KLASICISTICKA TRAGEDIJA je drama cvrste, zatvorene forme, zasnovana vise na rijecima nego na radnji, s teznjom ka uzvisenom.

U njoj se obradjuju sizei koje pjesnik nalazi u historiji ili u antickim legendama. Za razliku od Sekspirove tragedije, u kojoj se obicno cijela radnja prikazuje na sceni, u klasicistickom teatru licnosti samo govore, a o dogadjajima koji su se dogodili izvan scene saznajemo samo iz njihovih monologa. Zato je dramski interes pomjeren sa fizickih zbivanja na psiholoska stanja, koja same licnosti analiziraju u svom govoru. Taj govor je visoko poetiziran u pravilnim rimovanim stihovima od 12 slogova ( tzv. Aleksandrijcima). Dramska radnja je od pocetka usmjerena ka tragicnom ishodu, jedinstvena i bez epizoda, odvija se u kratkom vremenskom razdoblju i na jednom mjestu ( tzv. pravilo tri jedinstva ) Kakve trebaju biti osobine tragickog junaka? Tragicki junak je sredisnji lik svake tragedije. Taj lik postaje zrtva svoje sudbine i prozivljava nesrecu koja mu je vec od prije sudjena. On krsi pravila koja su mu postavljena od strane drustva ili u nekim slucajevima bozanstva. Bori se izmedju drustvenih i moralnih zakona , zakona na kojima se zasnivaju odnosi u njegovoj okolini i svojih moralnih ubjedjenja. Cesto je rastrgan izmedju onog moralnog i nemoralnog, ispravnog i pogresnog, ideala i stvarnosti...Svaki tragicki junak sa sobom nosi tragicku krivicu koju je nemoguce izbjeci, krivicu koju on sam nije zasluzio nego je tako zapisano u njegovoj sudbini. Mora se suociti sa svim sto se desava u njegovom zivotu i na kraju pretrpiti veoma strogu kaznu, mora zrtvovati svoj zivot. Medjutim, smrt za takav lik ne predstavlja i najgoru mogucu kaznu, jer je teze zivjeti u svijetu koji se suprotstavlja svim njegovim nacelima i nacinu zivota nego umrijeti. Lakse je izgubiti zivot nego svakodnevno prozivljavati tu patnju i boriti se sa svojom krivicom, sa ljudima i bogovima oko sebe.Tragicki zavrsetak predstavlja smrt takvog junaka i smrt drugih likova ciji zivoti su isprepleteni tom kobnom sudbinom tragickog junaka.Aristotel predstavlja prvog teoreticara trgadije i on smatra da u svakoj tragediji mora postojati katarza. Tragedija mora izazvati sazaljenje u ocim gledalaca ili citalaca. Zivot tragicnog junaka je tezak i njegova borba je bezizlazna.Tragicki junak predstavlja osnovu tragedije i bez njega tragedija ne postoji. Fedrina tragicka krivica Fedra predstavlja, u svakom aspektu, tragickog junaka Rasinove tragedije. Ona trpi srdzbu boginje Venere/Afrodite. Venera iz nekih svojih razloga kaznjava citav Fedrin rod. Pasifaja, Fedrina majka, se Venerinom voljom zaljubila u bijelog bika, dozivjela nastrani odnos i rodila Minotaura. Fedrina sestra, Arijadna se zaljubila u Tezeja koji je na kraju napusta i ostavlja na stijeni. I na kraju ostaje Fedra. Njoj je Venera usadila ljubav prema posinku, Hipolitu, iz dva razloga. Prvi razlog je vec naveden Venerina srdzba prema potomcima boga Sunca. Drugi razlog je to sto Hipolt ne poznaje ljubav. U nekim dijelovima knjige, Hipolit se naziva zenomrzcem. Na kraju, Fedra je ta koja to mora trpjeti. Ona svoju ljubav krije kao zmija noge, boji se ikom reci istinu i otkriti ono sve sto je u dubini duse mori. Sama se stidi svojih osjecaja i zna da grijesi. Pokusala je udaljiti Hipolita od sebe, misleci da ce to sve promijeniti, ali njena sudbina je nepromjenjiva. Venerine cari ona ne moze izbrisati. Ona je tragicki junak. Ona se sama bori izmedju moralnog i nemoralnog, te ljubavi koja je tisti, gusi je iznutra. Fedra je cak spremna oduzeti sama sebi zivot, radije nego da padne pod venerine cari i preda se Hipolitu. Nakon niza dogadjaja ona to i cini. Kao i svaki tragicni junak ona na kraju placa visoku kaznu za sto u biti ona i nije kriva, nego je to volja bogova. U tome lezi tragicnost Fedre.

Zasto Rasinova drama ne nosi naziv Hipolit? Zan Rasin je svoju dramu nazvao Fedra zato sto on u svojoj tragediji prikazuje Fedrinu patnju i borbu sa ljubavlju koja je muci, dok je Hipolit prikazan tek kao objekat Fedrine zudnje. Fedra je tragicki junak ove drame a ne Hipolit. Na kraju knjige oboje umiru, ali razlika je u tome sto Fedra ne umire Hipolitovom krivicom nego Hipolit Fedrinom krivicom. Parovi u drami Drama Fedra je drama u kojoj se moze osjetiti mnogo ljubavi , a tako i ogorcenosti i zlobe. Sto se tice ljubavnih parova koji se spominju u drami prvo mozemo izdvojiti Arijadnu i Tezeja. Zatim imamo Tezeja i Fedru. Bili su muz i zena i mnogo su se voljeli dok ruke u svemu nije uplela boginja Venera/Afrodita. Od parova jos mozemo izdvojiti Hipolita i njegovu djevojku Ariciju. To je bila obostrana, velika ljubav.

( Arijadnin konac- izlaz iz tesko rjesive situacije.) Ljubav u drami Postoje, u zavisnosti od objekta, brojne vrste ljubavi: roditeljska, prijateljska, religiozna, partnerska, narcisticka, bratska...U ovom djelu ljubav je neostvarena i nedopustena , te na neki nacin incestuozna. Rasin govori o plantonskoj ljubavi, a to nije ljubav izmedju Fedre i Hipolita ili izmedju Fedre i Tezeja, plantonska ljubav je izmedju Hipolita i Aricije. To je cista i nevina ljubav jer je to u Hipolitu probudilo osjecaje koje ranije nije poznavao. S druge strane, ljubav koju Fedra osjeca prema Hipolitu je zabranjena, prouzrokovana bozanskim mocima, nesavladiva, razdiruci Fedru i ispunjujuci je ocajem. Fedra osjeca i jednu vrstu ljubavi prema Tezeju, mozda vise postovanje nego ljubav, jer ju je ipak briga sta ce Tezej misliti o njoj. Kojim to srcem Venera nije zavladala Ljubav je emocija, ali i motiv ( strast, potreba, teznja), cija je odlika snazna sklonost subjekta prema nekom privlacnom predmetu, pojavi ili bicu. Ljubav prema drugoj osobi ukljucuje osjecanje njezne privrzenosti , zaokupljenost njenom licnoscu , zainteresovanost za njene potrebe, zelje i misli, nesebicnu brigu za njenu srecu i strasnu zelju da odnosi budu sto prisniji. No vidimo da to nije uvijek tako. Na pocetku djela saznajemo da Venera nije zavladala Hipolitovim srcem.Bila je jako ljuta sto je on ostao predan boginji Artemidi, boginji cednosti, pa je odlucila da ga kazni. No tako je samo u antickom mitu. U Rasinovoj Fedri Hipolit ipak spoznaje ljubav sa Aricijom, na taj nacin Zan Rasin je dozvolio da Venera pobijedi.