Kupina I Malina

UZGOJ MALINE I KUPINE
Novembar, 2006 godine
Uzgoj m aline i k upine
UZGOJ M ALI N E I K UP I N E
Priredili:
Prof. dr Mirsad Kurtovi, Adnan Malievi Poljoprivredno-prehrameni fakultet Sarajevo
Izdava:
Caritas Gorade
Tira:
200 prim jerak a
K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.
I dio
K ON VEN CI ON ALN A TEHN OLOGI JA UZGOJA M ALI N E I K UP I N E
UVOD Malina (Rubus idaeus) i kupina (Rubus spp.) u svjetskoj poljoprivrednoj praksi predstavljaju dvije ekonomski izuzetno vrijedne vrste voaka. Takoe, ove kulture su veoma dobro prilagoene za uspjean uzgoj, spram agro-klimatskim uslova kojima se odlikuje Bosna i Hercegovina. Iako je njihova trenutna proizvodnja u BiH obimom mala, naa zemlja posjeduje izuzetne mogunosti za ekspanzijom proizvodnje istih, kako za domae, tako i za inostrano trite, i to bez obzira dali se radilo o stonom vou, zamrznutim plodovima, ili pak njihovim preraevinama (sokovi, demovi i dr.). Mnogobrojni su razlozi za nisku produkciju plodova ovih kultura, a izmeu ostalih posebno se izdvajaju: Niska otkupna cijena plodova, kao rezultat monopolistikog pristupa domaih preraivakih kapaciteta. U BiH 90% od ukupne proizvodnje, posebno maline, namjenjeno je hladnjaama. Ovakav pristup ogleda se u tome to bosanskohercegovaki kupac jo uvijek nema u tolikom obimu pristup za kupovinom svjeih plodova, s jedne strane, te neadekvatna ambalaa i kvalitet plodova koji se kao svjei nude na tritu od strane proizvoaa, s druge strane, te je i on sam ogranien samo na domae trite. Iz ovog razloga veina proizvoaa se orjentie ka domaim hladnjaama, kojih je u naoj zemlji jo uvijek nedovoljan broj, te istim isporuuju robu po prilino niskim cijenama. Ovdje je vano napomenuti da se znaajna ekonomska dobit za proizvoaa voa moe ostvariti, u pravilu, ukoliko se roba koju nudi, proda kao stona.
Sl.1. Adekvatna ambalaa za plodove maline u nastupu na trite zemalja Evropske Unije
Nizak tehnoloki nivo u proizvodnji. Ovdje se prije svega, kod malin e posebno, misli na veoma siromaan sortiment, obzirom da 95% ukupne proizvodnje u BiH predstavlja sorta Wilamette, a kod kupine, sorta Tornfree. Takoe, nedostatak rasladnih objekata za adekvatno skladitenje plodova do momenta isporuke tritu, ovom problemu daje posebnu dimenziju. Dakle, prisutnost svjeih plodova npr. maline na tritu samo tokom kraeg perioda godine u kojem se javi i maksimalna produkcija drugog voa, uz egzistiranje neadekvatnih uslova uvanja,
dovode farmera ponovo u poziciju da svoju robu plasira hladnjai. Jo jedan faktor koji ima bitan uticaj u proizvodnji maline i kupine, koji se inae na isti nain odnosi i spram svih ostalih vrsta iz grupe jagodastog voa je usitnjeni posjed, pri emu su budui proizvoai rijetko u poziciji za donoenje pozitivne odluke u smislu zasnivanja novih zasada na veim povrinama. Iako je proizvodnja maline i kupine obzirom na klimatske i zemljine uslove koje posjeduje BiH, sigurna i povoljna, te omoguuje zavidne prinose, te prema tome i ekonomske rezultate, obino se novopodignuti zasadi ovih kultura zasnivaju na povrinama 12 dunuma. Ovdje je vano napomenuti da je povrina novopodignutog zasada od 2 dunuma, generalno donja granica ekonomske isplativosti u proizvodnji jagodastog voa, dok zasadi zasnovani na manjim zemljinim povrinama, u ekonomskom smislu predstavljaju amaterski pristup. Pojava bolesti i tetoina. Posljednjih godina uzgoj maline u BiH suoen je sa ogromnim problemima kada su u pitanju bolesti i tetoine. Neadekvatan sadni materijal, osjetljivost sorte, nepravilno odabrana parcela, godina sa obimnom koliinom padavina, neki su od esto pominjanih razloga za masovnu pojavu suenja zasada maline. Ova pojava posebno je izraena u Istonoj Bosni, gdje se farmeri sve manje opredjeljuju za ovakvu vrstu proizvodnje. Rjeenje ovog problema, uz ureeniju zdravstvene ispravnosti sadnog materijala, ogleda se i u uvoenju novih kultivara maline otpornih prema pomenutim, posebno patolokim pojavama, kako bi se i ovako mala produkcija odrala, a naravno u narednom periodu razvijala u pozitivnom smislu.
Sl.2. Masovno suenje malinjaka tokom 2005/06 g. na podruu Istone Bosne

Razvoj trita stolnog voa, u dopuni sa preraivakom industrijom takoe, veoma je vaan segment za realizaciju maksimuma proizvodnje navedenih kultura, koji omoguuje stabilan profit farmeru. Dugoroni razvoj trita stolnog voa i preraivakih kapaciteta za preradu maline i kupine zahtijevat e kontinuirana poboljanja u proizvodnji, te tehnologijama postupaka nakon berbe, a sve vezano za produenjem perioda plodonoenja, uz uvoenje novih kultivara, te koritenje razliitih savremenih zatitnih struktura. Prinos maline i kupine od dvije tone po dunumu plodova
namjenjenih svjeoj potronji predstavlja minimum koji se moe realizovati primjenom propisanih tehnologija uzgoja. Na kraju, treba naglasiti da proizvodnja maline i kupine, i pored trokova koji ukljuuju cijene sadnog materijala, sistema za navodnjavanje, trokove sredstava za zatitu od bolesti i tetoina, struktura koje ine naslon pri palirskom uzgoju, te radne snage prilikom sadnje, rezidbe, zatite, a posebno berbe, ipak moe biti vrlo profitabilna. Takoe, istovremeno postoje vrste domae i internacionalne trine prilike za sve proizvoae koji mogu proizvesti dosljedne koliine, ali i plodove visokog kvaliteta ove dvije vrste voaka. Meutim, izuzetno je vano napomenuti da nai proizvoai moraju da se upoznaju, te potom slijede standarde po pitanju kvaliteta i zahtjeva koji vladaju na tritu zemalja EU kada je u pitanju proizvodnja i maline i kupine, to je garancija njihove konkurentnosti i aktuelnosti. Svrha ove publikacije je da jasno predstavi obimne tehnike informacije o svim aspektima proizvodnje maline i kupine, kako bi proizvoai mogli biti konkurentniji na dananjem surovom tritu plodova i ovog voa. Broura je namijenjena prije svega kao preporuka za one proizvoae koji se po prvi put planiraju baviti ovim oblikom proizvodnje, ali i kao dopuna prethodnim i sadanjim iskustava i svim ostalim farmerima koji se ve dugo vremena bave uzgojem maline i kupine.
Sl.3. Vrhunska tehnologija mainsko branje plodova maline

Postoji niz zajednikih karakteristika kao to je npr. priprema zemljita, sadnja i dr. koji vae za uzgoj obje tretirane vrste voaka, te e se ta problematika u narednim poglavljima obraditi kao zajednika, dok e pojedine specifinosti, kao to su rezidba i sistemi uzgoja, biti naglaeni, posebno za svaku vrstu. Takoe, esto puta proizvoai maline odluuju se i za uzgoj kupine zbog niza zajednikih osobina, kao i da bi to vei dio godine bili prisutni na tritu sa svojim plodovima, te e ova broura i jednima i drugima nadamo se biti od cjenjene koristi.
1.1. Znaaj uzgoja maline i kupine

Pomoloka klasifikacija svrstava malinu i kupinu u grupu jagodastog voa, i u istoj, po vanosti, zauzimaju drugo i tree mjesto, odmah iza jagode. Obzirom na njihove bioloke odlike, ekoloke i tehniko-tehnoloke zahtjeve, polivalentnost u pogledu upotrebe plodova, mogunosti plasmana i sl., za naa voarska podruja, malina i kupina predstavljaju najprespektivnije vrste iz grupe jagodastog voa. U odnosu na mnoge druge vrste voaka, malina i kupina imaju niz prednosti, koje se uglavnom ogledaju u sljedeem: mogu se uspjeno gajiti i na neto slabijim zemljitima, nemaju velikih zahtjeva u pogledu klimatskih uslova, brzo stupaju na rod i daju redovne prinose, omoguuje brz obrt kapitala, rizik u proizvodnji je mali, tehnologija uzgoja je jednostavna, intenzivno su radne kulture i omoguuju angaovanje i fiziki slabije radne snage (ene, djeca, starije osobe i invalidna lica), daju plodove izuzetne hranljivevrijednosti. Osim toga plodovi imaju dijetalni, kao i profilaktiki znaaj. U sebi sadre: eere, kiseline, mineralnematerije, pektinske materije, celulozu, bjelanevine, masnematerije i vitamine. Posjeduju i ljekovita svojstva (plodovi maline imaju antikancerogeno djelovanje), odlikuju se kontinuiranim sazrijevanjem i berbom plodova, ime se omoguuje poeljan raspored radne snage, traen su proizvod na tritu, bilo kao stono voe, ili kao sirovina za itav niz preraevina.
Sl.4 i 5. Svjei plodovi maline i kupine
2. EKOLOKI USLOVI 2.1. Ekoloki uslovi za uzgoj maline

Zemljite - Malina nema specifinih zahtjeva u pogledu zemljinih uslova za njen zavidan uzgoj. Ipak, najvie joj pogoduju duboka (preko 1 m), rastresita, propusna, dovoljno vlana (75%), slabo kisela (pH 6), srednje teka (sa oko 50% gline) i plodna zemljita (sa oko 5% humusa). Gajnjae i duboki aluviji najpovoljniji su tipovi zemljita za uspjeno gajenje maline. Klimatski uslovi - U prirodnim populacijama malina se najee moe nai u brdskim podrujima, i u uslovima svjetlosti, ali i u uslovima sjene, uz poveanu vlanost vazduha i neto nie ljetne temperature. Mada malina egzistira i na nadmorskim visinama i do 2000 m, proizvodna podruja koja se preporuuju za podizanje novih zasada ove vrste ne bi smjela prelaziti nadmorske visine od 1000 m. Za uspjean uzgoj maline najpodesnija su podruja umjerene klime (srednje mjesene temperature oko 10C i godinje sume padavina 800-1000 mm, uz njihov pravilan raspored), sa neto svjeijim ljetima i umjereno otrim zimama. Takoe, za dobro projektovan malinjak, preporuuju se sjeveroistone ili sjeverozapadne ekspozicije i nagibi terena do 10%. Malina cvjeta neto kasnije, te njeni cvjetovi izbjegavaju opasnost od izmrzavanja (posljedicu ranih proljetnih mrazeva). Negativno dejstvo niskih temperatura u ovom periodu moe se odraziti prvenstveno na bona razgranjenja na dvogodinjim prirastima. Dobro sazreli prirasti maline uspjeno odoljevaju dejstvu niskih zimskih temperatura. Kod osjetljivih sorata nekih godina se ipak mogu pojaviti manje ili vee tete od mraza. Faktori koji utiu na osjetljivost prema niskim zimskim temperaturama i na koje pri podizanju zasada treba obratiti posebnu panju su: - nedovoljna otpornost sorte na izmrzavanje, kao njena bioloka odlika, - loa zdrvenost i pripremljenost prirasta za zimu, koja moe biti posljedica prekomjernog ubrenja azotnim ubrivima na kraju vegetacije, - oteenja prirasta izazvana napadom tetoina ili biljnih bolesti, - nagli pad temperature u jesenjem periodu ili u periodu kretanja vegetacije i dr.
Sl.6. Sazreli-odrvenjeli izdanak maline, kao uslov podnoenja niih temperatura tokom zimskog mirovanja
U regionima sa dosta snijega obavezno treba planirati uzgojne forme sa armaturom i sorte vee snage rasta koja e obezbjediti snanije priraste koji se
najee ne postavljaju tokom zime uz naslon, ve se ostavljaju slobodnim da bi tokom zime bili zatieni snijegom koji ih prekriva. Tek na proljee ovi se prirasti, po odabiru najboljih, odnosno neizmrzlih i neoteenih podiu u vertikalan poloaj i vezuju za icu naslona.
2.2. Ekoloki uslovi za uzgoj kupine

Zemljite Mada se kupina moe uzgajati na razliitim stanitina, ona preferira duboka, srednje teka zemljita (50-60% gline), sa umjerenom vlanou. Ovakva zemljita relativno su prikladna za odravanje-obradu, dobro zadravaju vlagu, a uz povoljnu plodnost (5% humusa), obezbjeuju vane predispozicije redovne i dobre rodnosti. Zemljite treba isto tako da bude povoljne pH reakcije, a optimalna vrijednost ovog parametra za kupinu je 6,57,5. Kiselost sredine vea od navedene gornje granice moe da uzrokuje hlorozu na biljkama usljed nedostatka eljeza. Veoma esto pri izboru zemljita za uzgoj kupine koristi se pravilo da ona zemljita koja odgovaraju gajenju maline, odgovaraju i kupini (gajnjae, duboki aluviji i sl.). Svjee krevine za podizanje zasada kupine ne dolaze u obzir, a kao dobre predkulture i za ovu vrstu mogu se preporuiti leguminoze (graak, boranija, heljda i sl.). Klimatski uslovi u okviru prirodnih populacija kupina se moe nai i u relativno surovijim klimatskim uslovima u odnosu na jagodu i malinu, mada ista u pogledu zahtjeva za ovim faktorima ima sline bioloke predispozicije. Ona se uspjeno moe gajiti na nadmorskim visinama do 700 m. Najbolje uspjevanje ove kulture je na nadmorskim visinama 200-500 m, a ukoliko se eli gajiti izvan ovog intervala odabiru poloaja budueg zasada treba posvetiti posebnu panju. Podruja umjerene klime, sa svjeim ljetima i umjereno otrim zimama, napodesnija su za uspjean uzgoj kupine. Takoe, nagnuti tereni do 6% nagiba najpogodniji su za podizanje kupinjaka, obzirom da se na istim u kritinim periodima, na poetku i na kraju vegetacije, ne zadrava vea koliina vode i vlaan vazduh, a u zimskom periodu, postepeno otapa snjeni pokriva koji dugo slui kao koristan izolator od nepovoljnog dejstva niskih zimskih temperatura.
Sl.7. Ukoliko se tokom zime izdanci kupine veu uz icu naslona, postoji opasnost od izmrzavanja istih
U junim podrujima i na manjim nadmorskim visinama kupinjake treba podizati na sjevernim, sjeverozapadnim i sjeveroistonim poloajima, dok u sjevernim krajevima i na veim nadmorskim visinama prioritet treba dati junim ekspozicijama, a potom jugoistonim i jugozapadnim.
2.3. tete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline i kupine

Odreeni kultivari maline i kupine podloni su izmrzavanju tokom zime, posebno tokom hladnog zimskog perioda sa minimalnim snijenim pokrivaem. Osim toga, toplo vrijeme tokom jeseni nakon kojeg uslijedi nagli pad temperatura moe izazvati izmrzavanje izdanaka, budui da isti nisu dovoljno sazreli i aklimatizovani za takvu ekstremnu promjenu uslova. Simptomi veihih ozlijeda izazvanih izmrzavanjem oituju se sporadinim oteenjem generativnih pupoljaka na izdancima, koji se primjete u proljee druge godine. Oteenja izazvana izmrzavanjem manifestovat e se kao sporadiao buenje generativnih pupoljaka, uz isprekidane fleke izumrlog tkiva u obliku taki na izdanku.
Sl.7 i 8. Jako izmrzavanje izdanaka maline sorte vilamet iji su idanci tokom zime ostali u uspravnom poloaju (lijevo); Sporadino izmrzavanje reducira buenje generativnih pupoljaka druge godine - sorta maline vilamet (desno)
tete od izmrzavanja kod dvogodinjih kultivara maline mogu biti sprijeene putanjem izdanaka da padnu prema zemlji u kasnu jesen, kako bi se tokom zime nalazili pod snijenim pokrivaem koji predstavlja dobar izolator i time titi izdanke od izmrzavanja. Dakle, ne preporuuje se izdanke maline sorti vilamet ili miker tokom zime ostavljati uspravno, tj. vezane uz naslon. Takoe, isto iskustvo, u pogledu izmrzavanja izdanaka maline, vai i za priraste kupine, te se u cilju neeljenih efekata i kod ove kulture izdanci ne vezuju preko zime, ve se slobodno putaju po zemlji, da bi se tek u proljee po odabiru i prestanku opasnosti od niskih temperatura vazduha (posebno golomrazice) vezivali za icu naslona.
10
3. BIOLOKE OSOBINE 3.1. Bioloke osobine maline

Malina je viegodinja, bunasta, listopadna biljka iji podzemni i nadzemni sistem ine dvije grupe organa: vegetativni i generativni. U vegetativne organe, koji su u funkciji odravanja ivota, spadaju: korjen, stablo i list, a u generativne, koji su u funkciji produenja vrste: cvijet, plod i sjeme.
Sl.9. Vegetativni i generativni organi maline

Podzemni sistem ili korijen u osnovi je vegetativni organ maline, obino je dobro razvijen i posjeduje radijalnu simetriju. Pored intenzivnog rasta u duinu, korijenov sistem maline odlikuje se i izraenim sekundarnim debljanjem, ija snaga rasta opada sa starou jedinke. Najvea masa korijena ove vrste voaka razvija se na dubini do 50 cm, dok rijetko pojedino korijenje dostie dubinu i do 1-1,5 m. Generalno, potencijalne mogunosti rasta i razvitka podzemnog sistema maline u intenzivnoj proizvodnji ne dolaze do izraaja, odnosno ova kultura definie se kao vrsta sa plitkim korijenom, to u odnosu na masu nadzemnog sistema uslovljava obavezu podizanja naslona, ali i izuzetno dobru pripremu zemljita za zasnivanje buduih malinjaka, te kasnije njegovo besprijekorno odravanje.
Sl.10. Izgled korijena maline

Iz predhodno navedenog, u praktinom smislu moe se zakljuiti sljedee: nadzemni sistem maline u potpunosti se obnavlja iz korijena, te i manja oteenja istog mogu imati velike posljedice na prinos. Iz tog razloga medij u kojem se korijen razvija mora biti takvih karakteristika da omogui nesmetano buenje pupoljaka i pojavu novih prirasta, gdje je posebno vano da isti ne smije leati u vodi, zbog ega uslijed nedostatka kiseonika dolazi do guenja, a zatim do pojave bolesti koja izaziva trule korijena, i konano slijedi odumiranje podzemnog sistema. Korijen maline nikada se ne prekriva razliitim materijalima u smislu maliranja, obzirom da bi isti sprijeili pojavu mladih prirasta.
11
Nadzemni sistem maline nije u tolikoj mjeri trajan kao korijen. Obzirom na plodonosne karakteristike, odnosno na vrijeme plodonoenja, generalno postoje dvije podgrupe maline: jednogodinje i dvogodinje. Dvogodinji tip maline plodonosi na dvije godine starim izdancima tokom etiri sedmice sezone sazrijevanja u periodu juni i juli. Ovom tipu pripadaju skoro sve maline koje se trenutno uzgajaju u BiH, ukljuujui kao predstavnika sortu Willamette, koja uestvuje sa 95% ukupne produkcije. Meeker je drugi sorta iz ove grupe, koja se uzgaja u daleko manjem obimu. Dakle, prve godine po sadnji kod ovog tipa maline nema roda. S druge strane, jednogodinji tip maline plodonosi na vrnom dijelu jednogodinjeg izdanka tokom nekoliko mjeseci u p eriodu august - oktobar, nakon ega se isti sue i propadaju. Tipian predstavnik ovog tipa maline jeste heritrejd, autumn bliss i dr. Obzirom da se u BiH dominantno za sada uzgaja dvogidinji tip maline, u nastavku panja e biti usmjerena samo na ovu grupu navedene kulture. Osnovu nadzemnog sistema maline ine dvogodinji prirasti koji su nosioci rodnih elemenata i koji po donoenju roda odumiru. Dakle, u morfolokom smislu, kod maline mogue je razlikovati dva tipa prirasta koji ine strukturne dijelove nadzemnog sistema: Izdanci prirasti nastali iz vegetativnih taaka rasta na korijenu ive dvije godine Izbojci jednogodinji prirasti (plodonosni mladari) iz taaka rasta (generativnih pupoljaka) na nadzemnom sistemu - izdnacima.
Sl.11. Nadzemni sistem maline: a) vegetativni prirasti - IZDANCI, b) plodonosni mladari - IZBOJCI
Dakle, kod maline postoje dva tipa pupoljka: vegetativni koji se nalaze na podzemnom sistemu du korijena, i generativni (mjeoviti) koji se nalaze u pazuhu lista jednogodinjih izdanaka.
Sl.12. Vrste i poloaj pupoljaka kod maline
12
Morfogeneza grma kod dvogodinjih sorata maline, kroz vegetacione cikluse, odvija se na sljedei nain: Prve godine poinje rast i razvoj prirasta iz vegetativnih pupoljaka na korijenu (rast i razvie izdanaka). Poetak diferencijacije pupoljaka na izdancima (svi pupoljci na izdancima bit e generativni). Druga godina rast i razvoj postranih prirasta sa rodnim elementima (plodonosni mladari) iz generativnih (rodnih) pupoljaka prologodinjih prirasta (izdanaka). Nakon plodonoenja i berbe prirasti sa rodnim elementima odumiru, odnosno dvogodinji prirasti (izdanci) se eliminiu.
Sl.13. Morfogeneza grma kod dvogodinjih sorti maline: prva godina - a) pojava mladih izdanaka, b) vegetativni rast izdanaka, c) opadanje lia i ulazak u fazu mirovanja; druga godina d) buenje generativnih pupoljaka i razvijanje plodonosnoh mladara, plodonoenje, e) nakon berbe prirodno suenje od vrha prema dnu, uklanjanje prirasta do osnove
3.1.1. Razmnoavanje maline

Malina se moe razmnoavati na vie naina. Meutim, u praksi posebnu primjenu nalaze sljdea dva naina razmnoavanja: razmnoavanje reznicama korijena i razmnoavanje zrelim i zelenim izdancima. Razmnoavanjem reznicama korijena ostvaruje se ubrzano umnoavanje maline. Naime, korijenove reznice se sijeku tako da imaju najmanje jedan razvijen podzemni pupoljak, a optimalno je 2-3. te na ovakav nain izrezane reznice trebaju imati dobro razvijene ile, sa najmanjim prenikom oko 3-4 mm.
Sl.14. Korijenove reznice maline

13
Crvena malina se masovno razmnoava zrelim ili zelenim izdancima. Najee je u upotrebi razmnoavanje maline zrelim izdancima. Takoe, najkvalitetniji izdanci se dobijaju iz matinjaka maline koji su podignuti od sortno istog i zdravog sadnog materijala, u izdvojenim zatvorenim prostorima (specijalan sadni materijal). Nakon proizvodnje izdanaka u ovakvom matinjaku, isti se dalje mogu razmnoavati u polju (matinjaku) koji je prostorno izolovan od drugih matinjaka najmanje 400 m (standardni sadni materijal).
Sl.15. Razmnoavanje maline izdancima iz vegetativnih pupoljaka na korijenu majinske biljke razvijaju se novi izdanci koji se nakon odreenog vremena odvajaju od korijena majinske biljke i predstavljaju novonastale sadnice maline
3.2. Bioloke osobine kupine

Kupina je viegodinja polubunasta kultura iji podzemni sistem predstavlja viegodinji korijen, a nadzemni ine jednogodinji i dvogodinji prirasti. Iz praktinih razloga, a obzirom na karakter rasta izdanaka i prirodnu formu habitusa najprikladnija podjela sorti kupine je na sljedee grupe: prema karakteru rasta uspravne, poluuspravne i puzajue, prema morfologiji izdanaka trnovite i bestrne i na osnovu plodonosnih karakteristika jednogodinje i dvogodinje.
Sl.16. Puzajui tip kupine
14
Uspravno rastue kupine ne zahtjevaju naslon, obzirom da se njihovi izdanci odravaju u vertikalnom poloaju bez vezivanja za potporu. Meutim, u intenzivnim sistemima uzgoja, sorte kupine iz ove grupe postiu daleko bolje prinose ukoliko se uzgajaju uz koritenje naslona. Kod puzajuih sorti kupine izdanci nemaju uspravan rast, te uvijek zahtjevaju fiziki naslon kako bi se isti odrali u vertikalnom poloaju, odnosno odignuti od zemlje. Mada postoji nekoliko prelaznih formi, generalno kupine bez bodlji, koje uglavnom imaju puzajui rast, rjee poluuspravan ili uspravan predstavljaju privredno najznaajniju grupu, odnosno istu koju podrazumjeva intenzivna proizvodnja ove vrste.
Sl.17. Puzajui i uspravnorastui tip kupine generalno ostvaruje bolje prinose ukoliko se uzgaja uz naslon
Podzemni sistem kupine izraeno je razgranat, obrastao korijenovim dlaicama, a njegova snaga i dubina prodiranja prvenstveno zavisi od nasljedne osnove jedinke, ali i od uslova u kojima se isti razvija. Naime, podzemni sistem uspravnorastuih sorti kupine dominantno se razvija i grana u povrinskom sloju zemljita (0,5 m), bez znaajnijeg dubljeg prodiranja, dok isti kod puzajuih kultivara dostie slojeve i do dubine 1-1,5 m. Navedene odlike podzemnog sistema kod uspravnorastuih sorti kupine, obezbjeuju bioloku prikladnost tipu razmnoavanja izdancima, a kod puzajuih, potapanjem vrhova i oiljavanjem reznica. Osnovu nadzemnog sistema kupine ine izdanci iji je ivotni vijek dvije godine. U prvoj godini ovi prirasti rastu i razvijaju se, obino dostiui prirodnu duinu 2-6 m, a u drugoj godini na ovim prirastima formiraju se bona razgranjenja, nosioci roda, koji se , kao i cijeli dvogodinji prirasti, po plodonoenju, do kraja godine u potpunosti sue.
Sl.18. Nadzemni sistem kupine
15
Prema tome, morfogeneza dvogodinjeg tipa kupine odvija se na slijedei nain: iz taaka rasta na korjenovom vratu kupine u prvoj godini razvijaju se prirasti koji te godine samo rastu i razvijaju se, a tokom zime gube lie i stupaju u fazu mirovanja. Druge godine iz pupoljaka koji se nalaze u pazuhu listova na ovim prirastima, razvijaju se plodonosne granice koje donose rod, nakon ega poinje suenje cjelih dvogodinjih izdanaka od vrha prema osnovi, a koje se do kraja druge vegetacije u potpunosti i zavri. Jasno je dakle, da u drugom vegetacionom periodu, izdanci kupine ne rastu u duinu, kao to nema niti njihovog sekundarnog debljanja, ve je kod istih u ovom periodu obezbjeeno samo razgranjavanje u funkciji plodonoenja (kao kod maline).
Sl.19. Morfogeneza kod dvogodinjeg tipa kupine

Kupina obrazuje pupoljke, kako na podzemnom, tako i na nadzemnom sistemu. Podzemni pupoljci formiraju se na podzemnom stablu, odnosno na korjenovom vratu (mjesto na povrini zemlje), to znai da za razliku od maline iji podzemni sistem nosi pupoljke svom svojom duinom iz kojih se tokom vegetacije razvijaju prirasti du cijelog reda, kod kupine svi prirasti se formiraju iz jednog mjesta (prikorjenski izdanci), te nema pojave mladih izdanaka du korijena, to predstavlja znaajnu razliku izmeu ove dvije vrste voaka i kada je u pitanju sistem uzgoja.
Sl.20. Kod maline - izdanci koji se javljaju du korijena (lijevo), a kod kupine - izdanci se javljaju iz korjenovog vrata (desno)
16
Pupoljci nadzemnog sistema obrazuju se u pazuhu listova na jednogodinjim izdancima, i to obino u skupinama po dva, rasporeeni jedan iznad drugog. Razvoj pupoljka nadzemnog sistema nije uravnoteen. Naime, pupoljci baznog dijela izdanaka razvijaju se slabo, ili se i ne obrazuju, pupoljci srednje zone izdanaka razvijaju se srednje intenzivno, dok je razvoj pupoljaka vrne zone najintenzivniji. Generalno, razvoj pupoljaka podzemnog i nadzemnog sistema uslovljen je prvenstveno sortom, ekolokim uslovima uzgoja i nivoom agrotehnike u zasadima kupine. Cvjetovi kupine su sakupljeni u cvasti, boja kruninih listia je bijela, rjee ruiasta. U naim klimatskim uslovima kupina cvjeta krajem maja, tako da nema opasnosti od kasnih proljetnih mrazeva. Opraivanje kupine vre insekti, a najznaajnija je medonosa pela. Plod kupine moe biti razliitog oblika i krupnoe: okruglast, izdueno kupast, zatupasto kupast i ovalan. Boja povrine ploda kupine je obino crna i sjajna (razne nijanse crne boje), a neto rjee i crvena i uta, kao i sok. Interesantno je istai da se boja povrine ploda i boja soka mogu razlikovati (npr. pokoica crna, a sok crven i sl.). Kao posebno vana osobina ploda smatra se njegova vrstoa, jer od nje u znatnoj mjeri zavisi transportabilnost, odnosno namjena istih. Pri izboru sorti kupine, zbog transportabilnosti, vie se cijene one koje imaju vrste plodove.
3.2.1. Razmnoavanje kupine

Kupina se razmnoava na sljedee naine: sjemenom, izdancima, ukorjenjavanjem vrhova izdanaka, korjenovim reznicama, reznicama izdanaka (zrelim i zelenim) i mikro-razmnoavanjem. Za praksu najvei znaaj imaju dva naina razmnoavanja i to: ukorjenjavanjem vrhova izdanaka i reznicama izdanaka. Razmnoavanje ukorjenjavanjem vrhova izdanaka koristi se samo kod puzajuih sorti kupine iji prirasti pri normalnom rastu i razvoju polijeu po zemlji i dobro se ukorjenjuju.
Sl.21. Razmnoavanje kupine ukorjenjavanjem vrhova izdanka
17
Proizvodnja sadnica kupine ukorjenjavanjem vrhova izdanaka moe se obaviti u specijalizovanim matinjacima jednogodinjeg ili viegodinjeg karaktera. Jednogodinji matinjaci u pravilu obezbjeuju laku produkciju sadnica, koje su pri tom i kvalitetnije i zdravstveno sigurnije. Ovi matinjaci zasnivaju se uz sadna rastojanja 2x1 m i obzirom da svaka posaena sadnica obezbjeuje i do 10 novih izdanaka nakon njihovog povijanja, zagrtanja zemljom i oiljavanja, isti po 1 ha obezbjeuje i do 50 000 sadnica. Ukoliko se vri zakidanje vrhova izdanaka u cilju poticanja njihovog grananja, te potom oiljavanja, ova produkcija moe obezbjediti i do 100 000 kvalitetnih sadnica po hektaru. Razmnoavanje kupine zrelim i zelenim reznicama izdanaka primjenjuje se u sluajevima potrebe masovnije proizvodnje sadnog materijala odreene sorte, a iji je broj matinih biljaka koje su na raspolaganju mali (razmnoavanje elitnog bezvirusnog sadnog materijala, razmnoavanje nove sorte i sl.). Zelene i zrele reznice (dijelovi izdanaka sa 1-3 pupoljka, uzeti u vegetaciji ili van vegetacijskog perioda) oiljavaju se u kontrolisanim uslovima (staklenici), i u pogodnom supstratu (perlit, treset) i najee uz primjenu hemijskih supstanci (fitohormona). Naravno, ovakav nain razmnoavanja je u praksi najekonominiji, budui da se od jednog izdanka moe obezbjediti neuporedivo vei broj reznica-buduih sadnica, u odnosu na npr. samo jednu, koja se dobija potapanjem vrhova izdanaka. Unutar ovog vegetativnog tipa razmnoavanja kupine, najbolje rezultate daje tehnika oiljavanja zelenih reznica. Ove reznice ine po dva lista, i pupoljka u njihovom pazuhu. Listovi se skrauju za gornju polovinu njihove ukupne povrine, u cilju regulisanja debalansa nadzemnog i podzemnog sistema. Zelene reznice potapaju se u vlaan supstrat ije je odravanje nivoa vlanost, kao i za svako drugo oiljavanje, od presudnog momenta za uspjenost razmnoavanja.
Sl.22. Lisni pupoljak na reznici kupine
4. PREDRADNJE ZA PODIZANJE ZASADA MALINE I KUPINE

U okviru radnji koje se preduzimaju pred i tokom zasnivanja intenzivnih zasada maline i kupine posebno se izdvajaju sljedee: izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine, priprema zemljita za sadnju, izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline i kupine, tehnika sadnje maline i kupine, izbor i oblikovanje uzgojne forme,
18
mjere upravljanja zasadom maline i kupine rezidba, ubrenje, navodnjavanje, odravanje zemljita i zatita od bolesti i tetoina.
4.1. Izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine

Postoje osnovni faktori koji moraju biti razmotreni prilikom izbora mjesta za podizanje zasada maline i kupine. To ukljuuje: ocjenu parcele, analizu predkulture, tipa zemljita i njegove plodnosti, potrebu obezbjeenja odvodnjavanja, vjetrozatitnih pojaseva, analizu osunanosti, blizinu izvora vode i povezanost sa komunikacijama. Pod ocjenom parcele podrazumjeva se tenja da lokacija za zasnivanje zasada treba da bude dobro osunana. U tom smislu, dakle potrebno je izbjegavati zasjenjena mjesta. Idealno, uzgajivai bi trebali izabrati zemljita koja su dobro-drenirana, prirodno plodna, bogata organskom materijom (2-4 %), sa pH vrijednou 6-7. Za malinu su izrazito povoljne pjeskovite ilovae ili samo ilovae, kao i dobro drenirana glinovita zemljita. Zemljita koja sadre 5-10 kg/dunumu raspoloivog fosfora, 25-30 kg/dunumu kalija, 15 -20 kg/dunumu magnezija, i posjeduju kapacitet izmjeninih kationa (CEC) od 8-16 su optimalna. Odvodnjavanje, odnosno drenaa je takoe vaan faktor prilikom izbora lokacije, iz razloga to korijen maline i kupine dosee dubinu i do 1 m. Parcele koje posjeduju nepropusan sloj u ovoj zoni treba izbjegavati. Nivo podzemne vode ne smije biti vii od 1 m, obzirom da je korijen maline i kupine izuzetno osljetljiv na nedostatak kiseonika u zemljitu. Takoe, mnogi kultivari maline su podloni prema gljivicama koje inficiraju korijen, a koje dominiraju u slabo dreniranim zemljitima. Kada izumre korijen, biljka zakrlja, to je izuzetno izraeno tokom ljetnih vruina i nedostatka vlage u zemljitu. Postoji jednostavan praktini test kojim se moe ustanoviti da li je zadovoljavaju a drenaa-vodopropusnost u odreenom sadnom mjestu. Naime, iskopa se rupa dubine oko 75 cm i irine 15 cm na mjestu gdje se planira zasnovati zasad, i to u periodu ranog proljea ili kasne jeseni, kada je zemljite zasieno -saturirano vlagom, ali nije smrznuto. Nakon toga rupa se puni sa oko 20 litara vode, te se vri provjera nivoa iste nakon jednog sata. Ukoliko se voda zadrala na dnu rupe takvo zemljite moe biti suvie vlano za uzgoj maline i kupine. Malina i kupina trebale bi biti posaene na blagima padinama, gdje ne postoji opasnost od zadravanja suvinih koliina vode.
Sl.23. Parcele na breuljkastim terenima idealno su rjeenje za sadnju maline i kupine
19
Takoe, i adekvatna vazduna drenaa izmeu biljaka veoma je vana za uspjean uzgoj maline i kupine. Kretanje zraka smanjuje vlanost oko biljke i spreava stanja koja dovode do pojava bolesti na listu. Vazduna drenaa, takoe, smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva. Ukoliko se zasad podie na nagnutim terenima, i na veim nadmorskim visinama treba znati da e se hladan vazduh kretati niz padinu prema najnioj taki, obzirom da je isti laki, to u krajnjem smanjuje opasnost od proljetnih mrazeva. S druge strane, u nekim sluajevima, zasadi maline i kupine trebali bi biti zatieni i od jakih vjetrova, budui da isti mogu uslovljavati znaajna mehanika oteenja na plemenitim kulturama. Odabir ekspozicije iako ne kritini faktor, takoe je vaan, te bi isti trebao biti razmotren pri podizanja zasada maline i kupine. Ove dvije vrsta voaka, spram ovog faktora, preferiraju, zatiene sjeverne obronke-padine. June ekspozicije mogle bi biti koritene za zasnivanje zasada, ali tada treba imati u vidu da bi temperatura biljaka mogla biti visoka za vrijeme sunanih dana tokom zime. Tako na primjer, nekoliko toplijih dana tokom januara-februara, mogli bi biti razlog stimulisanja pupoljaka, tako da bi sljedei hladni val u ovom periodu, uslovio evidentne tete. Takoe, novi zasadi bi trebali biti podizani to udaljenije od divljih populacija maline i kupine. Naime, divlji zasadi ovih vrsta voaka u krugu od 300 m moraju biti elminisani, budui da isti predstavljaju izvor irenja bolesti u novopodignutim zasadima. Zasade maline i kupine ne bi trebalo saditi na parcelama gdje su kao predkulture gajene: jagoda, paradajz, krompir, patlidan, paprika, ili pak stariji zasadi maline i kupine, obzirom da su sve vrste podlone oboljeljenju izazvanom gljivicom Verticillium venuti, a ista moe preivjeti u zemljitu godinama, te negativno uticati na novopodignute zasade maline i kupine. Leguminoze su generalno, dobre predkulture za nove zasade maline i kupine.
Sl.24. Primjer uticaja predkulture na uzgoj maline: zasad maline podignut na mjestu gdje je prethodno bio panjak (lijevo), i jagoda (desno)
20
4.2. Priprema zemljita za sadnju maline i kupine

Od pravilne pripreme zemljita za podizanje malinjaka u velikoj mjeri zavisit e visina budueg prinosa i kvalitet plodova, te samim tim i uspjenost gajenja odabranog sortimenta projektovanog zasada ovih kultura. Pri izboru parcele za zasnivanje novog malinjaka, dakle prije pristupanja neposrednoj pripremi zemljita, od posebne je vanosti poznavanje kultura koje su bile gajene na odabranoj povrini. Naime, kao pogodne predkulture za malinu i kupinu mogu se preporuiti: sve kupusnjae i grahorice, a kao izrazito nepovoljne: jagoda, malina, kupina, vinova loza, te krompir, paradajz i sl. Da bi se zemljite oslobodilo korova i zemljinih insekata, kao to su liinka klinjaka i bijelog crva, godinu dana prije sadnje maline i kupine na odabranu parcelu potrebno je zasijati itarice ili leguminoze (primjer dobrih predkultura). Priprema zemljita za podizanje malinjaka podrazumjeva provoenje sljedeih radnji: analiza zemljita, ureenje zemljita i popravka njegove plodnosti meliorativnim ubrenjem, duboko oranje i tanjiranje, te povrinska priprema zemljita za sadnju.
4.2.1. Analiza zemljita

Analiza zemljita treba biti izvrena nekoliko mjeseci prije same sadnje, i to na taj nain to se uzorci zemljita uzimaju nasumice sa nekoliko lokacija na parceli i sa dvije dubine 30 i 60 cm. Preporuuje se uzimanje dva uzorka po dunumu. Na veim parcelama, uzimanje uzoraka iz samo jednog dijela ukupne povrine parcele moe dovesti do netanih rezultata, a time i do neadekvatnih preporuka kada su u pitanju intervencije na popravci osobina zemljita. Naravno, uvijek je lake korigovati nedostatke odabranog zemljita prije sadnje nego kasnije tokom ekspoloatacije zasada. Kod analize zemljita odreuje se i analizira: pH tla, % organske materije, sadraj soli, sadraj makro i mikroelementi, te prisustvo nematoda. Ove analize obino se obavljaju u komercijalnim laboratorijama, ili pak u naunim i strunim institucijama. Takoe, mogue je nabavit i jednostavnu opremu za mjerenje pH zemljita, sadraja soli i odreenih mineralnih elemenata, direktno u poljskim uslovima.
Sl.25. Sonda za uzimanje uzoraka zemljita
21
4.2.1.1. pH zemljita
PH vrijednost zemljita moe se odrediti koritenjem jeftinih probnih traka ili pomou runog pH - metra. Procedura je jednostavna i podrazumjeva uzimanje prvo, jedne supene kaike zemljita koja se potom navlai vodom tako da se formira blato. Meutim, prije miksanja zemljita i vode, potrebno je provjeriti da pH vode koja se koristi ima neutralnu vrijednost, dakle pH=7,0. Vrh probne trake potom se uranja u blato, tako da se voda poinje kretati niz traku ostavljajui estice zemljita po povrini iste. Promjena boje na testnoj traci bit e gotova za nekoliko minuta. Prosjena pH vrijednost moe biti odreena uporeivanjem boje na testnoj traci sa bojom na listi opskrbljenoj testnim trakama. Prilikom koritenja pH metar-a, postupak se svodi na uranjanje elektrode u napravljenu smjesu zemlje i vode, te potom neposrednog oitavanja pH vrijednosti na displeju. Kada je pH vrijednost zemljita ispod 6,0 potrebno je istom dodavati kalcijum karbonat, u cilju korekcije pH. Koliina CaCO 3 kalcijevog karbonata kojeg je potrebno dodati za podizanje pH vrijednosti prema 6,5 u srednjoj ilovai kakva su zemljita veinom u BiH, prikazana je u tabeli 1. Potrebne koliine krea Tabela 1. Orjentacione koliine Poetna pH vrijednost (kg/m) kalcijum karbonata kojeg je 6.0 0.25 potrebno dodati da bi se pH 5.5 0.50 vrijednost zemljita sa poetnih 5.0 0.90 vrijednosti podigla na 6,5 4.5 1.25 Ukoliko je i sadraj magnezijuma nizak primjenjuje se dolomit (kalacijum magnezij karbonat), u cilju korekcije pH vrijednosti zemljita i popravke sadraja Mg. CaCO3 ili pak gaeni kre u prahu treba biti primjenjen nekoliko mjeseci prije sadnje kako bi se obezbjedilo dovoljno vremena za hemijske promjene u zemljitu. Krenjak bi trebalo unijeti u zemljite putem rotovatora/freze, i to na dubinu od najmanje 30 cm. Za uspjean uzgoj maline i kupine, u pravilu se preporuuje odabrane parcele tretirati krenjakom. U cilju ekonominosti, primjena krea se moe obaviti samo u trake, odnosno u redove gdje e se nalaziti sadna mjesta. Sposobnost krenjaka za popravku pH zemljita odreena je veliinom estica istog i njegove istoe. Manje estice imat e bru zemljinu reakciju i obrnuto.
Sl.26. Runa aplikacija krea pred zasnivanje zasada maline i kupine

22
4.2.1.2. Salinitet
Malina i kupina su osjetljive na povean salinitet sadraj soli zemljita, i ne bi trebale bit saene na zemljitima koja imaju sadraj 800 ppm od ukupne soli. Visoka koncentracija soli u zoni korijenovog sistema ovih vrsta ima za posljedicu tee usvajanje vode i hranjivih materija iz zemljita. Visoka koncentracija topive/rastvorljive soli u zemljitu sprijeava n ovu inicijaciju korijena, te izdanci postaju slabiji i imaju izrazito zakrljao rast. Zaostatak biljaka u porastu i pad prinosa moe se pojaviti prije lisnih simptoma koji su obino pouzdan indikator. Malina i kupina posaene u zemljita sa visokom koncentracijom soli imat e rubnu hlorozu/nekrozu i zakrljalost na listovima, a ozljede su izrazitije na starijem liu.
Sl.27. Nekroza starijih lisnih margina obino su simptom solne toksinosti.

Toksinost soli u zemljitu mogu biti uzrokovane visokim razinama istih u vodi koja se koristi za navodnjavanje ili pak u zemljitima na kojima je siromano odvodnjavanje, ali i pretjerana primjena mineralnih ubriva putem fertilizacije ili njihovom folijarnom aplikacijom. Malina i kupina su naroito osjetljive na hlorid i natrijeve soli, a tete postaju oitije tokom toplijih mjeseci. Biljke koje rastu u slanim zemljitima ponaaju se slino onima koje rastu uz nedostatak vode. Veoma je vano imati unaprijed dobro testiranu vodu, kao i zemljite i slijediti ispravne procedure navodnjavanja, kao i fertirigacije, kako bi se izbjeglo nagomilavanje soli. Analiza lista je, takoe od bitnog znaaja u dijagnosticiranju simptoma soli i moe otkriti potencijalno tetni natrijum hlorid (akumulacije) ak prije nego simptomi budu vidljivi na listu. Marginalne i vrne oegotine lia ovih vrsta voaka obino su jaki indikatori hlorida ili natrijeve toksinosti. Ako se u oteenom liu nau sadraji vei od 0,2% natrija ili 0,5% hlorida, evidentna lisna ozljeda obino se pripisuje natrijevoj ili hloridovoj toksinosti. Koncentracija topive soli predstavlja ukupnu koliinu gnojiva i drugih jona koji se nalaze u zoni korijena biljaka. Soli u zemljitu prisutne su kao pozitivno ili negativno naelektrisani mineralni joni. Ove naelektrisane estice poveavaju sposobnost provoenja zemljinog elektrinog kondiktiviteta, te njihova koncentracija moe biti procjenjena mjerenjem ovog parametra (EC). Rastvorljive soli mjerene su koritenjem EC metra i izraene su kao milioniti dio po centimetru (mmhos/cm) ili decisimens po metru (dS/m), a koji su brojno ekvivalentni. Vrijednost 1 mmho/cm je ekvivalentan priblino 670
23
milionitom dijelu (ppm) ukupne topive soli. Prinos sto lnog (trinog) voa se smanjuje kada je kondiktivitet zasienih ekstrata u korjenskog zoni zemljita vei od 1,2 DS-a/m. Prinos stonog voa se smanjuje priblino 10% kod slanog zemljita od 1,3 dS/m, 25% kada je 1,8 dS/m i 50% kada zemljite ima kondiktivitet 2,3dS/m mmhos/cm (ove vrijednosti odgovaraju priblino 13001500 ppm u saturiranom/zasienom ekstraktu). Ukoliko analiza zemljita pokae EC vei od 1,2 dS/m, tada je preporuena temeljita bazinost zemljita.
4.2.1.3. Sadraj mineralnih elemenata

Analiza sadraja makro i mikro elemenata u zemljitu trebala bi biti obavljena prije same sadnje maline i kupine, kako bi se na pravi nain odredio hranidbeni status zemljita na kojem se podie zasad navedenih kultura. Takoe, ova analiza provodi se i kao redovna mjera tokom eksploatacije zasada, a rezultati ovog testa mogu biti kombinovani i sa analizom listova, odnosno pojedinih organa maline i kupine, u cilju optimizacije programa ubrenja u svim periodima odravanja vonjaka. Optimalan sadraj mineralnih elemenata sa adekvatnm koncentracijama obraeni su u poglavlju ubrenje maline i kupine ove broure.
4.2.1.4. Nematode
Prilikom provoenja analize zemljita veoma je vano da ista podrazumjeva odreivanje i prisutnosti nematoda. Nematode su mikroskopski valjkasti organizmi koji nastanjuju zemljite. Naime, postoje razliiti tipovi nematoda, a neki od njih su veoma tetni pri uzgoju maline i kupine. tete izazivaju hranei se na korijenu, a zaraene biljke ispoljavaju slab vegetativni rast, te nakon odreenog vremena vidno krljaju. Nematode, takoe mogu biti i prenosioci razliitih bolesti. Ovi organizmi se, naime kreu kroz pore zemljita, i mogu se na ovaj nain dislocirati i po nekoliko centimetara. Meutim, mogu se, a to je izuzetno est sluaj u praksi, proiriti na nove povrine i prilikom redovne obrade odabrane parcele. Nekoliko vrsta nematoda vezuje se za slabiji porast maline, a najvanija nematoda je tetoina korijena (Pratylenchus), sa zastupljenou od 500 - 1 000 jedinki po kilogramu suhog zemljita. Naravno, u skladu sa prethodnim preporuuje se izbjegavanje zemljita koja imaju vei broj ovakvih tetoina kada je u pitanju sadnja maline i kupine. Treba napomenuti i to da ne postoje adekvatna sredstva za suzbijanje nematoda, a da su ista dozvoljene za kontrolu ovih tetoina prilikom uzgoja maline i kupine u BiH, s tim da zadovoljavaju preporuke PERSUAP.
Sl.28. tete na korijenu maline izazvane nematodama

24
4.2.2. Ureenje zemljita i popravka njegove plodnosti

Obim i broj zahvata koji iziskuje ureenje zemljita prvenstveno zavise od zateenog stanja povrine na kojoj se eli podii novi zasad maline i kupine. ienje i ravnanje povrine zemljita obavezna je radnja u sklopu ureenja odabrane parcele, a ima za cilj eliminisanje svih veih ili manjih potencijalnih fizikih i drugih smetnji, kao npr. zemljinih depresija koje bi kasnije predstavljale nepoeljna mjesta akumulacije povrinske vode. Eliminisanje korova, takoe je radnja koja se u ovoj fazi redovno primjenjuje. Herbicidi Cidocor, Herkules i Basta efikasna su sredstva za unitavanje najveeg broja viegodinjih i jednogodinjih korova, te se u ovu svrhu najee preporu uju. Ukoliko je zemljite na kojem se eli podii malinjak neto slabijeg kvalteta, obavezno je popravljanje njegove plodnosti, odnosno poboljanje njegovih fizikih i hemijskih karakteristika. Popravka plodnosti zemljita vri se meliorativnim ubrenjem organskim i mineralnim ubrivima, a prema potrebi izvodi se i kalcifikacija (korekcija pH vrijednosti), te odvodnjavanje, odnosno obezbjeuje i sistem za navodnjavanje. Zemljita obogaena organskom materijom su veoma povoljna za uzgoj maline i kupine. Ista poboljavaju teksturu zemljita, te zadravaju mineralne elemente usljed bazinosti od ispiranja. Organska materija pobolj ava vodni reim zemljita, odnosno poveava kapacitet za zadravanje vode. Bogatsvo zemljita organskom materijom esto ne smije biti omalovaavana. Koliine organske materije koje se dodaju zemljitu mogu biti bez sutinskih ogranienja. Ova forma moe da bude sastavljena od slame pomijeane sa stajnjakom, zeleninim ubrivima (sudanska trava, ra, ozima ita) ili p ak komposta. Koliina 3-5 tona po dunumu ovih materija trebala bi biti dovoljna u najveem broju sluajeva, a vee koliine, u cilju poveanja vodnog kapaciteta zemljita, treba biti dodata na zemljitima pjeskovitog tipa, ime se poboljava i njihova struktura, drenaa, ali i aeracija, spram zemljita koja imaju veu koliinu gline.
Sl.29. Nepravilna aplikacija stajnjaka. Naime, odmah poslije primjene isti je potrebno zaorati kako bi se gubici hranjiva sveli na minimum
Razgradnja ove organske materije mikroorganizmima zemljita zahtijeva naknadne koline azota osim ukoliko organmska materija nije bila od leguminoza. Oko 6 kg stvarnog azota treba dodati na svaku metriku tonu slame i stajnjaka i 12 kg istog treba dodati za neleguminoznu organsku materiju ili zelenino ubrivo u cilju pomoi razgradnje. Ukoliko se
25
primjenjuje kokoije ubrivo isto se dodaje u jesen, u koliinama 0,5-1,0 t po dunumu. Idealno, organska materija treba biti uneena po povrini 10-15 cm prije same sadnje. Organska materija poveava raspoloivost hranjiva, kationa, zemljini kapacitet i naravno, mikrohranjivi sadraj. U zavisnosti od zateenog nivoa plodnosti zemljita, koliina ubriva za meliorativno ubrenje za mineralna NPK ubriva (5:20:30, 5:22.35, 6:26:26, 7:14:21, 10:20:30) kree se 1,5-2,5 t/ha. Ukoliko se primjeni meliorativno ubrenje, unoenjem u trake (ne ubri se cijela povrina redukovano ubrenje) ove koliine mogu biti i za oko 3 puta manje od navedenih. Najpodesnije vrijeme provoenja meliorativnog ubrenja je u dva navrata, po 50% ukupne koliine, prije i poslije dubokog oranja. Nakon rasturanja stajnjaka, mineralnih ubriva, a po potrebi i krenjaka obavlja se oranje zemljita na dubinu 30-40 cm. Duboko oranje vri se iskljuivo pri umjerenoj vlanosti zemljita , i to najmanje mjesec dana prije poetka sadnje. Ukoliko postoji nepropusni sloj, rigolovanjem e se isti prevezii i poveati propusnost zemljine podloge. Rigolovanje podrazumijeva razbijanje neporopusnog sloja zemljita primjenom podrivaa koji prave uske kanale u zemljitu, na dubini 75-100 cm. Dlijeta na podrivau postavljaju se na takvu dubinu da obavljaju funkciju ispod stvrdnutog sloja zemlje, kako bi isti bio prekinut. Razbijanje nepropusnog sloja na ovaj nain trebalo bi biti uinjano dva puta po istoj parceli, tako to se u drugom prolazu traktor kree pod uglom od 90o u odnosu na predhodno izvedenu radnju. Treba napomenuti da zemljite prilikom izvoenja ove radnje mora biti umjerene vlanosti, obzirom da bi ista ukoliko bude poveana imala suprotan efekat od onoga koji se eli postii samom operacijom.
Sl.30. Razbijanje nepropusnog sloja u zemljitu

Poslije izvrenog oranja pripremana parcela isti se od krupnijeg kamenja, kao i ostataka korijena korovskih i drvenastih biljaka, a po ovoj radnji dalje se pristupa detaljnijoj povrinskoj pripremi zemljita za sadnju, koja podrazumjeva dodavanje druge polovine organskih i mineralnih ubriva, te tanjiranje i drljanje do potpunog usitnjavanja povrinskog sloja zemljita. U okviru povrinske pripreme zemljita za sadnju preporuuje se provoenja mjera njegove dezinfekcije i dezinsekcije preparatima, kao to su: Timet, Galation, i dr.
26
4.3. Izbor sadnog materijala za zasnivanje zasada maline i kupine

Kod zasnivanja zasada maline i kupine ne smije se koristiti sadni materijal koji vodi porijeklo od prirasta iz starijih proizvodnih zasada, budui da je isti najee zaraen, a i proizvodni potencijal ovakvih zasada je znatno umanjen. Takoe, materijal iz starijih proizvodnih malinjaka moe predstavljati generativno potomstvo, odnosno moe predstavljati sjemenjake dobijene iz sjemena plodova koji redovno opadaju u zasadu ime se gubi sortna istoa, odnosno dobijaju jedinke nepostojane i nepoznate nasljedne osnove. Sadni materijal kojim je potrebno zasnovati nove malinjake i kupinjake mora biti izuzetnog kvaliteta, mora posjedovati atest kojim se garantuje sortna istoa i potpuna zdrastvena ispravnost, a u morfolokom pogledu mora zadovoljiti standarde opte razvijenosti nadzemnog i podzemnog sistema. Standardna sadnica maline i kupine mora biti duga najmanje 50 cm, srednje debljine 8-12 mm, i sa korjenovim sistemom od najmanje 8-10 glavnih ila, duine 12-20 cm, i debljine 2 mm, koji je dobro obrastao postranim ilicama i korjenovim dlaicama. Svaka sadnica, ili pak bunt (obino od po 50 komada sadnica) mora posjedovati markicu na kojoj pie: vrsta, sorta, tip sadnice, deklaracija, ime proizvoaa i adresa, te za koju godinu sadnje sadnice vae.
Sl.31. Sadnica maline i kupine: a) izgled dobre sadnice (prva klasa), b) izgled loih sadnica
4.4. Tehnika sadnje maline i kupine

Nakon pripreme zemljita i unoenja neophodnih dodataka istom, u cilju njegove popravke, sljedea radnja podrazumjeva formiranje redova za sadnju. Malina i kupina mogu se saditi na ravnim parcelama, pod uslovom da su iste dobro drenirane. Meutim, ove vrste voaka na ravnim parcelama sa slabo dreniranim zemljitem treba saditi na gredicama, dimenzija priblino 25 cm visine i 60 cm irine (slika). Udaljenost izmeu redova trebala bi iznositi 2,2-2,5 m za malinu, a za kupinu minimalno 3 m. Ovakav razmak e obezbjediti
27
dovoljan ivotni prostor potreban za obavljanje i neophodnih agrotehnikih radnji (fertilizacija, prskanje, branje), a istovremeno e maksimizirati produkciju.
Sl.32. Formirane gredice prije sadnje na slobo dreniranim zemljitima

Razmak izmeu redova, takoe zavisi od veliine maina koje se upotrebljavaju prilikom odravanja zasada, ali bi isti trebao biti adekvatan za motokultivator, odnosno pominu frezu. Sadnja maline i kupine na nagnutim, dobro dreniranim parcelama, trebalo bi organizovati tako da ista podrazumjeva postavljenje redova nasuprot padu terena, ime bi se sprijeila erozija zemljita. Iako se sadnja maline i kupine moe obavljati od oktobra do poetka aprila, zrelim izdancima (jesenja i proljetna sadnja), ipak najei termini sadnje ovih kultura su kasna jesen i rano proljee. Jesenja sadnja se najee koristi, budui da ima niz prednosti, odnosno da daje najbolje rezultate prijema. Neposredno pred sadnju obavezno je podzemni sistem svake sadnice osvjeiti, prvo skraivanjem ila za njihove ukupne duine, a potom potapanjem istog u smjesu podjednakih dijelova balege i ilovae, u vodi, uz dodatak sredstva za dezinfekciju korijena (previcur).
Izdanci maline i kupine sade se u pravilu na istu dubinu na kojoj su bili prije vaenja iz matinjaka, ali se u praksi zbog izvjesnog slijeganja zemlje, isti sade za 3-4 cm dublje. Ovo je posebno vano kod kupina bez bodlji, u cilju elminisanja mogunosti povrjeivanja korijena i pojave odlike remutacije. Sadnja se u pravilu obavlja po oblanom vremenu, a njena tehnika zavisi od nivoa pripreme zemljita. Ukoliko je zemljite dobro pripremljeno s ama sadnja moe se obaviti u brazde (to je u praksi najei sluaj).
Sl.33. Izvuene brazde za sadnju maline i kupine

28
Meutim, ukoliko je parcela loije pripremljena, tada je potrebno kopati pojedinane rupe, i to za malinu dimenzija 20x20 cm, a za kupinu 30x30 cm, koje e omoguiti neophodnu dubinu i pravilan raspored ila posaenim sadnicama. Oblano vrijeme je najpovoljnije za izvoenje sadnje, ija se tehnika provoenja bitnije ne razlikuje od tehnike sadnje ostalih vrsta voaka. Naime, nakon sloja plodne zemlje kojima se prekrivaju ile sadnice, nanosi se sloj zgorjelog goveeg stajnjaka u koliini 1-2 kg po sadnom mjestu i 0,1 kg NPK, formulacije 8:16:22, a potom sadno mjesto, uz lagano gaenje, potpuno prekriva zemljom. Nakon sadnje, posebno ukoliko neposredno po sadnji postoji vjeraovatnoa izostanka kinih dana, svaka sadnica se zalijeva sa 3-4 l vode. Skraivanje posaenih sadnica predstavlja posljednju radnju koju podrazumjeva tehnika sadnje. Ona se obavlja na 3-4 pupoljka, odnosno na duinu oko 20 cm, a u cilju boljeg prijema i stimulisanja vee vegetativne snage rasta buduih prirasta.
Sl.34. Tehnika sadnje maline i kupine
4.5. Izbor sistema uzgoja 4.5.1. Sistemi uzgoja maline

U osnovi postoje dva sistema uzgoja maline, i to: sistem grmova sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem, i sistem palira (ive ograde) vertikalni palir i V-palir (sistem) Sistem vertikalnog palira za proizvodne zasade maline predstavlja najbolji i danas standardni sistem uzgoja ove vrste. Naime, uzgoj maline u formi buna danas se vrlo rijetko primjenjuje, i isti je odlika amate rskog voarstva. palirski nain gajenja maline izmeu ostalog obezbjeuje, kako dovoljno manipulativnog prostora u malinjaku, tako i visoke prinose i dobar kvalitet ubranih plodova. Izdanci maline rastu uspravno, ali su skloni povijanju prema zemlji kada dozriju i ponu plodonositi. Iz tog razloga sistem palira podrazumjeva naslon koji bio trebao biti potpora izdancima, kako bi se isti odrali u vertikalnom poloaju i uz
29
teret roda koji nose na sebi. Kod sistema vertikalnog palira naslon ine stubovi od drveta, ili betona ija je duina 2-2,5 m, a irina 8-12 cm, i meu kojima se uvruje pocinana ica, prenika 3 mm. Drvene stubove prije postavljanja naslona, u cilju zatite, odnosno produetka vremena trajanja, neophodno je do polovine njihove ukupne duine nagorjeti, potopiti u motorno ulje, u rastvor bordovske orbe ili premazati masnom bojom.
Sl.35. Uzgoj maline u sistemu vertikalnog palira
Stubovi se u zemlju ukopavaju 50-70 cm, a razmaci istih, pri postavljanju naslona, kreu se od 6-10 m, to prvenstveno zavisi od vrste stubova (drveni-6 m; betonski-10 m), te bujnosti sorte. Postoje dva osnovna tipa naslona kod sistema uzgoja u vertikalnom paliru u zavisnosti od poloaja ica na istom, koji su danas zastupljeni u voarskoj praksi kada je u pitanju uzgoj maline, a to su: stubovi na kojima se nalazi dvospratno/trospratno jedna ica, tzv. Isistem, stubovi koji nose dvospratno/trospratno duplu icu u horizontali, tzv. tsistem Sistem I-palira je obino u upotrebi kod dvogodinjih kultivara, dok T-sistem je posebno praktian kod jednogodinjih kultivara, ali i malog broja dvogodinjih, kao to je sorta miker. Kod I palir sistema izdanci su pojedinano vezani za svaki red ice i na taj nain ne polijeu ka zemlji pod teinom roda. Obino su u ovom sistemu prisutna dva reda ice, prvi na visini 0,9 m, a drugi na 1,8 m, dok je visina stuba iznad zemlje 2,0 m. Rastojanja izmeu redova kreu se 2,5 m, a u redu broj dvogodinjih izdanaka, dakle koji plodonose na jedan duni metar treba da je 6-7. Ovo je standardni nain uzgoja sorte vilamet.
Sl.36. I sistem palira

30
Kod T-sistema palira na stubovima se postavljaju dvije oko 60 cm duge poprene letve (dimenzija 2,0 x 2,5 cm x 60 cm) koje su fiksirane za svaki stub, na visini 0,8 m i 1,7 m iznad zemlje. Za svaki kraj drvene preage, pruajui se u duinu cjelokupnog reda, privruje se galvanizirana ili plastificirana ica. irina imeu dvije ice ili dva reda ice je 60 cm. Izdanci se usmjeravaju da rastu izmeu ica ili redova ica. Kod dvogodinje sorte maline mikeer broj izdanaka na jedan duni metar, u ovom sistemu uzgoja, iznosi 5, a razmak izmeu redova treba da je minimalno 3 m.
Sl.37. T sistem palira
4.5.2. Sistemi uzgoja kupine

Postoje u osnovi dva glavna sistema uzgoja kupine: sistem grmova sa kvadratnim i pravougaonim rastojanjem i sistem palira horizontalna palmeta i lepeza. Naravno, uzgoj kupine u sistemu grmova, bez obzira na raspored bunova, odlika je amaterskog-ekstenzivnog voarstva. Sistem palira, dakle i za kupinu, kao i za malinu predstavlja standardni i najraireniji nain uzgoja koji istoj obezbjeuje intenzivnost proizvodnje, gust sklop i visoke prinose. Prednosti ovog sistema ogledaju se i u tome to je kupini na ovaj nain obezbjeena puna osvjetljenost svih dijelova biljke, a to opet ubrzava sazrijevanje i omoguuje formiranje krupnijih i kvalitetnijih plodova. Izdanci biljaka uzgajanih u paliru bolje odrvenjavaju i manje su podloni opasnosti od izmrzavanja tokom zime. Izvoenje operacija, kao to su prskanje, rezidba i berba su isto tako olakane rasporedom izdanaka u prostoru. palirsko gajenje preporuuje se i za vee povrine pod ovom kulturom, a istovremeno podrazumjeva u osnovi dva sistema: horizontalna palmeta i lepeza.
Sl.38. Uzgoj uspravnorastuih sorti kupine u sistemu lepeza
31
Uzgojni sistem lepeza danas predstavlja potpuno intenzivan naina gajenja kupine, a svoju primjenu nalazi i kod uspravnorastuih i puzajuih kultivara. Naime, kod uspravnorastuih sorti (genotipovi koji stvaraju vei broj izdanaka) najee su u upotrebi tri reda ica, broj izdanaka po jednom sadnom mjestu je 6-8, a redni razmak 2 m, odnosno meuredno, minimalno 3 m.
Sl.39. Uzgoj puzajuih sorti kupine u sistemu lepeza

Kod puzajuih sorti kupine (genotipovi koji formiraju manji broj prikorjenskih izdanaka veina komercijalnih aktuelnih sorata) takoe, najrairenije je sistem lepeze, s razlikom da isti podrazumjeva koritenje tri reda ice, broj izdanaka po jednom sadnom mjestu je 3-4, a redni razmak 1 m, dok je rastojanje izmeu redova, minimalno 3 m.
Sl.40. Zasad kupine u sistemu uzgojnog oblika lepeza
4.6. Mjere upravljanja zasadima maline i kupine 4.6.1. Njega mladog zasada i rezidba maline
Njega zasada maline u prvoj godini po sadnji podrazumjeva: redovnu obradu zemljita, unitavanje korova, ubrenje, pomotehniku, zalijevanje, 3 -4 puta, te pravovremenu i efikasnu zatitu od tetnih biolokih agenasa. U pogledu pomotehnike, u prvoj godini po sadnji dio sadnice koji je ostao nakon sadnje (oko 20 cm iznad zemlje) u potpunosti se uklanja, i to u momentu kada novoformirani izdanci dostignu duinu oko 25 cm.
32
Sl.41 i 42. ematski i stvarni prikaz primljenih sadnica maline u proljee prve godine po sadnji, period u kome se uklanja stari dio sadnice
Ukoliko se stari dio sadnice ne ukloni isti e se tokom vegetacije razvijati i plodonositi (obzirom da je starosti dvije godine), ali na raun mladih izdanaka koji trebaju da se formiraju te godine, kako bi plodonosili naredne, a u tom sluaju isti e zakrljati (nee se razviti dovoljno). Na kraju vegetacije doi e do suenja starog dijela sadnice, a obzirom da se nisu razvili novi mladi prirasti koji bi trebali plodonositi naredne sezone, prinos maline za naredni period doveden je u pitanje.
Sl.43. Neuklonjeni stari dijelovi sadnice maline nakon prijema imaju za posljedicu veoma lo razvoj novih izdanaka
Tokom vegetacije novoformirani izdanci se razvijaju popunjavajui cjelokupan redni prostor. Obzirom da su mladi izdaci savitljivi i obaraju se ka zemlji, kako bi se isti odrali u uspravnom poloaju i bilo omogueno nesmetano izvoenje obrade zemljita u zasadu, potrebno je paralelno uz icu vezati pagu, te izmeu nje i ice provesti izdanke i tako iste odravati u uspravnom poloaju.
Sl.44. Paralelno postavljena paga uz icu olakava zadravanje novoformiranih izdanaka uspravno
33
Na kraju prve godine uzgoja maline svako sadno mjesto mora obezbjediti 2 ili 3 nova izdanka, na potrebnom rastojanju. Po zavretku vegetacije paga se odvezuje i izdanci putaju slobodno da padnu prema zemlji kako bi se tokom zime nalazili ispod snijega, i na taj nain smanjila opasnost od njihovog izmrzavanja.
Sl.45. Putanje izdanaka maline u jesen da slobodno padnu prema zemlji

U proljee na poetku vegetacije (godina eksploatacije) vri se prorjeivanje izdanaka, tako to se do osnove uklanjaju izmrzli, slabi, polomljeni, nedovoljno razvijeni, a ostavljaju najbolji. Broj ostavljenih izdanaka kod sorte vilamet treba da iznosi 6-7 izdanaka po dunom metru, dok je taj broj kod sorte miker neto manji i iznosi 5. Nakon prorjeivanja, ostavljeni izdanci vezuju se uz icu, u cilju njihovog razvoenja i fiksiranja, klasinim vezivanjem plastinim vezivima ili vezivanjem pomou plastinih kopi.
Sl.46. Vezivanje dvogodinjih izdanaka za icu, plastine kope

Nakon toga svaki ostavljeni izdanak prikrati se kosim rezom iznad pupoljka na visinu 1,8 2,0 m od zemlje, ili u praktinom smislu na toliku visinu da iznad zadnje ice ostanu etiri pupoljka, odnosno na cjelokupnom izdanku 24 pupoljka. Ovo je proljetna rezidba maline. Nakon rezidbe slijedi plitko okopavanje rednih traka u zasadu.
Sl.47. ematski prikaz rezidbe maline
34
Na poetku vegetacije, u godinama eksploatacije, kontinuirano rastu novi-mladi izdanci (iz taaka rasta korijena), od kojih se prva serija uvijek uklanja do osnove-zemlje, u cilju stimulacije razvoja novih prirasta i kontrole bujnosti nadzemnog sistema. Meutim, postavlja se pitanje do kojeg momenta ove priraste treba uklanjati. Taj momenat mora da odredi sam farmer za sebe prema uslovima u svom zasadu, tako da slijedi pravilo po kojem su najbolji prirasti za narednu godinu oni koji u ovogodinjoj vegetaciji dostiu visinu do 1 m (momenat kada su prerasli prvu icu), u momentu berbe plodova na dvogodinjim izdancima.
Sl.48. Za vrijeme berbe starih izdanaka mladi trebaju dostii visinu prve ice
U praksi se esto spominje da je taj momenat 15. maj. Meutim, najbolje je uraditi sljedee: sve mlade izdanke koji se pojave do 15 maja uklanjati, a nakon istog ostale ostavljati. Ukoliko ostavljeni prirasti u vrijeme berbe dostignu prvu icu, to je pravi momenat, a ukoliko preu visinu iste, sa uklanjanjem prve serije izdanaka je trebalo ranije prekinuti, npr 13. maja. Nakon berbe orezani dvogodinji prirasti se poinju suiti od vrha prema bazi, te se isti uklanjaju do osnove. Orezani dvogodinji prirasti, se mogu ostaviti desetak dana u malinjaku, nakon rezidbe. U tom periodu oni slue kao zaklon mladim prirastima, koji ako bi se naglo izloili direktnom suncu lako dobijaju oegotine na listovima. Nakon tog perioda, dodatno se uklanjaju oteeni mlai prirasti i zajedno sa starim se iznose i odmah pale, da nebi predstavljali izvor zaraze. Kako bi se omoguila efikasna obrada rednog prostora mladi izdanci se, kao to je ve opisano, pomou paralelne page uz icu ostavljaju u uspravnom poloaju, sve do kasne jeseni, kada se putaju slobodno da padnu prema zemlji.
Sl.49. Putanje izdanaka maline u kasnu jesen
35
4.6.2. Rezidba kupine

Obzirom da kupina obrazuje vei broj izdanaka, njena rezidba predstavlja redovnu agrotehniku mjeru koju je u zasadima ove kulture neminovno provoditi. Rezidba kupine podrazumjeva dva termina primjene: u vegetaciji i pred kraj vegetacije. U prvoj godini po sadnji kupine, bez obzira da li je ona posaena u jesen ili u proljee, vri se samo proljetna rezidba koja podrazumjeva skraivanje izdanaka na duinu 20-30 cm. Tokom prve vegetacije po sadnji, do sredine ljeta, iz korijenovog vrata dolazi do razvoja 2-4 izdanka, tako da se u ovom momentu na nadzemnom sistemu mogu definisati samo jednogodinji prirasti. Jednogodinji izdanci se pomotehniki ne tretiraju, dok se samo dvogodinji dio sadnice elminie do osnove. Rezidba kupine u rodu podrazumjeva intervencije na nadzemnom sistemu, dakle kako u proljetnom (pred kretanje vegetacije mart), tako i u periodu vegetacije (prva polovina juna i septembra). Naime, obzirom da u sortimentu kupine dominiraju puzajue sorte i da je kod istih najzastupljeniji sistem uzgoja lepeza, rezidba tokom vegetacije kod istog podrazumjeva tri zahvata (generalno aplikativno i za ostale sisteme uzgoja), i to: uklanjanje (do osnove) izdanaka koji su donijeli rod (odmah nakon berbe), prikraivanje (pinciranje) izdanaka za zamjenu na duinu 1,8-2 m (do polovine juna mjeseca), prikraivanje bonih prirasta na 6-7 listova do polovine septembra mjeseca).
Sl.50. ematski prikaz rezidbe kupine

Proljetna rezidba, pred kretanje vegetacije (kraj marta mjeseca) podrazumje va i jo jedno prikraivanje bonih prirasta, tada na 3-4 pupoljka. Navedeni pomotehniki zahvati uveliko rjeavaju i problem prisustva vee koliine
36
nedozrelih plodova kupine na biljci, to je naravno nepoeljno, obzirom da direktno umanjuje prinos.
Sl.51. Proljetna rezidba kupine, skraivanje plodonosnih mladara na 3-4 pupoljka

Neki proizvoai, poslije berbe skrauju itavu biljku na visinu od 30 cm, kako bi je ojaali. Glavni razlog ove mjere je smanjivanje pritiska od strane insekata i bolesti, tako to se uklanjaju svi zaraeni izdanci. Prinos je u tom sluaju manji sljedee godine, jer se ne uklanjaju samo granice koje su dale rod, ve i novi izdanci. Jo jedna mogunost je, da se ova mjera provodi svake tri do etiri godine, ako je to potrebno, tako da smanjenje prinosa bude manje. Osim navedenih mjera veoma je vana i tehnika vezivanja izdanaka za ice naslona. Kao i kod maline, tokom zimskog mirovanja izdanci se putaju da slobodno padaju po povrini zemlje, te snijeg slui kao izolator u borbi protiv izmrzavanja, a ponovno vezivanje se obavlja u proljee sljedee godine.
4.6.3. UBRENJE MALINE I KUPINE

Adekvatna ishrana-ubrenje biljke, jedan je od temeljnih faktora za postizanje odgovarajueg rasta, zatim prinosa i kvaliteta plodova i maline i kupine. ubrenje je u osnovi dobrim dijelom pod uticajem: teksture zemljita, pH reakcije, te procenta-sadraja organske materije u zasadu. Prije same sadnje potrebno je izvriti analizu zemljita, kojom e se odrediti sadraj svakog makro i mikrohranjiva u zemljitu, kao i pH reakcija istog. Takoe, analiza lista za sva hranjiva, i analiza iznoenja-pregled iznoenja N i K, trebali bi biti izvoene tokom vegetacione sezone za to preciznije odreivanje hranidbenih potreba biljaka maline i kupine. Snaga rastavigor biljke, debljina izdanka, veliina i boja lista, vani su indikatori zdravstvenog stanja jedinki, ali i potrebe za odgovarajuim reimom ubrenja.
Sl.52. Jaki i zdravi izdanci maline sorte Villamette, kao rezultat adekvatnog programa ubrenja
37
Malina i kupina u BiH se uobiajeno ubre kombinacijom etiri razliite metode: primjenom stajnjaka, rasipanjem granuliranih-mineralnih ubriva, vodotopivim ubrivima - kristalonima putem sistema za navodnjavanje i folijarnim aplikacijom mikroelementima. Udio ukupnog ubrenja dodat svakom od navedenih metoda ovisi od sadraja specifinih nutrienata, prirodne plodnosti zemljita, te vodenog potencijala sistema za navodnjavanje koji je u upotrebi. Ukoliko se ne posjeduje sistem za navodnjavanje ubrenje moe biti izvreno kombinacijom rasturanja stajnjaka i rasipanjem granuliranih ubriva.
4.6.3.1. ubrenje stajnjakom

Mada je stajnjak najcjenjenije ubrivo i pri tom lako dostupno, ali sa relativno niskim sadrjem analizom utvrenih nutrienata-hranjiva, preraunato po toni istog, on predstavlja veoma vrijedan dio programa za ubrenje. Sadraj hranjivih materija u stajnjaku je veoma varijabilan, zbog toga to vrlo esto ima poremeen odnos izmeu N-P-K. Pored toga stajnjak je sporodjelujue ubrivo. Prema provedenim istraivanjima, djelovanje istog traje tri godine. Prve godine se iskoristi 50%, druge 30%, a tree 20%. Prema tome, sljedei uobiajnu praksu, obino bi u zasadima malime i kupine govei zgorio stajnjak trebalo dodati svake tree godine, u koliini 1-2 t po dunumu, naravno, ovisno od plodnosti zemljita. Kokoiji stajnjak-stajnjak peradi, koji ima visok sadraj nitrogena-azota, preporuuje se dodavati u koliinama 0,5-1,0 t po dunumu. Kada je stajnjak u potpunosti i pravilno preraen njegova primjena moe biti u bilo koje vrijeme tokom sezone. Preporuuje se koritenje samo zgorjelog stajnjaka. Prilikom primjene organskih ubriva, posebno nezgorjelog stajnjaka obzirom da isti nije inaktiviran, te da ga sainjavaju nestruktuirani materijali, isti je veoma teko rairiti u rednom prostoru. Pored toga, nezgorjeli stajnjak predstavlja izvor sjemena razliitih korovskih biljaka, te mnogobrojnih tetoina i bolesti. Zgorjeli stajnjak ili kompost (dobro razgraena organska materija) mnogo je lake aplicirati primjenom lopate ili vila, a ima viestruko djelovanje (popravlja i odrava strukturu zemljita, poveava plodnost zemljita, stimulie razvoj korisnih mikroorgamizama i dr.). Istraivanja su pokazala da se iz jedne tone goveeg zgorjelog stajnjaka primjenjenog u zasadu maline i kupine iskoristi 2 kg efektivnog N. Kompost i slama izmjeani sa stajnjakom predstavljaju vrijednu dopunu organske materije zemljitu, ali ipak imaju manju plodnost nego ist stajnjak. U zasadima maline i kupine organska materija - stajnjak dodaje se u jesen, odmah nakon uklanjanja izdanaka koji su plodnonosili, kako bi isti reagovao tokom zime i oslobaao hranjiva, a ujedno i zagrijavao biljku. Organsko ubrivo moe biti aplicirano na taj nain da se sa obje strane reda otvore plitke brazde na razmaku 45 cm od izdanka, te se u iste poloi stajnjak, nakon ega se brazde zatvore. Prilikom pripreme zemljita za zasnivanje novog zasada maline i kupine kompost ili stajnjak najbolje je unijeti u redove/trake ili pak na uzdignute lijehe na dubinu 10 cm, prije sadnje. Stajnjak se moe dodati i
38
nakon sadnje, kada biljke dostignu visinu oko 8 cm i vie. ubrenje stajnjakom treba da ini jedan dio ukupnog godinjeg unoenja hranjiva u zasade maline i kupine, ali nikako jedini izvor biljnih hranjiva. Naime, obavezno se preporuuje, uz stajnjak, dodatno ubrenje mineralnim i vodotopivim ubrivima.
Sl.53. Pripremanje brazdi za aplikaciju stajnjaka
4.6.3.2. ubrenje mineralnim (granuliranim) ubrivima

Tri su, naravno mineralna elementa koja malina i kupina zahtjevaju u najveim koliinama, i to: azot (N), kalij (K) i fosfor (P). Tokom prve godine za rast maline i kupine, potrebno je dodati priblino 3,5 kg/dunumu N, bez obzira na tip rasta gajenih kultura. Meutim, dodavanje mineralnih ubriva u prvoj godini trebalo bi odgoditi sve dok se izdanci ne pojave, budui da su mlade biljke maline i kupine izuzetno osjetljive, i time podlone oteenjima izazvanim povienom koncentracijom soli u zemljitu. Tokom narednih godina, preporuuje se minimalno 7,5 kg/dunumu N, i to za dvogodinje tipove maline i kupine, i 11 kg/dunum N godinje, za jednogodinje tipove ovih vrsta voaka. Fosfora treba dodati svake godine u koliini 2,5 -3 kg/dunumu. Takoe, i kalij treba primjeniti svake godine, i to u koliini 5-6 kg/dunumu. U sluaju dvogodinjeg tipa maline mineralna ubriva treba primjeniti u dva ili tri odvojena navrata, idealno bi bilo, jedan u proljee kada poinje novi rast, drugi krajem maja ili poetkom juna, i konano trei sredinom jula. Doprinos azota iz stajnjaka trebao bi se uzeti u obzir, kako bi se smanjile koliine mineralnih ubriva. Ukoliko se aplicira zgorjeli stajnjak, raspoloivost azota prve godine je oko 50%, dok ukoliko je apliciran svje stajnjak, raspoloivost ovog hranjiva u istoj godini moe biti 90%, to se mora uzeti u obzir. Mineralna ubriva primjenjuju se u trake 25-30 cm udaljene od biljaka i zatrpavaju na dubinu 5-10 cm.
Sl.54. ubriva se kod maline i kupine apliciraju u redni prostor

Kombinacije mineralnih ubriva, koje se koriste u zasadima maline i kupine, su: NPK 10:20:30, 10:12:26; te KAN i UREA. Koliine istih su sljedee: svake godine u kombinaciji sa stajnjakom
39
potrebno je dodati 400-600 kg/ha NPK navedenih kombinacija, a u godinama kada izostaje primjena organskih ubriva, u koliini 600-700 kg/ha. Proljetno ubrenje predstavlja prihranjivanje, i isto se obavlja primjenom azotnih mineralnih ubriva KAN ili UREA, u koliini 200-300 kg/ha. Pored navedenog, prema potrebi, moe se izvriti i drugo prihranjivanje, i to u cilju eliminacije simptoma nedostatka azota, opet Kan-om ili ureom u koliini 150-200 kg/ha.
4.6.3.3. Fertirigacija ubrenje putem navodnjavanja

Oko 25% od ukupne preporuene koliine azota (N), fosfora (P), i kalija (K), te i svih mikro elementi (ako je potrebno), moe biti primijenjeno prije sadnje. Preostale koliine N, P, i K treba primjeniti i putem sistema za navodnjavanje, tokom vegetacione sezone. Putem fertirigacije trebalo bi valjano korigirati dakle preostale koliine N, P i K, ukoliko isti nisu primjenjene granuliranim ubrivima, ili pak stajnjakom. Na veim povrinama, to e podrazumjevati dodavanje 3-5 kg/dunumu stvarnog N, 1,5-2 kg/dunumu stvarnog fosfora i 3-4 kg/dunumu stvarnog kalijuma. Veina N, P i K treba biti primjenjena izmeu novog rasta izdanaka u proljee i za vrijeme berbe. Nesmije se dodavati N nakon sredine avgusta. Na zemljitima bogatim organskom materijom, sav N, P i K moe bit primjenjen putem sistema za navodnjavanje, to e zasigurno obezbjediti izvrstan rast biljaka i visok prinos. Najmanje 50% N treba da bude dodato u nitratnoj formi. Malina i kupina postiu daleko vei i kvalitetniji rod ukoliko se N i K unesu putem sistema za navodnjavanje unesu, u odnosu na unoenje istih putem granuliranih ubriva. Prilikom fertirigacije frekvencioja je manje vana, u odnosu na koliinu ubriva koja se primjenjuje.
Sl.55. Postavljen sistem za navodnjavanje tipa kap po kap slui i za fertirigaciju

Meutim, primjena manjih koliina ubriva, vie puta, putem fertirigacije, vrlo esto moe smanjiti potencijalne probleme od ozlijeda nastalih usljed poveane koncentracije soli u zemljitu. Vodotopiva gnjojiva se dodaju tokom 1-2 sata prilikom navodnjavanja tokom dana ili pak svaki drugi dan tokom perioda cvjetanja i plodonoenja. Komercijalana vodotopiva ubriva esto su sastavljena od kombinacija N i K. Koncentrirana ubriva su laka za primjenu, obzirom da se u kratkom periodu aplicira dovoljna koliina hranjiva, u odnosu na razvodnjena gnojiva ija je primjena dua. Prilikom fertirigacije treba izbjegavati mogunost zapuivanja sistema, te ubriva koja se primjenjuju na ovaj nain moraju biti visoko topiva u vodi. Ukoliko se prilikom ubrenja primjenjuje vie od jednog materijala,
40
kombinovana ubriva moraju biti takva da ne reaguju izmeu sebe. Hemikalije koje se primjenjuju takoe, moraju biti kompatibilna komponenta sa elementima sa kojima e stupiti u kontakt nakon injektiranja u zelivnu vodu. Koncentrovana gnojiva sa veoma visokom ili niskom pH vrijednou mogu korodirati bakar, cink, bronzane legure, i druge metalne dijelove sistema za navodnjavanje. Zbog toga komponente sistema koje dolaze u kontakt sa korozivnom smjesom ubriva trebaju biti izraeni od nehrajueg elika, plastike ili nekih drugih ne korodirajuih materijala. Sljedea ubriva su dobar izvor azota tokom fertirigacije: amonij nitrat, amonijev sulfat, kalcij-nitrat, urea, kalij nitrat, i amonijev fosfat. Fosfor koji se nae u zemljitu ima znaajnu mobilnost kada je dodat putem sistema za navodnjavanje u niim mjerama. Malina i kupina generalno, trebaju fosfor rano, tako da je veoma vano da isti bude primjenjen prilikom sadnje, ili neposredno nakon iste. Fosfatna gnojiva injektirana u sistem za navodnjavanje mogu reagovati sa klacijumom u zalivnoj vodi i dati nerastvorljive forme, to e dovesti do zaepljenja emitera. Meutim, ispravno postupanje prilikom aplikacije ubriva putem fertirigacije moe sprijeiti ovu pojavu. Rjeenje ovog problema moe biti zakiseljavanjem fosforne kiseline u skladitu, ili mijeanje sa sumpornom kiselinom, ili injektiranje sumporne kiseline odmah nakon injektiranja fosforne kiseline. Ubrizgavanje kisele otopine u zalivnu vodu neznatno spreava taloenje fosfora bez izazivanja bilo kojih tetnih efekata u zemljitu.
4.6.3.4. Folijarna primjena mikrohranjiva

Povoljan raspon za pravilnu primjenu mikrohranjiva-mikroelemente je dosta uzak i mogue je vie tete izazvati, ukoliko se u zasadima maline i kupine isti primjene u prekomjernim koliinama, nego u sluaju njihovog nedostatka. Ukoliko se nedostatak nekog mikrohranjiva identifikuje, pravilna folijarna aplikacija sa odgovarajuim mikroelementima treba biti dovoljna za ublaavanje nastalih poremeaja. Nekoliko folijarnih tretiranja u intervalima od priblino deset dana razmaka-pojedinano mogu biti neophodni sve dok simptomi ne nestanu.
Sl.56. Folijarna primjena ubriva

Sredstvo za vlaenje trebalo bi koristiti, ukoliko isto ve nije ukljueno u formulaciju mikrohranjiva. Folijarna aplikacija mikrohranjiv imaa ne bi trebala biti primjenjivana tokom fenofaze cvjetanja maline i kupine , zbog moguih oegotina cvijeta. Granulirane formulacije mikrohranjiva dodate u zemljite, generalno nisu uinkovite, u odnosu na tretiranje putem lista.
41
4.6.3.5. Analize lista

Kako bi se dobro prilagodio program ubrenja, uzgajivai bi trebali svake godine provjeriti sadraj hranjiva u biljkama maline i kupine. U skladu sa rezultatima analiza tkiva, promjene u mjerama ubrenja su neophodne. Ovaj postupak podrazumjeva sljedee: priblino 5 mladih zrelih listova (plus peteljke lista) trebajui biti izabrane od svake biljke, i na taj nain dobiti reprezentativan uzorak za analizu. Naime, dakle nasumino izabrane biljke sa razliitih dijelova zasada trebaju da budu testirane. Pored toga, biljke sa nedostatkom simptoma takoe bi trebalo testirati, kako bi se provjerilo da li su zaista abnormalne pojave povezane sa hranjivima. Optimum, ispod optimuma i koncentracija vika i njihove varijante za svaki element predstavljeni su u donjoj tabeli. Koncentracije su izraene na suhoj teinskoj bazi. Smanjenje prinosa e se javiti ako koncentracija hranjiva bude ispod optimuma ili pak u suviku.
Tabela.2. Kategorizacija koncentracije hranjive tvari u listovima maline

Element Ispod optimuma < < < < < < < < < < < 2.2 0.2 1.0 0.5 0.3 0.3 20 30 15 2 25 Optimum Suviak
M ak roh ranjiva (% ) Azot Fosfor Kalij Kalcij Magnesium Sulfur M ik rohranjiva (ppm ) Mangan Iron Cink Copper Boron
2.8 0.3 1.5 0.6 2.5 0.4 0.4 80 50 35 10 50
> > > > > > > > > > >
4.0 0.6 3.0 2.5 1.0 0.5 300 200 80 40 80
4.6.3.6. Simptomi nedostatka hranjiva

Hranidbeni status maline i kupine, esto moe biti odreen vanjskim izgledom lia. Simptomi nezadovoljavajue plodonosti esto se otkrivaju pomou karakteristinih simptoma za pojedine nedostatke. Svaki od bitnih makro i mikroelemenata imaju vlastite karakteristine simptome nedostatka. Vizuelna dijagnoza simptoma nedostatka pojedinih hranjiva na biljkama maline i kupine drugi je nain pomou kojeg iskusni uzgajivai mogu odrediti njihov reim ubrenja u prevazilaenju nastalih problema. Naalost, mnoge tete u zasadu dogode se prije nego to simptomi istih postanu vidljivi. Ipak, nedostatak to ranije ispravljen uslovlt e boljim i lakim podnoenjem od strane biljke. Tipini
42
simptomi nedostatka hranjiva na listu maline opisani su u narednoj tabeli i ilustrativano prikazani na slikama.
Tabela.3. Simptomi nedostatka pojedinih hranjiva na listu maline i kupine
HRANJIVO
SIMPTOMI Svijetlo zeleni do uti listovi sa crvenim obojenjima na marginama, ali se isti mogu pruati i po cjeloj povrini lista. Oslabljeni listovi-uveli-potamnjeli, bez sjaja, plavkastozelene ili purpurne boje. Ljubiaste promjene boje posebno su uoljive na nien, odnosno osnovnom dijelu lisne plojke-povrine. Slab rast. Listovi su sitni, male povrine. Opekline, oegotine, suenje i uenje du lisnih margina. Zatamnjivanje i posmeenje tkiva lisne plojke. Starije lie obavezno je zahvaeno simptomima. Listovi imaju tendenciju kovranja, odnosno uvijanja, i to unatrag, iako su opeene margine-rubovi okrenute naprijed.
Azot
Fosfor
K alijum
Sl. Marginalne oegotine i posmeenje lista maline usljed nedostatka kalijuma. Listovi su skloni povijanju unatrag prema donjoj povri, a spaljeni rubovi se kovraju naprijed.
43
HRANJIVO
SIMPTOMI Hloroza na starijim listovima, prvenstveno uz nerveintervenozno i du margina-rubova. Nekrozapropadanje nastupa u sluaju intentivnijeg nedostatka
M agnezij
Sl.56. Nedostatak magnezijuma se ispoljava meurednim uenjem na starijim listovima, poinjui od rubova i progresivno se irei ka unutranjosti.
HRANJIVO
SIMPTOMI Spaljivanje vrhova-suenje najmlaih listova. i nabiranje uz rub
Kalcijum
Sum por
Svijetlo zelena do uta boja lia. Slino nedostatku N, ali bez pojave crvene boje. Tokom naprednije faze, nedostatka ovog elementa, javljaju se mala nekrotina podruja koja se razvijaju na lisnim plojkama. uenje i pojava hloroze du nerava lista, i to dominantno na novim listovima, gubljenje zelenih nerava na listu. U sluaju velikih nedostataka dolazi do izbjeljivanja listova i pojave smeih podruja.
eljezo
44
Sl.57. Nedostatak eljeza se ispoljava jakom hlorozom na mladim listovim i izdancima.

HRANJIVO SIMPTOMI uenje i pojava hloroze du lisnih nerava. uenje poinje blizu margine lista i progresivno napreduje prema unutranjosti, sa jasno definisanim podrujem. Stariji listovi ostaju zeleni ili manje hlorotini. U sluaju velikog nedostatka dolazi do oegotina i povijanja lisne plojke prema marginama.
M angan
Cink
Kratke internodije, mali uski listovi, uvenue izdanaka i plodonosnih dijelova. U naprednim fazama javljaju se mali, od vrha sueni listovi, sakupljeni u zavoje. Tipini simptomi nedostatka su u tipinoj rozeti i malim listovima.
Bakar
Svijetlozelena boja nezrelih listova. Podruja uz nerve postaju svijetlozelena. Dolazi do izbjeljivanja povrine gornje lisne plojke sa jasno uoljivom zelenom granicom. Nabiranje i oegotine vrhova na mlaim listovima, praeno uenjem i nabiranjem margina. Smanjen porast usljed slabog buenja vegetativnih taaka rasta. Kratak, zdepast i potamnio korijen. Uniformno-ujednaeno uenje mladih zrelih listova i nekroza na starijim listovima. Lisne plojke se od margina uvijaju prema gore.
Bor
M oli bden
45
4.6.4. Navodnjavanje maline i kupine

Odgovarajua koliina vode neophodna je prilikom uzgoja maline i kupine, kako bi iste imale snaan rast i postizale visoke prinose. Nedostatak vode u periodu razvoja ploda imae za posljedicu sitne plodove. Najbolje bi bilo kada bi voda tokom cijele vegetacije bila ravnomjerno rasporeena. Koliina vode koju zahtjeva malina i kupina za svoj rast i razvoj zavisi od vremenskih uslova, stanja biljke, te energije rasta. Meutim, utvreno je da se najvie norme vlage koja se upotrijebi od strane ovih kultura kree 0,5-0,8 cm dnevno. Malina i kupina mogu da koriste skoro svu vlagu koja se nalazi u povrinskom sloju zemljita, do 60 cm. Zemljita se razlikuju po koliini vode koju mogu zadravati u ovoj zoni. Na primjer, dobro drenirana pjeskovita zemljita mogu zadravati vodu svega 5 cm, dok ilovae zadravaju razinu iste i do 10 cm. Generalno se smatra da sa navodnjavanem treba poeti kada je 50% raspoloive-dostupne vlage u temljitu iskoriteno. Sa maksimalnom procjenom, ova situacija e se javiti u 5-10 dana, ovisno od tipa zemljita i padavina. Kada je u pitanju izbor sistema za navodnjavanje maline i kupine, preporuuje se sistem kap po kap. Isti posjeduje sljedee prednosti: potrebna je manja koliina vode, kao i snaga iste, omoguuje ujednaen raspored vlage, te ne stvara povoljne uslove za razvijanje trulei ploda. Nedostaci istog podrazumjevaju: potrebu izvora zavidno iste vode (kako ne bi dolo do zaepljenja), periodinu zamjenu, mogunost oteenja sistema tokom kultivacije zemljita, te podlonost tetama koje mogu nanijeti glodari ili pak ovjek. Postoje dva tipa sistema za navodnjavanje tipa kap po kap, i to: klasini sistem za navodnjavanje tipa kap po kap sa perforiranim cijevima koje cijelom svojom duinom iskapavaju vodu bez pritiska, a isti svoju primjenu posebno nalazi na ravnim parcelam a (T-tape), i sistem sa kapaljkama iz kojih se voda pod pritiskom izluuje u zemljite blizu biljke, a isti svoju primjenu posebno nalazi na parcelama sa izrazitim nagibom, u cilju to bolje distribucije vode.
Sl.58 i 59. Sistemi za navodnjavanje: tip sa kapaljkama (lijevo), sistem T-tape (desno)
46
U BiH najzastupljeniji je prvi tip sistema za navodnjavanje, odnosno T -tape. Razliiti tipovi sistema za navodnjavanje postavljaju se tako to se samo prue po povrini zemljita, ili se pak zatrpavaju u zemljite, ili postavljaju u visini prve ice. Ukoliko se sistem ukopava u zemljite, kapaljke se postavljaju na dubini 10-20 cm, kako bi se sprijeila Sl.60 . N avodnjavanje m aline opasnost oteenja istih prilikom sistem om k ap po k ap T-tape obrade zemljita. Potreba za zalijevanjem moe se na veoma jednostavan nain odrediti sljedeom metodom: uzme se u aku malo zemlje, te se od iste pokua formirati grudvica. Uzorak zemljita treba uzeti sa maksimalne dubine na kojoj se razvija korijen uzgajanih kultura (oko 15-25 cm). Ukoliko prilikom stiska ake uzorak zemlje ostane kompaktno zbijen (formira se loptica) sadraj vlage u zemljitu je zadovoljavajui. Meutim, ukoliko se uzorak zemlje raspe u aci sadraj vlage u zemljitu je u padu, te je potrebno poeti sa navodnjavanjem. Vrijeme i koliina vode koju je potrebno obezbjediti navodnjavanjem mogu biti odreeni i putem tenziometra. Naime, potrebno je uroniti dvije male sonde u zemljite, i to toliko da vrh jedne dosegne dubinu 15 cm, a druge 30 cm. Kada se vlaga na 15 cm dubine zemljita spusti ispod 40-50 % poljskog vodnog kapaciteta vrijeme je poeti sa navodnjavanjem. Radi lake orjentacije ugrubo, malina i kupina zahtjevaju 2,5-3,8 cm vode za sedmicu dana, koju treba obezbjediti bilo kiom ili navodnjavanjem od momenta cvjetanja do kraja berbe. Meutim, vee koliine vode od 3,8 cm tokom sedmice su neophodne tokom razvoja plodova (juni). Uzgoj maline i kupine u zatienim prostorima zahtjevat e vee koliine vlage, nego kada je u pitanju uzgoj istih na otvorenom polju. Generalno, ne preporuuje se navodnjavanje dvogodinjih kultivara maline (Willamette, Mikeer i dr.) u kasno ljeto i jesen, jer isto spreava izdanke da potpuno dozriju i adekvatno se pripreme za zimu. U razmatranju koliko vode dodati navodnjavanjem, generalno se moe rei da je potrebno dodati toliku koliinu da se u sloju od 60 cm dubine, od povrine zemljita, vlaga odri 100%. Treba napomenuti da je sistem za navodnjavanje samo oko 75% efektivan, tako bi se 3,3 cm vode moralo pustiti iz natapnog sistema kako bi se obezbjedilo 2,5 cm raspoloive vlage u zemljitu. Takoe, ne preporuuje se vriti navodnjavanje veom bzinom isteka vode, nego to ista moe biti upijena od strane zemljita. Prekomjerno zalijevanje je rasipanje, a moe biti i tetno, te ga treba izbjegavati. Ono moe rezultirati pojavom njenih, mekanih plodova, koji su izrazito osjetljivi na dodir, ime se oteava manipulacija istim. Takoe, prekomjerno navodnjavanje ispire hranjiva, posebno azot, iz zone korijenovog sistema, te spreava aeraciju zemljita, zatim normalan rast korjena, te pogoduje razvijanju bolesti, trule korijena.
47
5. BOLESTI I TETOINE MALINE I KUPINE
Tabela.4. Orjentacioni program zatite maline i kupine
48
6. AKTUELNI SORTIMENT MALINE U BiH

Vilamet (Willamette) U SAD i Kanadi ovo je vodea sorta maline. Takoe, i za naa proizvodna podruja trenutno je najaktuelnija sorta ove vone vrste. Amerikog je porijekla, nastala na Univerzitetu u Oregonu, ukrtanjem, Njuburg x Lojd Dord. Spada u grupu srednje ranih sorata, sa poetkom sazrijevanja plodova u drugoj polovini mjeseca juna. Plod joj je srednje krupan do krupan, prosjene mase 5 g, kupastog oblika, tamnocrvene boje, zadovoljavajue vrstoe, te prijatnog okusa i arome. Plodovi se lako beru, pogodni su za potronju u svjeem stanju, ali i za razliite vidove prerade. Srednje je snage rasta, ali pri intenzivnoj njezi moe biti izrazito bujna, tako da formira veliki broj izdanaka koje treba prorjeivati. Cvjeta srednje rano, samooplodna je i uglavnom jednorodna sorta, mada pojedinih godina, plodonosi i u dva navrata. U periodu punog plodonoenja, uz solidnu njegu, daje prinose i preko 10-15 t/ha. Na aktuelni sortiment maline ne samo da kreaciju Vilamet svrstava u grupu ekonomski najznaajnijih sorti ove vrste, ve joj u ovoj grupi daje i vodeu poziciju. Miker (Meeker) Stvorena je u SAD. a u proizvodnju je uvedena jo 1967. godine. Pripada grupi srednje kasnih sorti, sa poetkom sazrijevanja plodova jednu sedmicu poslije Vilameta. Plod joj je krupan, oko 5,5 g, izrazito vrst, prijatnog okusa i arome. Plodovi se mogu koristiti i kao stono voe, a posebno kao izuzetno pogodna sirovina za zamrzavanje. Izrazite je snage rasta, stvara manji broj izdanaka u odnosu na sortu Vilamet, ali su isti znatno bujniji. Posebno se preporuuje kao sorta prikladna za ravniarske terene, kojoj najvie odgovaraju meuredna rastojanja 2,5 3,0 m. Cvjeta srednje kasno, samooplodna je i jednorodna. Obezbjeuje izuzetno visoke prinose 1215 t/ha, pa ak i vie. Zavidne je otpornosti prema antraknozi, ali je osjetljiva na viruse i nie temperature, zbog neto krae vegetacije. Sorta maline Miker, danas se uz Vilamet, kod nas najee preporuuje kao poeljan izbor za uzgoj ove vrste voaka u intenzivnim zasadima.
49
SORTIMENT KUPINE
Sortiment kupine jako je raznolik. Najznaajnije sorte za intenzivne zasade kupine su bez bodlji i puzajueg rasta. JUMBO - kasna, jako prinosna sorta, nastala mutacijom genotipa Black Satin. Ima debele i jake priraste, a rast joj je snaan. Plodovi su joj izuzetno krupni, sa neto kiselijim okusom. Srednje je osjetljiva na veinu bolesti kupine. Trenutno je u svjetskom sortimentu izrazito zastupljena sorta kupine.
BLACK SATIN amerika je sorta, nastala ukrtanjem SIUS 47 X THORNFREE . Takoe, je krupnog ploda, crne pokoice, vrstog sonog i aromatinog mezokarpa. Moe se koristiti kao stono voe, a pogodna je i za preredu.
THORNFREE amerika je sorta, nastala ukrtanjem hibrida US 1410 X US 1414. Posjeduje plod srednje krupan, loptastog oblika, i sjajno crne pokoice. Sok ploda je crn, sa visokim sadrajem suhe materije, ukupnih kiselina i ukupnih eera. Do danas je standardna i vodea sorta kupine u BiH.
THORNLESS EVERGREEN, takoe amerika sorta, plodovi su joj srednje krupni, crne boje, slatkog okusa, a sazrijevaju sredinom augusta i beru se sve do oktobra. Otporna je na hladnou i na suu.
50
Berba, klasiranje i pakovanje plodova maline i kupine Obzirom da plodovi maline i kupine ne sazrijevaju jednovremeno, to se i njihova berba odvija u kontinuitetu, trajui vrlo esto i do m jesec dana. Obezbjeenje sigurnog plasmana, u cilju postizanja potpunih ekonomskih efekata, nije samo vaan preduslov koji proizilazi iz dugog v remenskog perioda berbe plodova, ve i zbog izraene nepostojanosti plodova ove vrste koji iziskuje plasman na trite u to kraem roku. Berba maline i kupine zapoinje kada plodovi poprime boju pokoice karakteristinu za datu sortu i kada se isti lako odvajaju od cvjetne loe. Prilikom berbe plodovi se ne smiju gnjeiti, a beru se bez cvjetne loe i bez peteljke.
Sl.61. Pravilno berba plodova maline

Tokom perioda berbe, u zavisnosti od klimatskih uslova, ista se obavlja svaki drugi dan, a sama tehnika berbe podrazumjeva kidanje plodova, bez gnjeenja, koritenjem palca, kaiprsta i velikog prsta. Za 1 ha zasada maline i kupine potrebno je i do 15 beraa angaovanih svakodnevno, u trajanju od jedan mjesec. Posljednji podatak jasno ukazuje da je uee trokova berbe u ukupnim trokovima proizvodnje navedenih kultura znaajno izraeno (70-80%). Rani jutarnji i kasni popodnevni sati, vremenski su termini berbe plodova maline i kupine u toku dana. Plodovi ubrani pri veim temperaturama vazduha ili po kii, usljed nepoeljnih hemijskih procesa brzo se kvare i gube svoju upotrebnu vrijednost. Distribucija plodova koji s u ubrani u ranim jutarnjim satima mora se izvriti isti dan, a plodovi koji su ubrani u kasnim popodnevnim satima, naredni dan. Plodovi maline i kupine stavljeni u promet moraju pripadati jednoj od sljedeih kvalitetnih kategorija: Ekstra kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju imati oblik, razvijenost i boju karakteristine za tretiranu sortu. Takoe, isti moraju biti ujednaeni po veliini, obliku, zrelosti, boji pokoice i bez aice.), I kvaliteta (Plodovi ove kategorije moraju biti pravilno razvije ni, ujednaeni po veliini i stepenu zrelosti, uz odstupanje do 2% i sa izraenom bojom pokoice karakteristinim za datu sortu. Takoe, meu plodovima ove kategorije, njih do 5% mogu posjedovati aicu.),
51
II kvaliteta (Plodovi ove kategorije ne moraju biti ujednaeni po zrelosti, a njih i do 10% mogu posjedovat aicu.).
Plodovi malina i kupina se pri samoj berbi pakuju u posebnu ambalau koja ne smije biti teka, skupa i koja mora biti podesna za rukovanje. Vrsta ambalae prvenstveno zavisi od krajnje upotrebe obranih plodova. Ukoliko se plodovi beru za potronju u svjeem stanju isti se pakuju u kutije (0,5-1 kg), od ljutenog drveta, parafinskog kartona ili perforiranih plastinih supstanci. Dimenzije kutija tako su podeene da je njih 10-15 mogue smjestiti u male, plitke, otvorene holandeze, dimenzija 45x24x7,5 cm, podesne za transport ubranih plodova.
Sl.62. Ambalaa za berbu plodova maline
Plodovi maline i kupine za zamrzavanje pakuju se u drvene ili plastine holandeze, i to obino u dva sloja kako bi njihovo zamrzavanje bilo to lake. Plodovi za preradu, takoe se pakuju u holandeze ili neku drugu prikladnu ambalau, dok se plodovi za preradu u pulpu pakuju u pulpaku burad, uz koritenje sumporaste kiseline kao konzervansa.
Sl.63. Pakovanje zamrznutih plodova maline
52

Kupina I Malina

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Kupina I Malina

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UZGOJ MALINE I KUPINE

Novembar, 2006 godine

Uzgoj m aline i k upine

200 prim jerak a

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

K ON VEN CI ON ALN A TEHN OLOGI JA UZGOJA M ALI N E I K UP I N E

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

Sl.2. Masovno suenje malinjaka tokom 2005/06 g. na podruu Istone Bosne

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

Sl.3. Vrhunska tehnologija mainsko branje plodova maline

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

1.1. Znaaj uzgoja maline i kupine

Sl.4 i 5. Svjei plodovi maline i kupine

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

2. EKOLOKI USLOVI 2.1. Ekoloki uslovi za uzgoj maline

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

2.2. Ekoloki uslovi za uzgoj kupine

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

2.3. tete izazvane izmrzavanjem izdanaka maline i kupine

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

3. BIOLOKE OSOBINE 3.1. Bioloke osobine maline

Sl.9. Vegetativni i generativni organi maline

Sl.10. Izgled korijena maline

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

Sl.12. Vrste i poloaj pupoljaka kod maline

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

3.1.1. Razmnoavanje maline

Sl.14. Korijenove reznice maline

Uzgoj m aline i k upine

3.2. Bioloke osobine kupine

Sl.16. Puzajui tip kupine

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

Sl.18. Nadzemni sistem kupine

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

Sl.19. Morfogeneza kod dvogodinjeg tipa kupine

Uzgoj m aline i k upine

3.2.1. Razmnoavanje kupine

Sl.21. Razmnoavanje kupine ukorjenjavanjem vrhova izdanka

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

Sl.22. Lisni pupoljak na reznici kupine

4. PREDRADNJE ZA PODIZANJE ZASADA MALINE I KUPINE

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

4.1. Izbor lokacije za podizanje zasada maline i kupine

Sl.23. Parcele na breuljkastim terenima idealno su rjeenje za sadnju maline i kupine

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.

Uzgoj m aline i k upine

K urtovi M ., Jusovi H. K anli K ., J elek ovi A., M alievi A.