FAZE PROCESA ISTRAIVANJA U istraivanju se ovjek mora maksimalno koristiti miljenjem kao najviim adaptivnim procesom.

U cjelovitom istraivakom procesu mogue su slijedee aktivnosti:

Izbor i definisanje problema istraivanja

Odreivanje podruja znanstvene analize Definisanje pojmova i pojmovna analiza Odreivanje ciljeva istraivanja Postavljanje hipoteza Identifikacija i klasifikacija varijabli Operacionalizacija varijabli Utvrivanje nacrta istaivanja Izbor i razrada metoda za prikupljanje podataka Planiranje i provoenje terenskog dijela istraivanja Sreivanje i obrada podataka Interpretacija podataka Pisanje znanstvenog izvjetaja

Prvih 5 faza istraivanja ini teorijska aktivnost. Od 6 do 11 faze razraene su empirijske aktivnosti u istraivakom procesu. Interpretacija podataka i pisanje znanstvenog izvjetaja, su faze koje povezuju teorijski empirijski dio procesa istraivanja. IZBOR I DEFINISANJE PROBLEMA ISTRAIVANJA Problem istraivanja je specifian problem. On se zasniva na znatielji, a nastaje ako o neemu nemamo dovoljno znanja. Problem istraivanja je problem koji ne moemo rijeiti uenjem ni studiranjem, ve je potrebno provesti istraivanje da bi se dolo do novih spoznaja. Formulisanje problema je mnogo ee bitnije od njegovog rjeenja koje moe biti stvar puke matematike ili eksperimentalne vjetine. Meutim, mlade ljude esto obiljeava sljepilo za probleme, koje je jae izraeno u podruju drutvenih nego u podruju prirodnih

znanosti. Razlog je u ideologijskom uticaju koji je posebno izraen u kolskom obrazovanju. Ako nam je stalo do razvoja, a ne konzerviranja drutvenih odnosa, umjesto poticanja sljepila za probleme, mlade treba osposobljavati u osjetljivosti za probleme kako bi ih lake uoavali i uspjenije rjeavali. Pri izboru problema treba imati na umu vei broj kriterija:
1. Novina pri izboru problema treba izbjegavati nepotrebna ponavljanja istraivanja; 2. pri izboru problema istraivanja treba brinuti o njegovoj vanosti i primjenjivosti rezultata u praksi; 3. radoznalost i interesi su vani kriteriji pri izboru problema, jer znatielja potie ljudski duh na istraivanje; 4. vaan kriterij pri izboru problema je i strunost istraivaa. Normalno je da istraiva izabere problem istraivanja iz podruja struke; 5. pri izboru odreenog problema treba provjeriti jesu li osigurana odgovarajua oprema i uslovi rada; 6. pokroviteljstvo i saradnja centara odluivanja vaan je kriterij, jer ako nije osigurana saglasnost onih koji mogu omesti odreeno istraivanje, tada treba odustati od problema dok se ne osigura saradnja; 7. trokovi istraivanja su esto vei od predvienih pa sa mora prekinuti istraivanje. Zato se pri izboru problema to treba imati na umu; 8. rizik, opasnost i tekoe mogu omesti istravanje odreenog problema, pa i to treba uzeti u obzir; 9. za svako istraivanje potrebno je odreeno vrijme, to takoe treba imati na umu pri izboru problema; 10. aktuelnost rezultata istraivanja; 11. mogunost rijeenja nekog problema pomou istraivanja takoe treba biti kriterij izbora. Formulisanje problema istraivanja je poseban zadatak u razradi projekta istraivanja.

IZBOR PODRUJA ZNANSTVENE ANALIZE Drutvena pojava se moe istraiti s jednog znanstvenog podruja (disciplinarno istraivanje) ili sa vie znanstvenih podruja (interdisciplinarno istraivanje). Formulacijom problema pomou upitne reenice usmjeravamo se prema odreenim znanstvenim podrujima. Izbor znanstvenih podruja s kojih smo se odluili istraivati dalje, specificira problem istraivanja. DEFINISANJE POJMOVA I POJMOVNA ANLIZA Nema naunog otkria bez povezivanja odreenih injenica s odgovarajuim

pojmovima. Uz pomo pojmova znanost izraava spoznaje i rezultate svojih otkria. Razvijenost neke nauke oituje se u broju, jasnoi i logikoj sreenosti njezinih pojmova. Pojmovnom analizom tragamo za nauno relevantnim sadrajem nekog pojma. ODREIVANJE CILJEVA ISTRAIVANJA U znanstvenom istraivanju pojavljuju sedvije vrste ciljeva: 1) pragmatini ili drutveni ciljevi, 2) spoznajni ili znanstveni ciljevi. Pragmatini ili drutveni ciljevi istraivanja govore o koristima koje mogu priizii na osnovu rezultata istraivanja, a korisnicima koji se mogu sluiti dobivenim rezultatima, ako se moe odrediti o nainu koritenja dobivenih rezultata. Dakle, prilikom odreivanja pragmatinih ciljeva istraivanja potrebno je odrediti: Najvanije korisnike, koristi i nain koritenja rezultata istraivanja. Spoznajni ili znanstveni ciljevi njima odreujemo razinu spoznaje koju trebamo ostvariti da bismo rijeili problem. Ti ciljevi nisu proizvoljni, nego proistiu iz same prirode problema. Priroda problema ih ne odreuje do kraja, pa ih treba specificirati. etiri su razine spoznaje, pa su mogue etiri vrste znanstveih ciljeva:
1. 2. 3. 4. Znanstveno Znanstvena Znanstveno Znanstveno opisivanje ili deskripcija klasifikacija objanjavanje ili eksplanacija predvianje ili prognoza

Znanstveno opisivanje ili deskripcija opisivanje je prvi korak u procesu spoznanja i na njenim se zasnivaju sve razine spoznaje. Iako je znanstveno opisivanje najnia razina spoznaje ona je izuzetno vana, jer se sve razine spoznaje na njemu zasnivaju.znanstveno opisivanje je provoenje osjetilnih doivljaja (injenica) konkretnog predmeta istrraivanja (varijable) u simboliki jezik znanosti. Uz pomo njega moe se dobiti opi uvid u ono to se opisuje. Znanstveno objanjenje ili eksplanacija Objasniti neku pojavu obino znai otkriti uzroke njezinog nastanka, mijenjanja i nestanka. Meutim, imamo dvije vrste eksplanacijskih ciljeva: 1) otkrivanje povezanosti, 2) otkrivanje uzrono-posljedine zavisnosti . Eksplanacijskim ciljevima istraivanja dobivamo odgovor na pitanje kako i zato. Eksplanacijskim ciljem istraivanja umoemo odrediti smjer i intenzitet povezanosti meu varijablama. Znanstveno predvianje ili prognoza Za znanstvenu prognozu podaci nisu jednako vani kao za znanstvenu dijagnozu. Ako je cilj istraivanja prognoza, nije dovoljno ustanoviti kakvo stanje jeste, ve moramo biti usmjereni i na tendenciju mijenjanja stanja. Zbog toga u istraivanjima s prognostikim ciljem moramo biti usmjereni na dinamike karakteristike pojava, a njih nije mogue zahvatiti samo u jednom momentu.

Znanstvena klasifikacija klasifikacijskim ciljevima nastojimo doi do pobliih spoznaja o pojavama i procesima, odreujui njihovu vrstu ili dovodei ih u vezu s drugim pojavama i procesima. Prema tome, mogue su dvije vrste znanstvenih klasifikacija: 1) klasifikacija s obzirom na zavisnu varijablu, 2) klasifikacija s obzirom na nezavisne varijable. Klasifikacija mora udovoljiti nekim logikim kriterijima. Prije svega ona mora biti dosljedna, potpuna i iscrpna. POSTAVLJANJE HIPOTEZA dobro i precizno formulisan problem istraivanja usmjerava nas prema boljim hipotezama. Hipoteze istraivanja su misaoni odgovor na pitanje u problemu. U svakom istraivanju najvei rizik za njegov uspjeh jeste u postavljanju hipoteza. Dobre hipoteze moraju udovoljiti veem broju kriterija:
1. Hipoteza mora biti valjana. To znai da se mora odnositi na problem koji istrauje. 2. Hipoteza mora biti pojmovno jasna. To znai da se trebamo drati znaenja do kojih smo doli pojmovnom analizom. 3. Hipoteza mora biti iskustveno provjerljiva. 4. Hipotezu treba dovesti u vezu s raspoloivom tehnikom. 5. Hipoteza mora biti specifina. 6. Hipoteza mora biti u vezi s teorijom.

VRSTE HIPOTEZA postoje razliite vrste hipoteza. S obzirom na ciljeve istraivanja razlikujemo hipoteze sa deskriptivnim, klasifikacijskim, eksplanacijskim i prognostikim sadrajem . S obzirom na razinu spoznaje razlikujemo generalne hipoteze i koleteralne ili propratne (razraujue) hipoteze. Hipoteza je sud koji je izveden iz znanja ili iskustva uz pomo inteligencije, mate i intiucije. IDENTIFIKACIJA I KLASIFIKACIJA VARIJABLI Varijable su promjenjive obiljeja o kojima u hipotezama neto tvrdimo, to su promjenjiva obiljeja pojava ili procesa koji se kvantitativno ili kvalitativno mijenjaju. Varijable su obiljeja pojava, a ne pojave. One koje su u sreditu naeg zanimanja zovemo zavisne varijable. Zavisne varijable su obiljeja pojava koje nas najvie zanimaju u istraivanju. Zavisnu varijablu dovodimo u vezu s drugim varijablama koje nju opisuju, klasificiraju ili objanjavaju, te varijable nazivamo nezavisnim varijablama. Metrijsko definisanje vaijabli S obzirom na njene karakteristike varijable se dijele na kvalitativne i kvantitativne. Da bismo varijable mogli uvjeriti, moramo ih metrijski definisati. To znai da za kvantitativne varijable valja odrediti smjer i teorijske mogunosti variranja. S obzirom na smjer variranja, kvantitativne mogu biti unipolarne i bipolarne. Unipolarne variraju u jednom smjeru, a bipolarne u dva smjera prema maksimumu.

OPERACIONALIZACIJA VARIJABLI put nastanka pojma ide od objektivne stvarnosti preko osjetilnih doivljaja (injenica) do miljenja. Zbog empirijske provjere, mora se napraviti obrnut put koji ide od miljenja prema objektivnoj stvarnosti, taj postupak se zove operacionalizacija. Dijelovi objektivne stvarnosti koji se odnosi na pojam varijable koju elimo operacionalizirati zovu se indikatori ili pokazatelji. Svi indikatori nemaju jednaku vrijednost u zastupanju odreene varijable, pa moramo povesti rauna da izbor indikatora udovoljava veem broju kriterija:

1. Indikator mora biti valjan. To znai da se mora odnositi na varijablu koju elimo mjeriti. etiri su naina odreivanja valjanosti indikatora: a) aprioristika validacija je postupak kojim unaprijed proglaavamo da je na indikator valjan, bez provjere; b) logika validacija je postupak kojim pronalazimo indikatore na osnovu definicije varijable koju elimo operacionalizovati; c) validacija pomou miljenja irija vano je da indikatore do kojih smo doli damo na ocjenu strunjacima; d) validacija indikatora pomou poznatih grupa za ovaj nain validacije moramo pronai dvije kontrastne grupe za koje znamo da su meusobno razlikuju po obiljeju (varijabli). 2. Indikator mora biti objektivan. On je objektivan kod rezultata do kojih se dolazi njegovom upotrebom ovise o onome to se mjeri, a ne o onome ko uvjerenje proizvodi. 3. Indikator mora biti pouzdan. Pouzdanost nekog indikatora govori o tome koliko se u uvjerenju jedne varijable moemo osloniti na neki indikator. 4. Indikator mora biti jednoznaan. Treba biti tako jasno i precizno definisann da razliiti subjekti znaju na ta se odnosi. 5. Indikator mora biti precizan. Precizan indikator omoguuje da pomou njega registrujemo i manje razlike u veliini varijacija. 6. Indikatori trebaju biti reprezentativni.

ODREIVANJE NACRTA ISTRAIVANJA U nacrtu istraivanja treba najprije uoiti kojim emo se metodama koristiti za prikupljanje podataka u istraivanju. Zatim, treba uoiti ko nam moe dati najbolje podatke koji nas zanimaju, gdje, kada i u kojim uvjetima. Za dobivanje opeg uvida u istraivanje, moramo ukljuiti dovoljan broj graana kako bismo mogli doznati kakva je njihova ukljuenost u temu kojom se bavimo, prema tome u nacrtu istraivanja treba odrediti uzorak.

Uzorak je cjelina u malom. Pri odreivanju uzorka treba se koristiti postupkom kojim svaka jedina ima jednaku vjerovatnost da ue u uzorak. Prema tome, samo veliina uzorka njie relevatna za njegovu reprezentativnost. Ona ovisi i o varijabilnosti obiljeja koje se mjeri. to je obiljeje varijabilnije, to uzorak mora biti vei. Nacrtom istraivanja odreujemo uvjete istraivanja koji e omoguiti provjeru hipoteza. Imamo dvije vrste istraivanja: 1. deskriptivni nacrt istraivanja 2. kazualni nacrt istraivanja Deskriptivni nacrt istraivanja mora osigurati reprezentativan uzorak. Treba odluiti ko nam moe dati najbolje podatke, na koji nain emo prikupljati podatke, gdje emo prikupljati podatke i kada emo prikupljati podatke. Kazualni nacrt istraivanja ako se u problemu istraivanja pitamo o uzrono posljedinom odnosu, cilj istraivanja bie eksplanacijski, hipoteza kazualnog sadraja i nacrt bie kazualan. Kazualan nacrt uvijek ukljuuje i deskriptivni, usto mora zadovoljavati i specifine zahtjeve. Osnovni je zahtjev da uz eksperimentalnu grupu mora imati i kontrolnu grupu. etiri logika pravila za izradu kazualnog nacrta: pravilno slaganja, pravilo razlike, pravilo ostatka, pravilo popratnih promjena. Ex post facto istraivanje u ovim istraivanjima na poseban nain se upotrebljavaju rezultati najrazliitijih uvjerenja koja se vre za razliite potrebe. U naunom istraivanju moemo se koristiti dvijema vrstama podataka, a to su primarni i sekundarni podaci. Primarni su oni koje istraiva sam prikuplja uz pomo metoda za prikupljanje podataka za potrebe provjeravanja odreenih podataka. Sekundarni su oni koji se prikupljeni za neke druge potrebe, a kojima se istraiva koristi u svojem istraivanju. Ex post facto istraivanje koristi se sekundarnim podacima. Eksperiment pojam eksperiment je historijska kategorija. On se najprije pojavljuje u prirodnim naukama. U drutvenim naukama eksperiment dobiva specifino znaenje, pa se pod tim pojmom podrazumjeva svako istraivanje u kojem se prouava odreena pojava u kontrolisanim uslovima, bez obzira na to kako je nastala, prirodno ili umjetno. METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA pomoi e nam uspostaviti najbolju iskustvenu vezu izmeu naih misli i pojava te procesa o kojima mislimo. Svako prikupljanje podataka u naunom istraivanju je na odreeni nain uvjerenje. Mjerenjem zahvaamo varijacije varijabli bez obzira na to kakve one jesu: kvantitativne ili kvalitativne. Mjerenje je brojano prikazivanje svojstva. Objektivna stvarnost je raznolika, pa se njezina obiljeja ne mogu uvjeriti pomou jedinstvenih pravila. Zato postoje razliite vrste ljestvica za mjerenje koje se upotrebljavaju za prikupljanje razliitih podataka: Nominalnim ljestvicama koristimo se po registriranju varijacija kvalitativnih varijabli. Svaka kvalitativna varijacija dobiva odreeni broj kao posebnu oznaku. Uz pomo nominalne ljestvice odreujemo

frekvenciju statistikim metodama mogue je te frekvencije dovesti u vezu sa drugim podacima i doi do novih informacija. Ordinalne ljestvice su zapravo kvantitativna klasifikacija. Podaci se rasporeuju na jednom kontinuumu. Ovom ljestvicom se odreuje redoslijed meu podacima, ali se ne zna kolika je razlika izmeu pojedinih mjesta. Intervalne ljestvice, kao to im samo ime kae, odreuju razmak izmeu razliitih podataka. One upotpunjuju ordinalne ljestvice tako da znamo veliinu razlike meu podacima. Stepeni ovakve ljestvice dobivaju se tako da se umnoava veliina koju smo uzeli kao jedinicu mjere. Takvu ljestvicu ima toplomjer. POSMATRANJE je planska i organizovana djelatnost istraivaa koja bi trebala da rezultira zadovoljavajuim brojem podataka na bazi kojih bi bilo mogue pristupiti testiranju postavljenih hipoteza. U posmatranju nema posrednika izmeu objektivne stvarnosti i iskustvenih sadraja u njoj. Posmatranje prua bogato primarno iskustvo i daje cjelovit doivljaj objektivne stvarnosti. Konani cilj svakog posmatranja je dijagnoza, tj. utvrivanje aktivnosti, ponaanja, odnosa, rituala, obiaja ljudi koji su predmet posmatranja. ANKETA je posebna metoda za prikupljanje podataka pomou koje uivamo doi do podataka o stavovima i miljenjima ispitanika. U uem smislu anketa je pismeno prikupljanje podataka o stavovima i miljenjima o reprezentativnom uzirku ispitanika uz pomo upitnika. Anketom se prikupljaju podaci o masovnim pojavama u drutvu sa kratkim pitanjima, relativno kratkog sadraja. Anketu je najbolje sprovoditi na ciljanoj statistikoj masi, i sprovodi se metodom reprezentativnog uzorka. Anketno istraivanje poinje izradom anketnog upitnika izradom pitanja. Anketa je postupak koji zahtjeva od istraivaa niz pripremnih radnji gdje istraiva treba voditi rauna kako uspostaviti vezu sa hipotetikim okvirom istraivanja, da li e dobiveni podaci pomoi u verifikaciji hipoteze. INTERVJU je usmena anketa, pitanja se postavljaju usmeno i odgovori dobijaju usmeno. Neke od prednosti intervjua su: mogunost uklanjanja nedostataka pismene ankete, poboljavanje kvalitete odgovora... Imamo slobodni i standardizovani intervju. Slobodni intervju je slian obinom razgovoru, a upotrebljava se kada se elji dublje prodrijeti u problematiku koja se istrauje, pa se ispitanik pusti da slobodno govori kako bi se oslobodio formalnih, sadrajnih i psiholokih ogrienja. Standardizovani intervju je formalni i sadrajno razraen, tako da se govor ispitanika vodi unaprijed pripremljenim pitanjima. Upotrebljava se u ekstenzivnim istraivanjima za provjeravanje odreenih hipoteza. TESTOVI test se obino definie kao standardizovani postupak, pomou kojeg se izaziva neka odreena aktivnost, a onda se uinak te aktivnosti mjeri i vrednuje, tako da se individualni rezultat usporedi s

rezultatima koji su dobiveni kod drugih individua u jednakoj situaciji. Test nije instrument ankete ve vrsta ankete. ANALIZA SADRAJA je metoda za prikupljanje podataka iz informacijskog materijala: iz knjiga, asopisa, novina, s radija, televizije i interneta. Uz pomo nje moe se analizirati verbalna i neverbalna komunikacija. U pripremi analize sadraja moramo odrediti kategorije, uzorak i jedinice analize sadraja. Kategorije analize sadraja su obiljeja sadraja iju zastupljenost elimo odrediti u nekom informacijskom materijalu. Uzorak analize sadraja pri odreivanju uzorka obino se ograniavamo na vremensko razdoblje koji nas najvie zanima i koje nam se ini najvanije za problematiku koju pratimo. Jedinice analize sadraja izbor jedinica analize sadraja ovisi o vrsti i broju kategorija, kao i opsegu i o vrsti sadraja koji emo analizovati. Sukcesivni nacrt istraivanja sastoji se samo od eksperimentalne grupe. Istraivanje se provodi tako da prvo mjerimo zavisnu varijablu. Zatim uvodimo nezavisnu varijablu, pa nakon toga ponovo mjerimo zavisnu varijablu. Proirenim sukcesivnim nacrtom istraivanja moemo se koristiti ako je nezavisna varijabla takva da je moemo kontrolisano mijenjati u toku istraivanja. Komparativni nacrt istraivanja sastoji se od vie grupa u kojima se mjeri samo zavisna varijabla. Kontrolni ekperimentalni nacrt ima kontrolisanu grupu koja se nastoji, po svemu izjednaiti s eksperimentalnom grupom, osim u djelovanju nezavisne varijable. Transverzalni nacrt istraivanja uz pomo presijeka u istraivanju neke pojave ili procesa omoguije njihovo praenje u vremenu. Ovaj nain omoguije brzo prikupljanje podataka, ali se zato ne smije zaboraviti da brzina poveava rizik u istraivanju. Longitudinalni nacrt istraivanja prati odreeno obiljeje kod istih ispitanika u vremenu i tako kontrolie razliite uticaje. Ovaj nacrt daje bolje uvid u razvoj nekog obiljeja, ali zahtjeva dosta vremena i napora da se u tako dugom razdoblju prate odabrani ispitanici. TERENSKI RAD dolazi nakon to smo razradili metode za prikupljanje podataka koje namjeravamo upotrijebiti. Potrebno je, nakon odreivanja uzorka, ishoditi pristanak poduzea da se u njima moe izvesti istraivanje. Nije dovoljan samo naelan pristanak, jer istrivanje trai odreene uvjete za provoenje. Npr. ako se provodi u razredu, treba biti obezbjeen dovoljan br.anketara i bez nastavnika koji bi mogli utjecati na odgovore. Situacija istraivanja u tvornicama je takoer zahtjevna jer nema adekvatnog prostora za rad i sve to moe utjecati na odnos prema istraivanju pa i sam rezultat to najee dovodi do individualnog istraivanja. Ono u mnogome poskupljuje cijeli proces, jer je potrebno ukljuiti vie anketara, kao i deurne anketare kojim e se ostali moi obratiti telefonski u toku istraivanja. Vrlo esto tolazi do mnogih

prepreka, npr.da anketari ne nau osobu predvienu za istraivanje, ako doe do toga, potrebno je jo nekoliko puta pokuati ili nai zamjenu. Takoer se uvodi i terenska kontrola da bi se provjerili anketari. Anketiranje potom ili telefonom je sve ee, meutim iako se vodi rauna o tednji, dovodi se u pitanje cjelokupno istraivanje. Metoda analzie sadraja nema veih terenski potekoa, pa se moe oekivati da e se sve ee koristiti. SREIVANJE I OBRADA PODATAKA Prikupljanje podataka u znanstvenom istraivanju prelazi svako individualno iskustvo. Zato nije udo to su rezultati istraivanja esto drukiji od individualnog iskustva. Prikupljeni podaci ine nepreglednu gomilu iz koje se ne moe nita doznati ako se na odgovarajui nain ne srede i ne obrade. U sreivanju je napotrebnije izvriti logiku kontrolu. Njome se provjerava kvaliteta prikupljenih podataka. Istraivanjem se otkriva zakonitost koja donekle mora biti vidljiva i u samim podacima, gdje ne bi trebalo biti veih odstupanja. Slino se postupa kod ankete i analize sadraja, kada logikom kontrolom utvrdimo da se na prikupljene podatke moemo osloniti, dalje ih sreujemo. Da bi se obavila obrada svaki rezultat opaanja ili odgovor u anketi mora dobiti svoj broj. Treba imati na umu da to ne oznaava kvatifikaciju, treba razlikovati brojku koja ima funkciju imenovanja od brojke koja ima funkciju kvantiteta. U svakom istraivanju potreban je obrada podataka koja logiki proizilazi iz prethodnih faza. Statistikim izraunjavanjem dolazimo do pouzdanih podataka, treba naglaiti da vrijednost nije u slozenosti statistike metode, ve u adekvatnosti. Plahte ili maske za prenoenje podataka iz upitnika prave se tako da se pored renog broja ispitanika upie broj odgovora koji je dao na svako pitanje. Plan obrade najvie ovisi o ciljevima istraivanja, hipotezama i vrstama varijabli na koje se podaci odnose. Ako nam je npr.u istraivanju zadovoljstva radom vlade cilj deskriptivni da se dobije uvid u ope zadovoljstvo onda emo to postii raunanjem sredinje vrijednosti. Raunanjem sredinje vrijednosti mnotvo razliitih podataka svodi se na jednu vrijednost koja predouje te vie ili manje razliite podatke. Oni se ne razlikuju samo po sredinjoj vrijednosti, ve i po rasprenju podataka oko sredinje vrijednosti. Zato se opi uvid poveava raunanjem indeksa rasprenja. INTERPRETACIJA PODATAKA Logikim operacijama postiemo ispravnost miljenja. U interpretaciji se mora ii dalje od podataka. Njihovo je sreivanje prvi korak, a

obrada je instrument miljenja kojim se u mnotvu podataka nastoji otkriti odreena pravilnost koju ti podaci predouju. Interpretacija podataka je miljenje zasnovano na teorijskom znanju o naem problemu istraivanja i na prikupljenim podacima o tom problemu. Teorijsko znanje o problemu istraivanja usmjerilo nas je na ono znanje koje se odnosi na pojave kojima mislimo i na podatke o njima, kao i na odgovarajuu obradu tih podataka. Obradom podataka utvrujemo zakonitost u njima i tu zaknitost dovodimo u vezi s naim zamislima o onome o emu smo prikupljali podatke. U interpretaciji podataka treba se osobito oitovati kritinost istraivaa- kritinost se mora oitovati hipotezama, podacima i postupcima pomou kojih smo do njih doli. U interpretaciji podatke dovodimo u vezu: 1. 2. 3. 4. 5. 6. s hipotezama, da bismo vidjeli potvruju li ih ili odbacuju s podacima slinih istraivanja (historijskokomparativna metoda) s idealnim tipom, normativnom teorijom i ideologijom s drutvenim okolnostima u kojima su dobiveni s postupcima primijenjenim u istraivanju a zatim provjerenje hipoteze treba dovesti u vezu s teorijom od koje smo poli u istraivanju

PISANJE ZNANSTVENOG IZVJETAJA Prije pisanja znanstvenog izvjetaja istraivanje je zavreno, tako da izvjetaj ima uglavnom ima informativnu funkciju. Najvei stvaralaki doprinos u ovoj fazi jeste u jasnoi pisanja. Iako je komunikabilnost jedan od osnovnih zahtjeva u pisanju naunih radova, esto se piu znanstveni izvjetaji takvim stilom i jezikom kao da im je cilj da budu nerazumljivi. esto se pisac rada vodi statusnim kriterijem, pa umjesto da izvjetaj usmjeri na istraivanje, on ga usmjeri ka sebi, na svoje sposobnosti i znanje. esto i preovladavaju tekstovi sa mnogo rijei a malo misli. Izvjetaj o istraivanju 1. Naslov po njemu bi se rad trebao razlikovati od drugih kao to se ljudi razlikuju po imenima, on treba biti kratak i upuivati itatelja na svoj sadraj 2. Saetak kratak opis rada koji daje informaciju kako bi se na osnovu nje znao o kojoj brani se govori u radu i da li je u podruju neijih interesa, na temelju toga, itatelj odluuje hoe li itati rad ili ne 3. Uvod i problem tu se raslojava problemna situacija iz koje se izdvaja odreeni problem koji se precizno formulira,, dalje se obrazlae izbor i upozorava na teorijsku i praktinu vrijednost tog problema. Ovdje se definiraju kljuni pojmovi i povezuje se sa

ranijim istraivanjima kako bi se na osnovu toga postavile hipoteze koje e se provjeravati u istraivanju. Nuno je saeto iznijeti sve to je vano u teorijskom dijelu projekta istraivanja. 4. Metoda istraiva opisuje postupke koje je napravio u empirijskom dijelu projekta istraivanja, opisa i razrade metoda za prikupljanje podataka kao i njihove primjene 5. Rezultati i interpretacija iznose se rezultati i obrazlae njihova obrada, iako su pod istim podnaslovom, u izvjetaju se mora vidjeti to su rezultati a to njihova interpretacija, u interpretaciji se misaono povezuju teorijska polazita, empirijski postupci i dobiveni rezultati. U interpretaciji rezultata nije dovoljno samo dovoditi podatke u vezu s hipotezama ve treba rezultate dovoditi u vezu s drugim slinim rezultatima i s teorijskim zamislima s kojima su oni u vezi 6. Zakljuak je skraena interpretacija u kojoj donosimo hipoteze, podatke i parametre koji potvruju ili odbacuju hipoteze, ovdje se moe potaknuti potreba za drugim istraivanjima nastalim utjecajem provedenog istraivanja, takoer se moe i upozoriti na mogue praktine koristi od rezultata 7. Saetak na svjetskom jeziku pie se obino na onom jeziku koji je najbogatiji istraivanjima te vrste 8. Bibliografija donosi literaturu koju smo koristili za izradu rada, moe biti sreena na razliite naine, po abecednom redu, a moe se i kategorizirati (osnovna, pomona, izvorna graa, udbenici, originalni radovi itd...) 9. Stvarni i imenini registar donosi se na veim sintetikim radovima, udebnicima, on pomae snalaenju u tekstu 10. Prilozi sadre vaniji istraivaki materijal koji nije nuan u tekstu izvjetaja poput primnjenjenih instrumenata, sumarnih tablica, izgleda protokola itd. Ovdje treba dodati samo ono to je nuno za znanstveni izvjetaj