You are on page 1of 14

UNIVERZITET U SARAJEVU FILOZOFSKI FAKULTET U SARAJEVU ODSJEK ZA KNJIEVNOST NARODA BIH I BOSANSKI / HRVATSKI / SRPSKI JEZIK

Akademska godina : 2011. /2012.

Seminarski rad
Rijei i njihovi (rezervni) dijelovi MORFOLOGIJA

Student: Lejla Vranei Prof. Dr. Alma Granov

Mentor:

Sadraj
1.Sadraj.. . str. 2 2.Uvod..... .. str. 3 3.Rije ..............str. 4 4.Morfem(a) .....................str. 5 . 5.Morfoloka homonimija i sinonimija....................str. 7 6 . Tvorbena porodica . . . . . . . . . . . . .............. str. 8 . 7.Gramatike kategorije vrta i oblika rijei ......str. 9 8.Morfoloka klasifikacija jezika . str. 11 9.Zakljuak..str. 12 10.Literatura....................................................................str. 13

UVOD
U ovom seminarskom radu u vam poblie objasniti morfologiju, kao i njenu podjelu. Struktura jezika ispoljava se na vie nivoa: fonetsko fonolokom, morfemsko morfolokom, leksiko- semantikom, sintaksikom. Svaki taj nivo jezike strukture izuava opdgovarajue jedinice pratei, od manjeg ka veem, njihovo udruivanje u jedinice vieg reda. Najmanja jezika jedinica na fonetskofonolokom planu je fonem(a), nedjeljiva je i nije nosilac znaenja. Najnia jezika jedinica na morfolokom nivou jezike analize jeste morfem(a). Morfem nastaje udruivanjem fonema i, za razliku od njih, nosilacje odgovarajueg znaenja: leksikog, gramatikog,, tvorbenog. Udruivanjem morfema nastaje leksem(a), osnovna jezika jedinica na laksikom niviou. Kao sloenije jezike jedinice ( ili jedinice vieg reda), leksemi mogu funcionisati samostalno. Jezike jedinice na sintaksikom nivou su rije, sintagma, reenica i , uglavnom, funkcioniraju samostalno.

Morfologija je nauka koja se bavi tvorbom rijei,vrstama rijei i njihovim oblicima. Morfem (gr. morfe-oblik) je najmanja jezika jedinica ili najmanji dio rijei koji ima svoje znaenje. U ovom u seminarskom radu pokuati objasniti ta je morfologija i ime se bavi. Kakve rijei postoje i kako se mijenjaju.Objasnit u koja je razlika izmeu morfema, alomorfa i morfa, te napisati neto fonoloki i morfoloki uvjetovanim alternacijama. ta je osnovna jedinica ljudskog govora obogaena znaenjem? Nije li to jedan njegov komadi omeem kraim ili duim pauzama? Tu jedinicu zapaamo i u nepoznatom nam jeziku, ona se da egzaktno utvrditi i izgleda dobar kandidat modernim egzaktno raspoloenim lingvistikama.

RIJE
Glasovi a, e i o u rijeima rad, red i rod, slasovi r, p, s i k u rijeima rad, pad, sad i kad, glasovi m i b u rijeima majka i bajka, m i z u mrak i zrak, i u elo ( dio glave ) i elo ( elav ovjek ) itd. imaju samo oznaku tj. realiziraju se kao zvuk u govoru, akao slovo ( grafem/a/) u pismu ali nemaju svog znaenja, tj. nemaju oznaeno. Navedene glasove ne moemo smatrati jezikim znakovima, jer ne predstavljaju spoj oznake i oznaenog. Oni imaju razlikovnu ( distinktivnu ) funkciju - osiguravaju razliku meu rijeima i njihovim znaenjima. Obavijest se u govoru prenosi neprekinutim nizom glasova. Takav niz zove se govorni lanac. Poredbom govornih lanaca moemo ustanoviti da su oni djeljivi na manje glasovne nizove: slogakuugradi slogagradikuu Oba niza poinju istim manjim odjekom sloga. tom odsjeku pridruuje se sadraj potpun sklad u miljenju i postupcima dvaju ili vie lica . Glasovni niz sloga moemo rastaviti na jo manje odsjeke, npr.: s-loga, sl-oga, slo-ga, ali nijedan od tih odsjeaka ovdje nema nikakva znaenja. Besadrajne nizove dobit emo i ako drugaije razmjestimo te manje odsjeke : *logas, *ogasl, * gaslo i sl. Od istih je glasova i niz oglas, ali njegov sadraj ( javna obavijest namijenjena veem broju ljudi ) uope nema veze sa obavijeu koju sadri odsjeak sloga u nizu slogakuugradi. Uoavamo i to da se ostatak u oba niza sastoji od dvaju dijelova koji su isti po svome glasovnom sastavu, s tim to je razli8ito njihovo mjesto u nizu. Postupkom premutacije ( slobodno mijenjanje uzajamnog poretka elemenata) moemo mijenjati mjesto samo triju smisaono-formalnih jedinica: sloga / kuu / gradi ( kuu / gradi / sloga ) . U takve stalne glasovne skupine , a posebnim akcenatskim obiljjima , ne mogu se ubacivati drugi glasovni nizovi. Ovakvi neprekinuti, utvreni glasovni nizovi koji imaju svoje znaenje i relativnu slobodu premjetanja unutar govornog lanca nazivaju se rijei. Rijei se u pismu radvajaju praznim mjestom. Rije je njamanja samostalna jezika jedinica koja ima znaenje . 4

Rije je osnovna jezika jedinica s fonolokim u morfolokim jedinstvom. Rijei sa samostalnim znaenjem predstavljaju istovremeno i semantiko jedinstvo. Fonoloko jedinstvo rijei ine fonemi od kojih je rije sastavljena, a morfoloko jedinstvo rijei prepoznaje se na osnovu morfema od kojih su rijei sastavljene.

MORFEM( A )
U morfologiji, morfem je najmanja jezina jedinica koja nosi znaenje. U govornom jeziku, morfemi su sastavljeni od fonema, najmanjih razlikovnih zvunih jedinica, a u pisanom jeziku od grafema. Koncept morfema se razlikuje od koncepta rijei, budui da mnogi morfemi ne mogu samostalno stajati kao rijei. Morfem je slobodan ako moe stajati samostalno, a vezan ako se moe koristiti samo uz slobodni morfem. Reprezentacija morfema se moe razlikovati u razliitim situacijama; razliite reprezentacije se zovi morfovi, a razliiti morfovi jednog morfema su alomorfi.

Vrste morfema : slobodni

vezani

afiksi: prefiks, sufiks, infiks, nastavak

leksiki

tvorbeni

jedan leksiki morfem ini punoznanu rije* primjer: sutra

- vezani su uz proces tvorbe rijei primjer: voziti uvoziti (prefiks) etati eta (sufiks) (infiks)

pogledati - pogledavati funkcionalni gramatiki

jedan funkcionalni morfem ini pomonu rije*

- vezani su uz gramatike kategorije primjer: ruka - ruke (nastavak) 5

primjer: iz

hodam

hoda (nastavak)

lav - lavovi (infiks)

1. Leksiki morfemi se odnose na stvarnost iznav samog jezika - oni sadraj dobijaju iz vanjezike stvarnosti; kaemo da imaju leksiko znaenje ( kao ku i ca ) Osnovni leksiki morfem jeste korjenski. Korijenski morfem - morfem koji nosi temeljno znaenje rijei. U primjeru to je grad ije je temeljno znaenje "veliko naseljeno mjesto."

2. Gramatiki morfemi dobijaju znaenje iz jezika, odnosno gramatike zato kaemo da oni imaju gramatiko znaenje. Gramatiki su morfemi po pravilu nastavci. Svi nastavci imaju ulogu da sastavljaju rije u relaciji prema drugim rijeima u reenici, pa se zbog toga nazivaju i relacijski morfemi. Prefiksalni morfem - prefiks, dopunjuje znaenje korijenskog morfema, stoji s njegove lijeve strane, ispred korijena. U primjeru je to morfem pred- i znai "koji prethodi emu". Sufiksalni morfem - sufiks, dopunjuje znaenje korijenskog morfema, stoji s njegove desne strane, iza korijena. Sufiksalni morfemi mogu biti rijeotvorni i oblikotvorni. U primjeru su to sufiksi -sk- ( znai "onaj koji se odnosi na grad" ) i -i ( to je gramatiki morfem, znai "nominativ, jednina, muki rod" ).

Vrste morfema po poloaju:

Pod - stan - ar

prefiksalni

korijenski

sufiksalni

(prefiksalni i sufiksalni = afiksalni)

Morfem je jezika jedinica apstraktnog karaktera; njegova konkretna govorna realizacija naziva se morf. Morfem se izraava fonemima; znai ima svoj fonoloki oblik. Isto oznaeno moe imati djelimino razliitu oznaku. Razliita ostvarenja istog morfema zovu se alomorfi ili morfemske varijante. 6

Morf i alomorf izraz morfema zove se morf razliiti morfi koji slue kao izraz istom morfemu alomorfi rei rekla reci reeno

primjer:

usporedi: fonem fon alofon

MORFOLOKA HOMONIMIJA I SINONIMIJA


- gramatika homonimija : isti morfem, razliito znai:

grad-a homonim a, en-a

sel-a -a u svim primjerima je isti morfem a razliito znai: grad-a sel-a G jd. m.r. G jd. sr.r. G mn. .r. razliit

rod en-a - gramatika sinonimija : razliiti morfemi, znae isto: kost-i i ko-u i, u (ju) instr. jd. . r.

nokata, nokti i noktiju , , ij G mn. m. r.

TVORBENA PORODICA

Rijei mogu biti objedinjene u skupinu i zajednikim korjenskim morfemom ( npr. , rad, radnja, radni, radnik ... ). Tkave rijei sainjavaju tvorbenu porodicu. U tvorbenoj porodici objedinjavjui korjenski morfem podudaran je i u oznaci i u oznaenom. Tako npr., u tvorbenu porodicu koju objedinjava korjen rad- ulaze razliite imenice, pridjevi i glagoli.

U morfolokoj nalici rijei vaan je pojam morfoloke osnove. Osnovu rijei ine leksiki morfemi tj- korjenski morfem i derivacijski morfemi ( zajedno) ; dobijamo je odbiojanjem relacijskog morfema. Osnova je dio rijei koji sadri ukupno leksiko znaenje rijei. Korjen je samo dio osnove rijei. PRIMJER: 8

a) leksiki morfemi : 1, 2 i 3; b) korjenski morfem : 1; c) derivacijski morfemi: 2 i 3 ; d) gramatiki morfem: 4.

GRAMATIKE KATEGORIJE VRSTA I OBLIKA RIJEI

1. Gramatike kategorije vrsta rijei: - PROMJENJIVE: imenice, pridjevi, brojevi, glagoli (!) Mijenjaju se po padeima (dekliniraju, skladaju) ili po licima (konjugiraju, spreu) - NEPROMJENJIVE: prilozi, prijedlozi, veznici, uzvici, estice (zar, li, ne)

2. Gramatike kategorije oblika rijei: rod, broj, pade, vrijeme i nain a) ROD prirodni i gramatiki - prirodni: muki > ovjek, mlad, osmi enski > ena, mlada, osma - gramatiki: ne podudara se uvijek s prirodnim; stvari i pojave nemaju spol, a gramatiki ga imaju :

muki - stol , enski - cipela , srednji : jutro, dijete

* kukavica = m. i . rod ; gramatiki

sluga, vojvoda ( prirodni muki, ens

ki) b) BROJ razlikuje se jedinka od mnotva : jednina i mnoina

- jednina: list, ovjek (i dvojina uz brojeve dva, oba, tri, etiri ovjeka) - mnoina: singulativna ili pojedinana: listovi (list + list + list = listovi) a moe biti i kolektivna mnoina, kada se kae da je imenica zbirna: lie (gramatiki jednina, prirodno mnoina )

- postoje i dvije zanimljive gramatike pojave :

pluralia tantum imenice koje imaju samo gramatiki oblik mnoine, tj. samo mnoinu, a znae jedninu: gae, naoale, kola, a oznaavaju zapravo jedninu singularia tantum imenice koje imaju samo jedninu : Ivan, janjad,

c) PADE imaju ih imenske rijei : imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi

d) LICE tri lica jed. i mno.

e) VRIJEME glagolska vremena

f) GLAGOLSKI NAINI: glagolski pridjev: radni (radio), trpni (raen) glagolski prilozi: sadanji (radei), proli (uradivi) 10

neodreeni glag. oblik infinitiv

11

MORFOLOKA KLASIFIKACIJA JEZIKA


Dobro je poznato da se jezici svrstavaju u porodice prema zajednikom pretku , ali je manje poznato da se one svrstavaju i u nekoliko tipova po slinosti gramatikog ustrojstva, koja moe, ali ne mora, biti genetski uslovljena. Izuavanje jezikih tipova ( tj. ligvistika tipologija ) vodi tipolokoj klasifikaciji jezika, od koje lingvisti danas oekuju da im prui i nove uvide u samu prirodu ljudskog jezika. U irem smislu: Jezika tipologija kao disciplina koja se bavi klasifikacijom jezika uopte. U uem smislu: Jezika tipologija kao klasifikacija jezika ili komponenti jezika zasnovana na zajednikim formalnim karakteristikama. Jasno je da se jezici mogu klasificirati prema svakoj optelingvistikoj kategoriji bilo kojeg nivoa jezike organizacije . Ipak , od svih moguih tipolokih klasifikacija, najuobiajenija je ona morfoloka klasifikacija kojoj je glavni kriterij broj vrsta morfema u pojedinanim rijeima. Temelji takvoj klasifikaciji postavljeni su ko u prvoj polovini 19. vijeka. Postoje etiri osnovna morfoloka tipa jezika: I. izolativni - U idealnom izolativnom jezku svaka rije ima samo po jedan morfem, u svakoj rijei je izolovano znaenje, nema derivacione ni flektivne morfologije, ni izvedenih ni sloenih rijei, ni gramatikih nastavaka. (npr. kineski jezik) u kojima su rijei nepromjenjive i sastoje se od jednog morfema; aglutivni - Rijei neke raenice gramatiki tijesno vezane, koje su spojene u jednu rije. U turskom jeziku se rijei sastoje od jednog korjenskog morfema i vie uredno povezanih derivacionih i flektivnih afiksa, od kojih svaki ima svoje znaenje. => odlike aglutivnog jezika.
(npr. maarski jezik) u kojima su rijei tvore donekle pravilnim sljepljivanjem rijei i estica;

II.

III.

flektivni gdje se rijei kompleksno mijenjaju u razliitim gramatikim oblicima. Jezici se mogu podijeliti i na jezike u kojima je upotreba osobnih (linih) zamjenica obavezna (npr. engleski jezik) i one u kojima se obino izostavljaju (npr. hrvatski).

IV.

polisintetki /inkorporativni/aglomeracijski jezici ne razlikuju jasno rije od reenice, kao to su Inuktitut i Ubykh, gde se itava reenica moe sastojati iz samo jedne takve rijei

Za izolaivne jezike kau da su analitiki, dok se ostala tri smatraju sintetikim. 12

ZAKLJUAK
Morfologiju je na mnogo naina lake opisivati i razumijevati kao na razne naine povezanu sa ostalim razinama, drugim rijeima i ukratko: fonemi se udruuju u morfeme, koji se onda udruuju u rijei, rijei u reenice, a iznad svega toga lebdi semantika, nauka o znaenju.Kao i obino, najtee je definisati pojmove za koje se ini da su sami po sebi jasni.Tako je i s pojmom rijei. Veina ljudi pretpostavku da svi jezici sadre rijei uzima zdravo za gotovo i ne pitaju se o tome. Openito, ljudi, govornici naelno lahko prepoznaju rijei svoga jezika kad ih vide napisane ili uju izgovorene. I uglavnom se njihovi sudovi o tome to jeste rije, a to nije, podudaraju.Rije moemo definirati kao najmanju samostalnu jezinu jedinicu koja ima znaenje.Ugovoru se do rijei dolazi izdvajanjem iz govornoga lanca na primjer oblaciletenebom =oblaci lete nebom. U pismu se rijei jedna od druge rastavljaju praznim mjestom. Slobodni oblik koji nije sintagma jest rije odnosno rije je onaj slobodni oblik koji ne sadri dva ili vie manjih slobodnih oblika, odnosno rije je najmanji slobodni oblik. Budui da je u realnome govoru mogue izdvojiti samo slobodne oblike, rije kao najmanji slobodni oblik ima vanu ulogu u naem odnosu prema jeziku. U svakodnevici, obinom ivotu rije je zapravo najmanja jedinica govora.

13

LITERATURA: Midhat Rianovi, Jezik i njegova struktura , Tree izdanje Wikipedia (posljednji put izmijenjena 16:59, 10. decembra 2011.) Devad Jahi, Senahid Halilovi, Ismail. Pali , Gramtika Bosanskoga jezika, Prvo izdanje, Zenica, Dom tampe 2000. Ratmira Pjani, Na jezik, Udbenik za 2. razred gimnazije, Sarajevo, Sarajevo Publishing

14