1.

ELEKTROSTATIKA
Elektrostatika je oblast elektrotehnike u kojoj se izuava elektricitet u mirovanju makroskopski posmatrano u odnosu na posmatraev referentni sistem, to znai da naelektrisanja smatramo statikim (u miru) iako u njima postoji stalno kretanje naelektrisanih estica. 1.1 Meusobno djelovanje naelektrisanja Kulonov zakon Rezultantno naelektrisanje atoma koji sadri jednak broj protona i elektrona jednako je nuli. Tijelo koje sadri jednak broj protona i elektrona takoe je nenaelektrisano. Kad neko tijelo sadri viak elektrona, u odnosu na protone, kae se da je negativno naelektrisano. U suprotnom, za tijelo koje ima manjak elektrona, kae se da je pozitivno naelektrisano. Naelektrisanje q, za koje se u literaturi susreu i nazivi: elektrino optereenje, koliina elektriciteta, naboj ili tovar, dakle, predstavlja cijeli multipl elementarnog naelektrisanja q = n q e . Naelektrisano tijelo zanemarljivo malih dimenzija naziva se takastim, ili punktualnim, naelektrisanjem. Makroskopsko svojstvo meusobnog djelovanja naelektrisanih tijela mehanikom silom F, za sluaj djelovanja dva takasta naelektrisanja q1 i q 2 , koja se nalaze u homogenoj sredini na meusobnom rastojanju r, kvantitativno se izraava Kulonovim zakonom:
F=

gdje je: -F Kulonova (mehanika) sila, [N ] (njutna) - q1 koliina elektriciteta prvog tijela, [C ] (kulona) - q 2 koliina elektriciteta drugog tijela, [C ] - (epsilon) dielektrina konstanta, 2 Nm -r rastojanje izmeu naelektrisanih tijela, [m] Kulonova sila meusobnog djelovanja naelektrisanja ima pravac dui koja spaja take u kojima se nalaze naelektrisanja q1 i q 2 . Kada su naelektrisanja istoimena, meu njima djeluju odbojne sile, a kada su raznoimena, meu njima djeluju privlane sile (Slike 1.1a i 1.1b).
F q1 +(-) r +(-) q2 F +(-) q1 F r F q -(+) 2
C2

1 q1 q 2 4 r 2

(1.1)

a)
U vektorskom obliku Kulonova sila je:

b)

Slika 1.1 Pravac i smjer sile za sluaj a) Istoimenih i b) Raznoimenih naelektrisanja.

G 1 q1q2 G r F= 4 r 3

(1.2)

Smjer vektora r saglasan je konstatacijama o smjerovima djelovanja sila u zavisnosti od karaktera naelektrisanja. Dielektrina konstanta ili, kako se jo naziva, specifina dielektrina propustljivost, ukazuje da Kulonova sila, osim od koliina elektriciteta kojima su tijela naelektrisana i rastojanja tih tijela, zavisi i od sredine u kojoj se tijela nalaze. Najmanju dielektrinu konstantu ima prazan prostor -vakum i ona iznosi: 0 = 8,85 10 12
C2 . 2 Nm

Sve ostale supstance imaju dielektrinu konstantu > 0 . Odnos / 0 = r naziva se relativna dielektrina konstanta. U narednoj tabeli date su vrijednosti relativne dielektrine konstante za neke karakteristine sredine sredina vazduh transformatorsko ulje ista voda elektrotehniki porcelan staklo guma
r 1,0006 2,2 - 2,5 78 5,5 - 6,0 4 - 17 3,0 - 6,0

1.2 Elektrostatiko polje Prema shvatanjima savremene fizike, svako uzajamno djelovanje (osim mehanikog) prenosi se posredstvom fizikog polja. Fizika polja se prostiru brzinom svjetlosti. Polje u okolini naelektrisanog tijela koje miruje naziva se elektrostatiko polje E. G Ako se u neku taku polja, na rastojanju r od naelektrisanja q, koje je pobudilo to polje, unese neko probno naelektrisanje qp (naelektrisanje koje je tako malo da njegovo polje zanemarljivo djeluje na promjenu polja izazvanog od naelektrisanja q), tada e, na G to unijeto naelektrisanje, saglasno Kulonovom zakonu, djelovati sila F . Odnos sile kojom polje djeluje na qp i vrijednosti q G p G F N (1.3) E= qp C predstavlja veliinu kojom se karakterie to polje, a koja se naziva vektor jaine elektrostatikog polja.
esto se Kulonov zakon (elektrostatika sila koja djeluje na takasto naelektrisanje q koje se nalazi u elektrostatikom polju K) izraava u formi: G G F = E q

to je oigledno iz jednaine (1.3). 1.2.1 Polje usamljenog takastog naelektrisanja

G Na slici 1.2a prikazano je takasto naelektrisanje q i na rastojanju r od njega probno naelektrisanje qp, toliko malo da se njegov uticaj na polje naelektrisanja q moe zanemariti, pa se naelektrisanje q moe smatrati usamljenim. Jaina polja usamljenog takastog naelektrisanja q, saglasno izrazu (1.3), je

G 1 q G E= ro 4 o r 2

(1.4)

Na slici 1.2b prikazana su dva sluaja kojima se ilustruje nain odreivanja pravca i smjera vektora jaine elektrostatikog polja (usamljeno pozitivno i usamljeno negativno takasto naelektrisanje). Iz relacije (1.4), i sa slike 1.2b, da se uoiti da je, za pretpostavljeni smjer G jedininog vektora ro , smjer vektora jaine elektrostatikog polja podudaran sa smjerom sile kada je q pozitivno, a suprotan kada je q negativno, odnosno smjer polja je od pozitivno naelektrisanog tijela i ka negativno naelektrisanom tijelu.
q q + ro r qp + F + q ro ro r qp E + r E qp F F

Slika 1.2 a) Usamljeno takasto naelektrisanje; b) Smjerovi polja usamljenog takastog naelektrisanja. 1.2.2 Polje naelektrisanog tijela Za odreivanje jaine polja, koje potie od n takastih naelektrisanja rasporeenih u prostoru, vai princip superpozicije prema kojem se rezultantna jaina polja moe dobiti kao
G n G E = Ei
i =1

b)

(1.5)

Kod elektrostatikih pojava polazi se od pretpostavke da se u sistemu elektricitet (makroskopski) ne kree. Otuda proizilazi da je pri elektrostatikim pojavama u unutranjosti provodnika elektrino polje jednako nuli. Da nije tako, na naelektrisane G G estice djelovala bi Kulonova sila F = E q i primorala slobodne elektrone da se kreu. Jedino na povrini tijela elektrino polje moe biti razliito od nula, ali mora biti usmjereno normalno na povrinu, u protivnom, ako bi imalo tangencijalnu komponentu, dolo bi do kretanja elektrona po povrini. Sila usmjerena normalno na povrinu ne moe da pokrene naelektrisane estice van tijela (osim u posebnom sluaju kada pri jakom elektrinom polju moe da doe do povrinske emisije elektrona). U tome ih spreavaju sile koje odravaju strukturu povrine tijela. Dakle, moemo zakljuiti da je, kod naelektrisanih provodnih tijela, elektricitet rasporeen po povrini tijela, pa je uputno uvesti pojam povrinska gustina naelektrisanja =
dq C 2 dS m

Da bi izraunali polje pobueno od naelektrisanog tijela u nekoj taki M, moramo sabrati elementarna polja dK koja potiu od svih elementarnih naelektrisanja na povrini S tijela
G G 1 E=v dE = 4 S

v r
S

dq G 1 r= 3 4

v r
S

G
3

rdS

U sluaju da imamo vie naelektrisanih tijela, elektrino polje bi bilo jednako vektorskom zbiru polja pojedinih tijela. Napomenimo, meutim, da e, iako vai princip 3

superpozicije, unoenje neutralnog tijela u elektrino polje poremetiti to elektrino polje, te njegovo odreivanje postaje veoma sloeno i van okvira je naeg interesovanja. 1.2.3 Predstavljanje elektrostatikog polja esto matematiki model nije dovoljan da bi se stekla potpunija predstava o elektrinom polju, pa se polje predstavlja geometrijski, pomou tzv linija elektrinog polja. Pri tome, linija elektrinog polja ima svojstvo da joj je tangenta, u bilo kojoj njenoj taki, podudarna sa pravcem vektora jaine polja u toj taki, kako je to prikazano na slici 1.3.
E E q + E E

Slika 1.3 Primjer linije polja usamljenog takastog naelektrisanja. Smjer linija polja, prema konvenciji, ide od pozitivno naelektrisanog tijela prema negativno naelektrisanom tijelu. Skup linija polja, koji predstavlja posmatrano polje, naziva se spektrom polja. Na slici 1.4 prikazani su spektri tipinih kombinacija takastih naelektrisanja.

b)

Slika 1.4 Spektri polja za sluajeve: a) Usamljeno takasto pozitivno naelektrisanje; b) Dva pozitivna takasta naelektrisanja; c) Jedno pozitivno i jedno negativno takasto naelektrisanje. Sa slike 1.4c uoava se analogija sa hidrodinamikim poljem, u pogledu spektra polja, s tim to je pozitivno naelektrisanje analog izvora, a negativno naelektrisanje analog ponora, dok linije polja imaju analogiju sa strujnicama fluida. Kako onda tumaiti spektar polja sa slike 1.4a? Ovo se tumai na osnovu predstave da postojanje pozitivnog naelektrisanja uslovljava postojanje, negdje u prostoru, isto tolikog negativnog naelektrisanja. Povrine sa osobinom da linije elektrinog polja prolaze kroz njih pod pravim uglom nazivaju se ekvipotencijalne povrine. 1.3 Elektrostatiki fluks Gausova teorema Zamislimo povrinu S 0 u elektrostatikom polju pozitivnog naelektrisanja q, kao na slici 1.5.

So r q + d

dS n dS

Slika 1.5 Ilustracija dokaza Gausove teoreme. Element te povrine moemo prikazati elementarnim vektorom dS upravnim na povrinu, usmjerenim od negativne ka pozitivnoj strani povrine, intenziteta srazmjernog G povrini dS. Definiimo vektor dielektrinog pomjeraja D , koji je kolinearan sa G vektorom jaine elektrinog polja E , G G (1.6) D = E . G Vektor D u nekoj taki, dakle, uzima u obzir poloaj take, prirodu i intenziteta naelektrisanja, ali preko dielektrine konstante , eliminie uticaj sredine u kojoj se ta taka nalazi. G Skalarni proizvod vektora dielektrinog pomjeraja D (koji se u literaturi srijee i pod nazivom vektor deplasman ili vektor Gelektrostatike indukcije) na mjestu povrine dS i elementarnog vektora te povrine dS naziva se elementarni elektrini fluks
d

G G d = D dS = D dS cos ,

(1.7)

a integral elementarnih elektrinih flukseva po cijeloj zatvorenoj povrini S naziva se elektrini fluks kroz povrinu S: G G G G =v d = v D dS = v E dS
S S S

Elektrostatiki fluks je, dakle, skalarna veliina uvedena radi jednostavnijeg izraavanja kvantitativnih pokazatelja elektrostatikog polja nego to je to mogue preko vektora jaine polja (rad sa skalarima je jednostavniji nego sa vektorima). Prema Gausovoj teoremi, u svakom elektrinom polju fluks vektora elektrostatikog polja kroz zatvorenu povrinu jednak je algebarskom zbiru svih koliina elektriciteta koje su obuhvaene tom povrinom. Gausova teorema se izraava jednainom: G G = D dS = q (1.8)
S S

Oigledno, dielektrini pomjeraj D se izraava u kulonima po kvadratnom metru, a elektrini fluks u kulonima C, kao i koliina elektriciteta q. 1.4 Elektrostatiki potencijal i napon Posmatrajmo malo pozitivno probno naelektrisanje + q koje se nalazi u taki A elektrostatikog polja K kao na sici 1.6 Prenesimo lagano naelektrisanje + q iz take A u taku B djelujui spoljanjom silom (npr. mehanikom). Pri tome e spoljanja sila izvriti odreeni rad jer djeluje protiv sile elektrinog polja: 5

B G G G G A = Fdl = q K dl = W B W A B A A

(1.9)

B
dl

l +Q p m

-Q

A q

Slika 1.6 Uz odreivanje porasta potencijala Uloeni rad, prema zakonu o odranju energije, mora poveati potencijalnu energiju sistema naelektrisanih tijela. Poveanje potencijalne energije sistema jednako je izvrenom radu sile A , a W A i W B su elektrostatike potencijalne energije naelektrisanja u takama A i B, respektivno. Kako potencijalna energija zavisi samo od poloaja tijela, to e njeno poveanje pri prenosu naelektrisanja q iz take A u taku B biti nezavisno od puta kojim je to optereenje prenijeto. Poveanje je isto, bez obzira da li smo prenoenje izvrili trasom m, p ili ma kojom drugom. Kolinik izmeu rada spoljanjih sila A i koliine elektriciteta q naziva se porast potencijala od take A do take B:
U AB = lim
q 0
B

A q

(1.10)

ili s obzirom na jednainu (1.9) imamo:

U AB G G B G G = Edl = Edl cos( E,dl )
A A

(1.11)

Napomenimo da se esto za potencijalnu razliku ili napon izmeu dvije take uzima gore definisana vrijednost, ali sa promijenjenim znakom. U tom sluaju se napon izraava radom elektrinih sila po jedinici optereenja. Pri prenosu naelektrisanja pod dejstvom sila elektrinog polja, ukupna potencijalna energija sistema naelektrisanih tijela opada, pa se tada radi o padu potencijala izmeu dvije take, ili o padu napona. Preporuljivo je da mi pod pojmom napon uvijek podrazumijevamo porast napona od take A do take B definisan izrazom (1.11), pa ako se dobije negativna vrijednost to znai da je taka B na niem potencijalu od take A, tj. da od take A do take B imamo pad napona. Postojanje elektrostatike potencijalne energije podrazumijeva postojanje neke referentne take P u kojoj je potencijalna energija jednaka nuli. S ovim u vezi, elektrostatika potencijalna energija pozitivnog probnog naelektrisanja qp u nekoj taki M polja, u odnosu na taku P, bie jednaka radu potrebnom da se to naelektrisanje dovede iz take P u taku M nasuprot djelovanju sila polja
M P G G G G WM = q p Edl = q p Edl P M

(1.12)

Osnovna svojstva integrala iz (1.12) su: vrijednost mu ne zavisi od puta integraljenja, vrijednost mu zavisi od poloaja krajnjih taaka P i M, i vrijednost ovog integrala po zatvorenoj konturi jednaka je nuli. Kolinik W M / q p naziva se elektrostatiki (elektrini) potencijal V M u toj taki polja 6

M G G P G G WM VM = = Edl = Edl qp P M

(1.13)

pri emu je
P G G V p = Edl = 0 P

(1.14)

Fiziki se potencijal u nekoj taki polja moe shvatiti kao rad koji izvre sile polja pomjerajui pozitivno jedinino probno naelektrisanje qp (1C) iz posmatrane take polja u referentnu taku P, za koju je usvojeno da joj je potencijal jednak nuli, uz uslov da sva ostala naelektrisanja ostaju nepokretna. Obino se, kao referentna, usvaja beskonano udaljena taka, pa je

VM =

Edl .

G G

(1.15)

Na osnovu (1.13), vidi se da je dimenziono potencijal jednak radu kroz naelektrisanje (V=A/q), pa je jedinica potencijala J/C=V (Volt). Razlika potencijala izmeu dvije take A i B u elektrinom polju naziva se napon
G G P G G B G G U = VA VB = Edl Edl = Edl
P A B A

(1.16)

i njegova jedinica je takoe 1V. Dimenziono, jaina elektrinog polja je E=F/q=U/l, odakle proizilazi da je jedinica za elektrino polje V/m (volt po metru)

Slika 1.7 Spektar polja i ekvipotencijalne povrina usamljenog takastog naelektrisanja. Ranije smo napomenuli da su ekvipotencijalne povrine upravne na linije elektrinog polja, pa potencijal u svakoj njihovoj taki ima istu vrijednost, jer je rad pri pomjeranju probnog naelektrisanja po ekvipotencijalnoj povrini jednak nuli. Na slici 1.7 predstavljen je spektar elektrostatikog polja usamljenog takastog naelektrisanja sa odgovarajuim ekvipotencijalnim povrima. 1.5 Elektrostatiko polje u supstancijama Dosadanja izlaganja odnosila su se uglavnom na elektrostatiko polje u vakumu. Moe se rei da se razmatranja u vakumu mogu primijeniti, ne inei znatniju greku, i na vazdunu sredinu (jer su im dielektrine konstante priblino jednake). Interesantno je razmotriti elektrostatiko polje u prisustvu vrste supstancije. U tom smislu, nuno je izvriti podjelu vrstih supstancija u odnosu na sadraj slobodnih elementarnih nosilaca naelektrisanja (elektrona) na provodnike, koji sadre veliki broj slobodnih elementarnih naelektrisanja, i dielektrike (izolatore), koji gotovo da ne sadre slobodna elementarna naelektrisanja. 7

Meu provodnim supstancijama tipini su metali (Au, Ag, Pt, Cu, Al, Fe, itd.) ija je osnovna karakteristika da sadre elektrone koji su slabo vezani za matine atome pa, pod dejstvom sila elektrinog polja, mogu lako prelaziti od atoma do atoma i kad je to polje slabog intenziteta. Kretanje slobodnih elektrona naziva se elektrina struja. Zbog vrlo malog sadraja slobodnih elektrona u dielektricima, struja koja moe nastati u njima pod uticajem sila polja umjerenog intenziteta je vrlo slaba. 1.5.1 Elektrostatiko polje u dielektricima S obzirom na zanemarljivo mali broj slobodnih nosilaca naelektrisanja u dielektricima, dielektrine supstancije se mogu zamisliti kao skup velikog broja vezanih naelektrisanja koje nazivamo elektrini dipoli. Kada se dielektrina supstancija unese u homogeno elektrino polje tada e njeni dipoli teiti da se postave u pravcu i smjeru polja. Elementarna naelektrisanja unutar dielektrika su meusobno kompenzirana, dok na spoljanjim povrima dielektrika postoje nagomilana nekompenzirana naelektrisanja, koja su vezana za dielektrik i, pri umjerenim poljima, ne mogu ga napustiti. Ova pojava nagomilavanja naelektrisanja na povrini dielektrika naziva se polarizacija dielektrika.
+ + + - + + + + + + + + + + -

a)

b)

+ + + + + + + + +

+ + + + +

+ + -

+ + -

c)

+ + + + + + + + +

+ + + + + + + +

+ + + + + + + +

+ + + + + + + +

Slika 1.8 Polarizacija dielektrika. a) Predstava homogenog dielektrika; b) Proces polarizacije; c) Konani efekti polarizacije. Snienje polja unutar dielektrika moe se tumaiti poveanjem dielektrine konstante , koja karakterie svojstva dielektrika, u odnosu na dielektrinu konstantu vakuma o. +i i + +
Eo Ei E

a)

b)

c)

Slika 1.9 Dielektrik u homogenom polju. a) Homogeno polje; zbog polarizacije; c) Rezultantno polje.

b) Sopstveno polje

Na osnovu izloenog, moe se izvesti opti zakljuak da izrazi za veliine, koje karakteriu elektrostatika polja u dielektriku, imaju isti oblik kao i odgovarajui za vakum, s tim to se, u ovim izrazima, umjesto veliine o pojavljuje veliina . Naravno, ovo vai za homogene dielektrike kada se nau u homogenim poljima. Napomenimo da se postavljanje dielektrika u elektrino polje koristi kod tzv. dielektinog zagrijavanja. Istina, u tom sluaju se koristi brzopromjenljivo elektrino polje - polje koje u vremenu mijenja smjer. Kako se dipoli u dielektriku orjentiu prema smjeru polja, to e u njemu doi do intenzivnog kretanja materijalnih estica, to se, u krajnjem, manifestuje porastom temperature dielektrika. 8

1.5.2 Elektrostatiko polje u provodnicima Ako se provodno nenaelektrisano tijelo unese u elektrino polje, sile polja e djelovati na njegova elementarna naelektrisanja. Pozitivna elementarna naelektrisanja (protoni) su vezani za jezgra atoma i nemaju mogunost pomjeranja, dok e se slobodni elektroni kretati kroz provodno tijelo u smjeru suprotnom od smjera elektrinog polja. Na slici 1.10 prikazani su efekti te pojave koju nazivamo elektrostatika indukcija ili influencija.

a)

qi

qi+ +
+

+ +

b)

+ + + + +

qi

qi -

Slika 1.10 Efekti pojave elektrostatike indukcije u provodnom tijelu.

Efekti pojave elektrostatike indukcije su, dakle, to se na jednom kraju provodnog tijela u elektrinom polju grupiu slobodni elektroni, a na drugom njegovom kraju ostaje manjak G elektrona. Naelektrisanja indukovana na provodniku stvaraju dodatno (indukovano) polje Ei G G koje mijenja polje koj ga je izazvalo E0 jer se sa njim superponira dajui rezultantno polje E , kao to je to pokazano na slici 1.11.

- qi -

q i+ +
+ +

Eo

E =0

+ + + + +

a)

Ei

b)

Slika 1.11 a) Provodno tijelo u stranom polju; b) Rezultantno polje.

Sa slike 1.11b, vidi se da je rezultantno polje unutar provodnog tijela jednako nuli. Da nije tako, proces kretanja naelektrisanja bi se nastavio. Izvan provodnog tijela, indukovano polje deformie polje koje ga je izazvalo.

1.6 Elektrina kapacitivnost Kondenzator

Kondenzator "C" je, pored otpornika "R" i kalema "L", jedan od tri osnovna "pasivna" elementa, koji se pojavljuju u elektrinim ureajima. Generalno, kondenzatorom se naziva svaki sistem od dva provodna tijela, bez obzira da li je meu njima vazduh ili neki dielektrik. Ta dva provodna tijela u praktinoj izvedbi obino su dvije provodne ploe (obloge) jednakih dimenzija postavljene paralelno na rastojanju d, naelektrisane sa +q i -q , kako je to predstavljeno na slici 1.12a. Ovakav kondenzator se naziva -ploasti kondenzator-. C +q -q
A B
d

S
izgled ploe (obloge)

a)

b)

Slika 1.12 Ploasti kondenzator. Pored ploastih, esto se srijeu i drugi oblici kondenzatora, kao to su cilindrini kondenzatori. Nekada su provodne ploe zamijenjene aluminijumskom folijom, a 9

dielektrik je specijalni kondenzatorski papir, a nekada su sa jednom oblogom oblika upljeg provodnog cilindra, i drugom oblogom oblika cilindra, postavljenom koncentrino unutar prve obloge, i sa dielektrikom meu njima. Kao vanom elektrotehnikom ureaju, kondenzatoru emo posvetiti odgovarajuu panju, i, pri tome, imaemo u vidu ploasti kondenzator (sl.1.13). Kako su ploe naelektrisane istom koliinom raznoimenih koliina elektriciteta +q i q, imajui u vidu da se raznoimena naelektrisanja meusobno privlae, zakljuujemo da e se pozitivni i negativni elektricitet nalaziti samo na unutranjim povrinama ploa, privlaei se meusobno Kulonovim silama. Kako je unutar provodne ploe jaina elektrinog polja K=0, a povrina ploe predstavlja ekvipotencijalnu povrinu (da nije tako dolo bi do kretanja elektriciteta po povrini ploe), zakljuujemo, prvo, da su linije elektrinog polja upravne na povrinu ploa i, drugo, da polje postoji samo izmeu ploa. Ovo nije ba sasvim korektno, zbog pojave tzv. ivinog efekta, ali taj uticaj je zanemarljiv. Uoimo sada jednu zatvorenu povrinu S 0 koja obuhvata jednu plou kondenzatora (isprekidana linija oko ploe A na sl. 1.12). Primijenimo Gausovu teoremu na povrinu, koja obavija plou A naelektrisanu naelektrisanjem +q G G G G (1.17) v DdS = v EdS = q
S0 S0 S0

Kako vektor elektrinog polja K postoji samo izmeu ploa povrine S, i kako je sa povrinom S 0 obuhvaena samo koliina elektriciteta na ploi A, to izraz (1.17) daje: ES = q , odnosno jaina elektrinog polja izmeu ploa je:
E= q S

(1.18)

Poto rastojanje povrine S 0 od ploe ne figurie u izrazu (1.18) konstatujemo da je polje izmeu ploa jednako na bilo kom rastojanju; pa kaemo da je polje izmeu ploa kondenzatora homogeno. 1.6.1 Napon izmeu ploa kondenzatora
Uoimo dvije take a i b, jednu naspram druge, na ploama kondenzatora (sl.1.13). Taka a se nalazi na negativnoj, a taka b na pozitivnoj ploi kondenzatora. Kako je elektrino polje izmeu ploa homogeno, napon porast potencijala- izmeu ovih taaka je:
U ab = G G b q q q dl = E dl cos( 0 0 ) = d = S S S a a d
b

(1.19)

+q
dl

-q Slika 1.13 Uz odreivanje napona kondenzatora b

JG E

d
Veliina 10

 S
d

=C

(1.20)

naziva se kapacitivnost kondenzatora. To je veliina koja karakterie kondenzator kao ureaj, i zavisi od njegove izvedbe. Kapacitetivnost kondenzatora je utoliko vei ukoliko su vee aktivne povrine ploa, ukoliko je manje rastojanje izmeu ploa i ukoliko je vea dielektrina konstanta sredine izmeu ploa. Imajui u vidu izraze (1.19) i (1.20), oigledna je meuzavisnost izmeu kapacitivnosti C kondenzatora, napona U (razlike potencijala) koji vlada izmeu njegovih ploa i koliine elektriciteta q na ploama:
C= q ; U

U=

q ; C

q = UC. 1C 1kulon = 1V 1volt

(1.21)

Jedinica za mjerenja kapacitivnosti je farad (F). Oigledno je:

1F =

(Uoimo da sa C obiljeavamo i kapacitet kondenzatora i jedinicu koliine elektriciteta). Napomenimo da je jedinica 1F relativno velika jedinica, pa, u elektrotehnikoj praksi najee sreemo kondenzatore mnogo manjeg kapacitivnosti, npr. reda mikrofarada ( 1F = 10 6 F ) ili pikofaradima ( 1 pF = 10 12 F ). 1.6.2 Energija napunjenog kondenzatora Realno, kondenzator se puni na taj nain to se ploe spoljnim provodnicima poveu sa izvorom, npr. baterijom, koji na neki nain prebaci jedan broj elektrona sa jedne ploe na drugu. U teorijskom razmatranju pojava u kondenzatoru moemo, meutim, pretpostaviti da su ploe kondenzatora izolovane (da izmeu njih nema provodne veze), a da smo ih naelektrisali na taj nain to smo elektrone sa pozitivne ploe polako, prolazei kroz elektrino polje izmeu ploa, prebacivali na negativnu plou (sl.1.13). Tom naem radu se suprotstavlja mehanika elektrostatika sila kojom polje djeluje na elektrone. Izvreni rad se nije izgubio, on se utroio na punjenje kondenzatora, pa, prema tome, napunjeni kondenzator raspolae potencijalnom energijom. Pri pranjenju kondenzator e izvriti odreeni rad, na primjer, ako se isprazni preko ureaja za zavarivanje metala, potencijalna energija kondenzatora e se pretvoriti u toplotu. Obiljeimo sa dq elementarnu koliinu negativnog elektriciteta koju smo prenijeli prenosei elektrone sa pozitivne ploe na negativnu. Tom prilikom izvrili smo elementarni rad (sl.1.13)
dA = dF d = Edq d = q 1 dq d = qdq . C S

(1.22)

Jednaina (1.22) daje elementarni rad spoljanjih sila, a ukupan rad, potreban da se kondenzator napuni koliinom elektriciteta q, je:
1 1 q2 A = qdq = C0 2 C
q

(1.23)

Uloeni rad u sutini predstavlja potencijalnu elektrostatiku energiju napunjenog kondenzatora: 11

WE = A =

1 q2 1 1 = q U = C U 2 2 C 2 2

(1.24)

Energija se mjeri u dulima (1J), pa vae odnosi meu jedinicama:

1J = 1C 2 = 1C 1V = 1F 1V 2 . 1F

Smatra se da je sjedite energije napunjenog kondenzatora u dielektriku -prostoru izmeu ploa. Kako je elektrino polje kod ploastog kondenzatora homogeno, to e i gustina energije biti homogena, pa emo zapreminsku gustinu energije dobiti dijelei ukupnu energiju sa zapreminom:
wE = WE 1 q 2 1 = = E2 2 C S d 2 V J m3

(1.25)

1.6.3 Mehanika sila izmeu ploa kondenzatora Znamo da se suprotno naelektrisana tijela, dakle i ploe kondenzatora, meusobno privlae elektrostatikom (mehanikom) silom. Intenzitet (vrijednost) sile kojom se privlae ploe kondenzatora izraunaemo koristei virtuelni (zamiljeni) rad. Zamislimo da su ploe izolovane jedna od druge. Na jednoj je koliina elektriciteta +q, a na drugoj q. Elektrostatika sila tei da ploe priblii. Ako ih, meutim, mi udaljimo djelovanjem spoljanje mehanike sile F (sl.1.14) za neko rastojanje dl, tada e se elektrino polje proiriti i na zapreminu S dl . Kako jaina polja izmeu ploa ne zavisi od rastojanja ploa, ve od koliine elektriciteta q, povrine ploa S i dielektrine konstante sredine, jaina elektrinog polja u zapremini S dl e ostati nepromijenjena, tj:
E 2 = E1 = q S

Prirataj energije kondenzatora mora biti jednak radu spoljne sile F:

F dl = wE S dl = 1 2 E S dl 2

odakle dobijamo vrijednost sile:

1 1 C U 2 1 q U F = E 2S = = 2 2 d 2 d

(1.26)

+ E
1

d
dl

Slika 1.14 Uz odreivanje mehanike sile izmeu ploa kondenzatora

12

Efekt djelovanja mehnike sile doste se koristi kod izrade nekih mjernih ureaja, kao i u neke druge svrhe 1.6.4 Meusobno vezivanje vie kondenzatora esto se, sa ciljem dobijanja eljene kapacitivnosti, kondenzatori veu meu sobom provodnim vezama. Dva ili vie kondenzatora mogu bit povezani redno, paralelno ili mjeovito (redno-paralelno). Za kondenzatore vezane kao na slici 1.15a kaemo da su redno vezani.
q 1 U1 C1 2 U2 U Ui Un C2 Ci Cn n q 1 Ce U n

a)

b)

Slika 1.15 a) Redna veza kondenzatora; b) Ekvivalentni kondenzator. Redno vezani kondenzatori C1 , C 2 ,........C n ponaae se kao neki ekvivalentni kondenzator C e , s tim da kapacitivnost ekvivalentnog kondenzatora bude takva da, spolja posmatrano, ostane isti odnos izmeu koliine elektriciteta q i napona U. Poto u ovakvoj (rednoj) vezi kondenzatora protok elektriciteta mora biti isti (po zakonu o nestilivosti elektriciteta), a pretpostavlja se da su svi kondenzatori bili prazni, onda je: q=q1=q2=...=qi=...=qn=C1U1=C2U2=...=CiUi=...=CnUn i U=U1+U2+...+Ui+...+Un= q
1 1 1 1 + + ... + + ... + Ci Cn C1 C 2

Ako se eli ovakav sistem redno vezanih kondenzatora predstaviti jednim kondenzatorom ekvivalentne kapacitivnosti Ce, kao na slici 1.15b, tj. pomou jednog kondenzatora sa naelektrisanjem q izmeu ijih krajeva je napon U,
U= q , Ce

tada ekvivalentnu kapacitivnost C e odreujemo iz izraza

n 1 U 1 = = . C e q i =1 C i

(1.27)

Na primjer, dva redno vezana kondenzatora ije su kapacitivnosti C1 i C 2 ekvivalentni su jednom kondenzatoru kapacitivnosti:
Ce = C1 C 2 C1 + C 2

Za kondenzatore vezane kao na slici 1.16a kaemo da su paralelno vezani.

13

U q1 q 1 q2 qi qn

C1 C2 Ci Cn q 2 1 Ce 2 U

a)

b)

Slika 1.16 a) Paralelna veza kondenzatora; b) Ekvivalentni kondenzator.

Dva, ili vie, paralelno vezanih kondenzatora takoe se mogu zamijeniti jednim ekvivalentnim kondenzatorom kapacitivnosti C e U sluaju paralelne veze, napon U na svim kondenzatorima je isti, pa vai:

i pa je:

q1=C1U; q2=C2U;...; qi=CiU;...; qn=CnU q=q1+q2+qi+...+qn

Ce =
n q = Ci . U i =1

(1.28)
C2

Veza kondenzatora moe biti i mjeovita. Primjer takve veze prikazan je na slici 1.17.
1 U12 C1 2 C3 U23 3

Slika 1.17 Primjer mjeovite veze kondenzatora.

Ekvivalentna kapacitivnost njeovite veze kondenzatora nalazi se uz postupnu primjenu algoritama (1.28 i 1.27) za paralelnu i rednu vezu.

1.7 Elektroizolacioni materijali

Elektroizolacioni materijali su materijali koji obezbjeuju spreavanje prelaska potencijala sa aktivnih provodnih djelova ureaja na provodne djelove u okolini. Elektroizolacioni materijali (dielektrici koji se koriste u elektrotehnikoj primjeni) pojavljuju se u sva tri agregatna stanja. Najveu grupu, ipak, ine vrsti dielektrici kao to su: papir, kvarc, mermer, staklo, liskun, guma, PVC i drugi. Od tenih dielektrika pomenimo hemijski istu vodu i transformatorsko ulje, a od gasovitih dielektrika vazduh i vodonik. Elektrina vrstoa (probojna vrstoa) predstavlja vanu karakeristiku elektroizolacionog materijala, a predstavlja najniu vrijednost jaine elektrinog polja pri kojoj dolazi do "proboja" dielektrika. Pod probojem se podrazumijeva dogaaj pri kojem dielektrik doivi bitne promjene dielektrinih svojstava, do toga da na mjestu proboja poprimi provodna svojstva. Probojna vrstoa, osim od svojstava dielektrika, zavisi od: dimenzija (debljine), radne temperature, vlanosti, duine dejstva polja, i jo od nekih faktora. U odnosu na dielektrinu vrstou, dielektrike ima smisla uporeivati samo za jednake uslove. Izolacija tokom eksploatacije "stari", tj. mijenja dielektrina svojstva, pa se moe govoriti o njenom "vijeku trajanja". Pod vijekom trajanja izolacije podrazumijeva se onaj period u kojem izolacija, radei u normalnim uslovima, odrava potrebna izolaciona svojstva. Poveane vrijednosti radne temperature utiu znatno na skraenje vijeka izolacije.

14