You are on page 1of 367

ENES KARI

TEFSIR
; t1

UVOD U TEFSIRSKE ZNANOSTI

K NJIG

BOSANSKA

SARAJEVO 1995

Enes KARI TEFSIR - UVOD U TEFSIRSKE ZNANOSTI


Izdava Direktor Predsjednik Upravnog odbora Urednik Recenzenti BOSANSKA KNJIGA, Sarajevo Kasim I. BEGI Mirsad DELIMUSTAFI Mr. Hilmo NEIMARLIJA Dr. JusufRAMI Mr. Ibrahim DANANOVI Dr. Reid HAFIZOVI MehmedA. AKAMIJA Dr, Senahid HALILOVI Biljana RADULOVI Fuad MUSLI erifMUJKANOVI Ahmed HALILOVI Gavrilo GRAHOVAC MLADINSKA KNJIGA, Ljub jana

Likovno-grafi ka oprema Lektor bosanskoga jezika Korektor bosanskoga jezika Tehni ko ure enje i ra unarska obrada Obrada arapskog teksta

Izvrni direktor projekta Tisak

Copyright by BOSANSKA KNJIGA prof dr. Enes XARI prof Mehmed AKAMIJA SARAJEVO 1995 REPUBLIKA BOSNA 1 HERCEGOVINA

T E FSIR
UVOD U TEFSIRSKE ZNANOSTI

LiL

BOSANSKAn gi

5A RAJ EVO 19 9 5

SAD RAJ
7 Uvod 17 34 68 106 120 126 135 144

Definicija Kur'ana Objava Kur'ana Forma Kur'ana Historija Kur'ana Sedam harfova Kur'ana Kireti ( itanja) Kur'ana Podjela Kur'ana na mekanska i medinska ajeta i sure Jezik i stil Kur'ana Povodi objave Kur'ana Tefsirska podjela kur'anskih ajeta Derogirani i derogiraju i ajeti Kur'ana Metode tuma enja Kur'ana Historijsko-civilizacijski zna aj misti kog tuma enja Kur'ana Neka vlastita imena u Kur'anu i Tefsiru 0 i`dazu Kur'ana 0 prevo enju Kur'ana kod nas od prijevoda Mi e Ljubibrati a do prijevoda Besima Korkuta Zamaharijev komentar Kur'ana Glavna odrednica Korkutovog prijevoda Kur'ana Tuma enje Kur'ana i sudbina islamskog svijeta (skica) Neke karakteristike kur'anske ortografije Kratak historijat Tefira i napomene o zna ajnim mufessirima Popis osnovnih pojmova Literatura

1ss Ima li nearapskih rije i u Kur'anu?


171
1 84

195 208 220 229 242 251

290

303 319 323 341 365

UVOD Islamski znanstvenici vrlo rano uo ili su da je potrebno veliko predznanje iz razli itih nau nih disciplina prije negoli se pristupi tumaenju Kurna (tefsiru). Neke od tih disciplina nastaju u vidu usmene tradicije ve u I. vijeku po Hidri, kao to je slu aj sa kir aetima i povodima objave Kur'ana,-Q emu u III. vijeku po Hidri AIi ibn Abdullah el-Medini pie i djelo. U V. vijeku po Hidri stru njak za probleme povoda objave Kur'ana (J1 pie klasi no djelo iz te oblasti.' Nije slu ajno da, uporedo hid, sa zna ajnijim ogledima iz problematike povoda objave Kur 'ana, nastaju i zna ajna djela iz kiraeta Kur'ana (,:,i,,kli To rano vrijeme, u kojem se formira tefsir u standardnom zna enju termina, karakterizira elja islamskih znanstvenika da "fiksiraju" zna enja kur'anskih rije i, kako ne bi dolo do pojave o kojoj govori i Kur'an, naime, do procesa koji je, prema ehli-sunnetskom u enju, redovito zahvatao minule Boije objave. 2 Tako iz obilja usmenih predaja o kiraetima (ili razli itim itanjima Kur'ana) nastaje jedno od prvih djela iz te oblasti, koga je napisao Ebu Bekr Abdullah ibn Ebi Davnd Sulejm an ibn El-E`as esSidistani (p.n.a.* 316. po Hidri) pod naslovom Kitabul ^esahif.3 Takoer se piu i djela o teko shvatljivim sintagmama ili rije ima Kur'ana. Njihovi autori nazivaju ih Gar%bulKur'dn (ui y^ ^ ^^) ili Mukilul-Kur'dn (zi,,ill ,15,4t.) 4 Tako er je rano uo eno da je jezik Kur'ana nepresuno vrelo za leksikografe, jezikoslovce i nosioce jezi kih znanosti op enito. Durdani je kasnije napisao djelo Esrarul-beldga,5 Ibn Abbasu se pripisuje, s druge strane, djelo Kitdbu bejdni lugatil-Kur'an,b a Ebil-Isbe`u djelo Bedi`ul-Kur'dn.' Ovdje se ne mogu ni izdaleka pobrojati sva djela koja su napisali islamski znanstvenici o pojedinim aspektima Kur'ana.

Vidi: Vahidi, Kitabu esbabin-nuzul, Kairo, 1315. po Hidri.


2

Taj se proces naziva "uklanjanje rije i Objave s njihova mjesta"


3

Sidistanijevo djelo Kitabul-Mesahif tampano je 1355./1936. u Kairu.


4

Vidi: Abdul-Aziz ibn Abdusselam, El-Fevaidu fi


mukilif-Kur'an.
5

Vidi istanbulsko izdar.je,1954. Kuvajt, 1982.


6

Navedeno prema: Wansbrough, Quranic studies, Oadot'd; 1977.


7

Vidi kairsko izdanje iz :9`%. godine.


^

p.n.a.Skra enica zarije i "PreselionaAhiret".

Sva ta djela pridonijela su nastanku jedne op e teorije o kur'anskim znanostima, tzv. `ulumul Kur'an (,',i.,ul ^^) a koja je imala zadau sistematski iznijeti sve spoznaje do kojih su doli klasi ni pisci. Nedvojbeno je jasno da se bez tzv. `ulumul Kur'dna ne moe pristupiti tuma enju Kur'na, na to se u tim djelima jasno ukazuje. Nuno je ovdje svratiti pozornost na neka djela iz podru ja `ulumul Kur'ana: Zerkeijev El Burhn, Sujutijev E1 Itkan i Subhi Salihovo kapitalno ostvarenje Mebahisu fi Pritom podsje amo itaoca da ova tri naslova pred- mil-Kur'an stavljaju tek djeli velikog mora literature o `ulumullCur'anu. ZerkEijevo djelo El Burhanu l~ t~1 1utilm$ najyaniji je rani doprinos sintetiziranju tefsirskih disciplina. Ve na prvim stranicama autor iroko zahva a takve vane oblasti kao to su kontekstualna veza izme u povodi objave Kur'ana kur'anskih ajeta ot:L-A-;1I ), problem korektnog odvajanja kur'anskih rije i ), teko razumljive kur'anske rije i (^L^) , nejasne rije i 14-!t2zzu), ili , pak, po eci sura, odnosno sigle (-y 1 J:, 19i ), zavreci sura (^ 1 ^ 1 ^) mekanski i medinski ajeti i sure, v5A), prva objava (d;r lA ^I) , naini objave (JI;yYI i^^S) sakupljanje Kur'ana, njegovo pam enje od Drugova b11-+) podjela Kur'ana (^i,^l ^) , nazivi Kur'ana (^i ^ti ^ t^ i) , rije i Kur'ana izvan Hidaza 14); problem da li u nearapske rije i Kur'ana j..11 Zki (^^ ^J^I ,^.: ^^ y^l ^ a) , Kur'anu ima neto bolje od ne ega problem derogiranih i derogiraju ih ajeta (^ r^ ^^^) , problem lahko shvatljivog i teko razumljivog iskaza u Kur'anu kur'anska nadnaravnost ( ^iyJ I;l^ ^) , doslovni i alegorijsko-metafori ki iskazi Kur'ana ,3 ud ), itd. Zerkeijevo djelo klasi no je u svakom pogledu i svojom obimno u nadilazi ostala iz njemu blieg vremena. Ipak, vremenom se teorija kur'anskih znanosti jo vie specijalizirala i dolazi do spajanja nekih vanih tema obra enih u djelima klasinih pisaca. Nesumnjivo, Delaluddin Sujuti 9 svojim djelom E1-Itkan (u1..;i11 .14. u 17,5y 1 ) svjedo i da se tefsirska
-

Pisac djela ro en je u Kairu 745. po Hidri. Djelo, iz ijeg predgovora crpimo podatke o Zerkeiju, u dananjim izdanjima obi no je u etiri velika sveska. Raznolike teme koje Zerkei obraduje svjedo e da je bio autoritet u lingvistici, hadisu, pravnim znanostima i sl. (Vidi:Zerkei, EI-8urh n fi`ulumil-Kur'an, I IV, Kairo,1957./1376.)
9

Delaluddin Sujuti p.n.a. 1505. n.e.), enciklopedista, pisac tefsira zajedno sa Mehallijem Pored EI-Itkana napisao je jo i vrijedno jezi ko
djelo-H-Muzhim fi`ulumil-Lugati

kao i druge zna ajne studije (4411 ^,tk. j.1 iz podru ja tefsira, arapskog jezika i drugih klasi nih nauka islamskog srednjeg vijeka.

znanost, u vidu propedeutike potrebne za ozbiljnije bavljenje tumaenjem Kur'ana, specijalizirala do te mjere da je problematika koju je Zerkei ranije eksplicirao u etiri golema sada izloena u dva, tako er obimna sveska. Sujuti je u djelo EI Itkan unio svoj sistematizatorski i enciklopedisti ki duh, konciznost i jasnou. Ovo propedeuti ko djelo iz tefsirske oblasti podijeljeno je u dva dijela. Prvi se bavi formom i historijoin Kur'ana (o ovoj spornoj sintagmi - historija Kur'ana - bit e rije i kasnije), dok se drugi dio bavi vie unutranjom koherencijom kur'anskih sura, ajeta i kazivanja op enito, kao i morfoiogijom ICur'ana, gdje se rije morfologija, dakako, ne shvata u zna enju koje ima u lingvistikoj nauci. Teme prvog toula El Itkana uglavnom su sljede e: mekanski i medinski tekst Kur'ana mekanske sure i medinski ajeti u njima
-

^v-

^,11 c,L"Y I ,3 iSa, ^.J r ^t I ,aj.,Jl ),

kur'anske cjeline objavljene kada je Poslanik bio "kod ku e" i one koje su objavljene kada je bio "na putovanju" (41s -1 I 3 cs.r^^ I ), ono to je objavljeno "danju" i ono to je "objavljeno "no u"
(^I ^ <F 421 ),

ono to je objavljeno "ljeti" i ono to je objavljeno "zimi" 4.54- 11 ) , ono to je objavljeno u"postelji" i ono to je objavljeno u snu Gr.,92 ' ono to je objavljeno na "zemlji" i ono to je objavljeno na "nebesima" prvo to je objavljeno (J' .):. IA J9 1 ), , ), posljednje to je oblavllegq F ano to je objavljeno letil~tifilrttgova" 4.ric. Jr^), ono to se ponovo objavilo (<Gr ,,z gdje je propis uslijedio nakon objave i gdje je objava uslijej 41,,;.; ,;^ dila nakon propisa

ta je objavljeno rastavljeno a ta zajedno


J

ta je objavljeno u drutvu, a ta kada je Poslanik bio sam (misli se na pratnju meleka iz po asti prema nekoj suri) (I4.):" IN?2" ta je objavljeno od Kur'ana i prije Muhammeda, a.s., a ta isklju ivo njemu Yf ,.,;44 Lr 1G +CLA Jy.,I l.), (1,Li J:ri lb p kako je objavljivan Kur'an i pitanja o tome
( J; L4A -..j1, 41 I:;' I , ^5 tsi),

znanstvenici o na inima objave Kur'ana


^^^II ^,l^o^Sl.leWl j5:1) ,

o imenima Kur'ana i sura i podjelama Kur'ana (e

:11y^o

csi ), o sabiranju i ustrojstvu Kur'ana o broju sura, ajeta, rije i i slova Kur'ana (4111).. J vlK J a;l,l e...1.>..., '1a4 u^)^ o znalcima Kur'ana napamet i o njegovim prenosiocima lj, j (a; o tanom itanju ("u enju") Kur'ana (3 1.2.1 I j J LiY I j I i+y^ ') itd. U drugom tomu El-Itkana Sujuti je objasnio, izme u ostalih, ova pitanja:f . jasne i teko razumljive rije i Kur'ana( 4^-^(^^, ^^,^ ^ ^^), op eniti i posebni kur'anski iskazi saeti i jasni kur'anski iskazi (^ J JA,-*), . o derogiranim i derogiraju im ajetima pitanje razlika i opre nosti u kur'anskim iskazima

(^t;^^^^ ),
kako razli iti kur'anski iskazi imaju svoje povode, ), o sveop im i odre enim kur'anskim iskazima
),

o iskazima Kur'ana koji se o igledno iz samoga Kur'ana razu10

G^.1 $.^__ ^ ^i^+l^A _.^


y^^ `i; ' '^;i

`r

, '^ ^'

_^?

^^,^ ,^ ^ - : ; w

`` j
^

--^ y/

^ ^_ e Y ^ 3

_ ^^` a
.

miju i iskazima koji se "podrazumijevaju" ( a:>L. ), o konciznom i opirnom kazivanju Kur'ana ( Y L'JDYI ri), ( c55s 1 o razdiobama ajeta o po ecima ("tajanstvenim" slovima) na po etku nekih sura (&".1I C: I3 o zavrnim formulacijama sura Lri), o me usobnoj vezi ajeta (0I,3I o tekim i nejasnim ajetima (cA4-.L.1 I tsi), o. nadnaravnosti Kur'ana o inanostima koje su izvedene iz Kur'ana
^),

o primjerima Kur'ana o podjelama Kur'ana ^), o "tefsiru" i "te'vilu" Kur'ana (44,4 J b.r_-^i"; ^) o uvjetima da neko bude komentator Kur'ana i onome to on mora znati pri tuma enju Kur'ana (^! .) -11. 1 Lri), o generacijama komentator Kur'ana (v^,^l ^^,^ ) , itd. Delaluddin Sujuti navodi djela gotovo na po etku svakog poglavlja, iz ega se lahko saznaje kontinuitet razvoja tefsirske nauke i uo ava elja autora E1-Itkana da svoja izlaganja potkrijepi klasi nom literaturom te da uputi itaoca na daljnja istraivanja. Moe se re i da je Sujutijevo djelo nezaobilazno za svakog ozbiljnog prou avatelja tefsira. Ipak, Sujutijev El-Itkan, prirodno, nije iscrpio sve teme glede `ulumulKur'ana, premda je neke, o kojima e se raspravljati stolje ima nakon njegove pojave, anticipirao. Kao to emo vidjeti kasnije, Sujutijev E1-Itkan imao je plodnu recepciju u djelima evropske i ameri ke orijentalistike i nauke o Kur'anu. S" obzirom na to da su nova, nama blia vrem^ria po^Iavila nova pitanja o Kur'anu ili na novi na in aktuelizirala stara, islamski nau nici bili su u prilici opet pisati djela propedeuti ke (uvodne) naravi, koja su se nerijetko bavila apologijom Kur'ana, polemizirala sa orijentalisti kim istraivanjima Kur'ana, pred-

,:,'^ _ .'^ 14,11 i JCz..l (ui.r111 ^^i

11

stavljala Kur'an vlastitom itateljstvu u savremenijem svjetlu i davala nove podstreke temeljitijem istraivanju njegove "historije". Djelo Subhi Saliha Studije o znanostima Kur'ana po svemu pripada takvom kvalificiranju.' Doivjelo je nekoliko izdanja i zna ajno je napose po tome to autor odmjereno i korektno polemizira s orijentalisti kim djelima. Subhi Salih svoje djelo utemeljuje na klasi noj islamskoj literaturi o kur'anskim znanostima, naj e e koriste i se stavovima Zerkeija i Sujutija. Ono, tako er, ima sve odlike modernog djela iz te oblasti; u desetak studija autor je izloio sve to smatra aktuelnim u kur'anskim_znanostima ezdesetih i edamdesetin godina dvadesetoga vijeka: Tako emo nai poglavlja o "fenomenu objave" (r'JI i .1A 11), "historiji Kur'ana" j .^ 1:;), "povodima objave Kur'ana" (.^^ ^^^ ) , "derogiranim i derogiraju im ajetima" &401:1 ), "op enitim i posebnim iskazima Kur'ana ( f.L ); o tome da "Kur'an tuma i sam sebe" ( l.ks-; ,..,12 ,;i,,a 1), a, pored ostalih, ima i jedno kratko poglavlje o historiji tuma enja Kur'ana (^l;a ^ ^:^..a ^,^ ). U ovom uvodu treba spomenuti da se i evropska orijentalistika bavlia kur'anskim znanostima. Ovdje bismo prvenstveno ukazali na djelo Johna Wansbrougha, Quranic Studies (Oxford, 1977.). Djelo je pisano s ciljem da se evropski italac, koji ima solidna predznanja arapskog jezika i historije Kur'ana i , posebno, tefsira, uvede u"izvore i metode tekstualne interpretacije Kur'ana" (sources and methods of scripturad interpretation). John Wansbrough raspravlja o pet principa tuma enja Kur'ana. esti su mu izvori Zerkeijev El Burhan i Sujutijev El Itkan. Koristi originalne tekstove Kur'ana i tefsira, ali i klasi na djela evropske orijentalistike, kao to je, npr., djelo Geschichte des Qorans, I II , Noldekea 1 Schwallya (Leipzig, 1909. - 1919.), te novija djela, npr. R. Paretovo Der Koran: Kommentar und Konk ordanz (Stuttgart, 1971.). Evropskom orijentalisti kom metodologijom Wansbrough je izloio sve klasi ne principe za tuma enje Kur'ana. Otuda je ono zna ajno, premda ima stavova o
-

10

Vidi djelo: Isti autor napisao je i vrlo upotrebljivu knjigu kao uvod u znanosti hadisa. Subhi Salih, ina e, proveo je dosta vremena predavaju i ove nauke na nekim arapskim islamskim univerzitetima. Djelo ovog muslimanskog islamiste esto se spominje i u The Encyc%paedia of lslam (New edition, Leiden, 1981.) kad su posrijedi savremena islamska gledanja na odredene probleme tefsirske i hadiske nauke.

12

),".^^ d

i o "^

:^

`^^^8 : r ^ ^1:^'',

^'a^e',

11

Poglavlje br. 1 ("Kako iiati Kur'an") iz ove Arkunove knjige prevedeno je !! asopisu Argumenti ( asopis za drutvenu tecdju i praksu), br. 2, Rijeka,1982. godine, str.171-189. (Preveo Tarik Haveri .)

Kur'anu koje ni sami orijentalisti danas ne prihvataju (Alfred T Welch, npr., odbacuje kao nezrelo i naivno miljenje Wansbrougha da je Kur'an kompiliran tek u III vijeku po Hidri, o emu emo vidjeti ire na narednim stranicama). Od muslimanskih autora koji su pisali na evropskim jezicima o kur'anskim znanostima ovdje; bismo spomenuli djelo na engleskom jeziku Ahmeda von Denffera, `Ulum al-Qur'an (London, 1983.). Kao to se iz naslova razumije, djelo je zamiljeno kao irok i do izvjesne granice popularan uvod u tuma enje Kur'ana, o emu svjedo i i podnaslov (An Intr@dacaion *o the Sciences of the Qur'an). Ovo djelo moe se uzeti kao koristan priru nik o neophodnim uputama potrebnim da bi se Kur'an valjano j z,..dl ,l.l ) razumijevao. Autor sa pozicija ehli sunneta raspravlja, me u ostalim, i o ovim temama: zna enje objave (meaning of revelation), historija i transmisija kur'anskog teksta (history and transmission of the Qur'anic text), povod objave (asbab al-nuzul), derogirani i derogiraju i ajeti (al-nasikh wa al-mansukh), metodi tefsira (methods of tafsir), orijentalisti ka miljenja o Kur'anu (Orientalists' views about the Qur'an), prevo enje Kur'ana (translation of Qur'an), snimanje Kur'ana na kasete (recording of the Qur'an on cassettes), itd. Jedno druga ije djelo, nesumnjivo znatno zna ajnije za dublj'a temeljitija istraivanja Kur'ana, jeste knjiga Mohammeda Ark- i ouna (Muhammed Arkun) Lectures du Coran (Tuma enja Kur'ana)." Namijenjeno je upu enijim itaocima i raspravlja o sedam tema. U uvodu (Stanje i perspektive kur'anskih studija - Bilan etperspectives des tudes coraniques) Muhammed Arkun govori o dosadanjim rezultatima prou avar.ja Kur'ana, navode i Sujutijev Ei-Itkan i glavninu njegova sadraja, djela orijentalista, me u kojima spominje F. Rosentala, Schachta (aht), I. Goldzihera
13

(Goldcier), Rudija Pareta, T. Noldekea, Wansbrougha, Welcha (Vel ), Cragga (Krag), i druge. Muhammed Arkun jo raspravlja o tome kako itati Kur'an

(Comment lire le Coran), o problemu Boanske autenti nosti Kur'ana (Le probleme de l'authenticite divine du Coran), o itanju Fatihe (Lecture de la Fatiha), o itanju osamnaestog poglavlja Kur'ana (Lecture de la sourate 18.), itd.
Moe se sa sigurno u tvrditi da je novija, u XX. vijeku objavljena, orijentalisti ka literatura o Kur'anu brojna i da, na svoj na in, zna ajno doprinosi istraivanju Kur'ana. Ve ina orijentalisti kih djela (od kojih smo spomenuli ukratko Wanbroughovo) propedeuti ke je naravi - slue zapadnom itatelju da se obavijesti o izvoru islamske vjere. Ta djela gotovo redovito negiraju Boanski karakter Kur'ana i zahtijevaju da se islamska objava kriti ki i historijski prou ava. Djelo Richarda Bella Bell's Introduction to the Qur'an (Bellov Uvod u Kur'an) tipi ni je primjer takvog postupka. 12 Studija J. Bartha Studien zur Kritik und Exegese des Qorans (Studije o kritici i egzegezi Kur'ana)^ 3 u tuma enju Kur'ana prepoznaje kritiku Kur'ana, dok Rudi Paret govori o Kur'anu kao historijskom izvoru (Der Koran als Geschichtsquelle) 14 to je, s islamskog gledita, problemati no. Brojne su i orijentalisti ke historije Kur'ana u kojima se redovito pokuava pokazati da postoji nekoliko kur'anskih tradicija uz slubenu osmansku kodifikaciju Kur'ana. Od tih djela knjiga Arthura Jefferya (Deferi) Materials for the history of the text of the Qur'an'S (Grada za historzju kur'anskog teksta) primjer je upornog negiranja autenti nosti Kur'ana i proglaavanja kira'eta (cJ k ^ ^ ) za posebne tekstualne tradicije Kur'ana. 0 drugim djelima orijentalista glede historije Kur'ana govorit e se na narednim stranicama. Enciklopedijski tekst Al-Kur'an Alforda T. Welcha' 6 najnoviji je primjer orijentalisti ke spisateljske djelatnosti protiv Kur'ana kao autenti ne islamske objave. Subhi Salih i Muhammed Arkun kao pisci islamske provenijencije skrenuli su panju na ovakvu
,

12

Vidi: Richard Bell, Bell's Introduction to the Qur'an (izdao W. M. Watt), Edinburgh, 1970.
13

Studija je objavljena u asopisu Der Islam, Vf, Bedin, 1915./16.


14

Vidi: Rudi Paret, DerKoran als Geschichtsquelle, Der Islam, X)0(VII, Berlin, 1961., str. 26. 42.
15

Vidi: Arthur Jeffery, Materials for the history of the text of the Quran, Leiden, 1937.
16

Vidi: A. T. Welch, AI-Kur'an, '7he Encyclopaedia of Islam", svezakV, Leiden, 1981., str. 400. 432.

14

...'

- F"_.

. ..f'

r. -, i'

^ya

+^ .\g

`" j '^-^^-

,^^ i
^'

17

Vidi: Dr. Abdullah Mahmud ihata, 7arihul-Kur ani vet-tefsiri, Kairo. 1972.
18

Vidi: Sejjid Muhammed Husejn ei-TabatBba'i, El Kur fil-islam, Teheran, 1404. po Hidri. 0v

oreveo sam i objavio zajedno sa prof. an arcm u Sarajevu.1991. godine. Izda+a je bio "Muslimanski glas".

vrstu literature, koja se javlja u novije vrijeme i koja do "krajnjih konsekvenci" dovodi metodologiju tzv historijskog kriticizma. Alford T. Welch u spomenutom tekstu govori o ovih osam tema: a) etimologija i sinonimi Kur'ana, b) Muhammed i Kur'an, c) historija Kur'ana nakon 632. godine (n.e.), d) struktura Kur'ana, e) hronologija teksta Kur'ana, f) jezik i stil Kur'ana ; g) literarne forme i glavne teme Kur'ana, h) Kur'an u islamskom ivotu i miljenju. Autor na kraju donosi bogatu klasi nu i noviju bibliografiju o Kur'anu (obuhva ena je literatura na arapskom i nekim evropskim jezicima). Deveto poglavlje, koje je i prirodni nastavak ovih osam tematskih cjelina, posve eno je prevo enju Kur'ana, a tu studiju pisali su Rudi Paret i J. D. Pearson. 0 miljenjima ovih autora govori se ire na narednim stranicama. U novije vrijeme postoje i mnoge studije islamskih autora o historiji Kur'ana. Takva je, npr., knjiga dr. Abdullaha Mahmuda ihate"Historija Kur'ana i tefsira (.r^^ 1 J ui.).11 I ^^ ). Potrebno je spomenuti i djelo sli ne naravi savremenog i`ijskog autora Sejjida Muhammeda Husejna etTabataba'ija, Kur'an u islamu.'$ 0va knjiga pokazuje da se neke razlike izme u ehli-sunneta i i`ijskog mezheba u pogledu historije Kur'ana rapidno gube i da u najnovije vrijeme dolazi do pribliavanja odgovora oko, npr., hronolokog reda sura u zbirci Kur'ana etvrtog halife Alije, autenti nosti Kur'ana, kiraeta i sl. Knjigama Et-Tabataba'Ija i ihate treba dodati i djelo dr. Muhammeda Husejna Alija es-Sagira, ElMebadiul-amme li tefsiril-Kuranil-kerim ^ ui^^ '{ i ^^^ .c54 11. 1 ). Es-Sag r tvrdi da ova njegova knjiga ustvari predstavlja komparativnu studiju i komparativno propitivanje najvanijih tefsirskih metoda koji su nuni da bi se napravila razlika izme u klasi nbh i savremenih tefsira i njihovih metoda.
^

^_

15

`^^'^' ..] 4e^

Sva ova djela obilno emo koristiti na stranicama koje slijede. Na naem jeziku postoji nekoliko vrijednih studija, uvoda u tefsirsku nauku. Knjiga hadi-Mehmeda Handi a19 Uvod u tefsirsku i hadisku nauku predstavlja kra i, isto propedeuti ki pristup tefsiru. Dragocjenost tog djela po iva prvenstveno u jasnim ehli-sunnetskim stavovima koji su u njemu eksplicirani. U savremenijem jeziku nedavno se pojavila i knjiga Nerkeza Smailagi a Uvod u Kur'an (historijat, tematika, tuma enja).20 Premda se autor koristio orijentalisti kim studijama, ova knjiga predstavlja kvalitetan uvod u oblasti tefsirske znanosti i svojim modernim jezikom pomae da se ova problematika potpunije iskae i rasvijetli. 0 pitanjima potaknutim u tekstovima Muhameda Tufe, objavljenim u "Glasniku IVZ"Z', bit e rije i tako er na narednim stranicama. Ovaj priru nik raden je isklju ivo kao propedeuti ki i prvenstveno se temelji na djelima takve naravi. Ovakve je priru nike nuno pisati e e, jer je literatura o Kur'anu i modernim recepcijama Kur'ana iz dana u dan sve brojnija. Iz tih razloga na uvod u tefsirsku nauku ne pretenduje na trajniju aktuelnost. Bit emo zadovoljni ukoliko se italac pomnije pozabavi bar nekim djelima koja smo ovdje spomenuli. Smatramo da bez toga ne moe biti pravog uspjeha.

19

H. Mehmed Handi , Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Sarajevo, 1972.


20

Vidi: Nerkez Smailagi , Uvod u Kuran, Zagreb, 1975.


21

Vidi: Muhamed Tufo, Temelji tefsirske nauke (Usuli-Tefsir), Glasnik IVZ, br. 8, Sarajevo, 1936., str. 1 (nekoliko nastavaka). ^

NAPOMENE
Radi ekonomi nijeg kori enja prostora, sluit emo se skra enicama za djela koja se e e citiraju. Ovdje dajemo pune podatke o knjigama i njihove kratice. EI The Encyclopaedia of islam (I, 11,111, IV, V), Leiden, 1981. EL ITK A N Delaluddin Sujuti, El-ltknu fi `ulumil-Kur'an (I, tl), Bejrut (bez god. izdanja). MEBAHIS Subhi Salih, Mebahis fi `ulumllKur' n, Bejrut, 1965. EL LEALIUL HISAN Musa ahin L a - in, EI-Lealiul hisanu fi 'u/umil Xur'an, Bejda, 1968. ULUM Ahmed von Denffer, `Ulum al-Qur' n, London, 1983. EL BURHAN Zerkei, E!-Burh n ti 'ulumilKur'an (I, II, III, IV), Kairo, 1957

16

n^

.^.^---.^

^O

DEFINICIJA KUR'ANA
Tefsirska definicija Kur'ana

Premda se Kur'an, kao Boiji govor, ne moe staviti u okvire jedne definicije, islamski znanstvenici dali su brojne definicije te Boije objave. Subhi Salih i Musa ahin Lain' daju ovu definiciju: , 51.,d I :),...A.t,I 411I ^lS (:).1A11 u.L Prema njoj, dakle, "Kur'an je Boiji govor, nadnaravan i objavljen Muhammedu (Bog mu se smilovao i blagoslovio ga), zapisan u zbirkama, prenesen vjerodostojno, a sam njegovo recitiranje pobono je djelo". Ovakvo odredenje i definiranje Kur'ana ima za cilj ista i neke njegove vane karakteristike. Te su: a) Kur'an je Boiji govor, b) Kur'an je nedostian i nije ga mogu e oponaati, ni na arapskom ni na nekom drugom jeziku, c) Kur'an je objavljen ovjeku, Muhammedu, a.s., Boijem poslaniku, d) Kur'an je zapisan i vjerodostojno prenesen potonjim generacijama predajama u kojima se stalno ponavlja veliki broj najispravnijih ljudi u svakoj generaciji. U te predaje objektivno i znanstveno ne moe se sumnjati, e) recitiranje i izgovaranje Kur'ana poboan je in i dobro djelo. Osim ove definicije Kur'ana postoji jo jedna vrlo frekventna definicija u tefsirskim djelima. Prema Handi u, ta rije "u islamu ozna uje Boiju knjigu, koja je preko meleka Dibnla objavljena posljednjem Boijem poslaniku Muhammedu-alejhiselam. Ona je Boiji govor koji nadmauje ljudsku mo i snagu. itanje te knjige izgovaranje njenih rije i je Bogu milo i vjerom preporu eno i
17

Vidi: Mebahis, str. 21, El !e'alru!-hisan str. 9.


,

djelo - ibadet. Ta je knjiga potpuno sa uvana i do nas je dola pouzdanom predajom - tevaturom. Zbog toga u njenu autenti nost i ispravnost nikako ne sumnjamo. Napisana je u"Mushafu", koji je cijelu sadri. To je sadraj definicije kojom u enjaci usuli-fikha definiraju pojam "Kur'ana". Na arapskom jeziku ta njihova definicija glasi: 2
altl ^.^ ,^- ^ - lr jy,l; l
l^J I L13.02. I
1 j.a

4-j ij.111
j;Is;

,,St.l

Ove dvije definicije me usobno se dopunjuju. Prva isti e da ), ali ne ukazuje da li je to govor je Kur'an Boiji govor ( po zttae* i po izgovoru Boiji samo po zna enju (ll;.it). Druga je definicija u tom pogledu mnogo potpunija. Preciznost definiranja Kur'ana ispoljena je prvenstveno zbog toga to u islamu postoje tri nivoa odabranog i hvale vrijednog govora. Prvo, postoji Boiji govor, Kur'an, Boanski i po smislu i zna enju (^) i po samoj rije i koja je nosilac tog zna enja i smisla Drugo, sljede i nivo odabranog govora jeste tzv hadiskudsi (,,F-4 19 -"sveti govor". Razlika izme u Kur'ana i hadis-kudsija u tome je to hadis-kudsi ne sadri komponentu savrenstva i nadnaravnosti Na tre em mjestu ovog stupnjevanja nalazi se Poslanikov hadis iji je smisao i zna enje od Boga, ali je izgovor osobno od Muhammeda, alejhi-s-selam. Musa ahin Lain o ova tri nivoa odabranog govora u islamu kae: J I ^,,.^ t s ^ l.r^ I v^ 3.rk! Lrirca^;1 I L5.4 a1aa1 5.4 e 1.4.w.:0 ,t,,.s_,J I L, I j 4.111 Lr..,.s.af I j v! jat I^^. , ^,^ ^.f I Lsic. ,1^., ^ 4..Ic 4111 i 4.51e 4111 a:c, ^., e l; ^ j v lS ^ , t^,,,iat I".,,^.1! v I Y I .jI^Ya1oL
s L'+"o

J 411,n1 4..) IJ.o t I L. iJ C J

"Kur'an i Poslanikov hadis razlikuju se po tome to je Kur'an svojom rije ju i zna enjem od Boga, a Poslanikov hadis je svojim zna enjem od Boga, ali je svojom rije ju la no od Poslanika, s.a.v.s. Kur'an i hadis-kudsi razlikuju se po tome to se za hadis18

Mehmed Handi , Uvod u tefsirsku i hadisku nauku, Sarajevo, 1972., str. 5. i 6.

rr^ or

q^

}%*r

l^^^^e^C-

- si.t ^ ;: ^`

kudsi ne misli da je po svome izrazu nadnaravan, premda su i Kur'an i hadis-kudsi ta no od Boga i po smislu i po izrazu."j U ovim definicijama apostrofira se da je Kur'an Boiji govor, to e re i da sluanjem Kur'ana sluamo Boiji sifat (svojstvo) govor ). Nijedan drugi Boiji sifat ne moemo djelimi no izravno recipirati do Govora.* Druga Boija svojstva (istina, pravda, ljepota, dobrota) samo djelomi no su nam dostupna i moemo u njima participirati tek u skladu sa ograni enim mogu nostima nae ljudske prirode. A1lahov govor moemo nau iti i napamet, raspravljati o njegovoj gramatici, sintaksi i morfologiji i sl. Dakle, nijedno drugo svojstvo Boije nije nam u takvoj mjeri dostupno koliko nam je dostupan Njegov govor ( ). U naem jeziku i islamskoj tampi za Kur'an se pogreno tvrdi da je Allahovo djelo.*- Taj naziv u osnovi je mu`tezilijski i konotira stvorenost (31-) Kur'ana, to sa ehli-sunnetskog stanovita nije ispravno, jer je on "nestvoreni Boiji govor" 4-111 Svako Boije djelo prolazno je i nestalno aU I (s1:; JS ), a Bog je vje an. Svaki je Boiji sifat, tako er, vje an, iz ega slijedi da je i Kur'an kao Boiji govor vje an. Ukoliko bi Kur'an bio Allahovo djelo, bio bi podloan mijeni, a to nije ta no. Od mnogobrojnih maksima Muhammeda, a.s., o Kur'anu u tefsirskim djelima naj e e se citira ova:
I 1^, , a_l^ a11I a.0 I Li y
.

EI-le' liul-hisan, str. 9. i 10.

Ovdje nema potrebe govoriti o problematici kelamullah (Boijeg govora) sa stanovita 'akaida. Treba samo napomenuti da postoje miljenja po kojima je potrebno razlikovati Boiji govor kao devher (dakle "supstancijalnu" karakteristiku Njegova bi a) i Boiji govor kao 'ard. Radi se, naime, o tome da nam je Boiji govor u devher razini nedostupan. To je Boiji govor uop e, Boiji govor u svojoj biti. Takozvani `ard u problematici kalamullah jeste npr. Kur'an na arapskom, Tevrat nahebrejskom, Indil na aramejskom. Ard Boiji govor jeste, dakle, prema nekim miljenjima tek akcidentalne naravi u odnosu na devher. Zato je nuno imati na umu tefsirsku definiciju kelamullah i akaidsku definici;u kelamuliah koje se me usobno dopunjavaju.

I..o v4. J-4-4ji j 5.1-1L.1 411 I^J^, ,t s j 4111 a1,2 I L.F1 c5411 a I v .! aL I I ,, ,
Lr 1c

u 1a I,.ot i , j I .rs:11 I .sA j p l.aW I^,, ^., ;^ Y ^ a.14015' I a, ..; ; h p b.ASf I L I: Lf l l(5 a,.!
1171.0.J.4

_ e- .,

^ a a ^ I J i ^t I d:y ^J cs :il I ,s,e ^, ;t^ .^^ Y j


v.4 j J t1
Lrl i^y y+

441 ts ^ v p s J^ ^+ ^ ^ ^ ^ I a)
((s . :..."

Naravna, (efijalni a,pekt Kur'ana je stvoren, o emu je govorio i E'ari. Vidi poglavlje: Forma Kurana, str. 89.

"U Kur'anu je navjetenje o onome to je bilo prije vas i vijest o onome to e do i poslije vas. Kur'an presu uje izme u vas.
19

On je jasni govor i nije lakrdija. Koji silnik ga napusti, Allah e ga unititi, a ko bude traio uputu u ne emu izvan njega Allah e ga u zabludi ostaviti. On je vrsta Allahova spona i mudra opomena - pravi put. Njega strasti ne mogu iskriviti niti ga jezici mogu izmijeniti. U enjaci ga se nikada ne mogu zasititi niti mu mnogobrojni prigovori mogu tetu nanijeti. Kur'anske krasote se ne iscrpljuju. Dini, kada su ga uli, nisu mogli odoljeti a da ne kau: Mi smo, zbilja, Kur'an, koji divotu pobuctuje, sluali! Ko po Kur'anu govori - istinu govori. Ko po Kur'anu postupa - bit e nagra en. Ko po Kur'anu prosu uje pravedno prosu uje. Ko Kur'anu poziva - pravom putu poziva!" 4
Lingvisti ka eifiniei ja Kur'ana

Osim definicija Kur'ana isto apologetske i tefsirske naravi, postoje i mnogobrojne rasprave koje, sa stanovita jezi ke znanosti, definiraju tu rije . Treba ista i da se rije Kur'an ( 4;1,ral 1) u arapskom jeziku pojavljuje isklju ivo s Kur'anom i Arapima prije nije bila poznata. 5 s averdi u prvom tomu svoga tefsira tvrdi da o samoj rije i Kur'an (^lyall ) postoje dva stava. Prvi je stav Ibn `Abbasov, koji tvrdi da je rije Kur'an izvedena iz rije i kare'e ( i,;') - itati, recitirati, objasniti ( ), a za to postoji i tekstualna evidencija u samom Kur'anu, u suri Kijdme, 18. "A kad ga uimo Mi, ti u enje njegovo prati" ( 4,? el;ibi IJIa ). Infinitivni oblik kur'dn ( :i. s ) izveden je na oblik fu`lan (u-Nbj+) i zna i itanje, recitiranje, objanjavanje. Maverdi, nadalje, navodi miljenje Katade da je Kur'an kao rije izveden, tako er, iz rije i kare'e ( o,)) ali u zna enju "sakupiti", "staviti neto uz J 1 .1 ^ ^^ c, i.,i
^

Dr. Ali Hasan e1=Arid, Tarihu`ilmit-tefsir ve menahidil-mufessirin J ,I (.1. s^a^ Kairo, 1980., str.43.
5

Tako se, tvrdi Katade, dolazi do rije i Kur'an, tj. do infinitivnog oblika fu`ldn.6 A. T Welch, me utim, navodi da su Ebu `Ubejda i Katade rije Kur'an izvodili iz rije i karene ) - "on je stavio zajedno", "on je povezao zajedno", te se odatle onda derivacijom dobija rije kur'an - neto to je povezano, povezivanje, i sl.' U
20

Vidi: A.T. Welch, Al-Kur'an, EI, V, str. 400.-401.


6

Vidi: Maverdi, En-Nuketu vef-`ujunu (Tefsirul-Maverdi), ( I cs 1.11 ) Kuvajt, 1982., str. 34.
7

Vidi: A. T. Welch, ibid., str. 400.

tefsirskoj literaturi, me utim, nije prihva en crv aj tre i oblik derivacije rije i kur'an jer se smatra da je oblik fu`lan sa posljednjim konsonantom ( v) primjenjiv na vie glagola, a ne samo na karene ( ). Tako er, konsonant nun ( u) u rije i karene moe, a ne mora, biti etimoloki srodan sa istim konsonantom u rije i kur'n U Kur'anu se, ipak, ne nalazi tekstualna evidencija da je rije kur'an izvedena iz glagola karene, to je i glavni argument protiv ove teorije. Treba ista i da je prva teorija (Ibn Abbasova) najprihva enija. Prema njoj Kur'an je Boija knjiga koja objanjava (koja se ita, recitira i sI.). Rije Kur'an zna i i neto to je stalni predmet itanja i i itavanja. Rije Kur'an postala je glavnim imenom, vlastitim imenom Boije knjige objavljene Muhammedu, alejhi-s-selam. Tako je ona imenovana i u mnogobrojnim vjerodostojnim hadisima, to je dovoljan i valjan argument da su Poslanikovi drugovi i medinska zajednica op enito ovom rije ju nazivali i manju i ve u njenu cjelinu. Pisani oblik Kur'ana naziva se Mushdfom Do tog imena dolo se, prema Sujutiju, tek nakon to je Kur'an sabran u zbirku pod patronatom prvog halife Ebu Bekra a na prijedlog drugog halife Omera. U irem izvjetaju Suj u ti tvrdi da je Eb u Bekr, nakon to je prva kodifikacija Kur'ana od ashaba okon ana, insistirao da se toj zbirci da ime. Jedni su predlagali naziv Indil (t.1..:h l), pa je odbijen; drugi Sufer (). ), pa je, tako er, odbijen. Potom je Ibn Mes`ud istupio s prijedlogom da zbirku imenuju Mushafom (^- ---) ^ jer je zapazio da tim imenom zovu neku knjigu u Abesiniji.8 Taj prijedlog bio je prihva en i ashabi su Kur'an u pisanoj formi zvali imenom Mushaf
Orijentalistiike slefinisije Kur'ana

likan !, str. 69.

Budu i da neki pravci evropske orijentalistike nije u izvornost Kur'ana i njegovu autenti nost (a time i svojevrsnost i autenti nost islama i njegovu vlastitu zasnovanost), zapaa se da se i samom vlastitom imenu posljednje Boije objave nije e
21

..

;:

^-J .}-"^'

i ,_ :^ ^^^

^' ^ t^'^ y ^

njegova izvornost. Orijentalista Schwally (vali) tako tvrdi da je rije Kur'an izvedena iz sirijske rije i kerydnd a to zna i sveti tekst koji se ita.9 Odatle se u arapskom jeziku pojavila rije za Kur'an i , navodno, Muhammed, a.s., preuzeo ju je iz sirijske tradicije. Dakle, prema Schwallyju, Kur'an jeste "sveti tekst koji se ita" (to u arapskom jeziku jednim dijelom zaista i zna i), ali je taj naziv preuzet iz sirijskog jezika!!! injenica da Kur'an sadri neke nearapske rije i, to priznaju i Zerke i Sujuti, od orijentalista je dovedena do "krajnjih konsekvenci", a ponekada i kao dokaz o"stranom" porijeklu Kur'ana i islama. Arthur Jeffery (Defri) s takvim e namjerama napisati i djelo Strani r jenik Kur'ana' gdje tvrdi da ima oko 275 rije i (osim vlastitih imena) koje su stranog porijekla. Dakako, i Schwally i Jeffery nije u Boansko porijeklo Kur'ana i bave se utemeljenjem teorije o Muhammedu, a.s., kao "autoru" Kur'ana. Jedan drugi autor koji je ve svojim djelom Porijeklo islama u njegovoj kr anskoj sredini" anticipirao svoju definiciju Kur'ana bio je Richard Bell. Njegove lanke o Kur'anu pregledao je i dopunio W. Montgomery Watt i tampao pod naslovom Bell's Introduction to the Qur'an.'Z U drugom poglavlju tog djela tvrdi se da je Kur'an knjiga koju je Muhammed napisao ili sastavio. Rije umm%ij ( 1), koja zna i nepismen, Richard Bell tuma i kao "onaj koji ne posjeduje svetu knjigu". 13 Tako, prema ovom orijentalisti, rije ummijjun (zu...4 I), to u tefsiru ozna ava one koji ne znaju itati niti pisati, treba tuma iti kao "narod koji ne posjeduje svetu knjigu", tj. Arape, koji uz kr ane i jevreje u Arabiji trebaju tako er imati svetu knjigu." Wansbrough u svome djelu Quranic studies" za Kur'an esto koristi naziv islamska objava ili muslimanska sveta knjigai 6. U poglavlju Revelation and canon (Objava Kur'ana i kanonski tekst) autor tvrdi da je kur'anski korpus kakvog danas imamo nastao tek u III. vijeku po Hidri. Njegovu tezu, kao to emo vidjeti, odbacuju i sami orijentalisti smatraju i je naivnom." A. T Welch za Kur'an kae da je "The Muslim scripture,
22

F. Schwally, Geschichte des Qorans, I, str. 33. (Navedeno prema A. T. Welch, ibid., str. 400.)
10

Vidi: A. Jeffery, Foreign vocabulary of the Quran, Baroda, 1938.


11

To Bellovo djelo (The Origin of Islam in its Christian Environment) tampano je u Londonu, 1926. (Ponovo tampano 1968.)
12

Vidi: Bell's lntroduction to the Quran (Completely revised and enlarged by W. Montgomery Watt), Edinburgh, 1970.
13

Bell's lntroduction..., str. 34.


14

Vidi ire: Ibid., str. 33.-34. (Vidi o rije i ummijj: Dr. Omer Naki evi , Uvod u hadiske znanosti, hadis I, Sarajevo, 1986.; str. 34; Vidi takoder: Ebu-I-Ala El-Mevdudi, Osnovne pretpostavke za razumijevanje Kurana, Sarajevo, 1984., str. 37., u prijevodu Muhameda Mrahorovi a.
15

Djelo je tampano u Oxfordu, 1977.


16

Vidi: Wansbrough, ibid., str. 1.


17

Vidi: Welch, ibid., str. 419.

^ . ^' o ^^.^

^!l. `_^ + ^^.^

1_.i^` a '"...i _s-^^^'

:,^ ^^.^`

^a .

.0)

18

Welch, ibid., str. 400. Pitanje da li je Muhammed, a.s., bio pismen nije u novije vrijeme odba eno je kao bespredmetno, budu i da su vjerske knjige bile na stranim jezicima a Mubammed, a.s., nije znao nijedan strani jezik. D. ;u bilo druga +je, ne bi mu povjerovafr p^i n14+nta^i:
19

Vidi: Welch, ibi . str. 416.


,

20

lanak W. M. Wata objavljen je pod ovim naslovom u asopisu JRAS, 1957., str. 46.-56.
21

W. M. Watt, ibid., str. 46.


22

Vidi, W. A. Sijlefeld, Some recent contributions


to qur'anic studies: selected ou6/ications in English, French, ar,d German 1964. - r 973., "The Mus
-

lim World" (apnl, 1974.), str. 79. i dalje (druga dva nastavka u avgustu i oktobru iste godine).

containing the revelations recited by Muhammed and preserved in a fixed, writtenform ".'$ (Dakle, autor kae da je Kur'an "muslimanski sveti tekst koji sadri objave koje je izrecitirao Muhammed i koji je sa uvan u odre enoj, pisanoj formi".) Uo avamo i ovdje da autor negira Boanski karakter Kur'ana i kur'ansku autenti nost. Mnogi drugi orijentalisti na tragu su ovih autora koje smo naveli. Tako zapaamo da je jedna od vanih tema orijentalista da se Muhammed, a.s., predstavi kao pismen ovjek.* Od te teze bilo je lahko do i do tzv. "historijsko-kriti kih" podjela samog teksta Kur'ana prema ivotnim situacijama Muhammeda, a.s. Gustav Weil u svome djelu Historisch-kritische Einleitung in der Koran (Historijsko-kriti ki uvod u Kur'an) pokuao je dati tri kriterija o porijeklu odre enih kur'anskih kazivanja. Po tom autoru, sva kur'anska kazivanja moemo razvrstati prema: a)napomenama o historijskim doga ajima poznatim iz drugih izvora osim Kur'ana, b) karakteru objave koja pokazuje izmjenu situacije Muhammeda, a.s., i njegove uloge, i c) vanjskom izgledu i formi objave. 19 Gustav Weil ide za tim da pokae kako su historijske situacije opredjeljivale Poslanika da neto ire "eksplicira" u Kur'anu, da se "prilago ava novonastalim situacijama" i sl. W. Montgomery Watt, takoder, prirlruio se onim orijentalisti.~-k0 smatraju da je Kur'an knjiga koju je napisao ili pak iz svoje glave diktirao Poslanik. Tako e on u tekstu The Dating of the Qur'an: a review of Richard Bell's theories' (Datiranje Kur'ana: pregled teorija Ri arda Bella) re i da je jedno od vanih dostignu a Bellova djela Introduction to the Qur'an to to je otkrio da je "sam Muhammed revidirao tekst Kur'ana". 21 Najnovijim orijentalisti kim prou avanjima Kur'ana bavio se orijentalista Willem A. Bijlefeld u poznatom asopisu The Muslim World (tri nastavka).'z W. A. Bijlefeld razmatra najnovije studije od 1974. godine i govori o"nekim skoranjim doprinosima
,

23

kur'anskim studijama". Pritom je odabrao da govori o literaturi koja se pojavila na engleskom, francuskom i njema kom jeziku, u vremenu od 1964. do 1973. godine. U Bijlefeldovim studijama postoje mnoge interesantne orijentalisti ke definicije Kur'ana. Ipak, me u orijentalistima ima pristalica umjerenijeg prilaza definiranju Kur'ana. Da Kur'anu treba prilaziti prvenstveno posredstvom islamske literature i da je to valjan na in, svjedo i djelo J. J. G. Jansena, The Interpretation of the Koran in modern Egypt (Tuma enje Kur'ana u modernom Egiptu) 23. Sama autorova definicija Kur'ana pristupa na je svakorn muslimanskom itaocu. "Kur'an je istinska rije Boija, kako svi muslimani vjeruju tokom vijekova" 24, kae Jansen. Svojim pristupom J. J. G. Jansen je primijenio zahtjev izvjesnih tokova savremene hermeneutike po kojoj je najbolje npr. Kur'an prou avati kroz djela muslimana, Bibliju kroz djela kr ana, itd.ZS Q orijentalisti koj literaturi i Kur'anu govorit e se ire u okviru poglavlja Podjele Kur'ana prema vremenu i mjestu objavlji-

vanja, Stil Kur'ana i sl.


Neke definisije 9tur'ana u junoslavensko j ori jentalistiei

U okviru nae orijentalistike mogu se fiksirati neke definicije Kur'ana koje, sli no evropskoj orijentalistici, idu od radikalnog nijekanja Boanskog karaktera Kur'ana pa do umjerenijih pristupa u po etnim odre enjima Kur'ana. Izme u ne ba brojne literature o Kur'anu u publikacijama, koje se po irim kriterijima mogu svrstati u orijentalisti ke, nalazimo tekstove dr. Sulejmana Grozdani a, dr. Hasana Kaleija i dr. Darka Tanaskovi a. Osim ovih orijentalista, o Kur'anu i po etnim definicijama islamske temeljne knjige pisali su Daniel Bu an,26 Vuko Pavi evi ,z7 i drugi, a na naem jeziku postoje i prevedena djela o arapskoj knjievnosti gdje neki orijentalisti obi no govore o Kur'anu. Takva djela su, da spomenemo samo neka, Istorija arapske knjievnosti od Fran eska Gabrijelija'8 i Kratka povijest arapske knji24

23

Vidi: J. J. G. Jansen, The Interpretation of the Koran in modern Egypt, Leiden, 1980. (Usporedi na prijevod, Glasnik VIS-a, br. 3, Sarajevo, 1986. i nastavke u nekoliko narednih brojeva)
24

Ibid., str. 1.
25

Vidi: Sejjid Husein Nasr, Islam i susret retigija, "Takvim", Sarajevo, 1985., str. 41. i dalje.
26

Vidi: Daniel Bu an, Poimanje arabizma, Zagreb, 1980.


27

Vidi: Vuko Pavi evi , tslam (Sociologija religije, Beograd, 1980. str. 275. i dalje).
28

Vidi: Fran esko Gabrijeli, lstorija arapske knjievnosti, Sarajevo, 1985.

T -^-^^ -^ ^, ^^P ^^^_ ^_ ^^^^{ ., , _,^ - ^^^.1 ^, ^,, . ^^ _ ,^^ y^.i` , -.^.. ^s^ "^^"^^^, s ^ :_-},^ ^ E# ^^-^ .^ ^^- ei_^l ^^^ ^ .^T^^``^^e }^^ ^. ^'T^^t_A . _ _3^- ^ ^ _ ^. .,^ _ . ^,^

29

Vidi: Ignjat Goldziher, Kratka povijest arapske knjievnosti, Sarajevo, 1909.


30

S(ulejman) G(rozdani ), Prevod Kurana, (pogovor prijevodu Kur'ana Besima Korkuta), Sarajevo, 1977., str. 708.
31

Darko Tanaskovi , Kuran, "Mogu nosti" ( asopis za knjievnost, umjetnost i kulturne probleme), br 8-9, Split, 1979., str. 877.
32

lbid. str. 877.


,

33

Ibid., str. 880.

evnosti Ignjata Goldzihera.' 9 Me u definicijama koje pripadaju krugu "radikalnog negiranja Boanskog karaktera Kur'ana" svakako je i ova Grozdani eva u kojoj se kae: "Tekst Kur'ana predstavlja zbirku propovijedi i govora jedne krupne istorijske li nosti koja je obiljeila epohu, vizionara koji je vidio unaprijed vie i dalje od drugih, mislioca koji je pronikao u najtamnije dubine duha svoga naroda i to ne samo u svojoj savremenosti nego i u prolosti mnogih generacija i mutnih, mitskih ciklusa arapskog i uopte semitskog postojanja, vo e i politi ara koji je pokrenuo zapretane energije jednog vitalnog ivlja, ovjeka koji je snagom svog poniranja u stvarnosti otkrio i prihvatio njen socijalni i kulturni izazov " 30 U ovoj definiciji Kur'ana glorifikovanjem Muhammeda, a.s., kao da se sublimiralo sve ono to se mislilo re i o Kur'anu. Interesantna je i definicija Darka Tanaskovi a data u jednom eseju. Tanaskovi tvrdi da je Kur'an "knjiga Allahova, knjiga nestvorena, ve na, knjiga od bespo etnosti, od pre stvaranja ovoga sveta ispisana na nebeskoj " uvanoj plo i". Dovoljno je re i Knjiga..., zna se da postoji samo jedna Knjiga, dok su sve ostale ljudskim umom i rukom sastavljane knjige opsena, prolaznosti i ovekove neopravdane, bezumne Autor e malo dalje u tekstu re i da "islamsko u enje kae da je Kur'an, po Allahovoj volji, an eo - glasnik Dibril (arhan el Gabriel, Gavrilo) kroz niz sukcesivnih otkrovenja saoptio Odabranom, etrdesetogodinjem karavanskom trgovcu Muhammedu, po svoj prilici u periodu izme u 612. i 632. godine nae ere. Muhammedov zadatak bio je da kao poslednji me u prorocima, prvo Arapima a zatim svim ljudima na zemlji, objavi kona nu istinu u"koju ne moe biti sumnje". Muhammed, verovesnik islama, najmlae i najstroe monoteisti ke religije, vie je nego uspeno izvrio svoju istorijsku misiju, zapo etu onoga dana kada mu se Dibril prvi put javio u surovoj, kamenitoj okolini Mekke." 3' Isti autor e malo kasnije re i za Kur'an da je "Muhammedova propoved", 33 da je Kur'an "knjievno delo" i sl. Ovakvo pisanje o
25

Kur'anu nesumnjivo je umjerenije jer je bar u po etku objanjen koliko-toliko islamski stav o Kur'anu. Tre i tekst nae orijentalistike o Kur'anu koga smo uzeli kao izvjestan primjer najumjerenijeg orijentalisti kog pristupa definiranju Kur'ana jeste ogled dr. Hasana Kaleija. Autor, kao to ini i Darko Tanaskovi , prvo daje tzv islamsku definiciju Kur'ana: "Prema teolokom shvatanju muslimana to je zbirka boanskih otkrovenja koja su bila preneta Muhamedu od strane Dabraila (arhan ela Gavrila) . u razli itim intervalima njegove misije. Kur'an je osnovni princip vere, morala i prava; to je skup propisa na osnovu kojih e se kasnije razviti duhovni i materijalni ivot muslimana. Ova otkrovenja (revelacije), koja su prihva ena kao vera, Muhamed je objavljivao za vreme svoje misije tokom 23 godine, .otprilike izme u 612-639. (?) godine nae ere, prvo u Meki, a zatim u Medini." 34 Kalei e, me utim, kao i autori koje smo citirali neposredno prije njega, postupiti kao i svaki drugi orijentalista kada povezuje Kur'an i njegova kazivanja sa mjestom boravka Muhammeda, a.s., ili kada stil Kur'ana dovodi u vezu sa neposrednim ovosvjetskim ciljevima Poslanika. Tako e ovaj orijentalista, povode i se za tim, re i: "Me utim, Muhammed u Medini postaje borac, dravnik, osvaja , organizator muslimanske zajednice, zakonodavac. Od pesnika vizionara, kakav je bio u Meki, on postaje realisti ki politi ar i otuda one sjajne figure, one slike naslikane ivim jarkim bojama, onaj vatreni stil postaje redak, to predstavlja evoluciju u stilu Kur'ana. Bilo kako bilo, Kur'an je, po miljenju arapskih nau nika, bio i ostao remek-delo arapske prozne knjievnosti". 35 Da se zapaziti da Kur'an, prema islamskoj doktrini, nije djelo, pa makar uz tu rije stajali i ubjedljiviji epiteti negoli to su "remek", "nenadmano" i sl. 0 odre enom doprinosu orijentalista permanentnom aktueliziranju vanih pitanja o Kur'anu treba govoriti u prvom redu zbog toga to je Kur'an, kako je re eno i u citiranom hadisu Poslanika, a.s., stalni izazov za umne ijude.
26

34

Hasan Kalei, Predgovor publikaciji lz Ker na asnog, Svetu celom opomene, Beograd, 1967., str. 7 (U ovom citatu se vjerovatno radi o tamparskoj greci da je Kur'an objavljivan od 612. do 639)
35

Ibid, str. 25.

/^ TM..

;, ^

.iYa3^

"J.. ^0 :';^ a
^... ^..

Noviji odgovori islamskih intelektualaca orijentalistiekim definicijama Kur'ana

36

Maverdi u II svesku svoga tefsira navodi etiri miljenja o toj osobi. Jedno od njih je da je to bio Selman Farisi koji se, ipak, e e spominje u Medini nego u-Meki.
37

Vidi: Nahl, 103. ls; l

rr sul.Ltlu,^, rI a_JIL'JJ.--,-L ^ilI "Mi, dakako, znamo da oni govore: 'Pou ava ga zbifja ovjekneki!'A;ezik je u ovjeka toga, zbog koga oni krivo zbore, tudi, a ovo je jezik jasni arapski!"

Sve ove osobe ivjele su u Meki. Da su postojali neki u itelji Muhammeda, a.s., to navodnc podu avanje proteglo bi se niz godin i ne bi mog?o ostati neprimije eno od Poslanikovih istomiljenika ili protivnika. Oni bi to vjerovatno i iznijefi kao argumenat protiv njegova pozivanja u i protiv njegovih tvrdnji da je Boiji poslan i k, da je to imalo nekog osnova. Naravno, to se nije dogodilo.

Savremeni islamski autori koji u svojim djelima imaju studije o Kur'anu naj e e su pisali i o orijentalisti kim definicijama Kur'ana. S obzirom na to da ve ina orijentalisti kih definicija pretpostavlja da je Muhammed, a.s., sastavio Kur'an i da je Kur'an nemogu e razumjeti bez njegovog poslani kog i pretposlani kog ivotnog iskustva, islamski autori su o tome, kada je posrijedi definicija Kur'ana, najvie raspravljali. Subhi Salih e opovrgnuti orijentalisti ke teze o Muhammedu, a.s., kao sastavlja u Kur'ana nalaenjem slabih ta aka u njima. Subhi Salih tvrdi da neki orijentalisti dre da je Muhammed, a.s., imao kr anske ispitanike koje je konsultirao za odre ene injenice. Teze orijentalista usredsre ene su na tri li nosti: 1. Grka, kova a sablji u Meki, 2. Behiru, kr anskog monaha u Siriji, i 3.Vereku ibn Nevfela, ro aka prve Poslanikove ene Hatide. Subhi Salih ne pori e historijsko postojanje i identitet ovih osoba. Zaista, u vrijeme objave Kur'ana u Meki je boravio neki Grk, kova ma eva. Mnogi klasi ni tefsiri to biljee i priznaju. 36 Me utim, niti je Poslanik poznavao gr ki jezik niti je, prema tekstualnoj evidenciji Kur'ana, 37 Grk poznavao arapski jezik. Nije moglo do i do komunikacije takve vrste koja bi rezultirala vrhunskim jezikom Kur'ana, nedostinim za ljude uop e. Teza zvana "Behira" tako er je vrlo osjetljiva i nije imuna na brojne prigovore. Da Behira nije mogao instruirati Muhamnieda, a.s., u bilo kom obliku monoteizma, da se zaklju iti jednostavno i po tome to su se oni sreli kada je Poslanik imao tek devet, prema nekim, ili dvanaest godina, prema drugim predajama. Ni teza o Vereki ibn Nevfelu, tvrdi Subhi Salih, ne stoji bolje. Premda je Vereka poznavao kr anstvo, Muhammed, a.s., sreo ga je u prisustvu svoje supruge Hatide pred samu njegovu smrt, a bio je i oslijepio. ta mu je mogao re i starac, koji je uskoro i umro, i to pred prvom muslimankom Hatidom,* pita se Subhi 27

Salih. Tako er, ta je mogao Behira kazati o monoteizmu budu em Poslaniku i malodobnom dje aku a jo u prisustvu amide Ebu Taliba! Da li je Grk, kova ma eva u Meki, i pored toga to mu je "tui jezik", mogao pro i neopaen u davanju instrukcija Poslaniku? Poslanik je, tvrdi Subhi Salih, uvijek imao svjedoke i sigurno je da Hatida ne bi primila islam da je bilo kada uo ila da Muhammeda, a.s., neko pou ava. Tako er, Ebu Talib, premda nije primio islam, podravao je Muhammeda, a.s., i nije zabiljeena predaja da je bilo kada govorio o nekim ljudima pou avateljima Muhammeda, a.s., u pogledu vjere. 38 Orijentalisti ku tezu o promjeni mekanskog stila Kur'ana u tzv "medinski" (koji je "zakonodavni", "dravotvorni" i sl.) kritikovao je Musa ahin Lain. On, ukratko, sve orijentalisti ke teze u ovom smislu dijeli u etiri grupe: 1. teze o promjeni stila u saglasnosti sa ivotnim zavi ajem Poslanika i neposrednim (politi kim, ekonomskim i drugim) ciljevima, 2.teze o promjeni duine poglavlja u saglasnosti sa potrebama slualaca (Meka kao idolopoklonska sredina i Medina kao sredina "sljedbenika Knjige"), 3. teze o mekanskim i medinskim cjelinama Kur'ana u kojima se tvrdi da su to dva opre na ili, u najmanju ruku, razli ita dijela Kur'ana, i 4. teze o tome da je mekanski dio Kur'ana pokazatelj da se Poslanik "obrazovao" (u njemu, naime, nema pravnih propisa). Medinska poglavlja su, tvrde orijentalisti, ve kvalitativno drugaija, tu se Poslanik "opismenio" i postao autoritet i u takvim oblastima kao to su politika, pravo, ekonomija i sl. Lain na sve ove prigovore odgovara ovako: 1. Mekanski stil nije jedinstven po "estini" i"prijetnjama". I u medinskim pogiavljima imamo prijetnji i estokih opomena, kao npr.: "0 vjernici! Bojte se Allaha i ostavite to to je preostalo od

kamate, ako ujernici ste! A ako tako ne uradite, eto, od Allaha i Poslanika Njegava rat vam se navjeuje!" (Bekara, 2]8.-279.).
28

38

Vidi detaljnije: Mebahis, str. 44.-45.

"5,^ ye &S 4:3 I lj I,ye

l.o Ij);b all I- Ijz I i,:,, i t-,,1 I 4,1


4-11 I

Karakteristi an je u tom pogledu i ajet: "Oni koji jedu kamatu dii e se kao to e se di i onaj koga je ejtan udarom svojim izludio! Tako, jer oni vele: "Trgovina je kao i kamata!"A Allah je dopustio trgovinu, a zabranio kamatu" (Bekara, 275). lS Y IUs-cLya, Y 1^1 I^`^ W11 (5 21 ^. y ^^^..t I all I j L,^ ! i ^J;.., ^..J I ld; I lyl L`o
.l,^I

2. Ni mekanski stil nije bez blagosti i njenosti ili pak ne eg to se moe nazvati "uvaavanjem" razli itog sluateljstva. Primjer je poglavlje Kafirun: "Reci: '0 vi nevjernici!Ja ne u robovati onima kojima vi robujete, a ni vi ne ete robovati Onome kojem ja robujem; ja nisam bio rob onih kojima ste vi bili robovi, a ni vi niste bili robovi Onome Kome robujem ja! Vama - vjera vaa, a meni - vjera moja!"
*w.>u; t^ .^ I Y *t.,-.1)1I5J I lg., I l, kJ's Lsf ^ ^ 5^,^ fSl *.^ I La ^,L^ ^;I Y , L,a .vlt L' I Y j

la

3.Tano je da je mekanski stilpreovlad'ujue otriji i" poetski" medinski preovlad'uju e "prozni" i bez ritma i rime. Me utim, a Lain tvrdi da se u Meki stvarao ovjek vjere, a svaka vjera u svom po etku je dinami na. Drugo, mekanske sure obra ale su se "grubim prirodama" idolopoklonika. (Zapravo, svaka vjera u po etku razbu uje svojim zainteresiranim panju o najodsudnijim pitanjima ivota, smrti, postojanja i sl., i to se najbolje postie "poetskim" stilom. Uostalom, Kur'an se i objavljivao da se polu i uspjeh, a ne zbog toga da Poslanik na zemlji zavri bezuspjeno.) Nadalje, mekanske sure govore o znakovima Boijim koji su lijepi (zvijezde, Sunce i Mjesec, raznoliko bilje, mora i rijeke i sL) i u dosluhu s temom stil Objave se mijenjao. Boiji govor je neiscrpan, on je apsolutne naravi i kao takav obuhvata i"prozno" i "poetsko".
29

S druge strane, u Medini je Poslanik imao od Boga uspostavljen zadatak da sluateljstvu koje ve vjeruje prenese Objavu o ivotnim regulativama, saradnji sa nemuslimanima i sl. Kona no, zar Meka i Medina ne simboliziraju historiju Kur'ana sve do danas? 4. Mekanske sure nisu jedinstvene po kratko i niti po ritminosti svojih ajeta. Sura Nasr je, primjerice, medinska, a kra a je nego mnoge mekanske. Ni medinske sure nisu samosvojne po duini. En `am je mekanska sura i dua je od mnogih medinskih. Ipak, tano je da su mekanske sure preovlaujue kratke, i Musa ahin Lain to tuma i potrebom da se mekanskom ovjeku, koji je pjesni ka dua, pokae nadmo Boijeg govora. On je morao biti raalo en, potican da primi vjeru, da razmilja o znakovima Boijim i sl. Primjerice, on je "magi no u" kur'anskog jezika pobu ivan da razmilja o egzistencijalnim pitanjima svoga ivota. Tako po etak sure Tekvir "poetskim" stilom i ritmi no u povezuje eshatoloke i antropoloke fakte koji se na najdirektniji na in tiu svakog predhidretskog stanovnika Meke.

"Kada potamni Sunce, i kada popadaju zvijezde, i kada se pokrenu planine, kada budu naputene steone kamile, i i kada se saberu ivotinje divlje, i kada se mora vatrom ispune, i kada se due s tijelima spoje, i kada iva zakopana - djevoj ica bude upitana zbog kojeg grijeha je ubijena?!"
IJI , #u^JS.^i Y tI IJI *uy, ^ )LZJ I I3I j *u^ .,^^ 1I IJ I

* .a1I IJI * "Llec,l.^ :aJ I IJ I j


^ cs

^ , ^^ c,`t_, *

-, I;

. e J ^ gl I !.i I ,s *^=+^!

^}--4,1I I.i i j

Medutim, pogreno je re i da je Kur'an bio objavljen da parira Arapima i njihovoj poeziji. Cilj Kur'ana je, prije svega, vjerski i u njeriiu nalazimo tekstualnu evidenciju protiv pjesnika. 39 Kako pjesnici predstavljaju u to vrijeme segment dahilijjetskog, ido30

39
Vidi: u'ara, 224. 225.
-

JS cs'

t..}-' i r- fii

,a,^,.. ^i,

lopoklonskog, kulturnog miljea, jasno je da se Kur'an okre e protiv njih i `Ukaza* - bL`or. . 5. Teza da se Kur'an medinskim i mekanskim poglavljima dijeli na dva nespojiva dijela tako er je manjkava. Postoje mekanski ajeti u medinskim poglavljima i medinski ajeti u mekanskim poglavljima. 4 Kur'an, nadalje, ne pravi regionalizaciju ivota na taj na in da bi vjerovanje bilo odvojeno od poslovanja ( pak bra nih propisa (c51'51;4.). I u Medini su mekanski ajeti bili aktuelni. Pogreno je, dakle, prema proizvoljnim diobama ivotnih aktivnosti Muhammeda, a.s., dijeliti tekstove Kur'ana (npr. re i da je u Meki "ideolog", "revolucianar", a da je u Medini dravnik, diplomata). 6. Ovdje se postavlja i pitanje manjkavosti teze o medinskim mesurama kao isklju ivo "zakonodavnim" kanskim kao "dogmati kim" Nije potrebno veliko znanje pa da se u mekanskim surama na u npr. ajeti koji neto stavljaju u dunosti ili pak, da se posredstvom njih neto zabranjuje. Ajeti kao to je ovaj iz sure En `am, 151, esto su takve naravi premda pripadaju mekanskim surama: "Ti reci: 'Doite da vam kazujem ta vama Gospodar va zabranjuje: da Mu ikoga ravnim smatrate! A rodite jima dobro instvo inite, i djecu svoju zbog siromatva ne ubijajte! Pa Mi i vas i njih hranimo! Ne pribliavajte se ma kakvu nemoralu, bio on javni ili skriveni!'"
,

^ y,a! I^l l, ^`_'^ 195^ Y I


j. s l, I^ ,S^^; ^,; .

g.,J ^y .o J:b I Is! L+-7> ^

ga1,3 l t+1..9-10 l.o

*wlia:; f,SlAl ti ,Sl.o^ Sl3 .^il, Y I a31I


'UK,4Z je ime sajmita u Meki gdje su tadanji pjesnici svoje festivale koji su bili nadaleko uveni.
40

Vidi: Kur'an, izdur.;:3 Egipatslce Kraljevske komisi)e eksperata, Karo, 1924. (Ubiljeena su mekanska ajeta u medinskim surama i obratno.)

Pogreno je, tako er, tvrdi Lain, prigovarati da je medinski dio objavljenih sura ipak preteno zakonodavnog karaktera ako se zna da je to i prirodan slijed. Prvo treba govoriti o postojanju 13oga da bi se potom moglo govoriti o zekatu, namazu, postu, potenom sticanju imetka i sl. "Nije logi no da se istovremeno
31

jave i grane i korijenje nekog drveta", tvrdi Lain,k' govore i o tome da je prirodno da u Meki bude govor o vjeri. Islamske definicije Kur'ana naglaavaju njegovu Boansku, vje nu, nenadmanu, nedostinu, autenti nu i savrenu narav. Muhammed, a.s., prvi je ljudski primalac i korisnik Kur'ana. Prema tekstualnoj evidenciji samoga Kur'ana, on ne smije i nije mu doputeno bilo ta mijenjati s formalne ili sa sadrajne strane. 'A da je on na Nas kakve izgovorio rijei, zbilja bismo
ga za desnicu uzeli, i ilu mu zatim kucavicu presjekli." *
,

C,, C;t.el ^; * ,,_,ll,

us

JlY1

j1 ^ * cr.531

Orijentalisti ke definicije Kur'ana s islamskog stanovita nisu prihvatljive jer ne prilaze Kur'anu na na in kakav je primijenjen u klasi nim djelima islamskih autora. Kur'an ne moe biti predmet historijske kritike jer je on knjiga vje nosti. S druge strane, ori je ntalisti ke definicije Kur'ana negiraju nepismenost Muhammeda, a.s., kao injenicu koja je potvr ena u temeljnim islamskim izvorima. 0 tim problemima savremeni muslimanski islamolog, S. H. Nasr, kae: "Mnogi zapadni autori, piu i o ovom vanom pitanju, po inju s pretpostavkom - esto skrivenom u veo takozvane "objektivnosti" i"u enosti" - da Kur'an uistinu nije Rije Boija, Boanska objava. Dakle, to mora biti odatle objanjeno. Budu i da nije Boija rije , u njihovim o ima Kur'an, prirodno, mora biti djelo Poslanika koji, usljed toga, mora biti vrlo dobar pjesnik i , ustvari, ne moe biti nepismen. On mora da je tu i tamo nau io neke mrvice znanja od jevrejske zajednice u Medini ili , pak, kr anskih monaha u Siriji i zajedno ih umetnuo u Knjigu koja se pojavljuje, prema ovim kriti arima, kao siromana i suhoparna kopija drugih svetih knjiga kao to su Stari i Novi zavjet. Takvo gledanje moglo bi biti branjeno od onih koji odbacuju objavu u cijelosti kao takvu; ali, udno je uti takva miljenja od autora koji esto prihvataju kr anstvo i judaizam kao objavljenu
32
41

fl lealiul hisan, str. 30. (Vidi, takoder, str. 26.-30)


^

Hakkah, 44.-46.

^^

^ ^. _.
^ ^ ^.^^

^^ ^

^c^

istinu. Dovoljno je sa initi morfoloku uporedbu izme u islama recimo, kr anstva da bi se shvatilo zato je Poslanik morao i biti nepismen i zato ovjek, koji metafizi ki i intelektualno razumijeva religiju, mora ili prihvatiti religiju kao takvu, da je u cijelosti izvorna tradicija, ili biti u opasnosti intelektualne nedosljednosti ili duhovne hipokrizije. Naravno, moe se sa initi i komparacija izme u islama i kr anstva upore uju i Poslanika i Isusa Krista, Kur'an i Novi zavjet, Debraila i Svetog Duha, arapskog i aramejskog jezika, jezika kojim je govorio Krist, itd. Idu i tako, sveta knjiga jedne religije moe se podudariti sa svetom knjigom druge religije i tome sli no. Ovakav tip komparacije moe biti, u svakom slu aju, zna ajan i otkriti korisna znanja o strukturi obje religije. Ali, da
bi se shvatilo ta Kur'an zna i za muslimane i zato se vjeruje da je Poslanik, prema islamskom vjerovanju, bio nepismen, mnogo je zna ajnije ovu komparaciju promiljati s jedne druga ije ta ke gledita.

42

S. H. Nasr ovim aludira na kur'anske rije i: "Mesih, Isa sin Merjemin, samo je Allahov poslanik, i Rije Njegova koju je Mer;emi dostavio..." (Nisa, 171).

Rije Boija u islamu je Kur'an; u kr anstvu to je Krist. Nosilac Boije Poruke u kr anstvu je Djevica Marija; u islamu to je duh Poslanika. Poslanik mora biti nepismen na isti na in kao to i Djevica Marija mora biti djevica. Ljudski nosilac Boije Poruke mora biti ist i neokaljan. Rije Boija moe jedino biti zapisana na istoj i"nedirnutoj" plo i ljudskog shva anja. Ako je ova Rije u tjelesnoj formi, istota je simbolizirana djevi anstvom majke koja podaruje ro enje Rije i , ^- a ako je u formi knjige, ova istota je simbolizirana nepismenom prirodom ovjeka koji je izabran da ovu rije obznani ljudima. Ne moe se bilo kojom logikom odbaciti nepismena narav Poslanika i u isti mah prihvatiti i braniti djevi anstvo Marije. Oboje simbolizira duboki aspekt misterije objave i istodobno ne moe se jedno prihvatiti, a drugo odbaciti."' 3

43

Sejjj:" !usein Nasr, The Quran, The Word of God, The trce of Knowledge and Action; "Ideals and lities of islam", London, 1979., sic 43.-44. ;evod u"Glasaku VIS-a", br. 2, Sarajevo, sir. 198. i dafje.; U ovom citatu podvla enja su naa.
-

33

OnO OBJAVA 3(UR'AAIA


Fenomen Objave

U definiciji Kur'ana, prihva enoj u islamskom vjerovanju, prvi predikat (i svojstvo) Kur'ana jeste da je to objava, objavljena Boija Rije '. Objava Boije Rije i u islamskom vjerovanju je me u fundamentalnim njegovim kategorijama i spada u termine to ih je najtee definirati unutar tefsirskih znanosti. Ipak, to nije termin koga }e nemogu e definirati i mnogi .musl,imanski znanstvenici pristupili su njegovom definiranju. Prije bilo koje islamske definicije Objave nuno je sam termin "objava" lingvisti ki odrediti. S obzirom na to da se on u kur'anskim kazivanjima pojavljuje u razli itim kontekstima, sis. tematizatori tefsirske znanosti 2 ukazali su na kompleksnost i ozbiljnost samog postupka definiranja. Prema tekstualnoj evidenciji samoga Kur'ana, rije "vahj" ponekad se upotrebljava u obliku samostalne glagolske imenice; dakle ( :5"3). Tako se postupilo dva puta:
a) Ti reci: 'Ja vas Objavom opomiyajem!"
(Enbija; 45) (Nedm, 4)
l.d;l
^)

b) "To (Kur'an) samo Objava je koja mu se objav juje"


(c"r_^ y."3 .

. u I)
-

U ovakvoj formi rije "Objava" vie se u Kur'ma ne ponavlja. S obzirom na to da se radi o nedvosmislenim kontekstima (H. r^) ova rije je upotrijebljena kao sinonimna: a) Kur'anu, b) objavi Kur'ana i c) Boijem govoru (Tevrtu, Zebiiru, IndIlu, Suhufima i sl.). Ali, kontekst nedvosmisleno govori da se radi o objavi a) Boije Rije i, a ne npr. Boijeg "lika", b) Boije Rije i na prethodno od Boga odabranom Ijudskom jeziku,i i c) objavi te Rije i ovjeku, od Boga zaduenom Poslaniku, koji e je
,

Usporedi definicije date naprijed.


2

Vidi: btebahis, str. 22. i dalje.


3

"Kur'an je sveti jazik zato to ga je Bog odabrao kao Svoj instrumenat komunikacije. Bog uvijek odabire da "govori" na jeziku koji je pradavan i koji izraava najdublje istine najkonkretnijim terminima". (S.H. Nasr, Kur'an, Boija Rije ... str. 47)

34

ljudima priop iti u njima razumljivom jeziku. Me utim, ukoliko termin "objava" (^?3) u obliku samostalne glagolske imenice nije dvojben ( '), on je u svojim glagolskim oblicima vrlo zaku ast i teko ga je definirati. Ovdje je te oblike nuno izdvojiti prema tekstualnoj evidenciji Kur'ana. Na temelju nje dobijamo ovakve pokazatelje: 1. Tre e lice perfekta etvrte glagolske forme ) ponavlja se osam puta i esto u razli itim kontekstima. a) Objava poslanicima ("A poslanicima je Gospodar njihov objavljivao...") ,";Li ). Tako se ovaj h%m, 13) ( glagol ponavlja i u surama: Nedm, 10 i 11 i Isra , 39. $, k b)Nadahnue ivotinje ("Gospodar tvoj p elu nadahnuo je... ")

(Nahl, 68)(

Ly"91 , ).

c) Me uljudsko komuniciranje (kao npr. kada Zekerijja, a.s., s obzirom na to da nije kadar govoriti, daje znak svome narodu da hvale Boga: "Hvalite Ga jutrom i ve erom"!) ^i r4 I ".91-i). (Merjem, 11) (^ s ;..)L d) Odre enje i raspore ivanje ne ega na nebesima; npr. u suri Fussilet, 12, kae se da je Bog "svakom nebu njegov polog

objaviol".

Lsi

e) Nare enje Zemlji da govori, to se navodi u suri Zilzdl, 4.

'T'oga Dana ona e pripovijedati vijesti svoje, zato to e joj Gospodar tvoj zapovjediti' (14-1 "si ,'114,}.!).
Osnovni zaklju ak koji se ovdje da izvesti jeste da se glagol ) naj e e odnosi na Boga ili neto to je u"Boijoj prerogativi". Pa ipak, postoje i primjeri gdje se takav glagol odnosi isklju ivo na ljude. Daljnja analiza tekstualne evidencije Kur'ana pokazat e nam da je zna enje ovoga glagola u prvom licu jednine i mnoine perfekta (t:31 / ) tako er vrlo sloeno i ne javlja se samo u kontekstima gdje se govori o Boijim poslanicima, premda je njegova upotreba tu naj e a. a) Glagol ) javlja se samo jednorn u Kur'anu i to u smislu "nare enja", "stavljanja ne ega nekome u polog", i sl. Tako se u suriMdide, 11 l, kae da je Isaovim a.s., u enicima nare eno
,

35

da vjeruju u Boga i Poslanika Njegova. Dalde, re eno je (452-1.r. 1 I (s1 I c9",1 3I,). b) Glagol (l'.",1 ) javlja se naj e e u nekom kazivanju o Boijim poslanicima i to u zna enju objavljivanja, Objave i priop avanja Boije Rije i, kao npr. u suri E`rdf, 160, gdje se kae: "I Musau smo, kad mu je narod njegov vode zatraio,
objavili..." I 1:11 ..^ u.11 L,i,).

Me utim, i ovaj glagol upu uje na sloenost preciznog diferenciranja ta objava zaista lingvisti ki znai. U suri Kasas, 7, on se upotrebljava u jednom kontekstu gdje je sasvim jasno da se ne radi o poslaniku ve o poslanikovoj, ta nije Musovoj, majci:
"I Mi nadahnusmo Musaovu majku... " , s11

Sli an kontekst imamo i u suri Ta Hd, 38, gdje tekstualna evidencija pokazuje da Boije nadahnu e nije svojstveno samo poslanicima. 111 se kae: "Kada smo majku tvoju onim to se nadahnjuje nadahnuli... " 1 4 JA 1 ^1 L^,i ; ^ ).
-

c) Nekada je ovaj glagol vrlo teko prevesti na na jezik, kao L,i, 411 I:^.31 4:111S j) (ura, 52), ali se npr. tekst zasigurno opet radi o objavi i slanju Debraila poslaniku. Ipak, i druge forme upotrijebljene za objavu u Kur'anu vrlo su sloene. Prema tekstu Kur'ana, postoje i ovi oblici: ^.9" 147.^^;

- ^, I - lY"i -

^s

_
) (Njima jo treba prirodati i oblike (^^), ( )i koji su nedvojbeno jasni.) Ovaj termin ponavlja se u posebnoj formi u suri En `dm, 121:
"A ejtani doista svojim jaranima bajaju rije ima da se raspravjaju s vama..."

I v^^, 1 u^ bl,^;1^ v1 ,)

Zna enje je rije i u naem jeziku "navoditi", "navra ati", to opet ukazuje na izvjesne aspekte svih rije i derivira36

nih iz arapskog korijena ( (.S C 3 ). Iz svega izloenog zaklju uje se da su svi oblici izvedeni iz arapskog korijena ( ) raznoliki i da mogu stajati uz razli ite subjekte, ali se naj e e spominje Bog. Drugi je vaan zaklju ak da se u svim kontekstima podrazumijeva subjekt djelovanja i njegov objekt, tj. Bog objavljuje Objavu poslanicima, nadahnjuje Isaove u enike i Musaovu majku, nadahnjuje p elu, nareduje zemlji, itd. Ili se, pak, radi o ljudskom subjektu, kao to je spomenut Zekerijja koji ljudima daje znak (usporedi jo i ajet En `arn, 112), a moe se raditi i o duhovnom subjektu tj. kada ejtani navode svoje ti enike na raspravljanje, itd. Nesumnjivo je da ovu "subjekt-objekt" relaciju treba imati u vidu pri definiranju Objave u islamu. Kao to e se zapaziti, Subhi Salih je to imao na umu i na temelju samoga Kur'ana pokuao definirati Objavu u islamu. On kae: "Muhammed, a.s., nije bio nikakav izuzetak izmedu poslanika niti je bio prvi koji se obra ao ljudima u vezi s Objavom. Jo od Nuha, 4 a.s., odabrani pojedinci su sukcesivno donosili Objavu od .^llaha, d.., i ta objava kojom ih je Allah, d.., potpomagao u njihovoj misiji ni po emu se nije razlikovala od Objave koju je poslao Muhammedu, a.s. Dakle, fenomen Objave je ostao isti kod svih njih jer su joj izvor i cilj isti. A115.h, d.., kae: 'Mi objavljujemo tebi kao to smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega, a objavljivali smo i Ibrahimu, i lsmailu i Ishaku, i Jakubu i unucima, i Isau i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejma..u, a Davudu smo dali Zebur - i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanicima o kojima ti nismo kazivali, - a Allah je sigurno s Musaom razgovarao'."
Ls

,i ,
j Lra.uiC j 1217.4.45t I j
.s^ t"",

i,^^, Ls1i ^,^i ^s^1^ ^,^ i; i


, ^

s^ i
4

s ^ l^ ^.^ j

* 1-1.9:1; a,9 I a l l ,

1"_2. uWA^^ a:1

Za Adema, a.s., ka: ja "primi neke ri;a i od Gospodara svcga" ; to nesumniivo, u ver > u`:javrom. Zna se da su njegovi sinovi klali kurbar (Maide, 27).

* i .: K; 4s.,."4.9.,4

Iz ajeta se jasno vidi da poslanici u njemu spomenuti ?sijahu


37

najpoznatiji me u Izraeli anima. Vijesti o njima bile su dosta rairene me u sljedbenicima Pisma JA I) koji su bili susjedi Boijeg Poslanika, s.a.v.s., u Hidazu i okolici." 5 Subhi Salih potom zaklju uje da "Kur'an paljivo uva naziv Objava za ono to je objavljeno Muhammedu, a.s., kako bi smisao i zna enje Objave bili podudarni me u svim poslanicima sa njezinim nazivom, kako to i Allah, d.., kae: 'Tako mi zvijezde kada zapada. va drug nije zastranio niti je zalutao, i on ne zbori po udnji svojoj, to samo Objava je koja mu se objavljuje'." (Nedm,1- 4),
lA * l ,.a 13I *c5.94] I

kao i: "Ti reci: 'Ne moe biti da ja sam Kur'an mijenjam, ja samo je slijedim:" (junus, 15) o110 to mi se objavljuje v I L.5.i ^S, L, Jo u.11 L. Y I
te: "I kad im ti nijedan ajet ne donese, oni govore: 'Ta, zato ga ne izmisli?' Ti reci: 'Ta samo slijedim ono to se meni od Gospodara mojega objavljuje!"' (A`rdf, 203)

)I

^ I., *-,I

Ys1 19l1 4,i, ,^ ;^ t .;I

c.s3J c ra Da ti je logi no da to to ljudi pripadaju istoj vrsti bude zapreka da Ailah odabere izme u njih onoga koga On ho e i da mu podari znanje, mudrost i vjeru? Da li je logi no da se ovaj posebni dar uzima za udo koje svijet kao takvo prihvata sa u enjem, a oni koji ne prihvataju iman to smatraju jednom vrstom arolije?" Ustanovljavaju i genezu izme u Objave Muhammedu, a.s., i Objave drugim, imenovanim i neimenovanim Boijim poslanicima, Kur'an nam, prema tuma enju Subhi Saliha, govori o specifi nom odnoenju Boijeg Bi a prema ljudima. U tome nema uda jer se ivotinjske vrste i u krajnjem slu aju, sve postoje e ravna prema Objavi. Me utim, da bi se to shvatilo, mora se poznavati zna enje rije i ( ) i njoj srodnih rije i. "Kada je vjera ovu vrstu brzog, tajnovitog priop avanja nazvala Objavom, imala je u vidu osnovno zna enje rije i i rije t ( ),

Mebahis, str. 22.


6

lbid, str. 23.

38

Ibid., str. 23. Vidi: Nedm, 4. Vidi: Kasas, 7


g
9

Vidi: Nahl, 68.


11

Vidi: Merjem, 11.


12

Vidi: fnam, 121.


13

Vidi: Enfal, 12.


14

Mebahrs, str. 25.

Objava i nadahnu e." U skladu s kur'anskim upotrebama rije i( i rije i koje su s njom u bliskoj vezi, Subhi Salih tvrdi da tu rije ( ^, nalazimo u Kur'anu u sljede im zna enjima: Objava, ( )' nadahnu e, ( )9 nadahnu e kao ivotinjski instinkt,' asovito ukazivanje putem simbola i aluzija," nastojanje satane da omili zlo ovjeku, 12 Boija naredenja melekima. 13 S obzirom na to da je ova prva odrednica naj e e predmet tefsirskih .disciplina, metodolozi te nauke, to je i prirodno, su joj najvie panje. Nema ozbiljnijeg djela o meto- pc^loni dologiji tefsirske nauke ) koje se ne bi time bavilo. Taj nesumnjivo nadnaravni in koji svoje porijeklo ima u Boijem Biu prvenstveno je vezan za rije, tj. slanje Boije Rije i poslanicima. Tri su vida slanja Boije Rije i i"taj tajnoviti, skriveni kontakt izme u Boga i Njegovih odabranika Kur'an nije sveo sayno na objav jicarlie neheskila knjiga putem meleka zaduenog za Objavu, nego je u jednom drugom ajetu ukazao na tri na ina objave: 1. Objava putem nadahnu a u srce poslanikovo, 2. Objava putem razgovora sa poslanikom iza zastora, kao u slu aju kada je Bog, d.., razgovarao sa Musaom, a.s., iza stabla i on uo Njegov poziv, i 3. Objava na na in na koji obi no poboni svijet razumijeva objavljivanje, tj. kada melek koji je poslan od Allaha, d.., dostavi nekom poslaniku ono to mu se stavi u zada u, bez obzira na to da li se pojavio pred Njim u liku ovjeka ili u svom pravom (melekskom) Islam nije jedina vjera koja poznaje fenomen Objave, ali on Objavu - zasigurno - specifi no definira. Subhi Salih isti e da se iz Kur'ana nedvojbeno saznaje da je "pojam Objave bio isti kod svih poslanika". Medutim, pod ovim vanim terminom koji ozna)

39

ava "tajnoviti, skriveni kontakt izme u Boga i Njegovih odabranika", barem kad je posrijedi islamska definicija Objave, mi u drugim religijama nalazimo druga ije definiranje ovog fenomena. Subhi Salih tvrdi da se u rjeniku Svetog pisma (rje niku "pojmovnog" instrumentarija Starog i Novog zavjeta) nalazi objanjenje za Objavu koje se sutinski razlikuje od njezinog jedinstvenog, sveobuhvatnog zna enja. "Prema ovom rje niku, Objava je silaenje Boijeg Duha u duh nadahnutih pisaca kako bi oni mogli doku iti duhovne istine i tajne vijesti bez toga da izgube Objavom bilo ta od svojih li nosti. Svaki od ovih pisaca ima svoj osobni na in pisanja i stil iskaza. Nama je ao to se ova dva stanovita ovdje razlikuju, jer je Objava, prema definiciji ovog rje nika, daleko od toga da bude na vjerskom podru ju, vezana za Boga i uzeta od Boga, dok je sasvim blizu poimanja inspiracije koja je ovje anstvu poznata u suptilnim vidovima kao kod nadahnutih pisaca, mistika, gnostika..." 15 U eri razvoja psihoanalize i pod njenim uticajem dolo je do pogrenog interpretiranja' 6 rije i Objava. Ona se ne moe tuma iti kao pjesni ko nadahnu e, unutranja intuicija, unutarnja svijest ili "podsvijest" koje izraze tako rado upotrebljavaju nai mla i intelektualci, oponaaju i strance i one ljude koji strance u svemu slijede, nastoje i posredstvom tih rije i ili samo nekih od njih do kraja naivno objasniti fenomen Objave kod poslanika, a time i kod posljednjeg Boijeg poslanika Muhammeda, a.s." Da inspiracija (pjesni ka, umjetni ka i si.) nije Objava, dokaz je to to je ona "u najvie slu ajeva plod velikog truda i napora ili trag duhovne vjebe ili rezultat kontemplacije, te stoga u dui ne ostavlja potpuno niti polovi no uvjerenje, nego je to neto osobno, li no, a njezin participator ne dobija istinu sa njezinog najvieg i najuzvienijeg'Itivora:"'s Dokaz tome je tako er i to da je i prije Kur'ana (jasno, u njegovom zemaljskom pojavljivanju) bilo vanredno lijepih mu`allaka, pjesni kih tvorevina, kahin-stihova i sl., ali arapski ovjek nije mijenjaa svoj pogied na svijet uslijed njih. Sa objavljivanjem Kur'ana taj je ovjek egzistenci40

15

Ibid., str. 25, 26 (podvla enja naa).


16

Vidi: ibid., str. 26.


17

Ibid. str. 26.


18

Ibid., str. 26.

'

{uF^sti. .

^' ^ .

t .-^.

19

Filip Hiti, Istorija Arapa, Sarajevo, 1973., str. 144.


^

Pogreno je re i da je Muhammed, a.s., samo izrazio ono to je duh njegova naroda ielio, naime, da uz Jevreje koji imaju objavu i Arapi dobiju objavu. Richard Bell pokuava tu tezu nametnuti kada tuma i rije ummijj.
zo

Vidi: (',1ustafa Mahmud, Kur ri-savre.meni pokuaj razumijevanja, Sarajevo, 1981., str. 14 (preveo dr. Jusuf Rami ).
^

jalno dirnut, ganut i potaknut da povjeruje u kazivanja najjasnijeg monoteisti kog zna enja. Dakle, ukoliko inspiracija nije uporediva s Objavom, budu i da je inspiracija plod subjektivnog doivljavanja, truda i napora, a i zbog toga to je Objava nadmauje u svakom pogledu, onda ni drugi vidovi isto ljudskog odnoenja spram svijeta (iluminacija, kontemplacija, relfeksija itd.) sa Objavom nisu usporedivi i plod su ljudskog truda i napora. Kod fenomena Objave u islamu najvanije je znati da je poslanik njen objekt, on na njen sadraj ne moe uticati, on ga ne "boji" svojim subjektom i ostaje prema njenom sadraju ist, tj. bez inspiracije, kontemplacije, iluminacije, refleksije itd., premda, s druge strane, Boiji poslanik moe u situaciji kad mu se Objava ne priop ava kontemplirati, razmiljati i sl. Objava nije rezultat zasluge nekog Boijeg poslanika ve mu je data kao polog, ona nije rezultat njegova ispravna tijela, bezgrenosti ( mukog spola ( 4g, ) i sl., ve je sve to uvjet bez koga se ne moe da bi mu se Objava dostavila. Ipak, poslanik nije puki "instrumenat Boije objave" (kako to sarkasti no isti e Filip Hiti19) , ve se, kad je primi, prema njoj odnosi aktivno, on pridobija svoje sunarodnjake, on ih uvjerava da se ona ne moe promijeniti, on u nju prvi vjeruje, s naporom grakama znoja na elu je prima, i sl. i Pod uticajem psihoanalize i psihologizacije temeljnih vjerskih termina, i termin Objava doivio je svoja razli ita tuma enja, od teorije epilepsije do teorije o kolektivnom nesvjesnom*. Premda se zna da epilepti ar nikada ne govori u stanjima epilepsije pametne i smislene stvari i premda se zna da Kur'an svojim vje nim sadrajem ne moe biti rezultat takva stanja, mnogi su pristupili da tom teorijom objasne fenomen Objave u odnosu na linost njenog prvog recipijenta, poslanika. Me utim, tu su velike teko e jer je neshvatljivo teko objasniti da, ako je Poslanik izvor Kur'ana, u Kur'anu nema niti jedne vijesti o smrti njegove ene Hatide, smrti Ebu Taliba , godini alosti, nema podataka o smrti njegova dva sina, Kasimovoj i Ibrahmovoj,' itd.
41

Nema u Kur'anu onog to ima u knjievnim djelima, naime postepenog razvoja fabule i sukcesivnog razvoja ideja. Otuda je za one koji to ne shva aju Kur'an teak za razumijevanje i posredstvom svojih unaprijed zadatih ema oni nisu kadri prodrijeti u tekst Objave. 21 Subhi Salih o tome kae: "Narav vjerskih istina i obavijesti s onu stranu saznatljivog I), u vezi s fenomenom Objave, ne moe se nikako svesti pod ove oblike nesvjesnog koji koprenu nepoznatog probijaju velikom tajnovitom otroumno u i brzom unutranjom intuicijom. Ova narav se, tako er, ne moe svesti pod vanjske kriterije osjetilnog koji svetosti nepoznatog savla uju logikim dokazima i sporim deduktivnim putem. Ova narav, dakle, podlijee jedino predodbi najvieg dijaloga dva bi a: Bi a, Savrenog Naredbodavca Darovatelja i bi a kome se upu uje govor, naredba, i koje ih i prihva a."'2
Na ini ob jave Kur`ana

Kur'an nije objavljivan na jedan ve na vie na ina i to je bilo razlogom da se u tefsirskoj znanosti uvede problem njihove tematizacije. Me utim, da bi se pravilno shva io svaki od ovih naina objavljivanja Kur'ana, nuno je poznavati sve na ine na koje je op enito primao Objavu Muhammed, a.s. Handi , na temelju klasi nih islamskih vrela, zaklju uje da se kod Poslanika moe fiksirati est na ina objave op enito: 1. Istiniti snovi "koji su se potpuno vjerno na javi ispunjavali"." Muhammed, a.s., pod uticajem tih snova koji su se obistinjavali izricao je hadise ili je pak inio djela koja su njegovim sljedbenicima u rangu sunneta. 2. Drugi na in je "da melek neto dostavi u srce AlejhisseIamovo"," a to je i sam hadis eksplicitno istakao
(v

21

Vidi: Muhammed Arkun, Kako itati Kuran, nav. lanak, str 171.
22

+ ^^

^ ^^) ^^ u )

Niebahis, str. 27
23

3. Za tre i na in objave op enito uzima se pojava meleka u ljudskom liku. Tada mu melek (Debrall) saop ava upute o islamu. Ovakav na in objave vidljiv je npr. iz hadisa u kome se
42

Handi , o. c., str. 11.

24
Ibid., str 11.

isti e da je Debrail u liku ovjeka pitao Muhammeda, a.s., o islamu, dobro instvu i Sudnjem Danu. 75 Potom je potvr-imanu, divao njegove odgovore, ime je stavljao do znanja da je to objavljena rije u rangu hadisa. 4. etvrti vid objave uglavnom je vezan za Kur'an i sastoji se u tome "da Alejhisselam uje i razumije za druge ljude nerazumljiv glas sli an, kako Alejhisselam kae, glasu zvona Ovaj na in objave bio je Alejhisselamu najtei."" 5. Objavu je Poslanik dobijao i tako to je mogao, uz Boiju pomo , percipirati "melelca u njegovom naravnom obliku" , '' te mu je melek tom prilikom saop avao Objavu i njen rang (da li je npr. objava samo hadis, ili hadis-kudsi, ili Kur'an i sl.). 6. Neposredno obra anje Boga Svome poslaniku. Ovakva je objava rijetka i imali su je samo neki Boiji poslanici, a dostavljena je "Musau-a.lejhisselam na Sinajskom brdu i Muhammedu-alejhisselam za vrijeme mi`rada".t' Iz ovoga se razumije da se na ini Objave razlikuju i da se mora paziti pri utvrdivanju na ina objavljivanja Kur'ana. Prvi i drugi na in objave nemaju nikakve spone sa Kur'anom ve su u biti povezani s dostavljanjem hadisa. 2`) To je u skladu sa definicijom hadisa u kojoj se kae da je zna enje hadisa od Boga, a rije i od Muhammeda, a.s. Dakle, ovih est na ina objavljivanja mogu se podijeliti na: a) r.ekur'anske i
25

Vidi: Sahihul-Buhari, I (prijevod i komentarHasan kapur), Prijedor, 1974., str. 73 i dalje.


26

b) kur'anske. Od etiri na ina na koje je, nesumnjivo, objavljivan Kur'an, nain ozna en pod brojem 4 najvie je kori en, a to je jasno i iz hadisa Muharnmeda, a.s., u kome on kae:
j

Handi , o. c., str. 11.


27

Ibid., str. 11.


28

^ ^ ._.a ^1^

o..t.I 9^ , v^ ^ I al4.zl.o ^ J ; ^

tJ t^t ^ I

lhid., str. 11.


29

J t "Ponekad mi (objava) dolazi poput zvonjenja zvona. To mi je najtei na in objave, i kada se prekine (zvonjenje), ja bih potpuno upamtio ono to mi je (Dibril) kazao."'
43

Vidi: El-tealiul hisan, str. 9 i 10.


38

Sahihul-Buhari, str. 21.

Na in objavljivanja ozna en pod rednim brojem 3. tako er je poznat iz hadisa. Muhammed, a.s., kae: 4=111 I L5-1 l,s , u ; K.: "Ponekad mi se melek ukae u vidu ovjeka. On bi mi govorio, a ja pamtio ta mi kae." 31 I na in ozna en pod rednim brojem 5. zabiljeen je u hadisu u kome se govori o objavljivanju prvih pet ajeta sure Alek. Iz tog podueg Poslanikova kazivanja izdvajamo rije i gdje on opisuje svoju percepciju meleka:

(sy.a, C,.I.o,y9 y La. ^1 I


4->k).2 6. I 5 ,^

4:4 tsl= c..J

I!

I L, I .

c.s:J I ^..)1+ aLo

"I dok sam ja iao (sa I-Ilra), uo sam s neba jedan glas, podigoh pogled, kad onaj isti melek koji mi je bio na I-Iirau sjedi na poloaju izme u neba i zemlje. Uplaen od toga, povratio sam se (ku i) i rekao: 'Pokrijte me! Pokrijte Prema hadisima Boijeg Poslanika, a.s., saznajemo da su svi ovi na ini (prethodno kod nas ozna eni rednim brojevima 3., 4. i 5.) zastupljeni pri objavljivanju Kur'ana. Druga je njihova karakteristika da su to posredni naini objavljivanja Boije rije i. To je navelo mufessire da ustanove daljnju podjelu objave na a) posrednu i b) neposrednu. Pod neposrednom objavom u tefsirskim djelima se obi no misli33 na Musaov a.s., razgovor s Bogom na Sinajskoj gori i na razgovor Muhammeda, a.s., sa svojim Stvoriteljem na mi`radu. Problem koji se ovdje pred nas postavlja jeste da li ima u islamskoj literaturi zabiljeeno da su neki dijelovi Kur'ana objavljeni prilikom neposredne objave. Prema Sujutiju,j' u peti vid objave moe se ubrojiti govor Boga sa Poslanikom i to na dva na ina: u budnom Poslanikovu stanju, kao to se zbilo pri no nom putovanju, ili u snu, kao to je zabiljeeno u Muazovu
,

31
Ibid., lbid.,

str. 21. str. 24.

32

33

Vidi: Ibn Kesir, 7efsrrul-Kuranil-Azim, tom IV, Kairo (bez godine izd.) str. 121.
,

34
Vidi: f/-likan, i, str. 60.

44

hadisu koji po inje rije ima: "Do e mi moj Gospodar i re e..." (... LF!..) u:, t; Sujuti tvrdi da u Kur'anu nema objave iz sna. Me utim, kraj sure Bekare te jedan dio sure Duha i sure Inirah mogu se pribrojiti objavama na mi`radu. Osim Sujutija to tvrdi tako er i Ibn Kesir," dok Zamaheri" smatra da je tada objavljen govor koji nije u Kur'anu, a koji glasi: "Dennet je zabranjen poslanicima dok ti (Muhammede) u njega ne u e, a zabranjen je i narodima dok u njega ne u e tvoj narod". Ve ina mufessira u potpunosti je saglasna da se objava neposrednog karaktera zaista zbila na mi`radu. Obi no o tome govore komentiraju i kraj sure urd (ajet 51)." Ovdje ne treba posebno naglaavati da je Muhammed, a.s., prilikom mi`rada primio naredbu za namaz, a iz Sahihi-Buharijejx razumije se da je primio i kur'anski tekst: "Moja Rije se ne mijenja" ( Postoji, tako er, i mogu nost ponovnog sluanja nekih kur'anskih cjelina na mi`radu, a koje su ve bile poznate na zemlji. Takav je slu aj sa ehadetom iz u enja ( ) i sl. Kur'anski izraz "iza koprene" ( ) treba shvatiti, prema ehli-sunnetu, na na in da Boiji poslanici nisu vidjeli Boga, ve da su s Njim razgovarali, kao to se i kae za Musaa, alejhi-s-selam. ,^.rA 411 I ). Objava je stvar vjere i moe je prihvatiti samo onaj koji vjeruje u vjerske istine. Bog se Svojim poslanicima obra ao posredstvom Debraila svim ljudima i to upravo govorom. On je izme u nekoliko ljudskih ula odabrao ljudski sluh, jer govor se uje i u no i i po danu, ulo sluha je vrlo savreno i ono predmet svoje percepcije ne prati kao oko. Nadalje, govor kao medij Boije Objave vrlo je pogodan i govorom se i jezicima odlikuju samo ljudska bi a.
).

35

Vidi: lbn Kesir, ibid., str. 249.


36

Vidi: Zamaheri, Keaf, IV, Kairo, 1972., str. 29.


^ NVi b01i11 . f c,Y jolat.,5 ^

(5^"a^^l
-

Postepenost objave IEur'ana


37

Vidi, npr.: lbn A;-b; , Tefsirul Kuranil Kerim, II, Bejrut, 1981., str. '8.
-

38

Vidi: Sahihul-Buhari ibid, str. 312.

Vaan termin u tefsirskoj nauci jeste postepenost ili sukcesivraost objavljivanja Kur'ana ( ). Rije etimoloki je bliska rije i ( )- zvijezda, to nam i samo govori
45

o nebeskom porijeklu Kur'ana, to jest, odjeljci Kur'ana stizali su

kao zvijezde i jedan drugog osvjetljavali. Postepenost objavljivanja Kur'ana ima svoj zna aj i , za razliku od prethodnih Boijih knjiga," Kur'an ne biva objavljen odjedanput. Islamski znanstvenici tom su pitanju prili vrlo ozbiljno i ovdje emo ponuditi najzna ajniji dio tih razmatranja. Musa ahin Lain o postepenosti objavljivanja Kur'ana govori u okvirima tzv op eg seneda u islamu; zna i da Boiji govor dolazi posredstvom Debraila Muhammedu, a.s., a on ga, opet, prenosi ljudima (ashabima, ovi ga opet prenose tabi`inima, ta.bei-tabi`inima itd. do cijelog ovje anstva).* U Kur'anu tabi`n postoji jasan spomen o tome da su protivnici islama ili pak neuki ljudi postavljali pitanja zato se Kur'an nije u cjelini odjedanput objavio: Oni koji ne vjeruju govore: "Zato mu Kur'an nije
oc jednom cijeli objavljen?" A tako se objavljuje da bismo njime u vrstili tvoje srce, i Mi ga tako polahko dostavljamo. (Furkan, 32).

l j eLtJ ^JsIq4 Ovakva pitanja uslijedila su od sumnji avih koji su smatrali da Muhammed, a.s., sastavlja Kur'an. Medutim, sama postepenost objavljivanja Kur'ana ima svoju horizontalnu i vertikalnu ravan. Pod vertikalnom ravni obi no se misli na to da je Kur'an iz Plo e Pomno uvane objavljen ( ) prema nebeskim sferama bliim Zemlji. Ajeti: "A ovo je Kur'an veli anstveni, na plo i pomno uvanoj" c.sl u-1 *-^ u tefsirskoj literaturi uzimaju se kao argument da je Kur'an zapisan u svojoj praverziji" na tzv Plo i ). Odatle je u cijelosti sputen na Zemlji najblie nebo, za to u Kur'anu, op enito se smatra,41 postoji i dokaz u ajetima: "Zbilja, Mi smo ga p eli bjaVljiVati u no i Kadr!' (Kadr, 1) 1: "TakO mi Jasne Knjige, Mi smo je zbilja u Blagoslovljenoj no i objavljivati po eli" zi j). Tre a (Dulian, 2, 3) ril b i:11,:yt !JI
46

39

Vidi: Ei-Itkan, stc 54-55.

Subhi Salih, pak, ne prihvata tzv. opOi sened. Vidi o tome njegovo tljelo MEBAHIS.
an

Vidiorije i"praverzija"uJ.J.G.Jansen, ibid, str.36.


41

vidi: E-cearui-Nisan, str 12-13.

^^:^^

"et

faza vertikalne ravni sastoji se u objavljivanju Kur'ana Muhammedu, a.s., posredstvom Dibriia. Ajet: "A Kur'an je doista objava Gospodara svjetova, donosi ga Dibiil Vjerni na srce tvoje, da bude onaj koji opominje na jeziku arapskome jasnome" (uWra. 192 - 195). 41; *u.49 I C.ul 1 ^ Jrs * (-?^J; l- 2 t 1 ^^ Jar^t a:k I ,i *^.);i2. I c.,91 )

Prema Musa ahinu Lainu, imamo, dakle, objavu Kur'ana: a) na Plo u Poinno uvanu b) od Plo e Pomno uvane do zemaljskog neba I 51 I.1k9.;u ocs? 4:4 ) c) od zemaljskog neba do Muhammeda, a.s., i to postepeno."

Horizontalna je ravan, ustvari, vezana za recepciju Kur'ana


na zemlji tokom ivota Muhammeda, a.s., ali i tokom vremena uop e (pod im se misli na postepeno crpljenje A1lahove rije i odnosno na nernogunost njenog potpunog iscrpljenja). Pitanje koje se ovdje postavlja jeste da ti je Kur'an Muhammedu, a.s., dostavljan na nekom univerzalnom jeziku pa ga je onda on "preveo" na arapski jezik ili je Kur'an n.a arapskom jeziku ve u Levhi -Mahfuzu. Prema samoj definiciji Kur'ana, on je na arapskom jeziku ve u Levhi-Mahfuzu, jer je to Boiji govor i po zna enju i po izrazu ( 1-1;11,9 "Debrail je pamtio Kur'an iz Levhi-Mahfuza i objavljivao ga Muhammedu, s.a.v.s."" Tako er postoji i miljenje da je Debrail "dobijao Kur'an od Boga sluanjem i objavljivao to to je uo."'; Postepeno objavljivanje Kur'ana (^^ ) kao to smo rekli, karakteristi no je samo za Kur'an, jer su prijanje Boije Knjige (^^^ 4i9^^ ^^ ), prema miljenju islamskih nau nika, objavljivane odjedanput. Za tu tvrdnju u Kur'anu se nalazi argument u ajetu: I rnu (Musau) na Ploama rtapisasto
,

42

lbid.,

str.

12-13.
43

Ibid.,

str. 14.
44

Ibid.,

str. 14.

pouku o svernu, i objanjenje za sve: "Uzrzti Plo e snagom svom, inarodu svome zapozjed-i da se onog to je u njima najljepe dri!" Gfraf 145)
47

^.+

b^ ^

4jnt }.o c

LJ

13.15' I Lrp 41 ^ i _is ,

*u

Li1) j 1a S+j^^^, .I

1.4:L^..o

Da je Tevrdt objavljen odjedanput, dokaz je, prema njihovu miljenju, i ajet: I kad se Musd vrati narodu svome srdit i alostan, ree: "Kako ste samo runo postupili nakon odlaska moga! Zato ste htjeli predusresti odluku Gospodara svoga?!" I Musa Ploe baci, i brata svoga za glavu zgrabi i poe ga vu i k sebi... (A`rdf, 150).
^,s ,. ", A t, I.,. j l 19.^;^ I vL^.^ ao9
. v11 ey ^ 4^ I u., iy

1I

g.^

Lt j

^C l.sIV I 451111

S obzirom na to da je Kur'an posljednja Boija objava, koja sve ranije potvr uje i iza koje vie ne e biti objavljena nova Boija Knjiga, u samom procesu objavljivanja dat joj je specifi an zna aj. Postepeno objavljivanje dokaz je da e Kur'an biti autenti no zabiljeen od ljudi i da e ga, tako er, ljudi u iti napamet. Niti jedna druga Boija Knjiga nije bila istovremeno i pisana i pam ena napamet prije Kur'ana. Musa, a.s., nije bio hafiz Tevrata jer ga je dobio odjedanput.y' Sa Kur'anom je druga iji slu aj, i zbog svoje postepenosti u objavljivanju, Kur'anu se daje zna ajan dignitet i uvaavanje. U emu se, formalno gledano, sastoji postepeno objavljivanje Kur'ana? a) Kur'an je objavljivan sukcesivno, donose i principijelna u enja o Jednom Bogu, o Boijim poslanicima, eshatologiji, moralu, poslovanju itd. Me utim, Kur'an prati i dati ivot ljudi u vremenu objavljivanja pa donosi propise o bra nom ivotu (koji su najire izloeni), zatim o nasljedstvu i drugom to je u uskoj vezi s tim, a nekada daje i konkretne upute o detaljima poslovanja, kao to je slu aj pozajmljivanja imovine, novca i sl. Uz principijelna u enja Kur'ana, koje su ljudi tako er postepeno usvajali, bilo je potrebno dati i poneko deta jnije rjeenje za datu ivotnu sredinu (ali koje e i u kasnijem ivotu muslimana imati zna aj). Objava Kur'ana ponekad prati taj konkretni ivot i
48

45

Poznato je da i Crkva priznaje da su Evandelja zapisana poslije Isaa, a.s., (Isusa) od Ijudi koji su ga vidjeli i pratili dogadaje koji su se zbili u njegovo vrijeme. Ti se ljudi smatraju nadahnutim, to jest od Svetog Duha inspirirani da piu Evandelja. (Vidi: J.J.G. Jansen, ibid.)

: :

--..-

.-

-y

^ x ., ji .

,0111....oO..MIINI.M11141211111111

_-^

q^

46

El-lealiul-hisan, str. 15. .

daje rjeenja (slu aj potvore Aie, r.a., opisan u tzv pri i o potvori, ) zatim enidba Muhammeda, a.s., Zejnebom, i sl.). Apsurdno bi bilo da su se sva konkretna rjeenja odjedanput objavila, a da se doga aji na koje se odnose nisu zbili. Islamska literatura posebnog anra, koja se ovim konkretnim rjeenjima bavi i fiksira ih, naziva sepovodima objave o emu u ovoj knjizi postoji posebno poglavlje. Ipak, svako konkretno rjeenje ima i svoj openiti karakter jer Kur'an predvi a mogu nost da e se npr. potvore ena ili mukaraca, i razliite objede u ljudskim zajednicama, esto doga ati, ili npr. ukidanje institucije posinjavanja, kakva je bila poznata Arapima, koja nije ograni ena samo ria te konkretne ljude iz doba objavljivanja Kur'ana, ve se protee na sve sli ne situacije i sva budu a vremena. Postepenim objavljivanjem Kur'ana pratio se ovaj konkretni ivot i u tome je velika mudrost Boije nakane. b) Kur'an je objavljivan najvie po pet do deset ajeta.' Nekada se doga alo da se objavi samo jedna zavisna re enica, kao npr. rije i: "Osim onih koji su za borbu nesposobni" I ,x1,3I ,^) - Nisd , 95, a nekada pet ajeta, kao to je slu aj sa po etkom sure Alek. Kra e sure su obi no odjedanput objavljivane, kao npr. Ihlds, Nasr, Kevser i sl. Tako je bilo olakano pam enje Kur'ana prvoj generaciji muslimana, a tako er i primjena istih u ivot. c) Postepeno objavljivanje Kur'ana smirivalo je Muhammeda, a.s., i u vr ivalo mu volju, a to se djelimi no razumije i iz ajeta Furkan, 32, koji je ve citiran. Tako su kur'anska kazivanja koja su mu objavljivana (Juszcf, Hud, Kasas itd.) govorila i bodrenjem, to jest, donosila vijesti o progonima i surovom odnosu prema bivim Boijim poslanicima, koji su, unato tome, pozivali k Istini. 0 tome imamo i ove kur'anske rije i: "A sve vijesti o poslanicima to ti pripovijedamo, samo su zarad toga da ti srce u vrstimo" (Hud, 120). 11I,:i a, ^, ,4.11 .5t5 s) d) Vjerski propisi koji su postepeno ulazili u ivot bili su pogodniji od propisa koji bi se odjedanput decidirali. Otuda je
(

49

Kur'an u prvim surama (mekanskom periodu) naglaenije isticao vjerovanje, jer bi bilo apsurdno govoriti o namzu, abdestu, postu, zekatu i sl. bez prethodnog vjerovanja u Boga. Postepenost objavljivanja Kur'ana ima i tu svoje vano opravdanje. e) Postepenost objavljivanja Kur'ana ima izuzetan zna aj zbog samih pitanja koja su bila postavljana o Kur'anu ili ne em drugom iz vjere. Ajeti koji po inju sa "Pitaju te..." (^ 1,y1`t^. ) objanjavaju ove situacije i bilo bi apsurdno da je Kur'an objavljen odjedanput a da se ova pitanja nisu ni postavljala, odnosno da su se u njemu (po logici vremena promiljeno) javila prije negoli su se i postavila. f) Problematika derogacije razumljiva je jedino u spoju sa problematikom postepenog objavljivanja Kur'ana. Ne moe se govoriti, iz logike vremena re eno, o derogiranim i derogiraju im ajetima ukoliko je Kur'an objavljen odjedanput. Tek na temelju sukcesije objavljivanja mi znamo da li je neki potonji ajet derogirao ajet koji je ranije objavljen." Primjerice, ajeti o postepenom zabranjivanju pijenja opojnih pi a mogu se pravilno shvatiti samo po ovom redoslijedu: 1) Pitaju te o vinu i kocki. Ti reci: "U tome dvome grijeh je veliki a i neke koristi za ljude! Ali, grijeh njihov ve i je od koristi njihove!" (Bekara, 219), -4 l'" 9 J.^.^ ir; i .^ . ^ Lj. y#`, I ^^ ^1 ^ ^1; 9

2) 0 vjernici, ne pribliavajte se namazu kada ste pijani, sve dok ne budete ta govorite znali..." (Nisa, 43), ^,I, 0J,-..,1I !s?t a^ Y I ^ ^ ^a 1 l 14.,I l^ 3) 0 vjernici! Doista su vino, i kocka, i kumiri, i strelice za proricanje rune stvari, posao ejtanski! Svega toga se klonite da biste postigii to elite" (Maide, 90). t H,1 L, i s ^1I !.,! ag^ ( a i

^ _^
a

47
El lealiul-hisan str. 18.
,

+^ ^9 V f L^ .`. E

S ac

L ja

50

Ukoliko ne bi postojao ovakav redoslijed, iz prvog ajeta bi se razumjelo da se do izvjesne mjere mogu koristiti opojna pi a.is Drugi ajet, tako er, vremenski uvjetuje zabranu kori enja alkoholnih/opojnih pi a, dok je tre i ajet najop enitijeg (ey I) karaktera i potpuno ga zabranjuje. U poglavlju o derogiranim i derogiraju im ajetima o ovome e biti vie govora. Sujuti navodi predanje od Aie, r.a., u kojoj se govori o razlozima postepenog uvo enja propisa ). Aia, r.a., tvrdi da kur'anska kazivanja iz sura koje se svrstavaju u kratke ( sadre sentence o dennetu i dehennemu. Poto je narod prihvatio islam, dolazi do ) objavljivanja onih kazivanja koja govore o dozvoljenom ( i zabranjenom ( "A da je prvo objavljeno: Nepijte opojna pia, ljudi bi rekli: Neemo ih nikada ostaviti, a da je objavljeno: Ne inite blud!, rekli bi: Neemo ga nikada ostaviti "!i 9
lo

1,31

1.4;1 C-Uk , I3I ^,^L'JI j 411 .r 5:1 L^,^ J,aaZI ^ e^ s.., J:>; 1 Jr ^l-^Y I 4.011 Jji J:r ,st ^^ I.r_N 1 I j I j , I.L I y441 l ^,L; . I.LI

48

Vidi ire: Mehmed Handi , 'va_>oii, Sarajevo,

1943., str. 136. EI-Itkan, str. 57

Subhi Salih, u poduem komentaru o ovom predanju, tvrdi da se ne moe govoriti o postepenosti uvo enja svih propisa, kako bi se to na prvi pogled shvatilo iz ovoga predanja. Alkohol se moe postepeno zabraniti, ali se i iz prvog ajeta o opojnim pi ima uo ava da ih islam ne prihvata. Me utim, uop e se ne moe govoriti o postepenom zabranjivaniu bluda, ubojstva, krade i sl., jer je ta zia Kur'an odjedanput zabranio. Subhi Salih uo ava da i Aia, r.a., govori o tome. Me utim, spominjanje opojnih pi a u istom kontekstu sa bludom u ovome predanju moglo bi navesti neke da pomisle, tvrdi on, kako je i blud postepeno zabranjen, to nije ta no. Ta no je da Kur'an u svojim prvim objavama govori o vjerovanju, nagradi i kazni glede eshatologije i sl., jer je time svojim prvim recipijentima govorio o vjeri u Boga, i to je bio jedini put da se ljudi odreknu bluda,
51

^^^ i^A^ w :^^. .t_^^^cmx`^

^%^^,.^ ,.^ ^ ; ^

. ^ ^;

opojnih pi a, ubojstava i sl. Me utim, pogreno je tvrditi da je svaki propis u Kur'anu postepeno uvo en u ivot.' Ubojstvo se moe samo odjednom zabraniti i ne moe biti nikakvog "postepenog" zabranjivanja. Tokom dvadeset i tri godine postepenog objavljivanja Kur'ana dolo je do njegovog primjenjivanja u ivot, a to se ne bi moglo desiti bez velikih teko a da je objavljen odjedanput.s'
Redoslijed objave Kur'ana

S obzirom na to da je Kur'an postepeno objavljivan, postoji u islamskoj literaturi tema o tzv redoslijedu objave, prvoj i posljednjoj objavi, te disproporciji izme u dananjeg reda sura i redoslijeda objave Kur'ana. Te su teme zna ajne posebno za podru je islamskog prava i pitanja koja mu pripadaju, npr. problem derogacije u Kur'anu, jer samo onaj ajet koji je kasnije objavljen moe derogirati ajet koji je objavljen prije, a obrnuti postupak nije dozvoljen. Prema Sujutijevom El-Itkanu i predanju koje se vezuje za prvog mufessira, Ibn Abbasa, redoslijed objave Kur' ana je ovakav (arapski broj ozna ava redoslijed, a rimski sadanje mjesto sure): ay1_11I a ^,,, 1. Fatiha (I)SZ 31.zt I e ^ 2. `Alek (XCVI) 11 i e ^ 3. Kalem (LXVIII) ,J..o.:k I e^ 4. Muzzemmil (LXXIII) ,y.d I 6 ^.-. 5. Muddessir (LXXIV) 6. Leheb [Tebbet] (CXI) 7. Tekvir (LXXXI) ,s.lcV I e ^p^ 8. EAla (LXXXVII) 9. Lejl (XCII) 10.Fedr (LXXXIX) ^ . ;.1 I 11.Duha (XCIII) c iy^;Y I e_13... 12.Inirah (XCIV) 13. `Asr, (CIII) 14.`_Adijat (C)
52

50

Vidi: Mebahis, str. 56, 57.


51

mnogi drugi autori uvoda u Kur'an govore da je postepeno objavljivanje Kur'ana imalo za cilj autenti nV be,sprijekorno dostaviti posljednju Boiju objavu koja e se u toku dvadeset i tri godine i pamtiti i zapisivati. Tako Ahmed von Denffer tvrdi da postoje ova etiri glavna razloga postepenog objavljivanja Kur'ana: smirivanje Poslanika, jer kontinuirano slanje Objave to zaista ini i vodi ga uspjehu, postepeno objavljivanje je Poslaniku lake, jer je sam proces primanja Objave bio vrlo teak, postepeno uvodenje Boijih zakona, i postepenim objavljivanjem Kur'ana olakava se vjernicima razumijevanje, primjena i memoriziranje Allahove Knjige. (Vidi: `U/um al-Qur'an str. 28, 29.)
,

52

Ibn Abbas smatra da je objava Fatihe bila ipak prva jer se tu misli da je ona objavljena kao prva kompletna sura. Pet prvih ajeta sure Alek jeste prvi objavljeni dio Kur'ana. Postoje i predanja koja su kontradiktorna Ibn Abbasovim, a koja govore da je prvo objavljena sura Muddessir, tj. da je ona prva cjelovito objavljena sura. (Vidi ire: Tad, IV, Istanbul, 1962., str. 276.)

15.Kevser (CVIII) 16.Tekasur (CII) 17.Ma`un (CVII) 18.Kafirun (CIX) 19.Fil (CV) 20.Felek (CXIII) 21.Nas (CXIV) 22.Ihlas (CXII) 23.Nedm (LIII) 24.Abese (LXXX) 25. Kadr (XCVII) 26.ems (XCI) 27. Burud (LXXXV) 28.Tin (XCV) 29.Kurej (CVI) 30.Kari`a (CI) 31.Kijame (LXXV) 32.Humeze (CIV) 33.Murselat (LXXVII) 34.Kaf (L) 35. Beled (XC) 36.Tarik (LXXXVI) 37. Kamer (LIV) 38.Sad (XXXVIII) 39.A`raf (VII) 40.Dinn (LXXII) 41.Ja Sin (XXXVI) 42.Furkan (XXV) 43.Fatir (XXXV) 44.Merjem (XIX) 45.Ta Ha (XX) 46.Vaki`a (LVI) 47. u`ara (XXVI) 48.Neml (<YXVII)
53

I 6.)3 ''"
yy lS^t I o,

ul
u^o lSJ I eay.y

31'a1 1
u ., W I o" ^y .

..

'31 `b,),g...,

C,qy, l l ea."

a o^ a^ j l1ll
4 a 411 I

e;.og1)a^ f oag.y

3
sW I ;^,s,
j

11011 e^ g^. .4il i e^

s)

c.) ..9 ( JcSf ( v.^1 1

,)-12 1:4 ^

4a s fyl I b^y . ,
G b3t.A.`4,1 I o j..5.s.0 j4:41 l 0,1".&-u

49.Kasas (XXVIII) 50.Isra (XVII) 51.Junus (X) 52.Hud (XI) 53.Jusuf (XII) 54.Hidr (XV) 55.En`am (VI) 56.Saffat (XXXVII) 57.Lukman (XXXI) 58.Sebe' (XXXIV) 59.Zumer (XXXIX) 60.Mu'min (XL) 61.Fussilet (XLI) 62.ura (XLII) 63.Zuhruf (XLIII) 64.Duhan (XLIV) 65.Dasije (XLV) 66.Ahkaf (XLVI) 67. Zarijat (LI) 68.Gaije (LXX..XVIII) 69.Kehf (XVIII) 70.Nahl (XVI) 71.Nuh (LXXI) 72. Ibrahim (XIV) 73.Enbija (XXI) 74. Mu'minun (XXIII) 75. Sedde (XXXII) 76.Tur (LII) 77. Mulk (LXVII) 78.Hakkah (LXIX) 79. Me`arid (LXX) 80.Nebe' (LXXVIII) 81.Nazi`at (LXXIX) 82.Infitar (LXXXII)
54

83. Inikak (LXXXIV) 84. Rum (XXX) 85. Ankebut (XXIX) 86. Mutaffifun (LXXXIII) 87. Bekara (II) 88. Enfal (VIII) 89. Ali `Imran (III) 90. Ahzab (XXXIII) 91. Mumtehina (LX) 92. Nisa (IV) 93. Zilzal (XCIX) 94. Hadid (LVII) 95. Muhammed (XLVII) 96. Ra`d (XIII) 97. Rahman (LV) 98. Dehr (LXXVI) 99. Talak (LXV) 100. Bejjine (XCVIII) 101. Har (LIX) 102. Nasr (CX) 103. Nur (XXIV) 104. Hadd (XXII) 105. Munafikun (LXIII) 106. Mudadele (LVIII) 107. Hudurat (XLIX) 108. Tahrim (LXVI) 109. Dumu`a (LXII) 110. Tegabun (LXN) 111. Saff (LXI) 112. Feth (XLVIII) 11.3. Maide (V) 114. Tevba (IX) 53
53

Vidi: EI-Itkan, str. 13

55

Sujuti, tako er, navodi i mnoga druga predanja koja se neznatno razlikuju od Ibn Abbasova, to govori o velikoj panji koju su ashabi poklanjali vremenskom slijedu sura i kur'anskih cjelina. etvrti halifa, Ali ibn Ebi Talib , imao je zbirku Kur'ana ustrojenu po vremenu objavljivanja kur'anskih cjelina i sura.'i Ipak, Muhammed, a.s., nije bio od Boga ovla en da Kur'an svoju kona nu zemaljsku formu dobije prema redoslijedu objavljivanja, ve se u islamskoj literaturii 5 govori da je red kur'anskih sura kakvog danas imamo upravo od Boga, to jest, tevkafi (~ ) i tu ne smije biti bilo ijeg idtihada, ni Poslanikovog, niti idtihada ( d lg=^ 1) od ashaba. 0 ovome e biti vie rije i u poglavlju o formi Kur'ana. Pitanje koje se, nadalje, postavlja jeste da li su sure vremenski kompaktne cjeline, to jest, da li se dogadala da se u okviru objave ili u toku objave neke sure objavi i izvjesna cjelina Kur'ana koja pripada drugoj suri. Odgovor na ovo pitanje, prema islamskim izvorima, potvrdan je. Egipatsko izdanje Kur'ana iz 1924. pod naslovom ElMushaf e-er f ili ElKur'dn el-Kerim c:)l,r111 j9.3-21 I - ti ), prije svake sure koja ima ajete iz nekog drugog perioda, daje podatke o cjelinama Kur'ana iz tih perioda. Tako imamo, pored ostalih, napomene da je sura Kalem objavljivana uporedo sa nekim drugim surama (njeni su ajeti 17. - 33. medinski, kao i 48. - 50.). Takav je slu aj i sa surom Alek (jer je iza njenih prvih ajeta objavljena, po nekim predanjima, 56 sura Muddessir, a po nekim, kao to smo vidjeli, sura Fatiha), kao i sa surama Murselat, Kdf, Kamer, Jasin, Furkdn Nierjem Td Hd i mnoge druge. Tako er jeA`rdf vano napomenuti da je, prema islamskom u enju, 5 ' Dibril a.s., dostavljaju i objavu, odre ivao - po Boijoj naredbi - gdje e koji ajeti ili pak, sura dobiti svoje mjesto. Ovdje se ni u kom slu aju ne moe prihvatiti miljenje Richarda Bella, iznijeto u njegovim studijama o Kur'anu, da je Poslanik, a.s., preure ivao sure, skra ivao ih ili pak preudeavao kur'anske cjeline." a je to miljenje isuvie naivno, pokazuje i primjer u enja Kur'ana
, ,

54

Vidi: Muhammed Husejn Tabatab i, E-Kuranu fil-islam, Teheran, 1404. (po H.), str. 173 Preveli na bosanski Enes Kari i Nusret an ar, Sarajevo, 1991. gotline ("Kur'an u islamu").
55

Mebahis, stc 71.


56

Vidi: Tad, III, str 255:


57

Vidi: Mebahis, str. 72.


58

Vidi: Chronology of the Quran (u Watt, Befl's introduction to the Qur'an, str. 108 i dalje).

56

e; 47..),

^t^Y^^c+,^. ^
napamet. Nikada Muhammed, a.s., nije gov .orio ashabima da trebaju ve memorirana kur'anska kazivanja "preudeavati", ili, pak, neke dijelove koji slijede stavljati naprijed i sl. Institucija pam enja Kur'ana od prvih objava sa uvala je Kur'an od bilo kakve izmjene, o emu e biti vie rije i u poglavlju Historija Kur'ana. Islamska literatura (i i`ijska i ehli-sunnetska)", uz neznatne izuzetke koje smo dijelom nazna ili, jednoglasna je u ocjeni da je hronologija kur'anskog teksta onakva kakvu daje Sujuti u E1-Itkanu (predanje, izme u ostalih, Ibn `Abbasa). Me utim, evropski sistemi ustanovljavanja hronologije kur'anskog teksta druga iji su i esto suprotni islamskim klasi nim sistemima. Ovdje e se, na temelju izvora, nazna iti ukratko vaniji sistemi ustanovljavanja hronologije kur'anskog teksta u evropskoj orijentalistici. Evropski znanstvenici koji su se pozabavili ovim pitanjem ve su u XIX vijeku pristupili utvr ivanju "egzaktnijeg" sistema hronologije kur'anskog teksta jer ih islamski sistemi o datiranju Kur'ana nisu zadovoljavali. Od sredine devetnaestog vijeka zapadni nau nici primjenjuju kriti ke metode prema Kur'anu na razli itim nivoima, te su predloili razli ite sisteme datiranja. Sistem koji je postigao.najvie odobravanja je onaj koji se moe nazvati etvoro-periodnom kolom, koju je zasnovao Gustav Weil u svom djelu Historisch-kritische Einleitung in der Koran (Historijsko-kriti ki uvod u Kur'an) (1844., 1878.). Weil je iznova procijenio datiranje Kur'ana i ponudio svoj vlastiti hronoloki red sura, upotrebljavaju i tri kriterija: 1. "napomene o historijskim doga ajima poznate iz drugih izvora, 2. karakter objave kao reflektiranje izmjene situacije i uloga Muhammeda, i 3. vanjski izgled ili forma objave." 6 Weil uspostavlja vremenske granice i prema njima odre uje etiri dijela Kur'ana (s obzirom na hronologiju njegova teksta). Uporine ta ke su mu sljede e: a) doba iseljavanja u Abesiniju (priblino oko 615.), b) Muhammedov, a.s., povratak iz Taifa (oko 620.), i c) Hidra (622.)
57

59

I Tabatabai prihvata lbn Abbasov hronobki red sura.


60

E/, V,str.416.

^^b \'L^r^`^ At^^.

^^.^'^^^^ a

^ + ^ ,'c li J:-^t ;l,

Weila su u ovome slijedili i Noldeke, Schwally i Blachere, prva su dvojica to i pokazali u svome zajedni kom djelu Geschichte des Qorans,6t a Blachere u prijevodu Kur'ana (Le Coran)." Prema njihovom miljenju, postoje etiri perioda prema kojima se mogu razvrstati kur'anske sure. Ti su: 1) prvi ili rani mekanski period. "Sure tog perioda tendiraju da budu kratke, sa kratkim ritmi nim ajetima".63 U takve sure spadaju npr. Alek, Muzzemmil, Dnha, itd.; 2)drugi ili srednji mekanski period. Prema njihovom miljenju,ba te su sure due i prozai nije, ali jo zadravaju poetske kvalitete. Me u sure tog perioda spadaju npr. Kamer, Nuh, Td Ha, itd.; 3) tre i ili kasni mekanski period. Takve sure su "due" i"vie prozai ne"; a Weil kae da je "poetska snaga" sasvim izgubljena. "Objava esto uzima formu propovijedi ili govora, a pripovijesti o poslanicima i kazivanja o kazni su iznova re ena kroz sve vie i vie detalja".65 Weil, Noldeke i druge pristalice teze da je Muhammed, a.s., napisao Kur'an ovim ho e re i da je on, "pribliavaju i se Medini", preuzimao materijale iz Biblije i sa vie detalja "sastavljao" neka kur'anska kazivanja. i4le utim, kao to e se kasnije vidjeti u poglaviju o stilu Kur'ana, biblijski se stil od kur'anskog umnogome razlikuje i nije mogu e utvrditi bilo kakva "pozajmijivanja", i 4) etvrti period ili medinske sure. Prema Weilu, medinska objava "reflektira Muhammedovu rastu u politi ku snagu' ;" te su sure due i njihov je tipi ni primjer Bekara, ali i Ali 7mrdn, 61 Djelo je tampano u Leipzigu, 1909. god. Nisa i sl. 62 Ukoliko ovaj Weilov i Noldekeov sistem datiranja kur'anskih Prijevod je tampan prvi put 1949., zatim 1950., 195z' 1966. sura uporedimo sa redoslijedom koga donose predaje Ibn Ab 63 basa, uo it emo veliku zavisnost izme u njih. I Ibn Abbas govori vidi: Ei, V, str 416. da su Bekara, Nisd, Ali 7mran i sl. medinske sure. Otuda 64 Vidi: El, V, str. 416. evropski sistemi koji nastaju kasnije naj e e odbacuju Weilov 65 nain razvrstavanja kur'anskih poglavlja po vremenu i daju El, V, str. 417 druga ije kriterije i s tim u vezi, druga ije sisteme razvrstavanja. 66 Godine 1892. H. Grimme (Grim) nudi svoj sistem u djelu ibid., str. 417.
,

58

e-.P^4^1b^^`^' ^,Z. ^^^^iN^^^: a `+^^4^^^^ ^ ,^^..T^ + '^?^^^+5y^^^^Y"^^-

67

lbid., str. 417


68

(bid., str. 417


69

Ibid., str. 417


70

Ibid., str. 417

Vidi: El, V, str. 417


72

Puni je naziv djela New researches into the composition and exegesis ef the Qoran, Londcn, 1nn2.73

Vidi: El, V, str. 417

Mohamed, ali je to u biti "varijanta Noldekeova sistema".' 7 H. Grimme je pokuao iznijeti zakonitost razvoja ideja u Kur'anu, ali je taj pokuaj "bio odavno diskreditiran". 68 Drugi evropski nau nik koji je periodizirao kur'anska kazivanja jeste Sir William Muir (Mjuer) i to je eksplicirao u svome djelu The Coran: its composition and teaching (Kur'an, njegova kompozicija i u enje), koje je izalo 1896. godine. Sir Williatn Muir je "ponudio jedno svrstavanje sura u est perioda (pet mekanskih i jedan medinski). Njegova je najzna anija i inovacijska sugestija da prvi period u kompoziciji Kur'ana sadri osamnaest kratkih sura, koje je on nazvao "rapsodi ke" 69 Muir smatra da sure Asr, `Adijat, Zilz^l, ems, Kurej, Fatiha, Karta, 7in, Tekasur, Humeze, Infitdr, Lejl, Fl, Fedr, Beled, Duhd, Inirdh - i Kevser ne. posjeduju Boansku poruku i nisu u njenoj formi.' Nije potpuno jasno ta je ovaj orijentalista htio time kazati; me utim, njegov sistem datiranja nije ta an jer izostavlja sure Alek, Muddessir i druge kao najranije. Ipak, negiranje Boanskog karaktera gore pobrojanim surama posljedica je neznanja definicije vjere u islamu. Jet, ukoliko Kur'an u njima govori o zori, Suncu, smokvi i sl. kao znakovima Boijim, po emu bi to bio pokazatelj da one nemaju Boanski karakter?! to se ti e ostalih pet perioda, Muir je u svemu zavisan od Noldekea i Weila." Jedan drugi evropski orijentalista, koji je takoder pokuavao razvrstati kur'anska kazivanja, bio je Hirschfeld (Hirfeld). U svome djeju7' posve enom toj problematici on govori o est vrsta kur'anskih kazivanja koje su se sukcesivno smjenjivale: 1.poturdna kz.irariska kazivanja. U njima se neto tvrdi, potvrduje, kao npr. sure Kalem, Lejl, Hdkkah, i sl.;73 2. deklamatorne sure. U njima se obi no deklamiraju vane kur'anske poruke, kao npr. u poglavljima Tekvir. Infitdr, Inikak itd.; 3. narativne sure. U njima se obi no navode neke pripovijesti, kao, npr., u suri Kizlem od 34. do 52. ajeta, ili, pak, sura u`dr , Kamer itd.; 4. deskriptivne sure. Ove sure opisuju neke dogadaje ili
59

!!

C^`^^* ^ ..S

'^^

5 Z:

predskazuju odre ene eshatoloke situacije, kao, npr., sure Rahman, Nuh, itd.; 5.legislativne sure. One obi no neto nare uju, objanjavaju vjerovanje, propisuju dunosti itd. 11u, po njegovom miljenju, spadaju ajeti 9.-11. sure Duhd potom ajeti 63.-72. sure Furkan, itd.; i 6. medinske sure. Hirschfeld tvrdi da te sure sadre neke obavijesti o Muhammedovim, a.s., doma im pojedinostima, pripremama za hodo a e, njegove, kako on kae, politi ke govore, itd. 74 Ni sami orijentalisti, kao npr. Welch,'' ne odobravaju ovakvu periodizaciju Kur'ana. "Ovaj sistem ima izvjestan broj o itih mana, me utim, Hirschfeldovo djelo je bilo vrijedno po svojim preliminarnim analizama kur'anskih literarnih tipova, a i po svome prepoznavanju injenice da u datiranju Kur'ana mi moramo da se bavimo samostalnim ulomcima vie negoli cjelovitim surama." Ovu tvrdnju da sure nisu vremenski homogene cjeline mi u islamskoj literaturi tako er nalazimo i ta tema je u klasi nim tefsirskim djelima, kao npr. EI-Itkanu legitimizirana. Zna se da je prvo objavljeno pet po etnih ajeta sure Alek, potom je objavljena sura Muddessir, ili sura Fatiha a onda kasnije u toku objave drugih ranih sura objavljen je i ostatak sure Alek. 0 tome je re eno na prethodnim stranicama, a ovdje treba samo podsjetiti da je islamsko u enje jasno nazna ilo da je Poslanik, a.s., objavom i bez idtihada (dakle tzv na inom) raspore ivao ajeta u sure. Me utim, na takav na in orijentalisti ne govore kad ukazuju na potrebu "bavljenja samostalnim ulomcima vie negoli cjelovitim surama", kako to kae Welch, ve ele re i, i to na razli ite na ine i ekspliciraju, da je Poslanik preudeavao sure u toku 23 godine objavljivanja Kur'ana. Richard Bell je najzna aniji me u orijentalistima koji su pokuali "utvrditi" sljede e: da sure nisu vremenski kompaktne cjeline, da su objave pretrpjele znatnu Muhammedovu, a.s., reviziju,
, '^ ,

74

Vidi: /bid., str. 417


75

Vidi: Ibid., str. 417


76

El, V, str. 417.

60

. .

r.--

-r--

77

Vidi: Ibid., str. 417


78

El, V, str. 417


79

lbid.. str. 418.


80

Ibid., str. 418.

da je on proirivao sure, da je starije dijelove zamjenjivao novijim, da je mijenjao rimu, itd."Richard Bell tvrdi "da je ova revizija sadravala pisane dokumente i bila ura ena za vrijeme Muhammedovog ivota pod njegovim nadzorom, te da je materijal za ve inu sura bio kompiliran, ali ne i stavljen u svoju kona nu formu, pod Muhammedovirn nadzorom."'x Treba potcrtati da orijentalisti pod "revizijom" objave ne misle na tzv derogirane i derogiraju e ajete ( ,3-4"11. 1 s^ W ^ ), ve ho e re i da se Muhammed, a.s., prag matiki odnosi prema objavi - kada mu je, navodno, neto trebalo da preudesi, on je to i inio, itd. Me utim, da li bi Poslanik, a.s., mogao mijenjati sadraj koga ashabi ve znaju napamet? Na to pitanje orijentalisti nisu nikada odgovarali. Navedene teze Richarda Bella u Evropi su iroko prihva ene, a osim islamskih autora kritizirao ga je A. T. Welch. Utvr uju i opravdanost svojih teza, Richard Bell je kur'anska kazivanja razvrstavao u nekoliko perioda. Bell nije ponudio strog sistem datiranja, ali je "provizionalno" zaklju io da kompozicija Kur'ana pada u tri glavna perioda: rani period iz koga su jedino neki znaci - pasai i opomene na odravanje potovanja Boga, "kur'anski period", koji pokriva potonji dio mekkanskog perioda i prvu godinu ili dvije u Medini, tokom kojeg je Muhammedova zada a bila da donese Kur'an, zbirku uputa za liturgijsku upotrebu, i"Knjiga period", koji po inje oko kraja druge godine nakon Hidre, tokom kojeg je Muhammed po eo stvarati pisani tekst." 79 Me utim, Richard Bell svojim "provizionalnim" zaklju ivanjem nije mogao dati egzaktnu podjelu Kur'ana po slijedu objave; za ve inu pasaa dao je vrlo op e i esto provizorne prijedloge, posebno za mekansku gra u, npr. "rana gra a, pregledana u Meki" (?), "mekanska, sa medinskim dodacima", i vrlo esto "mekanska" i"kasna mekanska i rana medinska"." Na koji je na in, prema R. Bellu, Poslanik, a.s., revidirao Kur'an? On smatra da je to inio tako da "kada bi neki pasai bili
61

revidirani, Muhammed je instruirao pisare da napiu nove verzije na pole ini plo a/svitaka papira na kojima su ajeti, koji su bili zamijenjeni, bili napisani..."g' Bell je ovim pokazao da ne razumijeva osnovne fenomene kur'anskog kazivanja koje nekada prelazi u opirnost ( ) a nekada je koncizno ). Otuda mu i sami orijentalisti zamjeraju, a"Watt je izrazio rezerve glede Bellovih hipoteza o zbrkanosti Kur'ana". 82 Bell i njegovi prethodnici nisu mogli u Kur'anu prona i razvoj fabule kakav se npr. moe prona i u nekim literarnim formama evropske knjievnosti, recimo, u romanu, pripovijesti i sl. Otuda ih je lahko podvr i kritici, jer nije ta no da Muhammed, a.s., u prvo vrijeme zna samo za tzv. "znak - pasae", a da ne zna za Boije knjige objavljivane prethodnim poslanicima (Tevrat, Indil, i druge). Nadalje, tzv. "kur'anski period" koga spominje Bell, uop e nije dokaziv, jer rije ( ) spominje se u najranijim objavama, kao npr. Muzzemanil, 4 i drugima. Tako er nije ta na ni teza o"Knjizi - periodu" prema kojoj je, kako isti e Bell, Muhammed, a.s., pribliavaju i se sljedbenicima Knjige, elio svome narodu, tako er, dati Knjigu. 83 Muhammed, a.s., kao poslanik znao je da e dobiti Knjigu, kao to su je dobili Davud, Musa i Isa, a.s. Schwally i Welch, pak, smatraju da je Muhammed, a.s., obavio redakciju Kur'ana i, zapravo, prema njihovom miljenju - pri emu je Welch jasniji - ne moe se egzaktno i sa sigurno u utvrditi redoslijed svih ajeta Kur'ana. "Nije mogu e, kae Welch, postaviti sure u cjelini u hronoloki red ili odrediti egzaktan red pasaa o bilo kojem vanom u enju - stvaranju, Bogu i drugim natprirodnim bi ima, prirodi, sudbini ovjeka itd. To ne zna i da se nita ne bi moglo re i o razvoju ideja u Kur'anu. Na vanim u enjima i ostalim sadrajima o kojima Kur'am mnogo govori mogu e je rekonstruirati redoslijed glavnih etapa razvoja, a ponekad i pribline datume ovih etapa."" Welch, naravno, ne nudi te rekonstrukcije, ali se po jednom svom miljenju pribliava islamskim piscima o formalnim podjelama Kur'ana (wiu62

81

Ibid., str. 418.


82

Ibid., str. 418.


83

viai: aeri's Introduction to the Quran,


-144
.

str. 139-

R4
Et, V, str. 418
.

hammed Kutb, Nlusa alrm Lain i drugi), a to je da 1-lidra .nije glavni meda koji dijeli kur'anska kazivanja. "Sada se ini sigurnim da najvanija pojedina na prekretna ta ka u razvoju muslimanskog svetog teksta nije bila Hidra, koja dijeli Kur'an na "mekanske" i"medinske" sure, nego serije dogadaja koji okruuju bitku na Bedru i Muhammedov tzv. "prekid s Jevrejima". Kasni mekanski i vrlo rani medinski nlaterijal je teko razlikovati i postoje mnogi pasai koji mogu tiatirati iz Muhammedove posljednje godine u Meki isto tako kao i iz njegove prve godine u Medini."n5 INtusa ahin Lain govori da je Kur'an jedinstvena cjelina i da se ne rnoe sutinski dijeliti na mekanske i medinske sure ili ajete. To su samo formalne podjele koje su zna ajne za islamsko pravo, aii se na temelju njih ne moe govoriti o razvoju ideja i fabule Kur'ana po rnjeri govora ljudskog uma. Kur'an nije saga, roman, pri a i sl., ve je Boija objava i treba joj pustiti da sama kae ta joj je "fabula". Ideje i miljenja orijentalista koje smo fragmentarno nazna ili pokazuju da se ni 5an.i oni ne slau oko vremenskog slijeda .kur'anskih objava. Dakako, ni islarnski u enjaci se ne slau, ali je njihova neslaganja mogu e dovesti u vezu i ona ne vode tzv. "historijskoni kriticizmu" Kur'ana, emu vode orijentalisti ke raSDrave.
Prva o plzsUyedaa;cs bizrrss u itur'unsu

SujutiR6 navodi nekoiil:o miljenja o prvoj objavi. Na prvom mjestu nalazi.no stav da je to po etak sure :Ale^.^, pet njenih prvih ajeta: itaj, u irne tvoga Gospodcara Koji stvara, stvara ovjeka
od zametka (`alzkj. itaj, plemenitje Gospodar tvoj, h'oji peru podu ava, Koji otjeka podu ava onome to ne zna. . :L+) s r-91 ".31 r U` ^^^ i.,:di 4f (3. ut.^.:g"r ^1 c xy..iJ (3 :111 *

85

Ibid, str. 418.


86

Vidi: E1-Itkan, str. 31.

NInogi iz prve generacije muslimana siue kao izvor predanjima da je objava po etka sure Alek bila zaista prva - kao, npr..
63

Aia, r.a. 87 I mnogi islamski rani autoriteti smatraju da je objava ovih pet ajeta bila prva, kao npr. Mudhid, `Ubejd ibn Amir i drugi." Mehmed Handi isto tako tvrdi da je objava ovih ajeta bila prva.a9 Drugo miljenje koje navodi Suj u ti jeste da je prva objava bila sura Muddessir. 9 On o tome donosi i tradicije, ali i sam spominje da se ovdje radi o objavi prve sure u cjelini a ne prve objave. On tako er smatra da se tu moe raditi i o objavi koja je uslijedila nakon tzv. pauze ( b ,y a) : 9'
,

) spominje kao U El-Itkanu se sura tre a mogu nost za prvu objavu. Sujuti navodi miljenje iz Zamaherijeva Keafa
^! Ls 11 iml^^^L, L ^,I ^i -J11 ^ ^I^ j_;i I "t_y

da Ibn Abbas i Mudahid smatraju da je prva objavljena sura Alek, a da ve ina komentatora Kur'ana smatra da je to, ipak, Mtiha." (Ovo nije u kontradikciji sa drugim predanjima iz EI-Itkana o Ibn Abbasovom miljenju o vremenskom redoslijedu sura, jer se naprosto radi o tome da Zamaheri smatra da je Ibn Abbas rekao da su to prvi ajeti sure Alek.) Sujuti navodi predanje koje se vezuje za Hatidu, r.a., u kome se tvrdi da je Poslanika, a.s., dozivao neki glas i govorio mu da kae: U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog i da potom izgovori Fatihu. Sujuti navodi Bejhekijevo ( ) miljenje da se tu radi o najavi A y ^ I r^ ) sure Fatihe nakon to su mu objavljene sure (I^J Alek i Muddesir. 93 etvrto miljenje o prvoj objavi koje donosi Sujuti jeste da je Sujuti donosi opet to bila bismilla, tj. stl tradicije koje se vezuju za Ibn Abbasa a koji u njima govori da je prva objava bila bismilla. Me utim, Sujuti tvrdi da je nuno da bude bismilla, jer se prije svake sure ona recitira kao uvodna pobona re enica i da to treba shvatiti na na in da je od prvog to je objavljeno bismilla prva." Sve ove predaje me usobno
64

87

Vidi: Ibid., str. 31.


88

lbid., str. 31.


89

Vidi: Handi , n. d., str. 12.


90

EI-Itk n, str. 32.


91

Ibid., str. 32.


92

Ibid., str. 32.


93

lbid., str. 33.


94

lbid., str. 33.


95

Ibid., str. 33.

nisu strogo kontradiktorne, kao to se moglo vidjeti i iz Sujutijevih objanjenja. To to se razne tradicije pripisuju Ibn Abbasu, razlog je u tome to je on ugledan i cijenjen poznavalac prvobitnog tefsira. Mnogobrojna su miljenja i o tome ta je posljednje objavljeno iz Kur'ana. Handi navodi nekoliko mogu nosti, me u kojima spominje ajete o kamati, suru Nasr, ajete o itd. 96 ne pori e te mogu nosti i daje im svoj komentar. Ipak se Sujti da uo iti da prihvata miljenje Ibn Abbasa da je pos jednja sura koja je objavljena bila Nasr. On tako er navodi i predanje od Aie, r.a., da je posljednja objavljena sura Maide, kao i predanje Abdullah ibn `Umera da su posljednje objavljene sure bile Mdide i Feth (tj. Nasr).97 Glede miljenja da je ajet: Danas sam vam vjeru vau upotpunio, i blagodat Svoju prema vama ispunio, i da islam vaa vjera bude - Ja sam htio! (Maide, 3), posljednji

Suj u ti navodi predanja da poslije toga nije vie bilo objava o dozvoljenom ( ) i zabranjenom (s%J.^ ), tj. prije tog ajeta sve su dunosti ) i propisi ( ) upotpunjeni. 98 Decidno se ipak ne zna ta je posljednje objavljeno jer postoji mnogo predanja. "Te se predaje me u sobom ne slau, ali se, opet, mnogo i ne razilaze, jer iz njih moemo zaklju iti, da su ajeti, koji se u tim predajama spominju, od posljednjih kur'anskih ajeta, to su alejhisselamu objavljeni." 99 Razloge razli itih predanja treba traiti i u odsutnosti nekih ashaba iz Medine prilikom posljednjih objava, odnosno u sve izraenijoj migraciji pred smrt Allahova Poslanika. Otuda ashabi donose, izm . e u ostalog, razli ita predanja o posljednjoj objavi u Kur'anu. Prema vode em i`ijskom mufessiru XX. vijeka, Tabatabaiju, prva' suru, odnosno prvu objavu u Kur'anu predstavlja poglavlje ^9lek, dok je posljednji ajet koji je objavljen (a koga, izmedu ostalih,
65

96

Handi , n. d., str. 12-13.


97

EI Itkan, str. 35.


98

Ibid., str. 37
99

^di , n. d., str. 12.

ioo Tabatabai, str. 154.

'

navodi i Handi ) bio: I bojte se Dana u kome ete se Allahu vratiti, zatim e se svakom ovjeku to je uradio namiriti, i ljudima nepravda nee nanesena biti! (Bekare, 281). ..a Ls.1 i a^ ^r ^s^ 1.s111

*uY1L1.2
Subhi Sa1ih, Musa ahin Lain, Ahmad von Denffer i drugi savremeni islamski kur'anolozi slau se u bitnome da se me u prve objave mogu svrstati sure Alek, Muzzemmil, Fatiha, Muddessir i druge koje su spomenute u El-Itkanu. Tako er se slau da sura Nasr, te ajeti Bekare, 281 i Maide, 3 pripadaju posljednjim objavama u Kur'anu. Zna aj istraivanja prve i posljednje objave po iva u tanom utvr ivanju hronolokog redoslijeda kur'anskih kazivanja. Meutim, izuzev u islamskom pravu, taj redoslijed za op enito poznavanje Kur'ana nije od bitne vanosti. Da je to tako, govori nam i dananji, tj. od Boga odre eni poredak i ustrojstvo Kur'ana. Kur'an je vje na knjiga i vremenski poredak objavljivanja nije od bitne vanosti za upoznavanje njegove unutarnje povezanosti. Orijentalista J. M. Rodwell je sa inio i prijevod Kur'ana prema redoslijedu objavljivanja.'' Redoslijed njegova prijevoda na po etku je ovakav:

Alek (Thick Blood), Muddessir (The Enwrapped), Muzzemmil (The Enfolded), Duha (The Brightness), Inirah (The Opening), Felek (The Daybreak), Nas (Men). Ipak, smatra se da se izu avanjem kur'anskih kazivanja po redoslijedu objavljivanja ne postie mnogo. Teko je u Kur'anu na i po etak, kraj iii sredinu evropskom itaocu koji je navikao da ih u literarnim tipovima svoje kuiture nalazi. Takav je pokuaj
66

101

Vidi: The Koran translated frorn the Arabic by J. M. Rodwell, London, 1929. (Rodwell nije jedini koji je preudeavao tevkifi red sura. Prije njega su to u inili Bell, Flugel i drugi.)

^ m, 4 1 m. ^ ^ i ^^^^; i^{;J ,.^ j ^L,_:^: 1:'^^ ^^O'4^^;(^^i^,^^: -^^I'^^^ R^^^^^-^

d r. .^^ ^\ ^9' r ^_ ^3;

istraivanja Kur'ana eksterni. Jer, npr. "jedna romanti na ili bilo koja druga pjesma klasi nog oblika, o jeseni, na primjer, od Aragona, Lamartina, Bodlera, ili Remboa, ima e po etak, sredinu i kraj, razvija e se polaze i od ne ega da bi dola do ne ega. To nije slu aj sa turskom, arapskom ili persijskom poezijom; one su sastavljene od distiha koji imaju sami po sebi potpuno zna enje i u neposrednom su odnosu."'' Oni su takvi jer je na njih uticao Kur'an, ija su kazivanja itaocu koji ne doputa da mu se Kur'an sam otvori, "nerazumljiva" i "zbrkana".

102

Eva de Vitrej - Mejerov ;, "Poetika"lslama, zbornik Julije Kristeve, Prelaenje znakova, Sarajevo, 1979., str. 199-200.

67

-+^

- cn ^-

^ ^

,.vs fa-

^-

`' + +a_.e

^^ ^

~r

[1D0o

FORMA KUR'ANA
Kur'an je dobio svoju formu na arapskom jeziku, on se pie i ita kao i svaka druga knjiga i podloan je formalnim izu avanjima. 0 ovome su vo ene i znamenite rasprave koje su po(91:, ). utaknute problemom tzv. "stvaranja Kur'ana" ( ven je odgovor E'arija: "Qur'an (vje iti) je nestvorena rije Boija, vje ita, nepromjenljiva. Odvojena slova, tinta kojom je napisan... su stvoreni."' Ovaj teolog je tako legitimizirao izu avanje vanjske forme Kur'ana, podjelu Kur'ana i sl. Forma Kur'ana se i mijenjala, to emo vidjeti iz poglavlja Historija Kur'ana, ali je Kur'an kao rije Boija ostao neizmijenjen i autenti an.
Sure kao "poglavl ja" Kur'ana i njihova imena

Rije sura pored drugih svojih zna enja 2 ozna ava i izvjesnu cjelinu Kur'ana, koja po inje rije ima: "U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog" ( ..11 i ta cjelina samo donekle odgovara naoj rije i "poglavlje". Zapravo, samo nekoliko sura moe, uvjetno re eno, nositi zajedni ki naziv poglavlja. Takve sure koliko-toliko tretiraju jednu cjelovitu temu, kao npr. Nuh i Jusuf koje govore o istoimenim Boijim poslanicima. Mnoge druge sure ne posjeduju takav karakter i samo se uvjetno u naem jeziku mogu nazvati poglavljima, tim prije to imamo ajeta u Kur'anu koji su dui od nekih sura. 3 Kur'an sadri 114 sura razli ite duine. U islamskoj se literaturi, kao to je ve re eno, smatra da je ovakav dananji (tj. tradicionalni) poredak sura dat diktatom Dibrila, a.s., ( ) i da se ustrojstvo Kur'ana pri prvoj kodifikaciji nije obavilo prema hronolokom slijedu njegovog objavljivanja. Dakle, re,doslijed sura, ovjerovljen i ope a en Boijom objavom, ovakav je:
^

Nerkez Smailagi , Klasi na kultura isfama, I, Zagreb, 1973., str. 160.


2

Prema Hansu Wehru, nje ( ) zna i chapter of the Koran (poglavlje Kur'ana). Vidi: A Dictionary of Modern Written Arabic ( ey o l.l l 4..y11 1'+ll I ^o London/Bejrut, 1980., str. 441.
3

Richard Bel/ tvrdi da je rije sura izvedena iz hebrejske rije i shGrah, a koja zna i "niz", "red".

Prema nekim orijentalistima, to nije, dakle, arapska rije (N ldeke, Jeffery), ve je strana. (Vidi: Bell/4Vatt, Ibid., str. 58.). Ovdje vidimo orijentalisti ku tenju da po svaku cijenu Kur'anu trae porijeklo izvan Onostranog, izvan Objave!

68

1.Otvaranje knjige 2. Krava 3. Imranova porodica 4. ene 5.Trpeza 6. Stoka 7. Zidine 8. Plijen 9. Pokajanje 10.Junus 11.H u d 12.Jusuf 13.Grmljavina 14.Ibrahim 15.Hidr 16.P ele 17.No no putovanje 18.Pe ina 19.Merjema 20.Ta Ha 21.Vjerovjesnici 22.Had 23.Vjernici 24.Svjetlost 25.Furkan 26.Pjesnici 27.Mravi 28.Kazivanje 29.Pauk 30.Bizantinci 31.Lukmn 32.Klanjanje ni ice 33.Savezni i 34.Saba
69

ay lat I A^p.^,

u Ir^ Jl

. L.:I I e. y...,. eilll `e^y.,


l^Y I e ^g.., ,..j1 I.A I J L'n;,Y I `1.>S2 I^
e^

;.zr"
sye e^}^ I
i-`aly !

;,,a..

I
^1)

oj..g1.., jg&-U

a.<t le ^}..,

41a 6a}+.,u

I e^py, c_..1 I 2;^ j.J.J431 I

v1-1.tt I e^
c I

v a.oal i
) ew..y

L4/1

0^^

35. Stvoritelj 36.Ja Sin 37. Redovi 38. Sad 39. Skupine 40. Vjernik 41. Objanjenje 42. Dogovaranje 43. Ukras 44. Dim 45. Oni koji kle e 46. Pje ani breuljci 47. Muhammed 48. Pobjeda 49. Sobe 50. Kaf 51. Oni koji puu 52. Gora 53. Zvijezda 54. Mjesec 55. Svemilosni 56. Doga aj 57. eljezo 58.Rasprava 59. Progonstvo 60. Ispitana 61. Borbeni red 62. Petak 63. Dvoli njaci 64. Samoobmana 65. Razvod braka 66. Zabrana 67. Viast 68. Pero

lol.oJl

iY491 I .x9 u1.a0

eJ.,g ./ i ^
4LL^l I e^.y

) "e,xy,..
c :;11I a_k...

c,}^tI
$.3 'e^,g^.,
J.1.1

yzo11 e.).yu, I ka " s,.sz.i I a^ al^tst I b^

l e^p u, I ;^.. I
4^al l

upa^L;I I 'e,^ yu. ^y li,l l

3311s1 l e^ I
^

70

^...

_._.
lit.X I e ^p^.,
^^

69. as neizbjeni 70. Putevi uspona 71. N u h 72. Dini 73. Umotani 74. Pokriveni 75. Sudnji dan 76. ovjek 77. Odaslani meleki 78. Vijest 79. Meleki koji upaju 80. Namrtio se 81. Potamnjenje sunca 82.'Rascjepljenje neba 83. Oni koji na mjeri zakidaju 84. Raspuknu e neba 85. Sazvije a 86. Danica 87. Svevinji 88. Tegobna nevolja 89. Zora 90.Gra.d 91. Sunce 92. No 93.Jutro 94. irokogrudost 95. Smokva 96. Zametak 97. No Kadr 98. Dokaz razgovijetni 99. Zemljotres 100.Oni koji jure 101.Smak svijeta 102.Nadmetanje u zgrtanju imetka
-

(:)-?-1 l I y^I I a.o LaJ I

eag...

L'J
u^ 6as^
^ t..Li:,y I s ^..^

! e^

c.,...,J
3) 11.11 L,..1cStI a^ I ',^, ., I s^
j.,LJJ

_-

4.>

^ .:.ti

^4

"

eag..^,

;Z:LL11 ;

J 1:)1.:1i
tzkJlx.11 Ze.JW i y 15 " :2 i ^^^

71

w"I!` ^}: ^^ ^ .g. p?yJ^ ^

^we _=^`^%

103.Vrijeme koje niti 104.Klevetnik 105. Slon 106.Kurejije 107. Dobro instvo 108.Mnogo dobro 109.Nevjernici 110.Pomo 111.Plamen 112.Iskrenost 113.Svitanje 114.Ljudi Nesumnjivo je da je najdua sura Bekara koja ima, zajedno sa bismillom, 287 ajeta. U najkra e sure spadaju Kevser, 4 Asr, Ihlds i sl. Obim sura, odnosno njihova duina, ipak nije igrao ulogu u kompoziciji ovakvog redoslijeda, to je lahko uo ljivo. Prije e biti da je posrijedi jedan unutarnji plan koga je ljudima teko shvatiti, a o kome govore klasici u svojim djelima o Kur'anu. Fatiha (sura kojom se pninje itati Kur'an) ima svoje prirodno mjesto na po etku. Bekara je, tako er op i uvod u Kur'an i , kao na.jdua sura, ona sadti sve karakteristike otalih . sura. U njoj su i kazivanja i prijetnje, propisi i odredbe, govor o licemjerima, nevjernicima, vjernicima, idolopoklonicima, poslanicima, itd. Pa ipak, nemogu e je odgonetnuti tajnu zato je redoslijed "poglavlja" Kur'ana ovakav, a ne druga iji. Islamski klasici dali su nekoliko objanjenja, od kojih je najpoznatije ono utemeljeno na hadisu Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., iz koga se razumije da je Kur'an kao posljednja Boija objava sie svih velikih Boijih objava, Tevrata, Indila i sl. Muhammed, a.s., prema tom hadisu, kae: "Dato mi je sedam dugih sura umjesto Tevrata, sure koje imaju (priblino) stotinu ajeta date su mi umjesto Indila, kra a i me usobno sli na poglavlja data su mi umjesto Zebura, a meni je data prednost s kra im surama". 5
72

Vidi: El-Burhan, I, str. 252.


5

El-Burhan, I. str. 244. (Zerkei za hadis kae da je garfb. )

^..1= ^.^3= : ;^^ y`.d7 _ . 3^^-as^ - t^: ^ a{S,; . , i^^.^^'

^^ -

. ;^;^,.^
.,.t 1

c,,.,jat I

L1.1 Hadis, o ito je, govori o redoslijedu kur'anskih sura ustanovljenom od Boga, d.., objavom ( ). Ovdje se postavlja i problem koje su to sure objavljene "umjesto Tevrta", "umjesto Indila" i "umjesto Zeb u ra"? Prema E1-Itkanu , sedam dugih sura su: Bekare, Ali`Imran, Nisd Maide, En`am, Eraf, Enfil i Tevbe (ove dvije sure se ubrajaju zajedno, jer Tevba ne posjeduje bismillu). 6 To bi bile sure date umjesto Tevrdta. Umjesto Indla date su sve sure nakon ovih sedam dugih, zaklju no sa poglavljem Sedde.' Umjesto Zebura stoje poglavlja od sure Ahzab zaklju no sa surom Hudurdt ili nekom drugom surom u njenoj blizini. 8 Ostale su sure, prema El-Itkanu i E1-Burhanu, isklju ivo objavljene Muhammedu, a.s. U shvatanju ovog hadisa i njegova tuma enja treba se drati i svojevrsnog simbolizma i ne prihvatati doslovna shvatanja. Tevrat je, ukoliko bismo "objasnili" taj simbolizam, knjiga zakona, pa se iz toga moe i zaklju iti da je najvie odredaba i propisa dato u ovih sedam sura. Sli ne koordinate mogu se na i i iffne u ostalih usporedbi datih u hadisu. 0 podjelama Kurna govorit e se kasnije. Vano pitanje koje je na prethodnim stranicama samo nazna eno jeste i karakter ovakvog redoslijeda, to jest, da li je ustrojstvo Kur'ana od po etka (Fdtiha, Bekara itd.) pa do kraja (Ihlds Felek, Nds) dato Boijom naredbom ili je rezultat idtihada. Ve ina islamskih znanstvenika smatra da je ovakav redoslijed dat Objavom. Sujuti navodi brojna miljenja u kojima se o tom problemu raspravlja, kao i miljenja koja potvr uju tevkifi karakter redoslijeda kur'anskih sura. Navedimo samo neka:
Ibn Faris smatra da postoje dva na ina ustrojstva kur'^rakih sura. Jedan je da se u Kur'anu ustroje prvo due sure, potom

str. 244.
7

El-itkar, str. 84.


8

str: 84. (Sujuti navodi brojna razli ita pretlanja o podjefjinskoj suri.)

one koje imaju priblino stotinu ajeta, itd. To je tevkifi re73

;.;^
k-

<<^

.i

doslijed, a jasno je da su ajeti ve ustrojeni unutar sura tevkifi na inom. Drugi je na in ustrojstva Kur'ana po vremenu objav) ljivanja i on potpada pod kategoriju

ustrojstva. Medutim, u takvim mushafima ajeti su u sure rasporedeni tevkaj'i putem. Takav je mushaf Ali ibn Ebi Taliba. 9
Ebu Bekr ibn El-Enbari smatra da je Bog, d.., objavio cjelokupni Kur'an na zemaljsko nebo, a potom ga sukcesivno objavljivao tokom dvadeset i nekoliko godina. Sure bi bile objavljivane o doga aju koji se zbio, a ajeti kao odgovor onima koji su ga traili.' Debrail je pokazivao Boijem poslaniku Muhammedu, a.s., gdje je mjesto ajeta, odnosno sure. Povezanost sura je poput povezanosti ajeta i harfova/slova, sve je dolo od Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., "Pa ko god neku suru pomjeri naprijed ili nazad, poremetio je red Kur'ana"." El-Kerm an i tvrdi da je redoslijed sura Kur'ana na ovakav na in dat od Boga u Levhi Mahfuzu. Svake godine bi Dibril,

a.s., bio u prilici sluati Poslanika kako mu izlae Kur'an po redu kakav je u tevki z ustrojstvu i to onoliko koliko mu
je objavljeno. U godini kada e umrijeti, Poslanik je dva puta izloio i izrecitirao cijeli Kur'an, a.." Zerkei (koga navodi i Sujuti) kae da je Malik izjavio da su pisari i pismeni ashabi pisali Kur'an prema onome to su uli od Poslanika, a ustrojstvo sura je rezultat njihovog idtihdda.13 Izme u ovih stavova Subhi Salih odbacuje sve one u kojima se i pomilja da je Kur'an ustrojen prema idtihadu. Idtihad je, ipak, rezultat ljudskog uma, koji moe djelovati ispravno, ali i pogrijeiti. Ako je Poslanik, a.s., u mihrdbu u io mnoge sure redoslijedom kakav je danas u Kur'anu, onda je ta injenica dovoljna da se posumnja u predanja koja govore da je redoslijed sura dat voljom Drugova Boijeg Poslanika, a.s." Ta no je, tvrdi nadalje Subhi Salih, da su postojale zbirke ashaba koje su isto privatnog karaktera glede formalnog ustrojstva sura, to jest, oni su te mushafe pisali za sebe i to prema onom redu za koga su osobno smatrali da je njima najpogodniji.'' Pisari objave, kao
74

lbid., str. 82. lo lbid., str 82. lbidl tstr.83.


12

lbid., str 83.

13
Vidi EI-ltkan, str. 83., i El-Burhan, str. 262.
14

Vidi ire: Mebahis, str. 71.


,s

Vidi ire: Mebahis, str. 71.

Zejd ibn Sabit, koji su angairanije radili na slubenom pisanju Kur'ana, ne posjeduju vlastite zbirke iji bi se formalni redoslijed u bilo emu razlikovao od kasnijih kodifikacija Kur'ana, jer im je Poslanik ta no odre ivao gdje je ta. Otuda se za privatne zbirke moe re i da su rezultat idtihdda kada je u pitanju redoslijed sura, jer to je njihov lini izbor j i svi nisu u isto vrijeme neke sure sluali od Poslanika (mogli su biti, npr., na putu, u borbi i sl.). Me utim, svi su hafizi znali za jedan jedinstveni Kur'an koji je istog redoslijeda sura kakav i danas posjedujemo. To je injenica koju orijentalisti zaboravljaju te govore o razli itim surama, razli itim zbirkama, itd. (o emu e kasnije biti vie rije i). Problematika imenovanja sura izuzetno je interesantna i nije zaokupljala panju samo islamskih nau nika ve su se o njoj izjasnili i orijentalisti. Ovdje je bitno da se ukae, na prvom mjestu, da su dva pitanja od najvanijeg zna aja: Da li su sure imenovane idtihadom ili su imenovane putem objave? Da li neke sure posjeduju vie imena i da li je u vrijeme Poslanika, a.s., Kur'an bio poznat i po imenima svojih sura?
)

U odgovoru na ova pitanja vano je konstatirati da imena nekih sura znamo iz Poslanikova hadisa. Pri mnogim tefsirima postoji poglavlje o vrednotama Kur'ana ( ^1,3 's11 u kojima se donose autenti na predanja da je Poslanik imenovao neke sure tim i tim imenom." U reprezentativnom izdanju Mda nalaze se, primjerice, ova predanja: "Sve ima svoje sredite, a sredite Kur'ana je suraJa ^n , a ko je prou i Bog e mu ubiljeiti da je deset puta prou io cijeli Kur'an"
a!
16

Vidi npc Tefsirul-Kuranil-azim

411 I"- <^, ^^ ^,^,^,., c ^ j^ I"1 ^ L^t ^^. ;^l (:) I 41 l a;i ji l42, l^^, uiy

)
od Ibn Kesira, dodatak IV tomu.
17

"Ko napamet nau i deset ajeta s po etka sure Kel f bit e zati en od Deddala".'s
; jl^ i! I y o .^5 ^g Sl I , J^'t ^ ^ o l^ I ^

Tad, IV, str. 21.


18

Tad, IV, str. 20.

Nesumnjivo je da ovakvih predanja ima dosta i na temelju


75

Yt ^`^^:%4;^^3
njih znamo da je Poslanik, a.s., neke sure zvao njihovim imenima po kojima ih i mi danas poznajemo. To je Sujutija podstaklo da u EI-Itkanu govori o imenovanju sura19 odnosno o problemu da su sve sure dobile svoja imena tevkfli putem. Sujuti doslovno li kae "da je grupa sura imenovana tevkifi putem, to jest nazvane su posebnim imenima tevkafi putem od Muhammeda, s.a.v.s., i sva imena sura utvr ena su po tevkifu iz hadisa i predaja".' I jy ,,1 I ^ la.,, i^.,^ s^ j t^Y I Sujuti, nadalje, govori da su imena sura bila poznata u vrijeme Poslanika, a.s., jer su "idolopoklonici govorili" "sura Krava" i"sura Pauk", rugajui se tim imenima. Na to je objavljeno: "Mi emo te osloboditi onih koji se rugaju", 21 a nekim ashabima nije bilo drago da se nekoj suri kae tako."' 2
u^; 6;,,.: ^s-S ,a 1 ^

e as-^ J br ^1 I o..zs--" v 9 1 ^ 4:1-9-5. rj :.1 ^ t.)15


^

Suj u ti, tako er, prenosi predanje od Enesa u kojem je re eno: "Nemojte govoriti sura Krava, niti sura Ali7mran, niti sura ene i tako cijeli Kur'an, nego recite: sura u kojoj se spominje krava i sura u kojoj se spominje Porodica Imran, i tako cijeli Kur'an"" L,11 1 j Ji e r,^l 1 j5:>.:^ u:L11 j.i j
19

Sujuti, me utim, tvrdi da neki autoriteti smatraju da je ovaj hadis po isnddu slab, a Ibn Devzi tvrdi da je, ak, ovaj hadis Iaan.' Autor El-It kana spominje, nadalje, da je imenovanje sure Bekare i drugih sura uslijedilo od Poslanika, s.a.v.s, i ve ina autoriteta nije se negativno odnosila preina tim imenima." Moe se zaklju iti da su imena sura dola tevk%s z putem od Objave, ali da je vrlo teko razgrani iti tevkifi imena od onih koje su surama dali ashabi, tabi`ini ili pak ostale generacije tokom vremena. Dakle, sve sure imaju svoja tevk:! z imena, ali i imena koja su im davali u eni muslimani. U tome ne postoji nita Ioe, jer se kur'anske sure mogu imenovati lijepim imenima. Neke sure imaju mnogo imena, kao npr. Fidiha koja ima
76

El-ltkan, str. 69. (Prema fl-Itkanu, infinitiv tesevvur ( ) zna i sinteza ) ili postepeno uzdizanje ( ). Vidi: lbid., str. 69.
20

EI-nkan, str. 69.


21

Hidr, 95. ajet.

EI-ltkan, str. ss.


23

Ibid., str 69.


24

Vidi: El-ltkan, str. 69-70.


25

Ibid., str. 70.

^..^, ^ ._. : . . r^; :A^^^^ .^_ ^.^ T^ .1^^^,^.^r = ^,^^

..,,o;

^,^_r^_,,,,.. , . ^

-.,,_.^r^ . `^.t :^,. ^^r^^r^

dvadeset i vie imena. Neka od tih su: Pristup Knjizi (y I ), Majka Knjige ( ), Sedam ponavljaju ih ajeta a negdje se naziva jednostavno imenom Hvala Bogu ( aU 1f I) Ibn Sirinu nije bilo pravo da suru Fatihu naziva Majkom Knjige," jer se smatra - kako to navodi Sujuti - da se tim terminom ho e ukazati na Levhi-Mahfuz,'" a i ina e termin Majka implicite konotira antropomorfisti ka zna enja koja su s islamom nespojiva. Prije negoli se pokae koje sure imaju vie imena, potrebno je rasvijetliti sistem po kome su sure op enito imenovane. Dananja imena sura u standardnim izdanjima Kur'ana pokazuju da su sure imenovane tako to se: a) uzelo ime ili rije ili glas sa samogpo etka sure, b) uzelo ime ili rije koja je dominantna u suri ili nekom njenom dijelu, i c) uzelo ime ili rije koja se nigdje ne ponavlja u toj suri. Prema ovom prvom kriteriju imenovane su, izme u ostalih, ove sure: Ja Sin Ydki'a Td H^ Muzzemmil Rum Kamer Fedr, itd. Vise od polovine sura dobilo je svoja imetta po rije iffm; glasovima ili nekom imenu sa samog svog po etka. etrnaest sura imenovano je po prvim rima-rije ima, kao npr. sure: Sdffat Ddrijat S id Nedm, itd.
Kdf

26

str. 70.
27

lbid., str. 70.

Tako er je osamnaest sura imenovano po nekim drugim klju nim rije ima iz prvog ili drugog svog ajeta, npr.: Enfil Muhammed Furkdn Feth Fatir Har, itd. Fussilet Prema drugom kriteriju (dakle, ime sure je neki klju ni
77

"termin ili krilatica koja se ponavlja posvuda u suri")' 8 imenovane su mnoge sure, kao npr.: Bekara Mdide Neml Hidr Kehf Nahl Ankebut itd. Prema tre em kriteriju imenovano je etrnaest sura i ta imena ne spominju se u njima, a ve ina "se ne spominje ni bilo gdje u Kur'anu. Ve ina ovih imena zasnovana su na glagolima koji se ponavljaju obi no blizu po etka sura."'9 Izme u ostalih, tako su imenovane sljede e sure: Infitar Isrd Sedda Inikdk Mumtehina Enbija, itd. Iz imena kur'anskih sura islamski u enjaci su zaklju ivali o sveobuhvatnom, apsolutnom karakteru Kur'ana. Imena sura najbolje govore o"tematici" Kur'ana i nepostojanju "jedne teme" oko koje bi se sveukupna fabula vremenski razvijala. Sure su imenovane po zvijezdama ( ), po Suncu ( ), Mjesecu (j-+ ), ali nisu zaboravljene ni neke ivotinjske vrste kao Pele ( ,j.. ), Mravi (j.41), Krava ( b:L! ), itd. Mnogi Boiji poslanici i vjerovjesnici dobili su svoje ovjekovje enje Kur'anom. Njihova imena kao Jnsuf ( ^g^ ), Nuh ( ), Ibrahim ( itd. spomenuta su i kao imena sura. Ime jedne asne ene, majke poslanika `Isaa a.s., tako er je spomenuto u Kur'anu kao ime jedne sure ( ). Nisu zaboravljeni ni neki psiholoki tipovi koji u udore u imaju svoju ulogu - Dvoli njaci ( ^^ Postoje tako er i ova imena: Vjernik (,:y}I 1), Vjernici Nevjernici (,:)iLSI E). Imenima svojih sura Kur'an esto doti e i eshatologiju, kao npr. Rascjepljenje (311,-t:1 ), Smak svijeta ( a^^ l"at I) Veliki dogadaj ( a9.:1j1 1), Prestanak Sun eva sjaja ( r,yLJ I), itd. Neki Boiji atributi su tako er imena kur'anskih sura, kao to je Svemilosni (j).&-,)1 1), Stvarate j( ), a nigdje ne postoji sura All^h , jer se nita ne moe
.; , ,

28

El, V, str. 410.


29

lbid., str. 410.

78

s Bogom poistovjetiti. U Kur'anu su, nadalje, i sure koje svojim imenom ukazuju na velike svjetske sile, npr. Bizantinci ( ). Spomenuto je tako er i vrijeme kao unitavaju i agens ( ), a i vrijeme u svom konstantnom vidu (,re.111 ). Nije isputeno ni temeljno ime za ovjeka u arapskom jeziku ( ), itd. Op enito gledano, imena kur'anskih sura odslikavaju unutarnju koherentnost Kur'ana u iji centar treba prodirati ispunjavanjem uvjeta koje, prije svega, trai Kur'an. Kur'an treba prije svega - kako nam i imena sura pokazuju - razumijevati iz Kur'ana i rije i koje su na njegovom duhu utemeljene - Poslanikova hadisa. Kur'anske sure u ve ini slu ajeva imaju vie imena. Ustanovljeno je da sura Fatiha u tefsirskoj literaturi ima preko dvadeset imena (od kojih su neka, o igledno, stvar kasnijeg imenovanja, kao npr. Yefija, afija, Mundddt, itd.). Sura Bekara u tefsirskim odjeljcima o vrednotama Kur'ana ( f ) naziva se jo i Sendmul-Kur'(in Sura AliImrdn naziva se jo i Ez-Ze.hrdu (y f^^1f ) a Maide jo i El' `Ukud i El-Munkiza. Izdvojimo ovdje jo neke sure: Enfil ili Bedr ( Berdet ) ili Tevbe, ali i El rllusira, El-Fadiha, Nahl ili Ni`am ( ) Isra ili Benu Isrdal ,91, ) Kehf ili Ashabul-Kehf ( ,-1411 TdHd iliElKelam( ^^) u`ara ili El Dami'a ( aA. ,41 f)
, ) )

Neml ili Sulejman ( ^^. ) Sedda ili EC-Medddi` ( ual ) Fatir ili El Mela'ike ( aS511. f) Ja Sin ili Kalbul-Kur'an ( (:)I1)111 Zumer ili El-Guref ) Gafir ili Et-Tavl ( LtLI I) ili El-Mu'min ( ;,91 i) Fussilet ili Sedda Ddsije ili E-eri `a ( ^+y :1 f )

79

; --1,1;= +r. `^^%^

Muhammedili El Kital (jL'.al l) Kdf ili El Bdsikat ( z:J uo Ikterebet(^,?:^ I ) i El-Kamer Rahman ili Arusul-Kur'dn (vl,^i (..-..9.>4.) Mudddele ili Ez-Zihar ( j 1+1;1 I) Har ili BenunNadar (^2 1 1,31! ) Mumtehina ili El-Mevedde ( ea3.1.1 ), itd. 30 Neka su imena, o ito, spomenuta u hadisu, kao to je slu aj sa Bekarom (tj. da je ona sr Kur'ana -(ui.i^ 1 ), neka su opet samo druga rije koja je spomenuta u predmetnoj suri, a neka su posebni nazivi sura, kao npr. da je Fatiha Sedam ajeta Vano je ista i da su imena koji se opetuju ( c. kal vA kur'anskih sura u islamskom svijetu danas uglavnom jedinstvena. 3 t I tendencija nadijevanja lijepih imena kur'anskim surama uticala je na njihovu raznovrstnost i brojnost. S druge strane, mnogi protivnici islama su se u prvo vrijeme rugali imenima kur'anskih sura, kao lani poslanik Musejlima, koji je parodirao neke sure. Npr. on kae: "Slon! ta je slon? I ta ti zna o slonu? On ima smrdljiv rep i dugaku surlu!" (^-+,s1^ ^sJ^r^ 9^ s^: al ^tl lo Jl^ai L, j Lj,^tl 14 ^,.1t1)32 O ito je da su ovdje posrijedi nerazumijevanja univerzalnog karaktera Kur'ana i nevjerovanje u njegovu Boansku narav.
) ^

A jeti ka "re eniee" i(ur'ana


^

Teko je odrediti ta no zna enje rije i ajet ( ) jer se ona upotrebljava u Kur'anu u razli itim kontekstima, a u tefsirskoj literaturi poprimila je isto tehni ko zna enje, to jest, zna enje kra e ili due logi ke cjeline koja samo donekle odgovara naoj rije i "re enica". Na temelju Kur'ana poznata su, izme u ostalih, ova zna enja ajeta ( a,i ): 1. Znak/trag, dokaz (vestigia Dei) Boijeg stvaranja, mo i, veli ine, snage itd. Takvo zna enje ove rije i najfrekventnije je u Kur'anu, kao npr. u ajetu: Eto, tako Allah oivljava mrtve, i pokazuje vam Znakove Svoje, da bisie opametili se! (Bekare, 73).
80

30

Vidi: EI-ltkan, str. 71, 72, 73 i dalje. Vidi takoder: Jusuf Rami , Podjela Kur'ana, "Glasnik VIS-a", br. 3, Sarajevo, 1986.
31

Naprimjer, Picki tall u svome prijevodu Kur'ana "upotrebljava imena (Jy1,>....1 Is;, ) za suru No no putovanje), Meleke ( ZZLtl ) za(=I^ suru ( Stvoritelj)". (El, V, str. 410). A. T. Welch navodi da je takva tradicija prisutna u imenovanju sura na indo-pakistanskom potkontinentu.

32

PAuhammed Husejn Tabatabai, El-le9izanu fi tefsiril-Kuran ) 7eheran, 1397., str. 67.

' '^^ ^^^^ 1 ^^ ^ . ` ^^n _ ^_^^


^.

_.

Takoder je karakteristi an i ajet: Pokazivat emo im Mi Znake


Nae u prostranstvima svemirskim, i u njima samim, sve dok im jasno ne bude da je Kur'an Istina. (Fussilet, 53). ^t^ v^ ^ ,;^,^, ^ ^,i ^, 3195, I

koji ne ozna ava kur'anski stavak ili maksimu ili "re enicu". Takvih je kur'anskih upotreba ove rije i najvie. 2. Rije ajet (kao dio kur'anskog teksta) upotrebljava se u mnogim kur'anskim kazivanjima u zna enju dijela Boijih knjiga dijela jedne Boije knjige, kao npr. u ajetu: (Grjenik) slua il
Znake Allahove to mu se kazuju, a potom nadmen ostaje kao da ih ni uo nije! (Dasije, 8).
J1-5
^,; ...^

U ovim tekstovima nedvojbeno je jasno da se radi o ajetu

^, ., ^,; 4-214

a.11l

Karakteristi an je u tom pogledu i ajet: A kad sazna neto od Naih Znakova, on ih za ruglo uzima! (Dasije, 9), e.1c I ) Ova dva osnovna zna enja rije i ( vi ) u kur'anskim kazivanjima su najfrekventnija, a njihove formalne podjele u tefsiru (jasni, nejasni, dvosmisleni itd. ajeti) predo it emo u cjelini ove knjige. Ta no zna enje ove rije i propitivali su islamski i orijentalisti ki nau nici. Prema Ahmadu von Denfferu rije ajet ( vi ) "mnoina" ajat, danas zna i "znak". U tehni koj jezi koj upotrebi to je najkra a podjela kur'anskog teksta, to jest, fraza ili sentenca... Termin "stih" nije prikladan, budu i da Kur'an nije poezija". 33 Interesantan je i pristup ovoj rije i u enciklopedijskoj obradi termina AYA. Orijentalista A. Jeffery kae da rije ajet zna i "znak, oznaka, udo, stavak Kur'ana. Izvorno je zna enje znak ili oznaka i kao takvo nalazi se u predislamskoj poeziji (plural ay i djat)..."Si A. Jeffery, nadalje, govori da je arapska rije ajetun ekvivalentna hebrejskom oth aramejskom atha: sirijsko atha, mnoina 6tlz6t3zz ponavlja se u La iovim Pismima (i,achish Letters) (IV 11) za vatrene svjetionike kori ene za signaliziranje.
,

"

'Ulum, s!c 67 El, I, str. 773.

81

^.

, 4>`t^.t^^^ .^^( v^3 s,^

..^Y.d

Ovo izvorno zna enje ponavlja se u Kur'anu gdje je kov eg nazvan znakom, obiljejem Saulova kraljevstva." 3 ' Ovdje Jeffery aludira na kur'anski tekst iz sure Bekare, 248: Zaista e znamenje Talutove vlasti biti to da e varrc kov eg prispjeti, koji e meleki nositi...
^`^ ^ I dSl o i I ,:j I ^.g^ , L+1 I^5^., 9^^ c:r^ 4:,S. y a^,a ^y

as' lll aL^

ch-i&

u-".sa J l

Jeffery tako er tvrdi da se na temelju tekstualne evidencije Kur'ana da ustanoviti da su Sunce i Mjesec "znakovi dana i no i" 36 i pritom se poziva na ajet: A no i dan Mi smo dvama znacima u inili, pa znak no i uklanjamo, a znak dana vidljivim inimo, kako biste vi od Gospodara vaega blagodati traili... " (Isra, 12) ^^ I v i Li^ ,^lt f v i 4s s-^-^ u=^l ^^ I s J^ I^s (t Jeffery, potom, na temelju kur'anske evidencije govori o ovim zna enjima ajeta: a) uda prirode su takoder znakovi Allahove mo i i njegova prisustva. (Vidi: Bekare, 164, 266 - 268.) b) Dunost je poslanika da svra aju ljudima pozornost na ove demonstracije Allahove mo i, mudrosti i sposobnosti koje se javljaju u prirodi ili'historiji. (Vidi: Bekare, 73 - 74.) c) U krajnjem slu aju svaki stavak koji po inje rije ju djet postaje "znak" (A.T. Welch je dobro primijetio da se dobar dio kur'anskih kazivanja mogu nazvati "znak-pasai" - o emu e biti rije i malo kasnije). d) U prakti nom smislu re eno, svaki kur'anski stavak je ajet il "znak".j' U tefsirskoj literaturi, ipak, nije jednoglasno miljenje da li ajet mora biti i logi ki samostalna cjelina. S obzirom na to da se u razli itim numeriranjima kur'anskih ajeta pojavljuje razli it broj ajeta (u emu se vidi tenja da se kra i ajeti spajaju u due), to navodi na ta an zaklju ak da ajet ne mora biti logi ki samostalna
82

35

Ibid., str. 773.


36

Ibid., str. 773.


37

Vidi: Ibid., str. 773 - 774.

cjelina, to jest, ne mora biti izri aj, ili tvrdnja, ili iskaz koji je sam sebi dostatan i dovoljan da bi bio razumljiv. Naprimjer, 33. ajet sure Murselat. kao da su kamile ri e, sam sebi nije dovoljan bez prethodnog ajeta: On e kao kule bacati iskre. viS Mekanske sure obi no obiluju ajetima koji zna enjski nisu samostalne cjeline. Tako er, pasai koji se u orijentalisti koj literaturi nazivaju "Kada-pasai" samostalno ne fungiraju kao logi ki zavrene cjeline, primjerice: Kada se nebo rascijepi, i kada se zvijezde strovale, i kada se mora jedna u druga uliju, i kada se grobovi isprevru - dua e saznati svaka ta je pripravila a ta propustila! (Infitdr, 1- 5).
131

L,SI 3511 131,


*"yAu ^ g at1 1:11

d
38

O ito je da prethodni "kada-ajeti" ne bi mogli biti logi ki potpuni bez petog ajeta. Otuda se u dananjim numeriranjima kur'anskih ajeta odstupa od toga da se samo logi ki zavrene cjeline smatraju ajetima. Objava nije, istina, u prvo vrijeme numerirana i mi nemamo podatka koliko bi, recimo, ashabi izbrojali ajeta. Me utim, sam termin ajet poznat je u Poslanikovu hadisu u kome on govori o deset ajeta poglavlja Kehf. Ebu Derda prenosi od Boijeg Poslanika, s.a.v.s., da je rekao: Ko napamet naui deset ajeta s poetka sure Kehf bi e zatien od Ded t-dai 3 g .Jl^ill ^,, .^ , a4<11 J,31 ,:,.o ^l,i r^ ^ Autor Tdda tako er navodi i predanje Boijeg Poslanika, a.s., da je rekao da e onome koji bude u io suru iz Kur'ana od trideset ajeta (to jest, suru Mulk) ta sura biti zagovornikom sve dok mu se ne oprosti. 39 Postoji, zaista, jo mnogo primjera da se u prvo vrijeme znalo za podjele Kur ana prema ajetima, ali ne postoji ta an pokazatelj iz koga bi se vidjelo koji su to kriteriji upotrijebljeni. Moe se samo pretpostaviti da bi to mogla biti rima, o kojoj e biti kasnije rije i. S obzirom na to da su islamski znanstvenici razli ito dijelili

,_^

Tad2

-. 20.
39

Vidi: ,wd., str. 23.

83

ajete, imamo i razli ite rezultate brojanja kur'anskih ajeta. Prema Sujutijevu El-Itkanu, postoje mnoga miljenja o tome ta je uop e ajet kao sentenca Kur'ana. Recitatori Kur'ana o tome su dali svoje miljenje, kao i protagonisti ustanovljavanja dijakriti kih ta aka i znakova uz konsonantski kur'anski tekst. Tako Ebu Amr ed-Dni{ tvrdi, prema Sujutijevu El-Itkanu, da mu nije poznata bilo koja druga rije koja je sama ajet do rije i: modrozeleni (perivoji) u suri Rahmdn, 64 ( ). Drugi misle da su rije i: Tako mi zore ( ^l 1 j ) .3) Tako mi zvijezde Tako mi vremena j) kra e od rije i (ui Alaa4). Me utim, Ed-Dani je mislio na samostalnu rije koja fungira kao ajet, a ne na dvije rije i kao to je slu aj sa navedenim zakletvama. Zamaheri, tako er, navodi miljenja nekih autoriteta koji dre da su ak i tzv. "po eci sura" L151,91) ajeti." 0 tome su, tako er, podijeljeni stavovi. Medutim, neosporno je da je u enje Kur'ana od Muhammeda, a.s., prouzrokovalo razli it broj ajeta jer su njegovi sluaoci razli ito tuma ili njegove pauze, preuzimanja prethodnog teksta i s1. 4' Sujuti, nakon to je donio mnoga razli ita i esto opre na miljenja ta je ajet, pristupa njihovom brojanju po pojedinim surama. 43 Dakako, Sujuti ne proputa kazati da su se brojale i same rije i Kur'ana - njih je, prema nekim rezultatima, sedamdeset i sedam hiljada devet stotina trideset i etiri. a4 Me utim, i tu postoje razli ita predanja jer nisu usaglaeni kriteriji ta je rije u Kur'anu, da li tu spadaju "po eci sura" ili ne, da li negdje spadaju a drugdje ne spadaju, itd." Me utim, daleko je interesantnije prou avati ajete iz samih njih, iz same njihove forme. Vrlo prihvatljiva podjela koja je duboko interna (a ne eksterna) jeste ona koju je predloio A. T Welch. On je utvrdio da postoji nekoliko preovla uju ih tipova ajeta: 1. zakletve, 2. znak-pasai,
,

40

Vidi: EI - Itkan, str. 88.


41

Vidi: lbid., str. 88.


42

Vidi: lbid., str. 93.


43

Vidi: lbid., str. 89. i dalje.


44

El ltkan, str. 93.


-

45

Vidi: Ibid., str. 88.

84

3. "reci"-pasai, 4. kazivanja, 5. propisi i odredbe i 6. drugi ajeti.t 6 a) Zakletve. Dobar dio kur'anskih ajeta ima formu zakletvi. Ta forma se ponavlja i"naj e e konstituira od jednog ili vie stavaka koji po inju sa ve )"Tako Mi", iza koga slijedi imenica u genitivu, a zavrava se sa jednim ili vie stavaka koji po inju sve anim rije cama, obi no inna, ali ponekada kad (;4'11 ) obje u zna enju "uistinu", "zaista". Prili no tipi an primjer ponavlja se na po etku sure Lejl, 1- 4:
Tako Mi no i kada zakrije, i dana kada se o ituje, i Onoga koji muko i ensko stvara! Zbilja, va je trud mnogostruk!
^1 *

I 9..)5,i1 I (.3 1 : lr ,y *51.?:, I3I Jlg:J I,*c.". :,x,

Ovdje prva tri stavka po inju sa ve (, ), a tvrdnja koja zatvara zakletvu po inje sa inna."" Welch govori i o nekim drugim podtipovima zakletvi u Kur'anu, kao onima sa rije ju "kada" ( ), npr. u suri Infitdr:
Kada se nebo rascijepi, i kada se zvijezde strovale,

i kada se mora jedna u druga uliju... "


UI 131 j *"ulub:,i I:1I j *"r^,;I ,,,SI, 1

46

Vidi: EI, V, str. 421. i dalje.


47

Ibid., str. 421.

Postoje tzv tipovi retori kih pitanja (Da li si vidio A ta ti misli ta je (J1.)J1 Tako er se i osobiti tip zaklinjanja u formi Ne! Kunem se (ili Kunem se!) ponavlja u nekim kur'anskim ajetima (vidi suru Kijame). b) Znak-pasai. Prema Welchu, "to su svi ajeti koji govore o nekim fenomenima prirode i ljudskog ivota "kao znacima" (djat) Boije svemo i i milosti prema ovjeku, koji pozivaju da se zahvaljuje Bogu i Bogom priznaje samo On Jedini. Naj e e su
85

spominjani stvaranje nebesa i Zemlje, stvaranje i ra anje ovjeka, sijanje Sunca, Mjeseca i zvijezda, smjena dana i no i, slanje kie, permanentnost i stabilnost prirode. Spominju se, tako er, grmljavina, sijevanje, vatra i drugi prirodni fenomeni, kao to se spominju i ljudsko me urazumijevanje i srodstvo, razli itost jezika i boja, sluh, vid, itd. Znak-pasai, tretiraju i ove teme, nemaju razli itu formu, ali se prepoznaju po svome sadraju."4 8 Primjera za znak-pasae u Kur'anu je dosta, kao, recimo, ovaj:

Deder, nek' ovjek u hranu svoju pogleda! Mi s neba kiu prolijevamo u p juscima, potom Zemlju rasijecamo pukotinama i dajemo da'iz nje izbija zrnje, grode, i povre, i masline, i palme,i i bae bujne, ivo eipie vama i stoci vaoj uivanje (Abese, 24 - 32).
*
; 1 .a.G lZ I 1:11.9.4s

l; I

Lr1I

^ L^ J * L^ l g s ^;t^ * l^ J LA) ^ * L^.^s *^S olx S^ ^^Sl lrL'A * L I ^

Karakteristi an je u ovom smislu i jedan sloeniji tzv. "znakpasa", kao, npr., u suri Rum, 20. i dalje:

Od Njegovih Znakova i to je da vas od zemlje stvara, a potom se vi ljudi irite posvuda! I od Njegovih Znakova i to je da On za vas, od samih vas, ene stvara, da se uz njih smirite i medu vas ljubav i samilost dao je. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji razmi jaju! I od Njegovih Znakova je i stvaranje nebesa i Zemlje, i razli itost vaih jezika i vaih boja! U tome, zbilja, za znalce Znakova ima! I od Njegovih Znakova je san va no u i danju i va trud da neto steknete iz blagodati Njegove. U tome, zbilja, ima Znakova za ljude koji uju!
86

48

Ibid, str. 422.

^; a " ^^ ^+ i I I! I^ u I T^ lY ^< e I: V I 4i i+ I(t J LY*i ^ ^ JI" J ^I J ;<.., ~t L1,..)l rS^^I 4:)I

^gli 4aL,l ^ J * 1.1)< 71 ; , ^.^1 ,,^Y ^ll^ Lria

js

i J j1.42 I J^ L S,o l;.o v l, I J 12-4-13 J 3rJ I t,S,s, a^^ f ^ J*uy^.W ^.^ ^IJY o l,Y ^ lt: ^ c^ I 14.5J-o s^, JY I a^ u o P 1.4
^ ^,

1:1 I.

b^V ^

Y I J c L^ ..,1 I^s^ U I I I

,.9 I

f,J-2L1

c) "Reci pasai ". U Kur'anu se nalazi izvjestan broj ajeta "u

kojima je glavni elemenat kratka izjava ili pitanje koje po inje imperativnim glagolom "Reci", obi no u jednini kul (j's ), ali povremeno i mnoini, kiclu ( ). Ve ina "reci-pasaa", to jest, neposrednih konteksta u kojima se "reci-iskazi'' ponavljaju, imaju dva glavna dijela: 1) iskaz ili pitanje koje ukazuje na okvir radnje (inscenaciju), i 2) "reci-izjavu" koja je ponekad pra ena jednom ili dvjema opaskama o ova oba glavna dijela."y" Ovdje se, na temelju tekstualne evidencije Kur'ana, zapaa nekoliko formi tzv. "reci-pasaa". Naj e e su: Oni govore... Ti reci...! Naprimjer: I oni govore: "Zato se ovome od Gospodara njegova kakvo udo ne objavi?" Ti reci: "Samo Allah nevidljivi svijet zna, pa pri ekajte! I ja u s vama biti od onih koji ekaju! (ju nus, 20)
ly^ 1";; l o 411
- pk:411. I

J 4 j.

Pitaju te... Ti reci...! Naprimjer: A pitaju te i o siro adi. Ti

reci: "Dobro im initi - to je bo je!" (Bekara, 220).


C-9.o I

.Ls-4 l:^! I^. , y^

Reci... Reci...! Naprimjer: Ti upitaj: "ije je ono to je na nebesima i na Zem ji?" I ti odgovori: 'Allahovo!" (En` &m, . 12) 4.11 jn.,. u 4i1 .$11 L.
49

d) Kazivanja u Kur'anu. Ukoliko se termin "kazivanje" uzme

ibid., stc 422.

u irem smislu, da uklju uje bilo koju pri u ili opis stvarnih ili
87

t^^^^^:^`^^ P _^ ^

=4,' ,..! ^ii

^^,

dol

^i.-^

fiktivnih dogadaja, onda mnogi dijelovi Kur'ana mogu biti klasificirani kao kazivanja. Ne postoji, prakti ki, historijsko kazivanje, premda, kako je spomenuto prije, postoje mnoge reference i aluzije na historijske doga aje..."50 S obzirom na to da Kur'an nije knjiga vremena i historije, on nije roman, niti pripovijetka, niti parabola, ne moe se na i razvoj fabule na na in kako je to prisutno u ljudskim knjievnim tvorevinama. Otuda kur'anska kazivanja ostaju zagonetka, jer nas Kur'an nikada ne izvjetava o nekim detaljima ( ime se, ustvari, bavi tefsir), kao npr. to da Kur'an esto: 1) izostavlja imena socionima gdje bismo o ekivali da ih spomene (ne znamo, npr., iz teksta Kur'ana iz kog naroda poti e Lukman), 2) izostavlja imena toponima i esto ne znamo iz kazivanja Kur'ana gdje se "doga aj" zbio (npr. odakle dolaze Jusufova bra a i u kome mjestu ostavljaju oca Jakuba, a.s., ili pak, ne znamo gdje je pe ina, tj. Kehf, itd. Sve to sublimiramo tefsirom, israilijjatom, itd.), 3) izostavlja imena li nosti premda o njihovim osobinama govori (npr. ne znamo ime ene koja je nastojala zavesti Jiisufa, a.s., niti znamo ime Nuhove niti faraonove ene. ak se ne spominje ni ime kraljice od Sabe, ni ime Ademove, a.s., ene, itd. (Navedimo da je jedina ena po imenu spomenuta u Kur'anu Merjema.) 4) Kur'an nikada ne navodi ere, datume i sl. Otuda se kur'anska kazivanja ne mogu olahko nazvati "pripovije u", "pri om", "parabolom", a nikako bajkom itd. Ove i neke druge konstante kur'anskih kazivanja remete bilo koju ljudsku shematizaciju kur'anskog teksta prema literarnim tipologijama, o emu e biti rije i kasnije. Ipak se moe uzeti da su kazivanja o Boijim poslanicima najistaknutiji tip kazivanja u Kur'anu uop e. "Poslani ka kazivanja, od kojih su neka takoder i kazivanja o kaznama, sa injavaju najiru kategoriju kur'anskih pripovijedanja. Najdua
, ,

50

lbid., str. 423.


^

To ne zna i, naravno, da Kur'an ne govori o vremenu i poukama iz vremenskih mijena. Moglo bi se kazati da Kur'an posvuda govori 0 SADANJOSTI KOJA JE BILA, 0 SADANJOSTI KOJA JESTE I 0 SADANJOSTI KOJA E (SE) (Z)BITI.

88

.1.s1101111= 011.11111.

^,.^^.1^^.^^` .^c ^^^.l. T^. ^i^ ^s.^^^^."^._ ^^-^^C' ^* .:^^i^^`^c ^.^ ;^ ^ ; ^


pojedina na pripovijest, koja bi se mogla klasificirati kao "krl`':co kazivanje", jeste ono o Jusufu, koje zauzima priblino 111 ajeta sure Jusuf .." 5 i Tako er se moe kazati da sura Nuh konkretnije govori o samo jednoj poslani koj li nosti - N u hu, a.s. Druga kur'anska kazivanja, kao ona o Musu, Isau , Ademu, Ibrahimu, L u tu, u`ajbu itd. data su naj e e u kra im ili duim fragmentima. Me utim, o osobenostima kur'anskog stila govorit e se kasnije. Postoje neke ustaljene po etne fraze koje slue za najavu kazivanja. Izme u ostalih treba spomenuti ove:
Kazivat emo tebi Mi vijest ( A da li tije dola vijest... (... (Kasas, 3),

J h I L J.m )(Td Hd 9),


,

I spomeni

u Knjizi... ( . . (Maide,

(Merjem, 16),

51

Ibi^

:;: 423.
52

20), I Mi poslasmo... ( LILJ I .^1 ^ ) (Hud, 2 5), I Mi dadosmo... ( . . . ^I y ) (Isrd, 2) itd. Glavna osobina kur'anskih kazivanja jeste njihova isprepletenost sa "glavnom" temom Kur'ana - govorom o jednom Bogu. Kao to e se vidjeti kasnije, Kur'an nikada ne daje detaljna horizontalna objanjenja rije i ili termina, pa se otuda njegova kazivanja samo prividno ponavljaju. U kazivanjima o ovjekovom "padu" na Zemlju nekada se u prvom planu govori o Iblisu, nekada o Ademu, a nekada, pak, o melekima. Otuda je diskutabilno da li u Kur'anu, pogotovo kada je rije o kur'anskim kazivanjima, ima ponavljanja (tzv. ( ). e) Tzv peti tip ajeta Kur'ana mogao bi biti predstavljen u ajetima propisa i odredbi. Welch je dobro zapazio da "Kur'an odre uje detaljne propise o nekim aspektima ponaanja islamske zajednice te op e upute o ostalom. Nema potpunog kodeksa ponaanja ili propisa koji bi predstavili dunosti koje se trae; svaka naredba je tretirana posebno, obi no na nekoliko razli itih mjesta. Glavne religijske dunosti uvo ene su postepeno..."" Forma ovih ajeta obi no je, gledano s gramati ke strane, imperativna, kao npr.
Kada re e... (...
,

lbid., str. 424.

uvajte narraa ze,.. "( a.9...4,1 1 1.3.&.,j 1)(Bekara, 238),


.

89

_
"Namaz klanjaj... " ( 51 ':., Zekat dajite... " "Ne diite glasove svoje... " ';Jedite prijatna jela... " "Operite lica svoja... "(
-2,1 1

) (Hd, 114),

(Nur, 56), ) (Hudurdt, 2), ,54 1,5J5 ) (Bekara, 172), (111(iide, 6) itd.

Ponekad ne mora biti upotrijebljena izri ita imperativna forma ), ili, ve se moe na i slogan - Propisano vam je: (1' {.: 1` pak, - Zabranjeno vam je.

Ovi su ajeti obi no jasni, rijetko su im inherentna muteabih (44.U.4 ) zna enja, izuzev ukoliko se ne radi o kazivanju koje daje viziju neke eshatoloke situacije (dehennem, Sudnji dan i sl.).
f) Ajeti koji su po sebi obredni, tj. nalikuju ne em to se samo uvjetno moe nazvati molitva ili pobono invociranje, tvore estu cjelinu Kur'ana. Naime, cijeli Kur'an je legitimno recitirati ili u iti u namzu. Me utim, "samo neki dijelovi su distinktivno obredni. Daleko najvaniji dio Kur'ana za upotrebu u bogotovlju je po etna sura; Fdtiha... "" Ove tzv. obredne forme ajeta o kojima je rije esto su navodile orijentaliste na pogrene zaklju ke da su to Muhammedovi, a.s., stihovi koje je. u zanosu izgovarao, jer se, navodno, tu pojavljuje ovjekov vapaj za oprotenjem, iskupljenjem, Me utim, islamski stav je druga iji. Sve to je u Kur'anu, Boiji je govor, pa i ove tzv obredne forme u kojima se javljaju neki ajeti-Boije su rije i kojima Mu se obra amo. Njima se postie tzv bereket ( kur'anskog govora. Najpodesniji je primjer za sve ovakve ajete kraj sure Bekare:

"0 na Gospodaru! Ne uzmi nam za zlo ako zaboravimo ili neoprezom neto u inimo! 0 na Gospodaru! Ne prti nam breme kakvo si natovario onima prije nas! 0.za Gospodaru! Dunost nam ne nalai za koju snage nemamo mi!"
90

53

Ibid., str. 425.


54

Vidi: lbid., str. 425.

4e,

^'^.

^^,^^ b^,^9 `^^^^^^^ ^^^^^^^

^^^'^

+ q ^' , J^- ^^^^^ ^^

^_^^ 4 \^:.y`. y_ L ^^ .

^ y

`" ^

Y,

j I L^.; ^ I l; >; I^ 1 t^ ,^
j

lo .LI y cl j .l^c Obredne forme, me utim, u Kur'anu se pojavljuju i u druga ijim oblicima. Primjerice, ponavljaju se izrazi kao to su: 'Allaha hvali... ( 4-U (Hadad, 1), "Hvala Allahu... (Fatiha, 1), "Hva jen neka je Allah,.. ( ,L11t ) (Har, 23), "Uzvien neka je Allah... "((s:11 t )(Mulk, 1), itd. Ove cjeline obi no slue kao upozorenje recipijentu Kur'ana da je sve u Boijoj prerogativi i da mu Kur'an nudi raznolika kazivanja, i ona koja bodre i ona koja zastrauju, pa dakako i ona koja ovjek moe koristiti kao rije i kojima e Mu se obra ati. g) Da se kur'anska kazivanja ne mogu definitivno klasificirati - dokaz je i postojanje izvjesnih cjelina koje ne moemo valjano svrstati ni u koju kategoriju koje smo do sada naveli. Primjerice, vrlo je teko govoriti u koju kategoriju spadaju tzv. "po eci sura" ( S, t,3 1 ), ili pak sve ani zavreci ajeta, kao, npr.: Allah sve zna i mudar je (Nisd, 92), On uistinu sve uje i sve vidi s- 4 )(Isra, 1), Allah najbolje nagraduje ('v_s-9:) t,>1 t ,9g1 a.111 j ) (Had, 58), itd. Posebno je teko govoriti o tipologiziranju tzv bismille, koja se ponavlja na po etku 113 sura, a u Kur'anu se nalazi jo i u suri Neml (ajet 30). 0 tome ima razli itih miljenja, od onih da je bismilla ) pobona invokacija kojom musliman prihva aju i Kur'an - biva ozaren, obasut bereketom Boije rije i, pa do onih da bismilla nije dio Kur'ana ve je ustanovljena da bi sluila isto kao tehni ki pokazatelj gdje je koja sura.
Bismi!!a kao invokacija u Kur'anu

Na po etku ninogih tefsira (a gotovo redovito onih klasi nih) raspravlja se o koja zauzima vano mjesto u
91

formalnim podjelama Kur'ana. Ovdje e se prvenstveno govoriti o tome da li je to integralni dio kur'anskog teksta ili se radi o tekstu utvr enom hadisom Muhammeda, a.s., ili , pak, praksom ranog ivota islamske zajednice u Meki i Medini. Ove potonje mogu nosti dokazivali su mnogi orijentalisti, to e se i nazna iti, Taberi, umnogome prihva en kao osniva klasi nog tefsira u standardnom smislu te rije i, tvrdi da bismilla: U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog (,) 11 I 4-11 I ) zna i: Poinjem, prije svega, spominjanjem Allaha i sje anjem na Njega! 55 Prema Sabnnijevu "Muhtesaru" Taberijeva tefsira (cs.r. 1 I .r_" 11 I ^^^) ova maksima se navodi i prije bilo kojeg vjerom doputenog posla, pa ak i pri izvrenju svakodnevnih rutinskih stvari, stajanja, sjedenja itd. 56 Ibn Kesir e biti koncizniji i re i da su sa bismillom drugovi Muhammeda, a.s., po injali (u iti) Boiju Knjigu. Znanstvenici se slau da je bismilla dio ajeta sure Neml, a ne slau se da li je ona samostalni ajet na po etku svake sure, ili je na po etku svake sure napisana kao prvi ajet, ili je dio ajeta svake sure ili je ona to samo kada je posrijedi Fatiha, a ne i druge sure, ili je ona jedino pisana da se odvoje sure a da nije ajet..." 57 Nesumnjivo je, dakle, da ovaj veliki klasik uo ava da su se islamski znanstvenici opredijelili, kad je bismilla u pitanju, za brojna gledita. jj-w ,:1115 jj I 45i 4.5.4 LIA j.a-. j I 6jj. w L4, 1 9 1 L^41 si ^S lA;l l4:,i j I tay^ ^^ 412.5l.nll 14.1 Y J. ^ll
55

Ibn Derir Taberi, Muhtesaru tefsirit-Taberi (priredio M. A. Sabuni), I, Bejrut, 1983., str. 7

Ibn Kesir potom navodi neka miljenja i kae da su Alija i Ibn Abbas, kao i drugi smatrali da je bismilla ajet svake sure izuzev poglavlja Beraet. 8 c:r 4 11,:I S druge strane, Ma1ik i Ebn Hanife, kao i njihove pristalice, smatraju da bismilla nije ajet Fatihe niti drugih sura.i 9 ,:, Leyi ^ y, a^ L^t I ^., a I c^l ) ffija, pak, prema Ibn Kesiru, smatra da je bismilla ajet Fdtihe , ali Yie 1 otaiih poglavlja Kur'ana"
92

56

Vidi: Ibid., str. 7

57
Ibn Kesir, Ibid., I, str. 16.
58

lbid., Str. 16.


59

Ibid., str. 16.

60

Ibid, str 16.

^ .7.^s*.^,^ ,^^A R {, ^^--r ^t,^ ,__,^ , ---^ ^" -^^}-^.^ ^ ^_^^-; ;^;r^,-s^^.^^: ^ ^^: ^. hJA^^ ^' ,^^^^^.
^ ^.--

-..^- .^

, 4s5 131 I^ j.o u-L). Davud opet misli da je bismilla samostalan ajet na po etku svake sure i da nije ajet doti ne sure." Jj 1 ^; ^e ).
\^J^ c.?" ^^.4^

Ovo predanje prenosi i Ahmed ibn Hanbel. (Pitanje da li se bismilla treba "u iti" glasno ili utke u namazu ovdje ostavljamo postrani.) Zamaheri je dosta koncizniji kada govori o bismilli. On tvrdi da recitatori/u a i Kur'ana i pravnici Basre, Sirije i Medine ubrajaju bismillu na po etku Fdtihe i po ecima ostalih sura kao ajet. Zamaheri navodi njihovo zajedni ko miljenje da je bismilla tu da bi se njorrme razdvojila sura od sure, dakle postojanje bismille oni svode na isto tehni ko pitanje. Zamaheri navodi miljenja Ebu Hanife, afije i drugih (kao i kod Ibn Kesira) i govori o uobi ajenim problemima fikhske naravi, to jest, da li bismillu treba u iti/recitirati glasno ili ne, da li je uop e izgovarati ili ne, i sLfi' Ukoliko bi se konsultirao Sujuti, uo ava se da je on sklon miljenju da je svaka bismilla u Kur'anu Kur'an, to jest, dio Objave. Njegovo pravilo je sljede e: Nema spora da sve to je iz Kur'ana mora biti preneseno vjerodostojno kako po svojoj cjelini tako i po svojim dijelovima. 63
u-4 .3A L-4 LS u^^^Y a: ly i 3

61

Ibid, str. 16.


62

Vitli: Keaf, I, 24, 25, 26 itd.


63

EI-ltkan, str. 102.


64

Ibid., str. 103.


(+5

lbid., str. 103.

To to se bismilla esto ponavlja - nije dokaz da je njena narav nekur'anska. Naprotiv, tvrdi Sujuti, postoji dosta ajeta koji se ponavljaju kao, npr., Pa koju blagodat svoga Gospodara ^-J ^ Y1 cs^ ), pa niko ne poriete (u suri Rahman) postavlja pitanje autenti nosti te cjeline." Sujuti, tako er, odbacuje i miljenje da je hismilla tu da bi odvajala suru od sure pa kae da bismo je onda mogli legitimno napisati i na po etku sure Bert7et, a tamo ipak nije napisana.''"' Njegov najja i argument da je svaka Kur'an je, ini se, hadis koga prenosi Ummi
93

_ Y Y^:'r., -^

__

Selema da je Boiji Poslanik, s.a.v.s., u io bismillu i Fdtihu."


Potom Sujuti navodi neka druga miljenja i predanja, kao npr. da bismilla nakon Sulejmna, a.s., nije objavljena nijednom drugom poslaniku Boijem izuzev Muhammedu, a.s." Tako er on navodi i predanja od Ibn Abbasa da Boiji poslanik Muhammed, s.a.v.s., nije znao kada je kraj objavljivanja jedne sure sve dok mu se ne bi objavila bismilla." Tako er on prihvata i predanja da je s objavljivanjem bismille Allahov Poslanik znao da se radi o novoj suri. 69 Izme u brojnih predanja jeste i ta da je Alija, r.a., rekao (kada su ga pitali o sintagmi "sedam sli nih ajeta", ili "sedam ajeta koji se ponavljaju" (,. 5:1 12 1 ) da i bismilla spada me u njih.' Sujuti tako er donosi i predanje Vahidija koji (posredstvom Ravija) tvrdi da je bismilla objavljivana sa svakom surom.'' Sujuti tako er odbacuje sva miljenja i na in prenoenja predanja od Ibn Mes` u da o navodnom nekur'anskom karakteru sura Fatihe, Felek i Nds. On tvrdi da je takva misao ravna kufru i radi se o podmetnutim predanjima od zlonamjernih da bi se oskrnavio Kur'an. 72 Dakle, Sujuti misli da je bismilla Kur'an kako na po etku Fatihe, tako i na po etku svake sure. Takav zaklju ak se nuno name e kada se uzmu u obzir sva predanja koja je on naveo i koje preferira. Orijentalisti imaju o bismilli druga ije teorije, a zapaa se da pri tome slijede metode historijskog kriticizma. Osim A. T. Welcha, o bismilli su pisali Blachere, J. Jomier, L. Gardet i drugi. Welch kae da "na po etku svake sure, izuzev IX - etTevba, stoji bismilla, formula bismillahir-rahmdnir-raham aUl `" ) koja se moe interpretirati ili prevesti najmanje na tri na ina: "U ime Boga, Milostivog, Samilosnog" (vidi Bell, Arberry); "U ime Boga, Samilosnog Milosnika" (vidi Blachere); ili "U ime Boga, Milosrdnog, Su utnog" (vidi i usporedi Rudi Paret). Ova formula se ponavlja jo jednom u Kur'anu, u suri en Neml, 30, kao po etak Sulejm anovog pisma kraljici od Sabe. Elementi bismille tako er
94

66

lbid., str. 103.


67

Ibid., str. 103.


68

lbid., str. 104.


69

lbid., str. 104.


7U

lbid., stc 104.


71

lbid., str. 104.


72

lbid., str. 104-105.

73

EI, V, sV. 411.


73

Ibi str.411.
75

Na prethodnim straniu.ma fragmentarno smo naveli miljenja islamskih klasika o Njih je potrebno konsultirati dok se itaju ovi stavovi A. T. Welcha i orijentalista uop e.

se ponavljaju odvojeno: Bismilldh (all i ) (bez elifa u bismi kao i u basmali) ponavlja se jednom u suri Hud , 41, a blizanci atributi er-rahmn i er-raltim 54.,)11 i ) ponavljaju se zajedno vie od etiri puta i to u surama: Fatiha, 3, Bekare, 163, Fussilet, 2, i Har, 22. Moe biti zna ajno da, gdje god se ovi atributi ponavljaju zajedno, uklju uju i i prvu suru Fdtihu, 1 i Neml, 30, er-raham uvijek slui kao rima - rije . Er-Rahm dn , uvijek s odre enim lanom, ponavlja se unutar tekstova Kur'ana, sve u svemu, pedeset i sedam puta - to jest broje i i Fdtihu 1, ali ne broje i ostala ponavljanja bismille ( na po ecima sura. Er Rahim se ponavlja 33 puta sa odre enim lanom, a esto i bez njega. injenica da se posljednja dva termina bismille ponavljaju zajedno posvuda u Kur'anu slijede i isti uzorak kao i mnogi drugi parovi Boanskih atributa.... navodi da je prva od tri interpretacije data gore najbolja.' 3 Welch potom govori o porijeklu bismille i nastoji itaoca navesti na pomisao da Muhammed kao Boiji poslanik (a.s.) nije uvijek znao za bismillu ve da ju je postepeno "izmiijao". Premda su takve tvrdnje orijentalista.0 skladu sa metodom historijskog kriticizma teksta Kur'ana, one ni u emu nemaju tvrd dokaz, pogotovo ne u islamskoj klasi noj literaturi. Welch tako tvrdi: "0 porijeklu bismille i njenom smjetanju na po etku mnogih sura postoje razli ita miljenja. Neki muslimani vjeruju da je ova formula bila dio Objave i bila je uklju ena na po etke sura od samog po etka Objave. Tekstualna evidencija kroz Kur'an, potkrijepljena drugom ranom historijskom evidencijom, pokazuje da ovo nije bio slu aj."'4 Dakle, tu je taj cilj Welcha, u tome da "pokae" - premda suprotno Sujutiju - da, navodno, bismilla nije od po etka bila poznata, da - uslijed toga - ona nije Kur'n i da ju je Poslanik "postepeno" izmiljao i komponirao. Premda e, kao to emo vidjeti, Welch koristiti tekst Kur'ana da bi ovu svoju tezu (koju s njime dijele mnogi radikalni orijentalisti, kao npr. J. Jomier) opravdao i dokazao, on ne e biti konzistentan prema drugim kur'anskim tekstovima. Tako on kae: "Allah je u bismilli jasno
( 1

95

preferirano ime Boije, a er-Rahmdn i er-Rahim, prema njihovoj kur'anskoj upotrebi, jesu kako imena tako i epiteti za Boga. Usto, ova imena su upadljivo izostavljena u ranijim dijelovima Kur'ana, gdje je Muhammedov Gospodar ozna en kao rabb,76 a kur'anska formula koja se ponavlja tokom ovog ranog perioda je bismi rabbike - "U ime tvoga Gospodara", a ponavlja se u surama Vdki`ah 74, 96, Hdkkah 52, i Alek 1... Dakle, mogu e je da su koliko dvije godine, ili ak i nakon po etka Muhammedove javne misije, imena arRahmdn i Allah bila uvedena u objavu. 77 Welch nije u pravu kada bismillu cijepa i kada nastoji uspostaviti neku vremensku koincidenciju izme u imena er-rahim i er-rahmdn i bismille. Bismilla je kompaktan tekst Kur'aria, objavljivan prije svake sure i, prema islamskim djelima, ona nije nastala od tzv. "elemenata bismille", kao to kau orijentalisti. Kako npr. objasniti da se rije "rabb" (v..)) ponavlja u medinskim surama (npr. sura Zilzal, itd.), ukoliko bi se prihvatila teza Welcha da se u po etku preteno koristio termin "Muhamrnedov Gospodar"?! Medutim, teza orijentalista ide i ire, te tvrde da er-Rahman kao ime nije arapskog ve stranog porijekla. Pa kada se to, navodno, saznalo, onda je islam trebao da da "svoje vlastito ime za Apsolutno Bi e", to jest, kako ele re i orijentalisti, dolazi do imena Alldh. Welch o tome kae: "Sljede i stepen u ovom razvoju (to jest u razvoju bismille, prim. E.K.) vidljiv je u suri Isrd, 110. ajet, klju nom ajetu koji kae da muslimani mogu upotrebljavati kako ime A115,h tako i er-Rahmdn, ali efekat ovog ajeta bio je da se zamijeni erRahman sa Alldh kao primarnim ili preferiranim imenorn za Boga..."'$ Islam, me utim, ne poznaje neko preferirano ime za Apsolutno Bi e jer su objave dolazile na raznim jezicima. 79 To to je Allah najfrekventnije Boije ime u Kur'anu - posljedica je izme u ostalog i arapskog jezika na kome je objavljen Kur'an. Bismilla je integralni dio Kur'ana i, s obzirom na to da je Mina jedna od najranijih sura koje su objavljene u Meki, nema razloga da se bisrrtilla kao njen integralni dio smatra nekur'anskom cjelinom.
96

76

Rije rabb ( ne moe se adekvatno prevesti na na jezik. Najbolje ju je prevoditi kao Odgajatelj, Upu ivatelj, Njegovatelj. Welch nije u pravu kada kae da se samo u"ranim" objavama spominje rije i rabb. Vidi suru Zilzal (medinska).
77

EI, V, str. 411.


78

Ibid., str. 411.


79

U Kur'anu se tvrdi da "svaki narod ima poslanika" JSI, ) i da "svaki narod ima upu iva a" si J5.1 .3 ).

=^r^. ; ;

=^?^^t:^ ^^r^. 1!^^.^^;

Mahmud eltut u svome djelu Tefsarul Kur'anil-ker am, govore i o bismilli, kae da je od "mnogih u enjaka preneseno da bismilla u svojoj potpunosti nije bila poznata muslimanima sve do poslije objavljivanja sure Neml, te da su muslimani govorili u prvo vrijeme: 'U ime Tvoje, na Boe', a potom su govorili: 'U ime Allaha'. Poto su objavljene rije i Uzvienog Allaha: 'Reci: 'Zovite: Allah ili zovite: Svemilosni...', govorili su: 'U ime Allaha, Svemilosnog', a poto je objavljena sura Neml, govorili su: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog', u skladu sa onim to je prispjelo u toj suri u rije ima Uzvienog: '(Pismo je) od Sulejmarla i glasi: 'U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!' 80
l.elsll ^ ^ u^ J^ .L^ 41.4^.,.,11 l,al

s I usl,s-^ I.r^^ ^-6., I^ J,^l I ^ y.^^ ^ l r^ u I s.: ^^t I^,^ (...1 i:^t
471 Jr u j 4111 ...,H I^)L ; ,g1tl U3
80

4111 ,^., : I p1L ^yl I I g.c.,s I ^! 411 I :,glli I

" ^r.^ 4.0.i L?. ll .. . J^I e


).

Mahmud eltut, Tefsirul-Kur'anil-kerim


^'->111

BejruUKairo, 1981., str. 18.


V b : lbid., str. 18-20. 0 bismilli su pisali mnogi savremeni islamisti,

kako muslimani tako i nemuslimani. U cijenjenoj i vrijednoj studiji Frithjofa Schuona (alias Isa Nurudina) ':4(-14r an", o bismilli se kae, izmedu ostalog, i ovo: "Sa donekle druga ije ta ke posmatranja moe se, takoder, re i daje bismilla Boanska i otkroviteljska zraka koja u svijet unosi istinu dvostrukog ehadeta: bismilla je 'silazna' zraka, a ehadet je njen sadraj, vodoravna slika koja, u svijetu, odraava Istinu Boga; u drugom ehadetu (Muhammedur-resulullah) ova vertikalna zraka se sama reflektira i projekcija Poruke postaje dio Poruke. Sa bismillom se sve posve uje, uklju uju i osobito ivotne funkcije s njihovim neizbjenim i opravdanim zadovoljstvima. Kroz to posve enje u njih ulazi dio Boanske Sre e; to je kao da Bog stupa u uitak i u estvuje u njemu, ili kao da ovjek ulazi, malo ali s punim pravom, u Radost Boiju. Poput bismille, drugi ehadet 'neutralizira' poricanje izraeno prvim ehadetom, koji, simboli no govore i, ve nosi u sebi svoju 'kompenzacionu dimenziju' ili 'korektiv' u iz koje dalje proizilazi Muhamedur-res ^:'ullah." (Frithjof Schuon, Understandingls!am, London, 1976., str. 62-63)

Mahmud eltut, nadalje, tvrdi da nije vano da li je ovakvo izvo enje bismille bilo ili nije, ve da je vano da eriat nare uje bismillu, da je preporu uje uiti pri svakom dobrom i plemenitom poslu. Inae, da se uo iti da eltat preferira ona miljenja koja tvrde da je samo bismilla iz sure Neml Kur'an, a da su druge bismille pobone invokacije 8 1 Me utim, taj problem je vjeta ki, jer ako je bismilla spomenuta u suri Neml, onda je i svaka druga bismilla (prije svake sure) Kur'an, to je sasvim jasno i to proizilazi iz 30. ajeta sure Neml.
Takozvani "tajanshrni glasovi" ili "po esi sura'

Na po etku nekoliko sura Kur'ana, odmah nakon bismille, nalaze se tzv. "po eci sura" ono to se u evropskoj orijentalistici imenovalo "tajanstvenim glasovima"). Zapravo, u tefsirskim djelima se ravnopravno govori o tri naziva, i to su: a) "Po eci sura" ), i b) "Glasovi koji se cjelovito izgovaraju" (, s 4:111
97

.1 I). c) "Isprekidani glasovi" Tefsirskoj nauci nije nikada sa sigurno u bilo poznato ta su ti glasovi, ta oni predstavljaju i da li imaju neko stvarno ili simboli ko zna enje. Otuda mnoga klasi na djela o znanostima Kur'ana govore o njima, ali se ipak nikada ne tvrdi sa sigurno u ta ti glasovi uistinu predstavljaju. Obi no iza svih klasi nih rasprava o tome slijedi islamska izreka da "Bog zna" (r- 14 1 4111 ) ta je tim glasovima htio re i, a da ljudi mogu tek naslu ivati Boiju nakanu. I u evropskoj orijentalistici postoje ozbiljna istraivanja tog dijela islamske Objave. Takozvanim "po ecima sura" bavili su se Noldeke, Schwally, Bergstrasser, A.T. Welch, i mnogi drugi orijentalisti. Ovdje e se dati prioritet samo onim teorijama orijentalista za koje smo ustanovili da predstavljaju izvjesnu novost na podru ju prou avanja ovih glasova. Izme u mnogobrojnih klasi nih uvoda u tefsirske nauke u kojima se raspravlja o ovim glasovima, izdvajamo Zerkeijev Burhan i Sujitijev Itkan. Zerkei prvo fiksira broj kur'anskih sura u ijim po ecima nalazimo ove harfove i kae da ih je dvadeset i devet. Na njihovom po etku nalazimo ove harfove: elif lam mam - ( )

elif ldm mim sdd - ( t)..1.1 ) elif ldm mim ra -(, yJ. 1) kdf hd ja `ajin sad ta nd - (aSo) tdsanmim - (^) td sin ha mim - (^) ha mim `ajin sin kaf kaf ( 3 ) nun - (2) ) jd san elif ldrn rd - (,>I I ) sad -().
-

98

Zerkei istovremeno tvrdi da se cjeline ovih harfova mogu nazvati jo i glasovima "koji se recitiraju" Lik3)-1 I).h' On, potom, citira Zamaherija koji tvrdi da je vrlo indikativno to Objava spominje pola arapskog alfabeta, kao i to to su zastupljeni razli iti harfovi po svojoj prirodi, kao to su npr. jaki harfovi, zatim kalkala harfovi, itd.x; Zerkei potom anticipira neka novija miljenja o recipro noj zastupljenosti ovih harfova kao, npr., da se u suri K(jf spominju mnoge rije i koje i ina e sadre taj glas." Izme u mnogih drugih miljenja o ovom harfovima, Zerkei navodi i a`bijevo, koji kae: "To su ajeti muteabih (nerazumljivi). Vjerujemo u njihovu vanjtinu, a znanje o njima preputamo Uzvienom Bogu"."
^rII t4i)

J5.+

La.rA 11`.! ir^4-+ a ^ l..^I v ,, Lg:, I

:>"11 I Zerkei, tako er, prenosi i predanje od Ibn `Abbsa u kojem se tvrdi "da je svaki glas uzet od jednog imena Boijeg, slavljen neka je On. Elif je od Allah, Lkm je od Lataf, je od Medid, ili Elif je od Alaih% Ldm je od Lutfih% Mim je od Meddiha "."
,

H aU I ,: y,o L.1119 I_ ,I u .lu o

cto,L l .o ^yo ^,s^ I^,u4A.1.1 Ly o .^lll, iH4.`Jil

82

Burhan, I, str. 165.


83

lbid., str. 165-166.


84

Ibid., str. 170.


85

Ibid., str. 173.


86

Za Ibn Farisa na istom se mjestu tvrdi da je odobrio ovakav postupak u objanjavanju tzv. "glasova koji se recitiraju, pravilno izgovaraju" ( uoP.1 I ). Od Ibn `Abbasa Zerkei prenosi tako er i miljenje da "Elif Lam Mim zna i ja, Bog, znam!; Elif 14fm Sad zna i - ja, Bog, objanjavam ; Elif Lam Ra - ja, Lam Bog ( , ) IaUi LI ^ 11, L,Leu'iIalll l;l iaUi Zerkei jo navodi i miljenje da ovi glasovi predstavljaju imena sura ispred kojih se nalaze kao i da su stavljeni radi ) . tih razlikovanja sura A { Il Zerkei, medutim, proiruje pojam "po etaka sura' pa kae da postoji nekoliko njihovih vrsta:
99

lbid., str. 173.


tl,

lbid., str. 174.


88

Ibid., str. 174.

Y ^) a) po injanje zahvalom ili slavljenjem Boga ( kao, npr., izrazi Uzvien je Onaj ( J,, l,5 ), Hvala i slava Bogu itd., 89 ), Hvaljen neka je Onaj (cs:11 1 ( b)po eci sura u obliku ovih "tajanstvenin glasova" ("I i i^ o t I), 9 c) po eci u obliku dozivanja (G c ^y 1), kao, npr., 0, lg _+ 1 ^), 0 ti, pokriveni^^1 ^), 0 vjernici ( 1,9:A i l, ), 0, vjerovjesni e itd., 91 ti, umotani (,> st1 d) po eci sura u obliku obavijesti clusY ), kao, npr., Obznana od Alldha i Njegova Poslaniktt ( 4,111 ^ r ), j a& t..d 1" ra 1), Blii se as i Mjesec se raspolutio ).,92 Mi emo ti dati sigurnu pobjedu
c u-L-4 1), kao, npr., e) Po eci sura u obliku zakletvi 3), Tako mi Gore ( ji1.1 1j ), Tako mi zvijezde kada zapada ( itd., 93 Tako mi neba sazvijedima oki enog (c>3).a 1 f) otpo injanje sura uvjetom (^y^JL ), npr., Kada se Dogaaj dogodi ( a^ ^ 1 ^^^ I^!), Kada se nebo rascijepi
,g

131) itd., 94 ), kao, npr., itaj u g) po eci sura u obliku naredbi ime tvoga Gospodara (^ 1 , ^.^ i^ l) Reci: On, Allah J."s ) itd., 95 jedan je h) po eci sura u obliku pitanja (f ,t a^^?' ^ ), npr., 0 emu ), Zar grudi tvoje nismo oni jedni druge pitaju? ( prostranim uinili? (J.)) itd., 96 i) po eci sura u obliku proklinjanja ( L5-6. ), kao, npr., Neka propadne Ebu Leheb, i propao je ( ,741 u-!1 ), Teko onima koji pri mjerenju zakidaju ( vat-at1 J.43 ), 97 j) po etak sure kao objanjenje uzroka (L4.6:2t-! ). Zerkei smatra da postoji samo jedan takav po etak i to su rije i Zbog navike Kurejija (^+^ ^^?' ).98 Zerkei je, nesumnjivo, zna ajan islamski klasik koji je o ovim pitanjima progovorio originalno, to se da zapaziti jer nedostaju senedi/predanja. Delaludin Sujuti u El-Itkanu tako er govori o po ecima sura i o siglama. S obzirom na to da je Zerkei njegov zna ajan izvor,

89

Ibid., str. 164.


90

lbid., str. 165.


91

Ibid., str. 178.


92

Ibid., str. 179.


93

Ibid., str. 179.


94

lbid., str. 180.


95

Ibid., str. 180.


96

Ibid., str. 180.


97

str. 180.
98

lbid., str. 180.

100

7^^^ 'A^^^^^^, ^.^_^^^.^^; : ;^,^^^&^.^

.4*,

^^

A^ -^^^n`^^^ ^^^F`

99

Delalud in Sujuti o "tajanstvenim glasovima" raspravlja u okviru muteabihat ajeta (u drugom tomu EI-Itxana, str. 11 i dalje). Sujuti se koristi mnogim Zarkeijevim spoznajama. Na str. 13 Sujuti govori o Jevrejima koji su pitali i,./luhammeda, a.s., o ovim glasovima i davali mu, po kabalisti kim uz_,sirna, broj ane vrije nosti tih glasova, govore i da e toliko trajati njegova vjera, odnosno zajednica. 0 tome, takoder, govori i Welch (ibid., str. 412).

El, V, si,

Ibid., e'r- 412.

razumljivo je da u E1-itkanu nalazimo ponekad podudarna miljenja sa miljenjima iz E1-Burhana. Neka karakteristi na miljenja ovdje emo samo ukratko nazna iti. Suj u ti, izme u ostalog, navodi brojna predanja o ovim glasovima. Jedno od njih jeste i miljenje Ibn `Abbasa da su ti glasovi bili interesantni Jevrejima koji su ivjeli u Medini i koji su pokuali odgonetnuti njihovo zna enje. Tako su Boijem Poslaniku, a.s., rekli da ovi glasovi svojom broj anom vrijednou ukazuju na broj godina ili na period vremena koliko e Muhammedova, a.s., zajednica trajati. Tako Elif Ldm 11fim (?-11 ), ija broj ana vrijednost iznosi 71 (1+30+40=71), ozna ava da e Muhammedova, a.s., zajednica postojati 71 godinu. Me utim, kako su se, uvo enjem novih glasova, broj ane vrijednosti pove avale, Jevreji su, na kraju, prema Sujutiju," rekli da je stvar nejasna i neodre ena. Ina e, Sujuti je sklon miljenju da su ti glasovi prvorazredan primjer mutedbih(lt teksta Kur'ana. Ovdje postoje jo neke teorije koje emo saeto navesti: 1)Prema Ali Nasuh Tahiru ovi glasovi svojom numeri kom vrijedno u ukazuju na prvobitni broj ajeta u izvjesnoj suri. Meutim, ovo miljenje nije u skladu sa islamskim gledanjem da su glasovi objava. Ova teorija je, tako er, proizvoljna, jer ne nudi konzistentne zaklju ke za sve sure i jednim slu ajem eli opravdati sve druge izuzetke.' 2) Theodor Noldeke tvrdi da "su ti glasovi inicijali ili monogrami vlasnika rukopisa koji su upotrebljavani od Zejda, kada je on prvi put kompilirao Kur'an, npr. ELR(Z) za EZ-Zubejra, ELMR za EL-Mugiru i HM za `Abdurrahmna. Ovi monogrami, kae Noldeke, uli su u tekst slu ajno kada kasniji muslimani nisu vie znali njihova zna enja. Ovo je gledite bilo iroko prihva eno od tada u Evropi, a iznova je bilo prihva eno i branjeno 1901. godine od H. Hirschfelda..."'' Teoriju Noldekea i sami su orijentalisti odbacili kao naivnu, jer bi bilo apsurdno da se inicijali vlasnika rukopisa nadu u temeljnoj islamskoj knjizi. Pogotovo je ova teorija naivna ukoliko se na temelju hadisa Allahova Pos101

lanika zna da je on u namazu ove glasove izgovarao kao integralni tekst Kur'ana. 3) Orijentalista Loth smatra da su "glasovi kabalisti ki simboli koji stoje za naro ite klju ne rije i ili fraze u surama ispred kojih se nalaze."`' Ovaj orijentalista je podstakao Noldekea da napusti svoje teorije i da o ovim glasovima razmilja kao o cjelini koja ima neke veze s Kur'anom. 4) Hans Bauer je "ponudio jedan neobi an popis krilatica koje imaju glasovi za koje je re eno da su stare kratice: JS za jes `d suri Jdsan, 20., S ( vaz. ) za Sdfin at ( c, ha Ld ), "bojni konji" u Sad , 31, K(3 ) za Kurinuhu " onaj koji je na njegovoj strani" u suri Kdf, 23, 27 itd." 103 Me utim, i ova teorija Hansa Bauera ne moe na i potpuna rjeenja za svaki slu aj pa se uzima kao proizvoljna. Uostalom, i neki islamski klasici znali su za ovakve mogu nosti (vidi naprijed o miljenjima Ibn `Abbasa), ali nisu nikada tvrdili da je to i ta no. 5) Orijentalista A. T. Welch smatra da su ovi glasovi u svakom slu aju integralni dio Kur'ana i da se odnose na neposredan kontekst (npr. iza tih glasova uglavnom se govori o KURANU, o OBJAVLJNANJU KUR'ANA, o KNJIZI, o AJETIMA, itd. 1" Welch tako er podrava i teorije koje su sklone tvrditi da su sure sa glasovima nekako zajedno "spojene" u Kur'anu (npr. tzv. HAMIMI - sure Welch je, me utim, na kraju svoga pregleda najzna ajnijih evropskih teorija o ovim glasovima ponudio jednu teoriju za koju izraava puno simpatije. On kae: "Jedna druga upadljiva injenica, koja mora biti vie negoli slu ajna, jeste da tajnoviti glasovi predstavljaju svaki konsonantni oblik u arapskom jeziku, dok nema oblika koji ponavlja vie od jednog glasa. Na ovakav na in imamo: J ( cs ), ali nemamo B ( u), T ( u) ili S ( ), imamo H ( ), ali nemamo ( ) iii H ( C ), imamo R ( ), ali nemamo Z ), imamo S ( ), ali nemamo (J.*), imamo S ( cr^ ) ali nemamo D( ), imamo T ( ), ali nemamo Z ( b ), imamo `A ( ), ali nemamo G ( L ),
,

102

Ibid., str 412.


103

Ibid., str. 413.


104

Ibid., str. 413.

102

imamo K ( 3 ), ali nemamo F(^) ili V ( ), imamo K( 4.;) ), ali nemamo D ( ) ili Z(:$), zajedno sa formama koje predstavljaju samo jedno slovo (a ti harfovi su): Elif ( j ), Lam ( J ), Mim ), Nun ( ij ),i He ( e). ... Najprihvatljivije objanjenje injenice da se etr,

naest ovih a ne drugih glasova ponavlja jeste da su ona bila namijenjena da predstave arapski alfabet. Ako je to tako, onda
tvrdnje u uvodnim formulama koje govore da je objava bila , sputana/objavljena kao "jasna Knjiga" (kitdb mubin na arapskom, uzimaju novo zna enje; drugi pasai (Nahl, 103, u`ara 195) govore o objavi koja je na "jasnom arapskom jeziku" (lisdn `arabijjin mubin Ls-.&,yc. v41 ). injenica da literatura o razli itim itanjima nije zabiljeila da su diferencije u nainu itanja etrnaest konsonantskih formi bile recitirane, ini se da ukazuje da je postojala jaka usmena tradicija koja je podupirala tajanstvene glasove." 105 Me u savremenim islamskim autorima o tefsiru o ovim slovima pisali su Subhi Salih, Mahmud elt u t, Bintu-ati, a postoje i istraivanja pod uticajima matemati ke i statisti ke lingvistike od Reada Halife. Naravno, svaki noviji tefsir ovim glasovima poklanja prostora i razmatra ih na jedan od na ina koje smo ovdje naveli. Naprimjer, Bintu-ati u svojoj knjizi Et Tefs%rul-bejani lil Kur'anil kerm 106 govori o mogu nosti da glasovi ukazuju na Boije sifate ili imena,'' tako, npr., nun ( u) moe, prema Bintu-ati, zna iti Pomaga ), ili Svjetlost (^ ), itd. 108 Ona, tako er, citira E1-Itkan i spominje broj ane vrijednosti pomo u kojih se izraunavalo vrijeme eventualnog trajanja Muhammedove, a.s., zajednice.' 9 Me utim, Bintu-ati je sklona, kao to je to prije nekoliko vijekova u inio i Suju ti , onom miljenju koje_ tvrdi da su ti glasovi tajna. Ona citira i uvaava miljenje a`blja (^:^ ) koji kae: "Svaka Knjiga ima tajnu, a tajna Kur'ana jesu po eci sura."" j 9.+1 1 c,5 1,,}9 j I^nl i I;iA a., , j I, I .., "L",S j51
,

1 ,

mia., str. 414.


]06

Bintu-atin komentar, koga ovdje konsultiramo, tampan je u Kairu, 1968.


Ibid., str 41. Ibid., str. 41.
109

''
108

ibid., str. 42.

11
lbid., str. 42.

103

^ ' ^. l `sr-

^` y ` ^ q^

,^:,

^ C("

'

.^ .

^ ^

p '. ^ ro

/1

9^^^

^_i^3 -

Ipak, glavni formalni argument da ovi glasovi pripadaju Kur'anu jeste neposredan kontekst po etaka sura. "ELIF LAM MIM. Ovo je Knjiga u kojoj nema sumnje nikakve. I =ll:1 *y-t I "ELIF LAM MIM. ... tebi Knjigu s Istinom objavljuje..." *".4ItI ,AYi 41i <111 *^I. "ELIF LAM MIM SAD. Objavljuje ti se Knjiga..." I ^f j^l ul^S *^i "ELIF LAM RA. Ovo su ajeti Knjige mudre."

au J1^
"ELIF LAM RA. Ovo je Knjiga iji se ajeti mudrim redom

g,

,,11 l:,Sll j11 Ll

"ELIF LAM RA. Ovo su ajeti Jasne Knjige..." "ELIF LAM MIM RA. Ovo su ajeti Knjige."

"ELIF LAM RA. Ovo je Knjiga koju tebi objavljujemo da svijet izvede iz tmina na svjetlost..." 4 1 W.y I z, L;S ^l I "ELIF LAM RA. Ovo su ajeti Knjige, Kur'ana jasnoga!" v^u^ro J l':Stl ( , Ijt sll "KAF HA JA `AJIN SAD. Ovo je kazivanje o milosti Gospodara tvoga..." "TA HA. Kur'an ti ne objavljujemo da se 1 22); I l e*ato "TA SIN MIM. Ovo su ajeti Knjige Razgovijetne." "TA SIN. Ovo su ajeti Kur'ana i Knjige Razgovijetne." ,.y c j I.)l I "TA SIN MIM. Ovo su ajeti Knjige Jasne." "ELIF LAM MIM. Zar misle ljudi da e biti ostavljeni ako kau: 'Mi vjerujemo!' i da na kunju stavljeni ne e biti?!"
*,:x3Z-a, ys^ 11d-1 u1 ^1111 *JI

"ELIF LAM MIM. Bizantinci su pobije eni..." *NtriI

*y-1 I
104

"ELIF LAM MIM. Ovo su ajeti Knjige Mudre..." *11u^) uV^ `^i * r.I

"ELIF LAM MIM. Objavljivanje Knjige je, u to nema sumnje, od ^L'Sl l Gospodara svjetova..." *ug. 1-211 *vLL: "JA SIN. Tako Mi Kur'ana mudroga..." ! "SAD. Tako Mi Kur'ana slavnoga..." *.jS,il1 l j j. "HA MIM. Objavljivanje Knjige je od Allaha..."
^^

4.1lI

1;511

"HA MIM. Objava je od Svemilosnog, Samilosnog..."

*..).1 1 (:)-4 J^rv * "HA MIM `AJIN SIN KAF. Eto tako Allah, Silni i Mudri objavljuje tebi, kao i onima prije tebe!" JL ^ },atl LolI j 411 ^, ,^11:5 *. "HA MIM. Tako Mi Jasne Knjige..." *v`1. ! s*^
,^

"HA MIM. Tako Mi Jasne Knjige..." "HA MIM. Objava Knjige od Allaha je, Silnoga i Mudroga" aU1^ lstl j ,y,, *"
^ ^

"HA MIM. Objava Knjige od Allaha je, Silnoga i Mudroga" * alti^, t^tl J,^;, *".
^

"KAF. Tako Mi Kur'ana veli anstvenoga!" "NUN. Tako Mi pera, i onoga to piu oni,.."
lll

,; u i,yal I j 3

M. eltut, lbid., str. 64. (Ovdje ne e biti rije i o teorijama Re da Halife ili nekih drugih protagonista matemati ke i statisti ke lingvistike u pogledu ovih neodgonetljivih glasova. Smatramo da svako umjetni ko djelo a i Kur'an kao Boiji govor sadrava odredene glasovne zakonitosti ili neka "simetri na" ponavljanja konsonanata ili vokala. Slabost svih takvih teorija u tome je to u formi Kur'ana trae njegovu boanstvenost, a ne i u sadrini, to jest Poruci. Statisti ka lingvistika niti bilo ta drugo ne treba dokazivati Kur'anu da je Kur'an od Boga. Kur'an iju boanstvenost treba traiti u statisti koj lingvistici, dakle izvan Kur'ana, nije Objava ve je obi no umjetni ko djelo. Radi se, dakle, o teza i traenju u Kur'anu ne ega to sam :ur'an ne trai od ljudi to jest da ga ljudi prou avaju kao obi an materija! statisti ke lingvistike.)

Neposredan kontekst u kome se javljaju ovi glasovi nedvojbeno pokazuje da su to neki znaci Kur'ana. To to ih ljudi ne mogu dovesti do razuma, znak je njihovog vje nog karaktera. Mahmud eltut imao je to na umu kada u svome tefsiru, govore i o tim glasovima, kae: "to se ti e zna enja ovih glasova, nisam u stanju re i o tome bilo ta osim tradicionalnih miljenja koja izraavaju vjerovanje dobrih predaka koji su istinski vjerovali u Allahovu veli inu i Boiju Knjigu: "Bog zna svoju nakanu"!"' ^fi e^y^Il 4o1S1I e :Le <19 ^ 91 vI ^" ..J ^lo l.ml;:, 1.41
:alll t.,L',5, 4 :^ ., ^t,^Ylwl.a^L.^^I^, I
^ 1,^.,

,^ I_).,., r1c.1 4.111 H


105

0^70 HISTORIJA KUR'ANA Pomalo je upitno govoriti o"historiji" Kur'na jer je Kur' an vje ni govor Boiji, naravno prema islamskom ehli-sunnetskom u enju. Ipak se o historiji Kurna govori i pri tome se ne misli da se on kao vje na Boija Rije podvodi pod sud ovjeka i vremena, ve se obi no podrazumijeva da Kur'an kao materijalizirana rije , kao ispisan tekst, kao Poruka koja silazi u vrijeme ima svoju historiju. U ovom poglavlju o tome emo ukratko izloiti najzna ajnija pitanja, slijede i pritom uglavnom Subhi Salihova miljenja. Tekstualna evidencija Kur'na pokazuje da se u njemu govori o pismu, peru, papiru, desnoj ruci koja pie itd., - to jest o injenicama da Arapima nije bilo strano zapisivanje odre enih poruka ili pak poznavanje pisma op enito. Boiji poslanik Muhammed, a.s., bio je nepismen i to tvrde islamski klasici. Meutim, od po etka objave Kur ana, ta nije kada su u Meki pismeni ljudi prihvatili islam, on je briljivo diktirao sve to bi mu se objavijivalo iz Kur'ana. To je nepobitna injenica koju potvr uju islamski klasici. Omer Ibn el-Hattab je, naprimjer, prihvatio islam itajui dijelove sure TA HA' i to se dogodilo u Meki. Uostalom, da je kojim slu ajem ikada bilo koji ashab Muhammeda, a.s., vidio kako on pie Kur'an ili bilo ta drugo, on bi svakako ukazao na bespredmetnost kur'anskih tekstova koji govore o Poslaniku kao nepismenom I ). Takvih predanja ipak nema. 0 injenici da je Boiji poslanik Muhammed, a.s., zaista bio nepismen govorilo se na prethodnim stranicama. Potrebu zapisivanja Kur'ana osje ao je i sam Boiji Poslanik jer se pojavio kao posljednji vjerovjesnik koji Boiju poruku mora ta no prenijeti i dostaviti. Otuda je od samih prvih objava, sa postepenim rastom svoje zajednice, uvodio dva na ina uva106

Vidi: Osman Nuri Nadi , Omerov prelazna islam (Muhammed a.s. i iCuran), Sarajevo, 1968.

^..^,^ ec.^,^ _

!^^e^ ' a> ^ , .y,^^ - ,, ? ^#. n

,^ -^, _`^IP,,

:^.^r, y: ^, ' f r

_ i ^ g ^ i 7'^^ ^" ^ ^.:

,s ^ ^^^ ^

f^p`

Arthur Jeffery, The Qur'an as Scnpture, New York, 1952., str 6.


3

sv s.
a

tbid.,

str. 6.

Vidi 18., 19. i 20. poglavlj? prvog dijeia El-ltkana.


6

Vidi: Hiti, ibid., str. 97

nja Kur'ana: a) pam enje i b) pisanje. U takvom obliku i takvom intenzivnom uvanju Kur'ana muslimani su odiskona izgradili potovanje prema Boijoj Rije i. To o uvanje Kur'ana priznaje i orijentalista Arthur Jeffery, govore i u svojoj knjizi The Qur'an as Scripture da mi, naprimjer, imamo velikih problema sa ustanovljavanjem autorstva "drevnih Svetih tekstova" (ancient Scriptures), dok je sa Kur'anom slu aj o igledno razli it od toga (The case of the Qur'an is obviously very different from this.) 2 Dok su mnoge prethodne svete knjige produkt zajednice i kolektivnog duha, Kur'n to nije. (It was not the product of the community...). 3 Tako er, kur'anski sadraj je, prema Arthuru Jefferyu, "dat muslimanima kao Sveti tekst prije Muhammedove smrti (its content had been given to them'as Scripture before his deat.h.)a Dakako, teza Jefferya koja se iz ovih rije i nazire, to jest da je Poslanik ve sabrao Kur'an u mushdf, prema islamskom miljenju nije ta na, o emu e ovdje biti rije i. Kur'an je za vrijeme Poslanika, a.s., bio zapisan na razli itim predmetima: koi, kostima, drvenim tablama, listovima papira itd., ali nije bio u formi MUSHAFA. Razlog tome je jednostavan - postojala je mogu nost nove objave dok god je Poslanik, a.s., bio iv! Pamenje Kurna je, rekli smo, bilo ravnopravan na in o uvanja Kurna s pisanjem kao drugim nainom o uvanja Kur'ana. U po etku objave nisu bile duge i bilo ih je lahko pamtiti, o emu govori i Sujuti u El-Itkanu naime da i sva muslimanska djeca u e kratke mekanske sure, koje su prve po objavljivanju, kao to su ih u ili i prvi muslimani, te da je u tome veliko znamenje Boije. 5 Arapi su, ina e, bili skloni pam enju poezije pa im ni pam enje mekanskih kratkih sura (u samom po etku objavljivanja) nije bilo teko. Mnogi su redovito pamtili nove objave direktno od Poslanika i sami ih zapisivali, to jest imali su vlastite zbirke kur'anskih sura koje su uli direktno iz njegovih usta. Pam enje Kurana sve vie se intenziviralo i proirivalo. Tako vidimo da je Da`fer ibn Ebi Talib pred Negusom napamet govorio odlomke iz Kurna u Abesiniji." Kada
,

107

:-2^t^ ^ ^ ,!/' ^

je uvedeno javno obavljanje namaza, tada se tako er jo vie intenziviralo pam enje Kur'ana, a Poslanikovo, a.s., prisustvo je uvijek kori eno da se objavljeni sadraji ponove te da se otkloni mogu nost greke. Koliko je i sam Boiji Poslanik brinuo o Kur'nu - svjedo i i sam Kur'an. Naime, on bi urio recitirati njegove ajete pa mu se skre e panja da to ne ini. "Ne izgovaraj Kur'an jezikom svojim da bi ga to prije zapamtio" 7 , kae se Poslaniku. S pisanjem Kur'na isto tako najodgovornije se postupalo. Poslanik je "imao naro ite pisare. Neki od njih bili su za to da piu pojedina kurnska ajeta i sure kada budu objavljeni. Ovi su se pisari zvali pisarima objave "kuttabul-vahj" ( ). Neki su od njih pisali Alejhisselamu pisma koja je slao pojedinim osobama i stranim vladarima da ih pozove pravoj vjeri. Izme u Alejhisselamovih pisara koji su pisali i Kur'an naro ito se isti e Zejd b. Sabit koji je u ovom poslu bio najsposobniji. Kada bi koji bio objavljen, Alejhisselam bi naredio kome od svojih pisara ajet da taj ajet ili vie njih zapie na odre enom mjestu iza toga i toga ajeta u toj i toj suri: 8 S obzirom na pisanje Kur'ana i unapre enje njegove pisane forme, taj vrlo dugi period moemo podijeliti u nekoliko cjelina: a) pisanje Kur'ana za vrijeme Muhammeda, a.s., b) nastanak Mushafa za vrijeme Ebu Bekra, c) kodifikacija u vrijeme Osmana ibn Affana i umnoavanje Mushafa u nekoliko primjeraka ( - ^ -^ t l -{ ), d) ortografska poboljanja za vrijeme Mu`avije i rad Ebul-Esved ed-Duelija (p.n.a. 69. po H.), e) dijakriti ki znakovi Nasra ibn `Asima el-Lejsija (p.n.a. 89. po H.), f)ortografska poboljanja Haffla ibn Ahmeda (p.n.a. 170. po H.). a) Boiji Poslanik je, kao to smo rekli, imao naro ite pisare Ku r'a na, me u kojima Subhi Salih isti e prvu etvericu halifa, Mu`aviju, Zejda ibn Sabita, `Ubejja ibn Ka`ba, Halid ibn i%el:da i Sabita ibn Kajsa. 9 Hakim u lliustedreku donosi predanje od Zejda ibn S ab ita, koje je tradirano po uvjetima seneda
108

Kijame, 16.

Handi , ibid, str. 30.

8 9

Mebahis, Str. 69.

Buharije i Muslima, da je on rekao: "Pisasmo Kur'n kod Boijeg Poslanika, a.s., na kou".'
t i.>1 I vA ( t $1) 4111 1.-.)
,

Osim ovog materijala pisari su se sluili za tu svrhu i plo icama kamenja ( )," granama palme ( )," ple kama ovce ili deve, to jest na njihovim kostima ( ), 13 te drvenim plohama ( )." Subhi Salih tako er tvrdi da se rije i Zejda ibn Sbita o pisanju Kur'na na kou mogu shvatiti kao ustrojavanje sura i ajeta prema onome kako je kazao Boiji Poslanik. Pisari nisu imali nikakvih kompetencija da izostavljaju derogirane ajete. Buhari navodi da je Ibnuz-Zubejr rekao Osmanu ibn (Affanu da je ajet: "Oni koji e izme u vas uskoro umrijeti i koji ostavljaju svoje ene..."'S
o 1.4- I.3 jSf

g:" cu 9 s=i cv.11 I ! C ly I

10

lbid., str. 69.


11

Ibid., str. 69.


12

lbid., str. 69.


13

Ibid., str. 69.-70.


14

lbid., str. 70.


15

Bekara, 240.
16

derogiran drugim ajetom, te zato ga pie ako je derogiran? Nato mu je Osman odgovorio: "Brati u, nita s njegova mjesta ne u izmijeniti". 16 4;r4 _ r^I ^:r^ I^ Subhi Salih, nadalje, tvrdi da Osman nije htio bilo ta mijenjati jer nije njegovo da bilo ta unosi u Kur'n ili da mijenja ustrojstvo Kur'ana." Tako er postoji i sahah predanje od Osmana ibn Ebil `Asa koje kae da je sjedio u prisustvu Poslanika kad mu je dola objava o rasporedu ajeta: "Allah zahtijeva da se sva ije pravo potuje, dobro ini, i da se blinjima udjeljuje",'s pa je Poslanik rekao: "Do e mi Dibril i naredi mi da ovaj ajet stavim na ovo mjesto od ove sure." 19
O^ui I
b.lA .o

Mebahis, str. 70.


17

.s9g1 I I,L! .151? I b .1A ..

s V L5 ;,,oi,i

a J.L^ s:1 l.1 I

Ibid., str. 70.


18

Nah1, 90.
19

Mebahis, str. 70. ,

Nije nikada postojala zabrana pisanja Kur'ana kao to je to u izvjesnim vremenima bio slu aj sa hadasom. Time je Boiji Poslanik stavio do znanja da se Boija Rije ima iriti nesmetano i da su svi pismeni muslimani mogli imati privatne zbirke Kurna. U literaturi se spominju zbirke Alije, Ibn Mes`uda,
109

^ r.^; .e

-^ :;^ ;  .

`Ubejja ibn Ka`ba i drugih istaknutih ashaba. Oni su pisali Kur'an u svoje li ne zbirke ! ) i to isklju ivo ono to su oni lino uli od Allahova Poslanika iz Kur'ana. To je, nesumnjivo, bilo uzrokom to u nekim od tih privatnih zbirki nije bilo odre enih cjelina iz Kur'ana uslijed privremene odsutnosti tih

ashaba iz mjesta gdje je boravio Boiji Poslanik, a.s. Kao to smo i prije rekli, Subhi Salih smatra da je Kur'an ustrojen ta no prema tevkifi redu i tevkfli principu, to jest od Boga. Takvo ustrojstvo briljivo je njegovala usmena tradicija jo u vrijeme Poslanika, a.s. Me u najpoznatijim hafizima i u aima Kur'ana u literaturi se navode Osman ibn Affan, Ali ibn Ebi Talib, `Ubejj ibn Ka`b, Zejd ibn Sabit, Abdullah ibn Mes`ud, Ebu Derda, Ebu Musa el-E`ari i drugi. 20 Hafizi su uvali tevkffl red poglavlja i ajeta u njima, i za vrijeme kasnijih kodifikacija Kur'ana ili ortografskih poboljanja njegova teksta oni su bili uvari tog reda. Zaista, kako je samo mudra bila odluka Allahova Poslanika da ljudi uporedo i pamte i piu Kur'an! To nije bio slu aj sa prethodnim svetim tekstovima. b) Nastanak Mushafa za vrijeme Ebn Bekra jedna je od najzna ajnijih konstanti historije Kur'ana. Naime, malobrojne privatne zbirke Kur'ana (tzv nisu nikada fungirale kao slubene zbirke za cijelu islamsku zajednicu. Kur'an se u to prvo vrijeme poznavao u velikom obimu ili u cijelosti napamet i sve do po etka znatnijeg internacionaliziranja islama nisu postojali dublji problemi recitiranja Kur'ana. Me utim, u prvo vrijeme problemi recitiranja nisu bili najodsudniji da bi se pokrenulo pitanje slubenog Mushafa, ve jedan drugi problem - raskolnitvo mnogih arapskih beduinskih plemena koja su otkazala poslunost vlastima u Medini. U bitkama koje je Medina vodila sa ovim raskolnicima ginuli su najiskreniji nosioci islama hafizi. Subhi Salin govori o tim ozbiljnim opasnostima po Kur'an njegovo sabiranje u Mushaf. Dvanaeste godine po Hidri u bici i sa otpadnicima od islama pod zastavom Musejlirne Kezzaba, lanog poslanika, poginulo je na Jemami sedamdeset ashaba
110

20 rtia. , str 68.

\ 4.;k 4 4

^ ^^^^^^^^1.^^^^^y.:F ^:.^$.+L , .s^- itl+

d!-.^,^ ^^6 + ^^ ^;b^^^ ' <^^ ,'T ^ 9 ^ ^ A

?^ u

hafiza." Nesumnjivo je da je nastala opasna situacija i bojazan da se time ne dovede u pitanje autenti nost izvjesnih cjelina Kur'ana. Omer ibn El-Hattab je, prema jednom Buharijinom hadisu, skrenuo panju Ebu Bekru, prvom halifi, da se Kur'n sabere u slubenu zbirku kako bi se pismenom formom sa uvao Kur'an. U tom Buharljinom hadisu stoji da je Zejd ibn Sabit rekao:

"U vrijeme bitke na Jemami Ebu Bekr je poslao po mene,


i kada sam doao, bio je Omer ibn el Hattdb kod njega. Ebu Bekr, r.a., re e: "Omer mi je doao i rekao: boj na

Jemami

bijae estok po u a e Kur'dna i ja se bojim da se rasplamsa boj po u a e po pokrajinama pa e se izgubiti mnogo Kur'dna. Smatram da treba da naredi sabiranje Kur'ana": Pitao sam Omera: "Kako da u inim neto to nije u inio Boiji Poslanik, s a, v.s.?" Re e Omer: "Tako mi Boga, to je dobro u initi!" Omer nije prestao da to od mene trai dok mi Allah nije rairio grudi za to i dok nisam o tome imao Omerov stav. " Re e Zejd: "Ebu Bekr re e: "Ti (Zejde) mlad si i pametan ovjek i mi u tebe ne sumnjamo. Pisao si Objavu Poslaniku Boijem, s.a.v.s., rasporedi Kur'an i sakupi ga!" Boga mi, (kae Zejd) da me je zaduio da prenesem jedno od brda, ne bi mi bilo tee od sakupljanja Kur'dna to mi ga je naredio! Pitah (Ebu Bekra): "Kako da u inite ono to nije u inio Boiji Poslanik, s.a.v.s.?" Re e (Ebu Bekr): "Tako mi Boga, to je dobro u initi!" Ebu Bekr nije prestajao to od mene traiti sve dok Allah nije rairio moje grudi za ono za to je rairio grudi Ebu Bekru i Orneru. Redom sam Kur'an
21

rasporedio i sakupljao sa palminin grana, kamenih ploica i iz pam enja ljudi dok nisam naao kraj sure Tevbe kod Ebu Huzejme el-Ensarija, a ne nadoh ga i kod drugih -"Doao vam je Poslanik, jedan od vas'n' pa do kraja sure. Listovi su bili kod Ebu Bekra dok mu Allah nije dao srnrt, pa potom kod Omera za njegova ivota, zatim kod Hafse, k erke Omerove."
111

Ibtd., str. 74.


22

Ovdje se radi, kao to tvrdi i Subhi Salih, o tome da Zejd ibn Sabit nije ni kod koga drugog naao napisanu cjelinu Kur'ana o kojoj je rije . Napamet su je, naravno, svi zna!i. (Vidi: Mebahis, stc 75.)
23

Mebahis, str 74.-75.

;-^^^.^^`^.1^: ^- ^ : ^^ ^ ^^%.^^?` ^ . ^^^^^^.t^ ^ ^ .^^^^-,^t?:^ ^^ ^^^` `^ ^^ .d^. ^^ ,'-,

Nesumnjivo je da ovdje imamo izvanredan primjer krajnje predostronosti i odgovornosti prema Boijoj Rije i i njenom potpunom i autenti nom o uvanju. Me utim, ovdje treba re i da je pismo kojim su pisane prve zbirke Kur'ana u vrijeme ashaba bilo bez dijakritikih znakova. Ajet npr.: Vi ste narod najbo ji od svih koji se ikada pojavio... tada je bio napisan ovako: ) odnosno mogao se pro itati izme u ostalih na ina i ovako: ^ .,^ L; ^ 11 ^:,^,y. i i.^, I ^
.. . .,

pa bi u prijevodu na na jezik bilo: "Vi ste najbolji imami koji su se ikada pojavili..."" U rano doba (dakle u vrijeme Muhammeda, a.s., i prvih halifa) Kur'an se itao na nekoliko dozvoljenih na ina, to proisti e i iz strukture arapskog jezika kao semitskog jezika. Vokalizaciju u recitiranju, koja je bila u granicama pravilnih kireta Kurna i od samog Poslanika ope a enih, davao je sam italac Kur'ana, a on ju je primio sluanjem. Me utim, sa narastanjem sektakih borbi dolazilo je i do zloupotrebe vokalizacije kur'anskog teksta pa, u vezi s tim, i do tzv i`ijskih itanja kao to je slu aj sa ovim to smo naveli iz sure Ali `Imrdn 110. 0 svemu tome bit e rije i u poglavlju o Sedam harfova na kojima je objavljen Kur'an. Orijentalisti u novije vrijeme pokuavaju osporiti autenti i ost izjava o Ebu Bekrovoj recenziji Kurna jer se, kako oni kau, pojavljuje jedna ena, Hafsa, a to je naivan - kako kau orijentalisti - na in da se poveu dvije recenzije Kurna, Ebu Bekrova i Osmnova, r.a.- 5 Me utim, Subhi Salih tvrdi da orijentalisti nisu u pravu jer je Hafsa zasluna da se kod nje pohrani Mushaf.' 6 Drugo, Kur'n se u to vrijeme znao uveliko napamet i nije bilo potrebe da se u Mushaf zagleda svaki dan, i tre e, u to vrijeme nisu postojali dvorovi halifa niti neko slubeno mjesto gdje bi se Mushaf pohranio. Jednostavno je nakon smrti Omera, r.a., pre dat njegovoj k erki Hafsi. Uostalom, zato bi to predanje bilo slabog karaktera i.oliko se u njemu spominje jedna zasluna i vrijedna ena, usto i supruga Allahova Poslanika!?
,

24

Kao to emo vidjeti kasnije, rane i'ijske sekte ovako su itale ovu kur'ansku cjelinu da bi opravdale svoje u enje o imamologiji.
25

EI, V, str. 405.


26

Mebahis, str. 77

112

t^{^,^J.'^+r^T^/}i ^!i{^^^.o^i^^r^^ii.' ^{^^^.4^!'^^^vlA-U ^^.^^^.^T^^:ii ^.^'^+^^T^`'to ^ 1^ ,;:3^

Sa postepenim internacionaliziranjem islama, sa ulaskom u islam perzijskih, irakih, sirijskih itd. plemena osjetio se problem pravilnog recitiranja Kur'ana op enito, a u namazu posebno. To je dovelo do umnoavanja Mushafa i recenzije, odnosno kodifikacije Kur'na od tre eg pravovjernog halife, Osmana ibn `Affana. c) Kodifikacija za vrijeme tre eg halife, Osmna, r.a. Ova kodifikacija dola je u pravo vrijeme jer se irenje islama intenziviralo, a ve su se obrazovali i mnogi islamski centri, kao Basra, Kufa, Damask, gdje su djelovali mnogobrojni poznavaoci Kurna napamet. Stalni priliv novog elementa u islam traio je da se ljudi pravilno nau e islamskom recitiranju Kurna. Dolazilo je esto do situacije kada su se ljudi pitali kako neto treba pro itati i da li se smije Kur'an prilago avati svakom arapskom dijalektu. Priliv, dakle, novog pa esto i nearapskog elementa u islam bio je neposredan povod da se pristupi jednom vrlo odgovornom poslu - kodificiranju i umnoavanju mushafa. "Za vrijeme halife h. Osmana osvojena je Armenija i Azerbejdan (25. god. po H.). U toj vojni sudjelovao je i Huzejfe ibn Jeman, Alejhisselamov drug, koji je zapazio da se tamo mnogi ljudi razilaze u na inu itanja Kur'ana , to esto dovodi do prepiranja, sva e i nereda. To je potaklo Huz0u, pa je, kada je doao u Medinu, rekao h. Osmanu: (., 9 I l Ls.i IpaG,,, ^I j,o 4.,YI e1a I

'Priteci u pomo ovome narodu prije negoli me u njima nastane razdor o njihovoj vjerskoj knjizi kao to je nastao me u jevrejima i kr anima.' Tada je Osman zatraio od Hafse da mu poalje onaj primjerak Kurna to je prepisan za vrijeme Ebu Bekra". = Tre i halifa je tada odredio i komisiju za ovo umnoavanje i kodifikaciju, a sa injavali su je:
27

1. Zejd ibn Sabit, 2. Abdullah ibn Zubejn, 3. Seid ibn As i 4. Abdurrahmn ibn Haris ibn Hiam. 28
113

Handi , n. d., str. 31.-32.


28

Mebahis, str. 78, Handii , n. d., str 32, ihata, "7arihul-Kurani vet-tefsiri", Kairo, 1972., str. 55.

Od ovih "prepisiva a Zejd ibn Sabit bio je Ensarija, a ostala trojica su bili Kurejevi i".'9 Razlog tome bilo je uvjerenje da je Kur'an objavljen uglavnom na jeziku plemena Kurej, a izri ita naredba Osmanova i bila je da se rije i piu (ukoliko bi dolo do razli itih ili suprotnih miljenja u komisiji) onako kako ih izgovaraju Kurejije ili pak kako ih i oni piu. Dr.Abdullah Mahm u d ihata tvrdi da su predanja koja govore o Osmanovoj komisiji razli ite. Buharijino predanje (po kojem mi postupamo) tvrdi da su bila etverica ljudi, dok Ibn Ebi Davud tvrdi da su komisiju sa injavala dvanaesterica ljudi. 30 Vjerovatno je ovdje posrijedi to da je u ovu kodifikaciju bilo uklju eno mnogo znalaca Kur'ana kako bi se taj golemi posao za islamsku zajednicu to potpunije i urednije proveo. Pri samoj kodifikaciji za vrijeme Osmana izdato je slubeno pravilo komisiji: "Kada se razi ete (vi Kurejije) i Zejd ibn Sabit oko ne ega iz Kur'ana, piite prema jeziku Kurejija." 31
C;yLi ,j. s I 1f ^ y 'h ^

Ovdje se, nesumnjivo, radi samo o na inu pisanja nekih rije i, a ne o tome da postoje neke cjeline Kur'ana kod jednih a da kod drugih ne postoje. Tako er, prisustvo Kurejija ovdje nije, kako to ele re i orijentalisti, naprimjer Blachere, rezultat mekanske aristokratije koja je htjela navodno da i u kodifikaciji Kur'ana ima glavnu rije , ve je rezultat elja halife Osm ana da se to vjernije rije i Kurna zapiu. 32 Ovaj posao je obavljen i prepisano je nekoliko primjeraka i poslano u pokrajine (jt-~1 ). Razli ita su predanja o tome u koliko je primjeraka Halifa naredio prepisivanje Kur'na. Ebn Amr ed-D ani u svome djelu "El-Mukni" tvrdi da ve ina uleme govori o etiri primjerka,jj koji su poslani u Kufu, Basru Siriju, a jedan primjerak ostaje kod njega u Medini. Druga predanja govore da je sedam primjeraka ovog Mushafa poslato u Meku, Basru, Kufu, Siriju, Jemen i Behrejn, a jedan primjerak
114
29

Handi , n. d., str. 32.


30

rnara, str 54.


31

Mebahis, str. 78.

^b d

Str. 79.

33

str 83.-84.

34

Ibid., str. 84.


35

Ibid., str. 86.


36

Ibid., str. 82.-83.


37

El, V, str. 407.

ostaje u Medini. 34 Kasnije se pisanje Kur'ana proirilo, a u svim centrima djelovali su i znalci Kur'ana napamet, tako da se u ovom ranom vremenu jo nije u ja oj mjeri osje ala potreba za uvo enjem vokala i dijakriti kih znakova. S vremenom e se, kao to se govori u islamskim djelima, ukazati velika potreba za uvo enjem tih znakova. Jedna od vanih odluka ifetvi halife Osmana bila je i ta da se spale svi privatni primjerci i zbirke Kur'ana." Halifa je znao do ega dovode religiozne relikvije, a privatne zbirke ashaba bi se mogle vremenom u to pretvoriti od budu in generacija muslimana. Subhi Salih govori da je i primjerak koji je bio vra en Hafsi, r.a., umejadski vladalac Mervan ibn Hakem od nje traio, ali da je ona odbila da mu ga da. Nakon njene smrti on ga je oduzeo i unitio.36 Neki ashabi, kao Abdullah ibn Mes` u d jedno su vrijeme oklijevali da unite svoje zbirke, ali su na kraju ipak postupili po Halifinoj naredbi. Oni to nisu odmah htjeli u initi jer su svoje zbirke pisali od sadraja Kur'ana koje su uli direktno od Poslanika, a ne radi se o vie verzija Kur'ana, kako to eli pokazati A. T. Welch.;' Primjerci Kur'ana u ashaba, kako biljee predanja, ponekad su sadravali upisanu pokoju rije vie, ali se uvijek radi samo o njihovom vlastitom tefsiru, a ne o razli itim rije ima. Istina, postoje kiraeti koji, recimo, rije SIRAT ( Je 1, y.o ) u suri Fatihi itaju kao SIRAT kao ZIRAT (^ i yb ), i uvijek se radi samo o razli itim kiraetima, a nipoto o nekim vikovima. Dakako, pismo Osmanove kodifikacije Kur'ana tako er je bilo mogu e zloupotrijebiti. Tako se rije i FETEBEJJENU (1,31,4;a1i) u suri Huurdt mogu itati (ako nema dijakriti kih ta aka ili vokala) i kao FETESEBBETU ( ^,^ ), kao i rije i iz Bekare FETELEKKA ADEMU MIR-RABBIHI KELIMATIN ( sc5I15' v^ ^,^ ^i ^) mogu se, ako nema dijakriti kih ta aka, itati i ovako: FETELEKKA ADEME MIR-RABBIHI KELIMATUN ( ultd1). (U ovom potonjem primjeru rije je o dva kiraeta, a ne o zloupotrebi.) Mogu nosti da se kur'anski tekst bez vokala i dijakriti kih
115

' ^ ^ ^i '. y

^ Y^

ta aka zloupotrijebi bila je velika i samo su hafizi i usmena tradicija bili tit koji je to branio. Me utim, ashabi su u svojim zbirkama, da bi otklonili mogu e nedoumice oko itanja kur'anskog teksta, ponekad stavljali objanjenja. Tako je pored rije i ersele u ajetu 48 sure Furkdn Ibn Mes`ud da bi tu rije pojasnio, stavio de`ale (L,L), U ajetu 49 sure Furkdn on je dao objanjenje li-nunire (,y.h+1l ) za rije koja tamo stoji - li-nuhjije ( ), itd. Welch, Bergstrasser i drugi radikalni orijentalisti ele po svaku cijenu re i da se radi o viku rije i ili pak o izmjenama koje su, prema njima, subjektivne prirode. 38 Me utim, Subhi Salih tvrdi, kao to smo naveli, da se tu moe raditi samo o odre enim pojanjavaju im rije ima ili pak prvobitnom, primordijalnom tefsiru. 39
,

Kada su primjerci Kur'ana koji su bili poslani u islamske pokrajine ( j 1~1) stigli, dolo je do naglog irenja Kur'ana. "Iza toga, prepisivanje mushafa", veli Handi , "se na sav mah irilo tako da je u bitki na Siffinu, kada je Muavijina vojska napravila poznatu varku i digla mushafe na koplja vi u i: 'Neka nam sudi Boija knjiga!' bilo oko pet stotina dignutih mushafa. Izme u bitke na Siffinu i prepisivanja mushafa za vrijeme h. Osmana bilo je tek nekih sedam godina."" Moemo kazati da je od tog vremena pa do danas nastala posebna tradicija bavljenja Kur'anom uz uobi ajenu religijsku funkciju koju njegov tekst ima u naem ivotu. Ta se tradicija ogleda u tri podru ja: a) umovanje o Kur'anu ili recepcija Kur'ana umom. Tu su nastali mnogobrojni tefsiri razli itih provenijencija, ali su uglavnom svi imali cilj dosegnuti to dublje u smisao kur'anske poruke, b) uenje ili recitiranje Kur'ana, to jest recepcija Kur'ana posredstvom Ijudskog uha. Prakti no ve etrnaest vijekova postoje razli ite kole recitiranja Kur'ana; c)pisanje Kur'ana je, s ove ta ke gledita, tre i na in recepcije Boije rije i. Postoje mnogobrojni rukopisi i posebna tradicija da se Kur'an stalno pie. O evi su taj poiog davali sinovima, ovi opet svome potomstvu itd.
116

38

Vidi: El, V, str. 407


39

Vidi: Mebahis, str. 84. - 85.


40

Nandi , n. d., str 32.-33.

c r ^ -c .-- -r -^^.. ^^J.^1.3 -r , - ^^-^- ,^ ^ -^c -^-= ^- d^ _^^.^^^.1.^ ^ -^ - r , .. ^.-, J..^^ _, r ^^^ ,^^.,.^^^,7. ^^,J..^,^^ ^^^-^^^-_ ^_^-c
d) Ortografska poboljanja i rad Ebul-Esveda ed-Duelija. Subhi Salih tvrdi da je kurnski tekst Osmanove kodifikacije bio bez ta aka, crtica, znakova itd., dakle bili su samo konsonanti koji nisu bili ozna eni takama. Od novijih autora o tefsirskim naukama to tako er tvrdi i Ahmed von Denffer.i' Uslijed toga vokalizacija je bila "preputena" itaocu, a ne i samom tekstu. Tako er su konsonanti, kao to je to mnogo puta ovdje re eno, bili bez dijakriti kih ta aka. Tako se AJN ( ) nije razlikovao od GAJNA ( L), ZA (1; ) od TA (1, ), BA (y ) od TA ( u), itd. itd. Sve je to pri injavalo znatne teko e u pravilnom itanju Kur'na. Smatra se da se slubeno rjeenje za to nije nalo sve dok Ebul-Esved ed-Dueli nije izumio znakove za vokale. Dakle, i ortografska poboljanja Ed-Duelija nisu rijeila sve poteko e jer je on ostavio nedirnute konsonante kurnskog pisma. Naime, "na zahtjev Zijada, M uavijina namjesnika u Iraku, prvi je EbulEsved ed-Dueli (p.n.a. 69. god.) izumio znakove koji su u mushafima pisani tintom druga ije boje i zastupali dananja hareketa. Ti su znakovi bili ta ke, i to: jedna ta ka iznad harfa ozna avala je vokal "fetha", jedna ta ka sa lijeve strane slova ozna avala je vokal "damme", jedna ta ka ispod slova ozna avala je vokal "kesre", dva hareketa (tenvin) ozna avala su se sa dvije ta ke i to jedna pored druge..."+' O ito je da je idtihad Ebul-Esveda ed-Duelija bio izuzetno korisno djelo i barem se donekle stranac mogao sna i u vokalizaciji teksta Kurna, odnosno jednoj od dozvoljenih vokalizacija (to jest, jednom od priznatih kiraeta). e) Proces usavravanja ku r'a nskog pisma iao je, ipak, nekoliko koraka dalje. U enik Ed-Duelija, izvjesni Nasr ibn `Asim el-Lejsi (p.n.a. 89. godine) prakti no je prvi koji je reformirao pisanje kur'anskih konsonanata a time i konsonanata u arapskom pismu op enito. Da bi se ta no razlikovalo slovo K ( 3 ) od slova F ), El-Lejsi ih je, naprimjer, ozna io posebnim ta tri kama. Negdje je to bila ta ka iznad slova, a negdje dvije ta ke. Tako su se izdiferencirale forme harfova i nije dolazilo do
.

41
Vidi: 'Ulum,

al Quran, str. 59.


-

4'_
Handi , n. d., str. 33.-3+.

117

estog grijeenja u itanju. Izvjesne zasluge za ovu reformu ima i Jahja ibn Ja`mer (p.n.a. 129. god.)" Ovom reformom konsonanti Kur'ana e se preciznije pisati, a forma kur'anskog pisma promijeniti. Me utim, kao to ni promjene pisanja znakova za vokale ne e izmijeniti sam Kur'n, tako ni ove promjene ne e do toga dovesti. Radilo se samo o tome da se ovim dijakriti kim ta kama fiksira nekoliko dozvoljenih kiraeta, odnosno nekoliko dozvoljenih vokalizacija. Nije, dakle, posrijedi bilo kakvo mijenjanje Kur'ana ili iskrivljavanje
Objave, premda se moe govoriti ofiksiranju njenih zna enja.

f) Ortografska poboljanja Halila ibn Ahmeda tako er su zna ajno poglavlje u historiji Kur'ana i zna ajan doprinos poboljanja forme kur'anskog pisma. Naime, ta ke u funkciji vokala koje je uveo Ed-Dueli i ta ke u funkciji konsonantskih dijakriti kih znakova koje je uveo Nasr ibn Asim el-Lejsi nisu, ipak, bile dovoljne da se u svakoj situaciji besprijekorno ita kurnski tekst. Razlog tome su, po svoj prilici, bile ta ke same, jer su nevjetom itaocu Kurna i itaocu koji nije hafiz stvarali poteko e da razlikuje koje su ta ke u funkciji vokala, a koje u funkciji dijakriti kih konsonantskih znakova. Ha1il ibn Ahmed je "proveo reorganizaciju u ozna avanju hareketa. On je odbacio dotadanju praksu, a izumio je osam novih znakova, koji sve do danas sa malom preinakom traju. Za fethu je uzeo malo poloeni "elif', za damme mali "vav", za kesre - poloenu crtu ispod harfa uzetu od slova ( cS ), za sakin je uzeo glavu od malog "ha" (^) kao kraticu od rije i ( ), za tedid je uzeo po etak slova "in" kao kraticu od rije i (.11.L24 ), za medd je pisao sitno rije za silu je sitno pisao rije ( aLo ) , za oznaku hemzeta uzeo (s4) je glavu slova "ajn" ( Iiakle, ono to je kroz ove reforme ura eno moglo bi se saeto prikazati ovako. Tekst za vrijeme Poslanika, a.s., i njegovih pisara bio je bez ta aka, vokala i drugih dijakriti kih pomagala. Takav tekst ostao je i u recenziji Kur'ana za vrijeme Ebu Bekra i u recenziji u doba
).

43

Vidi: Handi , n. d., str. 35.


44

Handi , n. d., str. 34. (Ina e, HaiTl ibn Ahmed napisao je i djelo posve eno ovim problemima pod naslovom Kitabun-nukati ve-ek/i (J5..:1l ,^l

118

, ^ _,

'^^ t -^p.L^ ^^`^^-^^^^^ ;^^^.-e^ ^:: ;^; :t ^^^ ^^^^-..^;

Osmana ibn `Affana. Npr. 58. ajet iz sureJa Sn izgledao je ovako:


uo

Nakon reforme koju je proveo Ed-Dueli taj tekst je izgledao ovako: u-4 Nakon ponovne reforme, koju provodi Nasr ibn Asim el-Lejsi, taj tekst Kur'ana izgledao je ovako: :r4 Nakon reformi Hal1a ibn Ahmeda taj tekst, uglavnom, izg?eda , ovako: " 4.)-, Y^ Tako se uglavnom usavrilo kur'ansko pismo koje omogu ava da se to vjernije itaju dozvoljeni kiraeti Kur'ana. Naravno, razlike medu ki ra etima i dalje su ostale, pa je to bilo uzrokom da se nikada nije dobilo monolitno pismo Kur'ana. Njega i nije mogu e dobiti jer se Kur'an od po etka mogao itati na nekoliko na ina a da nijedan od njih ne povrijede njegovu Boansku narav. 0 tome e biti rije i u poglavlju Sedam harfova.
.

Naravno, ovdje treba dodati da se ni El-Lejsi nije odrekao ta aka ispod, iznad ili pored konsonanata koje su imale funkciju dananjih vokala. Ta dijakriti ka pomagala esto su bi!a pisana druga ijom bojom od ta aka koje su diferencirale konsonante.

119

C^Ia

SEDAM HARFOVA KUR'A NIA U jednom vjerodostojnom hadisu stoji da je Muhammed, a.s., rekao da je Kur'an "objavljen na 'sedam harfova"' ili na arapskom ( vl.).; 11 J:ri ). Hadis je bez sumnje vjerodostojan (,)51S14 ) jer ga prenose dvadeset i etiri Poslanikova druga.' Mnogi mufessiri su se pozabavili oko ove tvrdnje i pokuali da je odgonetnu. Sloenost ove izreke lei i u injenici to rije harf ) u arapskom jeziku "ima vie zna enja: slovo, rije , strana, obala, kraj, na in, itd."' U svome djelu Mebahisu fi `Ulumil-Kur'an Subhi Salih ovoj problematici posve uje jedno poglavlje. I on priznaje autenti nost hadisa o"sedam harfova" koji govori o tome da je Omer ibn E1-Hattab uo nekog ovjeka kako recitira suru Furkan na na in na koji je on nije nau io recitirati od Poslanika. Omerova energi nost i upornost ila je ak dotle da je doti nog ovjeka doveo pred Poslanika i rekao mu o emu se radi. Boiji Poslanik je traio da doti ni ponovi ono to je pred Omerom u io, pa je on to i u inio. Nato je Poslanik, a.s., rekao:

v i^ at I 111 ,: I;, l, ^, ^ a^ (.111


lA

LJ.u, JL"o ^"I;) ;, I f:^S.a. Lf1r. j^:, I

"Ovako je objavljeno!" Zatim je Boiji Poslanik rekao: "Zaista, ovaj Kur' an je objavljen na sedam harfova. U ite to vam je lahko od njega!" 3 Subhi Salih napominje da Ebu Bekr ibn Tajjib misli da ovih sedam harfova vode svoje porijeklo ElBakin od samog Poslanika i da su obje kodifikacije Kur'ana uvale tih seclarn h,arfova.i I broj sedam ovdje je teko shvatiti jer je mogu e da se radi o mnotvu.' Ipak, islamski su u enjaci dali nekoliko odgovora o tome ta je sedam harfova. Ovdje emo ukratko interpretirati
120

Handi , n. d., str. 15.


2

lbid., str. 15.


3

Meb hrs, str. 101.


4

Ibid., str. 102.

Ibid., str. 103.

^^

^^_.

h .^ l ^^^^^^?^^_^ ^^ 1! r -^? c.^1 ^^^^^ _ l,V'^^. ^^c?= 6^ _^^^^ri?^^^ '.tr^ .

T'.

^..^

neka od tih miljenja. a) Sedam harfova kao sedam kiraeta. Smatra se da je Ha1Z ibn Ahmed mislio da se pod ovim hadisom Boijeg Poslanika, a.s., ukazuje na sedam ki r aeta. Me utim, to miljenje Subhi Salih smatra nepouzdanim jer se ti harfovi ne nazivaju imenom sedam kirdeta.6 Izvore grjeke oko odre ivanja ta zaista zna i sedam harfova treba traiti i u injenici da su u enjaci eljeli tano odrediti ta ti harfovi zna e, to jest da ostanu u okviru broja sedam. I Subhi Salih je mislio da se pod ovim brojem ne misli na neto neodre eno. Pod izrazom sedam ne misli se, dakle, na mnotvo ve na ograni en broj ne ega kako su to, razumjeli , ve ina u enjaka. 7 laW I I a,

b) Sedam harfova kao sedam plemenskih narje ja. "Ovo miljenje zastupa ve ina islamskih u enjaka, a naro ito se njega dri veliki broj arapskih filologa. Zatim se opet razilaze u nabrajanju tih sedam arapskih narje ja, pa kae Ebi `Ubejd: To su narje ja ovih plemena: Kurej, Huzejl, Sekif, Hevazin, Kinane, Temim i Jemen." 8 Drugi u enjaci, opet, s druge strane, ne slau se oko ovih plemena i nabrajaju druga. 9 To je neslaganje i navelo Subhi Saliha da kae da Kur'an sadri izraze i rije i iz jezika drugih plemena koja nisu spomenuta u ova dva miljenja'

"y5,i
6

(.5

t;J y o

llbLJ I

Lvi v5f
(5.9. UI^

Lric.

Ibid., str. 103.


7

Ibid., str. 104.


8

Handi , n. d. str. 15.


9

ak je znanstvenik Ebn Bekr e1-Vasiti nabrojao etrdeset narje ja u Kur'anu , " te se otuda ne moe ni u kom slu aju smatrati da Poslanikov hadis ukazuje na nekih sedam plemena, odnosno sedam narje ja.

Vidi: Handi , n. d. str. 15.

Meb ahis, str. 105.


Vidi: Nleb a his, str. 105.

c) Sedam harfova kao sedam nauka Kur'ana. Kada su se iscrpile sve mogu nosti oko sedam plemenskih narje ja ili pak 10 oko sedam kiraeta, mufessiri su - kako tvrdi Subhi Salih pristupili zadatku da pod ovim Poslanikovim hadisom legitimiraju sedam nauka koje, navodno, Kur' a n sadri. 0 tome govori
121

i Sujuti u El Itkanu.'' Tih sedam nauka Kur'ana jesu:


1. o stvaranju i postanku J Lti'Y I , ) , 2. o monoteizmu ( ), 3. o karakteristikama Boijeg Bi a ( ), 4. o karakteristikama Boijeg djela ( ,1"11 )> 5. o karakteristikama oprosta i kazne (^^^^ ^ ,s^1^ ^li,^ ), ), 6. o proivljenju i polaganju ra una ( ^ 1- 11 ).13 7. o poslanstvu i poslanicima ( Subhi Salih, rne utim, odbacuje i tu mogu nost i tvrdi da, ma koliko se radilo o dobroj namjeri mufessira Kur'ana da eventualno protuma e ovaj hadis, ipak se ne smije bjeati u iste proizvoljnosti i neosnovana miljenja. Jer Kur'an ne govori samo "riauka", ve govori i o drugim znamenjima koje neki broj ne moe obuhvatiti. d) Sedam harfova kao sinonimne rije i u Kur'dnu. "Pod 'sedam harfova' se podrazumijeva da je u po etku objave Kur'ana bilo Alejhisselamu dozvoljeno da mjesto jedne rije i upotrijebi njene sinonime, ali i to opet jedino prema objavi. Tako na primjer moglo se mjesto ( ) upotrijebiti ( ^,ptg.o^ ( ) ; mjesto ( ) moglo se upotrijebiti ( 1,". ) ili ( ); mjesto ( 4111 ,J-11 ) moglo se upotrijebiti ( 4-Ul itd. To je bilo u po etku islama dozvoljeno ( jer je mnogima bilo vrlo teko odmah ta no zapamtiti jedne te iste rije i, a naro ito kada se uzme u obzir da je pismenost bila sasvim rijetka, a ljudi potpuno nevjeti knjizi i ma kojoj nauci. Da se tome na e nekog izlaza i stvar olaka, dozvoljeno je bilo Alejhisselamu da na temelju vahja na vie na ina u i Kur'an i kako god je ko od Alejhisselama zapamtio, mogao je tako i u iti. Kasnije je prestao uzrok radi koga je to bilo dozvoljeno; pismenost se proirila, a svijet nau io pam enje Kur'ana, te je ta olakica dokinuta. Ovo miljenje zastupa glasoviti mufessir Ibnu Derir Taberija. On na po etku svoga tefsira brani ovo miljenje, a obara se na druga miljenja."'j Vidjet emo u poglavlju o kirdetirna Kur'draa da ovo miljenje Ibn Derira
122

12

EI-Itkan, I, str. 61 i dalje:


t3

Mebahis, str. 106.


14

Handi , n. d., str. 16.-17

et-Taberija vai kao zna ajno ili jedno od zna ajnih rjeenja tajne ovog hadisa :;1r:(2 I ). e) Sedarrt harfova kao sedarn naina recitiran .ja Kurna. Ovdje se ne misli na kiraete Kur'ana kao iru oblast ve se, prema interpretaciji Subhi Saliha, misli na odre ene promjene u nekim kurnskim izrazima koji ne e dovesti do pronevjeravanja kur'anske poruke, niti e, pak, prometnuti kur'ansko zna enje u neto to nije od Boga dato. Ovdje ima dosta primjera kako veliki broj kur'nskih tekstova mogu slijediti ovih "sedam harfova". Dakle, ti harfovi predstavljaju: 1) razlike u na inu vokalizacije kur'anskog teksta imjer, bilo da one mijenjaju zna enje ili da ga ne mij^ kurnski tekst (f.1. mogu e je sasvim legitimno itati i ovako =-+i h a) i pritom se promijenilo zna enje, ali koje je opet u duhu Kurna. Primjer gdje se ne mijenja zna enje jeste ajet y515 ) koji se moe itati i ovako: j); 2) razlike u slovima, bilo da se mijenja zna enje a ne i forma, kao npr. da se mijenja forma a ne i zna enje, kao npr. ( i ) te rije i ( i
-15

); 3) razlike imenica s obzirom na jedninu, dvojinu, mnoinu, muki i enski rod i sl. Naprimjer, ajet
J ^ g , l; l.oY P- ^^ ^ J ),

) mogu e itati i u jednini. Tada bi ajet glasio: ( ). Osmanova kodifikacija dala je mogu nost da se ovako ita jer je ta rije tada bila napisana ovako ( ). italac koji zna sedam harfova ne e pogrijeiti ako tu rije bude ) ili ( itao kao ( 4) zamjenu rije i drugom rije ju, njenim sinonimom. Primjerice, sintagma (A9.111.1 ) negdje se itala kao I ). ( L>t, Imamo takvih slu ajeva jo. Subhi Salin govori, naprimjer, o iju je rije (
);

123

izrazu .LL) koji se itao negdje kao (-- .LL). Itd. Ovdje se treba uvati tzv nepriznatih izraza (azz) kao npr. da se izraz L4..Ll J,y^Lli, mijenja za izraz L^L4 I ^^^^ jer to nije dozvoljeno i izlazi iz okvira islamskog propisa o kanjavanju takve vrste. Tako er je i predanje koje o tome govori usamljeno; 15 5) zamjena rije i Kur'ana po mjestu. Tako se npr. izraz

(u

, ., . . ...

itao i ovako: (^^ ^^,, ^ r^: o). Oba itanj a

., , ,

su ispravna i u njima nema nikakvog razilaenja glede islamskog svjetonazora. Za zamjenu rije i u kur'anskom izrazu
(tiL wZ I

u izraz (w.1t. L JI eJ^.au a to je kiraet - kako se misli - Ebu Bekrov, smatra se da nije vjerodostojan jer je to usamljeno itanje (I.^I o"Flr);' 6 6) odre ena dodavanja u nekim rije ima ili konstrukcijama Kur'ana, ali sva ta dodavanja su ope a ena od Poslanika, a.s. Naprimjer, izraz (J ^ ^ cs r^ ^^^ -^ s) itan je i ovako (.,LYJ ^^^s^=+ ^^ ^1 ^J ,y), to e re i da je dodato jedno ( va ). Oba itanja su mutevatir i spadaju u sedarn harfova. Ovdje se, tako er, treba uvati mnogih neislamskih itanja (^ljL ) kao, npr., da se iz kur'anskog izraza
(^^ ^ j . I L L4 .s )>

ispusti rije (ji. h), i sl. Takva predanja su usamljena i ne mogu fungirati kao islamska."Dakle, treba se drati osmanske kodifikacije; 7) sedam harfova zastupljeno je, kako se misli, i kod itanja nekih kur'anskih rije i shodno zahtjevima narje ja arapskog jezika, to jest shodno razlikama tih narje ja (^1.J11 Tako se negdje rije i (e,.Ltf ) i(j-Ll$ ) izgovaraju na na in da se glas LAM ( J) izgovori krupno. 18 Neka narje ja su osobena i po tome to esto isputaju hemze kao u rije ima (^I ao ) koje se u tim narje jima izgovaraju bez hemzeta, kao npr. (^I ).1 9 Tu je tako er prisutna i tendencija da se kod nekih arapskih narje ja fetha pretvara u kesru kao u rije ima Kur'ana (v ^ ), ili, pak (,s:.h, - J 41 ).'D Neg124

15

Mebahis, str. 110.


16

Ibid., str. 111.


17

Ibid., str. 111.


18

Ibid., str. 112.


19

Ibid., str. 113.

zo
Ibid., str. 113.

-c-.., . ^^ r./^ , ^ ^c^^r ..^ -c =r ;..^ S 1.:^^c :^ _T- ,-^^^.._^^


:

J/' ^ Z . ^C.T- ^^^'^ ^^^ :^^^^!LG7^! ^ ^1^

'

21

Ibid., str. 113.


22

Ibid., str. 113.


23

Handi , n. d., str. 18.


z:

) dje je, pak, prisutna tendencija da se izrazi Kur'ana ( pretvaraju u ( ), gdje zna enje ostaje isto." Razloge prou avanja sedam harfova Subhi Salih vidi i u tome to se sa irenjem islama me u Arapima iri i jezik plemena Kurej, na kojem je, uglavnom, objavljen Kur'an. Kako god je jezik plemena Kurej uticao na ostala narje ja arapskog jezika, tako su i ova narje ja uticala na jezik plemena Kurej. 22 Otuda se jo za ivota Poslanika, a.s., javljaju tenje da se izvjesne rije i Kur'ana izgovaraju u skladu sa na inom njihova izgovora u okviru tih narje ja. Kako Kur' an za sebe svjedo i da je "na jasnom arapskom jeziku" uL.4 ), onda je sasvim jasno da su ovih sedam harfova sankcionirani Objavom. Arapski jezik, kao jezik koji sadri fenomen vokalizacije, nuno se mora suo avati sa razli itim kiraetima svoga temeljnog teksta, Kur'a na. Premda se sedam harfova ne smije poistovjetiti sa sedam kiraeta, ipak su korespondencije izme u njih jasne i ne smiju se zanemarivati. f) Sedam harfova su tajna poznata sarrmo Bogu. Ovakvo miljenje zastupa Sujuti u svom komentaru Nesaijina "Sunena "'3 On, govore i o ovom hadisu, doslovce kae: a ok, csal I i(:).0 a.; ^.i^ ^ ^ I d "Kod mene je odabrano miljenje, da je ovaj hadis od muteabih hadisa, ije se pravo zna enje teko moe spoznati." 24 Sva razli ita miljenja o tzv sedam harfova treba uvaavati podjednako prou avati. Ona pokazuju samo to da je kurnski i tekst neiscrpan i da kao tekst univerzalnog vaenja ne moe biti svo en na neku vremenom ograni enu dimenziju ljudskog shva anja. To pokazuje i fenomen kiraeta Kur'na. Kad god se pokualo ograni iti ljudskim mjerilima zna enje Kurna, dolazilo je do nastanka tzv krivih kir a eta Kur'ana (:1l.y11 ). A sam Kur'an sadri svoj unutarnji otpor da se njegov tekst preina uje u neto drugo.

Ibid., str. 18.

125

VOO

KIRAETI ( ITANJA) KUR'ANA


U ovom poglavlju bit e rije i o kiretima Kurna isklju ivo sa stanovita tefsirske znanosti, to jest, da kiraeti bitno uti u na zna enje Kurna ime se, jasno, tefsir bavi prije svih drugih nauka koje opsluuju znanstvenike pri prou avanju Kurna. Ve iz razmatranja nekih pitanja o sedam harfova da se zapaziti da kiraeti nisu potpuno identi ni sa sedam harfova, premda se na neki na in proimaju. "Krupna je pogreka to neki, koji nijesu upu eni u samu stvar, smatraju da je sedam kireta isto to i sedam harfova, ali ipak nema sumnje u tome da i ovo sedam kiraeta pa i ono deset i vie, ve koliko ih ima, spadaju u ono sedam harfova i ako ta dva pojma nijesu identi na."' Rije kiret ( I ) u arapskom jeziku zna i itanje, i engleska orijentalistika tu rije prevodi rije ju reading ( itanje), to ine npr. A. T. Welch, Richard Bell i drugi. 2 U naem jeziku, s obzirom na to da muslimani prave razliku izme u itanja Kur'a na i itanja ne ega drugog, za arapsku rije kirdet obi no se upotrebljava u narodu za to adekvatna rije - uenje. Tako se kae u iti Kur'dn, a ne itati Kur'an upravo iz razloga da bi se napravila razdioba izme u itanja Svete Knjige i itanja ne ega to je ljudsko. Konstatirali smo prije da kurnski tekst bez vokala ili bilo kojih drugih dijakriti kih ta aka daje priliku da italac sam vokalizira tekst Kur'na. Vokalizirati Kur'n zna i fiksirati samo neka zna enja. Me utim, nije u pitanju samo pisani Kur'n, ve je u pitanju ina e Kur'dn kao tivo koje je, po svojoj naravi, mogu e itati na nekoliko dozvoljenih na ina. To pokazuje i problematika sedam harfova, jer je upravo tu dola do izraaja univerzalna dimenzija KUr'ana. Dr-uga ije re eno, KUr'n se nikada nije mogao svesti na samo jedno svoje zna enje, ve su
126

Handi , n. d., str. 20.


2

kiraetima (Kira'a) u The Encyclopaedia of /s/am, V, str. 127 govori o ita


Enciklopedijski lanak o

nju (ac kira'a) to pokazuje da je i autor Rudi Paret zagovornik itanja Kurana, a ne recirno, pojanja (chanting) Kur'ana. U njegovom lanku se redovito govori o itanju (reading) ili itanjima (readings) Kur'ana.

^`'C {^ S `^^^,

kiraeti od samih Poslanikovih, a.s., vremena ope atili vie razli itih zna enja Kur'na. Jasno je da se vokaliziranjem teksta Kur'ana dobijaju samo neka zna enja Kur'ana. Vokaliziranje Kur'ana je, drugim rije ima, jedan vid "prevo enja" Kur'ana, odnosno otkrivanja i fiksiranja jednog od sedam, deset ili vie razli itih, ali esto ne i suprotnih zna enja Kur'ana. Navedimo nekotiko primjera. Ajet (., ^ 1,^:11 ^; a t1 I ovakvom vokalizacijom u rije i nur nudi zna enje da je "Bog svjetlost nebesa i Zemlje". Me uukoliko rije n u r vokaliziramo ovako ( L-J Ij...1 I ), zna enje se mijenja i sada, otprilike, glasi: "Bog je osvijetlio (tj. osvjetljava) nebesa i Zemlju". Postoji, me utim, kako tvrdi Ibn Kesir u svome tefsiru - odakle su ovi primjeri i uzeti - jo jedan kirdet ovoga ajeta, a taj je da se umjesti rije i ) i ) upotrijebi particip (j3+.o ), pa emo sada imati cjelinu: <tlf ), to jest, da . je Bog "obasjavatelj nebesa i Zemlje". 3 Prakti no, ukoliko i zanemarimo ovaj tre i kiraet, gdje je dolo do promjene konsonanata, uvi amo da je ovdje posrijedi samo fiksiranje razli itih vokalizacija osnovnog kur'dnskog teksta.
)

Flistori jski razvo j kiraeta

Vidi: Tesrr Ibn Kesira ( tom lil, str. 290


.

),
4

El, V, lanal: K.IR;4 !auter Rud Paret).

Ve ina znanstvenika, me u kojima i mnogi orijentalisti, slau se da su kiraeti nastali sa vremenom Muhammeda, a.s. 4 Prakti no, i predanje o sedam harfova to uveliko potvr uje, jer je problematika eksplicirana u njima vrlo bliska kiraetima, mada su kirdeti daleko iri pojam. Kiraeti su se, me utim, kao praksa usavravali, a pratila ih je i naro ita teorija. Evo kako taj razvoj vidi Rudi Paret, jedan od zna ajnijih njema kih orijentalista. "Recitiranje tekstova Kur'ana proklamirao je Muhammed kao objavu koja je od samog po etka igrala zna ajnu ulogu u muslimanskoj zajednici. To je ve vidljivo iz injenice da je sabiranje ovih objava bilo ozna eno kao kur'i^n -"recitiranje". Medutim, Kur'an nije bio ipak kodificiran do
127

^'^

-^

smrti Poslanika, a forma arapskih slova, koja su upotrebljavana da se ozna e pojedina ni dijelovi Kur'ana a kasnije i cijela zbirka, bila je vrlo nekompletna. U grupi nekih konsonanata izbor izme u dva ili vie itanja bio je mogu . (Naprimjer, rije i fetebejjenu ( 1,3:19 ) i fetesebbetu ) ukoliko ne sadre vokale i ta ke, legitimno se mogu zamjenjivati, prim. E.K.). Konsekventno tome, pojavila su se ubrzo neslaganja upravo o tome kako itati objavljeni tekst. 5 Proglaenje "kanonske" redakcije Kurna pod tre im halifom Osmanom (ubrzo nakon 30./650.) htjelo je dosko iti ovom zlu. Kopije ove redakcije poslate su iz Medine u Kufu, Basru i Damask, najvanije gradove Iraka i Sirije. Nakon relativno kratkog perioda, ova redakcija je, ini se, op enito prihva ena kao slubeni tekst, na kraju ak i u Kufi gdje je Ibn Mes`ud (umro 33./653.), istaknuti Poslanikov drug, koji je odravao svoje vlastito " itanje", isprva pozvao svoje pristalice da se odupru." 6 Nesumnjivo je, me utim, da ni Osmanova kodifikacija Kur'ana - kao to je naprijed re eno - nije vokalizirala kurnski tekst niti ga je obiljeila dijakriti kim znakovima. To se desilo i zbog toga da se O UVAJU kiraeti jer ako vokaliziramo tekst Kur'ana, mi smo mu dali samo neka zna enja. Drugi razlog to se vokalizacija nije provela po iva u jakoj usmenoj tradiciji. Kasnije, irenjem islama, dolazi do velikih problema kako o uvati i kiraete koji su MUTEVATIR naravi, s jedne strane, i drugo, kako posti i da se svugdje kuransko tivo ita besprijekorno ta no unutar odre enih kireta. To se moglo posti i samo tako to su prihva ene reforme Ed-Duelija, EI-Lejsija i Haddada, te Hafila ibn Ahmeda, ali i izvjesnom slobodom da se uvaju i njeguju mutev tir kiraeti. 0 tom o uvanju kiraetskih tradicija govori i Rudi Paret: "U cjelini uzevi, tekst Osmanove kodifikacije je imao jaki unificiraju i uticaj. Me utim, istinski jednoobrazan kiret time nije zagarantiran. Tokom recitiranja Kurna, koje je bilo bitno utemeljeno na usmenoj tradiciji, itanja koja su se udaljavala od slubenog izdanja Kur'ana nastavila su da slijede. U
( , , ,

Hafizi su uvijek priticali u pomo da razrijee probleme kako itati neki kur'anski tekst ili neku njegovu rije . Paret to ovdje ne isti e.

6
Ei, v, (Kira'a), Str 127

128

^.^ ^- ^ % ;c1:^ r : ^ ^`c ^+.^ r ^ ,r^;^ r ri = :c -^:^T- ^ ^-^^.;,^^.^^;


kojoj su ovakva itanja ostala priznata od autoriteta ranog doba i pouzdano posvjedo ena, ona su u toj mjeri i zabiljeena od komentatora Kur'ana i filologa i upotrebljavana u egzegetsku i lingvisti ku svrhu. Na ovaj su na in razli ita itanja Ibn Mes`da, Ubejja ibn Ka`ba (umro 29./649. ili 34./654.) i drugih ranih "recitatora Kur'ana", bila prenesena u ranu kolsku literaturu i uslijed toga doprla do nas, u najmanju ruku u citatima. Kiraet Hasan Basrija (umro 110./728.) bio je kasnije ak uklju en me u ' etrnaest itanja"'.' Kiraeti su, dakle, injenica koja je inherentna Kur'anu i nije nikakvo zlo, kako to maloprije re e Rudi Paret. Naprotiv, azz, to jest nepriznati kiraeti, zlo su koje je nastajalo pod uticajem sektakih borbi u islamskoj dravi, ali i pod uticajem neislamske recepcije Kur'ana. Dakako, jedan kiraet je ipak najja eg uticaja i radi se upravo o kiraetu Asimovu. "Kiraet Asimov prema "rivajetu Hafsovu" je najraireniji. Po njemu u i ve ina muslimana na cijeloj zemlji."S Nesumnjivo je da su tome doprinijele i brojne ortografske reforme kur'anskog pisma koje su afirmirale Asimov kiraet koji je bio i tada najraireniji. To, u neku ruku, primje uje Rudi Paret: "Zna ajan napredak u standardizaciji " itanja" bio i je postignut diferenciranjem slova b( ,7J), t( y), th (^=+ ) , n ( u), j ( ), itd. pomo u crtica (kasnije ta aka) i uvo enjem znakova za vokale, Redakcija Osmana, budu i je slubeno priznata, igrala je ulogu u ovom razjanjenju 9 Tokom vremena i druge razlike su postepeno eliminirane. Takvo sravnjivanje ini se da je prvo bilo obavljeno u pojedinim gradovima (emsar), a kasnije kroz uticaj jednoga grada na drugi grad. itanja ve ine teila su da nadvladaju manjinska itanja vode i tako ka op em konsenzusu." 1
onoj mjeri u

lbid., str. 127


8

Handi , n. d., str. 25.


9

Kurr-;eski tekst u razli itim kiraetima

Ali ni ona nije ustanovila ta ke niti vokale. U glavnim centrima usmena tradicija je afirmirala ovu Osmanovu kodifikaciju i tu se uvidjela mudmst Allahova Poslanika koji je ljude podsticac da :r'an pamte.
I

EI, V. stc 127.

Kiraeti se i danas njeguju kao pobona praksa, ali i kao znanstvena disciplina koju sadri tefsir. Ipak se moe uo iti da se sa narastanjem tehni kih pomagala za tampanje Kur'ana kiraeti me usobno sve vie pribliavaju i samo za to podru je
129

stru ni intelektualni krugovi i dobri recitatori poznaju sve varijante koje su nastale u rano doba islama. To pokazuje i djelo imama Abdurrahmana ibn Muhammeda ibn Zendela po imenu Huddetul-ki rd'dt, koje je objavljeno u Bejrutu 1979. godine. To je najbolje djelo ovakve naravi koje se danas moe na i i gotovo da predstavlja enciklopedijski pregled kirdeta Kur'ana. Zendele nam pokazuje da su se imami u kiraetu naj e e sluili metodom analogije. Naprimjer, rije (^ ,(,,, ) i rije (^ jj (, u suri Fatihi predstavljaju dva kiraeta. Pristalice itanja kra eg oblika, pored ostalih argumenata, navode i druge kur' anske ajete u kojima se spominje rije (`Jj,,) , kao npr. u suri Har, 23: ( L."9.041 1). Me utim, i zagovornici kireta koji tu navode drugi kur'anski ajet gdje je sporije ita kao ( menuta ta rije kao, npr., u suri A li 7mrdn, 26.* I jedni i drugi imaju pravo. Dakako, u akaidskim raspravama vrlo je bitno koji e se kirdet prihvatiti kao primarni jer e se na temelju njega donositi kona ni zaklju ci o islamskom svjetonazoru." Ponekad se za analogiju koristi i predislamska poezija, pa i obi ne gramati ke poente iz arapskog jezika. Metod analogije nije, me utim, jedini metod u kiraetima. Ponekad dolazi do zamjene harfova u jednoj istoj rije i, a da se u samom Kur'anu ne moe na i analogijski argument. Primjer je kiret rije i ( ), koja se negdje ita i kao ), pa ak i kao ( ). Kur'an na drugim mjestima ne spominje rije (1,1)411 ) pa ovdje kao argumenti fungiraju predanja od islamskih autoriteta12 Vrlo esto se u kiretima primje uje da se pojedini glagoli kroz svoje vrste razli ito prihvataju. Tako u suri Bekare imamo kiraet 1-4 ..3 ), me utim, drugi itaju kao Oboje je, naravno, valjano, ali su zna enja ra2li ita po svom intenzitetu. Takav je slu aj sa rije ima .. ^ f . (u-""JJ ) 1(u-"=k9 1 ,9), ltd.3 U kirketima su, takoder, prisutne i razlike u izgovoru imena Debrail (c.451) : ). Negdje se izgovara Dibnl , a negdje De)

Vidi: Abtlurrahman ibn Muhammed ibn Zendele, Huddetu!-kirat, Bejrut, 1979., str. 77, 78, 79.
12

1Cid., str. 80.


13

mld., str. 87. Vidi i str. 115.

130

.,

-y" bra1, itd. itd.'+ U mutevatir kiraetima rijetko dolazi do izmjene konsonanta, a ako dolazi, onda su to promjene koje se uglavnom odnose na drugo i tre e lice mnoine nekih glagola. Npr. esto se ita ) ili ( ), itd. Nesumnjivo je da su kiraeti Kur'ana jedan od njegovih nedostinih aspekata.
azz ( j(,,.tj { ) kir6eti i tefsir

14

Ibid., str. 108.


^

Kolokacija je "leksi ko-frazeoloki uvjetovana spojenost rije i u govoru kao reaiizacija njihove po!isemije". (Vidi: Rikard Simeon, Enciklopedijski rje nik lingvisti kih naziva, Zagreb, 1969., tr. 673.)
15

Za tzv mutevatir kiraete obi no se trai veliki broj prenosilaca koji su autoritativni, to jest oni koji su dobri poznavaoci fikha, akaida, arapskog jezika itd. Tako er se trai od mutevatir kiraeta da sadre sedam harfova, da su u skladu sa arapskim jezikom i kolokacijom. njegovih rije i, zatim da se slau sa jednim od prijepisa Osmanove kodifikacije Kur'ana, koja je imala zna ajnu ulogu na unificiranju usmenih i pisanih tradicija glede Kur'ana. Ovi i jo neki drugi manje vani uvjeti trae se da bi mutevatir kiraet dobio takav status." Glede azz kiraeta treba re i da neki od ovih vanih uvjeta izostaju. Obi no su azz kiraeti slabih predanja, itanja im se ne slau sa islamskim miljenjem o Kur'anu, a mogu ak biti i mevdu`, to jest lani. Pod ovim se smatra da se izvjesna osoba bavila namjernim iskrivljavanjem Kur'ana, a ne radi se, recimo, o grjekama zbog neznanja arapskog jezika i sl. Primjer lanih kiraeta, to jest tzv azz kiraeta, imamo u literaturi ranih i ekstremnih i`ijskih sekti. Te su sekte op enito poznate po izvrtanju kur'anskog smisla c:A Drasti an primjer takvog izvrtanja nalazimo u i`ijskoj izmjeni vokala u suri Ali Imran,110, ajet koga i`ije ovih ranih ekstremnih sekti itaju ovako ( "4-Zi ), a ne na mutevatir nain (. . . a.o j (-"'5 ). 16 Primjera azz kiraeta je mnogo. Ovdje emo navesti tek fragmentarno samo neke: Ajet 128. sure Ali 7mrarc glasi ^) a
,

Vidi: Mebahis, poglavlje o sedam harfova.


16

Navedeno prema djelu Ihsar:a Ilahija Zahira, E-

i'atu vel-Kuran, Lahore, 1983., str. 192.

131

^^^^^-'y m3t^^^^^^ rane i`ijske sekte itaju ga ovako:


(^

<^ + _^^^^)^

'^^^^8^^{^^

J'Y

Taliba).

Tako er se u nekim i`ijskim itanjima dodaju rije i kao u 185. ajetu sure Ali 7mrdn, koji po mutevatir predaji glasi ( ck91, I a; Li 4) .a,; ), a rane i`ijske sekte su ga "proirile" (tj. ekstrapolirale) ovako (6 . c,,31I Lrj,-; ).'$ Osim toga to se Kur'n u ovim kiraetima eli prilagoditi i`ijskim interesima (glorificira se, recimo, porodica Muhammeda, a.s. ), esta su i glorificiranja Alije ibn Primjer za to imamo u i`ijskom kiraetu sure Bekare, ^ ajet 41., koji ispravno glasi (r^ ^ ^ ^ ^ri ^ ls: ,), a i`ijske sekte ga itaju ovako (a s 1, 4i , ). 19 Prema ovome, dakle, azz kiraeti "nemaju vjerodostojnu predaju i nisu saglasni sa Osmanovim Mushafom. azz kiraetom se ne moe u iti Kur'an niti on moe posluiti kao dokaz o vjerovanju."' Osim azz kiraeta postoje i ahad kiraeti. "Ahad kiraeti imaju tako er vjerodostojan sened, ali nisu u saglasnosti sa Osmanovim Mushafom, odnosno sa pravilima arapskog jezika. kiraetom se ne moe u iti Kur'an, niti on moe posluiti kao dokaz u vjerovanju, jer se vjerovanje (`akida) ne dokazuje ahad predajom."" Osim ovih vrsta kiraeta Kur'ana postoje jo i tzv mehur kiraeti. Oni "imaju vjerodostojan sened, koji nema snagu mutev tira. Mehur kiraeti su, dalje, saglasni sa Osmanovim Mushafom i pravilima arapskog jezika. Neki islamski istraiva i smatraju da se meh u r kiraetom moe u iti Kur'an."" Treba, tako er, navesti i jednu specifi nu vrstu kiraeta, tzv mudred kiraete. To su "kiraeti u koje su uklju ene pojedine rije i prilikom tuma enja Kur'ana kao npr. u kiraetu Sa`da ibn Ebi Vekasa koji ajetu "Ve lehu ehun ve uhtun" (en Nisd, 12) dodaje "min ummihi". Ovaj kiraet Sa`da ibn Ebi VeWsa jelazz iz dva razloga: Prvo, nije mutevatir, i drugo e slae se sa Osmanovim korpusom."" U nauci f kha nuno je biti obazriv prema razli itim etima. Primjerice, ukoliko se fikhski propis o na inu uzimanja
.. f

Ebi

Ahad

l,
lbid., str. 196.

18
Ibld., str. 197
19

Ibid., str. 201.


20

Jusuf Rami , Kiraeti i kole itanja Kur'ana, "Glasnik UIS-a", br. 5, Sarajevo, 1986., str 470.

Ibid., str. 470.


22

kira132

Ibid., str. 470.


23

Ibid., str. 471.

^-^.1 '_-.^3: . :^^ ^ ^^ ^^ a^J. ^ 1,^;_ m ^ ^C' ^.. T ^ . 4`^^r1,T^^. ^^^.k^^d .


abdesta koji je propisan u 6. ajetu sure En 1Visd donosi na temelju ovakvog kiraeta . . ., . .,, , . ,^, {,su,;,, ^,^^, ;9;;^^i^ ^ ^ .s^,^, ,>^ ^ onda se moraju prati i noge. Me utim, kiraet kao to je, npr., ovaj l f ; . ., f f . . . j ^5^,^ , IjS..i,I j trai da se noge i glava samo potaru.=*
.,,. ,., ,. ^ ^

Glavne kole kiraeta i njihovi utemel jitelji

24

Vidi: 'Ulumul-Kur'an, str: 118.


25

Ibtd., str, 119-120.

Glavni autoriteti u kiraetima Kur 'ana jesu: Ibn Kesir el-Meki (120./737.) (Meka), s afi` el-Medeni (169./785.) (Medina), Ebu Amr ibnul-A`1a' (148./770.) (Basra), Ibn Amir (118./736.) (Damask), Asim (127./744.) (Kufa), Hamza (156./772.) (Kufa), Kisaija (189./804.) (Kufa), Ebu Da`fer (130./747.) (Medina), Ja`knb (205./820.) (Basra), i Halef (229./843.) (Kufa).ZS Pet gradova, dakle, predstavljaju najzna ajnije kiraetske centre: Kufa, Basra, Medina, Meka i Damask. Prema doksografskim podacima, utemeljitelji kiraeta ivjeli su uglavnom u II stolje u po Hidri. Usmena tradicija o uvanja Kur'ana bila je, neosporno, vrlo jaka u doba utemeljivanja kiraeta kao nauke o pravilnom i islamskom recitiranju Kur'ana. Kiraeti su se prenosili kao i mutevatir hadisi, to jest, postoji vie saglasnih lanaca prenosilaca. Bez ispravnog lanca prenosilaca nije dozvoljeno prihvatiti kiraet. Sa irenjem tampe, kirdet literatura i sve mogu e dozvoljene varijante postale su pristupanije. "Poznavanje kur'anskog itanja (`ilmul-kira'a) postalo je odvojena teoloka disciplina i imala je mnogo prakti ara. Me utim, malo njih je napisalo knjige o tome. U vezi s tim, postaje razumljivo da slubeno egipatsko izdanje Kur'ana iz 1924. godine (koje slijedi itanje Asimovo u predaji Hafse) nije
.

133

ll<

zasnovano na ranim kur'nskim rukopisima, nego je rezultat rekonstrukcija izvedenih iz literature o itanjima Kurna."" Ovo je i razumljivo, jer literatura o kiretima najpreciznije govori o kiretskim varijantama. Dakako, egipatsko izdanje Kur'ana iz 1924. godine, kao i svako drugo islamsko izdanje Kur 'ana, utemeljeno je na hifzu, tradiciji koja uva Kur'an. Sedam itanja Kur' ana je "standardizirano u drugom (osmom) stolje u. Ibn Mudahid, muslimanski u enjak iz IX vijeka, napisao je knjigu pod naslovom "Sedam itanja" u kojoj je odabrao sedam preovla uju ih na ina recitiranja kao one koji su najbolje preneseni i najpouzdaniji." '' Kiraeti su ostali da ive i da se paljivo njeguju u tzv usmenom primanju ili usmenoj recepciji Kurna. Ovdje ne moe biti rije i o tzv tedvad literaturi koja je dio kirdet literature, ali se moe ista i da je npr. idgam, kalkala, medd, terkik, imdla, vakf, sila itd. tako er i predmet tefsira. Primjer za to imamo u 7. ajetu sure Ali Imr(in. I^ ,_, I a:k. L Jy, I (3 at l y^ a.A 87s; I) I . I Y I 4,431.:,^i, i ^^ ZU.,1l i I^1^1 Y! r Si^ L o,. L'u^ ,i^c y, ^ jS a^ L'. 4i
26

Ukoliko ne bi bilo mima kao kiraetske dijakriti ke oznake iza rije i (4.111V I), dobili bismo tzv racionalisti ko itanje, to jest, da "i u eni znaju muteabihat ajete" iz Kur'ana. Otuda je neophodno da mufessiri paze na kirdete, da ih uvaavaju i njeguju. Time e se i dalje ta no iriti Kur'an i njegova autenti nost.28

El, V, str. 128.


27

'Ulum al-Qur'an, str. 119.


28

Besim Korkut, zanemaruju i ovaj znak ( ), prevodi navedeni ajetovako: "Ontebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni ija su srca pokvarena eljni smutnje i svog tuma enja slijede one to su manje jasni. A tuma enje njihovo zna samo Allah i oni koji su dobro u nauku upu eni". Me utim, uglavnom se smatra da rije (9 ) treba biti itana kao rastavni veznik. Dakle: "a oni koji su dobro u nauku upu eni, kau: 'Mi vjerujemo u njih...'" Vidi izdanje njegova prijevoda Kur'ana od Qrijentafnog instituta, Sarajevo, 1977 godine. Ina e, tzv. tedvidski znakovi se ne smiju zanemarivati pri prevodenju Kur'ana. Postoje i miljenja da se vav ne ita kao rastavni veznik.

134

W000 PODJELA KUR'ANA NA MEKANSKA 1 MEDINSKA AJETA 1 SURE

Vidi citirano djelo Musa ahina Laina, str. 20 i daije.


2

Vidi o tome ire u El-Burhan, I, str.195, 196 i daje.

Iz prethodnih poglavlja (npr. cjelina o redoslijedu objave Kur'dna) i literature koja se navodi u svrhu argumentacije, uo avamo da je Kur'an jedna cjelina koja se ne moe prema ljudskim kriterijima cijepati i dijeliti. Sve podjele su duboko uvjetnog karaktera. Takvo miljenje zastupa Musa ahin Lain i drugi noviji istraiva i tefsirske literature.' Unato tome, vrlo rano su islamski u enjaci uveli podjelu kur'anskih sura na medinske i mekanske. Postoji za to nekoliko razloga: ajeta moe se, ukoliko se a) teorija o derogaciji ( derogacija uop e prihva a, utvrditi samo ako se zna koji ajet je ranije, a koji kasnije objavljen. Drugim rije ima, samo tekst koji je kasniji moe derogirati neki tekst koji je raniji. b) Teorija o vjerovanju i primjeni tog vjerovanja u djelo tako er je zna ajan podsticaj da se govori o podjeli kur'nskih sura na medinske i mekanske. Mekanske sure su, dakle, pripremale vjeruju eg, a medinske mu stavljale u polog mnoge dunosti. c) Muhamrimed, a.s., u Meki nije stvorio svjetovnu zajednicu, nije istupao kao vojskovo a niti je s nekim sklapao ugovore od ovozemnog ivotnog zna aja. Sa Hidrorn se stupa u novu ulogu, on tvori zajednicu, istupa kao snaga sa kojom se mora ra unati i koja se ima uvaavati. Kur'an se, shodno, dakle, Hidri koja ima dalekosene pozitivne posljedice za islam moe podijeliti na mekanski i medinski dio. Ove tri teze ne prihvataju mnogi istraiva i tzv mekanskih i medinskih sura. Oni kau' da je diskutabilno da li derogacija uop e postoji, da islam ne zna za ovjeka vjere i ovjeka djelovanja kao, dakle, jedinku koja je raspolu ena na dvoje. Tako er tvrde
,

135

^..^

^ ^ ^-^^^:^^^^^ ^^^ .^^^^^^^^^^-

da je Muhammed, a.s., i u Meki bio vo a svojih pristalica, da je titio njihove interese i sl. Ovdje se izme u ova dva miljenja ne treba ishitreno odlu ivati ni za jedno. Treba slijediti i prou avati obje argumentacije kao to su inili klasi ni pisci.3
Odlike mekanskih sura j

Kriterij koji se uzima pri podjeli Kur'ana na mekanske i medinske sure, odnosno mekanske i medinske ajete, jedno je historijsko putovanje . Muhammeda, a.s., - iz Meke u Medinu, to jest, Hidra. Mi`rad, kao putovanje koje je tako er vrlo zna ajno, nije od islamskih u enjaka uzeto kao kriterij podjele. Tako er treba ista i da nigdje nema hadisa mutevatir naravi gdje bi Muhammed, a.s., rekao da je ta podjela Kur'ana eventualno tevkafi naravi. I 11.+ ,^ ^^., a^ ^ '^ (^) alt j^. , l. * Klasi ni pisac uvoda u tefsirsku nauku, Zerkei, govore i o ovoj formalnoj podjeli Kur'ana na medinske i mekanske sure, odnosno na medinske i mekanske ajete, kao da eli proiriti kriterij podjele pa govori o ajetima koji su objavljeni: U Duhfi (..Z11.11 ), u Taifu u Jerusalemu ), na Hudejbiji ). Prema Zerkeiju, u Duhfa je objavljen 85, ajet sure Kasas (' 1 JUJI ul5-11 4k. u.r9 c.411 vj ). 45. ajet sure Zuhruf
-44

I, l.

I l ^l^,^ ^, ^^ L,1^, j i

objavijen je, prema istom autoru, u Jerusalemu. U Taifu je, pak, objavljen 45. ajet sure Furkdn, koji glasi: u.1 I r1I l'S 1., a f.. t . l. ;.$) sLjW I
,

Vidi El-Burhan, I, str. 195 i dalje. *-

a na Hudejbiji je objavljen 30. ajet sure Ra`d.{ Literatura o povodima objave iscrpno izvje136

Vidi Mebahis. str. 178.


4

rbid., stf 197

^1.4; Cip-: 41) ^^ 0-7

Handi , n. d., str. 13.

str. 167.

str. 167-168.

tava gdje je ta i zato objavljeno. Ta literatura, tako er, dovodi u pitanje podjelu Kur'ana na medinske i mekanske ajete. Ipak, privremena boravljenja Muhammeda, a.s., nisu bila kriterij takve podjele. To je i razumljivo, jer se nijedan historijski doga aj, kako je to rekao i Omer ibn El-Hattab, po vanosti za islam ne moe mjeriti s Hidrom. Ali, ovdje jo jednom treba napomenuti da ashbi nisu znali za bilo kakvo predanje koje bi govorilo o tome da je podjela kurnskih ajeta na mekanske i medinske tevkifi naravi. Zato se, kao to to i Sujuti navodi u nalaze brojna predanja koja su razli ita i ak seElItkanu, nikada precizno ne zna ni u dananjim izdanjima Kur'na koja grupa sura bez izuzetka pripada mekanskom, a koja medinskom periodu objavljivanja. Odatle imamo ajeta koji su objavljeni u Meki a propis im je medinski i obratno, tako er imamo ajeta kao to je prije re eno - koja npr. nisu objavljena u Medini, ali su svrstana u medinske sure, itd. Uprkos, dakle, svemu ovome, ve ina mufessira slae se da se mekanskim ajetima zovu oni ajeti, to su Alejhisselamu objavljeni prije Hidre, pa makar to bilo u kome drugom mjestu osim Meke. Medinskim ajetima se zovu oni ajeti to su objavljeni poslije Hidre makar i u drugom mjestu osim Medine. ^'0vo je najispravnije miljenje u ovam pogledu."' Postoje, me utim, i druga ija miljenja. Subhi Salih tvrdi da "onaj koji kae da su mekanski ajeti oni to su objavljeni u Meki, a medinski ajeti oni to su objavljeni u Medini, uzima u obzir mjesto. A koji kau da su mekanski ajeti oni koji se obra aju stanovnicima Meke, a medinski ajeti oni koji se obra aju stanovnicima Medine, uzima u obzir li nosti i sluateljstvo kojemu se govori."" Moe se uzimati u obzir i vrijeme, tvrdi Salih. Ko npr. tvrdi da su "mekanski ajeti oni koji su Subhi objavljeni prije Poslanikove Hidre premda su bili objavljeni izvan Meke, a da su medinski ajeti oni koji su objavljeni nakon Hidre premda su objavljeni izvan Medine," - taj uzima u obzir vrijeme objavljivanja. Prema tome. diskutabilno je koji kriterij doista prihvatiti i da li osim ova tri parametra:
137

r^.^ , ^
a) mjesto objavljivanja,

` .t,-`t ,`b

^/, i :: F

;:4`_ ''-;, . .<s^.s.^/,{._,A.-

:^_,y,

..a^,;:. ^r,^ $L. .Pa ' ^ . i' .

b) sluateljstvo kome se objavljivalo i c) vrijeme objavljivanja ima jo neki,moda vaniji, koji bi se mogao ovdje uklju iti. Salih smatra da bi taj etvrti kriterij bio nuan jer on Subhi objanjava da ove parametre trebamo uzimati tek uvjetno. Taj etvrti kriterij jeste tematika snre. Kao primjer moe se navesti sura Mumtehine. Ona je od po etka do kraja objavljena u Medini ukoliko uzimamo u obzir mjesto njenog objavljivanja. Objavljena je nakon Hidre ukoliko uzimamo u obzir vrijeme. Glede sluateljstva kome se ona obra a ona je pripadna stanovnicima Meke. Svojom tematikom, pak, ona je isto mekanska sura jer se bavi u vr ivanjem srca vjernika i njegova o i enja. Zato su islamski u enjaci za nju i rekli da je "objavljena u Medini, ali da joj je propis/problematika mekanska".$ { Ta maksima, koju su ustanovili islamski klasici tefsira, ovdje se odnosi u potpunosti na suru Mumtehine. Me utim, nisu samo sure te koje spadaju u polje te maksime. Tu tako er mogu biti i ajeti, tvrdi Subhi Salih. 9 Naprimjer, ajet iz sure Hud^urk t
^4'

c.s u1, rS^ y^ S L^J^ l:, I Ly , l:,l l Lg, I l, v I . I^o,lx^l

nalazi se u medanskoj suri, premda po inje uvodnom formulom ( L)mi L1 l 14., 1 l, ) koja je karakteristi na za mekanske sure i premda je i sam taj ajet objav jen u Meki nakon osvojenja Meke.`

Glede sluateljstva, ona je, kako tvrdi Subhi Salih, namijenjena podiednako i stanovnicima Meke i stanovnicima Medine. Islamski klasici su propis/problematiku tog ajeta smatrali medinskim, a samo objavljivanje je bilo u Meki ( ). Neki islamski u enjaci poznaju preciznije podjele Kur'ana po mjestu objavljivanja. Tako Ebul- Ka sim en-Nejsaburi tvrdi da postoji rani mekanski, srednji mekanski i kasni mekanski dio Kur'ana, a isto tako i medinski." Orijentalisti su, naravno, na ternelju ovakvih podjela izvodili zakiju ke o postepenom razvoju
138

laid., str. 168.


9

lbid., str. 168.

io
Ibid., str. 168.

at
Ibid., str. 169.

"fabule Kur'ana", o"postepenom razvoju ideja u Kur'anu" i sl. Me utim, nttmjera En-Nejsaburija nije kao namjera orijentalista. On eli prije svega prou iti te "dijelove" Kur'ana kako bi ustanovio i legitimirao oblast derogiranih i derogiraju ih ajeta. Podjele Kur'ana , naravno, mogu i i i dalje. Zerkei u El-Burhanu navodi da je mufessiru neophodno da poznaje ajete "koji su objavljeni u Meki o stanovnicima Medine i u Medini o stanovnicima Meke, zatim dijelove Kur'ana iz medinskih s u ra koji nalikuju mekanskoj objavi i dijelove Kur'ana iz mekanskih sura koji nalikuju medinskoj objavi, zatim one dijelove koji su objavljeni u Duhfi, u Jerusalemu, u Taifu, na Hudejbiji, zatim dijelove Kurna koji su objavljeni no u i one objavljene danju, zatim ono to je objavljeno u pratnji meleka 12 i ono to je objavljeno samo po Dibrilu samom, zatim ajete medinske u surama mekanskim i ajete mekanske u surama medinskim, zatim ono to je doneseno iz Meke u Medinu i ono to je doneseno iz Medine u Meku..."'j
l31 ^ iSe JAI

sa a^,4
4 j , L.5.1sl I
,

JAI Lr
tr S.t I L13:).*

l.4 ; ^ Lp. I ji ;. d I ^ a. ^

1.4, ,,..1.5l]a1L Jr 1.4 ^ ^v^.^.^;1 ^:^, J'r L. Jy 1. 4 , 1.^^4 Jy ^, , I,l4; Jr ^, ^^ l Jr Lo a9 _^1I ^ asSX I "l,Y 5 ^ ajS^ I J9 J ILo.0 4.!;.11 I
^^So ^]I 4uaII 4:).4 ^^ l.a ^ ^,^.s ^I ^tI aS.o
12

tJ

^r^ 11 voJ lLoI I a.:^sl I


I sam Subhi Salih priznaje da je vrlo teko sve to poznavati u potpunosti i egzaktno. Poboni preci nisu se zadovoljili da znaju tek prostu podjelu na mekanske i medinske sure i mekanske i medinske ajete ve su ili do u detalje. Ve ina Kur'ana je objavljena danju," ali je npr. sura hlerjem objavljena no u. 15 Te ve eri su, spomenimo i to, roditelji jednog enskog djeteta - kada su rekli Poslaniku da im se ono rodilo - dali, na njegov prijedlog, toj djevoj ici ime te sure.' 6 Tako er je i sura Feth objavljena no u.'7 ak se ilo dotle da se u predanjima spominje da li je neka sura objavljena po etkom no i, ili u sredini, ili pak, na

Zerkei ovdje misli na to da su neke sure objavljene u pratnji velikog broja meleka, a neke su opet objavljene samo po Dibrlu. To je zna enje rije i ) i (^ ^ o ).
,

13

El-Burhan, str. 192.


14

Mebahis, str. 170.


15

Ibid., str. 171.


16

lbid., str 171.


17

Ibid., str. 171.

139

:y,a1.;-1i' _>..

kraju, pred zoru." Na glavni savremeni izvor, Subhi Salih, tvrdi da u takvom detaljiziranju vidimo besprijekornu panju prema A1lahovoj knjizi. Jer, svaka sura u djelima klasika ima svoju povijest,' 9 pa ak i svaka rije svoje tajne. Teze orijentalista kao to su Grimme, Gustav Weil, William Muir, Noldeke, Rodwell, Richard Bell, Blachere i drugi korisne su samo utoliko to moemo u djelima gdje su te teze eksplicirane vidjeti ta je historijsko-kriti ki metod u prou avanju Kur'ana. (Vaniji dio tih teza i njihove glavne poente iznijeli smo u ranijim poglavljima.) Unato spornim miljenjima da li je, sa islamskog stanovita, legitimno dijeliti Kur'an na mekanske i medinske ajete i sure, jer o tome nemamo nita od Muhammeda, a.s., to bi za nas predstavljalo tevka^ rjeenje ili pak tevk%^ kvalifikaciju ove podjele," islamski u enjaci su pristupili fiksiranju glavnih odlika mekanskih sura. Mekanske sure su, prema tom miljenju, one koje: 1. imaju tzv. seddu 2. sadre rije 3. u njima se ponavlja formula 4. nemaju gotovo nikako formule 5. sadre kazivanja o vjerovjesnicima 6. sadre kazivanja o prolim narodima 7. sadre kazivanja o Ademu 8. sadre kazivanje o Iblisu 9. sadre tzv slova kao po etke Mekanske su sure preteno (ali ne i isklju ivo) posve ene vjerovanju, po stilu su preovladuju e ritmi ne, jake, snano djeluju na ljudska osje anja, njihovo recitiranje kod pobonih izaziva pla , ponekada im stil neupu enog itatelja podsje a na poeziju, itd. itd. U poglavlju o stilu Kur'dna govorit emo o vrstama "rime" u Kur'anu, a gotovo sve "rime" Kur'ana zastupljene su u mekanskim ajetima i surama.
140
18

(L>u(:J1 1e-,1L (1,^i ^^t^ (^^,^ h), ),

Ibid., str.171.
19

Ibrd., stc 174.


20

Vidi: Ibid., str. 178.


21

Sura Bekare sadri i kazivanje o Ademu i Iblisu i kazivanje o minufim narodima.


ZZ

Vidi ire: Mebahis, str. 182.

%_^; . {;^^^w.^,T^.^..^ ^ ^-^; i^^.^^^r^T^` G ,^^^^^(,

.^,^T^;

fi,e^

,^^-

Odlike medinskih sura (4i+.111

Medinske su sure u tefsiru, kao i mekanske, paljivo prou ene. Obi no se naglaava da Medina simbolizira svijet jer u njoj su stanovali kr ani, jevreji, muslimani, idolopoklonici, itd. Islam se u Medini, dakle, suo io u malom sa svojom potonjom historijom. U Medini je, tako er, razvijen drutveni ivot i na povrini tih razli itih interesa javlja se i grupa mundfika, farizejska skupina koja inae jedino opstoji u sloenim zajednicama. Boija providnost je htjela da Muhammed, as., i muslimani imaju Hidru, prije Hidre Meku, a poslije Medinu. Mekanske sure kao Alek, Fedr, Duhd, ems itd. nagovjetaj su ra anja islama. Alek (Ugruak), Fedr (Zora), Duha (Jutro), ems (Sunce) i samim svojim imenima govore o ne em to se rodilo, to treba da se razvije. Medinske sure, pak, premda e i dalje insistirati na vjerovanju, vie e biti posve ene propisima i odredbama. Ustanovljavaju se temeljne islamske dunosti koje nisu bile ustanovljene u Meki, dolaze ajeti o nasljedstvu, razotkrivaju se naravi i ud mundfika, govori se o braku i bra noj zajednici, o oporuci, a nisu rijetki ni ajeti koji govore o stvarnosti medinske muslimanske zajednice, npr. borbi i ratovanju, intrigama munafika prema Poslanikovoj porodici, potvorama itd. Zar sve to nije prisutno u bilo kojoj razvijenijoj ljudskoj zajednici? - odgovorit e mufessiri tako orijentalistima kad god ovi ele re i da je u"Medini Muhammed kao pragmatik unio dosta toga iz svog li nog ivota". Mufessiri se, uglavnom, opredjeljuju za ovih nekoliko glavnih karakteristika medinskih sura: 1. govor o ratu na Boijem putu i potrebi odbrane vjere, ljudske asti, morala, plemenitosti i mira, Z. ekspliciranje propisa, odredaba, vjerskih dunosti te odredaba o pravima ljudi i odredaba o ivotu u zajednici, 3. govor o dvoli njacima (izuzev sure Ankebi,rt koja je melcanska),'; 4. polemiziranje sa Sljedbenicima. Knjige ( ^^ ^^ ^^^ ^)
`

23

s:rvih;edanaest ajeta sure Ankebut medinski su. (Vidi: Meb his, str. 183.)

141

^ct,_^.

A ^^' _'3^^y@^^_ nR^

^^'

^ ^= ^`
i^^ -^

). i pozivanje na umjerenost u vjeri ( Medinske sure dosta su due od mekanskih, stil im je narativniji, tematika raznovrsnija. Ipak, sve to treba shvatiti, kao to tvrdi i Musa ahin Lain samo uvjetno. Jer, sve podjele Kur'ana duboko su uvjetne izuzev onih podjela koje su tevk f naravi. Me utim, ako bi se ukratko rezimirale glavne odlike mekanskih i medinskih sura, moglo bi se re i da su mekanske sure karakteristi ne po sljede em: kratko i, konciznosti izraavanja, estokom i snanom stilu; one pozivaju temeljnim vjerovanjima u Boga, govore o nagradi i kazni, dennetu i dehennemu, u njima se polemizira sa mnogobocima; one zahtijevaju da se ovjek dri plemenita morala i da ustrajava za dobro; u njima je mnogo zakletvi to je, ina e, u skladu sa arapskim na inom govorenja, dokazivanja i argumentiranja. 24 Medinske sure, pak, tvrdi Subhi Salih, u cjelini karakterizira to da su: a) preovla uju e duge, duih ajeta, opiran im je diskurs, a stil i na in eksplikacije je zakonodavan, i b)opirno i podrobno izlau argumente u prilog vjerskih istina." Poznavanje mekanskih i medinskih objava jedna je od zna ajnih oblasti `ulumul Kur'dna. Nije to samo zbog historijskog interesa ve je posebno vano i za razumijevanje i interpretaciju doti nih ajeta Kur'ana. 26 Neosporno je da su ovu disciplinu islamski nau nici ustanovili iz nekoliko razloga: "Poznavati porijeklo i red nekih objava vano je za razumijevanje njihova zna enja koje se moe lake shvatiti ukoliko se zna vrijeme i poznaju okolnosti koje su u vezi s objavom. Naprimjer, mnogi ajeti iz mekanskog perioda mogu biti posebno zna ajni za muslimane koji ive u jakoj neislamskoj sredini, dok neki ajeti medinskog perioda mogu mnogo pomo i muslimanima koji su u procesu formiranja zajednice. U nekim slu ajevima, ovjek koji ne zna koji su ajeti, od dva
,

24

Mebahis , str 183.


25

lbid., str. 184.


26

`Ulum al-Quran, str. 91.

142

. l. . ^ ^J ^!

}" , ^^8 ^^.^y -- .l+ ^ ^^^^1 ^ ^^`!' ^.'` "^^!'^^^A`^* : {`^ 1^^ ^^1 ^' ' ^t`^;" ^^,`: ^ ^L. ^^`^ E^`C'
^

,_

ili vie njih koji su u pitanju, objavljeni prije, ne moe odrediti


koje pravno pravilo je sada obavezuju e za muslimane. Ovdje je poznavanje hronologije Kur'ana direktno povezano sa temom raisih i mensuh ajeta. Tako er je vano poznavati hronologiju ajeta da bi se razumjelo i shvatilo postepeno uvo enje mnogih muslimanskih obi aja, shva anja i propisa, npr. takvih kao to su obi aji, shva anja i propisi glede zabrane alkohola."" Ahmad von Denffer nadalje kae: "Poznavanje mekanskih i medinskih sura izvedeno je od ashdba i tabi ana i o tome nije nita rekao Muhammed a.s."'y Dakle, zna aj te oblasti po iva prvenstveno u faktitivnom prepoznavanju nekih odlika Kur'ana, ku r'a nskog stila i jezika, te hronologije kur'anskog teksta. Za islamske pravnike to znanje je neophodno da bi pravilno utemeljivali vjerske propise. Nesumnjivo je da je teza Subhi Saliha o tome da se mora voditi ra una o sluateljstvu ( ) kome se pojedine sure obra aju vrlo zna ajna. Ona nam razjanjava bit svake sure u ovom pogledu.

27

str. 89-90.
:8

str. 90.

143

:C, ;^^^-. ^^^^`.^^^^^^^^^^^^` ..^

WOODo JEZIK 1 STIL KUR'ANA

Islamske i orijentalisti ke teorije o jeziku Kur'ana

Islamski klasici u tefsiru saglasni su da je Kur'an objavljen uglavnom na jeziku plemena Kurej, odnosno dijalektu arapskog jezika kojim je govorilo ovo pleme, po mnogo emu najpoznatije u Arabiji u VII stolje u.' Imaju i ovu tvrdnju klasika u vidu, orijentalista A. T. Welch kae: "Ve ina srednjovjekovnih muslimanskih nau nika vjeruje da je Kur'an bio na govornom jeziku Poslanika, dijalektu Kureja, koji je, tako er, bio jezik "klasi ne arapske" poezije Muhammedova doba. Pretpostavlja se da su pleme Kurej i klasi na poezija sa uvali isti jezik beduina (el-Earab). Potvrda za ovo gledite, vie teoloku doktrinu nego lingvisti ku teoriju, na ena je u Kur'anu u tvrdnjama da je 1 :1-A s) objava bila na " istom arapskom govoru" ( - Nahl, 103, u`ar, 195, vidi i Fussilet, 44), koji je bio interpretiran kao " isti arapski jezik".z Kur'anski je jezik blizak "pjesni kom koineu" pjesnika drevne Arabije i , bez sumnje, kada u Kur'anu itamo jete protiv pjesnika (npr. uara , 224-227), moemo ih shvatiti i tako da se Kur'an sam suprotstavlja naivnoj kvalifikaciji Muhammeda, a.s., kao pjesnika. Posrijedi je, dakle, samo bliskost tih dvaju tipova jezika, ali nikako nije posrijedi identi nost. Kur'n (XXVI, 224 i dalje) to, posredno, nazna ava: ^13^^^^ r^^ *c:191.;.119' ; ' : p I
.

.!
t,jlji,,!

4.1I1 i^s^, ^^tt.ori i ta^


^

^,,i ^^ri ^ti


^

j9 ^ ,.. L,,le;. ^1 j^ ^,jjl

^^ L, .^. ,^, ^

, ^ ^^

!^

Vidi: E/ Burhan, I, str. 283 i dal;e.


2

El, V, str. 419.

144

Ibid., str. 419.


4

Ibid, 419.
5

Ibid. str. 419.


,

Vidi: Osman N uri Hadii , iVluhammed a. s. i Kur an, Sarajevo, 1968., str. 49. i dalje. .
7

EI, V, str. 419.

"A pjesnike slijede zabludjeli! Zar ne zna da oni tumaraju po svakoj dolini, i da zbilja govore ono to ne rade, osim onih koji vjeruju, i rade dobra djela, i mnogo se sje aju Allaha, i koji se suprotstavljaju kad im nanose nepravdu! A silnici e zbilja znati kakve e nevo je oni dopasti!" Mnogi orijentalisti su, me utim, pokuali oboriti tezu klasi nih islamskih autora da je Kur'n objavljen na jeziku Kurej plemena. Karl Vollers je u svojim lancima iz 1894. godine (poslije je o tome i djelo napisao - Volkssprache und Schrift sprache im alten Arabien, 1906. godine) tvrdio da je "Kur'an u prvo vrijeme recitiran od Muhammeda na kolokvijalnom arapskom, bez padenih nastavaka/zavretka (i`rab)", 3 te se, dakle, po tome kur'anski jezik razlikovao od jezika pjesnika tog doba. Teza Vollersa je, ukoliko je dovedemo do krajnjih konzekvenci, jasna: Kur'n dakle kakvog ga "danas imamo fabrikacija je kasnijih filologa".i Teko bi bilo Vollersu da danas opravda ovu tezu i pred samim orijentalistima. Jer, to to se on poziva na "isputanje elifa u nekim rije ima Kur'ana" 5, nije nikakav dokaz da je Kur'n prvobitno bio objavljen na kolokvijalnom jeziku. Radi se samo o specifi nom pismu kojim je osmanska recenzija Kur'na bila napisana. Naprotiv, kur'anski jezik nije na kolokvijalnoj razini i to vidimo i iz "magije" koja izvire iz njega i koja je, recimo, jednu grubu narav Omera (II halife) navela da prihvati islam. 6 "Vollersova teorija dala je povoda velikoj diskusiji o jeziku Kur'ana, ali je nala malo potpore izvan Njema ke, izuzev nekoliko lanaka Paula Kahlea (npr. The Arabic readers of the Koran, objavljen u JNES, VIII, (1949.), str. 65-71)...' Drugi orijentalisti, kao npr. Noldeke i Schwally u svome djelu Historija Kur'ana (Geschichte des Qorans, II, str. 59) "tvrde da jezik Kur'ana nije bio govorni jezik bilo kojeg plemena ve je bio
145

-1," -

^ { '^ ^ m 4 ^ i^t w .^ `

i: ^k

'

;j, ^

^ f^.^a^^"^ ^-^;.^^ :l! ^ ' , ,a -{ : ^

poneto umjetni Hocriprache ("nadjezik") koji se bio razumijevao diljem cijeloga Hidaza. S druge strane, dospjelo se op enito do suglasja s tim da klasi ni arapski jezik poezije Muhammedova doba nije bio govorni jezik pjesnika niti dijalekt bilo kojeg plemena ve knjievni jezik koga su razumijevala sva plemena. Ovaj jezik bio je nazvan "poeti kim koineom" ili `arabijja."8 Me utim, teza N o ldekea i Schwallya nije, opet, zadovoljila teze nekih drugih orijentalista pa su i dalje prou avali ovu oblast. "Jedan vaan izuzetak je J. Wansbrough (Qur'anic studies, str. 85 -118) koji odbija koine ili `arabijja koncept, bez nu enja bilo kakve jasne alternative. Wansbrough tvrdi da se vrlo malo moe znati o tekstu Kur'ana ili o klasi nom arapskom jeziku 'prije njihove literarne stabilizacije' u 3/9. vijeku." 9 O ito je da ovakve teze orijentalista idu za tim da pokau da Kur'an "nije autenti an" i da je nastao "tek u III stolje u po Hidri" nakon tzv. "literarnih stabilizacija". Me utim, da li bi se, zaista (ako i prihvatimo tezu da su sva usavravanja kur'anskog pisma trajala do III vijeka po Hidri), Kur'n mogao "iskriviti" uz vrlo jaku usmenu tradiciju, uz namze koji uvaju Kur'an i uz hifz kao veliku islamsku tradiciju od samog po etka islama?! Danas je na snazi, me u orijentalistima, teza koju su ustanovila trojica evropskih pisaca, H. Fleisch, R. Blach e re i C. Rabin, koji su "doli do zaklju ka, po svemu sude i nezavisno jedan od drugoga, da je jezik Kur'ana daleko od toga da bude govorni dijalekat Kureja ili Hochsprache cijeloga Hid a za, te da je jednostavno "pjesni ki koine" klasi ne arapske poezije, sa izvjesnim adaptiranjem mekanskom govoru..."' Ova tvrdnja trojice evropskih orijentalista ne izmjenjuje mnogo islamsku tvrdnju o Kur'nu na jeziku plemena Kurej. Primjerice, Ibn Abbas je esto tuma io neke kur'anske rije i pomo u predislamske poezije. Dr. Muhamed Husejn Zehebi o tome pie u svom djelu Et-Tefsiru vel-rnz fessirun." Sasvim je izvjesno da Ibn `Abbas to ne bi inio nije bio siguran u sli nost i srodnost koja postoji izme u predislamske poezije i kur'anskog jezika.
146

8
tbid., str. 419.
9

/bid., str. 419

,o
Ibid., str. 419.

Vidi: Dr. Muhammed Husejn Zahebi, Et-Tefsiru vet-mufessirun, i, Kairo, 1976., str. 65. i dalje.

-^ ^

.s

,^..^' Je^

^ ^.,^^ ^E .^:

Odlike kur'anskog stila

Stil Kurna specifi an je i u vrijeme njegova objavljivanja

njegovim prvim recipijentima se inilo da je u tzv sedu, ritmi noj, rimovanoj re enici koja kratkim izmjenama konsonanata i vokala stvara osoben zvu ni utisak. Ipak, Kur'an je po svome stilu "razli it i distinktan kako od poezije, tako i od proze."'' Neke sure sadre "prili no konzistentnu rimu".'j
Sura Kevser se tako zavrava na ER i AR:

*,yL,S! i^,e `' L L ^ I *

-^ 1 s ^^1, J J , o*.^,sS! I
^ ^

Sura Ihlds zavrava se na AD, ED i ID:

Sura Fil zavrava se na IL i UL:

( .I ( *J,atI
; 4 1, a U-4 *J,., l^l
*J351-4

Sura Leheb zavrava se na EB i ED:


IJ L; L^ .,. *^ ^.S lo j 411.4
(5

j.2 I hA .4

,74.t

a;i ^I

Karakteristi ne su u tom pogledu i siire koje, jednim dijelom, odravaju vrlo vrstu rirnu. Npr. sura Mu'minun:
J *^p^ L a o ' LS:) 11 *<:t-,,il, y^ g,l ^ g; l a, I c51, ,

L, ,I ^ i^ I ^ 1r Y I *us1^, l^ *ai"si I 91 I
I

sura Viki`a
sura Rahrnan:
12

^^II, ^..^'.1! *^l^tl aolz *^L^.,,YI ^ *^I yyli ^!s *,^-^^II


9

E. V str. 420.
-

ia bid., str. 420.

).,tl 1j,;1 :', YI *,:) I:

1i7

^+^^ ^^^ k ^'^^ ^^^.1^^% i`r^"*^^ ^^. i`^^

^. ;-^ - 4 r ^^i 7`^^^^ ^


",

sura Zilzdl:
I
* lg-" I^ r^^ I * lgJ

I J* 14-1 I.)1.) c^^

^j I.i I

^I ^:L^ ^^ * l.e^ l ^ I ^.^ i ^^, * 1g.1 l.a

Druge sure rimu naj e e imaju na IN, UN, IM, itd. Karakteristi na je i rima na tzv. dugo A, kao, npr., u suri Adijat:
9 *^

* l^ a ^,.y * l&f

Izuzev ovih oblika kurnske rime, postoje jo neki oblici koji su manje ili vie zastupljeni kroz cijeli kurnski tekst. "Poseban tip rima-formule koji se ponavlja u izvjesnom broju sura je refren, tj. jedan cijeli jet, ili vie njih, e e ponavljan doslovno u manje-vie pravilnim intervalima. Najupe atljiviji primjer je retori ko pitanje: 'Pa, koju blagodat Gospodara svoga pori ete?!' koje se ponavljaju kao trinaesti, esnaesti, osamnaesti i dvadeset prvi ajet sure Rahmn, a potom, uglavnom; kao svaki drugi ajet do kraja ove sure u ajetu 78. Jednostavan refren: "Teko toga dana onima koji ne vjeruju" ^.$)ponavija se u suri Mursekit u petnaestom, J.^ devetnaestom, dvadeset etvrtom, dvadeset osmom itd. ajetu. U oba ova slu aja refren ima malo veze sa zna enjem ostalih ajeta`i i teko je re i da li su ti ajeti mogli biti itani kao neki uvod... ili zaklju ak..." 15 W. Montgomery Watt e, me utim, s pravom prigovoriti teorijama koje proteiraju teze o postojanju rime u Kur'anu. Budu i da Kur'n negativno govori o pjesnicima i da je Kur'n uzrokom to rije d `ir mijenja svoje zna enje od sedmog vijeka naovamo, kada pjesnik postaje zna iti lu ak, onda je, uslijed svega toga, u Kur'anu nepotrebno traiti rimu, ili neki njen oblik. W. M. Watt kae: "Prvobitno, prema svjedo anstvu arapskog jezika, ... postojala i p 1 1 je J mala razlika izme u proricatelja, p 1 pjesnika p1 lu aka; otuda vjerovatno nije udno to Kur'an sadri odlu no odricanje da je Muhammed bio pjesnik i lu ak (kao u poglavijima 69:41 i 52:29). Pjesnik ili etimoloki je bio onaj koji
148

1;

Nije ta no tla refren ima malo veze sa kontekstom. Zerkei u E!-Burhnu govori da svi ajeti sa svim drugim ajetima imaju vrlb jaku vezu i korespondentnost.
I;

EI

V, str. 420.

je trijezan, 'onaj koji zna', onaj koji proni e u stvar to je van domaaja svakidanjih ljudi; ali, nakon 600. godina n.e., ovo sporedno zna enje u dobroj se mjeri gubi, i pjesnik postaje, prema uvjerenju mnogih, upravo ono to i danas jeste, premda je nekada imao daleko snanije javno priznanje. Otkako su proricatelj i pjesnik postali kadri spoznavati ono neopaajno posredstvom nekog dina, tada su i mogli biti ozna avani kao 'medn u n', 'onaj koji je potaknut ili nadahnut dinom'; ali je ova rije ve u sedmom stolje u poprimila svoje novo zna enje u smislu 'luaka'."'b Prema W. M. Wattu, u Kur'anu rijetko nailazimo na stvarne rimovane rije i iz tog razloga to su sve druge rime gra ene pomo u gramati kih nastavaka (npr. une ane, an, in, itd.). On tvrdi da "stvarne rimovane rije i"" imamo u suri Humeze: *esli l aiLo vl Ua1 I *ejI " *e.1a4j YLe . ej.s1.e * es iii alll ^tl
,

*'e^. o4

^^

*o .1^^n ^1a l^.il *esy^Y l

Ova sura "ilustrira zadravanje iste glasovne formacije sa razli itim konsonantom, i ak sa razli itim vokalom." Prema istom autoru, u Kur'anu imamo esto asonance i parabole. Kurnska se kazivanja, dakle, po stilu mogu podijeliti na kazivanja koja su u obliku: rima i strofa, raznovrsnih didakti kih formi, slogana i maksima, sve anih izjava i "kada"-pasusa,
16
W. M. Watt: BeN Introduction to the Quran, str. 77-78.

17
lbid., str. 70.
'g

dramskih prizora, kazivanja i parabola, pore enja i metafora.'y Ovo je vrlo prihvatljiva podjela kur'anskih kazivanja po stilu, a o nekima je ve bilo rije i u ranijim poglavljima (npr. "kada" pasusi, ili o kazivanjima, itd.).

lbrd.. stc 70.


19

rbid.. str. 69. ; aaije.

149

J,JJ

'^_-^ ? =}: ^ -^
^,,,^+ -i.^

j:tw^aC. ,d^^^`-; ^e a^.^^?.^^^ a`^fi^^^^l' ^^^ .^.

Neosporno je da je kur'anski stil izazovan i da se kur'anska kazivanja po stilu ne mogu nikada dokraja i bez ostatka podijeliti i svrstati po nekim ljudskim shemama. Boija rije sebi je odabrala najpogodnije forme da bi se prenijela poruka. Mufessiri kao Maverdi, Zamaheri, a od novijih i prva ena koja je napisala tefsir, Bintu-ati, ovoj dimenziji Kur'ana, dakle, njegovom stilu, posve uju izuzetno veliku panju. U perzijskoj poeziji je, nesumnjivo, najve e djelo koje je ikada napisano pod uticajem kur'anskog stila, kur'anskog na ina kazivanja i ekspliciranja primjera, metafora, alegorija, itd. Rumijeva "Mesnevija". Njegove rije i dovoljno svjedo e da je Kur'an nemogu e oponaati, da je stil njegovih kazivanja nedostian: Rumi kae: "Kurn je poput mlade udate ene: ak i ako pokuate da joj dignete koprenu, ona vam se ne e pokazati. Ako rasprav jate o Kur'anu, nita neete otkriti i nikakvu radost iskusiti. To je stoga to pokuavate da strgnete veo, a Kur'dn to ne dozvoljava; koriste i se lukavo u i inei se runim u vaim o ima i nepoeljnim, on vam govori: 'fa nisam ono to vi voCite ". I na taj na in se moe pokazati u bilo kojoj svjetlosti. '" Navedimo, na kraju ovog poglavlja, rije i savremenog islamiste Sejjida Huseina Nasra koji u svom eseju: Kur'an, Boija rije, izvor znanja i djela, kae: "Kur'an sadri razli ite tipove poglavlja i ajeta unutar njih. Neka od njih su didakti ka i objanjavaju a, mada ne u jednom opsenom smislu, druga su poetska, obi no kratka i konkretna. Kur'an je sastavljen od preobilne i isprepletene biljke ivota kakva je vidljiva u umi, esto kombinirana neo ekivano s geometrijom, simetrijom i kristalno u mineralnog carstva, ija jasno a prispijeva od kristala dranog ispred svjetlosti. Klju za islamsku umjetnost, ustvari, jeste ova kombinacija biljnih i mineralnih formi koje su inspirirane formom izraavanja Kur'ana koji ovakav karakter jasno odraava. Neki stavci ili poglavlja
150

20

Vidi ire: Frithjoi Schuon, Undersfarding lslam, str. 45.

proireni su poput arabeski koje postaju kasnije 1'ormalizirane u materijalnam svijetu, kao dekoracija damija, u konibinaciji sa konkretnim stavcima hur'ana, Druga kazivanja su asoviti praplamsaji i bljesci velike jasno e i konkretno izraene ideje jezikom koji je vie nego geometri an i simetri an, kakav je djelomi no vidljiv u posljednjim poglavljima Svete Knjige.''='

h.3s Ided?s rd .'8airiK3s Dr

str.

151

.- .^ ^^-,Q^^ ' D d^7 ^' ^ ~7`"^0< ^


y

^.

^i -^, ; ^^_.

`-^.^

UZ0 IMA LI NEARAPSKIH RIJE I U KUR'ANU? Klasi na propedeuti ka djela tefsara gotovo redovito sadre podue rasprave o stranim rije ima Kur'ana, njihovoj etimolokoj srodnosti sa rije ima i teolokim terminolokim instrumentarijem s podru ja drugih monoteisti kih tradicija Bliskog istoka, te o razlogu njihova postojanja u Kur'anu. O ito je da klasi ni tefsxrski autoriteti nisu bili ometani onim to se danas naziva fenomenom lingvisti kog nacionalizma i smatrali su da je legitimno prou avati i utvr ivati "strane", nearapske rije i u Kur'anu. Iz te perspektive ponikla, su i posebna tuma enja kur'anskih ajeta u kojima se tvrdi da je Kur'an objavljen u "jasnom arapskom jeziku" ( ^->e- ^ 1-1.b), tj. da je kur'anski "terminoloki instrumentarij" uglavnom razumljiv Arapima iz doba njegova objavljivanja. Ibn Haldun u Mukaddimi tvrdi ak da su Arapi iz doba revelacije (objave) Kur'ana kur'anski jezik potpuno razgovijetno shva ali,' iz ega se uo ava da je slavni autor Atukaddime zanemario tradicije ) u kojima se govori da su Poslanikovi Drugovi esto traili objanjenje, bilo od samog njega ili od nekog ranog autoriteta izme u sebe, o izvjesnim rije ima Kur'ana. Iz tog ranog doba, u kome se formirao prvobitni, primordijalni tefsar, naem vremenu prispjelo je dosta predanja o najranijim pitanjima o Kur'anu. Poslanikova tradicija, zatim tradicija Ashaba i monoteisti ka tradicija jevreja (Kabala. Talmud itd.), kr ana (sinopti ka evandelja, ali i neobi no brojna hereti ka i gnosti ka evandelisti ka tradicija), Sabejaca, zoroastrejaca i njihove Aveste - te mnogo toga bliskoisto nog to je do ranih islamskih vijekova dospjelo ivo iz Nonora i dubina vremena - bilo je upotrijebljeno kao ( ) (tj. poop avanje i konkretiziranje, "dedukcija" i) "indukcija") velikog broja kur'anskih rije i 2 , odnosno kao nezao152

lbn Haldun, Mukaddima, Kairo (bez godine izdanja), str. 438. (lbr Haldun kae: C,s 44-"t?. fia- 15 i,^ t51-1 Treba tako er navesti i miljenje da rije i bi !isanin 'are6ijJin mubin i drugi sli ni ajeti ukazuju "da je Kur'an objavljen na jeziku koji je tada bio u upotrebi". Vidi: Jusuf Rami , Kiraefi i kole itanja Kur'ana, "Glasnik V3S-a" br. 5, Sarajevo, 1976., str. 466.
).

0 hadisu u ulozi "dedukcije" ili "indukcije" za neku kur'ansku rije vidi djelo Mansura Ali Nasifa Et-Td, IV, Istanbuf, 1962.

Il.

`:t ^ J ^/^ .^

Y. ^^

,-_ {^T n ^C^^^Iy . ^^A. . ^..7^ ^^ __ .. ti . 1. ^^C ,^.


^

^:

^^. ^ ^^- ^^7 - _^

3
Vidi: z-Zerkei, f1-Burhan fr 'ulum a!-Kuran, I, Kairo, 1975., str. 283. i dalje, te 267 i dalje.
4

Svako trai svoje dogme u ovoj svetoi Knjizi, i svako i nalazi to to je traio" ova maksima r,,sluila je kao jedna od odredinih i temel}r.ih ,ri Ignazu Galdz i heru u njegovom djelu posnom tefsiru: RiCh!wrgen der islamrl Koranauslegung, 1920.

1' i Fz 7.erkei, ibid., str. 287-288.

bilazni organort u tuma enju Kur'ana. Da je veliki broj pitanja o Kur'anu postavljen i s obzirom na strane rije i koje on sadri, argumentirano govori pisac monumentalnog propedeuti ko-tefsirskog djela F,l-Burlat7rt alKur'an, Ez-Zerkei (umro 794-/1391,). U Kur'anu postoje rije i, tvrdi ovaj klasik, koje su nerazumljive ne samo stanovnicima Hidaza ve i drugim Arapima. Dakako, moe biti da je poneka rije koja je nerazgovijetna stanovnicima Hidaza razgovijetna i razumljiva drugim Arapima, me utim, Ez-Zerkea stavlja akcenat na rije i Kur'ana koje su na Arabijskom poluotoku potpuno nerazumljive.j On pritom donosi miljenja svojih znamenitih prethodnika u tefsru koja problematiziraju tezu o kur'anskom govoru kao jeziku plemena Kurej. Pitanje je, naime, da li jezik jednog plemena, koje je hiljadu i vie godina prakticiralo politeizam, moe biti djelotvoran medij Boanske poruke, odnosno da li se saop avanje te poruke ograni ilo samo u jeziku tog plemena. U prvih est stolje a, sude i prema Ez-Zerkeiju, znanstvenici i specijalisti s podru ja jezika Kur'ana (kur'anski lin ua sacra - sveti jezik) podijelili su se u dva estoko suprotstavljena "serkla": zagovornike ideje da u Kur'anu postoje strane rije i ) i njene protivnike, Ovi posljednji su svoje teze temeljili na Kur anu (kao, uostalom, i oni prvi, postupaju i u znaku maksime Petera Werenfelsa, bibiijskog teologa: Jedermann sucht seine Dogmen in diesem heiligert Buche, Jedermann ftndet zumal was er gesuchet darin),' tvrde i da je Kur'an samo onda Kur'an kada je u svom originalu, u arapskom jeziku. jer se u jednom ajetu (XLI, 44) izri ito tvrdi hi,3 e hia , j), da Kur'an nije "u stranom jeziku'' ega slijedi da u njemu, tvrde araboidni mufessiri, ne moe ni iz biti stranila rijei. Nadalje, u Kur'anu ima dosta sintagmi koje ), pa aludiraju na "Kur'an u arapskom jeziku" takvi i sli ni ajeti ne bi imali svoj ralsort d'etre bi u njernu bilo stranih rije i.' Prema Ez-Zerkeiju, afijski mezheb, a i autoriteti kao Ebu
153

`Ubejde, Muhammad ibn Derir etTaberi, Kadi Ebu Bekr ibn et-Tajjib te drugi, tvrde da izmedu dvije kur'anske korice ne postoji bilo ta na stranom jeziku. afi ak trai oprosta svima koji su tvrdili da u Kur'anu ima stranih rije i, dok je Ebu `Ubejdin argument isto racionalisti ki: "Da u Kur'anu ima neto osim arapskog jezika, netko bi pomislio da su Arapi nesposobni da im on do e ovakav, jer je doao na jezicima koje oni ne razumiju..." 6
I.4I I a..+l

at^^luY 1 ^ "Otac tefsira", kako za Ibn `Abbasa kae Ignaz Goldziher,' tvrdio je da u Kur'anu ipak postoje strane, tj. nearapske rije i i nije smatrao grijehom da se one prou avaju. I rani autoritet `Ikrima u ovom pogledu slijedio je Ibn Abbasa.e Ez-Zerkei donosi poduu raspravu utemeljenu na tekstualnoj evidenciji Kur'ana o stranim rije ima koje revelactja sadrava, a za koje je lbn 4Abbas ustanovio da su strane i1i su kasniji znalci tefsira, posluivi se samo njegovim imenom kao garancijom da je miljenje valjano, utvrdili da su doti ne rije i stranog porijekla. lzme u ostalog, izdvajamo ove rije i i sintaksi ke cjeline: ( j3.1. ) - sirska (brdo), (^ L)+1114u-u2 ) gr ka (pravda),

- perzijska (knjiga), (4 l I;.sA - u biti hebrejska sintaksi ka cjelina (a napose rije (11,.&) koja se na arapski moe ) "kajemo ti se"), prevesti rije ima ( ^s ) gr ka (plo a), ( Ly.s ) hindska (fina svila, taft), itd. 9
Ez-Zerkei navodi i druge rije i, gr ke i nabatejske, hebrejske i abesinske, poziva se i na miljenje Ez-Zamaherija da su ( F= I,i; ) i( ^ I ) (Tora i Evandelje) strane rije i u Objavi.' Konsultiraju i Ibn `Atijja, on misii da su Arapi prije revelacije Kur'ana ostvarivali zna ajne kontakte sa narodima iz drugih
154

6
rb;d., scr. zss.
7

fgnaz Goldziher u svome djelu Die Richtungen,.., o bn Abbasu govori kao "vacer deS rarSir ooU fefsira. (Vidi p. 70.).
a

Ez-zerkei, ibid., 5tr. zas.


lbid., str. 288-289.

]o
rbrd., str. 289.

i!

Kada Ez-Zamaheri raspravija o prevodivosti Kur'ana, on ima u vidu teoloko-metafizi ko polazite koje glasi da "Bag ne objavljuje na nepoznatom jeziku, ve , naprotiv, jezikom koji je bitno Ijudski", ili kako e sarkasti no kazati Erich Rothacher: "A ako (Bog) ho e da se poslui nekim jezikom koji razumiju ljudi, On mora da se poslui jezikom jadnog konkretnog, individualnog, ivog naroda koji je taj jezik duiiovno izbono u odredenim prirodnim i istorijskim konstelacijama i u dugom slijedu moralnih i duhovnih djela stvarala kin genija koji su otkrivaii, razjanjavali i osvajali" (E. Rothacher, Filozofska antropologija, Sarajevo, 1985., str. 2 7.). Ez-Zamaheri u El-Keafu upravo i polazi s ovakvog stanovita, naravno ukoliko izuzmemo Rothackerov poiiteisti ki akcenat dat u navedenom citatu. Podvrgavaju i skalpelu svoga racija kur'anski stavak iz surePjesnici (>ocvUt96): (^^Yf "On (Kur'an) je u knjigama poslanika prijanjih", Ez-Zamaheri tvrdi da to zna i dvoje: a)da je "Kur'an spomenut u knjigama poslanika prijanjih", b)da su "zna enja Kur'ana u njima te da je Ebu Hanifi to posluilo argumentom da dozvoli recitiranje Kur'ana na petzijskom..." Ez-Zamaheri dobro zna zato eli istaknuti " injenicu" da je Kur'an spomenut "u knjigama poslanika prijanjih", tj. da se zna enja Kur'ana u njima nalaze, budu i da ima na umu teolokometafizi ku tezu "daje Bog govorioJevrejima na hebrejskom alju i im Toru", kao ta je govorio i na aramejskJm "alju i" Evandelje ili pak na arapskom a!ju i" Kur'an. Bog uvijekdaje jedinstven smisao avojoj poruci koji je iskaziv i izraziv na svim jezicima za koje On odfu i da ih u ini lingua sacra. Bog se tu javlja, implicifio kae Ez-Zamaheri, preobraavateljem monoteisti kih poruka iz jednog jezika u drugi, jer samo se taVo moe shvatiti sintagma iz poglavlja Grom (X1W37) u kojoj se govori o"Kur'anu kao mudrosti obiavljenoj na arapskom jeziku" ( ) a koja Ez-Zamaheriju prua mogu nost da deducira racionalisti ki zaklju ak koji glasi: Kur'an je mudrost na arapskom jeziku prevedena jezikom Arapa" (u originalu: Ako je, dakle, "Bog po naravi sli nu poruku monoteisti kog nauka slao na razli itim jezicima", anda iz toga slijedi da je legitimo i Kur'an prevoditi na drugi jezik. Razlika je samo u tome to se uloga prevodenja od Boga pomjera k ovjeku i njemu povjerava. Zamaheri ak prevodenjem Kur'ana opravdava neke fElozofsko-teoloke postavke islama oj.oslaniKU Muhammedu, kao posfjrdnjem i kae: "Revelacija je mogla poslana ka:to na svim jeicima tako i na bi ier`nom od njih. Medutim, nije bilo potrebe da se objava alje na sYim jezicima budu i da je pri-

jezi kih porodica ili pak sa narodima koji su govorili neki semitski jezik, to se prvenstveno ostvarivalo posredstvom trgovine. Arapi su stolje ima primali strane rije i, arabizirali ih, a tokom vremena zaboravljali na njihovo strano porijeklo. Iz dubina vje noga vremena Kur'an je oivio neke strane rije i, a dobar dio njih bio je upotrijebljen i u predanjim revelacijama, te se uslijed toga u hermeneutici Kur'ana aktuelizirala specifi na (pravovjerju ne tako draga) disciplina koja se bavi njihovim izu avanjem, etimologijskim fiksiranjem i komparativnim utvr ivanjem njihova porijekla. Zanimljivo je pratiti klasike tefsira kako o rije ima Kur'ana strano; porijekla i monoteisti kog duha i znaenja raspravljaju prate i ih kroz historiju, ali i kroz razli ite religijske i kulturne krugove, fiksiraju i na taj na in precizno ono to je data rije dobila npr. u hebrejskom, a izgubila u arapskom i obratno. Pratiti odre eni pojam, termin, sintaksi ku cjelinu, temeljni je zadatak tefsira klasi nog razdoblja. Pogrijeilo bi se, me utim, ukoliko bi se interes kur'anskih egzegeta sveo na puko leksikografsko i ire shva eno leksikoloko propitivanje "stranih" rije i Kur'ana. Kao to e se pokuati pokazati malo kasnije, mufessiri 0"stranim" rije ima Kur'ana raspravljaju kao o vlastitoj, islamskoj tradiciji, budu i da islam shvataju u smislu religin perennis (tj. vje ne religije) tradicije, a ne u konfesionalnom smislu. Kur'anski ajeti kao to su (^^ "14! J^ ^) i( s ^t^ J^, ), kao te L) njima pribavljaju religijsku argumentaciju da u Kur'anu' postoje strane rije i. Bog nije nijednom narodu (u ovom smislu nijednoi zajednici koja ima jezik kao svoj zajedni ki imenitelj) uskratio revelaciju na tom datom konkretnom jeziku." Tu je jedan od zna ajnih razloga zato Ibn Abbas, Ez-Zerkei, Es-Suj6ti i mnogi drugi hermeneuti ari Kur'ana legitimno prou avaju ove strane rije i kao vlastitu tradiciju, kao jedinstveni supstrat religio perennis koji se o , `uje i u kur'anskoj maksimi: J,,,n .sa l.a Y jdl J 1L L. To to je arite posljednjih velikih objava bila semitska je.7a ka
155

porodica i to je tragove revelacije u drugim jezi kim porodicama tee na i nije razlog za negiranje odre enih tipova diskursa za koje su ljudi vjerovali da je revelacija koja je objavljena u jezicima izvan semitske grupe." Me utim, to je pitanje koje prevazilazi okvire ove teme. I Ez-Zerkei i Es-Sujuti 13 tvrde da se korijeni prou avanja stranih rije i Kur'ana raspoznaju jo u predanjima iz Poslanikovog doba. Njegovi Drugovi ne znaju ta zna i rije ( J+A ) (sura Me`arid) i za njezino zna enje konsultiraju druga miljenja, a esto i Poslanika samog." Tako er, Ibn Abbas ne zna zna enje rije i (,)l019) , ali mu se ono otkrilo kada je prisustvovao sukobu dvojice beduina oko nekog bunara i prava njegovog kori enja, pri emu je jedan od njih tvrdio da ga je oblikovao ( ylaa ) i da, prema tome, njemu pripada," Arapsko uho iz VII vijeka zamjeivalo je sli nost izme u hebrejske rije i pataru i arapskog trilitera ( ,^ ). Tako je Ibn `Abbas ovu rije , sasvim sigurno zajedni ku hebrejskom i arapskom, protuma io u smislu Stvoritelja Koji je nebesima i Zemlji dao i oblik.i6 Naravno, i u djelu Ez-Zerkeija kao i u djelu Es-Sujutija nalazimo tragove popularne lingvistike, budu i da tradiraju predanja iz kojih se razumije da u Kur'anu ne postoje strane rije i; Kur'an je u arapskom jeziku, "jer je arapski najrasprostranjeniji jezik"" ( ^I.xit II i4.:N ), to je ak "jezik sa najvie rije i" 18 ( laj%l ), pa su drugi narodi preuzeli iz njega mnogo toga za to se, eto, sada tvrdi da su strane rije i u njegovom vokabularu! Ovim se obi no uz pomo lingvisti kog apriorizma i nacionalizma pokuavalo objasniti i razlono opravdati univerzalno poslanstvo Muhammeda, a.s., premda on sam nije za to dao povoda. Poznato je i historijski utvr eno da je Selman Et Farisi kao jedan od ashaba prevodio suru Fatihu na perzijski jezik.' 9 O ito je da to ovaj Perzijanac ne bi u inio da je postojalo ope uvjerenje u medinskoj zajednici sredinom VII vijeka da se Kur'an ne prevodi u strane jezike. Isiam se od po etka pojavio kao duboko nadnacionalan fenomen u kome participiraju i bijeli i uti
156

jevod moe nadoknaditi..." (Navodi u originalu citirani su prema Ef-Keaf, II, Kairo, 1972, posIjednji navod citiran je prematekstu A.L. Tibawija, ls The Qur n transfatable?, "Muslim Wodd", Lli, 1962. godine, p. 10).

12

Tenja da se revelacijski tragovi pronadu i u drugim jezi kim porodicama uo ljiva je naro ito u sufijskim djelima. Tako se povezuju etimoloki Ibrahim i Brahma, Zul-Kif! i Kapilavasfa (rodno mjesto Bude), itd. Vidi ire: Sejjid Husein Nasr,
lslam and the fncounter of Religions, "Living

Sufism, London, 1980.


13

U Es-Sujutilevom djelu nalazimo vie poglavlja o neobi nim i stranim rije ima Kur'ana. Kada u II svesku ovoga djela govori o li nostima u Kur'anu, on redovito aavodi miljenja da li su neka imena strana, da li su hebrejskog, aramejskog ili nekog drugog korijena.
14

Vidi: EtT d, VI, str. 273. (Poslanik je rekao da rije zna i c.2.:1I ySAS ).
15

Ali Hasan e!-'Arid, Tarih ilmrt-tetsir va menahid al-mufessirin, Kairo, 1980., sir. 23.
16

lbid., str. 23.


17

Ez-Zerkei, str. 290.


18

lbid., str. 290.


19

Rudi Paret, J. D. Pearson, Translation on The tauran, "The Encyclapaedia of Islam", vol. V, Leiden, 1981. p. 429.

^ _ ^.^r3, ^ ^^^:^:^ .^^


i crni (u Kur'anu se govori da je razli itost boja i jezika ljudskih bitan

Z Jetfery. The Foreign Vocabulary of fhe oUran, Baroda, 1935.. p.12.


Arthur

Boiji znak (vestigia Dei - g:411 : .), Otuda i strane rije i u Kur'anu mnogi mufessiri prou avaju u kontekstu kur'anske univerzalnosti. Arthur Jeffery je problemu stranih rije i u Kur'anu posvetio veliko djelo The Foreign Vocabulary of The Qnrkin (izdanje Orijentalnog instituta iz Barode, 1938.), u kome navodi da se na temelju islamskih klasi nih tefsirskih studija da fiksirati prihlian mozaik koga sa injavaju jezici koji su se razvijali s arapskim i ija je uloga bila zna ajna kako u pjesnitvu i religiji (perzijski) tako i u filozofiji (gr ki), mistici (hindu), revelaciji (hebrejski), itd. On govori o stranim rije ima Kur'a.na poniklim u ovim jezicima: ( a:^^11 ^l^l ), 1. etiopskom 2. perzijskom (^,y^i 1 axli i), 3. gr kom ( a+.4.1 I I ), 4. hindu 5. sirskom (a':Wir- 21 :Wfl ) , ai11I ), 6. hebrejskozn I) 7. nabatejskom ), 8. koptskom a^Syt I aa111 ), 9. turskom ), 10. "crna kom" ( aryr11 ax f11 )." 11.berberskom Arthur Jeffery ipak ne kazuje nita novo to ve Sujuti nije kazao u Itkanu, pa je zbog toga nuno nakratko vratiti se ovom klasiku i barem saeto navesti srni dio njegovoga gledanja na strane rije i u Kur'anu. Tri su poglavlja u Itkanu u kojima Sujuti eksplicira svoje stavove o ovoj problematici: ''0 poznavanju udnih, neobi nih rije i Kur'ana" - ^y- , ); "0 tome to je u Kur'anu, a to nije na jeziku (dijalektu) Hidaza" ( yLuf I ax1 y;^, a^ Lios, ); "0 tome to je u Kur'anu, a to ^1 ^., ^,a a^ i^ ), Tre e nije na arapskom . jQziku" poglavlje za nas je, prirodno. najzanimljivije. Sujuti u njemu vrlo
(

157

brzo pobraja imena mufessira koji negiraju "strano porijeklo" ma i najmanjeg dijela kur'anskog vokabulara. Sujutijeve simpatije na strani su onih koji potvr uju postojanje "stranih" rije i u Kur'anu. On tradira mnoga predanja kao npr. "da u Kur'anu postoje rije i iz svakog jezika" ( ), da je u tome dokaz "da Kur'an obuhvata znanja prijanjih i potonjih narataja"" ), "da u osobenosti Kur'ana u odnosu na druge objavljene Boije knjige, a koje su revelirane na jeziku naroda kojima su objavljene te u njima nije nita objavljeno na drugim jezicima, spada i to da Kur'an obuhvata sve dijalekte Arapa, i u njemu je objavljeno i na drugim jezicima osim arapskih dijalekata, na gr kom, perzijskom, etiopskom..."Z 3 I^] 1a.s 4.111 19-s.a
ra.ill w ..

y.^.l^ ^1 ^+ I^,,:^ I^ ,3..f I


.^

JyI , 7 y.11 ,:,1.;1

"'I'ako er", nastavlja Sujuti, "Paslanik, Bog mu se smilovao i

spasio ga, poslan je svim narodima"' 9


ksij

^^,.,,^ ^I..,,,^ 4111 ^

);

Sujuti implicite ili izri ito spominje i na in kako su strane rije i ule u arapski vokabular. "Arapi su npr. odje u od svile upoznali od Perzijanaca" 25 ( (.>",A IL")+3 ;,,r*1 lgs,.yL ,r. y1l ), pa su razli ite vrste rije i za svilene tkanine (kao to je, npr., svileni brokat I) Arapi mogli vjerovatno dobiti posredstvom svojih znamenitih isto nih susjeda. Slijedi zatim uga analiza kako su Arapi poarabljivali strane rije i a+y^.e ,,LJS kakvo dodatno zna enje poprimaju unutar kolokacijskih lingvisti kih zakonitosti u arapskom i sl. Kada se sve u cjelini sagleda, Sujuti znala ki "sistematizira" sve strane rijei Kur'ana u tri vrste (a to e Arthur jeffery od njega samo preuzeti i uzglobiti u paleografska propitivanja bliskoisto nih i sretloLemnih jezika).
-

21

Sujuti l-ltkan B 'ulum ul-Kur'^n Kairo (bez godine izdanja}, str 178.
,

22

Ibid., str. 178-179.


23

lbrd., str. 179.


24

Kur'anu postoje rije i koje su u biti "strane" i nije mogu e ni na koji na in, pa ni posredstvom ma kojih paleograf1. U

Ibid., str. 179.

25
lbid., str. 179.

158

^T ^ -k i*,^ e1 %^.(:4

^-.`_ +`^rt`"l^#^

P^

`A^y+i.^^_^

r`_f

\^^^^y-,^!^!^..

26

Zanimljivo je pratiti rije ( hebrej) kojaje u Kur'anu upotrijebljena u skom zna enju raja. Engleska rije paradise, franc uska paradis, njema ka Paradies istog su korijena. Paleografi se ne slau gdje je rodno mjesto ove rije i, da li od gr kog (zapabf rao) ili staroiranskog (J1U^ s ^ >ye1 ) a to se moe transkribirati kao pairidaeza. Sigurno je da je ova rije , koja je tako esta u mnogim jezicima, ponikla u revelacijskim tekstovima, a Arapi su je primiii od svojih monoteisti kih sujeda jevreja ili je, pak, ona starosemitska rije . (Vidi ire Jeffery, p. 223.-224.)
27

Alford Ti Weich, A!-Kurn, "The Encyclopaedia of Islam", V. Leiden, 1981., p. 419.


28

Vidi ltkan, str. 179-181. i dalje, takoder A. T. Welch, ibid., p. 419-420.


29

Vidi A. Ti Welch, ibid., p. 419-420.


30

Evropska orijentalisti ka literatura, o rije ima stranog porijekla u Kur'anu izuzetno je bogata i raznovrsna, a usto i izuzetno vrijedna s lingvisti kog aspekta. Osim A. Jefferyevog djela The Foreign votabufary of The Quran (Baroda, 1938), o rije ima stranog porijekla u Kur'anu pisaii su R. Ovorak ((lber die Fremdvorter im Kor c, `Nien, 1885.), J. Harovitz (Jevish Proper Na %^ and Derlvatives in fhe Koran, "Hebrew Ur} r"!lege Annual", II, Ciecinr:ati, 1925.), A. Si(: ': : dien uber die persisch en Frerndworfe, :;. iassischenArabisch, Gdttingn, 1919), i drugi.

skih emendacija, prona i im korijen u arapskom jeziku. Ta'.{ve su npr. rije i svileni brokat 1), dumbr'r (^^+; ) raj i mnoge druge. Tonalitet ovih rije i je "tu i" i nije u skladu s arapskim rije ima, one tako er ne "slijede razvoj prema arapskom korijenu"' i sl. 2. Druga vrsta rije i koje se mogu okarakterizirati kao strane jesu semitske rije i koje imaju trokonsonantni korijen, me utim, njihova upotreba i funkcija u kur'anskom diskursu potpuno je u duhu i smislu upotrijebljenom u drugom jeziku, npr. aramejskom, hebrejskom ili sirskom jer im Kur'an daje konotaciju koja u arapskom jeziku prije VII vijeka nije bila poznata. Takve rije i su npr. stvarate j, oblikovatelj tbh ) samostani prouavati, uiti ( ^^s ) itd.'a 3. Tre a vrsta rije i nisu u pravom smislu strane. To su uglavnom arapske rije i, ali je njihova specifika u tome to se u kur'anskom diskursu rabe u funkciji sli noj ili istovjetnoj kakvu paralelne i odgovaraju e rije i imaju u svetim spisima hebrejskog, aramejskog, sirskog i drugih jezika koji su imali funkciju blisku funkciji lingua sacra. Obino se radi o tehni kim i teolokim zna enjima dobijenim pod uticajem drugih jezika. : Takav je slu aj sa rije ima (,,y:^i ) (svjetlo, svjetlost) kada je upotrijebljena u smislu "vjere", zatim ( ) (duh, napose Sveti Duh), te ( aa15 ) (rije, misli se na Isusa)." Op enito se moe ustanoviti na temelju raspoloive literature30 da je stranih rijei u Kur'anu oko tri stotine, da samo manji dio pripada vlastitim imenima (ve inom jevrejskim), te da su svi termini i nazivlje uglavnom imali izvjesnu funkciju u metapovijesti i povijesti monoteizma.
, , )

Prostor isk

pddrueje najobiljeenije ovjelcom

Kada su, pak, posrijedi jezici koje smo naveli, a iz kojih poti u rije i stranog porijekla u Kur'anu, zna ajno je istaknuti da je arapski iz starog vijeka njihov zna ajan geografski i historijski susjed. Postoji, me utim, uz tu formalnu pretpostavku, jedna
159

daleko zna ajnija injenica - Bliski istok i ve ina njegovih jezika u nama najpoznatijem i najbliem dijelu povijesti i u dijelu svijeta najobiljeenijeg ovjekom, bili su kolijevka monoteizma koji je s Kur'anom dobio svoje zavrno obli je. Nijekati vezu izme u Kur'ana (osnih tema njegova diskursa) i svetih spisa (scriptura sacra ) nastalih ili reveliranih u hebrejskom iii aramejskom, zna i prvo, ne potovati tekstualnu j j i l, j ) zaevidenciju Kur'ana (... aA, y11 I tim Tradicijej` ( ), monumentalnih tefsirskih djela i zna ajnih orijentalisti kih istraivanja obavljenih na ovom podru ju; drugo, slijediti savremene arapske lingvisti ke nacionaliste 32 koji araboidnim miljenjem jevreje spomenute u Kur'anu "pretvaraju" u Arape, islam reduciraju na isklju ivo arapsku "nacionalnu" vjeru, arapskom jeziku pripisuju mesijansku ulogu, itd,, 33 i tre e, zanemarivati bilo kakav zna aj teoloke teze islama o Muhammedu, a.s., kao univerzalnom navjestitelju vjere. injenica je da Kur'an govori vie o jevrejima nego o Arapima ili Bizantincima. Tako er je injenica da se islam vijekovima participirao i preko drugih jezika kao svojih medija, a prema tekstua3.noj evidenciji Kur'ana da se ustanoviti da je medij islama bio i hebrejski (Musaova revelacija), aramejski (Isaova revelacija), i sl. Naravno, ovdje je rije o islamu kao religio perennis (vje noj religiji), a ne o islamu u"konfesionalnom" smislu, iii o islamu u zna enju koga su mu dali veliki teoloki sistemi "teologiziraju i" ga. To je, me utim, tema koja izlazi iz okvira naeg razmatranja. Jezici o kojima se u literaturi govori, a koji su zastupljeni u rjeniku stranih rije i Kur'ana bili su, kako se isti e, s arapskim u bliskoj geografskoj i historijskoj vezi. Abesinijski, koji je, kako tvrdi A. Jeffery, filoloki etiopski," drevni je jezik Abesinije "i naj vr e povezan s arapskim od svih semitskih jezika". 3i Takoer, etiopski i arapski nalaze se zajedno u juno-semitskoj grupi jezika naspram sjeverno-semitske grupe. ak i moderni jezici Abesinije odaju ovu sli nost. Argument da je Ijudstvo koje je govorilo jezike Abesinije imalo zna ajne i pefmanentne veze s
160

31

Ez-Zerkei navodi ovu Tradiciju (F!-Burhan, I, str. 244.): , ,a Ijy:t11 ,-(^kl I


uLSa^;Lilc 1^i y J. ^lYlviS. .141I

32

Vidi S. H. Nasr, The Ouran the Word of Gad, fhe source of knawledge and actron, "Ideals and Realities of fstam", London, 1979., p. 41. i da{je.
33

Arapski lingvisti ki nacianalizam izaziva sli ne odgovore s perzijsks, turske ili pak, urdu strane. 9slam je, medutim, odlu uju i faktor koji uva arapski jezik kao lingua sacra, a ns sam arapski jazik po svojoj biti, "prednosti" nad drugim jezicima i sl. Vidi ire S. H. Nasr, The 4uran..., p. 41. i dalje.
,

34

A. .! eff e r y, lbid., 12.


35

Ibid., p. 13.

36

37

tMabijskim poluotokom jo prije Muhammecta, a.s. filolozi nalaze u samom Kur'anu, u suri Fil ("Sion"), u kojoj se spominje invazija na Hidaz ( iji je cilj bio moda zauze e Meke). Izvori tako er govore da su abesinijski robovi bili esta pojava u Meki i ire (legendarni Bilal poznat je kao spona abesinskog elementa i islama). Ovi i drugi faktori uvjetovali su pojavu abesinijskoetiopskih rije i u arapskom jeziku i obratno. Perzijski jezik podario je veliki broj rije i arapskom jeziku posredstvom trgova kih veza, ali i kroz viestoljetnu dominaciju i1i barem uticaj Perzijske Imperije, napose u doba Sasanida, na isto ne dijelove Arabijskog poluotoka. Perzijanci su, nesumnjivo, bili kulturno i civilizacijski superiorniji u odnosu na Arape koji su za njih vaili kao nomadi. Smatra se a je kulturni uticaj na Arape Perzija vrila preko kraljevine Hire, ali i preko trgova kih centara june Arabije. Rije i perzijskog porijekla u Kur'anu poglavito poti u iz najvanijeg i historijski najafirmiranijeg jezika Sasanidske Imperije, pahlavijskog jezika. Sinonimi za ovaj jezik u literaturi (Sujuti, Zerkei i drugi) jesu licga farisijja ili lydga `adami .;(ja. Kada Sujuti ili Zerkei govore o grkom jeziku i njegovim rije ima u Kur'anu, obi no ga imenuju rije ima luga rzcmijja ili juiianijja. Pod tim sintagmama redovito se misli na klasini grki koine, ali i na jezik kojim se u VII vijeku govorilo u gr kim kolonijama na Sredozemlju ili u Konstantinopolu, odnosno bizantijskim centrima gdje je gr ki nacionalni element bio dosta izraen. Prije rodenja Muhammeda, a.s., bizantijski uticaj bio je jak u Siriji i Palestini. Za predislamskog pjesnika Imru l-Kajsa govori se takoder da je posjetio bizantijski dvor,'" to svjedo i o vezama Hidaza i Bizantije. Naravno, veze su ja ale i posredstvom Arapa kr ana koji su gr ki jezik upoznavali pod uticajem religije a prevodiia ki pokret u VIII i IX vijeku pospjeit e i do svojih prirodnih konsekvenci dovesti do plodnog susreta gr ku i helenisti ku kulturu s islamom. Postoje zna ajni problemi ta pojedini mufessiri misie pod sintagmom el-luga al-htradijja - doslovno "hindu jezik'',`- ali se
161

L^^

^ ^_ ^ ^'1^1^^^^^ ^^^_ e .l^_^ ^^^ .

veze izme u Indije i Arabije ne mogu zanemariti. Postoji i miljenje da se pod tom sintagmom m.ishlo u ranom arapskom na jezik june .A.rabije, me utim, bilo kako bilo, u Kur'anu se ne moe sa sigurno u fiksirati mnogo rije i iz tzv el-luga el-hindijja. Kad je posrijedi, medutim, sirski jezik, filoloka istraivanja daju pouzdane podatke da u Kur'anu postoji dosta rije i iz njega, ak postoje i teze da je sama rije Kur'an izvedena iz sirija ke rije i keryana (naime, u Britanskom muzeju pod brojem 14, 432, nalazi se sirski manuskript iz estog stolje a n.e. u kome se spominju rije i keryana d-yom ba awata - u enje ( itanje za Dan zaklinjanja)," ili , pak, da je s njom u etimologijskoj srodnosti. Mufessiri se, naravno, radije opredjeljuju za Kara a tezu pak, za karana tezu o porijeklu rije i Kuran koju do samoga il Kur'ana49 ne nalazimo bilo gdje zapisanu u arapskim tekstovima (na temelju ega se zaklju uje da nije postojala ni u govoru Arapa). Sirski jezik do danas je preivio kao liturgijski jezik nekih kr anskih zajednica u Siriji, Mesopotamiji i Perziji, a dobro je bio poznat Arapima iz VI, VII i VIII vijeka pa i kasnije. Naravno, grema ]efferyevim r'rje ima, teko je precizno ustanoviti do koje mjere se ovim jezikom govorilo u Siriji iz doba Poslanika. Postoje i teze a je monah Bahira govorio tim jezikom, a s njim. se Poslanik susreo za vrijeme jednog putovanja u Siriju, iz ega najradikalniji orijentalisti izvode argumente, svakako na brzu ruku, o"monoteisti kim lekcijama", koje je ovaj drao Poslaniku. Uzroke postojanja sirskih rije i u ICur'anu treba prvenstveno traiti u monoteisti koj tradiciji koja je oblikovala taj jezik, u zajedni kom "batinjenju" monoteisti ke tradicije koju dijele muslimani i kr ani razli ito je tuma e i, kao i u samom semitskom porijeklu tog jezika (filolozi su, naime, skloni miljenju da je sirski jezik dijalekat aramejskog jezika).' Hebrejski jezik (koga Sujuti naziva naj e e luga `ibranijja, ali i lugatul jehud)}' ima moda najduu geografsku i historijsku korespondentnost s arapskim. Ukoliko su ta ne teze Filipa Hittia o Arabiji kao kolijevci semita,4 3 ta korespondentnost nam postaje
162

3$

Ibid., p. 18.
39

T. Noldeke Geschichte des Qorans, I Leipzig, p. 33. (svezak je pisao Noltleke s dopunama Schwallya; miljenje o keryana porijeklu rje i Kur'an jeste Schwallyevo).
,

40

A. T WelCh, o. C., p. 400.


4I

Vidi ire Rikard Simean, Enciklopedijski rje nik irngvinistikih naziva, II, Zagreb, 1969., str. 394.
42

Uidi ire: ltkan, 178. i dalje.


43

Vidi: Fil i p Hiti , Nis2orija Arapa, Sarajevo, 1973. (poglavije: Arabija, kolijevka semitske rase).

44

Jeffery, o. c., p. 23.


45

lbid., p. 23-26.
aa

6bjavljeno u Hebrew Union College Annual, II, Cincinnafi, 1925. (Vidi p. 182.)
47

razgovjetnija. "Od muslimanskih povjesni ara itamo da su Jevreji bili poznati u predislamskoj zajednici u Medkii i da su bila, u stvari, tri zna ajna plemena Jevreja u tom podru ju, Benu Kajnuka, Benu Kurejza i Benu Nadxr, koja su bila vlasnici zemlje i plantaa palminih stabala, te da su ostvarili ne tako mali uticaj na Arape oko sebe. Postojali su tako er i mnogi Jevreji trgovci u gradovima za koje se kae da su bili posebno vjeti kao draguljari i izra iva i oklopa".^a Jesrib pa i drugi gradovi poznati kao trini centri Arabije prije islama nisu bili jedini zavi aj jevreja pa se moe sa sigurno u govoriti o zna ajnim jevrejskim koncentracijama stanovnitva i na jugu Arabije, u Mesopotamiji i.sl. Ovdje ostavljamo postrani problem da li su Jevreji Arabije bili genuini Jevreji ili Arapi prozeliti, ali nije dvojbeno da se u pojedinim dijelovima sjeverne Arabije govorilo odre enim dijalektom hebrejskog jezika.'r 5 Teko e se javljaju i tada kad se prou avaju imena jevrejskih plemena, budu i da su sebe nazivala arapskim na inom - Benu Kurejza, naprimjer. Preovladuje i miljenje da su Jevreji Arabije bili vie upoznati s rabinskom tradicijom negoli s Torom, me utim, u arapski jezik (pa tako i u Kur'n) ula su prije svega imena Boijih poslanika, zatim termini teolokog instrumentarija i nazivlja. Joseph Horovitz u studiji Jewish proper narnes and derivatives in the Koran' pokazao je da mnoga vlastita imena u Kur'anu vode porijeklo iz hebrejskog, npr. Adam, Ibrah^m , Azar, lmran, Harun Karun, Ejj u b, E1-Jese', Uzeir, Dibri-1, itdf Zanimljivo bi bilo usporediti silnbolizam inlena Biblije i Kur'ana (Adatrz kao bie
od zerra je, kao bi e snage, onaj koji je od Boga osnaen).y"

Joseph Horovitz, ibid., 182.


4A

Sujuti u Itkanu govori o zna enjima jevrejskih vlastitih imena spamenutih u Kur'anu. Jah}a ie tivi, Mifsa je ba eni Izmedu uoda i drue a (Sujuti navodi da je to ime moda sirsko, takoder tvrdi da se voda na koptskom kaiu rTU, a drvo sa;, itd. Vidi ltkan, II str. t;'
,

49

Jeery, o. c., p. zz

Nabatejski, koptski i turski s arapskim su itnali doticaja prvenstveno posredstvom trgova kih veza. Noldeke je takoder pokazao da npr. El-Me`sudi u djelu Muricd... esto mijenja ovaj nu, jezik za aramejski, medutim, mnogi natpisi sa uvani u Haran a koji datiraju iz 328. n.e., pisani su nabatejskim pismenima na klasi nom arapskom jeziku, to tako er svjedo i o intenzivnijim susretitna ova dva jezika.
163

Koptski je jezik prije Poslanika i za njegovo vrijeme bio

.^_ ^_ ^: _: _^
.

liturgijski jezik kr anske zajednice u Egiptu (a on je to i danas). Trgova ke veze su prvi uzrok susreta ovog i arapskog jezika. Kada Sujuti tvrdi da ejzela, E1-Vasiti i drugi govore o pet-est "pozajmljenih" rije i koptskog jezika, on pritom ne spominje i mogu nost da li su to gr ke rije i (lugatur-Rum, luga junanijja), budu i da je u Egiptu dugo vremena gr ki bio govorni jezik. Ostaje ipak uvjerenje da je veza Arapa i Kopta bila jaka, to se argumentira i injenicom da je Poslanik oenio Miriam (Merjem) koja mu je rodila i sina. 50 Kad je posrijedi "crnaki" jezik, sam Jeffery implicitno govori o teko ama da sa sigurno u odredimo ta zna i ova rije , preciznije, na koji narod se misli. Ovaj je paleograf sklon miljenju da se radi o izvjesnom jeziku iz Zanzibara,s' me utim, rje nici arapskog jeiika, npr. El-Mu`dem El-Vesat, pruaju evidenciju da rije zend znai dil mines-Sudan (4) 1 .1}"L11 4;3 4 52 Ne treba ni spominjati teko e s"plem,narodizSu. kojima se filolozi susre u da bi jasnije fiksirali zna enje tih rije i. Jezik Berbera Sujuti u Itkanu naziva JAI (:41.1 ) cjt...,l ). Op enito se smatra da veliki kur'anolog pritom misli na jezik Berbera ), a ponegdje u literaturi susre emo legendarna kazivanja o hamitskom karakteru tog jezika (to lingvistika prihvata), o njegovoj drevnoj povezanosti s arapskim (budu i da su "Ham i Sam' bili "bra a"), te o"ulasku berberskog vokabulara u arapski jezik jo u predislamsko vrijeme ili prije kur'anskog perioda".; 3 Ukoliko se sva predanja o rijeima stranog porijekla u Kur'anu eksplicirana u Itkanu, Burhanu i u tefsirima kriti ki razmotre, uo ava se da je u mnogo njih upregnuta mata, popularna lingvistika i legendarni sadraj. Ignaz Goldziher imao je to u vidu kad je rekao da "pokuavati objasniti sve to to su izloili (tefsirski) autoriteti kao hebrejski, sirski, nabatejski, itd. jeste besplodan zadatak", budu i da ti "jezici kao i narodi koji su ih govorili pripadaju tamnoj drevnosti"... a i same rije i
164

50

Hiti,

o. c., str. 96.


51

Jeffery,
52

o. c., p. 30.
-

Vidi l Mu'dem ! Vesit, l, Kairo, 1960., str. 404.


-

, d,-tf 1 L..-1 i

,_.,i I ,_,

.G.4, J ,. I ,^..Y

rm
53

1v ^ ^ ,^ CY"-.1

Jeffery,

o. c., p. 31.

4^^ ^^^^^.s_4~^ ^^^`^_^_^^

^ ^^.^+^^^1tii^r^n^^^^^^ 4^^

,^F^l+^^.r,^t

predstavljaju neto "misteriozno, ezoteri ko i nerazumljivo"." Zanimljivo je konstatirati da bolji rje nici Kur'ana kakav je, po naem miljenju, A Dictionary and glossary of The Koran (sastavlja John Penrice, London, 1976.) skoro redovito donose podatke o porijeklu izvjesnih rije i te knjige. itaoca je tako er korisno uputiti i na izvanrednu gramatiku arapskog jezika W. Wrighta (A Grammar of the Arabic Language, London, 1979.) koja daje uporedna objanjenja (s hebrejskim, aramejskim, sirskim, etiopskim, itd. rije ima i sintaksi kim cjelinama) za mnoge arapske rije i. Mnoga objanjenja odnose se izravno na kur'anski vokabular.
"Strane rije i" kao zajedeieka monateisti ka tradicija

Prou avanje rijei stranog parijekla u Kur'anu moe se iskoristiti na vie na ina glede samog islama. Orijentalisti, napose njihovi najradikalniji krugovi, koji po svaku cijenu islam reduciraju na ne tako "uspjenu" kopiju kr anstva (vidi, npr., Richard Bell, Origin of Islam in itS Christian Environment, London, 1926,) ili islam predstavljaju kao "pupoljak na stablu judaizma" (vidi, npr., A. Geiger, Was hat Mohammed aus dem Judenthume aufgenommen?, Bonn, 1833.) rije i stranog porijekla u Kur'anu koriste kao tekstualnu evidenciju u argumentaciji teze da islam nije vjera po sebi i za sebe, da je on blijeda sinteza kr anskih, jevrejskih i gr kih tradicija, te da ga kao takvog treba prou avati tek kao reviziju prethodnih tradicija prilago enih arapskom puritanizmu. Orijentalisti koji druga ije misle, koji islam prou avaju "iznutra" njega samog, svoje studije obi no kruniu konvertiranjem u njega (Martin Lings, Toshihiko Izutsu, Titus Burckhardt, itd.). Konvertiranje u islam, naravno, nije i garancija da se posjeduje "kona no znanje" ove problematike.
54

Ignaz Galdziher, Lirrgrustischees aus derLiteratur derrnuharPme,1.i>,3viien Mys6#, "Zeitsch fT tler deutschen Mergenl u ndischen Geselschaft", XXVI : P. 765.
^

Ipak, ukoliko apstrahiramo emocionalni pristup orijentalisti kirn studijima, dugujemo im mnogo za ono to su sa stanovita paleograjije, uporedne lingvistike, komparativne re165

l{^,^ oar ^ ^ ^ ^ ^a Y.r ^ ^ ^ ^^a: ^ o ^^ ^^.Qrr ^%-- ^+ e yf f- ,., ^^, j^k n^ n . ^x .

ligije i sl u inili u rasvjetjauanju teolokog naziu ja u islamu. Smatramo da se rezultati njihova prouavanja mogu drugaije tuma iti od naina kako to sama radikalna struja orijentalista ini. Problem je, dakle, isto hermeneuti ki, sadran je u nainu tuma enja rezultata do kojih se dolo. Ovdje emo koncizno ponuditi Jefferyeva paleografska prou avanja rije i (41/j ) i pritom nazna iti da Kur'an njedri srna u enja religio perennis koju su, prema islamskoj doktrini, svi vjerovjesnici u jeziku svoga naroda priop avali. Nezamislivo je da jedan Bog alje poruke politeisti ke sadrine. (Mircea Eliade e u svojim djelima pokazati da se iz politeizma ne evoluira u monoteizam, proces je uvijek bio obratan, iz monoteizma ljudstvo je esto "evoluiralo" u politeizam, to Kur'an u svim svojim "kasasima/kazivanjima" eksplicitno potvr uje.) aahu prema Rije (+c11 '~ s I), P predanjima P j^ koje1 donosi Ita^ u Mat .^ d-Gajbu'i kao i Ebu Hajjan u Bahru 1-`ulumu, 56 mnogi su rani muslimanski autoriteti smatrali sirskom ili hebrejskom, ta nije da joj je porijeklo sirsko ili hebrejsko. Oni pritom uglavnom nude tri miljenja: a) da rije () nema derivacije (^^ r ^ ili ^ y^ ), b) gramati ari Kufe, pak, smatraju da ova rije ima derivaciju, izvedena je iz rije i ( b YY1) , c) gramati ari Basre takoder potvr uju da je ova rije izvedena, ali osporavaju ta nost kufanske teze i govore o sljede oj derivaciji: rije (<1j j) derivirana je iz rije i (,,xj i), gdje se rije ( sy ) uzima kao glagolska imenica od ( ), to zna i biti velik, ili pak biti skriven. Iz ovih potonjih miljenja uo avamo da je klju na rije ( ). Problem se dalje javlja u tome da se fiksira triliter iz koga ._ je ta rije izvedena. Obi no se mufessiri opredjeljuju za ( ,q] ^) (oboavati) (:t1 I)(biti /pred nekim/ zbunjen), ( L5 .1 1 a l i)(obra ati se nekom aa zatitu), ili za ( :1l,3 ) (biti /pred nekim/zbunjen). Rije ilali obino se prevodi rije ju Boanstvo (engl. deity, njem. Gottheit, franc. divinite, itd.), dok se rije Allah prevodi

SS

vidi RazT, MatafJhul-Gajb, i, str. 84. (Vidi I tom bilo kojeg iz anja lbn Kesirowag tefsira, kao i tefsira Maveraija, Zamaherija i druge.)
56

Vidi Ebu siajjan, Bahrul-u1 um, I, str.15.

166

^J"^^!C-^^ O ^Z7^^^1..5-T. L 1 _ ^ ^ ^^i-^^a^^^1^!L' SJc

^!C--ts^. , ^^^^

^^

^^:LTI

57

Keaf, 111, str. 128.


58

lz analize A. T. Welcha, Atla h and other supernatura! beings: the emergence of the Qur'anic doctrine of tawhid ("Jaurnal of the American Acatlemy of Refi gitin", XLV1114, 1984.) uo ava se da je ime Altah u po etnoj fazi reveiaci;e Kur'ana bkio rjede upatrebljavano. Preferirani su termin! gosQodar (rabb), tvoj gasQodar (rabbuke), a potom prema Welchu Milostivi (Rahman). Tek kasnije dolazi do frekventnije upotrehe imena

Altah.
Weichu je, nema sumnje, stalo do toga da pokae razvojideja uKur'anu (to je glavna preokupacija orijentatista kada dokazuju Poslanikovo "upidanje" u raspored objave) koga oni dovade u vezu s "duhovnim napretlovanjem" samoga Pasianika. Medutim, Kur'an se ne moe uspjeno itati 'hronoloki", budu i da ne siijedi klasi ni obrazac pripovijesti (uvod. razrada, vrhunac i kraj) ne romanizira svoj diskurs i teko ga je prou avati kroz siandartlo krs ike koje je evropska teorija knjieveosti sebi postavila. Sutina imena Al,U't nije u tome koliko se puta spomenulo u Kuranu ve u oiv9javan;u o-oruke religio per2nnr o jednom 6agu.

rije ju Bog (budu i da odgovara i.nenima za Nunobivaju e Bi e u njema kom Gott, engleskom God, francuskom Dieu, itd.). Mnogi je smatraju i neprevodivom (Kra kovski, Korkut, itd., smatraju i da neprevo enjem ove rije i postiu bolji efekat prijevoda i njegov islamski duh), a i mufessiri su podijeljena miljenja da li se ta rije prevodi ili ne. U semitskom podru ju rije ( ) bila je op enito prihvaena u zna enju Boarastvo. U hebrejskom se ona pie ovako aramejskom ( ^^1^ ), sirskom ( ^o^^ ), sabejskom (Y1N) i u arapskom ( I ). ,. ^ Rije (^^) bila je poznata Arapima i prije Muhammeda, a.s. Zamaheri je uvjeren da su Arapi osim Muhammeda, a.s., na svom jeziku ( ,aLL ) revelacije primali i od Htida, uajba, Sallha i Isma^la '' pa su odatle i mogli poznavati tu rije u zna enju imena za Nunobivaju e Bi e. Sli nost te rije i sa hebrejskim, aramejskim, sirskim 1 sl. nazivima za Nunobivaju e Bi e dolazi nesumnjivo iz jedinstvene tradicije, iz religio perennis. Razli ita imena za Nunobivaju e Bi e dospijevaju u prvom redu iz razli itih jezika_za koje, teoloki gledano, Kur'an tvrdi da su Boiji znak. Evropska i ameri ka orijentalistika dale su nesumnjivo veliki doprinos izu avanju odnosa predislamskih Arapa prema ovoj rije i. Arapi su imali dugu politeisti ku povijest (Mircea Eliade ih esto navodi kao argument svoje teze o Deus otiosus-u) i ime s. (^1 ) tokom nje su dali jednom od svojih boanstava, a prema rniljenju Alforda TWeicha to ime su dali "vrhovnom boanstvu",'R U Kur'anu je ono najdominantnije, a nesumnjivo je najvie sporninjano vlastito ime op enito u Kur'anu, budu i da ga je i revelacija prihvatila kao ime Nunobivaju eg Bi a u arapskom jezi.ku. Bilo bi, naravno, bespredmetno da je bilo koji poslanik priop avao revelaciju upu ujui svoje sunarodnjake vjeri u Boga ije ime oni ne razumiju i koje u svojoj jezi koj batini nisu posjedovali, to potvr uje i ajet: ^l 1 ^ ^r f,1,^,^ ^5
), ,

167

b ^ ^

^ ^ t

^- ^ ., ^,. ti- r ^ ^ .^

x ;^--

Ly=:,._)sl f-ai
I L,^WI + g.11i aJ!`l JIAi "L a^ `^-4 ^- ^ u^ v ^, P L, a sL

,gLas .a^s ^ y .^s 4.3 1s


3J ^3.iJ
i."-'.r l l ^J ^J ^J ^J ^J ^ ^ L,c, I.)

^.. ^.^.
Jw

L.1.14.~

l.a.. ^ L. ^ J I

. ^!leLa, aL^l..0 ^ a^S.r.d uSy, ir:4

3 r"4 iC r" aJ.r"4

ls^ uuJ:"
( ^,

5J ^ u I g^ c^ ^ ^yd ^O I^ ,9,.i ^0 4nss o ^.a^. a ^.uo -^ :;13 ck>111. )2 111 ^ ^ ^^.;5 ^` ^, f^ s La c ^!` `="^
^

: 1;.r1 c.42s; gj J-13 vl)21

c.sL.94 .r..~ b15d.tl.h

^;

^yS4.^, ^ s^...L4 ^ I ^ ^-^r ^J-

(:1,}1-.9 11 u.A 6:4.$14 L'LL 42.11:4 = s1.o..o

u^ Jy--Q
L:rA.e-.

(). 3} 14 ti='.t1L-4 9 W!!3^ ^9' ^3^ 3.11-4.1

(.SJ^"} a

J.Li

^^ c^ ^^ E,s--;1- 9 C9V

u;.3 '1;0L4 t.) l.=L%

R;+ei trauog' poriJekla u Kar nu (prema mifienju prijentaliste ,9rhura Jefferya)

168

^^

^^^^^
-

Rije i kao to su ove ( itao evu pozornost svra amo napose na vlastita imena za koje Sujuti esto tvrdi da su "arabizirana" ):

J4, {..,,y f
V ?..r 499.1 ^ ^.y^ ^ ^ a

^, I

." "l

^yA ^ C>9.41

nesumnjivo su zajedni ke semitskoj jezi koj porodici. Budu i da neke imaju religijsku konotaciju napose u hebrejskom, arapskom, aramejskom i sl., pojedini narodi su im razli itim vrstama ekstrapolacija ili interpolacija davali zna enja koja prvotno nisu postojala. Iz jedinstvenog arhetipa, iz religio perennis (za koju islamski mufessiri smatraju da je u svojim glavnim principima sadrana u Kur'anu) svi recipijenti semitskog oblika monoteizma crpili su kroz ekstrapolacije ili interpolacije religijsku poruku. (<1j1 ) nije arapski Bog naspram jevrejskog (;1 17K ). Allah je, prema islamskoj koncepciji Boga, jedan jedini Bog koji je doputao da Ga iz svakog jezika nazovu onim imenom koje se odnosi na Nunobivaju e Bi e. To je Bog i istoka i zapada, Bog ponad jezika, Bog i na nebesima i na Zemlji (Kur'an). *** predstavljaju zna ajan argument o islamu kao univerzalnoj religiji koja je batinila izvorna monoteisti ka uenja priop avana, prema islamskoj doktrini, od Boijih glasnika tokom povijesti. Kada mufessiri govore o stranim rije ima Kur'ana, zapaa se diskurs bliskosti i simpatije - za njih su svi jezici na kajima je govorio Boiji glasnik Boanski jezici, i hebrejski i aramejski i drugi, koje zbog vremenskih prostranstava ne moemo poblie fiksirati. Arapski jezik sa;no je jezik porerl drugih svetih jezika, a ne jezik iznad drugih svetih jezika. To to je arapski jezik medij posljednje Boije objave razlog je, prema Zamaheriju, isklju ivo taj to je taj jezik u blizini mnogih drugih jezika pa e se permanentnim preiodenjem Kur'ana svi narodi s njim upoznati.'
Rije i 'tranog"porijekla u Kurdnu
169

59

Zamaherijava teza o prevodenju Kur'ana (ukot,o bismo do sri uprosiiG stvari) glasi: Kur'an ne moe prevesti, Kdr'an se mora prevoditi. . ,menifl PPrz i ianac ovim eG ukazati na lrake acije na neiscrprosi kur'anskoga rsa. Zaiu svako vrijeme mora pisati kamentare i prijevode Kur'ana.

^^ * -^p^1^-,^`^^,^^,^-^^ ^^`-^;^ ^^;^ ^^:`^^-^`^d,^`^ ^ ^^`^^^^^.L_^^ :^^ l:^ . ,^:,.

^ ^C ^.^.1^r.

"Strani" vokabular Kur ana pokazuje koliko je islam naslonjen na izvorna monoteisti ka u enja koja su mu prethodila. Tu je i argument vitalnosti isiama, jedne nepresune i mo ne tenzije, da se u svakoj tradieiji prona e onaj srni, monoteisti ki sadraj, i da se on apsorbira. Kur'an nije samo sveta knjiga Arapa muslimana, kako ga ele prikazati neki mufessiri, nije u i postojanje rije i stranog porijekla u njemu. Kur'an pripada ovje anstvu u cjelini pa je jedan od argumenata njegove univerzalnosti i"strani" vokabular (oko tri stotine rije i "stranog" porijekla). Pogreno je, me utim, ovu tematiku elaborirati jednostrano bez navo en.ja valjanih razloga odbacivati argumente bilo i mufessira koji tvrde da ima nearapskih rije i ili onih koji misle suprotno, da ih nema. Dokaz da je tako po iva i u obimnim klasi nim studijama islamskih znanstvenika u kojima gotovo redovito itamo i miljenja sa kojima se oni ne slau.

170

^, ^^^.^^^ ^^ T -`e SW "^^^- eJ.W:r J ^^'^VT^: ^ ^^^^%^T^. ^ Y;^;^~

POVODI OBJAVE KUR'ANA

Poseban anr tefsirske literature sa injavaju djela i rasprave o povodima objave nekih ajeta Kur'ana ). Do formiranja ove vrste tefskske knjievnosti dolo je vrlo rano, a njen usmeni oblik, nesumnjivo, prethodi kasnijim velikim klasi nim djelima iz te oblasti. Prvo poznatije djelo napisao je Vahidi (p.n.a. 1075.) pod naslovam Kitalzu esbabin-nuzul (tampano u Kairu, 1315. po H.). Kasnije, nakon gotovo punih pet vijekova, enciklopedijski erudita, Dclaluddin -Snjuti, kompletirao je ovo Vahidijevo djelo i napisao novu knjigu pod naslovom Lubabunnukulifi esababin-nuzuli (objavljeno u novije vrijeme u Kairu i Bejrutu). Sretna je okolnost to i u naem jeziku imamo djelo takve vrste od dr. Jusufa Rami a, koje je objavljeno pod naslovom Povodi objave Kur'ana (Sarajevo, 1984.).
Znaiay posnavanja povoda Objave

Prije svega, treba re i da se problematikapovoda Objave ne treba grubo i bukvalno shva ati, naime da je, npr., neki ovjek neka situacija ograni ila ajet i njegov zna enjski domaaj i da taj ajet vie nije aktuelan, odnosno da ne moe biti aktuelan ukoliko se u vremenu pojavi situacija sli na toj o kojoj ajet "govori". Lijepo je to jedan vjerski autoritet izrazio kada je rekao:
"Ako su mrtvi oni zbog kojih je bio objavljen ovaj ili onaj ajet., da li to zna i da je tada i taj ajet mrtavl Ako jest, danas od Kur'ana nEje rlita preostalo. Ne, Kuran iui. On e slijediti svoj tok dok trajr. Nebesa i Zern ja, jer on krije znak i vocii a za suakog ozjeira... "

CarbH;

5.;tori/a rslar.;ska frlozotrie,

Sara

jeva, ig77. s:. ,"d.

Prema islamskom u enju, dakle, Kur'an je objavljen da upu uje u svim vremenima i svim okolnostiina. Me uti~n, "razli iti ajEti Kur'ana bili su objavljeni u odredenom vremenu u historiji
71

^^ ^^n^`^C-^^ ^ $' ^ ^^ ^ ^ -: ^^a ^: _}F' ^,^_~ ^^ a ^ 3 i '$ ^ ^^^,^^^, - ^_ ^_ v ^_ ^^^^ ^^+^ 4 ^^^i ^,^` ,..,..,^,, ^^ l ,,.^# ^^^^V-^^?.^ - -

i u posebnim okolnostima. Arapska rije sebeb (plural esbab)

zna i razlog, povod, a ma `rafetu esbabin-nuzul je znanje povoda Objave, to jest, znanje o posebnim dogadajima i okolnostima u povijesti koji su povezani sa objavljivanjem nekih pasaa iz Ku r'ana."Z Neosporno je da ovim Ahmed von Denffer razjanjava . da nije isto ako se shvati da je tamo neki dogadaj na zemlji prouzrokovao "objavljivanje" neke sure, ajeta neke cjeline Kurna i da se shvati povezanost izme u njih. Dakle, treba praviti razliku izme u uzroka da neto bude objavijeno i povezanosti Objave i historijskih okolnosti o kojima ona govori ili u kojima je ona objavljena. Tefirska disciplina povoda Objave nesumnjivo govori o okolnostima objavljivanja Kur'ana, i to u prvtim planu. Sva druga zakiju ivanja, kao, npr., to da je neki zemaljski doga aj "primorao nebesa" da se to i to objavi, nisu konzistentna. Ona su, tako er, u suprotnosti i sa doktrinom o vje nosti Kur'ana. Vahidi, jedan od najboljih klasi nih nau nika na ovom podru ju, pie: "Poznavanje tuma enja (tefsTra) ajeta Kur'ana nije mogu e bez toga da se i sami.pozabavimo njihovim kazivanjima i objanjenjem (razloga) njihovog objavljivanja." 3 O ito je da poznati klasik misli da emo sa znanjem sebebi nuzula pojedinih ajeta pravilnije shvatiti jezik ajeta, historijske okolnosti o kojima on govori, te primjenu tog ajeta na druge sli ne situacije, odnosno apliciranje ajeta na druga sli na vremena.' Znanje povoda Objave, dakIe, prema Ahmedu von Denfferu, pomae da se shvati: 1. direktno i neposredno zna enje i implikacija izvjesnog jeta kako bi se taj ajet mogao sagledati u svom prvobitnom a kontekstu, Z. neminovni razlog koji po iva ispod pravnog propisa, 3. izvorna nakana i namjera ajeta, 4. da li je zna enje nekog ajeta specifi ne, posebne ili je op enite aplikacije (primjene), i ako je takvo, pod kojim okolnostima je bilo primjenjivano,
172

Ulum a1-Clurn, str. 92.


3

Vahidi, Krtabu esbbrn-nuzui, Kairo, 7968., str. 4. (Cit rana prema: `Ulum af-4uran, str 92.)
4

'Ufum af-Quran, stc 92.

;^^

^t . ;^^^^^ ^A

^^

1^r1^

, ria4.;;V:

F J

T^

1,1,1 T_40

5. historijska situacija u vrijeme Poslanika, a.s., i razvoj raue muslimanske zajednice.' Primjera za ovo ima dosta. Navedimo ovaj: ko ne poznaje povode i okolnasti objavljivanja, pogrijeit e, npr., ako ajet: <111 . ^^ 1.91 j=
1j 1 4.1.1 j

"A11ahu i Istok i Zapad pripada! Gdje god da se vi okrenete, tamo Allahovo Lice je! Allah je doista, neizmjerni darovatelj i znalac!" (Bekare, 115) shvati tako da je dozvoljeno u nam a zu da
se okre e kud mu je volja. Inten.clja ajeta nije, medutim, takva. Vhidi o tome kae (ovdje ga parafraziramo) da je jedna grupa muslimana putovala po mrkloj no i i nisu znali gdje je bila kibla, tako da su se kasnije, kad su saznali, okrenuli u namazu u pogrenom pravcu. Pitali su Poslanika, a.s., o tome i on je utio dok mu nije objavljen gornji ajet.' Uzimaju i u obzir ovaj razlog objavljivanja, "izvjesna osoba ne moe do i o pogrenog zaklju ka da nije vano gdje e se okrenuti za vrijeme namza."' Upravo iz istih razloga i Subhi Salih smatra da je nuno mufessiru poznavati povode 4bjave, posebno onih ajeta koji su vani za donoenje izvjesnih vjerskih i drugih propisa. On tu svoju tvrdnju ilustrira s nekoliko primjera. Tako se onaj ko ne poznaje okolnosti objave 93. ajeta sure Maide, koji glasi: ,

c 1.4 r:1 I^, i ^ ^^ I

1,314.e.

I.s^

kj.0 ,
* .,,
. .. ,

j i,yz !
t ^.,s, d.kl 1

lbid., str. 92.


6

ibid, str. 93.


'

lbid., str 93.


R

vidi kTebahis, str, 131.

"Nije vjernicima ni dobro initeljima grijeh da neto pojedu i poplju..." moe prevariti i pogreno zaklju ivati da su, npr., alkohol, svinjsko meso, krepano ili krv, te drugo to je islam muslimanima zabranio jesti ili piti, dozvoljeni. Me utim, Subhi Salih tvrdi da je ajet objavljen u okolnostima koje su uslijedile nakon objavljivanja definitivne zabrane alkohola (Maide, 90). Tada su neki ljudi pitali ta e biti sa onim ljudima koji su umrli kao muslimani, ali su pili vino dok jo nije bio objavljen jet o njegovoj zabrani. Na te upite objavljen je 93, ajet sure laldide.^
173

Na temelju ovog ajeta ne moe se govoriti da je zabranjen jelo i pi e dozvoljeno. Ipak, mnogo je jeta koji nemaju sebebi nuzul u uobi ajenom smislu rije i. Sujuti je tako prigovarao svima onima koji su smatrali da, recimo, sura ima sebebi nuzul u uobi ajenom smislu rije i. On kae da ta sura govori o"prolom doga aju i ona predstavlja vijest o njemu" d.9:r; 1 L,^ ,! ^:Lts v l.9 a,.o Lt! ^lqyl I

Tako er se usprotivio miljenjima da se u Muhammedovom, a.s., vremenu moe na i sebebi nuzul za ajet:. "A Ibrahuna je Allah uzeo za prijatelja" (Nisa , 125) ( 4-111 ). 9 Ovdje je, dakle, nuno lu iti kazivanja Kur'ana iji mnogi detalji nisu objavljeni uslijed konkretnog povoda niti ih je zemaljski dogaaj "izazvao". Pa ipak, i tada je vano rekonstruirati tu prvobitnu recepciju Kur'ana, kako bi se znalo na koji na in su razumijevane njegove rije i i na koji na in su se ticale prvih recipijenata Kurna, to ne zna i da e se i nas na isti na in ticati. Vaan razlog razumijevanja te prvobitne recepcije Kur'ana po iva jo i u tome to se posredstvom nje mogu priblino fiksirati mnogobrojna zna enja kur' anskih rije i.
Sebebi nuz 6 i kao predanje

U islamskim djelima predanja sebebi nuzula paljivo su prenoena i poklanjana im je velika briga. Najpoznatija predanja sebebi - esbabi nuzula vezuju se, kako kae Ahmed von Denffer, za Poslanikove, a.s., drugove. "Samo izjave koje su saliih mogu biti u potpunosti uzete kao pouzdane, kao to je slu aj o hadisu op enito. Poseban je uvjet za sebebi nuzial i taj da li nost koja prenosi predanje mora biti prisutna u vremenu i zgodi doga aja o kome je rije u objavi. Predanja samo od tabiina, ne idu i dalje do Poslanika i ashaba, uzimaju se kao slaba (da ij). Zbog toga se ne moe prihvatiti puko miljenje pisaca ili ljudi da je taj i taj ajet mogao biti objavljen o toj i toj zgodi. Prije svega, nuno
174

Vitli: ibrd., sir. 132.

-^

-" '^^

~r-U-~4)~7

je znati ta no ko prenosi slu aj, da li je on bio prisutan i ko ga je transmitirao do nas."' Zato pisac `Ulunatil Kurana govori o dvjema vrstama predanja, naime, o onima koja su tdefayaitivrco jasna i onima koja su vjerovatna. U predanjima prve vrste "narator jasno i nedvosmisIeno ukazuje da je dogadaj koga on prenosi sebebi nuzul"." Primjer toga imamo u predanju Ibn Abbasa da je ajet:

! Lo.1.3 1
4^ s

'.) 1

si all 1 ly,.,^io ! u f! ,,-,i


j

,:),.11 I t.g , ! l k
, s- 1

,2-71 rj,.il s

iz sure Nisa, 59 (0 vjernici! Pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se Poslaniku, i onima vaim ljudima koji vam zapovijedaju!) objavljen u vezi sa Abdullahom ibn Huzejfom ibn Kajsom ibn 'Adijem, kada ga je Poslanik odredio kao komandanta vojnog odreda." Predanja druge vrste jasno naglaavaju da narator ne ukazuje da je izvjesni doga aj sebebi nuzacl, ali sugerira tu vjerovatno u. Primjer takvih predanja imamo u pri i `Urve, da se i^^jesni Zubejr posva ao sa nekim ensarijom zbog prirodne planinske rje ice u mjestu el-Harra. Poslanik je Zubejru rekao da navodnjava svoju zemlju i da pusti vodu da te e i njegovom susjedu. Ensrija je potom primijetio: "0 Allahov poslani e, (to je zbog toga) to je on tvoj ro ak?" Nato je Poslanikovo lice postalo crveno (od Ijutnje) i rekao je da Zubejr natapa svoju zemlju sve dotle dok voda ne stigne do zidova, odnosno kamene ograde, a to preostane neka te e njegovu susjedu." "Tako je Zubejru (Boiji Poslanik, a.s. - prim. E.K.) sa uvao njegovo pravo.'' Nakon ovog nesporazuma izme u Zubejra i ensrije objavljen je jet sure Nisi, 65:
Lr4 ^ Y 12-3' ^-^` "

ia

'Ulum a!-Quran, str. 94.

rb'd., str. 94.


''

lbid., str. 94.


13

Lu o J3
+i y

Vitli: bid., Str. 94 -95.


"

* La.tl-"u` ^a^u, `.,^.^

4 ^ b;i

!}r. Jusuf Rarr c, Povodi objave Kurana, Saraevo. 1984., srr. 53.

''Ne! Tako mi Gospodara tvoga oni ne e vjerovati sve dok tebe za sudiju svoga ne budu uzeli u medusobnoj neslozi, i tada u sebi 175

.i ^_ 7^_ ^w ^ ^ ^ '^C" y ^^^ ^^^ ,sr ^i^ r+^ ^ ;^^ ^^ r^^ ^.r ) ^n r ^ ^ `ta^w ^.^. _^- a ;^^^ ^^^^ ^ _^^ ^^^ :.^^ .^^ 'r ^' -^_ ^`^^'l'
^^ W

ne bi nali nikoje zapreke onom to si presudio ti i sasvim bi se pokorili!" lmaju i upravo na umu prirodu predanja, Ahmad von Denffer govori da je potrebno razlikovati njihovu osebujnost i uvijek dobro prou iti o emu je rije . On razlikuje, prema predanjima sebebi nuzu1a, tri vrste objava u Kur' anu: a) objava u odgovoru na neki doga aj ili op enitu situaciju, b) objava kao odgovor za posebno pitanje koje je neko postavio, i c) objava zbog drugih razloga, nama poznatih 111 nepoznatih."

I dr. )usuf Rami govorio o istom pitanju kada, neto op enitije nego Ahmad von Denffer, u Kur'nu prepoznaje dvije vrste ajeta s obzirom na povode objave: On o tome kae: "Kur'n se u odnosu na povode objave moe podijeliti u dva dijela: 1.Dio koji je objavljen bez posebnih povoda, a to je ve i dio kurnskog teksta, obuhva a ajete koji se odnose na vjerovanje, dogaaje iz prolosti, pri e o Boijim poslanicima itd. Ovaj dio Kur'ana nema posebnih povoda objave osim onih op ih zbog kojih je objavljen Kur'n kao posljednja Boija knjiga, posljednjem Boijem poslaniku Muhammedu, alejhissela.m. 2. Dio koji je vezan za posebne povode, a koji je predmet ovog rada (tj. knjige "Povodi objave Kurna", prim. E.K.), obuhva a ajete koji se odnose na `ibadet, opho enje i poslovanje, halal i harm, li no i gradansko pravo, me unarodne ugovore... Poznavanje toga je nuno za pravilno shva anje i interpretiranje kur'a.nskog teksta."' 6 1. Shodno, dakle, trima odrednicama koje je postavio Ahmad von Denffer, moemo re i da je objavljivanje sure Leheb odgovor objave na poseban dogadaj.'' Objavljivanje 158. ajeta sure .Bekare: , ^ ^ y ^ ^ b r ( ^ ^^ ! ^ f lc 4.111 ^! I^ ^^ tA; c r s^ j.sle9. aat-

15

Ulum a! Quran, sfr. 95. 1s


Dr. Jusuf Rami ,

"Povodr... ", str 5.

"Doista su Safa i Merva Allahovi znaei. Ko hodo asti Kabu, ili umru u ini, nije mu grijeh da i njih ophodi, " predstavlja.
176

17 'Ulum ai-[?uran, str. 95.-96.

^^

^.T T ^^ 3_^-^ ^^ :3"`^^J.^r^7^^^^ ^: ^^1^ ` ^T^^ aJ J^:. `A ^^


odgovor na posebnu, jedinstvenu situaciju, to jest odnosi se na one "koji su jo u preislamskom dobu na Safi i Mervi hodo astili kipove Isaf i Nailu'' '6 Naime, "u islamskom periodu neki od njih su izbjegavali, kada bi doli na had, da obi u Safu i Mervu, uvaju i se grijeha, pa je tim povodom objavljen ovaj ajet."'" Drugim rije ima, ajet legitimizira obilaenje Safe i Merve i udahnjuje mu islamski duh. 2. U drugu grupu pre anja sebebi-nuzula autor `UlumulQur'ana navodi pitanje Poslaniku iii Poslanikovo pitanje svojim sluateljima. Primjerice, u literaturi sebebi nuzula navodi se predanje da je izvjesna osoba na samrti pitala Muhammeda, a.s., ta da uradi glede svoga zdravlja. Na to pitanje stigla je objava 11. ajeta sure Nisa:20 ^ ^ L,.^:^ ^S v I^ .^^,. ;;Y 1^^ J^, ^S.i.lf c.,:ut$ I j . Jy l.4 1;t I L4.10 j a! . 1.4,4 j rl . k..SI9 el p,E
Allah vam oporuku za djecu vau nareduje: muku dio kolfko dvjema enskima! A ako je enske djece vie od dvije,
onda njima dvije tre ine od toga to ostavioje! A ako je samo . jedno ensko dijete, njoj tada jedna polovina. "

Poslanikovo pitanje, rekli smo, moe biti postavljeno Kur'a nom, ali moe biti i nezabiljeeno u Kur'anu. Primjer je ovog drugog pitanje Muharnmeda, a.s., koje je on postavio, kako se tvrdi u literaturi, Dibrilu, a.s., ele i da zna ta ga spre ava da ih e e posje uje. Nato je objavljen 64. ajet sure Merjem: ^ 11;
18

, Lo ,^ l^ l.o y 11,.0 I^,

L,4

al ,4) .-0i ,^ 1 J:>.=


*

i qj

L:j15 l4 j

Dr. J. riami , "Povodi..,", str. 7.


19

rbfd., str. Z

A Mi silazimo samo s naredbom tvoga Gospodara! Njemu pripada ono to je pred nama i to je iza nas, i ono to je izrneu toga. A zaboravan nije tvoj Gospodarl"

`211um a1-Quran, stc 96.-97

3. Ajeti koji ne spadaju u ove naprijed nazna ene kategorije objavljeni su tako er s povodom koji je nama poznat ili ne1.77

poznat, a najvie ih je objavljeno kao odgovor na op a pitanja." Npr. ajet koji govori o menstruaciji (Bekare, 222): ("Pitajac te o mjesenom pranju, Ti reci: To je gadljivo i") ,:kkjr- j ), objavljen je kao odgovor na mnoga (J:s takva pitanja postavljana Muham.rnedu, a.s. Ovdje je nuno dovesti clo rije i i nekolika problema koji se postavljaju a koji se odnose na razli ite aktere predanja sebebi to jest, da vie osoba tvrdi da je taj i taj ajet "zbog" njih nuzi^la, objavljen. Teme jitije analize pokazuju da su mnogi ajeti op eniti oclgovori, a da su se akteri predanja kasnije sami fauorizirali prenosiocima. Nesumnjivo je da je ve ina literature sebebi nuzula autenti na, ali ima mnogo predanja koja poivr uju nau prethodnu konstataciju. `Aia, r.a., prenosiocima je sasvim iskreno izjavljivala da u Kur'anu nema nita to se odnosi na Ebu Bukrovu porodicu izuzev "ajeta koji govore o njenoj nedunosti."z 2 Dakle, ona je i sama uvi ala tendenciju irenja predanja o sebebi nuz ulu u jednom pogrenom pravcu. To se moglo realno i dogoditi. Primjerice, ako je pet ili deset ljudi pilo u Medini onoga dana kada je zabranjeno vino, (alkoholna) opojna pi a, realno je pretpostaviti da e njih nekoliko tvrditi da je zabrana uslijedila "zbog" njih. Kod mnogih istraiva a zbog toga je primjetan obzir prema literaturi o sebebi nuzulu. Dr. Jusuf Rami navodi predanje Ibn Sirina koji prenosi da je izvjesni poboni ovjek, `Abida ibn Kajs, "kada su ga upitali za povod objave jednog ajeta, rekao: "Budi samo bogobojazan i vrst u vjeri. Otili su oni koji su poznavali povode objave pojedinih kur'anskih ajeta."'j Nesumnjivo je da se u ovim rije ima krije oprez ovog vjerskog autoriteta od nagomilavanja predanja o sebebi nuzulu, odnosno suprotstavljanje naitologizaciji vremena u kojima je objavljen Kur' a.n. Rane i`ijske sekte u tom su prelazile svaku granicu kada su u same kurnske tekstove unosile imena aslaiba koje oni posebno glorificiraju, kao npr. (Alija ibn Ebi Taliba. Otuda je ovdje, napomenimo jo jednom, nuan oprez i daljnje prou avanje klasi nih izvora.'i
178

2t

lbid., str. 97. - 98.


22

r. Jusuf Rami , "Povodi... ", str. 8.


23

lbrd., str. 8.
za

Treba ukazati da postoji vano pitanje sebebi nuzula, i tefsirski metadolozi adreduju ga ovako: da ii postaji vie ajeta a fedan povod r vie povoda a jedan afet? Uglavnom se na ovaj upit odgovara poivrdno. Primjerice, sva kur'anska kazivanja o poslan i cima (kasas) mogu se svrstati podjedan op i povod kada su neki ashabi traifi da im se objavi neko kazivanje, pa je objavljena sura Jusuf. Moe, opet, biti i vie povoda a samo jedan ajet, kao, npr, Nur, 6, koji je donio regulativu o potvaranjima ena od njihov i h mueva.

r^^%-^ ;^;

^.

{ ^ ^^.

^;j^i ^}t

`. T,r ^` i !^.Z^^ ^ {z

Tzv. prablem pra orit eta. Otleos teksta i povada objave

Temeljno je pitanje sebebi nuzida, o emu i Sujuti raspravlja, ipak, odnos teksta i povoda Objave. Odnos izme u toga dvoga rjeava, zapravo, krucijalna pitanja cjelokupne problematike sebebi jauzula. Dakle, "ostaje jedno od najvanijih pitanja ovoga rada; pitanje odnosa povoda i zna enja teksta. ta je u shva anju kur'anskog teksta prioritetnije: odre enost povoda ili op e znaenje rije i (helil ibretu bi urraumil lafzi em bi liususis sebebi). Drugim rije ima, ho e li se zna enje teksta ograni iti samo na pitanje koje ga je takore i izazvalo ili e se odnositi na sve ono to prema svom bukvalnom zna enju obuhva a? Islamski u enjaci se u ovome pitanju raziiaze."" Ovdje se mogu uspostaviti etiri vrste odnosa izme u teksta i povoda objave: 1.posebnost i jednog i drugog, 2. op enitost i jednog i drugog, 3. op enitost povoda i posebnost teksta, i 4. posebnost povoda i op enitost teksta.=` Prakti no, problem se u tefsirskoj nauci naglaenije svodi na ovu etvrtu tezu, to jest da je ovdje bitno odrediti emu treba dati prioritet. Tu postoje dva pravila, odnosno dvije mogu nosti. ha" I, y.altt b J a.t I
.

25

J; Jusuf Rami;, "Povadi... ", str. 12.


26

str. 12.

lbic _ str. 13.

:.x! Po prvom pravilu, prednost se daje op enitosti teksta, a po drugom pravilu prednost je na strani posebnost povoda. Islamski u enjaci u tefsiru i ovdje su se, kao i u mnogim drugim pitanjima u tefsku, podijelili. Znanstvenici koji daju prednost op enitosti teksta obi no navode i svoje argumente. "Objavljena Rije , tekst, ima op enito zna enje. Ona nije ni`cim ograni ena. U odbranu svoga miljenja oni kao argument navode ashabe koji su prednost, kada je rije o prioritetu, uvijek davali tekstu (elibretrt bi arnucrnil-lafzi bi larasusis-sebelii), Oni nikada nisu ograni avali tekst samo na pitanje koje ga je provociralo.''= Me UClm, ukoliko bi se uvijek davala prednost tekstu, i kada
179

.,.^^1 c^,s.^.^,

1^^^^y !..^V ^^n^_ ^-` +' t-'.^^` ^L. ^..! ~^^J^ y^^^^^ ^.,`y^y +^^^J ^`^^ :^L^- '^^^ t;.c^^Gx^^^^^^^^^r

se ne bi gledalo na povod, hermeneutika Kur'na zapala bi u kontradiktornost, to - na jedan druga iji na in - pokazuju i mnogi drugi autori. Zato su mnogi mufessiri davali prednost povodu (el-ibretu bi hususis-sebebi la bi umumil-lafzi), "to zna i da objavljena Rije , tekst, ne moe imati op enito zna enje. Ona se odnosi samo na one zbog kojih je i objavljena. Ajeti koji govore o "zihru", putanju ene, odnose se samo na Havlu binti Saleb, a oni koji govore o "lianu", prokletstvu, odnose se samo na Hilala ibn Umejja. Drugi njima sli ni slu ajevi rjeavaju se putem kijdsa, pravne analogije, odnosno putem "idtihada", zbog toga to podlijeu pod pravilo: "Hukmi alel-vdhidi hukmi alel dem a ti - Moja naredba za jednog ima se smatrati kao ntoja naredba za cijelu zajednicu." 28 Ova se problematika izravno nadovezuje na pitanja op enitih ) i posebnih ( ) zna enja teksta. Za to imamo dosta primjera u Kur' anu. Postoje farzovi koji su iskljuivo bili npr. Muisovi, a.s., kao, npr., kada se njemu i njegovom bratu Harunu reklo
<1.a!

"Idite vas dvojica faraonu, on je u zlu prevrio mjeru, i rije ima blagim govorite mu, moda e opomenu prihvatiti ili se pobojatii" (Ta Hd, 43 - 44). Takoder se u Kur' anu nalazi tekstualna evidencija i za druge farzove posebne ( j4.1-= ) naravi.+ Upravo se to imalo u vidu kada su tefsu'ski metodolozi davali prednost povodu pred sadrajem teksta. Pogreno je, naime, neke tekstove Kur'na uop avati ( = poop avanje, uop avanje). Primjer toga pogrenog uop avanja nalazimo u ekstremnim tuma enjima nekih ku r'anskih ajeta koja su - ukoliko se ne bi gledalo na njihov povod - tekstualno okrenuta protiv jevreja, kr ana, itd. 0 tome dr. Jusuf Rami s pravom pie: "Pogreno bi bilo ako bi se npr. kod kur'anskog jeta u kome stoji: "0 vjernici! Ne uzimajte za zatitnike jevreje i kr anel Oni su jedni drugima zatitnici! A ko ih od vas za zatitnike uzme, njihov je! Allah doista ne e na Pravu Stazu uputiti
180

28

Suiijski metod tuma enja Kur'ana tzv. posebne farzove ne e ograni avati na same osobe spomenute u kur'anskom tekstu. Svi ljudi trebaju na i svoga faraona (tEa itefja) i bor3ti se protiv njega priblino bi glasilo njihovo tuma enje ajeta 33 34, sure Ta Ha.

, ^

^.

^ ^.1:' , ^3^^

narod stlniki. "(el Mitide, 51), usvojio princip "el ,hretu bi umumil lafzi".
-

Ovdje je potrebno ispitati povode objave ovog jeta. Zna se ta no da je ajet objavljen neposredno poslije bitke na Uhudu. Njime je regulisana jedna konkretna, vremenski uslovljena situacija, situacija u konlrontaciji, sukobu i ratu. Ovaj ajet ne propisuje naelan odnos i stav islama prema drugima. Ako bi se kod ovog ajeta usvojio princip "el ibretu bi umumil lafzi ", pogreno bi se shvatio taj odnos. Ovdje se prioritet mora dati "hususi sebebu". Rije je o odre enom odnosu u odredenoj situaeiji. Takav odnos vai samo u takvoj i sli noj situaciji."z 9 Takoder se i drugi ajeti koji govore o izri itim zabranama uzimanja nevjernika za prijatelje oclnose samo na situacije koje su konkretne, uvjetovane i koje nisu principijelne i na elne naravi. (Vidi npr. Ali` `Imran, 28.) Da, npr., ajet:
C,, -;-4.91. i us.i c.ra G i-rs i u^^ LS? 1 c:1r1-4.-1 i . <1111 S^:s y ,^ ^ 1^.^, ^1 ^! ^ cs'^ cs^ 4.111
:^

^^f

*y. ol i 411 I LrI (

29

rb`d. ' str 14. 75

30

Vidi: Munan, ,ed Hamiduiian, Moharnmed a.s. (zrvot), Zagreb, 177 [3 .j!avlje: Odnos sa iOdnos sa

dovim a ,

31

nr. JWsuF Rami , Povoai... , str 15.

"IVeka vjernici ne uzimaju za prijate je nevjernike mimo vjernika! A onaj ko tako ini, ni na emu je kod Allaha! I uzimati ih prijate jima smjete samo da biste od njih sauvali se. Allah vas opominje Sobom i kod Allaha je svemu povratak. "- nije principijelne naravi pokazuje i praksa Muhammeda, a.s., koji je sklapao ugovore sa muricima. Tako er je sklapao sporazume sa jevrejima, kr anima, obavljao korespondenciju sa mnogim svojim zna ajnim savremenicima. 30 U svim ovim ajetima "rije je o zabrani izdaje, a ne o zabrani koegzistencije i snoljivosti" Kako onda, ako bi bila principijelna narav ovih ajeta, shvatiti - sa stanovita sebebi nuzicla - ajete koji poti u prijateljstvo sa kr anima. Primjerice, ajet 82 sure elMaide, prema naem miljenju, ima op eniti karakter ( jer je u skladu i sa samim imenom islarna:
181

?P

jt. s

L'1 lsJl.o ,^^,^I e.a.:,l


<;L"b-) J
.,. f`11

":.. a sigurno e jo na i da su vjernicima najblii oni koji vele: Mi smo kr ani! Toje zato jer tnectu njima sve enika ima i monaha i zato jer se oni ne ohole. "Dakle, ovaj je ajet op enite naravi i u tuma enju Kur'ana on svim ajetima u kojima se govori o"neuzimanju kr ana za prijatelja" oduzima "apsolutni i op i karakter". j' Konkretnije re eno, "Kur'an u tom pravcu ide jo dalje, jer ne isldju uje mogu nost zasnivanja dobrih odnosa ak i sa mnogobocima i to u vrijeme kad.a je islam bio u punom konffiktu s arapskim idolopoklonicima. Obra aju i se muslimanima, Kur' an kae:
* ,,

4.2!

! .^.JI

, v:^! ^ S,L"L ^,a11 ^ altl

*:),y ilJoll ^ _ `^^ sl^ uA s ^^^ u! ^l^1 J.1c. l^r^llo

"Allah vam ne zabranjuje da dobro instvo inite i pravedni budete onima koji se protiu vas zbog vjere ne bore, niti vas iz stanita vaih izgonel Alldh dotista voli pravedne! Ali vam Allah zabranjuje da prijate jujete sa ontima koji se protiv vas bore zbog vjere, i iz vaih stanita vas izgone i pomau da vas protjeraju, da bi s njima prijate jevalil A koji s njima bude prijate jevao takvi su zlo inite ji pravi!" (ElMumtehine, 8-9). Prednost se, dakle, daje "husiusi sebebu ", a potom se u sli nim historijskim stanjima postupa po analogiji odnosno idtihddu. Ukoliko se da prednostpovodu nad tekstom objave, tim se nije jet u inio "mrtvim". Radi se, zapravo, o tome da Kur' an nije na isti na in aktuelan Arapima i ljudima potonjih generacija, jer je on neiscrpna Boija Rije i svakoj generaciji nudi samo ono to ona u njernu moe otkriti. U naem vremenu razli itih fetiiziranja ljudskih ideologija na je zadatak da se
182

32
rbrd.,
5tr. 15


Kur'an turna i u suglasju sa NIuhammedovim, a.s., postupcima koji su, kako smo vidjeli, u skladu sa sebebi rauzulom. Neosporno je da njegovo prakti no "tuma enje" Itur'ana pokazuje da se prednost u 7'tanju poruke teksta mora dati povodu. Da nije tako, Muhammed, a.s., ne bi za u itelje muslimana uzimao pismene idolopoklonike, ne bi zaklju ivao ugovore sa kr anima

i jevrejima, ne bi sklapao sporazume sa idolopoklonicima, itd. itd. Istina, nema predanja ili vjerodostojnog hadisa da je Boiji Poslanik, a.s., ita rekao opovodirna objave, ali se da zaklju iti da je po njima postupao. Primjerice, kada je objavljen tekst Kur'ana: I v 1 *Ly-95 ) "Namrtio se i okrenuo zato to mu je slijepac priao..." (Abese, 1-2), Muhammedu, a.s., bilo je jasno da se poruka odnosila na njega i Urnxni Melctfuma, pa rnu je esto govorio da ga je Allah ukorio zbog okretanja. U pravu je Ahmad von Den.ffer kada tvrdi da posredstvom sebebi rauzula doku ujemo i ta na zna enja kur'anskih rije i. Rije Abese ovdje se ne moe druga ije promiljati nego isklju ivo uz ovaj dogadaj. Naravno, svi musiimani u njemu imaju pouku i trajno zna enje. Dakle, sebebi . rruzul ne okanienjuje tekst s prvim recipijentima Kur'ana "zbog" kojih je bio objavljen, ali isto tako ne daje priliku proizvoljnih tuma enja i interpretacije teksta. Sebebi nuzul i tekst u istom su odnosu kao forzna i sadraj, jedno bez drugog ne moe. Otuda je nuno pristupiti izu avanju historije prvih recipijenata I{ur'a na. Kroz nju e se ta nije sagledati okolnosti primanja objave, njeno prvobitno zna enje i postupci Muhammeda, a.s.
" 1?`

183

TEFSIRSKA PODJELA

AJETA

Pored podjele Kur'ana na mekanske i medinske sure, odnosno ajete, te podjele kur'anskih ajeta na derogirane i derogiraju e (vidi XIl poglavlje), u tefsiru postoji jo i podjela kur'anskih ajeta na: 1. muteabih i muhkem 2.`amihass
4' (^ 1-

^.zzi.)

s^^)
^-4 ).

3. mudmel i mubejjen (

Dakako, postoji u tefslru tendencija da se ove podjele proire pa se govori o tzv mubhem ajetima, zatim mukil ajetima itd. U tefsiru se sve ove podjele uvode isklju ivo iz razloga da se Kur'an pravilno shva a i razumijeva. U nauci fikha ove podjele igraju vanu ulogu pri donoenju vjerskih objanjenja, vjerskih decizija (fetvi) te u primjeni erijatskog prava.
lYluteabEh i muhkem j 4,L^u, j aje#i

Zerkei, Sujuti i Subhi Salih, svaki iz svog vremena, govore o muteabih i muhkem ajetima u Kur'anu. Ovdje emo ukratko donijeti miljenja Subhi Saliha. Subhi Salih na prvom mjestu odlu no tvrdi da moemo re i a je Kur'an u cjelini muhkem, to jest jasan, razgovijetan i shvatljiv. U suri Hud 1, tvrdi se da je Kur'au knjiga "iji se ajeti mudrim redom niu" ), to jest, ajeti jedni druge objanjavaju, nadopunjuju i osvjetljavaju. Tako er se moe re i da je cijeli Kur'an, tvrdi Subhi Salih,E muteabih, naravno ukoliko ovu rije shvatimo da se odnosi na sli nost kur'anskih ajeta jednih drugima. U suri Zumer, 23 sam Kur'an rabi rije muteabiXi u zna enju slinosti:
,

s
Vidi: Mebahis, str. 281.

184

.: ^ ^.^^ ^ . _ ^ ^^'^P ^ i^.^^ ^J^{' ^ ^,` 3:^ ^}^^.^ ^^^^^ ,C^ ^

:_y^ :If 454. 4.1..

1. .^;

, L.5:sl:,.o

I,LsS

alil

"Alldh objavljuje GovorNajljepi, Knjigu nali nu po smislu, poruku ponavljanu. Od nje se koa jei u onih koji se svoga Gospodara boje!"

Me utim, u ovom smislu ova se dva vana tefsirska termina u tumaenju Ku r'ana ne upotrebljavaju ve su oni u tefsirskoj terminologiji opozitni termini. Metodolozi tefsirske nauke takvu upotrebu ova dva termina nalaze u 7. ajetu sure Ali `Imran: ,,.^ I, ^., L'5.1 I^. i^s ^:, l^SSA ^:, ^i 4u, ,.,>^i I^tl !r ^y 1^:,t i ye L;:. " <1. l x, l .4 , ^ o ^^ ^ y lo y, s l I i ^i 9 ,c, 1.84.y14 I^ .(11IY 141,^^, la, 1.4 ,. aLy^ g a:^l l
^

*cy W`Y 1 yl, y

la , lu) .,:,.c 4y , jS a^ 11.1

Dn je taj Koji tebi Knjigu objavljuje, u njoj ima razgovijet n-ih ajeta i oni su matica Knjige, a drugi ajeti su nejasni! Oni u ijim srcima je zastrana stljede one nejasne iz nje, eljni srnutnje i eljni suoga tuma enja! A tuma enje njihovo samo zna! Oni koji su duboko u nauku zaronili govore: 'lbli Al^ch ujerujemo u njili, sve je od naega Gospodara.t" A samo oni umni opomenu prihva aju!

Jasno je iz ovog ajeta da rije rrmulikem stoji naspram rije i muteabih, to jest da su ti termini jedan drugom opre ni. Tako er je poenta u ajetu da ljudi "pokvarenih srca" poseu za mutedbihdt jetima tuma e i ih u svrhu smutnje i sumnjivih zaklju aka. Ovaj je ajet, dakle, posluio mufessirima da u kurnskim tekstovima fiksiraju nejasne, nerazumljive i jasne i shvatljive cjeline. 0 tome, moe se re i, ima onoliko miljenja koliko ima originalnih duhova u tefsiru. Ipak, prema onome kako pie Subhi Salih, sve njihove tvrdnje moemo svesti na dvoje: 1. muhkem je jet koji, po svom tekstu, ne dozvoljava opre na tuma enja. Sam tekst ( L.1, ) i vanjski smisao koji on nudi (,Alli ) jasni su, nedvosmisleni i shvatljivi.
185

2. Mutedbih je onaj ajet koji nije jasan, nije iz teksta shvatljiv

i on moe biti mudmel ( J ^ ) muevvel (j i mukil ( Mudmel (saet) iz tog je razloga to ga treba (u tefsiru) detaljizirati, muevvel je jer ne ukazuje na svoje zna enje izuzev nakon te'vala ( J ut-+ ), to jest "vra anja prvotnom zna enju", a rraukil (teak, problemati an) zbog toga je to je "taman" i dvosmislen. 2 Ve ina znanstvenika ide za tim da zna enje mtateabih ajeta zna samo Bog I,:) 1 4)I !a.UI Y1 aL9ia f^ Y a }

Ragib Isfahani, ipak, smatra da postoje tri vrste muteabih ajeta:

1. neki jeti koji se ne mogu objasniti kao, npr., vrijeme Sudnjega Dana, dolaska ivotinje i tome sli no, 2. ajeti za ije razumijevanje treba poznavati rijetke i osobene rije i i zaku aste konstrukcije Kur'ana, i 3. ajeti gdje se mufessiri kolebaju izmedu dva ili vie nj'rhovih zna enja, odnosno, oni koji su "dobro u nauku upu eni" ( znaju ih, a drugi ih ne znaju. Smatra se da je Muhammed, a.s., na to aludirao svojom izrekom u pogledu lbn `Abbasa da ga Bog nau i vjeri i tuma enju uj2 Kur'ana, a koja glasi: (

^.09

Nema sumnje da je Ragib Isfahani, prema rije ima Subhi zauzeo sredinju i umjerenu poziciju u definiranju rnutedbih ajeta. U ajetu 34 sure Lukman to se i potvrduje:

Saliha;

1
.c,s4-+ cSJ.
s

L..11

I ,:3 1 cs.Jy

"Zb% ja, samo je u Allaha znanje o Smaku svijeta, i On spu.ta kiu, i zna ta je u matericama! A ne zna nijedna dua ta e sutra stei! I ne zna nijedno i e u kojoj zena ji umrijet e. Doista, Alldla sve zna i o suemu je obavijeten, "
2

Vidi: Mebahis, str. 282.


3

lbid., str. 282.


4

Musa ahin Lain je neto odredenije sistematizirao jete intrtedblla zna enja i da su najzna ajniji oni ajeti koji ).' govore o Bogu i Njegovim svojstvima (alll
186

Ibid., str. 282.-283.


^

f1-Lealiul Hisan,

str. 181.

;f{!

^T14'i^^^ , 7~".;
ajete:
, *(..3 1-4 I

On izdvaja ove
"Boije lice"

1-11,-1 I .3: 4, "Boija ruka i desnica" (4:3 41,1


,

dJiU 4111 aa.-y w^.^-^ b^^ v^ ^-^+ l L^


y)

4111 Ijja._ Lo,

Le L5.1L+^^^;1^. a^.,"l^^ul,l^ll,aol^11 ^,^a:^.^, 9

"Boije oko" (.s-l` t";j s3 "Boija strana" 41t. . - 4 1 f :,..01 ,:j I 41t I L, ^yi o

. a11 I^b ^ a la^ L Ls1z


"Boija noga" (4.111
LsiI

L.-15 ^ sr .9 3 1" ) I Y^ auQ' ^ 1.4 4111 I^ I uy,-1=':' ,

"Boija dua/osoba" (*a111

"Boije idenje, dolazak, odlazak" (a:hl 2:;l,y *


-

L.)2' "Bog je iznad'

^Y ^i aS^LE 1^,g.,:,i ,^ i
J-,k, L"I

a 9:ga)
,,Jy ,, y, e J! u. 33- ye L] f .921

"Boija blizina" ( 421


L

:)tcs I,1I I,111 osgcy .^..1 .^s cs' ^ Ls " sat dru I:iI

J-."' 4-4
"liz

- ^

Boga i kod vjega" (^.11= J al11 a1_,A4 ) ^lI


(..,
s

411 I.s-a .9 L-3:J

aJ 1y4...v,1 I

< L5 ^' i^ ^.^ ^ -' 9 ^ay9^ 9 ^S,.y ^.!^, ^,^ I ^ o ^ ^

187

^^^

^.

^ "^ _^rk

^$

'^ ^

i-C`i ^.i,'
^

! ^'

"Boije ovladavanje Arom" "Boija ljubav" ( a111 w )

LFIL
I ^,:.,xt I

4111 "Boija mrnja" ( a.il I


"Boija e,)S )

^;i^^ y .ua

) srdba" (4-111 *c,.oJL.o11 . ^ (S ^ I lg.^lr 411E

M^isa ahin Lain tvrdi, tako er, da mi ne moemo protuma iti ni ajet: I la:1 4 I 4.:1 1
-11

"Alldh se zbilja ne stidi da kao primjer komarca navede, ili neto od njeg siuM1nije!" (Bekdre, 26). Tu se radi o Boijem svojstvu koje je nama nedoku ivo, jer ne znamo ta je "Boiji stid". Teza da se u gornjim ajetima radi o metafori nim iskazima racionalisti ka je i afirmirao ju je Zamaheri. U itavanje, meutim, metafore ili alegorije (tj. da "Boija ruka" zna i mo ili, pak, snagu, da "Boije oko" zna i panju, da 'Boije lice" zna i osobu, itd.), nije bilo omiljeno kiasi nim, pobonim mufessirima, niti im je bilo blisko antropomorfisti ko itanje ovih ajeta. Oni su govorili da vole da ih ne tuma e kako bi se izbjegla greka. Subhi Sa1ih navodi i kur'ansku maksimu:
0.: I !.e Yf W .1^ Y ^1^.,.,, i"11"s

Slavljen nek' si!" - povikae meleki. "Nemamo drugoga znanja osim onog kome si nas pou io Ti... "(Bek are, 32), koja je bila est odgovor starijih mufessira. Ovi i drugi muteabih ajeti (za Sujutija su to jo i po eci sura, odnosno glasovi koji se ta no izgovaraju, tzv huruf teheddi), prema ehli-sunnetskom miljenju, ne slue za ustanovljavanje akaidskih vjerovanja. Za tu svrhu naj e e se koriste tzv jasni i nedvojbeni ajeti za koje Musa ahn Lain tvrdi da ih ehli-sunnet prihva a kao izvor akaidskih doktrina.b
t 1,:,! ,y I,5., t,^; f a3t a=J 1 u I J.A I ga^ I,sa j
6

I I^ ^1 E ^ A E^ I !

E!-Lealiu!-Nisan, str. 184.

188

^^^.^^5!^^L^^^J ^^r! ._^e^ in i^i^^^^^^^ ^^ ^'^J ^

' .

e^-' ^^^.,,^^sr F

^,^

Muhkernut ili jasni ajeti u Kur'anu su zastupljeni u ve ini i iz samog teksta znamo ta je nakana i na emu je poenta. Dakako, muhkemc -it ajeti u okviru razli itih kiraeta mogu mijenjati svoje zna enje, a u kiraetima neislamskog karaktera ak dobiti i suprotna zna enja. Me utim, u islamskim kiraetima Kur'ana muhkemdt ajeti su jasni, nedvosmisleni i razgovijetni. Postavlja se, dakako, i pitanje zato u Kur'anu postoje teabihat ajeti. Lain navodi da se time htjelo: podsta i ljude da razmiljaju o Kur'anu, pokazati da izmedu umnih ljudi postoji hijerarhija i razlika u stepenu njihove obrazovanosti i talenta, otvoriti vrata idtihadu i osobnom razmiljanju o Kur'anu i znanostima koje opsluuju nae razumijevanje Kur'ana, iskuati ljude u njihovom vjerovanju, itd.' BAmm
iWiss `c^^ 9^ ^ ) u Kur'anu

1Crd., sir. 1a8. - 189.

Rije `amrn zna i op e, op enito i u tefsiru ozna ava kur'anske ajete koji obuhvataju op e naredbe, moralne upute i tome sli no. Naime, postoje kur'anski ajeti koji se odnose na sve ljude, odnosno sve jedinke na koje se aludira. To su, zapravo, univerzalni iskazi, generalni i op i po svojoj prirodi. Takvih ajeta ima dosta i neobi no je vano nau iti metod njihova upoznavanja, a kad se ti ajeti upoznaju, paziti da se neki ajet specifi nog karaktera ne pretpostavi ajetu koji je op enitog karaktera. J.J.G. Jansen, govore i o tome, kae: "Kao i u svim religijama koje imaju svetu knjigu, tako se i u islamu pojavljuje prijeporna ta ka da li je Sveti Tekst (Kur'an) "op enit" (`amrn) ili "specifi an", poseban (hass). Ako je tekst hass on je bio objavljen s obzirom na jednu posebnu priliku, i nema univerzalnu vanost. Najjednostavniji primjer takvog teksta je nesumnjivo hass kojim je nare eno Musau "Idi Faraonur, budu i da se ova naredba ne ti e bilo koga drugog do Ona nije upu ena cijelom ovje anstvu. Ako je tekst lzass specifi an, egzegeti su pokuali deducirati generalno pravilo iza tog teksta (arapski ta `marn =
, ,

189

+ a^^^^^+^^T=vn,!^'^ s ^^+<^^^^ ,=\^^^(_k;^^i.i

^^^`^^L''S`^J.^'.:b^^^^c^^

"u initi op enitim") i saznati kako se takvo generalno pravilo moe u initi primjenljivim na ostale situacije (arapski tahsts "uiniti specifanina"). Ako je, druga ije reeno, tekst op enit, `dmm, poput biblijske naredbe - voli svoga blinjeg!, bilo bi pogreno misliti da je ova naredba bila jedino upu ena nekom farizeju koji se slu ajno zadesio u prepiranju s jevrejima. Takva generalna, op enita naredba upu ena je takoder i ostalim ljudima." 8 U tefsaru se prihva a, kako smo to uo ili iz poglavlja o sebebi nuzulu , da u Kur'nu postoje op i iskazi (`amm) i posebni, specifi ni iskazi (hass). Subhi Salih navodi da nam je ajet (,^ ^^ ^^^ Lb--'-dj l:4 ^ 1"9' -1 "I s kraja grada ure i do,:ie ovjek neki... "(ja Sin, 20) upe atljiv primjer hass iskaza, jer rije " ovjek" nije op a i ukazuje na jednu neodre enu osobu.9 Takoder i ajet:
4,5.^ ^y4 f :" ^

., a (.yO I +e ,

^ 1+.1"11

".. i u njemu dva ovjeka kako se biju nade, jedan iz naroda njegoua, a drugi iz neprijate jskoga... "(Kasas, 15) po svojoj naravi nije op enit jer ukazuje na dvije odre ene osobe.' Drugim rije ima, kad god je iskaz Kurna odre en ili brojem fiksiran, radi se o ajetu hiass naravi i , da bi se na temelju takvih ajeta donosile vjerske odluke, potrebno je posegnuti za id tihddom, ili , pak, nekom vrstom analogije. Rije i Kur'ana kao to su "sve", "svi", "svaki", "svi zajedno", itd. ) ponajbolje nam pokazuju koji su ajeti `dmm naravi." Primjerice, ajet LJS "Sve to je na Zemlji prolazno je" pravi je primjer `amm iskaza u Kur' anu. Osim tog jeta imamo dosta drugih primjera: "On je taj koji vam je sve na Zem ji stvorio... "(Bekare, 29) ^ 1.)->V I L5-11 csill ^ "0 vjernici! Svi u vjeru mira udite!" (Bekare, 208) I j_i ! f 93.01 'y ^l I lg.r I l, ajeti svoju op enitost mogu iskazati i posredstvom odre enog lana. Tako je 38. ajet sure Maide op i (` inam) jer odrectenim lanom na rije ima "onaj koji ukrade" i"ona koja
Amin

J. J. G. Jansen. The Interpretation of the Koran in modern Egypt, Leiden, 1980., str. 28.
9 Mehahis, str. 304.

lbid., str. 304.

'0

^!

tv;d., str 304.

190

,^^^^ -'

^ _^_ : .^ ^_ ; . ^:^-_^..s^ ^.^

_ ^^- ^:..%^ -_-^^`

ukrade" ukazuje da se ne radi o neodre enim iicima. NFr. "Onome koji ukrade i onoj koja ukrade odsijecite ruke njihovel " l.,yl I,y Op eniti se iskazi uo avaju i kada nije u ajetu imenovan izvritelj radnje, kao i u uvjetnim re enicama, npr. * 1.41:, l l, J13

"A ko to radi, kaznu susrest e1 "(Furkdn, 68). Osim toga, op e iskaze Kur'ana prepoznajemo i u nije nim kontekstin3a, kao, npr.; "Nema stvari nijedne a da joj kod Nas nisu riznicel" ,a;.`+ ,") 1:1.1.ie Y 1 F ;^, (:) I, (Hidr, 21)
Subhi Salih upozorava da se Wmm iskazi ne smiju razumijevati van njihovog konteksta. Samo kada nam kontekst potvr uje da je taj i taj `itmm iskaz zaista takav, onda ga prihvatamo. Kur'an esto svojim uvodnim formulama u ajetima govori o karakteru samih ajeta. Naprimjer, izraz 0 ljiuli ( ^ s op enitiji je od izraza 0, vjernici (,,14 i Wai h, I L) ili izraza 0, nevjernici (,19),oLSI le, l l, ) , Ova dva potonja izraza su na istoj razini, jer su glede vjerovanja po svojoj op enitosti i u svom semanti kom polju najiri. Podvrste onih koji vjeruju iskazane su u ajetu: I I 'A oni se kaju, i Njemu robuju, Njega hvale, i poste, i u namazu nakCon ine, i niice padaju, i da se dobro ini nareduju; a da se zlo ini oni zabranjuju, i Allahovih granica se uvaju! A vjernike obradujl" (Tevba, 112,) U Kur'anu je tako er mnogo izraza u sklopu semanti kog polja nevjerovanja. Japanski nau nik Toshihiko Izutsu prou avao je semanti ka polja u iiur'anu i na temelju toga doao do vanih otkri a o frekventnosti i vanosti mnogih klju nih rije i I^ur'ana. Druga ije posmatrana, njegova su djela i rasprave o `crnirt. i h,4ss ajetima iskazana u modernom jeziku i na batini najho ' h lingvisti kih istraiiv anja."
191
I

I,JI u^;i^Jl^s,I^fl ,: .5a,lt1l u p.,;W1

Toshihiko 1zi ts:t o tome je rapisao jelo God and Man in t: e Koran: a Semanticai .ti^alrisis o! the Kora.nrr, 6Veltar,schauung, Tokye, 1905.

.j.`,^,

Hass ajeti u Kur'anu su prepoznatljivi po tome to se u njima spominje osoba (Muhammed, a.s., Musa, a.s., faraon itd.) a esto se u njima spominje i broj, koli ina, kakvo a ne ega i tome sli no.`3 Hass ajeti mogu u medusobnom odnosu biti op enitiji specifi niji. Primjerice, ajet 145 u suri En `am ograni io je i odredio rije krv iz ajeta 3 sure Maide: "Zabranjena vam je strvina, i krv, i svinjsko meso... " Rije krv u suri En`am , (145) opisana je neto odre enije nego to je slu aj u tre em ajetu sure Maide, te se naglaava da je to krv koja isti e
c:, I^ I a.a ^ l^, y t1p ^ L.o^^ ^ I^ I L.o

a.^ I J..o L,J j I

x:r^ ^ j i

Ti reci: Ja u ovome to mi se objavljuje ne nalazim da je zabranjenojesti bilo ta drugo osim strvi i leine, ili krvi koja mesa svinjskoga... " Dakle, krv koja nakon erijatskog iklj^, klanja ostane u mesnom tkivu nije zabranjena. Na ovakav na in je uskladivanje itmm i hass ajeta naro ito zna ajno u fikhu. Zato se ovdje o tome ne moe ire govoriti. Potrebno je samo napomenuti da je pronalaenje amm i ha ss ajeta u Kur'nu na jedan odre en na in i tefsirski problem.
Mudmel i mu6ejjen (Crk-s.o j j.a
..^

Mudmel je onaj ajet koji sadri neku teku i saetu rije koju ne bi bilo mogu e objasniti da nije drugih ajeta Kur'na i1i , pak, da se nekada i hadis ne stavlja u funkciju mubejjena, to jest iskaza koji objanjava ta mudmel rije znai u izvjesnom ajetu." Npr. rije ky.l.a bit e objanjena iz samog kur' anskog konteksta, pomo u rije i 1^^;^ i l^ y^ . Tako jeti 19-21 sure Me'rid zajedno tvore jednu jasnu cjelinu:
I:s I 1 a I* ks.1-a ^1^ ^ l... ^Y I ^!
*^
i^ 11 13 Vi Qi: Mebahis, str. 307.

14
Vidi: Msbahis, str. 308.-309.

'Iloista, eovjek je stvoren lahkornim, jada se kacl ga nesre a


192

15

zadesi, nepristcfpz an je kad ga dobro pohodi, a klanjai nisu takvi,,. " Ovdje je o ito da potonji ajeti objanjavaju izraz maloduan, lahkom. Cijeli Kur'n slui kao mubejjen onim ajetima koji su mudmel, o emu e biti re eno vie rije i u poglavlju o nekim metodama u tefsiru. Re eno je da muteabih jet moe biti mudmel, mubhem i sl., ali a se mubejjen ajetima mnogi mudmel ili mubhem ajeti dobro objanjavaju. Poslanikov hadis jednim svojim dijelom ima ulogu mubejjena i mufessala, to jest, hadis objanjava i konkretizira neka kur'anska kazivanja. Rije namaz i na in obavljanja namaza objanjeni su u hadisu. Tako er je isti slu aj i sa mnogim vjerskim propisima i obredima hada ( itd. Muteabih ajeti mogu tako er biti i mukil ajeti, to jest teki za razumijevanje i problematini u pogledu ta nog odredivanja njihova smisla. 0 mukil ajetima napisano je mnotvo djela. Poznato djelo El-Fevidu mukilil-Kur'dn autora Izzuddina Abdulaziza ibn Abdusselama (p.n.a. 660. po H.)'S enciklopedijskog je karaktera i razmatra sve rije i Kur'a.na za koje su klasi na djela ustanovila da su mukil. Naravno, nekada i itave kur'anske konstrukcije mogu biti mukil karaktera. Spomenuti autor prou ava sve sure u Kur'anu i sve njihove mukil rije i ili mukil konstrukcije i objanjava ih. Tako spomenuti autor smatra da je po etak sure Vki`a mukil jer je rije W.i I, y11 nejasna i problemati na. On kae , to jest Sudnji Dan. 16 nadalje da ta rije zna i Nass ( r.^ ) i zahir (,aW.) u tefs3ru ozna avaju dva tako er vana termina koji su u sri hermeneutike Ku r'a na. Oni pokazuju koji tekstovi Kur'ana zna e doslovno ono to u samom tekstu oni zna e to to iz njih itamo. stoji, odnosno bez te'vala Npr. fragment 275. ajeta sure Bekare glasi: I^, yll ^, y^ ^ ^i! aEi I , I j "A Allah je dopustio trgoz-inu, a zabranio kamatu... " i on je po svom tekstu jasan i po svom vanjskom zna enju (. )&11; ) razrazr?jiv Naravno, prilikom tuma enja svih pa i ovih ajeta mora se
193

Pisac je po vokaciji fElolpg i esto se poziva na ruqe kur'anske rije i (turna enja Kvr'ana Kur'annm) da bi to jasnije fksirao zna erije.
16

EI-Fevaidu fi mukilil K. r n, Kuvajt, 982., sir 165.


^

prou iti sebebi nuz.^l, zatim da li postoji derogacija ajeta ili ne, da li je na drugim mjestima ire re eno ili ne, i si. Termin te'vil (Jj:, * ) doslovno zna i "povratak ili vra anje prvobitnom zna enju" neke rije i Kur'ana. Ta rije ozna ava ujedno i duhovnu praksu sufija, a u tefsiru je izuzetno zna ajna jer se tom rije ju ozna ava traganje za simboli kim zna enjima kur'anskog teksta. za sufizam ili i'izam nema isto zna enje kakvo ima u mu'tezilijskoj teolagiji ili jurisprudenciji. Te'vU nema bilo kakvu vezu sa raspravama izme u e`arija i mu'tezilija o doslovnom zna enju kur'anskih tekstova i njihovom racionalnom interpretiranju.. Te'v^7 u zna enju rabljenom od sufijskih i r`ijskih mudraca prodiranje je u simboli ko - a ne alegorijsko zna enje teksta, zna enje koje nije ljudska interpretacija, ve je dosezanje do Boanski predisponiranog smisla postavljenog Sveti Tekst posredstvom kojeg i sam postaje transformiran. Simbol posjeduje izvjesni on.toioki realitet kojih po iva ponad bilo' koji umnih konstrukcija. ovjek ne stvara simbole. On se pomo u njih transformira. Upravo na takav na in Kur'an, posredstvom svjetova zna enja to po ivaju skroviti u svakoj njegovoj frazi, transformira i preobraava duu ovjeka."" Te'val se, kao termin, esto koristi naporedo sa tefsarom j pa se tako tvrdi da je tefsar vanjsko iii jezi ko ili tekstualno tuma enje Kur'ana, a da je te'val poniranje u dubine kurnskog smisla i ku r'anskih slojeva.

16

S. H. Nasr, o. d., str. 61.

194

^^i^_ s ^^@`

+ 1i^ t~^^^c-;i -C7J!^^^^1

DEROGIRANI 1 DEROOIRAJU I AJETI i(U1t'ANA Svaki uvod u tefsirsku nauku raspravlja o vanom problemu tefsira - o nasih i mens t h ajetima. Na samom po etku ovog poglavlja treba re i da je mnogo autora danas koji odbacuju bilo kakvu pomisao o postojanju derogiranih (^,^A i derogiraju ih ( ) ajeta u Kur'anu. Na zadatak ovdje, me utim, nije da se opredjeljujemo za to ima Ii ili nema derogacije ( ) u Kur'anu, ve da pokaemo, na temelfiu nekih klasi nih i novijih uvoda u tefsir svu raznolikost promiljanja ove vane teme. U sri rasprava o ovome po iva ajet 106. sure Bekare: dJ.i I ^ l.t^, ! I. Ld-G -o j I ^9-v r^a ^i ^( g ^.,1; y ! d,1 &.3 ^^ Lo
) ,

":Yli nijedran propis ne dokinemo niti ga u zaborav potis-

nemo, a da bo ji tli rajenazs nadik ne donesemo! Zar ne zna da sve ynoe?" Adl^a Ovaj prijevod Besima Korkuta ide naruku upravo novijim autoriina u tefsiru koji smatraju da derogacije u Kur'anu nerna, ve da postoji potiskivanje propisa, njihovo uklanjanje, odstranjenje ili srrgnu e ( ). Besim Korkut je zato i preveo rije icjet sa propis aludiraju i upravo time da se radi o derogiranju prapisti, a ne ajeta. Zerkei u drugom svesku E1-Burhana raspravlja o derogaciji u Kur'anu i tr-rdi da su mnogi klasici napisali o tome zasebna djefa. On tako er tvrdi da se imarni u tefsiru slau da nikome nije doputeno tuma iti I:ur'an bez poznavanja derogiranih i derogiraju ih ajeta.' ^ I s^ y! a!a I a L^ S :^ a, v I
^^^

El-B^rhan. R. s'.r

^ ^ I^

195

Isti pisac takoder tvrdi da rije derogacija ( ) zna i (Z1I:)1 ) to jest odstranjenje, uklanjanje, svrgnu e. Pritom se poziva na tekstualnu evidenciju Kurna, na 52. ajet sure Had:
I ^a! I ^;.a, I a I X! ^

^4.

L'.I..j I !^

4111 j

altl

Lo4..111 ^9a^.t,^I^

"A prije tebe Mi nismo poslali nijednog poslanika, niti vjerovjesnika a da ejtan nije, kad bi on to kazivao, u kazivanje njegovo neto ubacio, a Allah bi uklanjao to to bi ejtan ubacivao, a potom bi Allah Svoje Znake u vrstiol - A Allah sve zna i mudar je. " Zerkei, takoder, smatra da je sinonimna rije neshu dokidanje ). I za tu tezu on nalazi potvrdu u tekstu Kur'ana: I j 42 f LS ^ i W I.i 1j *^,yal^ Y ^,^ I A kad Mi ajet nekim ajetom zamijenimo - a Allah zna najbolje ono ta objav juje, oni tad vele: "Ti si samo patvorite jl" Nisil Nego, rajih ve ina nita ne znal" (Nahl, 101). Tako er rije nesh ima svoje sinonimno zna enje u rije i nakl, to zna i prijenos, premjetanje. 2 Zerkei, potom, navodi brojna miljenja o vrstama derogacije, o tome da li postoji samo derogacija Kurna Kurnom ili Kur' an moe derogirati sunnet i obratno. Postupaju i kao i mnogi drugi islamski klasici, Zerkei navodi i miljenje da su ajeti i sure objavljeni u Medini derogirali jete i sure objavljene u Meki, itd. 3 ) Nesh nije isto to i objanjenje ili objelodanjenje ( nekog propisa, jer nesh dolazi uvijek u vezi s nekim prethodnim vae im propisom. Tako er nesh nije ni tahsis (u initi posebnim ), jer derogiraju i ajeti uspostavijaju iznova propise koji su od op eg zna aja i vaenja.4 Tako er, nesli se ustanovljava samo mutevatir predanjima, dok se tzr: tahsas moe ustanovljavati i racionalno.' Nesh se tako er razlikuje od nesa (F ). Rije nes', naime, zna i odgoditi, odgoda ne ega zbog toga to
196

Ibid., str. 29.


,

Ibid., str 31 .

f! Lealiu! Nis n, str. 201.


lbid., sfr. 203.

su minuli razlozi njegovog postojanja. Naravno, i nesh i nes' ustanovljavaju se izri ajem Zakonodavca.' Protivnici nesha obi no kao svoje argumente za to da nema derogacije u Kur'nu, odnosno svetim tekstovima, navode Boiju svemo i sveznanje. Naime, ako Bog sam Svoje rije i opoziva, emu onda govor o Njegovom sveznanju, pitaju se oni. Lain navodi da nesh nije radi i!i zbog Boga, ve da je zbog ljudi i njihova nesavrenstva. Bog postupa "kao ljekar" kada daje lijekove postepeno i samo je njemu poznat krajnji cilj takva postupka. Prema tome, tvrdi Larn, opozvani tekst nije "ruan" ili "nevaljao" tekst, ve se radi o postepenom uvo enju razli itih propisa.8 Pravi smisao nesha Lain vidi u Boijoj nakani da ljudima olaka. Tako je na mi radu bilo naredeno pedeset namaza pa je dolo do neke vrste nesha i svo enja na pet namaza. Sve to nije u injeno ni radi ega drugog do radi olakanja ljudima. Tako er je i naredba Ibrahimu, a.s., da kao kurban zakolje sina bila opozvana iskiju ivo radi toga da se ljudima olaka i da se postepeno uvedu propisi vjere. 9
Naeini upoznarranja derogiranih i derogirajueih ajeta

16id., str 204.


7

lbid., str. 210. 211.


-

rbid., str. 210. 211.


-

lbid. , str. 218.


10

lbi ., str. 217 i..' Gi: `Ulum a!-Qur' n, str. 106.)


11

lbid., str. 217.

Smatra se da se derogacija moe utvrditi na jedan od tri na ina: a) kur'anskim tekstom ili izri ito vjerodostojnim predanjem od Boijeg Poslanika, a.s., ili ashaba, b) konsenzusom (idmaom), to jest da postoji medu znanstvenicima jednog vremena potpuna saglasnost koji su ajeti derogirani a koji derogiraju i, i c) poznavanjem onog dijela Kur'ana koji je objavljen ranije od onog dijela Kur'ana koji je objavljen kasnije, i to znanje mora biti utemeljeno na vjerodostojnim predanjima.i Tdtihadom se ne moe ustanoviti derogacija," ali se nesumnjivo mora uloiti veliki trud i znanje da bi se utvrdili tekstovi koji su derogirani. Jednim dijelom to znanje se postie posredstvom klasi nih tefsirskih djela. Tako imamo uvenu Zerkeijevu
197

podjelu Kur'na glede derogacije na nekoliko cjelina. a) U etrdeset i tri sure ne postoji ni derogiranih ni derogiraju ih ajeta. To su: 1. Fatiha, 2.Jusuf, 3.Jasin, 4. Hudurat, 5. Rahman, 6. Hadid, 7. Saff, 8. Dumu`a 9. Tahr^tn, 10.Mulk, 11.Hakkah, 12.Nuh, 13.Dinn, 16. Nazi`at, 17. Infitr, 18. Mutaffif"m, 19. Inikak, 20. Bur u d, 21. Fedr, 22. Beled, 23. ems, 24. Lejl, 31. `Adijat, 32. Kari`a, 33. Tekasur, 34. Humeze, 35. 1i1, 36. Kurej, 37. Ma`un, 38. Kevser, 39. Nasr, 40. Tebbet, 41. Ih1as, 42. Felek, 43. Nas."

25. Duha, 26. Inirah, 27. Kalem, 28. Kadr, 29. Bejjine, 14.Murselat, 30. Zi1za1, 15.Nebe', Prema ZerkeTju, postoji est sura u kojima postoji derogiraju i ajet ili vie takvih ajeta , ali u kojima nemamo derogiranih ajeta: 5. Talak, 1.Feth, 3. Munafikun,

6. Eala.s 3 4. Tegabun, . 2. Har, etrdeset s u ra, prema istom izvoru, posjeduje derogirane ajete, rne utim, u njima nemamo derogiraju ih ajeta. To su: 21. Zumer, 11. Mu'minun, 1. En`am, 22. Fussilet, 12. Neml, 2. E`raf, 23. Zuhruf, 13. Kasas, 3. Junus, 24. Duhan, 14. Ankebut, 4. Hud, 25. Dasije, 5. Ra`d, 15. Ruin, 26. Ahkaf, 16. Lukman, 6. Hidr, 27. Muhanuned, 7. Na.hl, 17. Sedde,
8. Isra, 9. Kehf, 10. Ta Ha, 18. Fatir, 19. Saffat, 20. Sad, 28. Kaf, 29. Nedm, 30. Kamer,
198
12

Fl Burhan, II, str. 33.


-

13

lbrd., str. 34.

.1_{^^^ ^^^c^:C^`?n^i ^^

1l^^ii.^i^7^^'r ^ _ ^^ ^ ^.^^. ^'

^ ^

r ;4

^.\

31. Rahm a n, 35. Dehr/lnsan, 39, Tin, 32. Me`arid, 36. Abese, 40. Kafirun 33. Muddesir, 37. Tarik, 34. Kijame, 38. Gaije, Zerkei, nadalje, tvrdi da postoje i sure koje sadre kako ndsih tako i mensisla ajete, ali da se miljenja islamskih znanstvenika u tefsiru razlikuju koje su to s ure. Slau se da tu spadaju Bekare, t+ li `lmra^i , Merjem itd. U svakom slu aju, medinske sure uglavnom sadre i nasih i rraensaah ajete, Zerkei potom govori da je u Kur'anu trovrsna derogacija: a) tekst ( itanje) je derogiran, a propis vai I a:A`, y t.:11 I "" ) Primjer je s"ajetom" koga je, navodno, Objava izostavila a koji je glasio "kada starac i starica po ine blud da se kamenuju kao opomena od A1l"aha" P a^J I l.^e ( 411 I L,., .1 ). a-1'7.1..`^11
1 ^
'

t^

lbrd., str. 34.


15

Ibid., str. 35.


16

lbid . str. 37
17

lbid. str. 38.


18

Ibid., str. 39.


iy

lbid., str. 40.


20

G. Ja ,na. Tuaia^er;e K[;"; U?3 Pfuh,amna'-i Nbdul;ua, Giasnik VIS a 7r. 4, Sarajevo. 1980.
-

Jfd^ studi

Prema Zerkeiju, propis vrijedi, ali je tekst derogiran. b) Propis je derogiran, a itanje (tekst) je ostalo ( a,pl"J I d a, ^ ^ ^^l I ^. ; ). Pisac El-Burhana tvrdi da takav primjer derogacije imatno u ezdeset i tri sure. On navodi primjer da je 234. ajet sure Bekare derogirao 240. ajet.' Tako er Zerkei tvrdi da ovdje derogiraju i po redoslijedu prethodi derogiranom ajetu, a to je rijetkost.' -ajet ). "Nije c) Derogirani i jedno i drugo (S.PW I dozvoljeno ni da se u e niti da se po njima izvode vjerski propisi", veli Zerkei." S obzirom na to da se radi o usamljenim predanjima o ovakvoj vrsti derogacije, ovdje ne emo donositi primjere. Glede ove vrste derogacije i Zerkei izraava siunnju.' Ponekad se moe u ovim raspravama otkriti besplodna kazuistika tefsirske prirode. \aprimjer, govori se da su po etak i kraj nekog ajeta derogirani a da sredina nije, ili pak da su neki ajeti objavijeni pa potom opet podignuti sa zemlje itd. Sve to e modernisti ki interpretatori Kur'ana strogo odbacivati kao ne sau tenti na predanja u tefsiru.'
199

-_

.+A.w^^+ T

Derogacija se tako er moe prou avati i po svojim vrstama. ahin Latn govori o nekoliko vrsta derogacije (o emu irehSus^ govori i Zerke, medu koje spadaju i takve vrste nesha kao to su: 1.derogiranje onoga to je bilo narecteno prije negoli to se ). Primjer takve naredbi i pokorilo ( 4.1 1 J-.ji vrste derogacije imamo u Boijoj naredbi Ibrahimu, a.s., da rtvuje sina i uzdignu e te naredbe pred sam in izvrenja.z' Isto je i sa pedeset namaza koji su narecteni na mi`radu od kojih je odstupljeno da bi se propisalo njih pet, 2. derogiranje onoga to je Bog naredio i stavio u dunost onima prije nas, a istovremeno nam tom derogacijom i olakao j 1 1.4 ). c.rla c.511.A] alt Primjer je 178. ajet sure Bekare:
u_s

^^s 1,^.,i ^^I I t^ 1 l^


, ^1; ^^..,^ i c ii j

,.n
^

.;14a. ^

^r ^

* r.,ri y i

ati

cs .1.

"0 vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene! Slobodan - za slobodna, i rob - za roba, i ensko - za ensko! A onaj kome ivot oproten bude od onog ko na odmazdu pravo ima, nek' se prema njemu velikoduno postupa, a i on nek' pokae dobro instvo! To vam je olakanje od Gospadara vaega i milost! A onome koji nakon svega neprijate jstvo pokae, njemu - kazna bolna je!" 3. Tre a vrsta nesha postoji u onome to je Bog naredio s razlogom i povodom 4-11 1 sA 11-4 ), a zatim dokinuo JS:r , kao, npr., kada je naredio i kada nare uje povod strpljivost kada se je slabo i borbu i angairanje kad se je u snazi. Lajn ne proputa priliku da kae da ova tre a vrsta nesha (derogacije) i nije prava derogacija ve odgoda
(F,".511 )."

l-Lealrul-Nisan,
22

21

str. 218.

Derogacija nam ponekad olakava, ponekad mijenja istu dunost za drugu ne mnogo razli itu dunost, a nekada - ali vrlo rijetko - stavlja u dunost tei prapis.'j 1J prvu ovakvu vrstu
200

l^i^
lbfa.,

5tr.

218 -219

23
S<<. 219.

nes/ta spadaju mnoge koje smo prije naveli. Zaista je teko Ibrahimu da rtyuje sina pa mu se olakalo. Tako er je, smatra se, teko klanjati pedeset namaza pa se olakalo. Ponekad se mijenja isti propis za drugi njemu sli an. Npr. okretanje u namazu prema ]erusalemu zamijenjeno je okretanjem prema Ka`bi, itd. Situacija kada se laki propis derogira, a tei uspostavlja tako er je vidljiva, ali se nakana Zakonodavca nije usmjerila ka tome da ljudima bude tee, ve da se neko zlo sprije i jer je bolje za ljude da ga se klone (ili, ako se radi o dobru, da ga ine) makar i na dosta tei na in. Primjera je, tvrdi Lain, dosta. Post `aura zamijenjen je ramazanom (i ovo je primjer kada se jedno dobro djelo "derogira" da bi se intenziviralo i kvalitetno promijenilo). pak, u prvo vrijeme bludnici su zatvarani, a kasnije je Ili propisano kamenovanje. Nesh ovdje, dakle, ide u pravcu mijenjanja lakeg za tee u cilju iskorjenjivanja zla. Laszn ove tri vrste nesha na arapskom naziva ovako: 2 1
I
1.5

I _,Lai

(1 (r

J^ s^ j Derogaciju u Kur'nu tako er moemo podijeliti na ukidanje propisa nadomjetanjem drugog propisa i ukidanje nekog propisa bez nadomjetanja drugog peopisa (J.k, ). Smatra se da je uglavnom u Kur'anu rije o ovoj prvoj vrsti derogacije, jer i Kur'n to potvr uje: 19- 1

'Mi nijedan ajet ne dokinemo niti ga u zaborav potisnerno, a da bolji ili njemu nalik ne donesemo... "(Bekare, 106).
Vidovi nesita

Prema Ahmadu von Denfferu, postoji nekoliko vidova derogacije: a) Kur'an derogira Kur'an , ul^^ :)l.r111
,4

b) Kur'n derogira sunnet, c) sunnet derogira


201

lbid., str. 219.-220.

) sunnet derogira sunnet." Ovdje je od najbitnijeg zna aja utvrditi da se Kur'an derogira Kur'anom , a to smo vidjeli posredstvom nekoliko primjera. Takoder je jasno da Kur'an moe derogirati sunnet zato to je Kur'n njemu nadre en, a muffesiri obi no navode da je sama Objava nekoliko puta Muhammedu, a.s., bila direktno upu ena zbog nekih njegovih postupaka, kao npr. s ura Abese. Sunnet tako er moe derogirati sunnet i tu nema nikakve dvojbe. Poznato je da je Muhammed, a.s., govorio da je bio ashabima neto zabranio pa im to zatim dopustio. U mnogim hadisima se esto kae ). Pravi problem ovdje iskrsava oko tre eg vida derogacije, odnosno da li sunnet moe derogirati Kur'an. Musa ahin Lain tvrdi da oko tog pitanja ima dosta razli itih pristupa i velikog neslaganja. Ve ina e`arija i mu`tezilija, zatim Malik i pristalice Ebit Hanife smatraju da sunnet koji je mutevtir moe derogirati Kur' an , jer i jedno i drugo je Objava. Lain kae a su ti autoriteti argument nalazili u Boijim rije ima da Muhammed, a.s., ne govori po svom hiru ve da ono to on govori predstavlja Objavu. 26 at^ I^s9- j.);111 I j ^., l",S1I , cr1 Z.4 I .r I Ls: I ,La.o I j 4111 4111 ,;r4 j

(.5_y.^ 11 Lain, na alje, napominje da je razlika izme u Kurna i Sunneta ta to je 1Cur'n i po slovu Boija Ohjava Lk,.11 j ai0 ),
(

a hadis to nije )." S druge strane, afija i ve ina njegovih pristalica te Ahmed ibn Hanbel (po jednom predanju) zabranjuju bilo kakvu pomisao o tome da Sunnet moe derogirati Ku r'a n. Izmectu ostalih, oni su naveli i ove dokaze protiv derogacije Kur'ana Sunnetom: a) Kur'an u 106. ajetu sure Bekare izri ito je jasan, radi se o tome da jedino Bog zamjenjuje jedan propis (ajet) drugim,
202

25

'Ulum a!-Qurn, stc 107 - 108.


26

f!-Lealiul-Nlsan, str. 224.


27

rbid., str. 224.

=^ ^ ;.^T ^ ^^^^T
boljim ajetocn, ili istim ajetom;

'^

b) mnogi kur'anski tekstovi govore da Muhammed, a.s., samo prenosi itur'n i da ga on ne moe mijenjati. U suri Jflnlls, .cstit I ,51 15 izri ito se kae:
Ti reci: ''Ne moe biti da ja saln Kicr'irn naijenjajrl... "

}, a ni to nije Ovdje se, dakle, radi o zamjeni Muhammedu, a.s., dozvoijeno iako je zamjena jedan vid derogacije, c) Muhammed, a.s., svojim je sljedbenicima mogao samo objanjavati Kur'an kao to se i kae u suri ltiahl, 44: i W;;i ,, I Jr u.wl ^^:t .,S:1t i
,

'A i tebi Kur'a1l objaL'ljujemo da bi judilrla objasnio to to ijn se objadjuje... ''

Oni autori koji smatraju da je derogacija Kur' a na Sunnetom legitimna navode da je rleslt neka vrsta objanjenja pa, prema tome, sam Sunnet u irem se kontekstu - prema njihovom miljenju - moe shvatiti kao " na sih" Kur'na. Mectutim, o ito je da se tu radi o ishitrenim, a ponekad i nategnutim hlma enjima i bezvrijednoj tefsirskoj kazuistici. Sam Sunnet je drugi izvor islamskog vjerovanja i samo kao podre en Kur'anu moe islamski obavljati svoju ulogu. Lain, nadalje, navodi da se usamljena predanja koja nisu mutev at ir ne smiju nipoto uzimati kao argument da je derogacija K.ur'ana Sunnetom dozvoljena."' Pred stru njacima hadisa je, tako er, zadatak da ta no utvrde kada je Muhammed a.s., izgovorio odre ene hadise koji se danas u literaturi dovode u vezu sa predanjima o derogaciji Kur'Ina Sunnetam. lpak,. iz Sujutfjeva E1-Itkana doznajemo da je veliki hroj islamskih u enjaka vjerovao da se ajet iz sure Nedrrl protee upravo na Sunnet, pa se - ukoliko se tako shvati - moe gnvoriti o derogaciji izmedu dvije vrste objave. 1le utim, ovdje je nuna opreznost i prou avanje klasi nih djela i rane islamske literature.
?U3

,H

G:d

str. 224.-223.
2q

lb;d.. str. 22E.

^ ; ^^r..l^!^`^r^ E^ ;C^,^^^-.lT^r ,, i4^ ;'C^^: ^T^^. : ;C ^^i T^}r; :eCJ,'74:-,l ri


Primjeri deroyacije prema Suj6ti ju U E1-I#kann se (decidnije) isti e koji su to ajeti u Kur'anu koji

^^^

su derogirani, a koji su ih derogirali. Ovdje emo ukratko navesti tri cjeline, napominju i pritom da za iste tekstove Masa ahin Lain esto kae, kao i Sujuti, da se "veli" ( LiL^) da su ovi ajeti derogirani i da se, tako er, "veli" da su ih izvjesni ajeti derogirali. Ajet 180. sure Bekare koji glasi:
^y,all,yi t 4._...o,g1 l. l

I
*,;.4.1. I ule.

.,0.^ ! 3! ^.5^ I^ ^ ^S
L (5u_>419

I^

"Kad nekom od vas smrt dode, a on imetak ostavlja, njemu se propisuje da na lijep na in oporu i roditeljima i rodbini.. ", derogiran je hadisom da nema oporuke nasljednicima ( ,2tub11 i,.^^ Y) , a smatra se da je derogiran i ajetima o oporuci. 30

Ajet 184. sure Bekare: 7.s

4.5-L

"A oni koji s mukom velikom poste, otkup je da siromaha nahrane", prema istim izvorima, derogiran je 185. ajetom sure Bekare.

Tako er se navodi da je 3. ajet sure Nur:


9 1 ,jI:j Y! I e .^.^ ^ Z.,:,I^II, .aS^ ^I a,;I^ Y! 5., y Ls;I: iI

J 4.4. "Bludnik ne treba da se eni osim bludnicom ili mnogobokinjom, a ni bludnicu ne treba da eni osim bludnik ili mnogoboac... " derogiran 32. ajetom sure Nur: ^LI j .S^L,^ ',e ^,^i1.o11 j ^5^. ^ ,<r Y I

"I udavajite i enite svoje neudate i neoenjene... " 3i Zanimljivo je da se u udbenicima tefsira nalaze oko 23 ovakve "derogacije", 3" ali se obi no napominje da se ov je moe raditi o ajetima koji su mudmel i mubejjen, pa ukoliko se primijeni tefsirska analiza za te ajete, onda, zapravo, derogacije i nema. Subhl Salih problematiku derogiranih i derogiraju ih ajeta razvi a unutar teme postepenog objavljivanja Kur'ana. Kae se da Objava prati ljudsko drutvo, da mu etapno prua ono to mu
204

30

lbid., str. 231. (Vidi ltkan, II, stc 29.)


31

lbid., str. 233.


32

1bid., str. 231.-233.

^:^1,T^ ^ `^T^t .^ x^`^` ^C' .1^^^^7^^{ ^^^C' .1^^ ^r^^^^T ^^.T^. ^ ^;C ^^ ?"^;
tr; ha i da je tako bilo sa svim drugim objavama koje su obimom bile kra e od Kurna. I Kur'n je pratio arapsku i ranu islamsku zajednicu i bio je postepeno objavljivan, kako bi se mogao primijeniti. Ndsili i menstsh ajete , tvrdi on, moemo ubrojati me u primjere postepenog objavljivanja Kur'na i to kao jedan od na ina olakanja u prihvatanju onoga to je slijedilo i onoga to slijedi.s' Subhi Sa1ih potom tvrdi da je veliki broj islamskih znanstvenika promiljao ndsih i mensuh jete u kontekstu op enitih i posebnih ajeta Nekada je nasih ajet op enit; a nekada je mensuh ajet posebnog zna enja. Takav pokuaj objanjenja vidljiv je kod Ebu Muslima el-Isfahanija. 3 Y Me utim, kao to je re eno, razlika izme u tzv posebnosti ajeta ( ) i derogacije ajeta u tome je to je nesh imun od bilo kakvih racionalnih i umnih argumenata i njega potvr uju samo erijatski argumenti iz Sunneta ili, pak, iz Kur'ana. Me utim, pisac Mebahisa uo ava da su mnogi mufessiri pretjerivali u svom nabrajanju ndsih i mensith jeta. Ponekad su ak, tvrdi on, jedan isti ajet dijelili tako to su govorili da mu je po etak derogiran, a kraj derogiraju i:"
).

l-gJy I,:, II y ..dc j^ o.^ I yl I a,Y I


j

.,4.o

Takoder se ne moe tvrditi da je Kur'n u ulozi teksta koji derogira pre anje obi aje Arapa npr. sa ma ehama, dvjema sestrama kao suprugama itd., jer Kur'an te obi aje nije ni ustanovio. Derogacija se jailja samo onda kada je posrjedi
kur'anski tekst iza koga slijedi drugi kur'anski tekst koji ga derogira, odnosno rntttevatir sunnet (ukoliko se Sunnet uzitna kao ndsih Kur'anu u pojedinim stuarinta) koji derogira
33

Vidi: Mebahis, ibid.


34

Vidi:
ll4eba' is, str. 264,

262.

izvjesni jet ili dio ajeta. Jer, ukoliko se Kur'an uzima kao derogiraju i spram cjelokupnog sebi prethode eg vremena, onda ga cjelokupnog moramo posniatrati kao n^isih a to je opet jedan vid pretjerivanja.
,

Autor Mebahisa podvrgava kritici mnogobrojna predanja za


205

Gru

_4

' ,`

';i

koja se tvrdi da su usamljena, to je naglaavao i Kadi Eb u Bekr, na koga se poziva Subhi Salih. 36 Tako er, Subhi Salih tvrdi da nije valjano miljenje po kome i nasih ajet moe postati rrtensuh i naglaava da je to jedan vid pretjerivanja, odnosno tefsirske kazuistike. Tako er se mnogi ajeti koji, ustvari, predstavljaju odgodu (0. 4.0-.11I 0LI ) nekog propisa pogreno uvrtavaju u polje derogacije.j' Radi se zapravo o tome da su mnogi ajeti o nekoj temi na jednom mjestu koncizniji, a na drugom opirniji. To je navelo mnoge da pretjeruju u isuvie velikom broju derogiranih i derogiraju ih jeta. Najvie se, ipak, pretjeralo kada su se ak i neki ajeti koji spadaju u ista kazivanja ) uzimali kao nasih ili mens u h, a to je i te kako opre no razumu. ini se da Subhi Salih u svojoj studiji o derogiranim i derogiraju im ajetima pribjegava jednoj sredini. Nije tako mnogo mens u h i nas%h ajeta, ali ih ne treba potpuno ni nijekati. Treba, prije svega, znati da je Al1ah , d.., htio olakati ljudima; drugo, okolnosti recepcije Objave mijenjaju se, pa e nekada biti aktuelan jedan, a nekada drugi ajet. l3ogu je sve to oduvijek i zauvijek poznato, tvrdi Subhi Salih, pozivaju i se na Ez-Zerkanija, pa je dao Svoje propise postepeno, a i drugi e ih usvajati postepeno. Mnogi su uvidjeli, tvrdi Subhi Salih, da se mnotvo jeta za koje se smatralo da su derogirani ili da su derogiraju i svode, ustvari, na odgodu. 38
l^ ...; W^... Z I a.10 l^ i ^ ^^ .1..1x11 ^y., '^ 1 c

J ,,J

Svi su ajeti punovani ali svi nisu u isto vrijeme aktuelni. Otuda Subhi Salih spominje jednu vanu sintagmu: "vrijeme potrebe" (4:1 L. ^,yl ), da se neki ajet zaista primijeni kao aktuelan i zakonski punovaan. Ukoliko se, dakle, prihvati miljenje Subhi Saliha da je kategorija vremena primjene nekog jeta vana, onda nam tematika o derogiranint i derogirujte im ajetinia postaje jasnija. Nije
206

36

Vidi ire: Mebahis, str. 265. 266.


-

37

lbid., str. 268.


3S

lbid., str. 273.

r
^I"titTA ^ ^

_^^^^

"exi ^ '1,^^^

T J;4' ;:4-VA.^

s^^C.^^

jresli, prema tome, potpuno ponitenje jeta kao to su tvrdili stari autoriteti, ve se radi o postepenoj primjeni Kur'na u svakom vremenu i svakom mjestu. U svjetlu ovog objanjenja kome, ini se, pribjegava Subhi Sa1ih , ajeti npr. o alkoholu ne pojavljuju se kao me usobno derogirani (u smislu vremenskog slijeda), ve se pojavljuju kao ajeti koji su uvijek aktuelni. Sa nekim ljudima e o ito biti potrebno razgovarati da ne pristupaju pijani u namaz sve dok se potpuno ne odreknu alkohola. Ako se, dakle, kategorije vremena i mjesta primjene Kur2na uzznu u obzir, onda nam se iaasih i mensiiji a jeti pojavljuju u druga ijem svjetlu - u svjetlu primjene Itur'ana postepeno - kao to je to radio i Muhammed, a.s., zajedno sa ashabima. Sami ashabi, me utim, esto se razilaze oko toga to je bilo rdt7sija, a ta rnensiih. Tako nalazimo da su Ali ibn Ebi '1'alib i Ibn `Umer razli ito promiljali derogaciju jetima o naslije u. U literaturi se nalaze tvrdnje da su Ibn `Abbas, Ibnuz-Zubejr i Mudfiid razli itog miljenja glede mnogih rnensialt i n^sili jeta." Radi se vjerovatno o tome da su oni davali razli it dignitet pojedinim ajetima u razli itim vremenima i slu ajevirna. Jer, nesumnjir-o je da su i ashabi vodili ra una o mjestii i_^^eluenu primjene odre enog ajeta koji je u temelju erijatske odluke.

'Ulum a!-Kuran. str 111.

207

-t^ ^. ^*'^^`^:^.^

^'_^ ^.m ,^ ^ ^ ^, ^ , ^d
6 ^.

^ _ ; ?^t^ ^^3'
^ -

^.^ : T^ j,6'. ' ^ F - _ ..^ ^. ^ "+ _ ^:


^ . ^ n ^ ^

s.

!s]LJ 11 lJ0 METODE TUMA ENJA KUR'ANA*

Tokom etrnaestovjekovnog tuma enja Kur'ana mufessiri su ustanovili razli ite metode posredstvom kojih su tuma ili njegova zna enja i u svom vremenu objanjavali njegovu paruku. U jednom irem kontekstu moe se re i da su metode tuma enja Kur'ana u biti na ini prevo enja Kur'ana svome dobu i iz svog doba. Vje ni Kur'an neprestano se otkriva mnogim vremenima. Prije negoli se ukae na najvanije metode tuma enja Kur'ana, nuno je re i da kurnski stil nije pogodan za mnoge na ine istraivanja. Histori ar u njemu ne moe na i datume ili ere, stru njak za predislamsku poeziju ne nalazi u Kur'anu metar ili rimu predislamske poezije, paleograf e imati dosta neprilika jer su mnoge "strane" rije i u Kur'anu u dobroj mjeri arabizirane, a i samo kur'ansko pismo prolo je kroz nekoliko etapa svoga razvoja. Unato svim tim teko ama, u tefsirskoj literaturi nalazimo da su se jo od samih po etaka tuma enja Kur'ana izdiferencirale razli ite metode tuma enja i razli iti tretmani Teksta. S obzirom na to da je kur'anski stil neuobi ajen, a sama kazivanja poput blijeskova munja, i s obzirom na to da Kur'an rijetko objanjava rije i "horizontalno", prvi se njegovi recipijenti pitaju kakva je nakana nekih njegovih kazivanja. Poznato je da su mekanski idolopoklanici govorill da je Poslanik vra ili lu ak ( j i (:).A ) jer su im se u po etku ajeti doimali kao stihovi arapskih proricatelja. Me utim, o ito je da jezik nekog kahina nikada ne nudi bereket kakav je sadran u jeziku Kur'ana. Moe se kazati da je jezik Kur'ana od samog po etka pa sve do danas bio glavna determinanta svih metoda u tuma enju njegovog Teksta. Prema literaturi kojom raspolaemo, uo avamo da je do danas postojalo mnotvo metoda u tuma enju Kur'ana i da su se
208

Ovdje emo samo u najkra em nazna iti glavne tefsirske metode ne ulaze i u njihovo historijsko ekspliciranje, to je predmet historije tefsira.

posebno izdiferencirala ova turna enj..: 1.tuma enje Kur'ana Kur'anom 2. tuma enje Kur'ana Tradicijom 3. racionalno tuma enje Kur'ana 4. lingvisti ko tuma enje 5. stilisti ko tuma enje 6. sufijsko i1i ezoteri ko tuma enje { ssj- 1 W k^I ^^,! Ic-it ,z I ), 7. znanstveno tuma enje "d`1 1 ) , {c.5-'71.-) 1721 C+ai 8. historijsko tuma enje 9. tematsko tuma enje )i 10.ostala tuma enja (c 5y 1 Historijski je najstarija prva metoda u tuma enju Kur'ana, dok se historijsko tuma enje, kao i znanstveno, smatraju mla lm skoranjim. Izme u drugih metoda koje nismo spomenulii izdvaja se i orijentalisti ko kriti ko-historijsko, koje je meclu novijim pokuajima tuma enja Kurna.
)

Tum ^x en je 3(ur'fina Kur' sonom

Vidi: Or. Muhammed Husejn ez-Zehebi. Et-Tefsiru vel-mufessirun, I, Kairo, 1978.. str. 37

Re eno je na prethodnirn stranicama da kur'anska fabula u mnogobrojnim kazivanjima nije niti u fornii pripovijesti, niti drame, niti mudrih maksima, itd., ve da se Kur'n odlikuje posebnim stilom. esta su ponavljanja koja to u biti i nisu nekada Kur'an na jednom mjestu, kao to tvrdi Muhammed Husejn Zehebi,' iznosi opirno ( is,14 ) pojedinosti koje su na drugim mjestima koncizno ) re ene. Primjeriee, od mnogobrojnih kazivanja o ovjeku i njegovom padu na Zemlju ponekad se najvie govori o lblisu i njegovoj "drami", nekada se isti u meleki i njihovo pitanje koje su uputili Bogu, a esto je u centru sam ovjek i njegova "drama'. Otuda e mnogi metodoloai tefsirske nauke primijetiti da u Kur'anu, zapra.vo, i nema opetovanja, ve da se uvijek iznosi neki novi momenat, neto to na drugim mjestima nije istaknuto u prvom planu. Stil Kur'ana je zato pri injavao teko e kako islarnskim ta::o i neislannskim znanstvenicima, jer ovjek je sklon da u lur'anu prepoznaje
209

"kontradiktornost" ukoliko ne prou i sve o emu Kur' a n u razli itim kontekstima govori. Zbog toga je bilo nuno da se kao primarni metod u tuma enju Kur'ana ustanovi tuma enje Teksta samim Tekstom. Jer, "ono to je Kur'n iznio na jednom mjestu saeto, na drugom je proireno, to je na nekom mjestu nejasno re eno, na drugom je objanjeno."'
.! Ls

u^^

^! I r J
(

....)'`)

t.Y.! 4.5j

te Problematika op enitih i posebnih ajeta problematika poop avanja ( ) i postupak gdje se tekst smatra specifi nim jedan je od na ina tuma enja Kur'na samim Kur' anom. Kao klasi an primjer gdje sam Kur' an tuma i sebe uzimaju se mnogi ajeti. Tako 37. ajet sure Bekare govori da je Adem primio "neke rijet od Gospodara svoga, i On mu oprosti ", *",).t i. , I t! I y^ q.; !.^, L; o"l..lS 1, ^ o^! uSiti
. ^

a Ademove rije i nalazimo u 23. ajetu sure E`raf: &:;55.2 l^^r^ ^ W r _.3 . t v I^ L, ^; I

/ L"o I

I oni rekoe: "Gospodaru na! Sami smo sebi zdo nanijeli, a ako nam Ti ne oprosti t ako nam se ne snailuje, bit emo tad me u stradalnicima ma!". Smatra se da se ova dva ajeta medusobno nadopunjuju i da se razgovijetno zna da su tada Adem, a.s., i njegova ena izgovorili rije i pokajanja. Isto tako se uzima da je prvi ajet sure Maide jasniji ukoliko se pro ita i tre i ajet iste sure. Tako er bi se iz 254. ajeta Bekare shvatilo da uop e nema prijateljstva niti posrednitva na Sudnjem Danu: 14,I l, *, ullJolf r.a ^LS11 ^ . a^lit, ; 1'^ a.J; Y ^ "0 vjernici, dijelite iz onoga ime smo vas Mi opskrbili, pr je negoli doe Dan i korne nema ni trgovine, ni jaranstva, nd posrednitea!", ukoliko se ne bi znalo za 67. ajet sre Zuhruf *c4 ai 1 je.,! r.d.ou,
210

lbid.,

str. 3^

"111,-

- ^
^

' I'oga Dana prijcrte ji e biti jedni drugirrza neprijate ji, osim bogobojazulh ljudil' Spomenimo, izme u mnogih drugih primjera, kur'ansko objanjenje rije i iz Fatihe +y -Lf l LAIL, (Vladar(u) Dana Sud- njega) izvjesnim cjelinama sure Irfit^rr, u kojoj se kae:
LA J ()-1 I .^. N9^ Y y , *,t+.^ I y , Lo J 1^^ I LQ *4.11 Ld

"Na Sudnjem danu gorjet ee u njemu, i iz njega vie oni nikada nee biti izuedeni! Znade li ti ta je Dan Sudnji? I opet, znade li ti ta je Dan Sudnji? Dan kada dua dui nee rnoi nimalo porraoi, toga dana e vlast samo Allall imati. " Metod tuma enja Kur'ana Kur'anom vrlo rano je primijenjen u klasi nim tefsirima; Taben i Ibrr Kesir ga obilato koriste, a od novijih autora afirmiraju ga Subhi Salih,' Niuharumed Husejn ez-Zehebi, Muhammed Husejn `Ali es-Sagir, 4 a donekle je vidljivo da - ga koristi i Bintu-ati. Zanimljivo je da je njema ki orijentalista, profesor u Tiibingenu, Rudi Paret, napisao opsean komentar ICur'ana primjenjuju i upravo ovaj metod. 5 On je iza svake kur'anske sintagme koja se ponavlja i na drugini mjestima u Kur'anu dao biljeSke, a esto donosi i kompletne tekstove. Na taj na in ta no se zna u kojim kontekstima Kur' an upotrebljava neke rije i.
Nesumnjivo je da se posredstvom savremenih kur'anskih indeksa i glosara ovaj metod moe unaprijediti i ak dovesti do savrenstva.
TuntaCenEe Kur'a>na Trpditijom
3

U 1l?e ahrsu postoji i poglavije:


4

Pod Tradicijom ( 1) u tefsiru se podrazumijeva hadis Poslanika, s.a.ti:s. , vijesti od ashaba, tabi'ina i tabei-tabiina,
-

Vidi njegovo djelo: f1-Mebadiu! - 'amme lit tel Bejrui, sin!-Kur'alke,

>
^nutli Paret, Dar Koran: Kammeniarund ,':ar,kvidanz. 5tu;tgart, f971.

odnosno od ljudi prve i druge generacije ntuslimana, a do izvjesne nijere i rugih ranih generacija u historiji islama. 4cEno je re i da se termin tuma enje Kur'ana zr"!anjem koje se prenosi od prvih generacija, u dobroj mjeri odnosi na
2t1

^ Aa`

.t : e,^` 1a

'.^

^ ^;w^.s-^^r'^^

^` ^_:.^^` ^^ ,^

^C^e^ ^^

^3+^`^ ^^^'$_

y l j^^^' ^

- ^^^ ` ^ .'

tuma enje Kur'ana Tradicijom. Rije znanje u tradicionalnom tefsiru ozna ava znanje od Boga koje su prenijele starije generacije, dobivi ga od Poslanika, s.a.v.s. S druge strane, rije miljenje (5) ozna ava osobni stav koji se obio idtihadom ili drugim sredstvima otkrivanja Poruke i njenih aspekata. Sintagma cs .1.st 1: odnosi se na tuma enje Kur' ana razumom stoji naspram sintagme JT.L.,,,jed Naravno, tefsir nakli nema nita sa eklekticizmom gdje se nekriti ki gomilaju tekstovi bez stvarne i sadrinske veze me u njima. Poslanikov hadis je glavno sredstvo tradicionalnog metoda u tuma enju Kurna i obi no je u ulozi specificiranja Kur'an, naime, rijetko donosi horizontalna objanjenja svojih rije i, pa su ashabi pribjegavali pitanjima koja su postavljali Muhammedu, a.s. Tako je Poslanik, a.s., objasnio da je "sredinji namaz" (51G-Livf 1 o,3.1-0Ji ) ustvari ikindijski namaz ! "e,31.,..z). 6 Ne-( sumnjivo je da je rije "sredinji namz op enita (k) jer, prakti no, svaki nam az moe biti "sredinji". Poslanikova izreka da je to ikindijski nam a z ima ulogu specificiranja i mufessiri se toga dre. U tefsirskim djelima se tako er navodi da termin ozna ava neke jevreje, a termin ozna ava neke kr ane. 7 Zehebi, dakako, ne isklju uje ni mogu nosti laganja na Poslanika, a.s., da je neto rekao, jer u samom Kur'anu ima pomirljivijih stavova o kr anima i jevrejima negoli u nekim hadxsxma koji se pripisuju Poslaniku, a to je pokazatelj da je postojala tenja da se na Poslanika lae Ls-L Poslanik je tako er objasnio i rije i "mnogo dobro" (YJSI I ). Rekao je da je to rijeka "koju mi je dao moj Gospodar u dennetu" {a^t^ (.5.11 ^ 4.,:,1..lar.I g , ^1I ).9 6 I mnogi ashabi, pa i tabi ani objanjavali su kur'anske rije i zenen#, ibrd str 45. posredstvom specificiranja, odnosno svo enja nekog termina ili 7 rb;d., Str. 45. poruke iz njene op enitosti u posebnost ). Ime Ibn `Abbasa, nesumnjivo, fungira kao najzna ajnije me u imenima e lbid., str. 46, ashaba u tefsXrskoj nauci. afija je ak izrazio sumnje glede 9 mnogih predanja koje mu se pripisuju i glede frekventnosti rbrd., stc 46.
212

! ^

^^ `^^`^^ ^^^ r s

njegova imena u tradicionalnom tefsiru, rekavi: "Od Ibn `Abbasa u tefsiru pouzdano je samo oko stotinu predanja".' Lsi L.,., 44^, ^3 U tefsirskim djelima klasi nog perioda Ibn 'Abbas se javlja kao mufessir koji je o svakom ajetu poneto rekao na na in konkretizacije nekog kur' anskag termina ( ). Osim imena Ibn `Abbasa u tradicionalnom tefsiru esta su i imena Ibn Mes`uda, Ubejja ibn Ka`ba, `Alija ibn Ebi Taliba i drugih. Tradicionalni metod mnogo koristi i predislamsku poeziju uslijed njene sli nosti sa jezikom iz vremena objavljivanja Kur'ana. Rijetko se u tradicionalnoj metodi tuma enja nailazi na osobno miljenje u smislu reja (45 1 -> ). Smatra se da je grijeh tuma iti Kur' an izrekama koje nisu u vezi s Poslanikom, a.s., ili ashabima i tabi`inima. Ahmed ibn Hanbel e, uslijed profaniranja tradicionalne metode u tuma enju Kur' ana, re i da tri stvari nemaju uop e osnova i razloga da postoje: tefsir, legendarne pri e i pripovijesti o bojevima."
Itacionaino turna enje Kvr'ann

I) poPod racionalnim tuma enjem Kur'ana ((, i.) l :b drazumijevama metod kojim se specificiraju neke rije i Kur'ana na temelju vlastitog miljenja. Primjerice, re i za dine da su jedna vrsta mikroba. ili re i za kurnske izraze koji se odnose na stvaranje ovjeka:
1. 2.

3.
4. ,-;-, 1r ^:ra 5da potvr uju evoluciju itd., zna i turna iti Kur' an osobnim miljeojem. Racionalno tuma enje Kurna kao metod osobeno je po tome to se obilato koristi ljudskim povijesnim spoznajama: filozofAiom, teologijom, naukom i sl. Racionalno tuma enje ne zna i tih^rd (jer u idtihadu mudtehid je i dalje nuno obazriv
213

10

Muhammad Husejn 'Ali es-5agir, Fl-Meba7iu!amme... sfr. 135.


13

Zenebi, str. dZ

prema Kur'anu i Sunnetu i respektira ih), ve znai priznavanje razuma za izvor istine, a da se pritom respektira i Kur' an kao istina. Poslanik je prema racionalnom tuma enju bio kriti an pa je rekao: "Ko tuma i Kur'an po svome miljenju pa i pogodi, pogrijeio je".'= u1.)51 f r^ vA :.Ew a aule. tll i 4,l.,a 411 i Lt.4.4.s J V
3_,1I

Tako se tvrdi da je i Ibn Tejmijje bio obazriv prema ovom metodu u tuma enju Kur'ana. Rekao je: "to se ti e tefsira istim cslbi miljenjem, on je haram". Lti Takoder se prenosi i predanje od Ibn `Abbasa da je rekao da onoga ko o Kur'anu neto tvrdi bez znanja od Poslanika (ric.) eka dehennem, 13 J L'II L54 6.2.s i,yu^ ^ rw ui^ll Lri Komentari Kur'ana pisani racionalisti kom metodom rijetko sadre lance predanja ( s 12, j) i rijetko se pozivaju na Poslanikovu . tradiciju, a ako toga i ima, onda se koristi u subjektivne svrhe i van prvobitne Poslanikove nakane kakva je vidljiva u komentarima pisanim tradicionalnom metodom. U racionalnom tuma enju Kur'na esta su zanemarivanja povoda objave, kiraeta, hadisa, drugih tekstova Kur'ana i sL, pa je to navelo mnoge mufessire da daju uvjete koje mora ispunjavati svaki egzegeta koji eli racionalisti ki tumaiti Kur'an. To su: J.:1I 1. poznavanje arapskog jezika 2. poznavanje gramatike 3. poznavanje morfologije 4. poznavanje semantike ( L'il:Lg I .10-), 5. poznavanje stilistike i retorike 6. znati kiraete ( uL 1.;11 ^), 7. poznavanje povoda objave ( ), S. poznavanje derogiranih i derogiraju ih jeta
l 4,"111 9

i2

Muhammed Husejn Aii es-Sagir, str. 91.


13

8." 12 &'` ),

9. poznavanje Poslanikova hadisa


214

Ibid., sirsl.

^^^.^.^.^ `r^,,.. ^^r^.^^^?-^ x ^ ^_!^^?"^^ . ^^^^^^ .:^


:

^^^ ^^^^^^^

Usim toga, racionalisti ki komentator Kur'ana mora biti poboan, vrst u vjeri, te dobrih i plemenitih namjera prema islamu.
Lingvisticko tuntaeenje Kur'ana

Metod lingvisti kog tuma enja Kurna polazi s podru ja jezika Kur'ana i njegovu poruku propituje kroz njegov jezik. Rije i Kur'ana prou avaju se prvenstveno kroz svoju etimologiju, moraju se zatim znati u jednini, dvojini i mnoini. Dosta panje posve uje se i kolokaciji kur'anskih rije i, zatim vlastitim imenima ljudi, krajeva, naroda itd. koja su spomenuta u Kur'anu. Ovaj metod dosta panje posve uje i"stranim" rije ima u Ku r'anu, premda se i u klasi nim i u novijim arapskim djelima govori da Kur'an ne sadri strane rije i uop e. Lingvisti ki metod u tuma enju Ku r'a na esto koristi i predislamsku i islamsku poeziju (onu ranog perioda u islamu) kako bi se objasnile teke ili rijetke rije i u Kur'anu. Tako su nastala mnogobrojna djela s podru ja lingvisti kog tuma enja Kur'ana koja su poznata pod naslovom gailbul-Kur'an. Lingvisti ki metod tuma enja Ku r'ana je, tako er, racionalisti ki, ali je dozvoljen ukoliko se komentator koristi znanjem kiraeta, sebebi-nuzula, hadisa itd., kako bi njegovo tuma enje bilo u skladu sa islamskim gledanjem na Kur'an.
Stiiisti ko tuma enje Kur'ana

Ovaj metod blizak je lingvisti kom metodu u tuma enju Kur'ana i , zapravo, predstavl'ja njegov ogranak. Ovdje se prvenstveno istrauje stil Kur'ana i nadnaravnost njegove poruke sa stanovita samog stila. Stilske figure kao to su metafora ( :) 14 ), metonimija ( ) i druge (poredenje, parabola, asonanca) nairoko se prou avaju i porede sa predislamskom poezijom i odgovaraju im stilskim figurama. Nesumnjivo je da je Perzijanac Zamahei ) usavrio kako lingvisti ko tako i stilisti ko tuma enje Iiva` a na. Ovaj metod tuma enja Kur . a na urodio je plodom brojnih djela o"metafori" u Kur' a nu
215

te tekim i problemati nim rije ima Kurna {j,ygi1 ). Ibn 'Abbas i Ebu `Ubejde uzimaju se kao utemeljitelji kako lingvisti kog tako i stilisti kog tuma enja Kur'ana. esto se ukazuje a je stilisti ko tuma enje Kur'ana ipak stavilo u sjenu glavnu nakanu Kurna: vjersku poruku o jednom, jedinom Bogu. Smatra se da su se ove stilisti ke i lingvisti ke egzegeze iscrpile same u sebi, dok se tradicionalno tuma enje Kurna nije iscrpilo jer je priop avalo ovu poruku Kurna. Stil Kur'a na ne smije biti predmet oboavanja, bezgrani nog glorificiranja nautrb objanjavanja glavne poruke Kur'na, vjere u jednog Boga.

Su#ijsko ili ezoterieico turndeenje Kur'pnai

Ukoliko se tefsirom smatra vanjsko prou avanje Kur 'ana prou avanje njegova jezika, stila, povoda objave, kiraeta itd., a te'vll (^^) tzv. unutarnjim ( tuma enjem, tada se je na tlu ezoteri kog ( :14, ) ili siifijskog tuma enja Kurna ( ) Sufijsko tuma enje Kur'ana rijetko posee za ne im izvan teksta Kurna, a ukoliko se to i ini, onda su u pitanju tzv hadisi kudsi ( I). Tekst Ku r'ana promilja se u njegovoj slojevitosti, a mufessir "ponire" u njegove dubine trae i prvotno zna enje rije i (, J+^+). Dakle, seneda i predanja uglavnom nema i nastoji se, uvo enjem ili otkrivanjem metafore i alegorije, proniknuti u dubine Teksta. Sufijsko tuma enje Ku r'ana obi no je vezano i za misti nu praksu i pobonost. Zerket ak sufijsko tuma enje Kur'ana i ne smatra tefsirom ve tvrdi (El-Burhan, II, str. 170) da se tu radi o inspiraciji koju je sffija ili mistik dobio nakon itanja kurnskog teksta. Osnovno je pravilo suhjskog tuma enja Kur'na a Kur'an ima svoje dubine. U brojnim sufijskim tefsirima kae se:
216

^^...^.....^.^a.^,.,,^,.r

l,.g.i y Y I jj._111 I
,

-(1j -! It:) 1, L.J I,5 a39lsf ya L^!! ^ g"-* s3 4111 141.:, ,^Ik! Ls..L,1n]I ^ak^.;,I ltal I^

"Ne postoji kur'anski redak koji nema etiri smisla: egzoteri ki (zahir), ezoteri ki (batin), granicu (hadd), Boansku nakanu (rnuttala`),'i U irem objanjenju ovog pravila, koje je u temelju sufijske i ezoteri ke metode tuma enja Kur'ana, naglaava se da je egzoteri ki nivo za usmeno predanje; ezoteri ki za "unutarnje shva anje"; granicu predstavljaju iskazi koji odre uju dozvoljeno i nedozvoljeno; Boanska je nakana ono to Bog namjerava ostvariti u ovjeku svakim retkom". 15 Sufijski metod tako er je urodio plodona brojnih komentara Kur'ana koji su esto pisani i pod uticajem neoplatonizma, gnosti kih ideja i helenizma, ali je njihova glavna inspiracija ipak Kur'an. Komentari ovakve vrste napisani su esto i u poeziji (kao npr. Rumijeva Mesnevija) i predstavljaju vrhunska djela u svjetskoj literaturi.
Znunslveao t unra t eejEe Xur'.aa

Znanstveno tuma enje Kur'ana ogranak je racionalisti kog tuma enja Kur'ana, a kao metod tuma enja osobeno je po tom to kur'anski tekst ita pod uticajem uvijek rastu ih znanstvenih otkri a i spoznaja. U E1-Itkanu se govori da je izvjesni EI-Mursi ve pokuao (prije pet ili est vijekova) znanstveno tuma iti Kur'.'a i , zapravo, zasnovati ga. Naravno, od samih po etaka tuma enja Kur'ana uo ava se da postoje tendencije da se neki kur'anski tekst ita i tuma i u skladu sa gr kom (ili ptolomejskom) kosmologijom, gr kom geografijom itd. Fahruddin Razi je u teme zna ajan primjer.
14

Henry Carbin, r,. d., str 18.


15

str. 18.

Znanstveno tuma enje Kur'ana kao metod naro ito oivljava u KIY. i XX. stalje u, kada je islamski svijet u dekadenci, a evropski u epohi sveop eg racionaliz[ranja. Pod uticajem apadnih (evolucionisti kih, fizikalnih i drugih) spoznaja mufessiri su
217

tumaili sve to je spomenuto u Kur'nu. Dakle, za specificiranje nekog kurnskog termina ne slui vie hadis ili izreka ashaba ili tabi`ina, ve se koristi nauka. Ku r'anske rije i se esto, nategnutim lingvisti kim analizama, trgaju iz svoga konteksta (36.4 ) i muffesir, sa znanstvenim spoznajama, u itava u njih svoja, esto proizvoljna, tuma enja. Protivnici znanstvenog metoda u tuma enju Kur'ana tako prigovaraju da je osnovna njegova slabost nepotivanje konteksta Kurna. Ne moe se u ku r'a nske rije i pohraniti sve to nau nici "otkriju", pa je to i glavni razlog to je ovaj metod tuma enja Kur'ana u ozbiljnoj krizi.
Nistori jsko tumacenje Kur'ana

Ovaj metod zasnovan je u nekim svojim primordijalnim oblicima ve u doba ashaba i tabi`ina. Poznato je da je etvrti halifa :Ali ibn Ebi Talib posjedovao zbirku Kur'ana koja je ustrojena po redoslijedu objavljivanja, a i on i Ibn Mes`ud, kako biljei Tradicija, govorili su da ne postoji kurnski ajet a da oni ne bi znali gdje je objavljen, kada je objavljen, "zbog ega" je objavljen, i tome sli no. Takav na in poznavanja Kur'ana u izvjesnoj je mjeri historijski. Nadalje, cjelokupna nauka sebebi-nuzsula d"a se shvatiti kao historijsko prou avanje Kurna, jer sebebi-nuziV specifi nije odre uje ta u Kur'anu ozna avaju neke rije i s obzirom na vrijeme objavijivanja kur'anskih cjelina. Me utim, historijski metod u tuma enju Kurna u pravom smislu te rije i sastoji se u ta nom utvr ivanju gdje i kada su ivjeli ljudi spomenuti u Kur'anu (Boiji poslanici, Je'dud i Me'dud, faraon, Merjema, Musaova, a.s., majka itd.), gdje su i kada ivjeli narodi koje Kur'an spominje (`Ad, Semud, Ejka, Irem itd.), te da li i danas postoje tragovi (pe ine, stijene, natpisi, gra evine itd.) na temelju kojih bi se moglo utvrditi konkretnije o emu Kur'an govori, na ta aludira, odnosno da se izna e liistordjska spec fkacija kur'anskog kazivanja. Paleografija (na218

^^ 7'T ^.,

`T '^ ^C^^^ Z, r^ ^^^^

^'.^ r^^1^^' ^Y`^^^.^^.^^,.^^ .>.^-

uka o pismima 11 starom i srednjern vijeku) igra vidnu uiogu u historijskom metodu tuma enja Kurana. Tako se upore uju rani kur'anski rukopisi i natpisi na pojedinim stijenama u Arabiji, iznalaze se sli nosti izme u arapskog pisma te drugih pisama semitskih jezika (hebrejskog, aramejskog, sirskog) a sve te spoznaje koriste da se ta no specificira ta pojedine kur'anske rije i zna e, da se odgonetne bar priblino zna enje socionima koje Kur'an spominje, itd. Tako er se koriste drugi izvori koji govore o tim narodima (a koji su pisani u kr anskim samostanima zemalja ama, u hebrejskim sinagogama Bliskog istoka, u Perziji) te se upore uju s Kur'nom i"informacijama" datim u njemu. Metod historijskog prou avanja i tuma enja Kur'ana zna ajan je i glede uporednog prou avanja Kur'na i Biblije, njihova jezika, tematike op enito, pa i"historijskih" navoda koje te knjige sadre.
Tematsko tumaeenje Kur'ana

U novije vrijeme izdiferencirao se jo jedan metod tuma enja ). Sastoji se u tome da s.e Kur'na tematski ( na jednom mjestu prou avaju svi ajeti Kur'na koje objedinjava ista tema. Tako imamo tefsire koji govore samo o poloaju npr. ene u islanar.c, o islanzu i kcarnnti, o islarnu i idolopoklonstvu, itd. itd. Tako er se prou avaju ajeti koji govore o poslanicima i poslanstvu, o eshatologiji, o ovom svijetu, i sl. Naravno, ovaj metod tuma enja Kur'ana ne smije zaboraviti na derogirane i derogiraju e ajete, postepenost objave Kur'ana, povode objave Kur'ana i sl., odnosno, ne smije se samo kompilirati kur'anski tekst bez unutarnjeg ustrojstva kur'anskih ajeta u skladu sa islamskim u enjem i islamskim naslije em koje se razvilo u okrilju fundamentalnih tokova tefsira. li ovom metodu uvi a se i jedna isto ljudska i historijska tenja da se u kur'anskim kazivanjima otkriju teme, jer, kao to je vie puta na prethodnim stranicarna re eno, Kur'an nije knjiga koja sadri poglavlja po '`temama". Otuda e kriti ari uvog metoda u tuma enju Kur'ana primijetiti da se ovdje zanen:aruje
-

219

teuki^ redoslijed kur'anskih poglavlja, to jest, ustrojstvo Kur'ana kakvo je dolo Muhammedu, a.s., diktatom Objave. S druge strane, uo avat e se da ovaj metod nudi mnogobrojne prednosti u odnosu na ostale metode u tuma enju Kur'ana jer uzima u obzir tekstualnu evidenciju Kur'ana, a to je nuno u tuma enju svakog temeljnog vjerskog teksta. Danas se, uglavnom, piu ovakvi tefsiri, tj. kra i ogledi o vanijim temama" Kur'ana. Ovaj metod esto se i zloupotrebljava i , sude i po knjigama koje su napisane po njegovim uzusima, uo ava se da se esto ne potuju sebebi-nuz u l, derogirani i derogiraju i ajeti, niti prvobitno zna enje kur'anskih rije i. O ito je da se radi o nezrelim sintezama i nasilnim konstrukcijama sa injenim od kur'anskih ajeta kako bi se moglo sve dokazati Kur'anom, premda Kur'an nije o mnogo emu tome rekao ni rije i.
Ostale metode tvma enja

Na kraju treba nazna iti da se ovdje ni izdaleka nisu obuhvatili svi metodi u tuma enju Kur'ana. Tako se moe govoriti o ultra i`ijskom metodu koji Kur'an ita kao knjigu o poiodici Muhammeda, a.s., (.^A^JI) , o filozofskim itanjima Kur'ana gdje se u Kur'an u itavaju filozofska zna enja iz tradicije anti ke Grke, helenizma, stare Perzije, kr anske skolastike, i sl. Vaan metod u prou avanju Kur'ana predstavlja i orijentalisti ki kriti ko-historijski pristup Kur'anu. On negira hadis i Muhammedove, a.s., izreke o Kur'anu, negira esto autenti nost Kur'ana, proglaava kiraete za posebne zbirke Kur'ana, it . Poseban metod tuma enja Kur'ana danas moe se uo iti u tzv politi kim tumaenjima Kur'ana. Nastala su brojna djela o Kur'anu i dravi, Kur'anu i revoluciji, kur'anskom konceptu zajednice, Kur'anu i pravu, itd., itd. Politi ko tuma enje Kur'ana ne treba brkati sa pravnim ili fikhskim tuma enjem Kur'ana. U ovom posljednjem mufessir se kre e isklju ivo u polju kur'anskih tema kao to su post, zekat, nasljedstvo, testament, brak, itd. Fikhsko tuma enje
-

220

mi,_..sii sapyalco.....k..rMaflulleffia~l^-.p

^,^ ..^..s.... .,.

^^^:^^

:^^^^

r}_ ^^4^^^.^ , 1?^1d ^ ^A^1%r

_^.

Kur'ana je, takoder, pravo klasi no tuma enje kojem se Fasvetila velika panja, a neki mufessiri (kao npr. Kurtubi) posvetili su mu mnoge stranice svoga komentara Kur'na. Svi metodi u tuma enju Kur'ana pokazuju da je Kur' an neiscrpna Boija Rije koja e se uvijek prevoditi kroz tefsire, ali ne e nikada biti iscrpljena. Otuda su klasi ni komentatori Kur'a na govorili da nakon svega, nakon bilo kojeg tuma enja, ostaje ovjekova dunost da kae da "Bog najbolje zna" ( a11 I) ta je rekao.

221

ZW7. 1`IlSTORIJSKO-CIVILIZACIJSKI ZNA AJ MISTI KOG TUMA ENJA KU R'ANA* Vrijeme je otok u moru vje nosti, vele islamski mistici. Ali, to je zna ajan otok, budu i da na njemu obavljamo pripreme za vje nost, iz njega i kroz njega zahva amo dubine vje nosti, dubine i prostranstva tog okeana koji okruuje otok.' Moglo bi se kazati, bez bojazni od pogreke, da shari`ah regulira prunjenu i provedbu vje ne Boije volje u vremenu, ovdje "podna Mjese eve sfere", kako bi kazali islamski mistici.Z Shari`ah, shva en na takav na in, jeste vanjski zakon i norma koja normira ivot i postupke muslimana od njegova za e a do smrti, a u nekim slu ajevima i nakon smrti.' Sufizam u svojim glavnim tokovima smatra da je shari`ah vanj ski aspekt islama, egzoteri ki plan koji svojim na elima normira, na vanjskaj ravni, odnose muslimana spram Boga, zatim odnose muslimana izmedu sebe i spram drugih ljudi, spram Prirode i , dakako, spram historije. Islam, medutim, sadri i Haqiqah, svoj ezoteri ki plan, unutarnju sutinu koja je transvremena i transhistorijska. Sufizam je, uz shi`izam, naro ito bo u islamu zainteresiran na ovakvom pristupu islamu, u njemu, islamu, su ot itavali jedinstvo posredstvom dva njegova vana aspekta, shari`ah i haqiqah. Ali, naravno, sve to ne bi moglo bez jednog posebnog na ina itanja Kur'ana, zahva anja njegove Poruke i uranjanja u njegovu rije po principu unutarnjih slojeva Teksta. Naime, od samog pO etka sufizam je insistirao da se U itanju i hermeneutici KUr'ana (ta'wil) razlikuju dva smisla: vanjski (zahir) i unutarnji (batin). K tome, bilo je to i insistiranje na simboli kom itanju Teksta. Da bismo barem ovlano objasnili "sta u sufizmu (i gotovo na isti na in u shi'izmu) zna i simboli ko itanje, razumijevanje i zahvatanje Teksta, moranTo po i od jednog drugog objanjenja.
222

Transkripcija arapskih termina u ovom paglavlju provedena je u skladu sa engleskim origiaalom ovoga moga teksta.
^.

lbn Arabi u svome djefu Al-FutulAt al-Makkiyyah veii za Kur'an, za taj posljednji Testament Vje nosti ugu en nvje anstvu, daje more bez obala

(al-bahr sahila fahu


2.

Usp. izdanje iz Kaira, 1329. po H., na vie mjesta.

Ikhwan al-5af ' upotrebljavaju ovu sintagmu na


vie mjasta u svojoj Encikiopediji (ai-RASA'11.).
3.

Mislimo na propise o nasijedslvu, zavjatanju, itd.


4.

A!-Fufuhat, 11, p. 163.

Svijet je potekao sa stranica Boijih Rije i. I premda je i sam ovjek jedna velika Boija Rije - ta nije, jedan veliki znak na horizontima svijeta - jedini je on u poziciji da "podno Mjese eve sfere" tuma i i Boiju Knjigu, Kur'an. ali da tuma i i drugu Boiju rasklopljenu knjigu - svijet. Ibn `Arabi veli da je "svijet ispisana Boija Knjiga" (,,+ ! ),' koju treba tuma iti ba kao to i sam Kur'an treba tuma iti. Sufizam insistira upravo na tome da se i Kur'an i Svijet tuma e jednom jedinstvenom hermeneutikom (ta'wil), transhistorijskoln hermeneutikom. Sam sufizam ne negira i ne zatire historijska tuma enja Kur a.na, ali ih smatra prekratkim i nedostatnim u pogledu itanja vje nih intencija uzna enih u tekst Kur'ana i''tekst" (odnosno kontekst) svijeta! Naime, historijska tuma enja i Kur'ana i Svijeta ta na su i opravdana ali na svojoj razini. Kako sufizain ne traga za vremenskinl smislom Kur ana i Svijeta, odnosno ne stavlja prvenstveni akcent na njega, to njegova u enja razvijaju specifi nu metodologiju potrage za vje nim smislom Kur'dna, ali i tragovinla Vje nosti koji nanl se na u i koji nam priti u iz samih znakova svijeta na horizontima posmatranja.' ta je, onda, ta sufijska "metodologija" koja je utkana u sufijsku hermeneutiku i koje zahtjeve ona stavlja pred itatelja Kur'ana odnosno itatelja Svijeta?
5.

11.

0 ovome ire u tekstu Seyyeda Hosseina Nasra,


Sulism and the Perennrty of the mysticat quest, u djeiu Living Sulism. Allen and Unwin, London,

1980., p. 13. i dalje.


6.

Nasr Hamid Abu Zayd, Falsafat a!-Ta'wi1, ed. by Dar a! lNa,7dar, 8ejrut, 1983.. p. 266.
7.

M.

Picktha;; u svome pnjevodu Kur'ana T1;e

Meaning of C`:e uVorlaus Koran, ed. by Allen and


Unwin, 1956., p. ^93. , nudi ova prljevodno rje-

So learn a lesso a. 0 ye s,ho enje :, n;eg a; hava _,es! Taj pr -.:od ne papade sufijsku na

kanuPRELAZW?`.

Sufizam veli da je potraga za vje nim u svome startu valjana salno onda ukoliko se "oslukuje Kur an iz Bitka i vidi, posmatra, Bitak u Tekstu Kur'anal"" . taiY' Lrz:i Ali, da bi se to nuiglo provesti, potrebno je obaviti vanu raclnju, in ''prelaenja" (al-I`tibar). Ibn 'lrabi ovu I'ailnjLl stnatra jednim conditio sine qua non u zapo injanju potrage za vje nim Sn11SlU111 KUr'alla iV -je lllm SmiSlOnl i Zllanlelljerll svijeta, takoder! Kur'anski ajet: "Czlnite pouku - . o vi to uvid
223

.,

pasjedujete!" - , ^^ ^j ^^^ ^+ I,^r^^ - lbn `Arabi tuma i na

sebi svojstven na in, inherentan sufijskoj metodologiji opho enja sa Tekstom i naravno, svijetom. Ibn `Arabi u Futuhat-u kae:

J,L'

., ^ L^ 9 iY cS 1 . . . ^, l^.x I , r^
..Li=at l

"Prije ite od formi to ih vidite svojim o ima ka sutinama koje vam nude te farme...!" To zna i mnoge stvari, ali bi se moglo s pravom ista i da je ova Ibn `Arabijeva re enica potvrda islamskog simboli kog itanja svijetova Kur'ana i svijeta ina e, simbolikog itanja koje promi e i za koje se zalae sufizam. Svjetovi Kur'ana i svijet ina e prebogati su simbolima (rumuz) i aiuzijama ('isharat). U krajnjemu bi se moglo kazati da je sufizam i"nastao" 8 kao u enje koje trai simboli ko itanje i Kur'ana i svijeta, simboli ko itanje tokom kojeg ovjek ne stvara simbole po svojoj volji, 9 ve samo podastrte simbole Kur'ana i svijeta tuma i! To je taj `ubur, odnosno i`tibar (prelaenje od pukog vanjskog do simbola i od simbola do Simboliziranog! A Taj Simbolizirani jeste On, Vje ni, Svemogu i Bog! Vjeenost "Sama!) U na elu je, naravno, tako, no to na elo je potrebno objasniti, objasniti ga na na in sukladan sufizmu. Sam je jezik, prema glavnim tokovima sufizma, skup simbola. Obi an ljudski jezik, svaki ljudski jezik nije nita drugo doli jeka, to jest odjek Boanskoga jezika, odnosno o itavanje Boanskog jezika na ravni Bivstvovanja!'
LgJ jj a41Y ! ai!! I i;11 I

8.

^,^i9

(S.s"3! 1

Sufizam se samo histojski pojavio, to nije u enje koje je "nastalo". Al-Hikmatu al-ladunniyyah }e vje na mudrost, neto to nije nastalo ve je samo podareno ljudima (sufijama, prije svih drugih).
9.

Obi an Ijudski jezik ukazuje na Boanski jezik, a Boanski jezik na Stvarnost, na Apsoluta. Boanski jezik, Kur'an, npr., sadri simbole koje razumiju samo odabrani Boiji tovatelji." J,a I 5/1 L41.4.0.v Y L511 l

,_,

D simboli kom itanju Kur'ana vidi ire u Nasrovoj knjizi ldeals and Realities of Islam. London, 1966., u poglavlju posve enom Kur'anu.
rU.

Usp. AI-Futuhat. II, pp. 86, 219.-220., itd.


11.

Ti odabrani jesu, naravno, prije svih sufije same. Oni u svemu to vide, u svemu to uju, u svemu u ta miljenjem i
224

Nasr Hamid Abu Zayd, ibkd. p. 269.


,

kontempliranjem uranjaju - raspoznaju simbole i posredstvom simbola naziru Simbolizirano! U samoj hermeneutici Kur'ana sufijske provenijencije, koja je odigrala i igra sjajnu ulogu u historiji islamske civilizacije, sadrani su principi unutarnjeg (batin) i vanjskog (zahir) tuma enja Teksta. Odnos izme u same rije i i onoga na ta ona ukazuje isti je kao i odnos izme u vanjskog i unutarnjeg,'' odnosno, sufija ita u Kur'anu samu Stvarnost kao takvu. 6-}u4 , ^,g^,53 I ^s j,Lz.l I u I Sufizam je, da bi to objasnio, posezao naj e e za samim kur'anskinx primjerima. Ba kao to se me usobno proimaju i jedno drugom otvaraju staklo i svjetlost u ajetu o svjetlosti (ayat al-nnr),`j tako se me usobno proimaju zahir i batin, s tim to se zahir-om nikada ne moe objanjavati batin, ali se mora batin-om objanjavati zahir? U sufizmu je ovakvo nau avanje budno pazilo i uvalo hijerarhiju znanja i hijerarhiju spoznavanja i podarilo tu hijerarhiju islamskoj civilizaciji.''

lbrd., str. 278.


Usp. Qur'an. XXIV, 35. Posredstvom islamske civilizacije ta je hijerarhija znana podarena cijeiome ovje ?rstvu, odnosno sam ja sdizam i po tome sta' uz rame sa u enjima svi}er" arzmom npr. Vidi o tcme Izur, 'rlf,sm and facrsra. Lr tak;. 3ene Guer. on, Aperc;,s iesoterism rrrique e.+!a tatsme, C.a!imord. Paris. 1973.

Prema tome, sufizam je u islamu uvijek drao visoko uspravljenu baklju kojom se po irini, ali i po dubini, itao i tuma io Kur'an i svijet. U prethodna dva odjeljka samo smo na elno iznijeli neke od glavnih i temeljnih tvrdnji sufizma. Ipak, ovdje je nuno ista i kako je sufizam ubrizgao, na vidljiv i nevidljiv na in, svoja na ela u bogate sadraje islamske civilizacije. Prije svega, sufizam je u islamsku civilizaciju ubrizgao veliko sje anje, sje anje o Vje nosti. Sam islam jeste jedno veliko, permanentno podsje anje na Vje nost. Naime, osnovni princip islama: la ilaha illa (':Sema boanstva osim Boga!"), zna i da su sve pojave i manifestacije ovoga svijeta, i zapravo i sam svijet, samo o itovanja Apsoluta. Istinske Stvarnosti, Vje nosti. Sufije vole te manifestacije nazvati arapskorn rije ju tajalliyyat. Tu islamsku sufijsku postavku mi svugdje naziremo. ali i o ito 2.?5

vidimo, u onome to je stvorila i to stvara islamska civilizacija. jer, naime, i ona je jedno veliko podsje anje na Vje nost. Prisjetimo se onog ayata od maloprije o svjetlosti i staklu i dopustimo sebi slobodu itanja cijele islamske civilizacije u kontekstu poruke tog ayata. Muslimanske ku e od Bosne do Indonezije pravljene su s tenjom da zahvate svjetlost na na in zahvatanja vode dlanom. Te su ku e za stanovanje okrenute prema suncu, sa izmetnutim doksatima i svijetlim prostorijama. Zapravo, te gradevine nastoje postati lagahne, i otklanjaju i pomisao o rnasivnostK, masivnosti koja bi eventualno podsticala ovjekove prometejske nakane na Zemlji i zaborav Vje nosti. Sufizam je u svakoj ljudskoj civilizaciji, a naro ito u islamskoj, ijem je nastanku i oblikovanju dobrahno doprinio, itao pje ane dine iz onog kur'anskog ayata o pje anim dinama. 15 U toj civilizaciji, islamskoj, sve to je gradeno u skladu sa tradicionalnim islamskim principima gradnje, podsje alo je na tajalliyat-e iz suirjskih u enja, na manifestacije al-Haqq-a u ovome svijetu. Arhitektura to pokazuje, ma ta da iz nje navedemo kao primjer. Mostovi gradeni u vrijeme Osmanskog Carstva u Bosni, Srbiji, Makedoniji i dalje na istok obi no su bili od bijele sedre i bijelog kamena. Kad sunce prosipa svoje zrake na vodu ispod mosta i na sam most, dobija se dojam veza, ipkastolikog veza, udne kombinacije svjetlosti, vode, bjeline kamena, stvarnog i nestvarnog... Neobi no je vano da se pritom zamje uje pri- i jatna Iahko a. Kad se za vrijeme sun anog dana prelazi rijeka Drina mostom Mehmed-pae Sokolovi a u Viegradu, dobija se utisak prelaska preko onog eshatolokog mosta, tzv. Sirat- uprije, na Danu Sudnjem. Naime, svi su mostovi, iji su graditelji bili redovito pripadnici tradicionalnih sufijskih bratstava, kao Mimar Sinan, naprimjer, simboli i vje nog i privremenog aspekta Stvarnosti. Iz igre svjetlosti, vode, bjeline kamena i odslika mosta u vodi sasvim se nazire glavna kontura islamskog pogleda na svijet, te razlu ivanje pokretnog od nepokretnog dijela Vje nosti, raz226

15.

Jedna sura Kur'ana (XLVI) nosi naziv al-Ahqaf, odnosno pje ane dine oblikovane vjetrovima". Pickthall (p. 357) to i naglaava u svom prijevodu rije ima '7he wind-curved SandhAfs ". Naime, sura a!-Ahqaf nosi poruku da su ljudske civilizacije nestalnc, da su kao pje ane d i ne koje vjetrovi prenose s jednag mjesta na drugn. Stoga treba gradid zdanja sa sje anjem na Allaha, na Vje nost.

J^^

J:.t!^:^`T^ n ^^C^.:^:%.^ `7r ^ 5.^^^^r^x r ^ ^^^^ ^ .^^C` ^3^':

dioba vanjskog od unutarnjeg, iluzije i pri ina od Istiner"' Taj princip unutarnjeg i vanjskog u arhitekturi vidi se i iz obi nih ku a za stanovanje, naro ito u svijetu Mediterana koji je prigrlio islam, zatim diljem turske, arapske i iranske kulturne zone Mnoge musiimanske ku e u Sarajevu ili , pak, to se toga ti e, Bursi, mogu biti u isti mah i tekije i zavije. Naime, muslimanske ku e i prostori za stanovanje koji su gra eni u sukla nosti sa tradicionalnim islamom, sa postavkama razlu ivanja unutarnjeg i vanjskog, koje nara ito snano elaborira sufizam, predstavljaju sakralne prostore u naro itom smislu. Ku a je dio dennetskog smiraja (sakinah), ali i ovozemaljska potreba, zatita od udi klime i prirode. Tekije i zavije su, s jedne strane, zdanja sakralna, ali, istovremeno i zdanja za stanovanje.'F
!V.

16.

Sjenka i svjetlost esti su motivi Kur ana. Pas matrati kako Allah rasprostire sjenu, tj. raziu i vati pri ln ad Stvarnosti, duinostje svakoga umnog muslimana.

Naravno, tliljem svijeta islama osje a se jedinsiveni duhovni tonalitet u arhitekturi i kultur i staoovanja.
15.

Rije sakinah i rije sakan derivirani su iz istog korijena. Prva zna i smiraj a druga stan(ite).
19.

a statusu prirqde u islamu vidi djelo S. H.


The Encounter of Man and Nature, The SNir'tua! Crisis of Modern Man, Allen and Unwina London. .

1968.
ao.

Npr. Gulistan {Rose Garden} ili pak Gulshan-i-Raz jesu esti naslwi sufijskih d;ela u kojima se Priroda slavi kao veliki znak Bq^ijk.

U islamskoj civilizaciji svijet Prirode i svijet historije nisu, zahvaljuju i sufizmu i ezoteri kim u enjima islama, postali razdvojeni.' Priroda nije neprijatelj ovjekov, ona je tako er podru je recepcije Boije Milosti, tavie, Priroda je sa svojim divljiztama, planinama, silnim rijekama, cvije em i drve em velika inspiracija za duhovnom potragom. K tome, Priroda je mo na emanacija Boijih lijepih Imena. Najve a sufijska djela nose prirodne naslove, tj. nazive iz Prirode.' Naravno, Priroda ne uiva takav status zbog svoje vje nosti; Priroda nije vje na nego je Vje an onaj na Koga Priroda ukazuje, Koga priroda svojim mnogobrojnim znakovljem simbolizira. I kao to je vrijeme i povijest pokretni dio vje nosti, tako je i Priroda vidljivi i promjenjljivi aspekt Apsolutnog, Vje nog. Sufizam je na tome insistirao i Prirodi priskrbio, iz njedara neiscrpnog islama, status jednog an ela (ynalak). Ako nekad moiemo pro itati da se sufije odri u ovoga svijeta, onda tome treba pridodati da ga se sufije "odri u" tako to borave godinama na mjestinla gdje je Priroda najljepa! U Bosni, npr., vi zapa2ate su tekije gra ene na prekrasnim breuljcima, kraj izvora tla
227

rijeka, ukratko - usred divnih krajolika! Upravo na ovom mjestu nudi nam se prilika da istaknemo ulogu sufizma u islamskoj kulturi, odnosno "prevo enju" Prirode u kulturu. Prisjetimo se, u ovom kontekstu, jedne Rumijeve pripovijesti iz Mesnevije (Mathnwi), Bio jedan majstor koji je imao razrokoga egrta. I premda je na polici bila jedna boca, egrt bi, na traenje majstora da mu doda tu bocu, pitao: "Koju da ti dodam, lijevu ili desnu?" Majstoru to dojadi, pa mu jednog dana re e: "Deder, egrte, razbij bilo koju od njih "dvijep!" Kad egrt razbi 'desnu", nestade i "lijeve" boce. Ovo je jedna sufijska parabola koja mnogo kazuje o statusu ovoga i Onoga svijeta u islamu, o odnosu vanjskog i unutarnjeg, o odnosu, ako ho emo, Prirode i kulture u sufizmu ina e. Islam, naime, u svojim glavnim duhovnim tokovima ne poznaje nikakav radikalni rascjep, ne poznaje regionaliziranje Bitka na zasebne i strogo odijelite cjeline. Svijet je sa svojom razinom bivstvovanja ukiju en u jednu viu razinu postojanja; bolje re i, mnogo je razina postojanja koje su skladno uklju ene u Jedinstvo (tawhid).l' Gdje god je sufizam imao ja eg uticaja u islamskom svijetu, zapaa se uklju ivanje Prirode u kulturu islama na skladan na in. Na Prirodu i na kulturu nikad se nije gledalo razroko! Treba samo vidjeti kako se damije gra ene turskim stilom uklapaju u krajolike gdje se nalaze, i to na takav na in da se ne zna crta razdvajanja, gotovo se i ne primje uje ta u ta prelazi, Priroda u kulturu ili kultura u Prirodu! Sufizam je uvijek podravao jedinstvo toga dvojega, preko tog jedinstva muslimani su vijekovima pronalazili puteve duhovnog pronicanja i duhovne potrage. Upravo zahvaljuju i promicanju koncepcije kulturne Prirode i prirodne Kulture, islam je op enito, i sufizam posebno, zadobio velike prostore svijeta i u geografskom i u duhovnom smislu.
228
21.

Rumijevu Mesneviju islamski mistici nazivaju "kova nicom Jetlinstva". To je djeto koje je, po svoj prilici, najbolji sufijski komentar Kur'ana u poeziji.

:f

_^r ^. ^ ^" _

^?" ?^.^:^w^ `T^^^.y r^ 1

^; ,. 3 ; ^ ^^^ ^^ if^y%^ _
V.

Razmotrimo sada zakratko kakva je uloga sufizma u islamskoj civilizaciji u pogledu tokova vje ne mudrosti, perenijalnog miljenja i duha." Sufizam je prije svega u Kur'anu i islamskoj Tradiciji pronalazio prostore i zavi ajnost pradavnog u enja, pradavne mudrosti. Jer, kako god ovjek na Zemlji nije imao tjelesne evolucije ma ta da se desilo prije negoli je doao na Zemlju, tako on nije imao, prema perenijalnoj filozofiji, radikalnih mentalnih niti duhovnih promjena i skokova. ovjek je, naime, predisponiran u pogledu perenijalne mudrosti, ona je u njega pohranjena kao neko sjeme, kao neka iskra. Tu iskru ovjek moe zanemarivati, ali ne i zagasnuti. Islam, i u okviru islama naro ito sufizam, insistiraju na fitrah u ovjeku, ukazuju na nepromjenljivi aspekt ljudske prirode. Sufizam, naime, kao takav u islamu ne gleda novu vjeru ve kontinuirano priticanje vjere u jednog Boga, vjere u isti monoteizam po kojemu je samo Apsolut apsolutan! U drugim vjerama tradicijama, ukoliko su istinski tradicionalne, perenijalna filo- i zofija i mudrost (sophia perennis) zadrale su se u obli ju nezgaslih iskri. Sufizam je oduvijek mogao prepoznati te iskre u hinduizmu, intoizmu, budizmu, judaizmu, kr anstvu... Naravno, sufizam pritom ne prihvata njihove spoljne i institucionalne nadgradnje, trojstva razli itih vrsta, ali prihvata i podsti e dijalog me u razli itim tradicijama. Ne radi se tu o dijalogu jeftinih ekumenskih namjera, radi se o dijalogu metahistorijske naravi, dijalogu koji je danas prijeko potreban ovje anstvu. Sufijsko perenijalno miljenje i duhovnost priskrbili su u islamu prije svega sufijskim bratstvima, ali i obi nim muslimanskim vjernicima, otar pravedni perenijalni instinkt za Istinom. Kako god egrt i majstor nekog cehovskog udruenja, na ijem elu sufijski ejh, znadu da se od eljeza moe napraviti kip, ali od magnetne sile, nevidljive ljudskom oku, ne moe, tako i
229

?:.

Usp. Fnthjof -huon Islarn ar.d the ?erennia' fhitosnph,y !_ondan, bVortd of Islam Festiyal Publish"rng Company, 1976.
,

'

obi an vjernik znade od svoga mjesnog imama da je " od vode stvoreno sve ivo"'j i da se ni od vode ne daju praviti kipovi. 24 Njeno vrsto stanje, tj. led i njegovo otapanje pokazuje svu sudbinu nepoznavanja istinske vjere u Jednoga, u Apsoluta. Sufizam je, upravo, ona blaga toplina u islamu koja priskrbljuje muslimanima snagu topljenja kumira miljenja i idola stvarnosti. Sufizam je svjetlost kojom se sve stvari vide na njihovoj pravoj razini i u sklopovima Jedinstva. Srno te svjetlosti predstavljaju njegova perenijalna u enja. Danas, u dobu koga preteno nazivaju modernim ili, ak jo morbidnije, postmodernim, perenijalna u enja sufizma i sagledavanje stvari na prastari na in vi enja Jedinstva u mnotvu i mnotva u Jedinstvu, mogu dosta pomo i u podsje anju ovjeka na njegovu iskonsku ulogu posvjedo itelja Boijeg. Kad su, pak, sam islam i njegova civilizacija danas posrijedi, sufizam im osigurava uvijek dodatnu svjeinu i umiva islamske teoloke sisteme spolja i ja a ih ivim sokovima iznutra. Sufizam je teolokom umu u islamu podario srce i Intelekt i tako spasio islam od torture teolokog Boga i nasilja teologije bezduja! K tome, sufizam je tokom vijekova pomogao da se glavne istine islama, islamske perenijalne mudrosti i filozofije izgovaraju u lijepirn ba ama, kakve su one bosanske ili anadolske. Isiamu je sufizam pomogao da njegovi misle i ljudi ne izgovaraju svoje spoznaje na loma ama, vjealima i ispod giljotine, kakav je slu aj bio vijekovima u Evropi! Stoga e sufizam i u budu nosti islamske civilizacije pomo i irenju i cvjetanju rui njaka sapijentalnog miljenja.

23.

Usp. Kar'an XXI, 30.


24.

Naime, samo je Boije stvaranjs, samo to Njemu pripada, ne i Njegovim stvorenjima. ldolopoklonici ne mogu od vode praviti kipave, iz ega sufizam preporu uje uzimanje pouke.

230

NEKA VLASTtTA IifV1ENA U KUR'Ai+1U 1 TEFSIRU

Kurnska kazivanja ne poklanjaju vrlo esto nikakvu panju imenima osoba, mjesta, naroda i sl. Iz Kur'ana ne znamo kako je ime Ademovoj, a.s., eni, niti znamo imena faraonove, Jusufove, Nhove itd. supruge. Vrlo esto su sve te osobe spomenute posredstvom spojene li ne zamjenice uz prijedloge ili glagole, ili u genitivnim vezama uz imenice. Tako er je vrlo malo panje posve eno imenima mjesta, rijeka, zemalja i krajeva "gdje se radnja odvija". Sve je to rezultat glavne, osne kurnske fabule oko koje se sve kre e - u enja o monoteizmu, vjeri u jednog jedinog Boga. Smatra se da je u Kur'anu sve, pa i"najefemernije" kazivanje, posve eno toj vrhunskoj istini. Otuda za kurnsku naraciju nisu vana imena koliko karakteri li nosti o kojinta se govori. Tipoloka egzegeza Kur'ana to je uvijek isticala. Npr. faraon nije u Kur'anu imenovan jer se karakter faraonov ponavlja kroz povijest pa je, uslijed toga, kur'ansko kazivanje permanentno aktuelno. U ovom odjeljku emo, me utim, navesti ve inu vlastitih imena u Kur'anu kao i vlastita imena li nosti Kur'ana kojima je duga tefsirska tradicija dala imena. Tefsir se zapravo esto i bavio imenovanjem neimenovanog u Kur'anu, odre ivanjem lokacija gdje se "zbivao" dogadaj, odre ivanjem ak i vrerrcena kada se on "zbio". Napomenimo da Kur'n nigdje u svojim kazivanjima ne navodi ercr, pa je, otuda, sizifovski posao utvr ivati u tefsirskoj nauci kada se neko doga anje o kome govori Kur'an zbilo. 7'a5nirn i tahsis i ovdje igraju vrlo zna ajnu ulogu i u svakom tcfsiru se mogu prepoznati. Kada Kur'an govori o li nostima ili narodima ili n jestima (krajevima), uvijek treba imati na umu karakter njegovog kaziva?31

d \'` ^

L}

^-

N ..^7.. \

:^ G ^

%.- L^^i

y+^-

^VLili ^ - R

nja. Idaz (konciznost) u kazivanjima je esto prisutan, ali, s druge strane, isto tako je nuno obratiti panju da li je Kur'n na drugim mjestima opirniji (itndb). Ukoliko jeste, onda se sva kurnska kazivanja moraju me usobno uporediti da bi se dolo do cjelovite informacije koju ta kazivanja nude. Ovdje emo navesti imena li nosti, naroda, mjesta, zemalja i sl. u Kur'nu (ili vlastita imena kojih nema u Kur'nu, ali su 'frekventna u tefsiru u uskoj vezi s Ku r'anom) prema knjizi Koranische Untersuchungen (Kurnska istraivanja) od Josefa Horovitza.' Sva druga objanjenja data su bilo po tom djelu, bilo po II tomu Sujutijeva Et-Itkana.2 Imena koja su data u zagradama ne spominju se u Kur'nu izuzev u daljem kontekstu, ili pod spojenom li nom zamjenicom, ili su, pak, imenovana u a ili tuhsasa. tefsTru od mufessira prema principima ta `mima Interesantno je primijetiti da Josef Horovitz smatra da se u prvom mekanskom periodu Objave spominje manji broj li nosti, u drugom mekanskom periodu spominje se najvie li nosti i vlastitih imena, dok se u tre em mekanskom periodu Objave i u medinskom periodu Objave spominje tako er manje li nosti nego u drugom mekanskom periodu. On daje ovaj pregled: 1) I mekanski period: Ibralum, Slnin, Sahibul Hut , Fir`avn, E1-Mu'tefika (El-Mu'tefikat), Musa, Nh; 2) II mekanski period: Adem, IblIs, Idris, Ishak, Tsra'Il, IsmH, Ashabul-Kehf, I1j1s, Ejj ub, Ba`1 , Davud , Zul-Kernejn, Zekerijja, Samirijj, Sebe', Sulejmn, `Isa, Lut, Me'dud, Medjen, Merjem, Harun, Haman, Hud, Je'dud, Jahja, El Jese', Ja`kub, Junus; 3) III mekanski period: Azer, Karun, Jusuf; 4) medinski period: Ashabus-Sebt, Babil , Dalut, Dibn-1, lut, `UZejr, ` Imran , Marut,Mika^7 , Harut.3 Horovitz, me utim, nije dosljedan u nabrajanju vlastitih imena jer izostavlja, recimo, Ashabul -Mejmene, Ashabud Me'eme, te tzv. Es -Sdbikun (vidi suru Vaki`a ), dok ovdje navodi AshabusSebt (sura Nisa, 47). Kada se u Kur'anu navode imena, onda se
232

Josef Horovitz, Koranische Untersuchungen, Berlin/Leipzig, 1926, Die koranischen E`genna,nen) Vidi: !-ltkan, II, str. 175.
3

Vidi: Josef Horovitz, ibid., str. 82 - 3.

kldtk^ri. II. str. 175.


S

Ihid., str. 175.

moraju navoditi i imena iz eshatologijske oblasti, a ne samo teiti da se ponude imena iz tzu historijske ravni. (istina, Horovitz navodi imena itd., ali je u navo enju tzv eshatologijskih imena morao biti dosljedniji.) Vlastita imena u Kurnu, dakle, mogu se izmedu ostalih na ina pokazati i ovakvim redom: 'ADEM. Prema ehli-sunnetu prvi ovjek i ujedno prvi Boiji poslanik. Ku r'a n ovu rije upotrebljava i kao vlastito ime, naime da je to odre ena osoba, prvi ovjek, ali i kao ime koje zna i ljudsko bi e stvoreno od zemlje (u tefsFrima se kae da postoji etimoloka srodnost izmedu rije i Adem i rije i Edim, npr. Edi-mulErdi povrina zemlje). Sujuti ga naziva ocem ovje anstva (Ebul-Beer)y i tvrdi da je to ime derivirano iz rije i el-edemetu (povrina). Pritom Sujuti spominje da su, prema nekim miljenjima, sva imena Boijih poslanika strana izuzev ova etiri: Adem, Salih, u`ajb, Muhammed. 5 Kur'an o Ademu govori na vie mjesta: u kontektu sa melekima, Ibllsom, kazivanjima o stvaranju prvog ovjeka i sl. Za potpuniju sliku o Ademu u Kur' anu treba uvijek uzimati u obzir i kur'anska kazivanja o Insanu, beeru, redulu i irraru'u, odnosno saobraavati sve kontekste i tekstove koji govore . o ovjeku uop e. AZER. Ova se h nost spominje u suri Efahzt; /4-i prema tom tekstu radi se o pretku Ibrahima, Boijeg poslanika. Postoje u literaturi i miljenja da se moda ne radi o ocu Ibrahiina, a.s., ve da je posrijedi op enitost rije i "eb". "Je li Azer otac, djed, ili stric Ibrallimov? U ovom pitanju ima nesuglasica. Rije "eb", koja je u ovom uzvienom tekstu upotrijebljena, zna i otac, ili starjeina u porodici. U Kur'anu (2:134) ova rije je upotrijebljena u zna enju "amidia" i kae se da je Isma`il jakubov otac (arnida). Glavni uzrok, da ovdje postoji nesuglasica, nastao je iz ova dva razlaga: prema Zeddadu, ako se uzme u obzir rodoslovlje, Ibrahimov otac je Tareh. Ovako je ime Ibrah2mova oca spomenuto i u prvoj knjizi Staroga zavjeta. Zerkanija takoder kae da je Ibrahimov otac Tureh. Ovu nesuglasicu je vrio laltko
233

odstraniti. U Talmudu se spominje da je Ibrahimovu ocu ime Tareh, a Eusebius ga istovremeno naziva "Athar-Asar". Ova bi rije potpuno odgovarala rije i Azer. Druga je ta ka koju treba uzeti u obzir: u Kur'anu se (14:41) govori o Ibrahimovim roditeljima kao pravovjernima, dok se ovdje govori o"ebu", koji ima vie zna enja i kae se da je bio paganin i da je kao takav ostao sve do kraja svoga ivota. Prema ovom izlaganju pogreno je rije "ebun" u ovom ajetu prevesti u zna enju "otac", nego je treba prevesti u zna enju "parodi ni starjeina". Veliki komentatori I{ur'ana kau da je Azer ime svetita jednog idola, a neki kau da to uop e nije vlastito ime, nego zna i onoga koji je u pogreku zapao (R5zi)." 6 IBRAHIM. Boiji poslanik, praotac annogih monoteista. Sujuti tvrdi da ovo ime nije arapsko, da je staro, a Arapi ga izgovaraju naj e e kao Ibrahim. Postoji, me utim, prema istom izvoru, i izgovaranja tog imena kao Ibraham, Ibrahim, Ibrehem. 7 Sujuti tvrdi da je to ime iz sirijskog (sirskog) jezika (luga surjanijje). Spominje se u mnogim kur'anskim kazivanjima. IBLIS. ejtan, satana (bi e koje je po mnogim komentarima Kurna prvo nevjeruju e bi e uop e). Ibis zavodi Adema i njegovu enu (stira Bekara, 36), a spominje se i u nekim drugim kazivanjima o ovjeku. EBU LEHEB. Amida Muhammeda, a.s., spominje se po zlu koje je sa svojom enom nanosio Poslaniku, a.s. (sura Leheb). AHMED. Jedno od imena za Muhammeda, a.s., koje u kur'anskom tekstu izgovara `Isa, a.s., navje uju i njegov dolazak (sura Saff, 6), _ IDRIS. Boiji poslanik. U tesirima se spominje kao u en ovjek, a u mnogim islamskim djelima poistovje en je sa Hermesom, donosiocem mudrosti i nauka ovje anstvu. Ima miljenja da je nakon Adema prvi primalac poslanstva i da je bio prije Nuha.9 Tako er se smatra da mu je i samo ime sirijsko, a drugi opet misle da je arapsko i da je derivirano iz rije i 'dirase".9
234

xuran asni, prevod i tuma (preve#i i sredili:


Hafiz Muhammed Panda iemaluddin auevi ), Sarajevo, 1937., str. 201.-202. Besim Korkut rije eb na istom mjestu prevotli kao predak te i njegovo miijeaje treba uvaavati.
7

fl-ttkan, 14, sTr. 176.


8

lbid., str. 175.


9

lbid., str. 175.

^4;^.T5 .^

IREM. Vjerovatno ime mjesta ili to je slabo vjerovatno, ime plemena. Spominje se u suri el-Fedr, 7, a iz samog ajeta kao i
,

!^^:

10

Vidi ire: Tefsiru!-Maverdi, str.1D4. {I to, ,

konteksta razumije se da je to mjesto (ili pak pleme) uniteno Boijom kaznom. ISHAK. Sin Ibrahima a.s. U tefsirima su obi no podue rasprave da li je on tzv. 'ebih" tj. onaj koji je trebao biti rtvovan, ili je to Isma'i1. Ve ina mufessira tvrdi da je ipak Ism71'11 bio stariji (on se esto i u kurnskom tekstu prvi spominje), a bio je i tzv. 'zebila". ISRAIL. Iz konteksta (Bekare, 47) razumije se da je to predak jevreja, moda sam Jakub. Benu Isral je kur'anska sintagma/sinonim za ime jevreja u Kur'nu. ISMA`IL. Stariji sin Ibrahima, a.s. Obnovitelj Ka'be, a u tefsiru glorificiran i kao praotac Arapa. Ibn Kesir tvrdi da postoji u tuma enju svetih spisa spor da li je Ishak ili Isma`1 stariji i da muslimani vjeruju da je, ipak, Ishak mla i. Maverdi, pak, smatra da ime Isma`i1 nije arapsko ve sirijsko (surjanijje) i zna i " uj, o Boe" (Isnaa ` jd Alldh)."' ASHrBUL-UHDLiD. Vjerovatno je da se radi o"onima koji su iskopali rovove" (vidi: Burafd, 4). ASHABLTI EJKE. Ovaj narod, "stanovnici Ejke", spominje se zajedno sa narodima Nuha, `Ada, faraona. Po svemu sude i, radi se o grjenom narodu iz mjesta Ejke koga mufessiri razli ito lociraju. ASHABUL-HIDR. Narod Hidra, mjesta koje je spomenuto u drugom mekanskom periodu Kurna. Tako er se razli ito locira u pojedinim tefsirima, ali se iz kur'nskog teksta razumijeva da se radi o grjenom narodu. ASHABUR RESS. Ovaj se narod tako er spominje u kazivanjima o grjenim narodima, uz narod Ad Semud, faraonov narod, itd. ASHABUR-REKIM. U suri Kelaf, 9 spominju se ctsltdbul-keltf ver-rekimi -"stanovnici pe ine ija su imena na plo i napisana". "tie zna se pouzdano ko su bili Ijudi koji su se zbog vjerskih progona sklonili u pe inu, i}a su imena poslije njihove smrti bila
, ,

235

%^^,^.^^>^.

^A- ^^g^^_t_ ae^^^"^S?' , r

'

^;%"^:'^;^L^V^ar,^P

^-

' ^.^^ve^ ^/^^R..

uklesana na plo i uzidanoj vie pe ine. Ne zna se mjesto gdje je pe ina, a ni vrijeme kad su se sklonili i u njoj zaspali. Prema miljenju islamskih teologa, ti mladi ljudi su bili jevreji, koji su se ispred rimskih progona povukli u pe inu jedno stolje e prije nae ere."" ASHABUS-SEBT U tekstu Kur'na (Nisd, 47) govori se o ljudima koji su bili prokleti jer nisu "potovali subotu". ASHABUIrFIL. Invaziona vojska, vjerovatno abesinska, pod vo stvom Ebrehe, koja je koristila slonove i napala Meku 543. godine nove ere. ASHABUL-KEHF. (Vidi Ashdbur-rekam.) IL'JAS . Boiji poslanik. (Vidi suru En `am 85.) EL-ENSAR. Stanovnici Medine koji su pomagali muslimane, muhadire iz Meke. Op enito re eno, medinski muslimani iz plemena Evs i Hazred, koji su pomagali muslimane rnuhadire iz Meke. Spominju se u vie kur'nskih kazivanja. EJJUB. Boiji poslanik. Spominje se u vie kur'nskih kazivanja. BABIL. Kurnski naziv za Babilon. Spominje se u suri Bekare, 102., u vezi sa dvojicom meleka, Harutom i Marutom. BEDR Mjesto kraj Medine, Spominje se u suri Ali Imran, 123. BA`L. Boanstvo, kumrr Il'jasova naroda. Spominje se u suri Saffit, 125. (BILKIS, BELKSIS). Tefsirsko ime kraljice od Sabe, u kur anskim kazivanjima poimenice se ne spominje. Obavljala korespondenciju sa Sulejm a nom, a.s., i posjetila jerusalem. (Vidi Neml, 27-35.) EL-BEJTUL-HARAM. Ovu sintagmu Besim Korkut prevodi sa "Sveti hram" (vidi Ma'ide, 2). Misli se na sveta mjesta (das mekkanische Heiligtum)'', tj. Safu, Mervu, Mekami-Ibr a him, Ka`bu i sl. TUBBA`. U Kur' anu se spominje kavmu tubbein (sura Kaf, 14) tj. "narod llibbe". Radi se o imenu mjesta ili plemena. SEMUD. Pieme i1i narod koji nije vjerovao. Poslan mu je poslanik Salih, a.s. (Vidi Hdkka, 5, Fedr, 9, itd.) DALIiT. Vojskovo a (biblijski Golijat) koga je ubio Davud,
,

Napomene Besima Korkuta Prevodu zna enja Kurana, Sarajevo, 1984., str. 629.
12

J. Horovitz, i6id., str 102.

236

^.^4^^^^'^^ C^:S^^.T^

{^. ^I'^^I

,l^

^,/^^'}"^ i ^{%^^^{! ^f ^ V^`J^^

a.s. i koji se spominje u Bekari, 249-251. D[BRYL. Melek, donosilac Boije objave svim poslanicima. Postoji u tefsiru miljenje da je kur' a nska sintagma Ri7ll1l1 haulus primjenjiva na DibriEa. Spominje se u vie kur'anskih kazivanja (Bekcrre, 97, 98, i Tahrim, 4). EI^DL1DiJJ. Brdo na kome je zastala Nuhova la a. (Vidi Hricl, 44.) (HAM). U nekim tefsirima o ovoj li nosti se govori kao o sinu N u ha, a.s. U Kur'nu nijedan Nuhov sin imenom nije spomenut. Vjeruje se da su od Hania (prema sveta koj genealogiji naroda) nastali Hamiti. HUNEJN. Mjesto u Hidazu spomenuto u Kur'anu (Tevba, 25). Musiimani su bili napadnuti od dva arapska plemena u tom nijestu i gotovo bi bili poraeni da nije bilo prisebnosti njih nekolicine. EL HAVARI<JJUN. Sljedbenici Isaa, a.s., njegovi u enici. U kr anstvu apostoli. (HAVVA). ena Adema, a.s., koja se u Kur'aa7u poimenice ne spominje. U tefsirima joj je op enito dato ime Havva. (HIDR). Saputnik Musaa, a.s. (Vidi s u ru Ke1af, 62 i dalje.) Nosilac ezoteri kog tuma enja i njegov simbol. Imenovan je imenom Hidr u tefsiru. DAVUD. Boiji poslanik, otac Sulejmnov, a.s. Borio se sa D alutom (Golijatom) i porazio ga. ZUL EVTAD. Tzv "vlasnik aiora", tj. faraon (Fedr, 10). ZL'L KARNBJN. Tzv. "dvorogi", prema kur'anskim tekstovima moe se zaklju iti da je bio Boiji poslanik, vladar velike mo i i vojske. (ti'idi Kehl 83 i dalje.) ZUL KIFL. Boiji poslanik, spominje se u liur'nu sa lsma`ilom i Idrisom kao strpljiv ovjek. (Vidi Enhijc7, 85.) ZtiN NGN. Vidi j^^nus. RUM. U Kur'anu se ovaj termin odnosi na Bizantince, kr ansku vojsku koja je bila poraena od Perzijanaca, tada vatropokj.onika. Simpatije 1*ur'alla strani su Bizantinaca kao mootefs a. (Vidi suru Rlli11,)
-

237

^{>^^.e^^,^?'^ ,^^^^r.,^ r.^.

.^^;,o^^

7 ^r^,. t- ^'^ ^^;r^^^ ^`^^^'r^Trf.: ^{,`^^^,ga,^


:

ZEKERIJJA. Boiji poslanik, otac Jahjaa, tako er Boijeg poslanika (Vidi suru Merjem.) (ZULEJHA). Ime ene `azaza (upravnika faraonova) u Egiptu, ije se ime u tefsiru esto spominje kao Butifar/Aotifar. (Vidi suru fusuf 23 i dalje.) ZEJD. Ime ashaba, posinka Muhammeda, a.s. Spominje se u vezi s jednom epizodom o enidbi Muhammeda, a.s., Zejnebom, Zejdovom bivom enom, u suri Ahzdb, 37. (SARA). Tefsirsko ime za jednu od ena Ibrahima, a.s. Ne zna se sa sigurno u da Ii se na nju odnose kurnske rije i Ve kalet `aduzun akirnun "Zar ja, stara, nerotkinja?!" (Zarijat, 29.) SAMIRIJJ. U Kur'anu, sura Td Ha, 87-88 spominje se ova li nost koja nije vjerovala i koja je jevrejima od nakita izlila tele koje je rikalo. SEBE' (ili Saba?). Ime mjesta, vjerovatno kraljevina na jugu Arabije. Ovaj toponim se spominje u Kur'anu u vezi s kraljicom od abe, kao i u kazivanjima o Sulejmanu i D"avudu, a.s. (Vidi suru Sebe : ) (SADUM). Tefsirsko ime za biblijsku Sodomu. U Kurnu se to ime ne spominje osim pod imenicom "Mu'tefikat". SULFJMAN. Boiji poslanik, sin Davudou U Kur' anu se esto spominje. I`RA (E-i`ra) , spominje se u Ku r'a nu u suri Nedm, 49, a zna i Sirijus; Allah je "Rabbu-i`ra" -"Gospodar Sirijusa". U`AJB. Boiji poslanik, punac Musaa, a.s. Djelovao u Medjenu. EJTAN. (Vidi Iblis. ) SABI'iIN (Es-Sabi'un). Narod Sabejci koji se u Kur' anu spominju u suri Bekare, 62. Iz tog ajeta kao i sure Maide, 69 da se zaklju iti da se radi o monoteistima. U tefsiru se govori da su nastanjivali mjesto Harran, u Mesopotamiji. SALIH. Boiji poslanik, poslan Semudu, nevjerni kom i grjenikom narodu. (Vidi Araf, 73 i alje.) SAF.+I, I MERVA. Dva mjesta zna ajna u obredima hada u Meki. (Vidi Bekare, 158.)
238

TALCT. Vojskovo a pravovjerne vojske (vidi: Bekare, 249) koja se suo ila sa Dalntom, (Golijatom). T[]R. TGRI SINA. Sinajska gora, brdo. (Vidi etTayt, 2.) Postoje indicije da je to mjesto gdje je Musa, a.s., primio Tevrat. TUVA . Dolina gdje je Musa , a.s., bio pozvan od svoga Gospodara da ide faraonu. (Vidi: en-Mzi`at, 16.) Narod "parnjak" Sem u da, uniten zbog nevjerovanja. (Vidi .Nedm, 50.) EIrA`RAB. Kur'anski naziv za beduine. Prema suri Hudurdt, 14, moglo bi se ak protuma iti da se radi o onima koji su primili islam, ali ne vrsto. `ARABIJJ. Arapski jezik, naspram E'ademaja kao "stranog" jezika. Vidifiiasacf, 2 te druge ajete gdje se to sponainje. `UZEJR. Sujut>i navodi miljenja da je ovaj ovjek bio Boiji poslanik, ali i miljenje da je bio redzden s^alihan "dobri ovjek"." (Vidi: et-Tevba, 30.) EL `UZZA. Staroarapsko plemensko boanstvo. (Vidi: en1Vedrra, 19.) `IMRAN. U Kur'anu mu se spominje porodica kojoj pripada i Merjema. Na temelju Kur'ana ne moemo bez ostatka ustanoviti njenu genealogiju. Radi se o dobrom ovjeku, a prema suri Tahrim, on je otac 11lerjemin. Sujti donosi miljenja da se moda radi i o pretku 4iusaa , a.s., odnosno ocu.'' ` I SA. Boiji poslanik, sin Merjemin. U Kur'anu se jo naziva Mesih, sin Merjemin, te Boija Rije (Kelimetuliu). FIR`AVN. Vladar za vrijeme hiusaa , a.s. Fir`avn (faraon) u Kur'nu je najvie osvijetljena li nost vlasti. (Vidi sure H(1 i
-

Kasas.)

IS

f!-ltF: -.3 r,. II. str. 180.


ta

Vil,: rbi ., sti: 180.

(KABIL). Tefsirsko ime za starijeg sina Adema, a.s. Biblijski Kain koji je ubio Avelja (Habila). KARUN. Faraonov velika. (Vidi el-Ayakeba.at, 39.) KUREJ. Pleme iz koga je potekao Muhammed, a.s., i na ijem jeziku je, prema islamskim klasicinla. objavijen Kur'an. (Vidi suru Kurej.)
239

..

EL-KA`BA (Ka`ba). Sveto zdanje u Meki, gra evina u obliku kocke. (Vidi elMa'ide, 79.)

ELLAT. Arapsko predislamsko boanstvo. (Vidi en Nedm,19.)


LUKMAN. Prema tefkima nije sigurno da li je bio Boiji poslanik. U literaturi se za njega kae da je bio arapski mudrac, zatim da je bio abesinski mudrac i sl. (Vidi suru Lukman.) LUT. Boiji poslanik. Kur'n ne navodi mjesto gdje je bio upu en, ali se navodi da su ta mjesta unitena, "prevrnuta" el-mu'tefakdt. (Vidi: et-Tevbe, 70.) MALIK. Radi se po svoj prilici o glavnom meleku uvaru dehennema. (Vidi ez-Zuhruf, 77.) EI`MU'TEEIKA. (Vidi Lut.) EL-MEDUS. Poklonici vatre. (Vidi el-Hadd, 17.) MUHAMMED. Posljednji Boiji poslanik. Spominje se poimenice vie puta u Kur'nu. (Vidi suru Muhammed.) EL-MEDNA. "Grad", a u suri Jd S7n, 20 govori se o gradu u neodre enom smislu. (Vidi tako er en-Neml, 48.) Vidi JESRIB. MEDJEN. Mjesto gdje je boravio u`ajb, a.s. (Vidi Ta Hd, 40.) MERJEM. Majka `Isaa, a.s. (Vidi suru Merjem.) EL-MESDIDUL-AKSA. Sveti bram u Jerusalimu. (Vidi el-Isru ; 1.) EL-MESDIDUL-HARAM. Mekansko svetite. (Vidi: ellsra', 1.) MISR. Egipat. (Vidi ez-Zuhruf, 51.) MEKA. Meka, grad u Hid azu. (Vidi En `am, 92.) MENAT. Arapsko predislamsko boanstvo. (Vidi en-Nedm, 20.) MUSA. Boiji poslanik. (Vidi sure Ta Ha i el-Kasas.) MIKAL. Melek. (Vidi el-Bekare, 98.) NESR. Predislamsko boanstvo (Vidi Nuh, 23.) EN-NESARA. Kr ani. (Bekare, 62.) HARUT I MARUT. Prema Ku r'a nu (el-Bekare, 102), dva meleka kojima je nadahnuto znanje o vradbini. HARUN. Brat Musa, a.s., Boiji poslanik. (Vidi es-S'diffit, 114.) HAMAN. Faraonov velika, spominje se u vie sura. (Vidi el-Kasas, 8.) HUD. Boiji poslanik. (Vidi suru Htad.)
240

VEDD. Predislamsko hoanstvo. (Vidi Nasla, 23.) JE'DUD I ME'DUD. Najvjerovatnije li nosti, predvodnici naroda koji su inili nered na zemlji. (Vidi eGKehf, 94.) Vjerovatno se radi i o biblijskim li nostima Gogu i hiagogu. JESR.IB. Predislamsko ime za Medinu. (Vidi ed-Ahzab , 13.) JAHJA. Zekerijjaov sin, Boiji poslanik. (Vidi Merjem, 7.) EIrJESE'. Boiji poslanik, (Vidi edEn`am, 86.) JA`KUB. Boiji poslanik, otac Jusufa, a.s. (Vidi suru fcsuf.) JE`UK. Predislamsko boanstvo. (Vidi Nuh , 23.) JEGUS. Predislamsko boanstvo. (Vidi Nuh, 23.) EL JEHUD. Jevreji. JUSUIi. Boiji poslanik. (Vidi suruJusuf.) JUNUS. Boiji poslanik. (Vidi es-Srffat, 139.) U tefsiru se esto susre emo sa genealogijama ovih Boijih poslanika, kao i sa miljenjima ko su oni bili, odnosno ko su bila plernenska boanstva ako je o njima rije . Biblija i Talmud imaju vanu ulogu u ovim genealogijama i stariji mufessiri su ih obilno koristili. U klasi nim tefsirima emo na i imena i Nuhove, a.s., ene, kao i Faraonove ene. Tako er emo na i ime hihsaove , a.s., majke, kao i ene koja je zavodila Jusufa, a.s. Uvijek treba imati na umu da se radi o tuma enju Kurna, o ta `mimu i tahssu, tj. poop avanju i konkretiziranju pojedinih kur'a.nskih izraza ili li nosti koje nisu u Kur'anu spomenute imenom.
-

241

-^.^ rr+.v^^^}' ;

7:^ ^^ ,C ^^,ar+i

i' ^ i^^ ^^^.^,^:^n ^^^,,^+s.^^;^` ^ '^,C,^,ia^,^^^' n ;^:^},.w^.r ^

Q 1'^AZU

KUR'ANA

Me u najzna ajnijim je odlikama Kur'ana, u svakom slu aju, njegov i`daz. U svom djelu El-Lealiul-hisa n fi `ulumil Kur'an Musa aHin Lam tvrdi da se hadis kao i hadis-kudsa ne odlikuju i`d a zom i da je to samo osobina kur'nskog govora.` Znaenja rije i i`daz kao i rije i koja je s njom u uskoj vezi - tehadda i u islamskim i u evropskim orijentalisti kim djelima paljivo su i precizno prou ene. Rje nici se, tako er, ne udaljavaju mnogo u fiksiranju zna enja i`daza. Teufik Mufti 2 tu rije prevodi sintagmom "nemogu nost oponaanja (Kurna)", a Hans Wehr3 kae da rije i`daz zna i "inimitability, wondrous nature (of the Koran)" - dakle, "nemogu nost oponaanja, divna, udesna priroda (Kur'na)". Rije tehaddi ozna ava, s druge strane, izazov da se da neto sli no Kur'anu, ali se u islamskim djeIima pritom redovito isti e da to nije mogu e. Aktuelnost Kur'ana i islama dobrim dijelom po ivaju i u prirodi Kur'a na, njegovom nadmo nom stilu, sukcesivnim ponavljanjima i , kao to e se pokazati, muzikalnosti njegova jezika. Historijski gledano, pristup rije ima i`daz i tehaddi mijenjao se, ali su glavne konstante ostale. G. E. von Grunebaum na to nas upozorava u svom lanku o i`dazu u The Enyclopaedia of Islam. 4 Njegova definicija i`daza zna ajna je jer uvaava historijski momenat i pra enje rije i i`daz kroz vrijeme. On kae da rije i`daz " od druge polovine tre eg/devetog vijeka postaje tehniki termin za nemogu nast oponaanja ili jedinstuenost ICur'ana po sadraju i formi. Brojne opisne definicije rije i i`da z ne pokazuju, nakon 4/10. vijeka, zna ajnije razlike."S lsti pisac tvrdi da autor djela Keafu istildhdtilfurtun Tahanavi (djelo je tampano u Kalkuti, 1854.-1862., a napisano oko 1158./1745.), nije uvrstio ovu rije u njegov sadraj, premda ga
,

Vidi: E!-Lealiu! hisan, str. 9. i 10.


2

Teufik Mufti , Arapsko-srpskohrvatski rje nik, II, Sarajevo, 1973., str. 2171.
3

Hans Wehr, A Dictionary of Madern Wriften Arabic, BejrutlLondon, 1980., str. 592.
4

Vidi: EI, 111, str. 1018. i dalje.


5

lbrd, str,1018.

242

^,^^r^^ ^ {`, ^.^^ .^^^^ _ ^^^> >^w `^^ b` ^`J ^ ^ ^.^^^i'^%A {;C'

je donekle eksplicirao pod odrednicom rratcdiza.' . \aravno, o i`dazrc Kur'ana napisana su mnoga djela, a nedavno je u Kairu (1961.) iznova tampano djelo I`dazarl Kur'kni vel-behtigaturlnebevijje autora Mustafe Sadika er-Rifa`ija (p.n.a. 1937. godine). Za tog autora rije ozna ava dvije stvari istor- remeno: manjkavost ljudske mo i da se odvai na to da da rrair`dizcc udo, i trajnost te manjkavosti kroz vijekove. U teolokim djelima obi no emo na i da je i'daz Kur'ana i tzv tehadda najve a potvrda poslanstva Muhammeda, a.s. Pored toga, Muhammed, a.s. - prema ehli sunnetskam, a i `ijskom u enju - bio je nepismen u tom smislu da nije znao itati niti pisati,N pa je kurnski i`daz argument kojim se mo no pokazuje da je Kur an objavljena Boija rije . Obi no se isti e da je neprirodno da rije i pjesnika djeluju na ljudsku duu kao to je ganu kazivanja Kur'ana. Ipak, zapaamo da kur'anski tekstovi daju, uporedo sa tzv ajetima tehaddi naravi, i evidenciju da su prvi sluaoci Kur'ana (posebno sluaoci mekanskih ranih sura) uo avali sli nost izmeu tzv. sed'a (a to se obi no prevodi kao "rimovana proza") i Kur'ana. Karakteristi na je u tom pogledu kur'anska tvrdnja iz sure ell-Mkkalc, 40-43, koja glasi:
"Doista je Kur'dn govor objavljen Poslayziku plemenitorne! A nije to govor nekogpjesjaika kako vi malo vjerujete! Niti je govor nekog proricatelja, kako se rnalo opominjete! Objava je to od Gospodara szjetoval"

vidi: fhr^., str. 1018.


;

s1r. 1018.
8

tome ire S. H. PIyi! The C,ran the Word d, r::e source of (.^slledga and action

(laeas and RPalities of Isl m, Lcndon. 197 3.}.

Kur'anske rije i, dakle, nije u srodnost Objave i poezije jer Kur'an se nikada ne moe ni porediti sa poezijom koja je aktivnost isto ljudskoga duha. Tvrdnja kao ae mu huve ba kavli sWirra n ive Id bi kavli kahinin pomae da se govor Kur'ana shvati kao diskurs Objave koji nadmauje poeziju i koji se s.njonx ne moe porediti jer je Bog (pa time i Boiji govor) neusporediv, U kontekstu toga pogrene su i irku nalik sve zlownljerne usporedbe izmeclu Kur'ana i poezije jer se tinje nije tlu zahtjeva kako da se o Kur'anu raspravlja i govrrri. k^r`alsih
243

Otuda e mnogi zapadni autori uo iti da je "analiza" Kur'ana od islamskih klasika duboko razli ita od biblijske analize koju su obavili zapadni filolozi. Malo je djela u islamskoj kulturi koja bi kritizirala Kur'an ak i sa stanovita njegovog stila.y "Muslimanska tradicija prepoznaje razmjerno mali broj izrazitijih kritika Knjige", kae G. E. von Grunebaum.` Nesumnjivo je da je i`daz odyra ao ljude od takva postupka kao i bereket kurnskog jezika. Logi no je da se ne moe kritizirati ono to vjeka nadilazi, nadmauje i zadivljuje. Prvi sluaoci Kur'ana uo ili su to i prihvatili islam ne zbog "rime" Kur'ana ve zbog poruke koju ona nosi, ne zbog metra njegovih kratkih siira ve zbog dubokih, iskonskih istina koje njedri Kur'an. U takvom se sklopu mora razumijevati i`daz Kur'ana, i pritom se ne smije zanemariti injenica da Kur'an saop ava velike istine u velikom jeziku. Sli nost koju su, dakle, prvi sluaoci Kur'ana zapaali izme u Kur'ana i rimovane proze kdhina bila je tek prividna, jer su zbog istina koje je saop avao Kur'an mijenjali svoj ivot i svjetonazor, a spram "istina' koje je kahan iznosio ostajali su vijekovima ravnoduni. Otuda postaje jasno zato lani poslanik Musejlima nije mogao (kao kahin) uspjeti. Njegova pobuna protiv Kur'na i islama stihovanom rimom (sed`om) unaprijed je bila osu ena na neuspjeh. Prema izloenom materijalu u islamskim djelima o i`ddzu moe se zaklju iti da prema tom vanom tefsirskom terminu imamo dvojak odnos: a) klasi ni i b) savremeni, modernisti ki. Klasi ni su islamski mufessiri i`daz Kur'ana traili prvenstveno u njegovom stilu, stilskim figurama koje upotrebljava, kratko i i bljeskovitosti svojih kazivanja koja su, poput pustinjskih munja, upe atljiva, snana, na itaoce ostavljaju dubok trag. Me utim, modernisti ki islamski mufessiri skloni su da, pod uticajem nau nog tuma enja Kur'ana, i`daz Objave vide u anticipiranju nau nih otkri a, u onom to oni nazivaju podu
244

El, Iil, str. 1019: 1020.

ta
Ibid., str. 1019.

darno u izme u kur'anske kosmologije i vae ih savremenih kosmologija, te podudarno u izme u nekih drugih kur'anskih kazivanja (recimo onih o faraonovu tijelu) i"savremenih" nau nih otkri a. Upravo je sve to imao na umu orijentalistaj. J. G. Jansen kada je u svome dje[u posve enom tuma enju Kur'ana u modernom Egiptu nazna io ovaj dvostruki odnos prema i`dazu Kur'ana. "Moderni nau ni egzegeti imaju obi aj re i zanimljive stvari o "nedostinosti i izvrsnosti" kur'anske naravi. Njihova miljenja o ovome primjetno se razlikuju od klasi nih teorija o i`d^zu, kako je to izloio dr. G. Von Griinebaum u lanku "I`daz" u Enciklopediji Islama. Ortodoksno gledite priznaje "nenadma- ivu jedinstvenost" Kur'na u njegovoj "izvanrednoj kompoziciji i visokom stupnju elokvencije", u savrenstvu koje ovje anstvo ne moe imitirati. Mnogi savremeni kur'anski interpretatori, ne sama nau ni egzegeti, imaju izvjesne poteko e sa ovom idejom. Ne-Arapi, tvrde neki pisci, nisu u stanju dijeliti ovakvo miljenje o Kur'anu, budu i da samo Arapi mogu ocijeniti suptilnosti kur'anske retorike. Egip anin, dr. Salahuddin Hattab, ide dalje i ak uklju uje Arape same u grupu [judi koji ne mogu (bilo ta vie) prepoznati iii pak ocjenjivati Boansku eiokventnost Kur'ana. "Ve ina nae generacije", pie on, "nije u stanju ocijeniti stil Kur'ana zbog toga to ona nije temeijita u znanju klasi nog arapskog jezika. Zbog toga imperativ je da teolozi predstavljaju udesnu i divnu narav Kur'ana u drugim sferama."" Te " ruge sfere", kao to smo nazna ili, uo ene su u sferi "suglasja Kur'ana i nauke", naravno, za nlnoge moderniste, napose u Egiptu i nekim drugim arapskim zemljama. "Moderni nau nici egzegeti priznaju udesnu narav Kur'ana u injenici to Kur'an - ako je interpretiran na njihov na in - aludira na "nau ne" fakte koji su bili nepoznati u vrijeme poslanika Muhammeda i koji su otkriveni nakon vie od hiljadu godina. J. J. G. Jansen, ap. c':, si,. 51. 52. (Vic: a.: Mufessir kao to je MLlhanlnled KaIilll Devv p1e u svom 'or. E, Sarajevo, 19ao. prijevad: fl-Kllr'CIIIld-keTlil2 !'BkYflllyYll[I-Idad1,Se (CaS111 ltur'an i nloderne sic 699-700.
245

nauke) da je udo "nau nih" sadraja Kur'ana ve e od uda njegove neusporedive elokvencije. Sklad izme u Kur ana i nauke sa injava za moderne nau ne egzegete uvjerljiv dokaz Muhammedove istinitosti i odatle dokaz korektnosti svih izjava i tvrdnji Kurna, uklju uju i one koje govore o Bogu, Posljednjem danu, Proivljenju, itd. Moderni interpretatori nikada se nisu zasitili ponavljanja da je veliko udo uistinu to da je na po etku sedmog stolje a Poslanik donio poruku koja, ini se, sadri aluzije o naukama koje se nisu razvile sve do devetnaestog vijeka.`Z Vremenom se me utim i u djelima savremenih islamskih teoreti ara kurnskog i`daza primje uju znatne razlike u interpretiranju ove vane tefsirske teme. Sejjid Kutb u svome e djelu, posve enom upravo jeziku i stilu Kur'ana, pod naslovom EtTasvarul fenni fil-Kur'anil-keram, navesti tri izvanredne osobine Kur'ana: a) ispravno zakonodavstvo za svako vrijeme (teri `un salihun di kulli zemanin), b) obavijest o onostranom (iiibar `anil-gajbi), c) sadri kosmodoke znanosti o stvaranju svemira (`ulum kevnijje halkil-kevni). 13 Jedan drugi egipatski stru njak za Kur'n i njegov jezik, Halefullah Ahmed, objavio je pod mentorstvom Emina Hulija djelo El-Fenn el-kasasa fl-Kuranilkeram. Sude i prema ocjenama koje je to djelo dobilo, za Halefullaha je a`daz Kur'na prvenstveno sadran u porukama njegovih kazivanja, a ne primarno u istinitosti tih kazivanja. Svako kazivanje treba, prema tom djelu, dovoditi u vezu s Muhammedom, a.s., jer ona su u tom slu aju razumljivija i podaruju svoju pedagoku poruku.`a Musa alun Lain takoder govori o i`dazu Kur'ana i tvrdi da se toj problematici mora posvetiti panja u kontekstu govora o rnudizama . Mu`dize, naime, mogu biti osjetilne (fiissi,,lje) i racionalne/duhovne (`aklijje).'7 Prethodni Boiji poslanici preteno su bili obdareni osjetilnim mu`dizama (gdje je rrglavnom u sreditu panje oko ili uho recipijenata). Muhammed,
246

tbid., str. 52. (U "Glasniku ViS-a', rn 700.)


Sejjid Kutb, Et-Tasvirut-Jenni fi!-Kur'an, Kairo, 1966., stc 17.

vid+ ire: J. J. G. Jansen, op. c;r., str 67, 6B. i


dalje.
l5

Vidi: Fr'-Le'alitg-n;san, str. 243.

To sakiilani isti z u svorne dje,l, rciazu L-cFaN

a.s., u i`dazu Kur'ana dobio je mudizu koja je, ujednc. 'akli naravi. Kao to su drugi Boiji poslanici nadvladavali svoje protivnike svojim mu'dizama, tako je i Muhammedu, a.s., Kur'an uvijek pribavljao pobjedu. Ako bi se postavilo pitanje zato je Muhammed, a.s., obdaren `akli mudizom, odgovor je u tome to je on poslanik svim svjetovima, pa i onima iza sebe. Hissa mudize vide samo oni koji su prisutni u trenutku njihovog dogadanja, dok je mudiza prisutna i nakon Muhammeda, a.s. U tzv kur'anskim tehaddima (ili izazovima da Muhammedovi, a.s., savremenici daju neto sli no Kur'anu) posredno je sadrano da to njegovi protivnici ne e mo i u initi "pa ak i kada bi jedni drugima pomagali" (La je'tune bi misliha ve lev kane ba `duhum li ba `din zaharal Isrd, 88). Nesumnjivo je da ta kur'anska odlika neponovljivosti i savrenstva traje i vje na je, kao to su trajni i vje ni svi Boiji sifati. Musa ahin Lain daje nekoliko miljenja o tome ta bi u Kur'anu bilo najizrazitije svjedo anstvo njegovog i`daza. Pritom navodi sljede e: 1)I`daz Kur'ana sadran je u kazivanjima o nepoznatom koje se zbilo u prolosti, sadanjosti i koje e se zbiti u budu nosti. Nepoznato (gajb) prolosti jesu, npr., kazivanja o minulim Boijim poslanicima, faraonu, Hamanu itd. Tti se ne moe zapaziti ni najmanja greka ili neta nost. Tu je tako er stvaranje Adema, a.s., i kazivanja o tome, te o minulim narodima i pobunjenim plemenima (pobune su uvijek bile protiv Boijih naredbi). Kazivanja o nepoznatom iz sadanjosti jesu, npr., ona o ovjeku u maj inoj utrobi (vidi suru Mu'minun, 12 i dalje). Od kazivanja o nepoznatom koje e se obistiniti u budu nosti karakteristi no je, npr., kur'ansko izvjetavanje da e Bizantinci ipak biti pobjednici kroz nekoliko godina protiv svojih neprijatelja Perzijanaca (vidi po etak sure Ricm). 2) Prema drugom miljenju (onom BakillaniJevorn), i'daz Kur'ana po iva u ustrojstvu Kur'ana, njegavom "sistemu", redu i ne em to je neuobi ajeno za govor Arapa. Miljenja Fahruddina
247

Razija i Ibn `Atijja, tako er su bliska tome. Kur'an je, naime, elokventan, jasan, snano djeluje na sluaoce i prakti ki ga je nemogu e oponaati. 16 Subhi Salih, nakon historijskog pregleda eksplikacije ove teme, stavlja glavno teite na stilske figure koje su upotrijebljene u Kur'anu. On razlikuje etiri vrste stilskih figura u Kurnu ije je prisustvo najizraenije. To su: pore enje (tebihul-Kur'dni), metafora (Isti`aretul Kur'ani ), metafora u uem smisiu (medazul-Kur'an) i metonimija (kanajetul-Kur'ani)." On potom navacli primjere koji se valjano mogu shvatiti samo u originalnom kur'anskom tekstu, budu i da im svaki prijevod oduzme dosta od njihove izraajnosti i intenziteta. >tiie utim, ono to plijeni panju kod razmatranja Subhi Saliha jeste poglavlje o muzikalnosti, tonalnosti kurnskog diskursa. To kratko poglavlje naslovio je kao Ell`dazu fi negamil-Kur'an (rije negam moe se itati i kao nagm), tj. nedostinost i nemogu nost oponaanja Kur'ana u njegovoj tonalnosti i melodiji. Ovdje emo ukratko interpretirati glavne tvrdnje Subhi Saliha.. 1e Subhi Saiih u tom odjeljku, izme u ostalog, ukazuje da muzikalnost kur'nskog izraza nuno biva povezana s tematikom. Tako rije i Jurselu alejkuma uvazun min narin ve nuhasun fe ld tentesiran i samom svojom muzikalno u govore o muci, jadu i nevolji grjenih ljudi i dina. Ina e, cijela sura Rahmn nosi unutar svojih tonova aluziju na tematiku kojom se bavi. Tako er se moe pratiti i rima sure koja je gra ena u skladu sa imenom Boijeg poslanika o kome je rije . Tako se rije , odnosno ime Zekerijja, zavrava na ijja pa se i druge rije i u ajetima tako zavravaju: ekijja, a Velijja, Radijja, Hafijja itd. 19
248

16

Vtdi E!-Le aliul-hisan > str. 245., 246. i daije. Ovdje


treba svakako spomenufi i miljenje Frithjofa Schuona o nadmo nosti kur'anskog stila. "Neki arapski pjesnik tvrdio je da mae napiati knjigu koja e nadmaiti Ku'an ak i sa stanovita stila. Takvo miljenje, koje je jasno suprotno tradicionainoj tezi islama, moe se objasniti neupu eno u u injenicu da se savrestvo svete knjige ne cijeni a priori na temelju njenih literarnih vrijednosti; ima mnogo tekstova s dahovnom porukom u kojima je logi ka jasno a nerazdvojna od snanog izraavanja ili dotjeranosti izraza, pa ipak zbog toga nemaju karakter svetosti. Naime, sveta pisma nisu sveta zbog tematike kojom se bave ili aa ina na koji je obraduju nego zbog nivoa nadahnu a, tj. zbog svog Boanskog porijekla. Kao i Biblija, Kur'an moe, osim o Bogu, govoriti o mnogim drugim stvarima; on govori o ejtanu, svetom ratu, zakonlma nasijevanja i drugom, a da pritom ne gubi nita od svoje svetosti, dok se druga djela mogu baviti Bagam uzvienim stvarima a da zbog toga, ipak, nisu ije Boija. Za ortodoksna islamsko mljenje Kur'an nije sam o nestvorenatj. vie na Boija Rije nestvorena, premda se izraava kroz stvorene elemente kao to su rije i, zvuci i slova nego je uzorpar excellence jezi kog savrenstva. Me utim, posmatrana izvana, ova knjiga se doima (izuzev posljednje etvrtine koja je visoko poeti na premda nije poezija) kao zbirka manje ili vie nepovezanih izreka i kazivanja, koja su na prvi pogled mjestimi no nerazumljiva..:" (Frithjaf Schuon, ibid str. 43.-44)
.,

17

Vidi

Mebahis,
18

str. 322.-329.

Vidi: ibid., str. 334. i dalje.


19

Vidi: ibid., sir. 338.

_^d;^;.3'.^`^^A^^^ac3^,^$^^^*^"

:^:^^^^^^^^_^f^^^t^^_=+'_^^^^^^

Svi prizori o kojima govori Kur'an (Me(thidul-kur'anfjje) karakteristi ni su po osobenoj muzikalnosti rije i koje ih opisuju. Tzv teki glasovi d, t, z i sli no u estvuju u opisivanju dehennemskih muka, tekih patnji i sl. O ito je da je posrijedi vrhunaravni stil koji na takav na in organizira glasove, rije i i ajete, te slualac Kur'ana ostaje paljiv ak i onda kada ne razumije kur'anski arapski jezik. Sluna sposobnost ovjeka prvenstveno je implicite "spomenuta" i u rije i "Kur'an" - knjiga koja se recitira, tj. s druge strane posmatrano - kyajiga koja se slua. Sluh se, ina e, u Kur'anu naj e e spominje prije vida, o emu klasici mnogo govore, Tdaz Kur'ana, me utim, ne otkriva se samo u onocn vanjskom, simetri nosti njegovih kazivanja i proporcionalnosti izmedu semanti kih polja o kojima se danas na Zapadu mnogo pie a koja Kur'an danas predstavljaju u novom svjetlu, ve i u unutranjim odnosima kur'ariskih kazivanja. Tako emo uoeiti da se govori o Musau, a.s., kao "grubom" ovjeku, koji ak i ubija jednog protivnika svog naroda. Na drugoj strani, Kur'an govori o lbrahimu kao "milostivom" Boijem prijatelju. Sulejman, a.s., u Kur'anu je prikazan kao vladar, dok je Jusuf , a.s., jednim dijelom svoga ivota bio suanj. Ovu "ravnomjernost" uo avamo i kod govora o"glavnim li nostima" Kur'ana. Tako imamo faraona kao obijesnog i velikog grjenika i njegovu enu koja je plemenita i skruena vjernica. a.s., Boiji je poslanik, ali mu je ena nevjernica i grjenica. Nuh, Smatra se da te raznolike prirode "li nosti" o kojima govori Kur'an daju Kur'anu stalnu svjeinu i aktuelnost. rdaz Kur'ana je, nesumnjivo, tema o kojoj se mnogo raspravlja i pie u savremenom dobu. Treba se samo podsjetiti da je djelo o metafori u Kur'anu (T Sabbagh, La Metaphore dans le Caran, Paris, 1943.) privuklo veliku panju orijentalista. S druge strane, Toshihiko Izutsu objavio je vie studija o Kur'anu koe se, ako se ire shvate, nadovezuju na problernatiku idaza Kur'ana. Svu tu ogromnu literaturu o i'dazu Kur'ana potrebno je itati
249

kako bi se Boija rije iz svakog vremena jasnije shva ala i kako bi njezina aktuelnost dolazila do punog izraaja. Muhammed `Ali es-Sabuni u svome e djelu Et-Tibjanu ^ `ulumil-Kur'ani (objavljenom u Meki 1390. po H.) ovoj temi pokloniti veliku panju. On smatra da postoji deset oblasti koje svjedo e o i`dazu Kur'ana i me u njima on navodi sljede e: zadivljuju e ustrojstvo Kur'ana (en-nazmul-beda`u), potpuno savreno i precizno zakonodavstvo (et-tera'u eddekik el-kamil), obavijesti o nepoznatom (el-ihbaru`anil-mugajjibdt), sklad sa modernim kosmolokim naukama (`ademut-te`arudi me`al-`ulumid-kevnijjeti... ), ispunjenje svega to je Kur'an predvidio (el veffl'u bi kulli mk ahbere `anhul Kur'an.,.), sadravanje znanosti i spoznaja (el- ulumu uel-me`larifu elleti itemele `alejhd) itd. Mriagi savremeni arapski autori studija o i`d a zu Kur'na slijede Sabunija i1i su, kad su posrijedi studije koje su pisane ranije, ovoj temi prili na sli an na in. Nesumnjivo je da svako vrijeme u Kurnu otkriva odre eni aspekt i`daza.

250

^^ ^J^f^.T^;^^_^^='^^ `T^^ ^.5.^ r^_ a^J.^!^.^3^A ^-^,^ ^?^,


^

Z-_<WOJo
O PREVO ENIJU KUR'ANA KOD NAS OD PRIJEVODA MI E LJUBIBRATI A DO PRIJEVODA BESIMA KORKUTA'

Nuno je na po etku ovog teksta kazati sljede e: islana ne


poznaje linguisti ki naeionalizam, u Kuriinu eitarrmo o Bogu koji Svoju poruku upu uje sz'im narodirna na njihorim jezicinma.' Me utim, islamska teologija nije bez takvog nacionalizma

kojeg moemo prona i u svim epohama njezina razvoja.


Ez-Zarkai, kur'anolog iz XIV. vijeka, biljei miljenja da je

Transknpcija u ovom tekstu nije fonetska ve uglavnom po DMG slstemu.


"Mi nismo poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio. "
ty t

"arapski jezik najrasprostranjeniji i da ima najvie rije i",' da u Kur'anu ne postoji niti jedna strana rije , jer u protivnom bi "neko pomislio kako su Arapi nesposobni primiti Kur'an kakav je ovaj",i da se Kur'an ne smije u obredoslovlju recitirati osirim na arapskom jeziku, budu i da "prijevod Kur'ana nije udo"' ve je poput svake ljudske stvari u svijetu. Vremenom su se, me utim, javilapitanja kako shva atikur'anske iskaze o jeziku kao to su npr. ovi: "1 jedan od dokaza Boijih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaih i boja vaih...," 5 kao. i: "Mi nisino poslali nijednog poslanika koji nije govorio jezikom naroda svoga, da bi mu objasnio",' a koji nedvosmisleno promi u lingivisti ki pluralizam, jednakost jezika "pred Bogom" i govore o jeziku kao jednoj od bitnih ovjekovih karakteristika. Nesumnjivo je da se iz kazivanja Kur'ana (ukoliko se npr. za tekstualnu evidenciju uzmu samo dva naprijed citirana stavka) da zaklju iti "da je Mojsije/Musa s Bogom korespondirao na hebrejskom", al-Kijl/Bzekijel (iti pak Buda)" sa svojim narodima na njihovom jeziku, i zome sli no. Prema kur'anskoj metafizici, Bog je "sveznaju i" i konsekventno tome "zna sve jezike" i tokom povijesti "obra ao se svim zajedn.icama" JS19 i"slao uputitelje svim narodima - ,,lr, y^ ;jSI.' Prema istoj metafizici,
251

v.J 4..r.4

l:L,.J I t^y
2

Badr ad-Din az-Zarkai, Al-Burh n fi'ulum alKur' a n, l, Kairo 1957., str. 290. ...

,,.sbt11i
3

Ibid., srr. 288.

utyYi Ue.

f .ayl
4

Ibid., str288. ... s

Kuran, XXX, 22.


6

Kuran, XlV, 4.
7

Prerna S.N.Nasru {Livng sufism, London, 1980., p.155J, mnogi ro.-antatori Kurana tvriski naziv za Budtr. dili su da je Du a!-K y

Kuran, X111,7. i Kuran,X,97.

jezik je najpogodniji za komunikaciju, a ulo sluha op enito se glorificira i daje mu se prednost pred ulom vida.9 To to je Kur'n na arapskom jeziku razlog je, prema tekstualnoj evidenciji Kur'a na, isklju ivo taj to je Muhammed, a.s., Arap a njegovo sluateljstvo ve inom Arapi. Stavci kao to su ovi to nedvosmisleno potvr uju, to primje uje i Ez-Zamaheri (p.n.a. 1144.). a) Mi dobro znamo da oni govore: "Pou ava ga jedan ovjek!" Jezik onoga zbog koga oni krivo govore je jezik tu ina, a ovaj Kur'an je na jasnom arapskom jeziku". (Kur'an, XVI, 103.) a^l I Wa_^1r, 15 .i1 I^L....1 ^ d 4l x l.o ^I ugl s.a, m.:^f
C,^ Ls.D4 i) l-4.J I,;ti,m,

b) "Ovo su znakovi Knjige jasne! Objavljujemo je kao Kur'an na arapskom jeziku da biste razumjeli." (Kur'an, Xll, 1-2.) J.t J l I . j "s e 11Jy I l; I.. c) "Donosi ga (Kur'n) povjerljivi Dibril, na srce tvoje, da opominje na jasnom arapskom jeziku." (Kur'an, )XVI, 193-195.)
csJr-= ^f--^ !

^r3a , t I

Lo lo

I c..s,

U Kur'anu se ipak ne preferira nijedan jezik pred drugim jezikom, "jer svi su potencijalno lingua Dei ili su to biii", tako er se isti e da je sposobnost govora . 141 10 - bitna karakteristika ljudskog bi a (usporedi sa de Saussureovim le langage -"ljudska ili dar govora""); konkretni jezici u Kur'nu nazivaju se mo terminom usp. sa de Saussureovim la langue) a"govornu rije ili pojedina no ostvarenje jezika"'Z u kur'nskom diskursu nalazimo u terminu (qawl usp. sa la parole). U Kur'anu se, dakle, uop e ne zapaa glorifikacija Arapa iz ega bi kasniji teolozi, leksikografi i lingvisti mogli deducirati "prednosti" arapskog jezika u odnosu na druge jezike. tavie, prisutan je izvjestan prijekorni odnos prema arapsko-beduinskoj sirovosti, duhovnoj nekultiviranosti i neprijateljskom odnosu prema islamu.`j Osnovni razlog za ono to se kasnije dogodilo u okrilju
252

Skoro redovito u Kur'anu se prije spominje sluh negoli vid.


10

Vidi Kur n,LV.4. (gdje se Ivrdi "da Bog ovjeka ui govoru") 31&.
11

Danilo Pejovi , Hermeneutika, znanost i prakti na fifozofija. Sarajevo, 1982.; str.9.


12

Ihid., str.9.
13

Vidi Kur n, XLlX, 14. kao i 1X, 97. ("Beduini sunajve inevjemiciinajgorificemjeri... " ,ye.Y I). Kuranska tvrdnja '1ri .{ L114' i y;S ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio..." I ne odnosi se na Arape. Njome Kur' n bodri svoje prve recipijente i pripisuje im ulogu sti nu onoj koju Stari zavjet pripisuje Jevrejima.

^ ` T ^.^...^ . ^ _^^?% ,. _ J^^-^.^ ^`^.^ r3` ^ . .1 ^ ^.

^^ ^.^^ _`.__ . .

arapske filologije i uzroke beskrajnog giorificiranja arapskog jezika nalazimo u Tradiciji njenim razli itim korpusima, ali i u zamjeni teza: injenica da Kur'an svoj diskurs naziva "nenadmanim", "istinitim" i "djelotvornim" iskori ena je od filologa za glorifikaciju arapskog jezika kao "materijala" u kome je kur' anska poruka izraena. Time se "nenadmanost", "istinitost" i"djelotvornost" kur'anskog diskursa zamijenila sa nenadmanou i izuzetno u arapskog jezika." Kako se, dakle, iz Kur' ana ne da deducirati argument da je arapski jezik najbolji jezik, ve se, tavie, tvrdi "da je Bog svoje poruke slao u/na jeziku kojim je govorio narod kome je poruka bila namijenjena", to unutar kur' anskog Weltanschauunga zna i da arapski jezik nije nikakva iznimka u funkciji medija revelacije ve dijeli sli nu sudbinu s hebrejskim, aramejskim i drugim "revelacijskim jezicizna", pristupilo se Tradiciji u kojoj se zapaaju iskazi o izuzetnosti i natlmo nosti arapskog jezika pred drugim jezicima. Bilo da je te tradicije zaista izgovorio Muhammed, a.s., ili da su znu one pripisane, za nas je bitno da one po ivaju i u lingvisti kom apriorizmu gajenom spram arapskog (a ne samo kur'nskog arapskog) jezika sve do dananjeg doba." Izgleda da se sve takve tradicije svode na tvrdnju da je Muhammed, a.s., rekao da je arapski jezik "rajski jezik"! Naime, u jednome predanju, koje u predgovoru za svoj rje nik navodi i Ibn Manzhr, stoji: "Volite Arape zbog tri stvari: zbog toga to sam ja Arap, zbog toga to je Kur'n na arapskom zbog toga to je rajski jezik arapski"."' i
J-m l 0.3 ^^ u I.r^ ^s u' ^ uv
{ i y L' I

14

Usp. Bakriayh .4mrn, AtT bir al-Fannifil-Kur'2n, Bejrut, 1979., (posebno vidi poglalje Kur' n, str. 1 49).
15

lslamskr modernizam odbacuje sve Poslanikove tradicije koje su u suprotnosti s Kur' nom, jer smafra da su mL! one pripisane i da nisu autenti ne.
16

!bn b4anzilr, Lisan al-'Arab, I, Befrut (bez daturna izdanja), 11.


17

tpak, treba ;; ;ieme7udi da Kur'Jn ne sadri sintagr?u "svefrtezrk"

Pogrijeilo bi se, me utim, ukoliko bi se glorificiranje i apriorizam spram arapskog jezika pripisalo sarno nekoj vrsti lingvisti kog nacionalizma. Uloga arapskog jezika kao lingua sacra ili "lingu.a scccra", zavisno od toga iz kakVog Weltansclaarrungn ejenjujema tu vanu sintagmu, komparabilna je s ulogonl latinskog i sanskrita u mnogim epohama njihove povijesti.' - Postoji
253

o?t

;`^ ^ ^ ^_3`^ ^.^ ^ ^^_

minimalni dio Kur'ana koji znaju napamet indoneanski, pakistanski, sirijski, azerbejdanski ili pak bosanski muslimani, bez obzira na to da li znaju ta on doista zna i. Islam, ne samo kao religija ve kao kultura i civilizacija, nije isklju ivi batinik lingua sacra, za njega znaju mnoge kulture i civilizacije koje je jednim dijelom utemeljila knjiga, ali se u islamu najizravnije otkriva fer>omen da jezik scriptura sacra "saodre uje svest ovekovu, njegovo miljenje i njegov pojam sveta", 18 Budu i da se islam, kulturno i civilizacijski posmatrano, pojavio u"prostorima koje su tokom poznate povijesti ovje anstva ... najobiljeeniji ovjekom",' u prostorima koji su batinili 70ru u hebrejskom, Evancie ja u aramejskom, Avestu u staro-iranskom i sl., u jezicima koji su, dakle, u svome kulturnom krugu sveti, i to uvjetuje da se i arapskom jeziku kao jeziku Kur'ana da uloga svetog jezika,' ak dovodi i do sakraliziranja samih pismena Kur'ana." Od po etka, uformativnom dobu islama, zapaa se izuzetno zna ajan i sa kulturolokog stajalita zanimljiv disput da li se kur'anski lingua sacra moe prevesti. Svojevrsna teorija o (ne)prevodivosti Kur'ana oboga ivala se jo od VII. vijeka, a njene odjeke djelimi no nalazimo i u raspravama na naem jeziku. Njima dakle prethodi bogata i raznovrsna Iingvisti koteoloka apologija kur'anskog arapskog i arapskog op enito ije glavne medae nalazimo u klasi noj hermeneutici Kur'ana, ali i u kasnijem periodu. Ukratko ih moemo predstaviti tako to emo slijediti klasine pokuaje prevodenja Kur'ana i otpore koji su se paralelno javljali. U prvoj polovini VII. stolje a (kada je i"nastao" kur'anski arhetip), prvi musliman Perzijanac, po imenu Saiman aI-Fa.risi, prevodi suru Fa ihu (kz.;hll ) na perzijski jezik'Z. Prema klasi noj literaturi, ovom pokuaju da se kur'anska poruka ita u jednom indoevropskom jeziku nije bilo z+a a}.nijjh otpora. Medutim, ne moe se sa sigurno u utvrditi da li a1-Farisijev prijevod sure Fatahe nastaje za vrijeme Muhammeda, a.s., ili nakon njegove smrti. Za historijsku nauku ostat e nerazjanjen prob254

18

Milan Damnjanovi , Poreklo knjievnih rodova iz sutine jezika, "Izraz", br.6. , Sarajevo, 1987., str. 640.
19

Vidi Isam i Evropa (lntervju Dragoa Kalaji a Ni1mi '7akvim", Sarajevo, 7979. ; str. 306. Neimarlj},
20

Judaizam, islam i hinduizam najistaknutiji su batinici svetih jezika: hebrejskog, arapskog i sanskrifa, koji su direktno uticali a se civilizacije rodene unufar prostora gdje se tim jezicima artikulirao Weltanschauung umnogome retigijski odrede. Majmonid je pisao na arapskom a Filon na grkom, aJi su i jedan i drugi "Boansku prisutnost" baili u Torinom hebrejskom. Mnogi perzijskl mistici i filozoti teolozi pisali su na perzijskom, a1i lingua sacraza njih i dalje ostaje arap"U hinduizmu ovjek moe itati vede stotinu ski. pula na bengalskom, medutim, u religijskim ritualima brahman mora vede pjevali 1 pojati na sanskritu". (S.N.Nasr, IDEALS AND REALITIES OF ISLAM, iQN QN, 1966., p.46.)
21

Arapsko pismo sluifo je i1i slui kao pismo perzijskog, turskog, urdu, kanuri, hausa, fulbe, bosanskog i dnlgih jezika. Pored prakti nih pnstojati su i sakratni razfozi preuzimanja i neznatnog modificiranja arapskog alfabeta u mnogim jezicima.
22

R.Paret, J.D.Pearson, ibid., p.430. (Takoderse u djelu Muhammada Mustafe a-atira- al-Qawl

as-Sadd fi Hukm taramah al-Kur' n al-Matl,


Kairo, 1936. govori da je.,. Poslbnik (Muhammed) odobrio Salm a nu a1-farisJju prevesti suru Rristup na perzijski kako bi obavljali namaz posredstvom prijevoda cni koji su primill islam iz Perzije... " (str.42.) ,.si;

z^ 5^^^ .

^^^

^1.

Wr

lem da ii je Muhanvmed, a.s., dozvoljavao prevo er':je Kur'ana, budu i da ne postoje prinlarni izvori da se takvo neto utvrdi. Sekundarni izvori pokazuju da je Muhammed, a,s., upu ivao poneke dijelove Kur' a na stranim vladarima u pismima'', posredtvom kojih ih je htio upoznati sa islarnom, predstaviti im ga kao novu vjeru ili ih pozvati da konvertiraju. Pristalice prevo enja Kur'na te hluhammedove, a.s., postupke uzimaju argumentom dozvole i legitimnosti prevoclenja ne samo kur'anske poruke ve i Tradicije ( i tvrde da je Muhammed, a.s., bio svjestan da vladari sa kojima obavlja korespondenciju ne govore arapskim ve perzijskim, gr kim, koptskim ili nekim drugim jezikorn da e dvorski prevodilac biti u prilici prevoditi neke fragmente i Kur'ana. IJkoliko je sve to zaista bilo tako, i Muhanlmed, a.s., dozvoljavao je prevo enje Kur'ana. S druge strane, napori koje je rana musiimanska zajednica ulagala pri kodifikaciji kur'anskag teksta nesumnjivo pokazuju da je ve za ivota Muharnmedova, a.s., i neposredno nakon njegove snlrti kur'anski arapski postao lingua sacra i imao tu funkciju u svakodnevniln obredima islamskog bogotovlja (nadijevanje imena, sklapanje braka, namaz, sahrana, itd.). Delaiuddin Sujuti tradira predanje'; da je neposredni povod za kona no ustanovljenje teksta Kur'ana (jasno, bez dijakriti kih znakova za konsonante i vokale) bio sukob vojnika, u esnika u osvajanju Ermenije i Azerbejdana, oko 'pravilnog' itanja kur'kiskag arhetipa. Nisu bili posrijedi samo problemi da 11 u'tehnici' recitiranja slijediti Medinu, Meku, Basru, Kufit i druge manje centre, ve se radiio o razli itim individualnim vokalizacijama, to jest o razlieitom razo:nn.ijevanju kur'anskog artletipa. Naravr ' nisu dozvoijavali da se samo jednorn !'okalizrrcijom no, `uEam n10n011trilm 0"LnaCavanjelil kUl''nSklh konsonanata rijee prOblemi koji su se javljali sve otl`ije i ak izazivali krvoprOli a." Za na neposredni zadatak ove injenice su zna ajne budu i da fun iraju kao arguulent koji baca -vi5e svjetla na otpore koji su
t

23

0 korespondencrji Muhammedovoj vidi Muhamed NamiduNah, Vodenje diplamacije i Muhammedov ured, "Muhammad a.s. - djelo", Sarajevo, 1933. (Prevea Nerkez Smailagi ).
24

As-SuyutF tvrdi da je kodifikacija xur'ana u doba 111 halife 'Utmana provedena zbog toga to su se mnoir'a razG ita itaR1a i dijalekti arapskog fezr ka. (Vidr ire af ltqan..., i, str, 79-}
bs^9 ^ s^

YI rS 11;,1.5

]ry

Udjefu Uvotl u ieTs' : i hadisku nauku (Sara;evo, 7972.) Hanc _ redtvrdidasr se ,r uslJmani razilazrli u esto do:odr do prepiranja, .svade i nereda '(stc 31.).

se pojavljivali kad god se htjelo F-okalizacijom (dakle, jednom


255

vrstom prijevoda) fiksirati odre en broj zna enja (u) kur'anskom arhetipu. Zato se nearapskim narodima koji su prihvatili islam u tom ranom dobu a i kasnije nije od `ulama' dozvoljavala upotreba prijevoda Kur'ana u bogotovlju? Zato Kur'an nije imao istu sudbinu kao i Stari odnosno Novi zavjet? Zato nije nikada dolo o "dearabizacije" 'liturgije islama' kao to je dolo do "delatinizacije" kr anske liturgije na Zapadu? Na ova pitanjaArthurJeffery, nesumnjivo najve i kur'anolog medu orijentalistima i pisac ponatih djela iz sfere paleografije, dao je viestruko zanimijive i zna ajne odgovore. U djelu The Qur'dn as ScriptureZ6 on tvrdi da se uloga Zajednice kojoj je Muhammed a.s. ostavio Kur'an razlikovala od uloge zajednica koje su same imale zadatak konstituirati svoju scriptura sacra. -"Kr anska zajednica je bila ta koja je odabrala etiri Evan elja od mnogih, sabrala korpus od dvadeset i jedne poslanice i sastavila ih sa djelima Apostolskim i Apokalipsom u formu Novog zavjeta. Zoroasterska zajednica je bila ta koja je sakupila Yasnu i Yat, Vendidad i Visparad u formu starije Aveste. Ovi odvojeni spisi nisu bili prvobitno napisani s idejom da bi uli u sastav Svete Knjige..." 27 Arthur Jeffery tvrdi dalje da ni taoisti ki Kanon ili razli iti budisti ki kanoni nisu prvobitno bili pisani s ciljem da budu uklju eni u kanone svete knjige. "Pisci Veda i Purana nisu bili nimalo svjesniji od profeta Amosa ili apostola Pavla toga da bi jednoga dana materijal koji su napisali mogao sa injavati dio Svete Knjige i posluiti kao sveti tekst religijske zajednice. Zajednica je ta koja je odre ivala to ta jeste a ta nije sveti tekst."'8 Jeffery, me utim, izdvaja Kur'a.n kao sveti tekst koji zajednica nije, kao ve inu drugih religijski relevantnih i zna ajnih svetih tekstova, formirala. Ona ga je samo "rradicionalno vokalizirala, podarila mu ijakriti le znakove i tako itala kur'anski arhetip iz svog vremena. injenica da Muhammed, a.s., nije dozvolio pisano vokalizirati i unificirati Kur'an kao i injenica da arapska pismena iz VII. vijeka nisu posjedovala
256

26

Djelo je tampano u Nev YorNu 7980.


27

p.5.
28

Ibid., p.5.

......,,,,..a.,-1.-..ayarafturwatfflawa.w.

Ovaj stav ovog orijentafiste nije, naravno, spojiv sa islamskim giedanjem na Kur'an kao Boiju rrje . Treba, takoder, imati u vrdu i kontekst u kalem ovaj orrjentalista govori (historjskr).
29

p.6.
30

Skorija istrasrvanja (A.TWetch, Subhi Salih, J.Wansbrough, Arthur Jeffery, J.J.G.Jansen) pokazuju da fe tokom prva dva ifi tri vifeka (V!1-1X) frksirano deset odnosno etrnaest isiamski priznatrh vokalizacija Kur ana odnosno diJakriii kih ozna avan,a njegovih konsonanata. 0 tome govore !bn Xatir, Zamahari, Zarkai, Suyutr i drugi klasi ni rnu.slimanski kur'anatozi.
31

Andrew Rippin, Tafsir, 'The Encyclopedia of Re-

ligion", XIV (edited by Mircea Fliade), New York,t ILandon, 1887., p.237.
32

Kritikorala ga je Nabia Abbo u jednom ekskursu svome djelu Studies in Arabic Literary Papyri li: Clur'anir. Comirentary and Tratlitian (Chicago, 1867.). "Ona je imova potvrdila Gnldziherovo zdvalanje ranog protivljenja tafsiru... Za Nabiu Abhott, medutim. protivljenje tuma enju ICur'ana b%'c !e ograni eno na interpretacllu speefr re kategorrje nejascih sta:faka {mutashabihaia)..." (;.;-ppin, ibio., A.237.)

dijakriti ke znakove otvara problem koji je, izmeclu os a'.og, zna ajnim dijelom hermeneuti ki, tj. kako emo iz svog vremena vokalizirati kurnski arhetip, kakvo emo sporazumijevanje ostvariti s tim tekstom. Prema Arthuru Jefferyju, "Kur'n je od po etka do kraja produkt jednog ovjeka i jednog doba.r Zajednica je ta koja je formalno sakupila materijal nakon osniva eve smrti i pripremila ga za upotrebu od zajednice, me utim, njegov sadraj bio im je dat kao sveti tekst prije njegove smrti. Kur'an nije produkt zajednice..." Budu i da zajednica nije utjecala na opseg kur'nskog arhetipa, na njegov tekst u smislu Urtexta ve ga je samo "pripremila za svoju upotrebu",i od samog formativnog doba u islarnu se stvara naro ito podozrenje da se kur'ansKi arhetip prevodi u strani jezik. ak se javljaju otpori egzegezi Kur'ana. Ignaz Goldziher je u evropskoj kur'anologiji prvi ukazao na takve otpore. "Na temelju tradicionalnih muslimanskih izjava u vezi halife `Umaru (p.n.a. 664.) i njegovog kanjavanja nekog ovjeka (koga razli ito identificiraju) zbog toga to je tuma io nejasne pasae iz Kur'ana, Goldziher zaklju uje da nije bilo dozvoljeno tuma enje kur'anskih stavaka koji se bave historijskim legendanla i eshatologijom. Harris Birkeland u studiji Old Muslam Opposition against Interpretation of tiae Koran, Oslo, 1955., odbio je ovu tvrdnju na temelju vlastite procjene tradicionalnih izjava koje su ga navele na misao o nekim kontradikcijama napose o iibanoj rtvi i o tome da li je takvo kanjavanje bilo u skladu sa `Umarovirrm karakterom. Birkeland je tvrdio da, umjesto op eg suprotstavljanja tuma enju Kur'ana (tafs ar), uop e nije bilo suprotstavljanja u prvom rnuslimanskom stolje u, te da se jaka opozicija tefsiru javila u drugom vijeku i da se nakon tog vremena aktivnost tefsira uvela u sferu i pod uticaj ortodoksnog u enja i njegovih zahtjeva. Napose su bili rtvedeni suaktni metodi za transmisiju informacije, to je formiralo jezgro interpretati-,-ne procedure i na takav na in tefslr je zadobio potpuno uva'zavanje."" Ipak, Birkeiandovo 3uiljenje nije danas prihva eno;= i
257

dr'L

6 ^T ^b^^ r^

`i re

op enito se smatra a se muslimanska zajednica iz ranog doba suprotstavljala svakovrsnim tuma enjskim eksteriorizacijama i interiorizacijama Urtexta Kur'ana, to potvr uje i injenica da se prvi zna ajni kompendijum iefsarske literature javlja tek u iII. muslimanskom vijeku (IX. vijek n.e.). 33 Zapaa se, dakle, da se otpori prevo enju Kur'ana javljaju u sferi egzegeze i odatle prenose u sferu prevo enja ( ) kur'anskog arhetipa na drugi jezik. Najkonzervativniji medu `ulamom tvrdili su da je Bog odabraa arapski jezik i na njemu saop io objavu, da je Kur'an samo onda i samo tada Kur'an kada je u arapskom originalu. Na liniji takvog miljenja i na temelju literature koja ga njedri A.L.Tibawi na XXV. Internacionalnom kongresu orijentaCisia (odranom u Moskvi 12. avgusta 1960.) izjavljuje: "Svaki prijevod Kur'ana proglaava svoju vlastitu nedovoljnost. Jer, prijevod mora nuno obuhva ati one stavke Kur'ana koji jasno u sebi naglaavaju da je Rije Boija objavljena Muhammedu u arapskom jeziku. "Mi je objavljujemo kao Kur'an u arapskom jeziku, da biste razumjehi" (XLIII , 3.). Svaki prijevod u bilo kom jeziku, klasi nom ili modernom, stranom ili islamskom, obuhvata tuce ili toliko ajeta (stavaka Kur'ana) u razli itim poglavljima koji dragocjeno uvaju istu iii sli nu tvrdnju. Njihov potpuni zna aj u tome je da bilo koji prijevod, kao i bilo koji komentar Kur'ana u arapskom ili bilo kom drugom jeziku, nije nita vie do priblino zna enje Kur'ana, ali ne i sam Kur'an". 3 Zna ajni znanstveni i religijski autoriteti e, medutim, dozvoliti preva enje Kur'ana na "strane" jezike argumentiraju i svoje stavove samim Kur'anom, Muhammedom, a.s., koji je, prema islamskoj teolokoj doktrini, "profet svim svjetovima" a YI JL1I.,,j I )35 pa se kur'a.nska poruka mara (^1a. i sU0 lt1 sa jeZiclma tih SVjetoVa. Abu Han fit (p:n.a. 767.god.), utemeljitelj zna ajne pravne razrade i: amskog u enja, zastupao je teoloku decizivu po kojoj je legitimno recitirati Kur'an na perzijskom jeziku onim participatorima islama koji nisu kadri da to ine na arapsk m. 36
258

33

Radi se o komentaru Kurna autora 1bn aI-Tabarija (unrro 923.).


34

darir

A.t.Trbawi, is The Dur'an translatable?, "Muslim Wprld", L11,1962., p.4.


35

Kurkr, XXI, 107.


36

A.LTrbawi smatra da su jo neki rani autoriteti doputali recitiranje Kur'ana na perzijskom u bogotovne svrhe. "Prenosi se da je al-Habib a! Hyami, drug al-Hasana al-8asrqa (roden 21. po H.) uobi ajio recitirati Kur'an na perzijskom u namazu "zbog toga to je toko govorr'o na arapskom jeziku".

,yJi ea1lL ^;1. J ^y1e;i ^ sxf^


Vidi ire. ibid. p.7.
,

Al^3uharl (p.n.a. 870.) i njegov komentator Asqalatla (p.n.a. 1448.), obojica zna ajni autoriteti u nauci Tradicije ( ), takoder su dozvoljavali prevo enje Kur'ana na sve "strane" jezike I" L:.1f (. Rashid Ahynad Jullandri smatra da su

ova dva autoriteta koristila analogiju; budu i da je Muhammed a.s. dozvoljavao da mu itaju Toru na arapskom (a znao je da je "objavljena" na hebrejskom), to je argument da je legitimno svako prevodenje Kur'ana u drugi jezik. "S obzirom na doslovan prijevod Kur'ana, miljenja su.podijeljena. Protivnici doslovnog prijevoda tvrde da je Kur'an, po svome stilu i kompoziciji, jedinstvena knjiga koja ne moe biti prevedena na strani jezik. Doslovan prijevod, tvrde oni, lien je retori kog osje anja kur'anskog teksta. Oni, dakle, ne dozvoljavaju da se Kur'an prevede na druge jezike. Istina je da se u prijevodu ne moe sa uvati kur'anski stil, ali to ne zna i da je doslovan prijevod nezakonit i bogohulan. Ako Tora moe biti prevedena u arapski, onda treba biti dopustivo prevoditi Kur'an u druge jezike, napose jer je Kur'an Boanska knjiga, namijenjena tome da je zna cijelo ovje anstvo. Tradicija kae da je Poslanikovo pismo upu eno imperatoru Vizantije bilo prevedeno od dvorskog tuma a. Pismo je sadravalo i stavak iz Kur'ana (3/64): k11I Y I a. >.; Y I
,:, all I t:)-., ,s1 l 4,16,; y !-,S! I J.a i

a
I.s1.51i I.sl.s=^

u3.41..^

37

Rashid Ahmad JuJlandri, Qur'anlc Exegises and lassical fiaisir, "lslamic Quartely", n.12., p.74. (Kur anski stavak 111164. naveli smo u cjelini.) U literaturi Tradicije (al-Harlit) nailazimo na mnoga predanja o susrettina jevreja i Muhammeda s. Poznata su predanja c desetzapovijedi koje uhammed a.s .izgovarr na arapskom. Za nas lje one su od iateresa 'r:ac tradilio constitu trva jedne rane ' eorrje"pravotier.ja svetih sadrS.aja izjednog u drugijazik.
(

"Reci, Muhammede": "0 jevreji i krs" ani, do ite da se okupimo oko jedne rije i i nama i vama zajedni ke: da se nikome asim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njemu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, bogovima ne drimo?" ]edna druga tradicija kae da su jevreji i kr ani (' Narodi Knji.ge") usprkos injenici to su itali Toru u hebrejskom, uobi ajili da je prevode u arapski zbog muslimana. Tako se Bulia^^ i njegov komentator Asgalani slau da je dozvoljeno prevoditi Kur' an."''
259

} ::

'

^r^

I Abu Hanifini u enici, Abu Yusuf i A-aybani, smatrali su da je dozvoljeno prevoditi Kur'n,;e pa su ak tragom svoga u itelja prevrednovali miljenja o kur'anskom arapskom kao lingua sacra, zastupaju i tezu da je islamsku "liturgiju" legitimno obavljati i na perzijskom jeziku onom participatoru islama kome je arapski teak, nepoznat iii ga ne moe nau iti. Doba Abu Han fe i njegovih u enika obiljeeno je postepenim ja anjem perzijskog elementa u islamu, afirmacijom perzijskog jezika i poezije. Stavovi Abu Hanife, ina e Perzijanca, mogu se tuma iti i iz takvih historijsko-kulturnih i civilizacijskih tendencija. Medutim, miljenje Abu Hanife, i njegovih u enika vie je prakti ne ili ortoprakti ne naravi a manje teorijski obrazloeno utemeljeno da bi moglo zainteresirati lingvisti ku nauku. To il to je propustio u initi Abu Hanifa izvrio je jedan drugi Perzijanac, moda najzna ajniji kur'anski filolog uop e, az-ZamahSart.i9 Ne gledaju i na ljutnju ortodoksnih teologa kao to su batinici stavova Ahmada ibn Hanbala" ovaj mu`tazilaja racionalista, zastupnik teze da je Kur'an stvorena na rije Boijadaklevrmnsiujtoaev (njegov komentar Kur'ana, al-Kaafpo inje rije ima: "Hvala i slava Bogu koji je stvorio Kur'an" I3.1. cs:51 1 ,111 )," smatrao je da je Kur'an legitimno prevoditi. Az-Zamaharija kao mu`tazzllju mogu e je shvatiti samo u okviru teoloko-metafizi kog polazita koje glasi da "Bog ne govori jezikom nepoznatim ljudima, ve naprotiv - jezikom koji je bitno ljudski" ili kako e sarkasti no kazati Erich Rothacker - "A ako (Bog) ho e da se poslui nekim jezikom koji razumiju ljudi, On mora da se poslui jezikom jednog konkretnog, individualnog, ivog naroda koji je taj jezik duhovno izborio u odredenim prirodnim i istorijskim konstelacijama i u dugom slijedu inoralnih i duhovnih djela stvarala kih genija koji su otkrivali, razjanjavali i osvajli"." Zamahari u al-Kaafic upravo i polazi s ovakvog stanovi"sta. Podvrgavaju i skalpelu svoga racija kur'anski stavak iz sure Pjesnici (-YU1., 196.) uA9Y i r; L--11 tj. 'On
,

38

A.L.Tibawi, o. c., p.9.


39

Premda ortodoksni kur'analozi kritikuju Zamaharija, a ni hereziografi ne proputaju spomenuti i njegovo ime u svojim djelima, svi e se koristiti njegovim analizama kurnskog jezika. Ustvari, osnovna zada a koju je Zamahari dobro izvrio jesfe prou avanje sintaksi kih struktura Kur'ana. Prema njegovom komentaru Kur'ana, ljepota i "nenadmanost" (:4= 1) kuranskog stila ne lei a priori u tome o emu Kur'an govori ve kako govori, koje metatore upotrebljava, kakva mu je rima. Zamahari ne propufa uporedivati predislamsku poeziju i Kur'an, ocjenjivati sudbinu pojedinih rije i u ta dva diskursa i dati svoj sud o emocionalnosti, konkrefnosti, nenadmancsfi i sintaksi kim strukturama kur'anskog jezika.
ao

Prema doktorskoj dizertaciji Waltera M. Pattona


(Ahmed ibn Hanbal and The Mihna, a contribution to a biography of the imam and to the mohammedan incuisition called the mihna, 218.234. AH., tampanoj u Leidenu, 1897.), Ahmad

ibn Hanbal je najve i protivnik mu'tazilija i njihove teotogije koju je jedno vrijeme i zvani na vlast podrala.
41

A! 8 qi1lanr (p.n.a.. 1013.), pisac djela !`g z al-

Kuran (Nemogu nostoponaanja Kurana), takoder je protivnik mu'taziJa i tvorac svojevrsne teorije '7slamskog atomizma" u teologiji.
32

Mnoga savremena izdanja Zamahariijeva Ka3fa, naravno, ne sadre ovu po etnu invokaciju, jer mncgi prirediva i je briu.
43

Erich Hothacker, Flozofska antropologija, Sara jevo, 1986., stc 207.

260

4)
(KllI''a11) je

u klljlga11a poSlanika prljanjlll", Za1nahan tvrdi da

to ZnaCI dvoje: a) daje - kur'an "spoiraerrut" u knjigama poslanika prijanjih",


Lrq^s,5i

b) da su "zna enja Itur'ana u njima te da je Abu Hanifi to posluilo argumentom da dozvoli recitiranje Kur'ana na perzijskom..."''

Zalllalian dobro zna zato eli istaknuti " injenicu" da je Kur'an spomenut "u knjigama poslanika prijanjih", tj. da se zna enja hur'ana ''u njima nalaze", budu i da ima na umu teoloko-nletafizi ku tezu da je "Bog 'progovorio' jevrejima na Ilebrejskom alju i im Toru", kao to je 'progovorio' i na aranlejskom "alju i" Evandelje ili pak na arapskolll "alju i" Kur'an. Bog se tu javlja, implicitno kae Zamahari, "prevodiocem" tih drevnill monoteisti kill poruka iz jednog jezika u drugi, jer samo se tako InoLe shvatiti sinta.glna iz poglavlja Grom u kojoj se govori o"Iiur'anu kao mudrosti objavljenoj na arapskom jeziku" ( 1+..)r- ^ ) a koja Zamahariju prua priliku da deducira racionalisti ki zaklju ak koji blasi "da je Iiur'an mudrost na arapskom jeziku prevedena jezikom .#rapa" (u originalu:

44

Zamaharl, Kaaf, !!I, 6ejrut, (bez datuma izd.inja), stc 127 Zamaharftvrdinaistommjestu da je avaj stavak posluio Abir Nanifi da utvrdi da 1e Kur'an - Kur'n, pa makar 6;o i preveden druqi fezik. na
LIF- 472 :,
,; i
s

Ako je dakle '&og po naravi sli nu poruku monoteisti kog nauka slao na razli itim jeziciEna", ollda iz toga slijedi da je legitimno i Kur'an prevoditi na druge jezike. Razlika je samo u tome to se uloga prevodenja od Boga pomjera k ovjeku i njerllu povjerava. Zamahari ak prevo enjem R.ur'na opravdava neke filozofsko-teoloke postavke isiama o\ ,lulanlmedj. a.s., kao posljednjem poslanikn i kae: "Revelacija je mogia hiti poslana kako na sviln jezicima tako i na jednom od njih. .1edztim. nije Ililo potrebe da se objava Salje na svim jezicinla budu i da je prijevod njen nloie
261

:1i.t121

flyYi ,;

7ar,; !r .str. 290.

 `.$" .Y^^

^.

`S

Ss^,

i;^^,^ ^

^^^^^^ , ^ w ^ 7r. ^re ^ ^--.^^^^a ^.

_^=^.^
47 48

^7^^

LU I ^.o u.:41 J.91 1 ' E,y^ S.!^.1 jc uya 4.^s^^ j^ 4^. u1^ I b.L.s
J--I5 U

J.J.G.Jansen, o.c., p.63.

dl^ji

^^^^^I

svom komentaru Kur'na ovaj Perzijanac je, to je paradoksalno za njegovo doba, kur'anski koine prevodio u arapski jezik svakodnevne znanstvene komunikacije, paze i pritom da arapska poezija dobije istaknuto mjesto. J.j.G. Jansen zato s pravom tvrdi da se Zamaharljev komentar Kur' ana treba prvenstveno prou avati kao filoloko, a ne dogmatsko (i teoloko) djelo. jansen, n,adalje, tvxdi: "Zamaharijev komentar Kur'ana, napisan u Meki izmedu 1131. i 1133, po Hristu; predstavlja krajnji razvoj sintaksi ke analize Kur'ana, iji se po eci mogu zamijetiti u Abu `Ubaydinom uvodu za svoj kur'anski rje nik, .Zamahari je analizirao stilisti ke osebujnosti Ku r'a na i naveo razloge za o igledne neuobi ajenosti u tekstu; to je doprinijelo da njegov komentar bude poznat i cijenjen. Tako er je uklju io i materijale Tradicije i predislamske stihove, obi no upotrijebljene da se potvrdi zna enje nekih rije i. Zapadni italac mora biti impresioniran Zamaharijevim djelom irn nau i kako da se njima koristi."" Islamska ortopraksija i ortodoksija Zamahar^ja ubraja u "nekanonske" komentatore Kurna, ali je, zaista, teko na i bilo kojeg zna ajnijeg komentatora Kur'ana iz vremena nakon Zamaharija koji se ne koristi njegovim virtuoznim analizama kur'anskog diskursa, napose analizama sintaksi kih struktura te knjige. Budu i da emo u posebnome poglavlju govoriti o nekim problemima itanja kur'anskog arhetipa prvenstveno iz perspektive kakvu nudi ovaj mu`tazilija,i8 jer se bez njega tu ne moe valjano vrednovati ta je kur'anski arhetip a ta ono povijesno i vremensko Kur'ana, zakratko je potrebno posvetiti se islamskomuslimanskom modernizmu i njegovom odnosu prema problemu prevodenja Kur'ana. Klasi ne egzegetske rasprave' 9 da li se Kur'an moe ili ne
262

Prema Ignazu Goldziheru tri pojma u Zamaharijevom komentaru Kur'ana dovoljna su da rasvijetle namjere ovog Perzijanca. To su obra matoviskzKurn anje kur'anskog diskursa kroz primjere, i tj. slikovitc priop avanje kurnske poruks. Posrsdstvom ova tri pojma mogu s je objasniti Zamaharrjevbijeg odliteratisti kog itanja kur'nskog arhetipa kao i njegovih mnogobrojnih vokalizacija prema metafori kom itanju diskursa koji Kut'an sadrava. Pritom je nuno imati u vidu da se pristupi metaforikom itanju Kur'ana razlikuju u zavisnosti od teolako-filozofske tradicije u islamu. Metafora koju ima na umu mu'tazilija nije is to vjetnog zna e nja ko je pos jeduje metafora duodecimalne iii septimaine iijske tradicije. D Zamahanjevoj egzegazi Kurana vidi ire u kn;'ui Nerkeza Smailagi a Uvod u Kufan, Zagreb 1975. (prijevod Goldziherovog teksta Dogmatische Ko ranauslegung (111. poglavlje djela Die Richtungen derlslamrschen Koranauslegung, Leiden, 1920.)
49

Prema A.L. Tibawiju, osim Abu Nanifinih teo fokih deciziva alegifimnosti prevodenja Kur'ana i Zamaharijevrh spekulaeija o ovom problamu, zna ajno je spomenuti jo mnoga imena arapsko-islamske klasi ne filozofije u ijim spisima nalazimo konkretne napomene u prilag glorificiranju kur'anskog jezika i arapskog jezika op enito. Tako Tealoko-filozofsko tajno drutvo

4 J, .I1 aw^11
Ihwan as-Safa' {X. vrjek po Kristu) u svojoj Enci klopediji o svom jeziku i vjeri govore kao o najsavrenijima:
^ills
-

d^ 1^ ^ ^l..y l

y4Ja 1

alilti ^^^1C

tavie, ukoliko se cjelovito pro ita njihova poslanica o jeziku, uo ava se da bez argumenata ivrde da "nijedan ad svih naroda, sa svojim razli itim jezicima, nije u stanju prevesfi Kur'an s arapskog u neki drugi jezik... "
t y5'E

,:jryJl ;,I
Y :,tt

u.L e^fj
r1-15t_1^14

^.Y I ^,, ,^I L5, y a11^ ...alll (1;,;I ,:jir:

a,,a L.wi-a.Y l

d,J

(Vidi Rasa'il fll stf. 164.-165.) RI-Gazali (latinski Algazel) tvrdi da je valjano pretpostaviti da "Kur'an nije prevodiv iii ak da ga musliman ne smije prevoditi". U svom djeiv II gam al-'Awwam (Kairo, 1970. godine) on svoju
, ,

^^ ^'`

A^J - ^^i^CT! 9.4

.._ CT" ^5

tvrdnju argumentira tezama "da neke arapske rije i nemaju ekvivalenta u perzijskim rije ima, a neke imaju ali se Perzijanci nisu navikli da lh upotrebqavaju metafori ki kao to ine Arapi..." Jaa..11 I ^, csra I Lal^ ,l J2.1li L, f3k:1 I'^, Y , j, :14y.J I L4.1 L-o lit_LtYI ySl L^,L6a a,. ."31-r1 41 ,:3I
^y,

i ^ I112", .a.d.,LL^,

L.,..,11I 7.41.c

...lg1ea "y (Vidi: Ilgam al-Awwam. str. 71.) U klasi noj egzegetskoj kur'anafokoj literaturi nalazima ak tvrdnje da u"Kur'anu postoji pedeset stranih jezika, jezik plemena Quraysh, Hudayl..." .1.i1 :ail l.=i.11 ^, ui y f I ^s .. pa odatle i zaklju ak da se Kur'an i ne treba prevoditi jer u njemu "postoje rije i iz svakog jezika" ,,--$) Vidi SuyuGjev al ltqan, I, str. 175. i dafje, posebno pogIavlje o kur'anskom vokabularu izvan Higaza (;1;N,.1 i^ i vokabularu Kur'ana koji je potijeklom iz nekih drugih semitskih i indoevropskih jezika. t`' ta, t-.JA (y . ,yJ I;J;J 6lorifikovanju kur anskog arapskog jezika i arapskog jezika op enito i utemeljivanju i razradi doklrine o neprevcdivosti Kur'ana posebno su se posvetili Perzijanci. "Filolog Ibn (tuatayba (p.n.a. 889. god.), usprkos svom perzijskom porijeklu, tvrdi da je arapski jezik jedinstven medu jezicima drugih naroda i sve ih nadmauje ba po karakteristikama kojima se odlikuje jeik Kur'ana. "Zbog toga", pie Ibn Qutayba, "nema prevodioca koji je u stanju izraziti taj jezik u bilo kom drugom jeziku na na in sli an prevo enju Evan elja sa sirskog u etiopski i gr ki, te na na in sli an prevodenju Tore i Psalama i drugih Boanskih knjiga u arapski, zbog toga to jezici neArapa nisu toliko bogati metaforama kao jezik Arapa". (A.L. Tibawi, ibid., p. 12-13) Trebamo se, medutim, zajedno sa A.L. Tibawijem, zapitati da li se sve ove tvrdnje klasi nih arapsko-islamskih kur'anologa zasnivaju na dovoijno dobrom poznavanju drugih jezika. " a li su ani, E drugi poput njih, dovoijno upoznali nearapske jezike da bi izricai svoje miljenje o superiornosti arapskog jezika nad svim ovim jezicirna? S mogu im izuzetkam perzijskag jezika, postoji mali razlog da se pratpostavi tlublje lingvisii ko znanje. AEi, svi oni, eini se, tcliko su op injeni nesumnjivom mnogostrano v arapskog jezika koji je svoj vrhunac'dostigao ter'anu, da to pri h vataju kao gnJovu injenice i pruiaju malo ili n+malo argurr;enata u podrku svojih tvrdnji". (A.L. Tibawi, ibid., p. 14.)
.^^, -

moe prevesti u drugi jezik bile su, kad je posrijedi debata o prevo enju Kur'na u bosanski jezik, od drugorazrednog zna aja jer ovdje se rasprave o legitimnosti ove aktivnosti oslanjaju uglavnom na pojavu koja se u islamistici XX. vijeka ozna ava sintagmom "islainski modernizam". Me utim, to je samo jedan o razloga "kanjenja" ove debate u literaturi koja o isiamu i Kur' anu postoji na bosanskome jeziku. Dublji razlozi po ivaju u injenici koja potvr uje a se o prijevadu Ku r'a na na bosanski jezik nije razmiljalo prije XIX. vijeka (ili barem ne u zamjetljivijem vidu) uslijed konstantne bojazni da bosanski ne zamijeni kur'anski arapski u muslimanskom bogotovlju. U islamskoj bogotovnoj literaturi primje uje se dosta kasno (kraj XIX. i po etak XX, vijeka) uvodenje bosanskoga jezika, posredstvom ega su vjerski reformatori u Bosni, Sandaku, Crnoj Gori i drugdje nastojali pratiti promjene i prilagoditi se novim zahtjevima vremena. 50 Konzervativni je dio uleme u upotrebi homileti ke literature na bosanskome jeziku uvi ao isklju ivo antiislamski i krajnje sekularisti ki poduhvat.s' ak se smatralo da zamjena arapskih pismena (tzv arebica) latini kim ili irili kim pismenima u tekstovima i knjigama koje i ne sadravaju sakralnu tematiku nije dozvo1jena." Tek se sa Mahmed begom Kapetanovi em Ljubuakom (1839.-1902.) pojavljuju latinicom tampani tekstovi o sakralnoj tematici s podru ja islama. 5 i Bosanski jezik tako er se izbjegavao od uleme prigodom hutbi, pa je reisu-l-ulema Demaluddin auevi imao dosta poteko a uvode i obi aj da se te besjede dre na maternjem jeziku. Vremenom je, me utim, Ljubuakov poduhvat prihva en. Iz njegovih rije i da "dananji nai mladi i bar poneto na svome milome materinskome jeziku piu, da sabiru nae naradno blago, narodne pjesme, poslovice, obi aje i ostale narodne umotvorine, da prevode pokoju knjiicu iz arapskog, tursiwg i perzijskog jezika.,. " razumijemo da se nije protivio ni prevoenju Kur'na u"mili materinski jezik". Pa ipa.k, muslimani nisu prvi podarili prijevod Kur'a.na na
263

bosanskome jeziku. estoki otpori javljali su se kako u periodu austrougarske vladavine Bosnom i Hercegovinom tako i u dobu nakon I svjetskog rata, a djelimice i do dananjih dana. Postoje relevantni historijski izvori koji svjedo e da je izvjesni Herman Dalmata (Hermannus Dalmata Slavus de Carinthia), koji je ivio u XII. vijeku i rodom je iz naih krajeva, radio u paniji i Francuskoj na prevo enju jednog dijela Kur'ana na latinski jezik." Hadijahi tvrdi da je ovaj prijevod "zapravo uop e prvi prevod Kur'na na zapadu". Prema istom autoru, postoje izvjesni znaci da je "tekst namjerno iskrivljavan i podeavan u svrhu pobijanja islama". 55 Razloge zato muslimani nisu dugo vremena pristupili poduhvatu prevodenja Kur'ana u bosanski jezik dr. Muhamed Hadijahi vidi, osim u"nemogu nosti adekvatnog prevo enja Kur'ana na druge jezike", i u tome "da Kur'anski tekst prijevodam gubi svoj misti ki zna aj ".5G Isti autor smatra da su se hode suprotstavljale prevodenju Kur'ana budu i da su "smatrale prevo enje i tuma enje Kurna skoro isklju ivo svojim monopolom"," Kada se pojavio prijevod Kur'ana Mi e Ljubibratia Hercegovca,sa mnogi ulemanski krugovi iz Bosne i Hercegovine, Sandaka i Crne Gore estoko su se suprotstavili. Nije isklju eno da je neko iz tih konzervativnih krugova u"zvani nom glasilu skadarskog vilajeta", kako kae Hadijahi , popratio pojavu Ljubibrati eva prijevoda biljekom iz koje se razumije "daKur'an na srpskom jeziku to je izaao u Beagradu ne moe biti ni u najmanjoj mjeri adekvatan originalu. Istom prilikom se navodi kako su saznali da je prijevod "poslat knjiarama u Podgoriei", "i tamo se u prodaji nalazi", pa se smatra potrebnim da iznese ovo upozorenje ako bi taj prevad doao do ruku i ako bi ga eitalo muslimansko gradanstvo, bilo da taj prijevod dobiju besplatno, bilo da im se ustupi za novac. "i 9 Dakle, prijevod Kur'ana Mi e Ljubibrati a, vo e hercegova kog ustanka, li nosti koja je bila "zagavornik bratske suradnje
264

50

U knjievnosti se, naprimjer, u upotrebi latinice isti u Musa azim afi i Safvet-beg Baagi , kao i Riza-beg Kapetanovi , Avdo Karabegovi Hasanbegov i Osman iki .
51

Kao ta eno kasnlje vidjeti, reis-ul-ulema auevi medu svoje zasluge ubraja i to ta je za vrijeme svoje slube u inio da latinica i irilica ne bvdu "vlako pismo".
52

tavie, i danas postoje rasprave da li se smije snimati Kur'an na magnetofansku traku. (Usp. Denffer, `Ulum al-Qur' n, Lontlon,1983., p.177)
53

Ljubuakovo djelo Risalei ahlak (Pouka o lijepom i runom ponaanju) tampano je latinicom 1883. u Sarajevu po odobrenju Reis-ul-uleme. "Na poticaj auevi a muallimi prvi osnivaju svoje udruenje (Utlruenje imama i muallima Bosne i Hercegovine) 1909. godine. Gilj je drutva bio, izme u ostalog, bariti se za bolji materijalni poloaj svojih lanova, reforma mektebske nastave i uvadenje udbenika na materinskom jeziku." Mahmud Tralji , Duije zna ajne siogodinjice, "Takvim", 5arajeva, 1917 sYr. 96. (Potivia enje nae)
54

0 ovame vie dr. Kruno Krsti , lanak Latinitet kntl Junih Slavena, EnciklopedijaJugoslavije, 5, Zagreb, MCMLXII, str. 480. 0 Hermanu Dalmatincu (Op a Enciklopedija JLZ, svezak 3, Zagrob, 1977., str. 400.) tvrdi se da je prvi "zapo eo prijevotl Kurana na latinski".
55

Dr. Muhamed HadijaM , Bibliografske biljeke o prijevodima Kur'ana kod nas, "Bibliotekarsiva", X111./3, Sarajevo, 1967., str. 39.
56

lbid., str. 41.


57

ibid., str. 41.


58

Koran, preveo Mi o Ljubibrati (Hercegovac), Biogratl, 1895. ( vaj prijevod Kur'ana je, prema Darku Tanaskavi u, "jezi ki i stilski na;baiji, a zna enjski zadovoljavaju i". Vidi Darka Tanaskovi , "Kur'an", "Mogu nosti" ( asapis), br. 8-9, Split 1979., str. 882.
59

Hadijahi , ibid., str. 41. (Podvla enja naa). Hadijahi sporninje da mu nije poznato ime lista u kome se nalaze ova upozorenja. Biljeku je, kako tvrdi, naao nalijepljenu na primjerku Ljubibrati eva prijevada iji je viasnik bio Hafiz Ajni Buatli . (Ibd., str. 41.)

_^^^^` ' ^^^^^^'^^ +

^7 ^ i ^ '^.L. s4^^' 'C.t C^ ^tT ^!^:v^.

Srba i Bosanskih muslinaana","" do ekan je od rrleme kao antiisIaniski potez par exellence. U listu 'Borjak""' itaoci su vie upozoravani nego li obavjetavani o navom prijevodu Kur'ana ovako: "Garigradski glasnik" u zadnjem broju, donosi vijest da je upi eva zaklada u Biogradu, dala iznesti na javnost prijevod Kurana, te da se na to zvani ni list skadarskog vilajeta ljuti govore i, da prijevod ne e biti pray, jer da nije sva i poso Kuran prevesti i njegove temeljite navode tlstanoviti".`' Simpatije "Bonjaka" stoje na strani lista Skadarskog Vilajeta, a djelimi no se mogu tuma iti i prohrvatskom politikoni koju je taj list uglavnom vodio. Me utim, ideja da se Kur'n prevede na bosanski jezik, prema Hadijahi u, inia svoje korijene jo 1868. go ine. "Po svernu se ini da je ovaj poduhvat bio motiviran prije svega politi kim razlozima s tendencijom da se izdanjern prijevoda Kur'ana postignu kod Bosanskih muslimana odre eni nacionalno-politi ki
6e

fbid., str. 43.


61

Vidi laraj ovog lista od 10. deCernbra 1896. (List Bonjakizlazia je u Sarajevu od 1891. do 1910.)
62

Fabiijahi ev navod ave ,ijesfi nije potpur jer ne saari rije i "...gavors i, da prijevod ne e biti prav..." koJe su v}eravatno izostale uslijed lamparske greke.
63

efekti.,.''`" Prema istom autoru, listovi "Srbija" i"Vila" obavjetavali su svoje itaoce o tom poduhvatu. Skerli u svome djelu Omlartina njena krljieLrt-ost" poziva se na "Srbiju' u kojoj je pisalo da neki "u en i estit srpski svetenik prevodi Koran na srpski". "Vila" se pak zalagala da "L'jedinjena Omladina Srpska" izda taj prijevod i"ona bi tini putem najjasnije pokazala svoje miljenje o svojoj istur enoj Ljubibrati je, ini se, prvi konkretnije izloio svoju zamisao o prevo enju Kur' a na "na srpski" u sklopu svojih ustani kih aktivnosti, a takoder je radio i na izmirenju Srba 's muhanledancima srpske narodnasti''." Me ut'rm, unato dobrim namjerama lliee Ljubibrati a, tuzlanski "ultrakonaervativ7zi"" asopis Hikjmet u seriji otrih lanaka protiv prevo enja Kur'ana za njegov prijevod krajnje bizarno tvrdi da je ' orbine orbe Urednici Hikjjrzeta su se strogo protivili bilo kojem prijevodu bio on s originala ili nekog drugog prijevoda, pa u Iur^na, sklopu svojih frontalnih napada na takvu vrstu aktivnosti kau: "Kad tako in()gll biti nlrtiav1, prazni pa i skroz i Skl'OZ sakati i
265

Haaqani , ibid., str 44.


64

Navedeno przma Hadijahi . ibid., str. 44.


n5

Ibld., str 44.


66

Vidi Godinjak lstoriSkog drutva BoSne i Hercegovine. god. VII., Sarajevo. 1956.. str. 185. i dalje. Takoder vidi Hadiijahi . Ibid.. str 44.
6^,

Haaijahi . ibi i. str, 46.


68

H.! : et gaa. I. , broj 23-24. Tuzla. 193 1., str,

323.

.^ ^,^^,^,,^ `^^- ^^:^T ^e.^^^^;^^ ^e^d!^^:^^ -^`rJ,,.^,..^,^?^^^ ,^4 ^^^^^^^^.^^^`.

krivi direktni prevodi sa arapskog jezika, onda ta da reknemo za Ljubibrati ev na naem jeziku, koji je, kakono na narod rekne: " orbine orbe orba", jer je preveden sa ruskog, a na ruski sa francuskog jezika, i na koji se esto opiru i pozivaju nai tzv. naprednjaci... " 69 Od svih bosanskohercegova kih asopisa muslimanske provenijencije, asopis Hikjmet je, ini se, najangairanije pratio problematiku prevodenja Kur'ana. Naravno, to je esto inio na grub nain. Prema piscima u ovom asopisu: "... prevodi Kur-ana, radi svoje mravosti, manje iti vie praznine i jednostranosti, ne djeluju na duu itaoca ni iz daleka kao original, koje u i (to jest, ita -- prim. E.K.) vrlo esto sa punim potovanjem i onaj, koji ga ne razumije..."' Uslijed ovakve pretpostavke, Hikjmet nije mogao izre i pohvale stilu Ljubibrati eva prijevoda, a to su u inili i najkonzervativniji bosanskohercegova ki ulemanski krugovi izmedu dva rata. Primjerice, svrenik El-Azhara, hadi Mehmed Handi , uo ava da je Ljubibrati ev prijevod stilski lijep: "Ljubibrati a prijevod tampan je prije etrdeset godina" ipored lijepog naeg jezika kojim je taj prijevod pisan u njernu ima dosta pogreaka i krivo prevedenih ajeta. Osim toga taj prijevod nije sa originala, nego je prijevod prijevoda."'Z Handi u tekstu dalje tvrdi da "Dragutin J. Ili u svome djelu "Poslednji prorok" pie u notici na str. 91., da je Ljubibrati prevodio sa francuskog." 73 Hikjmet se ne protivi samo prijevodu Kur'ana na na jezik, ve i drugim prijevodima: "I turski su prijevodi mravi i jednostrani, pa i ako taj jezik - naro ito knjievni - vrvi arapskim i perzijskim rije ima, pa tako i ti prijevodi i istim Kur-anskim, jer 'ffirci ne upotrebljuju arapskih rije i u njihovom punom zna enju, koje imaju u arapskom jeziku. Stog iTur in, koji zna samo turski knjievni jezik, razumije prevod samo u onom pravcu, u kome mu to omogu uje duh turskog knjievnog jezika, a to e re i manje ili vie jednostrano"." Hikjmet se tako er plai "Kur-ana na latinicu"," a ponekada njegove rasprave prelaze u
266

69

lbid., stC 323.


70

ibid., str. 323.


71

Hantli je ove rije i pisaa 1937


72

H.M.Handi , Prevod Kur'ana od Hadi Ali Riza Karabega, "EI-Hidaje", god. II., br. 9., Sarajevo, 1937., str. 141.
73

Djeio na koje Hand svra a pozornost oapisao je Oragutin J. Ili (kako stoji na prvom listu) a izalo je u izdanju Knjiare Mite Staji a, Bograd, 1898. god. Dragutin J. Ili (brat Vojislava Ili a) kriti ki se osvr e na Ljubihrati ev prijevotl: "Ljubibrati ev prevod Korana, valjalo je pre svega uporediti sa arapskim tekstom, jer nije prevoden sa originala. U gl. 2., str 209. i gl. 35., str. 9. Ljubibrati prevodi: eog upu uje koga ho e a ostavlja u zabludi koga ho e, dok zn alci arapskog jezika tvrde, da tamo ne stoji koga nega ko. U prvome slu aja odra ena bi bi3a apsolutno 510bodna Volja, a u drugome bi bila apsolutno priznata". (Ibid., str. 91., biljeka 1.)
74

Hikjmet, god. ll. br.23. - 24., str. 324.


,

75

Ibid., str 322.

-^^ ^^ ^.^. T. ~C'-^^^ t^^.^^^^^^z^.^ n^" _ ^.^^.


.

-r^ T -^= T^.. ^-^.-.tZ ^^ - ^.^.^;^ _ ^..3 .^^^ ^^ a^`C'"' G ^^.5.

76

Hikjmet, god. VI., br. 2., str. 43.


77

Ibid., str. 43.


78

Ibid., str. 44 .
79

Ibid., str. 44.


80

Poznati komentator Kur'ana, Sirijac Muhammad Raid Rid a - ' (u enik Manammada Abduhua, jednog od ideologa islamskog modernizma i panislamizma) najotrije se suprotstavljao prevodenju Kur' na in stricto sensu. Djelovanje ovog Sirijca posebno se osje a na planu borbe protiv mladoturske revolucije, odnosno njenog nacionalizma. Budu i da se Hikjmet oslanjao na panislamisti ke ideje Raid Ridaa (na koga se, kao to ema dalje vidjeti, pozivaju I Mehmed Handi , Ahmed Burek, i drugi iz ufemskog kruga vezanog za asopis EI-Hidaje, alf iji se panislamizam ne vidi tako eksplicitno kao u slu aju tuzlanskog asopisa i koji doputaju prevodenje Kur'ana na bosanski jezik), u potpunosti je mogu e objasniti zato se njegovi urednici ne bave teorijskim problemima prevodenja Kur'ana. Raid Rida se nije bavio in lingua sensu problemom prevodenja Kurana ve se zalagao za apsurdnu ideju da je arapski jezik jezik svih muslimana, a ne samo Iingua sacra u islamu. (0 ovome ire J. Jomier, Le Commentaire coranique du Manar - tendences modernes I'exegese coranique en Egypte, Paris, 1954. Vidi posebno poglavlje Xl. Le Prabfeme de la traduction du Coran d'apres Ee commentaire du Manar). Poznate su Ridaove polemika protiv jednog s s oja turske uieme, simpatizera Ataturka, koji poziv na namaz dozvoljavaii prevoditi na turski ;9zik.

81

Hikjmet, o.c., str. 44.

grozni ava "upozorenja' na opasnosti koje prevo enje Kur'ana sobom donosi. Tako se u jednom broju Ahmed Luffl oki opredjeljuje za tuma enje Kurna u drugom jeziku ali je odlu no protiv prevo enja. Prema ovom autoru, prevodilac tuma enja Kurna treba upozoriti muslimane "da se ne mogu i nesmiju drati tog njegova prevoda i po njem se ravnati i uzimati ga mjesto originala ma u kojem pravcu osim kao neko pomo no sretstvo za pravilno shva anje i razumijevanje originala." Isti autor tako er govori i o uspjelosti prevo enja kurnskog tuma enja koja ovisi o"sposobnosti jezika da se moe prenositi na njega Kur-ansko zna enje"." Zanimljivo je ista i da A.L. oki u Kur'nu prepoznaje i razlikuje dva "zna enja": tekstualno i idejno. Pritom je skeptik da se moe "prenijeti" bilo koje od ta dva zna enja Kur'na u drugi jezik pa tvrdi: "...da je stvarno iznoenje Kur-anskog tekstualnog zna enja nemogu e prenijeti na drugi jezik, pa ni idejno"." Ovdje ostavljamo postrani teko e koje se javljaju pri deifriranju oki evih tvrdnji o"tekstualnom" i "idejnom" zna enju Kur'na. U najkonzervativnije ideje ovog lista u pogledu prevo enja Kur'ana spada ipak araboidna teza o"dunosti mladih muslimanskih narataja da u e arapski jezik kako bi razumijevali i shvatali Kur'an". Pisci Hikjmetavila lanaka o prevo enju Kur'na u tom smislu govore "kako postupiti s konvertitom u islam".- 8 Jedna od njihovih ideja jeste i ta da se upozori da prijevod Kur'ana nije Kur'an. "Istovremeno duni smo narediti mu da nau ava i pou ava svoju djecu u arapskom jeziku.,."", izjavljuju urednici ovog asopisa, ije se panislamisti ke ideje jasno raspoznaju u svakom pasusu." Posebno se Hikjmetov panislamizam u svom grubom obliku izraava u ovoj tvrdnji: "Oni pako narodi koji se odri u originalnog Kur-ana i naputaju jezik na kome je On objavljen, nesporno je da se odri u i odre i ele Islama i islamskog napredka. ta eka ovake narode, nije potrebno naro ito isticati".R' Konstatacija Muhameda Hadijahi a da "zvu i vie hipokrizijski kada se isti e potreba da mladi svijet u i arapski
267

jezik, kako bi mu tako kur'anski tekst bio dostupan"," u dovoljnoj mjeri rasvjetljava puteve kritike Hikjmetovih teza o prevo enju Kur'ana. Hadijahi se, tako er, osvr e i na anahronu i zaista ni na emu utemeljenu tezu Hikjmeta o"prevo enju Kur'ana kao inu kolonizatora", pa kriti ki kae: "Ovaj asopis se nije enirao da ustvrdi da je uvo enje prijevoda Kur'ana "u svaki islamski narod...skrajna i najvia elja svih kolonizatora". U istom duhu tvrdnja da i turski prijevod Kur'ana "dananje turske vlade ide o ito i namjerno za otu enjem muslimana iz islama". 83 Urednici Hikjmeta ipak nisu svoja ultrakonzervativna miljenja nametnuh sarajevskom ulemanskom krugu i vrlo su malo uticati na njihove stavove o prevo enju Kur'ana na na jezik. Me utim, ni u sarajevskom krugu ne nalazimo jednoglasan stav niti oduevljenje prema prevo enju Kur'ana. U etvrtoj deceniji XX. vijeka u Bosni i Hercegovini izlaze dva kompletna prijevoda Kur'a.na. Godine 1937. u Sarajevu se pojavilo dosta tuksuzno izdanje prijevoda Kur'na po naslovom Kur'un asni, prevod i tuma . Prevodioci su bili Demaludin auevi i Muhained Panda. Drugi prijevod Kur'na izdao je Aii Riza Karabeg 1937. godine (djelo je tampano u izdanju Prosvjete, izdava j.Kari , Sarajeva).s; Oba prijevoda tampana su ]atinicom, a Pandinom i auevi evom pridodat je paraielno i originalni arapski tekst u vokalizaciji uobi ajenoj za kulturnu zonu koja je bila pod uticajem 7uraka. Polemike koje su se tih godina pojavile u muslimanskoj tampi odlikovale su se prije svega otrinom, sva ala kim tonom, optuivanjima za izbjegavanje "pravog" smisla Kur'ana i denuncijacijama protiv nekih prevodilaca jer su, kako stoji u polemikama, prevodili Kur'an u skladu s u enjima 'hereti kih' islamskih sekti. To pokazuje da su prvi prijevodi Kur'ana koje su sa inili muslimani u naim krajevima nepovoljno ocijenjeni od najkonzervativnijih krugova uleme i njihovog jezgra okupljenog oko E! Hidaje. Prijevod Kur'ana od biveg reisu-i-ulejne Demaludina
268

82

Hidijahi , ibid., str. 41.


83

Vitli Hadijahi , ibitl. str, 42.


,

sa Karabegov pnjevod tampan je pad nasfovom Kur`an. Preveo s arapskog Hadi Aii Riza Karabeg (Nlostar, 1437).

85

auevi je ustoli en za reisu-l-ulemu 26. marta 1914. (primivi iz Carigradatzv. menuru ili dekret o postavljenju). Ostaje reisu-l-ulema o 1930., kada na vlastiti zahtjev odlazi u penziju. "Bia je cijenjen i potovan od svih nwslimana Bosne i Hercegovine kao i brojnih drugih prijatelja", napominje M.Tralji , ibld. str. 95.
,

sa

U eminentnoj The Encyclopaedia of Islam koju ovdje konsultiramo stoji da se ovaj prijevod pojavfo 1936. godine, to je pogreno. (Vjerovatno se radi o tamparskoj greci.) Vidi: ibid., svezak V, Leiden, 1981. Ahmedije su pristallce sekte Gulama Ahmetla iz Pentlaba.
87

"Povodom odgovora na prikaz prijevoda Kur'ana od Hafiza M. Pande i Diemaludina auevi a", "EI-Hidaje", br. 9, str. 142.
88

Vldi EI-Hidaje, bc 7.-8. str. 113.


89

Ibid., str. 113.


90

Str. 113.
91

Ibid., str. 113.

auevi a" i uglednog hafiza Muhameda Pande pojavio se kao rezultat njihove saradnje, 1937. godine." Prema muslimanskoj tampi vjerske orijentacije, ovaj prijevod je, kao to emo vidjeti, izbjegavao "pravo" zna enje i smisao Kur'ana budu i da je u njernu ugra eno ''ahmedijsko u enje". Glavni 'ideolog' ulemanskog serkla oko El-Hidaje, hadi Mehmed Handi , inicirao je konstituiranje neke vrste komisije kojoj je stavljeno u zadatak da ocijeni 'stepen ortodoksije' auevi evog i Pandinog prijevoda. Prema El Hidaji (broj 9.), komisiju su sa injavali lanovi Glavnog odbora El-Hidaje iz Sarajeva: Ahmed Burek, Muhamed Dizdar, Muhamed Tufo, Munib Ceri , Ali Aganovi , Mehmed Hadi , Omer Mui , Mustafa Mujezinovi , Muhamed Fo ak, Mustafa Vareanovi , Mustafa Tuli i Fejzulah Hadibajri . 4 ' Panda kao prevodilac odbio je u estvovati u ovoj komisiji budu i da se distancirao od njenog rada, premda je bio lan Glavnog odbora, Nekolicina lanova ovog odbora zbog odsutnosti nije u estvovala u radu komisije. Zna ajno je napomenuti da je i dr.a ir Sikiri , jedan od doajena sarajevske katedre za orijentalistiku te glavni autor Gramatike arapskog jezika (u dva sveska), radio na ocjeni 'ortodoksnosti' Pandinog i auevi evog prijevoda a "El-Hidaje" kao "Organizacija ilmije Kraljevine Jugoslavije"" opunomo ila je navedenu komisiju da pristupi ocjeni prijevoda iz jo jednog razloga: "Svijet se je obra ao na pojedine lanove" ove organizacije "da pregleda djelo i ustanovi, da li se njegov sadraj slae sa op e priznatim islamskim u enjem".'' Komisija u svome prikazu ve na po etku kae: "Nakon to je pregled obavljen konstatovano je da se djelo na mnogo mjesta ne slae s tuma enjima poznatih mufesira i op e priznatim u enjem islama".`" Karakteristi no je da se komisija izravno suo ava sa hermeneuti kim problemom prevo enja i tuma enja Kur'ana. O ito je da su prevodioci auevi i Panda imali razli ite polazine principe od principa kojima se rukovodila komisija pri ocjeni 'ortodoksije' njihova prijevoda. injenica da se ve ina primjedbi i zamjerki odnosila na tuynaeeraje a rre raa pr^ijez'od, poti e nas
269

,-^`^^.^.^^^^t^^^^.^`r^:^^;t'^y.^"^.t ^[^:^:.'=^^-^^^^='^^..^

^^^^-^^`.

da citiramo italijanskog orijentalistu Alessandra Bausanija koji kae: "Uistinu, kur'anska filologija ne predstavlja one komplicirane probleme sadrane u tuma enju npr. Aveste ili drugih religijskih Knjiga antike. Moemo slobodno kazati da - s nekim manjim izuzecima - mi stvarno znamo gotovo dobro ta Kur'an zna i, odnosno, u najmanju ruku uzev ta je zna io vijekovima za muslimanski svijet. Jedina originalnost koju novi prijevod moe ponu iti jeste originalnost pristupa". 92 Pandin i auevi ev pristup razlikovao se od pristupa kakvog su na elno pretpostavljali lanovi komisije "El-Hidaje" i u tome je njihov glavni nesporazum. Sa stanovita hermeneutike Kur'ana ( ije su tradicije mnogobrojne) mogu e je kur'anski arhetip ne samo razli ito vokalizirati ve i razli ito "konsonantizirati" a to nije bez posljedica u prijevodu ili tuma enju Kur'ana. Budu i da se me u lanovima komisije nalaze i stru njaci za " itanjan Kur'ana, njima je bilo sasvim jasno da su prevodioci Panda i auevi mogli da se opravdaju i valjano odgovore na njihove primjedbe. Komisija to ima na umu kad kae: "Mnogi koji nisu dovoljno upu eni u poznavanje islamskih propisa i izvora pitali su se kako je mogu e da se u Kur'anu nalaze stvari koje smo do sada sasvim druk ije znali i u ili".93 ta se drugo iz ovog El Hidajinog iskaza moe shvatiti osim da oni koji znaju izvore islama (tradicije vokalizacije, kako 'kanonske tako i'neka nonske' itd.) ne e pitati za prijevodna rjeenja koja su ponudili auevi i Panda, bilo iz razloga to ne ele remetiti bosanskohercegova ku verziju 'islamske ortodoksije' ili, pak, to ne ele aktuelizirati multiinterpretatibilnost Kur'anskog arhetipa. Originalnost pristupa' prevodilaca auevi a i Pande ogledala se u prevo enju irokih stilizacija Kur'ana na dotada nepoznat na in u prevodnoj tradiciji kod nas. Ovdje emo zane92 mariti op e teoloke rasprave koje su umnogozne posljedica Aiessandro Saosani, Shorter notes on some rerran5iacions ot:he ouran, r:emen, iv, nesporazuma oko pristupa i legitimiziranja multiinterpretatibil- cem i 957., p. 75-76. nosti i multiprevodivosti Kur'ana. 93 Organizacija ilmije Kra jevine fugoslaLije nije hila blago- Ei-Hidaie, 7-8, Str iis.
270

94

Hadijahi , o.c., str. 49.


95

Handi , Prevod Kur'ana..., o.c , s#r.141.


96

Muhamed Pai , Moje miljenje o prevodu Kur'ana od g.H..Aii Riza ef. Karabega, "EI-Hidaje", br. 11-12, Sarajevo, 1938., str. 173.
97

Ihid., str 173.


yR

Ibid., str i73.


99

tbid., stc 773.

mid.. stt 173.

naklona ni prema prijevodu Kur'ana Ali Riza Karabega, ina e dobrog poznavaoca arapskog jezika.'' Mehmed Handi je u tekstu Prevod Kur'ana od Hadi Ali Riza Karabega prvo ukazao da je dl'elo tog Mostarca "povrna prerada Ljubibrati eva prijevoda".y' U tampi tog vremena govorilo se da je Karabeg Ljubibrati ev "Koran" preveo "sa irilice na latinicu" 9", ak i to da je "55-90% rije i doslovno bez ikakve promjene..."" Karabeg je "Organizaciju ilmije Kraljevine Jugoslavije" posebno naljutio izjavom "da prije auevi a prevoda nije bio ni jedan prevod Kur'ana na naem jziku"", potiskuju i na taj na in Ljubibrati evo djelo iz kojeg je, navodno, preuzeo glavninu prijevodnih rjeenja. Karabegu se tako er zamjerilo to je nekriti ki prihvatao i prisvajao Ljubibrati eva rjeenja, npr. prorok umjesto pejgambera, Gospod umjesto Boga, ili pak vaskrsnuti, desnica Boja, itd.'y (0 totalnorn nerazumijevanju korijena glagola vaskrs nuti, uskrsnuti /u arapskom jeziku BEASE/ kojeg muslimanski teolozi u naim krajevima izbjegavaju uslijed njegove prividne sli nosti s glagoloin krstiti, treba posebno pisati). Karabegu se tako er prebacuje da ne poznaje njema ki jezik, premda je naveo kako je toboe koristio prijevod Kur'ana od Ullmana.' Ovdje treba konstatirati da Organizacija ilmije Kra jevine Jugoslavije kritikuje redom sve prijevode Kurna prvenstveno s teolokog aspekta, prisvajaju i pritom sebi pravo na odre ivanje najmanjeg zajedni kog nazivnika "pravog" smisla Kur'ana. Zanemaruju i fakte da se teoloki sistemi u islamu jednim dijelom zasnivaju i na specifi nim i zasebnim itanjirna Kur'ana, na zasebnim hermeneutikama kur'anskog arhetipa (to je dobrim djelom i podru je jezi ne nauke), Organizacija itmije Kraljevine Jugoslavije u svojim kritikama prijevodnih rjeenja nesvjesno je zastupala redukcionizam glede irokih stilizacija Kur'ana i njihovih zasebnih itanja. Budu i da su prevodioci Kur'ana, Panda, auevi i Karabeg to prirnijetili , polemika se nastavila i na stranicama Tl-Hiciaje ali i na stranicama .nekih drugih promusiimanskili i religijskih listova.
271

Panda i auevi svoj su odgovor El-Hidaji objavili u listu "Naa budu nost" (list za privredna i politi ka pitanja). U poduem tekstu prevodioci se uspjeno brane "jer Kur'an je isto toliko njihov koliko i Organizacije ihnije Kraljevine Jugoslavije", te zahvaljuju i irokim stilizacijama Kur'ana nude relativno razgovijetna objanjenja da li npr. neto moe u naem jeziku bolje pristajati u perfektu ili prezentu.'' Panda i auevi se tako er slau da ima poneka tiskarska greka koju je lahko otkloniti ili uo iti.`' Prava polemika, me utim, po inje oko 'stratekih' problema prevo enja Kurna koji svojim rubnim dijelovima prelaze u podru je tuma enja te knjige. Naprimjer, teolozi Organizacije ilmije Kra jevine Jugoslavije, svi odreda, slau se da e "ivot na budu em svijetu biti i duhovni i tjelesni", (pa zahtijevaju da se iroke stilizacije Kur'ana o tom pitanju tako i prevode, tj. da se u prijevodu interpoliraju ili ekstrapoliraju vjeruju i stavovi prevodioca). Panda i auevi , s druge strane, na optube da su nedosljedni, kau: "... za nas ne postoji nikakva nedosljednost. To se je moglo poroditi u mozgu pisca prikaza (El-Hidajinog, prim. E.K.), koji mijea tuma sa prevodom..." 103 Prevodioci potom apostrofiraju da je . nuno kur'anski tekst u razli itim vremenima razli ito razumijevati, pa se zato i pozivaju na ideologe islamskog modernizma: "Ustazi-muhterem (uvaeni profesor, prim. E.K.) merhum Muhamed. Abduhu kad je po eo izraivati svoj tuma Kur'ana., stavio je sebi ovakav upit: "Muhammede, to ho e sa ovim tuma em kad ima na stotine i hiljade tuma a Kur'ana?" Ali je odmah odgovorio: "da e se uzvieni Kur'an uvijek tuma iti dok je svijeta i ljudi. Kako se ljudi umno razvijaju, tako e se i tuma i mijenjati i usavravati. Ali ipak ne e mo i doku iti one skrivene mu rosti, koje Kur'an sadri".'} Prevodioci se u prilog svoje odbrane pozivaju na arapsko-islamska filozofska i hermeneuti ka djela u kojima se legitimizira multiinterpretatibilnost kur'anskog diskursa. Komentari al-Farabija, al Gazalija , Ibn Hazma, ai-Razija, al-Mawardija al Kaan^ja
272

101

Qemaludin auevid i Hafiz Muhamed Panda, Kuran asni i prikaz gfavnog odbora "EI-Hitlaje", "Naa butlu nost", bc 4, Sarajevo, (15. }ula), 1937., str. 9.
102

Ibid., str 9.
103

Ibid., str. 9. (Podvfaeenja naa.)


104

Ibid., str. 9.

^^ ^^Tv ="n ^^^ ^^i^ ^%/^'_ ^i^^^+^ `^.T^^il^^^~^^T^= 'oi_i.{1

^ .

Ibn Sinaa i drugih umnih ljudi arapsko-islamske civilizacije razli ito su interpretirali mnoge kur'anske rije i kao to je, primjerice, alga7in (y )- din.'" Prevodioci kau da.je izvjesni alQasimi o tome napisao i djelo Slavatanja Arapa i islamskilt filozofa o dinimaI 451 f.^,y 1 aa.y^ y L,yd ), ime ele da se opravdaju razli ita prijevodna rjeenja u razli itim kontekstima, premda su bile posrijedi iste rije i. Me utim, auevi je u svom odgovoru El-Hidaji ponudio i neka zanimljiva op a teorijska rjeenja za prevo enje Kur'ana, a kttr : je mogu e sagledati samo u kontekstu njegove otvorenosti prema drugilna. Tako auevi za sebe kae "da je i prije trideset godina imao ovako neto (napadi na njegovu li nost, prim. E.K.) kad je po eo preva ati na na jezik ono to je najpotrebnije, u emu je imao velikih poteko a. Sad se u tom
pravcu lajiko radi jer sad irilfca i latinica nije vie vlako pismo, koje se ne srnije u iti u vjerskim zavodima.

"' Isti autor

105

srr. 9.
106

Ibid., str. 11. (Podvla enja naa.)


107

Ibid., str. 11.


108

Ibid., str 71
,D9

;a ..str. 11.
,]0

Ibid.. str. 11.

nadalje izraava nadu da e njegov prijevod imati lijepu budu nost i da e ga budu e generacije koristiti i cijeniti. Potom nastavlja i tvrdi da je legitimno u jednom jeziku imati vie prijevoda Kurna ("Za muslimane u Jugoslaviji nije mnogo ni dvadeset prevoda"),'' poziva zatim i Organizaciju ilrnije Kra jevine fugaslavije da i ona "izradi jedan prevod i tuma s kojim e pokazati i dokazati sve neta ne prevode i tuma e ' auevi a Kur'ana'..."`" auevi , tako er, aktuelizira postupke u prevoenju Kurna kojima se legitimira kori enje spoznaja razli itih komentatora, od kojih je i on "uzimao to mu treba"( 19 u svrhu to razgovjetnijeg prijevoda. Organizacija ilmije grijei kad optuuje auevi a zbog kori enja spoznaja indijskih i turskih hermeneuti ara Kur'na, jer, prema auevi evom miljenju, Muhamed Alija i Omer Riza, autoriteti ijim se djelima mnogo koristio prilikom pronafaenja najpogodnijih prijevodnih rjeenja, poznati su i priznati u svijetu, i ura ili su mnogo vie nego "ezdeset asnih glavnih odbora nae ilmije"." auevi eva ljutnja potom kulminira u rije ima:
273

^ ^

^j^^r^ar^^

t^a _
^

"Prikaziva i ( auevi eva prijevoda, tj. iimija, prim. E.K.) misle da se ne smije druk ije tuma iti nego onako kako su oni nauili"."' Nema sumnje da je izuzetno velika uloga Demaludina auevi a bila i u legitimiziranju viesmislenosti iroko stiliziranog kur'anskog diskursa. Budu i da auevi i Panda priznaju metaforu i op enito prenesena zna enja u ve em dijelu kur'nskog tiva, vie puta tvrde da su takva mjesta pogodna za razli ita prevo enja i tuma enja. "Tzma i se mijenjaju u razli itim pravcima..." 1 " tvrdi auevi i apostrofira: "Ako jedno tuma enje pamet prima mi bi ga uzeli iz svih jezika kad bi ih poznavali"," 3 a ne samo iz engleskog, za to ih Organizacija ilmije optuuje. auevi esto isti e da je prijevod Kur'ana determiniran prevodio evim razurnijevanjem ("Mi smo u prevodu Kur'ana zastupali ono to se iz Kur'ana razumi..."), 14 ali pokazuje i svoju otvorenost prema drugim prijevodima i prevodiocima. tavie, on ukazuje da je nuno uputiti se u druge prijevode i naglaava da su se on i Panda koristili uz ostale dvama perzijskim i jednim tatarskim prijevodom. 15 Brane i se od napadaja i optubi "za herezu" od ilmije Kraljevine Jugoslavije, prevodioci otvoreno kau: "Kad se neto slae sa Kur'anom mi bismo uzeli i od tibetskog Dalaj) Lame..." 16 auevi , potom, zamjera zbog nepreciznog kori enja sintagme "islamsko u enje". Islamsko u enje, prema auevi u , dosta je iroka sintagma i on predlae da se ona uvijek konkretizira i odredi imenom nekog islamskog hermeneutika ili pak povijesnirn trenutkom. Kad Organizacija ilmije ukazuje da su Panda i auevi pogreno interpretirali (i u prijevodu i u komentaru) ku r'a nsko kazivanje o Ya'gugu i Ma'gugu (Gogu i Magogu) i , navodno, ponudili tuma "koji se ne slae sa islamskim u enjem", 1 " auevi i njegov kolega brane se na taj na in to pitaju Orgctnizaciju ilmije a im odgovori "kakvo je to islamsko u enje o Jedudu i Medudu"," 8 to ga zastupaju njeni
274

IU
Ibid., str. 11. (Podvla enja naa.) 112 Ibid.,

5tr

ra.

113 ib;d., srr ro. 114 ibid., str. 10.

lbid., srr rr.


,lb ibid,

15

srr lo.

"'

Ibid., srr. 10. ]Is Ibid., str 10.

3E9

Ibia., srr. 10.


120

Ibid., str 9.
121

Ibid., str 9.
122

tbid., str. 9.
123

El-Hidaje, br. 9, str. 142.


124

0 problemu kadijanizma i ahmedizma u to vrijeme pisao je u Ei-Hidaji Kasim Dobra a. Njegovi lanci imali su za cilj da pokau koliko su "opasne"ideje i vjerovanja tib sekfi. Ina e, kadijanizam i ahmedizam su moderni islamski "izmi", koji su vrlo frekven ni u dananjoj hereziografskaj literaturi. Prvi je dobio ime po mjestu Oadyanu (Kadijan) uPendabu, a drugi pe Mirza GufamAhmadu rodom iz toy mjesta Vie o"kadijaniznu" vidi lgnaz Gokiziher, Introducfion to tslamic Theology and Law, New Jersey, 1961., pp. 264. i dalje.
125

Tj., islarnskc jedinstvc,


126

za ljubav islamskog jedinstva.


12'

_i-Hitlaje, br 9, str. 1 43.


1.28

Ihid. str 143.

lanovi. Svaki prevodilac, prakti ki, tekstu pristupa sa svojint horizontom razumijevanja i auevi to implicitno isti e oslanjaju i se kako na literalisti ke koncepcije prevo enja, tako i na sufijske, filozofske, pravne i druge. Organizacija ilmije "nema pojma ni o batinijama ni o zahirijama, nego srlja u oravo"" kad optuuje auevi a da je odstupao od "op e priznatog islamskog u enja"'=. On, me utim, negira postojanje "op e priznatog islamskog u enja" i to ini implicitno, govore i: "... koliko smo mi tuma a pro itali, pa nismo nikada rekli da ti tuma i svode kur'ansko zna enje iskiju ivo na jedan doga aj. Svaki tuma ima svoj pravac, sufijjuni druk ije tuma e, a aklijjuni druk ije"'''. Naravno, auevi kao teolog i bivi reisu-l-ulema otro razluuje tekst od prevo enja/nima enja, govore i da Kur'an 'ostaje vazda pravedni sudija' kako nad 'sufijjunima tako i nad aklijjunto jest, svim prevodila kim provenijencijama. Pandin i auevi ev odgovor objavljen u"Naoj budu nosti" Organizacija ilmije Kraljevane Jugoslavije do ekala je novim napadima na prevodioce i prijevod Kurna. Tekst Povodom odgovora na prikaz prijeuoda Kurna od Hfz M. Parade i Detraaludina attevi a'" predstavlja redakcijski komentar u ijem srnom dijelu po iva misao o hereti kom karakteru ovog prijevoda Kur'ana. Organizacija ilmije u to vrijeme je ina e bila zauzeta "problemom" kadijanizma i ahmedizma''i, koji se irio Evropom, pa nekoliko studija posve uje tom pokretu. Urednitvo El-Hidaje izjavljuje: "Nama je na veliko udo, da gg. prevodioci tvrde da rade za vandeti-islamijju'" i da za hater vandeti isiamijje'''' ne trpe ni podjele na mezhebe, unose me u muslimane nastrana u enja koja se kose sa op e poznatim islamskim vjerovanjem i da izme u tolikih stotina pa i hiljada dobrih tefsira odabiru tuma Muhamed Alije Kadijanije..,"" - ElHidaje autoritativno trai da "tuma odgovara prijevodu i da se potpuno sa njim slae",'" ukazuju i time da su prevodioci doputali da se u prijevodu i komentaru ne iznose uvijek saglasna miljenja. auevi i Panda su se otro suprotstavili ovom El-Hrdajl275

: ..^

'

16

-.^^

^._

s^^^

)^^^6

. . 1,-. ^

nom komentaru, nazivaju i ga "napadajem"" 9 i trae i od nje-

129

zinih teologa da ve jednom daju svoj prijevod Kur'ana kako bi svijetu kona no bilo jasno "op e poznato islamsko ueenje". "Mi drimo da bi za njih (teologe El-Hidaje, prim. E.K.) lake i dostojnije, a i za nae muslimane korisnije bila da izrade jedan prijevod Kur'ana sa takovim tuma ima koji se slau sa "op e priznatim lslamskim propisima", kako to oni esto naglaavaju. Muslimani bi istom onda mogli vidjeti o emu se radi. Istom bi onda svijet mogao utvrditi pravo stanje. A ovako niti mi moemo razumjeti to ho e sa ovim praznim rije ima, niti svijet moe da shvati ta se upravo eli sa ovim njihovim nabacivanjem"." auevi i njegov kolega Panda trae slobodu prevodioca i komentatora u odnosu na "multiinterpretatibiinost" kur' anskog tiva: "Ak0 komentator na temelju riekih jezi kih pravila i Ieksikonskog zna enja doda jedno tuma enje, koje se kosi sa ajetom i prevodom, to je onda samo njegovo miljenje, to nikako ne moe djelovati na ono to original i prevod jasno opisuju".'j` Prevodioci odbacuju El-Hidajine "napadaje" zbog 4a-ga ,to su se koristili komentarom Indijca Muhameda Alije, jer svaki komentator Kur' ana izloen je napadima. "pobro nam je poznato ta su sve govorili i pisali o ustazi-muhteremu ejh Muhammed Abduhu. Pravili su mu razne karikature i nazivali ga zindikom' 32 i odmetnikom od vjere. Ali su svi ti na koncu doli do sebe i po eli se sluiti sa njegovim djelima i njegovim argumentima i sada ga ve slave kao najzaslunijeg mua zadnjih vremena". 133 Neumnjivo je da se ovim navodom auevi posluio da bi anticipirao bolju budu nost svome prijevodu Kurna. Rezimiraju i auevi ev i Pandin tekst Odgovor na ponovni napadaj El Hidaje, nesumnjivo je od srnog zna aja istaknuti injenicu da auevi i Panda trae kako dijahronijsko tako i sinhronijsko itanje Kurna i , konsekventno tome, primjenu oba itanja u sa injavanju prijevoda. "Kako je Kur'n za ... sva vremena, a kako opet ljudi umno uapreduju i znanstveu.o se usavravaju, to e se i tuma enje kod svih ajeta mijenjati onako
.--.

"Naa budu nost", br. fi, Sarajevo, (15. septembra)1937., str. 3.


130

lbid.,, str. 3.
131

stc 3.
132

!j. raskolnikom, heretikom.


133

"Naa bu u nosY", br. 6, str. 3. Zanimljivo je da auevi i Panda u fusnoti I. govore o ulemi, aludiraju i pritome na svoje proUvnike u ovoj polemici. Oni se pozivaju na ekiba Arslana, "velfkog musfimanskog u enjaka i pisca". Citiraju i ga, kau. U etvrtom svesku svog velikog djela "Nadirul-atemil-islami" na str. 44. doslovno pie: "Najve u odgovomost za propadanje i nazadovanje Islama pred Bogom i ljudima nosi sfale koji se naziva "ulema". Oni su osim rijetkih izuzetaka uzeli vjeru kao sredstvo da se domognu zemaljskih dobara, a postaviti su kao pravifo pribtia vanje i udvaranje vladarima da im olakaju sve njihove podhvate slue i se pri tome raznim erijatskim dokazima i fetvama. Kadgod se prohtjelo kojem apsolutisti kom vfadaru ifi dravniku da po ini kakvo nasiln0 djelo, oni bi iznosiii fetve nastoje i da time utvrde zakonitost tog djela. Pri tome su izvrtali zna enje asnih kuranskih ajefa slue i se s7ablm dnkazrma, da bi na taj na in stekli naktonost i nagradu od vfastodraca. Oni su ustrajali u ovoj zabludi dok su musGmani bili neobavijeteni u ovoj igrl, pa su se sa ovakvim stvanma po eli pribtiavaii i nemuslimanskim vlastirrla u raznim pitanjima koje su dovele do propasti i unitavanja tslama. Kad god bi pala koja muslimanska zemfja u ruke koje strane drave iti kad bi se podigac jedan muslimanski narod da se odbrani od stranog napada a i uzurpatora, strana vlast bi nala medu ovom ulemom najblie sluge, koji e posluiti njenim ciljeuima i po njeno] elji izdavati fetve. Dasta e bitiako rzmedu mnogih slu ajeva navedemo primjer sirijske uleme, koja je za vrijeme rata izdala feivu da se mekanski emir erif Nusejn ima proglasiti odmetnikom samo za to da se dodvare Demal pai, tadanjem vojnom zapovjedniku u 5iriji. Pofo su u ratu pobijedili saveznici i okupirali Sinju, ita ova ulema je kasnije izrazila podani ku vjernast erifu Husejinu koga je do ju e smatrala odmetnikom od halite. Kada su Francuzi unifi u Damask, oni su se odrekli po drugi put Nusejina, izdali su fetvu po elji Francuza i Husejina proglasili strancem. Veina ove uleme mijenja prema prrlfkama svoje miljenje, a kada se radi toga prekori onda odgo-

276

.fj4^f
varaju Ovo je cprezncst sa :;ojom climo da se spasimo od nasilja. Uistinu ova njihova isprika se ne moe primiti 1 ovaj njihov postupak je protiv erijata i opre an je Kuranu i sunnetu. Lana je ova njihova tvrdnfa da ele nasilje odstraniti. Za ovim se kriju prikrivene etje. Ovaj bi htio da bude kadija, onaj muttija, a neki reis-ulutema. lzme u nlih opet neki ele da svoj potpis naplate sa dobrim nov anim iznosom. Ne znamo dokle e Sirija trpiti ove neznaGce sa sarucima i kada Ce jedanput pogtedati u ljude sa vrstom voljom a ne u alme. ". I?akle, kako se vidi iz ovog izlaganja ekib Arslanova,jedan od gtavnih krivaca za nazadovanje istama je "ulema-su" ('ulema z1a "}, kako je ovakvu ulemu jo prije devet stolje a nazvao veliki i poznati u enjakZamaherija.(Ibid., stc 3).

C1^^ ^; ti ,^`^_^^_

"1,4r

{tJ

"71i, anr su nalik na one koji, za veleme silnog pljuska s neba, u punom mraku, usred grmljavine... " (0,11,19.): ..

Lela

L,...11
135

Ibid., str. 3.
,36

El Hidaje, br. 1, Sarajevo, 1937., str. 9.


-

137

Ibid.. str. ra.


138

Ibid.. sfr. 10.


139

Ibitl., str. 10.


140

1bid...str 70.
,i1

It d..

kako bude utvrdeno preciznim istraivanjem i naueno utvr enim dokazima. \a najpopularniji tuma - Fahruddini Razija ima jedno tuma enje kod . ev kesajjibin minessemai fihi zulumatun ve radun..."'" koje kad bi preveli, ne bi odgovaralo naoj sredini i savremenoj obrazovanosti. A ovakovih na ina tuma enja koji nijesu u skladu sa nau no utvr enim injenicama ima vrlo mnogo kako kod Razije tako i kod drugih komentatora"."" Polemika se, mectutim, nije okon ala ovim tekstom iz "Nae budu nosti". EI-Hidaje je krajem 1937. i po etkom 1938, objavila tekstove hluhameda Pai a iz kojih se zapaa da je ova li nost i u prethodnim polemikama imala centralnu ulogu u kriti kim napadima na auevi a i Pandu. Iz njih prvenstveno razbiremo tzv teoloki literalizam u pristupu vrelima vjere i velikim knjievnim spomenicima islamske kulture. Pai upozorava itaoce da auevi ev prijevod nije 'ortodoksan' i optuuje prevodioce za kidanje vandeti-islamije (islamskog jedinstva, prim. E.K.) i unoenje kadijanijskog mezheha u nae krajeve'','" GIautii odbor ElHidaje, prema Pai evim tvrdnjama, nije se vie htio uputati u polerniku sa prevodiocima i"kad to nije htio u initi Gl. odbor, odlu io sam se sam ja da to izvedem u ovom radu prema svojim skromnim silama..."'' Pai se pribojava auevi a, on je "svjestan kolikim i kakvim se napadajima izlae","` jer kad su prevodioci "mogli onako istupiti prema cijelom Glavnom odboru El-Hidaje u kom se nalaze nai najbolji alimi (vjerski u enjaci, prim. E.K.) i najve i autoriteti, kako e onda istupiti prema njegovu jednorn mla em lanu".'' Mladi lan El-Hidaje dalje ukazuje ''da mu je glavni cilj neupu enom svijetu svratiti panju da malo razmisli te da ne nasjeda kadijanijskim tuma enjima vjere kojim se potkopavaju ak i imanski artovi (tj. principi/na ela vjerovanja, prim. E.Ii.)"."" Pai jo naporninje da ni on niti Organizacija ilmije Kraljevine Jugoslavije, ne zavide auevi u na prijevodu. "Ta, zaboga emu se ima zavidjeti? Zar na plagijatu%"'' i; svom prvoin tekstu Pai kritikuje ire stilizi277

}`^^^^^; ^ ^, 'J!^i^^l^ ^ ^TM

^^

rane prijevodne fragmente i zalae se za preciznije i doslovnije prevo enje. Nakon uvida u auevi ev i Pandin prijevod i njegove primjedbe razgovijetno se o ituju dva koncepta u prevoenju, teoloki literalizam s jedne, i sufijski simbolizam s druge strane. Za auevi a kurnska rije Sunce moe biti i nebesko tijelo a1i i'svjetlo vjere', dok je Pai skloniji litera.lizmu. Primjerice, Pai otro kritikuje auevi a i Pandu to za kur'ansku verziju o uskrsnu u kau da je to "duhovno proivljenje nakon duhovne obamrlosti 714 ' a ne "priznaju", prema miljenju Pai a, tzv tjelesno proivljenje.'a 3 Pai ne dozvoljava da se kur'anski meleki /an eli/ tuma e u skladu sa scijentiziraju im umom tridesetih godina XX. vijeka i prema njegovu miljenju to nisu "posrednici da prirodni zakoni dodu do izraaja"."" tavie, "greka" auevi a je i to to tei biti batinijski (ezoteri ki) italac Kur'ana pa zbog toga Pai navodi ocjene znamenitog hereziografa el-Bagdadija koji u svome djelu'" tvrdi "da je teta, koju su batinije nanijele muslimanima, ve a od one koju su im nanijeli idovi, kr ani i medusije, da, ve a je i od tete, koju su im uinili prirodnjaci (tj. oni koji vjeruju u prirodu) i ostali nevjernici, pa ak je ve a i od tete koju e u initi Deddal," 6 jer e se on pojaviti u zadnje vrijeme i jer je broj onih koje su batinije od svoje pojave do danas zaveli ve i od onih koje e u svoje vrijeme zavesti Deddal, ije iskuenje ne e trajati vie od 40 dana".'4' Pai , nadalje, optuuje biveg reisu 1-ulemu auevi a da je zajedno sa Pandom povrijedio islamske doktrine tuma e i u prenesenom zna enju vatru u kojoj je, prema kurnskom kazivanju, ba en lbrahim /Abraham/. Re i da vatra nije 'prava vatra' ve da je rim jer 1 narodni bijes j i mrn'a,'^ 1 8 za Pai a je jP odstupanja od teksta i iznevjeravanje literalizma u metodici prevo enja Kurna. Pai ni za dlaku ne odstupa u navo enju argumenata da je "bivi na poglavar auevi " batinija (ezoteri ar), jer stoji iza tvrdnji kao to je, naprimjer, ova: "Musaov (Mojsijev, prim. E.K.) tap, to je njegov narod. Musaov narod zbog nasilja Firavnova je bio doao skoro u jedno stanje, u kome nije
278

142

EI Nidaje, br. 2-3, Sarajevo, 1938., str. 28.


143

mid., str 28. i dalje.


144

Ibid., str.28.
145

Djelo al-Baghdadija (prese[io na ahiret 1037) iz kojeg Pai pre rz i ma navod zove se
(Nazf'ke medu islamskim sektama).

^a,a i^^i^^s^

peddal je neka vrsta antihrista u islamskoj verzii ^


14'

EhNidaje, bc 2-3, str 27-28.

148
ibid., str 29.

^ ^^^.^_ ^^J^.,: ^1..T^^^^ .

^^.^^

: ^^ ^^ Y"^ ^^^^%^.7r ..^ ^^^,

149

mid., src 29.


154

Ibid., str. 29. (Padvla errfe Pai eva.)


151

Ibie. str. 24.

iz

Muiram:d Pat cifira dr. P vdpra Taranovskog EnciicEopedije prava, Beograd, 7923.

152

nikakva ivota osje ao, ivljavanje njegovog tapa sinibolie oivijavanje njegovog naroda"." 9 Mladi lan Glavnog odbora Organizacije ilmije Krajjevine Jugoslavije, Pai , nakon to je naveo gornji citat, pita se: "Ne znamo ta oni (tj. prevodioci, prim. E.K.) zastupaju: ili da se Musaov tap ili njegov narod pretvarao u zmiju ili nije ni jedno ni drugo, nego je njegov narod nanovo oivio. S ovakvim tuma enjem Kurn nije ni najmanje objanjen nego je napravljena samo zbrka pojmova".'' Pai sugerira itaocu da zaklju i da je auevi eva metoda u prevodenju zapravo simboli ka, a simbolizam u hermeneutici i prevodenju Kurna teologija ne doputa, barem ne u takvom obimu. Da se Pai ozbiljno pozabavio problemorn prevo enja Kur'ana, pokazuju i njegove reference o historicizmu u prevo enju kao i planovima prevo enja ne samo Kur'ana ve tekstova op enito. Zna ajno je za Pai a konstatirati da je uo io kako je i prijevod izvjesna forma tuma enja. Na auevi evu tvrdnju: "Tumai se mijenjaju u razli itim pravcima, a tekst i prevod ostaju onako kaka jesu", Pai dodaje sljede e: "Ja velim, a mislim da e to usvojiti svako ko poznaje ta je prevod, da sve ono to su prevodioci u ovom predzadnjem pasusu rekli za tuma , da to isto u cjelosti vrijedi i za prevod. Prevod je samo shvatanje i razumijevanje samog prevodioca koje moe biti razliito i kod istog prevodioca na razliitim mjestimzc, a pogotovu kod razli itih prevoditaca i u raznim vremenima". 15 ' Pai se ipak ne opredjeljuje za veliku slobodu prevodioca ve mu u zadatak stavlja da razlu i filoloko od logi kog u svom poslu. On se pritom poziva na Feodora Taranovskog, profesora Beogradskog univerziteta izmedu dva rata, koji u lanku "Vjetina za primjenjivanje prava pravni ka tehnika"'" preeizira u emu se sastoji filolol-ci, a u il emu logi ki dio tog posla. Za Pai a je, o ito, primjena zakona provo enje zakona u praksu, i , budu i da ispoljava teoloko-literalisti ki pristup u prevodenju i tuma enju Kur'ana , njernu se dopadaju Taranovskijevi stavovi. Citati kao to su ovi:

279

- "Tuma enje ima da objasni smisao postoje eg zakona i ne smije da ma kako mijenja sadrinu od njega ustanovjene pravne norme."''j - "Treba da tuma pazi da se tuma enje ne pretvori u preinaenje smisla zakona. - "Filoloko tuma enje postaje naro ito vano kad se ti e primjene starih zakona, izdatih u davno doba kad su iste rije i imale drugi smisao i konstrukcija re enice bila je druga nego sada." 155 - "Kad tuma imo jedan stari odavno postoje i zakon, treba da se obaziremo na istoriju njegovog sopstvenog ivota", 1 i6 slue Pai evom historicizmu. Pai kao li nost sklona teologiziranju kurnskog diskursa zauzima se za rekonstrukciju razumijevanja Kur'ana iz VII. vijeka; on vjeruje da se to moe posti i, da moe do i do spajanja horizonata razumijevanja koji su opstojali u VII. i koji opstoje u XX. vijeku. auevi i Panda su, moe se re i, suprotnog miljenja i iz svakog vijeka i od svakog "tuma a i prevodioca uzimaju ono to im treba", kako smo to prije naveli. Prakti ki, oni itaju Kur'an kakav im treba u XX. vijeku, to Pai u smeta jer time odstupaju, smatra on, od kolokacijskih zakonitosti kur'anskog tiva, u iiavaju u njegove rije i zna enja "pretpostavljena samom originalu" i"isporeduju prevod s originalom".'" Naravno, ni Pai a ni prevodioci koje on kritizira ne zastupaju svoje stavove 'bez ostatka'. Oni se esto ne shvataju, ne uo avaju miljenja koja su im gotovo identi na. Na primjer, Pai smatra da je kurnska rije {(3lc. )'" /po naem miljenju vjerovatno zna i spermatozoid, naravno uz svoja druga zna enja/, bizarno prevedena od Pande i auevi a sintagmom usirena krv. Pai je, navodno, uo nekog medicinara toga vremena kako je ovu "neurnjesnu" sintagmu u prijevodu ovako prokomentirao: "Za me kao medicinara re i da je Bog ovjeka stvorio od usirene krvi, isto je kao kad bi rekao da ga je stvorio od kamena ili komada dona". Jedan drugi medicinar, takoder musliman, izja'" 5 4

153

EI - Hidaje, br. 2-3, str. 23.


154

Ibid., str. 23.


155

Ibid,. str 23.


156

Ibitl,. str. 23.


157

Ibid,. str. 31.


lss

Rije ( ), derivirana iz trilitera (,31 ), ima urlo iroko zna enje. Jedno od zna enja je i zakva iti se, objesiti se (u smis/u uhvatiti se) i slino. Polemike u sarajevskol tampi o ovoj rije i javile su se zbog toga to je medicina dokazala' da se po koitusu i ejakulaciji spermatozoidi nastoje zakva i6 za zidove materice. Pai je pomalo i moderan, on usaglaava Kur'an i medicinsku znanost posredstvom koje dokazuje "ispravnost" Kur'ana i aktuetizira ga uXX. vifeku. Otuda nlegou zairqev da se ta rije prevadi u suglasju sa 'medicinsktm otkri ima'. (Vidi ire: ibid., 30-31)

280

^^i^r.LT^ ^ ^^ir^,^^}:' {;^^r^T^ ^

^.,^i^^^.: , ,{^, :^: ^.^T}^ ^ ::{^

fbid., sir. 30 -31.


sFC 3

Ihid s7 3'r

vio je, da ni jedna bolja muslimanska ku a ne bi smjela imati taj prijevod zbog nekih trivijalnih izraza u njemu.`'" Gotovo na isti na in i Panda i auevi "pozdravljaju" moderna nau na otkri a i esto u svojim tekstovima priznaju korespondentnost izmedu Kur'na i nauke. Pai je od prevodilaca precizniji jer decidirano tvrdi da bi za posao prevo enja Kur'ana "trebala jedna ve a anketa koja bi bila sastavljena od raznih stru njaka: filologa za na i arapski jezik, filozofa, pravnika, dravnika, prirodoslovaca, teologa, geologa, pedagoga, psihologa, astrononna, fizi ara, medicinara i istori ara, jer Kur'an zasijeca u sve te struke"." Pai ovim implicitno kae da je Kur'an filozofsko, prirodoslovno, historijsko, teoloko, astronomsko, psiholoko, fizi ko, medicinsko, itd. tivo, a to je bila vrlo frekventna teza muslimanskih prosvjetitelja u prvoj polovini X.X. vjeka. Muhamed Pai svoju polemiku zaklju uje pozivom sarajevskoj i bosanskohercegova koj ulemi da se 'prihvate kur'anskog originala' i da ga ljubornorno uvaju 'kao to i Pravoslavna crkva uva original Svetog pisma', o emu on kae sljede e: "itiii znamo da je na najbolji filolog Vuk Karadi preveo Novi zavjet, a ura Dani i Stari zavjet, ali taj njihov prevod ni do danas nije dobio sankcije od pravoslavne crkve. Isto tako znamo da je na engleskom prevodu Svetog pisma dulje vremena saradivalo 600 najboljih stru njaka, pa i opet kad do e do kakva razmimoilaenja u tuma enju obra aju se na original, a u nas pojedinci koji se usude i na brzu ruku prevedu Kur'an odmah svoj prevod ispore uju s originalom ili ak svoj tuma pretpostavljaju i samom originalu, jer otvoreno vele, da se tuma koji se kosi s ajetom i prevodom. moae uzimati za podlogu..."" Polemika izme u Ojgariizacije 7lnaije Kra jeviraeJitgoslarfie i prevodilaca Kur'ana. Pande, auevi a i njihovog mostarskog kolege liarahega okon ala se bez nekih zna ajnih rezultata u podru ju teorije prevo enja Kur'ana na na jezik. Ipak. ona je ostala svjedokom estokih suprotstavljanja kako prevodenju KExi'^na tako i posebnim pristupinla toj aktivnosti,
281

Ovdje bi svakako bilo interesantno vidjeti stav Islamske vjerske zajednice Kraljevine Jugoslavije spram ove polemike, kao i pitanja prevodenja Kur'na na bosanski jezik. Moe se uvjetno re i da se Islamska zajednica uklju ila u raspravu o prevo enju Kurna posredstvom svog asopisa "Glasnika". Rasprava Muhameda Tufe, "Moe h se Kur-an-azimu an prevoditi? na druge jezike, i je li to dozvoljeno sa erijatskog gledita7", pojavila se u prolje e 1937. godine. Tematika kojom se Tufo bavi pokazuje da je u vezi s polemikom koja se te i naredne godine vodila u Sarajevu. Muhamed Tufo, ina e lan komisije E1-Hidaje za ocjenu 'ortodoksnosti' auevi eva i Pandina prijevoda, u svojoj raspravi isti e da je ovo "pitanje u Egiptu uzdiglo veliku prainu, tako da je dolo i pred parlament, a egipatska se ulema u tom pogledu razdijelila u dvije grupe: jedni su za prijevod, a drugi protiv prevo enja. Na elu onih koji dozvoljavaju prevo enje stoji i sami ejhul-Ezher i uz njega mnoga ezherska ulema (oko 20), a na protivnoj strani stoji merhum Muhamed Behit, (bivi egipatski muftija; prozvat Ebu Hanife dananjeg vremena), Muhamed Adevi, Mustafa Sabri, (bivi ejhul Islam), Muhamed akir, i merhum Muhamed Ebu-ul-Fadl (bivi ejhul-ezher)".* Tufo nadalje konstatira da je bilo i do sada mnogo pokuaja da se Kur' a n prevede na strane jezike. Do sada je to u injeno, prema njegovim rije ima, "puno puta", pa su tu na injene velike greke koje bi "trebalo ispraviti jednim potpuno ispravnim prijevodom".'I`ufo, kao to je i uobi ajeno za sve u esnike u ovoj polemici, nigdje ne kae kakav bi trebao biti "potpuno ispravan prijevod Kur'a.na", ve samo naglaava u istom lanku da bi takav prijevod "mnogo pomogao irenju islama me u onim nemuslimanskim narodima, koji arapski ne znaju... "Ovakve romanti arske ideje nisu rijetke u Bosni XX vijeka i odjek su aprioristi kih ideja i u enja iz islamskog svijeta. Muharried Tufo u spoinenutom tekstu navodi razloge protiv prevo enja Kur' ana op enito, iz ega se razumije da ovaj pro282

"Japominjemo da su razlike u pisanju slntagmi kao ejhul-ezher i!r pak 5eihuFEzher od sarnog pisca rufe. {L'sp. "Glasnrk" 1VZ, br. 3. Sarajevo 1937, sfr. 73.)

^^^^^^_,A ^ :^;

}1 ^i ^x n ^^^__ ,

^i ,I

^r^ T ^^ _ ^^^^^

^^

162

Muhamed l2ifo ibitl., str. 75. (Napomrnfemo da se TLiine kvalifikacije u ovom tekstu kao fo su "nadri fa_kih (kvazi-pr4v. ik), te oni "kojr ne razlikuju tc ma enje od prevr :;a ", i druge, zasrgumo ndnpse ra Fandu i auevrca, premda se to ne navadr. (Uso. ibid., str. 73.)

fesor nije blagonaklon prema prevo enju na bosanski jezik. Ovdje emo ukratko parafrazirati njegove razloge protiv prevo enja Kur'ana. a) Termin Kur'an imanentno upu uje i na tekst i na zna enje. Prijevod Kur'ana, na biio kom jeziku, predstavlja samo prijevod Kur'ana i nita vie. ak kada se Kur'an prevede s klasi nog arapskog u arapski (savremen prevodiocu), ni tada se ne e dobiti nita drugo do prijevod Kur'dna. b) Argumente da se Kur'an ne moe prevesti 112fo nalazi i u injenici da se u prijevodu gubi "poezija i klasi nost" Kur'ana. Prijevod, dakle, nije po ljepoti ravan originalu. c) Ako bi se, ipak, Kur'an prevodio, treba da se nastoji da se to uradi korektno i ispravno. TEZfo naravno, ne kae ta je korektan i ispraz'an prijevod. d) Prevodioci Kur'ana moraju biti specijalisti kako u arapskoaa jeziku, tako i u jeziku na koji treba prevesti Kur'an. Da bi se izbjegle "grijeke i omake" najuputnije je da se obrazuje jedna komisij koja e Kur'an prevesti "na najoprezniji na in". e) ak i kada se Kur'an prevede, prijevod nema "niti uiva onih presuda" koje ima original Kur'ana. Tufo podvla i da se zna enja Kur'ana "koje je Ulema razumjela" razlikuje od zna enja prijevoda Kur'ana. Kako se iz Tufine rasprave u cjelini razab'rre, on govari o izvjesnoj komisiji koju su imali na umu i profesori Azhara. Nije poznato da li se Tufo upoanao s manjkavostima i"grekama" dosadanjih prijevoda Kur'ana, budu i da ih samo spominje bez horizontalnih objanjenja ili injeniea. Ovaj teolog kanstatira da prevodenje Kur'ana "vodi da zlih posljedica jer bi moglo do i jedno vrijeme, kad bi se istiskao, zagubio i zaboravio pa i zanemario pravi Kur-anski tekst, a zadovoljilo bi se samo prijevodom".' Tufo je, tako er; dosta skepti an prema transkripciji arap,kog originala u pismena irilice ili latinice. U istorn tekstu (str. 80) on kae:"liad bi se u irilici i latinici postavili posebni
283

znakovi, moda bi se onda moglo dozvoliti pisanje kuranskog teksta sa gornjim pismenima". U novije doba, posebno u vrijeme objavljivanja Korkutovog prijevoda ICur'ana (njegovo prvo izdanje pojavilo se 1977. godine, izdava Orijentalni institut u Sarajevu), uo avaju se polemi ki tragovi u islamskoj tampi ali i u nekim drugim listovima. Sarajevski orijentalista, dr. Sulejman Grozdani , u svom pogovoru Prevod Kur'anai63 odlu uje se da ostavi "po strani, ne pitanje no injenicu o neprevodljivosti knjievno-umjetni kih cljela..."S6* Grozdani , me utim, posredno govori o teko ama prevo enja Kur'na koje su rezultat slojevitosti njegova diskursa. "Obra anje ljudima je esto puno teoretskih pitanja, odgovora, prijetnji, zahtjeva, replika, zatim nagovjetaja, aluzija, ak samo dalekih migava". 165 On nadalje tvrdi da se neke sure "cloimaju sluaoca prije svega kao neki tajnoviti, mutno duboki, daleki odjek kakvog drugog, nebeskog ili podzemnog svijeta".t 56 Slojevitost Kur'ana, specifi na organizacija njegove fabule, mnotvo asonanci, igri rije ima i sl., nalau prevodiocu, prema Grozdani u, "da prevodi vie vrsta tekstova u jednom djelu".'" Na tragu toga Grozdani zaklju uje: "Kad se sva ta raznovrsnost materije i pristupa, ritma i intenziteta uzme u obzir, uz odsustvo logi ke sistematizovanosti djela i njegovog tematskog redoslijeda, onda e biti sasvim vidljivo koliko su ti tekst vi u Kur'anu stilski i jezi ki razli ito artikulisani.To zna i da je na prevodiocu bilo da prevodi vie vrsta tekstova u jednom djelu. Prevodilac je, dalje, morao pokazati stvarno poznavanje arapske istorije, tradicije, obi aja, na ina ivota, me usobnih odnasa kao i istorije i religija drugih naroda ovog podru ja. To je zahtijevala potreba da se djelo adekvatno prevede, a to zna i da prevod ne zahvati sanao vidljivi, egzoteri ki sloj djela, nego i one sve dublje i dublje slojeve: stilskojezi ki, knjievno-estetski, kulturni, psiholoko-moralni, misaoJOCijainO-istorzjSki".IGR Grozdani s pravom ukazuje na problematiku sinhronijskog i
284

163

Vidi S(ulejman) G(rozdani ), Prevod Kurana (pogovor prevodu Kurana 8esima Korkuta, Sarajevo, 1977., str. 707-711).
164

Ibid., stc 708.


165

Ibid., stc 709.


166

Ibid, str. 709.


167

Ibid., str 709.


168

Ibld., sir. 709.

^^ ^.:=^T^, ; ;^^^;;^^^T^^
dijahronijskog razurnijevanja, tuma enja i prevo enja kur'inskog diskursa. Prema Grozdani u, Kur'n je "stalno u ii interesovanja svoje a i drugih javnosti"," nadalje, ta knjiga ''predstavlja jedno programsko misaono djelo"," koje je takoder "izraz jedne ideologije u ra anju, to je posebno zna ajno, a takva se djeta uvijek tokom vremena, a esto i jednovrenleno ali na razh itim mjestima sasvim razli ito shvataju i tuma e, ve prema intencijama tuma a..."' - ' Prevodilac je smatra Grozdani , u iskuenju da preferira jedna tuma enja pred drugim tuma enjima pa je i pred Besimom Korkutom "bila ne mata opasnost Krt'an da podlegne odre enonn pristupu tekstu Kur'ana, odnosno nekom odre enom tuzr>,a enju".'" Grozdani , nadalje, kae: "Prevodilac je izbjegao ne samo tu opasnost, nego se ni sam, ni u interpretiranju teksta ni u svojim napomenama, nije uputao u neko eksplicitnije tuma enje. Jedino to je inio, a to je i morao i bio duan da ini, jeste da se u prevodila koj interpretaciji teksta sluio brojnim prevodima ati i tako er brojnim tuma enjima i komentarizna."' - ` Nuno je ovdje ista i da prijevod Kur'ana Besima Iiorkuta nije izbjegao opasnost" da podlegne odredenom pristupu tekstu Kur'ana", kako to smatra Grozdani , ve je pod snanim uticajem az-Zamaharija i njegovog egzegetskog djela al-Kaafa. ak su mnogi pasai koji njedre srna u enja Kur' ana prevo eni u skladu sa propozicijama az-Zamaharijeva mu`tazilitizma. Naravno, zna ajno je da u prevodila koj tradiciji Kur a na u naem jeziku posjedujemo i mu`tazilitsku provenijenciju koju je, u mnogim pasaima, s velikim umije em ponudio Besim Korkut. Karakteristi no je da su se najnovije rasprave o prevo enju Kur'na vodile, barezn kada je posrijedi jezik, izme u teologa s jedne i orijentalista s druge strane. Hasan Kalei (p.n.a, 1976.) sa''strane orijentalista" podvrgao je otroj kritici prijevorl Kecr'aria skonaefatarorra (prevedeno samo tri tridesetine kur'anskog teksta) u izdanju Vrhovnog islamskog starjeinstva u SFR Jugoslaviji.' - i Kalei je u prvom redu kritizirao pretencioznost pisaca ovog prijevoda i komentara, ''Iako je izalo svega dve sveske (od
285

1.69

ibld., str. 709.


,715

str709.
171

Ibitl., sfr709-r10.
172

fbid., str.710.
173

Ebid., str.710.
174

Zanrmljrvoje konstatirati da se Vrhovno rsfamsko starje nstvo u SFRJ odlu do na tampanj e ovog Prijevoda Kur'ana s komar.farom u vrlo valikom tirau (prvi svezak objavdfen je 1966. u 70.060 prirnjeraka, drugi 1967. L' 60.600, a tre i, koji se pojavro 1967., u 50.000 primjeraka). Rrevodi;ci nisu nazna eni, a!f se vjeravatno radi o re, t-ulemi culejmanu 1:em,urr. zatmr savJetnrHuseinu fJezi i raca;njem direktoru k,a G r, Husev begove bibfio!eke tib urahn,anu Nukiru. 1Vrdr Nadijahic, it iti., str. 52.

30 koliko e ih biti), ipak se moe dati izvestan su o ovom vrlo pretencioznom radu. Anonimni sastavlja i su u uvodnoj beleci (Umjesto predgovora) preuzeli na sebe vrlo veliku, gotovo misionarsku dunost"....da islamskim koncepcijama daju noviju i savremeniju interpretaciju...". Istovremeno oni su sa izvesnim nipodatavanjem preli preko svega onoga to je ura eno u Evropi i u celom islamskom svetu u poslednje vreme na izu avanju Kur'ana, njegove interpretacije, uporednim filolokim i teoiokim ispitivanjima, kuranskoj egzegezi, uskla ivanju slova Kur'na sa duhom vremena itd. Sva dostignu a islamologije oni odbacuju govore i: "Njenu raniju interpretaciju, ogledala se ona kroz tefsire, fikh ili koju drugu islamsku nau nu disciplinu, mi smo bili prihvatili i kao kona nu i vrtjeli se u tom krugu, sve do danas nastoje i da na ivot svedemo i uokvirimo u granice koje su prije hiljadu godina postavili Ebu Hanife, imami afija, Malik i Ahmed ibn Hanbel. Bio je to zaista udan i apsurdan pokuaj". Jednorn re i - kae kriti ki Kalei - ekalo se hiljadu godina da do u nai anonimni prevodioci i komentatori sa "novijom savremenom interpretacijom.". 175 Hasan Kalei ovom kritikom otvara i raspravu o tome da li je legitimno u prevo enju i hermeneutici Kurna promicati proimanje sinhronijskog i dijahronijskog elementa ili pak postupiti samo po jednom o njih. Kaleijeva kritika zna ajna je i zbog toga to aktuelizira potrebu prou avanja i upoznavanja n.eislamskiih hermeneutika Kur'ana, konkretnije kazano orijentalistike koja se bavi islamskim istokom.To su uo ili i mnogi drugi orijentalisti, primjerice Alessandro Bausani koji tvrdi da "smo danas vrlo daleko od vremena kada je Kur'an bio knjiga koja je pe a ena sa sedam pe ata u kr anskom svijetui"" Kalei ima nekoliko zamjerki prijevodu Kur'ana Vrhovnog isiamskog starjeinstva i to "s obzirom na meto oiogiju rada", zatim "greke u prevodu", pa "tehni ke greke" i sli no tome.'' Samo turna enje koje su ponudili anonimni prevodioci "vie liei na propovijedi a ne na nau ne komentare", 1e tvrdi Kalei. Ovaj prijevod e "biti vrlo koristan rad za verske slubenike, kojima
286

175

Hasan Kal^i ibid., stc32.-33.


,

16
Alessan ro Bausani, ibid.,str. 75.
177

Uidi Nasan Kaiei ibid. str33.


, ,

17S

ibia., srr. 33

^ ^ ^!^^T^_ ^ ^^^,.^' ^^T^A ^^^_-1__-_^^^ ^.^^^^^ x^^.^^^+r ^_ ^ ^^.l^^ T \


je valjda i namenjen, ali ne e zadovoljiti potrebe za jednim nau nim prevodom. Ali o svemu ovome bi e opirnije re i u jednam posebnom osvrtu na ovaj prevad".' -`' Rana smrt sprije ila je ovog orijentalistu da napie svoj osvrt i pokae ta bi bio "jedan nau ni prevod" Kur'ana. Napomenimo da ne raspolaemo podacima niti literaturom iz koje bismo saznali da li je bilo odgovora Kaleiju "s teoloke strane". "Teoloka strana" ponudila je, medutim, odgovore Sulejmanu Grozdani u i palemizirala s njegovim stavovima o Kur'a alinesjgovmt apre ili o enju Kurna vrednotama Korkutova prijevoda. Grozdani sasvim jasno i neo ekivano tvrdi da Kur'an predstavlja "zbirku propovijedi i govora jedne krupne istorijske li nosti koja je obiljeila epohu, vizionara koji je vidio unaprijed vie i dalje od drugih, mislioca koji je proniknuo u najtamnije dubine duha svoga naroda i to ne samo u svojoj savremenosti nego i u prolosti mnogin generacija mutnih, mitskih ciklusa arapskog i uopte semitskog postojanja, i vo e i politi ara koji je pokrenuo zapretane energije jednog vitalnog ivlja, ovjeka koji je snagom svoga poniranja u stvarnost, otkrio i prihvatio njen socijalni i kulturni izazov".'n' Time je, negiraju i islamska teoloka vjerovanja o Kur'ariu, izazvao i jednog drugog sarajevskog teologa, Ahmeda Smajlovi a, koji mu je i sam kratko ponudio odgovor. Naime, Starjeinstvo islamske zajednice u SR^iH , Hrvatskoj i Sloveniji otkupilo je prava na tampanje Korkutova prijevoda Kur' a na. Naravno, isputen je Grozdani ev pogovor, vrene su i neke intervencije u prijevodnom tekstu,FS' a Ahmed Smajlovi je napisao i predgovor na ijem po etku stoji da je Kur' an "Boija Objava, Rije i Uputa. Objavljivan je Muhammedu a.s. u razdoblju od 23 godine njegove poslani ke mislje".'" Ukoliko se ova tvrdnja razvi a u korelaciji sa Grozdani evim tvrdnjama, jasno je da Smajlovi aludira na njih ele i ih opovrgnuti. Prema njegovom rni^;enju , "jezik Kur'ana je nadnaravan po svom stilu, strukturi i izraajnim mogu nostima. Zbog toga je Kur'an nemogu e u potpunosti
287

179

Ibid., str. 33.


180

Gtavni urednik "Preporoda" (isiamske informativne novine) iz tog vremena, Nilmo Naimarlrja, podvrgao je kritici mnoge stavove o Kur'anu iz Grozdani eva pogovora. "Grozdanr ev tekst nema osnnvnih pretpostaVki - teorijskog utemeijenja, misaone koherencije i jezi ke izgradenosti, za brfe kakvo pozvanje izadataku titeraturi. Pogoto va rh nema za ulogu predgovora iti pogovora Korkutovam prijevodu Kurana, jerbi, povrh svih drugih imptikacija po ovo izdanje koje predstavtja realizaciju jednog od najkrupnr1ih rezultafa, u njemu objavljen zna io krajnji (teorijski) doseg same te discipline u tematiziranju Kurana".(N. Neimartija, "Misaono-moralne propovr jedi"jednog napisa o Kuranu, "Preparod", 1920, (170-171), Sarajevo, 1977. sfr.9.) Neimarlfja takader tvrdi da je 6rnzdani evo mitjenje o Muhammedu kao autoru Kur'ana "direktno suprotno mrljenju i osje anju musUmana" (lkid., str.9 ).
18I

Sulejman Grozd ani, o. c., stc708.


.

182

Usporedba pokazuje da se izdanja Orijentalnog instituta u Sarajevu i izdanja Starjeinstva IZ u S,48iN, Nrvatskoj; Slovenrji znatno razlikuju, pos-;bno ako je rrje a potovanju tzv. pravovjern. rnterpunkcijelcur'arskog originala. (Usporedi capr. prijevod 7. stavka u suri 111 u ovim izdanirm a.) Priradno je da razli ite interpunkcije kLr anskog originalnog teksta ufi u i na razll ita prijevodQ :jaenja.
183

'hmed Smajlovi Predgovor "P,r: voduzna enja Kur'ana", Sarajev:o, 1983., str.5.
,

doslovno prevesti na bilo koji drugi jezik. Svi dosadanji napori na tom planu predstavljaju, u stvari, samo ljudske pokuaje prezentovanja zna enja Kur'ana i nita vie"." Nije jasno da li dr. Smajlovi pod sintagmom "prezentovanje zna enja" Kur'ana misli na "posadanjivanje" tih zna enja ili je tu sintagmu upotrijebio u konvencionalnom smislu. Isto tako nije jasno da li je zadatak prevodioca Kur'ana da 'prenese' i stil, rimu, stilske figure, itd., kurnskog originala ili se mora samo zadovoljiti "pokuajima prezentovanja zna enja Kur'a.na i nita vie". Sam naslov Korkutovog prijevoda Kur'ana u izdanju Starjeinstva islamske zajednice dosta je upitan, pretenciozan i dvosmislen; Prevod zna enja Kur'dna, kao naslov, moe itaoca podstaknuti na niz pitanja, da je, npr. taj prijevod Kur'ana bez ostatka obuhvatio sva zna enja Kur'ana, da je on prvenstveno usresreden na zna enja, a ne i stil, poruku, i.sl.lgs Polemika izme u orijentalista i"teoloke strane" vremenom je minula. Iz rasprava, polemika, lanaka, prikaza i osvrta na pojedine prijevode Kur'ana ili problematiku prevodenja te knjige na druge jezike 186 uo ava se razli itost stanovita, pogleda i prijevodnih rjeenja. Teili smo pokazati samo sredinje probleme oko kojih se nai prevodioci i teoreti ari prevo enja Kurna najvie sukobljavaju. Ako se prethodne napomene i citati paljivije razvidaju, iskrsava niz pitanja o prevodenju Kur'ana na bosanski jezik. Ve ina li nosti koje smo spomenuli, i iz klasi nog i iz savremenog perioda, imaju manje ili vie na pameti ove probleme: 1. Da li je prijevod Kurna obavezan prenijeti rije i originala? 2. Da li je prijevod Kur'ana obavezan prenijeti ideje originala? 3. Da li prijevad Kur'ana valja itati kao i original? 4. Da li prijevod Kur'ana valja itati kao prijevod? 5. Da li prijevod Kur'ana mora odraavati i da li moe odraavati stil Kurna? C. Da li prijevod Kur'ana mora izraziti stil prevodioca? 7. Da 11 prijevod Kurana valja itati kao savremen originalu?
288

184

Ibld., str5.
185

Zanimljivo je ukazati na genezu ovakvog nasiova Korkutovog prijevoda Kur'ana. Naime, engleski konvertit u islam Muhammad M.Pickthall svom prijevodu Kurana dao je sljede i naslav. The Meaning of The Glorrus 4uran. lz ovakvog nastova razumije se da su sva zna enja bez ostatka prenesena u prijevod, da Kur'an ne posjeduje druga zna enja osim ona koja su u tom prijevodu, itd. (Vidi izdanje od ovog prijevoda od The Muslim Wodd League, U.N.Office, New York, 1977)Evropom je kasniJe uslijedila poplava avakvih ili sri nih naslova za prijevod Kurana. Muhammad Ahmad Rassou! izdaje prijevod Kur'ana na njema ki pod naslovom: Die ungefahre Bedeutung des Qur'an a1-Karim in deutscher Sprache, Keln, 1986. Nlje rskrju eno da je izdava e Starjeinstva islamske zajednice u SRBiN, Nrvatskoj i Sloveniji ova pojava navela na sli an postupak, te su dati naslovPrevod zna enja Kur'a na. Neto kasnije, Korkutov prijevod Kur'ana u izdanju ovog istog Starjeinsrva opet mijenja svoj naslnv i sada se zove Kur'an s prevodom (vjerovatno zbog arapskog teksta). (Vidi izdanje Kur'ana s prevodom iz 1984,) Hilmo Neimar9ija ("Kur'an i naerstamsko miljenje", Glasnik VIS a, br. 5,Sarajevo, 1985. str. 494.) kriti ki se osvr e na naslovovog prrjevada. "Nasrovizdanja, Prevod zna enja Kur'ana, rjeava jednu a izaziva drugu nedoumicu, jer svaki je prevod Kurana zatvaranje je nog zna enjskog kruga, fikiranje jednogzna enja kur'anskog teksra". Mnogi arapski autori slijepo se dre ove upitne sintagme priJevodzna enjaKurna (ui)111 L.F:14.. + y).0 svom pugtedu novijih pravaca u tuma enju Kur ana u modemom dobu,
.^

1
'IfatM.arqawinekriti ki jekoristi. Usp. arqawi, AI-Fikr ad-Gini fi muwahati I-'Asr, Bejrat, 1979.
186

Ve ina sudionika ove dugotrajne polemike naj e e kratko tvrdi da Kur'an nje prevodiv, ne nude i bilo kakvo harizontalno objanjenje argument i ne obzrru i se na izvanredno veliki brof Arijevoda Kur'ana u svijetu koji pokazuje da je ta knjiga ipak na neki na in prevodiva. U ovim cjelinama nastojari smo pokazatineke od rezultata s podnr ja teorije o prevodivosti Kur'an a.

..:^^^. ,^`C^. ,A^ ., F^ ^. -, t^^1 ^.. ^^`^^ ^

^.^ ',7r^. :;^^: ^^^_ ^^~`'^ ^^;'C

187

Vidi vrlo sli na pitanja posiavtjena u raspravi Jrrija Levija, Umjetnast prevodenja, Sarajevo, 1982., str. 15.-16.
!88

Muhammedovu, a.s., maksimu

^Je.. )1I u kajoj se izri ito govari omnegim stranarna (91;:':^a) Kur'ana", moderni kur'anolozi navode k rgument visoke poisemnc;ti ove knjige. rJo, problem se javlja anda 4a ^ a se eli ^ prava iniencija ove I'vluhammedeve, a.s., c izrrKe.
.

8. Da li prijevod Kur'ana valja eitati kao savremen prevodiocu? 9. Da 11 Kur'an prevoditi prozom? 10. Da li Kur'an prevoditi poezijom?'xOva pitanja izravno su u vezi sa razumijevanjem kur'anskog teksta ( akle hermeneutikom Kur'ana ( ^+,5v - y_^^ }. Hermeneuti ki problemi prevo enja Kur'ana o kojima se govori postavljeni su tokom etrnaeststoljetne historije Kur'ana, a u korelaciji su sa islamskom teologijom, filozofijom, kur'anskom filologijom, hereziografijom, ortodoksijom ; ortopralisijoun, itd. Kur'an je multiintepretatibilno tivo, tekst "s mnogo lica" za koga je i Muhammed, a.s., kazao da "posjeduje mnoge strane"'" i a e ovjek potpuno shvatiti njegov diskurs tek kad sve te "strane"upozna.Na probleme razumijevanja Kur'ana uti u problemi eitanja vokala, konsonanata, pa i problerni interpunk;vije kur'anskog teksta. Svi zajedno utl u, opet, na probleme prevadenja Kur'dna u drugi jezik (ili, pak, u arapski jezik savremen arapskom komentatoru). S druge strane, postoji i izvjesni simbolizam kur'anskog jezika koji je u najizravnijoj vezi sa kur'anskim Weltanschauungom i koji nije mogu e uvijek prenijeti a da ne dobijemo "neto drugo". Svi problemi o kojima je rije opravdavaju nau generalnu tezu koja glasi: Kur'an nije mogu e prevesti, Kur'an se mora prevoditi. Ovu tezu ne upotrebljavamo u modernisti kom smislu (u smislu islamskog modernizma) po kome prola razumijevanja Kur'ana za nas nisu dokraja relevantna, ime se dovodi u pitanje kontinuitet tradicije iskustva Kur'ana i vremena u kome se to iskustvo doga alo. Upotrebljavamo je u tradicionalnom smislu, u znaku maksime prema kojoj islam zapo inje s Kur'anoni ali se s njim ne zavrava. )er, sva tuma enja Kur' ana, koliko god su inherentna Kur'anu, jo vie pripadaju historiji, ljudima, vremenu i iskustvu. Kur'an ne ostaje za nama u tamo nekom proloin vremenu; naprotiv, traclicija ga nvijek nudi u kontinuitetu, a Kur'an tradiciji priskrbljuje taj kontinuitet.
289

=LJ0Qo ZAllllAHAR#JEV KOMENTAR KUR'ANA GLAVNA aDUREUNICA KORKUTOVOG PRIJEVODA 1(UR'ANA Prema A. L. Tibawiju svaki prijevod Kur'ana proglaava svoju vlastitu nedovoljnost ; naime, u Kur'anu se esto tvrdi da je Kur'an objavljen "na arapskom jeziku" (^`^ ^.^ u^ ) te da, prema tome, prevedeni Kur'an nije Kur'an ve prevodio evo djelo, rezultat njegove imaginacije, vjerskih, filozofskih, ideolokih, te drugih "konstanti" prevodio eva svjetonazora. Amin H>iii ovakvo miljenje radikalizira; tvrdi da je Kur'an nuno potrebno prou avati u njegovom "arapskom ruhu" 2 ( ) koje je neodvojivo od Objave. Sli na miljenja iznosi i Raid Rida u Al-Manaru; 3 premda je sam Muhammad Abduhu imao druga ije nazore o Kuc'anu od Amlna Hu1Xja, napose o metodu tuma enja (Abduhu je inaugurator sinhronije, Huli ho e da restaurira ViI vijek i oiui i (u) naem vremenu ono to je Kur'an zna io u tom davnom dobu), ini se da su glede prevo enja Kur'ana njihova miljenja jednaka. Za razliku od tzv. AlManar koie, koja je ak svaki prijevod Kur'ana proglaavala podrivanjem islama, 4 kasniji egipatski komentatori Kur'ana, kao to su A.l-Mar4i 5 i altut6 bili su pomirljivijega stava. Prvi je ak tvrdio da je prijevod Kur'ana jo nekako s Boijim nadahnu em, a drugi misli da muslimani ne-Arapi mogu obavljati bogotovlje u prijevodu Kur'ana na maternjem jeziku, tavie obavezni su to initi.' Ovakvih ili druga ijih miljenja rnogli bismo navoditi jo, ali erno se zadovoljiti samo navedenim, zbog njihove paradigmati nosti za svu teoriju prevo enja. Jer, komentatori (mufessiri:n) naj e e su bili ili za ili protiv prevo enja Kur'ana e Dakako, postoji i modus vivendi u tzv "komentar prijevodu". Ali, o takvoj vrsti recepcije Kur'ana pisat emo drugom prilikom. 9
-

Usp. A.L. Tibawi, Is The Quri?n translata6le, " Ara bic and isEamic themes", London, 1974., p. 72.
z

Amin AI-Huli, Manahig at Tagd;d, Kairo, 1961., str. 310.


-

U prvom sveskuA!-Manra (Kairo,1346. po Hidri, str. 30. i 31.) autor govori o"pojavi ovinizma u modernom dobu kojeg isiam zabranjuje. On slabi na sama vjeru ve i arapski jezik. tavie, dolo se do toga da su uslijedili i pozivi na prevodenje Kur'ana gdje se "smatra daje islam vjera koja nema jezika". Kako se vidi iz ovog Sragmenta, Rida afudira na turski nacionalizam po etkom X(. vijeka gdje se te i lo prevesti E ezan na turski jszik...
51 .4 IL.ri uI ^? ^da 1^ ' s` , a ^yl , 1..t,1l

ntf ^^L^^I^,^a,^L^^^^^

v1aJ I^a; u.i I

vl laci^ c^yllUk^nli ^:E^

5.)-J- ^ I j ^aL

41,,..,21
j . f...1

w^ ;^ ^l

I, a i sa j }ail, i.i..^f k I
l;5LY I

t:L a e^t..Yl JAt3-2:31 eiL l.Lil ric ^,JL

Kao to se vidi i iz biljeke br. 3., A! Manr je doprinio mnago raspravi o prevo enju Kur'ana. Na str. 31. prvog sveska Rida govori da se Kur'an moe valjano prou avati i pomo u njega uputiti samo posredstvom razumijevanja istog arapskog jezika. Kur'an se ne moe shvatiti ako se ne razumije isti arapski jezik... I ^%; allf ,f
-

lL]^ e Lk- II

Ji ul a rS-14 + I-i.! J..li j I41

, ey^S
.

ti.Yi " ? la tl^Y la ,aI i^ll t fip

alli ,^.
s c44 , Yi e+jIC li+

^3^ii )l ^ g;l<^, ^_i...^l^ ^I ^^;

290

11

R. Paret i J.a. Pearson, Translation of Ihe Kuran, "The Encyclapaedia of islam", V, Leiden, 1981., p. 429. 6 Ibid., p. 429.
7

lbid., p. 429.
8

Zamahan je npr za preuodenje Kur'ana.l! Al Ka fu (II, Bejrut, bez god. izd., str. 293) an kae da je Objava (Kur'an) mogla biti poslana kako na svim jezicima tako i na jednom od njih. Medutim, nije bilo potrebe da se objava alje na svim jezicima budu i da to prijevod moe nadomjestifi... r^ I ,li.
a^I

J,,1 I

,I113

a1.;i{1. ,^Iy JJ,r

Dvojica savremenih mufessira, Sabuni i arqawi govore i o takvoj vrsti tuma enja Kur'ana koje moe natlomjestitl prijevad. Medutim, Muhammad Mustafa A-afir (u djeluAl-QawlAs-Sadid fi Nukmi targamati 1 Qvr'ani 1 Ivlagid, Kairo, 1936., str. 178) smalra da je zabranjeno (haram!) prevoditi Kur'an. Evo ta kae:
-

I Y^ I
y

^fl 'a..."l a^ul ir^'^s ^ysli ,. L+^ l I^

Lo-9L ^IY csr^Y!


6.;i, ,FLq.aAll

E} podudarnosti Kur'ana i svijeta usp. S. H. Nasr, The Qur'an ths Word of God, the Source of knowledge and action, "Edeals and realilies of isiam", London, 1979.

11

Besim Kor,Yut (Travnii<, 1904. 5arajevo, 1976) zna ajnr, }e irno nae arabistike i or]jentaEistike. Osnovno obrazovanje stekao je u Travniku, a srednje u Sarajevu. Godine 1931. diplomirati je na El-Azharu u Kairu s odli nim uspjehom. Prpms oe}anama, bio je izvanredan pozu.va ;.i rn_-g arapskog jezika i mnogih isEar;.;;'.p?nr. p17plsao je lstonfu islama, zatii;, ski r;;,u araoskog jez ka, a u trj, knjige obratlio Cr, je A apske dokurranteuDravnnmarhivuuDub-

Nema sumnje da je dobro u jednom jeziku imati vie prijevoda Kur'ana. To je, s druge strane, i nuno. Jer, ne postoji savren (zavren) prijevod Kur'ana, budu i da se to tivo "otima" "ne da" podvesti pod konvencije (teoloke, filozofske, nau ne). i Kad god Kur'an prevodimo (i u ivotu provodimo), uvijek se pojavljuje ostatak neprevedenog i neprovedenog. Kur'ansko tivo je poput nebeskog svoda, nikad ga jednim pogledom ne moemo obuhvatiti.' Manjkavo je i ono promatranje s vie pogleda: naime, isuvie je mnogo treptaja koji nam remete kontinuitet gledanja i u enja pred prizorom prostranstva ije se dubine nikada ne adu do dna prozrijeti. Besim Korkut" upravo je primjer prevodioca koji je to znao. Pred brojnim alternativama koje su se pred njim ukazivale (da Kur'an prevodi iz svoga vremena, ili da ga prevodi uz pomo tefsira iz razli itog doba (dijahronijski), ili da se preda spoznajama o Kur'anu iz najrazli itijih filozofskih, nau nih, dogmatskih, itd. potja XX. vijeka (sinhronijski metod), ili da pribjegne samo svom dobrom poznavanju arapskog jezika te da podari razumljiv ali nedovoljno "dogmatski" usmjeren prijevod..., dakle, pred svim tim i drugim nespomenutim alternativama Besim Korkut se odlu io za komentar Kur'ana Az-ZamaharTja (p.n.a. 1144.) Al Kadf i uglavnom u prijevodu koristio interpretacijska rjeenja ovog Perzijanca. Nama ovdje, prema tome, predstoji a dokaemo sljede e teze: da je Besim Korkut glavninu tamnih (J mjesta u Kur'anu preveo u suglasju sa Zamaharijevim komentarima, da je ve ina interpolacija ili ekstrapolacija u prijevodurezultat Zamahadjevog uticaja na Korkuta, da su, uglavnom, sva interpunkcijska rjeenja i determinante kur'anskog teksta preuzete od Zamaharija, da su dogmatske karakteristike ( vA(I*l 1 ) Korkutova prijevoda Kur'ana vrlo bliske Zamaharijevim mu`taZilitSif iIn nazorima,
)

291

.w1 .f ^^e^

_ . `^`^ ? l^.

da su gotovo sve napomene, komentatorske biljeke i objanjenja preuzeti iz Al-Kaafa.

rovniku. Preveo je izhor pri a iz Nrljadu i jedne no i, Kelilu r Dimnu i mnoge druge kra e eseje i

lanke s arapskog jezika. Glavni plod njegovog prevodila kog rada je Prevod Kurana (prvi put tampan u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu, 1977). Islamska zajednica Korkutov prevod tampala je, uz nske izm/ene! vie puta,

Prije negoli ove teze pokuamo dokazati, recimo i to da je Besim Korkut imao u vidu "nedostatke" naih prethodnih tampanih prijevoda Kur'ana kad se odlu io za svoje vlastite doprinose na ovom podru ju. U jednom kraem lanku, objavljenom u"Glasniku V1S-a", Besim Korkut estoko kritizira auevi ev i Pandin prijevod Kur'ana koji se pojavio u izdanju zagreba ke "Stvarnasti". 12 Premda je zagreba ki izdava angairao hafiza Omera Mui a i knjievnika Aliju Nametka, u prijevodu je, po niljenju Korkuta, ostalo mnogo "nejasnih mjesta". Korkut, takoder, otro polemizira sa nepotpisanim autorom predgovora ovog izdanja: predgovoru se kae: 'Odlu ivi se za tiskanje novog izda nja, izdava je ocijenio da je kraj postoje eg dobrog prijevoda M. Pande i D. auevi a zaista nepotrebno pripremati sasiTim nov prijevod'. Naprotiv, upravo se sada name e potreba izdavanja sasvim novog i ta nog prijevoda Kur'ana ba zato to je Pandin i auevi ev prevod Kur'ana i neautenti an i nepouzdan. Brigu o izdavanju ta nog prevoda Kur'ana trebato bi da preuzme Vrhovno islamsko starjeinstvo u SFRJ". 13 Iz ovih redaka da se zaklju iti da je Korkut ve 1969. godine uveliko radio na svom prijevodu Kur'ana. Postoje o tome i brojna svjedoanstva. Osun toga, obavljao je i konsultacije u Vrhovnom islamskom starjeinstvu u vezi sa izdavanjem ovog djela.'k Kad Korkut spominje rije i neautentian i nepouzdan, a koje rezervira za Pandin i auevi ev prijevod Kur'ana, onda te rije i treba vjerovatno shvatiti kao promicanje vlastitog prijevoda koji e biti "pouzdan" i"autenti an". Tako er, postoje mnogobrojne indicije da se Korkut zalagao za to da njegov prijevod tampa Vrhovno islamsko starjeinstvo, koje bi mu dalo "slubene pre292

12

e esim Korkut, Kuran asni, "GlasnikVlS-a", )OOCII,

10.-12, Sarajevo, 1969., str. 487.


13

Ibitl., str. 487


14

Moj profesor, rahmetli Kasim Hadi pri ao mi jo o tome I jedan je od svjedoka Korkutovih nastojanja da VIS tampa njegov prijevod.

-"Aer'

^ 1

^^^

^^^^ 'i ^^;^'`^^^^!l4^{ 1.^^^.

w . :^^^^^^ a J^^ ^"!P ^^.


^

15

Rije i Besima KOrkuta "Brigu o iztlavanju ta nog prevoda Kur'ana trebalo bi da preuzme Vrhovno islams'Ko starjeinstvo u SFRJ" otome dovoljno govore.
lb

Vidi tekst Daniela Bu ana, Novi stari Kuran, "Start", br 4, Zagrab, 1977.
17

2bidem...
18

Vidi "oko", VI, br. 159, Zagreb, 1978.


19

Vidi "Odjek", br. XXV9V21, Sarajevo, 1975. (Ovdje Grozdani obavjetava itaoae o poduhvatu rijentalnog instituta da tampa Korkutov prijevod Kur'ana).
20

Vidi "NiN" br.1409, atl 8. januara 1978. gadine.


21

>h essandro Bau :;i,- 5horter notes on s:;me rer.entiransfafior.s et:re Ouran, "Nume3i", br. IV,
.

1957 A. Bausani takoder je preveo Kar'_n na italijanski jezik.

rogative i atribute".t 5 Ipak, do toga nije dolo, a VIS nikada nije bilo ni izdava Korkutovog prijevoda Kur'ana. Po svom izlasku u izdanju Orijentalnog instituta 1977. godine, Korkutov prijevod Kur'ana dobio je niz pohvala. Tako Daniel Bu an tvrdi da, za razliku od Korkutova prijevoda, auevi ev prijevod isti e "poglavito vjersku dimenziju Kur'ana", a zapostavlja "druge njegove dimenzije".' Prema Bu anu, Korkutov prijevod je bolj "zahvaljuju i te nosti i cjelovitosti prenoenja iz arapskog u hrvatskosrpski (odnosno srpskohrvatski jezik)", a sam prevodilac time je "u ino Kur'an itkijim i za itatelja kojemu interes nije samo religiozne naravi"." Pohvale Korkutovom prijevodu uputili su u svojim tekstovima prigodne naravi i knjievnik Ibrahim Kajan,k$ orijentalista Sulejman Grozdani, 19 novinar Radovan Popovi,' a u tampi Islamske zajednice o ovom djelu pisali su mnogi autori. Za Korkutov prijevod Kur'ana vrijedi u potpunosti miljenje Alessandra Bausanija koji tvrdi da mi "dobro znamo ta Kur'an zna i" il pak "ta je zna io za islamski svijet" a svaka novina u tuma enju ili prevo enju moe se na samo u druga ijem pristupu Kur'anu.'F Besim Korkut upravo ima izrazito nov pristup u prevo enju Kur'ana, barem kad je posrijedi naa prevodila ka tradicija ove Knjige. Njegova re enica je jasna, "naa", bez zagrada za pomo ni glagol biti (to je slu aj s Pandinim auevi evim prijevodom). Tako er, Korkut postie mjestimi no, u prijevodima kratkih sura, izuzetan, poetski dobro zasnovan i te an stil. Teio je, moglo bi se re i, da neke zna enjske razine Kur'ana prenese u jedan "srpskohrvatski op enito shvatijiv itljiv jezik". Nastojao je da mu da kulturoloki neutralnu "nijansu" (te je zanemarivao islamsku tradiciju upotrebe nekih orijentalizama u Bosni i Hercegovini, Sandaku, Crnoj Gori i drugdje). Zato Korkut ne ) perzijskom rije ju raarndz, prevodi kur'ansku rije salat ( ve pribjegava rnolitva - rjeenju, to je pornalo sporno glede kulturolokih karakteristika bogotovnog jezika muslimana na293

^^^p.^^^. Go 1^.,^^

^^ ,^

^^, ^#`^4oY^ ^ ^+^^^-^;A^^ ^^^^ `MR"

-Y,^^ .;:

ih krajeva. Osim toga, Korkut prevodi kur'ansku rije zaUt rije ju milostinja, to je neprimjerena redukcija s obzirom na odomaenu i iroko poznatu rije zskat. S druge strane, Korkut nije dosljedan jer ostavlja ime Allah neprevedeno, a trebalo ga je prevoditi ako je prevodio rije i zakat, salat, i sl., tim prije budu i da je na ekvivalent "Bog" u upotrebi kod muslimana naih krajeva gotovo ravnopravan kao i imenicaAlla h." Ovaj prevodilac je, isto tako, imao na raspolaganju mnogo jezi kog blaga bosanskohercegova kih muslimana, a koje uop e nije koristio. Re enice ) klanjaj namaz! i (b9,-,11 1~1 ) klanjajte namazl prevodio je sklopom, "srpskohrvatski uop e razumljivim", obavljaj(te) molitvul Nije prihvatio vrlo frekventno klanjati, koji glagol muslimani ovdje koriste bez povratne zamjenice se i daju mu istu terminus technicus namjenu i zna enje klanjati, a ne klanjati se.23 Sociolingvisti ke studije o jeziku bosanskohercegova kih muslimana pokazuju da mu je islam dao zamjetljiv pe at i ta komponenta se mora imati u vidu pri prevo enju Kur'ana." Ali o kulturolokim karakteristikama Korkutova prijevoda mora se napisati ira studija a ovdje je mnogo zanimljivije pogledati tefsirske osnove koje su, smatramo, glavna determinanta njegovih prijevodnih rjeenja.

22

Smatramo da se rije Alfah moe prevoditi rije ju


Bog budu i da sutina islamske koncepcije Boga

iv
Premda je nemogu e da se u ovako kratkom tekstu ire pobroje sva mjesta gdje je uticaj Zamaharijeva Kadfa o it i nedvojben, i iz ovih nekoliko primjera mo i e se, nadamo se, ste i uvid u odnos koji postoji izme u Korkutova prijevoda i ovog znamenitog egzegetskog djela iz 12. stolje a po Isau, a.s. Prevoenje tamnih, nejasnih mjesta. Kur'ansko tivo je esto iroko stilizirano. Tefsir ovu` kur'ansku konstantu imenuje terminom ( ). Naime, esto se ii konteksta ne zna na ta se pojedina spojena li na zamjenica ) odnosi ( L.511 ), te ju je mogu e prevesti razli ito a time se mijenja i shvatanje izvornika. Na primjer kur'ansku sentencu
294

nije u imenu ve u sadraju (naime u tome da je Bog jedan, da nije roden niti je rodio, itd.). Suyuti u Et-Itkanu ( yi ) tvrdi da je rije Allah prevodiva na hebrejski. . 4.11 l

. ..tn ...

4_.:

I ^s,

.ui

tlll :,J..1: Jl'a ^,t^.tt ^, 401 , . Iy1y i1L +5:4-N11 I

ed

; "L'

(ltqan, II, bez mjesta i godine izd., str. 180)


23

Bosanski jeak ima ovo klan/ati koje je nastalo pod uticajem islama.
24

Logi no je d2 bi trebal pravfti razliku izmedu finl vodnog jezika odredenog prijevoda Kur'ana koji je namijenjen vferskoj upotrebi i prijevodnog jezika u prijevodu Kur'ana koji je namijenjen iroj, pa i nemuslimanskoj, itala koj pubkici. Otuda ne bi trebalo na brzu ruku kritizirati Korkutovo odustajanje od namaz: zekat, itd. prijevodnih reenja.

:^`F' ^ r^; n ^C
^

^.

^`^^,:^; , ,^^T^ ^::^^^ .^ ^^^

(doslovno) on je (pred)znak Sudnjeg Dana nai prevodioci razti ito prevode. Li nu zamjenicu on iz konteksta je mogu e shvatiti i kao Isa ("Isa je predznak Sudnjeg Dana...") i kao Kur'an ("Kur'an je predznak Sudnjeg Dana...")." Korkut se odlu uje za Kur'an - rjeenje, budu i da Zamahari kae: (Od Al Hasana se prenosi da se ova lina zamjenica odnosi na Kur'an i da s Kur'anom dolazi predznak Sudnjeg dana...).'b
(,..

Sli an primjer imamo i u prevo enju izuzetno tekog i nejasnog eshatolokog iskaza Kur'ana)Z 7
31-" i3^ ^^, t'-^ )

(doslovno: Na dan kad se otkrije noga a budu pozvani da ni ice padnu, pa ne budu mogli). Korkut ne slijedi doslovnost ve pribjegava Zamaharijevom metafora-rjeenju koje glasi: L0.14 E^ a t^ ^, ,,..1 i l.os , i^ j L^l i.^:^ r (s; ("Tj. kada bude teko tj. kad bude Sudnji dan kao to i Arapi kau metafori ki: rat je otkrio svoju nogu, tj. zaotrio se.")'$ Saglasno sa ovim Zamaharijevim egzegetskim objanjenjem, Korkutov prijevod ovog ajeta glasi: Na dan kada bude nepodno jivo..." Objanjenje ovom prijevodnom rjeenju treba traiti u mu`tazilitskom u enju koje doputa da se kur'anski iskazi o Bogu shvataju ne doslovno ve metafori ki. Dakle, rije ) (noga) u gornjem primjeru treba shvatiti ne kao Boija noga, jer bi to vodilo u tzv. antropomorfizam ( ), ve kao slikovito prikazivanje ije rije i ne zna e doista to ta kazuju u svojoj doslovnosti! Korkut slijedi Zamaharija s ciljem da izbjegne antropornorfisti ka shvatanja ovog ajeta i eshatoioku viziju "Boije otkrivene noge", o emu se nerijetko govori u tzu tradicionalisti kim tuma enjima Kur'aria. Korkutov odnos prema Zamahariju posebno je vidljiv i u prevodenju ovog ajeta:
d.. .

25

Kur'an, XLiil, 61.


26

Az-Zamahar , A!-Kaaf, III, str. 424.-425.


27

Kur`an, LXVIIi, 42.


zs

Az-Zamahari, IV, str. 131. Az-Zamahari jo navodi i predanje Ibn Mas'uda iz kojeg se razahire tradicionalno shvatanje (Bog otk iva svaju nogu, vjernici mogu u initi seddu a licemjeri ne mo gu... itd.).
29

Dakle, kur`ans <a ejelina ( ) prevedena je u Korkuiovom prijevcdu Zamaharijeuim Fskazom ( i! .u,,, y , ). Sii no postupaju i Pandai auevi (usp. Kur'an asni, Sarajevo, 1937 str. 876), gdje se cjelini daje prijevod 7oga arra e poslovi ofaati... Ljubibrati daje prijevod: Na dan kada noge budu kose... (Usp. Koran, Biograd, 1695., str. 429).

3 l2
.

19.).0
,,P i,

295

Ljubibrati je najblii doslovnom zna enju: Ali oni Boga ne


umiju ocijeniti kako bi trebalo. Na dan vaskrsa, sva zemlja bi e aka praine u njegovijem rukama, i nebesa e biti savijena kao zavoj u njegovoj desnici... 3 Korkut, pak, slijedi

zamaharijevo egzegetsko objanjenje za ovaj ajet, odstupa od doslovnosti i njegov prijevod glasi: Oni ne veliaju Allaha
onako kako Ga treba veli ati; a itava Zemlja e na Sudnjem danu u vlasti Njegovoj biti, a nebesa e u mo i Njegovoj smotana ostati...j` Kur'anske cjeline iz ovog ajeta i

(^ _^ ) Korkut prevodi opisno, mu`tezilijski - jer slijedi Za

maharijevo objanjenje,
j.,s

LeS aC,3,. I I I t,3lSr I a1.51 ^S

L>kyJ!

^ ^^ ^ ^ d o1^

a koje zna i: Intencija ovoga govora (ajeta), kad se uzme u


cjelini, jeste slikovito prikazivanje Boije veli ine i prilagodavanje (diskursa) u skladu sa sutinom Boije veli ine... j' V Prijevodne interpolacije ( i ekstrapalacije { r^^ ).
30

LJLIBIBRATi , str. 341. Zato Mi o Ljubibrati pribjegava doslovnom prijevodu - ovdje ne moiemo odgovoriti. Trebalo bi ustanoviti iz kojeg pri;evoda je prevodio svoj prijevod Kur'ana.
31

pokazuje, interpolacija Kao to i sama arapska rije ( zna i umetanje egzegetskog objanjenja u prijevod (u naem slu aju u prijevod Kur'ana), a ekstrapolacija ) je egzegetsko dodavanje objanjenja, obi no na kraju ajeta. I jedno i drugo prijevodno sredstvo Korkut koristi naj e e pod uticajem Zamaharlja. Navedimo nekoliko primjera. U kur'an (Mi smo u skoj cjelini: Zeburu, poslije Opomene, napisali...) 33 o ito je da je rije opomena irokog zna enja. I sam Zamahari se kolebao kako da proturna i rije ():dl ), On kae:
1 ^ ja , b 1,s .t l,s i? 1, , , ^ ^Si 1 f ^5,11 i
Opomena je Tevrat, a kau da je to zbirna irnenica za sve to je objav jeno poslanicima od knjiga, a zikr je i Majka Knjige... 3'

Kad god je rije o tamnim, nejasnim ajetima, Besim Korkut dotSro p z't n tr+ glavn e egzegetske rije i u Kaafu:

1)sfikovito prikazlvanje Kurana 2)navodenje primjera u Kuranu ( )i 3)priop avanJe kuranske Porrlks kroz matovito prikazivanje ).
Naime, da bi se Kur'an valjano itao i valjano prevodio (recipirao), Zamahari predlae da se kroz ta tri termina dobro razlu i ta je u Kur'anu doslovno a ta prenesena re eno. Time se Zamahari kao mu`tezilija brani od antrapamorfisti kih ) i grubo apstraktnih ( ) itanja Kur'ana. Korkut ga u tome esto slijedi i um;esto doslovnog prevodenja prepisuje Zamaharijevo tuma enje.

32
Zamahari, III, str. 355.
33

Kur'an, al-Anbiya, 105.


34

Zamahari, III, str. 22.

296

. tCi ^;^^

s'^^^-i K^. ^ ^^4{i^jr^^^^^1.:^ ^^3^{f

^ ^ ^1.^^'

^^ ^^<"y ^^ j1`^4 ^i1

Besim Korkut se opredjeljuje za prvo Zamaharijevo mi5ijenje i njegov prijevod gornje kur'anske cjeline glasi: Mi smo u Zeburu, poslije Tevrata, napisali... Korkut gotovo istovjetno postupa i kod prevo enja ajeta, (111 ,;ix.,:,,:),,,,^ytl 3 I doslovno, Safa i Merva su Boiji znakovi. Korkutov prijevod, me utim, nije doslovan, ve on rije ) prevodi pod uticajem Zamaharija kao sveta mjesta. Zamahari kae: 4S 1.1; - J , 45^., L'w ale 1
(;),A , I a .e^l ^ l I 4.0.4

e^y 4 yLw.^.ti I ^

iz ega se razumije da je slavni Perzijanac naveo i izvorno zna enje rije i ), ali njegovo egzegetsko objanjenje koje dalje slijedi jasno pokazuje da je bilo odlu uju e za Korkutovo prijevodno rjeenje - sveta mjesta ( ) Ovakvih mjesta gdje se u prevo enju ajeta interpolira ili ekstrapolira Zamaharijev tefsir u prijevodu Kur'ana Besima Korkuta ima gotovo na svakoj stranici.
Vi

Interpunkcijska osobenost Korkutova prijevoda umnogome je ovisna o Zamaharijevu KAafu. Ovdje emo navesti moda najvaniju interpunkcijsku dvojbu koju su mufessiri pronali u suri Ali Imran, sedmi ajet. U Korkutovom prijevodu Kur'ana u izdanju Orijentalnog instituta u Sarajevu ovaj ajet glasi: c5 11 j../e
L

..1

jiI ..111I I ^ 33`^ ^


*u LJ i ,91s I Y I ^Sa a -0 .3. u^ .s^ 4,5 ,

"On tebi objavljuje Knjigu, u njoj su ajeti jasni, oni su glavnina Knjige, a drugi su manje jasni. Oni ija su srca pokvarena - eljni smutnje i svog tuma enja - slijede one to su manje jasni. A

tuma enje njihovo zna samo Allah i oni koji su dobro u raa upu eni. "h1i vjerujemo u njih, sve je od Gospodara naeg!" govore oni. - A samo razumom obdareni shva aju."
j

297

^^^'^

^ :^^ _.^^
^

- -.----

'

O ito je da je vrlo teko prevesti dio iz navedenog ajeta ( ., ^^,I1I , alik 5tI 4l.r^l5

pa Korkut pribjegava mu`tezilijskom rjeenju (gdje nemapauze iza rije i ( d111) , ve se ta cjelina vezuje za daljnju cjelinu (. 1.1,1 I I ). S tim u vezi, mu`tezile smatraju da i u eni znaju zna enje tamnih ajeta, a ne samo Bog! Zamahari kae:
^^^,. j u41II Yi ^1^.4 lc .-112 r ^ a

.(11I a l^1

Ima ; {i kojipravepauzu iza rijei (42I y I) yzapo injus rijeima I 5- a^^ I.^t I^), te tuma e daje zna enje tamnih ajeta Allah astavio za svoje znanje... 35
Sam Zamahari ve na sljede oj stranici kae da se on s takvim na inom interpunkcije (po kojoj samo Bog, a ne i u eni ljudi, zna znaenje mutaahihat ajeta) ne slae, ve predlae prvi na in (bez stanke iza rije i ). Njegove rije i: ( . 4. , .1 I ti3V 1, ) to jasno kazuju, 36 a Besim Korkut ih prihva a i prevodi sedmi ajet sure Ali 'Imrn u skladu sa mu'tezilizmom! (U izdanjima lslamske zajednice, npr. iz godine 1984. Korkutova interpunkcija je, bez ikakve napomene, promijenjena. Tako prijevod ovdje raspravljane cjeline glasi: A tuma enje njihovo zna Allah. Oni koji su dobro u nauku upueni govore: 'Mi vjerujemo u njih, sve je od Gospodara naeg!" O ito je da su akaidske karakteristike ova dva prijevodna rjeenja razli ite, tavie suprotne. 37 Interpunkcija Kur'ana hermeneuti ki je problein od prvorazrednog zna aja za dogmatski i normativni islam. Budu i da samo od jedne logi ke pauze u itanju Kur'ana zavisi fiksiranje npr. koncepcije Boga 01i, pak, ovjeka, svijeta, ivota) u islamu, interpunkciji Kur'ana se uvijek poklanjala velika panja. 3a Taj problem vidimo i u prevo enju sljede eg ajeta:
^ Iw

35

Zamahari, I, stc 175.


36

Ibid str. 176.


,

37

y l 21 .3
Ciar.

L4/4 Ll^ ^ ,
I,3.151411

Nije ovo jadina izmjea koju je Korkutov prijevod Kur'ana pretrpio u izdanjimalslamske zajednice. Vidi ire: Kasim Hadi , Jo neka zapaanja o Korkutovnm prevodu Kurana, "lslamska misao-", br. 119, Sarajevo, 1988. god.
38

Besim Korkut, budu i da slijedi Zamaharija, ovaj ajet prevodi tako to afirmira ovjekov trud i ra i , slijede i to, prevodi
298

U Suy4evom ltqnu ima jedno poglavlje "Q pauzama i pa Ecima recitiranja Kur'ana ( f I4.x1, '",3.11 "Lk,x. L1-1 )-

,^^^i" ^ n i{^ ^J^^^^^^Ti i{^

m^

) kao veznik (3) u cjelini (... sastavni veznik. Korkutov prijevod glasi: Mi po njoj (Zem ji, prim. E.K.) stvaramo ba e, palmike i vinograde, - i inimo da iz nje izvori izviru, - da oni jedu plodove njihove i od onoga to ruke njihove privrijede, pa zato ne e da budu zahvalni?j9 Navedimo odmah ilamaharijevo objanjenje koje je Besima Korkuta opredijelilo za ovakav prijevod: 43i I a^k^ l 4 a 1^ 5`j ,l Lrix.f.l
1-4.4.V I^,

JJ: r-^ ^ ^ L,^ I

Dakle, Zamahari kae da je zna enje ovog ajeta sljede e: Neka ljudi jedu od onoga to je Bog stvorio i od onoga to su ljudske ruke privrijedile kroz zasadivanje, navodnjavanje i opraivanje i oplodnju palmi, te druge poslove sve dok plodovi ne dozriju...a Sam Zamahari kae da su plodovi po sebi Boije djelo, ali da na njima ima i tragova ovjekova truda... 4 ' l c:, I ^s 141e utim, da u naoj prevodila koj tradiciji Kur'ana ima i druga ijih pristupa u prevodenju ovog i drugih sli nih ajeta - u to nema sumnje. Tako moj profesor, rahmetli Nijaz ukri ovaj ajet prevodi suprotno Zamaharijevim zahtjevima. Cjelina 6 .,A (..4 I.9-151 ) prevedena je u brouri Jasin" ovako: ...da oni jedu plodove voea koje nisu stvorile njihoue ruke... Dakle, u prijevodu Besima Korkuta imamo tragove indeterminizma, u prijevodu Nijaza ukri a imamo tragove determinizma. O ito je da je tome razlog i mnogostranost kur'anskog smisla koji se ne da podvesti niti omediti samo jednom interpunkcijom koja bi zagatila bogatstvo kur'anske polisemije.
Vi l

a.lf Ij.t.a

39

Kui'an, X70CVI, 34., 35.


46

Zama h ari, 111 , str. 285.


41

bidem .
42

Usp. prijE ,-:,ure Jas57 ad Nijaza urkii,a, SaraeYo, 1988., str. 23.

U prijevodu Kur'ana Besima Korkuta mnogo je ajeta ozna eno zvjezdicama, ime se italac apu uje na objanjenja koja su data
299

na kraju prijevoda. Moglo bi se re i da je to kratki tefsir koji Korkut nudi kao dodatak svom prijevodu Kur'ana. Osim toga, biljeke uz prijevod jesu i znak nemo i da se Kur'an preuede samo prijevodom, ve se mora pristupiti i pojanjavaju im dodacima. Rekli smo ve a je gotovo sve napomene uz svoj prijevod Kur'ana Besim Korkut napisao pod uticajem Zamaharijeva Kaafa. Tako uz prijevod 78. i 79. ajeta sure al-Anbiya , koji u izvorniku glase: ,1 I"yJ I^ u L^S^.^ :s ^ iy4.1. ^^ a^ i s J
L^,, j Le.1 j I.^ t:^i ^lSa ,^,o !^w 1^^^ ,^,^C^ e ^<-t

ajl a ^

Korkut daje sljede e objanjenje: "Davud i Sulejman su sudili u sporu kad su ne ije ovce no u ule u njivu nekog seljaka i opasle je tako da nije ostalo nita od usjeva. Davud je presudio da ovce koje su opasle usjev pripadnu vlasniku usjeva, da mu se tako namiri teta. Sulejman je pak presudio: da se ovce, koje su opasle usjev, predaju vlasniku usjeva da ih on muze sve dok mu ne izraste novi usjev, i da potom jedan rugom vrate ovce i usjev"+ 3 Ako se, me utim, pro ita Zamaharijeva objanjenje uz ajete 78. i 79. sure alAnbiya, jasno je odakle je Korkut crpio svoja egzegetska pojanjenja. Zamaharijevo objanjenje glasi:"
c(s. s; isf

( U 11e-9-14} cs 9 r_^ d at I s

^kc ^Ln.^^. ^JLa.a ^,^1k L,^l^? ^ Ei,

, a, ,^ Is

Juji
l.aJY,., i L..er; 41.; L:13" ,Z .,j/7, y.4^

jk;1 I:sa
. a. Y ,^,^ !
^

ey2:.4 (..) I

t j.a iL,r/ 1a-f 1

^1
43

l^ :J I '7' L,.) .1 k !

d.J.y 5^11 ^^ 1^ d^..ao . o Drugi prinnjer koji emo navesti ti e se prijevoda 4. ajeta sure Takvir: j !.t..0.1 I kada steone kamile bez pastira ostanu. Sintagma steone karniie u Napomenama je objan;enja ovako: "Steone kamile su bilP predislamskim Arapima najdrai imetak." .'5 Zamaharijevo objanjenje glasi:' 300

Usp. Napomene uz prijeuod Kur'ana Besima Korkuta, izdanje Ori;entalnog instituta, str. 684.
44

ZamaharT, III, str. 17


45
Napomene...,

str. 695.

45

Zamahari, IV, str. 188.

4- '

csi i u.. Li;:J LS ^ I,.^,^ 1 , a yg ^;, f e r^ 141., Lsiz cs a a a:^..11 ^ lv1 ^^; u Irt I (6.4 ..rA 141A i .i+c j L.7,S_)3 411. J^
Ls.A j
Ls

Podudarnost tuma enja o igledna je % uop e je ne treba dovoditi u pitanje. Tre i primjer ti e se objanjenja 19. ajeta sure an-Nadm: "ta cs.:).1 I ^"^t11 ( kaete o Latu i Uzzu..." U objanjenju se kae: "Lat, Uzza i Ment su tri najpoznatija boanstva predislamskih Arapa mnogoboaca. Lat je bilo boanstvo stanovnika grada Taifa..."" Zamahari, pak, kae:
"^11.4 :"L^ ^ 4 ,^ ^ ^ g ,7 c315 f,11.4.1 te La I ro alx cj-a , L>tg.y^ Lasui:;

L j, ^ ^;! 7^ L ^'^J ^ !S^

^s I i-4-^ i.tu=^ .!I e-$ L^.*-U Liy


c,y!

`t:i

,,,Ml

I^ E,^y eyl,^^ a y+ L51c.

Ls^,it.5 141.2 I

Lo.,ts

jcY

47

,"13pmere...,

str. 692.

O ito je da je i ovdje korespondentnost izme u Korkutovih Naparnena i Zamaharfjeva tefsira neosporna. Mogli bismo navoditi jo mnogo ovakvih primjera gdje je Korkut u svoj prijevod u itavao Zaznaharijeva tuma enja. Tako bi se moglo pokazati da je Korkutov prijevod vrijedan i zbog injenice to se naj e e poziva na tuma enja Zamaharija, a to je samo po sebi dobro jer oboga uje nau prevodila ku tradiciju Kur'ana. Prirodno je da e prote 1 jo mnogo vremena dok budemo u naem jeziku imali e'arijske, mu'tazilijske, sufijske, knjievne, filozofske i druge prijevode Kur'ana. Jer, uzaludno je o ekivati da jedan prijevod, ma kako on mogao biti do'?ar, zadovolji sve koji Kur'an poznaju u izvorniku. (Treba napomenuti da u okrilju urdu jezika postoji preko tri stotine prijevoda i
301

04,
^^^^ ^ ^' ^^^^

komentara Kur'ana," a oni su i rezultat neslaganja prevodilaca i tuma enja oko toga kako prenijeti mnogobrojne intencije ( ) koje Kur'an sadri unutar svojih mnogobrojnih itanja i zna enjskih dubina.) Besim Korkut je imao povjerenje u Zamaharija zbog jasno e i odsje nosti tefsirskih objanjenja tog znamenitog Perzijanca. itljivost Korkutova prijevoda Kur'ana umnogome je posljedica Zamaharijeva uticaja. Mnoge tefsirske probleme kao to su Boija noga ( all 1,^ h^. ) Boije lice (42 I v,j ), Boije "idenje" ( k:l45 1 j a,1A3 ), Boiji vid ( 4-11 1 'u^ ) Boija ruka ( ^ ^ .v ) te J ~ itd.) Besim Korkut najee rjeadruga pitanja (^ va po uputama Zamaharija. Stoga treba paljivo pratiti neantropomorfnost Korkutova prijevoda (J=1..:; ) i pristupiti temeljitom prou avanju prevodila kih principa kako Korkutovog, tako i naih drugih prijevoda Kur'ana.
, , ,

48

Lisp. asmet Binark, Halif Eren, World 8ibliography of translations of the meanings ot the Nr,ty Guran (Printed translations 1515.-1980), Istanbu1,1406./ 11986., pp. 523 - 687

302

:^i ^-{;

^^^^^^a^^^l

^ ^ ^

@:7

=c, TUMA ENJE KUR'ANA 1 SUDBINA ISLAMSK0G SVIJETA SK1 CA


Potkraj XIX. stolje a Muhammed `Abduhu (Muhammad `Abduhu) napisao je jednu zna ajnu maksimu novijeg tuma enja Kur'ana, koja je kasnije od mnogih njegovih sljedbenika prihva ena kao pok;i : "Bog veli anstveni nas ne e na Danu
Sudnjem pitati o miljenjima ljudi i tome kako su oni razumjeli Kur'an, nego e nas pitati o Svojoj Knjizi koju je objavio zarad naeg naputka i nae Prave Stazel "'. Kako cilj

Na arapskom:
t

jly,:9:3 I

,,:^l1 4..4I5
Tafsiru 1-Manr, I, Kairo, 1346. (H), str. 26. (Ova

re enica navedena je prema zabiljekama 'Ab duhuova u enika i vjernog s!jedbenika Ralda Ridaa koju je on, kao l cijeli predgovoral-Manaru zapisao po uvenju. z Itbduhu veH:

(:)Y ^ia ^! ^la ^: ,;.,l^a.ldyt^St!iiayl^ ^a,L.i l UiYIL'!.= ! "Re i se, rnda, neki savremenici nai da ne postoji nika::: ::otrebe za Menarom (Abtluhui za razmatranjem o Kur'anu, ovim tump ni vjerski autoriteti promislili i er su, Kur'aa i Sur:= 'erivira!i prapise! Piama preosiaje samo ua .;:3dama u njihove knjige..."

ovog teksta nije onaj koji na pameti imaju reformisti ili modernisti u savremenim islamskim tokovima m.iljenja, to emo ovoj `Abduhuovoj misli pri i na vlastiti na in i u njezinom svjetlu razmotriti pitanja odnosa tuma enja Kur'ana i dananje sudbine islamskog svijeta. Muhammed `Abduhu izgovorio je ovu re enicu u vremenima bolnog shvatanja da komentari Kur'ana napisani od muslimana XVII, XVIII. i XIX. stolje a evropske ere, ne prate niti propitivaju sudbinu islamskog svijeta. Ti se komentari ne bave ovosvjetovnom i ovovremenom sudbinom muslimana. tavie, javilo se tu i tamo poneko vrlo glasno miljenje, da zapravo, muslimanima tih stolje a i ne trebaju novi komentari Kur'ana. Sam `Abduhu imao je neprilika kad je obznanio prve dijelove svoga komentara Kur'ana el-Menara (a1-llanar).' Kako je samo (bilo) bolno saznanje da je dolo vrijeme kad ve ina istamskih znalaca -ulama' smatra da im v i e nije potreban novi komentar Kur'ana! Ta injenica pokazuje barem nekoliko nespornih stvari:
u duhovnom raspoloenju muslimanskog osje anja vremena dogodila se jedna krupna promjena: u nenmanju elje niti podsticaja da se piu "novi komentari Kur'ana" dokaz je
303

bijednog i prezrenog stanja muslimanskog svijeta tokom nekoliko potonjih stolje a; prvih deset stolje a islamske kulture i civilizacije obiljeeno je ne samo novim "komentarima Kur'ana ve i permanentnim prou avanjem i"tuma enjem svijeta". Sasvim se jasno razaznavao princip tzv. "pisanog Kur'ana" (al-Kur'anu t-tadwani) i"kosmi kog Kur'ana" (al-Kur'anu t takwani); jer, naime, pisati komentar Kur'ana kako valja moe samo ono vrijeme koje muslimanski mo no zahva a svijet u njegovoj punini. Tako er, samo ono vrijeme unutar muslimanske kulture koje je poniralo u kur'anske dubine i irine moglo je osigurati suvereno stanje muslimana u svijetu i islamsko tuma enje svijeta!
1 1.

Nema sumnje da je duhovno raspoloenje muslimanskih komentatora Kur'ana u prvim velikim komentarima Kur'ana bilo obiljeeno mo nim zahvatanjem u kur'ansku cjelinu. Kur'an je vrelo vjerske, politi ke, ekonomske, pravne, misti ke... inspiracije. Iz tadanjih komentara islamske svete knjige pomalja se mo na to je jo vanije, viestruka snaga i erudicija. Ta nam mo i, govori o muslimanskom oduevljenju kako Kur'anom tako i svijetom: planine Hindukua npr. sagledavane su, ba kao i kur'anske sure, i vjerski, i politi ki, i misti ki... Prostor muslimanske vtadavine bio je u istoj srazmjeri sa obimno u i opseno u komentara Kur'ana. Vrijedio je princip uporednog tuma enja Kur'ana i svijeta, 3 naprosto zbog toga to je i jedno i drugo rije Boija i iz istog izvora. Ukratko, i jedno i drugo je znak Boiji ili beskrajni skup znakova Boijih na njegovim mnogobrojnim horizontima. Ne moe biti "islamski mo an" u svijetu a nemati uvijek "avo, a zapravo duboko tradicionalno" i na Tradiciji islama utemeljeno tuma enje Kur'ana. To jest, i svijet i Kur'an priti u nam i doti u do nas poput brizgaju eg izvora neke rijeke, ili poput mo nih valova mora - uvijek su to vode i valovi koji su "isti, ali nam se pomaljaju kao razli iti". Tako er, u razli itim
304

Islamski klasici su esto ponavfali: "Kur'an je kosmos koji zbori, kosmos je Kuran koji uti!" ' Pntrebno je naporedo sluati i govor Kur'ana i tiinu kosmosa, istavremeno i komplementarno tuma iti i jedno i drugo.
^^

^C ^?^^.T ^ v^- ^ ^^^L^^

^ ,-^^%-.^^^^^`^ .5.^.^,r^^'^^^

0 islamskam pogledu na tradiciju vidi Seyyed Hossen Nasr, Traditional rsfam in fhe Modern World, London, 1990. Tako er, vidi Nasrovu studiju What is Tradition? hjavljenu u njegovom djelu Knowleu'ge and the Sacred, Lahore, 1988.

5
Kur'an ima svoja iica , on je s mnogo dubina i mnogostran. Termin 1,3,i ) za Zamaherija zna i, na vanjskom planu Kur'ana, isto to i unutarr',a dutine (al-bavrafin} 3Cur'ana u islamskom m;- ,sFzmu. Treba zr,::,! a se i za isiamske jezikoslorco i za islamske m i sfike termini I ^ , ) } ednose podjednakoi naKur'aninasvijet.

vremenima nuno je uvijek novo i na tradicionalnim metodama utemeljeno tuma enje i Kur'ana i svijeta.' Ovdje se moramo prisjetiti, iako nakratko, da su muslimani imali najve e mistike ba onda kad su bili politi ki, ekonomski i vojno najsnaniji! Misti ki komentari Kur'ana, npr, jednog Ibn `Arebija (Ibn Arabi) isto tako odraavaju snagu tadanjeg muslimanskog bivstvovanja u svijetu kao i pravni komentari e1-Kurtubija (al-Kurtubi). Ili pak, to se toga ti e, jezi ki komentari Kur'ana od Zamaherija (az-Zamahari) pokazuju nam Kur'an kao mnogosmislenu knjigu, kao knjigu sa dubinama ak i vanjskih, jezi kih, smislova, na isti nain kao to nam se i Ibn Sinaovo djelo ifa (a-ifa) pomalja kao izvanredan komentar dubina Prirode. Kao to Zamaheri ne dozvoljava da se smisao Kur'ana zatvori u stan arde isklju ivih dogmatskih itanja Teksta, 5 tako ni Ibn Sina ne dozvoljava jednostrani niti ogoljeni pogled na Prirodu. U njegovom ifau raspoznajemo imperijalni muslimanski duh, muslimansku duu i muslimansko srce koje se oduevljava i Bogom i Njegovim stvarenjima. Naalost, gotovo da je nemogu e na i dananjeg muslimanskog znanstvenika koji se na takav na in, tradicionalno utemeljen, bavi Prirodom. Kao da je Ibn Sina imao druga ije o i i druga ije ui za videnje i sluanje dubina svijeta. Ne moemo a da ne navedemo jedan fragment gdje ovaj komentator Prirode, Ibn Sina (ne zaboravimo da je on pisao i visokovrijedne komentare kra ih kur'anskih sura), govori o ribama koje sluaju muziku: "Tvrdimo: ak sam vidio ribe koje poronjavaju za mjehuri ima u koje su uba eni mlije ni proizvodi, pa se onda one s lahkoom love. A vidio sam i ribe koje su upravljaju ka pjesmi, svirki lutnje i cimbala. Pa kad bi se primakle mjestu gdje se 5jedi svira, zauzele bi poloaj sluatelja i ne bi odlazile. A kad bi i prestao zvuk muzike, ribe bi se razilazile. Ako bi se iznova zasviralo, vra ale bi se. (...) Delfini i neke vrste riba bivaju zbunjene zvukarn pasu a
305

i tutnjavom grmljavine, i bjee na dno, pa se onda love kao da su pijane. K tome, ribe miriu, pa se neke pecaju na smrdljivi zadah, a neke opet kiselkastim smradom, neke slankastun a neke ljutim mirisom..." 6 Ovaj fragment je jedan od hiljada Ibn S"maovih tuma enja, ta nije tefsira (tafsir) Prirode. Ribe se ne posmatraju samo kao ekonomski resurs, gdje je posmatra lien bilo kakvog " u enja" o ribi kao znaku! K tome, Ibn Sina je pripadao stolje ima musiimanske svestranosti: u njegovim djelima i djelima mnogih njegovih savremenika od Maroka do krajnjin grani ja Perzije, a kasnije i dalje na Istok, kua se odnos umjetnosti i ivotinja (muzika i riba u navedenome fragmentu). To je bilo mogu e ne samo kad su ivotinje u pitanju, ve i minerali, metali i druge tvari. Bilo je to mogu e stoga to je islam ba kao islam pobudio najve e oduevljenje Bogom koje se ikada dotada pojavilo na Zemlji! Me utim, to "oduevljenje Bogom" rezultiralo je i"oduevljenjem svijetom", Prirodom, irokim zemaljskim prostranstvima. iroko i duboko zahvatanje kur'anske rije i rezultiralo je, isto tako, irokim i dubokim zahvatanjem svijeta. Ovdje esto spominjemo rije "tuma enje" u vezi sa tuma enjem svijeta i tuma enjem Kur'ana. Moe se sa sigurno u kazati da je jedna vana pozicija, koju je musliman imao u svijetu, i koju bi danas u svojim genetskim pam enjima morao probuditi s najve om razinom hitnosti, "pozicija tuma enja". Ma ta da itamo iz klasinog doba isiama - mi susre emo tu poziciju. Uzmimo za primjer putopis Ibn Battute (Ibn Battutah). Taj moda najzna ajniji putnik islama putuje s pozicijom tuma enja. On tuma i svijet, on ga ne kritikuje. Njemu je svijet raznolik u Jedinstvu, i sam svijet islama mu je draesno raznolik u takvom Jedinstvu. Oko Ibn Battute se raduje svijetu biljaka, ivotinja, ljudi. K tome, Ibn Battuta putuje s"imperijalnom" svije u irokim stranama islamskog svijeta koji je u sebi islamski, kaemo islamski, apsorbirao cjelokupno preivjelo naslije e starih civilizacija Bliskog i Srednjeg istoka koje su islamu prethodile.
306

ibn

Sina, a-ifa' (at-Tabi'iyyai), (al-Hayaw a n), 1-s, Kairo, 1970, 5tr. 61.


Prisjetimo se samo kako ibn Buttuta tuguje zbog ruevnog i jadnog stanja onog drevnog aleksandrijskog svjetionika koji se nekoliko desetlje a iza lbn Battutine smrti doista i sruio. Danas, naalost, ne samo da muslimanski svijet ne posjeduje "imperijalno" raspoloenje duha, ve ne posjeduje ni puko duhovno raspoloenje koje bi kvalitativno usporedilo Ibn Battutina "putovanja" i Odisejeva "lutanja"i

7
Vidi S.H. Nasrovo d j ela An introduction to Is lamic cosmofogical Doctrines, Londan, 1978. Ova knjiga na najbclji na in govori o islamskom tuma anju Prirode u djelima {hwanu s-5afa', Birunija i Ibn Sinaa. Sigornc je da su ava djela imala svoje pandane u mo nim kamen?arima Kur'ana iz Ea; dc5a.

s
Dv. ', 1eye10'7U fE eRICU n iZz'm.., zcn'.;r rcu^Gst Takader, ona je nagnvije5tena i u n ; epnvaj "Pavijzstj filozotije -

Ibn Sina je mogao sasvim dobro islamski tuma iti prirocluzbog postojanja dobrog intelektualnog zale a u tuma enju Kur'ana. U to vrijeme diljem islamskog svijeta putnik bi naiao na mnoge kole tuma enja Kur'ana koje djeluju sasvim komplementarno. Muslimanski intelektualni centri i njihovi krugovi radovali su se raznolikim tuma enjima Kur'ana. Sam Zamaheri (p.n.a. 1144. po Isa a.s.) bio je Perzijanac i mu`tezila ali to nije smetalo kur'anolozima u Meki da ga pozovu kako bi im izloio svoja jezi ka tuma enja Kur'ana. tavie, prozvan je po asnim nadimkom "B ljl Slisjed" - (garullah) Danas ne moemo ni zamisliti situaciju u kojoj bi ne samo mekanski univerzitet, ve ni bilo koji drugi na tom podru ju, pa ni sam al-Azhar, pozvao jednog iitskog autoriteta iz Koma ili , to se toga ti e, mufesira iz Sarajeva, da im dri predavanja iz tuma enja Kur'ana ili neke druge islamske discipline. Isto vrijedi obratno. Bolje re i, i sami muslimanski intelektualci razli itih i zemalja dananjeg islamskog svijeta imaju naj e e priliku sas tati se na nekom simpozijumu prire enom na Zapadu! To je samo jedna od mnogih posljedica "islamskog povla enja u orijentalni mir"' tokom nekoliko posljednjih stolje a. To se povla enje dosta i dogodilo i to raspoznajemo i po Samim kineritarlma Kur'ana. Komentari Kur'ana nastali u doba "povla enja islama u orijentalni mir" prestali su biti bujni i viedimenzionaini, izuziniaju i, naravno, rijetke gdje se mo na tradicija klasi nog tuma enja
-

307

Kur'ana ipak sa uvala. To je izravna posljedica muslimanskog gubitka mo i u ovome svijetu, ali i gubitka mo i u djelotvornom tuma enju Knjige. Tuma enje Kur'ana mora imati vezu sa aktualnim stanjem muslimana, tj. samo aktualno stanje muslimana mora biti, i dosta i jeste uvijek bifo, stvarni komentar Kur'ana. Muhammed `Abduhu zapaa da je stanje muslimana u potonjih nekoliko stolje a takvo da se ak moe govoriti o tome kako je "doba neznanja vjere u jednoga Boga danas intenzivnije negoli u doba Poslanika Muhammeda a.s." 9 . L.ol f, att41 I Lra (5.d 1 awl4411 (:) ic1_,Z
^

(.04 I Muhammed `Abduhu misli na sam islamski svijet, bez obzira na to to se milioni primjeraka Kur'ana nalaze na policama njihovih ku a i biblioteka! Ne moe se, naime, biti prezrenog poloaja u svijetu i pritom imati snanu i mo nu vjeru, odnosno, ne moe imati Onaj svijet bez valjane i djelotvorne uloge na Ovom svijetu.

V.
Ovdje smo nekoliko puta izrekli sintagme "islamski tumaiti prirodu", biti "islamski mo an u svijetu", "islamsko apsorbiranje naslije a starih civilizacija" itd. Nuno je, naravno, svratiti pozornost na ta se ovdje pod tim sintagmama misli. Prvih deset stolje a isiamske kulture i civilizacije posjedovalo je "islamsku" nauku, "islamsko" pjesnitvo, "islamsku" knjievnost, "islamsko" tuma enje Kur'ana, "islamsku" filozofiju, "islamsku" hereziografiju, itd. Sve to islam je imao naporedo i komplementarno. U miljenju i duhu muslimani su imali ono to su imali u samom svijetu povijesti i svijetu prirode - svestranost i svestrano zahvatanje svih dimenzija svijeta. Prakti ki, glavni damari cijeloga ovje anstva otkucavali su ondje g je je bio mo ni islam.
,

kiislimo da je tako bilo zahvaljuju i vieslojnom i kompleznentarnom tuma enju Kur'ana. Svaki stavak (ayala) bio je tuma en svestranim ljudskim potencijalima, tavie, svaka je rije u

9
at-Manr, I, su 27
.

308

^^T^^^^''r ^^ ^J

^^^^..^^^^^^^`r^.^^k^^+ ^^

lo

^. f vi L ,^i :a,^Lai d.^., t,i^


^

jlf Lai,

.14.:. Iy,LS ^,^.ati


4.1L

. l l ,,sJ13ll b43JfI ^.,l...1 1 Al-Mawardi, Tafsir II, Kuwaif,1982, str. 467-468.


11

Mnogi muslimanski filozofi, medu kojima spominjemo al-Farabija i udruenje Ihwanu s-Saf , navode kako je Aristotel sanjao 9oijeg poslanika Muhammeda i kako mu Poslanik veli da ,i on bio postao isliman da je ivio u vrijeme islama. Premda /aj podatak trebamo shva iti metafori ci, on !F ak govori o ofvorenosti, a ne uskagrudosh i tjeskobi, muslimanskog duha.

Kur'anu bila tuma ena u zadivljuju em spektru razli itih mogu nosti. Uzmimo ovdje za primjer kako su klasi ni komentatori Kur'ana tuma ili rije ar- raqim (sura al-Kahf, 9). uveni al-Mawardi (p.n.a. 450. po Hidri) u svome komentaru Kur'ana navodi sljede a miljenja: "Imade sedam miljenja to zna i ar-raqim: prvo: Ozna ava ime sela odakle su Spava i Pe inski (miljenje Ibn `Abbasa); drugo: Ime brda, to miljenje zastupa el-Hasan (al-Hasan); tre e: To ime ozna ava ime doline (gdje se nalazi Pe ina), i to je miljenje komentatora ad-Dahk ak a; etvrto: To je ime njihova psa, misli Sa`id b. Dubajr; peto: Raqim je knjiga koja pie o Spava ima Pe ina....esto: raqim je jedan narod..."' Osnovno to se kod Mawardija zapaa jeste transparentno tuma enje, "otvaranje ve sadranih mogu nosti u Boijoj Rijei", kretanje koje nije pravolinijsko ve mnogolinijsko. Al-Mwardi s Kur'anom postupa onako kako Ibn Sina postupa s Prirodom, sagledava je vieslojno, po dubinama, uspore uje razli ite slojeve me usobno. Otvara joj se prijateljski i svim srcem. Njihovo je vrijeme bilo vrijeme "mo noga islama", vrijerne kad nije bio tefsir islamski a fizika zapadna. Upravo, kad fizika u islamskom svijetu prestaje biti islamska i sam tefsir postaje ili puka kompilacija ili puki kompendijum mnotva jednosmjernih miljenja i nekomunikativnih sadraja. U"tefsirima" klasi nog doba vidi se sasvim jasno otvorenost islamske civilizacije i kulture, otvorenost na na in "islamskog pretuma enja" svih tradicija koje su ka islamskom kulturnom imperiju nadirale. Sjetimo se da u djelima islamskih filozofa "Aristotel postaje muslima.n", on dobija takvo pretuma enje koje je u suglasju sa islamskim svjetonazorom, koje je funkcionalno, i njegova djela, u takvom kontekstu stvari, nisu mogla djelovati ruila ki na muslimansku duu. Takvo mo no doma e zale e bilo je u stanju provesti pretuma enje gr ke, perzijske, indi;ske i drugih kulturnih batina naprosto i zbog toga to su tad ^ nji komentari Iiur'ana osiguravali mo no svjetonazorno zalecte.
309

`M ^>^a

:^

Druga vana injenica koja se ne smije gubiti iz vida jeste muslimanska superiornost u domenu svjetovne mo i. Iza Axistatelovih djela, kad su ih muslimani prevodili, nisu stajale gr ke armije. Muslimani klasi nog doba nisu znali ta je duhovno raspoloenje inferiornosti. Islam Idasi nog doba, islam i kao vjera, i kao civilizacija, i kao kultura, i kao zale e viem pjesnitvu, veli anstvenoj arhitekturi, itd. bio je jedan iroki islam, mo ni tradicionalni islam,'Z u kome nije participirala jedna uskogruda i inferiorna dua. tavie, ak se i Hi jadu i jedna no moe sasvim pouzdano, u jednom irem smislu uzeti kao svojevrsni komentar Kur'ana, odnosno kao tivo koje govori o psihologiji, vjerovanju, standardu, eminentnosti jednog drutva ija je matrica bio Kur'an! Hiljadu i jedna no , zapravo, govori o drutvu gdje je islam totaino, ali ne i totalitaristi ki, prisutan; u muslimanskom drutvu Hiljadu i jedne no i meleki (mala'ikah) i ejtani se, kao uostalom i dini, pojavljuju u okviru islamskog pogleda na svijet, islamskog Weltanschauunga, koji nije pomjeren iz svog leita ni babilonskom astronomijorn i matematikom, .ni perzijskim zoroastrizmom, ni bilo kojim uticajima Indije, niti gr kom filozofijom. Naime, sve je to prisutno u tadanjem muslimanskom drutvu, ali je prisutno na na in koji je saglasan sa glavnim koordinatama islamskog pogleda na svijet. Ukratko kazano, sami su muslimani doprinijeli da svi spoljni uticaji na izvjestan na in "prime islam"! Samo ona vremena kad je islam imao islamsku knjievnost, islamsku fiziku i kozmologiju, islamsko pjesnitvo, itd., mogao se mo no suo iti (i, naravno, plodotvorno susresti) sa spoljnim uticajima. To se moglo zbog irakog i otvorenog tuma enja Kur'ana koje je priskrbijivala, kako smo vie puta ovdje istakli, mo no zalede koje je oborualo muslimane duhom mo i i superiornosti. Dakle, iako je islam kao kultura apsorbirao gr ku peripateti ku i platonisti ku tradiciju, islam nije postao "gr ki islam"! Nadalje, iako su muslimani prevodili indijska djela, nisu
310

[2

o ovom vainom problemu Nasrova djela


TradrtiQra! islam rn fhs Madern INor'd , zatim islamic Studies, Bejrut,1387, The Enccurter of ARan and fJature, London, 1988. Ina e, sva njegova

dje}a bave se i ovim pitanjima.

;r^

^^

^ ^

^^ ^;^^.^^^^ . ^?^

^r

postali duhovno H:ndusi! Isto vrijedi i za primanje s aroperzijskog naslije a; muslimani su, naime, ostali musliinanima unato kulturnoj superiornosti stare Perzije i suo enja s njezinom batinom. To zna i samo jedno: muslimani su bili ovosvjetski mo ni na "islamski na in". Ne moe se biti ovosvjetski inferiorno, a duhovno superiorno, odnosno, ne moe se posredstvom gr ke filozofije ostati "islamski mo an" i djelotvoran u svijetu! Niti pak biti islamski mo an a podle i gr kom duhu! Osnovni problemi dananjeg islamskog svijeta pomaljaju se upravo otuda to muslimani ho e biti mo ni uz tudu tehnologiju, uz tudu fiziku, uz tudu vojnu industriju. Umjesto mo i zadobili su inferiornost, umjesto mo ne i iste industrije sve vie imaju problema ekoloke naravi, umjesto vie svijeta i participiranja u njemu, muslimani savremenog doba esto gube i ovaj, a u velikoj mjeri, i Onaj svijet! No, na ove probleme vratit emo se domalo kasnije.
V.

Ovdje smo, isto tako, vie puta spomenuli sintagmu "klasi no tuma enje Kur'ana". To je potrebno i objasniti, prije svega zbog toga to mi pod sintagmom "klasi no tuma enje Kur'ana" ne mislimo samo na klasi ne tefsire, komentare Kur'ana obi no vietomne i opsene, ve mislimo prije svega, "na duh tuma enja Kur'ana iz doba civilizacijski mo noga isiama". Ibn Battutin Putopis pisan je kao izvanredni ivi komentar Kur'ana, ta nije, komentar onih njegovih stavaka o putovanjima sa znamenjima i poukom i stavaka o drugom, drugim vjerama, kr anima, Sabejcima, politeistima... Ibn Haldunova Alukaddima (al-Mugaddimah) je, tako er, svojevrsni komentar Kur'ana o propadanju i nastajanju drutvenih organizama, o tome kako "Bog zamjenjuje jedne narode drugim narodima" na Zemlji. Ibn Hazmova Goluhi iraa ogrlica jeste, pouzdano, suptilni komentar Kur'ana i Poslanakovih hadisa o odnosima izmedu suprunika, o zagledanju, aikiuku i ednoj ljubavi. Ibn Manzurov rje nik
,

311

Lisanu d-`arab jeste, tako er, iroki jezi ki komentar Kur'ana,


pisan dijahronijskom i sinhronijskom metodom, komentar iz koga vidimo kakva zna enja poprimaju rije i u irokim vremenskim rasponima... Sve ove i druge knjige pisane su s erudicijom "mo noga islama" koji je u cjelokupnoj duhovnoj sferi, koju danas imamo zabiljeenu u knjigama, bio - komentar Kur'ana, prevo enje i privo enje xur'ana u vrijeme i za vrijeme. Ali, naravno, moramo se prisjetiti da je i arhitektura tadanjeg doba, i kultura stanovanja, ishrane, itd., da je sve to bilo, na izvjestan na in, komentar Kur'ana. I sve to i jeste u islamu komentar Kur'ana. Izlino je ovdje navoditi da je i hortikultura bila komentar kur'anskih stavaka o dennetskim perivojima. K tome, islamska minijatura izravni je komentar Kur'ana, njegovih stavaka o stvaranju, povezanosti svijeta, prostora i vremena. Nita djelotvornije ne prevodi kur'ansku ideju lijepog od same islamske civilizacije, njezine muzike, adrvana, zelenila, damijskih svodova u lsfahanu... U ovom smjeru moglo bi se jo mnogo toga kazati, ali nema potrebe dalje pojanjavati nau ve sasvim jasnu nakanu: komentar Kur'ana nije samo ono to se napisano stavi izme u dviju korica, islamski komentar Kur'ana je i ono to muslimani privedu na islamski na in civilizaciji, kulturi, naprosto sve ono to vidimo od kur'anskih ajeta "ostvareno" ili "protuma eno" u sferama ovog svijeta, ili pak u podru jima imaginacije, iluminacije, kontemplacije. To vidimo po izreci Hafiza: "Sve to sam postigao zahvaljujem Kur'anu"; kao to je poznato, Hafiz je bio, izme u ostalog, sjajan pjesnik a ne komentator Kur'ana u uem zna enju te rije i. Tako er, Mimar Sinan je bio veli anstveni graditelj, pa ipak, u njegovim lukovima i svodovi.ma to ih je podario gra evinama, koje je, zapravo, uklesao u kamen i zemne tvari, mi vidimo komentar kur'anskih ajeta u svijetu, odnosno u svijetu mo noga islama. O ito je da je svemu tome prethodilo jedno duhovno zalecle, ono zalede koje je sve proimalo, sve pokrivalo na totalan, ne i totalitaristi an, na in! Kad to kaemo, mislimo prije svega na
312

+ `^^^,+^^^^^r^..^

^,.^

^ ^ t yr^^ ^

M1-.A A.

1 ^^ ^ ^

n^i_

..:* ^ ^^ti

Bernard Lewis, The jews of islam, Princeton, 1984.


14

V'.di djelo: 'Abu I-Hann d Ahrnad Abu Sliiayman, Herndon, Uirginia, 1981. Azrnatu posebno paglavlje a knzi rnuslima 3skitr institucija danas.

opstojanje tradicionalnih razlika me u tradicionalnim islamskim kolama mlljenja, njihov me usobni naj e e tolerantni odnos. K tome, i drugi su u islamskoj civilizaciji i kulturi nali svoje mjesto, nisu bili poniteni, pobrisani. Nije potrebno naglaavati da je Jevrejima najbolje bilo ivjeti s muslimanima, da su u tim dugim periodima imali procvat svoje kulture i judaizma op enito. To su bili periodi "Jevreja islama", da se posluimo rije ima Bernarda Lewisa.i 3 Takoder, kr anske patrijarije ostale su tu gdje jesu, dolazak islama u krajeve njihove jurisdikcije nije potrao kr anski istok! No, to je tema za drugo mjesto. Sada se postavlja pitanje koji je to bio kd koji je davao jedan jedinstveni duhovni tonalitet svim podru jima ivota u doba civilizacijski mo noga islama. Prije svega, odgovor na to pitanje mora se traiti u"dinami kam turna enju Kur'ana". U isto vrijeme Kur'an je tuma en i pravno, i politi ki, i estetski, i misti ki... K tome, Kur'an je uvijek tuma en, neprestance je tuma en, svaki dan! Nadalje, Kur'an je u razli itim vremenima i mjestima "razli ito tuma en". Ovdje je, mislimo, potrebno ukazati da je glavni problem u tuma enju Kur'ana danas neprecizno razurnijevanje ove tvrdnje koja kae "da se Kur'an u razli itim vremenima ne recipira na isti na in", naime, ta tvrdnja nije nikakva blasfemija naprosto zbog toga to svaka generacija muslimana mora imati svoje tumaenje Kur'ana utemeljeno na Tradiciji, mora imati svoj prijevod Kur'ana utemeljen na Tradiciji! Sve to mora, naprosto mora, ukoliko eli imati svoje primanje islama, ukoliko ne eli biti puki parazit na bivim tuma enjima Kur'ana3 Danas je to glavni problem muslimana, problem njihovih institucija, njihova racija, njihova razmiljanja. Oni nisu, globalno gledano, ostvarili svoje vlastito zahvatanje na kur'anskam vrelu, nisu time osigurali duhovno zalede koje je u klasi nom dobu bilo osigurano na uvijek svje na in." K tome, i bogatstvo koje imaju neki muslimanski krugovi nije bogatstvo kao proizvod rada, ve naprosto posljedica Boije
313

^ .

yr ^

^ - --

yr

.-

?w

^^w^

^ ^`

>Ai^^

milosti zvane nafta. Naravno, i sam Bog ima milosti koje su trajne, ah i one milosti koje ograni eno traju. Nafte e, naime, kad-tad nestati a islama ne e nikada! I muslimani bi se nad tom injenicom trebali duboko zamisliti! 15 Ali, i to je tema koja zahtijeva posebnu elaboraciju.
V!.

Sudbina islamskih naroda izravno je povezana sa tuma enjem Kur'ana, onim tuma enjem Kur'ana na koje smo ovdje svratili pozornost. Posluimo se sada primjerhna, dijahronijski i sinhronijski, koji pokazuju zato je klasi no tuma enje Kur'ana bilo dinami ko i zato je mnogo toga u savremenom tuma enju Kur'ana karikaturalno i u najmanju ruku, nefunkcionalno za potrebe dananjih muslimana. Podimo, prije svega od nekoliko teza: a) Klasini islam imao je vlastitu islamsku znanost o drutvu i prirodi. Sljedstveno tome, mogao je imati inteiektualne potencijale koji su komentarima Kur'ana osigurali prostor primjene, ta nije drutvo sa standardom. (Vjera islam podrazumijeva i standarde ivljenja. Sam Kur'an njedri sliku dostojanstvenih ljudi, koji piju napitke iz pehara, koji sjede u lijepo ure enim prostorima itd.). I premda na zemlji ne moe biti raja, moe barem biti blijedih prijevoda rajskih slika kojih je Kur'an prepun. b) Muslimani savremenog doba ne posjeduju svoju viastitu znanost niti svoju vlastitu tehnologiju. Posjeduju ono to je tehnoloki otpadak ili tre erazredni izum Zapada. Na temelju takvih sredstava oni ne mogu priskrbiti drutvene, a ni duhovne, pretpostavke u kojima e imati ansu, barem ansu za svoje na Tradiciji utemeljeno tuma enje Kur'ana. Ovdje je ove dvije teze, koje se me u se dopunjuju, nuno konkretizirati u saminlklasi nim i novijim komentarima Kur'ana. Uamimo za primjer Gazalijevo djelo Znamenje u Boijim stvorenjima 16 i tefsir Tantavija Devherija (1`antawi Gawhari). 17 I jedno i drugo djelo mogu se okarakterizirati kao tuma enja Kur'ana vanjskim fenomenima, dakle fenomenima koji, prije
. ,

15

Ovu re enicu Fazlur Rahman ponavlja u nekoliko svojih dj el a, kao npr. u Duhu Islama (na Engleskom !slam), Chicaga, 1387
16

Na arapskom: Al-Hikmatu fr mahluqafillahi, izd. Bejrut, 1986,


17

Umjesto tafsira Tan l wija Gawharija mogli smo navesti i neki svjeiji primjer takve vrste. Produkci}a jefknog znanstvenag tuma enja Kur'ana naro ito je popularna u Egiptu. Zaboravlja se da se "znanstvenim tuma enjem" Kur'ana ne mogu nipoto zalije iti psiholoke posljedice Napeieonovog osvojenja Egipta!

314

svega, interesiraju znanost. U Gazalijevom slu aju na in na koji se govori o tim fenornenima sasvim je islamski, u okvirima prostranog islamskog univerzuma. u enje koje ot itavamo iz Gazalijeva pera jeste u enje na svoj vlastiti na in. Gazali je "kod ku e" i kad govori o anatomiji oka ali i kad govori o ajetima koji zbore o ljudskom vi eo.ju, o oku naprosto! Ovdje se ne postavlja pitanje ta nosti; ljudske spoznaje, naro ito one znanstvene, evoluiraju, mijenjaju se i smjenjuju. to je vanije, postavlja se pitanje funkcionalnosti i shvatljivosti. I funkcionainost i shvatljivost Gazali je osiguravao unutar prostranog okeana Tradicije, tradicionalnog, tj. svoga, tuma enja i svijeta i Kur'ana. Navedimo ovdje jedan Gazalijev fragment koji potvrduje posjedovanje tradicionalnog islamskog okrilja u tuma enju Kur'ana: Od (oplodne) teku ine veli anstveni Allah stvara rrauko i ensko, i to nakon njezine preinake u zgusnutu kaplju, pa potom preinake te kaplje u zametak, pa potom zametka u meso, pa zalim mesa u kosti, a onda kosti oblae mesom i ojaava ga ivcirna i ilama i povezuje ga sa uerrama. Onda stvara organe i udove, i sklapa ih, zatim On, velianstveni, zaokruuje glavu, na njoj prorezuje i stvara otvore za sluh, vid, nos i usta, te stvara i druge otvore. Oko je dao za vid, u uda oka spada tajna njegove biti, naime da ono vidi stvari - a to je stvar ija se tajna ne moe ni objasniti. Oko je, naime, Bog veli anstveni sastavio iz sedam slojeva, svaki sloj imade karakteristiku i obli je svojstveno samo njemu. Pa, ako se izgubi jedan sloj oka ili iezne, oko tada ne rnoe da gleda! Posmotri sarno oblik trepavica koje obujm juju oko, te kako je Bog veli anstveni stvorio trepavice i o ne kapke brza pokreta e da bi zatitili oko od ne eg to u nj moe upasti i to ga moe uznemiriti, kao npr praina ili to drugo. Tako su o ni kapci i trepavice poput vratR koja se otuaraju u vrjeme kad je to potrebno i zatvaraju u vrijeme kad nema potrebe za gledanjem. A kako je bio ci jStvori3l5

te ja da onim kapcima uljepa i oko i lice, On je stvorio trepavice ba po mjeri, da ne prekorauju duljinu koja bi tetila oku, a takoder, n je ih stvorio kratke pa da i tako ne bi natetile oku. Takoder je u vlanosti i teku ini oka stvorio neto to brie i odstranjuje sve ono to u njega upadne, K tome, posmotri kako je krajeve o nih kapaka stvorio malo nie i sputene u odnosu na sredite oka e da bi ono to upadne u njega izalo na jednu od dvije strane. Takor!ter je On u inio da dvije obrve budu ures i ukras lica a i pokrivka aima... " 18 Vidimo, dalde, da je u Gazalijevom miljenju prisutno i udenje i divljenje u isti mah, oduevljenje ljepotom kao koprenom iza koje se krije Boija Ljepota. Iz svake re enice iklja islamska superiornost i ukotvljenost. S druge strane, za Devherijev su tefsir kazali da sadri svega vie negoli komentara Kur'ana.` 9 Ovaj "komentar Kur'ana" odaje poraeni muslimanski duh, i aenost, prekid sa vlastitom pup anom vrpcom (Tradicijom). Gotovo na svakoj stranici autor neislamski i netradicionalno "tuma i" kur'anske stavke. Sasvim se vidi tendencija trpanja tradicionalnih islamskih termina i pojmova kao to su meleki (mala'ikah), dini, itd. u sklop jednog tucleg univerzuma, zapadnog neba koga Devheri nije u stanju shvatiti. I u njegovo vrijeme izgledale su karikaturalno sve one rasprave o telegrafu, elektri noj struji, parobrodima.., koje su ule kao "komentar" Kur'ana. Jer, elektri na energija nije tradicionalni islamski diin! Naime, ako jeste, kako to da islamski svijet sve do Tantawija Devherija nije znao pouzdano ta jeste din! Istom logikom mogu se osporiti i svi njegovi drugi "egzegetski" napori. I ovdje, opet, dolazimo do one tvrdnje da se tudom znano u, ma kako da se ona prenijela i poznavala - autenti no ili povrno, kao u Devherijevom slu aju - ne moe tuma iti Kur'an, odnosno, tim se tuma enjem ne moe donijeti ni ekonomski, ni vjerski, ni politi ki.. boljitak muslimanskom svijetu. Kao to je poznato, Devherijev komentar Kur'ana, nije podstaknuo nastanak nijedne drutvene snage u islamskom svijetu koja bi makar
,

^s
A!-Nikmafu f mahkiqatillahi..., str. 26
19

Vidi prikaz Tantawijeva fefsira AI-Gawahiru fi taf!-Kurani 1-Karim, u djelu dra Muhammada Husayna Dahahija, At-tafsir wa !-mutassirun, Kairo. 1976, II. str. 505. i dalje.

316

pokuala promijeniti jadno stanje letargije u njegovom vremenu. Kao to se ni svaka biljka ne moe nakalemiti na svaku drugu, tako se ni duhovna naslije a ne daju presadivati na druga duhovna naslije a, usprkos plemenitim namjerama i ciljevima. Izlaz je, p.rije svega, u razvijanju vlastite znanosti, a da bi se to postiglo mora se poznavati i zapadna znanost - ne stoga to je ona superiorna danas, ve radi toga da se spoznaju njezini prakti ni uinci. Mora se poznavati naprosto na isti na in kao to Gazali tvrdi u Munkizu (al-Manqid) da imaju ljudi koji su oboruani i znanjem, koji su ukrotitelji zmija i za njih zmije nisu ni najmanja opasnost. Ukrotitelji i op initelji zmija ne mogu biti svi ljudi4 I upravo na tom polju danas u islamskom svijetu vlada poprili na zbrka. U Kairu ve godinama jedan ljekar tuma i Kur'an, 20 a opet, mnogi komentatori Kur'ana piu o medicini.^' Klasini islam poznavao je u strogoj praksi podjelu rada. Postojala je svijest o Cjelini, i u klasi nom islamskom periodu toj je Cjelini svaki umnik po nekom dobrom "automatizmu" doprinosio.

vi

ia
1VIi5r,^z4 . na P:rejne pariltiota 0lustate ,v9ahmLda V:.!uta#a^v`:.^^^i::^'}.

?1_ ._ rojila su c;: # a e,;)me, pisana na:3rzu rukr, {^n


i - nr ,iga Al-f` at-Tboi f; i. Kk4- 'ai (-Karim, ;;d ar S_yyida a-Gami}a, Szjrpt, 975.

lslamski svijet danas je politi ki opkoljen, upravo poput grada Sarajeva na mikro pianu. To je, k tome, dodatni razlog dubokoj rezignaciji koja se vidi u dananjem tuma enju Kur'ana, je pak razlog emocionalnoj, eruptivnoj vrsti tuma enja Kur'a-il na.. 0 tome e sada, u zavrnom dijelu ovog eseja, biti rije i. Kao to je iza one mo ne klasi ne islamske mistike postojala jaka politi ka mo , i obrnuto, iza jake politi ke mo i islama postojao je, eto, izme u ostalog i mo an misticizam, na sli an na in i danas iza muslimanskih misaonih ostvarenja moralo bi postojati neko svjetovno, sasvim svjetovno pokri e u snanoj i mo noj organizaeiji koja bi bila respektirana kako od drugih, tako - to je jo vanije - i od samih muslimana. Nije potrebno poimenice navoditi, ali ima komentara Kur'ana koji su pisani iz rezignacije, pa se, sljedstveno tome, uop e ne bave savremenim prohlemima muslimana.

317

tavie, primje uje se i strah da se o tim problemima progovori primjereno mjestu i vremenu, a to opet ima za posljedicu eruptivne izljeve emocija ili pak pokuaj da se na zastarjeti i preivjeli na in rjeavaju sasvim urgentni problemi dananjice. Odmah treba kazati da se rjeenja savremenih muslimanskih problema ne mogu na i zgotovljena u klasi nim komentarima Kur'ana, ali se u njima moe na i trag jedne mo ne erudicije koja je nastojala protuma iti cijeli ljudski ivot u sjenama Kur'ana. Iz klasi nih komentara Kur'ana treba uzimati egzegetske i hermeneuti ke principe, ne i njihova konkretna rjeenja! To je naprosto tako zbog toga to svaka generacija muslimana treba da ima odgovoran odnos spram Kur'ana i svoga vremena. Rjeenja problema muslimana savremenog doba moraju poticati od samih muslimana, od njihova tuma enja Kur'ana i njihova tuma enja svijeta u kome ive. K tome, muslimani su i danas jako poboan svijet. Ali nikada kao danas muslimani nisu imali pobonost bez pokri a, bez mo nog udjela u ovosvjetskoj mo i. Diljem islamskog svijeta zamje uje se i pobonost iz rezignacije, ali i manifestiranje erupcija i golorukog mahanja pred mo nim Zapadom. Valjalo bi to prije spojiti energiju pobonosti i energiju takve erupcije u jednu snagu koja e se sluiti lukavstvom uma i prefinjeno u duha. Lukavstvo uma trebalo bi pridonijeti jednom islamskom konceptu znanosti zasnovanom na jo uvijek ivoj islamskoj Tradiciji. Prefinjenost duha trebala bi pridonijeti novim komentarima Kur'ana ija e "osnova" biti Tradicija, a"potka" rjeenja muslimanskih problema u savremenom dobu. Dihad muslimana savremenog doba nije u obaranju zapadnih dambo-detova, istinski dihad dananjih muslimana trebao bi biti pravljenje i proizvodenje takvih i druga ijih mo nih aviona u muslimanskim fabrikama. K tome, bolje je da muslimani imaju pokri e svoje iskrene pobonosti u vlastitoj mo i, a ne u tude mo i.. I sam Muharnrned a.s. veli da su Bogu drai jai muslimani od onih slabijihl
318

^.^

'^^^^^.^T^ ^^.^:'^

^rl ^^:

^^^^^:,^c^=s=^^^; :^r^!:^^^-

NEKE KARAKTERISTIKE KUR'i NSKE GRT4GRAFIJE

Ortografija Mushafa razlikuje se od ortografije dananjeg standardnog arapskog pisma, odnosno pravopisa arapskog jezika. Propedeuti ka tefsirska djeta donose esto posebne tabele gdje se navode razlike u pisanju Mushafa i pisanja istih rije i u dananjem arapskom pismu. Obi no se govori o sljede em: isputanju elifa u vokativnim esticama (ja'un nidai), isputanju elifa u sredini nekih rije k, isputanju elifa izme u dva "lama', isputanju elifa iz pravilne rnnoine, isputanju "vava" u nekim rije ima, dodavanju elifa, itd. 1 Musa a.hin Lasin na ovakav je na in pokazao razliku izme u dvije spomenute ortografije:

Vidi ira: Leafiu! hrsan... str. 78.

319

Prema miljenju Musa ahin Laina ne radi se nipoto o grekama pisara osmanske kodifikacije Kur'na ve ona ima svojih prednosti glede kiraeta Kur'ana. Tako, npr., ako napiemo "maliki jevmid-din", mi smo rije "malik" determinirali u jednom itanju i time onemogu ili da sljedbenik kiraeta koji tu rije izgovara sa "meliki" (dakle, radi se o isputanju elifa) realizira svoje itanje. Pismo osmanske kodifikacije Kur'ana ilo je, dakle, za tim da sa uva mogu nosti koje razli iti kiraeti mogu realizirati. Mehmed Handi tvrdi da se islamski u enjaci "u ovom pogleu razilaze na dva miljenja. Jedni kau, da pismo za vrijeme Osmana, a tako isto i prije, kod Arapa nije bilo kako treba usavreno niti razvijeno. Zato su ashabi koji su prepisivali Mushaf po naredbi Osmanovoj pored sve panje na nekim mjestima u pravopisu pogrijeili. Kasniji islamski u enjaci, kada se pismo bilo razvilo i usavrilo, nijesu dozvolili da se i u emu odstupa od pravopisa kojim je Kur'an u po etku bio napisan. To su inili zato da se omete put makar i najmanjoj promjeni u Mushafu. Ovo miljenje zastupa i Ibn Haldun te se za njega zalae i opravdava ga u svojoj "Mukaddimi". Kao potkrepa ovom miljenju moe posluiti i to to se pri a za Osmana, kada su mu prepisiva i podnijeli gotove mushafe da ih pregleda, te nakon to ih je pregledao i zapazio na nekoliko mjesta male nepravilnosti u pogledu pravopisa, to su prepisiva i na njegovu napomenu htjeli da isprave, on nije dozvolio, nego je rekao: "Utrukuha fe innelArebe setukamuha bi elsanetiha - Ostavite tako ta mjesta, jer e Arapi kod itanja pravo pro itati i to ispraviti." 2 Razloga isputanja elifa, vava i sli no treba, dakle, prema jednima, traiti u nesavrenosti onovremenog arapskog pisma. Dr. Jusuf Rami analizirao je pravopis Mushafa i izvrio sljede u sistematizaciju: 1) isputanje slova (elifa, lama, vava i slova jd), 2) dodavanje slova (el fa, vava, fi), 3) medusobno zamjenjivanje slova (vav umjesto elifa, j(t umjesto eliftt itd.),
320

Handi , n. d. str. 35.-36.

1 ^^^ .

^^^^^^ +^^^~^ ^ .^^^^ _^ ^^

..;

^^^^1 ^^^^

` i J^,^-^, w ^

^i^.r

4) rastavljeno i sastavljeno pisanje rije i (npr. enne se spaja sa ma te dobivamo ennem a , itd.). 3 Nakon toga on raspravlja o vrlo vanom pitanju: da li je mushafsko pismo teukft naravi. "Dstaje jedno veoma zna ajno pitanje, a to je da li je ortografija Mushafa odre ena od strane I'oslanika, odnosno Objave ili nije? Islamska ulema se u ovom pitanju razilazi. Jedni kau (Abdula zi z Debbag, Ibn Mubarek i dr.) da je pravopis Mushafa "tevkffi" i da je Muhammed (a.s.) osobno odredio ovakav na in pisanja Mushafa. Ebu `Amr ed-Dani prenosi da je Malik , kada su ga upitali da li se Kur'an moe pisati uobi ajenim pravopisom arapskog jezika, odgovorio: "Ne! Osim ortografijom kojom je napisan u vremenu halife Qsmana". U ovome je, nastavlja Ed-Dani, suglasna sva islamska ulema. Drugi smatraju (Ebu Bekr el Bakilani , Ibn Haldun, Izudin b. Abdusselam) da je ortografija Mushafa stvar idtihada, da je Selefi Salih slijedio Osmanovu ortografiju sarno zbog tebrika, blagoslova, to zna i da ta ortografija kojorn su napisani prvi mushafi u vremenu halife Osmana nije obavezuju a, odnosno da nije odre ena (farz) nikakva vrsta kur'anske ortografije. U nu, sunnetu, idmau i kij a su nenna nikakva dokaza da je propisan odredeni na in pisanja kurnskog teksta."4 Dr. Jusuf Rami potom, kao i Musa ahki I.ain , donosi tabelu "isputenih, dodatih i me usobno zamijenjenih slova, te sastavljeno i rastavljeno pisanih rije i u Mushafu". 5 Ta tabela se moe i proiriti, ali su doneseni najkarakteristi niji primjeri i u tome je njen zna aj.
,

JusufRami , OrfogratijaMushafa, "GiasnikVlS-a', br. 2, Sarajevo, 1986., stc 132.-135.


4

lsto, str 137-138.

/sto, str. 1413,

321

'

a:0 ".._

TABELARNI PREGLED

isputenih, dodatih i me usobno zamijenjenih slova, te sastavljeno i rastavljeno pisanih rije i u Mushafu.
Pravopis Mushafa Mushafi tampani Mushafi tampani u arapskom svijetu u Turskoj i kod nas ,., ' 1.11 (,s:2 : 1 1;
2 11 .;' ' ',':'2 ..$:':_:1
,,,A:-,11 I:#.',1 >

Kur'ansko
poglavlje i broj ajeta
ol k>71.41 ,

Pravopis arapskog jezika


:,,,I1114;1 11:-` 1-)' '2

1_,

( -,s 1-;' - :'-',2 ,ss :-_j ('-'

i....2.1. ,,.. 1,,i,-..


t1.-1--,

z.,,;,.; .

1,-., ,._,.., ,
:_l-- 1:-.

s -s

t'

'

A ci

1...,,:,y 1
f V_,11 N'N j...'..li

..

'4.._.U,:y.,,
.1..9"---;.; '" J

1 Z"4,Sr,5

:4:L:;:-4' * ,5 .1

Nfo_.il_Al

.1 '4 .A? J

.,
.,-;,..;
r--1-)`551'il4 _,..:,..51 .,..4 1.ii ,..9 -11-.k..)P 1-g.4 i,...:,-.V I , 45 11.1,3 _,J.1 , .i ,

. .1 I

41-

11 Nt.,11

igi
_il _,eV

,,_>

!''..4--; 114 ,.111,_,

o1,._11345/1 'NN .1_,.,Ji

::::...-, :_,I

., y

- ::,I. alil :1:,:..,..,

1..,4-:, I:- ,.,--

i. . i.)-> [...
:1;ilil

P ...

; S'

jial, -Y ,.) 1

:iftil

,:,1 ,1,..J...:,11 A _x3.111 11f, ,.1,...',11

,.13_,4JL.i 11,.k.

'3.:,/ ji_..i l -1...).k'

t--

I ja2

jci
L.....>1 6(....._,I. . 1.,:,

r ,L...-,1
s- , t.,..iV i
N''r ,..141 L1.1 NV1.1_,A.11 11(1.1.-.111 ' o - 7, Ii..11 N`NZ..,;11 1411 .1._1 'T'N ,7....,11 ,, ,,, 5 Li.+,..,:, f . 1 4-,,'. 'i L'ils ii,3Li t-.

(.
c5 l-1., ..r.)e ';..21 1:;_;,1,-,1

. . ,*L.-1. I:*

' .c.s 1-: 31.:ie;.&211

.1-..,

,,, -

. 1 I 1' -I.;;-_41.,ii

-. '..:,1-,.-.1 1 Li
s

.1:-';'1 ,:.1_,--.'--, . Y ,..1.5 l 'i ' ,:j_NI.o_di )

322

-. ^^cy.^.^^7^

h ,^~c^^^:^r^_ ^^- ^:^r^: : ^;c^.^!^.^ ^:^^ ^ `r^ ^-e;c^:=-.:^.^a= r ^-c

ZEEo l( RATAK HISTORIJAT TEFSIRA i


NAPOMENE O ZNA AJNIM MUFESSIRIMA

Sve vjerske knjige bez izuzetka podlone su u kasnijim vremenima procesu turnaenja, to je slu aj i s Kurnom. Jedan od razloga konstantne potrebe za tuma enjem svetih knjiga po iva i u uslonjavanju ivotnih situacija na koje treba dati nove odgovore koji nisu izravno dati u svetoj knjizi. Drugi razlog je, bez sumnje, jezik svetih knjiga koji se povremeno gubi iz narodnog govora i ostaje ili knjievni jezik ili jezik obredoslovlja bogosluja. Kur'nski jezik, ak i nakon etrnaest vijekova svoga i postojanja na Zemlji, ostao je knjievnim jezikom unutar arapskog govornog podru ja, a tokom historije i drugdje. On je takoder i svetijezik jer se, prema ve ini pravnih kola u islamu, nam a z i bogotovlje obavljaju na kur'nskom arapskoznl jeziku. Turna enje Ku r'a na proces je koji traje od biuhammeda, a.s., pa do danas. Hadjs Boijeg poslanika ibiuhammeda, a.s., takoder je u izvjesnom sm'rslu tefsar, budu i da postoji korelacija izme u Kur'na i onoga to je Muhammed, a.s., rekao kao Boiji poslanik. Prema tome, Hadis (a ire shva eno i Sunnet) predstavljaju jedno vrlo zna ajno tuma enje i razradu Kurna.' U tefsirskom predanju, nadalje, zna ajno mjesto zauzimaju asl^abi, tabi ani i tabei tabi ani koji su briljivo uvali i Kur'an i Hadis i svojim idtihadom, istinbatom i 131.E ) itd. dali zna ajno poglavlje u tefsiru. Sama, pak, rije tefsir javlja se jednom i u Kur'anu (Furfian, 33):

* 1.>^^; v,- ^ ^^^J L J' L^. Y I^, ^L ^`U Y^

iiasif. E7 TaD. !V, isianhu!, IV sveskz posve en je hadi1982. sima Soi;ag Poslanika, a.s. koji su u iunkciji tefsira.)
) ,

ali e svoje tehni ko zna enje poprimiti tek s prvim, drugim i kona no tre im stolje enz po Hidri. Srodni termini tefsira jesu te l'li ( ) to zna i ''tragati za prvotnim zna enjem'', ''vratiti rije njezinom po etku, izvoru", zatim erh ) to zna i
323

F^

^ :^`^ a ^

^^

J!-^y

i`er^e^ ai

^^^}^^`l

"interpretacija", "tuma enje", "objanjenje". erh je termin koji je "rezerviran u prvom re u za profane svrhe kao to su komentari poezije, ali je takoder primjenjivan i za natkomentare Kur'ana".' Jedan od daljnjih sinonima za tefsar jeste i rije me`ana ( u-51211 ), budu i da se u ranim vijekovima pod tom rije ju u tehni kom smislu htjelo ozna iti djelo koje se bavi zna enjima Kur'ana. Ova etiri termina CL"' 1-*- C.A ) u zapadnoj tradiciji odgovaraju terminima egzegeza, hermeneutika,
traditio interpretativa.

Prema `Ali es-Sagiru, tefsir se jezi ki ( ) moe ovako fiksirati: "Tefsir" je na oblik; "tefil" o rije i "fesr" ili izvedeno od "sefr", i kao takva podlijee dvjema vrstama miijenja: - prva, odnosi se na istu rije iji je korijen "fesr" (Ovdje navodimo samo neka miljenja, prim. E.K.): a) rije "fesr kao infinitiv zna i neto objasniti, otkriti pokriveno. Glagol dolazi na oblike kao "darebe" i"nassare". Kae se: "Fessere-ej'e, jefsiruhu" (sa kesrom na drugom korjenitom suglasniku) i"jufsuruhtF" (sa dammom na spomenutom suglasniku), a znai: Objasnio je to.+ Hal11 ibn Ahmed e1-Farahidi (p.n.a. 175. po H.) smatra da je rije "tefsir" od korijena "fesr" u zna enju objanjenje. HalU ibn Ahmed autoritet je u jeziku i HadIsu i na njega se pozivaju u vezi s ovom materijom. b) Ez-Zerket (p.n.a. 794. po H.) smatra, a u tome ga podrava i Sujuti (p.n.a. 911. po H.) da rije "fesr" dolazi od rije i "tefsiretun", koja zna. i manju koli inu mokrae (urina) pomo u koje lije nik otkriva simptome bolesti, tako isto je zada a tefsira da otkriva ajet, njegov sadraj i zna enje. 3 Ali es-Sagir nadalje tvrdi da Ragib e1-Isfahani (p.n.a. 502. po H.) smatra da su rije i "fesr" i"sefr" sli ne. "Fesr" se upotrebljava kada se eli neko racionalno zna enje, a"sefr" kada se eli ulno-fizi ko znaenje. Tako prva rije odslikava umni in, a druga iskazuje ulno predo enje. Ragib el-Isfaharu tvrdi: Rije i "fesr" i "sefr" imaju bliska zna enja ba kao to su i one same medusobno bliske. Medutim, "fesr" se uzima da bi se iskazalo neko racionalno
324

Andrew Rippin, "TAFSIR", The Encyclopedia of ReEigion", svezak XIV, New YorklLondon, 1987., str. 236. Prema ihn Manzurovom Lsanu! ;4rebu (6./361.), na koga se Es-Sagir poziva, postoji izme u ostalih i ovakva mogu nast derivacije rije i "tefsir".
-

Ai es-Sagir, ibid. , str. 13.-14.

,^.^^^-^ :. ^^T^^ :^ - ^^-I `r^^ : n,^^c _^_ a^^. ^ ^^-: . = J^ ^-

r^

zna enje, a"sefr'' da bi se neto predo ilo pogledu. Kae se "seferetil-mer'etu an vedhiha". i "esferes-subhu". Emin el-Huli potvr uje ispravnost ovog tuma enja, potvr uju i, sa svoje strane, da se obje rije i medusobno susre u kod zna enja "otkrivanje''. On kae da "sefr" zna i materijalno-fizi ko otkrivanje i pojavu, a"fesr" apstraktno, unutarnje zna enje,' Sve ovakve ili sti ne derivacije ukazuju na to da rije tefsir u vezi s Kur'anom zna i otkrivanje, izlaganje, tuma enje i poja njavanje Kurna, njegovih rije i, njihova znaenja. Tefsir tako er obuhvata i tokom svoga razvoja dobio je i sljede e konotacije: a) poznavanje metoda za uskla ivanje ajeta razli itog zna enja
-

L551I ,j,LYI 3iI,>5),

b) ovladavanje vjetinom uskla ivanja kur'anskih kazivanja iz razli itog vremena (mekanski i medinski ajeti , itd.), c) poznavanje povoda objave sura i ajeta, d) upu enost u stilistiku, semantiku i retoriku na polju arapskog jezika, kao i u gramatiku u uem smislu, e) upu enost u kiraete, derogirane i derogiraju e ajete, hadis Boijeg poslanika hiuhammeda, a.s. Kroz historiju, zna enjski opseg tefsira irio se, pa se ne mogu u kona nom smislu nikada odrediti sve konotacije te rije i. (Npr, savremeni modernisti ki mufessiri smatraju da se tefsar mora baviti, izme u ostalog, i znanostima koje je Kur' an "anticipirao" pa biti mufessir zna i jo i poznavati te znanosti.)
11.

"ena otkri svoje ticef" "5' zera!"

ibrd., str. 14. i da[je.

Tefsir izme u ostalog moe biti: a) tradicionalni b) racionalni Ovo je osnovna podjela u tefsiru sa stanovita metada kojim se mufessiri slue. Tradicionalni tefsir prvenstveno ozna ava tal,^u vrstu tuma enja Kur'ana gdje se koristi Poslanikov il:tdis, tradicija ashaba, tabiina i tabe'i`tabiina, kao i sam Kur'asz u smislU sredstva za tuma enje Kurna. Kod racionalnog tefsira
) )-

325

svega toga naj e e nema, a ako postoji - podre eno je arbitrai mufessirova razuma. Dr. Muhammed Husejn ez-Zehebl u tra icionalne tefsire ubraja ovih devet epohalnih djela: od Ibn Derir Taberija, 1) (.., 1-s-.J l Lejs Samerkandija, 2) Ebu ishak Salebija, 3) ,;I_>2l ...a a; ,^ ^tu11, 4) ^.r^l ^^ Ibn Mes`ud Bagdadija, Ibn Atij je el-Endelusija, 5);r^:" 1 i Ibn Kegra, 6) t:).!Y 7) IJ.,th ly, ! 1 Abdurahmana Se `alibija, 8) J.91111 J.dl Delaluddina Sujutija i u-l.Lai I y g,, Ebu Tahira FejruzabacEija. 9) ty, L. U racionalne tefsire ubraja ovih deset djela: Fahruddina Raz^ja, 1) 2) j.,^t2 I^ ly^.l ^ ^ j^y:,l l^ I^: I Bejdvija, 3) j.j;^1i J i44 Nesefija, 4) Ja_y;l l^; I 5) Ebu Hajjana, Delaludda.na Mehalija i Delaluddina Sujutija, 6) u!l.51,N.I I 7) v6111 Nejsaburija, 8) Serbajnija, Ebu Su`uda i 9) rz.'14-"I 10) 4.0:,14-Li ^u EIAlusija. Racionalnoj vrsti tefsira, s punim pravom, moe se pridodati i tefsir mu`tezilija. Zehebi govori o ova tri djela: 1) u4 1-61 1 ,;i.,,2i Abdul-Debbra, 2) Lsr-'JiI ^^I c 1-4 1 erifa el-Murteda i 3)LiuSll Zamaherija. 'fradicionalni tefsir i umjereni racionalni tefsir obi no pripadaju ehli-sunnetskoj provenijenciji. Ovdje ve ulazimo u jednu u islamu. Tako druga iju podjelu tefsira prema sljedbanta imarno osim ehli-sunnetskog i mu`tezilijskog tefsira ( ija su glavna djela nave lena) jo i:
326

0 jednom od najran:jih rnisti kin tefsira vidi djelo


The Myistica! Vision of ExrsFence in Classicaf

lslam, autora Ge,-harda B o weringa (^er!in, New York,1980.j. Djelo tefsfrom 5ehla Tustarija na najbolji na in raspravlja o rnc; tersirsi orristi koj terminola^iji.

a) duodecimalisti ke rijske u koje, izme u ostalih, spadaju: j l,s;SC! 1)^i,^..^Yl Abdullatf el-Kazeranija, 2) cs^. t J E1-Hasan Askerija, 3) ^ 1r:-.J 1 -4--?-4 Ebu `Ali et-Taberisija, 4) Mulla Muhsin e1-Kaija, 5) Sejjida Abdullaha el-`Alevija i 6) Sult a na el-Hurasnfia; od evkanija), b) i`ijske zejdijske (gdje spada tefsir I c) haridijske (me u tom vrstom tefsara. najzna ajniji je JI:riI U Muhammeda Isfejjia). Tefsiri se po tematiei i unutranjoj usmjerenosti mogu podijeliti jo i na: 1) pravne, fikhske, 2) misti ke, s u fijske,* 3) filozofske, 4) nau ne itd. Pravni, fikhski tefsir bavi se preteno erijatskim propisima koji su ustanovljeni Kur'anom iti se iz njegovih kazivanja daju derivirati. Sve drugo to ini mufessir (gramati ke analize, etimoloka ispitivanja pojedinih rije i, i si.) podredeno je glavnom cilju pravnom objanjavanju Kur'ana. Poznati tefsri pravne provenijencije jesu: od Desssa, 1) ( Ls-ii-) j.,lr^^ 2) i^^} vi,tl ^ l^ l El Hurasija, 3) (^^) ^Y I Delaluddlna Sujutija, 4) j.)i..Aj 1- 1.5- 1 Ebu Bekr ibn Arebija, 5) (P.) LL.t^ 11 Kurtubija, ui..r521 4-U Lsdi Es-Sujurija i 6) 7) (cs^.:)) Jusufa Es Sulasija. taka er su zna ajna tefsirMisiiki tefsxri ska vrsta, kako po svome kvantitetu tako i po kvalitetu i dananjoj relevantnosti. Pisci takvih tefsira obi no prokla+5 ^Faju da se koriste te`vilom, to u njihovom tefsirskom terminolokom instrumentariju zna i "vra anje zna enja rije i njihovom zvor377
.

J
norn zna enju". Mufessir sufija obi no eli do tih zna enja do i iluminacijom a ne racionalisti kim sredstvima. U takvim tefsirima rijetko se susre u gramati ke rasprave ili su one po-jski tefki dredene misti kom cilju, a ne ue filolokom. Sufi takoder su krcati pripovijestima (hikaja) koje obi no sadravaju kazivanja o"misti kim putovanjima". Poznati sufijski tefsiri su: I Sehla Tbs ta rija, 1) I 2) ,>,,L....L11 Abdurahmana Sulemija, I u..=. 1.)4. Ebu Muhammed Ruzbehanija, 3)ui.rzij 4) Z...?4,21 c:J-19.1.21 Alauddevle el-Bejananlkija i Abdure.z za ka el-Ka"saiuja. 5) (I' 1-atWj Filozofski tefsir ne postoji u pravom smislu te rije i, budu i da historija tefua ne poznaje niti jedan tefsir koji je "filozofski" protuma io Kur'n od sure Fatihe do sure Nas.* Samo se, dakle, moe uvjetno govoriti da su pojedini fragmenti u djelima Ibn Farabija, Ihvanus-Safa i drugih islamskih filozofa filozof Sina, sko tuma enje i filozofski tefsir Kurna. Nauno tumaenje Kurna poznato je od prije nekoliko vijekova, o emu govori i Sujuri u Itkanu. Me utim, nau no tuma enje Kurna u pravom smislu javlja se u XTX. i XX. vijeku. Najbolji je primjer takvog tuma enja tefskfi^j ul. ar j r_^ 0^ Liji .raj.r^^ od Tant avi Devherlja. Od novijih nau nih tumaenja Kur' ana zna ajno je navesti djelo Mustafe Mahmuda El-Kur'anu, Muhaveletun li fehmin asnijin. 5 Nau no tuma enje Kur' ana injenica je na temelju koje se da uo iti multiinterpretatibilnost kur'anskog tiva. Kao takvo, ono je zna ajno i kao civilizacijska pojava velikih razmjera u XX. vijeku. Ponekad se takvo tuma enje pretvara u kvazi-nauku i kvazi tefsir. Prethodna klasifikacija tefsira nije i jedina mogu a klasifikacija te -naajne oblasti ljudskog duha u islamu. U Evropi su mnogi znanstvenici pokazali da mogu druga ije klasificirati etrnaest stolje a dugu tradiciju tuma enja Kur'ana. Ignaz Goldziher u svome djelu Die Richtungen derIslamischen Koranauslegung (Leiden, 1920.) govori o ovim tipovima tefs3ra:
328

k ^.

..^- 4..-.^

Zehebi, II, str. 419.

s
Ovo djelo na na jezik preveo je dr. Jusuf Rami (izdanje Starjeinstva IZ BiH, Hrvatske i S(ovenije, Sarajevo, 1981.) pod naslovom Kur'an, savremeni pokuaj razumiJevanja.

^'^^^.^

^^ !^^:^^-

Najvaniji dijelokd uoldziherova djela Pravei is lamskog tuma enia Kur'arra prevedeni sa u hres tomatji Nerkeza Smailagi a Uvad u fCuran, Zagreh, 1975.
7

Ova zanimljiva i arno pisana studija prevsder.a je u cjelini ,'; snrkU V!S a (brcjevi 3, 4, 5,6i1986.i1 i2.,967.),
-

a) tuma enje Kur'ana Tradicijom, b) dogmatsko tuma enje Kur'ana, c) misti ko tuma enje Kur'ana, d) sektako tuma enje Kur'ana i e) modernisti ko tuma enje Kur'ana Poznati savremeni prou avalac metodologije tefsara, John Wansbrough, koji je svoju knjigu Quranic Studies. Sources and Methads of Seriptural Interpretation (Oxford, 1977.) posvetio tipologizaciji i metodologiji tefsira, govori o sljede im vrstama: a) narativni tefsir (haggadi ki), b) pravni tefsir (halahi ki), c) tekstualni tefsir (tekstualno tuma enje Kur'ana ili masoreti ko tuma enje), d) retori ki e) alegorijski tefsir Kur'ana. Uo ava se da je John Wansbrough teio tefsir objasniti u kategorijama biblijske hermeneutike judeo-kr anske tradicije. Osim Goldzihera i Wansbrougha ovdje treba spomenuti i J. J. G. Jansena ija je doktorska disertacija posve ena tuma enju Kur'ana u modernom Egiptu (The Interpretation of The Koran in modern Egypt, Leiden, 1980.) Ovaj autor govori o sljede irn tipovima tefsira u modernom Egiptu: a) tuma enje Kur'ana i prirodna historija, b) tuma enje Kur'ana i filologija i c) prakti no tuma enje Kur'ana.J. J. G. Jansen je svjestan da time ne obuhva a svu raznovrsnost tuma enja Kur'ana u modernom Egiptu pa u mnogobrojnim napomenama govori i o drugim vrstama tuma enja. Svaki tefsir "vrsta" je tuma enja Kur'ana za sebe i ne postoji, kao ta je re eno naprijed, mogu nost da se jednom tipologizacijorn ili klasifikacijom ponudi rjeenje bez ostatka, jer je tefsir bogata i moba islamska nau na disciplina koja je iva i permanentno se ra7vija. Brojne klasifikacije i tipologizacije samo su pokuaj da se
329

fiksiraju glavni tokovi tefsIra u jednoj izuzetno mo noj tradiciji dugoj etrnaest vijekova.

Ovdje donoshno kratke napomene o zna ajnijim mufessirima ili pak fitolozima koji su zna ajnije uticali na razvoj tefsira. Ovdje nisu ponu ene i napomene o i`ijskim mufessirima koji se moraju zasebno obraditi. Tako er se ne nalaze ni napomene o savremenim mufessirima, to, tako er, zahtijeva posebnu obradu. Potpunije podatke italac moe na i u literaturi navedenoj u fusnotama ili na kraju ovoga uvoda u tefsir. Ibn `ABBAS (p.n.a. 68. po H. iii 686./7. n.e.). Jedan je od najzna ajnijih ranih mufessira (puno ime Abdulla.h ibn `Abbs). Tefsfrska djela biljee predanje da je Muhammed, a.s., prilikom njegova ro enja uputio dovu Allahu d..: "Boe, uputi ga u vjeru i pou i ga tuma enju Kur'ana" I H- 11 1 ). Od ranih islamskih znanstvenika nazvan je el-Hibr (stru njak, znalac) i el Bahr (more/znanja). Orijentalisti kao Ignaz Goldziher zovu ga "ocem kur'anske egzegeze (Vater des Tefsir)." Op enito se smatra da je Ibn `Abbas mnogo pamtio iz svojih susreta s Poslanikom, a.s., te je otuda postao autoritet u tefsrru. Brojna predanja u ijim isnadima ima ime Ibn `Abbasa svjedo e o njegovom autoritetu. U TaberTjevom tefsiru Ibn `Abbas stoji kao li nost od prvorazrednog zna aja u predanjima koja su "poop avaju a" ili "konkretiziraju a" ( ) to se ti e kur'anskih ajeta. Osim hadisa Muhammeda, a.s., i predanja od drugih ashaba, Ibn `Abbas se koristio i predislamskom i islamskom poezijom u tuma enju Kurna. U predanjima ga vidimo esto u drutvu II. halife Qmera, r.a., veterana s Bedra ili Uhuda, a zabiljeeno je i jedno predanje gdje se on recitiranjem predislamske poezije isti e kao vrstan poznavaiac kurnsk.ih zna enja.s Premda se u tefsirskim djelima govori o kamiljem tovaru spisa koje je on iza sebe ostavio, ipak se ne moe sa sigurno u fiksirati niti jedno njegovo djelo. uveni filolog E1-Fejruzabadi sabrao je mno330

Vi i ire: Zeheo i , n. d., I, str. 65.

`r^T ^^^^^

^^^:=_^T^_^ ^^^ =:!^?"^^ ^t^^.-'^:t7^_ . ^^^^ ^^T ^ :^^:^


gobrojna predanja iz klasi nog tefsua koja su Ibn Abbsova ili mu se pripisuju i tako je nastao tefsir pod imenom Teni* .nl-mikb as min tefsari ibn Abbas (^^ c;r.. 1 1:".4 l+U ^ ), koji je tampan u Kairu 1316. po H. Iz tog tefsira uo avamo da se Ibn `Abbas tako er sluio i umjerenim isra^ijjatom legendarnim materijalom i mitskirn sa rajima, to daje posebnu dra ovom djelu. Orijentalisti (Richard Bell i Alford T. Welch) dovode u sumnju mnoga predanja Ibn Abbasa, tvrde i da su se potonje generacije oslanjale samo na popularnost njegova imena, pripisuju i mu brojna predanja kasnijeg doba. Unato tim sumnjama, Ibn `Abbas ostaje kao alfa i omega ranog tefsira. Ebul-Esved ed-DUELI (p.n.a. 688. n.e.) nezaobilazna je li nost u tefsiru zbog toga to je u estvovao u reformama arapskog i posebno kurnskog pisma. Ro en je izvjesno vrijeme prije Hidre u plemenu Benu Kinane. U vrijeme hilafeta IV halife Alija uzima u e a u nekoliko vojni na njegovoj strani. Tako er je bio i sudac za vrijeme Ibn `Abbasovog upravljanja Basrom a smatra se da je zapovijedao i vojskom protiv haridija.s Ebul-Esved ed-Dueli pisao je i poeziju, ali je njegova najve a zasluga u izumljivanju znakova za vokalizaciju Kur'na. Znakovi su se sastojali iz ta aka koje su u to vrijeme pisane druga ijom bojom od konsonanata odnosno od boje kojom su pisani drugi vokali. Jedna ta ka iznad slova za Ebul-Esveda ed-Duelija ozna avala je vokal "fethu", sa lijeve strane slova ta ka je ozna avala vokal " amme", a ta ka ispod vokal "kesre". Izum Ebul-Esveda ed-Duelija bio je ne samo zna ajan nego i smion, jer je predstavljao idtihad od prvorazrednog zna aja budu i da se time rjeavalo veliko pitanje pravilnih vokalizacija Kurna i spre avala zloupotreba razli itih vokalizacija Kurna. Basrijska kola, kojoj je pripadao Ebul-Esved ed-Dueli potakla je zna ajne reforme u pogledu kur'nskog pisma. Jednim dijelom one e biti okon ane kada je Hali1 ibn tlhmed napisao +elo 0 takanr!t i oblicima .s1oLa Ma`iner el-Musens a Ebu `UBLJDE (728. - 824.) zna ajni je
, , ^

9 0 Ebu[-Esvedu ed-Dueliju vidi ire u EI. I, str. 106. daije.


10

HaiiE ihn Ahr.ned el-Far'ldi {p,n.a, 170. pc H.) r znakovlja koje se zna ajan je kao reorg:, :kala. Takoder je upofrebljava u ozna a adredio i pasebne zna:; ;. _: emin+rane glasove, za duiine, itd.

331

4 -.7^^ *^

^-^

^,

k Y . '^^ r

_ ' _d^ ^ "', ^e^^ ?^ . ^,'

;. 4t- R;

filolog koji je svoju slavu stekao izu avaju i rije i Kur'na. ivio je u Basri i pripadao basrijskoj fdolokoj koli (koja je razli ito razvijala svoje teorije o jeziku u odnosu na kolu u Kufi). Njegovo najpoznatije tefsirsko djelo u irem smislu jeste Pored toga to rije medaz Medazul-Kur'dn 1 zna i metafora, odnosno preneseni smisao neke rije i ili sintakti ke cjeline, prema H.A.R. Gibbu "u ovom slu aju rije meddz zna i "interpretacija" ili "perifraza" Kurna. MeddzulKur'an se "sastoji od kratkih napomena o zna enju odabranih rije i ili fraza Kur'ana u skladu sa redoslijedom sura. Ovo djelo, koje je preneseno posredstvom Ebu `Ubejdinog u enika `A1i ibn el-Mugzre el-Esr a ina, preivjelo je u dva rukopisa..." 1 ' Ebu `Ubejdino djelo moe se samo uvjetna shvatiti i kao rje nik Kur'ana , budu i da od prve do posljednje sure razmatra kur'anske rije i, i ono je bilo me u prvim pokuajima da se da ejelovitiji pregled kurnskog leksi kog fonda. Prvi rje nik Kur'ana, sniatra se, napisao je Es-Sidistani (p.n.a. 942.), ali je ovo djelo napisano u potpunoj zavisnosti od Ebu `Ubejdinog djela. Ebu `Ubejda je napisao jo i Gari6ul-hadas, za koga H.A.R. Gibb tvrdi da je "kratko djelo koje ne sadri isnad", te da je to djelo prvo takve vrste. Nesumnjivo je da je Ebu `Ubejda utrao put fdolokim izu avanjima Kur'ana koja e posredstvom Es-Sidistanija, Ibn Manzura (djelo mu se zove ^j$J 1 u ^ ) te Ez-Zamaherlja doivjeti svoj zenit.
Elbu Da`fer Muhamrned ibn jezid ibn Derir ET-TABERI

11

H. A. R. Gibb, Abu 'Ubayda, El, I, str. 158. (Za iru inforn3aCija o ovorn filalogu vidjeti ovaj enCiklopedijski prilog.)
az

(p.n.a. 923. n.e.) prvi je zna ajni kompilator velikog tefsirskog naslije a koje je ostalo iza ashaba, tabi`ina i potonjih generacija muslimana. U njegovo vrijeme jo se nije do kraja izdiferencirala razlika izme u tefsara i te'vala`Z pa on upotrebljava rije te'vil u naslovu svoga komentatorskog djela u smislu tefsira. Njegov tefsir obi no nosi naslov Skup objanjenja u tuma enju (t:) 1.r 321 ali neka izdanja nose i ovakavna naslov: vi.r21 ^j Ibn Derir et-Taberi pravi je enciklopedijski duh. Upu en je u
332

Rije te'vil upotrebEjavaju i`ijski teazofi u smislu i'ijske hermeneutike kroz koju se "inami javljaju inspirativno i`ijskim vjemicirrna". Zna enje Kur'ana imamologija vra a "izvoru", a taj se postupak u i'ijskom tefsiru zove fe'vil (vra anje po etku, izvoru). 7e'vi! upotrebfjavaju i mu`tezifije, ali razli ito od i'ija. Za rnu`tezilije te'vr1 prvenstveo zna i itati Kur'an a da se pri tome njegovi iskazi ne mtsle antropor;3arfls#i iti. Ibn Derir at-Taberi rije te'vrl upotre6ljava u"konvencionalnom zna enju"tuna enja Kur'ana posredstvom tradiCije. Ove razli ite dimenzije rije i fe'vil treba i;naii u vidu kada se ita}u tefsiri razti itih provenijencija. (g ovtime ire vidi: ER, svezak 14., lanak TEFSIR. )

fikh, hadis, historiju, kirete Kur'na i tefsir. Osniva i svoju pravnu kolu, koja nije dugo ivjela, uslijed svoje naglaenosti na intelektualizmu pa su je slijedili tek neki umni ljudi. Glavna je odlika Taberijevog tefslra njegova tradicionalna crta Takvi tefsiri imaju u zadatku da navode to je mogu e vie predanja (hadisi Boijeg poslanika Muhammeda, a.s., izreke ashaba, tabi`Ina i selefa op enito), da navedu sve kiraetske finese, a svoje miljenje pisac takvog tefsira tek na kraju iskazuje. Taberi naj e e tako postupa, a za glavnog autoriteta osim Poslanikova hadisa on uzima Ibn 'Abbasa i njegova predanja. Mahmad ibn `Umar ez-7.AMAHERI (468. -538. po H./1075. - 1144.) jedan je od najpoznatijih kur'anskih .filologa. Roden je u mjestu Zamaheru, u pokrajini Horezm u sjevernoj Perziji. Kao i mnogi u eni ljudi svoga doba, i Zamaheri putuje po znanstvenim centrima islamskog svijeta. Blizu tri godine provodi u Meki, gdje je, prerna svjedo enjima, napisao svoj tefsir pod imenom: t.,a J., g L9Y I (5c. l.-tg I Maternji jezik bio mu je perzijski, "me utim, on je vjerovao u nadmo nost i superiornost arapskog jezika" pa se i posvetio izu avanju arapske filologije, ali prvenstveno na temelju kur'anskih tekstova. "Prema razli itim historijskim izjavama Zamaheri je napisao oko pedeset djela... ve ina ih je objavljena na arapskom jeziku. Glavni dio ovih djela bavi se Kur'anom ili arapskim jezikom op enito". 12 Svoj tefsir Keaf Zamaheri" je dovrio 1134. godine u Meki. Tefsir je pisan koncizno, esto bez predanja koja se vezuju za ranije autoritete esto donosi razli ite kiraete i raspravlja o sintakti kim strukturama i cjelinama Kur'ana. Tako er mu je jedan od glavnih zadataka pokazati nadnaravnost i nedostinost kurnskog diskursa (i`daz). "Distinktivnost Zamaherijeva komentara Kur'ana po iva u njegovim mu`tezilijskim teokokim u enjima. Po etkom desetog stolje a mu'tezilije su bile najja a teoloka snaga u Zamaherijevom rodnom mjestu. On ekspli333

13

ire:'ehebi, n. d., I, sic 429.

a .^,

^ilri:^
,

^`.-

citno izjavljuje da je Keaf napisan da bi se osigurao jedan potreban i iscrpan mu`tezilijski komentar Kur'ana." Otuda su temeljne teme Keafa Boija pravda i jedinost, ljudska slobodna volja, deantropomorfizacija Boijeg bi a itd. Ipak je Zamaherijev komentar, uprkos svojoj mu`tezilijskoj provenijenciji, ostao poznat u islamskom svijetu, pa i me u ehli-sunnetom. Smatra se da je glavni razlog takvoj reputaciji filoloka vrijednost Keafa. Fahrudin ER RAZI (543. 606. po H./114$ - 1210.), puno ime Abdullah Muhammed ibn `Umar ibn Husejn, poznati je islamski filozof, pisac i teolog. Poti e iz ugledne porodice iz grada Rejja. Studirao osim u rodnom mjestu jo i u Meragi kod u enog filozofa Medduddina el-Dilija. Potom putuje po raznim krajevima i produbljuje znanje kroz kontakte sa u enim ljudima svoga doba. Poznati su mu disputi sa mu`tezilijama u gradu Harezmu. Zbog toga je u mnogim mjestima Transoksijane naiao na veliki otpor teologa tada preovla ujueg mu`tezilizma. Po povratku u Horasan pod zatitom je Alauddina Havarizm-aha Muhammeda, te je u njegovo vrijeme bio vrlo uticajan. Spominje se da je za Razija sagra ena i jedna medresa gdje je predavao, Raijeva prava aktivnost ipak se ogleda u pisanju znamenitih djela, prvenstveno iz filozofije i tefsira. Njegov veliki tefsir Klju evi onostranog (y:!:+ 1 &ti3-0 ) ubraja se u najopsenija djela takve vrste. Ovaj tefsir se ponekada tampa i pod naslovom Veliki tefs ar (.),H511 ). Na stranicama Raijevih tuma enja Kur'ana nalazimo najrazli itije filozofske i teoloke rasprave, to je i uticalo da se njegov tefsir svrsta u racionalisti ka djela. Polaze i sa stanovita ehli-sunneta, Ratii se estoko suprotstavlja mu`tezil^jama, kaderilama i drugim tada aktuelnim islamskim sljedbama. Razi, dakle, sa pozicija e`arijske teologije brani ehli-sunnetsko u enje, suprotstavljaju i se mu`tezilijama, aii i strogosti i uko enosti hanbelijskog mezheba. U svom tefsiru on esto osuduje herezu kerramija i drugih sektakih grupa, pa se njegov tefsir moe itati i kao svojevrsno "hereziografsko" djelo,' Ebu Bekr ibn Ferh el-Ensari EL-KURTUBI (p.n.a. u Gor-

0 Raziju ire: Effat al-Sharqawi (erkavi), fakhra!-Din, ER, svezak 12, str. 221.

14

334

^ `r

7 , W^` ^^'^:41

^;

njem Egiptu 1272. n.e.), puno ime: Eb Abdullah Mubammed ibn Ahmed ibn Ebi Bekr ibn Fered el-Ensari el-Hazredi el Endelusi uveni je mufessir islantske panije. Pripadao je malikijskoj pravnoj koli, bio je ekspert za hadis i za tefslr. Puni naziv njegova tefsira je: I j tl 9 Kurtubijev tefsir je, prije svega, fikhske prirode i sredinje je zanimanje njegova pisca da ta no objasni erijatske propise Kur'ana i propise koji poti u iz Hadisa, a u vezi su sa tzv cchkam temama u Kur'ana. Sve to Kurtubi navodi u svome tefsiru podre eno je njegovom fikhskom tuma enju Kur'ana. Otuda je prirodno to ovaj tefsir sadri rasprave o kiraetima koji uti u na obredoslovlje ili ortopraksiju, rasprave o nasihu i mensuhu i sli no. "Njegov komentar je velikog bogatstva i od velike koristi. Svi autori koji govore o Kurtubfiu to priznaju i uporno ukazuju na korist koja se moe izvesti iz ovog komentara."" Kurtubi se koristi idtihMom, istinbatom i drugim sredstvima derivacije erijatskih rjeenja. Handi hvali Kurtubija i za njega kae da je "mjesto raznih beskorisnih pri a... u svoj tefslr unio rasprave o eriatskim odredbama i na inu kako se one izvode iz Kur'ana, a uz to je jo spomenuo kiraete, i`rab i nasih i mensuh".'' 1316.), puno ime mu je 'Umer ibn Muhammed ibn `Ali Ebul-Hajr Nasiruddin el-Bejdavi. Roden je u Bejdi, mjestu u blizini iraza u Perziji. Pripadao je afijskoj pravnoj koli, a u akaidu je sljedbenik e`arijske teologije. "Napisao je nekih dvadeset djela iz razli itih oblasti, uklju uj i pravo, gramatiku, teologiju i kur'anske znanosti. Dok su mu sva djela o ovim temama pisana na arapskom, historiju svijeta pisao je na svom maternjem, perzijskom jeziku."' izzne u 1286. i

Nasiruddin BIrBEJDAVI (p.n.a.

EI, (svezak 1.I), str 512. Hand-zi , n. d., str. 55. Sibiliografske padatke o BejdavijW vidi i lanku Andrewa Rippina, Ai-Rayuawi, ER, 11, str. 85.

El-Bejdati1 je svoju stavu stekao ponajvie zahvaljuju i svome tefsru Scjetla objave i tajne turriaenja

(J-'^c'i
335

,3 ^r^^

Ovaj tefsir objanjava Kur' an, rije po rije , nastoje i pribaviti ehli-sunnetsko tuma enje Kur'ana za svoje vrijeme. Savremeni poznavaoci tefsira slau se da je najvie koristio tefsir Fahruddina Razija i Zamaherlja, tee i pri tome da ostane na stanovitu ehli-sunneta. Bejd"avljeva umjerenost vidljiva je i po osrednjoj veli ini njegova tefsira (u modernim izdanjima obi no se tampaju dva sveska), po kratkim i preciznim objanjenjima, konciznosti i jasno i. E1-Bejd"avi je jedan od najpopularnijih mufessira na Zapadu. F.F. Bishop i Muhammed Kaddal preveli su na engleski jezik Bejdavijino tuma enje sure Jusuf (77ae Light of Inspiration and the Secrets of Interpretation, Chrestomatia Baidawiana: Translation of Surat Yusuf with Baidawi's Comrnentary), koje se pojavilo u Glasgowu 1957. godine. D. S. Margoliouth je preveo suru Ali `Imrdn sa njegovim tefsirom (London, 1984.). Lutpi Ibrahim je na engleskom jeziku u mnogim zapadnim orijentalisti lzim asopisima (npr. Arabica) objanjavao relacije izmedu Bejdavija i Zamaherija. `jmaduddinIsma`^7 ibn `Umer lbn KESIR (1301. - 1373.). Pisac jednog od najpopularnijih tefsira uop e, Ibn Kesir, ro en je u Damasku gdje se obrazovao i postao izuzetno sposoban i upu en profesor tefsrrskih disciplina. Napisao je tefsir pod naslovom: a u njemu slijedi tradicionalni metod. lbn Kesirov tefsir pisan je na temelju uvida u Zamaherijev Keaf, Kurtubijev DMmi`ul-ahkam ... Razjev Me^tihul gajb i druge tefsire zrelog klasi nog razdoblja, ali se osje a i velika sloboda i samostalnost njegova autora. Zapaa se da Ibn Kesir izuzetno mnogo koristi Hadis, to je za njega prvo sredstvo (u vidu )) u tuma enju Kur'ana. Osim Hadsa, autor Tefsarul-Kur'anil-azama koristi i relevantne kur'nske ajete za odre enu temu (tuma enje Kur'ana Kuxnom), tako da Ibn Kesirov tefsir predstavlja svojevrsnu konkordancu Kurna.fe CinI se, ipak, da je Taberijev tefsir Dami`ul-bejan... najprisutniji na stranicama Ibn Kesirova tefsira. Upore ivanja izme u
336

18

Prakti no, svi mufessiri manje ili s ie koriste Kur' n u tuma enju Kur'ana. Poznat primjer na Zapadu jeste djelo Rudi Pareta, DerKoran, Kommentar und Konkordanz (Stuttgart, 1971.). Rije konkordanca u vezi s hermeneuti kim postupcima zna i medusohno uskladivanje tekstova neke knj i ge (poglavito Biblije ill Kur'ana), uporedivanje njenih istih ili sli nih izreka, fraza i sl.; time se dolazi do jasnijeg zna enja doti ne knjige, do temeijitijeg uvida u frekventnost nekih njenih rije i, maksima i sl.

seneda Ddrrai`ii!-bejarta i lbn Keslrova tefsira daju potvrdan odgovor na pitanje da li je Taberijev tefsir u osnovi fabula Tefsarul Kurntl-azma. Delaluddin ES-SiIJUTI (p.n.a. 911. po H., 1505. n.e.) poznati je mufessir i jedan je od posljednjih zna ajnijih klasi nih poznavalaca tefsira i pisaca iz te oblasti. Plodan ivotni vijek ponajprije se ogleda u velikom broju tefsirskih djela koja moemo ozna iti kao nezabilaznu lektiru za svako ozbiljnije bavljenje tefsirom. Iz tefsirske propedeutike napisao je djelo (L:si.)111 rilc- ), a iz podru ja povoda objave (k..16,11 Poznato je da je napisao dva tefsira, jedan samostalno pod naslovom a drugi, koji se popu), napisao je u saradnji sa svojim larno zove u iteljem Delaluddinom el-Mehallijem, ta nije re eno, Sujutr je nakon smrti svoga u itelja dovrio njegovo tuma enje Kurna. Za tefsxrsku nauku najzna ajnije djelo De15.1utld1na Sujutija ipak je Elltkan. Autor ga je podijelio u dva dijela: u prvom preteno govori o historiji Kur'ana i kodifikacijama njegova teksta, dok u drugom dijelu nailazimo na prave tefsarske teme.lJjelo F,lltkam mnogo je saetije od Ez-Zerkeijevog (ranije napisanog) propedeuti kog djela pod naslovom (J.r111 1.c. Sujuti je pisao i hadiska i historijska djela, ali je njegov pravi doprinos najzna ajniji u tefslru. Mahmud ihabuddin EL-ALUSI (1802. - 1854.) poti e iz uvene porodice A1usi porijeklom iz Bagdada. (To ime vezuje se za mjesto Alus na zapadnoj obali Eufrata.) Ova porodica dala je mnoge u ene li nosti i dostojanstvenike u javnom ivotu Bagdada kroz mnoga stolje a. ihabuddin el-Alusi prvenstveno je poznat po svome tefsiru pod imenom ), koji je u devet svezaka tampan u Bulaku u periodu 1883. - 1892. fUusl se pored komentatorskog rada istakao i na podru ju gramatike, prozodije, a hio je i istaknuti profesor tefsra i spomenutih nau nih oblasti na. odgovara.ju irn kolama u Bagdadu.
). ). ,

337

..1141.,.WV.111..9..,..1 ,....rsra

-^ , -^^^^^`'_^ ^'t., _ -^ ^F1x

,..

Tefsir ihabuddina ), prema miljenju dr. Muhammeda Husejna ez-Zehebija, moe se svrstati u racionalisti ka umjerena i dozvoljena tuma enja Kurna. Njegov tefsir predstavlja spregu rivdjeta i dirajeta, uskladivanje miljenja selefa sa miljenjima halefa. Otuda se na stranicama ovog tefsira zapaa i svojevrstan sufijski i misti ki duh, a este su i odbrane znamenitih sufija. 19 Muhamrned `ABDUHLI (1849. - 1905.) smatra se za etnikom islamskog modernizma i ujedno s tim modernizma i u tuma enju Kur'ana. Ro en je u mjestu Tanti (delta Nila, Egipat) gdje u tzv Ahmedi damiji sti e prvo obrazovanje. Potom studira na E1-Azharu, polu uje zapaene rezultate, a u estvuje i u politi kim kretanjima svoga vremena (poznato je njegovo u e e u `Urabijevoj pobuni protiv Britanaca 1881. - 1882., nakon ega je protjeran i u egzilu provodi est godina). Tokom tog vremena boravio je u Libanu, a tada sara uje i sa velikim vjerskim reformatorom, Demaluddinom el Afganijem (1838./9. - 1897.). S njim `Abduhu u Parizu radi na izdavanju asopisa Najvra spona ( LAs 14 b,3)3,1J ). U meduvremenu se vra a u Egipat i kao mnogi drugi reformatori radi kao novinar, predava na EI-Az-i haru, a godine 1899, postaje muftija Egipta. Do tog vremena bio je i urednik slubenog lista El-Veka `i' el-misrijje. Tokom njegovog rada na E1-Azharu upoznaje ga i pridruuje mu se Sirijac Reid Rida ), koji biljei njegova predavanja (dobar dio ih je u izmijenjenoj formi objavljen i u asopisu el Menar), a kasnije e ih, sa svojim dopunama, tampati kao Tefsirul-menar (j111 1 ). Osim ovog tefsira (protumaeno je samo oko dvanaest duzova Kur'ana) Abduhii ima djelo pod naslovom Tefsiru duz'i `amme , kao i i neka druga akaidska djela. Abduhuov tefsirski rad stavlja akcenat na Kur'an kao Knjigu upute (hidajeta), a ne na kur'nske stilisti ke, lingvistike, fikhske i druge konstante. On se bori protiv fikhske kazuistike i smatra da je svaki fikh iz prolosti samo biva razrada kur' anske
338

19

Vidi: Muhsin Abdul-NamTd, l-Alusi Pvtufessirenn, Bagdad, 1969.

^; ^ -,,.. ^;C' ^`^^^ -^ ^p^ ' . ^ ,^ ,-^_,.1^!r!^T^i h A^..^^r^rc`3^i ^f ^^.^^r^..^^? ^ ^t`^^^^^!%-

poruke. Svai;o vrijeme mora imati svoju vlastitu razra,3u te ^d. poruke i ovim zahtjevom Abduhu stavija akcenat na idtih Smatra da su vrata idtilcada otvorena i da se cjelokupno islamsko naslijede mora interpretirati u svjetlu modernih vremena. Prema njegovom miljenju, nuno je odbacivati imitaciju, fatalizam i robovanje autoritetima fikha, kako bi se ponudila nova razrada kur'anske poruke. Osim idtihada, `Abduhu proteira i maslehatul-`amme Z.I* 11 tl, kao i ura.^* S rrz atra da razum nije u sukobu s vjerom, a u svojim raspravama protiv oponaanja, taklida, Abduhu je kategori an u tvrdnji da je islam vjera razuma i da svaka generacija ima da se oslanja na njega. Ali E. Hi1al Dessouki, J. J. G. jansen i neki drugi istraiva i Abduhuova miljenja smatraju da je njegov Tefsirul menar primjer neomu'tezilijskog miljenja. Uticaj Abduhuova miljeilja nesumnjivo je veliki, posebno na nove razrade erijatskog prava, tefsir i islamski modernizam u njima, ali i u drugim oblastima islamskog miljenja.
-

7j. drutveni nteres. Gra, zapravo, zna i islamski usw; ren parlamenf. Te je tijelo u kojamu se i n;a ru;praviti sve ono to tloprinosi boljiiku sajedbeniica islama.

339

'

^^^^r{

^_C:^ ^`^^,^^r.^T^i ^ -

^^^n i{ ^.^^^^^

^.e^.^^^^^ c^' _ -^^

P+DP1S OSNOVNIH POJMOVA

abd

Rob, sluga, tovatelj. Stanje u kome ovjek, prema u enjima islama, samo treba da bude pred Bogom. Biti "rob Boiji" zna i ne biti prezreno bi e, zna i biti najslobodnije bi e. Islamski `abd nema ljudskog gospodara iznad sebe. Biti "rob Boiji" jeste najvia forma ljudske slobode. Islamsko pranje pred namaz, pred "islamsku molitvu". Obavezno je prati ruke do iza lakata, umiti lice, potrati tjeme mokrom rukom i oprati noge do iznad lanaka. Rob, tovatelj Boiji, Tako e je to jedno od imena Boijeg Poslanika a.s. Pravda, pravednost Duhovni Adem, ovjek arhetip, prema isma'ilijskom u enju Pravedan, jedno od lijepih imena Boijih je el-`adil Oprostitelj, onaj koji prata (Bog je el-rlficvv) Ugovor, zavjet, obe anje Budu i svijet, svijet proivljenja, onaj svijet Karakter, etika, ponaanje

abdest

`ubdullah `adalet adami ruhana `zadil, el-`c^dil Aftrvv, el lfuvv `and ahtiret ahlak el-ayanu s-sabitah

Nepromjenjivi arhetipi ili odre eni entiteti. Esencije svih stvari koje
posjeduju stvarnost u Boanskom Znanju ak i prije nego su izvedene u egzistenciju. Ova sintagma je zna ajna u misti kim komentarima Kur'ana.

aje, Rjet(mn. cj&)

Znak, simbol, stavak u Kur'anu, tako e znak Boiji u fenomenalnom svijetu. U osnovi, dvije su vrste ajeta (znakova), ajeti Kur'ana i ajeti u prirodi i svijetu. Znak Boiji. U iizmu od devetnaestog stolje a (trinaestog stolje a po hidri) taj se naziv daje kao po asno ime za najvie vjerske znalce i adli nike. Doslovno oko jamstva, oko sigurnosti. U islamskoj filozofiji ova sintagma ozna ava op enito osjetilnu spoznaju Intelekt, razum. U islamskoj filozofiji i u sufizmu ovaj termin ozna ava metakosmi ki, kosmi ki i]judski mikrokosmi ki razum. Prvi intelekt.
341

ajetu-llah (mn. ajatu-llah)

ajnu 1, jekin
ctk.l

el 'crk.ltr l t l c l
-

. ^

^e`' - aa,..^^ ^

^o.r^;+^

^ ^^ r , ^ ,m, . ^^ eui^^^! ,r. ,^

,.... ^ _

-_.--

^,.^..^,.>,^.,.,...^.^..^,.r_w:^._..o.^.._^^-^.^YA

":s ds ,, .

'

_ ^^^^,^ ^^^^,

`^ _ ? ,$ `isN^ ^ ^';^-

el-'irklu lfe"al `alemu l-gajb `alemu l-ibda' `alemu l-misal Wlemu itehajjul

Djelatni Intelekt. Nevidljivi svijet, duhovni svijet Svijet stvaranja, termin se koristi u isma`ilijskaj teologiji i kosmologiji, a ukazuje na najviu razinu kosmosa Svijet nali nosti, imaginarni svijet. U sufizmu ovaj termin se koristi za ozna avanje svijeta iz koga likovi dospijevaju u ovaj svijet Imaginarni svijet, svijet koji (u u enju sufizma) stoji izmedu fizi kog svijeta i isto inteligibilnih svijetova Znalac, Onaj koji istinski zna. Jedno od Boijih imena. Djelo, in (u uobi ajenom i u vjerskom smislu) Kur'nski stavak, ajet Kur'ana, koji njedri ap enito zna enje. Npr. "Sva%a je dua iskusiteljica smrti", odnosno "Svaka e dua biti iskusiteljica smrti". Znalci Zakona islama smatraju da se uz ovakvu vrstu ajeta treba da poznaju i tzv. kankretiziraju i ajeti (hass, vidi). Brdo blizu Meke gdje se hadije skupljaju prije zavrnog hadskag obreda. Gnostik, onaj koji spoznaje Boga. Boansko Prijestolje, Boanski Tron. Drugovi Boijeg Poslanika Muhammeda, a.s.

el Alm
`amel (mn, e`amal)
`am

All ahu ekber Bog je najve il Jedna od glavnih maksima islama.

A refat el Arif bi-llah Ar ashabi

ashabu l-halli ve l-`akdi Ljudi koji oduezuju i zavezuju. Naziv se daje vjerskim znalcima (`ulema') koji posjeduju autoritet da tuma e Boanski Zakon. `asr `aura' `azab `azm `tzra'il bast batin
Tre i po redu dnevni namaz od pet vakata namaza (uslovno kazano "molitvi") u islamu Deseti dan mjeseca muharrema. (Dan pogibije Husejna sina Alije ibn Ebi Taliba koji posebno obiljeavaju iijje.) Trpljenje, kazna koja se obi no dovodi u vezu sa posmrtnim i onosvjetskim stanjima patnje onih ljudi koji su po inili grijehe. Odredenje, odluka. Za neke Boije poslanike veli se da su bili "Ljudi odluke" - 'Ulu Melek smrti, Azrail (U literaturi ponegdje i `Izra'il) Proirenje, irenje. Stanje u dui sufije koja sa spoznajom (Boga) sve vie spoznaje sebe i svijet. Unutarnje, nutarnje, ezoteri ko, tako er skriveni aspekt bi a, nekog u enja ili religije, svete knjige, svetog teksta.
342

hcithztje bej'ah

islumski ezoterici, ima i., mnogo vrst naro ito u sufizmu i iizmu. Ugovor koji sklopi voda islamske zajednice i ostali njeni prvaci. prisega kojtt mu oni iskau. U sufizmu to je prisega koju iskae u enik svome u itelju. Opstojanje, odnosno najvie stanje u sufijskim postajama. U tom stanju dua ovjekova opstoji u Bogu nakon to je iskusila i eznu e (feiaa') Grad sigurnosti, zemlja sigurnosti i spokoja. (U komentarima Kur'ana to je Mekka sa njezinom okolicom.) Blagodat, odnosno Boansko prisustvo koje proima univerzum. Takoder bereket proi.ma cijeli Kur'an i vodi kur'ansko itateljstvo i sluateljstvo ka Bogu. Posreduo stanje, istmus, period izmedu smrti i proivljenja. Isma'ilijski misionar (misionar ina e), Ku a ili dGm(ovinu) islama. Poziv da se prirni vjera (islam), ili poziv da se prihvati jedna od kola unutar vjere isiama. Tako er, misionarska aktivnost koju se u klasi nom dobu obi no povezivalo sa isma`iiijama. Islamska verzija Antihrista. Dokaz, a.rgument, rotk; ena. Religija, tra ici;a. U kombinaciji sa drugim rije ima poprima druga zna enja, npr. jevmu d-d n zna i "dan suda", Sudnji dan). Prirodna vjera, izvorna vjera, primordijalna vjera koju ovjek nosi u nutrini svoje due. Islam sebe poistovje uje sa danu l-faireh. Prvotna ili prirrAordijalna vjera monoteizma. Ibrahim a.s. je bio han f tj, ovjek iste vjere, istinski monoteista. Islam se takoder poistovje uje sa ed- danu 1-han f Andeoski svijet, Predodre ivanje, predestinacija. Nauka o simboli kom, numeri kom zna enju slava Kur'ana. iijske knjige tvrcle da je tu nauku nau avao prvi Alija il}n Ebi Talib, a iroko je kori ena u mnogim tradicionalnim naukama, posebno u tuma enju Kur'ana. Pakao. Obi no se smatra da je to stanite vatre gdje se stanovnici pakla kanj,vaju vatrom. Medutim. u islamskirra djelima govori se o raznim stupnjevima pa.kla (kanjavanje. recimo u paklu i hfadno om). 343

bekc ' beledu 1 ernin bereket

berzah

da`i
darri 1-Islcim da`va

ed- Ded7dcil deld (mn. daN'il) rlan dinu l-fitre.h el cltnu l han af

el-dyeberut dehr defr

dtehennein

! ^^ 4r , ^

deldl dem ` demad dennet dihdd

Veli anstvenost, tako er i el delal Veli anstveni. Jedno od Boijih imena.


,

Sabiranje, u sufizmu ponovno sjedinjenje s Bogom. Ljepota, dok el-Demd zna i Lijepi (Bog). Jedno od imena Boijih. Raj, dennet, ba a, (na budu em, vje itom, vje nom svijetu). Doslovno "napor", "naprezanje", "trud". Na Zapadu se obi no prevodi kao "sveti rat", Dihad u najirem smislu zna i svaku akciju, svako djelovanje zarad uspostavljanja ravnotee u ivotu u skladu sa normama islama. Veliki dihad, odnosi se na borbu unutar ovjeka kako bi prevladao svoje strasti, nagone i kako bi pot inio svoju niu prirodu. Tzv. "mali sveti rat", tj. borba u odbrani vjere i njenoga o uvanja. Vanjski napor na Boijem putu. Borba protiv svojih strasti. Tijelo. Jedna tridesetina Kur'ana. Cijeli Kur'n ima 30 duzova. Svaki duz sadri etiri hizba. (Vidi hizb.) Odgoj, lijepo ponaanje, lijepo opho enje. Jedan Jedini. (Boije ime). Jedinost, jedinstvo. U sufizmu stanje u kome su sva Boija imena i svojstva jedno s Njegovom Biti. Termin koji se koristi u iijskoj teoEogiji i pravu a doslovno zna i "Pripadnici Ku e" (Muharnmeda a.s.).1iu prije svega spadaju Alija, Fatima, njihovi sinovi Hasan i Husein, te njihovi nasljednici. Ljudi koji slijede obi aj/tradiciju Boijeg Poslanika Muhammeda a.s. U literaturi ovaj termin ozna ava veinski dio muslimana, sunnije. Povjerenje koje je Bog, prema iskamu, ukazao ovjeku stvaraju i ga i daju i mu polog namjesnika na Zemlji. Zapovjednik pravovjernih, ime koje se davalo u sunnizmu halifama, a u iizmu samo Aliji ibn Ebi Talibu. Naredba, nare enje, odredba, zapovijed. Narectivati dobro a zabranjivati zlo. U ranim teolokim kolama islama jedno od glavnih na ela islama na kome se posebno insistiralo.
344

el-dihadu l-ekber el-dihddu l-esgar dihddu n-nefs dism (mn. edsam) duz' edeb el-ehad ehadijjet ehlu-Lbejt

ehlu s sunneh emanet emaru l-mu'minin emr el-emru bi l-ma `rufi ve n-nehju `ani l-munker

'.4^^.^^ ^ k^^j ^ _^+^..^_ o ^


ensar, erasarije

^ ^

T.^ro1^^T^^` ^, "^ .^^^^r

---^ -^^^---

n "^^.^-^El^: i^`^^^^^

---_- .

--.r.^

Pomagatelji. Oni koji su u Medini pomagali Boijem Poslaniku da uspostavi prvu islamsku zajednicu nakon to je doselio iz Mekke sa nekolicinom muslimana. Temelj. Onaj koji temeljito tuma i unutarnje zna enje Objave.Naziv koji je dat Aliji ibn Ebi Talibu od strane nekih kola iizma. Imena i svojstva (atributi) Boga. Siromatvo. U kontekstu vjere i sufizmafakr je duhovno siromatvo. Sufijska praksa kae: "Nastoj da tebe nita ne posjeduje, pa e sve posjedovati". Stroga v}erska dunost prema erijatskom pravu. Zora, svitanje. Prvi namaz od pet dnevnih namaza u islamu. Tako e sura u Kur'anu. Pravnik, vjerski znalac prava, erijaa, znalac svetog prava. U sufijskoj literaturi obi no muki sufijski u enik.

esas
el-Esma' ve s-sifat fakr

fard, farz fedr

fekah (mn, fukaha ) fekar fekireh felah felek (mn. eflak) felsefeh fena'
el fena'fi -ejh el fena'fi z-zat ferk f atihu s-suver fa`d (mn. efal) fitrela el-Furkan Gaclr.'r Hum

enski sufijski pripadnik, u enica u sufizmu.


Spasenje, izbavljenje. Nebeska sfera, nebo, kat neba. Filozofij a. I eznu e, utonu e. Stanje u sufizznu u kome dua postaje ponitena pred Bogom. Unitenje u sufijskom u itelju, ejhu. Unitenje u Boanskoj Esenciji, Biti. Prema sufizmu odvajanje od Boga. Slova kojima zapo inju neke sure u Kurnu. Djelo, in. Prvotna priroda, primordijalna narav, praizvorno savrenstvo. Jedno od imena Kur'ana, zna i razdje jivanje, raziu uranje, "kriterij", ntjerilo. Kur'an razlu uje istinu od neistine, opsjenu od stvarnog. Vodena mlaka blizu Mekke gdje je, prema iijskom vjerovanju, nastao nakon to je obavio posljednje svoje hodo a e i kako iije vjeruju, odabrao Aliju ibn Ebi Taliba za svoga nasljednika. Motiv Gadir Huma je vrlo est u iijskim komentarima Kur'ana.
,

e1-Gafrir el-Galib

Oprostitelj. Jedno od Boijih imena. Pobjednik. Ime Boije.


345

el-Ganijj ginan

Bogati. ime Boije. Isma'ilijska vjerska literatura, esto u obliku poezije popularne naravi. esto koristi lokalne indijske jezike mijeaju i hiduisti ku mitologiju sa islamskim u enjima_ Tragovi ginan knjievnosti vidljivi su u isma`ilijskom tuma enju Kur'ana. Dje ak. Mladi . U suriJusufza Jusufase veli da jegulam. Prijatelj. Jedno od imena Boijeg Poslanika Muhammeda a.s. Prijatelj Boiji jeste est naziv za Muhammeda a.s., u islamskoj literaturi. Pet "Boijih prisustava" za koje Ibn `Arabi i sljedbenici njegove kole tvrde da sa injavaju cijelu stvarnost kao takvu. Uputitelj. Ime Boije. Izreka Boijeg Poslanika Muhammeda a.s. U iijskoj literaturi rije hads koristi se i za izreke dvanaest imama, ali se pravi otra razlika izme u izreka Muhammeda a.s. i izreka imama, Sveti hadis, tj. Poslanikova a.s. izreka u kojoj Bog d.. govori u prvom licu. Glasno zazivanje Boijih imena na sufijskim skupovima. Zazivanje je obi no popra eno ritmi kim pokretima tijela. Posebno se prakticira kod mevlevijskih sufijskih udruenja. Hodo a e u Mekku. Jedna od pet temeljnih isiamskih dunosti. Osoba koja znade Kur'an napamet. Boanska Esencija. est termin u sufizmu Ibn Arebijeve provenijencije.
ivi. Ime Boije.

gulam (mn. gilman) habib habibu-llah el-hadaratu 1-tlahijje el hams el-Hdda hadis (mn. ehads)

hadis kudsa hadretu z-zikr

hadd hafaz el-hahut el-Hajj hakam (mn. hukama hakikah (mn. haka'ik) el-hakikatu l-muhamrnedijjah el-hakimu l mlite'ellih el-Hakk hakku l jekin hal (mn. ahval)

Mudrac, mudri ovjek, teozof, filozof, ljekar. U jednini - ime Boije. Istina, nutarnja istina, duhovna stvarnost, sr, sr ika (svetog Teksta i sli no). "Muhammedovska zbilja", tj. nutarnja zbilja Muhammeda a.s. kao Logosa. Termin se koristi u sufizmu i islamskoj teozofskoj knjievnosti. Teozof, mudrac teomorfi kog smjera. Istina. Stvarnost. Ime Boije. Istina jamstva, neporeciva istina i osvjedo enje, spoznaja u koju nema sumnje. Stanje, stanje due, nutarnje raspoloenje. U sufizmu to je duhovno stanje ili spremnost i pripravnost koju u enik iskuava na putu. Hal je 346

^^^^

^ ^^!^^T^. r^..^^,^^^.^^T

taka e stanje ekstaze u zikru, zatim pri sluanju muzike, poezije ili bilo kojeg drugog obilja ljepote. hal fa ovjek je halafa (narnjesnik) na Zemlji. Neki tefsiri, komentari Kur'ana, vele da je ovjek halifetu-1l67h tj. Boiji namjesnik na Zemiji. U Kur'anu te sintagme nema. Prema svjetogledu islama, ovjek je gospodar na Zeml}i (ne gospodar Zem lje) u ime Boga. Namjesnik Boijeg Poslanika. Ovaj se naziv daje halifama koji su po eli hcalfetu resaili-lMh rukovoditi Islamskom zajednicom nakon Poslanikove a.s. smrti. el-Halik Stvoritelj. Tvorac. [me Boije. hakeh Duhovno uto ite, sklonite (sufizam). hanikc-ih Sufijski centar. hciss Kur'anski stavak ili cjelina koja je konkretiziraju a, izuzimaju e naravi, Npr. "A koji ovjek bude bolestan ili na putovanju, nek naposti isti broj drugih dana (broj danakoji nije postio)" Za razliku od hciss cajeta postoje i'arn ujeti (vidi). Npr. Propisuje vam se post! hazf Strah (u uobi ajenom smislu) kao i strah od Boga. hazanali (mn. haza'in) Riznica. Nevidljivi svijet je riznica gdje se nalazi esencijalni realitet, esencijalna stvarnost svih stvari. el-Hidr Misteriozna osoba koja se spominje (ne poimenice) u Kur'anu. Prema islamskoj literaturi misti ne provenijencije Hidr je uvijek iv. Poistovje en je sa ezoteri kom stranom vjere. Porede ga sa Elijahom iz judaizma. hidra Preseljenje Muhammeda a.s. iz Meke u Medinu (622. godine po `Isa a.s.) Od tog vremena ra una se islamska era. h f U enje Kur'ana napamet, znanje Kur'ana napamet. Ova veli anstvena tradicija islama o uvala je, uz pisanje Kur'ana, autenti nost ove svete knjige. U islamskom svijetu ima na stotine hiljada hafiza. hikm3h Mudrost, teozofija, filozofija. el-liikmetu l--rnarik.ijje{a "Isto na filozofija", odnasno filozofija koja vie inklinira iluminaciji i intuiciji negoli racioniranju. Ovu je vrstu filozofije pokuao razviti Ibn Sina u kasnim gadinama svog ivota. Taj je pokuaj dopunio Suhraverdi u svojoj koli iraka (iluminacije). himmeh Duhovna volja, duhovna " enja". hilkah Vuneni plat kod sufija. Dio (teksta, pjesme, kaslrze) koji se zasniva na sufijskom zikru, tako er hi:zb zna i jo etvrtina duza (Vidi). Duz' ni hizb ne posjeduju temat347

sku koherenciju. To su vie podjele Kur'ana koje imaju ulogu u h fryu u enju Kur'ana napamet.

hubbu-llah el-Huda huddeh el-hulefa'u r-raidun hums Huve `ibadet el `ibadetu l-`amelijje ed-`ibadetu l-`ilm jje ibda' IblEs ibnu d vakt

Ljubav Boija. Uputa, jedno od imena Kur'ana. Dokaz, Jamstvo. U iizmu, imarn. etvorica halifa na pravom putu: Ebu Bekr, Omer, Osman i Alija. Jedna petina, tj. vjerski porez u iizmu. Pla ao se vjerskim vlastima i predstavnicima imama. "On. Rije se odnosi na Esenciju Boiju. Tako e i na zadnji slog rije i Allah. Bogotovanje. Bogotovanje zasnovano na djelovanju. Bogotovanje zasnovano na znanju. Stvaranje iz nita (stvarnje ex nihilo). avo, ejtan, sotona. Doslovno "sin trenutka", "sin trena". Ova se sintagma daje sufijama jer oni nastoje da ive u sadanjosti, tj. u vje nom sada. Praznik, dan proslave. U islamskom kalendaru dva su `ida najvanija, ramazanski i kurban Bajram. Nenadmana narav Kur'ana. Kur'an je nedostian i po slovu, i po smislu, zna enju, i transvremenskoj aktualnosti. Stil i organiziranje Kur'anskog Rijeka i diskursa ovjeku, dinu, nebesima i Zemlji, svemu, svim stvarenjima jesu nedostini. Kur'an je i po svome i`dazu neiscrpan. Konsenzus ili slaganje. Princip nekih kola u islamskom pravu, obi no konsenzus vjerskih znalaca (`ulema') glede pravnih pitanja koja nisu strogo specificirana u Kur'anu i hadisu. Iskazivanje nezavisnog pravnog miljenja koje je utemeljeno na intelektualnim i moralnim kvalifikacijama vjerskog znalca. Obrok koji se uzima na kraju dana posta uz ramazan ili za vrijeme posta izvan mjeseca ramazana. Iskrenost. U komentarima Kur'ana iskreno o itovanje islama. Posebna odje a koja se sastoji od dva platna bijele boje. Hodo asnici nose ihrame za vrijeme liadda i`umre. Dobro instvo, ljepota. Ihsan je unutarnja dimenzija vjere islama.
348

ad
idazu l-Kur'an

idma`

idtihad iftar ihlas ihram ihsan

^^^^^^~ ' \

.r^T^
Bra a, bratstro, prijatelji. Termin se obi no koristi za suffje i sufijski red, lanove posebnog reda i sli no. Znanje, nauka. Obi no ono znanje koje ima potporu u Svetonl Tekstu je iz njega izvedeno. Znanje koje je zasnovano na predajnom lancu koji se vezuje za Sveti Tekst. Pouzdano znanje, znanje sa jamstvom. Sintagma se obi no koristi u sufizmu i islamskoj filozofiji i gnoseologiji a ozna ava neporecivo znanje do koga se dospijeva kroz Svete Tekstove.
imarn

Imam. Doslovno "onaj koji stoji ispred", "koji predvodi". Imam je osoba koja u namazu to se abavlja skupno predvodi druge vjernike. Osim toga imarra je i titula koja se daje najviem vjerskom znalcu, halrfi i sli no. i1 iizmu imam je nasljednik Poslanika a.s. glede muslimanske zajednice. Vjerovanje, vjera. U sufizmu vrsta plesa prilikom kojeg se izgovaraju Boija ime.na s ciljem da sasvim ispune ovjeka, da ih ovjek prihvati u cijelosti. ovjek, ljudsko bi e. Univerzalni ovjek, savren ovjek. Ljudsko bi e koje je postiglo puninu ljudskog stanja i postalo savreno ogledalo u kojem se ogledaju Boija imena i svojstva. Recitovanje poema i kasida na sufijskim skupovirna. irenje. Sintagma inirabu s-sadr ozna ava stanje kad islarrt ovjeku olaka i prui spokoj. To je, drugim rije ima, duhovno ostvarenje koje je isiam postigao u ovjeku koje mu je islam vjera. Potvrda, spoznaja za potvrdom. Predanost Bogu, predanost Boijoj volji. Negrjenost, bezgrjenost. Kvalitet Boijih poslanika. Glavne kole iizsmatraju bezgrjenim Boije poslanil:e, ali i svoje imame. ma "L`rhovno ime" Boije, tj. All ih. Najve e, najuzvienije Boije ime. "jedinstceno ime" Boije, tj.Alic^I^. Ime Boije Esencije. Boije biti. To je svako Boije ime koje se adnosi na Boiju Bit a ne na Boije ss,-ojstro.

iman
'ryxareh
irrsan

el-insanu l-kqrrail

incad (run. o z iid) irairRlz

isbat isldm `ismei

1,5'illi '61.i er!/,: , :,1 ?

Dvanaesterci, duodeciiralisti. Najbrojnije kole u iix.mu. Njezini slje.dbenici vjeruju da iza Piisianika a.s. slijedi dvanaest imama.
349

isti`dad

Pripravnost, sposobnost, potencijalnost. Traenje oprosta od Boga. Peti namaz, jacija. Obavlja se nakon nestanka sun eva traga (rumenila) na nebeskom svodu pa sve do pono i a i kasnije, do pred samu zoru. obi no prvi dojam koji na itatelja ostavlja Sveti Tekst.

istigfar
`ia'

iareh, iaret(mn. iarat) Aluzija, naznaka, mig. U misti kim komentarima Kur'ana iarah je `iki ilah
irak i`tikaf ittihad
Boanska ljubav.

Iluminacija, prosvjetljenje.
Osamljenje, povla enje u osamu od ostalog svijeta radi duhovne prakse i bogotovnih razloga. Je instvo. Dovo enje u vezu svih momenata, svih trenutaka jednog dana, u istovrsnu vezu, kako bi se te trenutke procijenilo. (Sufizam) Hram Boiji u Mekki izgra en, po vjerovanju islama, jo od strane Adema a.s., a potom obnovljen od strane Ibrahima a.s. Ka`ba odre uje pravac u namazu. U smjeru Ka`be muslimani se okre u te se oko nje formira bezbroj koncentri nih krugova. Stezanje, skra ivanje, saimanje. Boanski Sud ili Odluka, ono to je namjereno ovjeku. Predodre enje, predestinacija, udio koji je ovjeku namijenjen u ivotu. Nevjernik, ovjek koji prekriva, zakriva istinu te time stoji protiv vjere. Boije ime koje zna i Svemogu i, Bdiju i, Onaj koji vlada (nad svima). Onaj Sebi Dostatni, Sebi dovoljni. Ime Boije. Doslovno "govor", "rije ", Kalam je jedno od imena Kur'ana. U kasnijim desetlje ima razvoja teologije islama kalam postaje teologija sama, odnosno disciplina koja u i odbrani vjerskih na ela intelektualnim sredstvizna (razumom i sli no). Srce (i u duhovnom smislu), takoder sredite mikrokosmosa a k tome i sjedite inteligencije. Pero, obi no se koristi kao simbol Boanskog Intelekta, odnosno simbol instrumenta Boijeg djelatnog ina. Rije Boija. Odnosi se tako e na Kur'an. Onaj koji je blizu, Bliski. Ime Boije koje zna i da je Bog blie ovjeku negoli ovjek samome sebi.
350

ittihadu 1-vakt ka`ba (kjaba, kaba)

kabd kada' kadar el-kadar kafir kahhar, el-kahhar kajjum el-Kajjum


kalam

Kalb, el-Kalb Kalem, el-Kalern


el-kafinzela

KarihelKarah

l'- , a ^^^^ +^F-^

el Karirra kenaal kerem kef kiblalr, kibla kijant

asni. Ime Baije. Savrenstvo ast. Plemenitost. Raskrivanje, Otkrivanje, Otkrovenje. Pravac ka kojem se muslimani okre u u namazu, tj. pravac Ka'be. Stajanje u namazn (dio namaza kad se tekstovi Kur'ana izgovaraju stojeu i, odnosno kad se dove /molbe/ molitve izgovaraju stoje i). iizmu ozna ava religijski pokret koji se javio u potporu rtnama i

sajiliovila predstavnika. kijqmeh, kijumet kijas k.iraeti


Sudnji Dan, Proivljenje, Ustajanje iz grobova i mezarja. Analogija, tj. u fikhu (islamskom pravu) rnetod dospijevanja do pravnih rjeenja analogijom. Teisirska disciplina koja se bavi razli itim itanjima Kur'ana. Postoje dozvoljeni i nedoputeni kiraeti Kur'ana. Bez poznavanja ove oblasti ne moe se tuma iti Kur'an. Knjiga. El-kitab jeste Knjiga, tj. Kur'an. San7o je jedna knjiga uistinu, tj. samo je Boija objava (Kur'an, Tevrat, Zebur i Indil) - istinska knjiga! Sve druge knjige jesu tek crtice na malome djeli u margine Boije knjige! Obi no se koristi u zna enju svete knjige Kur'ana, ali tako er i za sve objavljene knjige, kitabe kao to su Tevrat, Zebur, Indil. Snaga, mo . Nevjerstvo, nevjerovanje. Kosmi ki Kur'an, odnosno skup znakova/ajeta koji ukazuju naTvorca. U islamu se kosznos smatra primordijalnom objvotn, na ijim su stranicama upisana znamenja 8oija, Pisani Kur'an koji je na arapskom jeziku u koji je objevljen od Boga d.. Muhammedu a.s. takoder, sintagma el-Kur'an etTeclvana zna i i pazn eni Kur'an, upam eni Kur'an. Blizina (u sufizmu blizina Boga ovjeku i obratno). Prema kur'anskom simbolizmu Stalak Prijestolja der el-Kursa zna i esto i Prijestolje. Svijet Boijih Imena i Svojstava. Boijeg. Tako-

kitab

kudralz, kudret kufr Kur'an, el Kur'an et'lakuini

Kur'dn, el-Kur'an et-Tedvini

>?urb el-Krcysa a!-lalralt Lejletrr Kadr

'.\o Snage" ili "No Silaska". Jedna od no i u posljednoj tre ini posta. ramazana, kad je po elo ohjarljivanje Kur'ana.
351

Lejletu l-mi`rad

"No Uspona" kada je, prema Kur'anu i komentraima Kur'ana melek Dibril prenio Poslanika Muhammeda, a.s. iz Meke u jerusalem, a odatle je bio uznesen na najvie nebo gdje je proveo izvjesno vrijeme u Boanskom Prisustvu. Plo a, Plo a Pomno uvana. "Plo a Pomno uvana", prema komentarima Kur'ana na ovoj Plo i su od strane Boga zapisani svi realiteti stvari prije negoli to ih je Bog stvorio izvanjski i postavio ih u objektivnu stvarnost. Zalaz sunca, ve er. Ve ernji namaz ( etvrti po redu tokom dana). "Onaj koji je na pravom putu", "onaj koji je ispravno vo en". Onaj koji se oekuje da spasi ovje anstvo od tla enja i nepravde, i da ustanovi vladavinu mira kao dijela eshatolokih doga anja koji su u vezi sa drugim dolaskom `Isa, a.s. (pred kraj svijeta). Literatura o el-Mehdiju posebno je bogata u kontekstu iizma. Zna enje, sutina, sr, unutranje zna enje Svetog Teksta. Tako er, unutarnji aspekt naspram vanjskog aspekta stvari. Duhovnost, ono to je u vezi s svijetom zna enja (ma `nd). Znanje, spoznaja. Sve to nije Bog, sve drugo osim Boga. Negrjean, bezgrjean. Osoba koja posjeduje kvalitet `ismeta, tj. negrjenosti. Ljubljeni, voljeni. U sufizmu mjesto (locus) Boijeg o itovanja, mjesto pojave Boanskog Kvaliteta. Ono to je spomenuto (u zikru ili ina e). Povratak (k Bogu), odnosno eshatologija i tako er proivljenje kako pojedina no (inidividualno) tako i kosmi ko. Po etak, Izvor, Princip. U literaturi se koristi kao jedno od imena Boijih. kola, tradicionalna islamska kola srednjeg ili vieg ranga. Popularni vjerski skupovi u iizmu posve eni sje anju na Husejna (unuka Muhammeda a.s.). Odravaju se u mjesecu muharremu. Skupovi. U sufizmu obi no skupovi iija. Skupovi sufija na kojima se spominje Boije ime ili Boija imena (te druge kaside i pjesme koje su u vezi sa slavljenjem Boga).
3 52

el-Levh el-Levhu l-Mahfuz

magrib el-Manda

ma `na ma `nevijeh ma `rifah ma siva'lldh ma`sum


ma `uk mazhar mazkur me `dd mebde' medresa medadisi e`aza' medlis (mn. rneddlis) medlisuzzikr

'

^^^^^^t^
medusije mehabbeh mehafah
Islamski naziv za vatropoklonike.

^^

^^.

Ljubav. U sufizmu posebno ljubav prema Bogu i Ijubav Boga spram stvorenja. Strah, u sufizmu taj termin zna i "strah od Boga", a to je prvi stupanj duhovnoga savrenstva. Duhovna postaja, u iizmu duhovna razina.

mekam (mekamat) melek (mn. mela'ikeh) el-melekut mersijah mertebeh (mn. meratib) mesnevi
mea'a

Melek an eo.
An eoski ili duhovni svijet. Elegija, tubalica, popularna u iizmu u vezi sa smr u imamaRazina, postaja duhovnih stanja u sufizmu). Rimovana strofa poezije. To je tako e naziv koji ozna ava Rumijevo poznato djelo, komentar Kur'ana u poeziji. Peripateti ki, termin se odnosi na kolu islamske filozofije koju je osnovao el-Kindi , razvio ju je el- Farabi , a svoj vrhunac dosegla je za vrijeme Ibn Sinaa. U toj koli aristotelijanska folozofija u svojoj neoplatonisti koj interpretaciji bila je kombinirana sa na elima islama, te izrasla u vanu filozofsku kolu islama. Gospodar, zatitnik, takoder i ti enik, klijent. Ro endan Boijeg Poslanika Muhammeda a.s. ili pak druge vane osobe (npr. u sufizmu). Ro endan se obi no obiljeava pobonim proslavama i svetkovinama. Ro endan Vjerovjesnika (Muhammeda a.s.). Nia u damiji uvijek sagradena u pravcu Meke. Prema nii (mihrdbu) vjernici su okrenuti za vrijeme namaza. Uspon Boijeg Poslanika Muhammeda a.s. na nebo za vrijeme no nog putovanja ('isrd). Ugovor, savez. Posebno ugovor (misk) koji je sklopljen izme u Boga i ovjeka u predegzistentnom stanju. Simbol, lik, predstava, parabola. Udubina, nia. Poznato je el-Gazalijevo djelo "Nia svjetlosti" (Mikatu l-Envar), ikjet koji pojanjava drugi ajet, odnosno ajet koji je pojanjen drugim ajetom. Postupak Tihjana (Vidi) este vrlo est u Kur'anskoj hermeneutici i Egzegezi.
353

mevla mevlid (mn. meulidat)

mevlidu n-nebi mihrdb mi`rad masak ynisal mikat mubE^" n, mubejjen

^^`a^^f^_^^^^^^^s.^ay^} 9 ^^^:^^^

mudahedeh muddhid muderred mu`diza


mudtehid

Asketska disciplina i duhovna borba na sufijskom putu. Ovaj je termin sinoniman sa terminom el-dihadu d-ekber. Osoba koja se trudi na Boijem putu. ist od materije, neumijean u materiju, u tvar. Potencijalnost, tako er nesavrenstvo. Nadnaravno djelo, udo. Kur'n je mu`diza, nedostina Rije Boija, Govor Boiji. (Vidi i `daz.) Autoritet koji je u stanju dati nezavisno miljenje u erijatskom pravu, to jest, osoba koja moe prakticirati idtihdd. U iizmu se taj naziv danas koristi isklju ivo, ili gotovo isklju ivo, a odnosi se na aktivnost imama duodecimalnog iizma, Doseljenici iz Mekke u Medinu, iseljenici koji su se iz Mekke radi islama iselili u Medinu sa Muhammedom a.s. Prvi mjesec islamskog mjese evog kalendara. Iskuavanje (kod sufija). Pri ovim duhovim vjebama sufija propituje da 11 su mu djela u skladu s vjerskirn zahtjevima. Podaritelj ivota, Onaj koji oivljuje. Ime Boije. Osoba koja posjeduje svojstvo ihsana, dobro instva. Vlast, mo . U sufizmu, medutim, taj termin zna i tjelesni i vidljivi svijet koji se sastoji od tri carstva (mineralni, vegetativni, animalni svijet). Vjernik, osoba vjere, musliman koji ne samo da je pot inio svoju volju Bogu, te slijedi islamske odredbe, ve xako e posjeduje arku vjeru u svom srcu. Usmrtitelj ili Darovatelj smrti, Podaritelj smrti. Ime Boije. Molitve, usrdna zaklinjanja. Budnost na duhovnom putu, meditacija, samorefleksija. Zakrpljen kaput koji nose sufije. U enik u sufijskom redu. U zna enju Onaj koji eli (MurId). Termin Murid ozna ava Boije ime. Duhovni voditelj ili u itelj. Pljeskanje rukama (kod nekih sufijskih redova za vrijeme zikra)

muhddiri (ar. muhadirun) muharrem muhasebah ed Muhja muhsin el-mulk mu'min

Mumit, el-Mumat mundddt murakabeh murakka`ah murfd murid musafahah

musavuir(Ed-Musavvir) rPodaritelj formi, tj. "Oblikovatelj". Jedno od Boijih imena. muaretah "Postavljanje uvjeta" da bi se stekla panja nekog da se sasvim posveti Bogu.
354

j, ^^^7-^^^^ ^^+';
mut`ah muteberrek muttekf muvehhid muzakerah nafalah (mn. navafil) namaz nass natik
Privremeni brak dozvoljen u odredenim uvjetima u iizmu, a zabranjen u sunnizmu. Blagoslovljeni, osoba koja je primila blagoslov(e) od nekog sufijskog reda, bez toga da se aktivno bavi sufijskim putem. Bogobojazna osoba, ovjek koji posjeduje uzvieni strah tovanja Boga. Monoteista, osoba koja ispovijeda u svojoj vjeri da je Bog jedan jedini i koji ivi u skladu s tim vjerovanjem. Duhovne opomene svjetovanja koja sufijski u itelj daje svojim u enicima (obi no na sufijskim skupovima). Neobavezni namazi, pmolitve u islamu. Uvjetno kazano, "islamska molitva". Pet je obaveznih dnevnih i no nih namaza u islamskom bogotavlju. Tekst, argument iz Kur'ana (Teksta). Onaj koji govori. Isma`ilije koriste ovaj termin da bi ozna ili Boije poslanike i imame koji moraju otvoreno govoriti ono to im se objavljuje (poslanici) i to dobiju inspiracijom (imami). "Nepismeni Vjerovjesnik", jedan od naziva za Muhammeda a.s. Prema u enjima islama, Muhammed a.s. nije pisao niti je itao, njegova je dua bila sasvim pripravna da primi Poruku Kur'ana. Ujedno, nepismena narav Poslanika Muhammeda, a.s., jeste klasi ni argument da on nije autor Kur' ana. Vjerovjesnik, tj. Boiji Poslanik, onaj ko je odre en od strane Boga da priop i Pouku od Njega (Boga) ovjeku. Op enito je prihva eno slijede e: Ako je nebijj dobio knjigu od Boga onda se on naziva i resul (Poslanik). Dah Svemilosnog (Boga). U sufizmu ova sintagma je u temelju teorije koja tvrdi da je "Dah Svemilosnog" izvoditelj svijeta u bivstvovanje. Negiranje, opovrgavanje. Dua, takode sopstvo. Dua koja nagoni ovjeka na zlo. ivotinjska dua (animalna razina, dua). Dua koja samu sebe kori. U sufizmu obi no postaja na putu u enikova razvoja, kada dua po inje da shva a dobro i zlo i kada sama sebe kori za djela nedostojna ovjeka.
355

nebf, en-nebijj el-ummijj

nebijj

nefesur-Rahman nefj nefs (mn. enfirs) en-nefsu t-emmareh en-nefsu l-hajevanijeh en-n- fsu l-fevvameh

en-nefsu l-mutme'inneh nesh

Dua smiraja, smirena dua, sigurna dua (koja je svoj smiraj nala u vjeri). Derogacija jeta jetom, propisa propisom itd. Nesh je zapravo, egzegetski postupak u tuma enju Kur'ana i u traganju za nekim pravnim, politi kim, dogmatskim rjeenjem. Islamski modernizam odbacuje nesh u grubom obliku - tj. ne zagovara teoriju o vansnanosti nekih dijelova Kur'ana. Dvoli njatvo, licemjerstvo, F ipokrizija. Nakana, cilj svrha, odluka (u ime koje se radi neko djelo ili in). Poslanstvo. Boiji poslanici posjeduju svojstvo nubuvveta. Svjetlost. "Svjetlo svjetlosti". U Suhraverdijevim tekstovima to je sintagma koja ukazuje na Boga kao vrhovnu svjetlost. Bog je izvor svih svjetlosti koje sainjavaju univerzum. "Muhammedovo svjetlo", tj. u sufizmu unutranja stvarnost Poslanika a.s. Duhovna funkcija te svjetlosti sastoji se u proimanju, na ovaj ili onaj na in, imarna (iizam) i istaknutih sufija i ljudi islama (sufizam). Duhovni u itelj , ejh. U isma'ilizmu se on naziva da a, Boije ime koje zna i Gospodar ili Odgajatelj, Uzdritelj. Onaj koji vodi neto ili nekoga od postanka pa dalje. Gospodar svjetova, tj. Bog. Milostivi, milosni. Ime Boije. (Za ovu vrstu Milosti Boije trvdi se da se ti e bi a kao pojedina nih primalaca Baijeg kvaliteta Milosti). Svemilosni. Ime Boije koje sadri zna enje sveobuhvatne Boije Milosti. Milost za sve svijetove. Naziv za Poslanika Muhammeda a.s. Sveti mjesec posta u islamskom lunarnom kalendaru. Tokom Ramazana muslimani poste odri u i se od zore do zalaska sunca jela, pi a, puenja, spolnog op enja, i sli no. To je tzv. vanjski aspekt posta ili posta tijela. Duhovni post se sastoji u postu o iju, misli, jezika, ruku, nogu i sli no, tj. u smjernom ponaanju ljudske due i duha u skladu sa uzvienim zahtjevima posta u islamu. Boanstveno, Boansko, Boije. Ono to se odnosi na Boga kao Rabba. Nada u Boiju Milost i dobrotu. (Reda' u sufizmu ozna ava duhovnu postaju sufije, nada u oprost grijehova i dobrotu Boiju). Budni, Oprezni, Koji je na oprezu. Ime Boije.
356

nifak n et nubuvvet, nubuvveh nur nuru l envar

en-n^cru l-muhammedi

pir rabb, elRabb Rabbu l-alemin Rahim, er-Rahim Rahman, er-Rahman rahmet(un) li i-`alem%n Ramadan, Ramazan

rebbanf reda' Rekib, er-Rekib

^^^^}. . ^^C^+ ^ ^

'-

`t^,'

~^^

^.}^ d ^ ,h r.-

^^

_^.._.`s.... =113135=

Resul, er-Resul Reid, er-Reid rida' ridvan

Poslanik. Sintagma resudu-llah znai Boiji Poslanik. Onaj koji vodi, koji upu uje na Pravi Put; jedno od imena Boijih. Zadovoljstvo, zadovoljstvo onim to je Bog podario. Najvii dio denneta.

ruh Duh u znaenju Vrhovnog Duha i duha unutar ovjeka. ruhanijjah ruhu d-Kuds, ruhu l-Kudus ruku` sabr sahabah sahibu t-Tenzfl sahibutTe'val
Duhovnost, ono to je u vezi, to se odnosi na Duha (ruh). Sveti Duh, Dibril. Pregibanje u namazima, klanjanje tijelom naprijed. Strpljivost. Drugovi Boijeg Poslanika. Onaj koji posjeduje autoritet i znanje tuma enja vanjskog zna enja Kur'ana. Onaj koji posjeduje autoritet i znanje tuma enja unutranjeg zna enja Kur'ana.

sahah (mn. sihah) Doslovno "ta na knjigan, "ispravna knjiga". Ovaj se naziv daje zbirkama vjerodostojnih predaja, hadisa. salat (mn. salavat) salat `ale n-nebijji
Namaz, temeljni obred u islamskim dunostima, uslovno kazano "molitva" muslimana. Namaz se klanja pet puta dnevno. Zazivanje blagoslova Poslaniku a.s. Kad se pred musEimanom spomene ime Muhammeda a.s. ili kad sam musliman spomene to ime, onda je duan "donijeti salavat", tj. kazati barem `adejhis-selam (Neka je na njega spas i mir), odnosno kazati salla 'llahu `alejhi ve sellem (Bogga blagoslovio i padario mu mir). Namaz koji se obavlja petkom, duma petkom u podne. Ovaj se namaz klanja uvijek u okviru zajednice vjernika, tj. dema`atu (odatle naziv dumu `a) Namaz obavljen zorno, paljivo, u skladu sa unutranjim zna enjem namaza (sufizam). Posvudanja Stvarnost koja ne potrebuje nita i koju sve potrebuje. Ime Boije. Onaj koji putuje duhovnim Putem djelatan na in, odatle je salik sinonim za u enika koji je na sufi;skom Putu marljiv, djelatan.
357

salatu l-dumu`a

salatu t-Tarfkah Samed, es-Samed salik

savm, saum

Post, obavezni post za vrijeme mjeseca ramazana. Savm je tako e jedna od duhovnih postaja u sufizmu (kad salik ili murfd ima u zadatku dodatni post). Disciplina, znanost u komentiranju Kurna koja se bavi povodima,, tj. okoinostima objavljivanja pojedinih cjelina i jeta Kur'ana. (Ova je disciplina u tefsiru poznata i pod naslovom Esbabu nuzul.) Ukratko re eno sebebi nuzul nastoji reastaurirati ona zna enja Kurna koja su imali na umu njegovi prvi recipijenti iz VII. stolje a po Isa. a.s. Krvolo ni, tj. naziv koji je pogreno pripisan isma'ilijama Put, staza. Poloaj u namazu kad je kianja niice. Sedda je tako er najuzvieniji in "islamske molitve". Sedda se ini samo pred Bogom, Jednim, Jedinim. Boanski smiraj, mir koji Bog alje vjerniku u srce.
,

sebebi nuzul

seb `ijjah sebil sedda

sekaneh, sekinah selam, es-selam semd sema' semahanah, semahana sibhah, sibha sifah (mn. sifat) sifatu'dlah silsilah, silsila

Pozdrav (u islamu), mir, sedamun `alejkum! (Mir vama!). Selam je tako e i Boije ime. Duhovni koncept sufija. Nebo. Mjesto gdje se slua sufijska muzika i gdje sufije odravaju svoj duhovni ples. Krunica, brojanica, tj. tespih (u perzijskoj i u turskoj kulturnoj zoni). Svojstvo. Boija svojstva. Lanac. U vjerskim naukama npr. lanac prenosilaca odre ene predaje ili hadsa, odnosno neke izreke, ideje, pogleda, nau avanja. U sufizmu to je inicijacijski lanac koji povezuje odre enog u itelja (njegova u enja) sa generacijama njegovih u enika s jedne strane, i sa Poslanikom a.s, kao izvorom znanja s druge strane. ivotopis, biografija, historija neke osobe. Uglavnom se koristi kao s%retu r-Resud, tj. ivotopis Boijeg Posianika a.s.
Put, Pravi Put (tj. isldm). Pravi Put odre uje ivot u islamu op enito i duhovni ivot posebno.

sarah, sara sirat, es-siratu d-mustekam sirr sitr

Tajna, takode dubina srca, najdublja svijest. Stanje skrivenosti (npr. imama u isma`ilijskom u enju).
358

sudud suf

Pozicija sputanja ela na tle u namazu. Najuzvieniji in u namazu, padanje niice. Mistik, sufija. Sufizam je cjelokupna praksa i teorija islamskog misti kog puta. Veliki mistici islama jesu istovremeno i veliki mistici univerzalnog misti kog iskustva ovje anstva.

suhbah, suhba sunneh, sunnet

" ruenje s Bogom", tj. biti u drutvu sufija koji se, ina e, "drue" s Bogom. Tako er, suhba ozna av druenje u enika jednog s drugim.
Tradicija Boijeg Poslanika Muhammeda a,s, koja obuhvata sve to je on radio i inio u razli itim okolnostima svoga ivota. (Usp. hadis kao verbalni aspekt sunneta). Forma, Iik, oblik, obli je, odnosno u sufizmu vanjski oblik stvari. Poglavlje Kur'ana. Prvo poglavlje Kur'ana, el-Hamd (odnosno elham u bosanskom). Zagovornitvo, zagovaranje i na ovom i na onom svijetu. Zagovornitvo Muhammeda a.s. jeste temeljno zagovornitvo. Doslovno"svjedo anostvo", "iznoenje na vidjelo". Takoder vidljivi svijet (`alemu ahadeh). U islamu ahadet zna i svjedo enje da je samo jedan Bog (tj. samo je Bog - Bog!) i da je Muhamed Boiji Poslanik). Svjedok, onaj koji svjedo i (takoder onaj koji svjedo i i izgovara anddet). ehid, ehit, umrli ili poginuli na Boijem putu, odnosno (u najirem smislu) osoba koja je izgubila svoj ivot u ime ciljeva koji su hvaljeni od strane Boga. Pouda, nagon, nagon niskih strasti za zlom. Uvjeti i okolnosti pod kojima je objavljen odredeni kur'anski ajet. Stariji, starjeina, u en ovjek, u itelj. U odredenom smislu duhovni u itelj (naro ito u sufizmu). avo, ejtan, sotona_

surah (mn. suver) surah, sura, sure suretu l-Fatihah, sureFatiha afa `ah, efa `at ahRdah, ahadet

dhid ehid (mn. uheda)

ehveh, ehvet e'nu n-nuzul ejh ejtan

eri`ah, erijat Boanski Zakon utemeljen na Kur' anu i hadisu. Muslimani smatraju svete zakone objavljene u Tevrtu, Zeburu, Indilu itd. tako er erijatom (bivih pokoljenja). erik irk
Partner, drug. (Ko Bogu pripisuje erika taj je nevjernik, odnosno murik). Idolatrija, pridruivanje Bogu druga, najve i grijeh u is!amu (uporedi murik, erik).
359

uh u d

Vizija, kontemplacija (u teozofiji i sufizmu). Dogovaranje, zborovanje, savjetovanje. rincip s"ura spomenut je u Kur'anu i musiimani se obavezuju da se savjetuju o svojim stvarima. Priroda u doslovnom kao i u psiholokom zna enju. Sljedbenici Drugova Boijeg Poslanika, generacija koja slijedi iza asha-

ura
tabi `ah tabi `un

ba, Drugova Boijeg Poslanika. taharah, taharet isto a, obredna isto a postignuta obrednim i enjem prije negoli se
obave islamski obredi.

tandijeh, tahlija tahlijeh, tahlija Tahsas

-i! sufizmu i islamu op enito ukraavanje due moralnim vrijednostima. Ispranjenje, pranjenje due od svih nesavrenstava. Postupak u tefsirskoj znanosti kojom prilikom se iz op enitih propisa deriviraju, izvode posebni propisi i odredbe izuzimaju eg karaktera. Usp, ta`mam, tj. obrnut postupak Tahsasu kad se iz posebnog i konkretnog izvodi op e. i generalno. Slijedenje naslijepo, imitacija, oponaanje nekog religijskog autoriteta ili oblika miljenja. Bogobojaznost, tj. pobonost. Tragatelj za znanjem iIi duhovnim putern.

taklid takva tcilib (mn. tullab)

tarikah, tarakat Duhovni put ili na in ivljenja koji je proteiran od sufizma. Takode, tartkat zna i i sufijski red. ta `til
U islamskoj teologiji ta `til zna i naprosto odbijanje da ljudski razum ili ita ljudsko razumno moe objasniti kvalitete, tj. svojstva Boija. Ta `tid se javlja kao reakcija na antropomorfisti ka tuma enja Boijih svojstava. bilaenje, ophodnja okolo Ka'be za vrijeme obreda hada. Lijepo recitiranje Kur'ana; Pravilno recitiranje Kur ana. Teofanije, emanacije Boije u svijetu, refleksije nekog Boijeg imena u svijetu, na ogledalu kosmi ke egzistencije. Razmiljanje, primiljanje, takode meditiranje. Tuma enje Kur' ana (i kao nauka i kao postupak). Toma enje vanjskih aspekata Kur'ana. Izgovaraje vie puta i u razli itim formama rije i: Allahu ekber!Allahu ekber' (Allah je velik!) Sufijsko sredite, mjesto okupljanja su^ja. U iizmu skrivanje vjerske pripadnosti u vijeme vjerskih progona i sli no.
360

tavaf tedvid tedella (mn. tedeldijat) tefekkur tefsir tekbir tekija, tekijja tekijjah, tekijja

tenasuh tenzil

Seljenje, preseljavanje. Silaenje, sputanje. Objava Kur'ana Muhammedu a.s. tj. "sputanje" Kur' a na, prema komentarima Kur'ana ova Boija Rije je iz Levhi Mahfuza sputena na Zemlji najbEie nebo, a potom sukcesivno Muhammedu a.s. Sufizam, islamski ezoterizam i misticizam. U islamskoj teologiji tebah zna i "prispodobljavanje" tj. uspore ivanje nekojeg Boijeg svojstva sa kosmi kim fenomenom ili ljudskom osobinom (zarad razuznljivosti d.oti nog Boijeg svojstva). Tebih je poistovjetljv i sa antropomorfizmom, tako er i sa simboli kom interpretacijom. Pokajanje pred Bogom za svoje grijehe. Oslanjanje na Boga. Monoteizam, jednobotvo, tako er ujedinjavanje (mnotva sa Jednim i Jednogs mnotvom, npr. u sufizmu). Mnogi komentatori Kur' a na vele da je islam tevhfd, tj. vjerovanje da je samo jedan Bog, da je samo Bog - Bog! Jedinstvo Boijih svojstava. `lbma enje Kur' ana na ezoteri ki na in, hermeneutika svetih knjiga. Simboli ko tuma enje "stranica Kasmosa" pod uticajem simboli kog itanja i tuma enja svetih knjiga. Ezoteri ko tuma enje onog etoteri kog. U tefsiru ovaj termin ozna ava sve ono to je ustanovljeno od Boga ili od Boijeg Poslanika u tuma enju Kur'ana. O i enje due (od grijega, strasti i sli no). Jedna vrsta tuma enja Kur'ana Kur'anom. Ajeti ko}i se nedvojbeno jasni tuma e one ajete koji su zaku asti i teki za razumijevanje. Kur'n tako tuma i samoga sebe! Stanje tovanja pred Bogom, "robovanje" pred Bogom. Horizont. Islamsko bratstvo. Vjerski znalci, klasa u enih ljudi u islamskom drutvu koju se gotovo redovito poistovje uje sa ljudima koji su obrazovani u vjerskim zna nostima, napose fikhu (islamskom pravu). Zajednica, zajednica muslimana u vjeri islamu. Rije ummet upotrebljava se takode i za sljedbenike nekog Boijeg Poslanika, te tako e i za druge religijske zajednice. 361

tesavvuf tebEh

tevba, teoba tevekkul tevhid

tevhfdu s-sifat

te'val

te'vali batin tevk f


tezkijjetu n-nefs Tibjan

`ubudijjah, `ubudijjet

'ufuk (mn. 'afak) uhuvvetu l-islamijje


`ulema' (jed `alim)

ummah, urnmet

..a. _^..,

F ^a +t..,f . .r.

^' ^ -r* ^^ ^ ' ^.

ummu l-Kitab

Doslovno "Majka Knjiga", "Matica Knjiga", odnosno Glavna Knjiga. Obi no se ovom sintagmom ukazuje na Kur'an, ali i na Levhi Mahfaz. Kur'an je ummu l-Kitab zbog toga jer je cjelokupno znanje u njemu, u principu, pohranjeno. Majka vjernih, Majka vjernika. Ovaj se naslov obi no daje enama Boi jeg Poslanika, posebno Hatidi i Aii. Princip vjere, princip religije. Dobar, ili pak, savren primjer za slije enje. Ova sintagma sadrana je u Kuranu i odnosi se na Muhammeda, a.s. Obavezna dunost u islamu, strogo naredena dunost. Ovaj se termin uglavnom, ali ne isklju ivo, koristi u erijatskom pravu. Stanje jedinstva u mnotvu. Takoder, stanje kad Boija imena jesu odjelita jedna od drugog, ali nisu jo manifestna. "Transcendentno jedinstvo bi a i bitkan, odnosno u enje do kojeg dre mnoge sufije a koje ukratko glasi: Samo Bog posjeduje istinski bitak, sve drugo to egzistira svoje bivstvovanje zahvaljuje Bogu i od Boga to egzistiranje prima. Jedan. Boije ime. Nasljednik, u iizmu se taj termin obi no odnosi na Aliju ibn Ebi Taliba koji je "nasljednik neposlani kih funkcija Muhammeda, a.s." Onaj koji je dosegao vrhunac duhovnoga putovanja (puta), onaj koji je iskusio jedinstvo tj. tevhid. Veza, spoj, ono to posreduje. Onaj koji voli. Jedno od Boijih imena. Lice, (vedhu-'llah zna i Boije lice, tj. Bog). U sufizmu onaj aspekt Boije Panje koji je okrenut ka stvorenjima, stvorenom svijetu. Podaritelj, Onaj koji neizmjerno dariva. Ime Boije. Povjerljivi, Onaj kome se sve povjerava. Ime Boije. Doslovno "Boiji prijatelj". Ovaj se termin koristi da se ozna i dobri ovjek, tj. islamska verzija sveca. Vladavina, vlast. U iizmu unutranja i ezoteri ka uloga Poslanika a.s. koja je, prema iizmu, transponirana na imame. U sufizmu vilajah se povezuje sa ezoterizmom kao takvim. Dova koja se u i/recitira dvaput dnevno (obi no) u nekim sufijskim redovima).
362
-

ummu 1-mu'minin usulu d-din usveh haseneh, usvetun haseneh vadib vanddn jjet vandetu 1-vadud

Vahid, el-Vdhid vasi


vasid

vasitah Yedud, el-Vedud vedh (mn. uuduh) Vehhab, ed-Vehhab el-Yekit Vekil, veliju-llah (mn. evlijdu-llah) vilajah

vird

visal Jedinstvo, ujedinjenje, stizanje (do tevhida) u sufizmu. vudu' Vidi abdest. i enje, obredno pranje prije dnevnih namaza, te prije
prihvatanja Kur'ana, ulaska u damiju i sli no.

Zahir, ez-Zahir zakir ezZdt zavijah zekat Zemzem zevk zikru-llah zikru l-kadb zikru ^disdn zikru s-sadr zikru s-sirr zuhd zuhr

Vanjsko, ono to je manifestno, to se vidi. Tako er, ime Boije, Onaj koji je Vidljivi, Vanjski. Opominjatelj, onaj koji opominje navjerske dunosti ili naBoije postojanje. Boanska bit. Esencija. Sufijsko sredite. Vjerski porez koji je obavezan i jedan od stubova islama. Izvor vode blizu Ka`be. Prema tradiciji taj je izvor provrio kad je Hadera, majka Isma`Ila a.s., tragala za vodom.
,

Okus, iskuano znanje, intuicija (u sufizmu). Zazivanje, spominjanje imena Boijeg. U sufizmu takoder istoimeni obred. Spominjanje (Boijeg imena) srcem. Spaminjanje (Boijeg imena) jezikom. Spominjanje (Boijeg imena) prsima, kad se ono ritmi ki izgovara, naje e sa kretnjama tijela. Spominjanje ovjekove (ili Boanske) tajne. Asketizam. Podne, drugi po redu namaz od pet dnevnih namdza.

:APOMENk

iarmina date evdje ugiavnom su preuzeEe z :f.a Seyyeda ,icsseina Nasra, profesor ._'.amskih stu;a na sveu iNtu The Gearge Washingtn,

363

LITERATURA

1. 2. 3. 4. 5. 6. 7.
8.

9.
10.

11. 12. 13.


14. 15.

16. 17. 18. 19. 20. 21. 22. 23. 24.


25.

26.
27.

28. 29.

Vahi i: Kitabu esbabin-nuzul; I{aSro, 1315. (h) Sidistani: Kitabul-mesah f Kairo, 1936. `Abdul-`Aziz ibn `Abdus-Selam: El-Fevaidufi mukilil-Kur'an; Kuvajt, 1982. Durdani: E'srarul-belaga;Istanbul, 1954. Wansbrough: Quranic Studies; Oxford, 1977. Zerkei: El-Burhanu f`UlumilKur'an; Kairo, 1957. Sujuti: Blltkanuf `Ulumil-Kur'an; Kairo, 1967. Sujuti: El-Muzhiruf `Ulumil-Lugati; Kairo, 1958. Subhi Salih: Mebahis f`UlumilKur an; Bejrut, 1968. The Encyclopaedia oflslam; New edition, Leiden, 1981. (tekst o Kur'anu, A. T. Welcha, o kiraetima Rudija Pareta). Muhamed Arkun: Kako itati Kur'an; "Argumenti", br. 2, Rijeka 1982. godine (prevod: Tarik Haveri ), Bell/Watt: Bell's Introduction to the Qur'an; Edinburgh, 1970. J. Barth: Studien zur Kritik und Exegese des Qorans; Der Islam, Vl, Berlin, 1915/16. Rudi Paret: Der Koran als Geschichtsquelle; Der Islam, XXXVII, Berlin, 1961. Arthur Jeffery: Materials for the history of the text of the Qur'an; Leiden, 1937. Abdullah Mahmi^d ihata: Turhul Kur'ani vet-tefsari; Kairo, 1972. Sejjid Muhammed Husejn et-Tabatabai: El-Kur'anufil islam; Teheran, 1404. (h). H. Mehmed Handi : Uvod u tefsirsku i hadisku nauku; Sarajevo, 1972. Nerkez Smaiiagi : Uvod u Kur'an; Zagreb, 1975. Muharnmed Tufo: Teme ji tefsirske nauke (Usuli-Tefsar); "Olasnik NZ", br. 8, Sarajevo 1936. (i drugi nastavci), Ahmed von Denffer: `Ulum al-Qur an; London, 1983. Musa ahin Lain: Ed-Lealiul-hisan f`Ulumil Kur'an; Bejda, 1968, Dr. `Ali Hasan el-Ar9d: Tarihu `ilmiGtefsarue menahidul-mufessirin; Kairo, 1980. Maverdi: Tefsarul-Maverda En-Nuketu vel-`ujunu; Kuvajt, 1982. F. Sehwally: GeschichtedesQorans; I-II, 1909 - 1919. A. Jeffery: Foreign vacabulary oftheQur'an; Baroda, 1938. Richard Bell: The Origin aflslam in its Christian Environment London, 1926. Dr. Omer Naki evi : Uvod u hadtskeznanosti; Sarajevo, 1986. Eba-1-A'la el-i4tevdudi: Osnovne pretpostaL'kexa razunaijeuanje ,Kur'ana;Sa-, rajevo, 1984. 365

30.

31. 32. 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. 40. 41. 42. 43. 44. 45. 46. 47. 48. 49. 50. 51. 52. 53. 54. 55. 56. 57. 58. 59. 60. 61. 62.

W. A. Bijlefeld: Some recent contributions to qur'anic studies selected publications in English, French, and German; 1964-1973., "The Muslim Worldn (april, avgust i oktobar), 1974. J. J. G. Jansen: The Interpretation of the Koran in modern Egypt; Leiden, 1980. Seyyed Hossein Nasr: Islam i susret religija; "Takvim", Sarajevo, 1985. Daniel Bu an: Poimanje arabizma; Zagreb, 1980. Fran esko Gabrijeli: Istortja arapske knjievnost ; Sarajevo, 1985. Ignjat Goldziher: Kratka povijest arapske knjievnosti; Sarajevo, 1909. S(ulejrtan) G(rozdaniC): Prevod Kur'ana (pagovor prevodu Kur'ana Besima Korkuta); Sarajevo, 1977. Darko Tanaskovi : Kur'dn; nMogu nosti", br. 8-9, Split, 1979. Hasan Kalel: Predgovor (priblikacija Iz Kur'ana asnog Svetu celom opomena); Beograd, 1967. Seyyed Hossein Nasr: The Quran, The Word afGod, The Source ofKnowledge and Action; "ldeals and realities of islamn, London, 1979. Filip Hiti: IstorijaArapa; Sarajevo, 1973. Mustafa Mahmud: Kur'an - savremeni pokuaj razumijevanja; Sarajevo, 1981. Sahihul-Buhar; I (prevod i komentar Hasan kapur), Prijedor, 1974. lbn KesEr: Tefsarul-Kur'dnil-`azm; Kairo, (bez god. izdanja), Zatnaher[: Keaf Kairo, 1972. lbn `Arebi: Tefsarul-Kur'cinil-kerm; Bejrut, 1981. Mehmed Handi : Vazovi; Sarajevo, 1943. Tad; Istanbul, 1962. Hirschfeld: New researches into the composition and exegesis of the Qoran; London, 1902. J. M. Rodwell: The Koran transdated from theArabic; London, 1929. Eva de Vitrej-Mejerovi : Poetika Islama (zbornik Julije Kristeve) Prelaenje znakova; Sarajevo, 1979. Nerkez Smailagi : Klasina kultura islama; 1, Zagreb, 1973. Hans Wehr: A Dictionary ofModern tYlritten Arabic; London/Bejrut, 1980. Jusuf Rami : Podjela Kur'ana; nGlasnikV[S-a, br. 3, Sarajevo, 1986. Ibn Derir TaberE: Muhtesaru tefsrit-Taberd (priredio M. A. Sabuni); Bejrut, 1983. Mahmtid eltut: Tefsfrul-Kur'anil-kerim; Bejrut/Kairo, 1981. Frithjof Schuon: Understandinglslam; London, 1976. Bintu ati: Et-Tefsrul-bejdni lil Kur'anil-kerim; Kairo, 1968. Osrnan Nuri Hadi : Muhammed a.s. i Kur Rn; Sarajevo, 1968. Arthur Jeffery: TheQur'an asScripture; New York, 152. Abdarraltman ibn Muhatnmed ibn Zendele: Huddetul-kira'at, Bejrut, 1979. Rikard Simeon: Enciklopedijski rje nik lingvisti kih naziva; Zagreb, 1969. Ihsan Ilahi Zahir: E,i `atu vel-Kur'an; Lahore, 1983.
,

366

63. Jusuf Rami : Kiraeti i kole itanja Kur'ana; "Glasnik VIS-a", br. 5, Sarajevo, 1986. 64. Dr. Muhammed Husejn Zehebi: El-Tefsiru ved-mufessirun; Kairo, 1976. 65. Dr. Jusuf Ramie: Povodi objave Kur'ana; Sarajevo, 1984. 66. Henry Corbin: Historija islamskefilozofije; Sarajevo, 1977. 67. Muhammed Hami ullah: Muhammed a.s. I Il Zagreb, 1977. 68. Toshihiko Izutsu: God and Man in the Koran: a Semantical Analysis of the Koranic Weltanschaung; Tokyo, 1965. 69. Izzuddin `Abdulaziz ibn Abdusse[am: El-Feva'idu fi mukilil-Kur'an; Kuvajt, 1982. 70. Muhammed Husejn 'Ali es-Sagir: Ed-Mebadi ul-`amme lit tefsiril Kur'anil ke rim; Bejrut, 1983. 71. Rudi Paret: Der Koran Kommentar und Konkordanz; Stuttgart, 1971. 72. Josef Horovitz: Koranishe Untersuchungen; Berlin/Leipzig, 1926. 73. Sejjid Kutb: Et-Tasvirul fenni fat-Kur'an; Kairo, 1966. 74. Muhammed `Ali es Sabuni: Et-Tibjanuff `Udumil-Kur'ani; Meka, 1390. (h) 75. Jusuf Rami : Ortografija Mushafa; "Glasnik VIS-a", br. 2, Sarajevo, 1986.

367

You might also like