You are on page 1of 27

PRIRUCNIK

Radoslav Gai & Borislav Mari

Radoslav Gai & Borislav Mari

ZA ODRZIVO SAKUPLJANJE KOMERCIJALNIH VRSTA GLJIVA

14

0 CM 1

10

11

12

13

Sadraj

Predgovor 4 Uvod u svijet gljiva 5 Strategije preivljavanja gljiva 6 Razmnoavanje gljiva 6 Vrste gljiva u odnosu na ovjeka 8 Odrivo sakupljanje gljiva 8 Traenje, branje i transport gljiva 11 Sezona gljiva 13 uvanje gljiva 15 Pravila ponaanja u prirodi 16 Komercijalne vrste gljiva 18 Lisiarka 18 Vrganj 21 Crna truba 22 Rujnica 22 Smrak 25 Prosenjak 26 Tartufi 28 Ljekovite vrste gljiva 30 uranov rep 30 Zimska panjevica 32 Bukovaa 35 Judino uho 36 Hrastova sjajnica 37 Otrovne vrste gljiva 38 Zelena pupavka 38 Crvena muhara 40 Proljetni hrak i velika modanica 42 Ludara 42 Karbolovka 44 Rijetke i ugroene vrste vrganja i lisiarki 46

Predgovor
Sveukupno znanje o gljivama u naoj zemlji je prilino skromno jer, za razliku od razvijenih zemalja, nemamo ba bogatu tradiciju. Veina sakupljaa poznaje jednu do pet vrsta gljiva, a svako povrno istraivanje novih vrsta najee dovodi do neeljenih trovanja. Otuda teza da ljude ne truju gljive ve ih truje neznanje. Pored tete za ljude i gljive su ugroene naim neznanjem, pa je iz potrebe za stalnom obukom sakupljaa nastao ovaj prirunik. Naalost, vrlo je skromna i domaa literatura o gljivama koja je na raspolaganju sakupljaima, a broj domaih autora je jednocifren. Najvei doprinos demistifikaciji i boljem poznavanju ovog velikog carstva na naem podruju daju udruenja gljivara kroz redovne aktivnosti, izlobe gljiva, predavanja, izlete. Kako je svaki ozbiljan zapis o gljivama znaajan tako bi trebalo da bude i ovaj na, koji je namijenjen sakupljaima komercijalnih vrsta gljiva. U ovom priruniku obraene su one vrste gljiva koje imaju komercijalnu vrijednost i koje se svake godine izvoze u stotinama tona na zapadna trita, prije svega zbog njihovih organoleptikih i hranljivih vrijednosti. Sakupljanjem ovih vrsta gljiva jedan dio stanovnitva vrlo pristojno zarauje jer su nae gljive posebno cijenjene zbog njihovih veoma istih stanita. Komercijalno sakupljanje gljiva moe jo dugo biti dodatni izvor zarade za stanovnitvo jer je tlo BiH, zbog klime i velikih povrina pod umama, vrlo pogodno za gljive. No, ovaj resurs nije neogranien i njegov kontinuitet puno zavisi od ispravnog odnosa ovjeka prema njemu, zatite stanita i racionalnog koritenja. Zato su utvrena pravila koj sakupljai moraju strogo potovati. Oba entiteta u BiH usvojila su zakon o zatiti prirode. Zakon o zatiti prirode podrava koncept odrivog upravljanja prirodnim resursima kako bi se odrala raznolikost i funkcionisanje eko sistema. Mora se naglasiti da ovaj zakon zabranjuje neodrivo i nekontrolisano koritenje nezatienih gljiva kao i zabranu prikupljanja, oteenja, prevoza ili prodaju biljaka i gljiva koje se nalaze na IUCN Crvenoj listi1. U svim evropskim dravama strogo je kontrolisano sakupljanje gljiva za bilo koju svrhu, a u nekim zatienim podrujima potrebna je dozvola i za nauna istraivanja. Danas se u BiH gljive sakupljaju bez posebnih dozvola, iako je u Federaciji BiH od decembra 2005. godine na snazi Pravilnik o iskoritavanju sekundarnih umskih proizvoda, a slian pravilnik je usvojen i u Republici Srpskoj poetkom 2010. godine. Oba pravilnika reguliu potrebu i naine izdavanja akreditacija, odnosno dozvola za sakupljanje gljiva koje su sakupljai duni nositi sa sobom nakon zavrene obuke. S obzirom da kod nas ne postoji sistemski program obuke za sakupljae, vjerujemo
1. Lista ugroenih biljnih i ivotinjskih vrsta koju je izradio Meunarodni savez za ouvanje prirode (IUCN)

da ovaj prirunik moe biti od velike pomoi promociji odgovornog koritenja samoniklih gljiva.

Uvod u svijet gljiva


Gljive su veoma bogat i raznovrstan, ali i nedovoljno prouen svijet. Ni po nainu funkcionisanja, ni po grai, ni po ulozi u prirodi ne spadaju ni u biljke ni u ivotinje. One ine zasebno carstvo fungi (gljiva - lat. - fungi, gr. - myco). Za razliku od biljaka, kojima je osnovna funkcija fotosinteza, ni jedna vrsta gljiva ne vri fotosintezu, a graene su od hifa, za razliku od biljaka i ivotinja koje su graene od elija. Hife, za razliku od elija, unutar opne i citoplazme mogu da imaju 2, 5, pa i vie jedara. elijski zid kod biljaka graen je od celuloze, a kod ivotinja od bjelanevina, dok je kod gljiva zid hifa graen od hitina koji se javlja u grai oklopa kod rakova i krila kod nekih insekata. Zaliha hrane kod biljaka sastoji se od skroba i eera, kod ivotinja od masti, a kod gljiva od glikogena koji se javlja i u jetri ivotinja. Zato gljive imaju ukus koji vie lii na ukus mesa, ali su zbog hitina iz hifa tee probavljive. Biljke su proizvoai, jer putem fotosinteze proiz

vode skrob, eer, vitamine itd. ivotinje su potroai zato to koriste ve gotovu hranu koju su biljke proizvele ili se hrane drugim ivotinjama i gljivama. Za razliku od njih, gljive u prirodi imaju ulogu razlagaa. U pogledu prehrambene vrijednosti, gljive mogu biti: bezuslovno jestive (upotrebljive u prijesnom stanju), uslovno jestive (upotrebljive samo ako su termiki obraene, osuene i sl.), nejestive (zbog okusa ili konzistencije), uslovno otrovne (npr. ako se konzumiraju sa alkoholom), bezuslovno otrovne i ljekovite. Gljive predstavljaju znaajan izvor bjelanevina, minerala i vitamina ne samo za ljude ve i za ivotnje (pueve, vjeverice, zeeve, srne, divlje svinje, jazavce i medvjede). Pored toga, gljive imaju neprocjenjiv znaaj za ivot na zemlji jer su, uz bakterije, najznaajniji razlagai organskog otpada.

Strategije preivljavanja gljiva


Tri osnovne strategije u preivljavanju gljiva 1. Mikoriza je obostrano koristan simbiontski odnos izmeu biljke i gljive u kojem gljiva stimulie rast biljke svojim hormonima i titi je svojim enzimima od bolesti, a biljka snabdijeva gljivu neophodnim mineralima. Prirodna osobina micelijuma je da dugo zadrava vodu tako da mikoriznim biljkama slui kao svojevrsna cisterna za vodu u sunom periodu. ume u kojima ima gljiva bolje napreduju i zdravije su, a na livadama je trava bujnija i zelenija tamo gdje se nalazi micelij gljiva, tzv. vilina kola. 2. Gljive se najee javljaju kao saprobionti, odnosno razlagai uginulih biljaka i gljiva. Ova strategija gljiva je najznaajnija za prirodu jer omoguuje potpuno kretanje materije u prirodi. Bez gljiva saprobionata ne bi bio mogu ivot na zemlji kakav danas postoji, jer bez gljiva nije mogua potpuna razgradnja organskih materija biljnog porijekla. Uginulo drvee, trava, lie, iglice, iarke, irevi i ostali biljni otpad ne bi mogao da strune i priroda bi se uguila u sopstvenom otpadu. Za razliku od parazitskih vrsta gljiva, gljive saprobionti ne napadaju iva stabla. Biljka jo u mladosti preko korijena upije spore saprobnih gljiva i one u njoj spavaju po 50, 100 pa i vie godina i uopte joj ne smetaju. Kada biljka ugine i prestane cirkulacija sokova u njoj, spore gljiva saprobionata poinju razvijati svoje micelije i formirati nova plodonosna tijela. 3. Trea strategija je parazitoza. Gljive kao paraziti napadaju biljke koje su ve prirodno ili ljudskom aktivnou oteene, te omoguuju da se takve jedinke koje ne mogu da ostvare puni efekat u prirodi uklone iz nje. Pogreno bi bilo pomisliti da su parazitske vrste gljiva tetne za prirodu, to najbolje pokazuje primjer gljive bukovae (Pleurotus ostreatus). Naime, ova gljiva najee napada oteena stabla liara, rijee etinara, esto se javlja i kao saprobiont na ve uginulim stablima i odsjeenim trupcima. Njen micelij isputa cijanovodoninu kiselinu i poubija sve larve parazitskih vrsta insekata, njima se nahrani i sprijei njihovu daljnju ekspanziju. Ova je vrsta pogubna za napadnuto stablo ali je veoma korisna za ostala stabla u umi. Gljive takoe parazitiraju na drugim vrstama gljiva. ju i do sparivanja. Tek tako oploen micelij kada naraste moe da d sljedeu generaciju, odnosno nova plodonosna tijela. Neke vrste gljiva su zoohorne, odnosno rasijavaju ih ivotinje, a najpoznatiji od njih su tartufi. Vegetativno se gljive razmnoavaju pomou konidija, a to su bespolne spore koje pupanjem formiraju nove primordijalne micelije. Zato prekomjerno sakupljanje plodita ugroava gljive? Zato jer se bez plodita gljive ne mogu ni razmnoavati, ni rasprostirati. Ako sa nekog podruja redovno sakupljamo sva nastala plodita, onemoguujemo razvoj sljedeih generacija. Prekomjernim sakupljanjem plodita moemo znatno smanjiti ansu vrste za ostavljanjem potomstva. Treba znati da je razvoj gljivljeg organizma iz spore u prirodi vrlo zahtjevan proces. S jedne strane, u tlu ili nekom drugom supstratu vlada veliko nadmetanje i aktivna borba za prostor i hranu meu brojnim organizmima, a s druge strane, kod polnog razmnoavanja, najee se moraju pronai dvije spore iste vrste, razliitog pola, to na velikim prostranstvima nije nimalo lako. Svako branje plodita smanjuje u nekoj mjeri ansu za uspjenim razmnoavanjem i rasprostiranjem. Rijetke i osjetljive vrste to teko podnose.

Razmnoavanje gljiva
Razmnoavanje gljiva moe biti generativno i vegetativno. Gljive se razmnoavaju generativno pomou spora koje kada padnu na odgovarajui supstrat formiraju primordijalne micelije, a oni pomou sloenih hemijskih procesa dolaze u korelaci

Vrste gljiva u odnosu na ovjeka


Bezuslovno jestive U ovu grupu spadaju gljive koje ne sadre nikakve termolabilne otrove. One se mogu koristiti u ishrani bez posebne obrade, tj. poslije ienja mogu da se peku, pre, mariniraju, sue, salamure, ve zavisno od vrste. Neke su jestive ak i sirove. Uslovno jestive Gljive iz ove grupe termiki neobraene izazivaju stomane smetnje, blae su otrovne ili gorke. tetne matrije se razlau kuvanjem ili peenjem, nakon ega gljive postaju jestive. U ovu grupu spadaju i one ije se tetne materije razlau suenjem. Nejestive Gljive iz ove grupe, po pravilu, posjeduju neprijatan ukus ili su veoma ljute, pa su zbog toga nejestive. Takoe mnoge vrste iz ove grupe su drvenaste ili pak njihova jestivost nije poznata. Ljekovite Nauka je dokazala da preko 500 niih i viih vrsta gljiva sadri izuzetna ljekovita svojstva. Jedna od najpoznatijih je mikroskopska gljiva Penicillium, od koje je dobijen antibiotik pod nazivom penicilin koji je spasio veliki broj ivota. Otrovne Gljive iz ove grupe posjeduju otrove koji se ne mogu unititi nikakvom termikom ili drugom obradom. Njihova upotreba u bilo kom vidu strogo se zabranjuje. Svako ko se upusti u istraivanje jestivosti ovih vrsta preuzima odgovornost na sebe! upotrebu, a tim ete iznijeti sve njihove spore iz prirode koje bi inae ostale u stanitu. Posebnu panju treba obratiti na rijetke i ugroene vrste gljiva da ne bi dolo do njihovog iskorjenjivanja. Tu posebno elimo skrenuti panju na rijetke vrganje: kraljevku Boletus regius, fehtnerov vrganj Boletus fechtneri i bezsjajni vrganj Boletus impolitus, te lisiarke (frizovu lisiarku Cantharellus friesii, ljubiastoutu lisiarku Cantharellus janthinoxanthus i crneu lisiarku Cantharellus melanoxeros. Kada berete gljivu nastojte da je drite za struak i uvrnete kao sijalicu da bi se bazalni micelij odvojio pravilno od dna struka. Mjesto gdje je gljiva rasla treba zatrpati zemljom i liem da bi se zatitio micelij od infekcije. Nije preporuljivo da se gljive na tlu odsijecaju noem i da se ostavljaju panjevi od struaka na mjestu gdje je gljiva izrasla, jer ih brzo napadnu virusi i bakterije koji se kroz sistem hifa prenesu na micelij i unite ga. Gljive koje zbog meke grae nije mogue ubrati uvrtanjem treba to paljivije odvojiti noem od bazalnog micelija. Stanita gljiva najbolje se tite kontrolisanim i strunim branjem gljiva. umska stanita se uvaju zatitom od prekomjerne sjee uma. Sjeom mikoriznih stabala kidaju se i simbiontski odnosi izmeu micelija mikorizne gljive i posjeenog stabla, njenog domaina. Uklanjanjem starih stabala iz ume onemoguava se razvoj parazitskih i saprobnih gljiva. Zato su skupinske sjee uma tetne za svijet gljiva. Kada se uklone velika stabla u nekoj staroj umskoj sastojini omogui se nesmetan prodor sunevih zraka koje bre zagrijavaju tlo koje bre gubi vlagu i time postaje nepovoljno za razvoj gljiva. Prirodne livade su stanita brojnih vrsta gljiva i ako se na njih bace mineralna ubriva, promijenie se Ph vrijednost zemljita, na ta su gljive veoma osjetljive. Upotreba fungicida ili herbicida e takva stanita potpuno devastirati, a o bacanju raznog industrijskog i komunalnog otpada da i ne govorimo. Osnovna podjela kod viih gljiva je na askomycete (mjeinarke) i bazidiomycete (tapiarke). Prema rijeima uvaenog kolege Branislava Uzelaca, mjeinarke ispaljuju spore, a tapiarke isputaju spore. Poto sve komercijalne vrste gljiva, osim smraka (Morchella sp.) i tartufa (Tuber sp.) spadaju u tapiarke, odnosno isputaju spore, moramo paziti kako ostavljamo njihova plodonosna tijela koja ne moemo iskoristiti za ishranu, da bi spore mogle normalno ispadati. Najbolje je potraiti ravastu horizontalnu granu i staviti gljivu da struak prolazi kroz ravu, a eir se oslanja na nju. Neka od vanih pravila prilikom sakupljanja gljiva propisana su i ranije pomenutim podzakonskim aktima koji ureuju ovu oblast u BiH, i to:

Odrivo sakupljanje gljiva


Odrivo sakupljanje gljiva podrazumijeva branje gljiva, s tim da se, u cilju ouvanja stanita, ne sakupljaju mlade, nerazvijene i prestarjele gljive. Ukoliko ste ubrali gljivu i zakljuili da je zbog crvljivosti neupotrebljiva postavite je tako da spore mogu slobodno da ispadaju iz himenijuma (listia, cjevica ili resa). Tako e se stvoriti uslovi da u stanitu ostane dovoljno spora za sljedeu generaciju. Ubrati mladu, nedovoljno razvijenu gljivu je mala korist a velika teta! Ako berete sve komercijalne gljive, bez obzira da li su zdrave ili ne, radite opet tetan posao i po vas i po prirodu. Zauzeli ste mjesto u korpi, namuiete se uzaludno nosei ih jer vam ih otkupljiva nee primiti, moraete ih baciti jer nisu ni za vau

Traenje, branje i transport gljiva


Pravilnik o uslovima koritenja ostalih umskih proizvoda u RS: Prilikom sakupljanja gljiva treba se pridravati sljedeih pravila: a) sakuplja se samo plodite gljive, b) plodite nadzemne gljive mora se paljivo ubrati noem, a ukoliko je dio plodita ukopan, potrebno ga je paljivo izvaditi uz pomo noa, te nastalu rupu zagrnuti okolnim materijalom, v) prilikom branja gljiva ne smije se oteivati micelij ili neposredno stanite, g) zabranjeno je sakupljanje tek izniklih i vrlo mladih plodita nadzemnih gljiva iji je promjer plodita manji od: 1/5 promjera prosjenog zrelog plodita odreene vrste, te za smrke (rod Morchella) plodita niih od 3 cm, d) zabranjeno je sakupljanje komercijalnih vrsta gljiva iji su promjeri plodita manji od 3 cm za lisiarku i 5 cm za vrganje ) svaku sakupljenu vrstu gljiva posebno odlagati i prenositi odvojeno. Pravilnik o sekundarnim umskim proizvodima u FBiH: Branje gljiva moe se vriti pod slijedeim uslovima: 1. Da se prilikom branja gljiva ne oteuju i ne odnose micelije, te je potrebno gljive brati oprezno, zavrnuti i otkinuti rukom neposredno iznad zemlje; 2. Da se ne beru i ne oteuju stari, crvljivi primjerci gljiva, kako bi oni na istom mjestu ostavili svoje spore; 3. Da se ne beru nedorasli primjerci gljiva: smrak i lisiarka ispod 3 cm visine od povrine zemljita i vrganj ispod 5 cm visine od povrine zemljita; 4. Da se prilikom branja gljiva koje rastu u grupama vri odabir, tj. da se ostavlja najmanje 20% primjeraka gljiva radi rasipanja spora i odravanja vrste; 5. Gljive koje se ne beru ne smiju se oteivati. Da ne bude zabune oko naina branja, jer ga razliito definiu ovi pravilnici, moramo jo jednom naglasiti da je preporuljivo sve tvre gljive poput vrganja, krasnica, lisiarki i sl. brati laganim uvrtanjem rukom, a sve meke gljive kao to su crne trube, smrak, vilin klini i sl. sjei to nie noem. Sutina je da se branjem ploda napravi to manje tete za micelij, odnosno gljivu koja je pod zemljom. Zbog povoljnog geografskog poloaja i klimatskih uslova koji vladaju u njoj, Bosna i Hercegovina je veoma pogodno podneblje za razvoj velikog broja vrsta gljiva. Uz umjereno kontinentalnu klimu koja vlada u veem dijelu nae zemlje prisutan je i uticaj submediteranske klime koja omoguava rast nekih toploljubivih vrsta gljiva iz roda Amanita i Boletus, prije svega blagve (Amanita caesarea) i kraljevke (Boletus regius), koje su u srednjoj i zapadnoj Evropi rijetke vrste. U naim krajevima rastu bukove, hrastove, grabove, etinarske i mjeovite ume koje su i najraznovrsnije to se tie gljiva. Takoe, manje povrine zauzimaju populacije breze i jasike, a uz rijeke i potoke vrbe i joike. S obzirom na veliku raznolikost dobro ouvanih uma, lako je zakljuiti da postoji i odgovarajua raznolikost u broju mikoriznih, saprobnih i parazitskih vrsta gljiva. U mjeovitim umama je vea zastupljenost vrsta gljiva nego u istorodnim. Listopadne ume su plodonosnije u proljee, a etinarske u jesen. Nipoto ne treba potcijeniti livade i panjake koji su u BiH nezagaeni herbicidima i mineralnim ubrivima, te imaju raznovrsnu mikofloru. U gljive se nikada ne ide sam. Gljivarenje trai drutvo. Boravak u prirodi sa porodicom ili prijateljima neprocjenjiv je uitak za sve. Iako se gljivari uglavnom trude da to bolje sauvaju svoja tajna stanita, prednosti zajednikog gljivarenja su mnogo vee. Najvea prijetnja oputenom gljivarenju jesu mine kojih u Bosni i Hercegovini, naalost, ima jo mnogo. Stoga preporuujemo krajnji oprez i odlazak samo na provjerena i sigurna stanita. Pored mina treba se uvati krpelja, a ponekad i zmija. Dobro je nositi sa sobom tap kojim se moe razgrnuti trava ili lie prije nego to se ubere gljiva, a moe posluiti i kao oslonac. U berbu gljiva se mora nositi korpa od prua sa poklopcem, zato to se pokazala kao najpogodnija i preklopni noi za ienje gljiva od zemlje i lia. Korpe od prua su vrste, lagane i prozrane. Plastine kante i vree nisu podesne za sakupljane gljiva jer nisu prozrane, u njima se gljive za kratko vrijeme upare i ponu da propadaju. Tako uparene gljive ak i ako su potpuno zdrave nee postii dobru cijenu na otkupu i brzo e propasti. Za koritenje u umi preporuujemo manji preklopni noi do 12 cm jer vee sjeivo vam i ne treba, a u sluaju klizanja ili posrtanja u umi ne moe vas posjei. Treba se oblaiti u skladu sa godinjim dobima ali obua bi uvijek trebala biti vra, najbolje planinarska, a garderoba ili bar kapa uoljivih boja, zbog lovaca. Svakako bi trebalo nositi vodu, neto hrane i mobilni telefon.

10

11

Sezona gljiva
Nakon to uberete i pregledate gljivu, otrim noem oistite dno struka od zemlje, a eir od lia ili iglica, jer ete tako sprijeiti da vam se u korpi isprljaju oni dijelovi gljive koji su i onako isti (listii i cjevice), a takoe ih je kasnije neuporedivo tee oistiti. Ne preporuujemo da se ide u sakupljanje gljiva po kinom i jako vlanom vremenu, jer ete se, ako i ne pokisnete, jako izrositi. Ako i naberete gljiva one e biti natopljene vodom i nekvalitetne. Postoji i velika vjerovatnoa da ete kod tako mokrih i natopljenih gljiva pogrijeiti u procjeni o kojoj se vrsti radi. Neophodno je gljive na licu mjesta pregledati zbog crvljivosti i prisustva pueva pa uzeti samo zdrave primjerke, te ih odmah oistiti od zemlje i lia. Ukoliko je eir gljive zemljav, a u blizini ima vlane mahovine, ona e vam odlino posluiti za ienje tako to ete gljivu uzeti za struak i obrisati je o mahovinu. Kada doete kui moete obaviti detaljnije ienje gljiva pomou noa i meke etkice za zube, jer gljive se ne peru. Ne javljaju se sve vrste gljiva u isto godinje doba, neke se javljaju samo u proljee poput smraka (Morchella sp.) i urevae (Calocybe gambosa). Neke opet od polovine juna do kraja jeseni, kao kneginja ili blagva (Amanita caesarea) i velika sunanica (Macrolepiota procera). Lisiarke (Cantharellus cibarius) se redovno javljaju u dva kola - jedno kolo u junu a drugo u septembru i oktobru. Rujnice (Lactarius sp.), martinice (Clitocybe geotropa) i mike (Tricholoma tereum) javljaju se samo u jesen. Peurke (Agaricus sp.), vrganji (Boletus sp.) i bukovae (Pleurotus sp.) se javljaju od proljea do mrazeva u jesen, ako za njih postoje odgovarajui uslovi. Gljive rastu tokom cijele godine. Naravno, zimi je plodonoenje najsiromanije, ali ipak se mogu nai ak i jestive gljive kao to je zimska panjevica (Flammulina velutipes). U naem narodu postoji vjerovanje da gljive poslije kie narastu za jednu no, to naravno nije tano. Nije mogue precizno odrediti kada e se pojaviti plodonosna tijela gljiva jer to zavisi od mnogo faktora. Ako je suni period dugo trajao, micelij je u supstratu (zemlji, drvetu, slami itd.) jako isuen i treba mu mnogo vremena da nabubri i razvije se dovoljno da izbaci plodonosna tijela. Ako poslije dugotrajnog sunog perioda padnu i obilnije kie i vrijeme jako zahladni, gljive mogu potpuno da izostanu ili da se pojave loi, sitni i deformisani primjerci. Kada kia pada svakodnevno dui period i ako je u uz to temparatura visoka, plodonosna tijela jestivih gljiva su natopljena kinicom i vrlo brzo bivaju napadnuta plijesnima. Optimalni uslovi podrazumijevaju krae periode sa obilnom kiom i suve sa umjerenom temparaturom. Na temperaturama preko trideset stepeni tlo se relativno brzo isuuje u povrinskom sloju, pa gljiva nema dovoljno vremena da se pravilno razvije. ak i kad postoje optimalni uslovi za razvoj gljiva micelij nee izbaciti masovno plodonosna tijela sve dok kia pada i tek kad gljiva predosjeti nailazak suvljeg perioda, doi e do masovne pojave plodonosnih tijela.

12

13

uvanje gljiva
Gljive se u svjeem stanju transportuju i skladite u ambalai od prirodnih prozranih materijala kao to su korpe od prua, drvene gajbe ili sepeti. Nikakva plastina ili najlonska ambalaa ne dolazi u obzir jer se u njoj gljive potparavaju i brzo kvare. Ukoliko otkupna cijena u trenutku branja nije povoljna, preporuujemo da ubrane vrganje isjeete na krike od 0,5 cm debljine i osuite na suncu, iznad poreta, a najbolje u suari, te tako osuene stavite u staklene tegle koje ete zatvoriti platnom i gumicom. Takve tegle ostavite u suvoj, hladnoj i prozranoj prstoriji. Suene gljive uvijek imaju dobru cijenu. Pored vrganja, mogu se suiti i crna truba, vilin klini i smrak. Smrak je nabolje nanizati na konac pa zavezati na prozranom mjestu. Rujnice i lisiarke nisu podesne za suenje pa bi ih bilo neophodno kiseliti ili usoliti sa 20% kuhinjske soli. Tartufi se uvaju u dobro zatvorenim posudama u friideru, a dobro ih je umotati i u salvetu prije stavljanja u posude.

Vrganj 14

Smrak 15

Pravila ponaanja u prirodi


Nipoto ne treba unitavati gljive zato to vam nisu poznate ili su otrovne! ak i otrovne gljive imaju vanu ulogu u funkcionisanju cijelog prirodnog sistema. Gljive su osnovni razlagai organskih materija biljnog porijekla i u tome su nezamjenjive. Djeca prije puberteta ne bi trebalo da jedu gljive jer u organizmu nemaju sve potrebne enzime. slobodno ispadati. Tako ete pomoi u rasija- aktivnostima, sami sebi uskraujete priliku za posmatranje divljih ivotinja. vanju korisne gljive. Ne berite cvijee i rijetke gljive i drugi ele Kreite se samo du obiljeenih i prohodnih puteva, kako ne biste ugrozili rijetke i da ih vide! slabouoljive biljke i gljive pored puta. Nikad ne urezujte imena u ivo drvee zato to otvarate rane u kori koje su pogodna mjes- Ne bacajte teni i vrsti otpad u prirodi! Svu ta za infekciju od strane parazitskih gljiva, a ambalau sauvajte i iznesite iz prirode. sprjeavate i protok sokova kroz kambijum Puenje cigareta u prirodi nije preporuljivo koji se nalazi ispod kore. jer bi upaljene ibice ili opuak mogli izazNe pravite buku u prirodi! Glasan razgovor, vati veliku tetu. pjesma i gaenje po suvom granju, nepotrebno plae umske stanovnike. Osim to ih tako Ne zagaujte prirodu i ne unitavajte je ni na ugroavate i ometate u svakodnevnim koji nain!

Nikad ne sakupljajte sve to pronaete. Ostavite uvijek bar nekoliko gljiva da bi se vrsta mogla obnoviti. - Ne berite premlade primGljive za jelo sakupljajte u prozrane pletene jerke! Od branja suvie mladih gljiva mala je korpe, a nikako u plastine kese. Ubranu gljivu dobit, a neprocjenjiva teta po vrstu. odmah oistite od zemlje i drugih neistoa! Ukoliko ste ubrali jestivu gljivu i primijetili Ne sijecite noem struke vrganja, ve ih za- da je jako crvljiva ili iz nekog drugog razloga vrnite kao sijalicu i otkinite. Mjesto gdje je nije upotrebljiva za ishranu, nemojte je bagljiva rasla pokrijte liem i utabajte nogom. cati ve nastojte da je stavite na neku horiNeadekvatnim otkidanjem plodova unosi se zontalnu ravastu granu tako da joj je trusite okrenuto prema zemlji da bi spore mogle zaraza u miceliju.

16

17

Komercijalne vrste gljiva

Lisiarka
Lisiarke su gljive iz malog roda Cantharellus koji je u naim krajevima predstavljen sa desetak vrsta, ali se za otkup sakupljaju samo prave lisiarke (Cantharellus cibarius) i crne trube (Craterellus cornucopioides). Ostale vrste iz ovog roda su ili suvie sitne, poput ute trube (Cantharellus lutescens), smee lisiarke (Cantharellus tubaeformis), pepeljaste lisiarke (Cantharellus cinereus) i sitne lisiarke (Pseudocraterellus sinosus) ili spadaju u rijetke i zatiene vrste, kao to su frizova lisiarka (Cantharellus friesii), blijede lisiarke (Cantharellus subcibarius), utoljubiaste lisiarke (Cantharellus janthinoxanthus) i crnee lisiarke (Cantharellus melanoxaros). Prave lisiarke imaju u ranom stadijumu ispupenu gornju povrinu eira koji rastom postaje sve vie ljevkast. Kod osnovne podvrste (Cantharellus cibarius var.cibarius) povrina je glatka, ive utonarandaste boje, a kod podvrste (C. c. var. bicolor) glatka je i bijela. Kod etinarske podvrste (C. c. amethysteus) narandast sa ljubiastim ljuskicama. Sve tri podvrste su komercijalne. Sa donje strane eira nalazi se trusite koje postepeno prelazi na struak, a sastavljeno je od debelih vena koje se prema rubu eira ravaju i spajaju (anastomoziraju). Ujednaene su utonarandaste boje. Struak je valjkast ili prema dnu suen, tvrd, gladak, kod podvrste bicolor bijel, a kod ostalih ut. Meso im je prilino ilavo, ukasto-bijelo, ne mijenja boju na zraku, ima
Cantharellus cibarius

18

19

prijatan voni miris (na kajsije), ukus je pomalo ljut. Lisiarka je uvena i cijenjena gljiva i njena je upotreba svestrana. Nije podesna za suenje zbog prilino ilavog mesa ali je zato za kiseljenje izvanredna.

Vrganj
Vrganji su gljive koje imaju sa donje strane eira trusite (himenofor) sastavljeno od sitnih cjevica razliite duine, prenika i oblika. Vrganji u irem smislu obuhvataju veliki broj rodova (Boletus, Suillus, Xerocomus, Leccinum, Pulveroboletus, Porphyrellus, Strobylomyces, Gyrodon, Gyroporus, Calcyporus itd.) ali se kao komercijalne gljive sakupljaju samo gljive iz roda Boletus i to grupe srodne pravom vrganju (Boletus edulis). U ovu grupu spadaju pravi vrganj (Boletus edulis), proljetni vrganj (Boletus reticulatus), crni ili ljetni vrganj (Boletus aereus), borovi vrganj (Boletus pinophilus) i rii vrganj (Boletus fuscoruber). Svi ovi vrganji imaju vanu osobinu da im meso na presjeku ne mijenja boju ve i nakon dueg vremena ostaje postojano bijelo. Trusite im je u mladosti bijele do boje bijele kafe, a kod
Boletus edulis 20

zrelih primjeraka maslinasto zelene do smee boje. Gornja povrina eira im je glatka i barunasta, moe biti od boje bijele kafe do crvenkasto-smee ili skoro crne kod ljetnog vrganja. Struak im je pun, debeo, vrst, esto krukastog oblika sa manje ili vie izraenom mreicom na povrini, boje ljenika. Meso im je bijelo, prijatnog ukusa i mirisa, ne mijenja boju na vazduhu. Treba voditi rauna da se prilikom branja ne sakupljaju vrganji sa izrazito utim trusitem jer veina njih mijenja boju na presjeku u plavu, a meu njima su i nepodnoljivo gorke vrste kao gorki vrganj (Boletus radicans) i ljeponogi vrganj (Boletus calopus), koji se nipoto ne bi smjeli nai u korpi. Postoje vrste pravih vrganja koje imaju uto trusite, a ne mjenaju boju, ali sve spadaju u rijetke i ugroene vrste pa ih iz etikih razloga ne bi trebalo iskorjenjivati zbog neke sitne zarade. Meu pravim vrganjima su i vrste koje imaju crveno trusite i sve te vrste mijenjaju boju mesa u plavo, ali i jedine dvije otrovne vrste vrganja: ludara (Boletus satanas) i vuiji vrganj (Boletus lupinus). Vrganje nazivaju kraljevima orbe, od njih se pripremaju gulai, sosovi, a i dodaju se na pice. Vrganji su takoe pogodni za suenje (izreu se u tanke krike od po 0,5 cm i sue na suncu ili u suarama). Postiu dobru cijenu i kao sirovi i kao sueni.

21

Crna truba
Crna truba (Craterellus cornucopioides) je nepravedno zapostavljena gljiva. U nekim kinim godinama naprosto je masovna u hrastovim i bukovim umama. U Francuskoj je zovu sirotinjski tartuf, zbog njenog prijatnog mirisa, a ovo sirotinjski je otuda to je do nje lake doi i nema navodna afrodizijaka svojstva tartufa. Crna truba je ljevkastog oblika, gornja strana (unutranja) joj je sitno grbava sa rijetkim crnim ljuskama. Tamno smee je do crne boje. Rub joj je tanak i valovit. Donja strana joj je pepeljasto siva, glatka i blago grbava, postepeno prelazi u crni sterilni struak. Ovu gljivu je mogue zamijeniti jedino sa pepeljastom lisiarkom (Cantharellus cinereus) koja sa donje strane ima vene kao i prava lisiarka, ali zamjena nije opasna jer je i pepeljasta lisiarka jestiva. Crna truba se lako sui. Osuena se zdrobi i odlian je dodatak za supe, orbe i umake.

Rujnica
Rujnice su gljive iz roda Lactarius. U naim krajevima raste pet vrsta rujnica, i to: ispod borova - prava rujnica (Lactarius deliciosus), krvna rujnica (Lactarius sanguifluus) i polukrvCraterellus cornucopioides 22

na rujnica (Lactarius semisanguifluus), pod smrama raste smreva rujnica (Lactarius deterrimus), a pod jelama jelova rujnica (Lactarius salmonicolor). Rujnice se od ostalih mlijenica lako raspoznaju po tome to im je mlijeni sok, koji se javlja na oteenim mjestima, od narandaste do crvene boje dok je kod ostalih mlijenica bijel, s tim da kod veine mijenja boju na vazduhu u utu, smeu ili sivkasto-zelenu. Svih pet vrsta rujnica su jestive gljive i mogu se jesti i prijesne. eir im je u poetnom stadijumu konveksan sa podvrnutim rubom. Vremenom postaje sve vie ljevkasto ulegnut u sredini, a rub mu se izvrne na gore. Gornja povrina im je glatka, od blijedo narandaste preko uto-narandaste do narandastocrvene boje sa vie ili manje izraenim tamnijim, koncentrinim krugovima. Smreva, krvna i polukrvna rujnica vremenom na eiru, listiima i struku dobijaju zelene mrlje, a kod polukrvne rujnice ponekad i cijelo plodonosno tijelo postane zeleno. Trusite rujnica je sastavljeno od ravnih listia koji se nikad ne ravaju ali su pomijeani sa kraim. Listii su narandaste boje, a pri najmanjem oteenju isputaju mlijeni sok narandaste do crvene boje. Struak im je valjkast, upalj, kratak, vanjska povrina mu je glatka u bojama eira. Kod nekih vrsta javljaju se tamnije nepravilne mrlje. Meso im je na presjeku bijelo, ukus mu je gorkast, a miris pomalo na etinare ali prijatan. Rujnice nisu podesne za suenje ali su izvrsne za kiseljenje i salamurenje.
Lactarius deliciosus 23

Smrak
Smrci su gljive iz rodova Morchella, Mytrophora, Verpa i Ptychoverpa. Sve vrste smraka su uslovno jestive jer u svjeem stanju sadre otrovnu helvelinsku kiselinu koja je termolabilna. Dobro peeni ili kuvani su prava delikatesa. Po najnovijim genetskim istraivanjima svi pravi smrci (rod Morchella) bi se mogli svrstati u dvije vrste - svijetle (Morchella esculenta) i tamne (Morchella conica), iako su makroskopski do sada razvrstavani u desetak, pa i vie vrsta. Svijetli smrci imaju eiri loptastog ili izduenog oblika ute do oker boje. Cijela povrina mu je satavljena od nepravilnih, dubokih jamica i tankih pregrada. Unutranost mu je uplja. Struak svijetlog smrka je valjkast, u dnu esto proiren, upalj, gladak i bijel. Tamni smrci obino imaju kupast eir u raznim nijansama smee, sivo-maslinaste do skoro crne boje. Obino im od vrha teku vie ili manje pravilna usporedna rebra koja su poprijeko ispregraivana u izduene, nepravilne jamice (alveole). Unutranjost eira je uplja. Struak im je valjkast, upalj, bijele do oker boje, posut sitnijim ili krupnijim zrncima. Meso im je tanko, lomljivo, voskaste konzistencije. Prijatnog je mirisa. Smrci rastu od poetka aprila do kraja maja uz rubove uma, vrlo esto u bujadi ispod smreka, na smetljitima, na umskim lagerima gdje je korano drvo etinara. Smrci su veoma pogodni za suenje. Jednostavno se naniu na konac u vidu vijenca i objese na promajno mjesto da se osue.
Morchella conica 24 25

Prosenjak
Prosenjak ili jeevica (Hydnum repandum) je gljiva koja se ponekad u jesen masovno javlja ispod liara i etinara. Ova gljiva spada u rod koji u naim krajevima ima samo tri vrste. Prava jeevica (Hydnum repandum), bijela jeevica (Hydnum albidum) i ria jeevica (Hydnum rufescens). Kao komercijalna vrsta otkupljuje se samo prava jeevica dok je bijela rijetka, a ria gorka. Prava jeevica ima u ranom stadijumu ispupen eir, nepravilnog oblika, kasnije on postaje sve vie udubljen u sredini i dosta podsjea na eir lisiarke. Gornja povrina mu je glatka i nepravilno grbava, od blijedo ruiaste do narandasto-crvene boje. Trusite se kod prave jeevice nalazi sa donje strane eira i sputa skoro do dna struka, a sastavljeno je od kratkih, zupastih resa. Rese su ispod eira narandaste, a prema dnu struka sve vie bijele. Struak joj je bijel, pun i tvrd, i bez jasne granice prelazi u eir. Meso im je lomljivo, na presjeku bijelo, mijenja boju nakon stajanja u smekastu, bez izraenog mirisa je i gorkastog ukusa. Od rie jeevice razlikuje se po tome to kod rie jeevice rese ne silaze niz struak, a meso je mnogo vie gorko. eir rie jeevice je riasto smee boje.

Hydnum repandum 26 27

Tartufi
Tartufi su gljive iz roda Tuber koje se razvijaju potpuno ukopane u zemlju. Rastu u mikorizi sa nekim listopadnim drveem kao to su hrastovi lunjaci i medunci, lipe, topole, vrbe, lijeske, javorovi itd. Tartufi su poznati po svom primamljivom mirisu ali ne miriu u toku cijelog perioda razvoja ve samo kad su im spore razvijene. Logino bi pitanje bilo kako se rasijavaju kad su ve ukopani u zemlju. Njihov miris daje odgovor, jer oni pomou njega dozovu jelene, srne, divlje svinje, jazavce, lisice i druge umske ivotinje da ih iskopaju i pojedu. Kako spore tartufa nisu probavljive za organizme sisara one prou neoteene kroz njihov probavni trakt i bivaju izbaene zajedno sa ostalim izmetom na neko drugo mjesto. Ako je izmet pao u blizini nekog listopadnog drveta, stvorie se nova mikoriza. Tartufi su zoohorni, odnosno rasijavaju se pomou ivotinja i mogu se smatrati dvostrukim simbiontima. U naim krajevima pronaene su tri vrste crnih tartufa: ljetni tartuf (Tuber aestivum), zimski tartuf (Tuber brumale) i perigord tartuf (Tuber mesentericum). Sve tri vrste ovih tartufa imaju oblik krompira, povrina im je pokrivena grbicama razliite veliine i oblika, a boja im je crna. Na presjeku im je meso mramorirano, razliitih boja i mirisa. Svi pravi tartufi su prijesni jestivi.

Tuber aestivum 28 29

Ljekovite vrste gljiva

uranov rep
uranov rep (Trametes versicolor) je gljiva koja raste u velikim kolonijama na panjevima listopadnog drvea, naroito bukve i hrasta. Plodonosno tijelo uranovog repa je lepezastog oblika, tanko i ilavo. Gornja povrina mu je barunasta i koncentrino zonirana u raznim bojama, dok je rubna zona rasta uvijek bijela. Sa donje strane eira nalazi se trusite sastavljeno od sitnih, okruglih pora bijele do krem boje. Meso mu je tanko i bijelkasto, ilavo, gorkog ukusa. uranov rep nema struka ve mu je eir bono prirastao na drvo. Najnovija nauna istraivanja potvruju da i ova gljiva sadri imunostimulativna jedinjenja koja spreavaju razvoj malignih elija. uranov rep se koristi osuen i samljeven kao aj. Sline su mu gljive iz roda Stereum ije je trusite uto-oker do narandasto-smee boje. Trusite gljive Cerrena unicolor je sivo-smee, a sline gljive iz roda Hymenochaete imaju smea ili sivo-ljubiasta trusita.

Trametes versicolor 30 31

Zimska panjevica
Od polovine oktobra pa do proljea na panjevima listopadnog drvea moe da se pojavi zimska panjevica (Flammulina velutipes). Najee busenasto raste na panjevima bukve, lipe, vrbe, joike i jasena. eir joj je u poetnom stadijumu poluloptast, zatim konveksan, na kraju sa izdignutim rubom. Povrina mu je glatka, uto-narandaste do crveno-narandaste boje. Rub mu je jedva primjetno narebran. Listii su im bijeli do krem boje, uzlazno prirasli na struak. Nejednake su duine i prilino rijetki. Struak je valjkast, tanak, ispod listia bjelkast, a na dole sve vie mrko sme i barunast. Meso im je tanko, ukaste boje, sono, prijatnog ukusa i mirisa. Osim to je jestiva, i ova gljiva je ljekovita jer pojaava imunitet.

Flammulina velutipes 32 33

Bukovaa
Bukovaa (Pleurotus ostreatus) je vrlo ukusna jestiva gljiva, ali se u zadnje vrijeme sve vei znaaj daje njenim ljekovitim svojstvima. Ova gljiva proizvodi bioloki aktivno jedinjenje lovastatin koje je najefikasnije prirodno jedinjenje za redukciju nivoa holesterola u krvi, a ima i antitumorsku i antimikrobnu aktivnost. Bioloki aktivna jedinjenja, lektini izolovani iz plodonosnih tijela ove gljive imaju i antitumorsku aktivnost. Plodonosna tijela bukovae javljaju se busenasto od proljea do zime na listopadnom drveu, rjee etinarskom. Lepezastog su ili koljkastog oblika. Gornja povrina im je glatka i sjajna, od sivo-smee preko sivo-maslinaste do skoro crne boje kod varijante columbinus. Sa donje strane eira nalaze se listii nejednake duine, koji dugo silaze niz struak. Listii su bijele do krem boje. Struak je kod bukovae kratak, debeo, pun, ekscentrian ili ak bono postavljen u odnosu na eir. Iste je boje kao i listii koji su na struku popreno spojeni (anastomozirani). Meso joj je bijelo, prijatnog gljivnog mirisa i ukusa. Ovo je sigurno jedna od najukusnijih vrsta gljiva.

Pleurotus ostreatus 34 35

Judino uho
Judino uho (Auricularia auricula-judae) je gljiva koja raste u toku cijele godine i najee na granama zove, ali i drugog listopadnog drvea. U poetnom stadijumu je u obliku obrnuto okrenute zdjelice, a kasnije u obliku uha. Gornja povrina mu je sitno barunasta, crvenkasto-smee boje, a donja boje meda do sivkasta i nepravilno je grbava. Meso mu je tanko, elatinozno, bez izraenog ukusa i mirisa. Na Dalekom istoku veoma cijene judino uho koje obino jedu sirovo kao salatu, ne samo iz gastronomskih razloga ve i zbog ljekovitih svojstava. Judino uho se koristi za lijeenje oboljenja sluzokoe, ira na stomaku i hemoroida.

Hrastova sjajnica
Danas se u svijetu daje sve vei znaaj ljekovitim gljivama, naroito pri lijeenju malignih oboljenja. Zbog njenih ljekovitih svojstava, jo od davnina se na Dalekom istoku visoko cijeni hrastova sjajnica (Ganoderma lucidum), koju Kinezi zovu REJI ili gljiva besmrtnosti. Hrastova sjajnica se kod nas javlja u jesen na panjevima i uginulim stablima hrasta. eir joj je obino lepezastog oblika. Gornja povrina je glatka, sjajna, grbavo izuvijana sa koncentrinim zonama. ive je narandasto-crvene do crveno-smee boje, sa utom rubnom zonom rasta. Sa donje strane eira nalazi se trusite sastavljeno od tankih cjevica boje mesa koje na dodir posmee. Meso im je ilavo, vlaknasto, prljavo be boje, gorkog ukusa. Struak im moe biti razliito dug, vornovat, sjajan, gladak, od crveno-smee do crne boje. Iz plodonosnog tijela i micelijuma hrastove sjajnice izdvojeno je vie od 100 vrsta polisaharida. Za 50 od njih je dokazano da imaju antitumorsku i antikancerogenu aktivnost koja se zasniva na poboljanju imunog sistema. Veoma joj je slina sa slinim dejstvom gljiva jelova sjajnica (Ganoderma carnosum), koja ima vie ljubiasto-smee nijanse eira i raste na jelovim panjevima.

Auricularia auricula-judae 36

Ganoderma lucidum 37

Otrovne vrste gljiva

Nisu sve vrste otrovnih gljiva jednako otrovne, ne izazivaju iste simptome i iste posljedice kod otrovanih osoba. Veoma je vano da u sluaju bilo kakvih simptoma trovanja gljivama znamo dati prvu pomo otrovanoj osobi. Otrovi zelene pupavke nisu jai od otrova muhare ili cjepaa (Inocybe) ali ljudski organizam sporije reaguje na njih. Oni se vie resorbuju iz probavnog trakta u krvotok i organe odakle ih je nemogue odstraniti. Otrovi muhara i cjepaa ve nakon pola sata bivaju najveim dijelom izbaeni putem povraanja i proliva. Zato je otrovanoj osobi neophodno izazvati to prije povraanje, davati to vie tenosti, slane tople vode, aja, ali nipoto alkohola. Ako imamo neko sredstvo koje djeluje laksativno da izazove proljev, i ono je dobro. Neophodno je otrovanu osobu to hitnije prebaciti u bolnicu sa ostacima gljiva koje je jela kako bi se utvrdilo na osnovu njih i simptoma o kom se sindromu radi. Ali nipoto se nemojte dovesti u ove nemile okolnosti. Budite vrlo obazrivi i ne jedite nita u ta niste u potpunosti, stopostotno sigurni. Na osnovu uzronika i simptoma podijeljene su u devet sindromskih grupa. Naveemo samo one najuobiajenije.

Zelena pupavka
Zelena pupavka (Amanita phalloides) je naa najozloglaenija otrovna gljiva, uzronik je 98 % trovanja sa smrtnim ishodom.
Amanita phalloides 38 39

Zelena pupavka izaziva faloidinski sindrom zbog prisustva falotoksina i ama toksina koji razaraju jetru i bubrege.

Crvena muhara
Crvena muhara (Amanita muscaria) i ogoljena muhara (Amanita muscaria var. aureola) izazivaju panterinski sindrom zbog prisustva ibotenske kiseline i jo nekih alkaloida. Ovaj sindrom izaziva smrtonost od trovanja u samo 4 % sluajeva, dok daleko vie ljudi stradava u strahu zbog uasnih halucinacija (istre na ulicu u besvjesnom stanju i stradaju u saobraaju, skoe kroz prozor itd.)

Amanita muscaria 40 41

Proljetni hrak i velika modanica


Proljetni hrak (Gyromitra esculenta) i velika modanica (Gyromitra gigas) su do prije dvadesetak godina smatrani jestivim gljivama. U zadnje vrijeme je dokazano da sadre otrovnu materiju giromitrin koja se vremenom akumulira u organima osoba koje ih jedu i kad pree kritinu granicu postaje otrovna kao i otrovi zelene pupavke. Jo neke vrste hraka i njihovih srodnika uzrokuju giromitrinski sindrom, ali ili su rijetki ili sitni pa svakako ne zavrijeuju posebnu panju.

Ludara
Ludara (Boletus satanas) je uz vuiji vrganj (Boletus lupinus) jedini na otrovni vrganj. Izaziva gastrointestinalni sindrom koji se manifestuje jakim povraanjem i proljevom, ali se sve redovno zavrava bez teih posljedica.

Gyromitra esculenta proljetni hrak Gyromitra gigas velika modanica 42

Boletus satanas 43

Karbolovka
Mnogi ljudi ne znaju da meu divljim (samorodnim) peurkama ima i otrovnih vrsta. Najpoznatija je karbolovka (Agaricus xanthoderma). Raste tokom ljeta i jeseni po livadama i umama, dosta lii na livadsku peurku (Agaricus campestris) ali ima neprijatan hemijski miris, naroito prilikom prenja. Uz to, vano je obratiti panju na to da joj meso na presjeku mijenja boju u utu, pogotovo u dnu struka. I ova gljiva izaziva gastrointestinalni sindrom.

Agaricus xanthoderma 44 45

Rijetke i ugroene vrste vrganja i lisiarki

Boletus regius

Boletus impolitus

Boletus fechtneri

Cantharellus friesii

Cantharellus melanoxeros

Cantharellus janthinoxanthus

46

47

48

49

Publikacija se izdaje u okviru projekta Podrka obrazovanju odraslih u BiH koji predstavlja zajedniku inicijativu GIZ-a i vicarske agencije za razvoj i saradnju. Kao javno preduzee GIZ podrava njemaku Saveznu vladu pri ostvarenju ciljeva u meunarodnoj saradnji za odrivi razvoj. vicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) djeluje u sklopu Ministarstva vanjskih poslova i koordinira meunarodnu razvojnu saradnju i aktivnosti vicarske Konfederacije. Stavovi i miljenja autora izneseni u ovoj publikaciji ne predstavljaju nuno stavove i miljenja GIZ-a i SDC-a.

Izdava Udruenje gljivara i ljubitelja prirode Mrkonji Grad www.gljive.com Tekst i fotografije Radoslav Gai Borislav Mari Dizajn Miodrag Manojlovi Lektura Aleksandra Mari tampa Atlantik bb Banja Luka Mrkonji Grad 2012

You might also like