ZF BIBLIOTEKA

Ursula K. Le Guin
PRIANJE





Naslov izvornika
The Telling 1999 by Ursula K. Le Guin





Prevela Nada Mihelcic












Prvu sam pogreku uinio na dan svog roenja i otad nastavio tim
putem traiti mudrost

Mahabharata


1


Kad se Sutty danju vracala na Zemlju, uvijek je ila u selo. Nocu, u Pale.
uta boja mesinga, uta boja tijesta s kurkumom i rie zacinjene afranom, tamno-
narancasta izmaglica praine pri smiraju sunca iznad polja, crvena boja kane, pasiflore, sasuene
krvi, blata; sve boje sunceve svjetlosti. Daak smrdljive ase. Tetino neumorno blebetanje dok s
Motinom majkom ogovara na verandi. Tamna ruka ujaka Hurreeja mirno pociva na bijeloj
stranici. Ganeshino malo, svinjsko, dobrocudno oko. Upaljena ibica i gust, sivi pramen dima
tamjana: opor, razigran, rasplinut. Mirisi, odsjaji, odjeci to bi prostrujali ili bljesnuli kroz njezine
misli dok je koracala ulicama, dok je jela, dok je odmarala osjetila od nasrtaja neareala na koje je
danju, pod drugim suncem, morala biti prikljucena.
Ali noc je ista u bilo kojem svijetu. Tek odsutnost svjetlosti. A u tami bi se zatekla u
Paleu. Ne u snu, nikad u snu. Na javi, prije no to bi usnula, ili kad se trgnula iz sna, uznemirena i
napeta, kad vie nije mogla ponovo zaspati. Poceo bi se odigravati neki prizor, ne u slatkim,
sjajnim odlomcima, nego kao potpuno prisjecanje nekog mjesta, u punom vremenu. A kad je
sjecanje jednom krenulo, nije ga vie mogla zaustaviti. Morala je ponovo proivljavati, sve dok je
ne napusti. Moda je to bila svojevrsna kazna, slicna kazni ljubavnicima u Danteovom Paklu -
sjecanje na vrijeme kad su bili sretni. No ti su ljubavnici imali srece, jer su se zajedno prisjecali.
Kia. Kia prve zime u Vancouveru. Nebo poput olovnog krova pritice vrhove zgrada,
potiskujuci goleme crne planine izvan grada. J uno, kiom uzburkane sive vode Sounda, pod
kojima lei stari Vancouver, odavno potopljen plimom. Crna bljuzgavica na blistavom asfaltu
ulica. Vjetar, taj vjetar zbog kojeg se sva skvrcila cvileci kao pseto, drcuci od straha i
razdraganosti, bio je tako silovit i lud taj hladan vjetar s Arktika, ledeni dah bijelog medvjeda.
Prodirao je kroz njen lagani kaput, ali cizme su joj bile tople, velike rune cizme od crne plastike
s kojima je gacala po jarcima, hitajuci kuci. Ta grozna studen davala je osjecaj sigurnosti. Ljudi
su urno promicali ne obaziruci se jedni na druge, sve njihove mrnje i strasti zamrznute. Voljela
je Sjever, studen, kiu, taj predivan turobni grad.
Ovdje je Teta je izgledala tako malena, sitna i kratkovjecna, poput leptirica. Crveno-
narancasti pamucni sari, tanke narukvice od mesinga na zapecima insekta. Iako je ovdje bilo
mnogo Indijaca i Indokanadana, mnotvo susjeda, Teta se je cak i medu njima doimala sitnom,
kao da tu ne pripada. Osmijeh joj je bio stran i ispricavajuci. Stalno je morala nositi cipele i
carape. Stopala bi se ukazala tek kad se spremala na pocinak, mala smeda stopala jakog
karaktera, koja su u selu uvijek predstavljala njezin vidljiv dio, ba kao i ake, kao i oci. Ovdje su
joj stopala nestala, bila su omotana, hladnoca ih je amputirala. Nije mnogo hodala, nije se bavila
kucnim poslovima, nije se petljala po kuhinji. Sjedila je uz grijalicu u prednjoj sobi, zamotana u
blijedi, cupavi vuneni pokrivac - leptir na svom povratku u kukuljicu. Udaljavala se sve vie, no
ne hodajuci.
Sutty je sad bolje poznavala Majku i Oca za koje gotovo nije ni znala posljednjih petnaest
godina, bolje nego Tetu cije su krilo i ruke bili njezin raj. Bilo je ugodno otkrivati roditelje -
Majcinu dobrocudnost i um, Oceve srameljive, nespretne pokuaje iskazivanja osjecaja.
Razgovarati s njima kao odrasla osoba, a pritom biti prekomjerno voljena poput djeteta - to se
pokazalo tako lakim, tako neodoljivim. Razgovarali su o svemu, medusobno se upoznavali.
Istovremeno, Teta se smanjivala, udaljavala se leprajuci, krivudajuci, u prvi tren kao da nikamo
ne ide, vracala se na selo, grobu ujaka Hurreeja.
Dolo je proljece, doao je strah. Sunceva se svjetlost vratila tu na sjever, blijeda i
izduena poput pubertetlije, srebrnasto sjenovito zracenje. Mala ruicasta stabla ljiva rascvjetala
su se po sporednim ulicicama susjedstva. Oci su objavili kako je Pekinki pakt u suprotnosti s
Ucenjem o jedinstvenoj sudbini te se zato mora ponititi. Pale ce se otvoriti, rekli su Oci, njegovi
ce stanovnici primiti Svetu Svjetlost, tamonje ce kole biti ocicene od nevjernitva, procicene
od tudinskih pogreaka i zastranjivanja. Oni koji ustraju u grijehu biti ce podvrgnuti preodgoju.
Majka je po cijele dane boravila u uredima Veze, dolazeci kuci tek navecer, smrknuta. To
su im posljednji trzaji - govorila je - uspiju li, preostaje nam jo samo podzemlje.
Koncem oujka, eskadrila zrakoplova Vojske Gospodnje doletjela je iz Colorada u
Washington i tamo bombardirala Knjinicu, zrakoplov za zrakoplovom, cetiri sata bombardiranja
koja su stoljeca povijesti i milijune knjiga pretvorili u prah i pepeo. Washington nije isto to i
Pale, no prekrasna stara zgrada, iako cesto zatvorena i drana pod kljucem, pod straom, nikada
prije nije bila napadnuta. Odoljela je vremenima nedaca i ratova, slomova i revolucija, sve do
ovog sada. Do Vremena Cicenja. Glavni zapovjednik Vojske Gospodnje je najavio
bombardiranje kao odgojnu mjeru kad je ono vec bilo u tijeku. Samo jedna Rijec, samo jedna
Knjiga. Sve ostale rijeci, sve ostale knjige bile su tmina, greka. Prljavtina. Neka Gospod zasja
uzvikivali su piloti u bijelim odorama i maskama-zrcalima u crkvi pri bazi u Coloradu,
suocavajuci se bez lica s kamerama i raspjevanom, uzbibanom svjetinom u ekstazi. Obriite
prljavtinu i neka Gospod zasja!
Ali Dalzul, novi Izaslanik koji je lani stigao s Haina, razgovarao je s Ocima. Primili su ga
u Sanktumu. Bilo je neareala, holograma i 2D-a koji su ga prikazivali na mrei i u Bojoj Rijei.
Izgleda da glavni zapovjednik Vojske Gospodnje nije od Otaca dobio zapovijed za bombardiranje
knjinice u Washingtonu. Naravno, nije to bila pogreka glavnoga zapovjednika. Oci ne grijee.
Piloti su bili previe gorljivi u akciji koju su poduzeli bez odobrenja. Iz Sanktuma je stigao glas:
piloti ce biti kanjeni. I bili su kanjeni: izvedeni su pred postrojene jedinice, svjetinu i kamere,
javno degradirani oduzimanjem oruja i bijelih odora. Kacige su im skinute i lica razgolicena.
Osramoceni, odvedeni su na preodgoj.
Sve je to bilo na mrei, iako je Sutty mogla to gledati i bez prikljucivanja, jer je Otac
iskljucio vr-proprije. I Boja Rije je bila puna toga. Ba kao to je ponovo bila puna novog
Izaslanika. Dazul je bio s Terre. Roden upravo tu, na Bojoj Zemlji, rekli su. Covjek koji
razumije Zemljane bolje nego li bi to ijedan stranac ikada mogao, rekli su. Covjek sa zvijezda
koji je doao kleknuti pred noge Otaca i razgovarati o provedbi miroljubivih namjera Svetog
ureda i Ekumene.
- Zgodan mladic - rekla je Majka, odmjeravajuci ga. - to je on? Bijelac?
- Itekako je bijel - rekao je Otac.
- A otkud je on?
Ali to nitko nije znao. Island, Irska, Sibir... svatko je nudio drugu pricu. Otiao je s Terre
da bi studirao na Hainu, u tome su svi bili sloni. Vrlo brzo stekao je zvanje Promatraca, a zatim i
Mobila i tada je bio poslan kuci: prvi od stanovnika Terre kao Izaslanik na Terri.
- Otiao je prije uvelike vie od jednog stoljeca - rekla je Majka. - Prije no to su uniti
zauzeli istocnu Aziju i Europu. Cak i prije nego su postali utjecajni u zapadnoj Aziji. Sigurno mu
se njegov svijet poprilicno promijenio.
Sretnik, pomislila je je Sutty. Oh, sretan, sretan covjek! Otiao je na Hain, tamo studirao
na koli u Veu, bio je ondje gdje se sve ne svodi samo na Boga i mrnju, tamo gdje su proivjeli
milijun godina povijesti i sve to razumiju!
Te iste veceri rekla je Majci i Ocu kako bi eljela pohadati Vjebenicku kolu pa bi
pokuala upisati Ekumensko ucilite. Rekla im je to bojaljivo, no oni se nisu protivili, nisu se
cak ni iznenadili. "Ovo je pravi svijet s kojeg, za sada, treba otici", rekla je Majka.
Drali su se tako mirno i blagonaklono da je pomislila: Zar ne shvacaju, ako se uspijem
upisati pa budem poslana u neki drugi svijet, nikada me vie nece vidjeti. Pedeset godina, stotinu,
stotine, dvosmjerna putovanje svemirom rijetko su bila kraca, cesto dulja. Zar im je stvarno bilo
svejedno. Tek kasnije te veceri, dok je za stolom promatrala ocev profil, pune usnice, kukasti nos,
kosu koja pocinje sijedih, strogo i krhko lice, palo joj je na pamet da, ako je poalju u neki drugi
svijet, ni ona njih vie nikada nece vidjeti. Oni su na to pomislili prije nje. Kratka nazocnost i
duga izbivanja, jedino to su uopce i imali. I koristili na najbolji nacin.
- Jedi, Teta - rekla je Majka, no Teta je samo kuckala po kriki naana svojim prstima
tankim kao mravlja ticala, ne stavivi ni zalogaj u usta.
- Nitko ne bi mogao od ovog brana napraviti dobar kruh - izjavila je, oslobodivi pekara
krivnje.
- Razmazio te je ivot na selu - zadirkivala ju je Majka. - Ovo je najbolje to se moe
dobiti u Kanadi. Najbolja sjeckana slama i gips u prahu.
- Da, razmaena sam - rece Teta, smijeeci se iz neke daleke zemlje.


Stariji slogani bili su uklesani u procelja zgrada: NAPRIJ ED U BUDUCNOST.
PROIZVODACI-POTROACI AKE STUPAJ U KA ZVIJ EZDAMA. Noviji su tekli preko
zgrada po trakama zasljepljujucih elektronskih zaslona: REAKCIONARNA MISAO J E
PORAENI NEPRIJ ATELJ. Kad su se zasloni pokvarili, poruke bi postajale zagonetne: SAO J E
RA NE. Najnovije, hologramske projekcije, lebdjeli su nad ulicama: CISTA ZNANOST
UNITAVA KORUPCIJ U. NAPRIJ ED, VIE, DALJ E. Uz holograme lebdjela je i glazba,
visokoritmicna i vieglasna, zagluujuca. "Naprijed, naprijed, ka zvijezdama!" - krijetao je
nevidljivi zbor iznad prometnog zastoja na raskriju gdje je stajao Suttyin robot-taxi. Kako bi
nadglasala tu buku, pojacala je ton u zvucniku taxija: "Praznovjerje je trula leina" - govorio je iz
zvucnika privlacan muki glas. - "Praznovjerje zagaduje um mladei. Dunost je svakog
gradanina, kako odrasle osobe tako i ucenika, prijaviti reakcionarna ucenja i ucitelje koji
doputaju pobunu ili uvode iracionalnosti i praznovjerje u svoje ucionice. Zna se kako je, u
svjetlu Ciste znanosti, uska suradnja svih ljudi prvi preduvjet..." Sutty je stiala ton koliko se je
dalo. Opet se culo krijetanje zbora: "Ka zvijezdama! Ka zvijezdama!", a robot-taxi se trznuo
naprijed otprilike za polovicu svoje duine. J o dva takva trzaja i moda uspije prijeci raskrije
pri sljedecoj promjeni pravca prometa.
Sutty je posegnula u dep jakne po digel, no sve ih je vec pojela. Bolio ju je eludac. Loa
hrana, predugo je jela previe loe hrane, preradevine pretrpane proteinima, zacinima i
stimulatima. I te glupe prometne guve zbog tih blesavih, loe napravljenih automobila koji se
stalno kvare, a i ta stalna buka, slogani, pjesme, ta pretjerivanja, ljudi koji se hiperstimuliraju
kako bi pocinili sve moguce pogreke koje su ostale populacije u FF-teh modu ikada napravile.
Pogreka! To bi bilo osudivanje. Pogreno je dopustila da joj oblak frustracija zakloni jasnocu
misli i percepcije. Pogreno je podleci predrasudama. Gledanje, sluanje, biljeenje: promatranje.
To je njezin posao. Ovo nije bio njezin svijet.
No ona se nalazila na njemu, u njemu. Kako ce ga promatrati kad se nije mogla
odmaknuti od njega? Hiperstimulacija neareala koju je morala proucavati ili buka ulice: nije se
imalo kamo pobjeci od beskrajne agresije propagande, osim ako se osami u svom stanu i tako se
iskljuci iz svijeta kojeg je dola promatrati.
Cinjenica je da ona ovdje nije pogodna za Promatraca. Drugim rijecima, zakazala je vec
na svom prvom zadatku. Znala je da ju je sad Izaslanik pozvao kako bi joj to rekao.
Vec je gotovo kasnila na taj sastanak. Robot-taxi se opet trznuo naprijed, a zvucnik u
njemu opet se gromko oglasio s nekom korporacijskom objavom, jer je regulator jacine zvuka
iskocio iz poloaja u koji ga je bila stavila. Nije postojala mogucnost da ga posve iskljuci.
"Objava ureda za astronautiku!" - rekao je vibrantan, energican, samopouzdan enski glas, a
Sutty je pokrila ui rukama, povikavi: Ku!
- Vrata vozila su zatvorena - oglasio se robot-taxi monotonim mehanickim glasom,
predvidenim za odgovore na verbalne zapovjedi. Sutty se to ucini smijenim, no nije se mogla
smijati. Ta najava je trajala i trajala, dok su kretavi glasovi gore u zraku pjevali: "Sve vie, sve
bolje, stupamo ka zvijezdama!"
Ekumenski Izaslanik, srnooki Chiffewarijac imenom Tong Ov, kasnio je na sastanak jo
vie od nje, jer ga je na izlazu iz kuce zadrao pokvareni ZIL sustav za identifikaciju kojeg je
ismijavao.
- Sustav je negdje zametnuo mikrosnimku koju sam ti htio dati - rece on prebiruci po
fajlovima. - ifrirao sam je, jer mi oni, naravno, stalno prekapaju po fajlovima i moja im je ifra
sad unijela zbrku. Ma znam da je tu negdje... Nego, daj mi za to vrijeme reci kako ti ide.
- Pa... - rece Sutty i zastane. Mjesecima je i mislila i govorila na dovzanskom. Sada je, na
trenutak, morala prebirati po vlastitim fajlovima: hindi... ne, engleski... ne, hainski... da! - Traili
ste da pripremim izvjetaj o suvremenim jezicima i knjievnosti. No drutvene promjene koje su
se ovdje odigrale dok sam bila na putu... Znate, kako je sada u suprotnosti sa zakonom govoriti ili
uciti ijedan jezik osim dovzanskog ili hainiskog, ne mogu se baviti drugim jezicima. Ako oni jo
uopce postoje. A to se dovzanskog tice, prvi Promatraci su poduzeli prilicno opsena
lingvisticka istraivanja pa ja jo samo mogu dodati pojedinosti i proiriti rjecnik.
- A to je s knjievnocu? - upita Tong.
- Uniteno je sve to je zapisano na starim pismima. Ako jo neto i postoji, ja ne znam
to bi to bilo, jer mi Ministarstvo uskracuje pristup. Jedino na cemu sam mogla raditi je
suvremena audio-literatura. Ta je, opet, sva pisana po korporacijskim specifikacijama. Nastoje je
vrlo... bit ce standardizirana.
Pogledala je Tonga Ova, ne bi li vidjela gnjavi li ga svojim alopojkama, no kako je on
jo uvijek traio onaj zametnuti fajl, cinilo se da slua sa zanimanjem.
- Sve je samo audio, zar ne? - upitao je.
- Teko da je tiskano ita osim korporacijskog prirucnika, tekstova za gluhe i svojevrsne
pocetnice koja ide uz zvuk - za one koji tek pocinju uciti. Cini se kako je kampanja protiv starih
ideografskih oblika bila vrlo intenzivna. Moda su tako prestraili ljude i odvratili ih od pisanja,
ucinili da uopce ne vjeruju napisanom. Ili su se ljudi opirali uporabi hainiske abecede. Ili moda
jednostavno vie vole buku... zvuk. Zato je sve cega sam se mogla domoci u svezi s knjievnocu
samo vrpce s audio-zapisom i neareali. Objavljuje ih Svjetsko ministarstvo informacija i
Sredinje ministarstvo za poeziju i umjetnost. Vecina tih radova su zapravo informacije i
obrazovni materijal, a ne knjievnost ili pjesnitvo, barem kako ja razumijem te pojmove.
Dodue, mnogi neareali su dramatizacije prakticnih ili etickih problema i njihovih rjeenja...
Silno se trudila govoriti bez osudivanja, bez predrasuda, cak joj je i glas bio monoton.
- Vjerojatno je to dosadno - rece Tong, stalno prebiruci po fajlovima.
- Pa... ja ba nemam osjecaj za tu estetiku. To je tako duboko politizirano i... i...
jednostavno je politicko. Naravno, svaka umjetnost je politizirana. Ali kad je ba sve tek
didaktika, sve u slubi jednog vjerovanja, onda je to odbojno... htjela sam reci kako se ja tome
nehotice opirem. Nastojim biti otvorena, no ja nemam senzibilitet za takve stvari. Moda zato to
se ova njihova recentna drutvena i kulturna revolucija svodi na potpuno brisanje njihove
povijesti. Naravno, kad su mene poslali ovamo nije se jo moglo predvidjeti da ce se to dogoditi...
Zato sam mislila kako je, moda, ba za ovo promatranje, netko s Terre doista lo izbor. Zna se
da mi na Terri ivimo buducnost naroda koji je porekao svoju prolost.
Zautjela je, zgrozivi se kako je sve to izgovorila. Tong je pogleda, nimalo zgroen.
- Ne cudi me - rece - to ti se cini da si pokuavala uciniti nemoguce, no trebalo mi je
tvoje miljenje. Meni je to vrlo korisno, ali za tebe je bilo zamorno. Sad je na redu promjena. - U
tamnim ocima bljesne mu sjaj. - to kae na odlazak malo uzvodno?
- Uzvodno?
- Tako oni zovu ono to mi kaemo "otici Bogu iza leda", zar ne? Zapravo mislio sam na
Erehu.
Kad je to izgovorio, prisjetila se kako tamo kroz glavni grad protjece velika rijeka,
djelomicno nadsvodena plocnicima i tako skrivena zgradama i gatovima da se i ne sjeca je li ju
vidjela igdje osim na kartama.
- Mislite, otila bih izvan grada Dovza?
- Da, izvan gradskog centra. I to bez turistickog vodica! Po prvi puta nakon pedeset
godina!
Ozario se poput djeteta koje je otkrilo skriveni dar, prekrasno iznenadenje. - Ovdje sam
vec dvije godine i tijekom tog vremena podnio sam osamdeset i jedan zahtjev za doputenje da
poaljem nekog od svog osoblja ivjeti ili neko vrijeme boraviti izvan samog grada Dovza ili
Kangnegne ili Erta. Sve su pristojno odbili, nudeci, uz pratnju vodica, jo jedno razgledavanje
postrojenja za svemirski program ili doivljaj ljepote proljeca na Istocnim otocima. Vec sam
uobicajio slati te zahtjeve, onako rutinski. Kad odjednom, jedan je odobren! Da! "J ednom clanu
vaeg osoblja odobrava se jednomjesecni boravak u Okzat-Ozkatu." Ili se to zove Ozkat- Okzat?
To je gradic podno brda, uz rijeku. Izvor Erehe je u Visokom vijencu gornjeg porjecja, otprilike
tisucu i petsto kilometara u unutranjosti. Zatraio sam upravo to podrucje, podrucje Rangme, ni
ne ocekujuci odobrenje, a eto, dobio sam ga! - sav je blistao.
- Zato tamo?
- Cuo sam da tamo ive neki ljudi koji bi mogli biti zanimljivi.
- Neka zasebna etnicka zajednica? - upitala je ponadavi se. Ranije, kad je tek upoznala
Tonga Ova i druga dva Promatraca koji su tada boravili u gradu Dovzu, raspravljali su o
posvemanjem monokulturalizmu na suvremenoj Aki, barem u njezinim velikim gradovima,
jedinim mjestima gdje su smjeli ivjeti oni rijetki doljaci iz drugih svjetova kojima je doputen
pristup planetu. Svi su bili uvjereni kako bi zajednica na Aki morala imati vie razlicitosti i
regionalnih posebnosti pa ih je frustriralo to nije bilo nacina da se to istrai.
- Prije bih rekao sekta nego etnicka zajednica. Kult. Moda skriveni ostaci neke
zabranjene religije.
- Ah, to - izusti ona, nastojeci da i dalje izgleda zainteresirano.
Tong je jo uvijek pretraivao fajlove. - Traim ono malo to sam uspio sakupiti o tome.
To je, zapravo, vecinom popabirceno iz dravne dokumentacije. Izvjetaji Biroa sociokulture o
kriminalnim aktivnostima jo postojecih anti-znanstvenih kultova... A i neke price i glasine o
tajnim obredima, hodanju po vjetru, cudesnim izljecenjima, proricanju buducnosti. Uobicajeno.
S povijesnim nasljedem dugim tri milijuna godina, teko je u ljudskom stvaralatvu i
ponaanju pronaci neto to bi se moglo nazvati neuobicajenim. Iako su se Hainci s tim lako
nosili, na njihovim je nasljednicima bio teret spoznaje kako ce im biti teko otkriti ita novog pod
suncem, pa cak i imaginarne novosti.
- J e li u materijalima koje su prvi Promatraci poslali odavde na Terru - nastavi Tong - bilo
icega u svezi s religijom?
- Pa, kako nita osim izvjetaja o jeziku nije stiglo neoteceno, podaci o ostalom svode se
na ono to se razabire iz rjecnika.
- Svi ti podaci od jedinih ljudi kojima je ikada bilo doputene slobodno proucavanje Ake,
izgubljeni zbog kvara! - rece Tong, naslonivi se i prepustivi da se pretraga fajlova sama dovri -
Kakav peh! Je li to zbilja bio kvar?
Kao i svi s Chiffewarijci, Tong je bio prilicno celav - bio je civava, kako bi se reklo u
Valparaiso argonu. Da bi se to manje isticao ovdje gdje se celavost smatra vrlo neobicnom,
nosio je eir. No, kako na Aki rijetko nose eire, s njim je izgledao jo cudnovatije nego bez
njega. Bio je covjek blagog ophodenja, neformalan i iskren, to je omogucilo Sutty da se opusti
onoliko koliko je to uopce mogla. S druge strane, upravo ga je ta nenapadnost cinila pomalo
nepristupacnim. U toj nenapadnosti nije bilo mjesta prisnosti i bila mu je zahvalna to je prihvatio
njezino dranje na distanci. Sve do sada on se toga i drao. No ovo joj se pitanje ucinilo podlim.
Sigurno mu je poznato da gubitak transmisije nije bio slucajnost. Zato bi sad ona morala to
objanjavati? J asno je rekla kako je putovala bez prtljage, ba kao i svi Promatraci i Mobili koji
stoljecima borave u svemiru. Pa nije ona odgovorna za mjesto koje je ostalo ezdeset svjetlosnih
godina iza nje. Nije bila odgovorna za Terru i njihov sveti terorizam.
Tiina je potrajala pa je konacno rekla: - Sabotirali su pekinki ansibl.
- Sabotirali? Kimnula je potvrdno.
- Tko je to ucinio? Uniti?
- Potkraj reima napadana je vecina instalacija Ekumene i podrucja obuhvacena
sporazumom. Pale.
- Jesu li mnoga unitena?
Izvlacio je te podatke iz nje, tjerao je da o tome govori. Preplavila ju je ljutnja, bijes. Grlo
joj se steglo. Nije mu nita rekla jer nije bila u stanju govoriti. Uslijedila je podua stanka.
- Znaci, nita se nije probilo osim tih podataka o jeziku? - rece Tong
- Gotovo nita.
- Ba peh! - ponovio je ustro. Ti prvi Promatraci bili su Terrani pa su izvjetaj poslali na
Terru umjesto na Hain... Nije to nita cudno, ali zbilja je peh. A stoje moda jo gore, cijela
emisija ansibla sa Terre je prola. Sve tehnicke podatke koje su Akanci traili, Terra je poslala
bez ikakvih pitanja i ogranicenja... Zato? Zato su prvi Promatraci pristali na tako veliki kulturni
utjecaj?
- Moda i nisu. Moda su to poslali uniti.
- Zato bi uniti zapoceli Akin put ka zvijezdama? Slegnula je ramenima - Moda su ih
htjeli preobratiti.
- Misli da konvertiraju i prihvate njihovu vjeru? Je li napredak industrijske tehnologije
inkorporiran u unisticku religiju?
Suspregnula se od ponovnog slijeganja ramenima.
- Znaci, za vrijeme dok su uniti odbijali ansibl kontakt sa Stabilima na Hainu, ...
preobracali su Akance? Sutty, misli li da su tada poslali ovamo... kako se ono kae... misionare?
- Ne znam.
Nije ju iskuavao ni navodio u zamku. ustro slijedeci svoje vlastite misli, samo je
pokuao od nje, Terranke, dobiti objanjenje to su to Terranci ucinili i zato. No ona nije ni
mogla ni eljela objanjavati postupke unista.
Shvativi njezino odbijanje da se uputa u nagadanja, on rece - Oh, da, ispricavam se.
Naravno, ti nisi uivala povjerenje voda unista! Ali upravo mi je sinula ideja... Ako su slali
misionare pa su se oni na neki nacin ogrijeili o akanske zakone, razumije, to bi moglo pojasniti
zato je donijet Zakon o limitu. - Mislio je na iznenadnu obznanu donesenu prije pedeset godina i
koja je od tada bila na snazi, da na Aki smiju istovremeno boraviti samo cetiri stanovnika drugih
svjetova i to samo u gradovima. - ... A time bi se mogla objasniti i zabrana religije koju su
donijeli nekoliko godina kasnije! - Zanijelo ga je razvijanje te njegove teorije i sav se ozario, a
onda je upita gotovo moleci - Nikad nisi cula za drugu skupinu poslanu ovamo s Terre? - Ne.
Uzdahnuo je, ponovo se naslonivi. Nekoliko trenutaka kasnije odmahnuo je rukom,
odustavi od tih svojih razmiljanja - Ovdje smo sedamdeset godina
- rekao je - a sve to znamo je rjecnik.
Opustila se. Prestali su govoriti o Terri i vratili se na Aku. Vie joj nije prijetila opasnost.
Progovorila je oprezno, ali s lakocom proisteklom iz tog olakanja
- Tijekom posljednje godine moje obuke rekonstruirani su faksimili nekih artefakata s
otecenih snimki. Radilo se o slikama i nekim dijelovima knjiga. Ukazivali su na neuobicajeno
unificiranu kulturu s nekoliko sredinjih tema koje bi sl. mogle protumaciti kao religijske. S
rjecnicima je ista stvar. Ali, naravno, s obzirom na sadanju situaciju, nisam mogla saznati nita
ni o jednoj instituciji koja je postojala prije ove drave-korporacije. J a cak i ne znam kad je
religija ovdje zabranjena. Prije cetrdesetak godina?
Glas joj je zvucao pomirljivo, lano i usiljeno. Pogreno!
Tong potvrdno klimne - Trideset godina nakon prvog kontakta s Ekumenom. Korporacija
je izdala prvu uredbu, proglasivi nezakonitim religijsko ucenje i praksu, a kroz nekoliko godina
uveli su i grozne kazne... Ali ono stoje cudno u svemu tome, ono zbog cega mislim kako je
poticaj svemu tome doao izvana, jest to stoje u svim tim uredbama rijec za religiju izvedena iz
hainiskog jezika. Zar tu nije postojala izvorna rijec? Zna lije moda?
- Ne - odgovorila je, pomno preispitujuci ne samo svoj vokabular dovzanskog, nego i jo
neke akanske jezike koje je ucila u Valparaisu. - Ne znam.
Dobar dio suvremenog dovzanskog jezika doao je iz drugih svjetova zajedno s
industrijskim tehnologijama, no preuzeti tudu rijec za domacu instituciju kako bi se onda ona
zabranila... to je zaista bilo cudnovato. I sama je trebala to zapaziti. A i zapazila bi da nije
iskljucila rijec, stvar, predmet, kad god bi se pojavili. Pogreno. Pogreno!
Tongova je panja skrenula na drugu stranu; konacno se pojavilo ono to je traio i sad je
jo morao pozvati tekst i deifrirati ga. To je potrajalo.
- Zbilja covjek moe samo poeljeti ovakvo mikro-skladitenje podataka - izjavi on,
udarivi i zadnju tipku.
- Sve zakazuje tocno prema rasporedu - rece Sutty. - To je jedini akanski vic kojeg znam.
Nevolja je u tome to je to tocno.
- Ali razmisli to su sve postigli tijekom sedamdeset godina! - Izaslanik se opet nasloni,
malo skrecuci s teme, a eir mu se nakrivio - Bilo to opravdano ili ne, ali dobili su planove za
G86...
U argonu hainskih povjesnicara, G86 je bila kratica za drutvo u stanju brzog
industrijsko-tehnolokog razvoja.
- ... I te su podatke halapljivo progutali u jednom zalogaju. Preoblikovali su svoju kulturu,
osnovali globalnu dravu-korporaciju, uputili svemirski brod na Hain... a sve to tijekom samo
jednog ljudskog ivota.
Zbilja zacudujuci ljudi. Zacudujuce jedinstvo discipline.
Sutty posluno klimne.
- Ali mora da je na tom putu bilo i otpora. Ta anti-religijska opsesija... Cak i ako smo je
mi potaknuli tehnolokom ekspanzijom...
Ba je lijepo od njega, pomisli Sutty, to stalno govori mi, ba kao da je Ekumena bila
odgovorna za djelovanje Terranaca na Aki. Bio je to skriveni hainski element u ekumenskom
nacinu miljenja: "preuzmi odgovornost."
On je dalje razvijao svoju misao - Mehanizmi kontrole su tako rasprostranjeni i ucinkoviti
da su morali nastati kao reakcija na neto vrlo jako, zar ne? Moda je sredite otpora prema
dravi-korporaciji bilo u religiji, u dobro ustrojenoj i iroko rasprostranjenoj religiji. Otud to
korporacijsko guenje prakticiranja vjere. A otud i pokuaj da se ona zamijeni nacionalnim
teizmom. Bog kao Razum. Cekic ciste znanosti u cije ime se onda razaraju hramovi i zabranjuju
propovijedi. to ti misli?
- Mislim da je to razumljivo - odgovori Sutty.
To vjerojatno nije bio odgovor kakvog je ocekivao. Neko vrijeme su utjeli.
- Moe li ti tecno citati staro pismo, ideograme? - upita Tong.
- Samo to se i moglo nauciti dok sam bila na obuci. Prije sedamdeset godina to je bilo
jedino pismo na Aki.
- Pa naravno! - odvrati on, poprativi to zgodnom, razoruavajucom chiffewarijskom
gestom koja je znacila Oprosti, ba sam idiot - Zna, dolazeci s udaljenosti od samo dvanaest
godina, ja sam naucio samo moderno pismo.
- Bilo bi vrlo cudno kad bih ja bila jedina osoba na Aki koja zna citati ideograme.
Ponekad razmiljam jesam li ili nisam. Sigurno nisam.
- Sigurno ne. Premda su Dovzani sistematican narod. Toliko sistematican da, kad su
zabranili pismo, sistematicno su unitili i sve to je bilo pisano tim pismom: pjesme, drame,
povijest, filozofiju, ba sve. To misli?
Prisjetila se svoje sve vece nevjerice tijekom prvih dana svog boravka u Dovz Cityju.
Nikako joj nisu ili u glavu oskudni i isprazni sadraji onog to su oni nazivali knjinicama,
zidovi na koje je nailazila pri svakom pokuaju istraivanja, jo dok je vjerovala kako negdje
moraju postojati ostaci knjievnosti cijelog jednog svijeta.
- Cak i sada, ako naidu na neku knjigu ili tekst, odmah to unitavaju - rekla je. - J edna od
glavnih slubi Ministarstva za poeziju je Ured za lociranje knjiga. Oni pronalaze knjige, zaplijene
ih i alju na preradu u gradevinski materijal. O starim knjigama govore kao o materijalu koji se
moe dobro pretvoriti u kau. Papirnata kaa se onda rabi kao izolacijski materijal. J edna ena iz
tog Ureda mi je rekla kako ce je sad premjestiti u neki drugi ured, jer u Dovzu vie nema sirovine
za kau. Sve je cisto, rekla mije. Ociceno.
Osjetila je kako joj glas postaje nervozan. Odvratila je pogled i pokuala se rijeiti
napetosti u ramenima.
Tong Ov je i dalje bio miran. - Izgubljena je jedna cijela povijest, zbrisana, ba kao da ju
je unitila neka katastrofa. Nevjerojatno!
- Nije to ba tako neuobicajeno - rekla je vrlo nervozno. Pogreno. Ponovo je pomakla
ramena i pritom duboko udahnula, izdahnula pa sracunato tiho progovorila - Ono neto pjesama i
crtea to su rekonstruirani na Terri u Centru za ansible, bili bi ovdje protuzakoniti. Ukopirala
sam ih u svoje racunalo, no kasnije sam ih izbrisala.
- Da, da. U pravu si. Ne smijemo imati nita to oni ne ele vidati unaokolo.
- Nisam to rado ucinila, ali i samoj mi se cinilo kao da sam u dosluhu s njima.
- Razmak izmedu dosluha i potovanja zna biti vrlo uzak - rece Tong. - Na alost, mi se
ovdje moramo kretati unutar tog razmaka.
Na trenutak je osjetila kako ga obuzima neka mracna ozbiljnost. Zagledao se nekamo
daleko, vrlo daleko. A onda joj se vratio, srdacan i vedar.
- S druge strane - rekao je - ima i vie nego dovoljno ostataka stare kaligrafije naslikanih
tu i tamo po gradu, zar ne? Sigurno ih smatraju bezopasnim, jer ih nitko vie ne zna procitati... A
u zabitim mjestima stvari znaju biti dobro ocuvane. J edne veceri bio sam dolje, u rijecnom
distriktu. Taj je kraj na zlu glasu i nisam smio biti tamo, no tu i tamo moe se zalutati izvan grada
i bez znanja domacina - ili barem zamiljati i nadati se kako oni za to ne znaju. Bilo kako bilo,
cuo sam neku neobicnu glazbu. Drveni instrumenti. Zabranjeni intervali.
Upitno ga je pogledala.
- Korporacijska drava zahtijeva da glazbenici rabe ono to je poznato kao terranska
oktava.
Samo ga je glupo gledala. Tong otpjeva oktavu.
Sutty se svojski trudila svom licu dati inteligentan izgled.
- Ovi ovdje to zovu "znanstvena ljestvica intervala" - objasni Tong pa kako jo uvijek nije
kod nje opazio znak da je ita razumjela, upita sa smijekom: - Zvuci li ti akanska glazba
poznatije no to bi to ocekivala?
- Nisam o tome razmiljala... ne znam. Ja ba nemam sluha. Nemam pojma to su to
glazbeni kljucevi.
Tongov osmijeh postane jo iri - Mojem uhu ova akanska glazba zvuci kao da nitko
nema pojma o tonalitetima. Ali ono to sam cuo dolje na rijeci bilo je neto sasvim drugo. Ni
slicno ovoj glazbi sa zvucnika. Razliciti intervali. Vrlo suptilne harmonije. Tamo to ljudi nazivaju
opojnom glazbom. Zakljucio sam da tu opojnu glazbu sviraju vjerski iscjelitelji, vracevi.
Konacno mi je uspjelo popricati s jednim od njih. Rekao mi je:" Mi znamo neke stare pjesme i
ljekarije. Ne pricamo price. Ne znamo ih." Ali kad sam ga malo pritisnuo, dodao je:
- "Moda su jo neke sacuvane, tamo gore, uz rijeku. U brdima."
Tong Ov se opet osmjehnuo, ali nekako sjetno.
- Htio sam jo saznati no, naravno, moja ga je nazocnost izlagala opasnosti - zastao je
ucinivi podulju stanku. - Ponekad se cini kako je sve to... - opet je zastao.
- Kako je sve to naa pogreka.
Nije odmah odgovorio - Da, ba tako - sloio se. -No kad smo vec tu, ne smijemo si
oteavati poloaj.
Chiffewarijci su preuzimali odgovornost, no nisu njegovali shvacanje krivnje na nacin
kako su to cinili Terrani. Znala je da ga je krivo shvatila i da je bio iznenaden onim stoje rekla, ali
nije mogla ostati ravnoduna. Nije nita rekla.
- to misli, to je vrac mislio s tim pricama i ljudima koji ih pricaju?
Pokuala se usredotociti na pitanje, ali nije mogla. Nije ga vie mogla slijediti. Sada je u
potpunosti razumjela to znaci izraz malaksati i biti na kraju snaga. Cinilo joj se kako je gui
neka vlastita omca, kako joj se stee oko vrata.
- Pomislila sam da ste me pozvali - rekla je - jer me namjeravate nekamo premjestiti.
- S ovog planeta? Ne, ne, ne - odgovori Tong iznenadeno i dobronamjerno.
- Nisu me ni trebali slati ovamo.
- Zato to govori?
- J a proucavam lingvistiku i knjievnost, a Aka ima samo jedan jezik i vie nema
knjievnosti. eljela sam postati povjesnicar. Kako to mogu biti u svijetu koji je upravo razorio
svoju povijest?
- Nije to lako - uzvrati Tong suosjecajuci. Ustao je kako bi provjerio uredaj za snimanje
fajlova. - Molim te, Sutty, reci mi, pada li ti teko ova institucionalizirana homofobija?
- Maja sam s tim odrasla.
- Pod unistima?
- Nisu bili samo uniti.
- Razumijem - rece Tong. Zastao je. Govorio je paljivo, jo uvijek stojeci i gledajuci je,
iako je ona spustila pogled - Znam da si proivjela veliki religijski prevrat. I ja mislim o Terri kao
o svijetu cija je povijest bila oblikovana religijama. Upravo zato bi se ti najbolje od svih nas
uklopila u istraivanje ovdanjih ostataka religije, ako uopce postoje. Zna, Ki Ala nema
nikakvog iskustva s religijom, a Garu, opet, nema potreban odmak od nje.
Zastao je. Ona nije nita odgovorila. - Tvoje iskustvo - nastavio je - moda je bilo takvo
da ce ti oteati objektivnost. Morala si cijeli ivot ivjeti pod teokratskom represijom, a onda jo
proci kroz rasulo i nasilje posljednjih godina unizma...
Opet je zastao. Morala je progovoriti. Oglasila se hladno - Vjerujem kako ce mi moja
naobrazba pomoci da druge kulture promatram sa to manje predrasuda.
- Da, tvoja naobrazba i tvoj osobni temperament. I ja u to vjerujem. No pritisci jedne
agresivne teokracije, to opterecenje s kojim si se morala nositi cijeloga ivota, moda su u tebi
ostavili ostatke nepovjerenja, otpora. Zato ako zatraim od tebe, ako ponovo zatraim od tebe
promatranje necega prema cemu osjeca odbojnost, molim te, reci mi to.
Nakon nekoliko sekundi koje su se cinile vrlo dugim, rekla je - Zbilja se uopce ne
razumijem u glazbu.
- Cini mi se kako je ta glazba samo vrlo mali dio neceg mnogo, mnogo veceg -
neumoljivo je odvratio srnooki Tong.
- Onda nema problema - rekla je. Osjecala se hladno, lano, poraeno. Boljelo ju je grlo.
Tong je cekao hoce li ona jo neto reci, a onda prihvati tu njenu procjenu. Uzeo je
mikrokristal sa snimkom i pruio joj. Automatski ga je uzela.
- Molim te, procitaj ovo i presluaj glazbu ovdje u knjinici, a onda to izbrii - rekao je. -
Brisanje je umjetnost koju moramo uciti od Akanaca. Ozbiljno! Zbilja tako mislim. Hainci cuvaju
sve ivo. Akanci ele sve odbaciti. Moda postoji srednji put. Bilo kako bilo, sad imamo prvu
prigodu otici u podrucje gdje povijest moda i nije tako temeljito izbrisana.
- Ne znam hocu li znati prepoznati to to bih trebala prepoznati. Ki Ala je bila ovdje deset
godina. A vi imate iskustvo s jo cetiri druga svijeta.
Bila mu je rekla kako nema problema. Rekla je kako ona moe uciniti to to se od nje
trai. A sada je sluala samu sebe kako se jo uvijek pokuava izvuci. Pogreno. Sramotno.
- J a nisam nikada proivio veliku drutvenu revoluciju - rece Tong. - A nije ni Ki Ala. Mi
smo ti djeca mira, Sutty, a ja tu trebam dijete sukoba. Uostalom, Ki Ala je nepismena. I ja sam
nepismen. Ti zna citati.
- Mrtve jezike na zabranjenom pismu.
Tong ju je promatrao tijekom duge minute utnje, s intelektualnom i bezlicnom ali
stvarnom njenocu. -Mislim da si sklona podcjenjivanju vlastitih sposobnosti, Sutty - izjavio je.
- Stabili su te izabrali kao jednog od cetiri predstavnika Ekumene na Aki. Mora prihvatiti
cinjenicu kako su, i za mene i za ovaj na posao ovdje, tvoje iskustvo i tvoje znanje od bitne
vanosti.
Pricekao je dok nije rekla. - Hocu.
- Prije nego li se uputi u planine, ako uopce bude ila, molim te, razmisli i o rizicima.
Ili, tocnije, razmisli kako mi i ne znamo koje bi se opasnosti mogle pojaviti. Akanci ne izgledaju
kao narod sklon nasilju, no teko je o tome realno prosuditi iz naeg izoliranog poloaja. Ne
znam zato su nam odjednom dali to doputenje. Sigurno imaju za to neki razlog ili motiv, ali to
moemo saznati samo ako prihvatimo. - Zastao je, dok mu je pogled jo uvijek pocivao na njoj -
Ne spominju pratnju, vodica ili psa cuvara. Moda ce biti preputena sama sebi. Moda nece.
Ne znamo. Nitko od nas ne zna kakav je ivot izvan gradova. Svaka slicnost ili razlika, sve to
vidi, sve to moe procitati, sve to snimi biti ce vano. Znam kakav si ti osjetljiv i nepristran
promatrac. Ako je na Aki ostao ikakav trag povijesti, od svih clanova mog osoblja ti si
najpogodnija da to i pronade. Da krene u potragu za tim pricama ili ljudima koji ih znaju. Zato,
molim te, presluaj ove pjesme pa kreni kuci i razmisli o svemu, a sutra mi reci svoju odluku.
O.K.?
Izgovorio je tu staru terransku frazu kruto, no pomalo ponosan to ju je usvojio.
Sutty se pokuala nasmijeiti. - O.K. - rekla je.

2


Vracajuci se kuci jednotracnim vlakom, iznenada je briznula u plac. Nitko to nije opazio.
Zbijeni u vagonu, svi su sjedili promatrajuci holoprojekcije iznad zasebnog odjeljka, projekcije
djece koja izvode akrobacije, stotina djece u crvenim odorama, koja skakucu vrlo uvjebano,
sinkrono s kretavom vedrom glazbom to je ispunjala zrak. Tijekom dugog uspona stubitem do
svog stana opet se rasplakala. Nije znala zato place. Nije bilo razloga za plac. Morao je postojati
neki razlog. Vjerojatno se razboljela. No uzrok toj tjeskobi bijae strah, bijedni napadaj straha.
Groza. Uas. Bila je ludost poslati je tamo samu. Tong je lud kad mu je tako neto moglo pasti na
pamet. Nije ona u stanju to obaviti. Sjela je za radni stol kako bi mu poslala formalni zahtjev da
je vrati na Terru. Ali nikako se nije mogla sjetiti odgovarajucih hainskih rijeci. Sve su bile
pogrene.
Boljela ju je glava. Ustala je kako bi potraila neto za jelo. U smocnici nije bilo nicega,
ni mrvice hrane. Kad je posljednji put jela? U podne nije. Ni jutros. Ni prole noci.
- to to sa mnom nije u redu? - upitala se. Nije ni cudo stoje boli eludac. Nije cudo to
ima ove napadaje cmizdrenja i straha. Nikada ranije nije zaboravila jesti. Cak ni onda kad se je
poslije svega vratila u Cile, cak i tada si je skuhala hranu i jela, tjerajuci zalogaje slane od suza
niz stisnuto, bolno grlo, dan za danom.
- Necu to napraviti - rekla je, ni sama ne znajuci na to je pritom mislila. Nije vie htjela
plakati.
Sila je niz stube, pritisnula ZIL na izlazu i propjeacila deset blokova do najblie
trgovine ivenim namirnicama, Korp-Zvijezde, a onda pritisnula svoj ZIL pri ulazu. Sva je
hrana bila pakirana, vec zgotovljena i smrznuta, vrlo prakticna, nita svjee, nita to bi se moglo
kuhati. Pogled na te zamotane redove ponovo joj nagna suze na oci. Bijesna i poniena, kupila je
vruce punjeno pecivo na odjeljku brze hrane. Covjek koji ju je posluio bio je prezaposlen da bije
pogledao u lice.
Stajala je vani pred prodavaonicom i, okrecuci leda prolaznicima, trpala hranu slanu od
suza u usta, prisiljavajuci svoje stegnuto grlo na gutanje, ba kao i onda, kao tamo. Tada je znala
da mora ivjeti. To joj je bio posao. ivjeti ivot nakon radosti. Ostaviti ljubav i smrt iza sebe.
Nastaviti. Nastaviti sama i raditi. A sada? Sada se spremala zatraiti neka je poalju natrag na
Zemlju? Nazad k smrti?
vakala je i gutala. Glazba i slogani dopirali su isprekidano, iz vozila u prolazu. Cetiri
bloka dalje, na raskriju, svjetla nisu radila i trube robot-taxija nadjacale su glazbu. Pjeaci,
proizvodaci-potroaci drave-korporacije, mnogi u uniformama, a ostali u standardiziranim
hlacama, tunikama i jaknama proizvedenim u korporaciji, svi obuveni u platnene cipele marke
"Put ka zvijezdama" , gurali su se oko nje, pristiuci iz podzemnih garaa, ureci ka nekoj od
stambenih zgrada. vakala je i gutala onaj zadnji zalogaj slatko-slane hrane. Nece se vracati.
Nastaviti ce. Nastavit ce sama raditi. Vratila se do svoje zgrade, pritisnula svoj ZIL pri ulazu i
popela se uz osam odjeljaka stuba. Dodijelili su joj veliki, pretjerano luksuzni stan kojeg su
smatrali pogodnim za pocasnog gosta drave-korporacije. Lift nije radio vec mjesec dana.


Gotovo je zakasnila na brod. Robot-taxi je zalutao traeci rijeku. Najprije ju je pokuao
odvesti u Akvarij, zatim do Ureda za vodoprivredu pa opet do Akvarija. Morala ga je tri puta
iskljuciti i reprogramirati. Dok je trcala pristanitem, posada trajekta je upravo podizala most.
Doviknula im je, opet su ga spustili pa se ukrcala. Bacila je torbe u svoju tijesnu kabinu i izala
na palubu promatrati kako grad promice.
Tu na vodi, on je pokazivao svoju prljaviju, tiu stranu, unutar zidova kanjona kojeg su
cinili blokovi zgrada i nebodera s poslovnim i vladinim uredima. Ispod golemih betonskih
blokova s kojima je podzidana obala, pruali su se drveni dokovi i skladita potamnjela od
starosti, a po vodi zbrka malih camaca, poput vodenih buba, posve izvan kontrole Ministarstva
trgovine; bile su tu i kuce na camcima obrasle rascvjetanom lozom, s rubljem koje se suilo
leprajuci na vjetru, a odasvud se irio smrad kanalizacije.
Betonskim jarkom izmedu visokih, tamnih zidova, tekao je potok da bi se zdruio s
velikom rijekom. Iznad njega, ribic oslonjen na ogradu mosta savijenog u luk - prizor s crtea u
jednoj od akanskih knjiga koja je djelomicno spaena iz onog izgubljenog prijenosa.
S kakvim li je samo tovanjem ona baratala s tih nekoliko stranica slika, redaka poezije,
fragmenata proze, kako se je, tamo u Valparaisu, duboko zamislila nad njima, pokuavajuci iz
njih osjetiti kakvi su bili ti ljudi iz drugog svijeta, udeci za tim da ih upozna. Odluka da sve to
izbrie iz svog racunala bila joj je vrlo teka i, ma to Tong o tome govorio, jo je uvijek osjecala
kako je tada pogrijeila, kapitulirala pred neprijateljem. Prije no to ih je izbrisala ponovo ih je
proucila, s ljubavlju, s boli, upijajuci ih u sebe. "I nema tragova stopala u praini iza nas..."
Sklopila je oci kad je izbrisala tu pjesmu. Ucinivi to osjetila je i kako brie svu svoju udnju i
nadu kako ce, kad dode na Aku, saznati o cemu je pjesma govorila.
No upamtila je cetiri stiha te pjesme, a i udnja i nada jo su bile tu.
Tihi motori "Trajekta osam" prigueno su bubnjali, a iz sata u sat nasip uz rijeku bivao je
sve nii, derutniji, sve cece prekidan stubitima i malim pristanitima. Naposljetku je posve
utonuo u blato, a i grmovitu obalu, a Ereha se irila sve vie i vie, zacudujuce iroka kroz
ravnicu zelenih i uto-zelenih polja.
Pet je dana brod postojano plovio na istok mirnim prostranstvom vode, kroz blagi sjaj
sunca i zvjezdanu tamu, predstavljajuci najvii predmet u krajoliku. Tu i tamo naiao bi na kakav
gradic uz rijeku i tu bi se privezao uz kakav stari gat koji se, uz nove visoke zgrade, cinio
patuljastim. Tu bi uzeo zalihe i putnike.
Sutty je ustanovila kako je zadivljujuce lako razgovarati s ljudima na brodu. U Dovzu kao
da se sve bilo urotilo ne bi li je odralo na udaljenosti. Iako je cetvero stranaca dobilo stanove i
izvjesnu slobodu kretanja, Korporacija im je napravila vrlo tijesan raspored sastanaka, a sav
posao i sva zabava bili su programirani i nadzirani. Slucajna poznanstva bila su nezamisliva.
Stanovnici Dovza bili su toliko zauzeti i u takvoj urbi da joj je bilo neugodno oduzimati im
vrijeme, gnjaviti ih sa svojim neznanjem. Akin nagli i izuzetan tehnoloki napredak izveden je
zahvaljujuci strogoj stezi, opce-zavedenoj disciplini podranoj samodisciplinom. Svatko u gradu
je marljivo radio, dugo radio, kratko spavao i jeo na brzinu. Svaki je sat bio isplaniran. Svatko s
kim je kontaktirala u Ministarstvu za poeziju i Ministarstvu informacija tocno je znao to eli da
Sutty napravi i kako to ona treba napraviti, a cim je pocela raditi kako su joj naloili, oni bi vec
pohitali svome poslu ostavivi je neka obavi svoj dio. Tim je ljudima, bez sumnje, bilo receno
neka s njom govore samo ono najnunije, kako bi Korporacija zadrala puni nadzor nad
informacijama koje je primala. Iako je susretala mnoge ljude i samo nekolicina joj se nije
svidjela, nakon pola godine boravka na planetu teko da je s ikim vodila neto to bi se moglo
nazvati razgovorom. Od privatnog ivota na Aki nije vidjela nita osim utirkanih vecernjih
prijema za gornje slojeve buroazije i korporacijske dunosnike.
Iako su tehnologije i postignuca ekumenskih svjetova na Aki bili stalno isticani kao
svijetao primjer za sve, s onom nekolicinom doljaka iz tih svjetova, koji su pozivani ili im je tek
doputen boravak, nije se paradiralo. Pokazivali su se u javnosti i na nearealima kako sjede na
korporacijskim banketima ili kako se smjekaju u blizini efa nekog od Ureda. Moda im ministri
nisu vjerovali da ce u danom trenutku reci upravo ono to treba. Moda su oni ministrima
izgledali kao dosadni i nimalo nadahnjujuci primjerci nadmocne civilizacije, civilizacije koju je
Aka tako arko eljela usvojiti. Vjerojatno se vecina civilizacija doimlje sjajnijim kad ih se
promatra samo opcenito i s udaljenosti od nekoliko svjetlosnih godina.
Bilo kako bilo, nikada se ni izdaleka nije pruila mogucnost za neko osobno prijateljstvo.
Intimnost nije rasla cak ni s ljudima s kojima je bila u neprestanom kontaktu. Cinilo joj se kako to
dranje distance ne proizlazi ni iz predrasuda niti iz ksenofobije, jer Akance pojava stranaca nije
nimalo uznemiravala. Vjerojatno se tu radilo samo o birokratskom mentalnom sklopu.
Razgovor je tekao prema programu. Na banketima se razgovaralo o poslu, sportu i
tehnologiji, a dok su cekali u repovima ili u praonicama rublja, komentirali su sportske dogadaje
ili zadnje emisije neareala. Svi su izbjegavali sve to bi bilo osobno, stalno navodeci stavove
Korporacije o svemu i svacemu i to je ilo tako daleko da su joj cak protuslovili kada se njezini
opisi svijeta iz kojeg je dola nisu podudarali s onim to su ih ucili o cudesnoj, naprednoj i
prebogatoj Terri.
No tu, na rijecnom brodu, ljudi su pricali. Stvarno su pricali. Bez suzdravanja govorili su
o osobnim, intimnim stvarima. Razgovarali su naslonjeni na ogradu, razgovarali su sjedeci na
palubi, razgovarali su za vecerom, uz cau vina. Neka njena rijec ili tek smijeak bili su dovoljni
da i nju ukljuce u svoje razgovore. Iznenadena, polako je shvacala kako oni i ne znaju da je ona
stranac. Svi su oni znali da su na Aki Promatraci iz Ekumene, vidjeli su ih na nearealima, te cetiri
beskrajno daleke i beznacajne figure medu ministrima i visokim slubenicima, utirkane strance
medu isto takvim domacim glaveinama; nitko nije ocekivao da bi ih se moglo sresti medu
obicnim ljudima.
Ocekivala je kako ce je ne samo prepoznati nego i odvojiti od ostalih i drati je tako
podalje, ma kamo putovala. No nitko joj nije ponudio vodica, a i cinilo se da je nitko ne nadzire.
Izgledalo je da je zbilja preputena sama sebi. Bila je ona sama i u gradu, no u mjehuru izolacije.
Sada je mjehur prsnuo. Bila je vani. Kad je razmiljala o tome, cinilo joj se pomalo
zastraujucim, no nije s tim puno razbijala glavu, jer bilo je prelijepo. Bila je prihvacena - bila je
tek jedan od putnika, jedna u gomili. Nije morala ni objanjavati niti izbjegavati objanjenja jer je
nitko nita nije ni pitao. Govorila je dovzanski s manje stranog naglaska nego mnogi koji su bili
iz regija izvan Dovza i tamo govorili drugim jezicima. Iz njezinog fizickog izgleda - bila je niska,
vitka i tamnoputa - pretpostavljali su da dolazi s istoka kontinenta. "Vi ste s istoka, zar ne? -
govorili su. - J edna moja rodakinja se udala za covjeka iz Turua" - a tada bi nastavili govoriti o
sebi.
Nasluala se prica o njihovim rodacima, njihovim obiteljima, njihovim zaposlenjima,
njihovim miljenjima, njihovim kucama, njihovim hernijama. Pogladivi draesnog kudravog
macko-psa jedne gospode, otkrila je da vlasnici kucnih ljubimaca putuju rijecnim brodom. Tim su
brodom putovali i ljudi koji se boje letenja i izbjegavaju ga, kako joj je to vrlo detaljno objasnio
neki brbljavi stari gospodin. Ljudi kojima se nije urilo putovali su brodom ijedni drugima pricali
svoje price. Sutty se nasluala moda i vie nego drugi jer ih nije prekidala, osim kad bi rekla
"Zbilja?" ili "Krasno!" ili "Grozno!" Sluala je pohlepno, neumorno. Te dosadne i fragmentarne
price iz obicnog ivota nisu joj mogle dosaditi. Oni su pricali sve ono to je slubena knjievnost,
propaganda heroizma, izostavljala. Kad bi morala birati izmedu prica o herojima i hernijama, bez
kolebanja bi izabrala hernije.
Kako su napredovali uzvodno, sve dublje u kopno, na brod su poceli pristizati drukciji
putnici. Ljudi su koristili rijecni brod kao najjednostavniji i najjeftiniji nacin da bi stigli iz jednog
grada u drugi - ukrca se tu i iskrca se tamo. Ovdje su gradovi bili manji, bez visokih zgrada.
Sedmog se dana nisu ukrcali putnici s kucnim ljubimcima i uobicajenom prtljagom, nego su u
koarama nosili perad i vodili vezane koze.
Zapravo, to nisu bile ni koze ni srne ni krave ni bilo koje drugo zemaljsko bice, nego
eberdini, no meketali su i imali svilenkastu dlaku pa su u Suttynoj mentalnoj ekologiji zauzimali
niu koza. Uzgajali su ih zbog mlijeka, mesa i svilenkaste dlake. Prema prizorima na jednoj vedro
obojenoj stranici slikovnice koja je preivjela onu izgubljenu transmisiju, eberdini su nekada
davno vukli kola i cak nosili jahace. Prisjetila se plavih i crvenih zastava na kolima i teksta ispod
slike Polazak na Zlatnu planinu. Pitala se je li to tek matarija za djecu ili je zbilja postojala neka
krupnija vrsta eberdina. Ovi sadanji bili su visoki tek do koljena. Osmog su dana na brod
pristizala cijela stada. Krmeni dio palube utonuo je do koljena u eberdine.
Gradska se celjad, sa svojim kucnim ljubimcima i svojim strahom od letenja, iskrcala jo
ranije tog jutra u Eltliju, velikom gradu iz kojeg je eljeznicka pruga vodila do J unog vijenca
gornjeg porjecja, u predjel gdje su se nalazila odmaralita. Pokraj Ertlija je Ereha protjecala kroz
tri rijecne brane prevodnice, od kojih je jedna bila vrlo duboka. Iznad njih rijeka se promijenila:
postala je divlja, ua, bra, a voda joj vie nije bila mutno plavo-smeda vec prozracno modro-
zelena.
Kod Etlija su zavrili i dugi razgovori. Seosko stanovnitvo koje je sada putovalo brodom,
bilo je u nazocnosti neznanaca stidljivo, nimalo neprijateljsko, ali nesklono razgovoru s onima
koje nisu poznali. Sutty je sad ova samoca dobro dola, jer joj je omogucila mirno razgledavanje.
Tamo lijevo, gdje je rijecna struja skretala na sjever, uzdizali su se jedan za drugim planinski
vrhunci - crne stijene, bijeli gleceri. Ispred broda, uzvodno, nije bilo planinskih vrhova niti bilo
cega dramaticnog, tlo se vrlo postupno uspinjalo, uspinjalo, uspinjalo. A "Trajekt osam", sada
pun meketanja, skvicanja, tihog govora seljaka, mirisa stocnog izmeta, prenog kruha, riba i
slatkih dinja, kretao se sporo, boreci se svojim tihim motorima protiv snane rijecne matice,
izmedu kamenite obale i ravnica bez drveca, obraslih tek rijetkom, blijedom travom, iljastom
poput pera. Zavjese kie slijevale su se na tlo padajuci iz golemih, brzih oblaka, koji bi se brzo
razili ostavljajuci za sobom opet suncev sjaj, zrak poput dijamanta, miomiris zemlje. Noc je bila
tiha, hladna, obasjana zvijezdama. Sutty je bdjela dugo u noc i ustajala vrlo rano. Izala je na
palubu. Istok je jo bio mracan, no nad sjenovitim ravnicama zapada zora je palila udaljene
vrhunce jednog za drugim, poput ibica.
Brod se zaustavio na mjestu gdje nije bilo ni grada ni sela, nikakvog znaka nastanjenosti.
Neka ena odjevena u cupavu tuniku, s pustenim eirom na glavi, izvela je svoje meketavo stado
na obalu obasipajuci ga psovkama i dovikujuci promukle pozdrave prijateljima na brodu.
Naslonjena na ogradu krme, Sutty je jo kilometrima pogledom pratila to stado, sve manju
blijedu mrlju u sivo-zlatnoj ravnici. Cijeli taj deveti dan tekao je u transu svjetlosti. Brod se
kretao polako. Rijeka, sada bistra poput vjetra, promicala je tako necujno da se cinilo kao da brod
lebdi iznad nje, izmedu dva zraka. Posvuda unaokolo razlicite razine stijenja i blijede trave,
blijede daljine. Sad su se planine izgubile, sakrivene golemim naborima tla koje se uzdizalo. Tlo,
nebo i rijeka proimali su se prelazeci jedno u drugo.
Ovo putovanje je due, pomislila je Sutty te veceri stojeci opet uz ogradu, nego moj put
od Zemlje do Ake.
Pomislila je na Tanga Ova, koji je moda i sam proao ovim putem pa ga je i njoj priutio,
pitajuci se kako bi mu zahvalila. Zapaajuci, opisujuci, snimajuci, tako. No nije mogla zabiljeiti
svoju radost. I sama rijec bi je rasprila.
Pomislila je: Pao bi sad trebala biti tu. Sa mnom. Trebala je biti tu. Bile bismo sretne.
Zrak se smracio, voda je jo zadravala svjetlost.
J o je jedna osoba bila na palubi. Taj je putnik jedini bio na brodu tijekom cijelog puta, od
glavnog grada, tih mukarac cetrdesetih godina, slubenik Korporacije u plavo-oker odjeci.
Uniforme su bile sveprisutne. kolska su djeca bila odjevena u jarko-crvene hlacice i tunike:
gomile, redovi i skakutave tockice tog crvenila posvuda po ulicama gradova, izuzetan i veseo
prizor. Odore studenata bile su zelene i boje rde. Plavo i oker bile su boje Ureda za sociokulturu,
kojim je obuhvaceno i Ministarstvo za poeziju i Svjetsko ministarstvo informacija. Sutty je ova
plavo-oker kombinacija bila dobro poznata. Plavo-oker nosili su pjesnici, barem oni slubeno
priznati, pa producenti audio-vrpci i neareala, knjinicari i birokrati onih ogranaka Ureda s
kojima je Sutty rijetko dolazila u dodir, kao, na primjer, onaj za eticku cistocu. Oznaka na jakni
ovog covjeka oznacavala je Monitora, to je prilicno visok poloaj u hijerarhiji. Kad se tek
ukrcala, ocekujuci neku vrst slubenog nadzora, nekog psa cuvara koji ce nadgledati njezin izlet,
cekala je neki njegov znak, dokaz da je dri na oku. No nita od toga. Ako je i znao tko je ona,
nije to nicim pokazivao. Drao se tiho i povuceno, jeo je za kapetanovim stolom, komunicirao
samo sa svojim depnim racunalom i izbjegavao one skupine koje su vodile razgovore i kojima
se ona uvijek pridruivala.
Sada je stajao uz ogradu, nedaleko od nje. Kimnula je i potom vie nije obracala panju
na njega, jer joj se cinilo da mu to odgovara.
No on je progovorio prekidajuci duboku tiinu sumraka u koji je tonuo pejza, dok je
samo voda tiho i srdito mrmorila svoj otpor pramcu i bokovima broda.
- Turobna zemlja - rece Monitor.
Njegov je glas trgnuo mladog eberdina vezanog za oblinji stup. Tiho je zameketao mee-
mee i protresao glavom.
- Pusta - nastavi covjek. - Zaostala. Zanimaju li vas oci ljubavnika?
- Mee-mee - oglasio se mali eberdin.
- Molim? - upita Sutty
- Oci ljubavnika - dragulji, drago kamenje.
- Zato se tako zovu?
- Primitivna mata. Zamiljena slicnost.
Njegov se pogled na trenutak susreo s njezinim. Ukoliko se uopce moe reci da je o
njemu do tada razmiljala, ocijenila ga je krutim i dosadnim malim egokratom. Hladna otrina
njegovog pogleda iznenadila ju je-
- Moe ih se naci uz obale potoka, gore, u viim predjelima. Samo tamo - rekao je,
pokazujuci prstom uzvodno. - I samo na ovom planetu. Onda, pretpostavljam da vas je neto
drugo dovelo ovamo.
Dakle, znao je tko je ona. A po dranju bi se reklo kako joj eli dati do znanja da on ne
odobrava to njezino slobodno kretanje bez pratnje.
- U ovo kratko vrijeme koliko sam na Aki, vidjela sam jedino grad Dovz. Dobila sam
doputenje za razgledavanje.
- Da podete Bogu iza leda - rece covjek, uz krti pseudoosmijeh. Cekao je da ona jo
neto kae. Osjetila je taj njegov pritisak i ocekivanje, kao da misli kako mu ona treba polagati
racune. Oduprla se.
Zagledao se u grimizne ravnice to su tonule u noc, a onda dolje u vodu koja je jo uvijek
zadravala izvjesnu prozracnost svjetla u sebi.
- Dovz je zemlja prekrasnih krajolika - rekao je. Bogate farme, prosperitetna industrija,
prekrasna odmaralita u J unom vijencu gornjeg porjecja. Nita od toga niste vidjeli, a odabrali
ste posjet ovoj pustoi. Kako to?
- J a potjecem iz takve pustoi. To ga je nakratko uutkalo.
- Mi znamo da je Terra bogat, napredan svijet - glas mu se spustio u neodobravanju.
- Jedan dio mog svijeta je plodan. Vecim dijelom je jo uvijek ogoljen. Jako smo ga
zloupotrebljavali... To je cijeli jedan svijet, Monitore. S dovoljno prostora za sve raznolikosti.
Ba kao i ovdje.
U svome glasuje osjetila prizvuk izazova.
- Pa ipak dajete prednost goletima i zaostalim nacinima putovanja?
Tu sada nije bilo pretjerivanja i frustrirajuceg potovanja s kojim se susretala kod vecine
ljudi u Dovzu, ustrajavanja u tome da ju se tretira kao malu kositrenu boginju koja mora biti
zaticena od realnosti. Ovo je sad bila sumnja, nepovjerenje: govorio joj je kako strance ne bi
trebalo putati da sami lutaju unaokolo. Prvi slucaj ksenofobije s kojim se susrela na Aki.
-Volim brodove - izjavila je obzirno, s ljubaznocu. - I ovaj mi se kraj cini prekrasnim. A
vama?
- Ne - odvrati on, a zvucalo je kao naredba. Nikakva neslaganja nisu doputena. Sluben,
korporacijski glas.
- A to vas dovodi Bogu iza leda? Traite li vi oci ljubavnika? - upitala je vedro, cak
pomalo koketno, pruajuci mu tako priliku da, ako eli, promijeni taj svoj izazivacki ton.
No on to nije ucinio. - Posao - odvratio je. Vizdiat, to krajnje i bespogovorno akansko
opravdanje, neprijeporan cilj i osnova svega. - U ovom podrucju postoje depovi kulturne
fosilizacije i nepopustljive reakcionarne aktivnosti. Nadam se da ne namjeravate putovati u gorje
izvan grada. Tamo gdje edukacija jo nije doprla, ljudi su grubi i opasni. U skladu s mojom
nadlenocu u ovom podrucju, moram vas zamoliti da stalno budete u vezi s mojim uredom, da
prijavite svaki znak ilegalnih aktivnosti i da nas obavijestite ako planirate nekamo putovati.
- Zahvaljujem vam na brizi i potruditi cu se udovoljiti vaem zahtjevu - uzvratila mu je,
recitirajuci frazu iz Napredne vjebe uporabe dovzanskog jezika i idioma za barbare.
Monitor kratko klimne, pogleda uprtog u obalu koja je polako promicala i polako tonula u
mrak. Kad je ponovo pogledala prema mjestu gdje je stajao, vie ga nije bilo.

3


Prekrasna plovidba brodom koji se rijekom uspinjao kroz goleti zavrila je desetog dana u
Okzat-Ozkatu. Na karti je taj grad bio tocka na rubu beskrajnog prepleta izohipsi - Visoki vijenac
gornjeg porjecja. U kasnom sutonu to je bila tek mrlja bjelkastih zidova u bistroj, hladnoj tmini, s
mracnim horizontalnim prozorima postavljenim visoko, mirisima praine, gnoja i trulog voca, sa
suhom slatkocom planinskog zraka, Zagorom glasova, batom koraka po kamenu. Vozila s
kotacima gotovo i nije bilo u prometu. Tracak svjetlosti boje rde blistao je na nekoj vrsti vrlo
visokog zida, jedva vidljivog iznad ukraenih krovova, nasuprot posljednje zelenkaste bistrine
zapadnog neba.
Cijelim pristanitem orile su se korporacijske objave i glazba. Nakon deset dana sluanja
tihih glasova i spokoja rijeke, ova je buka odmah otjerala Sutty. Nije ju cekao nikakav vodic.
Nitko je nije slijedio. Nikome nije morala pokazati svoj ZIL.
J o u nekom pasivnom transu od plovidbe, radoznala, nervozna i na oprezu, lutala je
ulicama uz rijeku sve dok joj torba na ramenu nije oteala i dok nije osjetila vjetar otar poput
noa. U maloj, mracnoj ulici zaustavila se pokraj nekog ulaza. Kucna vrata su bila otvorena, a
jedna je ena sjedila na stolici pri slabanoj svjetlosti koja je dopirala iznutra, kao da uiva u
blagoj ljetnoj veceri.
- Moete li mi reci gdje bih mogla naci neku gostionicu?
- Ovdje - rece ena. - Ki! - pozvala je. Sutty je tek sada primijetila da je ena bogalj, s
nogama poput tapova.
Pojavio se djecak od petnaestak godina. Bez rijeci je ponudio Sutty neka ude i odveo je u
veliku mracnu sobu visokog stropa, prekrivenu sagom. Bio je to velicanstven sag od grimizne
vune eberdina, sa strogim, kompliciranim, koncentricnim bijelim i crnim uzorcima. Osim tog
tepiha, jedini inventar u sobi bila je zidna svjetiljka s cudnovatom, prilicno slabom cetvrtastom
aruljom, pricvrcena izmedu dva visoko postavljena horizontalna prozora. ica je vijugala od
svjetiljke do jednog od prozora.
- Ima li tu kakav krevet?
Djecak srameljivo pokae prema zavjesi u sjeni udaljenog kuta.
- Kupaonica?
Odmahnuo je glavom prema nekim vratima. Sutty pode i otvori ih. Tri poplocene stube
sputale su se u malu prostoriju obzidanu keramickim plocicama u kojoj je bilo mnotvo
neobicnih, ali prepoznatljivih predmeta od drveta, metala i keramike, bljetavih u odsjaju
elektricne grijalice.
- Izgleda vrlo lijepo - rekla je. - Koliko kota?
- Jedanaest haha - promrmlja djecak.
- Na noc?
- Na tjedan. - Akanski je tjedan imao deset dana.
- Oh, ba lijepo - rece Sutty. - Hvala ti. Pogreno. Nije mu trebala zahvaliti. Zahvaljivanje
je bilo "servilno obracanje". Rijeci kojima se izraava tovanje i besmisleni ritual koritenja fraza
pri pozdravljanju i rastanku, traenje doputenja, te prijetvorna zahvalnost, sve su to fosilni ostaci
primitivnog licemjerja i predstavljali su kamen spoticanja za iskren odnos izmedu proizvodaca-
potroaca. To je naucila, ba tako sroceno, gotovo odmah po svom dolasku. Nastojala se
osloboditi tih loih navika stecenih na Zemlji. Kako li joj se samo otelo to nepristojno
zahvaljivanje?
Djecak je promrmljao neto nerazumljivo pa ga je zamolila neka ponovi. Ponudio joj je
veceru. Prihvatila je sa zahvalnocu.
Pola sata kasnije donio je u njezinu sobu nizak stol prekriven arenim stolnjakom i posude
od tamnocrvenog porculana. Iza zavjese je pronala jastuke i debelu rolu posteljine, objesila je
odjecu na precku s cavlima koju je takoder tamo nala; knjige i biljenice stavila je na ulateni
pod ispod one jedine svjetiljke i onda je naprosto sjela na sag ne radeci nita. Svidao joj se
izuzetan osjecaj prostranosti u toj sobi - prostor, visina, mir.
Djecak joj je servirao veceru koja se sastojala od komada pecene peradi, pecenog povrca,
nekakvog bijelog zrnja koje je imalo okus slican kukuruzu, i mlaki, aromaticni caj. Sjedila je na
svilenkastom sagu i pojela sve stoje donio. Djecak je nekoliko puta svratio da vidi treba li joj to.
- Molim te, reci mi kako se zove ova itarica. - Ne. Pogreno. - Ali najprije mi reci kako
se zove.
- Akidan - proaptao je. - Ovo je tuzi.
- Jako je fino. Nisam to nikada prije jela. To ovdje raste?
Akidan je kimnuo. Imao je cvrsto, zgodno lice, jo djetinje, ali vec se nazirao mukarac. -
To je dobro za umu - promrmljao je.
Sutty kimne s razumijevanjem i doda - I vrlo je ukusno.
- Hvala, yoz!
"Yoz:" rijec koju je Korporacija oznacila kao servilno oslovljavanje i koja je zabranjena
vec najmanje pedeset godina. Njeno znacenje je, otprilike: "srodna osoba" i Sutty je jo nikada
nije cula izgovorenu, osim na vrpcama s kojih je, jo na Zemlji, ucila ovaj jezik. J e li i ono: "To
je dobro za umu" bila neka vrsta nepocudnog fosila u jeziku? Mogla bi to sutra malo istraiti.
Nocas ce se okupati, razmotati posteljinu i spavati u tamnoj, blaenoj tiini ovog planinskog
mjesta.


Tiho kucanje, vjerojatno Akidanovo, dovelo ju je do dorucka koji ju je cekao na pladnju
ostavljenom pred vratima. Tu je bio velik komad voca, razrezan i ocicen od sjemenki, na
tanjuricu je bilo neto uto i trpko, sivkasti kolac koji se mrvio, a u loncicu bez rucke bio je mlaki
caj, ovaj puta uasno gorak, ciji okus joj se najprije nije svidao, a onda joj je bio sve bolji. Voce i
kruh bili su svjei i izvrsni. One ute ukiseljene komadice je ostavila. Kad je djecak doao
odnijeti pladanj, pitala ga je za svako jelo kako se zove, jer je ova hrana bila potpuno razlicita od
svega to je jela u gradu, a i bila je vrlo paljivo servirana. Akidan je objasnio da se ona
ukiseljena stvar zove abid.
- To je za rano jutro - rekao je. - Da pomogne slatkom vocu.
- Trebala bih to, znaci, pojesti? Zbunjeno se nasmijeio - To daje ravnoteu.
- Razumijem. Onda cu pojesti.
Pojela je. Akidan je izgledao zadovoljan.
- Ja dolazim iz daleka, Akidane - rekla je.
- Iz Dovza?
- Jo dalje. Iz drugog svijeta. Sa Terre.
- Ah.
- Znam vrlo malo o ivotu ovdje i rado bih ti postavila mnogo pitanja. Je li to u redu?
Istovremeno je slegnuo ramenima i kimnuo, vrlo mladenacki. Bio je stidljiv, ali i vrlo
sabran. Ma to to njemu znacilo, mirno je prihvatio cinjenicu da Promatrac Ekumene, osoba s
drugog planeta, netko koga bi inace vidio samo na elektronskoj slici emitiranoj iz glavnog grada,
sada ivi u njegovoj kuci. Nije bilo ni traga onoj ksenofobiji na koju je naila kod neugodnog
covjeka na brodu.
Akidanova teta, ona invalidna ena koja se doimala kao da stalno trpi podnoljive bolove,
govorila je malo i nije se smijeila, no imala je isti smiren nacin prihvacanja. Sutty se s njom
dogovorila da ce tu boraviti dva tjedna, moda i dulje. Pitala se je li ona jedini gost gostionice;
sad kad je malo provrljala po kuci, opazila je kako imaju samo jednu sobu za goste.
U gradu, u svakom hotelu ili stambenoj zgradi, restoranu, prodavaonici, skladitu, uredu,
pri svakom ulazu i izlazu, automatski se provjeravao osobni identifikacijski cip, neizmjerno
vaan ZIL, osnovno jamstvo vaeg postojanja kao proizvodaca-potroaca u korporacijskoj banci
podataka. Njezin ZIL su joj dodijelili nakon obavljanja beskonacnih formalnosti odmah po
dolasku na planet. Bez njega, upozorili su je, ona bi na Aki bila bez identiteta. Bez njega ne bi
mogla unajmiti sobu ni robot-taxi, kupiti hranu u prodavaonicama ili restoranu, niti uci u ijednu
javnu ustanovu, a da se ne aktivira alarm. Vecini Akanaca je njihov cip usaden u zapece lijeve
ruke. Ona je prihvatila mogucnost da svoj cip nosi na tijesnoj narukvici. Razgovarajuci s
Akidanovom tetom u njezinoj maloj recepciji, uhvatila je sebe kako se osvrce traeci ZIL skener,
s lijevom rukom vec spremnom za uobicajeni pokret. No ena je okrenula svoju stolicu k
masivnom stolu s mnogo malih ladica.
Nakon to je ucinila nekoliko pogreaka koje je nisu nimalo uzbudile i nekoliko stanki da
razmisli, pronala je ladicu koju je traila, iz nje izvadila praan blok s formularima i otrgnula
jedan. Okrenula je stolicu natrag i pruila Sutty formular da ga ona svojerucno ispuni. Formular
je bio tako star da se papir vec otrcao, no imao je predviden prostor za upisivanje ZIL koda.
- Molim te, yoz, reci kako hoce da te zovem - rece Sutty. Jo jedna recenica iz Naprednih
vjebi.
- Ime mi je Iziezi. Molim te, reci kako da ja tebe zovem, yoz, i deyberienduin.
Dobrodola-pod-moj-krov. Lijepa rijec. - Zovem se Sutty, yoz i ljubazna gostionicarko.
Ovo je smislila tog casa, no posluilo je svrsi. Iziezino mravo, ispijeno lice slabano se
zarumenjelo. Kad joj je Sutty vratila formular, privukla je sklopljene ruke na prsnu kost uz blag,
ali vrlo formalan naklon. Ako je uopce postojao neki zabranjeni pokret, onda je to bilo to. Sutty
joj isto tako uzvrati.
Dok je izlazila, Iziezi je spremala blok s formularima i onaj koji je Sutty ispunila u ladicu,
ali ne u onu istu. Izgleda da ipak Vlada-Korporacija, barem tijekom sljedecih nekoliko sati, nece
imati pojma gdje je individua/EX/HH 440 T 386733849 H 4/4939 odsjela.
Izmakla sam mrei, pomisli Sutty i izade na sunce.
Unutra je bilo prilicno mracno, jer su horizontalni prozori postavljeni vrlo visoko i nisu
pokazivali nita osim jasno plavog neba. Izaavi, bila je zaslijepljena. Bjelina zidova kuca,
svjetlucavi crepovi na krovovima, strme ulice poplocene tamnim kriljevcem koji reflektira
svjetlost. Kad su joj se oci privikle vidjela je, tamo istocno nad krovovima, najvii od svih bijelih
zidova, nezamislivo visok - naborana zavjesa svjetla ustremljena do polovice visine neba. Stala je
i trepcuci se zagledala. Je li to bio oblak? Erupcija vulkana? Polarna svjetlost usred dana?
- Majka - rece malen, bezubi mukarac tamne puti s rucnim kolicima, cereci joj se s ulice.
Sutty je mirnula prema njemu.
- Erehina mati - rece on pokazujuci na zid svjetlosti. - Silong. Ha?
Planina Silong. Ucrtana na karti. Najvia kota u Visokom vijencu gornjeg porjecja i
cijelog Velikog kontinenta Ake. Da. Kad su dolazili uzvodno, skrivalo ga je uzdizanje terena.
Ovdje se mogla vidjeti moda njegova gornja polovica, zupcasto bljetavilo nad kojim je, jo
udaljeniji, lebdio golem, eterican, rogat vrh, napola rastocen u zlatastoj svjetlosti. S vrha su se
vijorile tanane zastave snijega kovitlanog vjecnim vjetrom.
Dok su ona i ulicni prodavac stajali zureci, zaustavljali su se i drugi kako bi im pomogli
zuriti. Tako joj se barem cinilo. Svi su oni znali kako Silong izgleda i zato su joj mogli pomoci da
ga vidi. Rekli su mu ime zovuci ga Majka, pokazujuci na svjetlucanje rijeke, dolje pri dnu ulice.
J edan od njih rece. - Moda bi pola na Silong, yoz?
Bili su to niski, mravi ljudi bucmastih obraza, s uskim ocima gortaka, loim zubima,
zakrpanom odjecom, tankih finih ruku i stopala ogrubjelih od hladnoce i povreda. Koa im je bila
priblino iste smede nijanse kao i njena.
- Poci gore? - gledala ih je s osmijehom i nije mogla suspregnuti smjekanje. - Zato?
- Na Silongu se ivi vjecno - odgovori ena sva u kvrgama, s naprtnjacom punom necega
stoje izgledalo kao plavi kamen.
- Spilje - rece covjek sa uckastim, kozicavim licem. - pilje pune bica.
- Dobar seks! - doda ulicni trgovac i svi se nasmijae. - Seks tri stotine godina.
- Previsoko je - rece Sutty. - Kako se uopce moe doci gore?
Svi su se cerekali pa rekoe - Letenjem.
- Moe li se avion tamo spustiti?
Sveopci kikot i odmahivanje. Ona ena sva u cvorugama izjavi - Nigdje.
Onaj uti doda - Nema aviona.
Ulicni trgovac dopuni - Poslije tristo godina seksanja svatko moe letjeti!
A onda smijeh zamre. Svi su se razili poput sjena, nestali, i vie nije bilo nikog osim
ulicnog trgovca koji je sa svojim tackama odmicao niz ulicu, a Sutty je gledala u Monitora.
Izgledao je velik. On nije bio krupan covjek, no ovdje je tako izgledao. Njegova je koa
bila drukcija nego kod ovih ljudi, cvrsta i glatka, ravna poput plastike, a njegova plavo-oker
tunika i dokoljenice bili su cisti i izglacani kao sve uniforme u svakom svijetu. On nije pripadao
Okzat-Ozkatu nita vie nego ona. Bio je stranac.
- Proenje je protuzakonito - rekao je.
- Nisam prosila.
Nakon kratke stanke rekao je - Krivo ste me razumjela. Nemojte ohrabrivati prosjake. Oni
su paraziti privrede. Davanje milostinje je protuzakonito.
- Nitko nije prosjacio.
Kratko je klimnuo, a znacilo je: onda u redu - smatrajte se upozorenom. Tada se udaljio.
- Zahvaljujem vam na vaem armu i pristojnosti - rekla je Sutty na svom materinjem
jeziku. Oh, pogreno, pogreno. Ne bi trebala biti sarkasticna ni na kojem jeziku, cak i kad
Monitor nije obracao panju. Bio je nesnosan, ali to ju nije opravdavalo. Ako namjerava ovdje
skupiti ikakve informacije, mora biti u milosti mjesnih vlasti; ako eli ovdje ita saznati ne smije
nikog osudivati. Kako glasi ona neuvjerljiva izreka: Stvori U sudove, sprijeit e uenje. Moda
su oni ljudi zbilja bili prosjaci i obradivali je. Ne moe to znati. Nije znala nita ni o ovom mjestu
ni o ljudima.
Krenula je u razgledavanje Okzat-Ozkata sa skruenom odlucnocu da o mjestu ne donosi
nikakvo vlastito miljenje.
Moderne zgrade - zatvor, podrucna i gradska uprava, agencije za poljoprivredu, kulturu i
rudarstvo, via uciteljska kola, gimnazija - izgledale su kao sve takve zgrade u gradovima koje je
vidjela: obicni veliki blokovi. Ovdje su one bile visoke samo dva-tri kata, no isticale su se, na isti
nacin na koji se i Monitor isticao. Ostatak grada bio je malen, nezamjetljiv, prljav i krhak. Niski
zidovi kuca, isprano-crvene ili narancaste boje, horizontalni prozori postavljeni visoko pod
strehama, krovovi s crvenim ili maslinastozelenim crepovima i valovitim nagibom, cije su uglove
svojim zubatim ustima odizale fantasticne ivotinje izradene od keramike, male trgovine ciji su
vidovi iznutra i izvana bili potpuno prekriveni napisima ispisanim starim ideogramima, koji su
naknadno premazani vapnom no ipak su se nazirali i bili citljivi na neki uzvien nacin. Strme,
kriljevcem poplocene ulice i stube to vode do zakljucanih vrata, obojenih crveno i plavo pa
naknadno obijeljenih. Dvorita u kojima su mukarci pleli uad ili klesali kamen. Uski vrtovi u
kojima su starice okopavale, plijevile i mijenjale tok svojih minijaturnih sustava za
navodnjavanje. Nekoliko automobila bilo je dolje uz dokove ili parkirano pred velikim bijelim
zgradama, ali sav ulicni promet odvijao se pjeice ili na rucnim kolicima raznih velicina. A onda
je, na Suttyinu radost, iz unutranjosti prispjela neka karavana. Veliki eberdini vukli su dvokolice
natkrivene ceradom ureenom zelenim resama, a na dva jo veca eberdina, velicine ponija, u ciju
su grivu bih upleteni praporci, jahale su ene u dugim crvenim kaputima, mirno sjedeci na
visokim, rogatim sedlima.
Karavana je prolazila ispred Podrucne prefekture - malen, draestan, zvoncicima
popracen ostatak povijesti koji polako mili ispod praznog pogleda buducnosti. Nadahnjujuca
glazba ispresijecana tretanjem raznih savjeta s krova Uprave. Sutty je slijedila karavanu du
nekoliko blokova i gledala kako se zaustavlja na pocetku nekih stuba. I prolaznici su stali, opet
ono ozracje dobre nakane da joj pomognu gledati, premda joj nita nisu govorili. Kroz crvena i
plava vrata izlazili su ljudi i silazili niz stube kako bi pridolicama poeljeli dobrodolicu i
ponijeli im prtljagu. Hotel? Gradski posjed nekog imucnika?
Uspela se natrag do jedne od onih trgovina koje je mimoila u gornjem dijelu grada. Ako
je dobro razumjela znakove uz vrata, u trgovini su se prodavali losioni, kreme, mirisi i
oplodivaci. Kupovanje male kreme za ruke dalo bi joj vremena da procita neke od napisa
ispisanih starim, zabranjenim pismom, koji su prekrivali zid od poda do stropa. Napisi na fasadi
bili su premazani vapnom i preko toga oslikani znacima nove abecede, no ovi su vec izblijedjeli
pa je mogla razaznati i rijeci iz donjeg sloja. Tu je i bila procitala ono "mirisi i oplodivaci".
Vjerojatno parfemi i... to? Moda lijekovi koji pospjeuju plodnost? Ula je.
Odmah su je okruili mirisi - intenzivni, slatkasti, otri, cudni. Taman, mirisni zrak.
Obuzme je cudan osjecaj kako se piktografi i ideogrami to prekrivaju zidove s debelim crnim i
tamnoplavim oblicima pomicu, ali ne skokovito kao napola viden tiskani tekst, nego jednoliko i
pravilno, rasteuci se i steuci polako, kao da diu.
Prostorija je bila visoka, osvijetljena onim uobicajenim visoko postavljenim prozorima,
ispunjena nizovima ormarica s mnotvom malih ladica. Kad su joj se oci privikle na tamu, spazi
mravog starca koji je stajao za pultom s njene lijeve strane. Na zidu iza njegove glave bila su
dva posve jasna znaka. Automatski ih je procitala i gotovo odmah se prisjeti njihovih razlicitih
znacenja: "uzvien/ vrh/ pusteni eir/ gledati dolje/ zapoceti" i "dva/ dvojnost/ strane/ slabine/
spojiti/ odvojiti".
- Yoz i deyberienduin, mogu li vam biti od koristi?
Upitala ga je ima li kremu ili losion za suhu kou. Vlasnik ljubazno kimne i pocne traiti
medu tisucama svojih ladicica, ostavljajuci utisak da ce konacno ipak naci to to trai, ba kao i
Iziezi za svojim stolom.
To je pruilo Sutty priliku da cita sa zidova, no onaj zbunjujuci privid pulsiranja se
nastavio i nije mogla razabrati smisao napisanog. Cinilo se da to nisu reklame kako je bila
pretpostavila, nego recepti, neke carobne rijeci ili citati. Cesto se spominjalo granje i korijenje.
Znak za koji je znala da znaci "krv", ali pisan s drugim osnovnim kvalifikatorom, koji mu je sad
mijenjao znacenje moda u "limfa" ili "modina". Formule kao: pet od tri, tri od pet. Alkemija?
Lijekovi? Recepti? Carolije? Znala je samo to da su to stare rijeci, stara znacenja i da po prvi puta
cita Akinu prolost. Ali smisao joj je izmicao.
Sudeci po njegovom izgledu, vlasnik je pronaao ladicu koju je traio. Zadovoljno je
malko gledao u nju prije nego li je iz nje uzeo neglazirani glineni loncic i stavio ga na pult. Onda
se vratio i mirno zapoceo potragu po ladicama na kojima nije bilo naljepnica, sve dok nije naao
drugu s cijim je sadrajem bio zadovoljan. Kad ju je otvorio, malo je zurio unutra, a onda izvadio
kartonsku kutiju zlatne boje. Onda je s tim nestao nekamo u drugu prostoriju. Vratio se s kutijom,
s malim, svjetlo glaziranim loncicem i licom. Onda je sve to uredno poredao na pultu. licom je
zagrabio neto iz neglaziranog loncica i stavio u glazirani pa obrisao licu crvenom krpom koju je
uzeo ispod pulta, umijeao dvije lice nekog kao puder sitnog praha iz zlatne kutije u glazirani
loncic i bez urbe zapoceo mijeati. - Ovo ce koru uciniti glatkom - tiho je rekao.
- Kora - ponovila je Sutty.
Nasmijeio se, odloio licu i dlanom jedne ruke pogladio nadlanicu druge.
- Tijelo je kao drvo?
- Ah - rekao je, upravo na nacin kako je Akidan bio rekao "Ah". To je bio zvuk slaganja,
no samo priblino. To je znacilo da, ali ne sasvim da. Ili da, ali mi ne koristimo tu rijec. Ili da, ali
ne moramo o tome govoriti. Da sa zadrkom.
"U tamnom oblaku to se sputa s neba... raljasti... dvostruko raljasti..."? - izgovori
Sutty, pokuavajuci procitati blijedi, ali velicanstveno ispisan napis visoko na zidu.
Vlasnik bucno udari jednom rukom po pultu, a drugu stavi na usta. Sutty je poskocila.
Zurili su jedno u drugo. Starac spusti svoju ruku. Djelovao je mirno, usprkos ustroj
reakciji. Moda se cak smijuljio. - Ne naglas, yoz - mrmljao je.
Sutty je jo zurila, a onda zatvori usta.
- Samo stare dekoracije - rece vlasnik. - Starinske tapete. Besmislene tocke i crte. Ovdje
ive staromodni ljudi. Ostavljaju ove stare dekoracije umjesto da zidove oboje cisto i bijelo.
Bijelo i nijemo. Padanje snijega je nijemo. Eto, yoz i potovana muterijo, ova mast doputa koi
da blago die. elite lije iskuati?
Umocila je prst u loncic i razmazala malo blijede kreme po rukama. - Oh, jako dobro. I
tako ugodno mirii. Kako se zove?
- Miris je od trave immimi, a krema je moja tajna. Ne morate nita platiti.
Sutty je podigla posudu i razgledavala je s divljenjem; ocigledno je bila stara, glazura na
tekom staklu, s elegantnim odgovarajucim poklopcem, pravi mali dragulj.
- Oh, ne, ne, ne - rekla je, no starac je podigao sklopljene ruke, onako kako je to Iziezi
ucinila, i naklonio se tako dostojanstveno da je svaki prosvjed bio nemoguc. Ponovila je njegove
kretnje, a onda sa smijekom upitala - Zato?
"... dvostruko raljasto drvo-munja izrasta iz zemlje" - izgovorio je gotovo necujno.
Trenutak kasnije pogledala je gore prema napisanom i vidjela kako tekst zavrava upravo
rijecima koje je izgovorio. Pogled im se ponovo susreo. Tada se starcev lik izgubio u tamnom
stranjem dijelu prostorije, a ona se nala na ulici, mirkajuci na suncevoj svjetlosti, cvrsto dreci
dar u ruci.
Silazeci strmim, zapetljanim ulicama prema gostionici u kojoj je odsjela, razmiljala je.
Cinilo se kako su je, najprije Mobil pa Monitor i sada Oplodivac, ili kako god se on zbilja zvao,
brzo i bezbolno prihvatili, uplicuci je u svoje namjere bez da su joj ih objasnili. Idi nadi ljude koji
znaju price pa mi podnesi izvjetaj, rekao je Tong. Izbjegavaj reakcionarne otpadnike i prijavi mi
ih, rekao je Monitor, a sada ju je ovaj Oplodivac ili to vec je, potplatio da uti ili nagradio kako
bi progovorila. Vjerojatno ovo drugo, pomislila je. Izvjesno je bilo tek to da zna premalo da bi
mogla raditi to to radi bez opasnosti po sebe i po druge.
Vlada ovog svijeta je stavila prolost izvan zakona kako bi stekla tehnoloku moc i
intelektualnu slobodu. Sutty nije podcijenila neprijateljski stav akanske korporacije-drave prema
"starim dekoracijama" i tome to su one znacile. Ovoj vladi koja je izjavila kako ce se osloboditi
tradicije, obicaja i povijesti, svi su stari obicaji, nacini, postupci, zamisli i tovanja bili izvori
poasti, trule leine koje treba zakopati ili spaliti. Zapise koji su ih sacuvali trebalo je izbrisati.
Ako su se vrpce s edukacionim materijalom i povijesne nearealske drame koje je
proucavala u glavnom gradu drale cinjenica, a vjerovala je da barem djelomicno jesu, onda su
tijekom ivotnog vijeka ovih koji jo i danas ive, mukarci i ene bivali zatrpani pod zidinama
hramova, ivi spaljivani s knjigama koje su pokuali sacuvati, doivotno utamniceni zbog
poucavanja o starim ustancima i reakcionarnoj ideologiji. I vrpce i drame glorificirale su rat
protiv prolosti prikazujuci bombardiranja, spaljivanja i sravnjavanja sa zemljom kao
nepokolebljive junacke podvige. Hrabri momci i djevojke oslobodili su se glupavih roditelja,
popustljivih svecenika, ucitelja praznovjerica, podstrekaca reakcije i nepokolebljivo spaljivali
pogubne ume pogreaka zasadujuci na njihovom mjestu vocnjake, prijavljujuci nemoralnog
profesora koji je pod svojim krevetom skrivao rjecnik ideograma, zatiruci cudovine konice u
kojima se cuvao otrov neznanja, krceci traktorima put kroz bijedne rituale praznovjerja kako bi
tada, rukom u ruci, poveli svoju bracu proizvodace-potroace da se pridrue Putu ka zvijezdama.
Iza razmetljivosti i napuhane retorike krila se prava patnja, prava strast. Na obje strane.
Sutty je to znala. I sama je bila dijete nasilja, kako je Tong Ov rekao. Stalno seje morala toga
prisjecati i, gorke li ironije, ovo ovdje bilo je posve obratno od onog to je ona prola, poput
fotografskog negativa: ovdje vjernici nisu progonili nego su bili proganjani.
Ali svi su oni, na obje strane, bili pravi vjernici. Svjetovni teroristi ili vjerski teroristi, u
cemu je razlika?
J edina stvar koja joj se uopce cinila neobicnom u toj beskonacnoj propagandi
Ministarstava za informacije i poeziju bilo je to su junaci poucnih prica obicno bili u paru: brat i
sestra, zarucnici ili bracni par. Ako se radilo o ljubavnom paru onda je on, naravno, bio
heteroseksualan. Akanska je vlada kao opsjednuta progonila "devijacije". Tong ju je na to
upozorio cim je stigla: "Moramo se prilagoditi. Nema rasprave, nikakva pitanja tu nisu
doputena. Sve to bi se moglo vidjeti i prijaviti kao seksualni pristup osobi istog spola
predstavlja teak zlocin. Tako zamorno, tako tuno. J adni ovi ljudi." Bio je uzdahnuo zbog patnji
licemjernika i cistunaca, zbog muka i okrutnosti.
Teko da joj je uopce trebalo to upozorenje, jer je imala tako slab doticaj s ljudima kao
pojedincima, no vodila je racuna o tome. Upravo to je bilo jedan od elemenata njenog ranog i
tekog razocaranja i obeshrabrenja. J ezik i stari akanski obicaji koje je ucila na Zemlji bili su je
naveli na pomisao kako ce doci u svijet tolerantan u seksu, s neznatnom spolnom hijerarhijom.
Drutvo iz njezinog vlastitog kutka na Zemlji jo se uvijek grcilo zbog spolnih i drutvenih kasta,
a sve je to jo dodatno deformirala i potencirala unisticka mrnja i netolerancija prema enama.
Nije bilo mjesta na Zemlji koje je izmaklo ispod te sjene, cak ni Pale. Jedan od razloga zato je
specijalizirala na Aki, zato je naucila njene jezike, bilo je i to to su ona i Pao procitale kako svi
obicaji ukazuju na drutvo bez striktnih spolnih podjela, drutvo gdje heteroseksualnost nije
prisilna, cak ni privilegirana. Moda je nekad to i bilo tako, no stvari su se promijenile tijekom
godina dok je ona letjela ovamo. Stigavi tu, morala se vratiti ogranicenjima, oprezu,
samokontroli i mogucoj opasnosti. Lezbijka koja je otila u Meku, pomislila je u bljesku gorcine.
Dakle, zato su je sada svi tako naglo eljeli angairati, iskoristiti? Za nju bi se teko
moglo reci da je biser u icijoj kruni.
Tongovi su razlozi, naizgled, bili jednostavni: uhvatio je prvu priliku kad je mogao nekog
poslati van bez nadzora, a izabrao je nju jer je znala pismo i jezike pa kad neto nade znati ce to
je nala. No ako na neto i naide, to treba s tim napraviti? To bi bilo krijumcarenje. Nedoputena
roba. Anti-korporacijska pobuna. Tong se sloio da je imala pravo kad je izbrisala one ulomke
starih knjiga iz izgubljenog ansiblskog prijenosa. A sada je elio da ona zabiljei takav materijal.
to se tice Monitora, on se jako pravi vaan. Mora biti vraki uitak za jednog osrednjeg
kontrolora ispravnih postupaka u kulturi kad naide na nepatvorenog stranca, autenticnog
Promatraca Ekumene, pa mu moe izdavati naredbe: ne razgovaraj s drutvenim parazitima, ne
naputaj grad bez dozvole, prijavi se velikoj fori, to jest meni...
A to je s Oplodivacem? Nije se mogla oteti dojmu da on zna tko je ona i da je njegov dar
imao jo neko znacenje osim puke ljubaznosti prema strancu. Ali koje znacenje?
S obzirom na njenu neupucenost, ako bilo kome od njih dopusti kontrolu mogla bi
prouzrociti tetu. Ali ako ona hrabro i odlucno pokua uciniti neto na svoju ruku, gotovo je
sigurno da ce nastati teta. Treba ici polako, cekati, gledati i uciti.
Tong joj je dao kodnu rijec koju treba koristiti u slucaju nevolja: "svaliti". Ali on zapravo
nije ocekivao nevolje. Akanci su voljeli svoje strane goste, krave od kojih su muzli mlijeko
visoke tehnologije. Ne smije dopustiti da je oprez paralizira. Okzat-Ozkat je malen, siromaan
provincijski gradic kojeg je grubo budenje napretka na Aki povuklo za sobom, dovoljno zaostao
da u njemu jo uvijek postoje krnji ostaci starog nacina ivota. Vjerojatno je Korporacija
dopustila da stranac iz drugog svijeta dode u ovo mjesto, jer je bilo sasvim po strani, ivopisna
bezopasna zabit. Tong ju je ovamo poslao kako bi slijedila tracak nade da, ispod monolitne
unisone price o uspjehu moderne Ake, postoje tragovi onog to je Ekumena cijenila: pojedinacni
karakter ljudi, njihov nacin ivota, njihovu povijest. Korporacijska drava je eljela zaboraviti,
sakriti, zabraniti, sahraniti sve to, i ako sad ona ovdje neto sazna, to ih sigurno nece radovati. No
dani kad su ive zakapali ili spaljivali odavno su proli. Nisu li? Monitor bi bjesnio i maltretirao,
no to on tu moe.
Njoj ne moe nita. Moda moe mnogo onima koji su s njom razgovarali.
Budi mirna, govorila sije. Sluaj. Sluaj to to imaju za reci.
Na ovoj visini zrak je suh, u sjeni hladan, na suncu vruc. Zastala je kod kafica pokraj
Visoke uciteljske kole, kupila bocu vocnog soka pa s njom sjela za stol ispred lokala. Vedra
glazba, poruke bodrenja, vijesti o usjevima, statisticki podaci iz proizvodnje, zdravstveni
programi... sve se to, kao i uvijek, iz zvucnika orilo trgom. Morala je nekako nauciti sluati kroz
te zvuke ono to su oni prikrivali, ono znacenje stoje u pozadini toga.
Lei li pravi smisao ba u beskonacnosti te buke? Boje li se Akanci tiine?
Nitko oko nje nije djelovao kao da se icega boji. To su bili ucenici, odjeveni u
kombinaciju zelenog i boje rde, oznaku polaznika obrazovnih ustanova. Mnogi su imali bucmaste
obraze, njenu gradu kostiju poput onih staraca s ulice, ali bili su jedri i zracili su mladocu i
samopouzdanjem. Brbljali su i dovikivah se preko nje, a da je nisu ni zapazili. Njima je svaka
ena iznad trideset godina bila strana.
J eli su hranu kakvu je ona jela u glavnom gradu: visokoproteinsku, slatko-slanu pakiranu
stvar, a pili su akakavu, mjesni topli napitak koji je prekrten u to napola terransko ime.
Korporacijska marka akakave zvala se "Zvjezdovar" i mogla se svugdje nabaviti. Crna i gorko-
slatka, sadravala je neobicnu mjeavinu alkaloida, stimulata i depresiva. Sutty se gadio njen
okus, jer poslije je imala osjecaj kao da joj je jezik obloen krznom, no nekako se navikla, jer je
zajednicko ispijanje akakave bio jedan od rijetkih rituala kad su se ljudi u Dovzu druili i zato im
je bio jako vaan. "alicu akakave?" uzvikivali bi kad god biste uli u kucu, ured ili na sastanak.
Odbiti znacilo bi povrijediti ih i bilo je ravno uvredi. I mnogi razgovori vodili su se o akakavi:
gdje se moe nabaviti najbolja mljevena (naravno, ne "Zvjezdovar)" pa gdje se uzgaja i preraduje
i kako ju je najbolje skuhati. Ljudi su se hvalili s tim koliko alica akakave dnevno popiju, kao da
je lagana ovisnost bila cak i poeljna. A ovi mladi buduci ucitelji pili su je na litre.
Pozorno ih je sluala i do nje je doprlo brbljanje o ispitima, popisu nagrada, putovanjima
tijekom raspusta. Nitko nije govorio o citanju ili o gradivu, osim dvoje ucenika blizu nje koji su
raspravljali kako djecu iz vrtica nauciti da koriste zahod. Mladic je tvrdio kako je stid najbolji
poticaj. Djevojka je rekla: "Ma obrisi i nasmijei se", to je mladica tako razljutilo da je odrao
predavanje o prilagodavanju vrnjacima, postavljanju etickih ciljeva i razularenosti kad je
higijena u pitanju.
Strah se ponovo vratio u njene misli. To je bio njen problem, a ne njihov.
Kad se Sutty vratila, njezina invalidna domacica sjedila je pokraj ulaza. Srameljivo su
pozdravile jedna drugu onom zabranjenom uljudnocu. Tek onako, zbog razgovora, Sutty rece: -
J ako mi se svidaju oni cajevi koje tako cesto servirate. Mnogo su bolji od akakave.
Iziezi nije jednom rukom udarila, a drugom pokrila usta, no ruke su joj se trznule i ona
rece "Ah", ba onako kako je to i Oplodivac izgovorio. Tada, nakon duge stanke, krateci
novosmiljenu rijec, izjavi: - Ali akava stie iz tvoje zemlje.
- Neki ljudi na Terri piju neto slicno. Moj narod ne.
Iziezi je izgledala napeto. Tema joj ocigledno nije odgovarala.
U svakoj temi postoji neko minsko polje, pomisli Sutty, i tu se ne moe nita nego
govoriti dalje dok ne eksplodira.
- Ni vi je ne volite? - upita.
Iziezi napravi grimasu. Poslije nervozne utnje, ozbiljno izjavi - Loa je za ljude. Sui
modinu i stvara smetnje u krvotoku. Ljudima koji piju akavu tresu se ruke i srce im poskakuje.
Barem su tako rekli ljudi. Stari ljudi. J o davno. Moja baka. Sada to svatko pije. To je bilo jedno
od onih starih pravila, znate. Ne modernih. Modernim ljudima se svida.
Oprez; zbunjenost; uvjerenost.
- Caj uz dorucak mi se u pocetku nije svidao, ali kasnije je. to je to? Za to je taj caj?
Iziezino lice se opet izravna. - To je bezit. Pospjeuje krvotok i zacjeljivanje. Takoder
pomalo obnavlja i jetru.
- Ti si... ucitelj o travama - rece Sutty, ne znajuci kako se kae travar.
-Ah!
J edna mina se aktivirala. Malo upozorenje.
- Ucitelji o travama su uvaeni i potovani u mojoj domovini - rece Sutty. - Mnogi od njih
su lijecnici.
Iziezi nije nita rekla, no lice joj se postupno sasvim smirilo.
Kad se Sutty okrenula kako bi ula u kucu, obogaljena ena rece - Za nekoliko minuta
idem na sat gimnastike.
Gimnastike? - pomisli Sutty, pogledavajuci nepomicne tapove ispod Iziezinih koljena.
- Ako jo nisi nala gdje ce vjebati i ako ti se ide...
Korporacija je puno drala do gimnastike. Svatko u Dovzu je pripadao nekoj gimnastickoj
grupi i odlazio na tjelovjebu. Nekoliko puta tijekom dana iz zvucnika bi se zacula
temperamentna glazba i povici "J edan! Dva!", a iz tvornica i uredskih zgrada na ulice bi
prokuljali proizvodaci-potroaci i svi kao jedan ustro poskakivali, udarali, svijali se i ljuljali.
Kao strankinja, Sutty je najcece uspijevala izbjeci te grupe, no sada je, gledajuci Iziezino
upozoravajuce lice, rekla: - Rado bih pola.
Ula je kako bi u kupaonici pronala pocasno mjesto za svoj predivni loncic i kako bi
tijesne hlace zamijenila komotnijima. Kada je opet izala, Iziezi je na takama prelazila do svojih
motoriziranih invalidskih kolica modela "Zvjezdani let", koja je proizvodila Korporacija. Sutty
pohvali njihov dizajn. Iziezi odmahne - Dobra su samo po ravnom tlu - pa krene, a kolica su se
trzala i propinjala po strmoj, neravnoj ulici. Sutty je hodala uz nju, pomauci joj kad bi se kolica
uzjogunila ili negdje zapela, to se dogadalo otprilike na svaka dva metra. Stigle su do niske
zgrade s prozorima gotovo pod krovom i visokim dvokrilnim vratima. Jedno je krilo bilo crveno,
drugo plavo, a preko toga je bio oslikan nekakav motiv s crvenim i plavim oblacima koji su se,
sada sablasno ruicasti i zelenkasti, nazirali kroz premaze vapna. Iziezi je krenula kolicima ravno
u vrata i udarcem ih otvorila. Sutty ju je slijedila.
Unutra je bio mrkli mrak. Sutty se vec polako privikavala na tu mracnost interijera i
zasljepljujucu svjetlost pri izlasku i obratno, ali oci joj se jo nisu na to navikle. Odmah iza vrata
Iziezi je zastala cekajuci dok Sutty skine svoje cipele i odloi ih u policu na kraju tamnog reda
cipela, crnih platnenih "Put ka zvijezdama", naravno. Tada je Iziezi neustraivo odkormilarila
svojim kolicima niz dugacku rampu i parkirala ih iza jedne klupe na koju se spretno prebacila.
Cinilo se kako je to na samom rubu velike zastrte povrine iza koje je sve bilo tek barunasta
tama.
Sutty je sada prepoznavala sjene osoba koje su, prekrienih nogu i bez nekog reda, sjedile
na strunjacama na podu. Uz Iziezi je na klupi sjedio covjek s jednom nogom. Ona se smjestila,
odloila take i podigla pogled prema Sutty. Blago je potapala strunjacu pokraj sebe. Vrata su se
nakratko otvorila, jer je netko uao i u toj trenutnoj sivoj vidljivosti, Sutty ugleda kako se Iziezi
osmjehuje. Bio je to lijep i dirljiv prizor.
Sutty se spustila na strunjacu, prekriila noge i stavila ruke u krilo. Dugo se nita nije
dogodilo. Sutty pomisli kako je to svakako najcudniji sat gimnastike kojeg je ikad vidjela i
najvie po njenom ukusu. Ljudi su tiho ulazili, po jedan ili dvoje odjednom. Oci su se privikle na
tamu i ona spazi kako je prostorija golema. Bit ce da je gotovo cijela ukopana u zemlju. Dugi,
niski prozori, tamo gore gdje se zid spajao sa stropom, imali su debelo plavkasto staklo koje je
proputalo difuznu svjetlost. Iznad njih, strop je prelazio u nisku kupolu ili niz lukova;
prepoznavala je samo tamne grede koje su se granale. Obuzdala je svoje radoznale oci i
pokuavala samo sjediti, disati i paziti da ne zaspi.
Na alost, u njezinom iskustvu su se sjedeca meditacija i san obicno nastojali povezati.
Kad se covjek koji je sjedio najblie do nje poceo iriti i skupljati poput ideograma na zidu
Oplodivaceve prodavaonice, to je kod nje pobudilo tek sneno zanimanje. A onda, izravnavi se
malo u svom sjedecem poloaju, opazi kako on podie rairene ruke sve dok mu se nadlaktice
nisu spojile iznad glave, a onda ih sputa vrlo polako, uz ravnomjerno disanje. Iziezi i jo neki
radili su to isto, u manje-vie istom ritmu. Mirni, beumni pokreti izgledali su kao pulsiranje
meduze u tamnom akvariju. Sutty se pridrui pulsiranju.
Tu i tamo uvodile su se nove kretnje, jedna po jedna, sve pokreti rukama, sve u sporom
ritmu disanja. Nastupili bi periodi odmora, a potom bi opet pocelo irenje i skupljanje, rastezanje
i oputanje, izdisanje i udisanje zraka, prvo jedna neodredena figura, zatim druga. Tih, tihani
zvuk pratio je kretnje, ritmicki mrmor bez rijeci, glazba disanja naizgled bez izvora. Na drugoj
strani prostorije jedan je lik poceo polako sve vie rasti, bjelkast i lelujav: neki mukarac ili ena
je ustala, radeci pokrete rukama dok se u struku naginjala naprijed ili natrag ili u stranu. Dvoje-
troje drugih ustalo je na isti gibak nacin, kao da nemaju kostiju, stajali su pruajuci ruke i
svijajuci se, nikada ne podiuci noge s tla, podsjecajuci vie nego ikad na ukorijenjena morska
stvorenja, na anemone, na umu kelpe, dok je gotovo necujan i neprekidan napjev pulsirao poput
valjanja mora, uzdiuci se i sputajuci...
Svjetlost, buka - jak, glasan bijeli prasak kao da je otpuhan krov. Gole, cetvrtaste arulje
bljesnule su, njiuci se pod pranjavim svodom. Sutty je, prestraena, ostala sjediti dok su svi oko
nje poskakali na noge i poceli cupkati, mlatarati nogama, poskakivati, a neki je hrapav glas vikao
"Jedan! Dva! J edan! Dva! Jedan! Dva!" Okrenula se prema Iziezi koja se, sjedeci na svojoj klupu,
trzala poput marionete, udarajuci akama po zraku jedan, dva, jedan, dva. Pokraj nje je onaj
covjek s jednom nogom davao ritam, povremeno udarajuci takom o klupu.
Uhvativi Suttyn pogled, Iziezi joj je gestama pokazivala neka ustane.
Sutty ustane, posluno ali s gadenjem. Postici tako predivnu grupnu meditaciju, a onda to
razoriti ovim glupim bildanjem miica - kakvi su ti ljudi?
Dvije ene u plavo-oker odjeci koracale su niz rampu, slijedeci mukarca odjevenog u
plavo-oker. Monitor. Oci su mu bile uprte ravno u nju.
Stajala je s ostalima koji su sada bili nepomicni, osim brzog nadimanja i oputanja prsnog
koa.
Nitko nije nita rekao.
Zabrana servilnog obracanja, pozdrava, opratanja na rastanku, bilo kakve fraze koja bi
naznacila prisutnost ili odlazak, ostavila je rupe u tkivu drutvenog procesa, pukotine koje su se
mogle premostiti samo s malo truda, s povratnim naporom. Akanci iz gradova odrasli su uz takvo
neprirodno ponaanje i nisu to ni osjecali, ali Sutty jo uvijek jest, a izgleda i ovi ljudi ovdje.
Mukla tiina, pojacana s ono troje to su stajali na rampi, stavila je ostale u podredeni poloaj.
Nisu znali kako bi rastjerali nelagodu. Konacno onaj covjek s jednom nogom procisti grlo i s
izvjesnim prkosom izjavi: Izvodimo vjebe higijenskog aerobika, kako je propisano
Korporacijskim zdravstvenim prirucnikom za proizvodace-potroace.
One dvije ene uz Monitora se pogledae pokazujuci mrzovolju i dosadu, uz onaj "jesam
li ti rekla" izraz lica. Monitor se obratio Sutty s udaljenosti koja ih je dijelila, kao da oko njih
nema nikoga: Tu ste doli vjebati aerobik?
- U mojoj domovini imamo jako slicne vjebe - rekla je, a njezina prestraenost i
indignacija koncentrirale su se na njega u napadu govorljivosti. - Ba mi je drago to sam ovdje
nala grupu s kojom mogu vjebati. Cesto su vjebe najucinkovitije kad se izvode s iskreno
zainteresiranom grupom. Barem mi tako mislimo, u mojoj domovini na Terri. I, naravno, nadam
se da cu od ovih mojih gostoljubivih domacina nauciti i nove vjebe.
Monitor nicim, osim vrlo kratke stanke, nije pokazao da ju je cuo, a onda se okrenuo i
slijedio one dvije ene u plavo-oker odorama uz rampu. ene su izale. On se okrenuo i ostao
stajati na vratima, promatrajuci.
- Nastavimo! - uzvikne covjek s jednom nogom. - J edan! Dva! Jedan! Dva!
Svi su ustro lamatali rukama i nogama i poskakivali sljedecih pet ili deset minuta. Sutty
je isprva bila bijesna, no onda su je te aave vjebe ohladile pa se eljela nasmijati kako bi
smijehom ublaila ok.
Izgurala je Iziezina invalidska kolica uz rampu pa u redu cipela pronala svoje. Tamo je
stajao Monitor. Nasmijeila mu se - Trebali ste nam se pridruiti - rekla je.
Pogled mu je bio bezlican, procjenjivacki, bez ikakvog odgovora. U nju je gledala
Korporacija, pogled koji joj je oduzimao pravo da postoji kao osoba.
Osjetila je kako joj se lice promijenilo, kako ga gleda s nevjericom i odbojnocu, kao
neto malo i divlje, kao sitnog monstruma. Pogreno! Pogreno, no bilo je ucinjeno. Prola je kraj
njega van, na hladan vecernji zrak.
Nastavila je drati invalidska kolica kako bi pomogla Iziezi krivudati niz neravnu ulicu i
kako bi odagnala misli od sulude plime mrnje koju je Monitor u njoj pobudio.
- Sada razumijem to si mislila spominjuci ravan teren - rekla je.
- Nema... ravnog... tla - izjavi Iziezi poskocivi u kolicima preko neke izbocine. Drala se,
ali je na tren podigla ruku prema golemoj vertikali Silonga to je plamtjela sjajem bijelog zlata
ponad krovova i breuljaka vec utonulih u sumrak.
- Nadam se da cu se uskoro opet moci pridruiti tvojoj grupi za vjebanje - rekla je Sutty
kad su dole do ulaza u gostionicu.
Iziezi napravi gestu koja je moga znaciti i uljudno pristajanje i beznadno ispricavanje.
- Vie mi se svidao onaj tihi dio - izjavi Sutty. Kako nije dobila ni osmijeh ni odgovor,
doda - Zbilja bih eljela nauciti one pokrete. Prelijepi su. Cini se kao da nose neki smisao u sebi.
Iziezi jo uvijek nije nita rekla.
- Postoji li moda kakva knjiga o njima koju bih mogla prouciti?
Iziezi pokae prema zajednickoj prostoriji gdje je u kutu stajao iskljucen video/neareal
monitor. Uz njega su bile poslagane hrpe vrpci u izdanju Korporacije. Kao dodatak Prirucnicima
koje je svatko primao u godinjim kompletima, po kucama su cesto dostavljali nove vrpce:
informativne, obrazovne, upozoravajuce, inspirirajuce. Zaposlenici i studenti cesto su na
posebnim sastancima na poslu ili fakultetu bivali podvrgnuti ispitima o njihovu sadraju. "Bolest
nije isprika za neznanje!" grmio je snaan korporacijski glas s video snimke na kojoj bolesni
zaposlenici poletno sudjeluju u radu modelarske grupe unutar bolnice. "Bogatstvo je rad, a rad je
bogatstvo!" - pjevao je zbor u poucnom videu o odnosu rada i kapitala. Vecina literature koju je
Sutty proucavala sastojala se od ovakvih odlomaka u poeticnom i nadahnjujucem stilu. S
odbojnocu je promatrala tu gomilu vrpci.
- Prirucnik o zdravlju - neodredeno promrmlja Iziezi.
- Mislila sam na neto to bih mogla nocu citati u mojoj sobi. Neku knjigu.
- Ah! - ovaj put se mina aktivirala u neposrednoj blizini. Zatim tiina.
- Yoz, Sutty - apnula je invalidna starica - knjige...
Tiina, bremenita tiina.
- Ne mislim te izlagati nikakvoj opasnosti.
Sutty se zatekla kako i sama apce i to joj se ucini blesavim.
Iziezi slegne ramenima, a to je slijeganje govorilo: rizik pa to, sve je rizicno.
- Cini n:i se da me Monitor slijedi.
Iziezi ucini kretnju koja je znacila: ne, ne. - Oni cesto tako dodu na sat. Imamo osobu koja
motri ulicu i upali svjetlo. Onda mi... - ona umorno udari po zraku - jedan! dva!
- Reci mi kakva je kazna, yoz Iziezi.
- Za stari nacin vjebanja? Globa. Moda gubljenje dozvole za rad. Moda se samo treba
otici u Upravu ili Viu kolu i tamo uciti iz Prirucnika.
- A za knjigu? Ako je ima, ako cita.
- Za... staru knjigu?
Sutty ucini potvrdnu kretnju.
Iziezi nije eljela odgovoriti. Spustila je pogled. Konacno je progovorila, apcuci -
Vjerojatno gomila nevolja.
Iziezi je sjedila u svojim invalidskim kolicima. Sutty je stajala. Vani, na ulici, svjetlo je
vec potpuno zamrlo. Visoko nad krovovima, stijena Silonga tinjala je zagasito narancasto. Iznad
nje, dalek i blistav vrh jo je plamtio zlatom.
- Znam citati staro pismo. elim nauciti stare obicaje, ali ne elim da ti zbog toga izgubi
dozvolu za gostionicu, yoz Iziezi. Poalji me k nekome tko nije jedini hranitelj svog necaka.
- Akidan? - izgovori Iziezi s nekom novom snagom.
- Oh, on bi te odveo ravno do same sri - jednom je rukom udarila o rub kolica, a drugom
pokrila usta
- Toliko toga je zabranjeno! - rece, ne skidajuci ruku s ustiju, a pogled koji je uputila
Sutty bio je gotovo nestaan.
- I zaboravljeno?
- Ljudi pamte... ljudi znaju, yoz. Ja ne znam nita. Moja sestra je znala. Ona je bila
kolovana. J a nisam. Znam neke ljude koji jesu... kolovani... Ali koliko daleko u tome misli ici?
- Toliko daleko koliko me vodici u svojoj dobroti povedu - odgovori Sutty. To nije bila
fraza iz Napredne vjebe gramatike za barbare, nego iz onog fragmenta knjige, s otecene
stranice na kojoj je bila slika covjeka koji na mostu peca ribu i cetiri retka pjesme:


Kud vodii dobrotom povedu me
ja slijedim, slijedim lako,
i nema tragova stopala
u praini Iza nas.


- Ah - izusti Iziezi. To nije bila mina nego dug uzdah.

4


Ako je Monitor dri na oku onda ne moe nikamo ici, ne moe nita saznati, a da ljude ne
izloi opasnosti. A vjerojatne i sebe. On je ovdje zato da je promatra i da ga je paljivo sluala
cula bi kako je sam to rekao. Trebalo je toliko vremena da joj sine da dunosnici Korporacije ne
putuju brodom. Oni lete korporacijskim zrakoplovima i helikopterima. Njezino vjerovanje u
vlastitu beznacajnost sprijecilo ju je da shvati smisao njegove nazocnosti, sakrilo je njegovo
upozorenje.
A nije ni sluala to joj je Tong govorio: htjela to ona ili ne, priznala ili ne, bila je vana.
Predstavljala je prisutnost Ekumene na Aki. A Monitor je bio rekao, samo ona nije sluala, kako
ga je Korporacija ovlastila da sprijeci Ekumenu, dakle nju, u istraivanju i otkrivanju jo opstalih
reakcionarnih aktivnosti, ideologija trulih leina.
Pas na groblju, tako je on nju doivljavao. Psa koji volt ljude dri podalje, jer e rovat l
kopat dok ne Iskopa sve...
- Ti si anglo-hinduskog porijekla - tako bi joj govorio ujak Hurree sa svojim divljim
bijelim obrvama i sjetnim, toplim ocima. - Mora znati i Shakespearea i Upaniade, Sutty. Mora
znati i Bhadvadgitu i pjesnike s Jezera.
I znala ih je. Znala je previe pjesnika. to je vie pjesnika i pjesama znala, toliko je vie
upoznala boli i muka, a znala ih je vie nego li bi to itko trebao znati. Zato je eljela znati to
manje. Doci nekamo gdje ne bi znala nita. Sada je u tome uspjela iznad svakog ocekivanja.
Nakon dugog razmiljanja u svojoj mirnoj sobi, dugih nedoumica i strepnji, ponekog
trenutka ocaja, poslala je prvi izvjetaj Tongu Ovu, a usput i Uredu za mir i nadzor, Ministarstvu
za sociokulturu ili koja je to vec sluba Korporacije koja hvata sve poruke to stiu u Tongov
ured. Trebalo joj je dva dana da napie te dvije stranice. Opisala je putovanje brodom, krajolike,
grad. Spomenula je izvrsnu hranu i dobar planinski zrak. Traila je produenje svog dopusta koji
se pokazao i ugodnim i poucnim, iako ga je svojom revnocu malo pokvario neki dobronamjeran,
no previe zatitnicki nastrojen dunosnik, koji dri da mu je dunost sprijeciti njene razgovore i
druenje s lokalnim stanovnitvom.
Vlada-korporacija Ake, iako opsjednuta eljom da nadzire sve i svakoga, istovremeno je
arko eljela udovoljiti posjetiteljima iz Ekumene i zadiviti ih. Biti im dorasla, kako bi rekao ujak
Hurree. Tong je bio majstor u koritenju ovog drugog motiva za ogranicavanje prvog, ali njezina
mu je poruka mogla prouzrociti probleme. Dopustili su mu slanje Promatraca u "primitivno"
podrucje, no poslali su jednog svog Promatraca da promatra Promatraca.
Cekala je, sve sigurnija kako ce ga prisiliti da je pozove natrag u glavni grad. Sama
pomisao na Dovz City pomogla joj je shvatiti koliko eli ostati u ovom mjestacu, u ovim
brdima. Tri je dana provela pjeaceci po okolnim farmama i uz obalu male, buntovne rijeke
modre poput glecera, crtajuci Silong nad ukraenim krovovima Okzat-Ozkata, upisujuci Iziezine
recepte za izvanredno ukusna jela, no ne vracajuci se s njom na "satove gimnastike",
razgovarajuci s Akidanom o koli i sportovima i ne govoreci s nepoznatima ili ljudima na ulici,
paljivo ostavljajuci dojam cistog turizma i bezazlenosti.
Otkad je dola u Okzat-Ozkat spavala je vrlo dobro, bez onih vracanja u uspomene koja
su joj remetila noci u Dovzu, ali tijekom ovih noci icekivanja uvijek se budila u gluho doba i
opet joj se pricinjalo da je stigla u Pale.
Prve je noci bila u malom dnevnom boravku u stanu svojih roditelja i gledala Dalzula na
nearealu. Otac, neurolog, osjecao je odvratnost prema vr-proprijima. - Lagati tijelu gore je nego
muciti ga - gundao je, podsjecajuci na ujaka Hurreeja. On je vec odavno iskljucio te vr-module iz
njihovog prijamnika pa je ovaj radio samo kao holo TV. Kako je odrasla na selu, bez ikakvih
cuda tehnike osim radioprijamnika i jednog prastarog 2D televizora smjetenog u mjesnoj
dvorani za sastanke, Sutty uopce nije nedostajao vr-prop. Ucila je, ali je okrenula stolicu da bi
vidjela Izaslanika Ekumene kako stoji na balkonu Sanktuma, okruen Ocima u bijelim odorama.
Na njihovim se maskama poput neke pjegave mrlje odraavala svjetina, stotine tisuca ljudi
okupljenih na Velikom trgu. Sunce je obasjavalo Dalzulovu svijetlu, prekrasnu kosu. Taj Andel,
kako su ga sada zvali, Boji glasnik, Boanski glasonoa. Pri spominjanju tih naziva Majka je
gundala i rugala se, no gledala je s podjednakom panjom, sluala njegove rijeci predano kao bilo
koji od unista, kao bilo tko, kao svatko na svijetu. Kako lije samo mogao istovremeno donijeti
nadu i vjernicima i nevjernicima i to istim rijecima?
- Htjela bih mu ne vjerovati - rekla je Majka - ali ne mogu. On ce to zbilja i uciniti, dovest
ce melioristicke Oce na vlast. Nevjerojatno! On ce nas osloboditi.
Sutty je bez problema vjerovala u to. Znala je, od ujaka Hurreeja, iz kole i iz nekog
njezinog unutranjeg uvjerenja da je Vladavina Oceva, pod kojom je ivjela cijeli svoj ivot, tek
napad ludila. Unizam je bio panicni odgovor na velike oskudice i epidemije, grc globalne krivnje
i histericnog pokajanja koji je doveo do zavrne orgije nasilja kad je "Andeo" doao s "Neba" i
svojom magicnom retorikom preusmjerio svu tu pomamu za destrukcijom u sveljubecu dobrotu,
masovna ubojstva u njene zagrljaje. Sve je to stvar odabira pravog trenutka, stvar postizanja
ravnotee. Poducen mudrocu svojih ucitelja Hainaca, koji su se u svojoj beskrajnoj povijesti
tisucama puta nali u takvoj situaciji, lukav poput svojih bijelih terranskih predaka koji su svakog
na Zemlji uspjeli uvjeriti kako je njihov nacin jedini nacin, Dalzul je samo trebao staviti prst na
vagu pa da preokrene slijepu, zadrtu vjersku mrnju u slijepu i univerzalnu ljubav. I sad ce se
vratiti mir i razum, a Terra ce ponovo zadobiti svoje mjesto medu miroljubivim, razboritim
svjetovima Ekumene. Sutty je imala dvadeset i tri godine i bez problema je povjerovala u sve to.
Dan slobode, dan kad su otvorili Pale: ukinuta su ogranicenja za nevjernike, za
komuniciranje, za knjige, za ensku odjecu, za vrenje i za nevrenje vjerskih obreda, ogranicenja
za sve. Ljudi iz Pala su pokuljali iz svojih kuca i trgovina, iz visokih ucilita i pripremnih kola,
na kine ulice Vancouvera. Nisu znali to bi, zbilja, tako su dugo ivjeli tiho, smjerno, oprezno,
ponizno, dok su Oci propovijedali, vladali i napuhavali se, a oficiri vjere konfiscirali, cenzurirali,
zaplaivali, kanjavali. Uvijek je bilo Vjernih koji su se okupljali u gomile, izvikivali pohvale,
pjevali pjesme, proslavljali, marirali ovuda i onuda, dok su se Nevjernici drali povuceno i
govorili tiho. No kia je popustila, ljudi su na ulice iznijeli gitare, sitare i saksofone i zapocela je
glazba i ples. Sunce je izalo, nisko i zlatno pod velikim oblacima, a oni su jo uvijek plesali. Na
McKenzievu trgu jedna je djevojka povela kolo, neka Kanadanka kineskog podrijetla, sjajne crne
kose, s tenom boje slonovace, nasmijana djevojka, preglasna, izazovna i puna samopouzdanja, no
Sutty se ipak pridruila njenom kolu, jer su se ljudi u njemu tako lijepo provodili i jer je onaj
mladic tako lijepo svirao harmoniku. U nekoj plesnoj figuri koju su upravo izmislile, ona i
crnokosa nale su se licem u lice. Primile su se za ruke. Jedna se nasmijala pa se nasmijala i
druga. Cijelu noc su se drale za ruke.
Ravno iz te uspomene Sutty je utonula u san, u miran san u kakav je gotovo uvijek zapala
u toj mirnoj, visokoj sobi.
Sljedeceg je dana dugo pjeacila uz rijeku i vratila se kasno, umorna. Vecerala je s Iziezi,
malo citala, razmotala posteljinu.
Cim je ugasila svjetlo i legla, ponovo je bila u Vancouveru, dan nakon Slobode. Njih
dvije su otile proetati gore iznad grada, u New Stanley park. Tamo je jo uvijek bilo nekoliko
velikih stabala, golemih stabala iz vremena prije Zagadenja. Jele, rekla je Pao, Douglasove jele, i
omorike, tako su ih zvali, nekada se planina crnila od njih. "Crnila se od njih!" rekla je svojim
hrapavim, nemoduliranim glasom, a Sutty je ugledala te velike crne ume i tu teku, sjajnu, crnu
kosu.
- Ovdje si odrasla? - upitala je, jer su morale saznati sve jedna o drugoj, a Pao odgovori -
Da, jesam, ali sada elim otici.
- Kamo?
- Hain, Ve, Chiffewar, Warel, Yeowe-Warel, Gethen, Urras-Anarres, O!
- O, O, O! - vikala je Sutty, smijuci se i napola placuci jer je cula svoju vlastitu litaniju,
svoju tajnu maniru tako glasno izgovorenu. - I ja cu! I ja cu! I ja idem!
- Jesi li ti na obuci?
- Treca godina.
- Ja sam tek pocela.
- Pa sustigni me!
I Pao je to umalo i ucinila. Tijekom dvije godine poloila je tri. Sutty je diplomirala
krajem prve od tih godina, a drugu je provela kao asistent, predavajuci brucoima duboku
gramatiku i hainski. Kad krene u Ekumensku koli u Valparaiso, ona i Pao biti ce odvojene samo
osam mjeseci; za praznike u prosincu doletjet ce natrag u Vancouver pa ce tako biti odvojene
samo cetiri mjeseca i onda opet cetiri, a nakon toga biti ce zajedno, zajedno tijekom ekumenske
kole, zajedno tijekom ostatka svojih ivota i to posvuda po znanim svjetovima.
- Vodit cemo ljubav na nekom svijetu kojem se sada jo ne zna ni ime, tisucu godina
odavde! - rekla je Pao, smijuci se svojim ljupkim, veselim smijehom koji je izvirao negdje iz
njenog trbuha, iz podrucja eluca koje je ona zvala moja ua-bua, a koji je zavravao tako da joj
se cijelo tijelo treslo od smijeha. Voljela se smijati, voljela je pricati viceve i sluati kad ih drugi
pricaju. Ponekad se naglas smijala u snu. Sutty bi u mraku osjetila i cula tihi smijeh, a ujutro bi
joj Pao pricala kako su joj snovi bili smijeni i opet bi se smijala pokuavajuci ispricati snove.
ivjele su u stanu koje su nale i u njega se uselile dva tjedna nakon Slobode, dragi neuredni
podrumsku stan u ulici Souch, ulici Sui jer su u njoj bila tri japanska restorana. Imao je dvije
sobe: u jednoj je bila strunjaca od zida do zida, a u drugoj pec, lavabo i pijanino kojem nisu radile
cetiri tipke, a kojeg su dobile uz stan, jer vie nije imalo smisla popravljati ga, a selidba bi bila
preskupa. Pao je svirala vrtoglave valcere s rupama dok je Sutty kuhala bhaigan tamatar. Sutty je
recitirala pjesme Esnanaridaratha iz Darranda i polako krala bademe dok je Pao prila riu. U
ormaru je miica okotila mlade. Uslijedile su duge rasprave o tome to treba uciniti s miicima.
Razmijenjene su i klevete na etnickoj osnovi: na racun Kineza koji se prema ivotinjama odnose
kao prema stvorenjima bez due i na racun morala Hindusa koji hrane svoje svete krave, a putaju
da im djeca skapavaju od gladi. "Necu ivjeti s mievima!" viknula je Pao. "J a necu ivjeti s
ubojicom!" uzvratila je Sutty.
Mali miici su stasali u adolescente i poceli raditi tetu. Sutty je kupila polovnu
miolovku. Stavile su tofu kao mamac. Hvatale su mieve jednog po jednog i oslobadale ih u
New Stanley parku. Mamu miicu uhvatile su zadnju i kad su je putale pjevale su:


Bog nek te uva, majko ljubea
od vjernog su mua djeca tvoja
Ne gledaj druge, sa njim je srea
l ivi edno, bez misli l znoja.


Pao je znala mnogo unistickih himni, imala je poneku za svaku prigodu.
Sutty je dobila gripu. Gripa je bila zastraujuca stvar, jer je tako mnogo njenih vrsta bilo
fatalno. ivo se sjecala svog uasa kad je, stojeci u pretrpanom tramvaju, osjetila kako glavobolja
postaje sve jaca i kako doavi kuci nije mogla usredotociti pogled na Paoino lice. Pao ju je
njegovala danju i nocu, a kad je groznica malo popustila, prisilila ju je da pije ljekovite kineske
cajeve koji su imali okus po mokraci i plijesni. Danima je bila slaba i leala tamo na strunjaci,
zureci u prljavi strop, slaba i glupa, smirena, vracajuci se polako u ivot.
Tijekom te epidemije mala je Teta pronala svoj put natrag na selo. Kad je Sutty po prvi
puta dovoljno ojacala da posjeti roditeljski dom, bilo joj je neobicno biti tamo s Majkom i Ocem,
a bez Tete. Stalno se osvrtala misleci da Teta stoji uz dovratak, sjedi u svojoj stolici u drugoj
sobi, u svojoj cupavoj kukuljici od deke. Majka joj je dala tetine narukvice; est mesinganih
namjenjenih svakodnevnom noenju i dvije zlatne za posebne prigode - krhki kruici kroz koje
Suttyne ake nikada ne bi mogle proci. Dala ih je Lakshmi za njenu kcerkicu, nek' ih ona nosi kad
malo poraste. "Ne vei se za stvari, one te opterecuju. Cuvaj u glavi ono to je vrijedno cuvanja",
rekao je ujak Hurree, tek toliko da vjeba propovijedanje. Sutty je ipak zadrala crveno-
narancasti sari od pamucne gaze, jer se mogao smotati u neznatan paketic i nije ju mogao
opterecivati. Sada je bio na dnu njezine putne torbe, tu u Okzat-Ozkatu. Moda ce ga jednog dana
pokazati Iziezi. Pricati joj o Teti. Pokazati joj kako se nosi sari. Vecini ena se to svidalo i eljele
su ga isprobati. Pao je jednom probala Suttyn stari srebrno-sivi, kako bi razonodila Sutty dok se
oporavljala od gripe, no rekla je da je previe podsjeca na suknje koje je, naravno, zbog unistickih
propisa o odijevanju, morala cijelog ivota u javnosti nositi, a nije ni svladala onaj trik s kojim se
ucvrsti gornji dio. - Ispast ce mi sise! - viknula je, a onda je, pomogavi im da ispadnu, po cijeloj
povrini strunjace izvela maestralnu verziju onog to je ona zvala indijski klasicni ples.
Sutty se ponovo prestraila i to jako, kad je otkrila kako je sve to je ucila mjesecima prije
nego li je dobila gripu: povijest Ekumene, pjesme koje je naucila napamet, cak i jednostavne
rijeci hainiskog koje je znala vec godinama, kako joj se sve to izbrisalo iz pamcenja. - to cu
sada? to cu, ako ni u glavi ne mogu zadrati stvari? - aptala je Paoi, kad se konacno slomila i
priznala uas koji ju je mucio vec tjedan dana. Pao ju nije puno tjeila, samo je pustila neka joj
isprica svoj jad i strah, a onda je konacno rekla - To ce proci. Mislim da ce ti se sve vratiti.
I, naravno, bila je u pravu. Razgovor o tome donio je promjenu. Kad se sljedeceg dana
vozila u tramvaju, pocetni stihovi Terasa Darrande rascvali su u njezinim mislima poput sjajnog
vatrometa, te cudesne, neobuzdane, mirne i vatrene rijeci. I tada je znala da su i sve ostale rijeci
tamo. da nisu izgubljene, da cekaju u tami spremne da izadu kad ih pozove. Kupila je velik buket
ivancica i ponijela ih kuci za Pao. Stavile su ih u jedinu vazu koju su imale, vazu od crne plastike
u kojoj su ivancice izgledale kao Pao: crne i bijele i zlatne. Uz viziju tog cvijeca postala je
svjesna Paoinog tijela i njena prisutnost ju je sada ispunila, ovdje u visokoj, tihoj sobi, u jednom
drugom svijetu, kao to ju je ispunjava i tamo, tada, kad je bila s Pao i kad nije bila s njom, jer
uvijek su bile zajedno, nikad nisu bile stvarno odvojene, cak ih ni onaj dugi, dugi let du obala
obje Amerike nije razdvojio. Nita ih nije razdvojilo. Ne dopusti mi da priznam ikakvih prepreka
spoju iskrenih dua... - O, duo moja - aptala je u mraku, osjetivi kako je tople ruke grle prije
nego je zaspala.


Tongov kratki odgovor je stigao, ispisan na papiru, primljen u uredu Podrucne uprave i
osobno urucen, nakon to je kurir u odori provjerio njezinu ZIL narukvicu: Promatra Sutty
Dass: Va odmor smatrajte poetkom terenskog zadatka. Nastavite istraivati i biljeiti osobna
zapaanja na nain kako vama odgovara.
Toliko za Monitora! Iznenadena i sretna, Sutty je izala promatrati vrh Silonga obavijen
barjacima snijega i razmisliti otkud bi pocela.
Po glavi su joj se motale bezbrojne stvari koje mora istraiti: vjebe meditacije, dvokrilna
vrata oslikana oblacima - kojih je bilo posvuda i koja su uvijek bila naknadno premazana vapnom
ili bojom, napisi u prodavaonicama, one metafore o stablu koje je stalno sluala kad se
razgovaralo o hrani, zdravlju ili bilo cemu u svezi s tijelom, moguce postojanje zabranjenih
knjiga, izvjesno postojanje mree informacija, suptilnije i rafiniranije od one elektronske - mree
koja je izvan kon
:
trole Korporacije i s pomocu koje su svi mjetani stalno bili u kontaktu i
svjesni svega oko sebe pa tako i nje: tko je ona, gdje je bila, to eli. Vidjela je ona tu svjesnost u
ocima ljudi na ulici, prodavaca, kolske djece, starih ena koja su okopavale svoje male vrtove,
staraca koji su se suncali sjedeci na bacvama po uglovima ulica. Osjecala ju je kao nenapadnu,
kao da se krece medu linijama koje ju diskretno usmjeravaju, ne kao stegu i sputavanje nego kao
smirujucu uzdanicu. Sad joj se cak cinilo vrlo mogucim da nije sasvim slucajno ula na Iziezina i
Oplodivaceva vrata, iako to nije mogla objasniti; cinilo se prihvatljivim iako nije znala zato.
Imajuci sad slobodu da radi to hoce, eljela se vratiti u Oplodivacev ducan. Uspinjuci se
uzanom ulicicom, uputila se medu gradske breuljke. Negdje na polovici ulice nala se licem u
lice s Monitorom. Sada rijeena one dvojbe treba li mu se pokoravati ili ga izbjegavati, gledala ga
je kao onda kad ga je prvi puta pogledala na rijecnom brodu - ne onako kako bi objekt
birokratske kontrole gledao birokrata, nego ljudski. Drao se uspravno i imao je fine, cvrste crte
lica, iako su ih malo otvrdnule ambicije, brige i autoritet. Nitko se ne rada takav, pomisli Sutty.
Nema tvrdih beba. "Velikoduno", pozdravila ga je. - Dobro jutro, Monitore!
Njen veseli, aav glas odzvanjao joj je u vlastitim uima. Pogreno, pogreno! Ovakav je
pozdrav za njega bio cista provokacija. Stajao je gledajuci je bez rijeci.
Procistio je grlo i rekao - Naredeno mi je da povucem svoj zahtjev s kojim sam od vas
traio da obavjetavate moj ured o vaim kontaktima i planovima za putovanja. Kako se niste na
to alila, nastavio sam vas nadzirati u svrhu vae zatite. Receno mi je da ste se na to alila.
Ispricavam se za sve neugodnosti koje sam vam prouzrocio ja osobno ili moje osoblje.
Ton mu je bio hladan i krut, no imao je neko dostojanstvo pa Sutty posramljeno rece -
Ne... Ja se vama ispricavam... Ja...
- Upozoravam vas - nastavio je jo cvrcim glasom, ne obracajuci panju na njene rijeci -
da ovdje postoje ljudi koji vas namjeravaju iskoristiti za svoje svrhe. Ovi ljudi nisu slikoviti
ostaci prohujalih vremena. Oni nisu bezopasni. Opaki su. Oni su talog smrtonosnog otrova, droge
koja je drala moj narod omamljenim tijekom deset tisuca godina. Nastoje nas drogirati sve do
paralize, do bezumnog barbarstva. Moda se prema vama lijepo ponaaju, ali vjerujte mi da su
nemilosrdni. Vi ste za njih lutrijski zgoditak. Laskat ce vam, uciti vas lai, obecavati vam cuda.
Oni su neprijatelji istine, neprijatelji znanosti. To njihovo takozvano znanje su tlapnje,
praznovjerja i poezija. Njihove djelatnosti su protuzakonite, njihove knjige i obredi su zabranjeni
i vi to znate. Nemojte mene i moje ljude staviti u bolnu situaciju u kojoj bismo zatekli
znanstvenika Ekumene kako posjeduje protuzakonite stvari ili sudjeluje u obscenim zabranjenim
obredima. To traim od vas... kao znanstvenika Ekumene... - poceo je mucati traeci rijeci.
Sutty ga je gledala kako gubi ivce i njegovo je uzbudenje drala grotesknim. Progovorila
je suhim, hladnim tonom - J a nisam znanstvenik. Citam poeziju. I ne trebate mi vi govoriti kakva
zla moe religija pociniti. Ja ih dobro znam.
- Ne, ne znate - ruke je stiskao u aku i opet oputao. - Vi ne znate nita o tome kakvi smo
bili i kako daleko smo dogurali. Nikada se necemo vratiti u barbarstvo.
- Znate li vi uopce ita o mojem svijetu? - u glasu joj se osjecala skepsa i omalovaavanje.
Shvatila je kako taj razgovor uopce nema smisla i eljela se to prije maknuti od tog fanatika. -
Uvjeravam vas kako se nitko od predstavnika Ekumene nece mijeati u akanske probleme, osim
ako se to od njega ne bude izrijekom trailo.
Pogledao ju je ravno u oci i s velikom stracu izustio - Nemojte nas izdati!
- Uopce nemam namjeru...
Okrenuo je glavu kao da se opire velikoj boli, a onda naglo prode pokraj nje i zaputi se
niz ulicu.
Osjetila je takav val mrnje prema njemu da ju je to prestrailo.
Nastavila je svojim putem, govoreci samoj sebi kako bi ga zapravo trebala aliti. Bio je
iskren. Velika vecina tih zadrtih je iskrena. Ta glupa, arogantna budala ce njoj objanjavati kako
je religija opasna! A jedino je kao papagaj ponavljao dovzansko napuhavanje i propagandu.
Pokuavao ju je zaplaiti. Ma da ne bi! Bio je bijesan, jer mu njegovi nadredeni nisu dali za
pravo. Cinjenica daju ne moe kontrolirati tako mu je nepodnoljiva da je izgubio kontrolu.
Nema potrebe da o njemu uopce vie razmilja.
Popela se ulicom do malog ducana kako bi pitala Oplodivaca to znace ona dvokrilna
vrata s oblacima.
Kad je ula, visoka mracna prostorija sa svojim zidovima prekrivenim ispisanim rijecima
doimala se kao dio neke sasvim druge stvarnosti. Pogledala je gore u natpis: U tamnom oblaku
to se sputa s neba dvostruko raljasta munja-drvo Izrasta Iz zemlje. Onaj elegantni loncic to
joj ga je dao Oplodivac imao je na sebi motiv za koji joj se cinilo da predstavlja stilizirani grm ili
stablo, a onda je uvidjela kako bi to mogla biti varijacija oblika onih vrata s oblacima. Precrtala je
sliku s loncica. Kad se Oplodivac pojavio iz mracne utrobe stranje prostorije, spustila je skicu na
pult ispred njega - Molim vas, yoz, moete li mi reci kakav je ovo crte?
Neko je vrijeme promatrao sliku. - To je vrlo lijep crte - primijetio je svojim slabim,
suhim glasom.
- To je s onog loncica to ste mi ga darovali. Ima li taj oblik neki smisao, neko znacenje?
- Zato to pitate, yoz?
- Zanimaju me stare stvari. Stare rijeci, stari obicaji.
Promatrao ju je svojim od starosti izblijedjelim ocima i nije nita rekao.
- Vaa vlada... - koristila je staru rijec biedins tj. "sustav dunosnika", a ne modernu
vizdestit koja je znacila "udrueni rad" ili "korporacija". - ...Znam da vaa vlada eli da njen
narod stekne nove obicaje i da vie ne razmilja o prolosti - opet je koristila staru rijec za narod,
a ne rtytngdutey proizvodaci-potroaci. - Ali povjesnicare Ekumene zanima sve cemu nas
svjetovi u naem clanstvu mogu nauciti i mi vjerujemo da sadanja korisna znanja imaju svoj
korijen u prolosti.
Oplodivac je sluao ljubazno i ravnoduno.
Probijala se polako, mukotrpno. - U glavnom gradu je moj nadredeni zatraio od mene da
saznam sve to mogu o starim obicajima koji vie ne postoje tamo u gradu, o umjetnosti,
vjerovanjima i obicajima koji su bili ustaljeni na Aki prije nego smo mi doli. Dobila sam
uvjeravanja Monitora iz Ministarstva za sociokulturu da se on i njegove slube nece uplitati u ova
moja proucavanja.
Zadnju je recenicu izgovorila s izvjesnim uivanjem u osveti. J o se osjecala
povrijedenom i potresenom zbog sukoba s Monitorom. Ali ova prostorija je odisala mirom; ta
zamracenost, opojni mirisi, jedva vidljivi drevni zapisi, sve je to cinilo onaj sukob vrlo dalekim.
utjeli su. Starcev mrav kaiprst prijede preko skice koju je nacrtala - Ne vidimo
korijenje - rece.
Sluala je.
- Deblo stabla - rekao je, pokazujuci onaj dio crtea koji bi "na zgradi bio dvokrilna vrata.
- Granje i lice stabla, kronja - pokazivao je "oblak" nacrtan spajanjem pet zaobljenih linija koji
se uzdizao nad deblom - Vidite, yoz, to je i tijelo - dotakao je svoje vlastite bokove, onda rebra pa
se potapao po glavi sitnim pokretima prstiju kakve bi ucinilo lice, a tada se malo nasmijeio -
Tijelo je tijelo svijeta. Tijelo svijeta je moje tijelo. Dakle, jedno cini dvoje - pokazao je dio gdje
se deblo raljalo - a svako od njih nosi po tri grane koje, spojene, cine pet - prsti su mu se kretali
po onih pet zakrivljenih linija koje su spojene cinile kronju - a pet nosi mirijadu, bezbrojno
mnotvo, cvjetove to umiru i radaju se ponovo pa umiru. To su bica, stvorenja, zvijezde. O
bicima se moe govoriti. Ali korijenje ne vidimo. O njemu se ne moe pricati.
- Korijenje je u tlu... ?
- Planina je korijen. - Ucinio je divnu kretnju spojivi svoje ruke tako da se doticu tek
prsti pa, formiravi tako vrh brda, prisloni ih na prsa iznad srca.
- Planina je korijen - ponovila je. - To su tajne. utio je.
- Moete li mi vie reci? Recite mi neto vie o ta dva i tri pa pet, yoz.
- Ima stvari za koje treba puno vremena da ih se isprica, yoz.
- Sve moje vrijeme ovdje odredeno je za sluanje. Ali ne elim troiti vae vrijeme ili vam
smetati. Ili traiti od vas da pricate o necem o cemu mi ne elite govoriti, necemu to je bolje da
ostane tajna.
- Sada se sve dri u tajnosti - rece on onim svojim glasom utavim poput papira. - A
opet, sve je tako ocigledno - osvrnuo se pogledom po ormaricima s malim ladicama, po zidovima
iznad njih to bijahu prekriveni rijecima, amajlijama, pjesmama i formulama. Ideogrami danas
nisu u Suttynim ocima pulsirali, nisu disali nego su ostali mirni na visokim tamnim zidovima.
- Ali mnogima to nisu rijeci, samo stare crtarije. Zato policija to i ne dira... U vrijeme
moje majke sva su djeca znala citati. Bili su u stanju citati pricu. Ali pricanje nije nikada prestalo.
U umama, na planinama, u selima i gradovima pricali su price glasno i citali su ih naglas. A cak
i tada je to bilo tajnovito. Ta tajna prapocetka, korijenja svijeta, tama. Grob, yoz. Gdje to pocinje.
I tako je pocelo njeno spoznavanje. Iako je kasnije vjerovala kako je pravi pocetak bio
kad je sjela za stolic u svojoj sobi Iziezine kuce i na svom jeziku osjetila prvi okus hrane.


J edan od povjesnicara Darranda je rekao: uciti vjerovanje bez vjerovanja isto je kao
pjevati pjesmu bez melodije.
Popustljivost, poslunost, spremnost da se ove note prihvate kao prave note, ovaj uzorak
kao pravi uzorak, jest bit izvodenja, prevodenja i razumijevanja. Takva gesta ne mora biti stalna,
trajni stav uma ili srca, pa da ne bude lana. Potrebno je vie od same napetosti nevjerice da bi se
gledala neka drama, a jo mnogo, mnogo vie potrebno je za konverziju. Tako su Sutty ucili njeni
ucitelji koji su se, doavi s mnogih svjetova, okupili u Valparaisu u Cileu, a ona nije imala
razloga ne vjerovati im.
Dola je na Aku kako bi naucila pjevati melodiju Ake i konacno, pomislila je, ovdje,
daleko od beskonacne gradske buke, do nje su pocele dopirati prve note te melodije.
Snimala ih je dan za danom - opservacije koje su se spoticale jedna o drugu, proturjecile
si, dopunjavale se, vracale sve natrag na pocetak, pomno vagale svako za i protiv; divlje obilje
podataka o svim mogucim stvarima, zbrkana slika slagalice, koja je, ma koliko sloena bila,
predstavljala tek grubu skicu samo jednog kuta beskraja kojeg je trebalo istraiti: nacin
razmiljanja i ivljenja koji se razvijao tisucama godina i kojeg je ljudska vrsta ovog svijeta
stalno dopunjavala i usavravala, golem i isprepleten sustav simbola, metafora, suglasja, teorija,
kozmologije, kuhanja, gimnasticiranja, fizike, metafizike, metalurgije, fiziologije, medicine,
psihologije, alkemije, kemije, kaligrafije, numerologije, herbalizma, prehrane, legendi, parabola,
poezije, povijesti i prica.
U cijelom tom bespucu ona je traila institucije koje bi se mogle opisati, ideje koje se
mogu definirati - neto konkretno za to bi se mogla uhvatiti. Vecina religija ima svoju
arhitekturu pa su tako i u Okzat-Ozkatu zgrade s dvokrilnim vratima koja su predstavljala Stablo
bile hramovi, "umyazu", rijec koja je sada zabranjena. to se dogadalo u umyazu? Pa, rekli su joj
ljudi, tamo su ljudi odlazili i sluali. Sluali to? Oh, pa... price. Tko je pricao price? Pa, mazi su
pricah. Oni su tamo ivjeli. Neki od njih...
Sutty je zakljucila kako su umyazu morali biti neto poput samostana, neto poput crkve,
a vrlo nalik knjinicama: mjesto gdje su profesionalci sakupljali i drali knjige, a ljudi su dolazili
ili uciti kako ce ih citati, ili citati ih, ili sluati kad im je netko drugi citao. U bogatijim predjelima
bilo je mnogo velikih, bogatih umyaza i ljudi su tamo hodocastili kako bi vidjeli knjinicko blago
i "culi pricanja". Sve je to sad bilo uniteno, srueno ili dignuto u zrak, sve osim najstarijeg i
najpoznatijeg od svih, Zlatne Planine, daleko na istoku.
Kad je u gradu Dovzu gledala neki slubeni neareal, saznala je da je Zlatna Planina sad
bila preuredena u korporacijski centar posvecen Bogu Razuma, jednom umjetno stvorenom kultu
koji nije postojao nigdje osim u tom turistickom centru i u sloganima i nejasnim objavama
Korporacije. Naravno, prethodno su ga svojski demolirali. Na nearealu su se vidjele scene kako
su iz velike podzemne arhive knjige izvlacene strojevima koji su ih poput smeca tovarili u
kamione za otpad, da bi onda, rasjecene, negdje postale dijelom cvrsto nabijenog tla. Gledatelj
neareala je tako mogao pratiti rad jednog od tih tekih strojeva, a sve je bilo popraceno ivahnom
glazbom. Bila je prekinula taj neareal usred emitiranja i iskljucila vr-proprije iz prijamnika i
poslije vie nikad nije pratila korporacijske neareale, samo je svakodnevno, pri izlasku iz svoje
posebne istraivacke kabine u Centralnom ministarstvu za poeziju i umjetnost, ponovo
ukljucivala module.
Takve su uspomene u njoj budile naklonost prema ovoj religiji ili to je vec bilo ovo to je
proucavala, no oprez i sumnjicavost uravnoteili su njene poglede. Mora izbjegavati stavove i
teorije, a drati se dokaza i promatranja. Usprkos cinjenici da je sve to bilo nezakonito i
zabranjeno, ljudi su s njom razgovarali sasvim slobodno, s povjerenjem odgovarajuci na njena
pitanja. Bez problema je saznavala o jednogodinjim i ivotnim ciklusima blagdana i posta, o
uicima i apstinencijama, putovanjima i festivalima. Sve je to u svojim glavnim crtama slicilo
obredima u svim drugim religijama o kojima je barem neto znala, samo je ovo ovdje bilo toliko
podzemno i sakriveno, tako neupadljivo utkano u svakidanjicu ivota da Monitori iz Ureda za
sociokulturu nisu mogli ni u to uprijeti prstom i reci: Ovo je zabranjeno.
Dobar primjer za opstanak i procvat takve zabranjene aktivnosti bili su jelovnici malih
radnickih restorana u Okzat-Ozkatu. J elovnik je bio ispisan modernom abecedom na ploci uz
vrata. Tu se, uz akakavu, nudila i hrana koju je proizvodila Korporacija, a koju je reklamirao,
distribuirao i diljem Ake prodavao Ured za javno zdravstvo i prehranu: proizvodi velikih
agrokombinata, visokoproteinski, obogaceni vitaminima i pakirani kao vec zgotovljena jela koje
je trebalo samo podgrijati. Restoran bi drao neke od tih stvari u svom skladitu, konzerve ili
zamrznute proizvode, pa bi netko to i narucio. Vecina ljudi koja je tamo zalazila nije narucivala
nita. Sjeli bi, pozdravili konobara i cekali da im se servira svjea hrana i pice koji su uvijek bili u
skladu s danom, ovisno koje je doba dana, koje je godinje doba, kakvo je vrijeme, u skladu s
bezbrojnim teorijama i praksom ciji je cilj bio ivjeti dugo i dobro uz dobru probavu. Ili s mirom
u srcu. Te dvije fraze znacile su isto.
Kasno u jesen, sjedeci na crvenom tepihu u svojoj tihoj sobi i biljeeci u svoje depno
racunalo do dugo u noc, definirala je Akanski Sustav kao religiju tipa budizma ili taoizma o
kojima je ucila tijekom svog stjecanja naobrazbe na Terri: kao ono to se na hainskom, tako
sklonom listama i kategorijama, nazivalo "religija procesa". Ne postoje izvorne akanske rijeci za
Boga, bogove ili boanstva - izgovorila je u svoj elektronski notes - Korporacijski birokrati su
izmislili rijec za Boga i uspostavili dravni teizam kad su saznali kako je koncept boanstva
vaan u svjetovima koje su odabrali kao svoj uzor. Vidjeli su religiju kao koristan alat za one na
vlasti. No ovdje je "bog" rijec bez prave reference. Bez velikog "B". Nema stvoritelja, postoji
samo stvoreno. Nema vjecnog oca koji bi nagradivao i kanjavao, opravdavao nepravdu, dosudio
okrutnost, ponudio spas. Vjecnost ne kao krajnja tocka nego kao kontinuitet. Prvobitna podjela
stvari na materijalne i duhovne? Kao dvoje-kao-jedno, jedno s dva vida. Nema hijerarhije
prirodnog i natprirodnog. Nema dualizma svjetlo/tama, dobro/zlo ili dua/tijelo. Bez ivota
poslije smrti, bez ponovnog radanja, nema od tijela oslobodene besmrtne due. Nema raja ni
pakla. Akanski Sustav je duhovna disciplina s duhovnim ciljevima, ciljevi su isti u traenju i
tjelesnog i moralnog blagostanja. Ciniti dobro je samo sebi svrha. Darma bez karme.
Na trenutak je bila potpuno zadovoljna s tim tekstom i samom sobom. Stigla je do
definiranja akanske religije.
Tada se prisjetila zbirke mitova koje je pricao Ottiar Uming; njihov glavni lik, Ezid,
cudna romanticna figura koja se katkad pojavljivala kao prekrasan njean mladic, a katkad kao
prelijepa neustraiva djevojka - lik kojeg su zvali Besmrtni. Zato je biljekama dodala: A to je s
Besmrtnim Ezidom? Podrazumijeva li se tu vjera u ivot poslije smrti? Je li ta mitska figura jedna
osoba, dvije ili mnotvo? Besmrtan/zauvijek ivui, cini se, znaci: intenzivan, onaj koji se mnogo
puta ponavlja, slavan, moda i vrst posebnog "obrazovanja" u smislu: u besprijekornom
tjelesnom/duevnom zdravlju, onaj koji mudro ivi. Provjeri to!
Ponovo i ponovo u njezinom notesu: Provjeri to! Mijenjala je rijeci i nazive pa ispravljala
i ispravljala ispravljeno. Vec je dugo bila nezadovoljna svojom definicijom, koja ne da je bila
netocna, nego nije bila u cjelini adekvatna. Rijec religija zadavala joj je probleme. Pocela je to to
proucava nazivati sustav, Veliki sustav. Kasnije je to nazivala uma, jer je saznala da su to u
davna vremena nazivali "putem kroz umu". Zvala je to i Planina kad je saznala da to tako zovu
neki od onih koji su je poucavali. Konacno je to nazvala Pricanje. No to je bilo nakon to je
upoznala Maz Elyed.
Vodila je duge rasprave sa svojim notesom o tome moe li se ijedna rijec dovzanskog ili
onog starijeg i djelomicno nedovzanskog vokabulara kojeg su koristili "kolovani ljudi", izreci
tako da znaci "sveto". Bilo je rijeci koje je ona prevodila kao moc, tajanstvenost, nekontrolirano-
od-ljudi, dio-harmonije. Ti termini nikad nisu bili rezervirani za izvjesna mjesta ili za vrst akcije.
Cinilo se kako je u staroakanskom nacinu miljenja svako mjesto i svaka aktivnost, kad bi je
paljivo sagledali, bila zapravo silna i misteriozna, a i potencijalno sveta. To paljivo
sagledavanje je onda za sobom povlacilo i opis: pricanje o mjestima, o aktivnostima, o
dogadajima ili osobama - pricanje o tome, pretvaranje toga u pricu.
No pricanja tih prica nisu bila evandelje, nikakva vrsta vie istine. To su bili eseji o istini.
Pokuaji sagledavanja "svetog". Od covjeka se nije trailo da vjeruje nego da saslua. - Pa, tako
sam ja cuo tu pricu - govorili bi nakon to su ispricali neku parabolu, prepricali epizodu iz
povijesti ili izgovorili neku drevnu i poznatu legendu. - Pa, tako ide ta prica.
U njihovim su pricama sveti ljudi postigli svetost, ako je to bilo to, na sve moguce nacine,
a Sutty se nijedan od tih nacina nije cinio posebno svetim. Tu nije bilo pravila kao to su
siromatvo, cestitost i pokornost, ili odricanja svojih svjetovnih dobara u zamjenu za prosjacku
drvenu zdjelicu, ili pustinjackog ivota na vrhu planine. Neki od heroja i popularni mazi u tim
pricama bili su bogati, cak su ivjeli raskono. Njihova se vrlina, ocigledno, sastojala od
dareljivosti - gradnje velikih, prekrasnih umyazua za cuvanje svojeg blaga, ili su hodocastili
praceni stotinama, svi jauci eberdine sa srebrnom opremom. Neki od tih heroja bili su ratnici,
neki veliki vode, a neki su bili postolari ili vlasnici malih trgovina. Neki od svetaca u tim
trgovinicama bili su ljubavnici pa je prica govorila o njihovim ljubavima. Nije bilo pravila.
Uvijek je postojala jo neka mogucnost. Oni koji su pricali price, kad su komentirali legende i
povijest o kojoj su govorili, mogli su istaknuti kako je postojao dobar nacin ili pravi put da se
neto ucini, ali oni nikada nisu govorili o pravom putu. Rijec dobro uvijek je koritena samo kao
pridjev: dobra hrana, dobro zdravlje, dobar seks, dobro vrijeme, ali ne Dobro. Nikada Dobro i Zlo
kao suprotstavljeni entiteti.
Ovaj sustav uopce nije bio religija, Sutty je to s rastucim entuzijazmom izgovorila u svoj
notes. Naravno, imao je svoju duhovnu dimenziju. Zapravo postojala je duhovna dimenzija za
one koji su tako ivjeli. Ali religija kao institucija koja zahtjeva vjeru i tovanje autoriteta, kao
zajednica formirana spoznajom kako izvan nje postoji boanstvo ili institucije koje se medusobno
nadmecu, to nikada nije postojalo na Aki. Osim, moda, upravo sada.
Naseljivo kopno Ake sastojalo se od jednog golemog kontinenta, a Dovz je bio njegov
krajnji jugozapadni dio, i od dugackog arhipelaga uz njegovu istocnu obalu. Nepodijeljeni
oceanima, svi su Akanci fizicki pripadali istom tipu s neznatnim lokalnim varijacijama. Svi
Promatraci su to zapazili i isticali su tu etnicku homogenost, pomanjkanje drutvene i kulturne
raznolikosti, no nitko od njih nije zapazio kako na Aki "nema stranaca". Tamo nikada nije bilo
stranaca dok nisu stigli svemirski brodovi Ekumene.
To je bila jednostavna cinjenica, a tako teko pojmljiva za terranski um. Bez stranaca. Bez
drugih, bez drukcijeg u onom pogibeljnom smislu kakav je postojao na Terri, nesmiljene podjele
medu plemenima, svojevoljno postavljene i neprjelazne granice, etnicke mrnje sacuvane kroz
stoljeca i milenije. Rijec narod ovdje na Aki nije znacila "moj narod", nego jednostavno narod,
svakoga, covjecanstvo. Rijec barbari nije oznacavala neshvatljive strance, nego neuke osobe. Na
Aki su sva nadmetanja bila unutar iste obitelji, svi ratovi su bili gradanski ratovi.
U jednom od velikih epova ciji je dio Sutty cula i u kojem se radilo o krvavom sukobu
oko jedne plodne doline, sukob je otpoceo svadom brata i sestre oko nasljedstva. Borbe izmedu
regija i gradova-drava za ekonomsku prevlast vodene su tijekom cijele povijesti Ake i cesto su
prerastale u oruane sukobe. No te bune i ratove vodili su profesionalni vojnici na bojnim
poljima. Bila je uistinu rijetkost, a to je isticano kod povjesnicara i u analima kao vrlo teak i
kanjiv prijestup, da bi vojnici razarali gradove ili sela ili povrijedili civile. Akanci su se
medusobno borili zbog pohlepe ili zbog svoje ambicije da se domognu vlasti, ali ne zbog mrnje i
ne u ime vjere. Borili su se u skladu s pravilima. Imali su ista pravila. Bili su isti narod. Njihov
nacin miljenja i nacin ivota bio je univerzalan. Svi su oni pjevali istu melodiju, premda
vieglasno.
Mnogo toga u tom zajednitvu, mislila je Sutty, ovisilo je o napisanome. Prije dovzanske
kulturne revolucije postojalo je nekoliko vecih jezika i bezbroj dijalekata, no svi su se koristili
istim ideogramima koje su svi znali procitati. Nespretna i arhaicna, kakva su u izvjesnom smislu
neabecedna pisma bila, ona su ipak mogla povezivati i sacuvati, kao to je to slucaj s kineskim
ideogramima na Zemlji, veliku raznolikost jezika i narjecja; takve je tekstove, pisane prije tisucu
godina, bilo moguce procitati bez prevodenja, iako se otad zvuk tih rijeci promijenio do
neprepoznatljivoga. Za dovzanske je reformatore upravo to mogao biti jedan od osnovnih razloga
da se rijee svih starih zapisa: bili su ne samo napretku nego i aktivna konzervativna snaga. Oni
su odravali prolost na ivotu.
U gradu Dovzu ona nije srela nikoga tko bi mogao ili tko bi priznao da moe citati staro
pismo. Ona njena pitanja koja je jo zarana o tome postavila, naila na takvo neodobravanje i
otvorenu odbojnost da je brzo naucila kako ne treba spominjati cinjenicu da ona zna citati. A
slubenici s kojima je stupala u kontakt nikada je to nisu ni pitali. Staro pismo nije bilo u uporabi
vec desetke godina pa im i nije palo na pamet da bi ga ona znala citati. A ona pak nije bila toliko
luda da bi se raspitivala je li ona jedina osoba na svijetu koja jo zna citati. Ta ju je pomisao
zbilja prestraila. To je izgledalo kao da ona nosi cijelu jednu ljudsku povijest, i to ne povijest
svog naroda, u svojoj glavi. Ako bi zaboravila jednu rijec, jedno slovo, jedan dijakriticki znak,
toliko bi tih ivota, svih tih stoljeca misli i osjecaja moglo biti zauvijek izgubljeno.
Zato je bilo veliko olakanje kad je ovdje u Okzat-Ozkatu pronala da jo mnogi ljudi, pa
i djeca, nose taj dragocjeni teret. Znali su citati i pisati nekoliko desetaka znakova, ili nekoliko
stotina, a neki od njih su nastavili sve do pune pismenosti. Djeca su ucila abecedu i stjecala
naobrazbu kao proizvodaci-potroaci u korporacijskim kolama, a ideograme su ucili u svome
domu ili na ilegalnim tecajevima u malim stranjim prostorijama prodavaonica, radionica i
skladita. Pisanje su vjebali na malim plocicama koje su se mogle jednim potezom obrisati.
Ucitelji su im bili radnici, domacice, vlasnici trgovina - obican gradski puk.
Ucitelje starih jezika i obicaja, tzv. kolovane ljude, zvali su "maz". Yoz je bila rijec s
kojom se uz tovanje izraavala jednakost; maz je kao rijec pri obracanju ukazivao na povecano
potovanje. Kako je to Sutty razumjela, maz je kao titula oznacavao profesiju koja se ne moe
definirati kao svecenik, ucitelj, doktor ili znanstvenik, no sadravala je izvjestan dio svega toga.
Svi mazi koje je Sutty srela, a kako je vrijeme prolazilo susrela je vecinu onih u Okzat-
Ozkatu, ivjeli su u manje-vie udobnom siromatvu. Obicno su imali neki zanat ili posao kao
nadopunu novcu kojeg su primali za poducavanje, pripravljanje lijekova i savjete u svezi sa
zdravljem i prehranom, za obavljanje malih ceremonija kao to su vjencanja i sprovodi, te za
citanje i raspravu na vecernjim sastancima zvanim "pricanja".
Mazi su bili siromani, i to ne zato to su stari obicaji zamirali ili to su ih samo starci
nastojali ocuvati, nego zato to su ljudi koji su im placali bili siromani. Ovo je zabaceno naselje
bez bogatstva, mjesto u kojem nije lako ivjeti. Ljudi su potpomagali svoje maze placajuci za
njihovu poduku. Uvecer su dolazili k njima sluati price i raspravljati, placajuci uobicajenu
naknadu u bakrenim novcicima ili malim papirnatim novcanicama. Prilikom tih transakcija ni
jedna strana nije pokazivala neki stid ili licemjerje "doniranja" - placali su u gotovini za
protuvrijednost koju su primali. Dolazeci na vecernja pricanja mnogi su sa sobom dovodili djecu,
koja bi takoder manje-vie sluala ili bi tiho zaspala. Za djecu se nije placalo sve dok ne bi bila
stara petnaestak godina, a onda su placala istu cijenu kao i odrasli. Ta mlade je najradije odlazila
sluati mazeve koji su se specijalizirali za govorenje ili citanje epova i romansi, kao to su Rat u
dolini i Prie o Ezidu Prelijepom. I grupe u kojima su se vjebale ustrije i borbenije stvari bile
su pune mladica i djevojaka.
Mazi su, medutim, vecinom bili ljudi srednje dobi ili stariji i to opet ne zato to su kao
skupina polako odumirali, nego zato to, kako oni kau, treba proteci cijeli ivot da bi se naucilo
kako treba hodati kroz umu.
Sutty je eljela iznaci zato je taj zadatak stjecanja obrazovanja bio tako beskonacno dug,
no i to njeno iznalaenje je takoder postalo beskonacno. U to su ovi ljudi vjerovali? to su to oni
drali svetim, sredinjim? Pokuavala je doprijeti do same jezgre, do rijeci koje su u srcu tih
Pricanja, do svetih knjiga koje proucavaju i uce napamet. Nala ih je, ali to nije bilo to. Nije bilo
Biblije, nije bilo Kurana, samo deseci "upaniada", milijuni "sutra". Svaki joj je maz dao citati
neto drugo. Vec je bila procitala ili posluala bezbroj tekstova, pisanih, prepricanih, ili oboje, od
kojih su mnogi, ako ne i vecina, postojali u vie oblika i verzija. Cinilo se da ima beskonacno
mnogo tema za pricanja, cak i sada kad je toliko toga bilo uniteno.
Pocetkom zime vjerovala je kako je pronala sredinji tekst cijelog sustava, zbirku poema
i traktata pod naslovom Stablo. Svi su mazi o njoj govorili s velikim potovanjem, svi su navodili
citate iz nje. Provela je tjedne proucavajuci tu zbirku. Koliko je mogla ustanoviti, zbirka je
nastala prije otprilike tisucu pet stotina do tisucu godina u sredinjem dijelu kontinenta, u vrijeme
materijalnog procvata i pravog vrenja umjetnosti i intelektualizma. Stablo je bilo opsean
kompendij vrlo sloenih filozofskih rasprava o bicu i mogucem, o formi i kaosu, misticih
meditacija o Stvaranju i Stvorenome. Tu su bile i teke, ali prekrasne poeme koje su se odnosile
na "jedan" koji je "dva" i "dva" koje je "jedan", sve medusobno povezano, s inicijalnim vinjetama
i dodatno uslonjeno komentarima i marginalijama dopisanim tijekom proteklih stoljeca.
Necakinja svog ujaka Hurreeja, znanstvenicki pedantna, radosno je utonula u tu praumu
razlicitih znacenja, spremna godinama lutati po njoj. Na svjetlost dana izvodila bi je samo savjest,
koja ju je slijedila vukuci teko breme zdravog razuma i koja je stalno prigovarala: ali to nisu
Pricanja, to je samo njihov dio, njihov maleni dio.
Savjest je dobila presudnu pomoc kad je Maz Oryen Viya, kod koga je Sutty svakodnevno
ucila, spomenuo kako su tekstovi u Stablu tek dio, i to mjestimicno potpuno razlicit, nekog teksta
kojeg je on prije mnogo godina vidio u velikom umyazu kod Amareza.
Nije postojao neki tocan tekst. Nije bilo standardne verzije bilo cega. Nije postojalo jedno
Stablo, nego mnogo, mnogo stabala. Prauma je bila beskrajna i to nije bila jedna prauma, nego
beskrajne praume koje su buktjele blijetecim tigrovima raznih znacenja, beskrajnim tigrovima...
Sutty je zavrila skeniranje Stabla u verziji Oryena Viye u svoje depno racunalo,
odloila kristal, udarila onog svog unutarnjeg pedanta po glavi i krenula ispocetka.
Ma to god bilo to stoje pokuavala saznati, znanje koje je pokuavala steci, to nije bila
religija s vjerom i svetom knjigom. To nije imalo veze s vjerovanjem, a sve knjige koje su se na
to odnosile bile su svete. To se nije moglo definirati simbolima ni idejama, bez obzira kako lijepi,
bogati i zanimljivi ti simboli i ideje bili. I to se nije zvalo uma, iako je to ponekad bila, ni
Planina, iako je to ponekad bila, nego se vecinom zvalo, barem po njezinom sudu, Pricanje.
Zato?
Pa, (rekao bi zdrav razum, ta drska prtljaga) zato to je sve to kolovani ljudi tu cijelo
vrijeme rade jedino pricanje prica.
Da, naravno (odgovarao je njezin intelekt s natruhom prezira), oni pricaju parabole i
price, oni na taj nacin poducavaju. Ali to oni "rade"?
Sada se okrenula promatranju maza.
Tamo na Zemlji, uceci akanske jezike, naila je na cudnu singular/dual zamjenicu, koja se
u svakodnevnom govoru koristila da oznaci trudnu enu ili ivotinju ili bracni par. Ponovo je na
to naila u Stablu i drugim tekstovima, a sada se odnosila na jednostruko/dvostruko deblo stabla,
a takoder i na mitske herojske figure koje su obicno, ba kao i heroji proizvodaca-potroaca u
propagandi Korporacije, dolazili u parovima. Tu je zamjenicu Korporacija zabranila. Njeno
koritenje u govoru ili pisanju kanjavalo se globom. U Dovzu nije nikada cula da bi je netko
izgovorio. Ali ovdje ju je sluala svakodnevno, iako ne javno, sada u smislu ucitelj/ svecenik koji
slui misu, tj. maz. Zato?
Zato to su mazi bili par. Oni su uvijek parovi. Seksualno partnerstvo, heteroseksualno ili
homoseksualno, monogamno, za cijeli ivot. I vie nego za cijeli ivot, jer se obudovjeli nikada
nisu ponovo enili. Uzajamno su uzimali ime onog drugog i zauvijek ga zadrali. Oplodivaceva
ena, Ang Sotyu, bila je mrtva vec petnaest godina, no on je jo uvijek bio Sotyu Ang. Bili su
dvoje, a bili su jedan i jedan koji je bio dva.
Zato?
Uzbudila se. Bila je na tragu sredinjem nacelu sustava: bili su Dva koji je Jedan. Mora se
usredotociti na to, mora to shvatiti.
Susretljivi mazi dali su joj mnoge tekstove i svi su oni manje-vie bili o tome. Shvatila je
da meduigra Dva donosi trostruke grane koje zdruene tvore Kronju, koja se sastoji od cetiri
akcije i pet elemenata na koje se i kozmologija i medicina i eticki sustav stalno pozivaju, koji su
ugradeni u arhitekturu i koji su nosili strukturu jezika, posebno u njegovoj pisanoj formi...
Shvatila je kako sad prelazi u drugu praumu, vrlo staru i strano gustu. Stajala je na njenom rubu
i zavirivala, istovremeno puna elje da ude ali i oprezna, a savjest je iza nje cviljela poput psa.
Poput dobrog psa, psa darme. Nije se zaputila u tu praumu.
Prisjetila se kako je namjeravala saznati to mazi zapravo rade.
Oni su izvodili ili glumili ili obavljali Pricanje. Pricali su.
Neki su ljudi imali vrlo malo toga za reci. Posjedovali su knjigu ili pjesmu ili kartu ili
monografiju koju su naslijedili ili dobili i koju su, barem jednom godinje, najcece zimi, izloili
ili glasno citali ili odrecitirali bilo kome tko je elio doci. Takve su ljude pristojno nazivali
kolovanim ljudima i bili su tovani jer su posjedovali blago i bili voljni podijeliti ga s drugima,
ali oni nisu bili mazi.
Mazi su bili profesionalci. Vecinu svog ivota posvetili su ucenju i dijeljenju toga to su
govorili i od toga su ivjeli.
Neki od njih, specijalizirani za obrede i ceremonije, najvie su podsjecali na svecenike
terranskih religija, nazocni stjecanju punoljetstva, vjencanjima, ukopima, prihvacanju
novorodenih u svoju zajednicu, proslavama petnaestog rodendana koji se slavio kao vana i
posebno sretna prigoda ( Jedan plus Dva, plus Tri i Cetiri i Pet...). Njihova su se pricanja vecinom
kretala unutar formula - pjev, rituali i recitiranje obiteljskih herojskih prica.
Neki su mazi bili lijecnici, iscjelitelji, herbalisti ili botanicari. Kao vode vjebi i
umjetnosti gimnasticiranja, oni su govorili tijelu i sluali-tijelo (tijelo je bilo Stablo, bilo je
Planina...). Njihova su se pricanja drala cinjenica, opisivanja, medicinskog ucenja.
Neki su mazi vecinom radili s knjigama: ucili su djecu i odrasle pisati i citati ideograme,
poucavali su o tekstovima i nacinima kako ih treba razumjeti.
No onaj bitni posao maza, ono to im je donosilo tovanje ljudi, bilo je pricanje: citanje
naglas, recitiranje i razgovor o tivu. to su vie pricali, to su bili vie potovani, a to su bolje
pricali, to su bolje bili placeni. Tema o kojoj su govorili ovisila je o tome to znaju, s kakvom
predajom raspolau ili to su sami izmislili i, ocigledno, tema je ovisila i o tome o cemu su ba
tada eljeli govoriti.
Nedosljednosti koje su se pritom javljale bile su zacudujuce. Sutty je tjednima studiozno
proucavala Dva i J edan, Tri i Kronju, svake je veceri odlazila sluati Maza Ottiara Uminga kako
prica dugacku, mitsko-povijesnu sagu kako je Rumay, prije est ili sedam tisuca godina,
istraivao podrucja Istocnih otoka, a nekoliko dana tjedno jutrom je odlazila sluati Maza Imyena
Katyana kako prica o nastanku i povijesti svemira, imenima zvijezda i zvijeda, opisuje kretanje
ostala cetiri planeta u sustavu Ake i pokazuje predivne, vrlo precizne starinske karte neba. Kako
se sve to moglo povezati? Kakva je veza izmedu tih nespojivih stvari?
Zasicena apstrakcijom filozofije za koju nije imala dara i nije joj bila nimalo sklona, Sutty
se okrenula onome to su mazi zvali pricanjem tijela. Izgledalo je da maz iscjeljivac zna mnogo o
postizanju i ocuvanju zdravlja. Molila je Sotyua Anga da je malo uputi u medicinu. Strpljivo joj
je pricao o ljekovitim svojstvima raznih tvari u golemom herbariju kojeg je naslijedio od Ang
Sotvinih roditelja i koji je ispunjao gotovo sve malene ladice njegove trgovinice.
Bilo mu je drago da ona snima u svoje depno racunalo sve to joj on govori. Ona pak, u
svim tim pricanjima jo nije naila ni na kakvu skrivenu mudrost, ni na kakvu svetu tajnu koja bi
se mogla povjeriti samo upucenima, ni na kakva znanja koja bi se skrivala od puka kako bi
porastao autoritet samo ucenih, kako bi im se poboljao ugled i vie im se placalo za njihov rad.
- Zapisuj to ti kaem! - stalno su joj govorili svi mazi.
- Upamti ovo! Pricaj o ovome drugim ljudima!
Dobar dio svog ivota Sotyu Ang je proveo proucavajuci svojstva trava, a kako nije imao
egrta bio je dirljivo zahvalan Sutty to ce sacuvati ta znanja. - To je sve to ja mogu dati kao
doprinos pricanjima - rekao je. On sam nije bio iscjelitelj, nego ljekarnik i travar. Teorija mu ba
nije bila jaka strana, a njegova objanjenja zato ova ili ona trava djeluje, ponekad su bila vrlo
matovita. No cijeli taj sustav medicine bio je, koliko je ona to mogla prosuditi, pragmatican,
preventivan i ucinkovit.
Farmacija i medicina bile su tek jedna grana Velikog Sustava. Beskonacna pricanja maza
odnosila su se na nove, na mnoge stvari, na sve stvari, na svaki listak te goleme Kronje. Nije se
mogla oteti uvjerenju kako mora postojati neka misao vodilja, neko sredinje zanimanje. J e li to
bila etika? Odgovorno ravnanje vlastitim ivotom?
Odrasla je pod unizmom pa nije bila toliko naivna da bi vjerovala kako je nuna neka
veza izmedu religije i morala. Ali pocela je shvacati osnovne odlike akanske etike koje su bile
izraene u svim tim pricama, od kojih su mnoge bile parabole i price s moralnom poukom. Ta
eticnost se ocitovala i u ponaanju i u razgovorima ljudi Okzat-Ozkata koje je poznala. Kao i
medicina, etika je bila pragmticna i preventivna, a cinila se i prilicno ucinkovitom. Uglavnom je
propisivala potovanje prema vlastitom tijelu i tijelu drugih ljudi, a uglavnom je zabranjivala
lihvarenje.
Ucestalost s kojom su se u pricama objavljivali prijestupi zgrtanja profita, pokazivala je
kako se korijen svih zala duboko usadio na Aki. U Okzat-Ozkatu zlocin se uglavnom sastojao od
krada, prijevara i pronevjera. Vecina fizickog nasilja, uvrede i tucnjave, dogadale su se izmedu
lopova i rtava krada i iznudivanja koji su se osvecivali. Zlocin iz strasti bio je rijetkost i nije ga
se ni velicalo niti opratalo. Rijec za ubojicu bila je srodna s rijecju za ludaka. Iziezi nije znala
objasniti Sutty jesu li ubojice zatvarali u zatvor ili u ludnicu, jer nije znala ni za kakvog ubojicu u
Okzat-Ozkatu. Cula je da su u staro vrijeme silovatelje kastrirali, ali nije znala reci kako se sada
kanjava silovanje, jer ni za takav slucaj nije cula. Akanci su bili blagi prema djeci i cinilo se da
je i sama ideja o zlostavljanju djece Iziezi bila nezamisliva; znala je neke price iz naroda koje su
govorile o okrutnim roditeljima ili sirocadi koju nitko nije prigrlio, no rekla je: To su vrlo stare
price, jo iz vremena kad ljudi nisu bili obrazovani.
Korporacija je, naravno, uvela novu etiku s novim vrlinama, kao to su javni duh i
patriotizam, i uvela je prostrano novo podrucje kriminala: sudjelovanje u zabranjenim
aktivnostima. Ali Sutty jo nije u Okzat-Ozkatu srela ikoga, ako ne racunamo slubenike
Korporacije i moda ponekog polaznika Vie uciteljske kole, tko bi maze i njihove aktivnosti
smatrao kriminalom. Zabranjeno, nedoputeno i nelegalno - to su bile nove kategorije za
definiranje ponaanja, no one nisu imale nikakvo moralno znacenje ni za koga, osim za one koji
su ih izmislili.
Znaci li to da u staro vrijeme nije bilo drugog kriminala osim silovanja, ubojstava i
lihvarenja?
Moda jednostavno nije bilo potrebe za daljnjim kaznenim mjerama. Moda je sustav bio
tako univerzalan da nitko nije mogao zamisliti ivot izvan njega i djelovanje protiv njega. Takav
im je bio ivot. Takav je bio svijet.
Sveprisutnost tog sustava, njegova velika starost, velika moc navike stecene do u detalje
ukalupljenom svakodnevicom - od hrane i pica pa do satnice i ciljeva rada i rekreacije - sve to
moe objasniti modernu Aku, diktirala je Sutty u svoj elektronski notes. Ili bi barem mogla
objasniti kako se dovzanska Korporacija tako lako domogla hegemonije, kako je uspjela sprovesti
uniformni i podrobni nadzor nad tim kako ljudi ive, to su jeli i pili, citali, culi, mislili i radili.
Sustav je vec od ranije bio tu i pokrivao je cijeli Kontinent i otocje Ake. Dovz ga je samo trebao
preuzeti i promijeniti mu svrhu. Od velikog, opceprihvacenog drutvenog okvira, unutar kojeg je
svaki pojedinac vidio zadovoljenje svojih fizickih i psihickih potreba, ucinili su veliku hijerarhiju
unutar koje je svaki pojedinac sluio beskonacnom rastu drutvenog bogatstva i drutvene
sloenosti. Iz aktivne homeostatske ravnotee okrenuli su sustav u aktivnu neravnoteu vjere u
buducnost.
To je razlika, diktirala je Sutty u svoj notes, izmedu nekoga tko nakon dobrog jela sjedi i
razmilja i nekog tko trci jer vec kasni na posao. Bila je vrlo zadovoljna s tom usporedbom.
Sada je na svoje prvo polugodite boravka na Aki gledala s nevjericom, aleci i samu sebe
i proizvodace-potroace Dovz Cityja. - Kolike li su rtve ti ljudi ucinili - govorila je svom notesu.
- Pristali su poreci svoju cjelokupnu kulturu i osiromaiti svoje ivote samo zbog Puta ka
zvijezdama, jednog iskonstruiranog, teorijskog cilja, zbog oponaanja drutava koja su smatrali
superiornijim od vlastitog i to uglavnom zato to su bila u stanju letjeti u svemir. Zato? Tu
nedostaje jedna karika. Dogodilo se neto to je uzrokovalo ili ubrzalo tu golemu promjenu. Nije
li to moralo biti neto znacajnije od prvog dolaska Promatraca iz Ekumene? A opet, s druge
strane, taj je njihov dolazak bio golemi dogadaj za ljude koji nikada nisu vidjeli ikoga iz
svemira...
To je veliko breme odgovornosti i za doljake, pomislila je.
- Nemojte nas izdati! - bio joj je rekao Monitor. Ali njezini ljudi, svemirski putnici
Ekumene, Promatraci koji su tako pomno pazili da ne bi intervenirali, da se ne umijeaju, da ne
preuzimaju nadzor, donijeli su izdaju sa sobom. Kad je acica panjolaca stigla, velika carstva
Inka i Asteka su izdala sebe, sruila se, dopustila su da se poreknu njihovi bogovi, njihov vlastiti
jezik... A sada su Akanci bili svoji vlastiti osvajaci. Ocarani stranim svjetonazorima, dopustili su
da ideologije Dovza zavladaju i osiromauju ih, ba kao to su ideolozi komunokapitalizma u
dvadesetom stoljecu i fanatici unizma u njezinom stoljecu zavladali Zemljom i osiromaili je.
Ako je taj proces stvarno zapoceo s prvim kontaktima, onda je moda Tong Ov elio
saznati to je moguce vie o tome kakva je Aka bila prije dolaska Promatraca zato da bi se teta
ispravila. Je li se nadao da bi se moglo obnoviti ono to su ranije imali i odbacili? No Drava-
Korporacija to nikada ne bi dopustila. "Traga li za zlatom, podi na smetlite" - to je bila izreka
koju je naucila od Maz Ottiara Uminga, no nije vjerovala da bi se Monitor s tim sloio. Za njega
je grumen zlata bio trula leina.
Tijekom te duge zime ucenja i sluanja, citanja i vjebanja, razmiljanja pa ponovnog
razmiljanja, cesto je u svome duhu zamiljala razgovore s Monitorom. U tim izmiljenim
razgovorima izudarala bi ga kao boksacku vrecu. Nije mu ni pruala priliku za odgovor, samo ju
je morao sluati. Bilo je stvari koje nije eljela unijeti u svoj notes, stvari o kojima je mislila u
intimi svoje glave, stavova kojih se nije mogla rijeiti, ali ih je pokuavala drati odvojeno od
svojih promatranja. Tako je na primjer smatrala da ako su Pricanja religija, onda je ona bitno
razlicita od terranskih religija i to zbog potpunog izostanka dogmatskih vjerovanja, emocionalne
ludosti i nagradnih dividendi u sljedecem ivotu te zbog sankcioniranja licemjerja. Sve te
elemente, bez kojih je Akancima ranije bilo sasvim dobro, sada je uvodio Dovz. Sama Drava-
Korporacija bila je religija. Oh kako je eljela pozvati tu plavo-oker odoru, ta ukocena leda i to
hladno lice Monitora pa mu reci kakav je fanatik i kakva je budala, zajedno sa svojim
birokratima-ideolozima, jer ude za bezvrijednim dobrima stranaca dok svoje vlastito blago
odbacuju u smece.
Stvarni Monitor, onaj od krvi i mesa, vjerojatno je napustio Okzat-Ozkat jer ga vec
tjednima nije srela na ulici. To je bilo olakanje. Vie joj se svidao kao izmiljeno strailo.
Prestala se raspitivati o tome to rade mazi. Svaki je cetverogodinjak mogao na to
odgovoriti. Oni pricaju. Oni prepricavaju, citaju, recitiraju, diskutiraju, objanjavaju i izmiljaju.
Beskonacna tema njihovih pricanja nije cvrsta i ne moe se definirati. A te su se teme jo uvijek
irile, jer nisu to bili samo tekstovi koje su naucili od drugih, ne samo price o starim vremenima,
nisu sve misli i ideje bile samo one koje su tijekom godina prenoene s koljena na koljeno.
Maza Odiedina Manma srela je prvi puta na pricanju gdje je govorio pricu o mladom
seljanu iz podnoja Silonga koji je sanjao da moe letjeti. Mladic je to letenje sanjao tako cesto i
tako jasno da je poceo brkati snove s javom. Opisivao bi kako se osjecao dok je letio i prizore
koje je vidao iz zraka. Nacrtao je karte prekrasne nepoznate zemlje koju je otkrio dok je letio.
Ljudi su dolazili sluati kako prica o svom letu i pogledati prekrasne karte. Ali jednog je dana,
sputajuci se niz rijecnu klisuru za zalutalim eberdinom, izgubio oslonac pod nogama, pao i
poginuo.
To je bila cijela prica. Odiedin Manma je nije komentirao i nitko nije postavljao pitanja.
Pricanje se odravalo u kuci maza Ottiar i Uminga. Sutty je kasnije pitala Maz Ottiar Uming o toj
prici, jer joj je bila zagonetna.
Starica odgovori - Odiedin partner Manma je tako pao i poginuo kad je imao dvadeset i
sedam godina. Oni su bili maz samo godinu dana.
- Je li Manma pricao da sanja kako leti?
Ottiar Umang odmahne glavom - Ne - rekla je - To je prica, yoz. Odiedin Manmina prica.
Tu pricu on prica. Ostatak njegovog pricanja je u tijelu - mislila je na vjebanje, na gimnastiku i
vjebanje u cemu je Odiedin bio vrlo cijenjeni ucitelj.
- Razumijem - rekla je Sutty i otila, i dalje razmiljajuci o tome.
J ednu stvar je zasigurno naucila ovdje u Okzat-Ozkatu: naucila je kako treba sluati.
Sluati, cuti i onda nastaviti sluati to to je cula. Ponijeti rijeci sa sobom i sluati ih. Ako je
pricanje bilo vjetina maza, sluanje je bilo vjetina yoza. I kako oni vole dometnuti: jedno bez
drugog je beskorisno.

5


Stigla je zima bez mnogo snijega, ali vrlo hladna. Sa divljih planinskih prostranstava
zapada i sjevera brijao je otar, studen vjetar. Iziezi je povela Sutty u prodavaonicu polovne
odjece kako bi kupile iznoen, ali jo dobar kouh s cije je unutranje strane bilo svilenkasto
runo. Kapuljaca je bila podstavljena s nekakvim krznom koje je izgledalo poput perja, krznom
neke planinske ivotinje za koju je Iziezi rekla: "Vie je nema. Previe lovaca." Rekla je da kouh
nije napravljen, kako je Sutty pomislila, od eberdina, nego od minule, s visokih planina. Taj
kaput joj je dopirao do ispod koljena, sve do svijetlih, runom podstavljenih cizama. One su bile
nove, od umjetnog materijala, namijenjene planinskim sportovima i planinarenju. Ljudi, skloni
starim obicajima, prihvacali su bez protivljenja novu tehnologiju i njezine proizvode ako su im
sluili bolje nego stari i ako nisu zahtijevali neke bitne promjene u nacinu ivota. Sutty je to
smatrala razumnim, ali ipak duboko konzervativnim. Ali za ekonomiju koja se oslanjala na
beskonacni rast, to je bilo pravo prokletstvo.
Sutty je tumarala po zaledenim ulicama u svom polovnom kaputu i novim cizmama. Zimi
su u Okzat-Ozkatu svi izgledali jednako u svojim konim kaputima i krznenim kapama; osim
uniformiranih birokrata, ciji su kaputi i kape bili od umjetnog materijala, u jasnim bojama
uniforme: ljubicasti, boje rde, plavi... - svi su jednako izgledali. Nemilosrdna je hladnoca davala
anonimnosti privid nekog bratstva. Kad ste uli u kucu, toplina je predstavljala siguran izvor
olakanja, uitka i prijateljskih osjecaja. A u kristalnim modrim vecerima probiti se zaledenim
strmim ulicicama do kakve male, jedva osvjetljenje prostorije i skupiti se sa ostalima oko srca,
oko elektricne grijalice (jer ovdje, blizu visinske granice na kojoj prestaju ume, bilo je malo drva
i sva se toplina dobivala iz studene energije rijeke Erthe), skinuti rukavice i protrljati ruke koje su
bez rukavica izgledale tako golo i njeno, pogledati oko sebe ona hladnocom zarumenjena lica i
ledom oroene trepavice, cuti onaj ta-bum ta-bum malog bubnja i tihi glas kako pocinje govoriti,
sluati imena rijeka Hovinga i kako su sve one utjecale jedna u drugu, ili pricanje price o Ezidu i
Anamemi na planini Gama, ili opis kako je vijece Meza podiglo vojsku protiv zapadnih barbara -
to je tijekom cijele zime za Sutty predstavljalo trajno i pouzdano zadovoljstvo.
Zapadni barbari su, sad je to vec znala, bili Dovzani. Gotovo sve o cemu su mazi
poucavali, sve njihove legende, sva povijest i filozofija, sve je dolazilo iz centralnog ili istocnog
dijela velikog kontinenta i iz prolih stoljeca, prolih milenija. Iz Dovza nije dolazilo nita osim
jezika koji su govorili, a taj je bio pun rijeci iz izvornog jezika ovog podrucja, rangme, i drugih
jezika.
Rijeci. Svijet sazdan od rijeci.
Bilo je tu i glazbe; neki od maza pjevali su pjesme slicne onima koje je Tong Ov snimio u
gradu. Kad je uzmogla, Sutty ih je snimala, premda ju je njena neukost za glazbu sprecavala da u
tome uiva. Bilo je tu i likovne umjetnosti: rezbarija, slika i tapiserija koje su koristile simbole
Stabla i Planine, likova i dogadaja iz legendi i povijesti. Bilo je i plesa i jo je uvijek bilo
razlicitih oblika vjebi i meditacije uz pokrete. Ali alfa i omega svega bile su rijeci. Kad bi mazi
ogrnuli ramena poduim komadom neke obicne plave ili crvene tkanine, znakom svoje
djelatnosti, odmah se pretpostavilo da su zadobili neku svetu moc i autoritet. Sve to bi tada rekli,
postalo je dio pricanja. Cim bi skinuli taj al, vratio bi im se obicni status i tada nisu predstavljali
ba nikakav posebni duhovni autoritet - sve to bi tada govorili imalo je istu teinu kao bilo cije
rijeci. Neki su, naravno, ustrajavali na tome da im se pripie stalni autoritet. Kao i ljudi iz
Suttynog vlastitog plemena, mnogi su Akanci ceznuli za tim da slijede vodu, da zaradenu placu
pretvore u doprinos, da svale teret odgovornosti na necija tuda ramena. No ako su mazi uopce
imali ikakvu zajednicku odliku, onda je to bila tvrdoglava samozatajnost. Karizma ih nije nimalo
zanimala. Maz Imyen Katyan bio je jedan od najugladenijih ljudi koje je ikada srela, no kad mu
se neka ena obratila oslovljavajuci ga pocasnom titulom "munan", koja se koristila za slavne
maze u povijesnim pricama, ljutito joj je rekao - Kako me se usuduje tako zvati? - a kad se malo
smirio, dodao je - Kad sam ja to, yoz, bio stotinu godina mrtav?
Pretpostavljala je da je dio te njihove skromnosti, tog neisticanja, bio novijeg datuma, jer
sve to su profesionalno radili moglo se pravnickim jezikom nazvati stvarnim osobnim rizikom.
Ali kad je Sutty to rekla, Maz Ottiar Uming je odmahnula glavom.
- Oh, ne - rekla je starica. - Tocno je, moramo se skrivati i sve drati u tajnosti, ali mislim
da je i u vrijeme mojih djedova vecina maza ivjela na isti nacin kao i mi. Nitko ne moe nositi
al cijelo vrijeme! Cak ni Maz Elyed Oni... Naravno, u umyazu je bilo drukcije.
- Pricaj mi o umyazu, maz.
Umyazi su bila mjesta gradena tako da se u njima moe skupljati snaga. Mjesta puna bica.
Puna ljudi koji pricaju i sluaju. Puna knjiga. Umyaza je bilo posvuda. Ovdje, u Okzat-Ozkatu
bio je jedan tamo gore, gdje je sada Visoka kola, a drugi tamo gdje se obraduje kamen plovucac.
Bilo ih je na putu prema Silongu, na visoravnima, na trgovackim putovima; bili su mjesta
hodocaca. A tamo dolje, gdje je zemlja plodna, bili su veliki, golemi umyazi sa stotinama maza
koji su u njima ivjeli ili su se cijelog ivota uzajamno posjecivali. Tamo su drali knjige i pisali
ih, biljeili dogadaje i pricali. Zna, mogli su tome u potpunosti posvetiti svoj ivot. Mogli su
stalno biti tamo. Ljudi su im dolazili sluati pricanja ili citati knjige u knjinicama. Ljudi su tamo
odlazili u procesijama, noseci plave i crvene zastave. Ponekad su tamo proveli cijelu zimu.
Godinama su tedjeli kako bi mogli platiti maza i svoj smjetaj. Moja baka mi je pricala o
odlasku u Crveni umyazu Tenbana. Tada joj je bilo jedanaest ili dvanaest godina. Trebala im je
gotovo godina dana da tamo stignu, proborave i vrate se. Ta bakina obitelj je bila prilicno imucna
pa su se svi cijelim putem vozili, a kola su vukli eberdini. Zna, oni tada nisu imali automobile i
avione. Nitko ih nije imao. Vecina ljudi je naprosto pjeacila. No svi su nosili barjake i vrpce.
Crvene i plave - Ottiar Uming se zadovoljno nasmijala pri pomisli na te procesije. - Majka moje
majke napisala je pricu o tom putu. Jednom cu je izvaditi i ispricati je.
Njezin partner, Uming Ottiar je na stolu u stranjoj prostoriji njihove prodavaonice
ivenih namirnica razmatao neki veliki, kvadratni komad cvrstog papira. Ottiar Uming mu je
otila pomoci, postavljajuci na svaki ugao svinutog papira polirano crno kamenje kako bi se papir
izravnao. Tada su pozvali petero svojih sluatelja neka im pristupe, pozdrave papir s onom
planina-na-srcu kretnjom i promotre kartu i napise na njoj. Izlagali bi je jednom u tri tjedna, a
Sutty je dolazila svaki puta, tijekom cijele zime. To je bilo njeno prvo upoznavanje s nacinom
razmiljanja o Stablu. Najvece blago ovog para, blago koje su prije pedeset godina dobili od svog
maza-ucitelja, bila je prekrasno oslikana karta ili mandala s prikazom kako J edan koji je Dva
prerasta u Tri, u Pet, u mirijadu, a mirijada opet u Pet, u Tri, u Dva, u Jedan... Stablo, Tijelo,
Planina, bilo je upisano unutar kruga koji je bio sve i nita. Njeni mali likovi ivotinja, ljudi,
biljki, kamenja, rijeka, ivahni poput rasplamsale vatre, sacinjeni od vecih likova koji su se
dijelili pa ponovo spajali, transformirali u druge i u cjelinu, u jedinstvo sacinjeno beskrajnom
raznolikocu - misterija jasna kao dan.
Sutty je to voljela proucavati i odgonetati napise i pjesme ispisane oko tih likova. Boje su
bile prelijepe, poezija je bila prelijepa u svojoj varljivoj neuhvatljivosti, cijela je karta bila
dojmljivo i poucno djelo vrhunske umjetnosti. Maz Uming bi tada sjeo i, nakon nekoliko lakih
udaraca o svoj bubanj, intonirao jedan od neunitivih napjeva koji su pratili rituale, a i mnoge
price. Maz Ottiar je procitala i prokomentirala neke od napisa koji su bili stari cetiri ili pet stotina
godina. Glas joj je bio mek, pun spokoja. Tiho i oklijevajuci, ucenici su postavljali pitanja.
Odgovarala je u isto takvom tonu.
Tada se povukla, sjela i zapjevala tihano, glasom koji je podsjecao na zuj muice, a stari
je Uming, napola slijep, govoreci oteano, stoje bila posljedica modanog udara kojeg je
prebolio, ustao i govorio o jednoj od poema - Ova je od maz Niniu Raying, od prije est ili sedam
stotina godina, ha? Ona je zapisana u Stablu. Netko ju je zapisao ovdje, neki dobar kaligraf, jer
govori kako lice Stabla nestaje ali se i vraca, tako dugo dok ga mi vidimo i o njemu govorimo.
Vidite, ovdje se kae: "Rijec, to zlato koje nadmauje jesen, vraca granama slavu". A ovdje,
vidite, ispod toga, netko je kasnije dopisao: "Sjecanje je ivot uma." - Pogledao ih je i nasmijeio
se blago, dobrohotnim i pomalo nakrivljenim smijekom. - Zapamtite to, ha? "Sjecanje je ivot
uma." Nemojte zaboraviti!
Smijao se i oni su se smijali. Ubrzo je vani, ispred prodavaonice, njihov unuk pojacao
zvuk audio-sustava iz kojeg se orila vedra glazba, bodrenje, vijesti i najave, da bukom sakrije
nedozvoljenu poeziju, zabranjeni smijeh.
teta je, ali ne iznenaduje, diktirala je Sutty u svoj notes, to je stara popularna
kozmoloko-filozofsko-duhovna disciplina morala sadravati toliko praznovjerja i pretakati se u
ono to je ona oznacila kao HP hokus pokus. Velika prauma znacenja imala je svoje bare i
mocvare pa se ona, blago receno, spotakla o neke od njih. Bila je nekolicina maza koji su tvrdili
kako posjeduju tajna znanja i natprirodne moci. Iako su joj takve tvrdnje bile dosadne, znala je da
ne moe sa sigurnocu reci to je tu vrijedilo, a to su bila naklapanja, pa je mukotrpno biljeila
sve podatke koje je mogla dobiti od tih maza, a odnosilo se na alkemiju, numerologiju i doslovno
citanje simbolickih tekstova. Prodali su joj djelice tekstova i mrvice metodologije po prilicno
visokoj cijeni, preko volje, sve sa zloslutnim popratnim upozorenjima na velike opasnosti koje sa
sobom nose tako mocna znanja.
Prema doslovnom citanju je osjecala narocitu odbojnost. Ono je, s estetskog stanovita,
bilo glupo i uvredljivo i ona je znala da je takvo doslovno tumacenje, fundamentalizam, bio jedan
od osnovnih nacina na koji su religije izdale i iznevjerile namjere svojih osnivaca. Ipak je sve to
ubacila u svoj notes, znajuci da ce sada morati dva puta sve presnimiti na kristal, jer nije mogla
zajedno poslati blago i smece.
S ovolike udaljenosti, uz sva sredstva za nadziranje komunikacija, nije bilo nacina da se
savjetuje s Tongom Ovom o tome to bi ona trebala ili to on namjerava uciniti sa svim tim
materijalom. Nije mu cak ni mogla reci da je to pronala. Tako je taj problem ostao i jo se
povecavao.
Medu onim stoje oznacila s HP bilo je neto, barem kako je ona to shvatila,
karakteristicno za Aku: sustav tajnih oznaka koje su se pridodavale raznim crtama od kojih se
sastojao pisani znak kao i crtama i tockama koje su ih odredivale kao glagolsko vrijeme i nacin,
pade, te akciju i element (jer se sve, doslovno sve, moglo kategorizirati u cetiri akcije i pet
elemenata). Tako bi svaki znak starog pisma postajao ifrom koju je trebao objasniti strucnjak
cija je funkcija tako postala slicna onoj koju su u Suttynoj domovini imali oni to su sastavljali
horoskope. Otkrila je da mnogi ljudi u Okzat-Ozkatu, ukljucujuci i slubenike korporacije, ne bi
poduzimali nita vano, a da nisu pozvali "citaca znakova" da ispisu njihovo ime i ostale
relevantne rijeci pa da ih, nakon pomnog promatranja i konzultiranja impresivno razradenih
karata i dijagrama, savjetuju i proreknu buducnost. - Ovakve me stvari mogu natjerati da osjetim
simpatiju prema Monitoru - izgovorila je u svoj notes i dodala - Ne, to je ono to Monitor eli
postici svojom vrstom HP-a. Politickim hokus pokusom. Da sve bude na svom mjestu, naravno,
pod kontrolom. No njemu je izmakla kontrola ba kao i njima.
Mnoge od aktivnosti koje je upoznala, imale su svoj ekvivalent na Zemlji. Vjebanje, kao
to je joga ili tai chi, bile su psihofizicke discipline s kojima se moglo baviti tijekom cijelog
ivota, a vodile su prema jasnom razmiljanju ili u stanje transa ili ka potpunoj spremnosti za
borbu - ovisno o stilu i eljama onog koji vjeba. Trans je, izgleda, sam sebi bio svrha, vie kao
iskustvo osnovnog mira i ravnotee nego li atori ili misticni zanos. A molitve... a to je s
molitvama? Akanci nisu molili.
To se cinilo tako cudnim, tako neprirodnim da se ona pitala je li uopce dobro razumjela
to je to molitva.
Ako se pod tim podrazumijevalo molba da se neto dobije, oni to nisu cinili. Cak ni u
mjeri u kojoj je to ona radila. Znala je da ona, kad je vrlo iznenadena, uzvikne "O Raraa!", a kad
je jako prestraena apce "O, molim te, molim te." Strogo uzevi, te rijeci nemaju smisla, no ona
je znala da su neka vrst molitve. Nikada nije cula da bi Akanac rekao neto takvo. Oni su znali
jedan drugome poeljeti dobro - "Neka vam ovo bude dobra godina, nek vam vai pothvati budu
uspjeni" - ba kao to su se znali jedan na drugog nabacivati kletvama - "Ma nek' ti se sinek
nadere kamenja" - cula je kako onaj Diodi koji vozi tacke mrmlja kad se neki plavo-oker
raskocoperio. No to su bile elje, a ne molitve. Nisu molili Boga da njih ucini dobrima ili da
uniti njihove neprijatelje. Nisu traili od bogova ni lutrijski zgoditak niti da im izlijeci bolesno
dijete. Nisu molili oblake da donesu kiu, niti zrnje da klija i raste. Oni su eljeli, htjeli su, nadali
su se, ali nisu molili.
Moda i jesu, ako je pohvala i velicanje molitva. Shvatila je kako su cak i njihovi opisi
prirodnih pojava, Oplodivaceva farmakopeja, karte zvjezdanog neba te popisi ruda i minerala,
poput litanije hvalospjeva: radovanje toj sveukupnosti i pojedinostima, tom bogatstvu i ljepoti
svijeta - nacin sudjelovanja u toj punoci bica. Opisivali su, imenovali su i pricali sve o svemu. No
nisu molili ni za to.
Niti su ita rtvovali. Osim novca.
Da bi dobio novac, mora dati novac - to je bio cvrst i univerzalan princip. Prije bilo kojeg
poslovnog pothvata zakopali bi srebrne i mesingane novcice ili ih bacali u rijeku ili ih darovali
prosjacima. Pretopili bi zlatnike u prozirne listice s kojima su dekorirali nie, stupove pa i cijele
zidove zgrada, ili su ih pretvarali u zlatne niti pa ih utkali u predivne rupce i alove, a onda su to
za Novu godinu poklanjali. Do zlatnih i srebrnih novcica bilo je teko doci, jer je Korporacija,
preziruci takvu ekstravagantnu rasipnost, prela uglavnom na papirnate novcanice; ljudi su onda
taj papir palili poput tamjana, radili od njega male camcice i putali ih niz rijeku ili ga sitno
isjeckanog pojeli sa salatom. Takve su aktivnosti bile cisti HR no za Sutty su bile neodoljive.
rtvovanje koza ili prvorodenog djeteta kako bi se potkupilo Nadnaravnog smatrala je najgorom
perverzijom, ali u ovom rtvovanju novca vidjela je neku kockarsku galantnost. Kako dolo-tako
prolo. Kad se na Novu godinu sretnete sa znancem ili prijateljem, svaki zapali po novcanicu u
vrijednosti jednog ha, pa njima maete kao malom bakljom eleci jedan drugome dobro zdravlje i
prosperitet. Vidjela je kako cak i slubenici Korporacije to rade. Pitala se je li Monitor to ikad
napravio.
Naivni ljudi koje je upoznala na pricanjima ili na tecajevima, Diodi i ostali ljubazni
znanci s ulice, svi su oni vjerovali u citanje znakova i alkemicarska cudesa, svi su govorili o
nacinu prehrane koji ti omogucuje da ivi vjecno, o vjebama koje su drevnim junacima davale
snagu da poraze cijele armije. Cak se i Iziezi drala tog citanja znakova kao pijan plota. Ali mazi,
kolovani i ucitelji, uopce nisu tvrdili da posjeduju tajne moci. ivjeli su odlucno i potpuno u
realnom svijetu. Ne postoje uda! - s radocu je izgovorila Sutty u svoj notes.
ifrirala je svoje biljeke, uvukla se u kaput i cizme pa, boreci se s gadnim ranoproljetnim
vjetrom, krenula na sat gimnastike kod Maz Odiedina Manma. Po prvi puta nakon nekoliko
tjedana, Silong se opet vidio. Nije se vidjela cijela stijena nego samo vrh, koji je poput srebrnog
roga strio iznad tamnosivih olujnih oblaka.
Redovito je s Iziezi odlazila na vjebanje, cesto ostajuci gledati Akidana kako s ostalom
mladei izvodi "dva-jedan", gimnasticku vjebu koja se izvodila u parovima, sa spektakularnim
premetima i doskocima. Odiedin Manma, onaj koji je pricao cudnu pricu o covjeku koji je sanjao
da moe letjeti, bio je obljubljen kod mladei pa su mnogi poveli Sutty najprije na njegov tecaj.
Ucio ih je auster, vrlo lijepu vrstu meditiranja. Pozvao je Sutty neka im se pridrui.
Ta se grupa sastajala u starom skladitu uz rijeku, mjestu koje je bilo nesigurnije od onog
biveg hrama pretvorenog u gimnasticku dvoranu gdje je bila s Iziezi, tamo gdje se obavljala
doputena "Zdrava gimnastika za ruke" kao paravan za nedoputeno meditiranje. Svjetlo je
dopiralo u skladite kroz uske i prljave dvokrilne prozore, visoko gore pod gredama. Nitko nije
govorio glasnije od priguenog aptanja. To to se tamo dogadalo moglo se ciniti zagonetnim i,
kako je kasnije mislila, ne bi se moglo objasniti.
Covjek koji je tog jutra sjedio pokraj nje, zurio je u Sutty dok je sjedala na strunjacu. Dok
je grupa prolazila prvi dio vjebi, on je i dalje buljio, namigivao, kreveljio se i smijuljio. Nitko se
nije tako ponaao. To ju je ljutilo i bilo joj je neugodno, sve dok ga, tijekom jedne dugo zadrane
poze, nije bolje pogledala i shvatila da je idiot.
Kad su preli na grupu pokreta koje jo nije znala, trudila se da ih izvede to bolje. Njene
pogreke su uzbudile susjeda. Stalno joj je pokuavao pokazati kako i kada se treba pomaknuti,
slueci se pritom pantomimom i prenaglaenim kretnjama. Ostala je sjediti kad su ostali ustali.
To je bilo doputeno, ali je jako uzrujalo sirotog momka. Gestikulirao je "ustani! ustani!"
Usnama je bezglasno oblikovao tu rijec i pokazivao prema gore. Konacno je apatom izustio -
Gore... ovako, vidi? - diuci nogu. Podizao je nogu na nevidljivu stubu, a onda drugu nogu na
drugu stubu, na isti nacin. Stajao je tako, bosonog, pola metra iznad poda, gledajuci dolje u Sutty
s nestrpljivim smijekom, pozivajuci je gestama da mu se pridrui. Stajao u zraku.
Odiedin, zgodan i gibak pedesetogodinjak s trakom plave tkanine oko vrata, krenuo je
prema njima. Svi ostali nastavili su izvoditi sloenu vjebu lelujanja poput ume kelpe. Odiedin
je promrmljao - Sidi, Uki - pa posegnuvi gore, primio covjeka za ruku i poveo ga niz dvije
nepostojece stube na pod, njeno ga potapao po ramenu i udaljio se. Uki se pridruio zajednickoj
vjebi, svijajuci i okrecuci se s besprijekornom gracioznocu i snagom. Ocigledno je zaboravio
na Sutty.
Kad su zavrili s vjebanjem nije mogla nita pitati Odiedina. to bi ga pitala? J este li
vidjeli to to sam ja vidjela? J esam li ja vidjela? To bi bilo blesavo. Tako neto nije se moglo
dogoditi pa bi on sigurno vrlo rado na pitanje odgovorio pitanjem. Ili ga se naprosto nije usudila
pitati, jer se bojala da ce jednostavno odgovoriti "Da".
Ako pantomimicar moe pretvoriti zrak u kutiju, ako se fakiri mogu penjati po uetu
pricvrcenom za zrak, onda moda moe i jadna luda pretvoriti zrak u stubu. Ako duhovna snaga
moe pokrenuti planine, moda moe napraviti i stubite. Stanje polutransa. Hipnoticka ili
hipnagogicka sugestija. Taj dogadaj je kratko upisala u svoj notes, bez komentara. Dok je to
diktirala bila je sve sigurnija da je tamo postojala nekakva stuba koju u onom polumraku nije
opazila, moda neki blok, neka crno obojena kutija, naravno da je neto bilo tamo. Zastala je, no
nije nita rekla. Gotovo je mogla vidjeti taj blok ili kutiju. Ali nije ju vidjela.
No cesto je to vidjela svojim duhovnim okom - ta dva otvrdnula, miicava, bosa stopala
kako se uspinju nevidljivom kosinom. Pitala se kakav je osjet zraka dok gazi po njemu bosim
tabanima. Prua li svjeinu? Ugiba li se?
Nakon tog dogadaja prisilila se da pokloni vie panje starim pricama i tekstovima koji su
govorili o hodanju po vjetru, jahanju na oblacima, putovanju do zvijezda i ubijanju vrlo udaljenih
neprijatelja munjama. Takve su moci uvijek bile pripisivane junacima i mudrim mazima negdje
vrlo daleko i jako davno, iako je moderna tehnologija vecinu njih ucinila bliskim. J o uvijek ih je
smatrala knjievnim hiperbolama i metaforama koje nije trebalo doslovno shvacati. Nije naila ni
na kakvo objanjenje.
No njezin se stav promijenio. Sada je znala da jo uvijek nije nala ono bitno, da je
promaaj tako velik i posvemaan da ga ne moe ni sagledati.
- Ne vide umu od drvea, ti pedanti, ti pametnjakovii - gundao je ujak Hurree u njenim
mislima. - Poezija, djevojko, poezija. itaj Mahabharatu, sve ti je tamo.
- Maz Elyed - rekla je - to ti zapravo radi?
- Pricam, yoz Sutty.
- Da, ali te price, sve te stvari koje govori, to one rade?
- Pricaju o svijetu.
- Zato, maz?
- Jer to ljudi rade, yoz. Zato smo ovdje.
Maz Elyed je, kao mnogi mazi, govorila tiho i pomalo oklijevajuci, zastajkujuci i
nastavljajuci kad bi covjek vec pomislio da je stala. Tiina je bila dijelom svega to je rekla. Bila
je niska, krhka i puna bora. Njena obitelj je posjedovala eljeznariju, trgovinicu u
najsiromanijem dijelu grada, tamo gdje mnoge kuce nisu bile gradene od kamena ili drveta nego
su bili obicni atori i jurte, izradeni od filca i cerade, sa zakrpama od plastike, podignuti na
platformama od nabijene ilovace. eljeznarija je bila prepuna necaka i pranecaka. J edan malecki
prapranecak, jo nesiguran u hodu, motao se unaokolo s jedinim ciljem da se najede vijaka i
matica. Na zidu iza pulta visjela je stara, 2-D fotografija Eleyd i njezinog partnera Onija: Oni
Eleyd, visok i snena pogleda, a Eleyd Oni vitka, ivahna, prekrasna. Prije trideset godina bili su
uhiceni zbog seksualne nastranosti i poucavanja ideologije proglaene trulom leinom. Poslali su
ih na zapadnu obalu, u logor za preodgoj. Oni je tamo i umro. Elyed se vratila nakon deset
godina, epava, bez zubiju. Nikad nije rekla jesu li joj ih izbili ili je po srijedi bio skorbut. Nikada
nije govorila o sebi ni o svom paru, niti o svojim godinama ili brigama. Dane je provodila
obavljajuci svoj ritual trajanja koji je ukljucivao tjelesne potrebe i funkcije, pripremanje i jedenje
obroka, spavanje, poucavanje i iznad svega citanje i pricanje - tiho, neprekidno ponavljanje
tekstova koje je ucila tijekom cijeloga ivota.
Kad su se upoznale, Elyed je Sutty izgledala nestvarnom, kao da nije ljudsko bice,
indiferentna, daleka i nedostupna poput oblaka, lokalna svetica koja je u potpunosti ivjela unutar
rituala, svojevrsni automat za recitiranje bez emocija i osobnosti. Sutty se nje pomalo bojala.
Bojala se da ce je ta ena, to utjelovljenje punog i zatvorenog sustava, prisiliti da prizna kako je
sve to histericno, opsesivno, apsolutisticko - sve ono to je mrzila, cega se bojala i to je eljela
da ne bude. Ali kad je sluala Elyedina pricanja, susrela se s discipliniranim i razboritim umom,
iako je govorio o nerazboritim stvarima.
Elyed je cesto koristila tu rijec, "nerazborito", u njenom doslovnom smislu: ono to se ne
moe pojmiti razumom. J ednom, dok je Sutty pokuavala pronaci neku koherentnu nit koja bi
povezivala nekoliko razlicitih pricanja, Elyed je rekla - To to mi radimo je nerazborito, yoz.
- Ali mora postojati neki razlog za to.
- Vjerojatno.
- Ono to ja ne razumijem jest uzorak. Ne shvacam ni mjesto ni vanost stvari u cijeloj toj
shemi. J ucer si pricala pricu o Iamanu i Deberren, ali je nisi zavrila, a danas cita opise lica na
drvecu koje raste na Zlatnoj planini. Ne razumijem kakve to veze ima jedno s drugim. Ili moda
postoje neke teme koje odgovaraju nekim danima? Ili su moda... moja pitanja glupa?
Elyed se tiho smijala sa svojim bezubim ustima. -Ne - odgovorila je, a nakon podue
stanke dodala - Prisjecanje me zamara. Zato citam. To uopce nije vano. Sve je to lice s istog
stabla.
- Znaci... bilo to, sve stoje u knjigama je jednako vano?
Stara maz je malo promiljala. "Ne", rekla je. "Da". Drhtavo je udahnula zrak. Brzo se
zamarala kad se nije mogla odmoriti u tom neprekidnom tijeku rituala i govora, no uvijek je nala
vremena za Sutty i nikada nije izbjegavala njezina pitanja. - To nam je sve to imamo.
Razumije? Tako je sazdan na svijet. Bez pricanja mi ne bismo imali ba nita. Trenutak prode
poput vode u rijeci. Prevrtalo bi nas i valjalo i bili bismo bespomocni ako bismo pokuali ivjeti
u tom jednom trenutku. Moramo biti poput male djecice. Djecica to mogu, ali mi bismo se
utopili. Na um mora pricati, potrebna su mu pricanja. Neko uporite. U buducnosti nema nicega
za to bi se mogao uhvatiti.. Buducnost jo nije nita. Kako bi itko mogao tamo ivjeti? Ono to
imamo su rijeci koje govore to se dogadalo i to se dogada, to je bilo i to jest.
- Sjecanje? - upita Sutty. - Povijest?
Elyed kimne malo sumnjicavo, ne ba posve zadovoljna tim terminima. Neko je vrijeme
sjedila i razmiljala, a onda rece - Mi nismo izvan svijeta, yoz. Razumije? Mi jesmo svijet. Mi
smo njegov govor. Tako mi ivimo i on ivi. Razumije? Cega bi uopce bilo kad ne bismo
govorili?
Pocela se tresti, mali grcevi ruku i ustiju koje je pokuavala prikriti. Sutty joj se zahvalila
s onom planina-na-srcu kretnjom i ispricala se to ju zamara s razgovorom. Elyed joj podari
malen crni osmijeh - Oh, yoz, pa govor me i dri na ivotu. Ba onako kako dri i svijet.
Sutty je otila, zadubljena u misli. Sve to o jeziku. Uvijek se sve svodi na rijeci. Kao kod
Grka s njihovim logosom, kao hebrejska Rijec to bijae Bog... Ali ovo ovdje su obicne rijeci.
Nije to ni logos ni Rijec, samo rijeci. Ne jedna, nego mnogo, mnogo, mnogo... Nitko nije stvorio
svijet, nitko nije vladao svijetom, nitko nije govorio svijet. On je naprosto bio. Postojao je.
Ljudska bica su ga omogucila ucinivi ga, kroz jezik, ljudskim svijetom? S bilo cime, sa svim tim
- s pricama o junacima, s kartama zvijezda, s ljubavnim pjesmama i popisom oblika lic... U
jednom je trenutku pomislila da je shvatila.
S tim i takvim polurazumijevanjem uputila se k Maz Ottiar Uming, s kojom je bilo lake
razgovarati nego s Elyed i tamo je pokuala sve to verbalizirati. Ottiar je ba pjevala pa je Sutty
morala razgovarati s Umingom, ali rijeci su joj postale nekako iskrivljene i pedantne, nije mogla
izgovarati svoju intuiciju.
Dok su se tako mucili da se uzajamno shvate, Uming Ottiar je pokazao svoju nepoznatu
stranu - bilo je to gotovo prvi puta da je osjetila neko ogorcenje medu tim uciteljima tihog glasa.
Usprkos malo oteanom govoru, govorio je tecno i u pocetku prilicno blago - ivotinje ne
posjeduju govor. One imaju svoju prirodu, razumije? Slijede svoju prirodu i tako znaju nacin,
znaju kamo i kako trebaju ici. Ali mi smo ivotinje bez takve svoje prirode. Ha? ivotinje bez
prirode! Mi smo jako cudni! Mi moramo govoriti o tome kako treba ici, misliti na to, razmiljati o
tome, moramo to uciti. Ha? Rodeni smo budemo bica razuma i zato se radamo posve neuki.
Razumije? Ako nas nitko ne nauci rijeci i misli, ostajemo neuki. Ako malom djetetu, djetetu
starom dvije-tri godine, nitko ne pokae kako treba traiti put i kako taj put izgleda, onda ono
zaluta u planini, zar ne? I umre u noci, u hladnoci. Tako. Da - lagano se ljuljao.
Maz Ottiar je u drugom kutu sobe kuckala o bubanj, mrmljajuci neke dugacke kronike iz
davnih dana jednom jedinom pospanom sluatelju, starom desetak godina.
- Dakle, kamenju, biljkama i ivotinjama i bez pricanja ide sasvim dobro, ali ljudima ne.
Oni lutaju. Ne razlikuju planinu od njenog odraza u bari. Ne razlikuju stazu od stijene. Povrijede
se. Razljute se pa povrijede jedan drugog i sve oko sebe. Povrijede ivotinje samo zato to su
ljuti. Svadaju se i varaju jedan drugog. ele previe. Zanemaruju stvari. Ne posiju ljetinu. Posiju
puno previe. Zagaduju rijeke izmetom. Tlo postaje zatrovano. Ljudi jedu zatrovanu hranu. Sve je
konfuzno. Svi pobolijevaju. Nitko ne njeguje bolesne ljude, bolesna stvorenja. Ali to je vrlo loe,
vrlo loe, ne? J er na je posao da se pobrinemo za sve, ne? Da pazimo na stvari i jedan na
drugoga. Tko ce to inace uciniti? Drvece? Rijeke? ivotinje? Oni su to to jesu. Ali mi smo ovdje
i moramo nauciti kako treba biti ovdje, kako treba raditi i kako osigurati da se sve odvija kako
treba. Ostatak svijeta zna svoj posao. Zna i J edan i Mirijadu, i Tri i Lice. A mi znamo kako se
uci, to je sve to mi znamo. Kako proucavati, kako govoriti, kako pricati svijet. Ako ne pricamo
svijet, onda ga i ne znamo. Zalutamo u njemu i umremo. Ali moramo ga pricati kako treba,
istinito. Ha? Pobrinuti se i pricati istinito. A to je ono to je krenulo krivo. Tamo dolje, tamo dolje
u Dovzu, kad su oni poceli govoriti lai. Ti lani mazi, ti munani, ti mazi-gazde. Pricaju ljudima
kako nitko ne zna istinu nego samo oni, kako nitko ne moe pricati nego oni, kako svi moraju
pricati iste lai koje oni pricaju. Izdajice i lihvari! Zbog novca odvode ljude na stranputicu.
Obogatili su se sa svojim laima, vladajuci ljudima! Nije ni cudo da se svijet prestao okretati.
Nije cudo to je policija sve uzela u svoje ruke.
Starac je bio ljubicast u licu, a onom zdravom rukom je tresao kao da u njoj dri tap.
Njegova je ena ustala i prila, ne prekidajuci svoje monotono recitiranje, pa mu u ruke stavila
bubanj i mali batic. Uming se ugrizao za usnu, protresao glavom i, malo uzrujan, prilicno jako
udario o bubanj pa nastavio s recitiranjem od retka do kojeg je ona dola.
- ao mi je - ispricavala se Sutty Ottiar koja je s njom pola prema vratima. - Nisam
namjeravala uzrujati Maz Uminga.
- Oh, nije vano. Sve se to dogodilo prije nego smo se ja/mi rodili. Dolje u Dovzu.
- Vi ovdje niste bili dio Dovza?
- Ovo je vecinom Rangma. Moji/nai djedovi su govorili rangma jezik. Nisu znali govoriti
dovzanski, sve dok policija Korporacije nije stigla ovamo i svih prisilila da ga govore. Oh, kako
su to mrzili! Zadrali su najgori moguci naglasak!
Vedro se osmjehnula, a Sutty uzvrati smijekom.
Sutty je krenula niz breuljak, zbrkanih misli. Umingova tirada protiv maza-gazdi,
odnosila se na vrijeme "prije" nego li je dovzanska Korporacija zavladala ovim svijetom, prije
"dolaska policije", vjerojatno prije nego li su i prvi Promatraci Ekumene stigli ovamo. Odjednom
je shvatila da su stotine prica i povijesnih dogadaja koje je sluala, govorile o dogadajima diljem
Ake, osim Dovza. I sve su se odnosile na stara vremena. Niti jedna nije govorila o dolasku
stranaca iz svemira, ni o usponu Drave-Korporacije, niti o ikakvom javnom dogadaju tijekom
zadnjih sedamdeset ili vie godina.
- Iziezi, - upitala je te noci - tko su bili mazi-gazde?
- Oh, to je bilo jo davno. Dolje u Dovzu, poceli su svima gospodariti.
- Prije stotinu godina?
- Moe biti da je tome toliko.
- A tko je "policija"?
- Oh, pa zna, oni plavo-oker.
- Samo oni?
- Pa, mislim da mi sve te ljude zovemo policija. One tamo dolje, Dovzance... Najprije su
uhitili maze-gazde, a kasnije sve maze. Ljudi su ih poceli nazivati policijom kad su ovamo gore
poslali vojsku kako bi pozatvarala sve ljude iz umyaza. A ljudi i skuyene zovu policijom, ili
kau: oni rade za policiju.
- Skuyeni?
- Ljudi koji Dovzancima dojavljuju o ilegalnim stvarima. Oni koji im dojave o knjigama,
o pricanjima, o bilo cemu... O novcu. Ili o mrnji - mirni joj se glas pri spomenu ove zadnje rijeci
promijenio. Lice joj se zatvorilo u tvrd izraz boli.
Knjige, pricanja, sve. to si danas kuhala. S kim si spavala. Kako si pisala rijec koja
oznacava stablo. Bilo to.
Nije ni cudo da je sustav bio nekoherentan, fragmentaran. Nije cudo to se Umingov
svijet prestao okretati. Cudo je to je uopce ita preostalo.
Kao da ga je sve to to je uvidjela prizvalo iz nitavila, ujutro ju je na ulici mimoiao
Monitor. Nije gledao u nju.
Nekoliko dana kasnije pola je posjetiti Maz Sotyua Anga. Trgovina mu je bila zatvorena.
Nikada ranije nije bila zatvorena. Ugledala je susjeda kako mete prednje stube pa ga je upitala
hoce li se uskoro vratiti.
- Mislim da je proizvodac-potroac otiao - neodredeno joj je odgovorio.
Elyed joj je posudila jednu krasnu knjigu - posudila ili poklonila, nije bila sigurna. - Uzmi
je, kod tebe je sigurna - rekla je Elyed. Bila je to stara antologija pjesama s Istocnih otoka,
neiscrpno blago. Sasvim se zadubila u njeno proucavanje i unoenje u racunalo. Prolo je
nekoliko dana dok se opet nije sjetila kako bi mogla posjetiti svog starog prijatelja Oplodivaca.
Uspinjala se strmom ulicom koja je zasljepljujuce sjala na suncu. Proljece je stiglo kasno, no brzo
se proirilo ovim podnojem planinskog masiva. Zrak je blistao svjetlocu. Prola je pokraj
trgovine, a da je nije ni prepoznala. Dezorijentirana, vratila se i pronala je. Bila je posve bijela,
obijeljena vapnom, golog procelja. Svi oni znakovi, sva slova, sve rijeci su nestale. Utiane.
"Padanje snijega..." Vrata su bila odkrinuta. Pogledala je unutra. Pultovi i zidovi s malim
ladicama bili su istrgnuti. Prostorija je sada bila prazna, prljava i poharana. Oni zidovi na kojima
je bila ugledala ive rijeci, rijeci to pulsiraju i diu, sada su bili premrljani smedom bojom.
Dvostruko raljasto munja-stablo... Vani je susjed opet meo stube. Vec je zaustila da ga
pita, a onda odustala. Skuyen? Kako moe znati?
Krenula je kuci, a onda, videci kako se pri dnu ulice ljeska rijeka, skrenula i uputila se niz
obronak izvan grada, na stazu koja vodi uz rijeku. J ednog je dana bila propjeacila cijeli taj put,
jo davno, davno, tijekom rane jeseni, dok je cekala hoce li joj Izaslanik narediti povratak u grad.
Krenula je uzvodno, pokraj najguceg ponovo olistalog grmlja i patuljastog drveca to je
raslo blizu one visinske granice gdje prestaju ume. Ereha je tekla mlijecnomodra, noseci prve
vode otopljenog leda. Led je jo pucketao pod nogama, ali na zatiljku i ledima osjecala je toplinu
sunca. Usta su joj jo bila suha od oka. Boljelo ju je grlo.
Natrag u grad. Trebala bi se vratiti u grad. Sad odmah. S tri kristala puna snimljenog
materijala i s notesom punim svega, punim poezije. I sve predati Tongu Ovu, prije nego li se
Monitor tog docepa.
Nije bilo nacina da to poalje. Morala je ponijeti sa sobom. Ali putovanje mora biti
odobreno. O, Rama!, gdje li joj je njezin ZIL? Nije ga nosila vec mjesecima. Nitko ovdje ne
koristi ZIL, osim ako radi za Korporaciju ili mora poci u neki od ureda. Bio joj je u putnoj torbi,
u njezinoj sobi. ZIL joj je trebao za uporabu telefona u ulici Dok, da zamoli Tonga neka joj
nabavi odobrenje za povratak u grad. Povratak avionom. Kreni rijecnim brodom dolje do Eltlija,
a onda idi zrakoplovom. Sve to mora uciniti javno, otvoreno im pokazati to namjerava kako je
ne bi mogli privatno zaustaviti, dobiti je na neki trik. Da joj ne zaplijene snimke. Da je ne
uutkaju. Gdje je Maz Sotyu? to li su njemu ucinili? J e li to bila njezina pogreka?
Nije sada mogla misliti o tome. Sada je morala spasiti ono to se moe spasiti od onog to
joj je Sotyu dao. Sotyu i Ottiar i Uming i Odiedin i Elyed i Iziezi, draga Iziezi. Ne moe sada na
to misliti.
Okrenula se i brzo hodajuci pola natrag u gradic, pronala svoju ZIL narukvicu u torbi u
svojoj sobi pa krenula u ulicu Dok i narucila razgovor s Promatracem Tongom Ovom u Uredu
Ekumene u Dovz Cityju.
J avila se njegova tajnica u Dovzu i neljubaznim glasom rekla kako je on sada na sastanku.
- elim s njim razgovarati, i to smjesta - rekla je Sutty i nije se iznenadila kad je tajnica krotkim
glasom rekla da ce ga pozvati.
Kad mu je cula glas, rekla je na hainskom, cudeci se kako joj vlastite rijeci zvuce strano i
cudno - Izaslanice, tako dugo nismo bili u vezi pa mi se cinilo da moramo porazgovarati.
- Shvacam - rekao je Tong, dodavi jo nekoliko besmislenih rijeci dok je ona, a
vjerojatno i on, pokuavala smisliti kako bi rekla bilo to znacajno. Kad bi barem on znao bilo
koji od njezinih jezika, kad bi barem ona znala njegov! Ali jedini zajednicki jezici su im bili
hainski i dovzanski.
- Odvija li se ita posebno? - upitao je.
- Ne, ne, zapravo ne. Ali rado bih vam donijela materijal koji skupljam - rekla je - Samo
biljeke o svakodnevici u Okzat-Ozkatu.
- Nadao sam se kako cu vas moci tamo posjetiti, ali izgleda kako to, za sada, nije moguce
- odgovorio je Tong. - Kad je prozor dovoljno irok tek za jednog, onda je zbilja teta zatvoriti
aluzine. Ali znam koliko volite Dovz City. A isto sam tako siguran da tamo niste nali ba
mnogo toga to bi bilo zanimljivo. Dakle, ako ste zavrili s poslom, vi samo dodite u Dovz pa tu
malo uivajte.
Sutty se kolebala i zastajkivala pa konacno rekla - Pa, kao to znate to sve je jako...
Drava-Korporacija je vrlo homogene kulture, vrlo jaka i sve je pod kontrolom, vrlo uspjena.
Ovdje je sve... da... sve je vrlo slicno onome tamo kod vas. Ali moda bih trebala jo ostati i
zavriti... zavriti vrpce prije nego ih donesem? Nisu ba jako zanimljive.
- Ovdje, kao to znate - rekao je Tong - nai domacini s nama dijele sve vrste informacija.
I mi dijelimo nae s njima. Svi ovdje smo primili gomilu svjeih materijala, vrlo poucnih i
inspirativnih. Tako da to to vi sada tamo radite i nema neku preveliku vanost. Nemojte se
uopce brinuti. Naravno, ja ovdje nisam nimalo zabrinut zbog vas. I ne moram biti, zar ne?
- Ne, da, naravno da ne - rekla je - Casna rijec.
Napustila je ured za telefoniranje pokazavi na vratima svoj ZIL pa pourila natrag u
svoju gostionicu, u svoj dom. Mislila je kako dobro slijedi obrnuti Tongov govor, ali sad joj se u
sjecanju sve rasprilo. Mislila je kako joj pokuava reci neka ostane tu, neka mu ne pokuava
donijeti to to ima, jer bi on to morao pokazati tamonjim slubenicima i bilo bi mu oduzeto, ali
nije bila sigurna da je ba to mislio reci. Moda je zbilja mislio da to i nije tako vano. Moda je
mislio kako joj on uopce ne moe pomoci.
Pomauci Iziezi pripremiti veceru, bila je sigurna da se uspanicarila i da je glupo to je
uopce zvala Tonga i tako svratila pozornost na sebe i ove svoje prijatelje koji su joj bili izvor
podataka. Osjecajuci da mora biti paljiva i oprezna, Sutty nije nita rekla o oskvrnutoj trgovini.
Iziezi je Maz Sotyua Anga poznavala godinama, ali niti ona ga nije spominjala. Nicim nije
pokazivala da bilo to nije u redu. Pokazala je Sutty kako treba rezati svjei numiem, ukoso i vrlo
tanko, kako bi pustio to vie arome.
Bila je to jedna od Elyedinih noci poucavanja. Kad su Akidan, Iziezi i ona pojeli, Sutty ih
je pozdravila i otila niz Rijecnu ulicu u siromani dio gradica, u jurta-grad gdje Korporacija nije
uvela elektricnu rasvjetu i u brvnarama i atorima vidio se tek slab odsjaj uljanica. Bilo je
studeno, ali ne ba onako do kostiju, ne ona hladnoca to ree poput otrice noa. Bila je to
vlana hladnoca, puna mirisa proljeca, puna ivota. No Suttyno je srce bilo prepuno uasa kad je
stigla blizu Elyedine trgovinice: zatekla ju je objeljenu, ispranjenu, otecenu, razbijenu...
Mali pranecak je urlao kao lud jer mu je netko uzeo odvijac, a necakinje su se smijeile
Sutty dok je prolazila kroz trgovinu u stranju prostoriju. J o je bilo prerano za sat poduke. U
maloj prostoriji nije bilo nikoga, samo maz i jedan povucen, nenametljiv necak.
- Maz Elyed Oni, pozna li Maz Sotyu Anga... travara... njegova trgovina...
- Znam, - odgovori starica - sada ivi kod svoje kcerke.
- A trgovina... herbarij...
- Propalo. -Ali...
Zabolio ju je vrat. Borila se sa suzama bijesa i ponienja koje su htjele biti isplakane tu,
pokraj ove ene koja bi joj mogla biti baka, koja joj je bila baka.
- Sve sam to ja kriva.
- Ne - rekla je Elyed. - Ti nisi ucinila nita loe. Sotyu Ang nije ucinio nita loe. Tu nema
krivnje. Stvari su loe krenule. Nije uvijek moguce u tekim okolnostima ciniti prave stvari.
Sutty je tiho stajala. Ogledala se po maloj prostoriji s visokim stropom, s crvenim tepihom
koji je bio gotovo sasvim sakriven pod stolicama i jastucima; sve skromno ali cisto, buket cvijeca
od papira postavljen u runu vazu na niskom stolicu, necak paljivo rasporeduje jastuke po podu i
ta stara, stara ena to se oprezno i bolno sputa na tanak jastuk uz stol. Na stolu knjiga. Stara,
izlizana, mnogo puta citana.
- J a mislim, yoz Sutty, da je moda bilo obrnuto. Sotyu nam je prolog ljeta rekao kako
misli da je neki susjed dojavio policiji o postojanju njegovog herbarija. Onda si ti stigla i nita se
nije dogodilo.
Sutty se prisiljavala da shvati to je to Elyed rekla.
- Ja sam bila zatita, osiguranje?
- Mislim da jesi.
- Jer oni ne ele da vidim... to oni rade? Ali zato su onda oni... sada...?
Elyed skupi svoja sitna ramena - Oni se ne bave proucavanjem strpljenja.
- Onda bih trebala ostati ovdje - rekla je Sutty polako, trudeci se da shvati - Mislila sam da
bi bilo bolje ako bih otila.
- Mislim da bi ti mogla otici na Silong.
Misli su joj bile zamagljene. Grlo ju je jo uvijek boljelo. - Na Silong?
- Tamo je posljednji umyazu - zastala je pa, dreci se cinjenica, dodala - Zadnji za kojeg
ja znam. Moda su jo neki preostali na istoku, na Otocju. Ali tamo na zapadu govore da je Krilo
Silonga posljednji. Mnogo, mnogo knjiga je poslano tamo. Tijekom mnogih godina. Mora da je
to velika knjinica. Ne kao Zlatna Planina, ne kao Crveni umyazu, ne kao Atangen. Ali vecina
onoga to je spaeno nalazi se tamo.
Promatrala je Sutty nakrivivi malo glavu, poput sitne stare pticice dobrocudnih ociju.
Dovrila je svoje oprezno sputanje na jastuk i sada je poravnala svoju haljinu od crne vune; ptica
to ravna svoje perje - Ti eli proucavati pricanja, znam to. Trebala bi poci tamo - rekla je. -
Ovdje... ovdje ba nema puno toga. Samo neki komadici i mrvice. To to ja imam, to to
nekolicina maza posjeduje, to nije mnogo. I sve je manje toga. Podi na Silong, kcerko Sutty.
Moda ce naci partnera. Biti maz. Ha? - Lice joj se naglo nabralo u iznenadan, velik osmijeh,
bezub i sjajan. Lagano se tresla od smijeha - Podi na Silong...
Uli su drugi ljudi. Elyed je poloila ruke u krilo i pocela tiho pjevati: Dva iz jednog,
jedan iz dva... mirijada bica rodena na obalama svjetla to umire u mrak i ponovo se vraca...

6


Traila je savjet Odiedina Manma. Usprkos njegovim zagonetnim pricanjima, usprkos
onom misterioznom dogadaju na vjebi u njegovoj grupi, smatrala je da od svih maza koje je
upoznala on ima najire znanje o politici i svijetu, a njoj je silno trebao neciji praktican savjet.
Cekala je dok je zavrio svoj sat, a onda ga zamolila za pomoc.
- eli li Maz Elyed da podem tamo, u taj umyazu, jer vjeruje da ce ga moja prisutnost
zatititi? Mislim da bi se ona mogla u tome prevariti. Mislim da... mislim da me oni plavo-oker
cijelo vrijeme prate. A ono je tajno mjesto, skriveno mjesto, zar ne? Ako podem, oni ce me
jednostavno slijediti. Vjerojatno imaju svu mogucu opremu koja im pomae kad nekoga slijede...
Odiedin je podigao ruku, blago ali bez osmijeha na licu - Ne vjerujem da ce tebe slijediti,
yoz. Imaju naredbu iz Dovza da te ostave na miru. Da te ne prate i ne promatraju.
- To sigurno znate? Potvrdno je kimnuo.
Vjerovala je. Sjecala se one nevidljive paukove mree koju je osjetila kad je tek dola
ovdje ivjeti. Odiedin je bio jedan od paukova.
- Osim toga, put na Silong ba nije lako pratiti. A ti moe otici vrlo neprimjetno - zastao
je, grickajuci usnicu. Tracak topline, neki izraz zadovoljstva pojavi se na njegovom tamnom,
ozbiljnom licu. - Ako Maz Elyed predlae da ode tamo i ako eli poci, ja bih ti vrlo rado
pokazao put.
- Stvarno bi?
- J ednom sam bio u Krilu Silonga. Tada sam imao dvanaest godina. Moji su roditelji bili
mazi. To je bilo loe vrijeme. Palili su knjige. Bilo je mnogo policije. Mnogo gubitaka, razaranja.
Uhicenja. Strah. Napustili smo Okzat i poli gore u brda, u planinske gradove. A onda, tijekom
ljeta, preli smo cijeli put oko Zubuama i stigli u Krilo Majke... J ako bih elio ponoviti to
putovanje prije nego umrem, yoz.


Sutty je pazila da ne ostavlja tragove - "I nema tragova stopala u praini iza nas..." Tongu
nije poslala nikakvu poruku, osim da sljedecih nekoliko mjeseci ne planira mnogo raditi nego ce
malo planinariti. Nije o tome govorila ni s kim od svojih prijatelja, znanaca i ucitelja, osim s
Elyed i Odiedinom. Brinula je zbog svojih kristala - sada ih je bilo cetiri, jer je ponovo ispraznila
svoje racunalo. Nije mogla kristale ostaviti u Iziezinoj kuci, jer je to bilo prvo mjesto gdje bi ih
plavo-oker potraili. Pokuavala se odluciti gdje bi ih zakopala i kako bi to neopazice ucinila, kad
su joj Ottiar i Uming sasvim uzgredno spomenuli kako ce na neko vrijeme skloniti svoju mandalu
na sigurno mjesto, jer je trenutacno policija vrlo aktivna i pitali je ima li ona neto to bi htjela
skloniti na sigurno. Njihova joj se intuicija cinila zapanjujucom dok se nije prisjetila kako je sve
to dio one paukove mree i da su oni vecinu svog ivota proveli u tajnosti i skrivanju onoga to
im je najdragocjenije. Dala im je kristale. Rekli su joj gdje je to skrovito mjesto. - Za svaki slucaj
- blago je izjavila Ottiar. Ona je njima rekla gdje se nalazi Tong Ov i to da mu kau, za svaki
slucaj. Na rastanku su se toplo zagrlili.
Konacno je rekla Iziezi kako namjerava poduzeti dugo pjeacenje po brdima.
- Akidan ce poci s tobom - rekla je Iziezi uz vedar osmijeh.
Akidan je bio vani s prijateljima. Dvije su ene zajedno vecerale za stolom u kutu Iziezine
crvenim sagom prekrivene i besprijekorno ciste kuhinje. Bila je to vecer "male proslave":
nekoliko jela razlicitih okusa sloenih oko izmijeane, u kremu pretvorene hrpe tuzija. To je
Sutty podsjetilo na hranu iz njezinog vec tako dalekog djetinjstva.
- Svidjela bi ti se basmati ria, Iziezi - rekla je, a onda je sasluala to je njezina
prijateljica imala za reci.
- Sa mnom u planine? Ali to... mogli bismo se tamo dugo zadrati.
- Bio je on gore u planinama vec nekoliko puta. Ovog ce ljeta napuniti sedamnaest.
- Ali to ce ti? - Akidan je vodio tetin posao, kupovao namirnice, meo je, donosio,
dodavao, pomagao joj kad bi se taka okliznula.
- Kcerka moje rodakinje ce biti sa mnom.
- Mizi? Pa njoj je tek est godina!
- Pomoci ce mi.
- Ne znam, Iziezi, je li to dobra ideja. Moe se dogoditi da odem daleko. Moda i zimu
provedem tamo gore u selima.
- Draga Sutty, Ki nije tvoja odgovornost. Maz Odiedin Manma mu je rekao neka pode.
Njegov ivotni san je da pode sa svojim uciteljem u Krilo Silonga. eli postati maz. Naravno,
mora jo odrasti i pronaci si partnera. Moda mu je ba to pronalaenje partnera sada najvie na
pameti... - malo se nasmijala, ne posebno vedro. - Zna, njegovi su roditelji bili mazi.
- Tvoja sestra?
- Ona je bila Maz Ariezi Meneng - upotrijebila je zabranjenu zamjenicu ona/on/oni. Lice
joj je pokazivalo cijeli niz izraza boli. - Bili su mladi - rekla je, a onda je uslijedila duga stanka. -
Kijev otac, Meneng Ariezi, svi su ga voljeli. Bio je poput onih starih junaka, kao Penan Teran,
tako zgodan i hrabar... Vjerovao je kako je biti maz neto poput oklopa. Vjerovao je kako
njoj/njemu/ njima nita ne moe nauditi. Neko vrijeme, tri-cetiri godine, sve je bilo kao u staro
doba. Nije bilo uhicenja. Nisu odozdo pristizale trupe mladica koji bi razbijali prozore, sve
premazivali bijelom bojom, vikali... To se tada stialo. Policija nije cesto dolazila ovamo. Mi smo
svi svi smo mislili kako je to prolo, kako ce se sve opet vratiti na staro... A onda ih je, odjednom,
dolo mnogo. Tako to oni rade. Iz cista mira. Rekli su, zna, da ovdje previe ljudi kri zakon,
citaju, pricaju... Rekli su kako ce ocistiti grad. Placali su skuyenima da im dostavljaju dojave.
Znam ljude koji su uzeli njihov novac - lice joj je bilo tvrdo, zatvoreno. - Mnogi su bili uhiceni.
Moja sestra i njezin mu. Odveli su ih u mjesto koje se zove Erriak. Negdje tamo dolje, vrlo
daleko. Mislim da je to otok. Neki otok u moru. Centar za rehabilitaciju. Prije pet godina smo
saznali da je Ariezi umrla. Dola je obavijest. Nikada nismo culi nita o Meningu Arieziju.
Moda je jo uvijek iv.
- Prije koliko...
- Dvanaest godina.
- Kiju je tada bilo cetiri?
- Gotovo pet. Malo ih se sjeca. Pokuavam mu pomoci da ih se sjeca. Pricam mu o njima.
Neko vrijeme Sutty nije nita rekla. Pospremila je stol i ponovo sjela.
- Iziezi, ti si mi prijateljica. On je tvoje dijete. On "jest" moja odgovornost. Moglo bi biti
opasno. Mogli bi nas slijediti.
- Draga moja Sutty, nitko ne moe slijediti ljude Planine na njihovu putu na Planinu.
Svi su oni odisali tim mirnim, hrabrim samopouzdanjem kad su govorili o planinama.
Nema se koga kriviti. Nema se cega bojati. Moda su morali tako misliti da bi se uopce usudili
tamo poci.
Sutty je kupila nevjerojatno lagane, cudesno dobro izolirane vrece za spavanje. J ednu za
sebe i jednu za Akidana. Iziezi je, onako reda radi, protestirala, a Akidan je bio oduevljen i,
poput malog djeteta, odmah je poceo spavati u toj vreci, iako se preznojavao.
Opet je iznijela vec odloene cizme i kouh, spakirala naprtnjacu i u rano jutro
dogovorenog dana otila s Akidanom na mjesto sastanka. Proljece je prelazilo u ljeto. Gradske
ulice bile su plavkaste u polumraku svitanja, ali tamo na sjeverozapadu, velika je stijena bila
svijetla kao za dana, a na vrhuncu su u svim pravcima vijorili barjaci raspuhanog snijega. Idemo
tamo, mislila je Sutty, idemo "tamo!" I pogledala je dolje kako bi provjerila gazi li po tlu ili po
zraku.


Visoki su se obronci uzdizali posvuda oko strmih glecera i bljetavila skrivenih polja
vjecnog snijega. Grupa koja se sastojala od njih osmero kretala se u koloni i bili su tako sitni u
tom golemom prostranstvu da se cinilo kao da hodaju u mjestu. Gore, visoko nad njima, kruila
su dva geyma - leinari s velikim rasponom krila, koji su boravili samo medu visokim vrhuncima
i koji su uvijek letjeli u paru.
U pocetku ih je bilo estero: Sutty, Odiedin, Akidan, mlada ena po imenu Kieri i jedan
par maza, Tobadan i Siez, stari tridesetak godina. U planinskom selu udaljenom cetiri dana hoda
od Okzat-Ozkata, pridruila su im se dva vodica, povuceni i pristojni ljudi preplanulih lica,
kojima je bilo teko odrediti godine - negdje izmedu trideset i sedamdeset. Zvali su se Ieyu i
Long.
Tjedan dana su se penjali i sputali po breuljcima prije nego li su uopce doli do onoga
to ovdanji ljudi zovu planinama. Tada je zapoceo uspon. Sad su se vec jedanaest dana uporno i
svakodnevno penjali.
Sjajna stijena Silonga izgledala je potpuno jednako i nije se cinila ni za dlaku bliom. Na
sjevernoj strani nekoliko je beznacajnih vrhunaca od pet tisuca metara malo promijenilo izgled
krajolika, cineci ga nekako uim. Vodici i tri maza, sa svojom memorijom izvjebanom za
detaljne opise i brojeve, znali su imena i visinu svih tih vrhunaca. Koristili su pieng kao mjeru
visine. Koliko se Sutty mogla prisjetiti, petnaest tisuca pienga bilo je oko pet tisuca metara, ali
kako nije bila sigurna da je to dobro upamtila, vecinom je ostavljala pieng kao jedinicu mjere.
Voljela je sluati koliko je to visoko, no nije se trudila zapamtiti ni brojke ni imena planina i
prolaza. J o prije polaska odlucila je da se nikada nece raspitivati gdje su sada, kamo to sada idu i
koliko im vremena treba da tamo stignu. Bilo joj je lako pridravati se te odluke, jer ju je
ostavljala slobodnom i bezbrinom poput djeteta.
Nije bilo staza osim onih u blizini sela, no postojale su karte, nalik onima s kojim se slue
rijecni piloti, koje su davale smjer pomocu orijentira i poravnanja u pravcu: "kad sjeverni
obronak Meina padne iza uiju Taziua..." Odiedin i druga dva maza su, zajedno s ona dva vodica
koji su im se pridruili u podnoju, svake veceri proucavali te karte. Sutty je sluala poeziju
rijeci. Nije se raspitivala za imena malih zaseoka kroz koje su prolazili. Ako bi Korporacija, ili
cak Ekumena, ikada zahtijevala da im se kae put do Krila Silonga, moci ce im mirne due reci
da nema pojma.
Nije znala cak ni ime mjesta u koje su krenuli. Planina, Silong, Krilo Silonga, Taproot,
Visoki Umyazu, cula je kako ga nazivaju svim tim imenima. Moguce je da postoji vie nego
jedno mjesto. Nije nita znala o tome. Oduprla se onoj svojoj elji da nauci imena svega, rijec za
sve. ivjela je medu ljudima ciji je najvii duhovni cilj bio da istinito pricaju o svijetu, a koje su
utiali. Tu, u ovoj vecoj tiini, gdje su mogli govoriti, eljela je nauciti kako da ih slua. Ne pitati,
samo sluati. S njom su bili podijelili svu onu slatkocu smislenog svakodnevnog ivota. Sada je
ona s njima dijelila ovaj teak uspon u visine.
Brinula je o svojoj fizickoj pripremljenosti za taj pothvat. J edan mjesec proveden u
brdovitom predjelu Ladakha i neto malo prigodnog pjeacenja cileanskim Andama o
praznicima, to je bila sva njezina veza s planinarenjem i u tome uopce nije bilo alpinizma, nego
samo hodanje po strmini. A sada su upravo to radili i pitala se kako visoko ce ici. Nikada nije
hodala na visini vecoj od cetiri tisuce metara. Zasad, a vjerojatno su vec dosegli tu visinu, nije
imala problema, osim to je na izrazito strmim mjestima malo oteano disala. Cak su i Odiedin i
vodici usporili na takvim strmim dijelovima. Samo su Akidan i Kieri, ona punana cvrsta
djevojka stara dvadesetak godina, brzali uz beskrajne strmine, plesali po granitnim prevjesima
nad modrim provalijama i nikada nisu gubili dah. Ostali su ih zvali eberdibi - klinci, telci.
Cijelog su dana naporno hodali da bi stigli do svojevrsnih katuna, ljetnog naselja pastira:
est-sedam krugova podignutih od kamenja i natkriveni jurtama, na strmom kamenitom panjaku,
u okrilju zaklona visoke granitne strehe. Sutty se zacudila kada je vidjela koliki ljudi borave tu
gdje se, naizgled, ivi samo od zraka, leda i kamenja. Pokazalo se da su prostrana, naizgled gola i
jalova podrucja daleko iznad Okzat-OzKata, prepuna sela, panjaka i malenih, kamenjem
ogradenih polja. Cak i ovdje, medu visokim vrhuncima postojala su naselja, ova ljetna sela.
Seljaci su se preko kasnog proljetnog snijega uspinjali ovamo sa svojom stokom, s vrstom
eberdina zvanom minule. Rogate, poludivlje, dugonoge minule svijetlog runa, odlazile su na pau
visoko, sve dok su nalazile travu i tamo su na najviim livadama kotile svoju mladuncad. Njihovo
fino, svilenkasto runo bilo je skupocjeno cak i sada, u eri umjetnih vlakana. Seljaci su prodavali
njihovu vunu, pili njihovo mlijeko, tavili kou za izradu obuce i odjece, a njihov izmet im je
sluio za ogrjev.
Ti su ljudi oduvijek tako ivjeli. Za njih je Okzat-Ozkat, ta toliko udaljena ispostava
civilizacije, predstavljao civilizaciju. Svi su oni bili Rangme. Neki, tamo dolje u podnoju,
natucali su pomalo dovzanski pa se Sutty prilicno dobro sporazumijevala s Ieyuom i Longom, ali
ovdje gore, premda se njezin rangma tijekom zime znatno poboljao, jako se mucila da bi
razumjela planinsko narjecje.
Svi su seljaci izali pozdraviti posjetitelje; prava zbrka prljavih, preplanulih nasmijeenih
lica, rastrcane djece, dojencadi uvucene u kone kukuljice pa tako objeene na kolce poput malih
trofeja, minula koje su blejale, a uz njih njihova bijela, tiha mladuncad. ivot, ivot koji buja na
tim visokim golim prostranstvima.
A gore nad glavama, kao i uvijek, kruio je par geyma, lijeno iscrtavajuci svojim mravim
krilima spirale po tamnom modrilu neba.
Odiedin i onaj mladi par maza, Siez i Tobanad, vec su imali pune ruke posla,
blagoslivljajuci kolibe, djecu i stoku, vidajuci rane i dimom otecene oci, te pricajuci. Blagoslov,
ako se to uopce moe tako nazvati (rijec koju su oni koristili znacila je neto kao ukljucivanje,
prihvacanje) sastojao se od rituala pjevanja uz onaj ta-bum-bum ta-bum-bum malenog bubnja i
pruanja komadica crvenog i plavog papira na koje bi maz ispisivao ime onoga tko ce taj papir
dobiti i jo poneki podatak koji su eljeli da bude tome pridodan, kao:
Oenio se s Tamazi ove zime.
Sagradio svoju kucu u selu.
Rodila sina protekle zime. ivio je jedan dan i noc. Zvao se Enu.
Ove sezone okotila su se u mom stadu dvadeset i dva minulibija.
Zovem se Ibien. Ovog sam proljeca napunio est godina.


Koliko je ona shvatila, seljaci su znali procitati tek poneki znak ili uopce nisu znali citati.
S ispisanim su papirima baratali sa strahopotovanjem i velikim zadovoljstvom. Dugo su ih
promatrali iz svih mogucih uglova pa ih paljivo presavinuli i gurnuli u posebne vrecice ili u
lijepo ureene kutije i spremili ih u svoju kucu ili ator. Mazi bi obavljali blagoslov ili takvo
okupljanje u svakom selu kroz koje su proli, a koje nije imalo svog vlastitog maza. Neke od tih
kutija za pricanje bile su prekrasno izrezbarene i ukraene i sadravale su na stotine tih plavih i
bijelih papirica s uspomenama - pricanja o ivotima sadanjim i ivotima prolim.
Sada je Odiedin to pisao za neku obitelj, Tobanad je drugoj obitelji davao trave i meleme,
a Siez je, zavrivi pjevanje, sjeo s ostalima kako bi im pricao. Siez, taj utljiv mladic uskih ociju,
u ovim je selima postao neiscrpno vrelo rijeci.
Umorna i pomalo teke glave - mora da su se danas popeli jo jedan kilometar - no
uivajuci u toplini popodnevnog sunca, Sutty se pridruila mukarcima, enama i djeci to su u
polukrugu posjedali prekrienih nogu na sitni ljunak i netremice cekali pocetak pricanja
- Pricanje! - najavio je Seiz glasno i impresivno pa utihnuo.
Sluateljstvo je tihim glasom govorilo ah, ah i medusobno se doaptavalo.
- Pricanje price!
Opet sa svih strana ono ah, ah i doaptavanje.
- Ovo je Prica o dragom Takiekiju! Da, da, tu o dragom Takijekiju, da.
- Prica pocinje! Prica pocinje kada je dragi Takijeki, vec odrastao covjek no budalast, jo
uvijek ivio sa svojom majkom. Majka mu je umrla. Bila je sirota. Sve to mu je ostavila bila je
vreca grahovog brana koju je bila za njih cuvala za zimu. Onda je doao kucevlasnik i otjerao
Takiekija iz kuce.
Ah, ah, zamorili su sluatelji, tuno odmahujuci glavama.
- I tako Takieki nabaci na rame vrecu s grahom i krene niz cestu. Hodao je i hodao i na
sljedecem breuljku opazi kako mu u susret ide neki odrpanac. Kad su se sreli, taj covjek mu
rece: Teka je ova vreca to je nosi, mladicu. Hoce li mi pokazati to je u njoj? Takieki mu
pokae. Grahovo brano! - usklikne odrpanac...
Grahovo brano, ponovilo je neko dijete u publici.
- .. .Kako je to lijep grah. Ali nikada ti ne bi potrajao kroz zimu. Nego daj ti da se
pogodimo, mladicu. Za tvoje grahovo brano dati cu ti ovo pravo mjedeno dugme.
O-ho! - odgovori mu Takieki. - Misli me prevariti, ali nisam ja ba tako blesav.
Ah, ah.
- I tako Takieki uprti svoju vrecu i nastavi put. Hodao je i hodao, kad na sljedecem
breuljku spazi kako mu u susret ide odrpana djevojka. Susretoe se oni na cesti, a djevojka rece:
Nosi teku vrecu, mladicu. Sigurno si vrlo jak. Smijem li pogledati to je u njoj? Takieki joj
pokae grahovo brano, a ona ce: J ako lijepo grahovo brano! Ako ga eli podijeliti sa mnom,
mladicu, pratit cu te i vodit cemo ljubav kod god poeli, sve dok bude bilo brana.
Neka ena gurne onu pokraj sebe, cerekajuci se.
- ...O-ho! - rece Takieki. - Misli kako ce me prevariti, ali nisam ja ba tako blesav. - I on
nabaci svoju vrecu na rame i krene dalje. Hodao je i hodao, a na sljedecem breuljku spazi
mukarca i enu...
Ah, ah, cuo se amor.
- ...Mukarac je bio taman kao noc, a ena svijetla poput zore. Bili su odjeveni u odjecu
sjajnih boja, nosili su nakit sjajnih boja, crveni i plavi. Kad su se sreli na cesti, on/ona/oni rekoe:
Kako teku vrecu nosi, mladicu. Hoce li nam pokazati to je u njoj? Takieki im pokae, a mazi
rekoe: Dobro je to grahovo brano, no nece ti potrajati cijelu zimu. Takieki nije znao to bi
rekao. Mazi rekoe: Dragi Takieki, ako nam da ovu vrecu grahovog brana to ti ju je mati
ostavila, moe uzeti onu farmu koja lei tamo iza brda, s pet hambara punih ita, s pet ostava
punih brana i pet staja punih eberdina. Kuca na farmi ima pet krasnih soba, a krov je prekriven
zlatnim novcicima. I gospodarica kuce je unutra i ceka da postane tvoja ena.
O-ho! - rece Takieki. - Mislite kako cete me prevariti, ali nisam ja ba tako blesav.
- I onda je hodao i hodao preko brda pa proao pokraj kuce s pet hambara, pet ostava, s
pet staja i krovom od zlata i nastavio dalje hodati, taj dragi Takieki.
Ah, ah, ah, govorilo je sluateljstvo s dubokim zadovoljstvom. I sada su se opustili od
pomnog sluanja i malo pobrbljali pa donijeli Siezu alicu i lonac vruceg caja kako bi se malo
okrijepio, a onda su s potovanjem cekali da cuju to ce reci.
Zato je Takieki bio "dragi" - cudila se Sutty. Zar zato stoje bio budalast? (Bose noge
stoje na zraku.) Zato stoje bio mudar? No, bi li mudar covjek odbio vjerovati mazima? Sigurno je
bio blesav, kad je odbio farmu i pet hambara i enu. Znaci li prica da svetom covjeku farma,
hambari i ena nisu vrijedni vrece graha? Ili ona govori kako je svetac i asket zapravo budala?
Ljudi s kojima je proivjela ovu godinu cijenili su samokontrolu, no nisu cijenili potpuno
liavanje. Nisu postili niti su vidjeli ikakovu posebnu vrlinu u nedacama koje donosi siromatvo.
Kad bi ovo bila terranska parabola, onda bi Takieki trebao dati onom odrpancu grahovo
brano za mjedeno dugme ili cak ni za to, a onda bi, kad umre, na Nebu dobio svoju nagradu. No
na Aki je nagrada, bila ona duhovna ili materijalna, stizala istog trena. Svojim obavljanjem
dunosti maza, Siez nije povecavao svoj bankovni racun vrlina ili svetosti, nego je uzeo nagradu,
prenocite, veceru, namirnice za njihov put i saznanje da je ucinio svoj posao. Oni su vjebali ne
zato da dosegnu ideal zdravlja ili dugovjecnosti, vec zbog trenutacne ugode i uitka koji su
osjecali izvodeci vjebe. Meditiranje tei ka postizanju transcedencije "sada" i traje neko vrijeme,
nije mu cilj konacna nirvana. Aka je bila ekonomija gotovine, a ne kredita.
To objanjava i njihovu mrnju prema lihvrenju. Potena pogodba i isplata na licu mjesta.
Ali to je onda s onom djevojkom koja je ponudila da s njim podijeli to to ima, ako on s
njom podijeli to to on ima. Nije li to bila potena pogodba?
Mozgala je o tome tijekom cijele sljedece price, cuvenog fragmenta iz Rata a dolini, koju
je cula nekoliko puta kad ju je Siez pricao po selima u podnoju. - Ovu pricu mogao bih pricati i
u najdubljem snu - govorio je.
Zakljucila je kako sve to dobrim djelom ovisi o tome koliko je Takieki bio svjestan svoje
vlastite ludosti. J e li on znao da bi ga djevojka mogla nadmudriti? J e li znao da nije u stanju
upravljati velikom farmom. Moda je ucinio pravu stvar dreci se onoga to mu je mati dala.
Moda nije.
Cim je sunce zapalo iza stijena na zapadu, zrak u toj sjeni je pao ispod tocke smrzavanja.
Svi su pourili u svoje kolibe-atore i jeli, gueci se u dimu i smradu. Seljaci su spavali goli,
neoprani, promiskuitetni pod gomilom svilenkastog krzna to bijae puno masnoce i buha.
Putnici su podigli svoje atore pokraj najveceg seoskog. Sutty je razmiljala o njima prije nego
lije zaspala u atoru kojeg je dijelila s Odiedinom. Brutalni ljudi, primitivni ljudi, govorio je
Monitor naslonjen na ogradu rijecnog broda, gledajuci gore u prostrane uzvisine tla to su
zakrivale Planinu. Imao je pravo. Bili su primitivni, prljavi, nepismeni, neuki i praznovjerni.
Odbili su napredak, skrivali su se od njega, neznajuci nita o Putu ka zvijezdama. Drali su se
svoje vrece grahova brana.


Desetak dana nakon toga, dok su bivakirali u snijegu u nekoj dugoj, plitkoj udolini, medu
izbljedjelim stijenama i ledenjacima, Sutty je zacula zvuk motora, nekog aviona ili helikoptera.
Zvuk je bio iskrivljen zbog vjetra i jeke. Mogao je biti vrlo blizu, no mogao je i dolaziti izdaleka,
odbijajuci se od stijene do stijene. Pri tlu su se vukli pramenovi magle, a nebo je bilo zastrto
niskim, tamnim oblacima. Njihovi atori, mrkih boja i zaklonjeni strminom ledenjaka, mogli su
ostati nevidljivi u tom prostranom krajoliku, a moda su ih iz zraka mogli vidjeti kao na dlanu.
Nitko se nije ni pomaknuo, sve dok su kroz vjetar mogli cuti to brektanje.
Bilo je to pomalo jezivo mjesto, ta duga udolina. Ledeni zrak koji je puhao odozgo s
glecera, skupljao se u njenom dnu. Duhovi magle uljali su se preko mrtvog bijelog snijega.
Zalihe hrane su se jako smanjile. Sutty je pomislila kako mora da su vec nadomak svom
cilju.
Umjesto da se nastave penjati iz te doline, kako je ona ocekivala, sputali su se niz
dugacki kameniti obronak. Vjetar je puhao bez prestanka i to tako jako da je podizao ljunak i
njime udarao o vece kamenje, stalno ponavljajuci taj uljav zvuk. Svaki korak i svaki udisaj
zraka stvarao je tekoce. Gledajuci gore, sada su ugledali Silong ocigledno mnogo blii, visoka
barijera stijene to se prua preko neba. No jo uvijek daleko iza nje bio je vrh sa svojim
barjacima snijega. Svi Suttyni snovi te noci svodili su se na glasove koje je cula, ali ih nije mogla
razabrati i nakit kojeg je vidjela, no nije ga mogla dotaci.
Sljedeceg su se dana nastavili sputati niz strminu prema jugozapadu. U Suttynom
otupjelom umu poceo se sam od sebe slagati napjev: "Vrati se da bi napredovao, nemoj uspjeti da
bi uspio. Sidi da bi se popeo, nemoj uspjeti da bi uspio." Nije ga mogla izbaciti iz glave, nego je i
dalje u njoj bubnjao uz svaki njen nesiguran korak, sii da bi se popeo, nemoj uspjeti da bi
uspio...
Prelazeci kamenitu padinu naili su na stazu, onda na cestu pa na kameni zid i na zgradu
od kamena. J e li to bio kraj njihova puta? J e li to Majcino Krilo? No bilo je to samo odmorite,
sklonite. Zadrali su se dva dana i dvije noci u toj turobnoj kuci, odmarajuci se i spavajuci u
svojim vrecama. Nije bilo nicega s cim bi se mogla zapaliti vatra, samo mala kuhala, a nije vie
ni bilo hrane osim suene dimljene ribe koju su podijelili u male obroke, moceci je u otopljenom
snijegu kako bi napravili juhu.
"Doci ce oni" - govorili su ljudi. Nije pitala tko. Bila je tako umorna da je pomislila kako
bi mogla zauvijek leati u toj kamenoj kuci, poput onih to su nastavali male bijele kamene
kucice u gradovima mrtvih koje je vidjela u Junoj Americi, pocivali u miru. Njezin je narod
spaljivao svoje mrtve. Oduvijek se uasavala vatre. Ovo je bilo bolje - ledena tiina.
Treceg je jutra cula zvona, daleki zvuk, jedva cujni zvon malih zvoncica. - Dodi vidjeti,
Sutty - rekla je Kieri i nagovorila je da ustane, dode do vrata kamene kuce i pogleda van.
Iz pravca juga dolazili su ljudi, krivudajuci medu visokim sivim blokovima stijena, vodeci
minule koje su na visokim sedlima nosile tovar. Za sedla su bile pricvrcene motke, a na njima su
se, noene vjetrom, vijorile plave i crvene trake. Mnotvo zvoncica bilo je pricvrceno na bijelom
runu oko vrata mladih ivotinja koje su trckarale uz svoje majke.
Sljedeceg su se dana sputali zajedno s tim ljudima i ivotinjama u njihovo ljetno selo. Za
to im je trebalo tri dana, no put je vecinom bio lagan. Seljaci su htjeli da Sutty uzjai jednu od
minula, no nitko drugi nije jahao pa je i ona nastavila hodati. Na jednom je mjestu staza bila
usjecena u bok strme stijene, poput uzane police ispod koje je zjapio dubok ponor. Bila je ravna,
no mjestimicno nije bila ira od stope, a snijeg na njoj bio je mekan i topio se na ljetnoj juini.
Oslobodili su minule i, umjesto da ih vode, sada su ih slijedili. Pokazali su Sutty kako se treba
gaziti tocno u ivotinjske tragove. Slijedila je jednu minulu, vrlo pedantno, korak po korak.
Minulina vunasta stranjica leerno se lelujala dok je polako napredovala, zastajuci tu i tamo i s
izrazom dosade pogledavala u zamagljen ponor ispod njih. Nitko nije izustio ni rijec dok svi nisu
preli tu liticu. Tada su se zacule ale i smijeh, a nekolicina seljaka napravila je onu planina-srce
kretnju prema Silongu.
Dolje, u selu, nije se mogao vidjeti rog vrha planine, samo veliko rame najblieg brda i
odsjaj velike stijene to je zatvarala sjeverozapadno nebo. Selo se smjestilo u zelenilu, otvoreno
prema sjeveru i jugu, dobra ljetna paa, zaklonjeno, idilicno. Uz rijeku su rasla stabla. Odiedin joj
ih je pokazao. Bila su vitka kao njezin mali prst. Dolje u Okzat-Ozkatu ta su stabla rasla uz Erehu
kao makija, velicine grmlja. A u parkovima Dovz Cityja etala je kroz debelu hladovinu koju su
ta stabla stvarala.
Kod ovih se ljudi dogodio smrtni slucaj - mladic koji je zapustio posjekotinu na nozi umro
je od trovanja krvi. Tijelo su mu cuvali smrznuto u snijegu, dok ne dode maz i obavi ukop. Kako
su svi oni znali da Odiedinova grupa dolazi? Kako su dogovarali takve stvari? Nije to razumjela,
ali nije ni puno razmiljala o tome. Ovdje u planinama bilo je mnogo toga to ona nije razumjela.
ivjela je u trenutku, poput djeteta. "Prevrci se i valjaj se, budi bespomocna, kao novorodence..."
Tko li joj je to rekao? Bila je zadovoljna kad su hodali, bila je zadovoljna kad je sjedila na suncu,
zadovoljno je slijedila tragove ivotinje. Kud me vodici dobrotom povedu, ja slijedim, slijedim
lako...
Ukop su pricala dva mlada maza. Tako su to ljudi rekli. Kao i svi rituali, i ovaj se svodio
na pricanje. Dva dana su Siez i Tobadan sjedili s pokojnikovim ocem i tetom, s njegovom
sestrom, s njegovim prijateljima, sa enom koja je kratko vrijeme bila udata za njega, sasluali su
svakoga tko je elio govoriti o njemu, kakav je bio i to je radio. Sada su ta dva mlada covjeka
sve to prepricavali vrlo svecanim jezikom i uz ceremonije, uz tiho ta-bum-bum bubnja,
izmjenicno govoreci uz mrtvaca umotanog u bijelu, tanku, jo smrznutu tkaninu; pjesma
pohvalnica to saima ivot u rijeci, cineci ga dijelom beskrajnog pricanja.
Onda je Siez svojim prekrasnim glasom pricao zavrni dio Price o Penan Teran, o
mitskom junackom paru koje je Rangma narod jako volio. Penan i Teran su bili mukarci sa
Silonga, mladi ratnici koji su jaili na vjetru sjevercu, sedlali planinski vjetar poput eberdina i
razvijenih barjaka na njemu jahali dolje, u bitku protiv vjecitih neprijatelja Rangma, protiv ljudi s
mora, tih barbara sa zapadnih ravnica. Teran je poginuo u boju. Penan je osedlao juni vjetar,
vjetar s mora, dojaio na njemu u planine, a onda skocio s vjetra i poginuo.
Ljudi su sluali i jecali, a i u Suttynim ocima su bile suze.
Tada je Tobadan udario o bubanj kako jo nikada nije cula da se udara, ne meko poput
otkucaja srca nego brim ritmom i tada su ljudi podigli mrtvo tijelo i u povorci ga brzo iznijeli iz
sela, sve prateci taj ritam bubnja.
- Gdje ce ga zakopati? - pitala je Odiedina.
- U trbuhe geyma - odgovorio je Odiedin. Pokazao je prema udaljenim iljcima stijena
najednom visokom obronku iznad doline. - Tamo ce ga ostaviti golog.
To je bolje nego leati u kamenoj kuci, pomislila je Sutty. I daleko bolje nego vatra.
- Tako ce jaiti vjetar - rekla je.
Odiedin je pogledao gore prema njoj i nakon nekoliko trenutaka nijemo se suglasio.
Odiedin nikada nije mnogo govorio, a i to to bi rekao bilo je nekako suho. Nije ba bio
prijazan covjek, no ona se vec sasvim navikla na njega, a i on na nju.
Sada je ispisivao male plave i crvene papirice kojih je, izgleda, imao u neiscrpnim
kolicinama. Vidjela je kako ispisuje ime pokojnika i njegove obitelji, kako bi oni to su ga
oplakivali mogli to ponijeti kuci i cuvati u svojoj kutiji za pricanja.
- Maz, - rekla je - prije nego li je Dovz postao tako mocan... prije nego li su oni poceli sve
mijenjati, koristiti strojeve, proizvoditi stvari u velikim tvornicama umjesto rucno... donositi nove
zakone... i sve to...
Odiedin je kimnuo.
- ...Ima manje od stotinu godina da su poceli sa svim tim. Nakon dolaska Ekumene. to su
Dovzani bili prije toga?
- Barbari.
On je pripadao Rangama i nije mogao odoljeti da to ne kae, jasno i glasno. No isto tako
je znala da je on paljiv i istinoljubiv covjek.
- Nisu nita znali o Pricanjima?
Stanka. Odloio je pero. - Nekada davno su znali. U vrijeme Penan Terana su znali. U
vrijeme kad je pisano Stablo znali su. Tada su ih ljudi iz sredinjih ravnica, iz Doyja, poceli
krotiti. Trgovali su s njima i poucavali ih. Tako su naucili citati, pisati i pricati. Ali jo su uvijek
bili barbari, yoz Sutty. Radije su ratovali nego trgovali. I kad su trgovali, pravili su od toga rat.
Dozvolili su lihvarenje i teili za velikim profitom. Uvijek su imali nekoga na celu, nekog
predvodnika kojem su odavali pocast, ljude koji su imali stalnu moc nad drugima, ljude koji su
bili bogati. Gazde. I tako, kad su se pojavili njihovi mazi, pretvorili su ih u gazde koji su mogli
vladati i kanjavati. Mazima su dali pravo ubiranja poreza. Ucinili su ih bogatima. A obicni ljudi
su postali nitko i nita. To je bilo pogreno. To je bilo sasvim pogreno.
- Maz Uming Ottiar je jednom pricao o tome.
Odiedin klimne. - To su bila loa vremena... Ne tako loa kao ova - dodao je uz onaj svoj
kratak, opor smijeh.
-Ali ovo vrijeme je... dolo iz onog. Izraslo je iz njega, zar ne?
Izgledao je zamiljeno, kao da dvoji.
- Zato ne prica o tome? Nije bilo odgovora.
- Ne prica o tome, maz. To nikada nije dijelom tvojih pricanja o povijesti, tvojih pricanja
o cijelom svijetu kroz vjekove. Prica o dalekoj prolosti. I prica o ivotima proivljenim u nae
vrijeme, ivotima obicnih ljudi - na sprovodima i kada djeca govore svoja pricanja. Ali ne prica
o tim velikim dogadajima. Nita o tome kako se je svijet promijenio u zadnjih stotinu godina.
- Nita od toga nije dio Pricanja - progovorio je Odiedin nakon duge i napete utnje. - Mi
pricamo ono stoje dobro, to ispada dobro i to treba ispasti dobro. Ne ono to loe zavri.
- Penan Teran su izgubili svoju bitku, bitku protiv Dovza. To nije zavrilo dobro, a ipak o
tome prica.
Podigao je pogled i zagledao se u nju, ne agresivno ili neprijateljski nego s velike
udaljenosti. Nije znala o cemu on sad razmilja niti to osjeca, ni to bi mogao reci.
Konacno je samo rekao: Ah.
Je li se to aktivirala mina? Je li to bilo tek tiho slaganje sugovornika? Nije znala.
Sagnuo je glavu i napisao ime pokojnika, tri lijepa znaka na presavinutom komadicu
crvenog papira. Napravio si je tintu sastrugavi neto praha s grumena kojeg je nosio sa sobom pa
u maloj keramickoj posudici pomijeao prah s rijecnom vodom. Pero kojim je pisao bilo je
geymovo pero, pepeljasto sivo. Mogao je ovako, sjedeci prekrienih nogu na ljunku, pisati ime i
prije tri stotine godina. Prije tri tisuce godina.
Nije ga smjela pitati to to ga je pitala. Pogreno, pogreno, pogreno.


U tom ljetnom selu u udolini odmarali su se est dana. Tada su, opskrbljeni s novim
namirnicama i s dva vodica, krenuli uspinjuci se prema sjeveru. Uspinjuci se i uspinjuci se. Sutty
je prestala brojiti dane. Svanula bi zora, ustali bi i hodali sve dok je sunce obasjavalo i njih i
beskrajne kamenite i snjene strmine. U suton bi se ulogorili, bez ubora vode jer su se potocici
nastali kopnjenjem snijega opet zaledili, a onda bi zaspali.
Zrak je bio rijedak, a staza strma. S lijeve strane nad njih su se nadvili obronci i strmine
planine po kojoj su ili. Iza njih, s desna, vrhunci su jedan za drugim izranjali iz sjene i izmaglice
u svjetlost - nepomicno more izlomljenih valova leda sve do udaljenog obzorja. Sunce je udaralo
poput bijelog bubnja na tamnoplavom nebu. Bila je sredina ljeta, vrijeme lavina. Kretali su se
mirno i tiho medu tim labilnim divovima. Danju je cesto tiinu prekidao dug, kripavi prasak, a
jeka ga je umnoavala i cinila nemogucim odrediti pravac iz kojeg je dolazio.
Sutty je cula kako ljudi spominju ime planine po kojoj se uspinjali. Zubuam. Rangmanska
rijec znacila je Gromovnik.
Silong nisu vidjeli otkad su napustili selo u udolini. Zubuamov golem i duboko izboran
masiv sasvim je zaklonio zapad. Napredovali su metar po metar, uvijek prema sjeveru i prema
gore, prema sjeveru i gore, stalno ulazeci u neki novi nabor planinskog boka i izlazeci iz njega.
Disanje je postalo vrlo usporena radnja.
J edne je noci poceo padati snijeg. Padao je polako i uporno cijeli sljedeci dan.
Odiedin i ona dva vodica koja su im se pridruila u selu smjetenom u udolini, cucili su te
veceri ispred atora i dogovarali se, a njihovi prsti u rukavicama iscrtavali su po snijegu razne
pruge, staze i cik-cak linije. Sljedeceg jutra pojavilo se sunce, bljeteci nad ledenim morem
istocnih vrhunaca. Znojeci se, napredovali su metar po metar, na sjever i gore.
J ednog jutra dok su hodali, Sutty je shvatila da su okrenuli leda suncu. Dva dana su ili na
sjeverozapad, puzeci oko golemog ramena Zubuama. Treceg dana u podne zaobili su neku
zaledenu stijenu. S druge strane duboke provalije pred njima se ukazala nesaglediva barijera:
Silong je, poput bijelog vala, izranjao iz dubina u prostore svjetlosti. Danje bio miran i vedar,
sjajan poput dijamanta. Iznad kamenog bedema mogao se vidjeti i sam rog vrha. S njega su se u
pravcu sjevera izvijali tanani pramenovi srebra.
Puhao je juni vjetar, onaj s kojeg je Penan skocio u smrt.
- Vie nije daleko - rekao je Siez dok su se jedva vukli, sada prema jugozapadu i prema
dolje.
- Mislim da bih zauvijek mogla hodati ovuda - rekla je Sutty, a njen je um rekao: Hocu...
Dok su bili boravili u selu u udolini, Kieri se preselila u njezin ator. Bile su jedine ene u
grupi, prije nego li su im se pridruili novi vodici. Dotad je Sutty bila u Odeiedinovom atoru.
Maz, udovac, u celibatu, tih i uredan, bio je nenametljivo, ohrabrujuce prisutan. Sutty je
oklijevala s tom zamjenom, ali Kieri je vrila na nju pritisak. Kieri je dijelila ator s Akidanom
sve dok joj nije dozlogrdilo.
- Kiju je sedamnaest i stalno se tjera - rekla je. - J a ne volim djecake! Volim mukarce i
ene! elim spavati s tobom. Hoce li? Maz Odiedin moe dijeliti ator s Kijem.
Njena uporaba rijeci "dijeliti" i "spavati" bila je precizna: dijeliti je znacilo dijeliti s nekim
ator, a spavati je znacilo spojiti vrece za spavanje.
Kad je to shvatila, Sutty je oklijevala jo vie nego prije, ali ona njena pasivnost koju je
tijekom cijelog putovanja njegovala sad je nadjacala oklijevanje pa je pristala. Nita u vezi sa
seksom nije vie bilo vano otkad je Pao umrla. To je bilo neto to ljudi ele i trebaju. Ponekad
je njezino tijelo vapilo da bude dodirnuto i uzbudeno. Mogla je fizicki odgovoriti, tako dugo dok
je to bilo sve to se od nje trailo.
Kieri je bila jaka, meka, topla i toliko cista koliko je itko od njih mogao biti u danim
okolnostima. - Idemo se ugrijati! - govorila bi svaku vecer kad se uvlacila u njihove spojene
vrece. Vodila bi ljubav sa Sutty kratko i ustro, a onda se tijesno pripila uz nju i zaspala.
Zagrijana i tonuci u san, Sutty je mislila kako su njih dvije kao dva komada drveta to
sagorijevaju u aru logorske vatre.
Akidan se osjecao pocacenim to moe dijeliti ator sa svojim uzorom i uciteljem, no bio
je zlovoljan i frustriran Kierinim odlaskom. Motao se oko nje jo dan-dva, a onda se zainteresirao
za enu koja im se bila pridruila u selu. Novi vodici bili su brat i sestra, dugonogi i zaobljenih
lica, stari dvadesetak godina, neumorni par imenom Naba i Shui. Nakon dan-dva Ki se doselio k
Shui i Odiedinu, strpljivo nudeci Nabi da s njim dijeli ator.
to li je ono Diodi, covjek s tackama, rekao prije mnogo godina tamo dolje, tamo na ulici
gdje su ivjeli ljudi, tamo daleko, tako daleko da joj se cinilo da udaljenost treba mjeriti
svjetlosnim godinama? "Tri stotine godina seksa! Nakon tri stotine godina seksa svatko moe
letjeti!"
I ja mogu letjeti, mislila je Sutty uporno klipuci prema jugu i prema dolje. Na svijetu
zapravo ne postoji nita nego kamen i svjetlo. Sve ostale stvari, sve stvari, pretapale su se u samo
dvije, u kamen i svjetlo, a te dvije u jednu jedinu, letenje... a tada ce se sve ponovo roditi, ponovo
je rodeno, uvijek, u svakom trenutku rada se bice, ali uvijek postoji samo jedno, letenje...
nastavila je klipsati kroz bljetavilo svjetla.
Stigli su u Krilo Zemlje.
Iako je znala kako je to nevjerojatno, nemoguce, ludo, Suttyna mata je cijelo vrijeme
ustrajavala u tome da je cilj njihova putovanja neki veliki hram, tajanstveni grad skriven na vrhu
svijeta, kamene zidine, zastave se vijore, svecenici pjevaju, zlato i zvuci gonga i procesije. Svi ti
prizori izgubljenih gradova: Lhasa, Planina Zmaja-Tigra, Machu-Picchu. Sve ruevine Zemlje.
Tri dana su po oblacnom vremenu silazili niz strmi zapadni obronak Zubuama, samo
ponekad ugledavi barijeru stijene Silonga, tamo, preko velikog zaljeva zraka po kojem je vjetar
lovio spiralne oblake i snjene kovitlace koji nikada nisu stizali do tla.
Cijeli jedan dan slijedili su vodica kroz oblak i maglu du snijegom i kamenom
prekrivenog grebena koji se s obje strane strmo ruio.
Odjednom se vrijeme razvedrilo, oblaci se razili, sunce u zenitu je arilo. Traeci
pogledom veliku barijeru stijene i ne nalazeci je, Sutty se nije mogla orijentirati. Priao joj je
Odiedin i smijeeci se rekao - Na Silongu smo.
Preli su. Golema masa kamenja i leda iza njih, na istoku, bio je Zubuam. J edna lavina se
kovitlala i dimila, prelazeci preko kose kamenite ploce visoko u planini. Tek mnogo kasnije culi
su njenu potmulu tutnjavu. - Gromovnik im je pricao to to je imao za reci.
Zubuam i Silongbili su dvoje, ali ijedno. Stare maz planine. Stari ljubavnici.
Pogledala je gore, uz Silong. Visina stjenovite barijere nadvila se tocno nad njima,
skrivajuci svoj vrh. Nebo je bilo kristalno vedro - nazupcan prorez od sjevera do juga.
Odiedin je pokazivao prema jugu. Pogledala je i vidjela samo stijenje, led i ljeskanje vode
tamo gdje se led topio. Nije bilo ni tornjeva ni zastava.
Nastavili su s mucnim pjeacenjem. Kretali su se uskom stazom, ravnom i jasnom, tu i
tamo oznacenom hrpama plosnatog kamenja. Sutty je cesto uz stazu opazila sasuene i ciste
ostatke izmeta minula.
Sredinom popodneva vidjela je dva kamena tornja koji su strili iz izbocenog dijela
planine poput kljova iz celjusti neke lubanje. Kako su se pribliavali tom dijelu, staza se suavala
u policu koja se pruala preko stijene. Kad su doli do zavoja, one dvije crvenkaste kamene
kljove stajale su pred njima poput nekog kolnog ulaza, a put je vodio izmedu njih.
Tu su se zaustavili. Tobadan je donio svoj bubanj i lagano lupkao po njemu, a tri maza su
govorila i pjevala. Sve su rijeci bile na rangma jeziku i tako stare i svecane da Sutty nije
razabirala njihovo znacenje.
Ona dva vodica iz sela i njihov vlastiti vodic posegnuli su u svoje naprtnjace i izvadili tri
mala snopa granja omotana crvenom i plavom predom. Predali su to mazima koji su, okrenuti
prema Silongu, zahvalili kretnjom planina-na-srcu. Zapalili su snopice, stavili ih na stazu,
zakrilili ih kamenjem i pustili neka tamo gore. Dim je mirisao na kadulju i tamjan. Malen i
plavkast, lijeno se uvijao kroz kamenje i gubio uzdu staze. Vjetar je prolazio zvideci, a
uskovitlan zrak je poput rijeke brzao velikim ponorom izmedu planina, no njih je unutar onih
vrata Silong zaklonio i tamo uopce nije bilo vjetra.
Ponovo su uprtili stvari, svrstali se u kolonu i proli izmedu stijena nalik na sabljaste
ocnjake. Staza je sada skretala vodeci prema obronku i Sutty je opazila da tece preko
amfiteatralne zaravni to se poput polumjeseca usjekla u brdo. U gotovo vertikalnoj, zakrivljenoj
unutranjoj strani stijene, jo uvijek udaljenoj otprilike pet stotina metara, bile su neke crne mrlje
ili rupe. Na tlu je bilo jo malo snijega ugaenog u arabesku stazica koje su vodile prema ovim
crnim rupama i iz njih.
- pilje - cula je kako joj u glavi apce Adien, bivi rudar, koji je zimus umro od utice. -
pilje pune bia.
Cinilo joj se da se zrak stisnuo poput elatine pa drhturi, trese se. Vrtjelo joj se. Vjetar joj
je hucio kraj uiju, duboku, kretavo, grozno. Ali nalazili su se u zavjetrini, bili su unutar
amfiteatra, obasjani suncem. Zbunjeno se okrenula, a onda, uasnuta, pogledala gore jer joj se
cinilo da ce je zatrpati kameni odron. Crne sjene promicale su zrakom, buka je bila zagluujuca.
Bacila se na tlo i zatitila glavu rukama.
Tiina.
Pogledala je gore i ustala. I ostali su stajali kao i ona, kipovi obasjani suncem, a uz stopala
su im polegle vlastite sjene.
Iza njih, izmedu kamenja na ulazu, onih kljova, neto je visjelo, neto se slomilo.
Zasljepljujuce je svjetlucalo, a bilo je tamno poput sjene, poput lendera kojeg je vidjela iz
svemirskog broda... lender... letjelica... helikopter. Ugledala je elise rotora unitene udarom o
kamenu kljovu. "Oh, Rama!"- rekla je.
- Majko Silong - apnula je Shui, prinoseci stisnutu aku srcu.
Tada krenue natrag prema ulazu, prema toj stvari. Akidan je, trceci, bio na celu.
- Akidane, cekaj! - vikao je Odiedin, no djecak je vec bio tamo, pokraj olupine. I on je
neto vikao. Odiedin je pojurio tamo.
Sutty nije mogla disati. Morala je malo zastati, dok joj se srce smiri. Stariji od one dvojice
vodica s obronaka u podnoju, Long, stidljiv covjek, stajao je uz nju. I on se tresao, i on je
pokuavao ravnomjernije disati. Malo su se spustili, no bili su na osamnaest tisuca pienga, cula je
kada je Siez to rekao, est tisuca metara, rijedak zrak, strano rijedak zrak. Neko vrijeme su joj
glavom prolazile brojke.
- Je li vam dobro, yoz Long?
- Da. teste li vi dobro, yoz Sutty?
Zajedno su nastavili hodati. Cula je kako Kieri govori: Vidjela sam, gledala sam uokolo...
nisam mogla vjerovati. Pokuavao je proletjeti izmedu kamenja...
- Ne, ja sam vidio - oglasio se Akidan. - Uspinjao se uz prolaz prateci nas, a onda gaje,
izgleda, pogodio jak nalet vjetra, okrenuo ga i naprosto bacio dolje medu stijene.
- Ona je to uzela u svoje ruke - izjavi Naba iz sela u dubokoj dolini.
Tri maza su bili na olupini, u njoj.
Shui je klecala pokraj olupine i s kamenom u ruci neto drobila, udarajuci metodicki i
bijesno. Sutty shvati da su to ostaci odailjaca. Kameno doba uzvraca udarac, hladno je
konstatirao njen mozak.
Um joj je uopce bio vrlo hladan, kao da se distancirao od ostatka njene osobe, kao da je
zadobio ozebline.
Prila je blie i gledala zdrobljeni helikopter. Raspao se na neki cudan nacin. Pilot je
gotovo naglavce visio o sigurnosnom pojasu svog sjedala. Lice mu je bilo gotovo sasvim
zakriveno vunenim alom koji je bio natopljen krvlju. Vidjela mu je oci, poput komada elatine.
Na kamenitom tlu, izmedu Odiedina i Sieza, leao je drugi covjek. Oci su mu bile ive.
Zurio je gore, u nju. Nakon nekoliko trenutaka prepoznala ga je.
Tobadan, iscjelitelj, prelazio je brzim i lakim kretnjama ruku covjeku preko tijela i udova,
iako sigurno nije mogao ba puno toga otkriti preko debelog sloja odjece. Stalno je govorio, kao
da time eli covjeka odrati budnim.
- Moete li skinuti svoju kacigu? - upitao gaje. Covjek pokua, petljajuci oko kopce.
Tobadan mu je pomogao. Covjek je svejednako zurio u Sutty tupim i zbunjenim pogledom.
Njegovo lice, uvijek tako tvrdo i sabrano, sada je bilo mlitavo.
- J e li povrijeden?
- Da - odgovori Tobadan. - Ovo koljeno. I leda. Mislim da nisu slomljena.
- Imali ste srece - izjavi Suttyn hladni um, govoreci na glas.
Covjek je zurio pa skrenuo pogled i ucinio slabanu kretnju, pokuavajuci sjesti. Odiedin
mu njeno dotakne rame, vracajuci ga nazad i govoreci - Budite mirni. Cekajte. Sutty, ne daj mu
ustati. Moramo izvuci onog drugog. Uskoro ce ovamo stici ljudi.
Okrenuvi se prema luku amfiteatra, prema piljama, ugledala je sitne prilike kako kroz
snijeg brzaju prema njima.
Zauzela je Odiedinovo mjesto, stojeci iznad Monitora. Leao je na ledima na tlu, s
rukama prekrienim na prsima. Svako malo estoko se stresao. I sama se je tresla. Zubi su joj
cvokotali. Obmotala se vlastitim rukama.
- Va pilot je mrtav - rekla je. Nita nije rekao. Tresao se.
Odjednom su posvuda oko njih bili ljudi. Radili su vrlo ucinkovito. Stavili su ga na
improvizirana nosila, imobilizirali, podigli i uputili se s njim prema piljama, sve to za minutu-
dvije. Ostali su ponijeli mrtvaca. Neki su se okupili oko Odiedina i mladog maza. Cuo se tihi
amor glasova, no u Sittynoj glavi to je bilo tek zujanje, bez ikakva smisla, poput zujanja muhe.
Pogledom je potraila Longa, pridruila mu se i s njim prela visoravan. Put do samog
amfiteatra i pilja bio je dui nego se cinilo. Iznad njihovih glava lijeno je lebdio par geyma,
iscrtavajuci svoje duge spirale. Sunce je vec zald iza vrha stjenovite barijere. Silongova golema,
plavkasta sjenka, legla je na Zubuam.
Nikada nije vidjela nita slicno ovim piljama. Bilo ih je mnogo, na stotine. Neke su bile
sicune, poput mjehurica u stijeni, a neke goleme poput vrata hangara. Bilo je to poput cipke -
ornamentika krugova koji su se dodirivali i preklapali u stijenama. Ulazi su bili ukraeni,
obrubljeni manjim kruicima srebrnkastog kamenja to se sjajilo okolo tamne sjene, poput sitnih
mjehurica sapunice koji su spojeni s jednim velikim, poput linija Mandelbrotovih fraktala. Pred
jednim ulazom bila je podignuta malena ograda. Onako u prolazu, pogledala je unutra i ugledala
bijelo lice mladunceta minule koje ju je gledalo tamnim, mirnim ocima. Otraga, u stijeni, bila je
cijela staja puna tih ivotinja. Zapuhnuo ju je topao, prodoran miris tih ivotinja koji je podsjecao
na miris trave. Ulazi u pilje bili su proireni i, tamo gdje je to bilo nuno, sputeni do razine tla,
no zadrali su svoj okrugli oblik. Ljudi koje su ona i Long slijedili uli su kroz jedan takav velik i
okrugli ulaz u planinu. Kad je ula, osvrnula se prema ulazu i ugledala dnevnu svjetlost kao
bljetav, savreni krug u mrklom mraku.

7


Nije to bio grad sa zastavama i zlatnim procesijama, hram s bubnjevima, zvonima i
pjevom svecenika. Bilo je to vrlo hladno, vrlo mracno i vrlo siromano mjesto. I vrlo tiho.
Hranu, posteljinu, ulje za svjetiljke, bilo kakve sprave za kuhanje ili grijanje, sve to je
ivot u Krilu Silonga uopce cinilo koliko-toliko mogucim, trebalo je ovamo dovuci odozdo, s
istocnih obronaka, na ledima minula, kriomice, s malim, neupadljivim karavanama i to tijekom
onih nekoliko mjeseci kada je pristup uopce bio moguc. Ljeti je tamo boravilo trideset ili
cetrdeset mukaraca i ena, iveci u piljama. Neki od njih su donijeli knjige, papir, tekstove za
Pricanja. Ostajali su kako bi sredili i zatitili knjige koje su vec bile gore, tisuce i tisuce tomova
noenih ovamo tijekom nekoliko desetljeca iz svih predjela velikog kontinenta. Ostajali su tu
kako bi citali i ucili, kako bi bili s knjigama, kako bi boravili u piljama punim bica.
Prvih dana svog boravka, Sutty se kretala kao u snu punom mraka i neobicnosti. Same
pilje bile su cudesne: bezbroj povezanih malih komora, tamni zidovi, podovi i stropovi, sve se to
pretapalo jedno u drugo i djelovalo je tako dezorijentirajuce da joj se ponekad cinilo da pluta u
besteinskom stanju. Zvuci su viestruko odjekivali pa im se nije mogao utvrditi pravac iz kojeg
dolaze. Nikada nije bilo dovoljno svjetla.
Grupa hodocasnika s kojom je ona dola postavila je svoje atore unutar velike
nadsvodene prostorije i spavali su u njima zbog topline, kao to su to radili tijekom svoga
putovanja. I u drugim piljama bilo je malih atorskih naselja. Jedan par maza zauzeo je
prostoriju velicine tri metra, gotovo savrenu kuglu i od nje nacinio svoje privatno gnijezdo.
Kuhala i stolovi nalazili su se u velikoj pilji ravnog poda u koju je dnevno svjetlo dopiralo iz
nekoliko visokih otvora i tamo su se svi okupljali u vrijeme obroka. Kuhari su obazrivo dijelili
hranu. Oskudni obroci sastojali su se od tek nekoliko vrsta jela koja su stalno bila na jelovniku:
lagani caj, kuhani grah, suhi sir, suho lice yote, koja je izgledala poput pinata a imala okus
ljutih kiselih krastavaca. Bila je to zimska hrana iako je bilo ljeto, hrana koja zadovoljava osnove
i osigurava opstanak.
Svi mazi, studenti i vodici koji su ovog ljeta tu boravili, bili su sa sjevera i istoka, s
prostranih breuljaka i ravnica sredinjeg dijela kontinenta, iz Amareze, Doyja i Kangnene. Ti
mazi su bili gradska celjad, mnogo ucenija i profinjenija od onih iz malog planinskog mjesta koje
je ona upoznala. Odgajani u dubokoj i jo nedirnutoj disciplini duha i tijela, batinici tradicije
koja je i u ovim svojim razorenim ostacima i prisilnoj skrovitosti bila veca nego li je ona to ikada
mogla i zamisliti, nisu se posebno isticali, iako je svaki od njih imao veliki osobni autoritet. Nisu
se ponaali "kao filozofi koji su popili svu pamet svijeta" (kako bi to rekao ujak Hurree), ali i
najljubazniji medu njima kao da su bili okrueni nekim poljem, nekom aurom - Sutty je mrzila tu
rijec, ali ju je ipak morala koristiti - koja je sprecavala da im se prilazi i obraca kao svima
drugima. Bili su blagi, povuceni, zaokupljeni pricanjima i knjigama, blagom ovih pilja.
Prvog jutra nakon njihova dolaska, dva maza imenom Igneba i Ikak proveli su ih kroz ono
to se zvalo Knjinica. Brojevi ispisani sjajnom bojom iznad svakog otvora odgovarali su onima
na karti rasporeda pilja koju su im mazi pokazali. Tako je, iduci uvijek ka niem broju, osoba
koja je zalutala u labirintu - a to se lako moglo dogoditi - lako pronalazila izlaz. Mukarac,
Igneba Ikak, nosio je elektricnu svjetiljku, ali kao i toliki drugi akanski proizvodi i ona je bila
nepouzdana ili s nekom grekom, jer se stalno gasila. Ikak Igneba ponijela je petrolejku. S njom
bi tada zapalila svjetiljke objeene o zid i osvijetlila pilje bica, okrugle prostorije pune rijeci,
gdje je pricanje lealo skriveno, u tiini. Pod stijenama, pod snijegom.
Knjige, na tisuce njih, s ovicima od koe, tkanine, drveta i papira, neuvezani rukopisi u
izrezbarenim i obojenim kutijama, u sanducima ureenim draguljima, fragmenti starih rukopisa
bljetavi od zlatnih listica, rukopisi smotani u tubama i kutijama, vezani vrpcama, rukopisi na
tankom pergamentu od telece koe, na obicnom pergamentu, na papiru dobivenom od takanina,
dobivenom od drveta, knjige ispisane rukom, tiskane knjige, knjige na tlu, u kutijama, u malim
sanducima, na niskim klimavim policama nacinjenim od dacica sanduka. U jednoj velikoj pilji
knjige su bile svrstane u dvije police: jedna u visini struka, a druga u visini ociju, obje uklesane u
stijenu oko cijele prostorije. Ove police su davno napravljene, objasnila je Ikak, izdubili su ih
mazi jo dok je tu bio samo malen umyazu, a ova prostorija je bila njegova knjinica. Ti su mazi
imali i vremena i alat za takav posao. Sve to ovi sada mogu uciniti jest da poloe plasticnu foliju
koja ce knjige zatititi od prljavtine ili golog kamena, poslagati ih to bolje mogu, nekako ih
razvrstati i cuvati ih dobro sakrivene, cuvati ih na sigurnom. Zatititi ih, cuvati ih i, kad uhvate
vremena, citati ih.
Ali nitko tijekom svog ljudskog vijeka ne moe procitati vie nego djelic toga to je tu
skupljeno, ovog isprekidanog labirinta rijeci, ove izmrvljene, isprekidane, neizmjerne price o
jednom narodu kroz stoljeca, kroz tisucljeca.
Odiedin je sjeo na pod u jednoj od tihih, slabo osvijetljenih pilja, gdje su od samog ulaza
leali redovi knjiga poput pokoene trave, tamne trave to nestaje u mraku. Sjeo je na kameni pod
izmedu dva reda, uzeo malu knjigu izlizanih korica i drao je u svom krilu. Niz obraze su mu
tekle suze.
U pilje s knjigama mogli su ici bilo kada. U danima koji su uslijedili, Sutty im se uvijek
ponovo vracala, etajuci uokolo sa slabim svjetlom male uljanice, smjetajuci se tu ili tamo da bi
malo citala. Nosila je svoj elektronski notes i skenirala je u njega to to je citala, ponekad i cijele
knjige koje nije imala vremena citati. Citala je tekstove blagoslova, protokole ceremonija,
kuharske recepte, upute za lijecenje ozeblina i kako treba ivjeti da bi se ivjelo dugovjecno,
price, legende, anale, ivotopise cuvenih maza i sitnih trgovaca, svjedocenja ljudi koji su ivjeli
prije tisucu i vie godina i onih od prije nekoliko godina, putopise, o misticnoj meditaciji,
filozofiju, o matematici, herbalizmu, o ivotinjama, o anatomiji, o realnoj i o metafizickoj
geometriji, razgledavala je karte Ake i karte imaginarnih svjetova, citala povijest starih drava,
citala poeziju. Sve pjesme svijeta bila su ovdje.
Klecala je uz sanduk pun papira i ofucanih, rucno izradenih knjiga, spaenih iz kakvog
malog umyaza ili gradica, spaenih od buldoera i vatre, mukotrpnim putem kroz planinu
donesenih tu gore da bi bili na sigurnom, da bi se cuvali, da bi se pricali. Koristeci svjetlo svoje
svjetiljke na kamenom podu, otvorila je jednu od knjiga, djecju pocetnicu. Ispisani ideogrami bili
su vrlo veliki i bez pobliih oznaka, bez kvalifikatora, broja i Elementa. Na jednoj je stranici bio
prikazan grubi duborez covjeka koji peca s mosta svijenog u luk. Ideogram ispod slike znacio je:
"Planina je majka rijeke."
Znala je ostajati u piljama i citati sve dok mukla tiina, studen i tama oko nje ne bi
postali previe cudni, a tada bi se uputila prema danjem svjetlu i zvucima ivih glasova.
Znala je da ce sve to ce ikada spoznati o Pricanjima biti tek mrvica, tek djelic onoga to
bi se moglo znati. No tu se nije moglo nita promijeniti pa je i s tim bila zadovoljna.
J edan par maza radio je katalog knjiga slueci se akanskom verzijom Suttynog
elektronskog notesa. Doli su ovamo odlucivi dvadeset godina raditi na katalogu. Sve su joj
objanjavali s velikim arom pa im je obecala da ce pokuati povezati svoj i njihov notes kako bi
kopirala i prebacila podatke.
Iako su se mazi prema njoj odnosili s besprijekornom ljubaznocu i potovanjem,
razgovori su, uglavnom, bili vrlo kruti i cesto teki. Svi su se morali sluiti jezikom koji im nije
bio materinji, s dovzanskim. Iako su ga na Aki u javnosti svi morali govoriti, u njihovim ivotima
"dolje duboko" to nije bio jezik na kojem bi mislili i to nije bio jezik Pricanja. To je bio jezik
neprijatelja. Barijera. Sutty je shvatila koliko je postala bliom stanovnicima Okzat-Ozkata kada
je naucila njihov rangma govor. Nekolicina maza u Knjinici znalo je hainski koji se ucio na
sveucilitima Korporacije kao dokaz vrhunske kolovanosti. Ovdje on nije bio od velike koristi,
osim, moda, u jednom razgovoru kojeg je Sutty vodila s mladom Maz Ungroy Kigno.
Zajedno su izale kako bi pomele stubite i sat vremena uivale u dnevnom svjetlu. Otkad
im je helikopter priao onako blizu, prva letjelica kojoj je to uspjelo, ljudi iz knjinice su jo
opreznije meli tragove u snijegu koji bi moda necijem oku na nebu pokazali gdje je ulaz u pilje.
Sutty i Unroy su zavrile svoj zgodan posao razbacivanja lakog, suhog snijega metlom i sada su
opet dolazile do daha sjedeci na velikom, oblom kamenu pokraj staje s minulama.
- to je povijest? - iznebuha je upita Unroy, slueci se hainskom rijeci. - Tko su
povjesnicari? J esi li ti povjesnicar?
- Hainci kau da jesam - odgovori Sutty i one zapocnu dugu i intenzivnu lingvisticko-
filozofsku raspravu o tome moe li se govoriti da su povijest i Pricanja ista stvar ili slicna stvar ili
uopce nema slicnosti. I o tome to su radili povjesnicari, a to mazi, i zato su tako radili.
- Mislim da je povijest i Pricanje jedno te isto - konacno rece Unroy. - I jedno i drugo je
nacin da se stvari sacuvaju i odre svetima.
- to je svetost?
- Sveto je ono to je istina. to se je propatilo. Ono to je lijepo.
- Znaci li to da Pricanja nastoje naci istinu u dogadajima... ili bol... ili ljepotu?
- Nema potrebe za nastojanjima da bi se to nalo - odgovori Unroy - Svetost je u njima. U
istini, u boli, u ljepoti. Zato je pricanje o njima sveto.
Njezin partner, Kigno, bio je u zatvorenickom logoru u Doyju. Uhitili su ga i osudili jer je
poucavao ateisticku vjeru i reakcionarne anti-znanstvene dogme. Unroy je znala da se on nalazi u
golemom kompleksu celicane u kojoj su radili zatvorenici, ali nikakav kontakt nije bio moguc.
- U tim centrima za rehabilitaciju nalaze se stotine tisuca ljudi - rekla je Unroy. -
Korporacija jeftino dobiva svoje radnike.
- to cete uciniti s vaim zarobljenikom?
Unroy odmahne glavom - Da je barem poginuo kao onaj drugi. On nam je problem za
kojeg nemamo rjeenja.
Sutty se suglasila s njom u gorkoj utnji.
Za Monitora su se dobro skrbili. Nekolicina maza bili su profesionalni iscjelitelji. Stavili
su ga samoga u mali ator i brinuli o tome da mu bude toplo i da bude sit. Njegov ator je bio u
velikoj pilji, uz jo sedam-osam atora koji su pripadali vodicima i gonicima minula. Uvijek je u
blizini bilo neko, kako su znali reci, oko i uho. U svakom slucaju, nije bilo bojazni da ce on
pokuati pobjeci dok mu se nategnuta kraljenica i jako povrijedeno koljeno ne zalijece.
Odiedin ga je svakodnevno posjecivao. Sutty nije mogla sebe na to prisiliti.
- Zove se Yara - rekao joj je Odiedin.
- Njegovo ime je Monitor - uzvratila je s prijezirom.
- Vie nije - suho izjavi Odiedin. - Njegova potraga za nama nije bila slubeno odobrena.
Ako se vrati u Dovz, poslat ce ga u centar za rehabilitaciju.
- U logor za prisilni rad? Zato?
- Slubenici ne smiju prekoraciti naredenja koja dobiju niti na svoju ruku poduzimati
akcije.
- Zar to nije bio korporacijski helikopter?
Odiedin nijecno odmahne glavom - Pripadao je pilotu. Koristio ga je za transport
namirnica planinarima na J unom planinskom masivu. Yara ga je unajmio da bi nas mogao
traiti.
- Kako je to cudno - ustvrdi Sutty - Znaci, ipak je mene slijedio?
- Samo kao vodica do nas.
- Toga sam se i bojala.
- J a nisam - uzdahne Odiedin. - Korporacija je tako glomazna, a te njene slube tako
nespretne da nas, male ljude u velikom planinskom prostranstvu, oni ni ne opaze. Mi smo sitna
riba koja ispadne iz mrea. To nam je polazilo za rukom mnogo godina pa zato i nisam brinuo...
Ali on nije bio korporacijska policija. Bio je samo jedan covjek. Fanatik.
- Fanatik? - smijala se. - On vjeruje sloganima? On voli Korporaciju?
- On mrzi nas. Mrzi maze i Pricanja. Tebe se boji.
- Zato to sam stranac na planetu?
- Misli da ce nagovoriti Ekumenu da se angaira na strani maza protiv Korporacije.
- to mu je dalo povoda da tako misli?
- Ne znam. On je cudan covjek. Mislim da bi ti trebala s njim razgovarati.
- Zato?
- Zato da saslua to to ima za reci - odgovori Odiedin.
Odgadala je to, a onda ju je savjest natjerala. Odiedin nije bio ni tako ucen ni tako mudar
kao ovi mazi iz nizina, no imao je bistar um i cisto srce. Tijekom njihova dugog puta ovamo
stekla je potpuno povjerenje u njega, a kad ga je u Knjinici zatekla kako place nad knjigom,
shvatila je i da ga voli. eljela je uciniti to je traio pa makar to bilo i sluanje onoga to je
Monitor imao za reci.
A moda bi i ona mogla reci Monitoru neto od onoga to bi on trebao cuti. U svakom
slucaju morat se se prije ili kasnije suociti s njim. I s pitanjem to treba uciniti s njim. I s pitanjem
kolika je njezina odgovornost to je on sada ovdje.
Sljedeceg dana prije vecere uputila se u veliku pilju kamo su ga smjestili. Uz svjetlost
petrolejke neki gonici minula su kockali, bacajuci oznacene tapice. Na unutranjoj stijeni,
potpuno crnoj i udubljenoj, mazi su tijekom stoljeca urezali Stablo: jedno deblo, dvije grane, pet
lukova spojenih u kronju. Zlatni listici su se jo ljeskali s ponekim komadicem kristala unutar
linija crtea, a mjesecev kamen je treperio medu isklesanim licem. Sad su joj se oci vec dobro
privikle na tamu. Svjetlost male elektricne svjetiljke u atoru blizu crnog zida cinila joj se
sjajnom poput sunca.
- Gdje je Dovzanac? - upitala je kockare. J edan odmahne glavom prema osvjetljenom
atoru.
atorska su krila bila zatvorena. J o je malo stajala vani, a onda konacno rekla -
Monitore?
Krilo se otvorilo i ona oprezno pogleda unutra. Malena unutranjost atora bila je topla i
jako osvijetljena. Sloili su mu krevet s podupiracem za leda, tako da nije bio u posve leecem
poloaju. Ue atorskog krila, svjetiljka ciji se akumulator puni pokretanjem rucke, malena
grijalica na naftu, boca vode i mali elektronski notes, sve mu je to lealo na dohvat ruke.
U onom padu je zadobio mnotvo masnica. Otekline na desnoj strani lica su bile plavo-
crno-zelene, desno oko je jo bilo tako oteceno da je bilo poluzatvoreno, obje ruke bile su kao
pjegave od smede-plavih modrica, a dva prsta lijeve ruke bila su imobilizirana. No Suttyn pogled
je privukla mala sprava, notes. U ator je ula klececi, u tom malom praznom prostoru zapazila je
notes i nije skidala oci s njega.
- Ne emitira - rekao je covjek.
- To vi kaete - odgovorila je Sutty i zapocela se igrati pretraujuci notes, razgledajuci s
kakvim funkcijama raspolae. Nakon nekog vremena ironicno je izjavila - Ispricavam se to vam
pregledavam privatne fajlove, Monitore. To me uopce ne zanima, samo sam morala provjeriti
mogucnosti ove sprave. Nije nita rekao.
Notes je imao uredaj za snimanje i bio je prilicno raskono dizajniran, ali imao je i
nekoliko ozbiljnih tehnickih nedostataka. Kao i toliko drugih proizvoda akanske tehnologije, i
ovo je obicno neprobavljivo sranje od tehnike, pomislila je. Sprava nije imala sposobnost
odailjanja i prijama. Odloila ju je natrag, tamo gdje ju je mogao dosegnuti.
Rijeivi tako problem notesa, postala je svjesna koliko joj je neugodno to je s tim
covjekom zatvorena u tako malenom prostoru, to mu je fizicki tako blizu. Nita nije toliko
eljela kao to vecu udaljenost medu njima. To je sad mogla postici jedino rijecima.
- to ste to pokuali uciniti?
- Slijedio sam vas.
- Vaa vam je vlada to zabranila.
Nakon nekog vremena rekao je - Nisam to mogao prihvatiti.
- Znaci, pile je pametnije od kokoi, zar ne?
Nije odgovorio. Otkad je povukao uzicu da otvori ator, nije se uopce pomaknuo.
Vjerojatno je bol bila uzrok toj nepomicnosti. To je zapazila bez ikakvog suosjecaja.
- to biste ucinili da vam se nije dogodila nesreca? Odletjeli biste u Dovz i sve prijavili...
to biste prijavili? Neke otvore u piljama?
Nije nita rekao.
- to znate o ovom mjestu?
Cim je postavila to pitanje shvatila je kako on nije vidio nita osim ove jedne pilje i
nekoliko gonica i maza. On nikada i ne treba saznati to je ovo. Mogli bi mu staviti povez preko
ociju, a vjerojatno ni to nece biti potrebno. Treba ga dobiti van, poslati ga to dalje, cim se bude
mogao kretati. Nije vidio nita doli odmor ite za putnike. Nije imao to prijaviti.
- Ovo je Krilo Silonga - rekao je. - Posljednja Knjinica.
- Zato to mislite? - upitala gaje, ljutita zbog svog razocaranja.
- To je mjesto kamo ste pola. Ured za eticku cistocu vec jako dugo za njom traga. Za
mjestom gdje oni skrivaju knjige. To je to.
- Tko su "oni", Monitore?
- Neprijatelji Drave.
- Oh, Rama! - rekla je. Sjela je toliko daleko od njega koliko se to moglo i rukama
obgrlila koljena. - Vi ste, ljudi, usvojili sve ono to smo mi ucinili loe, a nita od onoga to smo
ucinili kako treba. Da barem nikad nismo ni doli na Aku. No kad smo to, u naoj intelektualnoj
bahatosti, vec ucinili, trebali smo vam ili uskratiti informacije koje ste traili, ili vas nauciti
povijest Terre. No vi to, naravno, ne biste posluali. Vi ne vjerujete u povijest. Svoju vlastitu
povijest odbacujete poput smeca.
- I bila je smece! - smeda mu je koa posivjela na mjestima gdje nije bila plava od
modrica. Glas mu je bio promukao i uporan. Covjek je povrijeden i bespomocan, pomislila je bez
ikakvog srama ili suosjecaja.
- J a znam tko ste vi - rekla je. - Vi ste moj neprijatelj. Zadrti vjernik. Pravednik u
pravednoj misiji. Onaj koji ce utamniciti ljude samo zato to citaju, onaj koji ce spaliti knjige.
Onaj koji progoni ljude, jer gimnasticiraju na pogrean nacin. Koji izbaci herbarij i popisa se na
njega. Koji pritiskom na dugme poalje projektil da izbaci bombe. I skriva se iza bunkera pa ne
moe nastradati. J er ga titi Bog. Ili drava. Ili bilo koja la iza koje skriva svoju zavist, svoj
vlastiti interes, svoj kukavicluk i svoju pohlepnu elju za moci. Trebalo mi je malo vremena da
vas prozrem. Vi ste mene odmah prozreli. Znali ste da sam va neprijatelj. Va krivovjernik.
Kako ste to znali?
- Poslali su vas u brda - odgovorio je. Bio je gledao ravno naprijed, no sada je kruto
pomakao glavu kako bi je pogledao u oci. - Poslali su vas tamo gdje moete sresti maze. Ja nisam
elio vas osobno povrijediti, yoz.
- Yoz! - ponovila je nakon krace stanke.
Opet je odvratio pogled. Promatrala je njegovo nateceno lice na kojem se nije moglo nita
procitati.
Posegnuo je onom svojom nepovrijedenom rukom za svjetiljkom i poceo pumpati rucicu
gore-dolje. Mala cetvrtasta aruljica odmah je jace zasjala. Sutty se u jednom kutu svog mozga
po stoti puta zapitala zato Akanci rade cetvrtaste arulje. Ali ostali kutovi bili su puni sjena,
ljutnje i mrnje.
- J esu li me vai ljudi pustili da krenem u Okzat-Ozkat kao mamac? Kao orude vae
slubene ideologije? J esu li se nadali da cu ih moda dovesti ovamo?
- Mislim da jesu - odgovorio je nakon kraceg oklijevanja.
- Ali rekli ste mi neka se klonim maza!
- Mislio sam da su opasni.
- Opasni za koga?
- Za... Ekumenu... Za moju vladu - koristio je staru rijec pa se ispravio - Za Korporaciju.
- Ovo to govorite, Monitore, nema smisla. Prestao je puniti svjetiljku. Ponovo je gledao
ravno pred sebe.
- Pilot je rekao "Eno ih" i ugledao sam vau grupu na stazi. I dim iza vas, dim koji je
izlazio iz stijena. No bacilo nas je bocno, prema planini. U stijenje. Bacilo je helikopter. Gurnulo
ga.
Svojom desnom rukom cvrsto je drao povrijedenu lijevu. Kontrolirao je svoje drhtanje.
- To je zbog katabatickih vjetrova, yoz - tiho je rekla. - A to je i velika visina za
helikopter.
Kimnuo je. I sam je sebi to vec rekao. I to, bez sumnje, mnogo puta.
- Njima je ovo mjesto sveto - rekla je.
Otkud joj je sad to dolo? Nije to bila rijec koju je ona koristila. Zato ga je sad mucila?
Pogreno, pogreno.
- Sluaj, Yara, tako se zove, zar ne? Ne dopusti da nad tobom vladaju predrasude o
trulim leinama. Ja ne vjerujem da Majka Silong uopce obraca panju na nas.
Nijemo je kimnuo glavom. Moda je i to vec sam sebi rekao.
Nije znala to bi mu jo rekla. Nakon podue tiine rekao je - Zasluujem kaznu. To ju je
trgnulo.
- Pa, dobio si ju - rekla je. - I vjerojatno ce jo dobiti, na ovaj ili onaj nacin. to cemo s
tobom? O tome jo treba odluciti. Polako smo vec zali u kasno ljeto. Govori se kako ce se za
nekoliko tjedana krenuti. Pa, dotad moe biti bez brige. I treba prohodati. J er, kamo god krenuo
odavde, ne vjerujem da ce letjeti na junom vjetru...
Opet ju je gledao. Bio je, u to nema sumnje, prestraen. Onim to je ona sada rekla? Onim
osjecajem krivnje koji ga je natjerao da kae "Zasluujem kaznu"? Ili jednostavno zato to je
bespomocno leanje medu neprijateljima samo po sebi zastraujuce?
Kimnuo je samo jednom, bolno i ukoceno - Moje ce koljeno uskoro zacijeliti.
Dok se vracala kroz pilje, razmiljala je kako, ma koliko se grotesknim cinilo, u tom
covjeku ima neceg djetinjastog, neceg naivnog, jednostavnog i cistog. Ma blesavog, a ne
naivnog, rekla je samoj sebi. I to, do vraga, uopce znaci "cisto"? Sveto ili tako neto? Ne
izigravaj mi sada Majku Terezu, djevojko - mrmljao je ujak Hurree u njenim mislima. Dobro, jest
naivan, s onim svojim izrazima kao "neprijatelj Drave", ali je i zadrt. Fanatik, ba kao to je
Odiedin rekao. Zapravo terorist. Cisto i jednostavno.
Ozlovoljio ju je taj razgovor i poalila je to ga je uopce posjetila. Zabrinutost i frustracije
ucinile su je nestrpljivom s njezinim prijateljima.
Kieri, s kojom je jo uvijek dijelila ator, iako u zadnje vrijeme ne i vrecu za spavanje,
bila je vesela i srdacna, ali njezino sirovo samopouzdanje bilo je zamarajuce. Kieri je znala sve
to je eljela znati. Sve to je nju zanimalo u vezi s Pricanjima bile su pricice i praznovjerice.
Nije joj padalo na pamet da bi mogla poneto nauciti od maza i nikada nije odlazila u pilje s
knjigama. Dola je ovamo zbog puke avanture.
S duge strane, Akidan je bio u fazi oboavanja heroja, fatalno pomijeanoj s poudom.
Ubrzo nakon njihova dolaska Shui se vratila u svoje selo, ostavivi Akidana samog u njegovom
atoru. Istog seje casa zaljubio u Maz Unroy Kigno. Prilijepio se uz nju kao mladunce minule uz
svoju mater, zurio u nju svojim oboavajucim pogledom, pamtio svaku njenu rijec. Naalost,
jedini ljudi u starom sustavu ciji je spolni ivot bio striktno propisan bili su mazi. Doivotna
monogamija bila je njihov zakon, bez obzira ive li trenutacno uz svog partnera ili ne. Mazi koje
je Sutty poznala, barem koliko je ona znala, apsolutno su potovali to pravilo. Akidan, vrlo dobar
mladic, zapravo nije imao pravih namjera da to pravilo testira ili dovodi u pitanje. Bio je samo
zaljubljen do uiju, uboga rtva tovanja svetaca upravljana hormonima.
Unroy ga je alila, no nije mu to htjela pokazati. Grubo ga je obeshrabrila stavljajuci u
pitanje njegovu sposobnost samokontrole, njegovu sposobnost za ucenje, njegovu sposobnost da
postane maz. Kada je nedavno njegova zasljepljenost bila ocigledna, okrenula se prema njemu i
rekla poznati citat iz Stabla: "Ona dva koji su jedno nisu dva, ali onaj jedan koji je dva je
jedan...". Bila je to vrlo suptilna opomena, no Akidan je problijedio od stida i pobjegao. Otad je
bio sav jadan. Kieri je cesto razgovarala s njim i bila sve blia tome da ga tjei. Sutty je to bilo
drago. Nju nije zanimalo kolebanje i kljucanje mladenackih emocija. Ona je eljela razboritost
neke odrasle osobe, izvjesnost koju donosi zrelost. Znala je da se nala pred zidom, a mora
krenuti dalje, morala je odluciti, a nije znala ni to ni kako.
Krilo Silonga bilo je u potpunosti odsjeceno od svijeta. Ovamo nisu donosili radio niti
druga tehnicka sredstva za komuniciranje kako bi izbjegli da im se pomocu lovljenja signala ude
u trag. Vijesti su mogle ovamo stizati samo istocnim putem ili dugim i mukotrpnim putem s
jugozapada, kako je stigla i Suttyna grupa. Ovako kasno ljeti bilo je zbilja malo vjerojatno da bi
jo itko doao. Kao to je i rekla Monitoru, ljudi su vec govorili o odlasku.
Sluala je kako razgovaraju o svojim planovima. Bilo je uobicajeno da se krene u malim
grupama i da na raskrijima staza krenu u raznim smjerovima. Cim to bude moguce, pridruit ce
se malim karavanama ljudi iz ljetnih sela koji sada takoder silaze u dolinu. Na takav su nacin
svoja hodocaca, put do pilja, ucinili nevidljivim tijekom punih cetrdeset godina.
Vec je bilo prekasno, rekao joj je Odiedin, da bi se vratili istim putem, jugozapadnom
stazom. Njihovi vodici iz sela u udolini rano su krenuli kuci, a ocekivala se i oluja i snijeg na
Zubuamu. Morat ce se spustiti u Amarezu, u podrucje breuljaka sjeveroistocno od Silonga pa
onda zaobici rub Visokog vijenca gornjeg porjecja pa opet kroz brda do Okzat-Ozkata. To bi,
pjeice, trajalo nekoliko mjeseci. Odiedin je mislio da ce moci kroz regiju breuljaka autostopirati
kamione, ali zato ce se morati podijeliti u parove.
Za Sutty je sve to zvucilo nevjerojatno i zastraujuce. J edna je stvar bila slijediti vodice
gore u planinu i slijediti skrivene staze u oblacima sve do tajnog, svetog mjesta, ali sasvim je
druga stvar lutati poput skitnica, autostopirati, biti posve anoniman i nezaticen u tom
prostranstvu i u stranom svijetu. Da, vjerovala je Odiedinu, ali silno je eljela stupiti u vezu s
Tongom Ovom.
I to ce uciniti s Monitorom? Trebaju li pustiti neka trci po uredima i ministarstvima i
brblja o zadnjem velikom skrovitu zabranjenih knjiga? Moda je on trenutacno u nemilosti ali,
prije nego li ga poalju u rudnike soli, njegovi ce efovi cuti sve to on ima za reci.
I to bi rekla Tongu kada i ako uopce ikada bude govorila s njim? Poslao ju je da istrai
povijest Ake, njezinu izgubljenu i izvan zakona stavljenu prolost, istinsku prolost. Pronala ju
je, ali to sada?
Ono to su mazi htjeli od nje bilo je jasno i hitno: sacuvati njihovo blago. Nakon onog
razgovora s Monitorom to je bila jedina kristalno jasna stvar u njezinim mracnim mislima i
osjecajima.
Ono to je ona sama eljela, to bi eljela kada bi to bilo moguce, bilo je da ostane ovdje.
ivjeti tu u piljama bica, citati, sluati Pricanja ovdje, gdje su ona potpuna ili gotovo potpuna,
neprekinuta prica. ivjeti u umi rijeci. Sluati. To bi bilo ono to bi njoj odgovaralo, za cim je
udjela, a nije mogla to uciniti.
I mazi su za tim udjeli, a nisu mogli to uciniti.
- Bili smo glupi, yoz Sutty... - rekla je Goiri Engnake, maz iz velikog grada Kangnegne u
sredinjem dijelu kontinenta i sjajna poznavateljica filozofije, koja je odrobijala cetrnaest godina
u poljoprivrednom logoru zbog irenja reakcionarne ideologije. Bila je pomalo oronula, iako
cvrsta ena.
- ...to smo sve nosili ovamo gore. Trebali smo posvuda ostaviti knjige. Ostaviti ih tamo
gdje su bile i napraviti kopije. Utroiti vrijeme na prijepis, umjesto to vucemo sve na isto mjesto
gdje ih mogu unititi jednim udarcem. Ali, znate, mi smo staromodni. Ljudi razmiljaju koliko
dugo bi trajao prijepis, koliko opasno bi bilo tiskati ih ponovo. Nismo se obazirali na strojeve
kakve je Korporacija pocela proizvoditi, na nacine kad se kopija ucini u trenutku, nismo se
dosjetili staviti sve knjinice u kompjuter. Sada smo odvukli nae blago tamo gdje se ne moe
koristiti ta tehnologija. Ne moemo dovuci kompjuter ovamo, a kad bismo i mogli kako bi ga
napajali energijom? I koliko bi trajalo da sve to stavimo u kompjuter?
- S akanskom tehnologijom trebale bi godine - odgovori Sutty. - S onim cime Ekumena
raspolae, moda bi ljeto bilo dovoljno.
Gledajuci Goiri u lice, polako je dodala - Ako bismo bili ovlateni da to napravimo. Kad
bismo imali ovlatenje Korporacije Ake. I ovlatenje Stabila Ekumene.
- Razumijem.
Bile su u "kuhinji", u pilji u kojoj se kuhalo i jelo i koja je bila dovoljno izolirana da je tu
bilo podnoljivo toplo. Ta je pilja u svako doba dana bila okupljalite za razgovore i diskusije.
Doruckovale su i ispijale alicu bezit caja. Pospjeuje krvotok i zacjeljivanje, mrmljala je Iziezi u
njezinim mislima.
- Biste li zamolili Izaslanika da zatrai takvo odobrenje, yoz?
- Da, naravno - rekla je Sutty. - Zapravo, pitala bih ga misli li on da je to ostvarivo i
mudro. Ako bi takav zahtjev pruio vaoj vladi indicije da ovo mjesto postoji, sve bismo
upropastili, maz.
Goiri se smjekala zbog Suttynog izbora rijeci. Naravno, razgovarale se na dovzanskom -
Ali, moda bi cinjenica da vi znate za ovo mjesto i da se Ekumena zainteresirala za to, moda bi
to spasilo Knjinicu - rekla je. - Moda bi ih to odvratilo od toga da ovamo poalju policiju i sve
unite.
- Moda.
- efovi Korporacije pokazuju prema Ekumeni veliko tovanje.
- Da. Ali isto tako dre njene izaslanike izvan svakog doticaja s bilo kim osim s
ministrima i njihovom birokracijom. Pruili smo im mnogo korisnih informacija. Oni su nama
dali mnogo beskorisne propagande.
Goiri je malo razmiljala o tome pa konacno upitala - Ako to znate, zato im to doputate?
- Pa, maz Goiri, Ekumena gleda dugorocno. Tako dugorocno da je covjeku, koji kratko
ivi, cesto vrlo teko to prihvatiti. Mi radimo po nacelu da je uvijek, gledano na dugu stazu,
pogreno uskracivati znanje. Zato kad nas netko trai da mu kaemo to znamo, mi mu to
kaemo. Tu smo, u izvjesnoj mjeri, slicni vama, maz.
- Vie ne - ogorceno rece Goiri - Mi krijemo sve to znamo.
- Nemate izbora. Vai birokrati su opasni ljudi. Zadrto vjeruju... - Sutty je otpila caj. Grlo
joj je bilo suho. - Na mom svijetu, tamo gdje sam ja odrasla, postojala je snana skupina vjernika.
Vjerovali su kako njihova uvjerenja trebaju pobijediti sva druga i kako ne smije postojati neki
drugi nacin razmiljanja. Sabotirali su mreu informacija, unitili knjinice i ucilita po cijelom
planetu. Naravno, nisu mogli ba sve unititi. Sve se to moe obnoviti... ali teta je ucinjena.
Takva unitavanja su poput modanog udara, covjek se oporavi, gotovo oporavi. Ali vi znate sve
to.
Stala je. Govorila je previe. Glas joj je drhtao. Dola je preblizu svemu tome. I vie nego
preblizu. Pogreno!
I Goiri je takoder izgledala potreseno - Sve to mi znamo o vaem svijetu, yoz...
- Je to da mi letimo naokolo u svemirskim brodovima i donosimo prosvjetljenje
zaostalim, primitivnim svjetovima - rece Sutty, a onda jednom rukom udari o stol, a drugom
prekrije usta.
Goiri je zurila u nju.
- Ovako se ljudi Rangme podsjecaju da treba zautjeli - rekla je Sutty. Nasmijeila se, ali
sad su joj se tresle ruke.
Neko su vrijeme obje utjele.
- Mislila sam o vama... o svim ljudima Ekumene... drala sam vas vrlo mudrim... iznad
pogreaka. Kako djetinjasto! - izjavi Goiri. - Kako nedolicno!
Opet je zavladala utnja.
- Uciniti cu sve to mogu, maz. Kad se vratim i ako se vratim u grad Dovz. Moda ne bi
bilo pametno pokuati stupiti s Mobilom u telefonsku vezu iz Amareza. Mogla bih, zbog
prislukivanja, reci kako smo se izgubili pokuavajuci planinariti gore prema Silongu pa smo
pronali istocni izlaz iz planine. Ali ako se pojavim u Amarezi, a nemam odobrenje da idem
tamo, ispitivat ce me. Mogu utjeti, ali mislim da ne mogu lagati... ne znam dobro lagati... A tu je
i problem s Monitorom.
- Da. Bilo bi mi drago kad biste govorili s njim, yoz Sutty.
Et tu, Brute? rekao je ujak Hurree, sarkasticno podigavi obrve.
- Zato, maz Goiri?
- Pa, on je, kako ste to rekli, vjernik. I to je, kako ste rekli, opasno. Recite mu to to ste
meni rekla o vaoj Zemlji. Recite mu i vie nego ste meni rekla. Recite mu da je vjerovanje rana
koja se lijeci znanjem.
Sutty je ispila ostatak caja. Okus je bio gorak, profinjen. - Ne mogu se sjetiti gdje sam to
cula. Nije iz knjige. Cula sam kako je netko to rekao.
- To je Teran rekao Penanu. Nakon stoje bio ranjen u bitci protiv barbara.
Sutty se sada sjetila: krug oalocenih u zelenoj dolini, podno kamenih i snjenih
obronaka, le mladica prekriven poput leda bijelom krpom, glas maza koji prica pricu.
"Teran je umirao. Rekao je: 'Moj brate, muu moj, ljubavi moja, ti koji si ja, ti i ja smo
vjerovali kako cemo pobijediti neprijatelja i donijeti naoj zemlji mir. Ali vjerovanje je rana koju
znanje lijeci, a smrt zapocinje Pricanje tvog ivota.' A onda je umro u Penanovom narucju."
Grob, yoz. Gdje to poinje.
- Mogu pokuati prenijeti tu poruku - konacno rece Sutty. - Iako zadrti fanatici imaju male
ui.

8


ator mu je bio osvijetljen samo treperenjem grijalice. Kad je ula, poceo je pumpati
svjetiljku. Dugo je trajalo dok je aruljica slabo zasjala. Sjela je u prazni dio atora i prekriila
noge. Koliko je mogla vidjeti, lice mu vie nije bilo oteceno, no jo je bio blijed. Oslonac za leda
bio je sada postavljen visoko da je gotovo uspravno sjedio.
- Lei tu u mraku i danju i nocu - rekla je. - Mora da je to vrlo cudan osjecaj. Kao kad te
zatvore u samicu, kao da su ti osjetila blokirana. Kako provodi vrijeme?
- Spavam - odgovorio je. - Mislim.
- Misli, dakle postoji... Recitira li slogane? Naprijed, vie, dalje? Reakcionarna misao
je poraeni neprijatelj?
Nije nita rekao.
Kraj njega na prostirci leala je knjiga. Podigla ju je. Bio je to udbenik, zbirka poezije,
prica, ivotopisa poznatih ljudi i slicno, knjiga za djecu staru desetak godina. Trebalo joj je
nekoliko trenutaka da shvati kako je knjiga pisana ideogramima, a ne abecedom. Prakticki je vec
zaboravila da je u Monitorovu svijetu, u modernoj Aki, sve pisano abecedom, da su ideogrami
zabranjeni, ilegalni, izvan uporabe i zaboravljeni.
- Zna li ovo citati? - upitala je otro, zbunjena i pomalo nervozna.
- Odiedin Manma mi je to dao.
- Zna li to citati?
- Polako.
- Kada si naucio citati primitivno, anti-znanstveno pismo trule leine, Monitore?
- Kad sam bio djecak.
- Tko te je naucio?
- Roditelji moje majke.
Odgovarao je uvijek nakon kratke stanke i tiho, gotovo mrmljajuci, poput kakvog
posramljenog dacica. Sutty je odjednom preplavio stid. Osjetila je kako se zacrvenila i kako joj se
vrti u glavi.
Ponovo pogreno. Jo gore nego pogreno.
Nakon podulje tiine rekla je - Ispricavam se zbog nacina na koji sam s tobom
razgovarala. Nije mi se svidalo kako si se prema meni ponaao na brodu i u Okzat-Ozkatu.
Zamrzila sam te, jer sam te smatrala odgovornim za unitavanje herbarija koji je pripadao Maz
Sotyu Angu, herbarija koji je bio njegovo ivotno djelo, koji je bio njegov ivot. I zato to si
progonio moje prijatelje. I zato to si progonio mene. Mrzim tu zadrtost u koju ti vjeruje. Ipak,
pokuat cu ne mrziti tebe.
- Zato? - upitao je. Glas mu je bio hladan, onakav kakvog se sjecala.
- Jer mrnja pogada onog koji mrzi - citirala je poznati tekst iz Pricanja.
Sjedio je mirno, napet kao uvijek. Ona se, naprotiv, pocela oputati. Priznanje ju je
oslobodilo ne samo stida, nego i one ljutnje i tjeskobe koju je osjecala u njegovom prisustvu.
Stavila je noge u udobniji poloaj polulotosa i izravnala leda. Sad ga je mogla mirno gledati, a ne
kao ranije kada ga je samo kriomice pogledavala.
Malo je promatrala to njegovo ukoceno lice. On nije mogao ili nije htio nita reci, ali ona
je i mogla i htjela govoriti.
- ele da razgovaram s tobom - rekla je. - ele da ti ispricam kakav je ivot na Terri.
Tunu i gadnu istinu koju cete zateci na kraju vaeg Puta ka zvijezdama. Zato da si moda ipak
postavi ono fatalno pitanje: Znam li ja to radim? No ti si ga, vjerojatno, ne eli postaviti... A
ja, eto, elim znati kako to izgleda ivot poput tvojeg. Kako covjek postane Monitor? Hoce li mi
to reci? Zato si ivio s bakom i djedom? Zato si ucio citati staro pismo? Rekla bih da ima oko
cetrdeset godina. Pismo je vec bilo zabranjeno kad si bio dijete, zar ne?
Kimnuo je. Odloila je knjigu dolje. Uzeo je knjigu i izgledalo je kao da proucava
kaligrafijom ispisan naslov na ovitku: Dragulj-plodovi sa stabla uenja.
- Reci mi - upitala je - gdje si roden?
- Bolov Yeda. To je na zapadnoj obali.
- I nazvali su te Yara "Snaan".
Odmahnuo je glavom - Nazvali su me Azyaru.
Azya Aru. Ba je prije dan-dva citala o njima u Povijesti zapadnih zemalja koju joj je
Unroy pokazala u knjinici. Prije otprilike dvjesto godina, par maza Azya Aru bili su glavni
osnivaci i apostoli Pricanja u Dovzu. To su bili prvi mazi-gazde i sve do sekularizacije bili su
junaci Dovza. Dolaskom Korporacije jamacno su bili najprije proglaeni huljama i kulturnim
nitkovima, sve do vremena kad su mogli biti potpuno zaboravljeni, premazani bijelim vapnom,
izbrisani.
- Znaci, roditelji su ti bili mazi?
- Djed i baka - drao je knjigu kao da dri neki talisman. - Prvo cega se sjecam je moj
djed koji mi pokazuje kako se pie rijec "stablo" - prstom je po knjizi skicirao taj ideogram od
dvije crte. - Sjedili smo u hladovini trijema otkud smo mogli vidjeti more. Ribarice su se vracale
u luku. Bolov Yeda je na breuljcima iznad zaljeva, najveci grad na toj obali... Djed i baka su
imali prekrasnu kucu. Loza je rasla preko trijema, sve do krova, s debelim trsovima i utim
cvjetovima. Svakog su dana u kuci obavljali Pricanja, a navecer su odlazili u umyazu.
Koristio je zabranjenu zamjenicu on/ona/oni. Nije ni svjestan toga, pomislila je Sutty.
Glas mu je postao mek, jasan i oputen.
- Moji roditelji su bili ucitelji. Predavali su novo pismo u korporacijskoj koli. I ja sam ga
ucio, ali vie mi se svidalo staro pismo. Zanimalo me je pisanje i knjige, stvari kojima su me djed
i baka ucili. Vjerovali su kako sam roden za maza. Baka je govorila "Oh, Kiem, pusti dijete nek
se igra!" Ali djed je elio da ostanem i naucim jo jednu grupu znakova, a ja sam mu uvijek elio
udovoljiti. Sve napraviti bolje... Baka me ucila govoriti ono to djeca uce iz Pricanja. Alija sam
vie volio pisati. Znao sam prekrasno pisati. Pisane rijeci mogao sam zadrati, cuvati. Izgovorene
rijeci odletjele bi poput vjetra i morao si ih stalno iznova izgovarati da bi ih odrao na ivotu. A
pisano je ostajalo i mogao si nauciti kako ce to jo poboljati. Uciniti ljepim.
- Znaci, ivio si kod djeda i bake kako bi s njima ucio?
Odgovorio je s istom mirnocom i gotovo snenom oputenosti. - Kad sam bio sasvim
malen, ivjeli smo tamo svi zajedno. Onda je moj otac postao administrator u koli, a mama se
zaposlila u Ministarstvu informacija. Dobili su premjetaj, najprije u Tambe, a zatim u Dovz
City. Mama je morala puno putovati. Oboje su brzo napredovali unutar Korporacije. Bili su
vrijedni slubenici. Vrlo aktivni. Baka i djed su mislili kako je bolje da sam s njima dok se
roditelji toliko sele i tako mnogo rade. Tako sam ostao s njima.
- Jesi li elio ostati s njima?
- Oh, da - izgovorio je to vrlo prostoduno. - Bio sam sretan.
Ta je rijec, izgleda, odjeknula u njegovim mislima jer je prestao govoriti onako tiho.
Naglom je kretnjom okrenuo glavu od Sutty i to ju je podsjetilo na onaj trenutak u ulici Okzat-
Ozkata kad joj je s toliko srdbe i strasti zavapio: Nemojte nas izdati!
Neko vrijeme nisu govorili. Niti je itko drugi razgovarao ili se kretao unutar pilje Stabla.
Mukla tiina u Krilu Silonga.
- Ja sam odrasla na selu - izjavi Sutty. - Kod mog ujaka i tete. Zapravo su mi bili praujak i
prateta. Ujak Hurree je bio tamne puti, mrav i tih, sa sijedom cekinjastom kosom i obrvama -
stranim obrvama. Kad sam bila mala, mislila sam da iz njih sijevaju munje. Teta je izvrsno
kuhala i bila je sjajan organizator. Nije postojao nitko koga ona nije mogla dovesti u red. Naucila
sam kuhati prije nego citati. A onda me je, konacno, ujak naucio. Bio je sveucilini profesor.
Predavao je knjievnost na sveucilitu u Calcutti, velikom gradu u mom dijelu Terre. U toj kuci
na selu imali smo pet soba i sve je bilo puno knjiga, sve osim kuhinje. Teta nije dozvoljavala
dranje knjiga u kuhinji. Ali u mojoj sobi bila je hrpa knjiga: po svim zidovima, pod krevetom i
pod stolom. Kad sam ovdje prvi puta ugledala pilje Knjinice, pomislila sam na moju sobu kod
kuce.
- Je li tvoj ujak poducavao po selu?
- Ne. Tamo se skrivao. Mi smo se skrivali. Moji su se roditelji skrivali po raznim
mjestima. Pritajili se. Bilo je to vrijeme svojevrsne revolucije. Neto poput ovog kod vas, samo
obrnuto. Ljudi koji... Radije bih sluala tebe nego govorila o tome. Reci to se onda dogodilo.
J esi li morao napustiti baku i djeda? Koliko si godina tada imao?
- Jedanaest - odgovorio je. Sluala je. On je govorio.
- Moj djed i baka su takoder bili aktivni... - ton mu je bio teak i usiljen, premda nije
oklijevao. - ...ali ne kao lojalni proizvodaci-potroaci. Bili su vode grupe podzemnih
reakcionarnih aktivista, njegovali kultne aktivnosti i naucavali anti-znanost. J a to nisam shvacao.
Poveli su me na sastanak kojeg su organizirali. Nisam znao da su to ilegalni sastanci. Umyazu je
bio zatvoren, ali nisu mi rekli da ga je policija zatvorila. Nisu me slali u korporacijsku kolu.
Drali su me kod kuce i ucili me samo praznovjerju i devijantnom moralu. Konacno je moj otac
uvidio to oni rade. On i moja majka su se rastali. Nije me posjetio dvije godine, ali je poslao po
mene. Poslao je nekog covjeka. Taj je doao nocu. Cuo sam kako baka govori vrlo glasno i
ljutito, kako je nikada ranije nisam cuo govoriti. Ustao sam i doao u predsoblje. Djed je sjedio u
svojoj stolici, samo je sjedio, nije me ni pogledao niti je ita rekao. Baka i onaj covjek gledali su
se preko stola. Pogledali su me, a onda je covjek pogledao nju. Rekla je: Idi, Azyaru, obuci se,
tvoj otac eli da ga dode posjetiti. Otiao sam se obuci, a kad sam se vratio, zatekao sam ih u
istom poloaju, u potpuno istom poloaju: djed je sjedio poput gluhog i slijepog starca koji zuri
preda se, baka je stajala sa stisnutim akama oslonjenim o stol, a covjek je tamo stajao. Poceo
sam plakati. Rekao sam kako ne elim ici, kako elim ostati. Baka je prila, primila me za ramena
i odgurnula me. Gurnula me tom covjeku. On je rekao Dodi. A ona je rekla Idi, Azyaru! I ja
sam... poao s njim...
- Kamo ste poli - upita Sutty apatom.
- K mom ocu u Dovz City. Tamo sam onda polazio kolu.
Uslijedila je duga stanka.
- Pricaj mi - rekao je - o... tvom selu... Zato ste se skrivali?
- Bilo bi poteno da sada ja pricam - rece Sutty - ali to je duga prica.
- Sve su price duge - promrmljao je. Jednom je Oplodivac rekao neto slicno. "Kratke
price su samo dio onih dugih", bio je rekao.
- Ono to mi je teko objasniti jest to je na mom svijetu Bog - rekla je.
- Znam Boga - rece Yara.
To joj je izmamilo osmijeh. Taj ju je smijeak na tren razvedrio. - Sigurna sam da ga zna.
Ali "ovdje" je teko razumjeti to Bog znaci "tamo". Ovdje je on rijec, ne mnogo vie od toga. U
vaem dravnom teizmu se, izgleda, time oznacava ono stoje dobro. Ono stoje pravo, zar ne?
- Bog je Razbor, da - rekao je prilicno nesigurno.
- Na Terri je rijec Bog bila mnogim ljudima od neizmjerne vanosti tijekom tisuca godina.
I obicno se nije toliko odnosila na ono to je razborito, koliko na ono to je tajnovito. Na ono to
se ne moe razumjeti. I zato postoje najrazlicitije ideje o Bogu. J edna je da je Bog entitet koji je
stvorio sve drugo i odgovoran je za sve to postoji i to se dogada. Neto poput univerzalne,
vjecne Korporacije.
Izgledao je zainteresirano, ali i zbunjeno.
- Tamo gdje sam ja odrasla, na selu, mi smo culi za takvog Boga, ali mi smo imali jo
mnogo drukcijih. Lokalnih. Imali smo ih jako puno. I, zna, svi su oni bili izmijeani. Bilo je i
nekoliko velikih, ali ja kao dijete nisam znala mnogo o njima. Znala sam samo ono u vezi s
mojim imenom. Teta mi je jednom objasnila moje ime. Pitala sam je zato se ja zovem Sutty, a
ona je rekla, Sutty je Boja supruga. A ja sam upitala J esam li ja Ganeina supruga? Jer Ganea je
bio bog o kojem sam najvie znala i koji mi se svidao. Ali ona je rekla: Ne, ivina.
Sve to sam tada znala o ivi bilo je da ima dugacku, prljavu kosu i da je najbolji plesac u
cijelom svemiru. On pleuci uvodi svjetove u postojanje i izvodi ih iz njega. On je vrlo cudan i
ruan i stalno posti. Teta mi je rekla da ga je Sutty toliko voljela da se udala za njega protiv volje
svog oca. Znala sam kako je djevojci u to doba bilo teko tako se usprotiviti pa sam zato mislila
da je vrlo hrabra. Ali Teta je rekla kako se Sutty vratila posjetiti svoga oca i on je tada vrlo
uvredljivo govorio o ivi i bio je strano bezobrazan prema njemu. A Sutty je bila tako ljuta i
tako se stidjela da je od toga umrla. Nije nita "ucinila", naprosto je umrla. I od tada, sve vjerne
ene koje umru kad im umre mu, nazivaju njenim imenom. Zna, kad mi je Teta to rekla pitala
sam, Zato su me nazvali po jednoj tako glupoj aavici?!
Ujak je to cuo i rekao mi je "Zato jer Sati je iva, a iva je Sati. Ti si i ona koja ljubi i ona
koja oplakuje. I ljutnja. I ples." I tako sam odlucila da se, kad je vec tako, necu buniti to sam
Sutty, sve dok mogu biti i iva...
Pogledala je Yaru. Prica ga je posve obuzela i bio je ocaran njome.
- Ali to sada nije vano. Sve je to jako sloeno. No, svejedno, moda je i lake kada ima
mnogo bogova umjesto jednog. Imali smo jednog kamenog boga medu korijenjem velikog stabla
pokraj ceste. Seljaci su ga obojili u crveno i hranili ga maslacem kako bi mu ugodili, kako bi sebi
ugodili. Teta je svakoga dana pred Ganeine noge polagala nevene. Taj mali bog sa ivotinjskim
nosom bio je napravljen od bronce i stajao je u stranjoj sobi. On je zapravo bio ivin sin. Mnogo
bolji nego iva. Teta mu je recitirala i pjevala. Vrila svojevrsni obred. Ja sam joj cesto
pomagala. Znala sam pjevati neke od tih pjesama. Voljela sam tamjan i nevene Ali ti ljudi o
kojima ti moram pricati, ljudi pred kojima smo se skrivali, oni nisu imali nikakve male bogove.
Mrzili su male bogove. Oni su imali samo jednog velikog. Boga-velikog gazdu. to god su rekli
da je taj Bog rekao, to je moralo biti u redu. Tko nije radio onako kako su rekli da je Bog rekao
da treba raditi, bio je kriv. Mnogi ljudi su to vjerovali. Njih su zvali uniti. "J edan Bog, jedna
Istina, jedna Zemlja." I oni... oni su napravili mnogo zla.
Te su rijeci zvucale budalasto, djetinjasto, tih par rijeci za godine agonije.
- Zna, moj narod, mislim svi mi na Zemlji, nanijeli smo mnogo tete naem svijetu, borili
smo se na njemu, izrabljivali ga, devastirali ga. Dugo vremena su vladale bolesti, glad i bijeda.
Ljudi su eljeli pomoc i utjehu. eljeli su vjerovati da ipak neto rade dobro. Mislim, ako su se
pridruili unistima, smatrali su da je u redu sve to rade.
Kimnuo je. Da razumije.
- Unisticki Oci su govorili kako je svu bijedu donijelo ono to su oni zvali "zlo znanje".
Kada ne bi bilo zlog znanja, ljudi bi bili dobri. Nesveto znanje trebalo je unititi i napraviti mjesta
"svetom vjerovanju". Protivili su se znanosti, svakom ucenju, svemu osim onoga to je bilo u
njihovim knjigama.
- Kao mazi.
- Ne. Ja mislim, Yara, da je to pogreno. Ne vidim kako Pricanja iskljucuju ikakvo znanje
ili da ikakvo znanje zovu zlim ili ita smatraju nesvetim. Pricanja ne ukljucuju nita od onog to
je Aka tijekom zadnjeg stoljeca naucila iz kontakata s drugim civilizacijama, to je tocno. Ali
mislim da je to samo zato to mazi nisu imali vremena uvrstiti sve te nove informacije u Pricanja
prije nego se Korporacija-Drava ucvrstila kao vaa centralna drutvena institucija. Ona je maze
zamijenila birokratima, a onda kriminalizirala Pricanja. Gurnula ih u podzemlje gdje se nece
moci razvijati i rasti. Zapravo ih zove nesvetim znanjem. Ono to ne razumijem jest zato je
Korporacija mislila da je nuno toliko nasilje, tako brutalna uporaba sile.
- J er su mazi drali sve bogatstvo, svu moc. Drali su ljude u neznanju, drogirali ih
ritualima i praznovjerjem.
- Ali oni nisu drali ljude u neznanju! to je Pricanje nego poducavanje svakoga tko eli
sluati o svemu?
Oklijevao je, trljajuci rukom usta - Moda je to bio... obicaj - rekao je. - Moda je nekad
davno i bilo tako. Ali sada nije bilo tako. U Dovzu su mazi tlacili siromahe. Sve zemljite
pripadalo je umyazu. kole su pruale samo fosilna, beskorisna znanja. Odbili su dopustiti
ljudima novu pravdu, nova ucenja...
- Nasilnim putem?
Opet je oklijevao - Da, u Belsi je reakcionarna gomila ubila dva dunosnika Korporacije-
Drave. Posvuda su bile neposlunosti. Nije se tovao zakon.
Protrljao je rukom lice, iako je to vjerojatno povrijedilo bolno, blijedo celo i obraz.
- Evo kako je bilo - rekao je. - Vai su ljudi doli ovamo i sa sobom donijeli novi svijet.
Obecanje da ce na vlastiti svijet postati nov, bolji. Htjeli su nam to pruiti. Ali ljudi koji su to
htjeli prihvatiti bili su zaustavljani, sprijecili su ih stari obicaji. Stari obicaji pravljenja svega.
Mazi su beskonacno mljeli o stvarima koje su se dogodile prije deset tisuca godina, tvrdeci kao
oni o svemu znaju sve, odbijajuci nauciti bilo to novo, dreci ljude u bijedi, vukuci nas natrag.
Imali su krivo. Bili su sebicni. Lihvari znanja. Trebalo ih je gurnuti u stranu da bi se stvorio
prostor za buducnost. A ako su i dalje stajali na putu, trebali su biti kanjeni. Moj djed i baka
imali su krivo. Bili su neprijatelji drave. Nisu to htjeli priznati. Nisu se htjeli promijeniti.
Kada je zapoceo, govorio je jednoliko, no pred kraj je glasno disao zureci pred sebe,
sticuci u rukama malu pocetnicu.
- to se s njima dogodilo?
- Kad sam otiao ivjeti s ocem, oni su ubrzo bili uhiceni. Godinu dana su bili u zatvoru u
Tambi...
Duga stanka.
- ...Mnogi od tih tvrdoglavih reakcionarnih voda bili su dovedeni u Dovz City samo zbog
javnog sudenja. Onima koji su se pokajali bilo je doputeno da se rehabilitiraju kroz rad na
korporacijskim farmama - glas mu je bio bezbojan. - One koji se nisu pokajali pogubili su
proizvodaci-potroaci Ake.
- Pucali su u njih?
- Bili su izvedeni na Veliki trg pravde. Nakratko je zastao.
Sutty se sjecala tog mjesta, poplocene povrine okruene sa cetiri visoke nezgrapne
zgrade u kojima je bio smjeten Centralni sud. To mjesto je obicno zagueno prometnom guvom
i uurbanim pjeacima.
Yara je opet poceo govoriti, gledajuci ravno ispred sebe, u ono o cemu je govorio
- Svi su stajali usred trga, ogradeni uzetom, a policija ih je cuvala. Ljudi su doli odasvud
kako bi vidjeli izvrenje pravde. Na trgu je bilo na tisuce ljudi. Posvuda oko kriminalaca. Po svim
ulicama koje vode na trg. Otac me je doveo da to vidim. Gledali smo s jednog od visokih prozora
u zgradi Vrhovnog suda. Stavio me je ispred sebe kako bih mogao dobro vidjeti. Vidio sam hrpe
kamenja, kamenja od kojeg je bio sagraden umyazu kojeg su sruili, velike hrpe na uglovima
trga. Nisam znao cemu to slui. Tada je policija dala znak i svi su se poceli gurati prema sredini
trga gdje su stajali kriminalci. Poceli su ih udarati kamenjem. Ruke su se podizale i sputale i...
Trebali su bacati kamenje, kamenovati kriminalce, no bilo je previe ljudi. Prevelika guva. Na
stotine policajaca i sav taj narod. I zato su ih tukli do smrti. To je dugo trajalo.
- Morao si to gledati?
- Otac je elio da vidim kako prolaze oni koji grijee.
Govorio je mirno, no ruka i usta su ga odavali. Nikada nije napustio taj prozor s pogledom
na trg. Bio je dvanaestogodinjak koji je stajao tamo i promatrao taj prizor tijekom ostatka svog
ivota.
Pravda kamenog doba.
Vidio je kako su proli baka i djed. to je jo mogao vidjeti?
Ponovo je zavladala duga utnja. Zajednicka.
Zakopati bol tako duboko, tako duboko da mine potreba da je ikada osjeti. Zakopaj je
ispod bilo cega, ispod svega. Budi dobar sin. Dobra djevojcica. Gazi preko grobova i nikada ne
gledaj dolje. "Psa koji voli ljude dri podalje..." Ali nije bilo grobova. Zdrobljena lica, smrskane
lubanje, krvlju natopljene sjedine na gomili usred trga. Komadi kostiju, zubne plombe, ostaci
raspuklog mesa, pramen plina. Miris paljevine u ruevinama neke kuce na kii.
- Znaci, nakon toga si ivio u gradu Dovzu... i pristupio Korporaciji. Uredu za
sociokulturu.
- Otac mi je uzeo privatne ucitelje kako bi popravili moje obrazovanje. Dobro sam proao
na ispitima.
- Yara, jesi li oenjen?
- Bio sam. Dvije godine.
- Nema djece?
Nijecno je odmahnuo. Stalno je zurio preda se. Sjedio je ukoceno, bez pokreta. S pomocu
nekog okvira, vreca za spavanje mu je iznad jednog koljena bila odignuta poput atora. Tabadan
mu je napravio taj okvir kako bi imobilizirao koljeno i olakao bol. U ruci je jo drao knjiicu
Dragulj-plodovi sa stabla uenja.
Sutty se nagnula naprijed kako bi opustila ramene miice, a onda se ponovo uspravila.
- Goiri me zamolila da ti pricam o mome svijetu. Moda bih i mogla jer, na neki nacin,
moj ivot i nije bio tako razlicit od tvojeg... Spomenula sam ti unite. Oni su preuzeli vlast u
naem dijelu zemlje. Otpocelo je ono to su nazivali cicenjem sela. Osjecali smo se sve
nesigurnije. Ljudi su govorili kako moramo nae knjige ili sakriti ili ih baciti u rijeku. U to
vrijeme je ujak Hurree umirao. Rekao je da mu se srce umorilo. Govorio je teti neka se rijei tih
njegovih knjiga, ali ona nije htjela. Umro je tamo, okruen knjigama.
Nakon toga mojim je roditeljima polo za rukom da Tetu i mene povuku iz Indije. Otili
smo na sasvim drugu stranu svijeta, na drugi kontinent, na sjever, u grad gdje vlada nije bila
religiozna. Bilo je nekoliko i takvih gradova, vecinom tamo gdje je Ekumena otvorila kole u
kojima se predavalo prema hainskom programu. Uniti su mrzili Ekumenu i eljeli su svim
strancima iz svemira zabraniti boravak na Zemlji, ali se nisu usudili izravno provesti to u djelo.
Zato su ohrabrivali terorizam protiv Pala, protiv instalacija ansibla i svega drugog za to su strane
vragove drali odgovornim.
Koristila je englesku rijec "vrag", jer u dovzanskom nije bilo takve rijeci. Malo je zastala
pa udahnula, oprezno i duboko. Yara je sjedio u tiini karakteristicnoj za pomnog sluatelja.
- I tako sam tamo polazila srednju kolu i ucilite, a onda otpocela vjebenicki sta za
Ekumenu. Nekako u to vrijeme, Ekumena je poslala svog novog Izaslanika na Terru, nekog
covjeka imenom Dalzul, koji je odrastao na Terri. On je postao vrlo utjecajan medu unistickim
Ocima. Nije prolo mnogo vremena, a oni su mu sve vie i vie preputali kontrolu i primali od
njega naredbe. Govorili su kako je on andeo... to znaci izravni Boji glasnik. Neki od njih su
poceli govoriti kako je on Spasitelj i... Nije postojala akanska rijec za oboavanje. .. .legli bi na
tlo ispred njega i slavili ga, hvalili ga i molili neka bude dobar prema njima. I cinili bi sve to im
je on rekao neka cine, jer je to bilo u skladu s njihovim poimanjem kako treba ciniti dobro, kako
treba sluati Boje zapovjedi. Vjerovali su kako Dalzul govori u ime Boga. Ili da on jest Bog.
Tijekom godine dana postigao je da oni ukinu taj svoj teokratski reim. A sve u ime Boga.
Vecina starih regija ili drava opet su zadobile demokratske vlade, birali su svoje vode na
izborima, obnovili su terransku Zajednicu drava i dobrodolicom docekivali ljude iz ostalih
dijelova Ekumene. To je bilo uzbudljivo vrijeme. Bilo je prekrasno promatrati kako se unizam
raspada u komade, mrvi u komadice. Sve vie i vie tih vjernika vjerovalo je kako je Dalzul Bog,
ali bilo je sve vie i onih koji su mislili da je on suprotnost... Bogu, da je sasvim zao. Bila je jedna
grupa koja se nazivala Pokajnici, koja se kretala u povorkama posipajuci si glave pepelom i
bicujuci jedan drugoga kao znak kajanja to su krivo razumjeli Boje elje. Mnotvo njih se
odvojilo od ostalih i izabralo jednog covjeka, unistickog Oca ili vodu terorista, kao svog vlastitog
Spasitelja i od njega su primali zapovjedi. Oni su svi bili opasni i nasilni. Dalzulisti su eljeli
zatititi Dalzula od anti-dalzulista koji su ga htjeli ubiti. Stalno su podmetali bombe, pokuavali
samoubilacke napade. Svi. Stalno su pribjegavali nasilju jer je njihova vjera to opravdavala.
Vjera im je govorila kako ce Bog nagraditi one koji unite nevjeru i nevjernike. No uglavnom su
unitavali jedni druge, razdiruci se uzajamno. To su nazivali Svetim ratovima... Bilo je to
zastraujuce vrijeme, no cinilo se kako za nas ostale nema problema, samo se unizam raspadao
iznutra.
No prije nego je do toga dolo, onda kada je Sloboda tek zapocela, moj je grad bio
osloboden. Plesali smo na ulici. Vidjela sam jednu enu kako plee. Zaljubila sam se u nju.
Prestala je govoriti.
Bilo je prilicno lako pricati, sve do ove tocke. Do tocke koju jo nikada nije prela. Prica
koju je pricala samo sebi samoj, samo u tiini, prije spavanja, ovdje se zaustavljala. Grlo joj se
pocelo stezati do boli.
- Znam da ti misli kako je to pogreno - rekla je.
- J a... - zapoceo je oklijevajuci pa rekao - Iz takve se zajednice ne mogu izroditi djeca pa
je Komitet za moralnu higijenu izjavio...
- Da, znam. Unisticki Oci izjavili su istu stvar. J er Bog je stvorio ene da budu posude za
muko sjeme. No nakon Slobode nismo se morale kriti iz straha kako ce nas poslati u logore za
preodgoj. Kao vai mazi koje alju u rehabilitacione centre.
Gledala ga je izazivacki. Nije prihvatio izazov. Prihvatio je to stoje rekla i cekao da cuje
to ce dalje reci.
Nije vie mogla to izbjegavati, bjeati od toga. Morala je konacno progovoriti o tome.
- Dvije godine smo ivjele zajedno - glas joj je postao tako tih da se on malo nagnuo
prema njoj kako bi je cuo - Bila je mnogo ljepa od mene i mnogo inteligentnija. I bolja. I smijala
se. Ponekad se smijala u snu. Zvala se Pao.
Pri spomenu imena krenule su joj suze, no zadravala ih je.
- Bila sam dvije godine starija od nje ijednu godinu ispred nje u naoj vjebenickoj koli.
Propustila sam jednu godinu kako bih bila s njom u Vancouveru. Onda sam morala otici i
zapoceti obuku u ekumenskom centru u Chileu. Daleko na jugu. Pao mi se trebala pridruiti kada
diplomira na sveucilitu. eljele smo zajedno uciti i postati tim, tim Promatraca. Odlaziti zajedno
u nove svjetove. Plakale smo kad sam odlazila u Chile, no sve to i nije bilo tako loe kako smo
mislile da ce biti. Zapravo uopce nije bilo loe, jer smo cijelo vrijeme mogle razgovarati
telefonom i preko mree i znale smo da cemo se tijekom zime vidjeti, kako ce nakon proljeca ona
doci dolje i bit cemo zauvijek zajedno. "Bile" smo zajedno. Bile smo kao mazi. Bile smo dva koji
nije dva nego jedan. Bio je svojevrstan uitak i sreca kad mi je nedostajala, jer je postojala, jer mi
je imao tko nedostajati. Ona mi je rekla to isto, kad sam se te zime vratila, kako ce joj sada
nedostajati to to joj ne nedostajem...
Sada je pocela plakati, a suze su tekle lako. Samo je morala mrcati i obrisati oci i nos.
- I tako sam za praznike letjela natrag u Vancouver. U Chileu je bilo ljeto, ali tamo je bila
zima. I mi smo... zagrlile smo se i poljubile i kuhale veceru... I odlazile smo u posjetu mojim i
njezinim roditeljima i hodale parkom, tamo gdje su bila velika stabla, stara stabla. Kiilo je.
Tamo je cesto kiilo. J a volim kiu.
Suze su prestale.
Pao je otila u knjinicu u centru grada, pogledati neto za ispit na kojeg se spremala izici
nakon praznika. Htjela sam poci s njom, ali bila sam prehladena pa je rekla "Ostani tu, samo ce
se smociti, a tu ce mi se lijeno izleavati", pa sam ostala u naem stanu i zaspala.
Poduzeta je akcija u Svetom ratu. Bila je neka grupacija koja je sebe nazivala Cistaci
Zemlje. Vjerovali su kako su Dalzul i Ekumena sluge anti-Boga i da trebaju biti uniteni. Imali su
neto od onog oruja koje su unisticki Oci gomilali. Uporabili su ga protiv vjebenickih kola.
Cula je svoj glas kako zvuci monotono i lano, ba kako je i njegov ranije zvucao.
- Koristili su projektile. S udaljenosti od vie stotina kilometara, iz Dakotasa. Sakrili su se
pod zemlju, pritisnuli dugme i poslali projektile. Raznijeli su fakultet, knjinicu, kvartove i
kvartove zgrada u centru grada. Bilo je na tisuce mrtvih. Takve stvari su se stalno dogadale
tijekom Svetih ratova. Ona je bila samo jedna osoba. Nitko i nita, jedna osoba. Ja nisam bila
tamo. Cula sam buku.
Grlo ju je boljelo, ali uvijek ju je boljelo. I uvijek ce je boljeti. Neko vrijeme nije mogla
nita reci.
- Jesu li ti roditelji poginuli? - tiho je upitao Yara. To pitanje ju je dirnulo. I pomaklo
tamo odakle je mogla odgovoriti. - Ne - rekla je - njima nije bilo nita. Preselila sam se k njima.
Poslije sam se vratila u Chile.
Mirno su sjedili. U unutranjosti planine. U piljama punim bica. Sutty je bila umorna,
iscrpljena. Mogla je po Yarinom licu i rukama vidjeti kako je i on umoran i jo uvijek u
bolovima. Tiina koju su sad nakon svojih rijeci dijelili bila je miran, zasluen blagoslov.
Prolo je dosta vremena, a onda je cula kako ljudi razgovaraju i to ju je prenulo iz te
tiine.
Cula je Odiedinov glas koji je sada govorio ispred atora - Yara?
- Udite - rekao je Yara, a Sutty je povukla krilo atora u stranu.
-Ah - rekao je Odiedin. Pri slabom svjetlu svjetiljke njegovo je tamno, dobroduno lice
visokih jagodica virnulo u ator, doimajuci se poput maske nacinjene od goblena.
- Razgovarali smo - rekla je Sutty. Izila je iz atora i sad je, proteuci se, stajala pokraj
Odiedina.
- Doao sam zbog tvojih vjebi - Odiedin se, klececi na ulazu, obratio Yari.
- Hoce li uskoro stati na noge? - upitala je Odiedina, a on se okrene odgovorivi - Zbog
nacina na koji je povrijedio leda oteana mu je uporaba taka. Neki od miica se jo nisu ponovo
spojili. Ali radimo na tome.
Odiedin se na koljenima uvukao u ator.
Vec se uputila od atora, a onda se vratila. Nakon onakvog razgovora kakvog su vodili,
nije mogla otici bez rijeci. To bi bilo pogreno.
- Yara, doci cu ponovo sutra - rekla je. On je neto tiho odgovorio. Okrenula se
promatrajuci pilju u slaboj svjetlosti to se odbijala o stjenke drugih atora. Nije mogla vidjeti
Stablo urezano na stranjoj stijeni, samo je opazila jedan ili dva treptajuca dragulja u njegovoj
kronji.
Kroz jedan od izlaza nedaleko Yarinog atora, moglo se iz pilje Stabla izici van, na
otvoreno. Vodio je kroz manje pilje do kratkog prolaza koji je zavravao u luku tako niskom da
se je moralo puzati kako bi se izilo na svjetlo dana.
Izila je i uspravila se. Ocekujuci kako ce je svjetlost zaslijepiti, vec je pripremila naocale
za sunce, ali sunce je, cijelog popodneva zakriveno masom Silonga, vec zalazilo ili zalo.
Svjetlost je bila blaga i prelijevala se ljubicasto. Tijekom posljednjih nekoliko sati napadalo je
malo snijega. Pred njom se pruao iroki polukrug prirodne arene koji je izgledao kao pozornica
gledana sa stranje strane i protezao se, blijed i netaknut, sve do svojih rubova. Ovdje, ispod
goleme stijene zrak je bio miran, ali tamo pri rubu, na udaljenosti od stotinjak metara, vjetar je
podizao i sputao sitan suh snijeg u neprestanim tananim kovitlacima.
Sutty je samo jednom bila na rubu. Stijena pod njom je bila okomita, malo prevjesna,
ponor dubok kilometar i vie. Od toga joj se zavrtjelo u glavi i dok je tamo stajala vjetar ju je
svojim izdajnickim naletima gurkao naprijed.
Zagledala se kroz onaj sitan neprestani ples raspuhanog snijega, preko praznine ispunjene
tek vecernjim zrakom, ka Zubuamu. Padine Gromovnika bile su blijede i nejasne, udaljene u
sutonu. Dugo je tamo stajala promatrajuci kako svjetlost zamire.
Sada je popodneva vecinom provodila razgovarajuci s Yarom, nakon to je istraila drugi
dio Knjinice i radila s mazima koji su sastavljali katalog. Yara i ona se vie nisu izravno vracali
na ono to su si ispricali o svojim ivotima, no to je poput tamnog temelja lealo u pozadini svega
to su govorili.
J ednom ga je upitala da li zna zato je Korproacija udovoljila Tongovoj molbi i dopustila
jednom strancu napustiti informacijski ograniceno i kontrolirano podrucje grada Dovza. "Da li
sam bila probni slucaj?" upita ona. "Ili mamac?"
Nije mu bilo lako potisnuti naviku iz svakodnevnog ivota, i ne samo njegovog vlastitog,
zatiti i uvecati svoju moc uskracivanjem informacija, odnosno utnjom dati do znanja da
raspolae informacijama i onda kada nije tako. Citav svoj odrasli ivotni vijek drao se tog
pravila i vjerojatno ga ni sada ne bi mogao prekriti da kao dijete nije ivio okruen Pricanjem.
Njegovo nastojanje da joj odgovori bilo je ocigledno. Zapazila je kako se bori s gri ljom savjesti.
Leao je tu, zatvorenik vlastitih ozljeda i ovisan o svojim neprijateljima, a utnja je bila jedina
moc koja mu je preostala. Odustati od nje, ne ustrajavati na njoj nego govoriti, za to je trebalo
mnogo hrabrosti. To je znacilo odreci se i zadnjeg to mu je preostalo.
- Moj odjel nije bio obavijeten - zapoceo je, onda stao i uskoro opet zapoceo - Mislim da
su u visokim krugovima - pa konacno i uporno zapoceo iznova, muceci se s frazama iz svog
zvanja - U visokim krugovima se nekoliko godina vodila rasprava o vanjskoj politici. Kako je
akanski svemirski brod na svom putu prema Hainu, a kako se zna da brod Ekumene treba stici
sljedece godine, neki elementi unutar Savjeta su predlagali malo fleksibilniju politiku. Receno je
kako bi moglo biti od koristi ako se neka vrata ostave otvorenima za povecanje medusobne
razmjene informacija. Ostali koji su donosili odluke o tim stvarima zauzeli su stav kako
korporacijski nadzor nad disidentima jo ni izdaleka nije toliki da bi si mogli dopustiti
popustljivost. Neka... konacno je postignuta neka vrst kompromisa oko toga.
Kad je Yari ponestalo ove birokratske frazeologije, Sutty je napravila grubi mentalni
prijevod i rekla - Znaci, ja sam bila kompromis? Ipak probni uzorak. A tebi su dali zadatak da
motri na mene i podnese izvjetaj.
- Ne - rece Yara s naglom otvorenocu - Ja sam to traio. Dopustili su mi. U pocetku.
Vjerovali su kako ce se, kad vidi bijedu i zaostalost Rangme, brzo vratiti u grad. Kad si se
smjestila u Okzat-Ozkatu, Centralni izvrni organ nije znao kako bi te nadzirali, a da to ne bude
uvredljivo. Opet su zaobili moj odjel. Cak su i moji nadredeni unutar odjela ignorirali moje
izvjetaje. Poslali su me natrag u glavni grad. Nisu htjeli sluati. Nisu vjerovali kolika je snaga
maza u gradovima i selima. Oni misle da je s Pricanjima gotovo.
Govorio je sa silnom mrnjom i utucenocu, ulovljen u zamku svoje kompleksne i
nerjeive boli. Sutty se nije mogla dosjetiti nicega to bi mu mogla reci.
Sjedili su u tiini koja je postupno postajala lakom to su dulje sluali i preputali se
jednostavnoj tiini pilja.
- Imao si pravo - rekla je konacno.
Odmahnu je glavom s prijezirom i nestrpljivo. Ali kad je otila, govoreci kako ce sutra
opet svratiti, promrmljao je - Hvala ti, yoz Sutty. - Servilnim obracanjem, besmislenom ritualnom
frazeologijom. Od srca.
Nakon toga razgovori su im bili laki. elio je da mu prica o Zemlji, no to mu je bilo
teko razumjeti i cesto, kada je mislila kako ju je razumio, on je opovrgnuo. Bunio se - Govori
mi samo o destrukciji, okrutnim ljudima i kako su se stvari loe odvijale. Ti mrzi svoju Zemlju.
- Ne - rekla je. Pogledala je gore u stijenku atora. Vidjela je zavoj na cesti, na samom
prilazu u selo i prainu uz cestu u kojoj su se ona i Moti igrali. Crvenu prainu. Moti joj je
pokazao kako ce od blata i oblutaka napraviti malo selo i uokolo posaditi cvijece. Bio je cijelu
jednu godinu stariji od nje. Cvijece je odmah venulo od vrucine, od vrucine sunca beskonacnog
ljeta. Savilo bi se i poleglo, utonulo natrag u crveno blato koje se isuilo u svilenkastu prainu.
- Ne, ne - rekla je. - Moj je svijet tako lijep, Yara, da se to ne moe izreci i ja ga volim. J a
ti govorim o propagandi. Pokuavam ti reci zato ste nas, prije nego li nas je vaa vlada pocela
oponaati, trebali pogledati i sagledati tko smo. I stoje ono to smo mi ucinili ucinilo nama...
- Ali stigli ste ovamo. I imali ste tolika znanja koja mi nismo imali.
- Znam. Znam. Hainci su istu stvar donijeli nama. Pokuavali smo kopirati Haince, sustici
ih, otkad su nas pronali... Moda je unizam bio protiv toga koliko i protiv svega ostalog.
Dokazivao je nae bogomdano pravo na to da budemo iracionalne budale koje sebi povladuju na
svoj vlastiti krvavi nacin, a ne na neciji tudi.
- Ali mi moramo uciti. I sama si rekla kako Ekumena dri pogrenim svako uskracivanje
znanja.
- Rekla sam. Ali povjesnicari pokuavaju prouciti nacin na koji treba prenositi znanje
kako bi ljudi dobili autenticno, cjelovito znanje, a ne komadice ovoga i onoga koji se medusobno
ne uklapaju. Ima jedna hainska izreka o zrcalu: "Ako je staklo cijelo, onda ono odraava cijeli
svijet, ali razbijeno pokazuje tek dijelove i poreze ruku onog tko ga dri..." Ono to je Terra dala
Aki krhotine su tog ogledala.
- Moda su zato dunosnici vratili legate natrag.
- Legate?
- Ljude s drugog broda s Terre.
- S drugog broda? - upita Sutty zamuckujuci, no kako je to govorila prisjetila se svojeg
zadnjeg dugog razgovora s Tongom Ovom. Pitao ju je vjeruje li ona da su unisticki Oci
postupajuci na svoju ruku i ne obavjetavajuci Ekumenu, mogli poslati misionare na Aku. - Pricaj
mi o tome, Yara. Nitko od nas ovdje ne zna nita o tom brodu.
Vidjela je kako se fizicki malo povukao, jedva primjetno, boreci se sa svojim trenutacnim
porivom da joj ne odgovori. To je bila povjerljiva informacija, pomislila je, znana samo manjoj
grupi i to nije ulazilo u slubeni dio povijesti Korporacije. Iako su, bez sumnje, mislili kako "mi"
za to znamo.
- Brod je bio poslan natrag na Terru? - upitala je.
- Tako izgleda.
Uputila je ogorcenu, nijemu poruku njegovom krutom profilu: "J ao, nemoj mi ba sada
izigravati birokrata cije su usne zalivene!" Nije nita rekla. Nakon nekog vremena ponovo je
progovorio.
- Bilo je dokumenata o toj posjeti. J a ih nikada nisam vidio.
- to su ti rekli o brodovima s Terre, moe li mi to reci?
Malo se zamislio - Prvi je stigao u godini Redan trideset. Prije sedamdeset i dvije godine.
Spustio se nedaleko Abazua, na istocnoj obali. Na brodu je bilo osamnaest mukaraca i ena -
pogledavao ju je kao da provjerava tocnost tih podataka, a ona je kimnula. - Vlada te provincije,
koja je tada na istoku jo uvijek bila na vlasti, odlucila je dopustiti strancima neka idu kamo ele.
Rekli su da su doli ovamo kako bi naucili sve o nama i pozvali nas da im se pridruimo u
Ekumeni. Rekli su nam sve to smo ih pitali o Terri i drugim svjetovima, ali su i rekli kako nisu
doli govoriti, nego ele cuti. Da su doli kao yoz, a ne kao maz... Ostali su tu pet godina. Onda je
doao brod po njih i preko ansibla na brodu odaslali su na Terru pricanja koja su culi - opet ju je
pogledao, ocekujuci potvrdu.
- Vecina tih pricanja se izgubila - rekla je Sutty.
- A jesu li se oni vratili na Terru?
- Ne znam. Napustila sam Terru prije ezdeset godina, sada vec prije ezdeset i jednu.
Ako su stigli za vrijeme unisticke vladavine ili tijekom Svetih ratova, mogli su biti uutkani ili
utamniceni ili su pucali u njih... Ali bio je i drugi brod, zar ne?
-Da.
- Ekumena je sponzorirala onaj prvi brod. Ali ona nije sponzorirala drugu ekspediciju s
Terre. Uniti su preuzeli vlast. Komunikaciju s Ekumenom sveli su na minimum. Zatvarali su
astrodrome i centre za obuku, prijeteci predstavnicima Ekumene protjerivanjem, doputajuci
teroristima da im otecuju postrojenja i cineci sve da im oslabe moc. Ako je stigao brod s Terre,
onda je to bio unisticki brod. Yara, ja nikada nisam cula nita o tome. To sigurno nije bilo
obznanjeno narodu.
Prihvativi to, rekao je - Taj drugi brod je stigao dvije godine nakon to je prvi bio otiao.
Unutra je bilo pedeset ljudi, zajedno s gazdom-mazom, s vodom. Zvao se Fodderdon. Spustio se
u Dovzu, juno od grada. Njihovi su ljudi istog casa stupili u kontakt s dunosnicima
Korporacije. Rekli su kako ce Terra Aki ustupiti svo svoje znanje. Donijeli su sa sobom sve
moguce vrste tehnickih i tehnolokih podataka. Pokazali su nam kako trebamo prestati s
proizvodnjom na stari i neuki nacin i kako trebamo promijeniti nacin miljenja da bismo naucili
ono cemu su nas oni mogli poduciti. Donijeli su nacrte i knjige, doveli inenjere i teoreticare da
nas nauce novim tehnologijama. Imali su ansibl na brodu, tako da su nam informacije mogle
stizati s Terre cim smo ih zatrebali.
- Zgodna velika kutija puna igracaka - apnula je Sutty.
- To je sve promijenilo. To je silno ojacalo Korporaciju. Bio je to prvi korak u Putu ka
zvijezdama... Tada... - Yara je zastao. - Tada ne znam to se dogodilo. Sve to su nam rekli bilo je
da su nam Fodderdon i ostali u pocetku besplatno pruali informacije, tada su ih poceli
uskracivati i zahtijevati da za to platimo nepotenu cijenu.
- Mogu zamisliti koju cijenu - rekla je Sutty. Upitno ju je pogledao.
- Va besmrtni dio - rekla je. Nije postojala akanska rijec za duu. Yara je cekao da ona
objasni. - Mislim da vam je rekao: morate vjerovati. Morate vjerovati u Jednog Boga. Morate
vjerovati da sam samo ja, Otac John, jedini Boju glas na Aki. Samo ono to ja pricam je istinito.
Ako budete pokorni Bogu i meni, mi cemo vam reci sve prekrasne stvari koje znamo. Ali cijena
naih Pricanja je visoka. Vrlo visoka. Via od bilo koje svote novca.
Yara je sumnjicavo kimao i razmiljao - Fodderdon je rekao da ce Izvrno Vijece morati
izvravati njegove naredbe. Zato sam ga i nazvao gazda-maz.
- To je i bio.
- Ostalo ne znam. Bilo nam je receno kako je dolo do politickih razmimoilaenja pa je
brod s legatima vracen natrag na Term. No... nisam ba siguran da se tako i dogodilo... - cinilo se
da mu je neugodno i dobrano se zamislio nad tim to ce reci. - Poznao sam jednog inenjera u
Novoj Alyuni koji je radio na "Aki J edan" - mislio je na NAFAL, ponos Koroporacije, brod
kojeg je Aka prije pet godina poslala na Hain. - Rekao je kako im je terranski brod posluio kao
model. Moda je samo mislio reci kako su raspolagali nacrtima broda, ali zvucalo je kao da se
radilo o samom brodu. Ne znam, bio je pijan.
Lako je moguce da je pedeset misionara-osvajaca umrlo u korporacijskim radnim
logorima. Ali Sutty je sada uvidjela kako je Dovz bio iznevjeren i kako je iznevjerio ostatak Ake.
Ta prica joj je rastuila srce. Sve stare pogreke pocinjene su ponovo. Duboko je
uzdahnula - Znaci, prema nama ste se odnosili s krajnjim nepovjerenjem, jer otad niste mogli
razlikovati unisticke legate od Promatraca Ekumene... Zna, Yara, mislim da su vai dunosnici
mudro postupili odbijajuci pogodbu koju je Otac J ohn ponudio. Iako su to oni, vjerojatno, vidjeli
jednostavno kao borbu za moc. Ono to je tee vidjeti jest da je i ono darovano znanje imalo na
sebi naznacenu cijenu. I ima je jo uvijek.
- Da, jasno je da ima - rekao je Yara. - Samo ne znamo kolika je. Zato tvoji ljudi kriju
cijenu?
- Ne znam - rekla je. - Nisam shvatila... Moram razmisliti o tome.
Yara se naslonio. Izgledao je umorno. Protrljao je oci pa ih sklopio. Nakon nekog
vremena tiho je rekao - Dar je munja - ocigledno citirajuci neki redak iz Pricanja.
Sutty ugleda prekrasne zaobljene ideograme, visoko na sjenovitom bijelom zidu...
dvostruko raljasto drvo-munja raste iz zemlje... Ugleda kako se stare, tamne ruke Sotyua Anga
spajaju iznad srca, oblikujuci obris vrha planine. Ne morate nita platiti...
Sjedili su u tiini, slijedeci tok vlastitih misli.
Nakon dugog vremena ona upita - Yara, zna li Pricu o dragom Takiekiju?
Gledao je u nju, a onda kimnuo. Ocigledno, bila je to uspomena iz djetinjstva koja je
zahtijevala neto vremena dok je ponovo pronade u sjecanju. J o je razmislio i konacno rekao -
Da.
- J e li dragi Takieki zbilja bio budala? Konacno, mati mu je dala ono grahovo brano.
Moda je imao pravo to ga nije dao, bez obzira na to to su mu oni ponudili.
Yara je razmiljao - Baka mi je pricala tu pricu. Rekao sam... Sjecam se kako sam mislio
da bi mi se svidalo kada bih i ja mogao krenuti bilo kamo, onako kako je on poao, bez ikoga tko
bi pazio na mene. Tada sam jo bio malen pa me baka i djed nisu nikamo putali samog. Rekao
sam kako mora da je on elio nastaviti pjeaciti, a ne ostati na farmi. A baka je upitala, "a to ce
kada mu ponestane hrane?" Rekao sam da se je moda ipak trebao nagoditi. Moda je mogao dati
mazima neto graha, a neto zadrati i uzeti samo nekoliko zlatnih novcica. Tako bi nastavio
hodati, a mogao bi i kupiti hranu kad dode zima.
Slabano se osmjehnuo prisjecajuci se, no lice mu je ostalo zamiljeno.
To lice je uvijek bilo zamiljeno. Sjecala se tog lica dok je jo bilo tvrdo, hladno,
zatvoreno. Otvorilo se od udaraca.
Imao je dobar razlog za zabrinutost. Vjebe hodanja nisu dobro napredovale. Koljeno mu
nije moglo podnijeti opterecenje dulje od nekoliko minuta, a povreda leda uzrokovala je bolove
kada se sluio takama i prijetila je daljnjim otecenjem. Odiedin i Tobadan radili su s njim
svakodnevno, s beskonacnim strpljenjem. Uzvracao im je s vlastitom nepokolebljivom
strpljivocu, no taj izraz zabrinutosti nikada ga nije naputao.


Dvije grupe ljudi vec su napustile Krilo Silonga, klizeci u daljinu u osvit zore, nekolicina
ljudi i par teko natovarenih minula. Sad nije bilo nikakvih karavana s barjacima.
ivot u piljama odvijao se gotovo u potpunosti prema obicajima i dogovoru. Sutty je
opazila kako se briljivo izbjegava hijerarhija. Ljudi su bili obzirni i nisu se pozivali na svoj
osobni ugled. Spomenula je to Unroy koja je rekla - Ba je zbog toga sve bilo krenulo po zlu
stotinu godina prije nego li je dola Ekumena.
- Gazda-maz - nagadala je Sutty.
- Gazda-maz - smijeila se Unroy potvrdujuci. Suttyin argon i koritenje rangmanskih
arhaizama uvijek su je poticali na smjekanje. - Dovzanska Reformacija. Hijerarhija moci. Borba
za moc. Golem, bogati umyazu ubire porez od malih sela. Fiskalno i duhovno lihvarenje! Tvoji
su ljudi stigli u zao cas, yoz.
- Brodovi uvijek stignu na novi svijet u zao cas - izjavi Sutty. Unroy ju je pogledala malo
zacudeno.
Ako je itko upravljao sa stvarima u Krilu Silonga, onda su to bili mazi Ingeba i Ikak.
Kada je opci dogovor bio postignut, oni su brinuli o svim pojedinacnim odlukama i
odgovornostima. J edna od takvih odluka bila je i kada ce, koji ljudi i kojim redom odlaziti. Za
vecerom, jedne noci, Ikak je prila Sutty - Yoz Sutty, ako nema nita protiv, tvoja bi grupa
mogla krenuti za cetiri dana.
- Svi mi iz Okzat-Ozkata?
- Ne. Mislili smo da bi krenula ti, Maz Odiedin Manma, Long i Ieyu. Mala grupa s
jednom minulom. Moci cete brzo putovati i sici dolje medu breuljke prije nego jesen stigne
ovamo.
- U redu, maz. ao mi je ostaviti neprocitane knjige-
- Moda ce se moci vratiti. Moda ih moe spasiti za nau djecu.
Ta gorljiva, arka nada koju su svi oni dijelili, to ufanje u nju i u Ekumenu zaplailo je
Sutty svaki puta kad je uvidjela silovitost te elje.
- Pokuat cu to uciniti, maz - rekla je, a onda upitala - A to ce biti s Yarom.
- Morat ce ga nositi. Iscjeljitelji kau da do promjene vremena nece biti u stanju hodajuci
preci ikakvu vecu udaljenost. U grupi s njim biti ce dvoje tvojih mladih, Tobadan Siez i dva naa
vodica, tri minule i njihov vodic. Velika grupa, ali mora tako biti. Oni ce krenuti sutra ujutro, dok
je jo ovako dobro vrijeme. Da smo barem znali da covjek nece moci hodati. Poslali bismo ih
ranije. No kretat ce se Rebanovom stazom, onom najlakom.
- to ce biti s njim kad stignete u Amarezu?
Ikak rairi ruke - to moemo uciniti s njim? Biti ce na zarobljenik. Moramo tako
postupiti. Mogao bi policiji odati tocan poloaj pilja. Oni bi pak, cim bi uzmogli, poslali ljude,
postavili eksploziv i sve razorili. Isto kako su razorili Veliku Knjinicu Maranga i sve ostale.
Korporacija nije promijenila svoju politiku. Osim ako ih "ti" ne uvjeri da je promijene, yoz
Sutty...
da puste knjige, da dopuste Ekumeni da dode, prouci ih i sacuva. Kada bi se to dogodilo,
mi bismo njega, naravno, oslobodili. Ali ako ga pustimo, njegovi vlastiti ljudi ce ga uhititi i
poslati u zatvor, jer nije imao odobrenje za svoju akciju. J adan covjek, ne ceka ga svijetla
buducnost.
- Moda nece reci policiji.
Ikak ju je, iznenadena, upitno pogledala.
- Znam da je poduzeo privatnu akciju kako bi pronaao Knjinicu i razorio je. To mu je,
zapravo, bila opsesija. Ali on... Njega su odgajali mazi. I...
Oklijevala je. Nije mogla otkrivati Ikak njegove najdublje tajne, ba kao to ne bi mogla
niti svoje vlastite.
- Morao je postati takvim kakav jest - rekla je. - Ali vjerujem kako on jedini pravi smisao
vidi u Pricanjima. Mislim da im se vratio. I znam da ne osjeca neprijateljstvo ni prema Odiedinu
niti prema bilo kome ovdje. Moda bi mogao ostati s ljudima u Amarezu, a da ga ne dre
zarobljenim. Samo da se skloni s vidika.
- Moda - uzvrati Ikak, ne bez simpatije, ali niti uvjereno. - Ali jako je teko skrivati
nekog poput njega, yoz Sutty. ZIL mu je usaden. I on je prilicno visoko rangiran slubenik ciji je
zadatak da pazi na Promatraca Ekumene. Trait ce ga. Kad ga jednom nadu, bojim se, bez obzira
to on osjecao, natjerat ce ga da kae sve to zna.
- Moda bi mogao ostati skriven u selu tijekom zime, da uopce ne silazi do Amareza.
Meni ce trebati vremena, maz Ikak Igneba, Ekumeni ce trebati vremena za razgovore s ljudima u
Dovzu. I ako sljedece godine stigne svemirski brod, kao to bi trebao, tada cemo moci preko
ansibla o svemu tome razgovarati sa Stabilima Ekumene. No to ce potrajati.
Ikak kimne - Razgovarati cu s ostalima o tome. Ucinit cemo to moemo.
Odmah nakon vecere Sutty se zaputila u Yarin ator.
Tamo su vec bili Akidan i Odiedin. Akidan mu je donio toplu odjecu za put, a Odiedin ga
je doao uvjeriti kako ce putovanje dobro proteci. Akidan je bio uzbuden zbog odlaska. Sutty je
bila dirnuta zapazivi kako se djecak blago obraca Yari dok mu je lijepo mlado lice bilo ozareno.
- Ne brinite, yoz - gorljivo je pricao. - To je vrlo lagana staza, a mi imamo snanu grupu. Sici
cemo dolje medu breuljke za tjedan dana.
- Hvala - rece Yara bezizraajno. Lice mu se ponovo zatvorilo.
- Tobadan Siez ce biti s tobom - rekao je Odiedin. Yara klimne. - Hvala - ponovio je.
Dola je i Kieri, donijevi topli ponco kojeg je Akidan zaboravio. Upuzala je u ator i nije
prestajala govoriti. ator je bio prepun. Sutty je klecala kod ulaza i stavila je svoju ruku na
Yarinu. Nikada ga ranije nije dotakla.
- Hvala ti, Yara, to si mi ispricao sve to si mi ispricao - rekla je, ureci se i zbunjeno. - I
hvala to si mi dopustio da i ja tebi pricam. Nadam se da ce... da ce sve ispasti dobro. Zbogom.
Podigao je pogled prema njoj, kratko kimnuo i okrenuo glavu.
Vratila se u svoj ator uzbudena, ali i s olakanjem.
ator je bio sav u neredu. Kieri je razbacala sve svoje stvari pripremajuci ih za pakiranje.
Sutty je jedva cekala da opet dijeli ator s Odiedinom, jedva je cekala red, tiinu i celibat.
Sutty je bila umorna, jer je provela cijeli dan radeci na katalogu a to je, zbog koritenja
cudljivih i spetljanih akanskih programa, bio zamoran i osjetljiv posao. Legla je u krevet
namjeravajuci rano ustati i ispratiti prijatelje. Odmah je zaspala. Kieri se vratila, ali joj sva
njezina buka oko pakiranja nije nimalo smetala. Izgledalo je da je prolo tek pet minuta, a svjetlo
se ponovo upalilo, Kieri je vec ustala i bila spremna za pokret. Sutty se izvukla iz vrece i rekla -
Doci cu doruckovati s tobom.
Ali kad je stigla u kuhinju, ljudi iz grupe koja je odlazila nisu tamo jeli topli obrok s kojim
bi zapoceli put. Nije bilo nikoga osim Longa, koji je obavljao svoje kuharske poslove.
- Gdje su svi, Long? - upitala je uznemireno. - Zar su vec otili?
- Ne - odgovori Long.
- Je li se neto dogodilo?
- Bojim se da jest, yoz Sutty - lice mu je bilo zabrinuto. Odmahnuo je glavom prema
vanjskim piljama. Otila je prema ulazu koji je vodio do njih. Ulazeci, srela je Odiedina.
- to se dogodilo?
- Oh, Sutty - rece Odiedin. Ucinio je nedovrenu, beznadnu kretnju.
- to se dogodilo?
- Yara.
- to?
- Podi sa mnom.
Slijedila ga je u pilju Stabla. Proao je pokraj Yarinog atora. Oko atora je bilo mnogo
ljudi, ali nije vidjela Yaru. Odiedin je koracao kroz malenu pilju neravnog poda, a iz nje do
kratkog prolaza koji je vodio van i kroz kojeg se moralo puzati na rukama i koljenima.
- Vidi kamo je otiao - rece Odiedin.
Spustila je pogled sa svijetlog svoda i pogledala tamo kamo je on pokazivao. Na tlu pred
amfiteatrom snijeg je bio dubok do glenja. Od luka uz koji su stajali vodili su tragovi cizama
ravno do ruba provalije i natrag, tragovi troje ili cetvero ljudi, ocijenila je.
- Ne tragovi - rekao je Odiedin. - Tragovi su nai. On je puzao oslanjajuci se na ruke i
koljena. Nije mogao hodati. Ne znam kako je s onim koljenom mogao puziti. To je tako dug put.
Sada je vidjela trag koji je ostavio vukuci se po snijegu. Svi tragovi stopala bili su lijevo
od tog traga
- Nitko ga nije cuo. Mora da se izvukao neto nakon ponoci.
Gledajuci dolje, sasvim uz rub, gdje je na crnom kamenu bio tanak sloj snijega, vidjela je
nejasni otisak ruke.
- Tamo na rubu, - rekao je Odiedin - tamo se uspravio kako bi mogao skociti.
Sutty ispusti tihi zvuk. Spustila se na tlo i sjela prekrienih nogu, lagano se ljuljajuci. Nije
bilo suza, no grlo je boljelo, boljelo... i nije mogla disati.
- Penan Teran - rekla je. Odiedin ju nije razumio. - Na vjetru - rekla je.
- Nije morao to uciniti. - Odiedinov je glas bio ljut i ocajan. - To je bilo pogreno.
- On je mislio da je tako ispravno - rekla je Sutty.

9


Korporacijski zrakoplov koji je letio od Soboyja u Amarezi za grad Dovz, dosegao je
visinu iznad istocnog dijela Visokog vijenca gornjeg porjecja. Gledajuci kroz prozorcic prema
zapadu, ugledala je veliku, neprohodnu, krevitu i golemu planinu: Zubuam, a tamo, uspinjuci se
iza njega, bjelinu barijere stijene koja je, negdje u svom bljetavom prostranstvu, krila
polukrunu zaravan i pilje bica. Iznad nazubljenih rubova te barijere, u ravnini njezinih ociju,
uzdizao se rog vrha Silonga, bijelo-zlatan u plavetnilu. Sada ga je konacno vidjela cijelog, u
potpunosti. Tanani, vjecni barjacici snijega vijorili su se s vrha prema sjeveru.
Silazak junom stazom bio je teak, dva duga tjedna po dobroj stazi no po loem
vremenu, a ni po dolasku u Soboy nije se mogla odmoriti. Korporacija je sa svojom policijom
nadzirala sve izlaze iz Visokog vijenca gornjeg porjecja. Slubenici, vrlo pristojni i vrlo napeti,
sreli su ih cim je njena grupa ula u grad. "Promatrac mora smjesta odletjeti u glavni grad."
Zahtijevala je telefonski razgovor s Izaslanikom i to su joj na aerodromu omogucili.
- Dodi ovamo cim prije - rekao je Tong. - Podigla se velika uzbuna. Svi se radujemo tvom
sretnom povratku. Podjednako i stranci i Akanci. A ovaj ovdje stranac narocito.
- Moram vidjeti hoce li biti sve u redu s mojim prijateljima - rekla je.
- Dovedi ih sa sobom.
I tako su Odiedin i dva vodica iz sela s podnoja, zapadno od Okzat-Ozkata, sjeli zajedno
u tri avionska sjedala iza njezinog. Nije imala pojma to su Long i Ieyu mislili o svemu tome.
Odiedin im je objasnio ili ih malo ohrabrio pa su se, pomalo nevoljko, ukrcali. Svi cetvero su bili
umorni, zbunjeni i iscrpljeni.
Avion je skrenuo na istok. Kada je ponovo pogledala dolje, ugledala je uckaste breuljke
podnoja bez snijega i srebrnu nit rijeke. Ereha. Kci Planine. Cijelim putem do grada Dovza
slijedili su tu srebrnu nit koja se irila i tamnila u sivilo.


Temeljna kultura, ispod ovog dovzanskog sloja, nije ustrojena vertikalno, militantno, nije
agresivna, a nije ni progresivna - rekla je Sutty. - Odlikuje se horizontalnim vezama, trinim
usmjerenjem, diskurzivnocu i skladom. U vrijeme kriza se, izgleda, svi njoj uticu. Mislim da se
moemo s njima nagoditi.
Napoleon Bonaparte je Engleze nazivao nacijom vlasnika trgovinica - javio se ujak
Hurree u njenim mislima. - Moda to i nije tako loe?
Mislila je na previe toga. Previe toga je jo trebala reci Tongu i previe toga cuti od
njega. Imali su jedva neto vie od sat vremena za razgovor i sad su se svakog casa trebali
pojaviti dunosnici i ministri.
- Nagoditi? - upita Mobil. Govorili su dovzanski, jer je i Odiedin bio prisutan.
- Oni nam duguju - izjavi Sutty.
- Duni su nam?
Chiffewarianac nije poticao ni iz militantne niti iz trgovacke kulture. Bilo je pojmova koje
su Chiffewarianci teko razumjeli upravo zbog svojeg profinjenog i irokog shvacanja.
- Morat cete mi vjerovati na rijec - rece Sutty.
- Vjerujem ti - odgovori Izaslanik. - Ali, molim te, objasni mi, ma kako to tajnovito bilo, o
kakvoj je nagodbi rijec.
- Pa, ako se slaete da moramo pokuati spasiti knjinicu na Silongu...
- Da, naravno, u nacelu. No ako to podrazumijeva uplitanje u akansku politiku...
- Mi smo na Aki upleteni vec sedamdeset godina.
- Ali kako im moemo odbiti pruanje informacija... pa ne moe se opozvati onaj golemi
tehnoloki dar koji su vec dobili.
- Mislim da je kvaka u tome to to uopce nije bilo darovano. Na tome je bila istaknuta
cijena: duhovna konverzija.
- Misionari - rece Tong kimajuci. Ranije, tijekom njihovog uurbanog razgovora, pokazao
je normalno ljudsko zadovoljstvo cinjenicom da su se potvrdila ta njegova nagadanja.
Odiedin je, ozbiljan i napet, sluao.
-Akanci su to shvatili kao lihvarenje. Odbili su platiti tu cijenu. Otad smo im, zapravo,
pruali vie podataka nego li su oni traili.
- Pokuavajuci im pokazati kako postoje manje eksploatirajuci nacini, da.
- Stvar je u tome to smo im uvijek sve nudili i pruali besplatno.
- Naravno - rece Tong.
- Ali Akanci placaju za vrijednost koju uzimaju. Placaju u gotovini, na licu mjesta.
Gledano s njihovog stanovita, oni nisu platili za sve one nacrte za Put ka zvijezdama, niti su
platili ita nakon toga. Vec desecima godina cekaju da im kaemo koliko nam duguju. I bit ce
nepovjerljivi prema nama sve dok im ne kaemo tu cijenu.
Tong je podigao eir, protrljao svoje smede, barunasto tjeme pa vratio eir, spustivi ga
sada malo nie nad oci - Znaci, trait cemo da nam uzvrate informacijama.
- Upravo to. Dali smo im blago, a oni imaju blago koje mi elimo. Neka nam, kako mi to
na engleskom znamo reci, uzvrate milo za drago.
- Ali za njih to nije blago, njima je to pobuna i gomila trulih leina praznovjerja. Pa zar
nije tako?
- Pa... i da i ne. Ja mislim da oni znaju da je to blago. Bi li se toliko trudili oko unitavanja
kada to ne bi znali?
- Znaci, ne moramo ih uvjeravati u vrijednost Knjinice Silonga?
- Moramo ih uvjeriti kako je njezina vrijednost potpuno ravna svemu to su od nas
primili. I uvjeriti ih kako ta vrijednost ovisi o naem slobodnom pristupu njezinom sadraju, ba
kao to i oni imaju slobodu pristupa svim informacijama koje smo im mi dali.
- Drago za milo - sloi se Tong, usvajajucu u potpunosti zamisao, iako ne i izreku.
- I jo neto, neto vrlo vano. Ne radi se samo o tim knjigama u Krilu Silonga o kojima
govorimo, nego o svim knjigama, posvuda, i o ljudima koji citaju te knjige. Cijeli taj sustav
Pricanja. To ce morati u potpunosti dekriminalizirati.
- Oni nece pristati na to, Sutty.
- Na kraju ce morati. Moramo pokuati - pogledala je Odiedina koji je pomno sluao
sjedeci pokraj nje za dugackim stolom. - Imam li pravo, maz?
- Moda ne sve odjednom, yoz Sutty - rece Odiedin. - Stvar po stvar. Tako vie toga
ostaje za cjenkanje.
- Samo nekoliko novcica za neto grahovog brana?
Odiedinu je trebalo malo vremena kako bi shvatio. - Tako neto - rekao je konacno,
pomalo sumnjicavo.
- Grahovog brana? - upita Izaslanik, gledajuci ih naizmjence.
- Morat cemo vam ispricati tu pricu - rece Sutty. Ali prvi dunosnici su vec pristizali u
dvoranu za sastanke. Dva mukarca i dvije ene, svi odjeveni u plavo-oker. Naravno, nije bilo
nikakvih formalnosti oko pozdravljanja, niti servilnog obracanja, no morali su se upoznati. Pri
spominjanju imena, Sutty je svakog pogledala u lice. Birokratska lica. Lica vladinih slubenika.
Puna samopouzdanja, glatka, tvrda. Zatvorena. Beskrajne mogucnosti ponavljanja varijanti
Monitorovog lica. Ali ne Monitorovo nego Yarino lice bilo joj je u mislima kada je otpocela
nagodba.
Njegov je ivot bio utkan u osnovu njezinog cjenkanja. Njegov ivot, Paoin ivot. To je
bio neopipljiv, a nedodirljiv i neprocjenjiv ulog. Novac spaljen u pepeo, odbaceno zlato. Koraci u
zraku.