TRILOGIJA Naslov izvornika Henry Milier BLACK SPRING HENRY MILLER CRNO PROLJEE S engleskoga preveo ZLATKO CRNKOVIC

1978 OTOKAR KEROVANI - RIJEKA CRNO PROLJEE Tisak: RIJEKA TISKARA, Rijeka Mogu li biti kakav mislim da jesam ili kakav drugi misle da jesam? Evo ovdje ovi reci postaju ispovijed pred mojim neznanim i nepojmljivim Ja, neznanim i nepojmljivim za mene. Evo ovdje stvaram legendu u kojoj moram sahraniti sama sebe. Miguel de Unamuno ETRNAESTI OKRUG STO NIJE NA OTVORENOJ ULICI LA2NO JE, IZVEDENO, TO CE RECI LITERATURA. Ja sam patriot etrnaestog okruga u Broo-klynu gdje sam odrastao. Ostatak Sjedinjenih Drava ne postoji za mene osim kao pojam ili historija ili literatura. Kad mi je bilo deset godina, iupali su me iz rodne grude i presadili na groblje, lute-r a n s k o groblje gdje su nadgrobni spomenici bili uvijek u redu, a vijenci nisu nikad venuli. Ali sam se rodio na ulici i odrastao na ulici. Posttehnika otvorena ulica gdje najljepa i naj-sablasnija eljezna vegetacija itd.... Roen pod znakom Ovna koji daje vatreno, aktivno, snano i poneto nemirno tijelo. S Marsom u devetoj kui!' Roditi se na ulici znai skitati se cio ivot, biti slobodan. Znai nesreu i nezgodu, dramu, kretanje. Znai nadasve san. Harmoniju irelevantnih injenica koja daje vaem skitanju metafiziku pouzdanost. Na ulici nauite kakvi su uistinu ljudi; inae, ili poslije, izmiljate ih. to nije na otvorenoj ulici lano je, izvedeno, to e rei literatura. Nita od onoga to se naziva pustolovinom ne moe se mjeriti s ari ulice. Svejedno je letite li na 1 U horoskopu postoji dvanaest kua koje predstavljaju pojedine planete. (Prev.) 11 Pol, sjedite li na dnu oceana s notesom u ruci, obi-ete li devet gradova jedan za drugim ili, kao Kurtz1, plovite uz rijeku i poludite. Ma koliko bio napet, ma koliko bio nesnosan poloaj, uvijek ima izlaza, uvijek ima poboljanja, utjeha, naknadi, novina, vjera. Ali nekad nije bilo niega od svega toga. Nekad je ovjek bio slobodan, divalj, krvoloan ... Djeaci koje si oboavao kad si prvi put siao na ulicu ostaju s tobom do kraja ivota. Oni su jedini pravi heroji. Napoleon, Lenjin, Al Capone sve je to izmiljotina. Meni Napoleon nije nita prema Eddieju Carneyju od kojeg sam dobio prvu modricu ispod oka. Nijedan ovjek kojeg poznajem ne ini mi se toliko velianstven, toliko dostojanstven, toliko plemenit koliko Lester Reardon koji je, e-tajui se samo niz ulicu, ulijevao strah i divljenje. Jules Verne nije me nikad odveo na mjesta koja bi Stanley Borowski istresao kao iz rukava kad bi pao mrak. Robinsonu Crusoeu nedostajalo je mate u usporedbi s Johnnyjem Paulom. Svi ti djeaci iz etrnaestog okruga imaju jo ari. Nisam ih izmislio ni zamislio: bili su ivi. Imena im zvee kao zlatnici Tom Fowler, Jim Buckley, Matt Owen, Rob Ramsay, Harry Martin, Johnny Dunn, a da i ne spominjem Eddieja Carneyja ili velikog Lestera Reardona. Pa ak i sad, kad kaem Johnny Paul, imena svetaca ostavljaju mi trpak okus u ustima. Johnny Paul je bio ivi Odisej etrnaestog okruga; to je kasnije postao voza teretnjaka, irelevantna je injenica. 1 Glavna osoba iz romana Josepha Conrada Srce tame*. (Prev.) 12 Prije velike promjene ini se da nitko nije primjeivao da su ulice rune ili prljave. Ako su glavni kanali bili otvoreni, zaepio si nos. Ako si brisao nos, naao si u rupiu bale, a ne svoj nos. Bilo je vie unutranjeg mira i zadovoljstva. Bilo je krmi, hipodroma, bicikla, lakih ena i konja kasaa. ivot je jo bezbrino tekao. Bar u etrnaestom okrugu. U nedjelju ujutro nitko nije bio obuen. Ako je gospoa Gorman sila u kunoj haljini, sa sramotom u oima, da se pokloni sveeniku Dobro jutro, oe! Dobro jutro, gospoo Gorman! ulica se oistila od sveg grijeha. Pat McCar-ren nosio je rupi na repu svog redengota; tu je lijepo pristajao i bio mu pri ruci, kao djetelina u njegovu zapuku. Na pivu je bilo pjene i ljudi su zastajkivali da poaskaju. U snovima se vraam u etrnaesti okrug kao to se paranoik vraa svojim opsesijama. Kad mislim na one elinosive bojne brodove u Mornarikom arsenalu, vidim ih kako lee ondje u nekoj astrolokoj dimenziji u kojoj sam ja popravlja topova, kemiar, trgovac snanim eksplozivima, pogrebnik, istraitelj o uzrocima smrti, rogonja, sadist, odvjetnik i stranka, uenjak, nemiran duh, blesan i

bezonik. Dok se drugi sjeaju iz mladosti nekog lijepog vrta, njene majke, boravka na moru, ja se sjeam, ivo kao da mi je kiselinom urezano u pamenje, sumornih aavih zidova i dimnjaka valjaonice lima preko puta i sjajnih, okruglih komadia lima to su leali razasuti na ulici, neki sjajni i svjetlucavi, a neki zarali, mutni i bakrenasti tako da su ostavljali mrlje na prstima; sjeam se topionice gdje se 13 arila usijana visoka pe i ljudi prilazili uarenom otvoru pei s golemim lopatama u rukama, a vani su stajali plitki drveni kalupi, poput lijesova, pro-bodeni motkama o koje bi ovjek ogulio sebi go-ljenice ili slomio vrat. Sjeam se crnih aka ljevaa eljeza, pijeska to im se bio toliko duboko uvukao pod kou da ga nita nije moglo istjerati, ni sapun, ni trljanje, ni novac, ni ljubav, ni smrt. Kao crni ig na njima! Ulazili su u visoku pe kao vragovi crnih ruku a poslije su, s cvijeem na sebi, leali hladni i ukoeni u svojim nedjeljnim odijelima, ak ni kia nije mogla isprati pijeska s njih. Sve te lijepe gorile to odoe Bogu na raun s nabreklim miiima i lumbagom i crnim akama ... Za mene je cijeli svijet bio obuhvaen granicama etrnaestog okruga. Ako se dogodilo ta izvan njega, ili se nije uope dogodilo, ili nije bilo vano. Ako mi je otac otiao izvan toga svijeta u ribolov, to me nije ni najmanje zanimalo. Sjeam se samo njegova pijana daha kad bi se naveer vratio kui, i kako otvara veliku zelenu koaru iz koje ispadaju na pod buljooka udovita to se praakaju. Kad bi neki ovjek otiao u rat, sjeam se samo da bi se vratio u koju nedjelju poslije podne i, stojei ispred pastorove kue, izbljuvao sve to je bilo u njemu i onda to obrisao svojim prslukom. Takav je bio Rob Ramsay, pastorov sin. Sjeam se da su svi voljeli Roba Ramsayja on je bio crna ovca svoje obitelji. Voljeli su ga zato to je bio propalica i to se nije zbog toga nimalo ustruavao. Njemu je bilo svejedno je li nedjelja ili srijeda: uvijek ste ga mogli vidjeti kako ide niz ulicu ispod sputenih platnenih krovova s kaputom prebaenim preko ruke i sa I 14 znojem to mu je lijevao niz lice; slabo se drao na nogama i klatio se onako polako i neprekidno kao mornar kad nakon duge plovidbe stupi na kopno; sok od duhana cijedio mu se niz usta, uz srdite i tihe psovke,-a katkad i glasne i rune. Posve nemaran, lakouman ovjek, prostak, bogohulnik. Nije bio Boji ovjek, kao otac mu. Nije, nego ovjek koji je ulijevao ljubav! Njegove su slabosti bile ljudske slabosti i on ih je nosio gizdavo, izazovno, razmetljivo, kao banderilje. Doao bi toplom otvorenom ulicom u kojoj je glavni kanal pukao i zrak bio pun sunca i govna i psovki, i moda bi mu prorez na hlaama bio otvoren i naramenice otkopane, ili bi mu se moda prsluk sjajio od bljuvotine. Katkad bi srnuo ulicom, kao bik to se sklize na sve etiri, i tada bi se ulica kao nekim udom ispraznila, kao da su se otvori kanalizacije rastvorili i progutali otpatke. Ludi Willy Maine stajao bi na baraci iznad trgovine bojama, spustio hlae i drkao sve u esnaest. Tako su stajali usred suha, elektrinog pucketanja otvorene ulice u kojoj je pukao glavni kanal. Tandem koji je slomio srce pastoru. Takav je on bio tada, Rob Ramsay. ovjek koji je bio vjeito dobre volje. Vratio se iz rata s odlikovanjima i s ognjem u utrobi. Pobljuvao se pred vratima vlastite kue i obrisao bljuvotine vlastitim prslukom. Mogao je isprazniti ulicu bre nego mitraljez. Mii mi se s puta! Tako je on radio. A malo poslije, onako dobra srca, onako lijepo, nehajno kako je umio, zakoraio je preko ruba gata i utopio se. 15 Sjeam se dobro njega i kue u kojoj je stanovao. Jer smo se ba na pragu kue Roba Ramsayja obino sastajali za toplih ljetnih veeri i gledali ta se zbiva iznad krme preko puta. Po cijele su noi dolazili i odlazili, a nitko se ne bi potrudio da spusti zastore. Mogao si se kamenom dobaciti do malog kabarea zvanog Rit. Posvuda oko Riti bile su krme, a u subotu uveer stajao je ispred kabarea dugaak red ljudi koji su se pomicali i tiskali i komeali ne bi li doli do karata. U subotu uveer, kad je Djevojka u plavom bila na vrhuncu slave, bilo je sigurno da e neka divlja mornarina iz Mornarikog arsenala skoiti sa svog sjedala i istrgati Millie de-Leon jednu podvezicu. A malo kasnije te veeri bilo je sigurno da e oni naii ulicom i svratiti unutra na obiteljsko vijeanje. I uskoro bi stajali u spavaoj sobi iznad krme skidajui tijesne gaice, a ene bi odbacivale grudnjake i e-ale se kao majmuni, dok su oni dolje lokali pivo i odgrizali jedan drugome ui i susprezali divlji, vri-tavi smijeh kao da hlapi dinamit. Sve to vieno s praga kue Roba Ramseyja dok se starac gore molio nad petrolejkom, molio se kao kakva pogana koza da mu doe kraj, a kad bi mu dodijalo moliti, siao bi u nonoj koulji, kao kakav stari kuni duh, i mlatio po nama drkom metle. Od subote poslije podne do ponedjeljka ujutro bilo je razdoblje bez kraja, jedna se zgoda pretapala u drugu. Ve u subotu ujutro kako se to dogaalo sam bog zna mogao si osjeati ratne brodove to bijahu usidreni u velikom sidritu. U subotu ujutro srce mi je bilo u grlu. Vidio sam kako ribaju palube i iste topove, a teret onih mor16 skin udovita to su poivala na prljavom stakle-nastom jezeru sidrita bijae sladak teret na meni.

Ve sam sanjario da pobjegnem, da odem nekamo daleko. Ali sam dopro samo do druge obale rijeke, otprilike do Druge avenije i Dvadeset osme ulice na sjeveru, krunom linijom tramvaja. Tu sam svirao valcer Naranin cvat, a u meuinovima sam prao oi u eljeznom slivniku. Klavir je stajao u stranjoj prostoriji krme. Tipke su bile veoma ute, a ja nisam mogao dosegnuti nogama pedale. Nosio sam barsunsko odijelo jer je barun bio u modi. Sve to se zbivalo na drugoj obali rijeke bila je puka ludost: pod ostrugan pijeskom, svjetiljke s krunim plamenom, slike od tinjca na kojima se snijeg nije nikad topio, aavi Holanani s vrevima u rukama, eljezni slivnik na kojem se uhvatila debela mahovinasta kora prljavtine, ena iz Hamburga kojoj je guzica uvijek visila preko sjedalice, dvorite zakreno kiselim kupusom... Sve u tro-etvrtinskom taktu koji vjeito odzvanja. Hodam izmeu roditelja, s jednom rukom u majinu mufu, a s drugom u oevu rukavu. Oi sam vrsto stisnuo, vrsto kao koljke kapice koje diu kapke samo kad plau. Sav promjenljivi vodostaj i vrijeme kakvo je bilo na rijeci meni su u krvi. Jo osjeam kako je bila skliska velika ograda na koju sam se naslanjao u magli i kii hladnim elom, kako mi je u uima odjekivalo prodorno tuljenje feribota koji se odmicao od pristanita. Jo vidim kako se daske obrasle mahovinom na pristanitu feribota ugibaju dok mu velik okrugao pramac ee bokove, a zelena se, sona voda prelijeva preko dasaka pristanita, koje se na2 Crno proljee J7 dimaju i stenju. A gore galebovi krue i sunovraaju se isputajui nepriline glasove iz neistih kljunova, promukle, grabeljive glasove neljudskog goenja, usta prikovanih uz otpatke, krastavih nogu to bu-kaju zelenozapjenjenu vodu. ovjek prelazi neprimjetno iz jednog prizora, iz jednog doba, iz jednog ivota u drugi. Iznenada, hodajui ulicom, bila ona stvarna ili u snu, ovjek prvi put pojmi da su godine minule, da je sve to zauvijek prolo i da e ivjeti jo samo u pamenju; i onda se pamenje okree u sebe blistajui nekako udno, neodoljivo, i ovjek prebire te prizore i zgode neprestano, u snu i u snatrenju, dok hoda ulicom, dok lei s nekom enom, dok ita neku knjigu, dok razgovara sa strancem ... iznenada, ali uvijek strahovito nametljivo i uvijek strahovito tano, ta sjeanja salijeu ovjeka, izranjaju kao dusi i proimaju mu svaku ilicu. Od tada nam se sve kree na razinama to se mijenjaju nae misli, nai snovi, naa djela, cio na ivot. Paralelogram u kojem se sputamo s jedne platforme svoje skele na drugu. Od tada hodamo podijeljeni na bezbroj fragmenata, kao kakav kukac sa stotinu nogu, stonoga koja polagano mie nogama i koja upija atmosferu; hodamo s osjetljivim vlakancima koja pohlepno upijaju prolost i budunost, i sve se stapa u glazbu i tugu; hodamo uz jedinstveni svijet potvrujui svoju podijeljenost. Sve se, dok hodamo, raspada kod nas u bezbroj fragmenata to se prelijevaju. Veliko raspadanje zrelog doba. Velika promjena. U mladim smo danima bili itavi, i strahota i bol svijeta proimali su nas skroz-naskroz. Radost i tuga nisu bile otro razdvojene: stapale su se u jedno, kao to nam se 18 java stapa sa snom. Ustajali smo kao jedno bie ujutro, a nou smo silazili u ocean, posve zaglueni, grabei zvijezde i uzbuenja toga dana. A onda doe vrijeme kad se iznenada ini da se sve okrenulo naopako, ivimo u duhu, u mislima, u fragmentima. Ne upijamo vie divlju glazbu izvana, s ulica, nego se samo s j e a m o. Kao kakav monomanijak, ponovo proivljavamo dramu mladosti. Kao pauk koji vie puta iznova uzima nit i izbacuje je iz sebe, prema nekom opsesivnom, logaritamskom uzorku. Ako nas uzbude neka debela enska prsa, uzbudila su nas debela prsa kurve koja se jedne kiovite noi sagnula i pokazala nam prvi put udo velikih mlijenih kugli; ako nas uzbude razmiljanja o vlanom ploniku, to je zato to nas je u naoj sedmoj godini iznenada proela slutnja budueg ivota dok smo bez misli buljili u to sjajno, tekue zrcalo ulice. Ako pogled na okretaa vrata probudi u nama radoznalost, to je zbog sjeanja na jednu ljetnu veer kad su se sva vrata lagano okretala, a ondje gdje je svjetlo padalo da pomiluje sjenu bijahu zlaani noni listovi i ipka i svjetlucavi suncobrani, a kroz pukotine vrata to su se okretala prodirala je, kao sitan pijesak to sipi kroz leite rubina, glazba i tamjan velebnih neznanih tjelesa. Moda, kad su se ta vrata odkrinula i kad nam je zastao dah od pogleda na taj svijet, moda smo tada prvi put naslutili veliku mo grijeha, prvi put naslutili da tu, za malim okruglim stolovima to se vrte na svjetlosti, dok lijeno struemo nogama po pilovini i dodirujemo rukama hladni drak ae, da tu, za tim malim okruglim stolovima koje emo kasnije gledati s toliko enje i potovanja, da emo 19 ku, ili praznu teretnu brodicu; svijet prolazi okrenut naopake dok bol i svjetlost prodiru iznutricu, slabine pucaju, koplja se utiskuju u hrskavicu, sam oklop tijela otjee u nitavilo. Prolaze kroz tebe lude rijei iz nekadanjeg svijeta, znakovi i znamenje, slova na zidu, pukotine u vratima krme, kar-tai sa svojim glinenim lulama, kukavno stablo uz valjaonicu lima, crne ruke umrljane ak i poslije smrti, ovjek hoda nou ulicom, a most je na pozadini neba nalik na harfu, i upaljene oi sna propa-ljuju

potleuice, defloriraju zidove; stube se rue u gustom dimu, a takori skau po stropu; jedan je glas prikovan za vrata i dugaka jeziva bia s dlakavim ticalima i tisuu nogu ispadaju iz cijevi kao graci snoja. Radosni, krvoloni dusi to zavijaju kao vjetar po noi i psuju kao ljudi toplih nogu; niski, plitki lijesovi u kojima su leevi probodeni motkama; pljuvaka od alosti to se cijedi u hladno, votano meso, saie mrtve oi, tvrde, ispucale kapke mrtvih koljki kapica, ovjek hoda naokolo u okruglu kavezu na razinama to se mijenjaju, zvijezde i oblaci su ispod pominih stepenica, a reetke kaveza okreu se, i nema mukaraca ni ena bez repova i pandi, i preko svih su stvari ispisana slova abecede eljezom i permanganatom. ovjek hoda okolo naokolo u okruglom kavezu, uz tutnjavu brze topovske paljbe; kazalite gori, a glumci i dalje izgovaraju rijei svojih uloga; mokrani mjehur puca, zubi ispadaju, ali je klaunovo kukanje takvo kao da prhut pada. ovjek hoda naokolo, po noi bez mjeseine, u dolini kratera, u dolini ugaenih va-tara i pobijeljelih lubanja, ptica bez krila. Okolo naokolo ovjek hoda traei stoer i vorite, ali 22 su vatre posve ugaene i spol bia je skriven u prstu jedne rukavice. A onda, jednog dana, kao da se najednom meso raspalo, a krv se ispod mesa stopila sa zrakom, najednom cijeli svijet opet hui i sam se kostur tijela topi poput voska. Takav moe biti dan kad prvi put naiete na Dostojevskoga. Sjeate se mirisa stol-njaka na kojem lei knjiga; gledate na sat i svega je pet minuta do vjenosti; brojite predmete na kaminu zato to vam je zvuk brojeva posve nov zvuk u ustima, zato to je sve novo i staro, ili dotaknuto i zaboravljeno, vatra i mesmerizam. Sad su sva vrata kaveza otvorena i, kuda god poao, vodi te prav put do beskraja, prav, ispucao put preko kojeg hue valovi i okomljuju se veliki rokovi1 boje mramora i indiga da snesu grozniava jaja. Iz fosforescentnih valova to udaraju o obalu izlaze, ponosno i propi-njui se, kieni konji koji su stupali s Aleksandrom, ponosno utegnuti trbusi im blistaju od kalcija, noz-drve im umoene u laudanum. Sad je sve snijeg i ui, a velika je Orionova traka prebaena preko oceanskih ralji. Bilo je tano sedam sati i pet minuta, na uglu Broadwaya i Kosciuskove ulice, kad je Dostojevski prvi put sijevnuo na mom obzorju. Dva mukarca i jedna ena ureivali su neki izlog. Od sredine bedara nadolje lutke su bile od same ice. Prazne kutije od cipela leale su na gomili uz izlog kao lanjski snijeg... Tako se pojavilo ime Dostojevskoga. Neupadljivo. Kao kakva stara kutija za cipele. idov koji 1 Legendarna ptiurina iz arapskih pria. (Prev.) 23 mu je izgovorio ime preda mnom imao je debele usne; nije mogao izgovoriti Vladivostok, na primjer, ni Karpati ali je Dostojevski izgovarao boanstveno. Cak i sad, kad kaem Dostojevski, vidim opet njegove velike, ispupene usne i tanku nit pljuvake koja se rastee kao gumena vrpca dok izgovara tu rije. Izmeu njegova dva prednja zuba bilo je vie mjesta nego to je normalno, a upravo je usred te upljine podrhtavala i rastezala se rije Dostojevski, tanka prevlaka sputuma koja se prelijevala i u koju se zbilo sve zlato sumraka jer je sunce upravo zalazilo vie Kosciuskove ulice, i gibanje se gore pretvaralo u proljetnu jugovinu, nekakvo vakanje i mljevenje kao da lutke na svojim icanim nogama prodiru jedna drugu ivu. Neto kasnije, kad sam doao u zemlju Houyhnhnma1, opet sam uo odozgo to isto vakanje i mljevenje, i opet je pljuvaka u ustima jednog ovjeka podrhtavala i rastezala se i blistala prelijevajui se na suncu to je gasnulo. Ovaj put je to u Zmajevu drijelu: jedan ovjek stoji preda mnom s trskovcem u ruci i lupa smjekajui se pomamno kao Arapin. I opet, kao da mi je mozak uterus, zidovi svijeta su popustili. Swiftovo ime bijae nalik na jasno, resko pianje po limenom poklopcu svijeta. Gore zeleni guta vatre kome su osjetljiva crijeva omotana nepromoivim platnom; dva golema, kao mlijeko bijela zuba to grizu remen s crno namazanim zupcima, koji je spojen sa streljanom i turskom kupelji; remen sa zupcima to klizi preko kostura izblijedjelih kostiju. Zeleni zmaj od Swifta kree se po zupcima proizvodei neprekidno 1 Houyhnhruni su konji obdareni razumom, iz etvrtog dijela Gulliverovih putovanja Jonathana Swifta. (Prev.) 24 um nalik na pianje, meljui sitno i skraeno patuljke ljudske veliine koje usisava u sebe kao makarone. U jednjak i iz njega, gore-dolje i oko lopatica i mastoidne delte, pada kroz jamu ponutrice bez dna, ispire grlo i izlijeva se, prepone se ire i skliu, zupci se neumoljivo kreu dalje, vau ive sve one sitne, skraene makarone to vise na dlakama iz zmajeva crvena drijela. Gledam kao mlijeko bijeli smijeak lajavca, taj fanatini arapski smijeak koji je potekao iz vatre arobnog carstva, a onda mirno stupam u zmajev otvoreni trbuh. Izmeu klimavih rebara kostura koji dri zupce to se obru, prostire se preda mnom zemlja Houyhnhnma; ono itanje, pianje odjekuje mi u uima kao da je jezik tih ljudi od kisele vode. Gore-dolje povrh masnog crnog remena, povrh turskih kupelji, kroz kuu vjetrova, povrh nebeskiplavih voda, izmeu glinenih lula i srebrnih kugli to pleu na mlazovima tekuine: infraljudski svijet niskih eira i bendoa, svilenih rupia i crnih cigara; karamela to se

protee od pjega do Winnipega, pivske boce to pucaju, vlaknasta melasa i ljuti tamale1, huka valova i cvranje u tiganju, pjena i eukaliptus, blato, kreda, konfeti, bijelo bedro jedne ene, slomljeno veslo; egrtanje drvenih rebara, eljezni dijelovi za sastavljanje igraaka, smijeak koji nikad ne silazi s lica, divlji arapski smijeak s riganjem vatre, crveno drijelo i zelena utroba... 1 Jelo od kukuruza, mesa i bibera, pripravljeno na ulju. (Prev.) 25 O, svijete, ugueni i propali, gdje su ti snani bijeli zubi? O, svijete to tone sa srebrnim kuglama i epovima i pojasevima za spaavanje, gdje su ti ruiasti skalpovi? O, glatki i bjelanasti, o, oravi svijete, savakan sad na sitne komadie, pod kojim mrtvim mjesecom lei, hladan i blistav? TREI ILI ETVRTI DAN PROLJEA I PISATI TOPLO I PITI HLADNO, TONO REE TRIMALHION, ZATO STO JE NASA MAJICA ZEMLJA U SREDINI, ZAOKRUGLJENA KAO JAJE, I KRIJE SVE DOBRE STVARI U SEBI, KAO SAE PT Kua u kojoj sam proveo najvanije godine svog ivota imala je svega tri sobe. Jedna je bila soba u kojoj mi je umro djed. Na sahrani je bol moje majke bila toliko snana da je malne izvukla djeda iz lijesa. Izgledao je smijeno, moj djed, plaui suzama svoje keri. Kao da je plakao to ga sahranjuju. U drugoj je sobi tetka rodila dvojke. Kad sam uo dvojke, a ona je bila onako mrava i jalova, rekao sam u sebi zato dvojke? Zato ne trojke? Zato ne etvorke? Zato da stane? Ona je bila tako mrava i kotunjava, a soba tako mala sa zelenim zidovima i prljavim eljeznim slivnikom u kutu. Pa ipak je to bila jedina soba u kui, koja je mogla donijeti na svijet dvojke ili trojke, ili magarce. Trea je soba bila alkoven gdje sam ja dobio ospice, vodene kozice, arlah, difteriju i tako dalje: sve one divne bolesti iz djetinjstva zbog kojih se vrijeme otee u vjeitu blaenstvu i patnji, pogotovo kad se providnost pobrinula za prozor iznad postelje s reetkama i divovima-ljudoderima koji ih nadziru i s kojih se liju kaplje znoja krupne kao alem-kamenovi, koji su brzi kao rijeka i koji niu, niu kao da je uvijek proljee i kao da su u tropi29 ma, s debelim komadima peenja umjesto ruku i s nogama teim od olova ili laganim kao snijeg, razdvojenih ruku i nogu oceanima vremena ili neizmjernim irinama svjetlosti, a mala kvrga od mozga skrivena je kao zrno pijeska i nokti na nogama blaeno trunu pod ruevinama Atene. U toj sobi nisam uo nita doli prazne rijei. Sa svakom novom, divnom boleu roditelji su mi postajali sve upljoglaviji. (Pomisli samo, kad si bio mala beba, odnio sam te do sudopera i rekao sam ti mali moj sad vie nee piti iz boce je li a ti si rekao neu i ja sam razbio bocu u sudoperu.) U tu je sobu laganim korakom (laganim korakom, rekao je general Smerdjakov) dola gospoica Sonowska, usidjelica neizvjesne dobi, u zelenocrnoj haljini. A s njom je doao vonj starog sira spolovilo joj se ueglo pod haljinom. Ali je gospoica Sonowska donijela sa sobom i pljaku Jeruzalema i avle koji su tako probili Isusu ruke da su rupe zauvijek ostale. Poslije kriarskih pohoda Crna smrt; poslije Kolumba sifilis; poslije gospoice Sonowske izofrenija. izofrenija! Nitko vie ne misli na to kako je krasno to je cijeli svijet bolestan. Nema orijenta-cione take, nema sistema zdravlja. Bog bi isto tako mogao biti i trbuni tifus. Nema apsoluta. Samo svjetlosne godine zadranog progresa. Kad pomislim na ona stoljea u kojima se Evropa borila s Crnom smrti, shvaam kako moe biti sjajan ivot, samo ako smo ugrizeni u pravo mjesto! Ples i groznica usred onog truljenja! Evropa nee moda nikad vie tako radosno plesati. A sifilis! Dolazak sifilisa! Pojavio se kao zvijezda danica to lebdi iznad ruba svijeta. 30 ^ Godine 1927. sjedio sam u Bronxu1 i sluao jednog ovjeka kako ita dnevnik nekog narkomana. Taj je ovjek jedva mogao itati, toliko se smijao. Dvije pojave potpuno razliite: ovjek koji lei u lu-. minolu, toliko istegnut da mu noge vire kroz prozor, a gornji mu je dio tijela u ekstazi; drugi ovjek, koji je isti taj ovjek, sjedi u Bronxu i pia od smijeha zato to ne razumije. Jest, veliko sunce sifilisa zalazi. Slaba vidljivost: prognoza za Bronx, za Ameriku, za cijeli suvremeni svijet. Slaba vidljivost praena jakim burama smijeha. Bez novih zvijezda na obzorju. Katastrofe... same katastrofe! Mislim na ono budue doba kad e se Bog iznova roditi, kad e se ljudi boriti i ubijati za Boga kao to se sad bore i kao to e se jo dugo boriti, za hranu. Mislim na to doba kad e se zaboraviti na rad i kad e knjige zauzeti svoje pravo mjesto u ivotu, kad moda nee vie biti knjiga, nego samo jedna velika debela knjiga biblija. Za mene je knjiga ovjek i moja je knjiga ovjek kakav .sam ja, zbunjen ovjek, nepaljiv ovjek, nemaran ovjek, pohotljiv, razvratan, hvalisav, zamiljen, obziran, laljiv, vraki istinoljubiv ovjek kakav sam ja. Mislim da u to budue doba neu izmai panji. Tada e moja povijest postati vana, a peat koji ostavljam na licu svijeta imat e znaenje. Ne mogu smetnuti s

urna da stvaram povijest, povijest po strani koja e, kao ankir, izjesti ostalu beznaajnu povijest. Ja sebe ne smatram za knjigu, zapis, dokument, nego za povijest naeg doba povijest svih doba. 1 etvrt New Yorka. (Prev.) 31 Ako sam bio nesretan u Americi, ako sam ez-nuo za vie prostora, za vie pustolovina, za veom slobodom izraavanja, bilo je to zato to mi je sve to bilo potrebno. Zahvalan sam Americi to mi je pomogla da shvatim svoje potrebe. Ondje sam bio na izdravanju kazne. Sad vie nemam potreba. Ja sam ovjek bez prolosti i bez budunosti. Ja jesam i to je sve. Mene se ne tie ta se vama svia, a ta ne svia; ja ne marim jeste li vi uvjereni da je ovo to kazujem istina, ili niste. Meni je potpuno svejedno hoete li me ovoga istog trenutka ostaviti. Ja nisam raspriva iz kojeg moete istisnuti tanak kropac nade. Ja vidim kako Amerika iri nesreu. Ja vidim Ameriku kao crno prokletstvo svijeta. Vidim kako nastupa duga no i kako se ona gljivica koja je otrovala svijet sui u korijenu. I tako slutei kraj bio on sutra ili za tri stotine godina grozniavo piem ovu knjigu. I tako od vremena do vremena sipam misli, moram vie puta nanovo paliti taj plamen, ne pukom hrabrou, nego i oajem jer nema nikoga u koga bih se mogao uzdati da e sve ovo izrei mjesto mene. Moje spoticanje i pipanje, moje traenje bilo kojeg i svakog sredstva izraavanja neka je vrst boanske mucavosti. Ja sam zablijeten velianstvenim propadanjem svijeta! Svake veeri, nakon veere, nosim smee u dvorite. Vraajui se, stanem s praznom kantom pred prozorom na stubitu i zurim u Sacre Coeur, visoko gore na brdu Montmartrea. Svake veeri kad nosim dolje smee, mislim kako stojim na visoku brdu u blistavoj bjelini. Nikakvo me sveto srce ne 32 nadahnjuje, ni na kakva Krista ne mislim. Mislim na neto vee od Krista, na neto vee od srca, na neto iznad Boga Svemogueg NA SEBE. Ja sam ovjek. To mi se ini dovoljno. Ja sam boji ovjek i avolji ovjek. Svakom svoje. Nita vjeno, nita apsolutno. Preda mnom je uvijek slika tijela, naeg trojnog boga penisa i testisa. Zdesna Bog Otac; slijeva visi neto nie Bog Sin; a izmeu njih i iznad njih Sveti Duh. Nikad ne mogu smetnuti s uma da je to sveto trojstvo ovjekovo djelo, da e pretrpjeti bezbrojne promjene ali dok god budemo izlazili iz utroba s rukama i nogama, dok god bude zvijezda iznad nas da nas zaluuju, i trave pod naim nogama da ublauje udo u nama, dotle e ovo tijelo odgovarati svim napjevima koje budemo zvidukali. Danas je trei ili etvrti dan proljea i ja sjedim na Place Clichy na suncu. Danas, sjedei ovdje na suncu, kaem vam da nije ni najmanje vano ide li svijet k vragu ili ne ide; nije vano je li svijet prav ili kriv, dobar ili lo. On jest i to je dovoljno. Svijet je onakav kakav jest i ja sam ovakav kakav jesam. Ja ovo ne kaem kao Buddha to sjedi prekrtenih nogu, nego iz vesele, nepokolebljive mudrosti, iz neke unutranje sigurnosti. Ovo ovdje vani i ovo u meni, sve to, sve, rezultanta neobjanjivih sila. Kaos iji red nadmauje sposobnost shvaanja. Nadmauje ljudsku sposobnost shvaanja. Kao ljudski stvor koji hoda okolo u suton, u zoru, u neobine sate, u nezemaljske sate, osjeanje da sam sam i jedini toliko me okrepljuje da, kad hodam s mnotvom i kad se ini da nisam vie I Crno proljee 33 ljudski stvor nego puki trunak, ispljuvak, pomislim da sam sam u prostoru, jedno jedino bie okrueno najvelebnijim praznim ulicama, ljudski biped to hoda meu neboderima poto su se svi stanovnici razbjeali, pa sam hodam, pjevam, vladam zemljom. Ne moram gledati u dep svoga prsluka da naem svoju duu; ona je neprestano u njemu, udara me u rebra, nadima se, nabrekla od pjesme. Ako sam upravo napustio skup na kojem su se svi sloili da je sve mrtvo, sad dok hodam ulicama, sam i istove-tan s Bogom, znam da je to la. Oitovanje smrti neprestano mi je pred oima; ali ta smrt svijeta, smrt koja se neprestano zbiva, ne kree se s periferije unutra, da me proguta, ta mi je smrt pred samim nogama, kree se iz mene napolje, moja je vlastita smrt uvijek korak ispred mene. Svijet je odraz mene dok umirem, svijet ne umire nita vie nego to ja umirem, ja u biti ivlji za tisuu godina nego to sam u ovom trenutku, a ovaj svijet u kojem sad umirem bit e takoer ivlji tada nego to je sada, iako e biti mrtav tisuu godina. Kad se svaka stvar doivi dokraja, nema smrti i nema aljenja niti ima lanog proljea; svaki proivljeni trenutak otvara vee, ire obzorje iz kojeg nema drugog spasa doli ivljenja. Sanjari sanjare od vrata nagore, tijela su im vrsto svezana remenjem za elektrinu stolicu. Zamiljati novi svijet znai ivjeti svaki dan u njemu, svaka misao, svaki pogled, svaki korak, svaka kretnja ubija i ponovo stvara, smrt je uvijek jedan korak naprijed. Nije dovoljno pljunuti na prolost. Nije dovoljno proglasiti budunost, ovjek mora postupati tako kao da je prolost mrtva, a budu34 nost neostvariva. ovjek mora postupati tako kao da je idui korak posljednji korak, kao to i jest. Svaki je korak naprijed posljednji i s njim umire jedan svijet, ukljuujui i sama sebe. Mi ovdje pripadamo zemlji koja nee nikad propasti, prolost nikad ne prestaje, budunost nikad ne poinje, sadanjost nikad ne svrava. Svijet nedoije koji drimo u svojim rukama i vidimo, a ipak nije mi. Mi

smo ono to se nikad ne zavrava, to se nikad ne oblikuje da bi se moglo poznati, sve to postoji, pa ipak nismo cjelina, dijelovi su toliko vei od cjeline da samo Bog matematiar moe to izraunati. Smijeh savjetovao je Rabelais. Za sve vae nevolje smijeh! Ali je, zaboga, teko slijediti njegovu zdravu, veselu mudrost nakon svih onih na-drilijekova koje smo sasuli niz grlo. Kako se ovjek moe smijati kad mu je podstava eluca istroena? Kako se ovjek moe smijati nakon sve one bijede kojom su nas zatrovali bljedunjavi, ispijeni, tuni, patniki, sveani, ozbiljni, aneoski duhovi? Ja razumijem obmanu koja ih je nadahnjivala. Opratam im njihovu genijalnost. Kad pomislim na sve one fanatike koje su raspeli, i na one koji nisu bili fanatici, nego obini idioti, na sve koje su poubijali radi ideja, usne mi se razvlae u osmijeh. Zakrite sve putove spasa, kaem vam. Spustite poklopac na Novi Jeruzalem! Dodirujemo se trbusima, bez nade! Oprani i neoprani, ubojica i putujui propovjednik, ispijeni tipovi i uti mjeanci, prevrtljivci i tvrdoglavci neka se samo to vie zbiju, neka se nekoliko stoljea frigaju u ovom orsokaku! 35 Ili je svijet odvie labav ili ja nisam dovoljno krut. Kad bih postao nerazumljiv, odmah bi me razumjeli. Razlika izmeu shvaanja i neshvaanja sitna je kao zrno, jo sitnija, razlika od jednog milimetra, od niti prostora izmeu Kine i Neptu-na. Bez obzira koliko sam ja zabrazdio, razmjer ostaje isti; to nema nikakve veze s jasnoom, preciznou i tako dalje. (Ovo i tako dalje je vano!) Um grijei zato to je odvie precizan instrument; niti pucaju na kvrgama mahagonija, na cedrovini i ebanovini razliite materije. Govorimo o stvarnosti kao da je to neto samjerljivo, vjeba na klaviru ili predavanje iz fizike. Crna smrt se pojavila s povratkom kriara. Sifilis se pojavio s povratkom Kolumba. I stvarnost e se pojaviti! Sr stvarnosti, kae moj prijatelj Cronstadt. U pjesmi napisanoj na dnu oceana ... Prognozirati tu stvarnost znai pogrijeiti za milimetar ili za milijun svjetlosnih godina. Razlika je kvantum stvoren presijecanjem ulica. Kvantum je funkcionalan poremeaj nastao nastojanjem da se ovjek stisne u koordinatni sistem. Koordinata je otkaz od strane starog poslodavca, to e rei gnojna sluz od stare bolesti. Ovo su misli koje je rodila ulica, genus epi-1 e p t o i d. Izie s gitarom i ice popucaju zato to ideja nije morfoloki usaena. Da bi se prisjetio sna, ovjek mora muriti i ne smije se micati. Na najmanji pomak raspada se cijelo tkivo. Na ulici se izlaem razornim, razlunim elementima koji me okruuju. Ja putam da me sve upropatava kako hoe. Saginjem se da zavirim u tajne procesa, vie da se pokoravam nego da zapovijedam. 36 Ima velikih gromada moga ivota koje su se zauvijek izgubile. Velike su se gromade izgubile, rasule, potratile u razgovoru, djelovanju, prisjeanju, snivanju. Nije nikad bilo doba u kojem bih ivio jednim ivotom, ivotom mua, ljubavnika, prijatelja. Gdje sam god bio, ime sam god bio zaokupljen, vodio sam viestruk ivot. I tako, to god odabrao da smatram za svoju povijest, izgubljeno je, utopljeno, nerazdvojno stopljeno sa ivotima, dramom, priama drugih. Ja sam ovjek staroga svijeta, sjeme koje je prenio vjetar, sjeme koje nije moglo procvasti u amerikoj oazi gljiva. Ja pripadam bujnom drvetu prolosti. Ja sam vjeran, tjelesno i duhovno, ljudima Evrope, onima koji su neko bili Franci, Gali, Vikinzi, Huni, Tatari, ta ja znam tko. Podneblje je za moje tijelo i duu ovdje gdje vladaju hitrina i pokvarenost. Ja sam ponosan to n e pripadam ovom stoljeu. Za one zvjezdoznance koji ne mogu slijediti in otkrivenja dodajem nekoliko horoskopskih poteza kistom na rubu mog Svijeta smrti... Ja sam ankir, rak koji ide na stranu i natrag i naprijed, kako ga je volja. Kreem se u udnim tropima i trgujem jakim eksplozivima, tekuinom za balzamiranje, jaspisom, mirhom, smaragdom, i-Ijebljenim mrkljima i dikobrazovim pandama. Zbog Urana koji presijeca moju uzdunu liniju neobino volim piku, paprene tripice i mjeine. Neptun dominira mojim horoskopom. To znai da se sastojim od vodenaste tekuine, da sam nepostojan, sklon donkihoteriji, nepouzdan, samostalan i nestalan. I svadljiv. S toplim jastukom pod guzicom 37 mogu izigravati hvalisavca ili lakrdijaa kao bilo tko drugi, bez obzira pod kojim je znakom roen. To je autoportret koji prikazuje samo dijelove koji nedostaju sidro, zvono za veeru, ostatke brade, stranji dio krave. Ukratko, ja sam lijenina koja krade bogu dane. Ja nemam ama ba nita da pokaem od svoga rada osim svog genija. Ali doe vrijeme, ak i u ivotu lijenog genija, kad mora prii prozoru i izbljuvati suvini prtljag. Ako si genij, mora to uiniti ako ni zbog ega drugoga a ono zbog toga da sagradi svoj vlastiti mali shvatljivi svijet koji nee stati kao kakav sat to se navija svakih osam dana! I to vie balasta odbaci, to se lake izdigne nad potovanje svojih susjeda. Dok se ne nae sam u stratosferi. Onda privee kamen oko vrata i skoi na noge. To dovodi do potpunog unitenja anagogijskog tumaenja snova, a i stomati tisa koji je prouzroilo mazanje ivinim preparatima. Ima san za no i konjski smijeh za dan. I tako, kad stojim za tezgom Malog Palia i vidim ta lica iz poluprofila kako ulaze kroz paklena

vrata u podu, koloturima i skobama, vukui lokomotive i klavire i pljuvanice, kaem sam sebi: Sjajno! Sjajno! Sva ta starudija, sva ta mainerija dolazi mi na srebrnu tanjuru! To je sjajno! To je bajno! To je pjesma koja je nastala dok sam spavao. Ono malo to sam nauio o pisanju svodi se na ovo: pisanje nije ono to ljudi misle da jest. Ono je neto posve novo svaki put kod svakog pojedinca. Valparaiso, na primjer. Kad ja kaem Valparaiso, to znai neto sasvim drugo od onoga to je ikad znailo. Moe znaiti jednu englesku piku koja je izgubila sve prednje zube, a pipniar stoji nasred ulice i trai goste. Moe znaiti anela u svilenoj koulji koji prebire svojim ipkastim prstima po crnoj harfi. Moe znaiti oda-lisku s mreom protiv komaraca oko guzice. Moe znaiti bilo ta ili nita od svega toga, ali ta god znaio, moete biti sigurni da je neto razliito, neto novo. Valparaiso je uvijek pet minuta prije kraja, malo na ovu stranu Perua ili moda sedamosam centimetara blie. To su dva i pol kvadratna centimetra koje grozniavo razgleda zato to ima vru jastuk pod guzicom i Svetog Duha u crijevima ukljuujui i ortopedske greke. To znai piati toplo i piti hladno, tono rese Trimalhion, jer je naa majica zemlja u sredini, zaokrugljena kao jaje, i krije sve dobre stvari u sebi, kao sae. A sad, moje dame i gospodo, ovim malim univerzalnim kljuem za konzerve koji drim u rukama otvorit u konzervu sardina. Ovim malim kl ju em za konzerve koji drim u rukama svejedno je hoete li otvoriti kutiju sardina ili ljekarnicu. Trei je ili etvrti dan proljea, kao to sam vam ve nekoliko puta rekao, i mada je ovo neko jadno, otrcano proljee koje podsjea na druga proljea, poaavit u dokraja od toplomjera. Vi ste mislili da ja sjedim neprestano na Place Clichy i da pijem aperitif, moda. Zapravo sam doista sjedio na Place Clichy, ali je to bilo prije dvije-tri godine. I doista sam stajao za tezgom Malog Palia, ali je davno tome, a od tada mi jedan rak nagriza vitalne organe. Sve je to poelo u Metrou (prvi razred) reenicom l'homme que j'etais, je ne le suis plus.1 1 Nisam vie ovjek koji sam negda bio. (Prev.) 39 Dok sam prolazio pored ranirne stanice, muile su me dvije bojazni prva, da e mi oi, ako dignem pogled malo vie, iskoiti iz glave; druga, da mi ispada upak. Napetost tako velika da je sva ideacija u tren oka postala romboedarska. Zamislio sam kako cijeli svijet proglaava blagdan da razmilja o atmosferskim smetnjama. Na taj bi dan bilo toliko samoubojstava da ne bi bilo dovoljno kola da pokupe sve mrtvace. Prolazei pored ranirne stanice na Porte, osjeam odvratan smrad iz vagona za stoku. To je ovako: danas cijeli dan i juer cijeli dan prije tri-etiri godine, naravno stoje tu, tijelo uz tijelo, u strahu i znoju. Tjelesa su im proeta zlom kobi. Dok prolazim pored njih, glava mi je strano bistra, misli su mi kristalno jasne. Toliko se urim da istresem svoje misli da trim mimo njih u mraku. I ja sam u veliku strahu. I ja se znojim i daem, edan, proet zlom kobi. Idem pored njih kao pismo kroz potu. Ili ne ja, nego stanovite ideje iji sam ja vjesnik. A na te su ideje ve prilijepljene naljepnice i privezane cedulje, ve su zapeaene i igosa-ne obinim i vodenim igovima. Teku u serijama, moje ideje, kao kalemovi elektrine ice. ivjeti iznad iluzije ili s njom pitanje je sad. U meni je jeziv dragulj koji se nee istroiti, dragulj koji grebe okna na prozorima dok bjeim kroz no. Stoka mue i bleji. Stoji u toplom smradu vlastitih iz-metina. Sad opet ujem glazbu kvarteta u A-molu, samrtnike trzaje ica. U meni je jedan luak koji cijepa i cijepa i cijepa dok ne udari posljednji di-skord. isto razaranje, za razliku od manjih, prljavijih razaranja. Nema se ta oprati poslije. 40 Kota svjetlosti to se valja put ponora u jamu bez dna. Ja, Beethoven, ja sam ga stvorio! Ja, Beethoven, ja ga unitavam! Od sada, moje dame i gospodo, vi zabavljate Meksiko. Od sada e sve biti arobno i lijepo, arobno lijepo, arobno divno. Sve arobnije lijepo i divno. Od sada nema vie ueta za rublje ni podvezica ni flanelskog donjeg rublja. Uvijek samo ljeto i sve vjerno originalu. Ako je konj, onda je konj za sva vremena. Ako je apopleksija, onda je apopleksi-ja, a nije vidovica. Nema kurvi u rano jutro, nema gardenija. Nema mrtvih maaka u jarku, nema znoja ni znojenja. Ako je neto usna, onda mora biti usna koja vjeno podrhtava. Jer u Meksiku, moje dame i gospodo, uvijek je tano u podne, a to se sjaji, to je fuksija, a to je mrtvo, mrtvo je i nema peruki za brisanje praine. Lei na betonskoj postelji i spava kao acetilenska lampa. Kad ti upali, puna aka brade. Kad ti ne upali, bijeda, j o gore od bijede. Nema arpeda, nema ukrasnih nota, nema kadenci. Ili dri klju ili ne dri klju. Ili pone istom melodijom ili pone lizo-lom. Ali bez istilita i bez eliksira, etvrta ekloga ili Trinaesti arrondissement!1 1 Gradski okrug. (Prev.) SUBOTNJE POSLIJEPODNE OVO JE BOLJE NEGO ITATI VERGILIJA. Subota je poslije podne, a ova se subota poslijepodne razlikuje od svih drugih subotnjih poslijepodneva, ali nipoto kao ponedjeljak poslijepodne ili etvrtak poslijepodne. Ovoga dana, dok se vozim

put mosta u Neuillyu, pored Robinsonova otoia na ijem je kraju hram, a u hramu mali kip nalik na kotiledon u otvoru zvona, imam takav osjeaj da sam kod kue da mi se ini nevjerojatno da sam se rodio u Americi. Mirna voda, ribarski amci, eljezni stupovi koji obiljeavaju maticu, teglenjaci to nisko lee i tromo zaokreu, crne teretne brodice i sjajni podupirai, nebo to se uope ne mijenja, rijeka to zavija i krivuda, breuljci to se ire i neprestano opasuju dolinu, panorama to se vjeito mijenja a ipak ostaje ista, raznolinost i gibanje ivota pod stalnim znakom trobojnice, sve je to povijest Seine koja mi je u krvi i koja e ui u krv onih koji e doi iza mene kad budu prolazili uz ove obale u jednu subotu poslijepodne. Kad sam preao most u Boulogneu, uz cestu to vodi u Meudon, okreem se i sputam niz brdo u Sevres. Prolazei nekom pustom ulicom, vidim malen restoran u vrtu; sunce se probija kroz kronju i obasjava stolove. Silazim s bicikla. 45 ta je bolje nego itati Vergilija ili uiti napamet Goethea (alies Vergangliche ist nur ein Gleichnis1 itd.)? Pa, jesti vani, ispod platnenog krova, u Issy-les-Moulineauxu za osam franaka. Pourtant je suis a Sevres.2 U posljednje vrijeme pomiljam da napiem Journal d'un Fou3 koji sam toboe naao u Issyles-Moulineauxu. A kako sam taj fou uglavnom ja, ja ne jedem u Sevresu nego u Issy-lesMoulineauxu. I ta kae fou kad doe konobarica s velikim vrem piva? Ne brinite za greke kad piete! Biografi e razjasniti sve greke. Mislim na svog prijatelja Carla koji je posljednja etiri dana proveo zapoinjui opis ene o kojoj pie. Ja to ne mogu! Ja to ne mogu! kae on. Pa dobro, kae fou, dajte da vam j a to napravim. P o n i t e ! To je najvanije. Recimo da joj nos nije orlovski? Recimo da joj je boanski lijep? Kad portret loe poinje, to je zato to ne opisujete enu koju imate na umu: vie mislite na one koji e gledati portret, nego na enu koja vam pozira. Uzmite Van Nordena on je drugi sluaj. On se dva mjeseca sprema da pone pisati roman. Kad god ga sretnem, ima novi poetak za svoju knjigu. Juer mi je rekao: Vidi u emu je moj problem. Ne radi se samo o tome kako da ponem: prvi redak odluuje o obliku cijele knjige. Evo kakav sam poetak napisao neki dan: ,Dante je napisao pjesmu o mjestu H.' H i crtica zato to ne elim imati nikakva okapanja s cenzurom. 1 Sve to je prolazno samo je prispodoba. (Prev.) 2 Meutim, ja sam u Sevresu. (Prev.) 3 Dnevnik jednog luaka. (Prev.) 46 Zamislite knjigu koja poinje sa H i crticom! Mali osobni pakao koji ne smije povrijediti cenzore! Primjeujem da Whitman, kad poinje pjesmu, kae: Ja, Walt, u svojoj 37-oj godini i u dobru zdravlju! ... Ja sam na putu sa svojom vizijom ... Ja sam ludo zaljubljen u sama sebe... Walt Whitman, kozmos, Manhattana sin, plahovit, od krvi i mesa, po-hotljiv, jedem, pijem i rasploujem... Izvadite brave iz vrata! Izvadite i sama vrata iz dovratka ... Sad ili ubudue, svejedno je meni... Ja postojim kakav ] esam, i to je dovoljno .... Kod Walta je uvijek subota posli-I e podne. Ako je enu teko opisati, on to prizna i stane u treem retku. Idue subote, ako bude lijepo vrijeme, moda e dodati zub koji joj nedostaje, ili gleanj. Sve moe ekati, vrebati priliku. Ja apsolutno prihvaam Vrijeme. A moj prijatelj Carl, koji je vitalan kao stjenica, pia u gae zato to su prola etiri dana, a on ima samo negativ u ruci. Ja ne vidim razloga, kae on, alo bih ja ikad umro izuzev kakvog nesretnog slu-i aja. A onda trlja ruke i zavlai se u svoju sobu da l>ioivi svoju besmrtnost. ivi i dalje kao stjenica u zidnim tapetama. arko sunce upire kroz platneni krov. Ja bun- am zato to umirem tako brzo. Svaka je sekunda vana. Ne ujem sekundu koja je upravo otkucala - hvatam se kao luak za ovu sekundu koja se jo inje oglasila... ta je bolje nego itati Vergilija? Ovo! Ovaj trenutak to se iri i to se nije odredio i kucaj ima ni udarcima, ovaj vjeni trenutak koji ponitava sve vrijednosti, stupnjeve i razlike. Ovo ikljanje gore i napolje iz skrivena vrela. Nema isti47 na da se izreknu, nema mudrosti koja bi se mogla priopiti, ikljaj i ubor, govorenje svima ljudima u jedan mah, posvuda i na svim jezicima. Sad je najtanji veo izmeu ludila i duevnog zdravlja. Sad je sve tako jednostavno da se ruga ovjeku. S ovog vrhunca opijenosti ovjek se svali na visoravan dobra zdravlja gdje ita Vergilija i Dantea i Montaig-nea i sve ostale koji su govorili samo o ovom trenutku, o trenutku koji se iri i koji se uvijek uje... Pria svim ljudima u jedan mah. ikljaj i ubor. Ovo je trenutak kad prinosim au ustima promatrajui u isto vrijeme muhu koja mi je sjela na mezimac; a muha je isto toliko vana za ovaj trenutak koliko i moja ruka, ili aa koju ona dri, ili pivo koje je u ai, ili misli koje se raaju iz piva i umiru s pivom. Ovo je trenutak kad znam da se ne treba

obazirati na znak na kojem pie Versailles^, ni na znak na kojem pie Suresnes, ni na bilo koji znak koji upuuje u ovo ili ono mjesto, nego da uvijek treba ii u mjesto za koje nema znaka. Ovo je trenutak kad pusta ulica u kojoj sam odluio da sjednem vrvi od ljudi, a sve su pune ulice prazne. Ovo je trenutak kad je svaki restoran pravi restoran, ako vam ga nitko nije pokazao. Ovo je najbolje jelo, iako je najgore koje sam ikad okusio. Ovo je jelo koje nee nitko osim genija dotai uvijek nadohvat ruke, lako se probavlja i ostavlja tek neu-taen. Je li bio dobar rokfor? pita me konobarica. Boanstven. Najpljesniviji, najcrvljiviji, naj-ugaviji rokfor koji je ikad proizveden, pun crvi Danteovih, Vergilijevih, Homerovih, Boccacciovih, Rabelaisovih, Goetheovih, svih crvi koji su ikad postojali i zavukli se u sir. Da bi jeo ovaj sir, ovjek 48 mora biti genijalan. Ovo je sir u kojem sahranjujem sama sebe, ja, Miguel Feodor Francois Wolfgang Valentine Miller. Pristup mostu je poploen kaldrmom. Vozim se toliko polagano da svaki kamen alje zasebnu i jasnu poruku mojoj hrptenjai i dalje gore, preko kraljenjaka, do one ispucale krletke u kojoj pa-modina pali svoje semafore. I dok prelazim most u Sevresu, gledajui desno i lijevo, prelazei bilo koji most, bilo to preko Seine, Marne, Ourqa, Aude, Loire, Lota, Shannona ili Liffeyja, East Rivera ili Hudsona, Mississipija, Colorada, Amazone, Orinoka, Jordana, Tigrisa, Irrawaddyja, prelazei bilo koji i svaki most, a ja sam ih sve preao, ukljuujui tu i Nil, Dunav, Volgu, Eufrat, prelazei most u Sevresu, ja viem, kao onaj mahnitac sveti Pavao: O, smrti, gdje ti je alac? Za mnom Sevres, preda mnom Boulogne, ali ovo to prolazi poda mnom, ova Seina koja je potekla odnekud bezbrojem istodobnih brizgova, ovaj mirni mlaz to tee iz milijuna, milijarde korje-nova, ovo mirno zrcalo to nosi sa sobom oblake i gui prolost, to tee sve dalje i dalje i dalje dok se izmeu zrcala i oblaka kreem poprijeko ja, jedno potpuno samostalno bie, svijet kojim se zavravaju nebrojena stoljea, ja i ovo to prolazi poda mnom i ovo to plovi nada mnom i sve to nadire kroza me, ja i ovo, ja i ono, zdrueni u jednom trajnom gibanju, ova Seina i svaka Seina koja je op-kroena mostom, udo je ovjeka koji je prelazi na biciklu. Ovo je bolje nego itati Vergilija... Vozim se natrag prema St. Cloudu, kota se okree veoma polagano, brzinomjer u ispucaloj si4 Crno proljee 49 voj krleci pucketa kao filmski urnal. Ja sam ovjek iji je manometar neoteen; ja sam ovjek na stroju i imam vlast nad strojem; vozim se nizbrdo priti-ui konice; mogao bih isto tako zadovoljno tjerati mlin nogama i pustiti da zrcalo prolazi nada mnom, a povijest poda mnom, ili obratno. Vozim se na suncu, ovjek neosjetljiv za sve osim za pojave svjetlosti. Breuljak St. Clouda die se lijevo preda mnom, drvee se savija da me zatiti, put je ravan i beskrajan, mali kip poiva u zvonu jezera nalik na kotile-don. Svaki je Srednji vijek dobar, bilo u ovjeku, bilo u povijesti. Sunce grije i ceste se pruaju na sve strane i sve ceste vode nizbrdo. Ja ne bih poravnavao cestu ni uklanjao bilo kakve dombe. Svaki udarac alje novu poruku signalnom tornju. Pazio sam na sva mjesta u prolazu: da bih obnovio svoje misli, treba samo da obnovim u mislima svoj put, da ponovo osjetim ove dombe. Kod mosta u St. Cloudu zaustavljam se. Ne urim se mogu cijeli dan dangubiti. Ostavljam bicikl u stalku ispod drveta i idem u pisoar da se popiam. Sve je to divota, ak i pisoar. Dok stojim tu i gledam u kuna proelja, snebivljiva mlada ena naginje se kroz prozor da me gleda. Koliko sam puta stajao tako u ovom nasmijeenom, ljupkom svijetu, sunce se igralo na meni, a ptice ludo cvrkutale, i primijetio neku enu kako me gleda s otvorenog prozora, osmijeh joj se mrvio na mekane sitne komadie koje ptice skupljaju u kljunovima i pohranjuju kadikad na dnu pisoara, gdje voda umilno romoni, a onda naie mukarac s otvorenim prorezom na hlaama i izlije sadraj svoga mjehura, to 50 se pui, na mrvice to se rastvaraju. Stojei tako, otvorena srca i proreza na hlaama i mjehura, ini mi se da se sjeam svakog pisoara u koji sam ikad stupio sve sami ugodni osjeaji, sve sama bogata sjeanja, kao da mi je mozak golem divan zatrpan jastuiima, a ivot dug drijeme u jedno vrue, pospano poslijepodne. Ja mislim da nije ba udno to je Amerika postavila pisoar usred Parike izlobe u Chicagu. Drim da mu je tu bilo mjesto i drim da je to pohvala koju bi Francuzi morali cijeniti. Dodue, nije bilo potrebno izvjesiti trobojnicu na njega. Un peu trop fort, ca!1 Pa ipak, kako moe Francuz znati da je jedna od prvih stvari koja udari u oi posjetiocu Amerikancu, koja ga ushiti, koja mu razgali srce, taj posvuda-nji pisoar? Kako moe Francuz znati da je ono to se snano doima Amerikanca kad gleda p i s -sotiere ili vespasienne, ili kako god hoete da to nazovete, injenica da je usred ljudi koji priznaju potrebu da se ovda-onda pomokre i koji znaju isto tako da se piati ne moe bez piala, a ako se to ne ini javno, da e se initi potajno, i da nije nimalo neprilinije piati na ulici nego ispod zemlje, gdje neka stara podrtina pazi na vas da ne poinite kakvu sablazan. Ja sam ovjek koji pia mnogo i esto, to kau da je znak velike umne djelatnosti. Kako bilo da bilo,

znam da sam na muci kad hodam ulicama New Yorka. Neprestance se pitam gdje e biti idua stanica i hou li moi toliko izdrati. Zimi je, dodue, kad si bez para i gladan, lijepo zadrati se ne1 Tu su malo pretjerali! (Prev.) 51 koliko minuta u toploj okrepnoj stanici podzemne eljeznice, ali kad doe proljee, sasvim je drugaije, ovjek rado pia na suncu, meu ljudima koji te odozgo gledaju i smjekaju ti se. I mlada ena, kad sjedne da isprazni mjehur u porculanskoj koljci, nije moda prizor u kojem se moe uivati, nijedan ovjek koji ima imalo osjeaja ne moe rei da nije lijep pogled na mukarca koji stoji iza limene ploe i gleda svjetinu s onim zadovoljnim, mirnim, rasijanim smijekom na licu, s onim dugim zanesenim, ugodnim pogledom. Rasteretiti pun mjehur jedna je od velikih ljudskih radosti. Ima izvjesnih pisoara radi kojih idem zaobilaznim putem kao, primjerice, trona atrlja ispred Doma gluhonijemih, na uglu Rue St. Jacques i Rue de l'Abbe-de-l'Epee, ili onaj od Pneu Hutchinsona pokraj Luksemburkog parka, na uglu Rue d'Assas i Rue Guynemer. Tu sam, jedne mirisne proljetne noi, ne znam i ne marim kakvim spletom dogaaja, ponovo otkrio svoga starog prijatelja Robinso-na Crusoea. Cijelu sam no proveo u sjeanju, u muci i strahu, u radosnoj muci i radosnom strahu. udesa u ivotu ovoga ovjeka pie u predgovoru izvornom izdanju nadmauju sve to se moe nai na ovom svijetu; teko da ivot jednog ovjeka moe biti raznoliniji. Otok koji je sad poznat pod imenom Tobago, na uu grdnoga Orino-ka, trideset milja sjeverozapadno od Trinidada. Gdje je ovjek Crusoe ivio u samoi dvadeset i osam godina. Stope na pijesku, tako lijepo ispupene na koricama. Petko. Kiobran ... Zato je ta jednostav52 na pria toliko zatravila ljude osamnaestog stoljea? V o i c i1 Larousse: ... Le recit des aventures d'un homme qui, jete dans une ile deserte, trouve les moyens de se suf-fire et mme de se creer un bonheur relatif, que complete l'arrivee d'un autre etre humain, d'un sau-vage, Vendredi, que Robinson a arrache des mains de ses ennemis ... L'interet du roman n'est pas dans la verite psyhologique, mais dans l'abondance des details minutieux qui donnent une impression saisissante de realite.2 Dakle, Robinson Crusoe ne samo to je nekako progurao, nego je ak stvorio sebi neku relativ-n u sreu! Bravo! Jedan ovjek koji je bio zadovoljan relativnom sreom. Kako neanglosakson-ski! Kako pretkranski! Osuvremenjui priu, nasuprot Larousseu, mi tu imamo, dakle, pripovijest jednog umjetnika koji je htio sam sagraditi jedan svijet, priu moda prvog pravog neurastenika, ovjeka koji je namjerno postao brodolomac da bi ivio i7van svog doba u vlastitu svijetu koji je mogao dijeliti s jo jednim ljudskim stvorom, m e m e u n sauvage.3 Vano je istai da je on, ostvarujui svoju neurotsku pobudu, doista naao relativnu sreu, iako je bio sam na pustu otoku, moda samo s nekom starom pukom i poderanim hlaama, ista 1 Evo ta kae Larousse (francuska enciklopedija). (Prev.) 2 . Prikaz pustolovina jednog ovjeka koji, baen na pust otok, uspijeva da se sam snae i da ak stvori neku relativnu sreu koju upotpunjava dolazak jo jednog ljudskog stvora, divljaka, Petka, kojeg je Robinson oteo iz i uku njegovih neprijatelja ... Zanimljivost romana ne lei u psiholokoj istinitosti, nego u obilju sitnih pojedinosti koie stvaraju snaan dojam stvarnosti. (Prev.) 1 Cak i divljakom. (Prev.) 53 ploica, sa dvadeset i pet tisua godina postmag-dalenskog progresa zapretanim u njegovim ivanim stanicama. Pojam relativne sree u osamnaestom stoljeu! I kad doe Petko, iako je Petko, ili V e n -d r e d i, puki divljak i ne govori Crusoevim jezikom, krug se zatvara. Volio bih opet proitati tu knjigu a moda i hou jednog kinog dana. Izvanredna knjiga koja se pojavila na vrhuncu nae divne faustovske kulture. Ljudi kao Rousseau, Beethoven, Napoleon, Goethe na obzorju. Cijeli civilizirani svijet ostaje budan noi i noi da je proita na devedeset i sedam razliitih jezika. Slika stvarnosti u osamnaestom stoljeu. Od tada nema vie pustih otoka. Od tada, gdje god se ovjek sluajno rodi, tu je i pust otok. Svaki je ovjek svoja vlastita civilizirana pusto, otok svoga Ja na kojem je doivio brodolom: srea, relativna ili apsolutna, ne dolazi u obzir. Od tada svatko bjei od sama sebe ne bi li naao kakav imaginaran pust otok, ne bi li doivio taj san Robinsona Crusoea. Pratite klasine bjegove kod Melvillea, Rimbauda, Gaugina, Jacka Londona, Henryja Jamesa, D. H. Lawrencea... ima ih na tisue. Ni jedan od njih nije naao sreu. Rimbaud je naao rak. Gaugin je naao sifilis. Lawrence je naao suicu bijelu kugu. Kugu tako je! Bio to rak, sifilis, tuberkuloza ili ta mu drago. Kuga! Kuga Suvremenog progresa: kolonizacija, trgovina, besplatne biblije, rat, bolest, proteze, tvornice, robovi, ludilo, neuroze, psihoze, rak, sifilis, tuberkuloza, anemija, trajkovi, otputanje radnika, gladovanje, ni-tavilo, ispraznost, nemir, napor, oaj, amotinja, samoubojstvo, steaj, arterioskleroza, megalomanija, izofrenija, hernija, kokain, cijanovodina kiselina, 54

smrdljive bombe, suzavac, bijesni psi, autosugestija, autointoksikacija, psihoterapija, hidro terapija, elektrina masaa, usisavai, pemikan, zobene pahuljice, hemoroidi, gangrena. Nema pustih otoka. Nema raja. Nema ak ni relativne sree. Ljudi toliko grozniavo bjee od samih sebe da trae spas pod ledenim santama ili u tropskim movarama, ili se pak penju na Himalaju ili se gue u stratosferi... Ono to je zatravilo ljude u osamnaestom stoljeu bila je vizija svretka. Dodijalo im je. Htjeli su se vratiti tamo odakle su doli, iznova se zavui u majinsku utrobu. OVO JE DODATAK LAROUSSEU ... Najvie me se dojmilo, u pisoaru pokraj Luksemburkog parka, kako malo znai to ta knjiga sadri, vaan je bio trenutak kad se itala, trenutak koji je sadravao knjigu, trenutak koji je konano i za sva vremena postavio knjigu u ivu sredinu jedne sobe s njenim sunanim zrakama, s njenom atmosferom prizdravljanja, s njenim obinim stocima, s njenom kiparom, s njenim mirisom od kuhanja i pranja, s njenim majinim likom to se die velik i nalik na totem, s njenim prozorima to gledaju na ulicu i bacaju u onu mrenicu ispremetane radnje lijenih, puzavih spodoba, kvrgava drvea, trolejbusnih hej, maaka na krovovima, pohabanih nonih mora sto pleu visei na uzetima za rublje, vrata krme <to se okreu, suncobrana to se otvaraju, snijega <to se zgrudnjava, konja to se kliu, lokomotiva to jure, okana to se zamrzavaju, drvea to pupa. Pria o Robinsonu Crusoeu zahvaljuje svoju pri-v Linost bar za mene trenutku u kojem sam |iotkrio. Ona ivi i dalje u sve veoj fantazmagoriji, 55 ivi dio jednog ivota ispunjena fantazmagorijom. Za mene Robinson Crusoe pripada istoj kategoriji kao neki dijelovi Vergilija ili koliko je sati? Jer, kad god pomislim na Vergilija, ja automatski pomislim koliko je sati? Vergilije je za mene elav tip s naoarima koji se ljulja na stolici i ostavlja mastan znak na ploi; elav tip koji razjap-ljuje usta u deliriju koji je simulirao pet dana u sedmici etiri godine za redom; velika usta s lanim zubima koja izgovaraju ovu udnovatu proroansku besmislicu: rari nantes in gurgite v a -s t o.1 ivo se sjeam kako je avolski radosno izricao tu reenicu. Veliku reenicu, po rijeima toga pljeivog buljavog pasjeg sina. Mi smo je skandirali i gramatiki ralanjivali, ponavljali je za njim, gutali je kao riblje ulje, vakali je kao tablete protiv loe probave, razjapljivali usta kao i on i obnavljali to udo dan za danom, pet dana na sedmicu, od godine do godine, kao istroene gramofonske ploe, dok Vergilije nije bio gotov i dok se nije izgubio iz naih ivota za vjena vremena. Ali kad god je taj buljavi gad razjapio usta i izustio tu slavnu reenicu, ja sam uo ono to mi je bilo najvanije da ujem u tom trenutku koliko je sati? Uskoro emo na matematiku. Uskoro e odmor. Uskoro emo na pranje ruku... Ja sam jedini ovjek koji e iskreno rei ta misli o Vergiliju i njegovom jebenom rari nantes in gurgite vasto. Ne crvenim se i ne mucam, nisam ni najmanje zbunjen, ne alim i ne kajem se kad kaem da je odmor u nuniku bio sto puta vredRajetki plivaju u pustom vrtlogu (misli se na neto osebujno i rijetko). (Prev.) 56 niji od Vergilija, da je uvijek bio i da e uvijek biti vredniji. Na odmoru bismo ivnuli. Na odmoru bismo mi, Neidovi, koji nismo znali nita pametnije, pomahnitali: trali smo u zahode i iz zahoda, lupali vratima i lomili brave. Kao da nas je uhvatio deliri-jum tremens. Dok smo se nabacivali hranom i vikali i psovali i podmetali jedan drugome nogu, pro-mumljali bismo od vremena do vremena r a r i nantes in gurgite vasto. Dizali smo takvu galamu i inili toliko tete da je profesor iz latinskog, kad smo god mi, Neidovi, ili u nunik, iao s nama, ili nas je, ako je on taj dan jeo vani, pratio profesor iz povijesti. I kakvo su kiselo lice pravili dok su stajali u nuniku sa slasnim sendviem namazanim maslacem u ruci sluajui nas kako mi, derani, tulimo i ciimo, im bi oni izili iz nunika da udahnu malo svjeeg zraka, mi bismo povisili glasove pjevajui, to se nije smatralo kao zazorno, ali to je svakako bilo neto na emu su nam i te kako /avidjeli profesori s naoarima, koji su se s vremena na vrijeme morali i sami posluiti nunikom, ma koliko bili ueni. O, divni odmori u nuniku! Njima imam zahvalili to poznajem Boccaccia, Rabelaisa, Petronija, Zlatnog magarca. Sve dobro to sam pro-i'itao, moglo bi se rei, proitao sam u nuniku. U najgorem sluaju, U lik sa ili kakav kriminalistiki roman. Ima pasusa u Uliksu koji se mo-ffu itati samo u nuniku ako ovjek hoe da izvue sav ar iz njihova sadraja. I ovo ne govorim d.i bih ocrnio talent autorov. Ovo govorim samo zato da ga malo vie pribliim dobrom drutvu Abelar-t)n, Petrarke, Rabelaisa, Boccaccia sve samih vr57 snih, krepkih i iskrenih duhova koji su ubretu rekli ubre, a anelu aneo. Izvrsno drutvo i bez rari nantes in gurgite vasto. I to je rasklimaniji nunik, to je troniji, to bolje. (Isto vrijedi i za pisoare.) Da bi se uivalo u Rabelaisu, na primjer u takvu odlomku kao to je Kako da se obnove zidine Pariza preporuujem obian, seoski nunik, malu zasebnu kuicu u kukuruzima u koju kroz vrata pada traka svjetlosti u obliku polumjeseca. Nema dugmadi da se pritiu, nema lania da se povue, nema ruiasta toaletnog papira. Samo grubo obrezana sjedalica, dovoljno velika da vam stane

stranjica, i jo dvije rupe prikladnih dimenzija za druge stranjice. Ako moete povesti prijatelja i nagovoriti ga da sjedne uz vas, izvrsno! ovjek uvijek vie uiva u dobroj knjizi kad je u dobru drutvu. Lijepo pola sata moete provesti sjedei u nuniku napolju s prijateljem pola sata koje e vam ostati u sjeanju do kraja ivota, i knjiga koju ste itali i miris koji vas je okruavao. Nimalo se, kaem, ne moe nauditi velikoj knjizi ako se ponese u zahod. Samo beznaajne knjige trpe zbog toga. Samo beznaajne knjige slue brisanju guzice. Takva je knjiga Mali Cezar koja je sad prevedena na francuski i koja je izila u biblioteci Passions. Dok okreem stranice te knjige, ini mi se da sam opet kod kue i da itam naslove u novinama, da sluam one proklete radio-aparate, da se vozim u starim krntijama, da pijem jeftini din, da guram kukuruzni klip u dupe prostitutkama dje-vicama, da vjeam Crnce i ive ih spaljujem. Da ovjek dobije sraku. A to isto vrijedi za Atlantic Monthly ili za bilo koji drugi mjesenik, za 58 Aldousa Huxleyja, Gertrudu Stein, Sinclaria Lewisa, Hemingwaya, Dos Passosa, Dreisera itd, itd... Ne ujem nikakvo zvono da zvoni u meni kad donesem te ptiice u WC. Povuem lani i odoe u kanal. Niz Seinu pa u Atlantski ocean. Moda e za godinu dana opet izroniti na obalama Coney Islanda ili Midland Beacha ili Miamija, s mrtvim meduzama, puevima, raiima, rabljenim prezervativima, ruiastim toaletnim papirom, jueranjim novostima, sutranjim samoubojstvima ... Nema vie virenja kroz kljuanice! Nema vie onaniranja u mraku! Nema vie javnih ispovijedi! Izvadite vrata iz dovrataka! Ja elim svijet u kojem e vaginu predstavljati iva, prava rupa, svijet koji e imati osjeaj za kosti i obrise, za sirove, osnovne boje, svijet koji e se bojati svoga ivotinjskog podrijetla i potovati ga. Sit sam gledanja piaka koje su ve nadraene, maskirane, deformirane, idealizirane. Piaka kojima se vide krajevi ivaca. Ne elim gledati kako mlade djevice onaniraju u skrovitosti svojih budoara, ili grizu sebi nokte, ili upaju kosu, ili lee na postelji punoj mrvica od kruha za cijelog jednog poglavlja. Ja elim ma-dagaskarske pogrebne stupove na kojima je ivotinja na ivotinji, a na vrhu Adam i Eva, i to Eva sa ivom, pravom rupom meu nogama. Ja elim hermafrodite koji su uistinu hermafroditi, a ne opsjenji-vai koji hodaju s atrofiranim penisom ili sasuenom pikom. Ja elim klasinu istou u kojoj je ubre ubre, a aneli aneli. Bibliju a la kralj Jakov, na primjer. Ne Wycliffeovu bibliju, ni Vulgatu, ni giku, ni hebrejsku, nego onu slavnu bibliju koja je tli jelila smrt i koja je nastala kad je engleski jezik 59 bio u procvatu, kad je dostajao rjenik od dvadeset tisua rijei da se podigne spomenik za sva vremena. Biblija koja je napisana na svenska ili tegalskom jeziku, biblija za Hotentote ili Kineze, biblija koja mora krivudati kroz movarni pijesak francuskoga jezika, nije biblija to je krivotvorina i prijevara. Verziju kralja Jakova stvorila je rasa kostolo-maca. Ona oivljava prvobitne misterije, oivljava silovanje, ubojstvo, rodoskvrnue, oivljava padavicu, sadizam, megalomaniju, oivljava zloduhe, anele, zmajeve, morske nemani, oivljava vraanje, egzorcizam, zarazu, zazivanje, oivljava bratoubojstvo, kra-ljoubojstvo, ocoubojstvo, samoubojstvo, oivljava hipnotizam, anarhizam, somnambulizam, oivljava pjesmu, ples, in, oivljava sve to je proroansko, zemaljsko, skrovito, tajnovito, oivljava mo, zlo i slavu koja je Bog. Sve izneseno na vidjelo u divovskim razmjerima i tako zasoljeno i zainjeno da e se sauvati do idueg ledenog doba. Klasinu istou, dakle a k vragu neka idu potanske vlasti! Jer kako klasici mogu uope ivjeti, ako zaista i dalje ive, a ne umiru kao to mi umiremo i svi oko nas? ta ih uva od haranja vremena ako ne sol koja je u njima? Kad itam Petronija ili Apuleja ili Rabelaisa, kako mi se ine bliski! Onaj slani miris! Onaj zadah menaerije! Vonj konjske pialine i lavljeg izmeta, tigrova daha i slonove koe. Bestidnost, pohota, okrutnost, dosada, domiljatost. Pravi eunusi. Pravi hermafroditi. Pravi kuri. Prave pike. Prave gozbe! Rabelais ponovo gradi zidine Pariza ljudskim pikama. Tri-malhion nadrauje sam sebi grlo, pobljuje sve to je bilo u njemu i valja se u vlastitim splainama. U 60 amfiteatru gdje se krupan, pospan, nastran Cesar neveselo protee, lavovi i akali, hijene, tigrovi, takasti leopardi drobe zubima prave ljudske kosti dok se ljudi koji dolaze, muenici i slaboumnici, penju uza zlatne stepenice viui A1 e 1 u j a ! Kad se dotaknem teme nunika, ponovo proivljavam neke svoje ponajbolje trenutke. Dok stojim u pisoaru u Boulogneu, breuljak St. Cloua mi je zdesna, ona je ena na prozoru iznad mene, sunce upire u mirnu rijenu vodu i ja vidim kakav sam udni Amerikanac koji prenosi ovu mirnu spoznaju drugim Amerikancima koji e me slijediti, koji e stajati na suncu u nekom draesnom kutku Francuske i prazniti pune mjehure. I elim im svako dobro i da ne dobiju kamence u bubrezima! Uzgred preporuujem neke druge pisoare koje dobro poznajem, gdje moda nee biti ena koje e se odozgo smijeiti, ali gdje ima kakav sruen zid, stari zvonik, proelje neke palae, trg natkriven platnenim krovovima u bojama, pojilo za konje, zdenac, jato golubica, kiosk u kojem se prodaju knjige, trnica povrem ... Francuzi gotovo uvijek odabiru pravo mjesto za svoje pisoare. Pada mi na pamet

jedan u Carcassonneu, iz kojega sam se, ako sam dobro izabrao doba dana, naslaivao neusporedivim pogledom na citadelu; tako je dobro postavljen da ovjeka mora, ako nije pogruen i smuen, opet obuzeti onaj isti ponos, ono isto divljenje i strahopotovanje, ona ista strastvena privrenost tom prizoru, koje su osjeali umorni vitez ili redovnik kad su, zastavi na podnoju breuljka gdje sad tee ii|cka koja je sprala epidemiju, digli pogled da od61 more oi na sumornim, borbom uprljanim tornjii-ma to stre na pozadini vjetrom ibanog neba. I odmah pomiljam na jedan drugi pisoar upravo ispred papinske palae u Avignonu. Odatle bi se mogao kamenom dobaciti do draesnog malog trga koji, nou u proljee, kao da je posut barunom i ipkama, krinkama i konfetima; tako polagano tee vrijeme da ovjek uje male rogove kako slabano trube, prolost klizi mimo poput duha, a onda se utaplja u potmulim udarcima gonga, koji razbijaju bezglasnu glazbu noi. Mogao bi se kamenom dobaciti do mranog malog trga na kojem gore crvena svjetla. Tu ete, kad zahladi pred veer, vidjeti krivudave male ulice kako bruje od poslenosti, ene u kupaim kostimima ili kouljama kako dangube na kunim pragovima, s cigaretom u ustima, i dozivaju prolaznike. Kad padne no, zidovi kao da se zbiju, a iz svih onih uliica koje se slijevaju u onu klisuru potee rulja radoznalih poudnih mukaraca koji zakre uske ulice, koji se motaju, zalijeu besciljno tu i tamo, kao repata sperma koja trai jajace, dok ih napokon ne progutaju razjapljene ralje bordela. Dan-danas, kad stoji u pisoaru pokraj palae, ovjek jedva da je svjestan toga drugog ivota. Palaa stoji uspravna, hladna, nalik na grobnicu, na pustom otvorenom trgu. Nasuprot njoj je smijena zgrada koja se zove Muziki institut. Tu one stoje gledajui jedna drugu preko praznog prostora. Nestale su pape. Nestala je muzika. Nestalo je sve arenilo i govor slavne epohe. Da nije one male etvrti iza Instituta, tko bi mogao zamisliti kakav je neko bio ivot unutar zidina te palae? Kad je ta grob62 nica bila iva, mislim da palaa nije bila odvoj'ena od onih vijugavih uliica dolje; mislim da su prljave male potleuice, sa svojim krovovima od neotesanog kamenja, dopirale do samih vrata palae. Mislim da je papa, kad je iz svoje velebne konice iziao na sjaj sunca, u tili as stupio u vezu sa ivotom oko sebe. Neki tragovi toga ivota jo su sauvani na freskama: ivot u prirodi, u lovu, u ribarenju, zabavi, ivot sokola i pasa i ena i sjajnih riba. irok, katoliki ivot sa ivim plavetnilom i blistavim zelenilom, ivot grijeha i milosti i pokajanja, ivot jarkog utila i zlaane smee boje, haljina umrljanih vinom i rijeka boje lososova mesa. U onoj krasnoj sobici u kutu palae, odakle se prua pogled na nezaboravne krovove Avignona i na porueni most preko Rhone, u toj sobici u kojoj kau da su pape sastavljale svoje bule, freske su jo toliko svjee, toliko prirodne, toliko odiu ivotom da se ak i ova grobnica to je danas palaa ini ivlja nego svijet napolju. ovjek moe lijepo zamisliti velikog crkvenog oca kako sjedi tu za svojim pisaim stolom, s papinskom bulom pred sobom i s golemim pokalom nadohvat ruke. I ovjek moe isto tako lako zamisliti zgodnu, debelu curu kako mu sjedi na koljenima, dok se dolje, u golemoj kuhinji, itave ivine peku na ranju, a nii crkveni dostojanstvenici, dobre izjelice kakvi su bili, piju i goste se do mile volje, na miru i u sigurnosti iza velikih zidina. Bez raskola, bez cjepidlaarenja, bez izofrenije. Kad bi dola bolest, poharala bi po kuer-ku i dvorcu, po bogatim pivnicama asnih oeva i po zloglasnim pivnicama seljaka. Kad bi se duh boji spustio na Avignon, ne bi se zaustavio kod Muzikog 63 instituta preko puta; prodirao je kroz zidine, ljudsko meso, hijerarhije inova i kasti. Cvjetao je isto toliko snano u kvartu s crvenim svjetlom koliko i gore, na brijegu. Papa nije mogao dii svoje skute i proi netaknut. Unutar zidova i izvan zidova bio je jedan ivot: vjera, blud i krvoprolie. Osnovne boje. Osnovne strasti. Freske kazuju tu priu. Kako su ivjeli svaki dan i cio dan, govore glasnije od knjiga. Ono to su pape mrsile sebi u bradu jest jedno, a ono to su zapovjedili da se naslika na zidovima neto je drugo. Rijei su mrtve. ANEO JE MOJ VODENI IG! s Crno proljee r I Svrha je ovim stranicama da izloe genezu jednog remek-djela. Remek-djelo visi na zidu ispred mene; sad je suho. Biljeim ovo da zapamtim taj proces, jer vjerojatno neu nikad vie stvoriti jo jedno takvo djelo. Moramo se malo vratiti unatrag... Puna dva dana nosim se s neim. Kad bi trebalo da to saeto opiem, rekao bih da sam bio kao metak koji se zaglavio. To je gotovo savreno tano, jer kad sam se jutros prenuo iza sna, jedina slika koja mi je ostala bilo je moje krupno tijelo zguvano kao kakav stari eir. Prvoga dana borba se ne moe poblie odrediti. Ipak je toliko estoka da paralizira ovjeka. Usti-em eir na glavu i idem na Renoirovu izlobu, a od Renoira idem u Louvre, a iz Louvrea idem u Rue de

Rivoli gdje ona vie ne nalikuje na Rue de Rivoli. Tu sjedim za pivom tri sata, opinjen udovitima to prolaze pored mene. Sutradan ujutro ustajem uvjeren da u uraditi neto. Obuzima me ona ugodna lagana napetost ko-|a sluti na dobro. Notes lei pokraj mene. Uzimam ga i rastreseno listam. Nanovo ga listam ovaj put malo paljivije. Biljeke se sastoje od zagonetnih redaka: jedna obina reenica moda oznaava bor67 bu koja je trajala godinu dana. Neke retke ne mogu vie ni sam odgonetnuti o njima e se pobrinuti moji biografi. Jo sam opsjednut milju da u danas pisati. Samo prevrem stranice svoga notesa da se zagrijem. Tako ja mislim. Ali dok letimino i hitro prelazim ove biljeke, dogaa mi se neto kobno. Dogaa se to da sam se u mislima dotaknuo Tante Melije. I sad mi sav ivot izbija u jednom mlazu, kao gejzir koji se upravo probio kroz zemlju. Vraam se kui s Tantom Melij om i iznenada shvaam da je ona luda. Trai od mene mjesec. Eno ga gore! vie. Eno ga gore! Oko deset sati prije podne vie mi taj redak u lice. Od toga trenutka sve do etiri sata jutros u rukama sam nevidljivih sila. Odlaem pisai stroj i poinjem biljeiti ono to mi se diktira. Stranice i stranice biljeaka, a za svaku zgodu sam upozoren gdje u nai kontekst. Sve fascikle u kojima su mi rasporeeni rukopisi istresao sam na pod. Leim na podu s olovkom u ruci i grozniavo unosim biljeke za svoje djelo. To traje i traje. Radostan sam, ali u isto vrijeme i zabrinut. Ako se ovako nastavi, mogao bih prokrvariti. Oko tri sata odluim da otkaem poslunost. Izii u i neto pojesti. Moda e to prestati poslije ruka. Vozim se biciklom ne bi li mi se krv povukla iz glave. Ne nosim notes sa sobom namjerno. Ako opet pone diktiranje, tant pis.1 Iziao sam da ruam! U tri sata moete dobiti samo hladnu zakusku. Naruujem hladno pile s majonezom. Stoji neto 1 Vrlo vano. (Prev.) 68 vie nego to obino troim, ali ba zato to i naruujem. I, nakon kratke raspre, naruujem teki burgundac mjesto uobiajenog v i n ordinaire.1 Nadam se da e me sve to rastresti. Vino bi me moralo malo uspavati. Pijem ve drugu bocu, a stolnjak je iaran biljekama. Glava mi je izvanredno laka. Naruujem sir i groe i kolae. Pravo je udo kakav imam tek! Pa ipak, ne znam zato, ini mi se da jelo ne ide u moj eludac; kao da netko drugi sve ovo jede mjesto mene. Pa dobro, bar u j a morati platiti! To je neoboriva injenica... Plaam i odlazim opet na kotau. Svraam u jednu kavanu na crnu kavu. Nikako ne mogu stati objema nogama na vrsto tlo. Netko mi neprestano diktira ne obazirui se na rnoje zdravlje. Kaem vam, cijeli mi dan tako prolazi. Odavno sam se ve predao. U redu, kaem u sebi. Ako su danas na redu ideje, neka budu ideje. P r i n-cesse, a vos ordres.2 I ja dalje robujem kao da je to upravo ono to sam elio. Poslije ruka sam potpuno iscrpljen. Ideje me jo preplavljuju, ali sam toliko malaksao da sad mogu lei i ostaviti ih neka me taru kao elektrina masaa. Napokon sam toliko slab da mogu uzeti knjigu i otpoinuti. To je stari broj nekog asopisa. 1 u u nai mir. Na moje veliko udo, otvorio sam '.tranicu na kojoj pie: Goethe i njegov demon. Olovka mi je opet u ruci, rub stranice je ispunjen biljekama. Pono je. Razdragan sam. Diktiranje je prestalo. Opet sam slobodan ovjek, lako sam vra1 Obinog vina. (Prev.) 2 Na vau zapovijed, princezo. (Prev.) 69 ki sretan da se pitam ne bih li se malo provozao prije negoli sjednem da piem. Bicikl mi je u sobi. Prljav je. Bicikl, mislim. Uzimam krpu i poinjem ga istiti. istim mu svaku bicu, nauljujem ga temeljito, latim mu blatobran. Kao da je nov. Provest u se kroz Bulonjsku umu ... Dok perem ruke, iznenada me presijee bol u elucu. Gladan sam, eto ta je. E pa, sad kad je diktiranje prestalo, mogu raditi ta me je volja. Ot-epim jednu bocu, odreem komadinu kruha, zagrizem u kobasicu. Kobasica je puna enjaka. Izvrsno. U Bulonjskoj umi ne osjea se zadah od enjaka. Jo malo vina. Jo jedan komad kruha. Ovaj put jedem ja, o tom nema dvojbe. Ostale sam obroke potratio. Vino i enjak mijeaju se i miriu. Pomalo podrigujem. Sjedam na trenutak da popuim cigaretu. Nadohvat ruke mi je neki pamflet, u obliku kvadrata od oko osam centimetara. Zove se Umjetnost i ludilo. Vonja otpada. Uostalom, suvie je kasno da piem. Svie mi da ono to ja uistinu elim jest da naslikam jednu sliku. Godine 1927. ili 1928. spremao sam se da postanem slikar. Od vremena do vremena, na mahove, napravim po koji akvarel. To ti tako doe: osjeti da bi napravio akvarel pa ga napravi. U ludnici slikaju kao ludi. Slikaju stolice, zidove, stolove, gole krevete ... zaudna plodnost! Kad bismo mi zasukali rukave i latili se posla kao ti idioti, ta sve ne bismo postigli do kraja ivota! Ilustracija koja je preda mnom, a koju je napravio neki bolesnik u Charentonu, ima jednu veoma lijepu osobinu. Vidim momka i djevojku kako klee jedno do drugoga, a u rukama dre veliku

70 bravu. Mjesto penisa i vagine umjetnik im je dao kljueve, veoma velike kljueve koji su jedan u drugom. I u bravi je jedan velik klju. Oni su sretni i pomalo rastreseni... Na 85. strani ima jedan pejza. Potpuno je nalik na jednu sliku Hilairea Hilera. Zapravo je bolji od bilo koje Hilerove slike. Jedina mu je neobina znaajka da su u prvom planu tri minijaturna deformirana ovjeka. Nisu jako deformirani naprosto kao da su preteki za svoje noge. Ostatak platna je toliko dobar da bi ovjek morao doista biti suvie probirljiv da bi ga to smetalo. Osim toga, je li svijet toliko savren da nigdje nema tri ovjeka koji su preteki za svoje noge? Meni se ini da umobolnici imaju takoer pravo na svoju viziju. Jedva ekam da se prihvatim posla. Ipak, nisam nacistu s idejama. Diktiranje je prestalo. Pomalo sam sklon da kopiram jednu od ovih ilustracija. Ali me opet malo sram pred samim sobom kopirati djelo jednog luaka najgora je vrst plagijata. E pa, da ponem! To je vano. Da ponem s jednim konjem! Pred oi mi nejasno izlaze etruanski konji koje sam vidio u Louvreu. (Nota bene: u svim velikim umjetnikim razdobljima konj je bio veoma blizak ovjeku!) Poinjem crtati. Poinjem, dakako, od onoga dijela ivotinje koji je najlake nacrtati od konjske guzice. Mali otvor za rep koji se moe poslije utai. Tek to sam poeo crtati trup, primjeujem da je odvie izduen. Zapamti da crta konja, i ne jetrenicu! Nekako nejasno, nejasno mi se ini il.t su neki od onih jonskih konja koje sam vidio n.i crnim vazama imali izduene trupove; a noge su 71 im poinjale u tijelu, ocrtane tankom ukrasnom crtom koju moete gledati ili ne gledati, prema svojim anatomskim instinktima. Imajui to na umu, odluio sam se za jednog jonskog konja. Ali sad nastaju nove tekoe. To su noge. Oblik konjske noge dovodi vas u nedoumicu kad se morate osloniti samo na svoje sjeanje. Ja se prisjeam otprilike samo onoga ispod putita, to e rei kopita. Staviti meso na kopito kakljiv je zadatak, izvanredno kakljiv. Da noge prirodno srastu s tijelom, a ne kao da su nalijepljene. Moj konj ima ve pet nogu: najlake je sad pretvoriti jednu nogu u phallus erectus. Reeno, uinjeno. I sad stoji ba kao figurica od terakote iz estog stoljea prije nae ere. Rep mu jo nisam utaknuo, ali sam mu ostavio otvor upravo iznad upka. Rep se uvijek moe lako utai. Najvanije je da oivi, da se kao propinje. Zato mu savijam prednje noge. Jedan mu je dio u pokretu, a ostatak stoji kao panj. S izvjesnom vrstom repa mogao bih ga pretvoriti u krasnog klokana. Dok sam eksperimentirao s nogama, trbuh mu se raspao. Krpam ga kako najbolje znam i umijem dok nije postao nalik na mreu za spavanje. Neka ostane kako jest. Ako ne bude nalikovao na konja kad zavrim, uvijek ga mogu pretvoriti u mreu za spavanje. (Nisu li ljudi spavali u konjskom' trbuhu na jednoj od onih vaza koje sam vidio?) Nitko tko nije pomno prouio konjsku glavu ne moe uope zamisliti kako ju je teko nacrtati. Da bude glava a ne zobnica. Umetnuti oi a da se konj ne smije. Sauvati konjski izraz, a ne da postane ljudski. U ovom trenutku, otvoreno priznajem, dokraja mi se zgadilo moje umijee. Najradije bih sve 72 izbrisao i poeo iznova. Ali ne trpim gumice. Radije bih prometnuo konja u dinamo ili u velik klavir, nego izbrisao sav svoj trud. Zatvaram oi i veoma mirno nastojim predoiti sebi konja. Gladim mu rukama grivu i pleke i bokove. Sve mi se ini da se veoma dobro sjeam kako se konj osjea, napose kako zadre kad mu do-dijava neka muha. I onaj topli, greviti dodir ila. (U Chuli Visti sam neko istio magarce eagi-jom prije nego to bismo krenuli u polje. Mislim si ja kad bih samo mogao napraviti magarca od njega, to bi bilo neto!) I tako poinjem iznova ovaj put od grive. E sad, konjska griva je neto sasvim razliito od svinjskog repa ili pletenica morske vile. Chirico slika divne grive na konjima. Isto tako i Valentine Prax. Griva je zbilja neto posebno, kaem vam nije to tek trajna ondulacija. Ona mora kriti ocean u sebi i mnogo mitologije. Ono to tvori kosu i zube i nokte nije ono isto to tvori konjsku grivu. To je neto zasebno ... Meutim, kad zapadnem u ovakvu nepriliku, ja znam da se mogu izvui iz nje poslije, kad doe vrijeme da se stavlja boja. Crte je tek opravdanje za boju. Boja je tokata; crte pripada idejnom podruju. (Michelangelo je imao pravo to je prezirao da Vincija. Je li ita grozomornije i muni je ideacijski od Posljednje veere? Je li ista pretencioznije od Mone Lie?) Kao to rekoh, malo boje e unijeti ivot u giivu. Trbuh, vidim, nije jo u potpunom redu. Dobro. Gdje je ispupen, tu e biti udubljen i obratno, l'.vo najednom moj konj galopira, iz nozdrva mu bije vatra. Ali sa dva oka jo izgleda malko bedasto, mal73 ko odvie ljudski. Ergo, izbrii mu jedno oko! Izvrsno. Sve je vie i vie nalik na konja. Nekako je postao i zgodan kao Charley Chase1 iz filmova ... Da bi ostao unutar vrste koju predstavlja, napokon odluim da mu dadem pruge. Ideja je u tome to ga

mogu, ako ne izgubi svoju obijest, pretvoriti u zebru. I tako ubacujem pruge. Sada, sto mu gromova, kao da je od kartona. Pruge su ga izravnale, prilijepile za papir. Pa dobro, ako opet zamurim, morao bih se prisjetiti konja na Cinzanu i on ima pruge, i to lijepe pruge. Moda ne bi bilo zgorega da siem da popijem jedan aperitif i pogledam Cinzano. Prekasno je za aperitife. Moda u ipak malo plagirati. Ako neki luak zna nacrtati ovjeka na biciklu, onda zna nacrtati i konja. Zanimljivo - naao sam bogove i boice, vragove, imie, ivae strojeve, cvjetnjake, rijeke, mostove, brave i kljueve, padaviare, ljesove, kosture ali, bogamu, ni jednog jedinog konja! Ako je luak koji je sastavio ovu brouru htio iznijeti jedno uistinu duboko zapaanje, onda je morao napomenuti neto o ovom udnom propustu. Kad nedostaje konj, onda neto iz korijena ne valja! Ljudska umjetnost i konj ne mogu jedno bez drugoga. Nije dovoljno natuknuti da su simbolisti i imaisti bili, ili da jesu, malo detraques.2 Mi elimo saznati, iz jedne studije o ludilu, ta se dogodilo s konjem! Jo se jednom vraam pejzau na 85. strani. Kompozicija je izvrsna, unato geometrijskoj kru1 Glumac koji je igrao ljepotane u doba nijemog filma. (Prev.) 2 Umno poremeeni. (Prev.) 74 tosti. (Umobolnici su strahovito opsjednuti logikom i redom, kao i Francuzi.) Sad imam odakle da ponem: brda, mostovi, terase, drvee... Jedna je od velikih vrlina umjetnosti umobolnika da je most uvijek most, a kua kua. Tri ovjeuljka koji se podupiru tapovima u prvom planu nisu prijeko potrebni kompoziciji, pogotovo kad ja ve imam jonskog konja koji zauzima prilino mjesta. Traim pozadinu u koju bih mogao staviti konja, a neto veoma budi enju i radoznalost na ovom pejzau s njegovim nazupenim ogradama i obroncima nalik na glave eera, i s kuama koje imaju toliko prozora kao da se stanovnici uasno boje guenja. Veoma podsjea na poetke slikanja pejzaa pa ipak je apsolutno izvan svih odreenih razdoblja. Rekao bih otprilike da lei u predjelu izmeu Giotta i Santosa Dumonta s jedva primjetnim nagovjetajem posttehnike ulice koja treba da doe. A sad, & ovim pred sobom kao vodiem, prikupljam hrabrost. Allons-y!1 Upravo ispod konjske guzice, gdje poinju i zavravaju sapi i gdje bi Salvador Dali najvjerojatnije stavio naslonja Louis XV ili satnu oprugu, ja poinjem crtati slobodnim i laganim potezima slamni eir, polucilindar. Pod eir stavljam glavu nemarno, jer su mi ideje iroke i dalekosene. Gdje mi god zapne ruka, uinim neto slijedei zavodljiva skretanja linije. Na taj nain uzimam golemi phallus erectus, koji je prije bio peta noga, i savijajui pretvaram ga u muku ruku tako! Sad nuam mukarca s velikim slamnim eirom na gla1 Hajdemo! (Prev.) 75 vi koji kaklja konja po krstima. Izvrsno! Izvrsno i ik! Bude li se inilo pomalo groteskno, pomalo u neskladu s pseudosrednjovjekovnim karakterom izvorne kompozicije, mogu to uvijek pripisati umnoj poremeenosti foua koji me nadahnuo. (Tu se, prvi put, u mene uvlai sumnja da ni sa mnom moda nije sve u redu! Ali na 366. strani pie: E n f i n, pour Matisse, le sentiment de l'objet peut s'exprimer avec toute licence, sans direction intelectuelle ou exactitude visuelle: c'est l'origine de l'expressio n.1 Da nastavimo ... Poto sam se pomuio s ovjekovim nogama, rjeavam problem tako da mu donju polovicu tijela stavljam iza ograde. Naslonio se na ogradu, po svoj prilici sanjari, a u isto vrijeme kaklja konja po rebrima. (Du rijeka u Francuskoj esto ete naii na ljude koji, naslonjeni na ogradu, sanjare osobito poto su ispustili cijelu mjeinu urina.) Da bih skratio sebi muke i da bih vidio koliko e mi mjesta ostati, ubacujem mnotvo smionih dijagonalnih pruga ili dasaka, za kolnik na mostu. To mi neutralizira bar treinu slike, to se tie kompozicije. Sad dolaze na red terase, obronci, tri stabla, brda kojima su vrhovi pokriveni snijegom, kue i svi prozori koji im pripadaju. To je kao sastavljanje slika od izrezanih dijelova. Gdje god neku stijenu ne mogu zavriti kako treba, napravim od nje stranu jedne kue ili krov druge kue koja je skrivena. Malo-pomalo se probijam prema vrhu slike Napokon, to se tie Matissea, osjeanje predmeta moe se izraziti potpuno slobodno, bez ravnanja razuma ili vi-zuelne tanosti: to je porijeiklo izraza. (Prev.) 76 gdje okvir, na sreu, sve presijeca. Treba jo ubaciti drvee i brda. E sad, drvee je opet veoma kakljiva stvar. Naslikati drvo, a ne buket! Premda umeem ravastu munju u kronju, da nagovijestim grau, ne valja. Onda nekoliko prozranih oblaka da bih se oslobodio jednog dijela nepotrebnih kroanja. (Uvijek ete najlake pojednostavniti problem tako da ga uklonite.) Ali oblaci nalikuju na komade svilena papira koje je vjetar odnio s vjenanih buketa. Oblak je tako lagan, laki od bilo ega, a ipak nije svilen papir. Sve to ima oblik ima nevidljivu supstanciju. Michelangelo ju je traio do kraja ivota u mramoru, u stihovima, u ljubavi, u graditeljstvu, u zloinu, u Bogu... (Strana 390: Si 1'artiste poursuit la creation authentique, son souci est ailleurs que sur l'objet, qui peut etre sacrifie et soumis aux necessites de l'invention.)'

Prilazim brdu kao Muhamed. Sad ve pomalo shvaam smisao oslobaanja. Brdo! ta je brdo? Gomila blata koja se nikad ne istroi, bar ne u historijskom vremenu. Brdo je odvie lako. Hou vulkan. Hou razlog zbog kojeg moj konj frke i pro-pinje se. Logiku, logiku! Le fou montre un souci constant de logique! (Les Fran-cais aussi.)2 E pa, ja nisam un fou, pogotovo nisam francuski fou: mogu dopustiti sebi neku slobodu, osobito prema djelu jednog slaboumnika. I 1 Ako umjetnik tei za istinskim stvaranjem, on se ne brine za objekt kojd se moe rtvovati i podvri potrebama invencije. (Prev.) 2 Luak neprestano oituje brigu za logiku. (Francuzi isto tako.) (Prev.) 77 Stoga najprije crtam krater i napredujem nadolje, prema podnoju brda, da ga spojim s konstrukcijom mosta i krovovima kua dolje. Od greaka pravim ra-sjeline u padini brda da prikazem tetu koju je poinio vulkan. To je aktivan vulkan i padine mu pucaju. Sad kad sam sasvim gotov, dobio sam koulju. Upravo koulju! Razaznajem ovratnik i rukave. Nedostaje joj samo etiketa Rogersa Peeta i broj 40 ili koji ve imate... Neto se, meutim, istie besprijekorno jasno i isto, a to je most. udno, ali ako znate nacrtati jedan luk, most nie sam od sebe. Samo inenjer moe upropastiti most. Samo to nije gotovo, to se tie crtea. Sve ra-sparene dijelove na dnu povezujem u grobljanska vrata. A u gornjem lijevom kutu, gdje je rupa koja je ostala od vulkana, crtam anela. To je predmet originalne prirode, posve proizvoljan dodatak i izvanredno simbolian, alostan je taj aneo usukana trbuha, a krila mu poduprta rebrima kiobrana. Kao da nije pao iz cadrea1 mojih ideja, pa tajanstveno lebdi povrh plahog jonskog konja kojeg je ovjek sad izgubio. Jeste li ikad sjedili u eljeznikoj stanici i gledali kako ljudi krate sebi vrijeme? Ne sjede li pomalo kao pokunjeni aneli sa svojim ravnim stopalima i usukanim trbusima? Tih vjeitih pet minuta u kojima su osueni da budu sami sa sobom nemaju li u krilima rebra kiobrana? Svi su aneli u vjerskoj umjetnosti lani. Ako elite vidjeti anele, morate poi u Grand Central 1 Okvira. (Prev.) 78 Depot ili na Gare St. Lazare. Osobito na Gare St. Lazare Salle des Pas Perdus.1 Moja je teorija u slikanju da treba to prije zavriti crte pa nabacati boje. Uostalom, ja sam ko-lorist, a nisam teretni konj. Alors,2 napolje s tubama! Poinjem slikati zid jedne kue sirovom um-brom. Nije ba efektno. Stavljam pozamaan namaz grimiznog alizarina na susjedni zid. Malo odvie zgodno, odvie talijanski. Sve u svemu, nisam poeo bogzna kako bojama. Na slici je neka kina atmosfera koja poneto podsjea na Utrilla. Ja ne volim Utrillovu mirnu slaboumnost, ni njegove kine dane, ni njegove ulice iz predgraa. Ne volim ni nain na koji vam njegove ene pokazuju stranjice ... Vadim no za kruh. Zato ne bih pokuao debelim namazima? Dok istiskujem izdaan izbor boja, spopada me poriv da dodam kompoziciji gondolu. Umeem je pod sam most pa se automatski nala u vodi. A sad najednom znam odakle gondola. Neki dan sam meu Renoirima vidio prizor iz Venecije i neizbjenu gondolu, naravno. Elem, ono to me privuklo, prilino slabo, bilo je da je ovjek koji je sjedio u gondoli bio posve izrazito ovjek, mada je bio tek crna pjega koja se jedva razlikovala od svih ostalih pjega koje su tvorile svjetlo, uzburkano more, ru-evne palae, jedrenjake itd. Bio je tek pjega u toj arkoj kombinaciji boja pa ipak je bio izrazito ovjek. ak ste mogli razabrati da je Francuz i da 1 Predvorje eljeznike stanice St. Lazare u Parizu. (Prev.) 2 Dakle. (Prev.) 79 dijagonalnih mosnica napravio bih ljestve. Ali moje bezumlje poprima oblik podmetanja poara. Palim sve kue najprije karminom, zatim cinoberom i najposlije krvavom smjesom svih triju boja. Ovaj je dio slike jasan i presudan: ovo je potpuna propast. Posljedica je mog palea da sam oprio konju lea. Sad nije vie ni konj ni zebra. Postao je zmaj to guta vatru. A gdje je nekad bilo mjesto repu, sad se nalazi hrpa praskalica, a s hrpom praskalica pod guzicom ne moe ak ni jonski konj sauvati dostojanstvo. Mogao bih, naravno, nastaviti i napraviti pravog zmaja; ali mi ovo preobraanje i krpanje ide ve na ivce. Ako se pone s konjem, treba da ostane konj ili ga sasvim odstraniti. Kad se jednom ponete baktati anatomijom jedne ivotinje, moete proi sav filogenetski proces. Gustom mutnom zelenom bojom i indigom premazujem konja. U mom je duhu, dakako, on jo tu. Ljudi e moda gledati ovaj tamni predmet i misliti kako udno! Kako neobino! Ali j a znam da je to u osnovi konj. U osnovi svega je neka ivotinja: to je naa najvea opsesija. Kad vidim ljudske stvorove kako se propinju prema svjetlu poput uvelih suncokreta, kaem sam sebi: Propinjite se, gadovi, i pravite se da jeste ta god hoete, ali ste u osnovi kornjae ili morska prasad. Grka je ludovala za konjima, a da su bili toliko mudri pa da su ostali polukonji, mjesto da izigravaju Titana e pa, moda

bismo bili poteeni mnogih mitolokih muka. Kad si instinktivan akvarelist, sve se dogaa po bojoj volji. Tako, ako treba da naslika grobljanska vrata svijetlim gumigutom, naslika ih I i ne rope. Nije vano to su odvie ivopisna za tako neveseo ulaz. Moda postoji neko nepoznato opravdanje. I zbilja, kad slikam tom sjajnom tekuom utom bojom, tom utom bojom koja je meni naljljepa od svih utih boja (jo ua nego ue Jangce Kjanga), ja se sav topim, topim. Zauvijek je zbrisano neto sumorno, otuno, teko. Ne bih se zaudio kad bi to bilo groblje u Cypress Hillsu pored kojeg sam tolike godine prolazio obuzet gaenjem i jadom, koje sam gledao odozgo s nadzemne eljeznice na zavoju, na koje sam pljuvao s platforme vagona. Ili groblje St. Johna s onim blesavim olovnim anelima, gdje sam radio kao grobar. Ili groblje na Mont-parnasseu koje zimi izgleda kao da je doivjelo ok. Groblja, groblja... Bogami, ja neu da budem pokopan na groblju. Neu da kakvi slaboumnici stoje nada mnom sa kropilom i hine alost. Neu! Dok su mi te misli prolazile glavom, nesvjesno sam razmazivao drvee i terase suhim kistom. Drvee sad blista kao kakav oklop, grane su optoene srebrom i tirkiznim kopama. Da mi je pri ruci raspelo, mogao bih obasuti tjelesa muenika oiljcima od kozica nalik na dragulje. Na zidu preda mnom visi prizor iz abesinske divljine. Kristovo raspeto tijelo lei na podu puno oiljaka od kozica; krvoloni idovi crni, abesinski idovi udaraju ga eljeznim kolutima. Na licima im je izvanredno nesmiljen, radostan izraz. Kupio sam tu sliku zbog oiljaka od kozica, ali tada nisam znao zato. Tek sam sad otkrio razlog. Tek se sad sjeam neke slike koja je visila iznad jedne vinare u Boweryju i koja je nosila naslov Smrt na stjenicama. Sluajno sam se upravo vraao od ne83 li I kog luaka, iz profesionalnog posjeta koji nije bio ba neugodan. Sredina je poslijepodneva i prljavo grlo Boweryja gui se od grumenja sluzi. Upravo ispod Cooperova trga izvalila se tri klipana pokraj uline svjetiljke, a 1 a Breughel. Zabavite pod arkadama u punom je pogonu. Avetinjska, nezemaljska pjesma die se s ulica, kao da se ovjek s mesarskim noem bori s delirijumom tremensom. A ondje, iznad naherenih vrata vinare, visi ta slika koja se zove Smrt na stjenicama. Gola ena dugake svijetloplave kose lei na postelji i ee se. Postelja lebdi u zraku, a oko nje plee ovjek sa trcaljkom od zove. On ima isti onakav slaboumni-ki izraz na licu kao oni idovi sa eljeznim kolutima. Slika je istakana od oiljaka kozica da se prikae ona kozmopolitska krvopija bez krila, plosnata stjenica crvenkastosmee boje i odvratnog mirisa koja zagauje kue i krevete i poznata je pod uasnim imenom Cimex Lectularius. I evo me sada kako suhim kistom stavljam stigme na ona tri stabla. Oblaci su pokriveni stjenicama, vulkan riga stjenice; stjenice gmiu niz strme kred-ne stijene i utapljaju se u rijeci. Ja sam kao onaj mladi doseljenik na prvom katu iz pjesme svejedno kojeg Ivano vica, koji se bacaka na oprugama kreveta, koga mui bijeda gladnikog, promaenog ivota i koji oajava zbog sve one ljepote koja mu je nedohvatna. Kao da mi je cijeli ivot umotan u onaj prljavi rupi, Bowery, kojim sam prolazio dan na dan, od godine do godine doza kozica iji se oiljci nikad ne izgube. Ako sam tada imao kakvo ime, ono je bilo Cimex Lectularius. Ako sam imao dom, 84 on je bio trombon s povlakom. Ako sam imao kakvu strast, ona je bila da se poteno operem. Obuzet bijesom, uzimam kist, umaem ga u sve boje za redom i poinjem premazivati grobljanska vrata. Premazujem ih i premazujem dok donja polovica slike nije postala debela kao okolada, dok slika zaista ne mirie na pigment. A kad sam je potpuno upropastio, sjedim i tupo uivam vrtei palcima. A onda me najednom obuzima pravo nadahnue. Odnosim sliku do slivnika i, namoivi je dobrano, struem je etkicom za nokte. Struem je i struem, a onda je okreem naopako i putam da se boje zgusnu. Onda je, onako natenane, natenane, izravnavam na stolu. To je remek-djelo, kad vam kaem! Prouavam ga ve tri sata. Moda ete rei da je to puka sluajnost, to remek-djelo, i imate pravo! Ali je isto tako puka sluajnost i Dvadeset trei psalam. Svako je roenje udesno i nadahnuto. Ovo to je sad preda mnom posljedica je nebrojenih pogreaka, odstupanja, brisanja, dvoumljenja; isto je tako i posljedica pouzdanja. Vi biste htjeli odati priznanje etkici za nokte i vodi. Odajte samo izvolite! Odajte priznanje svemu i svakome. Odajte priznanje Danteu, odajte priznanje Spinozi, odajte priznanje Hieronymusu Boschu. Odajte priznanje Societeu Anonymeu u gotovom i na dugovanje. Unesite u poslovni dnevnik: Tante Meli a. Tako. Napravite bilancu. Manjka vam jedna para, a? Kad biste mogli izvaditi jednu paru iz depa i uskladiti knjige, uinili biste tako. Ali vi nemate vie posla s pravim parama. Nema takva stroja koji bi mogao izmisliti, krivotvoriti tu 85

paru koja ne postoji. Svijet valjanosti i krivotvorenja je za nama. Od opipljivoga smo stvorili neopipljivo. Kad budete mogli napraviti potpunu bilancu, neete vie imati slike. Sad imate neto neopipljivo, sluajnost, i sjedite svu no pred otvorenom glavnom knjigom i razbijate sebi glavu. Dobili ste na kraju predznak minus. Svi ivi, zanimljivi podaci oznaeni su minusom. Kad naete ekvivalent plus, nemate nita. Imate ono neto imaginarno, trenutano to se naziva bilanca. Bilanca nikad ne postoji. To je zavaravanje, kao zaustavljanje sata ili kao sklapanje primirja. Pravite bilancu da biste dodali neku hipotetinu teinu, da biste stvorili neki razlog svom postojanju. Ja nisam nikad mogao napraviti bilancu. Meni je uvijek neto minus. Zato imam razloga da idem dalje. Ja stavljam sav svoj ivot u bilancu tako da od svega ne moe biti nita. Da biste doli do niega, morate raunati na beskraj brojaka. To je ba ono: u ivoj je jednadbi znak za mene neizmjerno. Da ne biste nikamo doli, morate proi sve poznate svjetove: morate biti svagdje da ne biste bili nigdje. Da biste dobili nered, morate unititi svaki oblik reda. Da biste poludjeli, morate imati silnu zalihu duevnog zdravlja. Svi luaci ija su me djola nadahnula imali su zrno hladne pameti. Nisu me niemu nauili jer su zakljuni rauni koje su nam namrli krivotvoreni. Njihovi prorauni nemaju nikakva smisla za mene zato to su brojke izmijenjene. Krasne glavne knjige pozlaena obreza koje su nam predali, onako su odbojno lijepe kao biljke kojima se nou ubrzava sazrijevanje. 86 Moje remek-djelo! Ono je kao iver pod noktom. Pitam vas, dok ga sad gledate, vidite li u njemu jezera iza Urala? Vidite li ludoga Koeja kako odrava ravnoteu papirnim suncobranom? Vidite li Tra-janov slavoluk kako izranja iz dima Azije? Vidite li pingvine kako se raskravljuju na Himalaji? Vidite li Indijance Krikove i Seminole kako se unjaju kroz grobljanska vrata? Vidite li fresku s Gornjeg Nila koja prikazuje guske kako lete, imie i pti-arnike? Vidite li one krasne jabuke na balacima kriarskih maeva i slinu koja ih je isprala? Vidite li vigvame kako rigaju vatru? Vidite li alkalijske slivnike i kosti mula i svjetlucavi boraks? Vidite li grob Beleazarov ili gula koji ga pljaka? Vidite li nova ua koja e Colorado stvoriti? Vidite li morske zvijezde kako lee na leima, a podupiru ih molekule? Vidite li Aleksandrove oi podljevene krvlju, ili bol koja je tome kriva? Vidite li crnilo kojim se hrane pogrdni spisi? Ne, bojim se da ne vidite! Vi vidite samo nuj-nog plavog anela koji se smrzao pokraj ledenjaka. Ne vidite ak ni kiobranska rebra, jer niste vini da traite kiobranska rebra. Ali vidite jednog anela i vidite konjsku guzicu. I moete ih zadrati: oni su za vas! Sad vie nema na anelu oiljaka od kozica samo hladno plavo svjetlo od reflektora, na kojem se istiu njegov usukani trbuh i ravna stopala. Aneo je tu da vas odvede u nebo gdje je sve plus, a nita minus. Aneo je tu kao vodeni ig, jamstvo vaeg besprijekornog vida. Aneo nema gue; umjetnik ima guu. Aneo je tu da vam metne persunova lia u omlet, da vam sta87 vi djetelinu u zapuak. Ja bih mogao sastrugati mitologiju iz konjske grive; mogao bih sastrugati utu boju iz Jangce Kjanga; mogao bih sastrugati datum s ovjeka u gondoli; mogao bih sastrugati oblake i svileni papir u koji su bili umotani buketi od ravastih munja... Ali anela ne mogu sastrugati. Aneo je moj vodeni ig. I1 I KROJAKA RADIONICA JA IMAM MOTO UVIJEK SAMO VESELO I VEDRO! I Dan je obino poinjao ovako: Zamoli toga i toga neto malo na raun, ali pazi da ga ne uvrijedi! Bili su osjetljivi gadovi sve te stare prdonje kojima smo ugaali. To je bilo dovoljno da natjera bilo koga da pije. Bili smo ba nasuprot Olcottu, krojai s Pete avenije iako nismo bili na Aveniji. Dioniko drutvo oca i sina, a majka je drala pare. Ujutro, oko osam sati, hitra intelektualna etnja od Delanceyjeve ulice i Boweryja sve do ispod Waldorfa. Ma koliko da sam brzo hodao, stari je Bendix redovito stizao prije mene i dizao vatru na krojitelja, jer ni jedan od dva gazde nije jo bio na poslu. Kako to da nismo nikad mogli stii prije toga starog tupana Bendixa? On nije imao nikakva drugog posla, taj Bendix, nego da trkara od krojaa do kouljara, od kouljara do draguljara; prsteni su mu bili ili odvie iroki ili odvie tijesni, sat mu je ili dvadeset pet sekundi kasnio ili trideset tri sekunde iao naprijed. Dizao je vatru na svakoga ukljuujui tu i obiteljskog lijenika, zato to mu ovaj nije znao istjerati kamence iz bubrega. Kad bismo mu u kolovozu saili sako, u listopadu bi mu bio preirok ili preuzak. Kad ne bi mogao nai nikakve druge zamjerke, okrenuo bi glavu nadesno radi 91 uitka da se izdere na ivaa hlaa zato to nj'emu, H. W. Bendixu, davi jaja. Nezgodan ovjek. Uvredljiv, udljiv, nepoten, nestalan, krt, hirovit, pako-stan. Kad se sad osvrnem na sve to i vidim staroga kako sjeda za stol irei pijani zadah oko sebe i govorei u boju mater, zato se nitko ne

smije, zato ste svi tako ozbiljni, alim ga i alim sve krojae koji moraju bogataima lizati guzice. Da nije bilo Olcottova bifea preko puta i ispiutura koje je ondje nalazio, bogzna ta bi bilo od staroga. Svakako da nije nailazio na razumijevanje kod kue. Moja majka nije imala ni pojma ta znai lizati bogataima stranjice. Jedino je znala povazdan kukati i jadikovati, a zbog njena je kukanja i jadikovanja stari i bazdio po piu" i valjuci se svagda ohladjeli. Tako nas je vraki raz-draivala svojom zabrinutou da smo se guili vlastitom pljuvakom, moj brat i ja. Brat mi je bio be-nast i iao je starom jo vie na ivce nego H. W. Bendix svojim Pastor taj i taj putuje u Evropu ... Pastor taj i taj otvorit e kuglanu itd. Pastor taj i taj je glupan, rekao bi stari, a zato valjuci nisu vrui? Bila su tri Bendixa H. W., onaj angrizavi, A. F., koga je stari nazivao u glavnoj knjizi Alber-tom, i R. N., koji nije nikad dolazio u radionicu zato to su mu noge bile odrezane, ali ga ta okolnost nije prijeila da iznosi hlae u odreenom roku.! R. N-a. nisam nikad vidio. On je bio stavka u glavnoj knjizi, o kojoj je krojitelj Bunchek govorio sa arom, jer se uvijek nalo malo rakije kad bi dolo vrijeme da se probaju nove hlae. Ta tri brata bila su smrtni neprijatelji jedan drugom; nisu nikad 92 spominjali jedan drugoga pred nama. Kad bi Albert, koji je bio malo aknut i koji je patio od takastih prsluka, sluajno opazio aket kako visi na vjealici, a na njemu cedulja na kojoj je pisalo zelenom tintom H. W. Bendix i datum probe, jedva bi ujno zagunao i rekao: Danas kao da je proljee, a? Nije se smjelo vjerovati da postoji ovjek koji se zove H. W. Bendix, iako je svima i svakome bilo jasno da mi ne ijemo odijela za duhove. Od te trojice brae najvie mi se sviao Albert. On je bio doivio ono zrelo doba kad su kosti krhke kao staklo. Kima mu se bila sama savila od starosti, kao da se spremala da se sklupi i vrati u majinu utrobu. Uvijek se znalo po galami u liftu da Albert dolazi po silnoj grdnji i zapomaganju, a onda masnoj napojnici ako bi se pod lifta potpuno izravnao s podom nae krojake radionice. Ako se lift nije mogao namjestiti tako da razlika izmeu podova bude manja od jednog centimetra, nije bilo napojnice i Albert bi, sa svojim krhkim kostima i povijenom kimom, imao grdne muke da izabere prava puceta za svoj takasti prsluk, za svoj najnoviji takasti prsluk. (Kad je Albert umro, ja sam naslijedio sve njegove prsluke nosio sam ih sve do kraja rata.) Ako bi se dogodilo, kao to se katkad dogaalo, da je stari otiao preko puta da neto gunce, a Albert doao, onda bi se nekako cijeli dan poremetio. Sjeam se razdoblja kad je Albert bio toliko ljut na staroga da nije dolazio po tri dana; dotle su puceta za prsluke leala naokolo po karticama i govorilo se jedino o pucetima za prsluke, o pucetima za prsluke, kao da sam prsluk i nije bio vaan, ve samo puceta. Kasnije, kad se Albert ve 93 uitka da se izdere na ivaa hlaa zato to njemu, H. W. Bendixu, davi jaja. Nezgodan ovjek. Uvredljiv, udljiv, nepoten, nestalan, krt, hirovit, pako-stan. Kad se sad osvrnem na sve to i vidim staroga kako sjeda za stol irei pijani zadah oko sebe i govorei u boju mater, zato se nitko ne smije, zato ste svi tako ozbiljni, alim ga i alim sve krojae koji moraju bogataima lizati guzice. Da nije bilo Olcottova bifea preko puta i ispiutura koje je ondje nalazio, bogzna ta bi bilo od staroga. Svakako da nije nailazio na razumijevanje kod kue. Moja majka nije imala ni pojma ta znai lizati bogataima stranjice. Jedino je znala povazdan kukati i jadikovati, a zbog njena je kukanja i jadikovanja stari i bazdio po piu' i valjuci se svagda ohladjeli. Tako nas je vraki raz-draivala svojom zabrinutou da smo se guili vlastitom pljuvakom, moj brat i ja. Brat mi je bio be-nast i iao je starom jo vie na ivce nego H. W. Bendix svojim Pastor taj i taj putuje u Evropu... Pastor taj i taj otvorit e kuglanu itd. Pastor taj i taj je glupan, rekao bi stari, a zato valjuci nisu vrui? Bila su tri Bendixa H. W., onaj angrizavi, A. F., koga je stari nazivao u glavnoj knjizi Alber-tom, i R. N., koji nije nikad dolazio u radionicu zato to su mu noge bile odrezane, ali ga ta okolnost nije prijeila da iznosi hlae u odreenom roku.. R. N-a. nisam nikad vidio. On je bio stavka u glavnoj knjizi, o kojoj je krojitelj Bunchek govorio sa arom, jer se uvijek nalo malo rakije kad bi dolo vrijeme da se probaju nove hlae. Ta tri brata bila su smrtni neprijatelji jedan drugom; nisu nikad 92 spominjali jedan drugoga pred nama. Kad bi Albert, koji je bio malo aknut i koji je patio od takastih prsluka, sluajno opazio aket kako visi na vjealici, a na njemu cedulja na kojoj je pisalo zelenom tintom H. W. Bendix i datum probe, jedva bi ujno zagunao i rekao: Danas kao da je proljee, a? Nije se smjelo vjerovati da postoji ovjek koji se zove H. W. Bendix, iako je svima i svakome bilo jasno da mi ne ijemo odijela za duhove. Od te trojice brae najvie mi se sviao Albert. On je bio doivio ono zrelo doba kad su kosti krhke kao staklo. Kima mu se bila sama savila od starosti, kao da se spremala da se sklupi i vrati u majinu utrobu. Uvijek se znalo po galami u liftu da Albert dolazi po silnoj grdnji i zapomaganju, a onda masnoj napojnici ako bi se pod lifta potpuno izravnao s podom nae krojake radionice. Ako se lift nije mogao namjestiti tako da razlika izmeu podova bude manja od jednog centimetra, nije bilo napojnice i Albert bi, sa svojim krhkim kostima i povijenom kimom, imao grdne muke da izabere prava puceta

za svoj takasti prsluk, za svoj najnoviji takasti prsluk. (Kad je Albert umro, ja sam naslijedio sve njegove prsluke nosio sam ih sve do kraja rata.) Ako bi se dogodilo, kao to se katkad dogaalo, da je stari otiao preko puta da neto gunce, a Albert doao, onda bi se nekako cijeli dan poremetio. Sjeam se razdoblja kad je Albert bio toliko ljut na staroga da nije dolazio po tri dana; dotle su puceta za prsluke leala naokolo po karticama i govorilo se jedino o pucetima za prsluke, o pucetima za prsluke, kao da sam prsluk i nije bio vaan, ve samo puceta. Kasnije, kad se Albert ve 93 bio navikao na nemarno ponaanje staroga navikavali su se jedan na drugoga dvadeset i sedam godina on nam je telefonom najavljivao svoj dolazak. I malo prije nego to bi objesio slualicu, dodao bi: Nadam se da mogu svratiti u jedanaest sati... neu vas smetati? Smisao ovog sitnog pitanja bio je dvostruk. Znaio je: Nadam se da ete biti toliko pristojni da mi budete pri ruci kad doem, a ne da dangubim pola sata dok vi loete sa svojim pajdaima preko puta. I znaio je isto tako: Nadam se da nema mnogo opasnosti da u u jedanaest sati nabasati na izvjesnu osobu iji su inicijali H. W.? U dvadeset i sedam godina za kojih smo saili moda 1578 odjevnih predmeta za tri brata Ben-dixa, nije se nikad dogodilo da su se sreli, bar ne pred nama. Kad je Albert umro, R. N. i H. W. su obojica dali da im priijemo plakavice na rukave, na sve lijeve rukave sakoa i ogrtaa naime, onih koji nisu bili crni ali nisu rekli ni rijei o pokojniku, ak ni tko je bio. R. N. je, naravno, imao dobar izgovor to nije doao na sprovod bio je bez nogu. H. W. je bio odvie neastan i odvie ohol da bi se ak potrudio da nae neki izgovor. Oko deset sati bilo je vrijeme kad je stari obino prvi put silazio da neto gucne. Ja sam stajao kraj prozora i gledao Georgea Sanduskyja kako die velike kovege na taksije. Kad nije bilo kovega da ih die, George je stajao drei ruke sklopljene na turu i klanjao se i povlaio nogom pred gostima dok su ulazili i izlazili na okretaa vrata. George Sandusky je povlaio nogom i klanjao se i dizao kovege i otvarao vrata ve oko dvanaest godina kad sam ja prvi put doao u krojaku radionicu i zauzeo 94 svoje mjesto kraj prozora koji je gledao na ulicu. On je bio mio, rjeit ovjek lijepe bijele kose, jak kao bik, a uzdigao je to lizanje guzice do stupnja umjetnosti. Zapanjio sam se jednog dana kad se uspeo liftom i naruio odijelo kod nas. U svoje slobodno vrijeme bio je gospodin, taj George Sandusky. Ukus mu je bio suzdrijiv uvijek plavi ser ili elinosiv. ovjek koji se umio drati na sprovodu ili vjenanju. Poto smo se bili upoznali, on mi je natuknuo da je otkrio Isusa. Zahvaljujui svom okretnom jeziku i debeloj koi i djelotvornoj pomoi spomenutog Isusa, uspio je da metne na stranu neto novaca, neku malenkost da se osigura od strahota starosti. On je bio jedini ovjek kojeg sam sreo u to vrijeme koji se nije osigurao protiv smrti. Drao je da e se Bog pobrinuti za one koji ostanu za njim, ba kao to se bio pobrinuo za njega, Georga Sandu-skyja. Nije se bojao da e svijet propasti nakon njegove smrti. Bog se bio brinuo za sve i svakoga sve do tada, pa nije bilo razloga da se pomisli da e zakazati na svom poslu nakon smrti Georgea San-duskyja. Kad se jednog dana George povukao u mirovinu, bilo je teko nai ovjeka koji e ga zamijeniti. Nije bilo nikoga tko bi bio dovoljno dodvor-ljiv i revan da sve bude kako treba. Nikoga tko bi se mogao onako klanjati i povlaiti nogom kao George. Stari je uvijek osjeao veliku naklonost prema Georgeu. Pokuavao ga je nagovoriti da popije neto od vremena do vremena, ali je George uvijek odbijao s onom uobiajenom i upornom uljudnou zbog koje bio omilio Olcottovim gostima. 95 Stari je esto bio toliko neraspoloen da bi svakoga pozvao da popije neto s njim, ak i takve ljude kao to je bio George Sandusky. Obino je to bivalo kasno poslije podne, na dan kad je sve ilo loe, kad su stizali sami rauni. Katkad bi prola po cijela sedmica a da nije dola nijedna muterija, ili ako je netko ipak doao, bilo je to samo zato da se pritui, da trai da se neto izmijeni, da se izgala-mi na ivaa kaputa ili da zatrai da se snizi cijena. Takvi bi dogaaji toliko ozlovoljili staroga da nije mogao nita drugo nego da ustakne eir na glavu i da ode da neto popije. Mjesto da ode preko ulice, kao obino, odlutao bi malo dalje, navratio bi se u Breslin ili Broztell, a ponekad bi ak zabrazdio do Ansonije, gdje je njegov idol, Julian Legree, imao svoje odaje. Julian, koji je tada bio idol matinejske publike, nosio je iskljuivo siva odijela, sve nijanse sive boje koje se mogu zamisliti, ali samo sive boje. Vladao se ubitano veselo, kao engleski glumac mesarskog lica koji vrlja amo-tamo i izmjenjuje anegdote s trgovcima vunenom robom, prodavaima estokih pia i drugim beznaajnim ljudima. Ve je sam njegov naglasak okupljao ljude oko njega; bio je to engleski naglasak u tradicionalnom kazalinom smislu, srdani, umiljati, ljepljivi engleski naglasak koji daje ak i najbezvrednijoj misli privid vanosti. Julian nije nikad rekao nita to bi vrijedilo upamtiti, ali je njegov glas arobno djelovao na njegove oboa-vaoce. S vremena na vrijeme, kad su on i stari obilazili lokale, pokupili bi nekog propalicu kao to je bio Corse Pay ton koji je pripadao drugoj obali rijeke u desetim, dvadesetim i tridesetim godinama ovog

96 stoljea. Corse Payton bio je idol Brooklyna! Corse Payton bio je u umjetnosti ono to je Pat McCarren bio u politici. ta je stari mogao govoriti za tih raspri, bilo mi je uvijek obavijeno velom tajne. Stari nije proitao nijedne knjige u ivotu niti je ikad bio u kazalitu od onih dana kad je Bowery ustupio mjesto Brodwayu. Vidim ga kako stoji za tezgom s besplatnim jelom Julian je veoma volio kavijar i jesetru koje su sluili kod Olcotta i pije kao spuva. Dva idola matinejske publike raspravljaju o Shakespeareu je li Hamlet ili Lear najvea drama koja je ikad napisana. Ili se pak prepiru o vrlinama Boba Ingersolla. Za tezgom su u to vrijeme posluivala tri neboj-e Irca, tri irske prostaine radi kakvih su tadanji bilei bili omiljena sastajalita. Do njih se toliko dralo, do te trojice, da se smatralo kao povlastica da te netko kao Patsy O'Dowd, na primjer, okrsti prokletim degenerikom, pizdoliscem i pasjim sinom koji si ni lic ne zna zakopati. A ako biste mu, na taj kompliment, ponudili da i on neto popije, spomenuti bi Patsy O'Dowd hladno i podrugljivo odgovorio da samo takvi kao to si ti mogu lijevafi takav bukuri u sebe, i, govorei tako, prijezirno bi vam uhvatio au za drak i obrisao mahagonij zato to mu je to bio posao i zato to je bio plaen za to, ali odnio te vrag ako misli da moe nagovoriti nekoga kao to je on da otruje sebi crijeva tim odvratnim piem. to je sipao gore pogrde, to su ga vie cijenili; financijeri koji su bili naviknuti da im guzice briu svilenim rupiima dovezli bi se ak i/ predgraa, poto bi utihnuo aparat koji otkucava 7 Crno proljee 97 burzovne novosti, da ih ovaj irski gad pogana jezika naziva degenericima, pizdoliscima i pasjim sinovima. To im je bio savreni svretak savrena dana. Vlasnik toga otmjenog zborita bijae gojazan malia aristokratskih gnjatova i lavovske glave. Uvijek je stupao s isturenim trbuhom, vinskim buren-cetom skrivenim pod prslukom. Obino bi se kruto, nadmeno naklonio pijandurama za tezgom, osim ako nisu sluajno bili hotelski gosti, a tada bi zastao na trenutak, ispruio tri debela mala prsta s plavim ilicama, te zavrtio brkom, izveo piruetu prenemaui se i kripei i otperjao. On je bio jedini neprijatelj moga starog. Stari ga naprosto nije mogao probaviti. Imao je osjeaj da Tom Moffatt gleda na njega s visoka. I zato, kad bi se Tom Mofiatt navratio da narui odijelo, stari bi priio deset ili petnaest posto cijeni da prikrije pukotine u svom ponosu. Ali je Tom Mofiatt bio roeni aristokrat: nikad nije pitao za cijenu i nikad nije plaao raune. Ako bismo ga opomenuli, on bi rekao svom knjigovoi neka nade neku protivurjenost u naim izvacima iz rauna. I, kad bi dolo vrijeme da narui jo jedne lianelske hlae ili aket ili smoking, uljezao bi dostojanstveno, kao i obino, dobrano isturena trbuha, ufitiljena brka, nalatenih i kripavih cipela, kao i uvijek, pokazujui umornu ravnodunost i suzdr-ijiv prijezir, i pozdravio bi staroga ovako: Pa onda, jeste li ispravili onu greku? Na to bi staroga spopao bijes pa bi podvalio neki ostatak ili komad amerike robe svom neprijatelju, Tomu Moffattu. Slijedilo bi dugotrajno dopisivanje o maloj greki u naim izvacima. Stari je bio izbezumljen. Unajmio je jednog vrsnog knjigovou koji je sastavljao izvatke 98 dugake po jedan metar ali uzalud. Napokon je starom sinula ideja. Jednog dana pred podne, poto je bio popio uobiajenu koliinu, poto je bio poastio sve trgovce vunenom robom i trgovce priborom za odijelo koji su bili okupljeni u bifeu, on je mirno uzeo blokove i, dohvativi malu srebrnu olovku koja mu je bila privezana za lani na satu, potpisao se na blokove, gurnuo ih Patsyju O'Dowdu i rekao: Reci Moffattu neka to zapie na moj raun. Zatim je mirno poao i, pozvavi nekoliko ponajboljih pajdaa, sjeo s njima za stol u blagovaonici i naruio obilat ruak. A kad je Adrian, francek, donio raun, tiho mu je rekao: Daj mi olovku! Evo... To ti je moj potpis. Zapisi to na moj raun. Budui da je bilo ugodnije jesti u drutvu, svagda bi pozvao svoje pajdae na ruak govorei svima i svakome: Ako onaj gad Moffatt nee da plati za svoja odijela, onda emo ih za-jesti. I, govorei tako, rekvirirao bi sonog mladog goluba, ili jastoga pripravljenog a la Newburg, i zalio ih izvrsnim mozelskim vinom ili kakvim drugim vinom koje bi onaj francek Adrian sluajno preporuio. Sve to Moffatt, zaudo, kao da nije ni primjeivao. On je i dalje naruivao uobiajenu koliinu odjee za zimu, proljee, jesen i ljeto, i dalje se pravdao oko rauna koji je sad bilo lake naplatiti, jer je bio zamren zbog bariranih ekova, telefonskih razgovora, mladih golubova, jastoga, ampanjca, svjeih jagoda, benediktinca itd., itd. Zapravo, stari bi zajeo taj raun toliko brzo da tankonogi Moffatt nije mogao dovoljno brzo iznositi svoju odjeu. Kad 99 bi doao da narui flanelske hlae, stari bi ih ve sutradan zajeo. Napokon je Moffatt izrazio iskrenu elju da preiste raune. Dopisivanje je prestalo. Potapavi me po leima jednog dana, kad sam sluajno stajao u predvorju hotela, on je poprimio svoje najsrdanije

dranje i pozvao me gore, u svoju privatnu kancelariju. Rekao je da me oduvijek smatrao za veoma razborita mladia i da bismo vjerojatno mogli izvesti sve naistac izmeu sebe, a da ne gnjavimo staroga. Pregledao sam raune i uvidio da je stari zajeo kudikamo vie od svojih potraivanja. I ja sam vjerojatno zajeo nekoliko raglana i lovakih kaputa. Ako smo htjeli da nam Tom Moffatt ostane muterija vrijedna prijezira, nije nam preostalo nita drugo nego da naemo kakvu greku u raunu. Uzeo sam sveanj rauna pod ruku i obeao starkelji da u sve temeljito prouiti. Stari je bio oduevljen kad je vidio kakvo je stanje. Mi smo prouavali raune godine i godine. Kad god bi se Tom Moffatt navratio da narui odijelo, stari bi ga veselo pozdravio i rekao: Jeste li ve ispravili onu malu greku? A evo jednog lijepog tofa koji sam metnuo na stranu za vas... A Moffatt bi se mrtio i kreveljio i roguio i epurio kao puran, a tanke, bi mu noice pomodrile od zlobe. Nakon pola sata stari bi stajao za tezgom i lokao. Upravo sam prodao Moffattu jo jedan veernji kaput, govorio bi. Zbilja, Juliane, ta eli danas ruati? Stari je, kako rekoh, obino pred podne silazio na aperitiv; ruak je trajao od podne do najkasnije etiri ili pet sati. Stari je imao divno drutvo u to doba. Poslije ruka druina bi izila iz lifta posrui, 100 pljujui i cerekajui se, zaarenih obraza, i posjedala u velike kone naslonjae pokraj pljuvanica. Bio je tu Ferd Pattee koji je prodavao svilenu podstavu i pribor kao to su povjesmo, puceta, materijal za podstavljanje prsa, platno itd. Ljudina od ovjeka, poput parobroda izudarana tajfunom, a uvijek je bio u nekom mjesearskom stanju; bio je toliko umoran da je jedva micao usnama, ali su zbog tog slabanog pomicanja usnama svi oko njega pucali od smijeha. Vazda je neto mrmljao sebi u bradu navlastito o sirovima. Strastveno je volio sir, osobito schmierkase i limburki sir to je bio pljesniviji, to je bio bolji. Izmeu sirova priao je anegdote o Heineu i Schubertu, ili bi zatraio ibicu ba kad se spremao da pusti vjetar, pa ju je drao ispod tura da bismo mu mogli rei kakve je boje plamen. Nikad ne bi rekao zbogom ni do vienja; nastavio bi govoriti gdje je stao dan prije, kao da nije bilo vremenskog prekida. Bez obzira je li bilo devet sati ujutro ili est uveer, jednako se ubitano sporo gegao mrmljajui neto sebi u bradu, pognute glave, sa svojim podstavama i priborom pod mikom, neugodna daha, rumena i gotovo prozirna nosa. U najgui bi promet uao pognute glave, sa schmierkaseom u jednom depu, a s limbur-kim sirom u drugom. Kad bi iziao iz lifta, rekao ln onim svojim umornim jednolinim glasom da ima neku novu podstavu a sir je sino bio izvrstan misli li ti vratiti onu knjigu koju ti je on posudio i bolje da to prije plati ako hoe jo robe htio l)i vidjeti neke pornografske slike daj me molim te puci po leima malo vie tako oprostite sad u 1 minuti ima li vremena ja neu da ovdje izgubim 101 cijeli boji dan bolje da kae starome da metne eir na glavu vrijeme je da neto popijemo. Svejednako mrmljajui i gunajui, on se okree na svojim djejim grobovima i pritie dugme lifta dok se stari, sa slamnim eirom zabaenim na potiljak, ulja iz stranje prostorije prema cilju, lica ozarena ljubavlju i zahvalnou, govorei: Pa kako si, Ferde? Drago mi je to te vidim. A Ferdova velika teka maska od lica razvlai se naas u irok prijazan osmijeh. Samo se trenutak osmjehuje, a onda se prodere iz sveg grla tako da ga ak i Tom Moffatt preko puta moe uti BOLJE DA TO PRIJE PLATI ZA KOG VRAGA MISLI DA JA PRODAJEM TE STVARI? A im se lift pone sputati, izlazi mali Rubin iz krpaonice i pita me gledajui me divlje: Hoete li da vam pjevam? A dobro zna da hou. Pa se vrati do klupe, uzme kaput koji proiva, i raspali uz divlji kozaki povik. Kad biste ga sreli na ulici, malog Rubina, rekli biste odurni mali ivutin, a moda je i bio odurni mali ivutin, ali je znao pjevati, a kad ste bili vorc, znao se maiti za dep, a kad ste bili alosni, bio je jo alosniji, a ako biste mu htjeli stati na nogu, pljunuo bi vam na cipelu, a ako biste se pokajali, obrisao bi vam je i oetkao bi vas i izglaao vam hlae bolje nego to bi vam ih izglaao sam Isus Krist. U krpaonici su svi bili patuljci Rubin, Rap i Chaimowitz. U podne bi donijeli velike okrugle hljebove idovskog kruha koji bi namazali slatkim maslacem i komadiima suena lososa. Dok je stari naruivao mlade golubove i rajnsko vino, krojitelj 102 Bunchek i tri mala krpaa sjedili su na velikoj klupi meu krojakim glaalima i nogavicama i rukavima, i razgovarali ozbiljno i sveano o takvim predmetima kao to su stanarina ili irovi koje je gospoa Chaimowitz imala u utrobi. Bunchek je bio gorljiv pristaa cionistike stranke. Vjerovao je da je pred Zidovima sretna budunost. Ali, usprkos svemu tome, nije nikad mogao pravilno izgovoriti takvu rije kao to je prcati. Uvijek je govorio: On ju je popucao. Pored svoje strasti za cionizmom, Bunchek je imao jo jednu opsesiju, a ta je bila da jednom saije kaput koji e grliti ovjeka. Gotovo su sve muterije bile okruglih ramena i trbuaste, osobito oni stari gadovi koji povazdan nisu imali drugog posla nego da trkaraju od kouljara do krojaa, od krojaa do draguljara, od draguljara do zubara i od zubara do ljekarnika. Trebalo je unijeti toliko izmjena da je, do vremena kad je odjea bila spremna da

se nosi, sezona bila prola, pa ju je valjalo odloiti do idue godine, a do idue godine stari su gadovi ili dobili deset kila ili izgubili deset kila, a zbog eera u mokrai, ili vode u krvi, bilo je vraki teko ugoditi im ak i kad im je odjea zaista dobro pristajala. Zatim je tu bio Paul Dexter, ovjek s godinjim prihodom od 10.000 dolara, ali vjeito nezaposlen. Jednom se bio malne zaposlio ali za 9.000 dolara na godinu, to iz ponosa nije htio prihvatiti. A kako je bilo vano da bude dobro odjeven u potrazi za tim mitskim zaposlenjem, Paul je drao il.i je duan da ije sebi odijela kod takva dobra kioiaa kakav je bio stari. Kad jednom nae namje-u-nje, sve e u potpunosti podmiriti. O tom nije 103 bilo nikad dvojbe u Paulovoj glavi. On je bio uistinu poten. Ali je bio sanjar. Odrastao je bio u Indiani. I, kao i svi sanjari iz Indiane, bio je tako privlane udi, tako mirna, blaga, medena dranja da bi mu svijet oprostio ak i da je poinio rodo-skvrnue. Kad bi stavio pravu kravatu, kad bi odabrao pravi tap i prave rukavice, kad bi mu posu-vraci bili tek ovla posuvraeni i kad mu cipele ne bi kripale, kad bi popio pola litre viskija od rai i kad vrijeme ne bi bilo odvie vlano ni tmurno, iz njega je tekla takva topla struja ljubavi i razumijevanja da su se ak i prodavai pribora za odijelo, ma koliko bili naviknuti na njene rijei, topili kao maslac. Kad bi se stekle sve povoljne okolnosti, Paul bi mogao pristupiti ovjeku, bilo kojem ovjeku na ovom irokom bojem svijetu, uhvatiti ga za po-suvratak na kaputu i utopiti u ljubavi. Nisam u ivotu vidio ovjeka koji bi imao takvu mo uvjeravanja, takav magnetizam. Kad bi bujica u njemu stala rasti, bio je neodoljiv. Paul je obino govorio: Poni od Marka Aure-lija i Epikteta, a ostalo e doi samo od sebe. Nije preporuivao da se prouava kineski ni ui provansalski: on je poeo od pada Rimskog carstva. U to sam doba teio svim silama da izmamim odobravanje od Paula, ali je Paulu bilo teko ugoditi. Namrtio se kad sam mu pokazao Tako je govorio Zaratustra. Namrtio se kad je vidio kako sjedim na klupi s patuljcima trudei se da im razloim smisao Kreativne evolucije.1 Nadasve nije trpio idove. Kad bi se pojavio krojitelj 1 Poznato djelo francuskog filozofa Bergsona (1859-1941). (Prev.) 104 Bunchek, s komadiem krede i krojakim metrom objeenim oko vrata, Paul bi postao pretjerano uljudan i milostiv. Znao je da ga Bunchek prezire, ali kako je Bunchek bio starome desna ruka, on mu je iao niz dlaku, obasipao ga komplimentima. Tako je napokon ak i Bunchek morao priznati da ima neto na tom Paulu, neki udni osobni biljeg zbog kojega, usprkos njegovim manama, omili svim ljudima. Paul je naoko bio suto veselje. Ali je duboko u sebi bio angrizav. Od vremena do vremena doperjala bi Cora, ena mu, oiju punih suza, i pre-klinjala staroga da zauzda Paula. Obino bi stajali pokraj okruglog stola do prozora razgovarajui se potiho. Ona je bila lijepa ena, ta Cora, visoka, naoita, glas joj je bio dubok kontraalt koji kao da je zatreperio od tjeskobe kad god bi spomenula Paula. Vidio sam staroga kako joj stavlja ruku na rame umirujui je i obeavajui joj, zacijelo, to bi mu god palo na pamet. Ona je voljela staroga, to sam vidio. Obino bi stajala tik do njega i gledala mu u oi nekako neodoljivo. Katkad bi stari ustaknuo eir na glavu, pa bi njih dvoje sili liftom drei se ispod ruke, kao da idu na sprovod. Otili bi da potrae Paula. Nitko nije znao gdje bi ga mogli nai kad bi njega uhvatila alkoholna groznica. Ne bi ga bilo po nekoliko dana. A onda bi se jednog dana pojavio, pokunjen, skruen, ponizan, i svakoga bi molio za onrotenje. U isto bi vrijeme donio svoje odijelo da mu ga kemijski oiste, uklone mrlje od povraanja i struno dotjeraju hlae na koljenima. Ba nakon pijanke Paul bi bio najrjeitiji. Obino bi se zavalio u jedan od onih dubokih konih naslonjaa drei rukavice u jednoj ruci, a tap me105 u nogama i razvezao o Marku Aureliju. Jo je bolje priao kad se vratio iz bolnice, poto su mu operirati fistulu. Gledajui ga kako sjeda u duboki koni naslonja, pomislio sam da dolazi u krojaku radionicu navlas zato to nigdje drugdje ne bi mogao nai tako udobno sjedalo. Bio je muan pothvat i sjesti i ustati. Ali kad bi ga izveo, inilo se da je Paul blaen, a rijei su mu tekle s jezika kao tekui barun. Stari je mogao cio dan sluati Paula. Govorio je da Paul ima dobru jeziinu, ali je to bio samo njegov nemuti nain kazivanja da je Paul najmilije stvorenje na cijelom bojem svijetu i da mu u srcu gori oganj. I kad bi Paula odvie pekla savjest da bi mogao naruiti jo jedno odijelo kod staroga, stari bi ga lijepim rijeima nagovorio na to govorei mu neprestano: Nita nije suvie dobro za tebe, Paul... nita! Bit e da je i Paul otkrio neto kao srodnu prirodu u starome. Nikad nisam vidio dva ovjeka da se gledaju tako toplo i zadivljeno. Katkad bi stajali gledajui zaljubljeno jedan drugome u oi dok im suze ne bi navrle na oi. Zapravo se ni jedan od nijh nije stidio svojih suza, to je neto ega, ini se, nema vie danas na svijetu. Vidim u duhu Paulovo priprosto pjegavo lice i podebele, ispupene usne to se trzaju dok mu stari po tisui put kazuje kakav je silan momak. Paul nije nikad govorio starome nita to

ovaj ne bi razumio. Ali je u obine, svakidanje predmete, o kojima je prosuivao veoma ozbiljno, unosio takvo obilje njenosti da se inilo da staroga ostavlja dua, a kad bi Paul otiao, on je bio kao alobnik. Tada bi otiao u svoj kutak od kancelarije i tu sjedio mirno i posve sam, zurei radosno 106 u red pretinaca to su bili puni pisama na koja nije odgovorio, i rauna koje nije platio. Mene bi to obino toliko potreslo, kad bih ga vidio u takvu raspoloenju, da bih tiho siao niza stube i poao kui, niz Aveniju do Boweryja, pa Boweryjem do Brook-lynskog mosta, pa onda preko mosta, pored niza jeftinih prenoita to su se pruala od Gradske vijenice do Fultonova pristanita. A kad bi bila ljetna veer i kad bi ulazi bili zakreni dokonjacima, gledao bih ispitljivo te propale linosti pitajui se koliko Paulova ima meu njima, i ta je to u ivotu zbog ega su te oite propalice tako drage ljudima. One druge, one koji su postigli uspjeh, vidio sam bez gaa; vidio sam im iskrivljene kime, krhke kosti, proirene vene, tumore, upale grudi, trbuine koje su postale bezobline od godina i godina loka-nja. Jest, dobro sam poznavao sve nitarije podstavljene svilom najbolje amerike obitelji bile su na naoj listi. Kakvo ubre i blato kad bi otvorili svoje gadne gubice! Kao da su se, kad su se svukli pred krojaem, osjeali duni da istresu smee koje se bilo nakupilo u zabrtvljenim slivnicima koje su napravili od svojih glava. Sve one lijepe bolesti dosade i izobilja. Priali su o sebi ad nauseam.1 Uvijek ja, ja. Ja i moji bubrezi. Ja i moja kostobolja. Ja i moja jetra. Kad pomislim na Paulove uasne hemoroide, na onu krasnu fistulu koju su mu operirali, na svu onu ljubav i uenost to su mu tekle iz ljutih rana, onda mislim da Paul nije bio iz ovoga naeg doba, nego da je bio roeni brat Moj ija Majmonida, onoga koji nam je pod Maurima dao one 1 Da svisne od muke. (Prev.) 107 zaudne uene rasprave o hemoroidima, bradavicama, irovima itd. Po sve te ljude koje je stari toliko volio smrt je dola brzo i nenadano. Paula je snala dok je bio na moru. Utopio se na pola metra dubine. Srana mana, rekli su. I tako se jednog lijepog dana Cora uspela liftom, u svom lijepom alobnikom ruhu, i plakala po svim sobama. Nikad mi se nije inila ljepa, vitkija, naoitija. Osobito njeno dupe sjeam se kako joj se barun njeno pripijao uz tijelo. Opet su stajali pokraj okruglog stola do prozora koji je gledao na ulicu, a ona je plakala kao ljuta godina. I opet je stari metnuo eir na glavu, pa su ili liftom drei se ispod ruke. Malo kasnije me stari, potaknut nekim udnim hirom, nagovorio da svratim k Paulovoj eni i izrazim joj sauee. Kad sam pozvonio na vratima njena stana, drhtao sam. Umalo to nisam oekivao da e ona izii gola kao od majke roena, moda s plakavicom obavljenom oko dojki. Bio sam zaljubljen u njenu ljepotu, u njene godine, u onu snenu, raslinsku osobinu koja je potjecala iz Indiane i mirisa u kojem se kupala. Doekala me u dugakoj kunoj haljini, lijepoj, tijesnoj kunoj haljini od crna baruna. To je bilo prvi put da sam se naao na-samu s ucviljenom enom, enom ije dojke kao da su glasno jecale. Nisam znao ta da joj kaem, napose o Paulu. Mucao sam i crvenio se, a kad mi je ponudila da sjednem na kau do nje, malne sam se, onako zbunjen, sruio na nju. Sjedei tako na niskoj sofi, dok je soba bila preplavljena blagim svjetlom, a njene se krupne slabine nadimale i trljale o mene i malaga mi udarala 108 u sljepoonicama, dok se vodio sav taj aavi razgovor o Paulu i o tome kako je bio dobar, ja sam se napokon sagnuo i bez rijei joj zadigao haljinu i tur-nuo joj ga. Kad sam joj ga metnuo i poeo ga vrtjeti, ona kao da je stala naricati izraavajui nekakvu mahnitu, alosnu krivnju, koju su isticali duboki uzdasi i slabani krikovi radosti i tjeskobe, i govorei neprestance: Nikad nisam mislila da e to uiniti! ... Nikad nisam mislila da e to uiniti! A kad je sve bilo gotovo, strgala je sa sebe barunsku haljinu, lijepu, dugaku alobniku haljinu, i poloila mi glavu sebi na krilo i rekla mi da joj je poljubim, a svojim me snanim rukama toliko stisnula da me malne prepolovila nariui i jecajui. A onda je ustala i hodala neko vrijeme gola po sobi. A onda je najposlije klekla pred sofu, na kojoj sam ja leao izvaljen, i rekla tihim, planim glasom: Obeaj mi da e me uvijek voljeti, hoe li? Obeaj mi! A ja sam rekao da obeavam eprkajui jednom rukom po njenoj pizdi. Rekao sam da obeavam, a mislio u sebi kakav si bio tikvan to si toliko ekao. Bila je tako vlana i sona dolje i tako djetinja, tako puna povjerenja, ama svatko je mogao doi i uzeti ta god je htio. Bila je radodajka. Uvijek samo veselo i vedro! Redovito, u svako godinje doba, bilo je po nekoliko smrti. Katkad je umro neki dobar momak kao Paul, a katkad neki pipniar koji je kopao po nosu zaralim avlom zdrav kao dren jedan dan, a mrtav sutradan ali su redovito, kao samo izmjenjivanje godinjih doba, umirale starine, jedan za drugim. A1 o r s, nije preostajalo nita drugo nego povui kosu crvenu crtu preko desne strane glavne knjige 109 i staviti natpis UMRO. Svaka je smrt donosila poneto posla kakvo novo crno odijelo ili pak plakavice na lijevom rukavu svakoga kaputa. Oni koji su naruivali plakavice bili su krtice, prema

rijeima staroga. I bili su. Kako su stari umirali, zamjenjivala ih je zlatna mlade. Zlatna mlade! To je bio bojni pokli u cijeloj Aveniji, gdje je god bilo odijela podstavljenih svilom na prodaju. Krasna banda bila je ta zlatna mladei Kockari, preprodavai tajna s konjskih trkalita, burzovni meetari, diletanti, profesionalni boksai itd. Jedan dan bogati, sutradan siromani. Bez asti, bez odanosti, bez osjeaja odgovornosti. Bila je to krasna rulja sifilitiara s gangrenom, veina njih. Vraali su se iz Pariza ili Monte Carla s pornografskim razglednicama i nizom krupna plava grumen ja u preponama. Nekima su jaja bila velika kao janjea crijevca. Jedan je od njih bio barun Carola von Eschen-bach. Zaradio je bio neto novaca u Holly woodu igrajui prijestolonasljednika. Bilo je to vrijeme kad se smatralo da je strahovito smijeno vidjeti prijestolonasljednika oblijepljena pokvarenim jajima. Valja priznati da je barun bio dobar dubler prijestolo-nasljednikov. Mrtvaka glava nadmena nosa, ustar korak, utegnut struk, mrav i izmoden kao Martin Luther, ozbiljan, sumoran, fanatian, s onim drskim, uobraenim pogledom junkerske klase. Prije nego to je otiao u Hollywood, bio je nitko i nita, sin njemakog pivara iz Frankfurta. Nije bio ak ni barun. Ali poslije, poto su ga potepali amo-tamo kao medicinku, poto su mu prednje zube stjerali niz grlo, a gr'oce mu razbijene boce ostavilo dubok 110 li oiljak na lijevom obrazu, poslije, poto su ga nauili da se razmee crvenom kravatom, da vrti tapom, da potkresava brkove kao Chaplin, tada je postao netko. Tada je ustaknuo monokl i prozvao se barun Carola von Eschenbach. I sve bi moda bilo da ne moe biti bolje da se nije zanio nekom rioko-som uliarkom koja se raspadala od sifilisa. To ga je dotuklo. Uspeo se liftom jednog dana u aketu i gama-ama, s blistavom crvenom ruom u zapuku i s monoklom na oku. Bio je naoko sretan i io, a posjetnica koju je izvadio iz lisnice bila je lijepo izgravirana. Na njoj je bio grb koji je pripadao njegovoj obitelji, kako je on tvrdio, devet stotina godina. Obiteljska ljaga, kako je on to nazivao. Stari se veoma obradovao to e imati baruna za muteriju, osobito ako bude plaao u gotovu, kao to je ovaj obeao. A i veselilo je ovjeka da vidi baruna kako ulazi epurei se sa dvije subrete ispod ruke svaki put sa druge dvije. A jo je veselije bilo kad ih je pozvao u oblaionicu i zamolio ih da mu pomognu svui hlae. Takvi su evropski obiaji, protumaio je. Malo-pomalo se upoznao sa svim starim paj dasima koji su se zadravali ispred radionice. Pokazivao im je kako prijestolonasljednik hoda, kako sjeda, kako se smjeka. Jednog je dana donio sa sobom frulu i odsvirao Lorelei na njoj. Drugi put mu je prst rukavice od svinjske koe virio iz lica. Svakog bi dana spremio neto novo. Bio je veseo, duhovit, zabavan. Znao je tisuu viceva, nekih koji nisu bili nikad prije ispriani. Bio je besmrtan. A onda me jednog dana pozvao na stranu i zamolio da mu pozajmim deset centa za tramvaj. 111 Rekao je da ne moe platiti odjeu koju je naruio, ali da treba da se uskoro zaposli u nekom malom kinu u Devetoj aveniji, gdje e svirati klavir. A onda se, prije nego to sam se ja snaao, rasplakao. Stajali smo u oblaionici, a zastori su, na sreu, bili navueni. Morao sam mu posuditi rupi da obrie suze. Rekao je da mu je dojadilo igrati klauna, da dolazi k nama svaki dan zato to je tu toplo i zato to imamo udobna sjedala. Upitao me bih li ga mogao odvesti na ruak nije ve tri dana nita jeo osim kave i peciva. Odveo sam ga u neki mali njemaki restoran u Treoj aveniji, kombinaciju pekarnice i restorana. Atmosfera toga mjesta dokraja ga je dotukla. Nije mogao govoriti ni o emu drugome doli o onim starim danima, onim starim danima, danima prije rata. elio je postati slikar, a onda je doao rat. Pozorno sam ga sluao, a kad je zavrio, pozvao sam ga kui na veeru moda bih ga mogao smjestiti kod nas. Bio je srvan zahvalnou. Svakako e doi u sedam sati punkt.1 Izvrsno! Za veerom su moju enu zabavljale njegove prie. Nisam joj bio rekao da je on vorc. Samo da je barun barun von Eschenbach, prijatelj Charlieja Chaplina. Moja ena jedna od mojih prvih ena bila je neobino polaskana to sjedi za istim stolom s jednim barunom. I kakva je god bila puritanska gadura, nije ni porumenjela kad je on ispriao nekoliko svojih masnih viceva. Drala je da su arobni tako evropski. Napokon je, meutim, kucnuo as da joj odam tajnu. Pokuao sam joj obzirno saopiti tu vijest, ali kako ovjek moe biti obziran 1 Tano. (Prev.) 112 kad govori o tako neemu kao to je sifilis? Isprva nisam rekao sifilis, nego venerina bolest. Maladie intime, quoi!1 Ali su ba od te bezazlene rijei venerian moju enu podili srsi. Pogledala je alicu koju je on prinosio ustima, a onda je umol-no pogledala mene, kao da mi kae: Kako si mogao pozvati takva ovjeka da sjedne s nama za stol? Uvidio sam da treba odmah sve izvesti naistac. Barun e ostati kod nas neko vrijeme, rekao sam tiho. Bez para je i nema gdje spavati. asti mi,

nisam nikad vidio da se lice neke ene tako brzo promijenilo. Ti! rekla je. Ti trai od mene da na to pristanem? A ta e biti s djetetom? Hoe li da svi dobijemo sifilis, je li? Nije dovoljno to ga o n ima, nego hoe da ga i dijete dobije! Barun je, naravno, bio strano zbunjen tim izljevom. Htio je odmah otii. Ali sam mu ja rekao neka se ne ljuti. Ja sam bio naviknut na takve scene. Kako bilo da bilo, on se toliko uzrujao da se zagrcnuo pijui kavu. Ja sam ga lupao po leima dok nije poplavio u licu. Rua mu je ispala iz za-puka. Bila je udna na podu, kao da je od njegove krvi koju je iskaljao. Tako sam se vraki sramio zbog svoje ene da bih je bio najradije uguio na licu mjesta. On je jo grcao i prskao pljuvakom dok sam ga vodio u kupaonicu. Rekao sam mu neka se umije hladnom vodom. Moja je ena dola za nama i, utei zlokobno, gledala kako se on pere. Kad je obrisao lice, istrgla mu je runik iz ruku, otvorila irom prozor u kupaonici i hitnula ga napolje. To me razbjesnilo. Rekao sam joj neka se gubi iz kupaonice do sto avola i neka gleda svoja I Intimna bolest, zaboga! (Prev.) ( 1110 proljee 113 posla. Ali je barun stao meu nas i obratio se moleivo mojoj eni. Vidjet ete, dobra eno, a i ti, Henry, da se neete morati ni zbog ega brinuti. Ja u donijeti sve svoje trcaljke i masti i stavit u ih u jedan kovei tamo, pod umivaonik. Ne smijete me istjerati, jer nemam kome otii. Ja sam oajnik. Nemam nikog svog na svijetu. Vi ste prije bili tako dobri prema meni zato ste sad tako okrutni? Jesam li ja kriv to imam sifu? Svatko moe dobiti sifu. To je ljudski. Vidjet ete da u vam se stostruko oduiti. Radit u vam sve. Pravit u vam krevete, prat u vam sue... Kuhat u vam... Govorio je i govorio a da nije nijednom zastao da predahne, bojei se da e ona rei ne. I poto je sve obeao, poto ju je sto puta zamolio za oprotenje, poto je kleknuo i pokuao joj poljubiti ruku koju je ona naglo povukla, sjeo je na nunik, u aketu i gamaama, i stao jecati, jecati kao dijete. Bilo je to stravino, ona sterilizirana kupaonica obloena bijelim ploicama i ono svjetlo to se rasprskavalo kao da se tisuu zrcala lomi pod povealom, a tu ta olupina od baruna, u aketu i gamaama, kime pune ive, jecajui kao to lokomotiva otpuhuje kad kree. Da ovjek tako sjedi na nuniku i jeca to me raspalilo. Kasnije sam se svikao na to. Okorio sam. Sad sam vrsto uvjeren da Rabelais ne bi bio nikad onako buno veseo da nije bilo onih dvjesta i pedeset bolesnika koje je morao obilaziti dva puta na dan u bolnici u Lyonsu. Siguran sam u to. Uostalom, to se tie tih jecaja... Neto kasnije, kad je drugo dijete bilo na putu, a nismo ga se nikako mogli osloboditi, iako sam se jo nadao, 114 svejednako nadao da e se neto dogoditi, moda kakvo udo, i da e joj trbuh pui kao zrela lubenica, u estom ili sedmom mjesecu trudnoe, kaem, spopadala ju je melankolija pa bi, leei na postelji dok bi joj ona lubenica gledala pravo u lice, poela jecati da ti srce pukne. Ja bih, recimo, bio u drugoj sobi izvaljen na kauu, s velikom, debelom knjigom u rukama, a ti bi me jecaji podsjetili na baruna Carolu von Eschenbacha, na njegove sive gamae i aket s opervaenim posuvracima i na tamnocrvenu ruu u njegovu zapuku. Njeni su jecaji bili kao glazba mojim uima. Jecala je ne bi li izmamila malo saaljenja, ali u cijeloj kui nije bilo ni trunka saaljenja. Bilo je to patetino, to je ona bivala histerinija, to sam ja postajao glui. Bilo je to kao da sluam huku i itanje morskih valova na alu u ljetnoj noi: zujanje komarca moe nadjaati tutnjavu oceana. Kako bilo da bilo, poto bi se naprezala dok ne bi iznemogla, kad susjedi ne bi vie mogli izdrati pa bi stali kucati na vrata, tada bi se njena stara majka izvukla iz spavae sobe sa suzama u oima i molila me da odem k njoj i da je malo smirim. Ma ostavite je na miru, rekao bih, ve e se ona sama umiriti. Na to bi ena prestala naas jecati, iskoila iz postelje, divlja, slijepa od bijesa, razvijorene i razbaruene kose, oteenih i zamagljenih oiju i, svejednako tucajui i jecajui, uzela me udarati akama, lemati dok me ne bi spopao histerian smijeh. A kad bi vidjela kako se njiem amo-tamo kao da sam poaavio, kad bi joj se ruke umorile i ake je zaboljele, proderala bi se kao pijana kurva: Izrode! Sotono! pa mugnula kao pas podvijena repa. Poslije, kad bih 115 je malko umirio, kad bih shvatio da joj je doista potrebna koja njena rije, prevrnuo bih je natrag na krevet i dobro izjebao. Proklet bio ako nije bila najbolji tos to se moe zamisliti, poslije tih scena tuge i tjeskobe! Nisam uo nijednu enu da onako jei i tepa kao ona. Radi sa mnom t a god hoe! govorila bi. Radi ta god te volja! Mogao sam je postaviti na glavu i gurati joj ga, mogao sam je mazati s guza, mogao sam je pred cijelim svijetom, tono kau, mogao sam raditi koji bi mi god vrag pao na pamet ona je bila naprosto izbezumljena od radosti. Uterusna histerija, eto ta je bilo posrijedi! I neka me Bog uzme k sebi, kao to je govorio dobri majstor, ako je la i jedna od ovih rijei koje sam izrekao. (Gore spomenutog Boga definirao je sveti Augu-stin ovako: Beskonana sfera kojoj je centar

svagdje, a periferija nigdje.) Meutim, uvijek samo veselo i vedro! Ako je bilo prije rata, a temperatura bila na nitici ili ispod nje, ako je sluajno bio Dan zahvalnosti ili Nova godina ili iji roendan ili bilo koja stara izlika da se sastanemo, pohitali bismo, cijela obitelj, da se pridruimo ostalim udacima koji su sainjavali ivo porodino stablo. Uvijek sam se udom udio kako su bili veseli ljudi u naoj porodici, usprkos nedaama koje su nam uvijek prijetile. Veseli usprkos svemu. Bilo je tu raka, vodene bolesti, ciroze jetara, ludila, kraa, prosjaenja, pederastije, rodo-skvrnua, paralize, trakavica, pobaaja, trojki, idiota, pijanica, propalica, fanatika, mornara, krojaa, urara, arlaha, hripavca, meningitisa, curenja iz ui116 ju, vidovice, mucavaca, kanjenika, sanjara, paralaa-pipniara i napokon su tu bili ujo George i Tante Melia. Mrtvanica i bolnica za duevne bolesti. Vesela druina i stol krcat dobrim jelom i pilom crvenim kupusom i zelenim pinatom, peenom svinjetinom i puretinom i kiselim kupusom, kartoffel-klossima1 i kiselim crnim sokom od peenja, rotkvicama i celerom, punjenom guskom i grakom i mrkvom, lijepim bijelim karfiolom, umakom od jabuka i smokvama iz Smirne, bananama velikim kao pendrek, kolaima s cimetom i streusselkiichen2, okoladnom tortom i orasima. Svim vrstima oraha, ljenjacima, bijelim orasima, bademima, pekanima, hikorima, lakim njemakim pivom i pivom u bocama, bijelim vinima i crnim, ampanjcem, kimova-om, malagom, portom, rakijom, estokim sirovima, blagim, bezazlenim sirom iz trgovine, bljutavim ho-Iandskim sirovima, limburkim sirom i schmierka-seom, domaim vinima, bazgovim vinom, jabukovaom, reskom i slatkom, pudingom od rie i tapio-kom, peenim kestenjem, mandarinkama, maslinama, ukiseljenim povrem, crvenim kavijarom i crnim, suenom jesetrom, pitom premazanom bjelanj-cima i limunom, capicama i okoladnim prutiima, kolaiima od badema i pogaicama s vrhnjem, crnim cigarama i dugakim tankim cigarama, razliitim vrstima duhana i lulama od stive, lulama od kukuruznog klipa i akalicama, drvenim akalicama od kojih biste sutradan dobili priteve na desnima, i ubrusima metar irokim na kojima su vam u kutu 1 Valjucima od krumpira. (Prev.) 2 Kolai posuti sasjeckanim bademima. (Prev.) 117 bili izvezeni inicijali, a vatra od ugljena se arila i prozori se puili, sve je na svijetu bilo pred vama osim zdjelice s vodom za pranje prstiju. Temperatura na nitici i ludi George kome je konj odgrizao jednu ruku, obuen u ostatke odjee od pokojnika. Temperatura na nitici i Tante Melia koja trai ptice koje je ostavila u svom eiru. Nitica, nitica, teglenjaci dolje u luci dau, sante leda izranjaju i uranjaju, a dugake tanke struje dima kovitlaju se na pramcu i krmi. Vjetar pue brzinom od sto dvadeset kilometara na sat; tone i tone snijega sasjeckane na sitne pahuljice, a svaka nosi bode sa sobom. Ledenice vise poput vadiepa pred prozorom, vjetar zavija, okna zvekeu. Ujo Henry pjeva ivjela njemaka Peta! Prsluk mu je raskopan, naramenice spale, ile na sljepoonicama nabrekle. ivjela njemaka Peta! Gore, u potkrovlju, prostrt je kripavi stol; dolje je topla struja, konji ru u pregradama, ru i vau i kopaju nogama i topu, a ugodan aromatski miris ubreta i konjske pialine, sijena i zobi, gu-njeva to se pue i sasuene sperme, miris slada i starog drva, kone orme i lika die se i lebdi nad nama kao tamjan. Stol stoji nad konjima, a konji stoje u toploj pialini i od vremena do vremena se razigraju i mau repovima i prde i ru. Pe sja kao rubin, zrak je modar od dima. Boce su pod stolom, na kuhinjskom ormaru i u slivniku. Ludi George se pokuava poeati praznim rukavom po vratu. Ned Martini, propalica, prka neto oko gramofona; njegova ena Carrie loe pivo iz limena vra. Klinci se dolje u staji igraju drpanja u mraku. Na ulici, gdje poinju daare, 118 djeca prave klizaljku. Posvuda je modro, od studeni i dima i snijega. Tante Melia sjedi u kutu prebirui brojanicu. Ujo Ned popravlja ormu. Tri djeda i dva pradjeda uurili se do pei i priaju o francuskopruskom ratu. Ludi George lape drozgu. ene se jo vie zbijaju, govore tiho, klepeu jezicima. Sve se uklapa u cjelinu kao izrezani dijelovi slike lica, glasovi, kretnje, tijela. Svako tijelo kree se u svojoj orbiti. Gramofon opet svira, glasovi postaju glasniji i reskiji. Gramofon naglo umuk-ne. Nisam smio biti tu kad su se izlanuli, ali sam bio tu i uo sam. uo sam da je ona krupna Maggie, ona koja je drala krmu ondje u Flushingu, e pa, da je ta Maggie spavala s roenim bratom pa da je zato George aav. Ona je spavala sa svakim osim sa svojim muem. A onda sam uo da je tukla Georgea remenom, da ga je tukla dok mu ne bi izbila pjena na usta. Odatle oni napadaji. Pa onda, Mele to je sjedila u kutu ona je bila drugi sluaj. Ona je bila udna ve kao dijete. Takva joj je bila i majka, to se toga tie. teta to je Paul umro. Paul je bio Melin mu. Jest, sve bi bilo u redu da se nije pojavila ona ena iz Hamburga i pokvarila Paula, ta je Mele mogla protiv takve pametne ene protiv

previjane drolje! Neto je valjalo uiniti s Melom. Bivalo je opasno ostaviti je kod kue. Ba su je neki dan uhvatili kako sjedi na pei. Na sreu, vatra je bila slaba. Ali recimo da joj padne na pamet da zapali kuu dok svi budu spavali? teta to vie ne moe obavljati nikakav posao. Posljednje mjesto koje su joj nali bilo je tako zgodno, kod jedne veoma prijazne ene. Mele se ulijenila. Bilo joj je previe lijepo s Paulom. 119 Zrak je bio jasan i studen kad smo izili napolje. Zvijezde su bile ive i iskriave i posvuda je leao, na ogradama stuba i na stubama, i na prozorskim podbojima, i na reetkama, isti bijeli snijeg, naneseni snijeg, bijeli ogrta koji obavija prljavu, grenu zemlju. Jasan i studen zrak, ist, kao duboki gutljaji tekueg amonijaka, a koa glatka kao semis. Plave zvijezde, leita i leita zvijezda noenih s antilopama. Takva lijepa, duboka, tiha no, kao da pod snijegom lee zlatna srca, kao da ova topla njemaka krv otjee u jarak da zaepi usta gladnoj dojenadi, da spere zloin i rugobu svijeta. Duboka no, a rijeka zabrtvljena ledom, zvijezde pleu, kovitlaju se, vrte se kao zvrkovi. Neravnom smo se ulicom vukli, cijela naa porodica. Hodali smo istom bijelom korom zemljinom ostavljajui za sobom tragove, mrlje od nogu. Stara njemaka porodica koja mete snijeg boinim drvcetom. Cijela porodica, ujaci, strievi, bratii, sestrine, braa, sestre, oevi, djedovi. Cijela je porodica topla i vinska i nitko ne misli na drugoga, na sunce koje e ujutro izii, na poslove u gradu, na lijenikov sud, na sve one okrutne, stravine dunosti koje kvare dan i ine ovu no svetom, ovu svetu no plavih zvijezda i visokih nanosa, arnikina cvata i tekueg amonijaka, asfodela i karborunduma. Nitko nije znao da je Tante Melia ve sasvim enula pameu, da e, kad doemo do ugla, poskoiti kao sob i odgristi komad mjeseca. Na uglu je poskoila kao sob i zavritala. Mjesec, mjesec! vikala je i uto joj se dua oslobodila, iskoila joj sasvim iz tijela. Brzinom od osamdeset est milijuna milja na sat je letjela. Dalje, sve dalje, put 120 mjeseca, a nitko nije bio toliko hitar da je zaustavi. Ba se tako dogodilo. Dok bi dlanom o dlan udario. A sad u vam rei ta su mi rekli ti gadovi... Rekli su mi: Henry, odvedi je sutra u ludnicu. I reci im da ne moemo plaati za nju! Krasno! Uvijek samo veselo i vedro! Sutradan ujutro ukrcali smo se obadvoje u trolejbus i odvezli se izvan grada. Da me Mele upitala kamo idemo, trebalo je da joj odgovorim: Idemo u posjete teti Moniki. Ali Mele nije nita pitala. Sjedila je mirno uza me i od vremena do vremena upozoravala me na krave. Vidjela je plave krave i zelene krave. Znala je kako se zovu. Pitala me ta biva s mjesecom po danu. I da nemam moda komadi jetrenice uza se? Plakao sam dok smo se vozili nisam mogao da ne plaem. Kad su ljudi predobri za ovaj svijet, moraju ih staviti pod klju. Nije neto u redu s ljudima koji su predobri. Istina je da je Mele biia lijena. Ona se rodila lijena. Istina je da je Mele bila slaba domaica. Istina je da Mele nije umjela zadrati mua kad su joj ga nali. Kad je Paul pobjegao sa enom iz Hamburga, Mele je sjela u kut i plakala. Drugi su htjeli da neto poduzme da ga ustrijeli, da napravi rusvaj, da sudskim putem zatrai alimentaciju. Mele je mirno sjedila. Mele je plakala. Mele je pognula glavu. Ostavilo ju je ono malo pameti to je imala. Bila je kao par poderanih arapa koje se potepaju amo-tamo, posvuda. Uvijek se pojavljuju u krivi as. Onda je jednog dana Paul uzeo ue i objesio se. Bit e da je Mele shvatila to se dogodilo, jer je 121 tada dokraja poludjela. Dan prije su je zatekli kako jede vlastiti izmet. Dan prije toga nali su je kako sjedi na pei. A sad je veoma spokojna i zove krave krsnim imenima. Mjesec je oarava. Ne boji se jer je sa mnom, a meni je uvijek vjerovala. Ja sam bio njen ljubimac. Iako je bila slaboumna, bila je dobra prema meni. Drugi su bili pametniji, ali su im srca bila opaka. Kad bi je brat Adolphe poveo na vonju koijom, drugi bi govorili: Mele je bacila oko na njega! Ali ja mislim da je Mele tada zacijelo govorila isto tako bezazleno kako sad govori sa mnom. Ja mislim da je Mele, kad je obavljala svoje brane dunosti, zacijelo bezazleno sanjarila o lijepim darovima koje e svima razdavati. Mislim da Mele nije nita znala o grijehu ni o krivnji ni o kajanju. Mislim da se Mele rodila kao slabouman aneo. Mislim da je Mele bila svetica. Ponekad, kad je bila otputena s posla, slali su me po nju. Mele se nije nikad znala sama vratiti kui. I sjeam se kako je bila sretna kad god bi me ugledala. Bezazleno bi rekla da eli ostati kod nas. Zato ne bi mogla ostati kod nas? Pitao sam se to vie puta za redom. Zato joj ne bi mogli dati mjesto uz vatru, ostaviti je neka tu sjedi i sanjari, ako je to ono to eli? Zato mora svatko raditi ak i sveci i aneli? Zato slaboumnici moraju biti uzor? Mislim sad kako e, uostalom, moda biti dobro Meli ondje kamo je vodim. Nee vie morati raditi. Svejedno, vie bih volio da su joj negdje dali neki kutak. 122

Dok idemo niz poljunanu stazu prema velikim vratnicama, Melu obuzima nelagoda, ak i tene zna kad ga nose na jezero da ga utope. Mele dre. Na vratnicama nas ekaju. Vratnice zjape, Mele je unutra, ja sam vani. Pokuavaju je milom odvesti. Blago sad s njom postupaju. Govore joj veoma blago. Ali je Mele prestravljena. Okree se i tri prema vratnicama. Ja jo stojim. Ona tura ruke izmeu reetaka i hvata me grevito za vrat. Ja je njeno ljubim u elo. Polako joj rastavljam ruke. Oni e je sad opet povesti. Ne mogu to gledati. Moram poi. Moram potrati. Meutim, cijelu minutu stojim i gledam je. Oi kao da su joj strahovito porasle. Dva velika okrugla oka, puna i crna kao no, zure u mene ne shvaajui nita. Nijedan (manijak ne moe tako gledati. Nijedan idiot ne moe tako gledati. Moe samo aneo ili svetac. Mele nije bila dobra domaica, rekoh, ali je znala spravljati oufteta. Evo recepta, da ne zaboravim: tempera sastavljena od humusa mokra kruha (iz zgodnog pisoara) plus konjsko meso (samo od putita), veoma sitno sasjeckano i izmijeano s malo mesa od kobasice. Izvaljati dlanovima. Krma koju je ona drala s Paulom, prije nego to se pojavila ona ena iz Hamburga, bila je tik uz zavoj nadzemne eljeznice u Drugoj aveniji, nedaleko od kineske pagode kojom se slui Vojska spasa. Kad sam otrao od vratnica, stao sam uz visok zid i, zarivi glavu u ruke i naslonivi se rukama na zid, jecao sam kao to nisam jecao od djetinjstva. Dotle su Melu kupali i oblaili u propisanu 123 i; i odjeu; napravili su joj razdjeljak po sredini, glatko zaetkali kosu i povezali je u punu na potiljku. Tako se nitko od njih ne istie. Svi imaju isti aavi izgled, bez obzira jesu li napola aavi ili tri etvrt aavi ili tek malo aknuti. Kad kaete: Mogu li dobiti pero i tintu da napiem pismo, oni vam odgovore: Moe i dadu vam metlu da pome-tete pod. Ako ste rastreseni pa se pomokrite na pod, morate ga obrisati. Moete se jadati koliko god hoete, ali ne smijete prekriti ikuni red. Luda kua se mora uredno voditi kao i bilo koja druga kua. Jedanput na sedmicu Mele smije primati posjete. Sestre su joj trideset godina posjeivale ludu kuu. Dozlogrdila im je. Kad su bile sitna djeca, posjeivale su majku na Blackwell's Islandu. Majka je uvijek govorila neka paze na Melu, neka je uvaju. Kad je Mele stajala na vratnicama, onako okruglih i uagrenih oiju, bit e da su joj misli putovale natrag kao ekspresni vlak. Bit e da joj se zaas sve javilo u sjeanju. Oi su joj bile toliko velike i uagrene kao da su vidjele vie nego su mogle pojmiti. Uiagrene od strave, a ispod strave krila se bezgranina smetenost. Zato su i bile onako lijepe uagrene. Morate biti ludi da vidite sve tako jasno, da sve odmah prozrete. Ako ste veliki, moete ostati takvi i ljudi e vam vjerovati, kleti se na vas, okrenuti svijet naopake radi vas. Ali ako ste samo donekle veliki, ili ako ste nitko i nita, onda ste propali. Ujutro ustra intelektualna etnja ispod nadzemne eljeznice to cvili, na sjever od Delancyjeve ulice put Waldorfa gdje se prethodnu veer stari skitao po Peacockovoj ulici s Julianom Legreejem. 124 Svako jutro piem novu knjigu hodajui od stanice u Delanceyjevoj ulioi na sjever put Waldorfa. Na prvoj strani svake knjige pie vitriolom: Otok rodosk-vrnua. Svako jutro to poinje pijanim povraanjem prethodne veeri; odatle golema gardenija koju nosim u zapuku posuvratka, posuvratka dvorednog odijela koje je cijelo podstavljeno svilom. Dolazim u krojaku radionicu s crnim dahom melankolije i, moda, zatjeem Tama Jordana u krpaonici gdje eka da mu uklone mrlje sa lica. Poto sam napisao 369 stranica u hodu, ispraznost nazivanja dobro jutro spreava me da budem uljudan kao obino. Upravo sam jutros zavrio dvadeset i trei svezak knjige predaka od koje ne moete vidjeti nijednog zareza, jer je sve napisano na brzinu, tavie, bez naliv-pera. Ja, krojaev sin, rei u sad dobro jutro vrsnom prodavau vunene robe Endicottu Mumfor-du, koji stoji pred ogledalom u donjem rublju promatrajui kesice ispod oiju. Svaki ogranak i list porodinog stabla lebdi mi pred oima: iz blesave crne magle Elbe plovi ovaj promjenljivi otok rodo-skvrnua, to stvara arobnu gardeniju ikoju nosim u zapuku svako jutro. Ba se spremam da kaem dobro jutro Tomu Jordanu. Pozdrav mi titra na usnama. Vidim golemo drvo kako izranja iz crne magle, a u duplji stabla sjedi ona ena iz Hamburga, guzica joj vrsto stijenjena naslonom stolice. Vrata su zatvorena, a kroz pukotinu joj vidim zeleno lice, vrsto stisnute usne, rairene nosnice. Ludi George ide od vrata do vrata s razglednicama, ruka koju mu je odgrizao konj izgubljena je i pokopana, prazni mu rukav vijori na vjetru. Kad svi listii na kalendaru budu otrgnuti osim posljednjih est, ludi Ge125 :r orge pozvonit e na vratima i, s ledenicama na brkovima, stajat e na pragu drei kapu u ruci i proderat e se: Sretan Boi! Ovo je najkukavnije drvo koje je ikad izronilo iz Elbe, svaki mu je ogranak skren i svaki list uveo. To je drvo koje se redovito jedanput na godinu dere: Sretan Boi! Usprkos nedaama, usprkos bujici raka, vodene bolesti, kraa, prosjaetnja, pederastije, paralize, trakavica, curenja iz uiju, vidovice, meningitisa, padavice, je-trenica itd.

Ba se spremam da kaem dobro jutro. Pozdrav mi titra na usnama. Dvadeset i tri sveska Katastarske knjige napisana su rodoskvrnilaki vjerno, korice su opivene najboljim safijanom i svalki svezak ima bravicu i klju. Zakrvavljene oi Toma Jordana prilijepljene su na zrcalu; podrhtavaju kao konj koji otresa muhu. Tom Jordan uvijek ili svlai gae ili oblai gae. Uvijek zakopava ili otkopava lic. Uvijek mu odstranjuju mrlje i glaaju hlae. Tante Melia sjedi u hladioniku, u sjeni porodinog stabla. Majka pere mrlje od bljuvotina na prljavu rublju od prole sedmice. Stari otri britvu. idovi izlaze ispod sjene mosta, dani kraaju, teglenjaci da-u ili krekeu kao abe rikae, luka je zakrena ledenim gromadama. Od svakog poglavlja knjige koja se pie u zraku, ledi se krv; njena glazba zagluuje divlju tjeskobu vanjskog zraka. No udara kao grom, ostavlja me na tlu pjeakog puta koji na kraju ne vodi nikamo, ali se sjaji okruen svjetlucavim bicama na kojima nema okretanja ni zaustavljanja. Od sjene mosta rulja napreduje sve blie, poput liaja, ostavljajui za sobom golemu gnojnu ranu koja se protee od rijeke do rijeke po etrnae.126 stoj ulici. Ta crta od gnoja, koja se nevidljivo protee od oceana do oceana, od vijeka do vijeka, lijepo razdvaja neidovski svijet, koji sam poznavao iz glavne knjige, od idovskog svijeta koji se spremam da upoznam u ivotu. Izmeu ta dva svijeta, usred gnojne crte koja se protee od rijeke do rijeke, stoji mali cvjetnjak pun gardenija. To je ak ondje kuda mastodonti lutaju, gdje bivoli ne mogu vie pasti; tu se die kao hrid luikavi, apstraktni svijet usred kojeg su sahranjeni zanosi revolucije. Svako jutro prelazim tu crtu, s gardenijom u zapuku i s novim sveskom ispisanim u zraku. Svako jutro gazim jarkom punim bljuvotina da bih doao do lijepog otoka rodoskvrnua; svaki dan hrid se die sve vie, redovi prozora pravi su kao eljeznike tranice, a sjaj im zasljepljuje ovjeka jo jae nego sjaj ulatenih lubanja. Svako jutro jarak zjapi prijetei sve ozbiljnije. Trebalo bi da sad kaem dobro jutro Tomu Jordanu, ali mi pozdrav lebdi na usnama titrajui. Kakvo je ovo jutro da bih ga tratio pozdravljanjem? Je li dobro ovo jutro nad jutrima? Gubim sposobnost da razlikujem jutro od jutra. U glavnoj je knjizi svijet bivola koji brzo nestaju; u susjedstvu za-kivai priivaju rebra buduim neboderima. Lukavi orijentalci s olovnim cipelama i staklenim lubanjama snuju papirni svijet sutranjice, svijet koji e se sastojati iskljuivo od robe naslagane kutija na kutiju, kao u tvornici papirnih kutija, franko-brod Ca-narsie. Danas jo ima vremena da se poe u sprovod netom umrlima; sutra nee biti vremena, jer e mrtve ostaviti gdje jesu i jao si ga onome tko prolije suzu. Ovo je dobro jutro za revoluciju, kad bi samo 127 bilo mitraljeza mjesto praskalica. Ovo bi jutro bilo sjajno jutro da jueranje jutro nije bilo potpuni fijasko. Prolost odmie u galopu, jaz se iri. Sutra je dalje nego to je bilo juer, jer je jueranji konj pomahnitao pa ga ljudi u olovnim cipelama ne mogu sustii. Izmeu jutronjeg dobra i sama jutra nalazi se crta od gnoja koja iri smrad preko jueranjeg dana i truje sutranji. Ovo je jutro toliko zbrkano da bi ga, da je tek stari kiobran, najslabije kihanje raznijelo iznutra. Cijeli mi se ivot otegao u jedno neprekinuto jutro. Piem svaki dan iz poetka. Svakog dana se stvara nov svijet, zaseban i potpun, i evo me meu sazvjeima, bog koji je toliko zaljubljen u sama sebe da ne radi nita nego pjeva i oblikuje nove svjetove. Dotle se stari svemir raspada na komadie. Stari svemir nalikuje na krpaonicu u kojoj se glaaju hlae i odstranjuju mrlje i priivaju puceta. Stari svemir mirie kao vlaan av koji prima poljubac usijana glaala. Beskrajne preinake i popravci, produen rukav, sputen ovratnik, puce premjeteno neto blie, umetnut nov tur. Ali nikad novog odijela, nikad stvaranja. Postoji jutarnji svijet koji poinje iznova svaki dan, i krpaonica u ikojoj se stvari beskrajno preinaouju i popravljaju. I tako je s mojim ivotom kroz koji protjee odvodni kanal noi. Gijele noi ujem krojaka glaala kako piste dok ljube vlane avove; ljuske starog svemira padaju na pod, a smrad im je kiseo kao ocat. Ljudi 'koje je moj otac volio bili su slabi i simpatini. ivoti su im se gasili, svima i svakome od njih, ikao to sjajne zvijezde gasnu pred suncem. ivoti su im se gasili tiho i katastrofalno. Nikakva tra128 ga nije ostajalo za njima niega osim uspomene na njihov sjaj i slavu. Oni sada teku u meni poput goleme rijeke zakrene palim zvijezdama. Oni tvore crnu rijeku koja tee i neprestano okree osovinu mog svijeta. Iz tog crnog beskrajnog pojasa noi, koji se vjeito iri, izbija neprekidno jutro koje se trati u stvaranju. Svako jutro rijeka preplavljuje obale ostavljajui rukave i zapuke i sve one ljuske mrtvog svemira razasute po alu gdje ja stojim promatrajui ocean jutra stvaranja. Stojei tu, na obali oceana, vidim ludog Geor-gea naslonjena na zid pogrebnog poduzea. Ima na sebi smijenu malu kapu i celuloidni ovratnik, ali nema kravate; sjedi na klupi pokraj lijesa, ni alostan ni nasmijeen. Sjedi tu mirno, kao aneo to je siao s neke idovske slike, ovjek u lijesu, kome je tijelo jo dobro sauvano, obuen je u skromno takasto odijelo, upravo Georgeove veliine. Ima na sebi ovratnik i kravatu d sat u depu na prsluku. George ga vadi, s\lai i stavlja na led dok se ne presvue. Ne elei ukrasti sat, stavlja ga na led do lesa. ovjek lei na ledu s celuloidnim ovratnikom oko vrata.

Smrauje se kad George izlazi iz pogrebnog poduzea. Sad ima na sebi kravatu i dobro odijelo. Navraa se u duan na uglu da ikupi knjigu ala koju je vidio u izlogu; zapamuje nekoliko ala stojei u podzemnoj eljeznici. To su ale Joea Mil-lera. Taono u isti sat na dan svetog Valentina Tante Melia alje pozdrave rodbini. Ima na sebi sivu uniformu, a kosa joj je razdijeljena po sredini. Pie da je veoma zadovoljna kod svojih novopeenih prijatelja i da je hrana dobra. Ipak bi ih htjela podsjeCmo proljee 129 titi da ih je proli put zamolila da joj poalju nekoliko Fastnacht Kiichen1 ne bi li ih mogli poslati potom, u paketu? Kae da divne petunije rastu oko kante za smee ispred velike kuhinje. Kae da je prole nedjelje bila na velikoj etnji i da je vidjela masu sobova i kunia i nojeva. Kae da veoma slabo zna pravopis, ali da ionako nije nikad bila dobra u pisanju. Svi su veoma ljubazni i imaju masu posla. Htjela bi to prije Fastnacht Kii c h e n, zranom potom, ako je mogue. Zamolila je upravitelja da joj ih ispeku na njen roendan, ali su zaboravili. Kae neka joj poalju novina, jer ona voli itati oglasnik. Jedanput je vidjela neki eir, kod Bloomingdalea, misli, sniena mu je cijena. Moda bi joj mogli poslai i eir s Fastnachi Kiichen? Zahvaljuje se svima na krasnim estitkama koje su joj poslali za Boi jo ih se sjea, osobito one sa srebrnim zvijezdama. Svi su rekli da je ikrasna. Kae da e uskoro lei i da e se moliti za sve njih, jer su uvijek bili tako dobri prema njoj. Hvata se mrak, uvijek otprilike u ovo doba, a ja tu stojim piljei u zrcalo oceana. Ledeno vrijeme protjee, ni brzo ni sporo, samo leina na ledu s celuloidnim ovratnikom i kad bi mu se bar digao, bilo bi divno... predivno! U mranom predvorju Tom Jordan eka da sie stari. S njim su dvije droce, jedna od njih popravlja sebi podvezicu; Tom Jordan joj pomae da popravi podvezicu. U isto doba, pred veer, kako rekoh, gospoa Lawson hoda po groblju da jo jednom pogleda grob svoga voljenog sina. Njezin dragi mali deko Jack, kae ona, iako mu je 1 Pokladnica. (Prev.) 130 bilo trideset i dvije godine kad je prije nekoliko godina odapeo. Rekli su da je umro od srane reume, ali je injenica da je njen voljeni sin pokupio toliko spolnih bolesti da je, kad su iscijedili gnoj iz njega, smrdio kao klistir. ini se da se gospoa Lawson uope toga ne sjea. To je njen dragi mali deko Jack i grob mu je uvijek uredan; ona nosi komadi jelenje koe u torbici da mu svaku veer ulati nadgrobni spomenik. U isto doba, u sumrak, leina lei ondje na ledu, a stari stoji u telefonskoj govornici sa slualicom u jednoj ruci i s neim toplim i vlanim, to ima kosu, u drugoj ruci. Telefonira nam da ga ne ekamo na veeru, da mora izvesti neku muteriju i da e se kasno vratiti, neka budemo bez brige! Ludi George okree stranice knjige ala Joea Millera. Malo dalje, prema Mobileu, uvjebavaju St. Louis Blues bez ijedne note pred sobom, a ljudi samo to nisu poludjeli sluajui to juer, danas i sutra. Svi samo to nisu silovani, drogirani, povrijeeni, pijani od te nove glazbe koja izbija iz znoja asfalta. Uskoro e svagdje biti isto doba, naprosto e se okrenuti brojanik ili lebdjeti nad zemljom u balonu. Ovo je doba kavanskih tralera koji sjede oko obiteljskog stola, svaki od njih operiran zbog neega drugog, a onoj sa zaliscima i s debelim prstenjem na prstima bilo je tee nego bilo kome drugome zato to je mogla to sebi priutiti. Fantastino je Jijepo u ovo doba kad se ini da svatko ide svojim osobnim putom. Ljubav i umorstvo, jo ih dijeli nekoliko sati. Ljubav i umorstvo, slutim kako dolaze s tamom: novoroenad to izlazi iz utrobe, mekano, ruiasto meso koje e se 131 zaplesti u bodljikavu iou i vritati svu no i truliti kao mrtva kost tisuu milja niodakle. Lude djevice s neim ledenim u ilama koje potiu ljude da podiu nove zgrade, i mukarci s pseim ogrlicama oko vrata koji gaze kroz blato koje im dopire do oiju, pa e car elektriciteta zavladati valovima. Od onoga to je u sjemenu piam u gae od straha: nov nov-cat svijet ispiljuje se iz jajeta i, ma koliko brzo ja pisao, stan svijet ne umire dovoljno brzo. ujem nove mitraljeze i milijune kostiju razmrskane u isti mah; vidim pse kako bjesne, i golubove kako padaju s pismima privezanim za glenjeve. Uvijek samo veselo i vedro, bilo sjeverno od Delanceyjeve ulice, bilo juno, prema gnojnoj crti! Moje dvije mekane ruke u tijelu svijeta kopaju po toplom drobu, slau i razgrauju, sijeku ga i iznova zaivaju. Dodir topla tijela koji poznaje kirurg, s ostrigama, bradavicama, irovima, hernijama, rakovim izdancima, mladim korabicama, tipaljka ma i khjetima, karama i tropskim raslinjem, otrovima i plinovima zatvorenim iznutra i pomno obavi-jenim koicom. Iz proupljenih vodova ljubav izbija kao plin iz kanala: pomamna ljubav s crnim rukavicama i sjajnim komadiima podvezice, ljubav to vae i dae, ljubav skrivena u buretu koja die ep iz nooi u no. Ljudi koji su prolazili kroz radionicu mog oca odisali su ljubavlju: bili su topli i vinski, slabi i nemarni, brze jahte uravnoteene seksom, a kad su plovili pored mene u noi, kadili su mi snove. Stojei u sreditu New Yorka, uo sam zveckanje kravljih zvonaca, ili, kad bih okrenuo glavu, ouo sam slatku, slatku glazbu samrtnikog hrop132

ca, crvena crta preko stranice, a na svakom rukavu plakavica. Istegnuvi samo malo vrat, stajao sam iznad najvieg nebodera i gledao odozgo koloteine koje su za sobom ostavili golemi kotai suvremenog progresa. Nita mi nije bilo preteko, samo ako je nosilo malo jada i tjeskobe u sebi. Chez nous1 bile su sve organske bolesti i nekoliko neorgan-skih. Kao kameni kristal smo se irili, od jednog zloina do drugoga. Veseo vrtlog, a usred njega moja dvadeset i prva godina pokrivena ve patinom. I kad se vie niega ne budem sjeao, sjeat u se one noi kad sam dobio triper, a stari bio tako grdno pijan da je legao u krevet sa svojim prijateljem Tomom Jordanom. Lijepo je i dirljivo biti vani i dobivati triper kad je obiteljska ast na kocki, kad je a 1 pari, tako rei. Ne biti ondje za onog dumbusa, kad se majka i otac rvaju na podu, a metla leti po zraku. Ne biti ondje pri hladnom jutarnjem svjetlu kad Tom Jordan klei i moli za oprotenje, ali ga ne dobiva ak ni na koljenima, jer kruto srce jedne luteranke ne zna ta znai oprotenje. Dirljivo je i lijepo itati sutradan ujutro u novinama kako su, otprilike u isto doba prethodne noi, onoga pastora koji je sagradio kuglanu zatekli u mranoj sobi s golim djeakom na krilu! Ali ono zbog ega je to bolno dirljivo i lijepo jest to da sam ja, ne znajui /a sve to, doao sutradan kui da zatraim doputenje da se oenim enom koja mi je mogla biti majka. A kad sam rekao oenim, stara je zgrabila no za kruh i nasrnula na mene. Sjeam se, kad sam izlazio iz kue, da sam zastao pred ormarom za knjige da dohvatim jednu knjigu. A naslov je toj knjizi bio I Kod nas (Prev.) 133 Roenje tragedije. Smijeno je to, zbog metle prethodne noi, zbog noa za kruh, zbog tri-pera, pastora uhvaena na djelu, zbog valjuaka to su se ohladnjeli, zbog rakovih izdanaka i tako dalje... ja sam tada mislio da su svi tragini dogaaji u ivotu zapisani u knjigama, a da je ono to se dogaa izvan njih tek razblaena kojetarija. Mislio sam da je lijepa knjiga bolestan dio mozga. Nisam uope pomislio da bi cio svijet mogao biti bolestan! Hodam amo-tamo sa zamotkom pod mikom. Krasno vedro jutro, recimo, a pljuvanice sve oprane i ulatene. Mrmljam u sebi, dok stupam u Wolwor-thovu zgradu: Dobro jutro, gospodine Thorndike, krasno jutro danas, gospodine Thorndike. elite li ta dati saiti, gospodine Thorndike? Gospodin Thorndike ne eli jutros nita dati saiti; zahvaljuje mi to sam ga posjetio i baca posjetnicu u koaru za smee. Nimalo obeshrabren, okuavam sreu u zgradi American Expressa. Dobro jutro, gospodine Hathaway, krasno jutro danas! Gospodin Hathaway ne treba dobra krojaa on ima dobra krojaa ve trideset i pet godina. Gospodin Hathaway je malo razdraen i, bogami, ima pravo, mislim si ja posrui niza stube. Krasno, vedro jutro, nema ta, pa da bih se oslobodio trpka okusa u ustima, a isto tako i da bih bacio pogled na luku, vozim se trolejbusom preko mosta i svraam k krtici koji se zove Dyker. Dyker je ovjek zauzet poslom, ovjek koji poalje po ruak i kome oiste cipele dok jede. Dyker pati od ivane smetnje koju je zadobio jebanjem na suho. Kae da mu moemo saiti odijelo od takaste tkanine ako mu ne budemo vie dodi134 javali svaki mjesec. Djevojci je bilo svega esnaest godina pa se bojao da ne zanese. Jest, vanjske depove, molim lijepo! Osim toga, on ima enu i troje djece. Osim toga, uskoro e se kandidirati za suca za suca Ostavinskog suda. Pribliava se vrijeme matinejama. Vraam se na brzinu u New York i svraam u Burlesku gdje poznajem vratara. Prva tri reda uvijek su ispunjena sucima i politiarima. Dvorana je zamraena i Margie Pennetti stoji na isturenoj dasci u prljavom bijelom trikou. Ona ima najdivnije dupe od svih ena na pozornicama i to svi znaju, pa i ona. Poslije predstave hodam bez cilja gledajui kina i idovske trgovine delikatesnom robom. Stojim asak na bazaru pod arkadama i sluam sirenske glasove to dopiru iz zvunika. ivot je naprosto neprekidan medeni mjesec s okoladnom tortom i pitom od brusnica. Ubaci novi u prorez i vidjet e enu kako se svlai na travi. Ubaci novi i dobit e umjetno zubalo. Svijet se stvara od novih dijelova svako poslijepodne: uprljani se dijelovi alju u kemijsku istionicu, istroeni se dijelovi kartiraju i prodaju kao rabljena roba. Idem u centar, pored gnojne crte, i bazam po predvorjima velikih hotela. Ako hou, mogu sjesti i promatrati ljude kako hodaju po predvorju. Svi vrebaju neto. Svata se zbiva na svakom koraku, ovjek se izbezumljuje od napetosti ekajui da se to dogodi. Nadzemna eljeznica juri mimo, taksiji trube, kola hitne pomoi tutnje, zakivaoi zakivaju zakovice-. Hotelski teklii u raskonim livrejama trae ljude koji se ne odazivaju na svoja imena. U zlatnom zahodu dolje mukarci stoje u redu ekajui 135 da se popiaju; sve je od plia i mramora, mirisi su profinjeni i ugodni, voda se lijepo izlijeva u koljku. Na ploniku hrpa novina, naslovi im jo vlani od umorstava, silovanja, arsena, trajkova, krivotvorenja, revolucije. Ljudi gaze jedan drugoga ne bili se provercali u podzemnu eljeznicu. Prijeko, u Brooklynu, eka me jedna ena. Mogla bi mi biti majka, a eka me da se vjenam s njom.

Sin joj ima TBC i ne moe se vie dii iz kreveta. Vraja enska penje se u svoju potkrovnicu da spava s mukarcem dok joj sin u susjednoj sobi iskaljava plua. Osim toga, upravo je napravila pobaaj pa ne elim da opet zatrudni bar ne sad odmah. Ljudi se vraaju s posla i podzemna je eljeznica poprite borbi u slobodnom rvanju. Priklije-ten sam tako vrsto uz neku enu da joj osjeam dlake na pizdi. Zglobovi na prstima pripijeni su mi tako vrsto da joj pravim udubinu u spolovilu. Ona gleda preda se, u siunu taku upravo ispod mog desnog oka. Do Kanalske ulice polazi mi za rukom da joj uguram penis tamo gdje su mi bili runi zglobovi. Ona stvar joj skae kao luda i, bilo kuda da se vlak okrene, ona je uvijek u istom poloaju vizavi mog pimpeka. ak i kad se rulja razrijedila, ona stoji uza me sa zdjelicom isturenom naprijed i s pogledom prikovanim za onu siunu taku upravo ispod mog desnog oka. Kod Opinske vijenice ona izlazi a da me nije ni pogledala. Penjem se za njom do ulice mislei da e se moda okrenuli i rei mi bar dobar dan, ili mi dopustiti da joj kupim ledenu okoladu predmnijevajui da je mogu kupiti. Ali kakvi, odjurila je kao strijela a da nije okrenula glavu m za milimetar. Ja ne znam kako to one mogu. Mi136 lijuni i milijuni njih stoje svaki dan bez donjeg rublja i jebu se na suho. ta rade na kraju tuiraju se? Trljaju se? Dajem deset na jedan da se bace na krevet i svre stvar prstima. Bilo kako mu drago, blii se veer a ja hodam tamo-amo s takvom erekcijom da samo to mi ne prsne lic. Svjetina je sve gua i gua. Svi sad nose novine. Nebo je zakreno iluminiranom robom od koje je svaki pojedini artikal zajameno ugodan, zdrav, trajan, ukusan, beuman, nepromoiv, neunitiv, nee plus ultra, bez kojega bi ivot bio nepodnosiv, da ivot nije ve nepodnosiv zato to nema ivota. Upravo je vrijeme kad stari Henschke odlazi iz krojake radionice u kartaki klub u centru grada. Zgodan mali honorarni posao kojim se bavi do dva sata ujutro. Nema ba mnogo posla samo sprema eire i kapute od gospode, raznosi pie na malom posluavniku, prazni pepeljare i puni kutije sa ibicama. Zaista veoma ugodan posao, kad se uzme sve u obziir. 0 pono pripravi malu zakusku za gospodu, ako je oni zaele. Tu su, naravno, li pljuvanice i zahodska koljka. Ali su to takva gospoda da sve to zaista nije nita. Pa onda, uvijek se nae malo sira i keksa koje moe griskati, a katkad i aica porta. Od vremena do vremena sendvi s hladnom teletinom za sutranji dan. Prava gospoda! To se ne moe porei. Pue najbolje cigare. ak su i opuci dobri. Zaista veoma, veoma ugodan posao! Blii se vrijeme veeri. Veina je krojaa zatvorila radionice za danas. Nekolicina njih, oni kojima su muterije same osjetljive starkelje, ekaju nekoga da doe na probu. Hodaju gore-dolje s rukama na turu Svi su otili osim gazde i, moda, krojitelja 137 ili krpaa. Gazda se pita bi li morao opet staviti nove oznake kredom i hoe li ek stii na vrijeme da plati stanarinu. Krojitelj govori u sebi: Pa da, gospodine taj i taj, pa jasno... da, ja mislim da bi tu trebalo biti samo malo vie ... da, imate potpuno pravo ... zbilja malo visi na lijevu stranu... da, uredit emo vam to za nekoliko dana ... da, gospodine taj i taj... da, da, da, da, da, da... Saivena odjea i nesai-vena odjea visi na vjealici; bale platna uredno su sloene na stolovima; samo u krpaonici gori svjetlo. Iznenada zazvoni telefon. Gospodin taj i taj je na telefonu, ne moe doi veeras, ali bi htio da mu odmah poalju smoking, onaj s novim pucetima koja je izabrao prole sedmice, nee mu vie valjda, za miloga boga, spadati s vrata. Krojitelj mee eir na glavu i oblai kaput i brzo tri niza stube na cionistiki sastanak u Bronxu. Gazda ostaje da zatvori radionicu i ugasi sva svjetla, ako ih je tko zaboravio ugasiti. Momak kojeg alje da odnese smoking on je sam, ali ga to ne smeta mnogo, jer e mug-nuti kroz ulaz za dostavu robe pa nitko nee nita ni znati. Nitko ne nalikuje na milijunaa vie nego gazda kad dostavlja smoking gospodinu tom i tom. ivahan i dotjeran, ulatenih cipela, oiena eira, opranih rukavica, ufitiljenih brkova. Zabrinuti bivaju tek kad sjednu za veeru. Nemaju teka. Danas nije bilo narudbi. Nije bilo ekova. Toliko su potiteni da zaspu u deset sati, a kad je vrijeme spavanju, ne mogu vie spavati. Hodam po Brooklynskom mostu... Je li ovo svijet, ovo hodanje tamo-amo, ove zgrade to su osvijetljene, mukarci i ene to prolaze mimo mene? Gledani kako im se usne miu, usne mukaraca i 138 ena to prolaze mimo mene. 0 emu razgovaraju neki od njih veoma ozbiljno? Ne volim gledati ljude koji su tako mrtvaki ozbiljni kad ja patim vie od bilo koga od njih. Jedan ivot! A ima milijuna i milijuna ivota koji se mogu proivjeti. Do sada nisam imao ama ba nita rei o sebi. Ama ba nita. Bit e da nemam tri iste. Trebalo bi da se vratim u podzemnu eljeznicu, da zgrabim neku enu i silujem je na ulici. Trebalo bi da se vratim gospodinu Thomdikeu i pljunem mu u lice. Trebalo bi da stanem na Times Squareu s pimpekom u ruci i da se ispiam u kanal. Trebalo bi da zgrabim revolver i pucam pravo u rulju. Stari ivi kao mali bog. On i njegovi pajdai. A ja hodam tamo-amo i zelenim od mrnje i zavisti. A kad se vratim, stara e jecati, samo to joj srce nee pui. Ne mogu spavati nou

kad je sluam. I ja je mrzim to tako jeca. Jedno me pljaka, drugo me kanjava. Kako da je sasluam i utjeim kad najvie od svega elim da joj pukne srce? Hodam po Boweryju... a u ovo je doba to lijep panjak zelen kao bale. Svodnici, kuhari, narkomani, prosjaci, lopovi na strai, gangsteri, Kinezi, digii, pijani Irci. Svi su eljni malo hrane i mjesta za orenje. Hodam i hodam i hodam. Dvadeset i jedna mi je godina, bijelac sam, roen i odrastao u New Yorku, miiave grae, zdrave pameti, dobar rasploiva, bez loih navika itd, itd. Zapisi to kredom na plou. Rasprodaja al pari. Nisam poinio nikakav zloin, osim to sam se rodio ovdje. U prolosti je svaki lan nae porodice radio neto svojim rukama. Ja sam prvi lijeni pasji sin s okretnim jezikom i zlim srcem. 139 Plivam u svjetini, brojka meu ostalima. Krajan i prekrajan. Svjetla svjetlucaju pale se i gase, pale se i gase. Katkad je to automobilska guma, katkad guma za vakainje. Tragedija je u tome to nitko ne vidi oajni izraz na mom licu. Tisue i tisue nas ima i prolazimo jedan pored drugoga a da se i ne prepoznamo. Svjetla poskakuju kao elektrine igle. Atomi luduju od svjetlosti i vruine. Iza stakla je poar, a nita ne izgor.ijeva. Ljudima pucaju lea, ljudima pucaju mozgovi ne bi li izmislili stroj kojim e rukovati dijete. Kad bih samo mogao nai to hipotetino dijete koje treba da upravlja tim strojem, dao bih mu eki u ruke i rekao mu: Razbij ga! Razbij ga! Razbij ga! Razbij ga! To je sve to mogu rei. Stari se vozi u otvorenu landaueru. Zavidim gadu na njegovu duevnom miru. Pajda mu je uz njega, a litra viskija u trbuini. Prsti mi na nogama opritavili od zlobe. Dvadeset godina preda mnom, a svaki sat je sve gore. Gui me. Za dvadeset godina nee biti blagih, simpatinih ljudi koji ekaju da me pozdrave. Svaki pajda koji sad prolazi jest bivol koji se izgubio i zauvijek nestao. elik i beton me ukldjetie. Plonik je sve tvri i tvri. Novi svijet me izgriza, izvlauje. Uskoro mi nee vie trebati ni imena. Neko sam mislio da me ekaju svakakve divote. Mislio sam da mogu sagraditi svijet u zraku, kulu od iste bijele pljuvake koja e me uzdii iznad najvie graevine, izmeu opipljivoga i neopipljivoga, smjestiti me u prostor kao glazbu, gdje se sve rui a pogiba, ali gdje u ja biti nepovrediv, velik, boanstven, svetinja nad svetinjama. J a sam to zamiljao, ja, kro140 jaev sin. Ja koji sam ponikao iz malog ira s golema i krna stabla. U upljini ira dopirao je do mene ak i najslabiji drhat zemlje: bio sam dio velikog stabla, dio prolosti, s vrikom i lozom, s ponosom, p o-nosom. A kad sam pao na zemlju i tu bio pokopan, sjetio sam se tko sam, o d a 'k 1 e sam. Sad sam propao, ujete li? Ne ujete me? Ja zavijam i vritim zar me ne ujete? Ugasite svjetla! Razbijte arulje! ujete li me sad? Glasnije, kaete Glasnije! Pa zaboga, zar tjerate egu sa mnom? Jeste li gkihi, nijemi i slijepi? Moram li strgati odjeu sa sebe? Moram li plesati na glavi? Dobro onda! Plesat u vam! Veselo kolo, brao, neka se samo vrti i vrti i vrti! Dobacite mi jo jedne flanelske hlae kad iste ve tu. I nemojte zaboraviti, momci, da ga ja nosim na desnoj strani. ujete li me? Neka se okree! Uvijek samo veselo i vedro! JABBERWHORL CRONSTADT 1AJ OVJEK, TA LUBANJA, TA GLAZBA . . . On stanuje u dnu uleknuta vrta, na nekakvu bunovitu proplanku u sjeni drepanika i spinoza, himalajskih cedrova i baobaba, kao u nekoj vrsti osjetljiva Buxtehudeova1 djela proarana pokrilcima i filjugama. Morate proi kroz straarnicu u kojoj pazikua suce brkove con furioso kao u posljednjem inu Ouida. Stanuju na drugom katu iza prozora-vidikovca podijeljena stupcima s izrezbarenim zauzdanim prepeliarima i tumorima u masnu tkivu, s obveznicama i ivercima izvjeenim da se sue. Iznad dugmeta za zvonce pie JABBER WHORL CRONSTADT, pjesnik, glazbenik, herbolog, meteorolog, lingvist, oceanograf, stara odjea, kolo-idi. Ispod toga pie: Obriite noge i iseknite se! A ispod toga je rozeta s nekog starog odijela. Neto je udno u svemu ovome, rekoh svojoj kolegici koja se zove Dschilly Zilah Bey. Bit e da opet ima periodu. Poto smo pritisnuli dugme, zauli smo dijete kako se dere, ciavo, prodorno tuljenje poput svretka ivoderskog s>na. Napokon dolazi Katja na vrata Katja iz Hes-se-Kassela a iza nje, tanka kao trlica, drei lutku 1 Dietrich Buxtehude (1637-1707), njemaki kompozitor i orgulja koji je razvio oblik tokate. (Prev.) 10 Crno proljee 145 od bijelog porculana, stoji mala Pinochinni. I Pi-nochinni kae: Izvolite u blagovaonicu, nisu se jo obukli. A kad sam je zapitao hoe li se oni dugo oblaiti, jer smo mi izgladnjeli, odgovorila mi je: Ma nee! Oblae se ve nekoliko sati. Pogledajte novu pjesmu koju je tata napisao na kaminu je. I dok Dschilly odmotava svoj zmijasti al, Pinochinni se smijucka i smijucka govorei o, boe, ama ta je to s ovim svijetom, sve tako kasni, a jeste li itali o onoj lijenoj djevojici koja je sakrila akalice pod

madrac? To je vrlo udno, tata mi je to itao liz neke velike eljezne knjige. Nema nikakve pjesme na kaminu, ali ima kojeega drugog Anatomija melankolije, prazna boca Pernoda Filsa, Opalno more ,reanj burinuta, ukosnice, popis ulica, okarina... i stroj za motanje cigareta. Ispod stroja su biljeke zapisane na jelovnicima, pozivnicama, toaletnom papiru, kutijama ibica ... Sastanak s grofojebicom Cathcart u etiri ... opalescentna sluz Micheleto-va ... flusovi... kotiledoni... tuberkulozni ... ako Uskrs padne Blagovijesti na pera, uvajite staru Englesku od tripera ... od ije boanske krvi potekne njegov nasljednik ... sob, vidra, kuna zlatica, vatrena aba. Klavir stoji u kutu do prozora-vidikovca, krhka crna krinja sa srebrnim svjenjacima; crne su tipke odgrizli prepeliari. Ima albuma oznaenih Beethoven, Bach, Listz, Chopin, punih rauna, pribora za manikiranje, ahovskih figura, pekula i kookica. Kad je dobre volje, Cronstadt otvori album oznaen Goya i odsvira vam neto u C-duru. On zna svirati opere, menuete, ekoseze, ronda, sarabande, preludije, fi> 146 ge, valcere, vojnike koranice; on zna svirati Czer-nyja, Prokofjeva ili Granadosa, zna ak impovizirati i fukati neki provansalski napjev u isto vrijeme. Ali sve mora biti u C-duru. Stoga nije ni vano koliko crnih tipaka nedostaje ni razmnoavaju li se prepeliari ili ne razmnoavaju. Ako se zvono pokvari, ako se voda u zahodu ne slijeva, ako se pjesma ne napie, ako luster padne, ako se stanarina ne plati, ako je voda iskljuena, ako se sluavke napiju, ako se slivnik zaepi i smee trune, ako prhut pada i krevet kripi, ako se cvijee upljesnivi, ako se mlijeko skiseli, ako je slivnik mastan i tapete izblijedjele, ako je vijest zastarjela i nevolje ne dou, ako je zadah lo ili ako su ruke ljepljive, ako se led ne topi, ako se pedale ne okreu, sve je svejedno i ravno do mora, jer se sve moe svirati u C-duru, ako se maviknete da tako gledate na svijet. Iznenada se otvaraju vrata da propuste golemu cpileptoidnu ivotinju gljiviastih brkova. To je Jocatha, izgladnjeli maak, velika, pederska zvijer dlake kao u krtice, sa dva crna oraha skrivena pod ravnim repom. Tri naokolo kao leopard, zadie stranju nogu kao pas, mokri kao sova. Evo me odmah, kae Jabberwhorl kroz okvir pominih vrata. Upravo oblaim hlae. Sad ulazi Elsa Elsa iz Bad Nauheima i mee pladanj s aama crvenim kao krv na kamin. /i\otmja ipa i zavija i bacaka se i mijaue: ima in-ko'iko zrna crvene papr'ke na mekanu lopou svo-H njuke, vrak njuke joj je mekan kao dum-dum nuuik. Bacaka se naokolo, obuzeta velikim sijam147 skim gnjevom, a kosti u repu su joj sitnije od najsitnijih srdela. Grebe sag i grize tapete, valja se u spirali i iri se kao cvjetni vjeni, izbacuje vorove iz repa, stresa gljivice s brkova. Progriza cijeli pod sve do sri pjesme. Ona je u C-duru i skroz-naskroz luda. Oi su joj fuksinove boje, kao staromodna puceta na prsluku; miasta je i matovita, smea kao arnika, pa onda zelena kao Nil; drhtava je i drmava, i osjetljiva i dosjetljiva; grize misnioko ruho i na-bire uho. Sad ulazi Anna Anna iz Hannover-Mindena i donosi konjak, crvenu papriku, absint i bocu umaka od soje. A s Annom dolaze male hramovske make Lahore, Mysore i Cawnpore. Svi su mujaci ukljuujui i majku. Valjaju se po podu, onako smeuranih glava, i nemilosrdno se buzoriraju. A sad se pojavljuje i sam pjesnik i pita koliko je sati, iako je vrijeme rije koju je zbrisao sa svog popisa, vrijeme, u rodu sa smrti. Smrt je iracionalan broj, a vrijeme je rod, pa je sad mali pretkid dzmeu inova, meuin u kojem ozbiljan glumac mijea pie da bi mu se poeli stezati eluani miii. Vrijeme, vrijeme, kae on, sipajui malo crvene paprike u konjak. Vrijeme za sve, iako ja jedva da jo upotrebljavam tu rije, i govorei tako, pregledava Lahori rep koji je skvren, i, eui sebi najnii kraljenjak, dodaje da je upravo obloio srebrom nunik u kojem ete nai jedan primjerak Humanitea. Vi ste veoma lijepi, kae on Dschilly Zilah Bey, a u to se ponovo otvaraju vrata i ulazi Jill u utozelenoj hlamii. Zar nije lijepa? kae Jab. 148 Sve se najednom proljepalo, ak i ona velika pederska zvijer Jocatha sa svojim orasima smeim kao cimet i mekim kao lii. Napuhni usku i pokakaljaj kljunu kost! Jab ima bol u trbuhu gdje bi mu je ena morala imati. Jedanput na mjesec, redovito kao luna, spopada ga i obara, ne pomae mu ni mazanje uljem. Nita osim konjaka i crvene paprike da mu se eluani miii ponu stezati. Dat u vam tri rijei, kae on, dok se guska okree u tavi: muiav, suiav, bubu-Ijiav. Zato ne sjedne? kae Jill. Ima periodu. Cawnpore lei na albumu Dvadeset i etiri preludija. Odsvirat u vam jedan brzi, kae Jab i, zabakoivi poklopac velike crne krinje, proizvede p 1 i n k, plenk, plan-k ! Izvest u vam jedan tremolo, kae i, posluivi se svakim prstom desne ruke u hit-Irom nizu, udari u bijeli C-dur na sredini

klavijature, a ahovske figure i pribori za manikiranje i neplaeni rauni zaklepeu kao pijano skakanje buha. To je tehnika! kae on, a oi su mu sivkastozelene i posute injem. Samo neto leti tako brzo kao svjetlost, .1 to su aneli. Samo aneli mogu letjeti tako brzo kao svjetlost. Treba (tisuu svjetlosnih godina do planete- Urana, ali jo nitko nije bio tamo niti e ikad titi Evo vam nedjeljnih novina iz Amerike. Jeste ti i pazili kako ljudi itaju nedjeljne novine? Najprije n tracije u rototisku, onda stranicu sa stripovima, iuta sportski stupac, onda svatice, onda ikazaline Miesti, onda recenzije knjiga, a onda glavne naslove. Rekapitulacija. Ontogeneza-filogeneza. Definirajte izni/e pa neete nikad upotrebljavati rijei kao to su 149 vrijeme, smrt, svijet, dua. U svakoj tvrdnji ima po jedna mala zabluda, pa zabluda raste sve vie i vie dok guja ne bude zgaena. Pjesma je jedina stvar bez mane, ako znate koliko je sati. Pjesma je pauina koju pjesnik ispreda iz vlastita tijela prema logaritamskom raunu vlastite slutnje. Ona uvijek ima pravo jer pjesnik poinje od sredine i probija se napolje ... Zvoni telefon. Pitagora je imao pravo ... Newton je imao pravo ... Einstein ima pravo ... Javi se na telefon, hajde! kae Jill. H a 1 o ! Oui, c'est le Monsieur Cronstadt. Et votre nom, s'il vous plait?1 B i m b e r g ? ujte, vi govorite engleski, je li? I ja isto... t a ? Jest, imam tri stana za iznajmiti ili za prodati, t a ? Jest, ima kupaonicu i kuhinju i zahod takoer ... Ne, pravi zahod. Ne, nije u predsoblju u stanu. Onaj a koji se sjedne. Hoete li ga obloena srebrnim ili zlatnim listiima? t a ? Ne, nego zahod! Ovdje je ikod mene jedan ovjek iz Miinchena, on je izbjeglica. Izbjeglica! Hitler! Hitler! Compris?3 E, tako je. Ima svastiku na prstima, plavu ...ta? Ama ozbiljno vam govorim. Govorite li v i ozbiljno? ta? ujte, ako mislite ozbiljno, plaa se u gotovom ...U gotovom! Morate poloiti gotovi-n u! ta? E pa, tako se ovdje kod nas radi. Francuzi ne vjeruju ekovima. Proli tjedan me jedan ovjek htio prevariti za 750 franaka. Pa da, ameriki ek. ta? Pa, oko tisuu franaka. Ima na katu sobu za 1 Jest, ovdje gospodin Cranstadit. A kako se vi zovete, molim lijepo? (Prev.) 2 Razumijete? (Prev.) 150 biljar... ta? Ne... ne ... ne. Takve stvari nemamo mi ovdje, ujte, gospodine Bimberg, morate shvatiti da ste sad u Francuskoj. E, tako je... Kad u Rimu... ujte, nazovite me sutra, hoete li? Sad veeram. Veeram. Jedem, ta? Aha, u gotovom... 'Vienja! Vidite, kae on ovako mi obavljamo poslove u ovoj kui. Brzo se radi, je li? Kupoprodaja nekretnina. Vi, ljudi, ivite u arobnom carstvu. Vi mislite da je literatura sve. Vi jedete literaturu. E, a mi u ovoj kui jedemo gusku, na primjer. Aha, sad je ve skoro peena. Anna! Wie geht es? Nicht fertig? Merde alors!1 Tri djevojke... izbjeglice. Ne znam odakle su. Netko im je dao nau adresu. Krasne djevojke. Krepke, bodre, jedre, zdrave kao dren. Za njih nema mjesta u Njemakoj. Einstein je zauzet pisanjem pjesama o svjetlu. Ove djevojke trae namjetenje, krov nad glavom. Znate li koga tko treba sluavku? Krasne djevojke. Dobro odgojene. Ali samo sve tri zajedno /.naju neto skuhati. Katja je najbolja meu njima: /.na glaati. Ona druga, Anna posudila je juer od mene pisai stroj ... rekla mi je da eli napisati pjesmu. Ja vas ne drim ovdje da piete pjesme, rekao sam joj. U ovoj kui j a piem pjesme ako ih uope treba pisati. Vi se uite kuhati i krpati a-lape! Nekako se snudila. ujte, Anna, rekao sam |o|, vi ivite u imaginarnom svijetu. Svijetu ne treba use pjesama. Svijetu treba kruha i maslaca. Moete 11 proizvesti vie kruha i maslaca? To je ono to iviji't trai. Nauite francuski pa ete mi pomoi u kupoprodaji nekretnina. Pa da, ljudi moraju imati I Anna! Kako ide? Nije gotovo? K vragu onda! (Prev.) 151 krov nad glavom. Smijeno. Ali tako je sad u svijetu. Uvijek je bilo tako, samo to ljudi nisu nikad prije u to vjerovali. Svijet je stvoren za budunost... za planet Uran. Nitko nee nikad posjetili planet Uran, ali to je svejedno. Ljudi moraju stanovati negdje i jesti kruh i maslac. Radi budunosti. Tako je bilo u prolosti. Tako e biti i u budunosti. Sadanjost? Sadanjost ne postoji. Postoji svijet koji se zove Vrijeme, ali ga nitko ne umije definirati. Postoji prolost i postoji budunost, a Vrijeme protjee kroz sve to kao elektrina struja. Sadanjost je imaginarno stanje, stanje u snu ...oksimoron. Eto rijei za vas poklanjam vam je. Napiite pjesmu o njoj! Ja imam previe svog posla ... kupoprodaja nekretnina ne da mi odahnuti. Moram imati guetine i umaka od brusnica ... Cuj, Jill, koju sam ono rije traio juer u rjeniku? Omoplat? doeka Jill. Ne, nije to. Omo ... orno ... Omfalos? Nije, nije. Omo ... omo ... Sjetila sam se, viknu Jill. Omofagija!

Omofagija, tako je! Svia vam se ta rije? Uzmite je! ta je? Ne pijete. Jill, gdje je, do vraga, onaj mikser koji sam neki dan naao u liftu za jelo? Moete li to zamisliti mikser! Uostalom, vi, ljudi, ini se da mislite da je literatura neto prijeko potrebno. A nije. Ona je naprosto literatura. I ja bih se mogao baviti literaturom kad ne bih morao prehranjivati ove izbjeglice. Htjeli biste znati ta je sadanjost? Pogledajte onaj prozor ondje! Ne, ne onaj ... nego onaj gore. Onaj ! Svaki dan sjede ondje za onim stolom i kartaju se samo njih dvo152 je. Ona je uvijek u crvenoj haljini. A on uvijek mijea karte. To je sadanjost. A ako tome dodate jo jedan svijet, dobivate konjunktiv ... Zaboga, idem da vidim ta rade te djevojke,* kae Jill. Ne, ne ide! To one jedva ekaju da ti doe i da im pomogne. One moraju nauiti da je ovo zbiljski svijet. Ja elim da one to shvate. Poslije u im nai namjetenja. Ja imam masu namjete-nja na raspolaganju. Neka mi najprije neto skuhaju. Elsa kae da je sve spremno. Hajde, idemo unutra. Anna, Anna, odnesite te boce unutra i stavite ih na stol! Anna gleda zdvojno Jabberwhorla. Eto ti! Nisu jo ni engleski nauile. Sta u ja s njima? Anna... Hier! 'Raus mit 'em' Versteht?1 I natoi si neto, migava idiotkinjo! Blagovaonica je blago osvijetljena. Na stolu je svijenjak, jedai pribor blista. Ba dok sjedamo, zazvoni telefon. Anna skuplja dugaku vrpcu i prenosi aparat s klavira na kredenc, za lea Cronstadtu. Halo! dere se on i olabavljuje dugaku vrpcu. Ba kao crijeva... Halo! Oui, madame... je \uis le Monsieur Cronstadt... et votre nom, s'il vous plait? Oui, il y a un salon, un entresol, une cuisine, ilcux chambres a coucher, une salle de bain, un ca-l>inet ... oui, madame. Non, ce n'est pas cher, pas i lici du tout... on peut s'arranger facilement... vous voulez, madame... A quelle heure? Oui... t Ovamo! Van s tim! Razumijete? (Prev.) 153 avec plaisir... Comment? Que dites-vous? Ah non! Au contraire! a sera un plaisir... un grand plaisir ... Au revoir, madame!1 I zalupi telefonom Kiiss die Hand, madame ?J elite li da vas poeem po leima, madame? Pijete li kavu s mlijekom, gospoo? elite li? ... Cuj, kae Jill, tko je to bio, do vraga? Bio si prilino ljubazan s njom. Oui, madame... non, madame! Je li ti obeala i da e te poastiti piem? Okreui se nama: Zamislite, juer je doveo ovamo gore neku glumicu dok sam se ja kupala... Neku flundru iz Casino de Paris... i ona ga je odvela i opila... Nije bilo tako, Jill. Ovako je bilo... ja joj pokazujem divan stan s liftom za jelo a ona mi kae hoete li mi pokazati vau poeziju p o 6 -s i e ... bolje zvui na francuskom ... i tako je dovedem ovamo gore i ona mi kae ja u vam to tampati na belgijskom. ZaLo na belgijskom, Jab? Zato to je ona bila belgijka ili Belgijanka. Uostalom, zar nije svejedno na kojem se jeziku tampaju pjesme? Netko ih mora tampati, inae ih nitko nee itati. Ali zato ti je to ponudila tako na brzinu? 1 Jesam, gospoo ... ja sam gospodin Cronstadt ... a kako se vi zovete, molim lijepo? Jest, ima jedan salon, mezanin, kuhinja, dvije spavae sobe, kupaonica, klozet ... jest, gospoo. . . Ne, nije skupo, uope nije skupo... lako emo se pogoditi. .. kako vam drago, gospoo... U koliko sati? Jest__vrlo rado ... Kako? ta kaete' Ama ne1 Naprotiv! Bit e m: drago .. . neobino drago. ... neobino drago . . . Do vienja, gospoo! (Prev.) 2 Ljubim ruke, gospoo! (Prev.) 154 Ti mene pita! Valjda zato to su dobre. Zato bi ljudi inae htjeli tampati pjesme? Makar ta! Eto vidite! Ona mi ne vjeruje. Naravno da ti ne vjerujem! Ako te ulovim da si doveo ovamo gore bilo kakve primadone ili balerine ili artistkinje na trapezu, ili bilo ta to je francusko i to nosi suknju, vidjet e svog boga! Osobito ako ti ponude da e ti tampati pjesme! Eto ga na, kae Jabberwhorl, sivkastozelen i sjajkast. Eto zato se ja bavim kupoprodajom nekretnina... Hajde jedite, ljudi... Ja sam na strai. On mijea jo jednu dozu konjaka i paprike. Ja mislim da si ve dosta popio, kae Jill. Koliko si ih ve, zaboga, popio danas? udno, kae Jabberwhorl, nju sam lijepo podmirio prije nekoliko minuta ba prije nego to ste vi

doli a sebe ne mogu podmiriti... Boe sveti, gdje je ta guska! kae Jill. Opros-| ti te, idem da vidim ta rade te djevojke. Ne, ne ide kae Jab i gura je natrag u naslonja. Lijepo emo svi ovdje sjediti i ekati... ekali da vidimo ta e biti. Moda guska nee ni doi. Sjedit emo ovdje i ekati... vjeito ekati... ba ovako, sa svijeama i praznim tanjurima za juhu i zastorima i... Mogu lijepo zamisliti kako sjedimo ovdje, a netko vani buka zid oko nas ... Mi sjedimo uvd|e i ekamo Elsu da donese gusku, a vrijeme pro-liizi, i pada mrak, i mi sjedimo ovdje dane i dane ... VuliU- li te svijee? Pojeli bismo ih. A ono cvijee onil|--* I njega. Pojeli bismo stolice, pojeli bismo kre-Ii"ik , pojeli bismo budilicu, pojeli bismo make, po155 jeli bismo zastore, pojeli bismo raune, i srebrninu, i tapete, i stjenice odozdo... pojeli bismo vlastite izmetine i onaj zgodni mladi zametak koji Jill nosi u sebi... pojeli bismo jedno drugoga ... Upravo u tom asu ulazi Pinochinni da nam poeli laku no. Nekako je oborila glavu i pogled joj je udnovat. ta je tebi veeras? pita je Jill. Nekako si zabrinuta. Ama ne znam ta je to, kae mala. Neto bih vas htjela pitati... To je strano komplicirano. Zbilja ne znam smijem li rei ta mislim. ta to, mazo moja? kae Jab. Reci sve otvoreno pred ovom gospoicom i ovim gospodinom. Njega valjda poznaje. Hajde, na sunce s tim! Mala jo stoji oborene glave. Krajikom oka die previjan pogled na oca, a onda iznenada lanu: Ama ta je to sve posrijedi? Zato smo mi uope ovdje? Moramo li imati svijet? Je li ovo jedini svijet koji postoji, i zato je jedini? To je ono to bih htjela znati. Ako je Jabberwhorl Cronstadt bio pomalo zauen, nije se ni najmanje odao. Uzimajui nehajno svoj konjak i sipajui u nj malo crvene paprike, on joj radosno odgovori: uje, dijete, prije nego to ti odgovorim na to pitanje ako ba eli da ti odgovorim na to pitanje morat e najprije definirati svoju terminologiju. Upravo tada dopre iz vrta dug prodoran zviduk. Movvgli! kae CronsLadt. Reci mu neka doe gore. 156 Doite gore! kae Jill prilazei prozoru. Nema odgovora. Bit e da je otiao, kae Jill. Ne vidim ga vie. Sad se razlegnu enski glas. II est saoul... completement sa-o u 1. a1 Odvedite ga kui! Reci joj neka ga odvede kui! dere se Cronstadt. Mon mari dit qu'il faut rentrer chez vous... oui, chez vous.3 Y' e n a pas!3 dopire iz vrta. Reci joj neka ne izgube moj primjerak Poun-dovih Pjevanja, dere se Cronstadt. I nemoj ih opet zvati gore... nemamo mjesta. Imamo taman dovoljno mjesta za njemake izbjeglice. Sramota, kae Jill vraajui se stolu. Opet se vara, kae Jab. To je jako dobro za njega. Ama ti si pijan, kae Jill. Uostalom, gdje je ta prokleta guska? Elsa! Elsa! Mani gusku, draga! Ovo je igra. Mi emo ovdje sjediti i nadivjeti ih. Pravilo je, dem sutra i dem juer ali nikad dem danas ... Zar ne bi bilo divno kad biste vi, ljudi, sjedili ovdje ba kao to sjedite, a ja da se smanjujem sve vie i vie... dok no bih postao tek majuna, siuna takica... tako da biste morali imati povealo da me vidite? Bio bih mrljica na stolnjaku i govorio bih: Timur... li-mur! A vi biste pitali gdje je? A ja bih rekao: I i m u r, logodedalije, glikofosfat, Billancourt. T iI I'm an je., mrtav pijan. (Prev ) 1 Ma] mu kae da se vratite kui... jest, kui. (Prev ) t Nemamo mi kue! (Prev.) 157 m u r ... O, timbus tra-la-la niz koevitu konicu ... a vi biste rekli... Boe sveti, Jab, pa ti si pijan! kae Jill. A Jab-berwohorl sjaka od veselkasta sjaja, obrste mu oi buji-baja. Zaas e mu biti hladno, kae Jill ustajui da potrai ogrta bez rukava. Tako je, kae Jab. Sve to ona kae istina je. Vi mislite da sam ja veoma zagriljiv ovjek. V i, kae on meni, vi sa svojim mongolskim glagolima, prelaznim i neprelaznim, zar ne vidite kakvo sam ja prijazno stvorenje? Vi neprestano govorite o Kini... ovo je Kina, zar ne vidite? Ovo... koje ovo? Daj mi ogrta, Jill, hladno mi je. Uasna je ova hladnoa... hladnoa kao pod ledenjakom. Vama je, ljudi, toplo, ali se ja smrzavam. Osjeam kako se opet sputaju ledeni pokrivai. To je injenica. Sve se

lijepo valja, dolar pada, stanovi se iznajmljuju, izbjeglice su sve izbjegle, klavir je udeen, rauni su plaeni, guska je peena i ta sad ekamo? Idue ledeno doba! Poinje sutra ujutro. Prii ete prozoru i sve e biti duboko smrznuto. Nee vie bili problema, nee vie biti historije, nee vie biti niega. Sve e biti rijeeno. Sjedit emo evo ovako i ekati Annu da donese gusku, a najednom ce se led poeti valjati po nama. Ve osjeam tu strahovitu hladnou, kruh sav pokriven ledenicama, maslac pobijelio, guska guena, zidovi bijesno bijeli. A onaj anelak, onaj sjajni mladi zametak koji Jill nosi u trbuhu, on e se smrznuti u utrobi, sluzavi nespretnjakovi s ledenim krilima i puevskim usnama. Zumba, zumba, i sve e se smiriti i utihnuti. Recite neto toplo! Meni su se noge 158 smrzle. Herodot kae da feniks, kad mu ugine otac, balzamira njegovo tijelo u jaje od mirhe i jedanput u petsto godina, ili tako nekako, prenosi to malo jaje balzamirano mirhom iz arapske pustinje u hram sunca u Heliopolisu. Svia li vam se to? Prema Pliniju, postoji samo jedno jaje u jedan mah, a kad ptica opazi da joj se blii kraj, ona savije gnijezdo od kasijinih granica i tamjana i ugine u njemu. Iz tijela u gnijezdu rodi se mali crv koji se pretvori u feniksa. Odatle b e n n u, simbol uskrsnua, t a velite na to? Treba mi neto toplije. Evo jo jedne prie ... Vatrenjaci se u Bugarskoj zovu n i-stingares. Oni pleu na vatri na dan dvadeset i prvi svibnja, kad se slave sveta Helena i sveti Kon-stantin. Pleu na eravici dok ne pomodre u licu, a onda proriu. To mi se uope ne svia, kae Jill. Ni meni, kae Jab. Meni se svia ona o du-inim crviima koji izlijeu iz gnijezda da bi uskrsnuli. I Jill ima jednoga u sebi... on buja i buja. Ne moe stati. Juer je bio punoglavac, a sutra e biti vrijee kozje krvi. Teko je rei ta e jo biti... ne mislim na kraju. Umire u gnijezdu svaki dan, a sutradan se opet raa. Prislonite uho na njen trbuh ... moete mu uti zujanje krilima Zzzzzzz ... zzzzzz. Bez motora. Divota! Ona ih ima na milijune u sebi i oni svi zuje ondje unutri i htjeli bi napolje. Zzzzzzz... zzzzzz. A kad biste samo turili iglu i probuili kesicu, svi bi izletjeli zujei... zamislite ... velik oblak duinih crvia ... milijuni njih... i toliko bi gust bio roj da ne bismo vidjeli jedan drugoga ... To je injenica! Nije potrebno pisati o Kini. Piite o tome! O onome to je u vama... o 159 velikoj vrtoglavoj vertebrati... o zoosporama i leu-kocitima ... o prasnicama i lipicama ... svako je od njih po jedna pjesma. I meduza je pjesma najbolja vrsta pjesme. Bocne je tu, bocne je tamo, ona se izmie i izvija, drhtava je i hladetinasta, ima debelo crijevo i utrobu, crvolika je i sveprisunja. I Mowgli u vrtu koji fuka radi stanarine, i on je pjesma, pjesma s velikim uima, teturava, perecasta pjesma s logamundijom zaljubljenog pogleda. On ima okrugle, aurikularne daedali, okrugle risove nalik na crvendaeva prsa, koji se otvaraju kao otvoreni landauer. On tetura na tetivama dok pu pue... on tetura kroz tetovske trske titrajui se svojim tr^ anim tri jekama ... Mowgli... owgli... tisak i tijesak... On gubi pamet, kae Jill. Opet se vara, kae Jabber. Upravo sam naao pamet, samo to je to drugija pamet nego to ste vi mislili. Vi mislite da pjesma mora imati korice na sebi. Onog asa kad neto napiete, pjesma prestaje. Pjesma je sadanjost koju ne moete odrediti. Proivljavate je. Sve je pjesma ako ima vrijeme u sebi. Ne morate se voziti feribotom ni putovati u Kinu da napiete pjesmu. Najljepa pjesma koju sam ikad doivio bio je jedan kuhinjski sudoper. Jesam li vam ikad priao o njemu? Bile su dvije slavine, jedna se zvala Froid, a druga Chaud. Froid je provodio ivot in extenso, s pomou gumene cijevi nataknute na njuku. Chaud je bio blistav i skroman. Chaud je neprekidno curio, kao da ima triper. U utorak i petak iao je u damiju gdje 160 je bila klinika za venerine slavine. U utorak i petak Froid je morao sam obavljati sav posao. On je bio lud za poslom. Posao mu je bio sve. Chauda su pak morali maziti i moljakati. Morali ste mu rei nemoj tako brzo, jer bi vas inae ofurio. Pokatkad bi radili slono, Froid i Chaud, ali je to bilo malokad. U subotu uveer, kad sam prao noge u sudoperu, pomislio bih kako je savren svijet kojim vladaju ti blizanci. Nikad nita vie nego ti eljezni sudoperi s njegove dvije slavine. Bez poetka i bez kraja. Chaud alfa i Froid omega. Vjenost. Znak1 Blizanci koji vladaju ivotom i smru. Alfa-Chaud to tee kroz sve stupnjeve Fahrenheita i Reaumura, kroz magnetske strugotine i repove repatica, kroz vreli kotao Maune Loe u suho svjetlo tercijarnog mjeseca; Omega-Froid to tee kroz Golfsku struju u movarno dno Sargaskog mora, to tee kroz to-bolare i foraminitei e, kroz sisavce kitove i polarne rasjeline, to tee kroz otone svjetove, kroz miv Ive katode, kroz mrtvu kost i suni trule, kroz to-bolce i ticala neoblikovamh svjetova, nedirnutih svjetova, nevienih svjetova, neroeni i zauvijek propalih svjetova. Alia-Chaud curi, curi; Omega-Froid ladi, radi. Ruka, noge, kosa, lice, posue, povre, ribe oprani i isprani; oaj, amotinja, mrnja, ljubav, ljubomora, zloin ... cure, cure. Ja, Jabberwhoii i moja ena Jill, a za nama legije i legije... svi stojimo za eljeznim sudoperom. Sjeme pada kroz ispust; mlade kantalupe, tikvice, kavijar, makaroni, /u, pljuvaka, sluz, zelena salata, kosti srdela, umak ml soje, ustajalo pivo, mokraa, ugruci krvi. Kru-m henove soli, zobena kaa, burmut, pelud, praina,

( ino proljee 161 mast, vuna, pamuna vlakna, ibice, ivi crvi, izmrvljena penica, pasterizirano mlijeko, ricinusovo ulje. Sjeme smea to vjeito otpada i vjeito se vraa u istim dozama udotvorne kemijske tvari koja se ne da imenovati, svrstati, oznaiti, ralaniti, iscrpsti ni pohraniti. Vraa se neprekidno kao Froid i Chaud, poput istine koja se ne moe pobiti. Moete je uzeti vruu ili hladnu, ili je moete uzeti mlaku. Moete oprati sebi noge ili isprati grlo; moete isprati sebi siunije tvari koja se nikad ne gubi, od velebnog okupati novoroene ili ukoene udove mrtvaca; moete namoiti kruh za uftice ili razblaiti vino. Prve i posljednje stvari. Eliksir. Ja, Jabberwhorl, kuam eliksir ivota i smrti. Ja, Jabberwhorl, sastavljen od smea i H2O, od vrueg i hladnog i svih srednjih podruja, od drozge i kore, od najsitnije, naj-siunije tvari koja se nikad ne gubi, od velebnog vezivnog tkiva i vrste kosti, od pukotina u ledu i epruveta, od stopljena, rastvorena, rasprena sjemena i jajaca, od gumene njuke i mjedenog vra-nja, od mrtvih katoda i infuzorija to se previjaju, od zelene salate i flairanog sunanog svjetla... Ja, Jabberwhorl, koji sjedim za eljeznim sudoperom smeten sam i razdragan, nikad manje i nikad vie nego jedna pjesma, eljezna kitica, vrelo ticalo, izgubljen leukocit. eljezni sudoper u koji sam ispljunuo svoje srce, u kojem sam okupao svoje njene noge, u kojem sam drao svoje prvo dijete, u kojem sam isprao svoje bolne desni, za kojim sam pjevao kao barska kornjaa, i sad pjevam i uvijek u pjevati, mada se ispust zabrtvljuje i slavine raju, mada vrijeme istjee i ja sam sve to postoji od prezen162 ta, perfekta i futura. P j eva j, Froid, pjevaj prelaz-ni! Pjevaj, Chaud, pjevaj neprelazni! Pjevajte, Alfa i Omega! Pjevajte Aleluja! Klici, o sudoperu! Pjevaj dok svijet pline ... I, dok je pjevao glasno i jasno, kao mrtva i pogoena labuda poloili smo ga na postelju. U NONI IVOT CONEY ISLAND DUHA Preko dna postelje lei sjena kria. Lancima sam vezan za postelju. Lanci glasno zvekeu, sidro se sputa. Iznenada osjetim neiju ruku na svom ramenu. Netko me snano drma. Diem pogled i vidim neku staru enetinu u prljavoj kunoj haljini. Ona prilazi psihi, otvara jednu ladicu i stavlja u nju revolver. Tri su sobe, jedna za drugom, kao u eljeznikom vagonu. Leim u srednjoj sobi u kojoj je ormar za knjige od orahovine i toaletni stoli. Stara enetina svlai kunu haljinu i stoji pred zrcalom u kombineu. U ruci dri mali jastui za puder i tim malim jastuiem trlja sebi pazuha, njedra, bedra. Za sve to vrijeme plae kao luda. Napokon prilazi meni s rasprivaem u ruci i kropi me tananim mlazom. Opaam da joj je kosa puna takora. Gledam kako se stara enetina mota po sobi. ini se da je u transu. Stojei pred psihom, otvara i zatvara ladice, jednu za drugom, mehaniki, ini se da je zaboravila to se bila sjetila da potrai. Ponovo uzima jastui za puder i jastuiem za puder sipa sebi malo pudera pod pazuha. Na toaletnom stoliu je mali srebrni sat privezan za dugaku crnu vrpcu. Skinuvi kombine, objesi sat sebi oko 167 vrata; dosee joj ba do pubinog trokuta. Razlegne se slabaan kucaj, a onda srebro pocrni. U susjednoj sobi, koja je salon, sva je rodbina na okupu. Sjede u polukrugu i ekaju da ja uem. Sjede uspravno i ukoeno, tapecirani kao naslonjai. Mjesto bradavica i gua, iz brada im raste konjska dlaka. Iskaem iz postelje u nonoj koulji i poinjem plesati ples kralja Koeja. U nonoj koulji pleem, sa suncobranom nad glavom. Gledaju me bez smijeka, ak bez najmanje bore na obrazima. Hodam na rukama radi njih, prekobacujem se preko glave, turam prste meu zube i zviduem kao kos. Ni najmanjeg amora odobravanja ni neodobravanja. Samo sjede, sveani i ravnoduni. Napokon ponem frktati kao bik, zatim poigravam kao vila, zatim se epurim kao paun, ali, shvativi da nemam repa, prestajem. Jedino mi preostaje da proitam Koran munjevitom brzinom, a nakon toga meteoroloke izvjetaje, Pjesmu o starom mornaru1 i Knjigu brojeva.2 Iznenada ulazi stara enetina pleui gola gol-cata, a ruke su joj u plamenu. im srui stalak za kiobrane, nastaje mete. Iz prevrnutog stalka izbija stalan mlaz naoarki to se previjaju i kreu munjevitom brzinom. Savijaju se oko nogu stolova, odnose zdjele za juhu, naviru u psihu i zabrtvljuju ladice, provlae se kroz slike na zidu, kroz kolutove od zastora, kroz madrace, klupaju se u enskim eirima, psiui neprestance kao parni kotlovi. 1 Poema engleskog pjesnika S. T. Coleridgea (17721834). (Prev.) 2 etvrta knjiga Mojsijeva u Starom zavjetu. (Prev.) 168 I

Ovivi par naoarki oko ruku, srljam na staru enetinu mjerei je krvnikim pogledom. Iz njenih usta, iz oiju, iz kose, ak iz vagine izviru naoarke psiui neprestano onako grozno, kao da su izbaene iz izavrela kratera. Usred sobe u kojoj smo zakljuani nie golema uma. Mi stojimo u gnijezdu naoarki i tjelesa nam se raspadaju. U udnoj sam, uzanoj sobici, leim na visokoj postelji. Velika mi je rupa u boku, ista rupa, bez kapi krvi. Ne znam vie tko sam, ni odakle sam, ni kako sam dospio ovamo. Soba je vrlo mala, a postelja mi je do vrata. Imam osjeaj da netko stoji na pragu i da me promatra. Skamenio sam se od straha. Kad dignem oi, vidim nekog ovjeka kako stoji na pragu. Na glavi je naherio siv polucilindar; ima bujne brkove i obuen je u kockasto odijelo. Pita me kako se zovem, gdje stanujem, ime se bavim, sta radim ovdje i kamo idem, i tako dalje, i tako dalje. Postavlja mi beskrajna radoznala pitanja na koja mu nisam kadar odgovoriti, prvo zato to sam izgubio jezik, a drugo zato to se ne mogu sjetiti kojim jezikom govorim. Zato ne odgovara? pita me on saginjui se podrugljivo nad mene, pa uzme svoj lagani trskovac i napravi mi rupu u boku. Obuzima me takva tjeskoba da mi se ini da moram progovoriti, iako nemam jezika, iako ne znam tko sam ni odakle sam. Obadvjema rukama pokuavam rastaviti sebi eljusti, ali su mi zubi stisnuti. Brada mi se mrvi kao suha glina ostavljujui vilicu golu. Govori! kae on podsmjehujui mi se onako okrutno, pa opet uzme svoj tap i jo jedanput me ubode u bok. 169 Leim budan u hladnoj mranoj sobi. Postelja mi sad malne dodiruje strop. ujem tutnjavu vlakova, pravilno ritmiko tandrkanje vlakova po smrznutoj konstrukciji, kratke, priguene dahtaje lokomotive, kao da se zrak rasprskava od mraza. U ruci su mi komadii suhe glihe koja mi se smrvila s brade. Zubi su mu stisnutiji nego ikad; diem na rupe u boku. Kroz prozor male sobe u kojoj leim vidim most u Montrealu. Izmeu greda na mostu frcaju iskre koje tjera nadolje meava to zasljepljuje ovjeka. Vlakovi jure preko smrznute rijeke usred plamenova. Vidim trgovine du pristupa mostu kako se sjaje od pita i sendvia s kosanim odrescima. Iznenada se ipak neega prisjeam. Prisjeam se da su me, ba kad sam se spremao da prijeem granicu, pitali ta imam da prijavim za carinjenje, i da sam, kao prava budala, odgovorio: elim prijaviti da sam izdajica ljudske rase. Sad se jasno sjeam da se to dogodilo ba kad sam tjerao mlin nogama, iza ene u nabuenoj suknji i podsuknji. Posvuda oko nas bila su zrcala, a iznad zrcala balustrada od letvica, red za redom letvica, jedna na drugoj nagnute, naherene, lude kao nona mora. U daljini sam vidio most u Montrealu, a ispod mosta ledene gromade nad kojima su jurili vlakovi. Sad se sjeam da je ena, kad se obazrela na mene, imala na ramenima lubanju, a u elu bez mesa bila joj je upisana rije seks skamenjena kao guter. Vidio sam joj kapke kako se sputaju na oi, a onda slijepu upljinu bez dna. Dok sam bjeao od nje, pokuavao sam proitati ta pie na karoseriji automobila koji je projurio pored mene, 170 ali sam uspio proitati samo kraj natpisa koji nije imao nikakva smisla. Kod Brooklynskog mosta stojim kao i obino i ekam da iza ugla dojezdi trolejbus. U vruini kasnog poslijepodneva grad se die kao golemi bijeli medvjed stresajui sa sebe svoje rododendrone. Spodobe glavinjaju, plin gui grede, dim i praina njiu se kao amuleti. Iz mase zgrada izvire hladetina od vruih tjelesa slijepljenih hlaama i suknjama. Plima plavi sve pred zavojitim tranicama i lomi se poput staklena elja. Ispod mokrih novinskih naslova nalaze se prozirne noge ameba to se penju na papue vlaka, lijepe, snane tenisake noge zamotane u celofan, bijele im se vene vide kroz zlatne listove i bjelokosne miie. Grad dae od znojenja u pet sati. S vrhova nebodera viju se perjanice dima mekane kao Kleopatrini uvojci. Gusti zrak bije, imii lepeu, beton se smekava, eljezne se ograde isteu pod irokim obodima trolejbusnih kotaa. ivot je ispisan u novinskim naslovima visokim etiri metra s takama, zarezima i taka-zarezima. Most se ljulja iznad benzinskih jezera. Dinje se valjaju iz Doline Imperial, smee se sputa pored Paklenih vrata, palube su prazne, potpornji blistaju, ueta su napeta, sidrita gunaju, mahovima se cijepa i ljuti u sidritima feribota. Topla sparna izmaglica lei iukI gradom kao alica masti, znoj curi meu golim nogama, po vitkim glenjevima. Sluzava masa ruku i nnj,'u, polumjeseca i vjetrokaza, mujaka crvendaa i /clcmbaa, badmintona i sjajnih banana u ijem umu od kore lei svijetla limunova pulpa. Pet sati "dinja u ai i znoju poslijepodneva, traka sjajne |i-iic koju su ostavile za sobom eljezne grede. Tro171 lejbusi se okreu u krugu sa eljeznim eljustima, drobe papirmae od svjetine, namotavaju ga kao probuene vozne karte. Sjedajui, vidim ovjeka kojeg poznajem kako stoji na stranjoj platformi s novinama u ruci. Slamni je eir zabacio na potiljak, ruka mu poiva na vozaevoj mjedenoj konici. Iza njegovih uiju iri se mrea od ica kao utroba glasovira. Slamni mu je eir ba u ravnini s Chamber sovom ulicom; lei kao narezano jaje na zelenom pinatu zaljeva. ujem zupce kako se skliu o debeli krnjutak nokta na vozaevoj nozi. ice zuje, most stenje od radosti. Dva mala gumena dugmeta na sjedalu ispred mene,

kao dvije crne tipke na klaviru. Velika kao brisalo, nisu okrugla kao kraj tapa. Dva gumena ta-jaznam-kako-se-zovu da ublae udarac. Potmuli tupi udarac gumena ekia po gumenoj lubanji. Okolica je pusta. Nema topline, nema ugodnosti, nema bliskosti, nema zbijenosti, nema neprozirnosti, nema brojnika, nema nazivnika. Kao veernje novine koje netko ita gluhonijemu ovjeku to stoji na klinanici za eire, s listom patuljaste palme u ruci. U cijelom tom sparuenom predjelu nema nikakva znaka ljudske ruke, ljudskog oka, ni ljudskog glasa. Samo novinski naslovi ispisani kredom koju spire kia. Samo kratka vonja trolejbusom i ve sam u pustinji punoj trnja i kaktusa. Usred pustinje je javno kupalite, a u kupalitu drven konj na ikojem poprijeko lei velika runa pila. Pokraj stola pokrivena pocinanim limom stoji ena, koju sam neko poznavao, i gleda kroz prozor prepleten pauinom. Ona stoji usred pustinje kao kamen nastao od kamfora. Tijelo joj ima jaku bijelu 172 aromu alosti. Stoji kao kip koji se oprata. Glava i ramena su joj iznad mene, stranjica joj je strahovito velika i potpuno nerazmjerna. Sve je na njoj potpuno nerazmjerno ruke, noge, bedra, glenje-vi. Ona je kip konjanika bez konja, fontana mesa istroena do mamutskog jajeta. Iz plesne dvorane mesa tijelo joj pjeva kao gvoe. Djevojko mojih snova, kakva si sjajna krletka! Samo, gdje je mala preka za tvoje none prste sa tri vrka? Mala preka koja se ljuljala tamo-amo izmeu mjedenih reetaka? Ti stoji do prozora, mrtva kao kanarinac, ukoenih prstiju na nogama, pomodrela kljuna. Profil ti je kao crte izraen sjekirom za meso. Usta su ti krater zatrpan zelenom salatom. Jesam li ikad sanjao da bi mogla biti tako izvanredno topla i nesimetrina? Daj da ti gledam divne akalske ape; daj da ujem kretavo, prljavo kikotanje tvoga suhog daha. Kroz pauinu promatram hitre cvrke, dugake, lisnate kaktusove bodljike to isputaju mlijeko i kredu, jahae s praznim bisagama, jabuke im na sedlima grbave kao deve. Suha pustinja mog rodnog kraja, njegovih sijedih i suhonjavih ljudi, iskrivljenih kimi, s ostrugama i kotaiima na nogama. Iznad kaktusova cvata grad visi naopake, a njegovi suhonjavi, sijedi ljudi grebu nebo ostrugama na svo-j im izmama. Grlim mu ispupene obrise, kamene uplove, snana dolmenska prsa, raspukle potkove, pernati rep. Drim ga vrsto u stijenjenoj pjeni kanjona ispod zagaenih razvoda obavijenih zlatnim Ml ima, a vrijeme tee. Pod navalom alosti koja me zasljepljuje pijesak mi polako puni kosti. 173 Tupe, zarale kare lee na stolu pokrivenu po-cinanim limom pokraj nas. Ruka koju ona die vezana joj je pauinom za bok. Staraki kruti pokret njene ruke nalik je na jednolino promuklo cvilenje dana na izmaku, a vrpca koja nas vee pojaana je pijeskom. Znoj mi izbija na sljepoonicama, zgrua-va se i tiktaka kao sat. Sat staje od nervoznog icanog znoja, kare se kreu po sredini na sporim zaralim arkama. ivci mi jezde niz zupce elja, ostruge mi se nakostrijeile, ile se are. Jesu li svi bolovi ovako jednolini i podnosivi? Na otrici kara osjeam zaralu tupu tjeskobu dana na izmaku, sporo isprepleteno djelovanje utaene gladi, ista prostora i zvjezdana neba u naruju jednog automata. Stojim usred pustinje i ekam vlak. U srcu mi je malo stakleno zvono, a pod zvonom runolist. Sve su brige nestale, ak i pod ledom nasluujem cvat koji zemlja priprema obno. Otpoivajui na raskonom konom sjedalu, imam nejasan osjeaj da putujem nekom njemakom prugom. Sjedim do prozora i itam knjigu; zapa-am da je netko ita preko mog ramena. To je moja vlastita knjiga, a u njoj ima pasus koji me zbunjuje. Rijei su mi nerazumljive. U Darmstadtu silazimo na trenutak dok mijenjaju lokomotive. Stakleno zdanje prerasta u crkvenu lau poduprtu ipkastim crnim nosaima. Krutost staklenog zdanja umnogome me podsjea na moju knjigu dok mi je leala otvorena na koljenima pa su joj se vidjela rebra. U srcu osjeam kako mi cvate runolist. Nou u Njemakoj, dok hodate gore-dolje po peronu, uvijek se nae netko da vam sve razjasni. Okrugle glave i duguljaste glave okupe se u oblaku 174 pare i svi se kotai rastave, pa se iznova sastave. Zvuk njihova jezika ini se da prodire dublje od ostalih jezika, kao da je hrana mozgu, snana, hranjiva, ukusna. Ljepljivi se dijelovi rastavljaju i polako rastvaraju, mjesece i mjesece nakon putovanja, kao to pua isputa tanahnu struju dima kroz nos poto je popio au vode. Rije gut najdugotrajnija je od svih rijei. Es war gut!1 kae netko, a g u t mu jei u mojoj utrobi kao soan fazan. Zacijelo nema niega boljeg nego sjesti u vlak nou, kad svi ljudi spavaju, pa im iscjeivati iz otvorenih usta sone, tene mrvice njihova negovorena jezika. Kad svi spavaju, duh je krcat zgodama; duh putuje u roju, kao ljetne muhe koje usie vlak. Iznenada sam se obreo na moru i ne sjeam se kad je vlak stao. Ne sjeam se ak ni kad je krenuo. Naprosto sam doletio na obalu oceana kao repatica. Sve je prljavo, traljavo i tanko kao karton. Coney Island duha. Kuice su u zabavitu u punom pogonu, police pune porculana i lutaka ispunjenih slamom i budilica i pljuvanica. Iznad svake bude nalaze se tri kugle, a svaka je igra igra kuglama, l'u se idovi vrzmaju u kinim kabanicama, Japanci smjekaju, zrak je zasien isjeckanim lukom i ko-sanim odrescima to cvre na masti. Blebetanje, blebetanje, a

povrh svega toga dopire, kao priguena huka, neprekidno itanje i tutnjava valova, dugo ucpiukinuto adenoidno hripanje to iri vlaan ka-lar po prljavoj daari. Iza kartonskog ulinog pro-t'clja valovi ruju no sjajnim srebrnim zubima; mor-kkc koljke lee na leima trcajui ozon iz svojih je dobro. (Prev.) 175 marnih otvora. U oceanskoj noi Steeplechase1 je nalik na bijelu bradu. Sve se klie i mrvi, sve svjetluca, klima se, klati i ceri. Gdje je onaj topli ljetni dan kad sam prvi put vidio zemlju pokrivenu zelenim sagom kako se okree, i mukarce i ene kako se kreu kao pantere? Gdje je ona umilna uborava glazba koju sam uo kako izvire iz sonog korijenja zemljina? Kamo da idem kad su posvuda zaklopna vrata i nacereni kosturi, izokrenut svijet s kojeg je oguljeno sve meso? Kamo da poloim glavu kad nema niega doli brada i kinih kabanica i zvidaljki prodavaa kikirikija i slomljenih letvica? Da hodam vjeito po ovim beskrajnim ulicama od kartona, ovog kartona koji mogu probuiti, koji mogu otpuhnuti, koji mogu zapaliti ibicom? Svijet je postao tajanstven labirint koji je podigla druina tesara po noi. Sve je lano i krivotvoreno. Karton. Hodam etalitem uz ocean. Pijesak je posut ljudskim koljicama koje ekaju da ih netko otvori. Usred huke i metea ne primjeuje se njihova triava tjeskoba. Valovi ih udaraju, svjetla ih zaglu-uju, plima ih potapa. Lee iza ulice od kartona u noi oniksove boje i sluaju kako kosani odresci cvre na masti. Blebetanje, kihanje i hripanje, kugle to se valjaju dugakim glatkim koritima u male rupe pune starudije, porculana i pljuvanica i cvjetnjaka i punjenih lutaka. Masni Japanci to briu kauukovce vlanim krpama, Armenci to sjeckaju luk na mikrokozmike estice, Makedonci to bacaju laso melasastim rukama. Svaki ovjek, ena i 1 Veliko zabavite u Brooklynu. (Prev.) 176 dijete u kinoj kabanici ima polipe u nosu, prenosi katar, eernu bolest, hripavac, meningitis. Sve to stoji uspravno, to se klie, valja, rui, vrti, juri, glavinja, klati se i mrvi, sastoji se od matica i vijaka. Vladar duha je francuski klju. Vrhovna kartonska sila. Skoljice su pozaspale, zvijezde gasnu. Sve to je od vode dremucka sad u tobolcu jedne hijene. Jutro se javlja kao stakleni krov nad svijetom. Sta-klenasti ocean leluja se u dubinama, miran, bistar san. Nije ni no ni dan. Zora je to putuje na kratkim valovima lepeui kao to albatros lepee krilima. Zvukovi koji dopiru do mene prigueni su, potmuli, oslabljeni, kao da ljudi rade pod vodom. Osjeam kako plima opada, a ne bojim se da me usie; ujem valove kako pljuskaju, a ne bojim se da u se utopiti. Hodam usred naplavljene morske trave i krhotina svijeta, ali mi noge nisu izranjene. Nema konanosti neba, nema podjele na kopne i more. Prolazim kanalom i uem i noge mi se omiu, skliJu. Ne osjeam nikakva mirisa, ne ujem nita, ne vidim nita, ne pipam nita. Bilo da leim na leima ili na trbuhu, bilo da se kreem porebarke kao i.ik ili u spirali kao ptica, sve je blaenstvo, mirno i ujednaeno. Bijeli kredni dah Plymoutha dira geoloku kimu, vrh njegova zmajeva repa obuima slomljeni l.tintinent. Neizrecivo smea zemlja i ljudi zelene koso, stara slika obnovljena u blagoj, mljenoj bjelini Posljednje mahanje repom u neljudskom miru; i unodunost prema nadi i oaju i sjeti. Smea /Mulja i oksidovo zelenilo ne pripadaju zraku, ni ' niti juoljec'e i nn nebu, ni pogledu, ni dodiru. Tiina i sveanost, daleki, neopipljivi mir krednog stijenja, cijedi otrov, poguban, graktav dah zla to lebdi nad zemljom kao vrh zmajeva repa. Osjeam nevidljive pande koje se hvataju za hridi. Teko, pogrueno zelenilo zemlje nije zelenilo trave ni nade, nego gliba, prljave, neodoljive hrabrosti. Opipavam smee kukuljice muenika, njihovu razbaruenu kosu, otre aporke skrivene u grubim haljama, smeu vunu njihove mrnje, njihove ame, njihove praznine. Osjeam strahovitu enju za ovom zemljom to lei nakraj svijeta; za ovim nepravilnim prostranstvom zemlje nalik na aligatora to se suna. Iz tekog, bespolnog kapka njena sklopljena oka izbija varljiva, otrovna mirnoa. Usta su joj otvorena kao vizija. Kao da su more i svi oni koji su se utopili u njemu, njihove kosti, njihove nade, njihove graevine iz snova, stvorili taj bijeli amalgam zvan Engleska. Duh mi uzalud traga za nekom uspomenom koja bi bila starija od bilo koje uspomene, za mitom urezanim u kamenu plou to lei zakopana pod gorom. Ispod nadzemne konstrukcije izlozi puni pita i kosanih odrezaka, ograde to brzo zavijaju, stari osjeaji, stara sjeanja opet me salijeu. Sve to pripada dokovima i kejovima, brodskim dimnjacima, dizalicama, stapovima, kotaima, eljeznikim pragovima, mostovima, sva parafernalija putovanja i gladi ponavlja se kao slijep mehanizam. Kad doem do raskra, iva ulica se prostire kao mapa ukraena platnenim krovovima i vinarijama. Od podnevne ege puca pocakljena povrina mape. Ulice se ugibaju i praskaju. 178 Ondje gdje zarala zvijezda obiljeava granicu prolosti, die se kaos iljastih, trokutastih graevina

crnih usta i slomljenih zuba. Osjea se miris jodoforma i etera, formaldehida i amonijaka, novog lima i vlanih kalupa za lijevanje eljeza. Graevine se nakrivile, krovovi im polomljeni i oteeni. Toliko je teak zrak, toliko otar i zaguljiv da graevine ne mogu vie stajati uspravno. Trijemovi su utonuli u zemlju, ispod razine ulice. Ima neto kre-ketavo i abasto u atmosferi. Vlana, otrovna para obavija okolicu, kao da je pod samim temeljima movarno tlo. Kad stignem u oevu kuu, zateknem oca kako stoji kod prozora i brije se, bolje rei, ne brije se, nego otri britvu. Nikad me prije nije iznevjerio, ali je sad gluh u mojoj nevolji. Opaam zaralu otricu kojom se brije. Ujutro, dok sam pio kavu, uvijek je sijevala ta otrica, sjajni njemaki elik na pozadini glatke koe remena bez sjaja, prskala ie pjena kao vrhnje na mojoj kavi, snijeg je bio naslagan na podboju, otac je oblagao rijei pustom. s.id je otrica potamnjela i snijeg se pretvorio u hl|uzgavicu; dijamantsko inje na prozorskim okni-111.1 curi kao rijetka mast to vonja po abama kravatama i barskom plinu. Donesi mi velikih glista, 111)li me on, pa emo loviti klenove. Jadni, zdvojni iii'i- moj! Grabim praznim rukama preko slomljenog .lula. No ljute studeni. Hodajui pognute glave, kur-.i im bojaljivo prilazi i, uhvativi me ispod ruke, me u hotel nad ijim je ulazom natpis na plavoj Gore u sobi dobro je pogledam. Mlada je i poitski graena i, to je najbolje, neuka. Ne zna 179 ime ni jednog jedinog kralja. Cak ne zna ni materinji jezik. Sve to joj kaem, polie kao vruu mast. Mae se time. Sav je proces u tome da se ugrije, da se namaze mau za zimu, kao to mi ona tumai na svoj priprost nain. Kad je isisala svu mast iz moje modine, opet navlai pokriva i poinje izvanredno ivo izvoditi svoje trapezne letove. Soba je nalik na kolibrievo gnijezdo. Gola kao od majke roena, sklupi se, turi glavu meu dojke, pribije ruke uz pizdu. Nalik je na zelenu bobicu iz koje graak samo to nije prsnuo. Iznenada je ujem gdje kae na onaj blesavi ameriki nain: Gle, ja mogu ovo, ali ne mogu ovo! Nakon ega to uini. Uini ta? Pa ovaj, pone mahati usnama svoje vagine, ba kao kolibri kriocima. Ima krznastu glavicu i bezazlene psee oi. Kao slika avla kad je Falaka bila u cvatu. Ta me ne-sklapnost udara kao maljem. Sjedam pod automatski eki: kad god joj pogledam u lice, vidim eljezni prorez, a iza njega ovjeka sa eljeznom maskom koji mi namiguje. Uasno komino, jer namiguje slijepim okom, slijepim, suznim okom koje prijeti da e se pretvoriti u mrenu. Da joj nisu ruke i noge sve isprepletene, da nije skliska, savitljiva zmija koju gui maska, zakleo bih se da je to moja ena Alberta, ili, ako nije moja ena Alberta, da je jedna druga moja ena, mada bih rekao da je Alberta. Mislio sam da bih uvijek prepoznao Albertinu piu, ali kad je savijena u vor, s maskom meu nogama, svaka je pica nalik na drugu piu i nad svakim je odvodnim kanalom reetka, i u svakoj je mahuni graak, iza svakog je proreza ovjek sa eljeznom maskom. 180 \l Sjedei u naslonjau do golog eljeznog kreveta, sputenih naramenica, dok me automatski eki udara po tjemenu, poinjem sanjariti o enama koje sam upoznao. 0 enama koje su namjerno ozljeivale same sebi zdjelicu da bi lijenik turao prst u gumenoj rukavici u njih i istio im napukline epiglotisa. 0 enama s tako tankim dijafragmama da je grebenje iglom djelovalo u njihovim isputenim mjehurima kao Nijagarini slapovi. 0 enama koje su mogle sate i sate sjediti izokreui same sebi utrobu da bi se ubole iglom za krpanje. O udnovatim pseim enama krznastih glava, koje uvijek sakriju na krivo mjesto budilicu ili izrezane dijelove slike to se sastavljaju; ba u zao as zazvoni budilica; ba kad se nebo zaari od raketa i iz vlage zai-skre rakovi i morske zvijezde, uvijek se ba tada neizostavno slomi pila, pukne ica, zabije se avao u prst, grudnjak istruli od znoja. O udnovatim enama pseih lica s ukrobljenim ovratnicima, oto-boljenim usnama, rnigavim oima. O avoljim plesaicama iz Falake s debelim zadnjicama i uvijek odkrinutim vratima i pljuvanicom ondje gdje bi trebalo da bude stalak za kiobrane. O celuloidnim sportaicama koje pucaju kao loptice za stolni tenis kad lete pri plinskom svjetlu. O udnim enama a ja neprestano sjedim u naslonjau do golog eljeznog kreveta. Tako su im vjeti prsti da eki uvijek padne nasred srijede moje lubanje, pa popuca vezivo u avovima. Mozgovna upljina je nalik na kosani odrezak u zaparenom izlogu. Prolazei predvorjem hotela, vidim ljude okup-lierie oko toionice. Ulazim u nju i iznenada ujem ni ko dijete kako tuli od boli. Dijete stoji na stolu 181 usred ljudi. Djevojica je i ima posjekotinu na glavi sa strane, ba na sljepooici. Krv joj se pjeni na sljepooici. Samo se pjeni ne tee joj niz lice. Kad god joj se rastvori posjekotina, vidim kako se neto u njoj mie. Nalik na pile. Pozorno motrim. Ovaj put sam dobro vidio. To je kukavica! Ljudi se smiju. Dotle dijete tuli od boli. U ekaonici ujem pacijente kako kalju i stru-u nogama; ujem listanje asopisa i tutnjavu mljekarskih kola po taracu. ena mi sjedi na bijeloj stolici bez naslona, glava mi je djeteta na prsima.

Rana joj na sljepooici lupa, kao da je bilo naslonjeno na moje srce. Kirurg je obuen u bijelo; hoda gore-dolje, gore-dolje, odbijajui dim od cigarete. Od vremena do vremena zastane kod prozora da vidi kakvo je vrijeme. Napokon pere ruke i navlai gumene rukavice. Sa steriliziranim rukavicama na rukama, pali plamenik pod instrumentima; zatim rastreseno gleda na sat i prebire raune to lee na stolu. Dijete sad stenje; sve se trza od boli. vrsto je drim za ruke i noge. ekam da se instrumenti prokuhaju. Napokon je kirurg spreman. Poto je sjeo na mali bijeli stolac, odabire dugaak, tanak instrument s uarenim vrkom i bez rijei ga zabode u otvorenu ranu. Dijete tako jezivo vrisne da mi se ena skljoka na pod. Ne obazirite se na nju! kae hladnokrvni, sabrani kirurg i odgurne je nogom. Drite je sad vrsto! I, poto je umoio svoj najokrutniji instrument u uzavrelo antiseptiko sredstvo, zarine otricu u sljepooicu i dri je sve dok rana ne plane. Tada, isto tako avolski hitro, naglo izvlai instrument za koji je privezana omom dugaka bijela 182 I vrpca to se postepeno pretvara u crveni flanel, pa onda u gumu za vakanje, pa onda u kokicu i, najposlije, u piljevinu. Kad padne i posljednje zrno pi-Ijevine, rana se sama zatvori ista i itava, ne ostavljajui za sobom nikakva traga. Dijete die pogled na mene osmjehujui se mirno, pa mi sklizne s koljena i poe vrstim korakom u kut sobe gdje sjedne da se igra. Ovo je bilo izvrsno! kae kirurg. Zbilja iz-izvrsno! A je li, a? viknem ja. I, skoivi kao sumanut, sruim ga sa stoca, vrsto mu pritisnem koljena na prsa, dohvatim najblii instrument i ponem ga bosti njime. Bodem ga kao lud. Izbo sam mu oi, probuio bubnjie, razrezao jezik, slomio dunik, spljo-tio nos. Strgavi odjeu s njega, palim mu prsa koja se poinju dimiti i, dok mu je meso jo ivo i drhtavo od usijanog eljeza, gulim mu vanjske slojeve i polijevam ga duinom kiselinom sve dok ne ujem kako mu srce i plua cvre. Sve dok me pare nisu gotovo oborile na lea. Dijete dotle pljee rukama od radosti. Dok ustajem da potraim kakav bati, opaam svoju enu kako sjedi u drugom kutu. ini se da se toliko ukoila od straha da ne moe ustati. Ne moe nita drugo doli aputati: Zlotvore! Zlotvore! Trim niza stube po bati. U mraku mi se ini da raspoznajem neku priliku kako stoji pokraj malog klavira od ebanovine. Svjetiljka dogorijeva, ali je svjetlo taman toliko jako da baca aureolu oko ovjekove glave, ovjek ita na-l'las jednolinim glasom iz neke goleme okovane knjizi- ila kao to rabin pjeva molitve. Zabacio je una183 trag glavu u zanosu, kao da mu je vrat uvijek iskrivljen. Nalik je na razbijenu svjetiljku to svjetluca u vlanoj magli. Kako se mrak zgunjava, pjevanje mu postaje sve jednolinije i jednolinije. Napokon ne vidim vie nita doli aureolu oko njegove glave. Zatim se i to gubi i ja shvaam da sam oslijepio. To je kao utapljanje u kojem se cijela moja prolost die preda mnom. Ne samo moja osobna prolost, nego prolost cijele ljudske rase koju prelazim jaui na golemoj kornjai. Putujemo sa zemljom puevim korakom; dolazimo do granica njene orbite, a onda, udnim, iskrivljenim korakom, posremo brzo natrag kroz sve prazne kue zodijaka. Vidimo udne, ave-tinjske likove iz ivotinjskog svijeta, propale rase koje su se bile popele na vrh ljestava, a onda pale na dno oceana. Napose neku crvenu pticu kojoj gori perje. Crvena ptica juri kao strijela, neprestano na sjever. Letei na sjever preko mrtvih tjelesa, slijedi ih mnotvo aneoskih glista, roj koji zasljepljuje ovjeka zaklanjajui sunce. Polagano, kao da se odastiru velovi, mrak se die pa razaznajem priliku ovjeka koji stoji pokraj klavira s velikom okovanom knjigom u rukama, zabaene glave, i dosadnim jednolinim glasom pjeva litaniju mrtvih. Ubrzo poinje hodati gore-dolje, hitro i mehaniki, kao da rastreseno obavlja kakvu vjebu. Pokreti mu slijede neki trzavi, automatski ritam koji je muka gledati. Ponaa se kao laboratorijska ivotinjica kojoj je izvaen dio mozga. Kad god doe do klavira, udari nasumce u nekoliko tipaka plink, plenk, plank! I uz to mrmlja neto sebi u bradu. Hodajui hitro prema istonom zidu, 184 mrmlja: Teorija ventilacije!; hodajui hitro prema zapadnom zidu, mrmlja: Teorija suprotnosti; udarivi na sjever-sjeverozapad, mrmlja: Posve pogrena teorija o svjeem zraku. I tako dalje, i tako dalje. Kree se kao kakva kuna sa etiri jarbola to odolijeva buri, ruke mu labavo vise, glava mu malko nakrivljena. Hitro, neumorno kretanje, kao to unak prelazi razboj. Uputivi se iznenada na sjever, mrmlja: Z kao zebra ... zeba, zid, Zaharije ... nema znaka b za berece ... Listajui okovanu knjigu, vidim da je to zbirka pjesama iz srednjeg vijeka o mumijama; svaka pjesma sadri uputu za lijeenje konih bolesti. To je Dnevnik velike kuge, koji je napisao neki idovski redovnik. Nekakva zamrena kronika konih bolesti, koju su pjevali trubaduri. Pismo je u obliku mu-I [ zikih nota koje predstavljaju sve ivotinje zlog znamenja ili gmizavce, kao to su krtica, aba

krastaa, bazilisk, jegulja, kukac, imi, kornjaa, bijeli mi. Svaka pjesma sadri formulu za oslobaanje tijela opsjednuta zlim dusima koji se uvlae pod kou. Pogled mi prelazi s notne stranice na vuka kojeg love pred vratnicama. Zemlja je pokrivena snijegom, a na jajolikom polju pokraj zidina dvorca dva viteza oboruana dugakim kopljima mue vuka ne bi li ga dotukli. udesno otmjeno i vjeto dovode postepeno vuka u poloaj da mu zadadu smrtni udarac. Obuzima me nekakva pouda dok promatram to usmr-i'ivanje to se oteglo. Ba kad koplje samo to nije baeno, konj i konjanik se skupie odajui munu Kipkost: u jednom te istom trenutku vuk, konj i j.ilia vrte se oko stoera smrti. Kad koplje proburazi 185 vuka, tlo se polako uzdigne, obzorje se malko nagne, a nebo je plavo kao no. Hodajui kolonadom, dolazim do ugnutih ulica koje vode u grad. Kue su okruene visokim crnim dimnjacima koji rigaju sumporni dim. Napokon dolazim do radionice sanduka, s ijeg prozora opaam bogalje to stoje u redu u dvoritu. Ni jedan od bogalja nema stopala, malo koji ima ruke; lica su im aava. Svi nose odlikovanja na prsima. Na svoj uas i udo, polako primjeujem kako se dugakim lijebom privrenim za zid tvornice neprekidno sputaju lijesovi u dvorite. Kad se sko-trljaju niz lijeb, pristupa im po jedan ovjek na batrljcima, zastane na trenutak da uprti teret, pa se polako odvue sa svojim lijesom. To neprestano traje, bez najmanjeg prekida, bez najmanjeg glasa. Lice mi je obliveno znojem. Htio bih potrati, ali su mi noge ukopane u zemlju. Moda i nemam nogu. Toliko sam prestraen da se ne usuujem pogledati dolje. Grevito se hvatam za okvir prozora i, ne usuujui se da pogledam dolje, oprezno i bojaljivo diem nogu dok ne dotaknem rukom petu svoje cipele. Ponavljam taj isti pokus i drugom nogom. Zatim, obuzet panikom, brzo gledam oko sebe traei izlaz. Soba u kojoj stojim zakrena je praznim sanducima za pakovanje; okolo lee avli i ekii. Provlaim se izmeu praznih sanduka traei vrata. Ba kad sam naao vrata, spotaknem se o neki prazni sanduk. Pogledam u taj prazni sanduk i, gle, nije prazan! Bre bacim pogled na druge sanduke. Ni jedan od njih nije prazan! U svakom je sanduku kostur obloen drvenim strugotinama. Trim iz jednog hodnika u drugi mahnito traei stubite. Jurei kroz 186 dvorane, osjeam zadah tekuine za balzamiranje, to dopire kroz otvorena vrata. Napokon stiem do stubita i, preskaui stepenice, vidim na donjem od-moritu ruku od bijele cakline koja pokazuje put u mrtvanicu. No je i vraam se kui. Put me vodi kroz neki zaputeni park kroz kakve sam esto posrtao u mraku, kad su mi oi bile sklopljene i kad sam uo samo disanje zidova. Imam osjeaj da sam na nekom otoku punom kamenitih draica i tjesnaca. Tu su oni isti mostii s papirnim fenjerima, seoske klupe razbacane uz poljunane staze; pagode u kojima su se prodavale slastice, sjajne ljuljake, veliki suncobrani, kamene litice povrh draice, tanki kineski rupci u kojima su bile sakrivene rakete. Sve je isto onako kako je nekad bilo, ak i buka vrtuljaka i zmajeva to lepraju u isprepletenom granju drvea. Samo to je sad zima. Sredina zime i sve su ceste pokrivene snijegom, dubokim snijegom zbog kojeg su ceste gotovo neprohodne. Na vrhu jednoga od japanskih mostova u obliku luka stojim asak, naslonjen na ogradu, da se saberem. Svi putovi lee preda mnom kao na dlanu. Proteu se u paralelnim linijama. U ovom umovitom parku koji tako dobro poznajem, osjeam se potpuno siguran. Tu bih na mostu mogao zauvijek ostati, siguran u svoju sudbinu. Jedva da mi se ini potrebno da prijeem ostatak puta, jer sam sad na pragu, tako rei, svoga kraljevstva pa me umiruje ta neminovnost. Kako dobro poznajem ovaj mosti, ovaj gaj, ovaj potok to dolje tee! Ovdje bih mogao ostati zauvijek utonuo u bezgraninu sigurnost, uspavan i zauvijek zanesen uborenjem potoka. Preko 187 kamenja obrasla mahovinom potok vjeito pravi vrt-loge. Potok od snijega to se topi, trom gore, a hitar dolje. Bistar pod mostom kao led. Toliko bistar da mu mogu izmjeriti dubinu golim okom. Do gue bistar kao led. A sad, iz tamnog gaja, izmeu empresa i zimzelena, izlazi sablastan par, ruku pod ruku, sporih i mlitavih kretnji. Sablastan par u veernjoj odjei ena u duboko izrezanu ogrtau, mukarac s blistavim pucetima na rukavima koulje. Kreu se po snijegu laganim koracima, eni su noge veoma njene i suhe, a ruke gole. Snijeg ne kripi, vjetar ne zavija. Blistavo dijamantsko svjetlo i potoii od snijega to se topi u noi. Potoii od snijega nalik na prah teku ispod zimzelena. eljusti ne hrskaju, vuk ne zavija. Potoii i potoii na ledenoj mjeseini, um bijele vode i latica to oplakuje most, otok plovi, neprekidno noen strujom, stijene mu se splele s kosom, gudure i draice sjajnocrne pri srebrnastom svjetlucanju zvijezda. Dalje se kreu na avetinjskoj plimi, dalje put koljena gudure i voda s bijelim brkovima. Idu u dubine potoka bistre kao led, njoj su lea gola, njemu svjetlucaju puceta na rukavima koulje, a iz daljine

dopire alostivo zveckanje staklenih zastora to dodiruju metalne zupce vrtuljaka. Voda tee kao tanka ploha stakla izmeu mekanih, bijelih humova obala; tee ispod koljena odnosei amputirana stopala kao skrena postolja ispred lavine. Dalje se kliu na svojim ledenim batrljcima, rairenih krila kao u imia, odjea im pripijena uz udove. I neprestano voda raste, sve vie i vie, a zrak se hladi, snijeg se iskri kao dijamanti u prahu. Sa empresa odozgo rui se 188 neko mutno metalno zelenilo, rui se kao zelena sjena obale i prlja dubine potoka bistre kao led. ena sjedi kao aneo na rijeci od leda, rairenih krila, kosa joj vijori na krutim staklenastim valovima. Iznenada, kao staklo protkano icama ispod modra plamena, potok se pretvara u plamene jezike. Ulicom to gori od boja kree se gusto ekvinoci-jalno mnotvo. To je ulica ranih jada u kojoj su stambene zgrade nanizane kao eljezniki vagoni, a sve kue ograene eljeznim ipkama. Ulica koja se blago sputa prema suncu, a onda produuje kao strijela te se gubi u prostoru. Ondje gdje je nekad zavijala cvilei turobno, s krutim, sveanim krovovima i praznim pustim zidovima, sad se odvodni kanal okree kao skretnica, kue su u jednoj crti, drvee cvate. Ni vrijeme ni cilj me sad ne mue. Kreem se usred zlatna zujanja, kroz sirup toplih, lijenih tjelesa. Kao razmetni sin idem u zlatnoj dokolici niz ulicu svoje mladosti. Nisam ni zbunjen ni razoaran. S perimetra est ekstrema vratio sam se vrludavim putovima do stoera gdje je sve promjena i preobraaj, bijelo janje to neprestano odbacuje svoju kou. Kad sam po gorskim kosama jeao od boli, kad sam se u sparnim bijelim dolinama guio od luina, kad sam gazio trome potoke te su mi noge bile izranjene od kamenja i koljaka, kad sam lizao slani znoj s li-munskih polja ili leao u uarenim penicama da se ispeem, kad je bilo sve to da nisam nikad zaboravio ono ega sad vie nema? Kad su niz ovu hladnu pogrebnu ulicu prolazila mrtvaka kola koja sam radosno doekao, jesam li ve bio odbacio svoju kou? Ja sam bio janje, a 189 oni su me istjerali. Ja sam bio janje, a oni su od mene napravili prugasta tigra. U otvorenoj sam se gutari rodio, s ogrtaem od meke bijele vune. Samo sam kratko vrijeme pasao na miru, a onda sam osjei tio neiju apu na sebi. U sparnom plamenu dana na izmaku uo sam neije disanje za kapcima; pored svih sam kua polako proao oslukujui esto damaranje krvi. A onda sam se jedne noi probudio na tvrdoj klupi u smrznutu vrtu na Jugu. uo alobni zviduk vlaka, vidio bijele pjeane ceste to su se svjetlucale kao tragovi od lubanja. to hodam amo-tamo po svijetu bez radosti i boli, to je zato to su mi u Tallahasseeju izvadili utrobu. U kutu uz slomljenu ogradu zagrabili su u mene prljavim apama i zaralim su depnim noem izrezali sve to je bilo moje, sve to je bilo sveto, osobno, tabu. U Tallahasseeju su mi izvadili utrobu; tjerali su me po gradu i isprugali kao tigra. Neko sam iukao sam, od svoje volje. Neko sam lutao ulicama oslukujui udaranje krvi kroz procijeeno svjetlo rebrenica. Sad je u meni graja nalik na karneval u jeku. Slabine mi pucaju od milijuna napjeva vergla. Idem niz ulicu ranih jada, a karneval je u jeku. Probijam se sipajui napjeve koje sam nauio. Zadovoljna, lijena izopaenost to se klati od jednog ruba plonika do drugoga. Povjesmo ljudskog mesa to se klati kao debelo ue. Pokraj vrtova kasina okienih spiralama gdje pucaju ahure, jedna ena to se polako penje cvjetnom stazom zastaje naas da uperi u mene sav teret svoga seksa. Glava mi se automatski njie amo-tamo, glupo zvono to je zapelo u zvoniku. Kad se udalji, smisao mi se njenih rijei pomalo oituje. 190 Gr o b 1 j e, rekla je. Jeste li vidjeli ta su uinili od groblja? Gazei u toploj vinskoj prei, dok su sve rebrenice otvorene, a trijemovi vrve od djece, neprekidno mislim na njene rijei. Gazim obuzet laganim crnakim hirom, gola vrata, rairenih prstiju na ravnim stopalima, nabijenih mo-nji. Obavija me topao junjaki miomiris, dobroudna lagoda, krv je gusta kao melasa i udara kon-dorskim krilima. Ono to su oni uinili za ovu ulicu ono je isto to je Josip uinio za Egipat. Sta su oni uinili? Nema vie ni vi ni oni. Zemlja zrela zlatna kukuruza, crvenokoaca i crnaca. Tko su oni, ili tko su bili, ja ne znam. Ja samo znam da su prisvojili zemlju i izmamili joj smijeak, da su prisvojili groblje i pretvorili ga u plodno, rodno polje. Sve je kamenje uklonjeno, svi su vijenci i krievi nestali. Tik do moje kue nalazi se sad golema uleknuta ahovska ploa to stenje pod teretom stone hrane; zemlja je masna i crna, krepkim, strpljivim mulama propadaju tanke potkove u vlanu zemlju koju plug sijee kao mekan sir. Cijelo groblje pjeva bogatim masnim prinosom. Pjeva kroz vlati penice, kukuruza, zobi, rai, jema. Groblje puca od jestvina, mule mau repovima, krupni Crnci mumljaju i pjevucka-]u, znoj im curi niz goljenice. tijela ulica sad ivi od grobljanske zemlje. Ima svega u izobilju za svakoga. Vie nego dovoljno. Suvina stona hrana gubi se u pari, u pjesmi i plesu, u izopaenosti i lakoumnosti. Tko bi mislio da oni ladni mrtvi pederi ravnih prsa to trunu ispod kamenih ploa posjeduju takvu plodonosnu mudrost? I ko bi mislio da su ti koati luterani, ti tankonogi

191 prezbiterijanci imali takvo dobro masno meso na svojim kostima, da bi mogli proizvesti takvu divnu ljetinu pokvarenosti, takva gnijezda crvi? ak su i suhi epitafi koje su klesari uklesali izvrili plodonosan utjecaj. Mirno ondje, pod ledinom, ti razbludni, razvratni vukodlaci ire svoju mo i slavu. Nigdje na cijelom bojem svijetu nisam vidio nijedno groblje da ovako cvjeta. Nigdje na cijelom bojem svijetu nema takva bogata gnojiva to se pui. Ulico ranih jada, ja te grlim! Nema vie blijedih bijelih lica, nema betovenskih lubanja, nema ukrtenih kosti, nema tankih nogu. Ne vidim nita doli ita i kukuruza, zlatna cvijea i jorgovana; vidim obinu motiku, mulu na svom tragu, plosnata iroka stopala rairenih prstiju i bogatu svilastu zemlju to se mrvi meu prstima. Vidim crvene rupie i izblijedjele plave koulje i iroke sombrere to svjetlucaju od znoja. ujem muhe kako zuje i zujanje lijenih glasova. Zrak bruji od bezbrine, neobuzdane radosti; zrak bruji od kukaca, a njihova krioca posuta prahom ire pelud i izopaenost. Ne ujem zvona, ni zvidaljke, ni gongove, ni cviljenja konica; ujem gitaru i ksilofon, umilni tam-tam, tapkanje nogu u papuama; ujem kako sputaju zastore i kako magarac reve, s glavom duboko u zobi. Nema blijedih bijelih lica, hvala bogu! Vidim kulija, crnca, skvo. Vidim okoladne i cimetne nijanse, vidim boju mediteranske masline, crvenkastosme-eg havajskog zlata; vidim svaku istu i svaku mijeanu nijansu, ali nijednu bijelu. Lubanja i ukrtene kosti nestale su s nadgrobnim spomenicima; bijele kosti bijele rase urodile su plodom. Vidim da je sve to je povezano s njihovim imenom 192 i uspomenom izblijedjelo, i zato, zato sam lud od radosti. Usred brujanja otvorenog polja, gdje je neko zemlja bila namrekana od blesavih malih humaka, gazim niz utonule vlane brazde ednim zveckavim prstima; lijevo i desno gacam po sonoj kupusastoj zemlji, kota pritie blato, iroko zeleno lie, zgnjeene bobice, opori maslinin sok. Hodam sav blaen po debelim crvima mrtvaca utiskujui ih opet u ledinu. Kao pijan mornar glavinjam lijevo-desno, mokrih nogu, suhih ruku. Gledam kroz penicu prema oblaiima; pogled mi luta rijekom, po nisko natovarenim arapskim brodicama, po polaganom klizanju jedara i jarbola. Vidim sunce kako prosipa svoje iroke zrake, kako njeno sie na grudima rijeke. Na drugoj obali iljasti stupovi vigvama, lijeno lelujanje dima. Vidim tomahavk kako leti zrakom, uz poznate krikove od kojih se ovjeku ledi krv. Vidim namazana lica, sjajne erdane, lagani ples u mokasinima, dugake ravne sise i djecu ukraenu vrpcama. Delaware i Lackawanna, Monongahela, Mohawk, Shenandoah, Narragansett, Tuskegee, Oskaloosa, Ka-lamozoo, Seminole i Pawnee, Cherokee, veliki Ma-nitou, Crne noge, Novaho redaju se: kao golem crven oblak, kao stup vatre, vizija izopene velian-svenosti nae zemaljske kugle promie mi pred oima. Ne vidim Lete, Hrvate, Fince, Dance, veane; nema Iraca, ni Digia, ni Kineza, ni Poljaka, ni Franceka, ni vaba, ni ifuta. Vidim idove kako sjede u svojim koevima na jarbolima, sasuena im lica suha kao uinjena koa, lubanje im smeurane i bez kostiju. U Crno proljee 193 Jo jednom blista tomavhavk, lete skalpovi i iz rijenog korita valja se sjajan, valovit oblak krvi. S gorskih kosa, iz velebnih peina, iz movara i Ever-gladesa navire bujica okrvavljenih ljudi. Od Sierra do Appalachiansa zemlja se pui od krvi pobijenih. Skalp mi je oguljen, sivo meso visi mi u komadiima preko uiju; noge su mi izgorjele, slabine mi pro-bodene strijelama. U toru uz slomljenu ogradu leim sa svojim crijevima pored sebe; sav iskasapljen i krvav, lijepi bijeli hram koji bijae prevuen koom i miiima. Vjetar mi huji kroz slomljeni rek-tum, zavija kao ezdeset bijelih gubavaca. Bijel plamen, vodoskog plavog leda, baklja mi se vrti u upljoj utrobi. Ruke su mi iupane iz aica. Tijelo mi je grob koji pljakaju vukodlaci. Pun sam nebru-enih dragulja koji krvare sjajei se kao led. Poput tisue iljastih sulica sunce mi probija rane, dragulji plamte, stomak vriti. Dan ili no, ne znam ta je; ator svijeta rui se kao plinski balon. U plamenu krvi osjeam hladan dodir jednog kraka klijeta: kroz rijeni me tjesnac vuku, slijepa i iznemogla, guim se, prediem, vritim od nemoi. U daljini ujem kako tee ledena voda, kako zavijaju akali ispod zimzelena; kroz tamnozelenu umu iri se mrlja svjetla, proljetno cijanovodino svjetlo koje prlja snijeg i ledene dubine potoka. Ugodno grgljanje nalik na grcanje, tihi pakao, kao kad je aneo rairenih krila lebdio bez nogu ispod mosta. Odvodni su kanali zabrtvljeni snijegom. Zima je i sunce sije nisko i jarko kao u podne. Idem niz ulicu pored stambenih zgrada. Za sat-dva, dok sunce grije, sve se pretvara u vodu, sve tee, curi, rominja. Izmeu rubova plonika i snjenih nanosa na194 staje bujica bistre plave vode. U meni je bujica koja zaepljuje uski tjesnac mojih ila. Bistri modri potok u meni koji mi krui od prstiju na nogama do korijenja kose. Potpuno sam se rastopio, grcam od veselja modra kao led. Idem niz ulicu pored stambenih zgrada, veselje modro kao led u mojim uskim, zaepijenim ilama. Zimski se snijeg topi, odvodni su kanali preplavljeni. Izgubila se alost i s njom radost, rastopile se, cure, slijevaju se u odvodni kanal. Iznenada zazvone zvona, pomamna pogrebna zvona s poganim

jezicima, s pomamnim, eljeznim batiima koji razbijaju staklene hemoroide u ilama. U snijegu koji se topi lije se krv: niski kineski konji ovje-eni skalpovima, dugaki kukci njenih zglobova i /.elenih eljusti. Ispred svake kue eljezna ograda s plavim cvijeem na iljcima. Niz ulicu ranih jada dolazi vjetica majka prikradajui se vjetru, razapela jedra, haljina joj se nadima od lubanja. Prestravljeni bjeimo od noi i .izgledajui zeleni album, skupocjeni dekor prednjih nogu, ispupeno elo. Iz svih trulih trijemova psikanje zmija to se previjaju u vrei, vrpca svezana, crijeva zapletena. Plavo cvijee takasto kao leopardi, zgnjeeno, ispijena mu krv, zemlja proljetna mrlja, zlato, modina, sjajna praina od ko-4iju, tri krila na visini i stupanje bijelog konja, imuinjake oi. Snijeg se topi sve dublje, eljezo ra, drvee puiij. Na uglu, ispod podzemne eljeznice, stoji ovjek . ulmdrom na glavi, s gamaama od plavog sera platna, bijeli mu brk lijepo potkresan. Otvara se ,>tpac i sipa sav duhanski sok, zlatni limunovi, slo195 nove kljove, kandelabri. Moric, trgovac limunovima, zagaen od golubova, nosi purpurna jaja u depu na prsluku, i purpurne kravate, i lubenice, i pinat s kratkim stabljikama, ilav, uprljan katranom. Fijukanje irova to se glasno miu, komeanje f loj si povezanih lizolom, amonijakom i kamfornim melemima, kolibice od tinjca, ljuske od kikirikija, naborane i u obliku trokuta, sve pobjedniki stupa s jutarnjim povjetarcem. Jutarnje svjetlo dopire nalik na nabore, prozorska su okna isprugana, pokrivai poderani, votano platno izblijedjelo. Ide ovjek s najeenom kosom na glavi, ne tri, ne die, ovjek s vjetrokazom, otro zamie za uglove i onda bjei. ovjek koji ne misli kako ni zato, nego samo da hoda u noi bez sjaja, kad su sve zvijezde s lijeve strane broda i preke s jedrima na pramcu pripremljene. Gazei po drodini, on budi tuiteljku no zamkama to se namjetaju slijeva na desno, tano u podne na studenom oceanu, tano u podne na sve strane na brodu i gore zdesna. Vjetrokaz opet s veslima to duboko dopiru kroz oduke, a svi zvukovi prigueni. Beumna no na sve etiri, kao orkan. Beumna s natovarenim karamelama i kockama od nikla. Sestra Monica svira na gitari, razdrljene koulje i sputenih ipaka, iroki joj kolu-tovi u oba uha. Sestra Monica isprugana vapnom, tekuinom za ispiranje desni, oi joj pljesnive, nabrane, naborane, nazubljene. Ulica ranih jada se iri, modre usne bubre, sprijeda albatrosova krila, krvavi joj vrat istavljen, trt-lja neto zubima, ovjek s polucilindrom pregiba lijevu nogu, dva ureza dolje nadesno, ispod brodske ograde, kubanska zastava spletena s rezancima i 196 jasminom, s divljim magnolijama i mladim izdancima patuljaste palme, izmijeanim s kredom i zelenom slinom. Ispod srebrne postelje zdravac u bijeloj zdjelici, dvije pruge za jutro, tri za no. Dabrovi to vape za krvi. Krv navire u bijelim gutljajima, bijelim grcavim gutljajima gline pune slomljenih zubi, biljnog ljepka i propalih kostiju. Pod je sklizak od dolaenja i odlaenja, od sjajnih kara, dugakih noeva, vruih i hladnih klijeta. U snijegu to se vani topi menaerija se razbje-ala, najprije zebre s krasnim bijelim daskama, zatim divlje ptice i vrane, zatim bagremovi i egrtue. Staklenik zjapi s rasireniim prstima na nogama, crvena ptica se vrti i strmoglavljuje, lomi kljun, guter mokri, akal prede, hijene podriguju i smiju se i opet rigaju. Cijelo iroko groblje, dobro po-kropljeno, pucketa avovima u noi. I automati pucketaju pretrpanim silnim oklopima i zaralim ar-kama i skinutim zasunima, naputeni od koncerna kositra. Maslac cvate vani u golemim lepezastim vijencima, mastan, oleandarski maslac obiljeen sitnim horama oko oiju i dvaput spleten od krvnika Joh-nu Seronje. Maslac cvri u mrtvanici, blijede zrake mjeseine prokapljuju, estuariji su zabrtvljeni, tovari uzdrhtali, sporedni kolosijeci zakreni. Smei vilasti bantami okieni crvenom voljom i vidrinim kivnom brste po rijenoj dolini. Celebin perin kran. Magnezijski se izvori pale, orao se vije u visinama, s mesarskim noem u glenju. Krvava i divlja no u kojoj su sve jastrebinje no$c razrezane i okiene. Krvava i divlja no u kojoj ivi zvonici vrite i sve su letvice polomljene i svi ni plinski vodovi popucali. Krvava i divlja no u 197 I I kojoj je svaki mii zgren, prsti na nogama prekrieni, kosa najeena, zubi crveni, kima napukla. Cijeli svijet budan cvrkue poput zore, a niska crvena vatra puzi po desnima. Cijele noi eljevi se lome, rebra pjevaju. Dvaput zora puca, zatim se opet is-krada. U snijegu to kapa isparuje se oksid. Po cijeloj ulici mrtvaka kola prolaze gore-dolje, koijai vau svoje dugake bieve, bijele plakavice, pamune rukavice. Na sjever prema bijelom polu, na jug prema crvenoj aplji, bilo udara divlje i pravilno. Jedno po jedno, sjajnim staklenim zubima, odgrizaju vrpce. Dolazi patak iroka kljuna, a onda lasica niska trbuha. Jedno za drugim dolaze, pozvani iz gube, repovi im pernati, noge prevuene opnom. Dolaze u

valovima, povijeni kao trolejbusne motke, i prolaze ispod postelje. Blato na podu i udni znaci, izlozi se svijetle, nita osim zubi, zatim ruke, zatim mrkve, zatim velebne nomadske glavice luka sa smaragdnim oima, repatice to dolaze i odlaze, dolaze i odlaze. Na istok prema Mongolima, na zapad prema ma-mutovcima, bilo se njie tamo-amo. Glavice luka stupaju, jaja askaju, menaerija se vrti kao zvrk. Nekoliko kilometara visoko, na alovima su leita crvenog kavijara. Morski se valovi pjene, pucketaju svojim dugakim bievima. Plima hui ispod ele nih ledenjaka. Bre, bre se okree zemlja. Iz crnog kaosa zavojice svjetla sa zaepljenim odukama. Iz statike nule i praznine neprekidna ravnotea. Iz kitove usi i jutene vree ova luda stvar to se zove san koji ide kao sat to se navija svakih osam dana. 198 HODAJUI AMO-TAMO PO KINI SAD NISAM NIKAD SAM. V NAJGOREM SAM SLUAJU S BOGOM1 1 U Parizu, iz Pariza, naputajui Pariz ili se vraajui u Pariz, uvijek je to Pariz, a Pariz je Francuska, a Francuska je Kina. Sve to mi je neshvatljivo die se kao velik zid preko brda i dolina kojima lutam. Unutar toga velikog zida mogu proivjeti svoj kineski ivot u miru i sigurnosti. Ja nisam svjetski putnik ni pustolov. Svata sam doivljavao u potrazi za izlazom. Sve do sada sam uporno radio u slijepom tunelu, rovao po utrobi zemlje traei svjetlo i vodu. Nisam mogao vjerovati, kao ovjek amerikog kontinenta, da na zemlji ima mjesto gdje bi ovjek mogao biti svoj. Silom prilika postao sam Kinez Kinez u vlastitoj zemlji! Odao sam se opijumu snova da bih mogao pogledati u oi runoi ivota u kojem nisam igrao nikakvu ulogu. Isto onako tiho i prirodno kao to granica padne u Mississippi, izvukao sam se iz struje amerikog ivota. Svega to mi se dogodilo sjeam se, ali nemam elje da vratim prolost, niti imam kakve enje, ni aljenja. Ja sam kao ovjek koji se probudi nakon duga sna i uvidi da je sanjao. Stanje prije roenja roen ovjek ivi neroen, icroen ovjek umire roen. Roen i ponovo roen vie puta. Roen dok sam hodao ulicama, roen dok sam sjedio u kavani, ro201 roen dok sam leao na kurvi. Roen l ponovo roen nebrojeno puta. Brz tempo, a kazna nije naprosto smrt, nego ponovljene smrti. Tek to sam se obreo na nebu, na primjer, ve se naglo otvaraju vratnice i pod nogama osjeam tarac. Kako sam se tako brzo nauio hodati? ijim nogama hodam? Sad hodam put groba, kroim u vlastitom sprovodu, ujem zveckanje lopate, kiu busenja. Jedva da sam sklopio oi, gotovo da nisam imao vremena ni da pomiriim cvijee kojim su me zatrpali, kadli tres! Proivio sam jo jednu besmrtnost. Vraajui se ovako iz zemlje i u zemlju, postajem oprezan. Moram drati svoje tijelo u redu radi crva. Moram uvati svoju duu netaknutu radi Boga. Poslije podne, sjedei u La Fourche, pitam se mirno: Kamo emo odavde? Do veeri u moda otputovati do mjeseca i vratiti se. Tu na raskru sjedim i vraam se u snovima kroz sva svoja zasebna i besmrtna ega. Plaem u pivo. Nou, kad se vraam u Clichy, obuzima me to isto osjeanje. Kad god doem u La Fourche, vidim beskrajne putove to se zrakasto ire iz mojih nogu, a iz cipela mi istupaju bezbrojna ega to nastavaju svijet mog bia. Drei ih ispod ruke, pratim ih stazama kojima sam neko sam kroio, to je ono to ja zovem velianstvenim opsesivnim etnjama moga ivota i smrti. Razgovaram s tim samozvanim drugovima otprilike isto onako kako bih razgovarao sa samim sobom, da sam bio te zle sree da ivim i umrem samo jedanput i tako budem vjeito sam. Sad nisam nikad sam. U najgorem sam sluaju s Bogom! Ima neto na onom 202 komadiu puta od Place Clichyja do La Fourche zbog ega odmah procvjetaju sve velianstvene opsesivnc etnje. To je kao kretanje od jednog solsticija do drugog. Recimo da sam ba iziao iz Cafe Wepler i da nosim knjigu pod mikom, knjigu o stilu i volji. Moda, kad sam itao tu knjigu, nisam razumio vie od dvije-tri reenice. Moda sam itao jednu stranicu cijelu veer. Moda uope nisam bio u Cafe Wepler, nego sam, kad sam uo glazbu, ostavio svoje tijelo i odletio. A gdje sam onda? Pa napolju sam, u opsesivnoj etnji, kratkoj etnji od pedeset godina, ili tako nekako, koju obavim dok okrenem jednu stranicu. Ba kad izlazim iz Cafe Wepler, ujem udan um, neki fijuk. Ne moram se obazirati znam da to moje tijelo hita da mi se pridrui. Obino su ba u to vrijeme crpke za govna poredane po Aveniji. Gumena crijeva lee opruena preko plonika kao golemi crvi to stenju. Debeli crvi siu govno iz zahodskih jama. Ba to budi u meni pravu duevnu elju da se pogledam iz profila. Vidim samog sebe nagnuta nad knjigom u kavani; vidim kurvu pored sebe kako mi ita preko ramena; osjeam joj tlah na vratu. eka da dignem pogled, moda da joj pripalim cigaretu koju dri u ruci. Upitat e me ta ovdje sam i nije li mi dosadno. Knjiga je o i volji, a donio sam je u kavanu da je itam to je luksuz itati u

bunoj kavani a i za- od bolesti. I glazba je dobra u bunoj kavani pojaava osjeaj samoe, usamljenosti. Vidim kako kurvi podrhtava gornja usna nad mojim ramenom. Samo komadi usne u obliku trokuta, gla il.ik i svilast. Podrhtava u visokim notama, nagnuta 203 kao divokoza nad klisurom. A sad trim kroz ibe, ja i moje Ja opet smo vrsto slijepljeni. Komadi puta od Place Clichyja do La Fourche. Iz slijepih uliica to se niu uz taj komadi puta, iskau gusta jata kurvi, kao imii zaslijepljeni svjetlom. Zavlae mi se u kosu, u ui, u oi. Pripijaju se apama kojima mi siu krv. Po cijelu no trunu u tim uliicama; miriu kao biljke poslije jake kie. Isputaju sitne biljkaste glasove, slaboumne uzvike od milja, od kojih se ovjeku jei koa. Vrve po meni kao ui, ui s dugakim vrijeem kojim mi otiru znoj iz pora. Kurve, glazba, svjetina, svjetlo na zidovima, govno i crpke to junaki rade, sve to tvori maglicu koja se zgunjava u hladan znoj od kojeg se ovjek budi. Svake veeri, kad se uputim u La Fourche, trim kroz ibe. Svake veeri me skalpiraju i dotuku tomahavcima. Kad ne bi toga bilo, nedostajalo bi mi. Dolazim kui i istresem ui iz odjee, sperem krv sa sebe. Legnem i glasno hrem. Ba pravi svijet za mene! Meso mi ostaje njeno, a dua netaknuta. Kuu u kojoj stanujem rue. Sve su sobe gole. Kua mi je kao oderano ljudsko tijelo. Tapete vise u dronjcima, kreveti nemaju madraca, slivnici su nestali. Svake veeri, prije nego to uem u kuu, stojim i gledam je. Oarava me ta strahota. Uostalom, zato ne bi bilo malo strahote? Svaki ivi ovjek je muzej koji uva strahote svoje rase. Svaki ovjek dodaje novo krilo muzeju. I tako, svake ve ceri, stojei pred kuom u kojoj stanujem, pred kuom koju rue, nastojim joj odgonetnuti smisao. to joj je ponutrica izloenija, to vie volim svoju 204 kuu. Volim ak i staru kahlicu koja mi stoji pod krevetom i kojom se nitko vie ne slui. U Americi sam stanovao u mnogo kua, ali se ne sjeam kakva je bila ma koja od tih kua iznutra. Morao sam primati ono to sam doivljavao, pa hodam s tim po ulicama. Jednom sam unajmio otvoreni landauer i provezao se niz Petu aveniju. Bilo je jesenje poslijepodne i vozio sam se kroz svoj rodni grad. Mukarci i ene etali su se plonicima: neobine zvjerke, napola ljudske, napola celuloidne. Hodali su uz Aveniju i niz nju sumanuti, ulatenih zuba, postakljenih oiju, ene odjevene u lijepe haljine, svaka snabdjevena smijekom iz hladnjaka. I mukarci su se smjekali s vremena na vrijeme, kao da hodaju u lijesovima u susret Boanskom Spasitelju. Smjekajui se kroz ivot, s onim bezumnim, staklenim pogledom, razvijenih zastava, a seks umilno tee odvodnim kanalima. Imao sam revac sa sobom, pa kad smo doli do edrdeset druge ulice, otvorio sam vatru. Nitko se nije obazirao na to. Kosio sam ih lijevo i desno, ali se svjetina nije razrjeivala. ivi su hodali po mrtvima smjekajui se neprekidno da pokau svoje lijepe bijele zube. Ba mi se taj okrutni bijeli smijeak urezao u sjeanje. Vidim ga u snu kad ispruim ruku da prosim smijeak Georgea C. Tilyoua1 to lebdi povrh objeenih treperavih banana u Steeple-ihaseu. Amerika se smjeka siromatvu. Smjekanje tako malo stoji zato se ne biste smjekali dok se vozite u otvorenom landaueru? Smjekajte se, smjekajte! Smjekajte se i svijet je va. Smjekajte 1 Vlasnik velikog zabavita na ijem je ulazu ivisila njegova Kolema slika. (Prev.) 205 se u smrtnom hropcu bit e lake onima koje ostavljate za sobom. Smjekajte se, bogamu! Smijekom koji nikad ne silazi s lica. etvrtak je poslije podne i ja stojim u metrou licem u lice s priprostim enama Evrope. Na licima im je istroena ljepota, kao da su, poput same zemaljske kugle, prole kroz sve kataklizme prirode. Povijest njihove rase urezana im je na licima; koa im je kao pergament na kojem je zapisana cijela borba civilizacije. Seobe, mrnje i progoni, ratovi u Evropi sve je tu ostavilo svoj peat. One se ne smjekaju; lica su im sloena, a ono to pie na njima sloeno je od rase, karaktera, povijesti. Ja im na licima vidim nepravilnu, arenu kartu Evrope, kartu isprepletenu eljeznikim, brodskim i avionskim linijama, nacionalnim granicama, neunitivim, neizbrisivim predrasudama i suparnitvima. Sama nepravilnost tih obrisa, velike praznine koje oznaavaju mora i jezera, slomljene karike koje obiljeavaju otoke, neobini mitoloki ostaci prolosti to su poluotoci, sva ta izoblienost i nagrizenost pokazuju kakav sukob vjeito traje izmeu ovjeka i stvarnosti, sukob kojem je ova knjiga tek jo jedna karta. Snano me se doima, dok gledam ovu kartu, to je kontinent mnogo vei nego to se ini, zapravo uope nije kontinent, nego dio globusa u koji su nadrle vode, kopno na koje je nadrlo more. Na nekim slabim takama kopno je popustilo. ovjek ne mora znati neku rije iz geologije da shvati peripetije kroz koje je ovaj evropski kontinent proao, sa svojom mreom rijeka, jezera i mora u unutranjosti, ovjek moe odmah uoiti gigantske napore koji su se inili u razliitim razdobljima, ba 206 I kao to moe otkriti neuspjele, jalove napore, ovjek zapravo moe osjetiti velike klimatske promjene koje su slijedile nakon raznih obrata. Ako ovjek pogleda ovu kartu okom kartologa, moe lako

zamisliti kakva e biti za pedeset ili sto tisua godina. Tako se dogaa da, gledajui more i kopno koji sainjavaju ovjekove kontinente, vidim stanovite smijene, udovine formacije, pa opet one koje svjedoe o junakim borbama. U dugakim, krivudavim rijekama mogu nai trag gubitka vjere i hrabrosti, padanja u nemilost, polaganog, postepenog skrui-vanja due. Vidim da su granice obiljeene tekim, prirodnim meama, a isto tako i laganim, kolebljivim crtama, nestalnim poput vjetra. Tano osjeam gdje e se promijeniti klima, primjeujem da je neminovno da neki plodni krajevi presahnu, a da druga neplodna mjesta procvjetaju. Siguran sam da e se u nekim predjelima obistiniti mit, da e se ovdje-ondje nai pokoja karika izmeu nepoznatih ljudi koji smo bili, i nepoznatih ljudi koji jesmo, da e zbrka iz prolosti biti obiljeena jo veom zbrkom u budunosti, i da su samo mete i zbrka vani, i da moramo pasti na koljena pred njima. Kao ljudi, sadrimo sve elemente koji tvore zemlju, njenu pravu sutinu i njen mit; mi nosimo posvuda i vazda sa sobom nau promjenljivu geografiju, nau piomjenljivu klimu. Karta Evrope mijenja se pred naim oima; nitko ne zna gdje novi kontinent po- ni gdje svrava. Evo me usred velike promjene. Zaboravio sam .mii materinji jezik, a ipak ne znam ni novi jezik. 207 U Kini sam i razgovaram na kineskom. Usred srijede sam promjenljive stvarnosti za koju jo nije izmiljen jezik. Sudei po karti, u Parizu sam; sudei po kalendaru, ivim u treem desetljeu dvadesetog stoljea. Ali nit sam u Parizu nit sam u dvadesetom stoljeu. U Kini sam, a ovdje nema ni satova ni kalendara. Plovim uz Jangce nekom arapskom brodicom, i ono malo hrane to sakupim potjee iz smea baena s amerikih topnjaa. Treba mi cio dan da spravim skroman obrok, ali je to slastan obrok, a ja imam eludac od ljevana eljeza. Dolazim iz Louveciennesa ... Poda mnom dolina Seine. Cijeli je Pariz reljefno izboen, kao geodetski plan. Gledajui preko nizine koja dri korito rijeke, vidim grad Pariz: krug za krugom ulica; selo u selu; tvrava u tvravi. Poput kvrgava panja nekog starog mamutovca, usamljen i velianstven, stoji tu u irokoj nizini Seine. Vjeito na istom mjestu stoji as se smanjujui i kvrei, as se diui i irei: novo izlazi iz staroga, staro propada i umire. S koje god visine, s koje god udaljenosti, vremenske ili prostorne, gledan, on tu stoji, lijepi grad Pariz, njean, nalik na dragulj, sveta citadela ije se tajnovite staze provlae ispod gronjasta mora krovova da bi izbile na otvorenu nizinu. U pjeni i vrevi sata kad se ljudi vraaju s posla, sjedim i snatrim za aperitifom. Nebo je mirno, oblaci se ne miu. Sjedim usred srijede prometa, umiren tiinom novog ivota koji izrasta iz trulea oko mene. Noge mi dodiruju korijenje iskonskog tijela za koje nemam imena. U vezi sam s cijelom zemljinom kuglom. Evo me u utrobi vremena i nita 208 me nee izbaciti iz moga mira. Jo jedan putnik koji je otkrio plamen svog nemira. Evo me gdje sjedim na otvorenoj ulici skladajui svoju pjesmu. To je pjesma koju sam uo kao dijete, pjesma koju sam izgubio u novom svijetu i koju ne bih bio nikad ponovo naao da nisam pao kao granica u ocean vremena. Onome koji je prisiljen da sanja irom otvorenih oiju, sve je kretanje naopako, svaki se in lomi na kaleidoskopske djelie. Ja vjerujem, dok prolazim kroz strahotu sadanjice, da samo oni koji su toliko hrabri da zatvore oi, samo oni koji su trajno odsutni u stanju znanom kao stvarnost, mogu djelovati na nau kob. Ja vjerujem, stojei pred ovom jasnom bjelodanom strahotom, da sva sredstva nae civilizacije nee biti kadra da otkriju ono siuno zrnce pijeska koje je potrebno da se poremeti ustajala, zaglupljujua ravnotea naeg svijeta. Ja vjerujem da e samo sanjar koji se ne plai ni ivota ni smrti otkriti onu beskonanu malu esticu sile od koje e procvjetati kozmos u tren oka. Nijednog trenutka ne vjerujem u sporu i munu, slavnu i loginu, neslavno neloginu evoluciju ovjeanstva. Ja vjerujem da je cijeli svijet ne samo zemaljska kugla i bia koja je nastavaju, ni svemir ije smo elemente ucrtali u mapu, ukljuujui tu i otone svemire izvan dometa naeg pogleda i instrumenata nego da je cijeli svijet, poznat i nepoznat, izbaen iz koloteine, da vriti od boli i ludila. Ja vjerujem, kad bi se sutra otkrila sredstva kojima bismo mogli odletjeti na najudaljeniju zvijezdu, u jedan od onih svjetova ije e svjetlo, prema naem neshvatljivom proraunu, doprijeti do nas tek kad 11 < i no proljee 209 se naa zemlja bude ugasila, ja vjerujem, kad bismo se sutra prebacili tamo u vrijeme koje jo nije poelo, da bismo zatekli istovetnu strahotu, istovetnu bijedu, istovetnu ludost. Ja vjerujem, ako smo tako prilagoeni ritmu zvijezda oko nas da moemo izbjei udu sudara, da smo isto tako prilagoeni sudbini koja vlada u isto doba ovdje, ondje, s onu stranu i svagdje, i da neemo izbjei toj opoj sudbini ako u isto doba ovdje, ondje, s onu stranu i svagdje ne budu svi i svatko, ovjek, ivotinja, biljka, mineral, kamen, rijeka, drvo i planina, to htjeli.

Jedne noi, kad vie nema imena za stvari, ja hodam do kraja slijepe ulice, i kao ovjek koji je dotjerao cara do duvara, preskaem ponor koji razdvaja ive od mrtvih. Kad sam se obreo onkraj grobljanskog zida, gdje ubori posljednji ruevni pisoar, cijelo mi se djetinjstvo stisnulo u grlu u grudu i gui me. Gdje god sam prostro sebi postelju, borio sam se kao mahnit da otjeram prolost. Ali u posljednji trenutak prolost se pobjedniki die, prolost u kojoj se ovjek utaplja. Izdiui, ovjek shvaa da je budunost obmana, prljavo zrcalo, pijesak na dnu pjeanog sata, hladna, mrtva drozga iz visoke pei ije su se vatre ugasile. Idui dalje do srca Levallois-Perreta, prolazim pored nekog Arapina to stoji na ulazu u slijepu uliicu. On stoji tu ispod sjajne lune svjetiljke kao skamenjen. Nema niega to bi ga obiljeilo kao ovjeka nema ruke ni poluge ni opruge koje bi ga maginim dodirom mogle probuditi iz transa u koji je zapao. Dok tumaram dalje, lik Arapina urezuje mi se sve dublje i dublje u svijest. Lik Arapina to stoji u kamenu transu ispod 210 sjajne lune svjetiljke. Likovi drugih ljudi i ena to stoje u hladnom znoju ulica likovi s ljudskim obrisima to stoje na sitnim takama u prostoru koji se skamenio. Nita se nije promijenilo od onoga dana kad sam prvi put siao na ulicu da pogledam ivot za svoj raun. Sve to sam od tada nauio, lano je i bezvrijedno. I sad kad sam odbacio la, lice mi je zemlje jo okrutnije nego to je bilo u poetku. U ovoj sam bljuvotini roen i u ovoj u bljuvotini umrijeti. Nema izlaza. Nema raja u koji bih mogao pobjei. Vaga je uravnoteena. Potrebno je samo siuno zrnce pijeska, ali se to siuno zrnce pijeska nikako ne moe nai. Duh i volja nedostaju. Ponovo mislim na divljenje i uas koji je ulica bila najprije u meni probudila. Sjeam se kue u kojoj sam stanovao, maske koju je nosila, zlih duhova koji su je nastavali, misterij koji ju je obavijao; sjeam se svakog stvora to je preao obzorje mog djetinjstva, divljenja koje ga je pratilo, fluida u kojem je plutao, dodira njegova tijela, mirisa koji je irio oko sebe; sjeam se dana u sedmici i bogova koji su vladali njima, njihove kobnosti, njihove arome, svaki je dan bio tako nov i blistav, ili pak dug i strahovito prazan; sjeam se doma koji smo stvorili, predmeta koji su ga sainjavali, duha koji ga je proimao; sjeam se promjenljivih godina, njihovih otrih presudnih bridova, poput kalendara skrivena u deblu porodinog stabla; sjeam se ak i svojih snova, i onih nonih i onih danjih. Otkako sam proao pored onog Arapina, preao sam dugaak prav put to vodi u vjenost, ili bar imam ilu/.iju da idem pravim i beskrajnim putom. Zabo-i.ivio sam da postoji tako neto kao to je geodetska 211 krivina, da u se, ma koliko bilo veliko skretanje, budem li iao dalje, neprestance vraati tamo gdje stoji Arapin. Na svakom raskru naii u na lik s ljudskim obrisima to e stajati u kamenu transu, lik umetnut u pozadinu slijepe uliice koji obasjava sjajna luna svjetiljka. Danas sam opet u velikoj opsesivnoj etnji. Ja i moje Ja vrsto smo slijepljeni. Opet nebo lebdi nepomino, zrak je beumno smiren. Iza velikog zida koji me okruava glazbenici udeavaju glazbala. Jo jedan dan ivota prije sloma! Jo jedan dan! Dok ovako mrmljam sam sa sobom, najednom zaokrenem za grobljanski zid u Rue de Maistre. Otro skretanje nadesno baca me u samu utrobu Pariza. Kroz klupasta, pomina crijeva Montmartrea ulica je nalik na ranu zadanu nazubljenim noem. Hodam po krvi, srce mi gori. Sutra e sve ovo propasti i ja isto tako. Iza zida vragovi udeavaju glazbala. Bre, bre, srce mi gori! Penjem se uz brdo Montmartrea, sveti Antun mi je s jedne strane, Belzebub s druge. Jedan stoji tu na visokom brdu, sjajei se u svojoj bjelini. Povrina duha postaje nalik na uzburkano more. Nebo se klati, zemlja se ljulja. Penjem se uz brdo, iznad granuliranih poklopaca od krovova, iznad kapaka s oiljcima i zadihanih kapa na dimnjacima ... Na onom mjestu gdje Rue Lepic lei na boku da malo predahne, gdje zavija kao ukosnica da se nastavi naglo uspinjati, ini se kao da se plima povukla i ostavila za sobom bogat pomorski arsenal. Plesne dvorane, bifei, kabarei, sva ona usijana ipka i pjena elektrine noi blijedi pred uzavrelom 212 masom jestvina to opasuju podnoje brda. Pariz se trlja po trbuhu. Pariz mljaska. Pariz brusi sebi nepce za nastajnu gozbu. Eto tijela to se uvijek kree u svom ambijentu velika dinamina povorka nalik na frizove egipatskih hramova, nalik na etruansku legendu, nalik na jutro Kretine slave. Sve je izvanredno ivo, vreva izdiferencirane materije. Topla konica ljudskog tijela, grozd groa, med pohranjen kao topli dijamanti. Ulice mi vrve kroz prste. Sabirem cijelu Francusku u aku. U sau sam, u toplom trbuhu Sfinge. Nebo i zemlja drhte od ivog, ugodnog bremena ovjeanstva. U samoj sri je tijelo. Izvan toga je sumnja, oaj, razoaranje. Tijelo je temelj, ono to je neprolazno. Po Rue d'Orsel, sunce na smiraju. Moda je to sunce na smiraju, a moda je to sama ulica sumorna kao predsoblje. Krv mi zbog vlastite teine tone u krhke, staklene hemoroide ivaca. Na proeljima izgrizenim od alosti tanak sloj masti, tanka zelena koica izblijedjelosti, trunak bezumlja. A onda najednom presto! Sve se promijenilo. Najednom ulica razjapljuje svoje eljusti i, kao miran bijel san, kao san ugraen u kamen, die se Sacre Coeur. Kasno je poslije podne i teka bjelina crkve je

zaguljiva. Teka, dremljiva bjelina, kao trbuh iscrpljene ene. Amo-tamo kola krv, obrisi su zaokrueni od blaga svjetla, goleme, valovite kupole napete su kao sise u divljakinja. Na vrtoglavim strminama drvee viri kao trnje, ije se pahuljasto granje tromo njie iznad nevidljive struje to se kree kao u transu ispod korijenja. Komadii neba jo prianjaju za vrhove granja meki, pamucasti uperci obojeni istonjakim plavetnilom. Sloj iznad sloja, zelena zemlja 213 istakana mrvicama kruha, ugavim psima, malim ljudoderima koji iskau iz tobolaca klokana. Iz muenikih kostiju bijele balustrade mueni se udovi jo gre u agoniji. Svilene noge prekriene kufijskim pismom, moda drolje u svili, moda mravi kormorani, moda mrtve hurije. Cijela ta ispupena graevina, sa svojom bijelom slonovskom koom i tekim kamenim dojkama, ustremila se na Pariz maurski fatalistiki. No se blii, no bulevara, s nebom crvenim kao vatra u paklu, a od Clichyja do Barbesa protee se rezbarija od otvorenih grobova. Blaga parika no, kao ljestve od bezubih desni, a izmeu preaka se cerekaju vukodlaci. Cijelim podnojem brda u-bore pisoari, drijela im zaepljena mekim kruhom. Tek u noi Sacre" Coeur se istie u svoj svojoj smrdljivoj divoti. Tada tek teka bjelina njene koe i njena vlanog kamenog daha pritie krv kao ventil. No i Pariz to pia svoju krv od delirijuma tre-mensa. Vrijeme to se valja po ksilofonima, mjesec izduen, um izduben. No pada kao izvrnuta pljuvaka, a lijepo cvijee uma, zlatni sunovrati i makovi boje krede savakani su u slinu. Gore, na visokom brdu Montmartrea, ispod nebeskiplavog platnenog krova, veliki kameni konji neujno vau. Kopaju nogama tako da se zemlja trese na sjeveru u Spitz-bergu, na jugu u Tasmaniji. Globus se vrti na mekanoj pisti bulevara. Sve bre i bre se vrti. Sve bre i bre dok iza ruba glazbenici udeavaju glazbala. Opet ujem prve note plesa, avolskog plesa s otrovom i rapnelom, plesa gorueg lupanja srca, svako srce gori i vriti u noi. 214 Na visokom brdu, u proljetnoj noi, sam u divovskom tijelu kitovu, visim okrenut na glavu, oi su mi podljevene krvlju, kosa mi je bijela kao crvi. Jedan trbuh, jedan le, veliko tijelo kitovo trune kao zametak pod mrtvim suncem. Ljudi i ui, ljudi i ui, nepregledna povorka to ide prema gomili lii-naka. To je proljee koje je Krist opjevao, sa spuvom u ustima, dok su abe ipale. Nema nikakva traga ri, nema nikakve mrlje od melankolije. Glave povezane prakom u crnom bjesomunom snu, prolost polako tone, slika smotana u kuglu i okovana lancima. U svakoj enskoj utrobi lupaju eljezne potkove, u svakom grobu ume prazne koljke. Utroba i koljka, a u upljini utrobe odrastao idiot koji bere ljutie. ovjek i konj kreu se sad u jednom tijelu, ruke su mekane, potkove se raskolile. Pristiu u neprestanoj povorci, crvenih onih jabuica i plamenih griva. Proljee dolazi u noi umei kao vodopad. Pristiu na krilima kobila, grive im vijore, nozdrve se pue. Uz Rue Caulaincourt, preko mosta od grobova. Pada njena proljetna kiica. Ispod mene bijele kapelice u kojima mrtvaci lee pokopani. kropac polomljenih sjena od teke reetkaste konstrukcije mosta. Trava izbija iz busenja, zelenija sad nego po danu elektrina trava koja se sjaji karatima od konjske sile. Malo dalje uz Rue Caulaincourt nailazim na jednog ovjeka i jednu enu. ena nosi slamni eir na glavi. Dri kiobran u ruci, ali ga ne otvara. Pribliivi joj se, ujem kako kae: C'est une combinai-s o n! pa, mislei da combinaison znai do215 nje rublje, napinjem ui. Ali ona govori o nekoj drugoj vrsti combinaisona i ubrzo eto kavge. Sad vidim zato je kiobran bio zatvoren. Combinai-son! vie ona i pone vitlati kiobranom. A onaj jadnik moe samo protisnuti: Mais non, ma petite, mais non!1 Neobino uivam u tom malom prizoru ne zato to ga ona mlati kiobranom, nego zato to sam zaboravio ono drugo znaenje rijei combinai-son. Gledam nadesno i tu, na poloitoj ulici, upravo je onaj Pariz koji sam uvijek traio. Moete poznavati svaku ulicu u Parizu a da ipak ne poznajete Pariz, ali kad ste zaboravili gdje ste i kad kia njeno pada, iznenada, u besciljnoj etnji, dolazite do ulice kojom ste proli nebrojeno puta u snu, i to je ulica kojom sad hodate. Ba sam ovom istom ulicom prolazio jednog dana i vidio ovjeka kako lei na ploniku. Leao je izvaljen na leima ispruenih ruku kao da su ga ba skinuli s kria. Ni iva dua mu se nije primakla, ni jedna jedina, da vidi je li mrtav ili iv. Leao je tu, izvaljen na leima, ispruenih ruku, i tijelo mu se nije ni najmanje micalo ni kretalo. Kad sam proao blizu ovjeka, uvjerio sam se da nije mrtav. Teko je predisao i iz usta mu je curio sok od duhana. Kad sam doao do ugla, zastao sam naas da vidim ta e se dogoditi. Tek to sam se okrenuo, dopre mi do uiju bura smijeha. Najednom se pred vratima i izlozima stvorilo mnogo ljudi. Cijela je ulica ivnula u tren oka. Mukarci i ene ustoboili se, suze im se kortljaju niz obraze. Probijao sam se kroz svjetinu to se bila okupila oko izvaljene 1 Ama nije, mala moja, ama nije! (Prev.) 216 prilike na ploniku. Nisam mogao shvatiti razlog ovom nenadanom zanimanju, ovom nenadanom

izljevu veselja. Konano sam se nekako probio i stao pokraj onoga ovjeka. Leao je na leima kao i prije. Nad njim je stajao pas koji je radosno mahao repom. Pas je zario njuku u ovjekov raskopani lic. Zato su se svi toliko smijali. I ja sam se pokuao nasmijati. Nisam mogao. Raalostio sam se, strano raalostio, vie nego ikad prije. Ne znam ta mi je bilo ... Svega se toga sjeam sad dok se penjem tom po-loitom ulicom. To se zbilo ba ispred mesnice preko puta, one s crvenobijelim platnenim krovom. Prelazim ulicu i tu, na vlanom ploniku, upravo ondje gdje je onaj drugi ovjek leao, nalazi se tijelo ovjeka ispruenih ruku. Primaknem mu se da ga bolje pogledam. To je onaj isti ovjek, samo mu je sad lic zakopan i on je mrtav. Saginjem se nad njega da se dokraja uvjerim da je to isti ovjek i da nije mrtav. Dokraja sam se uvjerio prije nego to sam ustao i poao dalje. Na uglu zastajem naas, ta ekam? Zastajem tu na jednoj peti oekujui da ponovo ujem onu buru smijeha koje se tako ivo sjeam. Ni glasa. Ni jednog ovjeka na vidiku. Osim mene i ovjeka koji lei mrtav ispred mesnice, ulica je sasvim pusta. Moda ja samo sanjam. Gledam na ulini natpis da vidim je li to ime koje poznajem, hou da kaem ime kojeg bih se sjetio kad bih bio budan. Dodirujem zid pokraj sebe, trgam komadi papira s plakata koji je prilijepljen na zidu. Drim asak taj komadi papira u ruci, zatim ga zguvam u pilulicu i hitnem u kanal. On odskoi i padne u svjetlucavu baru. Oito ne sanjam. Onog 217 asa kad sam se uvjerio da sam budan, obuzima me hladna jeza. Ako ne sanjam, onda sam lud. A to je najgore, ako sam lud, neu moi nikad izvesti naistac jesam li sanjao ili bio budan. Ali moda ne treba nita izvoditi naistac, pada mi na um misao koja me ohrabruje. Ja jedini znam za ovo. Ja sam jedini u nedoumici. to vie razmiljam o tome, to bivam uvjereniji da me zapravo ne brine sanjam li ili sam lud, nego nisam li ja sam taj ovjek na ploniku, taj ovjek ispruenih ruku? Ako se tijelo moe napustiti u snu ili u smrti, moda se moe napustiti i zauvijek, pa vjeno lutati bestjelesan, otkvaen, bezimeni identitet ili neidentificirano ime, nevezana dua, ravnoduna prema svemu, besmrtna dua, moda nepokvariva, kao Bog tko zna? Moje tijelo mjesta koje je ono upoznalo, tolika mjesta a sva tako udna i bez veze sa mnom. Bog Ajaks to me vue za kosu, to me vue za kosu po dalekim ulicama u dalekim mjestima aavim mjestima... Quebec, Chula Vista, Brownsville, Suresnes, Monte Carlo, Czerno-witz, Darmstadt, Canarsie, Carcassone, Koln, Clichy, Krakow, Budimpeta, Avignon, Be, Prag, Marseilles, London, Montreal, Colorado Springs, Imperial City, Jacksonville, Cheyenne, Omaha, Tucson, Blue Earth, Tallahassee, Chamonix, Greenpoint, Paradise Point, Point Loma, Durham, Juneau, Aries, Dieppe, Aix-la-Chapelle, Aix-en-Provence, Le Havre, Nimes, Ashe-ville, Bonn, Herkimer, Glendale, Ticonderoga, Nija-garini slapovi, Spartanburg, jezero Titicaca, Ossi-ning, Dannemora, Narragansett, Niirnberg, Hanover, Hamburg, Lemberg, Needles, Calgary, Galveston, Honolulu, Seattle, Otay, Indianapolis, Fairfield, Rich218 mond, Orange Court House, Culver City, Rochester, Utica, Pine Bush, Carson City, Southold, Blue Point, Juarez, Mineola, Spuyten Duyvil, Pawtucket, Wilmington, Coogan's Bluff, North Beach, Toulose, Per-pignan, Fontenay-aux-Roses, Widdecombe-in-the-Moor, Mobile, Louveciennes... U svakom pojedinom od tih mjesta neto sam doivio, neto kobno. U svakom pojedinom od tih mjesta ostavio sam na ploniku le ispruenih ruku. Svaki pojedini put sagnuo sam se da se dobro pogledam, da se uvjerim da tijelo nije ivo i da ne ostavljam sebe, nego mene. I iao sam dalje sve dalje, i dalje, i dalje. I jo idem i iv sam, ali kad pone kia pa stanem hodati bez cilja, ujem tropot tih svojih mrtvih Ja oguljenih s mene na putovanjima i pitam se ta je sad na redu? Pomislili biste da postoji granica do koje tijelo moe izdrati, ali je nema. Tijelo toliko nadvisuje patnju da uvijek, kad je sve satrto, ostaje po koji nokat na nozi ili bu kose koji tjera izdanke, i ba ti besmrtni izdanci ostaju za vi-jeke vjekova. I tako, ak i kad ste uistinu mrtvi i zaboravljeni, neki mikroskopski djeli vas jo tjera izdanke, pa ma koliko prola budunost bila mrtva, ipak je neki djeli iv i tjera izdanke. Tako stojim jednog poslijepodneva na arkom suncu ispred male stanice u Louveciennesu, siuan je dio mene iv i tjera izdanke. Vrijeme kad burzovni izvjetaj stie eterom kroz eter, kao to kau. U bistrou preko puta stanice skriven je neki stroj, a u stroju je skriven neki ovjek, a u ovjeku ]c skriven glas. I glas, glas odrasla idiota, govori: American Can ... American Tel. & Tel... Na fran-i uskom to govori, to je jo idiotskije. American 219 Can... American Tel. & Tel... A onda najednom, kao kad se Jakov popeo uza zlatne ljestve, najednom provaljuju svi glasovi neba. Poput gejzira to izbija iz gole zemlje, izlijeva se cijela amerika scena1 American Can, American Tel. & Tel., Atlantic & Pacific, Standard Oil, United Cigars, Father John, Sacco & Vanzetti, Uneeda Biscuit, Seaboard Air Line, Sapolio, Nick Carter, Trixie Friganza, Foxy Grandpa, Gold Dust Twins, Tom Sharkey, Valeska Suratt, Commodore Schley, Millie de Leon, Theda Bara, Robert E. Lee, Little Nemo, Lydia Pinkham, Jesse James, Annie Oakley, Diamond Jim Brady,

Schlitz-Milwaukee, Hemp St. Louis, Daniel Boone, Mark Hanna, Alexander Dowie, Carrie Nation, Mary Baker Eddy, Pocahontas, Fatty Arbuckle, Ruth Snyder, Lillian Russell, Sliding Billy Watson, Olga Nethersole, Billy Sunday, Mark Twain, Freeman & Clarke, Joseph Smith, Battling Nelson, Aimee Semple McPherson, Horace Greeley, Pat Rooney, Peruna, John Philip Sousa, Jack London, Babe Ruth, Harriet Beecher Stowe, Al Capone, Abe Lincoln, Brigham Young, Rip Van Winkle, Krazy Kat, Liggett & Meyers, Hallroom Boys, Horn & Hardart, Fuller Brush, Katzenjammer Kids, Gloomy Gus, Thomas Edison, Buffalo Bill, Yellow Kid, Booker T. Washington, Czolgosz, Arthur Brisbane, Henry Ward Beecher, Ernest Seton Thompson, Margie Pennetti, Wrigley's Spearmint, Uncle Remus, Svoboda, David Harum, John Paul Jones, Grape Nuts Aguinaldo, Nell Brin-kley, Bessie McCoy, Tod Sloan, Fritzi Scheff, Lafca1 Idui n'z imena amerikih kompanija, poznatih linosti i pojmova suvie je velik i arolik da bi se mogao ovdje pojedinano razjasniti. (Prev.) 220 dio Hearn, Anna Held, Little Eva, Omega Oil, Maxine Elliott, Oscar Hammerstein, Bostock, The Smith Brothers, Zbysko, Clara Kimpal Young, Paul Revere, Samuel Gompers, Max Linder, Ella Wheeler Wilcox, Corona-Corona, Uncas, Henry Clay, Woolworth, Patrick Henry, Cremo, George C. Tilyou, Long Tom, Christy Matthewson, Adeline Geney, Richard Carle, Sweet Caporals, Park Tilford's, Jeanne Eagels, Fanny Hurst, Olga Petrova, Yale & Towne, Terry McGo-vern, Frisco, Marie Cahill, James J. Jeffries, Hou-satonic, Penobscot, Evangeline, Sears Roebuck, Salmagundi, Dreamland, P. T. Barnuin, Luna Park, Hiawatha. Bill Nye, Pat McCarren, Rough Riders, Mischa Elman, David Belasco, Farragut, The Hairy Ape, Minnehaha, Arrow Collars, Sunrise, Sun Up, Shenandoah, Jack Johnson, Mala crkva iza ugla, Cab Calloway, Elaine Hammerstein, Kid McCoy, Ben Ami, Ouida, Peck's Bad Boy, Patti, Eugene V. Debs, Delaware & Lackawanna, Carlo Tresca, Chuck Connors, George Ade, Emma Goldman, Bik Koji Sjedi, Paul Dressier, Child's' Hubert's Museum, The Bum, Florence Mills, Alamo, Peacock Alley, Pomander Walk, Zlatna groznica, Sheepshead Bay, Strangler Lewis, Mimi Aguglia, The Barber Shop Chord, Bobby Wal-thour, Painless Parker, gospoa Leslie Carter, The Police Gazette, Carter's Little Liver Pills, Bustano-by's Paul & Joe's, William Jennings Bryan, George M. Cohan, Swami Vivekananda, Sadakichi Hartman, Hlizabeth Gurley Flynn, Monitor i Merrimac, Snuffy the Cabman, Dorothy Dix, Amato, Great Sylvester, loe Jackson, Bunny, Elsie Janis, Irene Franklin, The Bcale Street Blues, Ted Lewis, Wine, Woman & Song, Blue Label Ketchup, Bill Bailey, Sid Olcott, 221 In the Gloaming Genevieve i Banks of the Wabash u daljini... Sve to je ameriko naglo izranja. A sa svakim je imenom povezana tisua intimnih pojedinosti iz mog ivota. Koji Francuz pomisli, prolazei pored mene na ulici, da ja nosim u sebi rjenik imena? A uz svako ime po ivot i smrt? Kad idem niz ulicu sav zanesen, zna li i jedan Francek niz koju ulicu ja idem? Zna li da ja hodam unutar velikog Kineskog zida? Nita mi nije zapisano na licu ni patnja, ni radost, ni nada, ni oaj. Hodam ulicama lica kao u kulija. Vidio sam poharanu zemlju, razorene domove, rasturene obitelji. Svaki grad kojim sam hodao atro me toliko je golema bijeda, toliko beskrajno neprekidno zlopaenje. Od grada do grada hodam ostavljajui za sobom velebnu povorku mrtvih i zveckavih Ja. Ali ja sam idem sve dalje i dalje i dalje. I neprestano ujem kako glazbenici udeavaju glazbala ... Sino sam opet hodao po etrnaestom okrugu. Opet sam nabasao na svog idola. Eddieja Car-neyja, djeaka kojeg nisam vidio otkako sam se odselio iz stare etvrti. Bio je visok i mrav, lijep kako Irci znaju biti lijepi. Zagospodario je mnome, duom i tijelom. Bile su tri ulice Sjeverna prva, Fillmo-reski trg i Driggsova avenija. One su bile granice znanoga svijeta. S druge je strane bila Thule, Ultima Thule1. To je bilo doba San Juana Hilla, Free Silvera2, Pinocchija, Uneede. U bazenu, nedaleko od 1 Neko najsjeverniji dio nastanjena svijeta, a odatle bilo koje daleko i tajanstveno mjesto. (Prev.) 2 Ekonomski termin koji oznaava slobodno kovanje srebrna novca. (Prev.) 222 trnice Wallabout, leali su bojni brodovi. Asfaltna traka uz rub plonika omoguavala je biciklistima da odjure do Coney Islanda i natrag. U svakom smotku Sweet Caporala bila je po jedna fotografija, ponekad neke subrete, ponekad nekog boksaa, ponekad neke zastave. Pred veer Paul Sauer bi turio limenku kroz reetku na svom prozoru i zatraio prijesnog kiselog kupusa. Isto tako pred veer Lester Reardon, ponosan, nalik na princa, zlatokos, poao bi od kue, pored pekarnice izvanredno vaan dogaaj. Na junoj strani nalazile su se kue odvjetnika i lijenika, politiara, glumaca, vatrogasni dom, pogrebni zavod, protestantske crkve, varijete, fontana; na sjevernoj strani nalazile su se valjaonica lima, ljevaonica eljeza, veterinarska ambulanta, groblje, kola, policijska stanica, mrtvanica, klaonica, plinski rezervoari, ribarnica, Demokratski klub. Bilo je svega tri ovjeka kojih se valjalo bojati staroga Ramsayja, prodavaa biblija, ludog Geor-gea Dentona, pokuarca, i doktora

Martina, tamani-telja gamadi. Ve su se mogli jasno luiti pojedini tipovi: lakrdijai, vesela braa, paranoici, prevrtljivci, mistagozi, zlopatnici, blune, pijanice, laljivci, licemjeri, drolje, sadisti, gmizavci, krtice, fanatici, pederasti, zloinci, sveci, prinevi. Jenny Maine bila je laka roba. Alfie Betcha bio je varalica. Joe Goeler bio je peder. Stanley je bio moj prvi prijatelj. Stanley Borowski. On je bio prva drugaija osoba koju sam upoznao. Bio je divljak. Stanley nije priznavao nikakva zakona osim remena koji je njegov stari drao u stranjoj prostoriji brijanice. Kad ga je stari lemao, mogli ste Stanleyja uti nekoliko ulica dalje kako se dere. U tom se svijetu sve radilo otvo223 reno, u po bijela dana. Kad je Silberstein, hlaar, pomjerio pameu, sruili su ga na plonik ispred njegove kue i navukli mu luaku koulju. Njegova ena, koja je bila trudna, toliko se zgrozila da joj je ispao klinac na plonik tik do njega. Profesor Martin, tamanitelj gamadi, upravo se vraao kui nakon duge veselice. Nosio je dva afrika tvora u depovima na kuputu i jedan mu je pobjegao. Stanley Borowski stjerao je tvora u odvodni kanal, zbog ega je na licu mjesta dobio modricu ispod oka od sina profesora Martina, Harryja, koji je bio slabouman. Na daari iznad prodavaonice boja, upravo preko puta stajao je Willie Maine sputenih hlaa i drkao sve u esnaest. Bjork, govorio je. Bjork! Bjork! Doli su vatrogasci i uperili mrk u njega. Njegov stari, koji je bio pijanica, pozvao je cajkane. Cajkani su doli i istukli staroga gotovo namrtvo. Dotle je, jednu ulicu dalje, Pat McCarren stajao u bifeu i astio drugare ampanjcem. Matineja je upravo zavrila i subrete iz Riti tiskale su se u stranju prostoriju sa svojim prijateljima mornarima. Ludi George Denton vozio se u svojim kolima uz ulicu, s biem u jednoj ruci, a s Biblijom u drugoj. Derao se iz svega svog luakog glasa: Uinite li to i najneznatnijem od moje brae, uinili ste i meni, ili kakvo slino sranje. Gospoa Gorman stajala je na vratima u svojoj prljavoj kunoj haljini, sise joj napola ispale, i mrnala je: --! Ona je bila lan crkve oca Carrolla na sjevernoj strani. Dobro j'tro, oe, kakvo krasno jutro! Te mi je veeri, poslije veere, sve opet izilo pred oi mislim glazbenici i ples koji se pripremaju da zasviraju. Mi smo bili priredili skroman pir za same 224 sebe, Carl i ja. Veeru koja se sastojala iskljuivo od delikatesa: rotkvica, crnih maslina, rajica, srdela, sira, idovskog kruha, banana, umaka od jabuka, dvije litre alirskog vina od etrnaest gradi. Vani je bilo toplo i vrlo mirno. Sjedili smo tako poslije veere puei zadovoljno, samo to nismo zadrijemali, tako je dobra bila i veera i tako su udobni bili tvrdi naslonjai dok je svjetlo blijedjelo i vladala ona tiina oko vrhova krovova kao da same kue tiho diu na pukotine. I, kao i mnoge druge veeri, poto smo utke sjedili neko vrijeme i u sobi se smrailo, on je najednom poeo pripovijedati o sebi, o neemu iz prolosti to se u tiini i veernjem sutonu poelo uobliavati, ne zapravo u rijei, jer je ono to mi je priopavao nadmaivalo rijei. Ja mislim da nisam uope sluao rijei, nego samo glazbu koja je dopirala iz njega nekakvu slatku, drvenastu glazbu koja se probijala kroz alirsko vino i rotkvice i crne masline. Pripovijedao je o majci, o tome kako je iziao iz njene utrobe, pa za njim njegov brat i sestra, a onda je doao rat pa su mu rekli neka puca, a on nije mogao pucati, a kad je zavrio rat, otvorili su vrata zatvora, ili ludnice, ili gdje je god bio, pa je postao slobodan kao ptica. Kako se dogodilo da se on tako raspriao, ne sjeam se vie. Razgovarali smo o Veseloj udovici io Maxu Linderu, o bekom Prateru a onda smo se najednom nali usred rusko-japanskog rata i javio se onaj Kinez koga Claude Farrere spominje u La Bataille1. 1 Bitka, roman francuskog pisca Claudea Farrfcrea (1876-1957). (Prev.) no proljee 225 Neto to je bilo reeno o tom Kinezu mora da ga je dirnulo u samu duu, jer kad je opet otvorio usta i poeo taj govor o svojoj majci, njenoj utrobi, o tome kako je doao rat i kako je postao slobodan kao ptica, znao sam da se prenio daleko u prolost, pa sam se gotovo bojao disati od straha da ga ne prekinem. Slobodan kao ptica, uo sam kako je rekao, i tada su se otvorila vrata i drugi ljudi istrali napolje, svi itavi i malo aavi od zatoenja i napetog iekivanja da se svri rat. Kad su se vrata otvorila, ja sam opet bio na ulici, a moj je prijatelj Stanley sjedio do mene, na maloj stepenici ispred kue gdje smo uveer jeli kiseli kruh. Daleko niz ulicu bila je crkva oca Carrolla. A sad je opet veer i zvona zvone na veernju, Carl i ja okrenuti smo jedan drugome u mraku to se hvata, mirni i sloni u svemu. Sjedimo u Clichyju i odavno je prestao rat. Ali je drugi rat na pomolu, ondje je u mraku, i moda je on zbog mraka pomislio na majinu utrobu i no to se sputa, no kad stojite sami i, ma koliko bilo uasno, morate stajati sami i pomiriti se s tim. Ja nisam htio ii u rat, govorio je. Vraju mater, bilo mi je svega osamnaest godina. Upravo je tada poeo svirati neki gramofon, a to je bio valcer iz Vesele udovice. Vani je sve bilo veoma tiho i mirno ba kao prije rata. Stanley mi apue na pragu neto o Bogu, k a t o 1 i-k o m Bogu. Ima nekoliko rotkvica u zdjelici i Carl ih vae u mraku. Kako je lijepo biti iv, ma koliko ovjek bio siromaan, kae on. Jedva da ga vidim kako prua ruku u zdjelicu i grabi

jo jednu rotkvi226 cu. Kako je lijepo biti iv! Pa strpa rotkvicu u usta, kao da bi da se uvjeri da je jo iv i slobodan kao ptica. I sad cijela ulica, slobodna kao ptica, cvrkue u meni pa opet vidim djeake kojima e poslije odletjeti glave ili e im utrobe biti probodene bajunetom djeake kao Alfieja Betcha, Toma Fowlera, John-nyja Dunna, Sylvestera Goellera, Harryja Martina, Johnnyja Paula, Eddieja Carneyja, Lestera Reardona, Georgieja Mainea, Stanleyja Borowskog, Louisa Pi-rossa, Robbieja Hyslopa, Eddieja Gormana, Boba Maloneyja. Djeaci sa sjeverne strane i djeaci s june strane svi svaljani u gomilu ubreta ,a crijeva im vise na bodljikavoj ici. Da je bar jedan od njih ostao! Ali ne, nije ni jedan! Nije ak ni veliki Lester Reardon. Cijela je prolost zbrisana. Kako je lijepo biti iv i slobodan kao ptica! Vrata su otvorena i mogu poi kud mi drago. Ali gdje je Eddie Carnie? Gdje je Stanley? Ovo je proljee koje je Krist opjevao, sa spuvom u ustima, dok su abe ipale. U svakoj se utrobi razlijee lupanje eljeznih potkova, u svakom grobu ume uplje koljke. Nadsvoena komora bestidne tjeskobe zasiene aneoskim glistama to vise iz upale utrobe jednog neba. U ovom posljednjem tijelu kitovu cijeli je svijet postao rana to curi. Kad ponovo zatrubi truba, bit e kao da ste pritisnuli dugme: kad prvi ovjek padne, on e sruiti drugoga, a taj opet drugoga, i tako redom dalje, oko svijeta, od New Yorka do Nagasakija, od Arktika do Antarktika. A kad ovjek padne, on e sruiti slona, a slon c sruiti kravu, a krava e sruiti konja, a konj janje, i svi e popadati, jedan prije drugoga, jedan po227 Neto to je bilo reeno o tom Kinezu mora da ga je dirnulo u samu duu, jer kad je opet otvorio usta i poeo taj govor o svojoj majci, njenoj utrobi, o tome kako je doao rat i kako je postao slobodan kao ptica, znao sam da se prenio daleko u prolost, pa sam se gotovo bojao disati od straha da ga ne prekinem. Slobodan kao ptica, uo sam kako je rekao, i tada su se otvorila vrata i drugi ljudi istrali napolje, svi itavi i malo aavi od zatoenja i napetog iekivanja da se svri rat. Kad su se vrata otvorila, ja sam opet bio na ulici, a moj je prijatelj Stanley sjedio do mene, na maloj stepenici ispred kue gdje smo uveer jeli kiseli kruh. Daleko niz ulicu bila je crkva oca Carrolla. A sad je opet veer i zvona zvone na veernju, Carl i ja okrenuti smo jedan drugome u mraku to se hvata, mirni i sloni u svemu. Sjedimo u Clichyju i odavno je prestao rat. Ali je drugi rat na pomolu, ondje je u mraku, i moda je on zbog mraka pomislio na majinu utrobu i no to se sputa, no kad stojite sami i, ma koliko bilo uasno, morate stajati sami i pomiriti se s tim. Ja nisam htio ii u rat, govorio je. Vraju mater, bilo mi je svega osamnaest godina. Upravo je tada poeo svirati neki gramofon, a to je bio valcer iz Vesele udovice. Vani je sve bilo veoma tiho i mirno ba kao prije rata. Stanley mi apue na pragu neto o Bogu, k a t o 1 i-kom Bogu. Ima nekoliko rotkvica u zdjelici i Carl ih vae u mraku. Kako je lijepo biti iv, ma koliko ovjek bio siromaan, kae on. Jedva da ga vidim kako prua ruku u zdjelicu i grabi jo jednu rotkvi226 cu. Kako je lijepo biti iv! Pa strpa rotkvicu u usta, kao da bi da se uvjeri da je jo iv i slobodan kao ptica. I sad cijela ulica, slobodna kao ptica, cvrkue u meni pa opet vidim djeake kojima e poslije odletjeti glave ili e im utrobe biti probodene bajunetom djeake kao Alfieja Betcha, Toma Fowlera, John-nyja Dunna, Sylvestera Goellera, Harryja Martina, Johnnyja Paula, Eddieja Carneyja, Lestera Reardona, Georgieja Mainea, Stanleyja Borowskog, Louisa Pi-rossa, Robbieja Hyslopa, Eddieja Gormana, Boba Maloneyja. Djeaci sa sjeverne strane i djeaci s june strane svi svaljani u gomilu ubreta ,a crijeva im vise na bodljikavoj ici. Da je bar jedan od njih ostao! Ali ne, nije ni jedan! Nije ak ni veliki Lester Reardon. Cijela je prolost zbrisana. Kako je lijepo biti iv i slobodan kao ptica! Vrata su otvorena i mogu poi kud mi drago. Ali gdje je Eddie Carnie? Gdje je Stanley? Ovo je proljee koje je Krist opjevao, sa spuvom u ustima, dok su abe ipale. U svakoj se utrobi razlijee lupanje eljeznih potkova, u svakom grobu ume uplje koljke. Nadsvoena komora bestidne tjeskobe zasiene aneoskim glistama to vise iz upale utrobe jednog neba. U ovom posljednjem tijelu kitovu cijeli je svijet postao rana to curi. Kad ponovo zatrubi truba, bit e kao da ste pritisnuli dugme: kad prvi ovjek padne, on e sruiti drugoga, a taj opet drugoga, i tako redom dalje, oko svijeta, od New Yorka do Nagasakija, od Arktika do Antarktika. A kad ovjek padne, on e sruiti slona, a slon e sruiti kravu, a krava e sruiti konja, a konj janje, i svi e popadati, jedan prije drugoga, jedan po227 slije drugoga, kao red limenih vojnika koje porui vjetar. Svijet e se ugasiti kao raketa. Nee vie ni travka izrasti. Smrtonosna doza od koje se nitko ne probudi. Mir i no koje ne remeti ni jecanje ni

aptanje. Njena, pogruzena tama, neujan lepet krila. BURLESKA SAD DJELUJE MIR SCHEVENINGENA KAO ANESTETIK. Stojei u bifeu i gledajui jednu englesku piku kojoj nedostaju svi prednji zubi, iznenada mi dolazi u sjeanje: Ne pljuj na pod! Dolazi mi kao san: Ne pljuj na pod! Bilo je to u Freddie-jevu bifeu u Rue Pigalle, a ovjek ipkastih prstiju, ovjek u bijeloj svilenoj koulji sa irokim lepravim rukavima upravo je oduborio Zbogom Meksiko! Rekla je da ne radi bogzna ta, da se samo provodi. Radila je za veliki BBC i oboljela je od bolesti razmetanja. Neprestance je trala u zahod i iz zahoda kroz trepetljikaste zavjese. Pilenje je bilo perfektno, kao da ti aneli piaju u pivo. Bila je malo pijana, a u isto je vrijeme nastojala da bude dama. U depu mi je bilo pismo od jednog aavog Holananina; upravo se bio vratio iz Sofije. U subotu naveer, pisao mi je, imao sam samo jednu elju, a ta je bila da vi sjedite uza me. (Gdje, nije rekao.) Jedino to vam mogu zasad rei jest da nakon odlaska iz zahuktalog bunog New Yorka mir grada kao to je Scheveningen djeluje kao anestetik. Bio je na provodu u Sofiji i osvojio ondje primadonu Kraljevske opere. Time je, kao to on kae, stekao pravu reputaciju razvratnika i zadobio naklonost javnog mnjenja Sofije. Kae da e se povui i zapoeti opet trijezan ivot u Scheveningenu. 231 Nisam pogledao pismo cijelu veer, ali kad je engleska pika otvorila usta i kad sam vidio da joj nedostaju svi prednji zubi, dolo mi je u sjeanje ono: Ne p 1 j u j na pod! Prolazili smo getom, onaj aavi Holananin i ja, on je bio u svojoj tek-likoj uniformi. Raznio je bio sve poruke i bio slobodan ostatak veeri. Uputili smo se bili u Caf Royal da sjednemo i popijemo na miru koje pivo. Ja sam mu dopustio da sjedne i popije pivo sa mnom, jer sam mu bio pretpostavljeni, a osim toga je on bio slobodan i mogao je raditi ta ga je bila volja u slobodno vrijeme. Ili smo Drugom avenijom, na sjever, kad sam iznenada opazio u jednom izlogu osvijetljeni kri na kojem je pisalo: Tko god vjeruje u mene nee umrijeti... Uli smo unutra i ugledali na podiju ovjeka koji je govorio: Gospoice Powell, pripremite jednu pjesmu! Hajde, brao, tko e svjedoiti? Jest, pjesmu broj 73. Nakon sastanka emo se svi svratiti dolje, k naoj ucviljenoj sestri, gospoi Blanchard. Ustanimo dok pjevamo pjesmu broj 73: Osovi me, Gospode, na vie tlo! Kao to sam malo prije rekao, kad sam vidio popravljaa tornjeva kako boji novi toranj da nam bude blistav i ist, na usta su mi navrle rijei te drage stare crkvene pjesme: Osovi me, Gospode, na vie tlo! Prostorija je bila vrlo tijesna i posvuda su bili natpisi: Gospod je moj pastir, ja neu oskudijevati i tako dalje. Najvie se isticao natpis iznad oltara: Ne pljuj na pod! Svi su pjevali crkvenu pjesmu broj 73 u ast novoga tornja. Mi smo stajali na viem tlu pa sam lijepo vidio natpise na zidovima, osobito onaj iznad propovjedaonice: Ne pljuj na 232 pod! Sestra Powell se zamarala za orguljama: djelovala je edno i produhovljeno, ovjek na podiju pjevao je glasnije od ostalih i, mada je znao sve rijei napamet, drao je knjigu crkvenih pjesama pred sobom i pjevao po notama. Bio je nalik na kovaa koji zamjenjuje pravoga propovjednika. Bio je veoma glasan i veoma ozbiljan. Trudio se svim silama da izmeu pjesama nagovori ljude da svjedoe. Od vremena do vremena po koji bi ovjek procvilio: Slavim Boga radi njegove moi da nas spaava i uva! Amen! Slava mu budi! Slava mu budi! Aleluja! Hajde, grmi kova, tko e sad svjedoiti? Ti, brate Eatone, hoe li ti svjedoiti? Brat Eaton ustaje i sveano kae: On me kupio nagradom. Amen! Amen! Aleluja! Sestra Powell brie ruke rupiem. Ona to ini produhovljeno. Poto je obrisala ruke, gleda tupo u zid pred sobom. Ba kao da ju je Gospod upravo pomazao. Veoma produhovljeno. Brat Eaton, koji je bio kupljen nagradom, mirno sjedi sklopljenih ruku. Kova tumai kako je brat Eaton kupljen Kristovom vlastitom dragocjenom krvlju proljevenom na kriu, to jest na Kalvariji. Htio bi da jo netko svjedoi. Jo netko, molim! Uskoro emo, tumai on, poi svi skupa dolja da bacimo posljednji pogled na dragog sina sestre Blanchard koji je noas preminuo. Hajde, tko e sad svjedoiti? Netko kome podrhtava glas: Vi, ljudi, znate da ja ne znam bogzna kako svjedoiti. Ali imam jedan stih koji mi je veoma drag... veoma drag. To je 233 Kolosanin1 broj 3. Stanite mirno i gledajte iskupljenje Gospodovo! Samo stanite mirno, brao! Samo se umirite! Pokuajte to jednom! Padnite na koljena i pokuajte misliti na NJEGA. Pokuajte GA sluati. Neka vam ON govori. Brao, to mi je veoma drago Kolosanin broj 3. Stanite mirno i gledajte iskupljenje Gospodovo! ujmo! ujmo! Slava mu budi! Slava mu budi! Slavimo Gospoda! Aleluja! Sestro Powell, pripremite jo jednu pjesmu! On brie lice. Prije nego to poemo dolje da bacimo

posljednji pogled na dragoga sina sestre Blan-chard, zdruimo se svi pjevajui jo jednu pjesmu: Kakva prijatelja imamo u Kristu! Mislim da svi to znamo napamet. Ljudi, ako se niste oprali krvlju Gospodinovom, bit e svejedno u koliko vam je knjiga ime upisano ovdje dolje. Nemojte NJEGA ostavljati da eka! Doite k njemu veeras, ljudi... veeras! Hajde sad, svi zajedno: Kakva prijatelja imamo... Pjesma broj 97. Us-tanimo svi i zapjevajmo prije nego to svi skupa poemo dolje, k sestri Blanchard. Hajde, pjesma broj 97... Kakva prijatelja imamo u Kristu... Sve je obavljeno kako treba. Sad svi skupa idemo dolje da pogledamo dragog mrtvog sina sestre Blanchard. Svi mi Koloani, Farizeji, slinavci, kur-vii, napukli soprani svi skupa idemo dolje da bacimo posljednji pogled. Ne znam kud je nestao onaj aavi Holananin koji je htio popiti au piva. Mi 1 U ovom tekstu, kao i u mnogim drugim, pisac namjerno izvre neka poznata imena i nazive. (Prev.) 234 idemo dolje, k sestri Blanchard, svi skupa slabo-umnici i degenerici, crkvena pjesma broj 73 i N e pljuj na pod! Brate Pritcharde, ti pogasi svjetla! A vi, sestro Powell, pripremite jo jednu pjesmu! Zbogom Meksiko! Idemo dolje, k sestri Blanchard. Idemo dolje da se osovimo na vie tlo. Ovome nedostaje nos, onome je izbijeno oko. Iskrivljeni, reuma-tini, uljivi, slatkasti, produhovljeni, puzavi i bezumni. Svi skupa idu dolje da boje toranj da im bude ist i blistav. Sve idovski prijatelji. Svi stoje mirno da gledaju iskupljenje Gospodovo. Brat Eaton e obii sve sa eirom u ruci, a sestra Powell e obrisati pljuvaku sa zidova. Svi su kupljeni nagradom, nagradom vrijednom jednu dobru cigaru. Sad mir Scheveningena djeluje kao anestetik. Sve su poruke raznesene. Za one koji vie vole spaljivanje pokojnika, imat emo nekoliko veoma lijepih nia za urne. Dragi mrtvi sin sestre Blanchard lei na ledu, prsti mu na nogama tjeraju izdanke. Mauzolej osigurava takvo mjesto gdje obitelji i prijatelji mogu leati jedno do drugoga, u snjenobijelom odijelu, na suhu i visoko iznad zemlje, kamo ne mogu prodrijeti ni voda ni vlaga ni plijesan. Pribliavam se u utom taksiju Nacionalnom zimskom vrtu. Mir Scheveningena djeluje na mene. Posvuda slova kao glazba i slava Bogu radi njegove moi da nas spaava i uva. Posvuda crni snijeg, posvuda uljive crne vlasulje. POGLEDAJTE OVAJ IZLOG S DOBRO UCUVANIM JEFTINIM PREDMETIMA! MORA SE ISPRAZNITI! Slava mu budi! Slava mu budi! Aleluja! Sirotinja to nosi krznene kapute. Turske kade, ruske kade, kade za sjedenje... kade, kade, a is235 toe ni za lijek. Clara Bow izvodi Pariku ljubav. Duh Jacoba Gordina ulja se tundrama natopljenim krvlju. Crkva svetog Marka Bouwerieskog doima se veselo kao ohar, zidovi joj namirisani slatkom metvicom i obojeni tutti frutti. MOSNA KONSTRUKCIJA... UMJERENE CIJENE. Moskowitz kaklja cim-balon, a cimbalon kaklja trticu Lava Tolstoja iz hladnjae, koji je sad postao vegetarijanski restoran. Cijeli je planet izokrenut radi bradavica, priteva, sujedica, gua. Bolnice su sve renovirane, pristup slobodan, ulaz sa strane. Svima onima koji pate, svima onima koji su iznemogli i optereeni, svim pasjim sinovima koji umiru od ekcema, neugodna daha, gangrene, vodene bolesti, neka se kae, potvrdi i potkrijepi da je ulaz sa strane besplatan. Doiderte svi do jednoga! Doiderte vi, cmizdravi degenerici! Doiderte vi, slinavi Farizeji! Doite da vam renoviraju utrobu uz manji troak od cijene prosjenog sprovoda. Doite veeras! Krist vas trai. Doite prije nego to bude kasno mi zatvaramo u 7 i 15, ta-no na minutu. Cleo plee svaku veer!! Cleo, miljenica bogova, plee svaku veer. M a-mice, evo me! Mamice, ja hou da se spasim! Penjem se Ijestvama, mamice. Slava mu budi! Slava mu budi! Ko-losanin! Kolosanin 3. Majko svega to je sveto, sad sam na nebu. Stojim iza statista koji stoje iza Z kao zebra. Episko-palni upnik stoji na crkvenim stepenicama, slomljen mu rektum. Pie: ZABRANJENO PARKIRANJE. 236 Braa Minsky su u kazalinoj blagajni i sanjare o rijeci Shannon. Patheove filmske novosti pucketaju kao upalj oraac. Na Himalaji redovnici ustaju u pono pa se mole za sve one koji spavaju, da bi ljudi i ene na cijelom svijetu, kad se ujutro probude, poeli dan s ednim, njenim i dobrim mislima. Svijet na smotri: St. Moritz, svirai iz Oberammer-gaua, Oedipus Rex, au psi, cikloni, ljepotice u kupaim kostimima. Dua mi je na miru. Da mi je jedno pivo i jedan sendvi sa unkom, kakva bih prijatelja imao u Kristu! Kako bilo da bilo, zastor se die. Shakespeare je imao pravo predstava je ono to se trai! A sad, moje dame i gospodo, zastor se die za najistiju i najbru predstavu koja je ikad izvedeaa u zapadnoj hemisferi. Zastor se die, moje dame i gospodo, za one dijelove anatomije koji se nazivaju, redom, nadeluani, pupani i podeluani. Ti birani dijelovi, kojima je nova sniena cijena dolar i devedeset osam centa, nisu jo nikad dosad bili prikazani amerikoj javnosti. Minsky, idovski kralj, uvezao ih je specijalno iz Rue de la Paix. Ovo je najistija i najbra predstava u New Yorku. A sad,

moje dame i gospodo, dok su vratari zauzeti trcanjem i kaenjem, podijelit emo izvjestan broj francuskih razglednica od kojih je svaka pojedina zajameno originalna. Uz svaku razglednicu dat emo i po jedan pravi njemaki mikroskop rune izrade, koje su u Ziirichu proizveli Japanci. Ovo je, moje dame i gospodo, najbra i najistija predstava na svijetu. Minsky glavom, idovski kralj, kae tako. Zastor se die... zastor se die ... 237 Pod zatitom tame, vratari trcaju po mrtvim i ivim uima, i gnijezdima uiju, i jajacima uiju, sakrivenim u gustim crnim kovravim uvojcima onih koji nemaju svojih kupaonica, po jadnim idovskim beskunicima East Sidea koji u svojoj oajnoj neimatini hodaju u krznenim kaputima prodajui ibice i vrpce za cipele. Izvana je to ba kao Place des Vosges ili Haymarket iii Covent Garden, samo to ovi ljudi imaju vjeru u Burroughsov raunski stroj. Izlazi za nudu naikani su trudnicama koje su se napuhale pumpama za bicikl. Svi ti jadni, oajni idovi iz East Sidea sretni su na izlazima za nudu, jer jedu sendvie sa unkom, s jednom nogom u oblacima. Zastor se die usred mirisa formaldehida zaslaena Wrigleyjevom gumom za vakanje okusa zelene metvice, po pet u smotku. Zastor se die za jedan jedini dio anatomije ovjeka, o kojem to se manje govori, to bolje. Kad bude ivota decembar, a ljubavi ar, bit e alosno bar sjetiti se kako banane sa zvjezdicama i prugama plutaju po limenim djeliima nadeluanih, podeluanih i pupanih dijelova anatomije ovjeka. Minsky sanjari u kazalinoj blagajni, osovljen na viem tlu. Svirai iz Oberam-mergaua sviraju negdje drugdje. au pse kupaju i na-miriavaju za vrhunsku predstavu. Sestra Blanchard sjedi, sputene maternice, na stolici za ljuljanje. Doe starost, uvene tijelo ali se hernija ne moe izlijeiti. Gledajui odozgo, s izlaza za nudu, ovjek vidi lijep, beskrajan krajolik, ba kako ga je naslikao Cezanne s kantama za smee od valovita lima, zaralim kljuevima za konzerve, slomljenim djejim kolicima, limenim kadama, bakrenim kotlovima, ribeima za orace i djelomino nagrize238 nim keksima briljivo spremljenim u celofan. Ovo je najbra i najistija predstava na svijetu, dopremljena ak iz Rue de la Paix. Moete birati izmeu dvije mogunosti da gledate dolje, u crne dubine, ili da gledate gore, u sunano svjetlo gdje nada u uskrsnue lepra iznad zastave sa zvijezdicama i prugama, od kojih je svaka pojedina zajameno originalna. Stanite mirno, ljudi, i gledajte iskupljenje Gospodovo! Cleo plee veeras i svaku veer ove sedmice uz cijenu manju od cijene obinog sprovoda. Smrt dolazi na sve etiri, kao vlat ukaste djeteline. Pozornica blista kao elektrina stolica. Cleo dolazi. Cleo, miljenica bogova i kraljica elektrine stolice. Sad mir Seheveningena djeluje kao anestetik. Zastor se die za Kolosanina 3. Cleo izlazi iz utrobe noi, trbuh joj napuhan od plina iz odvodnog kanala. Slava joj budi! Slava joj budi! Ja se penjem uz ljestve. Iz utrobe noi die se stari Brooklynski most, trom san to se previja u pjeni i mjeseevoj vatri. Brujanje i cvranje od struganja krsnica. Svjetlucanje krizoprasa, proplamsaj nafte. No je hladna i ljudi hodaju u gujem hodu. No je hladna, ali je kraljica gola, samo to ima dokejski titnik na sebi. Kraljica plee na hladnoj eravici elektrine stolice. Cleo, ljubimica idova, plee na vrhovima svojih lakiranih noktiju; oi su joj iskre-nute, ui pune krvi. Plee cijelu hladnu veer uz umjerene cijene. Plesat e svake veeri ove sedmice da pribavi sebi mostove od platine. 0, ljudi, iza duodecimalnog sustava i Seabord Air Linea stoji kraljica Tammany Halla. Stoji bosa, trbuh joj napuhan plinom iz odvodnog kanala, pupak joj se 239 die u stezljivim heksametrima. Cleo, kraljica, istija od najistijeg asfalta, toplija od najtoplijeg elektriciteta, Cleo, kraljica i miljenica bogova plee na azbestnom sjedalu elektrine stolice. Ujutro e odmagliti u Singapore, Mozambique, Rangoon. Bark joj je usidren u jarku. Robovi su joj puni uiju. Duboko u utrobi noi plee pjesmu iskupljenja. Svi skupa idemo dolje, u muki nunik, da stanemo na vie tlo. Dolje, u muki nunik gdje je sve higijenski i suho i sentimentalno, kao na crkvenom groblju. Zamislite sad, dok zastor pada, da je lijep ugodan dan i da miris koljki kapica dopire iz zaljeva. Iziete da se proetate po atlantskom primorju, u svom betonskom odijelu i arapama sa zlatnim petama, a u uima vam odjekuje neko kinesko jelo. Srednji dio Broadwaya blista od iskriavih reklama. Okrepne stanice su otvorene. Pokuavate sjesti a da ne zguvate nabor na hlaama. Sjedate na isti asfalt i putate da vas paunovi kakljaju po grlu. Niz jarke tee ampanjac. Jedini miris je miris kapica, koji dopire iz zaljeva. Lijep je, ugodan dan i svi su radioaparati otvoreni u isti mah. Mogu vam postaviti radio i na guzicu samo da ih bude vie. Moete sluati Manilu ili Honolulu dok se etate. Mogu vam staviti led u ledenu vodu ili izvaditi oba bubrega u isto vrijeme. Ako vam je eljust ukoena, mogu vam staviti cjevicu u rektum pa moete zamiljati da jedete. Moete dobiti sve to elite, samo ako zatraite. To jest, ako je lijep, ugodan dan i miris kapica dopire iz zaljeva. A zato? Zato to je Amerika najvelebnija zemlja koju je Bog ikad stvorio, a ako ne volite ovu zemlju, moete se, bogami izgubiti do avola i vra240

titi se odakle ste i doli. Nema niega na svijetu to Amerika ne bi uradila za vas, samo ako zatraite kao ovjek. Moete sjediti na elektrinoj stolici i, dok se ukljuuje struja, moete itati o vlastitom smaknuu; moete gledati svoju sliku koja vas prikazuje kako sjedite na elektrinoj stolici dok ekate da vas smaknu. Neprekidna izvedba od jutra do ponoi. Najbra, najistija predstava na svijetu. Tako brza, tako ista da ste oajni i usamljeni. Vraam se po Brooklynskom mostu i sjedim u snijegu, nasuprot kui u kojoj sam se rodio. Obuzima me golema usamljenost od koje srce puca. Jo ne vidim kako stojim u Freddiejevu baru u Rue Pigalle. Ne vidim englesku piku kojoj nedostaju svi prednji zubi. Samo pusto bijeloga snijega, a usred nje kuica u kojoj sam se rodio. U toj sam kui sanjario o tome kako u postati glazbenik. Sjedei pred kuom u kojoj sam se rodio, osjeam da sam apsolutno jedinstven. Ja pripadam orkestru za koji nije jo napisana nijedna simfonija. Sve je u pogrenom kljuu, ukljuujui i Parsifal a. A sad o Parsifalu to je tek neznatna zgoda, ali je u pravom tonu. O Americi je, o mojoj ljubavi za glazbu, o mojoj grotesknoj usamljenosti... Stajao sam jedne veeri na galeriji u Metropoli tenu. Karte su bile rasprodane pa sam stajao oko tri reda iza ograde. Vidio sam tek siuan djeli pozornice, i to samo ako sam istegnuo vrat. Ali sam sluao glazbu, Wagnerova Parsifal a, koju sam ve donekle poznavao s gramofonskih ploa. Neki su dijelovi te opere dosadni, dosadniji od svega to je ikad napisano. Ali ima dijelova koji su uzvieni, i za 16 Crno proljee 241 tih uzvienih dijelova, kako sam bio stisnut kao sardina, dogodilo mi se neto to me zbunilo digao mi se. enu uz koju sam bio stisnut zacijelo je isto tako nadahnula uzviena glazba Svetoga Grala. Upalili smo se obadvoje i bili stisnuti kao par sardina. Za odmora je ena otila da se proeta gore-dolje po hodniku. Ja sam ostao gdje sam bio, pitajui se hoe li se vratiti na isto mjesto. Kad je glazba opet zasvirala, ona se vratila. Vratila se na svoje mjesto tako tano da nije mogla bolje, ak da smo bili i vjenani. Za cijelog posljednjeg ina bili smo zdrueni u nebeskom blaenstvu. Bilo je lijepo i uzvieno, blie Boccacciu nego Danteu, ali opet uzvieno i lijepo. Sjedei u snijegu pred svojom rodnom kuom, ivo se sjeam te zgode. Ne znam zato, osim to je povezana s grotesknosti i pustoi, s usamljenosti od koje srce puca, sa snijegom, pomanjkanjem boja i odsutnosti glazbe. ovjek uvijek tone u san brzim tempom. Ponete od neega uzvienog, a zavrite u nekoj uliici drkajui sve u esnaest. U subotu poslije podne, na primjer, kad smo razbijali lance u prodavaonici doknadnih dijelova kod Billa Woodruffa. Razbijali smo lance cijelo poslijepodne za pola dolara. Veseo posao! Poslije bismo svi otili k Billu Woodruffu i sjedili i pili. Kad bi se smrailo, Bill Woodruff bi izvadio svoj kazalini dalekozor pa bismo naizmjence gledali neku enu s druge strane dvorita kako se svlai uz podignute zastore. To gledanje na kazalini dalekozor razbje-njavalo je enu Billa Woodruffa. Da bi mu vratila milo za drago, pojavila bi se u neglieu ukraenu velikim rupama. Frigidna kuka, ta njegova ena, ali 242 je uivala da prie kojem njegovu prijatelju i kae mu: Popipaj mi dupe! Gledaj kako je veliko. Bill Woodruff se pravio da ga to ne smeta. Svakako, rekao bi. Hajde, popipaj je! Hladna je ko led. I tako bi nas ona sve obila i svaki bi je dohvatio za dupe ne bi li je ugrijao. udan je to bio par. Katkad biste pomislili da se vole. Ipak, on je bio nesretan jer ga je ona neprestano odbijala. Obino je govorio: Pojebem je otprilike jedanput na mjesec ako imam sreu! Govorio je to pred njom. Ona se nije ba zbog toga ljutila. Nekako bi sve okrenula na alu, kao da je to neka sitna mana. Da je ona bila samo hladna, to ne bi bilo tako zlo. Ali je bila i lakoma. Uvijek je buno zahtijevala lovu. Uvijek je eznula za neim to nisu mogli sebi priutiti. Njemu je to ilo na ivce, to nije teko shvatiti, jer je on bio krt i kradljiv gad. Jednoga mu je dana, meutim, pala na um sjajna ideja. Ti bi htjela jo novaca, je li? ree joj on. Dobro onda, dat u ti novaca ali mi najprije mora dati pike. (Tom jadnom gadu nije nikad palo na pamet da bi mogao nai koju drugu enu koja bi uivala u samoj jebaini.) E pa sad, kako bilo da bilo, bilo je za udo kako je ona, svaki put kad bi joj on dao malo pride, uspjela svravati kao zeica. On je bio zaprepaten. Mislio je da ona nije za to. I tako, malopomalo, on je poeo raditi prekovremeno da bi mogao staviti na stranu poneto mita radi kojeg mu se ona frigidna kuka podavala kao nim-fomanka. (Nikad nije pomislio, jadni tikvan, da uloi novac u neku drugu curu. Nikad!) Meutim su prijatelji i susjedi poeli otkrivati da ena Billa Woodruff a nije ba takva hladna en243 ska kao to se pria. ini se da je spavala sa svima redom. Kog vraga nije mogla dati vlastitom supruniku malo pike pride, gratis, to nikome nije ilo u glavu. Drala se uvijek kao da je uvrijeena na njega. Tako je bilo od sama poetka. A je li se rodila frigidna ili nije, to nije vano. to se njega tie, ona je bila frigidna. Ona bi ga bila prisiljavala da joj plaa sve do svoje smrti kad god bi mu dala, da mu nije netko neto doapnuo o njoj.

E pa sad, on je bio bistar momak, taj Bill Woodruff. krt, kradljiv gad kakva je trebalo traiti, ali je bio i bistar kad je trebalo. Kad je uo ta se dogaa, nije rekao ni rijei. Pravio se kao da nita ne zna. Tada, jedne noi, poto je tako potrajalo dosta dugo, on ju je saekao, to je malokad inio, jer je morao rano ustajati, a ona se obino kasno vraala kui. Te ju je noi, meutim, ekao i, kad je ona doperjala, onako ila, ivahna, malo pod gasom i hladna kao obina, doekao ju je pitanjem: Gdje si bila veeras? Ona mu je, naravno, pokuala ispriati svoju uobiajenu priu. Prekini s tim, ree joj on, radije se svui i svali u krevet. To je nju uvrijedilo. Napomenula je, onako izdaleka kako je umjela, da joj nije ni najmanje stalo do toga. Vjerojatno nisi raspoloena za to, ree joj on pa nadoda: To je dobro, jer u te ja sad malo zagrijati. Tada on ustane i svee je za krevet, zaepi joj usta i ode po remen za otrenje britve. Idui u kupaonicu, dohvati boicu goruice iz kuhinje. Vrati se s remenom i izmlati je kao vola u kupusu. A zatim joj namaze goruicom svjee modrice. Od ovoga bi ti veeras moralo biti toplo, ree joj. I, rekavi to, povali je i rairi joj noge. A sad, ree joj, sad 244 u ti platiti kao i obino, pa izvadi novanicu iz depa, zguva je i turi joj u mindu... I to je sve o Billu Woodruffu, iako bih htio, kad sam ve poeo razmiljati o tome, dodati da je on laka srca i junaki dalje nosio par rogova koje mu je nabila ena Jadwiga. A svrha svemu ovome? Da se dokae ono to jo nije dokazano, naime, da je VELIK UMJETNIK ONAJ KOJI NADVLADA ROMANTIARA U SEBI. Registrirano pod 0 kao otrov za takore. A ta mu je to pitate vi. Pa evo, samo ovo... Kad god bi dolo vrijeme da posjetim Tante Meliju u ludnicu, majka bi spravila lagan ruak i rekla, stavljajui bocu izmeu ubrusa: Mele je uvijek voljela gucnuti malo kimovae. A kad bi doao red na majku da posjeti ludnicu i kad bi rekla Meli: e pa Mele kako ti se svidjela kimovaa, a Mele zavrtjela glavom i rekla kakva kimovaa, ja nisam vidjela nikakve kimovae, ja sam, ovaj, uvijek mogao rei da je ona, naravno, luda i da sam joj ja dao kimovau. Kakvog je imalo smisla izliti Meli malo kimovae niz grlo kad je bila tako vraki poremeena da je gutala vlastite izme-tine? Kad je bio sunan dan, a mom prijatelju Stan-leyju povjerio njegov ujak, pogrebnik, da odnese mrtvoroene na groblje, povezli bismo se feribotom do Staten Islanda, pa kad bi se Kip slobode 245 pojavio na vidiku, bacili bismo dijete u more! Kad je padala kia, otili bismo u drugu etvrt i bacili ga u kanal. Takav je dan bio blagdan za sve kanalske takore. Lijep dan za kanalske takore koji se natjeravaju po predvorju gornjega svijeta. U ono je doba jedno mrtvoroene donosilo ak po deset dolara, pa bismo se svaki put dobro proveselili, ali bismo uvijek ostavili poneto ustajalaog piva za jutro, jer je u mamurluku najbolja stvar na svijetu aa ustajalog piva. Govorim o onim predmetima koji su mi u poetku donosili olakanje. Na poetku ste svijeta, u vrtu koji je pregraen. Nebo je zatrpano nanosima nalik na pjeane dine i nema samo jednog nebeskog svoda, nego ih ima na milijune; kora svakog planeta isklesana je u obliku jednog oka, sasvim ljudskog oka koje nit trepe nit namiguje. Spremate se da napiete jednu lijepu knjigu, u kojoj ete zapisati sve to vam je priinilo bol ili radost. Ta e se knjiga, kad bude napisana, zvati Prolegomena nesvjesnome. Uvezat ete je u bijelu jareu kou, a slova e biti ispupena i pozlaena. Bit e to va ivotopis bez kritikih ispravaka. Svatko e je htjeti itati jer e sadravati apsolutnu istinu i nita drugo doli istinu. To je ivotopis kojem se vi smijete u snu, ivotopis od kojeg vam navru suze na oj kad ste usred plesne dvorane i najednom shvatite da nitko od ljudi oko vas ne zna kakav ste vi genij. Kako bi se oni smijali i plakali kad bi samo mogli proitati ono to jo niste napisali, jer je svaka rije apsolutno istinita, a do sada se jo nitko ni je usudio napisati tu apsolutnu istinu osim vas, i nad tom istinitom knjigom, koja je zatvorena u va246 ma, ljudi bi se smijali i plakali kao to se nisu nikad prije smijali ni plakali. U poetku je to ono to donosi olakanje ta istinita knjiga koju jo nitko nije itao, ta knjiga koju nosite u sebi, ta knjiga u bijeloj jareoj koi, s ispupenim i pozlaenim slovima. U toj knjizi ima mnogo stihova koji su vam kolosanski dragi. Iz te je knjige ponikla Biblija i Koran i sve svete knjige Istoka. Sve su te knjige bile napisane na poetku svijeta. A sad u vam rei neto o tehnikoj strani tih knjiga, t e knjige iju genezu se spremam da vam izloim ... Kad otvorite tu knjigu, odmah ete primijetiti da ilustracije imaju neku udnu hipofiznu primjesu. Odmah ete zapaziti da je autor zanemario optiku varku u korist postepifiznog pogleda. Naslovna je strana obino autoportret zvan Praxus, na kojem je autor prikazan kako stoji na granici srednjeg mozga u trikou. On uvijek nosi naoari s debelim leama, ispupenim, spojnice U-31. Na obinoj javi autor pati od normalnog vida, ali se na naslovnoj strani predstavlja kratkovidan da bi dokuio neposrednost plazme sna. S pomou tehnike sna, on guli vanjske slojeve geoloke smrtnosti i hvata

se uko-tac sa svojim pravim proroanskim Ja, neslojevitim podrujem polutekueg karaktera. Sad vrijedi samo amorfna strana njegove prirode. Potiskujui vidljivo Ja, on zaranja pod prag svojih izofrenikih uzoraka navika. Pliva radosno, ad libitum, u amniono-voj vodi, sjedinjen sa svojim amepskim Ja. Ali kakvo je, pitate vi, znaenje ptice u njegovoj lijevoj ruci? 247 Pa evo, samo ovo: ptica je posve metafizika kvarternarni tip roda dodovke i ima siuan, dorzal-ni otvor kroz koji dri propovijedi prirodi svih stvari. Kao vrsta je izumrla; kao lik je zadrala svoj tjelesni oblik ali samo ako se dri u stanju ravnotee. Nijemci su je ovjekovjeili u satu s kukavicom; u Sijamu se moe vidjeti na noviima Dvadeset i tree dinastije. Krila su joj, kao to primjeujete, gotovo atrofirana jer u pseudokata-lepsiji sna ne treba da leti, treba samo zamiljati da leti. arke na kljunu nisu sasvim u redu, jer su se originalni kuglini leajevi izgubili dok je letjela preko pustinje Gobi. Ptica nije nipoto neista i ne zna se da je ikad uprljala gnijezdo. Strese po jedno pjegasto jaje, veliko kao orah, kad god treba da se preobrazi. Hrani se apsolutnim kad je gladna, ali nije strvinarka. Iskljuivo je ptica selica i, mada su joj krila zakrljala, neprestano leti preko velikih imaginarnih prostranstava. Ako vam je ovo jasno, moemo sad prijei na neto drugo na neobini predmet to visi autoru o laktu lijeve ruke, na primjer. Proet dunom poniznosti, moram priznati da je to malo tee rastumaiti, jer je to slika velike konjunktivne ljepote koja opsjeda brazgotinasto tkivo malog mozga. U prvom redu, iako se nadovezuje na lakat, primjeujete da nije objeeno o lakat. Lei na spoju podlaktice i nadlaktice asimptotski to jest vie kao simbol nego kao tani ideoloki pojam. Brojevi u najnioj udubini odgovaraju stanovitim ninskim znakovima iz kojih je proistekao praktian izum poznat kao metronim. Ti brojevi lee u osnovi svekolikog glazbenog skladanja isto tako neizmjerivo matematski. 248 Ti brojevi vode duh natrag, do organskih modaliteta, tako da struktura i forma mogu poduprijeti elegantnu vjenost logike. Poto smo sve ovo izveli naistac, dopustite mi da dodam da se stoasti predmet u pozadini mora tumaiti jedino kao lijenost. Ne obina lijenost, kao to tvrdi Paulineova doktrina, nego neka vrst spazmodine flegme prouzrokovane olovnim parama uitka. Jedva da je potrebno isticati da kolobar iznad stoastog predmeta nije kolut, pa ak ni pojas za spaavanje, nego posve epistemoloki fenomen to jest fantastikon koji je zauzeo poloaj u melankolinim Saturnovim prstenovima. A sad, dragi itaoe, elio bih da se pripremite da mi postavite jedno pitanje prije nego to registriram ovaj portret pod slovom P kao petunija. Ne bi li tko, molim vas lijepo, svjedoio prije nego to poemo dolje da bacimo jo jedan pogled na ono drago mrtvo lice? ujem li ja ovo nekoga da govori ili to kiipi neija cipela? ini mi se da ujem kako netko neto pita. Netko me pita ne bi li mala sjena na liniji horizonta mogla biti homunkulus? Je li tako? Pita li to ti mene, brate Eatone, ne bi li ona mala sjena na liniji horizonta mogla biti homunkulus? Brat Eaton ne zna. On kae da bi mogla biti, ali da i ne mora biti. E pa, ima pravo i nema pravo, brate Eatone! Nema pravo zato to zakon o uknjienju prava zaloga ne doputa ono to se naziva bankrotom; nema pravo zato to se jednadba prenosi zvjezdicom, a znak pokazuje jasno prema neizmjernom; ima pravo zato to sve to je krivo ima veze s neizvjesnosti, 249 i u uklanjanju mrtve materije nije dovoljan samo klistir. Brate Eatone, ono to vidi na liniji horizonta nije ni homunkulus ni cilindar. To ie sjena Praxusova. Ona se skuplja do siunih razmjera, onoliko koliko Praxus raste. Kad Praxus dopre izvan bljedila tercijarnog mjeseca, on se sve vie i vie oslobaa svoga zemaljskog lika. Malo-pomalo gubi zrcalo tjelesnosti. Kad se otrese posljednje iluzije, Praxus nee vie bacati sjene. Stajat e na 49. paraleli nenapisane ekloge i nestat e u hladnoj vatri. Nee vie biti paranoje, jer e sve ostalo biti jednako. Tijelo e odbaciti svoje koice i ovjekovi organi drat e se ponosno na svjetlu. Bude li rata, molim vas da opet namjestie iznutricu prema njenu astrolokom znaenju. Zora puca iznad droba. Nema vie logike, nema vie jetrene mantike. Bit e novo nebo i nova zemlja, ovjek e biti razrijeen grijeha. Registrirano pod slovom A kao alegorijski. VELEGRADSKI MANIJAK ZAMISLITE DA NEMATE NITA UZA SE OSIM SVOJE SUDBINE SJEDITE NA PRAGU MAJINE UTROBE I UBIJATE VRIJEME ILI VRIJEME UBIJA VAS. SJEDITE TU PJEVAJUI DOKSOLOGIJU STVARIMA KOJE SU IZVAN VAEG DOMETA. VAN. ZAUVIJEK VAN Kad pone slatka samrtna galama, velegrad je najljupkiji. Njegov ivot kojim ivi u prkos prirodi, njegov elektricitet, njegovi friideri, njegovi zidovi koji ne proputaju zvukove. On die svoje suhe zidove, pregradu unutar pregrade, lakirani nokti blistaju, perjanice se viju po valovitom nebu. Ovdje, u Ijesnim dubinama, raste vjeno cvijee to ga alje brzojav. U nadsvoenim komorama ispod rje-nog korita

zlatne ipke. Pustinja to blista od tinjca i telefon to glasno zvoni. U ranu veer, kad smrt klopara kimom, svjetina se kree gusto zbijena, lakat do lakta, svakog lana velikog krda tjera usamljenost; prsa uz prsa, prema zidu sama sebe, razoarani, izolirani, sardina na sardini, svi trae univerzalni klju za konzerve. U ranu veer, kad je svjetina pokropljena elektricitetom, cijeli velegrad ustaje na stranje noge i rui vratnice. U paninom bijegu apstraktni se ovjek raspada, siv od sama sebe, vrtei se u jarku svoje duboke usamljenosti. Jedno se ime duboko utisnulo. Jedan identitet. Svatko se pretvara da ne zna, da se ne sjea vie, ali je ime duboko utisnuto, isto toliko duboko unutri koliko je daleko najdalja zvijezda vani. Ispunjajui sav prostor i sve vrijeme, stvarajui beskrajnu usam253 ljenost, to se ime iri i postaje ono to je uvijek bilo i to e uvijek biti B o g. U krdu to se kree beumnim nogama, u bijegu bjesomunijem od najvie panike, jest Bog. Bog to gori kao zvijezda na nebeskom svodu ljudske svijesti: Bog bivola, Bog sobova, ovjek Bog... Bog. Nikad nije vie Bog nego u bezbonoj svjetini. Nikad nije vie Bog nego u paninom bijegu u rano jutro, kad kima, kojom smrt klopara, brzojavlja pjesmu ljubavi kroz sve neurone, a iz svake prodavaonice na Broadwayu radio odgovara zvunikom i gramofonom, pojaalom i sistemom veza. Nikad nije usamljenost vea nego u gustoj svjetini, kad je usamljenik velegrada okruen svojim izumima, izgubljen trailac to se utaplja u opem identitetu. Iz oajnog usamljenog pomanjkanja ljubavi gradi se posljednje uporite, pauinasta citadela Boja stvorena po uzoru na labirint. Iz ovog posljednjeg utoita nema izlaza osim put neba. Odavde letimo kui obiljeavajui udne eterne kanale. Prekinuvi svoj podzemni ivot, glista dobiva krila. Izgubivi vid, sluh, njuh, okus, opip, roni pravo u nepoznato. Dalje! Dalje! Bilo kamo iz ovoga svijeta! Saturn, Neptun, Vega nije vano kuda ni kamo, samo to dalje, to dalje od zemlje! Ondje gore u plavetnilu, dok joj praskalice prte u upku, aneoska glista pomjera pameu. Pije i jede naopako; spava naopako; jebe se naopako. Pri maksimalnoj brzini tijelo joj je lake od zraka; pri maksimalnom tempu nema niega doli spontanog zapaljenja sna. Sama u plavetnilu, juri dalje prema Bogu dinamima to predu. Posljednji let! Posljednji san o roenju prije nego to se probui kesica. 254 Gdje je sad onaj to se iz beskrajnih nonih mora otimao prema svjetlu? Tko je onaj to stoji na povrini zemlje, a plua mu propadaju, no mu meu zubima, oi mu pucaju? Vulkaniziran alou i patnjom, stoji zabezeknut u brzoj, kunoj plimi gornjeg svijeta. Kako je bajno promatrati svijet oima podljevenim krvlju! Kako je blistavo i krvavo kraljevstvo ovjekovo! OVJEK! Gle, eno ga gdje se vozi na svojim saonicama, noge mu odrezane, oi izbijene. Ne ujete li ga kako svira? Svira Pjesmu ljubavi vozei se na saonicama. U kavani, sam sa svojim snovima i s revolverom pod srcem, sjedi jedan drugi ovjek, ovjek koji je bolestan od ljubavi. Svi su se gosti razili osim kostura sa eirom na glavi, ovjek je sam sa svojom usamljenosti. Revolver je nijem. Pokraj ovjeka su pas i kost, a pas ne zna ta e s kosti. I pas je usamljen. Kroz prozor navire sunce; sije sablasno jarko na zelenu lubanju nesretnog zaljubljenika. Sunce trune od sablasnog sjaja. Kako je lijepa zima ivota kad sunce trune i aneli lete u nebo, s praskalicama u dupetu! Polagano i zamiljeno kroimo ulicama. Gimnastike su dvorane otvorene pa ovjek moe vidjeti nove ljude, napravljene od sulundara i cilindara, kako se gibaju prema grafikonu i dijagramu. Novi ljudi koji se nee nikad iscrpsti, jer im se uvijek mogu zamijeniti dijelovi. Novi ljudi bez oiju, nosa, uiju i usta, ljudi s kuglinim leajevima u zglobovima i s koturaljkama na nogama. Ljudi koji su imuni na pobune i revolucije. Kako su vesele i pune ulice! Na vratima jednog podruma stoji Jack Raspara vitlajui sjekirom; sveenik se penje na stratite, lic 255 mu puca od erekcije; biljenici prolaze s nabreklim fasciklima; automobilske trube trube svom snagom. Ljudi su izbezumljeni u netom otkrivenoj slobodi. Vjeita seansa sa zvunicima i brzojavnom trakom, ljudi bez ruku koji diktiraju votanim valjcima; tvornice to rade dan i no i izbacuju jo vie kobasica, jo vie pereca, jo vie puceta, jo vie bajuneta, jo vie koksa, jo vie laudanuma, jo vie otrih sjekira, jo vie automatskih pitolja. Ne mogu zamisliti Ijupkijeg dana od ovoga, u punom procvatu dvadesetog stoljea, dok sunce trune a ovjek na saonicama svira Pjesmu ljubavi na svojoj pikoli. Ovaj mi dan sja u srcu tako sablasno jarko da ne bih, sve da sam i najalosniji ovjek na svijetu, htio napustiti zemlju. Kakvo velianstveno povlaenje, ovaj posljednji let put neba iz svete citadele! Gledana odozgo, zemlja se opet ini blaga i ljupka. Zemlja liena ovjeka. Neizrecivo blaga i ljupka, ova zemlja to je izgubila ovjeka. Osloboena lovaca na Boga, osloboena svoga bludnog potomstva, majka svega ivog opet se okree svojom putanjom graziozno i dostojanstveno. Zemlja ne poznaje Boga ni milosti ni ljubavi. Zemlja je utroba koja stvara i razara. A ovjek nije od zemlje, nego od Boga. Neka Bog onda ide, gol,

slomljen, pokvaren, podijeljen, usamljeniji od najdublje klisure. Danas mi jo malo Progres i Invencija prave drutvo dok se uspinjem na vrh brda. Sutra e propasti svi svjetski velegradovi. Sutra e sva civilizirana stvorenja na zemlji pomrijeti od otrova i elika. Ali danas se jo moete kupati u divnoj Bojoj ljubavnoj lirici. Danas je jo komorna muzika, san, privi256 enje. Posljednjih pet minuta! San, fuga bez kode. Sve note trunu kao staro meso na kukama. Gangrena u kojoj melodiju nadjaava vlastiti gnojni smrad. Kad organizam jednom nasluti smrt u blizini, on protrne od zanosa. Nadraenost koja prerauje u pobjedniku agoniju agoniju smrtnog hropca, kad su hrana i seks jedno. Vrtlog! I sve to on usie odlazi s njim! Neobuzdani, neuki divljak koji je poeo na periferiji, u potrazi za svojim repom, i koji se uvlai sve vie i vie, u velikim labirintskim spiralama, i sad ulazi u samo sredite, gdje se obre na stoeru sama sebe izazivajui usijanje koje iri zasljepljujuu poplavu svjetlosti po svim jarcima due: vrti se tu bezuman i nezasitan, vukodlak i duba svoje due, vrti se u centrifugalnoj pohoti i bjesomunosti dok ne propita kroz rupu u sreditu sama sebe; sputa se kao plinski balon nadsvoena komora, podrum, rebra, koa, krv, tkivo, duh, i srce posve izj edeni, prodrani, upijeni u konanom unitenju. Ovo je velegrad i ovo je glazba. Iz malih crnih kutija beskonana rijeka romantike u kojoj krokodili plau. Svi se penju na vrh brda. Svi dre korak. Iz elektrine centrale odozgo Bog preplavljuje ulicu glazbom. To Bog otvara svaku veer glazbu ba kad se vraamo s posla. Nekima je od nas dana korica kruha, nekima Rolls-Royce. Svi idu prema izlazima, stari je kruh zatvoren u kantama za smee, to nam to dri noge u skladu dok se penjemo na blistavi gorski vrhunac? To je Pjesma ljubavi koju su iz jasala ula tri mudraca s Istoka. 1/ Crno proljee 257 ovjek bez nogu, kome su oi izbijene, svirao ju je na pikoli dok se vozio ulicom svetoga grada na svojim saonicama. Ova Pjesma ljubavi sad na-vire iz milijuna malih crnih kutija u tanom kronolokom trenutku, tako da je mogu uti ak i naa mala smea braa na Filipinima. Ta nam lijepa Pjesma ljubavi daje snagu da gradimo najvie graevine, da porivamo najvee bojne brodove, da opkroujemo najire rijeke. Ta nam Pjesma daje hrabrosti da jednostavno pritisnemo dugme i odjednom poubijamo milijune ljudi. Ta pjesma koja nam daje energiju da pljakamo zemlju i sve ogoljujemo. Penjui se na gorski vrhunac, prouavam krute obrise vaih graevina koje e se sutra raspasti i sruiti u dimu. Prouavam vae mirovne planove koji e se zavriti kiom tanadi. Prouavam vae izloge pretrpane izumima koji sutra nee vie nita vrijediti. Prouavam vaa ispijena lica iscrpljena zlopaenjem, vaa ravna stopala, vae sputene eluce. Prouavam vas pojedinano i u oporu ka ko smrdite, svi vi! Smrdite kao Bog i njegova pre-milostiva ljubav i mudrost. Bog ljudoder! Bog morski pas koji pliva sa svojim nametnicima! Bog, nemojmo smetnuti s uma, otvara radio svaku veer. Bog nam preplavljuje oi sjajnim, silnim svjetlom. Uskoro emo biti s Njim, utoreni u njegovim njedrima, okupljeni u blaenstvu i vjenosti, izjednaeni s Rijei, jednaki pred Zakonom. To se ostvaruje s pomou ljubavi, tolikom ljubavi da je pored nje najjai dinamo tek komarac to zuji. A sad se opratam s vama i s vaom svetom ci-tadelom. Idem da sjednem na gorski vrhunac, da ekam jo deset tisua godina dok se vi budete oti258 mali prema svjetlu. elio bih da, samo ovu veer, pritulite svjetla, da priguite megafone. Veeras bih htio razmiljati malo na miru i u tiini. Htio bih naas zaboraviti da se vi rojite u svom piljivom sau. Sutra ete moda unititi svijet. Sutra ete moda pjevati u raju nad ruevinama vaih velegradova obavijenih dimom. Ali veeras bih htio misliti o jednom ovjeku, osamljenom pojedincu, o ovjeku bez imena i zemlje, o ovjeku kojeg potujem zato o nema ama ba nita zajedniko s vama O SEBI. Veeras u razmiljati o tome ta sam ja. Louveciennes; Clichy; Villa Seurat. 19341935. HENRY MILLER SVIJET SEKSA S engleskoga preveo ZLATKO CRNKOVIC TRILOGIJA Naslov izvornika Henry Miller THE WORLD OF SEX Glavnina mojih italaca dijeli se, kao to sam vie-put primijetio, u dvije jasno odreene skupine: one koji tvrde da ih odbija ili da im se gadi prevelika doza seksa, i one koji su oduevljeni to je taj element u tolikoj mjeri zastupljen. U prvoj skupini ima mnogo onih koji dre da su moje studije i eseji ne samo hvalevrijedni nego i da savreno odgovaraju njihovu ukusu, i stoga im je teko shvatiti kako jedan te isti ovjek moe stvoriti toliko nejednaka djela. U drugoj su skupini oni koji kau da ih zamara ono to oni nazivaju ozbiljnom stranom mojih djela i koji, prema tome, uivaju da igou sve takve stranice kao

smee, bljezgarije i misticizam. ini se da je svega nekoliko razboritih glava kadro da izmiri te toboe profivurjene aspekte ovjeka koji se trudi da ne zataji ni jedan dio sebe u svom pisanom djelu. S druge strane, ustanovio sam da me italac, ma koliko estoka i nepovoljna bila njegova reakcija na pisano djelo, kad se naemo oi u oi, obino najposliie prihvati od sveg srca. Na temelju mojih mnogobrojnih susreta s itaocima, rekao bih da se antipatije zaas raspre u prisutnosti ivog autora. Ponovljena iskustva te vrste nasnala su me napokon da povjeruiem da e, kad moja pisana rije bude prenosila svu sutinu istine i iskrenosti, nestati raskoraka izmeu ovjeka i pisca, izmeu onoga to jesam i onoga to inim ili kaem. To je, po mom skromnom miljenju, najvii cilj koji moe postaviti sebi jedan autor. Taj je isti cilj sjedinjenje sadrava u svakom vjerskom stremljenju. Moda sam ja, a da nisam ni znao, oduvijek bio religiozan. to se tie toga sukobljavaju li se i protive li se seksualno i religiozno, ja bih ovako odgovorio: svaki element ili aspekt ivota, ma koliko postao nudan, ma 263 koliko bio sporan (za nas), podloan je preobrazbi i uistinu se mora preobraziti na drugim razinama, u skladu s naim razvojem i poimanjem. Tenja da se uklone odbojni aspekti egzistencije, to je opsesija moralista, ne samo da je besmislena, nego je i zalina. ovjek moe uspjeti da potisne rune, grene misli i elje, pobude i nagone, ali su posljedice oito katastrofalne. (Izmeu toga da bude svetac i da bude zloinac ovjek nema mnogo ta birati). Proivjeti svoje elje i tako im neprimjetno promijeniti prirodu, cilj je svakog pojedinca koji tei za napretkom. Ali je elja mona i neiskorjenjiva, ak i onda kad, kako budisti kau, prelazi u ono to je suprotno od nje. Da bi se oslobodio elje, ovjek mora eljeti da je se oslobodi. Ta me je tema oduvijek neobino zanimala. U mladosti, i mnogo kasnije, bio sam rtva snanih nagona kojima nikako nisam mogao gospodariti. Odnedavno, nakon duljeg razdoblja ive stvaralake djelatnosti, vie sam nego ikad u nedoumici pred kaljuom misli u koju je zaglibilo vjekovno obraivanje te teme. Godine 1935. gurnuo mi ie u ruke knjigu Seraphita prijatelj koji je bio okulist. Seraphita je ostala do dandanas jedan od vrhunaca mojih istraivanja u podruju misli. To je neto vie nego knjiga; to je doivljaj koji je autor pretoio u rijei. S tog djela preao sam na jednu studiju o onom drugom Balzacovu znamenitom djelu, Louisu Lambertu, zatim na prouavanje Balzacova ivota. Rezultati ovih izuavanja kristalizirali su se u obliku rasprave koja nosi naslov Balzac i njegov dvojnik1. Dok sam to pisao, razrijeio se konflikt koji me je muio. Malo tko shvaa koliko se Balzac estoko borio s problemom anela u ovjeka. Kaem to zato da bih priznao da je taj isti problem, u poneto razliitom obliku, progonio mene otkako znam za sebe. Pomalo vjerujem da je on uvijek bio glavna briga svakog pojedinog stvaraoca, gotovo iskljuivo njegova briga. Bilo to ope priznato ili ne bilo, umjetnik je opsjednut milju da prestvori svijet ne bi li povratio ovjeku nevinost. ta-vie, on zna da ovjek moe ponovo zadobiti svoju 1 Objelodanjena prvi put u Max and the White Pla-gocytes, Obelisk Press, Pariz, 1938. (Nap. autora). 264 nevinost samo ako ponovo stekne slobodu. Sloboda tu znai smrt automata. U jednom od svojih eseja D. H. Lawrence je istakao da postoje dva velika naina ivota, religiozni i seksualni. Prvi, ustvrdio je on, prethodi drugome. Seksualni je manje vrijedan, rekao je on. Ja sam odvajkada mislio da ima samo jedan put, put istine, koii ne vodi do spasa nego do prosvijeenosti. Koliko se god jedna civilizacija razlikovala od druge, koliko se god zakoni, obiaji, uvjerenja i idoli razlikovali u pojedinim razdobljima, u pojedinim tipovima ili rasama ljudi, zapaam u vladaniu velikih duhovnih voa izvanredno poklapanje, potvrdu istine i cjelovitosti koje moe pojmiti ak i dijete. Moda vam se ini da autoru Rakove abratnice ne pristaje da izlae ovakve nazore? Pristaje ako ovjek 7a-dre ispod povrine! Ma koliko to djelo bilo debelo namazano seksualnim, njegov autor nije bio zaokupljen seksom ni vjerom, nego problemom oslobaanja sama sebe. U Jarevoj obratnici upotreba je orjscenosti promilje-nija i sraunatija. moda zbog produbljene spoznaje o strogim zahtjevima medija. Intermeco koji se zove Ze-mlia jebaine za mene je vrhunac stapanja simbola, mita i metafore. Kao brana, on slui dvostrukoj svrsi. (Ba kao to klaunove take u cirkusu ne samo da smanjuju napetost nego i pripremaju ovjeka za jo veu napetost.) Mada sam u toku sama pisanja tek nejasno shvaao njegovo znaenje, svrha mi je bila potpuno jasna. To je bilo dostignue ravno iskakanju iz vlastite koe. U iduim godinama ova e lakrdija moda biti neslueni putokaz do prirode autorove unutranje borbe. Nije potrebno tajiti injenicu da se sutina problema tie fenomena polariteta koji malo tko razumije. Tzmeu rijei i odaziva postoji danas samo neobino slabano titranje struje. Pripisivati tu dilemu, kao to ini veina mislilaca, drutvenim, politikim i ekonomskim poremeajima znai brkati pojmove. Pravi uzrok lei mnogo dublje. Nastaje nov svijet, razvija se nov tip ovjeka. Mase, kojima je sueno da sad pate gore nego ikad, paralizirane su od uasa i strepnje. Povukle su se, kao ljudi koji su

pretrpjeli ok od bombardiranja, u grobove koje su sami sebi iskopali; izgubile su svaku vezu sa stvarnou osim kad su posrijedi njihove tjelesne potrebe. Tijelo je, naravno, odavno 265 prestalo biti hram duha. Tako ovjek umire za svijet i za Stvoritelja. U toku raspadanja, procesa koji moe trajati stoljea i stoljea, ivot gubi sav smisao. Stravina djelatnost, koja se podjednako estoko oituje u radovima akademika, mislilaca, uenjaka i u djelima militarista, politiara i pljakaa, zastire ivi plamen koji sve vie slabi. Sama ta neprirodna djelatnost znak je da se blii smrt. Od svega sam toga ja veoma malo znao i shvaao kad sam se latio pera. Prije nego to sam mogao pravo zapoeti, morao sam preturiti preko glave svoju malu smrt. Pogrean poetak, koji je potrajao deset godina, omoguio mi je da umrem za svijet. U Parizu sam, kao to svi znaju, naao sebe. Onu prvu godinu ili dvije u Parizu bio sam doslovno skren. Nita nije ostalo od onog pisca kakav sam se nadao da u biti, ostao je samo pisac kakav sam morao biti (Otkrivi svoi put, otkrio sam i svoj glas.) Rakova obratnica je krvava oporuka koja svjedoi o tekim posljedicama moje borbe u utrobi smrti. Snani vonj seksa koji je proima zapravo je miris raanja koji je neugodan ili odvratan samo onima koji nisu uspjeli dokuiti njegovo znaenje. Jareva obratnica tvori prijelaz u svjesniju fazu: od spoznaje sebe do spoznaje svrhe. Od tada svi preobraaji koji se zbivaju ispoljavaju se jo vie u vladanju nego u pisanoj rijei. Poetak je to sukoba izmeu pisca koji je nakanio da izvri dokraja svoj zadatak, i ovjeka koji zna negdje duboko u sebi da se elja za izraavanjem sama sebe ne smije nikad ograniiti na jedan jedini medij, na umjetnost, recimo, nego na svaku fazu ivota. Borba, manje-vie svjesna, izmeu dunosti i elje. Onaj dio ovjeka koji pripada rijei nastoji izvriti svoju dunost; onaj dio koji pripada Bogu upinje se da ispuni zahtjeve sudbine koji se ne mogu iznijeti. Tekoa je u prilagoavanju onoj pustoj ravni na kojoj e se ovjek drati samo vlastitim snagama. Dalji je problem pisati osvrui se natrag, a djelovati gledajui naprijed. Poskliznuti se znai survati se u provaliju iz koje nema spasa. Borba se vodi na svim Irontovima, neprekidna je i nemilosrdna. Ja sam, kao i svaki ovjek, sam sebi najgori neprijatelj. Za razliku od veine ljudi, meutim, ja isto tako znam da sam sam sebi jedini spasilac. Ja znam da slo266 boda znai odgovornost. Isto tako znam kako se lako elja moe pretvoriti u in. Cak i kad sklopim oi, moram paziti kako sanjam i o emu, jer samo najtanji veo dijeli tada san od jave. ini se da je relativno nevano igra li seks veliku ili malu ulogu u neijem ivotu. Neka od najveih dostignua koja poznajemo djela su pojedinaca koji su imali siromaan ili nikakav seksualni ivot. S druge strane, znamo iz ivotopisa izvjesnih umjetnika prvorazrednih majstora da ne bi nikad bilo njihovih velebnih djela da oni nisu bili ogrezli u seksu. Kod nekolicine su se ta razdoblja izuzetna stvaralatva podudarala s prekomjernim seksualnim iivljavanjem. Ni odricanje ni iivljavanje nita ne objanjavaju. U podruju seksa, kao i u drugim podrujima, govorimo o nekoj normi ali ono to je normalno ne objanjava nita drugo doli ono to vrijedi, statistiki, za velik broj ljudi i ena. Ono to je moda normalno, zdravo, ljekovito za veliku veinu ne daje nam nikakav kriterij za vladanje izuzetnih pojedinaca. Genijalan ovjek kao da uvijek, bilo svojim djelom, bilo osobnim primjerom, rastrubljuje onu istinu da je svatko sam sebi zakon i da put do ispunjenja vodi preko priznavanja i shvaanja injenice da smo svi mi do jednoga jedinstveni. Nai zakoni i obiaji odnose se na drutveni ivot, na zajedniki ivot, koji je manje vana strana egzistencije. Pravi ivot poinje kad smo sami, oi u oi s naim neznanim Ja. Ono to se dogaa kad se sastanemo odreeno je naim unutranjim monolozima. Najvaniji i uistinu sudbonosni dogaaji koji obiljeavaju na put plodovi su utnje i samoe. Mnogo ta pripisujemo sluajnim susretima, govorimo o njima kao o prekretnicama u svom ivotu, ali do tih susreta ne bi nikad dolo da se nismo bili pripremili za njih. Kad bismo bili svjesniji svega, ti bi nam nenadani susreti donosili jo vee nagrade. Mi smo samo u izvjesnim nepredvidljivim trenucima potpuno ugoeni, potpuno napeti i stoga u stanju da primimo znake fortunine naklonosti. ovjek koji je posve budan zna da je svaka zgoda krcata smislom. Zna da se time ne mijenja samo njegov ivot, nego da najposlije cijeli svijet mora osjetiti posljedice. Uloga koju seks igra u ivotu jednog ovjeka veoma je razliita, kao to znamo, kod razliitih ljudi. Nije nemogue da postoji primjer koji ukljuuje i najvee ra267 zlike. Kad razmiljam o seksu, ja razmiljam o njemu kao o oblasti koja je tek djelomino istraena; vei dio ostaje, bar za mene, tajanstven i nepoznat, i moda se nikad nee ni moi upoznati. To isto vrijedi i za druge aspekte ivotne snage. Mi moda znamo neto ili mnogo, ali to dalje prodiremo, obzorje se sve vie gubi. Okrueni smo morem snaga koje kao da prkose naoj slabanoj pameti. Nita neemo nauiti dok ne prihvatimo injenicu da se sam ivot zasniva na tajni. Seks je, dakle, kao i sve ostalo, uglavnom tajna. To je ono to sam htio da kaem. Ja ne mislim da

sam neki veliki istraiva na tom polju. Moje pustolovine nisu nita prema pustolovinama prosjenog don Juana. Za velegradskog ovjeka moji su pothvati skromni i posve normalni. Moie pustolovine, kao umjetnika, ne ine se nipoto neobine ni izvanredne. Moja su mi istraivanja meutim, pomogla da otkrijem kojeta to bi jednoga dana moglo uroditi plodom. Recimo to ovako ja sam prvi unio na kartu neke otoke koji e moda posluiti kao polazne take kad se budu otvarale velike linije. Bilo je jedno ra7doblje u Parizu, neposredno nakon mog preobraaja, kad sam mogao predoiti sebi, jasno kao u privienju, cijeli sklop moje prolosti. inilo se da posjedujem mo da se prisjetim svega i bilo ^ea to bi mi palo na pamet: ak i bez moie elje, dogaaji i susreti iz davne prolosti navaliivali su na moju sviiest toliko snano i toliko ivo da je to bilo gotovo nepodno-sivo Sve to mi se dogodilo dobivalo je znaenje, to jest ono ega se najvie sjeam od toga doivljaja. Pokazalo se da je svaki sastanak ili sluajan susret bio pravi dogaaj; svaki je odnos zauzimao svoje pravo mjesto. Odjednom sam osjetio da se mogu osvrnuti na onaj uistinu golemi opor ljudi, ena i djece koje sam poznavao i ivotinja i vidjeti sve skupa kao cjelinu, vidjeti isto onako jasno i proroanski kao to ovjek vidi sazvijea u vedroj zimskoj noi. Mogao sam razabrati orbite koje su moji planetarni prijatelji i znanci opisali, a isto sam tako mogao usred tih vrtoglavih gibanja razabrati nepravilnu putanju koju sam ja bio preao kao maglica, sunce, mjesec, satelit, meteor, komet... i zvjezdana praina. Zapaao sam periode opozicije i konjunkcije, te periode djelomine i totalne pomrine. Vidio sam da postoji duboka i trajna veza izmeu mene i svih ostalih ljudskih bia s kojima mi je bilo sueno i dano! 268 da stupim u dodir u ovo ili ono doba. to je jo vanije, vidio sam u okviru sadanjice svoje potencijalno bie. U tim lucidnim trenucima vidio sam sebe kao najusamljenijeg, a u isto vrijeme i najdrutvenijeg ovjeka. Bilo je to kao da je, za kratkog odmora, pao zastor, prestala borba. U velikom amfiteatru, za koji sam mislio da je prazan i bez smisla, pokazala mi se pred oima burna tvorevina koje sam ja, na sreu, i napokon, bio dio. Rekao sam ljudi, ene i djeca... Svi su oni bili tu, svi podjednako vani. Mogao sam dodati i knjige, planine, rijeke, jezera, gradovi, ume, stvorenja iz zraka i stvorenja iz dubina. Imena, mjesta, ljudi, dogaaji, misli, snovi, sanje, elje, nade, planovi i razoaranja, svi su bili, kad bih ih zazvao, isto onako ivi i svjei kao nekad. Sve je, da tako kaem, zauzelo odreenu geograt-sku irinu i duinu. Bilo je velikih podruja magle koja je bila metafizika; irokih, plamendh pojaseva, vjera; uarenih kometa iji su repovi obiljeavali nadu. 1 tako dalje... Bio je tu i seks. Ali ta je bio seks? On je, poput boanstva, bio svugdje. Sve je proimao. Moda cijeli svemir prolosti, da se slikovito izrazim, nije bio nita drugo doli jedno mitoloko udovite iz kojeg se izlegao svijet, moj svijet, ali koje nije nestalo u toku stvaranja, nego je ostalo dolje nosei svijet (i sama sebe) na svojim leima. Taj neobini doivljaj zauzima sad u mom sjeanju mjesto slino onome koje u ovjekovoj podsvijesti zauzima Potop. Onoga dana kad se voda povukla ukazala se planina. Tu sam bio ja, nasukan na njenu najviem vrhu, u arci koju sam bio sagradio na zapovijed nekog tajanstvenog glasa. Iznenada su golubice poletjele razgonei izmaglicu svojim plamenim perjem... Sve je to, nevjerojatno ako hoete, slijedilo nakon katastrofe koja je sad toliko duboko zakopana da se gotovo izgubila iz pamenja. To mitoloko udovite! Da dodam nekoliko uspomena prije nego to ono izgubi oblik i masu... Ponajprije, bilo je to kao da sam se prenuo iz duboka transa. I, kao onaj lik iz starine, naao sam se u ki-tovu trbuhu. Boja u kojoj se kupala moja mrenica bila je topla i siva. Sve to sam dodirivao bilo je ugodno, kao kirurgu kad nam ruje po toploj ponutrici. Klima je bila umjerena, vie topla nego hladna. Ukratko, tipina uterusna atmosfera puna svih babilonskih udobnosti ja269 lovih ljudi. Roen prekomjerno civiliziran, osjeao sam se kao kod kue. Sve je bilo poznato i prijatno mom prekomjerno istananom senzoriju. Mogao sam pouzdano raunati na crnu kavu, pice, HavanuHavanu, svileni kuni kaput i sve ostale dokoliarske potrebe. Bez nesmiljene borbe za opstanak, bez problema oko kruha i maslaca, bez socijalnih ili psiholokih kompleksa koje bi trebalo uklanjati. Ja sam od sama poetka bio emancipirana nitarija. Kad nisam imao pametnijeg posla, poslao bih po veernje novine i, preletjevi pogledom glavne naslove, lakomo gutao mali oglasnik, drutvena ogovaranja, kazaline vijesti i tako dalje, sve do posmrtnog recitatifa. Ne znam zato, ali pokazivao sam neprirodno zanimanje za floru i faunu te uterusne oblasti. Gledao sam sve oko sebe hladnim, bezumnim pogledom nauenjaka. (aknuti herbotomist, tako sam okrstio sam sebe.) U tim labirintskim udubinama otkrio sam nebrojene divote ... A sad moram prekinuti, jer je sve ovo sluilo samo kao podsjetnik, da prozborim o prvoj pikici koju sam ikad prouio. Bilo je oko pet ili est sati, a dogaaj se zbio u jednom podrumu. Pasliku koja se u primjereno vrijeme zgusnuia u obliku jedne nesklapnosti obiljeio sam izrazom ovjek sa eljeznom maskom. Prije svega nekoliko godina, prelistavajui neku knjigu s reprodukcijama primitivnih maski, naiao sam na

jednu masku nalik na maternicu iz koje je virila, kad bi ovjek odigao zalistak, glava odrasla ovjeka. Moda je ok koji sam doivio kad sam ugledao tu potpuno razvijenu glavu kako viri iz maternice, bio moj prvi pravi odgovor na pitanje koje se oglasilo onoga davnog trenutka kad sam prvi put ozbiljno razgledao vaginu. (Moda se sjeate da sam u Rakovoj obratmei prikazao jednog svog druga koji se nije nikad oporavio od te opsesije. Ja vjerujem da on jo i dan-danas otvara jednu pizdu za drugom ne bi li, kako on sam kae, proniknuo u tajnu koju ona uva.) Svijet koji sam motrio bio je bez dlaka. Sama odsutnost dlaka sluila je, bar sad tako mislim, da potakne matu i pomagala je da se napui pusti kraj koji je okruzavao mjesto tajne. Nas nije toliko zanimalo ono to je lealo unutri koliko budui biljni dekor, za koji smo mislili da e jednoga dana resiti tu udnu pustopoljinu. Ovisno o godinjem dobu, o godinama drugova u igri, o 270 mjestu i ostalim sloenijim imbenicima, spolni organi izvjesnih malih stvorenja inili su se isto toliko aroliki kad sad o tome razmiljam, koliko i ona udna bia koja nastavaju matovite duhove okultista. Naim se dojmljivim duhovima ukazivala bezimena fantazmago-rija to je vrvjela od slika koje su bile stvarne, opdpljive, shvatljive, ali bezimene, jer nisu imale veze sa svijetom iskustva u kojemu sve ima svoje ime, mjesto i datum. Tako se o nekim djevojicama govorilo da posjeduju (sakrivene ispod suknjica) takve udnovate stvarice kao to su magnolije, boice kolonjske vode, barunasti pupoljci i gumeni mievi... sam bog zna ta sve ne. Da svaka djevojica ima piu, znali smo, naravno, svi. Ovda-onda se govorkalo da ta i ta nema uope pie; 0 nekoj drugoj bi se moglo rei da je bila morfoditka. Morfoditka je bio udan i uasan izraz koji nitko nije umio jasno odrediti. Katkad je podrazumijevao pojam dvospolca, katkad neto drugo, naime, da se ondje gdje bi trebalo da bude pica nalazi raskoljeno kopito ili niz bradavica. Radije nemoj traiti da vidi! ta je misao prevladavala. U to je doba vladalo meu nama udno uvjerenje da su neke nae male drugarice u igri svakako zle, to jest da su kurve ili djevojure u zaetku. Neke su djevojice ve imale prostaki rjenik koji pripada tom tajanstenom carstvu. Neke bi inile ono to je bilo zabranjeno ako bismo im dali kakav mali dar ili nekoliko bakrenjaka. Moram dodati da je bilo i drugih koje smo smatrali za anele, nita manje od toga. Bile su, zapravo, toliko aneoske da nitko od nas nije nikad pomislio da 1 one imaju pie. Ta aneoska stvorenja nisu ak ni pikila. Spominjem ove rane pokuaje karakteriziranja zato to sam se poslije u ivotu, poto sam bio svjedok kako su se razvijale neke od tih nevaljalica, divio tanosti naih zapaanja. Povremeno je i koji aneo pao u kal i ostao u njemu. Obino je, meutim, njihova sudbina bila drugaija. Neke su bile nesretne, bilo da se nisu udale za pravog ovjeka, bilo da se nisu uope udale, neke su oboljele od nekih tajanstvenih bolesti, a neke su opet roditelji zlostavljali. Mnoge od onih koje smo okrstili djevojurama postale su divna stvorenja, vesela, prilagodljiva, plemenita, ljudska do u sr, mada su esto bile malo previe istroene. 271 U pubertetu se razvila jedna druga vrst radoznalosti, naime, elja da se ustanovi kako ona stvar funkcionira. Cesto bismo nagovorili djevojice od deset ili dvanaest godina da zauzmu najgrotesknije poze da bi nam pokazale kako piske. One spretnije bile su na glasu da mogu leati na podu i piati sve do stropa. Neke su ve objeivali da se slue svijeama ili drcima metli. Kad bi se naela ta tema, razgovor bi postajao prilino mutan i sloen; bio je zainjen nekom primjesom koja je ovjeka neobino podsjeala na atmosferu koja je vladala u ranim grkim filozofskim kolama. Hou da kaem da je logika igrala veu ulogu od iskustva. Zelja da se istrauje prostim okom bila je podreena jednoj uzvienijoj pobudi, pobudi koja, kako sad shvaam, nije bila nita drugo doli potreba da izvedemo sve naistac, da pretresamo tu temu ad nauseanV. Intelekt je ve, jao, poeo traiti svoj danak. Pitanje kako ona stvar tunkcionira bilo je potisnuto bitnijim pitanjem zato? Kad se rodila sposobnost ispitivanja, nastupila je alost. Na svijet koji je do tada bio tako prirodan, tako krasan, digao je sidro. Od tada nita vie nije bilo posve isto: sve se moglo dokazati i pobiti. Dlake koje su sad poele rasti na svetom Venerinom breuljku bile su odvratne. Cak su i anelii opritavili. A bilo ih je i koje su krvarile medu nogama. Onanija je bila kudikamo zanimljivija. U krevetu ili u toploj kupki ovjek je mogao zamiljati da lei s Kraljicom od Sabe ili s varijetskom kraljicom ije mu je prokleto tijelo, posvuda izloeno, zarazilo svaku misao, ovjek se pitao ta li rade te ene, koje bijahu naslikane kako im suknje lepraju oko glave, kad se pojave na pozornici. Neki su tvrdili da bestidno svuku svu onu prekrasnu odjeu sa sebe, pa da tako stoje drei se izravno za sise sve dok mornari ne navale na pozornicu. Govorilo se da esto moraju spustiti zastor i pozvati policiju. Neto nije bilo u redu s djevojicama s kojima smo se nekad igrali. Promijenile su se. Zapravo, sve se mijenjalo, i to nagore. to se tie djeaka, oni su odlazili u zanat jedan za drugim. kolovanje je bilo luksuz rezerviran za djecu bogataa. Ondje vani, u svijetu, sudei

1 Do gaenja, do besvijesti. (Prev.) 272 po izvjetajima, postajalo je samo trite robija. Jest, svijet se oko nas doista ruio. Na svijet. A zatim je bilo takvih mjesta kao to su kazneni zavodi, popravilita, domovi za rasputene djevojke, bolnice za umobolne i tako dalje. Prije nego to se sve potpuno rasulo, meutim, moglo se zbiti neto divno. Nita manje nego ur na kojem e se neko bajno stvorenje, netko tko je jedva neto vie nego ime, svakako pojaviti. Sad mi se ti dogaaji ine kao oni bajoslovni balovi koji prethode revolucijama. ovjek se nadao da e biti strahovito sretan, sretniji nego to je ikad bio, ali je imao i predosjeaj da e se dogoditi neka nezgoda, neto to e utjecati na cijeli njegov ivot. Poneto previjanog aputanja uvijek je okruivalo taj budui dogaaj. ap-tali su roditelji, starija braa i sestre i susjedi. inilo se da svi vie znaju o ovjekovom svetom emocionalnom ivotu nego to je bilo opravdano. inilo se da odjednoir sve susjede neobino zanimaju i najneznatniji ovjekov poslovi. Motrili su ga, uhodili, razgovarali o njemu iz njegovih lea. Posebno su isticali njegove godine. Nain na koji su govorili: On ima petnaest godina! neobino je zbunjivao ovjeka svojim primislima. Sve je to bilo kao neka zlokobna predstava lutaka koju su inscenirali stariji, spektakl u kojem emo mi biti smijeni izvoai kojima e se oni smijati i izrugivati i koje e tjerati da svata govore i ine. Nakon sedmica punih tjeskoba osvanuo bi napokon i eljeni dan. I djevojka, u posljednji as. Ba kad je sve slutilo na dobro, kad je bila potrebna za to? jo samo jedna rije, pogled, kretnja, ovjek bi otkrio, na svoj uas, da je omutavio, da stoji kao ukopan na mjestu gdje je stao im je uao u sobu. Moda mu je jedanput za cijele duge veeri dragana odala posve neznatno priznanje. Kakav je teak, kakav velianstven pothvat bio pribliiti joj se, oeati se o njenu suknju, udahnuti miris njena daha! Ostali su se kretali naoko slobodni, kako su htjeli. A on i ona kao da su mogli samo polagano kruiti oko takvih nezanimljivih predmeta kao to su klavir, stalak za kiobrane i ormar za knjige. inilo se da im je sueno da se samo sluajno tu i tamo sretnu. Pa ipak, ak i kad se inilo da ih sve tajanstvene, vie sile u sobi guraju jedno prema drugome, uvijek bi se neto isprijeilo i razdvojilo ih. Da 18 Crno proljee 273 bude jo gore, roditelji su se vladali posve beutno gurajui i tiskajui parove oko sebe, mlatarajui rukama kao sumanuti, dobacujui nepristojne napomene i zajedljiva pitanja. Ukratko, ponaali su se kao idioti. Veer bi se zavrila velikim rukovanjem na sve strane. Neki su se na rastanku i poljubili. Neboje! Oni kojima je nedostajalo hrabrosti da se vladaju tako neusilje-no, ali, drugim rijeima, oni kojima je bilo stalo do nekoga, koji su bili obuzeti snanim osjeajima, smeli su se u toj guvi. Nitko nije zapazio njihove smuenosti. Om nisu postojali. Vrijeme je da se krene. Ulice su prazne. On ide kuci. Nema ni traga umoru. Ushien je, iako se zapravo nita nije dogodilo. To je uistinu bio potpun neuspjeh, taj ur. Ali je ona dola! I on je cijelu boju veer pario oi na njoj. jednom umalo to joj nije dotaknuo ruku. Jest, pomislite samo! Umalo! Moda e proi vie sedmica, ak i mjeseci, prije nego to e im se putovi ponovo ukrstiti. (A ta ako njenim roditeljima padne na pamet aa se presele u neki drugi grad? 1 to se dogaa.) On se trudi da sve ono uvrsti u sjeanju kako je bacala naokolo poglede, kako je govorila (drugima), kako je zabacivala glavu smijui se, kako joj je haljina bila pripijena uz vitko tijelo. On sve prebire jedno za drugim, trenutak za trenutkom, otkako je ona ula i klimnula glavom nekome iza njega a da njega nije ni vidjela ili ga moda nije prepoznala. (Ili je bila odvie stidljiva da odgovori na njegov udni pogled:*) Djevojka koja nikad ne pokazuje svoje prave osjeaje. Tajnovito i varljivo stvorenje. Kako je ona malo znala, kako su svi malo znah o oceanskim dubinama osjeaja koji su njega bili obuzeli! Biti zaljubljen. Biti posve sam ... Tako poinje... najslaa i najgora tuga koju ovjek moe osjetiti. udnja, samoa koja prethodi posveivaju. U najljepoj crvenoj jabuci skriva se crv. Polako, nesmiljeno, crv izjeda jabuku. Dok ne ostane nita osim crva. A sr, ni nje vie nema? Ne, sr jabuke jo ivotari, makar samo kao ideja. Nije li to to svaka jabuka ima sr ve dovoljno da se suprotstavi svakoj nevjerici, svakoj sumnji i zloj slutnji? Vrlo vano za svijet, vrlo vano za patnje i smrt nebrojenih milijuna, vrlo vano 274 hoe li sve ii k vragu dok je god ona, srce i sr, tu! ak ako je nikad vie ne bude vidio, njemu je prosto da misli o njoj, da razgovara s njom u snu, da je voli, da je voli izdaleka, da je voli do posljednjeg daha. Nitko mu to ne moe oduzeti. Nitko, nitko. Kao tijelo to se sastoji od milijuna stanica, tuga raste i raste, hrani se sama sobom, obnavlja svojih milijun Ja, postaje svijet i sve to postoji ili zagonetka koja odgovara tome. Sve blijedi osim muka. Stvari su onakve kakve jesu. To je ona grozna, ona vjeita muka ... A kad pomisli da ovjek treba samo da obmane sama sebe pa da odgonetne zagonetku! Ali je li to odgonetka/ Nije li to pomalo

smijeno? Moralno je samoubojstvo mnogo laJce. Prilagoditi se ivotu, kao to kau. Ne onome to bi trebalo ili moralo biti. Budi mu-skoJ Poslije, naravno, ovjek spoznaje da je biti muko neto sasvim drugo. Mora svanuti dan kad e postati i te k,ako jasno da malo ima onih koji zasluuju naziv: MUKO, sto vam to biva jasnije, to manje nalazite pravih mukaraca. Drite se uporno te misli pa ete zavriti, u himalajskom zrakopraznom prostoru, gdje ete otkriti da ono sto se zove muko tek treba da se rodi. U toku ovog mukog priiagoavanja stvarnosti ini se da enski svijet proivljava prizmatinu deformaciju. Ba kad je ovjek na tom stupnju razvoja, naie netko s vie iskustva, n^tko tko poznaje ene. To je realistiki tikvan, praktian tip koji vjeruje da poznaje neku enu im je spavao s njom. Zbog nebrojmh sukoba sa suprotnim spolom neto to se smatra kao poznavanje sraslo je s njegovom vanjtinom. Neto kao psiholoka vlasulja, moglo bi se Vei. Kad se nae pred pravom enom, pred pravim doivljajem, taj e tip ovjeka svakako ispasti isto toliko smijean koliko i starac koji se trudi da bude mlad. V\lasulja postaje sredite panje. Sjeam se momka koji je bio moj veseli drug u tom prijelaznom razdoblju. Sjeam se kako je on groteskno obigravao oko ena i kako su one djelovale na mene. On je uvijek izraavao bojizan da ovjek, ako se zaljubi preko uiju, izaziva nesreu. Nikad se nemoj potpuno predati u ruke nekoj eni! Stoga je preuzeo brigu da me vodi okolo. Pokazat e mi kako se treba prirodno vladati sa enama, kao to je govorio. \ 275 udno je bilo to se u toku tih pustolovina bezbroj puta dogodilo da su se ene s kojima je on postupao kavalirski zaljubile u mene. Nije trebalo mnogo vremena da se ustanovi da predmete njegove naklonosti nije nipoto obmanjivalo njegovo razmetljivo dranje. Bilo je vie nego oito, na temelju naina na koji su mu te jadne rtve ugaale i tetoile ga, da se on samo zavarava mislei da umije sa enama. Uvidio sam da je taj svjetski ovjek za njih obino dijete, iako ih je u postelji mogao nagnati da vrite od uasa, ili da jecaju ili stenju, ih da se mirno i oajniki privijaju uz njega. On je obino naglo odlazio, povlaio se brzo kao kukavica. Pika je pika, govorio je on nastojei prikriti paniku, a onda bi se poeao po glavi i glasno upitao zar nema ni jedne, ba ni jedne pike koja bi se razlikovala od drugih. Ma koliko da sam se vezao za neku piku, mene je uvijek vie zanimala osoba koja ju je nosila. Pika ne ivi posebnim, samostalnim ivotom. Nita ne ivi posebnim, samostalnim ivotom. Sve je meusobno povezano. Moda je pika, ma koliko smrdjela, jedan od iskonskih simbola za vezu meu stvarima. Ui u ivot kroz vaginu nije nimalo gori nam od drugih. Ako uete dovoljno duboko i ostanete dovoljno dugo, nai ete ono to traite. Ali morate ui s duom i srcem i ostaviti stvari vani. (Pod stvarima mislim bojazan, predrasude i praznovjerice.) Kurva to i te kako dobro zna. Zato je ona, kad joj tko iskae bar malo panje, spremna da dade i svoju duu. Veina se mukaraca, kad ima posla s kurvom, ne trudi ak ni da skine eir i kaput, slikovito reeno. Nije udo to dobivaju tako |malo za svoje pare. Kurva moe biti, ako ovjek s njom dobro postupa, najplemenitije od svih stvorenja. Njena je jedina elja da moe dati sebe, a ne samo svo/e tijelo. Mi se svi gramzljivo otimam^ za pare, ljubav, poloaj, ast, potovanje, pa ak i za boansku milost. ini se da je summum bonunf dobit/ neto za nita. Zar ne kaemo: Jebi se! udan izraz! Kao da se ovjek moe jebati a da nikoga ne jebe. ak; i u tom osnovnom podruju openja prevladava miljenje da je jebaina neto to se dobiva, a ne daje. Ili, ako se ono suprotno 1 Najvee dobro, najvea srea./(Prev.) istakne ti boga, ta sam je. izjebao! zamagljuje se misao da se zauzvrat neto dobilo. Ni jedan mukarac ni ena ne mogu se pohvaliti da su seksualno zadovoljili koga ako nisu i sami zadovoljni. Inae bi se isto tako moglo govoriti o jebanju zobnice. A to se ba i dogaa, u veini sluajeva. Odete k mesaru s komadom repa i on vam ga nasitno sasijee. Neki su toliko ludi da trae pisanu peenku, a treba im samo malo sasjec-kanog mesa. Prcanje! To nije obina razonoda kakva se ini da jest. esto se ljudi ude obiajima primitivnih naroda. Neki se pitaju kako bi bilo da se upotrebljavaju ivotinje. (Domae, dabome.) Malo ih je koji su potpuno zadovoljni to znaju sve to se moe znati o tome. Katkad, nakon godina i godina (tako zvanog) normalnog seksualnog ivota, mukarac i ena poinju eksperimentirati. Katkad muevi i ene zamijene partnere na jednu no ili na dulje vrijeme. A ovda-onda uju se iz usta po kojeg putnika udne prie, prie o tajanstvenim predstavama, o uasnim pothvatima koji se izvode prema udnim oblicima obreda. Majstori toga umijea gotovo su uvijek proli strogo duhovno naukovanje. Samodisciplina je tajna njihove umjenosti. Ukratko, ini se da boji ovjek ima prednost pred gladijatorom. Veina mlaarije nema nikad prilike da uiva u luksuzu dugotrajnog i esto jalovog metafizikog

razmatranja. Njih izbace u svijet i natjeraju ih da preuzmu odgovornosti prije nego to su imali prilike da se po-istovete (u nebu misli) s onima koji su se iscrpli nosei se s vjenim problemima. Otisnuvi se prerano, ja sam ubrzo shvatio svoju greku i, poto sam se neko vrijeme koprcao, odluio sam da dadem sebi priliku. Ispre-gnuvi se, pokuao sam ivjeti prirodnim ivotom. Nisam uspio. Vratio sam se na plonik i pokuao se zakopati u naruaj prave ene. Za cijele jedne beskrajne zime spavao sam na dnu duboke jame koju sam bio iskopao za sebe. Spavao sam zimskim snom. A snove mi je ispunjavao svjetski problem. S dvorinih prozora stana u kojem smo stanovali, moja ljubavnica i ja, mogao sam gledati u spavau sobu one koju sam volio, one koju sam se zakleo da u uvijek voljeti. Ona je bila udata i imala je jedno dijete. U to vrijeme nisam ni znao da stanuje u toj kui s druge 277 strane dvorita; nisam ni sanjao da to njezina silhueta izranja pred mojim oima i mene ispunja najteim jadima. Da sam bar znao, kako bih bio sretan da sjedim do prozora neprestano, svejednako, pa ma i u neisti i ubre tu! Ne, ni jedan jedini put za tih tjeskobnih asova nisam ni pomislio da je ona tu, koliko da se kamenom dobacim, gotovo nadohvat ruke. Gotovo! Da sam se bar, dok sam uzalud zazivao njeno ime, sjetio da otvorim prozor! Bila bi me ula. Moda bi mi se odazvala. Poto sam se zavukao u postelju s onom drugom, provodio sam alosne sate i sate razmiljajui o onoj koja mi je bila nedostupna. Iscrpen, pao bih opet u onu duboku jamu. Kakva li gadna oblika samoubojstva! Ne samo to sam upropatavao sebe i ljubav koja me je prodirala nego sam upropatavao sve na to bih naiao, pa i onu koja se oainiki privijala uza me u snu. Morao sam unititi svijet ija sam rtva postao. Bio sam kao luak koji je naoruan zaralom sjekirom, pa bjesomuno vitla niome lijevo i desno Sve se zbivalo u tupim okovima sna Jesam li ja bio kriv za te pogane postupke? Nisam! Netko, neka neman iz dubine zagospodarila ie mnome. Ma tko i ma ta postao ia sam ubijao bez smisla i razuma. T bez smetnii Vieput sam ulovio sebe u tome ak i dok sam bio budan. A svaki dan tko bi mi vjerovao? mehaniki sam odlazio da traim nosao, ak bih se ponekad i zaposlio na nekoliko sati T)o mraka bih se meutim, uvijek vratio u svoju jazbinu im bih se naao s niom, obuzeo bi me neki turoban mir. Tu je bila ona. njena pizda, vazda otvorena, vazda ekajui na mene. Spremna, kao cvjetna zamka, da me itava proguta. Bijae to kunja koja ie priietila da nee nikad prestati. Vrijeme se vuklo kako nisam nikad mislio da bi se modo vui. Bilo ie razmaka od po pet minuta koji su se toliko muno otezali da sam mislio da u poludjeti. ovjek koji je pazio na sat bio ie okovan i usta su mu bila zaepljena; u njemu se tisuu razliitih bia otimalo ne bi li se oslobodili inilo se da se svaka potisnuta pobuda vraa na neki tajanstveni izvor i da se tu uobliava i materijalizira, postaje nekakvo iskonsko stvorenje, neki ivi i uasni homunkulus. Sukob izmeu tih embrionalnih Ja utamnienih u mom mjesear-skom tijelu poprimao je fantastine razmjere. Kad bih 278 poao u etnju, oni su lebdjeli oko mene kao neki oblak, kao ektoplazma koja je nastala samim disanjem. U snoaju su izlazili iz mene, kao da sam bacao smee u odvodni kanal. im bih otvorio oi, oni bi opet bili tu, rojevi njih, buni i nametljivi kao i uvijek. Jedino mi je utoite bilo nisam vie mogao birati da izgubim svoj identitet Drugim rijeima, da pobjegnem od sama sebe inei tako, ja sam mislio da izmiem m/o;. Nisam daleko pobjegao, ni od sebe ni od nje. Pustio sam glas da sam otputovao na Aljasku, a zapravo sam se preselio samo nekoliko ulica dalje. Vladao sam se meutim tako kao da sam uistinu nestao Pokazalo se da ie Aljaska dubok rudnik u koii sam se bio zavukao. Dugo sam ostao dolie n~ mislei na takve stvari kao to su jelo, svje /rak, sunevo svjetlo i ljudsko drutvo. U dubinama sam stupio u dodir sa zemaljskim duhovima Takn sam spoznao da su problemi za koie sam mislio da su u nekoj mutnoj daljini, kao jedva vidljivi cepelini u sutini podzemn' Bio sam u drutvu takvih vitalnih duhova kao to su Nietzsche Emerson Thoreau, Whitman Fabre FTpvelock Ellis. Maeterlinck. Srrind-bere Dostojevski Gorki, Tolstoj, Verhaeren Bergson i Herbert Spencer Razumio sam niihov jezik. S njima sam sp osjeao kao kod kue Nije bilo valjanog razloga zbog koiee bih se uope popeo pore da udahnem zraka. Sve ie bilo u mojim rukama. Ali, kao neki usamljeni kopa zlata koji nabasa na zaboravljeni zlatni rudnik, morao sam uzeti ono to sam mogao ponijeti rolim rukama i vratiti se na povrinu da potraim pomo. Bilo je muno uvjeriti druge da takvo blago postoji, zamoliti ih da pou tamo sa mnom, pa da uzmu zlata koliko im srce eli Naiposliie se pokazalo da je tako teko obznaniti to veliko otkrie da sam sotovo i zaboravio koia ie bila svrha moga povratka u ivot. Ne samo to sam bio doekan sumnjom i porugom, neso su postupali sa mnom kao da sam pomjerio pameu Moji najbolji i najmiliji prijatelji bili su najneosjetljiviji. Tu i tamo bih se namjerio na nekog stranca koji me je sasluao suosjeajui sa mnom, ali se, zbog ovog ili onog razloga, nisam vie nikad sastao s njima. Dojam koji su takvi susreti ostavljali na mene

bio je da smo mi glasnici iz nekog 279 drugog svijeta i da nam je sudbina odredila da stupimo u kratkotrajni dodir samo zato da sauvamo siunu iskru vjere U doba kad sam bio zreo za drugu ljubavnu vezu bio sam toliko izubijan i zbunjen da sam lako mogao postati svaiji plijen. Iznenada sam uronio u svijet glazbe. I odazvao sam se svim drhtavim porama svoga bia. Uinak je bio takav kao da sam okupao duu u turskoj kupelji. Ono malo metafizikih shvaanja koja sam sauvao isparilo se. U tom procesu izgubio sam nekoliko suvinih kila, a s njima i kojekave kone nadra-aje. S tom je enom poeo pravi rat spolova. Njena glazbena nadarenost, koja je bila njen glavni ar, uskoro je pala u zasienak. Ona je bila histerina, pohotljiva, puritanska kuka ija je pica bila skrivena ispod zamrena bua dlaka, koji je u svemu nalikovao na krznenu torbu koju koti nose sprijeda na suknji. Moji su prsti prvi put dotakli te njene dlake jedne veeri, u prvim danima naeg udvaranja. Ona se bila opruila na radijotoru da se malo ogrije. Nije imala nita na sebi osim svilene kune haljine. To se pramenje dlaka meu njenim nogama tako jasno ocrtavalo da se gotovo inilo kao da je sakrila cvjetau pod haljinu. Zaprepastila se i zgrozila kad sam je zgrabio za njih. Toliko se iznenadila da sam pomislio da e iskoiti iz koe. Nije mi preostalo nita drugo nego da dohvatim eir i kaput i klisnem. Sustigla me je u hodniku, na vrhu stepenica; jo je drhtala, jo je bila oamuena, ali, oito, nije bila voljna da me pusti da tako naglo odem. Ispod treptavog plinskog svjetla drao sam je u naruju i trudio se svim silama da smirim njene uzburkane osjeaje. Uzvratila mi je vatrenim zagrljajima. Zakljuio sam da je opet sve u redu ko na Bledu. (Jo nekoliko minuta, pomisilo sam, pa emo opet biti u njenoj zgodnoj sobici i naslaivati se.) Otkopao sam ogrta to sam neprimjetnije mogao, pa onda i lic. Zatim sam je njeno dohvatio za ruku i metnuo je na mog pimpeka. To je bio vrhunac! Ona je zadrhtala, ispustila ga i briznula u grevit pla. Ostavio sam je u hodniku, sjurio niz stepenice i pobjegao napolje. Sutradan sam dobio od nje pismo u kojem mi je saopila da se nada da me nee nikad vie vidjeti. 280 i Meutim, nakon nekoliko dana bio sam opet kod nje. Opet se ona opruzila na radijatoru samo u onoj svilenoj haljini. Ovaj put sam bio malo taktiniji. Toboe sam sluajno i ovla proao prstima po njenoj haljini. inilo se da je onaj njen gusti grm pun elektriciteta; dlake su joj se digle, ukoile i zapucketale kao ica za pranje suda. U ovakvu je pristupu bilo potrebno neprekidno eretati o glazbi i drugim uzvienim predmetima dok sam je toboe rastreseno gladio. Utekavi se ovoj varci, omoguio sam joj, ili sam bar vjerovao da sam joj omoguio, da kae sama sebi da takvo ponaanje nije nimalo zazorno. Poslije je u kuhinji izvela preda mnom nekoliko akrobacija koje je bila nauila u internatu; svrha je toga akrobatskog mamljenia, naravno, bila do pokae kako je dobro graena. Kad god bi joj se kuna haljina rastvorila, ukazalo bi se bujno gljivasto raslinje kojim se u potaji ponosila. Muila me je, u najmanju ruku. Tako je to ilo nekoliko sedmica dok se nije napokon zaboravila. Ali ni tada se jo niie potpuno predala. Kad smo prvi put zaiedno legli, zatraila je da ja sve to pokuavam obaviti kroz njenu spava cicu. Ne samo to je bila u smrtnom strahu da ne zanese, nego me je htjela i iskuati Ako popustim njenim muicama i prohtjevima, onda e mi moi i htjeti sve vjerovati. Takva je bila njena logika. Postepeno, veoma postepeno, poela je reagirati kao normalni ljudski stvor. Kadikad bih je posjetio danju. Uvijek sam se morao posluiti izgovorom da sam doao da je sluam kako svira. Nipoto ne bi valjalo da je zgrabim odmah, im uem. Kad bih sjeo u kut i pozorno je sluao, onda bi pokatkad prekinula sviranje usred neke sonate i pristupila mi sama od sebe, dopustila da joj proem rukom po nozi i napokon me opkoraila. Kad bi doivjela orgazam, ponekad bi je spopao i pla. Kad god bismo to uinili u po bijela dana, obuzeo bi je osjeaj krivnje. (Po tome kako je ona govorila o tome, reklo bi se da time kvari tehniku sviranja na klaviru.) Uglavnom, to je bila bolja jebaina, to se ona poslije gore osjeala. Tebi zapravo nije stalo do mene*, govorila je ona. Tebi je samo do seksa. Poto je to tisuu puta ponovila, to je postala injenica. Kad smo ozakonili na odnos, bila mi je ve dozlogrdila. 281 Nekoliko mjeseci nakon naeg vjenanja doputovala je njena majka na krae vrijeme k nama. Ja sam ve bio kojeta uo o njenoj majci, a ponajvie pogrda. Oito se njih uvije nisu nikad ba voljele. S majkom je doao jedan pudl, jedna krletka i dva pozamana kovega. Zaudo, mi smo se od sama poetka dobro slagali, njena majka i ja. Ja sam vidio da je ona privlana sredovjena ena, putena, vesela, izvanredno popustljiva i, mada ne osobito bistra, puna razumijevanja. Svialo mi se kako pjevui i zvidi obavljajui kuanske poslove. Ukratko, bila je prirodna. Njene mane bile su u mojim oima neznatne, potpuno ljudske i oprostive. Kako rekoh, izvrsno smo se slagali, to je bilo za aljenje, jer je zbog toga na brani ivot postao jo mnogo neugodniji.

Kad se boravak njene majke bliio kraju, morali smo joj obeati da emo joj uskoro uzvratiti posjet. Neka vam to bude brano putovanje, rekla je ona smijui se. Ja sam bio ushien pomilju na odmor, ma kakav bio izgovor za nj. Da bi se to ostvarilo, znao sam da moram hiniti ravnodunost. Moja je taktika bila toliko uspjena da sam uskoro potajno uivao sluajui enu kako me moli i nagovara da poemo na put. Kua njene majke bila je kao kutija: sve je bilo na svom mjestu, uredno, svijetlo i veselo. I sam je grad bio lijep, a susjedi prijazni i gostoljubivi. Moj je tast bio priprost, komotan ovjek koji me je odmah prihvatio kao svoga i s kojim sam se ugodno osjeao. Poelo je da ne moe bolje, taj na mjedeni mjesec. Prije podne bismo do neko doba leali u postelji, sunce je nadiralo u sobu kroz zatvorene prozore, ptice su pomamno pjevale, cvijee je bilo u punom cvatu, a u kuhinji trebalo Je samo da javimo prila se u tavi slanina i jaja. inilo se da ie nestala ona ljubomora koju je njena majka i nesvjesno probudila u njoj dok je bila kod nas. Kerka joj se duom i tijelom predala jebanju, ba kao da joj je boravak pod roditeljskim krovom donio davno prieljkivano oprotenje od grijeha. S obzirom na to kakva je inae bila cifrasta kuka, svakako je dala sebi maha. Na trenutke mi se inilo da se baca na mene samo zato da doka?e majci kako je seksualno privlana kao bilo koja druga ena, ukljuivi tu i njenu 282 majku. Cak je i oijukala s nekim majinim prijateljima, s nekolicinom pohotljivih kavalira koji su uvijek samo ekali na mig njene majke. inilo se da je zaboravila da sam ja oduvijek lijepo gledao njenu majku. Zapravo je postala toliko bezbrina da me je od vremena do vremena ostavljala sate i sate, ostavljala me s njenom majkom, a sama se skitala po gradu. Dogodilo se, naravno, ono to je bilo neizbjeno. Jednog jutra, kad nas je ostavila same, njena je majka odluila da se okupa. Ja sam sjedio u salonu, jo u pidami, i lijeno pregledavao jutarnje novine. Bio je topao, sunan dan i ptice su cvrkutale kao mahnite. uo sam njenu majku kako se prska u kadi i pjevucka neto za se na onaj arobni crnaki nain koji mi je uvijek palio krv. Poeo sam toliko ivo misliti na nju da su mi ruke zadrhtale. Iznenada sam uo kako me zove, kako me moli da joj donesem runik. Odnio sam joj runik, obrisao je od glave do pete pa je digao na ruke i odnio u spavaonicu. Nije potrebno ni spomenuti da je bila izvrsna jebaica. Sad je mjedeni mjesec bio doista u punom jeku. Provodio sam mjedeni mjesec s cijelom kuom, najprije s kerkom, pa onda s majkom. Neko vrijeme je sve teklo glatko i svi su bili dobre volje. Tada je, rekao bih preko noi, moja ena postala sumnjiava. Odluila je da se odmah vratimo kui. Ja, naravno, nisam pokazao previe oduevljena za taj njen naum. Gloenje i zanovijetanje su se obnovili i postali odvratno zajedljivi. Tako smo se grdno zavadili da smo nakanili da se rastanemo. Ona e poi svojim putem, a ja svojim. Zajedno smo otili, na uglu smo rekli jedno drugome zbogom i poli svako na svoju stranu. Nakon nekoliko dana, dok sam vrljao glavnom ulicom oblinjega grada, naletio sam pravo na nju. Odmah je tu, na ulici, zaplakala i rekla da je ja nikad, nikad nisam volio. U iduem me je dahu zamolila da je otpratim do stana u kojem je stanovala kao podstanarka. Rekla je da bi htjela porazgovarati samnom. Kazala je to tako kao da je posrijedi neto izvanredno hitno. Pristao sam znajui kakva sam bio hulja prema njoj. (Nisam mislio da e biti ta od svega toga.) Na moje iznenaenje, nije ni spomenula majku, govorila je samo o sebi, kako je jadno ivjela i kako je nikad nitko nije razumio. Rekla je da eli ljubav, a 283 ne seks, a tada smo se zgrabili. Kad smo bili gotovi, ostali smo leati ondje gdje smo se bili svalili pod stolom. Njene su oi bile crvene i nateene, a kosa sputena i raupana. Bila je olienje alosti i histerije. Opet je razvezla o sebi, o svojoj jadnoj neshvaenoj linosti. Htjela je da uje mislim li ja da je ona neva-Ijalica. To je zvualo toliko smijeno iz njenih usta da nisam znao ta da joj odgovorim. Tada je poela o svojoj majci, o tome kako se oduvijek bojala da se jednog dana ne pone ponaati kao ona. Molila me je da priznam da joj majka ne valja, silila me je da ioj obeam da je nikad vie neemo vidjeti, to sam ja potpuno spremno i uinio, te dodao da nema razloga da bude zabrinuta, da su njene bojazni neopravdane i tako dalje. Drugim rijeima, sirup za umirenje. Kad se vratila kui, usplahirila se jer je ustanovila da je trudna. To je izazvalo u njoj duboku potitenost. Nije eljela dijete, bar ne jo tada. Ukoila se od straha. Bojala se sveaa, ini mi se. Iz oaja sam predloio da se obratimo za savjet njenoj sestrini koju sam bio jedanput vidio i koja mi se bila prilino svidjela. Ta njena sestrina, koja se zvala Alice, gledala ie realno na ?ivot. Prema ri ieima moje ene, i ona je bila nevaljalica, ali se u kripcu nije moglo mnogo birati. Nije nam bilo teko nagovoriti Alice da nam uini uslugu. Odmah je dola i donijela sobom kutije

velikih crnih nilula, prastaro sredstvo. Uz pilule je trebalo uzimati goruiine kupke, i ovo i ono. Alice ie dola jedne sparne ljetne veeri. Sve troje smo se svukli, sjeli u mraku za vr piva i alili se na vlastiti raun. Pod utjecajem toploga piva Alice je ubrzo odbacila sve obzire. Sjela mi je u krilo i poela me strastveno ljubiti. Morao sam zamoliti enu da je odvue. Kad se Alice totalno napila, moja je ena bila spremna da je zadavi. A pilule nije htjela ni taknuti. to smo dulje ivjeli zajedno, to je bivalo gore. Poeli smo iz temelja krivo i nita vie nije moglo popraviti na poloaj. Svakoj prijateljici ili znanici koju je moja ena imala bilo je sueno da je prevari. Njen ponos i sumnjiavost jo su me vie podbadali. Ona me je drala na oku ak i kad bih povezao dijete u kolicima u etnju. Moram priznati da je imala potpuno pravo to 284 je pazila na svaki moj korak, esto bih otiao od kue, toboe nevino, s djejim kolicima, na sastanak s kojom njenom prijateljicom. Katkad bih ostavio kolica ispred neke stambene zgrade, a njenu prijateljicu odveo unutra, da je brzo okrenem. Ili, kad je bilo kakvo drutvo u kui, otiao bih s kojom njenom prijateljicom da kupim hrane i pia, pa bih je uz put pritisnuo uz neku ogradu i uinio to bih mogao. Da me nije napokon ulovila bez gaa, mislim da bi jadnica pomjerila pameu. Zaista sam runo postupao s njom, ali naprosto nisam mogao drukije. Bilo je neto u njoj to je tjeralo o-Vjcka na najgore postupke. udno je bilo to je ona mogla, kad je htjela, biti i te kako primamljiva. Mogla je biti dobra striptizeta. Nakon rastave, kad sam joj svake sedmice nosio alimentaciju, postala je jo zavodljivija.Kad god bih doao, upravo se spremala da se obue, ili da se okupa, ili je pak izlazila nakon kupanja iz kupaonice da otpoine koji trenutak na divanu, naravno u jednom od svojih privlanih svilenih kimona. Nakon rastave smo se neto bolje slagali. Bar smo mogli razgovarati. Mogli smo pokazati i trunak suosjeanja, pa i humora. Bilo je to nekakvo stanje vjeitog primirja. Promatrau iz prikrajka moglo se initi da se iznova udvaramo. Bila je ipak jedna razlika: kad sam joj se prvi put udvarao, ona se ponaala kao puritanka; a sad je, iako se suzdravala, vjeito pokazivala sve svoje seksualne drai. Kad bi, na primjer, otresla mrvicu s mog lica i primijetila da mi se digao, nije vie bjeala u strahu od mene. Sad je ak ila tako daleko da ga je ponekad i nestano stisnula napominjui, onako razdraljivo kako je umjela, da tome nema lijeka, ali bi to rekla nekako veselo i ne odvie ravnoduno, kao da kae da bi mi mogla, ako budem zbilja dobar, to jest ako stanem na stranje noge i zamolim je kako treba, dp-pustiti izvjesnu slobodu, koju nisam imao pravog razloga da oekujem od nje. Veoma je vano bilo drati na umu da treba obzirno postupati. (Dodirni je, ako eli, ali uini to kao gospodin!) Ne, nisam smio misliti da mogu postupati s njom kao s kakvom radodajkom samo zato to smo nekad bili mu i ena. Naravno, nakon sati i sati ovakva naporna oijukanja, poloaj bi se prilino zapleo. Malo-pomalo prouili bismo zajedno cijelo njeno tijelo, istraili svaki njegov 285 dio. Moda je trebalo pregledati kvricu na njenu bedru ili je moda odvie krupnjala, bih li joj htio opipati stranjicu, odvagnuti je rukama ili uiniti nekakvu slinu glupost, a sve se to otezalo u nedogled i u svemu se opaala primjesa njene stvarne ili hinjene ednosti. Morao sam dobro paziti kako je gledam, kako je diram, kako joj vaem dojke ili teke guzove. Ako sam u rukovanju listom njene noge pokazao doline osjeaje ili e biti bolje da kaemo potovanje? moda e zadii kunu haljinu i dopustiti mi da proem rukom po njenim mesnatim bedrima. Ali, kad bih pogrijeio i zgrabio je za onaj njen grm bez dunih priprema, spustila bi zastor za taj dan. Sve me je to muilo i obeshrabrivalo. Bilo je jo gore zato to je ona obino brzo otputala dijete koje sam posebno elio vidjeti. Ponekad bi se dijete iznenada vratilo i zateklo nas usred strastvenog natezanja. Bilo je neto lukavo i zlurado u tim njenim smicalicama. Ba kao to je bila nauila da se slui seksom, nauila je i da se slui djetetom. Ja sam elio dijete i elio sam onu njenu dlakavu pizdu kojom mi je vjeito mahala pod nosom kao mamcem. Najgore je od svega bilo rastajanje. Kad god bih se spremao da odem, njoj kao da je tlo izmicalo ispod nogu. Kad smo se u predsoblju opratali, uvijek se inilo da je spremna na sve. ini mi se da se ona svaki put nadala da u ja ostaviti onu drugu enu i opet ivjeti s njom, iako nije mogla bogzna ta oekivati od mene. injenica da smo se jo seksualno privlaili samo je poveavala njenu zbunjenost i oaj. Kad bismo se poljubili na rastanku u predsoblju, napetost je postajala nesnosna. Mogao sam raditi od nje ta sam htio samo joj ga nisam smio turnuti. Stajali bismo zagrljeni beskrajno dugo, stenjui, prediui i izjedajui se ivi. Katkad bi navalila na mene da se operem. udne li brinosti. Kao da mi je htjela reci pazi da te ne ulovi! Stajala bi uz umivaonik, pomno promatrala to radim i, drei se nekako nezemaljski, nervozno mi etkala kaput. Za jednog od tih dugotrajnih natezanja u predsoblju posljednjeg! obuzeli su je tako snani osjeaji da je najednom zajecala, uasno zajecala i, odgurnuvi me svom snagom, pobjegla u sobu i svalila se na pod. Ne mogui se maknuti s mjesta, sluao sam prestravljeno njene divlje i neobuzdane

vriskove. Malo je nedo286 stajalo da odjurim do nje i kukakvno pokleknem. (Uinit u sve, sve, samo prestani, za ime boje!) Stajao sam tako nekoliko trenutaka, neodluan, na sreu, ali uzdrman do temelja. U tih nekoliko asaka proivio sam neopisive muke. Bit e da je ona znala da se ja kolebam, i bit e da je uloila svu svoju volju da me zadri. Ali nije uspjela. Naprijed! rekoh u sebi. Poto-poto naprijed! I tada strugnuh. Na ulioi sam poeo bjeati, jer sam se jo pribojavao da me ne odvue natrag. Bjeao sam, a suze su mi tekle niz obraze. Kad sam se pribliio kui, ponovo su mi navrle suze na oi, ali ovaj put suze radosnice. Radovao sam se to sam naao enu koju sam uistinu volio. Radovao sam se to sam stupio u novi ivot. Olienje alosti i histerije to se grilo na podu gubilo se iz mog sjeanja. To se bilo dogodilo prije mnogo vjekova, u nekom drugom ivotu. Mogao sam misliti samo na onu koja me je ekala. Prolazei pored nekog cvjeara, pitao sam se bih li joj kupio kiticu ljubica. Dok sam se uspinjao uz ulazne stepenice, neprestano sam ponavljao u sebi: Nikad vie! Nikad vie! Otvorivi vrata, zazvao sam je po imenu. Nije bilo odgovora. Na stoliu je gorjela svjetiljka. Ispod svjetiljke je virio komad papira. Odmah sam znao da neto nije u redu. Bilo je ba onako kako sam mislio. Kratko pisamce u kojem mi je javljala da je nee biti nekoliko dana, da ne moe vie to podnijeti. Nisam je smio traiti; ona e se sama vratiti im ponovo skupi hrabrosti. Nikakvih prijekora. Spustio sam se u naslonja stiskajui pisamce koje sam ve znao napamet. Na moje veliko udo, nisam nita osjeao. Bio sam, zapravo, potpuno obamro. Mogao sam samo tupo buljiti u zid. Mogao sam tako sjediti cijelu vjenost. Mogao sam se skameniti, toliko sam bio lien misli, volje i osjeaja. Iznenada sam osjetio da nisam sam. Polako sam, poput biljke, svrnuo pogled. Ona je stajala uokvirena u vratima. Nekoliko je dugih trenutaka stajala drei se jednom rukom grevito za kvaku, kao da urezuje jednom zasvagda ovaj prizor u sjeanje. Tada je sama od sebe pohrlila do mene i pala mi pred noge. 287 Nismo ni rijei progovorili. Samo smo gledali jedno drugome u oi. Dugo, dugo je to trajalo: utnja koja je bila rjeitija od bilo koje druge utnje kojoj sam ikad bio svjedok. Sve ono to nismo mogli izrei iskazali smo tim pomamnim nijemim pogledima. Ne sjeam se da sam se ikad prenuo iz te zanosne predstave. Kad bismo se sad mogli vratiti na tu istu pozornicu, uvjeren sam da bismo jo bili ondje, nas dvoje, oi nam ispale iz duplja, njene prikovane uz moje i moje prikovane uz njene. Skokom u Pariz promijenila se cijela slika. Mukarci i ene su posvuda, ali zajedno. Dobra jela, dobra vina, dobre postelje. Bulevari, kavane, trnice, parkovi, mostovi, stalci s knjigama. I razgovori! I klupe da odmori kosti. I vremena napretek da snatri ako eli . . . Prvo to ovjek primjeuje, u Parizu, jest da je seks u zraku. Kuda god poe, to god uini, obino se nae pokraj neke ene. ene su posvuda, kao cvijee. Zbog toga se ovjek osjea dobro, osjea se opet kao nekad. Topi se, zavlai se u zemlju, svijetli kao krijesnica. ini se da Amerikance ne razgaljuje promiskuitet kojem se odaju. Ne otvara ih. Kako je udno sluati Amerikance kad raspravljaju o Francuskinjama! Kao da su sve one potencijalne drolje. Kako su oni zbunjeni pravim odnosom izmeu ljubavi i seksa! Francuz se ne bi stidio priznati da se zaljubio u kurvu. Mogao bi na kraju izludjeti zbog toga, ali nikad ne bi mislio o svom poloaju onako kao Amerikanac. Ako bi pobenavio, pobenavio bi zbog ljubavi, a ne zbog moralnih obzira. Amerikanac se, pak, moe tako promiljeno i svjesno emancipirati da zaboravi na sve to mu neka ena moe ponuditi osim njena tijela. On e postupati s nekom izvanrednom enom kao s kurvom, a ludo e se zaljubiti u neku glupau. Ili e moda, kao rtva sentimentalnosti, postupati s kurvom kao s kraljicom, bez obzira na triper. Moda e ak potpuno iskljuiti ljubav iz svog ivota bojei se da ne ispadne romantian. Sere od straha da se ne preda duom i tijelom. Stoga je Amerikanka esto gladna ljubavi i udi za neim nedostupnim. Ona e natjerati mukarca da 288 radi kao konj kako bi mogla udovoljiti svojim luckastim prohtjevima. Kad joj se pusti na volju, postaje uistinu nezajaljiva. Pariz je jedno od onih mjesta po kojima Amerikanka tumara kao maka kad se tjera. Moda trai ljubav, ali e u svako doba pristati na seks. Stranac dodaje zain jelu koje ona nije nikad prije kuala. On joj moe doarati ljubav, to se njoj ini dovoljnim. Poznavao sam jednu ameriku opernu pjevaicu u Parizu koja se bila zaljubila u nekog mladog Turina. Znala je da je on jebe samo radi

novca koji je ona troila na njega, ali joj se on sviao, svialo joj se kako postupa s njom u postelji. Ona je imala mua o kome je govorila da je dobar i paljiv, ali da nikad nije bio bogzna kakav ljubavnik. Nije bio ravnoduan ni spolno nemoan. Nije, njemu je bilo doista stalo do nje i on je, onako prosto-duan kakav je bio, vjerojatno vjerovao da je i njoj bilo stalo do njega. On je znao ta nju tjera da putuje u inozemstvo dvaput na godinu. Naprosto je zatvarao oi pred istinom. 0 takvu se ovjeku katkad govori da je obziran. Po mom miljenju, on je obian svodnik koji obmanjuje sama sebe. Sve to se kae protiv ene takva ovjeka budi samo saaljenje. Dade li joj se bar kakvatakva prilika, ena nudi cijelo svoje bie, Takav je nagon u nje. Ali ne i u mukarcu! Mukarca obino progone i uznemiruju svakojaki pojmovi o ljubavi, seksu, politici, umjetnosti, vjeri i tako dalje. Mukarac je uvijek smue-niji od ene. Njemu treba ena ako ni za ta drugo a ono da mu razbistri misli. Katkad je dovoljna samo jedna dobra, ista i zdrava jebaina. Jest, katkad je jedna estita jebaina sve to je potrebno da se razbije uvjerenje. Ali ne i mukarca! Mukarca obino progone i dunosti. Mukarci su skloni da sve shvaaju prije oz biljno, nego tragino. Oni uvijek gledaju dalje od svog nosa traei neto to je vanije od onoga to im je nadohvat ruke. Ljubav je, kad se pojavi, neto to se, tako rei, odigrava iza kulisa. Za njih se prava drama uvijek zbiva na svjetskoj pozornici. Drama zdruivanja, to je drama svakog ovjeka i najvanija drama, prodre do mukareve svijesti tek kad se nae pred rastavom. Ako je on podnio glavni teret, sklon je da usporeuje brak s paklom na zemlji. Mora uopavati, praviti od toga svjetski problem. Ako 19 Crno proljee 289 je ena bila ona koja je patila, on e tvrditi da ga nije razumjela ili da je bila posve smotana. Ili e moda svaliti krivnju na na pogreni privredni sistem. ini se da je malo koji mukarac sposoban da smatra svoj odnos sa suprotnim spolom kao stvaralaku borbu. (Krug, a u njemu samo tamno ensko i svijetlo muko kakve li divote!) Jest, ljubav je magnet koji spaja dvije suprotnosti. to treba da ih dri zajedno, to nitko ne pita. Ljubav e se pobrinuti sama za sebe. I pobrine se umirui prirodnom smru. Nemojmo govoriti o ostacima ljubavi! Svake ih nedjelje moete vidjeti na etalitu kako se vuku za parovima ... nebrojene limenke privezane za roditeljske repove . . . Ljubav je drama upotpunjavanja, ujedinjavanja. Osobna i bezgranina, ona vodi osloboenju od tiranije ega. Seks je bezlian i moe se, ali se ne mora, poisto-vetiti s ljubavlju. Seks moe pojaati i produbiti ljubav, a moe i razorno djelovati na nju. Meni se ini da je seks najbolje shvaen i najbolje izraen u poganskom svijetu, u svijetu primitivnih naroda i u vjerskom svijetu. U prvom je uzdignut na estetski plan, u drugom na magini plan, a u treem na duhovni plan. U naem svijetu, u kojem se odrala samo ivotinjska razina, seks djeluje u zrakopraznu prostoru. Mi postajemo sve jaloviji i jaloviji, sve bespolniji i bespolniji. Sve vea arolikost nastranih zloina rjeito svjedoi o toj injenici. Ubojica je, kao patoloki primjerak, zabrinjavajui potomak izopaenog soja koji neprekidno potkopava drutveno tkivo. Emocionalno onemoguen, on moe stupiti u dodir sa svojim blinjim jedino prolijevajui krv. Meu nama ima svakojakih ubojica. Onaj tip koji pronalazi put do elektrine stolice tek je pretea uasnog mnotva koje se neprestano poveava. Mi smo svi u izvjesnom smislu ubojice. Cijeli na nain ivota poiva na uzajamnom klanju. Nikad nije svijet bio toliko eljan sigurnosti i nikad nije ivot bio toliko ugroen. Da bismo se zatitili, izmiljamo naj fantastini ja sredstva unitavanja koja se pokazuju kao bumeranzi. ini se da nitko ne vjeruje u snagu ljubavi, u tu jedinu pouzdanu snagu. Nitko ne vjeruje u susjeda ni u sebe, a kamoli u neko vrhunaravno bie. Posvuda bujaju strah, 290 zavist i sumnja. Ergo, projebi sebi mozak dok jo ima vremena! Za neke ljude seks vodi do svetosti, a za druge je on put u pakao. to se toga tie, seks je kao i sve drugo u ivotu neka osoba, neka stvar, neki dogaaj, neki odnos. Sve ovisi o ovjekovu gleditu. Da bismo ivot uinili ljepim, divnijim, dubljim i boljim, moramo gledati novim, bistrim oima svaki sastojak ivota. Ako neto nije u redu s naim stavom prema seksu, onda nije neto u redu ni s naim stavom prema kruhu, prema novcu, prema radu, prema igri, prema svemu. Kako ovjek moe voditi dobar spolni ivot ako ima izopaen, nezdrav stav prema ostalim aspektima ivota? Teko je, gotovo besmisleno rei emocionalnim bogaljima da je izraavanje sama sebe vanije od svega. Ne ono to je izreeno ni kako, nego puko izraavanje sama sebe. ovjek bi ih najradije nagovorio da pokuaju bilo ta ako to moe pridonijeti osloboenju njihovih linosti. Nebrojeno nam je puta reeno da nema niega to bi samo po sebi bilo zlo ili krivo. Kriv je strah da se ne uini krivo, strah da se izvr.i ovo ili ono djelo. Strah ne valja sijati zbog ptica. ini se da nas dan-danas pokree iskljuivo strah. Bojimo se ak i onoga to je dobro, onoga to je zdrav-vo, onoga to je radosno. A tko je junak? Prvenstveno onaj tko je savladao strah u sebi. ovjek moe biti junak na bilo kojem polju; uvijek ga prepoznamo kad se pojavi. Njegova je jedina vrlina to je

postao jedno sa ivotom, jedno sa samim sobom. Poto je prestao sumnjati i ispitivati, on ubrzava tok i ritam ivota. Kukavica, par contrei, nastoji zaustaviti ivotni tok. Ne zaustavlja, dabome, nita, osim moda sebe sama. ivot tee dalje, bez obzira jesmo li kukavice ili junaci. Kad bismo bar shvatili da ivot ne namee nikakvih drugih disciplina osim da ga prihvaamo bez pogovora. Sve pred ime zatvaramo oi, sve od ega bjeimo, sve to nijee-mo, kleveemo ili preziremo, pridonosi na kraju naem porazu. Ono to se ini runo, bolno i zlo moe postati izvor ljepote, radosti i snage ako mu pogledamo u lice bez predrasuda. Svaki je trenutak zlatan za onoga tko ima oko da ga prepozna kao takva. ivot postoji sada, u 1 Naprotiv (Prev.) 291 svakom asu, pa ma bio svijet pun smrti. Smrt slavi pobjedu samo ako je u slubi ivota. Kad ita moje knjige, koje su posve autobiografske, ovjek treba da ima na umu da sam ja, dok piem, s jednom nogom u prolosti. Pripovijedajui o svom ivotu, ja sam vieput odbacio kronoloki redoslijed u korist krunog ili spiralnog oblika izlaganja. ini mi se da vremenski slijed kojim se opisuje jedan dogaaj za drugim na linearni nain lano oponaa pravi ritam ivota. injenice i dogaaji koji tvore lanac neijeg ivota tek su polazne take na putu otkrivanja sama sebe. Ja sam se trudio da ispletem unutarnji uzorak, da slijedim potencijalno bie koje je neprestano skretalo sa svoga puta, koje je kruilo oko svoje osi, smirivalo se za dugih razdoblja, padalo na dno ili uzalud kualo da se dohvati usamljenih, pustih vrhunaca. Pokuao sam uloviti one bitne trenutke koji su, ma ta se u njima dogodilo, izazvali velike promjene. ovjek koji pria o svom ivotu nije vie onaj koji je doivio opisane dogaaje. Iskrivljavanje i izobliavanje ne mogu se izbjei kad se vlastiti ivot obnavlja u mislima. Sutinska je svrha takva unakazivanja, naravno, da se dokui prava zbilja stvari i dogaaja. Tako se i ja, naoko bez razloga, tu i tamo vraam u neko doba koje ne samo to je prethodilo opisanome, nego i nema s njim nikakve veze. Zbunjeni e se italac moda upitati nisu li ti osvrti plodovi hira. Tko zna? Po mom, miljenju, oni imaju isti raison d'etre1* kao i sve to je izmiljeno. Varke, dakako, ali njihovo ralanjivanje ne vodi nikamo. Iznenadno vraanje, dugo uzgredno skretanje, aav monolog, zastranjenje, sjeanje koje iskrsne kao stijena u magli i sama njihova trenutnost osuuje svako dalje umovanje. Nitko ne ide preacem kroz ivot. esto ne stanemo na stanicama koje su ubiljeene u voznom redu. Katkad iskoimo iz tranica. Katkad zalutamo ili se dignemo u zrak i izgubimo se kao pljeva. ovjek katkad prevali najvee putove a da se i ne makne s mjesta. Neki pojedinci proive za nekoliko minuta ono to je neki obini smrtnik proivljavao cio ivot. Neki iskoriste vie ivota za svog boravka ovdje dolje. Neki bujaju kao gljive dok drugi zaglibe i beznadno se koprcaju. 1 Razlog postojanja (Prev.) 292 Nikad se ne moe dokuiti ta se zbiva od trenutka do trenutka u neijem ivotu. Nijedan ovjek ne moe nikako ispriati cijelu priu, ma koliko ogranien djeli ivota odabrao da prikae. Mene jedino zanima ta emanacija neznanoga u kojoj se vodi prava borba. Opisujui injenice, dogaaje, odnose, ak i trice, ja neprestano nastojim doarati itaocu kako sve proima ono mrano, tajanstveno podruje izvan kojeg se ne moe nita dogoditi. Jo kad sam prvi put poeo pisati, bio sam svjestan toga na to sad ciljam, ali nekako neodreeno, nejasno. Znao sam da nije samo moj ivot zanimljiv (slaba rije), nego i svaiji ako se ovjek potrudi da se zadubi u njega. Shvaao sam da je vano (kriva rije) da ga ispovije-dim sebi i drugima, slinima sebi ili razliitima od sebe. Uostalom, umjetnost pripovijedanja samo je drugi oblik openja. Ali usprkos ili moda zbog moje ozbiljnosti, moje upornosti i revnosti, uspio sam samo uiniti nekoliko jalovih pokuaja koji, na sreu, nisu nikad bili objelodanjeni. U tom razdoblju naukovanja dogaaji su se gomilali takvom brzinom i u tolikom broju da je knjievnik u meni bio posve potisnut. Sve to sam napisao prije Jareve obratnice bilo je, kako sad gledam na to, samo pokuaj da se otisnem, pokuaj da zaponem svoju dugo odgaanu ispovijed. Drugim rijeima, silno probijanje leda. Oduvijek sam elio napisati samo jednu knjigu. Plan toga djela bio sam odavno zacrtao, u razdoblju strahovite tjeskobe. Za svih svojih lutanja uspio sam nekako sauvati te biljeke. ak i da sam ih izgubio, to ne bi nita smetalo: sve to sam doivio ostalo mi je utisnuto u pamti. To sam jedno i jedino svoje djelo pisao mnogo, mnogo godina vei dio u glavi. Do sada je objavljeno sve osim posljednjeg sveska. Kako e se posljednja graevina oblikovati, to jo ne znam. Proivljavajui to nebrojeno puta, uvidio sam da se tu istiu trenuci, a ne injenice. Trenuci i mjesta i esto pogledi izvjesni nezaboravni izrazi koje ljudsko lice zabiljei samo jedanput ili dvaput u ivotu. A to se tie kronologije, uzroka i dogaaja, zapisi ostaju, kao i sama povijest, zbrkani i zagonetni. Svatko pie vlastitu povijest svjetskih dogaaja. Kad bismo mogli usporediti opise, obesluabrili bismo se jer bismo otkrili da povije293 sno nije ni stvarno autentino, da je prolost, osobna ili zajednika, neprohodna prauma.

S biografskim je zapisima manje-vie isto tako. Naa krivudanja tvore labirint koji se moe kojekako protumaiti. Malo se koji probije do sredita labirinta. Izii pred minotaura i ubiti ga znai biti ubijen. Tako se prolost ponitava, a i budunost. Nita to se dogodilo, ili to e se dogoditi, nije vie toliko vano da bi nas titalo. Prikazati neku nezgodu zbog koje nam je srce pucalo prireuje nam isto tako veselje kao i dobra stolica ili put na mjesec. Pa zato onda da bilo ta priamo? Zato da nastavljamo? Zato to je to uitak koji nas nita ne stoji. Pa zar je toliko strano voditi ivot bez knjiga i bez pisanja knjiga, ivjeti bez seksa, bez ljudskog drutva? ak i pisac to moe ako zna ivjeti sa_samim sobom. Evo ta hou da kaem: ja sam nauio ivjeti sa samim sobom. I zavolio sam takav ivot.1 Mi idemo svojim putem zamiljajui da ie svijet takav i takav. Kreemo se bez misli pored panorame koia se mijenja kao kaleidoskop. T. dok se vuemo dalje, nosimo sa sobom mrtve slike ivih trenutaka iz prolosti. Do onog dana kad sretnemo nju. Najednom ona nije vie ista. Sve se promiienilo. Ali kako se svijet moe promijeniti u tren oka? To smo svi oivljeli, pa ipak nismo zbog toga nimalo blie istini. I dalje kucamo na vrata . . . Jednom sam vidio Rubensov autoportret iz doba kad se oenio svojom mladom enom. Oboje su na slici, ona sjedi, a on stoji iza nje. Nikad neu zaboraviti osjeaj koji je ta slika izazvala u meni. Bacio sam dug i dubok pogled u svijet zadovoljstva. Osjetio sam snagu Rubensa koji je tada bio u najboljim godinama; osjetio sam samopouzdanje koje je njegova veoma mlada i veoma ljupka druica probudila u njemu. Naslutio sam da se u njemu zbio neki silan dogaaj koji je Rubens slikar pokuao ovjekovjeiti na ovoj slici brane sree. 1 Dieux est le grand solitaire qui ne parle qu'aux solitaires et qui ne fait participer a sa puissance, sagesse, a sa felici-te, que ceux qui participent, en quelque maniere, a son eternelle solitude. (Leon Bloy). (Prijevod: Bog je velik usamljenik koji govori samo usamljenicima i koji dijeli svoju mo, svoju mudrost i svoje blaenstvo samo s onima koji dijele, na neki nain, njegovu vjenu usamljenost. (Prev.) 294 Ne poznajem njegov ivot pa ne znam je li ivio s njom sretno do kraja ivota ili nije. Za mene nije vano ta se dogodilo nakon toga odreenog trenutka. Mene zanima jedino taj trenutak koji me je tako ganuo i nadahnuo. On je ostao neizbrisiv u mom sjeanju. Tsto tako znam da je kojeta to sam zabiljeio rijeima istinito i neizbrisivo, to se poslije dogodilo meni ili njoj, nije osobito vano. Katkad je iznoenje neke sitne seksualne zgode i te kako vrijedno, nabijeno nesluenim znaenjem. Hladna vatra seksa gori u nama kao sunce; nikad nije posve ugaena. Tako nas moda goli opis tjelesnog zagrljaja moe prenijeti u stanje koje nadilazi erotsko, moe izazvati u nama iluziju da smo skriveni pogledu onoga koji sve vidi, pa ma i samo za nekoliko napetih trenutaka. Kad bismo prestali misliti na neprekidnu djelatnost koja ispunja zemlju i nebesa oko nas, bismo li se ikad predali mislima o smrti? Kad bismo do kraja shvatili da se ta grozniava djelatnost neprekidno i nesmiljeno nastavlja i nakon smrti, bismo li se u bilo emu su-sprezali? Bogovi iz starine silazili su na zemlju da se izmijeaju s ljudima, da bludnie sa ivotinjama i drve-em i sa samim elementima. Zato se mi toliko obuzdavamo? Zato ne popustimo u svim pravcima? Je li to od straha da se ne izgubimo? Ali, dok se god uistinu ne izgubimo, nema nade ni da emo se nai. Mi pripadamo svijetu i, da bismo do kraja stupili u svijet, moramo se najprije izgubiti u njemu. Put do neba vodi kroz pakao, kau. Nije vano kojim putem idemo, samo ako ne kroimo oprezno. Seks i smrt: primijetio sam kako ih esto povezujem. Kad god pokuam zazvati u mislima doba u kojem je ivot doista bujao, pomislim na Srednji vijek. Nikad, u naoj Zapadnoj povijesti, nije bilo drugog razdoblja u kojem je smrt bila toliko obina, a ivot toliko pun i bogat. Tri stoljea Evropom je harala crna smrt. Rezultat? Prvo i prvo, strahoviti vjerski ar. Drugo i drugo, preokret u erotici. Blud bez smetnji. Mukarci i ene juriali su na nebo sa svim svojim seksualnim aparatom. Amoralno? Kakve li uplje rijei? ovjekov se duh, pred vazda prisutnom slikom smrti, izlio. Zagrebi duboko, pa e se odazvati i najjadniji stvor. Za pjesnika, krajnji zanos ne vodi na Boje danje svjetlo, nego u nonu tamu strasti. Katkad sam ivot preuzima 295 stvar u svoje ruke, pie vlastitu pjesmu o zanosu koju potpisuje kao Smrt. U Renesansi je dolo do izljeva supergenija. Vrenje koje je u Srednjem vijeku bilo djelomino kanalizirano (javnim vjerskim ivotom) provalilo je kao kozice. Pojedinac je pomabnitao. Kad ovjek promatra portrete velikana Renesanse, udovita koja su izlegle Crkva i Drava, ne moe da ne bude impresioniran zluradou koja se ogleda na tim licima. U neprekidnom ratovanju koje je cvjetalo umorstvo je bilo lozinka dana. Rodo-skrvnilaka ljubav, osobito na visokim poloajima, bila je svakodnevna pojava. A s njom, naravno, i otrovni bode. Potkraj engleske Renesanse ova je tema bila otro izraena u izvanrednoj tragediji Johna Forda teta Sto je kurva. Tu renesansni pojedinac

isputa svoj posljednji dah. Danas je pojedinac uglavnom izumro. Danas imamo dosta robota, krajnji proizvod doba strojeva. ovjek djeluje kao zubac na kotau stroja kojim vie ne upravlja. Revac kojim se slui gangster, siguran u tapeciranoj tvravi svoje limuzine, simbolizira emocionalni vakuum u kojem se poinjaiu ubojstva. rtva nije vie jedina meta; ona i svi oni koji stoje na putu ubojici briu se iz ivota. Kakva li kontrasta Fordovoj drami u kojoj zabunom probadaju noem jednu naivinu! Dojam koji izaziva to sluajno umorstvo snaniji je od dojma koji proizvode ostala ubijanja razasuta po drami, ovjeka vrijea nepotrebna smrt ak i smrt budale. Danas se cijeli narodi istjeruju iz njihovih domova i unitavaju a da svijet, ako je ganut, ne moe to sprijeiti. Danas nas patnje milijuna ljudi ne mogu toliko potresti koliko poar jednog zoolokog vrta. Svijet je paraliziran od straha i uasa. Na kormilu je ovjek koji dalekoseno rauna, obogotvoreni robot. Po svemu sudei, njegova je uloga, njegov je zadatak da uniti ono to se ne moe samo unititi, to jest drutvo. Mene nee ni najmanje iznenaditi nita od onoga to e se dogoditi u ovih iduih nekoliko godina. Kad se bijeli ameriki ubojica osovi na stranje noge i pone rigati i derati, Evropa, to vjekovno razbojite, init e se kao neka luka mira. Kad brane popuste, a one brzo poputaju, nita nam nee biti toliko fantastino i pakleno jednom rijeju, suvie neizrecivo da to ne izvrimo. Ve je i sad izraz na amerikom licu nastran. 296 I Pogotovo u velegradovima. Kad god uem u salon nekog velikog kina jednog od malo mjesta u velegradu gdje ovjek moe nai mir i osamu srva me injenica to nema nikakve veze izmeu atmosfere u tim luksuznim utoitima i mentaliteta onih koji su ih tekom mukom sagradili. esto su mi, kad sam pogledao ovjeka koji je stajao do mene u pisoaru, proli kimom hladni srsi. udna su mjesta ta podzemna utoita. Osamljen i oamuen, ovjek sluti da bi se mogao svui i sjesti gol na jedno od onih velebnih barunastih prijestolja a da to ne bi nitko ni primijetio, da ne bi bilo nikakvih smetnji. esto sam zamiljao takav prizor. ovjek, obian ovjek sjedi na svom prijestolju i mirno ita novine; u ustima mu ugaena cigara. ita neko vrijeme, a onda okida iz revolvera, koji dri skriven iza novina koje ita i ovjek pred njim koji je zurio u Veneru Anadiomenu pada mrtav. Ubojica polako ustaje i odlazi laganim korakom brino savijajui probuene novine, a kad izie na ulicu, tura ih nehajno pod pazuh. Zaas se gubi u svjetini. Uskoro se vraa u neku kavanicu da popije kavu i pojede utipak od crnog brana. (I on vjeruje da je crno brano bolje za probavu nego bijelo.) Pazei na svoje srce, on ne pije jaku kavu. Nekoliko koraka dalje opaa u izlogu neku kravatu. Ba onakvu kakvu trai cijele zime. Ulazi unutra i kupuje ih desetak. Kako jo nije kasno on nikad ne spava dobro odlazi na biljar. Kad je ve gotovo stigao, predomilja se. Radije e pogledati Zameo ih vjetar ... Te ptiice vode i seksualni ivot. Najbolji to ga novac moe kupiti. Seks je predjelo koje gutaju izmeu pohoda. Dragana dobiva koktel, a ako joj udari u glavu, onda sjekirom po glavi. U ovom svijetu nema mjesta za histerine plavojke koje te prevare im im okrene lea. ovjeku je jedini prijatelj plijen! Novac! Novac na bacanje! Novac znai mo. Mo znai ostati nekanjen zbog umorstva. Umorstvo znai ivot. Ergo, pazi da ti ne odjebu glavu! A sad rije-dvije (stijena u magli sjeanja) o Pedeset i drugoj ulici. Kad sam se neku no vraao kui, upravo prije sedamnaest godina, zapazio sam lokal koji se zove Zublja. Uinilo mi se da rije zublja ima neki ruan prizvuk. (Moda sam bio neto bijesan.) To me je podsjetilo na Pariz, na Rue du Faubourg Montmartre. Pomislio sam, kad bi Francuzi i upo 297 trijebili rije zublja da oznae noni lokal, da ona ne bi znaila sve ono to znai ovdje. Oni bi ak mogli nazvati neki lokal i Gorui kurac, u Faubourg Mont-martreu, a da to ne izazove suvie pogovora. Kad bi u Parizu i bio bar koji bi se zvao Gorui kurac, sva je prilika da bi to bilo veselo i razmjerno bezopasno mjesto. Moda bi bilo puno kurvi i makroa d igola, ali se tu ne biste osjeali neugodno. Cak i kad bi posvuda curila sperma, to bi se, sve u svemu, inilo nekako prirodno i zdravo. Moe biti da je i Zublja veselo i bezazleno mjesto, ali sumnjam. Ne svia mi se ta rije. Ne svia mi se kad upadnem u podrum i ugledam neku iskusnu Amerikanku s crvenom vlasuljom i glasom naetim od viskija kako sipa pjesme koje bi trebale da te zapale. Ne svia mi se pomisao da se zagrijem, pa onda otkrijem da moram rignuti okruglo sto dolara ako hou da neto dobijem. Ne trpim zubljine pjevaice koje postanu sentimentalne kad doe vrijeme da se iskau. Izjeda me pomisao da se tijelo elektrino moe po volji izolirati. ovjek se tada osjea kao luak koji se probija kroz azbest. Moda nemam pravo. Moda je to samo jedno mirno, neduno mjesto s blagim osvjetljenjem, pjevuckavim glasovima i dlanovima glatkim kao svila na koje se polau stotinjarke. Kad se sjetim svojih veernjih etnji po navodno zlokobnim ulicama Pariza Rue Pigalle, Rue

Fontaine, Rue du Fauborg Montmartre i slinim, kako mi se sad sve to ini nevino! (Kao onaj magarac koji je rekao magarici: Kad naveer zahladi, kad poinje jebanje, ja u doi.) Bilo je, jasno, posvuda kupleraja, a na ulicama i u kavanama bilo je kurvi kao pljeve. Moda je bilo i razbojnika i prodavaa droga. Pa ipak .je to bilo neto drugo ... ne pitajte me zato! Za tezgom u krmi moglo je kurvi, koja je stajala do tebe, pasti na pamet da zadigne suknju i pokae ti pikicu, te da te zamoli da je pogladi da vidi kakva je. Ne bi dolo ni do kakve guve. Najvie ako bi se divovska blagajnica nagnula nad blagajnu i blago vas prekorila. Roba se smije pregledati i opipati prije nego to se kupi. Poten posao, nije li tako? Mogla te je spopasti elja, a mogao si i zagrabiti u neka zamamna njedra i pomilovati par poeljnih sisa dok je vlasnica tih artikala lijevala lagano pivo niz grlo. Nitko se ne bi uvrijedio. 298 Dok si iao s njom u oblinji hotel, s onom sisatom, moda te je ona zamolila da stane malo, pa je unu-la na ulicu da se popiki. Ako je sluajno naiao neki agent, on ju je moda izgrdio, ali je nije uhapsio. Nije mu izbila pjena na usta zbog toga to se neka ena razgolitila na javnom mjestu. Niti te je moglo bilo ta sprijeiti ako si odluio da odvede pet-est ena u hotelsku sobu, samo ako se nisi bunio da ti zaraunaju neto vie za sapun i runike. Patronne'1 te je jo moda milo pogledala kad te je vodila u sobu . . . Ne mogu zamisliti nita takvo u Pedeset i drugoj ulici, usred goruih zublji, smeih polucilindara i stolova s ploama od oniksa. Meutim, mogu zamisliti ondje gore stvari, ako razumijete ta hou da kaem . . . esto se predvia da e se na ovom naem kontinentu jednog dana pojaviti neka nova i via vrsta ljudi. Ako se pojavi, morat e izrasti iz novih izdanaka. Od sadanje e loze moda biti masnog gnojiva, ali nikad nee biti nove rase. Vozei se podzemnom eljeznicom po New Yorku, gledam novi narataj koji je niknuo za moga izbivanja, mlaariju koja je sazrela i ve raa sebi sline. Gledam ih kao masu pokusnih kunia. Jo izvode one iste stare trikove. Na licima im je upisano beznae. Osueni su na propast od roenja. alosno je pomisliti da im je sudbina to gora to su prilike bolje. ovjek bi ih mogao nauiti kako da uzgajaju veu i zdraviju deriad, ali su oni i njihovi potomci ve obiljeeni kao rtveni pioni u jednom beznaajnom eksperimentu. Tako e se nastaviti iz narataja u narataj dok jedan usamljeni stvor ne izmakne rukama vivisekcionista i ne osnuje vlastiti svijet. Taj e stvor morati biti vrlo, vrlo domiljat da umakne. Njegovi e izgledi biti tisuu prema jedan. Sva je prilika da e pokusni kunii i njihovi vivisekci-onisti biti zatrti jo mnogo prije. Sva je prilika da e prevladati neki udni, neuveni stvor, neki zaboravljeni homo naturalis. Netko, recimo, kome sav na progres i izumi nee znaiti ama ba nita. Netko tko e se nastaniti na drveu ili u piljama i razviti takvu neku jebenu lijenu crtu da e moda biti progutan u vlastitu govnu. 1 Gazdarica (Piev.) 299 Bravo, kaem govorei iskljuivo za se. Neka dokae da je najprljaviji gad koji je ikad kroio ovim kontinentom, ja neu ni pisnuti! Ako ne pokae nita drugo doli sposobnost da ivi i da se raduje ivotu bez spomenutih kurevih-palevih progresa i izuma, ja u ga slavodobitno pozdraviti. To bi zaista bio izuzetan tip kad bi nas uvjerio da se ovdje, na ovom kontinentu ili bilo gdje na svijetu, moe ivjeti bez kinjenja i ponienja, bez pribjegavanja muenju, progonjenju, smrtonosnom oruju i tako dalje. Ja vjerujem da se to mora jednog dana dogoditi. Pokuali smo sve druge naine i nebrojeno smo puta ponovo zapali u krajnju bijedu i krajnju nemo. Neki korjeniti preobraaj mogao bi se lako zapoeti ovdje, na ovom prostranom kontinentu, jer je ovo kunja vatrom, uarena pe u kojoj se ovjekova dua iskuava do krajnjih granica. Ako Evropa igra igru koju gubi, mi igramo jo pogibeljniju igru. Mi smo blie kraju, dalje smo odmakli u svakom pogledu. Iznad nacionalnih i rasnih drama od kojih se gri svijet postavlja se jo vea drama: svjetska drama. Bez obzira sujeluju li u njoj ili ne sudjeluju svi lanovi, svaka j dua upletena u nju. Tu se vie ne stvara historija, sadanji e poar bjesnjeti dok se stari soj ljudi ne likvidira. Nije osobito vano hoe li se ovaj rat, vrui ili hladni, zavriti sutra ili za pedeset godina. Bit e jo ratova, a svaki e biti jo strasniji od prethodnog. Dok cijela trula graevina ne bude potpuno unitena. Dok nas (homo sapiens) ne bude vie. Kad sam prvi put pisao ove stranice (godine 1940), bio sam se tek vratio iz davno pokopanog svijeta, iz svijeta koji je bio toliko razliit od bilo kojeg svijeta koji poznajemo da njegovo nekadanje postojanje pripada vie legendi nego stvarnosti. Meu ruevinama, koje se sad itaju Knosos i Mikena, mogao sam mutno predoiti sebi kakav je mogao biti onaj drugi nain ivota kojim su ljudi ivjeli u bajoslovnoj prolosti. Gotovo je nevjerojatno da je on uope mogao odumrijeti. Jo je tee pojmiti da nas ne potie gotovo, nita od onoga slavnog duha koji je nadahnjivao te nae pretke. to se tie mene, ja ne sumnjam da je bilo jo divnijih epoha od onih za koje mi znamo. Mada im je zameten svaki trag, mi nosimo uspomenu na njih u svojoj krvi. 300

Uvjeren sam da ono to proizvoljno nazivamo civilizacijom nije poelo ni na jednoj od onih vremenskih taaka koje su nai znanstvenici, sa svojim ogranienim znanjem i razumijevanjem, utvrdili kao poetke civilizacije. Ja nigdje ne vidim ni kraja ni poetka. Vidim ivot i smrt kako napreduju istodobno, poput blizanaca spojenih u struku. Vidim da je, bez obzira na stupanj evolucije, bez obzira na okolnosti, podneblje i vremenske prilike, bez obzira na mir ili rat, neznanje ili kulturu, idolatriju ili duhovitost, posrijedi uvijek i samo borba pojedinca, njegova pobjeda ili poraz, njegovo osloboenje ili zarobljenje, njego-to izbavljenje ili likvidacija. Ta borba, koja je kozmike naravi, odupire se svakoj analizi, bila ona nauna, metafizika, religiozna ili historijska. Seksualna je drama djelomian aspekt vee drame koja se vjeito odigrava u ovjekovoj dui. Kako ovjek postaje cjelovitiji, jedinstveniji, seksualni problem poprima svoje prave razmjere. Spolni organi se silom, da tako kaem, stavljaju u slubu cijelom biu. Dolazi do istodobnog stvaranja u svim sferama. Sve to je novo, izvorno i plodno potjee samo iz potpunog bitka. ovjek moe jebati ne samo duom i tijelom, kao to kaemo, nego i kao novo bie. Novo je bie proizvod uma, stvoreno enjom, ljubavlju i ispatanjem, a ne noenjem u utrobi. Oni koji su jo neroeni posvuda su oko nas, zatoeni u utrobi vremena; kad se naa udnja za pravim ivotom probudi, nasluujemo njihovu prisutnost i krimo put za njihov dolazak. Bezbroj puta sam ustvrdio da nema izlaza iz sadanjeg orsokaka. Uzaludno je krpanje. Mora niknuti nov ivot, iz korijena. Sve ide ruku pod ruku. Zdrav duh se kloni kompromisa i izvjetaenosti. Ako ivimo kao lasice, onda se i jebemo kao lasice; ako se vladamo kao udovita, onda i umiremo kao udovita. Sad jedemo, spavamo, radimo, igramo se pa ak se i jebemo! kao automati. To je carstvo snova i svak se vrti kao zvrk. Da bi ivio, ovjek mora biti ne samo budan nego i bodar. Kad bismo bili uistinu budni, zgranuli bismo se nad uasom svakidanjeg ivota. Nitko tko je pri zdravoj pameti ne bi nikako mogao initi budalatine koje zahtijevaju od nas da inimo u svakom trenutku. 301 Svi smo rtve, bili mi na vrhu, na dnu ili u sredini. Nema izlaza, nema imuniteta. ovjek mora ivjeti sasvim po strani, zaboravljajui, rekao je Lawrence. On je to pokuao i nije uspio. ovjek ne moe ivjeti po strani niti moe zaboraviti. Tu i tamo, u dugom toku ljudske povijesti, po neki je pojedinac uspio da se odrijei i da ivi na vlastiti, jedinstveni nain. Ali kako je to rijedak primjer! Samo je nekolicina ljudi pomislite! uope razbila kalup. Jo je traginiji i jo ironiniji primjer oponaate-lja koji nisu nikad pokuali ivjeti svojim ivotom, nego su ropski kopirali svoje uitelje. Ma koliko bilo jasno ono malo velikih primjera, ak ni najsmioniji duhovi nisu ih shvatili. Slijediti, a ne voditi, to je ovjekovo prokletstvo. Pa ipak je ta nekolicina uzora, usprkos tome to ih nismo uspjeli shvatiti, najdublje utjecala na tok ljudskog^ ivota. Prouavajui primjere njihovih ivota, zapaamo pobunjeni ljudski duh koji se oslobodio obmane i opsjene. ovjekova je kobna greka to ne ide do kraja. Kao to kae Jean Guehenno: La vraie trahison est de suivre le monde comtne U va, et d'employer Vesprit & le justifier.'1 Tek kad upremo pogled u te vulkanske figure, moemo poeti procjenjivati pritisak sila nalik na smrt koje nas dre u svom stisku. Tek tada shvaamo koliko je potrebno hrabrosti i mate, odvanosti i smjelosti da se probije mrea oaja i poraza, koja nas obavija i davi. Nema utjehe ni umirenja koji bi se mogli usporediti s onim to nam daje primjer te nekolicine izuzetnih umova. Unato svim nazadovanjima koje biljei historija, unato rastu i padu civilizacija, unato nestajanju rasa i kontinenata, postoji neka nesavladiva i trajna graevina koja je ovjekovo pravo stanite. Kad to shvatimo, ui emo u nj. Neemo morati najprije sruiti svijet. Ba kao to rijeke guta ocean, tako i svi manji putovi moraju najposlije ustupiti mjesto veem putu,, 1 Prava je izdaja slijediti svijet kakav jest i sluiti sa umom da se on opravda. (Prev.) 302 nazvali ga vi kako mu drago. Moral, etika, zakoni, obiaji, vjerovanja, uenja sve to su trice i kuine. Vano je samo to da udesno postane norma. Cak ni sad, mada smo onemogueni i razoarani, udesno nije nikad potpuno odsutno. Ali kako su groteskni, kako su nespretni i nezgrapni nai pokuaji da ga izazovemo! Sva ta dovitljivost, sav taj alosni trud to se ulae u izume, koji se smatraju kao divote koje ine uda, moraju se uzeti ne samo kao puko traenje snage, nego i kao ovjekov nesvjestan pokuaj da osujeti i izbjegne ono to je udesno. Zakrujemo zemlju svojim izumima a da i ne sanjamo da su nam oni moda nepotrebni ili na smetnju. Domiljamo se fantastinim sredstvima saobraanja, a saobraamo li jedan s drugim? Premjetamo svoja tijela amo-tamo nevjerojatnim brzinama, a naputamo li odista mjesto odakle smo poli? Umno, moralno, duhovno smo sputani. ta smo postigli time to smo pokosili planinske lance, iskoristili energiju silnih rijeka ili premjestili cjele

narode kao ahovske figure, ako sami ostajemo ona ista nemirna, bijedna, frustrirana stvorenja kakva smo i bili? Nazivati takvu djelatnost napretkom puka je opsjena. Mi emo moda uspjeti izmijeniti lice zemlje toliko da je nee poznati ni sam Stvoritelj, ali koji je smisao toga ako ostanemo sami neizmijenjeni? Znaajni postupci ne iziskuju nikakvo komeanje. Kad se sve rui i propada, moda je najvanije mirno sjediti. Moe se rei da e pojedinac koji uspije shvatiti i izraziti istinu koja je u njemu, uiniti vee djelo nego da je oborio neko carstvo. tavie, nije uvijek ni potrebno izustiti istinu. Mada se svijet rui i raspada, istina ostaje. U poetku je bila Rije. ovjek se predstavlja. On je predstava, a ne predstavlja. ovjek moe ivjeti radosno i mora! usred svijeta napuena alosnim, patnikim stvorenjima. U kojem se drugom svijetu moe jo radovati ivotu? Ja znam ovo, da neu vie glumiti radi glumljenja ni djelovati radi djelovanja. Ne mogu ni priznati da je potrebno ili neminovno ono to se sad radi u ime zakona i reda, mira i blagostanja, slobode i sigurnosti. 303 Priajte vi to nekom drugom! To je meni suvie jea> vito da bih mogao progutati. Ja namjeravam omeiti svoje zemljite, koje je siuno, ali je moje. Kako nemam imena za nj, nazvat u ga pro tem* Zemlja jebaine. Ve sam spomenuo taj udni predio. Govorio sam 0 njemu kao o meuinu. Spominjem ga ponovo zato to sad on ima vie nego ikad prizvuk realnosti. U tom sam predjelu ja neosporno vladar. Lud da ne mogu biti lui, ali samo zato to njih 999.999,999.999 misle drukije nego ja. Ondje gdje drugi vide celer, korabu, pastrnjak i prokulicu, ja otkrivam svje izdanak klicu novog poretka. Kakav bi mogao biti ovjekov seksualni ivot u novom poretku, to nadmauje moju siromanu matu pa ne mogu ni opisati. Mi znamo poneto o pomami i zanosu koji obiljeavaju obrede i ceremonije poganskih i primitivnih naroda; znamo poneto i o umijeu 1 istananosti kojima se obavlja ljubavni in kod istonjakih vjernika. Ali nismo nikad vidjeli ni uli da je neki narod slobodan od praznovjerja, obreda, idolatrije, straha ili krivnje. Neki su slobodni u nekim pogledima, a drugi u drugim. ak se ni u doba kralja Arthura, a to je bilo slavno doba, nije ovjek pokazao slobodan. U naim se snovima krije klju mogunosti koje su pred nama. U snu oivljava i luta podjednako slobodno kroz prolost, sadanjost i budunost adamski ovjek koji je jedno sa zemljom, jedno sa zvijezdama. Za njega nema tabua, nema zakona, nema konvencija. Njega na njegovu putu ne ometaju vrijeme, prostor, fizike zapreke ni moralni obziri. On spava sa svojom majkom isto tako prirodno kao bilo s kim drugim. Ako i s poljskom zvjerkom zadovolji svoju poudu, ne osjea gaenje. Moe obljubiti i roenu ker s isto toliko uitka i zadovoljstva. Na javi smo sputani, osakaeni, paralizirani svakojakim bojaznima, na svakom nam koraku prijete stvarnim ili izmiljenim kaznama, pa nam se gotovo svaka elja koju bismo htjeli izraziti ini zla ili grena. Pravo Ja zna da nije tako; im ovjek skopi oi, raskalaeno se preputa svim tim zabranjenim nagonima. U 1 Skraeno od pro tempore zasada, privremeno (Prev.) 304 snu se ne zaustavljamo, unato svoj bodljikavoj ici, provalijama, zamkama i nemanima to nas vrebaju. Kad su nam elje osujeene ili zatomljene, ivot postaje nedostojan, ruan, odvratan i nalik na smrt. Drugim rijeima, ba kakav i jest. Uostalom, svijet koji nastavamo samo je odraz kaosa u nama. Nai medicinari, nai pravni fanatici, svi oni pedagozi i opsjenji vai u kouljama od kostrijeti koji vladaju scenom htjeli bi nas uvjeriti da se divlje, primitivno bie, kako oni nazivaju prirodnog ovjeka, mora istesati i okovati da bi mogao sudjelovati u drutvenom ivotu. Svako stvaralako bie zna da je to la. Nita se nije nikad ostvarilo sputavanjem, spreavanjem, obuzdavanjem, okivanjem jedan drugoga. Tim se ne uklanjaju ni zloin ni rat, ni pohota ni gramzljivost, ni zloba ni zavist. Sve to se postie, u ime drutva, jest odravanje velike lai. Predmnijevati da e ljudi, ako nisu obuzdani strahom od kazne, poeti ubijati i pljakati, buzorirati i muiti ad infinitum*, znai klevetati ljudsku rasu. Dade li im se bar kakva-takva prilika, ljudi e iskazati sve ono to je najibolje u njima. Dakako da mora doi do provala nasilja kad god se ljudima dade vea sloboda. Mora se uspostaviti neka gruba pravda kad god vaga odvie pretegne na jednu stranu. Svialo se to nekome ili ne svialo, doe vrijeme kad neki primjerci rase trae da ih satru, i satru ih, ako ni zbog ega drugog a ono zbog susretljivosti, pristojnosti i potovanja prema onima koji dolaze. Ima razdoblja kad neki bijednici ne zasluuju nita bolje nego da ih bace vukovima. Tu i tamo se pravim izdajicama rase moraju oduzeti njihova sramotna prava i povlastice, njihova neasno steena, nezakonita svojina, i moraju se otjerati kao psi. Ta e se osvetnika djela neprestano ponavljati dok god bude tlaenja i ugnjetavanja. Nemojte me krivo shvatiti, takve postupke ne zagovoraju velikani duha! Ali i nesretnici mogu tu i tamo rei ta

misle. Nitko nije suvie sitan ni neugledan da bi se mogao zanemariti, ako se ikad eli postii zdrava uravnoteenost. 1 U beskraj, bez prestanka (Prev.) 20 Crno proljee 305 ovjekov je duh kao rijeka koja trai more. Za-gradite li ga, poveat ete mu snagu. Ne smatrajte ovjeka odgovornim za njegove uasne izljeve! Osudite ivotnu snagu! Duh koji nas pokree moe se u svata preruiti: moe nas uiniti slinim anelima, zlodusima ili bogovima. Svatko neka bira. Nita ne stoji ovjeku na putu osim njegovih vlastitih avetinjskih bojazni. Svijet je na dom, ali se jo moramo useliti u njega; ena koja nas voli eka nas, ali mi ne znamo gdje emo je nai; put koji traimo pod naim je nogama, ali nikako da ga prepoznamo. Bez obzira koliko emo vremena biti na zemlji, sposobnosti iz kojih moemo crpsti neograniene su. Imamo li kakve koristi od naeg boravka ici-bas1? Kako bi bilo krasno kad bismo mogli rei, kao Buddha: Ja nisam dobio ama ba nita potpunim, nenadmaivim buenjem, ali se ba zato ono i zove potpuno, nenadmaivo buenje. Ja mogu zamisliti svijet zato to je on oduvijek postojao! u kojem su ovjek i zvijer odluili da ive u miru i slozi, svijet koji se svaki dan preobraava arolijom ljubavi, svijet slobodan od smrti. To nije san. Dinosaurus je proivio svoj vijek i nestao zauvijek. piljski praovjek proivio je svoj vijek i nema ga vie. Preci sadanje rase jo su se zadrali, prezreni i zanemareni, ali jo nepokopani. Svi oni podsjeaju na ono to je bilo i na ono to e doi. I oni su imali svoje snove, snove iz kojih se nisu nikad prenuli. Nikad nije bilo sna o ivotu koji bi bio odvie sjajan, odvie blistav da bi odgovarao slici stvarnosti. Oni koji se boje osueni su na propast; oni koji sumnjaju izgubljeni su. Eden prolosti je Utopija budunosti. Izmeu njih se protee beskrajna sadanjost, sadanjica, u kojoj je sve onako kako jest i ba zato to je tako i nikako drugaije mi imamo sve to elimo, sve to trebamo, kao ribe u mcru . . . jer mi zaista plivamo u moru, golemom i silno dubokom moru koje obuhvaa sve to moemo ikad spoznati, ikad shvatiti ... a zar to nije dovoljno? 1 Ovdje dolje, na zemlji (Prev.) 306 ! Tek kad sam sam i hodam ulicama, poimien) " ' ati stvari: prolost, sadanj'ost, budunost, locionjt novno roenje, evoluciju, revoluciju, disoluc i in I sa svim njegovim patolokim patosom. Svaka zemlja, svaki grad, gradi i selo iin.iiu titu seksualnu klimu i atmosferu. U nekim je rnjot zrak zasien seksom kao rijetkom, parovitom spctiii< u drugima je stvrdnut u zidovima nastambi, ak i Ih.i mova, kao sag svjee, mlade trave, isputa sladak nine. koji okrepljuje ovjeka; ondje je gust kao paperje, <ul se poput peluda, hvata se za odjeu, prianja za kosu i zaepljuje ui. Katkad je njegova odsutnost toliko neobi na da se ovjek strese kad ulovi samo daak seksa. (Kao kad u mranoj ulici naie na izlog u kojem su dvadeset i tri bijela pileta posve budna pod nesmiljenim sjajem niza nezasjenjenih arulja.) Nain na koji ljudi govore, nain na koji hodaju, nain na koji se odijevaju, nain na koji jedu i gdje jedu, nain na koji gledaju jedan drugoga, svaka pojedinost, svaka kretnja koju ine otkriva prisutnost ili odsutnost seksa. A ima i ubojica seksa ovjek ih moe svagdje odmah prepoznati. Od vremena do vremena, na svojim etnjama, sluajno naiem ba kad neku lutku u izlogu izdvoje da je presvuku. I tako ona stoji gola golcata, svima na vidiku. Araner ju je upravo obujmio da je pomakne amo ili tamo. udo jedno kako je lutka naoko iva! Ne samo iva, nego i malko pohotij iva. A to se tie ureivaa izloga, sve na njemu podsjea ovjeka na pogrebnika. Dok kunjam obno, uvijek mi se ini da su sumorne gradske etvrti ivlje i zanimljivije, nego jarko osvijetljeni bulevari gdje se lutke, ive i umjetne, odijevaju da ih pobiju. Uzmimo Grasse, na primjer. On moe biti uasan i zavodljiv kad padne mrak. Nasuprot podnoju brda, gdje se sirotinja skuplja kao muice, ini se da su ulice trasirane kao papilote. Na svakom zavoju ima gomila smea oko kojih nekakve ugave make deru do mile volje. Ljeti su vrata naikana bezubim babeti-nama koje sjede i ogovaraju pri slabakom svjetlu uline svjetiljke. Od vremena do vremena promukli smijeh neke kurve nadglasa blebetanje baba. Uinak je teatarski. ovjek se upali kad ugleda neku neurednu kuku kako se izvalila na pragu, otkrila bedra i raskreila se, a prljavtina i neistoa oko nje jo samo pojaavaju taj 307 dojam. ovjek tumara kao da je omamljen, vraa se neprestance do te teke spodobe koja lei rairenih nogu kao na kompasu i kojoj u onim dupljama gore dva golema komada crna ugljena. Gdje je god rijeka, trnica, katedrala, eljeznika stanica, kockarnica, tu tinja ta movarna vatra od koje se grua krv i sue usta. Prirodno je to ovjek, kad stigne po mraku u neki nepoznati velegrad, tei blistavim svjetlima. Mene

nagon vodi prema mranim mjestima gdje tiinu paraju prostaki uzvici, grub smijeh, masne psovke i besmisleno stenjanje . . ili po neki jecaj. Ja protrnem kad zaujem kako netko jeca iza zatora na prozoru. Ne samo to sam duboko potresen, nego sam esto i seksualno na-draen. ena koja jeca u mraku veoma esto znai enu koja trai ljubav. Kaem sam sebi da e njene jecaje ubrzo uguiti strastven zagrljaj; ekam da ujem cicanje i stenjanje koji slijede. Idui od kue do kue, od prozora do prozora, pomalo se nadam da u spaziti enu koja sama sebi kae laku no u razbijenu zrcalu. Kad bih bar jednom ulovio taj posljednji pogled prije nego to se utrne svjetlo! Diljem cijele zemlje ima odvojenih mjesta gdje se mukarci i ene trzaju i bacakaju na kamenim posteljama, niz ela u groznici curi im znoj, u pomuenim urno \ima vrcaju im jalove nade i osvetniki snovi . . . Ponovo vidim u duhu onaj gradi na Peloponezu nad ijom se lukom nadnio gradski toranj; sve je utonulo duboko u san osim toga gadnog mjesta, kaveza od kamena i eljeza koji se ari od sablasnog svjetla, kao da su se zapalile same due osuenika na smrt. Ispod zidina, gdje su se zavravale sve vijugave uliice, opazio sam jedan par u vjenom zagrljaju. U blizini je bio privezan neki jarac koji je blaeno brstio grmlje. Gledao sam ih neko vrijeme, toga jarca i te zanesene ljubavnike, pa sam se odetao dolje, do keja gdje je sjedio neki stari morski vuk bijele brade i kupao noge. Njegov pogled, prikovan uz daleki Argos, bijae pogled ovjeka koji se nada da e ugledati znatno runo. U svojoj samoi, u svome snu o ljubavi ili njenoj odsutnosti, izgubljene ljude neprestano neto vue do vode U golemoj nonoj struji pitavu agoniju muenih ljudi priguuje zapljuskivan je ak i najmanje rjeice. 308 Um u kojem nije ostalo nita osini /apliu kn mi \ il,, va, smiruje se. Kotrljajui se s vodama, i/mn i.iu m ilnli savija krila. Vode zemlje! to izravnavaju, podi/a\.i|ii t|iSi- Vode za krtenje! Uz svjetlo, najtajanstvemp i-lciiicnt svega stvorenog. Sve prolazi s vremenom. Vode ostani Stjecani vrljtifa W>7. Big Sur, kuhjnrnita SADRAJ Crno proljee . Svijet seksa 5 261