je argument. Bilo je vrijeme ikindije i neki od njih, doslovno shvataju i Poslanikovo nareenje, drali su da ne smiju klanjati na putu, ve moraju ekati dok ne do u do Benu Kurejze. 30 Drugi su tvrdili da je Poslanikova namjera bila da poure do tamo, ali da namaz klanjaju kad mu bude vrijeme. Tako jedna grupa nije klanjala, dre i se doslovno Poslanikovih rije i, dok je druga ldanjala, slijede i duh naredbe. Kasnije su pitali ije tumaenje je bilo ispravno, a on je prihvatio oba. Ovakav stav imat e znaajne posljedice po budu nost muslimanske zajednice, jer su se nakon Poslanikove smrti pojavile dvije glavne kole miljenja: ehlul hadis, oni koji su poput Abdullaha ibn Omera, a u svjetlu postupka prve grupe, slijedili doslovno znaenje Poslanikove tradicije (Sunneta), i ehlur rej, koji su s Abdullahom ibn Mesudom pokuavali razumjeti svrhu odre enog iskaza, njegov duh i njegovo mogu e figurativno zna enje. Oba pristupa je Poslanik prihvatio, pa su oba bila ispravni i legitimni na ini da se ostane vjerno poruci. Oko tristo ljudi je okruilo utvrde Benu Kurejze. Opkoljeni, s malo hrane, pleme Benu Kurejza je ipak odolijevalo 25 dana, toliko su se bojali sudbine koja ih je ekala nakon tako ozbiljne izdaje. Poslanik je poslao Ebu Lubabu, pripadnika plemena Evs (koje je ranije zaklju ilo pakt s Benu Nadirom i bilo blisko s Benu Kurejzom), da dogovori uvjete predaje. Vidjevi pusto unutar zidina rvrave, Ebu Lubabe nije mogao, a da ne nagovijesti Benu Kurejzi da ih eka smrt ako se predaju. Kasnije se gorko kajao zbog takvog ponaanja, koje je moglo navesti Benu Kurejzu da se ne predaju ili da izlaz trae kroz druga saveznitva. Meutim, oni su odlu ili otvoriti vrata svojih utvrda i priznati poraz. ene i djeca su stavljeni pod zatitu nekadanjeg rabina Abdullaha ibn
-

Selama, a. 700 mukaraca je povezano i odvojeno nastranu. Imovina i oruje su sakupljeni radi prenoenja u Medinu. Evs je odmah poslao izaslanstvo, traei od Poslanika da s Benu Kurejza postupi jednako blago i popustljivo kako je do tada postupao s drugim grupama koje su se ujedinjavale protiv njega. Muhammed, a. s., je pitao Evs: Ho ete li biti zadovoljni ako zatraim da neko od vas presudi u pogledu njih?" 31 Oni su odgovorili potvrdno, uvjereni da neko njihov ne moe zaboraviti ranija saveznitva, a Poslanik je poslao po Sada ibn Muaza, koji je jo uvijek u medinskoj damiji lije en zbog ranjavanja. Otili su da ga donesu. Poslanik je do tada pote ivao ivote zarobljenika. Kako smo ranije spomenuli, neke od zarobljenih na Bedru kasnije je naao me u najvatrenijim neprijateljima na Uhudu, a isto se dogodilo i s Benu Nadirom: dozvolio im je da odu sa enama i djecom i imovinom, a njihov poglavar Hujejj je kasnije predvodio savezni ku zavjeru. Me u zarobljenicima iz Benu Kurejze je takoder bilo mnogo onih iz Benu Nadira. Njegova popustljivost, dakle, nije imala utjecaja na ve inu onih prema kojima je ispoljena, ve je poluotokom slala zbunjujuu poruku: Muhammed, a. s., mislili su ljudi, nikada ne ubija svoje zarobljenike, suprotno arapskim ili ak jevrejskim obi ajima. 32 Njegova popustljivost, vie puta pra ena izdajom, viena je kao znak slabosti, ako ne i ludosti. Povrh toga, izdaja Benu Kurejze je bila tako ozbiljna da bi, da su im planovi uspjeli, dovela do unitenja muslimana, koje bi, iznutra izdate, unitila vojska od vie od deset hiljada ratnika. Sad ibn Muaz je stigao me u Benu Kurejzu. Prvo se htio uvjeriti da e svi potovati njegovu odluku. Obratio se vo ama razliitih grupa, koji su se jedan za drugim obavezali da e se drati njegove odluke. Na kraju se obratio Poslaniku, koji je potvrdio da se ne e suprotstavljati odluci. Ibn Muaz je presudio da mukarce treba pogubiti, a ene i djecu smatrati ratnim zarobljenicima. Muhammed, a. s., je prihvatio presudu, koja je izvrena narednih dana. Dio zarobljenih je otkupilo pleme Benu Nadir, a Rejhana, zarobljenica porijeklom iz plemena Benu Nadir, postala je Poslanikova robinja. Prihvatila
31 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 4:198. 32 Jevrejsko pravo, koje se primjenjuje u slu ajevima rata i pobjede, izjavljuje: Kad ti ga preda u ruke Gospod, Bog tvoj, onda pobij sve muko u njemu otricom ma a! Ali ene i djecu i stoku i to se inae nalazi u gradu, sav plijen, uzmi za sebe! Moe slobodno raspolagati plijenom svojih neprijatelja, to ti ga dade Gospod, Bog tvoj:' (Ponovljeni zakon, 20:13-14).

29 Isto, 4:193. 30 Nisu klanjali ikindiju sve do jacije.

154

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Prevare i izdaja

155

je islam, ali se predaje razilaze u tome ta je bilo s njom. Prema nekim izvorima, Poslanik ju je oslobodio i oenio se njome, druge spominju samo da se oenio njome, dok neke kau da je odbila udaju i ostala mu slukinja pet godina, sve do njegove smrti. 33 Vijesti o muslimanskoj dvostrukoj pobjedi proirile su se poluotokom i radikalno transformirale predodbe i odnos snaga. Muslimani ne samo da su se oduprli vojsci od preko deset hiljada boraca, ve su pokazali i nepokolebljivu odlunost. Sudbina plemena Benu Kurejza poslala je mo nu poruku svim susjednim plemenima da e svaka izdaja i agresija biti estoko kanjena. Poruka je naila na odjek: takva situacija nije se ponovila za Poslanikova ivota. Zejneb i Ebul-As Poslanikova kerka Zejneb bila je udata za Ebul-Asa, koji nije prihvatio islam. Ona je isprva ostala s njim u Meki, dok Poslanik nije zatraio da mu se pridrui u Medini sa svojom kerkicom Umamom. Zejneb je duboko voljela svog supruga, ali su njihovi razli iti ivotni izbori kasnije uzrokovali da se razdvoje. Meutim, nijedno od njih nije stupilo u drugi brak. Nekoliko mjeseci nakon Bitke na Hendeku, Poslanik je poslao ekspediciju da zaustavi bogati kurejijski karavan koji je dolazio sa sjevera. Zejd, koji je zapovijedao muslimanskim konjanicima, zarobio je karavan i ve inu ljudi u njemu, dok su neki uspjeli izmai. Meu njima je bio i Ebul-As, koji se na povratku odluio zaustaviti u Medini i tajno posjetiti svoju enu i k erku. To je samo po sebi bilo ludost, ali je njegova elja da vidi svoju enu i dijete bila vea od svijesti o riziku kojem se izlae Pokucao je na njena vrata u gluho doba no i i Zejneb ga je pustila unutra. Ostao je s njom, a kad se pribliila zora, ona je po obi aju otila u damiju na sabah. Ula je u damiju i stala u prvi saf ena, odmah iza mukaraca. Kad je Poslanik stupio u namaz, ona je iskoristila kratku pauzu i veoma glasno uzviknula: O ljudi! Pruam zatitu Ebul-Asu, sinu Rebia!" Kad je namaz zavren, Poslanik, koji nije ranije znao ta se dogodilo izmeu njegove kerke i njenog mua, traio je od prisutnih da potvrde da su uli obznanjeno. Insistirao je da se pruena zatita bilo ona njegove kerke ili bilo kojeg muslimana mora potovati. Potom je otiao kerki, koja mu je ispri ala situaciju u kojoj je bio Ebul-As, ija je sva roba
33 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 4:205.

bila oduzeta za vrijeme nedavne ekspedicije na sjeveru i koji je stoga bio u dugovima, jer su mu neki ljudi iz Meke povjerili tu robu. Muhammed, a. s., je sugerirao da oni koji su je uzeli, ako ele, tu robu vrate Ebul-Asu, i svi su pristali. Neki ashabi su savjetovali Ebul-Asa da prihvati islam i robu zadri za sebe. On je odbio, rekavi da nije prikladno postati musliman, a izigrati povjerenje ljudi. On je preuzeo svu robu, vratio se u Meku i dao svakome to mu pripada. Tada je doao u Medinu, prihvatio islam i nastavio ivjeti sa Zejneb i njihovom kerkom Umamom. Tako su velikodunost i dareljivost prvih muslimana bili vidljivi svima. Poput Poslanika, oni od Ebul-Asa nisu traili nita: on nije bio musliman, pripadao je neprijateljskom plemenu, ali su ga pustili da ode, daju i mu slobodu da izabere i vrijeme potrebno za duhovni razvoj. ak je u kriti no vrijeme meusobnih odnosa imao zatitu muslimanske zajednice, a jedna ena se javno i odlu no zaloila za njega. Zejneb je esto ila u damiju, koja je bila prostor otvoren i za mukarce i za ene i niko nije prigovorio njenoj izjavi datoj u njoj, me u mukarcima, ustvari, uope nije bilo neuobi ajeno da muslimanka progovori javno na takav na in. Kasnije, u jednoj situaciji posebno poznatoj u muslimanskoj historiji, neka ena se obratila Omeru ibn Hattabu, koji je bio halifa muslimana, ukazavi mu na greku koju je on odmah priznao. U damiji, ene se redaju iza mukaraca jer poloaji u namazu trae da se vodi rauna o pristojnosti, smjernosti i potovanju. ene su klanjale, u ile i izraavale sebe u tom prostoru. Stavie, u Poslanikovom pristupu su nalazile primjer panje i potovanja: traio je da mukarci ostanu sjediti kako bi pustili ene da izau prve i bez neprijatnosti. Njegovo ponaanje prema enama uvijek je bilo ispunjeno njeno u i potovanjem, sluao ih je i priznavao, titio i promovirao njihovo pravo da izraze svoje miljenje i iznesu svoje argumente.

DVANAESTO POGLAVLJE

San, mir

Pobjeda nad saveznicima i pohod protiv Benu Kurejze promijenili su situaciju na poluotoku. Priznata je mo Poslanika, a. s., i njegovih ashaba. U carstvima kao to su Perzija i Bizant, Muhammeda, a. s., su po eli zvati moni kralj Arapa", poto su ga smatrali neprikosnovenom silom u regiji. im bi primio informacije o opasnosti, Muhammed, a. s., nije oklijevao da poalje ekspedicije me u oblinja plemena kako bi preduprijedio svaki pokuaj pobune ili napada i tako je susjednim plemenima davao do znanja da su muslimani Medine uvijek na oprezu i da su spremni braniti se. Tokom jednog takvog pohoda, protiv Benu Mustalika, u petoj ili estoj godini nakon hidre, desila se epizoda s Aiinom ogrlicom. Taj doga aj nas, kao i mnogi drugi, podsje a da su ivot i u enja tekli onako kako su okolnosti iziskivale, a da su vjerski obredi pojanjavani dok je drutvena dimenzija islamske etike produbljivana. Dolazilo je i do unutranjih tekoa, posebno zbog djelovanja odreenog broja licemjera, koji su pokuavali iskoristiti svaku situaciju kako bi natetili Muhammedu, a. s.

San
Nastupio je mjesec ramazan' i Poslanik, a. s., je, kao i obi no, intenzivirao no ni ibadet i jo vie se brinuo o potrebama siromaha i potrebnih. To je mjesec intenzivne duhovnosti, u kojem je Muhammed, a. s., meleku
1 Islamski post u konanom obliku propisan je u drugoj godini po hidri. U Kur'anu je predstavljen kao u enje na tragu "onih prije vas" (2:183), ime se ukazuje na Jevreje i kr ane.

157

/ SY

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Stn, mir

159

Dibrilu uio ono to mu je dotad objavljeno iz Kur'ana i tokom kojeg je produavao molitvu i klanjao teravih-namaz 2. Dova je bila stalno prisutna, a mukarci i ene su bili obavezni postiti tokom dana, osloba ajui se od karakteristika koje najdirektnije definiraju njihovu ljudskost: pi a, hrane, i zadovoljenja seksualnih poriva. Kontroliraju i svoje prirodne potrebe, vjernici se trebaju pribliiti kvalitetima boanskog i iskusiti Njegovo prisustvo putem meditacije. Pored tjelesnog posta, od muslimana se o ekivalo da poste" svojim jezicima (izbjegavaju i lai, vulgarnost i nepristojne primjedbe) i svojim srcima (izbjegavaju i loa osje anja i misli). Ta duhovna disciplina, kao to je ve reeno, ila je zajedno s dodatnim zahtjevima poput brige i panje potrebne siromasima: ramazan je mjesec Kur'ana i velikodunosti, davanja i solidarnosti. Vjernicima je, bilo da su ene, mukarci ili djeca, propisano da na kraju mjeseca posta daju posebnu milostinju kako bi se povelo rauna o potrebama svih lanova zajednice u danima proslavljanja koji slijede. Potraga za blisko u s Jednim moe se iskusiti i usavriti samo kroz bliskost sa siromanima: potovanje prema njima, briga o njima i sluenje njima pribliavaju osobu Bogu. Tokom tog mjeseca, Poslanik je imao iznena ujui san, koji ga je ujedno uznemirio i zadovoljio. Sanjao je da ulazi u Kabu, obrijane glave, dre i klju svetita u desnoj ruci. Bila je to mo na vizija i Poslanik ju je, kao i obi no u takvim okolnostima, protuma io kao znak i poruku. Sljede eg dana je san ispri ao svojim ashabima i pozvao ih da se spreme za obavljanje malog hodoa a (umre) u Meki 3 . Ashabi su bili i sretni i iznena eni: kako e ui na teritorij Meke, kako e im Kurejije to dozvoliti, kako e izbjei konflikt? Ali Poslanikovo vidno samopouzdanje ih je umirilo: putovanje je zakazano za mjesec zul-kade, jedan od svetih mjeseci tokom kojih Arapi nikad nisu ratovali. Osim toga, Poslanikove vizije su se dotada pokazale kao istinite: dotad ih je vodio tiho i samopouzdano. Spremili su se za polazak. Na put je krenulo izme u hiljadu dvjesto i hiljadu etiristo vjernika. Postojala je znatna opasnost, ali Poslanik, a. s., nije hodo asnicima dozvolio noenje oruja (sem opreme potrebne za lov i ostale potrebe na putu) i poveo je svoju suprugu Ummu Seleme, kao i Nusejbu i Ummu Mani, dvije
2 Od osam do dvadeset rekata, zavisno od pravne kole, klanja se nakon jacija-namaza. 3 Umra se moe obaviti u bilo koje doba godine, dok se had obavlja samo u odre eno vrijeme.

ene koje su prisustvovale prvoj prisezi na Akabi. Krenuli su, i na prvom mjestu gdje su se zaustavili, Poslanik, a. s., je li no blagoslovio deve koje su namjeravali rtvovati tokom hodo aa. to se stanovnika Meke ti e, oni su ubrzo uli da konvoj muslimana ide prema Meki s namjerom da posjeti Kabu. Posjeta svetitu je ve desetlje ima bila najlegitimnije pravo plemena poluotoka, ali to se muslimana ti e, Kurejije su se nale u nerazrjeivoj dilemi: nisu znali kako opravdati zabranu ulaska (i kako ih natjerati da im se pokore u svetom mjesecu zul-kade, u kojem je ratovanje zabranjeno) ili, s druge strane, kako da im dozvole ulazak u grad, to bi muslimanima priskrbilo neprihvatljiv presti. Kurejije su odlu ile poslati Halida ibn Velida s dvjesto ljudi da sprije i da se hodo asnici priblie Meki. Izvi ai su obavijestili muslimane o tome, pa su oni odlu ili promijeniti smjer kretanja kako bi izbjegli situaciju koja bi neizbjeno rezultirala sukobom. Poslanik se oslanjao na ashaba koji je poznavao podru je i krcnuli su putem kojim su stigli juno od Meke, na ivicu svete teritorije, na ravnicu El-Hudejbija. U tom trenutku je Poslanikova kamila, Kasva, stala i odbila i i naprijed. Ista stvar se dogodila u Medini sedam godina ranije i Poslanik, a. s., je to opet protuma io kao znak. Morao je zastati i pregovarati s Kurejijama o ulasku hodoasnika u Meku. Kurejije su jo jednom ustuknule pred Poslanikovim stavom, koji nije odgovarao nijednoj od njihovih vjerskih, kulturnih ili ratnih tradicija. Na vrhuncu svoje nove mo i, on je doao u Meku nenaoruan, i stoga ranjiv, premda su mu okolnosti mogle omogu iti jo veu nadmo nad njegovim neprijateljima. Pozivao je ljude u novu vjeru, ali nije oklijevao da se osloni na potivanje arapskih tradicija kako bi se zatitio od njihovih napada, i postupaju i tako, doveo je Kurejije u dilemu, poto su morali birati izmeu svoje asti (potivanja pravila) i gubitka svog prestia (dozvoljavanja muslimanima da u u u Meku). Muhammedov takti ki izbor se pokazao punim pogotkom.
Pregovori

Kurejije su bile odlu ne u namjeri da muslimanima zabrane obavljanje hodo aa zbog krucijalnih simbolikih zaloga koje je to podrazumijevalo, ali, naravno, i zbog toga to nisu znali istinske namjere Muhammeda, a. s. Odlu ili su kao izaslanika poslati Budejla ibn Verkaa iz roda Benu Huzaa,

160

STOPAMA BOIJEG

PosrawtKa ;

San, mir

161

koji nije bio u svai ni s jednim od rodova i stoga je mogao biti pregovara . Otiao je do Poslanika, a. s., koji ga je uvjerio da nema namjeru ratovati, nego obaviti umru sa svojim ashabima i vratiti se ku i. Meutim, dodao je da je spreman boriti se protiv svakog ko im uskrati njihovo pravo slobodnog ulaska u svetite, koje imaju svi drugi rodovi i plemena. Ali, ako bi Kurejijama trebalo vremena da se pripreme za ulazak hodoasnika, oni su spremni ekati na Hudejbiji dok Kurejije ne zavre pripreme. Budejl se vratio u Meku i predloio Kurejijama da dozvole muslimanima ulazak, ali njegov prijedlog nije naiao na odobravanja; Ikrime, sin Ebu Dehla, glatko ga je odbio. Poglavar po imenu Urva odlu io je nai se s Muhammedom, a. s., radi pregovora, u isto vrijeme ele i da poblie osmotri ljude s njim i narav ekspedicije. Otiao je kod Poslanika i po eo razgovarati s njim prema obi ajima arapskih rodova: oslovio ga je prisno, kao sebi jednakog, i uhvatio ga za bradu, to je bilo uobi ajeno meu plemenskim poglavarima. Mugira, jedan od izbjeglica iz Meke, estoko ga je napao zbog toga, prijete i da e ga pretu i ako se nastavi tako ponaati. Urva je bio iznena en, ali kad je prije odlaska otiao u obilazak muslimanskog logora, bio je zadivljen potovanjem i odanou koje su vjernici pokazivali prema svome vo i, Muhammedu, a. s. Vratio se Kurejijama i rekao im, kao i Budejl, da bi bilo pametnije odobriti muslimanima ulazak u Meku, poto o igledno nisu imali namjeru ratovati. Me utim, poglavari Kureja su ponovo odbili. Dok je Urva bio u svojoj misiji, dolo je do jo dva pokuaja pregovora. Hulejs iz Benul-Harisa tako er je doao da razgovara s Poslanikom. Poslanik ga je prepoznao izdaleka, i, znaju i koliko Hulejs i njegov rod potuju vjeru i svetinje, poslao je stado kamila predvi enih za rtvovanje da ga doekaju. Kad je Hulejs ugledao kamile, shvatio je poruku i odlu io se odmah vratiti nazad, siguran da Muhammed, a. s., nema druge namjere osim da mirno obavi hodo ae. Ni Poslanik nije sjedio skrtenih ruku: Kurejijama je poslao izaslanika po imenu Hira, ali ga Ikrime nije htio sasluati i odsjekao je noge njegovoj kamili, i ba kad je krenuo i njega napasti, Hulejs se umijeao, odbranio ga i zahtijevao da mu dozvole da se vrati Poslaniku neozlijeen. etiri pokuaja pregovaranja su propala i Kurejije su se inile nepopustljivim kao nikad. Poslanik je odlu io uiniti posljednji pokuaj, aljui

izaslanika koji uiva dovoljno potovanja i zatite u Meki da izbjegne Hiraovu sudbinu i da postigne da ga sasluaju. Na kraju je izabrao Osmana ibn Affana, svog zeta, koji je imao vrste veze s rodovima u Meki i kojeg se niko ne bi usudio napasti. Osman je otiao i uistinu je dobro primljen, ali je naiao na ponovno odbijanje: Kurejije nisu eljele dozvoliti muslimanima da obave hodoae. Njemu bi, ako eli, dozvolili obilazak oko Kabe, ali nije dolazilo u obzir da Muhammedu, a. s., i njegovim ljudima dozvole ulazak u Meku. Osman je odbio tu ponudu. Njegova misija je potrajala due nego to je o ekivano i Poslanik tri dana nije primio nikakvih vijesti o njemu. Poelo se govorkati da je Osman ubijen, to je veoma rastuilo Poslanika. Takav postupak Kurejija ubistvo izaslanika u svetom mjesecu i zabrana posjete Kabi, to je zakonito pravo muslimana, kao i svih drugih plemena mogao je muslimanima zna iti samo jedno: novu objavu rata. Od tada su morali biti spremni na najgore.
Prisega na vjernost

Poslanik je pozvao sve ashabe, a oni su pourili da mu se odazovu. Sjeo

je pod stablo neke vrste akacije (bagrema) i zatraio da mu svi muslimani

poloe zakletvu na vjernost (bejatur-ridvan), poslunost i privrenost. Tim gestom su eksplicitno posvjedo ili da e ostati uz Poslanika bez obzira na ishod. Doli su da obave hodo ae, bili su nenaoruani, a prijetio im je sukob za koji nisu bili spremni. Potvrda njihove vjernosti Poslaniku, a. s., za njih je bilo obe anje da ne e bjeati, da e prihvatiti i smrt, poto su neprijatelji broj ano bili u velikoj prednosti. Poslanik je stavio svoju lijevu u svoju desnu ruku, rekavi okupljenim vjernicima da to predstavlja Osmanovu prisegu, poto nisu nita uli o njemu i mislili su da je mrtav. 4 Meutim, dok su zavravane posljednje prisege, Osman se iznenada pojavio. Poslanik se obradovao tome: ne samo da mu je zet bio iv, nego ni Kurejije nisu bile toliko nagle da pogaze pravilo nenasilja u svetim mjesecima. Stoga se sukob s Kurejijama inio manje vjerovatnim i Poslaniku je javljeno da su konano poslali novog izaslanika, Suhejla ibn Amra, da zakljui formalni dogovor s muslimanima. Odlu io ga je primiti i razmotriti njihove ponude.
4 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 4:283.

162

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

San, mir

l(.i

Osman je tako er poloio zakletvu na vjernost. Kao i svi ostali, shvatio je da je takav izraz vjernosti potreban u potencijalnoj ratnoj situaciji. Meutim, sad su okolnosti bile potpuno druk ije Muhammed, a. s., je trebao po eti pregovore s Kurejijama. Muslimani su se zakleli na vjernost mislei da izraavaju svoju lojalnost u konfliktnoj situaciji, to jest u situaciji gdje su bili inferiorni. Sada e njihova vjernost biti ispitana kroz implementaciju i potivanje uvjeta primirja u kojem su imali jaku poziciju. Na ovu prisegu se odnosi ajet: Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli." 5 . Muslimani su traili svoje pravo, nosili su poruku u iju istinitost su bili uvjereni i stekli su veliki presti nakon posljednjih bitaka, tako da uzmicanje nije dolazilo u obzir. Sporazum na Hudejbiji Poslanik je primio kurejijskog izaslanika Suhejla ibn Amra, koji je doao s dvojicom mukaraca, Mikrazom i Huvejtibom. Pregovori su po eli malo dalje od ashaba i svaki element dogovora je raspravljan, nekad i otro. Kad su ta ke sporazuma konano urvrene, Poslanik je zamolio svog amidi a Aliju ibn Ebi Taliba da ih zapie. Alija je, naravno, pisanje teksta poeo uobi ajenom formulom U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog" (Bismillahir rahmanir rahim), ali se Suhejl pobunio, govore i da ne zna ko je Er-Rahman i da trebaju koristiti formulu U Tvoje ime, o Boe" (Bismi kellahumme), jedinu koju su svi Arapi poznavali ( ak su je i mnogoboci koristili za oslovljavanje svog glavnog boga). Neki ashabi su otro odgovorili da mije.njanje formule ne dolazi u obzir, ali se Poslanik umijeao, rekavi Aliji da napie U Tvoje ime, o Boe" 6 . Zatim mu je rekao da dalje napie: Ovo su ta ke primirja koji su potpisali Muhammed, Boiji poslanik i Suhejl ibn Amr." Suhejl se ponovo pobunio: Da smo sigurni da si Boiji Poslanik, ne bismo se borili protiv tebe. Napii: Muhammed ibn (sin) Abdullah." Alija, koji je ve napisao uobiajenu formulu, odbio je popustiti i tvrdio je da ne moe takvo neto uraditi. Poslanik je zatraio da mu pokae gdje je fraza napisana, zatim ju je li no izbrisao i zatraio da Alija napie ta je Suhejl traio. Alija i ostali ashabi bili
-

su okirani i nisu razumjeli Poslanikov stav. Uvjeti sporazuma dodatno su ih uzbunili, poto su izgledali kao niz kompromisa izuzetno nepovoljnih po muslimane. Sporazum se zasnivao na 4 osnovne stavke: 1. Muslimani nisu mogli obaviti hodo ae te godine, ali im je dozvoljeno da naredne godine u Meki borave tri dana. 2. Obje strane su morale potovati desetogodinje primirje i pripadnici obiju strana su mogli slobodno i sigurno putovati regijom. 3. Stavke dogovora su se automatski odnosile na svaki rod ili pleme koje bi sklopilo sporazum s nekom od strana. 4. Svaki musliman koji napusti Meku radi hidre u Medinu bit e vraen mekanskim vlastima, dok e svako ko pobjegne iz Medine i zatrai zatitu u Meki dobiti azil. 7 Ashabi su po eli shvatati da e se nakon potpisivanja sporazuma koji su smatrali varkom morati vratiti ku i bez posjete Kabi. Njihovo razo arenje je dostiglo vrhunac pri dolasku Ebu Dendela, najmla eg Suhejlovog sina, koji je upravo potpisao sporazum. Ebu Dendel je bio preao na islam i pobjegao, okovanih nogu, jer ga je otac zato io kako se ne bi pridruio muslimanima. Kad je Suhejl vidio svog odbjeglog sina, podsjetio je Poslanika, a. s., da ga, po dogovoru koji je upravo potpisao, ne moe zadrati, nego ga mora vratiti njemu. Poslanik, a. s., je priznao da je Suhejl u pravu i Ebu Dendel je, iako se obratio ashabima za pomo , isporuen svome ocu, a Poslanik mu je rekao da bude strpljiv. Njegov stariji brat Abdullah, koji je dugo bio musliman i zajedno s ostalim hodo asnicima prisustvovao tom prizoru, bio je revoltiran situacijom. Drugi ashab, hazreti Omer, nije se mogao kontrolirati kad je Suhejl lancem udario sina po licu. Potr ao je ka Poslaniku, a. s., estoko protestiraju i i protivei se: Zar ti nisi Boiji Poslanik? Zar mi nismo u pravu, a nai neprijatelji u krivu? Zato da mi sramotno poputamo na ra un asti nae vjere?" 8 Poslanik mu je na svako pitanje smireno odgovarao, ali to Omeru nije bilo dovoljno, pa se, klju ajui od bijesa, obratio Ebu Bekru za pomo . Ebu Bekr mu je preporu io da se smiri, poto je smatrao da je Poslanik, a. s., u pravu. Omer se uspio kontrolisati i stiati, iako je o ito ostao uvjeren da je dogovor ponienje. Suhejl je s jo dva izaslanika napustio logor, vode i uplakanog Ebu Dendela.
7 Isto, 4:285. 8 Isto, 4:287.

5 Kur'an, 48:18. 6 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 4:284.

164

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

San, mir

165

Muslimani koji su posmatrali taj prizor osje ali su snanu tugu i duboku ogorenost: nisu razumjeli Poslanikov stav. On ih je u io hrabrosti i dostojanstvu, a sada je prihvatao nepravedan dogovor zbog kojeg su morali bespomono posmatrati kako jedan od njih biva degradiran i poniavan. Kad im je Poslanik rekao da rtvuju kamile koje su namijenjene za hodo ae, nijedan od ashaba se nije mogao nakaniti da ga poslua, jer su rane i gor ina bili preveliki. Poslanik je tri puta ponovio svoje nare enje, ali mu niko nije odgovorio. Bio je to prvi put da se Poslanik suo io s tako kolektivnim i odlunim neposluhom. To ga je iznenadilo i rastuilo, te se povukao u svoj ator i ispri ao svojoj supruzi Ummu Seleme ta se desilo i kako su ashabi odbili rtvovati ivotinje. Ona ga je sasluala, a zatim mu predloila da postupi mudro i tiho: da iza e iz atora ne progovorivi rije i da rtvuje svoju kamilu, kao primjer drugima. Muhammed, a. s., je posluao njen savjet, koji se pokazao ispravnim. Otiao je do svoje kamile, izgovorio Bismillu i zaklao je. Vidjevi to, ashabi su poustajali i u inili isto. Zatim je Poslanik obrijao svoju glavu. Neki ashabi su u inili isto, a neki su se samo oiali ili odrezali pramen kose.
Duhovnost i razumijevanje pobjede

ne bi borile protiv Muhammeda da su ga priznali kao Boijeg Poslanika

i stoga dogovor jednakih strana nipoto ne moe sadravati element koji bi priznao neto to jedna strana smatra istinom, a osporavati stav druge strane. Ashabi su toliko potovali Poslanika da isprva nisu mogli uvidjeti istinu druge strane, ali su Poslanikov stav i njegov razumni pristup ta kama dogovora bili puni duhovnih i intelektualnih pouka. Pouka je bila da se odnos srca prema istini duboka duhovnost nikad ne smije pretvoriti u emocionalno i strastveno sljepilo: mora se prizvati razum da analizira situaciju, smiri reakciju i pomogne uspostavljanje susretljive i koherentne veze s istinom onog drugog. Ono to se iz perspektive vjere muslimana inilo kao neprihvatljiv kompromis, bilo je fer i pravi no iz perspektive racionalnosti obiju strana mirovnog ugovora. Muhammed, a. s., nije mogao poniziti Kurejiije kako bi sa uvao ast i presti muslimana, ili barem iskoristiti novonastalu politi ku situaciju nakon pobjede u Bici na Hendeku. Pristanak na odga anje hodo aa za narednu godinu uzimao je u obzir ranjivost Kurejija i titio je njihov presti, to je doprinijelo dugoro nom miru. Takav mir, koji uzima u obzir interese obiju strana, uskoro e se okrenuti u prilog muslimana. Ta ke po kojima se emigranti u Medinu moraju vratiti nazad, a muslimani koje napuste Medinu i odu u Meku moraju dobiti azil, samo su marginalno poga ale interese muslimana: vjernik koji napusti Medinu muslimanskoj zajednici vie nije potreban, a islam Mekelije vra enog njegovom rodu ne bi trebao uprkos patnji biti poljuljan zbog prisilnog progona. Uprkos onom to se naoko ini, a zbog Ebu Dendelove nesretne situacije, Poslanik po tom pitanju nije napravio nikakve ozbiljne ustupke. Pouzdanje u Boga, povezano sa striktnom intelektualnom koherentno u i izuzetno otrim umom, omogu ilo je Poslaniku da sklopi primirje na deset godina s mogunou obavljanja hodo aa sljede e godine. Meutim, veina ashaba, a naro ito Omer ibn Hattab, razmatrali su samo neposredne rezultate i smatrali su to ponienjem ravnim porazu. Kao i mnogi drugi, Omer je poalio zbog svoje nasilne reakcije prema Poslaniku, ali je ostao uvjeren da je ugovor kapitulacija. U povratku mu je re eno da ga Muhammed, a. s., eli vidjeti. Uplaio se da e ga Poslanik koriti zbog neprikladnog ponaanja ili, jo gore, da su objavljeni ajeti koji osu uju njegovo ponaanje. Zatekao je Poslanika, a. s., ozarenog lica i on mu je prou io objavu sasvim druga iju od one koju je oekivao. Boanska rije je glasila:

Ashabi e uskoro shvatiti da su njihovi prvi zakljuci o dogovoru bili potpuno pogreni i da nisu dovoljno cijenili Poslanikovu duboku duhovnost, strogu racionalnu logiku, izvanrednu inteligenciju i strateki genij. Oslukivao je znakove i kad je njegova kamila zastala i odbila nastaviti put, imao je predosje aj da muslimani te godine nee stii dalje od ravnice Hudejbije. Neuspjeh prva etiri pregovora i tvrdoglavost Kurejija uvjerili su ga da mora biti strpljiv. Bio je veoma samouvjeren: sanjao je da ulazi u hram i znao je da e se to desiti, samo u tom trenutku nije mogao re i kada. Tako se zavjet podrke koji je prvobitno trebao ujediniti muslimane protiv neprijatelja, pretvorio u prisegu na vjernost koja je od muslimana traila da se dostojanstveno nose s uvjetima mirovnog ugovora. ak i kad je Suhejl odbio dvije uobi ajene formule muslimana koje se odnose na Boga i Muhammedov, a. s., status Boijeg Poslanika, Poslanik je shvatio njegov stav i mogao je tog trenutka promijeniti svoju perspektivu i sagledati stvar sa stanovita svog sagovornika. Suhejlove rije i su bile savreno tane iz njegove perspektive. Bilo je zaista o ito da se Kurejije

166

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

San, mir

167

Mi emo ti dati sigurnu pobjedu."' Zatim se spominjala prisega vjernosti: On je znao ta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradi e ih skorom pobjedom." 10 Sve je to spomenuto u svjetlu prethodnog sna Muhammeda, a. s., koji je stoga bio istinit: Allah e obistiniti san Poslanika Svoga da ete sigurno u asni hram ui bezbjedni, ako Allah bude htio -, neki obrijanih glava, a neki podrezanih kosa, bez straha. On je ono to vi niste znali znao i zato vam je, prije toga, nedavnu pobjedu dao."" Doga aji iz bliske prolosti bili su prikazani potpuo opre no onome kako su ih ashabi doivjeli: prisega vjernosti kao priprema za rat ustvari je bila prisega vjernosti u miru, prividni poraz je bio prikazan kao jasna pobjeda" i naizgled izjalovljeni san bio je najavljen kao sigurna stvar u budunosti: Ui ete u asni hram". Ve ina muslimana nije razumjela, vidjela ili nije bila u mogu nosti shvatiti prilike i nade koje im je dogovor pruao. Stoga je potpisivanje pakta, jo jednom, bio privilegovani trenutak duhovnog prosvjetljenja s izuzetnom poukom o vrijednosti inteligencije i rasu ivanja. Sluanje, mogu nost mijenjanja take gledita, osje aj za tue dostojanstvo i razmiljanje o budu nosti neke su od kvaliteta koje nam je pokazao Poslanik, a. s., doprinose i oblikovanju svoje uloge uzora. On je bio prirnjer i u drugim dimenzijama svog ivota: kad su ashabi odbili rtvovati kamile, vratio se svojoj supruzi Ummu Seleme, koja ga je sasluala i utjeila. Ukazala mu je povjerenje i predloila rjeenje problema. Taj dijalog, to razumijevanje i sluanje, izraava samu sutinu Poslanikovog stava prema svojim suprugama. Kao i s Hatidom toliko godina ranije, nije oklijevao odvojiti vrijeme za povjeravanje enama oko sebe, za konsultiranje s njima, razgovor i usvajanje njihovog miljenja. U vremenu kad se budu nost cijele zajednice odigravala u vizijama, prisegama na vjernost i primirjima, on se vratio svojoj supruzi i, kao obi no Ijudsko bi e, izrazio svoju potrebu za ljubavlju, povjerenjem i savjetom primjer svim ljudskim biima.

Potovanje dogovora Muslimani su se vratili u Medinu i svakodnevni ivot se nastavio u znatno manje napetoj atmosferi. Primirje im je omogu ilo da smanje zatitu od vanjskih faktora i vie se posvete unutranjim pitanjima. Broj muslimana je rastao, a njihova integracija i islamski odgoj su morali konstantno biti planirani i organizirani. Mo ne linosti poluotoka e se pridruiti stotinama anonimnih koji su primili islam u Medini ili su doli da se nasele tu. Naprimjer, Aiin brat Abdul-Kaba emigrirao je nakon smrti svoje majke, Ummu Ruman, koja je jako pogodila njenog mua, Ebu Bekra. Poslanik je promijenio Abdul-Kabino ime u Abdurrahman: praksa mu je bila da izmijeni ime ako izvorno ima neprijatno zna enje ili se odnosi na stav koji nije u skladu s islamom. Tako se ime Abdul-Kaba (rob/oboavatelj Kabe) kosilo s islamskim naelom po kojem se samo Bog oboava. U drugim situacijama su muslimani mogli odlu iti da li da zadre svoje ime, to je ve ina i uradila. Prvi muslimani nisu nikad mogli zamisliti postojanje ne eg kao to su islamska imena", isklju ivo arapskog porijekla. Njihova preokupacija je uistinu bila suprotna tome: izbjegavali su nekoliko imena ije se znaenje kosilo s islamskim u enjima, a dozvoljavali neograni en izbor mnotva razliitih imena iz raznih jezika i izvora. Imali su razna imena arapskog, perzijskog ili bizantskog porijekla i to Poslaniku i njegovim ashabima nije bio nikakav problem. Tokom tih mjeseci unutranjeg ure enja i organizacije, muslimani su se suoili s novim izru enjem. Ebu Basir je iz Meke doao u Medinu i traio azil od Poslanika, Muhammed, a. s., je precizno potovao ta ke ugovora koji je potpisao i nije mu mogao dozvoliti ostanak. Kad je kurejijski izaslanik pra en robom po imenu Kevser doao da trai izru enje Ebu Basira, Muhammed, a. s., mu je morao udovoljiti. Otili su vode i Ebu Basira kao zarobljenika, dok su mu Poslanik i ashabi savjetovali da ostane strpljiv. Na po etku njihovog puta nazad Ebu Basir je iskoristio trenutnu nepanju svog uvara i ubio kurejijskog izaslanika. Uplaeni rob je pobjegao u Medinu, gdje mu se njegov bivi zatvorenik uskoro pridruio. Muhammed, a. s., ih je htio ponovo vratiti u Meku, ali je Kevser bio toliko uplaen da Poslanik nije imao rjeenja koje bi mu omogu ilo da odri svoju rije osim da Ebu Basira poalje van Medine (poto mu je ugovor branio da ostane). Meutim, nije se morao uvjeriti da e stvarno oti i u Meku, poto nije

9 Kur'an, 48:1. 10 Kur'an, 48:18. 11 Kur'an, 48:27.

168

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

San, mir

169

imao uvara koji bi ga tamo odveo. Poslanik mu je naredio da ode kako je dogovor zahtijevao i uputio ashabima elipti nu opasku: Raspalio bi rat kada bi imao drugove!" 12 Ebu Basir se, naravno, nije vratio u Meku: naselio se na jednom od puteva ka sjeveru kojim su karavani esto prolazili, naro ito kurejijski. Uskoro su mu se pridruili drugi muslimani koji su izbjegli iz Meke i uli za njega. Odlu ili su napadati mekanske karavane koji su ili putem ka sjeveru. 13 Ta grupa muslimana je postala izuzetno brojna, a napadali su tako esto i efikasno da su same Kurejije na kraju zamolile Poslanika da primi Ebu Basira i njegove ljude, kao i budu e emigrante iz Meke. Njihov plan je uspio i Poslanik ih je primio shodno kurejijskoj elji da se ta ta ka ugovora ukine. Treba spomenuti da je Muhammed, a. s., odbijao slati ene nazad u Meku (naprimjer, Ummu Kulsum bint Ukba) bez obzira na okolnosti, jer je ugovor spominjao samo mukarce: tome se Kurejije nisu protivili. Svim vladarima U toku godinu dana nakon dogovora broj muslimana se udvostru io. U tim mjesecima primirja, Poslanik je odlu io poslati pisma svim vladarima u susjednim carstvima, kraljevstvima ili dravama. Tako je Negus iz Abesinije prije prelaska na islam dobio novo pismo od Poslanika i pristao da ga predstavlja na njegovom predstoje em vjenanju s Ummu Habibom, koju je mu napustio u Abesiniji, o emu smo ranije govorili. Muhammed, a. s., je tako er pisao Kisri, kralju Perzije, Herakliju, bizantskom vladaru, Mukavkisu, vladaru Eipta (koji je Poslaniku poslao robinju Mariju, Koptkinju, na poklon); 14 Munziru ibn Sava, kralju Bahreina i Harisu ibn Ebi imru el-Gassaniju, koji je vladao dijelom Arabije koji grani i sa Sirijom. Sadraj pisama bio je vie-manje jednak: Muhammed, a. s., se primaocima pisama predstavljao kao Boiji poslanik, podsje ao ih na to da je samo jedan Bog, i pozivao ih da prime islam. Onaj ko odbije, bit e odgovoran pred Bogom za dranje cijelog svog naroda u zabludi. Kraljevi i vladari su razli ito reagirali na ta pisma: neki (Negus, Munzir
12 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 4:291. 13 Ebu Dendel, kojeg smo spomenuli ranije, bio je jedan od njih. 14 Marija e roditi Poslaniku sina Ibrahima, koji je umro u djetinjstvu (vidjeti u narednom poglavlju).

ibn Sava) su prihvatili poruku, neki (Mukavkis, Heraklije) su pokazali potovanje ne ele i ni da se bore ni da se obrate, a neki (naprimjer Haris ibn Ebi imr el-Gassani) su odbili poruku i prijetili napadom. Ipak, poruka je obznanjena svima i muslimanska zajednica je od tada imala sjedite u Medini, priznat vjerski identitet i potovanje kao regionalna sila. Njen vo a, Muhammed ibn Abdullah, smatran je ili poslanikom ijoj je vladavini Bog odredio neizbjenu ekspanziju, ili mo nim kraljem koga se moralo potovati i plaiti. Ugovor na Hudejbijji je uistinu bio pobjeda i otvaranje (feth) svijetu: ratovanje je crpilo svu energiju zajednice, koja je nastojala da se zatiti, prui otpor i preivi. Sada su se stvari promijenile, i u toj mirnoj situaciji, Poslanik je napokon bio u mogu nosti da prenosi sadraje poruke islama: na elo Boije jedno e (et-tevhic1), koja oslobaa ljudska bia od mogueg otuenja nastalog kao rezultat okrenutosti ovosvjetskim interesima ili silama, kako bi ih usmjerila ka potivanju duhovnog u enja, etike i vrijednosti kojima moraju ostati vjerni. Zabavljeni potrebom da se brane, sputani imperativom da reaguju, muslimani su branili svoje ivote i integritet, ali nisu imali na in da izraze sadraje i smisao onoga u to su vjerovali. Mir koji je sada vladao cijelim poluotokom promijenio je situaciju: sve vie rodova je sada bilo u mogunosti doku iti sutinu poruke islama. Neki su primili islam, neki su ga potovali bez prihvatanja, neki su se borili protiv njega, ali potpuno svjesni, ne tek zbog pitanja dominacije, bogatstva i odnosa snaga.

Hajber
Nakon potpisivanja ugovora na Hudejbijji ostalo je posljednje uporite koje je ozbiljno prijetilo sigurnosti muslimanske zajednice. To je bio Hajber, koji je primio mnogo izbjeglica iz prethodnih muslimanskih osvajanja. Hajber je bio regionalna sila koje su se svi plaili i napad na njega se inio nezamislivim, zato to su njegove utvrde, oruje i bogatstvo bili tako superiorni da se nijedan neprijatelj, uklju ujui i Medinu, nije mogao boriti protiv njega, a kamoli ga savladati. Hajberske vo e, koje su savjetovali Benu Kajnuka, Benu Nadir i Benu Kurejza, bili su neprijateljski raspoloeni prema prisustvu Muhammeda, a. s., u regionu. Uvijek su to pokazivali i koristili su svaku priliku da nakode interesima njegove zajednice ili izoliranim pojedincima.

I70

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

San, mir

171

Poslanik je odluio organizirati pohod na Hajber, ali ga je odlu io drati u tajnosti do posljednjeg trenutka, kako ne bi uzbunio neprijatelja. Iako su Hajber i njegovi saveznici imali silu od skoro etrnaest hiljada ljudi, Muhammed, a. s., ih je odluio napasti sa samo hiljadu i etiri stotine ljudi (iako je mogao mobilizirati vei broj). Pribliavaju i se gradu nou, Muhammed, a. s., je angairao vodi a koji je dobro poznavao podru je i ulogorio se izmeu dviju hajberskih utvrda. Na taj nain je presjekao svu komunikaciju izmeu stanovnika Hajbera i njihovih saveznika iz plemena Gatafan. Ujutro su stanovnici dviju utvrda bili iznenaeni i impresionirani i odmah ih je obuzeo strah. Opsada je trajala nekoliko dana, tokom kojih su Muhammed, a. s., i njegovi ljudi skupljali informacije koje su im omogu ile koritenje najbolje strategije da natjeraju neprijatelja na predaju. Odlu ili su napadati utvrde jednu po jednu, po evi s najizloenijom i najranjivijom. Metoda je djelovala jako dobro i nedugo zatim je pala prva utvrda. Uvjeti predaje su dogovarani za svaki pojedina ni sluaj, ali se veinom od poraenih trailo da napuste svoju imovinu i odu sa enama i djecom. Posljednja zna ajna rvrava, Kamus, branjena je etrnaest dana ali su na kraju popustili, jer ih je muslimanska opsada guila i unitila im svaku nadu u pobjedu. Potom su se i zadnje dvije rvrave predale i pristupile pregovorima o uvjetima predaje. Poslanik se sloio da stanovnicima dozvoli ostanak i obraivanje njiva i vonjaka, sve dok plaaju muslimanima redovan porez na svoje proizvode. Zauzevi sve tvr ave, Poslanik, a. s., je neutralizirao svog posljednjeg velikog neprijatelja u tom podru ju. Meu ratnim zarobljenicima bila je i Hujejjova k erka (Hujejj je bio odgovoran za izdaju Benu Kurejze). Safijja ni po emu nije bila nalik svome ocu i ve dugo je pokuavala nau iti sadraje Poslanikove poruke. Bila je pobona i nije poput svog naroda gajila netrpeljivost prema Poslaniku. On je uo o toj eni i njenoj duhovnosti, a ona nije oklijevala da mu ispri a jedan od svojih snova, koji povezuje njenu sudbinu sa subinom grada Medine. Muhammed, a. s., ju je sasluao i dao joj izbor: da ostane Jevrejka i vrati se svome narodu ili da prihvati islam i uda se za njega. Uzviknula je: Biram Allaha i Njegovog Poslanika!" i ubrzo su se vjen ali. Te sedme godine po hidri (628. n. e.) dostignut je novi stepen. Mir je zavladao podrujem i muslimani se vie nisu morali plaiti napada sa sjevera. Dogovori koji su regulirali plemenske ili rodovske veze ili trgovinu omoguili su muslimanskoj zajednici da se s krajnjom sigurno u posveti

svakodnevnim poslovima. Poslanikovi brakovi su imali vezu s tom situacijom: neke od njegovih supruga dolazile su iz rodova koji su se zbog tazbinskih veza s Muhammedom, a. s., smatrali njegovim prirodnim saveznicima. Stoga se inilo da je i sama muslimanska zajednica postala neranjiva i neosporiva: u vremenskom periodu od osam godina, ne samo da se nastanila i smjestila u novom gradu, Medini, nego je osigurala jedinstven poloaj i presti u regionu.

TRINAESTO POGLAVLJE

Povratak kui

Muslimanska zajednica u Medini do ekala je povratak ena i mukaraca koji su emigrirali u Abesiniju i ivjeli tamo skoro petnaest godina, poput Dafera ibn Ebi Taliba (koji se vratio oenjen Esmom bint Umejs i kao otac troje djece). Vratila se i Ummu Habiba bint Ebi Sufjan, ije je vjenanje s Poslanikom obavljeno s Negusom kao njegovim predstavnikom, uselivi se u svoj stan pored damije. Svakodnevni ivot je iao dalje, a broj muslimana je neprestano rastao, to je podstaklo Poslanika da prui vie prilika za u enje i da taj zadatak povjeri svojim najvjernijim i najkompetentnijim ashabima. Tu i tamo su izbijali nemiri i Poslanik je i dalje slao male grupe izvi aa da ih rijee, ali je ponekad bilo potrebno boriti se protiv plemena koja su bila odluna u namjeri da ospore superiornost Medine. Usama ibn Zejd Muhammed, a. s., je poslao ekspediciju prema sjevernim beduinskim plemenima, posebno plemenu Benu Murra, koje je neprestano napadalo jevrejske poljoprivrednike koji su radili u oazi Fadak, koja je bila pod Poslanikovom vla u. Muslimani su naili na estok otpor i svih trideset mukaraca na tom pohodu je ubijeno. Poslanik je odlu io poslati drugu skupinu od dvije stotine ljudi, uklju ujui Usamu ibn Zejda koji je imao samo sedamnaest godina.' Bitka je bila teka, naro ito zbog udruivanja
1 On je sin nekadanjeg roba Zejda ibn Harisa, kojeg je Poslanik due vrijeme bio posinio.

173

174

SrorAMA BotlEc POSLANIKA

Povratak kui

175

vie plemena koja su se nadala porazu muslimana i preuzimanju oaze Fadak i njenih bogatstava. Situacija se ipak okrenula u korist muslimana. Neki pripadnik plemena Benu Murra se rugao Usami zbog njegovih godina. Ne mogavi se kontrolirati, Usama je odlu io odmah se boriti s ovjekom koji ga je uvrijedio. Beduin je odlu io bjeati iz nezavidne situacije u kojoj se naao. Razlju eni Usama je tr ao za njim, uprkos nare enju vojskovo e da se ne razdvajaju bez obzira na situaciju. Uspio ga je sti i, baciti ga na tle i raniti ga. Beduin je povikao: Nema Boga osim Allaha!" (La ilahe illallah!) ali je Usama to ignorirao i ubio ga. Kad se vratio u logor i ispri ao ta se desilo, vojskovo a i ostali vojnici bili su okirani njegovim ponaanjem. Usama je shvatio koliku je greku napravio u izolirao se do povratka u Medinu. Odmah je otiao do Poslanika koji ga je prvo toplo pozdravio, sretan zbog vijesti o pobjedi. Medutim, kad mu je Usama ispri ao o svom sukobu, Poslanik je izrazio snano negodovanje i upitao ga: Usama, da li si ga ubio nakon to je rekao: Nema Boga osim Allaha?" Usama je odgovorio da je beduin te rije i izgovorio samo da izbjcgne smrt, a Poslanik je pitao: Da li si mu otvorio srce pa zna je li govorio istinu ili slagao?" Usama je bio zaprepaten i bojao se da mu ta greka nikad ne e biti oprotena. Poslanik mu je ipak oprostio, nakon to mu je otkrio sutinsku pouku o na inu kako se odnositi prema ljudima i tajnama u njihovom srcu, bilo to u ratu ili miru. Beduinovo o itovanje vjere trailo je od Usame da ga ne ubije. Ako je bio iskren, ivot mu je o ito trebalo potedjeti. Ako je lagao, njegov uzvik je zna io apel na mir i milost. U takvom slu aju, Objava je ve naredila muslimanima da pokau razumijevanje, razboritost i da trae mir: O vjernici, kada u boj krenete, na Allahovu putu, sve dobro ispitajte i onome ko vam nazove selam ne recite:
`Ti nisi vjernik!' kako biste se domogli ovozemaljskih dobara; ta u Allaha su mnoge dobiti! I vi ste prije bili kao oni , pa vam je Allah darovao milost Svoju; zato uvijek sve dobro ispitajte, a Allahu je, zaista, poznato ono to radite."` 2

vratio plemenskim obiajima, koje je njegovo razumijevanje islama trebalo reformirati. Nebitno kakva je njegova interpretacija o itovanja vjere od strane njegovog neprijatelja, nita ne moe opravdati njegov stav ili postupke. Usama je obe ao sebi da nikad vie ne e dozvoliti da se na taj na in zanese i da e ubudu e postupati razumno i s potovanjem. Kasnije emo vidjeti da mu je tri godine kasnije, prije nego to e napustiti ovaj svijet, Poslanik povjerio preporuke i u enja koja sainjavaju islamsku ratnu etiku. Ono to je u neijem srcu izvan granica je ljudskog znanja, a Poslanik, a. s., je bio primjer razboritosti i skruenosti u prosu ivanju pojedinaca u iju se iskrenost ili namjere sumnjalo. Bio je svjestan prisustva mnotva licemjera oko sebe, ali nije nita konkretno poduzimao po tom pitanju. Bio je paljiv i oprezan, ali je izbjegavao optuiti bilo koga. Najbolji primjer za to je Abdullah ibn Ubejj, koji je slagao vie puta, zatitn je dezertirao neposredno pred bitku na Uhudu i nastavio odravati veze s neprijatcljima muslimanske zajednice. Poslanik nije poduzeo nikakve kaznene mjere protiv njega i njegovih prijatelja, samo ga je izostavljao iz delikatnih situacija ili ekspedicija. ak mu je klanjao denazu kad je umro, uskoro nakon povratka s pohoda na Tebuk, uprkos Omerovom estokom protivljenju. Nadalje, i objava mu je zabranila da se moli za ozloglaene licemjcre: I nijednom od njih, kad umre, nemoj molitvu obavaljati, niti sahrani njegovoj prisustovati, jer oni u Allaha i Njegova Poslanika ne vjeruju i kao nevjernici oni umiru." 3 Ovaj ajet, naizgled jasan i precizan po pitanju odnosa prema umrlim licemjerima, ustvari nosi i veoma zahtjevnu poruku o na inu ophoenja prema njima u svakodnevnom ivotu do trenutka kad umru. Ne postoji garancija za proglaavanje nekoga licemjerom dok je iv, i jedino prikladno ponaanje je objasnio Poslanik, koji sebi nikad nije dozvolio da izrekne osudu nekom licemjeru za vrijeme njegova ivota, jer je do samog kraja bilo mogu e pokajanje i iskrenost njegovog srca. Bog mu je jedino zabranio da se moli za njih
kad umru, jer se situacija vie nije mogla promijeniti i postajalo je jasno da su ivjeli i umrli u licemjerju, izdaji i lai.`'
3 Kur'an, 9:84. 4 to se Abdullaha ibn Ubejja ti e, neke predaje biljee da se promijenio i da se navedeni ajet ne odnosi na njega. Buharija prenosi hadis (23, 78) koji tvrdi da je Poslanik imao poseban odnos prema njemu zbog njegovog odnosa prema njegovom amidi Abbasu. To implicira da se promijenio i ini se daje njegovo obra enje u posljednjim trenucima ivota bilo iskreno. Bilo kako bilo, ono to ostaje jeste dubina pouke na koju smo pokuali ukazati.

Vidjevi da mu se blii smrt, beduin je pozvao na mir, ali se Usama, zaslijepljen odlu nou da brani svoju ast na ovom svijetu (poto je ismijan),
2 Kur'an, 4:94.

176

STOPAMA Bor^FC nosc.uvrres

Povratak kui

177

Marija Poslanik je nastavio voditi privatni ivot koji je zahtijevao da bude naro ito paljiv prema svojim suprugama, jer su ponekad izbijale otre i neugodne tenzije me u suprugama ili njihovim porodicama. On je uvijek smirivao situaciju i nije mu bilo drago da dolazi u sukob s bilo kojom od svojih supruga. Aia prenosi da je Poslanik bio izuzetno prisutan i angairan u svom domainstvu, da je bio jako paljiv i da je pomagao oko ku anskih poslova, uivao je svoju odje u (i) popravljao svoje cipele," prestaju i samo kad bi uo ezan i morao i i u damiju. 5 U svim okolnostima, pa i u mjesecu ramazanu, bio je blag, njean, i veoma osje ajan. Mnoge predaje, naro ito one koje prenosi hazreti Aia, naglaavaju taj aspekt njegovog karaktera, koji su njegove supruge izuzetno cijenile i hvalile. ivot u Medini, koji je zna io veu prisutnost i aktivnost ena nego ivot u Meki, zajedno s poboljanom ekonomskom situacijom, rezultirao je mnogim promjenama u ponaanju Poslanikovih supruga. Omera je to zabrinulo, poto se, kako smo vidjeli, morao suo iti s prigovorima svoje supruge, koja se nije ustezala da mu odgovori, to se kosilo sa enskim ponaanjem uobi ajenim u Meki. Kad se Omer raspravljao sa svojom suprugom, ona mu je odgovorila da njihova k erka Hafsa na isti na in odgovara Poslaniku, svome muu, koji to prihvata, tako da i Omer mora zauzeti sli an stav. Omera je to okiralo pa je otiao da se raspita o tome kod svoje k erke, koja mu je potvrdila da ona i ostale Poslanikove supruge nikad ne oklijevaju da izraze svoje miljenje ili se raspravljaju s Poslanikom, da mu slobodno odgovaraju i da on prihvata takvo stanje. Omer je potom otiao Poslaniku i predloio mu da odmah sredi svoj privatni ivot. Poslanik ga je sasluao smijeei se, ali nije nita poduzeo. Muhammed, a. s., je navikao svoje supruge na panju i dijalog; sluao je njihove savjete i itavog ivota je zadrao stav pun potovanja koji je pokazao jo u braku sa Hatidom. Njegove supruge su bile u stanju napraviti razliku izme u njegove uloge Poslanika i njegovog ivota obi nog mua i ljudskog bi a. Aia je, nakon to je oklevetana, bila ogor ena na Poslanika zbog njegove sumnje, i kad joj je majka rekla da se zahvali Poslaniku zbog Boijeg oprosta, ona je odbila i rekla je da e zahvaliti Bogu, ali ne Posla5 Hadis prenosi Muslim.

niku, jer je ipak sumnjao u njenu nevinost. Muhammed, a. s., nikad nije zahtijevao poseban tretman i pokuavao je zadovoljiti mnoga o ekivanja svojih supruga. Vremenom se situacija promijenila zbog mnogih pobjeda, primirja i nakupljenog ratnog plijena koji je donio odre eni imetak Poslanikovom domainstvu, pa su njegove supruge po ele traiti vie dobara, to im se inilo pravinom nadoknadom za ograni enja njihovog pojavljivanja i kretanja u javnosti koja je sa sobom nosio njihov status. Dogaaji e se ubrzati dolaskom robinje Marije, koju je Mukavkis poklonio Poslaniku. 6 Marija je bila izuzetno lijepa i Poslanikju je esto posje ivao. Meu njegovim suprugama je zavladala ljubomora, Aia i Hafsa se nisu ustruavale kritikovati Mariju i Poslanikovo ponaanje kad su razgovarale u njihovom odsustvu. Poslanik je prvo odluio preseliti Mariju malo dalje, jer su ti napadi bili bolni za nju. Kasnije, kako se situacija pogoravala, obe ao se rastati od nje. Ali, Objava se suprotstavila odluci na koju se Poslanik prinudno obavezao, zatraivi da njegove supruge odlu e da li ele ostati s njim ili ele razvod. 7 Ta krizna situacija je uznemirila njegove supruge, kao i mnoge ashabe, izme u ostalog i Omera, poto se Poslanik izolirao i odbijao vidjeti svoje supruge skoro mjesec dana, sve dok nisu donijele odluku, kako je Kur'an zahtijevao. Sve su izabrale Allaha i Njegovog Poslanika", po formuli koju je Aia upotrijebila kad ju je Poslanik upitao (citiraju i ajete koji su mu objavljeni o njegovim suprugama i njihovoj budu nosti). 8 Robinja Marija je bila iskuenje svim Poslanikovim suprugama. Kao to je ve reeno, bile su u stanju da u privatnom ivotu naprave razliku izmeu Muhammeda, a. s., kao poslanika i injenice da je bio ljudsko bi e kojem se moe dati savjet, s kojim se moe raspravljati, pa ak i svaati. Ali nisu smjele koristiti njegov status Poslanika u javnom ivotu kako bi dobile posebna prava ili tretman od strane zajednice. tavie, Objava ih podsje a da biti supruga poslanika ili pobonog ovjeka nije samo po sebi dovoljno za posjedovanje kvaliteta vjere ili smatranje sebe odabranom osobom. Tako su supruge Nuha, a. s., i Luta, a. s., stradale, dok je faraonova ena spaena zbog svoje pobonosti, iako je ivjela s arogantnim, oholim ovjekom
6 Marija je kao robinja, shodno praksi koju su prihvatila islamska u enja, bila i njegova supruga, iako se postepeno, ali vrlo izraeno ilo ka ukidanju ropstva. 7 Kur'an, 66:1; vidjeti takoder itavu suru 66. 8 Kur'an, 33:28-29.

178

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Povratak kui

179

koji je poricao Boije postojanje. 9 U braku, odgovornost, izbori i ponaanje svakog suprunika odre uju njegovu ili njenu sudbinu. Stoga Poslanikove ene nisu mogle traiti nikakve privilegije, od njih se traila skruenost. Iskuenje njegovih supruga se pove alo kad je Marija Poslaniku rodila prvog sina nakon Kasima i Abdullaha (Hatidinih sinova koji su umrli jako mali). Poslanik ga je nazvao Ibrahim, po poslaniku Ibrahimu, a. s., kojeg je i Marijina koptska tradicija priznavala kao oca monoteizma. Umra Prola je godina dana od potpisivanja ugovora na Hudejbiji i bilo je vrijeme da se po nu pripreme za zakazanu posjetu Meki. Dvije hiljade muslimana je zajedno s Poslanikom krenulo s namjerom da obave umru, malo hodo ae.' Meu njima je bio i jedan siromah koji je doao iz Meke ubrzo nakon povratka muslimana iz Hajbera i nastanio se me u ludima sa sofe. Bio je siromaan i ponizan i Poslanik ga je nazvao "otac ma ia" jer ih je mnogo volio. Bio je to Ebu Hurcjre, koji je dosta kasno preao na islam i postao je jedan od najpouzdanijih i najpotovanijih prenosilaca hadisa. Hodoasnici su stigli nadomak Meke i zastali na ivici svete teritorije kako bi saekali da Kurejije napuste podru je da bi muslimani slobodno obavili hodoae. Muslimani su bili obueni u ihrame, skromnu odjeu za hodoae i uli su u Meku dok su ih Kurejije posmatrale s okolnih brda. Poslanik je sedam puta obiao oko Kabe, zatim isto toliko puta preao urno hodaju i rastojanje izme u breuljaka Safa i Merva. Nakon toga je rtvovao kamilu i obrijao glavu: time je zavrio sve rituale manjeg hodo aa. Poslanik je htio ui u Kabu, ali su Kurejije to odbile, rekavi da to nije dio njihovog dogovora. On ih nije elio izazivati, pa je tokom svog boravka u Meki bio u dvoritu Bejtullaha (Boije ku e), odakle je Bilal pet puta dnevno svojim divnim jakim glasom pozivao vjernike na namaz. Mnogi od Kurejija koji su s okolnih brda posmatrali muslimane kasnije e priznati da su bili zadivljeni jednostavno u i dostojanstvom vjerskih obi aja i ponaanjem muslimana.
9 Kur'an, 66:10-11. 10 Had je peta temeljna islamska dunost. Svaki musliman i muslimanka koji su u stanju moraju ga obaviti jednom u ivotu, u odre enim danima mjeseca zul-hideta.

Nekako u to vrijeme Poslanikov amida Abbas je javno obznanio svoj prelazak na islam. Ponudio je Poslaniku da se oeni njegovom snahom Mejmunom, koja je ostala udovica, i Poslanik je prihvatio. Imao je elju odrati vjen anje u Meki, ali su Kurejije bile nepopustljive: tri no i su prole i hodo asnici moraju napustiti grad, kao to je dogovoreno u ugovoru sklopljenom godinu dana ranije. Poslanik se povinovao: zabranio je ashabima da kau bilo ta neprimjereno o Kurejijama i odmah je napustio Meku i krenuo ka Medini. enidba s udovicom Mejmunom donijela je Poslaniku tazbinske veze s rodom Mahzum, njegovim estokim protivnicima iz Meke, koji su od tada bili povezani s njim. Kad se Poslanik vratio u svakodnevnicu Medine, dobio je vijest o neoekivanoj posjeti trojice mukaraca koji su se sreli na putu do njega. Osman ibn Talha, Halid ibn Velid i Amr ibn As su dolazili da prime islam i poloe zakletvu na vjernost pred Poslanikom kojeg su estoko osporavali tolike godine. Poslanika i ashabe je to veoma usre ilo, jer su bili svjesni kvaliteta tih ljudi: posvetili su se iskreno i bez rezerve i budu nost ih nije razo arala, naprotiv, bila je vrlo uspjena. Takvi prelasci na islam, poput prelaska Ebu Hurejre ranije, bili su puni pouka, jer ne samo da je prolost neprijatelja islama zaboravljena im su priznali Boiju jedno u, nego vrijeme koje je tim ljudima trebalo da po nu slijediti put tog priznavanja nije govorilo nita o njihovoj iskrenosti, njihovim moralnim kvalitetima i njihovom budu em statusu u vjerskoj zajednici. Nakon skoro dvadeset godina dugog neprijateljskog stava prema Poslaniku i njegovoj poruci, ti ljudi su doivjeli duboki preobraaj i tokom zadnje dvije godine Poslanikovog ivota postali su simboli vjere, samoodricanja i integriteta, ne samo za ashabe, nego i sve budu e muslimane. Vjera njen intenzitet i mo da obrati i promijeni srca ne moe se mjeriti vremenom ili racionalnou, o njenoj prirodi svjedo e njena iskrenost i intenzitet i stoga neko ko je nedavno primio islam ponekad moe doivjeti dublje i potpunije unutranje prosvjetljenje nego neko nakon godina i godina prakticiranja vjere. Zato se ljudi trebaju suzdrati procjenjivanja ta je u ijem srcu.

180

,STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Povratak kui

181

Muta
Nekoliko mjeseci kasnije, Poslanik je odlu io poslati izaslanike na sjever, kako bi uvrstio postoje a saveznitva i mogu nost muslimana da putuju u Siriju radi trgovine. Poslano je petnaest ljudi, a ubijeno je njih etrnaest. Istovremeno je glasnika poslanog za Busra zaustavio i ubio jedan od poglavara plemena Gassan. Opasnost iz Sirije se o ito pojaavala i ta ubistva miroljubivih izaslanika su se morala kazniti. Poslanik je odlu io poslati vojsku od tri hiljade ljudi, na elu s bivim robom Zejdom ibn Harisom to je iznenadilo mnoge ashabe. Dodao je da e, u sluaju Zejdove smrti, komandu preuzeti Dafer, koji se nedavno vratio iz Abesinije, a ako i Dafer pogine, komandu preuzima Abdullah ibn Revaha. Vojska je krenula i kad su stigli nadomak Sirije, uli su da se mnogo arapskih plemena udruilo uz podrku bizantskih trupa i da ih ima preko sto hiljada. Muslimani, kojih je bilo tri hiljade, nisu imali anse. Sazvali su sastanak na kojem su vije ali da li da se vrate u Medinu, poalju izaslanika po pojaanje ili da se jednostavno bore bez obzira na ogromnu razliku izmeu dvije vojske. Potaknuti arom pojedinih ashaba (naro ito Abdullaha ibn Revahe, koji je putem otkrio da osje a da e poginuti kao ehid), odluili su nastaviti po prvobitnom planu i Poslaniku ne govoriti nita. Pribliili su se neprijatelju, proveli neko vrijeme u osmatranju, a zatim naglo promijenili pravac puta prema mjestu Muta, kamo su ih arapske i bizantske trupe pratile, misle i da se povlae. Kad su stigli na Mutu, gdje je topografija bila povoljnija, Zejd je naredio svojim trupama da odmah napadnu, kako bi iznenadili neprijatelja. Ta strategija je prenerazila neprijatelja, ali nije bila dovoljna da okrene stvari u korist muslimana koji su broj ano bili u ogromnom zaostatku. Zejd je ubijen, pa Dafer, njegov nasljednik, a zatim i Abdullah. Muslimanske trupe su bile u rasulu dok Halid ibn Velid nije preuzeo komandu, okupio vojnike, i osposobio ih da se odbrane od novog napada. Izgubili su samo osam ljudi, ali su se morali povu i. Iako su jasno izgubili, Halid je uspio izbjei sukob koji bi zavrio masakrom. I' Istovremeno su ashabi koji su ostali u Medini doivjeli neto jako udnovato. Znali su da Poslanik ima istinite snove i vizije, znali su da je nadahnut i pratili su ga kad su mu dolazili dijelovi Objave. Stoga su bili navikli
11 Prema nekim predajama, ubijeno je 12 ljudi.

na udne, nestvarne dimenzije ivota oko njih. Jednog dana im je Muhammed, a. s., po eo opisivati bitku kao da se nalazi me u borcima, iako sa sjevera nije stigao nikakav izaslanik niti su primili vijesti o ekspediciji. S bolom i suzama u o ima, govorio im je o smrti Zejda, Dafera i Abdullaha. Hvalio je Halidov poduhvat i nazivao ga sejful-islam (sabljom islama), ali nije mogao sakriti duboku tugu kad bi spomenuo njemu drage ljude koji su izgubili ivot. Otiao je do Esme, Daferove supruge i njihove djece, da im kae ta se desilo i da ih utjei. Prije nego to im je mogao saop iti tune vijesti, zaplakao je. I Daferova supruga Esma je po ela plakati kad je doznala za muevu smrt. Zatim je otiao do Ummu Ejmen i Usame i suznih o iju im saop io da je Zejd poginuo. Poslanik je Zejda volio kao sina, a i njegova porodica mu je bila naro ito draga. Zejdova najmla a kerka je izala iz kue i bacila se Poslaniku u naru je. Pokuao ju je utjeiti, a jecao je i suze su mu tekle niz lice. Jedan od ashaba, Sad ibn Ubade, koji se tu zadesio, bio je iznenaenim onim to vidi, a naro ito Poslanikovim suzama, pa je zatraio objanjenje. Poslanik je odgovorio da je to neko ko voli pa pla e za voljenim".'Z Poslanik je u io svoje ashabe da pokazuju ljubav i njenost i u tom trenutku, suo en s rastankom zbog smrti, u io ih je o ljudskoj krhkosti i dostojanstvu suza koje iskazuju ljubav i patnju onih koji vole. Ashabi su se vratili s Mute pod Halidovim vodstvom i potvrdili su Poslanikovu viziju: stvari su se dogodile ta no onako kako ih je on ispri ao, ukljuuju i i smrt tri ashaba. Za cijelu zajednicu su te vizije i to znanje bili dodatni znakovi Muhammedovog, a. s., poslanstva. Bio je jedinstven i izuzetan, tako je i postupao i djelovao, njegova inteligencija i kvaliteti nisu nalikovali nikom drugom, a ipak je ostao ponizan i krhak i plakao poput njih. Situacija na sjeveru je i dalje bila teka i arapska plemena su sigurno mislila da poraz muslimana na Muti mogu okrenuti u svoju korist. Muhammed, a. s., je primio vijest da neka plemena pripremaju veliki pohod na Medinu. Odlu io je mobilizirati tri stotine ljudi pod vodstvom Amra ibn Asa, koji je imao porodi nih veza s nekim sjevernim plemenima. Uputio ga je da prou i situaciju, da mu javi kako stvari stoje i da sklopi saveznitvo sct to vie rodova. Poslao mu je jo dvije stotine ljudi jer se inilo da jr opo'i.icija jaa nego to je o ekivao. Me utim, ispostavilo se da nije i mttslini,tni
12 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:31.

STOPAMA BOLIJEG POSlANIKA

Povratak kui

183

su uli na sirijsku teritoriju, u vrstivi postoje a saveznitva i uspostavivi nova, to im je omogu ilo osiguravanje tog dotad nesigurnog podru ja. Ugovor je prekren Ranije smo spomenuli da se ugovor na Hudejbijji pored medinske zajednice i Kurejija odnosio i na sve njihove saveznike. Pleme Huzaa je bilo u saveznitvu s Muhammedom, a. s., i jedan od njihovih rodova, Benu Kab, jedne noi su podmuklo napali pripadnici roda Benu Bekr, kurejijskog saveznika, pri emu su izgubili jednog ovjeka. Benu Kab je odmah poslao izaslanika Poslaniku da ga obavijeste o toj izdaji. To je bilo krenje ugovora i Poslanik je odluio da taj zloin ne smije pro i nekanjeno i da mora pomo i svojim saveznicima. to se Kurejija ti e, shvatili su ozbiljnost situacije i poslali su svog najutjecajnijeg ovjeka da uvjeri Muhammeda, a. s., da ne reagira na taj izolirani dogaaj. Meutim, otkako je ugovor potpisan Kurejije su postepeno mijenjale i krile stavke i uvjete ugovora i nisu oklijevali da poti u druge rodove da natete muslimanskoj zajednici ili ak da je napadnu. Ovog puta su otili predaleko i zato je sam Ebu Sufjan otiao u Medinu da se na e s Poslanikom. Muhammed je bio tur i uzdran: Ebu Sufjan je prvo pokuao pridobiti podrku svoje k erke Ummu Habibe, Poslanikove supruge, zatim Alijinu, ali nije naao na in za pregovor. Poslanik je ostao pri utnji, kao i ashabi, i Ebu Sufjan nije znao ta da misli o situaciji. Tokom narednih sedmica, Poslanik je naredio ashabima da se spremaju za pohod, ali je cilj zadrao za sebe. Samo nekolicina bliskih ashaba je znala ta se deava, a on ih je uputio da proi.re nekoliko kontradiktornih traeva. Trebali su re i da armija kree prema Siriji, ili Sekifu ili protiv Hevazina, kako bi proirili nesigurnost po cijelom poluotoku. Meutim, nakon jedne dove u damiji, Poslanik je imao viziju u kojoj je obavijeten da e se tajna saznati i da jedna ena nosi pismo kojim e obavijestiti Kurejije o predstoje em napadu. ena je zaustavljena na putu do Meke i predala je pismo Muhammedovim, a. s., izaslanicima. Poslanik je odluio oprostiti izdajici koji je napisao pismo, Hatibu, uprkos Omerovoj elji da ga pogube. Hatib, ije je ponaanje bilo posljedica porodi nih motiva, ostao je na slobodi i Poslanik se usredsredio na ratne pripreme, alju i izaslanike saveznikim rodovima kako bi bili spremni da se pridrue muslimanima u pohodu ije odredite nisu znali.

Ekspedicija je krenula u mjesecu ramazanu i Poslanik je muslimane prvo pustio da odlu e ele li postiti ili ne. On sam je postio dok nisu stigli u Merruz-Zahran, gdje su se ulogorili, rekavi ashabima da prekinu post jer e im trebati sva mogu a energija. Usput im je rekao da paze kako ne bi zgazili leglo psi a koje je vidio pored puta. Time je pokazao brigu za ivot u svim njegovim oblicima i makar se u tom trenutku preivljavanje nekoliko psia inilo nevanim, on je elio spasiti psi e od vojni kog nemara. Merruz-Zahran nalazio se na raskrsnici: cilj im je mogao biti Nedd na istoku ili Taif, ili Meka. Abbas, koji je napustio Meku kako bi se nastanio u Medini, uo je o muslimanskom pokretu i odlu io im se pridruiti. Kad su se ulogorili, Poslanik je naredio da svaki vojnik zapali vatru kako bi impresionirali neprijatelja: zapaljeno je deset hiljada vatri, to je ukazivalo na ogromnu armiju, poto se pretpostavljalo da je jedna vatra dovoljna za pet do deset vojnika. Kurejije, zajedno s ostalim plemenima koja su se bojala napada, odlu ili su poslati izaslanike da se raspitaju o namjerama Muhammeda, a. s. Kurejije su ponovo poslale Ebu Sufjana i jo dvojicu izaslanika, Hakima i Budejla, da uvjere Poslanika da ne napada Meku. Pregovarali su dugo vremena, ali su na kraju shvatili da je Poslanikova odluka nepromjenjiva. Posmatrali su ashabe, njihovo ponaanje i mirnu atmosferu koja je vladala u logoru. Hakim i Budejl su odlu ili pre i na islam, a Ebu Sufjan je izjavio da prihvata prvi dio o itovanja vjere (Nema boga osim Allaha") ali da jo ima neke sumnje u status Muhammeda, a. s., i da mu treba jo vremena da izgovori drugi dio o itovanja (a Muhammed je Njegov poslanik"). 13 Proveo je no u logoru i nakon sabah-namaza, kad je vidio posve enost muslimana i njihovo ponaanje prema Poslaniku, posluao je Abbasov savjet i izgovorio je itavo o itovanje vjere. Poslanik je znao da je ta promjena srca jako krhka i naredio je Abbasu da ide s Ebu Sufjanom na rub doline kako bi posmatrao prolazak muslimanske vojske. To je proizvelo eljeni efekat Ebu Sufjan je bio duboko impresioniran. Prije toga je Abbas apatom podsjetio Poslanika da Ebu Sufjan voli da mu se ukazuje po ast i da to ne ispusti iz vida. Muhammed, a. s., kao dobar psiholog, nije zaboravio taj savjet i poru io je da e svaki stanovnik Meke koji potrai uto ite u Ebu Sufjanovoj ku i, kod Kabe ili jednostavno ostane u svojoj ku i biti poteden i nema se ega plai13 Isto, 5:59.

184

.STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Povratak kui

185

ti. Prije dolaska muslimanske vojske, Ebu Sufjan je pourio nazad u Meku i (dok mu se njegova supruga Hinda izrugivala, nazivaju i ga luakom i kukavicom, zajedno s drugim vo ama, poput Ikrime ibn Ebi Dehla, koji ga je vrijeao) predloio svima da se predaju i ne pruaju otpor Poslanikovoj veli anstvenoj vojsci. Muhammed, a. s., je pretvorio Ebu Sufjana u saveznika, ne samo njegovim prelaskom na islam, nego i zbog toga to je obratio panju na njegov karakter i li nost. Ebu Sufjan je prvo priznao Boga, ali mu je bilo teko priznati poseban status ovjeka protiv kojeg se borio i kojeg je smatrao sebi jednakim. Muhammed, a. s., je to razumio i nije ga pourivao, daju i mu vremena da sagleda i sam shvati neke stvari. ak i nakon njegovog prelaska na islam, Poslanik je hio svjestan da je Ebu Sufjan zadrao ljubav prema mo i i slavi i uzeo je to u ohzir kad rnu je pokazao snagu svoje vojske i povjerio mu posebnu ulogu u mogu em razrjeenju sukoba. Iako je Muhammed, a. s., insistirao na zajedni kim principima, znao je uzeti u obzir i posebne odlike. Njegova misija je bila transformirati drugo prvim, ali nikad nije zanemarivao karakter, aspiracije i specifi ne osobine koje sa injavaju li nost svakog pojedinca. Njegova poruka je insistirala na principu jednakosti za sve u pravdi, kao i na psihologiji razlika i osebujnosti svakog pojedinca u vjeri. Povratak Prema ve ini predaja, Poslanik je uao u Meku dvadesetog ili dvadeset i prvog dana ramazana osme godine po hidri (630. n. e.) Podijelio je vojsku na jedinice koje su opkolile grad i zajedno krenule prema centru. Nekoliko kurejijskih skupina pod vodstvom Suhejla, Ikrime i Safvana se smjestilo u brdima, ali su nakon prvih konfrontacija uvidjeli da je otpor besmislen. Suhejl je utoite potraio u svojoj ku i, a Ikrime i Safvan su pobjegli. Muhammed, a. s., je naredio da taj dan ne bude nikakve bitke ni borbe i nazvao ga je danom milosti". 14 Nekih osam godina ranije, Poslanik je tajno, ali dostojansrveno i podignute glave napustio Meku. Sada se vratio usred dana, pobjedonosno, ali ovog puta je pao na seddu iz zahvalnosti Jednom dok je u io ajete sure
14 Isco, 5:66.

EI-Feth (Pobjeda): Mi emo ti dati sigurnu pobjedu da bi ti Allah ranije i kasnije krivice oprostio, da bi blagodat Svoju tebi potpunom u inio, da bi te na pravi put uputio i da bi te Allah pobjedonosnom pomo i pomogao. On uliva smirenost u srca vjernika da bi jo vie u vrstili vjerovanje koje imaju"'s Uao je u Meku iskazuju i najdublju skruenost i trae i da se prema bivim neprijateljima islama ponaa to je mogu e bolje. Okupao se i klanjao 8 rekata dobrovoljnog namaza, a zatim se odmarao nekoliko sati. Nakon toga je uzjahao svoju kamilu, Kasvu, i otiao do Kabe i obiao je sedam puta. Onda je svojim tapom poruio kipove i unitio ih ponavljaju i kur'anski ajet: Dola je istina, a nestalo je lai; la, zaista, nestaje!"' 6 Naredio je da mu se donesu klju evi svetita i da se uklone svi likovi, kako bi se Boija Ku a pomirila sa svojom sutinom, to jest, veli anjem Jednog Boga, koji se ne smije predstavljati niti povezivati s bilo kakvim predstavama: Niko nije kao On! On sve uje i sve vidi." " Ovaj Poslanikov gest unitenja bio je naizgled suta suprotnost svemu to je radio nakon odlaska iz Meke, jer je gradio damije (bez ikakvih likova) kako bi ozna io sveti prostor za potivanje Jednog Boga. Na nivou duhovne poruke, me utim, ovaj gest je imao potpuno istu sutinu, jer je unitavanjem idola u Kabi i oko nje Poslanik unitavao sve ono to je stolje ima iskrivljavalo kult Transcendentnog. Tim inom je Muhammed, a. s., pretvorio Kabu u istinsku damiju, u kojoj e se ubudu e veliati samo Jedini. Kurejije su postepeno izlazili iz svojih ku a i skupljali se u dvoritu Kabe. Kad je unitio kipove, Poslanik je uzviknuo: Nema boga osim Jedinog, nema sudruga. On je ispunio svoje obe anje, pomogao svoga roba i sam porazio saveznike."' 8 Zatim se okrenuo Kurejijama, objasnio im pravila islama i prou io im ajet:

15 Kur'an, 48:1-4. 16 Kur'an, 17:8]. 17 Kur'an, 42:11. 18 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:73.

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Povratak ku i

187

O ljudi, Mi vas od jednog ovjeka i jedne ene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najvie boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno nita."' ' Nakon toga ih je upitao ta misle ta e s njima uiniti". 20 Oni su odgovorili da e kao plemeniti brat, sin plemenitog brata" blago s njima postupiti. 21 Tad im je Poslanik prou io ajet koji govori o Jusufu, a. s., i njegovom ponovnom susretu s bra om koji su ga pokuali ubiti: Ja vas sada neu koriti, Allah e vam oprostiti, od milostivih, On je najmilostiviji! "22 Onda je uzviknuo: Idite, slohodni ste!" 23 Poslanik je zagarantirao svoj oprost svim mukarcima i enama koji do u njemu ili nekom od ashaba. Oprostio je i Vahiju ibn Harbu, koji je ubio Hamzu, ali mu je naredio da se u budu nosti suzdri od pojavljivanja pred njim. Na breuljku Safa su mnoge Kurejije pred Omerom primili islam, na istom mjestu je Poslanik, prije nekoliko godina, prozvan laljivcem. Kad je Ikrime ibn Ebi Dehl doao Poslaniku, on je upozorio ashabe: Ikrime, Ebu Dehlov sin, dolazi vam kao vjernik. Nemojte vrijeati njegovog oca, jer vrije anje mrtvih vrije a ive, a ne dopire do mrtvih." Podsjetio ih je ne samo da oproste nego i da imaju na umu da se ljudi ne mogu kriviti za tu e greke, pa ni o eve, shodno kur'anskom ajetu I nijedan grenik ne e tue grijehe nositi." 24Traila se razboritost i plemenitost due. Poslanik je ostao u Meki dvije sedmice i situacija se po ela smirivati. Poslao je ekspedicije da se uvjeri da je njegovo saveznitvo s oblinjim plemenima vrsto i da su oni koji su najavili primanje islama napustili idolopoklonsrvo. Takva misija u plemenu Benu Dezime je povjerena Halidu ibn Velidu. Poslije njihove predaje, Halid je odlu io pogubiti zatvorenike na koje je bio naro ito ogor en, iako ga je Abdurrahman ibn Avf odvra ao od toga. Nakon to ih je nekoliko pogubio, prestao je, na Abdurrahmanovo insistiranje. On mu je pojasnio da njegovo ponaanje nije motivirano vje19 Kur'an, 49:13. 20 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:74. 21 Isto. 22 Kur'an, 12:92. 23 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:74. 24 Kur'an, 17:15.

rom u Boga i pravdom. Poslanik se veoma naljutio kad je uo za Halidovo ponaanje; odlu io je platiti krvarinu za sve poginule i glasno je ponavljao: O Boe, ja nisam kriv za ono to je Halid ibn Velid uradio!"'s Put ka odgoju srca i savjesti muslimana Medine i Meke jo je bio dug. Duboko ukorijenjene navike i stara osje anja nastavili su izranjati na povrinu i ogledati se u ponaanju suprotnom pravilima islama. Nadalje, masovni prelazak Mekelija na islam zahtijevao je dodatne napore u vjerskom odgoju. Poslanik je naredio Muazu ibn Debelu da se time pozabavi: novi muslimani su se morali odgajati i nau iti osnove svoje nove vjere. Paradoksalno je da je bilo lake posti i jedinstvo u nevolji koja je do tada preovladavalaa nego jedinstvo u vjeri, ljubavi i potovanju koje se mora uspostaviti sada kad nema ve ih neprijatelja u regionu. Poslanik se vratio na polaznu ta ku svoje misije. Iskusio je progon, protjerivanje, rat, i vra ao se na izvor u miru, ovjen an pobjedom. Bilo je to vie od fizi kog ivotnog puta, bilo je to inicijacijsko putovanje srca i svijesti koje prolazi kroz etape velikog dihdda koji ljude vodi od prirodne tenzije strasti do mira duhovnog odgoja. Vratio se razli it po intenzitetu svojih napora i strpljenja, a ipak istovjetan sebi u svojoj vjernosti poruci. Kad je otiao, molio se Jedinom, uvjeren da e se jednog dana vratiti da se moli kod Boije Ku e. Napustio je Meku kao ovjek koji kre e na svoje ivotno putovanje, u dubini due uvjeren da e se jednog dana vratiti izvoru, sreditu, blizu svoga srca, da e se vratiti izvoru ivota, pulsu Boanskoga.

25 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:96.

ETRNAESTO POGLAVLJE

Kod kue, ka preseljenju

Poslanik se u Meku vratio kao pobjednik i velikodunost koju je pokazao iznenadila je ak i njegove naje e protivnike. Dok su ga mnogi vrijeali, borili se protiv njega i ak ubili neke njegove rodake i najdrae ashabe, on im je ponudio oprost, prelaenje preko prolosti i zatitu. Kur'an spominje one koji su ni krivi ni duni iz zavi aja svoga prognani samo zato to su govorili: `Gospodar na je Allah!"` 1 Objava takoder spominje da e se potlaeni, kad pobijede, isticati po svome ljudskom i dostojanstvenom dranju i ponaanju, jer su oni oni koji e, ako im damo vlast na Zemlji, molitvu obavljati i milostinju udjeljivati i koji e traiti da se ine dobra djela, a odvraati od nevaljalih."Z Poslanik je bio ivi primjer takve plemenitosti. Nije pokazao interes za osvetom, bogatstvom ili mo i. Skrueno je uao u Meku, otiao klanjati i initi seddu kod Kabe, poruio idole (na na in koji je podsje ao na Ibrahima, a. s.), izgovorio brojne dove koje izraavaju povjerenje u Jedinog Boga i njegovu zahvalnost i konano ustanovio mir u Meki.
Hunejn

Muhammed, a. s., je shvatio da se mora suo iti s brojnim opasnostima koje jo prijete muslimanskoj zajednici. Sva plemena nisu priznala Poslanikov autoritet, a neka su mislila da je dolo vrijeme da ga svrgnu. Stalna
1 Kur'an, 22:40. 2 Kur'an, 22:41.

189

190

STOPAMA Bo1JEC POSLANIKA

Kad ku e, ka preseljenju

191

govorkanja ukazivala su da su plemena Hevazin i njihovi saveznici mobilizirali vie od 20 hiljada ljudi isto no od Meke i da se pripremaju da napadnu muslimane. Poslanik je poslao izvi a e koji su potvrdili glasine: muslimani su se morali brzo pripremiti. Svi muslimani koji su doli iz Medine su mobilizirani, a pridruilo im se i dvije hiljade Kurejija. 3 Tako je Muhammed, a. s., krenuo s vojskom od 12.000 ljudi, najve om koju je ikada predvodio. Neki su, poput Ebu Bekra, izrazili ponosnu samouvjerenost zbog brojnosti i vjerovatne pobjede, to se Poslaniku nije svidjelo. 4 Hevazinsku vojsku predvodio je mladi ratnik po imenu Malik ibn Avf en-Nasri, koji je stekao prili an ugled na poluotoku. Naredio je vojnicima da sa sobom povedu i ene i djecu kako bi impresionirali neprijatelja brojno u i kako bi potakli trupe. Otiao je u dolinu Hunejn, kroz koju su muslimani koji su dolazili iz Meke morali pro i i pod okriljem no i razmjestio velik broj svojih vojnika u zasjedu na obje strane doline. Ti vojnici nisu bili vidljivi iz doline. Ostatak vojske rasporedio je nasuprot tjesnacu tako da budu okrenuti prema muslimanima koji su dolazili sa dna doline i budu vidljivi. Muslimani su napredovali u ranom jutarnjem svjetlu kad je Malik naredio vonicima koji su bili sakriveni u klancu da napadnu Poslanikovu vojsku s oba boka. Iznena enje je bilo potpuno i Halid ibn Velid, koji je marirao naprijed, nije mogao odbiti napad: nastala je opta strka u kojoj su se muslimanski ratnici pokuavali zatititi i povla ili se u totalnoj konfuziji. Uhva ene u tjesnacu, obuzela ih je panika. Poslanik, koji je bio neto iza na otvorenijem prostoru, vidio je ta se doga a, skupio je najblie ashabe i po eo dozivati muslimane uz pomo Abbasa, koji je imao ja i glas. Obojica su vikali: O ashabi ispod drveta, o ashabi ispod akacije!" kako bi borce podsjetili na zavjet vjernosti koji su dali prilikom ugovora na Hudejbiji. Ovi su postepeno shvatili ta se doga a i odazvali se na Poslanikov zov, uzvikujui: Lebbejk!Lebbejk!` (Odazivamo se! Evo nas!). 5 Sve vie ih je pristizalo da mu se pridrui i pregrupira za kontranapad. Poslanik je zatraio nekoliko kamen i a i, kao to je uradio i na Bedru, bacio ih je prema Havazinu, mole i se Bogu: O Boe, molim Te, odri svoje obe anje." Muslimani su nasrnuli na neprijatelja s takvim arom da
3 Veina tih Mekelija je nedavno prihvatila islam, ali su se drugi, poput Suhejla i Safvana, borili na strani muslimana u bici na Hunejnu jo ne prihvativi islam. 4 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:111, 5:128. 5 Isto, 5:113.

su Malikovi vojnici bili zaprepateni, nisu o ekivali tako iznenadan i masovan kontranapad. Me u muslimanima je bila jedna ena, Um Sulejm er-Rumejsa, koja je uestvovala u borbi sa svojim muem i koja je pokazala odlu nost poput svih ostalih. 6 Sada je na neprijatelju bio red da se povu e, a zatim pobjegne, dok su im muslimanske trupe bile za petama. Malik je naao uto ite u gradu Taifu kod plemena Benu Sekif, dok su se ostali morali skrivati u planinama. Izgubili su mnogo ljudi i pretpjeli gorak poraz nakon nadasve neo ekivanog i neobi nog preokreta. Objava e kasnije podsjetiti vjernike na razli ite injeni ne, emotivne i duhovne aspekte te borbe:

Allah vas je na mnogim bojitima pomogao, a i onog dana na Hunejnu kad vas je mnotvo vae zanijelo, ali vam ono nije ni od kakve koristi bilo, nego vam je zemlja, koliko god da je bila prostrana, tijesna postala, pa ste se u bijeg dali. Zatim je Allah na Poslanika Svoga i na vjernike milost Svoju spustio."'
Iako je mnogo ljudi poginulo, pobjeda je bila potpuna, a prikupljen je i znatan ratni plijen. Poslanik je zajedno smjestio ene i djecu i naredio je da ih uvaju i hrane na najbolji mogu i nain. Naredio je i da se plijen uva. a ne da se odmah razdijeli. Ne gube i vrijeme, mobilizirao je ljude i krenuo u Taif, gdje se Malik krio. inilo se da je to posljednje ozbiljno uporite otpora u regionu. Me utim, pleme Benu Sekif je bilo dobro opskrbljeno hranom i orujem, muslimanska vojska je opkolila njihovu utvrdu, ali im je uskoro postalo jasno da ih tako ne e izmamiti napolje. Nakon dvije sedmice, muslimani su odlu ili prekinuti opsadu i vratiti se u Diranu, gdje su bili zarobljenici i ratni plijen Hunejna. Ratni plijen Zarobljene ene i djeca su smjeteni u irokom prostoru, zaklonjeni od sunca i uredno su hranjeni do Poslanikovog povratka. Kad se vratio i vidio da je ve ina zarobljenika oskudno obu ena, naredio je da se od ratnog plijena uzme novac kako bi se na trnici svakom od njih kupila nova odje a.
6 Isto, 5:114. 7 Kur'an, 9:25-26.

192

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Kod ku e, ka presel enju

193

Zatim je odlu io podijeliti plijen, ali nije oslobodio zatvorenike, koji su postali ratni zarobljenici, jer je mislio da e Hevazin sigurno poslati delegaciju da trai njihovo izru enje. Po eo je dijeliti plijen i, na iznena enje ensarija, dao je Kurejijama, a naro ito Ebu Sufjanu i Hakimu (Hatidinom ro aku, koji je tek prihvatio islam) znatan dio osvojenog blaga. Isto je u inio sa Safvanom i Suhejlom, koji su se borili na Hunejnu, ali su oklijevali primiti islam. Objava je naredila Poslaniku da dio plijena ostavi onima ija srca treba pridobiti (za vjeru)", to nije bilo sredstvo preobra anja ljudi, nego je trebalo materijalnim poklonom osnaiti vjeru koja je ve manje-vie izraena, ali je ostala krhka. 8 Poslanik je znao da Safvan i Suhejl imaju senzibilitet za vjeru i da su se hrabro borili sa muslimanima, te im je dao velike koli ine plijena i nije traio da se preobrate. Njegovo opratanje u vrijeme osvajanja Meke, zatim njegova hrabrost i odlunost u ratu, i kona no njegova dareljivost nakon bitke, uvjerili su ih da je on uistinu Poslanik. to se Ebu Sufjana ti e, ve smo vidjeli da je Poslanik znao koliko su mu bitni drutveno priznavanje i ukazivanje po asti i potvrdio je njegov status. Hakim je pokazao ponos kad je primio svoj dio plijena: bio je znatan i inilo se da ga materijalna dobit raduje iznad svega. Muhammed, a. s, je taj poklon popratio sutinskim duhovnim u enjem, podsje ajui Hakima da odoli ponosu zbog posjedovanja bogatstva, dodaju i: Gornja ruka je bolja od donje ruke." 9 Time ga je podsjetio da su oni koji su dareljivi sa svojim bogatstvom i brinu se za siromane, poklanjaju i i sebe i ono to posjeduju, duhovno na puno viem stepenu od onih koji jednostavno primaju ili prose. Tako er ga je podsjetio da dadne neto od svog dijela svojoj porodici i svima onima koji ovise o njemu. Dalje, nau io je, Hakima da dostojanstvenije prima i poniznije daje. Prolo je sedam dana od predaje, a iz Hevazina se nisu pojavili da trae svoje ene i djecu nazad. Poto je mislio da ne e ni doi, Muhammed, a. s., je odluio podijeliti zarobljenike izme u Kurejija (koji su ponovo dobili ve i dio) i ensarija. Ba kad je zavrio podjelu, pojavila se delegacija Hevazina. Poslanik im je objasnio da ih je ekao, ali poto nisu doli, on je podijelio zarobljenike. Rekao je da e se zaloiti za njih i pitati ljude da im vrate zarobljenike ako ele. Nakon malo oklijevanja, svi su borci delegaciji vratili zaro8 Kur'an, 9:60. 9 Prenose Buharija i Muslim.

bljenike. Prije toga ih je Poslanik pitao za Malika, njihovog vo u, i reeno mu je da se sakrio kod plemena Benu Sekif. Poslanik je Maliku po njima poru io da e mu, ako mu do e kao musliman, vratiti njegovu porodicu, zajedno sa svom njegovom imovinom i stotinu kamila. 10 inilo se da je Muhammed, a. s., proitao Malikovo srce kad su se suo ili na Hunejnu, jer je Malik, im je uo Poslanikovu ponudu, pod okriljem no i pobjegao iz taifske rvrave, doao kod Poslanika i odmah primio islam. Tek to je prihvatio islam, ukazano mu je ogromno povjerenje: Poslanik ga je postavio za zapovjednika onima iz plemena Hevazin koji su ve primili islam i naredio im da idu u Taif i da stanu u kraj Benu Sekifu. Krenuli su odmah. Malik, koji je prije manje od mjesec dana umalo unitio muslimansku vojsku, sada je bio musliman koji je predvodio muslimansku ekspediciju s namjerom da uniti svoje prijanje saveznike. Povjerenje koje mu je Poslanik ukazao se inilo nevjerovatnim, ali dani i godine koji su uslijedili potvrdili su njegovu intuiciju: Malik ne samo da je uspjeno obavio svoj zadatak, nego je ostao vjeran i duboko produhovljen u svojoj predanosti islamu. Ensarije su zapanjeno posmatrali Poslanikovo ponaanje, poto je na kraju skoro itav ratni plijen razdijeljen me u Kurejijama. Neki su po eli javno iskazivati svoje razo arenje ili ak negodovanje, poto se inilo da Poslanik daje prednost svojim roacima, uprkos svemu to su stanovnici Medine uradili za njega kad su mu bili potrebni. Kad je Sad ibn Ubade doao kod Poslanika kao ensarijski izaslanik i iznio mu sve njihove primjedbe, Poslanik ga je sasluao, a zatim ga poslao da sakupi sve medinske muslimane kako hi im se obratio. " Rekao je dajedni drugima duguju, jer je on njih poveo pravim putem, a oni su njemu pruili uto ite od progona. Muhammed, a. s., je izjavio da nita od toga nije zaboravio i zamolio ih je da se ne uzrujavaju zhog na ina podjele plijena, jer je to bio samo na in da se osnai vjera nekih ljudi, nita vie. Rekao im je da nipoto ne mjere njegovu ljubav prema njima koli inom plijena koji im je dodijeljen. Njihova ljubav prema ovozemaljskoj imovini navela ih je da zaborave zna enje istinske ljubavi prema Bogu i u ime Boga, koja nadilazi sva bogatstva i ivot na ovom svijetu. Kurejije su odlazile ku i s ovcama i kamilama, a ensarije e poi kui s Poslanikom, koji je odlu io ostati s njima u Medini, gradu koji ga je prihvatio. Dodao je: Kad bi svi ljudi krenuli jednim
10 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:166. 11 Isto, 5:176.

194

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Kod ku e, ka preseljenju

/V1

putem, a ensarije drugim, ja bih krenuo putem ensarija." 12 Emocije na tom skupu su bile snane i mnoge ensarije su po ele plakati jer su shvatili koliko su pogrijeili u interpretaciji Poslanikovog ponaanja i znakova njegove odanosti. Njegovo prisustvo je bilo znak njegove ljubavi, dok je imetak koji je dijelio zna io da on zna da su neka srca i dalje privrena iluzijama ovog svijeta. Odlu io je krenuti iz Dirane i prije povratka u Medinu obaviti umru. Doao je u taj grad trae i uto ite, ali sad se tamo osje ao kao kod kue, iako su medinska kultura i obi aji bili druk iji od mekanskih, gdje je ivio vie od pola stolje a prije nego to su ga prisilili da ode. Uklopio se u novu okolinu posmatraju i obi aje i tradicije stanovnika, njihovu psihu i njihove nade, a zatim je postepeno uklapao mnoge od tih dimenzija u svoju li nost. Volio je ensarije dubokom duhovnom ljubavlju koja je prevazilazila plemenske, rodovske ili kulturne veze. Vrativi se u Medinu, Poslanik je nastavio iriti svoje u enje, da bi se iznenadio vidjevi pjesnika Kaba ibn Zuhejra koji je ranije svoj talenat koristio da mu se ruga i ismijava njcgove tvrdnje da je Boiji Poslanik. Kab se ve neko vrijeme skrivao kod poznanika u Medini i posmatrao svakodnevnicu muslimana. Znao je da rizikuje svoj ivot, jer neki ashabi ne bi oklijevali da ga ubiju kad bi ga prepoznali. uo je da Poslanik prata onima koji do u pred njega, bez obzira na njihovu prolost ili ponaanje. Jednog jutra nakon sabah-namaza otiao je Poslaniku i pitao ga da li bi oprostio Kabu ibn Zuhejru kad bi ovaj doao k njemu. Poslanik je potvrdno odgovorio i Kab je otkrio svoj identitet. Jedan od ensarija je nasrnuo na njega kako bi ga ubio, ali ga je Poslanik zaustavio rekavi da se Kab pokajao i da vie nije isti. Zatim mu je pjesnik izrecitovao neke stihove iskazuju i mu svoje potovanje, ljubav i molbu za oprost. Poslanik je bio duboko dirnut i kad je Kab zavrio recitiranje, ogrnuo ga je svojim ogrta em pokazuju i da mu je oprostio, ali i da cijeni njegov dar pjesni kog izraavanja. Muhammed, a. s., je imao istan an osjeaj za estetiku i volio je elokvenciju, kao i muzikalnost govora. Poezija, koja izraava ljepotu, otkriva dubinu osje aja i duhovnosti, naglaava milost Jedinog kao i ljubav stvorenja bila je dio njegovog prirodnog univerzuma i njegove najdublje kulturne pozadine. Ta umjetnost, ta duhovnost govora je tokom njegovog ivota bila na in da iskae dubine svog ja u nadi da e se prirodno uzdi i ka Bogu.
12 Isto, 5:177.

Tebuk Kad je Marija rodila Ibrahima, Poslanik se izuzetno obradovao uvi vijesti o dolasku djeteta. Priredio je sve ani ruak, a potom je dijete poslano na dojenje sjeverno od Medine, kao to je bio obi aj. U narednom periodu, Poslanik je redovno posje ivao sina. ivot u Medini je postao mirniji, iako je jo trebalo organizirati nekoliko ekspedicija, naro ito da se vidi da li su plemena koja su nedavno prihvatila zadrala mnogoboa ka svetilita i zapala u sinkretizam, emu se Poslanik uvijek protivio, naroito otkad mu je Objavom nare eno da svojim protivnicima i onima koji su poricali istinitost islama kae: Vama vaa vjera, a meni moja." 13 Vijesti o pobjedi Bizantinaca nad Perzijancima koje su stigle nekoliko mjeseci kasnije, imale su naro it utjecaj na muslimane, jer je Objava najavila tu pobjedu nekoliko godina ranije. Sura Er-Rum (Bizantinci) pominje poraz (koji se dogodio prije nego to su muslimani napustili Meku), a zatim pobjedu kroz nekoliko godina (fi bid'i sinin): 14
Bizantinci su pobije eni u susjednoj zemlji, ali oni e, poslije poraza

svoga, sigurno pobijediti za nekoliko godina - i prije, i poslije, Allahova je odluka - i tada e se vjernici radovati Allahovoj pomo i, - On pomae kome ho e, On je Silan i Samilostan. 15 Ti doga aji ne samo da su potvrdili kur'ansku objavu, nego su vijesti o porazu Perzijanaca najavile mogu e pregovore s kr anima na sjeveru. Muslimani su to saznali tek nekoliko sedmica kasnije, ali vijesti sa sjevera su bile uznemiruju e. Sve je upu ivalo na to da se Heraklijeva bizantska vojska udruila s arapskim plemenima i da zajedno pripremaju veliki napad na Muhammeda, a. s., novog arapskog cara". Moralo se odmah reagirati, ulozi su bili tako visoki, a pohod tako opasan da je Poslanik po prvi put sve ashabe obavijestio o destinaciji. Preventive radi, morali su oti i na sjever kako bi osujetili napredak neprijateljskih trupa i po potrebi ih iznenadili na njihovom terenu. Vrijeme im nije ilo u prilog i vojska
13 Kur'an, 109:6. 14 Izme u tri i devet godina, poto arapska rije bid' ozna ava hilo koji bioj od tri do dcvet. 15 Kur'an, 30:2-5.

196

SroP.MA BOIJEG rosiawrzot

Kod ku e, ka preseljenju

197

e u putu biti izloena estokim vru inama. Mobilizacija je bila op a i Poslanik je rekao ashabima da priloe to vie mogu kako bi se pokrili trokovi pohoda. Omer je dao polovinu svog imetka, shvativi Ebu Bekrovo ponaanje kao lekciju o samoodricanju. On je, naime, Poslaniku na raspolaganje stavio itav svoj imetak. Osman se na sli an nain istakao, osiguravi jaha e ivotinje za pola vojske. Prikupili su sve jaha e ivotinje iz okoline, ali ih opet nisu imali dovoljno za itavu vojsku, zbog toga je Poslanik morao odbiti zahtjeve nekih ashaba koji su eljeli u estvovati u pohodu. Neki od njih su zbog toga plakali, shvataju i krucijalni znaaj tog pohoda. O ekivana snaga neprijateljske vojske je bila tolika da je budu nost zajednice bila ugroena. Vojska je krenula krajem 630. godine (devete godine po hidri). Poslanik je bio na elu vojske koja je brojala trideset hiljada ljudi. Naredio je Aliji da ostane sa svojom porodicom, zbog ega su mu se licemjeri rugali. On to nije mogao podnijeti i krenuo je za vojskom, sustigavi ih kad su se prvi put ulogorili. Poslanik ga je poslao nazad, zamolivi ga da mu bude to je Harun bio Musau, a. s., i da uva njegov narod dok on nije tu. Kao to je bilo za o ekivati, vru ina je bila uasna, a put na sjever teak. etiri vjerna ashaba su odlu ila ostati u Medini, znaju i da e put biti teak. Jedan od njih, Ebu Hajseme je osje ao duboko kajanje i nakon otprilike deset dana je odlu io krenuti za ekspedicijom. Sustigao ih je kad su se ve ulogorili u Tebuku. Poslanik je bio izuzetno sretan zbog njegovog dolaska. Izostanak te etverice ashaba ga je mnogo rastuio jer se mogao tuma iti jedino kukavi lukom ili izdajom. Ebu Hajsemi je oproteno kad je objasnio svoje kajanje i neodoljivi osje aj potrebe da se pridrui vojsci. To nije bio slu aj s preostalom trojicom, me u kojima je bio i vjerni Kab ibn Malik: oni su izabrali ostanak u Medini i vo enje svojih poslova. 16 Muslimanska vojska je ostala u Tebuku dvadeset dana, ali im je postepeno postajalo jasno da su glasine o napadima sa sjevera neosnovane. Nijedno pleme nije bilo opremljeno za rat i nije bilo znakova bizantskog prisustva u tom podru ju. Iako je bila veliko iskuenje, ekspedicija se nije ispostavila kao beskorisna. Ogromna vojska je impresionirala itav poluotok, natjeravi sjeverna plemena da shvate veli inu Poslanikove mo i da okupi vojsku
16 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:214.

i nevjerovatnu pokretljivost njegovih trupa. Iz Tebuka, Poslanik je uspio uspostaviti veze s jednim kr anskim i jednim jevrejskim plemenom: zadrali su svoje vjere i prihvatili pla anje posebnog poreza (glavarine, dizje) kako bi ih muslimanska zajednica titila od napada. Dizja se, dakle, shvatala kao kolektivni vojni porez koji su pla ala plemena koja se nisu morala ukljuivati u muslimanske vojne pohode, ali je muslimanska vlast zauzvrat trebala osigurati njihovu odbranu, zatitu, a ako je potrebno i opstanak. 17 Iz Tebuka je Poslanik poslao Halida ibn Velida dalje na sjever kako bi opkolio jednu kransku utvrdu i uspostavio sli no saveznitvo kako bi osigurali put do Iraka i Sirije. Sve te operacije su bile uspjene i Poslanik se s muslimanskom vojskom vratio u Medinu. Kad se vratio, saznao je za smrt svoje k erke Umm Kulsum: bio je jako tuan, kao i Osman ibn Affan, kojem je po drugi put umrla supruga (bio je oenjen dvjema Poslanikovim kerima). to se ti e trojice ashaba koji su izostali, Poslanik im je rekao da se dre podalje od njega i proglasio da niko ne govori s njima dok Bog ne odlu i o njihovoj sudbini. Prolo je pedeset dana dok Objava nije presudila da im je oproteno: Kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijcsna, i kad im se bilo stisnulo u duama njihovim i kad su uvidjeli da nc:ma uto ita od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi sc i u budu e kajali." 18 uvi novosti, Kab je pitao Poslanika, ije je lice sijalo od radosti, da li je oprost doao od njega ili od Boga i Poslanik mu je rekao da je to Objava. Svi ashabi su s rado u primili tu vijest, jer su morali bojkotirati svoja tri brata. Taj slu aj je imao i duboku pouku, pokazavi kako je ozbiljna stvar sebi no preferirati bavljenje vlastitim poslovima, a ne predati se duom, tijelom i imetkom odbrani muslimanske duhovne zajednice. Jo jedna dimenzija te pouke je da slaba ili lijena predanost koje granie s potencijalnom izdajom mogu biti oprotene kad se srca iskreno okrenu Jedinom. 19

17 Upravo tako e to kroz nekoliko godina razumjeti Omer ibn Hattab, tada halifa, daju i kranskim i jevrejskim plemenima cijelu dizju koju su platili, govore i njihovim poglavarima, prije sukoba koji je slijedio, da im on ne moe osigurati zatitu od neprijatelja. 18 Kur'an, 9:118. 19 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:219.

198

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Kod ku e, ka presel enju

199

Izaslanstva

Deveta godina po hidri je nazvana Godinom izaslanstava": muslimanska zajednica je sada uivala takvu mo i ugled da su izaslanici s itavog poluotoka dolazili Poslaniku da sklope savez ili potpiu ugovor. 20 Prvi koji su doli Poslaniku bilo je pleme Benu Sekif, jer je Malik tako opkolio njihov grad da im je bilo nemogu e sklopiti bilo kakvo saveznitvo sa susjednim plemenima (od kojih je ve ina ili primila islam ili sklopila saveznirvo s Muhammedom, a. s). Izjavili su da ele postati muslimani, ali su eljeli pregovarati o elementima vjere i prakse: eljeli su zadrati kult svog idola EI-Lata i biti oslobo eni namaza. Poslanik je odbio pregovarati o tim takama, kao i uvijek kad se o tome radi, jer je prihvatanje islama zna ilo oboavanje samo Jednog Boga i klanjanje Njemu shodno normama uspostavljenim Objavom i Poslanikovim primjerom. Na kraju su pristali na uvjete dogovora. I jevrejska i kr anska plemena su slala izaslanike Poslaniku i on ih nije silio da prime islam. S njima je sklapao pakt o uzajamnoj pomo i, kao to je uradio s ona dva sjeverna plemena: oni su pla ali kolektivni vojni porez (dizju), a Muhammed, a. s., i njegova vojska su osiguravali njihovu zatitu i odbranu. Poruka je bila jasna na cijelom poluotoku: plemena koja prihvate islam moraju odustati od bilo kakvog sinkretizma, jer Poslanik nije pregovarao o osnovima vjere. im se oitovanje vjere izgovori, idoli se moraju unititi i islamska pravila se po inju potpuno primjenjivati, od namaza i posta do pla anja pro iujueg drurvenog poreza (zekat) i hada. Kad su plemena eljela ostati vjerna svojoj tradiciji, sklapala su ugovor s isto tako jasnim uvjetima: pla anje poreza u zamjenu za zatitu. Poslanik je dozvoljavao rodovima i vo ama da slobodno biraju izme u te dvije alternative, to su mnogi i u inili u mjesecima nakon povratka s Tebuka. Bliilo se vrijeme hada i Muhammed, a. s., je zaduio Ebu Bekra da hodo asnike povede u Meku. 21 Krenuli su tokom sljede ih sedmica i dok su bili na putu, Poslanik je primio vanu objavu o Meki, a naro ito o obredima oko Kabe. Poslao je Aliju da sustigne hodo asnike i prenese im poru20 Isto, 5:248. Ustvari, najvjerovatnije je da je to bila deveta i po etak desete godine po hidri (kraj 630., po etak 631. n.e.) 21 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:229.

ku koja se sastojala od prvih ajeta devete sure (jedinog poglavlja u Kur'anu koje ne po inje formulom U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog") Kao prvo, ajeti su najavljivali da se obredi kakvi su ranije obavljani oko Kabe (kojima su neki hodo asnici prisustvovali goli) ne e vie tolerirati i da se idolopoklonicima daju etiri mjeseca da odlu e o svojoj budunosti da prestanu obavljati obrede oko Kabe, potpuno napuste podru je ili prime islam. Kad pro e to vrijeme, muslimani se slobodno mogu boriti protiv njih, osim ako su sklopili dogovor s njima ( iji e se uvjeti, naravno, potovati) ili onih koji su direktno zatraili zatitu (koja e im biti zagarantirana). Poruka je bila jasna i ustanovila je da je Kaba, sveta damija, sada ekskluzivno posve ena oboavanju Jedinog i da samo muslimani mogu ulaziti u nju. 23 Ajet glasi: Allahove damije odravaju oni koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju i koji molitvu obavljaju i zekat daju i koji se nikoga osim Allaha ne boje; oni su, nadati se je, na pravom putu."Z^ Ve ina ashaba, kao i u enjaci nakon njih, razumjeli su da se ova zabrana odnosi samo na sveto podru je Meke, a da ostale damije mogu primati ene i mukarce koji nisu muslimani.25 Poruka jasno uspostavlja u.vhid, oboavanje Jedinog Boga, kao jedino mogu e oboavanje u sreditu, u blizini Boije Ku e, prema kojoj se okre u svi muslimani svijeta.
. ZZ

Ibrahim

Tokom desete godine po hidri mali Ibrahim, koji je tada imao otprilike godinu i po, ozbiljno se razbolio. U vremenu kad se vjera u Jedinog uspostavljala na cijelom poluotoku, kad je neprijateljstvo jenjavalo, a broj vjernika rastao, Poslanik je gledao kako njegov jedini sin naputa ivot i
22 Bismillahirrahmanirrahim, "U ime (ili s imenom) Allaha, Milostivog, Samilosnog. Razloge za izostavljanje su razli ito tumaili islamski uenjaci: neki smanaju da je to zbog samog konteksta sure, koja se bavi idolopoklonicima i ratom, dok drugi misle da je to stoga to je ona tek produetak 8. sure. 23 Neke predaje posjetu nedranske kr anske delegacije smjetaju u godinu izaslanstava, tj. dugo nakon Bitke na Bedru. Drugi, poput Ibn Hiama, smatraju da je tada dolo do druge posjete i da su nakon nje nedranski kr ani prihvatili islam. 24 Kur'an, 9:18. 25 Neki uenjaci, posebno oni malikijske pravne kole (mezheba), smatraju da se zabrana odnosi na sve damije.

200

STOPAMA BOIJEG PoscAuviKA

Kod ku e, kapreselenju

201

njega. Posje ivao ga je svaki dan i provodio sate uz njega. Kad je dijete izdahnulo, Poslanik ga je uzeo u naru je i stisnuo ga, toliko oalo en da su mu suze tekle niz lice. Abdurrahman ibn Avf, njegov vjerni ashab, bio je iznena en tim jecajima, jer je mislio da je Poslanik ranije zabranio takvo izraavanje alosti. Prvo, Muhammed, a. s., nije mogao govoriti, zatim mu je objasnio da je zabranio pretjerane manifestacije oalo enosti, poput naricanja ili histeri nog ponaanja, ali ne i prirodno izraavanje tuge i bola. Zatim je verbalno izrazio svoj bol to je, ustvari, postalo duhovna pouka, rekavi da su njegove suze znakovi njenosti i milosti". Dodao je komentar iz svog vlastitog iskustva, a koji je ta an i u pogledu svakodnevnice svakog muslimana: Onome koji nije milostiv ne e biti ukazana milost."zG U tekim ivotnim trenucima, dobrota, blagost, milost i saosje anje koje ljudska bi a pruaju jedni drugima dovode ih blie Jedinom, Er Rahmanu (Milostivom). Putem njih, Bog se pribliava srcu vjernika, pruaju i njemu ili njoj ono to su pruili svom bratu ili sestri. Poslanik je bio intimno pogo en i nije oklijevao da pokae i izrazi svoju tugu. Dodao je: O Ibrahime, o i suze, srce je beskrajno tuno, a mora se govoriti samo ono ime je Bog zadovoljan." 27 Bog ga je jo jednom iskuao kroz njegovu ljudskost i misiju. Izgubio je toliko voljenih ljudi ashabe, suprugu Hatidu, tri kerke i tri sina. 28 ivot mu je bio protkan suzama, ali je ostao njean u srcu, a vrst u svojoj misiji. Ta hemija njenosti i vrstoe je zadovoljavala Najblieg. U toj desetoj godini po hidri, kad se inilo da se svijet otvara Poslanikovoj misiji, Muhammedova, a. s., ljudska sudbina se inila svedenom na mali kabur gdje je poloeno Ibrahimovo tijelo i nad kojim mu je predvodio denazu. Poslanik je bio izabrani, Poslanik je ostao ljudsko bi e. Nekoliko sati nakon njegovog povratka s kabura dogodilo se pomra enje Sunca. Muslimani su to brzo povezali sa smr u Poslanikovog djeteta i vidjeli u tome udo, neku vrstu Boije poruke Poslaniku. Ali, Muhammed, a. s., je stao u kraj takvim tuma enjima, odlu no rekavi: Sunce i Mjesec su dva Boija znaka. Ne pomra uju se ni zbog ije smrti."" Time je podsjetio ashabe na poredak stvari i opomenuo ih da ne grijee u tuma enju zna-

kova, kako ne bi upali u sujevjerje. To je i za njega i za njih bila duhovna pouka o suzdrljivosti i poniznosti: ljudska bi a, me u kojima je i Poslanik, moraju nau iti da odlaze i da gledaju kako njihovi najblii odlaze, tiho i diskretno, usred ravnodunosti poretka stvari prema tome. Kunja vjere i ljudskosti zbog koje je Poslanik lio suze sastojala se ba u tome da se u enju usred vje nosti stvaranja i beskrajnih ciklusa prona e snaga za suo avanje sa smrtnou ovjeka, iznenadnim odlascima i smr u. Znak Boijeg prisustva u vrijeme ne ije smrti ne sastoji se u pojavljivanju nekog uda, nego u daljem trajanju prirodnog poretka, u vje nosti Njegovog stvaranja, tu i tamo ispresijecanog prolaskom stvorenih bi a, koja dolaze i odlaze.
Oprost i iskrenost

26 Prenose Buharija i Muslim. 27 Prenose Buharija i Muslim. 28 Zejneb je takoer umrla neto ranije i Poslanik je li no dao upute kako je treba okupati (ogasuliti). 29 Prenose Buharija i Muslim.

U trenutku kad je obavljanje njegove misije jasno ulazilo u zavrnu fazu, Poslanik je nastavio pokazivati plemenitost due koja je i iznena ivala i privla ila njegove ranije neprijatelje, bilo da se radilo o pojedincima ili itavim rodvima i plemenima, koji su mu sada dolazili u velikom broju. Iako je ostajao otvoren, znao je da se mora paziti odre enih pojedinaca ili skupina. Iskusrvo s Benu Ganamom ibn Avfom i objava koja je uslijedila nau ili su ga obzrivosti. Iz Benu Ganama su ga prije odlaska na Tebuk zamolili da ozvani i damiju koju su planirali sagraditi u tnjestu Kuba.' 0 On je bio zauzet pohodom na Tebuk i odlu io je oti i u Kuba nakon toga. Kasnije je saznao da je sve to zamisao dobro poznatog licemjera Ebu Amira i objava je potvrdila njegove bojazni: A oni koji su damiju sagradili da bi tetu nanijeli i nevjerovanje osnaili i razdor medu vjernike unijeli, pripremaju i je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika jo prije borio, - sigurno e se zaklinjati: `Mi smo samo najbolje eljeli', - a Allah je svjedok da su oni pravi laljivci. Ti u njoj nemoj nikad molitvu obaviti!"i' Ebu Amir je elio sagraditi damiju kako bi privukao vjernike iz druge damije u okolini, kako bi unosio razdor i vrio svoj utjecaj na vjernike. Iza paravana vjere i iskrenosti, neki su pojedinci pokuavali ste i privilegije i mo i nisu oklijevali pokuati upotrijebiti Poslanika u te svrhe. Kako je zajednica rasla, takvih situacija je bilo sve vie.
30 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:211. 31 Kur'an, 9:107-108.

202

STOPAMA BOIJEG rosra vIru

Kod ku e, ka presel enju

203

Muhammed, a. s., je ipak ostao izuzetno pristupa an i uvijek spreman da primi ene i mukarce koji su pokuavali razumjeti islam ili su traili istinu. Poslanik je mnogo puta oprostio onima s kojima je dolazio u konflikt ili koji su ratovali protiv njega, a sada je pokazivao veliko strpljenje i duboku privrenost onima koji su se, u vremenu mira, borili sami sa sobom i sa svojim srcima kako bi krenuli na duhovnu potragu i pronali put koji vodi Jedinom. Posmatrao ih je, odgovarao im na pitanja i pratio njihov napredak, bilo da je on bio nagao, oklijevaju i ili ponekad ak i buntovni ki. Kad se vratio s pohoda na Hunejn, Poslanik je izjavio: Vratili smo se iz manjeg dihada (napor, otpor, borba za promjenu) u ve i dihad." Jedan od ashaba je upitao: A koji je to ve i dihad, o Boiji Poslani e?" On je odgovorio: Borba protiv samog sebe (protiv ega)." 32 Za muslimane, kao i za sva ljudska bi a, ta unutranja borba je bila najtea, najplemenitija i zahtijevala je najvie razumijevanja, pratanja, i naravno, iskrenosti prema samome sebi. Rat i njegov manji dihad su pokazali kako je teko umrijeti za Boga, svakodnevni ivot i njegov ve i dihad su sada muslimanima pokazali da je jo tee ivjeti za Boga, o ito, transparentno, koherentno, prema duhovnim zahtjevima, strpljivo i u miru. Poslanik je traio od svih ljudi oko sebe koji nisu bili uvjereni u istinitost njegove poruke da trae, da posmatraju znakove, da trae zna enje dok se bore protiv iluzije svoga ja i njegove opsjene. U io je muslimane one koji su priznali prisustvo Jedinog da nastave svoju unutranju borbu, da ostanu ponizni i svjesni svoje slabosti, da trae duhovnu hranu u zikru (sje anju na Boga) i, kao to Kur'an preporu uje, da mole Boga da im u vrsti srca: Gospodaru na, ne dopusti srcima naim da skrenu, kada si nam ve na pravi put ukazao." 33 Poslanik je imao obi aj moliti Boga: O ti koji mijenja srca, u vrsti moje srce u Tvojoj vjeri!" 34 Tako su u doba mira neki traili istinu, a neki iskrenost, a svi su proivljavali novi oblik unutranjeg sukoba koji je zahtijevao napor, strpljivost i neprestano budnu svijest. U vrijeme kad se otvarala nada u kona no uspostavljanje posljednje vjere, svako od njih je vra en u svoj li ni unutranji univerzum kako bi traio svjetlo ili oprost, kako bi traio mir i blagost Onoga koji se stalno vra a
32 Prenosi Bejheki. 33 Kur'an, 3:8. 34 Prenose Ahmed i Tirmizi.

onima koji Mu do u ili Mu se vrate. Objava je podsjetila Poslanika: Kad Allahova pomo i pobjeda do u i vidi ljude kako u skupinama u Allahovu vjeru ulaze ti veli aj Gospodara svoga hvale i Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao."35 Ti ajeti su izraavali potrebu povratka Jedinom ak i kad se inilo da ljudi napokon priznaju istinitost poruke. Poto je to bila inicijacija u vje nu borbu protiv privida, Poslanik je opet morao iza i na kraj s kontradiktornim tenzijama, to je bio jedini na in da se nadi e Ja i da se dosegne Boansko. Dok mu je odasvuda dolazilo mnotvo ljudi, od njega je traeno da se vrati osami svog srca i vodi dijalog s Najbliim. Dok mu je na ovom svijetu dolazila pobjeda, shvatio je da se mora pripremati za preseljenje, za odlazak s ovoga svijeta ku i, kako bi bio blizu Jedinog. Abdullah Ibn Mesud je kasnije rekao da je objava ove sure najavila kraj Poslanikove misije i, samim tim, njegovo neizbjeno preseljenje. Oprosni had U mjesecu ramazanu desete godine po hidri, Poslanik je primio jo jedan znak od Boga. Ispri ao ga je svojoj k erki Fatimi: Svake godine mi melek Dibril jednom prou i Kur'an i ja njemu jednom prou im Kur'an; ali ove godine mi ga je prou io dva puta i mislim da to najavljuje moj odlazak." 36 Poslaniku je preostalo izvrenje jo jednog od pet stuhova islama i bilo je vrijeme da se po ne pripremati za to. Najavljeno je da e Poslanik predvoditi sljede e hodo a e u Meku i u sedmicama koje su uslijedile krenuo je na elu kolone od trideset hiljada medinskih hodo asnika, kojima se pridruilo jo tri puta toliko hodo asnika s cijelog poluotoka. Kad su stigli u Meku, izvrio je obrede hada, objanjavaju i ashabima koji su bili s njim da tako oivljavaju isto monoteisti ko oboavanje svog praoca Ibrahima, a. s. Had, kao i itav Poslanikov ivot, hio je vra anje Izvoru, Po etku: povratak Bogu, Jedinome, stopama Njegovog poslanika Ibrahima, koji je prvi sagradio Kabu, Boiju ku u, kako bi se oboavao Jedini. Ashabi su pratili svaki Poslanikov pokret, koji je, ustvari, krajnje precizno ustanovljavao obrede hada, rekavi im: Uzmite svoje obrede
35 Kur'an, 110:1-3. 36 Prenosi Buharija.

204

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Kod ku e, ka presel enju

od mene." 37 Devetog dana mjeseca zul-hideta desete godine po hidri, Poslanik je odrao govor za 144.000 hadija na Brdu milosti (Debelur rahme).38 Govorio je u kratkim odlomcima, a ljudi oko njega su ponavljali njegove rije i, tako da su svi u dolini mogli uti njegov govor." Sadraj poruke je bio mo an i intenzivan, a Poslanik je po eo izjavom da ne zna da li e ponovo sresti hodo asnike na ovom mjestu nakon ove godine."40 Zatim ih je podsjetio na svetost tog mjesta i mjeseca, kao i na svetost njihovih ivota, asti i imetka. Objasnio je da je periodu neznanja, njegovim obi ajima, rivalitetima i sukobima oko mo i i profita doao kraj. Sada su muslimani ujedinjeni vjerom, bratstvom i ljubavlju, koji ih trebaju u initi svjedocima poruke islama. Ni pod kakvim okolnostima ne smiju prihvatiti da budu ni tla itelji ni potlaeni."41 Trebaju u iti o jednakosti svih ljudi pred Bogom i potrebnoj poniznosti jer svi potje ete od Adema, a Adem je stvoren od zemlje. Pred Bogom je najplemenitiji onaj koji je najbogobojazniji. Nijedan Arap nije superiorniji od nearapa osim po unutranjoj svijesti o Bogu (pobonosti, bogobojaznosti)." 42 Poslanik je podsjetio sve muslimane da budu njeni prema svojim suprugama i dodao: Budite svjesni Boga u odnosu prema enama i teite da budete dobri prema njima." 43 Zatim je, kao da pokazuje Put i njegove uvjete svim prisutnim vjernicima, kao i onima koji e slijediti njegova u enja kroz stolje a, dodao: Ostavio sam me u vama neto to e vas uvati da ne pogrijeite, ako ga se budete vrsto pridravali: jasnu uputu, Boiju Knjigu i tradiciju Njegovog Poslanika." 44 Nakon svake pouke na koju ih je podsje ao, Poslanik je dodavao: Jesam li prenio poruku? Boe, budi mi svjedok!" Na kraju poruke, hodo asnici su odgovorili: Mi smo svjedoci da si vjerodostojno prenio poruku, da si ispunio svoju misiju i da si dobro savjetovao svoju zajednicu." Zatim je Poslanik zaklju io: Boe, budi mi svjedok! ... I neka onaj ko je prisutan prenese ovu poruku onome ko je odsutan."
37 Prenosi Muslim. 38 Broj hodo asnika bio je izme u 124.000 i 144.000, zavisno od prikaza. 39 U martu ili aprilu 632. n.e. 40 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 6:9. 41 Isto. 42 Isto. 43 Isto, 6:10. 44 Isto.

Poslanik je uistinu bio svjedok pred duhovnom zajednicom muslimana. U zajednitvu s njima, usred hodo a a koje zahtijeva jednostavnost i jedinstvo ljudskih bi a pred njihovim Stvoriteljem Poslanik se prisjetiu sutinske ta ke u poruci Jedinog: apsolutne jednakosti ljudskih bi a pred Bogom, bez obzira na rasu, drutvenu klasu ili spol, jer je jedina stvar koja ih razlikuje ono to ine sa sobom, sa svojom inteligencijom, svojim kvalitetima i, ponajvie, sa svojim srcem. Nebitno odakle dolaze, da li su Arapi ili ne, nebitno koje su boje, crne, bijele ili neke druge, nebitno kakvog su drutvenog statusa, bogati ili siromani, nebitno da li su mukarci ili ene, ljudska bi a se izdvajaju panjom koju posve uju svom srcu, svom duhovnom odgoju, kontroli svog ega, razvoju vjere, dostojanstvu, dobroti, plemenitosti due, i, u skladu s tim, vezama s drugim ljudskim bi ima u ime svojih principa. Pred hiljadama hodo asnika razli itog porijekla, robovima i plemenskim vo ama, mukarcima i enama, Poslanik je posvjedo io da je ispunio svoju misiju u svjetlu poruke Jedinog i svi vjernici su jednoglasno posvjedo ili da su primili i razumjeli njeno zna enje i sadraj. Nekoliko sati kasnije, Poslanik je primio iznenadnu objavu ajeta koji je potvrdio da se njegova misija bliila kraju: Danas sam vam vjeru vau usavrio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." 45 Posljednji ciklus poslanstva se bliio svome okon anju i Poslanik se trebao vratiti mjestu gdje je izabran, svom domu izvan ovog ivota, u blizinu Jedinog.

45 Kur'an, 5:3.

PETNAESTO POGLAVLJE

Neoptereen dugovima

Had je zavren. Poslanik je obavio sve obrede i krenuo nazad u Medinu s hodoasnicima koji su doli s njim. Doli su u Medinu i ivot se nastavio svojim tokom. Mnogi muslimani su nau ili islamske principe i Kur'an, kao i vjerske propise. Zekat je sakupljan po pravilima koja su uspostavili Objava i Poslanikova praksa.t Svih pet temeljnih islamskih dunosti (islamskih artova/ruknova/erkanul-islam) je kodificirano, uklju ujui i had, koji tek to je zavren, i muslimanska zajednica je primila informacije potrebne da ivi islam u svakodnevnom ivotu i da se suo ava s novim pitanjima koja se pojave u budunosti. Poslanik je pitao Muaza ibn Debela, kojeg je imenovao za suca (kadiju) u novoj sredini kakva je bio Jemen: Na osnovu ega e suditi?" On je odgovorio: Na osnovu Boije Knjige!" Muhammed, a. s., je tada upitao: A ako ne nae nita u Boijoj Knjizi?" Muaz je nastavio: Sudit u po tradiciji (Sunnetu) Boijeg poslanika." Muhammed, a. s., je dalje pitao: A ako ne nae nita u Poslanikovoj tradiciji?" Muaz je samouvjereno odgovorio: Ne u se ustruavati truditi se (edtehidu) da imam svoje miljenjc o tome." Odgovor je zadovoljio Poslanika, koji je zakljuio: Hvala Allahu koji je uputio izaslanika Njegovog poslanika ka onome to e zadovoljiti Boijeg poslanika." 2 Gradacija u odgovorima Muaza ibn Debela sadri sutinu Poslanikovog uenja i nudi zajednici naine da ga slijedi i ostanc mu vjerna kroz vremena: Allahova, d. ., Knjiga Kur'an i ukupan korints
1 Tokom 9. god. po hidri, prema ve ini prenosilaca i uenjaka iz oblasti islamskog pr,iva. 2 Prenose Tirmizi i Ebu Davud.

207

208

STOPAMA

BotJEC noscAvtKn

Neoptereen dugovima

20'J

Poslanikove tradicije (hadisa, koja se u ukupnosti naziva Sunnetom) dvije su temeljne reference i, kad se suo e s novom situacijom, uvari i nosioci tih uenja koristit e svoju kriti ku inteligenciju, svoj zdravi razum i svoju legalistiku kreativnost da prona u nove odgovore koji e ostati vjerni islamskim principima, ali odgovarati novom kontekstu. Temeljna islamska vjerovanja (akida, mn. akaid) i obredi (ibadat) ne podlijeu promjeni, niti sutinski principi etike, ali primjena eti kih principa i reagiranje na nove situacije o kojima pisani izvori ne govore jasno ili ute iziskuju odgovore prilago ene odre enim okolnostima. Poslanikovi ashabi su to razumjeli, a on im je pruio i znanje i samouvjerenost potrebne da idu naprijed i da opaaju svijet i njegove mijene, uvjeren da sada imaju duhovna i intelektualna sredstva da ostanu vjerni poruci svoga Stvoritelja. Ekspedicija i priroda Nekoliko mjeseci nakon povratka u Medinu, jedanaeste godine po hidri, Poslanik je odlu io poslati ekspediciju na sjever, u blizinu Mute i Palestine, gdje su nekoliko godina ranije ubijeni Dafer, Abdullah i Zejd. Na posvemanje iznena enje, komandu je povjerio mladom Usami, Zejdovom sinu, koji je imao samo dvadeset godina, iako su u njegovoj vojsci od 3.000 ljudi bili i takvi pojedinci poput Omera i drugih iskusnih ashaba. Ovaj izbor pokrenuo je mnoge kritike, ali je Poslanik odmah reagirao i obznanio: Kritikujete izbor Usame da zapovijeda vojskom, kao to ste ranije kritikovaali izbor njegovog oca Zejda. Usama je uistinu dostojan zapovjednitva koje sam mu povjerio, kao to je to bio i njegov otac prije njega." 4 U prolosti, neki muslimani su reagirali na izbor Zejda, kojeg su jo smatrali robom, mada je bio oslobo en, a sada su se neki protivili izboru njegovog sina, moda zbog oca, ali vjerovatno zbog njegove mladosti. Potvr ujui svoj izbor, Poslanik ih je podu io da drutveno porijeklo ili starosna dob ne mogu nekoga omesti da postigne autoritet i mo ako posjeduje potrebne duhovne, intelektualne i moralne kvalitete. Treba posjedovati pronicljivost da se najprikra enijima u drutvu prui istinska jednakost, prilika i ukae
3 Meu imenima ashaba koji su trebali uzeti u ea u pohodu neke predaje spominju Ebu Bekra, Aliju i Osmana, ne postoji, me utim, saglasnost o tome ko je stvarno otiao. 4 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 6:12.

povjerenje mladima tako da svako moe izraziti svoje sposobnosti i talrntr. Na irem planu, bila je to lijepa lekcija iz poniznosti upu ena na adresu starijih ashaba: oni su trebali iskusiti unutranji, ve i dihad, koji se sastojao iz pokoravanja ovjeku koji im je mogao biti sin, imaju i pri tom na umu da je njihovo doba ograni eno, kao bilo kojeg drugog ovjeka. Tim izborom, Poslanik ih je podu io da vrijeme prirodno slabi sva iju energiju i da ovjek mora biti dovoljno mudar da nau i odstupiti u stranu i autoritet povjeriti onima koji su mladi i dovoljno jaki da stvaraju i grade. Poslanik je mladom Usami dao preporuke i traio da odmah djeluje. Me utim, Poslanikova iznenadna bolest je odgodila odlazak i vojska je ekala u blizini Medine sve dane dvojenja o njegovom stanju. Nekoliko sedmica kasnije, Ebu Bekr je, prema Poslanikovoj elji, traio od Usame da izvede ekspediciju. Podsjetio ga je na Poslanikova u enja o ratnoj etici, jer je on stalno insistirao na principima koje musliman mora potovati u opho enju s neprijateljima. Ne ubijajte ene, djecu i starce," naredio mu je Ebu Bekr. 5 Nemojte biti podmukli. Ne zastranjujte s pravog puta. Nemojte masakrirati. Ne unitavajte palme, ne palite ku e i usjeve, ne sijecite vo ke, ne ubijajte stoku, osim kad se morate prehraniti... Usput ete nai i na isposnike koji ive u manastirima i slue Bogu u osami. Ostavite ih, ne ubijajte ih i ne unitavajte njihove manastire." 6 Ta u enja su bila sutinska i Usami su bila upu ena u svjetlu onoga to je u razli itim okolnostima Poslanik govorio o ratu, potovanju prema prirodi ili na inu postupanja sa ivotinjama. U nekoliko re enica, Ebu Bekr je saeo sutinu Poslanikovih uenja o tome. Nekoliko godina ranije, poslije Bitke na Hunejnu, Poslanik je proao pored grupe ljudi koji su stajali pored neke ene koja je leala na tlu i uo da ju je ubio Halid ibn Velid (koji je tada, kako smo vidjeli, tek bio prihvatio islam). Bio je vrlo ljut i traio da prenesu Halidu: Allahov poslanik zabranjuje ubijanje djece, ena i robova."' Tako er ga je krivio kad jc tthio ovjeka koji se ve predao. U oba slu aja, poruka je bila ista: treha sr horit i samo protiv neprijateljskih vojnika, pote uju i sve one koji dirrktno nr u estvuju u oruanom sukobu ili vie ne mogu nanijeti tctu. I'osl,tnilc jr
5 Doslovno, "neka krv ena, djece i staraca nikada ne natopi tvojc rukr." 6 Ibn Derir et-Taberi, Tarihur-rusuli vel-muluk (Povijest poslanika i vlad.u,0, .i; l I3-2 1 /. 7 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 5:127.

210

SroPaMA BOIJEG rosrawrrrn

Neoptereen dugovima

2/1

jasno izjavio prije slanja ekspedicije na Mutu: Ne budite podmukli i prevaranti, ne masakrirajte, ne ubijajte djecu, niti one koji ive u manastirima." 8 eni voditiRatnikdjebopl,aikdmusnblpri ga jer su napadnuti ili im je opstanak doveden u pitanje morali su strogo voditi ra una o tome ta je potrebno da bi se borilo protiv naoruanih neprijateljskih snaga i/ili odlu nih da se bore. Ako bi ovi poeljeli mir ili se predali, rat se morao obustaviti, shodno kur'anskoj odredbi: Ako oni budu skloni miru, budi i ti sklon i pouzdaj se u Allaha, jer On, uistinu, sve uje i sve zna." Vidjeli smo da je Poslanik na inio izuzetak kad je posjekao palmina stabla tokom opsade Benu Nadira. Taj izuzetak, koji spominje i Objava, potvrdio je pravilo potovanja prirode, posebno u ratu. Stvoreno je ispunjeno znakovima koji govore o dobroti i plemenitosti Stvoritelja, te stoga predstavlja posve eni prostor: potovati ga blisko je sadaki ili dovi. Zatita palmi, voaka i druge vegetacije u ratu jeste posljedica op enitijih uenja koja je Poslanik prenio svim muslimanima. Jednog dana, prolaze i pored Sada ibn Ebi Vekkasa koji je uzimao abdest, Poslanik mu je rekao: emu toliko rasipanje, Sade?" Zar se moe govoriti o raspinirvu kad se uzima abdest?" pitao je Sad. Poslanik je odgovorio: Da, ak i kad se koristi tekua voda." 10 Voda je centralnii element u svim u enjima i obredima, jer predstavlja ienje tijela i srca, fizi ke vanjtine kao i duhovne nutrine." Ali, Poslanik je podu io Sada i sve druge ashabe da vodu ili bilo koji prirodni element ne smatraju jednostavnim sredstvom svog duhovnog posve enja, naprotiv, potivanje prirode i njeno umjereno koritenje samo po sebi je duhovna vjeba i uzdizanje, cilj u njihovom traganju za Stvoriteljem. Poslanikovo insistiranje na nerasipanju bilo kojeg prirodnog resursa, ak i kad se koristi tekua voda," ukazuje da je potovanje prirode stavljao na nivo sutinskog principa koji mora regulirati ponaanje, ma kakvi bili situacija i posljedice. Nije to ekologija koja izvire iz predosje aja nevolja (koje su rezultat ljudskih djelatnosti), ve neka vrsta izvorne ekologije"
8 Prenosi Ahmed. 9 Kur'an, 8:61. 10 Prenose Ahmed i Ibn Made. 11 U tom smislu, Poslanik veli: Kad vjernik uzme abdest i opere lice, spere sve grijehe koje je poinio oima; kad opera ruke, sapere grijehe koje je po inio rukama; kad opere noge, sapere grijehe koje je po inio nogama." (Prenosi Ebu Davud)

koja ljudski odnos prema prirodi postavlja na eti ki temelj zdruen s razumijevanjem najdubljih duhovnih u enja.lZ Vjernikov odnos prema prirodi mora biti zasnovan na promiljanju i potovanju. To potovanje ide dotle da je Poslanik jedne prilike rekao: Ako nastupi Sudnji dan, a u ruci nekoga od vas bude sadnica, ako bude u stanju neka je posadi!" 13 Vjernikovu savjest, dakle, do samog kraja, mora proimati ova bliska veza s prirodom, do te mjere da mu i posljednja gesta bude zdruena s obnavljanjem ivota i njegova ciklusa. Ista uenja su prisutna tokom itavog Poslanikovog ivota i kad su u pitanju ivotinje. Vidjeli smo da je, mariraju i s vojskom prema Meki, hitno zatraio da se zatite ku ii koji su leali pored puta. To to je Poslanik insistirao da se prema ivotinjama dobro postupa ak i u tako ekstremnim okolnostima kakve su ratne iznova je direktna posljedica njegovih temeljnijih u enja u tom pogledu. Muhammed, a. s., je posebno volio ma ke, ali je kod ashaba stalno razvijao svijest o potrebi potovanja svih ivotinja. Jednom im je ispri ao sljedeu priu: Neki ovjek je iao putem po silnoj ezi. Ugledao je bunar i siao u njega da ugasi e . Kad se penjao da izae, ugledao je psa kako dah e od e i i rekao sebi: Ovaj pas je edan kao to sam bio ja." Ponovo se spustio u bunar, napunio svoju obu u vodom i popeo se, dre i je u zubima. Dao je psu da se napije, a Allah, d. ., ga je za to nagradio i oprostio mu grijehe." Poslanika su upitali: Boiji poslani e, zar emo biti nagra eni i za dobro postupanje prema ivotinjama?" On je odgovorio: Nagrada slijedi za dobro prema svakom ivom bi u." 14 U drugoj prilici je rekao: Neka ena je kanjena zbog ma ke koju je zatvorila dok nije uginula. Zbog te ma ke je otila u dehennem. Nije joj dala da jede i pije, niti ju je pustila da sama sebi ulovi hranu." 15 Kroz ovakve predaje i kroz vlastiti primjer, Poslanik je naglasio da je panja prema ivotinjama dio sutinskih islamskih u enja. Svaku priliku je koristio da insistira na toj dimenzij i. Pri rtvovanju ivotinja ili njihovom svakodnevnom klanju za jelo, I'oslanik nije muslimanima naredio samo da potuju ritual i izgovorr liisniillu, kako bi one bile jestive. Traio je da se sa ivotinjama postupa Iijrpn
12 Preokupacije dviju ekologija se susre u, iako im se izvori raxlilwju. 13 Prenosi Ahmed. 14 Prenose Buharija i Muslim. 15 Prenose Buharija i Muslim.

212

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Neoptereen dugovima

211

i da se potede bespotrebnih patnji. Jednoga dana, neki ovjek je svezao ivotinju za klanje i pred njom otrio no, a Poslanik je intervenirao rije ima: Zar eli da dva puta umire? Zato nisi naotrio no prije nego to si je povalio?" 16 Muhammed, a. s., je traio da se ljudi nastoje koliko je najvie mogue usavriti u svom podruju djelovanja. Za nekoga ko kolje ivotinje, to se sastoji od potovanja njihovog ivota i dostojanstva kao ivih bi a, klanju samo kad je potrebno i pote ivanju bespotrebne patnje." Bismillu koju izgovaramo pri klanju treba razumjeti kao finalnu formulu koja, u konanosti, svjedo i da je, za svoga ivota, ivotinja tretirana u svjetlu poduka Allaha, d. ., i Njegovog poslanika. Sama formula svakako ne bi bila dovoljna da dokae da su ta u enja potovana: propisno klanje ivotinje nakon to je za ivota maltretirana stoga je, po islamskim principima koje je prenio Poslanik, devijacija (odstupanje) i izdaja (iznevjeravanje). Poslanik je zaprijetio: Ko ubije vrapca ili ve u ivotinju ne potujui njeno pravo na postojanje, polagat e za to pred Bogom ra un na Sudnjem danu."'s Muhammed, a. s., je nau avao da se o pravima ivotinja da budu potovane, da budu pote ene patnje, da im se da hrana ako je potrebno i da budu tretirane kako treba ne moe pregovarati: to je dio ljudskih dunosti i treba se razumijevati kao jedan od uvjeta njihovog duhovnog uzdizanja. Bolest Nekoliko sedmica nakon ramazana, 11. godine po hidri, Poslanik je otiao na Uhud, gdje se odigrala druga bitka izme u muslimana i Kurejija, i klanjao denazu muslimanima koji su tu poginuli. Potom se vratio u medinsku damiju, popeo na minber' 9 i obratio vjernicima. Prvo je rekao: Odlazim od vas i bit u svjedok protiv vas." Potom ih je savjetovao, zavravaju i rijeima: Ne bojim se da ete se nakon mene vratiti mnogobotvu, ve se bojim da ete se zavaditi zbog ovosvjetskih dobara." 20 Ove rijei jasno pokazuju da je osje ao da se mora pripremiti za odlazak s ovog svijeta. U istom dahu, on izraava strah za budu nost svoje duhovne zajednice: vjerovanje ih
16 Prenosi Buahrija. 17 Kada neto radite, nastojte to initi kako treba." (Prenose Buharija i Muslim.) 18 Prenosi Nesai. 19 Govornica u damiji s koje se imam obraa vjernicima. 20 Prenosi Buharija.

nee napustiti, kazao je, ali bi ih ovaj svijet sa svojim iluzijama mogao obuzeti i to dvoje bi moglo, na nesre u, koegzistirati unutar njih. Poslanik je, ustvari, izraavao strah koji je zvu ao poput predvi anja: oni e se nastaviti obra ati Allahu, d. ., Jedinome, ali e biti podijeljeni zbog asti, bogatstva, mo i ili razliitih pripadnosti, to e u initi da zaborave na bratstvo koje ih ujedinjuje. Naredne noi, Poslanik je otiao na mezarje Beki u Medini poselamiti one koji tamo poivaju, zavravajui rijeima: Vi ste prethodnica, a mi vas slijedimo." Vraajui se, Poslanik je osjetio jaku glavobolju, koja ga nije naputala skoro dvije sedmice i koja ga je drala prikovanog za postelju tokom posljednjih dana ivota.Z' Isprva je nastavio predvoditi demat, uprkos glavobolji i groznici koje su mu uzrokovale velike patnje. Kako su dani prolazili, bolest se pogoravala i Poslanik je morao sve vie leati. Boravio je potom kod supruge Mejmune (jer je imao kod svake ustaljeni red boravka) i uporno pitao kod koje e biti naredni dan, pa dan poslije. Mejmuna je shvatila da on eli i i Aii, pa je to ispriala drugim enama. Odlu ile su ga odmah premjestiti kod nje. Bio je tako slab da su mu Abbas i Alija pomogli da ode do tamo. Boravio je kod Aie nekoliko dana kad mu se temperatura povisila i kad ga je glava iznenada po ela jae boljeti i kad je pao u nesvijest. Kad je doao sebi, traio je da ga poliju po licu sa sedam mjeina vode. Nakon nekoliko sati, osjetio se malo bolje i odlu io zamotane glave oti i u damiju. Sjeo je na minber, obratio se prisutnim ashabima, govore i im o kaburima, insistirajui da njegov kabur nikada ne smiju pretvoriti u mjesto tovanja: Ne inite idolatriju na mome kaburu!" 22 Bio je poslanik, ali je ostao ovjek: znao je koliko duboko ga ashabi vole i upozorio ih je da ne po ine greku onih koji su im prethodili, a koji su idealizirali svoje poslanike i predvodnike do stepena oboavanja. 2 i Samo Allah, d. ., je dostojan da Ga se oboava.
21 Sve injenice koje su ovdje kazane prenose svi prenosioci, ali ponekad postoje ravlikc u hronologiji ili vremenu kad su se stvarno dogodile: govor u damiji, prclazak kod Aic, klanjanje u damiji itd. 22 Prenosi Malik. 23 Ova zapovijed da se ne oboavaju ljudska bi a objanjava zato poslanici nc mogu biti predstavljeni u klasi noj islamskoj tradiciji. Slike i kipovi po svojoj sutini privla e ljudsku imaginaciju na objekt ili bi e koji tada mogu biti idealizirani ili oboavani zbog ovog predstavljanja ili kroz njega. Treba slijediti poslani ka u enja, a nc njihovc usobc: oni su put koji ljude vodi i dovodi blie Bogu. Vjernik stie u Boiju blizinu i Ijubav, ali Bi c i Njcgovo Prisustvo nadilaze sve to ljudi mogu predstaviti ili zatnisliri. Vjcrovanjr jc stoga pristup i stav srca, a ne imaginacije.

214

STOPAMA BOIJEG

rosraNurn

Neoptereen dugovima

.?I S

Kako bi upotpunio ovaj podsjetnik na svoju ljudskost, Poslanik je ustao i pitao da li je nekome od ashaba ostao neto duan. Ima li neizmiren dug? Je li nekoga uvrijedio? Ako toga ima, ta osoba treba progovoriti kako bi se to izmirilo. Neki ovjek je ustao i podsjetio Poslanika da mu duguje tri dirhema: Poslanik je naredio da mu se odmah da taj iznos. Poslanik, prema uputama Objave, nije molio na vjernikovom kaburu sve dok njegovi dunjalu ki dugovi nisu bili izmireni i znao je da i onome ko je itav svoj ivot posvetio Bogu dug ostaje breme koje mu Allah, d. ., ne e otpisati. Morao je oti i bez dugova prema bilo kome, ne nose i sa sobom neoprotenu uvredu, nezacijeljenu ranu, neopravdano povjerenje, ne uvenu poruku. Poslanik je ponovo sjeo na minber i izjavio: Uzvieni Allah je jednom od svojih robova ponudio da izabere izme u posjedovanja ovoga svijeta i Njegove blizine, pa je on izabrao Njegovu blizinu!" 24 Na te rijei, Ebu Bekr je briznuo u pla, jer je prvi shvatio, zbog dubine svoje ljubavi prema Poslaniku, da Muhammed, a. s., govori o sebi i svom skorom odlasku. Poslanik ga je utjeio i, nastavljaju i se obraati skupu, direktno se obratio Ebu Bekrovom srcu, izraavajui tako javno svoju duboku i intenzivnu ljubav prema njemu: Ashab koji je bio najizdaniji prema meni svojim drutvom i imetkom je Ebu Bekr. Kad bih uzimao bliskog prijatelja uz Allaha, d. ., to bi bio Ebu Bekr, ali je cjenjenije islamsko bratstvo i ljubav." 25 Njihova komunikacija je bila javna, a ustvari izuzetna, li na, tajna. Ebu Bekrove suze su izrazile njegovu ljubav i oistile dug, volio je, a tog asa je shvatio. Odlazak Poslanik se vratio kod Aie i ponovo legao. Povjerio se ashabima koji su ga kasnije posjetili da eli da njegove posljednje preporuke budu zapisane. Omer je izrazio rezerve zbog Poslanikovog stanja, dok su drugi podrali ideju. Podigli su glasove u Poslanikovom prisustvu, a on je traio da se povuku, jer nije mogao sluati kako se sva aju. U svakom sluaju, projekt nije proveden u djelo, iako je Poslanik dao nekoliko verbalnih preporuka o vjerovanju, praksi i odravanju Kabe. Potom je poelio oti i u damiju, ali su bolovi bili toliko jaki da se prilikom pokuaja onesvijestio. Kad je doao
24 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 6:64. 25 Isto (hadis prenosi Buharija).

sebi, pitao je da li su vjernici klanjali, a Aia ga je izvijestila da su njrga ekali. Ponovo je pokuao ustati, ali se ponovo onesvijestio. Kad se ponovo osvijestio, ponovo je pitao isto i dobio isti odgovor. Rekao je Aii da klanjaju i da ih Ebu Bekr predvodi. To joj je govorio i narednih dana, ali je svaki put Aia traila da joj otac bude poteen predvoenja demata, jer je previe osjetljiv i pla e kad ui Kur'an. Svaki put kad bi prigovorila, dobijala je isti vrst i odluan odgovor: Ebu Bekr mora predvoditi demat. Ebu Bekrova osjetljivost i suze uvali su tajnu, a Poslanik je ostajao vrst u svom izboru. Dva dana kasnije, bolest mu je malo popustila, pa je mogao oti i u damiju dok su muslimani klanjali podne za Ebu Bekrom. Ebu Bekr je htio odstupiti i napraviti mjesto Poslaniku, ali ga je on sprije io i smo sjeo s njegove lijeve strane. Poslanik je predvodio ostatak namaza dok je Ebu Bekr glasnije ponavljao fraze koje su pratile razli ite pokrete. Bilo je to posljednje Poslanikovo pojavljivanje u damiji. Tokom narednog dana podijelio je sve to je posjedovao, sve do zadnjih dirhema i oklopa i nastavio davati neke savjete. Ponavljao je kako treba lijepo postupati s robovima, siromanima i neuglednima. Sljede eg jutra, u ponedjeljak, u vrijeme sabah-namaza, Poslanik je podigao zavjesu u Aiinoj sobi, te je mogao vidjeti muslimane u damiji, pa je vi en kako se osmjehuje. Muslimani su bili iznenaeni tim postupkom i pomislili da e im se Poslanik pridruiti, ali se zavjesa ponovo spustila i Poslanik se nije pojavio. Tokom narednih sati, dola ga je posjetiti k erka Fatima, saosje ajno primjeujui njegovu intenzivnu patnju, na to joj je rekao: Nakon ovoga dana, za tvoga oca vie nee biti patnje." 26 Takoer joj je, kako smo vidjeli, apnuo da e mu se uskoro pridruiti, na to se ona kroz suze nasmijeila. Bol je postajala sve ja a i Poslanik uskoro nije bio u stanju govoriti. Tada je dola Aia i sjela pored Poslanika, privijaju i ga uza se, stavljajtt l mu glavu u svoje krilo i miluju i ga da inu ublai bol. U prostoriju jr uao Abdurrahman, Ebu Bekrov sin, a Aiin brat, nose i u ruci misvak, pruti kojim su tada istili zube. Poslanik ga je pogledao tako da je Aia shvatilu tlu eli misvak. Razmekala ga je u ustima i dala Poslaniku, koji je njimr oc4iatl4) zube iznenaujue energino, s obzirom na njegovu op u slahost. Poslanik je tako brigu o istoi pokazivao do svojih zadnjilt trrnuuuka,
26 Prenosi Buharija.

216

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Neoptereen dugovima

2i7

jer je znao koliko je vano tijelo odravati u kondiciji i zdravlju. Tokom ivota postoje obaveze prema tom tijelu koje je bi u i savjesti dato kao Boiji dar. Mora mu se zadovoljiti potreba za njeno u i seksualna potreba, kao to mu se mora odravati kondicija i higijena i mora se tititi od svega to se moe odraziti na njegovu ravnoteu ili uzrokovati bolest. Higijena i zadovoljavanje tjelesnih potreba su dvije dimenzije i dva uvjeta duhovnog uzdizanja, tako da je Poslanik tokom zadnjih trenutaka ivota uivao u njenosti i snano istio zube. Iako rezultate te zadnje panje prema tijelu niko na svijetu ne e vidjeti, Bog zna namjere koje po ivaju iza te geste. Poslanik je jednom izjavio da e na Sudnjem danu vjernik biti pitan i kako je koristio svoje tijelo. 27 Nasuprot svim iluzijama li nog posjedovanja, tijelo je u osnovi privremeno povjereno svakom bi u pa se i u ovom sluaju moraju rijeiti sva dugovanja prije odlaska. Poslanik je zatvorio o i. Aia ga je privijala uza se i ula kako apue: U Dennet, u visoko drutvo..." Potom je prou io zavrni dio ajeta: ,,... u drutvu vjerovjesnika, i pravednika, i ehida, i dobrih ljudi, kojima je Allah milost Svoju darovao. A kako e oni divni drugovi biti!"" A onda tri puta ponovio: U visoko drutvo!" 29 Podlaktica mu je iznenada klonula, a glava postala tea i Aia je shvatila da je Poslanik upravo izdahnuo. Otiao je svome Gospodaru, Odgajatelju, Prijatelju, koji ga je pozvao natrag sebi kako bi pronaao konani mir, izvan ljudskoga svijeta u koji je poslan kako bi donio posljednju poruku Najmilostivijeg. Otada, duhovna zajednica vjernika, irom vremena i prostora, bez prestanka blagosilja poslanika i od srca i s ljubavlju ui: Allah i meleki Njegovi blagosilju Vjerovjesnika. O vjernici, blagosiljajte ga i vi i aljite mu selam!" 3o
Praznina

Vijesti o njegovoj smrti rairile su se Medinom i uzrokovale beskrajnu tugu. Lica su odraavala nevjericu, suze i jecaji izraavali su intenzitet boli. Poslanik je preporuivao da se alost izraava bez pretjerivanja, bez histerije, uzdrano i dostojanstveno. Mukla tiina, naruavana samo jecajima i
27 Prenosi Tirmizi. 28 Kur'an, 4:69. 29 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 6:73. 30 Kur'an, 33:56.

uzdasima vladala je oko Poslanikove ku e. Omer ibn Hattab je iznenada prekinuo tiinu i glasno povikao, kako smo to ranije vidjeli, da Poslanik nije mrtav, da e se vratiti, kao to je to u inio Musa, a. s., nakon etrdeset dana. ak je zaprijetio da e ubiti svakoga ko se usudi izjaviti da je Poslanik mrtav. Njegova ljubav je bila takva, osje aj praznine je bio toliki da Omer nije mogao zamisliti budu nost bez ovjeka koji ih je vodio i s njima se druio i iju ljubav i briljivost naglaava sam Kur'an: Doao vam je Poslanik, jedan od vas, teko mu je to ete na muke udariti, jedva eka da pravim putem po ete, a prema vjernicima je blag i milostiv." 31 Emocije su ovladale itavim njegovim biem. Tada Poslanikovoj ku i dolazi Ebu Bekr, sjeda na njegovu postelju i podie tkaninu koja je prekrivala Poslanikovo tijelo i lice. Suze su mu potekle niz lice kad je shvatio da ih je Poslanik napustio. Izaao je napolje i pokuao uutkati Omera, koji je, u stanju emocionalnog oka, odbijao da se smiri. Ebu Bekr je tada stao po strani i obratio se masi, izgovorivi one rije i, tako pune mudrosti, koje smo spomenuli u uvodu, a koje sintetiziraju samu sutinu islamskog vjerovanja: Neka znaju oni koji su oboavali Muhammeda, a. s., da je on umro! Oni koji su oboavali Allaha, d. ., neka znaju da je On iv i da ne umire." 32 Potom je prou io ajet: Muhammed je samo poslanik, a i prije njega je bilo poslanika. Ako bi on umro ili ubijen bio, zar biste se stopama svojim vratili? Onaj ko se stopama svojim vrati ne e Allahu nimalo nauditi, a Allah e zahvalne sigurno nagraditi."" Kad je Omer uo taj ajet, bio je skrhan i kasnije je priznao da se osje ao kao da ga nikada ranije nije uo, iako je objavljen davno prije. Shvatio je, zajedno s drugim muslimanima, da je Poslanik otiao i napustio ih i da praznina koja se pojavila mora biti ispunjena njihovom vjerom u Jedinoga, koji jc vje no iv i ne umire". Oni Ga moraju moliti da im pomogne da u schi prona u snagu, strpljenje i ustrajnost koji im trebaju za ivot bez Poslanilca, ali uvijek u svjetlu njegova primjera. Omer je, uprkos svom jakom karakteru i impresivnoj osohcnosti, nakratko izgubio kontrolu, emocije su ga obuzele tako jako da su na vidjrlo iznijele njegovu krhkost, uzrokuju i da reagira poput djctcta kojc odbija
31 Kur'an, 9:128. 32 Ibn Hiam, Es-siretun-nebevijje, 6:75-76. 33 Kur'an, 3:144.

218

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

Boiju odredbu, ivotnu realnost. Nasuprot njemu, Ebu Bekr, koji je ina e bio vrlo osjetljiv, koji je intenzivno plakao u ei Kur'an, vijesti o Poslanikovoj smrti primio je s dubokom tugom, ali i izuzetnom staloeno u i nepobitnom unutranjom ja inom. U tom trenutku, uloge njih dvojice su se preokrenule, pokazuju i nam da je Poslanik svojim odlaskom odaslao posljednju pouku: u blistavim dubinama duhovnosti, osjetljivost moe proizvesti takav stepen ja ine koju nita ne moe pokolebati. I obrnuto, najja a osobnost, ako se na trenutak zaboravi, moe postati ranjiva i krhka. Put ka mudrosti i snazi uz Boga, d. ., neizbjeno vodi kroz svijest o naim slabostima i kroz njihovo priznavanje. One nas nikada ne naputaju i Najblii nam preporu uje da ih prihvatimo s povjerenjem, kako je u inio Ebu Bekr, i intenzitetom, kako je to u inio Omer, ali uvijek s ponizno u (smjerno).

U historiju, za vje nost

Objava je ashabima, kao i muslimanima danas i do vje nosti, kroz povijest i razli ita drutva i kulture poru ivala: Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji esto Allaha spominje."' Poslanik je u itelj ija uenja se izuavaju, vodi koji se slijedi na Putu, uzor koji se nastoji oponaati i, iznad svega, odabranik ije rije i, utnju i djela smo pozvani promiljati. Model, vodi Tokom 23 godine svoje misije, Muhammed, a. s., je traio put duhovne slobode i oslobo enja. Primao je Objavu, korak po korak, u skladu sa ivotnim prilikama, kao da je Najuzvieniji s njim razgovarao u povijesti, a za vje nost. Poslanik Ga je sluao, govorio s Njim i promiljao Njegove znakove i no i dan, u ugodnom drutvu svojih ashaba ili u osami arabijske pustinje. Molio je dok su drugi spavali, prizivao je Allaha, d. ., dok su njegova braa i sestre o ajavali i ostajao strpljiv i stamen pred poteko ama i uvredama kad bi mnogi ustuknuli. Njegova duboka duhovnost oslobodila ga je iz tamnice jastva i on je gledao i imao u svijesti znakove Najbliega, bili oni u ptici koja leti, drvetu koje raste, tmini koja se sputa ili zvijezdi koja blista. Muhammed, a. s., bio je u stanju izraziti ljubav i iriti je oko sebe. Njegove supruge su uivale u njegovom prisustvu, njenosti i osje ajnosti, a
1 Kur'an, 33:21.
219

220

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

U historiju, za vje nost

221

ashabi su ga voljeli jako, duboko i plemenito. Davao je i nudio svoje prisustvo, svoj osmijeh, sebe. ak i kad bi mu se rob obratio ili elio s njim oti i na drugi kraj grada, on je iao, sluao, volio. Pripadaju i Bogu, nije bio ni iji posjed, svoju ljubav jednostavno je nudio svima. Kad bi nekome pruio ruku, nikada je ne bi prvi povla io nazad. Znao je ta svjetlost i mir mogu pokrenuti u srcu nekoga kome se uputi blaga rije , ko se zovne lijepim imenom, ko se utjei. Oslobo en sebi nosti, nikoga nije zapostavljao. Njegovo prisustvo bilo je uto ite, on je bio Poslanik. Volio je i opratao. Svaki dan je molio Allaha, d. ., da mu oprosti pogreke i previde. Kad bi mu mukarac ili ena doli pod teretom grijeha, ma kako on ozbiljan bio, on ih je primao i ukazivao im na put ka oprostu, utjehi, dijalogu s Bogom i zatiti Najplemenitijeg. Sakrivao je tu e greke od drugih, u e i svakoga potrebi za li nom strogo u i disciplinom. Kad bi lijenost nekoga navela da trai minimum koji treba vriti, uvijek je odgovarao pozitivno i pozivao ih da koriste svoju inteligenciju i svoje kvalitete da razumiju, unaprijede i oslobode sebe vlastitih proturje nosti, u isto vrijeme prihvataju i svoju vlastitu krhkost. U io je odgovornosti bez krivice i pridravanju etike kao uvjetu slobode. Pravda je uvjet mira i Poslanik je stalno insistirao da se ne moe okusiti jednakost ako se nije sposobno potovati ne ije dostojanstvo. Osloba ao je robove i stalno to preporu ivao muslimanima: vjerni ka zajednica treba biti zajednica slobodnih bi a. Objava mu je pokazala put i on, kako smo vidjeli, nije prestajao posve ivati posebnu panju robovima, siromanima i inferiornima u drutvu. Pozivao ih je da budu dostojanstveni, da trae svoja prava i da se rijee osje aja inferiornosti. Poruka je bila,poziv na vjersko, socijalno i politiko osloba anje. Na kraju njegove misije, u ravnici u podnoju Brda milosti (Debelur rahme), mukarci i ene razli itih rasa, kultura i boja, bogati i siromani, sluali su ovu poruku, koja naglaava da su najbolji me u ljudima takvi po svojim srcima, ne po klasi, boji ili kulturi. Najbolji me u vama su oni koji su najbolji prema ljudima," rekao je jednom prilikom. 2 ajui se ne samo muslimanima ve svimUimeljudskogbratv ljudima (en nas), kako je to u inio u svom oprotajnom govoru sva iju savjest je podu io da nadie sve to je ometa na putu ka pravdi (el adl). Pred Bogom, nita ne moe opravdati diskriminaciju, drutvenu nepravdu
-

ili rasizam. U muslimanskoj zajednici, crnac je ezanom pozivao ljude na namaz, a sin roba zapovijedao vojskom, vjerovanje je oslobodilo vjernika su enja zasnovanog na varljivoj vanjtini (povezanoj s porijeklom i drutvenim statusom) koja stimulira nemudre strasti i dehumanizira. Sluao je ene u svom drutvu, kojima su obi no negirana prava, koje su isklju ivane i loe tretirane. Objava spominje ovo sluanje i ovu pristupa nost: Allah je uo rije i one koja se s tobom o muu svome raspravljala i Allahu se jadala - a Allah uje razgovor va me usobni, jer Allah, uistinu, sve uje i sve vidi." Isto tako, sasluao je enu koja se eljela razvesti od mua kojeg vie nije voljela, sasluao ju je, razmotrio stvar i rastavio ih. 4 er je primio drugu enu koja se tuila da ju je otac udao ne pitaju iTako je za miljenje. Bio je spreman da ih rastavi, ali ga je ona izvijestila da je zadovoljna o evim izborom, ali je htjela da o evi znaju da to nije neto 0 emu oni odlu uju" i da ne mogu tako postupiti ako ne zatrae pristanak kerki. 5 Poslanik je enama postavio dvostruki zahtjev duhovnog treninga i dosezanja enstvenosti koja nije zarobljena u ogledalo mukih pogleda ili otuena unutar nezdravih odnosa mo i ili zavo enja. Njihovo prisustvo u drutvu, u javnom ivotu i drutvenim, politi kim, ekonomskim, pa ak i vojnim aktivnostima bilo je objektivna injenica koju Poslanik nikad nije zanijekao ili odbacio, ve ju je jasno podsticao. U svjetlu duhovnih u enja, vodio ih je da se dokau, budu prisutne, da se izraze i trae stvarnu slobodu srca i savjesti. One to moraju izabrati same i trasirati ga za sebe, pouzdaju i se u Najplemenitijeg. Poslanik je volio djecu, s njihovom nevino u, njeno u i sposobno u da se u asu stvore na svakom mjestu. Vodio je ra una o onima koji prije svega razumiju jezik srca. Ljubio ih je, nosio na ramenima, igrao se s nji3 Kur'an, 58:1.

4 Nekoliko ena mu je dolazilo trae i da im dozvoli razvod (hul), naprimjer Demila bint Ubejj ibn Selul, Habiba bint Sehl el-Ensarijja, Berira i ena Sabita ibn Kajsa. U posljednjem slu aju, Ibn Abbas spominje da je Sabitova ena dola Poslaniku i rekla mu da muu nema ta prigovoriti u pogledu vjere, ali da ne eli da ona bude nedosljedna islamu (ne potuju i prava njega kao mua ili ga iznevjeravaju i svojim mislima ili ponaanjem). Poslanik ju je pitao je li voljna vratiti mu vo njak koji je dobila kao vjen ani dar i ona je prihvatila. Poslanik je potom traio od Sabita da prihvati rastavu (prenosi Buharija). 5 Ovo se moe na i u hadisu koji prenosi Ahmed. U drugom hadisu koji prenose Buharija, Nesai i Ibn Made veli se da je Poslanik jednostavno ponitio brak sklopljen bez eninog pristanka.

2 Prenosi Bejheki.

222

STOPAMA BoiJsc rosra vrKn

U historiju, za vjenost

223

ma. Djeca, poput meleka, u potpunosti pripadaju Bogu. Ona su znakovi. Poslanikov pristup bio je stalno podsje anje na to: stoga, ako bi neko dijete zaplakalo dok je trajao namaz, Poslanik je skra ivao molitvu odraslih kao odgovor na molbu djeteta. 6 Poslanik je, tavie, od djece crpio osje aj za igru i nevinost, od njih je u io da ljude i svijet oko sebe gleda s uenjem. Posmatraju i djecu kako doivljavaju ljepotu, punije je razvio estetski osjeaj: pred ljepotom je plakao, bivao ganut, ponekad uzdisao i esto bio razgaljen poetskom muzikalno u neke fraze ili duhovnim zovom ajeta koji mu daruje Najdareljiviji, Beskrajno Lijepi.
Sloboda i ljubav

Poslanik je ovjeanstvu donio poruku vjere, etike i nade, u kojoj Jedini podsjea sve ljude na svoje prisustvo, svoje zahtjeve, na Sudnji dan i Susret. Iako je Muhammed, a. s., doao s tom porukom, itavog ivota je sluao ene, djecu, mukarce, robove, bogate i siromane, kao i sve prikra ene. Sluao ih je, izraavao im dobrodolicu i tjeio ih. Odabranik izme u itelja ove zemlje, niti je tajio svoju krhkost, niti svoje dvojbe. Ustvari, Bog je u inio da je on vrlo rano dvojio u pogledu sebe kako nikada ne bi dvojio u pogledu svoje potrebe za Njim i pokazao mu realnu podlonost pogreci kako bi traio Njegovu savrenu milost i ostao uvi avan prema svojim istovrsnicima ljudima. On je bio model ne samo kroz svoje kvalitete, nego i kroz svoja dvojenja, svoje rane i, kako smo vidjeli, povremene greke u prosu ivanju, na koje su ukazivali Objava ili ashabi. Me utim, apsolutno sve u njegovom ivotu bilo je instrument obnove i transformacije, od najsitnijih detalja do velikih doga aja. Muslimani, vjernici bilo koje vjere i svi koji izuavaju ivot Muhammeda, a. s., bez obzira na vlastita vjerska uvjerenja, iz toga mogu izvesti pouke, dopirui tako do sutine poruke i svjetla vjere. Poslanik je molio, meditirao, transformirao sebe i transformirao svijet. Uz vo stvo svog Odgajatelja, odupirao se niskim porivima i nudio ono najbolje u sebi, jer je to smisao dihada, takvo je zna enje zapovijedi vjernicima da promoviraju dobro, a spre avaju loe."' Njegov ivot bio je otjelovljenje tog u enja.
6 Nekada", kae Poslanik, odlu im oduljiti namaz, ali ujem pla djeteta, pa skratim iz straha da mu ne uznemirim majku." (Prenosi Ebu Davud) 7El-emru bil-ma'rufi ven-nehju anil-munker" (vidjeti, npr., Kur'an, 22:41.)

Muhammedov, a. s., ivotni put u svakoj fazi je nudio bi e posveeno sluenju Allahu, d. . Srce ne moe, a da se ne sjedini s takvim bi em dok slijedi put ka slobodi: slobodi ne samo da se misli i djeluje, za koju se Muhammed, a. s., dostojanstveno borio, ve i slobodi bia koje se oslobodilo ovisnosti o povrnim emocijama, destruktivnim strastima ili bilo koje druge otuuju e ovisnosti. Svi su ga voljeli, pazili i potovali, jer mu je njegova zahtjevna duhovnost omogu ila da nadi e svoj ego, da daje sebe i, zauzvrat, voli, a ne robuje. Jednom je ashabima saop io tajnu istinske ljubavi: Uzdri se od onoga to ljudi vole (ne zavidi im i ne posei za tu im), pa e te ljudi voljeti." Allah, d. ., ga je nadahnuo da slijedi put Ljubavi koji nastavlja ovu ljubav: Moj rob Mi se pribliava nafilama (neobaveznim djelima pobonosti nakon vrenja onih obaveznih) sve dok ga ne zavolim, kad ga zavolim, postajem sluhom kojim slua, vidom kojim vidi, rukom kojom dri, stopalom kojim hodi." Boija Ijubav nam daruje blizinu Boanstva i nadilaenje svoga Ja. Boija Ijuhav je Ijuhav bez ovisnosti, ljubav koja osloba a i uzdie. Muhammed, a. s., je hodio stazom koja je imala vie razli itih faza: pozivanje u vjeru, izgnanstvo, povratak i na kraju odlazak na prvo poivalite i posljednje uto ite. Tokom cijelog puta, po evi od polaska, Allah, d. ., je Poslanika okruio svojom ljubavlju i u inio da ga i ljudi vole. Poslanik je donio univerzalnu poruku i u iskustvu Ijubavi koju je predstavljao tokom cijelog ivota i u podsje anju ljudi na potrebu da se pridravaju univerzalne etike koja nadilazi podjele, pripadnosti i rigidne identitete. To je bila istinska sloboda sloboda bi a koje voli pravedno i ne doputa sebi da bude uhvaeno u strasti proistekle iz rase, nacije ili identireta. Njegova ljubav koja je obasjavala njegov eti ki osjeaj u inila ga je dobrim, njegov eti ki osje aj koji je vodio njegovu ljubav u inio ga je slobodnim. Krajnje dobar me u ljudima i izuzetno slobodan od njih dva su kvaliteta koja su ashabi prepoznavali u posljednjem Poslaniku. Bio je Boiji miljenik i ljudski primjer. Molio je i promiljao. Volio je i davao. Sluio je i transformirao. Poslanik je bio svjetlo koje ka Svjetlu vodi i ue i iz njegovog ivota vjernici se vra aju Izvoru ivota i nalaze Njegovo svjetlo, Njegovu toplinu i Njegovu ljubav. Poslanik jeste napustio ljudski
8 Prenosi Ibn Made. 9 Prenosi Buharija.

224

STOPAMA BOIJEG POSLANIKA

svijet, ali nas je nau io da nikada ne zaboravimo Vinje Uto ite, Svjedoka, Najbliega. Svjedo enje da nema boga osim Allaha, d. ., je, ustvari, iskorak ka dubokoj i istinskoj slobodi. Priznavanje Muhammeda, a. s., kao poslanika je sutinski u enje da ga se voli u odsustvu, a da se On voli u Svome prisustvu. Voljeti i u iti da se voli: Bog, Poslanik, stvorenja, ovjeanstvo.

O knjizi i autoru

Tarik Ramadan je muslimanski Martin Luter" Washington Post Jedan od najvanijih inovatora za 21. stolje e." Time Jedan od stotinu vrhunskih svjetskih intelektualaca" Prospect Djelo Tarika Ramadana zauzet e svoje mjesto u analima islamske misli" Le Monde Diplomatique

Tarik Ramadan je vodei islamski uenjak, s mnotvom sljcdbenika, posebno meu mladim evropskim i ameri kim muslimanima. U svojoj prvoj knjizi pisanoj za ire itateljstvo nudi biografiju poslanika Muhammeda, a. s., naglaavaju i duhovna i etika uenja jedne od najutjecajnijih li nosti u ljudskoj povijesti. Ramadan daje i intimni portret ovjeka koji je bio stidljiv, ljubazan, ali i odluan, kao i dramati nu hroniku lidera koji je utemeljio veliku religiju i nadahnuo ogromnu imperiju. Podvlaei historijski znaaj Muhammeda, a. s., ova knjiga se bavi i zna ajem Poslanika za neka od danas najkontroverznijih pitanja, kakva su tretman siromanih, uloga ene, islamske kazne za prijestupe, rat, rasizam i odnos s drugim religijama. Biraju i injenice i prie iz kojih moemo izvu i duboku i ivu duhovnu sliku, autor se pita kako Poslanikov ivot moe ostati ili ponovo postati primjer, model i nadahnue? I kako se muslimani mogu pomjeriti od formalizma usred225

226

O knjizi i autoru

sreenosti na ritual ka predanom duhovnom i drutvenom prisustvu? U ovoj duboko misaonoj i angairanoj biografiji Ramadan muslimanima nudi novo razumijevanje ivota Muhammeda, a. s., a nemuslimanima predstavlja ne samo pri u o Poslaniku, ve i bogatstvo samog islama.

Tarik Ramadan STOPAMA BOIJEG POSLANIKA pouke iz ivota Muhammeda, a. s.

Lektura i korektura
Elmina Muinovi

Dizajn korice
Dizajndiluk

DTP
Meliha Rifatbegovi

tampa
Bemust, Sarajevo

Tira 1500

Sarajevo, 2010.