2

Herta Mller

Da mi je danas bilo ne susresti sebe

Heute wr ich mir lieber nicht begegnet 1997.
( engl. The Appointment 2001.)

Pozvali su me, slubeno. U etvrtak tono u deset. Pozivaju me sve ee: u utorak tono u deset, u subotu tono u deset, u srijedu ili ponedjeljak. Godine kao da su tjedan i ve se udim to nakon kasnog ljeta ponovno dolazi zima. Preko ograda pokraj puta to vodi do tramvaja opet vise grmovi bijelih bobica. Poput puceta od sedefa, priivenih dolje, moda i za samo tlo, ili poput kuglica zgnjeena kruha. Za bijele ptije glavice nakrivljenih kljunova bobice su premalene, ali unato tomu ne mogu ne misliti na bijele ptije glavice. Od toga vam se zavrti. Radije mislim na snjene tokice u travi, ali od toga se ovjek osjea izgubljeno, a od krede pospano. Tramvaj ne vozi po ustaljenom voznom redu. Meni se ini da tramvaj uti, osim ako to nisu tvrdi listovi jablanova. Ve dolazi, danas ga ne moram ekati. Starca sa slamnatim eirom odluila sam pustiti da ue prije mene. Kad sam dola, on je ve stajao na tramvajskoj stanici, tko zna koliko dugo. Slabunjav nije, ali je mrav poput vlastite sjene, pogrbljen i blijed. Hlae na stranjici i kukovima prazne su, samo su na koljenima ispupene. Ali ako onog trena kad se otvore tramvajska vrata on opet pljune na pod, ipak u ui prije njega. Sva su sjedala slobodna; on ih prebrojava pogledom, a zatim ostaje stajati. Zato stari ljudi nisu umorni i ne stoje ondje gdje ne mogu sjediti? Ponekad ih moete uti da kau: Na groblju emo se odmarati. Pritom uope ne misle na smrt, i imaju pravo. Smrt nikad nije ila po redu, umiru i mladi. Ja sjednem uvijek kad ne moram stajati. Voziti se sjedei isto je kao da sjedei hodate. Mukarac me pomno promatra. U praznim se kolima to odmah osjeti. Po glavi mi se vrzma suvie toga da bih mogla govoriti, inae bih ga upitala to to na meni moe vidjeti. Briga njega to mi smeta njegovo zurenje. Iza stakla prolazi pola grada; izmeu stabala i kua ivo je. Kau da stari ljudi mogu osjetiti vie nego mladi. Moda ak i to da danas u runoj torbici nosim mali runik, pastu i etkicu za zube. Ali ne i rupi, jer plakati ne elim. Paul nije osjetio koliko se bojim da bi me Albu danas mogao odvesti u eliju ispod svog ureda. Nisam mu nita rekla; ako se to i dogodi, saznat e na vrijeme. Tramvaj vozi polako. Starev slamnati eir obavija zamrljana vrpca, vjerojatno od znoja ili kie. Albu e me, kao i obino, pozdraviti slinavim rukoljubom. Major Albu podie mi ruku uhvativi je za vrhove prstiju i stiui mi nokte tako da bih mogla vrisnuti. Donjom mi usnom ljubi prste, a gornja mu je slobodna kako bi mogao govoriti. Ruku mi ljubi na uvijek isti nain, ali svaki put govori neto drugo: Gle, gle, danas su ti oi upaljene. ini mi se da ti rastu brii, prerano za tvoje godine. Oho, ruica je danas hladna, nadajmo se da to nije lo krvotok. A joj, zubno meso ti se povlai, kao da si bakica. Moja baka nije dugo ivjela, kaem, nije doivjela da joj poispadaju zubi. Albu vjerojatno zna to se dogodilo sa zubima moje bake, zato ih i spominje. Svaka ena zna kako izgleda toga dana. A zna i da rukoljub, kao prvo, ne boli, kao drugo, nije slinav i da se, kao tree, daje na vanjski dio ake. Kako izgleda rukoljub - to bi mukarci morali znati bolje od ena, pa i Albu. Cijela mu glava mirie na Avril, francuski parfem koji je upotrebljavao i moj punac, namirisani komunist. Svi drugi koje poznajem ne bi kupili taj parfem. Na crnom tritu stoji vie od odijela u duanu. Moda se zove Rujan, njegov opor miris slian dimu nagorjela lia uvijek mogu prepoznati. Dok sjedam za malen stol, Albu moe vidjeti kako trljam prste o suknju, ne samo zato da ih ponovno osjetim nego i zato da ih obriem od sline. On vrti svoj peatnjak i smijulji se. Pljuvaka se ipak moe obrisati, ak se sama osui i nije otrovna. Svatko ima slinu u ustima. Neki pljuju na plonik i ispljuvak razmau cipelom, jer na plonik se ne smije pljuvati. Albu sigurno ne pljuje na plonik, u gradu u kojem ga svi poznaju sasvim sigurno glumi finoga gospodina. Nokti me bole, ali jo ih nikad nije stisnuo tako da bi poplavjeli. Krv se u njih ponovno vraa, kao kad ledenih ruku uete u toplu prostoriju. To to vjerujem da e mi mozak skliznuti prema naprijed, prema licu, otrov je. Ponienje koje ne mogu drukije opisati

nego kao osjeaj da ste bosonogi po cijelom tijelu. Ali to onda kad se rijeima vie ne moe puno rei, kad je i najbolja rije loa? Od tri sata ujutro oslukujem tiktakanje sata: zvali su me, zvali, zvali... Paul u snu udara nogom po krevetu, a zatim je tako brzo povlai da se u snu i sam preplaio. To mu je navika. S mojim je spavanjem gotovo. Leim budna i znam da bih morala sklopiti oi ne bih li ponovno utonula u san. Ali ne zatvaram ih. Mnogo sam puta morala nauiti prestati spavati, a zatim spavati ponovno nauiti. U tomu ili uspijete ili ne uspijete. Pred jutro svi spavaju. ak se make i psi uljaju oko kontejnera za smee samo prvu polovicu noi. Kad znate da ne moete spavati, umjesto da uzalud pokuavate zatvoriti oi, u mranoj vam je sobi lake misliti na neto svijetlo. Na snijeg, obijeljena stabla, bijele sobe, puno pijeska - time sam ee nego to sam eljela prikraivala vrijeme do zore. Danas ujutro mogla sam misliti na suncokrete, to sam i uinila, ali da u deset sati moram biti ondje, to nisam mogla zaboraviti. Otkako je budilica poela tiktakati zvali su te, zvali, zvali, morala sam misliti na majora Albua, jo i prije nego to sam pomislila na sebe i Paula. Kad se jutros Paul trgnuo iz sna, ve sam bila budna. im je staklo na prozoru posivjelo, na stropu sam ugledala golema Albuova usta, rumenkasti vrak jezika iza donjeg reda zubi i zaula podrugljiv glas: emu gubiti ivce, tek smo poeli. Tek poto dva-tri tjedna ne dobijem slubeni poziv, Paulove me noge ponovno bude. Tada sam sretna: jasno je da sam ponovno nauila kako je to spavati. im opet nauim spavati i ujutro pitam Paula to si sanjao, on se niega ne sjea. Pokazujem mu kako rairenih nonih prstiju udara nogom, a zatim je skvrenih prstiju povlai. Stolac odmiem od stola i stavljam u sredinu kuhinje, sjedam, podiem noge u zrak i izvodim cijelu predstavu. Paulu je to smijeno, a ja kaem: Smije se sebi. Pa dobro, moda sam u snu vozio motor i tebe pozvao da sjedne, kae Paul. Kad se ovjek trza, to je kao da juri i pritom bjei, a ja umiljam da je to od pia. To preuujem. I ono da no ispravlja Paulova klecava koljena. Tako to mora biti: no se dohvati koljena, uvue se najprije u none prste, a zatim u mranu sobu. Pred jutro, kad je cijeli grad utonuo u san, izlazi u tamu ulice. Kad ne bi bilo tako, Paul ujutro ne hi mogao stajati uspravno. Ako no preuzima sva ona pijanstva, njezino bi pijanstvo ujutro trebalo biti golemo, do neba. Toliko puno ljudi pije u gradu. Malo nakon etiri ujutro u ulicu s prodavaonicama poela bi dolaziti dostavna kola. Ona razdiru tiinu, silno bruje, a malo toga dopremaju: nekoliko kutija s kruhom, mlijekom i povrem te puno rakije. Kad ondje dolje ponestane hrane, ene i djeca pomirljivo naputaju redove i kreu kuama. No ponestane li rakije, mukarci proklinju sve ivo i povlae no. Prodavai ih umire, ali to traje samo dok ne izau na ulicu. Zatim kreu u potragu lutajui gradom. Prve tunjave izbiju jer nisu nali rakiju, a one nakon toga jer su mrtvi pijani. Rakija uspijeva izmeu Karpata i neplodne ravnice u breuljkastom kraju. Ondje je toliko ljiva da se malena sela izmeu stabala jedva vide. Cijele ume, u kasno ljeto obavljene plavom kiom, a grane se svijaju pod teinom plodova. Rakija se zove kao i breuljkasti kraj, ali nitko je ne zove imenom na etiketi. Ime joj ne bi ni trebalo, jer se u zemlji prodaje samo jedna vrsta, a ljudi je zovu po slici na etiketi: Dvije ljive. Par ljiva priljubljenih obraza mukarcima je blizak kao to je enama bliska Majka Boja s djetetom. To znai da ljive prikazuju ljubav izmeu onoga koji pije i boce. Te ljive, priljubljene jedna uz drugu, mene vie podsjeaju na svadbene fotografije nego na Mariju s djetetom. Ni na jednoj slici u crkvi djetetova glava nije u visini majine. Dijete prislanja elo na Svetiino lice, obraz na vrat, a bradu na njezina prsa. Osim toga, pijanac i boca, kao i par sa svadbenih fotografija, meusobno se unitavaju i ne putaju jedno drugo. Na slici s vjenanja s Paulom nemam ni cvijee ni veo. Nova mi ljubav sja u oima, iako se na toj slici udajem drugi put. Obrazi su nam priljubljeni poput dviju ljiva. Otkako Paul puno pije, fotografija s naeg vjenanja proricanje je budunosti. Kad Paul do kasno naveer opijajui se luta od gostionice do gostionice, strahujem da se vie nikad nee vratiti kui, pa 6

sliku s vjenanja to visi na zidu tako dugo gledam da se i pogled mijenja. Obrisi naih lica postaju nejasni, obrazi nam vie nisu na istom mjestu, prostor izmeu njih sve je vei. Najee se Paulov obraz odvaja od moga, kao da Paul kui dolazi kasnije. Ali dolazi. Paul se uvijek vraao kui, doao je ak i nakon nesree. Ponekad prodavaonice dobiju poiljku Bivolje trave, slatko-gorkaste, ute poljske votke. Ona se najprije rasproda. U svakoj je boci dugaka, alkoholom natopljena vlat trave to podrhtava, ali se nikad ne prelomi i ne ispliva s votkom koja se natae. Pijanci kau: Vlat ostaje u boci poput due u tijelu, zato vlat titi duu. To vjerovanje dio je areeg okusa u ustima i treperava pijanstva u glavi. Pijanci otvaraju bocu, uje se grgotanje pia u ai, a zatim prvi gutljaj klizne niz grlo. Dua koja uvijek drhti, nikad se ne slama i ne naputa tijelo poinje se osjeati zatieno. Paul takoer titi svoju duu i ne mora sam sebi priznati da se ne moe uhvatiti ukotac s vlastitim ivotom. Rakija brie dan, a no pijanstvo. Moda bi mu bez mene bilo sasvim dobro, ali nas dvoje volimo biti zajedno. Jo onda kad sam rano ujutro morala ii na posao u tvornicu tekstila ula sam da radnici govore: Mehanizam za pokretanje ivaeg stroja podmazuje se s pomou kotaia, a onaj za pokretanje ovjeka s pomou grla. Tada smo Paul i ja svaki dan tono u pet na motoru odlazili na posao. Vidjeli bismo dostavna kola ispred prodavaonica, vozae, nosae sanduka, prodavae i Mjesec. Sada ujem samo buku, ali ne prilazim prozoru pa Mjesec ne vidim. Znam da, slian gujem jajetu, na jednoj strani neba izlazi iz grada, dok se na drugoj strani pojavljuje Sunce. Tu se nita nije promijenilo. Tako je bilo i prije nego to sam upoznala Paula i dok sam jo pjeice odlazila na tramvajsku stanicu. Hodajui putem, bilo mi je udno to na nebu ima neeg lijepog, a na zemlji nema zakona koji bi zabranio da se gleda uvis. Pogledom se dakle smjelo ukrasti neto od dana, prije negoli se u tvornici pokazala sva njegova bijeda. Smrzavala sam se zato to se nisam mogla dosita nagledati, a ne zato to sam bila pretanko odjevena. U to je doba Mjesec krnj i na kraju grada ne zna kamo dalje. Budui da svie, nebo mora pustiti tlo da se odvoji. Ulice se strmo sputaju ili penju po ravnoj zemlji. Slini osvijetljenim sobama tramvaji prolaze amo-tamo. I tramvaje poznajem iznutra. Tko u to doba ulazi u tramvaj, nosi kratke rukave, izlizanu konu torbu, a koa mu je na rukama najeena. Svi ga gledaju lijenim i osuujuim pogledom. Radnika se klasa meusobno poznaje. Oni boljestojei voze se na posao autom. Svi se meusobno usporeuju: ovomu je bolje, a ovomu loije. Ali nikomu nije ba onako kao to je nama, takvoga nema. Putnici nemaju puno vremena. Tvornice se pribliavaju i oni koji su na meti ispitivakih pogleda izlaze jedan po jedan. Oiene ili prane cipele, kose ili ravne potpetice, tek izglaan ili izguvan ovratnik, nokti, remeni na runom satu, kopa na opasau ili razdjeljak na glavi, sve to izaziva zavist ili prijezir. Od pospanih se pogleda ne moe nita skriti, ak ni u guvi. Radnika klasa trai razlike, jednakosti ujutro nema. Sunce je u kolima i za sobom na nebo dovlai bijele i crvene oblake podnevne ege. Nitko ne nosi jaknu; jutarnje smrzavanje znai da je zrak svje, jer u podne sve obavija gusta praina i paklenska vruina. Ako se ne moram odazvati na slubeni poziv, u to doba spavamo jo satima. Umjesto dubok i crn dnevni je san lagan i ut. Spavamo nemirno, sunce nam obasjava jastuke. Ali dan ipak moete skratiti. Dovoljno nas rano ponu promatrati, dan nam nee pobjei. Uvijek nam neto mogu predbaciti, ak i onda kad spavamo do podneva. Ionako nam uvijek predbace neto to se vie ne moe promijeniti. Spavate, ali dan je jo pred vama, ni u krevetu niste u nekoj drugoj zemlji. Na miru e nas ostaviti tek onda kad budemo leali pokraj Lili. Paul, naravno, mora prespavati svoje pijanstvo. Tek oko podneva glava mu je opet bistra, moe ponovno govoriti I rijei ne sre glasom posuenim od pijanstva. Samo mu dah jo zaudara. Kad Paul ue u kuhinju, ini mi se da ondje dolje moram proi pokraj otvorenih vrata bara. Proljetos je zakonom odreeno vrijeme kad se smije piti: tek nakon jedanaest sati. Ali bar se otvara ve u est pa se do jedanaest rakija pije iz alica za kavu, a nakon toga iz aa. Paul pije i vie nije isti, a poto se naspava, opet je onaj stari. Oko podneva sve bi opet moglo biti dobro, ali uvijek se ponovno pokvari. Paul titi svoju duu sve dok vlat bivolje 7

trave ne ostane na suhom, a ja razmiljam o tomu tko smo mi, ja i on, sve dok mi vie nita nije jasno. Kad oko podneva sjedimo za kuhinjskim stolom, neumjesno je razgovarati o jueranjem pijanstvu. Ipak, svaki put neto kaem: Rakija nee nita promijeniti. Zato mi oteava ivot? Juer je tvoje pijanstvo bilo vee od ove kuhinje. Da, stan je malen, ja Paula ne elim izbjegavati, ali kad smo preko dana kod kue, preesto sjedimo za kuhinjskim stolom. Paul je ve popodne pijan, a naveer ne zna za sebe. Odgaam razgovor, jer je angrizav. ekam jutro kad e trijezan i krvavih oiju sjediti za kuhinjskim stolom. Gluh je za sve to mu tada govorim. eljela bih da mi Paul bar jednom dade za pravo. Ali pijanci nikada nita ne priznaju, ni utke sami sebi ni onima koji to od njih silom ele uti. Paul misli na pie im ustane, ali to porie. Zato istine nema. Ako utke ne ignorira ono to mu govorim, jedino to tog dana kae jest: Ne brini se, ja ne pijem iz oaja, ve zato to mi prija. Moe biti, kaem, ti razmilja jezikom. Kroz kuhinjski prozor Paul gleda u nebo ili u alicu. Vrcima prstiju brie kapljice kave na stolu, kao da se mora uvjeriti da su vlane i da e se poveati kad ih razmaze. Hvata me za ruku. Kroz kuhinjski prozor gledam u nebo, pa u au te i ja prstima briem kapljice kave na stolu. Emajlirana crvena limenka promatra nas i ja uzvraam pogled.Ali ne i Paul, inae bi morao odluiti da danas nee napraviti isto to i juer. Je li snaan ili slab kad samo uti umjesto da kae: Danas neu piti. Juer je Paul ponovno rekao; Ne brini se, tvoj ovjek pije jer mu to prija. Teturao je hodnikom na nogama as pretekim as prelaganim, kao da su u njima pomijeani zrak i pijesak. Stavila sam mu dlan oko vrata i pomilovala ga po ekinjastoj bradi, koja mu naraste u snu i koju ujutro volim doticati. Paul je na oko stavio moj dlan, a on mu je preko obraza skliznuo na bradu. Nisam povukla ruku, samo sam pomislila: Tko je ikada vidio sliku s dvije ljive ne smije uz obraz nita priljubiti. Kako samo volim sluati Paulov glas u kasno jutro, i to mi nije drago. Ba kad se od njega udaljim, njegova mi se ljubav priblii, toliko ranjiva da Paul o sebi vie nita ne mora rei. Ne mora nita oekivati. Spremna sam pristati na sve i moj jezik ne zna vie za rijei predbacivanja. A i one u glavi brzo nestaju. Dobro da ne vidim samu sebe: mislim da mi lice tada ima glup i blaen izraz. I juer se Paulov mamurluk neoekivano pretvorio u raspoloenje njeno poput makice to hoda na mekanim apicama. TVOJ MUKARAC kau samo oni koji imaju malo u glavi i hrabri su na jeziku. Iako prijepodnevna njenost utire putove veernjem pijanstvu, ovisim o njoj i ne svia mi se to to je trebam. Major Albu kae: Vidi se to misli, nema smisla poricati, samo gubimo vrijeme. Ja, ne mi, jer on je u slubi. Povlai rub rukava prema gore i gleda na sat. Na satu se moe vidjeti vrijeme, ali ne i ono to mislim. Ako Paul ne vidi ono to ja mislim, onda to pogotovo ne vidi Albu. Paul spava uza zid, a ja na rubu kreveta, jer ja ee ne mogu spavati. Ali im se probudi, kae: Leala si u sredini i izgurala me do zida. Ja odvraam: Nemogue, ja sam spavala na samom rubu kreveta, ti si bio u sredini. Jedno od nas moglo bi spavati na krevetu, a drugo na kauu. To smo ve isprobali. Jednu sam no ja spavala na kauu, a drugu on. Ta dva puta cijelu sam se no vrtjela amotamo. U glavi mi je bio komar od misli i pred jutro sam u polusnu runo sanjala. Dvije noi prepune runih snova, to su me, nanizani jedan iza drugog, progonili cijeli dan. Kad sam spavala na kauu, moj prvi suprug ostavio je koveg na mostu na rijeci, zgrabio me za vrat i glasno se smijao. Zatim se zagledao u vodu i zazvidukao pjesmu u kojoj ljubav nestaje, a rijeka se zacrni poput tinte. To nije bila tinta, dobro sam vidjela, a vidjela sam i odraz njegova lica u vodi, izduena i izokrenuta na ljunanom dnu. Zatim je bijelac ispod stabla pojeo sve marelice. Savakavi marelicu, podigao bi glavu i ispljunuo koticu, kao da je ovjek. A kad sam u krevetu spavala sama, netko me odostraga uhvatio za rame i rekao: 8

Ne okrei se, nema me. Nisam okrenula glavu, samo sam zirnula kroz proreze oiju. Uhvatili su me Lilini prsti, njezin je glas bio muki, to dakle nije bila ona. Podigla sam ruku da je dotaknem. Tada se zauo glas: Ono to se ne vidi ne moe se dotaknuti. Prste sam vidjela, bili su njezini, samo to ih je uzeo netko drugi. Njega nisam vidjela. A u sljedeem je snu moj djed obrezivao grm hortenzija prekriven snijegom i zvao me: Doi ovamo, imam janje. Snijeg mu je padao po hlaama, kare su rezale smrznute cvjetove s tamnim mrljama po laticama. Rekla sam: Pa to nije janje. Ali nije ni ovjek, odgovorio je. Prsti su mu bili kruti pa je kare rastvarao i sklapao polako. Nisam bila sigurna kljocaju li to kare ili ruka. Bacila sam kare. Utonule su duboko u snijeg i nije se vidjelo kamo su pale. Gotovo dotiui snijeg nosom, djed je pretraio cijelo dvorite. Pokraj vrtnih vrata stala sam mu na ruke kako bi podigao glavu i ne bi izaao te nastavio traiti po cesti prekrivenoj snijegom. Rekla sam: Prestani, janje se smrznulo i vuna se skrutila od mraza. Uz ogradu u vrtu rastao je jo jedan grm hortenzija, na kojem su svi cvjetovi bili odrezani. Uperila sam prst prema grmu: to je s njim? Najgore je to, rekao je, to e u proljee dobiti mlade, ne moe to tako. Nakon druge noi Paul je ujutro rekao; Ako si smetamo, to znai da imamo jedno drugo. Jedino si u lijesu sam, a i to e biti vrlo brzo. Nou bismo trebali biti zajedno. Tko zna to je Paul sanjao i odmah zaboravio. Spomenuo je spavanje, a ne snove. Jutros u etiri i pol vidjela sam Paula kako spava obasjan sivom svjetlou, vidjela sam njegovo duguljasto lice s podbratkom. Iz ulice s prodavaonicama ve u zoru dopiru psovke i glasan smijeh. Lili je rekla: Psovke tjeraju zlo. Glupane, makni tu nogu! Sagni se, ili si se moda usrao u gae?! Zar sjedi na tim uesima pa nita ne uje! Ostavi se sada frizure, jo istovarujemo! Iz nekih enskih usta ulo se promuklo grgotanje, slino kokojem. Vrata automobila uz tresak su se zatvorila. Uhvati to, konjino jedna, ako se hoe odmarati, idi u sanatorij. Paulova je odjea leala razbacana po podu. U zrcalu na vratima ormara ogledao se novi dan, kad se opet moram odazvati na poziv. Ustala sam, najprije na desno stopalo, kao i uvijek kad me pozovu. Ne znam vjerujem li uope u to, ali tetiti ne moe. Zanima me je li i kod drugih mozak mjerodavan za rasuivanje i sreu. Meni je mozak dovoljan samo za to da osjetim sreu. Ali ne i da ivim. U svakom sluaju ne da ivim svoj ivot. Sa sreom sam se pomirila, iako Paul kae da to nije srea. Svakih nekoliko dana kaem: Osjeam se dobro. Paul me, glave uspravljene tik preda mnom, zaueno gleda, kao da nas dvoje nemamo jedno drugo. I kae; Dobro ti je jer si zaboravila to to znai drugim ljudima. Drugi ljudi vjerojatno misle na ivot kad kau; Dobro mi je. Ja mislim samo na sreu. Paul zna da se s ovakvim ivotom nisam pomirila, a ja to ne elim rei, jo ne. Pogledaj nas samo i ne priaj mi prie o srei. U zrcalu obasjane kupaonice bljesnuo je odraz jednog lica. To se dogodilo brzo, kao da je netko aku brana bacio o staklo. Zatim je to postala slika sa abljim naborima na mjestima gdje su oi i nalikovala je meni. Po rukama mi je tekla topla voda, a po licu hladna. Naviknuta sam na to dok perem zube: pjena zubne paste izlazi mi na oi. Osjeam muninu, pljujem pjenu i prestajem prati zube. Otkako me pozivaju, odvajam ivot od sree. Kad idem na sasluanje, sreu moram ostaviti kod kue. Ostavljam je na Paulovu licu, oko njegovih oiju i na ekinjastoj bradi. Kad bi se to vidjelo, Paulovo bi lice bilo presvueno neim prozirnim. 9

Uvijek kad moram ii eljela bih ostati u stanu, kao i strah od kojega Paula ne mogu osloboditi. Kao i moja srea to ostaje u stanu dok me nema. On to ne zna, ne bi mogao podnijeti da se moja srea uzdaje u njegov strah. Ali on zna ono to se vidi: da uvijek odjenem zelenu bluzu i pojedem orah kad me slubeno pozovu. Bluzu sam naslijedila od Lili, ali ja sam joj nadjenula ime: bluza koja jo raste. Ako sa sobom ponesem sreu, izdat e me ivci. Albu kae: emu gubiti ivce, tek smo poeli. Ali ja ne gubim ivce, mojih ivaca nema manje, nego vie. I svi bruje, kao to bruji tramvaj u vonji. Orasi na prazan eludac navodno su dobri za ivce i mozak. I djeca to znaju, ali ja sam to zaboravila. Palo mi je na pamet sluajno, a ne zato to me preesto slubeno pozivaju. Kao i danas, i tada sam tono u deset morala biti kod Albua, a ve sam u pola osam bila spremna za pokret. Do tamo trebam najvie sat i pol. Ja krenem dva sata prije i budui da stignem ranije, radije lunjam oko zgrade. Jo nikad nisam zakasnila, sigurna sam da ne trpe nemar. Orah sam pojela, jer sam bila spremna ve u osam sati. Tako je bilo uvijek kad bi me pozvali na sasluanje, ali to jutro na kuhinjskom stolu leao je orah. Prethodnog dana Paul ga je naao u dizalu i stavio u dep, jer se orah na podu ne ostavlja. Bio je to prvi orah te godine; po zelenoj ljusci lijepili su se vlani konii. Izvagala sam orah na dlanu, za mlad orah bio je prelagan, kao da je unutra upalj. Nisam nala eki pa sam ga razbila kamenom to je dotad leao na podu u hodniku, a otad u kutu kuhinje. Orah je imao njenu jezgru i okus po kiselom vrhnju. Tog je dana sasluanje trajalo krae nego inae, nisam izgubila ivce, a kad sam izala na ulicu, pomislila sam: To je zahvaljujui orahu. Otad vjerujem da orasi pomau. Ne vjerujem u to istinski, ali ipak elim poduzeti sve to bi moglo pomoi. Stoga se drim kamena kao alata i jutra kao prikladnog vremena. Ako je orah preko noi otvoren, vie ne pomae. Ne bi samo susjedi i Paul razbijanje oraha lake podnijeli naveer nego i ja, ali me nitko ne moe uvjeriti da jutro za to nije najbolje. Kamen sam donijela s Karpata. Moj prvi mu bio je od oujka u vojsci. Svaki mi je tjedan slao plaljivo pismo, a ja bih mu odgovarala razglednicom u kojoj sam ga tjeila. Dolo je ljeto i moglo se tono izraunati koliko emo jo pisama i razglednica morati poslati do njegova povratka. Budui da ga je moj svekar elio zamijeniti i sa mnom spavati, u tom vrtu i u toj kui postalo mi je nepodnoljivo. Spakirala sam naprtnjau te je rano ujutro, prije nego to je svekar otiao na posao, gurnula kroz rupu u ogradi i skrila u grmlje. Kasno popodne praznih sam ruku izala iz kue. Svekrva je vjeala rublje i po mom izrazu lica nije mogla znati to smjeram. Nisam rekla ni rijei, izvukla sam naprtnjau kroz rupu u ogradi i otila na kolodvor. Odvezla sam se u planine i ondje provela neko vrijeme sa skupinom apsolvenata s konzervatorija. Svaki smo dan spotiui se hodali od jednog do drugog ledenjaka. Na obalama jezera bili su zabodeni drveni krievi s danom kad se neki planinar utopio meu stijenama. Groblja pod vodom i krievi oko nas kao upozorenje na opasne dane. Kao da su okrugla jezera gladna pa u dane oznaene na krievima, kad se netko utopio, trebaju mesa. Ovdje mrtvace nitko nije izranjao, voda bi jednim rezom prekinula ivot, od hladnoe bi se umrlo istog trena. Apsolventi su pjevali, iako se u jezeru zrcalio njihov obrnuti lik, kao da jezero provjerava bi li bili dobri leevi. Dok su hodali, odmarali se i jeli, pjevali su u zboru. Ne bi me udilo da su i nou, na spavanju, vieglasno pjevali na potpuno golim visoravnima, gdje ustima dotie nebo. Od skupine se nisam smjela odvajati, jer smrt ne vraa ni jednog planinara koji se izgubi. Oi su nam od jezera svakim danom bile sve vee i poele se iriti po obrazima, vidjela sam to na svim licima, a noge su nam svakog dana bile sve krae. Zadnji sam dan ipak odluila neto ponijeti kui te sam iz nanosa ljunka izvukla kamen u obliku djeje noge. Apsolventi su traili male, tanke kamenove za dlan, talismane. Njihovi kamenovi za dlan nalikovali su gumbima za kapute, kakvih sam se u tvornici svaki dan mogla dosita nagledati. Ali apsolventi su tada vjerovali u talismane, kao to ja danas vjerujem u orahe. Ne mogu si pomoi, odijevam zelenu bluzu koja jo raste i dvaput udaram kamenom; posude u kuhinji poskakuje i orah je otvoren. Dok ga jedem, odjeven u pidamu, ulazi Paul, 10

kojega je probudilo lupanje kamena, te ispija au ili dvije vode. Ako je prethodnog dana bio mrtav pijan, dvije. Ne moram ni uti njegove rijei, znam io govori dok pije vodu: Pa ne vjeruje valjda da li orah pomae. Naravno da u to ne vjerujem ozbiljno, kao to ne vjerujem u mnoge stvari na koje sam se naviknula. Zbog toga sam jo tvrdoglavija. Pusti me da vjerujem u ono to elim. Na to Paul zauti, jer oboje znamo da se prije sasluanja treba sabrati i ne smije svaati. Unato orahu veina je sasluanja muno dugaka. Ali kako da budem sigurna da bez oraha ne bi bila jo gora. Paul ne razumije da o stvarima na koje sam se navikla ovisim jo vie, dok ih on omalovaava govorei vlanim ustima i stavljajui ispijenu au na stol. Kad te pozivaju, navikne se na stvari koje neemu slue. Nije vano pomau li ili ne. Ne navikne se na te stvari svatko. Ja sam se na njih naviknula neprimjetno, na jednu po jednu. Paul kae: Tako se predaje. On pak razmilja koja bi mi pitanja mogli postaviti na sasluanju. Misli da je to korisno, a ono to ja radim ludo. To bi bilo korisno kad bi me doista pitali ono za to me Paul pripremio. Dosad su me uvijek pitali neto sasvim drugo. Bilo bi pretjerano oekivati da mi stvari na koje sam se navikla zaista pomau. One koriste, ali ne meni. U najbolju ruku da se preivi dan. Od njih ne treba oekivati osjeaj sree u glavi. O ivotu se moe puno toga rei. A o srei nita, inae to vie nije srea. ak ni srea koju smo propustili ne podnosi rijei. Kod stvari na koje sam se naviknula rije je o danima, a ne o srei. Paul sasvim sigurno ima pravo: orah i bluza to raste samo izazivaju dodatni strah. Pa to onda. Zato bi ovjek morao stvarati svoju sreu kad mu jedino uspijeva stvoriti vlastiti strah. Ja se njim nesmetano bavim i nisam zahtjevna kao drugi. Nitko ne udi za tuim strahom. Sa sreom je obrnuto, stoga srea nije dobro odabran cilj, ni za jedan dan. Zelena bluza to raste ima veliko sedefno puce, koji sam tada za Lili izabrala izmeu mnogo puceta. Za sasluanja sjedim za malenim stolom, okreem puce i mirno odgovaram, iako mi ivci bruje od napetosti. Albu hoda gore-dolje, a to to mora postaviti prava pitanja izjeda njegov mir, jednako kao to moj izjeda to to moram tono odgovoriti. Dok god sam mirna, Albu e se moda dohvatiti neega, ili svega, to je krivo. Poto se vratim sa sasluanja, odijevam sivu bluzu. Siva bluza znai: bluza koja eka. Dobila sam je od Paula. Naravno da esto razmiljam o tom imenu. Ali ta mi bluza jo nikad nije nanijela tetu, ak ni onih dana kad sam morala na sasluanje. Bluza koja raste pomae meni, a bluza koja eka moda pomae Paulu. Njegov je strah za mene neizmjeran, kao i moj strah za Paula, dok sjedi u stanu, eka i pije ili se opija po gostionicama u gradu. Lake je podnijeti strah kad si ti onaj koji odlazi od kue i ondje ostavlja sreu i nekoga tko te eka da se vrati. Sjediti kod kue i ekati beskrajno produljuje vrijeme i izaziva luaki strah. Ono to oekujem od stvari na koje sam se naviknula ne moe uiniti ni jedan ovjek. Albu galami: Vidi, stvari se poinju povezivati. A ja okreem veliki gumb na bluzi i kaem: Za vas da, ali ne i za mene. Starac sa slamnatim eirom vodenastim me oima prestao gledati nekoliko trenutaka prije negoli je izaao. Na sjedalu preko puta sada sjedi otac s djetetom u krilu i nogama ispruenim u prolazu na sredini autobusa. Ne gleda van. Grad to promie iza stakla nimalo ga ne zanima. Dijete mu gura kaiprst u nos. Rano nauimo saviti prst i traiti mrklje. Poslije nas ue da mrklje vadimo samo iz vlastitog nosa i samo onda kad nas nitko ne vidi. To poslije za oca jo nije dolo. On se smijei, moda mu to i odgovara. Iako jo nije stanica, tramvaj staje i voza izlazi. Tko zna koliko emo dugo stajati. Tek je rano prijepodne, a voza si prisvaja pravo da napravi pauzu nasred puta izmeu dviju stanica. Ovdje svatko ini to ga je volja. Voza odlazi u duan preko puta popravljajui hlae i koulju, kako nitko ne bi primijetio da je tramvaj zaustavio usred vonje izmeu dviju stanica. Ponaa se kao da je iz 11

puke dosade ustao s kaua i krenuo u kratku etnju po suncu. eli li neto kupiti u duanu, vjerojatno e morati rei tko je, inae bi morao ekati u redu. Bude li samo pio kavu, nadajmo se da e je popiti stojei. Ali rakiju ne smije piti, iako vozi uz otvoren prozor. Svi mi u tramvaju, osim njega, imali bismo pravo mirisati na rakiju. A on se ponaa kao da je obrnuto. Zbog mjesta na kojem moram biti tono u deset sati osjeam se kao on kad je rije o rakiji. No ja bih se rakije radije odrekla zbog njegovih razloga, a ne zbog svojih. Tko zna kad e se vratiti. Otkako sreu ostavljam kod kue, ne ukoim se kao prije dok mi Albu ljubi ruku. lanke na prstima izbacim kako Albu ne bi mogao nesmetano govoriti. Paul i ja vjebali smo rukoljub. Budui da me zanimalo slui li Albuov peatnjak tomu da mi pri rukoljubu jae stisne prste, saila sam prsten od gumice i gumba za kaput. Paul i ja naizmjenice smo ga nosili i tako se smijali da smo zaboravili radi ega sve to uvjebavamo. Otad znam da dlan ne smijem podii odjednom, nego malo-pomalo. Tada su mi lanci na prstima na Albuovu zubnom mesu i on ne moe govoriti. Ponekad, dok mi Albu ljubi ruku, padne mi na pamet vjebanje rukoljuba s Paulom. Tada me bol u noktima i Albuova slina ne mogu poniziti. To se s vremenom naui, ali ja to ne smijem pokazati, nipoto se ne smijem smijati. S ulice ili iz auta na betonskom se neboderu u kojem Paul i ja ivimo mogu vidjeti samo ulaz i donji katovi. Od petog kata nadalje stanovi su previsoko pa se pojedinosti mogu vidjeti samo s pomou sloenije tehnike. Osim toga, betonski se neboder negdje na sredini izvija prema van. Ako dugo gledate uvis, zakolutaju vam se oi u dupljama. Kad god sam to isprobavala, zabolio bi me vrat. Betonski je neboder i prije dvanaest godina, od samog poetka, tako izgledao, kae Paul. Ako nekomu elim objasniti gdje ivim, kaem da ivim u nakoenom betonskom neboderu. Svi u gradu znaju gdje je to i pitaju; Zar se ne boji da e se sruiti? Ne bojim se, beton je prepun eljeznih ipaka. Budui da na tu aluziju ljudi odmah pogledaju u pod, kao da im se zavrtjelo od gledanja u moje lice, kaem: Prije e se sruiti sve drugo u gradu. A oni kimnu kako bi zaustavili podrhtavanje vratnih ila. To to nam je stan visoko za nas je prednost, ali ima i taj nedostatak da ni Paul ni ja ne vidimo to se dolje dogaa. Sa sedmog kata ne moete razaznati predmete manje od kovega, a tko jo uope nosi koveg. Odjea se vidi nejasno, njezine se boje pretvaraju u velike mrlje, a lica izmeu kose i odjee u male. Mogli biste nagaati kako u tim malim mrljama izgleda neiji nos, oi ili zubi, ali emu. Starce i djecu moete prepoznati po hodu. Izmeu betonskog nebodera i ulice s duanima na travi stoje kontejneri za smee, a pokraj njih je plonik. Od plonika vode dva uzana puteljka kojima malo nedostaje da zatvore puni krug oko kontejnera. Kontejneri za smee odozgo su razrovani ormari bez vrata. Jednom mjeseno zapale smee u njima pa se iz njih die dim. Ako prozori na stanu nisu zatvoreni, peku vas oi i osjeate grebanje u grlu. ivot se odvija na ulici s duanima, ali mi, naalost, vidimo samo stranja vrata duana. Ma koliko brojili, nikad nam nije uspjelo razdijeliti dvadeset sedam stranjih vrata na osam prednjih od prodavaonica namirnica, pekarnice, voarnice, ljekarne, gostionice, postolarske radionice, frizera i djejeg vrtia. Stranji su zidovi prepuni vrata, ali dostavna kola istovaruju robu s uline strane. Stari postolar tuio se na nedostatak prostora i takore. Zidovi radionice, u ijoj je sredini radni stol, od dasaka su. Moj prethodnik uredio je radionicu im se zgrada izgradila, rekao je postolar, ali zidovi su bili od dasaka. Moj prethodnik to ili nije znao iskoristiti ili mu je to bilo previe, ali daske nije ni za to upotrijebio. Ja sam u njih zabio avle pa otkad o vezice, remenie i pete na njih vjeam cipele, vie nita nije izgrizeno. Ne moe to tako: takori izgrizu cipele, a ja to moram platiti. Pogotovo zimi, kad je glad velika. Iza dasaka je prostorija velika kao dvorana. Na samom poetku, bio je neki praznik, svratio sam u radionicu, olabavio dvije daske ispod stola i s depnom se svjetiljkom u ruci uvukao unutra. Nisam mogao zakoraknuti, sve je bilo puno gnijezda takora to su trali i skviali, rekao je. Oni ne trebaju vrata, nego prolaze u zemlji. 12

Na zidovima je sva sila utinica koje niemu ne slue, a na stranjem zidu etvera su vrata to vode do kontejnera za smee. Vrata se ne mogu ni odkrinuti, da bi se takori barem na nekoliko sati istjerali van. Ona na radionici od komada su lima, a vie od polovice vrata u stranjem zidu prema ulici s duanima samo su uzidani komadi lima. Valjda su tedjeli na betonu, a utinice su vjerojatno za sluaj rata. Rata e uvijek biti, dodao je smijui se, ali ne kod nas. Rusi nas po slovu ugovora imaju u aci, oni nee doi. Ono to trebaju moramo im poslati u Moskvu, poderu nam sve ito i meso. A glad i batine ostave nama. Tko bi nas osvajao, imao bi samo trokove. Sve su drave sretne da nemaju veze s nama, ak i Rusija. Voza dolazi, jede kiflu, ne uri mu se. Koulja mu se opet izvukla iz hlaa, kao da je cijelo to vrijeme vozio. S kiflom u ruci i jednim nabubrenim obrazom prolazi prstima kroz kosu, lica iskrivljenijeg nego to je to nuno dok se vae. Stoji na ulazu u autobus i ureuje se, ali ne za nas. Nas gleda s mrzovoljnim izrazom lica kako se nitko ne bi usudio neto mu rei. Ulazi. U drugoj mu je ruci druga kifla, a trea mu viri iz depa na koulji. Tramvaj polako kree. Otac s djetetom povukao je noge iz prolaza i smjestio ih izmeu sjedala. Dijete lie prozorsko staklo, a otac mu, umjesto da ga odmakne od stakla, rukom pritie zatiljak kako bi dijete malim, svijetloruiastim jezikom staklo doseglo. Dijete okree glavu, gleda oca, hvata ga za uho i tepa. Otac mu ne brie slinu s brade. Moda slua dijete. Ali potpuno odsutan gleda kroz prozor vlaan od sline, kao da je najnormalnija stvar to da po prozorskim staklima kaplje slina. Kosa mu je na zatiljku gusta i kratko oiana, krzno. Blijeda koa glave na mjestu gdje je oiljak. Kad je dolo ljeto i kad su se pojavili prvi etai s kratkim rukavima, meni i Paulu uinio se sumnjiv neki mukarac koji jo i danas svaki dan deset minuta prije osam dolazi iz ulice s prodavaonicama, silazi s plonika, obilazi oko kontejnera za smee te se vraa u ulicu iz koje je doao. Paulu je to postalo glupo pa je natrpao papira u najlonsku vreicu i s njom u ruci krenuo za mukarcem. Vratio se tek oko jedan popodne s dugakim bijelim kruhom to se moe nositi pod rukom. S kruhom ispod ruke sljedee je jutro u sedam i petnaest izaao na cestu i s prelomljenim se kruhom vratio kui u deset do osam, kad je mukarac ve bio kod kontejnera. Mukarcu je etrdesetak godina, nosi zlatni lani s kriiem oko vrata, na unutarnjoj strani jedne ruke ima utetovirano sidro, a na drugoj ruci ime Ana. Stanuje u Ulici murvi u svijetlozelenoj kui u nizu i svako jutro, prije nego to krene prema kontejnerima za smee, u vrtiu ostavlja uplakana djeaka. Ako se iz vrtia vraa kui, onda u naem stambenom bloku nema to traiti osim promjene. Svakodnevni povratak kui zaobilaznim putem to svakako nije, ali Paul kae: On prolazi pokraj kontejnera za smee, jer je blizu bar kraj kojega je teka srca proao, a da nije uao. To to smee koje truli zaudara na rakiju olakava mu savjest pa se moe vratiti i u baru naruiti prvu rundu, nakon koje se sve sljedee niu same od sebe. Oko devet sati za njegov stol sjeda neki mukarac koji ispija samo dvije kave, ali ostaje sjediti za stolom do pet minuta prije dvanaest, kad mukarac odlazi po dijete. Dijete plae i u podne, kad ugleda mukarca da ga eka. Smrad iz kontejnera mene ne podsjea na rakiju, ali kod pijanaca je to vjerojatno drukije. No zato mukarac i danas podie glavu i gleda uvis kad prolazi ispred zgrade? I to je s pedesetogodinjakom u smeem ljetnom odijelu kratkih rukava koji mu radi drutvo? ini mi se da Paul misli na sebe kad kae da ovjek zvjera uvis kako bi nadvladao osjeaj krivnje to se opija. I zato dijete zaplae im ga ugleda? Moda nije njegovo. Paul nema pojma o emu govori kad kae: Tko bi posudio tue dijete? Paul nikad ne ide u nabavku, inae bi znao da ljudi posuuju tuu djecu kako bi u prodavaonici dobili vie porcija mesa, mlijeka i kruha. Zato taj pijanac svako jutro i svako podne ide amo-tamo, pita Paul, koji ga je pratio samo jedno jutro i podne. Sve to moe biti sluaj, a ne navika. Albu je kolovan za te stvari. 13

Ne bi li me zbunio, u kratkim ili duim vremenskim razmacima barem me triput pita jednu te istu stvar, prije negoli se potpuno zadovolji odgovorom. Tek tada kae; Vidi, stvari se povezuju. Paul misli da bih i ja trebala pratiti pijanca, ako nisam zadovoljna onim to je on otkrio. Radije ne bih. S vreicom u ruci i kruhom pod rukom ne postajete nevidljivi i moete se odati. Vie ne prilazim prozoru u deset do osam, iako mi svako jutro padne na pamet da pijanac prolazi ulicom i pilji uvis. Vie to i ne spominjem, jer Paul tada postaje svadljiv, kao da ne moe ivjeti bez tog pijanca, a ne bez mene. I kao da bi nam ivot bio laki kad taj mukarac ne bi bio samo obian otac razapet izmeu svog sina i alkoholizma. Moe biti, kaem, ali usput nas pijunira. Voza je noktom poskidao zrnca soli s druge kifle. Krupnija zrnca tipaju za jezik i oteuju zubnu caklinu. Osim toga, od soli se ea, a voza moda ne eli neprestano piti, jer za vonje ne moe na zahod, a i kad bi vie pio, jae bi se znojio. Djed mi je priao kako su u logoru ljudi prali zube solju iz ishlapjele vode. Stavili bi sol na vrh jezika i rastrljali je po zubima. No ta je sol bila fina poput praine. Voza je pojeo kiflu, a zatim je iz boce potegnuo - nadam se - gutljaj vode. Krianjem prolazi nenatkriven kamion natovaren ovcama. Ovce su tako zbijene u prikolici da se ni od trenje ne mogu prevrnuti. Ne vide im se ni glave ni trbusi, samo crna i bijela vuna. Tek se u zavoju meu njima nazre i psea glava. Naprijed, pokraj vozaa, mukarac s planinarskim eiriem, tamnozelenim poput jele, kakav nose pastiri. Stado ovaca vjerojatno prevoze na neku drugu livadu. U klaonicu ne bi vozili i psa. Neke stvari postaju neugodne tek kad o njima progovorimo. Nauila sam pravodobno zautjeli, pa ipak najee prekasno, jer nakratko elim nametnuti svoje miljenje. Uvijek kad Paul i ja ne razumijemo to mui druge, strahovito se posvadimo. Svaa se zaas rasplamsa, jedna rije izaziva drugu, jo teu. Mislim da u tom pijancu vidimo sve ono to mui najvie nas same. A to, iako se volimo, nije uvijek isto. Alkohol mui Paula vie od toga to mene pozivaju na sasluanja. Tih dana Paul pije najvie i upravo tada nemam pravo to mu predbacivati, iako me to to pije mui vie od... I moj prvi mu bio je tetoviran. Iz vojske se kui vratio s tetovaom na prsima; ruom to probada srce. Ispod ruine stapke bilo je moje ime. Ipak sam ga ostavila. Zato si nagrdio vlastitu kou, rui to probada srce mjesto bi bilo jedino na tvom nadgrobnom spomeniku. Zato to su dani bili dugi, to sam mislio na tebe i to je veina napravila to isto. Osim nekoliko trtaroa, kakvih se svugdje nae. Nisam eljela otii s nekim drugim, kao to je on to mislio, nego sam eljela otii od njega. A on je zahtijevao raun na kojem bi bili navedeni svi razlozi. Ja mu nisam mogla navesti ni jedan. Zar si se razoarala u meni, pitao me, ili sam se promijenio? Ne, ostali smo onakvi kakvi smo bili kad smo se sreli. Ljubav ne stoji na mjestu, a naa je stajala dvije i pol godine. Pogledao me i kad sam zautjela rekao: Ti si jedna od onih kojima tu i tamo treba batina, a ja to nisam bio kadar uiniti. Mislio je to ozbiljno, jer je znao da na mene nikad ne bi mogao dii ruku. I ja sam tako mislila. Do toga dana nije bio u stanju zalupiti vratima ni u srdbi. Bilo je ve sedam i pol naveer. Molio me da prije zatvaranja prodavaonica odem s njim kupiti koveg. Sljedeeg jutra namjeravao je otii na dva tjedna u planine. Ja sam za to vrijeme trebala za njim patiti. Ta bi dva tjedna zaas prola. Ni nae dvije i pol godine nisu puno znaile. Izali smo iz prodavaonice i utke hodali gradom. On je nosio koveg. Budui da se prodavaonica zatvarala, prodavaica nije stigla isprazniti koveg pa je bio pun papira, a na 14

ruici mu je jo visjela ceduljica s cijenom. Dan prije nad gradom je bio prolom oblaka, nabujala rijeka boje gline valjala se izmeu vrba. Moj je mu stao nasred mosta i zgrabio me za ruku. Meso mi je pritisnuo do kosti, tako da me uhvatila jeza, i rekao: Pogledaj ovu nabujalu rijeku. Ako me ostavi dok budem u planini, skoit u u nju. Izmeu nas je visio koveg, a iza lea moga mua voda s granjem i prljavom pjenom na povrini. Zavikala sam: Skoi odmah, tu preda mnom, onda ne mora ii u planine. Udahnula sam i unijela mu se u lice. Nije bila moja krivnja to je mislio da ga elim poljubiti. Otvorio je usta, ah ja sam ponovila: Skoi, ja preuzimam odgovornost. Ruku sam istrgla iz njegove, tako da mu obje budu slobodne i da moe skoiti te se ukoila od straha da e to i uinili. Tek tada sam se sitnim koracima i bez osvrtanja poela udaljavati kako se on ne bi morao ustruavati i kako bih se ja dovoljno udaljila od utopljenika. Stigla sam gotovo do kraja mosta kad sam iza lea zaula njegovo dahtanje. Gurnuo me prema ogradi i pritisnuo o nju prignjeivi mi trbuh. Zgrabio me za zatiljak i licem gurao prema vodi koliko mu je ruka bila dugaka. Cijelom sam teinom tijela visjela preko ograde mosta, noge su mi se odvojile od tla, a on mi je koljenima stisnuo listove nogu. Zatvorila sam oi i ekala da mi, prije nego to padnem, uputi kakvu rije oprotaja. Bio je kratak i rekao: Tako. Tko zna zato je, umjesto da opusti koljena i pusti me da padnem, olabavio stisak na mom zatiljku tako da sam stala na tlo te zakoraknuo unatrag. Otvorila sam oi, to su mi se sa ela polako poele vraati na lice. Crveno-plavo nebo visjelo je kao da klizi prema tlu, a u rijeci su se vrtjeli smei virovi. Poela sam bjeati, prije negoli primijeti da sam jo iva. Nisam namjeravala stati. Od uasa mi je poeo poskakivati jezik, uhvatila me tucavica. Pokraj mene prolazio je mukarac to je gurao bicikl te mi pozvonivi doviknuo: Hej, slatkice, zatvori njukicu da ti srce ne nazebe. Zastala sam teturajui; nogu klecavih, ruku otealih. Gorjela sam i smrzavala se, pa iako nisam daleko odmakla, samo komadi puta, iznutra je to bilo pola zemaljske kugle. Na zatiljku sam jo osjeala bol od eljezno vrstog stiska. Mukarac je odgurao bicikl u park, a iza njega plazila je pijeskom valovita brazda od gume na biciklu, asfaltirana cesta preda mnom bila je prazna. Park crnozelene boje strmo se uspinjao, jer nebo je pokualo dohvatiti stabla. Muilo me to se dogaa na mostu pa sam se neprestano osvrtala. Nasred mosta, na mjestu s kojega sam pobjegla, jo je uvijek stajao koveg. A na mjestu s kojega sam pobjegla pred smru stajao je on i gledao u rijeku. Izmeu dva tucaja ula sam ga kako zvidue. Vrlo melodino i bez zastajanja pjevuio je pjesmu koju sam ga ja nauila. tucanje je prestalo, od uasa se zamrznulo. Uhvatila sam se za vrat i pod rukom osjetila kako mi grkljan poskakuje. Sve se dogodilo onoliko brzo koliko brzo jedno drugomu moemo nanijeti zlo. A onaj je na mostu zvidukao: Drvo ima kronju, Voda ima aj, Novac ima papir, A u srcu snijei, U krivo se vrijeme bijeli. Danas razmiljam o tomu kako me, nasreu, uhvatio za zatiljak. Tako ja nisam bila ona koja je izazvala svau, ali je on bio taj kojemu je malo nedostajalo da ubije. I sve to zato to me nije mogao udariti i to je zbog toga prezirao sebe. Otac je zadrijemao i dijete drao tako omlitavjelim rukama da sam pomislila: svakog e trena pasti. Uto ga je dijete cipelicama udarilo u trbuh. Otac se preplaio i povukao dijete na krilo. Djeje su sandalice lamatale zrakom, kao da su ih roditelji jutros skinuli s neke igrake i obuli ih djetetu. Novi potplati na kojima dijete nije napravilo ni korak po cesti. Otac je djetetu dao rupi da se njime zabavlja. Na rupiu je vor u kojem je zavezan neki tvrd predmet kojim dijete udara o staklo. Moda novi, klju, avao ili vijak, to ga otac ne eli izgubiti. Voza je uo lupanje o staklo, okrenuo se i doviknuo: Samo ti udri, takvo staklo nije jeftino. 15

Ne boj se, kae otac, nita neemo razbiti. Kuckajui prstom po staklu, pokazuje na ulicu i govori: Pogledaj onu bebu u kolicima, manja je od tebe. Dijete isputa rupi iz ruke i kae: Mama. Vidi neku enu to gura djeja kolica. Otac kae: Naa mama ne nosi sunane naoale, jer onda ne bi vidjela kako su ti oi plave. Kad me Paul pita za mog prvog mua, ja kaem: Sve sam zaboravila, vie se niega ne sjeam. Mislim da ja pred Paulom imam vie tajni nego to ih on ima preda mnom. Lili je jednom rekla da tajne ne nestaju kad se ispriaju. Moe se ispriati samo ono nebitno, ali ne i sr stvari. Kad njoj neto pripovijedam i nita ne preuujem, moda se tada dotiem biti. I ti to zove nebitnim, rekla sam, kad sve ode tako daleko kao onda na mostu. Ali ti pria o onomu to ti odgovara, rekla je Lili. Ma to bi mi odgovaralo, uope mi ne odgovara. Naravno da je to neto to govori protiv njega, ali i protiv tebe, rekla je Lili, no tebi to ipak odgovara, jer o tomu moe govoriti onako kako eli. Onako kako je bilo, a ne kako mi odgovara. Ti ne vjeruje da bih ti ja rekla neto to bi ti meni preutjela, zato to naziva nebitnim stvarima. Rije je o tomu da je tajna u vezi s mojim ouhom uvijek ista, i onda kad svakog dana o njoj govorim onako kako elim. Ne elim razbijati glavu jo i o pijancu pokraj kontejnera za smee. Tko zna to on misli; vidio me kako danima gledam odozgo s prozora. Budui da se tako dugo nismo mogli sloiti oko pijanca, Paul i ja smo se ostavili nagaanja o ljudima na cesti. O tomu hodaju li u etverokutu, krugu ili ravno. Ne poznajemo ih, a to i moemo vidjeti kad cestom prolazimo pokraj njih? To to prolaze pokraj vas kao da su im pete naprijed, a prsti odostraga, nema nikakve veze s njihovim stopalima, nego samo sa mnom. Naravno, unato tomu neprestano gledamo kroz prozor. O autu to je bez svrhe parkiran ispred stranjih vrata prodavaonice, gdje nitko normalan ne smije parkirati, nema se to nagaati. No i time se bavimo vie nego to je potrebno. Ja radije gledam kroz kuhinjski prozor. Preko velikog komada neba prelijeu lastavice vrtei se u vlastitom krugu. Danas ujutro letjele su nisko, a ja sam, vaui svoj orah, po njima vidjela da je vani dan. Budui da su me slubeno pozvali, bit e to dan od prozora, iako kroz prozor pokraj majorova stola vidim pola stabla. Otkako me pozivaju, kronja mu se sasvim sigurno razrasla za cijelu irinu ruke. Zimi vrijeme prolazi na kori stabla, a ljeti na liu. Lie kima ili odmahuje glavom, ovisno o vjetru. No to mi nije vano. Kad mi Albu postavi kratko pitanje, eli brz odgovor. Ali kratka pitanja nisu i najjednostavnija. Moram razmisliti. Smisliti neku la, kae on, ali da bi se brzo smislilo neku la, treba biti pametan, to ti naalost nisi. Dobro, onda sam glupa, ali ne toliko da kaem neto to bi mi tetilo. Nisam dovoljno glupa da bi me Albu, dok na mom licu prouava govorim li istinu ili la, prisilio da neto kaem. Oi su mu nekad hladne, a nekad me tako saie pogledom da... Ponekad se u meni probudi Lili, koja Albua predugo gleda u oi. Struem cipelama ispod stola, tada nije takva tiina. Drvo ima kronju. Voda ima aj. Novac ima papir, A u srcu snijei, U krivo se vrijeme bijeli. Pjesma je to za ljeto i zimu, ali za pjevanje na otvorenom. S liem i snijegom u mislima ovdje unutra zaas upadnete u neiju klopku. Ne znam koja je to vrsta stabla, inae bih u glavi pjevuei ponavljala jasen, bagrem ili topola. Okreem gumb na koulji koja jo raste. Kad sjedim za tim stoliem, nikad se ne mogu pribliiti kronjama kao major Albu. Nas dvoje istodobno gledamo stablo, a ja poelim pitati: 16

Koje je to stablo? To bi odvratilo njegovu pozornost. On sasvim sigurno ne bi odgovorio, nego bi pomaknuo stolac naprijed i dok bi mu oko glenjeva nogavice klizile amo-tamo, uzvratio bi, okreui peatnjak i igrajui se okrajkom olovke, protupitanjem: Zato te to zanima? to da mu na to odgovorim? On ne zna ni zato uvijek odijevam istu bluzu, jednako kao to on nosi isti peatnjak. Zato okreem veliki gumb, isto tako ne zna. A ja ne znam zato je na njegovu stolu uvijek poput ibice kratka, na rubovima izgrizena, olovka. Mukarci nose peatnjake, a ene naunice. Vjenani prstenovi izazivaju praznovjerje; ljudi ih ne skidaju s prsta do smrti. Kad umre mu, njegova udovica preuzima prsten te ga dan i no nosi na srednjem prstu, do svog prstena. Kao i svi oenjeni, i Albu, dok je u slubi, nosi uzak vjenani prsten. ini mi se da samo peatnjak ne pristaje uz njegov posao: nakit i muenje ljudi. Peatnjak uope nije ruan i kad ne bio njegov, bio bi lijep. Kao i oi, obrazi i usne resice na Albuovu licu. Lili bi se sasvim sigurno bila podala njegovu milovanju, moda bi mi ga jednog dana bila predstavila kao svog ljubavnika. Dobro izgleda, bila bih morala rei. Lilinoj ljepoti niste mogli nai mane; ali ono to ste vidjeli ne bi vas zaprepastilo. U svojoj biste zaprepatenosti odjednom poeljeli zatiti i rukom joj prekriti nos, pregib na vratu, uho ili koljeno, zabrinuli biste se i pomislili na smrt. No ja nikad nisam pomislila na to da bi se ta koa jednom mogla naborati. Izmeu mladosti i smrti nikad mi kod Lili nije palo na pamet starenje. Na Albuovoj koi ono je vidljivo, kao da nema veze s njegovim mesom. To je in koji su mu dodijelili zbog zasluga u radu. Nakon te dobi vie mu se nita nee dogaati, ostaje samo ta nadmo, tu smrti nema. Ja mu je elim. Albuova ljepota kao da je skrojena za presluavanja. On izgleda besprijekorno i njegov izgled nee stradati zbog njegove sline na mojoj ruci. Moda ga upravo ta suprotnost spreava da spomene Lili. Izgrizena olovka na njegovu pisaem stolu ne pristaje mu, nikomu te dobi. A Albu sasvim sigurno ne mora tedjeti na olovkama. Moda je ponosan na to to njegovu unuku izbijaju zubi. Unukova bi slika mogla zamijeniti okrajak olovke na stolu, samo to je i ovdje, kao i u svim uredima, vjerojatno zabranjeno imati obiteljske fotografije. Moda je takav okrajak olovke najprikladniji za kosi rukopis, a moda bi se dugaka olovka brusila o njegov peatnjak. Ili bi taj okrajak olovke meni trebao pokazati koliko se pie o takvima kao to sam ja. Mi sve znamo, kae Albu. Moe biti, tu se slaem s Lili. ali znaju samo za nebitne stvari vezane uz mrtve. Ali nita o tajnama, o Lili, koju Albu nikad ne spominje. Nita o srei i razumu, koji e sutra uiniti neto za to ja danas jo ne znam. I nita o sluaju koji e se moda dogoditi prekosutra. Ta ja ivim... Nije nimalo neobino to Albu i ja istodobno gledamo stablo. I moj ili njegov stol, komad zida, vrata ili pod gledamo istodobno. Ili on svoju olovku, a ja svoje prste. Ili on svoj prsten, a ja svoj veliki gumb. Ili on moje lice, a ja zid. Ili ja njegovo lice, a on vrata. Netremice se gledati u lice umara, pogotovo mene. Ja ovdje vjerujem samo predmetima koji se ne mijenjaju. Ali stablo raste, a moja se bluza zove po njemu. Ja, istina, kod kue ostavljam sreu, ali bluza koja jo raste ovdje je. Kad se ne moram odazvati na slubeni poziv, hodam uliicama do korza u gradu. S topola pada kia bijelih cvjetova ili utog lia. A kad sa stabla nita ne pada, pue samo vjetar. Jo dok sam radila u tvornici, barem dvaput godinje uspjelo bi mi oko podneva otii u grad. Nisam znala da u to doba toliki ljudi nisu na poslu. Za razliku od mene svi primaju plau i eu se kojekuda. Za radnog vremena izmislili su pucanje cijevi, bolesti, pokope, a prije nego to odu u etnju, nadreeni i kolege jo ih i ale. Ja sam jedan jedini put slagala da mi je umro djed jer sam odmah u devet, im se otvore prodavaonice, eljela kupiti par sivih cipela s visokom potpeticom. Ugledala sam ih u izlogu kasno popodne dan prije. Slagala sam, otila u grad, kupila cipele i la se obistinila. etiri dana poslije moj je djed jedui za stolom mrtav pao sa stolca. Poto sam rano ujutro primila telegram, gurnula sam tri dana stare cipele pod mlaz vode da nabubre od vlage. Ujutro sam ih obula, otila u ured i rekla da me nee biti sljedea dva dana jer u kuhinji imam poplavu. Uvijek kad slaem neto runo, to se i obistini. Odvezla sam se na pokop. Cipele su mi se suile na nogama dok smo se kotrljali pokraj malih 17

kolodvora. Izala sam tek na jedanaestom. Svijet se okrenuo naopako: pokop iz svoje lai odnijela sam u gradi i na groblju stajala usred poplave u kuhinji. Komadi zemlje odzvanjali su udarajui o poklopac lijesa, kao to su sive cipele odzvanjale na stazi iza lijesa. Tada sam jo znala dobro lagati. Nitko me ne bi uhvatio. Ali nevolja iz koje bi la proizlazila uzela bi me za rije. Otad mi je drae da me uhvate u lai nego da me snae nevolja. Iznimka je Albu, njemu znam dobro slagati. Moj je odlazak u grad bez cilja. A odlazak u tvornicu bio je bez smisla. Teko je povjerovati da se besmislenost bolje skriva u danima. Kad sjednem za stol na terasi neke kavane i naruim sladoled - kao to sam to uinila juer - sljedei trenutak ve poelim kola. Zapravo bih eljela samo sjediti, ali ak ni to, eljela bih samo na trenutak ne hodati. Privlaim stolac k stolu ne bih li se ugodnije osjeala. im stolac namjestim, ve bih najradije skoila i krenula, ali ne i ponovno hodala. Stolci ispred kavane iz daljine se ine nekim ciljem, zovu vas da zastanete, krajevi stolnjaka lepraju. Nestrpljenje se javlja tek poto sam se udobno smjestila na stolcu. Sladoled dolazi kad me ve odavno prola volja za njim. Stol je okrugao, kao i posuda za sladoled i kuglice sladoleda. Zatim dolaze ose okruglih glavica i nasru na hranu. Iako bih nekoliko puta morala okrenuti svaki novi prije negoli ga potroim, ne mogu pojesti nita od onog to sam platila. S besmislenou izlazim lake na kraj nego s besciljnou, umjesto lai u tvornici sada izmiljam ciljeve u gradu. Pratim ene svojih godina. Satima sam u prodavaonicama odjee i isprobavam ono to se njima svia. Upravo sam juer namjerno isprobala prugastu haljinu obukavi lea sprijeda, popravljala neto na njoj, poloila dlanove oko izreza na vratu kao da su ovratnik, a prste opustila kao da su vrpca. Haljina mi se poela sviati. Ali na neto nisam raunala: na osjeaj da se odvajam od same sebe. Haljina je izgledala kao da se od nje moram na brzinu oprostiti. Usta su mi poprimila ogoren izraz, nije mi padalo na pamet nita to bih sebi mogla rei za tako kratko vrijeme koje mi je ostalo. Htjela sam se oduprijeti svom nestajanju i rekla sam: Zato ba sada? Bez mojih nogu nee moi otii. Rekla sam to glasno i zacrvenjela se. Ne elim biti kao oni koji izgledaju izoblieno jer naglas razgovaraju sami sa sobom. Neki pjevaju. Ne elim da netko pokraj mene odmahuje glavom jer sam razmiljanje zamijenila govorom. Vee je ponienje ako vas potpuno nepoznati ljudi uju nego ako vas ne vide ili gurnu laktom. Iako me sasvim sigurno ula, neka je ena, zbog koje nisam ula u duan, odgrnula zavjesu na kabini, bez ustruavanja stavila runu torbicu na stolac i upitala; Je li ovdje zauzeto? Zar ne vidite da razgovarate sa mnom, a ne sa zrakom. Onako uzbuena, izgubila sam iz vida enu koju sam pratila. Isprobavam haljine ne bih li postala toliko lijepa da nestanem. U haljinama koje druge ene ele kupiti nemam to traiti, najmanje sebe. Te me haljine utegnu i stoje mi puno loije nego drugim enama. U tvornici bih odjenula najljepe haljine i poput gizdave kokoi prolazila dvoranom za pakiranje, do vrata i natrag. Kad bi se ivala odjea koja se izvozila na Zapad, prije svake bih isporuke svratila gore do Lili. Isprobala bih dva-tri modela jedan za drugim. Sad je dosta, rekla bi Lili. Jer to je bilo strogo zabranjeno. Suknje, hlae i jakne nije bilo tako strogo zabranjeno isprobavati kao bluze i haljine. Prije Prvog svibnja, prije meunarodnog praznika rada, i jo jednom u kolovozu, Dana osloboenja od faistikog jarma, mogli smo u tvornici kupiti odjeu. Namjetenici iz ureda pokupovali bi veinu toga. Odjea je elegantnija, nije skuplja od one u prodavaonicama tekstila, ali je naalost prepuna greaka u tkanju i mrlja od ulja kojim se podmazuju ivai strojevi, inae bi bila prefina za nau kou. Neki bi pokupovali pune vree odjee. Bolje biti dotjeran u odjei s grekama u tkanju i mrljama od ulja, koje se ne mogu oistiti, nego nositi lou odjeu iz duana za raju. Nisam trpjela greke u tkanju i mrlje od ulja, a, osim toga, znala sam koliko je lijepa odjea kakvu mi ne smijemo kupiti. Odijevati Talijane, Kanaane, vedane, Francuze u svako godinje doba da bi lagodnije ivjeli, krojiti, iti, oplemenjivati tkaninu, glaati, pakirati i pritom znati da nisi vrijedan onoga to je saiveno. Mnogi su sasvim sigurno mislili: 18

Bolje nekoliko grubih greaka u tkanju i crne mrlje od ulja nego nita. Te haljine nisam kupila zbog greaka u tkanju i mrlja, a i zato to tvornicu u kojoj smo provodili cijeli dan nisam eljela gledati i kod kue. Niti nedjeljom etati parkom u kartiranoj odjei i jesti sladoled u slastiarnici. Na vama zavidni pogledi, postajete upadljivi, svatko zna gdje radite i odakle vam ta odjea. Kad bismo se Lili i ja odvezle na korzo, ja bih, umjesto da se eem, ulazila u prodavaonice, a Lili je ekala ispred. Nisam se morala uriti. Lili nije bilo drago kad bih prebrzo izala. Stajala je leima okrenuta izlogu i gledala nebo, drvee, asfalt, a sasvim sigurno i starije mukarce. Morala bih je povui za ruku, kao da sam ja ekala nju, a ne ona mene. Rekla bih: Onda, idemo? Zar ti se uri, pitala bi ona, zar nismo u etnji? Moemo polako krenuti, samo da se maknemo odavde. Nisu ti se svidjele haljine? A to se tebi ovdje svia? Ona bi coknula jezikom: Mekan korak i malo pognuta lea, to mi se svia. I? to i? Koliko si ih vidjela, pitala sam. Njezina nezainteresiranost za duane nije imala veze s tvornicom. Ni prije toga Lili nije marila za haljine. Unato tomu mukarci su se za njom osvrtali. Ni meni ne bi bila promakla da sam bila mukarac. to je Lili bila loije odjevena, to je upadljivija bila njezina ljepota. Njoj je bilo lako, a ja sam bila tata jo kao dijete. Kad mi je bilo pet godina, plakala sam jer mi je novi kaput bio prevelik. Djed mi je rekao: Ve e narasti, pa e ti kaput pristajati. Prije su ljudi, ak i oni bogati, i to u dobrim vremenima, u ivotu imali moda dva ili tri kaputa. Navukla sam na sebe kaput jer sam morala. Skinula sam ga im sam zamakla iza prvog ugla kraj tvornice kruha. Radije sam bila prehlaena nego runo odjevena. Kad mi je dvije godine poslije kaput konano pristajao, svlaila bih ga jer je bio prestar i ruan. Kad bih sad ila svojoj frizerki, morala bih izai na stanici izmeu dva studentska doma. Radije bih otila na trajnu ili na frizuru na krupne kovre, kakve nose postarije tajnice. Ma to, radije bih se oiala do gola i ne prepoznala samu sebe tono u deset sati nego da moram pokucati na Albuova vrata. Radije bih izgubila razum i pri rukoljubu svaku kontrolu nad sobom. Sunana mrlja zagrijava vozaev obraz, prozor pokraj njega otvoren je, vjetra nema. Voza brie zrnca soli s upravljake ploe, drugu kiflu ne dira. Zato je kupio tri, ako je sit ve nakon jedne? Samo tako zaustaviti tramvaj, odjuriti u duan te, vrativi se, pred onima koji ga ekaju odglumiti veliku glad, koju uope ne osjea! Dijete je zaspalo s rupiem u ruci. Otac naslanja glavu na prozorsko staklo. Kosa mu blista, iako je zagasita i masna od viednevnog nepranja. Sunce u nju ari sjaj. Zar mukarac ne osjea da je staklo vrue od sunca vani. Mene ono ne ostavlja na miru sve do zavoja. Moda i tada ostane na drugoj strani, ne elim se pred Albuom pojaviti sva znojna. Ne znam bih li se na mjestu tog oca premjestila. Kad je malo putnika, svi bulje u vas. Trebate neki razlog. Otac bi mogao sjesti u sjenu kad god eli, dijete je dovoljan razlog. Kad bi dijete plakalo, otac bi se mogao premjestiti i vidjeti plae li dijete zbog sunca. U punim kolima to ne bi bilo mogue. Ondje bi bilo dobro svako slobodno sjedalo, ondje bi dijete moglo plakati koliko eli, a da nitko ne bi pomislio da je to zbog sunca, nego bi se svi pitali zato taj glupi otac nema dudu za tog posranog drekavca. Na razrovanu putu iza drvoreda, gdje je praina najvea, ljeti bih se najradije igrala sa sinom portira u tvornici kruha. Djeak je epao od roenja i polako se vukao za mnom. Sjeli bismo u najdublju jamu na cesti, on bi savio desnu nogu, a lijevu ukoenu, tanju, ispruio. 19

Imao je okretne ruke, kovravu kosu i ukastu put. Zadubili bismo se u igru i od praine pravili zmije koje su puzale jedna preko druge. Tako sljepii puu kroz brano, rekao je, zato su u kruhu rupe. Ne, rupe su u kruhu od kvasca. Ne, od zmija su, pitaj mog oca. Zmije bi bile mogle puzati po jami pola dana, sve dok se iz tvornice kruha s torbom u ruci ne bi vratio njegov otac. Ali im bih zaprljala haljinu, ja bih postala nesretna i otrala svojoj kui. Ostavila bih djeaka samog s njegovim sljepiima. Dva je tjedna na tvornikoj porti sjedio drugi portir. Zatim se vratio djeakov otac, ali sa sobom nije doveo djeaka. Operirali su mu ukoenu nogu i dali mu prejaku narkozu. Nije se vie probudio. Otila sam sama na razrovanu cestu gdje su stabla u drvoredu rasla u gustom nizu, drui od straha, kao da su mi stabla prijetila da e se djeak, koji je dodue umro kod kue, ipak ovamo doi igrati. Sjela sam u prainu i napravila zmiju, tanku i dugaku poput njegove ispruene noge. Sparuena trava uz put. Suze su mi s brade kapale po zmiji i pretvarale se u uzorak. Oduzeli su mi djeaka. Moda je s neba vidio da se i dalje elim s njim igrati. Dok prijepodne besciljno hodam gradom, oduzeli su mi Lili. Dani kada me ne zovu na sasluanje ine mi se kratkim. I onda kad ne znam to Albu eli od mene, on sa mnom neto smjera. Ja trebam veliki gumb na svojoj bluzi i lukavu la, nita vie. to smjeram sama sa sobom dok lutam, manje mi je jasno od onoga to od mene eli Albu. Uinila sam glupost to sam jutros prije osam promatrala lastavice, a kod Albua sam morala biti tono u deset. Ne elim misliti na lastavice. Ni na to ne elim misliti, jer jedino to moram uiniti jest odazvati se na slubeni poziv, nita drugo. Ponekad mislim da lastavice ne lete, nego da se voze ili plivaju. Prolo ljeto Paul je jo imao crveni motor, eku javu. Svaki bismo se tjedan jednom ili dvaput odvezli na rijeku iza grada. Voziti se kroz polja graha, to je bila srea. Kako se iznad puta nebo irilo, postajala sam sve bezbrinija. Lijevo i desno promicao je labirint od crvenih cvjetova, to bi se zanjihali kad bismo se provezli pokraj njih. Nije se vidjelo da svaki cvijet ima dva okrugla uha i otvorene usne, ali ja sam to znala. Polja su se graha protezala unedogled, nisu se vidjeli redovi kao na poljima kukuruza. I onda kad se sve stabljike osue, a vjetar slomi listove na njima, polje kukuruza u kasno ljeto jo uvijek izgleda kao da je upravo poeljano. U poljima kukuruza nikad se ne osjeam bezbrino, ni onda kad nebo leti. Samo bih u poljima graha od sree toliko izgubila glavu da bih s vremena na vrijeme morala zatvoriti oi. Kad bih ih ponovno otvorila, nebo je bilo sasvim drukije: lastavice su ve odavno letjele drugom putanjom. vrsto sam se drala Paulu za rebra, zvidukala pjesmu o liu i snijegu, oslukivala motor, ali ne i sebe. Inae nikad ne zvidim, jer to morate nauiti kao dijete, a ja kao dijete nikad nisam zvidala. Uope ne znam zvidati. Otkako je moj prvi suprug zazvidukao na mostu, uvuem vrat im ujem zvidanje. U poljima sam graha meutim poela zvidukati sama od sebe. To je bila srea, jer mi nita od onog to znam ne polazi za rukom kao zvidukanje u polju graha. U poljima graha bila sam jednako glupa kao i srea. Na rijeci nikad nisam uspijevala biti sretnom, mirna bi me voda smirila, ak i onda kad bih se sjetila mosta. Da se mirom moe postii srea, to je iskljueno. Kad smo doli na rijeku, ja sam bila zbunjena, a Paul nestrpljiv. On se veselio rijeci, a ja povratku kroz polja graha. Paul je stao u vodu do glenja i pokazao mi crnog vilinog konjica. Trbuh mu je visio izmeu krila poput staklenog vijka. Rukom sam pokazala kupine na obali pokraj sebe; crni grmovi presijavali su se na suncu. Na obali preko puta crni su vorci sjeli na svijetle, etvrtaste bale sijena na strnitu. Njih nisam pokazala Paulu, jer sam razmiljala o mrljama od lastavica na nebu, ne shvaajui kako se ta crna boja raspodijelila po ovakvom ljetnom danu sprenom od sunca. Smeteno sam se nasmijala, podigla komad kore od stabla i bacila je Paulu pred noge. Zatim sam rekla: uj, lastavice uope ne mogu letjeti tako brzo kako se ini, slue se nekim trikovima. Nonim prstima Paul je uhvatio koru od stabla i potopio je. Kad je podigao stopalo, ona je, sjajna i crna, ponovno isplivala na povrinu. Paul je rekao: Aha. Nakratko je podigao pogled, ipak dovoljno dugo da mu u oima vidim crne mrlje. emu pitati kakvo mu je to tamno voe u oima kad njemu lastavice nisu vrijedne spomena i kad 20

mu je tijelo ovdje, a misli negdje sasvim drugdje. U jasenovima ukao je vjetar. Oslukivala sam lie, a Paul je moda oslukivao um vode. Nije elio razgovarati. Sljedei sam dan u tvornici isprobala aha na Neluu, kad je s listom i alicom kave izmeu dva prsta priao mojem stolu. Govorio je o veliini gumba za enske ogrtae koje smo tog mjeseca ili za izvoz u Francusku. Vrci brkova micali su mu se iznad usne poput lastavijih repova. Obratio mi se izravno s nekoliko reenica. Kad je doao do tjednog plana, na bradi sam mu ve brojila dlaice koje nije obrijao. Podigla sam pogled potraivi njegov. Kad su nam se zjenice susrele, ispalila sam; Aha. Nelu je zautio i otiao do svog stola. Isprobala sam i druge rijei, na primjer: je i hm. Ali aha je bila najbolja. Kad su me uhvatili s ceduljicama, Nelu je poricao da me prijavio. Poricati moe svatko. Od prvog supruga rastala sam se kad smo pakirali bijela lanena odijela za Italiju. Nakon naeg zajednikog desetodnevnog slubenog puta Nelu je i dalje elio sa mnom u krevet. Ali ja sam si dala u zadatak da se udam na Zapadu i u deset stranjih depova hlaa umetnula sam po ceduljicu ekam te, svoje ime i adresu. Bila bih pola za prvog Talijana koji bi mi se javio i svidio. Na prvoj sjednici, kojoj ja nisam smjela prisustvovati, moje su ceduljice osudili kao prostituciju na radnom mjestu. Lili mi je priala kako se Nelu zalagao da to proglase veleizdajom, ali nikoga u to nije mogao uvjeriti. Budui da nisam bila lan Partije, a to mi je bio prvi prijestup, odluili su dati mi priliku da se popravim. Nisam dobila otkaz. Poraz za Nelua. Osoba zaduena za ideoloki rad donijela mi je u ured dva pismena ukora. Jedan sam primjerak morala potpisali kao potvrdu da sam ga primila na znanje, a kopija je ostala na mom radnom stolu. Da je mogu uramiti, rekla sam. Neluu to nije bilo nimalo smijeno. Sjedio je na stolcu i iljio olovku. to e ti Talijani? Dou, poeve te, poklone ti par najlonki i dezodorans, a onda odu kui svojim fontanama. Ako im popui, dobije i parfem. Gledala sam kako s olovke pada drvena ipkica i branasti grafit od iljenja, a zatim sam ustala. Podigla sam list s ukorom iznad Neluove glave i ispustila ga. Leprajui po zraku, list je bez ikakva zvuka pao na stol pod njegovu bradu. Nelu se okrenuo prema meni i pokuao se nasmijati, blijed poput zida. Uto je nepanjom laktom gurnuo tek nailjenu olovku. Gledali smo je kako se kotrlja sa stola i uli kako udara o pod. Nelu se sagnuo pa vie nisam vidjela jednolino micanje njegovih jagodinih kostiju. Vrak olovke puknuo je. Nelu je rekao: Pala je na nailjeni, a ne na tupi vrh. I ja se udim, rekla sam, kod nekoga kao ti sve je mogue. Tog sam dana dola na posao nakon to su me tri dana presluavali. Nelu je utio kao zaliven. Bio je spreman na mnogo vie nego to sam mislila. Na trima ceduljicama koje su poslije nali u depovima hlaa za vedsku pisalo je: Puno pozdrava iz diktature. Ceduljice su bile iste kao i moje, ali nisam ih ja napisala. Dobila sam otkaz. I po visokom smo se snijegu na posao vozili na javi. Paul je vozio motor ve jedanaest godina i iako je pio nikada nije imao prometnu nesreu. Poznavao je ulice kao vlastiti dlan, put do naih radnih mjesta Paul je mogao odvoziti i zatvorenih oiju. Ja bih se sva zamotala, uline su svjetiljke i osvijetljeni prozori blistali, mraz nas je grizao za lice, usne su nam bile poput smrznutih kuglica kruha, a sleeni obrazi poput glatka porculana. Nebo i ulica zameteni snijegom. Vozei se, ulazili smo u veliku snjenu loptu. Privila sam se uz Paulova lea i pritisnula mu bradu na rame kako bi mi snjena lopta mogla ui u oba oka. Kad gledate ukoenim onim jabuicama, ulice koje gledate najdue su, stabla koja gledate najvia su, a nebo najblie. Bila bih se tako vozila unedogled, nisam se usudila ni mirkati. Ui su mi i prsti na rukama i nogama gorjeli. Mraz nam je stezao kou tako da je plamtjela, jedino su nam oi i usta bili hladni. Srea nije imala vremena, morali smo se pouriti da se ne smrznemo i svako smo jutro tono u est i pol bili pred velikim ulazom u tvornicu tekstila. Ja bih sila s motora. Crvenoplavim prstima podigla bih Paulovu kapicu, poljubila ga u elo, kao da je pas

21

od porculana, kapicu mu ponovno navukla preko obrva, a potom bi Paul nastavio vonju do tvornice motora na rubu grada. Kad bi mu se na obrvama skupilo inje, rekla bih: Oho, ostarjeli smo. Nakon prvih ceduljica Italiju sam posve izbila iz glave. Do nekog Marcella nije se moglo doi preko odjee za izvoz, za to su bile potrebne veze, kuriri i posrednici, a ne stranji depovi hlaa. Umjesto Talijana dobila sam majora. Posramila me vlastita glupost, samopredbacivanje peklo me poput pljusaka, iznutra sam bila ispunjena slamom. Bila sam sita sebe, a jedino sam tako svakog dana i dalje mogla sjediti u istom uredu s Neluom, piljiti u rubrike i ispunjavati ih, sve dok se nisu pojavile nove ceduljice. Jo uvijek mi je bilo stalo do sebe i jedino sam se tako svakog dana i dalje mogla voziti tramvajem, oiati se na kratko i kupovati novu odjeu. A bilo mi je i ao sebe i jedino sam se tako kod Albua mogla pojaviti tono na minutu. Osim toga, sve mi je u vezi sa mnom postalo svejedno. inilo mi se da sam to to me presluavaju zasluila kao kaznu za svoju glupost. Ali ne iz onih razloga koje mi je naveo Albu. Zbog tvog ponaanja za sve ene u ovoj zemlji u inozemstvu misle da su kurve. Zato bi to mislili, pa ceduljice nisu otile? Zahvaljujui brizi tvojih kolega, rekao je. Zato kurva, pa ja sam se samo eljela udati za Talijana. Kurve ele novac, a ne vjenati se! Osnova je svakog braka ljubav, samo ljubav. Zna li ti uope to je to? Htjela si se prodati digiima ko zadnje smee. Kakvo smee, ja bih ga voljela. Kad je sve prolo, izala sam na ulicu obasjanu ljetnim suncem. Vani je bilo buno. U meni je ukalo sijeno. Vjerojatno se u tog Talijana ne bih bila zaljubila, ali on bi me odveo u Italiju. Pokuala bih ga zavoljeti. Ako to ne bih mogla, naletio bi neki drugi, Talijana ima dosta. Kad trai, uvijek se nae netko, koga onda zavoli. Umjesto toga poela sam dobivati Albuove slubene pozive kad god se to njemu prohtjelo. A na poslu je Nelu kontrolirao svaki moj pokret. Odustala sam od svih mukaraca. Upravo sam se u tom obrambenom stavu vezala za Paula. ini mi se da je kod mene odbijanje slino ljubavnoj enji, i to vie od samog traenja. Sigurno sam se zato tako grevito uhvatila Paula. Ali ne bi mi svatko, ni itko drugi osim Paula, mogao pokazati kako se odbijanje pretvara u udnju. Sita svega, ali bez ikakva oslonca - takva mora da sam lutala uokolo, jer jedne sam nedjelje upoznala Paula i ostala kod njega i u ponedjeljak. U utorak sam se sa svim svojim stvarima doselila k njemu u nakoeni neboder. Svakog mi je jutra bilo sve tee otii na posao. Ispred tvornikih vrata Paul bi objema rukama drao javu te smjekajui se i iz navike ekajui da ga poljubim u elo, rekao: Mora se praviti da Nelu ne postoji. Da, Paul bi to izgovorio s lakoom. Ali osam se sati pretvarati da za pisaim stolom preko puta vrci brkova lebde u zraku, kako da u tome uspijete? U Neluu je toliko prljavtine, rekla sam, da se kroz njega ne moe gledati. Motor bi zabrundao, a oko kotaa bi se uskovitlao snijeg ili praina. Do polovice ceste pratila sam Paula pogledom, kao da ga oima elim vratiti pred ulaz u tvornicu; svako sam mu jutro eljela rei jo neto to bi ga cijeli dan pratilo meu strojevima. No uvijek bismo jedno drugomu rekli jednu te istu stvar. On: Pravi se da Nelua nema. Ja: Mislim na tebe. Ne uzrujavaj se ako ti ukradu odjeu. Brz odlazak i grbica na njegovoj jakni kad bi se na uglu ulice napuhnula od vjetra. Svako sam jutro ulazila u tvornicu borei se protiv sebe. Poludjela bih im bih ugledala Nelua. Ujutro se ne bismo pozdravili. Ali nakon sat-dva Nelu bi zakljuio da ljudi koji osam sati provode zajedno moraju o neemu razgovarati. Ja bih bila izdrala utnju, ali on to nije mogao. Govorio je o planu. Rekla sam: Aha. Hm i je i aha.

22

Kad nita od toga nije pomoglo, postala sam govorljivija. Podigla sam vazicu s njegova stola i gledajui kroz debelo dno crveno-zelenu stapku rue u vodi, rekla: ovjee, to e ti taj plan? Pa on se uope ne smije ispuniti! im se ispuni, sljedei e dan osvanuti novi. Tvoj je plan bolest ove drave. Nelu je upkao brkove i izmeu prstiju trljao iupanu dlaku. Bila je kovrava. Rekao je: Svia ti se? Ako svakog dana iupa jednu, lice e ti uskoro biti poput krastavca, rekla sam. Ne brini se, na licu ti se vidi da misli na stidne dlake. Ali ne na tvoje, odgovorila sam. Zna li zato Talijani uvijek sa sobom nose depne eljie? Jer meu stidnim dlakama ne mogu nai kurac kad idu piati. Ima ga i ti, ali uzalud. Tako ti je to kad nema alat kakav imaju Talijani. Ja sam taj alat vidio, za razliku od tebe ja sam bio u Italiji. Aha. I u Italiji si pijunirao, pitala sam. Da, mislila sam na stidne dlake, on me prisilio da mislim na njegove stidne dlake dok je govorio o ispunjenju plana. Nelu bi i takve dlake poloio na moj pisai stol, i to u samu njegovu sredinu, gdje se u meuvremenu pojavila neka zarezotina koju nisam ja napravila. Vjerojatno je izmjerio stol i odabrao mjesto koje je najudaljenije od ruba. Nisam eljela dotaknuti njegovu kovravu dlaku, nisam pri ruci imala ravnalo kojim bih dlaku brzo gurnula sa stola, pa sam opet uinila ono emu se on posebno veselio; dlaku sam otpuhnula. On se smijao, jer sam pritom napuila usne. Tek bi mi trei-etvrti put uspjelo otpuhnuti dlaku sa stola. Zbog Nelua sam izgledala opsceno. Jednog e dana istaica na kraju radnog dana umjesto praine sa stola brisati mrlje krvi, rekla sam Lili, malo mi nedostaje da poludim i zatuem to smee od ovjeka. Zamahnuvi rukom. Lili je odmahnula akom i rekla: Da se nisi usudila! Radije mu na stol poloi no i reci kako bi mu lijepo pristajao pod vratom, da to uope ne boli. Onda se malo odmakni, kao onda na mostu, tako da se on ne bi ustruavao. On te i eli razbjesniti toliko da izgubi kontrolu nad sobom, a ti mu to doputa, ti kao da eka na to. Kad se ovjek obuzda, nita ga ne moe izbaciti iz takta. To se moe nauiti. Prodorno me pogledala oima boje plodova gloga, koje nije odvajala s mene. A ispod njih njezin vitki vrat. Od onog dogaaja na mostu s mojim suprugom znala sam kako ovjek lako moe izgubiti kontrolu nad sobom i drugoga poslati u smrt kad je za njega suvie vezan. Poto me odmahivanjem ruke odvratila od mog plana, Lili je oblilo crvenilo. Nos joj je podrhtavao, ohladio se i poblijedio. Dok me obuzimala mrnja prema Lili onakvoj kakva je stajala preda mnom, morala sam pomislili: Nos joj je lijep poput cvijeta duhana. Ja sam za Lili bila ona koja izaziva nevolje, ja sam je preplaila i ona se okrenula protiv mene. Da barem nikad nisam imala prilike vidjeli koliko Lili i njezina majka nalikuju jedna drugoj kad su bijesne. Na pokopu se ulo odzvanjanje zemlje to je padala na lijes. Kad su Lili prekrili, njezina se majka otresla na mene, rijeima koje su isto tako mogle biti i Liline. Da, ovjek se mora obuzdali, mislila je Lili, to se moe nauiti. Njoj je moja nevolja bila jasnija nego meni. Ja sam pak mislila da jasnije sagledavam zbrku u kojoj je ona ivjela. Nas smo se dvije na kratko vrijeme trebale zamijeniti. Umjesto toga zamijenile su se ona i njezina majka. Tko moe izgubiti kontrolu nad sobom, ne moe pobjei preko granice, mislila je Lili. Obuzdati se, jer meci pogaaju samo zeje srce. To je Lili htjela nauiti. Onda kada mi je savjetovala da se pred Neluom svladam, poela je spavati s nekim ezdesetestogodinjim oficirom. Nekoliko tjedana poslije palo im je na pamet bjeati preko maarske granice. Njega su uhitili, a Lili, luckasto lukavu Lili, ubili. Jednom me Lili povela na ljetnu terasu oficirskog kasina i upoznala me sa svojim oficirom. Bio je u civilu, u koulji kratkih rukava s uzorkom na uske pruge. Sive ljetne hlae dopirale su mu do pazuha, rebra i kukovi nisu mu se vidjeli. Dubokim, tihim glasom rekao je: ast mi je, gospoice. 23

Pozdravio me rukoljubom. Savreno uvjebanim rukoljubom iz doba stare kraljevine, suhim i mekanim, po sredini nadlanice. Za drugim su stolovima sjedili mladi mukarci u uniformama. Naravno da je Lili ovdje svima upadala u oi. Vojna su lica ludovala za lijepim enama, mladii su gaali Lili vrcima ibica. Osjeali su da se stari ogrijeio o njezino tijelo, a ne moje. Rata ve odavno nije bilo, vojna se obuka razvodnila u razbibrigu koju je trebalo osvjeavati ugodnim posliem to bi svakoga osokolio: osvajanjem lijepih ena. Ljepota se odreivala po licu, zaobljenosti stranjice, obliku listova i grudi. Grudi su se zvale jabuke, kruke ili otpalo voe, ovisno o poloaju bradavica. Osvajanje ena zamjenjuje vojne manevre, govorili su vojnicima. Izmeu vrata i bokova mora sve biti onako kako treba. Noge su rairene, a kad stvar krene, moe se zamiriti na oba oka da se ne vidi lice. Nije sve u nogama i licu, ali grudi su vane. Jabuka se isplati, a kruka kako-tako. Otpalo voe za vojnike ne dolazi u obzir. Osvajanja, govorilo se, podmazuju arke u tijelu i odravaju unutarnju ravnoteu. A i pridonose harmoniji u braku. Stari je oficir poduio Lili kako se krati dosada u mirnodopsko vrijeme. I on je neprestano imao manevre, sve dok mu nije umrla ena, rekla je Lili. Njoj je bilo pedeset godina, a on je bio est godina stariji. Nije vie bilo ene pred kojom je trebalo skrivati da slatki umor koji osjea nakon posla ispunjenog zadovoljstvom dolazi od tuih kreveta, a ne od rada u vojarni. Nakon njezine smrti svaki joj je dan odlazio na grob. Dosadilo mu je tranje za enama. Sve ene koje sam poznavao odjednom su imale piskutav glas i okus po kiselom grou, rekao je, posebno one mlade. Izmeu vojarne i kasina, koketnim je koracima, na visokim potpeticama, prolazio ivot. Na plahti su ene bile bose, ljepljive i stenjale su. Svaka im je sekunda bila dobra za umiranje, a on se bojao da e umrijeti pod njim. Svaki od tih mukaraca to su u uniformama sjedili na ljetnoj terasi bio je prava eprtlja ak i u odnosu na kruke i otpalo voe. Ali Lili je imala tvrde ljetne jabuice. Svakoga je od njih Lili mogla srediti jednom reenicom. Oni su to slutili, zato je cijela pukovnija zajedno vjebala osvajanje Lili. Mislili su da njezin oficir ne treba vie podmazivati svoje arke, da mu je ve odavno isteklo vrijeme za bavljenje takvim finim poslom i da je doao as da se povue. Tjerali su ga da sie s Lilina lijepa mesa. Na prstima kojima su bacali glavice ibica blistalo je na suncu vjenano prstenje, a u oima to su pratile pokret prstiju pogledi su se sjajili poput vlanih kugli. Stari je odloio pepeljaru pokraj njezine ruke i rekao: Bolesni su, trebali smo otii nekamo drugamo. Skupljao je ibice sa stola i ubacivao ih u pepeljaru. Ruke su mu bile bijele i tanke, sline apotekarskim. Ni on ni Lili nisu se uzrujavali, nisu se pretvarali da su mirni, bili su strpljivi. Nisam to mogla shvatiti: toliko strpljenje imaju samo oni koji ga nee dugo trebati. Ali njegovo je lice jo uvijek bilo bez bora, na sljepooicama, kao da su one zamrljani papir, vidjelo se kako otkucava ilica. To kako ga je Lili gledala i nita nije uzimala zauzvrat, to jo nikad nisam vidjela. Njezini i njegovi pogledi bili su upravo takvi; poput tamnoplavih plodova gloga to padaju u mirnu vodu. Trbuh ga je povukao naprijed kad se nagnuo da dohvati Lilinu ruku. Na stol su doletjele jo dvije ibice i pomislila sam: sad e se razbjesnjeti. Slobodnom je rukom pokupio i te ibice pa je, siguran u to da e mu Lili pruiti ruku, poeo pjevati: Ulazi konj u logor Na glavi mu prozor Vidi li straarski toranj to se plavi... To to je uope pjevao, tako osjeajno, a istodobno je bio potpuno nepristupaan, ve je bilo dovoljno. I to to je znao tu pjesmu dirnulo me. I moj ju je djed pjevao, znao je tu pjesmu iz logora. Oficir je raunao na to da smo Lili i ja premlade. O, kako li bi tek zinuo da sam i ja s njim zapjevala! Ovako, za tim stolom, pjevao je tu pjesmu s nelagodom, jer sam izmeu njega i Lili sjedila ja i sluala. Gledala sam tkaninu suncobrana to se izlizala uza bice. Sjedili smo pod nekim kotaem, a ja sam naruavala jednu tajnu. Ovom oficiru Lili nije bila obina zabava, on ju je volio. A kad je prestao pjevati, ostavila sam Lili i njega u kasinu i omamljena stala lutati gradom. Sigurno su ve tada planirali bijeg. On je u Kanadi imao dva odrasla sina i elio je onamo otii s Lili. 24

Sunce je pripeklo, zeleno i uto lie treperilo je na granama lipe. Na pod je padalo samo uto. Htjela ja to ili ne, na Lili je padalo zeleno, a na njega uto. Taj je mukarac za Lili bio prestar. Sudarala sam se s prolaznicima jer bih ih prekasno zamijetila. To sam popodne bila sama samcata, sve do sljedeeg jutra u tvornici, kad me Lili pozvala k sebi da porazgovaramo o oficiru. Otkako su nali moje ceduljice, nisam vie smjela na kat u dvoranu za pakiranje. Kad sam se popela. Lili me ve ekala na hodniku. Otile smo iza ugla; ona je sjela na pete, a ja sam, naslonivi se leima na zid, rekla: U licu je mlad, ali trbuh mu je ve okrugao poput veernjeg sunca. Nato je Lili podigla glavu i oprijevi se vrhovima prstiju o pod, pogledala me irom otvorenih oiju. Uvrijedila sam je. Vratne su joj ile nabrekle, a usta joj se ukoila kao da e kriknuti. Ali me rukom povukla nadolje, tako da sam i ja sjela pred nju sjela u uanj i vrsto je uhvatila za kukove. Pravei se da nas ne vidi i struui cipelama po podu, pokraj nas je proao neki mukarac s hrpom vjealica o ruci, pa je Lili apnula: Kad lei, veernje mu je sunce u trbuhu ravno poput jastuka. Pogledala sam Lilina stopala. Kad je drugi prst na nozi dui od nonog palca, to se zove udoviki prst. Takav je bio Lilin. Rekla je: On me zove Vinja. To ime nije ilo uz njezine plave oi. Kad se mukarac s vjealicama udaljio i zatvorio za sobom vrata dvorane za pakiranje. Lili je dodala; Vinju s grane strese vjetar, nije li divno to ti ima tako tamne oi, a ja se zovem Vinja. Sunane zrake obasjavale su hodnik, ali na stropu su gorjele neonske svjetiljke. Sjedile smo na podu poput dva umorna djeteta. Je li on bio u logoru, pitala sam je. Lili to nije znala. Hoe li ga pitati? Lili je kimnula. udno, ali s tvornikog dvorita nije dopirao ni jedan jedini zvuk, a na hodniku je na tren zavladala takva tiina da se ulo pucketanje neonskih cijevi. Danas sam uvjerena da je stari oficir Lili morao traiti jer se nagodio s njezinom smru i prije nego to je Lili upoznao. I da je, prvi put ugledavi Lili, zastao poput toperice i rekao: Ova je prava. Iako je bio umirovljenik, jo ga je uvijek neto vuklo u oficirski kasino meu uniforme. On je svoju skinuo, ali mu se zavukla pod kou. U svojoj je poudi ostao vojnik. elio je s Lili otii onamo gdje su ga, bez obzira na ljetne koulje s uzorkom na uske pruge, vidjeli onakvim kakav je bio u uniformi. Na vrtnoj terasi oficirskog kasina elio je pokazati kakvu je enu osvojio, a kad je s Lili bio sam, svoju kasnu ljubavnu poudu dovesti do vrhunca koji je nadmaivao Lilinu ljepotu. Netko kao on jako je dobro znao sve o vojnicima, psima i mecima na granici. Njegov strah da Lili za smru udi jednako koliko i on pretvorio se u vjerovanje da e Lili smrt otjerati i od njega. Vidio je previe i postao je slijep, na kocku je stavio Lili, koja mu je znaila vie nego to to razum moe podnijeti. Svatko tko zae u tu dob razmilja o godinama koje su prole. Balavac koji je ubio Lili nalikovao je starom oficiru kakav je bio u mladosti. Graniar je bio mladi sa sela ili moda radnik. Ili netko tko je nekoliko mjeseci poslije postao student, a potom moda i uitelj, lijenik, sveenik ili inenjer. Njegova stvar to je postao. Kad je pucao, bio je jedan od bogaca koji su morali patrolirati na otvorenom i po vjetru, to je puui dan i no zvidukao o samoi. Lilino ivo tijelo na zemlji preplailo ga je, a mrtvo mu je bilo dar s neba: deset dana dopusta. Moda je i on, kao i moj prvi suprug, pisao pisma puna tualjki. Moda ga je ekala neka poput mene, koja se s ubijenom nije mogla mjeriti, ali koja je u ljubavnom klinu znala milovati i smijati se, dok se on ne bi osjetio ovjekom. U toj je sekundi moda pucao radi vlastite sree - i zauo se prasak. Iz daljine su dopirali lave i vika. Lilinu su oficiru stavili lisiine, a sree gladni graniar koji je pucao sproveo ga je do kolibe od lima drei ga na nianu. Lili je ostala leati. Koliba nije imala prednji zid. Na tlu je bila cisterna za vodu, uza 25

zid klupa, a u kutu su bila nosila. Graniar je popio poprilino vode, umio se, izvukao koulju iz hlaa, obrisao se i sjeo. Uhienik nije smio sjesti, ali gledati van, livadu na kojoj je leala Lili, to je smio. Petero pasa pribliavalo se trkom, trava im je dopirala do vrata, nogama su prelijetali vrhove vlati. Na poveoj udaljenosti za njima je trala eta iznemoglih vojnika. Kad su dotrali do Lili, nije samo njezina odjea bila rastrgana u komadie. Psi su joj raznijeli tijelo. Pod njihovim je gubicama leala Lili, crvena poput gredice gusto zasaene makovima. Vojnici su rastjerali pse i postavili se u krug. Dvojica njih otila su u kolibu, popila vode i iznijela nosila. To mi je priao Lilin ouh. Poput gredice gusto zasaene makovima, rekao je, a ja sam u tom trenutku pomislila na vinje. Dijete je zaspalo na suncu. Otac mu uzima rupi iz ruke, djetetovi prsti polako poputaju, dijete se ne budi, iako mu otac ruku savija prema natrag i stavlja rupi u svoj dep. Iako mu je rairio noge, leima ga okrenuo prema naprijed te ustavi, pritisnuo irom otvorena djetetova usta na svoje rame. Pribliava se stanica kod glavne pote. Otac nosi dijete prema izlazu. Tramvaj staje i kad ne ume, kola se doimaju jo praznijima. Voza uzima drugu kiflu, a zatim oklijevajui ispija gutljaj iz boce. Kako to da pije prije nego to e zagristi? Ispred pote velik je potanski sandui plave boje i tko zna koliko pisama stane unutra. Kad bih ja unutra ubacivala pisma, nikad ga ne bi trebali prazniti. Otkako sam napisala one ceduljice za Italiju, nisam vie nikomu pisala. Samo bih tu i tamo nekome neto ispriala; govoriti se mora, pisati se ne mora. Voza jede drugu kiflu; po tomu koliko se mrvi, vjerojatno se ve osuila. Vani otac s djetetom u naruju prelazi preko ceste na mjestu gdje nema zebre. Ako naleti auto, otac je prespor. to misli kako e potrati nosei u naruju dijete koje, osim toga, spava. Moda se, prije nego to je krenuo preko ceste, uvjerio da ne nailazi nikakav auto. Ali da bi pogledao desno, mora pogledati preko djetetove glave i pritom se moe prevariti. Dogodi li se nesrea, on je kriv. Zar nije rekao djetetu prije nego to je zaspalo: Mama ne nosi sunane naoale, inae ne bi vidjela kako su ti oi plave. Otac ide prema poti. Dijete nosi poput paketia. Ako se dijete ne probudi, moda e ga poslati potom. Kroz otvorena vrata tramvaja neka starica pita: Vozi ova linija do trnice? Pa itaj to gore pie, odgovara voza. Nemam naoale, kae starica. Samo treba ii za nosom, kae voza, ako je trnica ondje, onda emo do nje i stii. Starica ulazi i voza kree. Neki mladi u trku uskae u tramvaj. Tako glasno die da meni ponestaje zraka. Lilina sam oca vidjela kako sjedi za stolom ispred kavane. Pravio se da me ne poznaje, ali ja sam ga pozdravila prije nego to je okrenuo glavu. Tog se prijepodneva inilo da e pasti kia pa je ispred kavane bilo puno slobodnih stolova, a ja sam sjela za njegov stol. Kad netko sjedi za stolom ispred kafia, smijete mu smetati. Naruila sam kavu i utjela. Taj sam put preko ruke nosila kiobran, a na glavi slamnati eir. Lilin je ouh izgledao drukije nego na Lilinu pokopu. Budui da je skupljao i u pepeljaru bacao osueno lie bagrema, nalikovao je Lilinu oficiru. Ali njegove su ruke bile glomazne. Kad nam je konobarica donijela narueno i otila, drku na alici okrenuo je prema palcu i alica je zastrugala. Za palac mu se zalijepilo zrnce eera, koje je otresao kaiprstom te je, podigavi alicu, otpio gutljaj: Pa to je pravi mravko, rekao je. Zar me eli podsjetiti na svoje ljubovanje s Lili na kuhinjskom stolu. Rekla sam: Ima i debelih. Kratko se nasmijavi, podigao je pogled, kao da se pomirio sa mnom: Lili vam je sigurno rekla da sam i ja bio oficir, ali to je bilo davno. Uspjeo sam Lilina oficira posjetiti u zatvoru. Nisam ga poznavao, znao sam samo kako se zove, jo otprije. Jeste li ga vi poznavali? Vidjela sam ga jednom, odgovorila sam. Imao je vie sree od Lili, rekao je, a moda i nije, ovisi kako na to gledate. Ne pie mu se dobro. 26

Lilin otac kaiprstom je poeo ravnati savijeni bagremov list. List je puknuo u sredini, on ga je bacio na tlo, zagrcnuo se, nakaljao, proistio grlo od sline i pogledavi u pepeljaru, rekao: Stie nam jesen. Otomu mogu priati sa svakim, pomislila sam i rekla: Da. Ubrzo. Na pokopu ste pitali kako je Lili izgledala. Jeste li sigurni da to elite uti? vrsto sam drala drku alice da ne vidi kako mi drhti ruka. Na stolnjak su padale sve gue kapi kie; on je podigao slamnati eir na elo i ne obazirui se na mene, nastavio: Oficir je za to platio cijelo bogatstvo. Na maarskoj strani trebao ih je ekati motor s prikolicom. ekao ih je, ali tjedan dana prije, kad je trebalo uzeti novac. Nakon toga voza je bre-bolje otiao na policiju i dodatno zaradio. Pogledajte, rekao je Lilin ouh, nebo iznad parka ve je svjetlije. Lili je voljela hotelskog portira, lijenika, trgovca konatim proizvodima i fotografa. Za mene su sve to bili stari mukarci, najmanje dvadeset godina stariji od nje. Lili ni za jednog ne bi rekla da je star, nego: Nije vie sasvim mlad. Mukarci koje je Lili imala prije starog oficira nikad se nisu isprijeili izmeu nas dvije, prema njima sam bila ravnoduna. Samo me zbog starog oficira Lili zanemarila. Na ljetnoj terasi oficirskog kasina prvi sam put osjetila da sam doista ostala sama, i to na dulje vrijeme. Bezveznjakovi koji je odavno proivio svoj ivot zakvaio se za Lili. Pojavila se zavist pomijeana s tugom, ali drukija nego to bi se oekivalo. Nisam tom starcu zavidjela na Lili, nego Lili na njemu. Iako mi se stari nimalo nije sviao. Imao je u sebi neto zbog ega biste zaalili to vam se nije sviao. Zbog ega biste, tovie, zaalili to se vi njemu ne sviate. Za mene i starog oficira bilo je teta zbog neega to ja, da je do toga i dolo, ne bih ni eljela ni dopustila. Bio je tip ovjeka koji u vama ne bi probudio elju, ali vam ne bi dao ni mira. Zato sam morala spomenuti okruglo veernje sunce, koje se ticalo Lili, a ne njega. Zato sam i ja danas dio njegove nagodbe s Lilinom smru. Lili je voljela starije mukarce, a njezin ouh bio je prvi. Poela ga je zavoditi, htjela je s njim spavati i to mu je rekla. On ju je pustio da se pee na laganoj vatri, ali ona nije poputala. Jednoga dana kad je Lilina majka otila frizeru Lili ga je upitala koliko je jo dugo namjerava izbjegavati. On ju je poslao po kruh. U duanu nije bio red pa se Lili s kruhom brzo vratila. Kamo da sad odem da bi se ti mogao svladati, pitala ga je. A on joj je uzvratio pitanjem je li sigurna da moe sauvati golemu tajnu. I djeca imaju mozga, rekla mi je Lili, a ja sam ve bila odrasla. Stavila sam kruh na kuhinjski stol i brzo svukla haljinu preko glave kao da je depni rupi. Dvije je godine to trajalo, gotovo svaki dan, osim nedjeljom, i to uvijek na brzinu i u kuhinji, krevete nismo dirali. Ouh bi poslao majku u duan. Red bi ponekad bio dugaak, ponekad kratak, ali nikad nas nije uhvatila. Na Lilin se pokop od kolega iz tvornice osim mene usudilo doi jo troje ljudi. Iz odjela za pakiranje dole su same od sebe dvije djevojke. Svi drugi nisu htjeli imati nikakve veze s tako okonanim bijegom. Trei je bio Nelu, on je doao po slubenoj dunosti. Jedna od dviju djevojaka pokazala mi je Lilina ouha. Nosio je crni kiobran preko ruke. Tog dana nije izgledalo kao da e pasti kia. Nebo se plavilo u visokom luku, cvijee na grobovima mirisalo je na vjetar, ali nije imalo onaj prodoran miris kakav ima prije kie. Muhe su slijetale na cvijee i nisu nasrtale na ljudske glave kao prije nevremena. Nisam se mogla odluiti izgleda li mukarac koji po ovakvu vremenu nosi kiobran otmjeno ili hohtaplerski. No jedno je bilo sigurno: doimao se neobino. Sliio je etau, ali istodobno i varalici, koji se ee dobro poznatim, ali sumnjivim putovima i koji svakodnevno i u uvijek isto vrijeme u etnju na groblje ne odlazi radi cvijea. Nelu je nosio buket bijelih, raskutranih cvjetova bijelog boba. Snijeg na peteljkama u njegovim se rukama inio jednako lanim kao i crni kiobran. Prila sam Lilinu ocu ne predstavivi se. On je osjetio tko sam. Dobro ste poznavali Lili? 27

Kimnula sam. Moda je u zraku ispred mog ela vidio da mislim na to kako vodi ljubav u kuhinji. On je prema meni osjeao veu bliskost nego ja prema njemu; sagnuo se da ga zagrlim. Ja sam se ukoila i on se opet uspravio. Dok se uspravljao, niz podlakticu mu je skliznuo kiobran pa mi je, ruke skvrene u laktu, pruio dlan. Dlan mu je bio suh i tvrd, kao da je drven. Pitala sam: Kako je Lili izgledala? On je zaboravio na kiobran pa mu je skliznuo preko lanka. U zadnjem ga je trenutku uhvatio palcem. Ispod drvenog lijesa jo je jedan od cinka, rekao je, a taj je zavaren. Podigao je bradu i spustivi kapke proaputao: Pogledajte, etvrta zdesna Lilina je majka, otiite do nje. Prila sam eni u crnom, koju je on, sasvim u skladu s onim to je radio u kuhinji, nazvao Lilinom majkom, a ne svojom enom. Ona ga je tri godine dijelila s Lili. Brzo mi je pruila na poljubac jedan pa drugi obraz ukaste boje, koje sam usnama dotakla na samom rubu, poljubivi napol i crnu maramu. I ona je osjetila tko sam: Vi ste sve znali, zar ne? Oficir i da je toliko nerazuman. Pomislila sam na kuhinju. A na to je ona mislila? U povorci oaloenih Nelu je na lijes bacio bijeli divlji bob, a zatim grumen zemlje. Poeljela sam mu iz ruke izbiti barem taj grumen zemlje, prije negoli ga baci na lijes, barem to. Kimnuo mi je. Ne znam to je Lilina majka tada pomislila. Vas bi Lili bila posluala. A sad bolje idite. Nije mogla potisnuti mrnju. Lilin me ouh alje k njoj i ja idem. Ona prebacuje krivnju na mene, tjera me od sebe i ja odlazim. Kako im oboma pada neto takvo na pamet i kako to da ja ne odgovaram: ujte, ostat u onoliko koliko ja elim. Izvezene uzorkom od lia, na tlu stoje mnoge barunaste cipele rodbine iz Lilina sela, na prstima i peti bijele su arape zaprljane od zemlje. Iza njih Nelu koji fuflja: Psss, ima vatre? Drao je cigaretu u stisnutoj aci, ispod palca virio je filtar. Ovdje se ne pui, rekla sam. Zato, pitao je. Neto si nervozan? Nisam. uj, kad su te stvari u pitanju, svi smo na rubu suza. Koje stvari? pitala sam. Pa smrt. Ali ti si zaduen za Italiju, a Lili je htjela u Kanadu. Jesi li poludjela? Reci, kako to sve izdri u toj svojoj glavi, i te svjee iskopane rake? Odjednom smo se poeli svaati, i to sve glasnije. Uto sam na lanku osjetila neiji tap za hodanje, a neki starac u cipelama od baruna rekao je: Zaboga, kakvo je to ponaanje, ako se elite svaati, idite nekamo drugamo! U glavi mi je bubnjalo. Udahnula sam kako bih promijenila ton i rekla potpuno mirnim glasom: ao nam je. Okrenula sam se od Nelua i otila. Na jednom grobu u Lilinu redu jo se nije slegla zemlja. Nov drveni kri i zaprljan tanjur, a ja nisam mogla vjerovati da sam se ispriala i u Neluovo ime. Mrtvima se na njihov put u nebo daje hrana kako bi udobrovoljili zle duhove. Prve se noi njihova dua iza lea zlih duhova prokrada pokraj pakla do Boga. I Lili e od majke dobiti svoj tanjur. Na njezinu kvadratnom humku po noi e jesti grobljanske make. Odzvanjanje koraka na asfaltiranom glavnom putu bilo je glasnije od odzvanjanja lopate uz grob. Zaepila sam ui i pretrala komad puta do glavnog ulaza. To to nisam eljela razumjeti da Lili voli starije mukarce bilo je zato to... 28

Ispred ulaza na groblje stajao je autobus. Za volanom je sjedio moj tata, spavao je lica naslonjenog na nadlanice. Samo to je moj tata ve godinama bio pokojni. Otad sam ga nebrojeno puta zatekla za volanima autobusa koji su vozili ili stajali. Umro je kako bi nesmetano mogao voziti i kako bi, umjesto da se pred nama skriva, svim tim ulicama mogao pobjei od mame i mene. Sruio nam se pred oima i umro. Tresle smo ga, ruke su mu se njihale, ali potom su se ukoile. Obrazi su mu se zalijepili za kosti, elo mu je bilo od hladnog vinila, onako hladno kako to ovjee tijelo ne bi smjelo biti, jer tu hladnou ne moete zaboraviti. Gladila sam ga po obrazima i prstima mu irom otvarala kapke na zakolutanim oima ne bi li u njih dolo svjetlo i prisililo ga da ivi. Svaki daljnji dodir bio bi neprimjeren. Mama je odustala kao da s njim nikad nita nije imala. Nainom na koji je pao pokazao nam je kako se odbija svaka pomo i kako se ovjek unato svemu hladi. Mama i ja odjednom smo ostale same. Doao je lijenik. Polegao je tatu na kau i upitao; Gdje je stari gospodin? Moj je djed kod brata na selu, rekla sam, ondje nema telefona, a pota onamo stie samo jednom tjedno. Djed dolazi tek prekosutra. Lijenik je u svoj formular upisao modani udar, udario peat, potpisao se i otiao. Drei kvaku u ruci, rekao je: Tko bi to razumio? Tijelo vaeg mua zdravo je, ali mozak mu se ugasio poput arulje. Putajui mjehurie, na stolu je stajala aa vode, koju je lijenik zamolio, ali nije ispio. Pri padu je tata za sobom na tlo povukao stolac. Naslon stolca leao je na podu, a iznad njega okomito se uzdizalo sjedalo presvueno tkaninom s kockastim uzorkom crveno-sive boje. Mama je u kuhinju odnijela au s vodom, hodajui na vrcima prstiju i gledajui preko lea prema kauu, kao da je njezin suprug onamo prilegao nakon ruka. Nije iz ae prolila ni kapljicu. Iz kuhinje se zauo jedan jedini zvuk kad je au odloila na stol. Nakon toga se vratila u sobu i sjela za stol na kojem je bila aa. U sobi smo sada bile dvije nas napol ive i jedan mrtav. Troje nas, troje to su si ve dugo lagali kad bi za sebe rekli mi ili kad bi za au na stolu, za stolac ili za stablo u vrtu rekli naa aa, na stol i nae stablo. Tata kojega sam nakon toga sretala po ulicama bio mi je jednako stran kao i onda kad je leao na kauu. Svugdje bih ga prepoznala, i ispred groblja. Rije Transporti pisala je na svim autobusima u zemlji. Na svima su stube bile iskrivljene, blatobrani zahrali, a krovovi prekriveni prainom, finom poput brana i starom najmanje pola godine. im bih na njih bacila pogled, prazna su se sjedala iza stakla zaas pretvarala u putnike. I na vjetrobranima autobusa bile su pjege, kako je tata zvao zgnjeene kukce, skorene u crvene i ute tokice. ene u bijelim arapama i izvezenim cipelama te mukarci mrzovoljnih lica sa tapovima za hodanje u ruci bili su Lilini roaci. Njezin je otac bio iz neke doline u breuljkastom kraju, iz seoceta u kojem su se u to doba godine grane na ljivama svijale pod plavom kiom. Voza je morao priekati da Lili prekriju zemljom. Dok se grobljanske make budu brinule o Lilinoj dui, on e seljake premorenih lica pola noi morati voziti natrag ljivovim stablima. Dok sam ila u gimnaziju i s roditeljima ivjela u malom gradu, naveer bih se s tatom rado odvezla praznim autobusom na zadnju turu do spremita. Autobus je klopotao, a mi smo sjedili u polumraku i nita nismo morali govoriti. Sjedala, vrata, drai za ruke, stube, sve je bilo klimavo, ali autobus se nije raspadao. Nakon brojnih tura tata bi svake veeri privrstio nekoliko najvanijih vijaka i popravio motor za sljedei dan. Na zadnjoj bi vonji trubio ulazei u zavoje, a na krianjima bi prolazio kroz crveno. Smijali smo se kada smo, moravi naglo skrenuti, za dlaku izbjegli svjetla kamiona to nam se opasno pribliio. Kad bismo stigli do spremita, tata bi stao ispred glavnog ulaza i pustio me da izaem. Ja bih otila kui, a on bi se odvezao u spremite, morao je jo neto obaviti, i doao bi kui sat i pol poslije. Jedne mi je veeri na putu kui alejom u oko uletjela muica. Zastala sam ispod uline svjetiljke i drei oni kapak za trepavice, nategnula ga nadolje. Potom sam se useknula. Taj je recept mom djedu bio poznat jo iz logora. Dobro sam to obavila: poto sam se useknula, muica se zalijepila za kut oka i ja sam je obrisala. Oko je poelo suziti, trebao mi je rupi. Uto sam primijetila da mi je torbica ostala u autobusu. Tata je mislio samo na svoje motore, sigurno je nee primijetiti. Krenula sam natrag.

29

Sa strane sam ula u spremite u kojem sam se dobro snalazila, ali ne po mraku. Stoga sam se drala glavne zgrade, gdje je kraj stuba na trijemu gorjela kitnjasta svjetiljka sa zaslonom. Brzo sam pronala autobus. Pokraj prednjeg kotaa leale su u travi dvije pletene koare od vrbova prua. A na suvozakom se mjestu njihala pletenica. Tada sam ugledala i obraze, nos, vrat. Ljubei joj vrat, moj je tata sjedio ispod neke ene. Zabacila je glavu kao da e se, pratei liniju vrata, popeti na strop. Lea su joj se izvila kao da su iba. Poznavala sam tu enu, ila je sa mnom u kolu, samo u drugi razred. Bila je moje dobi. Posljednje tri godine, otkako sam ja ila u gimnaziju, ona je na trnici prodavala povre. Pletenica joj se njihala amo-tamo, sve dok tata nije pritisnuo svoje usne na njezine. Istovremeno sam poeljela i otrati kao da me nosi vjetar i gledati taj prizor zauvijek. Oko zaslona svjetiljke poput mreaste je tkanine kruio gusti roj komaraca. Topola je do ruba krova bila stablo. A iznad crte gdje je lijeb presijecao svjetlo - toranj to se njie i umi. Jo je glasniji bio zvuk cvraka. Dizao se iz trave prema nebu, tako da tatina otvorena usta mogu vidjeti, ali ne i uti. Nisam vie znala koliko dugo ondje stojim i koliko dugo taj grijeh traje. Htjela sam na vrijeme i dovoljno prije oca stii kui. U ogradi iza glavne zgrade bila je rupa, taj je put bio najkrai. Na ulinom su se svjetlu razlijevale kronje stabala u drvoredu. Debela, vapnom obijeljena stabla blistala su i teturala, ili to moda ja nisam hodala ravno. Nakon onog to sam vidjela nije bilo doputeno bojati se noi u drvoredu. Osim toga, znala sam da na bljetavu suncu ljetnih dana bijeli nadgrobni spomenici na djejem groblju isto tako teturaju kao i obijeljena debla na mjeseini. Jer na groblju iza tvornice kruha leao je djeak sa zmijama od praine. Kad bi uprla pasja vruina i nije bilo preporuljivo da djeca lunjaju po otvorenom, njegov bi nadgrobni spomenik pijano teturao kao i drvored nou. Nadgrobni spomenici oko njega podrhtavali su, osobito fotografije na kojima su bila djeca s dudama u ustima i plianim ivotinjicama u rukama. Djeak koji je imao najvei nadgrobni spomenik sjedio je snjegoviu za vratom. Prije nego to sam dola na svijet, moji su roditelji imali djeaka koji je poplavio od smijeha. Nije uspio postati pravim sinom: umro je prije krtenja. Tako su moji roditelji nakon dvije godine mirne due mogli dati prekopati njegov grob. Kad mi je bilo osam godina i u tramvaju smo sjele iza djeaka izranjavanih koljena, mama mi je apnula na uho; Da je tvoj brat poivio, tebe ne bi bilo. Djeak je lizao lizalicu od karameliziranog eera u obliku patkice. Ubacivao je lizalicu u usta puna sline i potom je vadio iz njih, a uz rub ulice iza stakla penjale su se kue. Na drvenom, ugrijanu sjedalu zelene boje sjedila sam pokraj mame umjesto brata. Moji su roditelji imali dvije moje fotografije iz rodilita, ali ni jednu moga brata. Na jednoj od slika leim na jastuku pokraj mamina uha. Na drugoj leim nasred stola. Kad se rodilo drugo dijete, moji su roditelji htjeli imati jednu sliku za sebe i jednu za nadgrobni spomenik. Imala sam previe godina da bih se na putu od spremita do kue bojala obijeljenih debala. Ali tata me ponizio vie nego to me onda u tramvaju ponizila mama. Ja sam bolja od one s pletenicom, mislila sam, zato tata ne uzme mene. Ona je prljava, ruke su joj zelene od povra. to e mu ona, ona ima dobrog mua. Vidim ga svako jutro kad idem u gimnaziju. Mlad je i od autobusa do stolova na trnici prenosi teke koare, dok ona nosi samo plastinu vreicu. Ona ima strpljivo dijete to pod betonskim krovom iza njezina stola sjedi na naopake okrenutoj drvenoj kutiji i igra se prljavim plianim psiem da mu bre proe vrijeme. Kako sam samo glupa, prekjuer sam od nje kupila struak hrena. Novac je gurnula u veliku pregau svezanu oko pasa i pogladila dijete po kosi. Znala je tko sam i sasvim je sigurno pomislila na onaj svoj grijeh. Na gornjoj sam joj usnici vidjela herpes koji je tek izbio i nije mi palo na pamet da ga je dobila od mog tate. Herpes na njegovim usnama upravo je prolazio, a prije dva tjedna bio je arkocrvene boje. Ali koliko bi rado kod kue ostavila dijete s njegovim prljavim plianim psiem da bi se u sumrak mogla zabaviti s mojim tatom, to se na njoj nije moglo vidjeti. Tata se vratio kuci s mojom torbom na leima, stavio ju je pred mene i upitao: Reci, otkad si ti to lake pameti? 30

Tko je lake pameti, odvratila sam pitanjem. Pretvarao se da me ne uje, sjeo je za stol i ekao da mu donesu jelo. Salamu je narezao na krike debele poput prsta i pojeo etiri duguljaste, ljute paprike to ih je donio sa sobom, vjerojatno od nje. Sigurno ih je jo i platio. Uz to je pojeo est kriaka kruha i podosta soli. Dugokosa ga poteno izmori. Moda mu je miris benzina u autobusu prebrzo ulazio u srce i tjerao mu krv u mukost, kao onda u ratu. Djed mi je jednom pokazao neku sliicu i rekao: To je tenk. A tko je ovo, pitala sam. U travi pokraj tate leala je mlada ena, bosonoga, cipele ispred nekog grma, baene svaka na svoju stranu, izmeu eninih bedara cvali su maslaci. Podboena na laktove, ena je podigla glavu. Muzikalna djevojka, rekao je djed, svirala je na njegovoj fruli. U ratu tata nije ostavio na miru nita to je imalo jajnike, a nije paslo travu. Nakon toga su neprestano stizala pisma. Sva sam ih poderao da ih tvoja mama ne nae. udio sam se kako se brzo odluio za tvoju mamu. Bila je neupadljiva, ali ga je zgrabila i zaas sredila. Jo sam se deset puta naveer odvezla s tatom do spremita, vonje sam brojila na prste. Uhvatila sam tatu za nadlakticu, pa za koljeno, on je samo gledao put ispred sebe. Uhvatila sam ga za uho. Pogledao me nasmijeivi se, a zatim pogled vratio na cestu. Stavila sam ruku na volan. On je rekao; Tako se ne moe voziti. Za zadnje sam mu vonje dala da zagrize kruku od koje sam prije toga ja odgrizla velik zalogaj. Tako da se on ne mui s debelom, utom korom. Dok mu se po zubima cijedio pjenasti sok, mljaskao je i gutao odsutna pogleda. Tati je kruka prijala, a ja sam jela samo zato da ga navabim. Kad vie nisam mogla jesti, a on je okrenuo usta prema meni da jo jednom zagrize, rekla sam: Samo ti pojedi do kraja, ja vie neu. Mogao me pitati zato. Trubio je prije zavoja jer se veselio dugokosoj. Jurio je autobusom kroz crveno jer se urio, a ne zato da bismo se nas dvoje smijali. I nakon desete vonje na ulazu u spremite otvorio je vrata autobusa snanim zamahom, koji je nagovjetavao njegov grijeh. Pojeo je i krukinu jezgru te je, prije nego to sam ja izala, peteljku bacio kroz otvor vrata. Veselio se mladom mesu. Nakon toga naveer sam ostajala kod kue. Mogao me bar jednom pitati elim li se povesti s njim. Izbrojila sam svih deset prstiju, ali mogla sam poeti brojiti od poetka. Moda bi cigarete bile djelotvornije od mojih ruku i nagrizene kruke? Mogla sam ga nauiti kako da dim uvue u plua. On dim uope nije uvlaio i puio je samo zato da bi se razmetao tim kako pui strane cigarete. Te si cigarete tata nije mogao priutiti, puio je rijetko, ali mu je to vrlo dobro pristajalo. Dok je on vozio zadnju turu toga dana, ja sam s tamnog stabla iza ograde ubrala marelicu i sjela na klupu u vrtu. Cvrci su cvrali pjesmu o autobusu koji grena put u etiri oka naveer pretvara u krevet. Zapravo u est oiju. Jela sam i gutala kako bi sve ostalo u tajnosti. Kad sam se vratila kui sa svoje zadnje vonje, za koje ni kruka nije pomogla, mama me upitala: Plakala si? Da, jesam. Pas koji je lunjao oko kontejnera za smee pratio me od drvoreda do tvornice kruha, smislila sam priu. Mama je rekla: Tjera se, a ti si ga preplaila. Ti samo misli na tjeranje, povikala sam, pas je iznuren i tup od gladi. Srce mi je otvrdnulo i da sam njime pogodila majku, bila bih je ubila. Jezik mi se osuio od mrnje prema njoj kad je bez imalo stida dodala: Aha, zato sam izvana ula zavijanje. Vani se, kao i svake noi za suna ljeta, sa zemlje prema nebu razlijegalo cvranje cvraka. Psu ni traga. Moju je la mama ukrasila mojim strahom od psa to se tjera. Lagala je

31

kako ja u svojoj nevolji ipak ne bih rekla da se tjerao moj otac i da sam ga mogla preplaiti da sam htjela. Kako sam samo esto morala lagati ili drati jezik za zubima da bih svoje najdrae, pogotovo one koje ne mogu podnijeti, zatitila od nesree. Kad bih poeljela ustrajati u svojoj mrnji, tu bi mrnju omekalo gaenje. Izmeu daka ljubavi i nagomilana samopredbacivanja prepustila bih se sljedeoj mrnji. Moj mi je razum uvijek pomagao da zatitim druge. Ali nikad da od nesree zatitim i sebe. Jedne je veeri mama odjenula ljetnu haljinu s redom gusto nanizanih puceta od sedefa i drskim izrezom na stranjici, poeljala kosu uvis, privrstila je ukosnicama i u usta tutnula karamelu. Uvijek kad bi se dotjerala i stavila bombon u usta imala bi neto posebno na umu. Obula je bijele sandale i rekla: Dan je bio vru, sad je vani svjeije. Proetat u malo alejom. Ne znam je li joj uspjelo u toj uskoj haljini provui se kroz rupu u ogradi. Kad je stigla u spremite, njezin je suprug popravljao hladnjak motora. Morao se, kako bi rekla Lili, sigurno svladati, kad je vidio izazovni izrez na haljini, frizuru i bijele sandale. Moda joj je rekao da sjedne na vozako mjesto i ostavio je da eka dok on ne popravi hladnjak. Po blijedu odsjaju obijeljenih debala i njezinih sandala stigli su kui ruku pod ruku. Za veerom mama je rekla; Nitko ti nee platiti to nakon duge smjene svaku veer jo popravlja autobus. Kako ne?! Ja vozim veinu tura, rekao je, zbog toga, a ni zbog ega drugog, dobivam novogodinju nagradu. Mama je podigla obrve, ak je ustala sa stolca pa za sebe i njega narezala kruh, iako su no i kruh bili pokraj njegova tanjura. Djed i ja, mi smo si kruh morali rezati sami. Nakon tatine smrti mama je na stol, naravno, stavljala jedan tanjur manje. I dalje je imala dobar apetit i - kako se inilo - bolji san nego prije. Nestali su joj kolobari oko oiju. Vrijeme je prolazilo, a ona se nije pomlaivala, ali nije ni starjela. Kad smo ravnoduni, zanemarujemo vanjtinu, ali ona nije bila takva. Prije da je podivljala u nutrini, ili je bila ponosna u svojoj samoi, ili u toj potpunoj odsutnosti vie nije bila pri sebi. Ni sretna ni tuna, s uvijek istim izrazom lica. aa vode bila je ivlja od nje. Kad bi se brisala runikom, sliila je runiku, kad je raspremala stol, sliila je stolu ili pak stolcu, kad bi na njega sjela. Kad je od oeve smrti prolo godinu dana, djed je rekao: Ima jo vremena, idi ee u grad, moda upozna mukarca koji e ti se svidjeti. Ne bi bilo loe da po dvoritu radi netko tko je mlai od mene. Kad bih to uinila, ti bi mi prvi to trebao zabraniti, rekla je mama, moj mu bio je tvoje dijete. Ali ja nisam takav. Pa ni ti se nisi ponovno oenio. Nisam, ali tvoj mu nije poginuo u logoru, rekao je djed. Sve je bilo uzalud, mama vie nije zadizala kosu, a usku haljinu s razrezom na stranjici zauvijek je spremila u ormar. Nije ju vie zanimala niija mukost. Njezina je znatielja nestala, nije vie bila radoznala ak ni kad je bila rije o vlastitom djetetu, koje je jednog dana naglo otilo od kue i rijetko navraalo. Kad je umro djed, prespavala sam s mamom jednu no u kui. Sljedee sam se popodne vratila u grad. Mogla me pozvati da ostanem i ja bih bila uzela dva slobodna dana. Na mojem su krevetu bile plastine vrcice s njezinom toplom odjeom, pa sam ja spavala na kauu, to ona nije ni primijetila. Prije nego to sam krenula na vlak, prostrla je stol. Postavila je dva tanjura i jela, ne primjeujui da se ja samo pretvaram kako jedem. Kad prije ne bih jela, mama bi rekla da stalno neto izvolijevam. Sad joj je bilo svejedno. Godinama je na stol stavljala etiri tanjura. To se inilo normalnim jer nas je u kui ivjelo etvero. A onda mi je jednog dana mama priznala da ja ivim samo zato to je moj brat umro. Otad nas je bilo petero, pa je netko od nas uvijek jeo iz tanjura moga brata. Nisam znala tko. Moj brat iz njega nikad nije jeo. Bradavica mu je bila u ustima, ali on vie nije sisao, rekao je djed, nismo odmah primijetili da ne spava, nego da je ...

32

Budui da peti tanjur nije nikad postavljen na stol, ni ona etiri nisu na njemu dugo bila. Prvi je tanjur postao suvian nakon tatine smrti. S mojim odlaskom u grad nestao je sa stola i drugi. Nakon djedove smrti i trei je tanjur postao suvian. Tramvaj se nagnuo na stranu. Moda su se od vruine svinule tranice. Starica je slaba na ivce, glava joj se klima desno-lijevo, kao da neprestano neto nijee. Kad dolazi trnica, pita. Voza odgovara: Ima vremena. Mladi stoji na stranjim vratima. Najprije dolazi sud, nastavlja on, vi niste odavde? Ma jesam, jesam, kae starica, nego sam juer razbila naoale. Bila sam kod optiara, ali nemaju ni stakala ni ljepila, ba niega. Sad moram ekati dva tjedna. Da su mi njezine godine. Ali ovjek se ne moe mijenjati, ak ni s Lili, a ni s Paulom. Ne bih eljela da moram izai na stanici kod suda. Sve e se to razjasniti pred sudom, ondje e ve progovoriti, kae Albu kad nije zadovoljan mojim odgovorom. Voza izvlai iz depa na koulji treu kiflu, odgriza komad i kiflu odlae. Zalogaj mu klizi niz grlo. Ako se budemo tako dugo vozili, danas neu dobili jaja, kae starica. Tramvaj se zaustavlja. Ulazi neki ovjek u odijelu i s mapom pod rukom. E pa onda u kupiti ljive, kae starica, pogleda vozaa i zahihoe: Njih u barem dopremiti cijele kui, one se nee razbiti. Za kola treba i jaja, kae voza, malu mjericu ruma i puno eera. Ah, ti mukarci, kae starica, svi vole slatko. Dok smo mama i ja nakon djedova pokopa ruale, u kutu sobe sruila se metla. Drka je odzvanjajui udarila o pod. Vidjela sam tatu kako pada, a tako se sigurno dogodilo i s djedom. Dohvatila sam au vode. Da je mamu zanimalo kako ivim, ispriala bih joj o lai u tvornici, o smrti koju sam izazvala svojim novim, sivim cipelama s visokim potpeticama. Prije nego to je ustala od stola i metlu ponovno stavila u kut, tutnula je u usta komad kore od kruha. Kad bi u tvornici pala na pod vjealica, u tramvaju kiobran, a uz rub ceste odloeni bicikl, osjetila bih kako mi se od sljepooica prema sredini ela iri hladni vinil. Mama je vakala i zalogaje zalijevala s puno vode, bila je sigurna u to da je ona moja majka, ali ja u to nisam bila sigurna. Pogledala je tanjur i rekla: Zna, jednom sam ti poela pisati. Sjedila sam u kavani i dolo mi je. To je bilo ovog svibnja ili lipnja, a sad je ve, koji ono mjesec, da, rujan. Zatim sam otila na potu. Zalijepila sam marku na pismo, ali nisam znala tvoju adresu. Pogledala sam je u oi. Navukla me na tanak led. Ima li jo moju adresu, pitala sam. Na nekom papiriu, morala bih je potraiti. Nisam joj rekla mama, samo ti. Kao to se kae nekom nepoznatom djetetu, jer vi nije prikladno. Bilo je naporno sluati je, a i posve je svejedno govorite li ili utite, kao i onda kad sam otila od kue, gdje sam isto lako bez ikakva razloga mogla i ostati. I u malom gradu moglo se nai dosta uredskih radnih mjesta, ak i u tvornici kruha. Ali nakon svega obino kaemo da drukije nije moglo biti. Hodajui prema kolodvoru, osjetila sam kako zrak mirie na brano. Portir je stajao ispred ulaznih vrata u tvornicu kruha i rukom otresao perut s uniforme. Podigao je kapu i pozdravio. Nisam ga poznavala. Kad sam prola pokraj njega, glasno je zijevnuo. Okrenula sam se kao da sam upravo izbjegla nesreu i kao da se iza sivih cipela s visokim potpeticama poela razjapljivati betonska ploa. Na ovakvom se mjestu svata moglo oekivati, ono je bilo u stanju pustiti veer da stigne prije popodneva, kako bi sunce odmah dolo ovamo, poput vatrene kugle sjalo iza tvornice kruha i prije veeri zalo poput tamna, limena kruga. Predveer sam se sjetila tatina pogreba. Poto smo se s groblja vratili kui, djed je krenuo preko dvorita, otvorio slavinu i crijevo za polijevanje vrta odvukao do bresaka. Mama je povikala; Ali ne u ovom odijelu, presvuci se. Ja sam potrala za njim. Moram zaliti zbog sue, rekao je, kao da e se u sljedeih petnaest minuta sve breskve sasuiti. Voda je prskala i na zemlji oko stabala pojavili su se blijedi mjehurii, prepuni utopljenih mrava. Zemlja je polako upijala vodu. Djed je rekao: 33

Jednom isprui noge i ivot poinje. Isprui noge jo jednom i ve je kraj. A ono izmeu prdac ti je u vjetar, eto to ti je ivot. Za to se ne isplati ni cipele obuti. Sada je djed ispruio noge drugi put. eljela sam to prije na vlak, kroz polja kukuruza, prije negoli potamne. Voziti se pokraj malih kolodvora to su izgledali kao pasje kuice. Biti to dalje kad mama na stol stavi zadnji tanjur. Sve te godine bio je to dakle tanjur i glad moga brata iz kojeg je i zbog koje jela. Zato je tako dobro podnosila samou, kao da je oduvijek na stolu bio samo jedan tanjur. Kad sam pogledala voznu kartu svijetloplave boje, znala sam: kakva srea da me tata nije upregao u svoju ljubav. Njegova je mukost bila pametnija od njegova mozga. Kakva srea da mu je sjena tueg mesa bila draa od moje sline na nagrizenoj kruki. Mama ni u snu nije zasluila da ja tatu podsjeam na njezinu mladost i tatu vratim u prve godine njihove ljubavi, kako bih nau obitelj obranila od dugokose. Kod Lili je bilo drukije, drugi suprug njezine majke bio je prvi kojega je Lili mogla dobiti. Nije mi se ogadilo, rekla je Lili, s vremenom je jedino postalo obino. To da, kad majke nema kod kue, s njim neto imam, postalo je tako obino kao da upotrebljavamo istu kvaku na vratima. Lilina je tajna postala prolost kad je upoznala nonog portira, koji je na zatiljku imao oiljak iz rata. Sve dok nije otiao u mirovinu, Lili bi nakon ponoi leala s njim na recepciji iza zida s kljuevima. Nakon njega nastavila je naveer odlaziti u ostavu duana to je do ruke na prozoru bio pun konate odjee, sve dok se trgovac sa enom nije preselio na selo. A zatim u bolnicu, dok njezin lijenik na nonom deurstvu nije otiao u posjet urjaku u Buenos Aires, odakle se vie nije vratio. Potom je Lili svoju ljubav preselila u tamnu komoru svoga fotografa, s kojim je provodila popodneva. Uitak je u urbi, rekla je Lili. Grijeh s njezinim ouhom ve je bio daleka prolost, ali Liline su oi svaki put zasjale poput bruena stakla kad bi rekla: Moja majka spava s drugim suprugom, a pokriva se smru prvoga. Tajna i brzina bile su vanije od osjeaja. Osim starog oficira, svi mukarci s kojima je Lili neto imala bili su oenjeni. Prva godina s ouhom bila je najriskantnija i najljepa. Lili je priznala: Ma kakva tajna. To se svaki put jednostavno dogodilo. To to je ljubav na poetku poput make to grebe, a s vremenom nestaje poput pojedena mia, to je tajna, rekla je Lili. Lili je bila Njemica. Njezina su oca odmah nakon vjenanja pozvali u vojsku i u ratu ga je raznijela mina. Lilina je majka bila u drugom mjesecu trudnoe. Kao ratna udovica svake bi godine dobila paket od Njemakog Crvenog kria. U jednom je bio i vatirani pokriva kojim se otad pokrivala. U nekom drugom paketu bila je plava bogato nabrana suknja, koju je nosila Lili jer je njezinoj majci bila preuska. Iako nitko nije imao takvu nabranu suknju, suknja nije bila lijepa. Napravljena od tanke, tvrde tkanine, sjajila se, ba kao da ste je upravo izvukli iz vode. inilo vam se da e s rubova suknje svaki as poeti kapati. Rekla sam: Ta je suknja vie za stare ene, to je lim za vezanje oko pasa, da se ne vide masne naslage na udovikim bokovima. Ma to, ba je praktina, a i plavo mi dobro ide uz boju oiju, rekla je Lili. Kad god je govorila o svojoj majci, spomenula bi i poginulog vojnika koji nije doivio da joj bude ocem. Kad bih s Lili bila u gradu i kad bi ona izvadila novanik, vidjela sam kako iz njega viri fotografija bijelih, nazubljenih rubova. Jednom sam je upitala: to ti je to u unutarnjem pretincu novanika? Lili je najprije spremila novanik u kaput, a zatim rekla: Moj otac. Zar je on tajna, pitala sam. Da. Zato onda o njemu stalno pria? Jer si tako radoznala i pita. Najprije si ti o njemu priala, a tek onda sam ja pitala. Nita nisam priala o slici. 34

Pa pokai mi je, ako je on na njoj. Kako moe biti na njoj ako je mrtav, rekla je. Poela sam mahati dlanom ispred svog ela: Zar si poblesavila? Lili je izvadila sliku iz novanika i pokazala mi je. Nos i oi imala je na njega, mladia od dvadesetak godina, stisnutih usana razvuenih u smijeak i s ivanicom bijelih, nazubljenih latica, zataknutom u zapuak vojnike jakne. Posegnula sam za slikom, ali mi je Lili odgurnula ruku: Moe gledati, ali ne i dirati. Kaiprstom sam kucnula Lili na elo. Ti-du-di-du. Jesi li se nagledala? Ne, pa cijelo se vrijeme njie. Tada je Lili sliku okrenula naopake pa je izgledalo kao da joj otac visi objeen za noge. Vrci ovratnika i kapa bili su retuirani i ta su se mjesta sjajila, iako je fotografija bila blijeda. To sam odmah primijetila, a moglo se vidjeti i kad je fotografija bila okrenuta naopake. Kad se zastidite, oi vam se suze, ali Liline su bile razrogaene i bez sjaja. Lili je traila svau, ali ne zbog retuiranih mjesta na uniformi. Spremi je, rekla sam. Zato? Pa guta ga oima! Molim, zavikala sam. to molim, odvratila je. Pa ti si ljubomorna? Ti si ljubomorna, za mene je on premlad! Sada bi ba bio po tvom ukusu. Na to jo nikad nisam pomislila. Ali ja jesam, rekla sam. Svakog dana nakon posla bila sam sretna: nisam vie morala gledati Nelua. Hodala sam gore-dolje ispred prljavih kueraka na stanici. Prozorske klupice virile su pedalj iznad plonika. Iza zavjesa zimi je ve popodne bilo upaljeno svjetlo. Ono malo leda u udubljenjima na cesti blistalo je poput razlivena mlijeka. Pokraj mene su tutnjei prolazili kamioni. U snjenoj praini iza kolaa pojavio se mrtav djeak sa zmijama od praine. Od kako je bio mrtav, bre je trao, a moj je tata bolje vozio. Kad bi tutnjava utihnula i slegla se snjena praina, vie se nisu nazirali rubovi ceste. Propustila sam dva-tri tramvaja. Paul je ionako radio pola sata due od mene. Nita me nije vuklo kui. Dolazili su i drugi kamioni, a ako bih imala sree, izmeu njih bi naiao i pokoji autobus. Jednom su mi se djeak i tata osvetili, jer su se preesto morali pojavljivati. Na tramvajsku je stanicu doao mukarac s kovegom u ruci. Prolo ljeto Paul je nakon posla ponovno morao sjesti na motor bos i bez koulje, odjeven samo u posuene hlae. Dok se tuirao, nestalo je sve to je imao na sebi: koulja, hlae, gae, arape i sandale. Iako su prostorije za presvlaenje od proljea uvali, to je ljeto Paul ve etvrti put nakon tuiranja ostao gol do koe. Kraa se u tvornici ne smatra neim loim. Tvornica pripada narodu, a budui da su radnici narod, svatko uzima neto od narodnog vlasnitva: eljezo, lim, drvo, vijke, ice, sve to se moe ponijeti. Pritom se kae: Danju se uzima, a nou se krade. Osim toga, jednomu nestanu arape, drugomu koulja, a nekom treem cipele. I prije nego to su poeli uvati svlaionice, nikoga nisu toliko okradali kao Paula. I samo su njemu uvijek ukrali svu odjeu. Paul nije nosio upadljivu odjeu. Paulova sramota to je u tvornici ostao gol kradljivcu je bila vanija od ukradenih stvari. Netko je Paula elio poniziti. Paul je pozorno promatrao kolege dok govore, smiju se, jedu, rade i vuku se amo-tamo po hali. Svi su se ponaali kao i obino, ali netko e se ve jednom zaboraviti i pogrijeiti, govorio je Paul. A tada e se, govorio je, s njim razraunati pred svima. Kako, pitala sam ga. Izmlatit u ga tako da e poeti skviati ko mi. Neki u odreenom trenutku zaviu pa zna da je dosta. Ali ako netko uti, njega udaraju dok ne padne mrtav. Bojala sam se da se Paul ne izgubi u svojem sljepilu i rekla: 35

Kradljivca odjee treba svui i gologa ga potjerati kroz tvornicu. Tada e biti manji od mia, a ti nisi nita uinio i nisi kriv. Da, treba raunati s tim da to moe biti svatko. Bio to i netko od starijih ili neki rahitian mladi kojemu su ui vee od stopala, pokazat u ja njemu. Odjee ima dovoljno, zamisli da ti je netko ukrao tvoju skupocjenu kou, govorili su kolege Paulu. uo sam da su ti se juer smrznule bradavice na prsima. I da si se nasapunao i ekao maserku, a nje niotkuda. Paul se smijao zajedno s njima. Tih nekoliko aljivaca bilo mu je drae od utljiva krda mrtvih oiju. Iako je razlikovao te dvije skupine, Paul nije uspio otkriti kradljivca. Ili se kradljivcu nije omakla pogreka ili je Paul nije primijetio. Kad je zavrio s tuiranjem, vidio je da je nestala ak i njegova rezervna odjea koju su svi, za sluaj da ih okradu, drali u ormariu za alat. U naem socijalizmu radnici izlaze iz proizvodnje goli, rekao je Paul u tvornici, svakih se nekoliko tjedana osjeate kao da ste ponovno roeni, a takve stvari pomlauju. Kad bi aljivci ujutro ulazili u halu, pozdravljali bi ga: Golo jutro. Pri jelu bi mu zaeljeli: Goli tek. Na povratku kui: Gola veer. Na partijskoj sjednici meu njima vie nije bilo razlika, rekao je Paul. Svi su sjedili u drugom redu poput dasaka u ogradi. Sa sljepooica im je kapao znoj, kosa im se slijepila, a nisi znao da li od sunca ili straha. Dlanove nisu micali iz krila kako netko ne bi pomislio da se javljaju za rije. Prljavi i tvrdi, dlanovi su im nepomino leali u krilu ili na stolcu ispod bedara. U prednjem dijelu dvorane za sjednice bile su navuene zavjese. Predsjednitvo i prvi redovi bili su u sjeni, ali ti su stolci bili prazni. Ondje je stajao Paul, sam, I morao je izrei kritiku na vlastiti raun i potom sjesti u red koji je bio u sjeni, na jedan od stolaca to bi zakripali im biste udahnuli. A on je morao duboko udahnuti, jer se ak i zrak koji je udisao pognuo. Jo kao balavac, u drugom razredu srednje strojarske kole, Paul je, kako je rekao, uao u Partiju. Paulova je majka rekla: U ovoj zemlji moe biti ne znam kako pametan, moe se postaviti na trepavice, ali bez crvene knjiice sve e ti biti uzalud. Ona je bila djevojka sa sela, koja je od polja repice pobjegla u grad, u tvornice teke industrije u kojima je bilo pet puta vie mukaraca nego ena. U krevetima, donjim dijelom tijela, postala je komunistica. Lijepo oblikovana i oplemenjena, rekao je Paul. Jer to je ona znala? Znala je kukiati, sijati, eti, krpati arape, proiti tkaninu na ivaem stroju, dobro plesati i musti koze. Njezin je partijski rad zavravao izlaskom iz postelje, ali je zato jako dobro znala u kojem trenutku djevojka lijepa stasa mora prestati mijenjati mukarce. Osjeaj za to nikad nije izgubila i za dlaku je izbjegla tetu tako to se udala za Paulova oca, junaka socijalistikog rada. Postala je vjerna i takvom ostala. Suprug ju je pokuao nauiti jezik Partije. Bila je pametna, ali prelijena da bi nauila govoriti jezikom u kojem nije bila rije o mirisima i okusima niti o zvukovima i bojama. to god joj je Paulov otac rekao da ponovi, iz njezinih je usta zvualo kao ruganje: U naoj je snazi napredak. Govori tie, rekao bi on. Onda je pak zvualo neuvjerljivo. A neto glasnije pretjerano. Govori o naoj stvari, rekao je on, ne smije se u to unijeti. Zato, pitala je, kad sam i ja naa snaga. Tako moe govoriti kad po brdima i dolinama tjera ovce, ali na partijskoj sjednici mora drati jezik za zubima. Obuka je trajala cijeli sijeanj. Paulova je majka rekla da bi radije oistila snijeg s najveeg brda, nego da mora nauiti taj jezik. Njezin je mu odustao. 36

Za tri je dana cijela tvornica znala da sam se doselila Paulu u nakoeni neboder, iako Paul to ba nikomu nije rekao. Jednako brzo za to je saznala i njegova majka. Nesigurnim rukopisom prepunim pogreaka napisala je sinu pismo obraajui mu se reenicom: Sunce moje, ivote moj. Nadalje je pisalo: Ima djevojaka koje slie cvijeu i anelima. Ali ti si se, sine moj, zaogrnuo rupcem u koji su se ve mnogi obrisali. Ta ena ne voli ni tebe ni svoju zemlju. Srce e ti zatrovati. Ne dovodi mi je u kuu. Svoj ivot povlai po blatu. Molim te, dijete moje, prekini s njom. Ispod poljubaca koje mu je poslala nije pisalo tvoja majka, nego je stajao njezin potpis, kitnjast i uvjeban, kao da je naitana ena. Paul je bio siguran da joj je netko diktirao to da pie. Njene rijei i rukopis bili su mu poznati. A tko ju je potpisao tim kitnjastim rukopisom? To je njezin rukopis, rekao je Paul. Njegov ju je otac nauio da se potpie, to joj je ilo jednako dobro kao i krpanje arapa ili muzenje koza. Paulov je otac smatrao da se po potpisu vidi kakav je ovjek, i to vie nego po oima. Budui da je njegova ena rijetko morala pisati, ali je u tvornici esto morala potpisivati formulare, nakon neuspjenog sijenja nauio ju je da se potpie krasopisom i vjebao s njom potpis na rubovima novina. To je pismo razlog zbog kojeg Paulovu majku do danas nisam upoznala. Godinu dana nakon oeve smrti, nakon to je skinula crninu, majka mu je u pismu poslala fotografiju. Trajna frizura, okruglo lice, podbuhlo od starosti, trebalo bi biti dobroudno. Umirovljena bravarica, koja nakon alovanja za muem prvi put izlazi u slastiarnicu i jede kola. Kratki rukavi otkrivaju joj mesnate, otromboljene nadlaktice. Na lanku nosi muki runi sat, liicu dri sa svih pet prstiju. Lijevom rukom pritie torbicu na krilu. Paul je priao kako na jednoj sjednici nije utjela i kako se javila za rije u vezi s propuhom u hali. Mukarcima je lako, rekla je, oni obuku dvoje dugih gaa i ne mogu se prehladiti, a nama enama pue po ui. Svi su prasnuli u smijeh, a ona se zblenula i ispravila: No, mislim, pue nam po onoj stvari. Nakon sjednice na putu kui Paulov ju je otac pljusnuo rekavi: Zar ti nije jasno da e i mene potpuno unititi? Svoj je bijes iskalio na njoj na ulici, nije se mogao strpjeti da dou kui. A moda se kod kue to ne bi usudio napraviti. Bilo je to jedan jedini put da ju je udario. Od sljedeeg su je dana svi zvali stvar. Taj je nadimak u tvornici imala do mirovine. Prije nego to smo se Paul i ja vjenali, inenjer ga je pozvao k sebi i rekao mu: Ba si izabrao pravu damu, zamijenila te nekim digiem. Jo uvijek stigne odustati. Meni je bilo svejedno to je on rekao. A ono to je odgovorio Paul, bilo je, kao i uvijek kad bi govorio istinu, pretjerano hrabro: Zaprosio sam ruku Staljinove keri, ali ona je naalost ve zauzeta. Uz taj odgovor dolo je i nae vjenanje pa je inenjer samo ekao Paulov sljedei krivi korak. Da Paul i nije bio rekao kako radnici iz proizvodnje izlaze goli, oni bi mu predbacili neto drugo. Pogreka se nekomu uvijek moe nai, a ukradena odjea nikad. Hvala Bogu pa na mostu nema stanice. Rijeku ne elim gledati. Ono to je u vodi, u meni izaziva nelagodu. Pa bilo ono to rijeka vidi okrenuto i naopake ili tekla struja u uvijek istom smjeru, od rijeke se svima zavrti u glavi, a mene pone stezati u grlu. Ipak je moram gledati. Vrbe mi se ine veima, a za velikih vruina vodostaj je nizak. Iznad rijeke je Sunce, a njegove zrake palucaju poput plamiaka i bodu vas popui noeva. ovjek s mapom sjedi nakoso i mirka. Odjednom se dosjetio za to bi mu mapa mogla posluiti pa je prislanja uz staklo. Tako je i meni dobro i da nisam sva luda od gledanja u rijeku, mogla bih gledati samo u mapu. S obje strane kola promie ograda na mostu, a s jedne je strane mapa na staklu, poput vrataca kroz koja se moete provui. Izmeu korica su papiri, vjerojatno sudski spisi s imenima, peatima, potpisima i nekim kaznenim djelom. im idete na sud, ne pie vam se 37

dobro. Moda je mukarac netko tko nije stranka u parnici i eli u miru jo jednom sve proitati, a moda je i optueni, koji je prije zavrne rasprave dobio kratak predah. Bilo kako bilo, njemu je lako, on bar zna to u sudskim spisima pie. Ja sam pozvana na razgovor tono u deset, a on smije kui ve prije devet. Odjea mu je uredna. Bi li neki optuenik koji se rano ujutro priprema za izlazak iz kue mogao voditi rauna o tomu da s odjeom uskladi i kope na manetama, da se savreno obrije i oisti cipele? Naravno da bi imao razloga za to: za razliku od suca, optuenik bi - iako to u optubi nita ne mijenja - trebao ostaviti besprijekoran dojam. A moda je mukarac s mapom jednostavno tat i svaki dan izlazi besprijekorno odjeven. Da biste se tako odijevali, morate imati posao na kojem se neete zaprljati. A mogue je i jedno i drugo. Sasvim sigurno ima i sudaca koji su optueni. Razlozi za teke optube lako se nau, pa meu optuenicima pouzdano ima i ljudi koji uz odijelo nose odgovarajue gumbe na manetama. I sudaca koji napamet znaju sve to je zakonom zabranjeno. Ako njihova djeca uine neto to je zabranjeno. I njihova djeca odrastaju izvan roditeljske kue i ne razlikuju se od mene i Lili. Tko je moja mama da bi je neto bili pitali onda kad sam napisala one ceduljice. Moj je tata bio pokojni, a Lilin ouh ve je bio u mirovini. Da su on ili moj tata bili suci, Lili prije bijega za to ne bi nimalo marila, kao to ni ja za to ne bih bila marila prije no to sam napisala ceduljice. I djeca sudaca uju to se dogaa u svijetu, kao i svi drugi u ovoj zemlji, i ona odlaze na Crno more. Pogledaju preko granice i cijelim ih tijelom neto vue nekamo drugamo. Ne morate ivjeti loe da biste pomislili: ovako kako ivim ovdje ne mogu ivjeti zauvijek. Kao i Lili i ja, i djeca sudaca znaju da se i nakon vojnika na granici nebo protee dalje, sve do Italije i Kanade, gdje je bolje nego ovdje. Samo da me prati srea, prieljkuju svi, ali za tu sreu ne mole graniare. Neki za nju mole Boga, neki prazno nebo. Koga god da molili, ponekad se sve dobro okona. Katkad poput gredice gusto zasaene crvenim makovima, katkad tako da ostanete preputeni sami sebi, kao Lilin oficir, a ponekad navrat-nanos, kao kod mene. Prije ili poslije, ovako ili onako, ali ipak ste pokuali. Paul je kui doao bos, kolegine rezervne cipele nisu mu odgovarale. Taj put nije trebao koulju, dogodilo se to usred ljeta. Hlae je morao posuditi. Rubovi su im bili prekratki za dvije irine dlana, u struku bi u njih stala tri Paula, a oko pasa vezao je icu. Stigavi kui, Paul se, sitnim koracima pleui po hodniku, poeo aliti na raun vlastitog izgleda. Stranjica mu je visjela do koljena. Ispruio je ruke i poeo me sve bre okretati oko sebe. Uho sam prislonila na njegova usta, a dlan na njegova prsa i zatvorenih oiju sluala kako pjevui neku pjesmicu. Pod rukom sam osjetila snano lupanje srca i rekla: Ne luduj toliko, srce ti tue poput krila divljeg goluba. Pleui sve sporije, izbacili smo laktove jedno prema drugomu, a stranjice prema van, tako da smo imali mjesta izvijati se u trbuhu i nogama. Paul me gurnuo lijevim kukom, pa desnim, te se, izvijajui se u trbuhu, odmaknuo od mene, na to su se i moji kukovi poeli njihati sami od sebe. U glavama nam je bio samo taj takt. Tako pleu stari ljudi, rekao je Paul, a zna li da je moj otac kvrgave kukove moje majke, dok je bila mlada, zvao tango-kukovima? Crveno lakiranim cipelama gazila sam po Paulovim pranini nonim prstima i pjevala: ivote, ivote, brate ivote, Kad u se zasititi tvoje ljepote? Moda kad posljednja kora kruha ode Ili kad ispijem posljednju au vode. Moda kad mi oko tijela zaklopoe lijes Ili s tobom, ivote, otpleem zadnji ples. Tko se rodi, taj oajava A tko umre, prekrije ga trava...

38

Kakve li umotvorine. Smijali smo se pjevajui pjesmu u kojoj nam smrt dolazi kao poklonjeni dio plaenog ivota. Gutali smo slogove, ali takt nismo izgubili. Odjednom me Paul odgurnuo i zavikao: Au, patentni zatvara! Pokuala sam zatvara povui, ali nisam uspjela. Kad je Paul izvukao icu koju su drale vrpce na pojasu hlaa i bacio je u kut sobe, stranjica je skliznula do peta, a sprijeda su mu hlae ostale visjeti. Ja sam mu trebala odrezati stidne dlake to su mu zapele u patentnom zatvarau, ali od silnog smijeha nisam to mogla uiniti. Paul mi je drui uzeo kare iz ruku: eno Boja, brii. Kamo, pitala sam. Pustila sam Paula da to uini sam, ali sam se i dalje toliko smijala da mi je glas poeo grgotati kao da mi ponestaje zraka. Nastavila sam se smijati sve dok mi i nije ponestao. Onda duboki udah i izdah, odjednom previe zraka, a na kraju premalo. Ali na poetku je to bila srea. I to to se moe plesali na smijeh i to moe puknuti kratka nit za koju smo cijelo vrijeme bili vezani. I to nam pjesma o smrti moe iznutra zagrijati sijepooice, i to mora da je bila srea. I sve dok se jedno pred drugim nismo postidjeli, a ta nit nije postala kraa od nosa, tako dugo je to bila srea. Nakon toga Paul je prstima proao kroz kosu, a ja sam stisnula prste u ake zabivi nokte u meso poput kanjena djeteta. Tiina nakon sree dola je odjednom, kao da se namjetaj najeio. Niice smo pali natrag u bezizlaznost, Paul prvi. On se uvijek bojao da emo se naviknuti na sreu. Dok sam se ja jo smijala, on je odrezao stidne dlake i kare su ve visjele na ploi za kljueve, a goleme rezervne hlae leale u kutu. Paul se u gaama vratio u dnevnu sobu i zastao u pravokutniku sunanih zraka, to su obasjavale dio poda i zida prelamajui u visini koljena sjenu Paulovih nogu. Zato se uvijek tako zlurado smije, pitao je. To je zvualo kao kad bi Nelu rekao: Evo ti, sad se moe veseliti mojoj nesrei. Kad je rije o Neluu, bilo je to istina, veselila sam se njegovoj nesrei jer mi je to trebalo. U nanoenju tete drugima Nelu je bio nenadmaiv. Ali ja sam bila bra na jeziku i spretnija od njega. Kad se brijao, zaboravio bi obrijati dlaice na bradi, kad je kuhao kavu, grija u obliku ipke prevrnuo bi se i ispao iz lonia. Vezice na cipelama zavezao bi na jedvite jade i to je trajalo beskrajno, ali nikad ne bi uspio zavezati ih u pravilnu petlju. O gumbima je mogao puno priati, ali ih nije znao priiti. Ti zbilja ima dvije lijeve, rekla bih mu kad ne bi uspio neto napraviti. Svakih nekoliko dana udario bi sljepooicom o vrata ormara. Kad bi tek nailjena olovka pala na pod, sagnuo bi se i zaboravio da mu je iznad glave otvorena ladica. Za svaku svjeu masnicu rekao bi: O, danas smo zaradili jo jednu ljivu. Nasmijavi se, pobjegao bi od mog prezira u tvorniko dvorite, gdje je pred drugima ponovno bio autoritet. Ma koliko da je izbivao iz ureda, kad bi se vratio, ja sam se jo uvijek smijala ili bih se ponovno poela smijati. On bi masirao svjeu masnicu, pokraj koje su bile zelenoplave od proteklih dana. Moji su napadaji smijeha koje je izazivao Nelu vjerojatno nalikovali onima koji su obuzimali mene i Paula. No Nelu bi kod mene izazivao prezirni smijeh i od samog poetka taj je smijeh bio zluradost. Nelu je zasluio svaku nezgodu koja mu se dogodila. A i ono to mu se dogodilo bilo je premalo. Uivala sam u tomu to je Neluu smetala moja naopaka srea. Ali ona nije bila neto iskvareno. Iskvarena je bila Neluova srea to to me doveo u takav bezizlazni poloaj da su me otpustili. Temeljito brijanje, vezanje vezica, ivanje gumba ugodnosti su samo za vlastitu upotrebu. Ali takvim se stvarima ne moete dokazati u nekoj tvornici, ondje su vane sasvim druge stvari... Moja je naopaka srea, naravno, bila to vea to je vea bila teta koju bi Nelu napravio. Nakon prvih ceduljica koje su nali moj je smijeh zvuao kao da mi se fuka zbog tete koju su mi nanijeli. Ali taj me smijeh nije mogao zatiti. 39

Nakon naeg plesa Paul se javom odvezao u grad kupiti dva para novih cipela. Jedan par za noenje, a drugi kao rezervne cipele koje dri u ormariu s alatom. Pogledom sam pratila Paula, a dolje na ulici crvena je java bila lijepa poput crveno emajlirane limenke za kavu na kuhinjskom stolu. Prola sam preko sunane mrlje na hodniku i nisam znala kamo sa sobom. Uto sam u ostavi ugledala prve vjenane cipele, bijele. Druge takve bile su smee. Iznad njih su bile Paulove sandale s rupama na potplatima od prolog ljeta. Jesen je dola preko noi. Oblaci su leali nisko, kia je razmoila trulo lie to ga je tlo upijalo. Preko noi smo odbacili ljetne stvari u najudaljeniji kut ormara i sad nam je novac trebao za toplu odjeu, a ne poprilino skupe potplate na sandalama. Sandale ne bih bila odnijela postolaru ve i zbog loeg vremena. Osim toga, treba jo dugo da doe sezona za njih. Novca nismo imali ni za prijeko potrebne stvari. Sunana je mrlja sada obasjavala samo pod, ali ne i posuene hlae, do njih jo nije doprla. Ni ja ih nisam dirala. U stanu je zavladala tiina od koje narastete do stropa, gdje ne moete biti. ak bi i tanjur to pada sa stola ili sliku to pada sa zida, kao da moj tata ponovno umire, bilo lake podnijeti. Neodluno podigavi ruke, krenula sam po osunanom etverokutu kroz sobu da zatvorim prozor, ali prije toga sam ipak pogledala van: na ploniku na kojem nitko normalan ne bi parkirao crveni je auto u kojem sjede dvije osobe. Jedna od njih lamata rukama, a druga pui. Izala sam iz sobe na hodnik, ula u kuhinju pa izala na hodnik. Poznat mi je taj hod, kad zaboravite to ste namjeravali i prije nego to ste na to pomislili. Kad se ushodate po prostoriji vukui noge ili ih previsoko diui ne bi li to bre pobjegli od vlastitog nosa. Vjenane cipele bacila sam u ostavu i zatvorila vrata. Uzela sam Paulove sandale i s njih obrisala pauinu. Na lijevom potplatu bila je zalijepljena zgaena kupina. I zbog toga, a i zbog crvenog auta odjednom sam se svega sjetila: prolog ljeta na rijeci, Paulove golotinje nakon tuiranja u tvornici, naeg plesa u hodniku i kako mi je grubo Paul istrgnuo kare iz ruku. Bilo bi bolje da su nam u glavi prave, opipljive stvari umjesto misli kojima si beskrajno razbijamo glavu. Da su nam u glavi ljudi koje elimo imati uza se ili kojih se elimo rijeiti ili pak predmeti koje smo zadrali, odnosno izgubili. Tada bi bilo reda: u sredini glave bio bi Paul, a ne moje grevito hvatanje za njega ili bijeg od njega u ljubavi koja je uvijek jednaka. Po sljepooicama prostiru se plonici, koliko ih je volja, a po obrazima su prodavaonice s izlozima, ne moji besmisleni ciljevi u gradu. A na zatiljku, to se ne moe izbjei, na zatiljku je Albuov kurir, koji ondje dolje moda sjedi u crvenom autu prije nego to e pozvoniti na naim vratima da mi prenese poziv na sasluanje. Usmeno, kako bih se bojala da ne pobrkam dane, jer Paul ili ja nismo dobro uli. Da, bilo bi bolje da je u stranjem dijelu moje glave taj kurir osobno nego da, kad ponovno doe, na vratima zaujem njegov tihi glas koji u mene prodire poput svrdla, a ondje je jo od posljednjeg puta. Na zatiljku je most na rijeci i moj prvi suprug s kovegom u ruci, ali ne i nagovaranje da skoi. A u malom je mozgu, u sreditu ravnotee, stol na kojem poiva muha umjesto hrane koju veerate, a niste gladni. Sve same opipljive stvari, koje u glavi jedino trebaju mjesto na kojem e biti. Povrine i bridovi, koje lako razlikujete po tome moete li se na njih osloniti ili su vam teret. A u meuprostoru ima mjesta za sreu. Sandale sam zamotala u novinski papir i stavila ih u plastinu vreicu, pokraj crvenog auta nisam eljela proi sa smotuljkom u novinskom papiru pod rukom. Htjela sam neto uiniti za Paula, nakon to sam se predugo smijala. Htjela sam vidjeti kako izgledaju ona dva lica u autu. Nisam vie znala vuku li me van ta lica ili Paulove sandale. Neki ljudi ne odvajaju samo predmete od misli, nego odvajaju i misli od osjeaja. Pitam se kako. To da lastavice, nanizane na oblacima iznad polja graha, imaju jednake vrke krila kao to ih imaju Neluovi brkovi neshvatljivo je, ali to je samo pogreka. Kao i kod svih pogreaka, ne mogu shvatiti ele li predmeti ili misli da tako bude. Budui da je tako, razum bi morao biti dorastao pogrekama i morao bi moi podnijeli ih onoliko koliko ima stabala na Zemlji. Smotala sam dvije novanice od pedeset leja u male etverokute i stisnula ih u ruci u kojoj sam ponijela i plastinu vreicu. Dizalo je krenulo, lice mi je poskoilo u zrcalu prije nego to su mu se pridruile i noge. Dno je dizala u vonji lupkalo.

40

Prila sam crvenom automobilu. Htjela sam pokazati onim dvoma da na svijetu ima pogreaka pa sam sila do njih umjesto da se oni popnu. Kroz otvoreni prozor na vratima pitala sam: Imate li vatre? Nakon toga sam namjeravala dodati: Hvala lijepa, ali ne puim, samo me zanimalo imate li vatre. Bila sam uvjerena da e mi netko od njih odmah dati vatre da me se rijei, ali sam se prevarila. Dogodilo se drukije. Mukarac je odmahnuo glavom, a ena se obrecnula: Ne, zar ne vidi da ne puimo? On je dlanove poloio na volan i nasmijao se kao da je ena uspjela zadati mi gadan udarac. Na njegovu peatnjaku sjajila su se dva slova, A i N, a na eninoj glavi kosa, crna poput gavrana, dok mu je neto aptala na uho. Koa lica bila joj je masna i preplanula od sunanja na bazenima, a oko vrata je imala ogrlicu od arenih koljaka. Rekla sam: Niste li ono maloprije puili i opet ete im se maknem? Ili mi se, dok ste se latali to samo uinilo? O, madam, rekla je ona, ako se danas jo nisi pojebala jer ti se mu nakon posla kurva, dovedi si iz bara nekog s dobrom batinom. Taj e ti istjerati sve muice iz glave. Ma ne, odgovorila sam, priekat u svoga, on ima telegrafsku tangu po kojoj se diem u nebesa. Naravno da se njih dvoje nije hvatalo ovdje, nego negdje drugdje. Ona me odmah napala jer se osjeala kao da sam je u neem uhvatila. I on, inae se ne bi skutrio na sjedalu manji od makova zrna. On je vjerojatno bio u slubi, a ona mu je kratila vrijeme. Prije nego to je ena zatvorila prozor, rekla sam joj: ini mi se da oni koji pate od nejebice ovo ljeto nose ogrlice od koljaka, ili su to sasuena golublja govna? Ogrlica od koljaka doista je tako izgledala. Dok sam se udaljavala, ula sam odjek vlastitih koraka i obuzela me neka munina. Vrata bara bila su irom otvorena, nisam pogledala unutra, gledala sam lipe za koja sam znala da nisu pijane. Ali ula sam pijane glasove. Za leima sam osjetila smrad rakije, kave, dima, raskunih sredstava i ljetne praine. U postolarskoj se radionici prvi put nije ula glazba. Na stolu vie nije bilo kasetofona za ije su kuite baterije bile privrene komadiem lastike od gaa. S druge strane stola sjedio je mlad ovjek izboene eljusti, usne mu se ne bi spojile ni kad bi zatvorio usta. Budui da oko pasa nije imao pregau, pomislila sam da je to postolarev zet, harmonika. Pitala sam za starog postolara. Mladi mukarac prekriio se etiri puta i rekao: Mrtav je. Gdje je pokopan, pitala sam. Poeo je kopati po ladici. Vjerojatno trai neku ceduljicu, pomislila sam, ali on je izvadio i zapalio cigaretu. Jeste li doli zbog cipela ili ste doli traiti grobove? Odmotala sam cipele iz novinskog papira, a on je otpuhnuo dim, gledajui pozorno moje prste, kao da bi iz cipela umotanih u papir na njega netko mogao zapucati. Je li postolar bio bolestan, pitala sam. Kimnuo je. to mu je bilo? Nije imao novca, odgovorio je mladi. Je li se ubio? Kako to mislite? Pa ja pitam vas, ja nita ne znam. Odmahnuo je glavom. Kad umre starac, mlad ovjek nije za to kriv, ali barem moe suosjeati. A ovaj je mazgov sretan to se izmeu prodavaonica u koje od jutra do mraka zalazi puno ljudi oslobodila postolarska radionica. Zagasivi cigaretu u limenci, rekao je: Grob mu je u Ulici murvi, je l to dosta ili vam moram rei i u kojem je redu? 41

To mi je dosta i vie nego to mislite. I meni je svega dosta, dodao je, od oujka, otkad sam ovdje, svi me ispituju o starom postolaru. Mislila sam da ste vi njegov zet, rekla sam. Boe sauvaj. Prvi dan u radionicu je doao neki s okom plavim i utim od udarca, izgledao je kao kanarinac i pred nosom mi je iz radionice iznio sve stvari. Odnio mi je kou, ekie, kalupe, kope i avle, ak i brusni papir, pastu za cipele i etke. Poeo mi je priati da to ne ulazi u cijenu radionice. ovjee, to ti je, ja sa sobom nita nisam donio, sve sam ostavio svom nasljedniku u Josefstadtu! Rekao je da ako elim sve to mogu od njega otkupiti. Znate to, njegovi su samo ekali da se to dogodi, nisu imali novca ni za kruh. Nisam ja s kruke pao, pa neu valjda kupovati ono to mi pripada. Postolar je imao puno muterija, rekla sam, znai da je imao i novca. Njegova je ki sve zapila, rekao je mladi, i prebila je mua, zato je onako i izgledao. Dok je odnosio stvari iz radionice, pitao sam ga je li i on postolar. Na to je ispruio svoje bijele prstie i rekao: to je tebi, zar ja moda izgledam kao ti? Pitao sam ga to e mu onda sve te stvari. Da sviram harmoniku, odgovorio je. Aha, otuda ti modrice po licu, dobacio sam mu. Ne, rekao je, modrice su mi dar od ene. U baru uvijek sjede dva policajca. Razmiljao sam da li da ih pozovem. Ali ovdanji me policajci jo ne poznaju dobro, pa bi mi to samo donijelo neugodnosti. Harmonika bi jo rekao da sam ga ja nalupao. A zapravo sam to i trebao napraviti, nabiti mu ljivu i na drugo oko, jer to je i zasluio. U Ulici murvi rastu samo bagremi. Pijanac ivi na poetku ulice. Na kraju ulice poiva Lili. A sada i postolar. Stari je postolar bio suhonjav i sitna rasta, ali je imao velike ake i neravne nokte na prstima, smekaste od rada s koom, lijepom poput arko prepeenih kotica bundeve. Kad bih ula u radionicu, prstima bi proao preko vrha glave, kao da ima kosu. Sjajei se poput staklenih kugli, ela mu se znojila, dok je iz kasetofona glasno odjekivala narodna glazba. Pomislili biste da e se ela razbiti ako njome o neto kvrcne. Oho, opet su nam se cipele izlizale od plesa, alio se. Ne znam je li se alio. Samo znam da sam, neposredno prije nego to sam ula u radionicu i ugledala novog postolara, prvi put doista plesala uz neku pjesmu u kojoj nam smrt dolazi kao poklonjeni dio ivota. Odonda kad sam s muem bila na plesu u restoranu, nisam vie nikad plesala, ni s Paulom. Nisam smjela otii starom postolaru nakon plesa s Paulom, trebala sam ekati barem jo jedan dan, tada bi postolar jo bio na ivotu. Za njegovu sam smrt ja bila kriva. Sve dok mu ena nije otila u umobolnicu, postolar je bio muzika, kao i njegov brat, urjak i zet, koji jo i danas sviraju u restoranu na korzu. Ja nisam muziar, rekao mi je, muziari sviraju po notama, a muzikai prema dui. Ja ne volim plesati i nisam vie nikad htjela imati mua koji voli plesati. Kad sam upoznala Paula, razgovor sam odmah skrenula na ples. Zar je to toliko vano, ja ne volim plesati, ene su te koje vole plesati. Ja poznajem samo one mukarce koji su prisiljeni plesati, rekao je Paul. Pa pleu pola noi da bi nakon toga mogli jebati petnaest minuta. Kako to, moj prvi mu voli plesati, rekla sam, lud je za plesom. Ti kae da je to sporedna stvar jer jo nikad nisi bio u braku. Uvijek kad bi zasvirala glazba nisam vie mogla razumjeti svoga supruga. Njegova ovisnost o plesu i moja mrnja prema plesu potpuno bi nas razdvojile. Kad bi svirala glazba, izmeu nas su se otvarali ponori. Ja sam se povlaila u sebe, odustajala i postajala mlitava, a on bi se raspametio i postao neobuzdan poput navijene igrake majmuna. Kad smo se svaali, bilo bi bolje da smo utjeli, kako raskol izmeu nas ne bi bio jo vei. Od nae bi pak utnje bolja bila svaka izreena grubost, jer ono to se izgovori u svai puno je lake oprostiti od uvreda koje brojimo utei. Mislim da je bio poetak rujna kad smo oboje uzeli godinji odmor. Nismo imali novca da odemo na Crno more ili u Karpate. Zato smo si htjeli priutiti barem jedan veernji izlazak pa smo na kraju tjedna otili u restoran. Moj je mu htio da idemo u Palace na korzu, gdje je svirao najbolji orkestar u gradu, iji su lanovi svi bili iz postolareve obitelji. Meni je to bilo preskupo. Preostao nam je Central, gdje se za dvjesto leja moglo jesti i plesati. I drugi su kao i mi morali paziti na novac pa je restoran bio pun. Meso je imalo kiselkasti okus, a salata od kupusa zaudarala je na praak kojim se istrebljuju krumpirove zlatice. Imali su samo bijelo vino, jer ono ostaje 42

prozirno i kad se razvodni. Veini gostiju jelo je prijalo, komadiima kruha skupljali su hranu po tanjuru kako nita ne bi ostalo. vakali su poput zeeva da to prije mogu zaplesati. A ja sam vakala pretvarajui hranu u ustima u kau i tako odugovlaila. Moj mu jeo je bre od mene, ali u usporedbi s drugima gotovo bez ikakve urbe. Odgovaralo mi je to je orkestar loe svirao, nisam eljela plesati. Mom suprugu to nije smetalo, jer njega bi ponijela svaka glazba. Gledala sam plesae na podiju. Oni su se osjeali kao i moj suprug. Budui da su svi gosti u restoranu pazili na novac, eljeli su za njega dobiti to vie pa su razdragano klicali. Mukarci su veselo podcikivali, a ene su ispod glasa pjevuile as brr-brr as ju-hu-hu. Kad bi potpuri zavrio, smijali su se kolutajui oima i teturajui poput tekih ptica to slijeu. Moj je suprug sve pojeo i salvetom obrisao usta. Kroz staklo ae vidio se lelujav obris njegova nosa. Cupkao je nogama ispod stola, a gornji je dio tijela ukoio. Pod ispod stola podrhtavao je. Rekla sam: Moda mi to putujemo, pod podrhtava kao da smo u vagon-restoranu. Vi biste plesali i uz kripu vrata ili zrikanje zrikavaca. Ne, nisam smjela rei vi i spomenuti i njega, koji je ve neko vrijeme morao gledati kako drugi pleu i patiti. Odgurnuo je au na sredinu stola i ukoeno me pogledao stisnutih oiju to su se na krajevima stvrdnule i izgledale poput kljuanica. Uiljio je usne, poeo zvidukati i u taktu glazbe objema rukama lupkati po stolu. Rekla sam: Ovo je gore nego u vagon-restoranu, zar te mue simptomi apstinencije? Uskoro me trebao za ples. To uskoro bilo je sada. Kako li je samo naglo opustio usne i kratko se nasmijao nastavivi zvidukati, prisila, odluna i ljubazna istovremeno. I ono samosvladavanje, samo da se izbjegne svaa i uzvrati istom mjerom. Konobar je raspremio stol, ostale su samo dvije ae. Blijedi i napeti, kao da na stolu onih dviju aa i nema, sjedili smo svaki na svojoj strani spremni na napad - ja na svau, a on vrebajui trenutak da zaplee. On je pobijedio. Svladao se ne osvrui se na moje izazove, a meni je bilo preglupo svau zapoinjati. Za to smo dali onoliki novac koji e nam sutra ionako nedostajati. Neka se barem on naplee kad smo ve loe veerali. Uhvatila sam ga za ruku i povukla na plesni podij. Pleui smo se probili izmeu drugih parova skroz do orkestra. On me vrtio oko sebe, tipke harmonike rasplinule su mi se pred oima poput daica na rebrenicama. Potpuno si opustila tijelo, ruka mi je utrnula, rekao je. Ne mogu biti laka nego to jesam. Kad pleu, i najdeblje ene postaju lake, ti ne plee, ti se jednostavno objesi na mene. Pokazao mi je najdeblju enu u restoranu, neku stariju gospou koju sam zamijetila jo za veerom. Dok je sjedila za stolom, nisam mogla vidjeti njezinu bijelu haljinu s uzorkom na ahovske figure, samo sam vidjela da je tanjur morala odgurnuti do sredine stola kako bi ga mogla vidjeti preko grudi. Noem i vilicom kratkim je mesnatim rukama jedva dosezala do tanjura. Haljina na njoj lepra zato to ima duboke, guste nabore, a ne zato to ena poletno plee. Ako se i u to razumijem, onda se razumijem u haljine, dodala sam. Ali ne i u ene, rekao je on. ahovske figure izlijetale su iz nabora bijele haljine. Snijeg i striak, bijeli konj moga svekra, svadbena torta ija me bijela glazura grebla po vrku nosa. Glava mi je oteala. Iako sam morala plesati, nisam imala pravo svom muu predbacivati to mu je otac bio namirisani komunist. Sabrala sam se, ali ve sam radila ono to sam maloas htjela izbjei. Drugima mnogo toga moemo zabraniti, ali ne i sebi. Dok sam plesala ispred rasplinutih tipki harmonika, a u mislima me progonila prolost, moj je mu uivao u blizini starije gospoe. Mukarca koji je vodio ahovske figure i upravo veselo podciknuo potapao je po ramenu i rekao: Vaa partnerica dobro plee. Pa naravno, kad ja dobro vodim, odgovorio je mukarac. Gospoin par sad je ponovno podvrisnuo, starija je gospoa zapjevuila, a i podvrisnuo je i moj suprug. Ako jo jednom podvrisne, rekla sam, istog trena bjeim odavde koliko me noge nose. On je jo jednom veselo podvrisnuo, a ja se nisam pomakla; gospoa je zapjevuila brrbrr, a ja sam ostala gdje sam bila. 43

No parovi su se poeli zamjenjivati. Mijenjanje parova odvijalo se bez rijei. Ili su se ravnali prema intimnim zakonima izmeu mukarca i ene ili prema sluaju. Tu nije bilo dogovora. Izgubila sam ritam. Nema te ovjek to vidjeti, ali kad plee teka si kao vrea. Onda plei s onim tankerom, rekla sam, nju e barem moi za neto uhvatiti. Starica, ija je glava drhtala, gurnula me prstom: uj, ima aspirin? Ne. Ali moda ga ima voza, on ima i vode, ne znam jesam li dobro vidjela, ali imao je bocu. On ima bocu, kaem. Oi su joj se odjednom poveale. Onako kao to se to esto moe vidjeti kod starijih ljudi, presvuene opnom tankom kao na sirovom bjelancu, ire se od sljepooica prema sredini. Kako joj glava dre, njiu se i naunice, dva ovalna zelena kamenia. Od stalnog drhtanja rupice na unim resicama izduile su se prema dolje i naunice su gotovo razrezale rubove resica. Pastu i etkicu za zube, to bih joj mogla dati. Moda voza ima aspirin, kaem. Mukarac s mapom posee u dep: Mislim da ja imam jo jedan. Zaukao je izguvanom celolanskom ploicom i izravnao je. Ne, nema vie ni jednog, sad sam se sjetio, jutros sam popio zadnji. Na trgu je ljekarna, kae mladi pokraj vrata. Starica okree glavu: Trebala bih tabletu odmah, kad e doi trg? Ide od jednog do drugog sjedala drei se objema rukama i dolazi do sredine kola. Voza je vidi u retrovizoru: Sjedni, bakice. Jo e se neto dogoditi. Trebao si voziti drugim putem, onda bi bilo blie. Starica tetura do vozaa. ovjee, lijepo sam te pitala i rekao si da sam ula u pravi tramvaj. Ima barem aspirin? Ako se dvoje ne voli, onda je plesanje gore od guve u tramvaju, rekla sam svekru. A kad se dvoje voli, imaju pametnijeg posla, a ima drugih naina da se protegnu noge i da ti se zavrti u glavi. Kako to misli da imaju pametnijeg posla, pitao je, pa plesanje nije napor nego zadovoljstvo, ako ne i uroeni dar i sklonost. I dio kulture. Plesovi u Karpatima sasvim su drukiji od onih u ravnici, na moru ili uz Dunav, a u gradu se plee potpuno drukije nego na selu. Plesati te naue kao dijete, roditelji i roaci. Tvoja se obitelj ponijela olako kad te nije nauila plesati. Puno si propustila. Ne, rekla sam, moja je obitelj bila prije potitena nego to se ponijela olako, nakon logora nitko u obitelji nije imao razloga veseliti se. Ali to je bilo davno, prije nego to si se ti rodila, rekao je. Neki ljudi jednostavno nemaju sree u ivotu i onda se izgovaraju takvim stvarima. Tvoji su jednom imali peh i kau da je to uzrok svemu. No, molim lijepo, ti si mlaa, ali ja imam dovoljno godina. Vjeruj mi, i bez logora tvoji ne bi imali sree u ivotu. Parapu je, kako je moj svekar zvao iri rod, slavio Novu godinu u dnevnoj sobi moje svekrve i svekra. Nikad nisam saznala to parapu tono znai. Meni je to zvualo poput opora, jer je porodica bila velika i u njoj nije bilo osobe od povjerenja. Iako se meusobno nisu podnosili, redovito su se sastajali. Sam moj svekar bio je dvije osobe u jednoj. Trudio bi se ugnijezditi u srcu neke osobe da bi joj onda iznutra lake zadavao udarce. Doli su David, Olga, Valentin, Marija, Georg i jo neki. to ja znam kako se tko zvao. Svi su se izuli. Pred vratima sam izbrojila deset pari cipela. Doli su i najmlai i najstariji brat moga svekra i njihove ene, jedna debela i jedna suhonjava. Srednji je brat bio bolestan i ostao je kod kue, ali dola je njegova ena s bratom i svojom ili njegovom najstarijom keri i jednim od zetova. Zet je bio pijan kao letva. im mu je moj svekar skinuo kaput, sa alom i eirom na sebi odjurio je u kupaonicu povraati. Te sam noi zapamtila dva imena: Anastazija i Martin. Anastazija, tako se, kao i moja pokojna baka, zvala sestrina mog svekra. Bilo joj pedesetak godina, navodno je jo bila djevica i ve je trideset godina radila kao knjigovotkinja u tvornici keksa. A Martin je bio udovac, vrtlar i svekrov kolega. Te je silvestarske noi Martin trebao osvojiti Anastaziju. Ta je hladna kao riba, rekao je svekar, ali jednom e i u njoj planuti iskrica.

44

Sedam-osam puta godinje, kad bi dola rodbina, moj bi svekar okrenuo fotografiju u dnevnoj sobi poleinom prema van. Tada se vidio parapu: njegovi roditelji sa svoje estero djece. Majka i otac sjedili su na koijakom sjedalu, svako s jednom djevojicom u krilu. Djeaci su po dvojica sjedili na dvama smeim konjima. Sve je druge dane u sobi visjela fotografija bijelog konja, na kojem je sjedio mladi s kratkim biem i ulatenim jahakim izmama. To je bio moj svekar, a i nije bio on. Tada se zvao drukije nego danas. Plesala sam s muem i zamolila ga da me ne vrti, pa smo se samo njihali amo-tamo. U prisutnosti svog oca bio je oputen. Potom sam plesala sa zetom, koji vie nije bio onako pijan, nakon to se po dolasku ispovraao. Vukao je noge za sobom, a dok smo plesali fokstrot izgubio je sokne. Martin ih je podigao i objesio na jedan krak lustera. A potom ples s njegovim puncem ili ujakom, pa s braom moga svekra te s Martinom. Stariji mukarci imali su vri stisak, bili su utljivi plesai i morala sam se vrtjeti oko njih bez rijei. Kad mi je svekar priao raskriljenih ruku i olabavljene kravate, rekla sam: Sjednimo za stol, pa moemo malo i priati. Ma daj, rekao je, ples pomlauje. Neposredno prije toga bio je u kupaonici, irio se miris njegova parfema. Iz zdjelice na stolu uzeo je vinju u likeru, to je imala okus po kompotu i za as bi vas opila. Ja sam ih pojela nekoliko komada previe i od njih mi se poelo magliti u glavi. Svekar je vinju ubacio u usta i s vrha kaiprsta lizao crveni sok. Drugom mi je rukom mahao sve dok nisam ustala. Siui koticu, stavio mi je ruku na lea i privukao me k sebi tako da sam osjetila to mu je u hlaama. To me nije nimalo zanimalo, nije me zanimalo ni godinu dana poslije, kad su mu sina pozvali u vojsku. Slagala sam runike u ormar, a on mi je kleknuo iza lea i poeo mi ljubiti listove. Doi, vidjet e, tako e ti biti lake dok njega nema. Stisnula sam noge, zatvorila ormar i rekla: Gadi mi se. Mogao me pitati zato i imao bi to uti. Ali on je rekao: No fino, ovjek si razbija glavu kako da mladima pomogne, a onda doivi ovako neto. Htio je zamijeniti svoga sina. Onda kad sam se ponudila tati to je bilo prijeko potrebno, a bilo je i mogue. Ovaj put to nije bilo mogue. Moj suprug i moja svekrva za to nikad nisu saznali, niti su saznali to znam o bijelom konju, namirisanim komunistima i promjeni svekrova imena. Jednom je ve postao netko drugi, bio je uvjeban. Ormar bi se bio sruio i ubio me da sam to zaboravila. Nisam podigla prainu. I onda sam drala jezik za zubima kako nitko u parapuu ne bi bio nesretan. U tri ujutro novogodinja nam je no izguvala lica kao da smo cijelu godinu proveli u toj sobi. Pohota za svjeim mesom prienjenim u obitelj pretvorila se u dosadu. Brani parovi koji su se u meusobnom povjerenju noas ispustili iz vida ponovno su se nali. Svekrva se svaala sa svekrom jer se razbila boca od bruenog kristala. Najstarija ki svaala se sa svojim pijancem jer je cigaretom progorio hlae na dva mjesta. Moj mi je mu predbacivao da sam se, estitajui Novu godinu, najprije kucnula s Martinom, a tek onda s njim i da to uope nisam primijetila. Mrava je supruga jadikovala da joj je mu izgubio zlatno puce s manete. On nam je pokazao onaj na desnom rukavu pa smo svi traili puce po kupaonici, sobi i hodniku i nali stare gumbe od hlaa, novie, ukosnice, zatvarae od parfema te sve to stavili na stolnjak. Najmlai brat svaao se sa svojom debelom enom jer je ona nekamo zametnula klju od auta. Ona je izvrnula svoju torbicu naopake i istresla sadraj na stol. Iz torbice su ispali rupi, dva aspirina i medaljica svetog Antuna od zahrala eljeza. On e nam pomoi, rekla je, i poljubila medaljicu. Poderi si ga, rekao joj je mu, onda e moda moi napraviti udo i vrata auta otvoriti prstima. Martin se bradom naslonio na stol i razgledavao noge svih prisutnih ena. Na njega se nitko nije osvrtao. U taj sat vie nije bio lan obitelji. Bljetavo svjetlo obasjavalo mu je glavu, uz vlasite su mu se svjetlucale pola centimetra izrasle rijetke sjedine. Bojio je kosu u smee.

45

Nitko nije naao puce s manete. Svi su odustali od traenja i u hodniku se odijevali i obuvali. Anastazija je izala iz kupaonice sa zahralom pincetom. S ruku joj je kapalo, kosa na elu bila je mokra, a s brade joj je visjelo nekoliko kapi. Zato pije vodu iz ruke, upitala je moja svekrva, pa imamo dovoljno aa. Anastazija je poela plakati: Sad vam to moram rei, udovac me noas napastovao u kupaonici, to je ispod svake kritike, jednostavno da ne povjeruje. Pinceta je sad leala pokraj ostalih pronaenih stvari i napadno je nalikovala malom Anti, ali je nitko nije poljubio. Anastazija je navukla kaput i irom otvorila vrata. ekaj, rekao je moj svekar, idu i drugi. Brat koji je izgubio gumb s manete pokazao je na njezina stopala: Pa nee valjda otii u arapama. Anastazija je u cipelama nala klju od automobila. Sveti Antun ipak nam je pomogao, rekao je svekar svojoj suhonjavoj ogorici. U to ipak nitko ne vjeruje, rekla je. Potom je zagrlila Anastaziju: Martin je iskuao sreu, nemoj to uzimati k srcu, moda je iz toga neto moglo biti. Martin je ve otiao, nitko nije znao kada i kako. Zaboravio je al to je visio u hodniku. Poto su svi otili, svekar je okrenuo sliku na pravu stranu. Svekrva je skinula arapu s lustera, otvorila prozore na ulicu i vrata to su vodila na dvorite. Ledeni zrak uao je u sobu. Na propuhu se luster zanjihao i zaleprale su svekrova kravata i kosa njegova sina. Tada je bijeli konj zakoraknuo sa zida prema meni, tog prvog sijenja doao je po ove ljude iznurene od slavlja. Izmakla sam se u hodnik. Svekar je zijevajui skidao kravatu preko glave. Njegova je ena skupljala po tepihu mrvice od kruha i kolaa te kotice od vianja. Prije nego to odemo na spavanje, posue se mora odnijeti u kuhinju, rekla je. Nisam ni pomiljala na to da pomognem. Njezin mu poloio je kravatu na stol i prtljao oko vora sve dok kravata nije bila pomno sloena, kao da je u vitrini prodavaonice. Brzo sam im zaeljela laku no. to se danas sanja, to se obistini, rekao je. Svi razgovori svojte u novoj godini zapoinjali su s izgubljenim gumbom za manete. Ovdje ga u kui nema, moda je pao u zahodsku koljku, i to se dogaa. Ja sam znala da to nije istina i muu sam rekla da je gumb za manetu na nonom ormariu, u kutiji za nakit njegovih roditelja. Zato njuka po kui, pitao je. Zato to gumb za manetu nema noge, rekla sam. Kad sam ponovno pogledala u kutiju za nakit, gumba vie nije bilo. Za Uskrs se svekar epirio novom iglom za kravatu: Ovo je od moje drage ene. Toliko mu draga nije bila, ona je to znala. U vrtlariji je imao ljubavnicu mojih godina, iji je posao bio istrebljivanje grinja i lisnih ui. Budui da nitko nije mogao izgovoriti njezinu titulu: drugarica inenjer za istrebljivanje parazita na uzgojenim biljkama, a da se pritom ne nasmije, svi su je oslovljavali s inspektorica za ui. Svekrva je svake nedjelje bila sretna to joj mu nedjeljom ne moe ii u vrtlariju. Ali ovoga Uskrsa, crta lica mekih poput lisnatog tijesta, nije ga se mogla nagledati dok je bio toliko zaposlen oko igle za kravatu da ak te nedjelje nije potajice odnio telefon u kupaonicu kako bi nazvao ljubavnicu. Svekrva je duboko uzdahnula i rekla: Odnijela sam svoj stari prsten zlataru, bio mi je premalen. Mene je stisnulo u grlu. Mu me ukoeno pogledao kroz proreze stisnutih oiju, kao i uvijek kad bi me prisiljavao da utim. apnula sam mu: Tvoja majka bezono lae, gumb za manete nije bio dovoljan za iglu na kravati tvoga oca. Nedostaje i njezin prsten.

46

Debela muha u strmim krugovima zuji oko vozaeve glave. Sjeda mu na ruku, on je udara. Sjeda mu na vrat, on je udara. Zatim se voza tako snano udario po zatiljku da se zauo pljesak. Muha mu izmie i sjeda na prozorski okvir. Voza je pokuava otjerati kroz prozor. Muha zujei odlijee. Zujanje se ne uje, glasnija je kripa tranica. to je, pita starica, neto si jadan? Muha, odgovara voza. Ah, muha, ja bez naoala ne vidim male stvari. Evo, dolazi k tebi. Zato je nisi ubio, pita starica. Ne moe je uhvatiti, kae mukarac s mapom, mora voziti, a ne hvatati muhe. Samo bi nam trebalo da zbog muhe iskoimo iz tranica. Na mene nee doi, smije se starica, previe drhtim. To je dobro, kae voza, onda si se rijeila muha. Ne, kae ona, nije to dobro. Ve e vidjeti kad ostari. Ipak te napadaju komarci i, da, buhe. Ja imam krvnu grupu A, to je najbolja krv za buhe, tako mi je rekao lijenik. Ja imam krvnu grupu AB, kae ovjek s mapom. A gospodina, pita starica, ekajui odgovor zatvorenih usta. Nulu, odgovaram. Nula, to je ciganska krv, kae starica. Nule svima mogu dati krv, ali dobiti je mogu samo od nule. Voza se udara po sljepooici. Kurvo govnarska, vie, pronai si nekog drugog, ja jo nisam crknuo, a nisam ni hrpa govana. Tjera muhu prema nama. Ni mi nismo crknuli. Ja sam ovdje najmlaa. Kad bi bila rije o crkavanju, ja bih bila zadnja na redu. I ja imam nulu, kae voza. Poput oiju to trepere muha zujei podrhtava na staklu. Trbuh joj blista, zelen i velik kao drhtavi kamenii na stariinim uima.

Rado sam odlazila u radionicu k starom postolaru jer se volio razgovarati. Glazba je moj ivot, rekao je, ali ovdje je potrebna da se ne uju takori. I kod kue sluam muziku, sve dok ne zaspim. Prije je sa mnom cijele dane pjevala i moja Vera. Do veeri bi joj glas tako promukao da je morala piti vrui aj s medom. Du iane ograde, koja je prijepodne obasjana suncem, njegova je ena ljeti sadila dalije. Moja je Vera imala blagoslovljenu ruku, rekao je, cvalo je sve to bi ona stavila u zemlju. Ali zadnjeg njena ljeta kod kue dalije su usred rasta potjerale lie kockavice, cinije, sporena i plamenca. Isto se dogodilo i u cvatnji, na svakoj peteljki potpuna pomutnja. Dalije su bile pravo udo, ali kao da su poludjele. Ljudi su zastajali uz ogradu. Prije nego to su ocvale, moja ih je ki motiicom sve iskopala kako vjetar ne bi raznio to poludjelo sjeme. Vera je oduvijek bila mirne naravi, ali otkako su dalije procvale, jedva da je progovorila rije. Budui da je bila tjelesno zdrava, ali u kuanstvu potpuno beskorisna, moja ju je ki svaki dan slala u duan. Kad bi se Vera vratila iz kupnja, umjesto krumpira donijela bi grah, umjesto mineralne vode ocat, a umjesto toaletnog papira ibice. Kako joj se stanje nije poboljavalo, ki joj je poela davati ceduljicu s popisom robe. Moja zaboravljiva Vera pokazala bi u duanu ceduljicu, ali kui bi se opet vratila s vezicama za cipele umjesto zubne paste i pribadaama umjesto cigareta. Moja bi ki smjesta otila u duan. Prodava i blagajnica odmah bi se sjetili ene s ceduljicom. Ne, rekli bi, nije kupila ni vezice za cipele ni pribadae, nego zubnu pastu i cigarete, tono onako kako je pisalo na ceduljici. Vezice nemamo, naruili smo ih prije nekoliko tjedana, ali nam ih jo nisu isporuili. A pribadae uope ne drimo. Veru smo jo samo slali da se prijepodne proee pola sata. esto se vraala s tuim torbicama. Najee je unutra bila osobna iskaznica. Tako je moja ki mogla torbicu vratiti na pravu adresu i uzeti majinu. No kad vie nismo mogli nai Verinu torbicu, a kui je sve ee donosila tue, Vera je iz kue smjela izai samo praznih ruku. Kad bi se vratila, umjesto svog rupca na glavi bi nosila eir. Zimi je zbog hladnoe ne bismo putali van. A sljedee je proljee triput izala u haljini i vratila se bez daha odjevena u suknju i bluzu. Nakon toga sam pristao da je odvedu u umobolnicu. Nigdje u blizini nije bilo ni jedne prodavaonice odjee. Sve to nije imalo veze s kraom, rekao je stari postolar, a jedno je sasvim sigurno, Vera nikad nita ne bi ukrala. I susjedi su govorili da Vera na ulici ostavlja sasvim normalan dojam i gotovo da je neprimjetna, rekli bi. Ali kad biste je pozdravili, nije odzdravljala. U hodu bi rekla: Moram se pouriti, pristavila sam riu.

47

Stari postolar pritisnuo je palcem i kaiprstom kutove usana. Danas to vie nije vano, to je sporedna stvar, kao i puno toga u ivotu. I ja sam starom postolaru priala o svojoj pokojnoj baki i tomu kako je djed nakon oeve smrti rekao da je ivot prdac u vjetar i da se za to ne isplati ni cipele obuti. Tu je imao pravo, rekao je postolar, mora da je napola bio filozof, glup ovjek neto slino nikad ne bi rekao. Stolar je pokazao na zid od dasaka gdje su na avlima visjele cipele: Pogledajte ovo, na ovaj posao s cipelama ja gledam sasvim drukije, inae ne bih imao to jesti. Nategnuta ispod postolarevih usana, koa izmeu kaiprsta i palca, poutjela od voska za kou, kao da se pretvarala u plivau koicu. Moja se Vera barem sama dovela u takvo stanje. Ali u umobolnici su s njom dvije mlade ene koje su poludjele na policiji, a nita nisu uinile. Jedna je ukrala vosak za svijee iz tvornice, a druga vreu kukuruza s polja. I recite vi meni kakav je to nain? Nemam ni gume ni koe za on na polucipelama, rekao je mladi postolar. Dlanove je gurnuo u Paulove sandale kao da su rukavice bez prstiju i okreui potplate gore-dolje, promatrao je zgaenu bobicu. Izboeni su mu se zubi micali gore-dolje, ali ja sam u mislima bila negdje drugdje. Djeak koji je pravio zmije od praine bio je mrtav jer nisam imala strpljenja s njim se igrati. Moj otac zato to se vie nije htio skrivati preda mnom. Moj djed jer sam lagala o njegovoj smrti. A Lili zato to sam spomenula okruglo sunce. Stari postolar jer sam plesala uz rijei o svijetu koji nas je sit. Neotesanac je ponovno zamotao sandale u novinski papir. Svratite za deset dana pa emo vidjeti to se da uiniti. Ja sam uvijek razmiljala dovoljno unaprijed, pa sam kimnula i otila. Na ulici s duanima puhao je vjetar, s lipa su padale zelene kuglice sline graku. Na svakoj kuglici dva konata listia. Nisu nimalo nalikovali na one na granama, to su bili nazubljeni i u obliku srca. Gore na veernjem ljetnom nebu stajala je sofa od bijelih oblaka. Kroz vrata ljekarne provukla se neka ena s boicom u ruci. Tekuina, ep od gaze i enin palac bili su boje indiga. Pitala sam je koliko je sati. ena je odgovorila: Upravo je prolo pola devet. Ne za deset dana, kao to je rekao mladi postolar, nego sam danas, izmeu sedam i pola devet, eljela uiniti neto za Paula. Ali nisam uspjela. Leima okrenuta ulici, ljekarnica je bosa sjedila u izlogu pokraj hrpice kutijica s natpisima na kineskom, u koje ne bi stao ni gumb. Kutijice su bili sline onima za prezervative na kojima je osim kineskih rijei bila i slika leptira. Lili je jednom rekla; Lukavi su ti Kinezi, gumice bez greke izvoze u Ameriku za Kineze u Chinatownu, jednoj njujorkoj ervrti. A rupiaste alju Bugarima i nama. U ljekarniinim kutijicama bio je po smotuljak vate, a na svakom stakleno oko. Na golu drvenu policu slagala je staklene oi svijetle i tamne smee boje, svijetle i tamne plave ili sa zelenim tokicama po sebi. Svijetlosmee oi pristajale bi Paulovu licu. Prebrojila sam ih. Tamnosmee bi pristajale meni. U ljekarni je bilo vie oiju koje bi pristajale Paulu. Iza stakla, obasjana tamnocrvenim suncem, apotekarica je poela slagali drugi red. Sjedila je u akvariju. Pokucala sam na staklo. Ljekarnica je okrenula glavu, maknula pramen kose sa ela i nastavila s poslom. Staklene oi sa zelenosivim tokicama bile su za nju. Bijela sofa na nebu, apotekarica u akvariju, graak na lipi, Paulove sandale poput rukavica bez prstiju na dlanovima mladog postolara, u Ulici murvi nakon smrti starog postolara sve je poludjelo. Vjetar nije raznio poludjelo sjeme Verinih dalija po gradu, ali je unio pomutnju meu vezice za cipele, pastu za zube, cigarete i pribadae, rupce za glavu i eire. A u ovaj crveni suton u gradu se preporuuje sljepoa. Staklenih oiju ima za svakoga. Daske na lijesu lupkaju osobito onima koji su se htjeli usreiti na taktove o zasienosti svijetom. Da, mi bismo htjeli da smo mi ti koji nose krunu i zasitili smo se svijeta. Ali nije li obrnuto, da se svijet zasiti nas, a ne mi njega. Nas, to ni priblino ne znai svih. Ne polude svi, kao to ni svi ne moraju ii na sasluanja. Lili nije morala ii na sasluanja, iako sam nakon onih prvih ceduljica tjednima 48

oekivala da e je pozvati. eljela sam je pripremiti na to da e joj na prvom sasluanju nepce imati slatkasti okus i da e ga osjeati u mozgu. I na drugom, i na svim sljedeima, ali sada bez straha. Lili nije bilo strah. Jo nisam vidjela tvoje ceduljice. Kao da bi to bio razlog da se ne dobije poziv na sasluanje. Kao da oni koji nita ne znaju, osim da im od straha srce hoe iskoiti, nisu najlaki plijen. Kad vam je nepce u mozgu, vrlo brzo potpisujete. Vjerojatno su i Nelua i djevojke iz dvorane za pakiranje ispitivali o meni. Nelu me mrzio, a djevojke jedva da su me i poznavale, njima je bilo svejedno. Ni mene za njih nije bilo briga, ali to da im je, im su se na hodniku otvorila vrata, zastala rije u grlu, nije slutilo na dobro. Lili je imala pravo. Nisu je pozvali na sasluanje. Sva srea, iako bi me ona zatitila. Sebe samu ne bi znala zatiti. Jedino to me Lili pitala o sasluanju bilo je: I koliko je godina tom tvom majoru? Dobra si, kako misli mom, rekla sam. Dala sam mu deset godina manje. Oko etrdeset. O, Boe mili, rekla je Lili, shvativi da za nju ne dolazi u obzir. Znala sam da bi ve na prvom sasluanju Albu posegnuo za Lilinim mesom. Ona bi to ili dopustila ili odbila. I za jedno i drugo Albu bi se okrutno osvetio. Nekoliko dana nakon tog razgovora Lili je ispriala kako su joj se roditelji posvadili. Njezina majka nije pustila ouha iz kue. Razlog je bio sastanak, ali ne sa enom. Rije je bila o kiosku za novine na rubu parka, gdje je njezin ouh trebao biti u pet sati. Lilina je majka rekla; E pa danas ostaje doma, nazvat u centralu i rei onima ondje da si bolestan. Ima dovoljno mlaih, ima ih kuda god se okrene. Mora s njima otrije razgovarati, neka nau nekog mlaeg. Preprijeila mu je put. Ouh je strpao novanik u dep i odgurnuo je: Otrije? A gdje li je, molim te lijepo, moja otrina? Da to moda ti ne zna? Kod kue si jako pametna, vikao je, ali na trnici mi odmah uvali lubenicu kako bi oslobodila svoju desnu rukicu i mogla je pruiti na rukoljub onom konju od porunika. I osim toga, ti, ena, njemu kae: ast mi je. Doma si jako hrabra, ali im se pojavi neki kao on, prestane disati od straha. Radije popij svoje kapljice za srce. eljela sam znati kakvu igru igra ivot pa sam na putu od postolarske radionice kui razmiljala o svim mogunostima da vas se svijet zasiti. Prva i najbolja: da vas nikad ne pozovu na sasluanje i da nikad ne poludite, kao to je to kod veine ljudi. Da vas nikad ne pozovu na sasluanje, ali da poludite, kao postolareva ena i gospoa Micu to stanuje u prizemlju pokraj ulaza, druga je mogunost. Trea je da vas pozovu na sasluanje i da poludite, kao to su zdrave pameti liili one dvije ene u umobolnici. Da vas pozovu na sasluanje i da ne poludite, kao Paul i ja, to je etvrta mogunost. Nije ba dobra, ali u naem je sluaju najbolja. Na ploniku je leala zgaena ljiva. Ose su se dosita najele, i stare i tek izlegle. Kako je to kad cijela obitelj ima mjesta na jednoj ljivi? Sunce je mamilo stanovnike iz grada u polja. Na prvi se pogled inilo da se jako naminkalo za veer, a kad ste pogledali drugi put, inilo se kao da je nastrijeljeno - crveno poput cijele gredice makova, rekao je Lilin oficir. Da, to je peta mogunost: biti vrlo mlad, nemogue lijep, nimalo lud, a ipak mrtav. Da biste bili mrtvi, ne morate se zvati Lili. Sandale s rupom na potplatu ponovno sam odnijela kui. Crveni auto vie nije bio na ploniku, na asfaltu se nita nije vidjelo, a opuci nisu znali to se dogodilo. U kontejnerima za smee rondale su make u potrazi za hranom prije nego to padne no, kada se zatvaraju druga lovita i dolaze nepoznate make svjetleih zelenih oiju, to se posluuju sve dok se zavijanje od gladi i parenja ne pretvori u jedan zvuk. U usporedbi s ljetnom veeri moje je lice bilo hladno. Iz oblinjeg stambenog bloka ulo se lupanje posua. Nekome je neto ispalo iz ruke. Ljudi su veerali. U polumjesecu nazrelo se lice koze, a zatim i psa. Mjesec je morao odluiti koje bi lice vie odgovaralo ovoj veeri, nije mu ostalo puno vremena. Iz kutija za cvijee na prvom katu kapala je voda. Vjetrokaz u obliku rozete vrtio se predui izmeu petunija, koje su bile dobro zalivene kako bi rasle kad se Mjesec odlui za jedno od lica. Tog

49

sam dana puno toga uinila i usprkos svim promaajima pronala mogunost koja je za nas najbolja: Nas dvoje neemo poludjeti. Moja zluradost drsko mi je nabijala u sljepooicama, nisam bila najvea glupaa. Prodavaonice su ve bile zatvorene, a na je kuhinjski prozor bio osvijetljen. Paul vjerojatno eka s dva para novih cipela i pitanjem koje da nosi, a koje da stavi kao rezervu u ormari s alatom. Trebao bi obui one ljepe. Ali moda e one koje su njemu ljepe meni biti runije, kao to je bilo s Liilinom fotografijom. Imam samo jednu njezinu fotografiju i, priznajem, esto je gledam. Kad govorim o njezinoj ljepoti, koja je nepobitna, Paul namrti elo. to je to na njoj toliko lijepo? Ne laem, ali ti si mi ljepa! Najljepe je na njoj to to si je toliko voljela. Ide mi na ivce njegovo mrtenje, kad ujem te rijei, uvijek moram ponoviti: Paul, ti ima dobro srce, ali nema ukusa. No te sam veeri Paulu, dok je isprobavao cipele, eljela ispriati o staklenim oima u izlogu i mogunosti da ne poludimo, a najvie da ja nisam najvea glupaa. Pokraj zgrade stajao je neki motor. Zrcalo i svjetla bili su mu razbijeni, sjedala poderana, a volan i pedale svijene. Uasnula sam se: Paulova crvena java. Dok sam ekala dizalo, osjeala sam se kao da nisam u vlastitoj koi, nego da su dijelovi mene razbacani po potanskim sanduiima na zidu. Ali potanski su sanduii ostali ondje visjeti i kad je dizalo krenulo, a ona koja je u njega ula bila je najvea glupaa na svijetu. Za vonje kui iza Paula je vozio neki sivi kamion. Paul ga cijelo vrijeme gleda u retrovizoru. eli ga pustiti pred sebe i vozi uza sam rub ceste. Promet nije gust. Paul vozi polako, kamion mu se pribliava i usred krunog toka prilazi mu tako blizu kao da eli proi ispod jave. Motor polijee u zrak, a onda bez motora zrakom leti Paul i pada poput suhe grane sa stabla. Kad se usudio ponovno otvoriti oi, vidi travu i uje glasove. Oko njega cipele, hlae, suknje, a iznad svega toga lica. Paul pita: Gdje je motor? Lei uz put. Gdje je kamion? Kamion nitko nije vidio. Gdje su mi cipele? Na nogama, rekao je starac u kratkim hlaama. One u vreici na volanu, gdje su te? Za Boga miloga, rekao je starac, pravo je udo da si ostao iv, a ti trai cipele. Ima anela uvara, to ti nije dovoljno? Moj je aneo uvar u sivom kamionu, kae Paul, kamo je otiao? Kakav kamion, radije se ti odvikni jurnjave. Noge u kratkim hlaama poput mramora su, prepune ilica i bez ijedne dlake. Kad su se svi prisutni uvjerili da Paulu nije nita i da je, tovie, pri sebi, otili su svojim putem. Starac mu pomae da ustane i da digne motor. Zatim mu prua rupi. Barem si obrii krv s brade. Jeste li vidjeli sivi kamion, pita Paul. Puno sam ja kamiona vidio. Jeste li vidjeli registarski broj? Sudbina nema broja. Ali kamion ga ima. Ostanimo radije pri sudbini, inae e se va aneo uvar uvrijediti, kae starac. Za to vrijeme Paul izglaanim rupiem brie krv s brade. Paul je leao na krevetu u mranoj sobi i poto mi je ispriao sve o nesrei, upitao me: Vraa li se posueni rupi nakon to se upotrijebi? Podigla sam samo jedno rame. to je vie Paul priao o starcu, to je manja bila mogunost da se starac ondje naao sluajno. Nakon to se izgovorio posuenim rupiem, Paul je naao i drugi izgovor. To to su mi ukrali dva para cipela ljuti me vie od nesree. Gledala sam tihu praznu cestu ispod prozora i Mjesec to se danas odluio za lice koze. Ako nije pogrijeio, onda se ove noi odluio za pravo lice. Nagnuvi se lagano kroz prozor, rekla sam: 50

Kad su me posljednji put pozvali na sasluanje, Albu je ljubei mi ruku promrsio: Ti i tvoj mu esto idete na rijeku, a nesree se dogaaju. Kad sam se okrenula, kozje je lice bilo nepomino, nebo je prolazilo, a soba se njihala. Moda ljudi i znaju o emu govore kad me pitaju ne bojim li se da e se neboder sruili. Paul je upalio svjetlo: I zato mi to tek sada govori? Kako da neto objasni nekomu uarenih oiju? Jer nisam u to vjerovao. Albu je za promjenu smislio prometnu nesreu. Mislio sam da su upaljene oi, bolesno zubno meso i hladne ruke ve otrcani. Vani mrkla no, a unutra svjetlo. Udubili smo se u razgovor pa rane na Paulovu elu, bradi, runim zglobovima, koljenima i laktovima nismo ni taknuli. Krv se sasuila i pretvorila u prljavtinu. Iz kupaonice sam donijela vatu i alkohol. Htjela sam zagrliti Paula, ali nisam se usudila. Krvave ogrebotine smetale su nam izvana, ali u nama nisu nita promijenile. Paul je prstima proao kroz kosu i lice razvukao u grimasu, kao da mu i taj pokret zadaje bol. Pusti me, rekao je. Brzim i snanim pokretima Paul je smotuljkom vate lupkao po ranama na koljenima, laktovima i zglobovima prstiju. Kad bi ga zapeklo tako da bi mu suze zamaglile oi, obrisao bi ih unutarnjom stranom ruke. Dopustio mi je da mu oistim rane na elu i bradi. Ja sam to radila drukije od njega, oklijevala sam, a on se smijao s tako bolnom grimasom na licu da sam mu morala rei: Kome se dokazuje? Kad neto boli, onda se vie. A on je zavikao, ali ne au, nego; Dobro me pogledaj, pa e vidjeti to si mi preutjela. Zgrabio me za vrat i stisnuo eljeznim stiskom. A ja sam napravila ono to mi je naredio: pogledom sam skoila na njega. Razderano meso tek oiene rane na bradi sjajilo se i osjetila sam ga u oima poput ispljunuta zalogaja lubenice. Ali tada sam na mostu ugledala koveg svog prvog supruga. Sada sam trebala, morala, sada sam morala moi rei: Nitko me vie ne smije ni taknuti u napadaju ljubavne mrnje, jesi li me razumio, nikad vie. Umjesto toga svom sam mu snagom odgurnula ruke sa svog vrata. Ono to poinje ovakvim stiskom zavrava bezglavo na ogradi. Nadam se da mu neu morati vratiti istom mjerom. Nadam se da se nikad neu toliko prezirati zbog Paula, kao to se moj prvi suprug prezirao zbog mene. Od sutra se vozimo autobusom i tramvajem, rekao je Paul, oteat emo stvar tim komedijaima. Nesigurnim, sitnim koracima otiao je u kuhinju. Vrata hladnjaka otvorila su se pa zatvorila, ulo se grgotanje. Paul je pio iz boce, nadam se da nije pio rakiju, ali vodu sasvim sigurno nije. U kuhinjskom ormariu zazveckala je aa, Paul ju je stavio na stol. ula sam kako je natae do vrha, aa nije bila velika. Paul otpija, a ja ekam. au vie nije stavio na stol niti je pomaknuo stolac da sjedne. Paul je stajao u kuhinji drei au u ruci iaranoj krvavim ogrebotinama. Ako se Mjesec odetao onamo, kozje je lice bespomono gledalo Paula, a on je, unakaena lica, odvraao pogled. Na dovratku pokraj mene bio je komarac, onako nepomian i obasjan svjetlou nalikovao je brou. Nije pazio. Mogla sam ga ubiti. Kad ugasimo svjetlo, komarac e zapjevati i dosita se najesti. Ima sree, noas ne mora bosti rilom, nego samo pokupiti krv s koe. Komarev je nos, naalost, njean, pa e se noas radije napiti moje krvi. Paulova krv sasvim sigurno previe mirie na alkohol. udan mi je taj starac s rupiem, doviknuo mi je Paul iz kuhinje, sigurno se svemu smije kao lud. Bio sam sretan to sam iv pa nita nisam shvaao, ba nita. Rakija je ili kozje lice zbrisala strah s Paulova lica, ali komarac nije uspio izbrisati moj strah. Pitala sam: Vidi li se Mjesec kroz kuhinjski prozor? Sljedee su me jutro u krevetu probudile sunane zrake, na dva mjesta na ruci, na elu i obrazu svrbio me ubod komarca. Veer prije Paul je u san utonuo od rakije, a mene je umor slomio prije nego to je doao komarac. Odviknula sam se od toga da si prije no to usnem 51

postavim pitanje kako da drim glavu ne bi li lake podnijela dane, jer ja nisam znala kako da ih podnesem. Znala sam da se spavati zaboravi kad si postavljate takvo pitanje. Prvi tjedan nakon ceduljica, poto su me tri dana uzastopce pozivali na sasluanja, nou nisam mogla oka sklopiti. ivci su mi postali tanka ica. Nestala je sila tee koja dri meso, ostala je samo napela koa i zrak u kostima. U gradu sam morala paziti da ne pobjegnem sama od sebe poput daha na hladnoi ili da se ne progutam dok zijevam. Nisam mogla otvoriti usta onoliko koliko sam se iznutra smrzavala. Obuzeo me osjeaj da me nosi neto to je lake od mene i to sam vie otupljivala, to vie mi se taj osjeaj sviao. S druge sam se strane bojala da e ta privienja postajati sve ljepa i da vie ni prstom neu maknuti da im se oduprem i ne prepustim im se. Trei dan na povratku kui od Albua put me nanio u park. Legla sam na tlo i zarila lice u travu koju nisam osjetila. Bilo mi je toliko svejedno da bih rado leala pod zemljom, a ipak sam prokleto rado ivjela. Htjela sam se isplakati, ali umjesto toga uhvatio me napadaj smijeha. Dobro da zemlja odzvanja tupim zvukom. Smijala sam se do iznemoglosti. Kad sam ustala, opet sam bila tata, kao nikad do sada. Popravila sam haljinu, uredila frizuru i provjerila imam li vlati u cipelama i nisu li mi ruke zelene a nokti prljavi. Tek sam tada izala iz parka, iz zelene sobe na plonik. Odmah nakon toga neto mi je zapucketalo u lijevom uhu. U uho mi je uao kukac. Buka je bila jasna i snana. U glavi mi je klopotalo kao da praznom dvoranom odjekuju take. Da, komarac je radije doao k meni i ja sam se predala. Nismo oteavali jedno drugomu. Ali trebala sam mu zabraniti da mi izbode lice. Paulove kraste po elu i bradi na danjem su svjetlu izgledale poput prljavog sita, za koje nitko nije znao to se na njemu zadralo, a to je kroz njega prolo. Noas su me rane pekle, rekao je Paul, usta su mi se osuila i neprestano sam morao odlaziti do prozora jer bih se inae uguio. Protrljao je oi. Ulicu s duanima svako toliko preplavila bi buka automobila, a onda su zazveckale boce. Prila sam prozoru: dostavna kola pribliila su se stranjim vratima, a na istom mjestu na ploniku kao i juer bio je parkiran crveni auto, samo to u njemu nitko nije sjedio. Zato stoji prazan na suncu i to radi ovako nepropisno parkiran, postavilo se pitanje, kao da se to isto eli saznati i o stablima, oblacima i krovovima. Gotovo da mi nije zasmetalo to je auto ondje. Ovdje gore na podu pucketaju Paulovi noni prsti, a dolje ena ulazi u vlastitu sjenu. Visoko na nebu svijetli su ljetni oblaci ili, bolje reeno, mekani i niski, a Paul i ja ovdje smo gore na krivoj polici, preumorni i predaleko od tla. U naem sluaju nitko ne eli zaustaviti poraze. Mislim da to ne eli ak ni Paul. Neuspjeh sree nepogreivo je tekao, od njega smo se zgrbili. Oekivanje sree postala je prava drskost, a moja naopaka srea zamka. Ne uspijevamo vie zatiti jedno drugo. Ba kao sada, kad mi se Paul pridruio na prozoru i ja ga prstima pomilovala po bradi kako se ne bi nagnuo van. On je u toj njenosti osjetio spreavanje, nagnuo se i ugledao crveni auto. Njenost ima svoje trikove. Kad poput pauka vlaim niti njezine mree, zalijepim se za njih, a moja se mrea prekrije grudicama. Ostavila sam Paula da stoji na prozoru, a on je prazan auto udostojao jednom od svojih uobiajenih psovki. Potom je bez rijei u papuama siao pred zgradu i uveo javu u dizalo. Odvukli smo motor u stan. Dva dana poslije, u nedjelju, Paul ga je odgurao na sajam u Ulici murvi. Odluila sam ostati kod kue. Nisam eljela ii u Ulicu murvi, a da usput ne odem na Lilin i postolarev grob. A to bi moglo potrajati. Na Lilin sam grob odlazila tekom mukom. Lili i sebe bila bih podnijela, ali ne i crveno cvijee na njezinu grobu. Moj je svekar to cvijee zvao tradeskancija. Prodavai na trnici zvali su ga beanke, a meni je to bilo mesno cvijee. Crvene peteljke, listovi, cvjetovi, cijela je biljka od dna do posljednje peteljke bila buket mesnih krpica. Lili ih je hranila, a ja sam stala u podnoje groba i stavila prst u usta da mi ne klopou zubi. Nakon Paulove nesree ne bi me dobili na neiji grob ni za to na svijetu. Osim toga, ja sam htjela zadrati javu, iako se njome vie nismo mogli voziti. Naa je ljubav napravila puni krug oko sebe: upoznali smo se na sajmu, kad je Paul ve imao motor. Sada je, prvi put otad, Paul poao na sajam, ali zato da se rijei jave. Rekao je: Ako zadrimo motor, postat emo zatoenici pokvarenosti. Bili mi zatoenici ili ne, ja sam javu htjela ostaviti u stanu, jer pokvarena je ona prometna nesrea, a ne motor. Ali i to da

52

Paul i motor jednako udeeni stoje na sajmu u oblacima praine i ekaju, i to je bilo pokvareno. Rekla sam: Ne idi onamo ovako krastava lica. Paul je to shvatio olako: Tko zna, moda naiemo na tvoju loptu na napuhavanje. Ali naiao je na starca s nogama bijelim poput mramora. Besprijekorno dotjeranog u nedjeljnom odijelu, s rupiastim slamnatim eirom i svilenom kravatom. Paul mu je prodao javu, uvjeren da stari nije iz tajne slube jer inae ne bi platio vie od drugih. Ne znam. Kasno naveer Paul se sa sajma vratio kui pijan. Izvadio je kobasicu iz hladnjaka i kruh iz ladice. Za svaki komadi koji je stavio u usta, pitao bi: to je to? To je kobasica, rekla sam. A ovo? Rajica. A to bi ovo trebalo biti? Kruh. A ovo. to je ovo? Sol, no, a ovo drugo je vilica. vaui, Paul me gledao kao da me trai u gomili. Kobasica, rajica, sol i kruh, rekao je, a i ti si ovdje. A gdje si ti bio, pitala sam. Drkom noa pokazao je svoja prsa: U koulji i kod tebe. U dep na koulji stavio je komadi kruha. Ako me uskoro uhite... ako tebe... Rijei su klizile niz grlo sa savakanom hranom. Kad je Paul pojeo, pribor za jelo spremio je u sudoper i obrisao mrvice sa stola: Ako nam danas u posjet doe netko nepoznat, sve u kui mora biti isto. Nekoliko minuta poslije doao je u sobu i sjeo pokraj mene na rub kreveta: Zar se u ovoj kui danas nee nita jesti? Ali jeo si. Kada? Prije pet minuta. to sam jeo? Nabrojila sam sve to je pojeo. Kimnuo je. Dakle, mukarac je sit. Ja sam kimnula. Dobro da nije rekao TVOJ MUKARAC. Zapravo je njegova stvar to je zapio novac koji je dobio za javu. Nije me ni zanimalo koliko. A to da u vonji vie ne mogu postati glupa poput sree, da iznad mene vie nee moi letjeti nebo i da se vie neu moi vrsto uhvatiti Paulu za rebra, to je moja stvar. I to da s tim novcem nismo otili u restoran uz lovite, kao to smo to uinili nakon sajma na kojem smo se upoznali. Paul je doivio nesreu sam, motora vie nije bilo, a on je moda pokuavao izbjei da se ponaamo kao da smo na karminama. Paulu je bilo vano obrisati mrvice kruha s kuhinjskog stola. Kao to je i meni brisanje bilo vano nakon rastave od prvog supruga. Taj sam put otila na sajam ne bih li se rijeila predmeta koji su me vukli natrag. to se tie mog prstena, bio mi je vaan novac, bila sam u dugovima. Paul je stajao pokraj mene i prodavao antene koje je sam napravio i koje su hvatale budimpetanske i beogradske TV programe. Te su antene bile zabranjene, ali tolerirali su ih na mnogim krovovima u gradu. Ovdje na sajmu, na Paulovu votanom platnu plave boje, to ga je podizao vjetar, nalikovale su rogovima. Izula sam cipele i stavila ih na rubove novina na koje sam rasprostrla svoju starudiju. Noge su mi bile prljave i opet sam u trenu postala nesretna, kao i onda kad sam izmeu drvoreda i tvornice kruha pravila s djeakom kojega su ubili narkozom zmije od praine. Tko se ovuda vukao s noge na nogu, ne bi za odjeu koju je imao na sebi dobio 53

gotovo nita, od nje je bolja bila svaka krpica to se prodavala na tlu. Promjena bi se primijetila samo kod vojnika i policajaca jer na tlu nije bilo uniforma. Nigdje travke ni drva, samo gomila ljudi i ljeto siromaha obavijenih oblacima praine. A ja sam tu prodavala zlato. Za vuneni al mogla sam dobiti trostruko vie, a plastine narukvice, broevi, eir za plau i lopta na napuhavanje ionako nisu puno vrijedili. U kratkoj, uskoj suknji i s vjenanim prstenom to mi je s runog zgloba na uzici visio do poda sama sam sebi nalikovala kombinaciji dviju vrsta prepredenosti. Napol propaloj vercerici to je odluila pokazati svoje meso kako bi robu oplemenila putenou. A napol jednoj od onih narumenjenih kurvi to za spolnog odnosa svojim muterijama ponekad dignu novac. U tom bi sluaju pokvarenost pomogla. Tako bih brzo i jednostavno zaas zaradila hrpu novca. Svidjelo mi se to kako sam se zamiljala: pokvarenom i putenom. Izbacila sam desnu nogu oslonivi se petom na lijevu, rairenim sam prstima rastresla ike na elu i u takvom stavu gledala izazovnim, ali blagim pogledom. No u jedno sam bila sigurna: kratka suknja kvarila je dojam zbog krivih nogu, a ni vrat mi nije imao onaj sjaj mlijenog stakla niti pogled onu gorinu koja mukarce sludi. Najprostakije na meni bio je talog praine. Zapravo nisam ni znala koliko je prsten teak i koliko stoji gram zlata. Ja sam pripadala prstenu, a ne on meni. Bila bih bolje prola da sam rekla: Smilujte mi se, jadnoj guski. Ali ondje bi to bilo potpuno neprikladno. Neki je starac vagao prsten na dlanu i povealom provjeravao ig s unutarnje strane. Zlatan je, a kakav bi bio, rekla sam. Koliko trai za njega, dvije tisue, pitao je. Ne znam hou li ga prodati. Dvije tisue sto i sklopit emo posao. Lako je vama govoriti. Onda dobro, napravit u jo jedan krug. Koliko e to potrajati? Pa, etvrt sata. Dotad u prsten prodati. Onda ovamo s njim. Ne ide to tako brzo. Koliko onda trai? Imate li sa sobom novac? Mili Boe i svi sveti, da si ga zalijepim na elo. I koja je zadnja cijena? Dvije tisue dvjesto, eto. Prodaje li onda laj prsten ili e djedici sjesti u krilo? Jo u razmisliti. I kako to da takva makica kao ti ide u lov, povikao je. Dok sam ja gledala mimo njega, on je spremio povealo i razmiljao bi li krenuo ili ne. Radije bi otiao obavljena posla nego u etnju. U svjee izglaanoj koulji s uzorkom na tanke, plave pruge, obavijen prainom stoji tako preda mnom nimalo nepoznati djedica kojemu se moe sjesti u krilo. Trbuh, ruke i sljepooice posudio je od Lilina oficira. Okruglo sunce tog je dana bilo omotano vatom. Paul je imao puno muterija, pokazivao je svoje antene i dijelio ceduljice sa stranama svijeta gdje su Budimpeta i Beograd. Sjela sam u uanj, a suknja mi se posve zadigla pa sam je, iako to nije imalo smisla, stala vui dolje. Stari je imao pravo, gledala sam Paula ispod oka, kao to maka promatra ovjeka. Pokraj Paula stajao je njegov motor. On bi ponekad udario u njega. Trgnula sam se u oekivanju da motor padne, kao kad je umirao moja tata. Paul je za antene traio dvije tisue, a dobio bi pola. Pred mladim parom koji je cijenu smatrao previsokom poklonio se i rekao: Onda srca podignite u smjeru Bukureta i uivajte. Znao je dobro trgovati i drsko razgovarati, a da nikoga ne povrijedi. Ja sam pak prvoj koja mi je naletjela i imala rupu u zubima i podbradak prodala svoj eir za plau, a djevojci ruku obraslih gustim dlakama za sitni narukvice. U tvornici je dvaput mjeseno, kao sama od sebe, stizala na stol platna vreica, pota od nepoznatog poiljatelja. Svi bi spremili novac, a omotnicu bacili i ne provjeravajui iznos. Iznos na platnoj vreici niste mogli promijeniti. 54

Tako ste bili ponizni, ali i mirni. Meni je novac hitno trebao, a nisam znala kako ponuditi starudiju koje sam se eljela rijeiti i izvui novac od svakojakih muterija. Uz sajminu ogradu leala je napukla betonska cijev. Na jednom njezinu kraju sjedio je mukarac i iz limenog kanistra toio crno vino u svjetiljku u obliku kugle od mlijenog stakla, koje je zatim ispio. Na drugom je kraju sjedio ovjek obuzet izljevima ljubavi. U krilu mu je sjedilo dijete kojemu je ljubio kosu. Iz napukle cijevi izmeu njih dvojice strila je zahrala ica. U glavi sam zamijenila mjesta nas troje. Onaj s djetetom sad je pio iz zaslona svjetiljke, a to sam mogla raditi i ja. Onaj s kanistrom ljubio je djetetovu kosu i zaboravio kako se to radi. A neka poput mene, s vjenanim prstenom na uzici, to nikad nije ni nauila. Obojica bi prsten prodala puno bre od mene. Praina s tla podigla se do neba, cijeli je taj dan bio nikakav. Jedina muterija za zadnje dvije antene u tom je trenutku bio vjetar. Paul je stisnuo oi. Je li to tvoj vjenani prsten? Je li me odalo moje neodluno kimanje ili je odavno shvatio da sam makica u lovu na plijen? Treba traili est tisua, rekao je, i ne ii ispod pet. Na noni palac sjela mi je muha i ubola me, a ja sam je promatrala krajikom oka i stidjela se ubiti je, jer sam morala odmah odgovoriti; Toliko moj brak nije vrijedio. Tko to kae, ti ili tvoj mu, pitao je Paul. Potom sam morala ii na zahod, koji se nalazio u dvjema drvenim kuicama na drugom kraju sajmita. Prsten ostavi ovdje, rekao je. Kako je samo mislio na to i kako se brinuo za mene. Poeo je odvezivati uzicu kojom sara prsten svezala za lanak ruke. Ja sam ispruila ruku i gledala u stranu kao dijete koje svlae. No ne ba kao dijete, jer ondje gdje je koa najtanja puls mi je gotovo udarao u Paulovu ruku. Njegovim je rukama bilo do odvezivanja, a mojim do dodira. Kad me odvezao, polako sam navukla cipele. Mali prst na koji je nataknuo moj vjenani prsten Paul je ispruio iznad antena i njiui jedan kraj uzice pjevuio: Ruicu sa zlatom poljubiti i razum izgubiti. Zvualo je smijeno, ali on je pjevao ozbiljno, poput pravog komedijaa i ljudi su poeli zastajkivati. Smijui se, krenula sam kroz dugake redove. Iza ograde, na kraju sajmita, vladao je nesiguran mir zaboravljena gradilita. Izmeu dizalica, cijevi i smrvljenog betona rasli su zvonii, slak, truskovac. Ja sam ve neko vrijeme mislila na neto sasvim drugo. Kad su me zbog ceduljica pozvali na sasluanje drugi dan za redom, nakon rukoljuba nisam vie mogla misliti ni na to drugo osim da moram ii na zahod. Albu je rekao: Molim lijepo, hodnikom lijevo, predzadnja vrata, ali bez torbice. Krenula sam hodnikom lijevo, nisam se eljela uriti niti biti pretjerano spora. Dvoja vrata dalje zvonio je telefon, zvonio je i kad sam se vraala, ali nitko nije dizao slualicu. U unutarnjem dvoritu bila je benzinska postaja s dva stupa, za dizel i benzin, te pumpa za vodu. Dva siva kamiona, jedan autobus sa zelenim zavjesama, jedan kombi, jedan plavi auto i jedan bijeli. I dva crvena. Iza vrata na kraju hodnika netko je plakao. Na umivaoniku komad sapuna za podmazivanje brava s dvije crne dlake na sebi, u koari za smee ispod umivaonika krvav rupi. Osjetila sam u grlu udaranje srca i pourila korak, sigurno sam se vratila bre nego to je trebalo. uje se zvonjava tramvaja. Ukoso preko ceste prelazi pas, visok, prljav kostur podvijena repa i sa skorenim blatom na apama. Gdje ga je samo naao po ovoj vruini. Iz gubice mu kaplje slina, ne isplati se vie ni zvoniti. Psu bi bilo bolje da je mrtav i da konano moe otegnuti ape. Sve ih je vie, kae mladi pokraj vrata. Onaj s mapom kima: A koga ugrizu, taj ima vremena jo samo za ispovijed. Tako je bilo s jednim djetetom iz moje ulice. Kao to ovom psu curi pjena iz gubice, tako je njemu ila pjena na usta. Kod bjesnila nema pomoi, 55

kad te pas zarazi bjesnilom, gotov si. Starica drhtave glave kae: Psi postaju nastrani od umjetnog gnojiva po poljima. Ovi gnoje, a od toga rastu samo debeli takori, osakaene ptice i otra trava. Sve drugo ostaje jadno i zaboravljeno od Boga. to bih ja napravila da me ugrize takav pas. Vi mladi barem moete bjeati. Prije nekoliko godina bila sam bra od svih i moj je sin stalno govorio: Pa ti si pravi vihor, polake, polake. Jo je gore ako bjeite, rekao je mladi. Kad vam doe takav pas, morate stati, morate sigurno nastupiti i betiju pogledati ravno u oi, kao da ete je hipnotizirati. Ali samo ako dobro vidite, a ne i ako nosite naoale, smije se starica. Boe dragi, i bez naoala mogu razlikovati rep od glave. Moda bi pomogao otar pogled na rep, smije se voza, treba ovjek pokuati. Nedavno sam u parku vidjela pticu s tri noge, kae starica, kunem vam se da ne laem, imala sam naoale. Nisam mogla povjerovati i pitala sam dvoje mladih jesam li dobro vidjela. I dobro sam vidjela. Kako vaa glavobolja, pita ovjek s mapom. Loe, odgovora starica, ovjek zaboravi svoje godine, one prolaze, ali oi, noge, u ih pamte, onda odjednom sve to osjetite. Voza raskapa koulju odozdo prema gore. Sljedea je stanica trnica, kae on, jo malo i stiemo. Tebe dakle vue na jug, kae Albu, pa i ovdje ispred opere ima fontane i golubove. Ali cure kao ti vole naranina stabla pa onda zavre, ha, ha, a gdje bi drugdje nego u hotelima u kojima se sobe iznajmljuju na sat, s pljakaima banaka s debelim zlatnim lancima oko vrata i visokim potpeticama ili sa svodnicima s gnojnim pritevima i iljastim zubima i - podigao je izgrizeni okrajak olovke ispred lica - ovako malim kurevima. Ima li i Albu tako malog i je li okrajak olovke mjera? Kako mogu tetiti svojoj zemlji ako odem u neku drugu, pitala sam. Maui okrajkom olovke koji je drao izmeu palca i kaiprsta, major je tiho rekao, kao da razgovara sam sa sobom o neemu to ne bih smjela uti: Tko ne voli svoju domovinu, ne moe to shvatiti. A tko o tomu ne razmilja, taj to mora osjetiti. Lili je pridavala veliku vanost mukim rukama. Mahanje te uske ruke Lili ne bi gledala, a da je ne privue k sebi. to god da bi se dogodilo u tom uredu, Lili ne bi zaboravila da njoj nitko ne moe odoljeti. Ona bi Albua pozvala u grad i osvojila. Uvijek se nae neki pod, neka klupa ili malo trave na koje se moe lei kad srce puca od urbe. Opsjednut njezinim lijepim mesom, Albu bi zaboravio titulu i razum. Kad bi se vratio za svoj veliki stol i ponovno postao major, od silne bi se nelagode najprije poeljao, smiljajui pritom izgovore za efa. U svom uskovitlanom strahu morao bi lagati kao i ja. Ja bih bila sretna da mu se to dogodilo i ne bih razumjela Lili. Oima u kojima plodovi crnog gloga za starije mukarce postaju tamniji Lili bi mi rekla to je posrijedi. S tajne bi skinula nekoliko nebitnih slojeva, a njezino lice s cvijetom duhana u sredini, koji se svima sviao, preutjelo bi ono bitno. Povrijedile bismo jedna drugu, ja nju i ona mene. Ali kad bi nas netko promatrao sa strane, sjedile bismo ugodno smjetene u kavani. Ili bismo se etale. Ovako stvar nikad neemo privesti kraju, rekao je Albu. Radi objanjavanja injeninog stanja morala sam na komad papira napisati imena svih Talijana koje poznajem. Bilo mi je ve zlo od tog injeninog stanja, nisam poznavala ni jednog Talijana i uzalud sam to ponavljala. Albu je bjesnio: Lae. A tvrdio je da sve zna. Netko kao on sasvim je sigurno znao da ne laem. Tim me vie silio da ostanem u tom injeninom stanju do kraja njegova radnog vremena. Ispruio je noge, olabavio kravatu i zabacio glavu. Nervozno se eljao provjeravajui je li koja vlas ostala na elju, koji je potom spremio u stranji dep hlaa. Udario je akom o stol i odjednom se naao preda mnom. Nos mi je gurnuo na prazan list papira, a onda me povukao sa stolca uhvativi me za uho, koje me peklo poput eravice. Dlanom mi je preao po sljepooici i omotavi mi pramen kose oko kaiprsta, poeo me vui po uredu do prozora i natrag do stola. Kad sara ponovno sjela pred list papira, napisala sam: Marcello. Ugrizla sam se za usne, nisam poznavala ni jednog Marcella. Osim Mastroiannija i Mussolinija nitko mi drugi nije pao na pamet, a njih je poznavao i Albu. 56

Ne znam mu prezime. A odakle zna tog Marcella? S mora. S kojeg mora? Iz Constante. to si tamo traila? Luku. Da, neku prljavu luku. A on? On je bio na brodu. Kako se zvao brod? Nisam ga vidjela. Nisi vidjela brod, ali si vidjela njegovu uniformu. Nosio je obinu ljetnu odjeu. Ali bio je mornar, to si nanjuila, je li? On mi je rekao da je mornar. Albu je znao da laem i prisiljavao me na to, a ja sam u svojoj usamljenosti u to vjerovala. Izgrizeni okrajak olovke zatim je stavio u ladicu, pogledao unutra prije nego to ju je zatvorio i rekao: Idi kui i razmisli. Do sutra u deset, ali tono u deset. A tu su jo i ceduljice za Francusku i vedsku. Sigurno je bilo jo njih koji su ih pisali. Svata e tu jo izai na vidjelo. Tono u deset. Prvi sam put ula za ceduljice za Francusku. Je li mu Nelu slagao i ak dvaput napisao ceduljice ili su ih napisale djevojke iz dvorane za pakiranje? Dri li Albu ceduljice u ladici i hoe li mi ih sutra pokazati? Ili e mi, prije nego to odem, rei neto to je izmislio kako bih do sutra ujutro poludjela? Jezik mi se ohladio. Hoe li tomu ikada doi kraj? Kad sam izala na ulicu, crveno je sunce ve nestalo, sve je bilo spremno za no. Slegle su se sve gradske sjene. Meni je u glavi bio komar, na njoj mekana koa lubanje, a kosu mi je nosio vjetar. Vjetar postoji za letenje, semafori za osvjetljavanje, automobili za vonju, a stabla za stajanje. Ima li u tomu nekog smisla ili samo bavljenja neim? Osjetila sam slatkast okus jezika u mozgu, ugledala kiosk i uvjerila samu sebe da sam gladna ili da bih morala biti gladna. Zatraila sam kola od maka i posegnula u torbicu za novanikom. Pod rukom sam osjetila tvrd papir koji nije bio moj. Otila sam nekoliko metara do klupe, poloila kola na krilo i izvadila papir iz torbice. Sivouti papir u kakav se umataju bomboni na rubovima je bio vrsto zavrnut, a u papiru je bilo zamotano neto tvrdo. Otvorila sam paketi i irom otvorila oi. Ono to sam vidjela nije bila ni cigareta, ni grana, ni perin, ni ptiji aporak, bio je to prst s crnoplavim noktom. Brzo sam ga gurnula u torbicu. Kroz pukotine izmeu daska na stranjoj strani kioska prolazile su sunane zrake, a ja sam kola od maka drala ispred usta kao da hranim bolesnicu. Sunane su zrake povukle kiosk naprijed i on je skliznuo na mene. Polagano sam vakala. Pucketanje zrnaca eera odjekivalo mi je u glavi, ni na to nisam mislila ili me se odjednom vie nita nije ticalo. Bila sam zdrava, a kola je jela ena na rubu snaga, koja je mislila da mora jesti i koja je jela borei se tako za ivot. A ja sam je uvjerila da joj prija, sve dok kolaa u ruci vie nije bilo. Prst sam umotala u papir, papir ponovno zavrnula na krajevima, ali u meni je neto prepuklo. Smrt s kojom ponekad koketiramo kako bismo je otjerali odvaila se prii blie i utvrditi datum, u sluaju da ga Albu ve nije zaokruio u svom kalendaru. Kiosk je zastao, klupa je i dalje bila prazna, a ja sam hodala i hodala. Vidjela sam mrave i debele spodobe smrti s gustom kosom i razdjeljkom, s vijencima kose i elom kako trae moj datum po gradu. Vidjela sam zakopane i otkopane koulje, duge i kratke hlae, sandale i polucipele, vreice, torbe, mree, prazne ruke. Prolaznici su na razne naine pomagali smrti da nae moj datum. Prola sam tik uz pet stupova ulinih svjetiljaka, zavirila u kante za smee od kojih su dvije bile napol prazne. Nokat na prstu bio je crn, umjesto koe na njemu hladni vinil. Koliko sam dugo nosila prst u torbici? Zar sam ga ba ja morala baciti u smee? Asfalt je mirisao na vruu smolu, gadio mi se kola od maka, ljetni zrak, trstika i ipraje na panjaku uz rijeku. Voda je grgotala zapljuskujui obalu, ali nije bila dovoljno duboka. Uronjeni u sumrak i 57

pognutih glava, neki etai u paru, a neki parovi u etvero, u smjeru suprotnom od smjera struje hodali su prema drugom mostu. A kraj ograde na mostu gdje je jednom stajao koveg pun papira bilo je mjesto za prst. Uputila sam se onamo i nakon to sam ga neko vrijeme drala u zraku, ispustila sam paketi u vodu. Papir se nije razmotao i paketi je udario o povrinu vode. Voda je poputala, povrina se uzbibala, ali ga nije htjela progutati. Cijeli ovjek rijeci bi bio drai. Meni su taj jedan komadi i to to nisam znala komu pripada bili previe. Tko zna je li bio mrtav cijeli ovjek ili samo njegov prst? Albu nikad ne spominje prst. Niti ga ja spominjem. Ona prozirna zaboravljivost kojom me vreba sljedei dan tono u deset. I koja mirka pri svakom rukoljubu, do danas. Otkako se dogodilo ono s prstom, kod Albua vie ne idem na zahod. Gaenje me omeka, otra postajem jedino onda kad njime elim zaraziti druge. Samo sam jednoj osobi ispriala o bombonu u sivoutom papiru. Lili. Nakon tri dana kod Albua, opet sam bila prvi dan na poslu u tvornici. Nitko nije pitao gdje sam bila. Nelu je vrijeme ispunio zluradim pogledima, kuhanjem kave, zraenjem i hrpama papira. Ja sam ve imala miljenje o modelima gumba koje je popodne u polukrugu poslagao na moj pisai stol. Ali rei mu da su bijeli lijepi kao zubna caklina, smei kao polovica oraha, a sivi kao kia u praini nisam mogla. Nakon posla sjela sam s Lili u kavanu i bez okolianja joj sve ispriala. Nebitne sam stvari izostavila i zapoela s bitnima. Lili me sluala, vrtei pramen kose oko kaiprsta i odmaknuvi od mene stolac na kojem je sjedila. Neprimjetno, ali odmakla se, da, dobro sam vidjela. I one sitne, zle oi kojima me promatrala kad me pitala; Jesi li sigurna da je to ljudski prst? Tvrdoglavi hladni cvijet duhana nije dopustio da ga nagrize gaenje. Dlan na rubu stola skupila sam u aku i ispruila kaiprst na stol. Da, a to je onda ovo? Uvuci prst, rekla je. Moe li to s neim zamijeniti? Vidjela sam, uvuci prst. to si vidjela, cigaretu ili ptiji aporak? Moram li rei naglas ili e biti zadovoljna samo ako ti povjerujem? Ah, tako, vjeruje mi. Ba imam sree to si tako milostiva. Budui da sam i ja bila milostiva i nisam vie htjela muiti Lili, uvukla sam prst i nisam pitala to misli bi li maka prst pojela da ga nae u kontejneru. Isto tako nisam pitala koliko vremena treba da nokat pocrni. Niti sam Lili rekla koliko se bojim naprstka dugih, tankih peteljki koji cvate u vrtu. I da sam, jedui s gaenjem svoj kola od maka, odluila Albuu vratiti paketi, i to sam preutjela. I da sam, dok je prst tonuo u rijeku, bila uvjerena da e sutra tono u deset Albu od mene traiti da mu ga vratim. Prole sam zime u prodavaonici namirnica pokraj tvornice kupila staklenku kiselih krastavaca, rekla je Lili, i pojela sam ih u dva puta. Zadnje sam izvadila vilicom. Prvi sam put vilicom uhvatila krastavac, a onda mia. Nije li to odvratnije od prsta? Mi je u krastavce dospio sam, rekla sam. ak i da je netko u tvornici to namjerno uinio, mi nije bio namijenjen tebi. Te je krastavce mogao kupiti bilo tko. Kao da je htjela obraniti Albua, Lili je rukom prola kroz kosu na zatiljku. Kosa je ostala zadignuta, a nas smo dvije utjele, licima okrenule jedna prema drugoj, ali gledajui u stranu. A onda je Lili bubnula; Sutra svakako moram platili raun za struju. Lili i ja naviknule smo se na to da sjedimo jedna pokraj druge i utimo due nego to bi to bilo neupadljivo. A kad bi jedna od nas ponovno zapoela razgovor, rekla bi bilo to. Kad se dobro poznajete, mi nakon prsta, utnja nakon mia i raun za struju nakon utnje znae isto. Razgovara se o neemu to se ne izgovara. I na licu su usne i elo, to je vie mogue, odvojeni jedno od drugoga. Ispred daara na sajmitu ekalo se u dva reda, a mladi je policajac pazio da netko nudu ne obavi uz ogradu. Prvi zahod nije bio zauzet, jer nije imao vrata, ali ljudi su ipak ekali u dva reda. Iz drugog je zahoda izaao mukarac drei vrata u rukama. Predao ih je 58

ovjeku koji je ispred prvog zahoda ve neko vrijeme cupkao na mjestu i koji je u zahod uao natrake, a vrata postavio ispred sebe. ovjek koji se upravo olakao tek je tada zakopao rasporak na hlaama. Cipele su mu bile poprskane. Zato ga ne pustite prije sebe, pitala je neka ena sa sunanim naoalama, on je jo mali. Djeak u kratkim hlaama i sandalama zadigao joj je haljinu i plakao, a ona ga je udarila po prstima: Ostavi mi haljinu na miru, prestani. Pustite ga neka plae, rekao je neki ovjek, onda nee morati toliko piati. Iz depa na hlaama izvukao je kutiju ibica i zatresao njome pred djeakovim licem: Poklanjam ti je. Dijete je odmahnulo glavom. Kako se zove? Mucica, reklo je dijete. Pa ne zove se valjda Mucica, rekao je ovjek i zazveckao kutijom ibica. A majci je rekao: Bez brige, unutra su samo sjemenke bundeve. Zena je poloila ruku na djetetov zatiljak: No, reci mu kako se zove. Dijete je podiglo ruku da zatiti lice. Bilo je prekasno, mokraa mu je curila niz noge u sandale. Okrenula sam se i vratila do Paula. Ne mogu doi do vrata. Prodavi i dvije posljednje antene, on se izvalio na motoru. U zrak je bacao praznu uzicu. I, to kae? Novac od mog prstena Paul je spremio u dep na hlaama, gdje je bio na sigurnom. Krenuo je sa mnom. Ispred daara su jo uvijek bila dva reda. Vrata su bila komad lima veliine stola. Muhe su zujale, ljudi u redu svaali su se pokazujui zlatne i crne kutnjake, napol istrunule zube i rupe u zubima. Paul se progurao naprijed. Ljudi su se dogovarali: Nakon mene ti dobiva vrata. Poslije tebe dobivam ih ja. A onda je on na redu. Kad bi netko obavio nudu i izaao iz zahoda nosei ispred sebe vrata, dogovor vie nije vrijedio. Mnogima se urilo i izbila je vika. Policajac se naslonio na ogradu, jeo kekse i zupcima crvenog eljia redom od palca do malog prsta istio nokte. Bilo je krajnje vrijeme da se javi. Ne viite toliko, podviknuo je i ne gledajui prema nama. Pomozite slabijima, rekla je ena s kosom svezanom u rep, ja sam trudna, ne mogu vie stajati, noge mi pucaju. Gdje si ti to trudna, pitala je neka starica i pogledala policajaca, da moda ne nosi dijete u guzici, trbuh ti se uope ne vidi. Ja nisam sudac, rekao je policajac. Nato e trudnica: Za Boga miloga, lake je roditi blizance nego doi do tih vrata. Blizanci su ljepi od dvije drvene noge, smijao se policajac, ja u se pobrinuti da ih ne ustreba. ealj je stavio u dep jakne, ubacio keks u usta i stao pred zahod koji je bio zauzet. Tako, bila trudna ili ne, ali sad je ona na redu, stoji ovdje ve cijelu vjenost. Trudnica je Paulu obeala da e mu dati vrata. Kad je izala iz zahoda, ispustila je taj komad lima i ne gledajui tko ga je zgrabio. Debeli koji je stajao iza Paula lamatao je rukama i psovao tvrdei da je sad on na redu. Paul nije putao zahod s oka i kad su se vrata iznutra poela micati, zgrabio ih je i podigao. Hej, ne tako brzo, ne usred mise, rekao je debeli, u sraonici ste kod Boga, a vani je vrag na djelu. Da, Bog, rekao je policajac, prije da je to magarac koji izgleda kao ti i ide srati. Paul me ugurao u daaru i stavio ispred mene limena vrata. Unutra nije bilo krova, nebo je slalo svoje zelene, napasne muhe. Pod na koji se moglo stati bile su dvije zasvinjene

59

daske iznad jame iskopane u zemlji. Sve je bilo sklisko, traila sam dva suha mjesta. Netko je na zidu crvenom bojom napisao; ivot cijeli je samo sranje u njemu vrijedi tek pianje. Izvana sam ula glasove i Paula kako vie. Unutra je bilo dobro. Manje od onoga to smrdi ispod mene niste mogli postati. Je li debeli, spominjui Boga, mislio na to da vas ovdje unutra omami smrad? Duboko sam udahnula i izdahnula i unato opasnosti da se poskliznem zatvorila oi. Tek kad sam izala osjetila sam se kao da sam govno. Hodala sam pokraj Paula. Redovi ljudi i starudije na sajmitu poeli su se osipati. Izmeu rebrastih tragova cipela leali su opuci. Praina nam je padala za vrat. Trebala sam Paulu zahvaliti za zahodska vrata, ali jezik mi je odrvenio. Moje prodano zlato usred te prljavtine, tih est tisua leja za mene je bilo pravo bogatstvo. Po putu kojim smo ili pred nama se dizala i slijegala praina. Vjetar bi uzeo zalet, uskovitlao zrak, a zatim bi se smirio. Za ianu ogradu oko sajmita uhvatili su se komadii papira i stara odjea. Paul je sloio prostirku od votanog platna tako da je bila mala poput aktovke i stavio je ispod draa za prtljagu. Potom mi je na dlan izbrojio novac. Moj se lakat zaboravio i opustio, a Paul je pljunuo u ruke. Brojio je novanice, a ja sam ekala da mu se prsti ostave trgovine i dotaknu mi puls. Moja lopta na napuhavanje i bro jo su uvijek leali na novinama, za njih se ba nitko nije zanimao pa sam htjela otii i ondje ih ostaviti. Paul je napuhao loptu i bacio je uvis. Odbila se od mene, a zatim od tla otrgnuvi se od tog prljavog ljetnog dana poput oguljene dinje. inilo se da vie ne pripada meni, tako je bila lijepa. A ja, ja sam brzo sjela u uanj i oima se htjela smijati, a ustima zaplakati. Bilo je to prva naopaka srea s Paulom. A usred toga Paul je upitao; I to se radi u nedjelju kad su ti depovi puni, a srce prazno? Podigao je bro i staklenu maku zavrnutih brkova od bakra izglancao trljajui je o nogavicu na bedru. Privrstio ju je na koulju. Dok je pokraj sebe gurao motor, maki su se micali brkovi i poela je disati. Ako eli, moemo otii u lovite, rekao je, ondje se moe sjediti vani, u restoranu, ako eli. Samo ako baci maku, rekla sam, izgleda kao nikoristi. Ne vjerujem, rekao je, ali je bro bacio preko ramena u prainu i gotovo pogodio nekog mukarca, koji je nakratko podigao pogled i dugim korakom nekoga tko kasni pourio prema izlazu. Njega eka punica s kokojom juhom, rekao je Paul, ali ne treba uriti, juha se ionako ohladila. U toj praini uskovitlanoj od vjetra Paul je prodao moj vjenani prsten. Je li mislio da sam neka dobroudna fifica s kojom se moe spiskati puno novca? Mali botaniki vrt uz lovite i nekoliko latinskih naziva znala sam sa svojih etnja sa suprugom i njegovim roditeljima. Tada sam jo ivjela kod njih, dolje u prizemlju u dvoritu. S vrtne stazice ulazilo se ravno u sobu. Zimi se iz pei na ugljen umjesto topline irio dim gust poput tamjana. Od ranog proljea do kasne jeseni po zidovima i okvirima vrata kolone mrava, u kutovima sobe cijele grude, a na stolu i u krevetu poneki marljivi samotnik. Bilo ih je i u kuhinji. Moja je svekrva dijelila juhu. Kad joj je suprug dodao tanjur, po dnu je dugo mijeala kutlaom kao da trai komadie povra. Zapravo je mijeanjem mrave gurala prema rubu. Ipak su se nali i u tanjuru njezina supruga. On bi ih hvatao licom i stavljao na rub kao da je to neto neobino. Otkud opet ovi mravi? Moja bi svekrva rekla: Ne uzrujavaj se, to je papar. Ako je to papar, onda sam ja slavuj. To je mljeveni papar, dragi moj. A otkad to papar ima noice, pitao bi on. Kad smo suprug i ja odluili da emo odvojeno ivjeti, iselila sam se s dvije vree odjee i starudije. Nakon dogaaja na mostu kovege nisam uzimala u ruke. Kamen s Karpata suprug mi je u plastinoj vreici donio pred tvorniki ulaz. Ja bih ga bila zaboravila, a sad mi 60

je itekako vaan za moje orahe. Osjeala sam se bez dobi i nisam znala jesam li slobodna ili osamljena. Biti sama nije mi bilo ni teret ni zadovoljstvo. Ni za im nisam alila osim za tim to sam od tri godine braka u njemu bila dvije godine predugo. Skratila sam kosu i kupila novu odjeu. A za novo unajmljeni stan na rate posteljinu, hladnjak i dva tepiha. eljela sam se to bre promijeniti, dok me nedavni dogaaji jo vode u novom smjeru. Lili se nije morala mijenjati, njezin nos nije bio tat, jer se hladnu cvijetu duhana nita ne moe dogoditi. Kad bi ljubavi doao kraj, na licu joj je i dalje stajao njezin prelijepi nos. O potraenim osjeajima Lili je mislila svoje, ali je isto tako znala da e se i nakon toga nai drugi par oiju koje e je gutati. Ja sam se htjela promijenili rukama, ali tada biste u rukama morali imati novanik prepun novca. Sve sam kupovala otprve i bez plana. U usporedbi s poloajem u kojem sam danas to nisu bile nikakve brige, to je bilo vrijeme prije ceduljica. U dva-tri popodneva potratila bih cijelu plau, a onda bih novac posuivala. Ne samo od Nelua nego i od ljudi koje sam povrno poznavala. I ono to sam posudila jednostavno bi nestalo, otilo na odjeu. Ujutro bih dola u ured i na pisai stol najprije stavila zrcalo. Izmeu dviju lista gumba neprestano sam se pogledavala. Nelu me hvalio svaki dan sve vie. Ali kosa se ne moe skratiti svaki dan. Kao uvijek novi dokaz da mi je dobro ostajala je samo nova odjea. Ona je barem jedan dan bila novija od moga lica. Naravno da sam mislila na svoje dugove i kupovala jo vie. Oi su mi bile velike i uarene, samo mi je u grlu sve bilo stegnuto. Ono trenutano bilo je jae od moje grinje savjesti. Na popodnevnom suncu ljudi su se na korzu okretali za Lili jer je bila lijepa, a i za mnom jer sam hodala uz nju drei je pod ruku i glasno pjevajui; Drvo ima kronju, Voda ima aj, Novac ima papir, A u srcu snijei, U krivo se vrijeme bijeli. Pretvarale smo se da smo pijane. Ja sam teturala i pjevala, a Lili je teturala i smijala se do suza. Sve dok ja nisam rekla: Ne stvara dugove jedna haljina niti dug stvara jedna cipela. Ni ja ne pravim dugove, nego je novac taj koji ih stvara. Kod nekih on jednostavno kao da raste poput ekinja na bradi, a ja, ja sam uvijek bez dlaka. Imam neto jedino kada mi je novac u depu. Onda odjednom nemam vie nita, jer i to zavri u blagajni prodavaonice. A ondje novac vrijedi tono onoliko koliko ga ima. Lei ondje i ja ga vidim. A ja vie nemam nita samo zato to novac lei na dvadeset centimetara od moje torbice. Razumije li ti to? Nakupit e se novca kad ostarimo, rekla je Lili, eli li zato ostarjeti? Ma to te briga. Oni koji su ti ga posudili nee propasti zbog tih nekoliko novanica. Pa nee im pobjei. Ono to u posljednje vrijeme nije moglo utaiti moju tatinu Lili je zamijenila sa samostalnou. Nisam pobjegla. Ali nisam pobjegla od tvornice, nego od svog razuma, od eljezne lutkice u glavi, to je sliila hravom sv. Anti na stolnjaku nakon novogodinje noi. Dok sam ivjela kod svekrve i svekra, u vrtu bi me uvijek obuzelo bojaljivo uenje to divlje rue koje je moj svekar oplemenio u nekoliko minuta ljeti cvatu barunastim smotuljcima. Na novoizraslim granama vie ih nije bilo. Oplemenjivanje rua inilo mi se poput operacije lica na kuku. Sobu sam ukraavala svakojakim cvijeem, ali nikad ni jednom jedinom oplemenjenom ruom. Kako ste mogli znati da se pri rezanju na njoj neto nee promijeniti. Ono to sam nakon razlaza s muem na sebi mogla promijeniti bilo je, uza sav trud, tek lie. Nakon dugih branih svaa doli su dani kad na mene nitko nije vikao. Dani su me udaljavali od ljudi, bila sam daleko od svih oiju, kao da sam bila spremljena u ormar, i eljela sam da tako ostane. Moja sklonost podivljaloj osamljenosti potrajala je, ali je nestala prije nego to je izbila kod moje majke. Kad sam majku posljednji put posjetila, stajala je preda mnom bez ikakvih tajni i potpuno sama u svojoj kui. A ja je nisam alila. Za razliku od nje ja tu sklonost nisam sauvala za kasnije. Ja nisam tvrdoglava kao ona, a pogotovo u ivotu ne inim sve prekasno, kao to to ini ona, kojoj su svi pomrli i od koje sam ja pobjegla. Kao da sam ja majka, a ona dijete, tako sam u njenoj pomirenosti s vlastitom ivotom vidjela sebe od prije. U svjetlu prozora bila mi je strana do ludila, a ispred posua na polici tako poznata da bih najradije bila pobjegla. Tako je ona hodala po kui. Shvatila sam da je to sklonost kakva se javlja pod starije dane i da je mene snala prerano, u svakom sluaju prerano. 61

ivjela sam kao podstanar kod nekog mravog ovjeka koji se uvijek smijeio. Njegov smijeak doimao se kao da je crta lica, a ne izraz. Odostraga pogrbljena ramena, naprijed izboene kljune kosti. Pred mojim je vratima stajala ptija krletka, kad bi doao po stanarinu. Prozirna koa lica kao da ce puknuti od trljanja o kosti, ni jedne jedine bore, a ipak vrlo star. Ve sam mu peti put obeala da u mu uskoro platiti i pozvala ga u sobu na aj. On je odmahnuo rukom, kimnuo i zapijukao, a ja sam se pitala koliko e jo dugo ta ptija glava imati strpljenja sa mnom. Hoe li se moda razljutiti kad mu od uzrujavanja pukne koa na licu? Podivljala usamljenost sasvim sigurno nije bila prava stvar za mene. Ali ono to sam imala s Neluom bio je potpuni promaaj i snala me njegova mrnja. Nelu i ja otili smo na desetodnevni slubeni put u neki gradi izmeu Dunava i Karpata. Za taj su put odredili njega, a on je mogao odabrati pratnju pa je predloio mene. Nisam imala nita protiv, odgovaralo mi je nekamo otputovati. Centar za proizvodnju gumba, kako se zvao gradi unutar tvornikog kruga, nisam zamiljala kao neto posebno privlano, ali svakako ne kao pusto od deset redova prljavih kua, okruenih gotovim betonskim graevinskim dijelovima i iskopanim temeljima zaraslim u travu jer se nita nije ni gradilo ni istilo. Zbog najvee tvornice gumba u zemlji to se mjesto nije zvalo selo. Od hotela do ulaza u tvornicu vodila je asfaltirana cesta duga tri kilometra to je vijugala kroz polje kopriva. A vjetar, podizao je i sputao crnozelene valove, kao da morate plivati. Rano ujutro izali bismo na cestu koja se neprestano gubila i opet poinjala. Bila bih se na njoj izgubila i deveti dan. Koprive su nam dosezale iznad glava. Nelu ovdje nije bio prvi put, u polju kopriva snalazio se kao i u tvornici gumba. Cipele su nam bile prljave od praine i rose. U osam sati ujutro depnim rupiem oistili bismo ih ispred ulaza u tvornicu, a potom s listama i uzorcima tkanina jurili po uredima i odjelima. U pet popodne oi su me boljele od gledanja gumba od plastike, sedefa, roine i konca s dvije, tri ili etiri rupice ili od gumba s alkicom presvuenih lanom ili barunom. Tolike hrpe gumba sliile su pilulama u tvornici lijekova. Moda smo ih trebali slagati u kutijice i umjesto u tvornice tekstila slati u ljekarne gdje bi se prodavali kao lijek to se uzima triput na dan. Popodne je polje kopriva bilo crnozeleno kao i ujutro. Rosa se osuila, a praina je pobijeljela. uli su se krici ptica. Tko zna odakle su dolazili, jer ptica u zraku nije bilo. Na povratku iz tvornice u hotel razgovarali smo o gumbima za tu sezonu, o cijenama i rokovima isporuke. Iz hotelskih soba na prednjoj strani vidjela se crvena jednokatna zgrada kolodvora. Privezana za kolac pokraj tranica pasla je bijela koza. U krugu dokle je dopiralo ue koza je pasla plave vodopije i suncem spaljenu travu. Ili je moda samo stajala i gledala niz tranice. No je gutala tlo, kolac i ue. Od koze se nazirala jo samo blistava mrlja. Visoko gore na zabatu kolodvorske zgrade svijetlila se ura. Ve sam drugu no zaredom iz kreveta gledala kolodvorsku uru. Teretni vlakovi prolazili su nebom. Nisam ni pomiljala na spavanje. Od prvog dana vrijeme je ovdje bilo slubeno, pa su i noi bile ispunjene zvukom vlakova u prolazu. Ako se ne bi uo vlak, s hodnika se ula buka i muki glasovi. Svi su govorili ruski. Ve sam drugu no za svaki sluaj pod jastuk stavila vazu od tekog, bruenog kristala. Voda iz slavine imala je okus po kloru, a klor je imao okus po snu koji mi nije dolazio na oi. Nisam bila edna, ali sam pila, jer sam zbog tog morala ustati i ponovno lei. Naveer smo jeli u hotelskom restoranu. Pokraj naeg okruglog stola stajao je uza zid dugaak, sveano prostrt stol. Za njim sam izbrojila trideset etiri mala mukaraca irokih jagodinih kostiju, oiju i kose crne kao no, odjevena u ljetna odjela od sive tkanine i bijele koulje bez ovratnika. Ba naveer ele sjediti za jednim stolom, rekao je konobar, i savjetovati se o tome kako se pia dok se jae i kako se srpom priivaju gumbi. Neka delegacija iz Azerbajdana ve je tjedan dana u tvornici gumba radi razmjene iskustva, a nakon toga e ostati jo tjedan dana u prijateljskom posjetu. Gdje, pitala sam. Takoer u tvornici gumba, rekao je i namignuo. No prijateljski je posjet zapoeo ve prvog dana. Otkad su ovdje, svake veeri iza ponoi u stranje sobe u prizemlju dolazi pet djevojaka iz tvornice. Pred vratima je guva, a iza vrata se uje stenjanje kao da sviraju gajde. 62

Digne vam se samo od sluanja. Tek to se jedan isprazni, drugi se ve penje. U gradiu e biti novog potomstva, kaem vam ja, bit e to mrkavi Poluazijci plosnatih nosova. Za dugim je stolom muklim i brzim glasom govorio uvijek jedan te isti mukarac, kao da psuje, ali bez ljutnje na licu. Drugi su sluali, tu i tamo svi bi se nasmijali, ak i on koji je jo maloas psovao. esto je pogledavao prema meni. Uzvratila sam pogled jer nisam imala pametnijeg posla. Nelu je elio da jo jednom zajedno pogledamo sve gumbe za tu sezonu. Bila bih rado neto rekla o Azerbajdancima, ali im sam spomenula koliko ih je, Nelu je odgovorio: Ljudi se ne broje, mogu to osjetiti. Pa to da i osjete, zato se ne bi smjeli brojiti kad su ve ovdje. Polje kopriva ili kolodvorska koza ne bi bili toliko kakljiva tema, ali Nelu to nije ni primjeivao. Nelu se doimao odmorenim. On dakle moe spavati uz buku vlakova, pomislila sam, on i ona koza. Tik-tak ovjek koji nou spava da bi danju mogao raditi kao stvoren je za slubena putovanja. Razlog tom putovanju od prvog je dana bio smijean. S ceste to vodi kroz polje kopriva, koje okom ne moete obuhvatiti, naruiti gumbe dok brda odjee u tvornici kod kue postaju nestvarna! Ve sam treu no od jedanaest sati nadalje ponovno gledala kolodvorski sat. Bilo je tono dva ujutro. U daljini su umjeli vlakovi poput drvea, pa poput eljeza na nebu, a potom u glavi, koja je od tog zvuka pucala. Nakon toga tiina je zjapila poput rane i ulo se lajanje pasa dok ne bi naiao sljedei vlak. Mozak mi se rastapao. Ba je prolazio vlak kad je netko zakucao na vrata moje sobe. Posegnula sam za vazom ispod jastuka i rekla: Pajol tovari. To sam ja. U pidami i bos, ispred vrata je stajao Nelu. Kucam ve neko vrijeme. Mislila sam da ti moe spavati, ja na ovom kolodvoru ne mogu ni oka sklopiti. Sjeo je na rub kreveta i glavu zario u ruke. Otvorila sam prozor i vidjela blistavu mrlju koze to je spavala u mraku, u daljini iza sata crveno signalno svjetlo, a sasvim vani zeleno. Nelu je legao na krevet. Ne spavam zbog tebe. Prozor je ostao otvoren, pokrili smo se. Znala sam da sada slijedi izgladnjelo stenjanje, poput onoga od vlakova na tranicama. Nisam imala nita protiv toga. Nakon jednog dana i jedne noi u toj pustoi doekala bih bilo kojeg Azerbajdanca s vazom u ruci, ali onda bih ga pustila i meu noge. Nelu je dahtao vrsto se uhvativi za moje grudi. Priljubljeni jedno uz drugo, leali smo na tom kolodvoru i on je govorio o ljubavi. Pustila sam ga da govori. Nema veze, mogu mu proturjeiti nakon slubenog puta. Moda moji osjeaji trebaju vremena. Nelu je dolazio svaku no oko jedanaest. Ugasili bismo svjetlo na stropu, a upalili arulju iznad umivaonika. Obla linija vrata to se stapa s ramenima, nejasne linije savijenih ruku i nogu, par oiju to bi se zabijelio u noi, to je bio Nelu. Sve je drugo bilo u mraku. Ono to je slomila pusto trebala je obnoviti ljubav. Nelu me elio cijelu no, njegovo meso i um usuglasili su se i nali se ondje gdje se vie ne misli. Meni to nije polo za rukom, stenjala sam ne zaboravljajui gdje sam. Gledala sam kolodvorski sat i sat je gledao mene. Cijelo sam vrijeme bila prisebna poput razdijeljenog brojanika na satu na zabatu zgrade. Taj korak protiv pustoi ja sama ne bih bila uinila. A da i jesam, onda bih to bila uinila s nekim Azerbajdancem. On bi mi prikratio no, jednu ili sve sljedee. Ali u restoranu za dugakim stolom ne bih ga prepoznala. Svake bi mi se veeri uinilo da nakon veere traim jedan te isti gumb izmeu trideset etiri jednaka. Tako bi svaku no mogao doi drugi. Gledano izvana, ne bi bilo nikakve razlike. Razliku bih, ako bih je uope primijetila, osjetila samo po nainu na koji je to radio. A moda su i u krevetu svi bili isti. Nakon slubenog puta ne bih vie nikad susrela tog mukarca za svih deset noi ili tih deset mukaraca po jednog za svaku. Nelu je prvi poeo, ja mu nisam prila prva. Svaku no oko dva poslala bih ga natrag u njegovu sobu. ak je i zadnju no otiao, nerado, ali me posluao, jer nije elio sve pokvariti. Kad smo ujutro u pet krenuli kui, koza je vrljala oko stupa. Dala sam joj komadi kruha. Pojela ga je i ne omirisavi ga. im smo sjeli u kupe, zaspala sam, nadoknaujui tako 63

sve noi. Oko sebe nisam ula ba nita, nikakav um. Kad smo stigli na glavni kolodvor i Nelu me probudio - ne znam kako se to dogodilo - glava mi je bila na njegovu ramenu. Uli smo u buno gradsko jutro i krenuli prema autobusnom stajalitu. Nelu je nosio svoju torbu s nae vanjske strane, a ja sam svoju nosila izmeu nas kako me slobodnom rukom ne bi mogao zagrliti. I prije nego to smo stigli na crveni kolodvor ispred kojeg je tog hladnog jutra koza pojela komadi kruha, znala sam: Vremena e mnogo proi, ali ljubav nee doi. Jednog od sljedeih dana rekla sam mu u uredu prije odlaska kui: Ne, ne idem k tebi. Niti e ti doi k meni. Zato, pitao je Nelu. Deset dana ili tri godine, mukarci uvijek trebaju razlog. Nelu je rekao da je nemogue da nema razloga. Otkako smo suprug i ja poeli odvojeno ivjeti, eljela sam ivot kakav odgovara mojoj kratkoj kosi. I dok sam jo dovoljno mlada otii u neku lijepu zemlju u koju izvozimo odjeu. eljela sam da budem vrijedna takve i jo ljepe odjee i da imam velikoduna mua koji e mi takvu odjeu kupovati. Tri djevojke iz vrtlarije udale su se za Talijane. Moj ih je svekar ispitao i nama kod kue sve ispriao kako se to odvijalo. Mukarci koji su eljeli djevojako meso odavde bili su uglavnom neenje, ugledni u svom zvanju, a enili bi se tek kad bi im umrla majka. Komplicirana gospoa blage naravi, njegovani mukarci u zreloj dobi kod kojih vie niste mogli razaznati jesu li brini ili su ve podjetinjili. Ako se elim odavde maknuti, moda e ipak ispasti po Lilinom. Niste morali biti lijepi, bilo je dovoljno da izgledate svjee. I skromno. Odobrenje za vjenanje dobilo bi se dvije godine nakon podnoenja zahtjeva. Potom gole guzice ulazite u neiji dom, imate pribor za jelo, s malo sree ak srebrni, i mramornu vazu na stolu. Nekako bih utukla te dvije godine koliko je za to potrebno. Htjela sam u Italiju, a to se njega nije ticalo. Nije stvar u tebi, rekla sam, nije se radilo o tebi. Niti o meni, nas smo dvoje bili slubeni put. Izraz mu se lica zamrznuo. Sljepooice su poprimile oblik kvadrata i zabljesnule. Zamahnuo je i pljusnuo me, puno spretnije nego to je kuhao kavu, vezao vezice na cipelama ili iljio olovke. Dobro me odalamio. U glavi mi je zujalo. Nasmijala sam se, iako mi je prisjeo svaki smijeh. Dobro, moda sam i zasluila to to sam glavom udarila o dovratak. Ali to to me je nakon tjedan dana prijavio zbog ceduljica za Italiju bilo je nepravedno. A to to mi je zadao jo jedan udarac onim ceduljicama za vedsku koje je sam napisao i stavio u stranje depove hlaa kako bi me otpustili, to je ve bio lov. A ceduljice za Francusku... Bako, uskoro stiemo, rekao je voza. Starica samo mora ustati, deset-petnaest puta zatresti glavom i ve je na vratima. Na stranjim vratima lupaju kante i po podu struu cipele. Rado bih ovdje izala i neto kupila, moda jabuku. Kupujete li po komadu, ne morate ekati u redu. Kad ne bi bilo guve, moda bih stigla na tramvaj. Uskoro je devet sati, ali jo nije tono deset. Jabuku u depu Albu ne bi vidio. Ljetnu jabuku, zelenu poput trave, iako su rane jabuke najee pune crvi i mrlja slinih madeima. Kad je zagrizete, sok vam curi po zubima, a usta vam se steu. Takva jabuka pristaje uz bluzu koja jo raste. Mogla bih je pojesti za vonje ili im izaem iz tramvaja, neto prije deset. Mogu je i sauvati za poslije. Ako me Albu zadri, dugo neu dobiti nita za jelo. Ali to ako jabuka pokvari orah i bude kriva za to to e me Albu zadrati. Uza svu glad past e mi na pamet da se jabuka moda udruila s etkicom i pastom za zube u depu. Pojest u je preko volje, neu biti toliko gladna da bi mi prijala. ovjek s mapom skae sa sjedala i odlazi do vozaa: Idem kupiti aspirin, ti e sigurno jo neko vrijeme ekati. Ne, kae voza, rado bih po rajice, ali kasnimo. Ako prieka, donijet u ti ih, odgovara onaj s mapom. Voza otvara bocu: Ne, sljedeu u rundu voziti bre pa u i sam imati vremena. Prije nego to je otpio gutljaj, rukom je obrisao grli boce, kao da je prije njega pio netko drugi. Po glavi mi se svata vrzmalo, kad sam te nedjelje nakon sajma prvi put u ivotu sjela iza Paula na motor. Ulice su se svijale uvis. U sreditu grada velike su obitelji izlazile iz crkve 64

i okupivi se u hrpice nisu se micale s mjesta. Nakon pjevanja i molitve odrasli su jedni drugima eljeli puno toga rei, a djeca su se ponovno smjela smijati i biti nemirna. Neka starica u crnini i bijelim arapama prolazila je alejom platana kao da prolazi dolinom i zvala: Georgiana. Nitko joj nije prilazio. Ali nekoliko stabala dalje, pokraj kante za smee, stajala je djevojica u crvenim lakiranim cipelicama i s crvenom vrpcom nasred glave, lupkajui cipelom po asfaltu i pjevajui neku pjesmu. Izmeu odraslih koji su u hodu nastavili razgovor i djeteta koje se nije odazivalo stajala je starica i nije znala to da radi. Osvrtala sam se u vonji dokraja okrenuvi glavu. Crna je odjea nestala u daljini, a u prstima mi je brujao motor. Tata je cijeli ivot nedjeljom iao u crkvu. Ako ne bismo ili mama, ja i djed, iao je sam. Na povratku kui u duanu iza parka s nogu bi si priutio rakiju i jednu stranu cigaretu. Tono u jedan sjedio je za stolom na kojem je bio postavljen ruak. ak je i posljednjih godina, kad je ve bio ogrezao u grijehu, iao u crkvu. S tolikim grijesima ja bih na njegovu mjestu ostala kod kue. Ne mogu shvatiti da je nedjeljom Bogu obeavao da e prekinuti s dugokosom, a ve je s njom dogovorio sastanak za sutradan. Promatrala sam to se dogaa: ponedjeljkom bi dugokosa dola na trnicu bez djeteta. Kao to je moj tata pokraj svoje ene nedjeljom brojio sate do sastanka s dugokosom, tako ih je i dugokosa brojila pokraj svoga mua. Ponedjeljkom naveer ni Bog Otac ni vrag ne bi ih sprijeili da se nau. Nedjeljom smo za ruak imali dvije kokoi, a ono to je ostalo pojeli bismo za veeru. Moj je tata pojeo krestu s obiju kokojih glava, jer mu je to u ponedjeljak trebalo za grijeh. Ja bih s djedom podijelila mozak, kako bih nauila utjeti kao i on. Moe biti da je moj tata molio Boga neka mu dopusti grijeiti jer je Gospodin znao da uz moju mamu nije bilo previe zabave. S desne strane crkvenih vrata, u visini usta, visio je Isus, kako bi ga odrasli pri dolasku i odlasku mogli poljubiti. Djecu bi dizali drei ih za kukove. Dok je to bilo potrebno, mene su dizali mama i djed, ali ne i tata. Isus vie nije imao prste na nogama, ljudi su ih izlizali poljupcima. Kad sam bila dijete, tata mi je rekao: Ti poljupci ostaju. Kad ovjek umre i doe na posljednji sud, svijetle mu oko usta. Prepoznaju te i ide u raj. U kojoj boji svijetle, pitala sam. utoj. A poljupci koje si mi meusobno dajemo? Oni ne svijetle, jer ne ostaju, rekao je. Svi koji su ivjeli u blizini crkve svetog Teodora na usnama su imali malo praine s Isusovih prstiju. Kad sam htjela zamijeniti dugokosu i kad se tata nije dao odvojiti od njezina mesa, nadala sam se da e se vidjeti i njezini poljupci. Da e pred posljednjim sudom izmeu poljubaca na Isusovim prstima njezini poljupci svijetliti tamnijom bojom i tako odati varalicu. Lili je jednom rekla da njezina majka ne ide u crkvu jer misa poinje zagovorom za efa drave. To je sve lijepo i divno, rekla sam, ali to to njezin starkelja svaki tjedan mora na sastanke kod novinskog kioska, s tim se pomirila. Da, rekla je Lili, jer se morala pomiriti. Jo sam uvijek bila opijena vonjom, iako smo Paul i ja ve neko vrijeme sjedili u lovitu. Na posljednjem dijelu puta to je vodio kroz umu kosa nam je zapinjala za niske grane. Drvee je brujalo zeleno, nebo je bilo od lia. Uvukla sam vrat i moljakala: Ne tako brzo. Paul je svoj stolac pribliio mom i ljubio me s pivskom pjenom na ustima. Jo sam bila omamljena od vonje, a sad jo i ljubljenje. Srce mi se njihalo amo-tamo na vrlo tankom koncu. Htjela sam ostati prisebna, ali srea mi nije dala vremena. Predugo mi je trebalo da shvatim kako prljavi sajam starudije i ljudi na njemu, od kojih nisam eljela nita osim novca, moe donijeti sreu. I da srei u glavi ne treba vremena, nego sluaj. Moj prst as na toplu vratu ispod Paulove brade as na hladnu grliu pivske boce. Budui da smo jedno o drugom znali vrlo malo, priali smo o svemu, a najmanje o nama. Paul je popio est boca piva i nastavio ga piti i kad su kasno popodne u umu poele dolaziti obitelji. Nakon ruka u 65

stambenim blokovima ljudi su se prije novog tjedna, koji e provesti zatvoreni u tvornicama, eljeli jo malo nauiti otvorenog neba. Stariji par s debelim vjenanim prstenovima, na kojima je bila cvjetna gravura po najnovijoj modi, zauzeo je dva mjesta za naim stolom. Zadnji te put pitam, rekla je ena. Ne znam, odgovorio je mukarac. Tko je onda bio? Ja nisam. Kako nisi ti, ne pravi se gluplji nego to jesi. Ne pljuj toliko dok govori, zaboga, zaboravio sam. Zaboravio si ti negdje svoj mozak, i to im si se rodio. Da, inae ne bi bio pokraj tvoga, koji gotovo i nema. Nego bi bio u kolibi od blata kod tvoje majke. Ti si tako htjela, draga moja. Da, tvoja draga, jer te ni jedna druga nee. Aha, plakat e ti jo za mnom. to eli rei? A to da ti kaem. Sasvim sigurno si mislio neto drugo. Ne, nisam mislio nita drugo. Ne vjerujem ti. Ali tako je. Kako da ne, ti lae i kad die. Da, laem i kad te jebem. Onda pogotovo. Pa se zato hoe tako esto. Jer nita drugo i ne zna. Ti mi se javlja, pa ti si rupa s trajnom frizurom. I hoe li rei kako je bilo ili ne? Prestani, ne znam. Tko je onda bio... Svaa se nastavila, poput vira u vodi, ton je postajao sve otriji, koliba od blata postala je kokoinjac, a rupa s trajnom oerupani madrac. Gledali su se otrovnim pogledima. ena ga je ispitivala kao da je samo njih dvoje u restoranu, a mukarac je buljio u zrak kao da je sam. Sunce je jo uvijek bilo mlijene boje, uo se um visokih kronji. Ne nalazei vie mjesta u gustom liu, nebo je pritiskalo tlo, a pod cipelama je kripao ljunak. Mukarcu je bilo dosta ene, ali kao da je bio u njezinoj vlasti. A ona nas sve troje nije isputala iz vida. I ja i Paul bili smo uhvaeni, utjeli smo ne gledajui se, kako ona ne bi mislila da razgovaramo znakovima. Odvojeni jedno od drugog, oslukujui, a ipak gluhi, nismo shvaali to ena eli od mukarca. Paul je sa stola povukao ruku, ena je odmjerila pokret, on me pogledao i ekao da vidi to u ja napraviti. Ja sam se nagnula prema Paulu, a on me uhvatio za koljeno i rekao: Idemo. Ponovno sam se uspravila, ali ena je ekala da se Paulova ruka pojavi na stolu. Bit e da je Paul to primijetio pa je ruku i dalje drao na mom koljenu. Drugom je rukom domahnuo konobaru. Ja u platiti, da proslavimo prodaju vjenanog prstena, rekla sam. Nau sam sreu htjela prikazati manjom nego to je bila. Njih je dvoje utjelo i oslukivalo onako kako smo maloas oslukivali Paul i ja, a meni je bilo drago da i oni sluaju, a nita ne razumiju. Paul je izvadio novac iz depa, moj novac nije htio. ena je pogledala svoj vjenani prsten, a Paul i ja istovremeno smo rekli: Dovienja. Zvuali smo kao dvije navijene lutke. U znak pozdrava ena je podigla ruku sa stola. Mukarac nas je pogledao kao da ovisi o naoj pomoi i rekao: Svako dobro.

66

Njemu je ono bilo potrebnije nego nama. Vozili smo se izmeu stabala do nakoenog nebodera. Te sam noi kod Paula spavala prvi put i ostala. Voljeli smo se te prve noi sve dok nam meso nije postalo starije i mlae od nas, a dah se umirio ili ubrzao kao da nas gone. Nakon toga sam ula lave kao da psi lunjaju nebom. Ulica je usnula u ritmu tiktakanja, a tlo se umirilo. Na nebu se sivio dan, ali jo nije osvijetlio brojanik. U ulicu s duanima ubrzo su dola kola koja dostavljaju robu. Ustala sam iz kreveta i iskrala se iz sobe s odjeom u rukama. Jo topla od sna stajala sam u hodniku i jeei se odijevala. Brzo sam htjela navui cipele i nestati prije nego to se Paul probudi. Na kraju to ipak nisam uinila. Da mi je ostati poput ovih cipela ovdje, ormaria to vise u kuhinji ili ivahne zrake jo blijeda Suneva svjetla, to je okrznulo naslonja stolca, a poslije e obasjati i stol. Ostati, jer na papirima koji su u tvornici ve odavno napisani nakon subote dolazi ponedjeljak. Natoila sam au vode i ispila branasti okus jezika. Bolje ne ostati, kao da sam kupljena na sajmitu, pomislila sam, bolje nestati netragom. Tko odlazi, moe se i vratiti. Na stolu je stajala crveno emajlirana limenka za kavu, otvorila sam je, pomirisala mljevenu kavu, zatvorila poklopac, odloila limenku na stol i ugledala svoje masne otiske prstiju i ono to sam sanjala te noi: Odjeven u bijelu nedjeljnu koulju, moj tata lei kod kue na drvenom stolu, a pokraj lijevog mu je uha breskva ubrana sa stabla koje je prije nekoliko godina sam zasadio. Neki mukarac izboena prsnog koa i ptijeg lica, koji u snu nije moj stanodavac, ree izmeu ruba ovratnika i eluca, od treeg do petog gumba, kvadrat u tatinoj koulji tako precizno kao da crte povlai ravnalom. Podie vrataca od koe. Ja kaem: Navire krv. Mukarac kae: To je od lubenice njegove ene. Vidi, zakrljala je, vie ne raste i nije vea od jajeta. Izvadit emo je i unutra staviti breskvu. Vadi lubenicu iz prsa i umjesto nje unutra stavlja breskvu. Breskva je zrela i rumenkasta, ali nije oprana, vide joj se dlaice. Breskva je od dugokose, kaem ja, vie nee rasti, dugokosa je ne odrava svjeom. Ali neto joj mora priznati, razumije se u povre. Ovo je voe, kaem ja. Vidjet emo, odgovara on. Mukarac vraa vrataca na prsa, savreno pristaju. Prilazi zidu kue, odvre slavinu i pere ruke crijevom za polijevanje vrta. Nee priiti vrataca, pitam. Ne, odgovara mukarac. A to ako ispadnu? Ne putaju zrak, zarast e, ne radim ja to prvi put, kae on, pa ja sam izueni stolar. Nakon to smo se Paul i ja voljeli do iscrpljenosti, koja dolazi i prolazi, on je utonuo u miran san, a ja u san prepun slika. Vrataca od mesa moda su dolazila od prenosivih zahodskih vrata, a stanodavac je bio kirurg jer sam mu dugovala stanarinu. Tata i dugokosa nisu imali razloga dolaziti ovamo. A moja elja da dugokosu zamijenim nije imala pravo umijeati se u moju prvu no s Paulom. Crvenu emajliranu limenku za kavu obasjava previe svjetla pa to ona o svaemu matari na suncu, a ne ja. Paul mi je odostraga dlanovima prekrio oi. Razmiljao sam kako bi bilo da se preseli k meni. Nisam ga ula kako mi se pribliava i osjeala sam kao da me zatekao s tatom. Ne, rekla sam. Ali sloila sam se s tim, kao da nemam drugog izbora. Kad je odmaknuo ruke s mojih oiju, vidjela sam kako na prozoru ukoso preko puta nas ena trese dva bijela jastuka pa sam rekla: Da. I posumnjala u to. Potom sam u loni za kavu stavila etiri pune liice kave i rekla: Dobro. Bila je to lijepa rije, jer nije mogla biti loa. Paul je na stol stavio staklenku marmelade od marelica i narezao kruh, ali previe kriaka. 67

Ja ujutro jedem stojei i hodajui, kako bih neto stavila u eludac, a ne dorukovala. Ali ovdje sam ostala sjediti. Govorila sam o tati i vratacima od koe, o lubenici i breskvi. Dugokosu nisam spominjala. I to da se u crvenoj emajliranoj limenki za kavu zrcalio san, i to sam preutjela. I to da sam je se bojala. Kad o tomu ne govorim, ne bojim se toliko ljudi koji mi se nisu odmah svidjeli, a to je bio sluaj s Neluom, kad sam dola u tvornicu. Od predmeta zazirem onda kad mi se sviaju. Zamislim da u njima ima neto to je protiv mene. Ako to ne izgovorim, to nestane, kao i strah od ljudi. Vjerujem da taj strah s vremenom urasta u kosu. Nakon to smo suprug i ja poeli ivjeti odvojeno, u mirnim danima, kad na mene nitko nije vikao, primjeivala sam tui strah. I kako se esto ljudi eljaju pred drugim ljudima. U tvornici, gradu, na ulicama i u tramvajima, autobusima i vlakovima, dok ekaju u redu ispred altera ili u redu za kruh i mlijeko. Ljudi se eljaju i u kinu, prije nego to se ugasi svjetlo, pa ak i na groblju. Dok se povlai razdjeljak od sredine glave prema elu, na eljevima se vidi strah. Samo se nijemi strah koji zamasti ealj moe ieljati. Tko ima ist ealj, o tomu govori i ne moe se osloboditi straha. Prisjeala sam se: mama, tata, djed i svekar, moj mu, svi su oni imali prljave eljeve, pa i Nelu i Albu. Lili i ja ponekad smo imale iste, a ponekad prljave eljeve. Da, tako je to bilo sa strahom izmeu nas, s govorenjem i utnjom. Paul i ja pili smo kavu, sunce je obasjavalo stol. Ispriala sam svoj san i zautjela, o eljevima nisam ba nita rekla. Paul se bojao mog sna, izbjegavao je pogledati me u lice pa je gledao kroz prozor. Slabi ivci, rekao je Paul, tvoj ti je kirurg ipak obeao da e vrataca ponovno zarasti. Komadiem neba iza prozorskih stakala letjele su tri lastavice. Ili su letjele ispred drugih ili samo njih tri, a s onima koje su doletjele iza njih i koje se nisu mogle izbrojiti nisu htjele imati nikakve veze. Trebala sam odustati od brojenja i ve sam zaustila da u neto rei. Zanima te koliko ih je, pitao je Paul. Brojim mnoge stvari. Opuke cigareta, stabla, preke u ogradi, oblake ili kamene ploe izmeu dva telegrafska stupa, prozore pokraj kojih ujutro prolazim na putu do tramvajske stanice ili pjeake koje vidim iz autobusa izmeu dvije stanice, crvene kravate popodne u gradu. Korake od ureda do ulaza u tvornicu. Tako se svijet dovodi u red, rekla sam. Paul je iz sobe donio sliku. Nije visjela na zidu, jer bih je inae vidjela. Ali bila je uramljena, a ispod stakla bio je stijenjen kuhinjski ohar. Kad mi je umro otac, dao sam uramiti fotografiju i objesio sam je u sobu. Visjela je na zidu dva dana, a onda se pojavio taj ohar, uao je u obitelj. ohar ima pravo. Kad netko umre, zbog straha za same sebe pretvaramo se da smo pokojnika voljeli vie od onih koji jo ive. Zato sam sliku skinuo. Osim ohara vidjela sam Paulovu majku, imala je jamice na obrazima, jednu je ruku poloila na lijevi kuk ljetne haljine, a drugu na kuk svoga supruga. Paulov je otac nosio kapu sa titnikom, kariranu koulju zavrnutih rukava, iroke hlae do koljena, dokoljenke i sandale. Jednom je rukom enu obuhvatio oko ramena, a drugom se podboio u struku. Oboje jednake visine, stisnuti jedno uz drugo, ruku podboenih o struk poput dvaju draka na alici. Tada jo nisam razmiljala o priljubljenim obrazima. Ispred roditelja jedna od prvih djejih kolica to su se mogla zatvoriti. Ova na slici bila su otvorena. U kolicima je sjedio Paul, nad elom utirkani titnik na kapici, nalik mladom Mjesecu, a pod bradom vrpca to mu je visjela do trbuha. Lijevo uho nepokriveno kapicom. Podigao je ruku u kojoj je drao lopaticu. Iz kolica je visjela dekica. Iza obitelji breuljak, ljive u bijelom cvatu, a iznad svega metalurgijski kombinat, nejasna oblika poput dima iz tvornikih dimnjaka. Radnika obitelj u radosti industrije, fotografija za novine. Sjedei za stolom obasjanim sunanim zrakama, Paulu sam u tom trenutku morala ispriati sve o namirisanom svekru na bijelom konju. Slika je bila iz pedesetih godina. Tvoj je otac sasvim drukiji od onoga na bijelcu, rekla sam, a ipak su obojica komunisti. Jedan u gradu uz visoke pei za taljenje rude, drugi na seoskim ulicama u ulatenim jahakim izmama. Jedan se ubija radom i uareno mu je eljezo vanije od vlastitog razuma, a drugi jae, sabija ljude uza zid i mirie na parfem. Na mojoj svadbi djed je sa mnom otplesao samo jedan valcer. Pritisnuo mi je usne na uho i rekao: To je pseto smrdjelo na parfem ve 51. A sad nam ulazi u obitelj. Zar se jo 68

jednom eli poigrati nama? eli moda s nama jesti? Dobro, onda imam za njega poasni tanjur, stavit u mu otrov u jelo. Kako je to samo mirno izgovorio, mirno diui i pleui u taktu valcera, kao netko tko e uiniti ono to je rekao. Izvana se moja duga haljina lelujala, a iznutra sam bila kolac. Djed mi je nekoliko puta stao na rub haljine i ispriao se. Ja sam samo rekla: Nije vano. Ali bilo je vano to to mi je bilo dosta moje duge haljine i to sam poeljela da po njoj gazi sve dok ne nestanem. Nakon plesa odveo me preko dvorane do mog mjesta na kraju stola uz mog supruga. Tri stolca dalje moj se svekar nagnuo nad lea svoje keri, kojoj se otkopala naunica. Djed me pomilovao po rukavu. I kod ovoga eli ostati? Nisam vie mogla pitati misli li na mog mua ili svekra. Preavi dvoranu, izaao je. Mislio je na obojicu. Traila sam ga oima. Moj me mu uhvatio za ruku kako bih ga pogledala. Kad su nam se pogledi sreli, a prsti mi se, koje je obuhvatio dlanovima, nali na njegovim crnim hlaama, bilo mi je kao da mi se bijeli rukav produuje u daljinu. Tim je vea bila moja elja da on ostane sa mnom i zauvijek me dri za prste, kao da ima tri ruke. Mi nismo skrivili ono to mui moga djeda. Zatim je ponovno zasvirala glazba i iznijeli su jelo. Prolazei izmeu stolova sa zdjelama u rukama, konobari su se pribliavali elu stola, a ulazili su kroz vrata kroz koja je moj djed izaao i nije se vie vratio, ak ni da bi veerao. Moj je svekar veerao. Masne su mu se ruke sjajile, nokti kao da su mu bili lakirani, obrazi su mu se arili, a oi posvuda vrludale, ni traga otrovu. Na tanjuru su bile posloene oglodane pilee kosti. Tada je jo jednom zasvirala glazba. Sa svadbenom tortom u rukama elu stola pribliavao se kuhar u bijeloj kuti, s bijelom kapicom te plavim rupcem oko vrata, kao da je mornar. Torta je bila filigranski izraena kua na tri kata s prozorima i zavjesama od eernog preljeva i dva goluba na krovu. Kuhar mi je pruio no da razreem tortu. Zareala sam u bijelu koru i rezala smee zidove dok svi za stolom nisu imali komadi torte na tanjuru. I ispred mog svekra maknuli su duboki i plitki tanjur. Svekar mi je pruio tanjur za kola: Jednu tanku kriku molim. Ali njegov palac i kaiprst pokazivali su debelu kriku. Nisam ga ula, ponestalo mi je daha i srce mi je zamrlo, kao da sam ja ta koja je pojela otrov. Otila sam potraiti djeda. Nije bio na ulici, ni ispred kuhinje, niti u spremitu u kojem su muzikai odlagali glazbala. Sjedio je meu bavama za rakiju i vino, potpuno sam, a kad sam htjela sjesti pokraj njega, rekao je: Zaprljat e haljinu. Naslonila sam se na vatrogasne ljestve u kutu. Onaj ondje mirisao se parfemom, a nas su otjerali na kolodvor, putovali smo dva tjedna i jednog se dana nas etiristo pedeset obitelji nalo usred niega ispred nekog kolca. Kolci u ravnim redovima, gore nebo, dolje glina, a izmeu toga mi i poludjeli ici. Sunce je sve spalilo. Tvoja baka i ja nekoliko smo dana kopali jamu na mjestu gdje je bio kolac, iskopali smo rupu u zemlji i pokrili se icima. Koa nam je pucala dok snio ih upali. Nemilosrdno nas je ibao istoni vjetar, a tek e, na udaljenosti od tri kilometra ni kapi vode. S loncima i zdjelama krmili bismo na rijeku, ali dok bismo se vraali u nau jamu, voda bi se sva prolila. Bili smo prepuni ogrebotina i ui. Tvoja se baka morala oiati do gole koe, kao i ja. Ali kod ena je to drukije, ak i ici imaju bijelo paperje, a ono je letjelo posvud oko nas. Vjetar nam nije dao mira. Tvoja je baka rekla: Vidi li bijelog konja? Tri za nama. Narast e nam krzno. Udarala je oko sebe i pognuvi glavu vikala: Bjei. Poela je lutati, ni za najduih dana vie nije znala nai put do nae jame. Zvao sam je; Anastazija, Anastazija. Njezino se ime ulo iza svakog ikova grma, ali ona se nije odazivala. Dozivanje je izazivalo najveu e. Kad bih je konano naao, jela je glinu kao da sre vodu. Jo se znala smijati smeim krbavim zubima. Zubno joj je meso najprije popucalo, zatim se povuklo, a onda posve nestalo. Vie nije krvarilo. krguui zubima, u glini je uala prikaza s oima poput sovinih. Ja sam umirao od ei, a ona se nije ustruavala zagrabiti zemlju i srkati. Udario sam je po rukama i ustima. Od straha o ikovih dlaica poupala je obrve i trepavice. Gole kao i glava bile su joj i oi, poput dvije kapi vode. Boe, bio bih ih popio onako edan. Odluio sam je sprijeiti da umre, silom je zadrati, jer ljubav nije bila mogua. Udarao sam je sve ee, jer 69

nije znala kako se zove, koliko joj je godina, odakle je i s kim dola. Oboje smo bili korak do smrti, ona je bila bespovratno luda i dobra, a ja prokleto priseban i zao. Izdala je samu sebe, a mene ostavila samog na svijetu. Anastazija je glasnije od mene zazivala smrt. Ta lana smrt, a ona joj se pokorila. Tko bi se mogao pomiriti s onim to dolazi? Morao sam udarati Anastaziju, drugi su me gledali i nitko me nije spreavao. Ni drugi nisu bili bolji od mene, ali to me se ne tie. Ja sam bio grub, a ona je sauvala dobrotu, to je to. Nisu mi sve ovce bile na broju. Gurao bih je uhvativi je za vrat i govorei: Jo e ti vidjeti, posuit emo se kao grahove ljuske, ali nitko ovdje nee postati konj. Jesi li me razumjela, ovdje ne raste drvee i nema drva za ljesove! Ve vidim, pretvorit emo se u vlastite ljesove. Ponekad bi se vukla ispred mene zaklopivi oi, a ponekad bi se objesila o mene i piljei u me pitala: Jesi li ti uvar? Plaaju li te? Hvala Bogu da nije mislila da joj je onaj gad mu. Tek to smo je pokopali, dola je zima. Njoj je bilo lako, nije vie morala gledati koliko bijele kose pada. Snijeg nas je ibao, na zemlju jo nije pao snijeg uasniji od onoga. Nije ostajao na zemlji, vidjeli biste samo kako vijori. Sunce ga je brusilo, val za valom, kao da je no. A ljeti se u uarenom zraku vijorila glina, uta, crvenouta i siva. Ponekad bijeloplava, kao da si doplivao do kraja obzora, to bi izazivalo jo veu vrtoglavicu. Ali snijeg gori drukije od gline, zasljepljuje te i kad se okrene. Mnogi su izgubili razum, sami ili udvoje, to vie nije bilo vano. Odmah nakon bakine smrti doao je traktor i poravnao jame u kojima smo ivjeli. Morali smo graditi, jer smo ljudi, govorili su, a povratak kui neka si izbijemo iz glave. Moda je to bilo i dobro, morao sam gaziti hrpe gline i suiti cigle, vrijeme je bilo vlano i ubrzo je dola zima. Nisam imao vremena razmiljati. Njezinu pljesnivu odjeu zamijenio sam za sedam dasaka. Kao i mnogi drugi, izgradio sam kuu, i moe li ti to zamisliti, morala je biti 8 metara dugaka i 4 metra iroka, 2300 cigala inilo je jednu kuu. Svaka cigla 38 centimetara dugaka, 20 centimetara iroka i 12 centimetara debela. A svaki zid irine jedne igle. Po takvom vremenu sve je bilo nakrivljeno i grbavo. Krov je bio od slame, iaka i trave, koje je vjetar neprestano odnosio. Na vanjske zidove nacrtali bismo znak - kvadrat, zupce ili krug, a bila je to neka vrsta kunih brojeva, jer brojevi su bili zabranjeni. Da bih pobijedio smrt, nacrtao sam konja. Do samog sam kraja znao da se nitko od nas nee pretvoriti u konja. Samo bi se krajolik svake zime pretvorio u bijelog konja, jer je snijeg uvijek letio zrakom. Ostao sam u toj kui etiri godine, ne pitaj me kako. A sada idi, rekao je djed. Ako voli njegova sina, idi. Je li on za to kriv, pitala sam. Podigao je pogled. Krivo me pita. Jesam li ja za to kriva, pitala sam. Moe li on uiniti neto protiv toga, rekao je moj djed, ne, ne moe. Kad sam se vratila u dvoranu, poeljela sam da me netko izvadi iz vlastite koe. Budui da to nitko nije uinio, ja sam neto stavila u nju. Na svadbenoj torti ostao je jo jedan zid s dva prozora, a ja sam pojela zavjesu. Moj je mu plesao sa svojom majkom i njezinom bijelom lakiranom torbicom. Torbica mu se njihala na leima. Moj je tata plesao s bijelom punicom moje mame. Svekar je plesao sa svojom keri i njezinim bijelim cipelama. Spustila sam glavu i pogledala se, ta se boja provlaila u obitelji. Tko e se tomu suprotstaviti? Netko bi se morao nai. Ulazi konj u logor Na glavi mu prozor Vidi li straarski toranj to se plavi... Tako je ponekad pjevao moj djed dok je radio u vrtu, ali to nije bila svadbena pjesma. Tramvaj stoji na semaforu. Opet je crveno, kae voza, za koga li samo postavljaju semafore i griju svoje debele guzice u uredima kad tjedan dana ni jedan jedini ovjek ne zakorai preko ulice? Nitko od njih nee otii u grad i provjeriti jesu li semafori potrebni. Oni za to jo dobiju nagrade, a ja ne, jer mi treba previe vremena da odvezem turu. Ljudi koji stoje gledaju semafor i ute. Jedan ovjek mora kihnuti. Jednom, dvaput, triput. Od semafora 70

se ne kie, kie se od sunca, i po etiri i pet puta. Ja ne podnosim kad netko toliko puta kihne. Uvijek su to niski, mravi mukarci, to ne mogu prestati kihati i ne znaju se ponaati. Kad ti idioti kihnu prvi put, jo i dre ruku na ustima, ali nakon toga vie ne. ovjek se svaki put nada da je sad kraj, ali ipak ne moete, a da ne ekate kad e kihnuti sljedei put. Poludite od toga, brojite i tako onomu koji kie jo i pomaete. Upravo je kihnuo ve esti put, a trebao bi zaepiti nos, udahnuti brzo sedam puta, malo u sebi brojiti i kihanje bi prestalo. No on to ne zna, a zar da mu ja doviknem preko cijelih kola. Ne, gutanje zraka uope ne pomae protiv kihanja, progutati zrak sedam puta recept je protiv tucavice. Trebao bi masirati nosnice kako bi ga nos iznutra prestao svrbjeti, to je recept protiv kihanja. Oi su mu okrugle poput kestena i ako uskoro ne prestane, iskoit e mu iz duplja. Ali to se to mene tie. Vrat mu je crven od napora, ui mu gore. Sad je kihnuo sedmi put: -i-ha. Od samog mi je gledanja mozak ve prepun zraka. Trebao bi koji put kihnuti i neto drugo osim i-ha. Ali sad je kraj, ne, evo ga, kihnuo je i osmi put. Od njega nee nita ostati, sam e sebe iskihati i svesti se na kuglicu mrklji. Paul je fotografiju stavio u ladicu i upitao: to je tvoj svekar bio pedesetih godina? lan Partije, rekla sam, zaduen za oduzimanje vlasnitva. Moj je djed imao vinograde na obroncima susjednog sela. Namirisani komunist oduzeo mu je zlatnike i nakit, a njega i moju baku stavio na listu za deportaciju u Baragan. Kad se djed vratio, njegova je kua bila nacionalizirana. On se tako dugo parniio dok nije ponovno smio ui u svoju kuu, ali su u prizemlju ostali uredi tvornice kruha. O kui se puno razgovaralo, najee za jelom, a baku bismo tek ponekad spomenuli: Odluila je brzo umrijeti, nije uspjela preivjeti to prvo, prokleto, ljeto. Nije mogla ekati da sagradimo kuu od gline. Na dan moga vjenanja namirisani komunist prvi je put nakon svega ponovno doao u gradi. Nepromiljeno, kao to se pokazalo. Vjerojatno je mislio da ga vie nitko ne poznaje, a moda ni to. Stanovnitvo toga kraja za njega je bilo zlo ove zemlje. Moda je zapamtio samo one koji su mu uvijek bili na usluzi. S lista su mu bila poznata imena tog oloa, ali ne i lica. Moja je baka, kao i mnogi drugi, bila mrtva, jer je to bio njegov izbor. Kad se vratio, elio je slaviti. Moj ga je djed odmah prepoznao po hodu i glasu, iako se sada predstavljao novim imenom. Njegovo tadanje ime bilo je slubeno, a sadanje je bilo krsno. On je sin koijaa koji je nakon rata s dva smea konja zaraivao za ivot kao vozar. U kue je dostavljao drvo, ugljen, ali i vapno i cement. Kad ljudi nisu mogli platiti elegantno izrezbarena mrtvaka kola, on je na groblje odvozio ljesova. Za svog je ivota pomeo vie konjske balege nego to je vidio novca. Kako konja ne bi opteretili, sinovi su morali hodati iza punih kola, a kad bi kola stala, istovarivali su tovar rukama ili lopatama ili su nosili vree. Bijeli je konj za mog svekra bio rastanak od radnih konja, popeo se na njega i tako se digao iz blata. Iskrivljen poput paragrafa jahao je kroz selo i mrzio sve one koji su bili bogatiji od vozara. Parfem mu je bio druga koa. Namirisani komunist, kako to uope moe biti, upitala sam Paula. to je zapravo komunist? Ja, rekao je Paul. Odgojen sam tako da budem posluan, piem kolske zadae pa me jednog dana otac pozvao u kuhinju. Na stolu je bila njegova zdjelica za brijanje, a na tednjaku vrua voda. Nasapunao mi je lice tako da mi je pjena ulazila u nosnice i donio britvu. Tada nisam imao ni tri dlake u tri reda. Bio sam ponosan na samog sebe, poeo sam se brijati i uao u Partiju, po mom ocu to je dvoje ilo zajedno. Otac je rekao da se rodio prije vremena i da je mogao ii samo ukorak s njim. Najprije kao faist, a zatim kao ilegalac. A ja da sam se rodio u pravo vrijeme i da moram biti ispred njega. Onih nekoliko pravih ilegalaca ne govori danas uzalud: Bilo nas je malo, ali ostalo nas je puno. Trebalo je mnogo ljudi koji su poput osa odbacivali ljusku staroga ivota. Tko je bio dovoljno siromaan, postao je komunist. Komunistima su postali i mnogi bogatai koji nisu htjeli zavriti u logoru. Moj je otac sad pokojni i koliko je istinito da je nebo iznad nas, toliko on ondje sebe smatra kraninom. Motor je bio njegov. Moja je majka bila bravarica. Sada je u mirovini i svake se srijede na trnici, u slastiarnici pokraj trgovine eljezom, sastaje s ostarjelim drugovima iz 71

svoje brigade. Kad sam se kao dijete etao s ocem po gradu, u Narodnom parku na poasnoj ploi pokazao mi je fotografiju najboljeg radnika, na njoj je bio on. Ja sam radije gledao vjeverice, koje su se sve zvale Marijana, a grickale su kotice bundeve jer ljudi nisu imali orahe. Na ulazu u park moglo se kupiti kotice bundeve. To je iskoritavanje, rekao je moj otac, aica kotica za jedan lej. Nikad mi ih nije kupio. Vjeverice se prehranjuju same, rekao je. Praznih sam ruku morao dozivati Marijana, a vjeverice su dolazile uzalud. Dok sam ih dozivao, ruke sam gurnuo u depove. Ispred poasne ploe uz glavnu stazu otac je rekao: Deko, ne gledaj ni lijevo ni desno, uvijek idi ravno, ali pritom ostani elastian. Zatim mi je na glavu tako navukao kapu da joj je lijevi rub bio nii od desnog pa smo krenuli dalje. Na raskriju je trznuo oima i rekao: Mali moj, najprije pogledaj lijevo, a zatim desno da provjeri dolazi li auto, to je kod hodanja potrebno, a kod razmiljanja tetno. Jedan jedini put posjetio me u gradu, ponosan to ivim u neboderu, jer je to neto sasvim drukije od onih brda koja te kod kue okruuju sa svih strana. Tu ovjek ima zraka i pogled. Izaao je na balkon, ali u pogledu nije stigao uivati. Ugledao je alat i antene i upitao: to, radi na crno? Na to da su antene za inozemne programe uzvratio je kao da govori o nekom treem: Moj sin voli novac. Tako e se socijalizam pretvoriti u svoje ruglo. A to dolazi nakon toga? isti kapitalizam? U njemu moe izraivati antena koliko te volja, ali nikad nee biti meu onima koji se razbacuju novcem. Ja sam rekao: Zaraditi novac nije ruglo niti je zabranjeno. On je odvratio: Ali nije ni doputeno i, osim toga, koga si pitao? Kakav kapitalizam, pa je ne zaraujem dolare, a u Jugoslaviji i Maarskoj na televiziji je socijalizam kao i ovdje. U posljednje vrijeme u Partiji ima vie profitera nego boraca, rekao je, sve u svemu, novac kvari karakter. Ali ti govori o svom sinu, rekao sam, ima samo jednog, i to mene. I to si postigao? Karijeru od taljenog eljeza za vile i traktore. I to jo? Na zemlji jo uvijek nije raj. A mozak ti je crven. Kad doe pred Gospodina Boga, on e ti na elu vidjeti svjetlo i pitati te: I, grenie moj, to si mi donio? Dakle, dva izjedena pluna krila, unitene meniske, kroninu upalu oiju, nagluhost i jedno otrcano odijelo, kae. A to si ostavio na Zemlji: svoju partijsku knjiicu, kapu sa titnikom i motor, je li? Moj se otac nasmijao: Ohoho, to se dakle dogaa kad postane Gospodin Bog. No zna li da u se na nebu morati zbog tebe stidjeti, jer se tvoj rad na crno na krovovima kua odozgo vidi kao na ahovskoj ploi. Mene je prola volja za razgovorom, ali ne i njega. Pogledao je na sat i rekao: Nadajmo se da je u gradu samo mali postotak onih koji ele gledati strane programe. Kad te ptiice nabave antene, s tim je gotovo. Rekao sam: Ti si zao, star i zavidan, ak i meni. Moj je otac utio, hvatao je zrak i povukao kapu na lijevo uho. Stajala mu je kao to je stajala meni kao djetetu pred poasnom ploom. Sad je kapu na isti nain namjestio na svojoj glavi, pogledao na sat i rekao: Sve je to uzalud, sad sam ogladnio. Tvoj otac ne bi bio tako tvrdoglav da nije bio ogoren, rekla sam, ali nije bio opasan za druge. Moj je svekar daleko dotjerao i nitko nikad nee saznati zato je pao. O tomu postoje samo glasine. Ali tono se zna kako je namirisani komunist jahao od kue do kue, vezivao svog bijelca u sjeni stabala i bi oko konjske grive. I da se bijelac zvao Nonjus. Moj je djed priao da su seljani za konja morali donositi sijeno i vodu. Dok je konj jeo i pio, jaha je u potrazi za itom i zlatom pretraivao kuu. Tlocrti polja na njegovim papirima bili su numerirani. Poto bi nekome oduzeo vlasnitvo, vratio bi se svom konju i s bijeleva vrata skinuo bi ispleten od arenih konih vrpca. Na kraju bia bila je kianka od svilenih niti, a drka je zavravala ronatim poklopiem na odvijanje. Odvrnuo bi poklopi ispod kojeg je bila olovka. Iz jakne bi izvadio papir i na njemu prekriio broj. Kad je jahao kroz selo, za njim su lajali psi. Psi su osjeali da ovjek na bijelcu selu oduzima mir. Mrzio je ta pseta, biem je 72

pucketao po zraku i jo ih vie draio. Onako maleni, poput maaka to laju, kotrljali bi se pod konjskim kopitima. Trei, etvrti, a ponekad i deseti udarac bia pogodio bi ih u vrat ili izmeu uiju. Jaha bi odjahao dalje, a u praini se jedva uo topot kopita. Pse bi uklonili s ulice tek naveer, kad su bili sigurni da jaha vie nee izjahati. Uokolo su leali bijeli trbusi pasa to su uginuli. Svekar je sigurnosnim slubama isporuivao seljake veleposjednike, a potom i one s vie ili gotovo nita zemlje. Bio je marljiv, poeo ih je slati previe i sve siromanije. Neke od njih gospoda iz grada vratila bi kui sljedeim vlakom. Jednog su jutra nali bijelca na podu staje, otrovanog djetelinom. Dva slubenika, dvije seoske vucibatine u opinskim su prostorijama dan i no na smjenu ispitivali i tukli sve mukarce iz okolice. Okrivljena su i uhiena trojica mukaraca. Sva su trojica mrtva, ali ni jedan to nije uinio. Dvojica su vucibatina nou natovarila bijelca na traktor i pokopala ga iza vinograda u nizini izmeu sela i oblinjeg gradia. S njima je bio i moj svekar. On i jedna nitarija sjedili su s fenjerom u rukama na prikolici pokraj konjskog lesa. Morali su piti rakiju, jer je konj strahovito zaudarao. Drugi je lupe trijezan sjedio za upravljaem. Krenuli su prema breuljcima. Padala je jaka kia i traktor je zapeo u mekanu tlu. Onaj za volanom sljedei je dan priao da su se cvrci, abe i druge none ivotinjice u tek izrasloj travi natjecale koja e glasnije javiti kako je strahovito zaudarao konjski le. Upali smo vragu u vreu, rekao je. Te je noi veliki komunist poludio. Lutao je po blatu, jecao i psovao. Neprestano je povraao, oi su mu gotovo iskoile iz duplji, nije vie imao to povratiti. Kad su iskopali grob i skinuli konja s traktora, bacio se na tlo i konju objesio za vrat. Nije ga putao. One dvije vucibatine morale su ga odvui u traktorsku kabinu i vezati za sjedalo. Svezan, prljav od blata i bljuvotine, i na povratku je ondje nijemo sjedio. Kad se na pola puta prema kui traktor naao na vrhu brijega, voza ga je odvezao i upitao: Da se malo odmorimo? Odvezani je odsutno odmahnuo glavom. Mjeseina mu je obasjavala oi to su blistale mrtvim sjajem, poput snijega. Pratei brundanje traktora, poeo je moliti. Mucajui je nizao jedan Oe na za drugim, sve dok nisu stigli do prvih kua u selu. Jo i danas u selu misle da je taj pokop bio njegov kraj. Strah to ui u svakom ovjeku nije te noi spopao samo plemenitog komunista. U tom uasu i dvojica su njegovih slubenika ula svoja posmrtna zvona. Voza je poeo odlaziti u crkvu i svakomu koji ga je htio sluati priao o toj noi kad su pokopali konja. Namirisanog komunista povukli su iz tog okruga. No nikad nisu zamrle glasine da voza nije samo pokopao konja nego i da ga je otrovao. Voza je nakratko nestao, u selu su vjerovali da su ga uhitili, kako je i zasluio. No opet se odnekud pojavio, a nekoliko dana poslije imao je jo samo lijevu aku. Budui da su ga svi poznavali, htio je nestati i u susjednom je selu potraio slubu kao crkvenjak, gdje su ga i primili. Ondje se prialo da je aku izgubio u ratu. Kad se odselio, nali su je u njegovoj kuhinji u posudi za eer. Budui da su odmah nakon rata za crkvenjake uzimali samo bogalje, sam si je odsjekao ruku. Paul je kuhao kavu, na tednjaku je kipjela voda, a pred kuhinjskim prozorom letio je kos, sjeo na lim ispod njega i poeo kljucati vlastitu sjenu. Jedno su vrijeme dolazila dvojica, rekao je Paul, a onda sam jednoga, prekrivenog mravima, naao ispred ulaza. Paul je promijeao kavu, liica je zveckala, a ja sam poloila prst na usne. Psst. Moemo slobodno nastaviti razgovarati, ionako e odmah odletjeti. liicu je ipak tiho odloio. Na stolu ispred mojih ruku crvena limenka za kavu, kao jaje uta marmelada i krike bijelog kruha. Vani okomito nebo, blijedouti kljun i perje crno poput smole. Svi su se predmeti meusobno gledali. Paul je natoio kavu u alice, para mu se dizala pod vrat. Vrkom prsta lagano sam dodirnula alicu i vruim prstom pokazala na prozor - kos je odletio, kava je jo uvijek bila prevrua. Namirisanog su komunista, rekla sam, premjestili u vrtlariju, gdje je i ostao. Bijelac djeluje jo i danas, moj svekar ni danas ne ivi kao ostali ljudi, nije morao raditi ni jedan jedini dan. Budui da od njega nije bilo koristi ni kao od efa ni kao od radnika, postao je uvar i to je i ostao. Latinska imena biljaka nauio je izgovoriti teno kao da su molitva. Sa enom, keri i sinom odlazio je u nedjeljnu etnju, a poslije sam im se pridruila i ja. U 73

grmlju bi odlomio kratku, ravnu granicu, ogulio s nje lie pa bi tim tapiem pokazivao zimzelene biljke izgovarajui Vinca minor i sve to je o njoj znao. Pokraj neke klupe rekao je Aruncus dioicus i sve to je znao o kozjoj bradi. A na sljedeem puteljku Epimedium rubruni i Plumbagum. Pokraj nekog uleknua rasla je njegova Hosta fortunei. Morali ste stati i sluati ga. Moj je mu rekao da je prije bio jo stroi. Kad bi se on ili njegova sestra nasmijali, danima s njima nije progovorio ni rijei. Posljednjeg ljeta koje sam provela kod njih krenula sam u vrt da naberem ivanica za vazu. Kraj oraha ugledala sam svekra kako naglas razgovara sam sa sobom, i to ne samo ustima nego i rukama i nogama. Tako se udubio u razgovor da me primijetio tek kad sam mu se pribliila. Znao je da sam ga gledala cijelim putem prema njemu, nasmijao se i bez imalo me ustruavanja upitao ono to sam ja njega trebala pitati: Boli li te glava od sunca? Ne, nabrat u ivanica. Zbilja ti je dobro? Da, a tebi? Kako misli meni, iv sam i zdrav. I ja, a ipak me pita je li mi dobro. Ne mogu se potuiti, rekao je. Zapitala sam se postoje li moda dva njega. Jedan koji je miran, gledan izbliza, i jedan u kojem se nemuto javljaju mrtvaci, kad ga gledate iz daljine. Kako bi ih otjerao, morao je sa sebe stresti teret. Po mogunosti, potajno. Ako ne tako, onda pred svima, ali tako da mu se svi dive, a ne da ga ale. A kako to postii, pa najlake plesom. On i ja bili smo sami kod kue. Mu i svekrva tog su popodneva imali posla u gradu. Vie nisam brala ivanice, ali ne zbog straha od njega, nego zbog straha od bijelih ivanica... Od izgovaranja latinskih imena jo nikad nije narastao ni listi. Njegove ruke nikada nisu nauile nita drugo osim oplemenjivanja rua. Prije dvije godine vrtlarija je dobila narudbu: dvadeset poput kotaa velikih vijenaca za pokop na dravnoj razini nekog direktora tvornice. Moj se svekar elio iskazati neim posebnim. Naredio je da se umjesto vjenih vijenaca od karanfila i brljana ispletu vijenci od zlatoglava i paprati. Na groblju narodnih junaka iz automobila su umjesto vijenaca izvadili samo smee grumene uvenula cvijea. Ni nakon trideset godina nije nauio da zlatoglavi uvenu za pola sata. Trebali su ga otpustiti, ali mu je glavna inenjerka ila na ruku. Dvadeset osam godina mlaa od njega, dobro graena i tek izila iz kole, neprekidno je jurila uokolo i nareivala puno bolje od njega. Radni su dani bili dugaki, vrijeme toplo, a ljeto zeleno. Negdje krajem lipnja, poetkom srpnja, kad se zazelenjelo bunje, moj je svekar posegnuo za novom glavnom inenjerkom. Od samog mu poetka nije bila nesklona. Lisnih uiju i rastoa te godine nije bilo puno pa je njih dvoje imalo dosta vremena za sebe. Inspektorica za ui uvjerila je direktora da zlatoglavi, openito uzevi, dugo dre. I da se ovog ljeta u strunim krugovima govori o medljiki iz june Francuske, koja je poharala groblja zato to se zbog mira pokojnika nametnici na grobovima ne istrebljuju. Kad svjee narezano cvijee doe u njezinu blizinu, svaki se cvijet osui u trenu. Isto bi se dogodilo i s karanfilima, rekla je direktoru. On je vjerovao njezinoj uenosti, jer je njegova, iako je bio tik pred mirovinom, bila tek tolika da moe razlikovati karanfile od kamilice. Ba bi me zanimalo koliko je ljudi iz naeg nebodera, duana u naoj ulici, iz tvornice i cijelog grada pozvano na sasluanje. Kod Albua se iza svakih vrata na hodniku svaki dan sigurno mora neto dogaati. ovjeka s mapom koji je otrao po aspirine vie ne vidim u kolima. Moda nije uhvatio tramvaj ili mu se inio prepun. Ako ima vremena, moe ekati sljedei. Pokraj mene sjela je ena. Stranjica joj je ira od sjedala, a, osim toga, rairila je noge i izmeu njih stavila torbu. Bedro joj se trlja o moje. Kopa po torbi i izvlai vreicu od novinskog papira, koja po sebi ima vlane crvene mrlje. Vadi iz vreice punu aku vianja, ba vianja. Kotice pljuje u drugu aku. uri se, ne gloe kotice do kraja pa na svakoj ostaje jo mesa. Zato se tako uri, pa nitko joj nee poderati te vinje. Jesu li i nju ve pozvali ili 74

e je tek pozvati na sasluanje? Na dlanu joj je zaas toliko kotica da vie ne moe zatvoriti aku. to se mene tie, kotice moe pljuvati ili neprimjetno bacati na pod, meni to nee smetati. Ljudi stoje sve do vozaa, ni njima to vjerojatno ne smeta. Voza e tek naveer otkriti kotice i naljutiti se, jer mora pomesti tramvajska kola u kojima e sigurno biti jo otpadaka od tog dana. A ono s Lili, to je samo starom oficiru palo na pamet? Dok god ima svijeta, svake e godine, eljeli mi to ili ne, doi doba vianja, od onih svibanjskih do rujanskih. to sad oficir ima od toga, vianja u zatvoru nema. Dobro je da su kola puna, kod Albua imam dosta mjesta. I hou li dobiti mjesto na povratku kui? Naveer tramvaji voze rjee. ekat u i ui u besmisleno uto svjetlo, k onih nekoliko ljudi koji su ve u tramvaju. Ako netko od njih kasno naveer nakon veere poeli jesti vinje, samo neka izvoli. Tek sam sljedee jutro otila svom stanodavcu. Platila sam mu dug, dvije tisue leja. Koa na njegovim rukama bila je tanka kao i ona na licu. Izbrojila sam mu novanice na dlan, a on je rekao da ih broji u mislima, ali ulo se kako apue. Jedna zguvana novanica pala je na pod, ja sam je podigla i izravnala, krivo sam je okrenula, a stanodaveva je ruka nije vrsto uhvatila. Stari je u primanju bio jo loiji od mene na sajmitu. to je mislio kad je rekao: O, Boe, ruke su mi prljave od krumpirovih ljusaka, danas pravim pire. Volite li pirekrumpir? Ve sam jela. S odrescima i salatom. U tom sam trenutku ugledala drveni drak to mu je virio iz depa, bio je od noa. Kad sam pozvonila, no za krumpir nije ostavio u kuhinji nego ga je gurnuo u dep. Moda zato to je nekoga oekivao i elio no imati uza se. Ili je na njega zaboravio i tek se otvarajui vrata sjetio da e no preplaiti svakog posjetitelja. Brzo mu brojim novanice na dlan da bih to prije mogla otii. Ali tek smo tada sklopili posao. Smijeei se i pijuui, otkupio je moj hladnjak i tepihe te mi dao stotinjarku vie nego to sam ja njemu platila. Vratio se u kuhinju po novanicu. Dok se vraa s novom stotinjarkom, no mu jo uvijek viri iz depa, jer ga je ponovno ili zaboravio ili namjerno u njemu ostavio. Selim se k jednom mukarcu i motoru, rekla sam. K onom sa sajmita, upitao je. Poznajete li ga, pitala sam ja. Ako je to onaj. I vi ste bili na sajmitu? I u lovitu, rekao je. Tek u na zimu potraiti novog stanara, stanovi su tada skuplji. Ali ne i za vas, ako se neto izjalovi, samo se vi vratite. Jeste li zato otkupili hladnjak i tepihe? Samo zato to mi treba. U tom trenutku nisam znala misli li na stvari ili na mene i rekla sam: Stanujem u nakoenom neboderu. Znao je gdje je to. Prvog jutra u nakoenom neboderu Paul i ja razgovarali smo sve do podneva. udila sam se koliko se daleko moramo prisjeati, ak do majki i oeva, i to samo da bismo si rekli kako smo nali put jedno do drugoga. Rupii, kapice, djeja kolica, breskova stabla, puceta na manetama, mravi - ak su i praina i vjetar imali svoju teinu. Ako su bile loe, o godinama koje su protekle lako se govori. Ali kad biste morali rei tko ste i to ste sada dok diete, jezik bi vam utonuo u munu utnju. Paul je popodne otiao u duan i kupio bocu Bivolje trave. Popodnevno se sunce pretvorilo u veernje, a rakija u Paulovoj glavi u pijanstvo. Na kuhinjskom se stolu urio mrav, Paul je iznad njega ibicom mahao amo-tamo. Kamo idu mravi- u umu. Kamo ide uma- u drva. Kamo idu drva- u vatru. Kamo ide vatra- u srce. 75

ibica je naglo zaplamtjela. Bila je to magija, jer je kutiju Paul drao u drugoj ruci. ibica se savila, vatra mu je lizala palac. Paul je puhnuo, gledao je tanak trag dima. A srce je stalo. I dolaze mravi. Paul nije bio pijan, nego samo nacvrcan. Teturao je kao da je omamljen, bio je vie pijan izvana nego iznutra. Meni nije smijeno kad mravi prolaze kroz srce, ali Paul je prasnuo u smijeh pa sam i ja bila na rubu smijeha. Njegovo me pijanstvo zarazilo, u rakiji tada jo nije bilo ni traga tami niti sam se ja bojala Paulova pijenja. Prvih pola godine Paul nije puno pio, vlat trave naveer je bila vlana do polovice. Prvih je tjedana odmah nakon povratka s posla izlazio na balkon. Kako su se samo brzo ugasile iskrice od zavarivanja. Kamo je nestala vatra? Pred oima mi je neprestano bila ibica i mravi u srcu. Paul bi ponekad zvidukao pjesmicu, lako je krivo zvualo, nalikovalo je to vie turpijanju eljeza. Svaki bi tjedan zgotovio cijelo rogovlje jedne antene i ubrzo bi ih bilo dovoljno za jednu nedjelju na sajmitu i gomilu novca. Ali Paul ih vie nije stigao prodati. Na vrata su pokucala dva mlada mukarca. Rad na crno i potkopavanje drave stranim TV kanalima, rekli su. Alat i eljezne cijevi bez pitanja su strpali u vree koje su donijeli i dizalom se spustili do kamionia. Vidjeli smo ih s kuhinjskog prozora. Gotove su antene stavili na stubite. Paul je rekao: Kad sve pokupite, zatvorite vrata. Uzeo je bocu s rakijom i zakljuao se u kuhinju. Ja sam se naslonila na stubini zid kako mladiima ne bih smetala. Promatrala sam ih. Silazili su stubama s jednom antenom u svakoj ruci. Topot i odzvanjanje ubrzanih koraka, plaljiva divlja s ukradenim rogovljem. Nisu ostavljali jedan drugoga samog, triput su zajedno dolazili i odlazili. U posljednjoj turi jedan od njih umorno je napuhao obraze. Vidjela sam kako mu se koulja na leima zalijepila. Rekao je: Moramo. Samo ti radi, rekla sam, i ne priaj mi suprotno. Pustila sam ih da odnesu sve rogove. Kad su otili, akom sam morala lupati po kuhinjskim vratima dok ih Paul nije otvorio. Rakije u boci vie nije bilo, a Paul je na vie nogu nego to ih je imao proao kroz sobu na balkon i zavikao: Ta pijunka, sjedi ondje i promatra. Dva kata nie u neboderu preko puta sjedila je ena na balkonu i ila. Pusti je da iva, ne gleda gore. Neka iva negdje drugdje, a ne na balkonu. Ali to je njezin balkon, ona s tobom nema veze. To emo tek vidjeti, rekao je Paul. Oteturao je u sobu i donio stolac. Stao je na njega poput nespretna djeteta. I dok sam se ja pitala zato i drala ga da ne padne, on je spustio hlae i poeo piati s balkona na ulicu. ena je pokupila pribor za ivanje i ula u sobu. U tvornici motora odrali su sjednicu zbog Paulove krae eljeznih ipaka. Paula su otpustili. Poput hrpice dreka u grmlju u zadnjim su redovima nijemo sjedili drugovi iz njegove hale. Ve su tada svi krali, a rade to i danas. Izrauju kod kue kante za polijevanje cvijea, mlince za kavu, grijalice za vodu, glaala, kare za ondulaciju, uvijae za kosu i onda to dobro prodaju. Svaki drugi bio je Nelu. Ne morate pisati ceduljice, moe i bez toga. Paula ne zovu na sasluanja, ali ni on nije poteen. Doselivi se k njemu, ula sam u njegov ivot poput uljeza. Istjerali bi oni iz moje malenkosti svaki, ma i najskriveniji, trag ivota; ne bi previdjeli nikoga tko ima veze sa mnom. Kanjavajui mene, kanjavaju i Paula. Kad me ne zovu na sasluanje, mue me tako to progone njega. Nesreu je doivio on, a ne ja. Bilo da ugroavaju Paulov ivot da bi zastraili mene bilo da to rade da bi zastraili njega jer je to zasluio, ishod moe biti isti. Prije nesree Paulu je bilo tee ekati nego meni. Kad se opijao po gradu, ekala sam ga dok se ne bi vratio. On je pak ekao da se vratim ja, kad bi me pozvali na sasluanje. Otkako se dogodila nesrea, ja ekam kao i on. A kad se sjetim svih onih ljudi s eljevima koje sam poznavala i koje u tek upoznati, jedino sam za dvije osobe 76

sigurna da im mogu vjerovati. Za Lili to vie ne vrijedi pa mi ostaje samo Paul. Vidi se to misli, kae major. Ako je to tono, na licima bih ljudi, ili barem na licima susjeda, morala vidjeti jesu li i oni pozvani na sasluanje. Moe biti da susjedi na mom licu vide da moram Albuu, ali to ne ele pokazati. Stari Micu, koji stanuje u prizemlju pokraj ulaza, prole mi je godine u rujnu rekao da su ga u travnju pozvali na sasluanje. Zbog tebe, rekao je. Kao da sam ja kriva. Kad sam se preselila Paulu u neboder, oslovljavao me s vi. Otkako su ga pozvali na sasluanje, a ja sam za to bila kriva, obraa mi se s ti. Paul misli da je stari Micu bio voza direktora tvornice cipela, a onako dobro graen sasvim sigurno i neka vrsta tjelesnog uvara. Gospoa Micu bila je tajnica u vioj glazbenoj koli. Imaju dva sina, koji rijetko piu i nikad ne dolaze. Paul ee razgovara s gospodinom Micuom, i to vie o gospoi Micu nego o sebi i njemu. Ona je njegove dobi i otkako je otila u mirovinu stalno je kod kue. Gospodin se Micu cijeli dan mota ispred ulaza u zgradu ili po ulici i trai partnera za razgovor. Kad sam se vratila kui, on je sjedio na stubama ispred ulaza i jeo upravo oprano crno groe. Ustao je i krenuo za mnom u hodnik, a s groa je kapalo sve do dizala. Tek kad sam pritisnula gumb, a dizalo na katu poelo lupkati, rekao mi je da su ga na sasluanje pozvali zbog mene. Zato ste otili, rekla sam. Ja na sasluanja moram ii jer me pozivaju zbog mene. Zbog nekog drugog ne bih ila. Teko da e vam to itko povjerovati, rekao je. Palcem i srednjakom s grozda je trgao bobice bre nego to sam ja mogla brojiti, a usne je pribliio mom uhu, pa kad bi bobicu zagrizao, iz nje bi prsnule kapljice. Ispruio je mali prst. Prenemagao se, to je mukarca poput njega, kojemu dok vae kripi zubalo, inilo jo runijim. Pitao me elim li nekoliko bobica, jer nisam skidala pogled s njegove ruke. Nita ti ne predbacujem, rekao je. to onda elite? I ja imam djecu. Ali djeci se ne povjeravaju tajne, rekla sam. Kad se dizalo spustilo i vrata se otvorila, gurnuo je unutra glavu kao da bi, iako je pod bio prazan, netko ipak mogao biti na stropu. Nogu je stavio u otvor vrata. ekao sam te, jer se nikad ne zna kad e doi. A ja to moram zapisati. U jednom mu se oku zrcalio potanski sandui to je visio iza mene na zidu, ili je to moda zjenica u njegovoj onoj jabuici sama od sebe pobijeljela i poprimila oblik kvadrata. U drugo mu oko nisam htjela pogledati, jer je proaputao: Ve su dvije matematike biljenice pune. Moram ih sam kupovati. Otrgnuo je sve bobice s grozda. Na ogoljelim, tankim peteljkama visjeli su komadici plave koice. Zatim je pogledao potanske sanduie to su visjeli du zida. Nisam ti nita rekao. Zakleo sam se. to znai zakleti se? Sve sam potvrdio pismeno, crno na bijelo. Gospoa Micu pola svoga ivota igra lutriju. Nakon to je otila u mirovinu, dala si je maha. Oduvijek je znala da e joj jednom u ivotu u krilo pasti golemo bogatstvo. A budui da je prolo puno vremena, u to sve vie vjeruje. Odjevena u haljinu s uzorkom na crvene rue, eka svaku srijedu da objave rezultate izvlaenja. U predsoblju su njezine smee lakirane cipele, kako bi ih mogla obui kad slubenik iz lutrije pozvoni na vratima. Cijelu srijedu najee nitko ne zvoni, jer svi u stambenom bloku ve znaju koliko je osjetljiv taj dan. Ako netko i pozvoni, onda je to jedino pismonoa ili neki zaboravljivi susjed. Kad sveano odjevena gospoa Micu iznutra polako zatvori vrata, jo je jednom prevarena. Tada joj se svijet rui i ona jecajui zaranja lice u naslonja. Gospodin Micu razbije nekoliko tanjura o zid i pomete krhotine. Potom se svlada i tjei je. Ubrzo e na mjesnom radiju poeti putati lagere. U tjednu se potom sve izgladi, dok opet ne doe srijeda i gospoa Micu ne pone po starom. Paul ju je esto uo gdje plae iza vrata i pitao gospodina Micua kako to moe izdrati. Prihvatio sam svoj kri, rekao je. Jednako kao to se priviknuo, dok je on jo 77

bio voza, a ona tajnica, da gospoa Micu po gradu i koli skuplja rubine, crvene komadie stakla. Uvijek je pomalo bila sklona umjetnosti, rekao je. Kad je komadicima napunila prvu kutiju, otila je u gradski muzej, a potom k zlataru. Budui da je prijetila samoubojstvom, gospodin Micu poslao ju je uraru, kojemu je prije toga u gostionici platio nekoliko rakija kako bi njegovoj eni netko napokon rekao da su u kutiji rubini. Sveanom haljinom nee nita rijeiti. Svaku srijedu gospoa Micu utke je vjea u ormar, a ponekad plae. Samoubojstvom vie ne prijeti. aenje urara isplatilo se, kae gospodin Micu, bio bih si pritedio puno toga da sam se toga ranije sjetio. Ubrzo poto sam se doselila u neboder susrela sam gospou Micu naslonjenu na zid ulaznog hodnika. Na sebi je imala hulahupke i haljinu zakopanu do grla. Na obrazima su joj se sjajile malje, oko brade bijelo, izlizano krzno, a iznad usana rijetki brii to su se kovrali pod nosnicama. Poput maaka kad se umivaju, gospoa Micu polizala je kaiprst i navlaenim prstom kruila oko oiju. Otila sam do dizala. Ne pomaknuvi se s mjesta, povikala je za mnom; Gospoice! Pokazala mi je krhotinu od crvenog stakla. Jesi li ikada vidjela ovako velik rubin? Nisam jo nikad, rekla sam. Neto slino bilo bi za englesku kraljicu. Mislim da u joj ga poslati. to li misli? A ako ga na poti ukradu? Tono, rekla je i spremila ga u haljinu. Sasvim je sigurno proitala neto od zapisanih opservacija gospodina Micua. Puno prije nego to mi se njezin suprug povjerio, s kuhinjskom krpom oko vrata kao alom, stajala bi nasred hodnika, kad bih se ja popodne vraala iz grada. Rukom bi mi zaprijeila put i rekla: Najprije si otila ti, a onda Paul. Ali vratio se samo Paul. Sad sam i ja ovdje, rekla bih. Nakon njega, rekla bi, a kod mene, najprije je doao Radu s tri kilograma i deset dekagrama, a potom Emil s tri kilograma i petnaest dekagrama. Mara sama izostavila. Moj ga mu nije htio. A onda je ponovno doao Emil, dvaput. To inae nije mogue, ali tada su razdvojeni blizanci bili mogui. Gospoa Micu vie nije znala to je kuhinjska krpa, a to al. Ali znala je napamet teinu svoje djece kad su bili novoroenad, kao to je moj djed znao veliinu sirove opeke u logoru. Napol iz zlobe, jer je zapisivao moje dolaske i odlaske i tko zna to jo, a napol iz zahvalnosti, jer mi se povjerio, kupila sam gospodinu Micuu matematiku biljenicu. Neka osjeti nesigurnost kad svoje opservacije bude upisivao u biljenicu koju sam mu ja poklonila. Htjela sam ga oslabiti na ljubazan nain, jer svaa ne bi nita donijela. Nije bila srijeda pa sam pozvonila. Gospodin Micu otvorio je vrata, drei u ruci napol pojedenu kriku kruha namazanu mau. Posuta po masti, blistala su zrnca soli. Odmahnuo je glavom. Prevelika je. Nisam znala. Moje su manje i deblje. Zapisujte jednom u neto vee, rekla sam. Ne, ne, mora stati u dep od jakne, rekao je. Otad u matematiku biljenicu zapisujem sve to mi Albu kae dok mi ljubi ruku ili koliko je kamenih ploa u ploniku, dasaka u ogradi ili telegrafskih stupova i prozora otuda do onamo. Ne volim pisati, jer se sve to je napisano moe pronai. Ali tako mora biti. Broj istih stvari na istom mjestu vrlo esto mijenja se od danas do sutra. ini se da je sve onako kako je bilo, ali kad se prebroji nije tako. Niti kada se igrate crtanja prstom - zatvorite oi i prstom crtate obrise oblaka, rubove krovova, drhtavo lie na stablima ili ralje grana, dok je drvo jo golo. to su rubovi vii, to prst lake klizi. esto sam tako prstom klizila od dna crkvenog tornja okomito do njegova vrha ili rubovima kunih tornjia ispod vjetrokaza. I Paulove antene, to su i na krovovima nalik rogovima, crtam do najtanjih vraka i nita ne isputam. Oblinje antene pritom ne dotiem. Prije sam si, crtajui, pomagala kameniem s 78

ruba ceste. Nakon onog bombona u pakpapiru koristim se samo kaiprstom i svijajui ga klizim rubom najsitnijih detalja. Nisam isprobala moe li se svinuti odrezani prst. Jednom sam crtala Lili. U tvornici je stajala na odmoritu izmeu stepenica kat iznad mene i okrenula se prema meni profilom. Ja sam joj pokazivala koliko je ravna crta njezina ela, ona nosa nezainteresirana, a brada i nos od toplog mlijenog stakla. Preko svih stuba moj je prst osjeao razliku izmeu Liline koe i predmeta. Stigla sam do dna lea kad je Lili prekriila ruke preko prsa i rekla: Uini me neprozirnom, ti to sigurno moe. Nisam to mogla, nacrtala sam samo prednju stranu tijela, stranja joj je ruka bila zaklonjena. Lili je rekla: Sad si ti na redu. No morale smo prekinuti jer su se zauli koraci na hodniku i Lili je potrala niza stube. Na sandalama je imala samo dva uzana remenia, glenjevi su joj poskakivali, a haljina leprala. Gledano odozdo, bedra su Lili dopirala do vrata. Hihotale smo i na dvoritu, ona glasnije od mene, a onda sam je ula kako plae. Plakala je vjerojatno otkako je poela hihotati. Dok sam ja gutala slinu, ona se doista smijala, a potom je obrisala oi i rekla: To je samo voda. Sjea li se Antona, prodavaa konatih proizvoda? Onoga s bradavicom na nosnici? Ne, to je bio fotograf. Onaj koji se odselio na selo? Da. Bio je pun vode, koja mu vie nije odlazila iz organizma. Umro je prekjuer u bolnici, a ja nisam nita znala. Zna li kako su ga uhvatili? Ne, nisam znala ni da se zove Anton. Netko je pokucao, dva revizora stajala su na vratima. Ja sam bila samo u donjem rublju. Progutali su slinu kao i ti maloprije. Sjeli su svaki na hrpu konih jakni, podboili rukom bradu i poeli se saaptavati. A Anton je ispred mene drao kone suknje, kao da sam mu muterija. Jedna suknja bila je vea od druge kako mi ni jedna ne bi odgovarala. Zatim je rukama izmjerio irinu mojih bokova, stranjicu i duinu suknje do pola listova. Kad je netko tako mrav, dovoljno je jedno tele za suknju u komadu, rekao je, namignuo i pogledao revizore. Mjere u centimetrima zapisao je na kutiju od okoladnih bombona, koja je ondje stajala otkad ga znam, a olovku je zataknuo za uho. Trbuh nemate, na stranjicu emo staviti dva uitka i to je sve. Ne treba avova. Zatim ih je ponudio okoladnim bombonima. Jedan revizor uzeo je nekoliko, a njegov kolega poslao je Antona u etnju na sat vremena. A ja, ja sam trebala ostati. Tada je Anton zatvorio kutiju s okoladnim bombonima i obojicu izbacio iz duana rekavi: Radije u vas ubiti. Zato se morao preseliti na selo. Bi li i tada jo rado bila ila k njemu? Bih. Ali tada si rekla da si ga konano skinula s vrata. Tako je i bilo. Je li ti ipak nedostajao? Nimalo, rekla je. ena pokraj mene koja jede vinje oslobodila je aku kotica ubacivi ih u neki pretinac svoje pune torbe. Izguvala je papirnatu vreicu i njome pretinac zaepila. Zaprljane ruke najprije je obrisala jednu o drugu, a zatim o haljinu. Na njezinoj crvenoj haljini s cvjetnim uzorkom mrlje se ne vide. Vidim ruku s mapom podignutu uvis, a vidim i glavu. Gdje je mukarac bio dosad? Je li uao na trnici? Sasvim sigurno nema toliko vremena koliko sam mislila da ima. Ili mu guva ne smeta. Neki se ljudi rado guraju i trae svau. Pritom imaju sree, jer ima i takvih tupana koji doputaju da ih oblajavate, i samo ute. ena koja je jela vinje ustala je i progurava se do prolaza. Na sljedeoj stanici, na kojoj izlazi puno ljudi, moram izai i ja. Meugradski autobusi stoje iza ugla. Ondje izlaze putnici s koarama, 79

vreama i kantama te s autobusnog kolodvora kreu u svoja sela. ovjek s mapom takoer ondje izlazi i nastavlja put na selo. Ili moda blizu stanuje? Moda idemo istim putem. Moda radi ondje kamo su me pozvali na sasluanje. A moda se vozi jo nekoliko stanica? Neki se naguravaju na izlazu, a onda na sljedeoj stanici uope ne izlaze. Pokazujui zubno meso crveno od pojedenih vianja, ena se smijei. Gura se prema stranjim vratima. Bude li potrebno, ja u se progurati do prednjih, jer su mi ona blia. Hoe li ena zasaditi kotice od vianja. Moj je djed rekao da u Baraganu ima divljeg sjemenja to klije samo kad ga ptice pojedu i poseru. Ali kotice vinje moraju se suiti na suncu prije nego to se stave u zemlju. Tek tada naraste stablo. Budu li sve proklijale, ena onda kui nosi cijeli vinjik. Ljudi istovremeno teturaju naprijed-natrag. Meu njima je torba s koticama od vianja. Voza zvoni i vie kroz prozor: U spavaoj sobi eka te smrt, a ti lunja po tranicama. Vie u unutranjost kola: Svakojake budale ujutro ustaju i proive dan. Tko zna razgovara li voza sam sa sobom ili s nama. Ne, ja bih naprimjer ostala u krevetu, ali Albu ustaje. Svaku veer kad bih se od spremita vraala kui, u tami drvoreda najprije nisam nita vidjela, a onda bi mi se oi priviknule na mrak i vidjela sam sve vie i vie. Brojila sam kune ulaze. Kuni su se ulazi stapali i odvajali, odavde do onamo iste kue, ali broj ulaza uvijek je bio drukiji. Kad bih skrenula u nau ulicu, kameniem uzetim od noi crtala sam rubove tvornice kruha, svakog dimnjaka i vjetrokaza, kako bih promijenila opsjenu kunih ulaza. Budui da je ovjek radije zbunjen nego zatien, igrala sam se brojenja. Kad nam je dosadno, bolje je biti zbunjen, mislimo. Nakon brojenja igrala sam se crtanja prstom, kako se ondje gdje ivim ne bi sve udruilo protiv mene. Kad sam u autobusu vidjela dugokosu, u tom dijelu grada vie nisam brojila kune ulaze. Tada je vrijeme prolazilo i ovako. Ali jednog dana, kad je od mog odlaska iz gradia prolo ve toliko vremena da vie nisam prepoznala vjetrokaze na tvornici kruha, prolazei sporednom ulicom iza pote, rekla sam u sebi: Klarinete na stol. Poela je kia. Ispred mene hodao je mukarac. Otvorio je kiobran, a ja sam zastala. Kad je kiobran na drugoj strani ulice postao malen poput eira, rubove sam mu nacrtala prstom. Opet sam poela igru crtanja rubova. Stavi klarinete na stol, rekao je Albu, jer sam okretala veliki gumb na bluzi. Poloila sam ruke na stol i zaboravila na to. Albu je ponovio reenicu. Tog dana Albu mi je na ramenu naao dlaku. Dok ju je uzimao, prstima mi je proao po obrazu. Ovako blizu mirisao je na svoj parfem. Po vratu temeljito izbrijane pore, to su se na obrazima suavale poput izbruena drva. Drao je vlas izmeu dva prsta. Ostala tri ispruio je i vlas htio ispustiti na pod. Moda treba posjedovati vlasi to su izrasle na mojoj glavi da bi ih mogao oviti oko svog kaiprsta i vui me kamo eli. No ispale vlasi neka izvoli ostaviti gdje jesu. Albu je sasvim sigurno namjeravao neto drugo kad je ustao i manete navukao preko sata na ruci. Od stola za kojim je sjedio opalu vlas ne bi bio vidio ni na Lilinu ramenu. Je li konano zaboravio svoj cilj, kao to sam ja zaboravila ime njegova parfema gorkasta mirisa, ili je od tog cilja odustao? Ali taj miris nikad neu zamijeniti s nekim drugim, bilo da se zove April ili Rujan. Opet okreem svoj veliki gumb i kaem: Vratite vlas onamo gdje je bila. To je moja vlas. Kako mi se samo elo prestrailo vlastitoga glasa i kako sam odmah pomislila na kaznu im sam to izgovorila. Albu je uvukao ispruene prste i mislim da se zagledao u rupiasti uzorak na vrhu cipela dok je odluivao to da uini. Ja sam piljila u zraku svjetla to je ulazila kroz prozor. Preko puta leala je izgrizena olovka i Albuovi prsti na mom ramenu. Doista je vratio vlas na svoje mjesto. Onda je zavikao: Klarinete na stol. Leima okrenut meni, stajao je ispred prozora i mahao zatiljkom. Vlasi su mu se, sjajei se, isprepletale u lijepo krzno na vratu i smijao se nagnuvi se van prema stablu, a zatim se okrenuo prema meni i prostaki se stranjicom izvalio na prozorsku dasku. Jednom se nogom oslonio na petu, uspravio vrh cipele pa mu se vidio ist potplat. Nije se mogao prestati smijati. Napadaj smijeha poput moga. Uho mu je blistalo zeleno, lie se dokopalo njegove tanke, zaobljene hrskavice. to je tu smijeno? U zelenkastim nijansama vidio se njegov odlazak s 80

ovog svijeta, a ne moj. Malo jai vjetar i drvo bi se doepalo tog napadaja smijeha. Ja se na njegovu mjestu ne bih smijala. Sada tramvaj staje ispred autobusnog kolodvora. Svi se guraju, a ja stojim na sredini kola. ovjek s mapom doviknuo je preko glava putnika vozau: O, Boe, koliko glupog naroda. A ovjek iza njega poeao se po bradi i rekao: Gnjido jedna, pazi to govori, inae u te cipelom tresnuti u bradu pa e zube skupljati po cesti. ovjek s mapom uope nema bradu. Ali je onaj koji govori ima. Obojica su izala. ovjek s mapom jo se jednom okrenuo za svadljivcem, koji je, grubo se smijui, podigao kaiprst onako kao kad se prijeti djeci. Ruke su mu duge i ilave, zubi bijeli, takav misli ozbiljno. Jo e danas nai rtvu koju e osakatiti. Onomu s mapom ao je sebe pa vjerojatno misli: bolje posramljen, ali ive glave i bez tragova krvi na odjei. Bili bi to tragovi njegove krvi, jer porazila bi ga hrabrost naprasitosti. Glave uvuene u ramena udario je drugim smjerom. Ne idemo dakle istim putem. On ne radi ondje kamo su me pozvali na sasluanje. teta, inae bih sada jednoga poznavala, istina ne tako dobro, ali ipak drukije nego Albua. Poznavala bih nekoga koga su raskrinkali i ponizili, a koji se tomu nije suprotstavio. Voza vie: Pourite se, inae emo ovdje doekati Boi. ena s vinjama ve je vani i odlazi do kante za smee, u koju baca zguvanu papirnatu vreicu. Kroz otvoreni prozor vozau u lice dolijee kapa. Bacio ju je izvana neki mukarac. Kosa mu je raskutrana, hlae zapiane, a koulja krvava. Na elu mu je svjea rana. Pokraj njega lei zavezana vrea u kojoj se neto rita. Voza baca kapu natrag: Zadri si svoje buhe. uvaj mi kapu dok ne uem, smije se mukarac. Ali ne k meni, nisam ja ista zahoda. Ovo je tramvaj. Noas u dva sata i sedam minuta postao sam otac, kae mukarac teturajui. Dobio sam sina. ena mi je u rodilitu. A to ti je to u vrei, pita voza. Janje, odgovara mukarac. Poklonit u ga lijeniku i poljubiti mu zlatnu ruku. Pokuava staviti kapu, ali ne moe pogoditi glavu. Stavlja kapu u dep. Ne dolazi u obzir, kae voza. Ako mi se tvoj sin popia u kolima, on se smije nastaviti voziti jer ne moe hodati. Ali ne i ti. Mukarac vue vreu preko tranica i gura se prema vratima. Ljudi koji izlaze guraju ga. Mukarac staje stopalom na stubu. Voza ustaje i gura ga iz tramvaja. Mukarac pada. Hej, efe, ne ostavljaj me ovdje. Povezi me ili e ti sin oslijepjeti... Voza pljuje na stubu, zatvara vrata i kree. Janje u vrei nakratko je zablejalo. Kotai, moda je voza kotaima preao preko njega. Ljudi ispred mene htjeli su izai, a iza mene svi ute. Voza kae: Nije daleko, na sljedeoj stanici sve u vas pustiti van. Lako je njemu rei da nije daleko, ali ja se moram pouriti natrag. Na sljedeoj stanici bit e ve etvrt do deset. Znam, moe se produiti korak i istovremeno hodati i disati. Ne gledati u cipele niti u neku toku u zraku, kako se obrisi stvari ne bi rasplinuli. Treba pogledavati uokolo kao kad odmjereno hodate pa iako se ne urite, jednako ste brzi kao kad hodate ustrije. Ali za to morate imati slobodan put i ovo bi se dvoje ispred mene trebalo konano maknuti. Nose lubenice. Mrea im se ljulja iznad puta. Prodava je u svakoj lubenici zarezao trokuti. Sigurno im je svaki dao na nou da kuaju, a onda njime lubenicu ponovno zatvorio. Ovo dvoje u mrei nosi samo zrele lubenice. Zarezane lubenice brzo ciknu pa se moraju pojesti isti dan. Ima li ovo dvoje s mreom tako veliku obitelj ili e danas u podne, popodne i naveer udvoje jesti samo lubenice, pet hladnih lubenica s kruhom, da ne dobiju proljev i groznicu? Tople lubenice imaju okus mulja pa se moraju ohladiti. Pet bi lubenica moda stalo u kadu, ali ne i u hladnjak. Moj je djed govorio: Prije su se lubenice stavljale u bunar. U vodi postaju lake i plutaju. Nakon sat vremena moe ih izvaditi kantom i jesti. Kad zagrize prvi put, usta te zabole kao da si zagrizao snijeg, ali jezik se na to brzo privikne. Branasto slatke, jako ohlaene, lubenice su zamka. Pojede li ih previe, eludac ozebe. Mnogo je ljudi ljeti umrlo od lubenica iz bunara, ak i u gradu. Od lubenica ohlaenih u kadi ne umire nitko, ali mnogi u kadi umru. Da, ujutro se u kadi moe oprati toplom vodom, u podne ohladiti lubenice, a popodne klati janjad i guske pa isprati krv te se naveer ponovno oprati toplom vodom. Sve u kadi. A kad ti je dosta lubenica, janjadi, gusaka i samog sebe, moe se u njoj utopiti, rekao je moj djed, da, da, i to moe. Bolje se utopiti u rijeci, rekla sam. 81

U blizini je nema. Jo bi ovjek trebao krenuti u potragu za kakvom rijekom, a kad te nau, vie te ne prepoznaju. Leevi utopljenika koji se izvade iz rijeke uasni su. Tko je dovoljno umoran od svega, radije posljednji put stavi isto rublje na stol i lijepo umre kod kue u kadi. Ako se pribroje sjene onih dvoje, lubenice nosi njih etvoro. Ljudi ponekad trebaju samo jednu lubenicu, ali uzmu ih puno jer su jeftine. Lubenice se pokvare, a ljudi misle da su utedjeli. Hodam tik iza mree, glasno im pristupam, ali auti istresaju buku sve do Sunca. Zato toliko razvlae mreu? Pa nee zato postati laka. Pardon. Ne, ne uju, rije je prekratka. Izmeu kua penju se rue, na gredicama s povrem cvjeta visoki crveni kopar kojemu vjetar ne da mira, a ute se kockavice lijeno njiu, spremne za podnevnu vruinu. Praina ih uspavljuje. Izmeu voaka napeta uad za rublje, puno stabala marelica i dunja. Po kunim haljinama i pregaama, jo vlanim na tamnijoj strani, hvata se praina i prije nego to su se osuile. Jo nikad nisam bila ovdje, ak ni za besciljnih etnji. Ovdje je, u vrtovima preuskim za visoka stabla, mjesto Lilinoj plavoj suknji tankih, bogatih nabora. Neka se naljuti ako eli, ali mukarca s lubenicama sada u povui za rukav. Oprostite, moram proi. Mukarac okrene glavu i kasom nastavi jo dva koraka, pa me jo jednom pogleda. Zatim ispusti svoju ruku. to je, vie ena, zar ne moe rei da e ispustiti ruku? ena izvlai cipelu ispod lubenica, potom nogu iz cipele te skida komadi odlijepljenog flastera s malog prsta. Molim lijepo, sad mi je puknuo ulj. Hej, kae mukarac, pogledaj, pa ovu poznajemo. Smea obojena kosa blista mu na vlasitu srebrnim sjajem, kao i onda na jarkom svjetlu kad Martin nakon proplesane noi vie nije bio dio parapua. A enino je lice jednako namrteno kao onda kad ju je Martin muio u kupaonici. Ah, kae Anastazija, kosa ti je kraa. to e vam pet lubenica? Ve si ih izbrojila, smije se on. Slavimo, ve zna gdje. I kako si, pita ona. Dobro, odgovaram. I mi, kae on. Pa moda se vidimo jo koji put. Moda, kaem. Neki kamion bui. Anastazija kae: Moramo ii. Potom se Martin od mene oprostio rukoljubom, a ja sam pogledala na cestu, jer su se ispred glave nekog vozaa ljuljale na uzicama dvije djeje cipelice. Kad je auto proao, na drugoj sam strani ulice ugledala crvenu javu i u otvorenoj garai starca u kratkim hlaama. A ovjek koji je dolazio odostraga iz vrta, sagnuo glavu ispod ueta za rublje i uao u garau bio je Paul. Na Anastazijinu satu bilo je deset i pet. Paul i starac smiju se, a ja tragam za venama na tankim nogama mramorno bijele boje i vidim antenu na krovu. Antena je Paulova. Paul uzima odvija. Nije ga traio, rukom je samo posegnuo prema polici. Vjerovala sam mu dok je veeri provodio u opijanju po gradu. Kako ne bih? Njegovo je pijanstvo bilo pravo. U emu ste se tu mogli prevariti? Nikad nisam pitala s kim pije i tko plaa. I kod kue Paul pije sam. Nakon nesree sam je rekao: Svaki za svojim stolom, pijanci se odmah prepoznaju pogledima, ae razgovaraju jedne s drugima. Poznanici s kojima se opijam moja su stvar. Rakiju pijem s drugima, no za stolom elim sjediti sam. Ali nakon toga Paul je bacio posteljinu kroz prozor u no. Najprije jastuke. Vidjela sam ih kako bijeli i sitni poput rupia lee ispred zgrade. Dizalom sam se bosa spustila pred zgradu i ponijela jastuke u stan. Kad sam jastuke donijela, pred zgradom su leali pokrivai. A kad sam i njih odnijela gore, zaplakala sam, jer bili su golemi, vidjevi se pobijeenom 82

nonim hirom jedne lude. Dok sam nosila jastuke, jo sam se smijala. Prozori spavae sobe gospodina Micua jo su bili osvijetljeni mlijenom svjetlou none svjetiljke. Bilo je kasno, ali jo uvijek srijeda, dan nesree na lutriji. Tko zna koju je vrstu utjehe gospodin Micu isprobavao u ovo doba kako bi svoju suprugu priviknuo na sljedei dan? Moda snoaj, fiziku ljubav? Mladii te umore, rekla je Lili, dok u snoaju sa starijim mukarcima ensko meso postaje lagano i glatko. I bacanje posteljine kroz prozor bilo je fiziko, istina, nije to bila tjelesna ljubav, ali ipak tjelesnija od odjee koja leti kroz prozor. Nedjeljna haljina u kojoj je gospoa Micu te srijede ekala vijest da se obogatila ponovno je visjela u ormaru. Ali svoje je tijelo gospoa Micu ipak nosila. Kad gospoa Micu, naslonjena na zid u hodniku, ne poznaje sebe samu kakva je sada, ali se itekako sjea kakva je bila prije dvadeset godina, poelim je izbjei. Njezino ostarjelo meso ne poiva odsutno na suncu, kao kod moje majke, nego spremno eka dodir. Gospodin Micu jednom je rekao Paulu: Svaki snoaj liica je eera za njezine unitene ivce i jedino ime svojoj supruzi mogu pomoi da ostane pri pameti. Pri pameti, pitao je Paul. Da, pri pameti. Rekao sam pri pameti, a ne pri zdravoj pameti. Ako nona svjetiljka nije osvjetljavala snoaj, nego posljednje izvjee u bloku za biljeke, posteljina ne bi trebala biti zapisana. Nisam upalila svjetlo na hodniku i poput lopova sam je odnijela do dizala. Kad sam pokrivae unijela u stan, Paul je u pidami leao na bijelim jastucima poput prugastog papira. Koljena je privukao na trbuh i pitao: Je li te tko vidio? Pokrila sam ga, a drugi pokriva rasprostrla preko svog dijela kreveta i poravnala ga kao da na plahti lei ena kakva bih od sutra ujutro ja eljela biti - ena koja vie nee trpjeti podivljale pijance. Gledajui u strop, Paul je rekao: ao mi je. Neto slino od njega jo nikad nisam ula. ak ni onda kad mu je to pisalo na licu i izduilo mu bradu. Isprike nikad ne bi prevalio preko usta. Nije poputao sam sebi. Je li to imalo ikakve veze s tim da sam sljedei dan smislila la te s mreom krumpira u ruci s ulice u kojoj su duani ula u tiinu ljekarne i rekla: Mojem je djedu dok je cijepao drva u oko uletio komadi drva. Izgubio je desno oko. Stanuje daleko i ne moe doi u grad. Odonda vie ne izlazi iz kue, ak ni u crkvu niti frizeru. Stidi se pred ljudima. Htjela bih mu kupiti jedno oko. O mrtvima moete bez brige lagati. Od toga se nita nee obistiniti. Kod dobro smiljenih lai, kod Albua, osjeam da su uvjerljive, jer polako poinjem vjerovati sama sebi. Cijepanje drva bila je bijedna la. Toliko sam puta lagala od straha, a i za druge, da za sebe vie ne mogu lagati bez straha. Odjevena u bijelu kutu koju je nosila preko haljine, apotekarica je stajala ondje kao da su u njoj dvije ene, jedna mlaa i jedna starija. Ona u haljini za van znala je koliko vas moe muiti bol, a ona u kuti znala je kako se bol lijei. Ali ni jedna od te dvije ene nije znala prepoznati dobru la. Ljekarnica je ipak spustila pogled i rekla: Moete kupiti oko i bez recepta. Vjerojatno e odgovarati. Ali ne moete ga zamijeniti. Uzmite jedno iz vitrine. Moete dobiti i dva. Nasmijala se. Pa i tri. Imamo ih napretek i samo skupljaju prainu. Uzela sam jedno tamnoplavo oko. U vitrini je nastalo prvo prazno mjesto. Moj je djed imao smee oi zagasitog sjaja, kakav staklo ne moe imati jer nije patilo. Moje kupljeno oko ispustilo je crni glog u vodu, ali voda je bila led. Oko koje se eljelo mjeriti s Lilinim, ali nije uspjelo biti neto to bi vas zaprepastilo. A oblik njezina nosa slinog cvijetu duhana, to ne bi mogla reproducirati ni jedna ruka ni stroj. Prije nego to sam kupila krumpire, bila sam u prodavaonici namirnica na odjelu slatkia. U staklenim posudama to su bile posloene jedne iznad drugih vidjela sam crvene bombone na koje su se zalijepile ose, vidjela sam zahrale britvice, slomljene kekse, kutije 83

ibica i slijepljene zelene bombone s osama. A na polici na zidu boce su mijenjale boje, uti liker od jaja, ruiasti sok od malina, zelenkasti konjak, poput vode proziran aceton za nokte. Ono to je ondje stajalo samo sebi nije vjerovalo da moda nije neto drugo. Prodava kao da je bio ovjek od ibica, britvica, slijepljenih bombona i keksa, koji e se odmah raspasti. Deset dekagrama slatkih britvica, rekla sam. Gubi se, zavikao je prodava, radije si kupi neto u ljekarni, luda si. Da, poludjela sam, roba iz prodavaonice vrtloila mi se daleko od razuma. Otila sam u prodavaonicu povra i bila presretna to se krumpiri na zdjelici vage ne pretvaraju u cipele ili kamenove. U ruci sam nosila dva kilograma krumpira, a u glavi nepobitnost stvari. Tako sam ula u ljekarnu i kupila stakleno oko. Kad me ne budu vie zvali na sasluanja, Paul na oko moe zalijepili alkicu pa ga mogu nositi oko vrata kao nakit, tako sam tada razmiljala. Kad s hodnika ujem zvuk dizala kojim se sputa Albuov kurir, u glavi mi tiho odzvanja njegov glas: u utorak tono u deset, u subotu tono u deset, u etvrtak tono u deset. Koliko sam samo puta rekla Paulu nakon to bismo zatvorili vrata: Ja vie ne idem. Paul bi me zagrlio: Ako ne ode, doi e po tebe i vie te nee pustiti. Kimnula sam. Paul odlae runik na tlo pokraj motora, sjeda na runik i privruje vijak. A ja stojim iza grma i ne elim otii, klap, klap, asfaltom do nakoenog nebodera koji svi znaju. Osim gospoe Micu, koja eventualno proee deset koraka od dizala do ulaza u zgradu i ni koraka dalje, jer zaboravi kojim putem mora ii. Gospoa Micu rekla je: Svijet je velik. Kako da vani osjetim miris naeg stana? O dizalu je rekla: Ulazi u kola koja se pokreu s pomou ueta, a ne benzina. Ima li voznu kartu? Danas je prvi u mjesecu pa e sigurno doi kontrolor. Gore na krovu ovjek moe umrijeti od gladi. Dala mi je marelicu, a ja sam ula u dizalo. U mesu voke, to ga je ugrijala svojom rukom, lupkala je kotica. Na katu sam marelicu bacila kroz prozor, daleko koliko sam samo mogla. Neu pasti na njezinu marelicu, ali sada bih rado bila gospoa Micu koja mekanim glasom blebee nevjerojatne stvari. Zar nije o dolascima rekla: Onda je ponovno doao Emil, dvaput... Kad sam te noi dvaput skupljala posteljinu, shvatila sam da me sustie ono o emu mi govori gospoa Micu: Ako sada ipak odem u neboder, odjenut u bluzu koja jo eka i sjest u u kuhinju. Kad netko izlazi, vrata dizala na katu iznad i ispod lupaju poput kamenova. A na naem katu poput eljeza. Kad ujem eljezo, izlazim na stubite. Danas e doi Albu. Kad su me prvi put pozvali na sasluanje, Albu mi je pokazao svoju slubenu znaku. Zapiljila sam se u njegovu fotografiju umjesto da itam kojim imenom majka i ena zovu nekoga tko ljubei ruke gnjei prste. Sasvim je sigurno imao dva ili tri krsna imena, ali prekasno, Albu je znaku ve gurnuo u dep. Ako Albu misli da bih trebala nestati, rei u mu istinu: Moj je djed na zidu kue nacrtao konja. Ja ekam ispred vrata. Ako iz dizala izae Paul, rei u mu to isto pa nee odmah morati lagati kad ga pitam: Gdje si bio? Kao i mnogo puta prije, Paul e rei: U svojoj koulji i kod tebe. Crvena, upravo lakirana java, blista. Iz dosade ili sluajno starac gleda grm preko puta i saginje se do Paulova uha. Paul ustaje i vidi me. Zato zakapa koulju? Ha, ha, samo ne poludjeti.

KRAJ

84