Professional Documents
Culture Documents
14
0 CM 1
10
11
12
13
Sadraj
Predgovor 4 Uvod u svijet gljiva 5 Strategije preivljavanja gljiva 6 Razmnoavanje gljiva 6 Vrste gljiva u odnosu na ovjeka 8 Odrivo sakupljanje gljiva 8 Traenje, branje i transport gljiva 11 Sezona gljiva 13 uvanje gljiva 15 Pravila ponaanja u prirodi 16 Komercijalne vrste gljiva 18 Lisiarka 18 Vrganj 21 Crna truba 22 Rujnica 22 Smrak 25 Prosenjak 26 Tartufi 28 Ljekovite vrste gljiva 30 uranov rep 30 Zimska panjevica 32 Bukovaa 35 Judino uho 36 Hrastova sjajnica 37 Otrovne vrste gljiva 38 Zelena pupavka 38 Crvena muhara 40 Proljetni hrak i velika modanica 42 Ludara 42 Karbolovka 44 Rijetke i ugroene vrste vrganja i lisiarki 46
Predgovor
Sveukupno znanje o gljivama u naoj zemlji je prilino skromno jer, za razliku od razvijenih zemalja, nemamo ba bogatu tradiciju. Veina sakupljaa poznaje jednu do pet vrsta gljiva, a svako povrno istraivanje novih vrsta najee dovodi do neeljenih trovanja. Otuda teza da ljude ne truju gljive ve ih truje neznanje. Pored tete za ljude i gljive su ugroene naim neznanjem, pa je iz potrebe za stalnom obukom sakupljaa nastao ovaj prirunik. Naalost, vrlo je skromna i domaa literatura o gljivama koja je na raspolaganju sakupljaima, a broj domaih autora je jednocifren. Najvei doprinos demistifikaciji i boljem poznavanju ovog velikog carstva na naem podruju daju udruenja gljivara kroz redovne aktivnosti, izlobe gljiva, predavanja, izlete. Kako je svaki ozbiljan zapis o gljivama znaajan tako bi trebalo da bude i ovaj na, koji je namijenjen sakupljaima komercijalnih vrsta gljiva. U ovom priruniku obraene su one vrste gljiva koje imaju komercijalnu vrijednost i koje se svake godine izvoze u stotinama tona na zapadna trita, prije svega zbog njihovih organoleptikih i hranljivih vrijednosti. Sakupljanjem ovih vrsta gljiva jedan dio stanovnitva vrlo pristojno zarauje jer su nae gljive posebno cijenjene zbog njihovih veoma istih stanita. Komercijalno sakupljanje gljiva moe jo dugo biti dodatni izvor zarade za stanovnitvo jer je tlo BiH, zbog klime i velikih povrina pod umama, vrlo pogodno za gljive. No, ovaj resurs nije neogranien i njegov kontinuitet puno zavisi od ispravnog odnosa ovjeka prema njemu, zatite stanita i racionalnog koritenja. Zato su utvrena pravila koj sakupljai moraju strogo potovati. Oba entiteta u BiH usvojila su zakon o zatiti prirode. Zakon o zatiti prirode podrava koncept odrivog upravljanja prirodnim resursima kako bi se odrala raznolikost i funkcionisanje eko sistema. Mora se naglasiti da ovaj zakon zabranjuje neodrivo i nekontrolisano koritenje nezatienih gljiva kao i zabranu prikupljanja, oteenja, prevoza ili prodaju biljaka i gljiva koje se nalaze na IUCN Crvenoj listi1. U svim evropskim dravama strogo je kontrolisano sakupljanje gljiva za bilo koju svrhu, a u nekim zatienim podrujima potrebna je dozvola i za nauna istraivanja. Danas se u BiH gljive sakupljaju bez posebnih dozvola, iako je u Federaciji BiH od decembra 2005. godine na snazi Pravilnik o iskoritavanju sekundarnih umskih proizvoda, a slian pravilnik je usvojen i u Republici Srpskoj poetkom 2010. godine. Oba pravilnika reguliu potrebu i naine izdavanja akreditacija, odnosno dozvola za sakupljanje gljiva koje su sakupljai duni nositi sa sobom nakon zavrene obuke. S obzirom da kod nas ne postoji sistemski program obuke za sakupljae, vjerujemo
1. Lista ugroenih biljnih i ivotinjskih vrsta koju je izradio Meunarodni savez za ouvanje prirode (IUCN)
da ovaj prirunik moe biti od velike pomoi promociji odgovornog koritenja samoniklih gljiva.
vode skrob, eer, vitamine itd. ivotinje su potroai zato to koriste ve gotovu hranu koju su biljke proizvele ili se hrane drugim ivotinjama i gljivama. Za razliku od njih, gljive u prirodi imaju ulogu razlagaa. U pogledu prehrambene vrijednosti, gljive mogu biti: bezuslovno jestive (upotrebljive u prijesnom stanju), uslovno jestive (upotrebljive samo ako su termiki obraene, osuene i sl.), nejestive (zbog okusa ili konzistencije), uslovno otrovne (npr. ako se konzumiraju sa alkoholom), bezuslovno otrovne i ljekovite. Gljive predstavljaju znaajan izvor bjelanevina, minerala i vitamina ne samo za ljude ve i za ivotnje (pueve, vjeverice, zeeve, srne, divlje svinje, jazavce i medvjede). Pored toga, gljive imaju neprocjenjiv znaaj za ivot na zemlji jer su, uz bakterije, najznaajniji razlagai organskog otpada.
Razmnoavanje gljiva
Razmnoavanje gljiva moe biti generativno i vegetativno. Gljive se razmnoavaju generativno pomou spora koje kada padnu na odgovarajui supstrat formiraju primordijalne micelije, a oni pomou sloenih hemijskih procesa dolaze u korelaci
10
11
Sezona gljiva
Nakon to uberete i pregledate gljivu, otrim noem oistite dno struka od zemlje, a eir od lia ili iglica, jer ete tako sprijeiti da vam se u korpi isprljaju oni dijelovi gljive koji su i onako isti (listii i cjevice), a takoe ih je kasnije neuporedivo tee oistiti. Ne preporuujemo da se ide u sakupljanje gljiva po kinom i jako vlanom vremenu, jer ete se, ako i ne pokisnete, jako izrositi. Ako i naberete gljiva one e biti natopljene vodom i nekvalitetne. Postoji i velika vjerovatnoa da ete kod tako mokrih i natopljenih gljiva pogrijeiti u procjeni o kojoj se vrsti radi. Neophodno je gljive na licu mjesta pregledati zbog crvljivosti i prisustva pueva pa uzeti samo zdrave primjerke, te ih odmah oistiti od zemlje i lia. Ukoliko je eir gljive zemljav, a u blizini ima vlane mahovine, ona e vam odlino posluiti za ienje tako to ete gljivu uzeti za struak i obrisati je o mahovinu. Kada doete kui moete obaviti detaljnije ienje gljiva pomou noa i meke etkice za zube, jer gljive se ne peru. Ne javljaju se sve vrste gljiva u isto godinje doba, neke se javljaju samo u proljee poput smraka (Morchella sp.) i urevae (Calocybe gambosa). Neke opet od polovine juna do kraja jeseni, kao kneginja ili blagva (Amanita caesarea) i velika sunanica (Macrolepiota procera). Lisiarke (Cantharellus cibarius) se redovno javljaju u dva kola - jedno kolo u junu a drugo u septembru i oktobru. Rujnice (Lactarius sp.), martinice (Clitocybe geotropa) i mike (Tricholoma tereum) javljaju se samo u jesen. Peurke (Agaricus sp.), vrganji (Boletus sp.) i bukovae (Pleurotus sp.) se javljaju od proljea do mrazeva u jesen, ako za njih postoje odgovarajui uslovi. Gljive rastu tokom cijele godine. Naravno, zimi je plodonoenje najsiromanije, ali ipak se mogu nai ak i jestive gljive kao to je zimska panjevica (Flammulina velutipes). U naem narodu postoji vjerovanje da gljive poslije kie narastu za jednu no, to naravno nije tano. Nije mogue precizno odrediti kada e se pojaviti plodonosna tijela gljiva jer to zavisi od mnogo faktora. Ako je suni period dugo trajao, micelij je u supstratu (zemlji, drvetu, slami itd.) jako isuen i treba mu mnogo vremena da nabubri i razvije se dovoljno da izbaci plodonosna tijela. Ako poslije dugotrajnog sunog perioda padnu i obilnije kie i vrijeme jako zahladni, gljive mogu potpuno da izostanu ili da se pojave loi, sitni i deformisani primjerci. Kada kia pada svakodnevno dui period i ako je u uz to temparatura visoka, plodonosna tijela jestivih gljiva su natopljena kinicom i vrlo brzo bivaju napadnuta plijesnima. Optimalni uslovi podrazumijevaju krae periode sa obilnom kiom i suve sa umjerenom temparaturom. Na temperaturama preko trideset stepeni tlo se relativno brzo isuuje u povrinskom sloju, pa gljiva nema dovoljno vremena da se pravilno razvije. ak i kad postoje optimalni uslovi za razvoj gljiva micelij nee izbaciti masovno plodonosna tijela sve dok kia pada i tek kad gljiva predosjeti nailazak suvljeg perioda, doi e do masovne pojave plodonosnih tijela.
12
13
uvanje gljiva
Gljive se u svjeem stanju transportuju i skladite u ambalai od prirodnih prozranih materijala kao to su korpe od prua, drvene gajbe ili sepeti. Nikakva plastina ili najlonska ambalaa ne dolazi u obzir jer se u njoj gljive potparavaju i brzo kvare. Ukoliko otkupna cijena u trenutku branja nije povoljna, preporuujemo da ubrane vrganje isjeete na krike od 0,5 cm debljine i osuite na suncu, iznad poreta, a najbolje u suari, te tako osuene stavite u staklene tegle koje ete zatvoriti platnom i gumicom. Takve tegle ostavite u suvoj, hladnoj i prozranoj prstoriji. Suene gljive uvijek imaju dobru cijenu. Pored vrganja, mogu se suiti i crna truba, vilin klini i smrak. Smrak je nabolje nanizati na konac pa zavezati na prozranom mjestu. Rujnice i lisiarke nisu podesne za suenje pa bi ih bilo neophodno kiseliti ili usoliti sa 20% kuhinjske soli. Tartufi se uvaju u dobro zatvorenim posudama u friideru, a dobro ih je umotati i u salvetu prije stavljanja u posude.
Vrganj 14
Smrak 15
Nikad ne sakupljajte sve to pronaete. Ostavite uvijek bar nekoliko gljiva da bi se vrsta mogla obnoviti. - Ne berite premlade primGljive za jelo sakupljajte u prozrane pletene jerke! Od branja suvie mladih gljiva mala je korpe, a nikako u plastine kese. Ubranu gljivu dobit, a neprocjenjiva teta po vrstu. odmah oistite od zemlje i drugih neistoa! Ukoliko ste ubrali jestivu gljivu i primijetili Ne sijecite noem struke vrganja, ve ih za- da je jako crvljiva ili iz nekog drugog razloga vrnite kao sijalicu i otkinite. Mjesto gdje je nije upotrebljiva za ishranu, nemojte je bagljiva rasla pokrijte liem i utabajte nogom. cati ve nastojte da je stavite na neku horiNeadekvatnim otkidanjem plodova unosi se zontalnu ravastu granu tako da joj je trusite okrenuto prema zemlji da bi spore mogle zaraza u miceliju.
16
17
Lisiarka
Lisiarke su gljive iz malog roda Cantharellus koji je u naim krajevima predstavljen sa desetak vrsta, ali se za otkup sakupljaju samo prave lisiarke (Cantharellus cibarius) i crne trube (Craterellus cornucopioides). Ostale vrste iz ovog roda su ili suvie sitne, poput ute trube (Cantharellus lutescens), smee lisiarke (Cantharellus tubaeformis), pepeljaste lisiarke (Cantharellus cinereus) i sitne lisiarke (Pseudocraterellus sinosus) ili spadaju u rijetke i zatiene vrste, kao to su frizova lisiarka (Cantharellus friesii), blijede lisiarke (Cantharellus subcibarius), utoljubiaste lisiarke (Cantharellus janthinoxanthus) i crnee lisiarke (Cantharellus melanoxaros). Prave lisiarke imaju u ranom stadijumu ispupenu gornju povrinu eira koji rastom postaje sve vie ljevkast. Kod osnovne podvrste (Cantharellus cibarius var.cibarius) povrina je glatka, ive utonarandaste boje, a kod podvrste (C. c. var. bicolor) glatka je i bijela. Kod etinarske podvrste (C. c. amethysteus) narandast sa ljubiastim ljuskicama. Sve tri podvrste su komercijalne. Sa donje strane eira nalazi se trusite koje postepeno prelazi na struak, a sastavljeno je od debelih vena koje se prema rubu eira ravaju i spajaju (anastomoziraju). Ujednaene su utonarandaste boje. Struak je valjkast ili prema dnu suen, tvrd, gladak, kod podvrste bicolor bijel, a kod ostalih ut. Meso im je prilino ilavo, ukasto-bijelo, ne mijenja boju na zraku, ima
Cantharellus cibarius
18
19
prijatan voni miris (na kajsije), ukus je pomalo ljut. Lisiarka je uvena i cijenjena gljiva i njena je upotreba svestrana. Nije podesna za suenje zbog prilino ilavog mesa ali je zato za kiseljenje izvanredna.
Vrganj
Vrganji su gljive koje imaju sa donje strane eira trusite (himenofor) sastavljeno od sitnih cjevica razliite duine, prenika i oblika. Vrganji u irem smislu obuhvataju veliki broj rodova (Boletus, Suillus, Xerocomus, Leccinum, Pulveroboletus, Porphyrellus, Strobylomyces, Gyrodon, Gyroporus, Calcyporus itd.) ali se kao komercijalne gljive sakupljaju samo gljive iz roda Boletus i to grupe srodne pravom vrganju (Boletus edulis). U ovu grupu spadaju pravi vrganj (Boletus edulis), proljetni vrganj (Boletus reticulatus), crni ili ljetni vrganj (Boletus aereus), borovi vrganj (Boletus pinophilus) i rii vrganj (Boletus fuscoruber). Svi ovi vrganji imaju vanu osobinu da im meso na presjeku ne mijenja boju ve i nakon dueg vremena ostaje postojano bijelo. Trusite im je u mladosti bijele do boje bijele kafe, a kod
Boletus edulis 20
zrelih primjeraka maslinasto zelene do smee boje. Gornja povrina eira im je glatka i barunasta, moe biti od boje bijele kafe do crvenkasto-smee ili skoro crne kod ljetnog vrganja. Struak im je pun, debeo, vrst, esto krukastog oblika sa manje ili vie izraenom mreicom na povrini, boje ljenika. Meso im je bijelo, prijatnog ukusa i mirisa, ne mijenja boju na vazduhu. Treba voditi rauna da se prilikom branja ne sakupljaju vrganji sa izrazito utim trusitem jer veina njih mijenja boju na presjeku u plavu, a meu njima su i nepodnoljivo gorke vrste kao gorki vrganj (Boletus radicans) i ljeponogi vrganj (Boletus calopus), koji se nipoto ne bi smjeli nai u korpi. Postoje vrste pravih vrganja koje imaju uto trusite, a ne mjenaju boju, ali sve spadaju u rijetke i ugroene vrste pa ih iz etikih razloga ne bi trebalo iskorjenjivati zbog neke sitne zarade. Meu pravim vrganjima su i vrste koje imaju crveno trusite i sve te vrste mijenjaju boju mesa u plavo, ali i jedine dvije otrovne vrste vrganja: ludara (Boletus satanas) i vuiji vrganj (Boletus lupinus). Vrganje nazivaju kraljevima orbe, od njih se pripremaju gulai, sosovi, a i dodaju se na pice. Vrganji su takoe pogodni za suenje (izreu se u tanke krike od po 0,5 cm i sue na suncu ili u suarama). Postiu dobru cijenu i kao sirovi i kao sueni.
21
Crna truba
Crna truba (Craterellus cornucopioides) je nepravedno zapostavljena gljiva. U nekim kinim godinama naprosto je masovna u hrastovim i bukovim umama. U Francuskoj je zovu sirotinjski tartuf, zbog njenog prijatnog mirisa, a ovo sirotinjski je otuda to je do nje lake doi i nema navodna afrodizijaka svojstva tartufa. Crna truba je ljevkastog oblika, gornja strana (unutranja) joj je sitno grbava sa rijetkim crnim ljuskama. Tamno smee je do crne boje. Rub joj je tanak i valovit. Donja strana joj je pepeljasto siva, glatka i blago grbava, postepeno prelazi u crni sterilni struak. Ovu gljivu je mogue zamijeniti jedino sa pepeljastom lisiarkom (Cantharellus cinereus) koja sa donje strane ima vene kao i prava lisiarka, ali zamjena nije opasna jer je i pepeljasta lisiarka jestiva. Crna truba se lako sui. Osuena se zdrobi i odlian je dodatak za supe, orbe i umake.
Rujnica
Rujnice su gljive iz roda Lactarius. U naim krajevima raste pet vrsta rujnica, i to: ispod borova - prava rujnica (Lactarius deliciosus), krvna rujnica (Lactarius sanguifluus) i polukrvCraterellus cornucopioides 22
na rujnica (Lactarius semisanguifluus), pod smrama raste smreva rujnica (Lactarius deterrimus), a pod jelama jelova rujnica (Lactarius salmonicolor). Rujnice se od ostalih mlijenica lako raspoznaju po tome to im je mlijeni sok, koji se javlja na oteenim mjestima, od narandaste do crvene boje dok je kod ostalih mlijenica bijel, s tim da kod veine mijenja boju na vazduhu u utu, smeu ili sivkasto-zelenu. Svih pet vrsta rujnica su jestive gljive i mogu se jesti i prijesne. eir im je u poetnom stadijumu konveksan sa podvrnutim rubom. Vremenom postaje sve vie ljevkasto ulegnut u sredini, a rub mu se izvrne na gore. Gornja povrina im je glatka, od blijedo narandaste preko uto-narandaste do narandastocrvene boje sa vie ili manje izraenim tamnijim, koncentrinim krugovima. Smreva, krvna i polukrvna rujnica vremenom na eiru, listiima i struku dobijaju zelene mrlje, a kod polukrvne rujnice ponekad i cijelo plodonosno tijelo postane zeleno. Trusite rujnica je sastavljeno od ravnih listia koji se nikad ne ravaju ali su pomijeani sa kraim. Listii su narandaste boje, a pri najmanjem oteenju isputaju mlijeni sok narandaste do crvene boje. Struak im je valjkast, upalj, kratak, vanjska povrina mu je glatka u bojama eira. Kod nekih vrsta javljaju se tamnije nepravilne mrlje. Meso im je na presjeku bijelo, ukus mu je gorkast, a miris pomalo na etinare ali prijatan. Rujnice nisu podesne za suenje ali su izvrsne za kiseljenje i salamurenje.
Lactarius deliciosus 23
Smrak
Smrci su gljive iz rodova Morchella, Mytrophora, Verpa i Ptychoverpa. Sve vrste smraka su uslovno jestive jer u svjeem stanju sadre otrovnu helvelinsku kiselinu koja je termolabilna. Dobro peeni ili kuvani su prava delikatesa. Po najnovijim genetskim istraivanjima svi pravi smrci (rod Morchella) bi se mogli svrstati u dvije vrste - svijetle (Morchella esculenta) i tamne (Morchella conica), iako su makroskopski do sada razvrstavani u desetak, pa i vie vrsta. Svijetli smrci imaju eiri loptastog ili izduenog oblika ute do oker boje. Cijela povrina mu je satavljena od nepravilnih, dubokih jamica i tankih pregrada. Unutranost mu je uplja. Struak svijetlog smrka je valjkast, u dnu esto proiren, upalj, gladak i bijel. Tamni smrci obino imaju kupast eir u raznim nijansama smee, sivo-maslinaste do skoro crne boje. Obino im od vrha teku vie ili manje pravilna usporedna rebra koja su poprijeko ispregraivana u izduene, nepravilne jamice (alveole). Unutranjost eira je uplja. Struak im je valjkast, upalj, bijele do oker boje, posut sitnijim ili krupnijim zrncima. Meso im je tanko, lomljivo, voskaste konzistencije. Prijatnog je mirisa. Smrci rastu od poetka aprila do kraja maja uz rubove uma, vrlo esto u bujadi ispod smreka, na smetljitima, na umskim lagerima gdje je korano drvo etinara. Smrci su veoma pogodni za suenje. Jednostavno se naniu na konac u vidu vijenca i objese na promajno mjesto da se osue.
Morchella conica 24 25
Prosenjak
Prosenjak ili jeevica (Hydnum repandum) je gljiva koja se ponekad u jesen masovno javlja ispod liara i etinara. Ova gljiva spada u rod koji u naim krajevima ima samo tri vrste. Prava jeevica (Hydnum repandum), bijela jeevica (Hydnum albidum) i ria jeevica (Hydnum rufescens). Kao komercijalna vrsta otkupljuje se samo prava jeevica dok je bijela rijetka, a ria gorka. Prava jeevica ima u ranom stadijumu ispupen eir, nepravilnog oblika, kasnije on postaje sve vie udubljen u sredini i dosta podsjea na eir lisiarke. Gornja povrina mu je glatka i nepravilno grbava, od blijedo ruiaste do narandasto-crvene boje. Trusite se kod prave jeevice nalazi sa donje strane eira i sputa skoro do dna struka, a sastavljeno je od kratkih, zupastih resa. Rese su ispod eira narandaste, a prema dnu struka sve vie bijele. Struak joj je bijel, pun i tvrd, i bez jasne granice prelazi u eir. Meso im je lomljivo, na presjeku bijelo, mijenja boju nakon stajanja u smekastu, bez izraenog mirisa je i gorkastog ukusa. Od rie jeevice razlikuje se po tome to kod rie jeevice rese ne silaze niz struak, a meso je mnogo vie gorko. eir rie jeevice je riasto smee boje.
Hydnum repandum 26 27
Tartufi
Tartufi su gljive iz roda Tuber koje se razvijaju potpuno ukopane u zemlju. Rastu u mikorizi sa nekim listopadnim drveem kao to su hrastovi lunjaci i medunci, lipe, topole, vrbe, lijeske, javorovi itd. Tartufi su poznati po svom primamljivom mirisu ali ne miriu u toku cijelog perioda razvoja ve samo kad su im spore razvijene. Logino bi pitanje bilo kako se rasijavaju kad su ve ukopani u zemlju. Njihov miris daje odgovor, jer oni pomou njega dozovu jelene, srne, divlje svinje, jazavce, lisice i druge umske ivotinje da ih iskopaju i pojedu. Kako spore tartufa nisu probavljive za organizme sisara one prou neoteene kroz njihov probavni trakt i bivaju izbaene zajedno sa ostalim izmetom na neko drugo mjesto. Ako je izmet pao u blizini nekog listopadnog drveta, stvorie se nova mikoriza. Tartufi su zoohorni, odnosno rasijavaju se pomou ivotinja i mogu se smatrati dvostrukim simbiontima. U naim krajevima pronaene su tri vrste crnih tartufa: ljetni tartuf (Tuber aestivum), zimski tartuf (Tuber brumale) i perigord tartuf (Tuber mesentericum). Sve tri vrste ovih tartufa imaju oblik krompira, povrina im je pokrivena grbicama razliite veliine i oblika, a boja im je crna. Na presjeku im je meso mramorirano, razliitih boja i mirisa. Svi pravi tartufi su prijesni jestivi.
Tuber aestivum 28 29
uranov rep
uranov rep (Trametes versicolor) je gljiva koja raste u velikim kolonijama na panjevima listopadnog drvea, naroito bukve i hrasta. Plodonosno tijelo uranovog repa je lepezastog oblika, tanko i ilavo. Gornja povrina mu je barunasta i koncentrino zonirana u raznim bojama, dok je rubna zona rasta uvijek bijela. Sa donje strane eira nalazi se trusite sastavljeno od sitnih, okruglih pora bijele do krem boje. Meso mu je tanko i bijelkasto, ilavo, gorkog ukusa. uranov rep nema struka ve mu je eir bono prirastao na drvo. Najnovija nauna istraivanja potvruju da i ova gljiva sadri imunostimulativna jedinjenja koja spreavaju razvoj malignih elija. uranov rep se koristi osuen i samljeven kao aj. Sline su mu gljive iz roda Stereum ije je trusite uto-oker do narandasto-smee boje. Trusite gljive Cerrena unicolor je sivo-smee, a sline gljive iz roda Hymenochaete imaju smea ili sivo-ljubiasta trusita.
Trametes versicolor 30 31
Zimska panjevica
Od polovine oktobra pa do proljea na panjevima listopadnog drvea moe da se pojavi zimska panjevica (Flammulina velutipes). Najee busenasto raste na panjevima bukve, lipe, vrbe, joike i jasena. eir joj je u poetnom stadijumu poluloptast, zatim konveksan, na kraju sa izdignutim rubom. Povrina mu je glatka, uto-narandaste do crveno-narandaste boje. Rub mu je jedva primjetno narebran. Listii su im bijeli do krem boje, uzlazno prirasli na struak. Nejednake su duine i prilino rijetki. Struak je valjkast, tanak, ispod listia bjelkast, a na dole sve vie mrko sme i barunast. Meso im je tanko, ukaste boje, sono, prijatnog ukusa i mirisa. Osim to je jestiva, i ova gljiva je ljekovita jer pojaava imunitet.
Flammulina velutipes 32 33
Bukovaa
Bukovaa (Pleurotus ostreatus) je vrlo ukusna jestiva gljiva, ali se u zadnje vrijeme sve vei znaaj daje njenim ljekovitim svojstvima. Ova gljiva proizvodi bioloki aktivno jedinjenje lovastatin koje je najefikasnije prirodno jedinjenje za redukciju nivoa holesterola u krvi, a ima i antitumorsku i antimikrobnu aktivnost. Bioloki aktivna jedinjenja, lektini izolovani iz plodonosnih tijela ove gljive imaju i antitumorsku aktivnost. Plodonosna tijela bukovae javljaju se busenasto od proljea do zime na listopadnom drveu, rjee etinarskom. Lepezastog su ili koljkastog oblika. Gornja povrina im je glatka i sjajna, od sivo-smee preko sivo-maslinaste do skoro crne boje kod varijante columbinus. Sa donje strane eira nalaze se listii nejednake duine, koji dugo silaze niz struak. Listii su bijele do krem boje. Struak je kod bukovae kratak, debeo, pun, ekscentrian ili ak bono postavljen u odnosu na eir. Iste je boje kao i listii koji su na struku popreno spojeni (anastomozirani). Meso joj je bijelo, prijatnog gljivnog mirisa i ukusa. Ovo je sigurno jedna od najukusnijih vrsta gljiva.
Pleurotus ostreatus 34 35
Judino uho
Judino uho (Auricularia auricula-judae) je gljiva koja raste u toku cijele godine i najee na granama zove, ali i drugog listopadnog drvea. U poetnom stadijumu je u obliku obrnuto okrenute zdjelice, a kasnije u obliku uha. Gornja povrina mu je sitno barunasta, crvenkasto-smee boje, a donja boje meda do sivkasta i nepravilno je grbava. Meso mu je tanko, elatinozno, bez izraenog ukusa i mirisa. Na Dalekom istoku veoma cijene judino uho koje obino jedu sirovo kao salatu, ne samo iz gastronomskih razloga ve i zbog ljekovitih svojstava. Judino uho se koristi za lijeenje oboljenja sluzokoe, ira na stomaku i hemoroida.
Hrastova sjajnica
Danas se u svijetu daje sve vei znaaj ljekovitim gljivama, naroito pri lijeenju malignih oboljenja. Zbog njenih ljekovitih svojstava, jo od davnina se na Dalekom istoku visoko cijeni hrastova sjajnica (Ganoderma lucidum), koju Kinezi zovu REJI ili gljiva besmrtnosti. Hrastova sjajnica se kod nas javlja u jesen na panjevima i uginulim stablima hrasta. eir joj je obino lepezastog oblika. Gornja povrina je glatka, sjajna, grbavo izuvijana sa koncentrinim zonama. ive je narandasto-crvene do crveno-smee boje, sa utom rubnom zonom rasta. Sa donje strane eira nalazi se trusite sastavljeno od tankih cjevica boje mesa koje na dodir posmee. Meso im je ilavo, vlaknasto, prljavo be boje, gorkog ukusa. Struak im moe biti razliito dug, vornovat, sjajan, gladak, od crveno-smee do crne boje. Iz plodonosnog tijela i micelijuma hrastove sjajnice izdvojeno je vie od 100 vrsta polisaharida. Za 50 od njih je dokazano da imaju antitumorsku i antikancerogenu aktivnost koja se zasniva na poboljanju imunog sistema. Veoma joj je slina sa slinim dejstvom gljiva jelova sjajnica (Ganoderma carnosum), koja ima vie ljubiasto-smee nijanse eira i raste na jelovim panjevima.
Auricularia auricula-judae 36
Ganoderma lucidum 37
Nisu sve vrste otrovnih gljiva jednako otrovne, ne izazivaju iste simptome i iste posljedice kod otrovanih osoba. Veoma je vano da u sluaju bilo kakvih simptoma trovanja gljivama znamo dati prvu pomo otrovanoj osobi. Otrovi zelene pupavke nisu jai od otrova muhare ili cjepaa (Inocybe) ali ljudski organizam sporije reaguje na njih. Oni se vie resorbuju iz probavnog trakta u krvotok i organe odakle ih je nemogue odstraniti. Otrovi muhara i cjepaa ve nakon pola sata bivaju najveim dijelom izbaeni putem povraanja i proliva. Zato je otrovanoj osobi neophodno izazvati to prije povraanje, davati to vie tenosti, slane tople vode, aja, ali nipoto alkohola. Ako imamo neko sredstvo koje djeluje laksativno da izazove proljev, i ono je dobro. Neophodno je otrovanu osobu to hitnije prebaciti u bolnicu sa ostacima gljiva koje je jela kako bi se utvrdilo na osnovu njih i simptoma o kom se sindromu radi. Ali nipoto se nemojte dovesti u ove nemile okolnosti. Budite vrlo obazrivi i ne jedite nita u ta niste u potpunosti, stopostotno sigurni. Na osnovu uzronika i simptoma podijeljene su u devet sindromskih grupa. Naveemo samo one najuobiajenije.
Zelena pupavka
Zelena pupavka (Amanita phalloides) je naa najozloglaenija otrovna gljiva, uzronik je 98 % trovanja sa smrtnim ishodom.
Amanita phalloides 38 39
Zelena pupavka izaziva faloidinski sindrom zbog prisustva falotoksina i ama toksina koji razaraju jetru i bubrege.
Crvena muhara
Crvena muhara (Amanita muscaria) i ogoljena muhara (Amanita muscaria var. aureola) izazivaju panterinski sindrom zbog prisustva ibotenske kiseline i jo nekih alkaloida. Ovaj sindrom izaziva smrtonost od trovanja u samo 4 % sluajeva, dok daleko vie ljudi stradava u strahu zbog uasnih halucinacija (istre na ulicu u besvjesnom stanju i stradaju u saobraaju, skoe kroz prozor itd.)
Amanita muscaria 40 41
Ludara
Ludara (Boletus satanas) je uz vuiji vrganj (Boletus lupinus) jedini na otrovni vrganj. Izaziva gastrointestinalni sindrom koji se manifestuje jakim povraanjem i proljevom, ali se sve redovno zavrava bez teih posljedica.
Boletus satanas 43
Karbolovka
Mnogi ljudi ne znaju da meu divljim (samorodnim) peurkama ima i otrovnih vrsta. Najpoznatija je karbolovka (Agaricus xanthoderma). Raste tokom ljeta i jeseni po livadama i umama, dosta lii na livadsku peurku (Agaricus campestris) ali ima neprijatan hemijski miris, naroito prilikom prenja. Uz to, vano je obratiti panju na to da joj meso na presjeku mijenja boju u utu, pogotovo u dnu struka. I ova gljiva izaziva gastrointestinalni sindrom.
Agaricus xanthoderma 44 45
Boletus regius
Boletus impolitus
Boletus fechtneri
Cantharellus friesii
Cantharellus melanoxeros
Cantharellus janthinoxanthus
46
47
48
49
Publikacija se izdaje u okviru projekta Podrka obrazovanju odraslih u BiH koji predstavlja zajedniku inicijativu GIZ-a i vicarske agencije za razvoj i saradnju. Kao javno preduzee GIZ podrava njemaku Saveznu vladu pri ostvarenju ciljeva u meunarodnoj saradnji za odrivi razvoj. vicarska agencija za razvoj i saradnju (SDC) djeluje u sklopu Ministarstva vanjskih poslova i koordinira meunarodnu razvojnu saradnju i aktivnosti vicarske Konfederacije. Stavovi i miljenja autora izneseni u ovoj publikaciji ne predstavljaju nuno stavove i miljenja GIZ-a i SDC-a.
Izdava Udruenje gljivara i ljubitelja prirode Mrkonji Grad www.gljive.com Tekst i fotografije Radoslav Gai Borislav Mari Dizajn Miodrag Manojlovi Lektura Aleksandra Mari tampa Atlantik bb Banja Luka Mrkonji Grad 2012