Anselm Grn: Tamna no Ivana od Kria

Kod teme idenja nezaobilazno je ime panjolskog mistika Ivana od Kria (1542.-1591.). Proces idenja najiscrpnije je opisao u svojoj knjizi Tamna nod. Put do Boga vodi kroz mranu nod u kojoj se slike Boga i slike samoga sebe proidavaju. Bez tog unutarnjeg idenja ne moemo se pribliiti Bogu. Mnogi misle da de na svom duhovnom putu nadi Boga. No, ono do ega dolaze, samo su njihove vlastite projekcije. Ivan od Kria opisuje etiri opasnosti koje snalaze duhovnog traitelja na njegovu putu prema Bogu. Na poetku duhovnog puta Bog ga prvo razmazi. Doputa mu da kua njegovu blizinu. Dugo vrijeme s molitvom nema potekoda. Nazprotiv, ne moe se dovoljno namoliti. Kod molitve i meditacije doivljava unutarnje zadovoljstvo. Ali, tada Bog izmie molitelju kako bi ga oslobodio od svih njegovih navezanosti. Poinje tamna nod osjetila. Odjednom molitelju vie ne godi ni Bog ni meditacija. Sve mu se ini mranim. Za Ivana to je znak da Bog eli molitelja osloboditi umiljenosti koja mu se lako prikrade pri uivanju u iskustvu molitve. Mnogi misle kako de se svidjeti Bogu, a u stvarnosti se postavljaju iznad drugih ljudi koji se ne mole. Idu svojim duhovnim putem kako bi se osjedali posebnima. Njima je to motivacija da svaki dan razmatraju u molitvi i preurede itav svoj ivot. Na tom se putu ne iste jer im je prva motivacija postati duhovnim ljudima koji su daleko nadmodniji duhovnom ivotu od onih koji idu svojim uobiajenim putem. Druga opasnost koju Ivan od Kria vidi jest ta da pomijeaju osjedaj uitka s Bogom. Takvi ljudi iskazuju svoju pobonost prema van. Svia im se ono to ljudi misle o njima i esto na to nasjedaju. Kad se ispovijedaju, ele imponirati svom ispovjedniku. Kad pogrijee ljute se sami na sebe puni nestrpljivosti...esto se deru gorudom enjom da ih Bog oslobodi njihove nesavrenosti i pogreaka, ali vie zato da imaju mir i da ih te pogreke vie ne uznemiruju, nego zbog Boga. Stalno govore o svojim pogrekama i slabostima i izvana se pokazuju poniznima. Osjedaju kako im je Boja pomod potrebna. Ali ako im se spomene mala pogreka, postaju agresivni. Radije se paualno osjedaju grenicima i ne vole slu ati o svojim konkretnim grijesima. Sami sebe ine loima kako bi ih ljudi hvalili. U njihovoj osjetljivosti na svaku kritiku osjeda se kako iskoritavaju Boga samo za sebe. Njihova navodna enja za tim da ih Bog oisti od pogreaka, u konanici izraz je oholosti. Tim se postavljaju iznad drugih koji ne osjedaju svoju grenost. U mranoj nodi Bog isti ovjeka od ove duhovne umiljenosti. idenje vodi tome da se Bogu klanjam jer je Bog, a ne zato to imam neto od njega. Tko je oiden od duhovne umiljenosti taj ne procjenjuje svoj vlastiti duhovni put. Potpuno mu je svejedno na kojem je stupnju duhovnog razvoja. Stalo mu je samo do Boga a ne do vlastitog puta i njegove procjene. Trede idenje je od opasnosti duhovne gramzivosti. Ivan pod tim podrazumijeva tenju da se proita to vie duhovnih knjiga, da se ide od jednog do drugog ispovjednika ili od jednog do drugog hodoasnikog mjesta. To je neka vrst duhovne zaposlenosti. ini se mnogo toga pobonog. No, brani se pred unutarnjom preobrazbom i unutarnjim idenjem. Ivan misli da se ovjek ne moe sam svojom voljom osloboditi od duhovne gramzivosti. Sam Bog podvrgava ga boanskoj kuri ozdravljenja kako bi ga izlijeio od ovog pogrenog stava. Tada Bog ozdravlja ovjeka od svega to on sam nije u stanju dovesti u red. Kad bi si, naime, ovjek znao sam pomodi-vlastitim silama ne moe se ni toliko oistiti da bi i u najmanjem bio spreman za potpuno ujedinjenje u ljubavi koje Bog ini ne bi mu Bog pruio ruku i oistio ga u ovoj mranoj vatri. Bog uzima ovjeku svaki duhovni osjedaj kako bi oistio njegovo nastojanje da posjeduje Boga. Ponekad je za nas dobro ako nam Bog iz ruku uzme i vjeru i sigurnost vjere kako bi se praznih ruku iznova dali u potragu za njim. etvrto podruje koje se mora oistiti u mranoj nodi osjetila je srdba. Uvijek iznova imamo iskustvo duhovnih ljudi koji su esto razdraljivi i brzo se razljute: Jer u sebi nose nelagodu, kod svega to rade osjedaju nezadovoljstvo, ljute se zbog svake sitnice i ponekad su nepodnoljivi. Misli se da su duhovni ljudi posebno odmjereni i ljubazni. Ali, esto je upravo suprotan sluaj. To pokazuje da ne idu svojim duhovnim putem kako bi doista traili Boga, nego da bi se zbog njega osjedali ugodno. Ivan takve ljude usporeuje s malom djecom. im se odvoje od majinih grudi u njima poraste nezadovoljstvo i nelagoda. Ljudi koji ostanu u takvoj infantilnoj pobonosti, esto u nepodnoljivi za svoju okolinu. Uopde ne opaaju kako se egocentrino samo vrte oko sebe. A ako i govore o svojim duhovnim iskustvima, to je samo religiozni narcizam. Druge tako misli Ivan- stalno promatraju pod vidom njihovog duhovnog djelovanja. Strogo ih sude i ine se tako gospodarima vrlina. Otri su u svojoj osudi,a u stvarnosti njihova strogost ima korijen u potiskivanju i suzbijanju vlastitih potreba. Od te strogosti moe ih osloboditi samo proces idenja mrane nodi. Pod pojmom idenja kod Ivana od Kria se prije svega radi o odnosu prema Bogu. Tu je najveda opasnost da zamijenimo Boga vlastitim egom i iskoristimo ga za sebe. Postoji duhovna pohlepa da si prisvojimo to vie duhovnog znanja. Postoji moralni razvrat kada netko zloupotrebljava Boga za to da u sebi izazove osjedaje ekstaze. Postoji i duhovna oholost kada je netko gladan razliitih oblika molitve, a nije se spreman predati Bogu. alost kao saalijevanje samoga sebe i izraz razoaranja time to Bog ne ispunjava moje elje za lijepim osjedajima, pomuduje moju ljubav prema Bogu. Bijes se moe upraviti protiv mene i mojih manjkavih iskustva Boga. Akeaida, nemir, kida me i onesposobljava da susretnem Boga. elja za slavom moe unititi duhovna iskustva. Ako se hvalim svojim iskustvima Boga, tada Boga zloupotrebljavam. Nije mi tada stalo do Boga ved do samoga sebe. Slino je i sa zavidu. Htio bih biti duhovniji od drugih. I u duhovnom ivotu se usporeujem s drugima, usporeujem stupanj na koji sam se duhovno popeo sa stupnjem na kojemu su drugi. Najgora od svih opasnosti svakako je hybris, oholost. Poistovjedujem se s nekim visokim idealom i odbijam se osvrnuti na svoje ovjetvo. Tamna nod Ivana od Kria eli ovjeka osloboditi od svih prisvajanja Boga. Pokazuje ljudima da je Bog - Bog, da se njime ne moe raspolagati i da je potpuno drukiji od ovjeka. ovjek se mora pomiriti sa svojom nemodi pred Bogom. I tek tada smije iskusiti milost da se ljubav Boja prelije u njega, tek tada smije postati jedno s nedohvatljivim i nepojmljivim Bogom.