You are on page 1of 225

BIBLIOTEKA L O G O S

Ureuju

Jelena Berberovi. Aleksa Buha, Spasoje uzulan, Muhamed Filipovi, Rasim Muminovi, Vladimir Premec, Vanja SutJi i Abdulah &revi

Odgovorni urednik Abdulah. arevi

MAX WEBER

PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZ,MA

VESELIN MASLEA - SVJETLOST SARAJEVO '

Naslov originala:

Max Weber
GESAMMELTE AUFSATZE ZUR RELIGIONSSOZIOLOGIE
J. C.. B. MOHR (PAUL SIEBECK). TOBINGEN. 1963.

S njemakog preveo: Nika Milievi

Cl!' - JCatalopcija u publikaciji Narodna i uDivemtetska biblioteka BOSIIC i Hercegovine. Saajevo

UDK 2831289:17.02
33D.342.14

WEBER, Max

Protestantska etika i dub kapitalizma I Max Weber; (s njemakoI preveo Nika MilI6evi4 - 2. Wl- Sarajevo: ..VeseJill Maslda4l:
..Svjetlost, 1989. - 228 .tr,,; 20 CUl

Prevod djela: Gesammelte AufsItze 2Ur R.elJajoD5soziolo$ie I MaJ( Weber. - I. izd. 1968. - Biblio,.-arske bil,ielb uz tekst ISBN 86-21-00307....

PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA'


l. PROBLEM
Sadraj: l. Konfesija i socijalni slojevi. Str. 5. 2. Duh kapitaJizma. Str. 17. 3. Luterova koncepcija poziva. Zadatak istraivanja. Str. 48.

1.
v

J~dan po~led U ~~ofesionalnu statis~ik~


esto2

konfesi<!nalno

mjeSovIte zemlje neoblcno

pokazuje Jednu pOjavu o

I Objavljeno u Jaffeovom Archiv fUr Sozialwissenschaft und Sozial politik (J. C. B. Mohr, Tubingen), sv. XX, XXII l 904,. odn. 1905. Iz obimne literature o toin pitanju istiem samo najiscrpnije kri~ike: F. Rilcbfahl. Kalvi nismus und Kapitalisinus, Internationale Wochenschrift fUr Wissenschaft, Kunst und Technik, 1909, br. 39-43. K tome moj lanak: Antikritis~hes zuin )Geist des Kapitalismus, Archiv, sv. XXX, 1910: Protiv toga opet Raohfahl na navedenom mjestu. (Nochmals Kalvinismus und Kapitalismus) 1910, br. 22-25, i k tome jo moju Antikritisches Schlusswort, Archiv, sv. XXXL(Brentano u svojoj kritici, koju u sada navesti, nije,.kako izgleda, ova posljednja izlaganja poznavao, jer ih u njoj ne n~vodi.) Iz neizbjeno prili~no besplodne polemike protiv Rachf~hla, koji se - i s moje strane djenjen naunik - ovdje upustio u jedno podruje kojim zaista ne vlada, ja u ovo izdanje nisam unio ni~ta; nego sam samo iz svoje ve spomenute antikritike dometnuo tek nekoliko dopunskih citata, nastojei pri tome da umetnutim reenicama ili napomenama ubudue iskljuim sve mogUe ne.sporazume. - Dalje: W. Sombart u svojoj knjizi Der Bourgeois (Miinchen-Leip;. zig, 1913), na koju u se u dClDjiin napomenama vratiti. Konano: Lujo Brt:ntano u II ekskursu, u dodatku svom minhenskom sveanom govoru (u AkademiJi nauka 1913), o poecima modernog kapitalizma (Die AnfAnge des ~odemen Kapi,t~ismus.(, objavljeno u Minhenu kao zasebno izdanje i pro-

MAX WEBER

kojoj se toliko puta u katolikoj tampi i literaturi,l kao i na katolikim zborovima Njemake ivo raspravljalo: vie nego preteno protestantski karakter kapitalistikog posjeda i preduzimatva, kao i viih. kvalifikavanih slojeva radnitva, a
ireno raznim ekskursima.) I na ovu kritiku u se vratiti im mi se ukae prilika, s naroitim napomenama. - Ostavljam svakome ko bi se (protivoeki vanja) za to zainteresovao da se uporedivanjem uvjeri u to da ja ni jednu jedinu reenicu svog lanka koja bi sadravala bilo kakvu stvarno bitnu tvrdnju nisam brisao, tumaenjem preinaavao, ublaavao niti kakve stvarno odstupajue tvrdnje dodavao. Za to nije postojao nikakav povod, a nastavak mog izlaganja primorae one koji bi jo uvijek sumnjali da se konano u to uvjere, - Ova dva posljednja naunika spore se jedan s drugim otrije nego sa mnom. Brentanovu kritiku protiv djela W. Sombart: Die Juden und das Wirtschaftsleben ja stvarno smatram II mnogo emu osnovanom, idi u mnogo emu i jako nepravednom, bez obzira na to to ni Brentana nije dobro raspoznao ono to je u ovdje zasada izdvojenom problemu Jevreja presudno (o emu kasnije). S teoloke strane mogli su, povodom ovog rada, da se zabiljee mnogobrojni vrlo vrijedni pojedinani podsticaji, i on je, u cjelini, naiao na ljubazan i, pored u pojedinostima odstupajuih tvrdnji, ipak vrlo stvaran prijem - a to mj je tim vrednije to se ja ne bih nimalo udio izvjesnoj antipatiji prema llainu ovdje neizbjenog tretiranja ovih stvari. Ono to je teologu, privrenom svojoj religiji, na tome vrlo vrijedno, ne moe, naravno, ovdje9a dade do svog prava. Mi esto imamo posla - religiozno vrednovano - s jako spoljnjim i grubim stranama ivota religija, a i one su, dakako, postojale i esto su, ba zato to su bile grube i spaljnje, spolja i najvie djelovale. Kao na jednu, pored njenog, inae, bogatog sadraja, i za na problem vrlo dobrodolu dopunu i potvrdu, i ovdje jo jednom ukratko - umjesto deg navoenja uza sva pojedina mjesta - ukazujem na veliku knjigu E~ Trot:ltseh, Die Soziallehren der christlichen Kirchen und Gruppen (Tilbingen, 1912), koja s originalnih i irokorasponskih'stanovita obraduje opu historiju etike akcidentalnog hrianstva. Autoru je pri tanie vie stalo do nauke, a meni vie do praktinog djelovanja religije. " . 1 Odstupajui sluajevi objanjavaju se - ne uvijek, ali esto, - time to konfesionalnost radnitva jedne industrije zavisi, naravno, na prvom mjestu od konfesije njene lokacije, odnosno regrutacionog podruja njenog radnitva. Ova okolnost esto na prvi pogled pomjera sliku koju nam pruaju mnoge konfesionalne statistike - na priinjer~ Riljnske Prosije. Osim toga, brojke su,' naravno, samo pri obimnoj ~pecijalizaciji i pre.brojavanju pojedinih struka tane. Inae ponekad vrlo krupni preduzimai, s iskljuivim radom majstora, bivaju strpavaniu kategoriju poslovoda. Ali je, prije svega, dananji visoki kapitalizam uope, naroito s obzirom na iroki nekvalifikovani donji sloj radnitva, postao nezavisan od onih uticaja koje je konfesija u prolosti mOlJa da vri. Ali o tome kasnije. Upor., na primjer, Si:helJ. Der Katholizismus als Prinzip des Fortschrittcs. Wilrzburg, 1897, str. 31.. - v. Hertling. Das Prinzip des Katholizismus und die Wissenschaft, Freiburg, 1899, str. 58.

PROBLEM

naroito vieg, tehniki ili trgovaki obrazovanog personala modernih preduzea. 4 Ne samo ondje gdje se konfesionalna razlika poklapa s razlikom u nacionalnosti. i time sa stepenom razvitk,a kulture, kao na njemakom Istoku izmedu Nijemaca i Poljaka, nego gotoyo svuda gdje je uope kapitalistiki razvitak u vrijeme svog procvata imao odrijeene ruke da stanovnitvo prema svojim potrebama socijalno presloji i po strukama svrsta, - i to je to vie bio sluaj, tim jasriije nalazimo onu pojavu izraenu u brojkama konfesionalne statistike. Dabogme da se mnogo jae uestvovanje protestanata (koje nadmaava njihov procentualni udio u cjelokupnom stanovnitvu) u posjedu kapitala,5 u rukovodstvu i na gornjim stepenima rada u velikim modernim industrijskim i trgo ..akim preduzeima 6 ima. dijelom, da svede' na historijske osnove, koje lee daleko\u prolosti i kod kojih .se konfesionalna pripadnost ne javlja kao uzrok ekonomskih pojava, nego, do izvjesnog stepena, kao njihova posljedica. Uestvo vanje u onim funkcijama koje pretpostavlja, dijelom. posjed kapitala, dijelom, skup odgoj, a dijelom, i veinoni, obac;ivoje, danas je vezano za posjed naslijeenog kapitala ili, pak, za izvjesni imetak. A upravo je velik broj najbogatijih, po prirodi i saobraajnom poloaju srenih i privredno najrazvijenijih oblasti Rajha, a naroito veina bogatih gradova. u esnaestom vijeku. prela na protestantizam. i posljedice toga su protestantima u ekonomskoj l?orbi za opstanak od velike ko..; risti. Ali onda nastaje historijsko pitanje: 2:ato je ova, naroi to jaka predispozicija ekonomski najrazvijenijih oblasti izaz4. Jedan od mojih uenika je II svoje vrijeme temeljito obradio najiscrpniji statistiki materijal koji mi o ovim stvarima posjedujemo: badensku konfe!ionalnu statistiku. Upor. Martin Offenbachet; Konfession und soziale Schicf1tung. Eine Studie uber die wirtschaftliche Lage der Katholiken und ProteS1anten in Baden Tiibingen und Leipzig, 1901. (knj. IV, sv. 5 politiko ekonoll1skih l"'dSpraVa badenskih visokih kola). Sve injenice i brojke, imesene dolje radi ilustracije. potiu iz ovog rada. . _... 'Na primjer, godine 1895. u Badenu ubrano je . aa svakih 1000 evan gel ika od kapital-rente 954.060 Mk na svakih 1000 katolika od kapital-rente . 589.000 Mk Jevreji s preko 4 miliona na 1000 marirati su, dabome, daleko na 'Vrhu., (Erojke po Offenbacheru na cit. mj. str. 21.) O ovome (reba uporediti sve izvode Offenbacherovog rada. 71 za ovo podrobnija izlaganja za Baden u obadvije pIVe glave Offenbacheroyog rada.

MAX WEBER

vala crkvenu revoluciju? Ni tu odgovor nije nipoto jednostavan kao to bi se u prvi mah tako moglo pomisliti. Odbacivanje ekonomskog tradicionalizma sigurno se javlja kao"jedan momenat koji je sasvim bitno morao da potpomae sklonost sumnji i u samu vjersku tradiciju i pobuni protiv tradicionalnih autoriteta uope. Ali se pri tome ima da uzme u obzir neto to se danas esto zaboravlja: da reformacija nije znaila toliko odstranjenje crkvene vladavine nad ivotom koliko, naprotiv, zamjenu dotadanjeg oblika te vladavine jednim drugim. I to zamjenu jedne vrlo zgodne, tada praktiki malo osjetne, esto samo jo formalne vladavine beskrajno dosadnom i strogom reglementacijom itava naina ivota, koje u najdalekosenijoj mjeri zadire u sve sfere domaeg i javnog ivota. Vladavinu katolike crkve - koja krivovjeree kanjava, ali je prema grenicima blaga, kakva je ona ranije vie nego danas bila, - podnose danas i narodi sa sasvim modernom privrednom fizionomijom,kao to su je podnosila najbogatija. ekonomski najrazvijenija podruja koja je svijet na prekretnici 15. stolje~ poznavao. Vladavina kalvinizmll, kak-: va je bila na snazi u Zenevi i u kotskoj u 16. stoljeu, u veem dijelu Nizozemske na prekretnici 16. i 17. stoljea, u Novoj Engleskoj i, s vremena na vrijeme, II samoj Engleskoj II 17. stoljeu, bila bi za nas naprosto najnesnoljiviji oblik crkvene kontrole nad pojedincem koji bi se samo mogao zamisliti. Isto su tako nju osiea1i i iroki slojevi starog palricijata tadanjeg vremena u Zenevi, kao i u Holandiji i Engleskoj. Ne previe, nego premalo crkvenovjerske vladavine nad ivotom, to je bilo ono to su upravo oni reformatori koji su se pojavili u ekonomski najrazvijenijim zemljama naJazHi da kude. Otkuda," pak, to da su tada upravo ove ekonomski ~aj razvijenije zemlje i, kako emo jo vidjeti, unutar svojih upravo tada ekonomski napredujuih graanskih srednjih klasa, onu, tada im nepoznatu, puritansku tiraniju ne samo strpljivo podnosi1e nego i u njenoj odbrani razvijale jedno junatvo kakvo su upravo graanske klase kao takve ranije rijetko, dok. kasnije nisu nikako, poznavale:. the last of our heroismus (posljednje nae junatvo. _. prev. N. M.~. ka'ko ne bez razloga veli Carlyle. "" Ali dalje i naro:ito: j~e uestvovanje l?r9J~~1~nata u_ posj~d~"" ~~p"i~~l~ na ~~~2Y~!-i~~r#.~p_QI9~~iHi1l!:=(lnu~~r .mpdt;r-

PROBLEM

n~pIi"r~d~, kak() je reem;>, moe 4a~as, dijelolll.? da se rl:~ mi ie j~dnQ'~,!:Y!!~ k~.~Jm~H~d~~~. !1tibQY~~ hi~.tori~ki ~.te~!1~, prosj~n.o .b.o1jeimmdnske_~n~bdjeveJ1Q.sJi, -aJi se, s druge strane, javljaju pojave kod ko.lih uzrona veza nesllmnjivo tako ne stoji. Tu spadaju, da samo navedemo neke, meu ostalim ove: na prvom mjestu sasvim openito, II Badenu kao i u Bavarskoj i, na primjer, u Ugarskoj, utvrdijiva razlika II vrsti vie nastave koju katoliki roditelji, nasuprot protestantskim roditeljima, obino daju svojoj djeci. To da postotak katolika meu uenicima abiturijentima viih kola II cjelini znatno zaostaje 8 za njihovim skupnim udjelom u stanovnitvu, pripisae se, dodue, dobrim dijdO'm spomenutim steenim imovinskim razlikama. Ali da i unutar katolikih abiturijenata postotak onih koji izlaze iz modernih, specijalno za tehnike studije i industrijsko-trgovinska zvanja pripremnih i uope za graanski privredni i"ot odredenih i podesnih zavoda: realnih gimnazija, realnih kola, viih graanskih kola itd., opet upadljivo jae zaostaje9 za procentom protestanata, dok oni pretpostavljaju ono predobrazovartje koje pruaju humani s-

Od stanovnitva Badena bilo je 1895: 37,0% protestanata, 61,3% katolika, 1,5% Jevreja. Ali je konfesionalnost uenika na kolama iznad osnovnih, koje se ne moraju obavezno pohaati, izgledala 1885/91 (prema Offenbacheru na cit. mj., str; 16) ovako: . Protestan- Katolici ti gimnazije realne gimnazije realne vie kole realne kole vie graanske kole Prosjek
43%

Jevreji
'9,5% 9% 7% 11% 12%

69% 52% 49% 51%

46.% 31%

41% 40%
37% 42%

48%

10%

Potpuno iste pojave u Prusiji, Bavarskoj, Virtembergu, Elzasu, iLoreni, Ugarskoj (v. brojke kod OfTenbachera na cit. mj., str. 18. i d.). V. brojke u prednjoj biljeci, prema kojima skupna katolika frekvencija srednjih kola, koja za jednu treinu zaostaje iza kvote katolikog stanovnitva samo u gimnazijama (u sutini radi predobrazovanja za teoloki studij), biva za nekoliko procenata prekoraena. Kao karakteristino, s obzirom na kasnija izlaganja, treba jo istaknuti i to da u Ugarskoj kalvinisti u jo jaoj mjeri pokazuju tipine pojave protestantske srednjokolske frekvencije (Offenbacher na cit. mj., str. 19, primjedba na kraju).

10
tike

MAX WEBER

gimnazije, - to je pojava koja time nije objanjena, koja se, naprotiv. kao takva mora uzeti za objanjenje neznatnog ueSIvovanja katolika u kapitalistikoj privredi. Ali je jo upadljivije zapaanje koje pomae da se neznatno uestvova nje katolika w kvalifikovanom radnitvu moderne krupne industrije shvati.. Poznata pojava da tvornica svoju kvalifikovanu radnu snagu, u jakoj mjeri uzima iz podmlatka obrtnika, da ovima. dakle, preputa obrazovanje svoje radne snage, pa im je poslije zavrenog obrazovanja oduzima, u znatno ja~oj mjeri se pokazuje kod protestantskih nego kod katolikih pomonika. Drugim rijeima, od zanatlijskih pomonika katolici pokazuju jau sklonost da ostanu u zanatu, relativno ee, dakle, bivaju majstOJ;i .. ,ciok protestanti u relativno jaoj mjeri odJaze 'u tvornice, da 'bi tu zauzeli gornje stepene kvalifikovanog radnitVa i industrijskog inovnitva. 10 U ovim sluajevi ma uzrona veza lei nesumnjivo u tome to je popriinljena duhovna osobenost, i to ovdje religioznom atmosferom zaviaja i roditeljske kue uslovljen pravac odgoja odredio izbor struke i dalje strune sudbine. Ah je neznatno uestvovanje katolika u modernom privrednom ivotu tim upadljivije to je ono u protivrjenosti sa inae odvajkada, \I pa i dan,.danas, doivljavanim iskustvom: da nacionalne ili vjerske manjine, koje kao grupa kojom ~e vJada stoje prema drugoj grupi kao vladajuoj, svojim dobrovoljnim iIi nedobrovoljnim iskljuivanjem iz PQlitiki uticajnih poloaja, obino bivaju upravo u naroito jakoj ~j~ri tjerane ,na put privre~e i da ~j~~ovi ~ajdar~vitjji ~rip~d: mc] tu nastoje da zadovolje ambicIJe kOJe u drzavnoJ sluzbl ne mogu da se ostvare. Tako je to oevidno stajalo s Poljacima u Rusiji i istonoj Pruskoj, koji su nesumnjivo ekonomski napredovali, - nasuprot Galiciji kojom oni vladaju, -,. tako je ranije biJo s hugenotima II Francuskoj pod Lujem XIV, s nonkonformistima i kvekerima u Engleskoj i - last not least - os Jevrejima odunazad dva milenija. Ali kod katolika u Njemakoj mi od takvog djelovanja ne vidimo nita, ili, barem,
da.

I.

V.. dokaze kod Oftenbachera na dt. mj., str. 54 i tabele na kraju raee

" Naroito dobro na kasnije W. Pettyja.

citiranim mjestima u spisima ser

PROBLEM

ll

nita to bi padal-o u oi; a ni u prolosti oni ni u Holandiji ni u Engleskoj, u vremena kada su bili progonjeni ili samo tolerisani, nisu mogli da pok~u neki naroito istaknut ekonomski razvitak. Stoji, naprotiv, injenica da su prQtestanti (osobito izvjesni pravci medu njima, koje emo kasnije naroito obraditi), kako kao vladajui tako i kao zavladani sloj, kako kao veina tako i kao manjina, pokazivali specifinu sklonost za racionalizam, koja se kod katolika ni u jednom ni u drogom poloaju nije mogla da zapazi niti se sada zapaa. II Razlog razliitog dranja, dakle, mora da se trai p<;>glavito ~ trajnom unutarnjem karakteru, a ne samo u trenutnom spoljnjem istorijsko-politikom poloaju konfesije":S Bilo bi nam, dakle, vano da najprije ispitamo koji sli to elementi one osobenosti konfesija bili, Hi su i sada, koji su u gore opisanom pra'vcu djelovali ili, dijelom, jo djeluju. Mogli bismo pri povrnom posmatranju. i zahvaljujui izvjesnim modernim utiscima, biti u iskuenju da tu suprotnost formuliemo ovako: katolicizam bi sa svojom veom otueno . .
II Jer prigodna egzempJifikaclja W. PettYja na primjeru IRSKE Ima vrlo jednostavan razlog: to se tamo protestantski sloj sastojao samo od zemljoposjednika - abSentlsta (koji ne ive na svom imanju - naportl. N.M.). Kada bi ona tvrdila neto vie,bi1abi (kako je poznato) pogrena. kao to to dokazuje poloaj Skota-Iraca. Tipian odnos izmedu kapitalizma i protestantizma postojao je u IrskoL~ao i drugdje. (O Skotima-Ircima u Irskoj vidjeti C. A. Hanna. The Scotch-I rish, 2 sveska, New- York, Putnam) II To naravno ne iskljuuje aa je i taj poloaj konfesija .lmao vrlo vane konsekvencije i. naroito, ne stoji ~ .protivrjenosti s time da je on, kako emo kasnije' 'izloiti. za razvitak itave ivotne atmosfere tolikih protestantskih sekta bio od presudnog, i za njihovo uestvovanje u privrednom ivotu, retroaktivnog znaenja. da su one predstavljale male' i stoga homogene ~a njine, kao toje to. na primjer, kod strogih kalvinista, izuzev enevu i Novu Englesku. zapravo svuda. pa ak i ondje gdje su one politiki vladale. bio. sluaj. - To ~to su se emigranti svih konfesija na svijetu: indijski. arapski.kineski, sirijski, feniki. grki, lombardski. cawerziki. kao nosioci trgova~ ke obrazovanosti visoko razvijenih zemalja. selili u druge zemlje - bilo je jedna sasvim univerzalna pojava. koja s naim problemom nema nikakve veze. (Brentano u svojoj raspravi, koju emo ee citirati. o Oie Anrange des modernen Kapitalismus ukazuje na svoju vlastitu porodicu. Ali - bankara stranog porijekla kao istaknutih nosilaca trgovakog iskustva i veza bilo je u sva vremena II svim zemljama,. Oni nisu nikakav specifikum modernog kapitalizma i na njih su protestanti - v. kasnije.:... gledali s' etikim nepovjerenjem" Drukije je to bIlo sa u Cirih doseljenim iokarnskiri1 protestantskim porodicama Muralt, Pestalozzi itd . , koje su u Cirihu uskoto pripadale nosiocima specifino modernog kapitalistikog (industrijskog) razvitka

12

MAX WEBER

U od svijeta, sa asketskim crtama koje pokazuju njegovi najvii ideali morao svoje sljedbenike da odgoji za veu indiferentnost prema ovozemaljski m dobrima. Ovo obrazloenje i odgovara, u stvari, danas uobiajenoj popularnoj shemi ocjenjivanja obadviju konfesija. S protestantske strane slue se ovim shvatanjem za kritikovanje onih (stvarnih ili tobonjih) asketski h ideala katolikog naina ivota, a s katolike strane odgovaraju predbacujui im materijalizam, koji je posljedica po protestantizmu izvrene sekularizacije svih ivotnih sadraja. I jedan moderni knjievnik je smatrao da suprotnost koja se javlja u dranju jedne i druge konfesije prema privrednom ivotu treba formulisati ovako: Kato1ik je... mirniji; s manjim smislom za privreivanje, on na jednu to je moguno bezbjedniju karijeru polae vie, makar i s manjim prihodom, nego na kakav opasan, uzbudljiv ivot, koji, eventl}aino, donosi asti i bogatstva. U~arodu se aljivo kae: ili dobro jesti ili mimo spavati. U ovom sluaju pro!est..ant voli da jede dobro. dok katolik hoe mirno da spava.14 U stvari, s timhtjeti dobro jesth< moe ta motivacija da bude za crkveno indiferentniji dio protestanata ll, Njemakoj j za sadanjost, dodue, nepotpuno, ali ipak barem djelimice ta no karakterisana. Ali ne santo da su stvari u prolosti stajale sasvim drukije: za engleske,holandske i amerike puritance bila je, kako je poznato, karakteristina upravo suprotnost od svjetske radosti, i to, kao to emo jo vidjeti, jedna od njenih za nas najvanijih karakteniih crta. Ve je, na primjer, francuski protestantizam onaj karakter koji je k.alvinistikim crkvama uope, a naroito onim pod krstom~( za vrijeme vjerskih borbi, svuda bio utisnut- vrlo dugo uvao i II izvjesnoj mjeri do danas sauvao. On je ipak, - ili, kako em9 se jo pitati, moda upravo stoga? ,. . " kako je poznato, bio jedan od najvanijih nosilaca privrednog i kapitalistikog razvitka Francuske, i to je on, u maloj mjeri II kojoj je progonjenje to doputalo, i ostao. Ako tu ozbiljno~t i jak() prevladivanje vjerskih interesa u nainu ivota hoemo da nazov~mo otudenou od svijeta, onda su francuski ka/vinisti bili, a i sada su otueni od svijeta u najmanju ruku toliko kao, na primjer, sjevernonjemaki katolici, kojima je katoli~izam, bez ikakve

,. Dr Offenbacher na cit. mj.. str. 68.

l3

sumnje, tako stvar srca kakQ nije nijednom drugom narodu na svijetu. Onda se i jedni i drugi u istom pravcu razlikuju od preovlaujue vjerske stranke: od francuskih katolika, koji su u svojim donjim slojevima puni ivotne radosti, a u svojim gornjim. slojevima direktn<? protivvjerski rasp?loe~i, i od njemaklhprotestanata, kOJI su danas naprednt u sVjetskom privrednom ivotu, a u svojim gornjim slojevima preteno vjerski indiferentni. lS Jedva da ita, kao ova paralela, tako jasno pokazuje da se ovdje s maglovitim predstavama, kao to su predstava' o (tobonjoj) otuenosti od svijeta katolicizma i predstava o (tobonjoj!) materijalistikoj ivotnoj radosti protestantizma i mnoge sline, ne moe nita da zapone ve zato to one u ovoj openitosti dijelom jo i danas, a dijelom bar i za prolost uope ne odgovaraju. Ali ako bismo njima htjeli da operiemo, onda bi, osim ve postavljenih primjedaba, jo mnoga druga zapaanja, koja se odmah nameu, morala ak da izazovu II nama misao da li se itava suprotnost izmeu otuenosti od svijeta, askeze i crkvene- pobonosti, s jedne strane, i uestvovanja u kapitalistikom ;rivrednom ivotu, s druge strane, moe .obrnuti upravo u svoju srodnost. . U stvari, pada ve u oi - da ponemo s nekim sasvim spoljnim momentima - velik broj predstavnika upravo najduevnijih oblika hrianske pobonosti koji potiu iz trgovakih krugova. Naroito pijetizam zahvaljuje upadno velik broj svojih najozbiljnijih sljedbenika tom porijeklu. Tu bi se moglo pomisliti na jednu vrstu kontrastnog djelovanja mamonizma na duboko duevne i trgovakom pozivu neprilagoene prirode, i sigurno se, kao kod Franje Asikog tako i kod mnogih onih pijetista, cijela ta stvarobraanja vrlo esto subjektivno i samom obraeniku tako predstavljala. A onda bismo isto tako upadno estu pojavu - sve tamo do Cecila Rhodesa - da iz parohijskih kua izlaze kapitalistiki preduzimai najveeg stila mogli nastojati da objasnimo kao reakciju ila asketskiodgoi - . u mladosti. Medutim, ovaj. nain
.
IS Neobino fine napomene o karakteristinoj osobenosti konfesija u Njemakoj i Francuskoj i o ukrtavanju ovih suprotnosti s drugim kulturnim elementima. u elzakoj borbi nacionaliteta nalaze se u iz~nom ~pisu W~

Wittich. Deutsche und franz6sische Kultur im Elsass (I1lustrierte. Elsass. Rundschau. 1900. objavljeno i kao separat)..

14

MAX WEBER

objanjenja otkazuje ondje gdje se virtuozan kapitalistiki poslovan smisao u istim licima i ljudskim grupama poklapa s najintenzivnijim oblicima jedne pobonosti koja proimlje i ureuje itav ivot, a ovi sluajevi nisu tek usamljeni, nego su upravo zn~ajna oznaka za itave grupe historijski najvani jih protestantskih crkava i sekta. Ovu kombinaciju pokazuje naroito kalvinizam. gdje se god on poja vio. 16 Koliko god da je on za vrijeme irenja reformacije u bilo kojoj zemlji (kao uope bilo koja od protestantskih konfesija) malo bio vezan za koju odredenu pojedinu klasu, ipak je karakteristino i II izvjesnom smisl.Jtipino, na primjer, to da su II francuskim htigenotskirn crkvama odmah monasi i industrijalci (trgovci. obrtnici) medu prozelitima, numeriki naroito jako bili zastupljeni i, osobito u vremenima progona, ostali zastupljeni. 17 Ve su panci znali da krivovjerstvo (tj. kalvinizam Nizozemaca) unapreuje trgovaki duh, i to potpuno odgovara shvatanjima koja je W. Petty iznio u svojoj raspravi o osnovama kapitalistikog poleta II Nizozemskoj. Gothein l8 kalvinistiku dijasporu s pravom naziva rasadnikom kapitalistike privrede.'Q Ovdje bi se nadmonost francuske i hol. Onda naravno, to ima da glasi: ako je u odnOsnom podruJu uope. postojala mogunost kapitalistikog razvoja . " Vidi o tome, na primjer. Dupin de St. Andre. L'ancienne egJise reformee de Tours . Les membres de l'eglise (Bull. de la soc. de rhist~ du Protest. 4. s. t.. 10). I ovdje bi se opet mogao - a naroito katolikim ocjenjivai ma ova misao e biti bliska - prohtjev za emancipacijom od inanastirske i uope crkvene kontrole smatrati za pokretaki motiv. Ali se tome. ne protivi samo sud i savremenih im protivnika (ukljuujui Rabelaisa) nego to pokazuju~ na primjer, dvoumice savjesti prvih nacionalnih hugenotskih sinoda (na primjer, l. Synode, C. partic. quo 10 kod Aymon, Synod. Nat. p. 10) da li jedan bankar moe da bude starjeina crkve, pa, uprkos Kalvinovom nedvosmislenom stavu, i stalna raspravljanja na nacionalnimsinodima o doputenosti uzimanja kam2ta prilikom pitanja od strane pretjerano savjesnih lanova zajednice, u emu su jako uestvovali na tome zainteresovani krugovi, a istovremeno i to da nije mogla. biti mjerodavna elja da se usuraria pravitas (Iihvarstvo - prev. N. M.) vri bez kontrole ispovijedi. (Isto to u Holandiji. Kanonska zabrana kamata ne igra, da to izriito naglasimo, u ovim ispitivanjima uope nikakvu ulogu..) JI W. G. des Schwarzwaldes. I. 67 . lO U vezi s tim kratke Sombarto"'e napomene u Der moderne Ka,. pitalismus, I izd., str 380. Kasnije je, na alost, Sombart u najstabijem, po mom miljenju, s obzirom na ove partije, od svojih veih djela (Der Bour-

PROBLEM'

15

landske privredne kulture. iz koje je ova dijaspora proizila. mogla smatrati kao odluujui inilac. ili. pak, i kao snaan uticaj izgnanstva j istrgnutosti iz tradicionalnih ivotnih odnosa/o Samo u Francuskoj, kao to je poznato iz Colbertovih borbi, stvar je II sedamnaestom stoljeu stajala iSlO tako. A~s trija je, tavie, - o drugim zemljama da ne govorimo - od prilike do prilike protestantske tvorniare direktno uvozila. Ali izgleda da sve protestantske denominacije ne djeluju u tom pravcu isto tako jako. Kalvinizam je to, kako izgleda, i nio i u Njemakoj: reformirana konfesija 21 izgleda da je, u Vupertalu kao i drugdje, II poreenju s drugim vjeroispovijestima, bila korisna po razvitak kapitalistikog duha. Korisnija nego, na primjer, luteranstvo. to izgleda22 da pokazuje
geois. Miincben, 1913) - pod uticajem jednog spisa F. Kellera (Unternehmung und Mehrwert, Schriften der Gorres-Gesellschaft, 12. sv.). koji uprkos tolikim dobrim (ali u ovom pogJedu ne i novim) napomenama, ostaje ispod nivoa drugih mQderno-apologetskih katolikih radova - zastupao jednu potpuno promaenu tezu, na koju emo se uzgred navraati . Jer je potpuno utvrdeno da sama injenica promjene zaviaja pri radu spada u najmonija sredstva njegoveintenziflkacije (upor. i na str. I I. napomenu 13). Ista ona poljska djevojka koju u njenom zaviaju nikakVim izgledima na zaradu nije bilo moguno istrgnuti iz njene tradicionalistike lijenosti upadljivo mijenja itavu svoju narav i moe da bude bezmjerno iskoriavana kada kao strani radnik radi u tuini. Kod talijanskih putujuih radnika pokazala se sasvim ista pojava. Da ovdje nipoto nije odluan ini lac samo odgojni uticaj ulaska u viu kultumu sredinu - koliko god on u tome. naravno. uestvuje -. pokazuje se u tome to ista pojava nastupa i ondje gdje je - kao u poljoprivredi - vrsta zanimanja potpuno ista kao i u zaviaju i gdje smjetaj u kasarnama za putujue radnike itd .. uslovljava. tavie; privremen pad na jedan nivo ivotnog standarda kakav se u zaviaju nikada ne bi mogao podnijeti. Sama injenica rada u okolnostima sasvim drukijim od onih obinih lomi ovdje tradicionalizam i djeluje odgojno. Jedva da je potrebno natuknuti koliko amerikog ekonomskog razvitka poiva na ovakvim djelovanjima. za staro doba potpuno slino znaenje babilonskog izgnanstva za Jevreje moe se na natpisima, tako tei. rukama opipati, a isto to vai. na primjer. za Parse. - Ali za protestartte. kao to to ve pokazuje Qe vidna razlika u ekonomskoj osobenosti puritanskih koloriija Nove Engleske prema katolikoj Maryland. episkopalistikom Jugu i interkonfesionalnom R1t..Qd.~l~landu. uticaj njihove vjerske osobenosti igra. sasvim oevidno, ulogu kao samostalan faktor, slian kao u Indiji kod dama. ZI Ona je, kao tQ je poznato, u veem dijelu svojih oblika. vie ili manje umjereni kalvinizam ili cvinglijanizam. . JZ U gotovo isto luteranskoQnHamburgulkjedini imetak koji see do u 17. stoljee imetak jedne poznate reformirane porodice (prijateljsko obavjetenje prof. A. Wahla).,

16

MAX WEBER

uporedivanje u velikom kao i u malom, naroito u Vupertalu. Za Skotsku je Buckle, a od engleskih pjesnika naroito Keats, ove veze naglaavao.:u , Jo eklatantnija je veza, na to se isto tako treba samo podsjetiti, vjerskog regulisanja ivota s najintenzivnijim razvitkom poslovnog smisla kod itavog mnotva upravo onih sekta ija je ivotna povuenost postala isto tako poslovina kao i njihovo bogatstvo: naroito kodkvekera i menonita. Uloga koju su prvi igrali u Engieskoj i Sjevernoj Americi dopaJa je drugima u Nizozemskoj i Njemakoj. To to je u samoj istonoj Pruskoj Fridrih Viljem I menonitima, uprkos njihovom apsolutnom odbijanju da slue vojsku, kao neophodno potrebnim nosiocima industrije,ostavio na volju, samo je, ali svakako, uz osobenost ovog kralja, jedna od najjaih meu tolikim dobro poznatim inje~ nicama kor to iIustruje. Da je, konano, i za pijeti$te isto tako vaila2 ", kombinacija intenzivne pobonosti sa isto tako jako razvijenim poslovnim smislom i uspjehom, dovoljno je poznato - treba se samo podsjetiti na rajnske odnose i na Calwa; - stoga, da u ovim, i onako tek provizornim izlaganjima ne gomilamo vie primjere. Jer ve i ovo nekoliko njih pokazuje jedno: da su quh rada, duh napretka, ili kako se on, inae, sve ne zove, ije su buenje toliki skloni da pripisuju protestantizmu, ne smije, kao to se to danas obino deava, da shvati kao ivotna radost ili bilo kako drukije u )prosvjetite1jskom smislu. Stari protestantizam Lutera, Kalvina, Noksa, Voeta imao je s onim to se danas naziva napretkom vrlo malo veze. Prema itavim' stranama modernog ivota, bez kojih danas najekstremniji vjernik ne bi vie volio
u )) Novo. dakle. nije to to se ovdje utvruje ta veza, o kojoj su, meostalim, raspravljali Lavaleye, Matthew Arnold, nego, naplotiv, potpuno neosnovana sumnja u nju. Treba je objasniti. . 2. To, naravno, ne iskljuuje injenicu da su se oficijelni pijetizam. kao i drugi vjerski pravci, patrijaiha1istiki raspoloeni, izvjesnim naprecima kapitalistikog privrednog uredenja - na primjer, prelasku s kune industrije na tvorniki sistem - kasnije suprotstavljali. Upravo ono za im je neki vjerski pravac kao za idealom teio i ono to je njegov uticaj na nain ivota njegovih sljedbenika faktiki izvrio -treba otro odvajati. kao to emo jo esto vidjeti. (O specifinoj radnoj sposobnosti pijetistikih radnih snaga nalaze se primjeri kOje sam ja iznio iz jedne vestfalske tvornice u napisu: Zur Psychophysik der gewerblichen Arbeit, Archiv f. Soz., sv. XXVIII, str. 263. i d . vie puta).

PROBLEM

17

da bude, stajao je on direktno neprijateljski nastrojen. Ako, dakle, uope treba da se nae unutranja srodnost odreenih karakteristika staroprotestantskog duha i modeme kapitalistike kulture, mi, htjeli - ne htjeli, moramo pokuati da je ne traimo u njegovoj (tobonjoj) vie-manje materijalistikoj ili, pak, antiasketskoj ivotnoj radosti, nego, naprotiv, u njegovim isto vjerskim crtama. - Montesquieu kae (Esprit j des lois, knj. XX, gl. 7) o Englezima da su oni od svih naroda na svijetu u tri vane stvari najdalje dotjerali: u pobonos;.1 ti, u trgovini i u slobodi. Da, moda, njihova nadmonost na podruju privrede - i, to spada u drugu jednu vezu, njihova sposobnost za slobodarske politike institucije - ne stoji u vezi sa onim rekordom pobonosti koju im Montesquieu pripisuje? itavo jedno mnotvo moguih veza, tamno osjeano, iskrsava odmah pred nama im pitanje tako postavimo. Mo.rae nam, upravo, biti zadatak da ono to pred nama ovdje nejasno lebdi formuliramo toliko jasno koliko je to, pri neiscrpljivoj raznovrsnosti koja se krije u svakoj historijskoj pojavi, uope mogue. Ali da bismo to mogli, moramo podruje nejasnih opih predstava kojima smo dosad operirali bezuslovno da napustimo i da pokuamo prodrijeti u karakteristi nu osobenost i razl~ke onih velikih svjetova vjerskih misli koji su nam historijski dati u razn1m vidovima hrianske religije. Ali je, prije ~oga, potrebno jo nekoliko napomena: na, prvom mjestu o osobenosti objekta o ijem se istorijskom objanjenju radi; a onda o smislu u kojemu je takvo jedno objanjenje u okviru ovih ispitivanja uope mogue.

2.
U naslovu ove studije upotrijebljen je pojam koji zvui poneto pretenciozno: Duh kapitalizma. Sta da se pod tim razumije.? Pri pokuaju da s~ o .to~e da t~kone~~1o~y! )defimcIJa odmah se pokazu IZVjeSne teskoe!tlfoje;teze"u1)l~ ti svrhe tog ispitivanja. o." .~ Ako se uope moe nai kakav predmet za" kQJl l:5t;:/PQ primjeni one oznake mogao pasti u dio ma' kakav smisao'-~to
.-q

2 - PROTESTA:-OTSKA ETIKA J DlJH KAPITALIZMA

18

MAX WEBER

onda moe da bude samo jedan historijski individuum, tj. kOD,lpleks veza u povjesnoj stvarnosti, koje mi, imajui uvidu njihovo kulturno znaenje, pojmovno sastavljamo u jednu cjelinu. Ali se takav jedan historijski pojam, poto se sadrajno odnosi na jednu, u svojoj individualnoj osobenosti vrlo znaajnu pojavu, ne moe definirati (njemaki ogrartiiti) po shemi: genus proximum, differentia specifica, nego on mora da se postupno komponuje od svojih pojedinih sastav nih dijelova, koji treba da se uzmu iz povjesne stvarnosti. Stoga konana pojmovna definicija ne moe da stoji na poetku, nego mora da stoji na kraju ovog ispitivanja; imae, drugim rijeima, tek u toku pretresanja, i kao njegov bitan rezultat, da se pokae kako da se ono to mi ovdje pod duhom kapitalizma razumijemo formulira najbolje, tj. za aspekte koji nas ovdje interesuju najadekvatnije. Ovi,. pak, as pekti (o kojima e jo biti govora) nisu jedino mogui aspekti pod kojima se one historijske ~pojave koje posmatramo mogu analizirati. Drugi aspekti posmatranja ovdje bi, kao i pri svakoj historijskoj pojavi, dali druge crte kao bitne: - iz ega odmah slijedi dase pod duhom kapitalizma ne moe i ne mora nuno da razumije samo ono to bi nam s.e. pokazalo kao za nae shvatanje u tome bitno. To upravo lei u biti historijskog stvaranja pojmova, koje za svoje metodske svrhe ne nastoji da stvarnost uklopi uaspektne rodne pojmove, nego da je uvrsti u konkretne genetike veze oduvijek i neizbjeivo specifino individualne obojenosti. Ali ako ipak ima da se utvrdi objekt o ijoj se analizi i objanjenju radi, to onda ne moe da se radi o kakvoj pojmovnot definiciji,. nego zasada samo o proyizomo~ i~ustraciji onoga sto se ovdje podduhom kapltahzma mIslI. Takva ilustracija je, u stvari, radi obavjetenja o predmetu ovog ispitivanja neophodno potrebna, pa emo se zato drati jednog dokumenta onog )duha koji ono do ega nam je ovdje,pa prvom mjestu stalo sadri u gotovo klasinoj istoti, a ipak istovremeno prua prednost da nelila nikakve direktne veze s religijom, da je; dakle, - za nau temu - bespredra:sudan:
Sjeti se da je vrijeme novac; ko bi svojim radom mogao dnevno da stekne deset ilinga, a pola dana ide u etnju ili Ijenstvuje

19
u svojoj sobi, taj ne smije, makar za svoje zadovoljstvo izdao samo est pensa, da rauna samo to, on je pored toga izdao, ili upravo ba cio, jo pet ilinga. Sjeti se da je kredit novac. Ako neko ostavi svoj novac, poto se on imao isplatiti, kod mene da stoji, on meni poklanja interes ili onoliko koliko ja za to vrijeme ~ogu time da otponem. To iznosi znatnu svotu kad ovjek ima dobar i velik kredit i dobro ga upotrijebi. Sjeti se da je novac oplodJjive j rodne prirode. Novac moe da stvara novac, a izdanci mogu da stvaraju jo vie, i tako dalje. Od pet ilinga u prometu nastaje est, a dalje u prometu ve ih je sedam i tri'pensa, i tako dalje, sve dok od njih ne bude stotina funti sterlinga. Sto ga je vie, tim vie novac u obrtanju stvara, tako da korist biva sve vea i vea. Ko ubije krmau, uniti itavo njeno potomstvo sve do hiljaditog koljena. Ko smakne pet ilinga, ubije (!) sve t.o se time moglo da proizvede: itave kolone funti sterlinga. . Sjeti se da je - po poslovici - dobar platia gospodar svaije kese. Ko je poznat po tome to tano u obeano vrij~me plaa, taj II svako doba moe da uzajmi sav onaj novac koji njegovim prijateJjima nije ba potreban. To je ponekad od velike koristi. Pored marljivosti i umjerenosti napretku mlada ovjeka usvijetu nita ne doprinosi toliko koliko tanost i pravednost u svim njegovim poslovima. Stoga nemoj nikada pozajmljeni novac da zadri jedan sat due nego to siobeao, da ti ljutnja zbog toga zauvijek ne zavee prijateljevu kesu. Covjek mora da pazina najneznatnije stvari koje imaju uticaja na njegov kredit. Udarac tvog ekia koji tvoj vjerovnik uje u pet sati ujutro ilr u osam sati naveer zadovoljava ga est mjeseci; ali ako te vidi za bilijarom ili ti uje glas u krmi, on e te odmah opomenuti na dug i traiti svoj novac prije nego to ga bude imao na raspolaganju. Osim toga, to pokazuje da dobro pamti svoje dugove, omoguava ti da se pojavljuje i kao taan i kao poten ovjek i povea va ti kredit. Cuvaj se toga da sve to posjeduje ne smatra svojim vlasnitvom i da prema tome ne ivi. U tu obmanu dospijevaju mnogi ljudi koji uivaju kredit. Da bi se od toga sauvao, vodi taan raun o svojim izdacima i o svojem prihodu. AkQ se potrudi da pazi na pojedinosti, to e imati sljedeu dobru posljedicu: otkrie kakvi ~ve udesno maJi izdaci narastaju u veliJc:e svote i primijeti e ta se sve moglo utedjeti j ta se ubudue moe da utedi... Za est L godinje ti moe'da se slui svotom oa IOO.t. pod pretpostavkom da si ovjek s poznatom okretnou i potenjem. Ko dnevno uzalud potroi jedan gro. taj godinje potroi uzalud 6,(, a

20
to je
ve

MAX WEBER

cijena da bi se mogao sluiti svotom od 100.!. Ko dnevno dio svog vremena u vrijednosti od jednog groa (a to moe biti samo nekoliko minuta), taj s dana na dan gubi preimustvo da se godinje slui svotom od 100.!. Ko uzalud strai vrijeme u vrijednosti od 5 ilinga, taj izgubi 5 ilinga koje je isto tako mogao baciti u more. Ko izgubi 5 ilinga, taj rie izgubi samo tu svotu nego i sve to se time u obrtu moglo da zaradi, - to, ako mlad ovjek doivi dublju starost, naraste na vrlo znatnu svotu.
strai

ovjek koji nam ovim reenicama propovijeda -- istim onim reenicama kojima se kao tobonjem simbolu jenkijevske vjere ruga Ferdinand Kiimberger u svojoj, duhom i otrovom kiptavoj slici amerike kulture1 - to je Benjamin Franklin. 2 Da je to duh kapitalizma koji iz tog simbola vjere na tako karakteristian nain govori, II to niko nee posumnjati, kao to i ne treba tvrditi da je u tome sadrano sve to se pod tim duhom moe darazumije~ Zadrimo li se jo malko na ovom mjestu, iju filozofiju Kiimbergerov Amerikamtider saima ovako: Od goveda se pravi loj, a od ljudi novac! -- u ovoj filozofiji krtosti pae nam u oi, kao osobenost, ideal kredita dostojnog potenjaka, i prije svega: misao obaveze pojedinca prema interesu pretpostavljenom kao svrha samom sebi, za poveanje svog kapitala. U stvari, to to se ovdje ne propovijeda jednostavno ivotna tehnika, nego jedna osobena etika ije krenje se ne tretira samo kao ludost nego kao jedna vrsta zaboravljanja dunosti, to, prije svega, pripada sutini stvari. Ne ui se tu samo poslovnoJ okretnosti - tako neto se i onako esto nalazi, - tu se ispoljava etos, i to nas upravo u tom kvalitetu zanima.
))Dcr AmerikamOder (Frankfurt, 1855), kao to je poznato~ pjesni ka je parabola LensIlovih iUnrikihutisaka. Ta knjiga se kao umjetniko djelo danas poncAto teko moe da ita, adi je ona kao dokumenat (danas ve davno izblijedjelih) suprotnosti njemakog i amerikog osjeanja, a moe se rei i ooog unutraojeJ ivota koji je od njemake mistike srednjeg vijeka njemakim katolicima l protestantima, uprkos svemu, ostao. zajedniki - prema puritansko-kapitalistikoj djelotvornoj snazi prosto naprosto nenadmdna. - Kt1rnbergerov pOneto slobodan ptevodFranklinovih traktata ovdje je torip-ran prema originalu. Posljednji pasus iz: Necessary hints to those that would be rich (napisano 1736), ostalo iz: Advice to a young tradesman (1748), Works ed. Sparks. Vol. II. p. 87.

PROBLEM

21

Kada Jakob Fugger jednom poslovnom kolegi koji se povukao u mirovinu i njega nagovara da to isto uini, jer je dosta stekao, pa treba i druge pustiti da sti~, to predbacuje kao malodunost i odgovara: da on (Fugger) ima druki je sh.vatanj~, ~a hoe d~ st!e dok god .mo:/ - to se )~du~ te iZjave ocevtdno razllkuJc od Franklma: sto se tamo JavlJa" kao izliv trgovake smjelosti i line, moralno indiferentne, sklonosti, to ovdje poprima karakter jedne ctiki obojene ivotne maksime. U ovom specifinom smislu upotrebljava se ovdje pojam duh kapitalizma.s Naravno, modernog kapiializma. Jer da je ovdje rije samo o ovom zapadnoevropsko.,. -amerikom kapitalizmu, to se pred tim pitanjem razumije samo od sebe. Kapitalizam je postojao u Kini, Indiji, Babilonu, II antici i li srednjem vijeku. Ali mu je, kao to cmo vidjeti, nedostajao upravo onaj osobcni etos. . Svakako da su sve Franklinove moralne opomene utilitaristiki upraVljene: potenje je korisno jer donosi kredit; tanost, marljivost i umjerenost isto tako, i zato su one kreposti: iz ega bi, medu ostalim~ slijedilo da bi ondje gdje, na
3 Sombart je ovaj citat stavio kao moto odjeljku Genesis des KapitaIismus (Der modeme Kapitalismus. I izd . sv. 1., str. 193, upor. isto, str. 390). 4 Sto, razumije se, ne znai da je Jakob Fugger bio moralno indiferentan i lreligiozan ovjek., niti da se etika Benjamina Franklina u onim reeni cama uope iscrpljuje. Ne bi, zaista, bili potrebni Brentanovi citati (Die Anfange des modernen Kapitalismus, Miinchen, 1916, str. 150, i d.) za to da bi se taj dobro poznati filantrop zatitio od toga da ga neko krivo shvati, kao to to, izgleda, Brentano meni pripisuje. Problem je, obratno, upravo u tome: kako je takav jedan filantrop upravo ove reenice (iju je osobito karaktenstinu fonnaciju Brentano propustio da reproducira) mogao da iznese u stilu kakva moraliste'! , Na tome ovdje poiva, nasuprot Sombartu, drukije postavljanje problema. Kasnije e se ispoljiti vrlo znatno praktino znaenje te razlike. Neka ve ovdje bude napomenuto da Sombart ovu etiku stranu kapitalisti kog preduzimaa nije nipoto ostavio nezapaenom. Samo to ona U njegovu misaonom kontekstu izgleda kao neto izazvano kapitalizmom. dok mi ovdje za svoje svrhe moramo uzeti u obzir obratnu hipotezu. Konano se moe zauzeti stav tek na zavretku ovog ispitivanja. Za Sombartovo shvatanje upor. na nav. mj .. , I. str. 315,380 itd. Njegov tok misli nadovezuje se ovdje na sjajne slike u Simmelovoj Philosophie des Geldes (posljednje poglavlje). Na njegovu polemiku protiv mene, iznesenu u njegovom spisu ))Bourgeois, ja u se jo navratiti .. Na ovom mjestu mora, prije svega. svako iscrpnije raJ~ pravljanje da bude ostavljeno za docnije.

22

MAX WEBER

primjer, privid potenja isto tako slui, on morao da bude dovoljan i da bi u Franklinavim oima nepotreban viak te kreposti, kao neproduktivno rasipanje, morao da bude za osudu. I st~amo: ko u njegovoj autobiografiji bude itao priu o njegovom obraaju na one kreposti 6 ili, uz to, njegova izlaganja o koristi koju strogo odranje privida umjerenosti, namjernog zapostavljanja linih zasluga za postizanje opeg priznanja' ima, taj nuno mora doi do zakljuka da su, po Franklinu, one kreposti, kao i sve druge, samq utoliko kreposti ukoliko su in concreto pojedincu korisne, i da je surogat samog privida dovoljan svuda gdje on isto tako slui: jedna za strogi utilitarizam stvarno neizbjena konsekvencija. Ono to Nijemc~ II amerikim krepostima obino osjeaju kao licemjerstvo, izgleda da se ovdje moe uhv~titi in flagranti. - Samo to II stvarnosti nipoto stvari ne stoje tako. Ne samo karakter Benjamina Franklina, kakav on upravo u ipak rijetkom potenju njegove autobiografije izlazi na vidjelo nego i okolnost da on i samu injeni-cu to je korisnost kreposti razabr~o svodi na otkrivanje B9ga, koji ga je time htio opredijeliti za krepost, pokazuju da tu ima jo neto drugo, osim ukrasa isto egocentrinih maksima. Inae je, prije svega, summum bonum ove etike: sticanje novca, i sve vie novca, uz najstroe izbjegavanj~ svakog prirodnog uivanja,
U njemakom prevodu : Ja sam se konano uvjerio da su istina. potenje i iskrenost u ophoenju izmeu ovjeka i ovjeka od najvee vanosti za nau ivotnu srel,l, pa sam od tog trenutka odluio, i tu odluku zapisilo u svoj dnevnik. da ih se doivotno drim. Otkrivanje kao takvo nije kod mene stvarno imalo nikakve vano$ti, nego sam ja bio miljenja da su nam, iako izvjesne radnje nisu rdave samo zato to ih objavljeno uenje zabranjuje, ili, pak, dobre zato to ih ono propisuje, - s obzirom na sve okolnosti, one radnje zabranjene vjerovatno samo zato to su po svojoj prirodi tetne, ili, pak, zato to su nam, poto su blagotvorne, prepomene. " Ja sam se lino to vie povlaio u pozadinu i tvrdio da je to - 1I:lime,od J\jega pokrenuto stVaranje jedne biblioteke -preduzeCe ,izvjesnog broja prijatelja' koji su me zamolili dt' obilazim ljude koje oni smatraj~ prijateljima itanja l preporuujem im ga. Na'taJ naIn je moj p()sao glatko napredovao, i ja sam ~e poslije u takvim prilikama uvijek sluio tim postupkom, koji poslije svojih estih uspjeha mogu iskreno da preporuim. Trenutno mala rtva samoljublja, koja se pri tome prinosi, kasnije se bogato isplati. Ako izvjesno vrijeme ostane nepoznato kome prava zasluga pripada, neko e se ohrabriti da tu zaslugu prisvoji. i onda e sama zavist biti sklona da orio m prvom oda priznanje, istrgnuvi ona pera, kako bi ih vratila njihovom zakonitom vlasniku.

PROBLEM

23

sticanje tako potpuno lieno svih eudemonistikih, ili ak hedonistikih, vidova, miljeno kao samosvrha tako isto da izgleda kao ne~o, prema srei ili koristi pojedinog individuuma, svakako sasvim transcendentno i apsolutno iracionalno. 8 Sticanje se prema ovjeku postavlja kao svrha njegova ivota, a ne vie kao sredstvo za zadovoljenje njegovih materijalnih ivotnih potreba. Ovaj, za prirodno osjeanje naprosto besmislen, preokret takorei prirodnog stanja stvari sasvim oevidno je isto tako bezuslovno glavni motiv kapitalizma kao to je on stran ovjeku koji nije dirnut njegovim dahom. Ali u tom preokretu istovremeno postoji jedan niz osjeanja koji se usko dodiruje s izvjesnim religioznim predstavama. Ako, naime, upitamo zato da se odovjeka pravi novac, onda na to Benjamin Franklin, iako sam konfesionalno bezbojan tdeist, u svojoj autobiografiji odgovara jednom izrekom iz Svetog pisma, koju mu je,kako on veli, njegov ~trogo kalvi!1istiki otac u mladosti stalno utuvljivao : Jesi li vidio ovjeka ustaoca u njegovom poslu, taj e stajati pred kraljevima.9 Sticanje novca - ukoliko se ono deava na legalan nain - unutar modernog privrednog ivota rezultat je i izraz valjanosti u poslu, i ta valjanost je, kao to to nije teko razumjeti, stvarno alfa i omega Franklinova morala, kakav on istupalO prema nama na citiranom mjestu isto tako kao i u svim svojim spisima bez izuzetka.
8 Brentano (str. 125, 127, primj.. 1) uzimlje ovu opasku kao povod da bi kritikovao kasnija izlaganja o onom racionaliziranju i discipliniranju<c koje je svjetovna askeza preduzela na ovjeku; to da je, dakle, )}raciona1iziranje za iracionalni nain ivota. U stvari jeovak.o: iraciona1no nije uvijek neto samo po sebi, nego s izvjesnog racionalnog gledita. Za ireligioznog ovjeka je svaki religiozni, a za hedonistu svaki asketski nain ivota iracionalan, makar on, mjeren po svojoj krajnjoj vrijednosti, bio jedno racionaliziranje. Ako iemu, ova bi rasprava mogla doprinijeti tome da tek prividno jednoznani pojam racionalnog otkrijemo u njegovoj mnogostranasti. 9 Prie Salomunove 22, 29. Luter prevodi: u njegovom poslu, a stariji engleski prevodioci Svetog pisma business. V.o tome str. 52, napom.

1.
.0 Prema Brentanovoj (na nav. mj., str. 150. i d.) iscrpnoj, ali neto nepreciznoj apologiji Franklina, kojega sam ja u njegovim etikil1! kvalitetima toboe krivo shvatio, upuujem samo na ovu napomenu, koja bi, po mom miljenju, mogla biti dovoljna da tu analogiju uini suvinom.

24

MAX WEBER

U stvari, ona osobena. nama danas tako poznata. a stvarno ipak tako malo po sebi razumljiva misao dunosti poziva, jedne obaveze koju pojedinac osjea i mora da osjea prema sadraju svoje pozivne djelatnosti, svejedno u emu se ona sastojala, svejedno. naroito. da li e ona prirodnom osjeanju morati da izgleda kao isto iskoriavanje njegove radne snage ili. pak, samo njegova posjeda stvarnih dobara (kao kapitala): - ova misao je za socijalnu etiku kapitalistike kulture karakteristina, tavie u izvjesnom smislu za nju od konstitutivnog znaenja. Ne kao da bi ona izrasla samo na tlu kapitalizma; mi emo. naprotiv, kasnije nastojati da je pratimo u prolosti. A jo manje, naravno, ima da se tvrdi kako je za dananji kapitalizam subjektivno usvajanje ove etike maksime od strane njegovih pojedinih nosilaca, vlasnika ili radnika modernih kapitalistikih preduzea uslov za njegov dalji opstanak. Dananji kapitalistiki privredni poredak je jedan 'ogroman kosmos u kojemu se pojedinac raa i koji je njemu, barem kao pojedincu, dat kao faktiki nepromjenljiva kuica, u kojoj on ima da ivi. On pojedincu, ukoliko je neodvojivo povezan s tritem, namee nonne njegova privrednog djelovanja. Tvorniar koji trajno radi protiv ovih normi biva ekonomski isto tako neminovno eliminiran kao to i radnik koji ne moe, ili nee, da im se prilagodi biva baen na ulicu. . _ Dananji kapitalizam, koj j je u privrednom ivotur.:doao na vlast, odgaja tako i stvara sebi putem ekonomskog odbira privredne subjekte - preduzimae i radnike - koji su mu potrebni. Samo upravo ovdje moemo rukama opipati granice pojma odbir kao sredstva za objanjenje historijskih pojava. Da bi onaj. osobenosti kapitalizma prilagoeni nain ivota i profesionalnog shvatanja bio ){odabran, tj. da bi mo.,. gao odnijeti pobjedu nad drugima, on je, oevidno, najprije morao da nastane, i to ne u pojedinim' izoliranim individuama, nego kao jedno shvatanje koje sil nosile grupe ljudi. Taj nastanak je~ dakle, ono to zapravo treba objasniti. Na predstave naivnog historijskog materijalizma da se takve ideje javljaju kao oraz ili nadgradnja<{ ekonomskih situacija u ivotu, - mi emo se iscrpnije tek kasnije navratiti. Na ovom mjestu je za nau svrhu dovoljno da ukaemo na to da je, svakako bez ikakve sumnje, u rodnoj zemlji Benjamina

PROBLEM

25

Franklina (Massachusettsu) kapitalistiki duh (u naem ovdje prihvaenom smislu) bio tu prije kapitalisti~og razvitka (ve 1632. postoje albe u Novoj Engleskoj - za razliku od drugih oblasti Amerike - zbog specifinih pojava pomame za profitima), da je on, na primjer, u susjednim kolonijama - kasnijim junim dravama Unije - os~ao nesravnjivo nerazvijeniji, i to uprkos tome to su ove posljednje osnovali u poslovne svrhe kapitalisti, a kolonije Nove Engleske u vjerske svrhe propovjednici i svreni aci povezani s malograa nima, obrtnicima i yeom~nima (slobodnim seljacima). U ovom, dakle, sluaju je, svakako, uzrona veza suprotna onome to bi se s materijalistikog stanovita moglo oekivati. Ali je mladost takvih ideja uope trnovi tija nego to to uzimaju teoretiari nadgradnje, i njihov razvitak se ne odvija kao 'razvitak kakva cvijeta. Kapitalistiki duh se, u onom smislu koji smo mi dosada za ovaj pojam stekli, imao da probija u tekoj borbi protiv itavog jednog svijeta neprijateljskih sila. Shvatanje kakvo je u navedenim izlaganjima Benjamina Franklina dolo do izraaja' i nailo na odobravanjei tavog jednog naroda bilo bi u starom vijeku, kao i II srednjem' vijeku, II proskribirano kao to se to jo i danas redovito deaKoristIm se ovom prilikom da ovdje unaprijed upletem nekoliko napomena. - NeodrIjiva je tvrdnja kada Sombart (Der Bourgeois, Miinchen und Leipzig, 1913) tu i tamo uvjerava da je Franklinova etika doslovno ponavljanje velikog univerzalnog genija renesanse Leona Battiste Albertija, koji je, pored teoretskih rasprava o matematici, plastici, slikarstvu, (prije svega) o arhitekturi i o ljubaVI (on lino je bio neprijatelj ena), napisao i jednu raspravu o domainstvu (della famigha) u 4 knjige (koju, u trenutku dok ovo piem, nemam, na alost, pred sobom u Mancinijevom, nego samo u starijem, Bonucijevom izdanju). - Franklinovo mjesto stoji doslovno odtampano gore - a gdje se to nalaze odgovarajua mjesta iz Albertijevih djela, naroito maks1ina Vrijeme je novac, koja stoji na vrhu, i opomene koje se na to nadovezuju? Jedino mjesto koje na to podsjea samo iz najdalje distancije stoji, koliko znam, pri kraju I knjige della famiglia (izd. Bonucci, vol. II, str. 353). gdje je sasvim openito rije o novcu kao o nervus rerum domainstva, s kojim se, stoga, mora naroito dobro ekonomisati potpuno isto kao kod Katona u de re rustica. Tretirati Albertija, koji svom silinom naglaava da potie iz jedne od najotmjenijih plemikih porodica Fi'" renee (nobilissimi cavaiieri; della famiglia, str. 213, 228,247, u izd. Bonucci), kao ovjeka s razvodnjenom krvlju, kao ovjeka ispunjenog resantimanom prema plemikim rodovima, koji su ga zbog njegova vanbranog roenja (to ga ni najmanje ne deklasira) iskljuili iz svojih redova - u osnovi je besmisleno . Za Albertija je, zacijelo, karakteristino njegovo preporuivaII

antikribkih

26

MAX WEBER

va u svim onim socijalnim grupama koje su u specifino modernu kapitalistiku privredu najmanje upletene i njoj najmanje prilagoene. Ne, moda, zato to bi preduzimljivost u

nje krupnih poslova. koji su dostojni samo jedne nobile eonesta famiglia (plemenite i asne porodice - prev. N. M.) i jednog libero e nobile animo (slobodnog i plemenitog duha - prev. N. M.), (to na str. 209) i koji stoje manje truda (upor. del governo della famiglia, IV, str. S5, isto tako u redakciji za Pandolfine str. 116: stoga najbolje trgovina vunom i svilom!), zatim preporuivanje sreenog i strogog domainstva, tj, odmjeravanj~ .izdataka prema prihodima. Ovo, dakle: primaran je princip domainstva. a ne sticanja (kao to je to upravo Sombart vrlo dobro mogao da primijeti) - sasvim tako kao to se pri diskusiji o sutini novca (na cit.. mjestu) primamo radi o ulaganju imovine (novca ili possessioni), a ne o unovavanju kapitala - jeste santa masserizia (sveta uvarnost - prev. N. M.), ije z!lstupanje se stavija u usta Gianozzu. Preporuuje se - kao samozatita od nesigurnosti ,~fortune - rano svikavanje na stalnu zaposlenost - koja samo, uostalom, i odrava ovjeka (della famiglia, str. 73-74) trajno zdravim - u coSe magni~ nehe e ample (u stvarima velianstvenim i opsenim - prev. N. M..) (str. 192) i izbjegavanje besposlienja, koje je uvijek opasno za odravanje vlastitog poloaja, stoga i'briljivo izuavanje kakva metjea saobraznog s drutvenim poloajem, za sluaj kakvih obrta u ivotu (~li: svako trgovanje [opera mercenaria] nedostojno je drutvenog poloaja: della famiglia, I, str; 209). Njegov ideal >~tranquilhta de1l' animo (dueVili mir - prev. N. M.) i njegova jaka sklonost epikurejskom ..i..(L~e IlLroaac;.. [vivere a se stesso (ivjeti po svome nahodenju - prev, N. M) - na str. 262), naroito odvratnost prema svakoj slubi - na str. 258 - kao vrelu nemira, neprijateljstva, upet1javanja u prljave poslove, ideal ivota u seoskoj vili, njegovo pothranjivanje samoosjeanja pomiljajem na svoje pretke i tretiranje asti porodice (koja zato ima svoj imetak, na florentinski nain, da dri na okupu, ane da ga dijeli) kao presudnog mjerila i cilja; sve ovo bilo bi u oima svakog puritanca gr-erio oboavanje kreature, a u oima Benjamina Franklina je to jedna njemu nepoznata aristokratska patetika. Uzmimo jo u obzir i visoko potovanje knjievnika (jer je iJ,ldustria [radinost) upravljena, prije svega, na literarno-nauni ta4-, samo on je, zapravo, dostojan ovjeka, l stvarno se samo neobrazovanom Gianozzu kao jednakovrijednom stavIja u usta zastupanje masserizia -u smislu racionalnog domainstva, kao sredstva da .ovjek ivi nezavisno od drugih i da ne padne u bijedu - i pri tome se porijeklo tog pojma, koji potie iz kaluerske etike (v. dolje). svodi na nekog starog svee nika. Stavimo sve ovo pored etike i naina ivota Benjamina Franklina i, uz to, njegovih puritanskih predaka, pa spise renesansnih literata koji' su se obracali humanistikim patricijatima pored Franklinovih spisa upravljenih masama graanskog srednjeg stalea - naroito: trgovakih pomonika - i pored traktata i propovijedi puritanaca - da bismo izmjerili dubinu razlike. AIbertijev ekonomski racionalizam, svuda oslonjen na citate iz antikih pisaca, u sutini je najsliniji obradi ekonomskih materija u spisima Ksenofonta (kojega on nije poznavao), Katona, Vara i Kolumele (koje on navodi), - samo to, osobito kod Katona i Vara, privreivanje kao takvo. sasvim drukije

PROBLEM

27

pretkapitalistikim

epohama bila neto jo nepoznato ili, pak, neto nerazvijeno - kao to "Se to esto govorilo - ili to bi auri sacra fames, gramljivost za' novcem tada - ili i da-

nego kod Albertija, stojj na prvom mjestu. Uostalom, AlbertljeVa, dakako, t~k !lz~r~dna izlaganja o ?po~rebi .rakto~a (~attori), n~ihovoJ podjeli rad~ i discIphm, o nepouzdanosti seljaka Itd., djelUJU, U stvan, sasvim kao prenosenje katonske uvarnosti s podruja robovske farme na podruje slobodnog rada u kunoj industriji i napoli ci. Kada Sombart (ije je pozivanje na etiku Sloe potpuno promaeno) ve kod Katona nalazi ekonomski racionalizam razvijen ~o ~rajnj7 k~~sekvencije, to, ~mda, ~rav~shvaen.<? nije upravo netano. RimljanSKI ddlgens pater famdlas (stedIJlv domacIn - prev. N. M.) stvarno e moi da se svede pod istu kategoriju s Albertijevim idealom massajoa (domaina - prev. N. M.). Kod Katona je, prije svega, karakteristino to to se poljsko dobro' cijeni i ocjenjuje kao Objekt ulaganja imovine. Pojam industria je, svakako, drukije obojen usljed hrianskog uticaja. I upravo tu se pokazuje razlika. U koncepciji pojma industriakoji potie iz kaluerske askeze i koji su razvili kaluerski pisci, lei klica jednog etosa~( koja se u protestantskoj, iskljuivo svjetovnoj, askezi (v. kasnije!) potpuno razvila (odat/e, kao to e to jo esto biti nagla;,wano, srodnost jednog i drugog, koja je, uostalom, prema oficijelnoj crkvenoj nauci tomizma manja nego prema florentinskim i sijenskim mendikantima-'etiarinia). U Katona, a i u Albertijevim izlaganjima; nedostaje ovaj etos; u njih obadvojice se radi o uenju o uvamost( a ne o etici. O utilitarizmu $e radi iu Franklina. Ali je etika patetika propovijedi mladim trgovcima sasvim oe vidna i - to je vano - karakteristina. Nedostatak paljivog odnosa prema novcu za njega znai da ovjek, tako rei, ubija embrione kapitala, pa, je stoga taj nedostatak i etikidefekat. . Unutarnja srodnost njihobadvojice (Albertija i Franklina) postoji stvarno samo utoliko to u Albertija - kojega Sombart naziva skromraim, dok je on, u stvari, bio, dodue, rukopoloen i imao jednu rimsku prebendu, kao i toliki humanisti, ali, sa svoje strane, uopene iskori8va vjerske motive (osim dvaju savreno bezbojnih mjesta) kao orijentacionu taku za nain ivota koji preporuuje - vjerske koncepcije jo nisu, a ti Franklina nisu vie stavljene u vezu s preporuivanjem privrednosti .. Utilitarizam - pri Albertijevom preporuivanju trgovine vinom i svilom imerkantilistiki socijalutilitarizam (da mnogi ljudi budu zaposIeni, cit. mj., str. 292) - voina ovom podruju, u jednog kao i u drugog, barem fonnalno, prvu rije. Albertijeva izlaganja koja spadaju ovamo vrlo su zgodan primjer za onu vrstu ... tako rei - imanentnog ekonomskog racionalizma kakav se on, u stvari, kao odraz ekonomskih prilika, u pisaca zainteresovanih isto za samu stvar~ nalazio svuda i u sva vremena, u kineskom klasicizmu i II antici nita manje ne~ go u renesansi i II doba prosvjetiteljstva. Sigurno je, kao II antici u Katona. Varona i Kolumele tako ovdje u Albertija i njemu slinih. naroito u nauci o inaustria, privredni ratio jako razvijen. Ali, kako samo da se vjeruje da takvo jedno uenje literata moe razviti ivotnoprevratnu snagu kao to to moe religiozna vjera koja na odredeni (u ovom slUaju metodino-racional ni) nain ivota daje nagrade spasenja? Kako, nasuprot tome, izgleda jedna

28

MAX WEBER

nas - van graanskog kapitalizma bila manja nego unutar specifino kapitalistike sfere, kako to sebi predstavlja iluzija modernih romantika. Na toj taki ne lei razlika izmeu ka~ pitalistikog i pretkapitalistikog- duha: gramljivost kines~ kog mandarina, starorimskog aristokrate, modernog agrarca
reJigozDo orijentirana racionahzacija naina ivota (a time, eventualno, i rukovoenje privredom), moe se vidjeh, osim na puritancima svih denominacija, u meusobno vrlo razliitom smislu, na. primjerima daina, Jevreja, izvjesnih asketskih sekta srednjeg vijeka, na Vikhfu, ekoj brai (jednom odjeku husitskog pokreta), na skopcima i tundistima u Rusiji i mnogobrojnim kaluerskim redovima. Presudna razlika je u tome (da to anticipiramo) to jedna religiozno usidrena etika daje za dranje koje ona izazove sasvim odreene i, sve dotle dok je religiozna vjera iva, vrlo uspjene psiho1o.ke nagrade (ne ekonomskog karaktera), kojih puko uenje o uvarriosti kao to je Albertijevo nema na raspolaganju. Samo ukoJiko ove nagrade djeluju, i to - prije svega - u onom pravcu koji esto (to je 'odluno) daleko odstupa od nauke (eo:'~ga (koja je, sa svoje strane, isto tako samo nauka), ona dobija svoj zakonski uticaj na nain ivota, a time i na privredu: ovo je, jasno da ka~ emo, poenta itave ove rasprave, od koje ja nisam oekivao da e J?iti tako savreno previena. O relativno prema kapitalu prijazno raspoloenim teolokim etiarima kasnog srednjeg vijeka (Antoninu od Firence i Bernhardinu od Sijena), koje je Sombart, dakako, isto tako savreno krivo razumio, govoriu ve na drugom mjestu. U svakom sluaju, L. B. Alberti apsolutno nije spadao u ovaj krug. On je samo pojam industria uzeo' iz kaluderskih misaonih tokova, svejedno ijim posredstvom. Alberti, Pandolfini i njima slini su, uprkos svoj oficijelnoj poslunosti, ipak predstavnici onih, od tradicionalnih crkvenih dogmi iznutra ve emancipovanih i pri svoj svojoj vezanosti za vaieu hriansku etiku jako antiko-paganski orijentisanih pogleda koje sam ja, po Brentanovom miljenju, u njihovom znaenju za razvitak modeme ekonomske nauke (a i modeme ekonomske politike), ignorirao. injenica to ja ovaj kauzalni niz ne obraujem ovdje sasvim je u redu: u jednu raspravu o protestantskoj etici i duhu kapitalizma on upravo i ne spada, Ali sam ja, daleko od toga - kako e se to drugom prilikom dobro pokazati - da njegovo znaenje poriem, bio,a i sada sam,svakako iz dobrih razloga, miljenja da su sfera i pravac njegova djelovanja bili sasvim drukiji nego sfera i pravac djelovanja protestantske etike (ije su, praktiki nipoto sasvim nevane, pretee bile sekte i viklifsko-husitska etika).. Nije nain,ivo ta (nastajueg graanstva), nego je politika dravnika i vladara na njih utica~ la, a i ova dva, istina, djelimice, ali nipoto svuda konvergentna kauzalna niza, moraju, na prvom mjestu, da se jednom isto razlikuju. to se tie Franklina, njegovi - II svoje vrijeme kao kolska lektira u Americi upotrebljavani - privatno privredni traktati, u ovoj taki u suprotnosti s Albertijevim, jedva van naunih krugova poznatim, obimnim djelom, pripadaju, u stvari, toj, za ivotnu praksu uticajnoj kategoriji. Ali sam ga ja ovdje izriito citirao kao ovjeka koji ie isto tako ve stajao s one strane; u meuvremenu ve izbJijedjelog, purit.... nskog reglementiranja ivota, kao i englesko prosvjetiteljstvo uope, ije su veze s puritanizrnom ee bile prikazivane.

PROBLEM

29

svako uporeenje. A auri sacra fames napuljskog koijaa, ili gondolijera, ili, jo, azijatskog predstavnika sli. nih zanata, isto tako kao i zanatlije junoevropskih ili azijskih zemalja, ispoljava se, kao to to svako na sebi moe da doivi, ak mnogo penetrantnije i naroito beskrupuloznije nego moda auri sacra fames kakva Engleza 12 u istom sluaju. Univerzalna vladavina apsolutne nesavjesnosti u istica nju prava sopstvenog interesa pri sticanju novca bila je upra vo potpuno specifian karakteristikum onih zemalja iji je graansko-kapitalistiki razvitak - po mjerilima okcidenta.l nog razvitka - bio zaostao. Kao to to svaki tvorniar zna, oskudna coscienziosita (savjesnost - prev. N. M.) radni kail zemalja kao to je~ valjda, Italija, nasuprot Njemakoj, bila je i jeste, u izvjesnoj mjeri, jo uvijek jedna od glavnih zapreka njihovom kapitalistikom razvitku. Kapitalizmu ne moe biti potreban kao radnik praktiki predstavnik nedisciplinovanog liberum arbitriuma (slobodnog opre dj eljivanja - prev. N. M.), isto tako kao to mu ne moe biti :po treban, kako smo to ve u Franklina mogli da nauimo; 'li svom spoljnjem ponaanju apsolutno nesavjestan trgovac. Ne lei, dakle, razlika u razliito jakom razvitku bilo kojeg nagona za novcem. Auri sacra fames je stara kao i poznata nam historija ovjeanstva; ali emo vidjeti da oni koji su joj se kao nagonu bez ikakve ograde predali - kao onaj holand11 Na alost, i Brentano je na cit, mj. najprije svaku vrstu sticanja (svejedno da li ratnu ili mirnodopsku) bacio u jedan lonac, a zatim kao specifi. kum kapitalistike (nasuprot, na primjer, feudalnoj) tenje za sticanjem postavio samo usmjerenost na novac (umjesto na zemlju), ali je svako dalje odvajanje - koje bi tek uope moglo dovesti do jasnih pojmova - ne samo odbacio (str. Bl) nego je i ovdje, za svrhe ovog ispitivanja stvorenom, pojmu duh (modernog!) kapitalizma postavio meni nerazumljivu tvrdnju: da on ve prihvata u svoje pretpostavke on) to bi trebalo dokazati.

izdrae

u Upor. u svakom pogledu Sambartove tane napomene u Dle deut sche Volkswirtschaft im neunzchnten Jahrhundert, str. 123. gore. Uope ne treba da naroito naglaavam - iako se sljedee studije u svim svojim odlu nim aspektima zasnivaju na mnogo starijim radovima - koliko one u svom obrazovanju samoj injenici da postoje Sombartovi veliki radovi sa svojim otrim formulacijama duguju, pa i ondje - i upravo ondje - gdje one idu drugim putevima. Pa i onaj ko se Sombartovi.t.n miljenjima stalno osjea podstreknutim da im najodlunije protivrjei i mnoge teze dii-ektnooaDacl ima dunost da toga bude svjestan.

30

MAX WEBER

ski kapetan koji je dobitka radi htio da se vozi kroz pakao, pa makar mu izgorjela jedra - nisu nipoto bili predstavnici onog shvatanja iz kojega se specifino moderni duh pomalja - a to je bitno - kao masovna pojava. Bezobzirnog sticanja, koje se u sebi ne vee ni za kakvu normu, bilo je u sva vremena historije, gdje god je ono i kako god bilo stvarno uope mogue. Kao rat i gusarstvo, tako i slobodna, normama nevezana trgovina u odnosima sa strancima; nesaplemenicima, nije bila ometana; spo1jnji moral je dozvoljavao ovdje ono to je u odnosu meu braom bilo strogo zabranjeno. I kao to je, spoljno, kapitalistiko sticanje kao pustolovina bilo odomaeno u svim privrednim ureenjima koja su poznavala imovne predmete kao to je novac i pruala mogu nost da se oni unosno iskoriste; - komendama, poreskim zakupom, dravnim zajmovima, finansiranjem ratova, vladarskih dvorova, inovnika, - tako se svuda nalazilo i ono, unutarnje pustolovno raspoloenje koje prkosi svim granicama etike. Apsolutna i svjesna bezobzirnost teznjeza dobitkom stajala je esto sasvim neumoljivo ba pored najstroe vezanosti tradicijom. Isa razdrobljavanjem tradicije i sa vie-manje ozbiljnim prodiranjem slobodnog sticanja i u unutranjost socijalnih veza obino nije dolazilo do etikog potvri vanja i oblikovanja te nove pojave; nego je ona, samo fakti ki tolerirana, bija obino tretirana ili kao etiki indiferentna ili, pak, kao, dodue, neprijatna, ali, na alost, neizbjena. To nije bio samo normalan stav svakog etikog uenja nego i to je jo bitnije - praktinog dranja prosjenog ovjeka pretkapitalistike epohe: - pretkapitalistike u tom smislu da racionalna realizacija obrtnog kapitala i racionalna kapitalistika organizacija rada jo nisu postale vladajuim silama za orijentaciju privredne djela~nosti. A upravo ovo dranje bilo je jedna od najjaih unutarnjih prepreka na koje je prilagoavanje ljudi pretpostavkama ureene graansko-ka pitalistike privrede svuda nailazilo. . Protivnik s kojim se duh kapitalizma, u smislu stanovitog ivotnog stila koji, vezan normama, nastupa u ruhu jedne etike, na prvom mjestu imao da bori, ostala je ona vrsta osjeanja i ponaanja koju moemo nazvati tradicionalizmom. I ovdje svaki pokuaj jedne zavrne definicije mora biti suspendiran. nego radije da na nekim specijalnim sIua-

PROBLEM ;,

3J

jevima - naravno, i ovdje samo provizorno - objasnimo ta se time misli, pri tome poinjui odozdo, od radnika. Jedno od tehnikih sredstava koje moderni preduzima obino upotr:!bJjava da bi od svojih radnika dobio najmoguniji maksimum korisnog ra~a, ~a bi pojaao. in~enzite.t.ra da, jeste akordna plata. U polJoprivredI, na primjer, obleno je smjetanje etve pod krov jedan sluaj koji bespogovorno trai najmogunije pojaanje radnog intenziteta, jer od to veeg ubrzanja tog smjetaja, osobito pri nesigurnom vremenu, esto zavise izvanredno velike anse gubitka ili dobitka. Zato je ovdje bez izuzetka u upotrebi akordni platni sistem. A kako s poveanjem prihoda i intenziteta rada interes preduzimaa na ubrzanju etve obino biva, uglavnom, sve vei, to se, naravno, stalno pokuavalo da se poveanjem akordnih stopa radnici, kojima se tako pruala prilika da unutar jednog kratkog vremenskog razmaka ostvare sebi izvanredno visoku zaradu, zainteresuju za poveanje svog radnog uinka. Samo to su se tu, meutim, pokazale udnovate tekoe: podizanjem akordnih stopa neobino esto se nije izazivalo to da se u istom vremenskom razmaku postigne vei,nego, naprotiv, manji uinak, jer radnici na podizanje akordne sto.,. pe nisu odgovarali Rodizanjem, nego sputanjem svog dnevnog radnog uinka. ovjek, na primjer, koji je za l marku po Jutru. konje ita dosad kosio dnevno 2 112 jutra,i tako dnevno zaraivao 2 1/2 marke, nije poslije povienja akordne stope po jednom jutru za 25 pfeninga, kako se nadalo, suoen s izgledom visoke zarade, pokosio moda 3 jutra, da bi tako zaradio 3,75 marke - to bi bilo vrlo moguno, - nego samo jo 2 jutra dnevno, jer je on, isto tako kao i dosada, zaradio 2 1/2 marke, i time se, po biblijskoj rijei, zadovoljio. Viak zarade bio mu je manje privlaan od manjka rada; on se nije pitao: Koliko u dnevno zaraditi ako dadem moguan maksimum radnog uinka? - nego: Koliko moram raditi da zaradim onaj iznos - 2 1/2 marke - koji sam dosada dobijao i koji pokriva: moje tradicionalne potrebe? To je upravo jedan primjer onog dranja koje ima da se nazove tradicionalizmom: ovjek, po prirodi, nee da zarauje sve vie novaca, nego jednostavno hoe da ivi, da ivi tako kako je navikao da ivi i zarauje toliko koliko mu je za to potrebno. Svuda ondje gdje je moderni kapitalizam zapoinjao svoje

32

MAX WEBER

djelo poveavanja produktivnosti ljudskog rada poveava njem njegova intenziteta, on je nailazio na beskrajno ilav otpor ovog glavnog motiva pretkapita!istikog privrednog rada, i on jo i danas nailazi na to utoliko vie ukoliko je radnitvo, na koje je on upuen, (s kapitalistikog stanovita) zaostalije. Sada se - da se opet vratimo na na primjer - prosto nametala misao, poto je ap~l na smisao za zaradivanje viso kim platnim stopama zatajio, da se pokua upr~vo obrnutim sredstvom: da se sputanjem platnih stopa radnik primora na to da za odranje svoje dotadanje zarade uradi vie nego dosada. Ionako je prostodunom posmatranju izgledalo, a izgleda jo i danas, da niska nadnica i. visoki profit stoje u kordaciji, da sve to se u nadnici vie plati mora da znai odgo~ varajue smanjivanje profita. Tlm putem i jest kapitalizam od samog poetka stalno iao, i stoljeima je vailo kao dogma da su niske nadnice produktivne, tj. da one pojaavaju radni ~inak, da, kao to je ve Pieter de la Cour - mislei o ovoj stvari, kako emo vidjeti, sasvim u duhu starog kalvinizma rekao da narod radi samo zato to je i dok je siromaan. Ali djelovanje ovog, na izgled, tako probatnog sre9stva ima granica. 14 Sigurno je da kapitalizam za svoj razvitak trai postojanje vikova stanovnitva koje e on na tritu rada moi jeftino da najmi. Samo to prekomjernost rezervne armije pod izvjesnim okolnostima, istina, pogoduje njegovu kvantitativnom rasprostiranju, ali koi njegov kvalitativni razvitak, osobito prelazak na forme poslovanja koje intenzivno iskoriavaju rad. Nia nadnica nije nipoto identina s jeftinijim radom. Ve isto kvantitativno posmatrano, radni uinak s fizioloki nedovoljnom nadnicom bezuslovno pada,
,. U pitanje gdje te granice lee mi se ovdje, naravno. ne uputamo, kao ni u zauzimanje stava prema poznatoj, od strane Brasseya najprije postavljenoj, od Brentana teorijski, od Schulze-Givemitza istovremeno historijski i konstruktivno. formuliranoj i zastupanoj teoriji o vezi izmedu nadnice i visokog radnog uinka. Diskusija je bila opet otvorena Hasbachovim prodimim studijama (Schmollers Jahrbuch 1903. str. 385-391, pa 417. i d.) i nije konano zavrena. Ovdje je za nas dovoljna injenica, u koju niko nije posumnjao i koja je nesumnjiva. da se niska nadnica i visok profit, niska nadnica i povoljne anse industrijskog razvitka svakako prosto ne poklapaju, - da uope prosto mehanike novane operacije ne povlae za sobom odgoj za kapitalistiku kulturu, a s time i za mogunost kapitalistike privrede .. Svi spomenuti prinijeri su isto ilustrativni.

PROBLEM'''':'

33

a takva nadnica na dugu statu esto znai upravo izbor najnesposobnijih.' Dananji prosjean leanin pokosie pri punom naprezanju malo vie od dvije treine onoga to za isto vrijeme pokosi bolje plaeni i hranjeni Pomeranac ili Meklenburanin. Poljak uradi fiziki to je dalje s Istoka tim manje II poreenju s jednim Nijemcem. Pa i isto poslovno nia nadnica kao oslonac kapitalistikog razvitka zataji svuda ondje gdje se radi o izradi 'produkata koji iziskuju bilo kakav kvaJifikovan (obuen) rad ili, moda, posluivanje skupih i lako pokvarljivih maina, ili, uope, kakvu znatnu mjeru stroge paljivosti i inicijative. Ovdje se nia nadnica ne rentira; i ona se u svojem djelovanju pretvara u suprotnost Q;rioga to se namjeravalo. Jer ovdje ne samo da je razvijeno "osj~canje odgovornosti apsolutno neophodno nego je uope isto tako neoph,odan i mentalitet koji se. barem za vrijeme rada~ oslob~~ stalnog pitanja:.~al(O. da se.uz.~aks~mum udo~nosti ! mlOlmum radnog u~m'k'a rpa~ dobije obina nadmca :- l obavlja posao tako kao daje on apsolutna svrha samom sebi, poziv. Ali takav jedan menttditetnijenita to bi bilo priroom dato. o.n se ni visokim ni niskim nadnicama ne moe neposredno izazvati. nego moe da bude samo proizvod jednog dugog odgojnog procesa. Danas kapitalizmu, koji ve jednom sjedi u sedlu, srazmjerno lako polazi za rukom regrutovanje njegovih radnika II svim industrijskim zemljama i unutar pojedinih zemalja u svi!p industrijskim podrujima. U prolosti je ono u svakom pojedinom sluaju bilo jedan do krajnosti teak problem. u Pa ak i danas on ne dolazi, barem ne uvijek, do cilja bez potpore jednog monog pomagaa koji
IS Zato odomaivanje i kapitaJjsti~kib industrijskih grana esto nije bez obimnijih doseljavanja s podruja starije kulture bilo mogue. Koliko god su Sombartovt: napomene o suprotnosti, za odree~o lice vezanih. vjetina i poslovnih tajni obrtnika prema nauno objektiviranojmodemoj tehnici tane, - za vrijeme nastajanja kapitalizma razlika jedva da postoji, tavie, tako rei etiki kvaliteti kapitalistikog radnika (a u izvjesnoj mjeri i preduzImaa) bili su, kao raritet, esto na vioj cijeni nego u tradicionalizmu kroz stoljea obamrle vjetine obrtnika. Pa ak ni dananja industrija nije u izboru sv.ojih smjetaja od takvih <?so~i.~ stanovnitva. ~t~nih dU8o~tra.: didjom i odgojem za intenzivan' rad, jo nikako apsolutno nezavisna. Dan~ njem krugu opih naunih predstava odgovara to da se ova zavisnost...je jednom bude zapaena, rado pripisuje naslijeenom rasnom kvalitetu, umjesto tradiciji i odgoju, po mom miljenju s vrlo sumnjivim pravom.

,I - PROTl;ST.'''"P.>K:\ ETI .....-\ I DlH

KAPITAlIl~A

34

MAX WEBER

ga je, kako emo to kasnije vidjeti, II vrijeme njegova nastajanja podravao. To, .opet, moemo da razjasnimo na jednom primjeru. Sliku zaostalog tradicionalistikog oblika rada pruaju danas naroito esto radilice, osobito neudate. Naroito njihov apsolutni nedostatak sposobnosti i volje da napuste naslijeene i jednom izu~ne vrste rada u korist drugih, prakiiniJih, da se prilagode novim oblicima rada, da ue i pamet usredsrede ili da je uope upotrijebe, to je gotovo opa tuba poslodavaca koji zapoljavaju djevojke, osobito njemake djevojke. Objanjavanja mogunosti da udese sebi rad tako da im on bude laki i, prije svega, unosniji, kod njih nailaze na potpuno nerazumijevanje, povienje akordnih stopa odbija se bez ikakva uspjeha o zid navika. Drukije to - a to za naa razmatranja nije nevana taka - obino redovito stoji samo sa specifino religiozno odgojenim djevojkama, naroi to s djevojkama pijetistikog porijekla. esto se moe uti, to potvrduju i prigodna raunska ispitivanja/6 da se kod ove kategorije otvaraju najpovoljnije anse privrednog vaspitanja. Sposobnost koncentracije misli, kao i apsolutno centralni stav: osjeati se prema radu obvezanim, nalaze se ovdje osobito est~ ~jedinje~i .sa strogo~ ~~uvamo1!' koja rauna sa zaradom l njenom vIsInom uopce; t s trezvemm samosavlaivanjem i umjerenou, koja ogromno poveava proizvodnu sposobnost. Ovdje je tlo za ono shvatanje rada kao svrhe sa:. mom sebi, kaopoziva, kakvo kapitalizam trai, najpovoljnije. i ansa da se tradicionalistiko taljiganje. zahvaljujui re1igioz.Dom odgoju, svlada ..... najvea. Ve nam ovo posmat.!' ranje iz sadanjosti kapitalizma17 pokazuje da se, svakako, jednom isplati upitati kako su se veze kapitalistike prilagodljivosti s religioznim momentima mogle da razviju u vrijeme
lV. gore, na str~ 16 unapom. 24. citirani tad . " Prethodne napomene bi mogle biti krivo shvaene. iilJonost jednog poznatog tipa poslovnih ljudi da na svoj nain fruktificiraju reenicu Narodu mora da bude sauvana religija, i ranije nerijeto sklonost irokih krugova specijalno luteranskog sveenstva da im se, iz ope simpatije za autoritarno. stavi na raspolaganje kao )~cma policija, gdje je trebalo da se trajk igo!ie kao grijeh, a sindikati kao pokretai pohotljivosti itd., - to su stvari s kojima pojave o kojimaje ovdje rije nemaju nikakve veze. Kod momenata oimutib u tekstu ne radi se o pojeinamm. nego o vrlo estim, kako e mo vidjeti, pojavama koje sena tipian nain ponavljaju.

35
njegove mladosti. Jer, da su one i u ono vrijeme na\lian na~ in postojale, moe se zakljuiti iz mnogih pojedinanih pojava. Gnuanje i proganjanje, na koje su, na primjer, metodistiki radnici u 18. stoljeu od strane svojih radnjh drugova nailazili, nisu se - kako to ve pokazuje upropa~ivanje njihova alata, koje se tako esto u izvjetajima spominje - n:ipoto odnosili jedino ni preteno na njihove religiome ekscentrinosti: - Engleska je vidjela mnogo toga i upadljivijeg, - nego na njihovu specifinu radnu revnjivost, kako bi se to danas reklo. Ali da se najprije opet okrenemo sadanjosti, i to sada preduzimaima, kako bismo sebi i ovdje objasnili znaenje tradicionalizma. Sombart je u svojim izlaganjima o genezi kapitalizma '8 kao dva velika glavna motiva izmeu kojih se kretala ekonomska historija izdvojio pokrie potreba i zaradu; ve p~ema. tome k?liko {azI!ljer line 'pptre".e ili, o~ granica poslJednJe nezaVIsna, tenja za dobitkom 1 mogucnost postIZanja dobitka bivaju presudni za vrstu i pravac privredne djelatposti. to on oznaava kao sistem privrede pokrivanja potreba, izgleda da se na prvi pogled poklapa s onim to je ovdje ve opisano kao ekonomski tradicionalizam. To je onda, u stvari, sluaj ako se pojam potreba izjednai s tradicionaJnompotrebom. A ako ne, onda iroke mase privreda, koje se po obliku svoje organizacije imajU da posmatraju i u smislu definicije kapitala, koju je dao Sombart na drugom jednom mjestu svog djela, 19 ispadaju iz podruja zaradnih privreda i spadaju u podmje )privreda koje pokrivaju potrebe. Naime, i privrede kojima rukovode privatni preduzimai u vidu obrta kapitala (novca ili dobara s nov.. anom vrijednou) u svrhe dobiti kupovinom proizvodnih sredstava i prodajom proizvoda, dakle, nesumnjivo, kao .kapitalistikim preduzeima. mogu isto tako da imaju tradicionalistiki karakter. To je i u toku novije privredne historije ne samo izuzetno, nego - sa stalno ponavljanim prekidima usljed sve novijih i sve jaih provala )kapitalistikog duha - upravo redovito bio sluaj. Kapitalistiki oblik jedI.
19

Der modeme Kapitalismus. sv. I. l. izd.. str. 62. Str. 195. na cit. mjestu.

36

MAX WEBER

ne privrede i duh u kojemu se ona vodi stoje, istina, generalno u odnosu adekvatne veze, ali ne u odnosu meusobne zakonske zavisnosti. I kada mi, uprkos tome, za onaj mentalitet koji profesionalno sistematski i racionalno tei za legi timnim dobitkom na nain kako je to na primjeru Benjamina Franklina bilq objanjeno- ovdje provizorno upotrebljavamo izraz duh (modernog) kapitalizma,zo to se deava iz historijskog razloga, jer je onaj mentalitet u modernom kapitalistikom preduze u naao svoj najadekvatniji oblik, a kapitalistiko preduzee, s druge strane, u njemu najadekvatniju duhovnu pokretnu snagu. Ali po sebi, ovo dvoje moe vrlo lako da se raspadne. Benjamin Franklin je bio ispunjen kapitalistikim duhom u vrijeme kada se jo njegova tamparija po svojem obliku ni u emu nije razlikovala od bilo kakve zanatske radionice. A mi emo vidjeti da uope na pragu novog doba nisu bili jedino, ili preteno, kapitalistiki pred~zimai trgovakog patri-:cijata, nego mnogo vie ambiciozni slojevi industrijskog srednjeg stalea nosioci onog mentaliteta koji smo ovdje oznaili kao duh kapitalizma.21 Ni u 19. stoljeu nisu otmjeni gentIerneni Liverpula i Hamburga, sa svojim naslijeenim trgovakim imetkom, nego su skorojevii Manestera iH Rajnland-Vestfalena, koji su se esto uspinjali iz vrlo skuenih
.. Naravno, modernog racIonalnog preduzE;a osobenog Okcidentu, a ne odunazad 3 hiljade godina u svijetu, od Kine, Indije, Babilona, Helade, Rima, Firence do u sadanjosti raireno g kapitalizma zelenaa, ratnih liferanata, zakupnika dravnih slubi i poreza, krupnih trgovinskih preduzimaa i finansijskih magnata. zl Nije upravo - samo to treba ovdje istaknuti - a priort nipoto pruena mogunost za pretpostavku da su, s jedne strane, tehnika kapitalisti kog preduzea i, s druge strane, duh profesionalnog rada, koji kapitalizmu obino daje svoju ekspanzivnu energiju, morali u istim socijalnim slojevima da nau svoju prvobitnu hranljivu podlogu. Tako to stoji sa socijalnim odnosima religioznih sadraja svijesti. Kalvinizam je bio jedan od nosilaca odgoja kapitalistikog duha. Ali upravo veliki posjednici novca, u Ni-zozemskoj, na primjer, iz razloga koje. emo kasnije pretresati, nisu preteno bili pristalice kalvinizmanaj5ttoe opservacije,nego arminijanci. Srednji stale i malogradanstvo. iz kojega su se javljali preduzimai, bilo je ovdje i inae tipian nosilac kapitalistike etike i kalvinistikih dogmi. Ali se to vrlo dobro slae s onim to smo ovdje izloili; veleposjednika novca i trgovaca bilo je u svim vremenima., Ali je tek razvitak iz srednjeg viJeka u novo doba poznavao racionalnu kapitalistiku organizaciju industrijskog graanskog rada,.

PROBLEM

37

imovnih stanja, bili njegovi klasini predstavnici. Ali~e to bilo ve u 16. stoljeu; tada novonastale industrije stvorili su veinom skorojevii. 22. Poslovanje banke, ili eksportne trgovine, ili, pak, kakve vee radnje na malo ili, konano, veleprodaja kunoindustrij ski proizvedene robe sigurno su, dodue, moguni samo u obliku kapitalistikog preduzea. Pa ipak se sve to moe da vodi u strogo tradicionalistikom duhu; poslovi velikih emisionih banaka i ne mogu nikako drukije da se vode; prekomorska trgovina itavih epoha poivala je na bazi monopola i reglemana strogo tradicionalnog karaktera; u trgovini na malo - a ovdje nije rije o malim dangubama bez kapitala, koji danas zapomau ta dravnom pomoi - jo je u punom toku revolucioniranje koje ini kraj starom tradicionalizmu~ - isti prevrat koji je razorio stare oblike prodajnog sistema, s kojim 'moderna kuna radinost ima srodnosti samopo obliku. Kako se ovo revolucioniranje odvija i ta ono znai, opet emo - ma koliko da su ove stvari poznate - ilustrovati na jednom specijalnom sluaju. Do sredine prolog stoljea, otprilike, ivot jednog faktora bio je, u najmanju ruku, u nekim granama kontinentalne tekstilne industrije/3 za nae dananje pojmove, prilino udoban. Njegov tok moemo otprilike ovako da predstavimo: seljaci su sa svojim tkaninama - esto izraenim (pored lana) jo preteno ili potpuno od samoproizvedenih sirovina - dolazili u grad u kojemu su ivjeli faktori, i tu, poslije briljivo, esto zvanino izvrenog ispitivanja kvaliteta, primali za to uobiajene cijene. Muterije tih faktora za prodaju na sva dalja rastojanja bili su trgovci posrednici, koji su isto tako tamo dolazili, veinom jo nisu kupovali po uzorcima, nego po uobiajenim kvalitetima i sa stovari ta, ili su, a onda mnogo ranije, naruivali, na to je onda faktor, eventualno, u seljaka dalje naruivao. Lino obilaenje muterija deavalo se, ako je uope do njega dolazilo, onda rijetko, jednom u velikim
slino
u
II

V. o tome ciriku dizertaciju J. Maliniaka (1915).


Sljedea slika Je iz odnosa raznih pojedinanih grupa na raznim

mjestima idea1tipino kompilirana. Za i1ustrativnu svrhu, kojoj ona slui, svejedno je, naravno, to se sluaj ni u jednom od ovih primjera na koje je miljeno nije odigrao upravo sasvim tano onako kako je prikazano.

38

MAX WEBER

vremenskim razmacima, inae je bila dovoljna korespondencija i slanje uzoraka, do kojega je dolazilo postupno. Umjeren broj radnih sati u kancelariji - moda pet-est na dan, ponekad znatno manje, a za vrijeme kampanje, ako je te uope i bilo, vie, - osrednja, za pristojan ivot, i u dobrim vremenima za utedu malog imetka dovoljna zarada, sve u svemu - relativno veliko meusobno slaganje konkurenata, pri velikoj usklaenosti poslovnih principa, redovito svakodnevnih izlazaka u drutvo, a pored toga, ve prema okolnostima, jo i akamluk, sijela i uope udoban ivotni tempo. To je bio u svakom pogledu kapitalistiki oblik organizacije ako gledamo na isto trgovako-poslovni karakter, isto tako kao i na injenicu neophodnosti posredovanja kapitala koji se u poslu obru, kao, konano, i na objektivnu stranu ekonomskog razvitka, ili na nain knjigovodstva. Ali je to bila tradicionalistika privreda ako gledamo na duh kojim su preduzimai bili nadahnuti: tr~dicionalan nain ivota, tradicionalna visina profita, tradicionalna mjera rada, tradicionalan nain poslovanja i odnosa prema radnicima i prema sutinski tradicionalnom krugu muterija, tradicionalan nain sticanja muterija i prodaje robe - vladali su poslovanjem, leali su - tako upravo moe da se rekne - u osnovi etosa ovog kruga preduzimaa. Meutim, kad je bilo kad ova udobnost bivala poremeena i to esto bez ikakve principijelne izmjene organizacionog oblika -:- eventualnoj prelaza na zatvoreni pogon., na masiriskirazboj i tome'sI. Sto deavalo, bilo je, riaprotiv, sa~ mo to da bi bilo koji mlad ovjek iz koje od uesnikih faktorskih porodica preselio na selo, paljivo izabirao tkae koji su mu bili potrebni, sve vie pootravao njihovu zavisnost i kontrolu nad njima, i tako od seljaka odgajao radnike, a, s druge strane, preuzimao prodaju, to neposrednije prilazei posljednjim kupcima, radnjama na malo, potpuno u svoje ruke, muterije lino pridobijao, godinje ih redovito obilazio, a, prije svega, kvalitet proizvoda znao da prilago~i iskljuivo njihovim potrebama i eljama, da ih podesi prema njihovom ukusu, i istovremeno poinjao da sprovodi na~lo jeftina cijena, velik obrt. Onda se, pak, ponavljalo ono to je uvijek i svuda posljedica takvog procesa racionalizacije: ko se nije popeo, morao se spustiti. Pod ogorenom' konkurentskom

se

PROBLEM

39

borbom koja je otpoinjala idile je nestajalo, stica1i su se znatni imeci, koji se nisu davali pod kamatu, nego su se stalno investirali u posao, stari ugodni i udobni nain ivota je pred ~om stro~<?m. tr~zveno~ uZl!licao,. u .onih k?ji su u tome ucestvovah 1 dlgh se zato sto nISU hljeb da trose, nego da zaradlJ~a u onih koji su ostajali pri starom nainu zato to su se mora!r4 ograniavati. I - to je ovdje,erije svega, bitno '- u tmlm sluajevima nije, po pravilu, pnliv novog' novca bilo ono to je izazvalo ovaj prevrat - s nekoliko hiljada od rodbine poczajmljenog kapitala bio je u tolikim, poznatim mi sluaievima pokrenut itav proces revolucionirania - ne..&O Iiovf d.uh, upravo duh modernog kapitaiizma, koji je nastupio. Pitanje o pokretnim silama ekspanzije modernog kapitalizma nije, na prvom mjestu, pitanje o porijeklu kapitalistiki iskoristljivih zaliha novca, nego, prije svega, pitanje o razvitku kapitalistikog duha. Gdje oivi i mogne da se ispolji, stvarae on sebi novane zalihe kao sredstva svojeg djelovanja, a ne obratno/5 Ali njegov nastup obino nije bio miran. More nepovjerenja, ponekad i mrnje, a, prije svega, mo.. ralnog negodovanja, redovito bi se isprijeilo pred prvim novatorom, ,esto je - poznato mi je vie takvih sluajeva - nastajalo stvaranje formalne legende o tajanstvenim sjenama u njegovu ranijem ~ivotu. Nikome nije tako lako dovoljno nepristrasno primijetiti da upravo takvog preduzimaa novog stila samo neobino vrst karakter moe da sauva od gubitka trezvenog samosavladivan}a i moralnog, kao i ekonomskog, brodolom&, da su, pored bistrine pogleda i energije, prije svega, ipak i sasvim odreeni i vrlo izraziti etiki kvaliteti ono to je uope omoguilo da on pri takvim novotarijama stekne apsolutno neophodno povjerenje radnika i odri energije za savladivanje bezbrojnih otpora, a, prije svega, beskrajno mnogo intenzivniji radni uinak, koji se katkada od preduzimaa trai i koji je nespojiv s udobnim ivotnim uivanjem - upravo etiki kvaliteti specifino drukiji nego to su oni koji su tradicionalizmu prolosti adekvatni.
l . I zbog toga nije nikakav sluaj to ovaj prvi period nastaju~g racionalizma, prvih uzmaha njemake industrije, na primjer. ide ruku p()druku s posvemanjim rasapom stila upotrebnih predmeta svakodnevnog ivota. , .. Time kretanje plemenitog postojeeg metala ne treba oznaiti kao ekonomski indiferentno.

40

MAX WEBER

Ali isto tako nisu to, po pravilu, bili vratolomni i beskrupulozni pekulanti, ekonomski pustolovi kakve sretate u svim epohama privredne historije ili, prosto, krupni finansijeri, oni koji su stvorili krajnje neupadljiv, pa ipak, za proimanje ekonomskog ivota ovim novim duhom, odluujui preokret, nego u tekoj ivotnoj koli odrasli. istovremeno smjelo i odvano, ali, prije svega, trezveno i postojano, revnosno i potpuno stvari odani ljudi sa strogo graanskim shvatanjima i naelima. Bili bismo skloni miljenju da ovi lini moralni kvaliteti nemaju po sebi ni najmanje veze s bilo kakvim etikim maksimama ili, pak, religioznim mislima, da je u tom pravcu neto bitno negativno: sposobnost ovjeka da se oslobodi naslijeenih tradicija, dakle najprije liberalna prosvijeenost adekvatna osnova takvog poslovnog naina ivota. I, u stvari, ovo je danas openito sluaj. Ne samo redovito da nedostaje veza izmedu naina ivota i vjerskih ishodita nego i gdje postoji takva veza, ona je, barem u Njemakoj, negativne vrste. Takve, kapilalistikim duhom ispunjene, prirode danas su obino prema crkvi ako ne baneprijatqljski, a ono ipak indiferentno raspoloene. Pomisao, na krotku dosadu raja slabo je privlana za njihovu djelatno raspoloenu prirodu, njima religija izgleda kao sredstvo da se ljudi odvrate od rada na tlu ove zemlje. Kada bismo ih same upitali za smisao njihove neumorne jurnjave, koja se vlastitom posjedu nikada ne raduje, stoga upravo pri isto ovozemaljskoj orijentaciji ivota mora da izgleda tako besmislena, onda bi oni. u sluaju kad bi uope znali neto da odgovore, ponekad odgovorili: Briga za djecu i unuad, a ee i - jer njima oevidno taj motiv nije svojstven, nego je kod tradicionalistikog ovjeka sasvim tako djelovao - tanije, sasvim jednostavno: da im je posao sa svojim stalnim radom postao neophodnim za ivot. To je, u stvari, jedino tana motivacija, i OI1-a istovremeno, gledano sa stanovita line sree, izraava OI1-0 tako iracionalno u tom nainu ivota u kojemu je ovjek tu za svoj posao, a ne obratno. Samo se po sebi razumije da pri tome svoju ulogu igra osjeanje za mo i ugled koie sama injenica posjeda prua; gdje je jednom fantazija ilu.VOg jednog n;iroda upravljena na isto kvantitativnu velii-~l, kao u Sjedinjenim Dravama, tu ova romantik? brojevI:' neodoljivom drai

PROBLEM

41

djeluje na trgovce-pjesnike. Ali, inae, zapravo vodei I osobito trajno uspjeni preduzimai nisu uope ti koji se time daju privui. A uz to uplovljavanje u luku posjeda fideikomisa i poveljnog plemstva, sa sinovima ije dranje na univerzitetu i u oficirskom koru nastoji da se zaboravi njihovo porijeklo, kao to je to bio obian tok ivota njemakih kapitalistikih skorojevikih porodica, predstavlja jedan epigonski proizvod, decadence-proiivod. Idealan tip kapitalistikog preduzimaa,z6 kakav je i kod nas u pojedinim istaknutim p~i mjerima bio zastupljen, nema s takvim grubljim i finijim pokondirenim tikvama nita srodnog. On zazire od ostentacije i nepotrebne raskoi isto tako kao i od svjesnog uivanja svoje moi i njemu prije neugodnog primanja spoljnih znakova drutvenog potovanja, koje on uiva. Drugim rijei~a, njegov nain ivota nosi na sebi - a upravo ce trebati da uemo u historijsko znaenje ove za nas vane pojave - izvjesnu asketsku crtu, kakva II ranije citiranoj Franklinovoj ~}propovije di izlazi na vidjelo. U njega se, naime, nipoio rijetko, nego vrlo esto moe da nae jedna mjera hladne skromnosti, koja je u biti iskrenija nego ona rezerva koju Benjamin Franklin tako pametno zna da preporui. On nema nita od svojeg bogatstva za sebe 1i:qo, .... osim: iracionalnog osjeanja da dobro izvrava svojpoziv. . . Ali je upravo to ono to pretkapita!istikom ovjeku izgleda tako neshvatljivo i zagonetno, tako prljavo i nisko. Da neko radi svog ivotnog rada moe da bude iskljuivo obuzet milju da jednog dana legne u grob pod tekim teretom novca i imovine, to se njemu, izgleqa, moe objasniti samo kao proizvod perverznih nagona, auri sacra fames (svete gladi za zlatom - prev. N. M.). U sadanjosti, pod naim politikim, privatnopravnim i saobraaj nim institucijama, pri oblicima poslovanja i st.rukturi koja je naoj privredi svojstvena, mogao bi, meutim, taj duh kapitalizma, kako je reeno, da bude shvatljiv kao ist proizvod prilagoavanja. Kapitalistiki privredni poredak treba tu predanost pozivu zaraivan.ia novca; ona je vrsta
,. To ima da glaSI: onaj bp preduzimaa kOJI mi ovdje pravimo pred metom svog posmatranja, a ne bilo koji empiriki prosjek (o pojmu idealnog tipa v moja izlaganja II Archiv f. Sozialwissenschaft. vol XIX. sv. I).

42

MAX WEBER

ponaanja prema spoljnjjm dobrima koja je onoj strukturi tako adekvatna. s uslovima pobjede u ekonomskoj borbi za opstanak povezana tako jako da danas, u stvari, ne moe vie biti govora o kakvoj nunoj vezi onog hrematistikog naI na ivQta s biJo kakvim jedinstvenim pogledom na svijet. Njoj, naime, nije vie potrebno da bude noena odobravanjem bilo 'kojih religijskih potencija, i ona osjea uticanje na privredni ivot kroz crkvene norme, ukoliko se ono uope moe da osjeti, kao prepreku isto tako kao i njegovo dravno regulisanje. Trgovinsko-politiki i socijalno..politiki interesi onda obino odreuju pogled na svijet. Ko se u svom nai nu ivota ne prilagodi uslovima kapitalistikog uspjeha, taj propada ili se ne penje. AJi su to pojave jednog vremena u kojemu se moderni l'apitalizam, dospio do pobjede, emancipirao od starih oslonaca. Kao to je on nekada samo u savezu s nastajuom modernom dravnom vlau razorio stare oblike srednjovjekovnog regulisanja privrede, tako bi isto zasad da reknemo - mogao da bude sluaj i s njegovim odnosima prema religijskim silama. Da li je i u kojem smislu to bio sluaj, to upravo ovdje treba da se ispita. Jer da je ono shvatanje sticanja novca kao ljudima obavezne samosvrhe, kao pozlva, bilo u protivrjenosti" s moralnim osjeanjem itavih epoha - jedva da je potrebno dokazivati. U reenici Deo placere vix potest (Jedva da se moe svidjeti Bogu - prev. N. M.). koja je prela u kanonsko pravo i tada bila (kao i mjesto u ~vanelju o kamatiY7 smatrana autentinom -:
21 Moda jeovdje pod~sno mjesto da se sasvim kratko upustimo u napomene u ve citiranom spisu od F. Kellera (sv" 12 Schriften der Gorres-Gcs..) j u. s njima u vezi. Sombanove napomene (u BouCgeois~(), ukoliko one ovamo spadaju. To da knjievnik jednu raspravu u kojoj uope nije spomenuta kanonska zabrana kamate (osim u jednoj uzgrednoj napomeni i bez ikakve veze s itavom argumentacijom) kritikuje pod pretpOstavko~ da je upravo ta pretpostavka kamate - koja ipak gotovo u svim vjerSkim etikama svijeta nalazi paralele! - ono to je ovdje bilo traeno kao oznaka za razlikovanje katolike od reformatorske etike, zapravo je jedna pretjerana stvar; ovjek moe da kritikuje samo one radove koje je itao ili ija izlaganja, ako ih je itao, jo nije zaboravio. Borba protiv usuraria pravitas provlai se kroz hugenotsku isto tako kao i kroz nizozemsku crkvenu historiju 16. stoljea. Lombardi. dakle bankari, bili su esto kao takvi iskljuivani od priesti (v. str. 17 . napomenu 24). Slobodnije Kalvinovo shvatanje (koje, uostalem, nije nita smetalo dau prvom nacrtu slubenih nareenja budu predviene od redbe o zelenatvu) iekje Salmasius doveo do pobjede., Ovdje. dakle. nije le-

43
reenici koja se upotrebljava o trgovakoj djelatnosti - u Tominoj oznaci tenje za dobiti kao turpitudo (sramote - prev. N. M.) - to se ak odnosilo i na neizbjeno, pa stoga etiki

ala suprotnost: naprouv. - All su jo rdavije, ovamo pripadne, argumentacije tog autora, koje prema (uostalom, s njegove strane nipoto po zasluzi citiranim) spisima Funcka i drugih katolikih"uenjaka i prema danas u pojedinostima zastarjelim, ali jo uvijek osnovnim Endemannovim istraivanjima svojom povrnou gadno padaju u oi. Ekscese kao to su Sombartove napomene (na cit. mj., str. 321): - da se na )pobonim Ijudima (misli se, uglavnom, na Bemhardina od Sljene i Antonina od Firence) formalno pri~ mjeuje kako bi oni na svaki nain htjeli da podstaknu preduzimaki duh _ time, naime, to su zabranu zelenatva interpretirali potpuno onako' kao to se u itavom svijetu sa zabranom kamata deavalo, tako da je (u naoj terminologiji) produktivno ulaganje kapitala ostalo netaknuto, - K. je, dodue, izbjegavao. (Da u Sombarta, s jedne strane, Rimljani spadaju u junake narode, dok je, s druge strane - to je u njega,inae, nepomirljiva suprotnost - toboe ekonomski racionalizam bio ve u Katona razvijen do krajnje konsekvencije, - str. 267 - neka bude uzgred notirano kao simbol za to: - da upravo ovdje imamo pred sobom jednu knjigu teza u loem smislu te rijei).. Ali je i on potpuno iskrivio (ranije najprije esto precjenjivano, zatim jako potcjenjivano, a sada, u eri i katolikih multimilion~ra. u apologetske svrhe, upravo na glavu postavljeno) znaenje zabrane kamata (koje je, kao to je poznato, - uprkos biblijskoj zasrtovanosti! - tek u posljednjem stoljeu Congregatio S. Officii svojom instrukcijom stavila van snage, i to samo temporum ratione habita i indirektno. naime: zabranom da se ispovjednici. aleo se i u sluaju ponovnog stavljanjjl na snagu te zabrane od njih moe oekivati poslunost, ubudue ne uznemiravaju istraivanjima lihvarstva (usuraria pravitas). Jer ko je u vrlo zamrenoj povijesti crkvene doktrine o Jihvarstvu izvrio bilo kakve temeljitije' studije, taj ne moe, pred beskrajnim koritroverzijama, na primjer, o dozvoljenosti kUpovine renta~ mjeninog diskonta i najrazliitijih drugih ugovora (pri svemu tome to je Congregatio S. Officii onu svoju gore spomenutu odredbu izdala prilikom jednog gradskog zajma), tvrditi (str. 24) da se zabrana kamata na zajam odnosila na kredit u nevolji, da je teila za odranjem kapitala, da JI? ak kapitalistikom preduzeu bila korisna (str. 25).. Istina je da se crkva tek prilino kasno ponovo sjetila zabrane kamata, da kada se to desilo obini. isto poslovni oblici Ulaganja kapitala nisu bili utvreno ukamatJjivi zajmovi, nego su bili (i pri karakteru preduzimake J)Ozaimne kamate morali biti) foenus nautIcum, commenda. societas mans I dare ad prof'icuum ae man ("pu klasi rizika u visini udjela u dobiti i gubitku tarifirani zajmovi), koji time njsu (ih, pak, ako jesu, onda .samo po pojedinim rigoroznim kanoni stima) bili pogoeni, ali da su onda kada su utvreno ukamatljiva ulaganja kapitala kao i eskontovanja bila omoguena j uobiajena za ove, (i kasnije) zabrario~ kamata nastale, vrlo osjetljive tekoe, koje su dovodile do svakojakih otnh mjera protiv trgovakih gHda (crne liste); ali je istina da je .pri tome postupak sa zabranom kamata od strane kanonistc. nonnalno bio iSlO juristiko -formalne naravi. svakako bez ikakve, po K" podmetnute im. tendencije da

44
tihrematistikim

MAX WEBER

dozvoljeno stIcanje dobiti - leao je, nasuprot radikalno anpogledima prilino irokih krugova, ve visok stepen predusretljivosti katolike doktrine prema interesime. s crkvom tako usko povezanih novanih sila talijanskih
podupiru kapital((, i da je konano, ukoliko se uope stavovi prema kapitalizmu kao takvom mogu ustanoviti, na njih presudno uticala, s jedne strane, tradicionalistika, veinom potmulije osjeana odvratnost prema bezlinoj, zato etiziranju teko dostupnoj moi kapitala (kakvu jo Luterova izjava o Fugeru i riovarskom poslu odraava), koja je sve vie hvatala maha, a s drugestrane, nunost akomodacije. Ali to ne spada ovamo, jer, kako je reeno, zabrana kamata i njena sudbina imaju za nas; u najbolju ruku, simptomati no, pa i to samo ogranieno, znaenje. Privredna etika skotistikih i, naroito, izvjesnih kvatroentistikih medikantskih teologa, prije svega Bernhardina od Sijene i Antonina od Firence, dakle specifino racionalno asketski usmjerenih kaluderskih pisaca, nesumnjivo zasluuje jednu naroitu stranicu i ona u naem kontekstu ne moe da se tek uzgred raspravi. Inae bih ja morao ovdje II jednoj antikritici da antidpiram ono to imam da reknem tek prilikom prikazivanja katolike privredne etike u njeno] pozitivnoj vezi s kapitalizmom. Ovi pisci se trude - i u tome su oni pretee nekih jezuita - da p~duzimakJWIobit CT/~ov"a kao naknadu za njegovu industria((, kao etiki doz~'oJjenu (vie ne moe, po sebi se razumije, ni K. da tvrdi) opravdaju. Pojam industria(~ i njeno cijenjenje uzeto Je, razumije se samo po sebi, nedavno iz kaluderske askeze, kao i po njegovom obavjeteiiju, Gianozzu stavljenom u usta, iz sveenike jezike upotrebe u Albertijevu preuzeti pojam masserizia O kaluerskoj etici kao pretei svjetovnihasketskih denominacija protestantizma bie tek kasnije govora (u antici se kod kiniara, ria kasnohelenistikim nadgrobnim natpisima i - iz sasvim drukijih uslova - u Egiptu nalaze zaeci slinih koncepcija).. Ono to savreno nedostaje (i u Albertija), za nas je upravo odluno: za asketski protestantizam, kako emo kasnije vidjeti, karakteristina koncepcija potvrenja vlastitog spasenja, certitudo salutis, u pozivu: dakle, psihike nagrade koju je ova religioznost odredila za industria( i koje su katolicizmu nuno morale nedostajati zato to su njegova sredstva spasenja bila upravo drukija. U OVih se pisaca stvarno radi, o etikom uenju, a ne o praktinim, interesima spasenja uslovljenim, indIvidualnim pobudama, i, osim toga; o akomodaciji (to se vrlo lako moe vidjeti), a ne, kao kod unutarsvjetovne askeze, o argumentacijama s centralnih religioznih pozicija: (Antonin i Bernhardin su, uostalom, ve davrio doivjeli obrade bolje od ove F.. Kellera . ) Pa su ak i ove argumentacije do dan-danas ostale osporavane. Uprkos tome, znaenje ovih kaluderskih eti kih koncepcija nije, simptomatino, nipoto za krajnje potcjenjivanje. A stvarni zaeci religiozne etike koja ulazi u moderni pojam poziva nalazili su se kod sekta i kod heterodoksije, prije svega kod Viklifa, iako je, svakako, njegovo znaenje Brodnit:z (EngL Wirtschaftsgeschichte), koji misli da je njegov uticaj bio t<tko jak da puritanizam nije vie nita imao da radi, ipak vrlo jako precijenio U sve to ne moemo (i ne treba) da se ovdje uputatno.

45

gradova.zB Pa i ondje gdje se ta doktrina jo vie akomodirala, kao naroito kod Antonina od Firence, ipak nije nikada potpuno iezlo osjeanje da se kod djelatnosti upravljene na sticanje kao samosvrhu u osnovi radi o jednoj sramoti (pudendum) koju su ljudi postojeim uredbama ivota bili pris.iljeni da toleriraju. Pojedini tadanji etiari, prije svega, nominalistike kole uzimali su razvijene zaetke oblika kapitalistikog poslovanja kao date i nastojali da ih prikau kao prihvatljive: trgQvinu, prije svega, kao nunu, a u njoj razvijenu radinost (-'industria) kao legitiman izvor dobiti i kao eti ki nesablaznu: - ne bez protivrjenosti, - ali je vladajue ue nje odbija..lo duh kapitalistikog privreivanja kao turpitudo (sramotu), ili ga, u najmanju ruku, nije moglo etiki pozitivno da vrednuje. Moralno gledite, kao ono II Benjamina Franklina, bilo bi prosto nezamislivo. Ovo je, prije svega, bilo shvatanje II tome uestvujuih kapitalistikih krugova; njihovo ivotno zanimanje bilo je, ako su stajali na tlu crkvene tradicije, u najpovoljnijem sluaju, neto moralno indiferen,... tno, tolerirana, ali ipak, ve zbog stalne opasnosti da ne kolidiraju s crkvenom zabranom lihve, . . .; za spasenje sumnjiva stvar; vrlo znatne sume priticale su, kako izvori pokaZUJU, prilikom smrti bogatih ljudi kao novac savjesti, pod izvjesnim okolnostima i ranijim dunicima natrag kao nepravedno im oduzeta usura (kamata).. Drukije su stajali - pored he,... retikih ili onih pravaca koji su bili smatrani sumnjivim...,. samo, u sebi od tradicije ve osloboeni, patricijski krugovi. I skeptine i antiklerikaine prirode imale su obiaj - jer je za osiguranje od neizvjesnosti stanja poslije smrti ipak tako bilo bolje i jer je (barem prema jako rairenom labavijem shvatanju) prividno podvrgavanje zapovijedima crkve za spasenje bilo dovoljno - da se paualnim sumama s njom za svaki sluJer se ovdje ne moe tek uzgred objasniti da je i ukoliko je hrianska etika srednjeg vijeka na stvaranju preduslova kapitalistikog duha ve stvarno radila. 'B Rijei Ill}otv ci1tE:A.1ti~oV1"Er; (Luka, 6,35) l prevod Vulgate nihl1 inde sperantes (nita od toga ne oekujui - prev. N. M.) vjerovatno su (po A Merxu) nastali deformacijom od l1l}sevu a:iu:A.1ti~ov1"E:; (= neminem desperantes) (nikoga ne oekujui - prev. N. M.), davali su dakle zaj!lni svakome, i siromanom bratu, ne govorei uope o kamatama . Za ree OI cu Deo placere vix potest govori se sada da je arijanskog porijekla (to je stvarno za nas svejedno)

46
aj

MAX WEBER

nagode. 2" Upravo u tome jasno izlazi na vidjelo bilo ono vanmora/no bilo, upravo, protivmotaIno to je po vlastitom shvatanju uesnika s njihovim djelanjem bilo nerazdvojno povezano. Kako je, meutim, iz ovog, u povoljnom sluaju moralno toleriranog, dranja nastao poziv u smislu Benjamina Franklina? Kako je historijski objanjivo da je u centru kapitalistikog razvitka tadanjeg svijeta, u Firenci 14. i 15. vijeka. tritu novca i kapitala svih politikih velesila, vailo kao moralno sumnjivo ili, moda, tolerabilno ono to je u grmaljsko-malogradanskim odnosima Pensilv'anije u 18. vijeku - gdje je privredi iz iste oskudice u novcu stalno prijetilo to da koJabira u naturalnu razmjenu dobara, gdje je od veih industrijskih preduzea jedva bilo kakva traga, gdje su se od banaka mogli da primijete samo prvi poeci - moglo da vai kao sadraj jednog hvale dostojnog, ak neizostavno traenog naina ivota? - Ovdje govoriti o odrazu materijalnih odnosa u idejnoj nadgradnji bila bi ista besmislica. - Iz kojeg je. dakle, misaonog kruga potekao raspored jedne isto na dobit upravljene djelatnosti pod k~tegorilu poziva. prema emu se pojedinac osjeao obavezanim? Jer je ova misao bila ono to je nainu ivota jednog preauzimaa novog stila davalo etiku bazu i uporite. Ekonomski racionalizam su oznaili -osobito Sombart u svojim esto sretnim i efektnim izlaganjima - kao osnovni motiv modeme privrede uope. S nesumnjivim pravom ako se pod tim razumije ono proirenje produktivnosti rada koje je organizacijom procesa proizvodnje s naunog stanovita odstranilo njegovu vezanost za prirodno date organ'9 Kako su se tada sa zabranom lihve nagaali, pokazuje nam, naprimjer, knjiga I,e. 65, statuta Arte di Calimala (trenutno imam pred sobom samo tal. redakciju kod Emiliani-Giudici, Stor, dei Com. ItaJ., sv. III. str. 246): Procurino i consoli con quel/i frati, che parra loro. che perdono si faccia e come fare si possa il meglio 'per I' amore di eiascuno, del dono, merito oguiderdono, ovvero interesse per I' anno presente e secondo cbe a1tra volta fatto fue. Dakle, pribavljanje oprotenja od strane ceha za njegove lanove po zvaninoj dunosti i na 1ieitaciji. Vrlo karakteristina su za vanmoraJni karakter dobiti kapitala i dalja uputstva, isto tako, na primjer, neposredno prethodna zapovijed (e. 63) da se sve kamate j profiti knjie. Dananjim crnim listama berze protiv onih koji stavljaju diferencijski prigovor esto je odgovaralo igosanje onih koji su se o"raaJi duhovnom sudu sexceptio usurariae pravitatis.,

PROBLEM

.J

47

ske granice ljuds):.e osobe. Ovaj proces racionalizacije na i. e~onomike nesumnjivo uslovljava i j:dan vaan dio zlvotmh ldeala modernog graanskog drustva: rad u slubi racionalnog oblikovanja snabdijevanja ovjean stva materijalnim dobrima lebdio je pred oim'a predstavnicima kapitalistikog duha nesumnjivo uvijek i kao jedna od usmjeravajuih svrha njihova ivotnog zanimanja. Treba. na primjer, samo proitati Franklinov prikaz njegovih tenji u slubi komunalnih improvements (poboljanja "- prev. N. M.) Filadelfije pa da se ova vrlo razumljiva istina, tako rei, rukama opipa. I radost i ponos to je mnogobrojnim ljudima dao posla, to je uestvovao u stvaranju ekonomskog procvata zaviajnog grada u onom, na brojeve stanovnitva i trgovine orijentiranom, smislu rijei koji kapitalizam s time povezuje. - sve to, razumije se samo. po sebi~ spada II specifinu i nesumnjivo idealistiki miljenu ivotnu radost modernih preduzetnika. A isto tako je~ naravno, jedno od fundamentalnih svojstava kapitalistike privatne privrede to da je ona na bazi strogo raunskog kalkila racionalizirana, planski i smiljeno usmjerena na traeni privredni uspjeb, na~ suprot seljaku. koji ivi od danas po sutra. nasuprot privilegiranom ta1jigalu starog cehovskog zanata i )pustolovnom kapitalizmu, koji je bio orijentiran na politiku ansu i iracionalnu pekulaciju. Izgleda, dakle. da se razvitak kapitalistikog duha najjednostavnije moe shvatiti kao sporedna pojava II skupnom razvitku racionalizma i da on mora biti izvodljiv iz njegova principijelnog stava prema krajnjim problemima ivota. Pri tome bi, dakle, protestantizam historijski dolazio u obzir samo utoliko ukoliko je on kao prethodni plod isto racionalistikih pogleda na ivot igrao kakvu ulogu. Samo to se im to ozbiljno pokuamo pokae da tako jednostavno postavljanje problema ne ide ve zato to historija racionalizma nipoto ne pokazuje na pojedinim ivotnim podrujima paralelno progresivan razvitak. Racionalizacija privatnog prava, na primjer, ako je shvatimo kao pojmovno pojednostavljenje i organizaciju pravne materije, postignuta je u svojoj dosada najvioj formi II rimskom pravu kasnije antike, a ostala je najzaostalija II nekim od ekonomski najracionalizovanijih zemalja, specijalno u Engleskoj, gdje se renesansa rimskog prapodruj,! te~l.1ike

48

MAX WEBER

va u svoje vrijeme razbila o mo velikih juristikih cehova, dok se njegova vladavina u katolikim oblastima june Evro~ pe stalno produavala. esto svjetovna racionalna filozofija nije u 18. vijeku nikako nalazila svoje mjesto samo, ili pak, samo prvenstveno, u kapitalistiki najrazvijenijim zemljama. Volterijanizam je i danas ope dobro irih gornjih i - to je praktino jQ vanije - srednjih slojeva upravo u romansko-katolikim zemljama. Ako jo uz to pod praktikim racionalizmom razumijemo onaj nain iyota koji svijet svjesno dovodi u vezu s ovozemaljskim interesimapoje(/ina~nogj~ i, odade o njemu sudi, onda je ovaj ivotni stil bio;~ a jo je'idanas, prava tipina osobina naroda slibertim arbitriuro-, kao to je to Talijanu i Francuzu ve u krvi; i mi smo se ve 'mogli uvjeriti da ovo nije nipoto tlo na kojemu je orio' dovoenje ovjeka u vezu s njegoyim pozivotn( kao zadajkom kakav je k"lpitalizmu potreban prvenstveno uspijevalo. Zivot se, upravo; moe- ovu jednostavnu reenicu, koja se esto zaborav-lja, trebalo bi staviti navrh svake studije koja se bavi racional-izmom - pod najrailiitijim krajnjim aspektima i u vrlo razliitim pravcima racionalizirati. Racionalizam je historijski pojam koji u sebi ukljuuje itav jedan svijet suprotnosti, i mi emo upravo imati da ispitujerno kojeg duha je dijete bio onaj konkretni oblik racionalnog miljenja i ivota iz kojega je proizila ona misao poziva i ono - kako smo vidjeli, sa stanovita isto eudemonistikih sopstvenih interesa tako iracionalno - odavanje radu po pozivu, koje je bilo, i jo je uvijek, jedan od sastavnih dijelova nae kapitalistike kulture. Nas, upravo, interesuje porijeklo onog iracionalnog elementa koji lei u ovom. kao i u svakom. pojmu poziva.
3.
Oigledno je da ve u njemakoj rijei Beruf isto tako kao i -- moda jo na jasniji nain - u engleskoj rijei calling jedna religiozna predstava: - predstava o nekom od Boga postavljenom zadatku - u najmanju ruku sazvui i da se ona, to jae tu rije II konkretnom sluaju naglasimo, tim bolje osjeti. Ako sad tu rije budemo pratili historijski i kroz kulturne jezike, pokazae se najprije da preteno katoliki

PROBLEM

49

narodi za ono to mi zov~mo Beruf (u smislu drutvenog poloaja ogranieno radno podruje) ne poznaju jedan izraz slinog tonaliteta kao ni klasino staro doba,l dok ona egzis~
I Od antikih jezika samo hebrejsJd ima Izraze slinog tonaliteta. Najprije II rijei :"T=a6c ona se upotrebljava za sveenike funkcije (Ishod, 35, 21; Knjiga Nemijirul, 11.22; I knjiga dnevnika, 9, 13; 23, 4; 26,30), za poslove u slubi kralja (osobito I knjiga Sam. 8, 16; I knj. dnevn., 4, 23; 29,6), za slubu kraljevskog inovnika (Knj. o Esteri, 3, 9; 9, 3), nadzornika radova (II knj . o kralj", 12, 12), roba (Jer., 39, ll), o poljskom radu (I knj. dnevn. 27, 26), o zanadijama (Ishod, 31, 5; 35, 21; I knj. o kralj., 7, 14), trgovcima (Ps. 107,23) i za svaki rad po pozivu na mjestu o kojemu emo govoriti (Isus Sirah. ll, 20). Rije je izvedena od korijena ;M" = (po)slati, otpraviti, znaila je, dakle, prvobitno zadatak. Njeno porijeldo iz robotarskog i liturgijsko-birokratskog svijeta. pojmova egipatske i, po egipatskim uzorima. solomunske feudalne drave izgleda da je, po prethodnim citatima, evid~m tno. Misaono se, kako mi je u svoje vrijeme A Merx objasnio, ve u staro d-:"ba ovaj osnovni pojam bio potpuno izgubio, ta rije se upotrebljavala za svaki )rad,.i, u stvari, bila je postala bezbojna kao i naBeruf,s kojim je takoder podijelila su<ibinu da bude upotrebljavana primamo za duhovne funkcije. Izraz i'M = )ono to je odredeno, to je doznaeno, pen~ .zum. kqji se isto tako nalazi ~ Is. Sir., II, 20, i tamo se u LXX prevodi sa l)\a8T1XTI (odredba, savjet - prev: N. M.), potie isto tako izjezika robotarske birokratije, kao C;---";''' (Ishod 5, 13.UPcidsh.,S.14,gdje LXX ima za )penzum isto tako a\a811X~ L Sir~~ 43, 10 toje prevedeno u L?(Xsa Xi>1.",a (osuda - prev. N. M.). I. Sir. se oevidno upotrebljava za izvrenje bOjIh zapovijedi, - dakle isto tako srodnost s naom rijei)Beruf. O Sirah-mjestu upuujemo ovdje na Smendovu poznatu knjigu o Isusu Sirahu za ove stiho,ve i na njegov ))Index zur Wcisheit des Jesus Siracl1. Berlin. 19C?7. za rij~i l)laBi(XTI epyov, 1tOVOr; (Kako je poznato, hebrejski tekst Sirah"knjige bio je .izgubljen, ali ga je Schechter opet otk;tio i dijelom i~ talmudskih citata dopu. nio. Luter ga nije im$l.o, i na njegovu jeziku upotrebu ova ova hebrejska poj, ma nisu imala nikakva uticaja: v. dolje o Pr. 501.,22, 29). ~ U grkom nedostaje uope oznaka koja bi u etikom tonalitetu odgovarala njemakoj .tj- . jei. Ono to Luter, ve potpuno saobrazno s naom dananjom jezikom upotrebom (v. dolje!) kod Isusa Siraha 11,20. i 2L prevodi sa ))ostaj u svom pozivu, LXX ima jednom Ep'Yov (posao, zanimanje - prev. N. M~), drugi put na jednomjz.&Jeda, sasvim upropatenommjestu (u hebrejskom origina~ lu je rije o zraenju boje pomoi!): novac; lposao, naUka - prev. N .. M.). Inae se u staro doba "ta. 1tpo91xov-ca upotrebljava u opem smislu dunosti. U jeziku Stoe ponekad xaJ.La"t~ (umor, muka - prev. N. M.).nosi lilian 'misaon tonalitet pri jezikilndiferentnom porijeklu. Svi drugi iZrazi [kao -rlP ~~ (red, mjesto - prev. N. M.) itd.] nisu etiki obojeni. - U latinskom se ono to mi prevodimo s ))Beruf izraava kao: podjelom rada uslovijeDIl trajna djelatnost jednog ovjeka, koja je (normalno) za nj istovremeno vrelo prihoda i time trajna ekonomska osnova egzistencije, pored bezbOjne rijei opus, s jednim, etikom sadraju njemake rijei. u najmanju f\lku, srodnim tonalitetom ili preko rijei officium (iz opificium, dakle prvobitno etiki bezbojno, a kasnije kod Seneca de benef. IV, 18 = Beruf) ili preko rijei mu-

PROTESTA~nli..~

ETI ...." I DLH KAPITALIZMA

50

MAX WEBER

tira kod svih. preteno protestantskih naroda. Pokazuje se, dalje, da pri tome nije uestvovala nikakva etniki uslovljena osobenost odnosnih jezika niti, eventualno, izraz kakva geri

nus - izVedeno iz fronda stare graanske opine, - ili, konano, preko rijei professio, koja bi II ovom znaenju isto tako, na karakteristian nain mogla da potie iz javnopravnih obaveza, naime starih poreskih deklaracija graa na, a kasnije se upotrebljava za, u modernom smislu, liberalne pozive [ta ko: professio bene dicendi (profesija govornitva - prev. N. M.)] i na ovom uem podruju poprima jedno naoj rijei Beruf u svakom pogledu prili no slino skupno znaenje (i vie u duhovnom smislu rijei; kao kad se u Ci cerona o nekom kae: non intelligit quid profiteatur. u smislu: on ne zna svoj pravi poziv), - samo to je to upravo sasvim ovozemaljski miljeno, bez ikakve religiozne obojenosti. Ovo je, naravno, pogotovo sluaj kod rijei ars. koja se u carsko doba upotrebljavala za zanat. - Vulgata prevodi gornja mjesta kod Isusa Siraha jednom s Opus, drugi put (v. 21) s locus. to bi u ovom sluaju modamailo socijalni poloaj. Od jednog askete kao to je Jeronim potie dodatak mandaturam tuorum, to Brentano sasvim pravilno istie a da ovdje - kao i inae - ne primjeuje da je upravo 0.1'0 karakteristino za asketsku - prije reformacije vansvjetovnu. a poslije un utarsvjetovnu - provenijenciju tog pojma. Neizvjesno je, uostalom, po kojem tekstu je jeronimski prevod izvren; uticaj starog liturgijskog znaenja ime. na ;,:M.,b izgleda da nije iskljuen. - U romanskim jezicima samo panska rije vocaci6n u smisluunutamjeg ~~poziva za neto: iz duhovne slube preneseno, ima jedan njemakom smislu rijei djelimice odgovarajui tonalitet, ali se nikada ne upotrebljava kao Beruf u spoljnjem smislu. U roman skim prevodima Biblije panska rije vocaci6n i talijanska vocazione i chia mamento ul!otre~l.iavaju se inae u znaenju koje odgovara luteranskoj i kalvmistikoj jezikoj upotrebi samo za prevod novozavjetskog X.Ai'\Ol~, evane oskog poziva na vjeiti spas, gdje Vulgata ima vocatio. (Brentano, udno vato, na cit. mj. kae da ova okolnost, koju sam ja sam naveo za svoje miije. ~ govori za_egzisten~u pojma Beruf u njego"u postreformatorskom znaenju ve i ranije. Ali o tome ipak nema ni govora; X.A.f10l~ se morao prevoditi s vocatiO, - ali gdje i kada bi to u srednjem vijeku bilo u naem sa danjem smislu upotrebljavano ? Cinjenica tog prevoda i uprkos tome, n~ dostajanje svjetovnog znaenja te rijei upravo to dokazuju). Chiamamen to upotrebljava, na primjer, na ovaj nain talijanski prevod Biblije iz 15. vi jeka, koji je tampan u Collezione di opere inedite e rare, Bologna, 1887, pored vocazione, koju upotrebljavaju moderni talijanski prevodi Biblije. U romanskim jezicima rijei za Beruf, koje redovita privredna djelatnost upotrebljava u spoJjnjem svjetovnom smislu, ne nose, naprotiv, kao to to iz leksikog materijala i iz jednog ljubaznog iscrpnog izlaganja mojeg potovanog prijatelja, profesora Baista (Freiburg) proizlazi, uope nikakvo vjersko obiljeje, makar to su, kao i rijei izvedene od ministerium ili officium. prvobitno imale izvjestan etiki tonalitet, ili to su rijei izvedene od ars, professio i implicare(impiego), od samog poetka potpuno liene i tog tonaliteta. U poetku spomenuta mjesta u Isusa Siraha, gdje Luter ima Beruf (poziv), prevoe se: francuski v. 20 office, v. 21 labeur (kalvinistiki prevod). panski v. 20 obra, v. 21 lugar (po Vulgati), novi prevodi:posto~( (protes-

PROBLEM

51

manskog narodnog duha~ nego da ta rije u svojem dananjem smi~lu potie ~z.prevoda BibJije, i ~o iz duha prevodilaca a ne IZ duha ongmala.z Izgleda da Je ona u luterovskom pr~vodu Biblije najprije upotrijebljena,3 sasvim u dananjem smislu, na jednom mjestu u Knjizi Isusa Siraha (II, 20. i 21). Ona je zatim ubrzo u profanom jeziku svih protestantskih naroda poprimila svoje dananje znaenje, dok se ranije u protantski). Protestantima romanskih zemalja, poto su u manjini,nije polo za rukom, odnosno oni uope nisu pokuali da vre takav jedan jezikostvara laki uticaj kakav je Luter mogao da izvri na jo manje akademski racionalizirani njemaki slubeni jezik. 1 Nasuprot tome. augzburka konfesija ima taj pojam samo djelimice razvijen i implicite. Kad l. XVI (v. izd. Koldeovo, str. 43) kae: )Jer evane lje... ne trai svjetsku vlast, policiju i brak, nego hoe da se sve to dri kao boji poredak i da u takvim poloajima svako prema svojem poziVu pokazuje hri~nsk~ Ij}lbav i prava dob~a djela (l~tinski tl? glasi sa!l'0: )et in .tali~ bus ordmatlombus exercere cantatem. (1 U takVlm porecIma pokazIvatI hriansku ljubav - prev. N. M.), eod. str. 42}, onda iz toga izveden zakljuak pokazuje da se vlast mora sluati. da se ovdje, barem na prvom mjestu, mislilo na )Beruf kao na objektivan rad u smislu mjesta u I Kor. 7,20. A lan XXVII govori (kod Koldea str. 83, dolje) o ))Beruf (latinski: in vocatione sua) samo u vezi sa od Boga ureenim staleima: upnicima, glavarima, knezovima, plemstvu i sl., pa i to na njemakom samo u Knjizi konkorda; dok u njemakoj Ed. Princips odnosna reenica nedostaje. Samo l. XXVI (Kolde, str. 81) u obrtu -da.muenje tijela ne treba da slui tome da bi se dobila milost, nego da se tijelo dri u formi, da ono ne spreava ono to je ovjeku po njegovom pozivu (latinski juxta vocaiionem suam) nareeno da ini, - ta rije se upotrebljava u jednom smislu koji barem suobuhvat{l na dananji pojam. > Prije luterovskih prevoda Biblije ne javlja se, kako to leksikoni pokazuju (i kako su mi to gospoda kolege Braune i Hoops najljubaznije potvrdili) rije Beruf (poziv), holandski beroep, engleski cal1ing, danski ))kald, vedski ))kalle)se. ni u jednom od jezika koji je sada imaju u svom dananjem. svjetovno miljenom smislu. Sve srednjogomjonjemake, sred njodonjonjemake i srednjonizozemske rijei koje glase isto kao )Benif znae Ruf u njegovom dananjem njemakom znaenju, ukljuujui naroito i - u kasnosrednjovjekovno doba - Berufung (= vokacija) kakva kandidata na duhovnu prebendu od strane onoga koji ima pravo ria postavljanje - specijalan sluaj koji se i kod skandinavskihjezika obino II rjenici ma istie. U ovom posljednjem znaenju i Luter tu i tamo upotrebljava tu rije. Samo makar da je ova specijalna upotreba te rijei isto tako dobro posluila njenom drukijem tumaenju. ipak se stvaranje modernog pojma Beruf i jeziki svodi na prevode, i to na protestantske prevode Biblije. i samo kod Tau/era (1361) se nalaze prvi zaeci toga (koje emo kasnije spomenuti). Svi jezici koji su stajali pod dominantnim uticajem protestantskih prevoda Biblije stvorili su tu rije, dok je svi kod kojih to nije bio shJaj (kao romanski) nisu stvorili ili, pak, nisu u njenom dananjem znaenju.
A"

52

MAX WEBER

fanoj literaturi nijednog od tih naroda nije mogla da primijeti bilo kakva sklonost za takav jedan smisao te rijei, a i u propovijednoj literaturi, koliko se moe vidjeti, samo u jednog od njemakih mistiara, iji je uticaj na Lutera poznat.
Luter prevodi dvojako, prije svega, potpuno razliite pojmove s Be" ruf. Jednom paulinski "XA.l'lO~, u smislu pozivanja na vjeni spas Bogom. Tu spadaju: I Kor. 1,26; Ef. 4,1;"U Sol. 1,11; Jevr. 3.1; II Petr. 1,10. U svim ovim sluajevima radi se o isto religijskom pojmu onog poziva koji je nastao posredstvom po Bogu preko apostola objavljenog enndelja, i pojam XAl'loli; nema ni najmanje veze sa svjetovnim pozivima u dananjem smislu rijei. Njemake biblije prije Lutera u ovom sluaju piu: )ruffunge (tako sve inkunabule hajdelbeI'ke biblioteke upotrebljavaju umjesto von Gott geruffet) (od Boga zvan): von Gott gefordert ())od Boga traen). Ali drugi put on prevodi - kako smo ve ranije spoJ!len!lH ':' u pre~h9dnoj ~i~ ljeci navedene rijei Isusa Siraha: u prevodu LXX tv "[(lj lpym crou 1ta A.alCl>-STJ,,[l i xai l!1!1EV& "[(lj 1t6vm oou sa: ))ustraj u svojem poziVu (Beruf) i ostaj u svojem pozivu (Beruf), umjesto: ostaj pri svojem pos/u, pa su se njemu kasniji (autorizirani) katoliki prevodi Biblije (na primjer, F1eischutzov prevod, Fulda, 1781) ovdje (kao iu novozavjetni m mjestima) jednostavno pridruili. Luterovski prevod je na ovom Sirahovom mjestu, koliko ja znam, prvi sluaj u kojemu se njemaka rije Beruf upotrebljava potpuno u svojem .istosvjetovnom smislu. (Prethodnu opomenu - v. 20: - OTf'j-~h tv ola-Si}XTJ crO\) I?revodi on sa ostani u bojojrijei, iako Sirah (14, 1 i 43,10) pokazuje da bl - odgovarajui hebrejskom izrazu PM koji je Sirah upotriJebio (po taimudskim citatima) - OlaVTI'XTJ, u stvari, imalo da znai neto slino naem Beruf; (poziv), naime udbina ili doznaeni rad. (U kasnijem i dananjem smislu rije Beruf nije ranije postojala, kako je to gore spomenuto, u njemakom jeziku, pa niu ustima - koliko vidim. - starijih prevodilaca Biblije ili propovjednika. Njemake biblije prije Lutera prevode u Sirahovom mjestu sa Werk (djelo). Berthold von Regensburg u svojim propovijedima rije Arbeit (rad) upotrebljava ondje gdje bismo mi govorili o Beruf. Jezika upotreba je, dakle, ovdje ista kao i ona u antici. Prvo meni dosada poznato mjesto gdje se za isto sVjetovni rad ne upotrebljava, dodue )Beruf nego )Ruf (kao prevod rijei XA;f'toli;),nalazi se u Iijepoj Taulerovoj propovijedi o Efes. 4. (bazeIsko izd., v. 117): o seljacima koji idu )da se istovare: oni se ponaaju esto bolje jer se dre svojeg poziva (Ruf) prostodunije nego duhovni ljudi, koji na svoj poziv (Ruf) ne paze. Ova rije u ovom smislu nije prodrla u profani jezik. I uprkos. tome to se Luterova jezika upotreba u poetku (v. Werke, Eri, Ausg. 51, str. 51) koleba izmedu Ruf i ))Beruf, Taulerov uticaj nije nikako slguran, iako se mnogo toga to podsjea na ovu Taulerovu propovijed nalazi, na primjer u )Freiheit eines Christenmenschen . Jer u isto svjetovnom smislu, kao Tauler l. c., Luter tu rije nije upotrebljavao (ovo prema Denifle, Luther, str.
163).. .

savjet kod Siraha, oevidno, nema, nezavisno od opeg poziva na pouzdanje u Boga, u redakciji LXX nikakve veze sa specifino vjerskim cijenjenjem svjetovnog rada )PO pozivu (izraz 'Jt6\}o~, tegoba, bio bi

Meutim,

PROBLEM

53

A kao znaenje rijei tako je - to bi, uglavnom, moglo da bude poznato - i ta misao nova i proizvod reformacije. Nije da izvjesni zaeci onog potovanja svjetovnog svakodnevnog rada nisu postojali jo u srednjem vijeku, pa ak i u
rta pokvarenom drugom mjestu prije suprotnost tome, kada ne bl bio pokvaren. Ono to Isus Sirah kae jednostavno odgovara pozivu psalmista (Ps. 31,3): ostani u zemlji i hrani se poteno, kao to to i uporedenje s pozivom (v. 21) da se ovjek ne da zasjeniti djelima bezbonika, jer je Bogu lako siromaha obogatiti. - vrlo jasno pokazuje. Samo poetna opomena: da ostane u PM (v. 20) ima izvjesnu slinost sevandeoskom X"-1jatc;;, aH upravo'ovdje Luter (za grku 5Lu,91iXll) nije upotrijebio rije Beruf. Most izmedu ovih dviju, na izgled sasviin heterogenih upotreba rijei Beruf ini kod Lutera mjesto u Prvom pismu' Korinanima i njegov prevod. . Kod Lutera (u obinim modernim izdanjima) itava veza u kojoj ovo mjesto stoji glasi ovako: I Kor. 7, v. 17: ..i kao to je svakoga Gospod pozvao, onako neka ivi... (18) Ako je ko pozvan obrezan, neka se ne pravi neobrezan; ako li je ko pozvan s okrajkom, neka se ne obrezuje (19) Obrezanje je nita, i okrajak je nita; nego dranje zapovijesti bojih (20) Svako neka ostane u onom pozivu u kojemu je pozvan (tv "tf\ X,,-i}crSl 11 ~XA1i.sll, - kako mi kae tajni savjetnik A. Merx, nesumnjiv hebreji'z'itm, - Vulgata: in qua vocati one vocatus est). (21) Ako si pozvan kao rob, ne brini se, ali ako moe da se oslobodi, onda jo radije to budi! (22) Jer ko je pozvan kao rob, slobodnjak je; isto tako l ko je pozvan kao slobodnjak, rob je Hristov. (23) Vi ste skupo iskupljeni; ne budite robovi ljudi. (24) Svako, draga braO, II emu je pozvan u onome neka ostane pred Bogom. Zatim, II v; 29. slijedi ukaZivanje na to da je vrijeme kratko, na to slijede poznata, eshatolokim oeki vanjima motiVisana, ukazivanja na to da e ~ovjek imati ene kao da ih nema, da e kupovati kao da kupljeno nema itd. U v. 20. Luter je, u vezi sa sta; rijim njemakim prevodima, jo 1523. u svojoj egzegezi ovog poglavlja x";fJcr LC; preveo na Ruf (ErI. izd., sv. 51, str.. 51) i tada interpretirao sa Stand (stanje). Oevidno Je, u stvarI, da rije~"-fJO~ na ovom - i samo na ovom mjestu poprilino odgovara latinskom status i naem Stand (Ehestand = brano stanje, Stand, des Knechtes = stanje sluge itd.). (Ali ipak sigurrio ne odgovara, kako Brentano' na cit. mj., str. 137, pretpostavlja, izrazu Beruf u njegovom dananjem smislu. Brentano teko da je proitao Samo to mjesto, kao i ono to ja o tome kaem). U jednom znaenju koj~ na to barem podsjea nalazi se ova rije - po korijenu srodna sa tXXAT)oia.. sazvana kuptina - u grkoj literaturi, dokle see leksiki materijal, samo jedanput na jednom mjestu kod Dionizija od Ha1ikamasa, gdje ona odgovara latins~C?i.r.ije9 classis -: Teofi1akt (ll/I2 s~oljc:e) interpretira I Kor.,7,20;ev 01(0 Iliro Xal tv oi.ro 'taYUJlu'tL Xa.t 1tO"-l't8U~'tL &v i:1tw'tSucrev (budui u kojem ivotu, staleu i dravnom sustavu povjerova - pr. N. M.) (gospodin kolega Deissmann upozorio me je na to mjesto). - Sva~ako da X"-fJCJl~ ni u naem mjestu ne odgovara naem dananjem BerufK. A1i je Luter, koji je u eshatoloki motiviranoj opomeni da svako treba da ostane u svojem sadanjem. stanju ~A.1j<!~~ preveo sa Beruf, zatim, kada je kasnije prevodio apokrife, u

54

MAX WEBER

(kasnohelenistiko) staro doba: - o tome e kasnije biti govora. Bezuslovno nova bila je svakako najprije jedna stvar: potovanje ispunjavanja dunosti u svjetovnim pozivima kao najvieg sadraja koji moralno samopotvrivanje djelom moe uope da primi. To je bilo ono to je imalo za neizbjenu posljedicu predstavu o religioznom znaenju svjetovnog svakodnevnog rada i to je prvi put stvorilo pojam poziva u ovom smislu. U pojmu poziv (Beruf) dolazi, dakle, do izraaja ona centralna. dogma svih protestantskih denominacija koja odbacuje katoliko odvajanje hrianskih moralnih zapo-

tradicionalistiki i antihrematistiki motlVlranom. savjetu Isusa Siraha da svako ostane pri svojem poslu, ve zbog stvame slinosti tog savjeta, 1tOVO~ isto tako preveo sa B~ruf., (To je presudno i karakteristino. Mjesto I Kor. 7,17.. ne'upotrebljava XA:flot~, kao to je reeno, uope u smislu ))Beruf = ogranieno podruje poslova). U meuvremenu je (iIi, moda,istovremeno) 1530. godine u augzburk()j konfesiji protestantska dogma o uzaludnosti katoli nog prevazilaenja svjetovnog morala bila utvrena i pri tome bio upotrijebljen obrt svakome prema njegovom pozivu (v. raniju napomenu!) 0,,-dje se u Luterovom prevodu ispoljava ovo i ono, poetkom tridesetih godina bitno sve vee, cijenjenje svetosti poretka u koji je pojedinac stavljen,cijenjenje koje je bilo izliv njegove sve otrije precizirane vjere u sasvim specijalno boje provienje i u pojedinostima ivota, a istovremeno njegova sve vea sklonost da primi svjetski poredak kao po bojoj volji nepromjenljiv. Izraz )vocatio bio je upotrebljavan upravo u tradicionalnom 'latinskom = boanski poziv na svetjvot, osobito u manastiru ili na poloaju duhovnika; i ova obojenost je sada za Lutera, pod pritiskom one dogme pretpostavljala rad svjetovnog )poziva. Jer dok on sada 1t6vo~ j spyov, kod Isusa Sir3:ha prevodi sa )Beruf, za to je ranije postojala samo (latinska) analogija, porijeklom iz ka1uderskog prevoda, on je nekoliko godina prije toga jo II Priama Solomunovim (22, 29) hebrejsko ~::IK"Q koje je bilo u osnovi rijei ~pyov grkog teksta Isusa Siraha i - koje pOqluno kao njemaki Beruf i nordijski kald, kallelse - proizlazi iz duhovnog poziva (Betur), isto tako kao i na drugim mjestima (Postanje, 39, ll) preveo sa Geschiift (posao). (LXX: lpyov, VUlg.: opus, engleske biblije: business,saobraznos tim i nordijski i svi drugi prevodi koji su preda mnom_ Odsada je od njega stvorena rije )Beruf. u naem dananjem smislu ostala, prije svega, sasvim iuterovska. Kalvinistima su apokrifi vadi kao nekanonskl. Oni su tek usljed onog razvitka koji je na prvo mjesto istakao interes za provjeravanje luterovski pojam poziva akceptirali i sada otro naglaavali; ali oni u prvim (romanskim) prevodima nisu imali na raspolaganju odgovarajuu rijet, a ni mo da je u ve stereotipiziranom jeziku uine jeziki upotrebljivom_ Zatim je ve u 16. stoljeu pojam Beruf u vancrkvenoj literaturi u dananjem smislu odomaen. Prevodioci Biblije prije Lutera upotrebljavali SIl za X"''I1at,> rije )Berufung (tako, na primjer, u Haldelberkirilinkunabulama od 1462/66, 1485), Eckov ingoltetski (Ingolstadter) prevod od t 537,

PROBLEM ,
~.::.~,

55

vijedi i pra~cept~ ~ consilia (propisa i savj~!a~< prev. N. M.) 1 kao Jedmo sredstvo da se bogougodno ZiV1 ne poznaje prevazilaenje unutar svjetovnog morala kaluer skom askezom, nego iskljuivo ispunjavanje svjetovnih dunosti kakve proizlaze iz ivotnog poloaja pojedinca, koji upravo time biva njegov poziv (Beru!). . U Luteru4 se ova misao razvija u toku prvog decenija njegove reformatorske djelatnosti. U poetku njemu, sasvim u duhu preovladujue srednjovjekovIle tradicije kako je predstavlja Toma Akvinski,s svjetovni rad. iako bogomdan,
kae: ln dem Bemr, worin er beruft Ist. Kasniji katoliki prevodi povode se "Vei nom direktno za Luterom. U Engleskoj - kao prvi od-svih - Vi1duov prevod Biblije (1382) ima ovdje cleping (staroengleska rije, koja je bsnije bila zamijenjena uzajmljenicom calling) - dakle, to je pored onakve 10lardske etike sigurno karakteristino, rije koja je kasnijoj refomiatorskoj jezikoj upotrebi ve odgovarala, - dok tindalski prevod od 1534. ide, naprotiv, na staleki pojam: in the same state wherein he was called, a isto tako engleski prevod Biblije u enevi od 1557. Slubeni Cranmerovod 1539. zamijenio je state rijeju ca1ling, dok se (katolika) renska (Reims) Biblija od 158~. isto tako kao i dvorske anglikanske biblije elizabetinskog doba, karakteristino, opet vraaju na vocation, naslanjajui se na Vulgatu. Da je za Englesku Cranmerov prevod izvor puritanskog pojma calling u smislu poziva (Berut) = trade, to je ve Murray tano primijetio. Ve sredinom 16. vijeka upotrebljava se calling u tom smislu, ve se 1588. govorilo o unlawful c:a1lings (ne:!akonitim pozivima - prev. N. M.), 1603. o greater callings II smislu viih poziva itd. (v. Murray na cit. mj.). (Vrlo udnovata je Brentanova predstava - na cit. mj, str. 139 - da se u srednjem vijeku rije vocatio nije prevodila sa Beruf i da taj pojam nije bio poznat, jer su samo slobodni ljudi nJogli biti u jednom pozivu (Berut), a da slobodnih ijudi tada - u graanskiD). pozivima - nije ni bilo. Poto je itava drutvena organizacija srednjovjekovne radinosti, nasuprot antikoj, poivala na slobod~ nom radu, i poto su trgovci, prije svega, bili gotovo apsolutno slobodni ljudi. ja tu tvrdnju upravo ne razumijem.) 4 Za sljedee upor. pouan prikaz kod K. Egera, Die Anschauung Luthers vom Beruf (Giessen, 1900), iji bi, moda. jedini propust mogao da bude u -kod njega kao kod gotovo svih drugih teolokih pisaca - jo nedovoljno jasnoj analizi pojma lex naturac (v~ za to E. Troltscha u prikazu Seebergove Dogmengeschichte, Gtt. Gel. Anz., 1902. i sada, prije svega, u odnosnim partijama njegovih )Soziallehren der christI. Kirchen). . Jer kad Toma Akvinski postavlja organizaciju ljudi po staleima i pozivima kao djelo bojeg proYidenja, to on time misli objektivni /cosmos ljudskog drutva. Ali to to se pojedinac obraa jednom odreenom konkretnom pozivu (kako bismo mi rekli. a Toma kae: ministerium ili officium). ima svoj razlog u causa.e naturales (prirodnim stvarima). Quaest. quodlibetal.. VII. str. 17c: Haec autem diversificatio hominum in diversis officis

56

MAX WEBER

spada u kreaturaino, on je neophodna prirodna osnova vjersk<;>g ivota, po sebi moralno indiferentan kao jelo i pie.o Ali s jasnijim sprovoenjem soIa-fide-misli u njenim konsekvencijama i s time datom, sve otrije naglaavanom suprotnoil pr~ma od avola diktiranim katolikim evaneos kim savjetima kaluera - raste znaaj poziva. Kaluerski nain ivota nije samo za opravdanje pred Bogom, razumije se, savreno bezvrijedan nego on njemu vai i k~~ proizvod
contingit primo ex divina providentia, qllae ita hominum status distribuit... secundo etiam ex causis naturalibus. ex quibus contingit. quod in diversis hominibus sunt diversae inclinationes ad diversa oillcia... ,. (Ovo, pak, razlikovanje ljudi po raznim pozivima deava se, prvo, po bojoj providnosti, koja je tako raspodije/ila stalee ljudi ... drugo i zbog prirodnih stvari usljed kojih se deava da su u raznih ljudi razne sklonosti za razne poii'le - prev. N. M.). Isto tako, na primjer, Paskalovo ocjenjivanje pozivaproizlazi iz stava daje sluaj ono to odluuje o izboru poziva (upor. o Paskalu: A.. Kaster, Die Ethik Pascals, 1907.). Od organskih vjerskih etika u ovom pogledu drukije stoji samo najsaietija od sviju njih, indijska. Suprotnost tomistikog pojma poziva prema protestantskom (i prema, inae, osobito u naglaavanju providencijalnog blisko srodnom kasnijem luteranskom) tako je oevidna da je zasada dovoljan gornji citat, jer emo se kasnije vratiti na kritiku ocjenu katolikog shvatanja. V. o Tomi: Maurenbrecher; Th. v. Aquionos Stellung zum Wirtschaftsleben seiner Zeit, 1898. Gdje, uostalom, izgleda da se Luter s Tomom u p'ojedinostima ne slae, na nj je, uglavnom, vie uticalo ope ue nje skolastlke nego specijalno Tomino uenje. Jer izgleda da je on Tomu, Po Denifleovim obavjetenjima, stvarno tek nedovoljno poznavao (v. Denif1e, Luther und L1ithertuJn, 1903,str.. 501, ik tome KiJhler, Ein Wort zu Denifles Luther, 1904. str. 25. i dalje). . 6 U Von der Freiheit eines Christenmenschen se, prije svega, l} upotrebljava dvojaka priroda ovjekova za konstrukciju svjetovnih dunosti u smislu lex na:turae (ovdje"'" prirodni poredak svijeta), koji slijedi jz toga toje ovjek (Eri. izd. 27, str. 188) faktiki vezan za svoje tijelo i za socijalnu zajednicu. - 2) U ovoj situaciji e on (str. 196) - ovo je na to nadovezano drugo obrazloenje, - ako je pravovjeran hrianin, stvoriti odluku da to Bogu, koji je iz iste ljubavi odluio da mu podari milost, vrati ljubavlju prema blinjemu. S ovom vrlo labavom povezanou vjere i ljubavi ukrta se 3) -- str. 190- staro asketsko obrazloenje rada kao sredstva da se unutarnjem ovjeku da vlast nad tijelom. - 4) Rad je stoga - tako to glasi u vezi s tim dalje, i ovdje opet u drugom shvatanju biva priznata misao lex natu rae (ovdje = prirodni moral) - bio jedan ve Adamu (prije pada) svojstven, od Boga mli usaen nagon, koji je on, samo da Bogu ugodi, slijedio. - Konano S) - str. 161. i 199 -, u vezi s Mat. 7,18. i dalje javlja se misao da je valjan rad u pozivu posljedica vjerom izazvanog novog ivota, i da to on mora biti,a da se ipak iz toga ne razvije odluna kalvinistika misao potvrdenja. - ~ilno raspoloenje kojim je ovaj spis noen objanjava iskori8vanje heterogenih pojmovnih elemenata.

PROBLEM

57

samoivosti, koja se izvlai od svjetovnih punosti. Nasuprc;>t tome, svjetovni rad po pozivu javlja se kao spoljni izraz ljubavi prema blinjemu, i to se, svakako, na vrlo naivan nain i l j gotovo grotesknoj suprotnosti s poznatim ree nicama' Adama Smitha obrazlae ukazivanjem na to da podjela rada prisiljava svakog pojedinca da radi za druge. Med1.ltim ovo, kako se vidi, u sutini skolastiko obrazloenje uskor~ opet iezava, i ostaje, sve jae naglaavano, ukazivanje na to da je ispunjavanje svjetovnih dunosti bezuslovno jedini put da Bogu ugodimo, da je ono, i samo ono, boja volja, i da stoga svaki dozvoljeni poziv pred Bogom vai apsolutno jednako... . ... .. Da Je ova moralna kvahfikacIJa sVjetovnog profeSIOnalnog ivota jedno od zamanih ostvarenja reformacije i, specijalno, ~artina ~ute.ra, u stvari je nesur.?njiv~ i moe! najzad, da VaI kao opce mJesto. 9 Ovo shvatanje stOJI beskrajno 4ale, Svoj ruak mi ne oekujemo od blagonaklonosti mesara; pekara ili seljaka, nego od njihova osvrtanja na svoju vlastitu korist; mi sene obraa mo na njihovu ljubav prema blinjem, nego na njihovu sebinost, i ne govorimo im nikada o svojim potrebama,nego stalno samo o njihovoj koristi (W. of N. 1,2). 8 Omnia enim per te operabitur (Deus), mulgebit per te vaccam et servihssima quaeque opera faci et, ac maxima pariter et minima ipsi grata erunt (jer e sve za te raditi (Bog), mue za te kravu i radie sve najropskije poslove, i najvei jednako kao i najmanji njemu e biti ugodni- preveo N. M.) (Egzegeza Postanja, Op. lat" exeg. ed. Elsperger VII, 2 13). Ta misao se prije Lutera nalazi kod Taulera. koji duhovni i svjetovni Ruf (poziv) po vrijednosti principijelno izjednaava. SuprQtnost prema tomizmu je njemakoj mistici i Luteru zajednika. U svojim formulacijama dolazi ona do izraaja u tome to se Toma - osobito da bi mogao zadrati moralnu vrijednost kontemplacije, ali i sa stanovita kaluera prosjaka - naao prisiljenim da pavIinsku reenicu ko ne radi, ne treba ni da jede tumai tako da je rad, koji je lege naturae neophodan. dosuen ljudima kao vrsti, a ne svim pojedinim ljudima. Gradacija u potivanju rada, od seljakih opera servilia (ropskih poslova - prev. N. M~) nagore, jeste neto to je u vezi sa specifinim karakterom kaluera-prosjaka. iz materijalnih razloga vezanih za grad kao dc,>micll, i to je bilo jednako daleko od njemakih mistiara kao i od seljakog sina Lutera, koji su, pri meusobno istom potivanju poziva, naglaavali staleku organizaciju kao bogomdanu. - Odluna Tomina mjesta v. kod Maurenbrechera, Th. v. Aquinos Stellung zum Wirtschaftsleben seiner Zeit (Leipzig 1898, str. 65. i d ..).. Tim udnovatije je to to pojedini istraivai misle da takva Jedna nova tvorevina moe da pored djelanja ljudi prode bei traga. Priznajem da to ne razumijem .
9

egoistike

58

MAX WEBER

ko od mrnje kojom je Paska/ovo kontemplativno raspoloenje odbijalo od sebe, po njegovu dubokom uvjerenju, samo sujetom ili lukavou uope objanjivo cijepanje djelovanja u svijetu,IO - jo dalje, dakako, od velikodunog utilitaristikog prilagoavanja svijetu koje je jezuitski probabilizam izvrio. Ali kako sada da se u pojedinostima predstavi praktino znaenje onog ostvarenja protestantizma, to se uope mutnije osjea nego to se jasno saznaje. Prije svega, jedva da je potrebno konstatovati da se ne moe tvrditi da je Luter s kapitalistikim duhom u onom smislu koji smo mi dosada s ovom rijeju povezivali - ili, uostalom, u bilo kojem smislu - u dui srodan. Ve crkveni krugovi koji ono ostvarenje reformacije obino najrevnosnije hvale nisu, uostalom, danas nipoto prijatelji kapitalizma bilo u kojem smislu. A sam Luter bi, pogotovo, bez ikakve sumnje, svaku srodnost s mentalitetom kakav se javlja kod Franklina otro od sebe odbio. Ne treba se, naravno, ovdje pozivati na njegove albe na veletrgovce, Fuggere i sl.l1 kao na simptom. Jer se borba protiv pravno ili faktiki privilegovanog poloaja krupnih trgovakih kompanija u 16. i 17. stoljeu moe najprije da uporedi s modernim ratnim pohodom protiv trustova, i ona nije, kao ni ovaj, ve sama po sebi izraz tradicionalistikog mentaliteta. Protiv ovih, protiv lombarda, protiv trapezita, protiv sa strane ang1ikanizma, kraljeva i parlamenta u Engleskoj i Francuskoj povlaenih monopolista, krupnih pekulanata i bankara vodili su i puritanci, isto
lO SuJeta je u ljudskom srcu ukorijenjena tako duboko da se i jedan komordija. i jedan sudopera. i jedan nosa hvale i hoe da imaju svoje oboavaoce... (Faogerevo izd. It 208, upor; Koster, na cit. mj., str. 17, str. 136. i d.). O principijelnom stavu Port Royala i jansenizma prema pozivu, na koji emo se jo kasnije ukratko osvrnuti, upor. sada izvrstan spis: Dr Paul Honigsheim, Die Staats - und Soziallehren der franzosischen' Jansenisten im 17. Jahrhundert (Heidelberger historische Dissertation 1914, djelimian otisak iz jednog obimnog djela o Vorgeschichte der franzosisehen Aufkllir_ng. up-or. naroito str. 138. i d. tog djeliminog otiska). II Sto se tie Puggera, on kae da ne moe biti pravo i Bogu drago kada u ivotu jednog ovjeka bude skupljeno tako veliko i kraljevsko blago na gomilu. To je, dakle, II sutini seljako nepovjerenje prema kapitalu. Njemu je isto tako (Gr. Sermon v. Wucber. ErI. izd. 20, str.. 109) kupovina rente moralno sumnjiva jer je ona jedna nova, vjeto izmiljena stvar, - jer mu je, dakle. ekonomski neprovidna, slino kao modernom sveeniku terminska trgovina .

PROBLEM

59

tako kao i hugenoti. ogorenu borbu. II Kromvel je poslije bitke kod Dunbara (septembra 1650) pisao Dugom parlamentu: Molim. uklanjate zloupotrebe svih poziva, a ima jedan koji mnoge osiromai da bi malo njih obogatio: to nije od koristi opoj stvari, - a nasuprot tome, vidjeemo da je on, s druge strane, ispunjen sasvim specifino kapitaIistikim nainom miljenja. lJ Nedvosmisleno se, naprotiv, u Luterovim mnoIZ Tu suprotnost je zgodno Izloio H. Levy (u svom spisu D1e GrUridlagen des okonomisehen Liberalismus in der Geschichte der englischen Volkswirtschaft, Jena, 1912). Upor., na primjer, i peticiju levelera u Kromvelovoj vojsci protiv monopola i kompanija od 1653. u Gardinera, Commonwealth, II, str" 179. Laudov reim je teio, naprotiv, jednoj od kralja i crkve vodenoj hriansko-socijalnoj privrednoj organizaciji - od koje jc kralj oekivao politike i fiskalno-monopolistike koristi. Upravo protiv toga je bila upravljena borba puritanaca" ' u Sta se ovdje pod tim razumije, neka bude objanjeno na primjeru manifesta Ircima, kojim je Keomvel u januaru 1650. otpoeo protiv njih svoj rat do istrebljenja i koji je predstavljao odgovor na manifeste irskog (katoli kog) klera iz Clonmacnoisea od 4. i 13. decembra 1649 Glavne reenice gla se: Englishmen had good inheritances (naime, u Irskoj) which many of them purchased with their money. .. they had good leases from Irishmen for long time to come, greatstocks thereupon, houses and plantations erected at their cost and charge... Yon broke the union... at a time when Ireland was in perfect peace and whc;{l through the example of EngJish industry; through commerce and traffic, that which was in the nations hands was better to them than in all Ireland had been in their possession... Is God, will God be with you? I am confident he will not. , (Englezi imaju dobre posjede koje su mnogi od njih kupili svojim novcem, oni su od Iraca zakupili na dug rok imanja, na njima imaju velik inventar... kue i plantae podignute njihovim trokom... oni su prekinlili jedinstvo ... u vrijeme kada Je Irska bila u savrenom miru i kada je zahvaljuju~ i engleskoj industriji, trgovini i prometu koji je bio u rukama nacije bilo njima bolje nego kad bi sva Irska bila u njihovom posjedu ... Ako je Boga, hoe li Bog biti s vama? Ja sam uvjeren da nee - preveo N. M.) Ovaj manifest, to podsjea na engleske uvodne novinske lanke za vrijenie burskograta, nije karakteristian zato to se ovdje kao razlog rata postavlja kapitalistiki interes Engleza, - to bi, naravno, u pregovorima izmedu Venecije i eno ve o obimu njihove interesne sfere na Orijentu'isto tako vdo dobro moglo da bude upotrijebljeno kao argumenat (to, za divno udo - iako sam ja to ovdje istakao - Brentano na cit. mj., na str. 142, meni prigovara). No, specifi nost ove isprave lei upravo u tome to Keomvel - kako to svako ko poznaje njegov karakter zna, s najdubljim subjektivnim uvjerenjem;... ak i prema Ircima moralno opravdanje, pozivajui se na Boga, zasniva na okolnosti da je engleski kapital nauio Irce radu. - (Ovaj manifest se moe nai, osim u Carlylea, u izvodu u Gardiners Hist. arthe Commonw. I, str. 163. i dalje, od~tampan I analiziran, i u njemakom prevodu u Honigovom Cromwellu).

60

MAX WEBER

gobrojnim izjavama protiv lihve i uzimanja kamata uope ispoljava njegov, prema kasnoj skolastici, direktno (s kapitalistikog stanovita) zaostao nain shvatanja bia kapitalistike privrede. 14 Specijalno, na primjer, kod Antonina od Firence ve prevladani argumenat o neproduktivnosti novca spada, naravno, ovamo. Ali nam uope nije potrebno da ovdje ulazimo u pojedinosti, - jer je, prije svega, misaopoziva u vjerskom smislu bila u svojim konsekvencijama za -svjetski nain ivota podobna za vrlo razliito oblikovanje. Istaknuto ostvarenje reformacije kao takve bilo je, prije svega, samo u tome to su se, nasuprot katolikom shvatanju, moralni akcenat i vjerska nagrada za svjetovni, pozivno rasporeeni rad silno poveali. Kako se misao poziva, koja je to dovela do izraaja, dalje razvijala, to je zavisilo od rieposrednog vida pobonosti kakav se odsada u pojedinim crkvama reformacije razvijao. Autoritet Biblije, iz koje je Luter mislio da je uzeo misao poziva, bio je sada po sebi tradicionalistikom shvatanju uope povoljniji. Specijalno Stari zavjet, koji prevazilaenje unutar svjetovnog morala u genuinom prorotvu nikako nije poznavao, a i ukoliko ga je poznavao, onda samo u usamljenim rudimentima i zaecima, oblikovao je jednu sasvim slinu vjersku misao strogo u ovom duhu: svako neka ostane pri svojem nasullom hljebu i pusti bezbonike da tee za dobiti; to je smisao svih onih mjesta koja direktno raspravljaju o svjetovnom poslovanju. Tek Talmud to u tome stoji djelimice - ali ne naelno - n.a drugom gleditu. Lini Isusov stav oznaen je tipino anti ko-orijentalnom molbom: Kruh na svagdanji daj nam danas u klasinoj istoti. i radikalno odbacivanje svijeta kakvo tr JlaJlffiVa~ TIJ<;. a8lxia~ (bogatstvu nepravde - prev. N. M.) dolazi do izraaja iskljuivalo je svaku s njim direktnu povezanost modeme misli o pozivu. IS Apostolsko doba hrianstva, koje u Novom zavjetu dolazi do rijei, a specijalno i Pavle, stoji prema modernom profesionalnom ivotu, usljed eshatolokih iekivanja, koja su one prve generacije hria.. Da ovo poblie izloimo, nije jo ovdje mjesto. Upor. u drugoj nac rednojnapomeni cit. pisce. IS V. primjedbe u Jii!icherovoj lijepoj knjizi Gleichnisreden Jesu, sv. II, str. 636. str 108 i d.

PROBLEM

61

na isputijavala, iliirtdiferentno ili isto tako, u sutini, tradicionalistiki ; kako sve eka na dolazak Gospoda, onda neka svako ostane u staleu i u svjetovnom poslu u kojemu ga je poziv Boga naao, i neka radi kao dosada; tako nee pasti brai na teret, - a i onako je to jo samo jedan trenutak. Luter je itao Bibliju kroz naoale svojeg trenutnog opeg raspoloenja, a ono u toku njegova razvitka izmedu otprilike 1518. i otprilike 1530. nije samo ostalo tradicionalistiko nego je i bivalo sve tradicionalistikije. 16 U prvim godinama njegove reformatorske djelatnosti kod njega je preovladalo, usljed sutinski kreaturaInog cijenjenja poziva, s obzirom na vrstu svjetovne djelatnosti jedno s eshatolokom ravnodunou kakva ona dolazi do izraajal7 u I Kor. 7 duboko srodno shvatanje: da ovjek u svakom staleu moe biti sretan, da je na kratkom hodoau ivota besmisleno polagati vanost na vrstu poziva. I tenja za materijalnom dobiti koja nadilazi vlastite potrebe mora zato da vai kao simptom nedostajueg stanja milosti i, jer je to mo,. Za sljedee opet upor., prije svega, prikaz kod Egera, na cit. mj" Ve ovdje da ukaem na jo danas nezastarjelo lijepo djelo ~chneckenburger, Vergleichende Darstellung des lutherischen Lehrbegriffes, (izd. GUder, Stuttgart, 1855). (Luthardtovo djelo Ethik Luthers, str. 84, Ilzd.,koje sam jedino imao pred sobom, ne daje nikakav stvaran prikaz razvitka.) Upor. dalje Seeberg, Dogmengeschichte, sv. II, str. 262. dolje. - Bez vrijednosti je la nak Beruf u Realenzyklopidie f. prot. Theoi. u. Kirche, koji, umjesto kakve naune analize tog pojma i nj,~v~ geneze, sadri svakojake; prilino plitke napomene o svemu mogu~m o enslc.om pitanju i tome sL - Iz politiko ekonomske literature o Luteru spomenimo ovdje samo S.chmollerovu Geschichte der national okon . Ansichten in Deutschland wahrend der Reformationszett (Z. f. Staatswiss, XVI, 1860). Wiskemannov Preisschrift (1861) i Franka G Warda Darstellung und Wurdigung von Luthers Ansichten vom Staat und seinen wirtschaft1ichen Aufgaben (Conrads Abh. XXI, Jena, 1899).. Djelimice izvrsna literatura o Luteru povodom stoljetne prekretnice reformacije nije, koliko vidim, o ovoj posebnoj taki nita odluno novo donijela . O Luterovoj (i luteranskoj) socijalnoj etici treba, naravno, prije svega uporediti odnosne partije u TroeJtschovim So~iallehren. . '" Tumaenje 7. gl. Prvog pisma Konnanima 1523, ErI. izd . 51, str. l. i d. Ovdje Luter misao slobode svakog poziva pred Bogom mijenja u smislu ovog mjesta jo tako da time l) ljudska odredba bude odbaena (kaluer ski zavjet, zabrana mjeovitih brakova itd.) i 2) da pred Bogom po sebi indirerentno ispunjavanje preuzetih svjetovnih obaveza prema blinjima kao za povijed ljubavi prema blinjem bude pootreno. U stvari se, dakako, kod karakteristinih izlaganja, na primjer, na str 55, 56, radi o dualizmu lex naturae prema pravednosti pred Bogom

62
gue

MAX WEBER

samo na raun drugih, direktno kao stvar za osudu.1 8 Sve veim uplitanjem u svjetske svae ide pod ruku i sve vee potivanje znaaja profesinalnog rada. Ali istovremeno s tim, konkretan poziv pojedinca postaje njemu sve vie specijalna boja zapovijed da ovaj konkretni posao na koji ga je boja providnost uputila izvri. I kada, poslije borbe s rojevima duhova i seljakih nemira. objektivni historijski poredak u koji je pojedinac bojom voljom stavljen. za Lutera biva sve vie qirektan izIiv boje volje,19 odsada sve jae naglaavanje providencijalnog i u pojedinim sluajevima ivota sve vie dovodi do misli opredjeljenja odgovarajue tradicionalistikeobojenosti : pojedinac treba naelno da ostane u pozivu i staleu u koji ga je Bog jednom stavio, i da svoje ivotne tenje dri u granicama ovog svog ivotnog poloaja. Ako je ekonomski tradicionalizam u poetku bio rezultat pavlinske indiferentnosti, to je on kasnije izliv sve intenzivnije vjere u providnost, zo koja bezuslovnu poslunost prema BoguZI identifikuje s bezuslovnim povinovanjem datom poloaju. Luter na ovaj nain uope nije dospiolZ do jednog,. na naelno noUpor~ Sombartovo. s pravom pred njegov prikaz obrtnikog duha (= tradicionalizma) kao. moto postavljeno,. mjesto iz Von Kaufhandlu]J:g und W1icher (1524): Zato ti mora postaviti sebi kao zadatak da u takvoj trgovini ne trai nita osim svog prilinog izdravanja, prema tome da hranu, trud, rad i opasnost urauna i procijeni, i tako onda utvrdili cijenu same robe, die je i sputa, da bi od toga za takav trud i muku imao nagradu.e< Taj princip je formuliran potpuno u tomistikom duhu . I. Ve u pismu H. v. Sternbergu, kojim mu on 1530. posveuje egzegezu 117. psalma, stale (nieg) plemstva, uprkos njegovoj moralnoj pokvarenosti, vai kao od Boga osnovan (Eri. izd. 40, str. 282; dolje). Presudan znaaj koji su Mincerovi nemiri imali za razvitak ovog. shvatanja jasno proizlazi iz tog pisma (str. 282 gore). Upor. i Egera na cit. mj.., str. 150. ,. I u tumaenju 111. psalma, v. 5. i 6. (ErI. izd. 40, str. 215. i 216) polazi se 1530. od polemike protiv prevazilaenja svjetovnog poretka po manastirima itd. Ali je sada lex naturae (nasuprot pozitivnom pravu, kako su ga carevi i juristi fabrici rali) neposredno identi~an s bojom pravednou: on je boja ustanova i obuhvata naroito sls/eku organizaciju naroda (str. 215, od}. 2. na kraju), pri emu se samo otro naglaava jednaka vrijednost stalea pred Gospodom. , Kakva se naroito ui u spisima Von Konzilien und Kirchen (1539) i Kurzes Bekenntnis vom heiligen Sakrament (1545) . .. Koliko jako. osobito za nas tako vana, kalvinizmom vladajua, misao potvrdenja hrianina u njegovu pozivnom radu i nainu iVota kod Lutera ostaje u pozadini. pokazuje mjesto u Konzilien und Kircben( (1539.

I.

PROBLEM

63

voj ili. uopce piincipijeln~j. osn.ovi z.as~oyanog,. povezivanj.a profesIonalnog rada s relJglOzmm prmClpIma. CIstota uenja kao nepogreiv kriterij crkve. kakva je u njega poslije borbi dvadesetih godina sve nepomjerljivije vrsto stajala, koila je ve po sebi razvitak novih aspekata na etikom podruju. Tako je, dakle. u Lutera pojam poziva vezan tradiciona~ )istiki. u Poziv je ono to ovjek ima da primi kao boju voErI. izd. 25. str. 376. dolje): Osim ovih sedam glavnih propisa (po kojima se prava crkva raspoznaje) ima sada vie spoljnjih znakova po kojima se sveta hrianska t:tkva raspoznaje.... ako nismo razvratnici i pijanice. ponosni, oholi. raskoni. nego edni. skromni. trezveni. Ovi znaci nisu po Luteru takO pouzdani kao oni gore (isto uenje. ~olitva itd.) zato ~to su se i neki mnogoboci u ta.kvim djelima izvjebali i ponekad izgledaju svetijiod hriana. Kalvin lino stajao je, kako emo kasnije izloiti. samo malo drukije. ali nije puritanizam. Na svaki nain, hriani'n u Lutera slui Bogu samo in vocatione; a ne per vocationem (Eger. str. 117. i d.) - Upravo za misao potvrdenja (svakako vie u njenoj pijetistikoj nego u kalvinistikoj koncepciji) nalaze se. naprotiv, u njemakih mistiara barem pojedinani zaeci (tako, na primjer. kod Seeberga. Dogmengeschichte.str. 195. gore cit. mj. iz Susoa. kao i ranije cit. Taulerove izjave). iako isto psiholoki koncipirani. z. Njegovo konano stanovite nalazimo zatim u nekim iZlaganjima Egzegeze Postanja (u Op. lat. exeget. ed. Elsperger). Vo,. IV. str. 109: Neque haec fuit levis teritatio. intentum esse suae vocationi et de aliis non esse curiosum.... Paucissimi sunt, qui sua sorte viva~t contenti ... (p. Ill, eod.). Nostruin autem est, ut vocantj Deo pan:amus... (p. 112). Regula igitur haec servanda est, tit unusqulsque maneat in sua vocatiane et suo dono contentus vivat, de aHis autcm non sit curiosus (No i nije bilo lako iskuenje biti revnosan u svom pozivu a to se tie drugih ne biti znatieljan... Vrlo malo ih je koji ive zadovoljni svojom sudbinom... Nae je. pak, da se Bogu pokoravamo. Trcba se. dakle. drati pravila da svaki pojedinac ostane u svom pozivu i da ivi zadovoljan svojim darom, ato se tie drugih da ne bude znatieljan - prev. N. M.).. To stvarno savreno odgovara formulaciji tradicionalizma kod Tome Akvinskog (th. V. 2 gen. 118 art. Ic): Unde necesse est. quod bonum hominis circa ea con"stat in quadam mensura. dum sCi,licet ~omo., .. quaerit habereex~e~orcs divi~ias. prout sunt n~ccssari ae ad vltam eJus secundum suam condItionem. Et Ideo tn exessu hUJus mensurae consistit peccatum, dum scilicet aliquis supra debitllm modum vult eas vel acquirerevel retinere, quod pertinet ad avari ti am (Stoga je potrebno da bogatstvo ovjeka bude to se toga tie u nekoj mjeri. dok, naravno. ovjek.,. trai da ima spoIjnja bogatstva kakva su mu potrebna za ivot prema njegovu poloaju. I stoga se u prestupanju te mjere sastoji grijeh, dok. naravno, neko hoe da ih iznad dune mjere stekne ili zadri, to ide na lakomost 'prev. N. M.). Grenost prelaenja vlastitom, s drutvenim poloajem saobraznom potrebom date mjere u preduzimljivosti obrazlae Toma prirodnim zakonom (lex naturae) kakav se on ispoljava u svrsi (ratio) spoljnih dobara,

64

MAX WEBER

Iju, emu on ima da se povinuje: ova obojenost je glasnija od druge, takoe postojee, misli da je rad po pozivu jedan zadatak 14 ili upravo Bogom postaVljen zadatak. I. razvitak ortodoksnog luteranstva jo vie je isticao ovu crtu. Neto negativno: ukidanje prevazilaenja svjetovnih dunosti asketskim dunostima, ali povezano s propovijedanjem poslunosti prema vlastima i povinjavanja datom ivotnom poloaju, bilo je ovdje, dakle, prije svega, jedini etiki dobitak.2s Bilo je, kako emo kad bude govora o srednjovjekovnoj vjerskoj etici izloiti, za misao o pozivu u ovom luteranskom vidu kod njema kih mistiara ve mnogo toga prethodno uraeno, osobito principijeinim jednakim cijenjenjem duhovnih i svjetovnih poziva kod Taulera i manjim cijenjenjem tradicionalnih oblia Luter bojim provIdenjem. O vezI izmedu vjere i poziva II Lutera v. jo vol. VII, str. 225: ... quando es fidelis, tum placent Deo etiam physica, camalia, animalia officia, sive edas, sive bibas, sive yigiIes, sive dormias, quae mere corporalia et fInimalia sunt. Tanta res est fides ... Verum est quidem, placere Deo etiam in impiis seduJitatem et industriam jn officio. (Ako vjeruje, onda se Bogu sviaju i prirodne, tjelesne, ivotne radnje, bilo da jede di pije, iii ne spava ili spava, jer su one samo tjelesne i ivotne. Tako silna je stvBr vjera... Ali je istina da se Bogu i kod bezbonika sviaju priljenost i marljivost u slubi - prev. N. M.). (Ovaj aktivitet u pozIvnom ivotu je krepost lege naturae). Sed obstat incredulitas et vana gloria, ne possint opera sua referre ad gloriam Dei. (Ali njihovo nevjerovanje i tata hvalisavost prijei da se za njihova djela moe rei da su u slavu Boga - prev. N. M.). (Ovo podsjeJ na kalvinistika tumaenja.) ... Merentur igitur etiam impiorum bona opera in hac quidem vita praemia sua, sed non numerantur, non colliguntur in altera (U ovom dakle ivotu i djela bezbonika zasluuju svoje nagrade, ali se ne priznaju, ne stiu u drugom - prev. N. M.). (Nasuprot Augustinovom Vitia specie virtutum pal!iata - mane pod platem kreposti., prev . N. M.). ,. U Kirchenpostdle (ErI. Ausg . 20, str. 233, 235/6 (stoji: Svako je pozvan u neki poziv. Taj poziv (na str. 236. stoji upravo zapovijed<~) ori treba da vri i u tome Bogu da slui. Ne raduje se Gospod izvr~avanju, nego poslunosti koja je u njemu. . . .. Tome odgovara kada se - suprotno od onoga to je gore o djelovanju piJetizma na paljivo st radnica bilo reeno - o modernim preduzimai ma ponekad tvrdi da, na primjer, strogo luteranska-poboni industrijalci danas nerijetko, na primjer, u Vestfaliji, u osobito visokoj injeri misle traqicionaIistiki, da nisu skloni preinaenjima naina rada- i bez prelaza na tvorniki sistem -, uprkos' tome to bi ih oekivala vea zarada, i da se, za obrazloenje, pozivaju na drugi svijet, gdje e se ipak sve izravnati. Pokazuje se da sama injenica odanoscicrkvi i vjerovanja za opi nain ivota jo nije od kakva bitnijeg znaaja; mnogo konkretniji religiozni ivotni sadraji su u vrijeme postajanja kapitalizma igrali svoju ulogu i jo je, u ogranienoj mjeri, i . danas igraju

PROBLEM

65

ka asketskog oprav4anjaZ6, dobrim djelima usljed jedino presudnog znaenja ekstatino-kontemplativnog primanja boanskog duha kroz duu. Luteranstvo, tavie, znai u odreenom smislu, prema mistiarima, nazadak utoliko ukoliko su u Lutera - i jo vie u njegovoj crkvi - psiholoke osnove za jednu racionalnu etiku poziva (ija shvatanja o ovoj taki mnogostruko podsjeaju dijelom na pijetistiku, a dijelom na kvekersku vjersku psihologiju)2T postale prilino nepouzdane, i to, kako emo jo pokazati, upravo zato to je njemu tenja za asketskom samodisciplinom kao opravdanjem dobrim djelima bila sumnjiva, pa je stoga u njegovoj crkvi morala da se sve vie povlai. Sama misao poziva u luteranskom smislu bila je, dakle, - to je jedino trebalo ve ovdje da se ustanovF8 - koliko dosada moemo vidjeti, svakako samo od problematinog znaaja za ono to mi traimo. Tim, meutim, ni najmanje nije reeno da se i luteranskom obliku novog ureenja religioznog ivota ne priznaje za predmete naeg posmatranja izvjesno praktino znaenje. Ba naprotiv. Samo to se ono ne moe neposredno izvesti iz stava Lutera i njegove crkve prema svjetovnom pozivu, i to ono uope nije tako lako opipljivo kako bi to moda mogao da bude sluaj s drugim vidovima protestantizma. Zato je za nas preporuljivo da najprije posmatramo one njegove oblike kod kojih se veza ivotne prakse s vjerskim ishoditem moe Jake da otkrije nego kod luteranstva. Jo ranije je bila spominjana neobina uloga ka1v.inizma i protestantskih sekta u povijesti kapitalistikog razvitka. Kao to je Luter naao da u Cvingliju ivi drukiji duh nego to je u njemu samom, tako su to isto njegovi duhovni potomci nali specijalno u kalvinizmu. A katolicizam je, pogotovo, oduvijek, i do dandanas, smatrao kalvinizam svojim pravim J?fotivnikom. To na prvom mjestu ima svoje politike razloge:' ako reformacija nije bez Luterova isto lino religioznog razvitka bila predstavljiva i ako je ona duhovno bila
'6 21

Upor. Tauier, bazel. izdanje., sv. I. str. 161 i d. Upor. osobito impresivnu Tau]erovu propovijed na cit. mj. i fol. 17,

18, v.20. Jer je ovo, na ovom mjestu, jedina svrha ovih napomena o L}lteru, one se :zadovoljavaju jednom tako oskudnom privrenienomskicom, kOJa~ naravno, sa stanovita cijenjenja Lutera, nikako ne moe da zadovolji.
!o - PR()Tt'ST"'TSK.", 1:'T1ti..",' Dl H KAPITALIZMA

66

MAX WEBER

njegovom linou trajno odreena, njegovo djelo ne bi ipak bez kalvinizma imalo svoju spoljnu trajnost. Ali razlog katolicima i luterancima zajednike odvratnosti lei ipak i u etikoj osobenosti kalvinizma. Ve najpovrniji pogled pokazuje da je ovdje uspostavljen odnos izmeu religioznog ivota i zemaljskog djelovanja sasvim drukiji nego to je to kako u katolicizmu tako i u protestantizmu. To se ispoljava ak i u literaturi, koja upotrebljava samo religiozne motive. Uzmimo, eto~ konac djela Divina Commedia. gdje pjesnika, dok u raju, lien svih elja, gleda tajne boje, izdaje jezik, i pored toga stavimo kraj onog spjeva koji se obino naziva boanskom komedijom puritanizma. Posljednje pjevanje spjeva Paradise lost Milton, poslije prikaza istjerivanja iz raja,zavrava ovako: They looking back, all th' Eastern side beheld Of Paradise, so late thit happie seat, Wav'd over by that flaming Brand, the Gate With dreadful Faces through and fierie Armes: Som natural tearstheydropd, but wip'd them soon; The World was aJ1 before them, where to choose ThirpJace olrest, and Providence thir guide: They hand in hand with wandring steps and slow. Through Eden took thir solitary way. *
A

maloprije je Mihajlo rekao Adamu:

... ; only add Deeds to thy knowledge answerable, add Faith, Ande Vertue, Patience, Temperance, add Love, By name to come calld Charitie, the soul Of alJ the rest: then wilt thou not be Joatb To leave this Paradise, but sha1t possess A paradise within tbee, happier larr.**
Osvrnuv se, oni ugledaju istonu stranu Iraja, tu skoro svoj sreni stani kako nad njim vitla taj plaI!ltei ma, vrata/ puna stranih lica i ognjenog oruja/ nekoliko pravih suza oni spuste, ali ih ubrzo obriu; /itav svijet bjde prt:d njima gdje su mogli da biraju/ boravi~te.a Providnost im vod: / oni ruku pod ruku kolebljivim korakom i polako, /krenu svo.iim samotnim DQtem kroz Eden /(- l)rev. N. M.) . , .. ; samo dodaj /svom odgovornom znanju djela, dodaj Vjeru,/ dodaj Krepost. Strpljenje, Umjerenost, dodaj Ljubav, koja e se jednom zva-

PROBLEM

67

Svako odmah osjea da bi ovaj vrlo snaan izraz ozbi ljne puritanske okrenutosti prema svijetu, to znai: cijenjena unutarsvjetovnog ivota kao zadatka u ustima jednog sred njovjekovnog pisca - bio nemogu. Ali je on i s luteranstvom, kao to se to pokazuje u ckrvenim pjesmama Lutera i Paula Gerharda, isto tako malo kongenijalan. Na mjesto ovog neodreenog osjeanja ovdje bi trebalo staviti jednu neto taniju misaonu formulaciju i pitati za unutarnje razloge ovih razlika. Pozivanje na narodni karak.ter bilo bi prosto historijski pogreno. Kavaliri i okrugloglavci ni~u se, jednostavno, osjeali kao dvije partije, nego kao radikalno razliite ljudske vrste, i ko paljivo pogleda, morae im u tome dati za pravo.Z9 A s druge strane: jedna karakteroloka suprotnost engleskih merchant adventurers (pekulanata prev. N. M.) prema starim hanzeatima ne moe se nai, kao to se uope ne moe konstatovati neka druga duboka razlika izmedu engleske i njemake osobenosti koja bi se neposredno dala objasniti razliitim politikim sudbinama.30 Tek je mo vjerskih pokreta -ne ona sama, ali ona na prvom mjestu - stvorila ovdje one razlike koje mi danas osjeamo.31 Ako mi, prema tome, pri ispitivanju odnosa izmedu staroprotestantske etike i razvitka kapitalistikog duha polazimo od tvorevina Kalvina, kalvinizma i drugih puritanskih
du~a /sviju njih: onda ti se nee ni militi /da ostavi ovaj Raj. jer imati /jedan raj u sebi, mnogo sreniji (.... prev. N. M.). .. '9 Ko bi se, dakako. slagao s historijskom konstrukcijom level era, bio bi u sretnom poloaju da i ovo opet svede na rasne razlike: oni su vjerovali da kao predstavnici Anglosasa brane svoje birthright (pravo po roenju. naslijee - prev. N. M.) od potomaka ViIjema Osvajaa i od Normana. Do sta je udnovato to to nam niko dosada nije plebejske rou'ndheads protumaio kao okrugloglavc;e u antropornetrijskom smislu! ~o' Osobito engleski nacionalni ponos. posljedica Magnac Chartae i velikih ratova. Za danas tako tipiinu izjavu: She looks like an EnlIish girl (Ona izgleda kao engleska djevojka - prev. N. M.), pri pojavi kakve inostrane djevojke-ljepotice. znamo isto tako ve it IS. stolJea~ 31 Ove razlike, naravno, postoje dalje i u Engleskoj. Squire~hie (seosko plemstvo - prev. N. M.)je ostalo nosilac merry Old England (vesele stare Engleske - prev. N. M.) do dan.danas, i itavo vrijeme od refor macije moe da se shvati kao meusobna borba dvaju tipova Engleza. U ovoj stvari dajem ja za pravo napomenama M. J. Boma (u Frankf. Zeitung) uz lijepi spis v. SchulzeGavemitza o britanskom imperijalizmu. Upor. H. Levy u: A. f. Soz.-Wiss 46, 3.

ti Karitas,
e

68

MAX WEBER

sekta, to se ne smije razumjeti tako kao da smo mi oekivali da emo kod kojeg od osnivaa ili predstavnika ovih vjerskih zajednica naii na buenje onoga to mi ovdje zovemo kapitalistikim duhom u bilo kojem smislu kao na cilj njegova ivotnog rada. Da je tenja za svjetovnim dobrima, kao svrha samoj sebi, za bilo kojeg od njih vaila upravo kao etika vrijednost~ to mi sigurno neemo moi vjerovati. I treba \Jope, prije svega, jednu stvar jednom zauvijek da ustanovimo: da etiki programi nisu ni u jednog od reformatora - u koje za nae posmatranje imamo da ubrojimo i ljude kao to su Menno, George Fox, Wesley - nikada bili centralno stanovite. Oni nisu bili osnivai drutva za etiku kulturu ili predstavnici humanitarnih, socijalno-reformatorskih tenji ili kulturnih ideala. Spas due, i samo to, bio je stoer njihova ivota i djelovanja. Njihovi etiki ciljevi i praktina djelovanja njihove nauke, sve je to bilo ovdje usidreno i bilo samo konsekvencija isto vjerskih motiva. I zato emo morati da budemo svjesni toga da su kulturni uticaji reformacije dobrim dijeloin - moda za nae speCijalne aSpekte preteno - bili nepredviene i upravo neeljene posljedice rada reformatora, esto jako udaljeni ili upravo suprotni od svega onoga to je njima samim lebdjelo pred oima. Stoga bi i naredna studija svojim, dakako, skromnim dijelom, moda, mogla da predstavlja prilog za stvaranje jasne slike o nainu na koji ideje II historiji uope bivaju djelotvorne. Ali da ne bi ve unaprijed nastali nesporazumi o smislu u kojem se ovdje uope potvruje jedno takvo odjelotvorenje isto idejnih motiva, neka mi kao zavretak ovih uvodnih izlaganja bude o tome doputeno jo nekoliko nagovjetaja. Ne radi se kod takvih studija - to, prije svega, elim izriito da napomenem - nikako o pokuaju da se misaoni sadraj refonnacije vrednuje u nekom smislu, bilo to II socijalno-politikom ili, pak, u vjerskom. Mi za svoje svrhe imamo stalno posla s onim stranama reformacije koje pravoj religioznoj svijesti moraju izgledati periferne, ili, pak, suvie nebitne. Jer treba samo preduzeti da se neto bolje objasni potka koju su.vjerski motivi dali tkivu razvitka nae, iz bezbrojnih historijskih pojedinanih motiva izrasle, modeme, specifino ovozemaljski<<. upravljene kulture. Mi, dakle, samo pi-

PROBLEM

69

tamO ta"bi se od izvjesnih karakteristinih sadraja ove kUlture moglo, moda, pripisati uticaju reformacije kao historijskom uzroku. Pri tome se mi, dabome, moramo em'attcipovati od shvatanja da se reformacija kao razvojnohistorijski nuna moe deducirati iz ekonomskih pomjeranja. Bezbrojne historijske konstelacije koje se ne- uklapaju ne samo ni u kakav ekonomski zakon nego uope ni u kakvo ekonomsko gledite bilo koje vrste, osobito isto politiki dogaaji mora~ li su djelovati zajedno da bi novostvorene crkve uope mogle da dalje postoje. Ali, s druge strane, ne treba nipoto zastupati jednu budalastO-9o\ctrinarnu tezu3 l' kao to je teza da je kapitalistiki duh (uvijek u ovdje provizorno upotrebljavanom smislu ove rijei) mogao nastati samo k~o emanacija izvjesnih uticaja reformacije, ili, ak, da je kapitalizam kao privredni sistem tvorevina reformacije. Ve to da su izvjesni vani oblici kapitalistikog poslovanja notorno mnogo stariji od reformacije stajalo bi takvom shvatanju jednom zauvijek na putu. N ego treba samo ustanoviti da li su i ukoliko religijski uticaji pri kvalitativnom obiljeju i kvantitativnoj ekspanziji onQg duha irom svijeta bili sauesnici i koje se,konkretne straneku1ture koja se zasniva na kapitalistikoj b8.zi na njih svode. Pri tome se, pred grdnom zbrkom uzajamnih uticaja izmedu materijalnih osnova, socijalnih i politikih oblika organizacije i duhovnog sadraja reformatorskih kulturnih epo-, ha, moe da postupi samo tako da se najprije ispita da li se i u kojim stvarima izmedu izvjesnih oblika religiozne vjere i etike poziva mogu raspoznati odredene izborne sfQdnosti. Time bi se, istovremeno, po mogunosti razjasnio nain i opi pravac II kojem je, usljed takvih izbornih srodnosti, vjerski pokret djelovao na razvitak materijalne kulture. Tek onda kada bi to bilo kako-tako nesumnjivo utvrdeno, moglo bi se pokuati da se procijeni u kojoj mjeri da se sadraji modeme kulture II svojem historijskom postanku pripiu onini vjerskim motivima, a ukoliko drugim.

I I Upravo ova je meni -: uprkos ovoj j sljedeim, stalno nepromijenjenim 1, po mom miljenju, dovoljno jasnim napomenama -, zau,do, stalno bj::. la podmetana.

II. POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA


Sadraj: 1. Religijske osnove svjetovne askeze, str. 70. 2. Askeza l kapitalistiki

duh, str. 149.

1.

Historijski nosioci asketskog protestantizma (u ovdje upotrebljavanom smislu rijei) uglavnom su etvorovrsni: 1. kalvinizamu onom vidu koji je on poprimio u zapadnoevropskim pQdrujima svoje"vladavine naroito u toku 17. stoljea; 2. pijetizam; 3. metodizam; 4.'sekte proizile iz anabaptistikog pokreta. 1 Nijedan od ovih pokreta nije jedan prema drugom stajao apsolutno o4vojeno, ani njihova odvojenost od neasketskihcrkava reformacije nije bila strogo sprovedena. Metodizam je nastao tek polovinom 18. vijeka unutar engleske dravne crkve; on, po nanijeri svojih osnivaa, nije htio da bude nova crkva niti neko novo buenje asketskog duha ust~oj crkvi, pa se tek u toku svojeg razvitka, osobito pri prelasku II Ameriku, odvojio od" anglikanske cw:kve. Pijetizam je najprije nastao na tlu kalvinizma u Engleskoj i, osobil Cvinglijanizam ne obraujemo zasebno, potoje on posliJe kratkotrajne velike moi brzo u znaaju nazadovao. - Arminijanizam, ija se dogmatska osobenost sastojala u odbijanju predestinacione dogme u njenoj otroj fonnulaciji i kojije odbijao svjetovnu askczu, konstituiran je kao sekta samo u Holandiji (i u Sjedinjenim Dravama). i u ovom poglavlju je on za nas bez interesa, odnosno samo od negativno.8 interesa zato to je bio konfesija trgovakogpatricijata u Holandiji (v. o tome kasnije). Njegova dogmatika je vaila u anglikanskoj crkvi i u veini Il\etodistikib denominacija. Ali je njegov ~)erastijanski (tj. i u stvarima crkve suverenitet drave zastupajui) stav bio stav svih isto politiki zainteresovanih ir..stancija, Dugog parlamenta u Engleskoj isto tako i EIi2abete i nizozemSkih Generalnih Stalea. prije svega Oldenbameveldtov stav.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

71

zan s ortodoksijom, a zatim je krajem 17. stoljea u Spenerovoj djelatnosti potvrdio svoj ulazak u i.uteranstvo, s djelimice preinaenom dogmatskom osnovom. On je ostao pokret unutar crkve, i samo je na Zinzendorfa nadovezani, odjecima husitskih i kalvinistikih uticaja u zajednici eke brae saodr:edeni pravac (hemhuteri), kao i metodizam, bio protiv svoje volje natjeran na to da stvori svojevrsnu sektu. Kalvinizam i anabaptizam stajali su u poetku svojeg razvoja jedan prema drugom strogo odvojeno, ali su se oni u baptizmu kasnijeg 17. stoljea meusobno tijesno dodirivali, a ve u independentskim sektama ~ngleske i Holandije u poetku istog vijeka bio je prelaz postupan. Kao to pijetizam pokazuje, i prelaz u luteranstvo je postupan, a isto tako to stoji izmedu kalvinizma i, po svojem spoljnjem karakteru i d,uhu svojih najkonsekventnijih pristalica katolicizmu srodne, anglikanske crkve. Onaj asketski pokret koji su, u najirem smislu ove mnogoznane rijei, nazvali puritanizmom,z napadao je, dodue, u masi svojih pristalica, a osobito medu svojim zatonicima, osnove anglikanizma, ali su se i ovdje suprC"tnosti tek postupno, u borbi zaotravale. Pa i ako ov:dje zasada ne;nteresantna pitanja ustava i organizacije ostavimo savreno po strani - ak onda pogotovo, - stanje stvari ostaje isto. Dogmatske razlike, ak i one najvanije, kao to su razlike u pitanju u~nja o pre~~stinacij~~ u~ja o ~pravdanju, prel.aziie su u naJraznovrsn1Jlm kom15maClJama J~dna tt drugu, l ve poetkom 17. stoljea spreavale, dodue, redovno, ali ipak ne i:t.uzetno, odravanje crkvene zajednice~ I prije svega: za nas vane pojave mpraJnog naina ivota nalaze se kod pristalica najraznovrsnijih, iz jednog od etiri gore oznaena vrela ili iz jedne kombinacije od vie njih, proizilih denomi:' nacija na istovrstan naiI.1. Mi emo vidjeti da su sline etike maksime mogle biti povezane s raznim, dogmatskim osnovaz O razvitku pojma puritanizam v. umjesto drugih, Sanforda u Studies and Reflections of the Great Rebellion, str. 65. i d. Ovdje upotrebljavamo taj izraz. gdje ga uope upotrebljavamo, vazda u onom smislu koji je on u poputarnomjeziku 17. vijeka poprimio: u smislu asketsJdusmjerenih vjerskih pokreta u. Holandiji i Engleskoj, bezrazJika na programe crkvenih ustava i dogmi. Ukljuujui, dakle, independente, kongregaciorialiste, baptiste. menonite i kvekere..

to, u Holandiji, sasvim neprimjetnim prelazima ostao pove-

72

MAX WEBER

ma. I za duebrinost odreena uticajna literarna pomona sredstva, prije svega, kazuistiki kompendijumi raznih konfesija, uticali su u toku vremena jedni na druge, i u njima se nalaze velike slinosti, uprkos notorno vrlo razliitoj praksi naina ivota. Moglo bi, dakle, gotovo izgledati da bismo uini li najbolje kada bismo dogmatske osnove, kao i etiku teoriju, potpuno ignorirali i drali se isto moralne prakse, ukoliko je ona ustanovljiva. - Samo to to ipak nije ba tako. Meusobno razliiti korjenovi asketskog morala su, dabome, poslije stranih borbi, odumrli. Ali prvobitna usidrenost u onim dogmama ne samo da je na nedQgmatinoj kasnijoj etici ostavilo jakih tragova, nego samo poznavanje prvobitnog misaonog sadraja ui nas' da shvatimo kako je onaj moral bio povezan sa, najumnijim ljudima onog vremena apsolutno vladajuom, milju na onaj svijet, bez ije svenadmaujue sile nije bila pokrenuta nikakva moralna obnova koja bi na ivotnu praksu ozbiljIiO uticala. Jer, naravno, nama nije V8n03 ono to je u etikim kompendijama tog vremena teoretski i slubeno bilo nauavano, - koliko god da je to po uticaju crkvene stege, duebrinosti i propovijedi sigurno imalo praktian znaaj, - nego neto sasvim drugo: ispitivanje onih religioznom vjerom i praksom vjerskog ivota stvorenih psiholokih impulsa koji su nainu ivota davali pravac i indiViduu u njemu drale. Ali su te pobude u velikoj mjeri nastajale iz osobenosti religioznih vjerskih predstava. Tadanji ov jek je razmiljao o prividno apstraktnim dogmama u jednoj mjeri koja, opet, sa svoje strane, biva ra2umljiva. tek onda ako progledamo njihovu vezu s praktino-religioznim interesima. Put kroz neka dogmatska razmatranja, 4 koji neteolo3 To je u pretresanjima ovih pitanja bilo vrlo pogreno shvaeno . Osobito Sombart. ali i Brentano. citiraju stalno etike pisce (veinom one koje su kod mene upoznali) kao kodifikacije ivotnih pravila, ne pitajui se nikada za koje su od tih bile davane psiholoki samo djelotvorne nagrade spasa. Jedva da mi 'je potrebno naroito naglaavati da je ova skica, ukoliko se ona kree na isto dogmatskom podruju. svuda oslonjena na fonnulacije crkvenohistorijske i dogmenohistorijske literature, dakle na drugu ruku, i da ona utoliko ne polae pravo apsolutno ni na kakvu )}originalnost. Razumije se samo po sebi dasam ja nastojao da se po mogunosti udubim u vrela historije reformacije. Ali pri tome htjeti ignorirati intenzivan i ekskvizitan teoloki rad tolikih decenija, umjesto da ovjek pusti - kao to je to savreno neizbjeno - da ga on vodi razumijevanjil izvora, - to bi zaista bila ja-

POZIVNA

EfIKA ASKETSKOG 1>ROTESTANTIZMA

73

kom itaocu mora da izgleda isto tako muan kao to teoloki obrazovanom uran i povran - neizbjeiv je. Pri tome mi dakako, moemo postupiti samo tako da religiozne misli iz: nesemo u jednoj idealnotipino ko~piliranoj konsekvenciji kakva se u historijskom realitetu tek rijetko mogla da sretne. Jer upravo zbog nemogunosti da u historijskoj stvarnosti povuemo otre granice, mi se samo pri ispitivanju njihovih najkonsekventnijih oblika moemo nadati da emo naii na njihova specifina djelovanja. VjeraS zbog koje su u kapitalistiki najrazvijenijim kulturnim zemljama: Nizozemskoj, Engleskoj, Francuskoj u 16.
ka uobraenost. Moram se nadati da e biti da prinudna kratkoa ove skice nije dovela do nekorektnih formulacija i da sam, u najmanju ruku, izbjegao znatne sutinske nesporazume. Ovaj prikaz sadri za svakog onog ko dobro poznaje najvaniju teoloku literaturu )novo sigurno samo utoliko to je, naravno, sve usmjereno na za nas vane aspekte, od kojih neki upravo presudno znaajni - kao, na primjer, racionalni karakter askeze i njeno znae nje za moderni ivotni stil, - teolokim prikazivaima, naravno, nisu bili tako bliski. Ova i uope socioloka strana stvari sistem_~tski j~;prouavana. otkad se ovaj lanak pojavio, u ve gore navedenom djelu E; TroeJtschiJ iji spis Gerhard und Melanchton, kao i mnogobrojne recenzije u OOtt. Anz., ve sadre gdjekoje pr~tee njegova velikog rada. ,... Iz prostornih razloga nije citirano sve ono im~sam se uz to sluio, nego ponekad samo ~mi radovi iza kojih d.olazi odnosm dio teksta ili se, pak, na njih nadovezuje. To su nerijetko ba stariji autori ako su im ovdje zastupani aspekti bili blii. Vrlo oskudna pekunijama snabdjevenost .njemakih biblioteka donosi sa sobom to da ovjek u )provinciji najvanija izborna djela moe da posudi samo na koju nedjelju iz Berlina ili iz drugih velikih biblioteka. Tako eto Vo!!ta, Baxiera, Tyermansa, Wesleya, sve metodistike, baptistike i' kvekers~ pisce i uope mnoge pisce prvog vremena koji se ne nalaze u Corpusu Reformatorum . Za svaki temeljit studij mnogostruko je neophodno obilaziti engleske, i, osobito, amerike biblioteke. Za narednu skicu moralo je (a i moglo je), naravno, da bude dovoljno ono to se u Njemakoj moglo dobiti. - U Americi, od nekog vremena karakteristino namjerno odricanje svoje sektake prolosti od strane univerziteta dovodi dotle da biblioteke nabavljaju malo toga ili da esto ne nabavljaju upravo nita novo s podruja te literature, - jedna pojedinost iz one ope tendencije za sekularizacijom ameri kog ivota koja e u malo vremena rastoiti historijski stvoreni n~rodni karakter i potpuno i konano izmijeniti smisao mnogih osnovnih institucija zemlje. Covjek mora ii na selo, u pohode ortodobnimmalim sektaki m colleges (zajednicama). Mi se u sljedeoj partiji ne interesujemo prvenstveno nikako za porijeklo, antecedencije i historiju razvitka asketskih pravaca, nego kao datu veliinu uzimljerno njihov misaoni sadraj takav kakav je on, potpuno razvijen, bio.

74

MAX WEBER

i 17. stoljeu bile vodene velike politike i kulturne borbe i kojoj se, stoga, najprije obraamo, bio je kalvinizam. 6 Kao njegova najkarakteristinija dogma vailo je tada, a vai, uglavnom i danas, uenje o predodreenju. Bilo je, dodue, spora oko toga da li je ono najbitnija dogma reformirane crkve ili samo jedan dodatak. Ali su, medutim, sudovi o sutini jedne historijske pojave ili vrijednosni sudovi ili vjerski sudovi - naime onda kada se time misli na ono to je na
O Kalvinu j kalvjnizmu uope najbolje obavjetava, pored osnovnog Kampschulteova rada, prikaz Ericha Mareka (u njegovom Coligny). Nije svuda kritian i nepristrasan Campbell, The Puritans in Honand, England and America (2. sv.). Jako antikaivinistiki stranarski spis su Piersonove Studien over Johan Calvijn. Za holandski razvitak treba uporediti, pored Motleya, nizozemske klasike, specijalno Groen van Prinste~r, Geschied. v. h. Vaderland: - La Hollande et l-influence de Calvin (1864); - Le parti antirevolutionnaire et confessionelI dans l'eglise des P. :p. (l8liO: za modernu Holandiju); - dalje, prije svega. Fruin, Tien jaren uit den tachtigjarigen oorlog, i naroito Naber, Calvinistof Libertijnsch, pored toga W. J. F. Nuyens, Gesch. der kerke). an pol geschillen in de Rep. de Ver. Prov. (Amst., 1886); A. Koh/er. Die neiderL ref. !Grche (Er1angen, 1856) za 19. vijek, za Francusku, pored Polenza, sada Baird, Rise of the Hugueitots, :ta Englesku, pored Carlylea, Macaulaya, Massona i - lastnot least - Rankea, sada, prije svega, razne Gardinerove i Firthove radove (koje emo kasnije citirati), dalje, na primjer, B. Taylor, A retrospect of the religious life in England (1854), i izvrsnu knjigu od Weingartena: Die englischen RevQlutions,!Grchen. k tome lanak o engleskim moralistima od E. Tro/t!ich~ u Realenzyklopedie fur Protest. Theol. u. Kirche. 3. izd. , dalje - razumljivo - njegove Soziallehren der christlichen !Grehen und Gruppen. i E. Bernsteina izvjestan esej u Geschichte des Sozialismus (Stuttgart 1895, sv. I, str. 506. i d.). Najbolja bibliografija (preko 7000 brojeva) u Dextera, Congregabonalism of the last 300 years (istina. poglavito - ali ne iskljuivo - pitanja crkvenih ustava). Ova knjiga je na znatno vi~em nivou nego Price (Hist. of Noneonformism), Skeats i drugi prikazi. Za Skotsku. na primjer, B. Sack, K. von Schottland (1884) i literatura o Johnu Knoxu",.za aDlC.rike kolonije isti~ se iz mnogobrojne pojedinane literature djelo Doy/e. The English in America. Dalje: Daniel Wait Howe. The Puritan Republic (Indianapolis, The Bowen-Merril1-Cy publischers), J. Brown, The pilgrim Fathers od New England and their Puritan successors (3. ed. Revell). Dalji citati na datom mjestu. Za razliku u u(: ~.ju je naredni prikaz vie nego naroito obavezan Schneckenburgerovu ve ranije citiranom ciklusu predavanja - Ritschlovo temeljno djelo: Die christic~ Lehre von der Rechtfertigung und Versohnung (3. sv., ovdje citirano po 3. izd.) pokazuje, u jakoj mjeavini historijskog prikazivanja s vrijednosnk:Q sudovima, izrazitu osobenost pisca, koja, pri svoj izvanrednosti misaone otrine, ne daje uvijek svojem itaocu punu sigurnost objektiviteta. Gdje on, na primjer, Schneckenburgerov prikaz odbija, esto mi je pravo na to bilo i ostalo sumnjivo, ne smatrajui, uostalom, da je istinit moj vlastitI sud.

POZIVN A ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

75

njoj jedin'o' )interesantno ili jedino trajno vrijedno, Ili je to miljeno zbog njenog uticaja na druga historijska kauzalno znaajna zbivanja; onda se radi o sudovima historijskog pripisivanja, Ako poemo, kao to e se ovdje desiti, s ovog posIje~njeg st~novit~ i, upitamo se z~ zn~aj koji, ima d~,se onoJ dogmI PO nJemm kulturno-hlstonJsl(:i)n djelovanjIma pripie, onda ona sigurno moraju visoko da se cijene,' Kulturna borba koju je vodio 01denbarneveldt skrhala se na njoj, rascjep u engleskoj crkvi je pod Jakovom I postao nepremostivotkada su se kruna i puritanizam i dogmatski - upravo zbog tog uenja - razili, i ono je uope bilo, na prvom mjestu, shvaeno kao neto to je u kalvinizmu po dravu opasno, pa se dravna vlast protiv njega borila. 8 Veliki sino di
Dalje. ono to. na primjer, za njega iz velike raznovrsnosti misli i raspoloenja, ve u samog Lutera, vai kao Iuterovsko uenje. izgleda esto da je ustanovljeno vrijednosnim sudovima: to je ono to je u luteranstvu trajl1,O vrijedno. To je luteranstvo kakvo bi (po R.) imalo da bude, ne uvijek onakvo kakvo je bilo. Da se djelima Karla Mailera, Seeberga i sl. svuda slue, ne treba naroito spominjati. - Ako sam, dalje, itaocu, kao i sebi samom, namet. nuo penitenciju grdne jedne otekline od napomena ,na dnu strane, za to je upravo bila presudna prinuenost da specijalno neteolokim itaocima oinoguam barem prolazno preispitivanje misli ove skice i nagovjetajima nekih vidova koji se na to nado,vezuju. 7 Za sljedeu skicu neka unaprijed bude jako ukazano na to da mi ov~ dje ne razmatramo Kalvinove line poglede; nego kiUvil1,j~m, pa i taj u onom vidu kakav se on razvio krajem 16. i u 17. vijeku na velikim podruji ma svojeg dominantnog uticaja, koja su istovremeno bila nosioci kapitalistike kulture. Njemaka zasada ostaje sasvim po strani, jer isti kalvinizam nije ovdje nigdje vladao velikim podrujima. Refonniran, naravno, nije istovetno s )ka1vinistiki. . Ve ni od univerZiteta u Kembridu s nadbiskupom od Kenterberija ugovorenu deklaraciju 17. lana anglikanske vjeroispovijesti, takozvane t..ambeth lanove od 1595, koji su (nasuprot slubenom shvatanju) izriito uili i predest1naciju za smrt - kraljica nije ratifikovala. Izriitoj predestinaciji za smrt (ne samo: doputenju prokletstva, kao to je to htjelo blae uenje) pridavali su upravo radikali presudnu ,vanost (kao Hanserd K.nollys Confession). Glava 9. (O slobodnoj volji.) Br. 3: Covjek je svojim padom, u stanje grijeha izgUbio svaku sposobnost svoje volje za bilo im duhovno dobrim i onim to sa sobom nosi spasenje, i to tako da prirodan ovjek, kao potpuno okrenut od dobra i mrtav u grijehu, nije sposoban da se obrati niti da se ak za to i pripravi. Glava 3. (O bojoj vjenoj odluci.) Br. 3: Bog je, da bi oito pokazao svoju mo, svojom odlukom neke ljude .. " predodredio (predestinated) za

76

MAX WEBER

17. stoljea, prije svega, oni u Dordrehtu i Vestminsteru, a pored njih i mnogi manji, stavljali su u sredite svog rada tenju da to uenje dobije snagu kanona; bezbrojnim junacima ecclesiae militans (borbene crkve - pr. N. M.) ono je sluilo kao vrst oslonac,. i II 18, kao i u 19. stoljeu ono je izazivalo crkvene raskol e i pri velikim novim oivljavanjima sluilo kao bojni pokli. Mi ga ne moemo mimoii i ne upoznati se najprije s njegovim sadrajem - poto taj danas svakom obrazovanom ovjeku moe da bude poznat,... autentino iz odredaba Vestminsterske konfesije od 1647, koju su u toj taki kako indenpendentske tako i baptistike vjeroispovijesti jednostavno ponovile:9 . Makar ja otiao u pakao, ali takav Bog nikada nee iznuditi moje potovanje - bio je, kako je poznato, Miltonov
ivot, a druge odredio (foreordained) za Vjenu smrt. Br. 5; One iz roda ljudskog koji su odreeni za ivot Bog je, prije nego to je bila postavljena osnova svij~ta, svojom vjenom i neizmjenljivQm odluko~ i tajnim rjeenjem i svojom voljom izabrao u Hristu za vjeno uivanje, i to iz iste milosti i ljubavi, ane to bi ga izgled vjere i dobrih djela, ili ustrajnosti i II jednom i u drugom, ili bilo ta drugo, u stvorenjima, kao uslov ili uzrok, na to potaklo, nego sveu slavu svoje boansIre milosti. Br. 7: Svidjelo se Bogu da preko ostalih u ljudskom rodu, po nedokuivom savjetu svoje volje, po kojemu on dijel~ milost ili je uskrauje, da bi proslavio ,svoju neogranienu mo nad svojim stvorenjima, - pree i odredi ih zbog njihova grijeha na beae i gnjev, u slavu svoje boanske pravednosti. Glava 10. (O djelotvornom pozivu). Broj l: Bogu se svidi da sve one koje je opredijelio za ivo;. i samo njih, u zgodno vrijeme, koje je on ustano~ vio, svojom rijeju i svojim duhom djelotvorno pozove .... oduzevi im njihovo kameno srce i davi im od mesa srce, objavljujui im svoju volju i odredujui ih svojom svemonom silom za ono to je dobro . , Glava 5. (O providenju.). Br. 6: to se tie zlih i bezbonih ljudi, koje Bog, kao pravedan sudija, zbog njihovih ranijih grijeha zasljepljuje i ini okorjelim, on njima ne oduzimlje samo svoju milost, kojom bi njihova pamet mogla da se prosvijetli i njihova srca da budu tronuta. nego im p'onekad oduzimlje i one darove koje su oni imali i dovodi ih u vezu s takvim predmetima iz kojih njihova propast pravi priliku za grijeh i, osim toga, predaje ih njihovim vlastitim ulnim prohtjevima, iskuenjima svijeta i sili sataninoj, zbog ega se deava da oni sami sobom bivaju okorjeli, ~k Istim onim sredstvima kojima se Bog slui da bl omekao druge". 9 Doslovan tekst ovdje i dalje citiranih kal'Vinistiki}{ simbola v. kod Karla MiiIlera, Die Bekenntnisschriften der reformierten IGrche, Leipzig, 1903. Dalji citati na istom mjestu . ,. Upor. Savoy i (ameriku) Han~erd KnoUys DeclaratIon. O predestinacijanizmu hugen<..lav. i Polenz, l, 54S.i d.
vjeni

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

77

sud O tom uenju. II Ali ovdje za nas nije vano cijenjenje, nego historijski poloaj te dogme. Samo kratko moemo da se zadrimo na pitanju: kako je ovo uenje nastalo i u kakve se misaone veze u kalvinistikoj teologiji ono uklopilo. Dva puta su do njega bila mogua. Fenomen osjeanja@kupljenja poyezuje. s~ upravo ko~ !lajakti:vn~jih .i naJ~trast,,:enijih meu onim velIkim bogomoljCIma kOJe Je hIstOrIja ovjeanstva od Augustina naovamo stalno vidala sa sigurnim osjeanjem da oni sve imaju da zahvale iskljuivo djelatnosti neke objektivne sile, a ni najmanje svojoj vrijednosti; mono raspoloenje radosne sigurnosti u koje se kod njih ispranjava s~rahovit gr osjeanja grijeha preplavi ih, na izgled. sasvim neposredno i uniti svaku mogunost predstave da bi ovaj neuveni dar milosti mogao biti dugovan bilo kakvom vlastitom sudjelovanju ili, pak, povezan s ostvarenjima ili kvalitetima svoje vjere i htijenja. U onim vremenima svoje najvie religiozne genijalnosti u kojoj je Luter bio sposoban da napie Freiheit eines Christenmenschen i njega je najpouzdanije podravala tajna odluka Boga kao apsolutno jedino bezdano vrelo njegova religioznog stanja milosti. 12 On je ni kasnije nije fonnalno naputao, - ali ne samo da ta misao nije kod njega dobila centralno mjesto nego je iezavala sve vie to je on
11 O MiltonovoJ teologiji v. lanak Eibachov u ))Theol. Studien und Kritiken, 1879. (povran je o tome Macaulayev ~sej prilikom Sumnerova prevoda 1823. opet naene Doctrina Christiana, Tauchnitz. izd. 185. str.. l.. i d.), za sve poblie, naravno, poneto shematski napisano, u est svezaka, englesko glavno djelo od Massona, i na njemu zasnovana njemaka biografic ja Miltona od Sterna. - Milton je rano poeo da prerasta predestinaciona uenje u obliku dvojnog dekreta, sve dok, konan~, nije doao do sasvim slobodnog hrianstva svoje starosti. Slobodan od svake vezanosti z~svoje vcijeme, on se u izvjesnom smislu moe da uporedi sa Sebastijariom Franekom. Samo to je Milton bio jedna praktino-pozitivna, a Franck u sutini kritika priroda. Milton je ))puritanac samo u Qnom irem smislu racionaJne orijentacije ivota unutar svijeta na boansku volju, koja je za budue narataje predstavljala trajno nasljedstvo kalvinizma. U potpuno slinom smislu mogli bismo Francka nazvati puritancem. Njih obadvojica, kao jednosprenici, za nas il pojedinostima ne dolaze u obzir. l> Hic:: est fidei summus gradus: credere Deum esse clementem, qui ~am pau cos salvat, - justum, qui sua voluntate nos damnabiles facit (Qvo je Ilaivii steDen vjere: vjerovati da je Bog milostiv koji tako malo njih spasava, - i daje pravedan koji nas svojom voljom ini osudljivim - prev; N. M.) - glasi uveno mjesto u spisu de servo arbitrio.

78

MAX WEBER

kao odgovoran crkveni politiar bivao prisiljeniji da bude politiki realan. Melanhton je svjesno izbjegavao da to )}opasno i mrano uenje primi u augzburku konfesiju, a za crkvene oce luteranizma bilo je dogmatski utvrdeno da je milost izgubljiva (amissibilis) i da se ona pokajnikom skruenou i vjerujuim pouzdanjem u rije boju i sakramente opet moe da stekne. Kod Kalvina 13 se proces odvijao upravo obrnuto, u osjetilom poveanju znaaja tog uenja u toku njegova polemikog raspravljanja s dogmatskitp. protivnicima. Ono je tek u treem izdanju njegovo Institutio potpuno razvijeno, i tek posthum dobija svoje centralno mjesto u velikim kulturnim borbama koje su sinodi u Dordrehtu i Vestmin'steru nastojali da zavre. Kod Kalvina )decretum horribiIe (strana odluka - prev. N. M.) nije, kao k<?d Lutera, doivljena, nego je izmiljena, i stoga je u svojem znaaju poveavana sa 'svakim daljim poveanjem misaone konsekvencije u pravcu njegova samo Bogu, a ne ovjeku okrenutog religijskog interesa. 14 Nije Bog radi ljudi, nego su ljudi radi Boga tu, i sve to se deava, -dakle, i za Kalvina nesumnjiva injenica da je samojedan mali dio ljudi pozvan za spasenje - moe da ima svoj smisao samo kao sredstvo za samopreuznoenje bojeg velianstva. Mjerila zemaljske pravednosti primjenjivati na njegove suverene odluke bila bi besmislica i povreda njegova velianstva, IS jer je on, i samo on, slobodan, tj. nije podloan nikakvom zakonu i njegove odluke mogu da nam budu razumljive i uope poznate samo utoliko ukoliko
13 Obadvojica, Luter i Kalvin, poznavali su u osnovi - v. Ritschlove primjedbe u Geschichte des Pietismus iKostlin v. v. Gott R. f. Prot. Theol. und K. 3. izd - jednog dvojnog Boga: objavljenog milostivog i- dobrog oca Novog zavjeta, - jer taj vlada prvim knjigama lnstitutio Christiana, - a iza njega Deus absconditus (skrivenog Boga- prev. N. M.) kao samovoljnog despota, koji ari i pali. Kod Lutera je sasvim preovladao Bog Novog zavjeta, jer je on sve vie izbjegavao refleksiju o metafizikom kao beskorisnu i tetnu, dok je kod Kalvina misao na transcendentno boanstvo ovladala ivotom. U popularnom razvitku kalvinizma ona se, dabome, nije mogla odrati, - ali sada nije stupio na njegovo mjesto nebeski otac Novog zavjeta, nego Jehova starog zavjeta. ,. Upor. za sljedee: Scheibe, Calvins Pradestinatiortslchre, Halle, 1897. Za kalvinistiku teologiju uope. Heppe, Dogmatik der cvangeJisch-reformierten Kirche, Elberfeld. 1861. lS Corpus Reformatorum, vol. 77, str. 186. i d .

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

79

on nade a shodno da nam ih saopi. Samo ovih fragmenata istine moemo se drati, sve drugo: - smisao nae individualne sudbine, - okrueno je mranim tajnama, koje je ispitivati nemogue i drsko. Kada bi vjeni prokletnici htjeli da se zbog svoje sudbine koju nisu zasluili ale, to bi bilo iSto tako kao kad bi se ivotinje alile to nisu roene kao ljudi. Jer je svako stvorenje od Boga odvojeno i pred njim zasluuje, ukoliko on radi preuznoenja svog veJianstva nije neto drugo odluio, samo vjeitu smrt. Ono to mi znamo jeste samo to da jedan dio ljudi biva spasen, dok drugi ostaje u vjenom prokletstvu. Pretpostavljati da ljudska zasluga ili krivica tu sudbinu suodreuje - znailo bi da su apsolutno slobodne boje odluke, koje su odvajkada utvrene, pod l~udsk~m utica~~m promjenljive; t~ je nemogua m!sao. Q~ ljudskI razumljIvog oca na nebeslma Novog zavJeta, K'6Jl se raduje povratku grenika kao kakva ena opet nadenom grou, ovdje je postalo jedno, svakom ljudskom poimanju us'" kraeno transcendentno bie, koje odvajkada, po potpuno nedokuivim odlukama, svakom pojedincu dosuuje sudbinu i rjeava o svim i najmanjim stvarima u kosmosu.1 6 Milost Gospoda Boga, jer njegove odluke nepromjenljivo vrsto stoje, neizgubljiva je za one kojima je on da isto tako kao to je nedostina za one kojima je on uskrati. U svojoj patetinoj neovjenosti. moralo je ovo uenje da za raspoloenje jedne generacije koja se predala njegovoj grandioznoj konsekvenciji, prije svega, ima jednu posljedicu: osjeanje neuvene unutarnje uSaJ1i!jenosti pojedinog individuuma. 17 U najpresudnijoj stvari ivota za ljude iz vremena
vjene
16 Naredni prikaz kalvinistikog uenja moe se prihno u ovdje datom obliku proitati, na primjer, u Hoornbeekovoj Theologia practica (Utrecht, 1663). L. II c. I: de praedestinatione (karakteristino je da taj odjeljak stoji direktno iza naslova: De Deo.). Osnova spisa je kod H . uglavnom. prve! poglavlje Pisma Efescima. Razne nekonsekventne pokuaje da se spredes~i nacijom i providenjem bojim kombinira odgovornost individuuma i da se spase sloboda volje - kakvi su bili poeli ve pri prvoj izgradnji uenja kod Augustina - mi ovdje nemamo potrebe da analiziramo. n The deepest community (s Bogom) is found not 10 institutions or corporations or churches. but in the secrets of a solitary heart ( Najdublja zajednica s Bogom ne nalazi se u ustanovama, ni u drutvima, ni u crkvama, nego u tajnama usamljenog srca - prev" N. M.) - formulira presudnu taku Dowden u svojoj lijepoj knjizi )Puritan and AngJican (str. 234) . Ovo dubo-

80

MAX WEBER

reformacije, u stvari vjenog blaenstva, ovjek je bio upuen na to da samotno ide svojim putem ususret jednoj odvajkada utvrenoj sudbini. Niko mu nije mogao pomoi. Nikakav propovjednik: - jer boju rije spiritualiter moe da razumije samo izabranik. Nikakav sakramenat: - jer su sakramenti, dodue, Bogom odreeni radi poveavanja njegove slave j stoga ih treba smatrati neprikosnovenim, ali oni nisu nikakvo sredstvo da se stekne milost boja, nego subjektivno samo externa subsidia (spoljnje pomoi - prev. N. M.) vjeri. Ni~ kakva crkva: - jer vai, dodue, stav extra ecclesiam nulla salus (van crkve nema spasa - prev. N. M.) u tom smislu da ovjek koji se dri daleko od crkve nikada ne moe pripadati izabranicima bojim;18 ali spoljnoj crkvi pripadaju i reprobi~ rani, oni joj, tavie, treba da pripadaju i da budu podvrgnuti njenim sredstvima stege, ali ne da time dodu do spasenja, to je nemogue, - nego zato to i oni moraju u slavu Boga da budu prisiljeni na odravanje njegovih zapovijedi. Konano, ni sam Bog: - jer je i Hrist umro za izabrane,19 kojima je Bog odvajkada bio odluio da pripie njegovu portvavanu smrt. Ovo apsolutno (u luteranizrnu jo nikako u svim konsekven~ cijama izvreno) ukidanje ctkveno~sakramentalnog spasenja bilo je prema katolicizmu apsolutno presudna stvar. Onaj ve~ !iki vjersko~istorijski proces oslobadanja svijeta od magije, lO
unutarnje osamljenje pojedinca nastupilo je isto tako i kod jansenista po. ,. Contra qui hujusmodi coetum (naime, jedne crkve u kojoj postoji isto uenje, sakramenti i crkvena stega) comtemnunt. saJutis suae certi esse non possunt; et qui in illo contemtu perseverat elecfuv.non est. (Naprotiv, oni koji takvo drtJtvo preziru .. ne mogu biti sigurni u svoje spasenje; i onaj koji u tom preziru ustraje nije izabran - prev.. N. M.) Olivian, '.le subst. foed., str. 222. 19 Kae se, svakako, da je Bog poslao svog sina da iskupi ljudski rod, - aJi to nije bila njegova namjera, on je samo htio da nekolicini pomogne da se izbave od pada.. i ja vam kaem da je Bog umro samo za izabrane.. (propovijed odriana 1609. u Broeku kod Roggea, Wtenbogaert II, str. 9. Upor. Nuyensa na cit. mj., II, str. 232). Zamreno je j obrazloenje Hristova iskupitetjstva u Hanserd KnoIlys Confession. Da Bogu, zapravo, ne bi trebalo ovo sredstvo. svuda se upravo pretpostavlja.. 20 O ovom procesu v. lanke o ),Wirtschaftsethik der Weltrebgionen. Ve zaseban poloaj staroizraelske etike prema njoj sadrajno blisko srodne egipatske i babilonske, i njen razvitak od vremena proroka. potpuno se za.... kako e se tamo pokazati, na ovoj qsnovnoj injenici; odbijanju saksnivao ramentaIne magije kao puta spasenja
kO

rt Royala, koji su bili pt:edestinijanci.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

81

koji je poeo sa starojevrejsk:im prorocima i, u zajednici s helenskim naunim miljenjem, odbacio sva magijska sredstva traenja spasa kao praznovjerje i grijeh, naao je ovdje svoj zavretak. Pravi puritanac je odbacivao ak svaki trag vjer.. skih ceremonija na grobu, i sahranjivao je svoje najblie bez udaranja u zvona samo zato da ne bi dao mjesta nik~kvoj superstition (praznovjerju - prev. N. M.), nikakvoIll po~z davanju u spasonosno djelovanje magijsko-sakramentalne vrste.lI Nije bilo ne samo magijskog nego uope nikakva sredstva da se milost boja pokloni onome kome je Bog odlu-: io da je uskrati. Povezana s krutim uenjem o apsolutnoj udaljenosti od Boga i bezvrijednosti svega isto kreaturaInog, ova unutarnja izolacija ovjeka sadri, s jedne strane, razlog za apsolutno negativan stav puritanizma prema svim ulno -osjeajnim elementima u kulturi i subjektivnoj religioznosti, - jer su oni za spasenje beskorisni i izazivaju sentimentalne iluzije i kreaturaluo-oboavalako sujevjerje - a time za na:elno odbijanje svake ulne kulture uope. zz Ali se, s druge strane, stvara jedan od korjenova onog beziluzionog i pesi;,. mistiki obojenog individualizma23 kakav se jo i danas ispoII Isto tako je, po najkonsekventnijemshvatanju, krtenje bilo obavezno samo na osnovu pozitivnog propisa, ali za spasenje ono nikako nije bilo nuno. Stoga i jesu strogo puritanski kotski i engleski iridependenti mogli da sprovedu naelo da se djeca oevidno reprobiranih ne treba da krste (na primjer, djeca pijanica). Odraslog ovjeka koji bi zaelio da bude krten, ali nije jo bio zreo z~ priest. preporuio je sinod u Eamu 1586. (l. 32. l) da krste samo onda ako mu je vladanje besprijekorno i ako je on tu svoju elju postavio sonder superstitie (bez predrasude "':' prev. N. M.) . n Ovaj negativan odnos prema- UlnOj kuituri{< jeste upravo, kako je to Dowden na cit. mj. lijepo iZloio, konstitutivan elemenat puritanizma .. Izraz individualizam obuhvata nelito lito ne mQc biti hetetogenije. Sto mi ovdje pod tini razumijemo - objasni e se. po svoj prilici, daljim indikacijama. Luteranstvo su - u drugom jednom smislu rijei - nazvali individualistikim zato to ono ne poznaje nikakve asketske propise u ivotu. U jednom sasvim drukijem smislu, opet, upotrebljava, na primjer, Dietri~h Schafer tu rije kada u svojem djelu Zur Beurteilung des Wormser Korikordates (Abb. d. Berl. Akad. 1905) srednji vijek zove izrazitimindividualitetom tato to su za historiaru relevantne dogaaje tada iracionalni momenti bili od izvjesnog znaaja. to danas nije vie sluaj. On ima pravo. ali, moda, i oni kojima on svoja zapaanja protivstavlja, jer on i oni misle neto sasvim razliito kada govore o individuaIitetu i indiVidualizmu. - Genijalne formulacije Jakoba Burkhardta danas su dijelom prevazidene, i sada bi upravo opet od vrlo velike naune vrijednosti bila jedna temeljita, historijski

6 - PROTI::STA:"TSKA /;IIKA I OLH KAPITALIZMA

82

MAX WEBER

ljava u narodnom karakteru i u narodnim institucijama s puritanskom prolou - u tako upadljivoj suprotnosti s potpuno drukijim naoalima kroz koje je kasnije prosvijee n05t na ljude gledala.z" Tragove ovog uticaja uenja o p~~d. estina ciji nalazimo mi, opet, jasno, u vremenu kojim se bavimo, u elementarnim pojavama naina ivota i pogleda na ivot, i to i tamo gdje je vanost nje kao dogme bila ve u ilje nju: ta ona je upravo i bila najekstremniji oblik one ekskluzivnosti pouzdanja u Boga do ije nam je analize ovdje stalo. Tako, na primjer, u upadljivo esto ponavljanom upozoravanju osobito engleske puritanske literature da se treba uvati svakog pouzdanja u ljudsku pomo i ljudsko prijateljstvo. ls Duboko nepovjerenje i prema najbliem prijatelju savjetuje ak i blagi Baxter, a Bailey direktno preporuuje da ovjek nikome ne vjeruje i da nikome ne povjerava nita kompromitantno; samo Bog treba da bude povjerenik. 26 U najupadljiviorijentirana analiza tog pojma. Prava suprotnost tome je, naravno, kada nagon za igrom izvjesne historiare navodi na to da taj pojam, samo da bi kakvu historijsku epohu mogli s njim kao etiketom da oblijepe, definiraju u . . plakatskomstilu. z. I isto tako u - naravno, manje otroj - suprotnosti prema kasnijem katolikom uenju. Duboki, ist() tako na uenju o predestinaciji zasnovani Paskalov pesimizam je, naprotiv, jansenistikog porijekla, i njegov se individualizam, koji iz toga proizlazi, nipoto ne slae s oficijeInim katolikim stavom. V. o tome na str. 72. u 2. napomeni citirano Honigsheimovo djelo o francuskim j~senistima. '0 isto tako jansenisti.. zo Bailey, Praxis pietatis (njem. izd. Lajpcig. 1724), str. 187. A i Ph. J, Speneru svojim Theologische Bedenken (ovdje cit" po 3. izd. Halle, 1712) stoji na slinom stanovitu: prijatelj slabo kada daje svoj savjet s obzirom na slavu boju, nego veinom iz tjelesnih (ne nuno egoistinih) namjera. He - the knowing man - is blind in no man's cause, but best sighet in his own. He confioes himself to the circle of his own affairs, and thrusts not his fingers in needless fires ... He sees the falseness of it (s:viieta) and therefore learns to trust himself ever, others so far, as not to be damaged by their disappointment (On - razuman ovjek - nije slijep ni u ijoj stvari, ali je najdaJekovidniji u svojoj vlastitoj. On se ograniava na krug svojih poslova i ne mijea se u nepotrebne stvari ... On vidi lanost toga (svijeta) i zato se ui da se nikad ne povjerava, da bude od drugih daleko tako da ne bi bio oteen njihovim ometanjem - prev. N. M.), filozofira Th. Adams (Works of the Puritan Divines, str. LI). Dalje,Bailey (Praxis pietatis, na cit. mj., str,. 176) preporuuje da ovjek svako jutro prije nego to izide medu ljude zamisli .~a ide u ka~vu divlju umu punu opasnosti i da moli Bop:a da mu da pJaIt; opreznosti i praveditosti. - To osjeeanje apsolutno prevladuje u svim

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

83

joj suprotnosti s lutera,nstvom, takoder u vezi s tim ivotnim raspoloenjem u oblastima potpuno razvijenog kalvinizma, iezla je utke privatna ispovijed, prema kojoj je sam Kalvin zbog mogueg sakramentainog krivog tumaenja gajio sumnju; to je dogaaj od najveeg zamaaja. Na prvom mjestu kao simptom za nain djelovanja te religioznosti. A zatim i kao psiholoki razvojni podsticaj za njen etiki stav. Sredstvo za periodsko abreagiranje afektno naglaene svijesti o svojoj krivici bilo je odstranj~,!o ..l' konsekve~cijama za ~oral~ nu svakodnevnu praksu bice JOS govora. Ah su kao dan Jasne posljedice za religiozno stanje svih ljudi. U dubokoj unutarnjoj izolaciji vrilo se, uprkos nunoj pripadnosti pravoj crkvi,18 ophoenje jednog kalviniste s njegovim Bogom. Ko hoe da osjeti specifine uticaje19 te udnovate atmosfere . taj

..o

asketskim denominacijama, pa je ono kod nekih pijetista dovodilo do jedne vrste pustinjakog ivota unutar svijeta. Cak i Spangenburg u (hemhuterskoj) Idea fidei fratrum, str. 382. jako podsjea na Jer. 17 S: Daje proklet ovjek koji se uzda u ovjeka. - Da bi se udnovato ovjekomritvo ovog ivotnog shvatanja procijenilo, treba uzeti u obzir Hoombeeko"a objaJnjenja u Theol. pra<:t., I, str. 882, o dunosti ljubavi prema neprijatelju: Denique boc magis nos ulciscimur, quo proximum, inuItum nobis, tradimus uJtori Deo.. quo quis plus se ulciscitur, eo minus id pro ipso agit Deus (Mi se, jednom rijeju, tim vile osveujemo to svog blinjeg neosveena ustupamo osvetniku Bogu... Sto se neko vie osveuje tim manje to za njega samog radi Bog - prev. N. M.): isto pomjeranje osvete koje se nalazi i u postegzilnim dijelovima Starog zavjeta: rafinavano pojaavanje j intenzifikacija osvetljivosti Drema starom: Oko za oko, zub za zub. O ijubavi prema blinjemu v. i dalje dolje str. 86, napomenu 35. . ., Ispovjedaonica, naravno, nije nikako djelovala samo u tom smislu. Formulacije, na primjer, Muthmannove, Z. f. Re. Psych., I. sv. 2, str. 65, suvie su uproene za vrlo komplikovan psiholoki problem ispovijedi .. Upravo ova kombinacija je tako vana za prosuivanje psiholokih osnova kalvinistikih socijalnih organizacija. Sve se one zasnivajuna-duboko individualistikim, svrhovno ili vrijednosno racionalnim motivima. Nikada individuum ne ulazi u njih po osjeanju. Slava boja i vlastiti spas ostaju uvijek iznad praga svijesti. To jo i danas osobenosti socijalne organizacije kod naroda s puritanskom prolou utiskuje o4reene karakteristine crte. JO Antiautoritamo obiljeje ovog uenja, koje je svaku crkvenu i dravnu brigu za etiku i spas due u osnovi obezvrijedilo kao besvrhovnu, dovodilo je stalno do njegove zabrane, kao naroito od strane Generidnih Stalea. To je uvijek imalo za posljedicu stvaranje konventikula (poslije 16)4).
6

84

MAX WEBER

neka pogleda u kudikamo najitanijoj knjizi itave puritanske literature, u Bunyanovom Pilgrim's progress,JO prikaz Hristijanova dranja poto je on postao svjestan da se nalazi u gradu pokvarenosti i poto mu je stigao poziv da,~ne asei ni jednog asa, krene na hodoae u nebeski grad. Zena i djeca mu se obisnu oko vrata,:- ali on, s prstima u uima, s vapajem: Life, eternai life! (Zivot, vjeni ivot! - prev. N. M.), odjuri pravce, i nikakav rafinman ne bi mogao bolje od naivnog osjeanja kotlokrpe koji je u svom zatvoru pjevao i pri tome naiao na odobravanje pobonog svijeta - izraziti raspoloenje II osnovi samim sobom zabavljenog, samo na svoje lino spasenje usmjerenog puritanskog vjernika kakvo dolazi do izraaja u popovski patetinim razgovorima koje on uzgred vodi s istomiljenicima (i koji pomalo podsjeaju na Gottfrieda Kellera Gerechte Kammacher). Tek kad se on sam spasao, budi mu se misao kako bi bilo lijepo da sad i porodicu ima sa sobom. To je isti o~aj grozni strah od smrti i od onoga poslije smrti koji mi kod Alfonza od Liguorija, kako nam ga je Dollinger opisao, svuda tako penetrantno osjeamo, - beskrajno daleko od onog duha ponosne svjetovnosti kojemu Makijaveli daje izraza u pohvali onim florentinskim gradaniIna kojima je - u borbi protiv pape i interdikta ljubav prema rodnom gradu bila vanija od straha za spas svojih dua i, dabome, jo dalje od osjeanja kakva Richard Wcfgner stavlja u usta Siegmundu pred smrtonosnu borbu: Pozdravi mi Wotana, pozdravI ml Wallhallu ... Ali mi, zaista, ne govori o Wallhallinim gordim milinama! Samo to su, dabome, djelovanja ovog straha kod Bunyana i Liguorija tako karakteristino razliita: isti strah koji ovog tjera na svako mogue samoponienje podstie onoga na neprekidnu i sistematsku borbu sa ivotom. Odakle ova razlika? Izgleda ).l prvi mah da je zagonetka kako se s onom tendencijom za unutarnjim osloboenjem individuuma iz naj'0 O Bunyanu upor. biografiju od Froudea u Morleyovoj zbIrci (English Men of Letters), dalje MacauJayovu (povrnu) skicu (Miscell. Works. II, str. 227). - B. je ravnoduan prema denominacionim diferencijama unutar kalvinizma. ali je ipak strogi kalvinlstik.i baptist.

POZIvNA'ETIi'<A ASKETSlCOG PROTESTANTIZMA

85

tjesnijih veza koJima ga svijet sputava mogla da povee31 neosporiva nadmonost kalvinizma u socijalnoj organizaciji. Ali ona upravo proizlazi, koliko god to izgledalo udnovato, iz specifine obojenosti koju je hrianska ljubav prema blinjem pod pritiskom unutarnje izolacije pojedinca, izazvane kalvinistikom vjerom, morala da poprimi. Ona proizlaII Lako je pojmljivo ukazivanje na nesumnjivo veliku vanost koju za sociJalni karakter reformiranog hrianstva ima kalvinistika misao, koja proizlazi iz potrebe inkorporacije u tijelo Hristovo, o spasonosnoj nunosti prijema u koju, boanskim propisima odgovarajuu, zajednicu. Ali za nae specijalne aspekte teite problema je neto drukije. Ona dogmatska misao bi se mogla obrazovati i pri jednom isto institucionalnom karakteru crkve, i to je ona, kao to je poznato, i uinila. Ona po sebi nema psiholoke snage da probudi zajednicotvomu iniCijlltivll j da joj uz to da takvu snagu kakvu je kalvinizam posjedovao. Upravo i van boanski propisanih crkveno-opin skih shema u )svijetu je djelovala ova njena zajednicotvoma tendencija. Ovdje je upravo mjerodavno vjerovanje da hrianin djelovanjem in majorem gloriam Dei potvruje svoje stanje mil.osti (v. dolje!), a otra'perhorescencija oboavanja kreature i svega podravanja Ji~nih veza S ljudima morala je tu energiju da neprimjetno skrene na puteve objektivnog (bezlinog) djelovanja. Hrianin kojemu lei na srcu potvrdenje njegova stanja milosti djeluje u svrhe Boga, a te .mogu da budu samo bezli~ne. Svaka isto osjeaj na - dakle neracionalno uslovljena .. lina veza izmeu ovjeka i ovjeka pada upravo u puritanskoj, kao i u svakoj asketskoj etici, vrlo lako pod sumnju da je ona oboavanje kreatura. Za prijateljstvo ovo dovoljno jasno pokazuje. - pored onog to smo ranije ve rekli - na primjer, sljedea opomena: It is an irrational act and not fit for a rational creature to love anyone farther than reason will allow us... It very often taketh up mens minds so as to hinder their Jove of God (Nerazumno je postupanje i ne pristaje razumnom stvorenju da ljudi bilo koga vie vole nego to nam razum doputa... To vrlo esto zaokuplja misli ljudi tako da spreava njihovu ljubav prema Bogu prev. N. M.) - (Baxter, Christian Directory, IV, str. 253). S takvim argumentima emo se stalno sretati. Kalvinistu oduevljava misao da Bog u stvaranju svijeta, a i socijalnog poretka, mora da je htio ono to je stvarno metodi6no smiljeno kao sredstvo za uznoenje svoje slave: ne kreaturu radi nje same. nego poredak kreaturainog pod svojom Voljom. Stoga uenjem o predestinaciji osloboena silna potreba svetaca za djelovanjem prelazi potpUDO. u tenju za racionaJizacijom svijeta. I misao da se iavna korist~ ili i The good of the tnany((dobro mnogih - prev. N. M.), kako to Baxter (Christian Directory, IV, str. 262. s poneto usiljenim citatom ii Rimlj. 9,3) sasvim u duhu poznijeg liberalnog racionalizma formulira. proizlazila je za puritanizam - ma koliko da je to samo po sebi bilo malo novo - iz odbijanja da se oboavaju kreature.- Tradicionalna amerika perhorescencija linih usluga u vezi je, pored drugih krupnih razloga, koji proizlaze iz demokratskih osjeanja, ipak (na i.ndirektannain)i s onom tradicijom. ~Ii is~o tako relativno velik imunitet bivih puritanskih naroda prema cezanzmu l uope duhovno slobodniji, s jedne strane skloniji uvaavanju magnata, ali, s dru~e

86

MAX WEBER.

zi iz toga, na prvom mjestu, dogmatski.u Svijet je za to - i samo za to - odreen: izabrani Hrist je za to - i samo za to - tu da slui samouznoenju Gospoda Boga, da, sa svoje strane, izvravanjem njegovih zapovijedi uveava slavu Boga u svijetu. Ali Bog trai od hriana socijalno djelovanje, jer on trai da socijalni oblik ivota bude prema njegovim zapovijedima i tako ureen da onoj svrsi odgovara. Socijalni rad kalviniste3l u svijetu je samo rad in majorem gloriam Dei (Za to veu slavu boju - prev. N. M.). Zato ovaj karakter nosi i pozivni rad koji stoji u slubi ovozemaljskog ivota svih ljudi. Ve kod Lutera nalazimo mi izvoenje podjeloradnog pozivnog rada iz ljubavi prema blinjemu. Ali ono toje kod njega ostalo kao nesiguran, isto konstruktivno-misaon zae tak, to je kod kalvinista postalo karakteristian dio njihova etikog. sistema. Ljubav prema blinjemu ispoljava se - jer ona moe da budel4 samo u slavu Boga,35 a ne kreature - na
strane, prema svakojhisteri~oj zaljubljenosti u njih i u naivno miljenje da iz zahvalnosti moe nekome da bude oba'Cezan na politiku poslunost odbojni stav EDgleza prema njihovim velikim dravnicima, - nasuprot mnogo emu Ito smo mi u tom l-,ogledu od 1878. naovamo u Njemakoj, pozitivno i negativno doivjeli. O gI~nosti vjere u autoritete - koja je dopute. na samo kao bezlina. na sadraj Svetog pisma upravljena vjera, - i isto tako o grenosti pretjeranog potivanja ak i. najsvetijih i najistaknutijih ljudi, jer se time eventualno ugroava poslunost prema Bogu, - v. Baxter. Christian Directory (2. izd. 1678). I. str. 56. - Sta su to odbijanje oboavanja kreatura i princip da na prvom mjestu u crkvi, ali. najzad, i u ivotu uope, samo Bog ima da vlada, - politiki znaili, to ne spada u nai kontekst. ~. O odnosu izmeu dogmatskih i praktino-psiholokih konsekvencija bie jo esto govora. Da jedno i drugo nije identino, jedva da je potrebno napominjati. u ))Socijalan, naravno. bez svakog podsjeanja na moderni smisao te rijei. samou smislu djelovanja unutar politikih, crkvenih i drugih zajedni..~ih organizacija. . ~. Dobra djela koja se u biJo koju drugu svrhu. a ne u slavu Boga ine, a~~a su Hanserd !{,gollys Confession, gl. XVI . os ~ta jedfla takva, jedino odnosom ivota prema Bogu )uslov)jena bezlinost iiubavi Drema blinjemu na osobenom podruju vjerskog zajednikog ivota znai. to oviek moe vrlo dobro sebi da objasni na dranju China IDIand Mission i )International Missionaries Alliance (v. o ovome Wameck, Gesch. d. prot. Mil!sion. ~. i.zd., str. 99, Ill). S ogromnim tro~kovi ma bile su opremljene silne ete misionara. za samu Kinu, na primjer. oko 1000 njih, da bi putujui, propovijedanjem pruali evanelje svim neznabocima u strogo doslovnom smilu te rijei, jer je to Hrist zapovjedio i od toga uinio zavisnim. svoj povratak. Da li e ljudi kojima su te propovijedi drane
ovjek

POZIVNA ~TII0 ASKETSKOG PROTESTANTIZMA


....
..

81

rae) datih pozitivnih zadataka, i ona pri tome poprima jedan naroito objektivno-bezlian karakter: karakter slube na racionalnom oblikovanju drutvenog kosmosa koji nas okruuje. Jer udesno svrhovito oblikovanje i ureenje ovog kosmosa, koji je po otkrivenju Biblije, kao i PO prirodnom uvidanju, oevidno'podeen za to da slui koristi ljudskog roda, daje da se vidi rad u slubi ove bezline drutvene koristi kao stvar koja ide u prilog slavi bojoj i koja je od Boga traena. potpuno iskljuenje teodiceje i svih onih pitanja o smislu svijeta i ivota na kojima su se drugi satIrali bilo je za puritance razumljivo samo po sebi, kao i - iz drugih razloga - za Jevrejina. I, uostalom, II izvjesnom smislu, za nemistiI'1u
biti za hrianstvo zadobijeni i tako doi do spasenja. da li e oni ak jezik misionara makar i gramatiki razumjeti, to je principijelno sasvim sporedno i stvar Boga, a jedino on o tome odluuje. Kina ima, tvr~li Hudson Taylor (v. Warneck. na cit. mj.) oko 50 miliona porodica. Dnevno(!) bi 1000 misionara moglo da -stigne do 50 porodica, pa bi tako u l 000 dana, ili za manje od tri godine. evanelje moglo biti prueno svim Kinezima. - To je ista ona shema po kojoj je kalvinizam, na primjer, tjerao svoju crkvenu stegu: nije spas due cenzuriranih - to je bila samo boja (a in praxi njihova vlastita) stvar i na koju se nikakvim sredstvima crkvene stege nije moglo uticati -, nego je poveanje slave boje bila svrha. - za ona djela modernih misija, j~r se ona zasnivaju na interrlenominacionoj podlozi, kalvinizam kao takav nije odgovoran. (Kalvin sam odbija dunostneznaboaldh misija jer je dalje irenje crkve unius Dei opus (jedino posao Boga - prev. N. M.). Ali ona, svakako, oevidno potiu iz onog kruta predstava koje se provlae kroz puritansku etiku i po kC'jima ovjek zadovoljava ljuba'" prema blinjemu ako zapovijedi Gospoda Boga izvrava u njegovu slavu. Time je i blinjemu dato ono to mu pripada, a ostalo je stvar Boga. - (:ovjenost odnosa prema blinjemu je, tako rei, odumrla. To se ispoljava u najrazliitijim odnosima" Tako, eto, - da navedemo jo jedan rudimenat onog ivotnog vazduha na podruju, u izvjesnom pogledu s pravom uvene, reformirane charihls (hrianske ljubavi prema blinjemu - prev. N. M.): amsterdamski siroii sa svojim kaputima i hlaama jo u 20. vijeku okomito razdvojenim u crnu i crVenu iJi crvenu i zelenu polovinu - jednom vrstom luakog odijela - odjeveni i u paradi voeni u crkvu, predstavljali su za osjeanje prolosti sigurno jedan jako okrepljujui priior. i oni su sluili slavi bojoj upravo uonol mjeri u kojoj bi se svako lino-ovjeno osjeanje moralo pri tome osjetiti uvrijeenim. I tako - mi emo to jo vidjeti - do u sve pojedinosti privatne profesionalne djelatnosti. - Sve to. naravno, oznaava samo jednu tendenciju, j mi emo kasnije morati da napravimo i izvjesna ogranienja. Ali je ona kao jedna - i to vrlo vana - tendencija ove asketske religioznosti morala ovdje biti ustanovljena .

prvom mjestu u ispunjavanju prirodnim zakonom (lex natu-

88

MAX WEBER

hriansku religioznost uop~e. Uz ovu ekonomiju snaga kod kalvimzma Je jo pridolazila jedna dalja, istosmjerno djelujuacrta. Razdorizmeu pojedinca i etike (U Soren Kierkegardovom smislu) za kalvinizam nije postojao, iako je pojedinac po njemu bio u religioznim stvarima preputen samom sebi. Ovdje nije mjesto da analiziramo razloge za to i znaaj tih aspekata za politiki i ekonomski racionalizam kalvinizma. Izvor utilitaristikog karaktera kalvinistike etike lei u tome, a isto tako su iz toga proizile i vane osobenosti kalvinistike koncepcije poziva. 36 - Ali ovdje da se jo jednom vratimo na razmatranje specijalno uenja o predestinaciji. Jer je za nas tek odluan problem: kako su ovo uenje podnosilr' u jednom vremenu kojemu je onaj svijet ne samo

,. U svakom ovom pogledu sasvim dru~~oji predestinaciono odreena etika Port Royala zbog svoje mistine i .van svjetovne. utoliko. dakle, katolike orijentacije (v. Honigsbeim na cit. mj.).
3T Hundeshagen (Beitr. z. Kirchenverfassungsgescb. u . Kirchenpolitik, 1864. I, str. 37) zastupa- otada esto ponavljano - stanovite da je predestinaciona dogma bila uenje teologa. a ne narodno uenje. Ali je to tano sa, mo onda ako pojam narod identifikujemo s masom neobrazovanih donjih ~slofeva. pa i onda to odgovara samo ogranieno. Kohler je (na cit. mj.) etr desetih godina 19. stoljea naao upravo mase (mislio je na malograan stvou Holandiji) strogo predestinaciono raspoloene; svaki onaj kojije poricaodvojnl dekret bio im je krivovjemik i prokletnik" Samog njega su pitali za trenutak njegova (predestinaciono shvaenog) ponovnog roenja~ Da Costa i de Kock~va separacija bili su time sauslovljeni. Ne samo Kromvelna kojemu je Zeller (Das theologische System Zwinglis. str. 17), kao na paradigmi djelovanja dogme, egzemplificirao - nego su i svi njegovi sveci vrlo dobro znali o emu se radi, i kanoni dordrehtskib i vestminsterskih sinoda biH su nacionalna stvar velikog stila. Kromvelovi tryers i ejectors (ispitivai i izbacivai - prev. N. M.) primali su samo preMiinijance. a Baxter (Life. I, str. 72) smatra, iako. inae. protivnik, da je njen uticaj na kvalitet klera znapa bi reformiranim pijetistima. uesnicima engleskih i holan4.c;kib Iconvcntikula, to uenje bilo nejasno, potpuno je 'iskljueno; upravo. ono ih je okupilo da trae certitudo salutis (sigurnost spasenja - prev. N. M). Sta je predestinacija znaila. odnosno ta ona nije znaila. kada je bila uenje tcologa. to moe da pokae crkveno korektni katolicizam, kojemu ono. kao ezoterino uenje. i u promjenljivom obliku nije ostalo strano. (Pri tome je odluna stvar bila to to je miljenje da se pojedinac ima da smatra izabranim i da se potvruje - uvijek bilo odbacivano. Upor. katoliko uenje, na primjer, kod Ad. van Wycka, Tract. de praedestinati6ne. CoIn. 1708. U~pliko je Paskalovo vjerovanje u predestinaciju bilo korektno. neemo ovdje ispitivati. - H., kojemu je to u,enje nesimpatino, oevidno svoje utiske crpe preteno iz njemakih prilika. Ta njegova antipatija ima svoj razlog u isto dedu-

ta".

pOZIVNA-ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

89

bio vaniji nego, u mnogom pogledu, i sigurniji od svih interesa svjetovnog ivota.3s Jedno pitanje moralo je odmah da se svakom pojedinom vjerniku nametne i da sve druge interese potisne u pozadinu: jesam lija izabran? I kako sebi da osiguram taj izbor?3~ - Za samog Kalvina to nije bio nikakav pro~ bIem. On se osjeao kao Orude i bio je u svoje stanje milosti siguran. Prema tome on na pitanje ime pojedinac moe da osigura svoj izbor ima, u osnovi, samo jedan odgovor: da
krivno dobijenom miljenju da ono mora voditi moralnom (atafizmu i antinomizmu. To miljenje je ve Zeller (na cit. mj.) opovrgao. S druge strane. da jf takvo jedno tu~aenje., ?ilo mogu~. ne moe se poricati. Mela?cht<?D i Wesley go,:,ore ? nJem~; .a~l Je kara~~enstl~~~ da ~e u ob~ sluaja radilo '! J~~ noj kombinaCiji sosJecaJnom rellgloznoscu vJerovanJa. Za ovu, kOJOJ Je .nedostajala misao racionalJ:l.og potvrenja, leala je ova posljedica, ~aista, u sutini stvari. - U islamu su zavladale ove fatalistike konsekvencije. Ali zbog ega? Zato to se islamsko preodredenje odnosilo predetertninistiki, a ne predestinaciono. na sudbine uovozemaljskom ivotu, a ilena spas na drugom svijetu. pa usljed toga ono to je etiki odluno: potvrdenje predestiniranih U islamu nije igralo nikakvu ulogu, pa je iz toga mogla proizii samo ratnika n~ustraivost.Ikao kod )moire (sudbine - prev. N. M.)]. a nikakve ivotno metodine 'konsekvencije. za koje je nedostajala vjerska premija. V. (hajdelberku) teoL disk. od F. UUricha, Die Vorherbest. L.im Is!. und Chr., 1912). - Slavljenja tog uenja, koja je praksa - na 'primjer Baxter - donosila, nisu za njegovu bit bila od utrba sve dotle dok nijebi1a dirnuta misao boje izborne odluke koja se odnosi na konkretnf'pojedinani indi,(iduum i njeno osvjedo~nje. - Ali su ipak svi veliki likovi puritanizma (u najirem smislu rijei) proizali iz ovog uenja, ija je mraIla ozbiljnost uticala na njihov razvitak u mladosti: Milton; kao i - dabome. u sve slabijoj mjeri - Baxter, i jo kasnije jako slobodoumni Franklin. Njihova kasnija emancipacija od njegove striktne interpretacije u pojedinostima potpuno odgovara onom razvitku kroz koji je u istom pravcu proao i taj vjerski pokret kao cjelina. Ali su se velike crkvene revivals (obnove, preporodi - prev. N. M.) barem u Holandiji. a veina njih i u Engleskoj, stalno na njnadovezivale. .. Kao to ovo. opet, na tako neodoljiv nain sainjava jo u Bunyanovom The Pilgrim's progress osnovno raspoloenje. 39 Ve je ovo pitanje biJo od luterana epigomkog vremena, i bez obzira na predestinacionu dogmu, dalje nego od kalviniste, ne zato to bi sean za spas svoje due interesovao manje, nego zato to se, pri razvitku kojim je luteranska odanost crkvi bila pola, isticao spasonosni karakter crkve kao ustanovc, pa sc tako pojedinac. kao objekt njene djelatnosti, u njoj osjeao zbrinutim. Tek je pijetizam - na karakteritiannain - i uluteranstvu izazvao taj problem. Ali je pitanje same certitudo salutis bilo za svaku nesakramentalnu izbaviteljsku religiju - bio to budizam, da;nizam ili ma ta drugo - naprosto centralno pitanje: to ne treba poricati. Odavde su potekle sve psiholoke pobude isto religioznog karaktera.

90

MAX WEBER

mi treba da se zadovoljimo poznavanjem odluke boje i pravom vjerom, izazvanom postojanim pouzdanjem u Isusa Hrista. On, kao drzak pokuaj da se prodre u tajne boje, principijelno odbacuje pretpostavku da se kod drugih po njihovom dranju moe vidjeti da li su izabrani ili odbaeni. Izabrani se u ovom ivotu ne razlikuju o spoljno ni u emu od odbaenih, a i sva subjektivna iskustva izabranih su - kao ludibIia spiritus s~ncti (igrake svetog duha - prev. N. M.) - mogua i kod odbaenih, s jednim izuzetkom onog finaJiter postojanog pravovjernog pouzdanja. Izabrani, dakle, jesu i ostaju nevidljiva crkva Gospoda Boga. Sasvim drukije, naravno, epigoni - ve Beza - i, prije svega iroki slojevi obinih ljudi. Za,njih je certitudo salutis, u smislu spoznatljivostistanja rr.ilosti, morala da se digne'" do apsolutno dominantnog znaaja, stoga ni talilo gdje su se ,drali uenja o predestinaciji nigdje nije izostajalo pitanje da li ima sigurnih znakova po kojima bi se mogla raspoznati pripadnost onima koji suelecti (izabrani - prev. N. M.). Ne samo da je u razvitku najprije na tlu reformirane crkve nastalog pijetizma ovo pita:nje trajno imalo centralni znaaj, ne samo da je Oilo za nj s vremena ria vrijeme bilo upravo konstitutivno nego, e mo mi, kada budemo posmatrali politiki i .socijalno takodalekosean znaaj uenja o priesti, i same prakse priesti, imati jo da govorimo o tome kakvu je ulogu za vrijeme ita vog 17. vijeka, i van pijetizrna, igrala ustanovljivost stanja milosti kod pojedinca, na primjer, za pitanje njegova priputanja priesti, tj. centralnom, za socijalni poloaj uesnika odlunom crkvenom obredu. Uk9liko je iskrsavalo pitanje vlastitog stanja milosti, bilo je, u najmanju ruku, nemogue ostati pri Kalvinovu, od strane ortodoksne crkve nikad formalno nenaputenom;U
... Tako izriito u PIsmU upraVljenom na Bucer Corp. Ref., 299, 883 i d. Upor. za to opet Scheibea, na cit. mj., str. 30. , Westminster Confession stavija (XVIII, 2) j izabranima u izgled nesumnjivu sigurnost milosti, iako mi, sa svim svojim djelovanjem, ostajemo beskorisni robovi EXVI, 2), i borba protiv zla doivotno traje (XVIII, 3). Ali i izabrani ima esto da !le dugo bori kako bi dobiocertitudo koju mu daje svijest o ispunjavanju dunosti,koje vjernik nikada nee biti lien, V., na primjer. B. Olevian, De substantia fl;)ederis gratuiti inter Deum et e1ectos (1585). 257. - Heidegger, Corpus Theologiae XXIV, 87 i d" a ostala mjesta kod Heppea, Dogmatik der evo ref. Kirche (1861), str. 425.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

91

postojane vjere koju milost u to nije mogla praksa duobrinosti, koja je~ na svakom koraku imala posla s mukama koje je to ue~je stvaral~. Ona. se s tim uenjem .~ara.,:na,:,ala: na razne name. 44 Ukohko pn tome predestmaClja niJe bIla sasvim drukije tumaena, ublaavana i u osnovi naptltana,4S istiu se osobito dva meusobno povezana tipa duobrinikih savjeta kao karakteristina. S jedne strane se proglaava za dunost da se ovjek smatra izabranim i da svaku sumnju u to odbija kao avoisku napast,46 jer je oskudna samopouzdanost posljedica ne~ovoljne vjere. dakle. nedovoljnog djelQva,:" nja milosti. Apo'stolova opomena da ovjek utvrdi vlastiti poziv ovdje se. dakle. tumai kao dunost da ovjek II svakodnevnoj borbi postigne subjektivnu sigurnost u svoju izabranost i opravdanje. Namjesto skruenih grenika, kojima Luter, ako se u pokajnikom vjerovanju pouzdaju u Boga, obeava milost, tako se odgajaju oni samopouzdani sveci4"1
.. Genuino kalvinistiko uenje upuivalo je na vjerovanje i svijest o zajednici s Bogom u sakramentima. i samo je uzgred spominjalo ruge plo~ dove uha. V. mjesta kod Heppea. Dogmatik d. evo ref. Kirche. str. 425. Jako energino je sam Kalvin odbacivao djela kao obiljeja vrijednosti. pred Bogom. iako su mu ona. kao i luteranima. plodovi vjere (lmitit. III. 2. 37. 38). Praktian preokret na potvrivanje vjere u djelima. koji karakterizira upravo askezu, ide paralelno s postupnim prebtaivanjem Kalvinove nauke po kojoj (kao i kod Lutera) pravu crkvu obiljeavaju na prvom mjestu. ista nauka i sakramenti, ka izjednacnju discipline kao obiljeja s njom i s njima. Ovaj razvitak moe da se prati na mjestima kod Heppea, (na cit. mj., str. 194/195), kao i po nainu na koji se ve krajem 16. vijeka u Nizozemskoj sticalo u vjerskoj zajednici lanstvo (izriito ugovorno podvrgavanje disciplini kao centralni uslov). . V.. o tome. meu ostalim, Schneckenburgerove napomene na cit. mj., str. 48 . Tako se opet. na primjer. kod Baxtera Ispoljava razlika izmedu mortal i venial sin (smrtnog i oprostljivog grijeha - prev. N. M.) sasvim na katoliki nain. Prvi je znak nedostajueg, odnosno neaktuelnog stanja mdosti. i onda samo conversion (preobraaj - prev. N. M.) ovjeka moe da di jamstvo za njegovo posjedovanje. Posljednje nije nespojivo sa stanjem milosti. Tako - u raznovrsnim nijansama - Baxter. Bailey. Sedgwick. Hoornbeek, V. dalje primjere kod Schneckenburgera na..cit. mj., slr; 262. Shvatanje stanja milosti kao neke vrste staJekog kvaliteta (otprilike kao shvatanje asketskog stalea u staroj crkvi) nalazi se esto, meu ostalim. jo kod Schortinghuisa (Het innige Christen dom, 1740, - od strane . Generalnih Stalea zabranjeno!)

upuivanju na samopotvrdu ovjeku stvara. 43 Prije svega,

92

MAX WEBER

koje nalazimo u kao elik tvrdim puritanskim trgovcima onog herojskog doba i u pojedinim egzemplarima do dan-danas. A s druge strane, da bi se zadobila ona samopouzdanost, naroito se preporuivao, kao najistaknutije sredstvo, neumoran pozivni rad. 48 On i samo on rastjeruje religioznu sumnju i daje sigurnost stanja milosti. Ali to to je svjetovni pozivni rad vaio kao podesan za ovo djelo, - to je on mogao da se tretira kao, tako rei, zgodno sredstvo za abreagiranje afekata religioznog straha - ima svoj razlog u dubokim osobenostima u reformiranoj crkvi njegovanog osjeanja, koje se, u svojoj suprotnosti prema luteranstvu, najjasnije ispoljavaju u uenju o prirodi opravdavajueg vjerovanja. Ove razlike su u Schneckenburgerovom lijepom ciklusu predavanja tako tanano i s takvim zapostavljanjem svih vrijednosti sudova isto stvarno analizirane 4 !1 da se sljedee kratke napomene mogu, uglavnom, prosto nadoveiati na njegov prikaz.
OI Tako - kako emo kasnije izloiti - na bezbrojnim mjestima u Baxterovom Christian Directory i u njegovu zavrnom pasusu, - Ovo preporuivanjepozivnog rada, da bi se otklonio strah od vlastite moralne manje vrijednosti, podsjea na Paskalovu psiholoku interpretaciju nagona za novcem ipozivne askeze kao sredstva za zaboravljanje svoje vlastite nitavnosti. Kod njega je, upravo, vjerovanje u predestinaciju, zajedno s uvjerenjem u, naslijeenim grijehom stvorenu, nitavnost svega kreaturaInog, stavljeno sasvim ti slubu odricanja svijeta i preporuivanja kontemplacije kao jedinog sredstva rastereenja od pritiska grijeha i postizanja sigurnosti spasenja. - O korektno katolikom i jansenistikom uoblienju pojma poziva dJ; Paul Honigsheim je u svojoj ve citiranoj dizertaciji (dijelu jednog veeg rada koji e se, po svoj prilici, nastaviti) napravio pronicljive napomene,. Kod jansenista nema ni traga o kakvu povezivanju sigurnosti spasenja sa svjetovnim djelovanjem,. Njihova koncepcija poziva ima jo mnogo vie nego luteranska, i ak genuino katolika; potp!1no smisao mirenja s datim ivotnim poloajem, koji ne samo da neizostavno trai, kao u katolicizmu, socijalni poredak nego i glas vlastite savjesti (Honigsheim na cit. mj~, str. 139. i d,,). 09 Na njegova gledita nadovezuje se i vrlo providno pisana Lobsteinova skica u Festgabe filr H. Holrzmann, koju, u vezi sa sljedeim. isto tako treba uporediti. Njoj su prigovarali otro naglaavanje glavnog motiva certitudo salutis. Ovdje samo treba razlikovati upravo Kalvinovu teologiju od kalvinizma i teoloki sistem od potreba duebrinitva. Od pitanja: kako da budem siguran u svoje spasenje? polazili su svi vjerski pokreti koji su obuhvatali iroke slojeve. Ono. kao to je reeno. igra ne samo u ovom sluaju nego i u historiji religija uope. kao, na primjer, i u indijskoj, centralnu ulogu" pt. i kako bi to drukije moglo da bude?

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

93

Najvii religiozni doivljaj kojemu luteranska pobo~ nost, kakva se razvila naroito u 17. vijeku, tei jeste unio mystica s Bogom. so Kao to ve naziv, koji je u ovom obliku reformiranom uenju nepoznat, pokazuje, radi se o substan~ cijalnom osjeanju Boga: o osjeanju ulaenja boanskog u pobonu du.~u. k.oje j~ ~valit.at~vno i~te v~st~ kao. i. djelovanja kontemplacije njemackih mistIara I kOJe Je obiljeeno svo~ jim pasivnim karakterom, upravljenim na ispunjavanje e nje za mirom u Bogu. Ona mistiki okrenuta religioznost ne samo da se - kao to je to iz povijesti filozofije poznato vrlo dobro moe da spoji s izrazito realistikim smislom za stvarnost na podruju empiriki datog nego je ona, tavie,
.0 Ne moe se, svakako, poricati da je do potpunog razvitka ovog poJma doMo tek u pozno luterovsko doba (Preatorius, Nicolai. Meisner). (Ort post?.i{ lkod Joh~esa.~~rh~da. l to sa.sviDi u OVdJe ~loenom smislu). Za: to Rits~hl u etvrtoj knJiZI svoJe Geschlchte des Pietlsmus (sv. II, str. 3. 1 d.) trai uvoenje ovog pojma u luteransku religioznost kao oivljavanje odnosno preuzimanje katolike pobonosti. On ne osporava (str. 10) da je problem individualne sigurnosti spasenja kod Lutera i kod mistiarabio isti. ali misli da je rjeenje na jednoj i na drugoj strani upravo suprotno. Ja se, sigurno, ne mogu pouzdati u se da o tome donesem svoj sud. Da je vjetar koji u Freiheit eines Christmenschen duva neto drugo nego, s jedne strane,shldunjavo uspijanje s dragim Isusetom u kasnijoj literaturi, a s druge strane, Tauferovo religiozno raspoloenje, to, naravno, svako osjea. A isto tako. zadravanje mistino-maginog elementa u luteranskoin uenju o priesti ima, sigurno, drukije religiozne motive nego ona bernhardinska pobonost - raspoloenje Pjesme nad pjesmama - na koju se Ritschi stalno vraa kao na vrelo njegovanja nevjestinskog ophoenja sHristom. Ali, zar ipak, meu ostalim, i ono uenje o priesti nije supotpomoglo ponovnom buenju religioznosti mistinog raspoloenja? - Dalje, nije- da to ovdje odmah napomenema - nipoto teno da je (v. str. ll. na cit. mj.) sloboda mistiara postojala apsolutno u povut:nosti od svijeta. Specijalno Tauler je u religiozno-psiholoki vrlo interesantnim izlaganjima kao praktian efekt onih nonih koptemplacija koje on, meu ostalim, preporuuje kod nesanice, postavljao red Koji se time unosi i u misli okrenute svjetovnom pozivnom radu: Samo se time (mistinim sjedinjenjem s Bogom nou pred spavanje) um asti i mozak se timejaa i ovjek je svaki dan utoliko spokojnije i boanstvenije obuzet duhovnim uvjebavanjem ukoliko se zaista sjedinio s Bogom: onda sva njegova djela bivaju uredena. I stoga, ako se ovjek pripremio za svoja djela i ako se predao kreposti, - kada on onda doe u stvarnost, njegova djela e biti kreposna i boanstvena. (Propovijedi, fol. 318). Vidi se, svakako (i mi emo se na to jo vratiti), da se mistina kontemplacija i racionalno shvatanje poziva po sebi ne iskljuuju. Suprotnost nastupa tek onda kada religioznost poprimi direktno histerian karakter, to ni kod sviju misti8ra ni kod sviju pijetista nije bio sl\?aj.

94

MAX WEBER

usljed odbijanja dijalektikih doktrina. esto njegov direktan oslonac. Nego, mistika moe i indirektno racionalnom nai~ nu ivota upravo dobro da dode. Pa ipak, njenom odnosu prema svijetu nedostaje, naravno~ pozitivno vrednovanje spoljnjeg aktiviteta. Ali je u luteranstvu, osim toga, unio mystica bilo kombinovano s onim dubokim osjeanjem ne~ dostojnosti zbog naslijeenog grijeha koje je briljivo imalo da uva poenitentia quotidiana (svakodnevno pokajanje, ispatanje - prev. N. M.) luteranskog vjernika, upraVljeno na odravanje za oprotaj grijeha neophodne skruenosti i prostodunosti. Specifino reformirana religioznost, napro tjv, stajala je od samog poetka prema Paskalovom kvijetis tikom bjeanju od svijeta odbojno, kao i prema ovoj lute~ ranskoj, isto u se okrenutoj, osjeajnoj pobonosti. Realno ulaenj~boanskog u ljudsku duu bilo je, usljed apsolutne transcendencije Boga prema svemu kreaturaInom, iskljue no: finitum non est capax infiniti (ogranieno nije prikladno za beskrajno - prev. N. M.). Zajednica Boga sa svojim pomilovani cima mogla se, naprotiv, ostvariti i do svijesti doi .samo tako da Bog u njima radi (operatur) i da oni budu toga svjesni, - da, dakle, njihovo djelovanje potie iz vjere iz~zvane milou bojom i da se, s druge strane, ova vjera kvalitetom tog djelovanja legitimira kao Bogom izazvana. Duboke, za klasifikaciju svake praktine religioznosti uope vaee razlike odluujuih mogunosti spasenja51 dolaze u tome do izraaja. Religiozni virtuoz moe sebi da obezbijedi svoje stanje milosti bilo time to e se osjeati kao sud ili; pak, kao orude boje moi. U prvom sluaju njegov religioz"ni ivot naginje mistinoj osjeajnoj kulturi, a u posljednjem - asketskom djelovanju. Prvom tipu bio je blii Luter, po-' sljednjem je' pripadao Kalvin. I reformirani je htio da se spa se sola fide (samom vjerom - prev. N. M.). Ali kako su ve po Kalvinovom shvatanju sva puka uvstva i raspoloe~ nja, koliko god ona izgledala uzviena, varljiva. vjerovanje
$Z SI

uvod.

tome

sljedei lanci

o Wirtschaftsethik der WeltreJigionen., . .

sz U ovoj pretpostavci se kalvin izam dodiruje !I oficijelnim katolicizqlom. Ali je iz toga za katolike proizila nunost sakramenta pokore, a zare'; fonnirane nunost praktinog potvrivanja djelovanjem na ovom svijetu.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

95

se, da bi moglo sluiti kao sigurna podloga certitudo salutis (sigumosti u spasenje - prev. N. M.), mora potvrivati u svojim objektivnim djelovanjima, ono mora da bude fides efficax53 (>;,djelotvoma vjera - prev. N. M.), a pozivanje na spas - effectuaI calling (djelotvoran poziv - prev. N. M.). (Izraz iz Savoy declaration). Ako se, dalje, postavi pitanje na kojim plodovima moe refonnirani nesumnjivo da raspozna pravu vjeru, onda se odgovara: na nainu hrianskog ivota koji slui poveavanju slave Gospoda Boga. ta tome
.3 v., na primjer, ve Bezu: (De praeestinat. doct. ex praelect. in R.Qm. 9. a. Raph. Englino exc. 1584) str. 133:... sicut ex operibus vere bonis ad sanctificationis donum, a sanctificatione ad fidem .... ascendimus: ita ex c'trtis illis effectis non quamvis vocationem, sed efficacem iliam, et ex hac vocatione electionem et ex electione donum praedestinationis in Christo tam fjnnam quam immotus. est Dei thn>nus certissima connexione effectorum et causarum co1ligimus... (kao to od zaista dobrih djela uzlazimo do dara posveenja, a od posveenja do vjere ... : tako izvrivi odredena dobra djela stiemo ne kakav bilo, nego djelotvoran poziv i iz tog poziva izbor i iz izbora dar predestinacije u Hristu tako sigu~e kako je nepokretno 90je prijestolje najpouzdanijom vezom tvorca i stvari ... - prev. N. M.). Samo ovjek mora. , to se tie znamenja odba&nosti, da bude oprezan, jer je vano fina/no SJanje.. (O ovome je puritanizam isprva mislio drukije.) - V. dalje o ovome iscrpna izlaganja Schneckenburgerova na cit. mj., u kojima se, dakako, Citira samo ograniena kategorija literature. U itavoj puritanskoj literaturi stalno se ispoljava ova crta. It will not be said: did you believe? - but: were you Doers, or Talkers only? (nee se kazati: vjerujete li? - nego: radite li, ili .samo priate? .: prev. N. M.) - kae Bunyan. Vjera je. po Baxteru (The Saints' everlastin~ rest, gl. XII). koji nauava najblai oblik predestinacije, potinjavanje Hnstu od srca i inom. (Do what you are able first, and then complain of God for denying you grace if you have cause ( Radite najprije ono to moete. a onda se alite da vam Bog odbija milost ako imate raz/oga - prev. N. M.) - odgovorio je on na prigovor daje volja neslobodna i da je Bog taj koji uskrauje sposobnost za posveenje (Works of the Puritan Divines. IV, str. 15S). Egzaminacija crkvenog istoriara, Fullera: ograniila se na pitanje o praktinom potvrdenju i samo()svjedoanstvima njegova stanja milosti u ivotu. Tako i Howe na drugdje ve 'citiranom mj(;stu. Svako pregle4anje Works of the Puritan Diviiles daje za to na svakom koraku dokaze. Nisu rijetko direktno katoliki asketski spisi bili oni koji su imali za' posljedicu obra8nje na puritanizam, - tako kod Baxtera jedan jezuitski traktat. Ove koncepcije nisu prema Kalvinovu uenju bile novina (upor. Inst. Christ c. I, orig., izd. v. 1536, str. fT7, 112). Samo to se kod samog Kalvina izvjesnost milosti ni ovim putem nije mogla sigurno postii (147. eodem). Obino se Dozivalo na I Iv. 3, 5. i na sJinamjesta. Traenje djelotvorne vjere (fides efficax) nije - da to ovdje unaprijed istaknemo - bilo ogranieno na kalviniste. Baptistike vjeroispovijesti u lanu o predestinaciji tretiraju isto tako plodove vjere (and that its{{ - regeneracije - proper evidence appears in

96

MAX WEBER.

slui, to moe da se razabere iz njegove direktne) u Bibliji objavljene volje ili indirektno iz njime stvorenih smiljenih po.. redaka svijeta (lex naturae). 54 Specijalno uporedivanjem svojeg duevnog stanja s onim koje je, po Bibliji, bilo svojstveno izabranicima, na primjer, patrijarsima, moe ovjek da kontrolira svoje sopstveno stanje milosti. 5S Samo izabranik ima stvarno fides efficax,S6 samo je on sposopan, zahvaljujui preporodu (regeneratio) i iz njega proizlazeem posveenju (sanctificatio), da itava svojeg ivota, stvarn9, a ne samo prividno, dobrim djelima poveava slavu Gospoda Boga. I time to je on svjestan toga da se njegov ivot - barem po osnovnom karakteru i konstantnoj namjeri [propositum oboedientiae (namjera pokornosti - prev. N. M.)]- zasniva na jednoj u njemu ivoj sili za roveavanje slave boje, d& on, dakle, nije samo Bogom traen nego da je, prije svega, Bogom stvo~ ren, s' - on postie ono najvee dobro za kojim je ova religioznost teila: sigurnost mi/osti. ss Da se ona moe postii, potthe holy fruits of repentance and faith and newness of life) [i da se njen regeneracije - pravi dokaz javlja u svetim plodovima pokajanja i vjere i novog stanja ivots - prev. N. M~] (:Art. 7. u The Baptist Church Manual by J. N. Brown DD. Philadelphia, Am. Bapt. Publ. Soe. odtampane ispovijesti). Isto tako poinje menotinski sugerirani traktat: Olijf-Taexken, koji je harlemski sirtod 1649. prihvatio (str. l) s pitanjem: Po emu se poznaju djeca boja, i odgovara (str. 10); Nu al is't dat dasdanigh vruchtbare ghelove alleene zii het seker fondamentale kennteeken... om de conscientien der gelovi~ gen in het nieuwe verbondt der genade Gods te versekeren. s. O znaaju ovih za materijalni sadraj socijalne etike veAie gore ne~ 'to napomenuto. Ovdje nam nije vaan saiaj, nego podstrek na moralno djelovanje . . ' ss Kako je ovo predstavljanje moralo da ide na ruku prodiranju starozavjetnog jevrejskog duha u puritanizmu, jasno je kao dan. s. Tako kae Savoy Declaration o lanovima (members) iste crkve (ecclesia pura): oni su saints by effectual calling, visibly manifestt:dby the" ir profession and walking (sveti svojim uspjenim pozivom koji se vidljivo manift:stuje u njihovoj profesiji i ivotu ;.. . prev. N. M.). ., A principle of goodness, Chamoek u Works of the Pur. Div., str. Obraenje je, kako to Sedwlck ponekad kae, saglasan prepis dekreta predestinacije.. - I: ko je izabran, taj je pozvan i osposobljen i za poslunost, pouava Baley. - Samo oni koji su Bogom pozvani za vjeru (koja u ivotu dolazi do izraaja) pravi su Vjernici, ne samo temporary believers (prolazni vjerniei - prev. N . M.) - pouava (baptistika) Hanscrd Knollys Confession..
175 .

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

97

krepljivano 59 je 2. Kor., 13, 5. Ukoliko su dobra djela nepodesna da slue kao sredstvo za postizanje spasenja - jer i izabranik ostaje kreatura, i sve to on ini zaostaje u beskrajnom odstojanju za bojim zahtjevima, - utoliko su ona neophodna kao znamenja izbora.Cio Ona su tehniko sredstvo ne da ovjk iskupi spasenje, nego da se oslobodi straha za spasenje. U ovom smislu ona se ponekad obiljeavaju41 direktno kao za spasenje neophodna, ili se possessio salutis (posjedovanje spasenja - prev. N. M.) za njih vezuje.6Z Ali to sad praktiki, u osnovi, znai da Bog pomae onome koji sam sebi pomae,Cil da, dakle, kalvinista, kako se to ponekad i rekne, svoje spasenje - korektno, to bi 'moralo da glasi: sigurnost u nj - sam stvara~64 ali da se to stvaranje nemoe, kao II katolicizmu, da sastoji od postupnog gomilanja pojedinih zaslunih djela, nego od sistematske samokontrole, koja II s~'ako doba stoji pred alternativom: izabran ili odbaen? Time dospijevamo do jedne vrlo vane take naih posmatranja. Stalno se, kao to je poznato, onom toku misli koji se u reformiranim crkvama i sektama sve jasnije6S ispoljavao slu; teranske strane predbacivalo opravdanje do,?rim djelim8:..66 I
.. upor:. zavretak Baxterove Christian Directory. Tako, na prim~~r, kod Chamocka, Self-examination, str. 183, za pobijanje katolike dOKtrine o dubitatio (sumnji- prev. N. l\t.). 01 Ova argumentacija se stalno vl'aa, na primjer, k.od Joh. Hoombeeka, Theologia practica, II, str. 70,72, 182, I, str. 160. Conr.. Helv. 16, na primjer, kae et improprie his (djeiil9a) salus adtribui"tuI{( (i nepodesno im se pripisuje spas - prev. N. M.). 3 Za sve naredno v. Schneckenburger, str. 80 i d. Si non es praedestinatus fac ut praedestmcns (Ako nisi predestiniran, radi da bude predestiniran - prev. N. M.), rekao je, navodno, Augustin. Covjek se podsjea na Geteovu izreku u sutini iStog znaenja: Kako ovjek moe sam sebe da upozna? Posmatranjem nikada, ali moe putem djelovanja. Pokuaj da vri svoju dunost, i odmah e znati koliko vrijedi. - A ta je tvoja dunost? Zahtjev dana. Jer Je kod samog Kalvina. dodue, utvrdeno da svetost mora i da se vidi (mst.., IV, l, & 2. 7, 9), ali granica izmeu svetIh i nesvetih za ljudsko znanje ostaje nedokuiva. Mi moramo vjerovati da ondje gdje se li jednoj po bojem zakonu organiziranoj i upravljanoj crkvi boja rije istQobjavljuje ima i izabranika, makar za nas i neraspoznatljivih. .
OD

..

.s

7 - PROTESTANTSKA ETIKA I DLH KAPITALIZMA

98

MAX WEBER.

- ukoliko je otpor napadnutih protiv identifikacije njihova: dogmatskog stava s katolikim uenjem bio opravdan, - si~ guma s pravom, im se time mislilo na praktine konsekveIi~ cije za svakodnevni ivot prosjenih reformiranih hriana. 67 ' Jer, moda, nikada nije bilo intenzivnijeg oblika religioznog cijenjenja moralnog djelovanja nego to je onaj koji je kalvi~ nizam u svojim pristalicama stvarao. Ali je za praktini zna~ aj ove vrste opravdanja dobrim djelima odluno tek spoz~ nanie kvaliteta koji su njemu odgovarajui nain ivota ka~
61 Kalvinistika pobonost je jedan od mnogih primjera koji sc nalaze u povijesti religije za odnos logiki i psiholoki iz odreenih religioznih misli izvedenih konsekvencija prema praktino-religioznom dranju. Logi~i' bi se' fatalizam, naravno. mogao deducirati kao konsekvencija predestinacije. Ali je psiholoko djelovanje, usljed ukljuivanja misli potvrdenja, bilo upravo' obratno~ (Iz principijelno istovrsnog razloga Nieove pristalice, kao to je poznato, trae za misao vjenog vraanja pozitivno etiko znaenje. SamIt to se ovdje' radi o odgovornosti za budui ivot koji s licem koje radi nije povezan nikakvim kontinuitetom svijesti, - dok je to kod puritanaca glasilo':. Tua res agitur (Radi se o tvojoj stvari - prev. N. M.). (Odnos izmeu predes". tinacije i djela lijepo izlae ve - u jeziku tog vremena,.. Hoombeek (Theol. Pract., .vol. I. str. 159): Izabranici (electi) su, upravo zahvaljujui svojem jz boru, nedostupni fatalizmu, oni se upravo u svojem odbijanju fatalistikih konselcvencija potvruju, quos ipsa electio. solicitos reddit et diligentes of< ficiorum (k<l!e sam izbor ini marljivim i revnim i u poslovima - prev. N ..: M.)PraJ;p~no, isprepletenost interesa kida fatalistike konsekvencije koje se' mogu logiki zakljuiti (i koje su, uostalom, uprkos svemu, ponekad faktiki i nastupile). - Ali je, s druge strane, misaoni sadraj jedne religije - kao to': to upravo kalvinizam pokazuje - od kudikamo veeg znaaja nego to je to, na primjer, William James (The varieties of religious experience, 1902, str; 444. i d ..) sklon da prizna. Upravo _znaaj racionalnog u vjerskoj metafi:zici pokazuje se na klasian nain u grandioznim uticajima koje je specijalno mj: '. saona struktura kalvinistikog Boga vrila na ivot.. Ako je puritanski Bogu: povijesti djelovao kao ikakav drugi prije ili poslije njega, to su ga za to, prije, svega, osposobili oni atributi kojima ga je mo misli opremila. (Jamesovo:. pragmatiko vrednovanje znaaja vjerskih ideja prema njihovu potvr~e-.\ nju u ivotu ak je, uostalom, edo onog misaonog svijeta puritanske domo~; vine ovog istaknutog naunika). Religiozni doivljaj je kao takav, naravno;' ~racio~n. kao i svili doivljaj. U svojem najviem, mistinom obliku, on Je doivljaj Xa.t t~ox'li" i on se - kao to je to James vrlo lijepo izloio - od,,( likuje svojim- apsolutnim inkomunikabilitetom: on ima specifian karakteri:: istupa kao spoznanje, ali se ne da sredstvima naeg jezik~g i pojmovnog . aparata a(leitvatno reproducirati. I dalje, tano je da svaki religiozni doiv~. ljaj pri pokuaju racionalne formulacije smjesta izgUbi na sadraju utoliko-; vie ukoliko pojmovna formulacija dalje napreduje. U tome lei razlogza,~ tragine konflikte svake racionalne teologije, kao to su to anabaptistik<:.i" sekte ve u 17. vijeku znale. - Ali ona iracionalnost - koja, uostalom, nije nk

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

99

rakteri;iraii Irazifkovali g~ od svakodnevnog ivota jednog srednjovjekovnog hrianina. Moemo pokuati da ga ovako formuliramo: normalan srednjovjekovni katoli ki laik6B je ivio, u etikom pogledu, unekoliko od danas do sutra. On je, na prvom mjestu, savjesno izvravao svoje tradicionalne dunosti. Ali su njegova dobra djela, povrh toga, ostajala, normalno ne nuno povezan, II najmanju ruku ne nuno do jednog ivotnog sistema raCionaliziran niz pojedinih djela, koja je on, ve prema prilikama, radi kompenzacije za konkretne grijehe, ili pod uticajem duebrinosti, ili pred kraj svog ivota, kao, u neku ruku, premiju osiguranja, izvravao. Naravno, katolika etika bila je karaktema etika (Gesinnungs - Ethik). Ali je konkretna intentio (namjera, cilj - prev. N. M.) pojedinog djela odluivala o njegovoj vrijednosti. I pojedino - dobro ili ravo - djelo urauprosjenog

poto svojstvena samo religioznom doivljaju, nego (u raznom smisiu i mjeri) i svakom doivljaju - ne smeta da praktino bude upravo od najyee vanosti koje je vrste onaj sistem misli koji neposredno religiQzno doivljeno za se, tako rei, konfiscira i kree na svoje staze; jer se'po tome u vremena intenzivnog uticaja crkve na ivot i jakog razvitka doglllatskih interesau njoj razvija veina onih praktino tako vanih razlika u etikim konsekvencijama kakve na zemlji postoje izmedu raznih religija~ Kako je sasvim nevjerovatno intenzivan bio dogmatski interes - mjereno dananjim mjerilom ak i jednog laika u doba velikih vjerskih borbi, to zna svako ko~e su poznata historijska vrela. Samo s time se moe uporediti - u svojoj osnovi isto tako praznovjerna - predstava dananjeg proletarijata o toine ta sve )Qauka moe da uradi i dokae . Baxter, The Saints' Everlasting rest, 1,6, odgovara na pitanje: Wether to make salvation our end bl' not mercenary or legal? .,. It is properl~ mercenary when we expect it as wages for work done.. Otherwise it is only such a mercenarism as Christ commandeth... and if seeking Christ be merceoary, I desire to be so mercenary.... (Da lije to da nam spasenje bude cilj koristoljubivo ili legalno? - To je isto koristoljubivo ako to oekujemo kao pJatu za uinjen posao... Inae je to koristoljubivost kakvu Hrist nalae. i ako se nade da je Hrist koristoljubiv, ja elim da budem tako koristoljubiv prev. N.M.) Uostalom, kod nekih kalvinista koji vae kao ortodoksni ne nedostaje ni kolaps u najkrajnje pravdanje dobrim djelima. Po Baileyu, Praxis pietatis, str. 262, milostinja je sredstvo za odvraanje vremenske kazne. Drugi teolozi su odbaenima preporuivali dobra djela. s motivacijom da bi onda prokletstvo, moda, ipak bilo podnoljivije, a izabral1ima, opet, zato to ih onda Bog nee voljeti samo bezrazlono, nego ob causam (s razlogom prev" N. M,), to e ve bilo kako nai 'svoju nagradu. Izvjesne tek primjetne koncesije znaaju dobrih djela za stepen blaenstva uinila je i apologija (Schneckenburger na cit. mj., str. 101).
7*

100

MAX WEBER

navalo se onome koji ga je izvrio, uticalo je na njegovu ovo~ zemaljsku i vjenu sudbinu. Sasvim realistiki je crkva rau~ nala s time da ovjek nije nikakva apsolutno jasno determini~ rana i procjenijiva jedinka, nego da je njegov moralni ivot (normalno) jedno, pod uticajem suprotnih motiva, esto vrlo protivrjeno ponaanje. I Qna je, sigurno, od njega kao ideal traila principijelno preobraavanje ivota. Ali upravo ovo traenje ona je, opet, (za prosjek) slabila jednom od svojih najvanijih sredstava vlasti i odgoja: sakramentom pokore, ija je funkcija bila duboko povezana s naju.nutranjijom po~ sebnou katolike religioznosti. Rainjavanje svijeta, uklanjanje magije kao sredstva za spasenje69 nije u katolikoj crkvi bilo sprovedeno do onih konsekvencija do kojih je bilo sprovedeno u puritanskoj (i prije nje samo u jevrejskoj) religioznosti. Katoliku 70 je stajala na: raspolaganju sakramentaina milost njegove crkve kao kompenzaciono sredstvo za njegovu insuficijenciju ; sveenik je bio mag u ijoj ruci je vlast kljueva. ovjek se u pokori i pokajnitvu mogao obratiti njemu,. on je davao okajanje, nadu u milost, sigurnost oprosta, i time pruao rastereenje od one strane napregnutosti u kojoj je bila neizbjena i ni~ imneublaena sudbina jednog kalviniste da ivi. Za njega nije bilo onih prijateljskih i ljudskih utjeha, i on se nije mogao nadati da e trenutke slabosti i lakomislenosti popraviti pojaanom voljom u drugim trenucima, kao katolik, pa i luteran. Bog kalvinizma je zahtijevao od svojih ne samo pojedina
.. l ovdje, nuno, moramo, da bismo na prvom mjestu istaknuli karakte- razlike, .govoriti jednim ideaino tipinim pojmovnim jezikom, koji u izvjesnom smislu siluje historijsku realnost, - ah bi bez toga od samih ogranienja klauzulama bila uope iskljuena jasna formulacija. Ukoliko su ovdje vrlo otro oznaene suprotnosti relativne, to bi trebalo da se odvojeno izloi. Razumije se samo po sebi da je i katoliko ofiCIjeIno uenje ve u sreo nJem vijeku, sa svoje strane, postavilo ideal sistematskog posveivanja cjelokupnog ivota.. Ali je isto tako nesumnjivo da je l) svakodnevna .crkvena prakSa, upravo svojim najdjelotvornijim sredstvom stege, ispovijeu, olakava/a u tekstu navedeni nesistematski miin ivota, i dalje 2) da je osnovno rigoristiki hladno raspoloenje i potpuno samoj sebi preputena izolova- nost kalvinistA morala srednjovjekovnom laikom katolicizmu trajno nedos" tajati . Apsolutno centralni znaaj ovog momenta 'ispoljavae se postupno, kao to je to ve jednom spomenuto. tek u lancima o )) Wirtschaftsethik der. Weltreligionen ..
ristine

7.

POZIVNA" ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

101

dobra djela nego i do jednog sistema uzdignuto opravdanje dobrim djelima. 71 O katolikom, isto ljudskom gore-dolje izmeu grijeha, pokajanja, pokore, rastereenja, novog grijeha ili o kakvom saidu cjelokupnog ivota koji ima dase vremenskim kaznama ispata i crkvenim sredstvima milosti izravnava - nije bilo ni govora. Etika praksa: obinog o~ ica bila je tako liena svoje nesmiljenosti i nesistematinosti i pretvorena u jednu konsekventnu metodu itava naina ivota. Nije nikakav sluaj to je naziv metodisti ostao na nosiocima posljednjeg velikog oivljavanja puritanskih misli u 18. stoljeu, isto tako kao to je po smislu ekvivalentan naziv precizisti bio primijenjen na njihove duhovne pretee II 17. vijeku. n Jer se samo u jednom fundamentalnom preobraaju smisla itavog ivota u svakom trenutku i u svakom djelu 73 moglo da potvrdi djelovanje milosti kao izdizanja ovjeka iz status naturae (prirodnog stanja - yrev. N. M.) u status gratiae (stanje milosti - prev. N. M.). Zivot svetih bio je podeen iskljuivo na jedan transcendentan cilj: spasenje, ali je upravo zbog toga on u svojem ovozemaljskom toku skroz racionaiiziran i ovladan iskljuivo stanovitem da poveava slavu boju na zemlji: - i nikada stanovite omnia in majorem
" A, u izvjesnoj mjeri, lluteranu. Luter nije htio da taj posljednji ostatak sakramentaine magije iskorijeni. ,. Upor. na primjer, B. Sedgwick, Buss- und Gnader.iiehre (na njem. prev. Rascher, 1689); pokajnik ima jedno vrsto praviJo, kojega se on ta no dri i po kojemu on itav svoj ivot ureduje i mijenja (str.. 596). On - kao pametan, paljiv i oprezan - ivi po zakonu (str. 596). Ovo moe da izazove samo jedna trajna promjena itava ovjeka, jerje ona posljedica predestina cije (str. 852). Prava pokora se uvijek izraava u promjeni (str.. 361).. - Razli ka izmeu tek moralrto dobrih djela i opera spiritualia (duhovnih djela - prev. N. M.). kako to, na primjer, izlae Hoombeek na cit. mj.. I, IX. c. 2, lei upravo u tome to su ova posljednja posljedica jednog preporoenog ivota, to se u njima (na cit. mj., vol. I, str. 160) moe da osjeti stalan napredak, kakav samo nadnaravnim uticajem milosti boje moe da se postigne. Svetost je preobraaj itava ovjeka putem boje milosti (eod., str. 190 i d ..), - sve same misli koje su itavom protestantizmu zajednike. koje se, naravno, nalaze i u najviim idealima katolicizma; ali su one ba u puritanskim pravcima, upravljenim na unutarsvjetovnu askezu; tek mogle da pokau svoje konsekvencije za svijet i. prije svega, samo tu su one bile dovoljno jako pSIholoki premirane. . 7J Posljednji na.ziv je u Holandiji izveden, svakako. po istima koji su vodili ivot precizno po propisima Biblije (tako kod Voeta). ~ Uostalom, i za puritance se u 17. vijeku sporadino javlja naziv metodisti.

102

MAX WEBER

Dei gloriam (sve za veu slavu boju - prev. N. M.) nije bilo tako ozbiljno shvaeno. 74 Ali je samo konstantnom refleksijom rukovodeni ivot mogao da vai kao savlaivanje prirodnog stanja (status naturalis): Dekartov cogito, ergo sum (mislim, dakle, postojim - prev. N. M.) bio je u ovoni novom etikom tumaenju od savremenih puritanaca pre~et.75 Ova racionalizacija dala je reformiranoj" pobonosti svoju specifinu asketsku crtu i zasnovala isto tako svoju unutarnju srodI!ost76 kao i svoju specifinu suprotnost prema katolicizmu. Jer, naravno, neto slino nije katolicizmu bilo strano. Hrianska askeza je u sebi, nesumnjivo, sadravala, kako po spoljnjem vidu tako i po svom duhu, neto vrlo razliito. Alije ona na Okcidentu u svojim najviim vidovima nosila ve u srednjem vijeku potpuno, .a u nekim vidovima ve i II antici, racionalan karakter. Svjetsko-historijski znaaj kaluerskog naina ivota na Okcidentu,u svojoj suprotnosti s orijentalnim kaluderstvom, - ne s njegovom cjelokupnou, ali s njegovim opim tipom - zasniva se na tome. Ona je, u plincipu, ve II pravilima sv. Benedikta. jo vie kod klinijevaca, pa jo vie kod cistercita, i najodlunije, konano, kod
Jer - kako puritanski propovjednici (na primjer, Bunyan u The Pharisee and the Pub1ican. W. of Pur. Div. str. 126) istiu: suki.pojedinani grijeh unitava sve to bi se u toku itava jednog ivota na zasluzi dobrim djelima moglo da nakupi. kada bi ovjek - to se ne moe zamisliti uope sam od sebe bio sposoban da uini neto to bi mu Bog morao da ura~una kao zaslugu ili kada bi on mogao trajno da ivi savreno. Nema, upravo, kao u katolicizmu, jedne vrste kontoko~nta sa saldo-obraunom. - slika koja je ve u staro doba bila dobro poznata - nego je za itav tivot vailo otro ili-ili: stanje milosti ili odbaenost. Za slinost s kontokorent-shvatanjem v. napomen~ 103. str. 122 . .. U tome lei razlika prema pukoj Legahty (Zakonitost - prev. N. M.) i Civility (Utivost - prev. N. M.) koji kod Bunyana kao drugovi Mr. Worldly-Wisemana stanuju u gradu koji je nazvan Morality (Cestitost - prev. N. M.). . .6 Chamoci. Self-examination (Works of the Pur. Div., str. 172); Reflection and knowledge of self is a prerogative of a rationa! nature (Razmiljanje i poznavanje sebe je preimustvo razumne prirode - prev. N. M.). Uz to napomenu na dnu stranice: Co~ito~ ergo sum, is the first principle of the new philosophy (Cogito, ergo sumje prvi princip nove filozofije - prev. N.
M.)

pOZIVNA ~TlKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

103

jezuita, bila emancipovana od nesmiljenog bjeanja od svijeta i vi~l!0znog samomue~ja. Ona se pr~tvo~~la II jeda? .sistematskI Izraen metod racionalnog nama zIvota, s cIlJem da prevlada status naturae, da ovjeka oslobodi sile iracionalnih nagona i zavisnosti od svijeta i prirode, da ga podvrgne suprematiji smiljenog htijenja,77 da njegovo djelovanje potini samokontroli i procjenjivanju njegova etikogznaa ja, i da tako od kaluera - objektivno - odnjivi radnika u carstvu bojem, i time, opet, - subjektivno - da mu obezbijedi spas due. Ovo -:- aktivno - samosavlaiyanje bilo je lca,ko cilj exercitia (vjebi - prev. N. M.) sv. Ignacija i najviih oblika racionalnih kaluerskih kreposti uope,' tako i odluuju i praktini ivotni ideal puritanizma. 79 Ve u dubokom preziru kojim se u izvjetajima o sasluanjima njegovih mueni ka zaprepateno g;ajanje plemenitih prelata i inovnika protivstavlja hladnom rezerviranom miru njegovih sljedb~nika80
" Ovdje jo nije mjesto da pretresamo srodnost teologije Dunsa Seatusa - koja nikada nije dola na vlast. uvijek je bila samo trpljena, ponekad samo proglaavana kri\'ovjernom - s izvjesnim misaonim tokovimaask~t skog protestantizma. Kasniju specifinu odvratnost pijetista prema aristo~el skoj filozofiji dijelio je, kao - u neto drukijem smislu . .;. Luteri Kalvin. u svjesnoj suprotnosti s katolicizmom (upor. Instit. Chr. II, c. 2, str. 4, IV, c. 17. str, 24).. Primat volje je. - kako le to Kahl nazvao - svim ovim pravcima zajedniki. .. elanak Ascese u katolikom Kirchenlexikonu, na primjer. sasvim tako definira njen smisao. potpuno u saglasnosti s njenim najviim historijskim spoljnjim vidovima. Isto tako Seeberg u R. E. f. Prot Th. u. K. Neka mi je doputeno da za svrhe ove rasprave taj pojam primjenjujem ovako kako se to ovdje deava. Da se on moe i drukije - ire ili ue - da shvati. i da se on obino tako i shvata. dobro mi je poznato. n U Hudibrasu se puritanci (I: pjevanje 18. 19) uporeuju s bosonogim kaluerima. U jednom izvjetaju denovskog poslanika Fiesehia. Kromvelova vojska se zove skupom kaluera.
80 Pred ovim. s moje strane sasvim izrazito konstatovanim, unutarnjim kontinuitetom izmeu vansvjetovne kaluerske askeze i unutarsvjetovne pozivne askeze, ja sam iznenaen !ito Brentano (na cit. mj., str. 134. iinae) radnu askezu kaluera i njeno preporuivanje navodi protiv mene! Citav njegov )eksicurs protiv mene kulminira u tome. Ali je upravo onaj kontinuitet, kako to svako moe da vidi. osnovna pretpostavka itava mojeg izlaganja ; reformacija je racionalnu hriansku askezu i ivotnu metodiku prenijela iz manastira u svjetovni profesionalni ivot. Upor. sljedea. dosada nepromije-

njena izlaganja.

104

MAX WEBER:

- ispoljava se ono potovanje rezervirane samokontrole81 koje je zastupljeno u najboljim tipovima jo i dananjeg engleskog i amerikog gentlemana. U poznatom nam jeziku82 puritanska ... i svaka racionalna - askeza radila je na tome da ovjeka osposobi za to da svoje konstantne motive, osobi~ to one koje mu je ona sama udesila, prema afektima odri i afirmira: ... na tome, dakle, da od njega odnjivi linost u ovom, formalno-psiholokom smislu. Moi voditi budan, svjestan, svijetao ivot, to je bio, u suprotnosti s nekim popularnim predstavama, cilj, - unitenje prirodnosti nagonskog ivotnog uivanja bi~ je najhitniji zadatak ... unijeti red u nain ivota onih koji su joj bili odani, najvanije sredstvo askeze. Svi ovi odluni aspekti nalaze se isto tako izraeni83 u pravilima katolikih kaluera kao i u naelima ivota, kalvinista. 84 Na tom metodikom obuhvatanju itava ovjeka zasniva se i ko~ jednih i kod drugih njena ogromna svesavlaujua mo, specijalno kod kalvinizma prema luteranstvu njegova sposobnost da kao ecclesia militans osigura stabilnost protestantizma. U emu se, s druge strane, sastojala suprotnost kalvinis.:. tike askeze prema srednjovjekovnoj, jasno je: to je biJa uki danje consilia evangelica (evaneoskih savjeta - prev. N. M.) r time preustrQjavanje askeze u isto svjetovnu. Ne
., Tako u mnogim, uNealovoj History of the Puritans i u Crosbyjevim English Baptists reproduciranim izvjetajima o sasluanjima puritanskih heretika. B' Ve je Sanford na cit. mj. (a prije i poslije njega drugi) izvodio po stanak ideala reserve (uzdrljivosti, opreznosti - prev. N. M.) iz puri. tanizma. Upor. o tom idealu i napomene Jamesa Brycea o amerikom collegeu - u II sv. njegove American Coommonwealth. - Asketski princip samosavladivanja uinio jepuritanizam i ocem modeme vojne discipline. (V. o Moricu Oranijskom kao stvaraocu modernih vojnih institucija: Ratoff u Preuss. Jahrb., 1903, sv. III, str. 255). Kromvelovi ironsides (gvozdenf konjanici - prev . N. M.), sa zapetim pitoljem u ruci, bez pucnja, u otrom kasu vodeni na neprijatelja, nisu bili dervikom strasnou. nego, obratno; svojim trezvenim samosavladivanjem, kojim su uvijek ostajali u ruci vode, nadmoniji od kavalira, iji su se redovi viteko-silovitim juriem svaki put rasturali u atome. Poneto o tome kod Firtha. Cromwells Army.. . .. V. za to naroito: Windelband. Ober Willensfreiheit. str. 77: ... Samo ne tako nepomijeano. Kontemplacije su, ponekad povezane s osjeajnou. viestruko ukrtene s ovim racionalnim elementima. Ali je zato. opet, i kontemplacija metodski propisana.

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

105

kao da bi. unutar katolicizma metodian ivot ostao ogranien na manastirske elije. To teoretski, a ni u praksi, nije nipoto bio sluaj. Naprotiv, ve je isticano da, uprkos veoj moralnoj dovoljnosti katolicizma, jedan etiki nesistematski ivot ne dopire do najviih ideala koji su - i za svjetovni ivot _ u njemu sazreli. ss Red tercijaraca sv. Franje bio je, na primjer, jedan snaan pokuaj II pravcu asketskog proimanja svakodnevnog ivota i, kako je poznato, on nije bio jedini. Dakako, djela kao to je Ugledanje na Hrista, upravo svojim jakim djelovanjem pokazuju kako se u njima propovijedani nain ivota osjeao kao neto vie prema minimalnoj svakodnevnoj moralnosti, i da ova posljednja nije upravo bila mjerena mjerilima koja je puritanizam drao u pripravnosti. I praksa izvjesnih crkvenih institucija, prije svega praksa oprosta grijeha, koja je i zato za vrijeme reformacije apsolutno osjeana ne kao kakva periferna zloupotreba, nego kao presudna osnovna teta, morala je stalno da osujeuje zaet ke sistematske svjetovne askeze. Ali je presudno bilo to da je ovjek koji je u religioznom smislu ivio metodino par excellence bio ipak i ostao samo kaluer, da je, dakle, askeza pojedinca, obuzimajui ga sve intenzivnije, sve vie gurala iz
as Greno je, po Baxteru, sve sto je protiv reason (razuma - prev" N. M.), koji nam je Bog dao kao' normu: ne samo sadrajno grene strasti nego i svi bilo kako besmisleni ili pretjerani afekti kao takvi, jer oni unitavaju ))countenance (prisebnost, pribranost - prev. N. M.) i jer nas, kao is to kreaturaIna zbivanja odvlae od racionalne veze svake djelatnosti i osjea nja s Bogom i vrijeaju ga. Upor., na primjer, ono to je reeno. o grenosti ljutnje (Christian Directory, 2. izd., 1678, I, str.. 285 Za to se na str. 287. citira Tauler). O grenosti strtt/1a ist9 tu, str; 287, st. 2 .. Da je to oboavanje kreatura (idolary) kada je na apetit )rule of measure of eating (mjerilo koliko emo pojesti - prev. N. M.), raspravlja se na istom mjestu, l, str. 310, 316, st. I, i ee jako emfatino. Ali se prilikom takvih izlaganja citira, po'red Solomunovih pria, koje svuda stoje na prvom mjestu, i Plutarhovo de tranquilitate animi, ne rijetko i asketski spisi srednjeg vijeka, sv. Bernhard. Bonaventura itd. "Suprotnost prema onom Ko ne voli vino, enu i .pjesmu ... - teko da bi se mogla otrije formulirati nego proirenjem pojma idolatrye na sve ulne radosti ukoliko se one ne pravdaju higijenskim razlozima, u kojem sluaju su one (kao, unutar ovih granica, sport, aJi i druge relcreacije) doputene (o tome dolje jo vie). Treba uzeti u obzir da ovdje i inae citirana vrela nisu ni dogmatska. ni asketska. ni pouna djela. nego su potekla iz prakse duebrinosti. pa su tako dobra slika pravca u kojemu je ona djelovala.

106

MAXWEBEa

svakodnevnog ivota, jer je upravo u prevazilaenju svjetov. ne moralnosti 80 leao specifino sveti ivot. To je ubrzo - i to ne kao izvrilac bilo koje razvojne tendencije, nego iz sas; vim linih iskustava, s poetka, uostalom, u praktinim po sljedicama jo kolebljiv, ali zatim politikom situacijom gui ran dalje - Luter odstranio,8' i ~alvinizam je to od njega jed. nostavno preuzeo. 88 Za njegovu vrstu religioznosti to je fak~ tiki pogodilo samu sr stvari, kada je ve Sebastijan Franck znaaj reformacije nalazio u tome to sada svaki hrianin mora da doivotno bude kaluer. Kuljanje askeze iz svjetov. nog svakodnevnog ivota bilo je pregraeno jednom branom; i one strastveno ozbiljne duhovne prirode koje su dosada ka. luderstvu liferovale najbolje predstavnike bile su sada upue; ne na to da se unutar svjetovnog pozivnog ivota odaju asket~ skim idealima. Ali je kalvin izam u toku svojeg razvitka do; dao tbme neto pozitivno: misao nunosti potvrivanja vjere u pozivnom ivotu. 89 On je tirne irim slojevima religiozn(j orijentiranih priroda dao pozitivan podstrek za askezu i,s usidrenjem njegove etike u uenju o predestinaciji, nastupila: je, namjesto duhovne aristokratije kaluera van i iznad svije: ta, duhovna aristokratija Bogom odvajkada predestiniranib svetih u svijetu,90 jedna aristokratija koja je, sa svojim charac'"
.. Ja bih, uzgred reeno, alio kada bi se iz ovog prikaza proitala rila kakva ocjena, bilo to ocjena jednog ili, pak, drugog oblika religioznosti. Ona je vrlo daleko od ovog prikaza, Vano je s&mo djelovanje odredenih, moda za istu religioznu ocjenu relativno perifernih, ali za praktino dranje vai: nih tokova . 7 V. za ovo osobito lanak Moralisten, engIische od E. Troltschau R. E. f. Prot. Th. u . K., 3 . izd. . .... B. Kako su sasvim konkretni religiozni sadraji svijesti i sltuacije, kojI se jaVljaju kao historijske sluajnosti, jako djelovali, pokazuje se osobito jasno u tome to su u krugovima pijetizrna nastalog na reformiranoj osnovi, na primjer, ponekad direktno talili to nema manastira i to su komunisti:, ki{, .!ksperimenti Labadieovi, meu ostalim, samo surogat za manastirski i~ . I to ve u nekim konf'esijama za vrijeme same reformacije. I RitSch'l] (Pietismus, I, str. 258) osporava, uprkos tome to on na kasniji razvitak gled~ kao na izroenost reform~orske misli, da su, na primjer, Conf. Gall. 25,2~~ Conf. Belg. 29, Conf. Helv. post I7 reformiranu panikulamu crkvu spotpu; no empirijskim ozna~ama opisale. i da se A. ovu pravu crkvu ne uraunavaj~ vjernici bez oznake moraJnogaktiviteta (V. za to str. 91 napomenu 4~~. '0 Bless God that we are not of the many [Hvala Bogu to mi ne spa,;, damo u masu - prev . N. M.. (Th . Adams. W of the Pur Div., str. 138)1:1
~ ~

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

107

ter indeliJ?ilis (nerazorljivim karakterom - prev. N. M.), bila od ostalog, odvajkada osuenog, ovjeanstva odvojena jednim principijelno nepremostljivijim i u svojoj nevidljivosti strahovitijim jazom91 nego spoljno od svijeta odvojeni monah srednjeg vijeka, - jednim jazom koji se vrlo otro urezivao u sva socijalna osjeanja. Jer tim po milosti bojoj izabranima, i zato svetima, nije pred grijehom blinjega, bila adekvatna92 njihova milostiva gotovost da mu, svjesni svoje vlastite slabosti, pomognu, nego mrnja i prezir prema njemu kao neprijatelju Gospoda Boga, koji na sebi nosi znamenje vjene odbaenosti. Ovaj nain osjeanja bio je podoban da se pojaa do te mjere da je mogao, ve prema okolnostima, da prede u stvaranje sekta. Ovo je onda bio sluaj kada je - kao kod in91 Historijski tako vana birthright-misao (pravo prvorodstva prev. N. M.) doivjela je time u Engleskoj znatnu potporu: The first born which are written in heaven... As the first born is not to be defeated in his inheritance and the enrolled names are never to be oblittered, so certainly shall they inherit etemallife (Prvoroeni koji su zapisani na nebu ... Kao to prvoroeni ne treba da bude lien svog nasljedstva i kao to zapisana imena ne treba nikada da budu izbrisana tako oni treba da naslijede vjeni ivote( - prev. N. M.): (The Adams, W. of Pur~ Div., str. XIV). .. Luteransko osjeanje pokajnike pokore nije, dodue, asketski razvijenom kalvinizmu u teoriji, ali zato jest u praksi, duhovno strano; ono je za nj bezvrijedno, odbaenim ne koristi nita, a za onoga ko je u svoj izbor siguran njegov sopstveni grijeh, koji on sebi, moda, priznaje, simptom je zaostalog razvitka i nepotpunog posveenja, koje on, umjesto da se zbog njih kaje, u slavu boju djelom nastoji da prevlada i mrzi. Upor. izlaganja Howesova (Kromvelova kapelana, 1656-58) u Of men's enemity against God and of reconciliation between God and Man, Works of the English Puritan Divines, str. 237: The camal mind is enemity against God. It is the mind, therefore, not as speculative merely, but as practical and active, that must be renewed. (Eod . , str. 246): Reconci1iation... must begin in l) a deep conviction .... of your former enemity... I have been aJienated from God... 2) (str. 251) a clear and lively apprehension ... of the .monstrous iniquity and wickedness thereof (Pohotljivost je neprijateljstvo protiv Boga. Zato duh treba ne samo misaono nego i praktino i aktivno preporoditi .. - Pomirenje... mora poeti u 1) dubokoj svijesti ... o naem ranijem neprijateljstvu... Ja sam se otudio od Boga... 2) u istom i dubokom shvatanju da je to odvratan grijeh i bezbonost<c - prev. N. M.). Ovdje se govori samo o mrnji na grijeh, a ne na grenika. Ah ve uveno pismo vojvotkinje Renate od Este (Leonorine majke) Kalvinu, - u kojemu ona medu ostalim, govori o mrnji koju bi ona gajila na oca i supruga kada bi se morala uvjeriti da ont pripadaju reprobiranima - pokazuje povjerenje u linost i istovremeno je primjer za ono to je gore (str 92) reeno o unutarnjem osloboenju individuuma putem uenja o predestinaciji iz okova zajednica povezanih prirodnim osjeanjem .

108

MAXWEBE~

dependentskih pravaca 17. vijeka - isto kalvinistiko Vjer6!~ vanje: da slava boja trai da crkva odbaene potini zakonu) - bilo prevladano uvjerenjem da Bogu slui na sramotu kada'; se u njegovu stadu n.alazi kakav nepreporoeni i uestvujeifi sakramentima, ili ih ak - kao namjeteni propovjednik. ~t vri. 9l Kada je, dakle, jednom rijeju, donati stiki pojam.: crkve iskrsnuo kao konsekvencija misli potvrenja, kao toje' to bio sluaj kod kalvinistikih baptista. Pa i gdje nije bila iz~" vuena puna konsekvencija traenja iste crkve kao zajed~;, nice onih to su kao preporoeni 'potvreni: - stvaranja sek~', ta, proizili su raznovrsni oblici crkvenog ureenja iz pokua~ ja da se preporoeni i nepreporoeni, za sakramenat nezreli,' hriani odvoje, da se za one prve zadri crkvena uprava, ilE da im se, inae, zadri kakav poseban poloaj, i da se u slu~ bu primaju samo preporoeni propovjednici.9 " Svoju vrstu normu, po kojoj se on uvijek mogao ori.:' jentirati i koja mu je oevidno bila potrebna, primio je ova} asketski nain ivota, naravno, od Biblije. Na esto prikazivanoj q;bliokratiji kalvinizma je" naime, za nas vano to da je: Star/zavjet, jer je jednako bio inspirisan kao i Novi zavjet,u svojim moralnim propisima, ukoliko oni nisu, oevidno, bili odFedeni za historijske odnose Jevreja, ili ih ie, pak, Hrist iz-; riito ukinuo, - po dignitetu bio na potpuno istojvisini s Novim zavjetom. Upravo za vjernike je zakon bio dat kao ideal na, nikada sasvim dostiiva, ali ipak vaea norma,9S dok je,' obrnuto, Luter - prvobitno - slavio96 slobodu od robovanja
9> None but those who give evidence of being regenerated or hoJy persons. ought to be received or counted fit members of visible churches. Where this is wanting, they very essence of a church is lost(( (Samo oni koji dokau da su preporoena iJi sveta lica treba da hudu primljeni u vidljive crkve ili da se smatraju dostojnim da budu njihOvi lanovi. Gdj~ toga nema, izgubljena je prava sutina jedne crkve( - prev. N. M.), formulira Owen, independentsko-kalvinistiki vice-kancelar Oksforda pod Kromvelom, osnovni stav (Inv . into the origin of Ev. Ch). V. d. sljedei lanak. v.. sljedei lanak.. ' f Cat. Genev. 149. Bailey, PraxIS pietatis, str. 125; U ivotu ima da radimo kao da niko nema da nama gospodari osim Mojsija.(( '0 Reformiranim lebdi pred oima zakon kao idealna norma, lutera;; na on titi kao nedostiiva norma. U luteranskom katekizmu on stoji da bi izazivao potrebnu skllJenost ispred, a u reformiranim katekizmima redovito. iza evanelja. Luteranimasu reformirani predbacivali da imaju pravi strah od toga da se ne posvete (MOhler), a luterani reformiranim neslobodno' robovanje zakonu{( i oholost.

.POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

109

zakonu kao boanski privilegij vjernika. Djelovanje bogo!jubne, pa ip~k potpuno trez~ene j7vrej~ke ~i':'?t~~ II?-udrosti, koja se nalazI II knjIgama kOJe puntancl najVISe cItajU, u Solomunovim priama i mnogim psalmima, osjea se u it~vu njihovu ivotnom raspoloenju. Specijalno racionalan karakter: spreavanje mistine, uope osjeajne strane religioznosti Sanford9 ' je ve s pravom svodio na djelovanje Starog zavjeta. Ipak je, sam po sebi, ovaj starozavjetni racionalizam kao takav bio u sutini sitnogradansko tradicionalistikog karaktera, a pored toga nije stajao samo moni patos proroka i mnogih psalama nego i oni sastavni dijelovi koji su ;za razvitak specifine osjeajne religioznosti ve u srednjem vijeku predstavljali polazne take. 98 Tako je ipak, najzad, opet sopstveni, i to upravo asketski osnovni karakter samog kalvinizma bio taj koji je sebi probrao i asimilirao kongenijaIne sastavne dij~love starozavjetne pobonosti. Ona, pak, sistematizacija etikog naina ivota koju askeza kalvinistikog protestantizma ima zajedniki s racionalnim oblicima katolikog kaluderskog ivota - javlja se ve isto spoljno u nainu na koji je precizni puritanski hria nin svoje stanje milosti neprekidno kontrolirao. 99 Naime, religiozni dnevnik, u koji su se neprestano ili tabelarno unosili grijesi, napasti i u milosti napravljeni napreci, bio je, na prvom mjestu, modernokatolikoj pobonosti, stvorenoj od strane jansenista (osobito u Francuskoj), zajedniki s pobonou religiozno najrevnosnijih reformiranih krugova. loo Ali dok je njemu u katolicizmu bila svrha da slui potpunosti ispovijedi ili dok je on directeur da l'ame (upravljau due - prev. N. M.) pruao podlogu za njegovo autoritarno upravljanje hrianinom, odnosno (veinom) hriankom, reformirani hrianin je pomou njega opipavao ak sebi puls. To spominju svi znaajni moralteolozi, jo je za to
., Studies and reflections of the Great Rebelhon. str. 79. i d. Pri tome od takvih ne treba zaboraviti - osobito od strane puritanaca veinom ignoriranu - Pjesmu nad pjesmama, ija je originalna erotika, na primjer, suodredila razvitak tipa pobonosti sv. Bernharda . O nunosti ove samokontrole v.. , na primjer, ve cit,ranu Charnockovu propovijed o 2. Kor. 13. 5 u Works of the Pur. Div., str . 161. i . 100 Veina moralteologa to savjetuje. Tako Baxter, Christ. Directory, . II, str. 77. i d., koji ipak ne krije opasnosti..
91

110
klasian

MAXWEBE~.:

primjer lOI tabelamo-statistiko knjigovodstvo Benja~i mina Franklina o njegovim napredovanjima u pojedinim vrli':' n~ma. A s.~ruge strane, stara srednjovjeko.vna ci ve antika).: slIka o knjIgovodstvu boga kod Bunyana Je postala tako ka~ rakteristino neukusna da se tu odnos grenika prema Bogu uporeduje s odnosom kakva muterije prema shopkeepen{ (malotrgovcu - prev. N. M.); ko je jednom pao u dug. taj e s; iznosom svih svojih zarada u svakom sluaju moi da otplati: nakupljene kamate, ali nikada glavnu svotu. IOZ Pozniji puritanac je, medutim. kontrolirao kako svoje vlastito dranje tako i dranje Gospoda Boga i u svim pojedinim sluajevima ivo-o ta vidio prst boiji. I u suprotnosti s Kalvinovim genuinirn. uenjem, on je, stoga, znao zato je Bog preduzeo ovu ili onu mjeru. Tako je posveenje ivota moglo gotovo da primi ka" rakter kakva poslovanja.lo3 Penetrantna hristijanizacija itava ivota bila je posljedica ove metodike etikog ivota, koju je' kalvinizam, u suprotnosti s luteranstvom, iznudio. Da je ova. metodika za uticanje na ivot bila odluujua stvar, to ov jek, radi pravilnog razumijevanja te vrste djelovanja kalviniz". ma, treba uvijek da ima pred oima. S jedne strane, iz toga proizlazi da je tek ova osobina mogla da vri onaj uticaj. a da
,.1 Moralno knjigovodstvo je, naravno, i inae bi.lo jako raireno. Air je nedostajao akcenat koji je na tome leao: da je jedino raspoznajno sred. stvo za odvajkada odluen izbor ili odbaenost, a time i odluna psiholoka; premija na tanost i uvaavanje ove kalkulacije. I.> To je bila odluujua razlika prema druglm spoljno slinim dra~ njima" .. I I Baxter (Saints' everlasting rest, st. XII) objanjava boju nevidljivost napomenom: kao to ovjek moe da putem korespondencije koristonosno trguje s kakvim nevienim strancem tako on moe i sretnom trgovi~ nom s nevidljivim Bogom da stekne )jedan dragocjen biser. - Ove komer" cijalne parabole, umjesto zakonskih, uobiajenih kod starijih moralista i u. luteranstvu, vrlo su karakteristine za puritanizam, koji upravo puta ovje ka da istrguje svoje blaenstvo. - Upor. dalje sljedee mjesto u propovijedi: We reckon the value of a thing by that which a wise man will give for it, who is not ignorant of it nor under necessity. Christ, the Wisdom od God; gave himself, his own precious blood, to rede em souls and ile knew what they were and had no need of them (Ja raunam vrijednost jedne stvari po, tome ta bi za nju dao pametan ovjek koji zna njenu vrijednost j kad mu.': ona.1lije potrebna. Hrist. Bog, dao je sam sebe, svoju roenu dragocjenu krv. da otkupi ljude, a znao je ko su oni i nisu mu bili potrebni - prev. N. M.) -".: (Matthew Henry, The worth of the Pur. Div.., str. 313). .

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

III

su, s druge strane, druge vjeroispovijesti, ako su njihovi etiki impulsi u ovoj odlunoj taki: misli potvrenja bili isti, morale djelovati u istom pravcu. Mi s~o se d()~ada kretali na tlu kalvinistike religioznosti, i,' prema" tom:e; uenje o. predestinaciji pretpostavljali kao dogmatsku pozadinu puritanskog morala u smislu metodski racionaliziranog etikog ivota. To se zbilo zato to su se, stvarno, one dogme, i daleko van krugova one vjerske partije koja ~<: u svak0!1ll?ogledu dral~ s~rogo na tlu Kalvin~ vom, partIje prezbltenJanaca, - drzah kao osnove reformIranog uenja; ono se nalazilo ne samo u independentskoj Savoydeklaraciji od 1658. nego i u baptistikoj Hanserd Knollys Confession od 1689. a i unutar metodizma bio je, dodue, John Wesley, veliki organizatorski talenat svojeg pokreta, pristalica univerzaliteta milosti, veliki agitator prve metodistike generacije i njen najkonsekventniji mislilac; ali i Whitefield, kao i oko lady Huntingdon okupljeni, s vremena na ~rijeme v~l~ uticaj':li kru~ slJ~be!lika parti~u!arizm~ini lostl. U sVOJOJ grandIoznoJ sazetostl, ovo uenje Je u naJsudbonosnijoj epohi 17. vijeka u borbenim predstavnicima svetog ivota odravalo misao da ovjek treba biti orue Gospoda Boga i izvrilac njegovih providencijalnih odluka,lo4 i time sprijeilo prijevremeni kolaps u isto utilitaristiko pravdanje dobrim djelima sa samo ovozemaljskom: orijentacijom, koja nikada ne bi bila podobna da za iracionalne i idealne" ciljeve dade tako neuvene rtve. I povezanost vjerovanja s bezuslovno vaeim normama o apsolutnom determinizmu i potpunom transcendencijom natulnog, koju je ono u jednom na svoj nain genijalnom obliku proizvelo, bilo je istovremeno - u principu - t;teuporedivo mnogomodernije nego blae uenje koje vie odgovara osjeanju i koje je i Boga potinjavalo moralnom zakonu. Ali je, prije svega, trebalo kako e se stalno pokazivati - za naa posmatranja funda~ mentalnu misao potvrenjb.. kao psiholoko ishodite metodskog morala, upravo na uer.gu o predestinaciji i njegovu znaaju za svakodnevni ivot prouavati u kulturi bacila toliko - da smo mi, poto se ova misao kao shema poveza,nosti
lU. Nasuprot tome, ve je sam Luter rekao: patnja nadmaava svaki rad

Pla

je

prei

od djela, a "

112

vjere i morala kod denominacija koje emo jo posmatrati;! vrlo ravnomjerno vraala, morali da poemo od onog uenja;; kao najkonsekventnijeg oblika. Unutar protestantizma su'): konsekvencije koje je ono kod svojih prvih sljedbenika za as{;: ketsko oblikovanje ivota moralo da ima sainjavale najprin~' cipijelniju antitezu (relativne) moralne nemoi luteranstva:;' Luteranska gratia amissibilis (izgubljiva milost - prev';, N. M.), koja se pokajnikom pokorom u svako doba opet, mogla stei, nije, oevidno, sama po sebi sadravala nikakvu; pobudu za ono to je ovdje za nas vano ka,o proizvod asket~; skog protestantizma: pobudu za sistematsko racionalno uob~ liavanje zajednikog etikog ivota. lOS Luteranska pobonost'
'0$ Ovo se i u razvoju etike teorije luteranstva najjasnije pokazuje. Q ovom v. Hoenickc, Studien zur altprotestantischen Ethlk. Berlin. 1902. i lc .tO- . me pounu raspravu E. Troltscha, Gott. Gel. Anz., 1902, br 8. Pribliavanje luteranske doktrine osobito starijoj ortodoksno kalvinistikoj bilo je pri tO~/ me u shvatanju esto vrlo dalekoseno. Ali je drukija religiozna orijentacija, stalno sebi krila: put. Po MelanhtoJlN je, da. lli se stekao razlog za nadovezi-. vanje morala na vjerovanje, pojam PC!kore istaknut na prvo mjesto. Zako": nom izazvana pokora mora da ide ispred vjerovanja, a dobra djela moraju da ga slijede, iilaeono ne moe da bude - gotovo puritanski formulirano ..,' pravo opravdavajue vjerovanje. Izvjesna mjera relativnog savrenstva vai~: laje njemu kao i na zemlji dostiiva. Melanhton je, ak prvobitno nauavao da se opravdanje zbiva zato da bi OVjeka napravilo sposobnim za dobra djela i dau sve veem usavravanju lei, u najmanju ruku, ona mjera ve oVQze~" maljskog blaenstva koju vjera moe da prui. A i ko(l kasnijih luteranskih; dogmatika je misao - da su dobra djela nuni p/ocjovi vjere, da vjera stvara jedan novi ivot, bila spoljno izlagana sasvim onako kao i kod reformiranih. Na pitanje ta su dobra djela odgovorio je ve Melanht~.!!. ali jo bolje kasniji luterani, sve veim Ukazivanjem na zakon. Kao reminiscencija na Lu-" terove prvobitne misli ostala je odsada samo manja ozbiljnost kOjom se shvatala bibliokratija, specijalno orijentacija na pojedine norme Starog za vjeta .. Dekalog je, uglavnom, ostao - kao kodifikacija najvanijih naela pri . rodnog moralnog zakona - norma za ljudsko djelovanje. - A!i od njegova. statutarnog vaenja nije vodio nikakav pouzdan most k stalno nalaganom is kljuivom znaaju koji 'Vjera ima za opraVdanje ve zato to je upravo ta vje ra - v. gore - imala psiholoki karakter potpuno drukiji od kalvinistike. Genuino luteranska stanoyite prvog vremena bilo je naputeno, i ono je mor'llo od strane jedne crkve koja je sebe smatrala ustanovom za dispenzaci~ ju milosti da bude naputeno, a drugo nije bilo steeno. Specijalno, nije moglo, ve iz straha da se ne izgubi dogmatska osnova (sola fide), doi do asketske racionalizacije cjelokupnog ivota kao moralnog zadatka pojediiF ea. Jer je nedostajao upravo impuls da bi misao potvrenja stasala do onog znaaja koj(: mu je 1,1 kalvinizmu dalo uenje o predestinaciji. I - s otpada.. njem ovog uenja podudarno - magino tumaenje sakramenata, osobito

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

113

je prema tome, ostavila n~slomljen prirodni vitalitet nagonskog djelovanja i naivnog osjeajnog ivota; nedostajao je onaj podstrek za konstantnu samokontrolu, i time uope za plansko..l,!~e~:~)~ vlasti!o~ i~ota, ~.oji je s!ra!1o uenje. k~l~i nizma U'. sebi Imao. RelIgIOZnI genIje kao sto Je Luter iVIO Je u ovoj atmosferi slobodne otvorenosti prema svijetu prirodno i - dokle je sezala snaga njegovih krila! - bez opasnosti propadanja u status naturalis (prirodno stanje - prev. N. M.). I onaj jednostavni, fini i osobito dirljivi oblik pobonosti koji je krasio neke od najviih tipova luteranstva rijetko nalazi svoju paralelu, kao i njihov od zakona slobodni moral, na tlu genuinog puritanizma, mnogo prije, naprotiv, unutar blagog anglikanizma jednog Hookera, Chillingswortha i-dr.
pomjeranje regenerationJs - ili,pak, njenog poetka - u krtenje. moralo je, uz prihvatanje univerzaiizma milosti, da djeluje protiv razvitkametodskog morala, jer je ono za osjeanje slabilo rastojanje status naturalis (prirodnog stanja) od stanja milosti, osobito pri jakom luteranskom naglaavanju nasljednog grijeha. Nije ga nita manje slabilo ni iskljuivo zakonsko tumae nje akta opravdanja koje je pretpostavljalo izmjenljivost odluka bojih pOd uticajem konkretnog akta pokore obraenog grenika. Ali je upravo ono od strane Melanhtona bilo sve vie naglaavano. Citavo ono mijenjanje njegova uenja, koje se ispoljavalo u sve veoj vanosti pokore, bilo je upravo u duhovnoj vezi i s njegovim i!;povijedanjem slobodne volje~ Sve to je odluilo nemetodian karakter luteranskog naina ivota. Konkretni akti milosti za konkretne grijehe morali su u predstavi prosjenog luterana - ve zbog daljeg postojanja ispovijedi - da sainja~ju sadraj spasenja, a ne razvitak jedne svetake aristokratije, koja je sama sebi stvarala sVoju sigurnost spasenja. Tako nije moglo da dode ni do jedriog od zakona slobodnog morala, niti do jedne racionalne askeze orijentirane na zakon, nego je zakon i dalje neorganski postojao pored vjere kao statut i idealno traenje, a osim toga, poto se strahovalo od striktne bibliokratije kao potvrivanja dobrim djelima, kao vrlo nesiguran i neprecizan, prije svega riesistematski u svoiem bliem sadIaju. - Ali je ivot ostao, isto tako kao to.je to Tr6ltsch (na cit. mj.) kazao o etikoj teoriji, ))suma pukih. nikada potpuno uspjelih zaleta, koji, zadravani u rasparanosti pojedinih nepouzdanih uputstava, nisu bili upravljeni na djelovanje u jednoj povezanoj ivotnClj cjclini nego su, u svojoj sutini~ predstavljali, prema razvitku kojim je ve sam Luter (v. .gore) bio poao, mirenje s datim ivotnim poloajem u malome kao i u velikome. :- To ))prilagodavanje Nijemaca stranim kulturama, na to se toliko ale, njihovo brzo mijenjanje nacionalnosti, - pored izvjesnih politikih sudbina nacije ima da se stavi, i to poglavito. na raun razvitka koji jo djeluje u svim naim ivotnim odnosima. Subjektivno usvajanje kulture ostalo je slabo ~r se ono, poglavito, deavalo putem pasivnog prihvatanja onoga to je bilo' 8UtOritarno prueno.
H - PROTESTA~TSKA !:TIKA I OLH KAPITALIZMA

114

MAX WEBER.

All za obinog ~uteranskog ovjeka, i za onog valjanog, nita nije bilo pouzdanije nego to da se on die iz status naturalisa samo privremeno - dokle traje uticaj pojedine ispovijedi ili propovijedi. Poznata je za savremenike tako upadljiva razlika izmedu etikog standarda reformiranih kneevskih dvorova i onih luteranskih/ 06 ogrezlih u pijanstvu i sirovosti, a isto tako bespomonost luteranskog sveenstva, s njegovom is tom vjerskom propovijedi. prema asketskom pokretu anabaptizma. Ono to se na Nijemcima osjea kao dobroud nost i prirodnost. nasuprot - sve do fizionomije ljudi angloamerikoj volji za ivotom (Lebenslust), koja jo i danas stoji p04 uticajem onog temeljitog unitavanja otvorenosti status naturalisa, i to Nijemce na njoj obino redovito udi kao uskogrudnost, neslobodumnost i duhovna skue nost, - to su suprotnosti u nainu ivota. koje potpuno sutinski potiu iz onog neznatnijeg asketskog proimanja ivota luteranstvom. nasuprot kalvinizmu. Antipatija prostodunog svjetskog djeteta prema askezi iskazuje se u onim osjea njima. Luteranstvu je nedostajao, i to usljed njegova uenja o mijosti, upravo psiholoki podstrek za sistematinost u nai nu ivota, koji bi iznudio njegovu metodinu racionalizaciju. Ovaj podstrek. koji uslovljava asketski karakter pobonosti, mogao je, nesumnjivo, po sebi da bude stvoren raznovrsnim religioznim motivima, kao to emo uskoro vidjeti; predestinaciono uenje kalvinizma bilo je samo jedna Dd raznih mogunosti. Ali smo se, svakako, uvjerili da je ono u svojoj vrsti bilo ne samo od potpuno jedinstvenih konsekvencija nego i od vrlo eminentne psiholoke djelotvornosti. 101 Nekalvinisti ld asketski pokreti, prema tome, izgledaju, posmatrani s isto religiozne motivacije njihove askeze, kao slabljenje unutarnje konsekvencije kalvinizma. A i u stvarnosti povijesnog razvitka stajale su stvari, ne dodue sasvim. ali ipak veinom, tako da je reformirani oblik
"JO V. o ovim stvarima cretljivu knjigu od Tholucka: Vorgeschichte des Rationalismus. . 10' O sasvim drukijem djelovanju islamskog uenja o predistinaciji (tanije: DredetenninacijjH ni~oviw.osnovama v. ra!,1ije citiranu (hajdelber!iku teolokuJ dizertaciju F; Ulricha: Die Vorherbestimmungslehre im Islam und Cbristentum.1912. O predestinacijijansenista v. P. Honigsheima na cit. mj.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

115

askeze bio od ostalih asketskih pokreta oponaan ili im je on, pri razvitku njihovih vlastitih naela, koja su od njega odstupala i ~rev~i1a~ila~a, ;:;luio za ~:po_redivanje i d?p~nja~a nje. Gdje br, se, lpak~uprkos .~rukl)oJ zasn~va~ostl vJe!e, )avila ista asketska konsekvencIJa, to Je redoVIto bIlo posljedIca crkvenog ureenja, o kojemu e biti govora u drugom kon. kstu 108 te Historijski je misao predestinacije, svakako, bila ishodite asketskog pravca koji se obino zove pijetiz8m. GotOVO je nemogue, ukoliko se taj pokret unutar reformirane crkve zadrao, povui odredenu granicu izmedu pijetistikih inepijetistikih kalvinista.lo!l Gotovo svi prononsirani pred,., V. o tome sljedei lanak ove zbIrke. I RitschI. Geschichte des Pietismus, l, str. 152. trai je za vrijeme prije Labadiea uostalom. samo na osnovu nizozemskih specimina (dokaza prev N. M.) u tome to su kod pijetista l) bil~ stvarani konventikuli; - 2}to JI! bila gajcma misao o nitavnosn kreaturainog ivota -na jedan nain pl"Otivn,~ul1 interesu evaneoskog spasenja; - 3) to se osiguranje milosti trazlio na neretormatorski nain :u njenom ophoenju s Gospodinom Isusom Hristom . Ovo posljednje obiljeje odgovara za ovo rano doba samo jednom od onih predstavnika koje je on obraivao~ misao nitavnosti kreaturet( bila je sama po sebi pravo edo kalvinistikog duha, i tek ondje gdje je ona vodila do praktinog bjeanja od ivota. skretala je s puta normalnog protestantizma. I najzad, konventikule je u odreenom obimu (naroito u k.atehetske svrhe) ustanovio sam sinod u Dordrehtu_- Od obiljeja pijetisti ke pobonosti koje je RitschI u prethodnom prikazu analizirao doao bi, moda, u obzir: l) precisizam u smislu jae potinjenom sloVu Biblije u svim spoljnim stranama ivota, koji Gisbert Voet ponekad zastupa; -2) tretman opravdanja i pomirenja s Bogom ne kao svrhe samom sebi, nego samo kao sredstva za asketski svet ivot. kakav se, moda, moe nai kod Lodeitsteyna, ali je i kod Melanhtona, na primjer, napomenut (str. 125, odja 2J; - 3) visoko potivanje pokajnike borbe kao znaka pravog preporoda. kako ga je, kao prvi, W. Teelinck nauavao; - 4) abstinencija od priesti kada u njoj uestvuju nepreporoena lica (o emu e jo biti govora u drugom kontekstu), i s time povezano stvaranje konventikula, koje se nije dralo u granicama dordrehtskih kanona, s ponovnim oiVljavanjem profetije, tj. tumae nja Svetog pisma od strane neteologa, pa ak i ena (Anna Maria Schilrmann). Sve su to stvari koje predstavljaju, dijelom. znatna _odstupanja od uenja i prakse reformacije. Ali prema pravcima koji nisu uli uRitschlov prikaz, osobito prema engleskim puritancima, ona, osim br. III, predstavljaju samo jtanje tendencija koje su postojale u itavom razvitku ove pobonosti. Nepristrasnost Ritschlova prikaza pati od toga to veliki naunik u nj unosi svoje crkvenopolitiki, ili, bolje rei: vjerskopolitiki orijentirane vrijednosne predrasude, i u svojoj Ilntipatiji prema svakoj specifino asketskoj religioznosti svuda ondje gdje se prema njoj vrii preokret to tumai kao vra-

116

MAX WEBEa.'~ .i.:~

stavnici puritanizma su ponekad bili ubrajani u pijetiste. postoji jedno sasvim prihvatljivo shvatanje koje na sve one" veze izmedu predestinacije i misli potvrdenja, s osnovnim iIri'1 interesom da dobiju subjektivnu certitudo salutis, kak6\ smo ih gore prikazali, - gleda kao na gotovo dalji pijetistiki razvoj Kalvinova genuinog uenja. Nastanak asketskih revi~; vals reformiranih zajednica bio je, osobito u Holandiji, sas.. vim redovito povezan s ponovnim rasplamsavanjem povre~; meno zaboravljenog ili oslabljenog uenja opredestinaciji. Zato se za Englesku pojam pijetizam veinom i ne upot~. rebljava. l1O Ali je i kontinentalni reformirani (nizozemsko-do;;' njorajnski) pijetizam bio, barem preteno, isto tako kao i Bai-,
u katolicizam. Ali kao katolicizam tako i stari protestanbzam sam. po sebi ukljuuje )all s~~ nad con~itions of ~en" (sve ~rste i naravI Iju. di- prev. N. M.), paje Ipak katohka .crkva ngonzam sVJetovne askeze ".: vidu jansenizma odbacivala isto tako kao to je pijetizam odbacivao specifi~ no katoliki kvijetizam 17~vjjeka. - Za naa specijalna posmatranja pijeti~ zani, svakako, prelazi u neto to djeluje ne' graduelno, nego kvalitativno dnikije tek onda kada je pojaan strah od svijeta vodio do bjeanja iz~ privatnoprivrednog profesionalnog ivota, dakle do stvaranja konventikuh( na manastirsko-komunistikoj osnovi (Labadie), ili - kao to su to savrem~ ni<?i o pojedinim ekstremnim pijetistima govorili - do svjesnog zanemarivanjasvjetovnog pozivnog rada u korist kontemplacije. Do ove je posljedice,: prirodno, dolazilo naroito esto onda kada bi ta kontemplacija uzela da po~ prima onu osobenost koju Ritschl naziva bernhardizmom jer ona u tuma~ enju Pjesme nad pjesmama od strane sv. Bernharda najprije podsjea ria mistimu osjeajnu religioznost, koja tei za kripto-seksualno obojenim unio mystica (mistinim sjedinjenjem - prev. N. M.). Ona ve religio~ no-psiholoki. prema reformiranoj pobonosti, ali i prema njeno~ asket~: skom vidu kod Ij:udi kao to je Voet nesumnjivo predstavlja neto )aliud (drugo - prev. N. M.) Ali Ritschi, medutim, nastoji da svuda ovaj kvijeti" zam povee s pijetistikom askezom i da tako ovu posljednju jednako osudi, i on upire prstom u svaki citat iz katolike mistike ili asketik:e na koji u pijetistikoj literaturi naide. Samo to i nesumnjivi engleski i nizozemski moralteolozi citiraju Bernharda, Bonaventuru, Tomu od Kempisa. - Odnos prema katolikoj prolosti bio je kod svih crkava reformacije vrlo kompleksan, i ve prema ~leditu koje se stavlja u prvi plan, ovdje se javJj~iedna, tamo,. opet, druga, kao oDa koja katolicizmu - odnosno odredenim stranama kato~ licizma - stoji blie. . ... Vrlo pouan lanak Pietismus od Mirbta u 3. izd. Realenz. f. Prot. Theo!. u. K. obraduje, ostavljaJui potpuno po strani reformirane antt:~ cendencije. postanak pijetizma samo kao Spenerov lini religiozni doivljaj,> to ipak nekako udnovato djeluje. - Za uvodenje u pijetizam uvijek je ita-:: nja vrijedan prikaz Gustava Freytaga u Bilder der deutschen Vergangenhe~, it. Za poetke engleskog pijetizma u savremenoj literaturi upor. W. Whita~' ker, Prima institutio disciplinaque pietatis (1570). ..,.
anje

~~

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

117

leyova religioznost, prije svega, naprosto pojaanje reformirane askeze. Na praxis pietatis (praksu pobonosti prev. N~t) !c!~l1:llo)~ ~dluan naglasak.tako jako da se Z~?g toga dogmalska pravovJernost povukla 1 s vremena na vnJeme izgledala indiferentna. Dogmatske zablude mogle su ponekad da obuzmu predestinirane isto tako kao i drugi grijesi, a iskustvo je uilo da sU mnogobrojni, II kolskoj teologiji , sasvim neorijentirani hriani donosili najoevidnije plodove vjere, dok se, na drugoj strani, pokazivalo da samo teoloko znanje ne donosi sa sobom nipoto sigurnost potvrenja vjere u ivotu. l l l Na teolokom znanju se, dakle, izbor uope niIII Ovo shvatanje je, kako je poznato, osposobilo pijetizam da bilde glavni nosilac misli tolerancije. Da o njoj ovom prilikom neto kaemo. Historijski je ona nastala na Okcidentu, ako humanistiko-prosvjetiteljsku indiferenciju ovdje ostavimo po strani (sama po sebi, ona nigdje nije vrila velike praktine uticaje), - iz sljedeih glavnih izvora: l) iz isto politikog dravnog rezona (arhetip: Viljem Oranski); - 2) iz merkantilizma (na primjer, osobito jasno izraenog kod grada Amsterdama i kod mnogobrojnih gra~ova, ,:lasteli~a 1 potentata koji su se~tae prihvatali kaopotov~ja. dostoJne nosioce pnvrednog napretka; - 3) IZ radIkalnog zaokreta kalvm(st!ke pobonosti. Predestinacija je u osnovi iskljuivala to da drava intolerancijom, stvarno religiji pomae. Drava time nije mogla da spase nikakve due; samo misao na slavu boju dala jecrk-vi povoda da radi uguenja krivovjerstva zatrai njenu pomo. Sto se vie isticala pripadnost propovjednika i svih priesnika izabranima -:- tim je nepodnoljivije bivalo svako mijeanje u postavljanje propovjednika i svako dodjeljivanje upnikih poloaja kao prebendi moda nepreporoenim pitomcima univerziteta, samo zato to su oni teoloki obrazovani, uope svako mijeanje esto u svojem ivotu osporljivih, politikih vlastodraca u stvari zajednice. Reformirani pijetizam je jaao ovo stanovite obezvreivanjem dogmatske korektnosti i postupnimnaruavanjem stava extra ecclesiam nulla salus (van crkve nemaspasa - prev. N. M.). Kalvin je smatrao da je podvrgavanje odbaenih boanskoj ustanovi crkve samo neto to je saglasno sa slavom bojom; u Novoj Engleskoj su nastojali da ustanove crkvu kao aristokratiju potvr;enih svetaca: ali su ve radikalni independertti odbacivali svako mijeanje graanskih, a isto tako bilo kojih hijerarhijskih vlasti u ispitivanje potvrenja, koje je mogue samo unutar pojedine zajednice. Misao da slava boja trai da se i reprobirani stave pod stegu crkve bila je potisnuta od - s poetka isto tako postojee i postupno sve strastvenije naglaavane - misli da je za boju slavu povredljivo dijeliti priest s kakvim od Boga odbaenim stvorenjem. To je moralo dovesti do voluntarizma,jer je vodilo do oelievers' Church (vjernike crkve prev. N. M.), vjerske zajednice koja obuhvata samo preporoene. Kalvinistiki baptizam, kojemu je pripadao, na primjer, voda parlamenta svetih I!aisegod Barebone_. naj~dlunije je povukao konse.'~:venCije iz tog reda inish. Kromvelova vojska se zauzimala za slobodu savJesti, a parlamenat svetih ak za rastavu crkve od drave, jer su njegovi pripadnici bili poboni pi-

118

MAX WE8ijJljI'

je mogao da potvrdi. u l Stoga je pijetizam. u dubokom nePQl jerenju prema teolokoj crkvi,113 kojoj je on - to spada u nj~~

. . ;:. :~;t.~~

jama.

jetisti. dakle iz pozitivno religioznih razloga. - 4) Anabaptistike sekte o k~~\ jima emo kasnije raspravljati. i one nadaleko najjae i duhovno najkonsek:$ ventnije. drale su se od poetka svojeg postojanja uvijek naela da u crkV~ nu zajednicu mogu biti primljefti-samo lino preporoeni. pa su zato perho~ rescirale svaki karakter crkve kao ustanove i svako uplitanje svjetovn~ vlasti. I ovdje je. dakle. bio jedan poiitivno-religiozni razlog koji je iZ8va6; traenje bezuslovne tolerancije. - prvi koji se iz takvih razloga. gotovojedtiii! generaciju prije baptista. dvije generacije prije Rogera Wiliamsa, zauzima<s za bezuslovnu toleranciju i rastavu crkve od drave. bio je John Browne;, Prva izjava jedne crkvene zajednice u ovom smislu izgleda da je'bila rezolu~' cija engleskih baptista u Amsterdamu od 1612. do 1613: the magistrate'is; not to middle with religion or matters of conscience.... because Christ isibe: King and lawgiver of the Church and conscience (vlast ne treba da se mije>. a II vjeru ni u stvari savjesti... jer je Hrist zakonodavac crkve i savjesti-, prev. N. M.). prvi oficijelni dokumenat jedne crkvene zajednice koji je. ka6~ pravo. traio pozitivnu zatitu slobode savjesti od strane drave, bio je L 44. Confession of (Particular) Baptists od 1614. - Treba jo jednom naglasiti je ponekad zastupanoniiljenje - da je tolerancija kao takva dobro dolazila kapitalizmu. naravno. sasvinipogreno. Vjerska tolerancija nije nita speci~ fino modem~ ili okcidentalno. Ona je vladala u Kini, u Indiji, u veliki~' prednjoazijskim dravama u doba helenizma. u Rimskom Carstvu, u islam;:: skim dravama za vrijeme dugih razdoblja u tako jednom - samo razlozima..' dravnog rezona (koji i danas stvaraju prepreke!) ograniavanom - velikom'; obimu kakav nije postojao nigdje u 16. i 17. vijeku, a najmanje n.oblastima: gdje je vladaopuritanizam, kao. na primjer. u Holandiji i Zelandu za vrije" me politiko-ekonomskog poleta. ili u puritanskoj Staroj ili Novoj Engles":: kqj. Za Okcident je - poslije kao i prije reformacije - isto tako kao j za dra~ vu Sasanida. upravo konfesionalna intolerancija bila karakteristina. kao to je ona vladala i u Kini. Japanu i Indiji za vrijeme pojedinih epoha.. ali vei;; nom iz politikih razloga. Prema tome, tolerancija kao takva nema skapita" lizmom. sigurno, nikakve veze. VanQ. je bilo.: kome ona dobro dolazi.O~ konsekvencijama traenja believers' crkve bie jo govora II narednQ.Jll lanku. ". uz U svojoj praktinoj primjeni ova se misao javlja, na primjer, kcid Kromvelovih tryersa (egzaminatora kandidata za sveeniki poziv). Oni nisu nastojali da ustanove toliko struno-teoloku obrazovanost koliko subjektiv~ no stanj~ milosti odnosnog kandidata. V. i sljedei lanak. . ll. Za pijetizam karakteristino nepovjerenje prema Aristotelu i klasinoj filozofiji uope nalazi se nagovijeteno ve kod Kalvina (upor.. Instit' U st., str. 4; III st" str. 5; IV st., str. 24), Kod Lutera ono, u njegovim poeci" ma, nije, kako je poznato, bilo manje; ali je zatim, pod humanistikim utica jem (prije svega Melanhtonovim) i usljed prinudnih potreba kolovanja. i. apologetike bilo opet potisnuto. Da je ono to je za spasenje nuno i za ne:-~ obrazovane dovoljno jasno sadrano u Svetom pismu, nauavala je, narav-o no. i Westminster Confession (st. 1,7), u saglasnosti s protestantskim tradici".

da,

.'.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

119

gova obiljeja - oficijeino ipak i dalje.. .p!'ipadao.. poe~ da pristalice praxis pietatis u odvojenosti od svijeta skuplja u konventikule.114 On je htio da nevidljivu crkvu svetih vidljivo spusti na zemlju i da, povlaei konsekvenciju stvaranja sekta, u ovoj zajednici sklonjen, vodi, za uticaje svijeta mrtav, u svim pojedinostima na boju volju orijentiran ivot, i da time ostane siguran u sopstveni preporod i u svakodnevnim spoljnim obiljejima ivota. Ecclesiola (crkvica prev. N. M.) odistinski obraenih mogla bi tako ... to je isto tako svakom specifinom pijetizmu bilo zajedniko - u poja... anoj askezi ve na ovom svijetu u zajednici s Bogom da uiva u svojem blaenstvu. Ova posljednja tenja imala je neto duhovno sro~no sluteranskim unio mystica, i vodila je vrlo esto do jaeg njegovanja osjeajne strane religije nego to je to reformiranom prosjenom hrianinu normalno pristajalo. Za to bi se onda na tlu reformirane crkve moglo rei da je to odluno obiljeje pijetizma, ukQliko nasa gledita dolaze u obzk Jer je onaj, kalvinistikoj pobonosti II svemu prvobitno stran, a, naprotiv, s izvjesnim oblicima srednjovjekovne religioznosti duboko srodan osjeajni momenat skrenuo praktinu religioznost na put ovozemaljskog uivanja blaenstva, umjesto na put asketske borbe za njegovo osiguranje budu~osti na dru~m sv~j,:tu. A osj,:anje je, pri ~ome, moglo da Ojaa tako da Je rehgloznost dIrektno popnmala histerian karakter, pa se ondi! onom, iz bezbrojnih primjera poznatom, neur~patski zasnovanom,smjenom poluulnih stanja religioznih zanosa s periodima nervnog olabav1jenja, koji su se osjeali kao udaljenost od Boga, - stvamopostizala direktna suprotnost one trezvene i stroge stege kojoj je puritanev sistematizirani sveti ivot ovjeka podvrgavao: slabljenje onih konica koje su racionalnu linost kalviniste branile od afekata.1l$ Isto tako je pri tome kalvinistika
Protiv toga se okrenuo protest oficijelnih crkava, na primjer, i jai katekizam kotske prezbiterijanske crkve od 1648, str. VII: UestvOV8nje lica koja ne pripadaju istoj porodici u kunim molitvama zabranjuje se kao zadiranje u nadlenosti sveenike slube. I pijetizam je, kao svaki asketski oblik zajednice, oslobaao individuu iz okova kunog patrijarhalizma povezanog s interesima slubenog prestia. lU Ovdje namjerno, iz valjanih razloga, propustamo <1a se upustimo u psiholoke veze - u strunonaunom smislu rijei - ovih sadraja religioztl4

(krai)

120

MAX WEBER.

misao o prokletstvu kreaturainog mogla - na primjer, u obli~ ku takozvanog osjeanja sebe crvom -osjeajno da dovede do umrtvljavanja djelotvorne snage u pozivnom ivotu. II 6 A i misao predestinacije je mogla da se pretvori u fatalizam kada je ona - u suprotnosti s genuinim tenjama kalvinistike rad. onalne religioznosti - postala predmet osjeajnog usvaja,.. nja. 111 I konano, nagon svetih za odvojenou od svijeta 1l}o:" gaa je, pri velikom osjeajnom pojaanju, da dovede do organizacije jedne vrste manastirske zajednice polukomunisti kog karaktera, kakvu je pijetizam stalno forsirao i u reformi.;. ranoj crkvi. II s Ali sve dotle dok ovaj ekstremni, upravo onom njegovom osjeajnou uslovljeni efekat nije bio postignut, dok je, dakle, reformirani pijetizam teio da sebi obezbijedi spasenje unutar svjetovnog pozivnog ivota, praktian efekat pijetistikih naela bio je samo jedna jo stroa asketska kontrola ivota u pozivu i jedna jo jaa religiozna usidrenost pozivnog morala nego to ju je samo svjetovno potenje nor-. malriog reformiranoghrianina, smatrano od finih pijetista kao hrianstvo dtugog ranga, - moglo da razvije. Vjerska aristokratija svetih, koja je u razvitku svake reformirane askene svijesti, pa je ak i upotreba odgovarajue terminologije to vie izbjegavana. Stvarno osiguran pojmovni fond psihologije, Ukljuivi i psihijatriju, nije. prije svega, jo dovoljan da bi se za svrhe historijskog istraivanja na podruju naih problema mogao neposredno iskoristiti. a da se pri tome ne pomuti nepristrasnost historijskog suda.. Upotreba njihove terminologije sa~ mo bi stvorila iskuenje da se neposredno razumljive i upravo trivijalne i njenice zaogrnu platem diletantske uenosti na osnovi rjenika stranih rijei i da se tako stvori laan privid poviene pojmovne egzaktnosti, kao to je to za Lamprechta, na alost, bilo tipino. Ozbiljnije zaetke iskoriavanja psihopatolokih pojmova za tumaenje izvjesnih historijskih masovnih pojava v. kod W.. HcJJpacba. Grondlinien zu eirier Psychologie der Hysterie, 12. po~ gl., kao i njegovu Nervosit!t und Kultur. Ne mogu ovdje pokuavati da objasnim da je, po mom miljenju, j ovaj jako mnogostrano orijentirani autor oteen uticajem izvjesnih Lamprechtovih teorija . - Kako su Lamprec~ htove shematske nappmene o pijetizmu (u 7. sv. Deutsche Geschichte) prema starijoj literaturi sasvim bezvrijedne, to zna svako ko poznaje makar i tekuu literaturu. "' Tako neto kod sljedbenika Schottinghulsova Innigen Christendom 's. - Vjerskohistorijski, to se vraa na deuieroisaijsku peri kopu sluge bojeg i na 22. psalam. 111 To se javljalo kod holandskih pijetista sporadino, a zatim pod spi lJozistiJdm uticajima. l l . Labadie. Tersteegen i dr..

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

121

ze nastupala tim sigurnije to je bila ozbiljnije uzimana, bila je onda - kao to se to u Holandiji deavalo - organizovana unutar crkve voluntaristiki, u obliku konventikula, dok je ona u engleskom puritanizmu insistirala na, djelimice, formalnom razlikovanju aktivnih i pasivnih hriana u ustavu crkve, a djelimice, opet - saohrazno s onim to je ve~ ranije reeno - na stvaranju sekta. . Razvitak njemakog pijetizma, stojeeg na tlu luteranstva, povezanog s imenima Spenera, Franckea, Zinzendotfa, odvodi nas sada s tla uenja o predestinaciji. Ali time nipoto nuno s podruja onih misaonih tokova iju je krunu ono konsekventno sainjavalo, kao to je uticaj englesko-.nizozemskog pijetizma na Spenera, koji je on sam posvjedoio i koji je iziao na vidjelo, na primjer, u itanju Baileya u njegovim prvim konventikulima. II~ Za nae specijalne aspekte svakako, prijetizam.znai samo projiranje metodski njegovanog i kontroliranog, tj., dakle, asketskog naina ivota i na podilO Najjasnije se ono, moda, ispoljava k.ada on - zamislite! Spener! osporava kompetenciju vlasti da nadzire konventikule, osim pri neredima i zloupotrebama, jer se ovdje radi o apostolskim propisom garantovanom os novnom pravu hriana. (Theologische Bedenken, II, str. 81). To je - principijelno - tano puritansko stanovite o odnosu i oblasti v8enjaex jure divino (iz boanskog prava - prev. N. M.) proizlazeih i zato neotudivih.prava pojedinca. Ritschlu nije izmaklo ni ovo (Pietismus. II, str. 157). ni jo dalje u tekstu spominjano krivovjerstvo (v. str. ItS).: Koliko je nehistorijsk.a osobito pozitivistika (da ne reknemo: filistarska) kritika koju on vri na misliosnovnogprava kojoj mi, najzad, ipak, gotovo sv~ dugujemo. to danas i najveem reakcionaru lebdi pred oima kao minimum njegove individualne sfere slobode, toliko se, naravno. moramo sloiti s njim u tome da i u jednom i u drugom sluaju nedostaje organsko uklapanje u SpenerovQ luteranska stanovite. Sami konventikuIi (collegia pietatis) - drutva pobonosti - (prev . N M.), koji su teoretski zasnivali Spenerove uvene pia desideria (pobont elje - prev. N . M.) i koje je on praktiki oivotvorio, odgovllraJi su u biti potpuno engleskim prophesyings (tumaiina Biblije - prev. N. M.) kakvi su se najprije nalazih u Joh. v. Lascoovim Londoner Bibelstunden (1547) i otada spadali u stalan inventar oblika puritanske pobonosti, koji su proganjani kao pobuna protiv crkvenog autoriteta. Odbijanje enevske crkvene stege, najzad, kod njega se, kako je poznato, obrazlae time to njen pozvani nosilac, trei stale (status oeconomicus: hrianski laici). u luteranskoj crkvi nije ukljuen u crkvenu organizaciju. S druge strane, slabunjavo luteransko je - pri raspravljanju o ekskomunikaciji, priznavanje svjetovnih, od Vladara deputiranih lanova konzistorije kao predstavnika treeg stalea.

122
120

MAX WEaI:~1
.!0~
"<JI'

ruja nekaivinistike religioznosti. Ali je luteranstvo ovill~ racionalnu askezu moralo osjeati kao strano tijelo, i nedoS-L?,: tajua konsekvencija njemake pijetistike doktrine biIaJ~; posljedica iz toga proizlazeih tekoa. Za dogmatsku zasno_:, vanost sistematskog religioznog naina ivota kod Spenerasli~t luteranski misaoni tokovi kombinirani sa specifino reformi~;; ranim obiljejem dobrih djela kao takvih, koja su preduzima.na l2l s usmjerenou na slavu boju i s vjerovanjem, koje< isto tako podsjea na reformirane, u mogunost preporodet nih da dou do relativne mjere hrianske savrenosti. m Sa": mo to je nedostajala upravo konsekvencija teorije; sistemat~ ski karakter hrianskog naina ivota, koji je i za njegov pi.:r. jetizam bitan, pokuao je Spener, koji je bio pod jakim utica-~ jem mistiara, \z3 na prilino neodreen, ali u biti luteranskL nain, vie da opie nego da obrazloi, i on certitudo salu( tis nije izveo iz posveenja, nego je za nju, umjesto misli po-\ tvtdenja, izabrao ranije spomenutu labavu luteransku poveo) zanost s vjerom. 124 Ali su stalno, ukoliko je racionalno-asket:: ski elemenat u pijetizrnu od osjeajne strane bivao jai, za na-,
UO Ve sam naziv pijetizam, koji se najprije pojavio u oblastima lJ~; teran stva, govori da je, po shvatanju savremenika, bilo karakteristino toda se tu od pietas (pobonosti - prev. N. M.) pravi metodian posao.m Treba, dabome, priznati da je ova motivacija, dodue, prvenstveno: svojstvena kalvinizmu, ali ne samo njemu. Upravo i u najstarijim luteran~ skim crkvenim odredbama ona se naroito esto nalazi. ',' . 121 U smislu Posl. Jevr.. 5, 13, 14. Upor. Spener, TheoI, Bedenken,( 306. 123 Pored Baileya i Baxtera (v .. Consilia theoiogica, III, 6, l. dist. 1,47, dist. 3, 6) Spener je cijenio specijalno Tomu a Kempisa i, prije svega, Taule, ra (od kojega on nije sve razumio: Consilia Theologica, III, 6, l, dist. l, l);' Iscrpno o posljednjem specijalno Cons. theo!., I, l, l, br.. 7. Luter je za njega proiziao iz Taulera. U4 V. kod Ritschla na CIt. mj., str. 113. PokaJniku borbu kasnijih pijetista (l Luterovu) od6ijao je on kao jedino mjerodavan znak pravog obraenja (Theol. Bedenken, III, str. 476). O posveenju kao plodu zahvalnostiiz' vjEre u izmirenje: - jedna specifino luteranska (v. napomenu 6 na str. 57), fonnulacija - v.kod Ritschla na cit. mj., str. 115, napom. 2 navedenih mjes~. ta O certitudo salutiS, s jedne strane, Theol. Bedenken, I, 324: prava vjera se: ne osjea tako uv$tvcno kao to se spoztJajc svojim plodovima (ljubavi i po": slunosti prema Bogu), - s druge strane, Theo!. Bedenken, I, str. 335: A to; se tie brige zato treba da budete uvjereni u svoje stanje spasa i stanja milosti, to e se crpsti sigurnije - nego iz engleskih skribenata - iz naih ~". luteranskih .... knjiga. A o sutini posveenja on se s Englezima slagao.

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

123

e aspekte odluujue predstave iznudivale sebi svoje pravo: da je, naime, l) metodski razvitak vlastitog posveenja do sve veeg uvrenja i savrenstva, koji se mogu na zakonu da kontroliraju, znak stanja milosti,125 i da 2) providnost Gospoda u tako usavrenima djeluje time to im on, strpljivo eka jui imetodino razmiJjajui,1l6 daje svoje savjete. Pozivni rad je i za A. H. Franckea bio asketsko sredstvo par excellert ce;U7 da je sam Bog taj koji ishodom rada svoje blagosilja, II to je on bio sasvim siguran, kao to emo to vidjeti kod pudtanaca. A kao surogat dvojnog dekreta, pijetizam je sebi stvorio predstave koje su na sutinski isti, samo bezbojniji nain nego ono uenje, etablirale jednu, na milosti bojoj zasnovanu, aristokratiju preporodenih,128 sa svim onim, za kalvinizam gore prikazanim psiholokim konsekvencijama. U to, na primjer, spada pijetizmu od njegovih protivnika (dakaus Religiozni dnevnici koje je Franckepreporuivao bili su i ovdje za to spoljnji znak. - Metodina vjeba i navika posveenja treba da izazivaju njegovo pojaavanje i razdvajanje dobra od zla: - to je. otprilike, osnovna tema Franckeove knjige Von des Christen Vollkommenheit. iZ. Na karakteristian nain se ispoljilo odstupanje ovog nacionalnog pijetistikog vjerovanja u providnost boju od njegova ortodoksnog tumae nja prilikom uvenog spora izmeu pijetista iz HaIea i predstavnika luteran ske ortodoksije Losehera. Loscher u svojem Timotheus verinus ide tako daleko da sve lO se postigne ljudskim radom. protivstavlja bojem provide~ nju. Naprotiv, Franckeovo stanovite, kojega se on jednako vrsto drao, bilo je protiv toga: da se na prosijavanje jasriosti o onome to ima da se desi, to je ishod mirnog ekanja na odluku. gleda kao na mig boji: - sasvim analogno kvekerskoj psihologiji i sa..Jbrazno s opom asketskom predstavom da je racionalna metodika put da se ovjek priblii Bogu. - Zinzendorf. dakako, koji je u jednoj od najpresudnijih odluka sudbinu svoje zajednice prepustio sluaju, stoji daleko od Franckeova oblika vjere u provienje. - Spener se (Theo l. Bedenken, I, str. 3]4) za karakteristiku b,ricanskog spokojstva, u kojemu bi se trebalo prepustiti bojim uticanjima. a ne ih ometati naglim samovoljnim akcijama, - to je u sutini i Frailekeovo stanovite pozivao na Tau/era. Svuda se jasno ispoljava prema puritanizmu ipak bitno oslabljeni aktivitet pijetistike pobonosti koji trai ovozemaljski mir. First righteousness, than peace (Najprije ispravnost, a onda mir - prev. N. M.), formulirao je. nasuprot tome,jo ]904. jedan vodei baptist (G. White u jednoj adresi koju emo jo citirati) etiki program svoje denominacije (Baptist Handbook. 1904, str. 107). ,., Lect" paraenet. IV, str. 271. u. Protiv ove povremene predstave upravljena je, prije svega. RItschlova kritika .. - V Franckeov spis citiran u treoj od kraja napomeni. koji sadri to uenje"

124

MAX WEBER

ko, nepravedno) openito imputirani tzv. tenninizam,1Z9 tj. pretpostavka da se milost, dodue, univerzalno prua, ali za svakog bilo samo jedanput u jednom sasvim odreenom tre~ nutku ivota ili. pak, bilo kada posljednji put. 130 Ko je ovaj trenutak propustio, tome onda univerzalizam milosti nije vie pomagao; on je, po kalvinistikom uenju, bio u poloaju od Boga zaboravljenog. Stvarno je ovoj teoriji bila prilino blis~ kal.!! i od strane Franckea, na primjer, iz linih doivljaja ap~ strahovana i u pijetizrnu rairena - moemo kazati: dominan~ tna - pretpostavka da milost moe da ~zbije samo pod specifinim jednokratnim i jedinstvenim sticajem okolnosti, nai:me, poslije prethodne pokajnike borbe. Poto za doivljaj te -borbe, po vlastitom miljenju pijetista, nije svako bio disponiran, onaj koji to - uprkos asketskoj metodi, koju je po pijetistikom uP1,ltstvu trebalo da primijeni da bi je izazvao nije na sebi doivio ostajao je u oima preporodenih jedna vrsta pasivnog hrianina. S druge strane, stvaranjem jedne metode za izazivanje pokajnike borbe stvarno je i postizanje boje milosti postalo objekt raciona/no.g ljudskog udeavanja. I ne od svih, - na primjer, ne od Franckea - ali ipak od mnogih pijetista, a osobito, kako to povremena pitanja kod Spenera pokazuju, upravo od pijetistikih duebrinika g~jene sumnje u privatnu ispovijed, koje su doprinijele da joj se i u luteranstvu presijeku korjenovi, proizile su iz ovog aristokratizma milosti; vidljivo djelovanje pokajanjem stee ne milosti u svetom ivotu moralo je da odlui o prihvatljivosti apsolucije, pa je tako bilo nemogue da se ovjek da bi
'2. On se nalazi i kod engleskih nepredestinacionih pijetista, na primjer kod Goodwina. Upor . o njemu i o dnigima Hoppea, Geschichte des Pietismus in derreformierten Iqrche, Leiden, 1879. jednu knjigu koja, i poslije Ritschlova standard work (klasinog djela- prev: N. M.) za Englesku, a tu i tamo i za Nizozemsku, nije jo postala izlina~ Jo u 19. stoljeu su Kohlera (po njegovoj knjizi koju emo uz sljedei lanak citirati) u Nizozemskoj pita- li za trenutak njegova preporodenja. ..o Time su nastojali da pobiju labavu konsekvenciju luteranskog ue nja o ponovnom zadobiianiu milosti (soeciialno o uobiaienom obraanju in ex.tremis - u posljednjim trenucima ivota - prev. N. M.). m Protiv s time 'povezane nunosti da e zna dan f as o6raanja kao bezusJovnog obiljeja njegove valjanosti - v. Spener. Theol. Bed. II. 6, I, str. 197. Njemu j~ upravo pokajnika borba bila isto tako nepoznata kao Melanhtonu Luterovi terrores conscientiae (strahovi savjesti - prev. N~
M.).

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

125

je dobio zadovolji samom ~ontritio (skruenou - prev. N. M.)1l2 Zinzendorfova religiozna samoocjena ulazila je, iako kolebljivo prema napadima ortodoksije, stalno u predstavu o oruu bojem. Ali, uostalom, izgleda da je misaono stanovite ovog udnovatog religioznog diletanta, kako ga Ritschl naziva, u takama koje su za nas vane - jedva jasno shvatljivo. 133 On sam se ponavljano nazivao predstavnikqm pavlinsko-Iuteranskog tropa prema pijetistiko-jakobin skom, koji se dri zakona. Ali sama bratska zajednica i njena praksa, koju je on, uprkos svojem stalno naglaavanom luteranstvu, 134 odobravao i potpomagao, stajala je ve u svom biljenikom protokolu od 12. augus.ta 1729. na jednom sta... novitu koje je u mnogom pogledu potpuno odgovaralo stanovitu kalvinistike aristokratije. 135 Mnogo raspravljano prenoenje starjeinstva na Hrista 12. novembra 1743. izrazilo je i spoljno neto slino. Od triju tropa bratske zajednice bio je, osim toga, kalvinistiki i moravski od samog poetka orijentiran, uglavnom, na reformiranu pozivnu etiku. I Zinzendorf je sasvim na puritanski nain prema Johnu Wesleyu izrazio miljenje da bi, iako ne uvijek sam opravdanik, a ono
'31 pri tome je sauestvovalo, naravno, 1 svakoj askezi svojstveno antlautoritativno tumaenje ))opeg svecnstva. - Ponekad je upniku bilo preporuivano odlaganje apsolucije do ))potvrdenjapravog pokajanja. to Ritschl s pravom oznaava kao, u principu. kalvinistiko. . u, Za nas bitne take nalaze se naiDodesniie kodPlitta. Zinzendorfs Theologie (3. sveska. Gotha.. 1869.. sv. I.. str~ 325. 345.. 389, 412, 429, 433, 444, 448. sv. II, str. 372, 381, 385, 409, sv. III, str. 131, 167, 176. - Upor, i Bemh. Becker, Zinzendorf und sein Christentum (Leipzig, 1900), 3, knj., pogl. III. ... On je, naravno, agzburku konfesiju samo onda smatrao podesnim dokumentom luteransko-hrianskog vjerskog ivota ako se - kako on to u svojoj odvratnoj terminologiji kae - nad tim izlila )orha za ranc. Njega itati je prava penitencija, jer njegov jezik u itavoj rasplinutosti njegovih misli djeluje jo gadnije nego ono )Christoterpentino) koje je F. Th. Vischeru (prilikom njegove polemike s minhenskom")Christoterpe) bilo tako strano. ... ))Mi ni u kakvoj religiji ne priznajemo za brau one koji kropJjenjem krvi Isusove neumiveni i skroz neizmijenjeni nastavljaju u posveiva nju duha. Mi ne priznajemo nikakvu oitu ("'" vidljivu) zajednicu Hristovu, nego gdje se boja rije isto i jasno nauava j gdje oni sveto kao djeca boja po njoj ive. - Posljednja reenica je, dodue, uzeta iz Luterova M~logkate kizma; ah - kako ve Ritschi istie - ona tamo slui odgovoru na pltan.le .kako se ime boije posveuje, ovdje, naprotiv. omedavanju crkve svetih.

126

MAX WEBER

drugi mogli po nainu njegova ivota da raspoznaju 136 njegovo opravdanje. Ali, s druge strane, u hernhuterskoj pobonosti se vrlo jako istie osjeajni momenat, a specijalno Zinzendorf je lino stalno nastojao da u svojoj zajednici tenju za asketskim posveenjem u puritanskom smislu upravo osujetp37 i da opravdanje dobrim djelima luteranski izvrne. us A razvila se, pod uticajem odbacivanja konventikula i zadravanja ispovjedne prakse, u sutini luteranski shvaena vezanost za sakramentaIno posredovanje spasenja. Ipak je, zatim, i specifino Zinzendorfov princip: da je prostodunost religioznog osjeanja znak njegove istinitosti isto tako kao, na primjer. upotreba drijeba kao sredstva objave volje boje - djelovao protiv racionalizma naina ivota tako jako da su u cjelini. dokle je sezao grofov 139 uticaj, anti racionalni. osjeajni elementi u hernhuterskoj pobonosti prevladivali mnogo vie nego, inae, upijetizmu. 140 Povezanost morala i oprotaja gri. .6 V. Plitt, I, str. 346. - Jo odlunije kod Plitta, I, litr. 381, citirani odgovor na pitanje: Da Ji su dobra djela za spasenje potrebna? - Nepotrebna i tetna za sticanje spasenja, ali poslije steenog spasenja tako potrebna da onaj koji ih ne vri i nije spasen. Dakle, i ovdje: ne realni razlog, nego - jedini! - razlog saznanja., 131 Na primjer, onim karikaturama .hrianske slobode kOJe RItschI (na cit. mj." III. str. 381) iba. 13. Prije svega, pootrenim naglaavanjem misli kaznene satisfakcije II uenju o spasenju, koi.u je on, poto su amerike sekte odbile njegove misionarske pokuaje pnoliavanja, napravio osnovom metode posveivlU\ja. Odranje bezazlenosti i vrlina skruene skromnosti on otada postavlja kao cilj hemhuterske askec na prvo mjesto, u otroj suprotnosti s tendenCIjama u zajednici potpuno analognim puritanskoj askezi. 13. A koji je upravo imao svoje granice. Ve iz tog razloga je promaeno Zinzendorfovu religioznost uklapati u socijalnopsihiki stepen razvitka, kao to se to u Lamprechta deava. Osim toga, na itavu njegovu religioznost nita nije jae djelovalo nego okolnost da je on bio grof sa, u osnovi, feudalnim instinktima. Dalje, upravo njihova osjeajna strana odgovarala bi socijaln~sihiki( vremenu sentimentalne dekadencije isto tako kao i vremenu osJeajnosti. Ako se ona, u svojoj suprotnosti prema zapadnoevropskom racionalizmu, moe socijalnopsihiki uope objasniti, onda najprije patrijarhalnom skuenou njemakog Istoka. I I Zinzendorfove kontroverzije s Dippelom pokazuju ovo, kao to'poslije njegove smrti - izjave sinoda od 1764. jasno izraavaju karakter ustanove spasenja hemhuterske zajednice. V. Ritscblovu kritiku toga na cit. mj. III, str. 443. i d.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

127

jeha II Spangenbergovoj Idea .fidei fratrum 141 labava je isto takO kao i u luteranstvu uope. Zinzendorfovo odbijanje metodistike tenje za savrenstvom odgovara, u svojoj osnovi. _ovdje kao i svuda - eudemonistikom idealu da ljudi ve u s6anjostP41 uvstveno osjete sp~senje (on ka~blaen5tVO), umjesto da budu upuivani da ga po sebi racionalnim radom za drugi svijet obezbijede. 143 S druge strane, misao da je odluujua vrijednost bratske zajednice u suprotnosti S drugim crkvama u aktivnosti hrianskog ivota, u misiji i to je s time bilo dovedeno u vezu - u pozivnom radu - ostala je ovdje iva. 144 K tome je ipak praktina racionalizacija ivota, s gledita korisnosti, bila jedan sasvim bitan sastavni dio Zinzendorfova gledanja na ivot.14s - Ona je za njega proizlazila - kao i za druge predstavnike pijetizma, - s jedne strane, iz odlune oavratnostl prema filozofskim spekulacijama opasnim po vjeru i, prema tome, prema odgovarajuoj
\., Upor., na primjer, 151,153,160. Daje izostajanje posveenja, uprk,os pravom pokajanju i oprotenju grijeha, moguno, proizlazi specijalno iz napomena na str. 311, i ono odgovara luteranskom uenju o spasenju isto tako 'kao to protivrjei kalvinistikom (i metodistikom) uenju. "2 Upor. Zinzendorfove izjave citirane kod Plitta, III, str. 345. Isto tako Spangenberga, Idea fidei, str. 325 . ... Upor., na primjer, kod Plitta,II, str. 131, citiranu Zinzendorfovu izjavu uz Mat. 20,28: Kada vidim kakva ovjeka kojemu je Bog dao izvrstan dar, ja se radujem i sa zadovoljstvom se sluim tim darom. Ali kada primijetim da on tim svojim darom nije zadovoljan. nego hoe da mu on bude jo izvrsniji. onda ja to smatram za poetak ruine jednog takvog Iica. - Z. je upravo osporavao - osobito u svojem razgovoru s Johnom Wesleyem 1743. - napredovanje u posveenju, jer je on ovo identifikovao s opravdanjem i nalazio ga samo u osjeajno steenom odnosu prema Hristu (P1iu, l, str. 413) . Na mjesto osjeanja oruda dolazi imanje boanskog: mistika, a ne askeza (u smislu o kojemu emo raspravljati u uvodu kasnijim lancima). - NaravnQ da je (kao to se to ba tamo izlae} i za puritanca sadanji, ovozemaljski habitus ono za im on stvarno tei. Ali je taj, kao certitudo salutis tumaeni habitus kod njega osjeanje aktivnog oruda. ... Ali koja upravo zbog tog skretanja nije bila konsekventno etiki zasnovana . Z. odbacuje Luterovu ideju o s!ubi bojoj u pozivu kao o injerodavnom gleditu za vjernost pozivu . Ona je, naprotiv, nagrada za Spasiteljevu vjernost poslu (Plitt, II, str. 411) . 'os Poznata je nJegova izreka: Pametan ovjek ne treba da bude bezvjernik, a ovjek vjernik ne treba da bude nepametan u njegovuSokrates, d. i. Aufrichtige Anzeige verschiedener nicht unbekannter als vielmehr in Abfal1 geratener Hauptwahrheiten (1725), zatim njegova naroita sklonost prema piscima kao to je Bayle.. . .'. .

128

MAXWEDJ:ai
.:

.~:~;

sklonosti prema empirijskom pojedinanom znanju/ 46 a'/~: druge strane, iz ivotnog iskustva profesionalnog misionarai Bratska zajednica je, kao sredite misije, bila istovremeno Pti: slovno preduzee, i tako je ona svoje lanove vodila na P~t svjetovne askeze, koja i u ivotu svuda najprije pita zaza~ datke, pa ga s obzirom na ]ljih trezveno i smiljeno oblikuje: Samo ta tu, opet, stoji kao smetnja iz uzora misijskog ivota apostola izvedena glorifikacija harizme apostolskog siroma. tva kod bojim predodreenjem izabranih uenika;'4f.7
; Poznata je izrazita sklonost protestantske askeze za matematsko~' racionalizirani empirizam, i ovdje je ne treba temeljitije pn:~ tresati. Upor: o zaokretu nauka ka matematsko-racionaliziranom eg:zaki tnom istraivanju, o filozofskim motivima toga i o njihovoj suprotnosti pre: ma Bakonovim gleditima: Windelband, Gesch. d. Philos., str. 305-307, spe~ cijalno napomene na str. 305. dolje umjesno odbacuju misao da se modema prirodna nauka ima da shvati kao proizvod materijalno-tehnolokih inter~~ sa. V. dalje Windelband, Neuere Philosophie, I, str. 40. Za stav protestantske askeze presudno gledite, kako se ono najjasnije ispoljava u Spenerc:ivim Theolog. Bedenken, I. str. 232, III, str. 260, bilo je to da se, kao to hrianl~ na poznajemo po plodovima njegove vjere, Bog i njegove namjere mogu:pQ:; znati samo iz poznanja njegovih djela. Prema tome je cijenjena disciplina svakog puritanskog. anabaptistikog i pijetistikog hrianstva bila fizika;:. zatim druge matematsko-prirodnonaune discipline, koje se slue istom me; todom. Vjerovalo se upravo da se iz empirijskog shvatanja boanskih zakona: u prirodi moe doi do poznavanja smisla svijeta, koji se putem pojniov~ nih spekulacija, pri fragmentarnom karakteru boje objave, - jedna kalvini$; tika misao - ipak nikada nee moi da s!tvati. Empirizam 17. stoljea: bioje askezi sredstvo da trai Boga u prirodi. On je izgledao da vodi Bogu,afi~ lozofska spekulacija da odvodi od Boga. Aristotelska filozofija, naroito,b,if la je, po Speneru. hrianstvo glavna teta. Svaka druga je bolja, osobitQ "platonska. Cons. TheoI., III. 6, l. dist. 2, br. 13. Upor. jo sljedee karakf teristino mjesto: Unde pro Cartesio quid dicam non habeo (on ga nije ~t tao), semper tamen 'optavi et OPWftutOeus viros excitet. qui veram phjJ()~op;; hiam vel tandem oeulis sisteren in qua nuIHus hominis attenderetur aueto; titas, sed sanatantum magistri nt:scia ratio (Stoga o Dekartb nemam ta:d8' reknem, ali sam ipak uvijek elio i elim da Bog podstie ljude koji eip~ najzad nositi na srcu pravu filozofiju, u kojoj se nee paziti ni na iji a~to~~. tet, nego samo na tako nepoznati zdravi uiteljev razum - prev. N. M.). (.sp~ ner C.->ns. Theal., II, 5, br. 2.) - Poznato je kakav su znaaj ova shvatanj~ ;i~7 ketskog protestantizma imala za razvoj odgoja, specijalno realne nastav~; Kombinovana sa stavom prema fides implicita (sJijepoj, preutnoj vjeri<t - prev.. N. M.), ona su dala njegov pedagoki p r o g r a m . / i i ,., To je jedna vrsta ljudi koji svoju sreu stavljaju otprilike u etIr stvari: I) da postanu nitavni, prezreni, grdeni .... 2) da sva ula koJa im .J)isp: potrebna za slubu njihovom gospodaru... zapuste... 3) da nita nemaju ilj;da, ono to dobiju opet izdaju ... 4) da rade kao nadni61ri, ne radi zarade, lJiii!
zasnovanou

za

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

129

koja je ipak, uglavnom, znaila djeliminu repristinaciju evaneoskih savjeta (consilia evangelica). Stvaranje jedne racionalne etike poziva kao to je kalvinistika bilo je time ipak zaustavljeno, iako nije - kako to primjer preobraaja anabaptistikog pokreta pokazuje - bilo iskljueno, nego je, naprotiv, milju rada jedino radi poziva bilo duhovno jako pripremljeno. Sve u svemu, mi emo, ako njemaki pijetizam posmatramo pod aspektima koji ovdje za nas dolaze u obzir, u religioznoj usidrenosti njegove askeze imati da ustanovimo kolebanje i nesigurnost, to znatno odudara od vrste konsekventnosti kalvin izma i to je, djelimice, uslovljeno luteranskim uticajima, a djelimice, uvstvenim karakterom njegove religioznosti. Jer je, naime, velika jednostranost ovaj uvstveni elemenat postavljati kao neto to je za pijetizam, nasuprot Iutel anstvu, specifino. 148 Ali je, u poreenju s kalvinizmom, intenzitet racionalizacije ivota, svakako, nuno morao biti manji, jer je unutarnji podsticaj misli na stanje milosti koje je stalno imalo ponovo da se potvruje, a koje jami za vjenu budunost, - uvstveno bivao skretan ila sadanjost, paje na mjesto samopouzdanosti, koju je predestinirani u neprekid: nom i uspjenom pozivnom radu nastojao stalno iznova da stekne, bila postavljena ona skruenost i slomljenost bia149 ko.ja je blla posljedica dijelom uvstvene uzbuenosti usmjerene isto na uqutarnje doivljaje, a dijelom luteransICe ustanove ispovijedi, na koju je pijetizam esto' gledao s tekim
radi pozIva i stvarLbo~e i svojih bbnjih (Rel. Reden, II, str. 180, Plitt!. I, str. 445).. Ne mogu svi i ne smiju da budu ))uenici, nego samo oni koje Bog pozove, - ali onda, po Zinzendorfovom vlastitom priznanju (Plitt, I, str. 449), ostaju ipak tekoe, jer se Propovijed na gori fonnalno obraa svima. Srodnost ovog slobodnog akosmizma ljubavi sa starim anabaptistikim idealima pada II oi. , Jer osjeajno produbljivanje pobonosti nije luteranstw ni za vrijeme epigona nipoto bilo naprosto strano. Asketsko, tj. takvo uredenje ivota koje se u oima luterana osjealo na ))potvrdivanje dobrim djelima bilo . je ovdje. naprotiv, konstitutivna razlika. , Istinski strah je bolji znak milosti nego ))sigumost, kae Spener, Theol.. Bedenken, I. 324. I kod puritanskih pisaca mi, naravno. nalazimo naglaene opomene na Ianu sigumost<c, ali je barem uenje o predestinaciji djelovalo, ukoliko je njegov uticaj odreivao duebrinost, uvijek 11 suprotnom pravcu .
., - PR()TEST.-\:O-TSKA I::TIKA. I DLH K.-\PITALlZMA

130

MAX WEBER

sumnjama, ali ju je veinom ipak trpio.'sO Jer se u svemu tO~ me manifestuje upravo onaj specifino luteranski nain traenja spasenja za koji je presudno oprotenje grijeha, a qe praktino posveenje. Namjesto planomjernog racional," nog stremljenja za tim da se postigne i zadri sigurno znanje, o buduem (ohosvjetskom) blaenstvu, ovdje stoji potreba da se osjeti izmirenje i zajednica s Bogom sada (ovozemaljski). Ali kako se u ekonomskom ivotu sklonost prema sadanjem uivanju bori protiv racionalnog uobliavanja privrede, koja je upravo usidrena na brizi za budunost, - tako to stoji, u izvjesnom smislu, i na podruju vjerskog ivota. Sasvim je oigledno, dakle, usmjerenost vjerske potrebe na sadanju unutarnju osjeajnu sklo~ost sadravala jedan minus u pod" sticanju racionalizacije svjetovnog djelovanja prema, samo na ,onaj svijet usmjerenoj, potrebi potvrenja reformiranih svetaca, dok je ona, dakako, bila podesna da prema religi':' oznosfiortodoksnog luterana, koja se tradicionalistiki dri rijei i sakramenta, ipak razvije jedan plus u metodino111, vjerskom proimanju ivota. Sve u svemu, pijetizamse od' Franckea i Spenera do Zinzendorfa kretao u sve veem na,. glaavanju osjeajnog ivota. Ali se u tome nije ispoljavala, nikakva njemu imanentna razvojna tendencija. Nego su one razlike proizlazile iz suprotnosti vjerske (i socijalne) sre-:dine iz koje su potekli njihovi vodei predstavnici. Kako oso~ benost njemakog pijetizma u njegovu socijalnom i geograf.; skom rasprostiranju dolazi do izraaja/sl u to se na ovom mjestu ne moemo uputati niti se o tome moe govoriti. Ov-:dje treba jo jednom da se podsjetimo na to da se, naravno, nijansiranje ovog osjeajnog pijetizma prema religioznom nainu ivota puritanskih svetaca vri u sasvim postupnim prelazima. Ako jedna praktina razlika ima barem provizorno da bude karakterizirana, onda se vrline koje je pijetizam gajio mogu nazvati veim od onih koje su, s jedne strane, poziyu vjemi inovnici namjetenici, radnici i kuni indus.;
.. o Jer je psiholoki efekat- postojanja ispovijedi bio svuda rasteree nje vlastite odgovornosti subjekta za svoj ivot, - stoga je ona i traena - a time irigoristikih konsekVenciia asketskih zahtjeva. '" K()liko su pri tome - i za vrstu pijetistike pobonosti - uestvovali isto politi~ki momenti, to je ve Ritschi u svojem prikazu virtemberkog pi"' icti2ma (sv. III esto cit. dj~la) nagovijestio.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

131

trijalci, !sl a s druge strane, pr.eteno patrijarhalno nastrojeni poslodavci u bogo ugodnoj snishodJjivosti (poput Zinzendorfa) mogli da razviju. U poreenju s tim, kalvinizam izgleda kongenijalniji sa strogim, valjanim i aktivnim duhom graan sko-kapitalistikih preduzimaa. 153 isti osjeajni pijetizam je, konano, - kako je to ve Ritschl lS4 istakap - religiozna zabava za leisure c1asses (dokone kJase - prev. N. M.). KoJiko god da ova karakterizacija nije iscrpljiva, njoj ipak jo i danas odgovaraju izvjesne razlike i u ekonomskoj osobenosti naroda koji su stajali pod uticajem bilo jednog ili drugog od ovih dvaju asketskih pravaca. Povezanost osjeajne i pri tome ipak asketske religioznosti sa sve veom indiferentnou ili odbacivanjem dogmatskih osnova kalvinistike askeze karakterizira' i englesko-ameriki pandan kontinentalnog pijetizma: metodizam. 1 S5 Ve njegov naziv pokazuje ta je kao svojstvo njegovih pristaV. str. 127, napom. 128. citirane Zinzendorfove izreke. Po sebi se razumije 'da je i kalvinizam, svakako onaj genuini, patrijarhalan. I veza uspjeha, na primjer, Baxterove djelatnosti s kunoindus trijskim karakterom obrta u Kidderminsteru jasno se istie i u njegovoj autobiografiji. V. u Works of the Pur. Div., str. XXXVIII, cit. mjesto: ))The town liveth upon the weaving of Kidderminster stuffs; and as they stand in their loom, they can set a book before them, or edify each other... ())Grad ivi od tkanja kiderminsterskih tkanina, i dokone stoje na njihovom razboju, oni mogu preda se da stave kakvu knjigu iIi da jedan drugog pouava ... - prev. N. M.). Meutim je patrijarhalizam na tlu reformirane, a pogotovo anabaptistike etike ipak drukiji nego na tlu pijetizrna. O ovom problemu moe se samo u drugom kontekstu raspravljati. lO' Lehre von der Rechtfertigung und Versohnung, 3. izd., I, str. 598. - Ako je Fridrih VilheIm I pijetizam uope oznaio kao jednu za rentijere podesnu stvar, to je, dakako, vie znaajno za tog kralja nego za pijetizam Spenera i Franckea, a i taj kralj je dobro znao zato mu je svojim ukazom o vjerskoj toleranciji otvorio svoju dravu. ,.. Za orijentaciono uvoenje u poznavanje metodizrna osobito je prikladan izvrstan lanak ))Methodismus od Loofsa u Real-Enzykl. f. Prot. Theol. u K., 3. izd. Upotrebljivi su i radovi Jacobya (specijalno Handbuch des Methodismus), Koldea, JOngsta, Southeya. O Wesleyu: Tyerman, life and times of John W., London, 1870. i d. - Watsonova knjiga (Life of W., i u prevodu) je popularna. - Jednu od najboljih biblioteka za povijest metodizrna ima Northwestern University u Evanstonu kod ikaga . Jednu vrstu lanca od klasinog puritanizma do metodizma sainjavao je religiozni pjesnik Isaac Watts, prijatelj kapelana Olivera Kromvela (Howea), zatim Richard Cromwels, iji je savjet, izgleda, Whitefield traio (upor. Skeats, str. 254).
,u
'53

132

MAXWEBE~

lica savremenicima padalo u oi: metodska sistematikaiY vota radi postizanja certitudinis salutis; jer se o ovoj od sa~ mog poetka i ovdje radi, i ona je ostala sredite religioznih: stremljenja. Uprkos svim razlikama, nesumnjiva srodnost s izvjesnim pravcima njemakog pijetizma156 pokazuje se, prije' sveg~, u tome to je ova metodika specijalno bila prenesena i na stvaranje osjeajnog akta obraanja. Ovdje je, naime,~, kod Johna Wesleya pod hemhutersko-Iuteranskim uticajima probuena - osjeajnost, poto je metodiza~ od samog poet~a bio usmjer~!l, na misiju meu masama, poprimila jedan jako emocionalan karakter, specijalno na amerikom tlu. Jed.;; na ponekad sve do stranih ekstaza pojaana pokajnika bor~ ba, u Americi najradije vrena na stranoj klupi, dovodila je do vjerovanja u nezasluen u boju milost i ujedno s time neposredno do svijesti o opravdanju i izmirenju. Ova ernocionaln:a religioznost se sada, uz nemale unutranje tekoe, na jedan udnovat nain povezala s asketskom etikom, koju je puritanizam jednom zauvijek racionalno obiljeio. Najprije je, II suprotnosti s kalvinizmom, koji, je sve to je samo osjeajno smatrao sumnjivim za obmanjivanje, principijelno jed, na isto osjeajna, iz neposrednosti duevnog svjedoanstvl proizlaze a apsolutna sigurnost ovjeka kojemu je pruena milost - ijem bi nastanku barem normalilo trebalo da se od~ redi dan i as - bila smatrana jedinim nesumnjiVim temeljom certitudinis salutis. Takav jedan preporoenik - po Wes~ leyevom uenju, koje predstavlja jedno konsekventno jaanje, doktrine posveenja, ali odluno odstupanje od njenog' ortodoksnog shvatanja - ve II ovom ivotu, usljed djelovanja mi~ losti u njemu drugim jednim, redovito odvojeno nastupajuim i isto tako esto iznenadnim unutarnjim dogaajem, Po~ sveenjem- mo~ sada da doe do svijesti o savrenslvuu
U6 Ona je - ako ne uzmemo u obzir hne Wesleyeve uticaJe - historiY ski, s jedne strane, uslovljen a odumiranjem predestinacione dogme, a s dru, ge strane, silnim ponovnim buenjem sola fide kod osnivaa metodizriia~ ali je, prije svega, motivirana njegovim misijskim karakterom, koji je protiz~ rokovao (preobraavajuu) repristinaciju izvjesnih srednjovjekovnih metoda propovijedi olvljavanja i nju kombinovao s pijetistikim oblicima. U oJi' u razvojnu liniju ka subjektivizmu sigurno ne spada ova pojava, koja je ti ovom pogledu zaostajala ne samo za pijetizmom nego i za bernhardinskoni' pobonou srednjeg vijeka. ..

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

133

smislu bezgrenosti. Ukoliko se ovaj cilj tee postie - vei nom tek pri kraju ivota - utoliko je bezuslovnije da se za njim tei, - jer on konano jami certitudo salutis i na mjesto gundave brige kalvinista stavlja radosnu sigurnost 1 S 7 - i svakako. da istinski obraenik mora, kao takav, da pred samim sobom i pred drugima dokae da, u najmanju ruku, grijeh nema vie nad njim nikakve vlasti. Stoga je, naravno, uprkos odlunom znaaju samosvjedoanstva, uvstva, ipak zadran na zakon orijentirani sveti ivot. Kada se Wesley, u svoje vrijeme, borio protiv opravdanja na osnovu dobri:\l djela, on je samo oivljavao staropuritansku misao da djela nisu realni razlog, nego samo spoznajni razlog stanja milosti, a i to samo onda kada se ona ine u slavu boju. Nije to uinio samo korektan ivot - kao to je on to sam na sebi iskusio; k tome je moralo doi osjeanje st~mja milosti. Sam on je dobra djela ponekad nazivao uslovom milosti, i u deklaraciji od 9. augusta 1771. 158 naglaavao da niko ko ne ini dobra djela nije pravi vjernik, a metodisti su uvijek naglaavali da se oni od oficijelne crkve ne razlikuju svojim uenjem, nego vrstom pobonosti. Znaaj ploda vjere zasnivao se vei nom na I Iv., 3, 9, i ivot se postavljao kao jasan znak preporoda. Uprkos svemu tome, pokazale su se tekoe.159 Za one metodiste koji su bili pristalice uenja o predestinaciji premjetanje certitudinis salutis, umjesto u svijest o milosti, koja proizlazi iz samog asketskog naina ivota u stalno novom potvrivanju, u osjeanje neposredne milosti i savrenstva 160 - jer se onda na jednokratnu pokajniku borbu nadovezivala sigurnost perseverantiae (postojanstva - prev. N. M.) znailo je jednu od dvije stvari: bilo, kod slabih priroda, anti'57 Tako je sam Wesley ponekad oznaavao efekat metodistikog vjeOevidna

rovanja .

je srodnost sa Zinzendorfovim blaenstvom . V.. ovu, na pnmjer, u Watsonovom Leben Wesleys (njemako izd,), str. 331. . ' . ,,9 J, Schneckenburger, Vorlesungen uber dIe Lehrbegnffe der klemen protestantisehen Kirchenparteien. Herausgeg. von Hundeshagen, Frankfurt, 1863, str. 147. .. . ' , Whitefield voda predestinacione grupe, koja se, poshJe. njegove smrti, kao neorganiz~vana .raspala, o~bacivao je, ug!avno,:",. ~esJeyeyoue nje o savrenstvll. Ono Je, II stvan, samo surogat kalvlDlsttke mislI potVTdenja.
. .. 8

134

MAXWEBEk

vrtoglave -visine: osjeajno jaanje puritanskog tipa. Ovim' posljedicama se nastojalo, pred napadima protivnika, s jedne strane, stati na put pojaanim naglaavanjem nonnativnog znaaja Biblije i neophodnostipotvrdenja, 162 ali su, s druge strane, one, uglavnom, dovodile do jaanja, unutar pokreta, antikaIvinistikog Wesleyeva pravca, koji je nauavao izgubljivost milosti. Jaki luteranski uticaji, kojima je, posredstvom' bratske zajednice, Wesley bio izloen/6l pojaavali su ovaj razvitak i poveavali neodgovornost religiozne orijentacije metodistikog morala. 164 Svrilo se, konano, time da je su~ tinski samo pojam regeneracije: - osjeajne sigurnosti spa~ senja koja nastupa nep'osredno kao plod vjere - kao neop. hodne osnove i posveenja s njegovom konsekvencijom (ba rem virtueIne) slobode od vlasti grijeha kao iz njega proizI azeeg dokaza. stanja milosti --bio konsekventno zadran j znaaj spoljnih sredstava milosti, ,osobito sakramenata, srazmjerno obeZVrijeen. A general awakening (ope oivljavanje . . .; prev. N. M.) kao posljedica metodizma oznaava, svakako, svuda, i u Novoj Engleskoj, . na primjer, jaanje uenjao milosti i izboru. 165
,., SchneCkenburger na cit. mj., str. 145. Neto drukije Loofs na cit mj. Obje su konsekvencije tipine za svaku religioznost. , Q Tako konferencija od 1770. Ve je prva konferencija od 1774. prii:naJa da mjesta iz Svetog pisma za dlak1,J zahvataju, s jedne strane, k:alvj-. nizam, a s druge, antinomizam. pri njihovoj nejasnoi ne treba se zbog dOktrinalnih razlika meusobno odvajati dok je na snazi vaenje Biblije kao

nomistiko tumaenje hrianske slobode, dakle, kolaps metodinog naina ivota, ili. gdje je ta konsekvencija bila odbaena, jednu samopouzdanost sveca 161 koja se penje do

praktime nonne.

'61 Metodiste je od hernhutera odvajalo njihovo uenje o mogunosti bezgreinog savrenstva. koju je specijalno i Zinzendorf odbacivao, dok je. s druge strarie. Wesley uvstvenost hernhuterske religioznosti osjeao kao. mistiku i Luterova shvatanja o zakonu nazivao blasfemnim. Ovdje se pokazuje granica koja ie jzm.eJt svake vrste racionalnog religioznog naina !ivota i luteranstva neizbjeno i dalje postojala. 64 John Wesley ponekad istie da se svuda: kod kvekera. prezbiteriJanaca i ang1ikanaca.dogl11ama mora vjerovati, samo ne kod metodista. ..;: Upor. za prethodno i, dakako, sumaran prikaz kod Skeatsa, History of th~. freechurches of England 1688-1851. :' 16S Upor., na primjer, Dexter, Congregationalism, str. 455. i d.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

135

Prema tome, za nae posmatranje, metodizam izgleda kao jedna, u svojoj etici slino kolebljivo zasnovana tvorevina kao i pijetizam. Ali je i njemu stremljenje za higher life (viim ivotom - prev. N. M.), drugom blagodati, sluilo kao jedna vrsta surogata za uenje o predestinaciji i, na tlu Engleske nastala, praksa njegove etike se orijentirala na etiku tamonjeg refonniranog hrianstva, iji je on revival (preporod - prev. N. M.) htio da bude. Metodski se pripremao emocionalni akt obraenja. I poto je on bio postignut, nije bilo pobonog uivanja zajednice s Bogom na nain Zinzendorfova osjeajnog pijetizma, nego je odmah probueno osjeanje bilo' sprovaano na put racionalnog. teenja za savrenstvom. Zato emocionalni karakter te religioznosti nije dovodio do duboko osjeajnog hrianstva nana~in njemakog pijetizma. Da je to bilo u vezi (dijelom upravo usljed emocionalnog odvijanja obraenja) sa slabijim razvitkom osjeanja grijeha, pokazao je ve Schneckenburger, i to je ostalo stalna stvar u kritici metodizma. Ovdje je reformirani osnovni karakter religioznog osjeanja ostao mjerodavan. Uzbuenost osjeanja poprimalaje karakter jednog, samo s vremena na vrijeme, ali onda koribantski podjarivanog entuzijazma, koji, uostalom. racionalnom karakteru naina ivota nije nipoto kodic-.'66 Tako je regeneration metodizrna stvorila samo jednu dopunu istog potvrivanja dobrim djelima: jednu religioznu usidrenost 'asketskog naina ivota, poto je predestinacija bila naputena. Obiljeja te promjene, neophodna kao kontrola pravog obraanja, kao njegov >}Uslov - kako Wesley ponekad kae - bila su, u stvari, sasvim ista kao i u kalvinizmu. Kao pozni plod. 167 mi moemo meto,... Ali, naravno, moe da kodi, kao to to on kod amerikih Crnaca - Uostalom, moda je esto izrazito patoloki karakter metodistike emocije u suprotnosti s relativno blagom osjeajnou pijetizma - pore,d is to historijskih razloga i publiciteta tog zbivanja - u blioj vezi i s jaim asketskim proimanjem ivota u oblastima rasprostranjenosti metodizma. Ali. da se to rijei. bila bi samo stvar neurologa. 16' Loofs na cit. mj., str. 750, naglaeno istie da se metodIzam od drugih asketskih pokreta razlikuje time to se on nalazi poslije epohe engleske prosvijeenosti, i uporeduje ga s (dakako. mnogo slabijom) renesansom naeg pijetizma II prvoj treini ovog vijeka. - Ali e ipak ostatidopu~teno, II ve:zi s Ritschlom, Lehre von der Rechtfertigung und VersOhnung, sv. 1,568. l d" i uporeivanje sa Zinzendorfovom i varijantom pijetizma, koja je - u sur'
ini.

136

MAX WEBER.~~ .~::)~

dizam u narednom raspravljanju o ideji poziva, ijem raz;~ vitku on nita novo nije doprinio,168 uglavnom ostavitina~! stranu.<: Pijetizam evropskog kontinenta imetodizam anglosaksoni. skih naroda,posmatrani u njihovu misaonu sadraju, kao i \i: njihovu historijskom razvitku, sekundarne su pojave. 169 Na. suprot tome, kao drugi samostalni nosilac protestantske aske.;/ ze, pored kalvinizma, stoji anabaptizam i iz njega, u toku l{ i 17. vijeka neposredno ili prihvatanjem njc;:govih religioznih oblika miljenja proizale sekte 170 baptista, menonita i, prij~
rotnosti prema Speneru i Franckeu - takoer ve bila reakcija na prosvijece- nost. Samo to upravo ova reakcija u metodizrnu. kako smo vidjeli, uzima' sasvim drukiji pravac nego u hernhuterizmu, barem ukoliko je taj bio pod uticajem Zinzendorfovim. '.' . . 160 Ali koju je on, kako to mjesto iz Johna Wesleya (v. str, 196) poka" zuje, isto tako i s potpuno istim uinom razvijao kao i druge asketske denominacije. . . . . . . 169 l .. kako se pokazalo - oslabljenja konsekventne asketske etike: puritanizma; dok bi, kada bismo, na omiljen nain, ove religiozne koncepci. je htjeli da tumaimo samo kao eksponente ili odraze kapitalistikog razvitJCa.__morala da nastane upravo obrnuta stvar. " 110 Od baptista se samo takozvani general baptists svode na stare aDllbaptiste.Particular baptists bili su - kako je ve ranije reeno - kalvi' nisti koji su crkvenu pripadnost ograniavali principijelno na preporodene ili, pak, na /j~e sljedbenike, pa su stoga ostali principijelni voluntaristi i protivpici svih dravnih crkava,- u praksi, istina, pod Kromvelom ne uvijek konselcventni. Oni nam, kao ni general baptists, ma koliko da su vani kao nosioci anabaptistike tradicije, ne pruaju ovdje nikakva povoda za ~atoi~ tu dogmatsku analizu. Da su kvekeri, formalno nova tvorevina Georga Foxa t njegoyi,h d~gova, u svojim osnovnim mislima bili samo nastavljai ana baptistike tradicije, to je nesumnjivo . Najbolji uvid u njihovu povijest, is~ tovremeno s ilustracijom njihovih veza s baptistima i menonitima, daje Robert Barc/ay, The inner bfe of the religious societies of the Commonwealth;, 1876. Za povijest baptista upor. , meu ostalim: H. M" Dexter, The true story of John Smyth, the Se-Baptist, as told by himself and his contemporaries, Boston, 1881. (k tome J. C. Lang u Bapt. Quart. R, 1883, str. 1. i d.), J. Mur; ch, A hist. of the presb. and gen. Bapt.. Ch. in the U, S., New York, 1894 (Am. Church Hist. Ser. Vol. 2); Vcdder, A short hist. of the Baptists, Lon~ don, 1897; E. B. Sax, Rise and fall of the Anabaptists, NeW York, 1902; G: Lo.rimerBaptists in history, 1902; J. A. Seiss, Baptist system examined Luth~ Publ. S., 1902; dalji materijal u Baptist Handbook, London, 1896. i d,; Bap~. tist Manuals, Paris, 1891/3; Baptist, Quart. London, 1896. i d,; ,Baptist Ma-. nuais, Paris, 189113; Baptist Quart Review; Biblioteca sacra (Oberlin, 1900). Najbolja baptisti~ka biblioteka izgleda da se nalazi u Col gate Collegeu u . dravi New York. Za kvekersku historiju vai kao najbolja zbirka II Devori~

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

137

svega, kvekera.';' S njima d9spijevamo do vjerskih zajednjca


ija etika poiva na jednoj principijelno prema reformiran om uenju het~rogenoj osnovi. Sljedea skica, koja istie samo

ono to je ovdje za nas vano, ne moe o mnogobrojnosti oblika ovog pokreta da da nikakvu predstavu.. Mi. naravno, opet polaemo teite na razvitak u starokapitalistikim zemshire House u Londonu (kojom se ja nisam slUio). Moderni oficijelni organ 'ortodoksije je American Friend koji ureuje piof. Jones, a najbolja kvekerska povijest od Rowentea. U ostalom: Rufus B. Jones, George Fox, an autobiography, Phil., 1903; Alton C. Thomas, A Hist. of the S. of Friend in America, Phil, 1895; Eduard Grubb, Social Aspects of Quaker, Faith, London, 1899. K tome velika i vrlo dobra biografska literatura. . ," Jedna je od mnogih zasluga djela Karla MG.IIera KirchengeschlcIite to to jean na svoj nain vanrednom, lako spolja gledano beznaajnom anabaptistikom poqetu y'nutar svojeg prikaza dao zaslueno mjesl(~: Kao niko drugi, on je od svih ~crkava podnosio nemilosrdna proganjanja - jer je 'htio da bude upravo sekta u specifinom smislu te rijei. On je usljed katastrofe iz njega proizalog eshatolokog pravca u Minsteru, jo poslije pet generacija, u itavom svijetu (na primjer, u Engleskoj) bio diskreditovan. I on je, stalno t1aen i stjeri van u ugao, prije svega, tek dugo Iza svojeg postanka dospio do jedne suvisle formulacije svojih religioznih misli. Tako je on pro'izveo jo manje teoJogije nego to bi to s njegovim, prema strunom poslovanju vjere u Boga kao )mauke, po sebi neprijateljskim principima bilo spojivo. To je na stariju strunu teologiju - ve njegova vremena - djelovalo malo simpatino i imponiralo joj je isto tako vrlo malo. Ali ak i kod nekih novijih ne stoji stvar drukije . Kod Ritschla, Pietismus, l,str.22, na primjer, ponovni krtenici su malo nepristrasno, na upravo prezriv nain tretirani; ovjek pada u iskuenje da govori o teolokom buroas~C?m stanovitu. pri tome je postojalo lijepo djelo od Corneliusa (Geschichte des Mfinster'schen Aufruhrs) jo prije nekoliko decenija. RitschI i ovdje svuda konstruira jedan kolaps - sa svojeg stanovita - u katoliko i u tome vidi neposredne uticaje spirituala i franjevaca-opservanata. Kada bi se ti uticaji tu i tamo mogli i dokazati, te niti bi bile ipak vrlo tanke.. A prije svega, historijske injenice ipak govore da se oficijelria katolika crkva prema svjetovnoj aske'zi laika, gdje god bi ona dovodila do stvaranja konvenbkula, odnosila s najveim nepovjerenjem i nastojala da je skrene na put stvaranja kaluerskih redova, dakle van svijeta, ili ju je, pak, svjesno, kao askezu drugog reda, dodavala kaluderskim redovima I podredi:vala je njihovoj kontroli. Gdje joj to nije polazilo za rukom, ona je isto tako vidjela opasnost da njegovanje subjektivistikog asketskog morala ne dovodi do negir~nja autoriteta i do krivovjerstva. kao to je to - s istim pravom - inila Elizabetina crkva prema prophesyings, polupijetistikim biblijskim konvenukulima. pa i kada su oni, u vezi sa conformisID, bili potpuno korektni, i kao to su Stju arti u svojoj Book of soorts - o tome kasnije - to izraavali.. Povijest mnogobrojnih krivovjernikih pokreta, ali, ria primjer, i povijest humilijata i begina,a isto tako sudbina sv . Franje, dokazi su za to Propovijedi kaluera-pros.iaka.

138

MAXWEBE~

ljama. - Na historijski i principijelno najvaniju misao ovih vjerskih zajednica, ~iji znaaj, istina, za kulturni razvItak tek u jednom drugom kontekstu moe da bude jasan, naili smo ve u zaecima i na beJievers'churchl1Z (crkvu vjerni~ ka - prev. N. M.). To znai da vjerska zajednica, vidljiv~ crkva, po jezikoj upc;>trebi crkava reformacije, 113 nijevi~ bila shvatana kao jedna vrsta fideikomis-zaklada u nadze~ maljske svrhe, kao ustanova koja nuno obuhvata pravednej nepravedne, - bilo to za poveanje slave bo~je (kalvinistiki) biJo za posredovanje ljudima u dobrima milosti (katolikij luteranski) - nego iskljuivo kao jedna zajednica lino pra. vovjernih i preporoenih. i samo ovih: drugim rijeima, ne kaocrkva, nego kao sekta. m Samo je ovo imalo da s~Jli;
laiki" moral reformirano-anabaptistikog protestantizma. Ali masovne cne srodnosti izmedu ka1uerske askeze akcidenta i asketskog ivota unutar, protestaIltizma ~ koje emo upravo u naem kontekstu, kao vrlo poune; stalno imati da naglaavamo - imaju ipak svoj konani razlog u tome to, naravno, svaka askeza koja stoji na tlu biblijskog hrianstva mora, nuno; da ima izvjesne vane zajednike crte, - i dalje, u tome to su uope svakoj askezi bilo koje vjeroispovijesti potrebna odredena probatna sredstva za ))ubijanje tijela. - Uz sljedeu skicu treba jo napomenuti da se njena krat:; koa ima. pripisati okolnosti to je za problem koji u ovoj raspravi specijahlo treba da se izloi, za problem razvitka religioznih osnova gradanskeideje poziva, anabaptistika etika tek od vrIo ogranienog znaaja. Mnogo vanija socijalna strana tog pokreta ostavlja se ovdje zasada jo po strani. Usljed ii~ noenja problema od historijskog sadraja starijeg anabaptistikog pokreta moe takoder ovdje da bude prikazano samo ono to je poslije djelovalo na osobenost sekta koje za nas stoje na prvom mjestu, na osobenost baptist~ kvekera i (vie uzgred) menonita. . .' 112 V. gore napomenu, 93, str. 120. l1l O njegovu porijeklu i promjenama v. A. Ritschla u njegovim Gesammelte Aufsatze, str. 69. i d. "~Anabaptisti su, naravno, odbacivali naziv sektcc(. Oni su crkva.u smislu Posl. Ef. (5. 27). Ali su oni za nau terminologiju sekta ne samoza" to tn su lieni svake veze s dravom. Povezanost crkve i drave II prvo vrije~ me hrianstva bila je, dabome, jo kod kvekera (Barclay) njihov ideal, jeije njima. kao i mnogim pijetistima (Tersteegen), samo istota crkava pod krstom bila nesumnjiva. Ali pod jednom nevjemi~kom dravom, ili ak pod krstom, morali su i kalvinisti, faut de mieux (u nedostatku boljega - prev.N. M.), - slino kao u istom sluaju i katolika crkva - da budu za odvajanje drave od crkve. Oni nisu sekta ni zato to je do primanja u lanstvo crkv~. dolazilo de facto jednim ugovorom o prijemu izmedu zajednice i katehume:na. Jer je to formalno bio sluaj, na primjer. po starom crkvenom ustavu,i ~.

sVi~;

... naroito franjevaca, pomogle su u vie mahova pripremanju tla za asketskf

------.-.-

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

139

bolizira l15 i po sebi isto spoljni princip da se krste iskljuivo odrasli, koji su lino, u svojoj dui, stekli i ispovijediIi vjeru. Opravdanje ovom vjerom bilo je, meutim, kod anabaptista, kao to su to oni u svim vjerskim razgovorima uporno ponavljali, radikalno drukije od misli zakonskog pripisivanja Hristove zasluge, koja je vladala ortodoksnom dogmatikom starog protestantizma. 176 Ono se, naprotiv, sastojalo u unutarnjem usvajanju njegova spasitelj skog djela. A ovo se zbivalo individualnim objavljivanjem: djelovanjem boanskog duha u pojedincu, i samo njime. Ono je bilo prueno svakome i bilo je dovoljno da ovjek eka na duh boanski, a ne da se grenim hvatanjem za svijet opire njegovu dolasku. Znaaj vjere u smislu poznavanja crkvenog uenja, ali isto tako i u smislu pokajnikog hvatanja boje milosti, potpuno je, prema tome, opadao, i desila se jedna, - naravno, jako preobraavajua - renesansa prahrianskih pneumatiko;'vjerskih misli. Sekta, na primjer, kojoj je Menno Simons u svojoj Fondamentboek (1539) kao prvi dao jedno prilino potpuno ue nje, htjela je, isto tako kao i druge anabaptistike sekte, da bude prava besprijekorna Hristova crkva, sastojei se, kao i prazajednica, od lino Bogom probuenih i pozvanih.Preporoeni i samo oni su Hristova braa, jer su, kao i on, neposnizozemskim refonniranim zajednicama (kao posljedicaptvobitnog politi kog poloaja). V. o tome v. Hoffmann, Kirchenverfassungsrecht der nieder!. Reformierten, Leipzig, 1902. - Nego zato to je vjerska zajednica uope mogla biti organizovana samo voluntaristiki: kao sekta, a ne ustanovno: kao crkva, ako nije htjela da u sebi obuhvati i nepreporodene, pa: se tako udalji od starohrianskog uzora. Kod anabaptistikih zajednica lealo je u pojmu crkve ono to se kod reformiranih javljalo kao faktino stanje. Da su, dakako, i kod ovih sasvim odredeni vjerski motivi gurali ka believers church, ve je napomenuto. O crkvi i sekti v. poblie sljedei. lanak .. Ovdje upotrijebljen pojam sekte istovremeno je sa mnom, i - pretpostavljam - nezavisno od mene, upotrijebio i Kattenbusch u R. E. f. Pr. Th. u . K. (lanak }}Sekte). TrOltsch ga u svojim Soziallehren der christlichen Kirchenakceptira i govori o tome iscrpnije. V. i dolje uvod u lanke o Wirtschaftsethik der Weltreligionen. m Koliko je taj simbol povIjesno za konverzaciju zajednice crkava bio vaan, - jer je on za ovu stvorio jedno nedvosmisleno i neprevidljivo obiljeje -, vrld jasno je izloio Cornelius na cit. mj.. u. Izvjesna pribliavanja tome u menonitskom uenju o opravdanju mogu ovdje da ne budu uzeta u obzir.

140

redno od Boga duhovno stvoreni. l77 Strogo izbjegavanjesvr.:' jeta, tj. svakog ne bezuslovno potrebnog ophoenja sa svje~~ tavnim ljudima, u vezi s najstriktnijom bibliokratijom~'ii: smislu uzoritosti ivota prve hrianske generacije, proizlazi~ lo jeza prve anabaptistike zajednice iz toga, i ovo naelo izbjegavanja svijeta, sve dok je stari duh jo bio iv, nikada nij~ potpuno iez]o.178 Kao trajan posjed, anabaptistike sekte su iz ovih motiva, koji su vladali njihovim poecima, uzeli onaj; princip koji smo mi - neto drukije zasnov~n - upoznali ve u kalvinizmu i ija e se fundamentalna vanost stalno istica: ti:' princip bezuslovnog odbacivanja svakog oboavanja kre. atura kao obezvredenja samo Bogu dunog potovanja}79: Biblijski 'nain ivota bio je kod prve vajcarsko-gornjonje" make generacije tako radikal~o zamiljen kao prvobitn()~ kod sv. Franje: kao odsjean prekid sa svakom ivotnom ra~ doui kao ivot striktno po uzoru apostola. I stvarno, ivot mnogih njenih prvih predstavnika podsjea na ivot sv. Egi.
m Na ovoj~e misli, moda, zaSnIva vjerski interes za pretresanje pi~: tanja kako ima da se zamisli inkarnacija Hristova i njegova veza s djevicom M!lrijom, koja se esto istie kao jedini dogmatski sastojak tako rijetko jo \J' najstarijim anabaptistikim dokumentima (Ila primjer, kod Corneliusa, Ap~ pend ix svesci II, na cit, mj odtampanih Bekenntnisse)., (V, o tome, medu, ostalim, K. Muller, K. G., II, l, str. 330" U osnovi razlike u hristologiji refor:' ITIiranih i Juterana leali su slini vjerski interesi. 118 On se osobito izraavao u prvobitno strogom izbjegavanju ekskomuniciranih 1 u graanskom ophoenju, - jedna stvar u kojoj su ak j- kalvi nisti pravili jake koncesije shvatanju da duhovne cenzure naelno ne diraju u graanske odnose. Y.. sljedei lanak . ,,'Kako se ovo naelo u, na izgled, nevanim spoIjnjim stvarima kod kvekera ispoljavalo (odbijanje skidanja eira, kleanja, klanjanja, a isto tako oslovljavanja u mnoini) - poznato je. Ali je osnovna misao sama po sebi u izvjesnom smislu svojstvena svakoj askezi, koja je stoga, u svojem geilui" nom vidu, uvijek prema autoritetu neprijateljski raspoloena. U kalvinizmu se ona ispoljavala u principu da u crkvi ima da vlada samo Hrist. to se tie pijetizma, sjetite se samo Spenerova natezanja da titulature biblijski opravda. - Katolika askeza je ovu osobinu, ukoliko crkvene vlasti dolaze u obzir, prekinula zavjetom poslunosti, j samu poslunost tumaei asketski; Ono izvrtanje ovog principa u protestantskoj askezi historijska je osnova. OSQbenosti jo i dananje demokratije naroda koji su bili pod puritanskim uticajem j njenog r~z!ikovanja od demokratije Iatinskog duha. Ona je. ta koja onom odsustvu respekta kod Amerikanaca historijski lei u osnovi;' koja - ve prema tome - na jednog djeluje odbojno. a na drugog osvjeavno~

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

141

dija. Ali ta najstroa opservancija l80 Biblije mje, prema pneurnatikom karakteru religioznosti, stajala na suvie vrstim nogama. Ono to je Bog prorocima i apostolima objavio nije bilo sve to je on mogao i htio da objavi. Naprotiv: dalje postojanje rijei, ne kao pisane isprave, nego kao II svakodnevnom ivotu vjernika djelujue snage svetog duha, koji neposredno govori onom pojedincu koji hoe da ga slua bilo je kao to je to ve Schneckenfeld protiv Lutera, a kasnije Fox protiv prezbiterijanaca nauavao - po svjedoanstvu praz ajednice jedino obiljeje prave crkve. Iz ove misli trajnog objavljivanja proiziio je poznato, kasnije kod kvekera konsekventno razvijano uenje o, u posljednjoj instanciji, odlunom znaaju unutarnjeg svjedoanstva duha u razumu i savjesti. Time nije bila uklonjena vanost, nego samodrtvo Biblije," i time je, istovremeno, bio pripremljen razvitak koji je sa svim ostacima crkvenog uenja o spasenju, konano, a kod kvekera i s krtenjem i prieu, radikalno raskrstio. 181 Anabaptistike denominacije su izvrile, pored predestinijanaca, prije svega, strogih kalvinista, najradikalnije obezvreenje svih sakramenata, kao sredstava spasenja, i tako sproveJe vjersko raaravanje svijeta do njegovih krajnjih konsekvencija. Samo unutarnje svjetlo trajnog objavljivanja osposobljavalo je uope za pravo razumijevanje i biblijskih objava bojih. lsl Njegovo se djelovanje, s druge strane; barem po uenju
... Ona se dakako, kod anabaptlsta s poetka, uglavnom, samo odnosila na Novi z~vjet, ne na isti nain na Stari zavjet. Specijalno Propovijed na gori uivala je, kao specifian socijalno-etiki program, kod svih denominacija specifino potovanje. ,., Ve je Schwenckfeld spoljnje obavljanje sakramenta smatrao adijaforom, dok su se general baptists i menoniti striktno drali krtenja i priesti, a menonit! k tome i pranja nogu. Ali je vrlo jako bilo obezvreivanje. moe se ak za sve, s izuzetkom priesti, upravo rei: - sumnjienje sakramenata kod pristalica predestinacije V sljedei lanak . 81 za ovo su se anabaptistike denominacij"e, specijalno kvekeri (B~r clay Apology for the true Christian Divinity, 4. izd., London, 1707 . - stavlJeno ~i na raspoloenje ljubaznou E~ Bernstein~), pozivale na ~a~.yinov~ izjavu u Instit. Ch~~t. Theol. 1111 2, gd~e se, ~ stvari! nalaz~ nepreYldlllvepn: blinosti anabaptlstlkom uenju A l stanje razlikovanje dlgmteta ~ljeJ boje - kao onoga to je Bog ~atrijarsif!1a. prorocima .~~~~~tolim.a objavio _ i Svetog pisma kao onoga sto su om od Boga zabIbezIll, dodmvalo se,

142

MAX WEBER:

kvekera, koji su ovdje povukli potpunu konsekvenciju, mog:.' lo da protegne i na ljude koji biblijski oblik objave nikada ni~ su poznavali. Stav: extra ecclesiam nulla salus vaio je za ovu nevidljivu crkvu duhom prosvijeenih. Bez unutarnjeg: svjetla ostajao je prirodni, prirodnim razumom vodenP83 a".:; jek isto kreaturaIno bie, iju su udaljenost od Boga ana.;; baptisti, a i kvekeri, osjeali jo otrije nego kalvin izam. Pre~. porod, s druge strane, koji duh ako se u njega uzdamo i ako mu se duboko predamo stvara - moie, jer je ~ogom prouzro;; kovan, da dovede do jednog stanja tako potpune prevladao.
bez ikakva povijesnog konteksta, ali duhovno, sa shvatanjem, anabaptistao sutini objavljenja. Mehaniko uenje o inspiraCiji, a time striktna bibIiokra;; tija kodkalvinista, bilo je isto tako tek proizvod jednog u toku 16. stoljea nastalog razvitka u jednom pravcu, kao to je uenje o unutamjem svjetlu u uenju kvekera, zasnovanom na anabaptistikom temelju, rezultat razvitka u upravo suprotnom toku. Otro podvajanje bilo je ovdje djelimice i poslje" diCa konstantnog raspravljanja. 18> Ovo je-bilo otro naglaavano protiv tendencija socinIJanaca. Prirodni razum ne zna ama ba nita o Bogu (Barclay na cit. mj., str. l 02). Ti. me je mjesto koje. inae, lex naturae zauzima bilo opet pomjereno. Principijelno nije moglo biti nikakvih generalrules (opih pravila - prev. N. M.), nikakva moralnog kodeksa. jer je ))poziv, koji svako ima i koji je za. sV!lkoga individualan poziv, njemu Bog krpz savJest pokazao. Ne )dobro u uopavajuem pojmu prirodnog razuma -. nego boju volju mi treba davrimo, kakva nam je u novom savezu u srca upisana i kakva se u savjesti ispoljava (Barclay, str. 73,76). Ovaj - iz pojaane suprotnosti bojeg l kreaturainog proizlazei. - iraci'onalitet morala izraava se u ovim, za kvekersku etiku osnovnim reenicama: ... what a man does contrary to his faith, though his faith may be wrong, is no ways acceptable to God... though the thing might have been lawful to another ()to neko uini suprotno svojoj vjeri, makar njegova vjera bila pogrena, nije prihvatljivo Bogu .. makar da je ta stvar bila za drugoga ispravna - prev. N. M.). (BarClay, str. 487). On se. naravno, u praksi nije mogao odrati. ))Moral and perpetual statutes ac:knowvledged by all Christians (Moralni i vjeni zakoni priznati od svih hriana - prev. N. M.) su, na primjer, kod Barclaya, tavie, prepreka toJeranciji. Savremenici su, u stvari. osjeali da je njihova etika - s nekim osobenostima - ista kao i etika reformiranih pijetista. )Sve to je dobro u crkvi sumnjii se kao kvekerstvo. istie Spener ponovno. Spener bi, stoga. mogao da kvekerima na takvom glasu zavidi. Cas. Theol. III, 6, l, dist. 2 (br. 64). Odbijanje zakletve zbog jedne rijei u Svetom pismu ve pokazuje kako je malo odmakla stvarna emancipacija od rijei Svetog pisma. Socijalno-eti~ kim znaajem reenice, koju mnogi kvekeri smatraju sutinom itave hrianske etike, reenice: Cinite drugima to hoete da oni vama ine! - neemo se ovdje baviti.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

143

bivaJu nemoguI, lako mje, kao kaSnije umetodlzmu, postizanje tog stanja vailo kao pravilo, nego je, naprotiv, stepen savrenstva pojedinca vaio kao neto to je pod'Vrgnuto razvitku. Ali su sva anabaptistika bratstva htjela da ,budu iste zajednice u smislu besprijekomog ivota svojih lanova. Unutarnje odvajanje od svijeta i njegovih interesa, i bezuslovno potinjavanje vlasti Gospoda Boga, koji nam u savjesti govori, bio je i jedini nesumnjiv znak stvarnog preporoda, a tome odgovarajui ivot, dakle, stvar potrebna za spasenje. On se nije mogao zasluiti, nego je bio dar boje milosti ali se samo onaj ko ivi po svojoj savjesti mogao' smatrati J>~eporoenim. )} Dobra dje~a su U to~ smis!u bila causa sine qua non (stvar bez kOJe se ne' moze, nuznost - prev. N. M.). Vidi se da su ovi posljednji nizovi Barclayevih misli kojih smo se drali ipak jednaki reformiranom uenju i da su, sigurno, bili razvijeni jo pod uticajem kalvinistike askeze, koju su anabaptistike sekte zatekle 1.1 Engleskoj i Nizozemskoj i ije je ozbiljno i duboko usvajanje G. Fox itavo prvo vrijeme svoje misijske djelatnosti propovijedao. " Meutim, psiholoki, - jer je predestinacija bila odbaena - specifino metodski karakter anabaptistikog morala za.snlvao se, prije svega, na misli ekanja na djelovanje duha koja jo i danas kvekerskom meeting (skupu ....: prev; N. M.) utiskuje svoj karakter ikoju je Barclay lijepo,analizirao; svrha ovog utljivog ekanja: je savlaivanje nagonskog i iracionalnog, strasti i subjektivnosti prirodnog ovjeka; on treba da uti da bi u svojoj dui stvorio onu duboku tiinu u kojoj samo Bog moe da doe do rijei. Svakako da je djelovanje ovog })ekanja~< moglo da pree u histerina stanj~, propovijedanje i, sve dok su postojale eshatoloke nade~ pod izvjesnim okolnostima ak i u provalu zanesenog hilijazma, kao to je to mogue kod svih slino zasnovanih -yrsta pobo... Nunost prihvatanja ove mogunosti obrazlae Barclay time to bez nje ))there should never be a place known by the Saints wherein they might be free of doubting and despair, which... is most absurd (tu ne bi bilo mjesta poznatog svecima gdje bi oni bili slobodni od sumnje i oajanja, to je vrlo apsurdno - prev. N. M.). Vidi se da certitudo salutis zavisi od tO~ ga. Tako Barclay na cit.. mj., str. 20.

tikI

nos~i v~as~i grijeha l84 ~a .recii,,:.~ ili gubitak ~~anja milost} fak-

144

MAX WEBEl{;l;)
,..

nosti i kao to je to kod onog u Minsteru unitenog pravci,i stvarno i nastupilo. Ali s ulaenjem anabaptizma u normalan" svjetovni profesionalni ivot misao da Bog govori samo 00:..;, dje gdje kreatura uti - znaila je oevidno odgajanje za nlii-' no prosuivanje svojih postupaka i njihovu orijentaciju na: paljivo individualno ispitivanje savjesti. 18s Ovaj mirni, tre~:. veni, istaknuto savjesni karakter usvojila je i ivotna praks~ kasnijih anabaptistikih zajednica, a u sasvim specifino} mjeri i ivotna praksa kvekera,. Radikalno raaravanje svij~~: ta nije iznutra doputalo nikakav drugi put, osim pUt'a svje/ tovne askeze. Za zajednice koje s politikim vlastima i njiho< vim radom nisu htjele da imaju nikakve veze iz toga je i spolj-no proizlazilo unoenje ovih asketskih vrlina u pozivni rack Dok su voe najstarijeg anabaptistikog pukret~ u svojoj otll~ enosti od svijeta bili bezobzirno radikalni, ve u prvoj generaciji nije svima kao dokaz preporoenja bio bezuslovno pq~ treban striktno apostolski nain ivota. Ve su toj generaciji pripadali imuni graanski elementi, i ve se prije Menoa;: koji je stajao posve na tlu svjetovne pozivne vrline i poretka: privatne svojine, ozbiljna mora,Ina strogost anabaptista bila praktiki okrenula l86 tom koritu koje je iskopala reformirana etika, jer je uprave razvitak prema vansvjetovnom kaluer:, skom obliku askeze od Lutera, za kojim su u tome poli i artabaptisti, bio iskljuen kao nebiblijski i licemjeran. Ipakse - ne uzimajui u obzir polukomunistikezajednice ranog vremena, o kojima ovdje neemo raspravljati - ne samo d~ danas jedna anabaptistika sekta - takozvani gnjurai (dompelaers. dunckards)- - drala odbacivanja obrazovanja) svakog posjeda koji prelazi neophodnost za odranje ivota

I.' I daije, dakle, postoji razlika u tonu Izmedu kalVInistike i kveker~' ske racionalizacije ivota. Ah kada Baxter ovu misao formulira tako da' duh kod kvekera djeluje na duu kao kakav kadaver, dok je (karakteristi~ no formulirano) reformirano naelo: reason and spirit are conjunct prin~ ciples (razum i dua su povezani principi - prev. N. M. - Christ. Dir., II; str. 70), to ovakva suprotnost za njegovo vrijeme nije, praktino, vie vaiJa~ ,. V. veoma savjsne 'Cramerove lanke Menno i Mennoniten1l R. E. f. Pr. th. u. K., specijalno str 604.. Koliko su ovi lanci dobri tolikoj': manje pronicljiv i djelimice direktno netaan lana~ Baptisten (na istom' mjestu). Njegov autor, na primjer, ne poznaje za poviJesrbaptizma neophodne Publications of the Hanserd Knollys Society ..
18&

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

145

nego, na primjer, i kod Barch,lya vjernost pozivu nije shvatana na kalvinistiki niti samo na luteranski, nego prije na tomistiki nain, kao naturali ratione neizbjeiva konsekvencija isprepletenosti vjernika usvijetu. 181 Ako je u tim shvatanjima lealo slabljenje kalvinistike koncepcije poziva kao u mnogim izjavama Spenera i njemakih pijetista, to se, s dru:ge strane, intenzitet ekonomskog pozivnog interesa kod anabaptistikih sekta, usljed raznih momenata, bitno pojaao. S jedne strane ~bog - prvobitno usljed povlaenja od svijeta smatranog vjerskom dunou - odbijanja d~avnih sluba koje je, i poto je bilo naputeno kao princip, pr~ktiki i dalje postojalo, barem kod menonita i kvekera, usljed striktno g odbacivanja upotrebe oruja i zakletve, to je dovodilo do diskvalifikacije za javne slube. S njim je ruku pod ruku II svim anabaptistikim denominacijama neodoljivo neprijateljstvo pr ~ma svakoj vrsti aristokratskog stila ivota, to je djelimice, kao kod kalvinista, bilo posljedica zabrane oboavanja kreatura, a djelimice, opet; isto tako konsekvencija onih nepoliti kih ili, upravo, antipolitikih naela. Time je itava trezvena i savjesna metodika anabaptistikog naina ivota bila gurnuta na put ne politikog profesionalnog ivota. pri tome je ogromna vanost koju je anabaptistiko uenje o spasenju polagalo na kontrolu putem savjesti, kao individualnog objavljivanja Boga, njenoIL. dranju u profesionalnom ivotu utisnula jedan karakter iji emo veliki znaaj za razvitak vanih strana kapitalistikog duha tek dalje poblie upoznati, a i onda samo utoliko ul~oliko je to ovdje bez pretresanja cjelokupne politike i socijalne etike protestantsJce askeze uope mo101 Tako Barclay, na cit. mj . str. 104, izlae da su Jelo, pie i privrei vanje natural, a ne spiritual acts (prirodne, a ne duhovne radnje - prev. N. M.) koje se i bez specijalnog bojeg poziva mogu da vrle, - To izlaganje jc. odgovor na (karakteristian) prigovor da ovjek, ako, kako kvekeri nauava ju, bez specijalnog motion of the spirit (duevDog podsticaja - prev. N. M.) ne smije da se.noli Bogu, ne bi ni bez takvog specijalnog bojeg podsticaja smio da ore. - Da se i u modernim rezolucijama kvekers1dh sinoda nalazi savjet: da se ~vjek! poto je: stekao dovoljal,.l. iJ.l1etak, poweiz privr~ nog ivota kako bl u mnu od SVjetske buke sav ZIVIO za carstvo bOJe, to Je, naravno, takoder karakteristino, iako se takve misli ponekad nalaze, sigurno, i u drugim denominacijama, pa i U kalvinistikoj. U ovome dolazi do izraaja i to da je prihvatanje graanske profesionalne etike od strane njihovih nosilaca unutarsvjetovni zaokret jedne prvobitno osamljenike askeze.

fl) -

PRO!'tSr.o\-... ni ....-\ I:TIIi.A I Dl H KAPITALIZMA

146

MAX WEBER.

gue. Mi emo onda - da ovo barem anticipiramo - vidjetf da se specifian oblik koji je ona svjetovna askeza kod ana. . baptista, specijalno kod kvekera,188 poprimila ve po sudu 17.. vijeka ispoljio u praktinom potvrdenju onog vanog princi~. pa kapitalistike etike koji obino formuliraju u smislu honesty is the best pOliC,y189 (potenje je najbolja politj~ ka - prev. N. M.) i koji je u ranije citiranom FrankJinovom. traktatu naao svoju klasinu potvrdu. Nasuprot tome, mi e,. mo djelovanje kalvinizma pretpostavljati vie u pravcu razbuktavanja privatnoprivredne energije sticanja: jer je, uprkos svoj formalnoj legalnosti sveca, vaila dosta esto, uglav. . nom, i za kalviniste Geteova reenica: Onaj ko radi uvijek je besavjestan, savjest ima samo onaj ko posmatra.190 . O jednom daljem vanom elementu, koji je intenzitetu unutar svjetovne askeze anabaptistikih denominacija bio 04 koristi, moe se isto tako II njegovu punom znaenju rasprav.;; ljati samo u drugom kontekstu. Pa ipak, da i o tome, istovremeno za opravdanje ovdje izabranog toka prikazivanja~ unaprijed postavimo nekoliko napomena. Ovdje sasvim namjerno nismo zasada poli od objektivnih socijalnih ustano. . va staroprotestantskih crkava i njihovih etikih uticaja, naro.,. ito ne od tako vane crkvene stege, nego od djelovanja koja je subjektivno usvajanje asketske religioznosti od strane pojeI Ovdje jo jednom naroito ukazujemo na izvrsna izlaganja E, Bernsteina na cit. mj. Na Kauckijev vrlo shematian prikaz anabaptistikog pokreta i njegovu teoriju krivovjemikog komunizma uope (u prvom svesku istog djela) osvmuemo se drugom jednom prilikom. I Veblen (Cikago) u svojoj podsticajnoj knjizi: Theory of business enterprise miljenja je da je taparo)a jedino ranokapitallstika. Samo to je uvijek bilo privrednih nadljudi koji, kao dananji ))captains of industry ())krupni industrijalci - prev. N. M,,) stoje s one strane dobra i zla, a u irokom donjem sloju kapitalistikog dranja jo i danas vai to naelo. 'o. In civil actions it is good to be as the many. in religious, to be as the best (U graanskom djelovanju je dobro biti kao veina. a u vjerskom kao najbolji - prev.N. M.) ~ kae. na primjer, Th. Adams (Works of the Pur. Div., str. 138). - To, istina, zvui neto daH:kosenije nego to je miljeno. Znai da je puritansko potenje formalistika legalnost, isto tako kao to je ispravnost ili ))U'prightness, koju bivi puritanski narodi rado istiu kao na"; cionainu vrlinu, neAto specifino drugo, formalistiki i refleksivno prekrojeno prema njemakom potettju. Dobre su napomene o tome jednog pe dllgoga u ))Preuss, Jahrb.. sv. 112 (1903), str. 226. Formalizam puritanske etike je~ sa svoje strane. potpuno adekvatna forma vezanja za zakon.

_pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

147

dinca bilo podesno da u nainu ivota izazove. Ovo ne samo . zato to se o ovoj strani stvari dosada vodilo mnogo manje rauna. Nego i zato to djelovanje crkvene stege nije uvijek bilo u istom pravcu. Crkveno-policijska kontrola nad ivotom pojedinca, koja je u oblastima kalvinistikihdravnih crkava bila tjerana skoro do same ivice inkvizicije, mogla je, naprotiv, da djeluje upravo protiv oslobaanja individualnih snaga, koje je bilo uslovljeno asketskom tenjom za me~~d skim usvajanjem spasenja, i to je ona, pod izvjesnim okolnostima, stvarno i inila. I kao to je merkantilistiko ureenje -(Reglementierung) drave moglo, dodue, da die industrije, a ne, barem samo po sepi, kapitalistiki duh - koji je ono, naprotiv, kada bi poprimalo policijsko-autoritarni karakter, esto direktno paralizovalo, - tako je isto to djelovanje moglo a proizie i iz crkvenog ureenja (Reglementierung) askeze ako se ono suvie i preteno policijski razvijalo: onda bi ono iznuivalo izvjesno spoljne dtanje, ali bi, pod odree nim okolnostima, paralizovalo subjektivne impulse za metodski nain ivota. Svako raspravljanje u ovoj stvari 1!!1 mora da uzme u obzir veliku razliku koja je postojala izmeu djelovanja autoritarne moralne policije dravnih crkava i djelovanja moralne policije sekta, zasnovanog na dobrovoljnom podvrgavanju. To to je anabaptistiki pokret u svim svojim denominacijama naelno stvarao sekte, a ne crkve, dobro je, svakako, dolazilo intenzitetu njihove askeze, isto tako kao to je to - u razliito jakoj mjeri - bio sluaj i koonih kalvinistikih, pijetistikih i metodistikih zajednica koje su faktiki bile stjerane na put vo}untaristikog stvaranja zajedrtice. 19Z Mi sada ima da pratimo puritansku ideju poziva u njenom djelovanju na privredni ivot, poto je prethodna skica pokuala da razvije njenu religioznu zasnovanost. Pri svim odstupanjima u pojedinostima, i pri svoj razlici u naglasku koji kod raznih asketskih vjerskih zajednica lei na za nas odluujuim stanovitima, pokazalo se da ova posljednja postoNeto o tome u sljedeoj raspravi. Ovdje lei razlog za penetrantno ekonomsko djelovanje asketskoprotestantskih. a ne katolikih, minoriteta..
191

192

denommaclJa povremeno shvatanje rehglOznog stanJairi.l'~~ losti upravo kao jednog stanja (st~~us) koje ~vj~ka O~V~j~~ od prokletstva kreaturaInog, od svIJeta,194 ah1je posJedaJ: vanje - ma kako da je ono po dogmatici odnosnih denomina~; cija bilo postignuto -nije moglo biti garantovano ni biloko~~ jim magijsko-sakramentalnim sredstvima niti rastereenjem,;u. ispovijedi, niti, pak, pojedinim pobonim djelima, negosani t potvrdenjem u jednom specifinom, od ivotnog stilapn;' rodnog ovjeka jasno drukijem ivotu. Iz toga je ia pojel; dinca proizlazila pobuda za metodsku kontrolu njegova: sta.' nja milosti u nainu ivota, a time za njegovo asketsko proK manje. Ali je taj asketski ivotni stil znaio upravo kao io' smo vidjeli, na boju volju orijentirano, racionalno uoblie~; nje itava ivota. lova askeza nije vie bila opus superrogatl~ onis (djelo vika zaslunosti - prev. N. M.), nego djelo k6j~ se trailo od svakog ko je htio da obezbijedi svoje spasenje~ Onaj vjerom traeni, od prirodnog ivota razliiti, zasebIli; ivot svetih nije se vie odvijao - to je odluujua stvar - v~n svijeta, u monakim zajednicama, nego unutar svijeta i njego. . vih uredaba. Ova racionalizacija naina ivota unutar svijeta s obzirom na onaj svijet bila je posljedica pozivne koncepcije asketskog protestantizma. ";- :.: Hrianska askeza, u poetku bjeei iz svijeta u osam; ljenost, bila je ve svijetom iz manastira, time to ga se odrekS' la, duhovno zavladala. Ali je ona, uglavnom, svjetovnom SV~~ kodnevnom ivotu ostavila svoj prirodno bezazlen karakter: Sada je ona stupila na trg ivota, zatvorila za sobom kapiju manastira i preduzela da svojom metodikom prome uprav,o,: taj svjetovni svakodnevni ivot i da ga preuredi u racional~n
.;

j~ i~k kod sviju njih ! CI;' djeluju.'~ Ali je z.a naAe posmJ nje bIl,? - da to .syiffi
sta~!10 odluuJuce :eka~lt~hramo ko~

148

MAX WE8~o~

jueg

uope.;

lU to je razliitost dogmatske fundamentacije s uklapanjem odluu~ interesa za potvrdenje bila spojiva, to ima svoj krajnji razlog; koji ovdje jal nije za raspravljanje, u vjerskopovijesnoj osobenosti hrianstv:a.

"O Since God hath gathered us to be a people (Otkako nas je Bog skupio da budemo jedan narod - prev. N. M.)... kae, na primjer, i Barclay na cit. mj. str.,357, a ja sam sam jo sluaojednu kvekersku propovijed II Haverford Collegeu koja je jako naglaavala interpretaciju salnts = sepa.~ rati (sveti .... odvojeni - prev. N. M . ) . : ; ' ; ,

,pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

149

. ivot u svijetu, pa ipak ne od ovog svijeta niti za ovaj svijet. S kojim rezultatom, to e naa dalja izlaganja pokuati da po. kau.

2.
Da bi se progledale veze osnovnih religioznih predstava asketskog protestantizma s maksimama ekonomskog svakodnevnog ivota, potrebno je, prije svega, uzeti u razmatranje one teoloke spise na kojima se moe vidjeti da su se razvili iz duobrinike prakse. Jer u jednom vremenu kada je onaj svijet bio sve, u kojemu je od priputanja priesti zavisio socijalni poloaj jednog hrianina, kada je sveenik kroz duobrinitvo, crkvenu stegu i propovijed vrio jedan uticaj o kojemu - kao to to svaki pogled u skupljene consilia, casus nonscientiae (savjete; sluajeve neznanja prev. N. M.) itd. pokazuje - mi moderni ljudi prosto ne moemo vie da stvorimo sebi nikakvu predstavu, - u toj praksi istaknute religiozne sile su bile stvaraoci narodnog karaktera. Mi za pretresanje ovog odsjeka, nasuprot kasnijim pretresanjima, moemo asketski protestantizam da tretiramo kao kakvu skupnu masu. Ali kako iz kalvinizma razvijeni engleski puritanizam prua najkonsekventniju fundamentaciju id~je poziva, stavimo, shodno naem principu u sredite jednog od njegovih predstavnika. Richard Baxter se, meu tolikim drugim literarnim predstavmclma puritanske etike, istie svojim eminentno praktinim i ironinim stavom, a istovremeno i opim priznanjem na koje nailaze njegovi jednako ponovno izdavani i prevodeni radovi. Prezbiterijanac i apologet vestminsterskog sinoda, a k tome - kao toliki najbolji duhavi tog vremena - dogmatski postupno izrastajui iz visokog kalvinizma, u dui protivnik Kronwelove uzurpacije, jer je stran svakoj revoluciji, sektatvu i, osobito, fanatinoj revnjivosti svetaca, ali od velike irokogrudosti prema spoljnjim osobenostima i objektivan prema protivniku, on je svoje polje rada traio poglavito u pravcu praktinog unapreivanja vjersko-moralnog ivota, pa se - kao jedan od najuspjenijib duobrinika koje povijest poznaje - u slubi ovog rada stav-

150

ljao n~ .~aspoloenjel vl.adi parlan;t.enta, k~o i Kromvelu Lres~ ta'!racIJl. dok p0c;i posl1ed~Jom .nIJe -: vec pred )~ B~rtolomej~ skIm danom - IZ sluzbe IstUPIO. Njegov Chnstlan Dire~ tory je najobimniji kompendijum puritanske moralteologij~ i pri tome svuda orijentiran na praktina iskustva njegove du~ obrinike slube. - Kao reprezentanta njemakog pijetii~ ma, donosiemol uporedno Spenerove Theologische BedeJf;. ken, za ~vekerizam Barc::layevuApo!ogy i k tome druge predstavnIke ""asketske etlke.3 RadI usted~ na prostoru~ po mogunosti ispod crte. .. Ako uzmemo u ruke Baxterov Ewige Ruhe der Hei)i~ gen i njegov Christian Directory ili, takoer, srOdnef!l~ dove drugih autora,4 toe nam na prvi pogled u sudovimaq
, . .. I V. lijepu karakteristiku kod Dowdena, na cit. mj. - O BaxterOvOjt~ ologiji, poto se on striktnog vjerovanja u dvojni dekrct postupno bio pr(j~ ao, orijentira 'prilino uvod u njegove razne (od Jenkyna) tampane radove u Works of the Puritan Divines. - Njegov pokuaj da kombinuje univer~: sal redemption (ope spasenje - prev.N. M.) i personal election (li. ni izbor - prev. N. M.) nije nikoga zad0voljio. Za nas je bitno samo to to' se on ipak i tada drao personal election (linog izbora), tj. etiki presudnih:' stvari u uenju o predestinaciji. S druge strane, kod njega je vano slabljenje njegova zakonskog shvatanja opravdanja, kao izvjesno pribliavanje ana:; baptistima. ' . Isto tako bi mogli biti doneseni Voet i .drugi kontinentalni predstav.; nici unutarsvjetovne askeze. Brentanovo miljenje da je ovaj razvitak bio sa~ mo anglosaski - potpuno je pogreno. Izbor se zasniva na elji da asketski pokret druge polovine 17. vijeka ne iskljuivo, ali po mogunosti neposre<1.: no prije zaokreta u utilitarizam - doe do rijei .. Od zadatka, inae puna dfa:~~ i, da ivotni stil asketskog protestantizma i iz biografske literature oigled:. no predstavimo - osobito kvekersku literaturu, kao kod nas jo relativno ne':, poznatu. trebalo bi ovdje iznijeti - morali smo. na alost, da u okviru OVC;' skiCe odustanemo. . 3 Traktati i propovijedI Th. Adamsa, John Hoewa, Matthew Henryja; J. Janewaya, St Chamocka, Baxtera, Bunyana skupljeni su u 10 svezaka djc.~ la Works of the Puritan Divines (London, 1845-48). u jednom esto neklV ko proizvoljnom izboru. Izdanja radova Baileya, Sedwicka, Hoombeeka na.': vedena su ve gore pri prvom c i t i r a n j u : ' Jer br se iSto tako mogli uzeti spisi Gisberta Voeta, ili rasprave hug4::< notskih sinoda. ili holandska baptistika literatura. Na vrlo nesrean nain; su Sombart i Brentano izvadili iz Baxtera upravo one cbionitske{( sastav~~j dijelove koje sam ja jako isticao - da bi mi prigovorili nesumnjivu (kapitali.' tiku) Z3.0stalost njegova ucnja. Ali ovjek mora da 1) itavu ovu literatu~; ru zaista temeljito poznaje da bi se njom pravilno sluio; 2) ne smije previd~: jeti da ja upravo nastojim da pokaem kako je, uprkos antimamonistif

poZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

151

bogatstvu5 i njegovom sticanju pasti II oi naglaavanje upra~ vo ebionitskih elemenata novozavjetnih objava. 6 Bogatstvo kao ~akvo je j~dna ve.I.ika opasnost, ~jegova iskuenja su ne~ prekIdna, teznJa 7 za nJIm ne samo daje, prema dominantnom
v

kom u~t:nju. ipak duh ove asketske religioznosti, isto onako kao u manastirskim gazdinstvima. rodio ekonomski racionalizam. jer je ona nagradivala ono to je odluno: asketski uslovljene. racionalne podsticaje: Samo je to vano, i upravo to je ipak poenta ovo,a to je ovdje izloeno. . Isto tako kod Kalvina, koji nije bio apsolutno nikakav ljubitelj graanskog bogatstva (v. estoke napadaje na Veneciju i Alitverpen Comm. u Jes. Opp. III. 140a, 308a). . . 6 Saints' everlasting rcst, cap. X, XII.. - Upor. Bailey, Praxis pietatis. str. 182. ili, pak. Mathew (Henrya) The worth of the soul. Works of Pur. Div.,. str. 319: Those that are eager in pursuit ofwordly wealth despise their soul, not only because the soul is neglected and the body preferred before it. but because it is employed in these pursuits: Psalm 121.2. (Oni koji su estoki u tenji za svjetovnim bogatstvom preziru svoju duu ne samo zato to je pred tim zapostavljena dua, a tijelo pretpostavljeno. nego. zato to ona tim tenjama slui - prev. N. M.) Ali na istoj strani stoji napomena, koju emo kasnije citirati. o grenosti traenja vremena svake vrste, a osobito one putem recreatIons. Isto tako, u itavoj vjerskoj literaturi englesko-holalidskog puritanizma. V., na primjer, Hoombeekovu (na cit. mj. L. XC, 18. i 18) filipiku protiv avaritia (lakomostl- prev. N. M.). (Kod ovog pisca sudjeluju,uos~ talom, sentimentalno-pijetistiki uticaji: v. pohvalu bogougodnoj tranquillitas animi (duevnom miru - prev. N. M.) nasuprot sollicitudo (uzbuenosti, brigama - prev. N. M.) ovog svijeta.) Bogata se lako ne spasava. kae ..., oslanjajui se na jedno poznato mjtsto u Bibliji - i Bailey (na cit.nij. str. 182). Imetodistiki katekizmi odvraaju od toga a se na zemlji skupljaju blaga. Kod pijetizma se to savreno samo od sebe razumije. A ni kod kvekera to nije bilo drukije. Upor. Barclay na cit. mj. str. 517:... add therefore beware of such temptation as to use their callings and engine to be richer (... i zato se uvajte iskuenja kao to je to da se sluite svojim pozivima i smiljate da budete bogatiji - prev. N. M.). 1 Ali nije samo bogatstvo nego je i 1iagonska tenJa za dobiti (ili ono to je vailo kao to) isto tako otro osuivana. U Nizozemskoj je jUD()holandski sinod od 1514. na jedno pitanje izjavio: lombardante, iako je taj posao zakonom doputen. ne treba priputati priesti; provincijalni sinod u Deventeru od 1598. (l.. 24) protegnuo je to na namjetenike lombardanata, sinod u Gorichemu od 1606. odredio je otre i poniavajue uslove pod kojima su ene tih zelenaa mogle da budu priputene priesti, a raspravljalo se jo 1644. i 1657. da li lombardanti mogu biti priputeni priesti (ovo, naroito. naspram Btentana, koji citira svoje katolike pretke-iako je u cijelom evropsko-azijskom svijetu ve hiljadama godina bilo stranaca i bankara), a jo je Gisbert VQet (Disp. theoi. IV Alist. 1667. de usuris, str. 665) htio trapezite (Lombarane, Pijemonteze) da iskljui iz priesti. Na hugenotskim sinodima nije bilo drukije. Ove vrste kapitalistikih slojeva nisu nipoto bile tipini nosioci miljenja i naina ivota o kojima se ovdje radi. One isto tako nisu. prema antici i srednjem vijeku, bile nita novo..

152

MAXWEB~I

bogatstvu sveenika nije vidio nikakvu smetnju za njihoW\i djelatnost, nego je, naprotiv, u njemu gledao sasvim poeljntit: jaanje njihova ugleda, dozvoljavao im da svoju imovinukoi~~ risno ulau, samo uz izbjegavanje bruke, - askeza usmjeren~-) protiv svakog sticanja vremenskih dobara. Primjere oSude"; tenje za novcem i dobrima iz puritanskih spisa moemo prh~': izvoljno da gomilamo i da ih kQntrastiramo s poznosrednjoy~) jekovnom etikom literaturom, u tome mnogo ravnoduni~ jom. love sumnje su bile vrlo ozbiljna stvar - treba samo ma~; lo bolje pogledati, pa da se vidi njihov odluujui etiki smI~~: sao i veza. Ono to je stvarno za osudu, to je, naime, odmara~. nje na' posjedu," uivanje u bogatstvu, s njegovom posljedil: com besposlienja i putenosti, cl prije svega, skretanja od te~~: nje za svetim ivotom. I samo zato to ovaj posjed don()sf s~sobom opasnosti ovog odmaranja, on je sumnjiv. Jer vje~: iti mir svetih lei na onom svijetu, ali na zemlji mora ov~, jek, da bi bio siguran u svoje stanje milosti, da radi djela onoga koji ga je poslao sve dok je dan. Ne dokolica i uiva} nje, nego samo rad, po nedvosmisleno objavljenoj volji bojoj, slui uveanju njegove sl~ve.9 Traenje vremena je, dakle;, prvi i principijelno, najtei od svih grijeha. Vrijeme ivota je beskrajno kratko i dragocjeno da bi se utvrdila vlastita vo~ . kacija. Gubljenje vremena drutvenou, praznim pria.'
Iscrpno razvijeno u 10. poglavlju Samts' everlasting rest; Ko bi u sklonitu koje mu je Bog dao u posjed htio stalno da se odmara, toga ce, Bog i u ovom ivotu udariti. Gotovo uvijek je sit mir na steenom bogatstvu predznak pada. - Kad bismo mi imali sve to bismo na svijetu mogli imati, zar 'bi to ve bilo sve emu smo imali da se nadamo'! Neimanjeelja na svije-, tu ne moe se postii, jer to po bojoj volji i ne treba da bude.. . 9 Christ.. Dir. , I. str. 375/6: lt is for action that God maintaineth us and our activities: work is moral as well as the natural end of power... 1tis action that God is most served and honoured by.... The public welfare or the good ofmany is to be valued above our own (Zbog radinosti Bog uva nas i nae djelatnosti: rad je moralni kao i prirodni cilj moi.. Radinou se najvie slui Bogu i najvie mu se odaje potovanje .... Javno blagostanje ili dobro veine treba cijeniti vie nego nae vlastito - prev. N . M . ). Ovdje se pokazuje zaetak zaokreta iz volje boje u isto utilitaristika gledita kasnije liberalne teorije. O religioznim vrelima utilitarizma v.dalje u tekstu i ve gore na str. 141 napomenu 5.

znaaju carstva bojeg, besmislena nego i moralno sumnjiv~1 Izgleda da je ovdje mnogo otrije nego kod Kalvina - kojiti:1

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

l53

njem,10 luksuzom," ak i spavanjem duim nego to je to za zdravlje potrebno12 - najvie 6 do 8 sati - moralno je apsolutno za osudu.1 3 Jo se ne kae kao kod Franklina: Vrijeme je novac, ali ta reenica vai, u neku ruku, uspiritualnom smislu: ono je beskrajno vrijedno, jer je svaki izgubljeni sat rada u slubi boje slave oduzet. 14 Bezvrijedna je, stoga, i
10 Zapovijed utanja je polazei od biblijske prijetnje kaznom za svaku nepotrebnu rije ..,. osobito od vremena klinijevaca, potvrdeno asketsko sredstvo odgoja za samokontrolu. ] Baxter opirno i iscrpno govori o grijehu nc:potrebnog govorenja. Karakteroloko znaenje je cijenio ve Sanford, na Cit. mj., str. 90. Melancholy i moroness (sjetnost inatmUTen05t - prev, N. M;.) I?uritana~a, koje su savremenici tako duboko osjeali, bile su upravo posljedica prekida bezazlenosti )status naturalis (prirodnog stanja - prev. N. M.), a u slubi ovih ciljeva stajalo je i strogo zabranjivanje nepromiljenog govora., - Kada Washington Irving(Bracebridge Hall~ gl. XXX) razlog tome trai djelimice u calculating spirit ()raunskoniduhu - prev, N. M.) kapitalizma, dj~l,imice, opet, u djelovanju politike slobode, koja vodi do samoodgovornostI, onda na to treba rei da Jeza romanske narode taj efekat i.zosta~ i d!1 su z8: Englesku stvari stajale ovako: l) puritanizam Je osP.OSObIO "sv<?Je slJe~bentke da stvore slobodne institucije i da ipak postanu sVjetska sIla I 2) on Je onu )raunstvenost (Rechenhaftigkeit) - kako Sombart naziva ovaj ))spirit - koja je, u stvari, za kapitalizam konstitutivna, pretvorio iz sredstava privrede, u princip itava naina ivota. II N a cit. mj" l, str. Ill. 12 Na cit. mj, l, str" 383. i d. 13 Slino o dragocjenosti vremena Barclay na cit. mj., str. 14. 14 Baxter na cit. mj., str. 79:)Keep up a high esteem of time and be every day more careful that you lose none of your time, then you are that you lose none of your gold and silver. And if vain recreation, dressings, feastings, idle talk, unprofitable company, or sleep, be any of them temptations to rob you of any of your time, accordingly heighten your watchfulness. Those that are prodigal of their time despise their own souls ( Visoko cijenite vrijeme svakog dana budite sve paljiviji da ne izgubite ni najmlli1$ svog vremena nego to ste paljivi da ne izgubite ni najmanje svog zlata i srebra. I ako su prazna razonodenja, dotjerivanja, pirovanja. zaludno razgovaranje, beskorisno drutvo ili spavanje koje od iskuenja koje vam otimlje ikoliko vaeg vremena, prema tome poveajte svoju panju - prev. N. M.). ()Oni koji su rasipni u svojem vremenu, preziru svoje vlastite due - prev. N. M.), kae Matthew Henry (Worth of the soul, W. of Pur. Div., str. 315). I ovdje se protestantska askeza kree davno utvrdenim putem. Mi smo navikli da o specifino modernom ovjeku od struke kaemo da taj nema vremena I da stepen kapitalitikog razvitka, na primjer, mjerimo - kao ve Gete u svojim Wanderjahren - po tome to asovnici otkucavaju svaku etvrt sata (kao i Sombart u svojem )Kapitalismus). - Ali mi ipak neemo zaboraviti da je prvi ovjek koji je (u srednjem vijeku) ivio s raspodije!jenim vremenom bio kaluder i da su crkvena. zvona imala da slue njegovoj potrebi raspodjele vremena.

154
....

eventualno, neposredno za osudu dokona kontemplacija.';,,:, najmanju ruku, kad se deava na raun pozivno g rada. lS Jet~, je ona Bogu manje ugodna nego aktivan rad njegove voljeti~; poZiVU. 16 Osim toga, za nju je tu nedjelja, a, po Baxteru, uVi;/' jek oni koji su u svom pozivu dokoni nemaju ni za Boga v:teC mena kada za to bude trenutak. H '
IS Upor. Baxterova raspravljanja o pozivu na cit. mj., I, str. 108. i d~6' njima sljedee mjesto: But may I cast off the world that I may only think aC my salvation? - Answer: You may cast off such excess of wordly caresor business as unnecessarily hinder you in spiritual things. But you may not cast off all bodily employment and mental labour in which you may serve tJie common good. Every one as a member of Church or Commonwealth must employ their parts to the utmost for the good of the Church and the Commonwealth. To neglea this and say: I will pray and meditate, is asir your servant should refuse your greatest work and t ye himself to some lesSer, easier pan. And God hath commandeth you some way or other to labour for your daily bread and not to Jive as dronesllf the sweat of others only (Ali; mogu li odbaciti svijet samo da bih mogao rltisliti na spasenje? - Odgovoi:: Moete odbaciti sav viak ovozemaljs1rih briga i posla kojj vas nepotrebne) spreava u duhovnim stvarima. Ali vi ne moete odbaciti sav lini posao i umni rad u kojemu moete sluiti opem dobru. Svako kao lan crkve. ili dravne z!ljednice mora iskoristiti svoje sposobnosti do krajnje granice za dobro crkve i dravne zajednice. To zanemariti i rei: Ja hou da se molim Bogu i da razmiljam. to je kao kad bi va sluga odbio va najvei posao i ve.;. zao se za mariji, laki dio. Bog vam je zapovijedio da na ovaj ili na onaj ila~ in radite za svoj svagdanji hljeb i da ne ivite kilo trutovi samo od znoja, drugih - prev. N. M.). Za to se navodi boja zapovijed Adamu. U znoju: svog lica ... i Pavlovo uputstvo: Ko ne radi, ne treba da jede. O kv~keri';' ma je bilo odvajkada poznato da su njihovi imuni krugovi svoje sinove bod~ rili na izuavanje zanata (iz etikih. a ne - kako to Albeni preporu~je -dz utilitaristikih r a z l o g a ) . , lO> Ovdje lee stvari u kojima pijetizam zbog svojeg osjeajnog karak,. tera zastranjuje. za Spenera je ipak savreno jasno (v. Theolog. Bedenke]Ji III, str. 445), uprkos tome to on sasvim u luteranska m duhu naglaava daje pozivni rad sluba boja - a i to je luteranski -. da nemir pozivnih poslova odvodi od Boga - to je jedna vrlo karakteristina antiteza puritanizmu. n Na cit. mj., str. 242: . Ifs they are lazy in their callin.gs that can find no time for holy duties (Zato to su lijeni u svojim pozivima, oni ne mogu nai vremena za svete dunosti - prev. N. M.). Odatle miljenje da su prven. stveno gradovi - sjedita graanstva okrenutog racionalnom privreivanju sjedita asketskih vrlina. Tako J~,axter o svojim tkalci ma u Kidd~rminstRUu svojoj autobiografiji kae: And theirconstan~ converse and traffic with London doth much to promote civility and piety among, tradesmen (A njiho~ vo stalno ophoenje i saobraaj s Londonom ine mnogo da se meu zanat~ ; lijskim radnicima unapreuje uglaenost j pijetet - prev. N. M.). (Ekscerpt u w., of the Pur., Div." str XXXVIII), Da bi blizina glavnog grada imala dana vrline djeluje okrepljujue, to e dananje - barem njemake - sveenike za-

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

155

Kroz Baxterovo glavno djelo18 se, prema tome, provlai jedno stalno ponavljano, pOI1ekad gotovo strastveno propovijedanje tekog, neprekidnog tjelesnog i duevnog rada. Dva motiva ovdje djeluju zajedno. 19 Rad je, na prvom mjestu, odavno prokuano asketsko sredstvo koje je, kao takvo, u crkvi Zapada, u otroj suprotnosti ne samo prema Orijentu nego gotovo prema svim kaluderskim pravilima cijelog sVijeta/o - odvajkada bilo cijenjeno. 21 On je, naime, specifino preventivno sredstvo protiv svih onih iskuenja koja puri tanizam obuhvata pojmom inclean life (neistiivot - prev. N. M.), - a njihova uloga nije mala. Seksualna askeza u puritanizrnu samo je po stepenu, a ne po osnovnom principu,
prepastttL Ah i pljebzam pokazuje slina shvatanja. Tako Sp ener jednom prilikom pie nekom mladom kolegi: Pokazae se, u najmanju ruku, da se medu velikim brojem ljudi u gradu, gdje je veina potpuno pokvarena, ipak jo nalazi nekoliko dobrih dua na kojima se moe postii dobro; dok se u selima, to je za brigu, ponekad jedva neto estito moe da nade u itavoj jednoj opini (Theolog, Bed., J, 66, str. 303). - Seljak je upravo malo kValifikovan za asketski racionalan nain ivota.. Njegova etika glorifikacija je vrlo moderna. U znaaj ove i slinih pojava za pitanje klasne uslovljenosti askeze neemo se ovdje uputati. ,. Uzmimo sljedea mjesta (na cit. mj. str. 336. i d.): Bewholly taken up in diligent business of your lawful callings when you are not exercised in the more immediate service of God (Budite potpuno zauzeti priljenim poslom u svojim zakonitim pozivima kada ne vrite neodloniju slubu bojU - prev. N. M.), - Labour hard in your cal1ings (Radite valjano u svojim pozivima - prev. N. M.). - See that you have a calling which will find you employment for all the time which Gods immediate service spareth (Gledajte da imate jedan poziv koji e vas zaposliti za itavo vrijeme koje vam ostavlja neodlona sluba boja - prev. N. M.). lO Da specifino etiko cijenjenje rada i njegova dostojanstva hrianstvu prvobitno nije bila neobina, pa ak ni svojstvena misao, to je ne davno opet Harnack otro naglasio (Mitt . des Ev - Soz. Kongr. 14, izd. 1905, br. 3/4, str. 48).. .&;"\ lO Na emu se ova vana suprotnost, koja postoji oevidno od uredbe benediktinaca. zasniva - to moe pokazati samo jedno mnogo obimnije razmatranje. II Tako i upijetizmu (Sp/(}ler, na clt . mj . , III, str. 429, 430). KarakteristIno je pijetistiko tumaenje - da vjernost pozivu, koja nam je zbog grijeha kao kazna nametnuta, slui umfivlj'avanju vlastite volje. Rad u pozivu je, kao i ljubav prema blinjemu, dunost zahvalnosti za milost boju (luteranska predstava!), i stoga nije bogougodno kada se on vri protiv volje i s neraspoloenjem (na cit. mj., ll, str. 272) . Hrianin e se, dakle, pokazati marljivim u svojem radu kao edo ovog svijeta((. To, oevidno," zaostaje za puritan skim shvatanjem.

156

MAX WEBER:

drukija od kaluerske i zbog obuhvatanja i branog ivQta dalekosenija" Jer je spolni snoaj i u braku dopustiv2.2. samo kao od Boga traeno sredstvo za poveanje njegove slave, sa~
22 A sober procreation of children (Trezveno raanje dJece ~. prev. N. M.) je, po Baxteru. njena svrha. Slino i Spener, meutim s koncesijama grubom luteranskom shvatanju, po kojemu je izbjegavanje ~ inae tiesuzbivljivog - nemorala sporedna svrha. Konkupiscencija je, kao popratna pojava spolnog snoaja, i u braku grena, i po shvatanju, na primjer, Spenerovom, ona je tek posljedica istonog grijeha, koji je tako jednu prirodnu i Bogom traenu stvar pretvorio u neto neiibjeno s 'grenim osjeanJima po~ vezano i time u neto to je pudendum (ega se valja stidjeti, sramotno prev. N. M.). I po shvatanju nekih pijetistikih pravaca najvi! je oblik hri-' anskog braka onaj u kojemu je sauvan virginitet, a odmah zatim onaj u kojemu spolni snoaj slui iskljuivo raanju djece, i tako dalje, do onih koji e sklapaju iz isto erotskih iIi isto spoljnjih razloga i koji, etiki posmatrano; vae kao konkubinati. pri tome se na ovim donjim stepenima, iz isto spolj~ njih razloga) sklopljen brak (jer uvijek potie iz racionalne promiljenosti) pretpostavlja erotski uslovljenom braku. Hernhuterska teorija i praksa ne' dolaze ovdje u obzir. Racionalistika filozofija (Chr. Wolf) je preuzela asketsku teoriju u shvatanju da ono to je utvreno kao sredstvo za svrhu: konki.h' piscencija i tijenoutoljavanje ne smije da bude svrha samoj sebi. Zaokret u isto higijenski orijentirani utilitarizam izvren je ve kod Franklina, koji stoji na etikom stanovitu modernih ljekara, pod nevlnou razumije6g~. rani enja spolnog snoaja na ono to je zdravstveno poeljno, i koji se,kako je poznato; o tome kako? i teoretski izjasnio. im ove stvari uope postanu predmet isto racionalnih rasuivanja, ovaj razvitak je ve svuda nastupio;, Puritanski i higijenski seksualni racionalista idu vrlo razliitim putevima; sa~ mo to se oni ovdje odmah razumiju: u jednom predavanju motiviraoje:. neki revnosni predstavnik higijenske prostitucije - radilo se o osnivanju bordela i njihova uredenja ... moralnu prihvatljivost vanbraDog spolnog snoaja (smatranog higijenski korisnim) pozivajui se na svoje pjesniko preobraenje pomou Fausta i Gretice., Tretiranje Gretice kao prostitutke i izjednaivanje silne vladavine ljudskih strasti sa spolnim snoajem radi' zdravlja, - i jedno i drugo potpuno odgovara puritanskom stanovitu isto tac:. ko kao, na primjer, od istaknutih ljekara ponekad zastupano, isto struno shvatanje da jedno pitanje koje zadire u najsuptilnije line i kulturne proble~: me, kao to je pitanje seksualne apstinencije, spada isklju:ivo pred forum ljekara (kao strunjaka): kod puritanaca je stninjak moralistiki, a ovdje'; higijenski teoretiar, prema tome je princip kompetencije za rjeavanje' tog pitanja, koji nas lako podsjea na banauzijski - naravno, s obrnutim predznakom - isti. Ali je moni idealizam puritanskog shvatanja, sa svim.' svojim prenemaganjima, mogao, i sa rasnokonzervativnih stanovita i isto'" higijenski posmatrano, da pokae pozitivne rezultate, dok moderna seksu~ alna higijena, zbog neizbjenog za nju apela na bespredrasudnost, dospio"~ jeva u opasnost da buretu u koje pretae istovremeno izbije dno. - Kakaje pri onom raciom~!nom tumaenju spolnih snoaja kod naroda koji su bili,: pod puritanskim uticajem konano ipak nastala profinjenost i duhovno-etio< ko proimanje branih odnosa i onaj vrhunac' branog vitetva - u suproti'

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

157

obrazno sa zapovijedi: Budite plodni i mnoite se! Kao protiv religioznih sumnji i skrupuloznog samomuenja tako se i protiv svih seksualnih iskuenja propisuje - pored umjerene dijete, biljne hrane i hladnih kupki - Radi estoko u svojem pozivu! Z3 Ali je rad, osim toga, i prije svega, od Boga propisana samosvrha ivota uope. Z4 Pavli nska reenica: Ko ne radi, ne treba da jede vai bezuslovno i za svakoga. 2s Neimanje volje za rad je simptom nedostajueg stanja milosti!6 Ovdje se jasno pokazuje odstupanje od srednovjekovnog dranja. I Toma Akvinski je onu reenicu interpretirao. Po njemu Z7 je rad samo naturali ratione (prirodnim zakonom - prev. N. M.) nuan za odranje ivota pojedinca i drutvene cjeline. Gdje ova svrha otpada, prestaje i vaenje tOg propisa. On pogaa samo vrstu, a ne svakog pojedinca. Ko bez rada moe da ivi od svog posjeda, na toga se on ne odnosi, a isto tako kontemplacija kao duhovni oblik djelovanja II carstvu bojem stoji, naravno, nad tom zapovijedi u njenom bukvaInom tumaenju. Uz to je za popularnu teologiju najvinosti s patrijarhalnom maglom koja jo postoji kod nas sve do krugova duhovne aristokratije u vrlo osjetnim zaostacima - to, naravno, neemo ovdje ispitivati. (Anabaptistiki uticaji su sauestvovah i u emancipaciji ena; zatita slobode savjesti ene i proirenje misli ))opeg sveenstva i na nju i ovdje su bile prve bree u patrijarhalizmu.) u Kod Baxtera se uvijek ponavlja. Bibhjska osnova je redovito ili ona koju poznajemo jo od Franklina (Solomunove prie, 22, 29) ili slava rada II Solomunovim priama, 31, 16. Upor. na cit. mj., str. 382, str. 377, itd . ak i Zinzendorf ponekad kae: ))ovjek ne radi samo zato da bi ivio, nego ivi rada radi, i ako nema nita vie da radi, onda on pati ili zamre (Plitt, l, str. 428) . s I jedan simbol mormona (po citatima) zavrava se rijeima: )Ali jedan trom i lijen ovjek ne moe biti hrianin niti moe biti spasen. On je odreden da bude ubijen i izbaen iz konice. Medutim, ovdje je preteno grandiozna disciplina, koja se dri sredine izmedu manastira i manufakture, stavila pojedince pred izbor: rad ili izbacivanje i - povezana, dakako, s vjerskim entuzijazmom, i samo njime omoguena - pokazala udestvene ekonomske rezultate ove sekte . Ono stoga, na cit. mj. I. str. 380, biva II svojim simptomima briljivo analizirano . ~ ))Sloth ()Tromost{( - prev. N. M.) i idleness ())lijenost prev. N . M) su tako eminentni grijesi zato to imaju stalan karakter. Baxter ih smatra upravo )faZaralma stanja milosti (na cit. mj., I, str. 279/80). Oni su upravo antiteza metodinog ivota . ., v. gore str. 56, napomenu 5.

158

MAXWEBEj(

i oblik kaluderske produktivnosti bio u poveavanju blaga

crkve (thesaurus ecclesiae) molitvom i slubom bojom:' AJi kod Baxtera ova izbjegavanja etike radne dunosti, raZ.., umljivo, ne samo da otpadaju nego on i stalno istie r:iaelo da ni bogatstvo ne oslobada28 onog bezuslovnog propisa. Ni imuan ovjek ne treba da jede ako ne radi, jer iako njemu za pokrie njegovih potreba nije rad potreban, to ipak postoji. boja iapovijed koju on ima da slua isto tako kao i siro., mah. z"ler boja providnost dri za svakoga bez razlike ~ pn~, pravnosti jedan poziv (calling) koji on ima da prizna i u kdje.~ mu ima da radi, a ovaj poziv nije, kao u luteranstvu/o boja volja kvjoj onima da se pokorava i da se njom zadovolji, nego boja zapovijed pojedincu da radi u njegovu slavu. Ova n~ iz~le~ la.ka nija~sa imala ~e dal~k()sene psiho~ok~ p'oslje~ dIce l bIla Je u veZI s produzavanjem onog provldenc1jaJnog tumaenja ekonomskog kosmosa koje je ve skolastici bilo dobro poznato. '.' Fenomen podjele rada i profesinalne organizacije drutva shvatao je, kao i drugi, ve Toma Akvinski - na kojega se
1. Baxter na cit. mj., l, str. 108. i. d. Padaju u oi naroito sljedea: mjesta: Question: But will not wealth excuse us? - Answer: lt may excuse, you from some sordidsort of work, by making you more serviceable to anot~ her, but you are no more ~xcused from serv:ice of work.. then the pOQrest. man.... (Pitanje: Ali, zar nas bpgatstvo nee opravdati? - Odgovor: To vas moe opravdati za kakvu prljavu vrstu posla time to ete biti korisniji drugome, ali ne moete biti oproteni rada vie ... nego najsiromaniji ovjek... ..;. prev. N. M.). K tome na cit. mj., l, str" 376: Though they (bogatai) have no outward want to urge them, they have as great a necessity to obey God ... God had strictly commandeth it (rad) to all (Iako oni nemaju spoljnu potre"bu koja bi ih tjerala, oni imaju tako veliku nudu da se pokoravaju Bogu; .. Bog je to strogo zapovjedio svima - prev. N. M ..). V. napomenu l, str. J05/6~

z 5to tako Spener (na cit. mj., III, 338, 425), koji je iz tog razloga na" sklonost ovjeka da prije vremena ode u penziju pobijao kao moraillo sumnjivu i - u odbrani svojeg prigovora protiv zakonitosti uzimanja kamata: da uivanje kamata vodi do lijenosti - naglaavao da je onaj ko moe da ivi od svojih kamata ipak po bojoj zapovijedi obavezan da radi.
roite)

3. Ukljuivi pijetizam, Spener uvijek kada se radi o pitanju promjene poziva operira time da je, poto je ovjek ve jednom uzeo odredeni poziv, ostajanje u qjemu i mirenje s njim dunnt poslunosti prema bojoj providnosti.

;(pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

159

_opet najzgodnije n~~ovezuj~mo kao. di~ek~nu e~anac1ju boansk!l~ plan~ sVIJeta. ~h uvrs~avanJe ljudI II ta] kosmos roizlaZI IZ causls naturahbus (prtrodmh razloga - prev. N. i sluajno je (contingent, prema sko1astikoj jezikoj . upotrebi). Za Lutera je, kako smo vidjeli, uvrtavanje ]judi u date stalee i pozive, koje proizlazi iz objektivnog historijskog poretka, bilo neposredna emanacija boje volje, te je tako istrajavanje pojedinca u poloaju i u granicama koje mu je Bog dozI?aiobila vjerska ..dun?st.l' To ti~. vie to S~ upravO odnosI luteranske poboznostt prema svIJetu uopce od samog poetka bili i ostali nepouzdani. Iz Luterovih misaonih krugova, koji se nikada nisu potpuno oslobodili pavlinske svjetske indiferentnosti, nisu se za uoblienje svijeta -mogli dobiti etiki principi, i stoga se on morao uzeti onakav kakav jeste, i samo je ovo moglo da se oznai kao vjerska, dunost. - S druge strane, providencijaini karakter ispremijeanosti privatnoprivrednih interesa drukije se nijansira ti puritanskom shvatanju. Koja je svrha pozivne organizacije, to se raspoznaje, tano prema puritanskoj shemi pragmatskog tumaenja, po njenim plodovima. O ovima se Baxter izjanjava u izlaganjima koja u vie nego jednoj stvari podsjeaju l2 direktno na poznatu apoteozu podjele rada Adama Smitha. Specijalizacija struka, jer ona omoguava radnikovu spretnost (skill), dovodi do kvantitativnog i kvalitativrtog povea nja radnog uinka, i tako slui opem dobru (common best), koje je identino S dobrom to veeg broja ljudi. Ako je ta motivacija dotle isto utilitaristika i potpuno srodna s nekim, u svjetskoj literaturi tog vremena ve obinim gleditiv;

M.)
Oo

.. S kojom najviom patetikom koja vlada itavim ivotom indijsko o spasu povezuje tradicionalizam poziva sa ansama 2;a preporod, to je izloeno u lancima o Wirtschaftsethik der We1treligionen. Upravo na tome moe se da upozna razlika izmedu samih eti~ih; uenja i ~tvaranja psiholokih podsticaja odredene vrste posredstvom religije. Poboni Hindus je, pov9tjne anse za svoj preporod mogao da stekne samo strogim tradiciona~ ~i~ i~vravanj~~ du~ost~ svo~e kaste: n.ajvr~ vjerske uSldre~osti tptdicl0nahzma. Indijska etika Je, zaIsta, u oVOJ stvan naJkonsekventmJa antiteza puritanske etike, isto tako kao to je ona u drugom pogledu (staleki tradicionalizam) najkonsekventnija antiteza jevrejstva. . .. Baxter na cit., mj., I. str, 377.
uenje

160

ma/';. to se odmah tka ~lm ~axt~r nad svoJ~ Izlaganja stavI ffi?tO: ~an st~lnog' pOZIva, djela Jednog ovjeka su samo nesohdan pngodm rad! i on vie vremena provede u lijenosti nego u radu, i kadaui: zavrava ovako: i on (struni'radnik) e svoj posao izvritLu', redu, dok se drugi nalazi u vjenom neredu i posao mune. zna ni mjesta ni vremena... 34 zato je stalan poziv (certain Cal~: lin~, ~a drugim mjestima stoji st~~e!i cal!ing) za ~vakoga, najbolja stvar. Nestalan rad, na kOJI Je obIan nadmarpri;. moran, esto je neizbjeno, ali vazda neeljeno medustanjtL Covjeku bez profesije upravo nedostaje sistematsko-m~~; todski karakter, koji, kako smo vidjeli, unutarsvjetovna aske~ za iziskuje. I po kvekerskoj etici profesionalni ivot ovje~a} treba da bude jedno konsekventno asketsko i!!posnitvo, pOtvrivanje njegova stanja milosti na njegovoj savjesnosti.ko~ ja se ispoljava u briljivosti 35 i metodu kojim se on starao II svojoj struci. Nije rad sam po sebi, nego je racionalni rad"1I struci ono to Bog trai. Na ovom metodskom karakteru ko~
33 Ah zato ne iz njih izvodlj.iva. Naprotiv, u tom se pokazuje potpQn9 genuina kalvinistika predstava da kos mos svijeta slui slavi GospodaBoi ga,njegovu samouzdizanju. Utilitaristika tumaenje da ekonomski kOSIllOS ima da slui odranju ivota svih (good of the many, common good itd.) b,ilo je konsekvencija misli da svako drugo tumaenje vodi do (aristokratskog). oboavanja kreatura, ili, pak, ne slui slavi bojoj, nego kreaturaInim )~ul: tumim svrhama. Ali boja volja, kako se ona (v. gore napom. 35, str. 86)'u svrhovnom uoblienju ekonomskog kosmosa izraava, moe upravo, ukoliki:! ovozemaljske svrhe pri tome uope dolaze u obzir, samo da bude dobro cjCIine :bezli&la korisnost. Utilitarizam je, dakle, kao to je to ranijer~~ eno, konsekvencija bezlinog uoblienja ljubavi prema blinjemu i odbileivanje velianja svijeta ekskluzivitetom puritanskog in majorem Dei gloriam. Jer, koliko je intenzivna ova misao: da svako oboavanje kreatura ide. na utrb slavi bojoj, pa je zato za osudu bezuslovno vladala cijelimaske~~ skim protestantizmom - pokazuje se jasno u sumnjama i muci koje je s;Sm, zaista demokratskiA,.lenadlj,Qnuti., Sp~ner imao da bi na mnogobrojna pita'. nja podrao upotrebu nazivi kao aota<popov (neto to je beznaajno - prcw." N, M.). On se konano miri s time da su u bibliji pretoTa Festusa apostoli th: tulirali ak sa xpa'tlo'tct<;; (najodliniji, najsilniji - prev. N_ M.)" - Politika strana ove stvari ne spada u ovaj k o n t e k s t , ' , 34 The inconstant man is a stranger in his own hQuse (NepostojanoV; jek je stranac u svojoj vlastitoj kui - prev. N. M.).,kac i Th. Adams (Works of the Pur. DIV., str. 7 7 ) " " , 35 V, o tome specijalno izjave Georga Foxa u The Friends Library(ed~;, W" & Th Evans Philadelphia, 1837, j d.), vol. I, str" 130, ,,",,'

i~p~ljiti ka~akteri~tina puritanska.p61~

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

161

purit~ns~e ideje poziva ~vije~ je nag.l~s~k, ne kao u ~utera, na ImrenjU sa - od Boga jednom dodIjeljenom - sudbmom. 36 I zato ne samo da se na pitanje: smije li neko da kombinira vie callings (poziva) bezuslovno odgovara potvrdno - ako je to za ope ili vlastito dobro l ? korisno, a nikome, inae, nije tetno, i ako to ne dovodi do toga da ovjek u kojem od tih kombiniranih poziva bude nesavjestan (unfaithful /<). Stoga se ni na promjenu poziva nipoto ne gleda kao na neto to je za osudu ako do nje ne dolazi lakomisleno, nego da bi se dobio jedan bogougodniji,:'8 to saobrazno s opim principom znai: korisniji, poziv. A prije svega, korisnost jednog poziva i njegova odgovarajua bogougodnost ravna se, dodue, na prvom mjestu prema moralnim mjerilima, a odmah zatim prema mjerilima vanosti dobara koja imaju u njemu da se proizvode za cjelinu, a onda dolazi kao trei-i, naravno, rraktino najvaniji aspekt: privatnoprivredna unosnost.39
a6 A osim toga, naravno, ovaj zaokret vjerske etike ne moe da se smatra refleksom stvarnih ekonomskih odnosa. Specijalizacija poziva u talijanskom srednjem vijeku, naravno, razvijenija je nego u Engleskoj tog perioda, ., Jer Bog - kako se to 'il puritanskoj literaturi vrlo esto istie - nije nigdje zapovieQio da ovjek ljubi blinjega vie nego samog sebe, nego kao samog sebe. Covjek, dakle, ima i dunost ljubavi prema samom sebi. Ko, na primjer, zna da on s~m svoj posjed upotrebljava svrhovnije i tako vie u slavu boju nego to bi t.:l mogao njegov blinji, taj nije ljubavlju preni a blinjemu obavezan da mu od toga daje. a. I Spener se pribliava tom stanovitu. Ali on sam ostaje, u sluaju da se radi o prelazu iz (moralno vrlo opasnog) trgovakog poziva u teologiju, vrlo suzdrljiv i prije dehOIMtivan (III. str. 435, 443, I, str. 525). Cesto ponavljanje odgovara upravo na ovo pitanje (o dopustivosti promjene poziva) u Prene rovom, naravno, ja'\co preienom miljenju pokazuje, uzgred primiJeeno, kako je eminentno prakti~an u svakodnevnom ivotu bio razliit nain tumaenja I Kor., 7. 9 Tako neto se ne nalazi barem u spisima vodeih kontinentalnih pijetista. Spenerov stav prema dobiti koleba se tamo-amo izmeu luteran. stva (stanovite izdfavanja) i merkantilistikih argumentacija o korisnosti FlOTS der Commerzien i sl.) na cit" mj., III. str. 330, 332, upor. I, str. 418: gajenjc duhana donosi u zemlju novac i zato je ono korisno, dakle nije greino! (Upor. III, str. 426, 427, 429, 434), ali ne zaboravlja ukazati na to da~ kako to pokazuje primjer kvekera i menonita, ovjek moe da izVla~i dobit a da ipak ostane poboan, da ak naroito visoka dobit - o emu emo kasnije imati jo da govorimo -moe da bude direktan proizvod pobone estitosti (na Cit.. mj., str. 435).

II - PROTf.Sl'ANTSKA l:TIKA I DUH KAPITALllMA

162

MAX WEBER:

Jer ako onaj Bog kojega puritanac vidi da djeluje u svim ude~, sima ivota pokae jednom od svojih kakvu ansu dobiti on pri tome ima svoje namjere. I, prema tome, hrianin-vjet~ nik ima da se tom pozivu odazove time to e je iskoristiti.4~ )Ako vam Bog pokae kakav put kojim biste vi, bez tete po svoju duu ili po druge, na zakonit nain mogli dobiti vie nego kojim drugim putem, a vi to odbijete i podete manje koriS-nim putem, onda vi osujeujete jednu od svrba svog poziv~ (calling), vi odbijate da budete boji poslovoa (stewart) i d~ primite njegove darove, kako biste ih za njega mogli upotrebljavati kada bi on to zatraio. Ne, dakako, za ulno uivanje i grijeh, nego za Boga t(eba da radite da biste bili bogati. (~i Bogatstvo' je sumnjivo upravo samo kao iskuenje za Iijent) poivanje i greno ivotno uivanje, a tenja za tim samo on~' da kada se ona deava da bi ovjek kasnije mogao bezbrino

to

40 Ova shvatanja nisu kod Baxtera odraz ekonomske sredine u kojoj je on ivio. Naprotiv. njegova autobiografija istie da je za uspjeh njegova unutarnjeg misijskog rada suod]uujue bilo to to oni trgovci koji su bili nastanjeni u Kiddenninsteru nisu bili bogati, nego su zaraivali samo food and raiment (hranuJ odjeu - prev. N. }\.t.). kao ~ to to zanatlije-majstori ni~ su ivjeli bolje od svojih radnika, from ~and to mouth (o~ ruke do ust~ = od danas do sutra - prev. N .. M.). It IS the poor tha.t receive the glad tidings of the GospeJ (Siromah dobija radosne vijesti Evanelja - p~ev. N', M.). - Th. Adams o tenji za dobitkom primjeuje: He (the knowing man) knows ... that money may make a man richer, not better, and thereupon choo~. seth rather to sleep with a good conscience than a full plIre.,... therefore desires no mote wealth than an honest man may bear away (On (pametan ov~ jek) zna da novac moe ovjeka da uini bogatijim. ne boljim,.i zbog toga on ville voli da spava s istom savjd~ nego sa samim obiljem... zato on ne eU vie bogatstva nego to poten ovjek moe da steme - prev. N. M.) - a toliko on upravo i boe (The Adams Works of Pur. Div. LI), to znai: da je. svaka formalno potena zarada i legitimna. . , 41 Tako Baxter ~a cit. mj. J, pag!. X, tit. L, dis. 9 ( 24), vol. I, str. 378/ c. 2. Prie Solomunove 23.4: Ne radi da se obogati znai samo: riches' for our fleshly ends must not ultimately be intended (ne treba najzad teiti za bogatstvom za svoje tj~lesne svrhe - prev. N. M.). Posjed u feudalno-senjerijalnom obliku njegove upotrebe je upravo ono Ito je odiozno (upor. riapo~, menu na cit. mj. I. str. 380. O debauched part of the gentry (ra~ratnom dijelu plemstva - prev_ N. M.)}. a ne posjed sam po sebi. Miiton'u svojoj prvoj defensio pro populo Anglicano ima poznatu teoriju da samo srednji stalei;<c moe biti nosilac kreposti - pri emu je on pod srednjim staleom mislio graan~u klasu" nasuprot aristokratiji. kako pokazuje obrazloenje da: isto tako luksuz kao i bijeda spreavaju praktino izvravanje krepostt,

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

163

.i veselo da ivi. Alije ona, kao izvravanje pozivne dunosti, moralno ne samo doputena nego upravo i naredena.4Z Parabola o onom slugi koji je bio odbaen zato to s povjerenim mu talentom nije lihvario - izgleda da to i direktno izraava;u Htjeti biti siromaan znai, kako je to esto bilo argumentirano, isto to i htjeti biti bolestan,44 to bi kao pravdanje dobrim djelima bilo za osudu i tetno za slavu Boju. A uz to, pronja ovjeka koji je sposoban za rad nije grena samo kao

Ovo je odluujua stvar. - Uz to jo jednom opa napomena: ovdje nam, naravno, nije vano ta je teoloku etiku teoriju razvijalo,nego ta je u ivotu vjernika bio vaei moral, kako je, dakle, djelovala vjerska orijentacija pozivne etike. Mogu se barem ponekad u kazuistikoj literaturi katoliciz ma, osobito jezuitskog, itati rasprave - na primjer, o pitanju dopustivosti kamate, u to mi ovdje ne ulazimo - koje su sline raspravama mnogih protestantskih kazuista, pa izgleda ak da ih i u t<?me ~ je. doputeno ili ta je probabilno - prevazilaze (puritancima je kasnije toliko puta prigovarana jezuitska etika kao s njihovom u osnovi potpflno istovrsnJl). Kako blvi;nisti obino citiraju katolike moralteologe, rie samo Tomu Akvinskog, Bernharda od Klervoa i Bonaventuru nego i savremene, - o emu ovdje neemo poblie raspravljati - tako su se i katoliki kazuisti redovito osvrtali namvovjersk1i etiku. Ali je, bez ikakva obzira na odlunu okolnost vjerskog nagraivanja asketskog ivota za laika, ogromna razlika ve u teoriji.uptavo li tome to su ta latitudinarna shvatanja u katolicizmu bila od strane crkvenog autoriteta nepotvreni produkti specifiDo labavih etikih teorija, od kojih su se upravo najozbiljniji i najstroi sljedbenici crkve drali daleko, dok je, obrnuto, protestantska ideja poziva upravo najozbiljnije pristalice asketskog ivota po uspjehu stavljala u slubu kapitalistikog privrednog ivota. Ono to je tamo uslovno moglo da bude doputeno, ovdje je izgledalo "ao neto pozitivno moralno dobro. Praktino, vrlo vane osnovne razlike obostrane etike bile su i za novo doba, od vremena jansen istikog spora i buleUnigenitus. konano ustanovljene. You may labour in that manner as tendeth most to your success and lawful gain. You are bound to improve all your talents ... (Radite na nain koji najvie doprinosi vaem uspjehu i zakonitoj dobiti. Vi ste obavezani da usavravate sve svoje sposobnosti - prev. N. M.). Slijedi gore U tekstu prevedeno mjesto. - Direktno uporedenje tenje za bogatstvom u carstvU bojem s tenjom za uspjehom u ovozemaljskom pozivu, na primjer, kod Janewaya, Heaven upon earth (u Works of the Pur, Div., str. 275. dolje). Ve u (Iuteranskoj) predstavci vojvode Kristofa od Virtemberga koja je bila uruena tridentskom koncilu, argumentira se protiv zavjeta siromatva: ko je po svojem stanju siromaan, neka to podnosi, ali kada se on zavjetuje da e to i ostati onda je to isto kao kad bi se on zavjetovao da e trajno biti bolestan ili da e biti na zlu glasu.

164

MAX WEBER,

lijenost nego je ona~ prema apostolskoj rijei, i protiv ljubavi prema blinjemu. 5 Kao to naroito naglaavanje asketskog znaaja stal", nog poziva moderne strunjake etiki preobraava, tako i PCF slovnog ovjeka providencijalno tumaenje ansa profita~46, Otmjena uzdrljivost seDjera i parvenijsko razmetanje nadu-' venog skorojevia askezi su jednako omraeni. Nasuprot tome, trezvenog graanskog selfmademana41 pogaa itav mlaz etikog odobravanja: God blesseth his trade (Bog blago.;'
. -: Tako kod Baxtera i, na primjer~ u konfesiji vojvode Kristofa. Upor. dalje mjesta kao: ... the vagrant rogues whose lives are nothing but an exor'" b!tant cou~e: the main ~egging i!d. (.;. probisv)etsk~ sk~tnice iji ivot'nije; nl~ta nego Jedno beskrajno kretanje: silno prosJaenJe ltd. - prev. N. M,) (Th. Adams, W. of Pur. div., str. 259). Ve je Kalvin pronju strogo zabrariji~ vao, i holandski sinodi udaraju na dozvole za pronju i atestacije u svrhu pronje. Dok je epoha Stju8rta, naroito reim Laudov pod Karlom I bio sis~ tematski izradio princip potpomaganja sirotinje od strane vlasti idodjeljiva.' nje posla besposlenima, lozinka puritanaca je bila: Giving aims is notcha., rity (Davanje milostinje nije ljubav prema blinjemu - prev. N. M.)~; (naslov kasnije poznatog Defoeova spisa -; a ,pred kraj 17. stoljea poeo za besposlene zastraujui sistem workhouses (radionica - prev. N. M.) (upor. Leonard. Early History of English poor relief, Cambridge~ 1900, i H> Levy, Die Grundragen des Okonomischen Liberalismus in der Gesch. d.en-, gl. Volksw. Jena, 1912, str. 69. i d.). . Naglaeno je rekao predsjednik Baptist Union of Great Britain and Ireland G. White u svojoj inauguralnoj adresi za Assembly in London 1903 (Baptist Handbook, 1904, str. 104): The best men of the roll of our Puriian . churches were men of affairs, who believed, that religion schould permeate. the wJtole of life (Najbolji ljudi na spisku naih puritanskih crkava bili su poslovni ljudi koji su vjerovali da bi trebalo vjerom proeti itav ivotprev. N. M.). 4' Upravo u tome lei karakteristina suprotnost prema svakom feu-' dalnom shvatanju. Prema ovom, tek potomak (politikog ili socijalnog) par~ venija moe od njegova uspje1)a i posveenja da ima koristi. (Karakteristino' u panskom hidalgo = hijo d' algo-fiIius (sin) de aliquo: - pri emu je aliquid upravo od predaka naslijeeni imetak. Koliko god da te razlike, pri rapidnoj promjeni i evropejizaciji amerikog )fiarodnog karaktera blije-, de, ipak je upravo suprotno, specifino graansko shvatanje, koje glorificira poslovni uspjeh i sticanje kao simptom duhovnog stvaranja. a prema samom, (naslijeenom) posjedu, naprotiv, ne pokazuje nikakav respekt, - jo i danas' tamo ponekad zastupljeno, dok je u Evropi (kako je ve jednom James 8ryce primijetio) za novac kupljiva gotovo svaka socijalna ast - samo ako sam posjednik nije stajao za tezgom i izvrio potrebne metamorfoze svojeg posjeda (zavjetanje' fideikomisa itd.) - V. protiv asti krvi, ml primjer, Th.. Adams, Works ofthe Pur. Div., str. 216.

je

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

165

sivlje njegov posao - prev. N. M.) stalan je obrt za one svece48 koji su s uspjehom sluali one boje zapovijedi, i sva silina starozavjetnog Boga, koji svojima njihovu pobonost nagrauje 49 upravo u ovom ivotu, morala je djelovati u istom pravcu za puritanca, koji je, po Baxterovom savjetu, svoje stanje milosti kontroliraoso uporeivanjem s naravima biblijskih junaka i pri tome izreke Biblije interpretirao kao paragrafe kakva zakonika. - Same po sebi, izreke Starog zavjeta nisu bile sasvim jasne. Mi smo vidjeli d~ je Luter jeziki po.1 Tako, na primjer, za osnivaa sekte familista Hendrika Niklaesa. koji je bIo trgovac. (Barclay, Inner life of the religious communitIes of the Commonwealth, str. 34.) Ovo je, na primjer, za Hoombeeka potpuno sigurno, jer su i u Mateja 5,5 i I Tim 4,8. pravIjena za svete isto zemaljska obeanja (na cit. mj., vol. I, str. 193). Sve je proizvod providnosti Gospoda Boga, ali se on specijalno brine za svoje: na cit. mj., str. 192: Super alios autem summa cura et modis singularissimis versatur Dei providentia circa fide/es (iznad drugih je najvea briga boje providnosti i na najosobitiji nain okrenuta k vjernima prev. N, M . ), zatim dolazi izlaganje iz kojega se moe saznati da taj srean sluaj ne potie od communis providentia (ope providnosti<~ .,.. prev. N. M.), nego od onog specijalnog staranja. I Bailey (na cit. mj . , str. 191) ukazuje za uspjeh rada u pozivu na boju providnost.. Da je prosperity (blagostanje. napredovanje) esto nagrada za bogougodan ivot, toje u kvekerskim spisima stalan obrt (tako, na primjer, jedna takva izjava jo iz 1848. godine u Selection from the Crhistian Advices issued by the general meeting of theS. of Fr. in London VI, ed. London, 1851, sir. 209) . Na vezu s kvekerskom etikom jo emo se vratiti. S. Kao primjer ove orijentacije na praocima - to je istovremeno karakteristino za puritansko shvatanje ivota - moe da vai Thomas Adamsova analiza borbe izmedu Jakova i Esava (Works of the Pur . Div., str 235); His rolly may be argued from the base estimation of the blrthright (ovci mjesto je vano i za razvitak misli birthrighta, o emu kasnije), that he would so lightely pass from it and on so easy condition as a pottage (Njegova pokvarenost moe se izvesti iz bijednog uvaavanja prvorodstva da bi on lako preao preko toga i pod tako lakim uslovom kao to je jedna orba - prev" N. M.J,. Ali je bilo perfide to on onda tu tekovinu zbog podvale nije htio da prizna. On je upravo cunning hunter. a man od fields (vjet lovac, ovjek polji - prev N M ..): iracionalno ivea nekultura, - dok Jakov, 8 plain man, dwelling in tents ()prirodan ovjek, koji stanuje pod atorima - prev N M): predstavlja man of grace (ovjeka milosti - prev .. N . M.). Osjeanje unutarnje srodnosti s jevrejstvom. kako je to jo u poznatom Ruzveltovom pismu bilo izraeno, naao je Kohler (na cit.. mj.) i u Holandiji kod seljaka nadaleko rasprostranjeno. - Ali, na drugoj strani, puritanizam je bio svjestan suprotnosti jevrejske etike u njenoj praktinoj dogmatici, kako to Prynneov spis protiv Jevreja (PC?vodom Kromvelovih planova o toleranciji) jasno pokazuje. V. dolje str 168/9, napom. 58.

166

MAX WEBER

jam poziv u svjetovnom smislu najprije upotrijebio pri prevoenju jednog mjesta u Knjizi Isusa Siraha. Ali Knjiga Isusa Siraha, po itavom raspoloenju koje u njoj postoji~ uprkos helenistikom uticaju koji je ona pretrpjela, spada ipak u sastavne dijelove (proirenog) Starog zavjeta, koji djeluju tradicionalistiki. Karakteristino je da je kod luteranskih njemakih seljaka jo i dan-danas ova knjiga esto, izgle~ da, naroito omiljena," kao to je i luteranski vezani karakter irokih struja u njemakom pijetizmu obino is-poljavao naroitu sklonost prema I Isusu Sirahu.sz Puritanci su odbacivali apokrife kao neinspirirane, shodno svojem krutom ili-ili izmeu boanskog i kreaturalnog. 53 Tim jae je, medu kanonskim knjigama djelovala Knjiga o Jobu, sa svojom kombinacijom, s jedne strane~ izvanrednog slavljenja bojeg, apsolutno suverenog, od ljudskih mjerila osloboenog velianstva, koje je s kalvinistikim shvatanjim~ bilo toliko kongenijalno, i, s druge strane, sa - na )qaju ipak opet pomoljenom, za Kalvina isto tako sporednom kao za puritanizam vanom - si gurnou da Bog svoje i u ovom - u Knjizi o Jobu: samo! - i upravo II ovom. ivotu i uJ.Daterijalnom pogledu blagosilja,S4 Preko orijentalnog kvijetizma, koji se ispoljava II nekim od najdirljivijih stihova u psalmima i Priama Solomunovim, prelazilo se isto tako kao to je Baxter uinio s tradicionalistikom obojenou za pojam poziva konstitutivnog mjesta u I pismu Korinanima. Zato su s tim vie naglaavala ona mjesta Starog zavjeta koja slave formalnu ispravnost kao znak; bogougodnog ivota. Teorija da je mojsijevski zakon lien svoj~
s. Zur bauerlichen Glaubens und Sittenlehre. Von einem ihuringischen Landpfarrer, 2. izd . , Gotha, 1890, str. 16. Seljaci ovdje prikazani na kaO' rakteristian nain -su proizvodi lutt:ranskt: crkve. Ja sam sebi ~dnako sa strilne pisao luteranska gdje izvrsni autor pretpostavlja opeseljaku re~ ligioznost. . '0 Upor., na primjer. citat kod Ritschla, Pietismus II, str. 158 . Spener zasniva svoje sumnje prema mijenjanju poziva i tenji za dobiti Isto tako na izrekama Isusa Siraha. neol. sv. III. str. 426. 53 Dakako. Bailey, na primjer. uprkos tome, preporuuje njihovo ita~ nje. i citati. iz apokrifajavljaju se barem tu i tamo. ali, naravno, vrlo rijetko; Ja se ne sjeam (moda. sluajno) nijednog takvog iz Isusa Siraha. s. Kada oevidno odbaenirria padne u dio kakav spoJjnji uspjeh, kalO'. vinista se (kao. na primjer. Hootnbeeck). shodno teoriji okorjelosti, s time miri u uvjerenju da im ga Bog dodjeljuje da bi oni okorjeli i time sigurnije bili up~opateni.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

167

vanosti samo utoliko ukolik9 sadri ceremonijalne ili povijesno uslovljene propise za jevrejski narod, ali da je, uostalom, leao izraz zakona prirode (lex naturae) svoju vanost oduvijek posjedovao i zato je i zadrao,ss' - omoguila je, s jedne strane, eliminaciju onih propisa koji se apsolutno nisu mogli uklopiti u moderni ivot, a ipak, oslanjajui se na mnogobrojne srodne crte starozavjetnog morala, otvorila put56 monom jaanju onog duha samopravednog i trezvenog legaliteta koji je unutarsvjetovnoj askezi protestantizma bio svoj:stveno Kada, dakle, kao toliko puta ve savremenici tako i noviji pisci etiko osnovno raspoloenje specijalno engleskog puritanizma nazivaju Eng1ish Hebraism,s' to je, pravilno shvaeno, savim tano. Samo to pri tome ne treba misliti na palestinsko jevrejstvo iz Vremena postanka starozavjetnog Svetog pisma, nego na jevrejstvo kakvo je pod uticajem tolikih stoljea . .formalistiko-zakonskog i talmudskog odgoja postupno postalo, i onda ovjek s uporeenjimamora biti vrlo oprezan. Raspoloenje starog jevrejstva, okrenuto, u,cjelini, neusiljenom cijenjenju ivota kao takvog, bilo je daleko od specifine osobenosti puritanizma. Isto tako je od njega bila daleka - a ni to ne smije da se previdi - privredna etika srednjovjekovnog i novovremenog jevrejstva u onim crtama koje su za poloaj jedne i druge u razvitku kapitalistikog etosa bile odlune. Jevrejstvo je stajalo na strani politiki i spekulativno orijentiranog klpitalizma pustolova: njegov etos je, jednom rijeju, bio etos kapitalizma parija, - puritanizam je nosio etos racionalnog graanskog poslovanja i racionalne organizacije rada. On je od jevrejske etike uzeo samo ono to je u taj okvir pristajalo. Da se pokau karakteroloke posljedice proimanja ivota starozavjetnim normama - atraktivan zadatak, ali ko.ii
OS Ne dospijevamo da o ovoj stvari u ovom kontekstu govorimo iscrpnije. Ovdje nas interesuje samo formalistiki karakter ispravnosti. O znaaju starozavjetne etike za lex naturae mnogo toga u Troltschovim Soziallehren . Obaveznost etikih normi Svetog pisma see. po Baxteru (Christian Directory, III,str. 173. i d), dotle dok su one l) samo jedan transcript (kopija) zakona prirode (law of natur~) ili 2) dok na sebi nose exprcss ~harac ter of universahty and perpetuity (izraziti karakter univerzalnosti i nepre k.idnosti - prev. N .. M.) . ,1 Na primjer Dowden (u vezi s Bunyanom) na cit.. mj. str. 39.

168

MAXWEBEa"'1

dosada ni 7.a samo jevrejstvo nije stvarno rijeen,s8 - to biti okviru ove ski~e bilo nemogue. Pored oznaenih veza,.za unutranji skupni habitus puritanca dolazi, prije svega, u obJ zir i to da je vjerovanje u izabrani narod boji u njemu doiv.O:
sa O tome poblie u lancima o Wirtschaftsethik der Weltreligio, n.e.n. Ogroman uticaj na primjer,koji je na karakteroloki razvitak jevrejstva, na njegov ..acionalni. ulnoj }sulturi strani karakter imala specijalno droga zapovijed (~)Ne gradi sebi lika itd.), ne moe ovdje da bude analiziran. Kao karakteristino moe, moda, ipak da se spomene da mi je jedan odvOda Education AlIiance u Sjedinjenim Dravama, jedne organizacije koja se sa zadivljivim uspjehom i izvanrednim sredstvima bavi amerikanizacijom' jevrejskih imigranata, kao prvi cilj formiranja kulturnog ovjeka, za kojim se tei svim vrstama umjetnike i drutvene obuke, - !lznaio emancipaciju.od: dru~e zapovijedi. - Kod puritanizmaizraelitskoj strogoj zabrani predstav)janja Boga u ljudskom oblikU odgovara neto drukije, ali ipak u srodnOIIi . pravcu djelujua zabrana oboavanja kreatura. - Sto se tie talmudskog jev~ rejstva, s njim su, sigurno, srodne i principijelne crte puritanskog morala. Kada se, na primjer, u Talmudu (kod Wiinschea, BabyJ, Talmud, II, str. 34)' istie da je bolje i da Bog bogatije nagrauje kada ovjek po dunosti uini neto dobro nego neko dobro djelo za koje nije zakonom obavezan, - dru-o gim rijeima: sebino ispunjavanje dunosti stoji etiki na viem stepenu ne" ~O ~sjeajna filan~ropija, on~a bi to p'uritanska etika po ~v~joj su~ini prihv~ tda Isto tako kao l Kant, kOJI se, porIJeklom Skotlanamn I u svoJem odgOJU pod jakim pijetistikim uticajem, stvarno tom stavu pribliava (kao to se - o emu ovdje ne moemo raspravljati - neke njegove formul!,cije direktno nadovezuju na misao asketskog protestantizma). Ali je talmudska etika du~ boko ogrezla u istonjakom tradicionalizmu: R. Tanchum ben Chanillli je rekao: Nikada ovjek neka ne mijenja kakav obiaj (GemaI:a ~u Mischrta VII, l. fol. 86b, br. 93 kod Wunschea: radi se o hrani nadniara), samo pre~ ma' strancu ne vai ova obaveza. Ali je onda puritansko shvatanje zakonitosti kao potvrdenja prema jevrejskom shvatanju te zakonitosti kao ap-' s01utnog izvravanja dunosti, oevidno dalo jae motive za pozitivno djelo" vanje. Misao da uspjeh objavljuje bojI blagoslov nije, naravno, jevrejstvti. strana, Ali duboko odstupajukt~ligiozno-etiki znaaj, koji Je ona usljed dvojne (unutarnje i spoljnje) ~tike u jevrejstvu stekla, iskljuivao je upravQu ovoj presudnoj stvari svaku srodnost djelovanja. Prema strancu je bilo dozvoljeno ono to je prema bratui< bilo zabranjeno, Nemogue je (ve zato) bilo da uspjeh na podruju ovog ne nareenog, nego dozvoIjenog bude znak religioznog potvrdenja i podsticaj metodskog oblikovanja ivota u onom smislu kao kod puritanaca,. O itavu ovom problemu koji je Som bart ti.' svojoj knjizi Die Juden und das Wirtschaftsleben esto nepravilno obrai vao, v. gore citirane lanke. Pojedinano ne spada ovamo. Jevrejska etika, koliko god to u prvi mah zvualo udnovato, ostala je vrlo jako tradicionalistika. Ovdje isto tako jo ne moemo ulaziti II silno pomjeranje koje je unu". tarnji stav prema svijetu hrianskim shvatanjem misli o milosti i izbav1jenju pretrpio, shvatanjem koje na udnovat nain uvijek u sebi krije klicu

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

169

jelo grandioznu renesanSll. S9 Kao to ak blagi Dexter zahvaljuje Bogu to je dao da on ugleda svijet u Engleskoj i u pravoj crkvi, a ne negdje drugo, tako je ta zahvalnost za vlastitu, bojom milou izazvanu, besprekornost proela ivotno raspoloenje puritanskog graanstva 60 i uslovila onaj formalistiki korektan vrst karakter kakav je predstavnicima one herojske epohe kapitalizma bio svojstven. Mi emo sada jo specijalno nastojati da objasnimo one take'u kojima je puritansko ..hvatanjerPoziva i iziskivanje asketsKog naina ivota moralo direktnoda utie na kapitalistiki stil ivota. Askeza se svom silom, kako smo vidjeli, okree, prije svega, protiv jedne stvari: protiv neusiljenog uivanja ivota i radosti koje on ima da prua. Najkarakterisnovih razvoj mh mogunostI O starozavjetnoj zakonitosti upor., na primjer, Ritschla, Rechtf.. und Vers, II, str . 265. Engleskim puritancima su Jevreji njihova vremena bili predstavnici onog, na rat, dravne liferacije, dravne monopole, osnivake spekulacije i vladarske graevinske i finansijske projekte orijentiranog kapitalizma koji su oni sami perhorescirali. U stvari, ta se suprotnost moe u cjelini, s uvijek neizbjenom ogradom, ovako formulirati: da je jevrejski kapitalizam bio spekulativni panja-kapitalizam, a puritanski graanska radna organizacija. s. Istina Svetog pisma proizlazi, za ',Baxtera, II krajnjoj instanciji iz wonderful difference of the godly and ungodly (udestvene razlike izmeu bogougodnog i nebogougodnog - prev N. M.), iz apsolutne razliitosti preporoenog ovjeka (renewed man) od drugih i iz, oevidno, sasvim specijalne brige Boga za spas due njegovih (koja se, naravno, moe da ispolji j u iskuenjlma). Christ Dir. I, str. 165, st. 2 margo 6. Kao karakteristikum za to treba samo proitati kako se sam Bunyan - kod kojega se ipak ponekad moe da nade pribliavanje raspoloenju Luterove Freiheit eines Christenmenschen<~ (na primjer, u Of the Law and a Christian, W of PUf. Div. str. 254 dolje) - uvijeno miri s parabolom o fariseju i cariniku (v propovijed The Pharisee and thf' Publican, na cit. mj., str. 100. i d.). Zato farisej biva osuen? - On se, naprosto, ne dri bojih zapovijedi, jer je, - oevidno, on sekta koji samo misli na spoljnje malenkosti i ceremonije (str. 107); ah on, prije svega, sam sebi pripisuje zaslugu, a ipak zahvaljuje. kao to to ine kvekeri, zloupotrebljavajui boje ime, Gospodu Bogu za svoju krepost, na ijoj vrijednosti on (str . 126) na grean nain gradi i time implicite osporava (str. 139) boje predodreenje. Njegova molitva je, dakle, oboavanje kreatura, i to je na tome ono to je greno. - Nasuprot tome, carinik je, kako to pokazuje iskrenost njegove Ispovijedi, u sebi preporoen, jer - kako to glasi u karakteristino puritanskom slabljenju luteranskog osjeanja grijeha - to a right and sincere conviction of sin there must be a conviction of the probability of mercy (za pravo i iskreno uvjerenje o grijehu mora da bude uvjerenje o vjerovatnosti milosti - prev. N. M.) str 209.

170

MAXWEBE'i:i!

..\ri;

tinije dolazi do izraaja ova crta u borbi oko Book of spoti}: tS61 (Knjiga zabava - N. M.) koju su Jakov I i Karlo I>, izrazitom svrhom pobijanja puritanizma proglasili zakonom!" ije je itanje sa svih propovjedaonica ovaj posljednji nare< dio. Kada su puritanci kao bijesni pobijali kraljevo rjeenje: da nedjeljom izvjesne narodne zabave van slube boje imaju zakonom da budu dozvoljene, njih tada nije bilo naljuii1osciJ, mo naruavanje nedjeljnog mira, nego itavo namjerno skre< tanje sa sreenog naina ivota svetaca. I ka~a je kralj za sva~ ki napad na zakonitost tih sports (zabava) zaprijetiote$Korii' kaznom, to je bilo upravo zato da slomi onu po dravu opa!i~ nu, jer' autoritarnu, asketsku crtu. Monarhijsko-feudalilo drutVo je Ijude voljne da uivaju titilo od nastajueg gra-. anskog morala, kao i od autoritetu neprijateljskih asketskih' konventikula onako kao to to danas kapitalistiko drutvo, obino one koji su voljni da rade titi od klasnog morala radnika i od autoritetu neprijateljskog radnikog sindikata;. Puritanci su, nasuprot tome, zastupali svoju najodluDiju osobenost: princip asketskog naina ivota. Jer, uostalom, odvratnost purit~mizma prema zabavi, ak i kod kvekera, nije bila apsolutno naelna. Samo to je zabava morala da slui jednoj racionalnoj svrsi: odmoru potrebnom za fiziku kondiciju. Kao sredstvo isto prirodnog iivljava,nja neobuzda-' .nih nagona, naprotiv, ona je njemu bila sumnjiva, i ukoliko je bivala isto sredstvo za uivanje ili ak izuivala agonaino astoljublje, grube instinkte ili iracionalnu sklonost za1dadenje, ona je, razumije se, bila apsolutno za osudu. Nagonsko ivotno uivanje koje odvodi jednako od rada u pozivu kao. i od pobonosti, bilo je, kao takvo, neprijatelj racionalne aske:. ze, bilo da se prikazivalo kao senjerijalna zabava ili zalae" nje obinog ovjeka u plesnu dvoranu iIi krmu. u
6. Odtampano, na primjer. u Gardjnerovim Constitutional Docu~ ments. Ova borba protiv (autoritetu neprijateljske) askeze moe da se. eventualno. uporedi s proganjanjem Port Royala i jansenista od strane Luja XIV. Ka/vinovo stanovite bilo. je u tome jo znatno blae, barem ukoiiko su dolazili u obzir finiji aristokratski oblici ivotnog uivanja. Samo je Biblija granica; ko se nje dri i sauva istu savjest, nije prisiljen da sa strepnjom u sebi sumnjii svaki pokret za ivotnim uivanjem. Izlaganja u gl. X Inst. Christ~ Rel. (na primjer: nec fugere ea quoque possumus quae videntur ob, lectationi magis quam necessitati inservire) (niti moemo bjeati od onoga

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

171

Nepovjerljiv je i mnogostruko neprijateljski, prema to Ille, oi stav prema kulturnim dobrima koja se ne mogu direk tno vj~rski vrednovati. Nije da bi u ivotnom idealu puritanizma bila sadrana mrana banauzija. koja prezire kulturu. Upravo je, za nauku, - s izuzetkom odvratne skolastike obrnuto tano. I najvei predstavnici puritanskog pokreta su, povrh toga, bili ogrezli u obrazovanosti renesanse: propovije di prezbiterijanskog krila tog pokreta plivaju u klasicizml,l,63 pa ak ni oni radikali, uprkos tome to su oni svakako upravo zbog toga negodovali, ipak ne preziru takvu uenost u teolokoj polemici. Nikada, moda, jedna zemlja nije imala toliko ljudi s akademskim stepenom (graduates) kao Nova Engleska u prvoj generaciji svojeg postojanja. Satira protivnika, kao, na primjer, Hudibras B. Butlera, otpoinje upravo pri kabinetskoj uenosti i kolovanoj dijalektici puritanaca: to je djelimice u vezi s religioznim cijenjenjem znanja, koje je proizlazilo iz stava prema katolikoj fides implicita (slijepoj vjeri - prev. N. M.) - Ve drukije je to im se stupi na podruje ne naune literature64 i. jo dalje, na podruje ulne umjetnosti. Ovdje je, dakako, askeza popala kao
to oeVidno vie slui nasladama nego obavezama - prev. N. M.) - mogla bi sama po sebi da irom otvore vrata jednoj vrlo labavoj praksi. Ovdje se upravo pored sve veeg straha za certitudo salutis kod epigona isticala i okolnost - koju emo na drugom mjestu procijeniti - da su ila podruju borbene crkve ()eccJesia militans) malograani bili ti koji su postali nosioci etikog razvoja kalvinizma; .J Th. Adams (Works orthe Pur. Div. str. 3). na primjer, poinje svoju propovijed o the three divine sisters<e (tri boanstvene sestre -: prev. N. M, - ()ali je ljubav medu njima najvea) ukazujui na to: - da je i Paris Afroditi pruio jabuku! ... Romane i sl. kao )wastetimes (traenje vremena - prev. N. M.) ne treba itati (Baxter, Christ, Dir., I. str. Sl. st. 2). Ciljenje lirike i narodne pjesme. ne samo drame...PQslije elizabetinskog' doba u Engleskoj - poznato je. Na likovnoj umjetnosti puritanizam nije. moda, naao suvie toga da suzbija. Ali je upadljiv pad od vjerovatno vrlo dobre muzikalne darovitosti (uloga Engleske u povijesti muzike nije bila neznatna) na ono apsolutno nita koje mi kod anglosaskih naroda kasnije, a jo i danas. u tom pogJedu primjeujemo. Osim u cmakim crkvama, - i od strane onih profesionalnih pjevaa koje sada crkve ang3uju kao atractions (Trinity Church u Bostanu 1904.. za 8000 dolara na godinu) - i u Americi se veinom kao pjesma crkvene zajednice uje samo kretanje, nepodnoljivo za njemako uho. (Djelimice analogna zbivanja i uHolandiji.)

172

MAX WEBER.'

kakvo inje na ivot vesele stare Engleske" I ne samo da Sll svjetovne sveanosti time bile pogoene. Ljuta mrnja purita. . naca na sve to se osjealo na superstition (sujevjerje-: prev. N. M.), na sve reminiscencije na magijsku ili hijerarhijsku dispenzaciju milosti, progonila je hrianski Boi isto tako potpuno Icao i majsko drv0 65 i prost.Jdunu crkvenu um~ jetnost. Sto je u Holandiji za razvitak jedne velike, esto siro,;' vo realisti~e umjetnosti ostalo mjesta,66 to dokazuje samo koliko je malo ekskluzivno tamonja autoritarno primjenjiva~ rta moralna reglementacija u ovim pravcima mogla da djeluje prema uticaju dvora i regents kog stalea Gednog sloja rentije. . raj, ali i prema ivotnoj radosti obogaenih malograana, poto se kratka vladavina kalvinistike teokratije pretvoriIau bezbojnu dravnu crkvu i time kalvinizam oevidno izgubio na asketskoj privlanoj snazi.67 Teatar je puritancu bio za
os

zakljuke

U Hol~ndlji isto tako, o majskom drvetu u

ka~ to se to vidi iz rasprava na sinodima(v. Rettsma'schn Sammlung VI, 78, 139, i d.);,

Da su renesansa Starog zavjeta i pijetistika orijentacija na iz: vjesna, ljepoti neprijateljska, hrianska osje:anja, koja se konano vraaju na Deuteroisaiju i 22, psalam, morale doprinijeti tome da se ruino kao umjetniki objekat vie omogui, i daje i puritansko odbacivanje oboavanja kreatura pri tome sauestvovalo - to je razumljivo. Ali sve pojedinano i~ gleda jo nesigurno. U rimskoj crkvi su sasvim drugi motivi doveli do spolj" no srodOlh pojava, - ali, svakako, s umjetniki sasvim drugim rezultatom. Ko stane pred Rembrantovim Saulom i Davidom (u Mauritshuits)J), pomislie da direktno osjea mono djelovanje puritanskog osjeanja" Umna analiza kulturnih uticaja u Carl Neumannovoj knjizi Rembrandt mogla bi oznaiti mjeru onoga to se sada moe da zna o tome koliko se asketskom protestantizmu imaju da pri piu pozitivna, prema umjetnosti plodonosna djelovanja.
J Za relativno neznatnije ulaenje kalvin istike etike u ivotnu praksu i za slabljenje asketskog duba u Holandiji ve poetkom 17, vijeka (engleskim kongregacionaIistima, prebjeglim 1608, u Holandiju, bio je nedovoljan nedjeljni mir sablanjiv), a potpuno pod namjesnikom Fridrihom Hil} nrihom, i za manju ekspanzivnost holanc;lskog puritanizma uope - bili su mjerodavni najraznovrsniji uzroci, koji se ovdje ne mogu navoditi Oni su dijelom leali i u politikom ureenju (partikularistiki savez gradova i zema" Ija) i mnogo manjoj odbrambenosti (oslobodilaki rat je uskoro bio voden poglavito novcem Amsterdama i plaenikim vojskama; engleski propovjednici su, ukazujui na holandsku vojsku, ilustrovali babilonsku pometenost jezika). Time je ozbiljnost vjerske borbe bila dobrim dijelom svaljena na dru-' ge, ali je time i uestvovanje u politikoj v/asti bilo proigrano. Nasuprot to-

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

173

OSUdU,68 i pri striktnom izbacivanju svega erotskog inuditeta iz kruga mogunosti nije u literaturi kao umjetnosti ostalo radikalnije shvatanje. Pojmovi idle talk, superfluities<{,69
se - iako dijelom silom mobilisana - osje~a kao vojska. lim karakteristinije je, pri tome, dakako, toda je' upravo ova vojska uzela~u'svoj program ukidanje vojne obaveze - jer ovjek moe upravo da se bori samo u slavu boju, za kakvu u dui dobro spoznatu stvar, a ne za udljiv prohtjev vladalaca. Po tradicionalnim njemakim pojmovima, nemoralno englesko ustrojstvo vojske imalo je historijski, u poetku, jako moralne motive i bilo je zahtjev nikada nepobijedenih vojmka, koji je tek poslije restauracije bio stavljen u slubu interesa krune.) Holandski schutterijen, nosioci kalvinizma u periodu velikog rata, vide se, ve pola narataja poslije dordrehtskog sinoda, na Halsovim slikama kako se vrlo slabo asketski ponaaju. Stalno se javljaju protesti sinoda protiv njihova naina ivota. Holandski pojam valjanosti je jedna mjeavina gradansko-racionalne estitosti i patricijske staleke svijesti. Klasna stupnjevitost mjesta u holandskim crkvama jo i danas pokazuje aristokratski karakter ove vjeroispovijesti. Dalje postojanj~ gradske privrede koilo je industriju. Ona je dobijala polet samo preko refugies (izbjeglica - prev. N. M . ), i stoga uvijek samo privremeno. Ali je i u Hojandiji, u potpuno istom pravcu kao i drugdje, bila djelotvorna unutarsvjetovna askeza kalvinizma i pijetizrna (i u smislu asketske tedne prinude, koji emo odmah spomenuti, ako to potvruje Groen van Prinsterer na mjestu citiranom unapom. 86, str. 202. Gotovo potpuno nedostajanje lijepe literature u kalvinistikoj Holandiji nije, naravno, nikakav sluaj. V. o Holandiji, na primjer, Busken-Huet~ Het land van Rembrandt, I u njemakom izdanju von der Roppa). Znaaj holandske religioznosti kao asketsketedne prinude jasno se istie jo u 18. vijeku, na primjer, u pribiljek3ma Albertusa Hanera. Za karakteristine osobenosti holandskog umjetnikog suda i' njihove motive ~reba uporediti, na primjer, autobiografske pribiljekeConst. Huyghensa (pisane 1629-31) u Oud Hollandu 1891. (Ve citirani rad'Groen van Prinsterera, La Hollande et I'influence de Calvin (1864), ne prua nita to bi za nae probleme bilo odluno.) - Nieuw-Nederland-kolonija u Americi bila je socijalno jedna potufeudatna vladavina patrona: - trgovaca koji su pozajmljivali kapital - i, u suprotnosti s Novom Engleskom, teko je bilo pokrenuti male ljude da se tamo presele . Treba podsjetiti na to da je puritanska vlast zatvorila teatar u 8tratford-on-Avonu jo za Sekspirova ivota i njegova boravka tamo posljednjih dana ivota. (Sekspirova mrnja i prezir prema puritancima ispoljavaJi su se svakom prilikom.) (Jo 1777. godine odbio je grad BermingeJll pristup jednog teatra kao lijenosti koristan, i stoga trgovini tetan (Ashley, na str. . ... 196, napom. 2, na cit. m~, ~tr. 7. i ,,8). Odluno je ovdje l to da Je za pUritance bdo samo Ih-Ih: bozJa volja ili kreaturaina umjet!lost. Zato za njih ni~u mogle da egzistiraju n~~a~ve adiaphora (beznaaJne, ravnodune stvan - prev. N. M.). DrukiJ.e Je u tom pogledU stajao, kako je ve reeno, Kalvin: ta ovjek jede, ta oblai i sl.. svejedno je - ako to nema za posljedicu robovanje due vlasti poude. mc,
oo

graanska

Krom~lova y,oj~ka

174

MAX WEBER.

vain ostentation (prazan razgovor, izlinosti uobraeno razmatranje - prev. N. M.) - sve oznake jednog iracionalnog, besciIjnog, stoga neasketskog dranja, koje, osim to.. ga, ne slui slavi bojoj, nego slavi ovjeka, - bile su brzo pri ruci da bi protiv svake upotrebe umjetnikih motiva odluno potpomagale trezvenu svrhovitost. Osim toga, to je vailo on~ dje gdje se radilo o direktno:m ukrasu linosti, na primjer, o odijelu. 70 Ona mona tendencij~ za uniformiranjem ivotnog stila uz koji stoji kapitalistiki interes za standardization proizvodnje,7I - imala je u odbijanju oboavanja kreatura svoju idejnu osnovu.'2 Pri tome se, sigurno, ne smije zabora., viti da je puritanizam sobom obuh:vatao jedan svijet suprotnosti, da je instinktivni smisao za bezvremenski veliko u umjetnosti kod njegovih voa bio, sigurno, na viem stepenu nego u ivotnoj at:mosferi kava1ira,73 i da je jedan jedinstveni
Nezavisnost od svijeta treba da se - kao kod jezuita - ispolji u ravnodunosti,tj. opet kod Kalvina: u upotrebljavanju, bez ikakve razlike i poude, dobara koje zemlja prua (str. 409. i d. originalnog izdanja Christianae Re,. lig.), - jedno stanovite koje je, oevidno, sutinski lute~anskom bilo blie . nego precisizam epigona. . 1. Dranje bekera u tom pogledu je poznato. AH su ve poetkom 17. vijeka zajednicom egzulanata u Amsterdamu punih deset godina bjenjele najtee oluje zbog pomodnih eira i haljina jedne upnikove ene. (Zabav~ no prikazano U Dexterovom Congregationalism of last 300 years). - Ve je Sllnford na cit. mj. ukazao na to da je dananja muka frizura ona frizura ~oliko ismjehivanih okrugloglavaca (rundheads). j da je isto tako ismjehivana nonja puritanaca. svakako u svom osnovnom principu, istovetna sdanunjom. . " O tome opet v. Veblenovu ve citiranu knjigu The theory of busi~ ness enterprise. ,. Na ovaj aspekt emo se uvijek vraati iz njega se objanjavaju izreke kao to je: Every penny which is paid upon yourselves and children and friends must be done as by Gods own appointment and to sel"\1e and please him. Watch narrowly, or else that thievish camal self will leave God nothing (svaki peni koji izdate na se i djecu i prijatelje mora da se izda kao po odredbi Gospoda Boga i da njemu slui i bude mu ugodno. Pazi briljivo ili inae to lupeko ulilo bice nee Bogu ostaviti nita - prev. N. M.). (Baxter na cit. mj. I. str. 108 dolje desno.) Ovo je odluno: to ovjek daje Ji~min svrhama, oduzimlje se slubi u slavu boju. ... S pravom se, na primjer, podsjea na to (kao Dowden na cit. mj.) da je Kromvel spasao od propasti Rafaelove Skice (Cartons) i Mantegnin Trijumf Cezara, koje je Karlo II nastojao da proda. Prema engleskoj nacionalnoj literaturi drutvo restauracije se odnosilo, kako je poznato, isto tako potpuno hladno ili direktno odbojno. Upravo svuda na dvorovima bio je utj

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

175

genije kao to je Rembrandt, ~oliko god da bi u oima puritanskog Boga njegov ivot naao majo milosti. ipak u pravcu svojeg stvaranja sasvim bitno suodredensvojom sektakom sredinom. 74 Ali u skupnoj slici to nita ne mijenja utoliko to je mono produhovljavanje linosti. koje je moglo sa sobom da donese dalje razvijanje puritanske ivotne atmosfere i koje ga je stvarno i suodredivalo, ipak dobro dolo preteno literaturi, a i tu tek kasnijim naratajima. Poto ovdje ne moemo temeljitije da ulazimo u raspravljanje o uticajima puritanizma u svim ovim pravcima, predstavimo sebi samo to da dopustljivost radovanja kulturnim dobrima, koja slue isto estetskom ili sportskom uivanju, svakako, uvijek nalazi jednu karakteristinu granicu: ona ne smiju nita da stoje. Ta ovjekje samo upravitelj bojom milou mu datih dobara, on ima, kao rob Biblije, da polae raun 75 o svakoj ~U povjerenoj pari, pa je, u najmanju ruku, sumnjivo da se neto od toga troi u svrhe koje se l)e odnose na boju slavu, nego na vlastito uivanje. 76 Ko ne bi.
caj Versaja svemoan. - Da se u pojedinostima analizira o4stupanje od nereflektiranih uivanja svakodnevnog ivota u uticaju na duh najviih tipova puritanizma i na ljude koji su proli kroz njegovu kolu - to bi bio zadatak koji se, svakako, ne bi mogao da rijeiii u okviru ove skice. Washington Irving (Bracebridge HaJI na ciL mj.) u ~binoj engleskoj terminologiji to djelovanje formulira ovako: it (politika sloboda, kae on. ,""puritanizam.kaemo mi) evinces less play of the fancy, but more power of imagination(( ())to pokazuje manje igru mate. nego vie mo imaginacijec( - prev. N. M.). Treba samo pomisliti na poloaj Skota u nauci, literaturi. tehnikim pronalascima, pa i u drutvenom ivotu Engleske, pa da se osjeti da ova nekako suvie usko formulisana napomena granii s tanou. - O znaaju za razvitak tehnike i empirijskih nauka ne dospijevamo ovdje da govorimo. Sani odnos se svuda i u svakodnevnom ivotu istie: za bekera su. na primjer. dopultene ))recrea_ti ons (po Barclayu): posjeivanje prijatelja. itanje historijskih djela, mate matski i fizikalni eksperimenti, vrtlarstvo, pretresanje poslovnih i drugih do gadaja u svijetu itd. - Razlog je onaj koji smo ranije izloili. ,. Vrio lijepo analizirano u djelu Carla Neumanna Rembrandt. koje uope treba uporediti s gornjim napomenama. 1s Tako Baxter na gore navedenom mjestu. I. str. 108. dolje. 76- Upor. na primjer. poznati prikaz pukovnika Hutchinsona (esto navoen. na primjer. kod Sanforda na cit. mj., str. 57) u biografiji koju Jenapisala njegovjl udovica. Poslije iznoenja svih njegov~h vitekih vrlina i njegove naravi sklone vedroj ivotnoj radosti. kae se: -))He was wonderfully ~eat. cleanly and gentee[.in his habit, and had a very good fancy in it; but he

176

MAX WEBER

samo a~o ima otvorene Ol,_ na_iao na pred~ta,:,nike ovog shvatanja sve do dan-danas?7' MIsao obaveze covJeka prema povjerenoj mu imovini, kojoj se on kao sluei upravitelj ili upravo, kao teevinska maina, podreuje, sputa se s~ svom svojom ledenom teinom na ivot. Sto imovina biva ve~ a, - tim tee biva- ako as~etsko ivotno raspoloenje izdri ogled - osjeanje odgovornosti da se ona u slavu boju odri neokrnjena i da se neprekidnim radom poveava. I geneza ovog ivotnog stila see u pojedinim korjenima, kao i toliki sastavni dijelovi modernog kapitalistikog duha, natrag u srednji vijek,78 ali je tek u etici asketskog protestantizma on naao svoju konsekventnu etiku podlogu. Njegov znaaj za razvitak kapitalizma je oevidan. 79
left o[[very' early the waearing of anything that was costly.. ()On je bio u desno pristao, ist i dotjeran u svom odijelu i u tome je imao vrlo fin ukus; ali je on vrlo rano prestao da nosi ma ta skupo"". - prev. N M.) - Sasvim slil'ln je ideal svjetske i fino obrazovane puri tanke, koja je, medutim, krta u dvjema stvarima: I) u vremenu, i 2) u izdacima za pompu i zabavu, ideal. obiljeen u Baxterovom nadgrobnom govoru Mary Hammer (Works of the Pur. Div., str. 533). ?7 Sjeam se - pored tolIkih drugih primjera - specijalno Jednog tvorniara, neobino uspjenog u svojem poslovnom ivotu i u svojim godinama vrlo imunog kojega je - kada mu je s Ijekarske strane zbog njegove uporno slabe probave bilo savjetovano da dnevno pojede nekoliko kamenica - na to samo s najveom tekoom bilo mogue skloniti. Vrlo znatna zavjetanja. il dobrotvorne svrbe, koja je on ve za ivota izvravao, i njegova iroka riIka pokazivali su, s druge strane, da s~ tu radilo samo o zaostatku )asket. skog osjeanja koje vlastito uivanje posjeda smatra moralno sumnjivim. a ne o bilo emu to bi bilo srodno sa krt6u. 7& Odvojenost radionice, kancelarije, uope posla od privatnog sta na - firme i imena - poslovnog kapitala i privatnog imetka. tendencija da se od posla napravi corpus mysticum (tajanstvena stvar - prev. N. M.) - na prvom mjestu barem drutveni imetak, - sve to je bilo u ovom pravcu. V. o tome moje Handelsgesellschaften im Mittelalter" . 1. Opravdano je ve Sombart II svqjem djelu KapitaIismlls (I izd.) ponekad ukazivao na ovaj karakteristian fenomen . Treba samo imati u vidu da akumulacija potie iz vrlo razliitih psiholokih izvora. Jedan u svojoj djelatnosti see daleko natrag u starodrevno doba i u zavjetanjima. porodi nim nobrima, fidei-komisima itd . sasvim tako ili upravo mnogo istije ijas, nije, dolazi do izraaja kao i u istovl'emenoj tenji ovjeka da jednog dana, optereen velikom materijalnom vlastitom teinom, umre, i da, prije svega, osigura trajnost posla, pa bilo to i na utrb linih interesa veine sunasljednike djece. U ovim sluajevima se. pored elje da se, u vlastitom stvara." nju, vodi nekiimaginativan ~vot i iza smrti, radi o tome da se odri )splendorfamiliae (sjaj. ugled porodice - prev. N. M.), dakle o jednoj sujeti koja

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

177

Unutarsvjetovna protestantska askeza je, dakle, - tako to smo do sada rekli moemo ukratko da izloimo - djelovala punom snagom protiv bezbrinog uivanja posjeda, ona je stegnula potronju, specijalno luksuznu potronju. Nasuprot tome, ona je u psiholokom pogledu sticanje dobara oslobodila smetnji tradicionalistike etike, ona je razbila okove stremljenja za dobiti time to ga Je ne salilo legalizovala nego ga je (u prikazanom smislu) i smatrala direktno- od Boga traenim. Borba protiv putenosti i predanosti spoljnim dobrima nije bila, kako to, pored puritanaca, i veliki apologe.;. ta kvekerstva Barclay izriito potvruje, nikakva borba protiv racionalnog sticanja, nego protiv iracionalne upotrebe imetka. A ovo je, prije svega, lealo u cijenjenju - kao kreaturaIno oboavanje80 osudljivih - ostenzibi1nih oblika luksuza, kakvi su feudalnom osjeaju bili tako bliski, umjesto od Boga traene racionalne i utilitaristike upotrebe u ivotne svrhe pojedinca i drutvene cjeline. Nije ona htjela da posjedniku silom nametne muenje tijela,8I nego upotrebu njegova posjeda za potrebe i praktino korisne stvari. Pojam comfort na karakteristian nain obuhvata krug etikih prihvatljivih upotrebnih svrha, i nije, naravno, nikakav sluaj to je razvitak ivotnog stila koji se vee za ovaj pojam najranije i najjasnije bio zapaen upravo kod najkonsekventnijih predstavnika itava ovog ivotnog shvatanja, kod kvekera. Oni
OVO

su

se, tako rei, okree proIrenoj linosti zavjetaa, u svakom-sluaju-o, u os novi, egocentrinim ciljevima. Nije to tAo kod onog gradanskog motiva s kojim mi ovdje imamo posla: ovdje pred nama, stoji st3Y askeze: Odricati se mora, mora se odricati okrenut u pozitivno-kapitalistiki: Sticati mora, mora sticati, u svojoj iracionalnosti jednostavan i ist kao kakva vrsta kategorikog imperativa. Samo slava boja i vlastita dunost, a ne sujeta ov jeka, ovdje je kod puritanaca motiv, i danas: samo dunost prema pozivu. Ko uiva u tome da kakvu misao ilustrira na nje~im krajnjim konsekvencijama, neka se sjeti one teorije izvjesnih amerikih milijardera da steene milijarde ne treba ostavljati djeci. da im time ne bi bila oduzeta blagodat da moraju sami raditi i zaraivati, to je danas, dakako, samo jo .>teorijski mje hur od sapuna. 80 Ovo je, kao to to stalno treba isticati - posljednji odluujui reli~" ozni motiv (pored isto asketskihgledita umrtvljavanja tijela), to se naroi to jasno ispoljava kod kvekera. 81 Ovo Baxter odbacuje (Saints'everl. rest 12) s motivacijom, sasvim obinom kod jezuita: tijelu treba pruiti ono to mu je potrebno, inae e ovjek postati njegov rob.
J~

- PROTESTANTIiKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA

178

MAX WEBER

ljokama i prividu evaleresknog sjaja, koji, zasnivajui. se na nesolidnoj ekonomskoj bazi, linjavu eleganciju pretpostavlja trezvenoj jednostavnosti, suprotstavljali kao ideal istu i solidnu udobnost graanskog doma (home).82 Na strani proizvodnje privatnoprivrednog bogatstva borila se askeza protiv nepotenJa, kao i protiv iste nagonske gramzljivosti, jer je ovu ona osuivala kao covetous-, ness (gramzljivost), kao mamonizam itd.: tenju za bo~ gatstvom, s krajnjom svrhom da ovjek bude bogat. Jer je posjed kao takav bio iskuenje. Ali je ovdje askeza bila ona snaga koja uvijek hoe dobro, a uvijek stvara zlo - II njenom smislu zlo: posjed i njegova iskuenja. Jer ona nije samo, sa Starim zavjetom i u punoj analogiji s etikim cijenjenjeIll dobrih djela, dodue u tenji za bogatstvom kao svrhom; vidjela vrhunac onoga to je za osudu, a u sticanju bogatstv~ kao ploda pozivnog rada blagoslov boji. Nego je, to je bilo jo vanije, i religiozno uvaavanje neprestanog, stalnog, sistematskog svjetovnog rada u pozivu kao apsolutno najvieg asketskog sredstva i istovremeno najsigurnijeg i najvidljivijeg potvrdenja preporodenog ovjeka i valjanosti njegove vjeremoralo da bude najmonija poluga ekspanzije onog ivotnog shvatanja koje smo mi ovdje nazvali quhom kapitalizma. SJ
lJ. Taj ideal jasno postoji specijalno u kvekerstvu ve u prvoj epohi njegova razvitka, kao to je to u vanim takama razvio ve Weingarten II svojim Englische Revolutionskirchen. I Barclayeva iscrpna izlaganja (na cit. mj., str. 519. i d., S33) najjasnije to predstavljaju. Treba izbjegavati; l) kreaturainu sujetu, svaku ostentaciju, drangulije i upotrebu stvari koje nema: ju apsolutno nikakve praktine svrhe, ili se samo zbog njihove rijetkosti (dakle iz sujete) cijene; - 2) nesavjesnu upotrebu svojine kakva se ispoljava u - prema nunim ivotnim potrebama i brizi za budunost nesrazmjemim ~ izdacima za manje'nune potrebe; kvekeri su dakle; bili hodajui granini' zakon uivanja. Moderate use of the creature (ovjekovo umjereno uivanje - prev. N. M.) je potpuno prihvatljivo, ali se naroito morala polagati vanost na kvalitet i solidnost tkanine itd., ukoliko to ne bi vodilo do uobraeoosti (vanity)_ Upor. o svemu ovome: Morgenblatt fUr gebildeteLe~ ser. 1846, br. 216. i d. (naroito: Komfort und So1iditat bei den Quikem, upor. Schneckenburger. Vorlesungen, str. 96. i d.). .. Ve je ranije reeno da mi ovdje ne ulazimo u klasnu uslovljenost vjerskih pokreta (o tome v. lanke u Wirtschaftsethik der We1tre1igionert. Ali da bismo vidjeli da, na primjer, Baxter, koji je ovdje poglavito koriten; nije gledao kroz na9a1e tadanjeg vremena, dovoljnoje uoiti da i kod nje~ ga u redu bogougodnih poziv ':l, poslije poziva obrazovanih, dolazi najprije

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

179

I uporedimo li jo ono stezanje potronje s ovim oslobaa njem tenje za sticanjem, to e spoljni rezultat biti lako pojmljiv: stvaranje kapitala asketskom prinudnom tednjom. 84 Smetnje koje su konsumptivnoj potronji tekovine stajale na putu morale su dobro doi njenoj produktivnoj upotrebi kao uloenom kapitalu. Koju snagu je ovo djelovanje imalo, to se, naravno, ne moe brojano nikako egzaktno. da odredi. U Novoj Engleskoj se ta veza ispoljava tako opipljivo da ve nije promakla oku jednog tako izv.rsnog historiara Icao' to je Doyle. 8s Ali je i u Holandiji, k~jom je strogi kalvinizatll vlahusbandman poljoprivrednik - prev. N. M.), a onda tek. II arenoj vrevi. mariners, c1othi~rs, book~ellers,tailors (~o.mari, suknari, knji~ari, krojai prev. N. M.) ltd. I (to Je dosta karaktenstino) pod spomenutim manners misle sc, moda, u najmanju ruku, kako ribari tako i mornari. ...,. Drukije ve stoje, u ovom pogledu, neke izreke Talmuda. Upor., na primjer,kod Wilnschea, Babyl. Talmud,II, str. 20,21. izreke, istina, ne neosporne. Rabbi Eleasara, sve sa smislom: tIlovinaje t-olja od zemljoradnje. (Posrednije II; 2, str. 68. o pametnom ulaganjU kapitala.: 1/3 u zemlju, 1/3 u robu, 1/3 kao gotovinu).

kauzalna savjest bez ekonomskog (materija1istikog. kako se to, na alost, jo uvijek kae) tumaenja nije umirena, da ovdje napomenemo: da ja uticaj privrednog razvitka na sudbinu religioznih misaonih tokova smatram vrlo znaajnim i da u kasnije nastojati da prikaem kako su se u naem sluaju procesi uzajamne prilagodljivosti njihovih veza razvijali. Samo. to se oni religiozni misaoni sadraji ne mogu naprosto ekonomski deducirati. oni su - na tome se nita ne moe da promijeni - upravo sa svoje strane najmoniji plastini elementinarodnih karaktera i isto u sebi nose svoju vlastitu zakonitost i savlaujuu mo. I najvanije razlike one izmeu luteranstva i kalvinizma - uslovljene su, osim toga. preteno politiki, ukoliko u tome uestvuju vanreligiozni momenti. B' Na to misli Ed. Bernstein kada u svom ve ranije citiranom lanku (str. 681. i 625) kae: Askeza je graanska vrlil!a. Njegova izlaganja (na cit. mj.) su prva koja su ove vane veze uope nagovijestila. Samo to je ta veza mnogo obuhvatnija nego to on pretpostavlja. Jer nije samo akumulacija kapitala nego je i asketska racionalizacija skupnog pozivnogivota bila ono to odluuje. - Za amerike kolonije je suprotnost puritanskog Sjevera - gdje je usljed asketske prisilne tednje bilo uvijek kapitala za davanje na priplod - prema odnosima na Jugu ve kod Do~:Iea jasno naglaena. S Doyle, The English in America, vol.. II, gl. 1. Egzistencija eljezara (1643), suknara (1659) za trite (a, uostalom, i procvat zanata) u Novoj Engleskoj u prvoj generaciji poslije osnivanja kolonije, isto ekonomski posmatrano. anahronizmi su i stoje u n.ajupadljivijoj suprotnosti prema odnosjma na Jugu, kao i prema Rhode Islandu (koji nije bio kalvinistiki, nego Je uivao punu slobo(Ju savjesti), gdje je, uprkos odlinoj luci, jo 1686, u izvjetaju upravnika (governor) i vijea (council) stajalo ovo: The great ob12

za one

. .

ija

180

MAX WEBER

dao stvarno samo 7 godina, vea jednostavnost ivota, koja je, pri enormnim bogatstvima, vladala u religiozno oibiljnim krugovima, dovela do pomame za skupljanjem kapitala. so Da je, dalje, tenja za aristokratizacijom graanskih imetaka, koja je u sva Vremena i svuda postojala i koja je i kod nas danas jako djelatna, morala antipatijom purita,Iiizma prema fe,;, ,,{l1.1nim ivotnim oblicima biti osjetno spreavana, to je jas':' no kao dan. Engleski merkantilistiki pisci 17. stoljea svodili su nadmonost holandskog kapitala prema Engleskoj na to da tamo nisu kao ovdje novosteene imovine redovito ulaganjem u zemlju i - jer je vano to, a ne kupovanje zemlje prelaenjem na feudalne ivotne navike traile nobilitaciju da bi time kapitalistikom iskoriavailju bile uskraene.1i7;; Cijenjenje poljoprivrede, koje ni kod puritanaca ~ije l}edos.; tajalo, jedne osobito vane, a i pobonosti na~o~ito korisp.e privredne grane nije se (na primjer, kod Baxtera) odnosilo na zemljoposjednika, nego na slobodnog selj'aka (yeomana) i famera, a u 18. stoljeu ne na junkera, nego na racionalnog
struction concerning trade is the want of merchants and inen of considerable Estates amongst us (Velika smetnja u pogledu posla je u tome to nemamo trgovaca i ljudi sa znatnom imovinom - prev. N. M.). (Arnold. Hist, of the State of R. I, str. 490). Da je primoravanje da se uteeni kapital stalno nanovo ulae. koje je puritansko ograniavanje potronje vrilo. - pri tome uestvovalo. jedva da se, u stvari, u to moe posumnjati. Uz to je dolazila ovdje jo neraspravljena uloga crkvene stege. . . 116 Da su ti krugovi u Nizozemskoj, dakako. brzo opadali. pokazuje Busk~-Huetsov prikaz (na cit. mj., sv. II, gl. III i IV). Oroen van Prinsterer (Handb. d. Gesch. v. h. V. 3. izd. 303, napom, . str. 254) ipak kae: De Nededanders verko~pen veel en verbruiken wenig ()?Nizozemci prodaju mno-. go a troe malo - prev., N. M~), jo o vremenu poslije vestfalskog mira. , Za Englesku se zauzimao, na primjer, podnesak - koji citira Ranke u Englische Geschichte, IV. str. 197. - jednog rojaliste-plemia. poslije ulaska Karla II u London, da se zakonom zabrani da imanja kupuje graanski kapital. koji bi time imao da bude prisiljen da se bavi samo trgovinom. - Sta1!:: holandskih regenata izdvajao se kao staleiiz graanskog patricijata gradova kupovinom starih vitekih imanja. (V. o tome kod Fruina, Tien jaren uit den tachtigjarigen oorlog, citiranu tubu iz godine 1652. - da su regenti rentijeri i nisu vie trgovci.) Ovi krugovi nisu, dabome, nikada u dui ozbiljno bili kalvin istiki nastrojeni. I ve notorna pomama za nobilitacijom i titulama u irokim krugovima holandskog graanstva u drugoj polovini 17. stoljea pokuuje samo to da ovjek. za ovaj period svakako treba samo s oprezom daakceptira ono protivstavljanje engleskih odnosa prema holandskom. Nadmo naslijeenog novca slomila je ovdje asketski duh.

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

181

polJoprivrednika. 88 Od 17. stoljea se kroz englesko drutvo tog vremena provlai razdor izmeu squirearchie (vlada:vina junkera, junkerstvo - prev. N. M.), nosioca })vesele stare Engleske, i u svojoj drutvenoj moi jako kolebljivih puritanskih krugova. 89 Obje crte: i ona neslomijene naivne ivotne radosti i ona strogo ureenog irezerviranog samosavlaivanja i konvencionalne etike obavezanosti stoje jo i danas u slici engleskog narodnog karaktera jedna pored druge. 90 A isto tako se kroz najstariju povijest sjeveroamerike kolonizacije provlai otra suprotnost pustolova (adventurers), koji su htjeli radnom snagom sluga, indented servants (rovaenih sluga - prev. N. M.) da diu plantae i ive senjerijaino, prema specifino graanskom ment~litetu puritanaca. 91 . . Dokle je sezala mo puritanskog ivotnog shvatanja, ono je na svaki nain dobro dolazilo - a to je, naravno, mnogo vanije nego samo potpomaganje stvaranja kapitala - tenji za graanskim, ekonomski racionalnim nainom ivota; ono je bilo njegov najbitniji i, prije svega. njegov jedino kon Poshje jakih kupovina engleskih poljskih dobara od strane graan skog kapitala dola je velika epoha engleske poljoprivrede. Anghkanski zemljoposjednici sujo do u ovo stoljee nerijetko odbijali da nonkonformiste primaj\! kao zakupnike. (Sada su obje crkvene partije po broju priblino jednake, ranije su nonkonformisti bili uvijek manjina.) .0 H. Levy (u upravo iZllom lanku u Archiv f. Sozialwiss., 46, str. 605. i d. S pravom upozorava na to da je po ))karakternoj nastrojenosti engleskog naroda, koja se po mnogobrojnim crtama moe zakljuiti, on. za recepciju asketskog etosa i graanskih vrlina manje bio disponiran nego drugi narodi: gruba i sirova volja za ivotom bila je (i jeste) osnovna osobina njegova biIl. Snaga puritanske as~eze u vrijem~ njene vladavine pokazuje se upravo u onoj zadjvljivoj mje;ri u kojoj je ona karakterna crta kod njenih sljedbenika bila temperirana . , Stalno se vraa i u Doyleovom prikazu. Uvijek je u stavu puritanaca sudjelovao odluujui vjerski motiv (ne uvijek, naravno, samo odluuju i). Kolonija (pod Winthropovim rukovodstvom) bila je sklona dg dopusti gentlemenima, pa ak i kui lordova s nasljednim plemstvom, da se presele u Massachusetts, samo kad bi ti gentlemeni pristupili crkvi. Radi crkvene stege drali su se zatvorene kolonije. (Kolonizaciju New-Hampshirea i Mainea izvrili su anglikanski veletrgovci, koji su podigli velike stone plantae . Ovdje je postojala vrlo neznatna socijalna veza..) Na jaku )pohlepu za dobiti(( Novoengleza alili su se ve 1632. (tako, na primjer, Weedens Economic and social history of New England, l, Sjr. 125). .

182

MAX WEBER

sekventni nosilac. Ono je stajalo pri kolijevci modernog privrednog ovjeka(. Sigurno je da su ovi puritanski ivotni ideali zatajili pri jednom suvie jakom ogledu optereenja koji su izvela, i puritancima vrlo dobro poznata, iskuenja bo~ gatstva. Vrlo redovito nalazimo mi najgenuinije pristalice pu~ ritanskog duha u redovima slojeva92 malograana i farmera koji su tek u pojetu i beati possidentes (sretne, blaene posjednike - prev. N. M.) ak i kod kvekera, vrlo "esto spremne da se odreknu svojih starih ideala. 93 Bila je ~o ista ona sudbina kojoj je prethodnica unutar svjetovne askeze, manastirska askeza srednjeg vijeka, stalno podlijegala; kada je racionalno rukovoenje privredom ovdje, na mjestu strogo ureenog ivota ikoene konsumpcije, potpuno razvilo svoje djelovanje, o~da je steena imovina ili direktno - kao u vrijeme prije vjerskog raskola - dopala nobilitaciji ili je, pak, manastirska stega prijetila'da se raspadne, paje'moralo da doe GO jedne od mnogobrojnih reformacija(. Ipak je itava povijest kaluerskih pravila u izvjesnom smislu jedna stalno ponavljana borba s problemom sekularizantnog djelovanja posjeda. Isto to u grandioznom mjerilu vrijedi i za unutarsvjetovnu askezu puritanizma. Moni revival (preporod, oiv'ljenje - prev. N. M.) metodizrna, koji prethodi procvatu en:gleske industrije pred kraj 18. stoljea, moe vrlo dobro da se uporedi s takvom jednom manastirskom reformacijom. Ov:.. Ovo naglaava ve Petty na cit. mj., i sva savremena vrela bez izuzetka govore naroito o puritanskim sektBima baptistima, kvekerima, menonitima, kao o jednom djelimice siromanom, a djelimice, opet, sitnokapitalistikom sloju, i suprotstavljaju ih kako veletrgovakoj aristolcratiji tako i finansijskim pustolovima. Ali upravo iz tog sitnokapitalistitkog sloja, a ne moda iz ruku krupnih finansijera: monopolista, dravnih liferanata, drav" nih zajmodavaca, kolonijalnih preduzimaa, neasnih pekulanata (promoters) itd. proiziio je ono to je za kapitalizam Okcidenta bilo" karakteristi no: gradansko-privatnoprivredna organizacija industrijskog rada, (V.., na primjer, Unwin, Industrial Organization in the 16th and 17th centuries, London, 1914, str. 196. i d.) Daje ova suprotnost ve samim savremenicima bila vrlo dobro poznata, za to upor. Parker. Discourse concerning Puritansad 1641, gdje je isto tako naglaena suprotnost prema projektorima i dvorjanicima. O nainu na koji se to u politici PensiIvanije u 18. Vijeku, a specijalno u ratu za nezavisnost, ispoljilo v. Sharpless, A Quaker experiment in Go. vernment Philadelphia, 1902.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

183

dje emo navesti jedno mjest094 samog Johna Wesleya, koje bi bilo podesno da stoji kao moto iznad svega to smo do sada rekli. Jer ono pokazuje da su samim poglavnicima asketskih pravaca ove ovdje na izgled tako paradoksne veze bile savreno jasne, i to potpuno u ovdje razvijenom smislu.95 On pie: Ja se bojim da nije, gdje se bogatstvo povealo, sadraj religije u istoj mjeri opao. Stoga ne vidim kako je, po prirodi stvari, moguno da ikakvo ponovno buenje prave religioznosti moe biti dugotrajno. Jer religija mora nuno da stvara kako radinost (industry) tako i tedljivost (frugality), a ove, opet, ne mogu da proizvedu, nita drugo nego bogatstvo. Ali ako se poveava bogatstvo, onda se poveava ponos, strast i ljubav prema svijetu u svim njihovim oblicima. Kako, dakle, da bude moguno da metodizam, to jest, jedna religija srca, makar ona sada cvjetala kao kakvo ozelenjelo drvo, ostane u tom stanju? Metodisti bivaju svuda marljivi i tedljivi; prema tome se njihovo imanje poveava. Zato oni, srazmjerno s time, rastu u ponosu, strasti, u tjelesnim i svjetovriim prohtjevima i ivotnoj nadmenosti. Tako, dodue, ostaje oblik religije, ali duh postupno iezava. Zar nema nikakva puta da se ovaj nastavljeni pad iste religije sprijei? Mi ne moemo ljude splijeiti da budu marljivi i tedljivi. Mi moramo. sve hriane opominjati da SRU koli~o mogu i da tede koli94 V. isto u Southeyovom Leben WesJeys, gl. 28. Na nj me je - nisam ga znao - uputio jednim pismom prof. Ashley (1913). Ve ga je Traeltsch (kojemu sam ga u tu svrhu saopio) tu i tamo citirao. 91 Ovo mjesto se preporuuje za itanje svima onima koji danas o tim stvarima hoe da budu infOrinisaniji i pametniji nego vodi i savremenici samih onih pokreta koji su~ kako se vidi, vrlo dobro znali ta rade i ta ugroavaju. Zaista ne ide, kao kod nekih mojih kritiara, da se neosporne i dosada ni od koga neosporavane injenice, s moje strane samo neto vie po njihovim unutarnjim pokretnim snagama ispitivane, tako olako osporavaju, kao to se to na a]ostdeava]o. Niko u 17. vijeku nije sumnjao u ove povezanosti (upor. jo Manley, Usurry.of 6% examined, 1669, str. 137). Osim ranije ve citiranih modernih pisaca, pjesnici kao H. Heine i Keats isto "tako kao i predstavnici nauke Macau]ay, Cunningham i Rogers ili knjievnici kao Mathew Arnold trerirall s\ljh kao neto to se samo od~ebe razu~.iic:,J~ pajnovije literature v. Ashley, Binningham Industry and Commerce (1913), koji mi je, na primjer, i pismeno izrazio svoju potpunu saglasnost. Za cijeli problem upor. sada unapom. 90, str. 203. citirani lanak H. Levyja.

184

MAX. WEBE.~'

kQ mogu, to stvarno znai da se bogate. (Zatim dolazi opO_ mena da oni koji stiu sve to mogu i tede sve to mogu: treba i da dajusve to mogu, da bi tako porasli u milostii skupili na nebu jedno blago). - Vidi se da je to do u sve poje~ dinosti ovdje osvijetljena veza.'6 . Njeno puno ekonomsko djelovanje razy:~ali su, potpu~ no onako kao to to Wesley ovdje kae, oni moni religiozni pokreti ije je znaenje za privredni razvitak lealo na prvom. mjestu u 'njihovim asketskim odgojnim utic.ajima, redovito tek onda kada je akma isto vjerskog entuzijazma bila ve prederia, kad se gr traenja bojeg carstva postupno poeo' da pretvara u trezvenu vrlinu poziva, kada je religiozni korijen polako odumirao i ustupao mjesto utilitarnoj svjetovnog; ti, - kada je, da kaemo s Dowdenom, u popularnoJ fantaziji' ~obins'on Crusoe, izolovani privrednik, koji se uzgredba~ vi misijskim radom," stupio na mjesto Bunyanovog Hodo;.asnilca koji u duhovno usamljenoj tenji za carstvom ne,;.~ beskim hita kroz Sajam tatine. Kada je, zatim. jo zavla~ dalo naelo: to make the best of both worlds (napraviti najbolji od oba svijeta - prev. N. M.), onda je konano mo:.. rala - kao to je i Dowden ve primijetio - ista savjest da: bude uvrtena u niz sredstava komfortabilnog graanskog i:i vota, kako to i .njemaka poslovica o mekanom jastuku vrlo lijepo kae. Ali ono to je ona religiozno iva epoha 17.; stoljea svojoj utilitaristikoj nasljednici zavjetala bilo je upravo. prije svega, jedna neuveno ista - recimo spokojno!, farisejsJd ista - savjest pri sticanju novca, samo ako' se. onO" inae vrilo II legalnim oblicima. Svaki ostatak izreke . De(): placere vix potest bio je i.ezao.'8 Nastao je bio jedan speci~
.. Da su potpuno iste veze ve puritancima klasinog doba bile neito to se samo po sebi razumije, niim moda jasnije nee biti dokazano nego time da kod Bunyana ))Mr. Money-Love upravo argumentira ovako':: Covjek mora biti religiozan da bi se obogatio, na primjer, da bi poveao; broj svojih muterija, jer: zbog ~egaje ovjek potpuno religiozan, to je sve, jedno (str. 114, Tauchnitz izd.). 9' Defoe je bio revnosan n o n k o n f o n n i s t a . > 9' t Spener (Theolog. Bedenken, na cit. mj., str, 426, 429, 432. i d~) dr! da je trgovaki poziv pun iskuenja i zamki, ali on na jedno pitanje Izjavlju"' je: Drago mi je to vidim da moj dragi prijatelj. to se samog trgovakog stalea tie, ne poznaje nikakvih skrupula, nego u njemu vidi nain ivota
. 0:;

POZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

185

etos poziva. Sa svijeu da stoji II punoj milosti bojoj i da ga on oevidno blagosilja, graanski preduzetnik je, ako se drao u granicama formalne korektnosti, ako je njegov moralni ivot bio besprijekoran i ako nain na koji je on svoje bogatstvo upotrebljavao nije bio sablanjiv, mogao da ide za svojim zaradnim interesima i trebalo je da to ini. Mo religiozne askeze stavila mu je, osim toga, na raspolaganje 99 i trezvene, savjesne, neobino za rad sposobne radnike, koji su se hvatali za rad kao za Bogom traeni ivotni cilj. Ona mu je uz to dala umirujuejamstvo da je nejednaka podjela dobara na ovom svijetu sasvim specijalno djelo providnosti Gospoda Boga, koji ovim razlikama, kao i samo
to on j jeste, da se ljudskom rodu mnogo koristi I da se tako po bojoj volji vri ljubav..ff Ovo se na raznim drugim mjestima poblie mQtivira merkanti!istikim argumentima. Kada Spener, s vremena ml vrijeme, pohlepu za bogaenjem, prema ITimot. 6, 8. i s pozivom na Isusa Siraha, potpuno luteranski naziva glavnom zamkom koje se bezuslovno treba osloboditi, i zauzima stanovite izdravanja (Tbeol., Bd., III, str. 435. gore), onda on to, s druge strane, ublaava time to opet ukazuje na prosperantne sektaekoji ipak ive bogougodno (v. str. 180, napom. 39). Kao efekat marljivog pozivnog rada, njemu ni bogatstvo nije sumnjivo. To stanovite je usljed luteranske potke manje konsekventno od Baxterova. Baxter, na cit. mj., II, str. 16, opominje da se ne primaju u slubu kao sluge heavy, flegmatik, sluggish, fleshly, slothful persons ()teka. flegmatina, spora, ulna, lijena lica - prev. N. M.) i predlae da se pretpostavljaju godly servants pobone sluge - prev, N. M.) ne samo zato to bi )lUngodly servants bili samo eye-servants (nepobone sluge... na oko sluge - prev. N. M.) ne samo zato to bi ungodly servants bili samo eye-servants (nepobone sluge .... )lOa oko sluge - prev . N. M.) nego, prije svega, zato to a truly godly servant will do all your service inobodienee to God, as if God himseJfhadbid him do iu( (istinski poboan sluga e u svemu sluiti u poslUl1osti prema Bogu, kao da mu je sam Bog naredio d.a to ini - prev .. N. M.). Drugi su, naprotiv, skloni lIto make no great matter of conscience of it" (da od toga ne prave veliku stvar savjesti prev. N. M.). I obratno; kod radnika nije znak svetosti spoljanje ispovijedanje vjere, nego conscience to do their duty (savjest da vre svoju dunost - prev. N. M.). Vidi se da se interes boji i interes poslodavca ovdje sumnjivo isprepliu: i Spener (TheoI. Bed., III. str.. 272), koji. inae. svojski opominje da ovjek ostavi sebi vremena za razmiljanje o Bogu, pretpostavlja, kao neto samo po sebi razumljivo, da se radnici moraju zadovoljavati krajnjom, najmanjom mjerom slobodna vremena (ak i nedjeljom). - S pravom su engleski pisci protestantske imigrante nazivali pionirima obuenog rada(. V. i dokaze kod H. Levyja, Die Grundl. des okonom, Liberalismus, str . 53.

tino graanski

186

MAX WEBER

partikularnom milou, ide za svojim tajnim, nama nepozna.;. tim ciljevima. loo Kalvin je jo rekao, to je esto bilo citirano da narod, tj. masa radnika i zanatlija~ ost~je Bogu poslu: na lOl samo ako se odrava u siromatvu. Nizozemci (Pieter de Ja Court i drugi) to su sekularizirali u tom smislu da masa ljudi radi samo onda ako ih nuda na to natjera, i pva formulacija jednog lajtmotiva kapitalistike privrede ula je zatim u tok teorije o produktivnosti niskih nadnica. I ovdje se, s odumiranjem njenog religioznog korjena, toj mi~ii neprimjetno podmetnulo utiIitamo tumaenje potpuno po ra~vojnoj shemi koju smo stalno zapaali. Srednjovjekovna etika ne sa.., mo da je pronju trpjela nego ju je u prosjakim kaluerskim redovima upravo glorifikovala. I svjetovni su prosjaci, jer su imunom ovjeku milostinjom koju su primali pruali priliku za dobra djela, ponekad nazivani )staleom i bili su cijenjeni. Jo je anglikanska socijalna etika Stjuarta bila ovom stavu u sebi vrIo bliska. Za puritansku askezu je bilo rezervirano da sarauje na onom surovom engleskom sirotinjskom zakonodavstvu koje je tO naelno izmijenilo. A ono je to moglo zato to protestantske sekte i strogo puritanske zajednice nisu uope za pronju II svojoj sredini stvarno znaJe. 102 S druge strane, jer je, gledano sa strane radnika, Zi n.,. zendorfova varijanta pijetizma, na primjer, radnika vjernog pozivu koji tei za sticanjem. glorifikovala kao ovjeka koji ivi ugledajui se na apostole i koji je tako obdar~n harizrnom uenika. lU Jo radikalnUe su slina shvatanja pila u po10. Analogija izmeu - po ljudskom mjerilu nepravedr.ic - predestinacije samo njih nekolicine i isto tako nepravedne, ali isto tako bogom odreene podjele dobara. - koja je bila ~eskrajno oevidna - na primjer, kod Hoombeecka, na cit. ~j., vol. I, str. 153 . - 9sJm toga, sirpmatvo je - kao Baxt~r na cit. mj., I, str. 380 - esto simptom grene lijenosti. 101 Bog daje - kae i Th. Adamas (Works of the Pur. Div. str. 158) da toliko njih ostane siromanih naroito, po svoj prilici, zato to oni, koliko on 7;na, ne bi bili dorasli is~uenjima koje bogatstvo sa sQbom donosi. Jer bogatstvo vrlo esto izgoni vjeru iz ovjeka. '01 V. gore napom. 45, str. 183, i tamo citirani rad H. Levyja. Potpuno Isto se istie o svim drugim prikazima (kao Manley za hugenote). ,.3 Slino nije ni u Engleskoj nedostajalo. Tamo spada, na primjer, i onaj pijetizam koji je, nadovezujui se ~a LawovSeriol,ls call (1728), propovijedao siromatvo, nevinost, a - i prvobitno - izo]ovanje od svijeta.

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

187

etku rasprostranjena kod anabaptista. A sad. naravno, cjelokupna asketska literatura gotovo svih konfesija proeta je gleditem da je savjestan rad, i pri niskim nadnicama; onome kome ivot inae nije pruio nikakve anse neto jako bogougodno. U tome protestantska askeza nije sama po sebi donijela nikakvu novinu. Ali ona ne samo da je ovo gledite najsilnije produbila nego je i onoj normi stvorila ono to joj je konano za njeno djelovanje bilo jedino vano: psiholoki podsticaj shvatanjem ovog rada kao poziva, kao najizvrsni., jeg, tavie, najzad esto jedinog sredstva da ovjek bude si., guran u stanje milosti. 104 Iona je, na drugoj strani, legalizovala iskoriavanje ove specifine radne revnosti time to je i preduzimako sticanje novca tumaila kao poziv.lOS Jasno je kao dan da je iskljuivo stremljenje za carstvom nebeskim moralo silno da unapreuje produktivnost rada, u kapitalistikom smislu rijei. vrenjem radne dunosti kao poziva.i strogom askezom koju je crkvena stega, naravno, upravo siromanim klasama nametnula. Tretiranje rada kao poziva bilo je za modernog radnika isto tako karakteristino kao za preduzimaa odgovarajue shvatanje zarade. Bila je to slika ovog tada novog injeninog stanja kada je jedan tako otar anglikanski posmatra kao to je sir William Petty holandsku

I Baxterova djelatnost u zajednici u Kidderminsteru, koja je kad je on tamo doao bila savreno zaputena, - po stepenu svojih uspjeha gotovo besprimjerna u historiji duebrinitva. ujednoje tipian primjer kako je askeza mase odgojila za rad. marksistiki reeno - za proizvodnju vikavrijednosti i tako uope tek omoguila da u kapitalistikom radnom odnosu (kuna radinost. tkalatvo) budu iskoriavane. Tako sasvim openito lei kauzalni odnos. - Gledano s Baxterove strane; on je uklapanje svojih pitomaca u pogon kapitalizma uzeo u slubu svojih religiozno-etikih interesa. Gledano sa strane razvitka kapitalizma, posljednji su stupili u slubu razvit. .. ka kapitalistikog duha. .I.' I jo neto: moe se sumnjati u to koliko je ulvai1je srednjovjekovnog obrtnika u onome to je on stvoriO - ime se tako mnogo operira - bilo kao psiholoki agens vano. Neto je nesumnjivo ipak na tome bilo. Ali je askeza, svakako, rad liila te ovozemaljske svjetovne drai - koju je kapitalizam zauvijek uniito - i usmjerila ga na zagrobni ivot. Pozivni rad kao takav Bogom je traen. Bezlinost sadanjeg rada, njegova - posmatrano sa. stanovita pojedinca - nevesela besmislenost, ovdje je jo religiozno ozarena. Kapitalizam u vrijeme svog postanka trebao je radnike koji e zbog savjesti ekonomskoj eksploataciji stajati na raspolaganju; Danas je on u sedlu i moe od njih, bez ikakvih ovozemaljskih premija, da iznudi volju za rad.

188

privrednu mo 17. stoljea sveo na to da su tamo naroitci. mnogobrojni dissenters (kalvinisti i baptisti). ljudi koji na rad j radinost gledaju kao na svoju dunost prema Bogu~ Or;. ganskom socijalnom ureenju u onom fiskalno~monopolis..;' tikom zaokretu koji je anglikanizam pod Stjuartima. osobit6 u Laudovim koncepcijama usvojio: - ovom savezu dravei crkve s monopolistima na tlu jedne hriansko-socijalne' osnOve, protivstavio je puritanizam, - iji su predstavniCi~, bez izuzetka, pripadali strasnim protivnicima, ove vrste trgo,:.' vakog, finansijskog i kolonijalnog kapitalizma, privilegova~ nog od strane drave. - individualistika pregalatva tacio~. nalne legalne zarade na osnovu line valjanosti i inicijative, koje su - dok su dravno privilegovane monopolne industrije II Engleskoj sve uskoro opet iezle - odluno uestvovale ll:: podizanje industrije bez, a dijelom uprkos i protiv javnih" vlasti. loli Puritanci (Prynne, Parker) su odbijali svaku zajednicu s dvorjanicima i krojiocima ptojekata krupnokapitalis,. tikog kova kao s etiki sumnjivom klasom, ponosni na svoj vlastiti nadmoni graanski poslovni moral, koji sainjava glavni razlog proganjanja kojima su oni od onih krugova bili izloeni. Jo je Defoe predlagao da se borba protiv disenta dobije bojkotom bankovnih mjenica i otkazivanjem depozita. Suprotnost izmedu ovih dviju vrsta kapitalistikog dranja ila je dalekoseno s vjerskim suprotnostima ruku pod ruku. Protivnici nonkonformista su i u 18. stoljeu ove kao nosioce spirit of shopkeepers (sitnotrgovakog duha - prev. N. M.) stalno ismijavali i kao propast staroengleskih ideala proI o ovim snprotnostima i razvojima H. Levyja v. u ranije navedenoj knjizi. Za Englesku karakteristian i vrlo moan, prema monopolima nepri~ jateljski nastrojen ,stav javnog miljenja nastao je, historijski, iz povezanosti politike borbe za vlast protiv krune - Dugi parlamenat je monopoliste iskljuio iparlamenta - s etikim motivima puritanizma i s ekonomskim interesima graanskog sitnog i srednjeg kapitalizma protiv finansijskih magnata u 17. vijeku. Declaration of the. Anny od 2: augusta 1652, i isto tako levelerske peticije od 28. januara 1653~ pored ukidanja troarine, carina, indirektnih poreza i uvoenje single tax na estates (pojedinanog poreza na imanje.prev. N. M.), trae prije svega: free-trade, tj. ukidanje svih monopolisti kih ogranienja sticanja (trade) prema unutra j prama vani, kao povrede ljudskih prava. Ve slino i Velika remonstrancija (The Grand Remonstrance = predstavka treeg stalea Karlu I zbog zloupotrebe u vladi 1641 primj. N. M . ).

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

189

gonili. Ovdje je leala usidrena i suprotnost izmedu puritanskog i jevrejskog privrednog etosa, i savremenici (prynne) su ve znali da je prvi, a ne posljednji, graanski privredni etos.I0 7 . Jedan od konstitutivnih sastavnih dijelova modernog kapitalistikog duha, i ne samo njega nego i moderne kulture: racionalni nain ivota na osnovi ideje poziva raden je to su ova izlaganja imala da pokau - iz duha hrianske askeze. Treba sada jo jednom proitati u uvodu ovog lanka citirani Franklinov traktat pa da se vidi da su bitni elementi mentaliteta, tamo nazvanog duhom kapitalizma, upravo oni koje smo mi prethodno pronali kao sadraj puritanske pozivne askeze,108 samo bez religiozne zasnovanosti, koja je ve kod Franklina bila odumrla. - Misao da moderni pozivni rad nosi asketsko obiljeje - nije takoer nova. Da je ogranienost na struni rad, s odricanjem faustovske svestrano'sti humaniteta, koje ona uslovljava, u sadanjem svijetu uope pretpostavka dragocjenog djelovanja, da se, dakle, djelo i odricanje danas meusobno uslovljavaju: ovaj asketski osnovni motiv graanskog ivotnog stila - ako on upravo hoe
"0' Upor. za to H. LelY. Oekon. LiberaL, str. SL lO' Da su i, ovdje na religijske korijene jo nesvedeni, sastavni dijelovi, osobito stav: honesty is the best policy (ispravnost je najbolja politika: prev. N. M.) Franklinova raspravljanja o kreditiJptiritanskog porijekla; to spada u drugi jedan kontekst. (V. za to sljedei lanak.) Ovdje o tome samo da navedemo sljedeu napomenu J. A. Rowntreeja (Qtiakerism; past and present, str. 95, 96), na koju me je Ed. Bernstein upozorio: Is it merely a coincidence. or is it a consequence. that the lofty profession of spirituality made by the Friends has gone hand in hand with shrewdness and tactin the transaction of mundane affairs? Real piety favours the success ofa trader byosuring his integrity, and fostering habits of prudence and forethought: important items in obtaininc that standing and credit in the commercial world, which are requisite (or the steadyaccumulation of wealth (Da li je samo k~~nciden~~a ili je po!!!j~dica to to je visoki poziv.sveenstva.koji su !1sta~o vdl kveken Iao ruku pod ruk~ s promuumou I taktom u lzvoenJrsvJc tovnih poslova? Prava pobonost pomae uspjehu jednog trgovca, osiguravajui mu ispravnost i gajei mu navike smotrenosti i promiljenosti: - bitne stvari u postizanju onog ugleda i kredita u trgovakom svijetu koji se trai za postojanu akumulaciju bogatstva - prev. N. M.). (V. sljedei lanak.) POten kao kakav hugenot, bilo je u 17. stoljeu poslovino isto tako kao esti tost Holandana, kojoj se ser W. Temple divio, i - jedno stoljee kasnije estitost Engleza, uporeena s kontinentalcima, koji nisu bili proli kroz ovu etiku kolu.

190

da bude stil, a ne neimanje stila - htio je da nam poka~i': Gete na vrhuncu svoje ivotne mudrosti, u svojim Wander,;,: jahren i u ivotnom zavretku koji je on dao svom Faustu>09' Za njega je ovo saznanje znailo rastanak, pun odricanja:'s: jednim vremenom punog i lijepog humaniteta, koji se u taklI" naeg kulturnog razvitka nee ponoviti, kao ni vrijeme veli> kog procvata Atene u starom vijeku. Puritanac je htio da bu;.' de ovjek poziva, - mi to moramo biti. Jer dok je askeza bila iz manastirskih elija prenoena u pozivni ivot i poinjala da ovladava unutarsvjetovnim moralom, ona je, sa svojesira-, ne, pomagala da se izgr~di o~aj moni kosmosprivredno.g' poretka, vezanog za tehmke 1 ekonomske pretpostavke ni~;. haniko-mainalne proizvodnje, koji danas ivotni stil ,sv~h pojedinaca to se raaju u ovom mehanizmu -, ne samo onih' direktno ekonomski aktivnih - neodoljivom silom odreduje i, moda e odreivati 'Sve dok se i posljednja centa fosilnQg goriva ne ugasi. Samo kao kakav tanak plat koji ovjek moe svakog trenutka da odbaci, treba:lo bi, po Baxterovotri' miljenju, da briga za spoljna dobra bude na pleima njego;: vih svetaca. IIO AJi je sudbina dala da od pla~~a' nastane kao elik tvrd omota. Dok je askezapreduzimala da svijet pre~': pravi i da se u svijetu ispolji, spoljana dobra ovog svijeta su' dobijala sve veu i, konano, neizbjenu vlast nad ljudima" kao, nikada ranije u historiji. Danas je njen duh - da li kona no, ko to zna? - iz tog omotaa iziao. Pobjedonosnom kapi.;, talizrnu, svakako, otkada se on zasniva na mehanikoj osnO~, vi, nije vie potrebna ova podrka. A i ruiasto raspoloenje njene nasmijane nasljednice: prosvijeenosti izgleda da je konano na izdisaju i, kao utvara nekadanjih religioznih misaonih sadraja, javlja se u naem ivotu misaodunosthl pozivu. Gdje izvravanje poziva ne moe da se stavi di~ rektno u vezu s najviim duhovnim kulturnim vrijednostima - ili gdje ono~ obratno, i subjektivno mora da se osjea pro~ sto kao ekonomsko primoravanje, - tu se pojedinac veinom;
,.9 Dobro analiziran u djelu Bielschowsky, Goethe, sv" II, gl. 18. razvitak naut!nog kosmosa izrazio je slinu jednu misao, na primjet,i: Wind el band na kraju svoje BIUtezeit der deutschen Philosophie (II sv. djela Geschichte d . neuren Philosophie)., .. II. Saints' everlasting rest, gl. XII.

-:ta'

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

191

njegova tumaenja. Na podruju njegova u Sjedinjenim Dravatlla, tenja za sticanjem, liena svojeg religiozno-etikog smisla. sklona je tome da se udrui sa isto agonainim strastima, koje mu nerijetko daju upravo karakter sporta. l I I Niko jo ne zna ko e ubudue u onom omotau ivjeti i da Ji e na kraju ovog ogromnog razvitk~ stajati sasvim novi protoci ili jedan moan pre~ porod starih misli i ideala, ili, pak, - ako ne bude ni jedno ni drugo - mehanizovah fosil, optoen jednom vrstom grevitog uzimanja-sebe-ozbiljno. Onda bi, svakako, za posljednje ljude ovog kulturnog razvitka mogla da se obistinf reenica: Ljtidi od struke bez duha,ljudi od uivanja bez srca; ovo nitavilo uobraava da se popelo na ranije nikada nedostignut . stepen humaniteta. Pa ipak mi time dospijevamo na podruje vrijednosnih i vjerskih sudova kojima ovaj isto historijski prikaz ne treba da bude optereen. Prije bi bio zadatak da se pokae, u prethodnoj skici samo pokrenuto, znaenje asketskog racionalizma i za sadraj socijaJnopoJitike etike, dakle, za vrstu organizacije i funkcija socijalnih zajednica od konventikula do drave. Onda bi se morao analizirati njegov odnos prema humanistikom racionalizmu 112 i njegovim ivotnim idealima i kulturnim uticajima, dalje prema razvitku filozofskog i nau nog empirizma, prema tehnikom razvitku i prema kulturnim dobrima. Zatim bi, konano, imalo da se prati njegovo povijesno nastajanje od srednjovjekovnih zaetaka jedne unutarsvjetovne askeze i njegovo pretvaranje u isti utilitarizam hisdanas
najveeg osloboenja,

uope odrie

Zar ne bi starac sa svojih 75.000 dolara na godinu mogao dase - Ne! Fasada bazara treba da se proiri na 400 stopa. Zato? - That beats everything (To prevazilazi sve - prev. N. M.), kae on;-Naveer, kada ena i kerka zajedniki itaju, on ezne za krevetom. nedjeljom on svakih pet minuta gleda na sat kada e se zavriti dan: - jedna tako promaena egzistencija! - tako je saeo (iz Njemake useljeni) zet vodeeg drygood:'man (sitniara - prev. N. M.) iz grada na Ohaju svoj sud o njemu, - sud koji bi, opet, starom~( nesumnjivo izgledao potpuno neshvatljiv. kao simptom njemakog neimanja energije. . 112 Ve ova (ovdje neprimijenjena) napomena mogla bi Brentanu (na cit. mj.) pokazati da ja u njegovo samC)staJno znaenje nisam nikada sumnjao . Da ni humanizam nije bio isti racionalizam, nedavno opet jako naglaava Borinski u Abhandl. der Miinchener Ak. deWiss . , 1919.
111

povue?

192

MAX WEBER

torijski i kroz pojedina podruja rasprostiranja asketske religioznosti. Tek iz toga bi se mogla da pokae mjera kulturnog znaenja asketskog protestantizma u odnosu prema drugim plastinim elementima moderne kulture. Ovdje je tek bilo pokuana da se injenica i nain njegova djelovanja u jednoj, iako vanoj taki, svedu na njene motive. Ali bi, dalje, onda morao da izie na vidjelo i nain na koji je protestantska as~ keza, sa svoje strane, u svojem postojanju i svojoj osobenosti~ bila pod uticajem cjelokupnosti drutvenih kulturnih uslova, a naroito ekonomskih.1I3 Jer, iako moderni ovjek u~pe, ak ni pri najboljoj volji, obino nije u stanju da znaaj koji su religiozni sadraji svijesti imali za nain ivota, kulture i narodne karaktere predstavi u onoj veliini kakav je on stvarno bio, - ipak nam, naravno, ne moe biti namjera dana mjesto jednog jednostrano )materijalistikog stavimo jedno isto tako jednostrano spiritualistiko kauzalno tumaenje kulture i povijesti. Oba ova tumaenja su jednako mogu na, 114 ali ona. ako polau pravo na to da su zavretak, a ne
l l ' Ne bavi se oVim problemom, nego problemom refonnacije uope, posebno Luterove, akademski govor v. BeJowa, Die Ursachen der Refonnation (Freiburg 1916). Za ovdje obraivanu temu, naroito za kontroverzije koje su se na ovu studiju nadovezale, konano ukazujemo na Hermelinkov spis Refonnation und Gegenreformation,koji je, svakako, prvenstveno okrenut drugim problemima, lIO Jer je ova prethodna skica pomno obuhvatila samo one veze u kojb ma je uticaj religioznih sadraja svijesti namaterijalni kulturni ivofzaista nesumnjiv" Bila bi laka stvar da smo preko toga preli na kakvu fonnalnu koostrukciju koja bi sve 000 to je na modernOj kulturi karakteristino iz protestantskog racionalizma logiki deduciraJa. Ali je bolje da tako neto ostavimo onom tipu diletanata koji vjeruju u jedinstvenost socijalne psihe i njene svodljivosti na jednu fonnulu. - Napomenimo samo jo to da je. naravno, period kapitalistikogrilzvitka koji lei pred razvitkom koji sino posmatrali svuda bio suodreden hrianskim uticajima, kocim kao i unapreujuim. Kakve su vrste oni bili to spada u jedno kasnije poglavlje. Da li, uostalom, od gore skiciranih problem.a jedan ili drugi mogu jo da budu pre": tresani u okviru ovog asopisa, to, pri krugu zadataka koje on ima, nije sigurno. A pisanju debelih knjiga koje bi se tako jako, kao to bi ovdje bio slu aj, C',lanjale na strane (teoloke i historijske) radove. ja nisam ba naroito. sklon. (Ove reenice ostavljam ovdje neizmijenjene.) Za raspon izmedu ivotnog ideala i stvarnosti u ranokapitalistiko doba prije refonnacije upor. sada Strleder,-Studien der kapitalist_ Otganisationsformen (1914), knj. U (1 nasuprot ranije citiranom. od strane Sombarta korienom, KeJl~rovom spisu).

pOZIVNA ETIKA ASKETSKOG PROTESTANTIZMA

193

tek predradnja, ispitivanja, jednako malo slue histoi"ij~koj istini. I IS

ll. Ja nalazim da bi ova reenica i neposredno prethodne primjedbe i napomene mogle biti dovoljne da iskljue svaki nesporazum o onome to je ova rasprava htjela. da: dade i ne nalazim nikakva razJogadilbilo Ita dOdajem.. Umjesto prvobitno i1iunjcravanog neposrednognastavlja1\fa u smislu gornjeg programa, ja sam svojeVremeno djelimice iz sluajnih raZloga, nato. ito zbog pojave' knjige K Troeltsch~ Sozia:llehren der christlichen Kirchen (koji je mnogo toga to sam ja imao da pretresem obavio Ila jedan nain kako ja to kao neteolog ne bip mogao), a djelimice i zato d~ bih ova izlaganja liio njihove izolovanosti i da bi ibstavio"u skupnost kulturnog razvitka - odluio da najprije napiem rezultate uporednih studija o univerzalnohistorijskin:t povezanostima religije i drutva. "Evo ih ovdje. Ispred njih jesamo stavljen jedan kratak prigodni lanak za objanjenje gore upotrebljavanog pojma sekte i ujedno za prikaz znaenja puritanske koncepcije crkve za kapitalistiki duh novog doba.

J3 - PROTESTA!'oTSKA ETIKA I OlJH KAPITALIZMA

II

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA!


Sjedinjene Drave imaju poodavno princip odvojeak ne postoji ni slubena statistika konfesionaliteta, jer bi vailo kao protivzakonito kada bi graanin od strane dravnih vlasti bio samo i upitan koje je konfesije~ O praktinom znaenju ovog naela za poloaj crkvenih zajednica prema dravP ne. emo ovdje raspravljati. Naprotiv, nas na prvom mjestu interesuje okolnost da je jo prije 2 112 decenije, uprkos apsolutnom ignoriranju konfesija od strane drave i uprkos nedostajanju svih onih vrlo jakih premija koje je tada veina evropskih drava davala za pripadnost izvjesnim privilegovanim crkvama, tadanji broj lica bez konfesije u Sjedinjenim Dravama, uprkos njihovom ogromnom useljavanju, bio cijenjen3 samo na svojih 6%. Ali je pri tome pripadnost jednoj crkvenoj zajednici tamo znaila mnogo vee terete. OSQbito
nQsti drave od crkve. On se sprovodi tako strogo da
Nova i jako proirena prerada jednog - II Frankfurter Zeitung. Ostemummer. 1906. zatim neto proirenog uChristliche Welt, 1906, str. SS8. i d., 577. id. - podnaslovom )Kirchen und Sekten objavljenog lan~ ka, na koji sam se kao nadopunu prethodnog ponavljano pozivao. Prerada je motivirana time to je pojam sekte koji sam ja razvio (kao suprotnost pojmu ,~srkve) u meuvremenu Tr6ltsch, u svojim Soiiallehren der christlichen Kirchen, na moju radost preuzeo i iscrpno obradio, tako da ovdje ova pojmovna pretresanja otpadaju, tim prije to je u prethodnom lanku (str. 155, 1'Iapomena-"74) reeno on()to je potrebno. Ovaj lanak sadri samo najnunije podatke, Jc.ao nadopunu prethodnog_ 2 u" ovom pogledu taj stav stoji mnogostruko - iz razloga znaenja katolika kao biraa - samo na papiru (postoje subvencije konfesionalnimko" lama). . ~ Sve poblie ovdje pije interesantno. Ukazujemo na pojedine sveske Ameri~i1 Church History Series (dakako, vrlo railiite vrijednosti l).

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

195

za neimunije, nego igdje kod nas. To pokazuju objavljeni kuni budeti, i ja sam lino u jednom gradu na Eary-jezeru poznavao zajednicu koja se sastojala gotovo sasvim od useljenih njemakih nekvalifikovanih drvodjelja i u kojoj su, pri prosjenoj godinjoj zaradi od kojih 1.000 dolara, njihova davanj~ u crkvene svrhe iznosila gotovo 80 dolara, - dok svako zna da bi ve jedan mali dio ovogfinansijskog traenja kod nas izazvao masovna istupanja iz crkve. Ali bez ikakva obzira na to, nikome ko je prije 15-20 godina, prije nego to je otpoela posljednja akutna evropejizacija Sjedinjenih Drava,posjetio ovu zemlju nije mogla da promakne ak jo tada vrlo intenzivna pobonost koja je vladala u svima podrujima koja nisu jo sasvim neposredno bila preplavljena evropskim imigrantima. 4 Ona je bila, kako to svaki stariji putopis pokazuje, ranije jo mnogo jaa i sama po sebi razumljivija nego posljednjih decenija. Ovdje nas,prije svega, interesuje jedna strana ovog injeninog stanja. Cak u Brooklynu, gradu kao to je Njujork, ali doskora s mnogo jaom sauvanou starije tradicije, a pogotovo u drugim mestima koja su manje izloena uticajima imigracije, obino je, prije jedva jednog pokoljenja, poslovnim ljudima koji su se tek uvodili, pri stupanju u poslovne veze,neupadljivo i kao uzgred, ali nikada oevid no sluajno, bilo postavljano pitanje: To what church do you belong? (Kojoj crkvi pripadate? prev. N. M.)- sli no kao to je za jednim tipino kotskim table d'hoteom jo prije etvrt stoljea kontinentalcu nedjeljom uvijek prijetilo pitanje kakve dame: What service did you attendto day?5 (Kojoj ete slubi bojoj prisustvovati danas? - prev. N.
Da je ne samo svaka sjednica Supreme Court of the U. St. nego i svaka partijska convention (skuptina. kongres - prev. N. M.) bila otvarana molitvom, to je, dakako, ve odavno postalo dosadnom floskulom. Ili, ako je on luajno sjedio kao najstariji gost u proelju stola, konobareva molba pri iznoenju juhe: Sir, the prayer, please (GO&podine. izvolite se pomohti Bogu - prev. N. M.). - Na tipino, u tekstu ve spomenuto pitanje ja u Portree (Skye), jedne divne nedjelje, nisam znao da se izvuem drukije nego primjedbom da sam lan badenske zemaljske crkve i da u Portreeu ne mogu nikako da nadem chapel (kapelu) te crkve, - to su onda dame ozbiljno i dobro primile (Oh, he does' n't attend any service except of his own denomination! (Olt. on ne slua nikakvu slubu boju. osim slube boje svoje vlastite denominacije! - prev. N. M.)
13

196

MAX WEBER.

M.). A pri bliem motrenju ovjek se lako mogao uvjeriti da se ono - dok amerike vlasti kao takve nisu nikada, kao to smo rekli, postavljale pitanje konfesijske pripadnosti - II pri~ vatnom drutvu, a i u poslovnom saobraaju, usmjerenom na trajnost i davanje kredita, - moglo bi se priblino rei: - uvijek postavljalo. Zato? Jedan niz malih, linih zapaanja (1904) e nastojati da to sad ilustruje. . Pisac oVih redova dugo se vozio u (tadanjem) Indian Territory s nekim trgovakim putnikom koji je prodavao undertakers hardware (gvozdene napise na nadgrobnim spoI1l.enicima) u istom odjeljenju i, kada je (uzgred) spomenuo injenicu jo uvijek upadno jake pobonosti, uo je od njega primjedbu: Moj gospodine, to se mene tie, svako ~()e da vjeruje ili ne vjeruje, kako mu god odgovara; ali, kad ja vidim kakva farmera ili trgovca koji uope ne pripada nikakvoj crkvi, onda on za me ne vrijedi ni 50 centi: - ako on niu. ita ne vjeJllje, ta e ga onda pubuditi da mi plati? (why pay J.jJ.e, if he does' n't belive inanything?) To je ipak bila nekako nejasna motivacija. Ve neto jasnija je postala stvar iz prie jednog specijaliste za nos i grlo, rodom Nijemca, koji se bio naselio u jednom velikom gradu na Ohaju, i priao mi o posjeti svojeg prvog pacijenta. Poto se taj na traenje lJekara opruio po sofi da bi ga ovaj .ogledalom za nos pregledao, on se tek jo jednom digao i s dostojanstvom i naglas kom primijetio: Gospodine, ja sam lan.:. Baptist church u - ... street. Sav zbunjen, ne znajui kakvo bi znaenje ta i njenica mogla da ima za bolest nosa i iljeno lijeenje, on je (ljekar) za to u povjerenju upitao jednog poznatog mu amerikog kolegu i dobio u smijehu obavjetenje: to samo znai: Ne brinite za honorar. - Ali zato je to sada znailo upravo to? To e moda biti jasnije iz treeg sluaja. Jedne lijepe vedre nedjelje po podne, poetkom oktobra, prisustvovao sam s nekim rodacima- farmerima u ikari, nekoliko milja od M. (glavnog mjesta jedne county), u Sjevernoj Karolini, - na jednoj bari kroz koju je proticao neki potok, dolazei sa Blue Ridge Mountains, koje su se vidjele u daljini - jednom baptistikom krtenju. Bilo je hladno jer je nou bilo mraza. Unaokolo, po obroncima brdeljaka, stajale su u masama fannerske porodice, koje su u svojim laganim

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

197

dvokolicama bile dole i~ susjedstva, a dielimice i izdaleka. U toj bari je do pojasa stajao sveenik u crnom odijelu. U baru je ulo - poslije raznovrsnih priprema - oko deset lica oba spola u stajaem odijelu; poto su bili zakleti na vjerovanje, zagnjuri li su se potpuno u vodu, ene u _sveenikovim rukama, iskoili iz vode kiui i, klatei se, s odijeli~a pdlijepljenim uz tijelo, izili iz bare - da bi zatim sa svih strana primali estitke i, pri tome se, najhitnije zamotani u pled ove, odvezli kuama. 6 Jedan moj roak, koji je pored mene sta-jao, i, po njemakim tradicU~ma, ne_po!>ono, s prezirom pljuc~ jui, to gledao/ pri zagnjurivanju jednog od-mladih ljudi najednom mije skrenuo panju: Look at him. - I told you 80! (Pogledaj ga - to sam ti rekao! - prev. N. M.) - Na pitanje (po zavretku te ceremonije): Zato si to, kako kae, predviao? - doao je odgovor: Jer on hoe da u M. otvori banku. - Ima li u okolini toliko baptista da on od toga ivi? Nipoto, ali e on sada, kada je krten, dobiti muterije iz itave okoline i konkurencijom e sve ostale upropastiti. Dalja pitanja: zato?, zbog ega?, pokazala su da recepcija u tamonju baptistiku zajednicu s jo strogom vjerskom tradicijom, do koje je dolo tek poslije najbriljivijeg ~>pro vjeravanja i preciznih istraivanja o vladanju [disorderly conduct? (razvratno ponaanje - prev. N.-M.)zalaenje u krme? ples? teatar? kretanje? netano plaanje obaveza? druge lakomislenosti?], koja su sezala do u rano.djetinjstvo,'-;' vai kao tako apsolutna garantija etikih kvaliteta jednog gentlemana, prije svega: njegovih poslovnih kvaliteta - da su odnosnom ovjekU depoziti itave okoline i bezgraniankre dh osigurani bez konkurencije. On je sada obezbijedenov jek. Dalje motrenje je pokazalo da se ove ili, pak, vrlo'sline pojave ponaVljaju u najrazliitijim predjelima. Poslovno su se dizali samo -oni (i, uglavnom, samo oni) koji su pripadali
6 Faith (vjera) je nepogreivo titila od kihanja. primijetio je jedan rodak. , On je jednog pokrtenika oslovio: Halloh. Bill. was .n't the water pretty cool? (Halo. Bil. zar voda nije bila prilino hladna? - prev. N. M:~) i dobio vrlo ozbiljan odgovor: )~Jeff, I thought of some pretty hot place (paklu!) and so I did'n't care for the cool water (Def, mislio sam na neko prilino vrue mjesto, pa mi je bilo svejedno to je voda hladna - prev. N.

M.).

198

MAX WEBER.

metodistikim ili baptistikim, ili, pak~ drugim sektama (ili na sekte nalik konventikulama). Je li koji lan-sekte selio u neko drugo mjesto, ili je bio trgovaki putnik, on je sa sobom nosio certificate svoje zajednice, i time je imao ne samo vezu s drugovima po sekti nego i, prije svega, kredit kod sviju. Kad bi on (bez svoje krivice) zapao u ekonomske tekoe, sekta bi onda aranirala njegove odnose, osiguravala poV'jerioce i pomagala mu svakoJako, esto jo po biblijskom principu mutuum date nihili inde sperantes (pozajmite ne oekujui od toga nita -prev. N. M.). Ali za njegove anse, najzad, I)ije bilo presudno oekivanje povjerilaca da sekta zbog svojeg prestia nee dopustiti da oni budu oteeni, nego injenica da je u jednu koliko-toliko uglednu sektu bio priman samo ovjek koji je po svojem vladanju bio nesu1lJnjivo etiki kvalifikovan. Da, dakle, lanstvo u sekti - nasuprot lanstVli u crkvi u kojoj se ovjek rodi i ija milost sija i nad pravednim i nad nepravednim - za linost znai jedno etiko~ a naroito jedno poslovnoetiko kvalifikacino ;,;vjedoanstvo. Crkva je upravo ustanova milosti koja vjerskim dobrima milosti upravlja kao kakvom fideikomis:"zadubinom i kojoj je pripadnost ovjeka (po id~ji!) obligatorrta, pa zato o kva1i.;; teti ma njegovim ne dokazuje nita, .... dok je sekta.napro.;; tiv, jedan voluntaristiki savez iskljuivo (po ideji) vjerskoetiki kvalifikovanih, u koji ovjek t; '~zi dobrovljno ako, na osnovu religijskog potvrenja, dobrovoljno bude primljen. 8 Iskljuenje iz sekte zbog etikill prekraja znailo je priv~dno gubitak kredita i socijalno deklasiranje . .Mnogostruka zapaanja sljedeih mjeseci potvrivala su, dodue, ne samo, na izgled, brzo odumiru e, ali (tada) jo uvijek vrlo vanQ znae-

Daje konkurentski lov na due od strane sekta -jako uslovljen materijalnim interesima samih propovjednika - esto vrlo jako ometao ovaj izbor upravo u Americi. to je, naravno. tano. Stoga su mnogostruko bili uobiajeni karteli medu konkurentskim denominacijama: da se taj lov na due ograDii (tako, na primjer, za spreavanje vrlo privlanog lakomislenog vjena. nja ovjek; koji - po vjerskim naelima nema dovoljnog razloga da bude rastavljen. Ovdje su, kako kau. neke baptistike zajednice ponekad bivale labave. dok su kako katolika tako i luteranska (Missouri) crkva zbog korek tne strogosti bile hvaljene, usljed ega se. opet, kako kau, i jednoj i drugoj lanstvo smanjilo.

PROTESTANTSKE SEKTE l DUH KAPITALIZMA

199

nje privrenosti crkvi kao takvol nego upravo i ove naroito vane, osobine. Koja vjeroispovijest, to je danas bilo prilino ravnoduno. 10 Da li slobodni zidar11 ili christian science, ili adventist, kveker ili bilo ta, bilo je svejedno. Ako je samo postojalo ono to je prCfsudno: prijem samo putem glasanja (ballot), poslije prethodnog ispita i etikog potvrenja II smislu onih vrlina koje je unutarsvjetovna askeza protestaIltizma, dakle: stara puritanska tradicija nagraivala - onda se mogao da zapazi ishod. Blie posmatranje pokazalo je onda stalno napredovanje onog karakteristinog procesa sekularizacije na koji su takve, iz religioznih koncepcija roene pojave u moderno vrijeme svuda osuene. Nisu vie ovu djelatnost razvijala samo vjerska drutva, dakle, sekte. pri paljivijem posmatranju padalo je u oi (ve prije petnaest g9dina) da u amerikom graanskom srednjem staleu (uvijek van sasvim modernih velikih gradova i imigraciortih centara) neobino mnogi ljudi u zapuku nose jednu malu znaku (razne boje), koja je najprije podsjeala na kakvurozetu poasne le U vie sluajeva su mi u velikim gradovima (spontano) priali da pekulant gradilitima obino najprije podigne jednu (esto vrlo skromnu) crkvenu zgraduc<, zatim angauje kojeg pitomca iz nekog od raznih teolokih seminara sa 500-600 dolara plate i stavi mu u izgled sjajno mjesto propovjednika ako skupi oko sebe jednu zajednicu i napropovijeda joj gradilite.Bile su pokazivane oronule. crkvama sline zgrade koje su oznaavale neuspjehe. Ali su te propovijedi veinom imale uspjeha. SUsjedska veza. sunday school (nedjeljna kola) itd., bili su upravo 'tamo novom naseljeniku neophodno potrebni, ali prije svega: veza s etiki povjerljivim susjedima. I . Uprkos otroj konkurenciji - i zbog materijalnih i duhoVnih davanja pri ajankama zajednica, u otmjenim crkvama i zbog davanja za pjevanje Gedan tenor u Trinity Church, Boston, koji je; kako kau, imao da pjeva sa:' mo nedjeljom, dobijao je tada 8000 dolara) -, sekte esto stoje u vrlo dobrim odnosima Na ono baptistiko krtenje, na primjer. bilo je umetodistikoj crkvi na slubi bojoj. kojoj sam ja prisustvovao, ukazivano kao na jedan za svakog okrepljujui prizor. Zajednice su veinom potpuno odbijale da sluiaju uenja o razlikovanju, uope dogmatiku. Mogla se propovijedati samo etika. Ona je u sluajev~ma kad sam ja sluao propovijedi ~, sredJili stale bila tipian graanski pristojan i valjan moral, istina.liajsvakiddnjije j naj bezbojnije vrste, ali predavan s oevidnim unutarnjim uvjerenjem; esto i s
ganutou.
II Neki assistant semitskog jezika na jednom Istonom univerzitetu rekao mi je da ali to nije postaomajstor zidarske loe, jer bi se onda vratio' u trgovinu. Na pitanje ta bi mu to koristilo, on je odgovorio da bi, kada bi se kao trgovaki putnik ili prodavac mogao kazati kao takav, tukao notor no realno, svaku konkurenciju i bio mjeren suhim zlatom.

200

MAX WEBER.

gije. Na pitanje: })Sia je to? redovito bi bilo spomenuto kakvo drutvo s ponekad pustolovno fantastinim nazivom. Pa bi se ispostavljalo da je njegov smisao i svrha bila u tome to je ono gotovo uvijek vrilo funkciju pogrebnog drutva, po-, red toga prualo vrlo razliite druge usluge, a esto, i to upravo n~ podri.ljimakoja su modernim raspadanjem bila najnetaknutija, svojem lanu davalo i (etiko) pravo na bratsku pomo ~ nevolji od strane svakog svojeg imunog lana, kada bi taj,bez svoje krivice, bio ekonomski ugroen, i to opet II mnogim, meni tada poznatim sluajevima upravo jo po principu mutuum date nihil inde sperantes, ili uz vrlo nisku kamatm.! stopu. To je bilo traenje kojemu su se lanovi drutva, kako izgleda, drage volje odazivali. Ali se, osim toga, - a OVij je i ovdje bila glavna stvar - lanstvo opet upravo zasnivalo na balotai, poslije prethodnog istraivanja i ustanovljenog etikog potvrtmja. A'rozeta u zapuku je. dakle, znai la: Ja sam p~slije istraivanja i potvrivanja patentovani i na osnovu mojeg lanstva garantovani gentleman: - prije svega,opet u poslovnom smislu prokuane kreditne pouzdan.osti. I ovdje se moglo ustanoviti da je ovo legitimiranje es to potpuno presudno uticalo na poslovne anse. Sve ove pojave koje su - barem vjerske - bile, kako je izgledalo, II u prilino brzom rasapu, bile su, uglavnom, ograniene ~a graanski s.rednji stale. One su, naroito bile tipian sprovodnik uspona u krug srednjih graanskih preduzetnika i irenja i odravanja graanskog kapitalistikog poslovnog etosa unutar irokih krugova ovog graanskog srednjeg stalea (ukljuujui i farmere)." Dodue, nije, kako je poznato, sasvim malo (svakako: veina starije generacije) amerikih promoters, captains of industry, multimilionera, pa i trustmagnata, koji su. fonnalno pripadali sektama, naroito baptistima. Ovi, meutim, naravno, esto samo iz konvencionalnih razloga, kao kod nas, i samo radi lino-drutvene, a ne poslovne legitimacije. Jer, kao to u vrijeme puritanaca, ovi
IZ Neki obrazovani Amerikanci su esto preko ovih injenica prelazili s izvjesnim ljlltitim preziro.n kao preko humbuga ili zaostalosti, ili su ih upravo poricali; mnogima su one - kao to mi je to William James potvrdio - :za,ista bile nepoznate. Ali su na raznim podrujima ovi rudimenti jo pone" kad u groteskno djelujuim oblicima bili ivi.

PROTESTANTSKE SEKTE [DUH KAPITALIZMA

201

ekonomski nadljudi nisu, naravno, imali potrebe za kakvom-takvom takom, i iskrenost njihove religioznosti bila je, naravno, esto vie nego sumnjiva. Srednji stale, prije svega, oni slojevi koji su se u nj ili iz njega uspinjali, bili su, isto tako kao i u 17. i 18. stoljeu, nosioci one specifine religiozne orijentacije koju kod njih ovjek nikako ne bi smio da smatra samo oportunistiki uslovljenom. 13 Ali upravo nikada ne smijemo previdjeti da, bez ove univerzalne rasprostranjenosti onih kvaliteta i principa metodinog naina ivota koje su ove vjerske zajednice podravale, kapitalizam ne bi jo ni danas u Americi bio ono to jeste. Nema nijedne sasvim strogo feudalno ili patrimonijalno skuene historijske epohe bilo kojeg privrednog podruja na svijetu na kojemu bi nedostajale kapitalistike figure kao to su Pierpont Morgan, Rockenfell er, Jay Gould itd., samo to su se privredno-tehnika sredstva kojima su se oni sluili (naravno!) promijenila. Oni su stajali i stoje })s one strane dobra i zla, - ali niSU oni, ma koliko mi, inae, cijenili njihovo privrednoprevratnoznaenje, nikada bili presudni za to koji e privredni duh u jednoj epohi iIi na jednom podruju biti preovJaujui. Nisu oni, prije svega, bili stvaraoci niti su oni bili nosioci specifino okcidentalnog graanskog >~duha. Neemo se ovdje uputati u politiko i socijalno znae nje ovih i tolikih drugih slinih ekskluzivnih dru.tava i klubova u Americi koji se popunjavajubalotaom. Poev od Boy's cluba na koli do Athletic Cluba i Greek Letter Society ili do kojeg drugog studentskog killbabilo koje vrste, i zatim do jednog od mnogobrojnih honoraciorskih klubova poslovnih ljudi i graanstva, ili, najzad, do klubova plutokratije u velikim gradovima - tipinog jenkija jo posljednje generacije je kroz ivot vodila jedna serija takvih ekskluzivnih drut~ va. Postii prijem u ta drutva bilo je od istog znaaja kao bilet drutva za uspon, kao. prije svega, uvjerenje pred foru13 Licemjerstvo I konve~cionalni oportuniza!p teko da su u ovim stvarima tamoprljeko bili razvij1lniji nego kod nas, - gdjeje, konano, oficir ili inovnik bez konfesije(( bio takoerjedna nemogunost i gdje jedan berlinski (arijevski() gradonaelnik ilije bio potvren zato ~to jo nije bio krstio jedno dijete, Samo je pravac U kojemu se to )icemjerstvo kretalo bio razliit: inovnika unapredenja kod nas, poslovne anse tamo.

202

MAX WEBER

mom svojeg vlastitog samoosjeanja potvrdenosti. Student koji u koledu nije bio primljen ni u kakav klub (ili drutvo poput kluba) bio je. po pravilu. jedna vrsta parije (poznata su mi samoubislya zbog neprimljenosti). trgovac. trgovaki pomonik, teh~iar. ljekar koji je imao istu sudbinu bio je vei nom od sumnjive upotrebne sposobnosti. Danas su mnogo~ brojni takvi klubovi nosioci onih stalekih tendencija aristokratizacije koje su, - o emu valja voditi ra.una - pored puke plutokratije, a dijelom u suprotnosti s njom, karakteristine za ameriki sadanji razvitak. 14 Ali je u prolosti, i sve do dan-danas, obiljeje upravo specifino amerike demokratije bila to da ona nije bila jedna bezoblina gomila individua; nego jedan splet strogo ekskluzivnih, ali voluntaristikih druta va. Akq ona donedavno presti po roenju i po nasJije~ denom bogatstvu. po slubi i po diplomiranoj obrazovanosti nisu, ili su, pak, samo u jednoj maloj mjeri, priznavala, kao to je, inae, u svijetu bio i jeste vrlo rijedak sluaj, - to su ona ipak bila vrlo daleko od toga da koga mu drago prime objeruke kao sebi ravna. Sigurno je da jedan ameriki farmer Uo prije petnaest godina) ne bi svojeg gosta preko svojeg polja proveo pored kojeg radnika (uroenika!) na oranju a da mu taj, poslije formalnog predstavljanja. ne prodrma ruku. Sigurno je da je ranije u jednom tipinom amerikom klubu otpadala apsolutno svaka pomisao da su, na primjer. dva njegova lana koji igraju bilijara u odnosu efa ikomija;
". Sam novac kupuje. dodue. l u Americi vlast. ah ne l socijalni ugled . On je, naravno, sredstvo za to. Kod nas kao i svuda. Samo to je kod nas bio poznat put: kupovina kakva plemikog dobra, fideikomis. poveljno plemstvo, to je onda omoguavalo recepciju unuka u aristokratsko drutvO. Tamo prijeko je stara tr~dicija potivala ovjeka koji je sam sticao vie nego nasljednika. i put do socijalnog ugleda bio je: otmjena veza u otmje" nom koledu, ranije: otmjena sekta (na primjer, sekta prezbiterijanaca, ui~ Jim su se crkvama u Njujorku na klupama mogli nai mekani jastuci i lepeze). sada prije svega: otmjeni klUb. Pored toga, sada smjetaj stana (u toj street. koja u srednjim gradovima gotovo nikada ne nedostaje), vrsta odijevanja, sporta .. Tek odnedavno: porijeklo od pilgrim fathers (osnivaa nase.o", bine Plymouth )620. - napom. N. M, ). od Pokohonta ili drugih indijansk~h dama i sl. Poblie u to ne moemo ovdje da ulazimo. Masovni su tumaki biroi i agenture svake vrste koje se bave ispitivanjem plutokratskih pedigrija~< Sve ove, esto vrlo groteskne pojave spadajU II iroko podruje evropejizacije amerikog drutva

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

203

ovdje je vladala jednakost gentlemana. IS Sigurno je da se e na amerikog radnika koju je sa sobom doveo lan sindikata s kojim se lanuje potpuno prilagodila - neto jednostavnije i nespretnije - nonji i dranju graanske lady. Ali ko se, bio on na ne znam kojem poloaju, a htio da u ovoj demokratiji vai kao punovrijedan ovjek, nije morao da povinjava ne sa mo konvencijama graanskog society, ukljuujui i vrlo strogu muku modu. - nego je on, po pravilu, morao dokazati i to da mu je polo za rukom da balotaom bude primljen- 'u jednu od dovoljno legitimirano priznatih sekta. klubova ili drutava svejedno koje vrste i da se tu potvrenjem kao gentleman odrao. 16 Kome to nije polazilo za rukom, taj nije bio nikakav gentleman, ko je to prezrivo odbijao, - kao veinom Nijemci l7 - taj je imao teak put, a prije svega poslovno. Medutim, kako je reeno, mi socijalno znaenje ovih stanja, koja su sada u dubokozahvatnom preobraavanju, ne emo ovdje ispitivati. Nas na prvom mjestu interesuje to to je poloaj svjetovnih klubova i drutava kQja se popunjavaju balotaom dalekoseno proizvod jednog seku/arizacionog procesa od nekadanjeg mnogo iskljuivijeg znaenja prototipa ovih voluntaristikih drutava: sekta. I to upravo, u zaviajnoj ob]a~ti pravih jenkija, u sjeveroatlantskim dravama. Da se ipak najprije podsjetimo na to da su II amerikoj demokratiji uope jednako pravo glasa (neo~ojenih! jer ono ni danas de facto ne postoji za Crnce i mjeance), kao iodvajanje crkve od drave tek tekovine nedavne prolosti, uglav nom poetka 19. stoljea, idajeu kolonijalno doba usredinjim oblastima Nove Engleske, prije svega u Massachusettsu,
Nije uvijek tako u njemako-amerikim klubovima. Na pitanje njujorkim mladim njemakim trgovcima (s najboljim hanzeatskhn imenima): zato svi oni nastoje da budu primljeni u neki ameriki - umjesto u vrlo lijepo uredeni njemaki - klub, bio je odgovor: da, dodue, i njihovi (njemako-ameriki) efovi s vremena na vrijeme s njima igraju bilijara, ali ne tako 4a se ne bi osjetilo kako oni smatraju da je to od njih vrl0 Jijepo. I. Paralela kod nas: znaenje boja (studentskih udruenja) i rezervnooficirskog patenta za communium i connubium (druenje i brak - prev. N,. M.) i visoko staleko znaenje sposobnosti satisfakcije. Stvar je ista: ali su pravac.i materijalni utinak karakteristino razliiti.. . II Ah v., prednju napomenu. Ulaenje u kakavameriki klub (riakoli ili kasnije) uvijek je presudan trenutak za gubitak njemakog duha.
os upueno

204

MAXWEkER

pretpostavka punog graanskog prava u qravi bilo (pored nekoliko drugih uslova, prije svega): puno'graansko pravo u crkvenoj zajednici, koja je, sa svoje strane, rjeavala o priputanju ili nepriputanju. 18 I to, one su o tome rjeavale poslije potvrenja vjerskog kvaliteta ponaanjem u iivotu, 'kaoi sve - u irokom smislu rijei - puritanske sekte. Ni kvekeri u Pensilvaniji, skoro pred sam rat za nezavisnost, nisu bili manje gospodari drave, iako ne formalno samo politiki punopravni gradani (nego samo jo na osnovu jedne dalekosene geometrije izbornih okruga). Ogromno socijalno znaenje priputanja punom uivanju prava sektne zajednice, osobito priputanja priesti, djelovalo je kod sekta u pr~vcu njegoyanja one asketske pozivne etike koja je modernom kapitalizmu u vrijeme' njegova razvitka bila adekvatna. Jer isto onako kao to je to na OSnovu onih linih doivljaja za Ameriku jas~' no prikazano, religioznost asketskih sekta djelovala je, to se moe dokazati. vi~ stoljea svuda, pa i u Evropi. Ako se, naime, o~Ymem()19 na crkvenu predhistoriju ovih protestantskih sekta. u njiho~im dokumentima e!po.
I. Stvaranje crkvene zajednice esto je pri useljenju u Novu Englesku prethodilo politikom udruivanju (po poznatom paktu otaca hodoasnika). Tako su se dorchesterski imigranti od 1619. najprije - prije nego to su se iselili - udruili II jednu crkvenu zajednicu i Izabrali pastora i uitelja. U koloniji Massachusetts crkva je bila jedna formalno nezavisna korporacija. koja je, dabome, primala za lanove samo gradane i ije je lanstvo, s druge strane, biJo pretpostavka graanskog prava. Isto takp, crkveno lanstvo i dobro vladanje ( = priputanje priesti) bili su New Havenu (prije nasuprot ot~ poru nastalog pripojenja Connecticutu) preduslov graanskog prava.. U Connecticutu je, naprotiv, (1650) township (srez) bio obavezan da izdrava crkvu (otpadnitvo od strogih principa independentizma u prezbiterijani~ zam). To je odmah znailo labaviju praksu: poslije pripojenja New Havena bila je crkva tamo u podjeli certifikata ograniena na to da odnosni kandidat bude vjerski ~esablanjiv i \iovoljno imuan. Massachusetts je ve u 17. stoljeu, prilikom pripojenja Mainea i New' Hampshirea, morao da odstupi 0<1 svoje strogosti vjerskih kvalifikacija za politika prava. A i u pitanju crkvenog lanstva moralo je doi do kompromisa. od kojih je najuveniji Halfway-Covenant od 1657 .. Ioni koji nisu dokazno biIi preporoeni primani su u membership (lanstvo). ali - sve do poetka 18. stoljea - samo nisu pripUlitani priesti. : pa navedemo jo neto iz starije, u Njemakoj ne jako poznate literature: krt1ta~ pre~led bap1istike historije daje: Vedder, A short history of the Baptists (2. izd., 1897, London). O Hanse"rd KnoUys: Culross: H. Kn., voL II Baptist Manuals i by P.. Gould (London. 1891).. Za anabaptistiku his~

P.ROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

205

prije svega kod kvekera i bapti~ta, sve do u 17. stoljee (i upravo tada), stalno nailaziti na likovanje to su djeca svijeta medu sobom ak i poslovno nepovjerljiva, to, naprotiv, imaju povjerenja20 u religiozno uslovljenu estitost pobonih ljudi, pa zato njima i samo njima daju krediti svoj novac daju na uvanje, u njihovim radnjama pazaruju, jer ona tamo isamo tamo bivaju realno i uz stalne cijene posluena, - to su baptisti, po njihovom, kako je poznato', 9dvaJkadanjem tvrdenju, prvi proglasili za princip.ll Da bogovi onoga ko' im
toriju: E. B. Bu, Rise and fall of the Anabaptists, New~York~ 1902. O Smythu: Henry M. Dexter, The true story of John Smith, the Se-Baptist, as told by himself and his conteDlPorains, Boston, 1881. Vane publilc:8,cije Hanserd Knollys Society (printed for the Society by J. Hadden, Castle Street, Finsbury, 1846-1854) ve su citirane. Dalji slubeni dokUmenti u The Baptist Church Manuel by J. Newton Brown D. D. Philadelphia, American Baptist Pub. Soc. S. 30 Arch. Str~et. O kvekerima, osim ranije citiranog djela Sharpless: A. C. Applegarth, The Quakers in Pennsylvania X Ser, Vol. VIII, IX, Johns Hopkins UrtiversityStudies in History and political Science. G. Lorimer. Baptists in history, New York, 1902: J. A.Seiss. Baptist system examined (Lutheran PUblic. S., 1902). O Novoj Engle$koj (osim Doylea): Massachusetts Historical Collections, dalje: Weedfm. Economic and social history of England (1620-1789, 2. sv.), Daniel W. Howe, The Puritan~epub lie (Indianapolis, Bowen Merill Cy Publ.). - za razvitak Covenant-icieje u starijem prezbiterijanizmu, njegove crkvene stege i njegova odnosa prema ofiCijelnoj crkvi, s jedne strane. a prema kongregacionalistima i sektaimas druge strane: Burrage, The Church CoveI1ant Idea; 1904;The eadyEnglish Dissenters, 1912, dalje: W. M.Macpbai, l, The Presb~erianChurch,1918; J. Brown, The English Puritans, 1910. vani dokumenti kod: Usher. The Presbyterian movement 1584 - 1589, Com. Sac., 1905. Ovdje je prueno samo. krajnje provizorno ustanovljeno, ono, to je za nas bitno. . '. ' JO U 17. stoljeu vailo je kao neto to se tako potpuno samo od sebe razumije to c;la - kao to je ve ranije spomenuto - Bunyanov (Pilgrims Progress, Tauchnitz ed., str. 114) Mr. Money~love bez ikakva uvijanja argumentira kako ovjek treba da postane poboan dabi se obogatio, naroito da bi poveao broj svojih muterija; jer, zato je ovjek postao poboan, to ' , " mora da bude svejedno. .. Osim njih, i kvekeri, kako to dokazuje ovo mjesto na koje me je svojevremeno upozorio gospodin Ed. Bernstein: But it was not only in matters which related to the law of the land where the primitive members held their words and engagements sacred. This trait was remarked to be true of them in their concerns in trade. On their first appearance as a Society they suffered as tradesmen, because others, displeased with the pecliliarity of the~ ir manners, withdrew their custom from their shops. But in a little time the great outcry against them was, that they got the trade of the country into the-

206

MAX WEBER

se svia, bilo zbog rtve, ili, pak, naina svog ivota, blagoslove bogatstvom. to je, dakako bila itavim svijetom rasprostranjena predstava. Da se ipak ovo s tim nainom religioznog ivota, shodno ranokapitalistikom principu: honesty is the best policy, svjesno dovodi u vezu, to se nalazi, dodue, ne apsolutno iskljuivo, ali, svakako, u ovom kontinuitetu i konsekvenciji, samo kod ovih protestantskih sekta.I I Ali ne samo ova etika, o kojoj je li prethodnom lanku poblie bilo govora, nego, prije svega, socijalne premije i disciplinska sredstva, i uope itava organizatorska osnova protestantskog sektatva, sa svim njihovim djelovanjima, seu unatrag sve do poe taka stvaranja asketski h sekta. Oni dananji rudim enti u Americi su ogranci jedne organizacije crkvene reglementacije ivota koja je nekada vrlo penetrantno djelovala. Pokuajmo da u kratkom pregledu objasnimo vrstu, nain i pravac nje. nog djelovanja, U protestantizmu se princip believers' church: strogo na istinske hriane ograniene, zato voluntaristike. od svijeta odvojene zajednice jednog stvarno svetog naroda ir hands. This outcry arose in part from a strict exemption of all commercial agreements between them and ot~, and"because they never asked two pri ces for the coinniodities they soJd. (Ali plVObitni (!lanovi nisu samo U stvarima koje se tiu zemaljskog zakona smatrali svoje rijei i obaveze svetim. Zapaeno je da je ta njihova crta pouzdana i u njihovu odnosu prema trgovjni. Kad su se prvi put pojavili kao drutvo, oni su stradali kao trgovci, jer su drugi, nezadovoljni njihovim udnovatim ponaanjem, prestali da kilpuju u nj'ihovim radnjama. Ali su u malo vremena oni zbog velike povike na njih uzeli trgovinu zeml.i,e u svoje ruke. Ova p~vik~ je nastala dijelom zbog striktnog osloboenja od svih trgovakih sporazuma izmeu sebe i drugih. i zato to oni nikada nisu traili za robu koju prodaju dvije cijene - prev. N. M.). (Thomas Clarkson, A Portraiture rihe Christian Profession~and Practice of the Society of Friends, 3.. ed,., London, 1867. str. 276. Prvo izdanje izilo oko 1830.) . JZ Sva tipino graanska etika bila je kod svih asketskih sekta i konventikula od samog poet)ca zajednika i istovetna s onom koju su one jo do dan-danas u Americi gaji1e. Metodistima je, na primjer, vailo kao zabranjeno: I) pri kupovini i prodaji mnogo govoriti (cjenkati se). - 2) trgovati neocarinjenom robom; - 3) vie kamate nego to je to zemaljski zakon doputao; - 4) skupljati sebi blaga na zemlji (= pretvaranje kapitala u imovinu):",:, S) uzimanje kredita bez sigurnosti da e ga moi isplatiti; - 6) rasko svake vrste.

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

207

najprije jasno pojavio kod anabaptista u Cirihu 1523/4/3 koji su 1525, u vezi s T. Mioc~rom, - koji je bio odbacio krtenje djece, aH nije ~raiokrajnju konsekvenciju: ponOVljeno krtenje odraslih koji su ve kao djeca bili krteni - uveli krtenje odraslih (ukljuujui i - eventualno - ponovno krtenje). Putujui zanati ijski pomonici, glavni nosiod anabaptistikog krtenja. irili su ga, poslije svakog gaenja, u nove oblasti. Ovdje se sada neemo uputati pojedinano u marke ove voluntaristike unutarsvjetovne askeze: state anabaptiste, menonite i kvekere, niti emo ponovo prikazivati kako je svaka asketska denominacija, pa i kalvinizam z4 i me23 Izvori i Cvinglijevl iskazi (Fussh I. 228. upor. 243, 253, 263) i nje~ gov Elenehus contra catabaptistas (Werke, III, 357, 362). Cvingli je u svojoj vlastitoj zajednici na karakteristian nain imao vrlo mnogo posla santipe. dobaptistima, koji su, sa svoje strane, u anabaptistikoj separaciji dakle II voluntarizmu, gledali neto to je po Svetom pismu za osudu. Iskljuenje svih wicked Iiars (bezbonih Iaova- prev. N. M.) iz crkVe i primanje samo onih koji su faithful (pravovjerni) i njihove djece t~aio je jedan brownistiki podnesak kralju JakovuI od 1603. Ali i (prezbiterijanski) Di~ rectory of Church Government od (vjerovatno) 1584. (po originalu prvi put publ. u Heidelb. Dissertation von A. f. Scott-Pearson, 1912) art.37,trai priputanje priesti samo onih ljudi koji su se podvrgli disciplini ili literastestimoniales idoneas aliunde atttileritit (doneilu odrugud odgovarajua svjedoanstva - prev. N. M.). . . . . J' Problematika - iz traenja iste crkvc (Ecclesia pura) logiki proizilog - sektako-voluntaristikog principa n reformiranu (kalvinisti~ ku) crkvu, koja odbija prinCip sekta, ispoljava se u moderno vi'ijemedogmatski jasno kod A. Kuypera (poznatog kasnijeg predsjednika vlade). Prije svega, u njegovom zavrnom programskom spisu: Separatie en doleantie(Amsterdam, 1890). Taj problem je za nj konsekvencija nedostajanja neizostavne nastavnike slube unekatolikom hrianstvu, to uslovljava da tijelovi" dljive crkve ne moe da bude corpus Christi ()tijelo Isusovo) u smislu starih refanniraca, nego nuno mora da ostane podijeljeno po mjestu .ilvre: menu i da bude puno ljudskih nedostataka. Vidljiva crkva nastaje samo voljnim aktom vjernika, na osnovu ovla.enJa koje im je .dao Hrist,. i potestas ecclesiastica (vlast crkvena - prev, N. M.) zato ne lei ni kod samog Hrista niti kod ministri (sveenika). nego samo kod vjernike zajednice (nadovezivanje na Voeta). Pravno dragovoljnim spajanjem zajednica - a to je vjerska dunost - nastaje vea zajed~ica. Rimsko naelo da je onaj ko je lan crkve eo ipso i lan zajednice svojeg prebivalita - ima da se odbije. Krtenje ini ovjeka samo pasivnim, nepotpunim lanom (membrum incompletum) i ne daje nikakva prava. Ne ve krtenje, nego tek belijdenis en stipulaiie ()vjera i obaveza - pr. N. M,.) ine ovjeka a:ktivnim lanom zajednice u pravnom smislu, i lanstvo u zajedniCi (i samo ono) je istovetna s~ stavlja-

208

MAX WEBER

todizam, stalno bila gurana na isti put: ili na put konventiku~ la uzornih hriana u crkvi (pijetizam) ili, pak, na put zajed-, nice legitimirano besprijekorni h crkvenih punopravnih gra" dana, kao gospodara nad crkvom, kojoj drugi pripadaju samo kao pasivan, disciplini podvrgnut stale niih hriana (independeritizam:). Spoljnji i unutarnji konflikt dvaju strllk~ turnih principa: crkve kao ustanove milosti ili sekte kao udruenja vjerski kvalifikovanih - ide II protestantizmu kroz stoljea, od Cvinglija do Kuypera i StocKera. Ali emo mi ovdje sebi samo da' predoimo konsekvencije voluntaristikog principa, praktiki vane za uticanje na nain ivota. Mi se sjeamo samo jo toga da je presudna misao uvanja istote pries,ti - ije se centralno socijalno znaenje za hrianske zajednice ispoljava u tome - od uestvovanja nesvetih, dodu,:,
njem pod disciplina ecclesiae (crkvenu stegu - prev. N. M.). (Opet nadovezi~ vanje ~#peta). Crkveno pravo obrauje upravo od ljudi stvorene odredbe vidljive crkve koje SU; do1Je, vezane za boje zakone, ali njih same ne predstavljaju (upor Voel, Pol. eccles. vol. I, str. 1. i II). Sve su ovo independentska preinaenja genuinog reformiranog crkvenog ustavnog prava (kao to je to naroito Rieker dobro prikazao) u smislu aktivne saradnje zajednice, dakle laika pri prijemu. Ova saradnja itave zajednice bila je i u Novoj Engleskoj stalno u neprestanoj borbi protiv uspjeno prodirnog johnsonis-: tikog pravca, koji je zastupao crkvenu vladavinu ruIing elders (vladajuih starjeina - prev. N. M.) - najprije vrst program browriistikih inde~ pendanata. Da su imali biti primljeni samo regenerates (preporoeni) (od 40 samo jedan, po Baillieu), razumijevalo se samo po sebi. Slino u 19; stoljeu i crkvena teorija kotskih independenata (Sack na cit. mj.), koji su traili i naroit zak1juak o prijemu. Ali, naravno, sama Kuyperovacrkve" na teorija nije, uostalom, kongregaciorialistika. Od njega odredena vjer~. ska obaveza pojedinih zajednica da pristupe 'i da pripadaju zajednikoj crkvi otpada i obaveza za separatie (odvajanje - pr. N. M.) nastupa - jer na jednom mjestu moe da bude samo jedna zakonita crkva - tek onda kada je; doleantie : pokuaj da se aktivnim protestom i pasivnom opstrukcijom po~ kvare na zajednika crkva popravi (oleeren = protestovati, javlja kao ter, min ve u 17. stoljeu), konano, poto su bila iscrpljena sva sre<lstva, O'stao uzaludan; pa se mora popustiti sili. Onda je, dabome, - jer u crkvi nema; podanika. nego u njoj vjernici kao takvi vre Bogom danu slubu -sa- mostaino konstituisanje dunost. Jer - revolucije mogu da budu dunost preDlA Bogu (Kuyper, De conflict gekomen, str, 30/ I). - I Kuyper stoji (kaO' i Voet) na starom independentskom stanovitu: da su samo oni koji na osno-vu priputenja uestvUjU u priesti pravi lanovi crkve i da su samo oni u st8~ nju da na se preuzmu jemstvo za svoju djecu u krtenju; vjernik je u duh(irA nom smislu onaj ko se u sebi obratio, u pravnom smislu samo oriaj ko je pri~ puten priesti,. . .

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

209

e i u onim denominacijama koje nisu povlaile zakljuak da stvore sektu, naroito kod predestinacionih puritanaca, vodila do jednog naina tretiranja crkvene stege koji je stvarno bio blizak stegi sektA/s ali da je ona kod samih sek~a ~pravo
, $ I za K~JYI~er,,: (Drel.gend conf1i~, 18~6) je osnovna pretl?ostavk.a da Je gn]eh ne odrzatI pnest Istom od nevjernIka (str. 41; pOZIvanje na l Kor. ll, 26, 27, 29; I Tim. S, 22.; Apok. 18, 4). O stanju milosti pred Bogom crkva, dodue, - II suprotnosti s labadistima (radikalnim pijetistima) - nije sudila. Ali o priputanju priesti odluuje samo vjera i vJadanje u ivotu. Raspravljanja nizozemskih sinoda u 16. i 17. stoljeu puna su pretresanja preduslova za priputanje priesti; junohol. sinod od 1574; nikakvo davanje priesti ondje gdje postoji organizovana zajednica, ije'se starjeine i a koni brinu za to da nikakvo nedostojno lice ne bude priputeno priesti; roterdamski sinod od 157S: ne priputanje nikoga od onih to oevidno vode sablanjiv ivot (o priputanju su odluivali starjeine zajednice. a ne jednostrano propovjednici, i gotovo uvijek je zajednica ona koja - esto prema labavijem postupku propovjednika - istie takve sumnje: upor., na primjer, sluaj u zbirci Reitsma II, str. 231); pitanje da li ovjek koji ima enu anabaptistkinju moe biti ?riputen priesti; sinod Lajdenu 1619, l. 114; da li se sluga kakva Iombarda moe pripustiti - prav. sinod u Deventeru 1595, l.. 24; da li se smiju pripustiti bankroteri (sinod u Alkmaaru. 1599, l. ll, isti od 1605, l. 28) i ljudi koji su sklopili kakav akord (sjeverohol. sin. u Enkhuisenu 1618. Grav. Class. Amstel. br. 16). ,. Na ovo posljednje pitanje odgovara se potvrdno u sluaju ako konzistorija nade da je imovina dovoljna i da je pri tome samom duniku i njego~ voj porodici zadrano dovoljno hrane i odijela, a naroito onda kada vjerovnici izjave da su akordom zadovoljni i on da priznanicu na dug. Onepriputanju Iombardira v. ranije. Iskljuenje suprunika'pri riesnoljivosti: Reitsrna, III, str. 91; traenje da se parniari prije priputanja izmire, odstrailje. nje sve dok spor traje, uslovno priputanje jednog lica koje je u kakvojparnicI zbog uvrede izgubilo, pa uloilo priziV~ ibid. III, str. 17(" - Iskljuenje iz priesti, u nedostatku zadovoljavajueg ishoda ispitivanja dostojnosti (ali ta da jo od strane duebrii1ika a ne zajednice) Kalvin je najprije sproveo u francuskoj emigrantskoj zajednici u Strazburu. Ekskomunikacija. po njegovom genuinom uenju (Inst. Chr. Rel., IV. gl. 12, str. 4,gdje se pna oznaava kao promulgacija boanske sentencije) trebalo bi da se zakonito izrekne za.. pravo samo nad reprobiranim licima, ali se (ibid. str. S) tretira i kao sredstvo popravljanja. U Americi je danas formalna ekskomunikacija, barem kod baptista u velikim gradovima, vrlo rijetka, i u praksi se zamjenjuje droppirigom, jednostavnim preutnim brisanjem. Uvijek su kod sekta i independenata laici bili tipini nosioci crkvene stege, dok je prvobitnokalvinistiko pr~zbiteri~anska crkvena ~ega. ila ~aizrazito smilj~noJll vl~da!!nom nad drzavom I crkvom. Ipak Je ve )dlrectory englesklh prezbltenJanaca od 1584. (napom. 23, str. 231) pozivao u jednakom broju i starjeine laike i sve enike u class!s i u vie instancije crkvene uprave. . Ali je pri tome razliito bio reguliran uzajamni odnos starjeiina i zajednice. Kao to je (prezbiterijanski) Dugi parlamenat 1645. predao iskljue-

14 - PROTESTANTSKA ETIKA J DUH KAPITALIZMA

210

MAX WEBER

u prvo vrijeme njihova nastajanja bila neposredno odluuju~ a. zo Isto tako, prvi konsekventni voluntarista Browne istie u svojem Treatise of Reforniation without tarying for anie (vjerovatno 1582) kao glavni motiv za odbacivanje episkopalizma i prezbiterijanizma primoravanje na priesnu zajednicu s wicked men (poroniIIi ljudima - prev. N. M.).z, U prezbiterijanskoj crkvi su se uzalud trudili da s tim problemom iziu na leraj: Ve pod Elizabetom (konferencija II Wandsworthu) ovo je bila presudna stvar. ZS Onda je u engleskom parlamentu revolucije pitanje ko moe da iskljuuje iz pries ti - stalno igralo izvjesnu ulogu. Najprije su (1645) o tome imali slobodno da odluuju minister i alders (dakle: laici). PrI tome je parlament pokuavao da ustanovi sluajeve U kojima bi iskljuenje bilo prihvatljivo. a sve druge sluajeve da
nje i Lords supper (priesti) u ruke (laika) starjeina, tako je isto oko ]647. u Novoj Engleskoj uinio Cambridge Platform. Alisu kotski independenti obino jopo)ovinom 19. stoljea upuivali prijave zbog lo~g vladanja jednoj komisiji, na osnovu ijeg izvjetaja je onda itava zajednica rjeavala o iskljuenju, S obzirom na sve stroa shvatanja solidame odgovornosti svih pojedinaca. To je potpuno odgovaralo gore ve navedenoj btownistikoj ,predstavci uruenoj kwju Jakovu I (Dexter, na cit. mj., str. 308), dok su johnsonisti suverenitet izabranih elders (starjeina) smatrali biblijskim; ovi su, i nasuprot zakljuku zajednice, mogli da ekskomuniciraju (povodom Ainswortbov~ secesije). O odgovarajuim odnosima kod ranoengleskih prezbiterijanaca v. u naporn. I, str. 194. na kraju mivedenu -literaturu i unaporn. 23. str. 210. navedenu Perasonovu dizertaciju. . :16 Ito na~lo~ uostalom, zastupali su i nizozem!;ki pijetisti. Lodensteijn, na primjer, stajao je na stanovitu da se ovjek S nepreporodenim, a to su kod njega izriito oni koji na sebi ne nose znak preporoda, ne smije dapri~ cuje; on je, tavie, iao tako daleko da je odvraao ljude da s djecom zajedno ne mole oCena. jer ona nisu jo postala 'djeca boja. Jo je K6hler ponekad u Nizozemskoj nailazio na shvatanje da preporoeno lice uope ne grijei. Kalvinistika ortodoksija i silna upuenost u Sveto pismo bili su zastupljeni upravo u malograanskim masama. Upravo, ortodoksija je i ovdje bila ona koja se - ne imajui povjerenje u teoloku obrazovanost - jo pre~ ma 18S2-oj crkvenoj odredbi [pored nedostajanja dovoljno stroge censui'a morum (cenzura naina ivota -prev. N, M.)lalUana to da Su laici u sinodu suvie slabo zastupljeni - to tada nikakvoj luteran~ki ortodoksnoj crkvenoj stranci u Njemakoj sigurno ne bi palo rta pamet" 27 Navedeno kod Dextera, Congregat of the Last three hundred years as seen in its litt. (New York,1880), str. 97. 2. Engleski prezbiterijanei su za vrijeme Elizabete htjeh da priznaju 39 lanova engleske crkve (u;.: ogradu od - ovdje neinteresantnih - 34-36
lanova).

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

211

vee za saglasnost parlamenta: - erastionizam (uenje Thomasa Erastusa, ljekara i teologa u Bazelu, koji je u 16. vijeku. medu ostalim, zastupao prevlast drave nad crkvom napom. N. M.), protiv kojega je vestminsterska skuptina otro protestovaia. Partija independenata isticala se time to je ona, osim u samom mjestu nastanjenih i vjerski punovrijedno priznatih lanova zajednice, priesti priputala samo lica s ispravama (tickets); vanjskima su izdavane tickets samo uz preporuku kvalifikovanih lica. Pri seobi u druga mjesta i za putovanje izdavana kvalifikaciona uvjerenja (letters of recommandation) pripadaju isto tako ve 17. vijeku. Z9 Unutar oficijelne crkve pokuavali su Baxterovi konventikuIi (associations). koji su 1657. bili uvedeni u 16 okruga, da se etabliraju kao neka vrsta dobrovoljne cenzure, koja je htjela da pri ustanovljavanju kvalifikacije i pri iskljuivanju scandalous pl:r:,ou:. (>Jsablanjivih lica - prev. N. M.) iz priesti - bude pored upnika. JO Slino su ve 5 dissenting brethren (YPl.!torica brae disentera - prev~ N. M.) vestminsterske skllp:;tinc - u Holandiji bivi refugis (izbjeglice) iz viih klasa - ~vojim prijedlogom ili za tim dase pored parish (parohijskih) dopuste i voluntaristike kongregacije i da se njima da izborno pravo za siriod. U Novoj Engleskoj je cijela historija crkve ispunjena borbaJI1a oko pitanja: ko moe da bude priputen sakramentima (i, na primjer, kao kum), da li semo~ gu krstiti djeca onih lica koja nisu priputena31 sakramentima
2' Za priputanje priesti nelanova lokalne baptistike zajednice bila su u 17. vijeku kod vanjskih baptista potrebna letters od recommandation; nebaptisti su mogli da budu priputeni samo poslije ispitivanja i rjeenja zajednice (dodatak izdanju Hanserd KnoUys Confession od 1689, West Church, Pa. 1817). Za kvalifikovanog je i kod njih postojala dogmatska priesna prinuda, ne prii pravovaljano konstituiranoj zajednici livojeg obitavalita, znailo je raskol. S obzirom na obavezno stupanje u vezu s drugim zajednicama, ovo stanovite je, dodue. bilo slino Kuv.perovom (v gore napomenu 24, str. 207): ipak je bila odbacivana svaka jurisdikcija nad pojedinom crkvom. O litterae testimoniales (pismenim uvjerenjima - prev. N. M.Lkod kovenantera iranoengleskih prezbiterijanaca v. gore" napomenu 23. str. 207,i u napomeni 19, str. 204/205 cit. literaturu. '0 Shaw: Church Hist. under the Commonwealth, 11,152-165; Gardi-: ner Commonwealth, III. str. 231. 31 Protiv ovoga protestuje ve brownistiki podnesak .kralju Jakovu 1 od 1603.
14'

212

MAX WEBER.

i uz kakva jamstva i sl. Tekoa je leala u tome to je samo dostojan ovjek mogao da primi priest, ali to ju je taj i morad Z da primi, da, dakle, pri sumnji u vlastitu dostojnost, nije izbjegavanje uinio 33 bezgrenim, i da je, s druge strane, zajednica prema Bogu solidarno jamila da e istota priesti od nedostojnih, a osobito od reprobiranih.l 4 lica biti ouvana. Prije svega, dakle, ona je jamila za to da priest prua dostojan, tj. II milosti stojei minister (sveenik). Time su opet iskrsti stari crkvenoustavni problemi. Uzalud je Baxterov kompromisni prijedlog pokuavao posredovati da, barem. u slua. ju nude, bude doputeno35 primanje priesti i od jednog nedostojnog, tj. u vladanju spornog ministera; stari donatistiki princip line harizme i princip ustanovske milosti, koji seu katolikoj crkvi preko sveenikova character idelibi1isa (nerazorljivog karaktera - prev. N. M.) radikalno etablirao, ali je vladao i oficijeinim crkvama reformacije, ta dva principa'str se nemilice sudarila,36 kao u vremenima ranog hrianstva. Na tome: na religioznoj odgovornosti vjerske zajednice za dostojnost koliko ministera toliko i priesnika zasnivao se beskompromisni radikalizam idependentskog svijetCJ. misli; I
.. Ovo
naelo

su izraavala, na primjer, rjeenja sinoda u Edamu

1585. (u zbirci Reitsma, str. 139). . .. Strah od priesti kod suninjajulhlanova zajednice (zbog l. 25. Ch. of E.) iscrpno je izloen kod Baxtera, Eccles. Dir., II, str. 108. 34 Koliko i ovdje uenje o predestinacijI predstavlja najistiji tip i ko-

liko je bilo njegovo praktino znaenje, u koje se, jako nepravedno, nepres tano sumnjalo, nita ne pokazuje tako jasno kao ogoreni spor oko toga da li djeca reprobiranih lica - sa svjedoanstvom dobrog vla~anja - mogu da budu priputena priesti. Tri od etiri amsterdamske refugies-zajednice (poet kom 17. stoljea) bile su za to: ali je u Novoj Engleskoj tek Half-Way~Co venant od 1657. tome iZi~ao u susret. Za Holandiju v. i napomenu 25. str; .. Na ci't. mj., II, str. 110. Ve poetkom 17. stoljea je zabrana konventikuala (slijkgeusen) u Holandiji izazvala opu kulturnu borbu. S uasnom otrinom (1593. s prijetnjom sJlirtne kazne) nastupila je Elizabeta protiv konventiku1a. Razlog jebio u antiautoritamom karakteru asketske religioznosti ili, u ovom sluaju, tani-. je, u konkurentskom odnosu duhovnog autoriteta prema svjetovnom (Cartwright je izriito traio da se prihvati ekskomunikacija i prema vladari-. ma), U stvari,mora da je zastraujui djelovao primjer $kotske. klasinog tla prezbiterijansk~ mvene stege i klerikaine Vladavine protiv kra1ja.
6

209.

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

213

pri tome je to u principu i ostalo. Kao .to je poznato, Kuype rova sh izma u Holandiji jo u posljednjfrri decenijama, sa svojim dalekosenim posljedicama,nastala je zato to S~, na suprot traenjima sinodainecrkvene uprave Herformde Kerk der Nederlanden, starjeine zajednice jedne crkve u Amster damu: -, laici, s kasnijim ministrom predsjednikom Kuype rom, koji je takoder bio prosti laik-prezbiter, na elu - odbijali da konfirmaciona uvjerenja vanjskih, s njihova stanovita nedostojnih ili nepovjerljivih propovjednika priznaju za priputanje priesti dovoljnim. 3 ' U osnovu se tano u ovom sastojala suprotnost izmeu prezbiterijanaca i independenata u 16. vijeku. Jer su iz ove odgovornosti zajednice proizlazile presudno vane konsekvencije. Pored voluntaristikog principa: slobodnog priputanja dostojnih lica'i takvih samokao lanova zajednice, princip suvereniteta lokalne pojedinane priesne zajednice. Samo ona je, na osnovu linog poznanstva i provjeravanja, mogla da sudi da li je kakav lan kvalifikovan, a ne bilo koja slobodno birana crkvena uprava jedne interlokalne zajednice. Iona je to mogla samo pri ogranie nom broju svojeg lanstva; samo relativno male zajednice su

37 Liberalni amsterdamski gradani su svoJu djecu. dabi izbjegli vjerski pritisak ortodoksnih propovjednika, slali liberalnim propovjednicima li .susjednim zajednicama na vjeronauku. Kerkraad (crkveni savjet- prev. N.. M.) odnosne amsterdamske zajednice usprotovio se (1886) da prizmi ateste' koje su takvi sveenici izdavali o moralnom vladanju'priesnika i ove'isldjuio iz priesti, jer ona mora da ostane ista i jer ovjek mora vie da slua Bo~ ga nego ovjeka. Kada je albi zbog ovog odstupanja od sinodskekomisije bilo udovoljeno, crkveni savjet je prihvatio, uz odricanje poslunosti,novu odredbu, koja je, za sluaj suspenzije" upravljanje crkvom predavala samo postojeem'crkvenom savjetu, odbio zajednicu, i odsada su se suspendirane laike starjeine Rutgers i Kuyper na 'prevaru, uprkos, n~lJl,jeteJlim uvan. ma:, dokopali Nieuwe Kerka (Nove crkve - prev. N.M.).(Upor. HogerfeilDe kerkelijke strij d te Amsterdam, 1886. i Kuyperove citirane, spise). Ve dvadesetih godina bio je, pod vodstvom Bildardijka i njegovih uenika Isaaka da Coste i Abrahama Capadosea (dvojice pokrtenih Jevreja),otpoeoje dan predesttnacijski (stoga je on, na primjer, odbacivao ukidanje crnakog ropstva kao zadiranje u providnost boju, a i cijepljenje) pokret koji je estoko napadao nedostatak crkvene stege i dijeljenje sakramenata nedostojnima, pa doveo do separac~je . Sinod Mgeschiedenen gerefonneerten Gemeente o Amsterdamu 1840. odbacio je. uz usvajanje dordrehtskih canoons (kanona) svaku vrstu vlasti (getag) u crkvi ili nad crkvom. U Bilderdijkove uenike spadao je i Groen van Prinsterer.

214

MAX WEBER.

za taj princip bile podesne.ls Gdje su zajednice za to bilesu~ vie velike, sljedovalo je ili, kao u pijetizmu, stvaranje konventikula, ili su se, pak, lanovi, ka,o ~ metodizmu, skupljali u grupe, koje su bile nosioci crkvene stege. 39 Jer je stroga moralna disciplina,40 i to putem samouprave zajednice, bila trei
.. Klasina formulacija ve u Amsterdam Confession od 1611. (u PUbl. orthe Hanserd Knollys Society. vol. 10), l. 16: That the members of every church and congre~ation ought to ~ow one another... therefo~e a church ought ilot be consIst of such a multItude as cannot have practical knowledge one of another (~) Da bi trebalo da lanovi svake crkve i kongregacije poznaju jedan drugog... zato ne bi trebalo da se crkva sastoji od takvog mnotva da u njojjedan drugog stvarno ne mogu poznavati - prev. N. M.). Stoga je svaka sinodalna uprava i svako stvaranje centralnih crkVenih vlasti vailo. konano, ve kao otpadnitvo od principa. Tako u Massachu setil;u, kao i u Engleskoj pod Kromvelom, gdje je u svoje vrijeme odre4ba parlamenta od 1641, kojom se svakoj vjerskoj zajednici doputalo da dobavi. ortodoksnog veenika i da ustanovi lectures (itanja i tumaenja jedne J;laV~ u .Bibliji-' napom. N: ~.) bila dala sipai za na~iranje bap!ista ~ ra:dikal: Dlh lDdeperf~nata. PoJedmanazaJedmca (tada JO, u stvan, pOJedmaDI sveenik) kao nosilac crkvene stege pretpostavljena je i u ranoprezbiterijan./Ikim dedhamerskim protokolil!1a, koje je Usher publikovao. Glasanje za prijem: protokol od 22. X 1582: That none bebrO~th in as one of this company without the general conserit of the whole ( a niko ne bude uvedenu drutvo bez opeg pristanka sViju - prev. N. .). Ali su se ve 1586. ovi puritanci izjasnili protiv brown ista, koji su pOVUKli kongregacionalistike konsekvencije. . .
n ~Klase metodista bile su, kao osnova njihova drutvenog. dueb" riniAtva. upravo kima itave organizacije. Svakih 12 lica imalo je da sai njava jedan cJass, klasni rukovodilac je imao svakog lana najmanje jednom sedmiDo da vidi, ili u kui . ili na class meetingu. na kojemu je. prije svega, bilo. uobiajeno ope ispovijedanje grijeha. On je Imao da vodi knjigu o vladanju lanova. Ovo knjigovodstvo mu je, medu ostalim. sluilo kao osnova za izdavanje certifikata pri preseljavanju lanova.- Ova organizacija je sada u svim oblastima, i u Sjedinjenim Dravama, odavno u opadal1ju. Na koji nain je crkvena stega u ranijem puritanizmu funkcionisala, moe da se vidi po napomeni iz ranije citiranog dedhamerskog protokola, po kojoj se u konventikulu imao dati admonition: ifany things have been observed or espied by the brethren (opomena: ako su neto braa primijetila ili uhode- njem razabrala - prev. N. M.).

oo Crkvena stega je u luteranskim oblastima. pogotovo Njemake,. bila, kao lito je notorno, vrlo nerazvijena, odnosno raila u potpunom opadanju. Pod uticajem te sredine i svuda postojee. a u Njemakoj jo silne surev- . . njivosti dravne vlasti \,rema konkurenciji autonomnih hijerokratskih vlasti. slabo je ona djelovala I u njemakim refonniranhn crkvama, osim u Jiilich-

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

215

neizbjeni princip koji je traio interes za uvanje istote pri(ili, kod kvekera, molitvenerzajednice. Stega asketskih sekta bila je, u stvari, - i u tome analogna s manastirskom stegom - rigoroznija nego i u kojoj crkvi. Ona je postavila naelo novicijata. 41 U suprotnosti s naelima oficijelnih protestantskih crkava, ona je esto licu izbaenom zbog etike greke uskraivala svaku vezu s lanovima zajednice, u tom sluaju ga, dakle, i poslovno apsolutno bojkotovala, i ponekad izbjegavala svaku vezu s nebraom, osim u sluaju bezesne

Cleveui drugim rajnskim oblastima (ipak se tragovi te stege nalaze sve do u 19. stoljee: posljednja ekskomunikacija II Falakoj - _gdje se ona od 15~3. istina, ve rano II praksi primjenjivala - desila se 1855. Samo sumenoniti stvorili jaka disciplinska sredstva i disciplinske organizacije. (Za Mennoa je egzistirala vidljiva crkva samo ondje gdje je postojala crkvena disciplina, a ekskomunikacija zbog loeg vladanja i mjeovitog braka bila je njen po sebI razumljiv sastavni dio. Rynburki kolegijanti biIi su bez ikakve dogme, i oni su uvaavali samo dobro vladanje.) Kod hugenota je vrlo stroga crkvena stega. postupno, stalno bila slabljena neizbjenim obzirima prema tamonjem politiki neophodnom plemstvu. Pristalica puritanske crkvene stege u Engleskoj bio je. prije svega, londonski city. Onse nije bojaovladavine klera, nego je, naprotiv, namjeravao da od crkvene stege napravi sredstvo za domestikaciju masa. Ali su i obrtniki slojevi bili jako privreni crkvenoj stezi. Relativno naravno, manje plemstvo i seljaci. Protivnici su bile poJiti~ke vhisti, zato u Engleskoj i parlamenat. Ali kod oVih pitanja nISU prim<l1'110 biii JJ igri klasni interesi, nego, kakoto svaki pogled. u dokumente pokazuje . religiozni i, pored njih,' politiki,interesi i uvjerenja. Strogost novoengleske, ali i genuino puritanske crkvene stege u Evropi -' poznata je. Kod Kromvelovih major generais i commisioners (general majora i komesara) koji. su bili njegovi organi za crkvenu stegu. vie puta iskrsava prijed/og da se protjeraju sva )idle. debauched and profans persons (1ijena, razuzdana i bezbona lica - prev. N. M.) - Metodisti su iskuenike za vrijeme iskuenitvabrisali smjesta zbog loeg vladanja, dok je brisanje punopravnit-. lanova bilo..dopustljivo tek nakon komisijske istrage . Za crkvenu stegu hugcnota (kOJI s~ faktiki dugo vremena provodili ivot ))sekte) sinodalni protokoli. medu ostalim, pokazuju crkvene disciplinske kazne zbog falsifikovanja robe i lanih vrijednosti: 6. sinod (Avert, Gen. XIV); J,Iredbe o odijevanju su este; posjedovanje robova i trgavinasudoputeni; 27. sinad: prilino labava praksa prema fiskalnim traenjima,.(fiskus je tiranin); 6. sinod eas de con. dec. XIV; zelenatvo ibid . XV (upor. 2. Syn, Gen. 42). Ranoengleski prezbiterijanci su bili u oficijeInim prepiskama krajem 16. vijeka nazivani disciplinarians (jjudi koji odravaju disciplinu - prev. N. M.). (Citati kQd Pearsona na cit. mj.) ., Kod svih sekta je postojalo iskuenitvo, kod metodista, na primjer, od est mjeseci.

216

MAXWE8ER

uslovne nude. 4z Ona je svoju stegu stavljala poglavito u ruke laika. Nikakav duhovni autoritet nije zajednici mogao da oduzme njenu solidarnu odgovornost pred Bogom. Ve kod prezbiterijanaca je vanost starjeine-laika vrlo velika. A independentizam, i pogotovo baptizam. znaio je upravo borbu protiv teolokogzavladivanja zajednicom,43- i, naravno,sasvim primjereno, klerikalizaciju laika:4 koji su odsada samoupravom, opomenom i, eventualno, ekskomunikacijom preuzimali funkcije kontrole morala. Laika vladavina u crkvi dolazila je do izraaja djelimice ne samo u luteranskom pojmu slube nego i u boanskom poretku prezbiterijanizma, u vrlo sablanjivom traenju slobode laike propovijedi (liberty of prophesying)45 - za to su se pozivali na prilike prahrianske
'2 U Apo]ogetica] Narration petorice (independentske) dissentig bretbren. (brae disentera - pre\.'. N. M..). vestminsterskog sinoda iiie se odvajanje od ))casual and fonnall Christians )sluajnih i formalnih hria na - prev. N.M.), To je, na prvom mjestu, zna.ilo samo voluntaristiki separatizam, a ne odbijanje commerciuma (ophoenja - prev. N. M.). Ali prvobitno, kasnije ublaeno, miljenje Robinsona. strogog kalviniste i pobornika dordrehtskog sinoda (v. o njemu Dexter, Congregationalism. str. 402) bilt~ je, svakako, da independentski separatisti ne smiju s drugima - ak ako su oni (to se moglo zamisliti) ielecti - da se ophode. Veina sekta je, svakako, izbjegavala da se za taj princip otvoreno izjasni, a neke su ga - barem. kao princip- izriito odbacivale. Baxter (Chri. Dir., II, str. 100, st. 2. dolje), tavie~kae da se ovjek u ~Iuaju da domain ili pastor snosiodgovomost ,za to~ a ne, dakle,. 011 sam, moe da pomiri s time to s nekim ungod]y)icem mo~ da se moli Bogu. OVo je. medutim, nepuritanski. ) Mijdinge je kod radikalnih anabaptistikih sekti u 17. stoljeu igrala u Holaniji vrlo vanu ulogu. . . Ovo se vrlo otro ispoljavalo u raspravama i borbama ve u amsterdamskoj refugies"zajednici po~etkom 17. stoljea. Isto tako je u Lancashireu odbacivanje duhovne crkvene stege i traenje laikog upravljanja u crk~i i crkvene stege preko laika presudno za stavu unutarcrkvenim borbama Kromvelovavremena. "Postavljanje starjeina bilo je u independentskim j baptistikim zajednicama predmet dugotrajnih kontroverzija, koje nas ovdje nee interesovati. .S Protiv toga je bila upravljena naredba Dugog parlamenta od 13. XII ] 646, koja je htjela da bude udarac za independente. S druge strane, naelo liberty of prophesying(slobode propovijedanja Biblije -prev. N. M.) ve je i Robinson literamozastupao. S episkopaIistikog stanovita joj je Jeremy TayJor(Tbe liberty ofprophesying, ]647) pravio koncesije~ Kromvelovi tryers su za odobrenje traili potvrdu estorice primljenih lanova zajednice, medu njima etvorice laika. U rano doba engleske reformacije revnjivi

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

217

zajednice, - a dje1imice i u opoziciji prema teolokim stru nim propovijedima uope; samo je harizrna, a ne kolovanost i sluba, imala da vai. 40 Tako radikalne konsekvencije kao kvekeri sa svojim naelom da na skupu bogosluja ima da govori svaki onaj, ali i samo onaj na kojega se spusti duh, da, dakle, uope nema sveenika po profesiji,47 - druge sekte, istina, nisu, ili, pak. nisu trajno, izvlaile. Ali, sveenik ili naelno ne radi kao najmenik,48 nego samo u poasnoj slubi, ili dobrovoljno za poasne darove/" ili samo u sporednom pozivu i samo uz odtetu ;50 ili. pak, on svakog trenutka moe da bude otputen, ili vlada neka vrsta misijske organizacije s
anglikanski biskupi su exercises (vjebe) i prophes'yings (propovijedI) ne samo mnogostruko trpjeli nego su ih i podsticali. U Skotskoj su oni bili (1560) po ustavu sastavni dio crkvene djelatnosti, 1571. su bili uvedeni u Northamptonu. a uskoro zatim i u drugim m.iestima. Ali je Elizabeta ustrajala na njihovom guenju, sljedstverio svojoj prokJamaciji protiv Cartwrighia 'od 1573. . . . Ve je Smyth u Amsterdamu postavio zahtjev da preporoena lice pri propovijedanju ne sinije pred sobom da ima ni Bibliju~ . , Ovo danas, dabome, nije vie nigdje radikalno sprovedeno. Ofidjel:' na legenda glasi da, po iskustvima zajednice, lanovi naroito pristupani dubu za vrijeme slube boje sjede u jednoj naroitoj klupi zajednice jedan prema drugom. pa se u dubokomritanju eka da sc duhoa jednog od njih spusti (ili na kojeg drugog lana zajednice). Ali zavrijemejednC:.slue boje u nekom pensiIvanskom collegeu (zajednici - prev. N. M.) duh se; naalost. nije, kao to sam se ja nadao. spustio na lijepo. jednostavnoodjevenLi staru lady u klupi, iju su harizmujako uznosili.nego- nesumnjivo po dogovoru - na jednog :valjanog bibliotekara tog collegea, koji je drao vrloui:D govor o pojmu saint. . . . .. Harizmatske revolucije sektaAa (tipa Foxa i slinih). u zajednicama poinjale su uvijek borbom protiv postavljenog prebendara. kao najmeni~ ka, a za apostolski princip besplatne slobodne propovijedi onog lica koje duh goni. Zestoko su se u parlamentu objaAnjavali Goodwin. kongregacionalista, i Prynne, koji mu je predbacivao da Je taj. nasuprot svojim tobonjim principima, prihvatio jedan living (prebendu. parohiju - prev. N. M.), dok je Goodwin na to izjavio da prihvata samo ono to mu sedobro~ voljno daje. Naelo da su za izdravanje. propovjednik~ prihvatljiva samo dobrovoljna davanja, u podnesku broWnista Jakovu I od 1603/ta~ 071: odatle protest protiv popish livings i jewish tithes (papskihdohodaka i 1ihvarskih desetaka - prev. N.. M.). . ... 4, Ovo posljednje je traeno li Agreement of the People od l. maja 1649. za sve propovjednIke. . '0 Kao metodistiki local preachers (mjesni propovjednici - prev. N.
M~

218

MAX WEBER

putujuim propovjednicima,sl koji ve prema potrebi rade u istoj oblasti (circuit). kao u metodizmu. sz Gdje se sluba (u tradicionalnom smislu) i teoloka kvalifikacija bila zadra13;5"\ tu je ona ipak vaila samo kao strunotehniki preduslov. ali je, zapravo"~ kao presudan kvalitet vaila harizma stanja milosti: na ije ustanovljenje su bila usmjerena istraivanja onih instancija koje su - kao Kromvelovi triers (lokalne korporacije za izdavanje kvalifikacionih atesta) i ~jectors (duhovna disciplinarna instancija)s" - imale da ispituju sposobnost duhovnika. Kako se vidi, harizmatiki karakter autoriteta bio je "isto tako uvan kao i harizmatiki karakter samih lanova zajednice. Kao to je Kromvelova armija svetih samo od religiozno kvalifikovanih htjela da prima priest, tako isto se kromvelski vojnik opirao da ide II bitku s kakvim oficirom

SI 1793. je u metodizmu bila ukinuta svaka razlika Izmeu rukopoloe:nih i "n"erukopoloe:nih propovjednika, pa su prema tome nerukopoloeni putujui propovjednici (travelling preachers), dakle misionari.karakteristi ni nosioci met6diznia, izjednaeni s jo ang1ikanski rukopoloenima. Ali su istovremeno putujui propovjednici dobili monopol da propovijedaju u ita" voj oblasti (circuit), i samo za njih je bilo zadrano davanje sakramenata (vlastito davanje sakramenata bilo je" tek tada naelno sprovedeno, ali jo uvijek ne il saie ofieijehie crkve, kojoj su docnije, kao i ranije, pretendovali da pripadaju). Poto je od 1768. za njih graansko uzgredno zanimanje bilo zabranjeno, to je time ~astao jedan" novi kter~ Od 1836. se vrila fonnalna ordinacija. Prema njima su stajali iz laikih redova regrotovani sporedno pozivni local preachers, bez prava davanja sakramenata i samo lokalno 1)adleni. Nijedna od tih kategorija nije nosila slubeno odijelo. sz Faktiki su, barem u Engleskoj, od veine circuiis postale male parohije, i putovanje propovjednika je bilo fikcija. Ipak su se do dananjih dana drali toga da isti minister ne moe due od tri godine da u istom cireuitu(. VrI slubu. Oni su bili profesionalni propovjednici.Locat preaehers<t~ iz ijih redova su se regrutovali putujui propovjedniCi, bili su, naprotiv. ljudi s graanskim pozivom i dozvolom za propovijedanje svaki put na (prvobitno) godinu dana. Oni su ve zbog prevelikog broja slubi bojih i ka pela bili potrebni. Ali su oni, prije svega, bili kima klasne organizaeijei rjenog duebrinitva, dakle zapravo centralni organ crkvene stege . .. KromveJova suprotnost prema parlamentu svetih zaotrila se medu ostalim, i pri pitanju univerziteta (koji bi s radikalnim ukidanjem svih desetaka i prebendi propali). D~ uniti ove..leultume ustanove - .koje su tada, po svoJem smislu na prvom mjestu bile "ustanove za prethodno obrazovanje teologa - Kromvel se nije mogao da odlui. " s. Tako po prijedlogu od 1652. i, uglavnom, po "crkvenom ustavu od

1654.

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

219

koji zajedno s njim nije pripadao istoj priesnoj zajednici kvalifikovanih. ss Unutra, meu lanovima sekta, vladao je, u najmanju ruku meu anabaptistima i njihovim derivatima, po zahtjevu, starohrianski duh.s6 Kod nekih od njih bilo je zabranjeno pozivati se na dravne sudove,57 i postojala je dunost pomoi u nevolji,58 Nisu, dodue, naravno, (osim ponekad kod sasvim radikalnih zajednica) bili zabranjeni barem poslovni odnosi s nebraom. Ali se samo od sebe razumije da su brau pretpostavljali. 59 Od samog poetka se nalazi sistem uvjerenja (o pripadnosti i vJadanju60 za brau koja su se iseljavala. Kvekerska potporna drutva bila su tako razvijena da je, usljed time nastajuih trokova, sklonost za propagandu kona no bila oslabljena. Kohezija zajednica bila je tako jaka da se ona s valjanim razlogom navodi kao jedan od motiva Z~ apPrimjer kod Gardinera, FaJl of the Monarchy, l, str. 380. I Westminster Confession postavlja (XXIV, l) naelo uzajamne unutarnje i vanjske pomoi u nevolji. Mnogobrojne su odgovarajue odredbe u svim sekta ma. . s1 Metodisti su u vie mahova pokua,val1daprizivna svjetovnog suca kanjavaju iskljuenjem. S druge strane, oni su vie~ puta stvarali instancije na koje se ovjek protiv nemarnih dunika mogao da pozove; . . so U starom metodizmu je jedna bratska. komisija ispitivala svakislu" aj obustavljanja .plaanja. Zaduivanje bezsigiimog izgleda da e se dug moi vratitiuslovljavalo je iskljuenje; odade kreditnasp6sobnost;Upor. napom. ], str. 222 citiranih zakljuaka holaridskihsinoda. Obaveza pomoi u . nevolji medu braom utvrdena je; naprimjer, u l:iaptistikoj l:Ianserd Knollys Confession (gl. 28) pod karakteristinim priuzdrajemda time za svetost svojine ne nastane ilikakva teta. Jako ptro se ponekad (kao u Cam:bridge Platform od 1647. izd.od1653.~7. br. VI) nareuje s~arjeinama da postupe protiv lanova koji ive without a caIJing (van poziva ;:,. prev, N; M.) i koji se dre idleJy in their caJJing (lijeno u svompozivu - prev~ N.
ss s.

M.).

. .

propisano.. Kod metodista se, prvobitno, imao da obnavlja svaka tri mj~seca. Stari independenti davali su priest. kao tojegore spomenuto. sam() .Imaocima tickets (potvrda). Kod baptista je za prijem imigranta u zajednicU vailo kao neophodno letter of recommandation dotadanje zajednice: v. dodatak izdanju Hanserd Knollys Confession od 1689. (West Chester Pa. 1827). Ve su tri amsterdamske anabaptistike zajednice poetkom 16. stoljea imale isti sistem, koji SI otada svuda ponaVlja. U Massachusettsu je od 1669. (umjesto prvobitnog priputanja priesti) certifikat propo,:jednik~ i se.lec~ men (izabranika - prev. N. M.) o ortodoksnosti vladanja bIO kvahfikaclom atest za dobijanje politikog gradanskog prava.

,9 Kod metodista i

izriito

220

MAX WEBER

solutno zbijeno i od samog poetka jako gradsko naseljava~ nje u Novoj Engleskoj,CI - u suprotnosti s Jugom. U svim ovim stvarima pokazuju se, kao to se vidi, ,.... u poetku ove skice na primjerima jasno predstavljene - moderne funkCije amerikih sekta i sektama slinih drutava kao pravolinijski ogranci, rudhnenti i preivjelosti onih, nekada u svim asket~ skim sektama i konventikulima vladajuih odnosa koji su danas u raspadanju. Od samog poetka je pokazan ogr.oman ekskluziyni kastinski ponos sektaa. 6Z Sta je, zapravo, bilo - i jeste - za na problem u ita~ vom ovom razvitku presudno? Politike i graanske posljedice imala je ekskomunikacija i lt srednjem vijeku, formalno, tavie, gadnije riego ondje gdje su sekte bile slobodne. I u srednjem vijeku je samo hrianin mogao da bude punopravan graanin. lu srednjem vijeku je, kako je to Aloys Schulte lijepo pokazao, mogunost da crkva, sa svojim disciplinskim sredstvima, .nastupi protiv jednog biskupa koji nije vraao svoje dugove izazivala to da je taj uivao vei kredit nego kakav sVjetovni vladar. Iza pruskog potporunika je okolnost da mu je zbog dugova prijetilo otputanje iz slube - znaila veu sposobnost. Isto to je vrijedilo za lana rijemakogstu dentskog drutva. Konano: i usr~dnjem vijeku su ispovijed i crkveno pravo kanjavanja davali II ruke sredstva da se vri efikasna crkvena stega, a to je i bilo. Prije svega, tada se iskoriavala zakletvom stvorena mogunost da se postigne dunikova ekskomunikacija kao obezbjeden]e potraivanja. Zacijelo. Ali samo to u svim ovim sluajevima Ona dranja koja su pod onim okolnostima i sredstvima bila tie na ili zabranjivana nisu bila potpuno drukija od onih koja je protestantska askeza njegovala iH guila. Sigurno je da se ona pojaana kreditna sposobnost onog potporu nika. na primjer, ili onog lana studentskog drutva, i kod biskupa, nije zasnivala na njegovanju poslovnih linih kvaliteta. I - to se na ovu posljednju napomenu nadovezuje: - ukoliko je smjer
., Tako Doyle U esto navodenom djelU, koji na to svodi jako indus" trijski karakter Nove Engleske. nasuprot poljoprivrednim kolonijama. . 6' V. , na primjer, Doyleove napomene o stalekim odnosima u Novoj Engleskoj, gdje Su aristokratiju sainjava]e porodice sa starijom vjerskoliterarnom tradicijom, a ne posjednike klase. .

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

221

djelovanja bio po namjeri isti, nain djelovanja je bio iz osnova razlian. Srednjovjekovna, kao i luteranska crkvena stega bile su l) u rukama duhovne slube, 2) djelovale su, ukoliko su uope bile djelotvorne, autoritarnim sredstvima, 3) kanjavale su ili nagradivale pojedine konkretne radnje. Crkvena stega kod puritanaca i sekta bila je l) barem dijelom, esto potpuno u rukama laika, 2) djelovala je posredstvom nunosti samoodranja i 3) njegovala je kvalitete ili - ako hoete: odabirala ih. Ovo posljednje je najvanije. Clan sekte (ili konventikula) morao je, da bi uao u krug zajednice, imati kvalitete odreene vrste, ije je posjedovanje - kao to je to u prvom lanku prikazano - bilo vano za razvitak racionaln9g modernog kapitalizma. I on je, da bi se u ovom krugu odrao, morao da posjedovanje ovih kvaliteta stalno potvruje: oni su u njemu bili konstantno i neprekidno njegovani. Jer kao to je - prema izlaganjima prethodnog lanka - njegovo onostrano blaenstvo, tako je stajala i padala i itava njegova ovozemaljska socijalna egzistencija time to ih je 011 potvri vao !Cl Nema, kako to svako iskustvo pokazuje~ jaeg odgoj~ nog sredstva nego to je takva jedna nunost sQcijalnog sa~ moodranja u krugu drugova, i neprekidna i neupadljivaeti~ ka stega sekta odnosila se, stoga, prema autoritarnoj crkvenoj stegi kao racionalan odgoj i izborpremaniuedenjui zatvoru. U ovom, kao i u gotovo svakom pogledu, puritanske sektesu, kao najspecifiniji nosiociunutarsvjetovne askeze, najk<.>risekventnija, u izvjesnom smislu jedino konsekventna a~tite:z:a univerzalistikoj katolikoj ustanovi JDilosti. Najjae ind/vi-:dualne interese socijalnog samopotovanja one su. stavljale u slubu odravanja i propagiranjagraanske puritanskeetike s njenim konsekvencijama. Ovo je apsolutno prestidnoza penetrantnost i snagu tog djelovanja~.Jer - da toponovim0 64
.0 Katolika ispovijed je - da to ponovimo - bila, naprotIv, jedno sredstvo osloboenja od silnog unutarnjeg pritiska pod ~ojim je lan sekte u s~ojem i,:otu .stalno bi,o. U~oliko .su izvjesne, ~rtodoksne. i hetero~okS~e vjerske zajednice srednjeg Vijeka bde pretee OVih asketsklh denommaclJa protestantizma, o tome ovdje jo ne moemo raspravljati. . . . . 4 Na ovo potpuno odluno poentiranje prvog od dva lanka ponovno naglaeno upuujemo. Osnovna greka mojih kritiara bila je uprav? u tome to oni ovo nisu uzeli li obzir Mi emo - prilikom pretresanja starOIzraelske etike u odnosu prema, po uenju vrlo slinim, egipatskim, feilianskiin i ba bilonskim etikama - naii na jedno sasvim slino stanje stvari. .

222

MAX WEBER

- nije etiko uenje jedne religije, nego je ono etiko dranje za koje se vrstom i uslovnou njenih dobara milosti daju nagrade - u sociolokom smislu rijei njen specifini etos. Ono dranje je kod puritanaca bilo izvjestan metodino-raci omllan nain ivota, koji je - pod datim uslovima - duhu m'odernog kapitalizma prokrio put; premije su se davale za potvrenje pred Bogom u smislu osigurlilnja spasenja; kod svih puritanskih denominacija, pred ljudima II smislu socijalnog samoodranja; unutar puritanskih sekta. Obadvoje se meusobno riadopunjavalo u istom smjeru djelovanja: to je pomagalo da se oslobodi duh modernog kapitalizma, njegov specifini etos,to znai etos modernog graanstva. Naroito stvaranje asketskih konventikula i sekta, s njihovim radikalnim razbijanjem patrijarhalne i autoritarne vezanosti 6S i njihOVIm tumaenjem reenice da ovjek mora sluati Boga vie nego ovjeka stvorilo je jednu od najvanijih historijskih osn'ova modernog individualizma. Jer je konano potrebna, da bi se nain ovih etikih djelovanja shvatio, jo jedna uporedna napomena. I u srednjovjekovnim cehovima nerijetko se nalazila kontrola opeg etikog standarda lanova slina onoj koju je vrila crkvena stega asketski h protestantskih sekta. 66 Ali je neizbjena razli,. ka u djelovanju na privredno dranje pojedinca jasna kao dan. Ceh je ujedinjavao u sebi drugove po struci, dakle: konkurente, i to radi ogranienja konkurencije i u njoj djelujue racionalne tenje za zaradom. On je stvarao graanske kreposti i bio je u izvjesnom smislu (o kojemu neemo ovdje poblie raspravljati) nosilac graanskog racionalizma. Ali u smislu politike nasunog hljeba i tradicionalizma, - s poznatim praktinim konsekvencijama, ukoliko je njegovo prie vredno regulisanje dobijalo na snazi. Ali sekte nisu u sebi ujedinjavale obukom ili porodinim vezama obuhvaene,
.J Za ovo upor., medu ostalim, ono to je gore na str. 190. i d. reeno. Antika jevrejska, kao i starohrianska zajednica, djelovale su. svaka .na svoj nain. II istom smjeru (kod Jevreja je iezavanje znaenja rodbine, ka

ko

slino

vidjeti, uslovljeno time, i hrianstvo je u ranom srednjem vijeku djelovalo). oo Umjesto drugih primjera upor. parisku Livre des metiers des Prevot Etienne de Boileau od 1268. (izd. Lespinasse i Bonnardot II Hist; generale de Paris). str. 21 1,8; 215, 4.

emo

PROTESTANTSKE SEKTE I DUH KAPITALIZMA

223

kvalifikovane drugove po struci, nego etiki kvalifikovane jednovjemike izborom i odgojem, - nadzirale su i propisivale njihov nain ivota isklJuivo u smislu formalne ispravnosti i metodske askeze, bez one materijalne svrhe politike nasunog hljeba koja koi ekspanziju racionalne tenje za zaradom. Kapitalistiki uspjeh jednog lana ceha razarao je cehovski duh, - kao to se to deavalo u Engleskoj i Francuskoj, i bio je perhoresciran. Kapitalistiki uspjeh jednog lana ceha bio je - ako je on bio zakonito postignut - dokaz njegova potvrdenja i stanja milosti, dizao je presti i propagandne anse sekte, ! stoga je bio rado viden, kao to to pokazuju u vie mahova citirane izjave. Organizacija slobodnog rada u cehovima, u svojem okcidentalnom srednjovjekovnom obliku, nije sigurno - nasuprot svojoj namjeri - bila jedna ko nica, nego i predstepen kapitalistike radne organizacije, bez kojeg, moda, nije mogla biti.6~ Ali je moderni grada nsko-kapitalistiki etos, naravno, nije mogao da sam rodi. Jer njegove ekonomski individualistike podsticaje nije mogla ona, nego samo ivotna metodika asketskih sekta. da legitimira i preobrazi.

tehniki

o. Ovdje ne moemo uzgred da preduzmemo analizu ovih prilino is~ prepletenih kauzalnih veza.

SADRAJ

I. Protestantska etika j duh kapitalizma 5 I. Problem . . . . . . . . . . . . . . . 5 l. Konfesija i socijalni slojevi. . . . 5 2. Duh kapitalizma . . . . . . . 17 3. Luterova koncepcija poziva. Zadatak istraivanja. . . . . . . . . . . . . . . . . 48 11. Pozivna etika asketskog protestantizma . . .. 70 l. Religijske osnove svjetovne askeze 70 2. Askeza i kapitalistiki duh . . . . 149 II. Protestantske sekte i duh kapitalizma. .
194

Max Weber
PROTESTANTSKA ETIKA I DUH KAPITALIZMA 2. izdanje
1989.
Izdavai

SOUR }} Veselin MasJea, OOUR Izdavaka djelatnost, SOUR Svjetlost, OOUR Izdavaka djelatnost Sarajevo
Za izdavae

Radoslav Mijatovi Gavrilo Grahovac


Tehniki

urednik

Salih Ahmethodi
Korektor

Davor Papi
Stampa

NlSRO Oslobodcnjc OOUR.T.


Za tampariju:

graf. ing. Petar Stert


TIra: 2000 primjeraka

ISBN 86-21003014