Anselm Grn

UVOD U VELIKI TJEDAN

preveo i priredio Pavao Madarevi Korizma 2010.

Naslov originala: Anselm Grn SIEBEN SCHRITTE INS LEBEN Die Worte Jesu am kreuz sich einlassen auf Ostern Kreuz-Verlag 2010.

LITERATURA

Hansjrg auf der Maur, Feiern im Rhythmus der Zeit I. Herrenfeste in Woche und Jahr (Slaviti u ritmu vremena I. Gospodinovi blagdani u tjednu i godini), Regensburg 1983. Josef Raztinger, Uvod u kranstvo, KS, Zagreb, 2007. John Sandford, Johannesevangelium. Eine tiefenpsychologische Auslegung. Zwei Bnde (Ivanovo evanelje. Dubinsko psiholoko tumaenje. Dva sveska), Mnchen 1997.f

UMJESTO UVODA
2

Uskrs je prva i najvea svetkovina krana. Puno prije nego su krani slavili Boi, smatrali su Uskrs sreditem svoje vjere i pravom svetkovinom svoga ivota. Crkva je ve u etvrtome stoljeu slavila ne samo triduum sacrum (sveto Trodnevlje od Velikoga petka do Uskrsa), nego je itav tjedan svetkovala kao Sveti tjedan. Grci govore o svetome tjednu Pashe ili o Velikome tjednu. Osobito ju se sveano svetkovalo u Jeruzalemu, gdje se vie puta dnevno u razliite sate slavilo posebna bogosluja. Prvi krani su esto postili itav tjedan da bi se pripravili na No nad noima, na Vazmenu no. Danas je probueno novo razumijevanje za posebno znaenje Velikoga tjedna. Uskrs se ne eli slaviti samo na Vazmenu nedjelju. Mnogi krani imaju potrebu itav Veliki tjedan pripravljati se na svetkovinu Uskrsa. Oni osjeaju da u ovome tjednu slave pravu tajnu nae vjere, tajnu da je Krist pobijedio smrt i dariva nam udio na svome uskrsnuu. Kad stoga uvodim u liturgiju i duhovnost pojedinih dana Velikoga tjedna, tada to ne treba biti samo pomo za svjesnije slavljenje Velikoga tjedna. To je vie uvoenje u kranski ivot, kojim se itatelji i itateljice mogu sluiti i tijekom godine, kad se recimo povlae u duhovne vjebe ili tihe dane. Misli e pomoi da tajnu naega otkupljenja po Isusu Kristu i tajnu naega ivota razumijemo i pijemo na izvoru koji nam je otvoren Isusovom smru i uskrsnuem. Mene je jo kao djeaka Veliki tjedan uvijek jako fascinirao. Kao ministrant ministrirao sam na dugim bogoslujima. Tada su prije toga postojale iscrpne ministrantske probe u kojima smo ne samo izvanjski vjebali bogosluje, nego i sluali neto o smislu ove liturgije. U naoj sam opatiji zatim kao monah ovaj tjedan uvijek doivljavao kao neto posebno. Dvadeset i pet godina sam s mladima slavio ove dane. Tada smo pokuavali liturgijsko dogaanje u grupnome radu primijeniti na nas osobno. To to se u Isusovoj muci dogodilo, trebalo je nama pokazati put kako emo se danas odnositi prema onome to nas ometa. I htjeli smo shvatiti to otkupljenje znai za nas danas i kako ono preobrazuje na ivot. Mnogi mladi ljudi koji su dolazili k nama, pokuavali su i kod kue intenzivnije oblikovati Veliki tjedan. Ali esto s ovom namjerom nisu uspjeli. Svakodnevica bijae prejaka i oni ovim danima nisu mogli dati poseban peat. Ili su dodue na liturgiju. Ali ako liturgija nije smjetena u osoban duhovni put, ona ne moe dostatno proeti ivot. U ovoj knjizi elim dati poticaje da Veliki tjedan poevi od Cvjetnice pa sve do Uskrsa slavimo svjesnije. elim meditirati o najvanijim temama liturgije i dati poticaje kako moemo svoju svakodnevicu oblikovati time da bi to za nas uistinu postao Sveti tjedan, kao to se u Italiji (i u nas katkad, op. prev. ) ovaj tjedan i naziva: settimana santa Sveti tjedan. To treba biti tjedan koji nam je svet i koji nas posveuje i ozdravlja. Liturgija ovih dana dovodi nas u dodir s bitnim temama nae kranske vjere. Slavei liturgiju i meditirajui o njoj, upijajui je u sebe moe se na nama dogoditi otkupljenje i preobrazba. Sedam je oduvijek sveti broj. Tjedan ima sedam dana. Poznajemo sedam sakramenata i sedam darova Duha Svetoga. Sedam je broj promjene. Zemaljsko se napunja Bojim Duhom i mijenja. Zato elim sa sedam dana Velikoga tjedna povezati i jednu drugu duhovnu tradiciju koja
3

meditira o sedam Isusovih rijei na kriu. Ve se od srednjega vijeka rado razmatralo o ovih sedam Isusovih rijei na kriu. Veliki je tjedan najprikladnije vrijeme da se svaki dan posveti jednoj od ovih sedam Isusovih rijei. Duhovna je tradicija jako voljela ovih sedam Isusovih rijei na kriu. Ona je u ovih sedam Isusovih rijei osjeala Isusov Duh. U ovih je sedam rijei Isusov Duh gotovo zgusnut. On postaje za nas u rijei iskusiv. Meditirajui o ovim Isusovim rijeima na kriu i doputajui da one u meditaciji prodru u nae srce, mi se sve vie napunjamo i preobrazujemo Isusovim Duhom. Moemo se na razliite naine odnositi prema ovih sedam Isusovih rijei. Prva mogunost: stavljamo ove Isusove rijei u naih sedam temeljnih strahova koji nas svako malo obuzimaju. Isusove rijei hoe nae strahove preobraziti i ozdraviti. Druga mogunost: Sedam Isusovih rijei shvaamo kao izvore iz kojih moemo crpiti da ojaamo svoju vjeru i ozdravimo svoje rane. Ozdravljujua snaga kria Isusa Krista dolazi nam u ovim rijeima ususret. Trea mogunost: Mi oduvijek kri Isusa Krista shvaamo kao mjesto na kojemu je vidljiva tajna naega otkupljenja. Tako Isusove rijei moemo staviti u nau krivnju i u naa samopredbacivanja. Tada emo u ovim rijeima iskusiti pratajuu ljubav Isusa Krista i osloboditi se svake razorne samokritike pripisujui krivnju samima sebi. Isusove rijei nam hoe pomoi da se oslobodimo svojih osjeaja krivnje. Ima ljudi koji ne mogu oprostiti samima sebi. Oni se uvijek vrte oko svojih osjeaja krivnje. Isusove rijei hoe nutarnje rijei, kojima osuujemo same sebe, obeskrijepiti i na duh ispuniti ozdravljujuim, otkupljujuim i oslobaajuim Isusovim rijeima. etvrta mogunost: Isusove rijei na kriu izraz su njegove ljubavi kojom nas je on na kriu ljubio do kraja. Stavljajui Isusove rijei u nae srce, ono se napunja ljubavlju koju nam je Isus na kriu iskazao. Ivan Isusovu ljubav na kriu opisuje kao prijateljsku ljubav: Nema vee ljubavi od ove da tko poloi svoj ivot za svoje prijatelje (Iv 15,13). Ova ljubav hoe ispuniti sve suprotnosti u nama od kojih esto trpimo, da bismo se osjeali potpuno ljubljeni, s naim jakim i slabim stranama, s naim svjetlom i s naim sjenama. Peta mogunost bila bi da ne samo meditiramo o ovim rijeima, nego dopustimo da preko glazbe padnu u vlastito srce. Glazbenici su oduvijek ove rijei uglazbljivali. Heinrich Schtz dojmljivo je ove rijei uglazbio za pjevanje. Josef Haydn je u sedam polaganih stavaka isto instrumentalno meditirao o ovim rijeima. Ako, draga itateljice, dragi itatelju, volite glazbu Schtza ili Haydna, tada dopustite da Isusove rijei preko glazbe prodru u sva podruja vae due i vaega tijela. Glazba ima sposobnost obratiti se i nesvjesnim slojevima nae due tako da Isusove rijei prodru u nas svojim ozdravljujuim i otkupljujuim djelovanjem. Sluajui glazbu na nama e se dogoditi otkupljenje. Ne trebamo vjerovati u otkupljenje. Ono posee za nama. Glazba daje da Isusova ozdravljujua ljubav postane ujna. Sluanje vodi u zatienost govori Martin Heidegger. Sluajui Isusove rijei u glazbi iskusujemo pripadanje Isusu Kristu. Zatiujemo se u njegovoj ljubavi.

CVJETNICA
Na Cvjetnicu slavimo najprije trijumfalni Isusov ulazak u sveti Grad. Sva etvorica evanelista izvjeuju nas o tome ulasku u Jeruzalem. On je kao kontrast onome to e se zatim sljedeih dana u Jeruzalemu dogoditi: izdaja, osuda i Isusovo razapinjanje. Cvjetnica nam pak pokazuje tko tu u Jeruzalemu jae na mladetu magariinu. Matej nam daje teoloko obrazloenje za taj ulazak: To se dogodi da se ispuni to je reeno po proroku: Recite Keri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jau na magarcu, na magaretu, mladetu magariinu (Mt 21,4-5; Iz 62,11 i Zah 9,9). U Isusu u Jeruzalem jae Knez mira. Jeruzalem znai: Grad mira. Taj koji e ovoga tjedna biti kao zloinac pribijen na kri, zapravo je kralj Izraela. On eli Gradu donijeti to to njegovo ime znai: mir. Ljudi osjeaju da je u tome Isusu, koji jae u grad, za kojim su eznuli poboni idovi svih vremena: Mesija, koji narodu donosi mir. Zato mu kliu: Hosana sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u Ime Gospodnje! Hosana u visinama (Mt 21,9). Kod Mateja odgovaraju ljudi na pitanje tko to ulazi: To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga (Mt 21,11). Kod Luke uenici puni radosti i iza glasa hvale Boga za sva silna djela to ih vidjee: Blagoslovljen Kralj, Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Na nebu mir! Slava na visinama! (Lk 19,37.38), Luka se u izvjeu o Isusovu ulasku u Jeruzalem poziva na pripovijedanje o Isusovu roenju u Betlehemu. Ondje su aneli hvalili Boga i pjevali: Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim (Lk 2,14). Luka Isusov ulazak u Jeruzalem povezuje s njegovim ulaskom u nebo. S njime sada u nebo ulazi Boji mir. I samo oni ljudi, koji u Isusu vide kralja koji dolazi u ime Gospodnje, imaju dijela na ovome nebeskom miru. Farizeji trae od Isusa da prekori svoje uenike. A Isus odgovara: Kaem vam, ako oni uute, kamenje e vikati (Lk 19,40). Liturgija Cvjetnice zapoinje sveanom procesijom. Zajednica se okuplja izvan crkve. akon ita evanelje o Isusovu ulasku u Jeruzalem. Ljudi donose sa sobom palmine granice. U nekim se krajevima s puno ljubavi sloe kitice od palminih grana. Sveenik ove kitice od palmi zatim blagoslovi. Zajednica potom pjevajui ulazi u crkvu koja je simbol svetoga Grada Jeruzalema. Ona u ovoj procesiji izraava svoju enju za mirom. Mir, koji s Isusom ulazi u nebo, neka u liturgiji ispuni i nas na zemlji.
5

Procesija nam pred oi dovodi tko je taj o kojemu emo zatim u izvjeu o muci uti da ga pribijaju na kri. Mir neba biva razapet. Ali Isus e nakon svoga uskrsnua stupiti meu svoje uenike i rei im: Mir vama. Ondje gdje susreemo Uskrsnuloga, mir neba postat e na mir. Sudionici liturgije uzimaju blagoslovljene kitice od palmi sa sobom kui i njima ukraavaju svoje domove. Oni Isusov mir donose takorei u svoju kuu. I s ovim palminim granicama ispovijedaju da je Krist njihov pravi kralj koji treba vladati u njihovoj kui i u njihovu srcu. Svake se godine za vrijeme euharistijskoga slavlja Cvjetnice ita Muka po jednome od trojice sinoptika, po Mateju, Marku ili Luki. Svaki evanelist tumai muku na svoj nain. Matej citirajui Pisma pokazuje da je to to se dogaa s Isusom, po Pismima. Pa i kad se za vrijeme muke ini da je Bog prividno odsutan, ipak se sve to dogaa da se ispune Pisma. U muci se ispunja ono to je rekao prorok Izaija: On slabosti nae uze i boli ponese (Mt 8,17; Iz 53,4). U muci se dogaa i ono to Psalam 22 navijeta o patnji Pravednika. Sam Isus e na kriu moliti taj psalam. Njegov glasni povik: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio? nije krik oaja, nego izraz njegove nevolje koju je proivio na kriu i u itavome svom ivotu. Ali taj psalam, kojega je Isus zacijelo molio itava, zavrava rijeima punim povjerenja: A sada, brai u svojoj navjetat' ime tvoje, hvalit u te usred zbora. Koji se bojite Jahve, hvalite njega! Svi od roda Jakovljeva, slavite njega! Svi potomci Izraelovi, njega se bojte! Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je uo (Ps 22,23-25). Matej nam svojom mukom hoe darovati povjerenje da nas ni to to nam se dogaa izvana i esto nas ometa, ne moe rastaviti od Boga. Sve to nam se u trpljenju dogodi, ne moe ukinuti naega odnosa s Bogom. Na kraju e stajati slavljenje Boga. Marko Isusovu muku razumije tako da se Isus u nemoi ljubavi predaje vlasti tmina, vlasti demona koja je vladala srcima monika. Ali nemo ljubavi pobjeuje vlast demona. Isusov krik na kriu pobjedniki je krik nad vlau tmina. Ondje, gdje je Isus najnemoniji, u svojoj smrti, ondje on istodobno pobjeuje vlast monika. Marko nam ovim nainom gledanja hoe pokazati da ak i ondje gdje smo u bolesti i u starosti prividno nemoni, ljubav moe preobraziti i najveu nevolju. Ljubav moe rasvijetliti najdublju tamu. Marko nas poziva da s ljubavlju poemo u muku koja i na nas vrlo esto eka. Mi krani imamo samo nemo ljubavi da promijenimo ovaj svijet i promemo ga duhom Isusa Krista. Ali tako nam obeava povijest muke po Marku nemo ljubavi monija je od vlasti vladar ovoga svijeta. Luka nam u Muci pokazuje Isusa kao uistinu pravedna ovjeka, za kojim je eznula grka filozofija. Platon je 400 godina prije Krista pitao to e se dogoditi s istinski pravednim ovjekom na ovome svijetu. I sam je odgovorio: Istjerat e ga iz grada, oslijepiti ga i objesiti na kri. Isus je uistinu pravedan ovjek. Ne da se ni od svojih ubojica odvratiti od svoga pravog puta. Umire kao molitelj. Njegova prva rije na kriu rije je molitve: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine (Lk 23,34). Druga rije je obeanje razbojniku s njegove desne strane: Zaista, kaem ti: jo danas e biti sa mnom u raju (Lk 23,43). I posljednja rije s kojom Isus umire, ponovno je molitva: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23,46). Isus umire molei i tako nam pokazuje put kako i mi moemo izdrati
6

protivtine naega ivota: da se kao i on s potpunim povjerenjem molimo Bogu kao svomu Ocu. U molitvi iskusujemo obeanje: Jo danas e biti sa mnom u raju. To ne vrijedi samo za ono to nas oekuje u smrti kad molimo, mjesto tjeskobe se ve sada mijenja u raj. Mi tada u sebi iskusujemo ono mjesto na kojemu je u nama Krist i otima nas od svake nevolje. Tako nam Cvjetnica svojom procesijom s palminim granicama i s itanjem Muke za vrijeme euharistijskoga slavlja najavljuje temu Velikoga tjedna: Proslavu Isusa Krista koja se prema Ivanu dogaa ve na kriu, a prema drugim evanelistima sjaji u Isusovu uskrsnuu, i istodobno muku koja stoji u sreditu Velikoga tjedna. Ali tako nam govori Cvjetnica mi trebamo ve i muku uvijek gledati imajui pred oima Isusovo uskrsnue. Ne radi se o tome da sutrpimo s Isusom, nego je Isusova muka izraz ljubavi koja pobjeuje smrt. O muci bismo trebali uvijek razmatrati imajui pred oima ljubav koja je jaa od smrti. Tada nas razmatranje o Isusovoj muci nee zgnjeiti nego podignuti. Tada spoznajemo: u svim ovim tjeskobama Isus je taj koji nevolju preokree i svako trpljenje izdrava kao Sin Boji. Isus kao pobjednik nad smru obeaje i nama da emo i mi izdrati protivtine naega ivota. POTICAJI ZA DAN Za osobnu meditaciju elim ti pokazati dvije mogunosti: 1. Sjedni u miran kutak svoje sobe. Ako ima ikonu Krista, stavi ju preda se to moe biti i slika Krista na razglednici i zamisli si: Krist ulazi u tvoje srce. Moe taj Isusov dolazak povezati sa svojim disanjem. Pri svakom udisaju zamisli si da Krist ulazi u tvoje srce. Pri svakome izdisaju moe sebi zamisliti da Krist sada proima itavo tvoje tijelo svojom ljubavlju i svojim mirom. S Kristom u tebe ulazi njegov mir. Moda moe u ovoj meditaciji u sebi osjetiti dubok nutarnji mir. Ti sam ne stvara mir. Ti puta da u tebe ue Krist. On e te ispuniti svojim mirom i svojom ljubavlju. 2. itaj polako povijest muke koja se odnosi na ovu godinu. Najbolje je itati ju glasno. I razmatraj o pojedinim situacijama o kojima se ondje izvjeuje. Pokuaj sve to to Isus ovdje trpi gledati kao izraz njegove ljubavi. Tako je to inila mistika o muci. Ona se Isusovim trpljenjem nije bavila mazohistiki, nego ga je shvaala kao izraz njegove ljubavi. Dok razmatra o Isusovoj muci, zamisli si: On je sve to tebi uinio. Ti si mu vaan. On je na kocku stavio svoj ivot zbog tebe. Predao se za tebe da vie ne odbacuje sama sebe. Isusovo predanje za tebe temelj je na kojemu moe graditi svoj ivot. Ti si vrijedan. Isus te gleda kad izdrava svoju ljubav do dovrenja. PRVA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR OPROTENJA Prva rije iz pobonosti o sedam Isusovih rijei na kriu, koje je duhovna tradicija oblikovala, dolazi iz Lukina evanelja. Luka nam opisuje Isusa kao velikoga molitelja. On moli prije i pri svakome vanom dogaaju:
7

kod krtenja, kod preobraenja, prije poziva uenika. Moli na Maslinskoj gori prije nego polazi na put muke. A ovako moli i na kriu: Oe, oprosti im jer ne znaju to ine (Lk 23,34). Luka razvija svoju teologiju pripovijedajui nam. Pripovijeda nam da je Isus na kriu molio za svoje ubojice. On na taj nain izraava da po kriu smijemo iskusiti otkupljenje od nae krivnje. Luka kao Grk s pojmovima kao zadovoljtina i rtva ne moe zapoeti nita. On dogaaj oprotenja tumai dajui Isusu da moli ovu udesnu rije. Kad gledamo na Isusa kako na kriu oprata ak i svojim ubojicama, smijemo se pouzdati da e i nama biti sve oproteno. Tada ni u nama nee biti nita to ne bi moglo biti oproteno. Tako Luka gleda kri kao mjesto na kojemu se u Isusu najjasnije objavljuje pratajua Boja ljubav. Pogled na Isusa, koji molei visi na kriu, daje nam pouzdati se da nas nita ne moe rastaviti od Boje ljubavi. Prva Isusova rije na kriu upuuje nas dakle na odluujui izvor nae vjere: na oprotenje. Mnogi ljudi trpe od toga to ne mogu oprostiti samima sebi i to nisu sposobni oprostiti onima koji su ih uvrijedili. Isusova rije je izvor iz kojega moemo piti da bi nam oprotenje uspjelo. Oprotenje je spasonosan, ozdravljujui izvor. Bez oprotenja na ivot ne uspijeva. Bez oprotenja smo i nesposobni izii na kraj jedni s drugima. Zato elim ovu Isusovu rije staviti u nesposobnost prihvaanja sebe i oprotenja. Najprije se radi o tome da Isusovu rije stavimo u mnoga predbacivanja i samoosuivanja koja se u nama neprestano javljaju kad inimo pogrjeke. Mnogi ljudi ne mogu oprostiti samima sebi kad ne zadovoljavaju svoje predodbe o samima sebi ili kad ne mogu odrati neto to su drugima obeali ili samima sebi zacrtali. Tada su ljuti na same sebe. Neki tada od osjeaj krivnje ne mogu ni spavati. U ova samopredbacivanja i razornu samokritiku trebamo pustiti da padne Isusova rije: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine. Ta nas rije rastereuje. Pokazuje nam da u biti uope nismo znali to smo uinili. To nas je zaskoilo. Mi nismo bili posve slobodni. Bili smo odreivani naom slabou, naom pohlepom, naim strahom. Zato svoju krivnju i svoju nemo oprostiti stavljamo u Boju ljubav. To nas oslobaa od svih samopredbacivanja. Ali ta je Isusova rije i dobar put da oprostimo drugim ljudima. Mnogi kau: Ne mogu oprostiti tomu ovjeku. Jako me je duboko povrijedio. Ovim ljudima esto ne pomae rei im: Ali mora oprostiti. To je Isusova zapovijed. kodi samomu sebi ako ne oprosti. Jer tada je negativna energija povrijeenosti jo u tebi i zadire sve dublje u tebe. Umjesto da kaem da mora oprostiti, jednostavno pokuavam ovu Isusovu rije rei ljudima koji su me povrijedili. Moda se u meni opire neto kad onomu koji je javno prema meni loe postupio govorim ovu Isusovu rije. Tu se u meni javlja: On je dobro znao to je uinio. Uinio je to namjerno. Znao je za moje slabo mjesto. I htio mi je svjesno nakoditi. Sve to moe biti tako. Ali on u dubini due nije znao to je stvarno uinio. Bio je jednostavno svladan svojom potrebom za vlau. Upravljala je njime njegova pohlepa. I nije bio u odnosu sa mnom. Jednostavno se dao voditi svojom mrnjom. Ako neko vrijeme izgovaram ovu Isusovu rije ovomu ovjeku, moji ranjeni osjeaji se razrjeuju. Ja iskusujem nutarnji mir. Mogu drugoga, koji me je tako povrijedio, pogledati novim oima. Molim za njega da se od neznalice vrati k znalcu, da od nesvjesnoga ovjeka postane svjestan ovjek, od ovjeka
8

izvan odnosa da postane ovjek sposoban za odnos, od kruta da postane osjetljiv ovjek, od nekoga tko svojom mrnjom kodi samomu sebi da postane netko tko e doi u sklad sa samim sobom i tako sa mnom i s drugim ljudima postupati bolje i primjerenije. Tako u odjednom postati sposoban oprostiti. Oprotenje e me osloboditi negativne vezanosti uza nj. Jer ako ne mogu oprostiti, ja sam jo uvijek vezan uz onoga i odreivan onim tko me je povrijedio. I oslobaam se negativne energije koja preko uvrjede jo uvijek u meni samome djeluje. Tako e prva Isusova rije imati na mene ozdravljujui uinak. Za mene je korisno ove Isusove rijei govoriti i u moje temeljne strahove. Temeljni strah na koji odgovara prva Isusova rije na kriu jest strah od vlastite krivnje. Psiholozi nam govore da je taj strah od krivnje vlastitoga ivota tipian za depresivne ljude. Oni se uvijek osjeaju krivima, imaju dojam da su krivi ako u njihovoj okolini ima sukoba. Krivi su ako branome drugu nije dobro, ako ima problema u zvanju. Ovaj strah od krivnje esto je irealan. Neka se ena osjeala krivom za smrt svoga oca. Upravo se vesela vratila iz kole kad joj je njezina majka priopila da joj je otac smrtno stradao u prometnoj nesrei. Ona misli da je svojom veselou skrivila oevu smrt. U ove esto vrlo irealne strahove zbog krivnje treba govoriti prvu Isusovu rije na kriu: Oe, oprosti im, jer ne znaju to ine. Tada se ovaj strah moe polagano pretvoriti u povjerenje da sam bezuvjetno prihvaen. Ako Isus oprata ak i ubojicama, tada u meni samome ne postoji nita to ne bi moglo i to nije moglo biti oproteno. MOLITVA Milosrdni i dobri Boe, blagoslovi ovaj tjedan da bi on uistinu postao sveti tjedan za mene i za sve ljude koji ovaj tjedan svjesno doivljavaju, ali i za one koji vie nemaju nikakva odnosa prema svetome dogaanju. Daj mi u ovome tjednu na nov se nain susresti s tajnom muke tvoga Sina Isusa Krista. Daj mi osjetiti ljubav koju nam je tvoj Sin pokazao u svojoj muci, ali i ljubav koja se u muci tvoga Sina oitovala za nas. Ti si tako ljubio svijet da si svoga Sina predao u nae ruke da bi on proeo i ozdravio sve ponore nae mrnje i naega straha. Ozdravi mene i ozdravi na svijet kojim danas, kao i tada, jo uvijek vladaju moi kao kukaviluk i mo zloe. Lii te sile svake moi koje ine bolesnima i svojom ljubavlju ispuni moje srce i itav svijet. Poalji svoju pratajuu ljubav svim ljudima koji ne mogu oprostiti samima sebi i koji su jo uvijek vezani mrnjom drugih. Tako daj da ovaj tjedan postane spasonosan za sve nas da bi se tvoje spasenje ukopalo sve dublje u ovaj svijet i preobrazilo ga. To te molimo po Kristu Gospodinu naemu. Amen.

PONEDJELJAK VELIKOGA TJEDNA

U ponedjeljak Velikoga tjedna ita se Evanelje o Isusovu pomazanju u Betaniji. Isus je u kui svoga prijatelja Lazara koga je uskrisio od mrtvih. Tu su i njegove dvije sestre Marija i Marta i pripremaju mu veeru. Marta posluivae, a Lazar bijae jedan od njegovih sustolnika. Tada Marija uzme libru prave dragocjene nardove pomasti, pomae Isusu noge i otare ih svojom kosom. I sva se kua napuni mirisom pomasti (Iv 12,2-3). Za Ivana je to simbolian in koji unaprijed upuuje na Isusovu smrt. est je dana prije Pashe. est je broj nesavrenosti i samotvorbe. Nesavreno postaje po Isusovoj smrti i uskrsnuu savreno i cjelovito. est opet upuuje na sedam, broj promjene i dovrenja. U uskrsnuu ovjek biva nanovo stvoren. Ovo je prava Pasha: prijelaz u Boji svijet, ovjekova preobrazba i poboanstvenjenje. Ovo je abat: novo stvorenje po Bogu. Marija, Marta i Lazar pripremaju est dana prije Pashe, dakle u nedjelju naveer, veeru za Isusa. Moda je ta gozba ovdje slika Euharistije koju su krani slavili svake nedjelje naveer. Marija uzima libru prave, dragocjene nardove pomasti i njome mae Isusove noge. To je rasipno velika koliina pomasti. Nardova se pomast u antiki smatrala jednom od najdragocjenijih pomasti. Juda procjenjuje vrijednost na tri stotine denara. To je vie od godinjega prihoda jednoga nadniara (rimska libra iznosila je 327,45 gr.). Preobilje pomasti podsjea na puninu vina koje Isus dariva na svadbi u Kani. Na svadbi u Kani je rije o novome okusu ivota. Ovdje dragocjeni miris ulazi u nas. Boja ljubav, koja u Isusovoj smrti dolazi do dovrenja, iri ugodan miris itava kua, itava Crkva, itav svijet njome se napunja i mijenja. Crkveni oci tumae ovaj prizor tako da miomiris spoznaje (gnosis) od Isusove smrti i uskrsnua ispunja itav svijet. Naprama neugodnu zadahu, koji iri mrtvi Lazar, uskrsnue znai ugodno mirisanje. Ivan u ovim slikama pokazuje da Boju stvarnost treba uzeti svim osjetilima. Nju se moe gledati i sluati, kuati i mirisati i dodirnuti. Mistina tradicija je ovo Ivanovo gledanje izvodila dalje u svojoj teologiji dulcedo Dei = slasti Boga. Bog se dade osjetiti i iskusiti. Boji trag u ljudskoj dui je miomiris, novi okus, slast i radost. Ova mistina tradicija pripisivala je Bogu okus. Boga se iskusuje svim osjetilima. On nije samo duh, nego iri u dui i u tijelu ovjeka sladak i ugodan okus, ne gorak okus revnitelja ili rigorist, nego okus ljubavi. U Ivanovu Evanelju pokazuju svi prizori u kojima se pojavljuje ena da se radi o ljubavi. Prvi prizor u kojemu se pojavljuje Isusova majka jest svadba u Kani. Bog slavi s nama svadbu. Njegova ljubav nau vodu, koja je postala bljutava, pretvara u vino ljubavi. Razgovor sa Samarijankom vrti se ne samo oko vode, koja zauvijek gasi nau e, nego i oko est mueva koji enju ene za ljubavlju ne mogu ispuniti. U Isusu susree ona sedmoga mua koji e na kriu otvoriti svoje srce da bi u nas potekla njegova ljubav. Trei prizor sa enom jest onaj Isusov susret s preljubnicom koju Isus ne osuuje. Kod uskrienja Lazara vanu ulogu igraju Marija i Marta. I ovdje se radi o ljubavi prijateljstva koja oivljuje mrtvaca. Pomazanje dragocjenom pomau peta je pripovijest o enama. esti je prizor stajanje Isusove majke pod kriem i Isusova rije njegovoj majci. Marija je vrata kroz koja Boja ljubav u Isusu ulazi u svijet. Ona pod kriem svjedoi o dovrenju ljubavi. Isus poziva Isusova uenika da ju uzme u svoju kuu. Mi trebamo uzeti k sebi Mariju da bismo u ovome svijetu bili ona vrata kroz koja e Isusova ljubav ui u ovaj svijet. Sedmi
10

prizor o eni jest susret Marije Magdalene s Uskrsnulim. O njoj je Ivan svjesno izvijestio kao o prizoru ljubavi na pozadini Pjesme nad pjesmama (Pj 3,1-6). Ivan voli broj sedam. Postoji sedam znakova spasenja koje Isus ini. I postoji sedam prizora sa enama koji nam hoe rei da e se itav na ivot preobraziti u ljubav ako u sebe primimo Krista. Na poetku muke stoji ljubav jedne ene. Marija svojim pomazanjem pokazuje ne samo da je njezina ljubav rasipna, nego i da Isus u svojoj muci ivi svoju ljubav bez mjere za nas. Ivan pripovijest o muci zapoinje reenicom: Jer je ljubio svoje koji bijahu u svijetu, do kraja ih je ljubio (Iv 13,1). U muci dolazi Isusova ljubav prema nama do dovrenja. Tada e on sam oprati uenicima noge, ali ne pomau nego vodom. Dok ena kod Marka i Mateja mae Isusovu glavu, Ivan svjesno govori o pomazanju nogu. Pomazati noge neto je vrlo osobno i erotino, neto intimno i njeno. To je doputeno samo vlastitoj eni ili kerki. To to ini Marija ima svoju paralelu u Isusovu inu. Na Posljednjoj veeri Isus e uenicima oprati noge. Tada e izvriti ne samo muko sluenje robova, nego i ensko sluenje ene i keri uenicima. Na kriu e Isus dovriti tu ljubav u kojoj sama sebe predaje za nas. Tada e se otvoriti dragocjena posuda njegova srca i na nas izliti njegova ljubav. Juda ne razumije Marijinu rasipnu ljubav. On nema nikakva osjeaja ni za tajnu ljubavi Isusa koji se za nas predaje u smrti. On sve gleda pod vidikom svrhovitosti. To je ljudski. Boja ljubav je neto drugo. Isusovu objavu ne treba primiti kao socijalni program. U stvarnosti se iza socijalnih programa govori Ivan imajui u vidu Judu katkada kriju ak i zavist i pohlepa. Ovdje se radi o tajni ljubavi koja se razdaje. Ovdje je to ljubav jedne ene. Ona stoji na poetku muke i na kraju kad Marija iz Magdale trai onoga koga ljubi njezina dua. Sredite muke, Isusova smrt na kriu, dovrenje je ljubavi. Ivan slikom o pomazanju Isusa izraava da se ljubav koja se dovrava u Isusovoj muci i smrti, ne moe izraunati. Ona je rasipna i nerazumna. Ne poznaje mjeru. Ne da se shvatiti od trijeznih ljudi razuma. Dostupna je samo onomu tko sam zna ljubiti. POTICAJI ZA DAN I za ponedjeljak elim ponuditi dvije mogunosti za meditaciju. 1. Pripazi u meditaciji na svoje disanje. Rumi, perzijski pjesnik, govori o disanju kao o Bojemu mirisu ljubavi. Zamisli si dakle kako u disanju u tvoje tijelo struji Boja ljubav i ispunja te u itavome tijelu. Moe si zamisliti kako sam svojim disanjem moe sebe ljubazno podragati. Sam Bog te miluje svojom ljubavlju. A zatim si zamisli da te disanje vodi do dna tvoje due na kojemu u tebi struji nepresuiv izvor ljubavi. To u tebi tee boanska ljubav. Ona je rasipna, bez mjere. Pokuaj u sebi jednostavno osjetiti taj izvor ljubavi i zamisliti si da ona kroz tebe struji i prema drugim ljudima. 2. Ako je tebi i tvojoj obitelji ili tvojim prijateljima mogue, odri na poetku Velikoga tjedna pranje nogu. Bio bi to dobar uvod u tajnu muke. Svatko neka drugomu opere noge. To znai: ostavljamo sve to je uprljalo na zajedniki ivot. I moda moe osjetiti da je to njena gesta, oprati drugima noge, koje inae ne dodirujemo tako
11

rado. Noge su katkada prljave. Katkada ne miriu ugodno. Mi dodirujemo drugoga na njegovoj Ahilovoj peti, na njegovu ranjivu mjestu. Dodirujui ih s ljubavlju, ozdravljamo rane drugoga. Jedni drugima iskazujemo sluenje ljubavi, koje je Marija iskazala Isusu i koje je Isus izvrio na nama. U pranju nogu osjetit e vie od tajne ljubavi nego kroz nauene rijei. Zato te elim srdano pozvati na taj zajedniki obred. Potrebna je dakako velika otvorenost i ozraje ljubavi i paljivosti. Bilo bi dobro da uz to stavi meditativnu glazbu koja e proeti itav in.

DRUGA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR NADE I druga rije koju Isus na kriu govori, stoji u Lukinu Evanelju. To je utjena rije. Isus ju govori u na strah od smrti. Svaki ovjek poznaje smrtni strah. Kod jednoga je to strah od bol povezanih s umiranjem, kod drugoga strah od gubljenja kontrole, kod drugoga opet strah ostaviti djecu ili branoga druga sama. A postoji i strah od nepoznatoga u smrti, strah od neuspjeha i od prokletstva. U ovaj strah govori Isus rije Danas e biti sa mnom u raju, da nas oslobodi naega straha. Ako ovu rije dostatno dugo stavljamo u na strah od smrti, strah e se tada polagano pretvoriti u povjerenje. Pogledajmo malo bolje prizor: Lijevi razbojnik grdi isusa kao veliki sveenici i farizeji. Tu ga desni razbojnik izvodi na pravi put. On osjea da ovaj Isus nepravedno visi na kriu. Zato mu se obraa: Isuse, sjeti me se kad doe u svoje kraljevstvo (Lk 23,42). Desni razbojnik nema to pokazati. On je svoj ivot proigrao. I kako sam priznaje s pravom je objeen na kri. Ali u posljednjemu trenutku daje se dodirnuti Isusovom pravednou i dobrotom i moli ga da ga se spomene. Na ovu vie plahu pronju odgovara Isus: Zaista ti kaem: jo danas e biti sa mnom u raju (Lk 23,43). Ovdje po sedmi put u Lukinu Evanelju nalazimo rije Danas. Ona ovdje ima dva znaenja. Najprije znai: Jo danas, neposredno nakon svoje smrti, razbojnik e doi Isusu u raj, u prekrasan nebeski vrt koji su ljudi oduvijek oznaivali kao raj. ekanje dakle nee potrajati dugo. U smrti se dogaa preobrazba i ispunjenje. To je utjena slika za ono to nas u smrti oekuje. Drugo znaenje proizlazi iz ukupnosti Lukina Evanelja. Luka sedam puta govori o Danas, poevi od roenja, preko krtenja, preko poetka propovijedi u sinagogi u Nazaretu, preko prvoga uda, preko gozbe sa Zakejem (ovdje danas stoji dva puta) i konano uz ovaj prizor na kriu. Luka Isusovo djelovanje shvaa kao vrijeme spasenja i ispunjenja. To to se dogodilo tada, dogaa se na nama danas, kad se u liturgiji spominjemo onoga to je prolo. injenica da se kod gozbe sa Zakejem i carinicima danas nalazi dva puta, pokazuje da je prije svega euharistijsko slavlje to u kojemu se na nama danas dogaa ono to se dogodilo ljudima u susretu s Kristom. Danas se kod Euharistije u nama raa Krist, danas on svoju rije upravlja nama, danas na nama ini udo ozdravljenja, danas nas hrani svojim tijelom i svojom krvlju. I danas se u Euharistiji dogaa preobrazba smrti. Kad u priesti primamo Krista, mi smo ve danas s njime u raju. Ali
12

ovaj danas e se zatim ispuniti u smrti. Kad se u trenutku smrti s desnim razbojnikom obratimo Isusu premda nemamo to pokazati -, na nama se danas dogaa ono to se s objeenim dogodilo tada. Danas se na strah od smrti pretvara u povjerenje. U smrti emo se susresti s Isusom koji nam je na kriu zasjao kao milosrdni Spasitelj. Ako u smrti pogledamo na Isusa i kao razbojnik, dodue praznih ruku, ali srcem punim povjerenja odluimo se za Boga i Bogu se predamo, mi emo danas doi u raj, u nebo. Svijet e tada za nas u smrti doi svomu svretku, a Isus e se za nas pojaviti kao Izbavitelj i Spasitelj. I mi emo zauvijek biti s njime, zauvijek u ljubavi iz koje vie ne moemo ispasti. Druga Isusova rije na kriu upuuje nas na ozdravljujui izvor nade koji tee u naoj dui, ali koji esto lei skriven ispod straha. Nije to samo nada da u smrti smijemo ui s Isusom u raj. To je i nada da emo ondje, gdje se u bezizlaznim situacijama obratimo Isusu, ui u raj, da e se ono to ugroava i stvara tjeskobu preobraziti u rajski vrt. Mi kao i desni razbojnik nemamo za pokazati nita to bi opravdalo preobrazbu nae situacije. Imamo samo nadu razbojnika, koji se u ovoj beznadnoj situaciji obraa Isusu i smije iskusiti ispunjenje svoje nade. Nada nikada ne prestaje. Tako ni mi ne trebamo nikada predati se, ni onda kad ponovno kao razbojnik visimo na kriu nae vlastite nutarnje razdrtosti, vrsto prikovani na nae neuspjehe. Trebamo samo puni nade pogledati prema Isusu koji visi uz nas. I naa e se nada u nadvladavanje smrti i u promjenu neuspjeha ispuniti. MOLITVA Milosrdni i dobri Boe, Marija mi pokazuje tvoju rasipnu ljubav kojom si se na kriu za mene predao. Daj mi u ovome tjednu spoznati sve dublje tvoju ljubav kad razmatram o tvojoj muci. Tvoje ljubee predanje na kriu temelj je na kojemu mogu graditi. Ti mi pokazuje da me neizmjerno ljubi, da tvoja ljubav nema mjere. Naui me da i ja mogu tebe neizmjerno ljubiti kao Marija. I ispuni me po svojoj muci svojom ljubavlju da bih postao sposoban ljubiti svoju brau i sestre. Uzmi od mene strah da bih se u svojoj ljubavi za druge mogao potroiti. Daj mi spoznati da je izvor tvoje ljubavi koji u meni tee, neizmjeran i da stoga mogu uvijek davati, jer tvoj izvor ljubavi u meni nikada ne presuuje. Zato me danas ispuni svojom ljubavlju i osposobi me danas da pun ljubavi susreem ljude i dovodim ih u dodir s izvorom ljubavi koji u njima tee. To te molim po Kristu naemu Gospodinu. Amen.

13

UTORAK VELIKOGA TJEDNA

U utorak se opet ita jedan tekst iz Ivana. Ivan izvjeuje o Isusovoj gozbi s njegovim uenicima (Iv 13,21-33.36-38). Isus je u svojoj dui potresen i govori o jednome od uenika koji e ga izdati. Uenik kojega je Isus ljubio, poiva na Isusovim grudima. Petar mu daje mig neka pita tko je to. I Isus objavljuje da e to biti onaj komu on dadne zalogaj kruha koji e umoiti u vino. Tako svima postaje oito da je Juda izdajica. Sam Petar potvruje Isusu da e za njega poloiti svoj ivot. Ali Isus mu odgovara: ivot e svoj poloiti za mene? Zaista, zaista, kaem ti: Pijetao nee zapjevati dok me tri puta ne zataji (Iv 13,38). Tri su mogunosti reagiranja na Isusovu ljubav. Sve tri mogunosti su u nama. Prva je mogunost prikazana u ljubljenome ueniku, koji poiva na Isusovim grudima. Umjetnost srednjega vijeka prikazivala je ovaj prizor kao ljubav prema Ivanu. Postoje prekrasne slike ove ljubavi prema Ivanu. Ivan poiva na Isusovu srcu. Uiva u ljubavi svoga Prijatelja. Za njega se ne kae da je on ljubio Isusa, nego da je Isus ljubio njega. Trebali bismo u sebe utisnuti ovu sliku i zamisliti si da smo mi onaj koga Isus ljubi. Mi uope ne moramo sebe primoravati na to da ljubimo Isusa. Trebamo samo pripustiti da Isus nas ljubi. I trebamo si zamisliti da kao i Ivan poivamo na Isusovim grudima. Ovo poivanje na Isusovu srcu smiruje nas. To je prekrasna slika koja nas moe pratiti tijekom dan muke. Ako sa svojim nutarnjim nemirima doemo k Isusu i poinemo na njegovu srcu, mi se tada smirujemo, tada u njegovoj ljubavi nalazimo mir. Druga mogunost je ona Judina koji izdaje Isusa. to se u Judi dogaalo danas vie ne moemo govoriti. Juda je u svakome sluaju uvijek i ogledalo
14

nas. To to je on uinio, na to smo sposobni i mi. Ima puno pokuaja tumaenja da se Judinu izdaju objasni. Jedni misle da je bio zelot, revnitelj, netko tko se nasilno borio protiv Rimljana. I bio bi rad' da se Isus odvai na otvorenu borbu protiv Rimljana. Jer je ljubio Isusa, htio ga je primorati da oituje svoju mo. Drugi misle da je bio razoaran jer Isus nije opravdao njegove predodbe. To su samo pokuaji da se Judu shvati. Sam Ivan Judino ponaanje tumai ovako: Nakon zalogaja ue u nj Sotona (Iv 13,27). Nije to dakle bio samo ovjek Juda. U njega je uao Sotona. Mogli bismo rei: Mrani su duhovi na neki nain smutili Judino razmiljanje. To se izraava i reenicom: On dakle uzme zalogaj i odmah izae. A bijae no (Iv 13,30). Njegovo se razmiljanje zamrailo. On je upao u nutarnju no. Obuzela ga je vlast tmina. Moemo si to psiholoki zamisliti kao da ga je opsjela neka fanatina ideja. Ili to moemo ostaviti kao tajnu: samo zlo je preuzelo vlast nad njim. No izraava i oaj koji je zavladao u Judi. Matej govori o Judinu kajanju. On oito nije htio da Isus mora umrijeti. On je velikim sveenicima vratio trideset srebrnjaka i kazao: Sagrijeio sam izdavi krv nedunu (Mt 26,4). Ali oni ga odbijaju. On zatim baci srebrnjake u Hram i objesi se. Njegovo samoubojstvo izraz je njegova oaja. Njegovo ga kajanje ne vodi u obraenje, nego u oaj. Matej ipak ostavlja otvorenim hoe li se i oajni Juda u smrti susresti s milosrdnim sudcem Isusom, koji e ga uzeti u svoje ljubee ruke. Trea mogunost koja se krije u svakome od nas, vidljiva je u Petrovu liku. Ivan za njega ne govori da Isusa izdaje, nego da ga nijee. Nijekanje se dogaa iz kukaviluka. Ali i Petar se isto kao i Juda odvraa od Isusa. Kod Ivana ini on velike najave da svoj ivot hoe zaloiti za Isusa. Ali kad mu se vratarica obraa rijeima da je i on jedan od Isusovih uenika, on to tada nijee. Jo dva puta nijee to na pitanja slugu velikoga sveenika. Tada se pijetao oglasi. Ivan ne govori o Petrovu kajanju. Tek nakon uskrsnua pozvat e se Isus na njegovo trostruko nijekanje. Isus Petru tri puta postavlja pitanje: Ljubi li me? Kod treega puta stoji: Raalosti se Petar to ga upita trei put: 'Voli li me?', pa mu odgovori: 'Gospodine, ti sve zna! Tebi je poznato da te volim' (Iv 21,17). Petar pokazuje Isusu svoje srce koje ga je zanijekalo. Ali Petar je unato svojoj zataji uvijek ljubio Isusa. Ni nijekanje ga nije sprijeilo u tome da sada nakon uskrsnua ljubi Isusa vie od svih drugih. Da, moda ga je njegova krivnja otvorila jo vie za ljubav od njegova oduevljenja kojim je spoetka nasljedovao Isusa. Drugi evanelisti izvjeuju o Petru da je neposredno nakon oglaavanja pijetla iziao i gorko plakao (Mt 26,75). Johann Sebastian Bach je ovo gorko plakanje majstorski uglazbio u svojoj Muci po Mateju i Muci po Ivanu (tu je jednostavno preuzeo rijei Matejeva evanelja). Svatko od nas nosi u sebi ljubljenoga uenika, Petra i Judu. Nitko od nas ne moe za sebe jamiti da nee kao Petar biti kukavica i zatajiti Isusa. I nitko nije toliko siguran u svoje vlastito srce da bi mogao iskljuiti da kao i Juda nee izdati Isusa. Katkada izdajemo same sebe, svoja sveta uvjerenja. Budui da nam odjednom neto drugo postaje vanije, mi izdajemo ono to smo drugima vrsto i sveto obeali ili to nam je ranije bilo sveto. Odluujue je da tada ne oajavamo nad sobom kao Juda, nego da se u svome zatajenju kao Petar izloimo Isusovoj ljubavi i pouzdamo u to da je Isusova ljubav vea od nae krivnje. Ako kao Juda ne moemo oprostiti
15

samima sebi, tada emo upasti u oaj. Ali samima sebi moemo oprostiti jedino ako kao Petar vjerujemo u Isusovu pratajuu ljubav. Ipak ne bismo trebali ostati kod Petra i Jude. U nama je i ljubljeni uenik, koji poiva na Isusovim grudima. Isus me uzima na svoje ljubee ruke. Ja sam taj koga Isus ljubi. Mnogi ne mogu vjerovati u to budui da ne mogu prihvatiti sami sebe. Oni sami sebe osuuju jer imaju toliko puno pogrjeaka. Tada moe biti dobra vjeba upiti u sebe ovu sliku ljubavi prema Ivanu sve dok se ne mogne povjerovati u to da sam od Isusa ljubljen. Ljubav pak prema Ivanu hoe nam darovati i povjerenje da je u nama jedna nutarnja jezgra koja ljubi Isusa. Na kraju Ivanova evanelja Petar i ljubljeni uenik meusobno se povezuju. U prizoru, u kojemu Isus tri puta pita Petra o njegovoj ljubavi, moemo stoga vidjeti ispunjenje ljubavi prema Ivanu. S Petrom moemo rei: Gospodine, ti zna sve, poznaje moj kukaviluk, moje zatajenje, moje slabosti i pogrjeke. Ali zna i to da je duboko u mome srcu ljubav. Ja u dubini svoga srca eznem za tim da te ljubim. Doemo li u dodir s ovom ljubavlju koja je u nama, mi smo istodobno i Petar i ljubljeni uenik. A tada je i Juda u nama promijenjen. On vie ne oajava zbog svoje krivnje, nego ispod svoje krivnje vidi izvor boanske ljubavi koja jo moe promijeniti i krivnju. POTICAJI ZA DAN Za meditaciju pozivam te da u sebi meditira o Petru i Ivanu. Za Judu treba znati. To e te uiniti skromnim. Ali njegovu sliku ne treba u sebe upijati. Inae e te vui samo dolje. 1. Ako ima pri ruci slikovni prikaz ljubavi prema Ivanu, dugo i uporno gledaj sliku. Pusti da se slika u tebe utisne da bi te dovela u dodir s izvornom slikom koju je Bog nainio iz ljubavi prema tebi. I uivaj to poiva na Isusovu srcu. Zamisli si kako na tebi poiva njegova njena ruka. Ona eli smiriti sva tvoja samopredbacivanja i samoosuivanja i pokazati ti: Ti si ljubljen. Ne postoji nita to bi te rastavilo od Boga, od Isusa. 2. Meditiraj ne samo o Petrovu zatajenju, nego i o prizoru o kojemu nam pripovijeda Ivan u 21. poglavlju (Iv 21,15-19). Ali najprije se pitaj gdje si kao Petar zatajio Isusa, gdje si zatajio brata, sestru, prijatelja, prijateljicu, kako si zatajio brata, sestru, prijatelja, prijateljicu i gdje si se iznevjerio samomu sebi. Gdje si zanijekao svoje pravo sebstvo i prilagodio se oekivanjima drugih? Sigurno e pronai mnoge situacije u kojima si zanijekao sama sebe, a time i Krista u sebi. Ali tada kao odgovor meditiraj o Ivanu, 21. poglavlje. Zamisli si da te Isus pita: Anzelme, Josipe, Marijo, Barbara ili kako se ve zove ljubi li me vie od drugih? Moda moe posve spontano i s punim uvjerenjem s Petrom odgovoriti: Da, Gospodine, ti zna da te volim. Ali zatim meditiraj o treemu Petrovu odgovoru, svjestan svih svojih pogrjeaka i slabosti, svih svojih zatajenja i svoje izdaje sebe i Isusa: Gospodine, ti zna sve; zna takoer i to da te ljubim. Ovu rije ne moe rei s potpunim uvjerenjem, nego samo s velikom poniznou. Stavi sve pred Isusa, svoju izdaju, svoje zatajenje, svoju krivnju. Isus zna sve. Pred njim ne moe nita
16

sakriti. Ali ispod izdaje, ispod zatajenja, ispod krivnje u tebi je ipak jedna jezgra koja je ista ljubav. A za ovu najnutarnjiju jezgru moe mirne savjesti rei: Ti zna i to da te ljubim. Uza sva moja zatajenja ovo je ipak moja najdublja enja: ljubiti te. TREA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR LJUBAVI Trea Isusova rije uzeta je iz Ivanova Evanelja. Upravljena je Isusovoj majci i ljubljenomu ueniku. Tako je ta rije poziv da na nov nain meditiramo o tajni ljubljenoga uenika. Ovdje je on slika sviju nas. Rije, koju Isus govori obojici, govori on u nau izvanodnosnost, u nau nesposobnost za uspjene odnose i u na strah od odnosa, u strah da bi se nae prijateljstvo i ljubav mogli slomiti. Juda i Petar primjeri su za neuspjele odnose. Odnos prema Isusu kod obojice dobiva pukotinu. Kod Petra moe pukotina ozdraviti, kod Jude ona barem do smrti nee ozdraviti. Ivan, ljubljeni uenik predstavlja uspjeli odnos. Tako moemo rije ljubljenomu ueniku staviti u na strah od slomljenih odnosa, da bi strah ozdravio a mi se s punim pouzdanjem upustili u odnos. Da prizor, u kojemu Isus svoju majku upuuje na ljubljenoga uenika i uenika na Mariju kao njegovu majku, treba tumaiti simbolino, vidjeli su svi egzegete. Pitanje je samo koja simbolika iza toga stoji. Jedni misle da je Marija slika idovske zajednice, a ljubljeni uenik da je slika zajednice iz poganstva. Drugi vide u Mariji sliku za Isusovu obitelj koja zajedno sa zajednicom uenika ide zajednikim putem. Amerikanski teolog Raymond E. Brown misli da je Isus na kriu podigao vrijednost Marijine pozicije toliko da je njezin autoritet u Ivanovoj zajednici bio jednak onoj muevnih apostola (Sandford 1,71). Mogue je u ovome prizoru gledati i sjedinjenje suprotnosti. Mukarac je upuen na enu i ena na mukarca. Mukarac treba uzeti enu u svoju kuu. U grkome ovdje stoji: eis ta idia = u svoje (19,17), u nutrinu samoga sebe, u svoje srce. Suprotnosti se na kriu meusobno sjedinjuju: Bog i ovjek, mukarac i ena, idovi i pogani. Oni postaju jedno ne samo izvanjski, nego iznutra. Muevno i enstveno, idovsko i pogansko, pobono i svjetovno, boansko i ljudsko postaju u mome srcu meusobno jedno. A ovo jedinstvo u meni samome pretpostavka je da se i odnos prema mukarcu i prema eni moe prihvatiti. Marija se kod Ivana pojavljuje samo na poetku na svadbi u Kani i na kraju pod kriem. Ona je majka promjene, koja proces promjene na svadbi u Kani potie da bi sada svjedoila o dovrenju promjene. Smrt na kriu je i dovrenje svadbe. Na kriu se dovrava ono to je na svadbi u Kani zasjalo kao Boja slava: tu sve, pa ak i smrt, ak i krivnja biva uzeto u boansku ljubav. Tu sve suprotnosti ovoga svijeta postaju jedno. Marija je na svadbi u Kani vrata kroz koja Isus ulazi u svijet. Pod kriem je ona vrata kroz koja on ulazi u Oevu slavu. Marija, majka, istodobno je slika novoga raanja ovjeka, koje se dogaa po Isusovoj smrti. Kad meditiramo o Isusovu kriu, mi se kao ljubljeni uenik takorei nanovo raamo. Mukarci kod Ivana predstavljaju razraunavanja s Isusom. Prizori o enama recimo onaj sa Samarijankom ili s Marijom i Martom uvijek su prizori ljubavi. Kad Isus Mariju, svoju majku, predaje ljubljenomu ueniku, u
17

tome se oituje njegova ljubav prema svim ljudima. Ljubljeni uenik je slika sviju nas. Naa je zadaa ljubav, koja se pojavljuje u Mariji, izvoru ljubavi, uzeti u nau kuu, u svoje vlastito, pustiti u najnutarnjiju nutrinu, u srce. Tada postajemo sposobni za ljubav, tada se vie ne trebamo bojati da bi naa ljubav zbog onoga to nas izvana ometa, mogla biti razorena. Izvor ljubavi je u nama. On nam ne moe biti uzet. Meditirajui o prizoru pod Isusovim kriem dolazimo u dodir s ovim izvorom ljubavi u nama. esto postoji opasnost da ovaj izvor ljubavi u nama presui ispod naslaga briga i dvojbi i zahtjeva upravljenih nama i drugima. Pripustivi u sebe treu Isusovu rije, ona daje da izvor ljubavi koji je u nama poraste, te tako ue i u nau svijest i prome nae razmiljanje i govorenje i djelovanje. Kad izvor ljubavi prodre i u nae osjeaje, osposobit e nas za uspjean odnos prema drugim ljudima, prema prijatelju i prema prijateljici, prema suprugu ili supruzi. Isus upuuje svoju majku na ljubljenoga uenika kao na njezina sina, a ljubljenoga uenika na Mariju kao njegovu majku. Majka i sin su pojmovi odnosa. Majka je uvijek u odnosu prema drugomu, a kao sin uvijek biva u odnosu na majku. Na kriu postaje dakle vidljivo da istinski ljudi postajemo samo onda kad smo u odnosu prema drugim ljudima. Istodobno je kri, pod koji se Mariju i Ivana dovodi skupa, znak nade da e pod kriem ozdraviti i naa bezodnosnost, da emo onda kad suprotnosti u nama meusobno poveemo, biti i sposobni za odnos u kojemu se uvijek i radi o tome da se suprotno odnosi prema drugome i tako moe postati meusobno jedno. MOLITVA Ti me, Boe ljubavi, ispuni svojom ljubavlju. Ozdravi moj strah, moj kukaviluk, moje zatajenje i moju izdaju svojom ljubavlju. Sauvaj me od oaja kad sam skrivio prema sebi, prema tebi i prema drugima. Podigni me kroz moje pogrjeke i slabosti da kao Petar postanem sposoban ljubiti te na nov nain. I dovedi me kroz sva iskustva razoaranja i povrjede u dodir s izvorom ljubavi koji u meni tee, i u kojemu tvoja boanska ljubav proima moju ljudsku ljubav koja meusobno povezuje sve suprotno, u meni i u odnosima u kojima ivim. I daruj mi sigurnost da sa svim svojim nemirom i svojim samopredbacivanjem mogu uvijek doi k tebi da poinem na tvome srcu kao Ivan, i tako kod tebe i u tebi naem mir. Amen.

18

SRIJEDA VELIKOGA TJEDNA

U srijedu se kao Evanelje uzima pripovijest o Judinoj izdaji, kako nam ju donosi Matej (Mt 26,14-25). Ali ja ne elim jo jednom nainjati temu izdaje, nego jednu drugu temu koja mi u ovome Evanelju upada u oi. To je tema izruenja i predaje. Juda odlazi k velikim sveenicima i govori: to ete mi dati i ja u vam ga predati, izruiti? (Mt 26,15). U latinskome stoji ovdje rije tradere (u grkome: paradoso), to bi moglo znaiti i izruiti i predati. U Isusovoj se muci dakle radi o traditio, o izruenju i predaji. Kratko nakon to je Isus rekao jedan e me od vas izdati i izruiti (Mt 26,21) on lomi kruh i daje ga uenicima govorei: Uzmite i jedite: ovo je tijelo moje (Mt 26,26). Isus se u Euharistiji izruuje nama. On se predaje nama. Predaje se nama. A to je najdublja jezgra svih predaja, svake tradicije do koje u Crkvi jako drimo: da se u tradiciji sam Isus predaje nama. Kad donosimo samo norme i obrede, tradicija postaje prazna. Stvar je u tome da se u predaji sam Krist izruuje i predaje nama. Pavao u vezi s Euharistijom govori vrlo sveano o predaji: Doista, ja od Gospodina primih to vama predadoh: Gospodin Isus one noi kad bijae predan uze kruh, zahvalivi razlomi i ree: Ovo je tijelo moje za vas (quod pro vobis tradetur). Ovo inite meni na spomen (1 Kor 11,23-24). U latinskome stoji ovdje tri puta rije predati. Ona moe znaiti ne samo predaju, koju je Pavao primio od apostola i Prve crkve, nego i predaju ili izruenje od Jude i predaju Isusova tijela u kruhu za nas. Pavao opominje Korinane da ostanu vjerni predaji. On se kod svoje tradicije poziva na samoga Isusa. On je ovu predaju primio od njega. I stoga neka i krani kod Veere Gospodnje misle uvijek na Isusa Krista koji nam je naredio slaviti Veeru Gospodnju. U pravome slavljenju euharistije radi se o tome da navijetamo Gospodinovu smrt dok on ne doe. To nije tek gozba sienja kako su neki u Korintu krivo razumjeli. Sam Isus je u Euharistiji nazoan. On se izruuje nama. On izvrava izruenje koje je u svojoj smrti iskusio na vlastitome tijelu predajui se nama. Izruenje je temelj nae predaje, nae tradicije. Bog je svoga Sina predao nama. Dao ga je u nae ruke, da bismo ga prihvatili i dopustili da nas promu njegov Duh i njegova ljubav. Sam Isus govori u svojim nagovjetajima muke uvijek iznova o izruenju: Sin ovjeji ima biti predan ljudima u ruke i ubit e ga, ali on e trei dan uskrsnuti (Mt 17,22-23). U govoru o poslanju pretkazuje svojim uenicima da e i oni biti predani od ljudi koji se bore protiv njih i njihove vjere: Brat e brata predavati u smrt i otac dijete. Djeca e ustajati na roditelje i ubijati ih (Mt 10,21). Izruenje i predaja bit e dakle i obiljeje krana. to to za nas znai? Ako se zauzimam za ljude, ja se izruujem njima. Dopustim li da se moja snaga ulijeva u posao, sam se predajem djelu na koje me je Bog pozvao. Suprotno izruenju i predaji je: zadrati sama sebe, vrtjeti se oko sama sebe, tedjeti svoju vlastitu kou. To to
19

Isus govori za sebe, vrijedi i kao temeljni zakon kranina: Sin ovjeji nije doao da bude sluen nego da slui i ivot svoj preda kao otkupninu za mnoge (Mk 10,45). Samo ako se izloimo zadai koju smo preuzeli na e ivot roditi rod. Tada emo biti i ljudima ne samo izrueni, nego i predani, njima darovani. Postat emo blagoslov za druge kao to je i Krist postao blagoslovom za nas. Samo tako nastaje i preko nas dobra tradicija koja se nastavlja i poslije nae smrti. Jezgra svake tradicije jest da se ljude izrui i preda, da se oni predaju za druge i za Boga. O tome bismo trebali uvijek razmiljati ako ljubimo tradiciju. to uistinu ljubim kad recimo u obredima svoga ivota jako drim do tradicije? Nije li to naposljetku predanje mojih predaka koje se u ovim obredima izraava? U obredima imam udio na njihovoj snazi vjere, na njihovu predanju, u kojemu su se oni otvarali Bogu i u njega pouzdavali. POTICAJI ZA DAN 1. Pitaj se iz koje predaje ti ivi. Zamisli si da je sr predaje koju slijedi sam Krist. On se i za tebe predao u smrt. I on ti predaje ljubav koja je postala vidljiva u njegovoj smrti dajui ti u Euharistiji svoje tijelo i svoju krv. Ali pitaj se i to to su ti predali tvoji roditelji, tvoj djed i baka, tvoji predci. Oni ti sigurno nisu predali samo nauk, nego i iskustva, ivotne mudrosti, djeli samih sebe. Predali su ti to da ti iz toga moe ivjeti. I zamisli si to ti je predala Crkva unato svim pogrjekama i slabostima koje u Crkvi vidi i to su ti predali mistici, sveci, teolozi i to ti je predala puka pobonost u pjesmama, molitvama, spoznajama, obredima. Zahvali Bogu za sve to to ti je predano da bi mogao iz toga ivjeti. I razmisli, koje su obrede tvoji predci prakticirali upravo u Velikome tjednu i na Uskrs. Moe ove obrede ove godine svjesno vriti i sebi zamisliti da ulazi u njihovo predanje Bogu i u njihovu vjeru i u njihovu ljubav. 2. Razmisli gdje se ti predaje drugima i gdje se predaje Bogu. Jesi li spreman izruiti sebe Bogu, staviti mu sebe na raspolaganje ili eli ivjeti samo svoje vlastite predodbe o ivotu. Predaja nije nikada samo neto ugodno. Isus je to u svome izruenju morao bolno iskusiti. Ali predaja i oslobaa. Kad sebe izruim nekoj stvari, osobi, kad sebe izruim Bogu, oslobaam se vlastitoga ega. I moj ivot postaje odjednom plodan. A od mene e se dogoditi predaja drugima iz koje oni tada mogu na dobar nain ivjeti. ETVRTA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR POVJERENJA etvrta Isusova rije, koja stoji izmeu svih rijei iz Lukina i Ivanova Evanelja, jest rije koju nam donose Matej i Marko: O devetoj uri povika Isus iza glasa: Eli, Eli, lema sabahtani? To e rei: Boe moj, Boe moj, zato si me ostavio? (Mt 27,46; usp. Mk 15,34). To je rije koju Isus govori u na strah od naputenosti i ostavljenosti da ga preobrazi. Ovaj Isusov glasni krik na kriu oduvijek je uznemirivao teologe. Kako se Isus, Sin Boji, moe osjeati naputenim od Boga? Nije li se Isus osjeao naputenim ne samo od svojih uenika, nego i od Boga? Bog nije zahvatio u ubitano djelovanje velikih sveenika i Rimljana. Matej, koji
20

nam donosi ovaj Isusov krik ostavljenosti, govori nam o Isusovoj muci kao da je Bog odsutan. Bog ne zahvaa. On svoga Sina prividno preputa rukama grjenika. Ali Isus se usred ove prividne ostavljenosti od Boga obraa Bogu. Premda ne osjea tla pod svojim nogama, osjea se i u bezdanosti svoje naputenosti ipak od Boga noen. A ta Isusova rije o ostavljenosti prvi je redak psalma 22, u kojemu se molitelj bori sa svojim oajem, ali naposljetku ipak moli s potpunim povjerenjem. Tu u Psalmu stoji: Iz krila majina ti si me izveo (Ps 22,10). idovski teolog Pinchas de Lapide vidi upravo u reakciji onih koji stoje uokolo kria jasno upuivanje na to da je Isus molio itav Psalam. A neki od nazonih, uvi to govorahu: Ovaj zove Iliju! (Mt 27,47). Iz prvoga retka ni jedan idov to ne bio mogao uti. A u jedanaestome retku stoji: Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majina ti si Bog moj. Ti si Bog moj stoji u hebrejskome Eli atta! Ali to se zacijelo akustiki moe razumjeti i ovako: Elia ta = Ilija, doi! (Lapide 99). Lapide navodi i jedan drugi razlog zato je Isus na kriu molio itav psalam. Matej je u smrtni Isusov povik uveo sa: phone megale legon = povika iza glasa. Legon za pobonoga idova znai uvijek: recitirao je Psalam. Prvi redak jednoga psalma upuuje uvijek na itav psalam (usp. Lapide 90). Ako si zamislim da je Isus na kriu recitirao itav psalam, tada mi na nov nain prosijava tajna njegova umiranja. Isus je na kriu svu svoju nevolju stavio pred Boga, ali Boga se vrsto drao. Tako je Isus prema izvjeu o njegovoj nevolji molio s potpunim pouzdanjem: Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je uo (Ps 22,25). I svoju molitvu na kriu zakljuuje reenicom: Njemu e se jednom klanjati svi koji snivaju u zemlji, pred njim se sagnuti svi koji u prah silaze, i moja e dua za njega ivjeti, njemu e sluiti potomstvo moje. O Gospodu e se pripovijedat' sljedeem koljenu, o njegovoj pravdi navijetati narodu buduem: 'Ovo uini jahve' (Ps 22,30-31). Tako se Isusova naputenost slijeva u duboko pouzdanje da e Bog stajati uz Isusa i da e i u smrti biti obuhvaen Bogom, i u sigurnosti da e njegova smrt, u kojoj ustrajava do kraja u svojoj ljubavi, postati spasonosan in za ovjeanstvo. Unato svemu pouzdanju koje nam u ovoj Isusovoj molitvi psalma naposljetku dolazi ususret, trebali bismo ipak meditirati i o kriku ostavljenosti. Ako se sam Isus za trenutak osjeao na kriu naputen i u ovoj nutarnjoj nevolji glasno izvikuje svomu Ocu, tada nam govori da ne prelazimo preko svoje vlastite ostavljenosti, nego ju pripustimo. Mi se esto osjeamo od ljudi ostavljeni na cjedilu. Upravo onda kad ih trebamo, oni se povlae. I mi se plaimo da emo biti naputeni. Na prijatelj, na brani drug mogli bi nas napustiti. Ovaj strah ima svoj razlog u ranim djetinjim iskustvima naputenosti. Tu su nas roditelji ostavili same kad smo vikali. Ili nas je napustio otac jer se odvojio od obitelji. Ili nas je napustila majka svojom preranom smru. Takvi se strahovi u nama svako malo javljaju. Isusov krik nas ohrabruje da se izloimo ovomu strahu. Njegova vlastita naputenost, koja se tijekom moljenja pretvara u pouzdanje, eli i nae strahove preobraziti u sigurnost da nas Bog nee napustiti. Ali katkada sebe doivljavamo kao da nas Bog naputa kad ne zahvaa, kad se sve na nas srui, kad smo neizljeivo bolesni, kad s nama ne ide dalje niti u zvanju niti osobno, kad sve prijeti kao da e zavriti u slijepoj ulici. Molitva treba i tualjku i optubu. Samo ako smognemo
21

hrabrosti da k Bogu viknemo svoju tualjku, naa e se ostavljenost preobraziti i mi emo s Isusom smjeti priznati: Jer nije prezreo ni zaboravio muku jadnika, i nije sakrio lice svoje od njega; kad ga je zazvao, on ga je uo. Zato u te hvaliti u zboru veliku, pred vjernicima tvojim izvrit' zavjete. Siromasi e jesti i nasitit e se, hvalit e Jahvu koji trae njega: nek' ivi srce vae dovijeka! (Ps 22,25-27). U nama je ne samo strah da emo biti naputeni nego i izvor povjerenja. Ali mi do ovoga izvora povjerenja u sebi dopiremo samo onda kad proemo kroz strah. Izvor povjerenja tee na dnu nae due. Ali na dno due dospijevamo samo onda kad proemo kroz emocije i strahove nae due. etvrta Isusova rije na kriu, koja je ponajprije krik naputenosti a zatim se ipak pretvara u povjerenje u Oca kojemu Isus izvikuje svoju naputenost, eli nam postati voom i pratiteljem koji e nas provesti kroz vlastite osjeaje naputenosti do na dno nae due. Najprije emo dakle Isusovu rije staviti u nau naputenost. Ona e nas zatim preko naputenosti pratiti do izvora povjerenja. Po Isusovoj rijei, koja u meditaciji ili u sluanju divne glazbe Heinricha Schtza ili Josefa Haydna u nas prodire, izvor povjerenja u nama e se penjati i sve vie proeti nae razmiljanje i osjeanje. MOLITVA Milosrdni Boe, tvoj Sin Isus Krist predao se u smrt za nas, dakle i za mene osobno. Predao se za mene da bih ja ivio od njegova predanja, od njegova izruenja. On mi je u svojoj smrti predao svoga Duha. Izdahnuo ga je da bih ga ja udahnuo i bio njegovim Duhom proet. Molim te, ispuni me danas svojim Duhom ljubavi i predanja. Uini me spremnim izruiti sebe ovomu danu s njegovim zahtjevima, predati se ljudima koji od mene neto hoe, predati se trenutku susreta. Otvori moje oi za tajnu izruenja, tradicije, u kojoj stojim i u kojoj se naposljetku susreem s tvojom ljubavlju koja se za mene izruila. Doputam da ivim od tvoga predanja, da bi moj ivot donosio rod i svrstao se u izruenje tvoje ljubavi da bi ljudi oko mene i po mome predanju ivjeli kao to i ja iz tvoga predanja primam pravi ivot. Amen.

22

VELIKI ETVRTAK
Ime Veliki etvrtak (njem. Grndonnerstag) dolazi od plakati (njem. greinen = weinen). Podsjea na suze koje kao pokornici trebamo lijevati jer smo Isusa u svome ivotu opet i opet izdali. Ali drugi jezici taj dan tumae drukije. U latinskome stoji: In coena Domini = Dan Veere Gospodnje. Francuzi ga nazivaju Jeudi-Saint = Sveti etvrtak. Toga se dana u Prvoj crkvi dogaalo pomirenje pokornika. Ujutro Velikoga etvrtka posveuje i blagoslivlje biskup u vlastitoj crkvi sveta ulja: krizmu, katekumensko i bolesniko ulje. Ova se ulja zatim odnose u sve upe i sveano unose u upnu crkvu na misi Veere Gospodnje. Ipak u sreditu ovoga dana stoji sveanost Veere Gospodnje koju je ustanovio Isus te veeri prije svoje muke. Za mene su ove tri vane teme o kojima toga dana trebamo meditirati: euharistijska gozba koju je ostavio Isus kao oporuku svoje ljubavi, pranje nogu kao izraz itava njegova ivota i njegove ljubavi i samoa Maslinske gore u kojoj se sam hrva sa svojim Ocem. Zato elim kratko razmatrati o ove tri teme. Na Veliki etvrtak spominjemo se ustanove Euharistije. Isus je sa svojim uenicima odrao posljednju gozbu prije svoje smrti, oprotajnu veeru.
23

Kod ove gozbe na nov je nain protumaio obred pashalne gozbe. Kruh, koji je razlomio uenicima za njega je postao znakom njegove nasilne smrti u kojoj je dao sebe slomiti za nas da se mi u svome ivotu ne bismo slamali. On svojim uenicima daje ne samo razlomljeni kruh kao znak svoje smrti, nego im i govori: Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje. On u razlomljenome kruhu daje sama sebe. Daje sebe sa svojom ljubavlju koja svoj vrhunac dosee u njegovoj smrti na kriu. I prua im kale s rijeima: Pijte iz njega svi; ovo je krv moja, krv saveza koja se prolijeva za otputenje grijeha (Mt 26,27 i dalje). Vino je za idove i Grke znak ljubavi. Vino postaje slika Isusove ljubavi kojom se predao za nas na kriu. U vinu pijemo njegovu ljubav koja je ovjekom postala, njegovu boansku ljubav. U pijenju vina postajemo jedno s Kristom. Isus poistovjeuje vino sa svojom krvlju koju je iz ljubavi za nas prolio. Ljubav je uvijek povezana s krvlju. Mi govorimo o krvi srca onih koji ljube. Isus vidi u krvi kao prvo izraz svoje ljubavi, zatim govori o krvi saveza. Podsjea na savez kojega je Bog sklopio sa svojim narodom. Isus u svojoj smrti na kriu obnavlja ovaj savez. Bog se u svome Sinu povezuje zauvijek s nama. Krvlju svoga Sina opeauje ovaj savez. I premda mi ovaj savez uvijek iznova krimo, Bog ga nee kriti. On se uz nas vezao zauvijek ljubavlju koja nikada ne prestaje. Maria Caterina Jacobelli, talijanska folkloristica, tajnu gozbe shvaa kao ena i majka polazei od ljudske ljubavi: Koja majka, koja ljubea, tijesno priljubljeni uz tijelo vlastitoga novoroena djeteta ili vlastitoga mua nije osjetila snanu elju sebe uiniti hranom za to ljubljeno bie? Koja majka nije eznula za tim da to tijelo, koje je od nje izilo, primi ponovno? Tko od onih koji ljube nije u zagrljaju ljubavi zubima obiljeio tijelo vlastite ene ili vlastitoga mua? 'elim te poljupcima pojesti' Tko ovu reenicu jo nije izrekao ili uo? To znai: s ljubljenim se povezati u jedinstvu koje sve guta, postati hrana pretvoriti se u ivot, postati uzajamna hrana da ivimo skupa u savrenu jedinstvu koje je puno savrenije od spolnoga. Budui da je Isus svim ljudima u svako vrijeme htio tjelesno pokazati svoju ljubav, ustanovio je svetu gozbu. Ona je oporuka njegove ljubavi, mjesto na kojemu uvijek ponovno smijemo iskusiti njegovu ljubav svim svojim osjetilima. Kad u kruhu blagujem i vaem njegovo tijelo, zamiljam si da je to poljubac njegove ljubavi. I kad u vinu pijem njegovu krv, koju je za nas prolio iz ljubavi, na pamet mi pada reenica iz Pjesme nad pjesmama: Ljubav je tvoja slaa od vina (Pj 4,10). I druga reenica: Ljubav je jaka kao smrt (Pj 8,6). Gozbu se slavi uvijek s drugim ljudima. Posljednja veera nas sjedinjuje ne samo s Kristom, nego i s vjernicima, koji sa mnom slave Presvetu Euharistiju. Euharistijska gozba je poetak Crkve. Ovdje je oblikovana Crkva. Ovdje se ljudi u Kristu meusobno povezuju. Ovo je za prve krane bilo duboko iskustvo: da su u svetoj gozbi idovi i Grci, muko i ensko, siromah i bogata, gospodari i robovi postali meusobno jedno. Tako je Posljednja veera Velikoga etvrtka mjesto na kojemu crkvena zajednica slavi svoj pravi temelj: Sam Krist je spona koja meusobno povezuje ljude. Ova spona dri bolje od osjeaj koje meusobno dijelimo. To je boanska spona koja jo i danas moe meusobno sjediniti najrazliitije ljude. Za vrijeme euharistijskoga slavlja na Veliki etvrtak ita se Evanelje o pranju nogu (Iv 13,1-17). Za Ivana je to oprotajni obred kojim Isus saima jo jednom itav svoj ivot i izraava najdublju namjeru svoga djelovanja.
24

Isus je u svome ivotu postao rob. Prignuo se do ovjeka do u prainu njegovih nogu. A cilj njegova ivota bio je oistiti i ozdraviti ovjeka. Izvanjski in postaje simbolom nutarnje stvarnosti. Isus odlae haljinu svoje boanske naravi i pojavljuje se s lanenim platnom kao rob. Bog postaje ovjekom i djeluje prema nama ljudski. Perui nam noge iskazuje nam sluenje u ljubavi. Simbolika pranja nogu postaje vidljiva i u Isusovu razgovoru s Petrom. Petar ne eli dopustiti pranje nogu. On to oito razumije kao slubu roba. Isus mu odgovara: to ja inim ti sada ne zna, ali shvatit e kasnije (Iv 13,7). Pranje nogu upuuje na jedno drugo dogaanje, naposljetku na Isusovu smrt. Ono je slika posljednjega sluenja koje e Isus iskazati uenicima, njegove prijateljske smrti na kriu. Tko odbije ovo sluenje, nema dijela na otkupljenju, na Isusovoj slavi: Tko je okupan, sav je ist i ne treba oprati drugo nego noge (Iv 13,10). Uenici su ve oieni njegovim djelovanjem i njegovim rijeima. Tko vjeruje u Isusa, nad njim svijet svojim mjerilima nema vie nikakve vlasti. On nee biti vie uprljan svjetskim igrama moi, intrigama i neumjerenim tenjama. Pranje nogu za Isusa je znak njegova jo predstojeega djela ljubavi, njegove smrti na kriu. U njemu se dovrava njegova ljubav. U vjeru spada da uenici vjeruju ne samo Isusovim rijeima, nego prije svega njegovu umiranju. U njemu se dovrava vjera kranina da on u toj smrti na kriu vidi najvei iskaz Isusove ljubavi. Isus se na kriu prigiba najdublje k nama ljudima. Prigiba se do u prainu smrti. Na kriu dodiruje nae noge i pere ih. Noge su slika naega odnosa prema svijetu. Njima stupamo u svijet i prljamo se. Isus nas dodiruje na svjetovnome mjestu, da nas oslobodi vlasti svijeta. Ali noge su i najranjivije mjesto. Grci govore o Ahilovoj peti. Za gnostike su pete zaposjednute demonima i odreivane nagonima, prije svega seksualnim nagonom. Za druge narode, recimo za Indijce, noga je sjecite izmeu duha i tijela. Preko nogu duh dospijeva u tijelo. Drugi narodi noge dovode u vezu s darom ozdravljenja. Antikna sluba pranja nogu nikada nije bila samo ienje, nego uvijek i ozdravljenje. Budui da se normalno nisu nosile sandale, noge se esto pri hodu ozlijedilo. Rob je traio rane po nogama i utrljao ih uljem da ih ozdravi. Isus u svojoj smrti na kriu dodiruje nae rane i ozdravlja ih svojom ljubavlju. Najranjivije nae mjesto jest smrt. Da smo smrtni, krhki, prolazni, za Grke je bila najvea ugroza ljudskoga dostojanstva. Isus nas svojom smru na kriu ozdravlja od nae smrtne rane. I isti nas od svega to nas prlja. Pranje nogu je ne samo slika Isusova djelovanja sve do njegova kria, nego i uzor nama kranima. Isus upuuje uenike na svoj in. On je Gospodin i Uitelj. Ako dakle ja Gospodin i Uitelj vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge (Iv 13,14). I mi se kao i Isus trebamo prignuti k svojoj brai i sestrama i dodirnuti ih ondje gdje su uprljani, gdje sami sebe ne mogu prihvatiti. Trebamo ih oistiti svojom ljubavlju. Tko se osjea ljubljen, osjea se besprijekornim i istim. Prestaje sebe mrcvariti osjeajima krivnje. Bezuvjetna ljubav oslobaa ga od njegova samoobezvrjeivanja i samopreziranja. I trebamo jedni druge dodirnuti na naim ranama. Tko dodirne gnojnu ranu drugoga, uprljat e svoje ruke. Potreban je ljubei i njean dodir, pomazanje uljem ljubavi da bi rane mogle zacijeliti. Isus poziva svoje uenike na novo ponaanje. On eli
25

zajednicu prijatelja u kojoj e jedni drugima iskazivati prijateljsko sluenje pranja nogu. eli zajednicu brae i sestara u kojoj jedni druge bezuvjetno prihvaaju i ljube da bi se svatko u ovoj zajednici osjeao besprijekornim i istim. Trea tema na Veliki etvrtak jest Isusovo usamljeno hrvanje na Maslinskoj gori. Nakon Euharistije oltar se ogoli i euharistijski darovi donesu u kriptu. Ondje kod nas dolaze mladi, gosti i monasi tijekom itave noi uvijek po jedan sat na osobno klanjanje. Oni hoe bdjeti s Isusom i s njime se hrvati oko onoga to je za njih volja Boja. Matej govori za Isusa: Spopade ga alost i tjeskoba. Tada im ree: 'Dua mi je na smrt alosna. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom! (Mt 26,37 i dalje). Ali i uporno Isusovo zaklinjanje ne moe uenike dovesti do toga da s njime bdiju. Oni spavaju i ostavljaju Isusa sama u njegovu hrvanju s Ocem. Isus na Maslinskoj gori ispunja molitvu koju nas je sam nauio: da se dogodi Oeva volja, premda ga mi ne razumijemo: Oe moj! Ako je mogue, neka me mimoie ova aa. Ali ne kako ja hou, nego kako hoe ti (Mt 26,39). Isus hoe umaknuti trpljenju i smrti. Ali on moli predajui sebe Oevoj volji: Oe moj! Ako nije mogue da me aa mine da je ne pijem, budi volja tvoja (Mt 26,42). Kao Isus trebamo se i mi u molitvi Oenaa predati Bojoj volji, s povjerenjem da e njegova volja biti za nas i za druge na spasenje. Kad sam zapoeo drati u Velikome tjednu teajeve za mlade, pozivao sam mlade da sami pou u no i kao Isus hrvaju se s Bogom, to je zapravo Njegova volja. Tada je bilo vrijeme kad su mnoga subraa naputala nau zajednicu. I jo se mogu jako dobro sjetiti noi u kojoj sam i sam poao u mrak i pitao se zato jo uvijek ostajem. U meni se tada dogodilo neto to je bilo u skladu s Isusovom molitvom. Mogao sam dopustiti da padnem u Oevu volju ne gledajui druge ostaju li ili odlaze. To mi je tada darovalo nutarnju jasnou i vrstinu. Svakomu od nas ini dobro nakon sveanosti Veere Gospodnje izii u tamu noi i pitati se to je za njega volja Boja. Ili pak moe u crkvi, koja je tijekom itave noi otvorena, bdjeti s Isusom i zajedno s Isusom moliti da se dogodi volja Boja. Tada e s Isusom usred sukob svoga ivota iskusiti nutarnju slobodu. Postat e slobodan od oekivanja ljudi i od svojih vlastitih predodbi o ivotu i u volji Bojoj nai duboki mir i upokojiti se. POTICAJI ZA DAN Budui da sam vjebu pranja nogu predlagao u vezi s pomazanjem Isusa od Marije, za Veliki etvrtak elim preporuiti druge dvije vjebe. 1. Slavljenje Euharistije hoe posvetiti i gozbe u obitelji. Isus je tako govore trojica evanelista slavio posljednju gozbu kao pashalnu gozbu. idovi su pashalnu gozbu slavili u obitelji. Gozba u obitelji bila je osvjedoenje da je Bog zatitni bedem naega ivota, da ondje, gdje je u naoj sredini Bog, vlada mir. U obitelji se mislilo na to to nam je Bog uinio. Zato moe pokuati ovoga dana kod kue odrati jednostavnu gozbu, u kojoj moe svjesno iskusiti darove stvorenja kao darove Boje. To to u Euharistiji doivljava svoj vrhunac, dogaa se u svakoj gozbi: mi u darovima kruha i vina primamo Boju ljubav, Boju skrb, Boju blagonaklonost, Boji
26

blagoslov. Gozba je mjesto razmjene. Ali ti moe gozbi u obitelji na Veliki etvrtak dati poseban naglasak, da ju blaguje utei. Netko moe kao to je uobiajeno u samostanu proitati neto iz Biblije ili neke druge religiozne knjige. Najprikladniji su Isusovi oprotajni govori u Ivan poglavlja 13 - 17. Kad netko ove rijei glasno ita, a svi drugi utei uivaju u Bojim darovima, obitelj tada iskusuje neto od onoga za ime su eznuli idovi na Pashi: za prostorom koji Bog titi, za prostorom mira, za prostorom Pashe, prijelaza iz ovoga isto svjetovnoga svijeta u svijet Boji koji nas ve sada okruuje, u kojemu smo zatieni od svih prijeteih i kaotinih sila ovoga svijeta. 2. Isus je nakon zajednike gozbe prekoraio potok Cedron. Uao je u no. On je ispunjen ljubavlju zakoraio u vlast tame da ju rasvijetli. Moe te veeri nakon gozbe ili nakon bogosluja svjesno jednom sam izii u no. Pritom te mogu pratiti dvije misli: Prva misao: ti u tamu izlazi s Kristom u svome srcu. Nita te ne moe ugroziti. Jer Krist, ivot je u tebi. On je jai od svake vlasti tame i smrti. Tada moe iskusiti neto od onoga to se dogaa u Isusovoj muci. On se predaje u ruke monika da ih pobijedi svojom ljubavlju. Nita te ne moe rastaviti od ljubavi Kristove. Druga misao: Ti s Isusom izlazi u njegovu osamljenost, u njegovo hrvanje na Maslinskoj gori. Postavlja si u ovoj osamljenosti pitanje to Bog danas od tebe hoe. Je li tvoj ivot, takav kakav je sada, u redu? Ili bi trebao, kao odgovor na Isusov kri i uskrsnue, promijeniti neto u svome ivotu? Moda bi trebao postaviti nove naglaske u svome ivotu? Zamoli Boga da te prati na tvome putu i da ti kao i svomu Sinu Isusu na Maslinskoj gori - poalje anela koji e te okrijepiti. PETA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR PREOBRAZBE Peta rije koju Isus govori na kriu, u latinskome i grkome samo je jedna rije: dipso ili sitio. Ivan u ovu rije uvodi rijeima: Kako je Isus znao da je sve dovreno, da bi se ispunilo Pismo, ree' edan sam' (Iv 19,28). Ova se Isusova rije odnosi na Psalam 22,16, kojega je Isus molio na kriu: Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. Poziva se i na Psalam 69,22 u kojemu su evanelisti otkrivali druge crte Isusove muke. Ondje stoji: U jelo mi ui umijeae, u mojoj me ei octom napojie. U Isusovu trpljenju ispunja se Pismo. Njegovo umiranje stoga za Ivana nije nikakav neuspjeh, nego prema Pismima. U njemu se naposljetku dovrava obeanje spasenja, kako su nam to navijestili psalmi i proroci. Ali Isusova e ima i simbolino znaenje. Isus se u ei solidarizira s ljudima. Tu se on osjea jedno sa Samarijankom, kojoj je za njezinu e obeao da e joj dati vode koja e zauvijek utaiti njezinu e: Tko bude pio vode koju u mu ja dati, ne, nee oednjeti nikada: voda koju u mu ja dati postat e u njemu izvorom vode koja struji u ivot vjeni (Iv 4,14). Na kriu edni Isus ispunja e ljudi za ljubavlju koja ne prolazi. Isusova e ima i jedno drugo znaenje. Isus ea za ovjekom. On ezne za tim da ovjek vjeruje, da otvori svoje oi za tajnu boanske ljubavi koja se
27

dovruje na kriu. On ezne za tim da ovjek svoju e usmjeri na Boga i u Bogu nae taenje svoje ei i svoje enje. Isus pije ocat koji mu pruaju. U octu iskapljuje gorinu ljudi. On upravo tako oslobaa ovjeka otrova njegovih ogorenih osjeaja. Crkveni su oci ovaj prizor usporedili s pripovijeu o pretvorbi gorke vode Mojsijevim tapom. Po kriu misle crkveni oci Isus je gorku vodu nae ljutnje, naega razoaranja, naega straha, nae rezignacije pretvorio u slatku vodu koja moe utaiti nau e. Tako nas peta Isusova rije upuuje na izvor preobrazbe. U Euharistiji slavimo pretvorbu kruha i vina u tijelo i krv Isusa Krista. Rije edan sam i Isusovo pijenje octa kao odgovor na ovu rije pokazuje nam da Isusova ljubav sve gorko i kiselo u nama pretvara. esto nismo zadovoljni sobom. Tada mislimo da sve na sebi moramo promijeniti da bismo postali drukiji. Ali u ovome mijenjanju esto se krije agresija. Ja nisam dobar. Stoga sam ljut na sebe. Pretvorba je blaa. Ona se dogaa na meni. Ja se pretvaram u lik koji je Bog o meni nainio. Peta Isusova rije stavlja nam pred oi lijepu sliku pretvorbe: Isus preuzimajui u sebe sve od ega ja podrigujem, to na sebi ne mogu prihvatiti, ime nisam zadovoljan, takorei pije, pretvara i isti me od svega to u meni smuuje izvornu Boju sliku. A svojim pijenjem kalea gorine dovodi me u dodir s mojom pravom ei, s mojom dubokom enjom za jasnoom i nepatvorenou. Isus ovu rije govori u na strah od pregladnjelosti i preednjelosti, u strah da emo biti prikraeni. Mnogi se ljudi plae da u ivotu nee dobiti ono to bi rado imali, da e ih Bog ili ljudi previdjeti. Isus izgovara rije koju svi poznajemo: edan sam. edni smo ljubavi, ivota, naklonosti. Kad meditiramo o svojoj ei i taenju ei u pijenju vode ili vina, dolazimo do dublje ei nae due. To je e da ne presuimo, da ivot ne ostane prazan, da se nai ivotni duhovi ne ugase, a mi samo jo vegetiramo. Kad pijemo vodu, osjeamo se opet osvjeeni. Ili kad popijemo gutljaj vina, uivamo ivot, kuamo ponovno ivot. e hoe da bude utaena. Izraz utaiti (njem. stillen) odnosi se na majku koja tai e edna djeteta. A utaiti je povezano i s tiinom. U tiini se e javlja u naoj dui. Ovu duboku e ne moemo nadglasati vanjskom bukom. Ova e hoe da bude utaena. Krist nam svojom petom rijeju na kriu obeava da e utaiti nau najdublju e za ljubavlju, da emo u njemu biti utiani, jer njegova ljubav nau najdublju enju dodiruje i ispunja i stiava. Euharistija je konkretno mjesto na kojemu Krist toli nau glad i utauje nau e svojom utjelovljenom ljubavlju. MOLITVA Gospodine Isuse Kriste, ti si nam u Euharistiji ustanovio oporuku svoje ljubavi. U svetoj gozbi smijemo iskusiti da nas ljubi do kraja. U jedenju i pijenju smijemo ljubav uivati i tjelesno osjetiti. Molim te, daj mi sve dublje spoznavati i iskusiti tajnu Euharistije. Daj mi vjerovati u ozdravljujuu snagu tvoje ljubavi koja pretvara moj strah od prikraenosti, od premalo ljubljenosti u zahvalnost da u priesti smijem biti potpuno ispunjen tvojom ljubavlju. Daj mi veeras bogosluje Velikoga etvrtka doivjeti novim oima i otvorena srca. Daj mi biti nazoan kao i Petar koji je bio posve
28

oaran kad si mu oprao noge. Daj mi biti otvoren kao Ivan, ljubljeni uenik, da u svetoj gozbi uistinu osjetim tvoju ljubav i da tvoja ljubav utoli moju najdublju glad i utai e, da se u tvojoj ljubavi smirim kao to i psalam govori: Ja sam se upokojio i smirio duu svoju; kao dojene na grudima majke dua je moja u meni (Ps 131,2).

VELIKI PETAK
Iz liturgije Velikoga petka elim izdvojiti samo dvije teme: muku koja se ako je mogue sveano pjeva, i otkrivanje i aenje Kria. Uvijek se ita Muka po Ivanu. Ivan u svojoj Muci izvjeuje o Isusu kao o onomu koji kroz trpljenje ide uspravan. Razlog za to da mu orunici, vojnici plaenici i upravitelj Poncije Pilat naposljetku ne mogu nita, jest njegovo kraljevstvo. Isus za sebe govori: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Iv 18,36). Budui da je u njemu neto nad ime svijet nema nikakve vlasti, on moe ii kroz muku ne dajui se njome prignuti niti satrti. Ova je rije i za nas obeanje. Ni nas bolest, nesrea, neuspjeh nekoga ivotnog modela ne moe baciti potpuno na zemlju, budui da u nama postoji neto to nije od ovoga svijeta, nad ime svijet stoga nema nikakve vlasti. Sluajui Muku na Veliki petak ako je mogue, treba ju pjevati , sluamo ne samo o Isusovu trpljenju, nego o nadvladavanju trpljenja po onome koji nije od ovoga svijeta, u kojemu Boja ljubav trpljenje proima i mijenja. I u Muci po Ivanu sluamo istodobno obeanje da nas ni trpljenje koje nas zadesi ne moe slomiti, nego nas sve vie otvara za ljubav koja je na kriu zauvijek pobijedila mrnju. Isus se na kriu proslavlja. Tako stoji esto kod Ivana. Tu se njegova ljubav oituje. Proslava znai: ljubav postaje vidljiva pred itavim svijetom. Isusova smrt na kriu za Ivana je dovrenje njegove ljubavi. U tri retka, u kojima Ivan govori o Isusovoj smrti, tri puta se nalazi rije telos tetelestai, koja znai kraj, dovrenje, dovriti. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovreno, da bi se ispunilo (teleiothe) Pismo, ree: 'edan sam' (tetelestai). A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoe na izopovu trsku spuvu natopljenu octom pa je primakoe njegovim ustima. im Isus uze ocat, ree: 'Dovreno je!' I prignuvi glavu, preda duh (Iv 19,28-30). Sve je ovdje puno simbolike. Isusova ljubav dolazi do kraja. On ljubi na kriu ljude do kraja. U njima nema nita to ne bi bilo dodirnuto ovom ljubavlju. Pismo se dovrava. Sve to se ovdje dogaa, ispunja
29

enju za ozdravljenjem i promjenom koju nam pismo Staroga zavjeta u svakome retku stavlja pred oi. Isus je edan. Postaje solidaran sa eu ljudi. On kao zastupnik pije ocat, gorinu njihovih ranjenih osjeaja. U smrti uzima od njih gorinu i dariva im za to svoga duha ljubavi kojega u smrti izdahnjuje. Zato moe kao posljednju rije rei: Dovreno je! Njegova je ljubav dovrena. Ona sve lomljivo ini cjelovitim. Isus sada svoga Duha ljubavi dariva ljudima. To se izrie rijeju: Preda svoga duha. Ovdje u latinskome stoji: Inclinatio capite tradidit spiritum Prignuvi glavu, preda duh. Isus se na kriu milostivo prigiba k nama i predaje nam svoga duha da bismo sada ispunjeni njegovim duhom ljubavi ivjeli na nov nain i promijenili ovaj svijet. Kao drugo, izraava se cilj razapinjanja prizorom o kojemu nam govori samo Ivan. Jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah potee krv i voda (Iv 19,34). Kranska je duhovnost ovaj prizor tovanja otvorena Isusova Srca razvila dalje. Iz Isusova srca tee sada njegova ljubav na nas. Ivan ovdje rabi istu rije, koju se rabi u Knjizi Postanka kod izvjea o stvaranju Eve iz boka Adama koji spava. Mi kao da se nanovo raamo iz Isusova srca. Kao to Eva nastaje iz Adama, i mi nastajemo iz Isusova otvorena boka. Po Isusovoj smrti postajemo novi ljudi. Ivan svoje izvjee o Isusovoj muci dovrava rijeju Pisma: Gledat e onoga koga su proboli (Iv 19,37; Zah 12,10). U ovoj se rijei ispunja tipino grka enja da se gledanjem mijenjamo. Gledajui na kri i na otvoreno Isusovo srce, ja se mijenjam, postajem ispunjen Isusovom ljubavlju. Kod proroka Zaharije prethodi neposredno rije o gledanju: A na dom Davidov i na Jeruzalemce izlit u duh milosni i molitveni (Zah 12,10). Iz Isusova srca sam Bog na nas izlijeva duh milosni i molitveni. Njegova ljubav je ljubav koja ulazi u ovjekovo trpljenje i mijenja ga iznutra. I to je duh molitveni u kojemu mi sebe kao i Isus predajemo Bogu. Ova rije Ivanova Evanelja tvori onda naposljetku i razlog za sveano aenje kria. Kri, koji je jo zastrt rupcem, unosi se u crkvu. Sveenik zatim otkriva svaki dio kria i pritom sveano pjeva uvijek viim glasom okrenut narodu: Evo drvo Kria na kojemu je Spas svijeta visio. A narod odgovara: Doite, poklonimo se. Svi kleknu u utnji. Kri je u vrijeme muke bio zastrt. Jer u Prvoj crkvi na kriu se nije prikazivalo trpeega Krista. Nego je kri bio znak trijumfa. Bio je ukraen mnogim draguljima. Sada, nakon to je otpjevana Muka, moe ga se otkriti. Sada ga se asti kao drvo na kojemu je visio Krist, Spasitelj. Kri je znak nade, da se svako trpljenje ovoga svijeta moe promijeniti, da nas nita to nas ometa ne moe rastaviti od Boga. Nego kri postaje mjestom najvee Boje blizine, mjestom na kojemu Boja ljubav i na kojemu Isusova ljubav prema nama u njezinu dovrenju postaje vidljiva. Pred kriem se zatim pjeva tri puta Sveti: Sveti Boe, sveti Jaki, sveti Besmrtni! I pjevaju se takozvani Prijekori, stare Tualjke u kojima sam Krist narodu predbacuje zato ga je pribio na kri: Pue moj, to uinih tebi, ili u em oalostih tebe, odgovori meni! Svaki pojedini moe zatim prii kriu i astiti ga kleei i ljubei Isusove noge. U mnogim se crkvama ovo aenje Kria oblikuje i zajedniki. Kri vie nije orue trpljenja. On je pretvoren u znak spasenja. Zato se pjeva stara antifona: Tvome kriu klanjamo se, Gospodine, te hvalimo i slavimo sveto uskrsnue tvoje, jer evo: drveta radi nastade radost u cijelom svijetu. Za mnoge je paradoksalno ljubiti kri. Oni se odupiru, budui da kri odmah povezuju s
30

trpljenjem, moda ak i s mazohizmom. Ali kad ljubimo kri, mi tada ljubimo Isusovu ljubav koja se na kriu oitovala, ljubav koja je jaa od smrti, ljubav koja prolazi kroz trpljenje da sve u nama promijeni. Tako je aenje kria izraz zahvalnosti to je Isus za nas umro, to je za nas na kocku stavio svoj ivot, to je pokazao svoju ljubav do kraja. Poljupcem odgovaramo na Isusovu rije: Nema vee ljubavi od ove da tko ivot svoj poloi za prijatelje svoje (Iv 15,13). POTICAJI ZA DAN Veliku liturgiju popodne Velikoga petka odreuje ovaj sveani dan koji je i od drave (Njemake) zatien kao dan tiine kada se ne smiju odravati plesovi ni portska natjecanja. Mladi naveer nose kri kroz umu do kapele i sjeaju se Isusova krinoga puta. Drugi idu krinim putem koji vodi do nekoga hodoasnikog mjesta ili pak meditiraju o krinome putu koji je prikazan u crkvi. Dobro je da narod razvija takve oblike i dopusti da tajna dana Velikoga petka, prodre dublje u duu. Za osobnu meditaciju preporuujem ti: 1. Izaberi razliite geste kria. Moe irom rairiti ruke kao to je Isus rairio svoje ruke na kriu. Moda u ovoj gesti osjeti da grli itav svijet, da su sve suprotnosti ovoga svijeta i u tebi. Ali one te ne razdiru. ine te irokim. Moe pokuati ovu gestu i u leanju i to na dva razliita naina. U prvoj gesti lei na podu i isprui ruke desno i lijevo, dlanovima okrenutim prema gore. To je gesta otvorenosti, primanja. Moe si zamisliti da u ovoj gesti Boja ljubav tee u sve suprotnosti tvoga tijela i tvoje due. Zatim moe dlanove okrenuti prema tlu. Pritom e osjetiti neto drugo. Ti si prikovan na samoga sebe. Ti sam si kri. Ne moe pobjei od svojih suprotnosti. To je poziv da prihvati sama sebe u svojoj suprotstavljenosti. Za Isusa je gesta kria gesta zagrljaja. On govori: Kad budem uzdignut sa zemlje, sve u privui k sebi (Iv 12,32). U otvorenoj gesti kria moe sebi zamisliti da grli itav svijet. Naposljetku moe nainiti i jednu drugu gestu koja ide vie prema unutra. Prekrii svoje ruke na prsima. To je gesta zagrljaja sebe. Ljubazno prihvaa sve to je u tebi, uglednomu i neuglednomu, jakomu i slabomu, zdravomu i bolesnomu. Zamisli si da si od Krista potpuno prihvaen. I kao posljednju gestu moe nainiti znak kria. Vrcima svojih prstiju dodiruje elo i puta da Kristova ljubav tee u tvoje razmiljanje, zatim rukom dodiruje trbuh i puta da Kristova ljubav struji u tvoju vitalnost i seksualnost. Zatim rukom poe do lijevoga ramena i do desnoga ramena. Isusova ljubav treba tei u tvoju nesvijest i svijest, u tvoja enstvena i muevna podruja, u tvoje srce i u tvoje djelovanje. U znaku kria iskusuje tajnu otkupljenja po kriu. Ljubav kojom nas je Isus na kriu ljubio do kraja, proima nae tijelo. Gotovo se urezuje u nae tijelo. To je njena gesta ako ju inimo posve svjesno, gesta po kojoj se osjeamo potpuno prihvaeni. 2. Poi sam etati u umu ili svoj vrt. Uzmi jedan kamen i stavi ga na glavu. On je kao kruna koja te primorava da ide uspravno kao kralj ili kraljica. Zatim neko vrijeme hodaj s kamenom na glavi i uvijek
31

iznova sebi reci: Moje kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Zamisli si da s ovom reenicom ide kroz bolest, kroz razoaranje, kroz ranjenost koju si iskusio u posljednje vrijeme. Tada e usred ranjenosti, u osjetljivosti, u strahu, u slabosti u sebi osjetiti neto to nije od ovoga svijeta, to je nedodirnuto svim ranjavajuim osjeajima. Tada e naslutiti neto od otkupljenja, koje se na Isusovu kriu dogodilo za nas. Ono mijenja nau muku. Neemo biti poteeni trpljenja. Ali kad nas ono snae, Isus e nam pokazati put kako emo zajedno s njim moi ii kroz trpljenje, tako da nas ono vie ne pritisne i ne ovlada nama. ESTA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR OZDRAVLJENJA U Ivanovu Evanelju je posljednja Isusova rije u grkome jedna jedina rije: tetelestai = Dovreno je. Ivan ovu rije donosi ve na poetku muke: Budui da je ljubio svoje, do kraja ih je ljubio (eis telos) (Iv 13,1). Telos je cilj, dovrenje. A to je i rije iz govora o misterijima. U misterijskim kultovima slui ona za posveivanje u tajnu. Isus nas na kriu posveuje u tajnu ljubavi. Na kriu nas je Isus ljubio do kraja. On to izraava ovom rijeju: Djelo ljubavi je izvreno, dovreno. Isus je na kriu sve ljudsko, ak i nasilnost ubojica, uvukao u svoju ljubav da ju promijeni. Na kriu se dovrila njegova ljubav. I ujedno je on dovrio djelo koje mu je Bog naredio. Stoga je kri za Ivana ujedno i proslava Isusa po Bogu. Na kriu sjaji najjasnije njegova ljubav, a u njegovoj ljubavi Boja slava. Rije tetelestai je kljuna formula u misterijskim kultovima. Djelo ljubavi je dovreno i posveenost u tajnu ljubavi je izvrena. Sada se radi o tome da ispunjeni ovom ljubavlju ivimo na nov nain. Rije Dovreno je, ili kako u latinskome stoji: consummatum est, govori Isus u na strah od vlastite krhkosti. Jedna depresivna ena mi je pripovijedala da se plai da je temelj njezina ivot loman, da bi se kua njezina ivota mogla sruiti i da bi ona tada mogla jo samo sjediti na hrpi ruevina svoga slomljenog ivota. Drugi ljudi se boje da se njihov ivot sastoji iz samih krhotina koje se ne daju sastaviti. Oni sebe ne doivljavaju cjelovitima i zaokruenima, nego rastrganima u mnoge dijelove. Isus u ovaj strah govori ovu rije: Svreno je. Dovreno je. To je postalo cjelovito. Kri, koji u sebi sjedinjuje sve suprotnosti, podupire ovu rije o cjelovitosti. Isus je na kriu dovrio svoje djelo ljubavi. Njegova ljubav ini cjelovitim sve to je lomno, to je rastrgano i prijeti da se raspadne. Nakon ove rijei Isus prigiba svoju glavu i predaje duh. Isus se u svojoj smrti s ljubavlju prigiba k ljudima i predaje im svoj duh. Predaje ga dolje, k svim ljudima, koji stoje dolje na zemlji, koji su down, prignuti, razoarani, rezignirani. Na kriu stvara Isus ovjeka nanovo. Isus na ljude izlijeva svoga Duha. Dovrena ljubav, koja je na kriu postala vidljiva, iri se u svijet i otada je promijenila svijest ljudi. Ona je snaga koja ozdravlja ovjeka. Od ove ljubavi izlazi gibanje koje vie nije mogue zaustaviti. Duh, kojega je Isus na kriu izlio na nas, promijenio je nae razmiljanje i osjeanje na nov nain kako to ni jedan dogaaj ni prije ni poslije nije bio u stanju. Isusov Duh postaje u nama izvorom spasenja, ozdravljenja, promjene i irenja svijesti. Duh, kojega Isus na nas izlijeva, spaja nebo i
32

zemlju, povezuje Boga s nama ljudima i sjedinjuje u nama ono to je rastavljeno i razdrto. Tako nas esta Isusova rije na kriu upuuje na izvor ozdravljenja. Isusov Duh, koji se izlijeva na nas, ozdravlja nae rane i bolesti. Bolesni smo esto kad u sebi neto odvojimo. To, to smo odvojili, preuzima zatim tijelo. Rije Dovreno je, izvreno, uinjeno cjelovitim pokazuje nam da Isusova smrt na kriu ini ponovno cjelovitim sve to smo potiskivali, tlaili i odvajali. Izvor spasenja sastoji se u tome da Isusova ljubav u nas struji i meusobno povezuje ono to mi ne sastavljamo. Mi esto ne sastavljamo ljubav s agresijom, strah s povjerenjem, oaj s nadom, svijetlo u nama s tamnim, jako sa slabim, zdravo s bolesnim. Isusova ljubav povezuje u nama sve suprotstavljeno. To je pravo ozdravljenje da je sve u nama obuhvaeno Isusovom ljubavlju. Bolest na ovaj nain biva ponovno uzeta u na ivot. Ona ne provodi neki poseban ivot. Slabo i bolesno smije biti. Ono je isto tako proeto Isusovom ljubavlju. To nam usred bolesti omoguuje spaenost, cjelovitost, zdravost. MOLITVA Gospodine Isuse Kriste, ti si umro za mene da ozdravi moj razdrti i slomljeni ivot, i sve suprotstavljeno u meni ispuni svojom ljubavlju. Molim te, daj da tvoj kri postane za mene izvorom ivota i ljubavi, znakom nade da u meni ne postoji nita to nije ispunjeno tvojom ljubavlju. Daruj mi odvanosti da prihvatim svoju suprotstavljenost da zagrlim svoje suprotnosti. I daj mi danas meditirati o tvome kriu, da bih sve vie razumijevao tajnu tvoje ljubavi kojom si nas na kriu do kraja ljubio. elim danas na ovaj znaajni dan, kojega slavim skupa s mnogim vjernicima, izrei molitvu, koju Crkva svakoga petka moli u srednjemu asu, a koja me uvijek iznova dotie: Gospodine Isuse Kriste, krvlju koja tee iz tvoga boka rairio si mir nad najvie visine i najdublje dubine. Poalji svoj mir meu srdite ljude. Pomiri podijeljene i sij meu njih svoj mir, koji ivi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

33

VELIKA SUBOTA
Velika subota je dan tiine. Toga dana nema liturgije. Mi monasi pjevamo samo asoslov. U psalmima razliitih asova meditiramo da Isus lei u grobu, da je itav svijet zaprepaten u utnji pred tajnom: Bog je mrtav. Isus je ne samo umro, nego je bio mrtav tri dana. On je u svojoj smrti siao u carstvo mrtvih. Otada su teolozi razmiljali o tome to to znai kad u Vjerovanju kaemo: Siao u carstvo smrti ili: Siao nad pakao. Papa Benedikt XVI. pokuava tajnu ovoga lanka vjere objasniti primjerom: Dijete se boji kada smo mora ii po sumraku umom, koliko god ga uvjeravali da nema razloga njegovoj bojazni. U trenutku kada se nae u mraku smo i duboko doivi samou, pojavljuje se pravi ovjekov strah, ne strah pred neim, nego strah kao takav.... Kod djeteta e svakako nestati straha u asu kad se pojavi jedna ruka koja e ga uzeti i povesti, u asu kad ono uje ljudski glas; dakle onda kad doivi blizinu ovjeka koji ga voli. I zatim kae: Kad bi postojala takva samoa, koju vie ne bi mogla razbiti niija rije; kad bi se dolo do tako duboke naputenosti u kojoj se nikakav 'ti' ne bi vie mogao pojaviti, bila bi to zbiljska i potpuna samoa; to bi, drugim rijeima, bilo ono to se u teologiji naziva 'pakao'. Zaista, jedno je sigurno: postoji samotnika no, u kojoj nema nikakva glasa; postoje vrata kroz koja moemo stupiti samo kao samci: vrata smrti. Sva strahota svijeta u krajnjoj je liniji strah pred ovom samoom. U taj strah od krajnje usamljenosti hoe prodrijeti poruka Velike subote: Krist je proao kroz vrata posljednje usamljenosti. Siao je u carstvo pakla. Ta poruka sada znai: da i u posljednjoj noi, u koju vie ne prodire ni jedna rije, u kojoj smo svi kao uplakana odbaena djeca, postoji glas koji nas poziva, ruka koja nas prihvaa i vodi. Velika subota znai da je ovjekova usamljenost nadvladana jer je sam Krist u nju uao. Time je nadvladan pakao ili, tonije: smrt koja je prije bila pakao, sada to vie nije. To dvoje sada vie nije jedno te isto, jer se usred smrti nalazi ivot, jer je usred smrti nastanjena ljubav Vrata smrti stoje otvorena otkako je u smrti nastanjen ivot, otkako u njoj prebiva ljubav (Joseph Ratzinger, Uvod u kranstvo, KS 2007., str. str. 294-302). Ovu teoloku poruku moemo prevesti i u nau psihu. Ona tada znai: Krist je siao u carstvo sjena moje due. Svaki ovjek ima u sebi jedan Had u kojemu stanuje sve ono to on u sebi nije pogledao, to je zgnjeio ili potisnuo. Slaviti Veliku subotu znai stoga i da s Kristom silazim u vlastitu duu, u ponore moje due. To je neto drugo od psiholokoga istraivanja moje due. Ja zajedno s Kristom svjesno silazim u carstvo sjena moje due. Poznajem mnoge ljude koji se plae tiine. Jedna ena je kazala da u tiini u njoj provali vulkan. A to vodi dotle da mora ivjeti u neprestanu strahu od toga nutarnjeg vulkana. Ona troi puno energije da vulkan u njoj zatomi. Ali ako u prijetei kaos moga vulkana siem zajedno s Kristom, on e od mene uzeti strah. U meni nee vie biti nita u emu ne bi stanovao on, kamo njegovo svjetlo i njegova ljubav ne bi doprli. Tako se na Veliku subotu na meni osobno dogaa otkupljenje koje se dogodilo na kriu i u Isusovu silasku u carstvo smrti. Ja gubim strah od neotkupljenoga u meni. Jer Krist je siao u sve neotkupljeno, mrtvo, ukoeno, potisnuto u meni.
34

Ikone Istone crkve izraavaju to ovako: Krist silazi u carstvo smrti i uzima mrtve za ruku i izvodi ih na svjetlo. Tako si mogu zamisliti da on mrtva mjesta u meni dodiruje svojom rukom i vodi ih u ivot i na svjetlo da bi po njemu sve u meni moglo ivjeti.

POTICAJI ZA DAN Na pozadini misli koje sam izloio, naslanjajui se na papu Benedikta XVI., elim ti predloiti dvije vjebe: 1. Zamisli si da te Isus uzima za ruku i uvodi u sve ponore tvoje due. On ide ispred tebe. Rasvjetljuje sve tamno u tebi i uzima od tebe strah. Zamisli si da u tebi ne postoji vie nita to nije dodirnuto Isusovom ljubavlju i obasjano njegovim svjetlom. K tomu je dobro da si priuti vrijeme za dulju utnju. Sjedni u osamu. Razmisli gdje se osjea usamljenim. I zamisli si da je Isus prije tebe uao u tvoju usamljenost. Za tebe vie nema usamljenosti koja ne bi bila ispunjena njegovom rijeju ljubavi, u koju ne dopire njegova ruka koja te ljubazno podie i prati. 2. Isus je poloen u grob. Tako je velika subota dobar poziv da poneki balast koji sa sobom uokolo vue, pokopa. Moe to uiniti na razliite naine. Napii na papir sve to eli pokopati, to te u ivotu sprjeava, svoja samopredbacivanja, svoju ljutnju, svoje povrjede, svoja razoaranja, svoju gorinu, svoje osjeaje krivnje. Zatim moe taj papir zakopati negdje u vrtu i na tome mjestu zasaditi lijep cvijet. Moe cedulju i spaliti i pepeo zakopati. Drugi put bi bio da si pronae kamenice i sa svakom kamenicom povee neto to eli pokopati. Kamenicu moe zatim baciti u rijeku ili pak u jamu, koju e zatim zatrpati da bi sav taj balast bio zaista pokopan, a ti na Uskrs mogao ponovno uskrsnuti. SEDMA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR POBONOSTI Luka nas kao o posljednjoj Isusovoj rijei na kriu izvjeuje o rijei punoj pouzdanja: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj (Lk 23,46). To je rije iz Psalma 31. Poboni idovi molili su ovaj psalam kao veernju molitvu. U isto vrijeme, kad su Izraelci u Hramu govorili ovaj psalam, moli ga Isus kao veernju molitvu svoga ivota. Luka jo rijeima psalma dodaje i rije Oe. Abba, Oe!, to je njeno obraanje Bogu, tipino za Isusa na koje on i nas poziva. Divljenja je vrijedno ve to da Isus u toj bolnoj situaciji umiranja svomu Ocu upravlja ovu rije punu povjerenja i istodobno njenu rije. To je milosrdni Otac, Otac koji ljubi, koji izgubljenoga sina uzima u svoje naruje, koji sinu daje dobre darove kad ga za njih zamoli. U umiranju se dovrava Isusov odnos prema njegovu Ocu. Tu on doputa da padne u ljubee Oeve ruke. Pouzdaje se u to da e ga dobre Boje ruke njeno uhvatiti.
35

Korisno je da ovu posljednju Isusovu rije na kriu govorimo u svoj strah od vlastitoga umiranja. Isusova rije hoe na strah od smrti pretvoriti u povjerenje. Ali kako nam ta rije treba uzeti strah od umiranja? Pogledajmo malo bolje Isusovu rije. Isus na kriu moli psalam koji zapoinje rijeima: Tebi se, Jahve, utjeem, o, da se ne postidim nikada: u svojoj me pravdi izbavi (Ps 31,2). A iza rijei koju nam je donio Luka, slijedi izraz sigurnosti da e Bog stajati uza nj i uhvatiti ga: U tvoje ruke duh svoj predajem: otkupi me, Jahve, Boe vjerni (Ps 31,6). Tako nam Isusova rije usred naega straha daje sigurnost: mi neemo umrijeti u tamu, nego u ljubee Boje ruke. ivot se moe s nama ne znam kako opako poigrati, naa smrt moe biti ne znam kako okrutna, pa ak i da umiremo u komi ili nas smrt iznenada otrgne u nekoj nesrei, u posljednjemu trenutku, u kojemu se susreemo s Bogom kakav on uistinu jest, smjet emo s Isusom rei: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj. Nae e umiranje biti tada padanje u njene Boje ruke u kojima smo zauvijek zatieni, noeni i ljubljeni. Ni jedan nam evanelist nije toliko koliko Luka pripovijedao o Isusovu moljenju. Za Luku je Isus veliki molitelj. On moli kod svoga krtenja i vidi otvoreno nebo. Moli prije nego poziva uenike. Moli na gori preobraenja. Moli na Maslinskoj gori. I dovrava svoj ivot u molitvi na kriu. Njegova posljednja rije je rije molitve. Tako nas Luka upuuje na put kako se i na ivot i umiranje mogu promijeniti. To je put molitve. U molitvi imamo dijela na Isusovu duhu. Molei razumijemo sve vie i vie tko je taj Isus bio. I u molitvi uvijek sve vie meditiramo onaj stav u kojemu je Isus ivio i umro. Kad nas ispuni Isusov duh, mi emo tako nam pokazuje Luka u Djelima apostolskim biti sposobni, kao Petar i Ivan, ozdravljati bolesne, kao Pavao izdrati trpljenje u Isusovu duhu i kao Stjepan nasljedovati Isusovo umiranje. Luka nam o Stjepanovu umiranju govori slino kao i o Isusovoj smrti. I Stjepan kao i Isus moli za svoje muitelje. Oe, ne uzmi im ovo za grijeh! (Dj 7,60). I umirui se u molitvi obraa Isusu: Gospodine Isuse, primi duh moj! (Dj 7,59). Razlika prema Isusovoj molitvi jest ta da Isus svoga duha polae u Boje ruke, dok Stjepan moli za to da Isus primi njegov duh. Ali odluujue je da Stjepan moli umirui. U molitvi osjeamo zajednitvo s Isusom. Sam Isus moli s nama i otvara na ivot prema Ocu. Kad molitvu izdrimo do u svoje umiranje, smijemo se pouzdati da sam Isus stoji uz nas i prima na duh i polae ga u ljubee Oeve ruke. Zato moemo posljednju Isusovu rije na kriu razumjeti kao izvor za nau pobonost. Pobonost se za evanelista Luku izraava prije svega u molitvi. U molitvi postaje odnos prema Bogu iv. U molitvi shvaamo tko smo. U molitvi postajemo slini Isusu. Tu uvjebavamo proetost njegovim duhom povjerenja i prisan odnos s Bogom. Je li neka pobonost, je li neka duhovnost prava i ovjeka zaista mijenja, pokazat e se na naemu odnosu prema umiranju. Isus umiranje pretvara u molitvu. Za njega in umiranja postaje vrhunac molitve. Molei umire u Boje ljubee ruke. Isus je veernju molitvu pobonih idova govorio kao molitvu umiranja. Zato se moemo svake veeri uvjebavati u Isusovo povjerenje koje je jae od smrti, kad prije spavanja molimo: Oe, u ruke tvoje predajem duh svoj. Spavanje e tada postati vjebanje umiranja u kojemu doputamo da zauvijek padnemo u Boje oinske i majinske ruke da u njima budemo zauvijek zatieni.
36

MOLITVA Gospodine Isuse Kriste, ti si za nas umro i tri dana leao poloen u grob. Doivio si no usamljenosti u koju vie ne dopire nikakav glas. Promijenio si usamljenost naega umiranja. Tvoj glas prodire sada i u usamljenost naega umiranja. Daruj mi sigurnost da e i u mome umiranju stajati uza me, da e me primiti i poloiti moj ivot u njene Oeve ruke. Uzmi od mene svaki strah od umiranja, od usamljenosti smrti, od gubljenja kontrole, od bespomonosti. Daruj mi dar molitve, da sve izazove svoga ivota nadvladam molei. Preda te u molitvi stavljam sve ponore svoje due koje se esto sam ne usudim pogledati. Sii u sve tame moga nutarnjega carstva sjena i rasvijetli ih svojim svjetlom i svojom ljubavlju. Uzmi od mene svaki strah od carstva smrti. Daj mi vjerovati u to da ne postoji usamljenost do koje ne bi doprla tvoja rije ljubavi, ni tama koju ne bi obasjalo tvoje svjetlo. Naui me moliti kao to si nauio moliti uenike. Naui me, itav svoj ivot u molitvi se otvarati tebi, da bi sve o emu razmiljam, to inim i ime zraim, bilo ispunjeno tvojim Duhom. Amen.

USKRS
Uskrs ima toliko vidika, da u jednome razmatranju ne mogu govoriti o svima njima. Tu je tajna uskrsnua, ustajanje iz groba, ustajanje u ivot. Tu je tajna ljubavi koja je jaa od smrti. Ova ljubav koja pobjeuje smrt postaje vidljiva kad se Isus kao Uskrsnuli obraa Mariji njezinim imenom. Ona u tome imenu osjea da se Isusova ljubav koju je iskusila u susretu s njim proirila i preko smrti. Ni smrt ju ne moe rastaviti od ove ljubavi. Uskrsnue tako nam je opisano u Ivanovu Evanelju stvara nov osobni i intiman odnos s Kristom. To postaje jasno kad Marija sada Isusa vie ne naziva samo Rabbuni, nego: Uitelju moj. Isus je po uskrsnuu postao njezin osobni uitelj. Odnos prema Uskrsnulome zgusnut je na takav nain da se vie ne moe ukinuti. Ima i drugih slika koje opisuju tajnu Uskrsa. Tu aneo odvaljuje kamen s groba, kamen koji nas blokira i zadrava od ivota. Uskrsnue znai ivjeti bez blokada, odbaciti verige koje nas dre zatoenima i iskusiti prostranstva i slobodu uskrsnua. Crkva je oduvijek enju, koju su drugi narodi upravljali k suncu, primjenjivala na Uskrsnuloga. Krst, Uskrsnuli, pravo je Sunce koje izlazi u uskrsno jutro i zauvijek odgoni svaki mrak i u nau tamu donosi svjetlo. Tako svako jutro postaje meditacija o tajni Uskrsa. Na Uskrs bi se moglo razmiljati o puno toga, o uskrsnoj pjesmi Aleluja, o tajni uskrsne svijee, o uskrsnoj vodi i o tajni naega uskrsnua koje se dogaa ve za vrijeme
37

naega ivota i koje nam dariva obeanje da emo i mi uskrsnuti na vjeni ivot. U ovoj uskrsnoj meditaciji elim se ograniiti na rije Pasha koju je Prva crkva prevela s transitus, prijelaz, prelazak prijeko. Crkva je preuzela idovski blagdan Pashe, a zatim mu je na temelju Isusova uskrsnua dala samo novi smisao. Izraelski narod se na ovaj blagdan sjeao izlaska iz egipatskoga ropstva. Za narod je to bilo veliko Boje djelo spasenja da je svoj narod iz zemlje otuenosti uveo u obeanu zemlju. I svatko se na ovaj blagdan trebao sjetiti toga izlaska kao da je sam bio tada prisutan. Ve je idovski filozof Filon tumaio Izlazak alegorijski govorei o izlasku due iz tijela i trpljenja. Transitus, prelazak, vana je dakle vana slika za ovjekovo samonastajanje. ovjek dolazi do svoga pravoga bia kad iz zemaljskoga svijeta prelazi u duhovni svijet, kad u sebi ivi prelazak iz jednoga u drugi svijet. U Ivanovu Evanelju blagdan Pashe igra sredinje znaenje. Ivan tri puta govori o blagdanu Pashe. A pritom mu je uvijek na umu prelazak. Isus je neprestano u pokretu. On s neba prelazi na zemlju, iznutra prelazi van, odozgor dolje, sa zemlje k nebu. Pravi prelazak i iskorak dogaa se zatim u Isusovoj muci i uskrsnuu. Tu Isus prekorauje granicu smrti, tu on iz ovoga svijeta prelazi u svijet Oev. Prva pripovijest koja je povezana s prelaskom pashe je ona o istjerivanju iz Hrama (Iv 2,13-22). U Hramu stanuje Bog. Ali njime su se razvaganili trgovci i mjenjai novca. Ivan s izgonom trgovaca iz hrama hoe pokazati u emu se sastoji pravi prelazak: U Isusu u nae tijelo ulazi Bog. Nae tijelo je obeana zemlja. Ali to se tijelo mora najprije oistiti. Jer u njemu su se rairile bune misli trgovaca i mjenjai novca koje se brinu jedino za to koliko je visok kod ljudi teaj. I u naemu tijelu su volovi, ovce i golubovi, nagonska i povrna nastojanja i misli koje lete tamo-amo. Isus ulazi u nae tijelo da bi ono postalo hram Boji. Trgovaka kua koja smo mi, mora prijei u hram koji smo postali po Kristu. I zatim Isus tumai u emu se sastoji pravi prelazak. ovjek mora prijei iz smrti u ivot. To se dogaa u vjeri. Tko vjeruje, ve je iz smrti preao u ivot (Iv 5,24). Druga pripovijest s kojom je povezan blagdan Pashe je umnoenje kruha, na koje se nadovezuje euharistijski govor o kruhu (Iv 6). U Euharistiji nas Isus hrani na putu kroz pustinju u obeanu zemlju, u zemlju Boju. Euharistija je ono mjesto na kojemu su povezani nebo i zemlja, na kojemu se neprestano dogaa prelazak od zemlje k nebu. I Euharistija je jaanje za na prelazak u boanski svijet. Jer na put, isto kao i put naroda Izraela, vodi kroz pustinju. Sam Isus tumai tajnu svoga ivota na pozadini izlaska Izraelaca iz Egipta: Ja sam kruh ivota. Oevi vai jedoe u pustinji manu i pomrijee. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre (Iv 6,48-50). Isus je kao kruh s neba siao na zemlju da nas na naem putu prelaska prati i jaa i pokae nam da je on sam taj prelazak. U njemu ve imamo dijela na njegovu prelasku k Ocu. Pripovijest o muci Ivan zapoinje rijeima: Bijae pred blagdan Pashe. Isus je znao da je doao njegov as da prijee s ovoga svijeta Ocu (Iv 13,1). Muka i uskrsnue je dakle stvarni Isusov prelazak u Boji svijet. Ovaj se prelazak ve tijekom muke vrlo esto opisuje. Isus prelazi potok Cedron i ulazi u no. U vazmenoj noi ni jedan Izraelac nije smio napustiti grad Jeruzalem. Isus prekorauje granicu, granicu Zakona, ali i granicu
38

Jeruzalema. On ulazi u kaos, u tamu, da ju svojom ljubavlju promijeni. Isus je iziao u no Getsemanija, u no kria i u no groba da ih rasvijetli svojim svjetlom. Pripovijest o muci neprestano je ulaenje i izlaenje. Isus ulazi u vrt. Kad Juda dolazi sa svojom etom, Isus izlazi k njima. Vrt je usred noi svijeta zatieni prostor, sveti prostor. Vojnici nemaju pristupa. Isus dakle izlazi k njima. Ovo ulaenje i izlaenje nastavlja se u Pilatovu sasluavanju. Pilat sasluava Isusa u pretoriju. idovi ne smiju ui da se ne bi za blagdan Pashe oneistili. Pilat ulazi neprestano u pretorij i iz njega izlazi k idovima. Dva puta uzima Pilat i Isusa sa sobom. On, koji je unutra, koji je u Bojemu unutarnjem prostoru, izlazi. I Pilat govori: Ecce homo Evo ovjeka. Pokazuje im onoga koji zaista utjelovljuje tajnu ljudskoga ivota. Drugi put predaje Pilat Isusa idovima. Sada Isus nosi svoj kri i izlazi iz grada prema Kalvariji. Ondje na kriu dogaa se pravi prelazak. Na kriu se Isus proslavlja. Tu se Boja ljubav pojavljuje u svojoj punini. U prelasku u smrt Isus nam predaje svoj duh. Njegovo mrtvo tijelo biva skinuto s kria i doneseno u vrt u kojemu je grob u koji jo nitko ne bijae poloen (Iv 19,41), dakle ponovno sveto mjesto, Bogom zatien prostor. Prva uskrsna pripovijest o kojoj nam pripovijeda Ivan, odreena je temom puta. Marija iz Magdale kree na put da potrai onoga koga ljubi njezina dua. Kad u grobu ne nalazi Isusa, tri natrag. A Petar i Ivan tre zajedno do groba. Ivan je kod ovoga jutarnjeg tranja bri. I sada se dogaa neprestano ulaenje i izlaenje. Ivan se saginje, ali ne ulazi u grob. On vidi i vjeruje. Grob kao mjesto smrti postao je mjestom svjetla. Marija stoji vani i plae. Sada se i ona naginje u grob i u njemu vidi dva anela. Okrene se i vidi Isusa kako stoji tu. Ali ga ne prepoznaje. Kad mu po trei put postavlja pitanje o Gospodinu, kojega su joj uzeli, Isus joj se obraa rijeju Marijo. To je rije ljubavi. Marija se sada jo jednom okree i govori: Rabbuni, Uitelju moj. Sada ga prepoznaje. Vrt groba postaje sada vrtom ljubavi. Uskrsnue se dogaa u susretu. Kad se Isus obraa Mariji njezinim imenom, ona osjea da je ljubav jaa od smrti, da je u ovome trenutku iz podruja smrti stupila na podruje ljubavi. Ona je u vrtu ljubavi. Vrt smrti po Isusovu se uskrsnuu i po susretu s Marijom pretvorio u vrt ljubavi i u rajski vrt. Marija hoe Isusa vrsto zadrati. Ali on joj odgovara: Ne zadravaj se sa mnom jer jo ne uzioh k Ocu. On svoj prelazak mora tek dovriti. Uskrsnuloga ne moemo vrsto zadrati. Ni vrt ljubavi i rajski vrt ne moemo vrsto zadrati. Marija mora izii iz vrta, prijei k uenicima i navijestiti im poruku da Isus uzlazi k Ocu, da on dovrava prelazak. U dovrenu Isusovu prelasku u uskrsnuu nebo i zemlja postaju meusobno jedno. Mi smo s Kristom ve preli iz smrti u ivot. Marija izlazi k uenicima i navijeta im: Vidjela sam Gospodina. To je uvjet da se vrt groba pretvori u ljubavni i rajski vrt. Smijemo se pouzdati u to da usred svijeta u kojemu smo, uvijek iznova gledamo Uskrsnuloga, u ljudskome licu, u ljepoti stvorenja, u rijei koja dodiruje nae srce, u tiini, u Euharistiji. Tada je mjesto na kojemu stojimo mjesto prelaska. Tada se za nas dogaa pasha, prelazak iz ovoga svijeta u drugi. Tada drugi svijet ulazi u nas. Tada stojimo ondje gdje jesmo, u vrtu ljubavi i u rajskome vrtu. Poveemo li pripovijest o Uskrsu s druge dvije pripovijesti o Pashi, tada stoji: u naemu tijelu, u nutarnjemu prostoru tiine, na dnu nae due, ondje je vrt ljubavi i rajski vrt raja kad se susretnemo s Uskrsnulim, kad
39

nas on dodirne rijeju ljubavi ili kad gledamo njegovo lice. Euharistija je oboje: Ona je okrjepa za na prelazak iz ovoga svijeta u drugi, onostrani svijet Boji. Ona je hrana i pie na naemu putu kroz pustinju ovoga svijeta. Ali Euharistija je ujedno i mjesto prelaska. Tu Boji svijet ulazi u na zemaljski svijet i na zemaljski svijet prelazi u Boji svijet. Tako se dogaa pasha, prelazak. Ona se dogaa uvijek iznova. Uvijek se iznova pretvara ono mjesto na kojemu jesmo u mjesto Boje, sve dok ne izvrimo konaan prelazak, transitus, u Boju slavu. Ondje emo onda biti zauvijek u vrtu ljubavi i u rajskome vrtu. Ima puno puteva da usred naega ivota doivimo pashu, prelazak. Priroda nam u uskrsno vrijeme pokazuje prijelaz iz smrti u ivot. Sukob koji se rijei, iskustvo je prelaska. Tiina je za mnoge mjesto na kojemu njihov svijet prelazi u svijet Boji, na kojemu oni iz smrti prelaze u ivot jer se u ovoj tiini susreu s Kristom. Liturgija je za druge mjesto prelaska. Tu nebo i zemlja postaju jedno. U liturgiji upravo postoje procesije u kojima se vjeba prelazak. U procesijama naposljetku idemo za Kristom koji pred nama ide na putu k Ocu. Istona je crkva neprestano ulaenje i izlaenje, o kojemu govori Ivan, ne samo u Muci nego i u pripovijestima o uskrsnuu, uzela u liturgiju. Tu sveenik uvijek iznova ulazi u sveti prostor i zatim izlazi k vjernicima. I sam na ivot je naposljetku neprestano ulaenje i izlaenje. U tiini, u molitvi, u liturgiji ulazimo u sveti prostor Boji i uvijek iznova izlazimo u svijet. Srednjovjekovna Crkva je o ovome ulaenju i izlaenju, toliko karakteristinome za blagdan Pashe, meditirala pri prelasku praga, recimo kad se prekriilo blagoslovljenom vodom prije nego se napustilo kuu i kad se opet u nju vraalo. Krani srednjega vijeka jo su znali da je na ivot neprestani prelazak od svetoga u svijet i od svijeta u sveto. Za mene je mistika vano mjesto na kojemu iskusujem prelazak. Joachim Berendt, poznati glazbeni kritiar, napisao je knjigu pod naslovom Prijei prijeko. U njoj opisuje glazbene komade koje su veliki skladatelji stvorili prije svoje smrti. Za njih je posljednja glazba uvijek prelazak. Berendt opisuje: Moda je upravo glazba medij 'prelaska' (Berendt 15). I citira mit o Orfeju koga su ve rani crkveni oci primjenjivali na Isusa: Orfej mora 'prijei' da ljubljenu ljubav -, koja je ve 'ondje' opet nae i vrati natrag (Isto 17). Kad sluamo glazbene komade skladatelj koji su ve preli onamo i u nama se dogaa prelazak. Tada Boji svijet ulazi u na svijet. I naa dua ulazi u svijet Boji, u svijet uskrsnua, u svijet vjenoga ivota. POTICAJI ZA DAN Kod razmatranja uskrsnoga otajstva ograniio sam se na pojam pashe, prelaska. Zato te elim i pozvati na vjebanje u vezi s ovom temom. 1. Prvi put vjebanja prijelaza jest hod. Naini uskrsnu etnju kojom se zanosio ve Goethe. Proi krasnom prirodom koja posvuda procvjetava, koja iz smrti prelazi u ivot. I pri svakome koraku razmatraj o sebi. Svaki korak je prelazak. Dodiruje zemlju i ponovno se die. Svaki hod je prelaenje u drugi svijet. Pjesnik romantike Novalis shvatio je to kad pita: Kamo idemo? Uvijek kui. Svakim
40

korakom idemo naposljetku prema posljednjemu domu. Svaki korak je prelaenje u Boji svijet. Ovdje smo hodoasnici koji se ne mogu usidriti zauvijek. Mi smo putnici koji smo s Isusom, boanskim Putnikom, na putu prema Ocu, na putu iz smrti u ivot. 2. Sluaj na Uskrs svjesno uskrsnu glazbu: ili uskrsni dio iz Mesije Georga Friedricha Hndla ili pak Uskrsni oratorij Johanna Sebastiana Bacha, ili Exultate, jubilate Wolfganga Amadeusa Mozarta. I dopusti da utone u glazbu. Moda tada osjeti kako prelazi u jedan drugi svijet. Upravo Aleluja iz Hndlova Mesije bilo je za skladatelja kako to opisuje Stefan Zweig u Zvjezdanim trenutcima ovjeanstva uskrsnue, prelazak iz bolesti i potitenosti u novu ivotnost i ivotnu radost. I prvi sluatelji u Engleskoj su to osjetili. Spontano su ustali dok je ovaj divni zbor odzvanjao. Daj se podii ovom glazbom da ustane i uspravan ide u ivot, u sigurnost, da je ivot, da je ljubav jaa od smrti. MOLITVA Uskrsnuli Gospodine Isuse Kriste, daruj mi danas udio na tvome Uskrsnuu. Uzmi me za ruku i izvedi iz groba moga straha i moje potitenosti, iz groba moje tame i moga oaja. Oslobodi me veriga koje me sputavaju. Poalji mi svoga anela da on odvali kamen koji me sprjeava i hoe me zadrati u grobu. Uvedi me u prostranstva i slobodu tvoga uskrsnua. Prati me pri prekoraivanju iz ovoga svijeta u tvoj svijet. Daj mi uvijek iznova ve sada prelaziti u svijet Uskrsnua, da ovaj svijet sa svojim zakonima ne bi nada mnom vie imao nikakve vlasti. Ispuni me svojim Duhom da bi, kao i tvoji uenici, postao vjerodostojnim svjedokom tvoga uskrsnua u ovome svijetu, da i po meni drugi ljudi budu uspravljeni i s tobom uskrsnu u pravi ivot, u ivot ljubavi i slobode. Ispuni me danas, na Uskrs, sve vie svojom ljubavlju, koja je jaa od smrti, jaa od sukoba koji me sapinje, jaa od ukoenosti koju u sebi osjeam, jaa od izvanodnosnosti zbog koje trpim. Daj mi na Uskrs ustati pun pouzdanja u ivot koji si mi namijenio ovdje, u vjeni ivot koji ni smru ne moe biti razoren, jer ve sada ima dijela na tvome uskrsnuu. Amen.

41

VAZMENI PONEDJELJAK
Na Vazmeni ponedjeljak donosi se kao Evanelje zacijelo najljepa uskrsna pripovijest koju poznajemo: pripovijest o uenicima iz Emausa. Luka, bogato nadareni pripovjeda, posee u njoj za motivom hoda koji on kao Grk toliko voli. Isus je za njega boanski putnik koji je siao s neba i putuje s ljudima. On na tome putu s njima svako malo dri gozbu, dariva im svoje boanske darove i podsjea ih na njihovu boansku jezgru. Isus je ovdje neprepoznati putnik koji ide s dvojicom uenika koji razoarani naputaju grad Jeruzalem. Jer nada, koju su polagali u Isusa, nije se obistinila. Isus, za koga su mislili da je velik prorok, je razapet. Budui pak da jo razgovaraju o svome razoaranju, moe Uskrsnuli doi u razgovor s njima i njihova iskustva protumaiti drukije. Uskrsnue ovdje znai: nauiti novo tumaenje Isusova ivota, ali i novo tumaenje naega vlastitog ivotnog puta. Na naemu e putu esto biti isto kao i s uenicima iz Emausa. Razoarat emo se. Iluzije, koje smo stvorili o ivotu, e se slomiti. I mi katkada vjerujemo da smo silni na rijei i djelu pred Bogom (Lk 24,9). A onda e naa slika o nama biti osujeena. I sve e nam biti uzeto iz ruku. Stajat emo pred gomilom krhotina naega ivota. Tada bismo najradije pobjegli od samih sebe. Ali na naemu putu nismo sami. Dokle god meusobno razgovaramo, Isus, Uskrsnuli, ii e s nama i otkrivati nam smisao naega ivotnog puta. Rije Nije li Mesija trebao sve to pretrpjeti i tako ui u svoju slavu (Lk 24,26) klju je za razumijevanje Isusove sudbine, ali i nae vlastite sudbine. Jednostavno se moralo dogoditi tako da je Mesija morao trpjeti da bi uao u svoju slavu. Zato je tomu tako, to ne moemo protumaiti. To staje tajanstveno sudbinsko moranje, o kojemu su govorili Grci. To je i na put da samo kroz poneke nevolje dospijevamo do pravoga ivota, do slave koju nam Bog priprema, u onaj lik (doxa) koji nam je Bog namijenio. Dobro je da smo razoarani, da su se slike koje smo o samima sebi nainili, polomile. Samo tako dospijevamo do slave Boje. Samo tako moemo postati ona slika koju je Bog o nama nainio. Isus dvojici putnika tumai Sveto pismo. Pokazuje im da su Isusova smrt i uskrsnue saetak itave Biblije. To ne znai samo da su Isusova smrt i uskrsnue predkazani u nekim redcima Biblije, nego Luka pod time razumije da u tajni Isusove smrti i uskrsnua moe biti saeta itava poruka Biblije. Sve rijei o Bogu Otkupitelju i Spasitelju, o Bogu koji nas izvodi iz jame, koji oslobaa zasunjeni narod, koji nas izbavlja iz nevolje, postiu svoje ispunjenje u Isusovoj smrti i uskrsnuu: ne postoji nita iz ega nas Bog ne bi mogao izbaviti. Bog je Isusa probudio od mrtvih. I nas e dakle izvesti iz svake tame na svjetlo, iz groba u ivot, iz ukoenosti u ivotnost, iz ropstva u slobodu, iz sljepoe u gledanje, iz sapetosti u hodanje, iz zakonitosti u ljubav. Luka u Isusovu uskrsnuu otkriva smisao
42

Pisma. On tek tu razaznaje to znae Izaijine utjene rijei: Kad preko vode prelazi, s tobom sam; ili preko rijeke, nee te preplaviti. Poe li kroz vatru, nee izgorjeti, plamen te opaliti nee. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj (Iz 43,2-3a). Nema vie tame u koju ne bi prodrlo svjetlo Uskrsa. Nema vie groba u kojemu se ve ne bi budio ivot. Uenici mole Isusa da ipak ostane s njima: Jer veer je i dan je na izmaku (Lk 24,29). To je slika naega ivota. Ondje, gdje u nama postaje mrano, gdje se na nau duu sputa no, ondje smijemo moliti Uskrnuloga da ostane s nama. Isus navraa k dvojici uenika. Postaje njihovim gostom da bi bio s njima. To je ne samo slika uskrsnua, nego i slika euharistijskoga slavlja. U euharistijskome slavlju susreemo Uskrsnuloga. Tu je on s nama, tu nam se obraa, tu nam tumai Pisma, i tu nam otkriva tajnu naega ivota. I zatim izvjeuje Luka o gozbi Uskrsnuloga s uenicima iz Emausa istim onim rijeima kojima je opisao i Posljednju veeru. Isus uze kruh, izree blagoslov, razlomi te im davae (Lk 24,30). U lomljenju kruha pokazuje im jo jednom znaenje svojih rijei: Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te ue u svoju slavu? Isus lomi kruh da nam pokae da se daje slomiti za nas na kriu, da se mi vie ne bismo slamali na onome to nam se dogodi, nego se uvijek iznova otvarali tajni Boje ljubavi, otvarali se naemu pravom sebstvu i otvarali se ljudima. Kad se pri lomljenju euharistije otvaramo za Boga, moemo se otvoriti i za kretanje, i krenuti novim putem. Kad Isus lomi kruh, uenicima se otvaraju oi. Ali on je u tome istom trenutku postao za njih nevidljiv. Aphantos = nevidljiv tipian je izraz iz grkoga svijeta misli. Isus iezava pogledima uenika. To je tajna uskrsnua. Uskrsnuli je s nama i uz nas. On nam lomi kruh. Susree nas u euharistijskome slavlju, postaje vidljiv. Ali ga ne moemo vrsto zadrati svojim oima. Uskrsnue je za Luku bitno povezano s otvaranjem. Nae se srce otvara (Dj 16,14), na duh (Lk 24,45) i nae oi se otvaraju (Lk 24,31). Uskrsnuli nam otvara i Pisma, otvara nam smisao Svetoga pisma (Lk 24,31). U tome otvaranju smijemo gledati Uskrsnuloga. Ali otvaranje znai i da moramo ostaviti. On uvijek iznova iezava naim pogledima. Ipak, kad Uskrsnuli otvara nae srce, na duh i nae oi, nae srce gori u ljubavi prema njemu. U dubini svoga srca postajemo dodirnuti Isusovim rijeima i djelima. Gorenje naega srca tjera nas natrag na put k ljudima. Tako uenici jo istoga tog trenutka goruega srca ustaju i vraaju se natrag u Jeruzalem da druge uenike izvijeste o svome iskustvu. Iskustvo uskrsnua alje nas na put da bismo drugima pripovijedali to samo vidjeli i uli. POTICAJI ZA DAN Na pozadini pripovijesti o uenicima iz Emausa moe nainiti jednu od dvije vjebe: 1. Ponovno se daj na uskrsnu etnju. Ali ovoga puta poi s reenicom: Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te ue u svoju slavu? Moe reenicu preformulirati i za sebe: Nije li za mene moralo biti tako da bih se oslobodio svojih iluzija, da bi u meni zasjala Boja slava, da bih cjelovito urastao u jedinstven lik koji je Bog o meni nainio?
43

Zatim proi svoj ivot s ovim pitanjem. Moda spozna neke stvari zato se moralo dogoditi ba tako. I moe odjednom biti sporazuman da je tvoj ivotni put iao tako kako je iao. Sada te je doveo do onoga koji si sada. Sada je Uskrs. Sada je uskrsnue mogue. Ti moe, takav kakav jesi, ustati na ivot, sa svime to si iskusio. 2. Naveer se moe povui u mranu sobu i zapaliti uskrsnu svijeu. Zatim u duhu uvijek iznova ponavljaj pronju: Ostani s nama; jer zamalo e veer i dan je na izmaku (Lk 24,29). I zamisli si da je u svijei Krist, Uskrsnuli, uistinu uza te. U tebi moe biti mrano, no, ti moe biti usamljen. Ako On ostaje s tobom, ti e tada u svojoj noi uza se izdrati. Tada e sve biti rasvijetljeno toplim svjetlom uskrsne svijee. Tada e nestati straha od veeri tvoga ivota kad postane stariji, i od noi kad u tvome srcu postane mrano ili hladno, kad depresivni osjeaji tvoje due potamne. Toplina Isusovih rijei dat e da ti srce gori. I svjetlo uskrsne svijee obasjat e tvoju tamu.

SEDAM IVOTA

RIJEI

USKRSNULOGA

IZVOR

Duhovna tradicija srednjega vijeka sastavila je i meditirala o sedam Isusovih rijei na kriu. Slina tradicija za rijei Uskrsnuloga ne postoje. Nakon svoga uskrsnua Isus je kazao bitno vie od sedam rijei. Upravo u Luke i Ivana dri Isus nakon svoga uskrsnua nagovore u kojima ih pouava i uvodi u tajnu njegove ljubavi koja je jaa od smrti. U nastavku slijedi sedam rijei Uskrsnuloga koje sam izabrao i elim o njima meditirati. Uskrsno vrijeme sa svojih 50 dana ima sedam tjedana. Tako je za svaki vazmeni tjedan prikladna jedna rije Uskrsnuloga koja nas prati i sve dublje nas uvodi u tajnu ivota. Rijei uskrsnuloga Isusa izvor su ivota iz kojega moemo piti da bi ivot Uskrsnuloga pokrenuo u nama sve ukoeno, rasvijetlio u nama sve tamno i oivio mrtvo. Zato elim itateljicama i itateljima da ih svakoga tjedna prati jedna rije Uskrsnuloga i da u toj rijei u njih sve vie prodire ivot Uskrsnuloga i sve ukoeno probudi na ivot, da bi na Duhove procvjetao cvat u njegovoj punini. Ne bojte se! Idite, javite mojoj brai da pou u Galileju! Ondje e me vidjeti! (Mt 28,10)

44

Uskrsnuli nam eli uzeti strah koji nas esto toliko sapinje. Ovu rije Ne bojte se! trebamo govoriti uvijek iznova u na strah da bi se on preokrenuo u povjerenje. Nadvladavanje smrti po uskrsnuu hoe prije svega pobijediti na strah od smrti. Taj strah od smrti je naposljetku na neki nain prisutan u svakome drugom strahu. Pretvorba straha prvi je vidik uskrsnua. Drugi je vidljiv u rijei Galileja. Galileja je izmijeana zemlja u kojoj pomijeani stanuju idovi i pogani. Galileja znai i svakodnevicu uenika. Ondje oni idu za svojim pozivom. Uskrsnuli alje svoje uenike u Galileju. Ondje e se susresti s njim. Uskrsni nas blagdan otputa u svakodnevicu. Ondje, usred naega svakodnevnoga posla, usred naih odnosa i sukoba vidjet emo Uskrsnuloga. I susrest emo ga u izmijeanoj zemlji, ondje, gdje je oko nas pobono i manje pobono, svjetovno i duhovno. I Isusa emo susresti u mjeovitoj zemlji nae due. Jer i u svojoj dui iskusujemo Galileju: Tu su izmijeani povjerenje i strah, vjera i nevjera, pobone i bezbone strane. Mi po uskrsnuu nismo postali savreni. Kao ljudi ostajemo poprite buke i tiine, duhovnih i svjetovnih interesa, svega suprotstavljenoga koje nas katkada eli razdrijeti. Ali upravo ondje tako glasi obeanje ove rijei susrest emo se s Uskrsnulim. Trebali bismo raunati s time da nam se Uskrsnuli obraa usred svakodnevice naega ivota, dodiruje nas, da nam se odjednom pojavi svjetlo i mi smijemo biti sigurni: Da, uza me je sada Uskrsnuli. Doivio sam ga. On me je podigao. Marijo Ne zadravaj se sa mnom jer jo ne uzioh Ocu (Iv 20,16 i dalje). Isus se Mariji iz Magdale obraa njezinim imenom. Kad uje da Isus izgovara njezino ime, prepoznaje ga. Isus joj se obraao i ranije: eno, zato plae? (Iv 20,15). Ali ga po glasu nije prepoznala. No sada, budui da je naziva imenom, ona uje ljubav koju je osjeala u svakome susretu s Isusom. Ona u ovome imenu osjea da ljubav, kojom ju je Isus ljubio, nije prola, nego na nov nain prisutna, da ljubav traje dulje od smrti da ne moe smru biti razorena. Ovo iskustvo ljubavi koje pobjeuje smrt, za Mariju iz Magdale je zaista iskustvo Uskrsa. Marija eli i nas ohrabriti da vjerujemo u ovu ljubav koju smrt ne moe ukinuti. Ovo vrijedi za ljubav prema ovjeku. Ona e trajati dulje od smrti. Ali to vrijedi i za Isusovu ljubav i za Boju ljubav koju katkada smijemo iskusiti u tiini, u bogosluju, u meditaciji o nekoj rijei. Ljubav, kojom nam se Isus obraa u oprotajnim govorima, susrest e nas i onda kad u smrti susretnemo Uskrsnuloga. Iskustvo ljubavi tjera Mariju da zagrli Isusa. Ipak, Isus joj govori: Ne zadravaj se sa mnom jer jo ne uzioh Ocu. Ljubav koju iskusujemo u uskrsnuu nije ljubav koju moemo zadrati, nego ljubav koja ostavlja slobodnim. Mi bismo se rado skopali s onim koga ljubimo. Ali u svakomu od nas je i neto to uzmie dohvatu, neto to tek mora uzii Ocu. Kad u svojoj ljubavi jednih prema drugima otkrijemo ono to ne moemo zadrati, tada usred nae ljubavi stjeemo iskustvo uskrsnua. Ljubav nam tada otvara pogled za ono to nadilazi nau ljubav. To nau ljubav odrava ivom i daje joj okus tajne i nedodirljiva dostojanstva.
45

Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran. (Iv 20,27) Toma nije bio prisutan kad je Isus u uskrsno jutro stupio meu svoje uenike. Kad su mu uenici o tome pripovijedali, posumnjao je u to. Htio je imati dokaze. elio je dodirnuti Isusove rane. Kad je Isus zatim osam dana poslije jo jednom kroz zatvorena vrata stao usred svojih uenika, poziva ovom rijeju Tomu da svoj prst stavi u rane njegovih ruku i svoju ruku u njegov bok. Ovdje se ne radi samo o dodiru Uskrsnuloga, nego o tome da Toma dodiruje Uskrsnuloga upravo u njegovim ranama. Uskrsnuli je istodobno raspeti koji na sebi jo uvijek nosi rane smrti. Ali te rane su proslavljene, pretvorene u bisere. Rane su gotovo najdragocjeniji Isusov dio. U njima postaje vidljiva njegova ljubav. Isus poziva Tomu da ga dodirne upravo ondje, gdje njegova ljubav postaje iskusiva, u ranama, i da istodobno opipljivo osjeti ljubav. Iskustvo ove ljubavi koja je postala vidljiva, koja je pobijedila smrt, dodir rana na kojima se dogaa udo vjere, svladava apostola. On odgovara: Gospodin moj i Bog moj! (Iv 20,28). Dodirujui rane Uskrsnuloga spoznaje da Isus nije samo Gospodin i Bog, nego njegov Gospodin i njegov Bog. Uskrsnue dovodi Tomu u osobni odnos s Isusom Kristom. Sada on spoznaje tko je Isus, ali ne vie teoretski nego u intimnome susretu i dodiru njegovih rana. Tu on dodiruje upravo njegovo srce koje je Isus za nas otvorio na kriu. Zato nas rije Uskrsnuloga eli pozvati da zajedno s Tomom dodirnemo Isusa u njegovim proslavljenim ranama. Kad u Euharistiji uzimamo u svoje ruke Isusovo tijelo, stavimo tada svoje prste u njegove rane koje e nae rane ozdraviti i preobraziti. Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te ue u svoju slavu? (Lk 24,26) Rije, koju Isus upravlja uenicima iz Emausa na njihovu putu, izaziva nas da ponovno promislimo svoj vlastiti put. Na naemu putu k Bogu postoji ne samo slava uskrsnua, nego i trpljenje. A uskrsno vrijeme nije nikakvo jamstvo da je sve u naemu ivotu krasno. I tu nas zadesi trpljenje, i tu nepredviene stvari ometu na put. Uskrsnuli nam pokazuje mogunost da s ovim protivtinama postupimo tako da nas ne slome, nego otvore za nove mogunosti. Na put do slave, do doxa, do jedinstvena lika koji je Bog namijenio nama, ide preko nekih nevolja, preko onoga to nam se dogodi izvana. Tajna uskrsnua je da trpljenje, koje osujeti nae planove ne slomi nas, nego samo nae predodbe o nama samima, o naemu ivotu i o Bogu. Kad dopustimo da se nae predodbe i iluzije, koje svako malo stvaramo o sebi i svome ivotu, slome, otvaramo se za nae pravo sebstvo, za jedinstvenu sliku koju je Bog o nama nainio. Zato nas rije Uskrsnuloga eli pozvati da o svome ivotu razmiljamo u svjetlu ove rijei. Tada ni usred bolnih iskustava naega ivota neemo izgubiti nadu. Jer sve to nas titi i vue prema dolje, ne moe nas rastaviti od ivota koji nam je Bog namijenio. Ono tjeskobno samo je tjeskoba koja nas eli otvoriti za tajnu Boga koji oivljuje mrtvo i daje da procvate ukoeno.
46

Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! (Lk 24,39) Nakon to su se uenici iz Emausa puni radosti vratili natrag u Jeruzalem i apostolima ispripovijedali to su putem doivjeli, sam Isus staje meu uenike. Ipak nas reakcija pomalo udi. Uenici, koji su jo tako oduevljeno pripovijedali o susretu s Uskrsnulim, sada se uplae to sam Isus staje meu njih. Isus govori o njihovoj dvojbi i njihovu strahu. I da ih smiri, upuuje ih na svoje ruke i noge. I zatim govori rije koja za mene saima tajnu uskrsnua: Ego eimi autos = Ta ja sam. To je vie od samoga naputka da je on Uskrsnuli. Autos je za stoiku filozofiju slika nutarnjega svetita ovjeka, posveenoga podruja pravoga sebstva. Isus je u uskrsnuu postao potpuno on sam, potpuno taj jedinstveni ovjek koji je istodobno i Boji Sin. Ako o toj rijei Uskrsnuloga meditiramo tjedan dana i uza sve to inimo uvijek ju iznova govorimo, mi emo i za sebe iskusiti tajnu uskrsnua. Ta e rije ponajprije zvuati banalno. Ali ako tu rije izgovorim u svoje susrete s ljudima, spoznat u da esto to nisam ja, nego da elim ispuniti oekivanja drugih. Ja se njima prilagoujem. Savijam se. Igram puno uloga. I u mome osobnome ivotu i na mome osobnome putu stavljam sebe esto pod pritisak da ostvarim neku odreenu sliku o sebi i svojoj duhovnosti. Kad sam ovu rije neko vrijeme izgovarao u sve to sam inio govorio, doivljavao, razmiljao, odjednom sam osjetio neizmjernu slobodu. Ja jednostavno smijem biti ja. Nikomu ne moram nita dokazivati. Ne moram ispunjavati oekivanja. Smijem biti ovaj jedinstveni ovjek. To me rastereuje od svakoga pritiska pod koji sebe tako rado stavljam. Ta sloboda od svakoga pritiska oekivanja za mene je izraz uskrsnua. Ta me rije, kad ju uistinu svaki dan nosim sa sobom, uvodi u tajnu uskrsnua i u tajnu ivota bez veriga. Mir vama! Kao to mene posla Otac i ja aljem vas. Primite Duha Svetoga! (Iv 20,21 i dalje) Rije koju je Isus na Uskrs naveer rekao svojim uenicima, pripravlja nas ve na dolazak Duha Svetoga na Duhove. Za Ivana su Uskrs i Duhovi jedan dogaaj. Na Uskrs naveer stupa Isus meu svoje uenike koji su od straha pred idovima bili zatvorili vrata. On im eli uskrsni mir. I on ih alje. Uskrs i Duhovi nisu blagdani na kojima se vrtimo samo oko sebe i svoga iskustva uskrsnua, nego uskrsnue znai smoi hrabrosti ustati i ivjeti svoje poslanje u ovome svijetu. Uskrsnuli nas alje u svijet da bismo sada umjesto njega navijetali Oevu rije i otvarali ljudima oi. Isus je sebe shvatio tako da je od Oca poslan u svijet da svjedoi za istinu. On je htio odgrnuti zastor koji je zastirao sve da bi ljudi prozirali, da bi vidjeli na dno i spoznali istinu. Ovo poslanje trebamo sada mi nastaviti. Trebamo biti svjedoci istine. Trebamo svjedoiti ne za sebe, nego za Boga. Ali Bog je onaj, ija slava sjaji usred naega ivota kad na svoj ivot gledamo oima vjere.
47

Da bismo mogli ispuniti svoje poslanje, on dahne u nas. I dahnuvi govori rije: Primite Duha Svetoga! Duh Sveti, kojega Isus u nas gotovo udahnjuje, u nas die, njegov je osobni Duh, njegov nain razmiljanja, govorenja, osjeanja. To je njegova snaga, njegovo zraenje koje eli preko nas djelovati u ovaj svijet. Tajna uskrsnua dovrava se u tome da se mi sada napunjamo Duhom Uskrsnuloga i sada zajedno s njim i istodobno umjesto njega ispunjamo zadau koju je on ispunjavao tijekom svoga zemaljskog ivota. Kad ispunjeni njegovim Duhom govorimo Isusove rijei u ovaj svijet i opet i opet ljudima ponovno tumaimo, svjedoimo u ovome svijetu o Ocu. U ovome svijetu imamo zadau. Preko nas hoe Isusov Duh, hoe njegova ljubav, kojom nas je na kriu do kraja ljubio, prodrijeti u ovaj svijet i malo-pomalo ga mijenjati. Ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta (Mt 28,20) Posljednja rije koju Uskrsnuli u Matejevu evanelju govori svojim uenicima otputa nas u svakodnevicu, u vrijeme poslije Uskrsa. Ona ima dvostruko znaenje. Isus je uz svoje uenike kad su zajedno okupljeni u njegovo ime. I Isus je s njima. On e stajati uz njih sve dane do dovrenja vremena. Ovdje postaje vidljivo obeanje koje je aneo dao Josipu: Evo, djevica e zaeti i roditi sina i nadjenut e mu ime Emanuel, S nama Bog (Mt 1,23). Kao Uskrsnuli ispunja Isus ovo obeanje. On je uvijek Emanuel, Bog, koji je s nama i uz nas. Kod Mateja se Uskrsnuli ne rastaje od svojih uenika. On ne naputa svijet, nego ostaje s njima. Daje im obeanje da ide s njima njihovim putem i da e stajati uz njih kad po itavome svijetu budu navjetali Evanelje. Rije o trajnoj nazonosti Uskrsnuloga u naoj sredini hoe nam otvoriti jedan drugi vidik uskrsnua. Uskrsnue znai da vie nema ni jednoga trenutka u kojemu Krist, Uskrsnuli, ne bi bio sa mnom i uza me. Nikad vie nisam sam. I ondje gdje se osjeam sam, on je sa mnom. Ali ovu prisutnost Uskrsnuloga iskusujem prije svega u zajednici. Ondje gdje zajedno molimo, makar naa molitva ispala i oskudno, meu nama je Uskrsnuli. To mijenja na ivot. Za mene je ovo utjena poruka: usred svakodnevne teine i rutine svakodnevice znam za nazonost Uskrsnuloga. Kad dopustim da ova posljednja Isusova rije u mene padne, mijenja se tada svaki trenutak moga ivota. Tada vie nema trenutka u kojemu sam podeen samo na sebe i svoju prosjenost. Uz nas i s nama je Uskrsnuli kad smo sabrani u njegovo ime, na molitvu, na posao, na jelo, na utnju, na razmjenu. To naemu ivotu daje novu dimenziju. Uskrs je uvijek i posvuda. Jer ondje, gdje je s nama i uz nas Uskrsnuli, moe sve to uzimamo u ruku, biti promijenjeno i preko nas moe u ovaj svijet biti donesena nada koja je povezana s uskrsnuem, nada da e Kristova nazonost promijeniti ovaj svijet i sve vie i vie ga ispunjavati Duhom Isusa Krista. MOLITVA Uskrsnuli Gospodine Isuse Kriste, prati me na mome putu. Tumai mi moj ivot u svjetlu Svetoga pisma. Poi danas sa mnom mojim putevima.
48

Tumai mi ono to mi je u mome ivotu od ranije ostalo nerazumljivo. Objasni mi to su moji slomljeni ivotni snovi, zato su se odnosi raspali, zato se moje predodbe o ivotu i o meni samome nisu ispunile. Protumai mi tajnu svoga uskrsnua i otvori mi oi gdje se i u mome ivotu uskrsnue ve dogodilo i gdje se uvijek iznova dogaa. Blagoslovi 50 dana vazmenoga vremena, da bi tvoj ivot prodirao sve dublje u moju beivotnost, tvoja sloboda me oslobodila svih veriga, tvoja ljubav zagrijala moju hladnou i tvoje povjerenje nadvladalo moj strah. Uvodi me u ovih 50 dana sve dublje u tajnu tvoga uskrsnua da bi ivot, koji je u tebi uskrsnuo, uskrsnuo i u meni, i oslobodio me svega to me sprjeava u ivotu. Poi sa mnom kad kao i uenici iz Emausa elim razoaran pobjei od svojih slomljenih nada. Ispuni me svojim svjetlom da mi veer i no moga ivota ne zadaje strah. Daruj mi sigurnost da je tvoje svjetlo jae od svake tame koja za mnom posee. I povedi me kroz ovih 50 dana do svete svetkovine Duhova da plod tvoga ivota i tvoje ljubavi po Duhu Svetome u meni sve vie cvate i postane blagoslovom za mene i preko mene za ljude s kojima ivim. To te molim po Isusu Kristu, mome Gospodinu i Bratu, Uskrsnulome, koji neka i mene dovede do uskrsnua. Amen.

49

Sadraj: Uvod CVJETNICA

POTICAJI ZA DAN - PRVA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR OPROTENJA MOLITVA

PONEDJELJAK VELIKOGA TJEDNA

POTICAJI ZA DAN - DRUGA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR NADE MOLITVA

UTORAK VELIKOGA TJEDNA

POTICAJI ZA DAN - TREA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR LJUBAVI MOLITVA

SRIJEDA VELIKOGA TJEDNA

POTICAJI ZA DAN - ETVRTA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR POVJERENJA MOLITVA

VELIKI ETVRTAK
POTICAJI ZA DAN PREOBRAZBE MOLITVA PETA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR

VELIKI PETAK
POTICAJI ZA DAN - ESTA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR OZDRAVLJENJA MOLITVA

VELIKA SUBOTA
POTICAJI ZA DAN - SEDMA ISUSOVA RIJE NA KRIU IZVOR POBONOSTI MOLITVA

USKRS
POTICAJI ZA DAN MOLITVA

VAZMENI PONEDJELJAK
POTICAJI ZA DAN

SEDAM RIJEI USKRSNULOGA IZVOR IVOTA

Ne bojte se! Idite, javite mojoj brai da pou u Galileju! Ondje e me vidjeti! (Mt 28,10) Marijo Ne zadravaj se sa mnom jer jo ne uzioh Ocu (Iv 20,16 i dalje).
50

 Prinesi prst ovamo i pogledaj mi ruke! Prinesi ruku i stavi je u moj bok i ne budi nevjeran nego vjeran. (Iv 20,27) Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te ue u svoju slavu? (Lk 24,26) Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! (Lk 24,39) Mir vama! Kao to mene posla Otac i ja aljem vas. Primite Duha Svetoga! (Iv 20,21 i dalje) Ja sam s vama u sve dane do svretka svijeta (Mt 28,20) MOLITVA

51