Azar Nafisi, autorica meunarodnog bestselera "Lolita u Teheranu", u svojoj novoj knjizi Stvari o kojima sam utjela" (Naklada

Ljevak), iznosi snanu osobnu priu o odrastanju u Iranu - dirljiva sjeanja na ivot obiljeen divljenjem prema snanoj i kompleksnoj linosti svoje majke u vrijeme dok je Iran prolazio kroz turbulentno razdoblje revolucije
Stvari o kojima sam utjela" prije svega je intimistiki roman o djetinjstvu i odrastanju, te kompleksnom odnosu izmeu majke i keri, u svim njegovim najfinijim nijansama. No, roman je to i o specifinim drutvenim trenucima u zemlji u kojoj su politika i mnoga druga prava, u doba Nafisina odrastanja bila (i jo uvijek su), duboko potisnuta. Nafisi pie o bolnim sjeanjima na obiteljske tajne svoje majke, o tome kako je kao mlada ena otkrila mo senzualnosti u knjievnosti, te o cijeni koju je njezina obitelj platila zalaui se za slobodu u zemlji potresanoj politikim nemirima. Ove i druge teme provlae se kroz Nafisinu memoarsku prozu u kojoj iitavamo priu o autoriinu ivotu, ali i sloeni povijesni kontekst i politike igre o kojima veina nas vrlo malo toga zna. Prie kao bijeg od stvarnosti Sredinji lik romana je svakako majka Azar Nafisi, inteligentna i kompleksna linost, koja, suoena s propau sna o uspjenom i romantikom ispunjenom ivotu, pribjegava smiljanju oaravajuih pria o sebi, svojoj prolosti, svom bogatom prvom muu koji je umro jako mlad i o vlastitoj obitelji. Te prie o obitelji i njezinim slavnim danima koje su joj sluile kao bijeg od stvarnosti jednako su toliko skrivale koliko su otkrivale. Nafisin otac utoite je traio u priama drugaije vrste - priajui svojoj voljenoj keri o klasicima perzijske knjievnosti, o junacima i junakinjama Shaknamaha - perzijske Knjige kraljeva - i o ostalim perzijskim klasicima. Kad se njezin otac

upustio u niz ljubavnih avantura njegova je ki poela lagati majci, skrivajui njegovu nevjeru. enski izbor Dijelom detektivska pria, a dijelom portret jedne izuzetne ene, prikaz jednog braka i odnosa izmeu oca, majke i keri, ova knjiga ujedno predstavlja duboka osobna razmiljanja o enama i o ivotnim izborima koji im stoje na raspolaganju te o tome kako je Azar Nafisi kao ena pronala nadahnue za drugaiji pristup ivotu - najprije u priama perzijskih a onda i zapadnjakih pisaca kao to je Charlotte Bront i njezina Jane Eyre, ili Jane Austen i njezin roman Ponos i predrasude" V eina mukaraca vara svoje supruge jer ele imati ljubavnice. Moj je otac varao moju majku, jer je htio imati sretan obiteljski ivot. Bilo mi ga je ao i na odreeni sam nain na sebe preuzela zadatak da popunim praznine u njegovu ivotu. Skupljala sam njegove pjesme, sluala njegove jadikovke i pomagala mu izabrati odgovarajue darove - najprije za moju majku, a kasnije za enu u koju se zaljubio. Uglavnom je tvrdio da veina tih veza nije bila seksualne naravi, da je zapravo udio za toplinom i priznanjem. Priznanje! Moji su me roditelji nauili koliko pogibeljna moe biti ta elja. U naoj obitelji postoji izrazita sklonost prema prianju pria. Moj je otac ostavio za sobom jednu objavljenu knjigu sjeanja i nekoliko daleko zanimljivijih, neobjavljenih. Majka nije pisala, ali nam je pripovijedala o dogaajima iz svoje prolosti, obino ih zavravajui rijeima: Ali ja nikad nisam rekla ni rije, drala sam jezik za zubima. Ona je iskreno vjerovala da nikad ne treba govoriti o osobnom ivotu, premda se inilo da, na svoj nain, esto ne govori ni o emu drugome. Ona ne bi odobravala to to piem memoare, osobito ne obiteljske. A ni samoj mi nije bilo na kraj pameti da bih jednoga dana mogla pisati o mojim roditeljima. Krajnja suzdranost, kad je rije o privatnom ivotu, snaan je dio iranske kulture: Mi ne iznosimo u javnost svoje prljavo rublje, govorila je majka, a osim toga privatni su ivoti toliko beznaajni da ne zasluuju da se o njima pie. Ono to vrijedi poune su ivotne prie, kao to je biografija koju je moj otac konano objavio, ta papirnata verzija njega samoga. Vie ne vjerujem da moemo drati jezik za zubima. Zapravo ne vjerujem da smo ga ikada i drali. Na ovaj ili onaj nain naa iskustva nalaze izraz u vrsti ljudi kakvima smo postali. Moj je otac poeo voditi dnevnik kada sam imala etiri godine. Posvetio ga je meni. Dao mi ga je godinama kasnije kad sam ve imala vlastitu djecu. Na prvih nekoliko stranica razglaba o tome kako postati i biti dobar ovjek te potovati druge. Zatim se poinje tuiti na majku. ao mu je to je zaboravila da joj se neko sviao i kako je uivala u njegovu drutvu. Pie da sammuja, iako jo samo dijete, jedina utjehaipotAzarina majka Nezhat i otacAhmed Nafisi. Stvari o kojima sam utjela 11 pora. Savjetuje mi da se, ako se ikada udam, potrudim muu biti iskren prijatelj i drug. Opisuje zgodu kad su se njih dvoje svaali, a ja sam, kao aneo mira, pokuala privui njihovu pozornost i zabaviti ih svojim ponaanjem. Moja je empatija bila opasna poput bilo kakve ilegalne aktivnosti: bila je grijeh koji majka nije mogla oprostiti. Brat i ja trudili smo se udovoljiti oboma, no koliko god se trudili - a trudili smo se svojski - oni nikad nisu bili zadovoljni. Majka bi okrenula glavu na drugu stranu i zagledala se u daljinu te stala sveznajue kimati nekom nevidljivom sugovorniku kao da mu eli rei: Zar ti nisam rekla?. Kao, znala je da e je moj otac prevariti i prije nego to je on uope pomislio na to. Ona je to uzimala kao gotovu injenicu i kad su se njezina predvianja ostvarila, kao da je u tome nala neko nastrano zadovoljstvo. Kad se majka teko razboljela, nekoliko godina nakon to sam s obitelji otila iz Teherana u Sjedinjene Drave, doznala sam daje danima odbijala otii u bolnicu sve dok se ne zamijeni brava na ulaznim vratima njezina stana. Onaj ovjek i njegova drolja provalit e kao to su ve jedanput uinili, mrmljala je, i opljakati mi preostalu imovinu. Onaj ovjek i njegova drolja - to su bili moj otac i njegova druga ena, a krivila ih je za sve svoje nevolje, ukljuujui i misteriozan nestanak njezine kolekcije zlatnika i dvaju kovega srebra. Nitko joj, dakako, nije vjerovao. Naviknuti na majine fikcije, ugaali smo joj ne obraajui mnogo pozornosti na ono to govori.

Prisjeala bi se tajanstvenih likova koje je, jednog po jednog, izgubila - svoje majke, oca, prvog mua -i smatrala nas je odgovornima za njihov gubitak. Na kraju nitko od nas vie nije mogao ui u njezin izmiljeni svijet. Ona je od nas zahtijevala da ostanemo vjerni ne njoj, nego njezinoj prii. Oeve fikcije bile su iskrenije, ili sam barem dugo tako mislila. Njegova komunikacija s nama svodila se na prie o njegovu ivotu, o njegovoj obitelji i Iranu -temi kojom je gotovo bio opsjednut, te na raspredanja 0 klasinim tekstovima perzijske knjievnosti. Tako sam i otkrila knjievnost i upoznala se s povijeu svoje zemlje. On nam je predoio i svoju verziju majinih matanja, tako da smo se neprestance kolebali izmeu tih dvaju izmiljenih svjetova. Moj brat i ja bili smo uhvaeni u fikcije roditelja -njihove fikcije o sebi i o drugima. Svaki od njih elio nas je pridobiti za sebe, a protiv onog drugoga. Katkad bih se osjetila prevarenom, kao da nam nisu doputali da imamo vlastitu priu. Tek danas shvaam u kojoj je mjeri njihova pria bila i moja. Kad oni koji su nam bliski umru, njihova smrt razara na svijet. Od tog trenutka, osim svijeta ivih kojemu na ovaj ili onaj nain na kraju podlijeemo, postoji 1 svijet mrtvih koji nas, poput imaginarne sablasti (ili neprijatelja) ili tajne prilenice, neprestance doziva podsjeajui nas na na gubitak. to je drugo sjeanje ako ne duh to vreba u zakutku svijesti prekidajui na normalan tijek ivota, remetei nae snove kako bi nas podsjetio na neku silovitu bol ili snaan uitak, na neto to smo zatajili ili zanemarili? Ne nedostaje nam samo njihova nazonost nego i nain na koji su nas doivljavali, no ponajvie nain na koji su nam doputali da doivljavamo sebe ili njih. Na koji nam je nain majka doputala da je doivljavamo? Jedini nain na koji se mogu nositi s njeziStvari o kojima sam utjela \ 13 nim gubitkom jest da si nastavljam postavljati to pitanje. Ponekad sam se pitala nije li ona oduvijek bila izgubljena za mene, no dok je bila iva previe sam vremena gubila odupirui joj se da bih to mogla shvatiti. Postojalo je neto dirljivo u tome kako je govorila o sebi i svojoj prolosti, kao daje i sama kakav izmiljaj nastanjen u tijelu druge ene koji nam se izazivaki predstavljao u bljeskovima, poput krijesnice. Sada tragam za tim trenucima krijesnice. to oni otkrivaju o majci i o nama? Posljednje godine koje sam provela u Iranu bila sam sve vie usredotoena na majina sjeanja. ak sam joj ukrala nekoliko fotografija. inilo mi se da jedino tako mogu ui u njezinu prolost. Postala sam kradljivica sjeanj skupljajui njezine fotografije usporedno s onima nekadanjeg Teherana u kojem je odrasla, udala se i rodila djecu. Moja znatielja pretvorila se u opsesiju. No, nita od toga nije doista pomagalo. Fotografije, opisi, u odreenoj mjeri ak i injenice, nisu dovoljni. Te stvari otkrivaju odreene detalje, ali ostaju beivotni fragmenti. Ono to traim pukotine su utnje. To je nain na koji vidim prolost: kao iskapanje. Prebirete po kru, pokupite tu jedan dio, tamo drugi, zalijepite na njih etiketu na kojoj napiete gdje ste ih i kada pronali. Ne tragam samo za temeljima, nego i za neim istodobno vie i manje opipljivim. Nisam zamislila ovu knjigu kao politiki ili drutveni komentar, ni kao pounu ivotnu priu. elim ispripovijedati povijest jedne obitelji koja se dogaa u pozadini burnog razdoblja u politikoj i kulturnoj povijesti Irana. Postoji mnogo pria o tom dobu, razdoblju izmeu roenja moje bake na poetku 20. stoljea i ro14 | AzarNafisi denja moje keri na njegovu kraju, razdoblju obiljeenom dvjema revolucijama koje su oblikovale Iran pro-uzroivi mnoge razdore i proturjeja te je trenutano komeanje postalo jedinom postojanom stvarnou. Moja je baka bila roena u doba kad je Iran bio pod vlau destabilizirane apsolutistike monarhije sa strogim vjerskim zakonima. Tada se prekritelje kamenovalo, poticalo se mnogoenstvo i uobiajena je bila udaja devetogodinjih djevojica. ene gotovo da nisu smjele izai iz kue, a

kada su je naputale, morale su imati pratnju i pokriti se od glave do pete. Za njih nisu postojale nikakve kole, premda su neke bogatake i plemike obitelji za svoje keri unajmljivale privatne uitelje. No, postojala je i druga strana te prie, blijedi navjetaji budunosti to se otkrivala u kulturnoj i politikoj krizi koja je na kraju ukinula sve te stare reime. Moja je baka svjedoila Ustavnoj revoluciji od godine 1905. do 1911., prvoj revoluciji te vrste na Bliskom istoku koja je poloila temelje modernom Iranu oivljujui razliite drutvene slojeve, ukljuujui napredne klerike, manjine, intelektualce, pojedine pripadnike plemstva te ene. Neki meu njima poeli su podupirati revolucionare, osnivati ilegalne skupine i zahtijevati pravo na obrazovanje. Godine 1912. ameriki financijski savjetnik u Iranu Morgan Shuster izrazio je uenje zbog pomaka koje su Iranke postigle u tako kratkom razdoblju, prihvaajui nove slobode za koje je enama na Zapadu trebalo nekoliko desetljea, ili ak stoljea. Perzijanke su od 1907. postale najprogresivnije, da ne kaemo najradikalnije ene na svijetu, rekao je i nastavio: Iako se ta tvrdnja kosi sa stoljetnom predodbom, ona nije manje istinita. To je injenica. Stvari o kojima sam utjela | 15 Kako mogu opisati krhkost, sukobljen karakter majina djetinjstva i mladosti sredinom 1920-ih i 1930-ih kada su nove mogunosti u tolikoj mjeri prevladale da je ona mogla izai u javnost bez marame, pohaati francusku kolu te sresti i zaljubiti se u svojega prvog mua dok su plesali na nekom vjenanju - dvadeset godina ranije te su stvari bile nezamislive. No, njezino je doba imalo i drugi aspekt: odbijanje da se odrekne poraene prolosti. Kad je godine 1936., nastojei ubrzati proces modernizacije, ah Reza Pahlavi objavio da se enama zabranjuje noenje marame, a mukarcima tradicionalna moja oeve odlu-poput Iran-izlaziti ahov Azarina ki Negar (druga slijeva) sa svojim razrednim kolegicama u Teheranu. Nakon Islamske revolucije sve su uenice morale nositi maramu. odjea, baka s strane ila je, mnogih ki, ne iz kue. edikt opozvan je 1941., no sjeanje na njega i dalje potie nova pitanja i nove razdore. U doba mojeg odrastanja, 1950-ih i 1960-ih, uzimali smo nae obrazovanje i nae knjige, zabave i filmove kao gotove injenice. Pratili smo kako se ene ukljuuju u sve profesije, kako imaju rije u Parlamentu -meu njima, nakratko, i moja majka - te postaju ministrice. Ali onda, 1984., moja ki, roena pet godina nakon Islamske revolucije, svjedoit e povratku onih istih zakona koji su bili ukinuti za ivota moje bake i 16 I majke. Morat e nositi maramu u prvom razredu i bit e kanjena jer je otkrila kosu u javnosti. Njezina e generacija postupno razviti vlastitu vrstu hrabrosti i otpora. U ovoj se knjizi ne usredotoujem toliko na openito ponavljanje povijesnih lekcija koliko na ona krhka sjecita - na mjesta u kojima se osobe i trenuci u pojedinevu privatnom ivotu isprepleu sa irom, univerzalnijom priom i zrcale je. Upravo sam za tim sjecitima privatnoga i javnoga tragala kad sam u Iranu poela pisati prvu knjigu o Vladimiru Nabokovu. eljela sam raspravljati o njegovim romanima u svjetlu razliitih razdoblja u kojima sam ih itala. To je bilo nemogue, ne samo zato to nisam mogla otvoreno pisati o politikim i drutvenim stvarnostima ivota u Islamskoj Republici Iranu, nego zato to se prema osobnim i privatnim iskustvima drava odnosila kao prema tabuu. Otprilike u to doba poela sam sastavljati popis u mojem dnevniku naslovljen: Stvari o kojima sam utjela. Ispod tog naslova napisala sam: Zaljubljivanje u Teheranu. Zabave u Teheranu. Braa Marx u Tehera-nu. Lolita u Teheranu. Pisala sam o represivnim zakonima i smaknuima, o javnim i politikim strahotama.. . Na kraju sam i nehotice poela pisati o privatnim izdajama, kompromitirajui sebe i meni bliske na naine na koje nisam niti sanjala da bih mogla. Postoje raznorazni oblici utnje: utnja na koju tiranske drave prisiljavaju svoje gradane kradui im sjeanja te ponovno piui njihove osobne povijesti i nameui im propisani identitet. Ili utnja svjedoka koji odlue ignorirati ili preutjeti istinu te rtava koje Stvari o kojima sam utjela 17 katkad postaju sudionici u nad sobom uinjenim zloinima. Zatim postoje utnje kojima se

preputamo o sebi samima, o svojim osobnim mitologijama, priama to ih nameemo svojim stvarnim ivotima. Mnogo prije nego to sam shvatila na koji nain beskrupulozan politiki reim namee vlastitu sliku svojim graanima otimajui im identitete i samoodreenja, iskusila sam te prisile u osobnom ivotu - u ivotu s obitelji. I mnogo prije nego to sam pojmila to za rtvu znai postati sudionikom u dravnim zloinima, otkrila sam, u daleko osobnijem smislu, sramotu sudionitva. Na neki nain ova je knjiga odgovor mojem unutarnjem cenzoru i inkvizitoru. Moda ne postoji uobiajenija pripovijest od one o odsutnim roditeljima i neodgodivoj potrebi da se ispuni praznina prouzroena njihovom smru. Taj proces ne vodi zatvaranju - barem ne za mene nego razumijevanju. Radi se o razumijevanju koje ne donosi nuno mir, nego osjeaj da bi ta pripovijest mogla biti jedini nain na koji moemo odati priznanje svojim roditeljima i, u neku ruku, vratiti ih u ivot sada kad smo napokon slobodni zacrtati granice vlastite prie. DIO | OBITELJSKE FIKCIJE Nejasna sposobnost za krila Prezire haljinu mi zemnu... emj(.y dickinson, lz ahure KNJINICA ZELINA poglavlje 1. C^jesto sam se pitala u kojoj je mjeri majin opis njezina prvog susreta s prvim muem plod mate. Da nema fotografija, sumnjala bih da se to uope dogodilo. Jedan je prijatelj jednom zgodom spomenuo njezin nevjerojatan otpor prema svemu nepoeljnom, a budui daje mnogo toga u njezinu ivotu bilo nepoeljno, ona je izmiljala prie o sebi u koje bi postupno poela vjerovati s takvom sigurnou da smo mi oko nje poeli sumnjati u vlastite. U njezinoj mati njihova je ljubavna veza poela plesom. Meni se inilo vjerojatnijim da su njegovi roditelji zatraili njezinu ruku od oca, kao to je to bio obiaj u Teheranu 1940-ih. No, ona je iz godine u godinu ustrajavala na svojoj prii, kao to je ustrajavala i na mnogim drugima. Upoznala ga je na ujakovu vjenanju. Uvijek se prisjeala da je tog jutra odjenula svilenu haljinu sa cvjetnim uzorkom koju je zamijenila veernjom od finog atlasa te kako su plesali cijelu veer (Nakon to je otac otiao..., napomenula bi, te odmah dodala: ' 22 | AzarNafisi ...jer se nitko nije usuivao plesati u oevoj nazonosti). Sljedei danju je zaprosio. Saifi! Ne sjeam se da je itko u kui ikad spomenuo njegovo prezime. Mi smo ga morali zvati uvajui prikladnu dis-tanciju - majinim prvim muem, ili punom titulom Saif ol Molk Bajat. No, za mene je on uvijek bio samo Saifi, dobroudan dio nae svakodnevne rutine. Uvukao se u nae ivote istom lakoom s kojom je stajao iza majke na slikama s vjenanja, pojavljujui se niotkuda i kradom je odvlaei od nas. Imam dvije fotografije snimljene toga dana - vie nego to sam imala s vjenanja vlastitih roditelja. Saifi se na njima, sa svojom svijetlom kosom i smeim oima, doima oputen i ljubazan, dok majka stoji u sredini ukruena poput kakva stolnog aranmana. On izgleda oputeno, bezazleno sretan. No, moda nemam pravo i ono to vidim na njegovu licu nije nada nego krajnja beznadnost. Jer, i on ima svoje tajne. Vjenanje Azarine majke sa Saifljem. Stvari o kojima sam utjela \ 23 Postojalo je neto u majinoj prii to me oduvijek muilo, ak i dok sam bila dijete. Ona mi se nije inila toliko neistinitom koliko pogrenom. Veina ljudi na ovaj ili onaj nain zrai svojim potencijalima, odajui ne samo ono to jesu nego i ono to bi mogli postati. Ne tvrdim da moja majka nije imala dara za ples. Stvar je jo gora! Ona je odbijala plesati, unato tome to je, prema svemu sudei, bila dobra plesaica. Ples je podrazumijevao uitak, a ona se osobito ponosila time da si uskrauje uitke i odbija se prepustiti slinim hirovima. Tijekom djetinjstva i mladosti, pa ak i sada u ovome gradu toliko udaljenom od Teherana kakvog se sjeam, sjena te druge, nestvarne ene koja je plesala, smijala se i ljubila, naruava uspomene na onu koju sam poznavala kao svoju majku. Imam osjeaj da bih, kad bih uspjela doznati kada je tono prestala plesati, kada je prestala eljeti plesati, pronala klju njezine tajne i konano se pomirila s njom. Ja sam se, naime, opirala majci - ako je vjerovati njezinim rijeima - gotovo od poetka.

Imam tri fotografije majke i Saifija. Dvije su s njihova vjenanja, no mene zanima trea, mnogo manja, s nekog piknika na kojoj njih dvoje sjede na kamenu. Oboje gledaju u objektiv i smijee se. Ona je nehajno privijena uz njega, kao to to ine prisne osobe koje nemaju potrebe prevrsto se stiskati jedna uz drugu. Njihova tijela kao da se spontano privlae. Dok gledam tu fotografiju kao da razabirem sposobnost te mlade ene (tada moda jo nije bila frigidna) da se prepusti osjeajima. U toj slici otkrivam emotivnost koja nam je oduvijek nedostajala u njezinu stvarnom ivotu. Kada? 24 | AzarNafisi Hou rei, kada si zavrila srednju kolu? Koliko godina kasnije si se udala za Saiflja? ime se on bavio? Kada si upoznala oca? Jednostavna pitanja na koja ona zapravo nikad nije odgovorila. Bila je previe uronjena u svoj unutarnji svijet da bi se zamarala tim pojedinostima. Na svako moje pitanje odgovarala bi jednim te istim priama koje sam gotovo znala napamet. Kasnije, kada sam napustila Iran, zamolila sam jednu moju studenticu da joj tono odreena pitanja, no i na njih je odgovorila isto. Nikakvi datumi, nikakve injenice, nita to bi izlazilo iz majina utvrenog scenarija. Prije nekoliko godina, prigodom jednog obiteljskog okupljanja, nabasala sam na jednu draesnu damu iz Austrije, enu dalekog roaka koja je bila na majinu vjenanju sa Saifijem. Jedan od razloga zbog kojih se sjeala svadbe bila je panika te pomutnja zbog tajanstvenog nestanka nevjestina rodnog lista (u Iranu se brakovi i djeca upisuju u rodni list). Rekla mi je, s jedva primjetnim smijekom, kako se kasnije otkrilo da je mlada bila nekoliko godina starija od mladoenje. Majin najnoviji rodni list ne sadrava nikakav spomen na njezin prvi brak. Prema tom dokumentu, koji je zamijenio onaj za koji je tvrdila da ga Stvari o kojima sam utjela 25 je izgubila, roena je godine 1920. No, ona je smatrala da je zapravo roena 1924. i da joj je otac dodao etiri godine, jer ju je htio ranije upisati u kolu. Moj je otac tvrdio da si je ona ustvari oduzela etiri godine kad je traila novi rodni list kako bi se mogla prijaviti za polaganje vozakog ispita. Kad joj injenice ne bi odgovarale, majka je sve poduzimala kako bi ih preinaila. Neke su injenice utvrene. Njezin svekar, Saham Sultan Bajat, bio je imuan zemljoposjednik koji je svjedoio zamjeni jedne kraljevske dinastije - Kad-ara (1794.-1925,), drugom - Pahlavija (1925.-1979.). Uspio je preivjeti tu promjenu vlasti, pa ak i napredovati. Majka se ponekad hvalila da je u rodu sa Sai-fijem s majine strane i da su oboje potomci kadar-skih kraljeva. Pedesetih i ezdesetih godina, u doba mojeg odrastanja, povezanost s Kadarima ( u slubenim povijesnim knjigama predstavljali su olienje starog apsolutistikog reima), nije sluila nikome na ast. Moj bi nas otac zlobno podsjeao na to da su svi Iranci na ovaj ili onaj nain njihovi potomci. Zapravo, tvrdio je - doista su povlateni oni koji mogu dokazati da nemaju nikakve veze s njima. Kadari su vladali zemljom 131 godinu i imali su bezbroj ena i potomaka. Poput vladara prije njih i oni su navodno uzimali ene iz svih drutvenih slojeva i stalea, grabei svaku koja bi im zapela za oko: princeze, vrtla-reve keri, uboge seoske djevojke - sve su ulazile u njihove kolekcije. Jedan kadarski vladar, Fath Ali ah (1771.-1834.) navodno je imao 160 ena. Trezvenog pogleda na stvari, otac bi obino dodavao da je, dakako, to samo jedna strana prie, i da se - budui da povijest piu pobjednici, to osobito vrijedi u naoj 261 AzarNafisi zemlji - nita od onoga to se tvrdi o Kadarima ne smije prihvaati zdravo za gotovo. Na kraju krajeva, upravo se pod njihovom vlau Iran poeo modernizirati. Oni su bili gubitnici i o njima se moglo pripovijedati to god se eli. ak sam i kao dijete osjeala da se majka poziva na tu povezanost s Kadarima vie kako bi podcijenila svoj ivot s ocem nego zato to se dii prolou. Njezin je snobizam bio svojevoljan, a njezine predrasude ograniene na pravila i zakone vlastita, osobnog kraljevstva. Majin svekar Saham Sultan pojavljuje se u nekoliko povijesnih knjiga i politikih memoara - redak tu, odlomak tamo - najprije kao zamjenik i potpredsjednik Parlamenta, zatim dva puta kao ministar financija u ranim 1940-im te kao premijer od studenoga 1944. do travnja 1945. - u razdoblju za koje je majka tvrdila da je bila u braku sa Saifijem. Unato injenici da je Iran objavio neutralnost u

Drugome svjetskom ratu, ah Reza Pahlavi pogrijeio je pokazavi simpatije prema Nijemcima. Saveznici, Britanci i osobito Sovjeti, u potrazi za politikim uspjesima zauzeli su Iran godine 1941. i prisilili aha na abdikaciju. Protjerali su ga u Johannesburg te na prijestolje postavili njegova mladog i podlonijeg sina Mohammeda Rezu. Drugi svjetski rat prouzroio je takva previranja u zemlji da su izmeu 1943. i 1944. bila izabrana etvorica premijera i sedmorica ministara financija. Majka je malo toga znala o tome kakav je premijer bio njezin svekar, a to je prema svemu sudei nije niti zanimalo. Vana je bila samo njegova uloga imaginarnog svjedoka njezina degradiranog aktualnog ivota. Na taj je nain u moj ivot ulo mnogo javnih osoba, Stvari o kojima sam utjela | 27 ne preko povijesnih knjiga nego zahvaljujui priama mojih roditelja. Koliko je zapravo bio blistav majin ivot sa Sa-ifijem, to je otvoreno pitanje. Njih su dvoje ivjeli u kui Sahama Sultana u razdoblju izmeu smrti njegove prve supruge i, prema majinu sjeanju, ponovne enidbe s jednom dosta mlaom, zazornom enom. U odsutnosti prve dame, majka je obavljala ulogu domaice. Te prve noi sve su oi bile uprte u mene, znala bi nam rei, potanko opisujui svoju haljinu i dojam koji je uinila svojim besprijekornim francuskim. Kao dijete zamiljala sam je kako silazi stubama u crvenoj ifonskoj haljini, blistavih crnih oiju i savreno ureene kose. Prvu no kad je doao doktor Millspaugh...to ste trebali vidjeti! Dr. Millspaugha, efa amerike misije 1940-ih, postavila je i Rooseveltova i Trumanova administracija kao osobu koja je trebala pomoi Te-heranu u osnutku modernih financijskih institucija. Majka nikad nije smatrala potrebnim objasniti nam tko je bio taj ovjek i dugo sam bila uvjerena, ne znam ni sama zato, da je Belgijanac. Kasnije, prisjeajui se majinih opisa tih veera, pozornost bi mi privukla injenica da Saifi na njima nikad nije sudjelovao. Njegov je otac uvijek bio nazoan, kao i dr. Millspaugh ili neki drugi vaan i osobno beznaajan lik. Ali, gdje je bio Saifi? To je bila tragedija njezina ivota: ovjek s kojim je bila nikad nije bio onaj s kojim je eljela biti. Kako bi nas podmitio da utimo o majinoj tiraniji, i moda kao kompenzaciju za vlastitu popustljivost, otac je bratu i meni neprestance ponavljao kako je t ona bila zatoena u svekrovoj kui u kojoj je zapravo 281 AzarNafisi gospodarica bila Hodi, glavna kuanica. ak je i klju od spremita bio u njezinim rukama, te joj se majka morala ulagivati ako je htjela iskamiti bilo kakav komad tkanine da si saije pristojnu haljinu. Otac nas je podsjeao da se prema njoj postupalo vie kao prema nepoeljnom gostu, negoli kao gospodarici svekrove kue. Majka se predstavljala kao sretna mlada nevjesta, ponosna junakinja koju je snubio princ na bijelom konju, dok ju je otac prikazivao kao rtvu tuih sitnih pakosti. Htjeli su nas uvjeriti svaki u svoju verziju. Majka nam je opisivala prolost kako bi osudila sadanjost, a otac je osjeao potrebu da opravda njezina tlaenja zbog kojih smo svi patili potiui nae suosjeanje. Bilo je teko natjecati se sa Saifijem, s pokojnikom, i osim toga naoitim premijerovim sinom koji je mogao postati to god joj se prohtjelo. Oeva inteligencija i dobrohotnost, njegovi budui izgledi i ambicije kao nadobudnog visokog inovnika u Ministarstvu financija, pa ak i injenica da potjeu iz razliitih grana iste obitelji, bili su slabi nadomjesci u usporedbi s onim to je majka smatrala da joj je mogao pruiti Saifi. Kasnije je bila zavidna ocu na njegovim uspjesima u javnom ivotu, kao da su bili veliki protivnici, a ne partneri. Problem nije bio u onome to je govorila, nego u onome to je izostavljala. Moj je otac popunjavao praznine: Saifi, omiljen prvoroeni sin, obolio je od neizljeive bolesti - upale bubrega, kako su je zvali, i lijenici su od njega dignuli ruke. Jedan je savjetovao da mu se u tom posljednjem razdoblju ivota pusti na volju da ini to eli: Ugaajte mu, putajte da bude po njegovu. Omoguite mu to god poeli, budui Stvari o kojima sam utjela da mu preostaje tako malo vremena da uiva u ivotu. Kad je njegova obitelj zatraila ruku moje majke, prikladno joj je preutjela da je bolestan. Ona je to otkrila tek prve brane noi. Prema oevu miljenju njihov brak nikad nije bio konzumiran. Umjesto toga ona je dvije godine njegovala

bolesnog supruga, gledajui ga kako kopni iz dana u dan. I to je bila ljubav njezina ivota, ovjek kojim se koristila da nas podsjea na nae nedostatke! Ponekad, dok bi une- ^ina majka. dogled razglabala o Saifiju onako odsutnog izraza lica, poeljela bih je pro-drmati i rei joj: Ne, nije tako bilo! Jasno, to nikad nisam uinila. Je li se on pitao to e se dogoditi kad ona otkrije njegovo stanje, ili to e biti s njom kad je ostavi samu? Bila je previe ponosna da bi pretjerano marila za istinu. I tako je preobrazila zbiljsko mjesto i zbiljsku povijest u vlastitu fantaziju. Otkad znam za sebe, moj brat, moj otac i ja pokuavali smo dokuiti to ona zapravo eli od nas. Pokuavali smo je pratiti do toga drugog mjesta koje kao da ju je dozivalo, prema kojem je njezin pogled neprestance bio usmjeren dok je gledala izvan zidova svojega stvarnog doma. Ono ega sam se bojala nisu bile njezine provale bijesa, nego to sledeno mjesto u njoj u koje nam nije bilo 301 Azar Naflsi doputeno ui. Dok je bila iva previe sam vremena gubila izbjegavajui je i zamjerajui joj, da bih shvatila koliko mora da se osjeala razoaranom i samom, u kojoj je mjeri slina bezbrojnim drugim enama za koje je njezina najbolja prijateljica Mina obiavala rei s ironinim smijekom: Jo jedna propala inteligentna ena. poglavlje 2. M, Lajka je Cesto govorila da sam joj se opirala od trenutka kad sam se rodila. Navodno sam ve tijekom poroda iskaljavala krv i smatrali su me mrtvoroden-etom. esto je pripovijedala o tome kako sam kao dojene odbijala sisu, a kasnije hranu i kako me se moglo natjerati da jedem samo nakon prijetnji injekcijama ili sabljom jednog prijatelja pukovnika. Iz nekog razloga nije mi doputala jesti krastavce i orahe. Jedanput mi je dala toliko ribljega ulja da sam dobila osip. Kad smo brat i ja dobili arlah zatvorila nas je etrdeset dana u zamraenu sobu, vjerujui da svjetlost uzrokuje sljepou kod djece s tom boleu. Kasnije, kao odrasla, znala bih prepriavati kako me je jednog jutra toliko natankala sokom od groa da sam povraala. Odbijala sam okusiti to voe gotovo trideset godina, sve dok jedne noi u kui prijatelja nisam iz hira ubacila dvije bobe u au s vinom i otkrila slast njihova gnjeenja medu zubima. 321 AzarNafisi Azar je silno voljela ovu porculansku lutku, no razbila ju je istog asa kad su joj dopustili da se s njom igra. esto smo se pre-pirale zbog mojih igraaka, obino zakljuanih u ormaru. Igrake je uvijek izabirala ona, i s vremena na vrijeme doputala mi je nakratko poigrati se s njima, prije nego to bi me natjerala da ih spremim. Sjeam se male lutke to je puzala na sve etiri, a osobito sam voljela zeca kojega je iz Pariza donijela njezina prijateljica Monir. Taj je zec udarao u bubnjeve i bio je bijel i upav, ali zbog bubnjeva ga se nije moglo dobro pogladiti. Kako sam oboavala mekano bijelo krzno toga nepristupanog zeca! Dugo nakon to sam otila od kue majka je nastavila upotpunjavati tu zbirku igraaka, obeavajui da e mi je jednoga dana darovati. Kad je umrla, nitko je nije uspio pronai. Nestala je zajedno s njezinim antiknim tepisima, dvama kovezima srebra, zlatnicima, porculanom naslijeenim iz prvog braka i gotovo svim nakitom. Prvi put kad mi je bilo doputeno poigrati se s jednom od omiljenih lutaka, plavookim porculanskim primjerkom s dugom plavom kosom i tirkiznom haljinom, poela sam je bacati u zrak i hvatati u padu sve dok nije udarila o tlo i lice joj se razbilo u komadie. Godinama u gubiti ili unitavati najdrae predmete, osobito one koje u dobivati od majke. Prstenje i naunice, antikne svjetiljke, figurice - jo ih sve mogu jasno dozvati u sjeanje. to znai gubitak tih predmeStvari o kojima sam utjela \ 33 ta? Jesam li na taj nain postajala bezobzirna osoba koja gubi ljude i predmete? Ako se dobro sjeam, prvi pravi sukob volja izmeu nas dviju dogodio se kad sam imala oko etiri godine. Ta osobita bitka poela je zbog poloaja mojeg kreveta. Ja sam htjela da bude blizu prozora, jer je imao iroku izboinu na koju sam mogla poslagati igrake i kolekciju porculanskih lutkica. Majka je htjela da ga se smjesti uza zid pokraj ormara. A svaki put kad bi mi popustila, za dan-dva vratila bi se prvotnom planu. Jedne veeri, vrativi se kui nakon igre sa keri naih amerikih

susjeda - stidljivom etverogodinjaki-njom od koje se nisam razdvajala - zatekla sam krevet smjeten uza zid. Udarila sam u neutjean pla i odbila veerati. U normalnim okolnostima majka bi me natjerala da pojedem veeru, no te je noi uinila iznimku i pustila me zaspati u suzama. Idue jutro probudila sam se na omraenoj strani sobe, puna planoga bijesa. Otac je priao krevetu Azar u dobi od pet godina. smijeei se. Nas smo dvoje poeli razvijati jednu rutinu: svake veeri on bi doao ispripovijedati mi priu za laku no. No, tog mi je jutra predloio posebnu nagodbu. Rekao mije, odlaui 34 | AzarNafisi na priruni stol porculanski tanjuri pun okolade, da e mi odati jednu tajnu budem li dobra djevojica i pruim mu najvei mogui osmijeh. Kakvu tajnu? Ali, on ne moe odavati tajne nesretnim, neprestance namrtenim djevojicama. No, ja sam ostala pri svojem; mora mi rei tajnu ne oekujui nita zauzvrat. U redu, rekao je i dodao: no, kladim se da e se nasmijati kad uje moj plan. Hajdemo uiniti neto novo, ponimo izmiljati vlastite prie, rekao je urotniki. Kakve prie?, pitala sam. Odgovorio je: Nae vlastite prie; moemo izmiljati to god elimo. Rekla sam da ne znam kako se to radi. Naravno da zna, samo pomisli na ono to najvie eli i izmisli priu o tome. to trenutano najvie eli? Nita, odgovaram. On e nato: Moda sada najvie eli da se tvoj krevet pomakne ponovno do prozora, ali zna li to tvoj krevet eli? Slijeem ramenima. Zato ne bismo izmislili priu, nastavio je, o jednoj djevojici i njezinu krevetu.. Jesi li ikad ula za krevet koji govori? Tako je nastao novi ritual: od toga smo dana moj otac i ja stvorili na tajni jezik. Izmiljali smo prie kako bismo jedno drugom povjeravali osjeaje i elje te na taj nain izgradili vlastiti svijet. Nae su prie ponekad bile vrlo prozaine. Kad god bih uinila neto stoje osuivao, on bi izrazio svoje negodovanje u obliku prie, a poeo bi je, primjerice, rijeima: Bio jednom jedan ovjek koji je neizmjerno volio svoju ker, ali jako ga je, jako, povrijedilo to to je obeala da se nee svaati s dadiljom, a to se ipak dogodilo... Kako su godine prolazile razvili smo i druge tajne naine komunikacije: kad bih uinila neto loe dok smo bili u drutvu, otac bi stavio kaiprst na nos kao znak upoV Stvari o kojima sam utjela 35 zorenja. Kad bih trebala zapamtiti neki vaan zadatak, morala sam prstom dotaknuti nos sedam puta, svaki put ponavljajui to mi valja uiniti, a tim se trikom sluim jo i danas. U taj tajni svijet majka nije imala pristup. Bio je to nain na koji smo se osveivali za njezino tiransko ponaanje. Tijekom godina shvatila sam da uvijek mogu pobjei u imaginarni svijet, onaj u kojemu ne samo da sam mogla pomaknuti krevet do prozora nego i odletjeti s njime do mjesta na koje nitko, pa ak ni majka, nije imala pristup, a kamoli da je mogla gospodariti. Ranih devedesetih moj je otac objavio tri djeje knjige temeljene na klasinim tekstovima. Jedna od njih bila je verzija ahname, poznatije pod naslovom Knjiga kraljeva koju je napisao epski pjesnik Firdusi. U uvodu svoje knjige otac objanjava kako je najprije nama, svojoj djeci pripovijedao te prie dok smo bili u dobi od tri ili etiri godine i kako je nastavio s naom knjievnom izobrazbom govorei nam i o ostalim velikim klasinim djelima perzijske knjievnosti: Rumijevoj Mesneviji, Sadijevu ulistanu i Bustanu te o Kelili i Dimni. Pie da smo ih kasnije nastavili itati sami. U tom uvodu istie da bi dananji Iranci trebali uiti o svojim precima i vrijednostima pomno itajui ahnamu. Izraava svoje zadovoljstvo to se Firdusi-jevom zaslugom Iran vidi, uje i osjea u naim domovima i grije nam srca... Oev je glas uvijek dobivao ton pun potovanja kad god bi govorio o Firdusiju. Nauio nas je da pjesnici zasluuju osobitu vrstu potovanja, razliitog od onoga koje smo duni iskazivati nastavnicima ili starijima. Jednom, dok sam bila vrlo mala - imala sam moda 361 AzarNafisl etiri godine - zamolila sam oca da mi ispripovijeda jo neke prie gospodina Firdusija. Ne gospodina, ispravio me. Trebam ga zvati Pjesnik Firdusi. I dugo nakon toga traila sam od oca da

mi pria prie Pjesnika Firdusija. Svoje prve predodbe o Iranu izgradila sam upravo na temelju oevih pria iz ahname. Dokle mi pamenje see moji roditelji i njihovi prijatelji uvijek su govorili o Iranu kao o oboavanom, ali i razmetnom sinu o ijoj su se sudbini neprestance prepirali. S godinama, Iran je za mene stekao paradoksalan identitet: bio je konkretno mjesto, odreeno injenicom da sam u njemu roena i ivim u njemu, da govorim njegov jezik i jedem njegovu hranu, i istodobno mitski pojam, arite svakojakih vrlina i vrednota te simbol otpora i izdaje. Za moju majku nije postojala ni jedna druga zemlja. Ponekad bi pripovijedala o mjestima koje je vidjela tijekom putovanja. Divila im se, ali Iran je bio njezina jedina domovina. Dok se otac neprestance prepirao o tome to to znai biti Iranac, majku nisu muila ta pitanja. Neke su stvari za nju bile nedodirljive. Svoje iranstvo kao da je dobila u paketu sa svojim genima - svojim predivnim tamnim oima, tako tamnima da su se inile crne, ili svojom svijetlomasli-nastom bojom koe. Kritizirala je Irance na isti nain na koji je kudila odreene lanove svojega klana, ali nikad nije povezivala s Iranom ono to je smatrala njihovim manama. Majka je potovala Firdusija, kao i svaka Iranka, no s neodobravanjem je gledala na nae bavljenje knjievnou smatrajui to traenjem vremena. Kasnije sam otkrila ivopisnije objanjenje za njezino neprijateljstvo prema tvorcima fikcije: palo mije na pamet da Stvari o kojima sam utjela | 3 7 ona zapravo nije eljela suparnike. Stvorila je vlastiti svijet i vlastitu mitologiju i nisu joj trebali drugi koji su od toga zaraivali za ivot. Kad razmiljam o ocu, prvo ega se sjetim jest njegov glas. Na kojekakvim mjestima - dok se eem ulicom, sjedim u vrtu, vozim, spremam se na spavanje - jo katkad osjetim spokojstvo koje bi me obuzelo uvijek kad bi mi poeo pripovijedati priu. Te sam prie sluala i prihvaala na nain na koji to nikad nisam inila s iskustvima iz stvarnog ivota. Otac mi je kasnije slomio srce, a kako sam ga voljela i vjerovala mu kao nikome drugome, i ja sam njega povrijedila i slomila mu srce. Ono to ga djelomice spaava u mojim oima jesu njegove prie. Jedino su ti zajedniki trenuci ostali neukaljani naim uzajamnim iznevjeravanjima i izdajama. Kod majke sam se bojala njezinih hladnih ispada i neprestanih zahtjeva koje mi je nametala, dok me u oevu sluaju progonio dubok i postojan strah da ga ne izgubim. Sjeam se da sam mnoge veeri provela bdijui uz prozor i ekajui ga da se vrati kui, ne mogavi zaspati sve dok ne bih ula odzvanjanje njegovih koraka u hodniku. S godinama sam postala njegov najvjerniji saveznik i branitelj. Osjeala sam da je i on poput mene rtva majine tiranije i smatrala da ga to oslobaa krivnje. Nju je smetala naa uzajamna naklonost i svako bi je malo spopadali napadi bijesa. Vi ste svoje loe gene naslijedili od oca, govorila bi bratu i meni u trenucima srdbe. Svi samo ekate da umrem kako biste se dokopali mojeg nasljedstva. Ponekad sam se pitala ima li moda pravo: na kraju kra-jeva, moda sam doista naslijedila te loe gene? 381 AzarNaflsi Dok je majka nareivala i zahtijevala, otac je mamio i zavodio sluei se metodama slinima onima Toma Sawyera kad je naveo prijatelje da mu olie ogradu. Na je odnos uvijek obiljeavala prisnost koja proizlazi iz dijeljenja zajednike tajne, bilo na ulicama dok sam sluala njegove prie ili dok smo zajedniki planirali kako ugoditi majci. Otac i ja bili smo povezani tajnim svijetom i prisnou stvorenom u tim zajednikim pripovjedakim trenucima koji su me istodobno oslobaali stvarnosti i prebacivali u nepoznato podruje satkano od bajki uoblienih njegovim glasom. Petkom ujutro otac bi me budio rano i vodio na duge etnje. Kako bi me sprijeio da se alim na njihovu duljinu, kupio mi je posebnu alicu koju bi usput napunio na omiljenom zdencu. To je zvao naim specijalnim trenucima tijekom kojih bi mi priao prie i povremeno zastajkivao da kupi sladoled. Na taj su mi nain likovi iz Firdusijeve ahname postali bliski poput lanova obitelji. Nisam mogla zamisliti ivot bez njih, a sama je knjiga postala mjesto koje sam rado posjeivala, znajui da mogu kucati na ta vrata u bilo koje doba dana ili noi i lunjati okolo bez ikakvih ogranienja i zabrana. Kasnije mi je ulo u naviku, koju sam zadrala do danas, da nasumce otvorim knjigu i proitam priu-dvije. Nikad nisam podrobnije prouavala ahnamu, niti mi je ikad palo na pamet da napiem o njoj neto znanstvenog karaktera, moda ba zato to sam htjela sauvati

osjeaj zadivljenosti koji me obuzeo kad sam prvi put ula te prie od oca. Prije vie od tisuu godina Firdusi je napisao mitsku priu o Iranu, djelomice sastavljenu od povijesnih fragmenata. Njegov se ep protee na razdoblje od Stvari o kojima sam utjela 39 stvaranja svijeta do arapskog osvajanja u 7. stoljeu, konanog poraza koji je znaio slom drevnoga Perzijskog Carstva i prelazak od zoroastrizma na islam. Firdusi je htio probuditi povijesni ponos svojih sunarodnjaka i obnoviti njihov osjeaj za dostojanstvo i batinu. Otac je neprestance podsjeao brata i mene da je povijest nae zemlje bremenita ratovima i osvajanjima - Perzijanci su ratovali s Grcima, Rimljanima, Arapima i Mongolima. Kasnije, nakon Islamske revolucije, tvrdio je da smo bili suoeni s najgorim osvajaem, a to je neprijatelj iznutra, koji se, unato svemu, ponaa prema Irancima kao prema podreenim graanima. Arapi su bili okrutni osvajai. Legenda tvrdi da su eljeli gotovo potpuno razoriti perzijsku kulturu, napose pisanu rije. Siti dekadentne vladavine sasanid-skih vladara i njihovih monih sveenika posljednjega sasanidskog kralja Jazdegerda Treega ubio je godine 651. jedan mlinar kod kojega je potraio utoite - mnogi su Perzijanci s dobrodolicom doekali one koje su smatrali divljim barbarima. Sjeam se da sam kao dijete sluala pripovijesti o tome kako je kalif Omar zapovjedio svojim vojnicima da spale sve knjige koje nau u Iranu, jer ljudi ne trebaju itati nita osim Kurana. Otac nas je nauio da se iranski nacionalizam velikim dijelom temelji na protuarapskom osjeaju. Tvrdio je da smo mi Iranci suvie zabrinuti za vlastiti ugled i da elimo izgledati neduni u oima svijeta. Zbog toga mnogi od nas prebacuju krivnju na Arape. Samo se manjina pita koju smo ulogu mi sami imali u vlastitu porazu. Na kraju krajeva, tko je otvorio vrata kraljevstva tim barbarima, tko je omoguio njihovo osvajanje? 40 | AzarNafisi U svojoj epskoj poemi Firdusi je pokuao ouvati i preispitati prolost istodobno slavei i oplakujui propast jedne velike civilizacije. On je oivio drevnu Perziju1 obnavljajui njezinu mitologiju u prvom dijelu ahname, a stvarnu povijest do arapskog osvajanja u drugom dijelu, prikupljajui krhotine nae kulture kako bi ih ponovno sloio u svojem pjesnitvu. Firdusijevo nevjerojatno postignue nije se sastojalo samo u prikazivanju prolosti cjelokupne nacije, nego i u predvianju njezine budunosti. Nakon pobjede Islamske revolucije neprestance sam se vraala naim pjesnicima, a osobito njemu, nastojei ui u trag nevidljivoj niti to je vodila stvaranju Islamske drave. U ono doba moja je omiljena pria iz ahnamebila ona o prelijepoj Rudabi i njezinoj ljubavnoj aferi sa sjedokosim ratnikom alom. Ocu je bila najdraa ona 0 Feridunu i trojici njegovih sinova te ju je shvaao osobno kao i ja svoju. Kao da je njome mogao priopiti neto o sebi to drugaije nije znao izraziti. Ma koliko puta ispripovijedao neku omiljenu priu, otac je uvijek ponovno bio toliko uronjen u nju da mi se inilo kao daje istodobno prvi put i pripovijeda 1 slua. Sjeam se kako mi je jedanput pripovijedao vodei me za ruku niz prostranu emiransku aveniju koja se prua na sjever prema snijegom prekrivenim vrhuncima iji su mi se obrisi urezali u pamenje te ih mogu dozvati u sjeanje iz kojega god mjesta na svijetu, ba kao to mogu dozvati i oeve prie. 1 Naziv Iran, to znai zemlja Arijaca, takoer je vrlo star. Grci su pod Perzijom smatrali podruje na kojem se u antiko doba prostiralo Perzijsko Carstvo. Britanci su taj teritorij takoer nazivali Perzijom. Godine 1931. utemeljitelj dinastije Pahlavi, ah Reza, slubeno je promijenio ime zemlje u Iran. Stvari o kojima sam utjela 41 Feridun je bio kralj svijeta, poinjao bi..., spasio je svijet od demonskoga kralja arapskog podrijetla Za-haka, koji je - udruivi se sa Sotonom - ubio njegova oca i osvojio Perziju. Iz Zahakovih ramena, iz mjesta koja je poljubio Sotona, izniknule su dvije grozne zmije koje je svaki dan trebalo nahraniti mozgom dvoje mladih Perzijanaca. Feridun se pobunio protiv Zaha-ka i,

svladavi ga, okovao u podnoju najvie perzijske planine Damavanda. Feridun je imao trojicu sinova - Salma, Tura i Irad-a. Kad je ostario i kad je dolo vrijeme da podijeli kraljevstvo, odluio je iskuati njihovu hrabrost tako to ih je napao usred noi. Dvojica starijih sinova su pobjegli, a samo se najmlai - Irad, zazivajui oevo ime, pripremio za borbu. Doznavi to je htio, Feridun je nestao u mraku. Feridun je odluio podijeliti kraljevstvo na tri dijela i dati svakom sinu njegovo. Sjea li se to je dao svakom od sinova? pitao bi otac, okreui se prema meni. Da, revno bih odgovorila, pokuavajui oponaati njegove rijei: Najstarijem - Salmu, dao je Zapad, srednjem - Turu, dao je Kinu i tursku zemlju, a najmlaemu - Iradu, dao je Perziju. Tako je, rekao bi otac s odobravanjem, Iradu je dao najdragocjeniji dio kraljevstva: Perziju, zemlju ratnik. Dvojica starije brae zavidjela su Iradu, jer je dobio najbolju zemlju, te je njihov ljubomoran bijes iz dana u dan sve jae kljuao. Poslali su k ocu glasnika zahtijevajui od njega da skine krunu s Iradeve glave i poalje ga u neki mrani kutak svijeta. Feridun im je srdito odgovorio sljedeim savjetom: 421 AzarNafisi .. .srce slobodno od aoke udnje to mori i pohlepe gorke, Kraljevsko blago od praha ne lui. Kad mu se otac poalio na ljubomoru njegove brae, Irad je odgovorio: Znaju da ivot je ovaj tek vjetar to huji, Zar da tuguje ovjek to nestat mu je u oluji? Moj je otac volio te stihove i obino bi ih ponovio, vie sebi nego meni. Irad je odluio posjetiti brau i pokuati se nagoditi s njima. No, zaslijepljeni zaviu i pohlepom, Salm i Tur odbili su mirovnu ponudu. Sjea li se to im je Irad rekao, pitao bi me otac okreui se prema meni i blago me stiui za ruku. Zamolio ih je da ga ne ubiju, odgovorila bih. Ne ba, ispravio bi me. Zamolio ih je da ne postanu ubojice. Kad je shvatio njihovu namjeru, rekao im je: I sami imate duu, tko vam daje pravo da oduzme te nekom njegovu? Ali, braa ga nisu posluala. Tur je izvukao no i prerezao Irada napola. Salm i Tur napunili su njegovu glavu kamforom i mousom te je poslali ocu s radosnom porukom, likujui zbog injenice da je prekinuta Iradeva kraljevska loza. Za mojeg oca pravi junak te prie nije bio Feridun, nego Irad. Imaj na umu da je Irad jedan od najboljih likova ahname, rekao bi mi, ponovno prekidajui priu. On je bio spreman odrei se Irana ne zato to se bojao borbe, nego zato to je znao da svjetovna dobra nisu vrijedna mrnje i razdora medu braom. Stvari o kojima sam utjela 43 Nije pokazao samo fiziku, nego i moralnu hrabrost, a nju je daleko tee stei. Kasnije, kada sam sama ponovno itala Firdusija, shvatila sam zato nam je otac od svih pria iz ahna-me odluio najprije ispripovijedati upravo tu. Irad je jedan od rijetkih likova u tom djelu koji ne trai osvetu. On nije samo hrabar i pravedan nego, to je jo vanije - dobar. Dobrota je bila oeva slabost upravo kao to je ispravnost bila majina fiksacija. Dok je moj brat bio malen, otac je za njega napisao pripovijetku ovjek koji je htio biti dobar. Bila je to pria o njegovu ivotu, o tome kako je oduvijek bio opsjednut nepravdom i kako je pokuavao biti dobar ovjek. Cijeli ivot otac nas je podsjeao da moramo biti dobri, pojam za koji je mislio daje sam po sebi jasan, iako ga, razumljivo, nikad nije uspio odrediti. Iradeva braa nisu shvaala da svijet moe biti isto tako okrutan prema nepravednima. Iradeva ena Mah Afrid rodila je prekrasnu ker koja je donijela na svijet Iradeva unuka, Manuera. Manuer je tijekom bitke odrubio glavu najprije Turu, a zatim i Salmu, te je njihove glave poslao Feridunu s pobjednikom porukom, pripovijedao je otac gledajui me krajem oka i pratei moju reakciju. Kad je Feridun doznao da je Iradeva smrt osvee-na, prepustio je prijestolje Manueru i ostatak ivota proveo oplakujui sinove. Napukla srca, za prolou lijusuze, ivjee aloban dok Smrt ga ne uze. O svijete, prevrtljivosti sliko i lai,

44 | AzarNaflsi U tebi ovjek sreu uzalud trai. Al blagoslovljen onaj tko vjeno si ime, Kralj bio U rob, djelima dobrim podigne. Ti su mi stihovi trebali podignuti moral budui da su dobri na kraju pobijedili, no gotovo svaki put kad bi ispripovijedao tu priu otac bi dodao da, premda su Iradevo ime i nasljedstvo bili sauvani, od tog trenutka iranska zemlja vie nije znala za mir. Tako je nastao Iran, zakljuio je, a sukobi traju do dandanas. U ahnami su Iranci uglavnom dobri ljudi, sljedbenici Irada, hrabri i pravedni. Volio bih da to mogu rei za suvremeni Iran, jer danas naa zemlja ponekad vie nalikuje na onu Salma i Tura nego Irada. Hodali bismo tako neko vrijeme bez rijei, sve dok otac ne bi prekinuo utnju: Jesmo li za sladoled? Firdusijev Iran bio je prekrasan raj u koji sam ma-lo-pomalo poela vjerovati. Bio je to beskrajan zeleni panjak napuen junacima i kraljicama. Neko sam se vrijeme obmanjivala da je moja zemlja velianstvena poput zdanja to su ih njezini klasini pjesnici podignuli svojim rijeima. Ne samo Damavand sa svojim snjenim vrhuncima, nego i sve one planine prema kojima smo otac i ja hodali gotovo svakog petka dok sam bila dijete, za mene su zauvijek ostale povezane s likovima o kojima mije pripovijedao. Nikad nije ieznuo taj svijet tik iza planina gdje su Feridun i njegova trojica sinova, Bijeli Demon, legendarna ptica Simurg i prelijepa Rudaba ivjeli zajedno neprestance dajui povoda za jedne te iste prie. poglavlje 3. Kui ludi JL RIJE MNOGO GODINA JEDAN MI JE PSIHIJATAR rekao da bi uzrok mojih problema moglo biti roenje brata Mo-hammada. Taj je dogaaj, tvrdio je, odvukao majinu panju od mene i zbog toga sam doivjela smrt. Bio je pristaa psihijatrijske kole Melanie Klein, a mene je dosta iritirao nain na koji je ta lijenica, poput mnogih drugih, sve svodila na jednu stvar - u njezinu sluaju na smrt. Kako se ikada moemo izlijeiti od smrti? Ubrzo sam se poela prepirati s njim raspravljajui o Melanie Klein, umjesto da se usredotoim na vlastite probleme. Bilo kako bilo, bratovo roenje mora daje bilo traumatino. Nisam jo bila navrila ni pet godina, no sjeam se noi kada su majku odveli u bolnicu, a mene ostavili s domaicom koju je majka jako voljela i potovala. Zvali smo je Nana. Ona me odvela na ulazne stube gdje smo sjedile do zore ekajui oca da se vrati s novostima. Nana se bila spakirala, spremna napustiti kuu u sluaju da se rodi ensko dijete. Mrzila je 461 AzarNafisi djevojice i to mi je godinu dana zorno davala do znanja. Hodala bi po kui i govorila: Djevojica je poput svijee usred bijelog dana, a djeak poput svjetiljke u noi. Odbijala je zvati me po imenu i obraala mi se s djevojice. Majka joj je bila toliko odana daje posve zanemarivala moje pritube i uvijek bi stala na njezinu stranu. Mislim daje majka voljela Mohammada kao to ni-Azarin mlai bratMohammad kad nije voljela mene. Iako je to kasnije poricala, esto je tvrdila da je, kad se brat rodio, osjetila da e u njemu nai zatitu. Uvijek sam se udila tome to majka, nakon to je toliko propatila zbog mukaraca, moe imati povjerenja u njega. Od tog smo trenutka rijetko kad bile prisne ili ostale nasamo. Nju je ljutilo ono to je zvala mojom tvrdo-glavou, a mene je pritiskao teret njezinih tlaenja. Iskljuivala me iz svega, a ja sam pokuavala biti neosjetljiva na njezine prigovore. udjela sam za njezinim priznanjem koje mi nikad nije davala. Hvalila je moja postignua, moje dobre ocjene i slino, no osjeala sam da sam je razoarala na neki neopisiv nain. eljela sam da me voli. Opirala sam joj se, ali sam istodobno inila sve kako bih privukla njezinu pozornost. Imala sam nepunih sedam godina kad sam se bacila niz stube koje su iz kue Stvari o kojima sam utjela | 47 vodile u stranje dvorite. Drugi put, vrlo brzo nakon toga, ula sam je kako pripovijeda nekoj

prijateljici o nekome tko se ubio prerezavi si vene, pa sam si i ih i sama pokuala prerezati oevim iletom pred zrcalom u spavaoj sobi, no upala je omrznuta Nana i, umjesto da me sprijei, izila i pozvala majku. Majka nije bila impresionirana mojim oajnikim inom te me zatoila u sobu do kraja dana. Imam oko pet godina, Mohammad ima nekoliko mjeseci i upravo smo se uselili u novu kuu. Prozori su zamraeni, a soba u prizemlju prohladna, uronjena u polutamu i potpunu tiinu. Majka me posjeda na pod i sjeda nasuprot meni. Sada mi reci, kae, gdje ste otac i ti bili posljednjeg etvrtka Odgovaram: Bili smo u kinu. Slijedi pitanje: Tko je bio s vama? Nitko, kaem. Jo jedanput mi postavlja isto pitanje, pa jo dvaput. Ustvruje da mrzi laljivce. Jednu stvar, dodaje, jednu stvar sam te oduvijek pokuavala nauiti, a to je da nikad, ba nikad ne lae. Osjeam se sledeno, uplaeno. Htjela bih da me uzme u naruje i poljubi, ali ona se mrti. Kae mi da su me vidjeli s ocem i nekom enom. Reci mi, uporno e, reci mi tko je ta ena? Nije bilo nikakve ene. Potajno smo otili u posjet jednom oevu prijatelju koji se nedavno bio oenio sa enom koja se majci nije dopadala. Majka je odluila . ,, , ' ' Azar i Mohammad kad da se vie nee druiti s nji- bilo dvije godine. 481 AzarNafisi ma. Ali, otac je volio prijatelja i nastavio ga je potajno posjeivati. Nekoliko dana nakon toga dogaaja nije htjela razgovarati sa mnom. Sjeam se da su se tada prvi put svaali drugaije nego obino. Vikali su jedno na drugo ne osvrui se na mene i sluinad. Prislukivala sam na vratima. Sluala sam njezine priguene razgovore s prijateljicama i urotnike telefonske pozive. ena u ijem nas je drutvu optuivala da smo vieni, zapravo je bila supruga oeva prijatelja. Sima je bila vrlo privlana, isijavala je seksualnou kao to majka nikad nije. Navodno je svojedobno bila napola zaruena s ocem, a zatim se iznenada, dok je bio na nekom poslovnom putovanju, spetljala s njegovim najboljim prijateljem i kasnije se udala za njega. Bila je to oeva prva velika nesretna ljubav. Sumnjajui u oevu tajnicu kao posrednicu, majka me ispitivala i o njoj te je nastojala doznati jesam li ikad izala s ocem i Simom. ujem otrov u majinu glasu ne znajui to on znai. Pet mi je godina. Jo i sad se pitam jesam li u ono doba shvaala to se moe dogoditi zbog prevare za koju je optuivala oca. Ono to me zabrinjava njihove su otvorene svae, majini neprijateljski pogledi, nain na koji me otac odsutno gladi po kosi i njegov napet glas dok mi pripovijeda prie za laku no. Tada, odjednom, ona uzima brata i odlazi od kue ostavljajui me s ocem i Nanom. Osjeam se odbaenom i zanemarenom. Otac je rastresen, i dok razgovara sa mnom, ini mi se kao da razgovara sam sa sobom. Katkad me vodi u ured, gdje opaku tajnicu gledam novim oima. Tada sam, ako se dobro sjeam, prvi put slagala majci. Iako se radilo o bezazlenoj lai, zahtijevala je odreenu domiljatost. Posjetila sam je u kui jedne Stvari o kojima sam utjela 49 prijateljice gdje je privremeno odsjela. Njezin se bijes potpuno stiao. Na neki je nain to bilo jo gore. Zasipala me pitanjima, nastojei prikupiti dokaze. No, nije ih postavljala izravno, nego podmuklo. Svako bi malo razmijenila pogled s prijateljicom. Osjetila sam se strahovito usamljenom i udaljenom od svega. Njezini pokuaji da izvue iz mene odgovore i urotniki pogledi bili su gori od izravnih optubi u onoj hladnoj, mranoj sobi. Toliko sam htjela da opet postane moja majka, da mi se nasmijei, da me primi za ruku, da sam joj odluila lagati kako bih je ponovno dovela kui. Izmislila sam priu o tome da se otac sukobio s tajnicom, gospodom Dahangiri, zahtijevajui od nje da vie nikad ne spomene ime svoje prijateljice. Ne shvaali ona da on podnosi Simu samo zbog prijateljstva s njezinim muem? Nevjerojatno u kojoj mjeri sami gradimo vlastitu budunost, osobito u odnosu prema drugima, koliko esto odreujemo njihovo ponaanje prema nama. Kad me majka optuila za la i sudionitvo s ocem, bila sam neduna. Ali, ubrzo sam postala doista kriva. Na neki nam nain nije ostavila izbora. Nisu joj bili dovoljni nikakvi dokazi vjernosti. Zapravo je od nas traila neto to joj nismo mogli dati. Iako se ubrzo vratila kui, nita vie nije bilo kao prije. Nastavila sam odlaziti s

ocem u posjete njegovu prijatelju, a poela sam ga pratiti i na sastanke. Postala sam njegov najpouzdaniji ortak, a nau su vezu uvrivale zajednike nevolje za koje smo osjeali da ih trpimo pod majinom tiranijom. Taj dan, kad me prvi put pozvala na stranu, neizbrisivo se urezao u moje pamenje. Nisam joj nita 501 AzarNafisi uzimala za zlo - mislim da sam bila premalena za to. Iako nikad nije podignula ruku na mene, osjeala sam se punom modrica. Sjeam se da sam se jedva suzdravala da ne zaplaem. Nisam se znala obraniti i progonio me nejasan osjeaj krivnje. Isto tako, da sam priznala neto od onoga to je eljela da priznam, da sam poela opanjkavati oca tvrdei, primjerice, da me natjerao da posjetimo Simu, bilo bi sve u redu. Ali, nisam to uinila. Kasnije sam je prestala sluati - to mi je prelo u naviku. Jednostavno bih se pretvarala da je sluam i kimala bih glavom, a zapravo nisam ula ni rije. im bih zaula njezin glas, jednostavno bih ga odbila od sebe i poela razgovarati s nekim zamiljenim prijateljem, prepriavajui prie koje sam ula ili proitala ili bih izmiljala nove. Imam oko pet godina. Rano je poslijepodne. Otac se upravo vratio iz ureda. Prepire se s majkom u dnevnoj sobi iza zatvorenih vrata, dok se ja skrivam u hodniku i znam da se svaaju zbog mene. Majka i ja posvaale smo se ranije toga dana. Vrag za kojega odrasli esto tvrde da napastuje djecu mora daje uao i u mene podbadajui me da ostanem na njihaljki i ne odazovem se majinim pozivima na ruak i, premda sam znala da inim neto loe i da u za to biti kanjena, jednostavno si nisam mogla pomoi. Jo se mogu do u tanine sjetiti tih trenutaka neposluha dok sam se njihala amo-tamo uivajui u blagom povjetarcu na licu. Kada sam ipak ula u kuu, oprala ruke i pojavila se za stolom, majka je bila bijesna. Nije dopustila mojem drugu u igri, susjedovu sinu, da rua sa mnom, iako mu je bila obeala. Poslala ga je kui. Poniena, sjela sam za stol i Stvari o kojima sam utjela 51 odbila jesti. to me vie tjerala da jedem, to sam bila manje sklona popustiti. Igrala sam se sa licom i vilicom. Pravila sam kuglice od kruha. Kada sam krenula prema vratima, naredila mi je da se vratim i poslala me u sobu. ekaj dok otac dode kui, rekla je, pa emo jednom zauvijek rijeiti taj problem, budui da me vae velianstvo odbija posluati. Tko sam ja da ti nareujem to treba initi? Cijeli dan sam ostala u sobi. Pokuavala sam izmiljati prie kako bih se razveselila: Bila jednom jedna nesretna djevojica...i onda? Bilo jednom...Ubrzo sam odustala. Umjesto toga, neprestance sam plakala i listala slikovnice. Otac upada u sobu i njegovo lice plamti od bijesa. A ipak osjeam, kao i uvijek u slinim situacijama, da je srcem uz mene, da ima taj izraz samo kako bi je umirio. Zato nisi posluala majku, pita. Ne odgovaram. Mora joj se ispriati, kae. I dalje utim. Uini to sam ti rekao ili u te zatvoriti u podrum. Majka ne dolazi, no vrata su odkrinuta i znam da slua. Nastavljam utjeti. Ne preostaje mu drugo nego da me potjera niz stube. Ne elim buntovnicu u svojoj kui, kae glasno i pomalo neuvjerljivo. Nakon svega to je tvoja majka uinila za tebe...Zato, upita.., zato? Hodajui niz stube njegov glas postaje blai, gotovo preklinjui. Samo se treba ispriati i gotovo, kae tiho. Hajde, Azi, budi razumna. Zna koliko se bojim podruma. Tamo je vlano i hladno i ima vrlo malo svjetla. Slui nam kao skladite, a tijekom zime tamo je razapeto ue za vjeanje rublja. Preko puta nalazi se upa za ugljen, gdje mi se ini da postoji neka zlokobna i prijetea prisutnost , koja samo eka da me zaskoi. Otac me tjera da sta521 AzarNafisi nem leima okrenuta prema upi. Neprestance osjeam da me stvorenje promatra, premda ja ne mogu vidjeti njega. Ostat e tu dok ne doem po tebe, kae. Ostajem nepomino stajati i podsvijest mi biljei njegovo neshvatljivo naputanje, kao to e kasnije biljeiti njegova iznevjeravanja. Najljepa sjeanja na majku povezana su s naim smucanjima teheranskim ulicama. Osobito e mi

jedna ulica uvijek predstavljati Thran koji volim i u koji se udim vratiti, ak i sada dok piem na ovome stolu u gradu daleko velikodunijem prema meni. No, taj je grad, iz istog razloga, oskudniji sjeanjima. Sada kad se prisjeam toga iznenauje me beznaajna injenica da je ime te ulice jednako prezimenu mojega supruga: Naderi. ini mi se da sam vei dio djetinjstva provela u Naderijevoj ulici i u mrei pokrajnjih ulica koje su se granale od nje. U njoj je postojala prodavaonica piroki i trgovina s oracima i zainima, zatim ribarnica, parfumerija Dila u koju je majka svraala po parfem L'Air du Temps Nine Ricci i iji bi vlasnik za mene uvijek sauvao nekoliko besplatnih uzoraka (zvali smo ih chantillons: te su stvari uvijek bile francuske). Bila je tamo i jedna kavana sa stranim imenom (ono mi iznenada navire u sjeanje: Aibeta) u kojoj je majka kupovala okoladu. Od svih mirisa i isparavanja u toj zaaranoj ulici, ono to mi je ostalo najdublje urezano u sjeanje jest miris okolade koju smo izgovarali na francuski nain - chocolat. Tvornica okolade nalazila se nedaleko od bolnice u kojoj sam primala cjepiva, a nakon svakog cijepljenja majka bi me nagradila okoladnim proizvodima. Upravo Stvari o kojima sam utjela I 53 sam tamo otkrila bijelu okoladu, no nisam je voljela zato to je bila ukusnija, nego zbog njezine neuobiajenosti. Naderijeva ulica prelazi u Istambulsku i odvaja se u Lalehzar - Aveniju tulipana. Za vladavine kadarskih kraljeva u drugoj polovici 19. stoljea, taj je komad zemljita bio golem vrt pun KrianjeAvenijeLaiehzar ! tulipan. Vlasti SU dale iz- Istambulske ulice u 1940-im mjestu i pretvorile ga u jedno od najivljih poslovnih sredita Teherana, a bilo je naikano kazalitima i kinima. Kakvo ime za poslovnu ulicu! Lalehzarom je uvijek prevladavao vonj koe. Majka i ja posjeivale smo prenatrpane prodavaonice enskog rublja, trgovine s tkaninama i prodavae konih proizvoda. Ona se uvijek alila i razmjenjivala iskustva s prodavaima, dok bih se ja motala okolo i navirivala u stranje prostorije, oekujui da u na trenutak ugledati mrane radionice u kojima se tkanine i koa pretvaraju u grudnjake, negliee, cipele i torbe. Jedanput na mjesec odlazile smo u prodavaonicu igraaka Iran u Naderijevoj ulici, koju je majka smatrala najboljom u Teheranu. Tamo bi odabrala novu igraku ili lutku za mene i kod kue je odmah zakljuala u ormar s ostalima. Dobro se sjeam neonske reklame iznad ulaznih vrata velikoga, veselog Dje- v da Mraza sa sobovskom zapregom. Nije on izazivao graditi bulevar na tom godinama. 54 I AzarNafisi nikakvo uenje, kao to ga nisu izazivala ni imena mnogobrojnih restorana i kina: Riviera, Niagara, Rex, Metropole, Radio City, Moulin Rouge, Chattanooga. Bila sam naviknuta na Djeda Mraza kao to sam bila naviknuta na Iran; zvali smo ga Baba Noel. Sve smo to prihvaali kao dio modernog Irana - i taj izraz moderno bila jo jedna prihvaena tuica. S primjesom sarkazma, otac je esto tvrdio da to pokazuje nevjerojatnu fluidnost perzijskog jezika koju je povezivao s nesretnom fleksibilnou njegovih govornika. No, koliko smo zapravo bili fleksibilni i koju smo cijenu morali platiti za svu tu prilagodljivost? U Naderijevoj ulici i njezinoj okolici prodavai su veinom bili Armenci, idovi ili Azeri. Mnogi su Armenci bili prisilno dovedeni u Iran u 16. stoljeu, za vladavine monoga sefevidskog aha Abasa. Neki su Armenci i idovi pobjegli iz Rusije nakon Oktobarske revolucije; neki su doli iz Poljske i drugih sovjetskih satelita nakon Drugoga svjetskog rata. Kao to je bilo normalno kupovati sladoled kod armenskih prodavaa, a tkanine i parfeme kod idovskih, za neke je obitelji bilo normalno izbjegavati te manjine kao neiste. Djeca su kucala na vrata njihovih trgovina pjevajui: Armensko pseto, armensko pseto, smetlaru pakla. idovi nisu bili samo prljavi, nego su i pili krv nevine djece. Zoroastrijci su se smatrali tovaocima vatre i nevjernicima, a bahaisti - pripadnici odmetnute islamske sljedbe - ne samo krivovjercima nego i britanskim agentima i pijunima koje se smjelo i trebalo ubiti. Majku je sve to slabo doticalo; unato nizu predrasuda ona se pokoravala

pravilima svojega svijeta u kojem su se ljudi prosuivali uglavnom prema tome koliko su potovali njezine navade i fantazije. Veina Stvari o kojima sam utjela | 55 kao da je prihvaala svoje mjesto u tom slojevitom poretku, iako su napetosti svaki trenutak izbijale na povrinu, sve dok se krvava priroda toga skrivenog neslaganja nije razotkrila nekoliko desetljea kasnije, nakon Islamske revolucije godine 1979. Tada su isla-misti napali, zatvorili i ubili mnogo Armenaca, idova i bahaista te zapovjedili nemuslimanskim vlasnicima restorana da na prozore izvjese znakove koji su upozoravali na vjersku manjinu. No, ne treba svu krivnju svaljivati na Islamsku Republiku, budui daje ona samo izvukla na vidjelo i stavila pod povealo dugotrajnu prijanju zadrtost. Svakog etvrtka naveer - poetkom naeg vikenda - smucala sam se tim istim ulicama s ocem. Obino smo svraali u veliku delikatesnu prodavaonicu - odmah do trgovina koom - kupiti kobasice i, ponekad, slaninu te mortadelu za specijalni doruak petkom. Nakon toga smo vrljali uokolo u potrazi za filmom ili predstavom. Prizori i zvukovi tih ulica mijenjali su se dolaskom veeri. Du Naderijeve i Istambulske ulice te Lalehzara bilo je nanizano mnogo restorana, kazalita, kina i gostionica u perzijskom stilu i svaka je imala posebnu klijentelu koja je varirala ovisno o klasi i kulturnom backgroundu. Najvie smo navraali u Cafe Naderi, iji je vlasnik bio Armenac. Imao je predi-van vrt u kojem se ljeti uvijek sviralo i plesalo. Sjeam se jednog mjesta kamo su nas roditelji esto vodili jo dok smo bili djeca. Ne sjeam se da sam ih ikad vidjela plesati, premda nas je majka povremeno podsjeala na to da je neko bila vrsna plesaica. No, ponekad sam se s drugom djecom znala pridruiti odraslima na podiju, gibajui se uz ritmove a-a-a ili sporijih plesova poput tanga. 561 AzarNafisi Nekoliko blokova dalje nalazila se jedna tradicionalnija kavana ije sam ime zaboravila; njezini su gosti uglavnom bili mukarci, a glazba je tamo bila perzijska, ponekad azerska ili arapska, kudikamo erotinija od a-a-a ili tanga u Cafeu Naderi. Ta i sline kavane bile su uvijek dupkom pune, a u njima se najee posluivalo pivo i votka s kebabom. Mukarci koji su tamo navraali bili su oboavatelji odreenih popularnih pjevaica, od kojih su neke postale slavne i danas nam mau sa spotova na You Tubeu, podsjeajui nas na poraenu, ali ne i iezlu prolost. No, nekoliko ulica dalje nalazio se jedan drugi Teheran - religiozan i poboan, u kojem se s negodovanjem gledalo na ono to se smatralo ekscesima poganske kulture. Zamamna kakofonija ulice postupno je nestajala u spokojnom mrmoru oeva glasa dok mi je pripovijedao neku od svojih pria. Bila sam prebaena u onaj drugi svijet u kojem su Firdusijevi junaci i demoni i njegove tamnopute junakinje ivjeli, bok uz bok, s nestanim Pinocchiom, Tomom Sawyerom, La Fonta-ineovim ivotinjama i sirotom malom prodavaicom igica Hansa Christiana Andersena, iji mi se lik jo ukazuje nakon toliko godina budui da nikad nisam mogla prihvatiti to daje za sve to je propatila na ovome svijetu nagraena samo smru. Jedanput, mislim da sam imala oko etiri godine, izgubila sam majku dok sam se vraala sa sata baleta. Zastajale smo pred mnogim trgovinama i nakon jedne takve stanke ja sam krenula dalje, a kad sam se okrenula nje vie nije bilo. Nastavila sam hodati, tiho jecajui. Dobro sam poznavala ulicu i svaka je trgovina bila mrvica koja me vodila na sigurno: trgovina s igrakama, prodavaonica okolade, ribarnica, proStvari o kojima sam utjela davaonice cipela, kina, draguljarnice, sve dok nisam dospjela do mojega omiljenog mjesta slastiarnice Nuin. Voljela sam sve to se u njoj nudilo, osobito sladoled s okoladnim preljevom, a zvao se Vita Creme. Uvijek kad bismo uli doekao nas je njezin veseo vlasnik, Armenac koji me volio zadirkivati govorei mi da me ima u vidu kao potencijalnu nevjestu za svojega sina. Ovaj put, prije nego to me je stigao pozdraviti rekla sam mu da sam izgubila majku i bri-znula u pla. Pokuao me umiriti i ponudio mi je Vita Creme, no ja sam bila pristojna djevojica i nikad nisam nita prihvaala bez doputenja roditelja, a, uostalom, strah mi je oduzeo ak i elju za sladoledom. Tjeskoban izraz u majinim oima izbrisalo je uzbuenje u njezinu glasu kad je s uzdahom

izgovorila moj nadimak: Azi! Nikada neu zaboraviti taj uspanien pogled, jer se desetljeima nakon toga vraao u daleko beznaajnijim situacijama: kad bismo brat i ja ostali malo predugo vani, kad otac ne bi nazvao tono na vrijeme, ili ako nismo bili kod kue kad bi se ona vratila sa zabave. Kasnije e i njezini unuci biti podvrgnuti istoj anticipaciji tragedije, koju sam nesvjesno pounutranjila i prihvatila. Nakon revolucije, kad sam se vratila u Teheran, mjesto jednog od mojih prvih hodoaa bile su upravo te ulice. Imala sam dojam da sam stupila u Firdu-sijevu ahnamu - u jedan od njezinih stalnih prizora kad se lik, umjesto na oekivanoj prijateljskoj gozbi, nae u vjetiinoj zamci. Ni u najsmionijim snovima nisam zamiljala da e Naderijeva ulica i Lalehzar jednog dana postati prizorita krvavih prosvjeda i da u biti prisiljena bjeati pred policajcima i uvarima s revolucije (vigilanatima) pokraj trgovine s igrakama, 581 AzarNafisi prodavaonice okolade, trgovine s oracima i zainima, ruevina kina u kojem sam pogledala prvi film, nemajui vremena za zastajkivanje i prisjeanje. poglavlje 4 . TrtKiiaku Lava odinama, otkad znam za sebe, majka je u nau kuu u Teheranu pozivala aroliko drutvo, ponekad na obrok, ali ee samo na kavu i kolae. Imala je nekoliko zbirki alica i odabirala ih je ovisno o prigodi: one s jaim bojama i debljim rubovima za bliske prijatelje i obitelj, one finije - ukaste sa cvjetnim motivima, ili porculanske sa zlatnim rubovima - za formalnije situacije. Novinari, javne osobe, taksisti, njezina frizerka - sve je njih majka primala u razliito doba dana dostojanstveno rukujui malim aparatom za kavu. Razgovori su varirali ovisno o drutvu, u ritualu koji me opinjavao dok sam sjedila u kutu promatrajui majku kako toi kavu svima nazonima, ukljuujui i mene. Kasnije je posluivala kavu i mojoj djeci dok su bila u dobi od samo etiri godine, slijeu-i ramenima na moje otre prigovore. Hajde, hajde, govorila bi, zar e me ti uiti kako treba hraniti djecu. Zatim bi se okrenula mojoj zabavljenoj djeci i posluila im kavu koju nisu voljela te okoladu koju jesu 601 AzarNafisi voljela, govorei im: Nemojte sluati majku. Samo naprijed, popijte kavu i pojedite okoladu. Kao dijete pritajila bih se u pozadini, ponekad igrajui se s papirnatim lutkama, a kasnije itajui knjigu ili asopis. Kad je bila zadovoljna mojim ponaanjem, majka bi mi se svako malo osmjehnula ili mi ponudila kola, napominjui kako je neobino za djevojicu da provodi vrijeme u itanju. ak i kad nisam bila u njezinoj milosti doputala mi je da budem na tim seansama. Zapravo, mislim da je nalazila odreeno zadovoljstvo u mojoj nazonosti. Njezina je srdba, naime, zahtijevala stalnu publiku. Hranila se takvim svojim potvrivanjem. Majka je barem dva puta na tjedan oko deset sati pozivala prijateljice na zajedniku tra-partiju, razmjenu najnovijih ogovaranja i gatanje. Budui da je bila dnevni tip, drutvene je aktivnosti to je vie mogue pokuavala nagurati u prijepodnevne sate. Na tim skupovima diktator kojega sam poznavala gotovo bi posve ieznuo. Majine kavanske seanse obavijala je neka karnevalska aura, kao da su se svi na njima okupljali kako bi razotkrili nekakvu veliku i vanu tajnu. Zar ona doista ide s njim u krevet? Zasluuje li ona takvu partiju? Kako mukarci mogu biti istodobno tako okrutni i tako glupi? Sve je bilo u tonu: nevjerstva neke supruge, gadan razvod, neija smrt - sve se prepriavalo na takav nain da su se bol i skandali inili dalekima, ili barem neim to se moe svladati. Povremeno bi uputile poglede upozorenja u mojem smjeru i stiale glasove. Jedna je goa pokazivala na mene i ponavljala perzijsku izreku: Ne zaboravi da u zidovima ive mievi i da mievi imaju ui - upozoravajui ostale da pripaze to govore u mojoj nazonosti. Stvari o kojima sam utjela \61 Neke od mojih najivljih uspomena odnose se na majino pletenje. Ona i Monir, prijateljica i biva susjeda, razmjenjivale su traeve i uzorke u istom dahu i s velikom gorljivo-u. Plela je u svako godinje doba, ak i ljeti, premda su rezultati tih nastojanja uvijek bili neizvjesni. Rijetko je slijedila uzorke i radije je sama izabirala boje i izmiljala vlastite nacrte, to je pridonosilo nepredvidi-

VOSti rezultat. Azar s majkom na vjenanju Majina frizerka, mlada jedne roakinje. razvedena ena po imenu Goli, esto je bila dio tog okruja. Jedna od njezinih zadaa bilo je gatanje, vjetina u kojoj se i majka povremeno okuavala. Nakon to bi popile kavu, ene su okretale alice, postavile ih u smjeru srca i ostavile na tanjuriima sve dok se talog ne bi poeo suiti. Goli je zatim podizala jednu za drugom te je iznimno usredotoeno pretvarala talogom oblikovane linije i zavijutke u nevjerojatne prie o prolim, sadanjim i buduim jadima i uspjesima. Imala je etvrtasto lice, velike oi i tanke usnice; kad je okretala alicu imala je naviku nabirati usta sve dok joj usnice ne bi posve nestale medu desnima. S uivanjem bih promatrala taj in nestajanja i oekivala povratak usnica. Pogled mi nakratko zastaje na Monir, mravoj usi- ,, djelii iljasta nosa, plavih oiju i prorijeene crvene 621 AzarNafisi kovrave kose. Govori u kratkim, odsjenim reenicama. Vidim i tromu, pretilu Fahru, izvrsnu gataru koja je okretala alice udesno dugim prstima svojih debelih ruku i pobonu irin ija je nazonost obino izazivala nelagodu, budui daje malo tko podnosio njezine prodike. Htjela bih se zadrati na teti Mini - ona je uvijek odabirala stolac na najdiskretnijem mjestu i malokad davala rijei od sebe. Kad bi se svi razili, ona bi obino ostala na ruku. Brat i ja zvali smo sve bliske prijatelje svojih roditelja teta i ujko, no teta Mina je bila je najpo-sebnija, prava sestra koju nikad nisam imala, kako je Azarina majka (prvi red, u sredini) na razrednoj fotografiji. Iza nje u bijeloj vesti sjedi Ozra-hanum. Majku su u kolu poslali nedolino odjevenu za fotografiranje, pa je morala posuditi kaputiod razredne kolegice (na kraju prvog reda). obiavala rei majka. No, sluajno ona je imala i pravu sestru, u najmanju ruku polusestru - Naflsu, s kojom je bila u nestabilnom ljubazno-hladnom odnosu. Teta Mina i moja majka pohaale su isti razred kole Teanne d'Arc, jedne od rijetkih enskih kola Stvari o kojima sam utjela | 63 u Teheranu pod ravnateljstvom francuskih redovnica. Obje su bile briljantne uenice i gorljive suparnice. S godinama se njihovo suparnitvo pretvorilo u potovanje puno zavisti; poele su uiti zajedno i postale su nerazdvojne prijateljice. Sve do njihove konane svae viale smo tetu Minu skoro svaki dan. Veerali smo kod nje ili kod nas, a veinu vikenda i blagdana provodili smo zajedno. Teta Mina je bila malo pretila, tijela pomalo u neskladu s elegantnim i vitkim nogama. Uglavnom je imala dugu kosu uredno skupljenu u punu ili riblju kost. Ali, nikakvi opisi ne mogu doarati atmosferu koju je stvarala oko sebe. inilo se kao da neprestance uzmie pred neoekivanim udarcima. Kao dijete izgubila je oba roditelja, pa ju je, zajedno sa sestrom i dvojicom brae, posvojio stariji ujak, poznati politiar i kasnije utjecajan veleposlanik u Rusiji. Imao je dvije keri. Majka bi esto sa simpatijom znala rei da je Mina rtva zle sudbine. Njezini su se bratii upisali na sveuilite i postali ugledni akademici, no ona nije mogla nastaviti obrazovanje nakon srednje kole. U ono doba bila je bez prebijene lipe. Udala se za ovjeka vrlo slinog njezinu ujaku: ambicioznog, nepopustljivog, nepristupanog... No, nedostajala mu je ujakova ustrajnost i ona neopisiva osobina koja se naziva kimom. Njezina sestra i stariji brat umrli su u ranoj mladosti tek navrivi dvadeset godina, a drugi brat umro je dvadeset godina kasnije od sranog udara. Smru mlaega brata cijelo nasljedstvo prelo je na tetu Minu. No, tada je ve bilo prekasno. Njezin je mu uspio samo napola ostvariti ambicije, to je moda razlog zbog kojega je bio tako auto- , ritaran kod kue. Moja majka mu se divila i, premda 64 | AzarNafisi se odnosio svisoka prema ocu, vrlo je pozorno sluala svaku njegovu tvrdnju; to nije promaknulo teti Mini koja se sprdala s majinom naklonou prema autoritarnim mukarcima. Nezhat je slijepa za njihove slabosti, govorila je. Osobno ga nisam voljela, jer mi je izraavao preveliku simpatiju. Kad god bi me zatekao samu, za poslijepodnevnog odmora ili dok sam telefonirala u hodniku,

pokuao bi me poljubiti i govorio mi da sam prekrasna i koliko mu se dopadam. Nisam se mogla poaliti roditeljima, pa sam ga jednostavno izbjegavala. Ponekad sam pronalazila neobino zadovoljstvo u injenici da znam koliko je neosnovano majino divljenje. Godinama kasnije ta snana, autoritarna osoba jedno je jutro otila u garau i prosvirala si glavu. U pismu koje je ostavio zapanjenoj eni i djeci objasnio je da vie ne moe podnositi novane potekoe u kojima su se nali. Tih posljednjih godina on se poeo sve vie oslanjati i pouzdavati u mojeg oca. Upravo se otac pobrinuo za njegov pogreb i pokuao je upotrijebiti svoj utjecaj gradonaelnika kako bi sprijeio novinare da piu o njegovu samoubojstvu. Iako je bila siroe, teta Mina je imala lake djetinjstvo od majke, ija je majka, moja baka, umrla vrlo mlada, prepustivi je na milost i nemilost kapricioznoj maehi i bezobzirnoj skrbi oca koji nije pravio razliku izmeu discipline i ljubavi. Dok su njezina po-lubraa i polusestre ivjeli u velikom komforu i raskoi, majku su potjerali u sobicu na tavanu i zahtijevali da pere zube sapunom i vodom. Nepodnoljiva joj je bila injenica da se u njezinoj kui prema njoj odnose kao prema siromanoj roaki. Jedini nain na koji se mogla nositi s tom dubokom povrijeenou i ogorStvari o kojima sam utjela enjem koje je osjeala prema obitelji, bio je da razvije neumjeren osjeaj ponosa. Teta Mina mi je jedanput rekla daje s majkom dijelila knjige (moj bi joj djed zaboravio dati novac za udbenike) i da su se tako navi-knule uiti zajedno. Tako smo se zbliile, tvrdila je. Nezhat je uvijek bila najbolja u razredu, bila je nevjerojatno kompetitivna, puna elje za natjecanjem. Nije se mogla nadmetati s ostalima u odjei ili stvarima, jedino podruje u kojem je to mogla initi - i u kojem je briljirala - bili su kolski predmeti, osobito matematika. Dok su njezina braa i sestre otili na studij u inozemstvo, majka je morala prekinuti izobrazbu nakon srednje kole. Htjela sam biti lijenica, govorila bi majka. Bila sam najbolja uenica u razredu i najvie sam obeavala. Stalno nas je podsjeala kako je rtvovala karijeru da bi mogla ostati s djecom. Diila se time da nisam tip domaice, a kad sam se udala hvalila se mojem muu da ne znam ak ni krevet pospremiti. Tijekom njihova prvog susreta rekla mu je: Moja ki je odgojena da bude obrazovana ena, a ne ropkinja. Ali, neprestance mi je prigovarala zbog toga to radim i to ne provodim vie vremena kod kue s djecom. Nakon majine smrti zaudilo me kad sam doznala od spomenute dame iz Austrije koja je bila na njezinu vjenanju, da je jedno vrijeme radila kao bankovna inovnica. Austrijanka mi je priznala da je bila vrlo impresionirana majkom, jer se inila toliko razliita od veine ena iz njezina stalea. Nezhat je bila inteligentna, rjeita, izvrsno je govorila francuski i, najdojmljivije od svega, radila je u banci. Tada su djevojke iz slinog okruja radile uglavnom kao nastavnice, ponekad kao lijenice. Nakon Saifijeve smrti, majka 661 AzarNafisi prema svemu sudei - vie nije htjela ovisiti iskljuivo 0 ocu i omraenoj maehi te se odluila zaposliti. No, iako je s tolikim ponosom govorila o svojim ambicijama da postane lijenica i udnji prema samostalnosti, to nije nijedanput spomenula. Samo bi tu i tamo napomenula kako je jedan obiteljski prijatelj, gospodin Ho Ki, kasnije predsjednik Iranske sredinje banke, bio jedan od njezinih najgorljivijih prosaca i oboavatelja. Mislim da je majin neprestani nemir djelomice potjecao od dubokog osjeaja neudomljenosti. Ne samo zato to nikad nije uspjela osjetiti da ima dom, nego i zato to nije pripadala kategoriji ena zadovoljnih iskljuivo ivotom kuanice ni kategoriji samostalnih poslovnih ena. Pripadala je ona, poput mnogih ena svojega doba, onoj nesvrstanoj klasi ena koje osjeaju da su njihove sposobnosti i tenje uguene njihovim poloajem. Pripovijedajui nam o svojim ocjenama i svijetloj budunosti koju su joj predviali njezini uitelji, esto bi zavrila odmahujui glavom 1 s rijeima: Eh, da sam bila mukarac! Patila je od onoga to bih nazvala sindromom Alice James - mislim na inteligentnu i boleljivu sestru Henrvja Jame-sa: njezine sposobnosti i tenje daleko su nadilazile njezin stvarni poloaj. I teta Mina bila je briljantna. Budui da nije raspolagala sredstvima za nastavak kolovanja, udala se -jo jedna propala inteligentna ena. Teta Mina nikad nije podizala glas, glasno se smijala ili izraavala osjeaje. Za razliku od majke nije zapodijevala razmirice niti se otvoreno bunila.

Povlaila se ak i od najbliskijih, kao daje htjela sakriti neto dragocjeno od svijeta koji joj je toliko toga uskratio. Svjesno je odabrala svoStvari o kojima sam utjela | 67 je poroke: pretjerano je kockala i puila. Majka, koja se hvalila da se odavala i jednoj i drugoj aktivnosti ali da ih se odluila kloniti jer su kodljive (iako bi povremeno odigrala partiju remija), pokuavala je na sve naine natjerati prijateljicu da ih se okani. Teta Mina bi se na to ironino osmjehnula i rekla: Ja nisam mazohist poput tebe, Nezhat. Malo ju je uvrijedilo kad je majka u vezi s tim drala stranu njezina supruga Ma-hboda. Izbjegavala je otvorene sukobe i nastavila ii svojim putem, ak i kad je to znailo skrivati postupke od najbliskijih osoba - od mua i najbolje prijateljice. S godinama se izgradila vrsta veza izmeu mog oca i tete Mine, a temeljila se na zajednikim interesima i zajednikim nesklonostima. Ali, ona nije podlegla oevu armu. Ahmade, ja nisam jedna od onih koju bi elio zavesti!, govorila bi. Jako ga je voljela i kasnije mu se obraala za pomo, no nikad se nije previe obazirala na njegove pritube. Kad sam bila neto starija, majka mi je stalno ponavljala kako je u ono doba postojalo uvrijeeno miljenje da kolovanje nastavljaju samo djevojke koje se ne mogu udati. Obrazovane ene smatrale su se runima i neprestance uzimale na zub. U nekim se obiteljima tvrdilo da e itanje i pisanje djevojkama otvoriti oi i ui i pretvoriti ih u rasputenice. Moj je djed bio dovoljno napredan da se ne obazire na te gluposti. Majina mlada polusestra Nafisa otila je na studij u Ameriku, no majci se nikad nije pruila takva mogunost. Mene nitko nije titio, tvrdila je, i nisam imala majku koja bi se brinula za mene. Majka i teta Mina nikad nisu preboljele svoje neostvarene elje, ono to je Emily Dickinson nazvala nejasnom sposobnou . za krila. Moda su upravo zbog toga ostale toliko dugo 681 ' AzarNafisi zajedno, unato golemim razlikama u temperamentu i injenici da se u nekim stvarima uope nisu slagale, odnosno tonije reeno, nisu se podnosile. Majka je rado pravila scene. Ponosila se pritom da je potpuno iskrena i otvorena. Ponekad, na vrhuncu frustracije, nazvala bi tetu Minu prepredenom. ini se da joj je prikrivanje uroena osobina, govorila bi. Iako zna koliko cijenim potenje, nastavlja lagati ili mi jednostavno preuuje istinu. Tvoja majka dri glavu u oblacima i ne zna to bi uinila sa svojim ivotom, tvrdila je teta Mina. Ona je zadrti idealist, naivna poput dvogodinjeg djeteta. Teta Mina nije pokazivala nimalo strpljenja za majina prisjeanja na njezina savrenijeg prvog mua. Samo kad pomislim, pripovijedala bi majka, kako se Saifi odnosio prema meni od trenutka kad se zagledao u mene. A sada... Glas bi joj zastao. A sada to? odbrusila bi teta Mina s poluironinim, polupo-pustljivim smijekom. Sada ima dobrog mua i dvoje prekrasne, zdrave djece. Nezhat, hoe li zauvijek ivjeti u oblacima? Svaki petak u naoj se dnevnoj sobi okupljala drugaija skupina ljudi. Sada se radilo o ozbiljnijim stvarima. Gosti su obino poeli stizati kasno prijepodne, a na tim su zasjedanjima bila oba roditelja. Broj pozvanih je varirao, no neki su bili stalni. Teta Mina je ponekad dola, ali rijetko bi sudjelovala u razgovoru. Mislim da je dolazila djelomice iz znatielje, djelomice iz navike. Tu i tamo bi procijedila rije-dvije, najee proturjeei nekoj izjavi ili tvrdnji. Sjeam se gospodina Halikija, oeva kolege u dravnoj administraciji, njegova podreenoga kako po Stvari o kojima sam utjela rangu tako i po godinama. On je svjedoio oevu usponu dok je sam sve do umirovljenja ostao na istom mjestu, onome niega vladina dunosnika. Mislim da su se upoznali dok je otac obnaao dunost direktora u Ministarstvu financija, a poeli su prijateljevali kad je bio promaknut u zamjenika naelnika Organizacije za planiranje i proraun. On je veliao oev poslovni uspjeh s rijetkom velikodunou. Gospodin Haliki imao je obiaj pisati humoristine stihove za razliite prigode i itao ih je naglas svaki put kad bi nas posjetio. Obino je stizao prije ostalih i rijetko je kad propustio druenje. inilo mi se da taj ovjek uope ne stari - samo se malo-pomalo smanjivao i postajao smeuran, sve dok jednoga dana nije nestao. Menije reeno daje umro.

Drugi stalni posjetitelj na tim zasjedanjima petkom bio je jedan pukovnik koji je otiao u prijevremenu mirovinu, jer je htio uivati u ivotu. Bio je naoit poput staromodne filmske zvijezde, s brkovima a la Clark Gable koje je bojio u crno kao i kosu. Za razliku od gospodina Halikija, obino je utio s vjenim titravim smijekom pod brkom. Sluao je katkad ustre prepirke bez ikakva interesa da u njima sudjeluje. Poela je dolaziti i irin, pukovnikova ena - na poetku kako bi se uvjerila da joj se suprug ne smuca s nekom droljom, kao to je znala rei, a kasnije zbog svojeg interesa u raspravama. Za razliku od mua, ona se ivo zanimala za sve teme o kojima se raspravljalo. Bila je stasita, koata i mnogo krupnija od supruga. Imala je tih glas, no uvijek kad bi prozborila inilo se kao da tutnji, moda zato to, preoptereeno prevelikom snagom i osobnou, njezino tijelo nije uspije- , valo obuzdati elje i zahtjeve. Pukovnik nije bio imu701 AzarNafisi an, pa je irin morala raditi. Drala je kolu ivanja i zlostavljala je sirote djevojke koje su dolazile kako bi nauile zanat i zaradile za ivot. Neke je uzela kao slukinje, ali, koliko je meni poznato, nikad im nije plaala za njihov rad. irin i teta Mina nisu se voljele, a budui da su obje bile na svoj nain iskrene, nisu se odve trudile sakriti osjeaje. Na skupu petkom uvijek je bilo i nekoliko ambicioznih mladia, dalekih roaka u potrazi za visokim vezama te bivih slubenika bez ugleda. Ta mjeavina bivih i buduih karijerista zabrinjavala je irin. Ona je bila sumnjiava prema svima njima i tvrdila je da je majka previe ljubazna i slijepa za zle namjere drugih ljudi. Nazivala ih je besposliarima, sa sigurnou koju ak ni majka nije stavljala u pitanje. Nezhat-ha-num, govorila je, ima predobro srce. I zatim bi mudro dodala: A time e navui samo nevolje. poglavlje 5. OloitdisktJtzt Otac je godinama radio na svojim memoarima. Prvi nacrt bio je protkan anegdotama o njegovu djetinjstvu. Opisao je kako je ubijena njegova etverogodinja sestra, jer se pokuala oduprijeti ovjeku koji joj je pokuao skinuti zlatne naunice. Kako bi priguio njezine krike, izbo ju je noem. Taj je dogaaj naveo oca da se u ranoj mladosti pobuni protiv temeljne ivotne nepravde. Bila je to dirljivo ispripovijedana ganutljiva pria, no kada je dolo vrijeme da objavi svoje djelo savjetovali su mu da izostavi osobne dijelove -na kraju krajeva, ono to je bitno u neijem ivotu nije sestrino ubojstvo, nego vana poslovna postignua. itajui kasnije njegovu knjigu, objavljenu devedesetih, uinila mi se prazna i izvjetaena bez tih osobnih detalja. Iako bremenita vanim politikim dogaajima, nedostaje joj glas koji prevladava u njegovim neobjavljenim memoarima. Ona obiluje informacijama o njegovoj politikoj karijeri, ali sadrava tek poneko od njegovih intimnijih stajalita. 721 AzarNafisi Strano mi je ao to nisam posvetila vie pozornosti oevim memoarima dok je bio iv. Dao mi je njihov prvi nacrt nakon Revolucije. U to doba gotovo da sam ga posve zanemarila, budui da sam pomalo svisoka gledala na njegove knjievnike napore. Tek sam nakon oeve smrti, kad mi je brat poslao njegove dnevnike i kopije originalnog rukopisa, shvatila koliko sam propustila. U neobjavljenom rukopisu on vrlo otvoreno govori o hirovima svojega odrastanja, ukljuujui i seksualnu igru u dobi od osam godina sa susjedovom keri. Kasnije otvoreno prepriava neka oijukanja sa enama koje su, unato drutvenim i vjerskim ogranienjima, slobodno izraavale svoje elje. Knjiga poinje genealogijom koja prati podrijetlo obitelji unatrag est stotina godina do Ibn-Nafisa, lijenika, uenog ovjeka, hakima. Tijekom etrnaest generacija mukarci u obitelji bili su lijenici izobra-eni u filozofiji i knjievnosti, te su neki napisali vane rasprave. Otac je sastavio podroban popis raznih postignua za koje su nai preci bili zasluni u podruju znanosti i knjievnosti (kada sam poela poduavati na Sveuilitu u Teheranu napomenuo mi je da bi me portret Ibn-Nafisa na zidu Pravnog fakultetu i na Fa-kuletu politikih znanosti trebao podsjeati na teak zadatak to ga imam kao nastavnik i pisac). Osobno nikad nisam tono znala to mi je initi s tim istaknutim precima. Brat i ja pripadali smo generaciji koja nije pokazivala nikakav interes za prolost i

smatrala je pretke vie teretom i razlogom za sram, negoli za ponos i osjeaj povlatenosti. Tek mi je nakon Revolucije prolost obitelji iznenada postala vana. Ako je sadanjost krhka i nepostojana, prolost moe postati zamjenskim domom. Stvari o kojima sam utjela | 73 Otac mojeg oca, Abdol Mehdi, bio je lijenik i nije imao nikakve politike ili poslovne ambicije. Prema obiteljskoj legendi, kad mu je umro prvi pacijent odustao je od prakse i pokuao je neko vrijeme poduavati, a zatim je donio katastrofalnu odluku: da ode u trgovce. Navodno je bio dobar lijenik, ali vrlo lo poslovni ovjek te je na jedvite jade uzdravao svoju mnogolanu obitelj. Kad je oenio moju baku, koja je potjecala iz strogoga vjerskog okruja, ona je imala devet godina, a prvo je dijete rodila u trinaestoj. Abdol Mehdi bio je strog ovjek. Njegov mraan pogled na svijet izgleda da je bio uoblien neumoljivim zahtjevima koje je nametao sam sebi. Na fotografiji koju posjedujem ini se povuen i nepristupaan - ovjek koji svijetu ne eli otkriti nita o sebi. Oevi su bili ejhije, pripadnici odmetnike sljedbe koja se suprotstavljala pravovjernom ijitizmu, slubenoj vjeri u Iranu. Moj je djed bio intelektualni voa skupine ejhija u Isfahanu. Njegova povezanost sa sektom marginalizirala je obitelj, te se ona pretvorila u vrsto povezanu i naizgled samodostatnu intelektualnu zajednicu koja se hranila iluzijom da e se na taj nain zatititi od dekadencije i lukavstava vanjskoga svijeta. Azarin djed po ocu, Abdol Mehdi Naflsi. 74 | AzarNaflsi Djedov Isfahan bio je sumorno mjesto kojim su vladali strah i zatomljeni osjeaji, no u svojem neobjavljenom rukopisu otac otkriva i jedan drugi Isfahan, obiljeen nizom zapanjujuih seksualnih prijestupa. Visoki dunosnik spava izmeu svojih dviju prekrasnih ena; jedan drugi zavodi djeake, ukljuujui i mog oca, odvodei ih na plivanje u bazen u svojem vrtu. Pisac tu pravi digresiju i poinje raspravljati o utjecaju seksualne prikraenosti (deprivacije) u Iranu, posebice meu mladiima, koja prema njegovu miljenju vodi u pedofiliju. S ljubavlju opisuje ivopisne vjerske svetkovine, osobito Muharem, dan kada ijiti oplakuju muenitvo imama Huseina u Karbali u Iraku. Tijekom tih rituala ljudi su hrlili na ulice promatrati procesije sa stotinama, moda i tisuama ljudi koji su prolazili ulicama biujui se lancima po leima u suivljenosti s muenikim imamom i njegovim sljedbenicima. Neki su nosili crne koulje s rasporima na leima na mjestima udaraca. Drugi su se zamatali u bijele plahte. Bio je to rijedak dan kad su se mukarci i ene mogli mijeati i druiti se u javnosti bez straha od kazne. Iako se oplakivanje ovjeka koji je umro prije vie od tisuu i tri stotine godina moe initi neumjesnom prigodom za izraavanje izjalovljenih elja, svi su se okupljali na ulicama kako bi promatrali ceremonije i teatralne rekonstrukcije Huseinova muenitva. Oev brati Jusuf tvrdio je da je to najbolje doba za flert i zabavljao je oca priama o svojim osvajanjima koja su se ponekad svodila na ukradeni dodir ruke. Otac nam je isticao da su sve do poetka 20. stoljea klerici bili zatitnici ne samo religije i morala, nego i osjeaja i privatnih ivota. Stvari o kojima sam utjela 75 Kako smo mogli predvidjeti, pitao se, to e se dogoditi kad se drugi prizori, zvukovi, mirisi i okusi, vino i restorani, ples i strana glazba i slobodni odnosi medu spolovima, ponu natjecati sa starim ritualima i tradicijama, pa ak ih i nadvladaju? U svojem rukopisu otac opisuje osobe koje su nastanjivale njegov svijet - srameljivu i ljubaznu majku koja je rijetko gledala u oi i vlastitoj djeci; fanatinog Azarina baka po ocu razgovara i i __ sAzarinimstricemHasanom ujaka koji se neprestance 1980.tin godina, trudio spasiti nepokornog neaka od paklene vatre; pobone pedofile koji su u javnosti propovijedali umjerenost, a potajno zlostavljali svoje neake i neakinje. Ono to me danas zadivljuje nije to to je Isfahan sadravao tolika proturjeja - koji ih grad nema? - pa ak ni licemjerje vjerskih fanatika, nego injenica daje

otac ozbiljno razmiljao o tome da objavi te prie. Bio je potreban odreen stupanj hrabrosti ili naivnosti, kako vam je drae, da se dunosnik njegove generacije na taj nain eli izloiti javnosti. Da je majka posvetila vie pozornosti oevim priama, moda bi nala u njemu neto od onoga za im je eznula. Njegov mi se ivot inio mnogo romantinijim od onoga to sam znala o Saifijevu. Otac je bio buntovnik u toj velikoj obitelji. Njegov stariji brat 761 AzarNafisi Abu Torab, briljantan i tetoen u djetinjstvu, otiao je u lijenike te se prikladno i sretno oenio s Batul, dobrom, pobonom enom iz obitelji njegove majke. Otac je bio drugo dijete, roeno izmeu Abu Toraba i Karima, poslunog i servilnog djeaka koji se kasnije pokazao najodanijim i najpostojanijim od devetoro djece. Moj je otac bio svojeglav i neprestance kanjavan za sitne prijestupe. U svojim neobjavljenim memoarima opisuje kako se pobunio protiv ultrareligi-oznog ujaka, svojeg uitelja, pa ak i oca, a kasnije i protiv vlade. Poeo je na neki nain povezivati istu savjest s pobunom. Rekao nam je daje odluio napustiti Isfahan u dobi od osamnaest godina, jer je bio sit tamonjega zatvorenog drutva i oevih uskogrudnih poduka. Napisao je fanatinom ujaku da ne moe vjerovati u Boga koji puta u raj samo nekoliko stotina ejhijskih muslimana. A osim toga, odbio je oeniti se djevojkom koja mu je bila namijenjena. Moda su se njegova stajalita o braku razvila upravo iz pokuaja da izmiri svoj puritanski vjerski odgoj s vlastitim, romantinijim tenjama. Njegovi su mu roditelji ve bili nali prikladnu suprugu. Odbio je razmotriti njihov prijedlog te se ona kasnije udala za njegova mlaeg brata. Ironino, upravo je zahvaljujui majinom ocu Lo-gmanu oev ivot doivio korjenitu promjenu. Moji djedovi s oeve i majine strane bili su bratii u drugom koljenu i imali su isto prezime. Logman Nafisi posjetio je slubeno Isfahan kao proelnik jednoga specijalnog vladina ureda. U to je doba otac radio u trgovini svojega oca, a obitelj je bila u financijskoj krizi. Impresioniran oevom inteligencijom i energijom, djed mu je predloio da se prijavi za posao u lokalnom ogranku Stvari o kojima sam utjela | 77 njegova ureda. Za razliku od djeda s oeve strane, moj djed s majine strane bio je drueljubiv, iako temperamentan ovjek, imuan i ambiciozan, i imao je lijepu mladu enu. Kockao je i pio, ali se smatrao pobonim muslimanom - naime, obavljao je vjerske dunosti i molitve. Njegov nain ivota mora da je predstavljao dobrodolu alternativu sumornom i asketskom ivotu u Isfahanu. Otac je posluao njegov savjet, na veliko nezadovoljstvo svojega oca. Kolege su ga ubrzo uvjerili da njegova budunost nije u Isfahanu nego u Te-heranu. Otac se prijavio za premjetaj, nadajui se da e u Teheranu nastaviti i s poslom i studijem. Otiao je od kue u dobi od osamnaest godina, protiv volje roditelja, bez novaca, odbacivi ivotnu sigurnost i ne znajui to e pronai umjesto nje. U Teheranu je na poetku ivio s majinom tetom. Uzdravao se radei puno radno vrijeme, a istodobno je uio engleski i francuski. Uio je nou, dovodei se do ruba fizike izdrljivosti. Kako bi se odrao budnim, ponekad je sjedio u praznom bazenu teti-ne kue, drei knjigu u zraku i itajui pod slabom dvorinom aruljom. Na kraju ga je Logman pozvao k sebi. Ali, nije se tamo poeo udvarati majci. Nakon Saifijeve smrti, majka je napustila kuu njegova oca, no, ne osjeajui se dobrodolom kod maehe, otila je ivjeti kod nekih roaka, jednog para bez djece koji ju je posvojio. Upravo su se u njihovoj kui otac i majka prvi put sreli. Njega su oarale njezina ljepota i tuga, a moda i mogunost koju je takav brak obeavao ambicioznom mladiu poput njega. Obje su obitelji bile nezadovoljne njihovom odlukom da se vjenaju. Njegovi su roditelji prieljki vali tradicionalniju djevojku, a i Logman se, kao vrlo 781 AzarNafisi udljiv, suprotstavljao toj vezi - moda pod utjecajem supruge, ili moda zato to nije smatrao neaka bez prebijene pare najboljom partijom za svoju ker. Na kraju je odbio doi na svadbu u kui Ameha Turija, roaka koji ih je upoznao. Oev brat Abu Torab poslao je brzojav iz Isfahana, poruujui daje otac konzultirao Kuran u vezi s vjenanjem i daje dobio nepovoljan odgovor. Stric je dodao da e, unato tome, obitelj biti zadovoljna s kojom god oevom odlukom i da mu daje blagoslov. Brzojav je stigao na dan vjenanja. Da bi vjenanje bilo zakonito, nevjestin otac mora dati pismeno odobrenje, a budui da

nisu mogli ishoditi Logmanov potpis, otac je slagao da je na brzojavu potpis jednog Nafisija. Tako je njihov zajedniki ivot poeo s laima. POGLAVLJE 6. Sveti cnjtk adi-aga Gasem bio je toliko svet da je ve i samo ime dostatno svjedoilo o njegovoj pobonosti. Svatko gaje u Isfahanu poznavao pod imenom Hadi-aga, poasnim nazivom koji se daje onome tko je bio na hodoau u Meki. Bio je daleki roak i blizak suradnik oeva strica u irazu. Asketskog izgleda i mrav poput uenjaka, govorio je tako da se inilo kao da daje znaenje i najbeznaajnijim rijeima. Konstatirao je stvari s nepobitnou i odreenim prezirom prema sugovorniku. Nije bio intelektualac poput veine mojih strieva koji su prouavali islam i pokuavali povezati svoju vjeru s filozofijom i ivotom. Hadi-aga nije imao vremena za komplicirana znanja, uvao je snagu za este jezgrovite formulacije, poput: Glazba je zabranjena u kui. Bahaisti su vraji okot. Ustavna revolucija bila je britanska urota. Tankih usnica i neobrijan (rije je o kratkoj bradici muslimanskih pobonjaka), odijevao se u oker odijela i bijele koulje zakopane do grla. Osuivao je oca i 801 AzarNafisi Medresa Madar-e-ah, Isfahan. nikad nije gledao majku u oi, to je bio jo jedan znak pobono-sti. Jednom zgodom dok smo ga pratili na bazar moji su bratii poeljeli kupiti neke srebrne lice, no on ih je strogo podsjetio da je u islamu zabranjeno jesti iz srebrnog posuda. Unato njegovu ekstremnom po-bonjatvu inio se, a moda je doista i bio, neobino mio. Sjeam ga se tijekom naeg prvog susreta za jednog posjeta Isfahanu. Majci govori o religiji, o Fatimi-Poslanikovoj keri, o njezinoj poslunosti ocu i muu, o traginoj smrti u dobi od osamnaest godina i o njezinoj ednosti. Sloit ete se sa mnom, ustvrduje blago, ali odluno da ednost ne sprjeava enu da bude korisna, niti umanjuje njezinu vanost. enina dunost je sveta u islamu. Majka pokazuje neobinu osjetljivost za njegove rijei. Ono to je privlai jest spoj paljivosti i nepopustljivosti te poticaj da napakosti ocu koji i nehotice pokazuje prezir prema tim besmislicama. Slae se s Hadi-agom: nitko danas ne potuje teret enine odgovornosti, osobito ne njezina djeca. Nadam se da to ne vrijedi za vau, kae on ulagujui se. Ona odmahuje glavom. U to sam doba imala est godina, a brat jednu, no ona je ve nasluivala tmurnu budunost. Stvari o kojima sam utjela | 81 Moj otac cinino zadirkuje Hadi-agu. Ako religija propovijeda ljubav prema ovjeanstvu, kako to da se idovi, krani, zoroastrijanci, bahaisti, budisti - pa ak i, to se toga tie, ateisti - smatraju neistima? Je li istina da e samo ejhije zavriti u raju? Podbada po-bonjaka s gotovo djetinjastom obijeu. Ali, ne moe ga uzdrmati. Strievi upadaju u rije, majka pokuava pogledom uutkati oca... Prije nego to smo otili iz Isfahana, na oevo iznenaenje, ona poziva Hadi-agu da odsjedne kod nas sljedei mjesec kad poslom doe u Teheran. Dok sam bila dijete Isfahan je u mojoj mati dobivao velianstvene razmjere. Jo se sjeam njegovih prostranih, pranjavih, dvoredima obrubljenih ulica i prekrasnih mostova izraenih u ipki od kamena preko Zajande - poznate kao Rijeke roenja. Isfahan je neko bio prijestolnica sefevidske dinastije i sjedite njezina najmonijeg vladara, aha Abasa. On je dao izgraditi velianstvena zdanja, damije, mostove i iroke zelene avenije prema kojima je grad i danas glasovit. Svjedoanstvo sefevidske moi i slave oituje se i u imenu grada - Isfahan znai Polovica svijeta. Upravo su Sefevidi u 16. stoljeu odluili, kako bi se razlikovali od otomanskog dumanina, promijeniti slubenu religiju Irana iz sunizma u ijitizam. Isfahan se razlikovao odTeheranakao to se obitelj s oeve strane razlikovala od majine. U Isfahanu su slojevi drevne prolosti supostojali u nekoj vrsti asimetrinog sklada: ruevine zoroastristikog hrama, savren modar svod damije, spomenik slavnim se-fevidskim kraljevima... Za razliku od Tabriza, iraza ili Hamedana, Teheran se ne moe podiiti osobitom 82 j AzarNafisi prolou. Bio je malo mjesto poznato po vonjacima i temperamentnim stanovnicima, sve dok ga u 18. stoljeu osniva kadarske dinastije aga Muhamed-kan nije pretvorio u svoju prijestolnicu.

Teheran se gotovo nije sjeao drevnih osvajanja i poraza te su ga u nae doba ah Reza Pahlavi i njegov sin Mohammed Reza s lakoom pretvorili u moderan grad. Teheran je bio osloboen uzvienog sjaja Isfahana i stvarao je iluziju da ga, zbog toga to nema nikakve prolosti kojom bi se nadmetao, svatko moe pretvoriti u to hoe. Predstavljao je nestanog vragolana u usporedbi s Isfaha-nom i njegovom dostojanstvenom ljepotom. estorica od oeve sedmorice brae ivjeli su u Is-fahanu ( sestra je ivjela u irazu). Najbliskiji smo bili s Abu Torabom, inae ocem devetero djece - petorice djeaka i etiriju djevojica, i uvijek smo se seljakali iz njegove kue u bakinu kuicu s okotima i stablima mogranja te natrag. Ne uvam nikakvu uspomenu na djeda koji je umro 1948. Sjeam se plavo oploene esme u strievu prohladnom suterenu kamo su nas ljeti tjerali na poslijepodnevno spavanje. Oeva je obitelj prakticirala neku vrstu razraenog asketizma koji je na svoj nain zastraivao podjednako kao i inzistiranje majine obitelji na manirama i drutvenom ugledu. Iako se odlikovala blagou i gostoljubivou, no ne odstupajui pritom od svoje suzdranosti, oeva obitelj nikad nije do kraja prihvatila moju majku. Nitko se prema njoj nije loe odnosio - tovie, svi su bili vrlo ljubazni - no, njihovo se preutno neodobravanje neprestance osjealo. Zauzvrat, ona se prema njima ponaala s pokornom superior-nou. Ulazila je u njihovo podruje oprezno i s odreenim prkosom. Stvari o kojima sam utjela \ 83 Imate iste loe gene, majka se tim rijeima esto koristila kad bi bila nezadovoljna s nama ili s ocem. A u Isfahanu je bilo oito s ijim smo se genima odluili poistovjetiti. Ve je i sam broj strieva i bratia - esto nas je za stolom bilo i dvadeset - smanjivao njezin autoritet. I tako su majini posjeti Isfahanu postajali sve rjei, dok su nai, unato njezinim prosvjedima, bili sve ei. U dobi sam od est godina kada nas Hadi-aga Ga-sem dolazi prvi put posjetiti u Teheranu. Prati oima svaki moj pokret. Ne zamjerite mi na drskosti, kae oprezno i udvorno majci, no gledam na vas kao na roenu sestru. Majka se usluno smijei pruajui mu alicu turske kave. Ovo dijete, kae okreui se prema meni, ulo je u opasno doba i postoje mnogi koji nisu poput nas, bogobojaznih ljudi. Uoio sam da imate kao sluge i mukarce, moda bi se dijete trebalo zakriti ednijom odjeom. Majku su njegove rijei jako iznenadile. Bilo koga drugoga izbacila bi iz kue zbog takvog ponaanja, no Hadi-agi kae samo da se nema zbog ega brinuti, jer moe biti siguran daje prva stvar koju me nauila bila da pazim na sebe (uvaj se stranaca. Ne dopusti im da te diraju. Nikad.). Oba roditelja oituju svoje najbolje manire. Otac, u ulozi domaina, istie se ljubaznou prekidanom povremenim podrugljivim pogledima dok Hadi-aga neometan iznosi svoje tvrdnje. Majka je popustljiva. Cijenim ljude koji ne skrivaju to su, napominje ocu toga dana za veerom. Voljela bih da svi tako vrsto dre do svojih stajalita. Brka nepopustljivost i snagu, gorljivost i naelo. ak se ni Abu Torab, duboko religiozan ali znanstveno usmjeren, ne , slae s njezinim potpunim odobravanjem. 84 | AmrNafisi Hadi-aga stoji iza mene dok piem zadau i na-ginje se nad moju biljenicu. to to pie? pita, pa podiui knjigu popravlja moju suknju i rukama mi ovla dotie bedro. Te noi roditelji odlaze na neku zabavu. Hadi-aga se rano povlai u svoju sobu. Moj jednogodinji brat spava u Naninoj sobi a ja, kao i inae kad nema roditelja, spavam u njihovu krevetu. Taj sam obiaj prihvatila nakon bratova roenja. On je uvijek spavao u Naninoj sobi kad njih nije bilo, a ja bih se osjeala naputena i sama. Iz nekog razloga, spavajui u njihovoj sobi, no svjesna da e me odnijeti u moju kad se vrate, osjeala bih se zatienom. Volim njihov prostran krevet i uivam pruajui gole noge preko hladnih mjesta na plahti. Budi me zvuk nepravilnog disanja. Netko se blago privio uz mene i dira me ispod struka. Meka pidama dotie moje gole noge. Vie od dodira zastrauje me disanje, jer se ubrzava, te dahtanje koje ga prati dok me sve vre stie uza se. Trudim se ostati potpuno mirna, gotovo zadravam dah i drim oi zatvorene. Moda e ovjek otii, ne budem li se micala. Nisam svjesna koliko dugo traje njegovo stiskanje, ali ne miem se, kadli on iznenada ustaje. ujem ga kako neko vrijeme hoda mekim koracima, ini se ukrug po debelom tepihu, a zatim odlazi iz sobe. ak ni tada ne otvaram

oi u strahu da ga na taj nain ne prizovem natrag. Od te noi vie ne mogu spavati sama u mraku. Roditelji misle da pokuavam privui panju i provjeravaju jesu li nou ugaena svjetla u mojoj sobi. Loe spavam. On ostaje kod nas jo jednu no. Ne mogu rei roditeljima to se dogodilo, ali trudim se izbjegaStvari o kojima sam utjela vati ga. Pita me imam li jo to za zadau, pravim se da ga ne ujem. Dolo je vrijeme da ode, majka me poziva da ga doem pozdraviti, ali ja odlazim u kupaonicu i zakljuavam se. Prekorava me zbog neuljudnosti. Kako sam te to odgojila?, kae zdvojno. Hadi-aga je divan ovjek. Rekao mi je da te pozdravim. Kae da si bistro dijete. Nakon toga nas je posjetio jo dva puta. Uvijek sam ga pokuala izbjei, ak i naoigled drugih. Ono to me danas udi jest da on nikad nije odao svoje postupke, ni pogledom ni gestom. Uvijek je imao onaj isti dalek i ljubazan izraz lica. Jedanput me zatekao samu. Bila sam u svojem uobiajenom skrovitu u stranjem dijelu vrta pokraj potoka. Voljela sam divlje cvjetie to su rasli na njegovim sprudovima. Toga dana bila sam zaokupljena omiljenom razonodom: skupljanjem oblu-taka i gledanjem kako mijenjaju boju kad ih stavim u vodu. Priao je tiho, unuo iza mene i rekao blagim glasom: to radi? Ne bi li morala uiti? Trgnula sam se i pokuala ustati, no on me drao oko struka pruajui ruke prema oblucima. Oh, kako je lijepo, rekao je dok su mu ruke prelazile po mojim golim nogama. Kada sarn naposljetku ustala, on je ustao sa mnom i dalje me dodirujui kretnjama jo i danas suvie bolnima da ih opiem. U prvi sam trenutak pomislila, izmislit u imaginarni lik kojemu se sve to dogodilo umjesto meni. No, igra koju smo izmislili otac i ja bila je suvie bezazlena za takvu priu. Sramota se nije dala istjerati. Kasnije sam nauila da se rtva esto osjea krivom, uglavnom zato to je njezina utnja pretvara u sudionika. A osim toga postoji i dodatna krivnja zbog nejasnog osjeaja seksualnog uitka u prinudnom , inu koji se osjea kao neto pokudno. 861 AzarNafisi Ne dopusti strancima da te diraju. No, kako sam nauila mnogo prije adolescencije, malokad su stranci ti koji nas povreduju. Ba suprotno, uvijek su to oni najblii: slatkorjeivi voza, vjet fotograf, blagi uitelj glazbe, ozbiljan i dostojanstven mu najbolje prijateljice, poboan svetac... Osobe u koje nai roditelji imaju povjerenja i o kojima ne ele uti nita loe. U svojim memoarima otac opisuje odreeni oblik pedofilije u iranskom drutvu, to proizlazi iz injenice da je, prema njegovu miljenju, kontakt izmeu mukarca i ene zabranjen, a adolescent ne smije biti blizak ni jednoj drugoj eni osim majci, sestrama ili tetama. On smatra da gotovo svi oblici ludila imaju korijen u seksualnim suzdravanjima. Proiruje tu tvrdnju objanjavajui da te devijantnosti nisu ograniene samo na Iran ili na muslimanska drutva, nego se javljaju svugdje gdje postoji seksualno potiskivanje - primjerice, u strogo katolikim zajednicama. Osobno ne mogu biti tako obzirna. Intelektualno mogu shvatiti zamrenosti - znam da je postojalo doba kad je udaja za devetogodinje djevojice bila pravilo i da licemjerje u vezi s tim nije bilo porok nego nain preivljavanja. Ali, nita od toga ne prua utjehu. Ne uklanja sramotu. Zahvalna sam da se drutva, narodi, zakoni i tradicije mogu mijenjati, da moemo prestati spaljivati vjetice, drati robove, kamenovati ljude do smrti; da se trudimo zatititi djecu od napasnika. Generacija mojih roditelja ivjela je u sumrak tih promjena, no moja je odrasla u svijetu razliitom od onoga to ga je predstavljao Hadi-aga Gasem. Njegov nain ivota postao je tabu upravo kao to je incest, neko u drevnim drutvima prihvaen kao pravilo, postao zloin. Stvari o kojima sam utjela Hadi-aga je bio moje prvo i najbolnije takvo iskustvo; ostala su bila usputnija i prolaznija, iako je svako jo vie pojaavalo osjeaj stida, bijesa i bespomonosti. Nisam se mogla povjeriti roditeljima - oni su, na kraju krajeva, odrasli u istoj kulturi kao i moji zlostavljai. Bi li oni vjerovali meni ili Hadi-agi, ovjeku kojega je majka sluala i potovala? Kako sam odrastala nauila sam se distancirati od tog iskustva smjetajui ga u iri kontekst. To to sam ga poela analizirati kao drutvenu bolest, a ne kao osobno iskustvo, imalo je odreen terapeutski uinak: na taj sam nain stekla dojam da imam neku mo nad stvarnou koju ne mogu kontrolirati. Istodobno vas umiruje i uznemiruje kad doznate da je ono to vam se dogodilo neto uobiajeno, ne samo u vaoj zemlji

nego i diljem svijeta; da dijelite iste tajne s djevojkama i mladiima koji ive u NewYorku ili Bagdadu. Ali nije ublailo patnju i zaprepatenje koje je to iskustvo prouzroilo. Dugo o tome nisam nikome govorila. Nikad u dnevniku nisam nita napisala o Hadi-agi, iako sam toliko puta prevrtjela dogaaj u glavi da su mi njegove pojedinosti jo ive u sjeanju. Nakon mnogo godina napokon sam progovorila o tom iskustvu u razgovoru s jednim roakom. On mi je rekao da je Hadi-aga bio ozloglaen kao zlostavlja djece, no, naveo je kao olakotnu okolnost, daleko od toga daje bio jedini. Rekao mije daje jo gore bilo djeacima, budui da je njih mogao mnogo lake dirati. Natjerao bi ih da mu za stolom sjednu u krilo s knjigom ispred sebe, i dok bi se pretvarao da pokazuje lekciju pipao bi ih drei ih vrsto u krilu. To se dogaalo (, dvadeset godina nakon sluaja u sobi mojih roditelja. 88 | AzarNafisi U svojoj autobiografiji otac je pisao o tome kako je taj oblik ponaanja jako est u Iranu medu ljudima koje profesija dovodi u doticaj s maloljetnicima, posebice meu vlasnicima trgovina i iznajmljivaima bicikala maloljetnim djeacima. Spominje nekog Hu-seina, on je drao trgovinu s biciklima blizu djedove prodavaonice na bazaru. Sve do polovice sedamdesetih, tvrdi on, Husein je bio poznat kao pedofil, no istodobno je nesmetano vodio posao. Trebalo mi je neko vrijeme da prihvatim injenicu kako oeva obitelj ima vlastite tajne i neistine. One su bile istodobno intelektualno odvane i krajnje istun-ske. Kada sam rekla bratu da mi se ini pogrenim u tolikoj mjeri potiskivati osjeaje, odgovorio je: Moda je to nain na koji odrastamo. Kako to misli? Mi se ne odreujemo kroz ono to otkrivamo, nego kroz ono to skrivamo. Imao je pravo, no meni se uvijek inilo da ono to se nije pokazalo zapravo ne postoji. A ipak, u odreenom trenutku to preueno i zatajeno postaje vano kao i ono izreeno, ako ne i vanije. Nije bilo uasno to to su se takve stvari dogaale. Svjesna sam da su seksualno zlostavljanje i licemjerje sveopi, poput ljubavi i ljubomore. Ono to je sve to inilo jo nepodnoljivijim - i jo uvijek ini - jest injenica da se o tim stvarima nije razgovaralo i da ih se nije javno priznavalo. To se nazivalo izlaganjem prljavoga rublja. Privatno, tijekom kavanskih seansa, majine su prijateljice razmjenjivale prie o djevojkama koje su prije udaje dale obnoviti nevinost ponovnim zaivanjem. Neprestance se aludiralo na skandale, no oni su bili prekriveni glatkom caklinom i prikriveni ruiastim frazama. Mata i finoa bile su vanije od istine. Stvari o kojima sam utjela 89 Desetljeima nakon toga otkrila sam da mi je lake suoiti se s policijom na teheranskim ulicama negoli nou spavati sama. Daje Hadi-aga Gasem danas iv, bih li mu mogla pogledati u lice? Nai su osobni strahovi i osjeaji ponekad snaniji od javne opasnosti. Drei ih u tajnosti, omoguujemo im da nas i dalje progone. ovjek mora biti kadar izloiti na vidjelo neto ega se eli rijeiti, a da bi to uinio, mora najprije priznati da to neto postoji. O politikoj nepravdi mogu razgovarati i oduprijeti joj se, ali to ne mogu uiniti s onim to se dogodilo ono poslijepodne u vrtu mojih roditelja. Desetljeima, nakon to sam i sama postala punoljetna, seks je bio in udovoljavanja drugome, bestjelesno utaenje. I desetljeima sam patila od suzdranog osjeaja bijesa na roditelje, osobito na majku, jer me nisu zatitili. Moj je bijes bio proet nekom ironijom: ona me htjela zatititi sprjeavajui me da se druim s djeacima svoje dobi, ali je vjerovala svim mukarcima kojima se divila zbog njihova snanog karaktera, a oni su me doista povrijedili. POGLAVLJE 7. Shirt u dkitdii odinama nakon smrti majina oca moji su roditelji - svaki iz svoje perspektive - razmiljali o tome kako su stvari mogle biti drugaije da je poivio. Majka je obavljala sve to je smatrala kerinskim dunostima prema ocu kojeg je voljela i istodobno mu zamjerala: sastajala se s njime jedanput na tjedan, nazivala ga svaki drugi dan, bila je ljubazna prema njegovoj drugoj eni, no izraavala je svoju ogorenost uobiajenim utnjama. Iznenada, njega vie nije bilo. Umro je neoekivano, u zoru, od srane kapi. Imao je ezdeset dvije godine, a ja oko dvanaest. Otac je bio na poslovnom putovanju u Njemakoj. Mrgodila sam se za dorukom, jer smo se no prije majka i ja otro posvaale zbog pulovera koji je plela za mene. Prisilila me je da ga odjenem unato

injenici da mi nije odgovarao i da mi se nije sviala boja. Usred doruka majku su pozvali na telefon. Tko bi mogao zvati u to doba? Nije se za stol vratila ona nego slukinja, zajapurena od uzbuenja. Sada budite dobri, djeco, rekla je. Stvari o kojima sam utjela | 91 Gospodarica je trenutano zauzeta. Pogledali smo se uznemireno i poeli se nabacivati komadiima kruha, zatim smo popili sok od narane i popeli se gore traei majku. Zapanjilo me njezino uplakano lice. Ne isputajui telefon, zapovjedila nam je da siemo i saekamo tetu Minu. Posluali smo bez uobiajenog propitkivanja, zaprepateni njezinim suzama. Kako rei djetetu da mu je umro netko od najbliih? Zahvalna sam teti Mini to je bila iskrena i izravna. Blagim nam je glasom rekla daje djed umro i daje majka jako alosna. Moramo misliti na nju i biti obzirni, osobito zbog toga to nema oca da joj pomogne. Moemo li je vidjeti?, pitali smo. Ne ovog trenutka, morate u kolu. Ali ve kasnimo, potuismo se. Ne brinite se za to, napisat emo pismo ravnatelju. Uzbuenje izazvano neobinim okolnostima i osjeaj neke jo neprihvaene tragedije u mojem se umu stapaju s besramnim osjeajem osobne vanosti: s ponosom izlaganja vlastitih rana. Jutros kasnim, jer mi je umro djed - rei u uitelju i drugovima iz razreda, potiui njihovu simpatiju i radoznalost. Kasnije sam napisala sastavak o tome (Dogaaj koji mi je najvie promijenio ivot), a jo me i danas pomalo sram zbog pohvala za tu zadau. Jesam li ga voljela? Je li me njegova smrt rastuila? Jesam li ita nauila iz tog dogaaja? U svojem sastavku dala sam potvrdan odgovor na sva tri pitanja. Morala sam ga proitati pred razredom. Majka je dugo uvala biljenicu u kojoj sam ga napisala. Ponekad bi je izvadila i proitala ga gostima, sa suzama u oima dok je izgovarala moje paljivo birane rijei. Tog se dana nismo vratili kui. Nakon kole odveli su nas teti Mini, gdje su nas primile njezine keri Mali 921 AzarNaflsi i Lejla, svojski se trudei razonoditi nas. Uvijek sam osjeala neko strahopotovanje prema njima. Majka mi je esto govorila da se trebam vie na njih ugledati. One su bile sve to ja nisam bila: svirale su klavir i bile su obrazovane, ali i vrlo korektne i konvencionalne. Bile su naitane, ali ne i pretjerano knjike, samostalne, ali istodobno i darovite kuharice te besprijekorne kuanice. Prejedali smo se sladoledom. Priali smo viceve. Naminkale smo mojega milog i popustljivog brata, stavile mu na glavu slamnati eir ukraen cvijeem i ruiastom vrpcom te ga natjerale da paradira oko kue s torbicom u ruci. Kada se teta Mina vratila, malo prije veere, svi smo se otrijeznili. Rekla je: Nezhat je jo tamo, pomae u pripremi pogreba. Samo obavlja svoju dunost, rekao je njezin mu. Nezhat nikad ne izbjegava dunosti, nadovezala se teta Mina. Pa ak i pretjeruje u tome... Tada je zastala i obratila se keri: Lejla, odvedi dijete u kupaonicu i operi mu tu prljavtinu s lica. Dok je promatrala mog brata glas joj se ublaio: Ne mora im dati da te minkaju, zna milo? Nisi ti njihova igraka. Kada sam nakon nekoliko dana u novinama to su leale na stolu u kui tete Mine ugledala djedovu sliku, briznula sam u pla. Lejla je rekla: Nije li malo kasno za plakanje? Nespretno sam joj pokuala objasniti kako me njegova smrt nije dotaknula sve dok je nisam vidjela, uz njegovu sliku, potvrenu u novinama. Iako je to bila istina, upravo kao to je moj sentimentalni esej bio upitan, njezina je sumnjiavost zaustavila moje oitovanje tuge. Dva dana nakon djedove smrti svi smo zajedno otili u njegovu kuu. Bilo je rano jutro i u prostorijama je Stvari o kojima sam utjela | 93 vladala potpuna tiina. Mlada sestra moje druge bake, ljubazna dama koju je majka jako voljela, bila je tamo sa svojom keri i nekim starijim gospodinom, daljim roakom moje druge bake. Neko smo vrijeme sjedili u prohladnom, zamraenom dnevnom boravku. Ja sam neprestance poravnavala suknju, brat je pristojno sjedio pokraj mene. Kad su nam ponudili kola ostavili smo ga na tanjuru a da ga nismo niti taknuli. Moha-mmad je blago lupkao nogama po stolcu. Ja sam zurila u slike na polici iznad kamina. Ugledala sam djeda u tamnom odijelu i s leptir-kravatom; zgodnog ujaka Alija

kako se smije u kameru; tetu Nafisu s kosom do ramena, u crnoj haljini s dijamantnim broem. Pa opet nju s bratiem u naruju, pa nju s muem. Pogled mi je zastao na jednoj staroj slici moje druge bake, jo iz doba kada joj je kosa bila svijetiosmea - imala je raz-goliena ramena, zabacila je glavu i ne da se osmjehivala, ona se doista smijala. Nigdje nisam ugledala ni jednu sliku majke ili nas, njezine obitelji... Nakon nekoliko povrnih pokuaja konverzacije, moja je druga baka, koja je dotad prepriavala starijem gospodinu kako se to dogodilo, ustala i povela nas u sobu na katu gdje je djed umro. Hodala je ispred nas i mi smo je pratili u stopu kao da smo doli razgledati kuu. ini se da mu je pozlilo oko zore. Iziao je iz spavae sobe i uao u pokrajnju sobicu - jesu li oni spavali odvojeno, pa je to bila njegova spavaa soba? U toj sobi, vrlo svijetloj, nalazio se krevet do zida. Rekla nam je da ju je zvao, govorei da se ne osjea dobro. Zatim je nastavila pripovijedati kako joj je uao u sobu, probudio je, kako je nazvala lijenika i kako je izdahnuo u tom uskom krevetu, jo spojen na opremu ,, za mjerenje tlaka. 94 | AzarNafisi Desetljeima kasnije prisjetila sam se tog prizora. Bilo je to nakon smrti mojeg oca kad sam nazvala u Tehe-ran kako bih izrazila suut njegovoj drugoj eni. Ona je primila moje rijei utjehe, ali ni jednom rijeju nije izrazila aljenje zbog oeve smrti, kao ni suut meni i bratu. Umjesto toga pripovijedala je o tome kako ju je drao za ruku i rekao joj da se ne brine i koliko joj je bio zahvalan na brizi i potpori. Opisala je njegov MaehaAzarine majke. Majka izgled i SVOJU tUgU. U njezinu joj je umrla kad je Nezhat bila . . jo vrlo mlada. glasu moglo se opaziti neto drugo umjesto tuge, moda pohlepa. Ona se nije doepala samo njegovih dobara nego i njega. Bila je tamo. Ta soba, njegove posljednje rijei, njegova bespomonost, sve je to sada bilo njezino. Mi ostali bili smo stranci ostavljeni na cjedilu. Otac se vratio nakon nekoliko dana, no ak su i tada on i majka bili toliko zaokupljeni pogrebnim pripremama da smo vie ili manje boravili kod tete Mine. Ja sam hodala od sobe do sobe hvatajui djelie razgovora. Bio je on dobar ovjek, ali naivan i povodljiv, poput Nezhat, ula sam oca kako govori teti Mini. Bio je pod utjecajem supruge, ali kasnije je poalio zbog odnosa prema Nezhat i trudio se popraviti ga. Tvoja se majka posveuje svemu ovome s takvim arom, rekla je teta Mina. Uvijek je bila suvie ponosna da to prizna, ali nikad nije imala pravi dom. OdStvari o kojima sam utjela | 95 nosili su se prema njoj kao prema siromanoj rodaki, no to je razdoblje sada iza nje, vie joj nisu potrebni. Da je otvoreno izrazila svoj bijes, njezin bi joj otac moda posvetio vie panje. Pojedi jabuku, rekla je trenutak kasnije s lukavim smijekom, to to ti majka nije ovdje ne znai da moe biti nepristojna! Kasnije sam shvatila mudrost stajalita tete Mine. Na svakoj ivotnoj prekretnici majka je protratila mogunost da preobrazi ili prevlada svoj odnos sa svojom drugom obitelji, ne zato to su njezini lanovi odbijali promijeniti svoja stajalita prema njoj, nego uglavnom zbog toga to ona nije bila spremna promijeniti svoja. Do kraja je namjerno poticala njihovu sposobnost da je povrijede. Ogorenost i ponos postali su u njoj maliciozna i maligna cjelina. Nekoliko tjedana nakon djedove smrti, dok smo se vozili prema njegovoj kui, majka je spomenula kako je izgubila jedinog zatitnika, pa je teta Mina izgubila strpljenje. Djed je potajno uzdravao nekoliko siromanih obitelji, krijui to od obitelji. To je otkrie jo jae uvrstilo majino potovanje i uvjerilo je u njegovu uroenu nesebinost. Kasnije je znala tvrditi (iskosa nas ibajui gnjevnim pogledom) da ljudi iskoritavaju njezinu bezazlenu narav upravo kao to su iskoritavali i oevu velikodunost. to je tvoj otac uinio za tebe nakon Saifijeve smrti? pitala je teta Mina otro. Bio je on dobar ovjek, ali ne i tebi dobar otac. Zaboravi. Ne mogu zaboraviti, odgovorila je majka. Dugujem mu sve. On me titio u mladosti. Sada sam ostala sama na svijetu. Teta Mina je zakolutala oima. Nadam se da e ti ivjeti vlastiti ivot, rekla mi je teta Mina nakon to smo ostavili majku na putu kui.

961 AzarNafisi Nezhat kao da je sve zaboravila. Taj dobar otac slao ju je u kolu s vozaem, ali bi joj zaboravio kupiti prikladnu odjeu. Sjeam se kad smo se jednom prigodom fotografirali u koli, a tvoja je majka bila jedina u razredu bez jakne. Morala ju je od nekoga posuditi da bi se mogla slikati. Snala se kako je najbolje mogla, no znam koliko se osjeala ponienom. Otac mi je kasnije rekao da je u toj posljednjoj godini ivota djed osjeao sve veu grinju savjesti zbog odnosa prema mojoj majci. Zakanjeli osjeaj odgovornosti naveo ga je da pokua nadoknaditi izgubljeno. Ponudio je da se njegova godinja zarada prenosi na raun mojih roditelja i ak je financirao gradnju njihove nove kue, budui da oni nikad prije nisu imali vlastiti dom. Nezhat nema sree, tvrdio je otac. Da je poivio, stvari bi vjerojatno bile drukije. Dok joj je otac bio iv majina ogorenost imala je ivu metu, a njezina omiljena bajka bila je romanca o Saifiju. On je bio princ koji ju je spasio. Voljela je oca, ali u njihovu su odnosu postojale zapreke pune nepovjerenja i povrijeenosti. Bila je ona kreposna i zanemarena ki koja nikad nita nije zahtijevala. Dok je bio iv za nju je bilo mjesta u njegovoj kui, no kako e biti sada kad je mrtav? Ta kua, znala je rei teti Mini, vie nije moja. Nezhat, uzmi svoj dio i prekrii ostalo, rekla joj je teta Mina i nastavila: Nikad ti nee dati ono to smatra da ti pripada. Nakon to je umro, njezin je otac stekao posveen status u njezinim oima i vie ga nije mogla optuivati za prole nepravde, pa je svu krivnju prebacila na mua. U petak nakon djedove smrti odralo se okupljanje u njegovu ast u naoj dnevnoj sobi. Veliala se njeStvari o kojima sam utjela gova filantropija, a neuspjeli su se politiki pothvati navodili kao dokazi integriteta. Njegov nagao temperament tumaio se kao znak iskrene naravi, kao nesposobnost da se podnese bilo kakav oblik licemjerja. Majka je razglabala o tome kako je bio dobar otac, kako je posvetio vie pozornosti njezinu odgoju nego onome njezine brae i sestara. Nikad neu zaboraviti dirljiv nain na koji je navodila, kao dokaze njegove ljubavi, kazne koje je dodjeljivao samo njoj, i kako ju je, prole godine, pozvao na razgovor u etiri oka i rekao da e joj platiti kuu koju eli izgraditi. Ne tedi ni na emu, rekao je. elim da ima kuu kakvu zasluuje. Sada, rekla je plaljivo, nikad neu ivjeti u toj kui; ne mogu je podnijeti! Ta je kua postala metafora majinih odnosa s najbliima. Cijela obitelj uloila je mnogo vremena u njezino stvaranje. Raspravljalo se o svakom kutku, o svakoj su se povrini morali sporazumjeti kako moji roditelji meusobno, tako i oboje s mladim arhitektom. Gotovo smo svaki dan razgledavali nedovrenu strukturu kao kakva starog prijatelja. Ja sam ak odjenula posebnu majicu da bih zorno pokazala liiocu u koju boju elim da oboji moju sobu. Sjeam se da sam sjedila pokraj svjee obojenog bazena, hipnotizirana bijelim miem u kutu omamljenim od ispara-vanja. Kad je kua bila dovrena, majka je stalno smiljala nove izlike da se ne uselimo. Kad je ustvrdila da ne moe ivjeti u njoj jer je podsjea na oca, moj ju je otac podsjetio da u naoj sadanjoj kui ima mnogo vie stvari koje je podsjeaju na njega. Odgovorila mu je da je kua predaleko od gradskog sredita i zato neprihvatljiva. Naposljetku su je iznajmljivali i zatim prodali, tako da se u nju nikad nismo uselili. 98 | AzarNafisi Uto doba, u ljeto 1960., otac je rijetko bio kod kue. Bio je on ambiciozan mladi mukarac koji se sigurnim koracima penjao u dravnoj administraciji. ah ga je imenovao zamjenikom teheranskog gradonaelnika. Majka i ja smo se svaale ve gotovo svaki dan. Zabranjivala mi je izlaziti s prijateljima. Moj je dnevnik pun osjeaj frustracije, odbaenosti... U odlomku napisanom 21. oujka, malo prije perzijske Nove godine koju smo trebali proslaviti u mjestu Sefid-Rudu s obitelji tete Mine, napisala sam: Dok sam prala zube u kupaonici ula sam majku kako govori bratu da me ne moe vie podnijeti, jer joj upropatavam ugled. Rekla je: Ne idem s njom u Sefid-Rud. Ona me ne voli, prieljkuje moju smrt. DIO | PODUKE I UENJE Ali nisu li sve injenice snovi im ih ostavimo za sohom? EMILY DICKINSON

POGLAVLJE 8. OiUziL si kue 0 SU ME KOD KUE MOGLI NATJERATI NA POSLUNOST, U koli sam ubrzo stekla ugled tekog djeteta. Moja je odora uvijek bila zamrljana tintom. Imala sam dobre ocjene, no voljela sam knjievnost, povijest i algebru, a slabo marila za ostale predmete. Nekolicina prijatelja i ja osnovali smo tajnu skupinu koju smo nazvali Crveni vragovi, a misija joj je bila osveivati se nastavnicima. Organizirala sam trajk protiv nastavnice engleskoga jer je, rastresena zbog vlastitih problema, cijeli kolski sat govorila o svojem muu. Moji prijatelji i ja smiljali smo pjesmice o dr. Par-say, naoj strogoj, tuponosoj ravnateljici, a pjevuili smo ih u kolskom dvoritu za odmor i tijekom ruka. Svako je jutro stajala na ulazu u kolu i pregledavala nas. One medu nama ije su odore bile prekratke, one s najlonskim arapama umjesto bijelih pamunih, ili naminkane i s lakiranim noktima, prekorila je ili poslala kui. Sprdale smo se s njezinim izgledom i pitale se kakav seksualni ivot moe imati s muem. Kako 1021 AzarNafisi itko moe voljeti takvu osobu? Jednom, kad je neki prijatelj bio izbaen iz jednog drugog razreda, s Crvenim vragovim bojkotirala sam nastavu. Na prosvjed nije trajao due od dva dana. Oca su zvali u kolu gotovo svaki tjedan, no taj zadnji prijestup bio je ozbiljan. Reeno nam je da bismo mogli biti izbaeni. Dugo, kad god bih bilo Dr.Parsay. to ula o dr. Parsav, obuzeo bi me isti osjeaj mrnje. Ona je, poput majke, bila autoritarna osoba koja je u meni nagonski izazivala neposluh. Sjeam se njezina strogog izraza lica, beskompromisnog stajalita, impozantnog tona koji mi je poticao elju da joj poremetim rad i nagovorim ostale da se pobune. Tek sam se godinama kasnije, nakon to je umrla 1979., poela zanimati za njezin ivot. Tako sam doznala daje njezina majka bila jedan od prvih boraca za enska prava u Iranu, zbog ega ju je reim napadao te je neko vrijeme bila prognana iz zemlje. Dr. Parsav bila je jedna od prvih ena koje su ule u Parlament. Nekoliko je godina bila senatorica, a sedamdesetih je postala ministrica obrazovanja. Bila je zasluna za promjenu kolskih udbenik koje je oistila od pogrdnih opisa ena i djevojaka. Nakon revolucije su je uhitili i na prijekom sudu optuili za sijanje pomutnje u zemlji, poticanje vjerskog rata, irenje prostitucije i kolaboraciju s imperijalistima. NaStvari o kojima sam utjela 103 vodno su je, budui da je bila ena i zato nedodirljiva, stavili u vreu. Nije razjanjeno kako je ubijena; neki tvrde da su je strijeljali u vrei, drugi da su je kamenovali do smrti. Prema jednoj novijoj biografiji objesili su je zajedno s nekom prostitutkom, ali u njezinoj smrtovnici pie: Uzrok smrti: rane od metaka. Je li to bio predvieni kraj za onaj dio inteligentnih ena koji jo nije propao? Poput mnogobrojnih ivotnih prekretnica, i odluka mojih roditelja da me poalju u Englesku bila je plod jednog usputnog razgovora. Otac je tvrdio da mu je dr. Parsav savjetovala da me poalje u inozemstvo kako bi me udaljio od loeg drutva u koli. Kasnije je govorio da me htio zatititi od majina neprijateljstva, od njezina vjeitog bijesa i kivnosti. Zapravo, mora da je postojalo vie razloga zbog kojih su me roditelji odluili poslati u inozemstvo. eljeli su da dobijem najbolje obrazovanje, ali su tvrdili da se njihovi motivi razlikuju od motiva otmjenih obitelji koje su poele slati djecu u pomodne privatne kole u Britaniji i Europi. Dali su mi do znanja da ak i kad bi mi se dopala takva ideja oni ne bi imali dovoljno novca da je ostvare. rtvovat e se koliko mogu. Manjak novca postao je simbol vrijednosti u naoj obitelji. Nikad u biti nisam doznala koliko je novca dovoljno novca. O mojem studiju u inozemstvu poelo se raspravljati dok sam ila u osmi razred, a svaki bi se dan vodila nova rasprava o tome kamo me treba poslati. Nakratko se razmatrala Amerika. Otac je volio Sjedinjene Drave. Sam je bio poslan na Ameriko sveuilite u VVashingtonu ( D. C), kako bi stekao magistarski stu- t panj iz raunovodstva i financija dok je ranih pede104 \ AzarNafisi setih radio u Ministarstvu financija. Dojmila ga se dobroudnost i gostoljubivost ljudi koje je tamo

sreo te ponajprije sloboda da budu tko god ili to god ele biti. Osjetio je da je Amerika prikladno mjesto za djevojku poput mene. Majka je bila protiv: tvrdila je da su ljudi tamo grubi i daje udaljenost prevelika. Predloena je vicarska, ali i odbaena kao preskupa. Svako bi malo napomenula: teta to Azi ne zna francuski; mogli bismo je poslati mojem bratu Aliju. On je ivio u Parizu gdje je stekao lijeniko zvanje. Imala sam dojam da ustvari ne eli da odem u Francusku, pa ak ni da nauim francuski, jer je to bio njezin teritorij. Molim te, ni rijei vie, - rekla bi mi kad sam uzela francuski kao izborni predmet na koledu - Afe s tim naglaskom. Ili govori francuski s pravilnim naglaskom ili ga nemoj govoriti. Tada bi ponovila ono to je rekla ve bezbroj puta: kako su, kad je posjetila Pariz prije dvije godine, svi bili toliko impresionirani njezinim znanjem francuskog jezika da su je smatrali izvornim govornikom. Naposljetku mi je francuski postao neosvojiva tvrava. U drutvu Francuza sam se crvenila i postajala nespretna: nikad se nisam osjetila dovoljno oputenom da bih odgovorila i na najjednostavnije pitanje. Iako je Francuze smatrala nadmonima, osobito ljude poput Napoleona i de Gaullea, najvie se divila Britancima. Oni su britki, uljudni, ali i prefrigani te nikad ne otkrivaju to im je na umu. Kako bi inae, sa svojega malog otoka, mogli osvojiti svijet? Jo se sjeam prepirke roditelja nakon jednog domjenka organiziranog u ast Lvndona Johnsona, tada potpredsjednika Sjedinjenih Drava. Otac je u to doba bio teheranski gradonaelnik, pa ga je Ameriko velepoStvari o kojima sam utjela 105 slanstvo pozvalo da sa suprugom bude nazoan zbivanju. Majka je pitala Johnsona bi li joj mogao preporuiti neku vrhunsku kolu u Americi u kojoj se moe dobiti solidno britansko obrazovanje. Zar ne vidi da je to dosta uvredljivo pitanje za potpredsjednika Sjedinjenih Drava? rekao je ogoreno otac. Trebao bi se osjeati povlatenim, odvratila je majka te dodala: Najvjerojatnije je i sam zavrio neku dobru britansku kolu. Zbog divljenja prema britanskoj korektnosti, majka je moda bila uvjerena da e me boravak u Britaniji dovesti u red. Konano, problem je rijeila jedna draga roakinja - Ama Hamdam. Djeca njezina mua bila su odsjela kod jednog uglednog Engleza, gospodina Cumpstvja koji je imao veliku kuu u Lancasteru zvanu Scotforth House. Mogu ostati tamo pod njegovom skrbi i pohaati mjesnu kolu. Dogovoreno je da majka sa mnom provede prva tri mjeseca kako bi se uvjerila da je sve kako treba i da mi mjesto odgovara. Otac mi je jedno poslijepodne, dok smo se etali prostranom terasom u kui tete Nafise, ponosno rekao da imam sree, jer se majci i njemu nikad nije pruila takva mogunost i da nikad nisu imali nikoga tko bi se brinuo za njihovu budunost sve do najmanje pojedinosti. Izrazio je elju da budem kolovana i samostalna - oba moja roditelja bila su obuzeta idejom o mojoj obrazovanosti i samostalnosti. Jo me jedanput podsjetio na svoju odluku da napusti Isfahan, bez prebijene pare i ne poznajui nikoga. Poloaj u drutvu i ugled koji e stei, rekao mi je, ne smiju imati nikakve veze s onim to si naslijedila. Ide se tamo kolovati, ali oekujemo da se vrati i slui svo- 4 joj domovini - tvoje je mjesto ovdje, u ovoj zemlji koja 1061 AzarNafisi ti je toliko toga omoguila. Poloaj u drutvu, sluba domovini - sve je u naoj obitelji bilo bremenito znaenjem. Mjesec prije odlaska provela sam u strci oprotajnih slavlja. Posjeivali smo razliite roake i obiteljske starjeine kako bismo se oprostili od njih i dobili blagoslov. Jedne pamenja vrijedne veeri roditelji su me odveli starijem bratu Ame Hamdam, Saidu Nafisi-ju kojega smo zvali Amu Said, odnosno ujko Said. AmuSaid. Amu Said kolovao se u Europi. Bio je dobro upuen u knjievnost i povijest te jedan od najpoznatijih suvremenih intelektualaca. Osim mnogobrojnih djela o iranskoj povijesti i knjievnosti potpisao je i nekoliko proznih djela, Francusko-perzijski rjenik i mnotvo prijevoda, meu ostalima i onaj Homerove Ilijade i Odiseje. Njegova glavna slabost bila je tzv. raspisano pero, budui da je znao biti istodobno pronicav i plitak, precizan i nepromiljen. Moji su me roditelji esto vodili k njemu, a ivio je pokraj Nafisijeve aleje u naizgled naputenoj

pokrajnjoj ulici koju je po sredini presijecao isueni potok. Njegova je kua zimi bila pomalo hladna i vlana. Imala je neko udno svojstvo, kao da je u njoj uvijek, Stvari o kojima sam utjela | 107 u bilo koje doba dana, bila veer. Pokustvo kao da je iezavalo u tom okruju, zbog ega su se otrcani naslonjai i stolci inili nestvarnim predmetima, poput tajni koje sam zamiljala da se kriju u sjenkama te prekrasne kue. Jedina svijetla soba u kui bila je knjinica - tamo su hrpe knjiga popunjavale police ili su bile privremeno posloene po podu. Te su mi se knjige inile ive, poput kornjaa s etvrtastim leima i nevidljivim nogama. Kad god smo doli u posjet, Amu Said bi me u odreenom trenutku, upuujui mi jedan od svojih rijetkih, ispod guste brade djelomice skrivenih osmijeha, poslao u knjinicu naznaujui mi tono mjesto gdje je knjiga koju trebam donijeti. Moda sam ba zbog toga zaarana mjesta uvijek zamiljala ne kao velianstvena zdanja, nego kao sjenovite ruevine ija divota poiva u tajnama skrivenima u njihovim mranim zakucima. Amu Saidu je dobro pristajala uloga arobnjaka, budui da je i samom pojavom postavljao zagonetke koje sam udjela otkriti. Bio je visok i vitak, s neobino izduljenim tijelom - inio se gotovo elastinim. Njegovo lice nije bilo ni ljubazno ni hladno, nego je privlailo velikim smeim oima koje kao da su, iza naoala s debelim okvirom, gledale u neku nepoznatu i nevidljivu toku ili odredite. Budui daje vrlo rijetko gledao bilo koga u oi, uvijek bih s istom zapanjeno-u otkrila s kolikom je pozornou sluao sugovornika. Amu Said je bio dvadesetak godina stariji od oca. Kao mladi proivio je Ustavnu revoluciju koja je radikalno ograniila mo apsolutistike monarhije i 4 ortodoksnog klera te je svjedoio dogaajima kada 108 \ AzarNafisi je Kadarsku dinastiju svrgnuo kozaki asnik, kasnije okrunjen kao ah Reza Pahlavi. ah Reza poeo je stvarati kohezivnu nacionalnu dravu osnivajui moderne ustanove, uspostavljajui sekularni pravosudni sustav, centralizirajui vlast uz pomo mree eljeznikih pruga te potiui razvoj vojske. Iran je doivio napredak, no stari apsolutizam nikad nije posve nestao: on se ponovno pojavio u promijenjenom obliku kao moderna politika diktatura koja je neprestance potkopavala vlastite etablirane institucije, osobito Parlament i sudstvo. Godine 1921. Amu Said je sa aicom istomiljenika, pisaca i intelektualaca, osnovao Iran-e Davan (Klub mladih Iranaca) - skupinu iji je zadatak bio uspostaviti demokraciju u Iranu. Ona je zahtijevala ukidanje svih zakonskih i pravnih povlastica stranim dravljanima, gradnju eljeznikih pruga u razliitim dijelovima zemlje, zabranu opijuma, obvezno javno obrazovanje, ublaavanje restrikcija kako bi to vie mladih Iranaca moglo studirati u inozemstvu, gradnju muzeja, knjinica i kazalita, emancipaciju ena te ono to se zvalo prihvaanje naprednih aspekata zapadne civilizacije i konano, osnutak sekularne drave i odvajanje graanskih od vjerskih zakona. O tome koliko su se stvari u meuvremenu promijenile dovoljno govori injenica da su pripadnici sljedee generacije Iranaca - narataja mojih roditelja - uglavnom bili lanovi istoga Kluba mladih Iranaca, ali se on iz ivahnog kulturno-politikog drutva pretvorio u pomodan drutveni i kockarski klub. Amu Said je bio stalan izvor prijepora u naoj obitelji. Doao je na dosta zao glas nakon to je objavio roman s kljuem Na pola puta do raja, u kojem je Stvari o kojima sam utjela 109 razotkrio dekadenciju i politiku nekompetentnost iranske elite te njezinu dvojbenu lojalnost stranim silama, osobito svenazonim Britancima. Istaknuti Iranci primljeni u Red slobodnih zidara u njoj su opisani kao agenti britanske vlade. Knjiga je zaotrila odnose s njegovim bratom, ministrom financija, ije je prijatelje (neke neopravdano) uzeo kao mete. Njegova su stajalita o tim stvarima katkada bila neumjerena, ak su graniila s paranojom. S Amu Saidom je bilo nemogue izai na kraj. Obitelj se ponosila njegovim knjievnim ugledom, ali su je neprestance ozlojedivali njegovi napadi na prijatelje i kolege. Kasnije je bio prisiljen veliati aha i opozvati svoje kritike kako bi mogao pisati i zaraivati za oskudan ivot. Unato

tome, ali i injenici da je vei dio ivota proveo u stalnoj zebnji zbog novanih potekoa (to je rezultiralo obiteljskim sukobima i branim napetostima), o njemu se u naoj obitelji govorilo s velikom strahopotovanjem te se njegov nain ivota cijenio vie od alternativnog bogatstva i moi za kojima su moji roditelji istodobno teili i prezirali ih. Ni njegovi financijski, ni osobni, ni politiki problemi nisu naruavali sliku koju sam o njemu stvorila kao o svojevrsnom arobnjaku. Te veeri, kad smo se otili pozdraviti s Amu Saidom, on se okrenuo prema meni i, ne podiui pogled, rekao: Moda ne zna, ali kad su mene poslali u Europu samo je aica ljudi odavde bila u inozemstvu. Svijet, ovaj na svijet ovdje, bio je puno manji. udjeli smo za obrazovanjem. Nadam se da nee to to ti se prua uzeti zdravo za gotovo. Ne ekajui odgovor, dodao je: Tako, sada e morati stati na vlastite noge. Jesi li razmiljala o tome to eli biti u ivotu? 110 I Htjela sam rei - elim biti poput vas, no to mi se uinilo previe uliziki, pa sam rekla da ne znam. Mora imati neki uzor, napomenuo je. Rekla sam da ga nemam. Ali im sam to izgovorila, pa ak i prije, znala sam da sam u neprilici. Ma, mora da ima nekoga kome se divi, tko bi eljela biti? Rudaba, ispalila sam na kraju, mislei na omiljenu junakinju iz ahname. Ma nemoj mi rei, Rudaba a ne Rustem, nije loe, rekao je. Neobian izbor. Otii u knjinicu, zahtijevao je i rekao neka mu donesem jednu knjigu ije mi je mjesto naznaio. To je moj oprotajni dar, izgovorio je predajui mi knjigu. Jednog dana kad bude itala to djelo moda e mi biti zahvalna. Darujem ti ga zbog tvojeg divljenja prema Rudabi. Radilo se o Vis i Raminu, djelu Fahredina Gorganija koji je ivio otprilike u isto doba kao i Firdusi. Te veeri, dok smo hodali prema automobilu uskom vijugavom alejom s isuenim potokom u sredini, osjetila sam majino nezadovoljstvo. Trebala sam rei da mi je ona uzor. Ona nikad nije pravila razliku izmeu bitnih i beznaajnih stvari. U automobilu je utjela, kao i ja: ona zbog bijesa, a ja zato to sam znala da sam uzrok tog bijesa. Otac je pokuavao razbiti napetost na svoj uobiajeno pomirljiv nain. Ne zaboravite, poeo je poprimajui svoj propovjedniki ton, da kad je Amu Said bio dijete na selu nije bilo pravih kola. Djeca iz viih slojeva dobivala su obrazovanje ili kod kue ili u maktabima - sobicama u kojima su, od ranog jutra do veeri, uenike razliitih dobi poduavali siromani klerici. Amu Said je meu prvima pohaao modernu kolu. Zapravo, Stvari o kojima sam utjela njegov otac, osobni kraljev lijenik, osnovao je prvu takvu kolu. Nikakve reakcije nije bilo ni s majine ni s moje strane, pa je nastavio oputenije, kao da ga sluamo: Tvoja majka ima itekako pravo smatrajui da bi trebala poznavati povijest svoje zemlje. Ve si dovoljno odrasla da pone te stvari shvaati ozbiljno. Nije dovoljno poznavati ahnamu; mora poeti posveivati vie pozornosti stvarnoj povijesti. Mrzila sam kad je poprimao taj ton samo kako bi joj ugodio, to mu je uostalom rijetko polazilo za rukom. Ona ga je samo prostrijelila pogledom punim mrnje i okrenula glavu prema prozoru. Te noi, kad sam je dola poljubiti za laku no, majka se okrenula na drugu stranu i rekla: Idi i poljubi svoj imaginarni uzor, svoju Rudabu. Povukla sam se u sobu, suzdravajui suze i stiui u rukama Amu Saidov dar. I to je, poput one o Rudabi, bila pripovijest o nesretnim ljubavnicima. to da uinim s nekoliko stotina stranica pjesme napisane prije nekoliko stoljea? Pokuala sam je itati u krevetu. Ali, bilo je preteko pa sam uzela drugu, poznatiju pjesmu. Trebala su mi dva desetljea i jedna revolucija da shvatim koliko sam dragocjen dar dobila toga dana. POGLAVLJE 9. Pozorno sam sluala sve oeve prie, no neke bi me nagnale da zadrim dah i doslovce se ukoim od oekivanja. Jedna od njih bila je, i jo jest, pria o Rudabi. Tada jo nisam bila svjesna njezinih dubljih implikacija, no poput odreenih motiva koji se neprestance vraaju, Rudaba se stalno ponovno i u razliito vrijeme pojavljivala tijekom cijeloga mojeg ivota. Tek kad sam poela pisati ovu knjigu sjetila sam se da sam prema njoj nazvala svoju imaginarnu pratiteljicu - sjeanje je iskrsnulo iznenada, kao da me prekorava, i zahtijevalo je punu pozornost. Rudaba i Zal bili su roditelji Rustema, glavnog lika u ahnami i najvanijega mitskog junaka u perzijskoj knjievnosti. Rustem je ivio sto godina, obdaren je bio Ahilejevom hrabrou te

Odisejevom lukavou i daleko je bio vaniji od vladara ija je kraljevstva titio od neprijatelja. A ipak, on nikada nije uspio privui moje zanimanje u mjeri u kojoj su to uspjeli njegovi roditelji, sjedokosi Zal i Rudaba. Stvari o kojima sam utjela 113 Od pogleda skrivena, u palai prebiva Od sunca samog ljepa kraljevna-djeva. Trepavice mrke, ko gavranova krila Oi joj zasjenie, dva narcisa divlja. Trai li mjesec, ti lice joj pogledaj; Za mousom traga li, kosu joj raspleti. Ona rajski je prizor, divotom sva zrai, Draest takvu podno neba nee nai. Njezine su obrve poput luka, njezin je nos srebrna trska, a njezina su ustaca poput stegnuta srca oajnika... Tjerala sam oca da mi toliko puta ponovi priu o ljubavnicima Rudabi i Zalu da sam je znala gotovo napamet. Rudaba je valjda prvi u dugom nizu knjievnih likova kojima sam bila opsjednuta i s kojima sam se, na ovaj ili onaj nain, poistovjeivala. Kad bi mi otac poeo pripovijedati tu priu, prve rijei glasile su: Sam, sin Narimanov, bio je najjai Ilustracija iz prie o Zalu I Rudabi u slikovnici koja je pripadala Azarinom ocu. 114 | AzarNafisi ratnik u Iranu. Njegova mu je ena rodila dijete, milo koliko dijete moe biti, tek - imalo je sijedu kosu poput starca. Sam je bio toliko zdvojan zbog sinove sijede kose da je naredio da ga ostave u umi. Majka ga je pokuala spasiti ostavivi ga u blizini visoke planine na ijem je vrhu ivjela velika mitska ptica Simurg. Si-murg se saalio nad alom, pruio mu zaklon i hranu te ga podizao zajedno sa svojim potomkom sve dok se nije prometnuo u naoitog mladia, snanog i neustraivog. Trgovci u karavanama koje su prolazile preko planine opazili su Zala i ubrzo o njemu pronijeli glas. Budui da, kako istie Firdusi, ni dobro ni zlo ne ostaju skriveni, jedne je noi Sam, kojega je poela muiti grinja savjesti, usnuo da je njegovo naputeno dijete ivo. Sljedee je noi sanjao stijeg podignut na nekom brdu i mladia kako predvodi vojsku, dok mu uz bok jau vrhovni sveenik i mudrac. Sam je poalio zbog svojega nesmotrenog postupka i, posavje-tovavi se s mudracima, otiao traiti sina. Otkrio gaje u zemlji arobnog Simurga i pozvao ga natrag na dvor, molei za oprost. Zal je nerado napustio Simurga. Tom mu je prigodom velika ptica dala nekoliko svojih pera napominjui da, kad se god nade u nevolji, baci pero u vatru i pozove je. Ona e doi u pomo u obliku crnog oblaka. Kad je kralj Manuer, Iradev unuk, naredio Samu da poe u rat, Sam je Zalu predao vlast nad svojom zemljom. Uivaj u ivotu i budi velikoduan, savjetovao mu je. Tragaj za znanjem i budi pravedan. Zal je posluao oev savjet te je okupio najpametnije ljude iz svih dijelova zemlje i dugo uio s njima. A onda je odluio posjetiti prostrane teritorije pod svojom vlau. Na tim putovanjima Zal je na kraju dospio u Stvari o kojima sam utjela I 115 Kabul (u dananjem Afganistanu), prijestolnicu kralja Mehrana. Jednom zgodom dok je prislukivala razgovor roditelja, ki kralja Mehrana, prelijepa kraljevna Rudaba, ula je za Zalovu naoitost, njegovu hrabrost i njegove junake podvige te se odmah zaljubila u njega. Zaljubljena sam, a moja je ljubav poput morskog vala to uzdie svoju krijestu prema nebu, povjerila se dvorkinjama. U snu me nikad ne ostavlja. Mjesto u mojem srcu gdje bih trebala osjeati stid ispunjeno je ljubavlju i njegovo mije lice dan i no pred oima. Pomognite, savjetujte mi to da radim. Morate smisliti neki plan, rei mi kako da si oslobodim srce i duu od te agonije oboavanja. Zar te nije stid? rekoe dvorkinje. Zna li to bi to znailo za tvojeg oca? Pitale su se je li Rudaba doista spremna voljeti nekoga koga su podignule ptice na planini, poznatoga medu ljudima po udatvu? Dvorkinje su je podsjetile da moe imati kojega god mukarca poeli i ne treba eznuti za strancem koji se doimlje kao starac i toliko je razliit od ostalih. alova udnovatost za mene je bila jedna od njegovih glavnih ari, i to to je Rudaba izabrala takvog mukarca samo ju je uzvisilo u mojim oima. Moda je i nain na koji mi je otac

pripovijedao tu priu pridonio simpatiji. U svakom sluaju, ve sam bila zaljubljena u oboje u razdoblju kada sam sama poela itati priu. Otac je rekao: Djevojci je bilo teko suprotstaviti se roditeljima. Nemoj si togod pogreno umisliti. Ude li u sukob s roditeljima, bolje ti je da ima dobar razlog za to. Ali, Rudaba je donijela vrstu odluku i nije se dala odgovoriti zbog predrasuda. Ne elim vie sluati te 116\ gluposti. Ne elim kineskoga cara, ni kralja Zapada, ni kralja Perzije. Samov sin Zal jedini je kojeg elim. On mi je ravan po lavovskoj snazi i stasu. Zvali ga vi mladim ili starim, mi emo biti jedno tijelo i jedna dua. Napamet sam znala prizor kad je Zal prvi put posjetio Rudabu u njezinoj palai. Zamiljala sam ga tako ivopisno da sam bila malo razoarana kad sam ga prvi put proitala u originalnoj Firdusijevoj verziji. Zauvi sa svojega visokog prozora Zalov glas, Ruda-ba je raspustila kosu tako da je pala kolut po kolut, raspliui se poput mnotva zmija. Rekla je: Popni se po ovim crnim kovrama to sam ih rasplela za te. Iako zaslijepljen divotom njezina lica i kose, Zal nije htio udovoljiti njezinoj molbi. Umjesto toga uzeo je od paa ue, smotao ga bez rijei u omu i bacio u vis. Oma se zakvaila za zid i Zal se brzo popeo ezdeset lakata do Rudabina prozora. Slijedili su zagrljaji, poljupci i vino. Iz trena u tren njihova raste udnja, I razgnae razbor ljubavi pomutnja; Strau svladani, tijela prepletenih Ostadoe ljubavnici do zore sjedinjeni. Toliko vrst njihov zagrljaj bjee Da udove jedva rasplest uspjee Kad rastanka kucnu as... Njihovu braku protivile su se obje strane. Iako je kraljevstvo Rudabina oca palo u vlast Irana, on je bio potomak njegova najomraenijeg neprijatelja, vrajega kralja Zahaka, pa nijedna strana nije posve vjerovala drugoj. Kralj Manuer i Zalov otac Sam pokuali su odgovoriti Zala od odluke da se oeni djevojkom iz Stvari o kojima sam utjela \ 117 Zahakove loze. Ljubavnici su morali svladati goleme prepreke, initi kojekakve ustupke i proi mnoge kunje prije nego to im je bilo doputeno stupiti u brak. Vrlo brzo nakon vjenanja Rudaba je zatrudnjela. Njezina je trudnoa bila vrlo teka, a lice joj je od boli poutjelo poput afrana. Poalila se majci da ne moe nositi teko breme u svojoj utrobi i da osjea kako umire. Jednog se dana onesvijestila i nijedan je lijenik nije uspio prizvati k svijesti. Oajan, Zal se sjetio pera to mu ih je dao Simurg kako bi ga mogao dozvati u neprilici. Kad je zapalio jedno, Simurg se pojavio. Rekao mu je da mu valja slaviti, jer e uskoro dobiti sina kojemu na svijetu nee biti ravna po hrabrosti i dobroti. Rustema je moralo dojiti deset dojilja, a kad je prestao sisati jeo je za desetero odraslih. Bio je naoit i snaan, poput junakoga djeda od kojega je naslijedio i ratnike osobine. A vie od etiri stotine godina Ru-stem je bio prvak i zatitnik Perzije bez kojega nijedan kralj nije mogao sigurno vladati. Njegovoj hrabrosti i domiljatosti nije bilo ravne na cijelome bijelom svijetu. Kad sam kasnije itala ahnamu, dojmilo me se kako je otac prikazivao Rustema kao gotovo besprijekoran lik, ali s jednom kobnom slabosti: bio je previe zaokupljen poslovima da bi se posvetio trajnijim eljama srca. Rustem je u jednoj bitki sluajno ubio vlastita sina Suhreba. Osobno smatram da gaje skupo stajalo odbijanje da se posveti stvarima srca. Mukarci se u ahnami odlikuju ponajprije oitovanjem fizike hrabrosti; oni su ratnici, premda su najdopadljiviji medu njima, poput Irada, slojeviti i ,. tankoutni, obdareni moralnom odvanou i integri118 | tetom. ene, s druge strane, poput Rudabe, posjeduju drugaiju vrstu hrabrosti, zatajniju, ali ne i manje vanu. Rudaba unosi u pripovijest osobne osjeaje i nagnua to ih mukarci poput Rustema preziru ili zanemaruju. Kako bijedno izgledaju sve pobjede velianstvenih ratnika bez ljubavi za koju je Rudaba bila spremna rtvovati ivot! Rudaba je u ahnamijedna od mnogih vanih ena stranog podrijetla. Ona e ostati zapamena uglavnom kao Rustemova majka. Njezin svekar, njezin mu i kasnije sin, likovi su koji postiu

junaka djela, odlaze u rat i pronose slavu svoje domovine. Firdusijeve ene, pak, stjeu besmrtnost u ulogama majki, supruga ili ljubavnica. One oituju drugaiju vrstu hrabrosti, potvrujui svoj identitet kad je sve usmjereno protiv njih i odabirui voljene mukarce. U paralelnom svijetu fikcije Firdusi je stvorio likove koji kre norme vlastita drutva i rue njegove tabue. Te ene, bez ikakvih javnih pretenzija, sa svojom otvorenom, nesputanom osjetilnou i nepokolebljivou, za mene su bile daleko romantinije od bilo kojeg mukog junaka. U ahnami postoje i ene poput lijepe Gurd Afrid koje pokazuju hrabrost odijevajui se u muko ruho i borei se na bojitu. No, zahvaljujui enama poput Rudabe u meni se ukorijenila predodba o drugaijoj vrsti ene ija je hrabrost zatajna i osobna. Ne postavljajui velike zahtjeve, ne teei spasiti ovjeanstvo od sotonskih sila, te junake ene sudjeluju u tihoj pobuni, ne zato to ele stei javno priznanje, nego zato to ne mogu biti drugaije. Iako je njihov broj ogranien i premda su ranjive, radi se o odvanoj ranjivosti koja prevladava enomrstvo njihova tvorca i njegova doba. Stvari o kojima sam utjela 119 Moji prvi uzori bile su imaginarne ene iz oevih pria - ne pasivne junakinje iz bajki, dobre djevojke prikladno nagraene za dobrotu, nego prije erotine i emotivne Firdusijeve ene. Kasnije, kad sam proitala Vis i Ramin, knjigu koju mi je Amu Said darovao prije odlaska u Englesku, otkrila sam jo jednu takvu izvanrednu priu koja me duboko dojmila. U svim tim djelima zapahnuo me neki dah potisnute erotinosti stoje izbijao iz idealiziranih enskih likova. Pria o Vis i Raminu, napisana etrdeset godina nakon Firdusijeve ahname, takoer vue podrijetlo iz predislam-skoga zoroastrijskog Irana i vjerojatno je predstavljala jo jedan pokuaj da se evocira i uzvelia nekadanja kultura. Ispriana je uglavnom iz perspektive prelijepe i smione junakinje Vis. Njezina izriita putenost i zdrava seksualnost daju krv i meso pjesnikim apstrakcijama. Pogledaj te velianstvene ene, mislila sam, stvorene u tako enomrzakim i hijerarhijskim drutvima, no one predstavljaju subverzivna arita oko kojih je konstruirana cijela radnja. U naelu, sve bi se trebalo okretati oko mukog junaka. Ali, upravo je nazonost tih ena ono to pokree zbivanja i izbacuje ovjekov ivot iz tradicionalne koloteine te ga navodi da promijeni nain ivota. U klasinim iranskim pripovijetkama aktivne ene vladaju prizorom; one su pokretai radnje. Nastavljajui itati iransku poeziju, nije me zaudilo kad sam otkrila daje gotovo tisuu godina nakon to je Gorgani ovjekovjeio Vis u svojoj poemi, ena po imenu Foruk Farohzad veliala svojeg ljubavnika u besramno putenim i iskrenim pjesmama. Naa najbolja poezija oduvijek je bila subverzivna i usmjerena protiv pravil i uvijek je predo-dreivala i preoblikovala stvarnost i nain na koji je 1201 AzarNafisi opaamo. Kasnije sam nala tragove tih nepokornih ena u modernim pjesnikinjama. Ne samo u Foruk Farohzad nego i u Alam Tad i Simin Behbahani, te u djelima zapadne kulture u Catherine Earnshaw u djelu Emily Bront, Elizabeth Bennet kod Jane Austen, Dorothee Brooke kod George Eliot, Jane Eyre kod Charlotte Bront, u Stendhalovoj Madame de la Mole i Mathilde. ak se i uglaena Sophia Western u Tomu Jonesu i Richardsonova razdraujue smjerna Clarissa Harlow odlikuju time to su se suprotstavile volji roditelja, svojim drutvima i njihovim pravilima te odvaile zahtijevati da se udaju za ovjeka po svojem izboru. Moda su upravo zato to su bile uskraene za toliko toga u stvarnome ivotu, ene postale toliko subverzivne u podruju mate, suprotstavljajui se nametnutom autoritetu, oslobaajui se starih struktura, odbijajui se pokoriti. Tjedni prije mojeg odlaska u Englesku brzo su protekli. U ono se doba vrtjela jedna popularna pjesma u kojoj pjeva oplakuje odlazak svoje drage. Nazivajui je svojim tek pristiglim proljeem tuguje jer ga naputa, no nada se da e mu ostati vjerna. Svaki put kad bi je ula, majka se okrenula prema meni i pogledala me oiju punih suza. Sada je bila previe zaokupljena pripremama za na put da bi se natezala sa mnom, iako bismo se povremeno porjekale, primjerice zbog odjee koju mi valja ponijeti ili koliko dugo smijem ostati vani s prijateljima. Ona i Monir plele su alove i dempere za mene - sve mi je to trebalo potrajati dugo, dugo godina. U Engleskoj je hladno, tvrdila je, i sve e mi to kad-tad zatrebati. Brat je objavio primirje u naim redovitim bitkama i ak je prestao prislukivaStvari o kojima sam utjela

121 ti moje razgovore s prijateljima. Izmeu Mohammeda i mene uvijek je postojalo neko bratskosestrinsko su-parnivo, unato velikoj ljubavi koju smo je gajili jedno prema drugome. S moje strane sadravalo je primjesu ljubomore zbog panje koju mu je posveivala majka. Ali njegovo je bilo puno njenije: iako sam ga ponekad znala povrijediti i premda ga je majka poticala da se ali na mene, nikad me nije cinkao. Moda se zapravo nije elio toliko natjecati sa mnom koliko sudjelovati u mojim aktivnostima - na kraju krajeva, ja sam bila njegova starija sestra. Prislukivao je moje razgovore s prijateljima i oponaao me piui vlastita sjeanja u moj dnevnik - jo uvam stranice ispisane njegovim djejim rukopisom: Dragi dnevnice, imam devet godina i piem u biljenicu moje sestre... Ali, bio je i vrlo domiljat te je uz ujakovu pomo pokuao izgraditi kemijski laboratorij i knjinicu. S godinama je nae rivalstvo preraslo u iskreno dijeljenje zajednikih interesa. Jedino ega se sjeam do dana odlaska jest niz bunih oprotaja pomijeanih s besramnim suzama i histerinim prosvjedima te iznenadna tiina u zrakoplovu koja je istaknula neopozivu injenicu da nikakvo samosaaljenje ne moe preokrenuti tijek dogaaja. Krotko sam sjedila pokraj prozora i iznenada me obuzeo osjeaj da smo majka i ja same na svijetu. Pokazala mije kako privrstiti sigurnosni pojas i drala me za ruku dok sam pokuavala zadrati suze. Nakon nekoliko minuta poela mije govoriti vrlo blagim glasom. Sretna si, ustvrdila je, jer ima roditelje koji se brinu za tebe i dovoljno te vole da prihvate to odvajanje; ja nikad nisam doznala to znai imati majku, koliku to radost i utjehu donosi. elim da ima ono 1221 AzarNafisi to ja nikad nisam imala. Ubrzo je njezin glas postao sanjiv i jednolian kad mi je poela pripovijedati priu na koju e se u budunosti esto vraati. Imala sam etiri godine, poela je drei ruku na mojoj kao da me eli sprijeiti u bijegu. ivjeli smo u jednoj kui usred golemoga vrta u Kermanu (tamo smo tada stanovali) kakvi su danas ve vrlo rijetki: bio je to jedan od onih starih perzijskih vrtova s visokim stablima i potocima te siunim cvjetiima na njihovim sprudovima. Usred noi probudio me enski pla. Utrala sam u dnevnu sobu i tamo zatekla strinu, Nanu i sluge - svi su bili na broju. I otac je bio nazoan. Nitko se nije obazirao na mene. Otac je iziao na verandu i ja sam krenula za njim. Mislim da je sjao mjesec, iako je bilo vrlo mrano. Bilo me strah stabala i njihovih sjena i gotovo sam trala kako bih drala korak s njim hodajui uz iroki potok to je uborio sredinom vrta. Tada je, iznenada, zastao. I ja sam zastala. Tamo na tlu pokraj potoka lealo je majino tijelo. To je bilo njezino jedino sjeanje na majku. Kad je kasnije prepriavala taj dogaaj, smanjila je broj svojih godina s etiri na tri i konano na dvije. Moja druga baka rekla mi je da je majka bila odrasla djevojica kad je baka umrla - imala je najmanje sedam ili osam godina, no tu je verziju opovrgavala majina strina, njezina saveznica protiv druge bake, koja je tvrdila da je majka bila vrlo mala kad je izgubila majku. I bakina dob takoer se mijenjala: u prvim verzijama imala je osamnaest godina kad je umrla, a kasnije esnaest. No, to zapravo nije bilo vano; jedino to je bilo vano jest to da je bila vrlo mlada. Danas me zapanjuje injenica daje tijekom godina, svaki put kad bi je ispripovijedala, majka izgovorila tu Stvari o kojima sam utjela | 123 priu na isti nain. Glas bi joj uvijek poprimio sanjiv i mehaniki ton kad god bi stala iskapati uspomene u kojima mi nismo imali udjela. Neobino je pritom da je to inilo njezina sjeanja jo dirljivijima. Dok mije ena koja je plesala sa Saifijem bila posve nepoznata, ova mi je, ukoena od straha pred majinim truplom, bila i previe poznata. Uvijek je prekidala priu u trenutku otkria. U to doba bogati su prali svoje mrtve u potocima koji su im tekli kroz vrtove prije nego to bi ih otpremili u mrtvanicu. esto sam pokuavala zamisliti taj prizor, slijedei majku du potoka i nailazei na bakino tijelo. Pokuavala sam zamisliti to se dogodilo nakon toga. Je li ona shvaala to to znai? Je li je otac na kraju primijetio i odveo? Je li je zagrlio? Mrtvi se skruuju u nepromjenjivim lijesovima koje za njih izraujemo. A zapravo se mijenjanju

zajedno s nama, osobito ako su umrli mladi poput Sai-fija i bake. Upravo je zato tako neobino, ne to to je moja baka umrla, nego da nitko nije sauvao nikakvo sjeanje na nju, da ne postoji nitko tko bi rekao koje je bilo njezino omiljeno jelo, ili: Ovo ovdje me podsjea na amoluk. Djed je nikad nije spominjao. Nismo znali ak ni gdje je pokopana. Sumnjam da je majka ikad posjetila njezin grob ili doznala gdje se nalazi. To me strahovito boljelo i budilo u meni osjeaj suuti prema majci, ak i kad bih se ljutila na nju, budui da je jedina uspomena koju je sauvala na svoju majku bila njezina smrt, i nikad se nije, ni jedan jedini put, prisjetila neega iz razdoblja dok je ona bila iva. Taj let u London bio je vaan iz vie razloga, no tih nekoliko minuta koliko je majci trebalo da mi ispri- , povijeda svoju priu, pritisak njezine ruke na mojoj 124 | AzarNafisi i nakon toga utnja, neizbrisivo su mi se urezali u pamenje. Tada jo nisam bogzna to osjeala prema mrtvoj baki o kojoj nita nisam znala. Tek u joj kasnije poeti posveivati pozornost. No, pria o njezinoj smrti udesno je utjecala na moje osjeaje i moje stajalite prema majci. Navela me da suosjeam s njom i kao da je opravdavala njezin bijes. Poeljela sam da mogu uskrisiti baku, osloboditi ih obje toga prizora - te noi kad je umrla. I poeljela sam utjeiti majku. Danas mi je ao to to nikad nisam uinila. Umjesto toga, nonalantno sam zapitala: I to je onda bilo? Nije odgovorila. Za razliku od oca, koji nam je pripovijedao duge prie o sebi i uvijek ih analizirao, majine nikad nisu imale ni poetak ni kraj. Obino su se sastojale od jednog jedinoga dogaaja, vane zgode predstavljene poput zagonetke koja upuuje na svakojaka znaenja. Poput Saifijeve, bakina odsutnost uinila ju je jo prisutnijom u naim ivotima. Polako smo postajali sve svjesniji injenice da je njezina smrt odredila sve to je majka postala. U Pepeljugi, kao i u Snjeguljici, mrtva majka je izlika, a njezina odsutnost vanija je od nazonosti. Priama su potrebni alost i sukob, strah od gubitka i nada u povratak izgubljenog. Da je moja baka poivjela, ne bi bilo potrebe za pomajkom. Zbog toga je zla pomajka toliko slikovita, toliko oaravajue iva njezina zloestoa potie niz akcija i reakcija. Majka je takoer izigravala lik iz neke vrste bajke, jedino to nije nala pravoga princa na bijelom konju. A ni njezino strpljenje nije bilo nagraeno vjenim mirom i sreom. ak se i Pepeljuga morala ponaati na odreeni nain ne bi li oarala princa, no majka nije imala dara za Stvari o kojima sam utjela 125 to. Njezina ogorenost na prolost sve se vie raspli-njavala u openitijem nezadovoljstvu sa sadanjou. Na neki smo je nain iznevjerili. Njezini su duhovi postajali sve stvarniji, a mi, njezina obitelj, sve udaljeniji i nepristupaniji. Ne znam to bi se dogodilo da nismo proveli ta tri mjeseca u Lancasteru. Iako to tada jo nisam shvaala, to je iskustvo u meni probudilo jedan nov osjeaj - ili, ako hoete, slabu toku - koja e kasnije potpuno odrediti moj odnos prema majci. Bilo je to poput potoia koji daje naslutiti prostranu i golemu rijeku iji se potencijal, jednom otkriven, vie ne moe zaboraviti. POGLAVLJE 10. Scdtjdrtk ttnst Dan kad smo sile s vlaka na lancasterskom kolodvoru bio je varljivo sunan. Ubrzo mi je bilo sueno otkriti daje ono zbog ega sam uvijek patila od nostalgije u Engleskoj - neprestana kia i sivo nebo - zasluno i za zasljepljujue zelene livade i arobne zvonie. Na peronu nas je doekao krupan debeljukast mukarac na takama, u drutvu domaice Ethel. Gospodin Cumpstv, poznat pod nadimkom Ski-pper, navodno je nastradao kao kapetan nekog broda, vjerojatno u ratu. No, zanimljivija je bila pria o njegovoj ljubavnoj vezi s vlasnicom Scotforthskog dvorca, imunom enom koja se zaljubila u njega i on u nju, pa je ostavio suprugu i obitelj. Kad je umrla, naslijedio je kuu i uteevinu. Skipperovu bivu obitelj vidjela sam samo jedanput nakon to je umro tri godine kasnije, a svu je imovinu ostavio Ethel. Zbog svojeg pomalo upitnog morala, on vjerojatno ne bi bio tako neupitno prihvaen kao moj skrbnik da ga nije preporuila Amu Saidova sestra, besprijekorna Ama Hamdam.

Stvari o kojima sam utjela | 127 Majka je doputovala kako bi mi pomogla da se smjestim, no im smo ule u tu kuu preokrenula ju je naglavce ne bi li mi osigurala ono to je smatrala nunim komforom. Zgranuli su je ivotni uvjeti u Scotforthu, upravo kao to je ona svojim ponaanjem zaprepastila njegove stanovnike. Imala je prigovor za sve: kupaonica nije imala tu, posue nikad nije bilo oprano kako valja... Pratila je Christine, plaljivu slukinju, u kuhinju, otimala posude iz njezinih gotovo drhtavih ruku i silila sirotu enu da ponovno ispire svaki komad prije nego to doe i u najmanji doticaj sa sudoperom. Iako je obeao da e se pobrinuti za kadu, Skipper oito za privremenog gosta nije imao namjeru ugraditi tu, tako da je majka na kraju donijela plastini runi tu i prisilila me da se njime sluim, zabranjujui mi kupanje u kadi. Ethel nam posluuje doruak, a kad zavrimo Christine posprema stol. itarice, dva jaja na oko koja odmah bacam na tost, pa jo maslac, marmelada i aj... Prvi dan kole: dok postavljamo stolce za doruak, majka me promatra i prasne u smijeh. Odjevena sam u odoru: plavu suknju, bijelu koulju, mornarsku bluzu i jaknu sa kolskim znakom na depu, a na glavi imam mornarsku beret-ku koju mrzim. Skida mi je jer mi stalno pada s glave, i odlae na stolac pokraj kolG. Cumpsty, "Skipper". Majka me povjerila njegovoj brizi dok sam bila u koli u Engleskoj. 1281 AzarNafisi ske torbe. Doista ne mora to imati za stolom, kae, iako je dobro da se to prije navikne na te stvari. Vee mi kolsku kravatu, ponovno me motri i stane se smijati. Sirota Azi, kae s neuobiajenim suosjeanjem. Toliko se rijetko smijala ili smijeila - poznavali smo uglavnom njezine kisele osmijehe, podsjetnike na nae prijestupe - da sam bila nespremna. to?, pitam pomalo ljutito. Suze mi naviru na oi dok me tapka po ruci. Eto, spremna si, kae jo se uvijek smijui. Kasnije u nauiti izvlaiti korist iz toga to sam strankinja - zaboravljala bih jednog dana beret-ku, drugi put kravatu ili jaknu. Majka je bila zadrti pristaa tjelovjebe. Otkad se sjeam svako je jutro preskakala neko zamiljeno ue. U Lancasteru je jedino mjesto gdje je mogla obavljati taj ritual bio mali poploani prostor u vrtu ispod prozora moje spavae sobe. Ujutro prije doruka silazila bi tamo i preskakala zamiljeno ue - tisuu skokova na dan, diila se. Ponekad bih stajala pokraj prozora i gledala je, a ona bi mi uzvratila pogled i nasmijeila se, sretna to ima publiku. Ta se slika u mojem sjeanju preklapa s jednom drugom - kad sam imala oko tri godine sjedila sam jednoga sunanog zimskog jutra blizu francuskog prozora u spavaoj sobi roditelja gledajui majku kako preskae ue na terasi. Njezine su se oi na trenutak susrele s mojima i nasmijeila se. Jo se ivo sjeam njezina osmijeha dok su mi oi pratile kruenje zamiljenog ueta. Naveer sam se vraala u svoju golemu sobu gdje bi me majka redovito doekala s pladnjem pretrpanim oguljenim naranama, okoladom i pistacijama, lica iz kojega je isijavala usredotoena odlunost. Prije spavanja ostavljala sam joj popis engleskih rijei Stvari o kojima sam utjela | 129 ija je znaenja ona nou traila u rjeniku, tako da me sljedei dan ekao na stolu. Pomagala mi je pamtiti rijei jedan do dva sata nakon veere. Kasnije me ogoreno podsjeala kako, da nije bilo nje, nikad ne bih nauila engleski. Scotforth House u Lancasteru. To je vjerojatno istina. Kad sam u prvom razredu poela uiti engleski ona nije znala ni rijei (njezin drugi jezik bio je francuski). A ipak, svaki je dan s tetom Nafisom prouavala oznaene stranice u mojem udbeniku iz engleskoga i svake me veeri ispitivala. Kad je za nas neto eljela, stremila je tome s nevjerojatnom energijom i ustraj-nou. Njezine fiksne ideje i ta energina opsjednutost nisu bile usmjerene ni prema kakvom specifinom cilju - premda su se neizvjebanom oku mogle uiniti svrhovitima. inilo se da je uvijek pokree neki snaan kompulzivni osjeaj protiv svega onoga to nije htjela biti. Voljela je puiti, ali nikad nije puila; voljela je kartati se, ali gotovo nikad nije kartala; bila je darovita plesaica, ali nikad nije plesala. Zbog toga njezina stajalita imali smo dojam da nitko ne obavlja svoj posao kako valja. Taj negativan poticaj pokatkad ju je tjerao da stvara planove, no nikad nisu imali nikakve veze jedni s drugima. Svakome zadatku, ma koliko beznaajan bio, posveivala se bez zadrke. Nekoliko godina

130 | AzarNaftsi glavni joj je cilj bio dobro nauiti engleski. ak je na pet mjeseci otila u London gdje je ivjela u nekom pansionu i gotovo sve vrijeme provodila na teajevima ili uei u sobi. Pohaala je i teajeve cvjearstva te punila kuu svojim kratkotrajnim kreacijama, sve dok joj jednoga dana ta aktivnost nije dodijala i od tada je vie nikad nije spomenula. Istu koliinu energije uloila je u dobivanje vozake dozvole, emu se, iz nekog zaboravljenog razloga, otac suprotstavljao. (Nije bulaznila tvrdei daje pokuao upotrijebiti svoj utjecaj kako bi sprijeio mjerodavnog slubenika da joj izda dozvolu.) Meu svim njezinim planovima moda je najambiciozniji bio stvoriti uzornu obitelj. Nitko se nije brinuo za nju dok je bila dijete: nitko nije posveivao panju onome to jede, obavlja li tjelovjebu, kako se odijeva. .. Sve je to nama htjela nadoknaditi. Bila je perfek-cionist: savrena obitelj, savreni prijatelji, savrena zemlja. Totalitarni mentalitet razara vas ne samo onim to vam namee, nego i neoekivanim dobroinstvima. Daje ustrajala u svojim okrutnostima, bilo bi lako prekinuti vezu. Ali, osjeali smo se uhvaeni u klopku, budui daje, iako je vladala naim ivotima, istodobno bila i tako strahovito ranjiva i - premda me ponekad mrzila - mnogo je toga rtvovala za mene. Htjela je da budem lijepa, uglaena, sofisticirana, inteligentna, posluna ki, uspjena i obrazovana samostalna ena. Moda sam bila njezino najvee razoaranje. Danas s bolom shvaam daje u meni moda vidjela mladu enu kakva je nekad i sama bilazapostavljenu i neeljenu. To moda objanjava one rijetke trenutke kad bi me pogledala, te gotovo plaui i odmahujui glavom izgovorila: Sirota, sirota moja Azi! Stvari o kojima sam. utjela | 131 Kad sam se nakon treeg dana kole vratila u svoju sobu i ugledala pladanj s naranama, briznula sam u pla. Osjetila sam se bespomonom. Na prvom satu engleske knjievnosti ve smo obraivali Shakespe-areovu komediju Mnogo vike ni za to. Nisam bila kadra pratiti krnu gospodu Weaver. A problem nije bio samo Shakespeare. Ljupka uiteljica biologije, mrzovoljan uitelj glazbenog i voza autobusa, svi su podjednako nerazumljivo govorili. Nisam li kod kue imala najbolju ocjenu iz engleskoga? Zato ne razumijem te ljude? Majka me posjela i pokuala umiriti. Gladila me po kosi, pomogla mi je da se presvuem i gurajui mi krike narane u usta rekla: Zna, stvarno ne mora prolaziti kroz sve to. Mogu javiti ocu i sljedei tjedan si u Teheranu. Mislila sam da eli da doem ovamo i uinim neto od sebe, rekla sam. Blagog pogleda nastavila mi je, gotovo mehaniki, ubacivati narane i pistacije u usta. eljela sam da dobije ono to je meni bilo uskraeno, odgovorila je. Zna da sam bila najbolja u razredu. Moja uiteljica Ozra voljela me vie od svih drugih uenica. Nadala se da u nastaviti kolovanje, poput nekih ena u naoj obitelji - Ame Hamdam ili Mae Monir... Iako mi je sve to govorila u prvom redu kako bi me umirila, mislim da je pritom i evocirala duhove iz vlastite prolosti. Ama Hamdam bila je jedna od njezinih junakinja. Bila je jedna od prvih Iranki poslanih na studij u Europu (1920-ih godina). Kad se vratila kui nije se udala nego je odmah poela raditi, najprije kao nastavnica, a kasnije kao dekanica jednog dobro poznatog enskog koleda u Teheranu. Do- t bro je se sjeam, jer je izgledom toliko odudarala od 132 | AzarNafisi Vjenanje Ame Handam. Mladenka, koja se odluila za brak tek kad je ula u etrdesete, stoji u sredini, u bijeloj haljini. Azarin djed po majci, Logman Nafisi, stoji mladenki zdesna. Azar i njezina majka su u prvom redu. ostalih ena koje su dolazile u nau kuu. Diskretno se minkala i uvijek se odijevala u priguene smee tonove. Kad bismo je posjetili, zavalivi se u njezin mekani svijetlosmei naslonja i sluajui umirujui mrmor njezina mirnog i autoritativnog glasa koji je bio u opreci s majinim izmuenim upadicama, gdjekad bih se pitala to me kod nje toliko intrigira. Je su li to bile njezine prie o enama iz doba moje bake koje su nosile pitolje ispod crnih adora i pomagale konstitucionalistima? Rekla mije da mnogo dugujem tim enama, jer su osnovale prve javne enske kole u Iranu. Zbog svojih su se nastojanja izvrgavale batinama i progonu, a neke su bile istjerane iz svojih rodnih mjesta. ene se, rekla bi svojim tihim mrmorom, uvijek moraju boriti za ono to ele. I to ne samo u ovoj zemlji. Jo su nedavno u Britaniji ene morale svojim muevima prepustiti

sav novac i imovinu. Majci je neprestance govorila: Ovo dijete mora znati Stvari o kojima sam utjela \ 133 cijeniti mogunosti koje ima, ne smije ih uzimati kao gotovu injenicu. Tek sam kasnije shvatila to je imala istinski romantino u sebi: u drutvu u kojem je enstvenost tako strogo definirana, njezino odbijanje da se prilagodi konvencionalnim predodbama bilo je istodobno hrabro i iznimno. ene poput nje bile su kriteljice novih putova, visokoobrazovane te uglavnom neudane, posveivale su se obino svojem poslu i razvile namjerno neenstven stil. Ipak, mnogi su saalijevali Amu Hamdam. Neki su smatrali da pripada kategoriji propalih ena zbog te svoje neenstvenosti. Iako su se njezina postignua nevoljko priznavala, ona se nije smatrala tjelesno privlanom. Kao ni u jednoj puritanskoj kulturi, u sluaju ena spol i potovanje nisu ili zajedno. Kad se poelo govoriti o mojem odlasku na studij u inozemstvo, neke majine prijateljice upozorile su je neka pripazi, jer bih mogla postati poput Ame Hamdam koja se udala tek u etrdesetoj za ljekarnika s etvero djece. To je, navodno, sudbina previe kolovanih ena: brinuti se za tudu djecu. Meni se nikad nije inilo da ona zasluuje saaljenje. Mu ju je volio i potovao, ona se, pak, predano posvetila svojoj pastoradi, a oni su joj zauzvrat bili odani. Tek sam mnogo kasnije shvatila u koliko je boljoj situaciji bila od svih tih brbljavih jezika i zagriljivih dosadnjakovia. Neka mi bude doputeno vratiti se u onaj dan u Lancasteru kad smo majka i ja sjedile u prostranoj sobi s veselim cvjetnim tapetama, izblijedjelim tepihom, otmjenim krevetom i arenim poplunom. Priznala mi je da joj je najvea elja u ivotu bila postati lijenica - poput njezina brata, poput strieva, poput 134 | AzarNafisi toliko mnogo njih u naoj obitelji. Ali, otac joj nije dopustio nastaviti obrazovanje nakon srednje kole. esto sam mislila da dugujem svoje obrazovanje ocu, njegovu pripovijedanju i intelektualnom prostoru koji su on i njegova obitelj stvorili za nas. Ali toga dana, da nije bilo majke, njezina razumijevanja i pria koje mi je ispripovijedala, mislim da ne bih mogla nastaviti. Poela sam vjerovati da postati kolovanom enom znai neto drugo negoli biti dobra Iranka ili uiniti ponosnom svoju obitelj. Postojalo je neto to sam joj mogla pruiti umjesto toga. Poeljela sam postati enom kakva je htjela biti. Putovanje u Englesku i na tamonji tromjeseni zajedniki boravak za mene su postali olienje svega to sam voljela kod majke i za ime u kasnije eznuti. Uvijek kad bismo je Mohammad i ja trebali postajala je blaga i brina, kao da se njezin dobar duh iznenada probudio iz dugoga sna. U vezi s mnogim stvarima majka se odnosila prema meni na nain na koji se nitko nije odnosio prema njoj dok je bila dijete ili djevojka. Posveivala mi je svu pozornost koja je njoj bila uskraena. Ironija je u tome da sam se, kako bih postala ono to je eljela da budem, morala distancirati od nje. Nisam mogla biti njezina lutka. Nikad nije shvatila, kad sam se kasnije nauila brinuti za sebe, koliko je postigla. Otputovala je iz Lancastera jedno poslijepodne krajem prosinca. Dan je bio hladan i oblaan, na to me podsjea snimka nas dviju na eljeznikom kolodvoru. Na sebi imam smei baloner koji mi je kupila i na koji smo obje bile vrlo ponosne, a ona crno-crve-ni kaput. Nagnuta je prema meni i smijei se. Iako ni ona ni ja ne gledamo u objektiv, oito je da smo itekaStvari o kojima sam utjela \ 135 Azar se oprata s majkom na eljeznikom kolodvoru u Lancasteru. ko svjesne da nas se snima. Okrenuta je licem prema meni, a jednu je ruku poloila na moja leda kao da me eli zatititi. Ta poza i taj izraz lica karakteristini su za sve njezine fotografije u prigodama kad se od nje oekivalo da zrai obiteljskom ljubavlju i prisnou. Nemoj biti tuna, rekla je. Pogledala me toliko saaljivo kao da bolujem od neke neizljeive bolesti. Nee niti trepnuti, a ve e biti kod kue za ljetne praznike. Hajde, hajde, rekla je sa smijekom. to biste vi uinili da ste bili na mojem mjestu? POGLAVLJE 1 1 . TditfLtt i {utrke JL/uGo nakon to je majka otila osjeala sam se krajnje izgubljeno. Nije to bilo samo zbog razlika

u jeziku, kulturi i okruju izmeu Lancastera i Teherana, nostalgije za obitelji i prijateljima, nego i zbog oka prouzrokovanog iznenadnom promjenom naina ivota. Sve je bilo razliito - primjerice, vjeito sivo nebo i kia u Lancasteru bili su drugaiji od sunanog neba uTeheranu i snijegom pokrivenih planina u daljini. U Teheranu je moj ivot bio uklopljen u vrste okvire i zatien; gotovo je svaki moj pokret bio proraunat: majka je nadzirala to jedem, uvijek su me vozili u kolu i iz nje i nikad nisam izlazila bez roditelja ili njihova doputenja. Sada sam bila sama, sa skrbnikom koji nije znao to radim ili ga nije bilo briga. Bila sam uglavnom preputena sama sebi. Veina drugih mladih Iranaca poslanih u inozemstvo pohaala je privatne kole, no mene su poslali u obinu dnevnu kolu u gradi u kojemu veina ljudi nije nikad ula za Iran. Bila sam jedini strani ak. NaStvari o kojima sam utjela 137 stavnici su sa mnom bili strpljivi i paljivi, a drugove iz razreda moja je nazonost uglavnom zabavljala. Postavljali su mi radoznala pitanja tonom koji je bio istodobno obziran i posprdan: Koliko deva ima tvoj otac? Je li te ikad itko poljubio? Beskonano ih je zabavljalo to nisam znala to je hickey ili kad sam jednom zgodom ozbiljno pitala neku djevojku kakav je okus poljupca. Ali, ubrzo sam postala jedna od njih - gotovo postala. U razredu je bilo mnogo ekscentrika i ja sam jednostavno bila samo jo jedan u nizu. Imala sam mnogo prijateljica: tankoutnu umjetnicu Sheilu, aljivu Elizabeth, studioznu Dianne i najbolju prijateljicu Barbaru. Mislim da smo se Barbara i ja toliko zbliile ne samo zbog onoga to smo imale zajedniko, nego i zbog naih razlika. Barbara - pla-vooka, kratke smee kose, uvijek spremna na smijeak... Njezino me prijateljstvo umirivalo, budui daje njezin ivot izgledao, a mislim da je dobrim dijelom doista i bio, mnogo jednostavniji od mojega. Znala je to eli. Imala je brine, skromne roditelje koji su uivali u uzajamnom drutvu i izgleda bili u izvrsnim odnosima, kako meusobno tako i sa svojom djecom. Bila je vrlo inteligentna, ali je u etrnaestoj ve nala stalnog deka. Zaprosio ju je, a njezin ga je otac istjerao iz kue. Bez ikakva nametnutog osjeaja dunosti prema obitelji ili domovini, bila je sretna na bezbrian nain na koji ja nikad nisam bila. Posjedovala je neku iskrenu, privlanu neuvijenost. Dakako, nijedan ivot nije ravna crta, no tada mije tako izgledalo. Danju sam bila zaokupljena kolom i prijateljima, ali nou sam bila usamljena. Obino bih se nakon veere oko pola sedam povukla u svoju sobu. Bila je pro-strana. Navukla bih zavjese i ostavila svjetlo ak i kad 1381 AzarNafisi sam legla. esto bi me obuzela strahovita usamljenost i tuga, pa i neka zebnja. Zato sam itala sve to bi mi dolo pod ruku. Soba je bila vrlo hladna i daje ugrijem morala sam ubacivati novie u grijalicu, a ona bi vas opekla ako ste joj sjedili preblizu, a ne bi vas grijala ako biste se udaljili. Tako sam poela itati u krevetu, osjeajui se zatieno i toplo pod poplunom s termo-forom pokraj sebe (otprilike u to doba itala sam knjigu Kako biti stranac. Jo se sjeam odlomka u kojem se tvrdi da kontinentalci imaju seksualne partnere, a Britanci termofor). Dvije su mi knjige uvijek bile uz uzglavlje - Hafizove pjesme i lirika suvremene feministike pjesnikinje Foruk Farohzad. Ali, uglavnom sam itala romane. Tako sam se skrasila na tom lijepom, sivom i vlanom mjestu, napuujui sobu likovima iz Dickensa, Dostojevskog, Austenove i Stendhala. Nitko me nije pripremio za prizor koji sam zatekla to ljeto u zranoj luci kad sam se konano vratila kui na praznike. Medu bezbrojnim licima isticao se odreeni broj sablasno srdanih i stranih. Konano sam spazila majku i tetu Nafisu pokraj nekog sredovjenog mukarca vedrog lica i zaputenog izgleda s velikim buketom jarko ruiastih gladiola u rukama. Smijeio se od uha do uha poput stranca koji se svim silama trudi biti va najbolji prijatelj. Da te upoznam s gospodinom Zijom, rekla je majka poljubivi me u oba obraza. On je oev poslovni partner. Teta Mina i njezina ki Lejla stajale su pokraj oca i brata, a ugledala sam i strica Rezu, oeva mlaeg brata koji se nedavno bio upisao na Sveuilite u Teheranu i odsjeo kod nas. No, bilo je tamo i mnogo meni nepoznatih osoba i inilo se da sve dijele neku zajedniku tajnu. To su odavale podjednako majine kretnje kao i uliziki Stvari o kojima sam utjela | 139

osmijeh gospodina Zije, za kojega se ispostavilo da je oev glavni tajnik. Od tada, kamo god bih se uputila okruivala bi me gomila stranaca koji su se ponaali kao bliski prijatelji, to je trajalo sve do oeva uhienja godine 1963., kad se stanje gotovo posve preokrenulo. Dobrodola u oev Teheran! - stric Reza mi je te rijei apnuo u uho sarkastinim tonom. Toliko nedostaje majci, pisao mi je otac, da nas neprestance optuuje za bezosjeajnu ravnodunost prema tvojoj situaciji. Prigovara nam da grijemo kuu dok 'sirota Azi' u Engleskoj dan za danom cvokoe od zime u onoj kuerini. Majka mi je pisala pisma puna saaljenja, tjeskobno se raspitujui za moje zdravlje i svakodnevicu, a oca je natjerala da mi alje izreske iz enskih asopisa posveene blagodatima soka od grejpfruta i ienju peta plovucem. Slala je suene trenje, ljive i marelice, zajedno s obino premalim ili prevelikim runo pletenim vunenim arapama, rukavicama i demperima. To je uspostavilo obrazac za budunost: razdvojene, majka i ja eznule smo jedna za drugom, a zatim bismo se nakon nekoliko, najvie tjedan dana provedenih zajedno, vraale starim navadama. Firuzai Bu-iaki Ho Derahid vali dulata musted-al budi Uavi u dnevnu sobu sljedei dan, u petak, zaula sam poznati glas kako recitira taj stih naega klasinog pjesnika Hafiza u kojem se govori o Iaku, vladaru ija je kraljevina brzo propala zbog spletaka njegovih neprijatelja. Hafiz oplakuje svijetlu, ali kratkotrajnu Iakovu slavu. Mnogi redoviti posjetitelji bili su nazoni tog jutra: , oev stari prijatelj gospodin Haliki, majina frizerka 1401 AzarNafisi Goli, imuni pukovnik te stric Reza koji je mrmljao kako se toliko srami oeva novog namjetenja da ak porie srodstvo s njime. Za mnoge Irance, biti na visokoj dunosti u vladi znailo je prodati duu vragu. I teta Mina je bila tamo i kad sam ula u sobu mahnula mije da sjednem pokraj nje. Bila su tamo i neka nova lica: gospodin Zia, onaj s jarko ruiastim gladiolama, sjedio je u uspravnom stolcu, ali se ipak uspio drati pogrbljeno. Pored njega je bio neki mrav, crnomanjast ovjek za kojega sam kasnije otkrila daje reporter Megin, te neki mukarac skromnog dranja i pokornog osmijeha kojeg mije otac predstavio kao gospodina Esmailija, jednog od njegovih slubenika zaduenih za parkove i zelene povrine. Hafiza je citirao gospodin Haliki, koji je, nakon to me srdano pozdravio, dodao: Hafiz je ivio prije vie od sedam stotina godina, ali ono to je rekao za Iaka, zlosretnog kralja, vrijedi jo i danas. Na je Ah-mad mlad i ambiciozan. Njegove su tenje posve iste i dobronamjerne. Ali, on ne zna da u ovoj vladi dobre namjere nisu dobrodole. S dobrohotnou se tamo ne da preivjeti. Pripisuje mi prevelik utjecaj, rekao je otac sa smijekom. Moje su ambicije skromne i ne predstavljam prijetnju gospodi oko aha. Niti sam im podreen. Sluala sam u nedoumici, mozgajui o strievim aputanjima. tovie, nastavio je otac, ah je svjestan toga. Nema nikakva razloga da se osjea ugroenim. ah se, dragi prijatelju, istaknuo je gospodin Haliki, osjea ugroenim od svih. A moda i s pravom. Nakon Mosadeka izgubio je ono malo povjerenja to ga je imao u suradnike. Sada si je zabio u glavu da ga Stvari o kojima sam utjela | 141 eli smijeniti svatko tko je popularan i ima svoje miljenje. Zato, rekao je naginjui se prema ocu, nije pametno staviti sudbinu u ruke ovjeka bez samopouzdanja. To je bila aluzija na Mosadeka, tvrdoglavoga iranskog premijera ranih pedesetih, najpoznatijeg po otporu ahu i borbi za nacionalizaciju naftne industrije koja je u ono doba bila u vlasnitvu Britanaca. To je vodilo prema histerinom i tenzijama proetom meunarodnom sukobu, uglavnom izmeu Irana i Velike Britanije te, na njezin zahtjev, bojkotu iranske nafte, to jo pogoralo ionako nezavidno gospodarsko stanje u Iranu. ah je bio prisiljen nakratko napustiti zemlju. To je za poticanje krize i nemire iskoristila pro-sovjetska komunistika stranka Tudeh koja je imala zastupnike u Parlamentu te se uvukla i u vojne redove. Jedan od mentora ajatolaha Homeinija, ajatolah Ka-ani, najprije je podupirao premijera Mosadeka, da bi se zatim okrenuo i sklopio mir sa ahovim rojalistima. Sve je to dosegnulo vrhunac 1953. u vojnom puu koji su podupirali Amerikanci i Britanci. Vratio se i ah. Mosadek i prevrat u kojem svrgnut jo su najzanimljivija

tema o kojoj se vode beskrajne rasprave - tko je imao pravo, a tko ne, tko je koga izdao i po kojoj cijeni? Mosadek je bio, i prema svemu sudei jo jest, najpopularniji iranski politiar. Moji su ga roditelji simpatizirali, a majka je esto prepriavala pripovijest o znamenitom danu prije njegova kontroverznog suenja i progonstva u Ahmad Abad, selo u njegovu vlasnitvu. Njegovo izjalovljeno premijerstvo s godinama je postalo simbol neostvarenih demokratskih tenji u Iranu. On je zraio nagrizenim armom neispunjenih 142 | AzarNafisi Mosadek na sudskom procesu kao optuenik. snova. A ipak, mnogo kasnije - 1978., kad nam se pruila mogunost da za ahova posljednjeg premijera izaberemo Mosadekova pristau ahpura Bahtijara, poznatu osobu iz krugova nacionalistikog liberalizma, veina se nije odluila za njega nego je dala glas ajatolahu Homeiniju, kudikamo veem despotu od aha. Mogli bismo se zapitati - barem gledajui unatrag - u kojoj mjeri narod koji je oplakivao Mosadeka, a glasovao za Homeinija, zasluuje da mu se vjeruje. Jo su mnoge spekulacije o sudbini iranskog naroda slijedile toga prvog jutra nakon mojeg povratka. Ustvrdilo se da sve nae nevolje proizlaze iz upornog njegovanja kulta linosti podignutog oko aha. Nitko ne moe popiti au vode bez njegova doputenja, rekao je netko. Nije on kriv za to, prigovorio je tamnoputi reporter Megin. To nam je u krvi, tako mi reagiramo na nae elnike. Zovemo ih Kraljevima nad Kraljevima, Sjenkama Boga na Zemlji... To se toliko esto ponavlja da i najumjereniji ponu vjerovati u ono to uju. Mosadek je i sam povukao mnogo autokratskih Stvari o kojima sam utjela j 143 poteza. Okrenuo se prema ocu: Ti, prijatelju moj, gradi kule u zraku ako se oslanja na aha. Poznaje svojeg Firdusija. Sjeti se koliko esto kralj iznevjeri savjetnike. Prije nego to je otac mogao odgovoriti, gospodin Haliki je rekao majci: Nezhat-hanum, nadam se da se slaete sa mnom. Mnogi valjani ljudi iz vae obitelji skupo su platili zbog svega to su uinili za aha. Majka je sve vrijeme bila neobino utljiva, no sada je kimnula i gorko se nasmijeila. Mene se ne slua, rekla je, ja samo ispatam. I Amu Said mu je to uzalud pokuavao rei. Koliko god uivala u svojem novom statusu gradonaelnikove ene, ni na trenutak nije zaboravljala nepravde uinjene mnogim Nafisiji-ma, poznatima po tvrdoglavosti, koji su u odreenom trenutku pali u nemilost - bilo da su se nakratko nali u zatvoru ili su ih otpustili s odgovornih poslova ili poslali u progonstvo. O tim se sluajevima govorilo s ponosom, unato nevoljama koje su unijeli u nae ivote, tako da bi sluajui nae rasprave netko sa strane vjerojatno pomislio da razgovaramo o uspjesima i promaknuima. Stvari nisu tako jednostavne, branio se otac. Ja nisam Mosadek, okolnosti su se promijenile i mi moramo initi to je u naoj moi. U oevim osobnim dnevnicima iz tog razdoblja nalazim isto prigueno oduevljenje koje sam tada opaala. Kao to sam kasnije otkrila, ono nije proizlazilo iz injenice daje sve kako treba, nego da se toliko toga moe poboljati i da je ba njemu povjerena mo i odgovornost da sve to ostvari. U slinoj situaciji, kao to u nauiti, osjeate se potrebni i ushieni, kao da 144 | AzarNafisi su vae mogunosti beskrajne, poput djeteta s bezbroj LEGO kockica zahvalno zaslijepljenog obeanjem da e mu se izgraditi svi zamiljeni dvorci. To je, dakako, privid. A odgovornost za kasnije razoaranje ne moe se prebaciti iskljuivo na aha ili Homeinija. Oevi dnevnici obiluju neumornim opisima njegovih projekata u Teheranu - kao njegov gradonaelnik on govori o sadnji parkova i prvom cjelovitom planu grada, o osnutku lokalnih gradskih vijea, o borbi protiv korupcije... Spominje i svoje bezbrojne razgovore sa ahom koji se doimao pun panje i arma. Dotini tekstovi kljuaju od prijedloga: glagoli su u njima aktivni, a proza je energina i konkretna. Takvog ga se sjeam u ono doba. Bio je pun energije ije sam tragove kasnije opaala jo samo dok se bavio biljkama u vrtu. Bio je uloio povjerenje u ahovo povjerenje u njega. Sa svakom suverenovom gestom prisnosti kao da mu je raslo pouzdanje te se diio svojom iskrenou nasuprot onom to je opisivao kao ulizivako dodvoravanje. Sjeam se

kako se ponosio time to je odbio, primjerice, kad mu je ah ponudio komad zemlje na Kaspijskom jezeru. Ne bojim se iznositi prigovore, tvrdio je. Otvoreno izraavam svoja neslaganja. Od poetka su postojale trzavice izmeu oca i drugih visokih dunosnika, osobito premijera Asadolaha Alama i ministra unutarnjih poslova Sejeda Mehdija Pirasteha. Lukav kao lisica, govorila je majka za Alama i dodala: Nikad ne bih mogla vjerovati tom ovjeku. Bio je poznat po bezosjeajnosti. Kruile su mnoge mrane prie o tome kako se rjeava neprijatelja i daje povlastice pristaama. Iako je otac bio iskren kad je tvrdio da nije ambiciozan na uobiajen nain, on je to bio daleko vie od Stvari o kojima sam utjela | 145 premijera i njegovih pajdaa. Mislim da im je u odreenoj mjeri htio pokazati koliko su nevani, koliko mu ono za im tee - poloaj i bogatstvo - nita ne znai. Svaki put kad bi odbio neko ahovo dobroinstvo, potkopao bi njihov ugled u suverenovim oima. A ipak, na taj je nain potkopavao i vlastitu poziciju, koju je istodobno volio i prezirao. Majka se takoer ponosila to je s prezirom ignorirala neke lanove kraljevske obitelji i neprijateljski raspoloene dunosnike. To je bio problem s mojom obitelji: njezini su lanovi eljeli mo kako bi ispunili svoje ideale, ali su pritom htjeli ostati neukaljani politikom. To djelomice objanjava opsesivnu naklonost mojih roditelja prema onima u nemilosti kod vladajue elite, ak i dok su sami bili njezin dio. Unato oevu samopouzdanju, tijekom cijele te euforine faze bila sam svjesna duboko skrivenog nemira koji mije ulazio i u snove. esto, kad bi politike nesuglasice postale krajnje zaotrene, rekao bi nam: Ponudio sam ostavku, ali ah ju je odbio. Iako je majka kasnije neprestance ponavljala daje predvidjela katastrofalan obrat u oevoj karijeri, on joj je tajio svoje probleme, a ona je bila previe obuzeta opim strahom da bi mogla naslutiti bilo kakvu pravu prijetnju. Oevo desetominutno kanjenje, neoekivan poziv i zabrinut izraz lica dostajali su da skoi i upita: to je bilo? to se dogodilo?, i to s takvim intenzitetom da se njezin nemir doimao gotovo pitanjem ponosa. Premda zbog starog suparnitva s ocem i temeljnog nezadovoljstva ivotom nije mogla u cijelosti cijeniti okolnosti u kojima s nala, uivala je u moi. ak nas ni u to doba nije zaboravljala podsjeati na idilian ivot sa Saifijem u kui njegova oca - kao da 146 \ AzarNafisi bi svako priznanje o zadovoljstvu ivotom s ocem bio znak nevjere prema Saifiju. U kui Sahama Sultana uvijek je bio neki kr i lom, govorila bi. Politiari su bili drugaiji u ono doba, imali su kimu. Jednom je, u dobrom raspoloenju, otac nonalantno rekao, ali s velikim ogorenjem u glasu: Jeste li uoili da, dok se prisjea svoje nekadanje slave, majka nikad ne spominje Saifija? Kakva su tono bila njegova postignua? Osim to je bio sin svojega oca, je li bilo to postigao? Prema njezinim rijeima dalo bi se zakljuiti da je moja najvea pogreka to to nisam nadomak smrti! Ponekad mislim da postajemo toliko ovisni o slici koju stvaramo o sebi da je se vie nikad ne moemo rijeiti. Majka je od poetka odluila daje njezin brak s ocem pogreka, bijedan nadomjestak za ivot sa Sai-fijem i, unato svim dokazima za suprotno, nikad nije preispitala tu poetnu pretpostavku. Teta Mina je tvrdila da majka doista voli oca, ali ne zna kako mu pokazati ljubav, pa se zato ona oituje u brizi za njegovu sigurnost, nekritinoj obrani njegovih politikih akcija i neprestanoj zabrinutosti za njegovo zdravlje. Samo je njezina srdba bila duboka i nije se mogla pretvoriti ni u to drugo. POGLAVLJE 12. Cjotovo svako jutro otac je odlazio od kue oko pet sati. Prije nego to bi otiao u ured volio je krstariti gradom, katkad posjeujui vatrogasce i sanitetske ekipe te redovito svraajui na veliku trnicu provjeriti to se dogaa i to radi njezin neslubeni ef Hadi Tajeb, ozloglaen zbog prijetnji, zastraivanja i odreivanja cijena. Otac je bio ponosan to je uspio izai na kraj s Tajebom, natjeravi ga da se pokorava opinskim pravilima i propisima. Majka je imala vlastite pijune uz iju se pomo upletala u poslove grada koji je, budimo iskreni, mnogo bolje poznavala od oca. Cijelog se ivota smucala po teheranskim ulicama u potrazi za

najkvalitetnijim materijalima, najprihvatljivijim cijenama, cjenkajui se, ulagujui, prepirui se i prijateljujui s trgovcima. Znala je koji prodavai voa skrivaju najbolje plodove i prodaju ih po niim cijenama bogatijim muterijama te je znalaki odgovarala na pitanja prijatelja i poznanika kad bi se raspitivali o ovome ili onome mesaru 148 | AzarNafisi ili pekaru. Emotivnost koja joj je nedostajala u osob- . nim odnosima, izbijala je u njezinim svakodnevnim pohodima na trnicu gdje bi u jednom trenutku prouzroila mete, da bi ve u sljedeem poela oijukati i ulagivati se. Nije bilo nimalo neobino ako bi provela pola sata u razgovoru s prodavaem voa, s naranom ili jabukom u ruci, njuei je, provjeravajui koru, nagaajui o njezinu okusu. Pratei je na tim pustolovinama osjeala sam joj se nekako blie, kao kad me, dok sam bila dijete, rastreseno vodila za ruku iz jedne prodavaonice u drugu, doimljui se tako udomaeno u tome svijetu okolada, koe i zaina. Predodbe to su ih moji roditelji imali o Iranu jako su se oitovale u njihovim razliitim stajalitima prema Teheranu. Otac je volio grad i zanimao se za njegovu povijest, ali ga je htio pogurati naprijed i ostaviti traga u njemu. Majka je bila zaljubljena u Teheran kao ideju, u njegove obiaje i rituale i pranjave aleje natopljene tradicijama te ih je htjela sauvati po svaku cijenu. Ponekad, dok je lutala od trgovine do trgovine promatrajui i dotiui robu, imala bih dojam da se na taj nain eli uvjeriti jesu li stvari doista onakve kakvima ih je zamiljala. Dakako, stvarala je neprijatelje i ljudi su je ogovarali iza lea, no barem su je tamo, kad ve nisu kod kue, svi sluali i potovali. Uivala je krei oeva pravila i propise te je esto k nama pozivala svoje omiljene trgovce. Tako se petkom ujutro, osim reportera, znao kod nas zatei i poneki prodava ili armenski pekar, pristojno sjedei na rubu stolca. Otac ju je ogoreno podsjeao da bi se to moglo protumaiti kao znak protekcionizma. Optuit e me da podmiujem i primam mito, tvrdio je i isticao: Ne smije to initi. To je ilo dotle da ih je bez majStvari o kojima sam utjela | 749 ina znanja molio neka nas ne posjeuju, upravo kao to se sluge podmiuju da ostanu i ne obaziru se na gospodariine izljeve bijesa. Oko tri tjedna nakon povratka iz Lancastera otila sam s roditeljima u posjet Amu Saidu. Mohammad je inzistirao da nam se pridrui. Prola ga je zaludenost kemijom i sada je imao na umu ambiciozniji projekt - poeo je graditi knjinicu. Ve je imao peat i ime za nju - Napredni Iran, prema asopisu to gaje osnovao i izdavao otac dok je radio u Organizaciji za planiranje i proraun. Mohammad je, prema mojem miljenju, bestidno iznuivao novac od lanova obitelji i prijatelja. U tome je dobivao gotovo sveopu potporu. Majka, koja nam je neprestance prigovarala zbog toga to toliko itamo, zakljuila je daje njegov projekt vrlo pametan i ak gaje posvuda hvalila. Jedno je izvaliti se na pod zadubljen u knjigu, a neto posve drugo graditi knjinicu, mjesto gdje su knjige poredane i kategorizirane. Mohammad je odluio pridruiti nam se kako bi dobio potporu i od Amu Saida koji ga je nagradio za trud darovavi mu, osim velike panje i poticaja, i dva romana te jednu knjigu o perzijskom misticizmu. Toga dana ak ni magija Amu Saidove kue nije mogla ublaiti moje ogoreno i samosaalno raspoloenje. Svaala sam se s majkom cijelo jutro. Htjela sam posjetiti jednu vrlo blisku prijateljicu. Spremala se na put za tjedan dana te me pozvala s jo dvjema prijateljicama da provedemo no zajedno. Nikakva zabava, rekla sam majci, bit e samo djevojke. Ali, iznenada me htjela kod kue. Nedostajala sam joj. Nije u redu da djeca zanemaruju obitelj kad se vrate .,. kui za praznike, ne elei provesti ni trenutak s njo150 | me. Molim te, mama, molim te, preklinjala sam je. Rekla sam ne, odgovorila je. Ne elim vie uti ni rijei. Zavrilo je kao to se esto zavravalo: kricima, optubama i dugom, zamiljenom utnjom. im smo sjeli u dnevnoj sobi, Amu Said me poeo zadirkivati zbog nedavnoga pojavljivanja na televiziji. Nekoliko dana prije toga pratila sam oca tijekom obilaska Teherana s nekim Amerikancima koji su posjetili grad s USAID-om. Dogaaj je bio prikazan u vijestima, a kamera je

uhvatila i mene. Kad stranci posjete grad obino im se pokazuju njegovi najljepi dijelovi, rekao je otac, no, mi smo poeli obilazak u najsiromanijim etvrtima kako bismo Amerikancima dali povoda za razmiljanje. Pomalo ih je okiralo kad su shvatili daje Teheran mlad grad. Moja vlastita ki, nastavio je, takoer nije bila svjesna toga, pa sam smatrao da je i njoj potrebna lekcija iz povijesti. Zar doista? zadirkujuim tonom upitao me Amu Said. Tko bi to oekivao od tako obrazovane djevojke? Nato je majka ispustila jedva ujan uzdah nezadovoljstva. On je nastavio objanjavati da je, prije nego to su ga kadarski kraljevi izabrali za prijestolnicu u 18. stoljeu, Teheran bio seoce puno predivnih vrtova, a stanovnici su ivjeli u podzemnim piljama kako bi se zatitili od napadaa. Malo je toga ostalo od toga starog grada, rekao je otac suho, odluivi ignorirati tihi bijes to je kljuao izmeu majke i mene. Istina, odgovorio je Amu Said i dodao: Lake se diiti slavnom prolou nego je sauvati. Jedva sto godina nakon abdikacije Kadara veina graevina iz njihova doba ve je nestala zbog plana modernizacije. Otac je objasnio da dosad nije Stvari o kojima sam utjela | 151 bilo glavnoga urbanistikog plana. Grad se irio preputen sluaju. Pohvalio se daje zaposlio savjesnoga njemakog inenjera koji e pripremiti etverogodinji plan te jedan dugoroniji koji bi vrijedio dvadeset pet godina. Dok su otac i Amu Said tako avrljali, povremeno se obraajui majci koja bi kimnula ne pokazujui naroito zanimanje, ja sam ih malo sluala, a onda bih se zadubila u svoje misli. Odjednom su poeli govoriti o Teheranu tijekom Ustavne revolucije 1905.-1911. Svaki vrt i svaki park u gradu uva uspomene na tu revoluciju, rekao nam je Amu Said, te dodao: Nadajmo se da duhovi naih predaka nisu napustili ovaj grad. Toga dana uglavnom su govorili o vrtovima Tehe-rana - oni su postali utoita i grobovi konstituciona-lista - no, ja sam bila usredotoena vie na sve ono to u propustiti ne budem li otila tu veer u posjet prijateljici. Prije nego to smo se oprostili od Amu Sa-ida, odluila sam da u odmah napustiti Teheran, im se vratimo kui. Nalazimo se na terasi jednog od najpomodnijih restorana u Teheranu: otac, teta Nafisa i ja. Poput veine otmjenih mjesta i on ima strano ime: Sorento. Ne znam gdje je majka. Otac i teta Nafisa odnedavno su postali pravi pajdai. Otkad je on na dunosti gradonaelnika razvili su nov i prisniji odnos. Ona voli zabave i uiva u panji monih ljudi, a i velika je ko-keta. Razapet izmeu elje da shvati majku i pomogne joj, te ogorenosti zbog njezina ponaanja prema nje- , mu, otac je poeo povjeravati svoje frustracije drugi152 | Azar Naftsi ma. Iako mislim da to nije inio namjerno, stjecao je naklonost ljudi. Bio je armantan i drueljubiv te zabavniji od majke koja kao daje vrsto odluila nikad se ne zabavljati. Teta Nafisa voljela se smijati, piti i kockati, odlaziti u kino i kazalite. Uivala je u lagodnom ivotu kojemu se otac nadao kad se oenio majkom, oputenom ivotu koji mu je njegova stroga obitelj u Isfahanu tako neumoljivo uskraivala. Zato, dok je suosjeao s majkom i pripovijedao nam o tome kako joj je opaka maeha otela nasljedstvo, istodobno je laskao teti Nafisi i zauzvrat bio polaskan njezinom panjom. Sjede nasuprot meni. Osjeam se poaeno to provodim veer u drutvu omiljenih osoba. Iako nikad nisam zavoljela svoju drugu baku - bila je hladna i zlobna po prirodi - voljela sam posjeivati tetu Nafisu i oajniki sam se trudila ugoditi joj. Oi im se krijese dok me promatraju kako se topim obasjana njihovim komplimentima. No, zbiva se i neto to nema veze sa mnom. To ukljuuje neko nijemo uzbuenje koje se tie samo njih dvoje: mladog, privlanog, uspjenog mukarca i ene. Oni se zabavljaju i dive jedno drugome. Iako ne mislim da inimo ita loe, ne mogu se otarasiti naknadnog osjeaja krivnje. Njihov odnos nikad nije preao granicu odreenog koketnog prijateljstva; ono to ga je inilo upitnim bilo je namjerno izostavljanje majke. Mnogo pri-Azars ocem i tetom Nafisom. je neg0 to ju je Otac Stvari o kojima sam utjela

153 prevario, moji su roditelji ve bili poploali put emocionalnim prevarama. Tetu Naflsu su kasnije zamijenila druga enska lica - ono oeve tajnice, zatim jedne obiteljske prijateljice koja su mi se smijeila s druge strane stola hvalei me zbog ovoga ili onoga. Sablasno je koliko su u mojem sjeanju one sline jedna drugoj dok sjede preko puta mene, pokraj oca, smijeei se i govorei o meni u treem licu. Zvale su me po nadimku - Azi. Iako sam se trudila ugoditi ocu i eni u ijem se drutvu nalazio, u tim trenucima osjetila bih svu teinu majine odsutnosti. Nekoliko dana nakon veere u Sorentu, majka, teta Mina i mrava Monir sastaju se u naoj dnevnoj sobi. Majka stavlja mali aparat za kavu na plamenik, a razgovor se vodi o teti Nafisi. Teta Mina izjavljuje: Ti se, Nezhat, nikad nisi razraunala s Nafisom u vezi s obiteljskim pitanjima, nainu na koji su se ona i njezina majka odnosile prema tebi. Ali sada je drugaije. Radi se o tvojem muu i ne moe drati jezik za zubima. Ispod asti mi je ak to i priznati, kae majka. Najbolje u odgovoriti ako se pravim da ne znam to se zbiva. U redu, u redu, nestrpljivo e teta Mina, ne mora se odmah hvalisati svojom tvrdoglavom utnjom. Majka odbacuje primjedbu tete Mine odmahujui rukom i poinje priu koju nam je ispripovijedala ve nekoliko puta. Rije je o navodnoj ljubavnoj aferi njezine maehe. Ona se nepaljivo izlanula pred majkom i mlaim bratom mojega djeda te joj je on zaprijetio , da e izvijestiti njezina supruga. Prema majinim rije154 | AzarNafisi ima, maeha je uzvratila urjaku tvrdnjom da iri te glasine jer nije popustila njegovim udvaranjima. Ta je optuba znatno zahladnjela odnose izmeu njezina mua i njegova mlaeg brata. Majka ulijeva kavu u tri male alice i pruajui jednu teti Mini, a drugu Monir, pripovijeda kako je cijelo poslijepodne sa svojim ocem etala vrtom. On se raspitivao to zna o tim tvrdnjama, no ona nije rekla ni rije. Bila je vrlo ponosna na to. Nisam niti pisnu-la, kae i dodaje: Nisam nita odala. Izgovara to s istim onim hvalisavim tonom kojim e kasnije tvrditi da voli miris cigarete, ali da nikad nije zapalila. Zato? Zato nita nije rekla? Ako je tajila stvar od oca, zato o tome govori drugima? Ponekad se nije moglo rei gdje zavrava njezin ponos, a poinje gorina. Pitam se, dok piem ove retke i razbijam tu briljivo njegovanu utnju, ne odajem li se na taj nain posljednjem obliku otpora prema njoj. Danas mislim da ne moemo tajiti istinu ako je znamo. Ni ona zapravo nita nije uspjela zatajiti; na svoj je nain odala tajnu tako to je neprestance ponavljala kako ju je zatajila. No, to bi se dogodilo da se suprotstavila maehi ne osjeajui potrebu da potuje manire? Uostalom, to bi se dogodilo da sam se ja suprotstavila ocu? Jedno se mjesto inilo posve netaknuto oevim poslom: Isfahan. Kad bismo na nekoliko dana posjetili tamonje roake, izgledalo je kao da se u meuvremenu nita nije promijenilo. Mohammada i mene gostili su i astili od kue do kue. Moji bratii i mladi strievi izdavali su vlastite asopise koje su pisali i ilustrirali rukom. Uspostavili su sofisticiran knjinini sustav s ograncima u bakinoj kui i kui starijih strieva, te su Stvari o kojima sam utjela odravali tjedne sastanke na kojima se intenzivno raspravljalo o knjievnosti i filozofiji. Za naeg boravka u Isfahanu ti su sastanci bili gotovo svakodnevni. Za dorukom i rukom, na ulicama dok smo obilazili povijesne lokacije, tijekom veeri na prohladnim terasama, noima na balkonima na gornjem katu pod zvjezdanim nebom, razgovarali smo, razmjenjivali pjesme, raspravljali... To su moja sjeanja na Isfahan: dok sam s bratiem Mehdijem sjedila na stubama terase okrenute prema vrtu; dok sam naglas recitirala pjesme Foruk Farohzad; dok sam se etala prostranim etalitem du rijeke s bratiem Madidom razgovarajui o njegovim pjesmama; ili stajala ujutro naslonjena o stol i raspravljala s bratiem Nasrinom dok je njegova majka trkarala u kuhinju i natrag. Teme su nam bile artre, Camus i Dostojevski, a ja sam pokuavala potisnuti nejasan osjeaj krivnje, jer joj ne pomaem pripremiti doruak. Dvije godine kasnije, na istoj terasi, moj je stric sazvao obiteljski sastanak u povodu lanka to ga je Mehdi objavio u njihovu lokalnom asopisu. ovjek ne moe ivjeti bez nade, napisao je Mehdi.

Mi smo ostali bez nade... Nastavio je aliti se na zaguljivu atmosferu u Isfahanu koja koi razvoj mladei i liava je radosti mladenatva i mogunosti drugaijeg ivota. Stric se okrenuo prema meni i rekao mi s primjesom sarkazma: Ponimo s naom modernom damom iz Teherana. Moe li sputavati mjesto u kojem se takvi tekstovi slobodno objavljuju i o njima se raspravlja? Majka je uglavnom odsutna iz tih sjeanja. Za nju je moja opsjednutost oevom obitelji bila prava sablazan. Na odreeni nain smatrala ju je uvredom. Kasnije se jadala kako ni brat ni ja nikad nismo nje156 | zinoj obitelji iskazivali ni priblino takvo potovanje i ljubav kakvo smo oitovali prema oevoj obitelji. No, jedan mi se prizor osobito urezao u pamenje. Dogodilo se to istog ljeta tijekom kratkog posjeta Isfahanu. Nakon veere majka je izila sa mnom iz blagovaonice na terasu s tanjuriem punim narezanih kruaka, povremeno zastajkujui kako bi vilicom nabola kriku i gurnula mi je u usta. Bila sam svjesna pogleda to su mi ih krajem oka upuivali strievi i bratii. Konano, s teatralnom kretnjom i usklikom: Molim vas, smiluj-te se mojoj nesrei!, predala sam se i sjela joj nasuprot kao u kakvoj predstavi, dok mi je ona nastavila trpati kruke u usta. Sjeam se njezina pobjednikog osmijeha i pravilnog pomicanja male vilice. U jednom dnevniku, koji je udom preivio tri desetljea, ispisala sam na pola stranice: Mrzim kruke, Mrzim kruke, Mrzim kruke, Mrzim kruke, Mrzim kruke... I zatim, na preostalu polovicu: Jedem kruke, Jedem kruke, Jedem kruke, Jedem kruke, Jedem kruke... To je sjeanje izbrisano drugima: valovima suuti i razumijevanja kod mojih strieva i bratia. Prepiremo Stvari o kojima sam utjela | 157 se o noenju marame, odnosima izmeu mukaraca i ena, o ljubavi... Otprilike tjedan dana prije nego to sam se vratila u kolu u Englesku, s obitelji sam posjetila psihijatra. On zapravo nije bio pravi psihijatar, nego neurolog upuen u psihijatriju - prema miljenju mnogih jedan od najboljih u zemlji - te prijatelj majina polubrata, ujaka Alija. Izabrali smo ga zbog elje za diskrecijom - kao prvo, nikome nije bio nita u rodu, kao drugo stvar ionako niemu nije koristila, kao tree zato bismo izlagali svoje prljavo rublje u javnosti? Svi smo, zajedno su ujakom Alijem, u ekaonici ispred ordinacije. Radno vrijeme je prolo i vlada neka uurbanost (moji roditelji veeras moraju biti na nekoj slubenoj sveanosti). Nakon dugotrajnih savjetovanja otac je zakljuio da bi majci mogao pomoi razgovor s lijenikom. Mislim da gaje njegov novosteeni poloaj gradonaelnika, njegovo miljenje da moe unijeti promjenu u politiku arenu, naveo da vjeruje kako moe promijeniti i obiteljski ivot. Svi etvero smo tamo, jer majka ni u kojim uvjetima nije pristala sama posjetiti psihijatra, a moj je ujak doao jer je lijenikov prijatelj i jer ga je moja majka zamolila da bude uz nju. Nagovorili smo je da doe i ona uvjerivi je da bi taj razgovor mogao pomoi rijeiti zajednike probleme. Znate kakvi su tinejderi, kae ujak, nesigurno preputajui naoj mati preostali dio reenice. U moje doba nije bilo adolescenata, odgovara ona nestrpljivo, prelazei pogledom preko pejzaa nacrtanih na zidovima ekaonice. Sluali smo starije bez obzira , na godine. A kako sada, kad je va mu toliko zapo1581 AzarNaftsi slen... Mislite daje on zaposlen?, kae ona i dodaje: A to je sa mnom? On uiva u svojoj slavi, a ja trpim kritike. Tome dodajte brigu za kuu i djecu. Sve ima svoju cijenu, kae uvijek ljubazni ujak na svoj miran, zenovski nain i dodaje: Zato smo tu. Zove je Nesi, nadimkom kojim se koriste samo on i teta Na-fisa. Majka oboava svojeg polubrata, on je vrlo mio. Prema svima se odnosi gotovo na isti nain - s distan-cijom i naklonou. Lijenik nas zove jednog po jednog. Otac ulazi prvi. im je iziao, majka ga odvlai na stranu i dolazi red na mene. Poput oca i brata, moja je zadaa prosvijetliti ionako prosvijetljenog lijenika o naim odnosima s majkom. Ispitivanje traje desetak minuta. Obuzima me neko urotniko ushienje. Zbog tajnosti misije koja nam je bila povjerena postajem glupavo otvorena, iznosim lijeniku sve svoje zamjerke, istiem naklonost prema ocu. Samo Bog zna na to slii njegov brak. Dvije iluzije:

da se na ovaj nain moe bilo to promijeniti i da na trik moe uroditi plodom. I brat je obavio razgovor te dolazi red na majku, no ona poziva lijenika da izie. Kae mu da nema to skrivati; za razliku od nas ona nema nikakvih tajni. Oni, kae, moda imaju problema o kojima ele razgovarati, ali ja nemam. Istina je da je Ahmad vrlo vaan dunosnik, kae sarkastino se osmjehnuvi. Konano, preuzeo je golemu odgovornost. A ova gospoica - mislila je na mene - i njezin brat upravo se nalaze na pragu ivota. Mue ih brige o studiju i budunosti, a moraju misliti i na svojega vrlo vanog oca - on je uvijek bio sredite njihovih ivota. Ja sam, pak, samo bijedna kuanica. Nitko i nita. Mene ne mue nikakve brige. I nikad nisam osjetila potrebu poaliStvari o kojima sam utjela | 159 ti se lijenicima zbog svojih problema. Prua ruku, zahvaljuje lijeniku s otrovno umiljatim osmijehom i izlazi. Mi posluno kreemo za njom. U automobilu otac pokuava opravdati svoju odluku. Daje uobiajene razloge i nastoji je uvjeriti da nema pravo, da bi bilo dobro za obitelj da odlazi lijeniku. Svako malo se okree prema nama traei potvrdu, a mi mrmljamo neto u znak odobravanja. Prije nego to odu na sveanost moraju nas odvesti kui. Oekujem da e podignuti galamu, no, suprotno oekivanjima, ona ne odaje ni najmanji nemir. Hladno odgovara na nae tjeskobne, jedva ujne pozdrave te njih dvoje odlaze svojim putem. Kako bismo se obranili od majke, Mohammad i ja smo razvili jedan podbadajui nain komunikacije, pretvarajui svoje frustracije u igre i sitne poalice. Zbliio nas je osjeaj bliskosti s ocem. Te veeri za stolom komentiramo posjet lijeniku. Upalilo je, kae on punei tanjur sa to je vie mogue zapeenih komada rie. Izvlaim mu tanjur iz ruku. Hej, ostavi neto za mene! I to sad?, kae. to, to sad?, odbrusim. to da sad radimo s njom?, upita. Te smo noi razradili nekoliko planova: moemo je uspavati tako da joj ubacimo valij u kavu i pozvati lijenika da joj potajno postavi dijagnozu. Mogao bi je hipnotizirati... A otrov, to kae na to?, pitam. eli je ubiti? Ne, dat emo joj samo malo otrova kako bismo je spasili; tako bismo je naveli da pone cijeniti ivot. Ah, rei e, sada prvi put shvaam da je ivot dragocjen. A to bi bilo da nas troje - otac, ti i ja, izvrimo samoubojstvo? To bi je nauilo pameti, kaem ushieno. Da, to bi moda bilo najbolje rjeenje. POGLAVLJE 13. iUmiit ravUciit N a kraju tog ljeta zaklela sam se da se vie nikad neu vratiti kui za praznike. Posljednjih tjedan dana majka i ja smo se svaale gotovo svaki dan zbog mojih izlazaka s prijateljima ili njihovih posjeta, ili odlazaka u Isfahan - ukratko zbog mojeg nedostatka potovanja u svakoj prigodi. No, tjedan dana nakon to sam se vratila u Lancaster ve sam planirala sljedee putovanje kui. Majka me u jednom draesnom pismu obavijestila da mi je poslala suene trenje, orahe, vunene arape za otre engleske zime i demper u plavoj, mojoj omiljenoj boji. Treba li mi jo togod? Njezina prijateljica uskoro dolazi u Englesku i po njoj e mi poslati zlatni lani za roendan. Sljedee ljeto zatekla sam se u Teheranu malo prije poetka kolskih praznika. Ne sjeam se tono zato, ali znam da je to imalo veze s neredima u Iranu tijekom zime i proljea 1962. i 1963., a eskalirali su u svetom mjesecu Muharemu koji je te godine poeo polovicom svibnja. Nemiri su buknuli nakon to su Stvari o kojima sam utjela \ 161 bili prihvaeni prijedlozi za novo Izborno vijee prema kojima se prvi put dopustilo enama da glasuju, a bio je ukinut i uvjet da svi parlamentarni kandidati moraju biti muslimani. Prijedlog, predan 8. listopada 1962., izazvao je bijes u visokim vjerskim krugovima, a raspirivao gaje uglavnom ajatolah Ruholah Homeini. Analizirajui nau povijest, danas me ne zauuje to koliko su bile mone vjerske vlasti u Iranu, nego koliko su brzo moderni sekularni obiaji uspjeli zavladati drutvom u kojem je prevladavalo pravovjerje i politiki apsolutizam. Pahlaviji su zamijenili vjerski zakon novim pravosudnim sustavom, pa su crkveni krugovi bili zakinuti za mnogo toga, ak se ne moe naslutiti to su sve izgubili tim potezom. Prije Ustavne revolucije kler ne samo da je upravljao pravnim sustavom, nego

je i propisivao cjelokupan svjetonazor. Iako su neki sveenici htjeli ouvati stari reim i u njegovoj su propasti vidjeli, moda s pravom, iezavanje vlastita utjecaja, neki su se odluili za promjene te su aktivno sudjelovali u borbi. Od Ustavne revolucije i ustanka 1963. do Islamske revolucije godine 1979., krvava i silovita borba koja je razdirala Iran nije bila samo politika nego i kulturna te ideoloka. U odreenom smislu bila je egzistencijalna. Suprotstavljanje tradicionalista izviralo je iz institucionalne i osobne odbojnosti prema modernizaciji za koju su bili svjesni da ju je pokrenuo ah Mo-hammed Reza Pahlavi i njegov otac Reza. No, istina je da je pokret za modernizaciju djelovao i mnogo prije Pahlavijevih te nikad nije prestao djelovati. enska prava, prava manjina i kultura, postale su glavne teme prijepora. Toga kobnog ljeta 1963. ajatolah Homeini i njegovi pristae nekoliko su puta upozoravali na 162 j AzarNaftsi povezanost politike represije i strane dominacije sa ahovim nainom ivota, zabranom noenja marame koju je odredio njegov otac, ahovom ljubavlju prema nonim klubovima i njegovim dranjem pasa (u islamu se smatraju neistima) kao kunih ljubimaca. Rogoborili su protiv filmova, glazbe i romana te ismijavali ideju o individualnim pravima. Vlada je uzmaknula pred nemirima i opozvala program prihvaen u listopadu. Ali, ah se nije namjeravao predati. Ubrzo je predloio novi i opseniji program, takozvanu Bijelu revoluciju, odluivi ga dati narodu na referendum. Bijela revolucija ukljuivala je niz mjera: podjelu zemlje seljacima, pravo glasa enama i pravo da se kandidiraju za Parlament i lokalnu vladu, nacionalizaciju prirodnih bogatstava, programe opismenjivanja za zabaena mjesta i sela te prijedlog kako u tvornicama podijeliti prihode da bi se radnicima omoguilo sudjelovati u dobiti. Neki ahovi protivnici isticali su injenicu da je plan imao blagoslov i snanu potporu predsjednika Kennedyja. Neki su podupirali Bijelu revoluciju, osjeajui da su njezina osnovna naela progresivna, a drugi su smatrali da prijedlozi odozgo nee rijeiti mnogobrojne dravne probleme. Referendum je bio dogovoren za 26. sijenja 1963. Dok su tradicionalisti i ljeviari bili oslabljeni nakon prevrata godine 1953. kada je bio svrgnut Mosadek i ah je ponovno doao na vlast, klerici su potiho stjecali pristae medu utjecajnim bazarima (tradicionalnim poslovnim ljudima) i sjemenitarcima. Dana 23. sijenja Homeinijevi su sljedbenici iz prosvjeda zatvorili svoje trgovine. Slijedili su marevi i provokativne propovijedi u damijama. Poeli su sukobi izmeu Stvari o kojima sam utjela | 163 policije i svjetine, dajui povoda za silovitije prosvjede u svetom gradu Komu. Ti su skupovi rezultirali zatvaranjem sjemenita. Postoji neobino velika razlika izmeu preivljavanja nekog povijesnog trenutka i naknadnog razmiljanja o njegovim posljedicama. U mojem pamenju mnogi dogaaji tog proljea i ljeta kao da su koncentrirani u prvim danima lipnja, a vrhunac doseu u onome to je kasnije postalo poznato kao Petolipanjski ustanak. Mi oevici i sudionici tog razdoblja, dakako, nismo mogli biti posve svjesni njegova znaenja. Tih se dana sjeam kao kaotinih trenutaka, rascjepkanih blic-snimki koje zahtijevaju da ih se uredi i ustroji da bi imale smisla. ak je i tada bilo jasno da se zbiva neto vano. Prvi sam put postala svjesna jazova izmeu tradicionalnog i modernog svijeta ije sam supostoja-nje uglavnom prihvaala kao gotovu injenicu. Danas mi se ini kao da su se sva zbivanja tijekom Islamske revolucije godine 1979. ve prije dogodila u manjim razmjerima. Svoju sam predodbu o tradicionalnim muslimanima naslijedila od oeve obitelji, stroge i vrste u obavljanju religijskih praksi, ali dovoljno fleksibilne da tolerira intelektualno eksperimentiranje svoje djece. Moja baka s oeve strane okruivala je ljubavlju i samilou svoju djecu te vjernike, ali i nevjernike. Moje sestrine u Isfahanu nisu imale nita protiv da se enama dopusti pravo glasa. Svaki su se dan kao moderne i obrazovane ene koje su svjesno prihvatile tradicionalan nain ivota suoavale s paradoksima. Tko su bili ti ljudi koji su se sluili tako snanom retorikom, nazivajui . ene poput moje majke prostitutkama? 164 | AzarNafisi Okupljanja u naoj kui postala su pomalo divlja i neobuzdana, a takva je atmosfera vladala diljem

zemlje. Otac je bio zaposleniji nego inae. Osim to je obavljao gradonaelnike dunosti, bio je imenovan za predsjednika Komiteta slobodnih mukarca i ena, skupine iji je zadatak bio skupljati medu pukom potporu za ahove reforme i pripremiti popis kandidata za novu vladu. To ga je jo vie otuilo od strieva i bratia koji su, iako nisu aktivno sudjelovali u pobuni, osuivali ahove poteze i odluke. Majine drutvene seanse uz kavu naruavalo je udno i neumoljivo bubnjanje s ulice. Pitanje o pravom Iranu neprestance je iskrsavalo u raspravama izmeu mojih roditelja i njihovih prijatelja. to je legitimnije: stare predislamske tradicije na kojima ah temelji vlast, ili strogi islamski princip aja-tolaha Homeinija? Piui sada o tim pitanjima o kojima sam sluala roditelje i njihove prijatelje kako razgovaraju u toliko razliitih prigoda i razdoblja u mojem ivotu, htjela bih im dodati i nekoliko vlastitih: A to je s Firdusijem i njegovim enama te predislamskim junacima i kraljevima? Ili satirinim pjesnikom s prijelaza stoljea Iradem Mirzom i njegovim erotskim satirama 0 kleru i vjerskom licemjerju? to je s agnostikim pjesnikom-zvjezdoznancem Omarom Hajamom koji je pozivao ljude da prkose prolaznosti ivota pijui vino 1 vodei ljubav, ili s velikim misticima i pjesnicima Ru-mijem i Hafizom koji su se u svojem velianstvenom pjesnitvu bunili protiv vjerske ortodoksije? Ne vjeruj lukavim klericima iji se ivot temelji na prijevari, mogla sam uti glasove kako odzvanjaju dnevnom sobom. Kako moe vjerovati ahu da eli enama dati pravo glasa? Imaju li mukarci u ovoj zeStvari o kojima sam utjela | 165 mlji pravo glasa? Koliko smo slobodnih izbora imali u posljednjih deset godina? Tako su se nizali argumenti, okolo-naokolo, naprijed-natrag, da bi se rasprava konano vratila na pitanje povjerenja i prevrtljivosti iranskog naroda koji e danas gorljivo podrati jednog elnika, a sutra se svrstati na stranu njegova neprijatelja. Mnogi su bili iznenaeni nasilnou pristaa ajatolaha Homeinija inilo se da imaju vlastite odmetnike bande zaduene da tuku nepokrivene ene i podmeu poare u razliitim dravnim ustanovama. Ono to mi je tog ljeta ostalo najivlje u sjeanju -moda zato to sam tek godinama kasnije shvatila koliko je bila istinita - jest napomena reportera Megina. Rekao je: Nije neobino to to su klerici postali tako moni nego kako su, u tako kratkom roku, svjetovnjaci uspjeli zavladati naim umovima. Iako se gospodin Megin nije uspio osvjedoiti u istinitost svoje tvrdnje - umro je od raka nekoliko godina kasnije - ak je i nakon Islamske revolucije u akademskim i kulturnim krugovima prevladavala sekularna i nereligijska elita. Upravo su u tim podrujima klerici ostali ranjivi i upravo je kroz njih sekularizam malo-pomalo ponovno stekao popularnost, esto zahvaljujui samim isla-mistima koji su ga toliko ustrajno pokuavali suzbiti. Tijekom jednog takvog sastanka i uzavrele rasprave, prvi put sam srela novo pojaanje u drutvenom krugu mojih roditelja - upadljivog, proelavog mukarca tihoga grlenog glasa. Odmah mi se uinio odbojnim. Bio je pretio. Trbuh mu je izvirivao iz zguvane bijele koulje, a kravata kao da mu je bila prevrsto zategnuta. Najjasnije se sjeam njegovih oiju - iskakale su iz duplji i buljile u mene s lascivnom pohlepom. Iz njega t je izbijala neka demonska snaga, kao da mu se kakav 166 \ zloduh pokuavao istrgnuti iz dubine due. Predstavljen je kao gospodin Rahman. Bio je trgovac tepisima, a tvrdio je da posjeduje spi-ritualne moi: zazivao je duhove, proricao budunost uz pomo Kurana i, kako sam ubrzo otkrila, postao je majin glavni pouzdanik. Roditelji su ga upoznali preko nekog majina roaka. Ugledavi ga, majino se lice rastegnulo u ozaren osmijeh. Oevo je izraavalo vie podrugljivost. Kada je priao k meni, drao je moju ruku u svojima toliko dugo da mi je postalo neugodno. To je, dakle, ta mlada dama, rekao je. Prekrasno, doista prekrasno! Njegove su ruke bile hladne i vlane. Nije u meni poticao toliko strah koliko gaenje. Gospodin Rahman se sljedeih deset godina pojavljivao i iezavao poput eirske make. Otac ga nekoliko puta spominje u memoarima: Rahman me neko vrijeme netremice gledao u oi, a onda je poeo promatrati moj dlan, pie otac na jednom mjestu. Dao je nekoliko komentara o mojem

karakteru, a onda je poeo govoriti o mojim problemima na poslu. Naveo je imena mojih zakletih neprijatelja i poeo me uvjeravati da je ah jo na mojoj strani jer se nije dao obmanuti klevetama i lanim svjedoenjima. No, bitka e zavriti pobjedom mojih neprijatelja, pa mi savjetuje da dam ostavku. Otac nije imao povjerenja u Rahmana i slutio je da do te informacije nije doao zahvaljujui prorokim moima, nego zato to je bio agent obavjetajne slube SAVAK. U svojim memoarima istie injenicu da je ve dva puta ponudio ostavku zbog nesuglasica s premijerom i ministrom unutarnjih poslova Pirastehom, koji ga je, meu ostalim, optuio da podilazi mulama. Ali, ah je odrjeito odStvari o kojima sam utjela \ 167 bio prijedlog i natjerao Pirasteha, oeva glavnog protivnika, da mu se ispria u nazonosti ministra dvora. Ne sjeam se tono kad je poeo veliki okraj izmeu majke i nikoga drugoga do gospodina Halikija. Proulo se da e majka biti meu prvim kandidatkinjama za Parlament na sljedeim izborima najavljenima za jesen. Natjecat e se iz pokrajine Kermana, gdje je roena i odakle potjee obitelj Nafisijevih. Iznenada je postala zaljubljena u aha i nije vie trpjela gluposti koje su se o njemu govorile. Ti si, draga moja Nezhat-hanum, rekao joj je gospodin Haliki, jo manje od mua spremna za ulazak u tu arenu. Majci je promaknula dobrohotnost u pozadini te tvrdnje, u njoj je vidjela samo jasan znak prezira. Nikakva objanjenja nisu mogla ublaiti situaciju. Kasnije te veeri, oevi pokuaji da je smeka nisu urodili plodom. Od toga dana, pa sve do oeva uhienja nekoliko mjeseci kasnije, nismo viali Halikija - ni petkom, ni bilo koji drugi dan. Unato tome, kao i u sluaju drugih potjeranih prijatelja i poznanika, otac gaje nastavio potajno viati. Otac je bio u dobrim odnosima s mnogim klericima, osobito ako ih je smatrao naprednima. Ogluio se o premijerovu preporuku da se dri podalje i sudjelovao je u pogrebnoj sveanosti u kui uglednoga aja-tolaha Behbehanija na kojoj je neki mladi klerik pod-cjenjivaki govorio o ahu i vladi. Premijer je upozorio oca da je vlada odluila poduzeti otre mjere protiv prosvjednika i savjetovao mu neka se ne mijea. Natuknuo mu je kako je poeljno da se ne pojavljuje u javnosti i naredio mu da zatvori trgovine 5. lipnja, na dan kada su Homeini i njegovi pristae najavili ope 4 prosvjede. Otac ga nije posluao. Ba suprotno, traio 168 | je da se trgovine otvore ranije nego inae kako bi se ljudi mogli opskrbiti potrebnim namirnicama. Osnovao je intervencijske centre u razliitim dijelovima grada i upozorio bolnice da budu spremne primiti ranjene prosvjednike. 5. lipnja svi smo ustali vrlo rano. Otac je otiao u zoru, a majka je postajala sve zabrinutija, jer ga nije mogla dobiti na telefon. U neko doba oev nas je voza doao obavijestiti daje s ocem sve u redu, ali daje neprestance u pokretu i ne uspijeva se javiti. Trenutano je na putu u vatrogasnu postaju koju je pretvorio u jedan od svojih stoera. Majka je osnovala vlastiti stoer u dnevnoj sobi, primajui i otputajui ljude koji su zadihano donosili najnovije vijesti. Lonac za kavu bio je u neprestanoj upotrebi. Brat i stric Reza otili su rano ujutro vidjeti to se zbiva u gradu. Ja sam ostala kod kue. S knjigom u ruci izlazila sam i ponovno ulazila u dnevnu sobu u kojoj je majka stolovala mirnog dranja, ali uspijevajui stvoriti dojam unutarnje napetosti, zabrinutosti za oca, za grad i za ljude. to joj je drugo preostalo u tim okolnostima osim uvati kuu i biti pripravna u sluaju opasnosti? A doista je bila zabrinuta za oca. Kao to je rekla moja pronicava teta Mina, upoznala je ene koje se prave da vole svoje mueve, a zapravo ih ne vole, ali nikad nije vidjela sluaj poput Nezhatina Azarin otac stoji iza aha koji razgovara s klerikom. Stvari o kojima sam utjela \ 169 ona je uporno tvrdila da joj nije stalo do mua, no bilo joj je itekako stalo. Prisjeajui se danas ljudi koji su nas posjetili taj dan, zapanjuje me njihova raznolikost. Svi su doli zbog nje. Bila je to njezina osebujnost: nikakvim preporukama nije ju se moglo navesti da unajmi nekoga, da posjeti lijenika ili frizera ako joj se dotina osoba nije dopadala. Te je osobe voljela djelomice zato to su joj povlaivale, a, mislim, djelomice i zato to su znale kako

manipulirati njome i uvjeriti je da su na njezinoj strani. To nije vrijedilo samo za ljude koje je poznavala; mnogi su stranci kucali na naa vrata tvrdei da su sreli gospodu Nafisi u trgovini, u taksiju ili autobusu i da ih je pozvala da svrate na kavu. Iako veina njih nije bila zainteresirana za politiku, u naoj dnevnoj sobi sve bi te osobe strastveno sudjelovale u politikim raspravama. Premda je naa obitelj iznjedrila katastrofalne politiare, bila je izrazito graanski svjesna. Moda bih mogla uopiti tu tvrdnju i proiriti je na svaku iransku obitelj - drava je oduvijek bila toliko nametljivo prisutna u naim ivotima daje nijedan Iranac ne moe ignorirati. Ali, moji su se roditelji voljeli zadubljivati u zbivanja i analizirati ih na posve osobit nain. Privrenosti i preokupacije tete Mine bile su privatne i osobne; njezina je lojalnost bila ograniena na obitelj i nekolicinu prijatelja. Majka je, naprotiv, bila u dui javna osoba i politiki akter, a nimalo zainteresirana za razmjenjivanje recepata. Sredinom jutra stigao nam je jedan neoekivani posjetitelj. Iznenada je banula Ama Hamdam, iako nikad nije dolazila nenajavljena. Rekla je da ne moe dugo ostati, ali mora razgovarati s majkom. Njezina , me pojava oduvijek intrigirala. Povukla sam se na 1 70 | mjesto gdje sam bila gotovo neprimjetna, ali odakle sam mogla uti gotovo svaku rije. Govorile su tiho, no uspjela sam uhvatiti dijelove njihova razgovora. Ali, nije to zbog njega, rekla je Ama Hamdam. Jest, sigurno jest, ogovorila je majka, mudro kimajui. On nikad nije htio da bilo to postignem sama. Sjea li se kad sam se prijavila za polaganje vozakog ispita? ak se i tada upleo. Poelo mi je svitati da je otac poslao Amu Hamdam kako bi razuvjerila majku da se kandidira za Parlament. Bio je svjestan da sam ne moe kontrolirati ni nju ni njezin neobuzdani jezik. Ti to zna bolje od ikoga, tvrdila je. Ja sam stvorena da budem ena s karijerom. Htjela sam biti lijenica. Ovo je drugaije, tiho je rekla Ama Hamdam. Oni su poput vukova. Nee imati milosti. Majka se nije dala smesti. Ustvrdila je da je njezin brat Ali postao lijenik i da joj je medicina u krvi. Bila sam tako dobra u tome, rekla je sjetno, ali nisu mi dali nastaviti. Saifi je bio jako bolestan. Nisam ga mogla ostaviti. A poslije, uzdahnulaje, ve je bilo kasno. Sada kada mogu uiniti neto to elim, on me eli sprijeiti. Dok je to govorila pogled joj je bio prikovan na aparat za kavu, izbjegavajui oi Ame Hamdam. Zna da sam ti uvijek eljela samo dobro, rekla je Ama Hamdam prihvaajui alicu kave. Ali ovaj e te posao unesreiti. Kako moe to rei?, odvratila je majka okreui se prema njoj. Ugledala sam se na tebe. Ama Hamdam se usprotivila tvrdei da je uvijek bila samo nastavnica i da nikad nije imala nikakve veze s vladom. Druge kandidatkinje na ovaj su ili onaj nain bile javne osobe. Vjeruj mi, Nezhat, ne bih bila ovdje da ne mislim da e te taj posao unesreiti. Stvari o kojima sam utjela . | 171 Majka se ustoboila. Trebala sam se roditi kao mukarac, rekla je vano maui glavom. Onda bih mogla initi to me volja. Hoe li ikad doi dani kada u moi raditi ono za to sam roena? To nema nikakve veze s time to si ena, dodala je Ama Hamdam strpljivo. Naa obitelj nije dobra u politici. Htjela bih i da Ahmad izae iz nje. Pogledaj mojeg brata Saida. Izgubio je naklonost sviju i ostao bez posla. A sada ispata njegova obitelj. Politika donosi prokletstvo. Sada sam ve bila potpuno na strani Ame Hamdam. Otac mi je u povjerenju rekao, pomalo ogoren, da je majku nemogue odgovoriti od kandidature. Njezino je ime ah ve odobrio i bilo je na popisu predloenih kandidata za Senat i Parlament - svaki je kandidat morao proi kroz tu proceduru. U svojem ivotopisu otac objanjava kako se njegovo protivljenje temeljilo na majinu manjku politikog iskustva i nepredvidljivom temperamentu. No, majka je drugaije gledala na stvari: bila je to njezina jedina mogunost da se potvrdi u javnosti. Kasnije je zaboravila koliko joj je bilo stalo kandidirati se za Parlament i tvrdila je da ju je otac prisilio da prihvati imenovanje. ak je izmislila priu kako je posjetila aha i zamolila ga da je oslobodi dunosti, no on joj je ljubazno odgovorio da se ne moe suprotstaviti elji njezina mua. Kada smo mi lagali njoj znali smo da laemo, ali ona je rijetko kad svjesno lagala. U tom smislu govorila je istinu kad se diila svojim inzistiranjem na potenju po svaku cijenu. Njihov razgovor prekinut je dolaskom oeva glasnika, ovaj put iz vatrogasne postaje. Majka ga je

uzbueno uvela, skuhala mu kavu i obasula ga pitanjima. Ama Hamdam se ispriala i otila. Oko tri sata pojavio 1 72 | se na stomatolog. Morao je ranije zatvoriti ordinaciju. Sad e biti guve! rekao je uzbueno. Uhitili su Hadija Tadeba! ef teheranske trnice bio je jedan od organizatora prosvjeda. Ispostavilo se da emo na guvu morati priekati jo esnaest godina, no toga smo dana mogli naslutiti to nas oekuje. Tijekom ruka stigla je Goli, a zatim irin. Nakon nekog vremena obje su otile. Dan se inio beskonanim. Vrzmala sam se po sobama, a svako malo netko bi pozvonio na vrata donosei nove vijesti. Prosvjed-nici su napali Ministarstvo pravosua i Ministarstvo unutarnjih poslova, a namjeravali su zauzeti i radiopostaju. Premijerovu kuu okruilo je dvije stotine ljudi naoruanih toljagama. Prosvjednici su zapalili vjebalite Zurhanu gdje su se odravala natjecanja u tradicionalnim sportovima. Tukli su nepokrivene ene i napali vatrogasnu postaju prije nego to je otac tamo stigao. Vlasti su dopustile da se otvori paljba na prosvjednike, pa su bolnice bile pune mrtvih, ranjenih i njihove rodbine. Poslijepodne je dola teta Mina, neuobiajeno uzrujana i uzbuena. Trebao mi je jedan sat da stignem od Parlamenta do vae kue, rekla je majci prihvaajui alicu kave. Ne moe zamisliti kakav je vani mete. Obazrela se po sobi. Zna li gdje je Ah-mad? zapitala je. Zabrinuta sam za njega. Ljudi na ulici govore da su pristae klerika naoruani. Kolaju grozne prie - naula sam da su Britanci potajno naoruali skupinu lanih mula kako bi poubijali ugledne politiare. Majka je bila puna strpljenja. Napuila je usnice i rekla: Sigurna sam da su to samo prie, ali i ja sam zabrinuta. No, misli li da mene itko slua? Nakon Stvari o kojima sam utjela nekog vremena, unato ozbiljnosti trenutka, nisu si mogle pomoi da malo ne ogovaraju zajednike poznanike. Nju su vidjeli s pukovnikom u kompromi-tirajuoj situaciji. Njezin mu je posve slijep. Neki mukarci doista znaju biti blesavi. Da, odgovorila je majka gotovo s uzdahom. Izmeu avrljanja o politici i seksu, majka bi podignula telefonsku slualicu i okrenula nekoliko brojeva pokuavajui doznati gdje se nalazi otac. Svaki put bi poklopila s istim strpljivim izrazom lica. U jednom se trenutku jako uznemirila, jer joj je reeno da je otac otiao u obilazak bolnica, a da su podruja oko tih ustanova i vatrogasne postaje vrlo opasna. Promrmljala je kako gaje preklinjala da ne prihvati taj posao, ako ne zbog drugoga onda zbog djece. Dobro znamo da ih voli, uzdahnula je. to god mogli rei o njemu, znamo da voli svoju djecu. Naveer je majka postala vidno nervozna. Otac se nije javio, to mu nije bilo slino. Zazvonilo je zvono i nekoliko trenutaka kasnije pojavio se gospodin Rah-man, odgurujui slukinju, izbeenih oiju, u vjeno zguvanom sivom odijelu. Zaustavio me u hodniku dok sam se s knjigom u ruci lijeno vukla prema svojoj sobi. Stani!, rekao je poletjevi naprijed i grabei me objema akama za ruku. Njegova panja oduvijek mi je izazivala panian strah. Mohammada je ignorirao, ali mene je uvijek uspio uhvatiti. Imam posla, rekla sam. Nema ti nikakva posla, rekao je. ita neku besmislicu, ve vidim. Ali trebam tvoju pomo, apnuo mi je u uho. Tvoj me otac poslao da razgovaram o neemu s tvojom majkom i potrebna si mi da je urazumim. Odgovorila sam iskreno: Ona mene uope ne slua. Nije to nje radi, nego sam ja u pita174 | AzarNafisi nju, rekao je. Tvoja mi nazonost donosi sreu. Pomoi e mi s mojim moima. U tome trenutku majka je otvorila vrata sobe. Oh, Rahmane, rekla je, izgledajui zadovoljna to ga vidi. Kojim povodom? alje me Ahmad-kan, odgovorio je. Dolazim ravno od njega. Smatrajte se sretnicom, jer niste svjedoili dananjim zbivanjima! Majka se smijeila Rahmanu koji je, ne isputajui moju ruku, poao za njom u dnevnu sobu. Nema niega to jedna dobra kava ne bi mogla izlijeiti, rekla je sa smijekom. Draga moja Nezhat-hanum, poeo je sjedajui na stolac, predstoje nam crni dani. Vi imate hrabrog mua... Opazivi majin izraz neodobravanja, dodao je: Ali i lakoumnog. Suosjeam s vama. Vaa majka, rekao je okreui se prema meni, glavni je oslonac ove obitelji. to biste vi bez nje?

Sputene glave, nervozno usredotoena na knjigu, svim sam se silama upirala da ga ignoriram. Okrenuo se prema teti Mini i postavio joj isto pitanje, no ona nije bila raspoloena za takvu vrstu razgovora, pa nas je, procijedivi daje ve kasno, brzo pozdravila i otila. Ne moe nazvati, objasnio je Rahman, jer telefoni nisu sigurni. Mnogo je ranjenih. Klerici su spremni za okraj. Ovaj prosvjed, draga moja Nezhat-hanum, bio je unaprijed organiziran i pomno koordiniran. Klerici su organizirali vlastite ophodnje naoruane toljagama i noevima. Podmetnuli su poare na bezbroj mjesta. Imaju dounike na bazarima i medu narodom. Stotine ljudi zamotanih u bijele plahte marira iz sela Varamina prema gradu. Ve su napali tamonju policijsku postaju, a vojska se priprema za doek Stvari o kojima sam utjela | 1 75 s orujem. Ali, on je na sigurnom - zasad, dodao je tajanstveno, te nastavio: Koliko smo mu puta i vi i ja rekli da da ostavku? Majka je promrmljala kako gaje odvraala od toga da uope prihvati taj posao. Da, to sam mu i ja danas rekao. Opasnost, vidim opasnost, posvuda. Majka mi je pruila alicu kave i mahnula glavom. Vidjeli ste u Knjizi? pitala je, mislei na Kuran iz kojega je Rahman toboe primao boanske poruke. I u Knjizi, da, ali razgovarao sam i s poznanicima. Bogu hvala to je u ovoj obitelji barem jednoj osobi sve na broju. Danas sam rekao vaem muu da barem vi imate dovoljno pameti u glavi da odustanete od kandidature za Parlament. Majka ga je pogledala s gorinom, i u tom sam trenutku naulila ui. Ja nemam veze s tim, rekla je hladno i nastavila: Roena sam u obitelji politiara. Moj se otac kandidirao za Parlament i bio je poraen, jer su ga izdali njegovi nazovi-prijatelji. Moj mu... moj mu Saifi, zamucala je, bio je premijerov sin. Bila sam okruena ljudima poput doktora Millspau-gha od... zastala je, a zatim nastavila: ...od devetnaeste godine. Mogla sam postati lijenica, ali sada je prekasno. Znam, rekao je. Znam. Ali vremena su opasna. Trebamo vas, vjerujte mi da vas trebamo. Ali, va mu ne pripada nikamo. On je posve sam. Zar u uvijek morati ispatati zbog njegovih pogreaka? uzbunila se. A tada je dodala, mirnijim glasom: Jeste li pronali ono to sam vas zamolila? Oboje su se okrenuli prema meni, a ja sam se, sada napeto sluajui to e se dogoditi, pravila da itam. Azi, rekla je majka, moram u etiri oka razgovara2761 ti s gospodinom Rahmanom. Nikome ne smetam, rekla sam. Ali, znala sam da moram otii. Uzela sam knjigu i vukui noge zaobila gospodina Rahmana, no ostavila sam otvorena vrata. Kad se otac oko 22 sata vratio kui, bile smo toliko iscrpljene da bi promatra sa strane lako mogao pomisliti da smo i same sudjelovale u meteima. Strano sam se brinula, ali trudila sam se da majka to ne uoi. Svaki bih as otila do vrata i pogledala van. Pila sam kavu sa svakim novim posjetiteljem. Kad je otac uao u dnevnu sobu, gospodin Rahman je prijekorno rekao: E pa, Ahmade-kane, ve je bilo vrijeme. Ova sirota ena ve se sva izgrizla od brige. Sirota ena gledala je oca okamenjenim pogledom, kao da se upravo vratio s cjelodnevnog sastanka zaboravivi nazvati i rei da e zakasniti na veeru. Tog ljeta odlueno je da e se majka kandidirati za Parlament s jo pet ena. Stupila je na dunost ujesen 1963. Roditelji su odluili poslati me u enevu u otmjenu i pomodnu Ecole Internationale, a njihova mi je odluka probudila enju za otrcanim, sivim Lanca-sterom i mojim podrugljivim britanskim prijateljima. Toga dana, 5. lipnja 1963., napisana je o ocu prva stranica u dosjeu tajne policije. U tom tekstu anonimni su agenti tvrdili da surauje sa ahovom oporbom i klericima. U to doba nitko od nas nije mogao predvidjeti koliko e te stranice utjecati na nae ivote, mijenjajui ih na naine na koje nismo mogli niti sanjati. poglavlje 14. u prosincu 1963. izvukli su me sa sata povijesti i odveli u ravnateljev ured gdje mi je sveano priopeno da je vicarski radio upravo prenio vijest o oevu uhienju. Poela je revolucija? zapitala sam. Nije, naime, bilo - unato naoj uobiajenoj zabrinutosti -nikakva razloga da on bude

zatvoren u bilo kojim drugim okolnostima. inilo se da je sve u redu. Cijele te jeseni sluala sam oduevljena izvjea o tome kako je otac ugostio ovog ili onog elnika. Tri tjedna prije vidjela sam novinski lanak na dvije stranice u Pari Matchu s fotografijom oca kako stoji pored generala de Gaullea. Nijedan drugi uglednik nije bio na slici, ak ni ah. De Gaulleu se otac svidio, moda zbog njegova pozdravnog govora na francuskome koji je sadravao mnoge aluzije na francusku knjievnost. De Gaulle ga je nagradio medaljom Legije asti. Kad sam ushieno spomenula tu fotografiju ocu na telefon, rekao je: To u vjerojatno platiti, nemojmo prebrzo slaviti. 180 | Susret Azarina oca s francuskim predsjednikom Charlesom de Gaulleom. U enevskoj koli ivjeli smo odijeljeni od svijeta. Nisam imala pristup perzijskom tisku, a kontakt s vanjskim svijetom bio je ogranien na nadzirane posjete roaka i prijatelja. Kad sam nazvala majku da se raspitam o uhienju, uvjerili su me daje rije o pukoj glasini, da je otac izmeu dvaju poslova i provodi svoj Stvari o kojima sam utjela | 181 prijeko potrebni odmor u naem ljetnikovcu na Kaspijskom jezeru. Teta Mina mi je napisala u pismu da mu je ponuena dunost ministra unutarnjih poslova i da se nada vidjeti me za praznike. Trebala sam provesti boine blagdane u Francuskoj, no reeno mi je da je plan promijenjen i da putujem kui. Osim toga, sve se inilo po starom. Moj brati Reza (sin tete Nafise), koji se upisao u vicarsku kolu Le Rosey, letio je istim zrakoplovom u Teheran. im smo zauzeli mjesta, rekla sam mu da ne znam zato sam pozvana kui (i u njegovim je planovima bilo iznenadnih promjena) i da vjerujem kako to ima veze s ocem. I ima, odgovorio je nehajno maui novinama prema meni. Na naslovnici sam ugledala oevu sliku ispod velikoga naslova koji je obavjetavao o njegovu uhienju. U lanku su se nabrajale optube - ukljuivale su mito i zloupotrebu fondova. etrdesetak osoba, uglavnom poduzetnika, uhieno je zajedno s njim. U izvjetajima tajne policije SAVAK za oca se tvrdilo da je urovao s oporbom i optuivalo za dobre odnose s klericima te neposluh. Dvojica premijera, Asadolah Alam i njegov nasljednik Hasan Ali Mansur, inae oev vrnjak i tobonji prijatelj, smatrali su ga problematinim. Jedan nije mogao oprostiti ocu aroganciju, a drugi - mlad i vrlo ambiciozan - smatrao ga je ozbiljnim suparnikom. Prvo jutro nakon mojeg povratka poznati zvui i miris kave na trenutak su mi izazvali dojam kao da se nita nije promijenilo, da u ulazei u dnevnu sobu zatei oca kako se dobroduno smijei gostima. Tamo su bili teta Mina i gospodin Haliki. On je donio pjesmu , za moj doek u kojoj se oplakuje injenica da otac nije 182 | mogao doekati voljenu ker u zranoj luci. A uobiajeno natmureni izraz lica pokuao je naruiti rijetkim i usiljenim osmijehom. Goli mi se toplo nasmijeila, a irin je davala oduka svojem bijesu zbog dekadentnih Pahlavija i njihova bezbonog ponaanja. Gospodin Rahman sjedio je pokraj majke, fiksirajui me pogledom. Bila sam sigurna da je to inio samo s jednom namjerom: da bih se osjeala neugodno. Sada je bio slubeno ukljuen u majin krug i postao je stalna pojava kako u kui tako i u oevim dnevnicima. Rahman je upozorio na injenicu da, iako se Mansur trenutano ini svemonim, nitko ne zna to se jo moe oekivati od njega. Majka nije bila tako obzirna. Kako bi itko mogao zaboraviti, tvrdila je, da je njegov otac, ahov posljednji premijer, predao aha Rezu Britancima? Njegov sin naao je manje pouzdane zatitnike u Amerikancima i naoigled izdaje svoju zemlju. Ugledni odvjetnik gospodin Behdad (kasnije e preuzeti oevu obra- nu) doao je to jutro s nadzornikom parkova i zelenih povrina Esmailijem, jednim od oevih kolega koji nas je redovito posjeivao. Svaki dan dok je otac bio u zatvoru na njegovu se stolu nalazila vaza sa svjee ubranim cvijeem; tek nakon to je bio puten otkrio je da je bukete anonimno slao Esmaili. Sljedeih mjeseci i godina poela sam cijeniti vjernost tih neprivlanih ljudi poput njeAzarin otac u vrijeme utamnienja.

Stvari o kojima sam utjela I 183 ga i oeva glavnog tajnika Zie, kojega sam smatrala pukom ulizicom. Zia je tvrdio da, kad bi Nezhat-hanum uspjela razgovarati s premijerom i uvjeriti ga u nedunost gospodina gradonaelnika (nikad nije prestao zvati oca gospodinom gradonaelnikom), moda bi ga brzo pustili na slobodu. Dragi kolega, odgovorio je pomalo razdraeno gospodin Haliki, premijer bolje od svih zna da je Ahmad neduan. Vi kao da zaboravljate da su upravo oni izmislili sve te optube. Na nama je da otkrijemo pravi razlog zato je u zatvoru. Taj isprazan razgovor prekinut je dolaskom tete Nafise. Ona je banula ne pokazujui nikakvu neugodu zbog injenice da je moda neto prekinula i prihvaajui iznenadnu utnju kao sebi iskazanu poast. Teta Nafisa je pokrenula kampanju za oevu obranu. Pozivala je vladine dunosnike da stanu u njegovu zatitu i razmetala se svojim dobroinstvima redovito ga posjeujui, aljui mu njegova omiljena jela, ak nudei mu novac kako bismo prebrodili crne dane. Nakon to je pozdravila drutvo neodreeno kimnuv-i i pruivi mi obraz na poljubac, okrenula se prema majci i Rahmanu te ih izvela iz sobe. Njezin je dolazak nametnuo sumornu utnju. Dok su majka i teta Nafisa ekale pred ulazom u policijski Istrani centar, zapravo pritvor za obine kriminalce, ja sam stajala na odreenoj udaljenosti s neim to bi blagonakloni promatra mogao protumaiti kao hrabar osmijeh na licu. Ve dok smo se vozile majka i ja smo poele ratovati - ja sam mrmljala kako bih htjela ostati u Teheranu i privatno maturirati, a ona je iz nekog samo njoj poznatog razloga inzi184 | AzarNafisi stirala da to prije odem iz grada. Tek kad smo izale i nale se pred golemim metalnim vratima, koja kao da su sezala iznad zidova u neko drugo kraljevstvo, iznenada me uhvatila panika. Bila nam je omoguena jedna privilegija: da se sretnemo s ocem u uredu ravnatelja zatvora, u dugakoj i dosta uskoj prostoriji obojenoj jarkom plavosivom bojom koja je na rubovima prelazila u tamnije plavu. S jedne strane, blie zidu, nalazio se ravnateljev stol za kojim je sjedio proelav ovjek u plavoj odori. Odmah je revno ustao kako bi nas pozdravio. Na toj sumornoj pozadini njegovo je dobroudno okruglo lice isijavalo iskrenom poniznou. Nasuprot njegovu stolu, uza zid, nalazio se niz malih stolaca i dva stola. Majka i teta poele su ljubazno razgovarati s ravnateljem zatvora, pukovnikom Horamijem, a ja sam sjela u kut, naslonila se na sklizak zid i stala gledati kroz prozor. Nastala je stanka u razgovoru: okrenula sam se prema pukovniku i krajem oka ugledala oca -inio se mraviji i mladi - kako stoji pokraj otvorenih vrata i smijei se. Pohitala sam prema njemu spotiui se o metalni stoli. Pukovnik je uljudno odvratio pogled. Sjeam se tihog tetina uzvika i, moda prijekornog, pogleda majke. Ostala sam stajati tamo sve dok mi nije priao i zagrlio me, poljubio i apnuo: Sve je u redu, sretan sam to te vidim. Najprije su odrasli razgovarali o svojim temama, a ja sam stajala pokraj oca drei ga za ruku kao to sam esto inila dok sam bila dijete. Kad gledam stare fotografije s ocem zapaam da sam se redovito trudila ostvariti s njime neki oblik tjelesnog kontakta: na-ginjem se prema njemu, polaem glavu na njegovo rame, ili svoju ruku na njegovu. Stvari o kojima sam utjela \ 185 Prvo to mi je rekao nakon to me poljubio bilo je: Nikad nemoj pokazivati nikakav znak slabosti, niim ne pokazuj da si povrijeena ili da se zbog neega srami. A niega se niti ne srami, je li tako? Ovo su samo kunje nae izdrljivosti. Sada je vrijeme da se ponosimo sobom. Sada je vrijeme da se ponosimo sobom... tu u reenicu sljedeih godina esto uti iz njegovih i majinih usta. Dok je otac obeavao kao mladi gradonaelnik koji je uivao ahovo povjerenje, svi smo se pomalo ustruavali ponositi se njime. Da bismo se ponosili sobom najprije smo trebali postati rtve nepravde. Sjea li se kad sam ti govorio da se uvijek moe osloniti na mene?, otac mi je to apnuo dok su se maj -ka i teta nastavile aliti s ravnateljem. Da moe zapaliti pero, kao ono koje je Simurg dao Zalu u ahnami i ja u ti doi u pomo? Naravno, gdje god se nalazio i dalje u ti uvijek biti pri ruci. Ali, sada ja trebam tvoju pomo. Mora se brinuti za majku. Mora biti dobra i ljubazna.

Rekao je da je isto zatraio od mojeg brata. Ti si Sada jedini Azars majkom, ocem ijednom mukarac U Obitelji, prijateljicom obitelji. rekao mu je, to je moj jedanaestogodinji braco shvatio vrlo ozbiljno. Zna da majka sada ima samo tebe i brata, rekao mi je gledajui me ravno u oi. Mora mi obeati da e paziti t na nju. Ja sam je ostavio na cjedilu i trebam te da na186 | doknadi moj propust. Obeaj mi daje nee ni na koji nain povrijediti niti biti neposluna. Obeala sam da u paziti na majku i nastojati je ne povrijediti. Bilo je to obeanje koje sam mnogo puta dala i prekrila. Otac je zahtijevao da se ponaam kao da se nita nije dogodilo. Trudili smo se kako smo znali i umjeli da se ponaamo kao i obino, toliko da smo i sami gotovo poeli vjerovati u to da se nita nije promijenilo, unato injenici da se sve inilo drugaijim. Da smo se ponaali poniznije, lagali bismo budui da nismo vjerovali daje kriv. Nismo se osjeali nimalo ponieni. No, s druge strane, ponaajui se kao da nas se situacija ne tie, takoer smo lagali. Za javnost smo izabrali tu drugu la, no u privatnom ivotu iskuali smo obje i nijedna nije upalila. Jo sam i danas zahvalna teti to me je drala za ruku cijelo vrijeme dok smo se vraali kui i prijateljski je stisnula kad su mi suze poele tei niz obraze, a majka skrenula pogled ustranu. Moda se osjeala nesposobnom pokazati saaljenje prema bilo kome drugome, pa i prema vlastitoj keri, budui da je, na kraju krajeva, ona bila prava rtva? Bez obzira koliko se loe odnosila prema ocu, nikad nije posumnjala u njegovo potenje. Tek e kasnije poeti ponavljati glasine protiv njega koje je neko tako silovito opovrgavala, podsjeajui nas na Saifija, njegovu estitost i integritet njegove obitelji. Da ona, snaha Sahama Sultana, mora trpjeti javno ponienje! Kako je nevjerojatna ljudska sposobnost za samoobmanu: oeva nada u obiteljsku sreu, majine iluzije o njezinu pokojnom muu i bratovo i moje vjerovanje da moemo uiniti svoje roditelje sretnima i zatititi ih jedno od drugoga. POGLAVLJE 15. Zatvtrski dnevnici Pridjevi kojima opisujemo situacije u kojima smo se nali- tragino, ironino, aljivo - uvijek nam stiu sa zakanjenjem, nakon to smo stekli objektivnost. Razmiljam li danas o onim danima, zacijelo mi padaju na pamet i tragino i ironino, no istina je da sam uglavnom bila jednostavno zbunjena, kao izgubljena u magli. Nitko nije znao to e se dogoditi ocu. Neprestance se govorilo o tome kako tek to ga nisu pustili, a te su prie pratila zlokobna upozorenja da e ga osuditi na etrnaest godina (zato ba etrnaest, pitam se sad, zato ne trinaest ili petnaest?), ili jo gore, da e ga ubiti u zatvoru i predstaviti ubojstvo kao samoubojstvo. To neprestano kolebanje izmeu dviju krajnosti ponavljalo se kod kue gdje su majka, brat, prijatelji, roaci i blagonakloni stranci, tkali prie pune nade i oaja. Devet mjeseci nakon uhienja otac je ponovno poeo pisati dnevnik: prestao je kad su ga odveli u zatvor, jer je svakog dana oekivao da e ga pustiti. Da1881 AzarNafisi nas je prolo tono devet mjeseci otkako su me strpali u zatvor, glasi prva reenica. Od prvoga dana kako su me uhitili na temelju lanih optubi, najgore je to su mi stalno obeavali da e me pustiti. Od dolaska nove vlade situacija je jo gora. Pod novom vladom mislio je na onu svojega starog prijatelja Hasana Ali Mansura, koji je zamijenio Alama. Mansurov uspon bio je meteorski: premijerov glavni tajnik u tridesetoj, zatim predsjednik Gospodarskoga vijea i zamjenik premijera 1957. u dobi od trideset etiri godine... Sjeam ga se kao visokog i ve proelavog, kestenjasto smeih oiju i tamne puti. Otac je s odreenom zaviu govorio o Mansurovoj supruzi Faridi Emami. Bila je sitna, graciozna ena s dugom ravnom smeom kosom. Izgledalo je kao da je stalno povezana nekom nevidljivom vrpcom sa svojim suprugom. Kad bi tkogod spomenuo Mansura, otac bi na ovaj ili onaj nain aludirao na privrenost njegove supruge muu i njegovoj karijeri. Drugi, manje blagonakloni promatrai, smatrali su je nametljivom, ambicioznom enom koja nikad ne puta mua na miru.

Sjeam se jedne vrtne zabave s predivno odjevenim mukarcima i enama te svjetlima oko bazena: Man-sur koraa preko travnjaka, elegantno izvlai oca iz skupine ljudi u ijem je razgovoru sudjelovao i odvodi ga obgrlivi ga rukom oko ramena. Gledam ih - dvojica mladih ljudi samouvjerenih i sigurnih na emu su i kamo idu, u intimnoj, gotovo urotnikoj pozi. Trenutak kasnije pridruuje im se gospoa Mansur, ozbiljna i poslovnog izraza lica, privijajui se uz supruga kojeg fiksira pogledom punim oboavanja. Mansur je kasnije postao jednom od oevih opsesiStvari o kojima sam utjela \ 189 ja. U zatvorskim dnevnicima pie o njemu vie nego o ostalim neprijateljima: bilo je daleko tee prihvatiti prijateljev no u leda. Poznajem ga dvadeset pet godina, pie na stranici 312. Posljednjih smo godina postali vrlo bliski. Bio je ovjek istanana ukusa, darovit, ljubazan, krotak, ali i laljivac, ulizica i pretjerano ambiciozan. Bio je spreman sve rtvovati za vlastito promaknue. Stalno je sanjao o tome da postane premijer i uinio bi sve da se dokopa te dunosti. Svojedobno mi je bio vrlo drag, ali brzo sam prozreo njegovu dvolinost i nepotenje. Posljednjih godina poeo me smatrati jedinim pravim suparnikom, unato injenici da nisam raspolagao njegovim vezama i sredstvima. Kasnije je otac tvrdio da mu je jedan poznanik s vezama medu visokim dunosnicima, rekao da ga Man-sur smatra suparnikom. Prema toj verziji, Mansur i njegova veza u Amerikom veleposlanstvu - gospodin Rockwell - izmislili su lai o ocu i podastrli ih ahu. Amerikanci su Mansuru zajamili uspjeh. Kakve anse da preivi u tim okolnostima, razmilja otac, ima ovjek poput njega, bez monih saveznika i strane potpore? To je pitanje iskrsavalo u mnogobrojnim razgovorima to ih je vodio s prijateljima i lanovima obitelji, ali i na stranicama dnevnika. Gospodin Rockwell ponovno se spominje nekoliko stranica dalje - otac se pita jesu li tone glasine o njegovoj povezanosti s Mansurom. Je li to moda razlog zbog kojeg je iranska vlada inzistirala na Rockwellovu premjetaju prije nego to se ameriki veleposlanik vrati s godinjeg odmora? U verzijama nekih drugih oevih prijatelja, ahu t je reeno da je otac odao Amerikancima imena par190 | lamentarnih kandidata (popis nije dan u javnost prije ahova odobrenja), ili da im je otkrio o emu su razgovarali na jednom tajnom razgovoru. Ahmade-kane, sada kad si medu prijateljima, priznaj, zadirkivao je oca dobroudni Safipur, vlasnik i urednik popularnog lista Omid Iran, jesu li te strpali u zatvor zato to si podupirao parlamentarne kandidate koje Amerikanci nisu mogli 'probaviti', ili zato to si im 'otkucao' popis? U prvom sluaju odmah emo kontaktirati s naim protuamerikim prijateljima na visokim dunostima; u drugome, pak, lobirat emo s Amerikancima; ali ako ni jedno ni drugo nije istina, rekao je smijui se, tvoj je sluaj doista beznadan! Zato je uhien? Je li uvrijedio aha? Ili zbog obinog suparnitva? Ili svoje ambicije? Malo tko je vjerovao u optube protiv njega, ak i njegovi neprijatelji. Politiko neslaganje u Iranu se smatra nekom vrstom kriminala: veina optuenika postaje rtva lanih optuaba i ima malo mogunosti za obranu. injenica da se optube nisu shvaale ozbiljno, cjelokupnu je situaciju uinila nestvarnom, pa i pomalo kominom. Bila je to moja prva lekcija iz iranske politike i javnog ivota: da u njima istina ne igra naroito veliku uloguVisoki dunosnici posjeivali su ga i glasno se pitali to je pravi razlog njegova uhienja, ili su mu slali glasnike uvjeravajui ga kako je sigurno neduan te njima nije jasno zato je u zatvoru. Njegovi zatvorski dnevnici obiluju opisima tih posjeta. Oko podne me sa Safipurom posjetio ef kabineta i kasnije premijer dr. Jamid Amuzegar. Pretresli smo sve i sva, a on je htio doznati pravi razlog mojeg uhienja. Tvrdio je da u kabinetu i izvan njega svi pouzdano znaju da nisam Stvari o kojima sam utjela | 7 97 ni lopua ni pronevjeritelj. Naprotiv, smatraju da sam uinio mnogo za narod. Misli da moj problem mora biti politiki. Amuzegar i ja razmotrili smo i analizirali svaku ideju koja bi nam pala na um, ali sam Bog zna da nismo uspjeli dokuiti prirodu mojeg zloina! Nekoliko odlomaka dalje pie: Nou, kad ostanem sam, esto plaem. Zbog sebe, svoje djece, ove uklete zemlje... Sada kad imamo mogunost uiniti neto da pomognemo jadnim ljudima, vlada je pala u ruke nesposobne

mladei pune predrasuda. elei uvjeriti nekog nevidljivog sugovornika u svoju nedunost, otac nabraja razloge zbog kojih oni nisu mogli povjerovati da je krao iz vladine riznice. Prvo i prvo, imaju pristup njegovim raunima. Mogli su doznati za njegove dugove i vidjeti da njegova osobna imovina, nakon dvadeset pet godina dravne slube - stavi li se na stranu nasljedstvo njegove supruge - nije bogzna to. Daje podroban izvjetaj o svojim izdacima i citira jednog suca koji je ustvrdio kako bi, da su htjeli ukrasti novac, Nafisijevi to uinili dok je on bio potpredsjednik Organizacije za planiranje i proraun, jer je ta institucija upravljala dravnim proraunom. Pretpostavku da su razlog za ahovo nezadovoljstvo bile njegove ambicije, opovrgavao je tvrdnjom da je ah vrlo dobro znao da on nije teio ak ni dunosti premijera. Bio bi posve zadovoljan da je mogao ostati teheranski gradonaelnik i dovriti posao. Spominje vrpcu na kojoj su njegovi neprijatelji simulirali njegov glas kako razgovara s nekom enom i prezirno govori o suverenu. Kamo smo se uputili kad ni najpomnijim razmatranjem ne moemo doi do odgovora? Svijet u kojem t je ivio bio je nestvaran i nerazuman. Najvee je za1921 dovoljstvo nalazio u tome da kratko i jasno odgovara svojem istraitelju, ne poputajui mu, upozoravajui na rupe u njegovim argumentima i okreui ih protiv njega. Ponekad se inilo da ga bespomoni slubenik preklinje neka mu pomogne nai bilo kakvu indiciju koja bi opravdala optube. Ma koliko se trudio, ne moe odgovoriti na dva najvanija pitanja: zato je u zatvoru i to e biti s njim? U odreenom trenutku trai utoite u svijetu snova. Poput romanopisca koji, nakon to je napisao knjigu u kojoj je otkrio najintimniju tajnu najboljeg prijatelja, tvrdi da ni jedan od likova nema nikakve slinosti sa stvarnim osobama, otac dirljivo pie kako ne vjeruje u praznovjerje, vraarama i gatarama, no istodobno ispisuje svoje biljenice vlastitim i tuim snovima. U tim apsurdno simbolinim i nerealnim snovima pomalja se jedan daleko zdraviji svijet vjerojatniji i od same stvarnosti. U njemu nalazimo aha prisiljenog da prihvati argumente, dunosnike koji ine to treba i oca kojemu se ipak omoguuje da iznese svoj sluaj odrjeito, logino i uvjerljivo. Komunikacije koje su postale nemogue u stvarnosti, postaju pravilo u tim fantazijama. Pravedniji svijet uspostavlja se u tom usporednom univerzumu u kojem su ljudi svih vrsta iskreni i misle svojom glavom. Sposobni su upozoriti, savjetovati, ak i natjerati aha da uini pravu stvar. A on ih slua i da se uvjeriti. Piem to za sebe, a onda i za moju ker i mojeg sina, napisao je otac na priblino dvjestotoj stranici svojih zatvorskih dnevnika. Kada budu imali vie vremena i veu analitiku mo, moda e na ovim stranicama nai savjet i pokoju uputu. Pet svezaka i gotovo Stvari o kojima sam utjela 193 tisuu petsto stranica ostalo je od oevih dnevnika u kojima je zabiljeen njegov ivot u zatvoru sve do putanja na slobodu i konane presude etiri godine nakon toga. Otac je, obino napola u ali, znao tvrditi da su njegove zatvorske godine bile medu najplodnijima. Ponekad je to tvrdio i aludirajui na zatvor za koji je smatrao da gaje majka stvorila kod kue. Ali, postojala je i druga strana njegove tvrdnje - ona se pojavljuje u njegovim dnevnicima i u mnogim pjesmama i slikama. Mogao je, naime, izvrsno funkcionirati u tekim uvjetima. Neto ga je aktiviralo, poticalo da se opire svemu to bi mu se nalo na putu. Zato je bio najproduktivniji na najneoekivanijim mjestima. Viajui ga tijekom kratkih tjednih posjeta u toj tuoj sobi, odijeljenog od svih predmeta i mjesta s kojima sam ga povezivala, bilo je teko zamisliti kroz to je on zapravo prolazio dok nismo bili tamo. Kad danas itam njegove dnevnike prebacuju me u jedan drugi svijet, na planet na kojemu vladaju njemu svojstveni zakoni i pravila te je naseljen vlastitim udnovatim stanovnicima. Ono to je, prema svemu sudei, spasilo oca - osim nade i ljubavi prema obitelji i prijateljima - bila je njegova nevjerojatna ivotna radost. U zatvoru se ta ljubav prema ivotu doslovce zgusnula u delikatne i intenzivne trenutke u kojima je uio nove jezike, pisao i itao, zadubljivao se u povijest, slikao i izgubio vie od deset kilograma. U dnevnicima nalazimo opis njegove sulude dnevne rutine: Budim se u 4 i 30, nakon pranja

hodam po sobi otprilike do 7 sati itajui Nad ol Balake - spise imama Alija, ili knjige o tumaenju Kurana i povijesti religije. Zatim dorukujem sa zatvorskim slubenicima i itam do 8. Od 8 do 10 hodam po sobi uei 194 | AzarNaftsi njemaki. Izmeu 10 i podne obino primam posjete, ili mi dolaze slubenici i drugi zatvorenici. Zatim do 13 sati, kad je vrijeme ruku, itam ili piem. Nakon toga se odmaram, itam, a katkad i drijemam do tri sata. Od tri do pet se tuiram i itam na francuskome dok hodam po sobi. Od pet do est se kupam, itam novine, veeram i razgovaram s posjetiteljima. Od Azarin otac u zatvoru, s jednom od tada, pa dok zaspim svojih slika s motivom ptica. oko ponoi, sluam radio ili itam. Glatko prelazi s vlastitih osjeaja frustracije, na-putenosti i patnje na razgovore s osobljem, drugim zatvorenicima, posjetiteljima, obitelji i prijateljima, te na komentare o politikom stanju u zemlji i zbivanjima u drugim dijelovima svijeta - o Churchillovoj smrti 1965., o Vijetnamskom ratu... Velia slobode amerikog naroda, njegovu nevjerojatnu sposobnost za samoobnovu, ali osuuje ameriku vanjsku politiku. U jednom trenutku pie otvoreno pismo predsjedniku Johnsonu u kojem citira Johna Quincyja Adamsa, Franklina Roosevelta, Daniela VVebstera i Abrahama Lincolna. Napominje da pie kao osoba koja je na svoje oi vidjela nemir i strah na licima trajkaa u Stvari o kojima sam utjela I 195 Detroitu dok su krajnje oajni leali na plonicima s bocama viskija...vidio je ruevne i zadimljene zgrade u Harlemu i Chicagu, bijedu i nesreu u New Orleansu i Baltimoreu...ali i prekrasne nove graevine s automatskim vratima, beskrajne blagodati individualnih sloboda te ljepotu, komfor i kulturu zemlje... Govori o potrebi Amerike da prizna dug to ga ima prema drugim narodima i trai od Johnsona da ne bude zaslijepljen tiranskim politiarima u drugim dravama, da ne smatra neprijateljima one koji misle drugaije, da ne ini pogreke koje je Amerika uinila u Vijetnamu i da se suzdri od oholog pokroviteljstva prema drugim nacijama - ako im eli pomoi, neka to ini principijelno i tretirajui ih kao ravnopravne. Pie pjesme djeci, supruzi, voljenim prijateljima i roacima. Zaljubljuje se u Sokrata, Voltairea i Budu te prevodi pjesmu Paula Eluarda Liberte, djela Victo-ra Hugoa i, neobino, jednu knjigu o ljudskome tijelu koje ga, ini se, fascinira. Organizira prikupljanje pomoi kako bi drugi zatvorenici mogli poloiti jamevinu, ui slikati, usavrava njemaki i poinje od nekog zatvorenika uiti dva nova jezika - ruski i armenski. U zatvoru radi na trima djejim knjigama koje e objaviti desetljeima kasnije: na prijevodu kompletnih La Fontaineovih basni s prekrasnim ilustracijama preuzetima iz izvornika, izboru Firdusijevih pripovijedaka te izboru pria velikoga perzijskog pjesnika Nezamija. Opisuje kako je meni i bratu pripovijedao te prie kada smo imali tri ili etiri godine i istie njihovu vanost. Njegov je ton veinom refleksivan, no u Firdusijevu sluaju povremeno gubi mo govora. Volio sam Firdusija od poetka, pie najednom mjestu. t Prema mojem miljenju on je najvei Iranac, a njego196 | Azar Naftsi va ahnama ostaje nenadmaena. U njoj se pokazuje njegova ljubav prema zemlji, iskrenost i istinoljubivost. Nitko ne poduava ljudskosti, blagosti i dobroti bolje od njega...Svaki bi ga Iranac trebao potovati. elim da moja djeca naue voljeti svoju zemlju i ovjeanstvo te da razumiju vrednote starih Iranaca. Svi su Firdusijevi junaci bogobojazni i humani. On nikad nije veliao nijednog tiranina i svojim junacima nije davao nikakve loe karakteristike. Poeo je satima raspravljati o Firdusiju s jednim drugim zatvorenikom - generalom Baharmastom, kojega su zvali i general Firdusi. Bio je uhien pod optubom za zlostavljanje, no, prema oevim rijeima, njegov pravi zloin bio je u tome to je bio pravni savjetnik efa teheranske trnice Hadija Tadeba, smaknutog jer je tijekom Petolipanjskog ustanka podupirao ajatolaha Homeinija. Neobini ljudi niu se na tim stranicama: daroviti slikar koji postaje oev uitelj, mladi s etiri stotine djevojaka optuen za ubojstvo jedne od njih, deprimirani zatvorenik koji se objesio, Amerikanac uhien jer je ubio svoju enu... Spominje nekog ovjeka koji se iznenada vratio u ivot

u mrtvanici, no umjesto da se pobrinu za njega, zatvorski su slubenici likovali zbog uda sve dok jadnik nije umro od hladnoe. Sjea se kako je, u istoj sobi u kojoj je sada zatoen, vrata do mrtvanice, prije nekoliko godina posjetio nekog uhienog uglednika. esto se ali na to da ga ljudi uvjeravaju - ponekad u elji da ga utjee - kako je sretan to je u zatvoru. (Nezhat mi govori da imam sree to sam tu gdje jesam, jer ne moram suraivati s novom vladom! Rahman mi govori da imam sree to su me uhitili, jer bi me inae ubili!) I sam je kasniStvari o kojima sam utjela je tvrdio da je imao sree to nije bio lan radikalne oporbe ili da nije bio poput nekih svojih zatvorskih supatnika bez imena i novca, s pouzdanjem samo u Boga. Dok itam njegove zatvorske dnevnike ne mogu se oduprijeti dojmu, proetom istim osjeajem ironije i oaja, daje zatvor za njega moda doista bio skriveni blagoslov. POGLAVLJE 16. Bez obzira na to koliko nam je otac zaokupljao misli, a zaokupljao ih je stalno, morali smo ivjeti vlastite ivote, pa je nova stvarnost ubrzo je postala dijelom nae rutine. Posjeivali smo ga i zatim ostavljali samoga, poput neizljeiva bolesnika. Iako je velik dio nae stvarnosti bio usredotoen na njega, svi smo se na svoj nain brinuli za sebe i svoje poslove. ivot bez oca - to bi bio dirljiv naslov za ovaj dio moje prie. U odreenom smislu osjeala sam se kao siroe, budui da je njegova sudbina, poput naih, visjela o niti. ao mi je Azar, pie na prvim stranicama dnevnika. Ostala je sama u dobi kad su joj potrebni suosjeajna dua i vodi. Ne slae se s majkom. Od njezine este ili sedme godine poduzimao sam sve to sam mogao kako bih ih izmirio, ali uzalud. Istina je da sam nametnuo Azar veliko breme i inio na nju velik pritisak. Nezhat, naalost, nije svjesna da se dijete mora ponaati djetinjasto, a mlade mladenaki. Ponaa se prema keri onako kako se njezina maeha ponaala Stvari o kojima sam utjela \ 199 prema njoj. Tko ih ne poznaje, ne bi rekao da su majka i ki. Te zime morala sam jo jedanput otii iz Teherana. Majka me poslala ponovno u kolu, unato mojem preklinjanju, oevim prigovorima i injenici da sam mogla maturirati u Teheranu uz pomo privatnih profesora. Jedinu utjehu predstavljala mi je injenica da se, umjesto u snobovsku vicarsku kolu s njezinom otmjenom klijentelom, vraam u otrcani, sivi Lan-caster. Dva ili tri mjeseca nakon povratka povrijedila sam kraljenicu dok sam silazila po vanjskom zidu iz spavae sobe na drugom katu - moja se soba nalazila tono iznad Skipperovih odaja i zabavljao me njegov iznenaeni izraz lica kad bi me ugledao kako se pojavljujem ispred njegova prozora. Morala sam leati oko tri mjeseca, najprije u bolnici, a zatim kod kue. Tog ljeta zauvijek sam se vratila kui. Nagovorila sam Skippera da ne uznemiruje majku osobno je izvjeujui o nesrei. Zato je nazvao tetu Nafisu ili tetu Minu - ne sjeam se tono ... Rahman je tvrdio da je znao to se dogodilo i prije nego to su vijesti doprle do njega. Rei u ti neto o Azi, navodno je rekao majci, zlorabei moj nadimak. Neto joj se dogodilo, ali ne elim da se brine. Ona se, dakako, jako zabrinula. Podignuo je njezinu torbicu i pustio je da padne na pod, rekavi: Dogodilo joj se neto slino kao i ovoj torbi. Bit e sve u redu, ali mora je dovesti kui. Potrebna joj je majka, dodao je dosta lukavo -nije rekao njezini roditelji, nego samo njezina majka. Potreban joj je nadzor njezine mudre majke. I tako sam se vratila, no to nikako nije znailo da je sve ilo kako sam si zamislila. Bez oca kao posrednika, t majka i ja ivjele smo u niim ublaenoj blizini. Ako 2001 AzarNaflsi sam htjela izai, morala sam. preklinjati i iznuivati. Pomagalo je kad bih postala histerina, ili se ak onesvijestila zorno dokazujui dubinu svojeg jada. Tada bi me pustila. Kad mi je jednom zgodom zabranila da odem na zabavu, rekla sam joj da je domain siroe i da e se osjeati zanemaren ako propustim njegov oprotajni domjenak. Istina je da se radilo o siroetu, no moj je kolega bio je posve osloboen tih triavih briga i jako mu se svidjela pria o tome kako se majka smekala i pustila me samo da udovolji istananim osjeajima jednog sirotog mladia. Bolest i bijeda uvijek bi mi donijeli nekoliko dodatnih bodova. U to doba smo se brat i ja ve bili naviknuli na majine ispade: kao i ovisnicima bila nam je

potrebna odreena doza dramatinosti da bismo preivjeli. Kad je vikala na nas i optuivala nas za nedjela postajali smo histerini, plakali smo, trgali odjeu, ponekad si ak pokuavali nanijeti i tjelesne ozljede. Dok smo mi bili iskreno zabrinuti za oca, ona kao daje procvala od dana njegova zatoenja. Uivala je u diktatorima omiljenom stanju neprestane izvanredne opasnosti. Kasnije, nakon Islamske revolucije, esto bih u ali rekla da smo se, ivei s majkom, pripremili za takav obrat situacije. Problem s takvim stanjem stvari ne sastoji se u tome da ne postiete ono to elite, jer ponekad postiete, nego u tome da ste zbog truda uloenog u udovoljavanje ili odupiranje vladajuim boanstvima postali suvie iscrpljeni da biste se mogli doista zabaviti. Do dana dananjega, razonoda, jednostavna nepomuena zabava, za mene nuno ukljuuje misao da sam uinila kakvo neotkriveno zlodjelo. No, kao i u veini sluajeva, postojala je i druga strana medalje. Majka mora da je bila jako uznemiStvari o kojima sam utjela | 207 Azarina majka u vrijeme kad je bila lanica Parlamenta. rena zbog oeve sudbine. Iako je tvrdoglavo odbijala pokazati zabrinutost za oca, um su joj neprestance opsjedale imaginarne katastrofe za koje je vjerovala da mogu snai mene i brata. Nisam smjela ii na planinarenje, jer sam mogla slomiti vrat; Mohammadu vie nije bilo doputeno voziti se u autobusima niti odlaziti na nogometne utakmice koje je oboavao zbog straha da ga ne otmu oevi neprijatelji. Dodatni problem predstavljao je njezin posao. Sada je radila u Parlamentu i prvi je put u ivotu imala obvezu (osim to je kratko vrijeme radila u banci), neto to je doka202 | AzarNaflsi zivalo da njezine ambicije nisu otile u vjetar. No, taj pobjedniki trenutak naruavala je oeva situacija. Sve njezine aktivnosti u Parlamentu bile su ograniene injenicom, a toga su bili svjesni i ona i svi ostali, da je otac talac u zatvoru. Svatko, ukljuujui i moju bivu ravnateljicu dr. Parsav koja je u to doba bila senatorica, savjetovao je majci neka bude oprezna i dri se podalje od javnosti. Ona se alila zbog tih savjeta i nije se nimalo obazirala na njih. Ba suprotno, kad god bi mogla nastupala bi kao najglasniji predstavnik oporbe. Je li to bio jo jedan znak neobaziranja na oevu situaciju, kao to su tvrdili mnogi prijatelji i roaci? Ili odraz njezina osjeaja integriteta, njezina ustrajavanja na tome da uvijek uini to treba i to bez obzira na cijenu? Pretpostavljam i jedno i drugo. U oevoj odsutnosti majka je preustrojila svoje seanse s kavom. aputave ene postupno su zamijenili mukarci u kravatama i odijelima. Svako bi malo predsjedala posebnim okupljanjima s uglednim novinarima i slubenicima koje je ponosno nazivala moji muki prijatelji. (Slaem se daleko bolje s mojim mukim prijateljima, diila se, nego sa enskima.) Veina tih ljudi navraala je jer ih je zanimala oeva situacija, no nekolicina je dolazila samo zbog nje. Otkako je ula u Parlament ujesen 1963., nekoliko mjeseci prije oeva uhienja, mogla je tvrditi daje svoje politike veze barem djelomice stekla zahvaljujui vlastitoj politikoj ulozi. Meu prijatelje ubrajala je biveg naelnika Ministarstva informacija generala Pakravana. Govorila je o tome to joj je rekao ah, kako se s njime prepirala, to su si rekli u povjerenju. Stvari o kojima sam utjela | 203 Te seanse razlikovale su se od spontanijih i bunijih sastanaka petkom na kojima je gospodin Haliki bez problema skakao s politike na poeziju. No, nisu vie bile tako oputene. Na njima su sudjelovali novinari poput Safipura, ili ozbiljan gospodin Megin; ugledni pravnici poput Behdada, Overisija i Sadeka Vazirija (oni e postati oevi odvjetnici), vladini dunosnici i lanovi Parlamenta. Na tim zasjedanjima sudionici su se drali dosta utogljeno, poput kolaraca koji oekuju da e ih svaki trenutak prozvati. Majka je govorila s velikom strau, kunui vladu - od premijera, za kojega je bila sigurna da ima potporu Amerikanaca i Britanaca (Dakako, znamo tko stoji iza tog gospodina), do sudstva (pravih lopua, od ministra nanie). Najgore su prolazili bivi ef policije general Nasiri koji je u to doba upravljao zloglasnom obavjetajnom slubom SAVAK te ministar unutarnjih poslova Pira-steh, jer je bio oev glavni neprijatelj. Bila je sigurna da njih dvojica stoje iza spletke protiv oca. Ne bojim se tih kukavica, znala bi rei, tih slaboumnih kriminalaca. Gospodin Amirani doao je samo jedanput, ili moda dvaput, i oba puta sam. Bio je urednik utjecajnog asopisa Handaniha (moda na moj dojam o ozbiljnosti tog lista u cijelosti utjee osobno

sjeanje na tog ovjeka). U svojim lancima bespotedno je kritizirao vladu. Jedina osoba izvan dometa njegova pera bio je navodno ah. Gospodin Amirani je odluio stati na oevu stranu i povremeno je objavljivao njegove tekstove. Ne sjeam se da sam ga viala dok je otac bio u slubi, no esto smo sluali o njemu i uli od njega vijesti nakon oeva uhienja. Ako je mogue pisati kao Amirani, zato i drugi to ne ine?, pitao se 204 | AzarNafisi otac u dnevniku. A ako nije mogue, kako onda on to moe initi? Handanihaje objavio lanak u njegovu obranu koji je podignuo veliku prainu. Otac tvrdi u dnevniku da je Pirasteh ponudio Amiraniju deset tisua tomana da objavi svoju verziju prie, no novinar je odbio. Nastavio je objavljivati oeve zatvorske zapise i braniti ga. Ocu nisu davale mira Amiranijeve rijei o tome kako se mora prepirati s cenzorima zbog pojedinih reenica u njegovim lancima. Za oca, ono to nije bilo napisano, to je bilo izostavljeno, postalo je vanije od onoga to je objavljeno. Gospodin Amirani bio je vitak, gotovo posve elav, pronicavih oiju to su zurile u vas iza naoala s debelim okvirima. Njegovo je lice bilo upalo i otro, to mu je davalo izgled znanstvenika. Podsjeao me na izgladnjelu sovu. Majka se jako ponosila zbog veze s njim - prisvajala ga je kao svojeg prijatelja i tvrdila je da je ona zasluna za njegovu potporu ocu. Bilo je neto gotovo dirljivo u djetinjastom nainu na koji se natjecala s ocem oko tih utjecajnih ljudi. Godinama nakon toga vidjela sam Amiranijevo mravo, otro lice pokraj onoga uglaenoga biveg efa osiguranja koji je pomogao izbaviti ajatolaha Homeinija nakon ustanka 5. lipnja 1963. Obojicu su dale smaknuti Homeinijeve islamske vlasti. Ti su sastanci majku uvijek poticali, ponekad i u zabrinjavajuoj mjeri. Nakon njih bi obino uzela telefon i izrazila svoje miljenje svakome tko bi je bio voljan sasluati. Moda nije savren mu, govorila bi, ali je uvijek bio dobar otac i principijelan ovjek. Okrenula bi neki broj i provokativno ustvrdila: Znam da poslunici gospodina Nasirija prislukuju, pa u im zato rei da su zloinci, krvoloci, obeastitelji ena... Stvari o kojima sam utjela \ 205 Svi bi je sugovornici pokuavali smiriti, ali nitko nije uspijevao zaustaviti tu bujicu epiteta. Kasnije su ti ljudi posjeivali oca u zatvoru i traili da obuzda suprugu, tvrdei daje ona razlog zbog kojeg su mu produili kaznu. No, majka se nije dala obuzdati. Svatko bi je predao nekome drugome, poput opasnog eksploziva, nadajui se da e eksplodirati na drugom mjestu. Svatko uvijek plaa cijenu za svoje postupke, tajanstveno mi je rekla jednog jutra. Radilo se o tome da se Pirasteh obratio Kongresu i dok je govorio nekoliko je lanova, ukljuujui i majku, zatrailo da govori glasnije, da podigne glas. Okrenuo se prema majci s podrugljivim smijekom i rekao: Ako se malo strpite, podignut e se na vrijeme, aludirajui na igru rijei u perzijskom izmeu dizati i mukog spolnog organa. To je izazvalo komeanje u dvorani. Zasjedanje je bilo prekinuto i svi su joj se doli ispriati. Gospodin Amirani odmah je napisao otar lanak o toj zgodi i nekoliko dana svi smo se kupali u slavi kojom nas je obasjao taj nepromiljen postupak. Ponekad mi se ini da su godine koje je otac proveo u zatvoru - tada je majka bila u Parlamentu bile meu najboljima u njezinu ivotu. Shvaala je svoj posao vrlo ozbiljno: unosila je u njega istu onu neumoljivost i odlunost kao i u sve ostalo. Bila je jako ponosna na injenicu da je izabrana za tajnicu Parlamenta. Otac je tvrdio da su njegovi bivi kolege bili iznenaeni time to Nezhat shvaa obveze toliko ozbiljno te posjeuje svoje glasae u gradiu Baftu u pokrajini Kermanu i bodri ih kritikama vladinih propusta i obeanjima o radikalnim promjenama kako bi se poboljali njihovi ivotni uvje- ti. Znala je tvrditi da, iako joj sudbina nije dopustila po2061 AzarNafisi stati lijenicom, sada joj je barem omoguila da pokae svoju istinsku snagu. Jedan od prvih koji je iskusio tu snagu bio je novi premijer Hasan Ali Mansur. Otac je slutio da njegovi suparnici, a osobito Mansur, raunaju na to da e majka biti zahvalna za posao u Parlamentu, pa e postati posluno orue u njihovim rukama. Kako su se samo prevarili! Rado je prepriavala anegdotu o tome kako je s nekim kolegicama bila pozvana na ruak s princezom Araf, ahovom monom blizankom, za koju se govorilo da prijateljuje s nekima od ljudi koji su strpali oca u zatvor (ukljuujui Pirasteha i ministra pravosua Baherija). S ponosom bi

istaknula kako je, kad su je pozvali da sjedne za princezin stol, glasno odbila. Zato bi bila poast ruati s njom?, pitala je svoje kolegice koje su se, pretpostavljam, bre-bolje pokuale ograditi od nje. Godine 1962., prije nego to je postao premijer, Mansur se kandidirao za Parlament i bio je izabran za drugog zastupnika iz Teherana, uz glasnogovornika Abdulaha Riazija. Bio je predstavnik Progresivnog saveza. Majin prvi in otpora bio je potaknut Mansuro-vim osnutkom nove stranke Iran Novin. Od lanova Parlamenta oekivao je da pristupe njegovoj stranci, to je veina i uinila, izabirui ga tako za veinskog elnika. Majka ne samo da je odbila, nego se i pobrinula da njezino odbijanje bude odgovarajue razgla-eno. Ponosno je prepriavala kako je, kad je Mansur rekao da je ahu stalo do njezine aktivne potpore Iran Novinu, odgovorila da - ako ima kakvu poruku Njegovo Velianstvo joj je zacijelo moe prenijeti osobno. Mansur nije dugo bio veinski voa. Naslijedio je Alama na dunosti premijera, nakon to je on dao ostavku godine 1963. Mansurovo je upravljanje zeStvari o kojima sam utjela \ 207 mljom od poetka bilo prijeporno. Nedugo nakon to je stupio na vlast povisio je cijenu benzina kako bi namirio manjak u proraunu, no izazvao je trajk taksista koji je prouzroio toliko nezadovoljstvo u javnosti daje morao opozvati odluku. Ujesen 1964. Mansuro-va je vlada proslijedila Parlamentu sporni prijedlog poznat kao kapitulacijski zakon. Taj je dokument davao diplomatski imunitet amerikom vojnom osoblju stavljajui ga izvan ovlasti iranskog suda za civilna nedjela i kriminal. Majka i nekoliko drugih (samo jo jedna osoba, tvrdila je) odbili su podrati zakon. Oni koji su ga poduprli, tvrdila je ogoreno, ne potuju vlastitu zemlju. Prvo Britanci, a sada Amerikanci! Nije ni udno da se poteni ljudi, lieni veza sa stranim silama, trpaju u zatvor. Mnogi su se divili njezinoj hrabrosti kad je glasovala protiv kapitulacijskog zakona, no veinu je iznenadilo kad se suprotstavila Zakonu o zatiti obitelji iz 1967. Taj je Zakon ukinuo neslubeni razvod, dopustio mnogoenstvo samo u odreenim uvjetima i uspostavio specijalne obiteljske sudove. Njezin negativan glas zaprepastio je zagovornice enskih prava. Ona je tvrdila da je licemjerno dignuti ruku za zakon koji tvrdi da titi ene, a zabranjuje im napustiti zemlju bez ovjerenog mueva doputenja. Bila je previe radikalna, ili previe kruta, da bi prihvatila kompromis i radije je bila protiv, nego da se sloi s onim to je smatrala polumjerama. Iako se nisam slagala s njom u vezi sa Zakonom o zatiti obitelji, i jo se ne slaem, ne mogu a da se ne divim njezinoj tvrdoglavoj neovisnosti. Majka je kasnije tvrdila da se ono to je slijedilo moglo predvidjeti. Nikad nisam simpatizirala Mansu2081 AzarNafisi ra, napomenula mije, duboko uzdiui. Odbila sam svaki prijedlog to ga je dao u Parlamentu. Jedanput mije pokuao prii, dakako, uvijek je bio vrlo ljubazan za razliku od onoga nepristojnog siledije Pirasteha -gdje li je taj, pitam se, iao u kolu? Sjea se to mi je uinio u Parlamentu? Kada me onako uvrijedio? Tada se zapravo razotkrio. Ali Mansur je bio drugaiji. Bio je dentlmen, uvijek pun arma. S njime nikad nisi znala na emu si. Iz Parlamenta, nastavila je, otila sam u slastiarnicu. Sjea se da si voljela one princesutipke? Vlasnik te jako volio. Sjea ga se? Da, mama, gospodin Tajbak. Uvijek bi ti dao jednu besplatno. Stajala sam pokraj blagajne razgovarajui s gospodinom Tajbakom, kad sam zaula neiji glas: 'Smijem li...?' Tajbak se iznenada ukipio, a ja sam se okrenula i ugledala Mansura kako mi se smijei svojim uobiajeno armantnim osmijehom na koji nikad nisam nasjela. 'Smijem li vas na trenutak odvui od ovog vrlo vanog posla?' 'On i jest vaan', odgovorila sam. Odveo me prema vratima i zapitao: 'Bih li vas smio pozvati na ruak?' 'Ne, ne biste.' Iako je bio veinski elnik, nisam bila ba poaena njegovim prijedlogom. 'Ako mi elite neto rei, molim vas uinite to sada i ovdje.' Tako smo stajali pred vratima. 'Uvijek sam vas smatrao prijateljicom', rekao je. 'To pokazujete na dosta udan nain,' odgovorila sam. 'Ahmad si sam oteava situaciju', nastavio je, 'jer voli stvarati neprijatelje.' Nisam nita odgovorila, samo sam stajala i promatrala ga. Zna, onim mojim pogledom kad nastojim pro-zreti neije namjere? Da, mama, znam. Dakako,

odrasla sam medu politiarima - moj otac se kandidirao za Kerman, a Saham Sultan... Stuari o kojima sam utjela \ 209 Tada sam ga zapitala: 'Dakle, doli ste vrijeati moju obitelj? elite mi rei da je moj suprug odgovoran za najveu podvalu u povijesti ove zemlje?' - jer bila je podvala optuiti Ahmada daje pronevjerio novac iz te bankrotirane ustanove ili tvrditi da je radio protiv aha. to god da mi je tvoj otac uinio, rekla je obraajui se meni, uvijek sam bila potena prema njemu. 'Nezhat-dan,' rekao mi je blago, 'sada ne razgovaram s vama kao s njegovom suprugom, nego kao sa svojom kolegicom, potovanom kolegicom. Ostavimo na trenutak Ahmada. Moemo li nas dvoje suraivati?' A zbilja smo mogli suraivati. Da sam htjela, mogla sam dobiti drugi mandat. ah je bio na mojoj strani. Ali, digla sam ruke od svega. Digla sam ruke, jer mi je ponos nalagao da se zauzmem za mua! Ne bih se obazirala na svoju rtvu da je ona bila prihvaena, ili barem zapaena...Stvar je u tome da sam odbila popustiti i on se uvrijedio, iako je to pokuavao prikriti. Od toga dana rijetko mi se obraao i nikad mi vie nije priao. A sada ovo! Majino sada ovo odnosilo se na Mansurovo ubojstvo koje su navodno za Mohammada Boharaija obavili pripadnici Koalicije islamskih drutava, skupine osnovane na zahtjev ajatolaha Homeinija godine 1963. Podupirali su je klerici koje je imenovao Home-ini, medu kojima i njegov vjerni uenik i sljedbenik Motahari i neki od buduih voa Islamske Republike, poput Rafsandanija i Behetija. Skupina je pripremila popis nepoeljnih osoba koji je ukljuivao aha, trinaestoricu vodeih ljudi u njegovoj vladi, njegova osobnog lijenika generala Ajadija koji se navodno naao na meti jer je bio bahaist, zatim novog nael210\ nika Protuobavjetajne slube generala Nasirija, jedanaestoricu dravnih slubenika te urednike asopis koji su napadali klerike i Homeinija. Ustanak 5. lipnja bio je uguen, ali ne i oporba koja ga je predvodila. Iz oevih dnevnika: Petak, 1. bahmana, 1343. [22. sijenja 1965.]. Danas oko podne uo sam daje Mansur ustrijeljen. Nisam mogao odmah u to povjerovati. Ovih dana, naalost, krue kojekakve glasine o vladi. Ali, vijest je uskoro potvrena. Oko 10 sati, navodno, neki je mladi u njega ispalio etiri metka. Rane, ini se, nisu bile smrtonosne. Danas su na radiju rekli da lijenici tvrde kako mu je krvni tlak u redu i da e se oporaviti za mjesec dana. Strano mi ga je ao... po prirodi nije bio zao, nije htio izdati domovinu i sluio joj je s opravdanim razlogom, ali bio je neiskusan, ambiciozan i brzoplet... Nekoliko dana kasnije otac pie: Mladi iranski premijer Hasan Ali Mansur, nakon jednog tjedna u komi, izmuen i pun boli, napustio je ovaj svijet u srijedu, 7. bahmana 1343. [27. sijenja 1965.]. Dva dana prije toga, u gradu se ve govorilo daje umro. U zemlji u kojoj vlada nikad nije bila otvorena i iskrena prema narodu te uvijek skriva istinite vijesti, glasine zamjenjuju injenice. Od poetka je bilo jasno da nee preivjeti, no sve do dan prije nego to je umro, novi lijeniki bilteni uvjeravali su ljude kako se njegovo stanje popravlja. U ponedjeljak su ak izvijestili da je izvan ivotne opasnosti. U dnevniku otac opisuje kako je stajao pokraj prozora koji je gledao na hodnik to vodi u mrtvanicu, ekajui da stigne Mansurovo tijelo. Njegova me smrt pogodila, navrle su mi suze na oi. Nou nisam Stvari o kojima sam utjela | 211 mogao zaspati...Prije godinu i pol njega i mene smatrali su najistaknutijim mladim ljudima u ovoj zemlji; mnogi su nas gledali s nadom ili zaviu. Danas je jedan od nas u zatvoru zahvaljujui bestidnim suparnicima i njihovim opakim kohortama, a drugi se tri metra dalje u mrtvozornikovu hladnjaku valja u vlastitoj krvi. Eto nam lekcije obojici. I jedan i drugi mogli smo biti od koristi svojoj zemlji. Otac je nakon toga doista postao opsjednut Manu-surom. Bilo je teko povjerovati daje ubijen, on kojega su svi smatrali tako sretnim. Ulijevao je svima nadu i izazvao toliki prijepor tijekom svojega kratkog premi-jerskog mandata, a usporeivali su ga s mladim i naoitim Johnom Kennedvjem. Mjesto oko njegova groba bilo je pretvoreno u oltar, ali nakon revolucije taj grob, zajedno s mnogima drugima, ukljuujui i onaj aha Reze, islamski je reim sravnio sa zemljom.

POGLAVLJE 17. VrtLUitLH enik Posjetila me Nezhat, piSe otac u dnevniku ujesen 1964. Opet je bila razdraena i zabrinuta. Zato Azar ne odlazi u Englesku? Zato sam ja u zatvoru? Zato se Zemlja ne okree u smjeru u kojem mi to elimo? Ona je jedna od onih koje misle da su izabrani od Boga i uvjerena je da je nepogreiva. Kad se neto loe dogodi, uvijek je netko drugi kriv. U ovom sluaju ja sam optuena strana. Kad pie o ahu i drugim vladinim dunosnicima, njegov je ton proet prkosom s prizvukom ogorenosti, no gotovo uvijek kad pie o majci postaje oajniki. Od dana kad sam uhien uivao sam u pomisli da e to Nezhat biti pouka i da e se osloboditi iluzije da se sve vrti oko nje. Mislio sam da e, kad me ugleda u eliji, shvatiti ono u to je nisam uspio uvjeriti dok sam bio na slobodi. Ali, danas znam da se ona eli dokopati mojeg ivota, cjelokupnog mojeg postojanja - ne samo da nije nita nauila nego i smatra da se nalazim na prekrasnom mjestu i da joj mnogo toga dugujem. SMari o kojima sam utjela | 213 Mnogi se mukarci koriste svojim enama i obiteljima u politike svrhe, no moji su roditelji bili toliko optereeni svojim razlikama da su se nadali kako e njihovi politiki ivoti rijeiti obiteljske probleme. Jedanput sam ula oca kako je izjavio prijatelju da ga njegov odnos s majkom podsjea na jednu pripovijest Atara, perzijskog mistika i pjesnika iz 12. stoljea, o ovjeku koji je neustraivo jahao na divljem lavu. No, otprativi ga kui, pripovjeda izraava uenje zbog injenice da se strano boji svoje ene. Kako je mogue da se netko ne boji divlje zvijeri, a toliko strahuje od vlastite ene? Njegov domain odgovara: Da nije toga to se dogaa u kui, nikad ne bih niti pokuao jahati na lavu. Ti si tu, daleko od svake brige, ini to hoe, a cijeli teret je na mojim leima, katkad bi ustvrdila majka bez trunke ironije. Zbog svega toga brat i ja smo sve ee zauzimali zatitniko stajalite prema ocu. Donosila sam mu ono to voli, hvalila darove koje je kupovao majci i saalijevala ga. Pekla sam mu kolae i pisala male sentimentalne poruke o tome kako se ponosim njime. Usto sam mu lagala daje kod kue sve u redu - tvrdnje koje bi odmah osporilo moje snudeno dranje i poluizreene pritube. Nezhat je danas zatraila od mene da zamolim Azar da me ne posjeuje toliko esto, pie na jednom mjestu. Je li itko uo ita besmislenije? udio se kako je postao ne samo njezin mu, nego i prijatelj, savjetnik, raunovoa i, zapravo, njezin sluga. Pisao bi joj pjesme, a ona ih je ignorirala. Ja sam ih gorljivo itala i skupljala. Imala sam petnaest godina kad je majka Bezhada 4 Sarija zatraila moju ruku za sina. Njezin nedavno 214 | AzarNafisi umrli mu bio je ugledan sudac, a ona je, za razliku od nas, imala vrlo poslunu obitelj. Bila je pravi matrijarh i vladala je u obitelji eljeznom rukom. Majka je imala prijatelje, a otac prijateljice, i divili su im se zbog njihova karaktera i njihove snage. Dobro poznata pjesnikinja Parvin Doulatabadi bila je jedna od njih; gospoda Sari, Bezhadova majka, bila je druga. Bila je vrlo otmjena i karakterna, malo previe bezobzirna za moj ukus, moda zato to sam u njoj opaala ono isto to sam opaala u majci: volju za vlau, no ona ju je provodila mnogo uspjenije. Bila je ona vrsta osobe kojoj se teko suprotstaviti ili oduprijeti. Sariji su mnogo polagali na svoj drutveni poloaj, moda malo previe, ali u osnovi su bili valjani ljudi. Kad je zatraila moju ruku za sina, otac je jo bio teheranski gradonaelnik. Nae su se obitelji odne-davno zbliile i redovito smo ih viali jedanput ili dvaput na tjedan. Behzad je imao dvadeset sedam godina, nije bio ni zgodan ni ruan, ali je bio ozbiljan i marljiv. Moji su roditelji smatrali da e se ponaati prema meni s onim to su nazivali potovanje. Ja nisam imala nikakve konkretne pritube, osim to sam ga smatrala dosadnim i to ga nisam voljela. A ipak, moji se roditelji nisu protivili braku, moda zbog naih bliskih odnosa s tom obitelji. Ostavili su da pitanje visi u zraku, to je znailo da su ljubazno rekli gospoi Sari kako to ovisi o meni, a ja sam bila jo premlada da bih odluila. No, uvjerili su je da bi se moja odluka s godinama mogla pretvoriti u pristanak. Povoljan trenutak za Behzadovu obitelj bio je kad se otac naao u zatvoru. Njihova ustrajnost

postala je preporuka sada kada je otac pao u nemilost. Pozivali su me k sebi, razmjenjivali bismo sitne darove i Stvari o kojima sam utjela j 215 bila sam rtva neizmjernog laskanja. Mislila sam na usta, ali pogledaj samo taj nos, rekla bi gospoa Sari keri paljivo me promatrajui. Osjeala sam se poput trupla na satu anatomije. Kad god bi mi Behzad priao poela bih se zabavljati s njegovim jednogodinjim neakom. Sve mi je kod njih bilo dosadno, osim tog neaka i sonih pria o Behzadovoj sestri u ulozi nestane opatice. Okrugla lica, velikih svijetloplavih oiju i porculanske koe, zraila je nekom neduno-u naruenom jedino dubokim dekolteima. Kruile su pripovijesti o tome da je pobjegla s nekim donu-anskim tipom i da ju je majka vratila u krilo obitelji hitnom i dobro namjetenom udajom. Njezin brat nije imao ni jednu od tih uzbudljivih osobina. Bio je uspjean inenjer, postojan i ustrajan. Upravo su ga zato moji roditelji voljeli. Kad nas je jednoga dana posjetio s buketom rua kako bi me pitao za konaan odgovor, uspaniila sam se i rekla: Ne elim se jo udavati. Ne radi se o tebi, jo nisam spremna za to. Zaustavio me kao da me nije uo i rekao: Postajem sve stariji. Ne mogu vie ekati, moram znati sada. Uskoro. Uznemirila me enja u njegovim oima. Prije oeva uhienja moji su roditelji mogli jednostavno rei da sam premlada za udaju. Oboje su rekli Behzadu i njegovoj obitelji da e, ako se budem udavala, to biti samo pod uvjetom da nastavim kolovanje. No, iznenada je ok prouzroen oevim zatvorom sve uinio moguim. Ako smo ivjeli u svijetu u kojem su se bogatstvo i poloaj mogli stjecati i gubiti na tako proizvoljan nain, onda su se djevojke predodreene da nastave obrazovanje mogle udavati sa esnaest ili . sedamnaest ili osamnaest, ne iz ljubavi nego zato to 216 | se naao pristojan mladi iz dobre obitelji koji je nudio sigurnost. Nitko me nije prisiljavao, ali nitko mi nije niti doputao izlaziti s momcima moje dobi. Ubrzo sam priopila da odbijam ponudu, nato su on i njegova obitelj reagirali s odreenim razoaranjem, ali vrlo pristojno. Istina je bila da me privlaio drugi mukarac, ista suprotnost Behzadu. Taj je bio visok, zgodan, romantian i samouvjeren. Jo vanije: i on je bio zaljubljen, ali u neku drugu, to ga je inilo jo zagonetnijim i poeljnijim. Veinu ena uspaljuje izgled ili kemija, ali mogue je biti zaveden i razgovorom. Kad mi je jedan prijatelj to rekao prije mnogo godina - dok smo sjedili na barskim stolcima u jednom teheranskom kafiu nakon revolucije i jeli u ono doba zabranjene sendvie sa slaninom koji su se potajno prodavali pouzdanim muterijama, te razgovarajui o Johnnyju Gitari i Noi u operi - na je razgovor bio toliko zanimljiv da sam ga u tom trenutku bila spremna proglasiti, njega krajnje obinog izgleda, najatraktivnijim mukarcem na svijetu. Nikad nisam sreo enu koju bi toliku uzbudio razgovor o Woodyju Allenu, rekao je. Imao je pravo. Osjeala sam snanu privlanost prema mukarcima koji su mi uzbuivali intelekt. U odreenom smislu mogu rei da sam naslijedila tu osobinu od roditelja. S jedne strane postojala je oeva ljubav prema filozofiji i knjievnosti, s druge majina sklonost prema uzbudljivim politikim razgovorima s njezinim mukim prijateljima. Dok itam moja pisma iz Engleske napisana u ranoj adolescenciji, zapa-njuje me u kojoj mjeri pokuavam impresionirati oca popujui i govorei o knjigama. Stvari o kojima sam utjela | 217 Moje obraenje na Woodyja Allena bilo je postupno. Izmeu desete i trinaeste moja omiljena filmska zvijezda bio je Yul Brvnner, za njim sam udjela djelomice i zbog njegove neuzvraene ljubavi Debori Kerr, a osim toga izgledao je na filmu kao i u stvarnosti. Skupljala sam njegove slike. Otac to nije podnosio i jedno poslijepodne, kad je jedna ispala iz knjige koju sam itala, naredio mi je da mu donesem sve Yulove slike - tako sam ga zvala od milja - te ih je razderao. Jedno vrijeme (ponekad mi se ini da jo nije prolo) bila sam zaljubljena u Dirka Bogarda, u njegov tajanstveni osmijeh i pogled usmjeren u neku toku iznad vas ak i dok vas fiksira oima. Srcedrapajue otkrie da ga nisu zanimale ene nije umanjilo moju ljubav. A tada, u ranim dvadesetima, zaljubila sam se u Wo-odyja Allena. Moje su kolske drugarice bile zgranute i gledale su me s odreenim saaljenjem, ali ja sam se osjeala nadmonom; bilo kako bilo, nisam si mogla

pomoi - srce ide za onim to osjea, kao to je filmski majstor i sam ustanovio desetljeima kasnije. Kad sam se zaljubila u Mehrana Osulija bila sam u prijelaznom razdoblju izmeu Yula Brvnnera i Dirka Bogarda. Mislim da je Mehran ubrzao moj prelazak na Woodyja Allena, iako izmeu njih nije bilo nikakve slinosti. Bio je on naoit i visok, svijetlosmee kose i oiju te divnoga umirujueg glasa. Pomalo je bio nalik na amerikog nogometaa koji gaji tajnu elju da postane veliki pisac ili filozof. Moja je zaljubljenost poela kad sam imala petnaest, a on dvadeset i jednu godinu, dok je bio student druge godine prava na Sveuilitu u Teheranu. ena jednog od mojih strieva, Huseina, imala je etvoricu zgodne brae i svi su bili vrlo omiljeni meu djevojkama. Mehran je bio naj218 \ AzarNafisi ozbiljniji. Gotovo da nije mario za igrice zatreskanih djevojaka. Tono se sjeam noi kad sam se zaljubila u njega. Bili smo kod njega sa stricem Huseinom i njegovom mladom enom, uno raspravljajui za veerom o prirodi ljubavi. Mehran se na poetku inio distanciran. Dok smo si mi ostali neprestance upadali u rije, on je sjedio u pozadini i tu i tamo dao kakvu primjedbu. Njegov prekrasan glas mi je oduzeo dah. Kad je no ve bila poodmakla, iznenada mi se uinilo da smo on i ja jedini sudionici u raspravi. Ja sam se pozivala na Rudabu i Zala iz ahname, na Mathilde i Juliena Sorela iz Crvenog i crnog, a on je iznenada citirao poznatu perzijsku poslovicu: Tko je praznog trbuha ne misli na ljubav, elei time rei da je ljubav za site besposliare. Tada se pozdravio i otiao. Ta najprozainija reenica bila je za mene puna skrivenog znaenja. Bila sam uvjerena da ju je uputio meni i da joj pritom dao upravo suprotan smisao. Mehran je uivao u ulozi romantinog junaka. Naveo me da povjerujem kako je beznadno zaljubljen u stariju sestru najboljeg prijatelja. Tako je poeo na odnos: njegovim podrobnim priama o njoj. Sviala mu se ideja o neuzvraenoj ljubavi. Ja sam bila vrlo krotka i do kraja sam prihvaala njegove tvrdnje. Ispripovijedao mi je i kada joj je i kako prvi put rekao da je voli. U sjeanju mi nije ostao toliko on dok pripovijeda svoju priu koliko sam dogaaj, kao da sam stvarno bila tamo i iza zavjese promatrala svaku njihovu kretnju. Nakon ruka svi odlaze, osim njih dvoje. Svira jedna popularna ljubavna pjesma - i danas je se sjeam. Stoje pokraj stola u blagovaonici, ona se sprema otii kadli on kae: ekaj, moram ti neto rei. Stvari o kojima sam utjela | 219 U mojoj mati, ona okree glavu, moda iznenaena, moda ne, s tihim osmijehom. U tim opisima njegova prevrtljiva dragana uvijek je utjela, uvijek je bila samo pasivna primateljica njegovih udvaranja. Danas mi se ini da su me te prie privukle vie od njegovih tjelesnih ari. Jedno sam ga vrijeme redovito viala; sretali smo se na tjednim planinarenjima u organizaciji strica Huseina. Tijekom tih nekoliko sati svakog smo se petka etali i razgovarali malo udaljeni od ostalih. Kad bih se morala popeti na kakvu teku stijenu pruio bi mi ruku da mi pomogne. Na poetku sam je odbijala, osjeajui se hrabrom i samostalnom, ali nakon nekog vremena poela sam prihvaati pomo, a on bi nastavio drati moju ruku u svojoj due nego to je bilo potrebno. Ponekad bi me gledao u oi dok ju je isputao, s izrazom beskrajne njenosti i brige, kao da sam zalutalo bie iz nemogue bajke. Zasta-jui na uzvisini odakle se pruao velianstven pogled naTeheran, napisao bi tapom njezino ime u praini i zatim ga izbrisao izmama. Stajala sam pokraj njega, smuena, suosjeajui s njim i hinei ravnodunost. Nikad nisam doznala zato je volio tu enu. Nikad nije hvalio ni njezinu ljepotu, ni inteligenciju, ni bilo kakvu posebnu osobinu. Bila je samo starija sestra njegova najboljeg prijatelja. Malo-pomalo to dranje za ruku postalo je sve ee i sve smo rjee razgovarali o njoj. Umjesto toga provodili smo sate razglabajui o mojoj situaciji. To je znailo o mojem odnosu s majkom. Ponaala sam se kao mlaa sestra kojoj brat daje savjete i pie slatke male poruke. A onda sam mu u jednom trenutku u emotivnom ivotu zamijenila stariju sestru njego- < vog prijatelja - pomak se oitovao u tome da je po2201 stao strano ljubomoran i posesivan te mi je dao da proitam perzijski prijevod Hemingwayeve najgore i najsentimentalnije knjige Preko rijeke i u umu. Nazvao me Aje Hida Mia (O, moja

djevojko). Ali, to se dogodilo mnogo kasnije. Neke obitelji nastoje prikriti svoje napetosti u nazonosti stranaca, no za majku, inae vrlo skrupuloznu kad je rije o drutvenoj etiketi, takvi obziri nisu postojali. Davala je maha svojim osjeajima bez obzira na to gdje se nalazila. Pokuala sam skriti od nje svoje zanimanje za Mehrana, ali ona je imala instinkt lovca, otar i znalaki kad je rije o mojim tajnama. Tome su instinktu u ovom sluaju pomogli svakodnevni upadi u najprivatnije kutke ivota njezine djece. Prislukivala je moje telefonske razgovore, itala moja pisma i dnevnike i ulazila u moju sobu kad god joj se prohtjelo. Nikad nisam mogla rei to mi je mrskije, to to ita moj dnevnik i pisma ili to to mi ne doputa da izrazim svoje ogorenje zbog njezinih postupaka: svoja nova otkria upotrebljavala je kao dokaze za moje izdaje. Zastanimo najednom osobitom danu. Kasna je jesen i suha se teheranska studen ustaljuje na jo njenim listovima. Moji osjeaji i raspoloenja u skladu su s promjenom godinjeg doba. Iako je jesen u Te-heranu predivna, voljela sam zime i njihov spoj sunca i snijega, kad se gotovo moe mirisati mrzli zrak. Vozim se iz oeva zatvora prema ahpurskoj aveniji. Parlament zasjeda, no majka je poslala automobil da me pokupi. Znajui da inim pogreku, nareujem vozau da me odveze Mehranu. Nehajno mu kaem: Ne trebate me ekati, uzet u ovdje neke stvari i onda Stvari o kojima sam utjela \ 221 idem ravno u kolu. Premda majka uope ne odobrava to to posjeujem Mehrana i strieve, ja to redovito inim. Jednom, otkrivi da sam posjetila Mehranovu obitelj a da joj to nisam najavila, pokucala im je na vrata i odvela me kui. Taj prvi put bilo mi je neugodno, ali nakon toga, nakon to su svjedoili mojoj neprilici, svi su poeli suosjeati sa mnom. Kako rijeiti Azarin problem s majkom, postala je tema beskrajnih rasprava. Oni sada vie nisu bili samo prijatelji, nego i suurotnici. Srce mi udara na kasnojesenskoj studeni. Odjevena sam u lagani crveni kaput s podignutim ovratnikom, tako da mi trlja kou. Cijela je situacija uzbudljiva i romantina. Kaem vozau da me ostavi kod jedne uske uliice. Nalazim se u starom dijelu Teherana punom malih trgovina sa zainima i pranjavih uskih uliica s presahlim potocima to vijugaju oko kua s visokim obrambenim zidovima. Pribliavajui se njihovoj kui vadim iz depa boicu parfema i trcnem L'Air du Temps Nine Ricci na zglobove i iza uiju. Pritiem zvono. Vrata se otvaraju i stupam nekoliko stuba nie u poploano dvorite sa starim stablom, malim okruglim bazenom i prohladnim prizemnim prostorijama. Otprilike jedan sat kasnije netko zvoni i lupa po ulaznim vratima. Srce mi staje. Znam da to moe biti samo majka; pitala je vozaa gdje me ostavio. Gdje je? Znam da je tu, vie. Nije kod nas, kae Morad, Mehranov najmlai brat, moete ui i sami se uvjeriti. Postali smo iskusniji, pa me ovaj put nije pronala. Nakon to je otila ekam desetak minuta i izlazim. Hodam kroz labirint vijugavih uliica i izlazim na glavnu ulicu gdje nalijeem na majku. 2221 AzarNafisi Laem (sada ve izvrsno znam lagati). Kaem joj da sam svratila onamo po neke knjige (pokazala sam ih) i da su mi, im sam pozvonila, rekli da me traila, pa sam se bre-bolje pourila natrag. Mora da smo se mimoile, kaem neduno. A gdje si bila prije toga? pita, hinei ravnodunost. Bila sam...u dugoj etnji! Iako mi to nije odgovaralo, morala sam ustrajati. ak ako je i znala da laem, a jest, morala sam se drati svoje prie. Nakon nekog vremena i najbesmislenija la postajala je istina. Ti okraji ionako nisu imali veze s injenicama: slijedili su vlastitu logiku i u odreenom bi trenutku, kad su emocije odigrale svoje, prvotni razlog erupcije pao u zaborav. Godinama kasnije, nakon Islamske revolucije, iskusila sam slinu dinamiku u daleko veim razmjerima. Igrali smo njihovu igru. Izmiljali smo najapsurdnije razloge kako bismo objasnili zato nam dah zaudara po alkoholu, zato su nam usnice naminkane, to kaseta zabranjenog popularnog pjevaa radi ispred prednjeg stakla naeg automobila, a oni bi nas, s veom ili manjom odtetom, ovisno o okolnostima, na kraju pustili na miru. Tjednima nakon toga, na kojekakvim zabavama, naa bi bijedna pobjeda postajala predmetom dosjetki. Prije nego to e me pustiti da odem u Britanski konzulat na sat engleskoga, majka mi je priopila da u petak ne smijem ii na planinarenje. Ne mogu se poaliti ocu, jer ga se trudim zatititi od svih

napada, premda znam da e mu rei za moj prijestup kad ga sljedei put posjeti. (Zato Nezhat misli da sam napravio tu ker s drugom enom?, pita se nekoliko puta u dnevniku.) Ali ak i u zatvoru, unato privatnim pritubama i javnim okrajima, otac nikad ne zaboravlja podsjetiti me na majina stradanja, na Stvari o kojima sam utjela \ 223 njezinu potrebu za ljubavlju i moju dunost da je razumijem i budem joj od pomoi. Ustavi iz kreveta sljedee je jutro nalazim zaokupljenu pripremama za dolazak gostiju na kavu. Pratim je iz dnevne sobe u kuhinju, pa u njezinu spavau sobu, preklinjui je da me pusti na planinarenje, ali ona je nepokolebljiva. Okree se prema meni i kae: Zapravo, zabranjujem ti da ikad vie ide na te smijene ekspedicije. Kaem joj da u ii s njezinim odobrenjem ili bez njega. to eli od mene?, povisuje glas... eli me otjerati u grob? Gledam je praznog pogleda i utim. Ali, um mi nije prazan. Osjeam uasnu elju da bacim au u zid ili ponem histerino plakati, no umjesto toga moje cmizdrenje ustupa mjesto bespomonom mrmljanju te se ona smekava i prilazi mi. Hajde, veli, prestani plakati. Ti nisi moja ki, kae odjednom srdito. U sjeanju mi odmah iskrsava blijeda slika Mathilde u Sten-dhalovu Crvenom i crnom kako dri u krilu odrubljenu glavu Juliena Sorela. Ti i tvoj otac... vriti, dok moja slika poprima boju i konture: Mathilde je u koiji i konjski topot postaje sve glasniji - ujem majin glas, topot konja i Mathildinu utnju. Postupno svladavam elju za deranjem i plakanjem. No, budui da nije postigla svoju namjeru, a to je dovesti me do histerinog plaa, odbija razgovarati sa mnom sljedea dva dana. Prkosim joj: Idem, ne moe me zaustaviti. Sada se ve obje deremo. Netko zvoni na vratima, no mi ne obraamo panju. Kae da me nije odgojila da postanem propalica. Je li to razlog, bijesno e, zbog kojeg si htjela ostati uTeheranu? Ne zbog oca, ne zbog onoga to osjea za njega, nego da bi se vucarala po gradu s bog zna kim? Na to briznem u pla. Ne mogu vie i224 | AzarNaflsi vjeti u ovoj kui, kaem. Ne mogu to podnijeti. Ne vidimo brata koji je iziao iz svoje sobe i stoji nasred hodnika, niti ujemo da se otvaraju ulazna vrata. Nakon nekoliko minuta ulazi teta Mina. Jo plaem. Majka razmjenjuje poljupce s tetom Minom i ona me prima za ruku. Ne mogu to podnijeti, kaem, ne elim vie ostati ovdje. Teta Mina odgovara: U redu je, ne brini se, te me blago odgurava prema mojoj sobi i alje brata po au vode. ujem majin srditi glas kako se stiava dok silazi niz stube u kuhinju. Teta Mina sjeda i razgovara sa mnom kao s odraslom osobom, povjerljivim tonom. Ne znam, kae, kako Ne-zhat moe biti tako okrutna prema sebi i onima koje voli. Stalno me grdi, zamuckujem. Tvrdi da elim da umre. Ne misli ozbiljno, kae teta Mina blago, pruajui mi au vode i aljui brata odakle je doao. Da, misli! Kae da sam poput drugih, da elim samo njezin novac. To kae, teta Mina objanjava, jer to ne moe rei onima koji joj zapravo nanose bol. Majka je izvlaila iz nas ono najbolje i najgore. Lieni privatnosti, bili smo prisiljeni stvoriti druga tajna mjesta na vlastitu ruku, esto upotrebljavajui matu. Otac je bjeao u svoj vrt, u poeziju i posao. Jo mogu dozvati u sjeanje njegov izraz lica ujutro kad bi donio na stol tanjur pun aromatinih latica jasmina ili kad bi, na putu u na ljetnikovac na Kaspijskom jezeru, iznenada stao, iziao iz auta i zaao u umu tragajui za cvijeem za svoj vrt. Ponekad bi me zvao - dok sam bila zadubljena u neki roman, leei na kauu -da izaem i pogledam neki predivan cvijet u punom cvatu. Ja sam bjeala u prie: Rudaba je bila moj uzor, Julien Sorel moj ljubavnik, Nataa Rostova, Elizabeth Bennet, Catherine Earnshavv i mnogobrojne druge juStvari o kojima sam utjela nakinje iz knjievnosti moje dvorske dame koje su mi pomagale nai to neuhvatljivo ja koje sam se nadala postati. Kako je raznolik i udesan bio taj imaginarni svijet u usporedbi s onim u kojem sam ivjela! POGLAVLJE 18. VtZtM! 'tprilike u to doba poela sam itajui provoditi sate i sate u krevetu. Podcrtavala sam odlomke, prepisivala ih u dnevnik i ponavljala stihove moje omiljene pjesnikinje Foruk Farohzad. Cijelo

moje bie mraan je pjev to te odvodi u svanue vjenih odrastanja. Svakog petka ujutro upadala bih u dnevnu sobu tijekom majinih druenja s prijateljicama uz kavu s knjigom u ruci koja bi esto izazvala komentar ili radoznalost. Majka je to doivljavala kao neoprostivu uvredu. Nije mogla odrediti to je zapravo loe u mojoj ljubavi prema knjigama. Tvrdila je da sam previe opsesivna, ali nikad nije mogla objasniti zbog ega joj se ini da moja osobita vrsta knjikosti podrazumijeva pobunu ili predstavlja deklaraciju kakva sumnjivog oblika neovisnosti. Kad sam izjavila da se neu udati za Behzada Sarija jer ga ne volim, optuila me da itam previe poezije i previe se druim s oevom obitelji iji su se lanovi urotili ne bi li me sprijeili da se udam. U odreenom smislu imala je pravo. Pjesme Foruk Farohzad otjelovljavale su poStvari o kojima sam utjela 227 tencijal to sam ga otkrila u junakinjama iz moje mate. ivjela je ono to je pisala i platila je za to veliku cijenu. Neka nevidljiva nit povezivala je Rudabu i Foruk Faroh-zad. Odreena odvanost i otvorenost u kulturi koja ja obje poricala. Foruk Farohzad roena je 1935. i udala se u ranoj mladosti. Njezin brak nije bio prisilan - zaljubila se u Parviza ahpura, poznatog intelektualca starijeg esnaest godina. Nedugo nakon to joj se rodio sin Kami, ostavila je obitelj -neki tvrde zbog ljubavne afere. Ostatak ivota posvetila je pjesnitvu i filmu. Poginula je u automobilskoj nesrei godine 1967., U dobi Od trideset dvije Foruk Farohzad. godine. Njezine najsablanjivije pjesme - zbog kojih je dola na zao glas - velianja su njezinih ljubavnih doivljaja, ali strastveno je pisala i o politici i drutvu, osobito potkraj ivota. Njezina hrabrost oitovala se u tome to je bez stida priznavala u pjesmama svoje ljubavne afere. To joj je priskrbilo status krajnje oboavane i krajnje omraene ikone. Pojam osobnog grijeha (Uinila sam grijeh pun naslade,/U zagrljaju toplom i arkom) pretvorila je u prkos prema autoritetu, osobito onome Bojem. Sita boanske askeze, S ponoi u postelji Sotoninoj Traili spas na strmim obroncima Svjeega grijeha. 2281 AzarNafisi Samo glas ostaje naslov je pjesme Foruk Farohzad koji sam pribiljeila na vrhu stranice u dnevniku i dva puta ga podvukla. Ispod njega opisala sam otru svau s majkom zbog Foruk (uvijek bi je zvala po imenu, to sije rijetko doputala u sluaju pjesnika). Majka je neprestance ponavljala kako me nije kolovala zato da krenem stopama takve ene. U dnevniku sam izrazila miljenje da bi nam, da je majka u veoj mjeri takva ena, svima sigurno bilo mnogo bolje. Nekoliko dana nakon toga, vrativi se s poslijepodnevnog sata u Britanskom konzulatu, pozvana sam u knjinicu. Majka je uspravno sjedila na mekom konom stolcu. Rahman je bio utonuo u naslonja pokraj nje, a teta Mina, kojoj je oito bilo neugodno, sjedila je nasuprot njemu. Optuenik, moj dnevnik u neprivlanim crnim plastinim koricama, poivao je na pomonom stolu, izloen pogledu svih u sobi. Gospodin Rahman iskosa me promatrao s dobrohotnim i znakovitim smijekom. Obino bi stao u moju obranu, ali ovaj put nije rekao ni rijei, samo bi povremeno prijekorno zapucketao jezikom dok su se njegove buljave oi iskrile od pakosti. Majka je htjela da joj poloim raun o tome kako sam mogla tu enu pretpostaviti njoj, vlastitoj majci, to sam doista i uinila u dnevniku. Teta Mina je preuzela ulogu pomiriteljice. Ja sam, pak, htjela znati s kojim je pravom majka itala moj osobni dnevnik; tko joj je to dopustio? Rahman je pobono zakljuio da majka ima pravo sprijeiti grijeh. U islamu je ak i strancima dano to pravo. to sam se osjeala bespomonije, to sam postajala bezobraznija. U svoju obranu ukratko sam istaknula vrijednost Foruk kao pjesnikinje. Stvari o kojima sam utjela \ 229 U tom trenutku majka je dobila onaj karakteristian, grozan, neosoban, podrugljiv ton. Ti, dakako, ima pravo, izgovorila je sarkastino. Ti si riznica znanja. Kako bi neuka ena poput mene mogla pomisliti da moe dosegnuti takve visine! Kad se ljutila na nas, njezin je izraz lica postajao poput kamena i namjerno je birala formalne rijei. Zvala bi me gospodo, kao i kad mi je pisala poruke upozorenja. Ispisivala je ceduljice koje bi ostavljala po kui. Druge su obitelji razgovarale, mi smo

si pisali: to osjeamo i emu se nadamo, svoje pritube - sve smo to pisali, kao da si nismo mogli gledati u oi i jednostavno razgovarati. Majine su poruke ponekad bile kratke i izravne, primjerice kad bi nam estitala roendan ili Novu godinu, ili neko postignue. No, uglavnom ih je pisala kad je bila bijesna. Tada bi nas oslovljavala generikim pojmovima: moj uzoran mu, moja zahvalna djeca, moja posluna ki. esto bi nabrajala i sve silne rtve koje je podnijela za nas. ivotni zadatak majke jest odgojiti estitu djecu..., napisala je na jednoj. Sretna sam to sam odgojila dvije individue, poinje, prije nego to pone nabrajati naa nedjela. Nikad nije opovrgavala naa postignua, kako ih je zvala, za koja se preutno smatrala zaslunom. esto bi zakljuila: ao mi je to nisam bila dobra majka. Osjeam se neeljenom u ovoj obitelji, kao gubitnik. elim vam svima trima sve najbolje. Kasnije bi dodavala i imena unuadi na svoj optueniki popis. ao mi je to nisam uoavala da u svemu tome nedostaje neto kljuno. Neprijeporno je da je Azar odlina uenica, pisala je, namjerno izbjegavajui svaki prizvuk osjeajnosti ili naklonosti. Ili, ivotni zada- , tak majke jest potpuno se posvetiti djeci. Danas me 230 | AzarNaflsi rastuuje ta bolno distancirana ljubav. Tada sam bila previe naviknuta na te biljeke da bih uoila blistavu bol koja ih je nadahnjivala. Toga sam dana bila ukorena i nakon bezvoljne isprike pune suza povukla sam se u svoju sobu. Dan mi se urezao u sjeanje: cijelog sam ga provela u sobi, odbijajui jesti ili odgovoriti na telefonske pozive. Slala je slukinje, brata i strica ne bi li me uspjeli nagovoriti da siem, ali ja sam se ogluila. Sve sam si suznih oiju jo jedanput odvrtjela u glavi i ubrzo zapala u opojno stanje samosaaljevanja. ak mi ni Mehran nije mogao zaokupiti panju. Niti sam gubila vrijeme razmiljajui o Behzadu Sariju za kojeg sam se ionako odbila udati. to ako doista mogu nastanjivati svijet posve razliit od ovoga u kojem ivim? to ako mogu ivjeti normalnijim ivotom? Doista ne znam kako sam dola do tog zakljuka, no potkraj veeri rekla sam si: U redu, onda u se udati za Mehdija! Juer su me posjetile Nezhat i Azar, napisao je otac u dnevniku. Pojavio se novi udvara. Azar ih je nekolicinu odbila. Ovaj se zove Mehdi Mazhari i sin je pukovnika Mazharija. Poznajem generala Mazhari-ja, njegova strica, valjan je ovjek. Njihova je obitelj ugledna u Azerbajdanu. Ali, zabrinjavaju me ponaanje njezine majke i moja situacija, Azarina naivnost i nedostatak iskustva te njezina povrijeenost i patnja zbog stanja u kui. Moda e je situacija prisiliti da prihvati ponudu.. .Njezina bi majka htjela to bre-bo-lje obaviti. Moda je eli udati dok je jo u Parlamentu. Azar je stalno ucviljena i nesretna. Ne eli se udati prije nego to izaem, ali ja ne znam kad e me pustiti i ne mogu je zavaravati lanim nadama. Utvari o kojima sam utjela | 231 Mehdi Mazhari potjecao je iz vojnike obitelji koja je u mnogo emu bila ista suprotnost naoj. Bio je mnogo mladi od najmlae sestre i jedini djeak u obitelji, zjenica u oku svoje majke. Kad sam ga upoznala bio je student viih godina Elektrotehnike na Sveuilitu Oklahoma. Njegova omiljena zvijezda bio je Frank Sinatra - cijenio ga je uglavnom zbog onoga to je mislio da predstavlja: bogatstvo, arm, uspjeh, sluge koji posluuju u bijelim rukavicama... Na poetku nisam njegovu ponudu shvatila ozbiljno. Nisam bila zaljubljena u njega. Nije me ak ni tjelesno privlaio. Moj jedini ustrajni udvara bio je Beh-zad, a za njega se nikad nisam ozbiljno mislila udati. Nisam obraala previe pozornosti Mehdiju sve dok on nije mene poeo gledati. Jedini momak priblino mojih godina s kojim mi je majka doputala da se druim bio je Bahman, sin njezine prijateljice Alangu. Smatrala gaje pouzdanim, a bila je uvjerena da neak strica Huseina ili bilo tko drugi s oeve strane nije dobar za mene. Bahman i njegovi prijatelji smatrali su se puno sigurnijim izborom. Mehdi je bio Bahmanov prijatelj. Nakon veere Mehdi me pozvao u blagovaonicu. Ja sam stajala, on je sjedio. Uhvatio me za ruku i rekao: elim te uzeti za enu. Nisam nita odgovorila. Zapitao je: Nisi to nasluivala? Pa, nisam zapravo niti razmiljala o tome, odgovorila sam. Rekao mi je da se oduvijek htio oeniti mlad kako bi se imao vremena zabaviti sa suprugom - to mi se uinilo dosta opravdanom tenjom - no, zatim je dodao kako su

njegovi roditelji ve stari te da ga, kao najmlae dijete i jedinog sina, 2321 AzarNafisi ele vidjeti oenjenog i s djecom prije nego to umru. Mislio je da potjeem iz dobre obitelji s izvrsnim vezama, iako nije odobravao odnos izmeu mojih roditelja (samo jedna osoba, tvrdio je, trebala bi u obitelji nositi hlae, a u tvojoj kui ta osoba zacijelo nije tvoj otac). Tvrdio je da sam mu se dopala im me je prvi put ugledao. Ali, rekla sam, mora da si vidio mnogo slinih djevojaka. Da, odgovorio je, ... ali ti si tako edna. edna? Bila si u Engleskoj, a jo ne zna to je to francuski poljubac. Dao mi je do znanja da je vrlo ljubomoran. Spavat u s pitoljem pod jastukom, tvrdio je. Tada se vratio na moju obitelj. Unato tome to se dogodilo tvojem ocu, ima dobru obitelj, rekao je, uglednu i na dobrom glasu. Dopustila sam mu da me poljubi, ponajvie zato da mu ne bih morala odmah odgovoriti. Kasnije mi je palo na pamet da mi je njegova ponuda trebala biti znak upozorenja. Nejasno me podsjeala na ponudu gospodina Collinsa Elizabeth Bennet u Ponosu i predrasudama. Naalost, ne mogu rei da sam se ponijela imalo slino toj junakinji. Te sam noi dola kasno kui, no majka je jo bila budna. Dok sam se na prstima uljala u svoju sobu, pozvala me k sebi u spavau. Svjetlo nije gorjelo, leala je u krevetu. I, prozborila je, to se dogodilo? Zatraio me, rekla sam. Zatraio te to? Da se udam za njega. I to si odgovorila? Nita. to? Pa, rekla sam kratko, moram razmisliti. Kasnije sam krivila majku za svoju odluku da se udam za Mehdija Mazharija. Svakog tko bi bio voljan sluati podsjeala bih kako me slala k njima i nou ostajala budna da uje kako je prolo; kako je bez mojeg pristanka posjetila oca i od njega iskamila odoStvari o kojima sam utjela 233 brenje za hitno vjenanje; kako je lukavo izmigoljila oevu zahtjevu da se savjetuje s njegovim starijim bratom u Isfahanu. Privatno sam krivila i Mehrana. Njegova dvosmislenost, na poetku tako privlana, postala je zamorna. Iako je prekinuo s djevojkom o kojoj mi je govorio, bio je bojaljiv, neprestance me zadirkivao i svako bi mi malo govorio o ovoj ili onoj djevojci koju je sreo na nekoj zabavi, uvjeravajui me da mu nita ne znai. Kasnije sam shvatila da gaje moja utnja, zapravo cjelokupno moje neuravnoteeno dranje, zacijelo potaknulo da se ponaa na taj nain. im sam ga obavijestila o novom udvarau nepokolebljivo je izjavio da je prekasno, da se ne smijem udati za tog ovjeka, jer je on oduvijek bio tu za mene, potpuno i neupitno. Postoji odreeno olakanje, ako popustite nekome odlunijem od vas. Mehdi je znao to eli, a ja sam osjetila nerazborit uitak preputanja jednom novom ivotu koji bi me mogao ekati ako se udam za njega. Oduvijek su me privlaili mukarci poput oca, intelektualci s vizijom i misijom, dentlmeni koji su (u teoriji, ako ve ne uvijek i u praksi) fleksibilni i njeni. Mehdi je bio ista suprotnost. Odluila sam se udati za njega ne zato to sam ita oekivala, nego zato to sam se htjela uklopiti u ulogu koju mi je namijenio. Bila sam zavrila srednju kolu i prijavila sam se na Kalifornijsko sveuilite u Santa Barbari kako bih studirala knjievnost. On je studirao elektrotehniku na Sveuilitu Oklahoma i smatrao je, poput majke, da provodim previe vremena itajui knjige. Nagrizale su me sumnje o braku. On je imao vrlo vrste ideje o tom pitanju i vlastita stroga pravila o ulogama to su ih brani parovi duni potovati. Uvjerila sam samu 234 | AzarNafisi sebe da je upravo iz tih razloga dobar za mene, iako bih povremeno osjetila da postajem jo jedna propala ena. Ironija je bila u tome da smo ga i majka i ja izabrale iz istih razloga: on je znao to eli i proao je majin la-kmus-test prikladnih udvaraa. Moja ki nije stvorena da bude domaica, ona mora zavriti kolovanje, rekla mu je kad su se prvi put sreli. Obrazovana ena, uvjerio ju je, sluila bi mu itekako na ast, no pod uvjetom da su joj roditelji spremni plaati studij. Kako su godine prolazile postala sam svojevrsni strunjak za odlune mukarce. Oni nisu vrsti, nego samo tako izgledaju. Budui da imaju formulu za sve i nasilno ju nameu drugima, ine se puni samopouzdanja. Ali, oni se ne znaju suoiti s neoekivanim. U kritinoj situaciji esto su daleko

nesposobniji od naizgled krhkih ena koje maltretiraju, a potajno ih se boje. No, Mehdi je imao neto to ja nisam: stabilnu i sretnu obitelj. Njegova je obitelj bila potpuno drugaija od moje - inilo se da kod njih nema tjeskobe, nema utogljenosti. Njezini su se lanovi znali okupiti oko obiteljskog stola i zajedno se smijati ili bjesnjeti jedni na druge. Zajedno su provodili praznike kao velika putujua druina. U usporedbi s njima naa se obitelj inila zanemarenom. Na svoj nain i mi smo se brinuli jedni za druge - ponekad i previe - ali ta je briga uvijek bila puna tjeskobe i napetosti. Uinila sam upravo ono to je majka htjela da uinim. Kasnije je to poricala i tvrdila da je od poetka bila protiv toga braka, no u oevu dnevniku postoji vie dokaza daje ustrajavala na njemu i pourivala ga. Otac je pokuavao odgoditi vjenanje, zamolio ju je da prieka dok stric ne provjeri to kae Kuran, no ona se Stvari o kojima sam utjela 235 nije dala smesti. Bauljala sam u nekoj oamuenosti dok je ona vrtoglavom brzinom obavljala pripreme. Za manje od dva mjeseca nakon to sam se odluili udati za Mehdija, u kratkoj bijeloj vjenanici, suznih oiju i s malom tortom u ruci, odmicala sam prema oevu zatvoru. Odluila sam posjetiti ga nekoliko sati prije svadbenog slavlja u naoj kui. Plakala sam no prije i na putu k ocu, a prestala sam tek malo prije ceremonije. Na dan vjenanja majka je neprestance ponavljala kako nas dvije imamo slinu sudbinu: njezin je otac takoer bio odsutan s njezina vjenanja. Otac je napisao u dnevniku da nae sudbine kao da su isprepletene, budui da sam uinila istu pogreku kao i on. U jednom neobinom dijelu teksta pie u treem licu: Na kraju je Azarina sudbina postala identina sudbini njezina oca. Prisilila se na udaju. Zbog nezadovoljstva u vlastitoj kui i oeve odsutnosti, odluila je pobjei. Jedina osoba koja je stalno mislila na mene sada je darovala svoje osjeaje drugome. Brat je provodio dio ljetnih praznika u Isfahanu. Pozvali smo ga uTehe-ran gdje je proveo posljednje dane prije svadbe eui sa mnom dvoritem i pokuavajui me odgovoriti od mojeg nauma. Prestala sam odgovarati na Mehranove pozive. On, kao i ostali lanovi oeve obitelji, shvaao je da Mehdi i ja imamo malo toga zajednikog i bio je zgranut mojom odlukom. Vie od deset godina prije toga otac mi je napomenuo kako nije dobro biti samo tvrdoglavo protiv neega, nego treba biti tvrdoglavo i za neto. Rudaba nije ustrajavala da se uda za Zala jer se odupirala volji svojih roditelja ili zato to je bila oajna, nego zato to t ga je voljela. Upravo to, tvrdio je otac, opravdava nje2361 AzarNafisi zinu ustrajnost i zasluuje nae divljenje. Znaenje tih rijei shvatila sam prekasno. Vjenanje je bilo proeto melodramatikom. Meh-di me nazivao preklinjui me da promijenim odluku; brat me pokuavao nagovoriti da odustanem. Nekoliko dana prije svadbe stric Abu Torab nazvao je majku iz Isfahana i rekao joj da je pitao Kuran i da je dobio negativan odgovor. Lejla, mlada ki tete Mine, stroga mentorica, posjela me i pokuala mi objasniti da sam sada postala ono to je majka oduvijek htjela da postanem: dama. Preuzela sam odreenu odgovornost i moram postupati u skladu s tim. Potvrdno sam kimala kao i dok mi je drala bukvicu o mojim enskim dunostima. Moda sam trebala pitati Lejlu koji savjet moe dati silno uplaenoj i zateenoj tinejderki koja se pretvara daje samouvjerena i odluna ena? Proveli smo medeni mjesec u naemu ljetnikovcu na Kaspijskom jezeru s muevom obitelji. Njegove tri sestre, njihovi muevi i djeca odsjeli su u jednom poznatom oblinjem odmaralitu. Otac je kupio na posjed prije dosta godina, kad je itava okolica bila jo posve pusta. Jako ga je volio i povlaio se onamo kad je god mogao. Ako je istina da mjesto moe biti otje-lovljenje neije due, mogu rei da je unio svoju duu u njega. Plae na Kaspijskom jezeru jedinstvene su u cijelome svijetu - priznajem da samo ponavljam oevu tvrdnju. Objasnio mi je da su rijetka mjesta koja su s jedne strane okruena morem, a s druge planinama i umama. Provodio bi sate duboko u umi, tragajui za egzotinim biljem i cvijeem za vrt. Tom je vrtu posveivao vie pozornosti nego to je posveuje ljubavStvari o kojima sam utjela | 237

nik ljubljenoj. U doba moje mladosti, ak ako je imao samo dva slobodna dana, bilo po otroj zimi ili ljetnoj egi, putovao bi etiri i pol sata kako bi ga obraivao. Malo-pomalo ugledne su obitelji pokupovale oblinje parcele i nau jednostavnu kuu okruili su luksuzni vrtovi i vile. Majka bi se uvijek alila zato to smo je dovukli tamo. Bila je gradsko dijete i nosila je u sebi vrevu grada. Cvijee je za nju bilo samo dekoracija. im bismo se pojavili u kui, odmah bi natjerala vrtlara i cijelu njegovu obitelj da je oribaju. Otac je bio drueljubiva osoba; htio je pozivati susjede i prijatelje, no majka je onemoguavala gotovo svako druenje. Bila je izbirljiva u hrani i izboru posjetitelja. Nije voljela plivati. Nije se znala opustiti. Da mi netko kae da zatvorim oi i zamislim se na mjestu gdje se mogu opustiti i osjetiti doista kao doma, izabrala bih tu kuu, taj vrt. Prizvala bih u sjeanje miris mora i pijeska, nijanse zelene boje, vlaan zrak, oev pobjedniki osmijeh dok mi pokazuje svoja posljednja otkria - cvijet boje plamena zvan Firdusi te druge, manje krhke cvjetie to vise poput grozdova i zovu se nevjestine pletenice. Bilo je to, dakle, mjesto kamo smo moj mu i ja otili na medeni mjesec. Nismo mogli izabrati gore. Od tada sam izbrisala iz sjeanja veinu uspomena na nae prve dvije zajednike noi. Sjeam se da s njim nisam mogla voditi ljubav. Bilo me strah, osjeala sam se usamljeno i iznenada sam postala svjesna koliko sam mlada i neiskusna. Htjela sam otii kui. Bespomono sam mislila na roditelje i brata. On nije bio ni njean ni grub. Zapravo se ne sjeam kakav je bio. elio je samo ono za to je smatrao, donekle t opravdano, da mu s pravom pripada. 238 | AzarNafisi Bila sam uplaena i istinski tuna, no on to nije razumio. Moju nevoljkost da spavam s njim tumaio je kao znak da moda nisam nevina. Jesmo li ga izigrali? Jedan se prizor jasno ocrtava u mojem sjeanju u crno-bijeloj tehnici: zrak je vlaan, njegov lik ima otre obrise dok opasan bijelim runikom zamiljeno stoji naslonjen o vrata puei cigaretu. Gdje sam bila ja? Mora da sam stajala pored njega, uvjeravajui ga da sam djevica. Sljedee noi za veerom, usred smijeha i veselja, rekao je sestri: Reci joj to da radi. Okrenula mi se umiljato - uvijek je bila strano mila - i rekla: Samo zatvori oi i prepusti se. Zamisli da si negdje drugdje. Zamisli bilo to, zamisli da jede omlet. Uinila sam kao to mi je rekla. Zamislila sam da sam negdje drugdje, iako se nisam mogla natjerati da mislim na omlet. ini mi se da se nisam uspjela ba posve prebaciti nekamo drugamo, kao kad bi mi majka rekla ili uinila neto to bi me povrijedilo. Ali, uspjela sam se disocirati od tijela. Od tog trenutka, seks je za mene desetljeima bio neto to inite jer se to od vas oekuje, jer ne moete rei ne, jer vam nije stalo, ne moe vam biti stalo, pa postajete suzdrani kako biste potkopali ozbiljnost svojih primjedbi poput molim, nemoj me povrijediti. Nijedno od iskustava zlostavljanja koje sam imala kao dijete nije mi Azar i Mohammad dre u rukama sliku svog oca koji nije mogao biti prisutan naAzarinu vjenanju. Stvari o kojima sam utjela \ 239 ostavilo takav osjeaj uprljanosti i krivnje kao iskustvo spavanja s vlastitim muem. Izabravi udati se za Ma-hdija lagala sam sebi i u odreenom sam smislu izdala vlastite ideale o vrsti ene kakvom sam htjela postati - moja ljubav prema Rudabi i Farohzad sad se inila pomalo upljom. Prvi put kad sam posjetila oca nakon medenog mjeseca imala sam tamne naoale i nisam ih htjela skinuti. Dugo sam ih nosila i u kui. Htjela sam umrijeti od stida. Bio je to stid koji jako dugo nisam mogla ukloniti. POGLAVLJE 19. trdni zhdt u rujnu, kad smo stigli u Norman gdje sam se upisala na Sveuilite Oklahoma kako bi Mehdi mogao zavriti studij elektrotehnike, doekalo me nekoliko iznenaenja. O nekim me injenicama nije obavijestio, primjerice da je etiri godine ivio s jednom Amerikankom za koju su svi mislili da mu je ena. Oduvijek sam osjeala prezir prema mukarcima koji tijekom studija u inozemstvu ive s Amerikankama s kojima ne samo da spavaju nego i dijele onu vrstu intimnosti koju nikad ne postiu s naivnim djevicama, buduim suprugama, ali nikad i ne pomiljaju oeniti se tim stranim prilenicama budui da su one - kako je govorila majka - djevojke, a ne supruge. Nikad nisam

gledala na sebe kao na naivnu mladu Perzijanku i injenica je da nisam samo ja pogorala situaciju. Naa prva nesuglasica dogodila se zbog novca. Mehdi je bio opsjednut njegovom moi i nije mi vjerovao kad sam mu tvrdila da otac nije zgrnuo golemo bogatstvo iz dravne riznice. Na kraju je otac morao Stvari o kojima sam utjela | 241 otkriti Mehdijevu ocu i stricu svoje financijsko stanje i dati im do znanja da nije ukrao bajoslovne svote, nego - otkako je izaao iz zatvora - preivljava djelomice zahvaljujui pozajmicama od brata. General Mazhari se ispriao, a na kraju razgovora oi su mu se napunile suzama, napisao je otac u dnevniku nakon toga razgovora. Njihova je prituba bila djelomice opravdana. Majka je pristala plaati moj dio dnevnih trokova, ali joj dogovor nikako nije odgovarao i oteavala mi je tako to novac nikad nije slala na vrijeme. Mehdi je igrao poker barem dva puta na tjedan, ponekad do zore. Natjerao me da obojim kosu u crno i odlazim frizeru svaki tjedan (ena, tvrdio je, mora uvijek izgledati najbolje to moe), a zabranio mi je i puiti i piti (ena ne smije zaudarati na cigarete i alkohol). Sam je, dakako, i puio i pio. Jedne sam noi uzela au vina dok sam razgovarala s prijateljicom: priao nam je, oteo mi au iz ruke i izlio vino u sudoper. Otkrila sam da nije lagao kad je rekao da je ljubomoran. Naravno, nije drao pitolj ispod jastuka kao to je najavio, ali je napravio scenu kad sam se u knjinici pojavila u drutvu kolege. Fotografije iz tog razdoblja prikazuju me kako veselo pleem sa suprugom, savreno ureene blistave crne kose. Tko je bila ta ena? Bilo je to kao da sam stvorila usporednu osobu koju sam gledala s distan-cije, s radoznalou i oajem. Melodramatina navika koju sam stekla nakon medenog mjeseca da nosim sunane naoale i u kui, poput pijuna krijui vlastiti identitet ili moda osjeaj krivnje, ubrzo se pounu-tranjila. Pisala sam biljeke koje uvam jo i danas. Nemoj vrijeati njegov ponos neprestance se prepi- ruci s njim, napisala sam. Kad ponu nesuglasice 2421 najprije reci neto laskavo, a onda predloi vlastite ideje. Ili, Nemoj se sprdati s njegovim idejama niti mu prigovarati uvijek kad ode na poker. Savreni savjeti dostojni Ladies' Home Journala. Ali sama nikad nisam sluala vlastite savjete. Mrzila sam biti gurnuta u kut neije dnevne sobe s drugim enama, ogovarajui dok mukarci igraju poker do est ujutro. Njegove su mi ideje ile na ivce i nije mi se dopadala njegova ljubav prema vozaima u crnim rukavicama, a vjerojatno nisam bila ni dovoljno popustljiva u vezi s noenjem hlaa u obitelji. Unato smjernim biljekama koje sam si pisala, nisam postala ena kakvu je Mehdi elio uiniti od mene. Doista nisam. Knjiga Foruk Farohzad Drugo roenje neprestance mi je leala uz uzglavlje. Ona je zamijenila Rudabu u mojem emotivnom svijetu. Oznaila sam nekoliko odlomaka iz Zelenog privida, pjesme o eni koja sjedi pokraj prozora i gleda ljude kako prolaze. Prvi sam stih nekoliko puta podcrtala: Cijeli dan plakah pred zrcalom. Cijeli dan ivot svoj U oi ravno gledah U ta dva oka tjeskobna uplaena to pogled moj izbjegavahu Na sigurno se sakrivi pod vjee Poput laljivaca. Poeo me opsjedati Forukin autoportret kao prisne, no ujedno i zastraujue strankinje - dva prijekorna oka koja joj sude i osuuju je. Odbaciti obiteljski ivot, napustiti mua i dijete, odrei se sigurnosti braka nije Stvari o kojima sam utjela \ 243 bila lagana odluka, ali bila je nuna. Njezino stajalite nije bilo puno samohvale nego mune krivnje. Uvidjela je da se i njezina pobjeda kao osloboene ene moe protumaiti kao ova varka, ova kruna od papira.

Iako je smatrala da bi, ako ostane u braku lienom ljubavi uinila grijeh, naputajui dom i obveze obuzela ju je krivnja i osjeaj usamljenosti. U toj pjesmi i u pjesmi Uasno lice govori o svojem drugom ja, o onome to se odraava u zrcalu koje joj uzvraa pogled nemilosrdno je optuujui. Kasnije sam otkrila knjievnu preteu te slike u pjesmama Alam Tad, domaice gotovo dvije generacije starije od Foruk Farohzad koju su roditelji natjerali da se uda za dva puta starijeg mukarca iako ju je tjelesno odbijao. Alam Tad je skrivala svoje pjesme u kojima razotkriva vjersko licemjerje, brakove bez ljubavi i upropatene ivote medu stranicama knjiga svojih omiljenih klasinih pjesnika: Hafiza, Sadija i Niza-mija. Te je pjesme nakon njezine smrti otkrio sin. Iz pjesme u pjesmu buni se zbog situacije sebi slinih ena, udanih bez vlastita pristanka, kojima se ne doputa doivjeti ljubav, buni se zbog religijskog licemjerja koje enama zabranjuje slobode koje se obilno doputaju mukarcima. U pjesmi Predviajui slobodu ena sanja o dobu nakon svoje smrti kada e njezine sunarodnjakinje biti slobodne. Tvrdi daje sutranja sloboda poput novoroeneta u njezinu krilu. Crkveno sklopljeni brak naziva vrstom preljuba i mrzi se jer spava s mukarcem kojeg ne voli, jer podie dijete iz braka bez ljubavi ne s ljubavlju nego nagonski, poput ivotinje. I ona je napisala pjesmu o svojem drugom, oteenom ja u zrcalu. Mrzei na- , metnute okolnosti, okolnosti izvan njezina nadzora, 244 | AzarNafisi ona mrzi sebe. Ta slika optuujueg lica odraenog u zrcalu pratila me je kroz brak. Kad smo se sljedee ljeto vratili u Teheran bila sam spremna zatraiti razvod, ali nisam htjela komplicirati ivot roditeljima i pridonositi njihovim brigama. Oev sluaj slabo je napredovao. Stalno su ga ispitivali, ponekad su mu davali obeanja i budili nade koje su se vrlo brzo pokazale lanima, pa nisam bila voljna gnjaviti ga osobnim problemima. Majka se od Mehdijeve hraniteljice pretvorila u njegovu najgoru nonu moru. Njegovo nepopustljivo traenje novaca bio je dovoljan razlog za neraspoloenje. Tvrdila je da je tek sada shvatila pohlepu njegove obitelji, a njega je optuila za nedostatak potovanja. Kako moe oekivati od Mehdija potovanje, kad je vlastita ki nikad ne brani? Udala si se protiv moje volje, a sad ja moram ispatati zbog tvoje odluke. Tvrdnja je bila toliko apsurdna da nisam znala to bih odgovorila. Odnosila se hladno i svisoka prema Mehdiju, uno se s njime svaala, a onda mi je dala ultimatum: ili ja, ili tvoj suprug. Bilo je to suludo - u biti je znailo da zahtijeva od mene da se odmah rastanem. Rekla mije da, budem li izabrala njega, mogu pokupiti kovege i otii iz kue. Kad bih mogla povezati osjeaj koji me obuzeo toga dana s neim opipljivim - bojom haljine koju sam bila odjenula; injenicom da sam, kad mi je rekla da napustim kuu, bila u dnevnoj sobi naslonjena o prozor; ili to da sam, penjui se stubama u svoju sobu dok je njezin glas postupno slabio, iznenada osjetila bol u nogama - kad bih se mogla sjetiti toga i spojiti emocionalno pamenje s nekim konkretnijim okolnostima i na taj nain svojim osjeajima dati neku vrStvari o kojima sam utjela | 245 stu krvi i mesa, tada oni moda ne bi, pa ni danas, bili tako suhoparni. Ali, sve to zapravo mogu rei jest da sam se popela u sobu, spakirala stvari i posluno slijedila supruga u kuu njegovih roditelja. Ne sjeam se to smo si Mehdi i ja rekli nakon toga. On je dolazio iz sasvim drugaijeg svijeta i nikad nije nauio moj jezik, niti sam ja nauila njegov. Postavljao je pitanja na koja nisam imala odgovor (Kako se moja majka moe tako drsko ponaati? Zato je moj otac takav slabi?) i neka zbog kojih sam ga mrzila (Zato svaki dan posjeujem oca u zatvoru? Zato shvaam knjige tako ozbiljno?). Ali nije bilo lako useliti se k njegovim roditeljima. Iako nisu izriito komentirali moj progon iz vlastite kue, osjeala sam se ponieno i dosta zapostavljeno. Ponedjeljak, 6. lipnja 1966. Danas oko podne doli su Azar i njezin mu, napisao je otac u dnevnik tjedan dana nakon naeg povratka. Ta sretna i nadobudna djevojka pretvorila se u zbunjenu, tjeskobnu mladu enu. Nekoliko dana nakon toga posjetila sam ga sama i prvo to mi je rekao bilo je: Jesi li nesretna s Mazharijem? Ne elim da zaglavi u nesretnom braku. Bolje da se odmah rastane. Nagnuo se prema meni usrdnom kretnjom, uobiajenom kad bi nekoga htio u neto uvjeriti. Primaknuo je ruke kuckajui prstima jedne po nadlanici druge. Mora se rastati, ponovio je, prije nego to dodu djeca. Na svoj uobiajeno samovoljan nain, majka ga je ve bila posjetila i rekla mu je koliko se brine, te mu je priznala da je nou zbog mene plakala. Otac pie:

Rekao sam joj kako nije dovoljno da roditelji plau zbog svoje djece i istodobno ih tjeraju u pla! Rekla sam mu da sam se udala za Mehdija kako bih pobjegla od kue, ali da sam imala neku nadu i eljela 2461 AzarNafisi da brak uspije. Obratit u ja njega, rekla sam. Ve e shvatiti. Na taj nain u dnevnicima izvjeuje o naem razgovoru. Dodaje daje, unato mojim uvjeravanjima, bio zabrinut za mene. Napisao je: Bojim se da ta pria nee sretno zavriti. Otprilike u to doba moj je brat poeo ispitivati oca o postojanju Boga. (itao je Bertranda Russella i razgovarao s mojim bratiem Madidom koji se oduevljavao Jean-Paulom Sartreom.) Otac se pitao zato bi njegov sin vjerovao bilo emu to on kae. Cijeli je ivot posvetio boljitku voljene zemlje. Uvijek nam je govorio da e, bez obzira na to koliko neugodni bili neuspjesi, na kraju pobijediti pravda, no sada smo mogli savreno jasno vidjeti da pravda nije pobijedila. U njegovim dnevnicima te godine, medu napomenama o glupostima koje Amerika ini u Vijetnamu, neprestanim trzavicama izmeu Irana i Iraka, zaslugama pjesnitva i gluposti njegova istraitelja, povremeno bi iskrsnula i reenica poput ove: Mrzim samoga sebe i ne elim vie ivjeti. Sve ga je ee obuzimao oaj. Nain na koji se moja ena ponaa prema meni ulijeva mi strah, pie drugdje. Bojim se zatraiti od nje bilo kakvu uslugu, a kad je zatraim ona je ispunjava s tolikim zakanjenjem i pokazujui toliki prezir da mi ubija svaku radost. Danas sam rekao Nafisi da mi je Bog moda poslao tu enu kako bi me iskuao. Nakon sastanka s jednim poduzetnikom koji se ponudio da mu pozajmi novac, pie: Dospio sam dotle da mi poduzetnik iju sam milijunsku ponudu odbio kad me pokuao podmititi, sada nudi zajam od pet tisua tomana (oko sedamsto dolara), jer zna da nemam novaca. Proklet bio ovaj ivot! Zato moram trpjeti takvu Stvari o kojima sam utjela 247 sramotu? Ne mogu to vie podnijeti. Neka me Bog sauva takvih prizora i skrati mi muke. Iznenada, u srpnju 1966., mijenja se ton njegovih dnevnika. Istie da bi ga mogli pustiti uz jamevinu. Prije toga, mnogo ga je ljudi pokualo nagovoriti da napie pismo i zatrai oprost. Smatrali su da bi na taj nain vlada mogla spasiti obraz i ubrzati njegovo oslobaanje. Dakako, odbio je. Slutio je da se vlada pokuava izvui, a on joj nije bio nimalo sklon pomoi u tome, a osim toga postavljalo se i pitanje ponosa. Poelo je tako to je ugledni reporter lista The Washington Post, Alfred Friendly, objavio dugi tekst o Iranu u kojem je spomenuo oev sluaj. Juer je objavljen prijevod Friendlyjeva lanka, napisao je otac u dnevniku u ljeto 1966. Zanimljiv tekst. Iako autor hvali aha i njegove planove smatra zamanjacima napretka, nije optimistian u vezi s Iranom. tovie, zabrinut je za njegovu budunost... Zabrinjavaju ga dva podruja: gospodarsko stanje i mogua kriza te problemi s provedbom pravde, pa spominje i mene. Iako samo ukratko razmatra pitanje u irem kontekstu svojega dugakog lanka, ono to je napisao vrlo je vano. Friendly je objavio niz lanaka o Iranu. U jednome, objavljenom 6. srpnja 1966., pie: SLUTI NA PODVALU Najozloglaeniji trenutani sluaj jest zatvorska kazna od 32 mjeseca za bivega teheranskog gradonaelnika Ahmeda [sic] Nafisija. Svojedobno ga je ah jako potovao, no kasnije je optuen (s pravom ili ne, ovisno s kim razgovarate) za korupciju povezanu s nekim opin248 | AzarNafisi skim ugovorima. Sve sluti na podvalu njegova osoblja i politikih protivnika. Prije nekoliko tjedana, nakon to je prouio dvije tisue stranica zapisnika s presluavanja, tuitelj nije mogao dati ni jedan jedini dokaz protiv njega. Ali, posljedica toga nije bilo putanje na slobodu, nego novo presluavanje. Nafisi moe ostati godinama u zatvoru bez ponovnog suenja. Gospodin Amirani je u Handanihi objavio prijevod Friendlvjeva lanka. Neki su tvrdili da je tajna policija zabranila objavljivanje, no Amirani se poalio ahu te je on, polaskan zbog komplimenata svojem reform-skom programu, naredio da se tiska. Tekst je podi-gnuo veliku prainu u politikim krugovima. U kulturi ovisnoj o ogovaranjima i insinuacijama, injenica da je taj lanak dospio u novine bila je shvaena kao znak da e oev sluaj uskoro biti ponovno otvoren. Posjeivali su ga

ushieni prijatelji i dobronamjernici - svi su smatrali da e brzo biti puten na slobodu. Unato njegovu pesimizmu, ta su ohrabrujua predvianja imala uinka. Ponekad ga je obuzimala panika. to da radi? Kamo da ode kad izae? Cijeli je ivot radio u vladi, uspinjui se stupanj po stupanj. A to sada? Hoe li sada kad je izgubio posao zauvijek ivjeti na majinoj grbai? Gospodin Dahanbani, oev prijatelj i blizak suradnik premijera Amira Abasa Hoveide, posjetio je oca i, prenosei mu pozdrave Amira Abasa, istaknuo da je sada kad je nesporazum rijeen vlada voljna zatvoriti njegov dosje i ponovno mu ponuditi posao. Da su me drali samo deset ili mjesec dana, pie otac u dnevniku, da su otvorili samo dvadeset ili trideset mojih dosjea, da vie od tri stotine opinStvari o kojima sam utjela | 249 skih slubenika i mojeg osoblja nije bilo podvrgnuto kaznenom progonu, prijetnjama i prisilnim sasluanjima u Ministarstvu pravosua, da neki od njih nisu bili uhieni i njihova imena oblaena, da iznos novca za koji vlada tvrdi da je bio u igri nije procijenjen na est stotina milijuna tomana, moda bi premijerova ponuda imala nekog smisla. Mjesec dana nakon toga Dahanbani je ponovno posjetio oca izvjeujui ga da je ah naredio Ministarstvu pravosua da potuje zakon: bit e uvjetno puten i omoguit e mu se suenje na kojem e se moi braniti. Majka ga je ushieno obavijestila kako je od ahove punice ula da je ah zapovjedio premijeru obustavu istrage. Nekako u to vrijeme Rahman se vratio iz Isfahana tvrdei da je komunicirao s duhom mojeg djeda koji je rekao da e se to zatvorsko razdoblje pokazati blagotvornim za oca. Rahman je tvrdio i da mu je djed savjetovao neka posveti vie pozornosti majci. Tih dana oca je u zatvoru posjetio naelnik omraene tajne policije general Nasiri. On je imao vanu zadau u namjetaljki. Tvrdio mu je da se nalazi tu gdje se nalazi zbog svoje tvrdoglave nepopustljivosti. Tada je rekao da napie ahu pokajniko pismo, budui da je to jedini nain na koji moe postii slobodu. U svojoj knjizi otac je objavio pismo koje je ipak napisao ahu. U njemu analizira svaku optubu i opovrgava jednu po jednu. Pie: Htio bih se ispriati za sve zloine koje nisam uinio, ije prirode nisam bio svjestan, budui da sam naruio duevni mir Njegova Velianstva. Prave zloince preputam gnjevu Bojemu, budui da, kao to kae Kuran: 'Neka znaju obmanjivai da nema vie vlasti od Boga koji e im vratiti plodove njihovih obmana'. 2501 AzarNafisi General Nasiri rekao je ocu da to pismo oito nije nikakva isprika i da nee rijeiti problem. Umjesto da se ispria on je optuio vladu, a indirektno i aha. Kad je otac konano puten, general mu je poruio da je pismo bilo razlog za produljenje boravka u zatvoru. General Nasiri bio je jedan od najomraenijih ljudi u naoj obitelji, zajedno s ministrom unutarnjih poslova Pirastehom. Kada je postao ef SAVAK-a, naa je mrnja dobila i druge razloge osim osobnih. Nikad nisam smatrala Nasirija ovjekom sa srcem. A ipak, u oevu dnevniku on je naivan i jednostavan ovjek koji lije suze nad oevom nesreom. Poela sam shvaati da su stvari sloenije nego to mislim, da ljudi koji liju suze mogu biti i okrutni i nepravedni. Nakon revolucije, kad sam ugledala njegovo izudarano lice na televiziji i kasnije nala snimke njegova trupla zajedno s tijelima ostalih smaknutih dunosnika, obuzela me, na moje veliko uenje, golema tuga. Godinama sam sanjala o osveti, ne samo zbog oca, nego i zbog svih uhienih i muenih disidenata, zbog straha to ga je SAVAK sijao u srcima ljudi. Godinama sam tog ovjeka smatrala podlim tlaiteljem i oekivala neku vrstu osvete. A kad sam ga ugledala na televiziji, poela sam shvaati da smo brzo postali isto tako osvetoljubivi i okrutni kao i oni na koje smo upirali prstom. Otac je bio puten na uvjetnu slobodu potkraj kolovoza 1966. Kako bi mu to vie oteao situaciju, sud je propisao jamevinu od 55 i pol milijuna tomana (oko 6,5 milijuna dolara). Otac pie s ushienjem i ponosom o tome kako se mnotvo ljudi sjatilo u Ministarstvo da bi mu platili jamevinu. Suze mi naviru na Stvari o kojima sam utjela \ 251 - olTib iSl-> ro cJljj eri- **'JJ. $j. j* TV *ri> jj&j c~l *J' U j U _?*.*>* jLT L ^ . \jg ...

,1. SU* j*jtjl je v-^- .- &j*L) tjtfu**. Jtijr^ ^ ja. ii^silt *C' hU** je -J^ "U JU - j/UJCt** jil jl -~ -.j, W .-.i.J.ljVf .IU-l*W Novine su s oduevljenjem najavile putanje iz zatvora Azarina oca. 252 j AzarNafisi oi, pie i nastavlja: Nisam znao daTeheranci mogu biti tako dobra srca. To su vrlo neobini ljudi. utke gledaju tiraniju i nakon nekog vremena pokau vlastitu volju pasivnim otporom. Meu mnotvom koje se danas okupilo da mi plati jamevinu i izvue me iz zatvora, bili su ljudi iz svih slojeva i razliitih vjera: vlasnici trgovina iz susjedne ulice te vlasnik Iranskoga supermarketa, idov s kapitalom veim od stotinu milijuna. Doli su prijatelji, kolege, bliski i dalji roaci. Do podne su skupili gotovo sto dvadeset milijuna tomana. U dnevniku je popisao imena ljudi koji su mu pomogli, kako bismo im mi, njegova djeca, mogli kasnije izraziti zahvalnost. Konano je do suenja puten na slobodu uz jamevinu. Nije se odredio datum poetka procesa. Bilo je samo pitanje dana kada suprug i ja moramo otputovati u Oklahomu, pa nisam mogla niti jesti, niti spavati zbog straha da u morati otii prije nego to izae. Pomirila sam se s majkom i vratila kui. Telefon je dan i no zvonio i neprestance smo primali posjete. Teta Nafisa provodila je veinu vremena kod nas, a Rahman me stalno pokuavao zgrabiti za ruku, kako bi je pogladio kazavi: Pazi to ti kaem, vidjet e ti taticu prije nego to ode. A to e mi dati ako se ispuni moje proroanstvo? Kruile su prie da je novi ef zelene trnice okupio sve prodavae i vlasnike trgovina radi iskazivanja dobrodolice mojem ocu nakon izlaska iz zatvora. Ministarstvo pravosua vrvjelo je njegovim pristaama. Toliko smo dugo ekali taj trenutak da mi se, kad se napokon dogodio, uinio plodom moje mate. Bila sam strano nervozna i nisam mogla ostati na jednom mjestu. Ali, osjeala sam se i neobino Stvari o kojima sam utjela tupo i iscrpljeno, to je bila posljedica trogodinjega tjeskobnog oekivanja. Telefonski pozivi, cvijee, tranje na vrata... Kad e se pojaviti? Sudarali smo se jedni s drugima poput gledatelja na kakvoj prenapuenoj tribini. Puten je tek u 23 sata. Unato injenici da je bilo kasno i da su sudionike odvraali od toga da ga ekaju, otac pie daje zapazio nejasna lica mnogih simpatizera du ulice koja je vodila iz zatvora. Bio je upozoren da ne ide odmah kui, jer bi mogao privui svjetinu. Zato je najprije odsjeo kod tete Nafise. Majku je to sigurno zaboljelo. Bila je ogorena na svoju polusestru, no istodobno je eznula za njezinom na-klonou. Znale bi se posvaati i mjesecima ne razgovarati, no im bi se pomirile majka se ponaala poput ulizice, to je brata i mene razjarivalo i zbog ega nas je bilo gotovo sram. Tri dana nakon to su pustili oca na slobodu, otputovala sam iz Teherana. Prvu je no proveo kod tete Nafise, a sljedei dan meu gomilama posjetitelja sa cvijeem, no te se noi vratio kui. Tu sam, svoju posljednju no u Teheranu, provela s njim. U etvrtak ujutro Azar je otputovala u SAD, napisao je otac u dnevniku. U zranoj luci Nezhat se posvaala sa zetom. Naalost, taj je mladi zaljubljen u novac i svim ga se silama nastoji doepati, upravo suprotno od Azar. Bojim se da e se njih dvoje ipak razii. Najozbiljniji nesporazumi u ivotu nisu politiki, nego egzistencijalni. Mogue je slagati se s neijim politikim stajalitem, ali i sutinski se razilaziti zbog naina na koji je osoba dola do te pozicije. To je pitanje stajalita, moralnog ustroja. Moj suprug i ja tota t smo si zamjerali, no sve su se nae zamjerke svele na 254 I AzarNafisi temeljne razlike u nainu pristupa ivotu, kontekstu u kojem odreujemo sebe i svoj svijet. Zbog toga nije postojala nikakva mogunost za pomirbu ili razrjeenje, nego samo izbor izmeu raskida i

predaje. U jednom trenutku vie nisam mogla dalje. Ne da nisam mogla podnijeti njega, sebe vie nisam podnosila. To to nisam odmah otila bilo je djelomice i zbog osjeaja krivnje, osjeaja da sam ga iznevjerila. Kada smo sklopili brak znala sam mnogo o njemu. Nije mi tajio svoje ambicije. Istina je da mi nikad nije rekao za enu s kojom je ivio i zatim tako lako prekinuo vezu, no ako to izuzmemo, birala sam otvorenih oiju, iako su to bile oi djevojke pod pritiskom i u tinejderskoj dobi. Rekao mi je da se namjerava vratiti u Teheran kad diplomira kako bi se brinuo za svoje ve stare roditelje. Nije bio voljan priekati da dovrim godinu, a kamoli da zavrim studij. Istinu govorei, bilo da smo ostali u Normanu i saekali da diplomiram, bilo da smo otili nekamo drugamo, meni je u svakom sluaju ve bila dodijala uloga supruge. Poela sam nalaziti prijatelje i prijateljice koje nisu odlazile frizerima - uglavnom se radilo o kolegama i kolegicama sa studija filozofije i engleske knjievnosti. Ti su prijatelji bili u toku i itali su pjesnike poput Ferlinghettija i Ginsberga. Kao i veina djevojaka u skupini, bila sam zaljubljena u jednog kolegu koji se zvao Charley. Njemu je uzor bio junak Stranca u nepoznatoj zemlji Roberta Heinleina. Mojem se suprugu ti prijatelji nisu dopadali i zabranjivao mi je da ih posjeujem. Zato sam pribjegavala metodi koju sam bila uvjebala s majkom: kad bi me doao potraiti kod nekoga od njih, rekli bi da nisam tamo. Stvari o kojima sam utjela | 255 A i svaali smo se. Htjela sam nositi traperice i dugake haljine, to on nije odobravao. U privatnim biljekama prela sam od Ladies' Home Journala na Betty Friedan, djelomice pod utjecajem jedne profesorice koja mi je postala prijateljica i mentorica. Uvijek u pamtiti njezin test za ljubav: Voli nekoga ako voli i njegove prljave arape, rekla mi je sa svojim neusiljeno blagim osmijehom, a ako ih ne podnosi, makni se to prije. Mehdi nije htio uti za razvod. Na poetku je govorio: Dola si u moju kuu u bijeloj haljini, a otii e u bijeloj plahti (zapravo nismo ivjeli u njegovoj kui nego u unajmljenom stanu za koji sam plaala pola stanarine). Tada sam se poela osveivati. Obuvala sam mokasinke i odijevala traperice umjesto utirka-nih i dolinih haljinica prema njegovu ukusu. Prestala sam odlaziti frizeru i popila bih au vina kad god mi se prohtjelo. Jedne veeri, u aru rasprave, pljusnuo me. Odmah sam otila od kue. Rekla sam mu da ne moemo ivjeti zajedno ako podiemo glas jedno na drugo, no daje sada na odnos postao doista nemogu. Tako, ne kazavi roditeljima pravi razlog zbog kojeg naputam Norman, spakirala sam se i otila sa svojom prijateljicom profesoricom u New Mexico, gdje je ona na jednome malom koledu dobila mjesto proelnice Odsjeka za filozofiju. Na neki nain mije bilo ao Mehdija. Nije dobio to je oekivao, a ja sam bila u prednosti jer nisam nita oekivala. Bilo je jasno da nikad nee postati dobra domaica, rekao je, to je dokaz da te nisam volio zbog osobina koje ima, nego zbog onoga to jesi. v Grozno je bilo to sam mu povjerovala. 2561 AzarNafisi Bila sam u New Mexicu kada se oevo suenje zahuktalo u rujnu 1967., godinu dana nakon to je bio puten iz zatvora. Bilo je zatvoreno, iako je vlada najavila suprotno; ak nije smio doi ni njegov brat. Svjedoenja predoena sudu veinom su bila smijena. Tuitelj je priloio krivotvorenu snimku razgovora izmeu oca i njegova najveeg klevetnika, ministra unutarnjih poslova Sejeda Mehdija Pirasteha, na kojoj otac vrijea aha. Na taj se nain eljela dokazati jedna od optubi ona za neposluh. Pirastehov glas na vrpci bio je autentian, a oev laan; i ton i nain njegova govora oito su bili simulirani. Taje vrpca bila glavni dokaz protiv njega. Otac je sastavio i iznio vlastitu obranu. Radi se o tekstu od sto dvadeset osam stranica, a poinje citatom iz Firdusija te je protkan navodima iz Rumija, Sadija i drugih klasinih perzijskih pjesnika, odlomcima iz tekstova imama Alija i Kurana te djela Voltairea i Dantea. Kasnije mije otac priznao da to pozivanje na klasike nije bilo sluajno: izabrao je najbolji dio iranskog naslijea kako bi neprijateljima pokazao da nisu pravi sinovi svoje zemlje, da Iran ima drugaiju tradiciju i druge vrijednosti, a predstavlja ih on. Na poetku obrane navodi anegdotu o Nasrudin-hodi, izmiljenom satirinom liku iz narodne

batine. Jednoga dana hodu su pozvali da propovijeda. Kad se popeo na propovjedaonicu, pitao je vjernike znaju li to e im rei. Odgovorili su da ne znaju. To ga je uvrijedilo - emu govoriti tako neukim ljudima? Sljedei dan ponovio je pitanje. Neki su odgovorili potvrdno, neki ne. Ovaj put je hoda rekao: Oni meu vama koji znaju to u rei neka to kau ostalima. Treeg dana opet je ponovio isto pitanje i svi su odStvari o kojima sam utjela | 257 govorili potvrdno. Zato bih gubio vrijeme govorei vam to ve znate? zakljuio je i siao s propovjedaonice. Otac je rekao sudu da je to i njegova pria: Ne znam zato sam uhien. Ako nitko to ne zna, svi smo u istoj situaciji. Ako, pak, postoji netko tko zna, neka uputi nas ostale koji ne znamo. Otac je pozvao na odgovornost sud i poimence optuio neke dunosnike za urotu, ukljuujui i Pirasteha. Razmotrio je svaku pojedinu optubu i opovrgnuo jednu po jednu, te zavrio pjesmom napisanom za tu prigodu. Suenje je zavrilo 27. studenoga 1967. Oca su oslobodili svih optubi osim jedne - za neposluh, zbog ega mu je bio zabranjen rad u dravnoj slubi. Ta e odluka kasnije biti preispitana i odbacit e je Vrhovni sud koji gaje oslobodio svih optubi. Novine su bile preteno na njegovoj strani - tri glavna lista, Se-pid Sejah, Handaniha i Omid Iran, objavila su uvodni dio njegove obrane. Nakon to je konano osloboen krivnje, premijer mu je ponudio posao, no odbio je. Odluio je da vie nikad nee stupiti u dravnu slubu. Bila sam u New Mexicu kad me otac nazvao i priopio mi radosnu vijest. estitala sam mu i nakon to smo neko vrijeme razgovarali, bubnula sam: elim se razvesti od Mehdija. Moj je ton bio neutralan i sluben. Bojala sam se da ne postanem previe sentimentalna. Mislim da je otac to shvatio. Zastao je: Jesi li sigurna? Jesam, odgovorila sam. ao mi je, nisam imala namjeru zamarati te time. Ionako bih te pitao to radi u New Mexicu. Ne brini se, o svemu emo razgovarati...Ne brini se, ponovio je. Iznenadilo me to mi ni otac ni majka nisu savje- .v tovali da preispitam odluku. Sljedee ljeto, kad smo se 258 | AzarNafisi Mehdi i ja vratili uTeheran, moji su roditelji uinili sve to je bilo u njihovoj moi kako bi mi olakali situaciju. Mehdi mi na poetku nije htio dati razvod. Otac ga je podsjetio na injenicu da mogu u svakom trenutku od njega zatraiti alimentaciju, ak ako i nismo razvedeni. Tadanja alimentacija u Iranu bila je novac za koji su se obje strane prije sklapanja braka dogovorile da e se isplatiti eni u sluaju razvoda, ali ona ga je mogla zatraiti i bilo kada tijekom braka. Mnoge su se ene koristile alimentacijom kako bi izale iz katastrofalnih branih veza. Na kraju smo se sporazumjeli - dat e mi razvod ako odustanem od zahtjeva za alimentaciju. Uspjelo je! Moji su mi roditelji pruili toliku potporu da sam gotovo zaboravila da sam se udala i razvela. Sirota moja Azi, ivot te nije mazio, rekla je majka gledajui me saaljivo. Odmah sam znala da taj brak nee funkcionirati. On nije bio tvoj tip. Ali, mene nitko nije sluao. Te etiri godine to ih je otac proveo u zatvoru zauvijek su promijenile nae ivote. Prvi put smo shvatili koliko je ivot krhak, kako se lako moe sve izgubiti, a to je promijenilo i na odnos prema svemu to smo uzimali kao gotovu injenicu. Majka je postala druga osoba. Sljedeih mjeseci, kako se ivot stiavao u novoj rutini, itali smo oiju punih suza pjesme koje joj je pisao otac. ak je pokuavala s njime gledati njegove omiljene televizijske emisije, no najee bi zaspala. I dalje su je muili strahovi i nemiri: zabrinula bi se ako bi se vratio kui malo kasnije, ako bi telefon zazvonio kasno u no ili ulazno zvono prerano ujutro. Bile su potrebne spletke nekolicine najmonijih ljudi u zemlji da bi se ipak ispunio oev san o sretnoStvari o kojima sam utjela I 259 me braku. Sada se mogao s odreenim zadovoljstvom osvrnuti na dan kad je, s osamnaest godina, pobjegao od roditelja i tradicionalnih obiaja odbivi zahtjev da uzme za enu djevojku prema njihovu izboru. Tako je vlastiti ivot poeo od nule. Da ponovim: Najiskrenije govorei, oev zatvor bila je prekretnica u naim ivotima. Ja sam se udala i razvela te izgubila vjeru u brak i branu vjernost. Mislim da je upravo tada otac odluio prvi put prevariti majku. Izgubio je svaku nadu u mogunost poeljnoga ivota. Jo je bio mlad - nije bio navrio ni

pedesetu. Mohammad i ja smo odrasli. Kad su ga pustili na slobodu sigurno je odluio da e, budui da politika vie nije dolazila u obzir, pokuati ispuniti svoj san o sretnome obiteljskom ivotu. Ali, majka se nije nimalo promijenila. A postojale su i neke odreene osobne, a ne samo politike posljedice njegova zatoenja, no trebalo nam je jedanaest godina da ih otkrijemo. ETVRTI DIO | USTANCI I REVOLUCIJA to ostaje od ovjeka svodi se na dio. Na njegov izgovoreni dio. Na dio govora. JOSEPH BRODSKY POGLAVLJE 20 . Sr Hm difalj akon razvoda prijavila sam se na Kalifornijsko sveuilite u Santa Barbari i bila primljena. Smatrala sam da ima izvrstan Odsjek za engleski jezik i knjievnosti i iz nekog sam razloga, i prije nego to sam se udala za Mehdija, uvrtjela sebi u glavu da u tamo otii. Leala sam na krevetu i itala obavijest da sam primljena kad je otac uao u sobu. Sjeo je pokraj kreveta i rekao mi da u, budem li otila na drugi fakultet usred studija, izgubiti mnogo bodova i odgoditi diplomu. Htio je da zavrim studij na Oklahomi. Rekla sam da mi je oduvijek bila elja otii u Santa Barbaru, no preao je preko toga i dodao kako se nadao da e moi provesti neko vrijeme sa mnom prije nego to bude previe star i kako eli da rano diplomiram i doem kui. Sjeti se, rekao je, na poetku nas nisi htjela ostaviti. Bila sam navukla zavjese i u sobi nije bilo drugog svjetla osim stolne svjetiljke. On se smjestio u dnu kreveta, a ja sam se podignula i polusjedei oslonila o lakat. Intimni portret - otac i ki obasjani svjetlou svjetiljke. 264 | AzarNafisi Tako sam ostala na Oklahomi. Nisam poalila. No, vjerojatno bih se prije vratila kui da sam otila u Santa Barbaru, gdje nije postojao nikakav novi iranski studentski pokret u kojem bih mogla sudjelovati i gdje bih se mogla usredotoiti vie na studij nego na organiziranje prosvjeda. Poela sam s novim ivotom kao da se nikad nisam udala - tako se barem meni inilo, iako drugi nisu dijelili to miljenje. Primjerice, neki nai stari prijatelji i poznanici koji su mi ili pokuavali prii ili su titili svoje supruge od mojega loeg utjecaja. Ili mladi Amerikanci koji su poistovjeivali mladu razvedenu enu s lakom robom. Nije ga dijelio ak ni moj bivi mu - pisao mi je njena pisma iz Irana, savjetujui mi kako da se ponaam, kamo da idem, to da radim, kako da zatitim svoj integritet. Kad sam se sljedee ljeto vratila kui, otac me upoznao sa enom u koju se zaljubio. Nezhat traga za vlastitim nevidljivim sebstvom, napisao je u dnevniku neto prije izlaska iz zatvora. Za neim to je izgubila na poetku i vie ne uspijeva pronai. To sam mogao biti ja, ali nisam. To su mogla biti djeca, ali nisu. To je mogao biti poloaj u drutvu, bogatstvo ili slava. Ne znam to je to. Uvijek je zabrinuta, napeta i nemirna. Smatra se centrom svijeta! to mi je initi? Od sve brae jedino je on preuzeo golem rizik odbacujui oev svjetonazor. Bilo je kljuno, za njega i njegov san o uspjehu koji ga je nagnao da napusti Isfahan s osamnaest godina, da nade enu koju e voljeti. eznem za ljubljenom, napisao je te jeseni, za mogunou da budemo sami, vjerni jedno drugome i radosni zajedno, ali naalost sve bre starim i bojim se da e i ovo malo vremena to mi preostaje takoer Stvari o kojima sam utjela | 265 proi, a imaginarna srea o kojoj sam sanjao zauvijek ostati nedohvatljiva. Ubrzo nakon to je bio puten na slobodu, prihvatio je posao izvrnog direktora jedne privatne tekstilne tvornice iji je vlasnik bio drag mu prijatelj, no nedavno je umro. U tvornici je upoznao ahin - ona je na poetku bila njegova tajnica, a kasnije je, kad je dobio mjesto potpredsjednika Iranske banke, otila za njim. Ve sam nekoliko dana bila u Teheranu kad me odveo da je upoznam. Nali smo se na aju i raspravljali o vrijednostima modernog pjesnitva, osobito Ahmada amloua - vjerojatno najutjecajnijeg ivog pjesnika u Iranu - te o povezanosti izmeu licemjerja i materijalizma. Bio je to banalan razgovor pun opih mjesta i velikih rijei, nain da pokaete je li sugovornik osoba po

vaem ukusu. Bilo svjesno ili nesvjesno, obje smo eljele svidjeti se jedna drugoj i ugoditi ocu. A on je pucao od zadovoljstva zbog toga uzajamnog zbliavanja. Nije bila lijepa poput moje majke, ali bila je mlaa i puna samopouzdanja. Moda je samosvjesna prava rije. Ono to je oca privuklo, prema mojem miljenju, jest injenica da je pokazivala kako dijeli njegove interese: skupljala je njegove pjesme, saivljavala se s njegovom patnjom, davala naizgled pametne primjedbe o knjigama iz psihologije. Razgovarao sam o tome sa svojom lijepom i pametnom prijateljicom, pisao je otac. Ona tvrdi da su, sa psiholoke toke gledita, kad dosegnu dob u kojoj vie nisu privlane, ene spremne uiniti sve kako bi privukle pozornost, pa ak ako to znai prieljkivati muevu smrt. Postoji neka i suvie oita ironija u tome da je majka na poetku srdano doekivala oeve ene. Prihva2661 AzarNafisi ala ih je. One su, pak, podnosile njezinu pretjeranu panju zbog zanimanja za oca. Iako nijedna nije imala mnogo zajednikoga s majkom, ona se trudila odravati s njima osobne veze. Uope nije bila svjesna injenice da je, neprestance spominjui Saifija, otvoreno oitovala vlastitu emocionalnu nevjernost. Tako je bilo i u sluaju ahin. Nesposobna drati se podalje od oeva ureda, majka ju je zavoljela tijekom svojih redovitih posjeta. Izgledala je kao armantna, ozbiljna i pristojna mlada ena te ju je esto pozivala na ruak ili kavu. U mislima nas vidim kako sjedimo u naoj svijetloj, prostranoj dnevnoj sobi: otac, majka, ahin i ja. ahin odlae porculansku alicu na stol, ljubazno slua majku i mrmlja neki prikladan odgovor. Na sebi ima jednostavno smee odijelo, a kosa joj je vrsto zaeljana i skupljena u urednu pundu. Velike okrugle zlatne naunice sjaje na pozadini njezine zagasite kose: uglaena je, privlana i ljubazna. Majka se prijateljski smijei, smijekom koji uva za svoje tienike. Nimalo se ne saivljavam s njom, naprotiv, stidim se to ahin mora sve to podnositi. Svako malo pogledava ustranu, ne prema ocu nego u neku toku pokraj njega. Zapaam kako im se pogled susree i kako se otac zadovoljno osmjehuje. Na Oklahomu sam se vratila polovicom kolovoza, nakon jo jedne velike i otre svae s majkom. Zaklela sam se da se vie nikad neu vratiti u Teheran te sam ocu napisala njeno pismo u kojem sam majku nazvala luakinjom i ustvrdila da bije trebalo hospitali-zirati. Majka je nala pismo, otvorila ga i proitala bez njegova znanja i doputenja, pa se dogodio skandal. U tim incidentima nije bila toliko neobina koliina Stvari o kojima sam utjela | 2G7 izraenih emocija koliko injenica da smo se nastavljale svaati, a da nikad nismo zapravo raskinule veze. Ta su otkria, ini se, za majku bila stimulativna, budui da su pruala dokaz da je oduvijek imala pravo. Godinama nakon toga uvala je kopiju toga pisma i povremeno mi je njime mahala pred oima s izrazom ogorenog zadovoljstva, ili bi ga spomenula s jetkom neutralnou. Neto kasnije otkrila je istinu o ahin. Otac se neprestance kolebao izmeu elje da pone novi ivot i straha od toga. Stalno je prijetio da e otii, no nikad nije iao do kraja. Povremeno bi izbivao iz kue i naveo majku da pristane na razvod, no ili bi se ona u posljednjem trenutku predomislila ili bi ga uspjela nagovoriti da se vrati. Moja supruga kae da nikad nee pristati na raskid braka, pie u dnevniku otac, jer bi me to uinilo sretnim, a ona ne eli da budem sretan! Kasnije, za rukom u nekom restoranu, otac mi je rekao da je Rahman obavijestio majku o toj vezi nakon to je ahin odbila njegove seksualne ponude. Priopio mi je to nakon Rahmanove neoekivane smrti u ljeto 1973. Oaje rastuilo to to je umro i smatrao je da bi, da nije zloupotrebljavao svoje iznimne moi, Rahman moda bio od koristi i sebi i bliskim osobama. Adi madi, latradi: jo i danas ujem Rahmana kako izrie te besmislene, toboe magine rijei, dok me smijui se pokuava zgrabiti za ruku. Bio je korpulentan - kad je uao u sobu gotovo se moglo osjetiti kako njegovo glomazno tijelo ispunjava prostor, te je na neki neobian nain i meni nedostajao - bolje reeno, osjeala sam njegovu odsutnost, prazninu, kao daje jedan dio glomaznosti s obrisima gospodina Ra- .f hmana izrezan iz samoga prostora. 2681 Moji su roditelji ostali zajedno jo deset godina. ahin se udala za nekog bogatog udvaraa za kojega je kasnije tvrdila da se kocka i ne da joj novac, jer se boji e ga ostaviti bude li ga se

domogla. Otac mi je rekao da uglavnom ivi u inozemstvu. POGLAVLJE 2 1 . 9]rt> n kli \^rativi se u Sjedinjene Drave zaljubila sam se u Teda. itao je Becketta i svirao klasinu gitaru. On mi je dao prvu knjigu Nabokova, Adu. Jutra smo provodili sudjelujui u mimohodima protiv Vijetnamskoga rata i ROTC-a, aTed bi uzeo kameru kako bi dokumentirao zbivanja. Jo si i danas mogu ivo predoiti mlade vojnike, nae vrnjake tako ranjiva izgleda, kako se trude ignorirati nae posprdne primjedbe. Naveer smo pili vino i gledali filmove Ingmara Bergmana i Federica Fellinija. Ted mi je za jedan seminar pomogao snimiti film utemeljen na mojem nesretnom braku uitelj ga je opisao kao bergmanovski i dao mije najviu ocjenu. Takva su bila vremena. Kad smo Ted i ja prekinuli, bilo je zrelo i moje uvjerenje da veze ne mogu biti trajne, a moda niti ne trebaju. Godine 1971. na amerikoj sam televiziji gledala raskonu proslavu u povodu 2500. obljetnice Perzijskoga Carstva. Bila je odrana nedaleko od ruevina Perzepolisa, grada koji je Aleksandar zapalio nakon * 2701 AzarNafisi osvajanja Perzije 330. godine prije Krista. Slavne osobe i lanovi kraljevskih obitelji, ukljuujui britanskoga princa Charlesa, princa Rainiera i princezu Grace iz Monaca te etiopskoga kralja Hailea Selasija, sudjelovali su u luksuznom spektaklu u atorskom naselju blizu ruevina koje je za tu prigodu konstruirala skupina francuskih arhitekata. Hranu i vino uvezli su iz Francuske, a naselje je bilo zidom odijeljeno od obinih Iranaca. Povorka mukaraca odjevenih poput drevnih ahemenidskih vojnika paradirala je oko okupljenih uglednika. Aludirajui na Kira, velikoga ahe-menidskog kralja, ah je izjavio: Kire, mirno spavaj, jer mi bdije-mo! Njegova je izjava postala poalicom meu Irancima. Ranije iste godine oporba je poela zahtijevati nove mjere opreza zbog pomaka s uglavnom mirnih metoda starih skupina, na ratobornije mjere dviju novih oruanih revolucionarnih gruatori postavljeni u Perzepolisu pa - jedne marksistipovodom proslave 2500. godinjice j^g j druge muslimanosnutka Perzijskog carstva. ske. U jednom oruanom ustanku u selu Siahkalu, marksistikih gerilci iz takozvane organizacije Fidaijan-e Halk - sve mladi, obrazovani mukarci i ene iz srednjeg stalea - bili Stuari o kojima sam utjela | 271 su u okraju s policijom ili ubijeni ili uhieni i kasnije smaknuti. U meuvremenu je muslimanska organizacija Mudahedin-e Halk pozvala na oruanu borbu protiv reima. Tijekom ranih sedamdesetih godina u zemlji se dogodio paradoks: doivjela je gospodarski procvat zahvaljujui vrtoglavom rastu cijena nafte (to je uskoro prouzroilo mnogobrojne ekonomske probleme), ali je bila i duboko podijeljena zbog ahovih drutvenih mjera. Istodobno je postala politiki polariziranija i zatvorenija. Srednji sloj, koji je imao najvee koristi od politikih i drutvenih promjena, bio je otuen zbog sve vee represije. U oujku 1975. ah je ukinuo dvostranaki sustav i zatraio od naroda da se ujedini u jednu stranku nazvanu Rastahiz (preporod ili uskrsnue). Njegovi savjetnici nadali su se da e se udruiti razliite frakcije. ahova nova stranka bila je od poetka omraena, kao i njegova lakonska izjava da svatko tko je protiv nje moe slobodno napustiti zemlju. Sljedee godine odluio je donkihotski prijei s islamskog kalendara, koji poinje Poslanikovim prelaskom iz Meke u Medinu, na novi utemeljen na Kirovu osnutku Perzijskoga Carstva. Tako smo iz 1355. skoili u godinu 2535. Povijest Irana bila je podijeljena na dvije suprotstavljene politike sile: na aha koji je sve ee poistovjeivao svoju vladavinu s drevnim predislamskim Iranom i crkveni establiment koji je odreivao povijest Irana tek od arapskog osvajanja. U vezi s time nae aktivnosti u kampusima u SAD-u i Europi postale su otrije i polariziranije. Sedamdesetih godina mladi Iranac ili Iranka mogli su u inozemstvu bez problema govoriti protiv vlade - u Iranu, dakako, bila je druga pria. Postupno sam se sve vie angairala 2721 AzarNaflsi u Konfederaciji iranskih studenata, jednom od najaktivnijih pokreta mladih u Sjedinjenim

Dravama. Tamo se nisu odnosili prema meni kao prema razvedenoj eni, nego su me pozivali da sudjelujem na itanjima Engelsovih djela Podrijetlo obitelji i Privatno vlasnitvo i drava, Marxova Osamnaestog brumairea i, kasnije, Lenjinove Drave i revolucije. Bili su to neobini pratitelji Toma Jonesa, Tristrama Shandyja, Uspona Silosa Laphama, Emme, VVinesburg, Ohio - knjiga koje sam gutala tako pohlepno da sam ih, kad je nastava poela, ve uglavnom bila proitala. Konfederacija je bila slojevita organizacija - tvorile su je skupine s razliitim ideolokim stajalitima, no s godinama, osobito u SAD-u, prevladale su one naj-ratobornije i najradikalnije. U naoj skupini inilo se da se svi problemi mogu rijeiti, da za svako pitanje postoji odgovor: svijetom se moe upravljati, moe ga se latiti, popravljati i proiavati. Postojala je jasna crta razgranienja izmeu zlih - aha i njegovih imperijalistikih gospodara - te dobrih, a oni su poput nas zagovarali prava potlaenih. Bili smo zalueni tadanjim neumoljivim ideolokim tendencijama, pretvarajui uenja Che Guevare, Maoa, Lenjina i Staljina u romantine snove o revoluciji. Iranski studentski pokret u SAD-u bio je openito otar i postajao je sve vie puritanski: obiteljske veze i seksualna intimnost su se ocrnjivali, a u nekim ih se sluajevima moralo i skrivati. Daleko od tako slobodnog pjesnitva Foruk Farohzad! Feministiki je pokret nekoliko skupina u Konfederaciji smatralo graanskim; ene su bile drugarice, a ideal su predstavljali njihovi deseksualizirani likovi na kineskim plakatima. No, budui da ovjek ne ivi samo od ideologije, i ja Stvari o kojima, sam utjela | 273 sam se, poput ostalih, uputala u veze i - kao i oni -skrivala ih i govorila si da je to za dobro pokreta. I tako su problemi koji su poeli u djetinjstvu i intenzivirali se u braku, nali sigurno mjesto tamo gdje su mogli nesmetano bujati. Otac bi esto od mene traio da mu na nekoliko mjeseci skinem majku s vrata, kako bi mogao doi do zraka. Sruila bi se na mene u Oklahomi s kovezima punim oraha, suenih treanja, turske kave, vunenih alova te dempera i odmah bi se dala na ienje stana, posebice kuhanje. Druila se i razgovarala s mojim prijateljima, nudei im kavu i ismijavajui nae aktivnosti. U to sam doba bila asistentica na Odsjeku engleskoga. Mohammad se upisao na Oklahomu na godinu dana, a zatim je otiao najprije u Pariz, a poslije toga na Sveuilite u Kentu gdje je diplomirao. Nakon toga se vratio u SAD kako bi zavrio postdiplomski studij iz drutvenih znanosti. Pomalo iznenauje, no majka nije podignula prainu zbog mojih politikih aktivnosti, unato injenici da su one kod kue ve izazvale mete. Oca je pozivala tajna policija i iznuivala od njega obeanja o mojem buduem ponaanju koja, razumljivo, nije mogao odrati. Bila sam aktivna u skupini zvanoj Povjerenstvo Treeg svijeta koju je organizirao jedan samozatajan i ustrajan kineski student. Svi smo bili zaljubljeni u predsjednika Maoa, ili barem u romantinu legendu o njemu. Kada je umro godine 1976., majka je bila kod nas u SAD-u u jednom od svojih posjeta. Njegova je smrt izazvala veliko kome-anje u naoj skupini: javno smo ga oplakivali i prireivali komemoracije. Sjeam se prezirnog izraza na ( majinu licu kad sam se vratila kui neutjena i oiju 274 \ AzarNafisi punih suza. Rekla je, s neshvaanjem: Plae kao da ti je umro jedan od roditelja! Kad sam upoznala Bidana Naderija, bio je voda jedne studentske frakcije sa sjeditem u Kaliforniji s kojom smo se odluili povezati. Njegova je skupina bila vie intelektualna i manje umiljena od veine ostalih. I imala je tek nekolicinu lanova u SAD-u. S drugim mukarcima je bilo lako. Na neki sam se nain bila odrekla odgovornosti tako to sam skrivala svoje veze. No, s Bidanom od poetka nije bilo izmotavanja ili skrivanja. Njega nije zaprepastio moj strah od monogamije, ni moje tajne afere. Naa je veza bila prva koju sam javno priznala otkako sam prekinula s Tedom. Tada sam ve bila potpuno uvjerena da brakovi ne traju, a da su oni koji traju vrlo nesretni. Ni u jednom trenutku naeg udvaranja nije mi zapravo rekao zato je odluio oeniti se mnome. Nije li to oito?, znao bi rei. Znao je vrlo malo o mojem podrijetlu i o mojoj situaciji. To ga nije previe zanimalo. Na moje nezadovoljstvo, nije bio zainteresiran ni za mojega prvog mua. Prema obiteljskoj legendi, njegov otac, ljubazan ali temperamentan ovjek, jednog je dana jednostavno zauvijek otiao od kue ostavivi Bidanu kratku poruku u kojoj ga je zamolio da se brine za majku

i sestre. Ponio je samo mali koveg i odijelo koje je imao na sebi. ekao je da se uda njegova najstarija ki Mani i organizirao da joj se Bidan, u dobi od sedamnaest godina, pridrui u Americi. Bidanova mlada sestra Tarana stavljena je pod sta-rateljstvo tetka. Bidanov otac nikad se vie nije javio, no u obitelji ga se uvijek spominjalo s njenou, bez rasprava o njegovu neobinom bijegu. Stvari o kojima sam utjela Majka je upoznala Bidana 1976., za posljednjeg posjeta Oklahomi. Dopao joj se. Rekla je da joj se ini odgovornijim i daleko sreenijim od mojeg bratia Mehdija angairanoga u to doba u istom studentskom Dokretu Azar sa svojim drugim muiem< sruaemsKom poKreru. Bidanom Naderijem^ Toj naklonosti pomogla je injenica daje njezin glavni prioritet bio zatititi me od oeve obitelji, a s pretjeranom srdanou prema Bidanu izraavala je prezir prema Mehdiju. On je samo prijatelj, tvrdila sam. Ona je itekako eljela da postane neto vie, ili je barem to davala naslutiti kad bismo ostale same. Za veerom bi joj bilo tee odvui pozornost. On ima posao, nonalantno bi izjavila dok bih se ja usredotoila na svoj tanjur ispitujui s velikim zanimanjem svaki komadi jela. Nije poput onih protuha poslanih ovamo kako bi postali korisni lanovi drutva, a zavravaju - kako? Nose pokrpane hlae i ponaaju se kao nepismeni huligani. On ima posao, zar ne?, nastavila bi, pratei me u kuhinju, donosei posue. Ne, ne, uzviknula bi nestrpljivo, najprije operi sudoper. Mama, ali emu prati sudoper? Ima li dobar posao?, pitala bi majka. U nastojanju da joj zaepim usta, sada sam na raspolaganju imala i novi arsenal - Fieldinga, Lenjina, Edith Wharton... Kasnije, dok sam sjedila s knjigom u ruci, ponovno je pitala: On ima posao, zar ne? Da, t mama, rekla sam, primiui knjigu licu kao da se po2761 AzarNaftsi kuavam zatititi. On je inenjer, a ja ne volim inenjere. A to voli? pitala je ogoreno. eka novog predsjednika Maoa? Nakon kratkih zaruka najavili smo vjenanje za 9. rujna 1979. Roditelji su doletjeli u Washington D. C, a Mohammad je s djevojkom Janet doao iz New Yor-ka. Majka je bila puna planova i poleta, gurajui me u pozadinu u tolikoj mjeri da se moglo pomisliti kao da je rije o njezinu, a ne mojem vjenanju. Zahtijevala je sve to ja nisam: uobiajenu alimentaciju, dolinu vjenanicu i slavlje, dolian dijamantni prsten. Sa sobom je donijela sve potrebno za tradicionalno perzijsko vjenanje ruinu vodicu, velike kocke eera, tu osnovnu potreptinu tradicionalne svadbe, i nakit - te se latila posla s velikim arom. Brzo sam shvatila da su svadbe upravo suprotno od onoga to bi trebale biti -radosne i harmonine proslave ljubavi i obitelji. Gotovo od poetka razvila sam srdaan odnos s Bidanovom obitelji, osobito s njegovim sestrama. Bila sam gotovo zaslijepljena njihovom nepretencio-znom velikodunou i osjeajem za moralni integritet. Tijekom tih bojnih priprema, Bidanova majka i sestre ponaale su se prema meni kao prema dragoj udakinji. Preklinjale su me da se pokorim majinim zahtjevima. Moja svekrva, razumljivo zabrinuta zbog ultimatuma to smo si ih majka i ja meusobno postavljale, poslala je svoje keri kao glasnike mira. ujem Mani kako silazi niz stube, ustoboujem se na stolcu i spremam odgovoriti na njezine molbe snanim protuargumentima. Njezin glas je blag i oprezan. Azi? Iza nje vidim Taranu kako se utei smijei. Sve su majke takve, pogledaj samo Afahk, kae Mani, poStvari o kojima sam utjela \ 277 znata po spremnosti da uini to god treba, da bi udobrovoljila i utjeila druge. Njezin mu, Kiumars (zovemo ga Q), suprug je kakvom nema premca na svijetu, no ako se neka prijateljica poali na ravnodunost ili okrutnost svojega mua, Mani e joj rei s beskrajnom simpatijom: Tono znam to misli, izazivajui kod Q-a reakciju punu dobroudne ogorenosti. Tarana dodaje: Hajdemo kupovati, moramo pobjei od te strke. Moemo popiti kavu u White Flint Mallu, istie Mani, moda kako bi me navela da im se pridruim. Nakon pola sata odlaze odakle su i dole, pokunjene poput generala poraene vojske. Bidan me molio da se ne suprotstavljam majci -upozoravao me na injenicu da moje ustrajavanje da od tog dogaaja ne pravimo veliki cirkus ima kao posljedicu samo to da se on pretvara u jo vei cirkus. to ti ima rei na sve to? pitala bi ga majka sarkastino i nastavila: Nas dvoje moramo

ozbiljno razgovarati. On bi samo kimnuo, sa smijekom priznao da ima pravo - da, doista moraju ozbiljno razgovarati, a zatim bi nestao. Konano sam digla ruke, uglavnom zbog iscrpljenosti, i ona je pobijedila na svim frontama. Pomazat emo te kao sveticu, rekao je Bidan s osmijehom na licu, za sve to si pretrpjela, ali sada te molim budi dobra djevojka i dopusti nam da nastavimo s normalnim ivotom. Tri dana su me Bidanove strpljive sestre vukle od Montgomery Malla do White Flinta i naokolo po Was-hingtonu u potrazi za cipelama i odgovarajuom vjenanicom. Ona koju smo izabrali nije bila idealna, za moj ukus bila je previe ljupka, no to nije bilo vano. Vjenanje je prolo prema planu. Unato prijanjim , krvavim bitkama, samo je slavlje bilo toplo i prisno. 278 AzarNafisi Jutro prije vjenanja otili smo u State House obaviti graansku ceremoniju, usred koje me spopao nezaustavljiv smijeh. Do danas ne znam to ga je izazvalo, no u svakom sluaju bio je bolji negoli suze na prvom vjenanju. Mani je bilo sram, Bidan me prijekorno pogledao, a Mohammadova djevojka Janet, inae jedna od svjedokinja, poela se takoer smijati. Jutro nakon graanskog sklapanja braka odrali smo jo dva slavlja, prvo bahai-stiko koje je vodila neka Indijka, a zatim muslimansko. Bidanovi su bili bahaisti, to je injenica koju su, na moje iznenaenje, moji roditelji lako prihvatili. Te su se noi obitelji i dvadesetak prijatelja okupili u Mani-noj kui. Dok su moje urjakinje plesale, lanovi nae obitelji stajali su sa strane glupavo se osmjehujui, promatrajui s divljenjem, a moda i s odreenom za-viu, vjetine plesaica. Azarino drugo vjenanje, 9. rujna 1979. Slijeva: Bidanova majica, Azar, Azarin otac i majka. POGLAVLJE 22 . JlJidZan je odmah nakon vjenanja otiao u Pariz gdje se sastao s tamonjim vodama nae skupine. Ratoborne organizacije i sve vea represija polarizirale su politiki diskurs oporbe, radikalizirajui studentski pokret izvan zemlje. Majka je ostala u Americi dva mjeseca. Unajmila je stan u New Yorku gdje je brat studirao, a budui da Bidan i ja nismo imali vremena nai smjetaj za nas dvoje, dogovoreno je da u se useliti k njoj kako bih radila na disertaciji do njegova povratka. New York, arite najradikalnijih aktivnosti u 30-ima, bio je pogodno mjesto za disertaciju o Mi-keu Goldu i proleterskim piscima toga doba. Majka nije propustila ni jednu prigodu da zamjeri Bidanovoj obitelji to to je otiao. U braku su tek dva tjedna, a on naputa moju ker bez ikakva razloga, alila se, mrmljajui si u bradu da on, eto, ide oevim stopama-jabuka ne pada daleko od stabla. Nazvalaje njegovu majku ne bi li joj se poalila na moje zdravlje, napominjui da sam premorena zbog posla i pitajui 2801 AzarNafisi se tko bi se brinuo za mene da ona nije odluila ostati u Americi? Zar takva sudbina oekuje moju sirotu ker? Bidanova majka imala je vlastite razloge da bude strano zabrinuta. Bila je uvjerena da bi vladini agenti mogli ubiti njezina sina, posebice tijekom putovanja Europom. Te je godine predsjednik Jimmy Carter osnovao Ured za ljudska prava u State Depratmentu, signalizirajui promjenu u amerikoj vanjskoj politici. U jednoj maarskoj slastiarnici na Amsterdamskoj aveniji, nedaleko od Kolumbijskoga sveuilita, moji kolege i ja raspravljali smo o utjecaju onoga to su neki zvali dimokracija na disidentski pokret u Iranu. Jedna nacionalistika skupina napisala je ahu pismo traei da provede ustav i ogranii ulogu monarhije. Odbor za ljudska prava osnovan u Teheranu zahtijevao je da se u zemlji potuju prava koja je naznaio Carter. Neki politiki zatvorenici bili su puteni na slobodu, a poboljao se i odnos prema uhienicima. Udruga pisaca organizirala je esto itanja poezije u Goetheovu institutu u Teheranu pred mnogobrojnom publikom, izriito se alei na manjak slobode izraavanja. Posljednje noi vojnici su stajali na kii, dok su pjesnici i pisci govorili o guenju rijei. Bilo im je nareeno da ne pribjegavaju sili, osim ako bude nasilja, no veer je zavrila bez problema. No, drugi dio itanja na Sveuilitu Arye Mehr minirao je SAVAK. Iako su sekularne snage poticale prosvjede, ajato-lah Homeini i njegovi sljedbenici stjecali su sve vei utjecaj u Iranu. Previe arogantni da bismo ga smatrali prijetnjom i namjerno nesvjesni njegovih namjera, pruali smo mu podrku. A ipak, sve smo ve tada mogli vidjeti: u knjizi

Vladavina pravosua Homeini Stvari o kojima sam utjela 281 je pozivao na osnutak teokratske drave kojom bi vladao predstavnik Boga; ensko pravo glasa proglasio je oblikom prostitucije te je uputio bezbroj kritika manjinama, osobito bahaistima i idovima. Oduevljeno smo pozdravili njegove tirade protiv imperijalizma i aha ali smo spremno zanemarili injenicu da njihov autor nije zagovornik slobode. I sam Homeini lukavo je izbjegavao otkriti javnosti svoje planove. U izjavama je davao naslutiti da e se, kada se vrati u Iran, povui u sveti grad Kom i prepustiti dravne poslove politiarima. U prvim desetljeima 20. stoljea Amu Said i njegova generacija - ljudi poput Dehode, Hedajata, Nime, Doulatabadija, Rafata, Irada Mirze, Ekija Prosvjed protiv aha, u blizini Bijele kue. bili su itekako svjesni reakcionarne uloge nekih klerika. Mnogi su pisali otre satire, kritizirajui vjersko licemjerje i nazadnjatvo. Iako smo mi mladi revolucionari trebali posvetiti pozornost njihovim tekstovi- , ma, bili smo opijeni trenutkom i zaslijepljeni vlastitim 2821 AzarNafisi strastima. Tako, kad su 1978. poeli ustanci u kljunim gradovima poput Tabriza i Koma, mi u New Yorku, Washingtonu i Berkeleyu pripisivali smo ih naim snagama. Na jednoj zabavi koju je brat organizirao sa svojim cimerima u New Yorku, a doli su i Paul Sweezy te Harry Magdoff, urednici Monthly Reviewa, Sweezyje nazdravio prvoj pravoj radnikoj revoluciji. Proli su mjeseci prije nego to su se poeli nazirati prvi tragovi razoaranja. Dvije godine kasnije objavila sam prvi ogled na engleskome u New Left Reviewu o katastrofalnom poloaju ena nakon revolucije, potpisujui ga s AZ. Konfederacija iranskih studenata najavila je velike prosvjede u Washingtonu, 15. studenoga 1977., tijekom ahova dravnog posjeta Bijeloj kui. Bidan se tek bio vratio iz Francuske i otiao je odmah u Washington gdje sam mu se pridruila. Gotovo dvije tisue studenata okupilo se oko Bijele kue. Bili su pod nadzorom konjanika. Ja i jo dvije ene iz drugih frakcija odrale smo govor i izvikivale parole. Nekoliko ahovih pristaa nalazilo se u blizini, no bili su nadglasani naim sloganima: Smrt ahu; Van s agentima CIA-e i amerikim savjetnicima; Iran, drugi Vijetnam; SAD, van iz Irana. Sljedei je dan The Washington Post objavio glasovitu fotografiju aha i artera ispred Bijele kue. Suzavac koriten protiv prosvjednika rasprio se po cijelom travnjaku, pa ah pognute glave i s rupiem primaknutim oima, izgleda kao da plae. Tada nismo znali da ima rak, niti smo mogli zamisliti njegovu zbunjenost dok je gledao (kad se vratio u Iran) kako protiv njega prosvjeduju na stotine tisua onih koje je smatrao odanim podanicima. Kad sam se sljedei dan Stvari o kojima sam utjela I 283 ah i predsjednik Carter u Bijeloj kui. vratila u New York, bila sam potpuno promukla. Nisam rekla majci da sam sudjelovala u prosvjedima, jer bi se tome silovito usprotivila. Jo je jedanput nazvala Bidanove kako bi se poalila na krhko zdravlje svoje keri i zetovo krajnje zanemarivanje njezina stanja. Nekoliko dana kasnije vratila se u Iran, a ja sam ponovo otila u D. C. sastati se s Bidanom. Konano smo se tamo i skrasili. On se zaposlio u jednoj graevinskoj tvrtki, a ja sam se poela posveivati disertaciji. Dnevnu sobu naega unajmljenog stana pretvorila sam u svoj ured, a im bih se probudila i istuirala, s kavom bih se vratila u krevet i proitala najnovije vijesti o Iranu. Jedan kut nae sobe ubrzo je postao zatrpan starim primjercima The Washington Posta i The New York Timesa umrljanima kavom. Ponekad sam ujutro odlazila u Kongresnu knjinicu gdje sam provodila divne trenutke kopajui po starim mikrofilmovima asopisa The Masses i The New Masses te drugim publikacijama iz tridesetih. Bidan bi me obino pokupio nakon po284 I AzarNafisi sla, odveo u etnju oko Dupont Circlea, zatim bismo otili na ruak i kui. U kolovozu 1978. u Abadanu, lukome gradu na rubu naftnih polja, netko je podmetnuo poar u kinu Rex. Izgorjelo je vie od etiri stotine ljudi. ahova vlada odmah je opovrgnula da ima s tim

bilo kakve veze, tvrdei da iza toga ina stoji vjerska oporba. No, i sekularna i crkvena oporba usprotivile su se i optuile reim za zloin i namjerno prebacivanje krivnje na njih kako bi im se smanjila popularnost u puku. Bilo je znakovito to to je poar bio podmetnut tijekom svetoga mjeseca Ramazana. Samo je nekolicina ljudi vjerovala vladi i to je zvjerstvo postalo simbol za sve to je ahov reim spreman uiniti kako bi zadrao vlast. Tjednima je kino Rex sluilo kao podsjetnik na injenicu da s tako brutalnim reimom ne moe biti nikakvog dijaloga i kompromisa. Fotografije nedunih rtava u kinu, sluajnih posjetitelja, to su nas poslijepodne bombardirale s novinskih stranica i pamfleta koji su toboe otkrivali poinitelje toga strahovitog zloina. Nakon revolucije obitelji rtava traile su pravdu. Na njihovo nezadovoljstvo i iznenaenje, nova islamska vlada ih je ignorirala: njihovi su prosvjedi ugueni, a tijekom istrage nekoliko tuitelja dalo je ostavke. Zbog javnih pritisaka mnogo je ljudi, krivih i nedunih, bilo uhieno i smaknuto. U nekim je sluajevima bilo sasvim jasno da su optube lane - jedan asnik koji je proglaen krivim te je smaknut, tada ak nije bio u gradu. Jedan mladi koji je bio izravno umijean tvrdio je daje otiao i sve priznao, ali ga nitko nije ozbiljno shvatio. Histerija i sablazan zamraile su injenice. Ljudi su vjerovali u ono to su htjeli. Stvari o kojima sam utjela | 285 Kasnije se doznalo da poar nisu podmetnuli ahovi ljudi, nego pristae vjerske oporbe. Smatrali su da e tim inom ubrzati revolucionarni proces. Budui da je istraga od poetka bila traljavo vodena, istina je izlazila na vidjelo malo-pomalo. Islamska vlada i slubeni tisak skrivali su podatke i pokuavali prebaciti krivnju na aha. Najvei zloin za koji je ahova policija u tom sluaju bila kriva jest loa procjena. Uspanieni i preoptereeni policajci nerazborito su postupili: ugledavi skupinu ljudi kako pokuava zapaliti vatricu u nekom kutku i nadajui se da e uhvatiti krivce prije nego to uspiju pobjei, naredili su da se vrata kina zatvore dok ne dou vatrogasci. Dotad se vatra ve proirila na cijelu zgradu i izgorjelo je gotovo sve u njoj, ukljuujui ljude. Gdje sam se nalazila kad smo otkrili istinu? to sam radila? Jesam li proitala novine, porazgovarala o vijestima s prijateljima, izrazila ogorenje zbog dogaaja i nastavila jesti sladoled? Je li to bio dan kad sam se vratila kui zadovoljna, jer je vrlo dobro proteklo moje predavanje o Tomu Jonesu? Najgore je u takvim djelima to to ne ostavljaju nikoga nedunim: svatko je upleten, ak i rtve ili pasivni promatrai poput mene. Uskoro nakon tragedije u kinu Rex, Bidan je ponovno otiao u Pariz raspravljati o budunosti nae skupine. Vratio se razoaran voama, jer su protiv njega odmah pokrenuli kampanju u staljinistikom stilu. Dok je bio u Parizu njegovoj je majci dijagnosticiran rak maternice - ve je bio metastazirao na mozak. Neki su se u elnitvu sluili tom boleu da mu napakoste, optuujui ga da zapostavlja politike dunosti kako bi se brinuo za majku. Njegovanje majke smatra-, lo se burujskom brigom. 2861 Nekome tko je bio toliko vjeran svojim politikim stajalitima i svojoj obitelji kao to je bio Bidan, to je bilo osobito teko podnijeti. Iako je rijetko govorio o tome, probdio je mnogo noi. Njegova je majka umrla nakon nekoliko mjeseci. I mene su takoer pritiskali da se odluim izmeu svojih politikih uvjerenja i osobne vjernosti Bidanu. Na kraju smo oboje ostali izolirani i razoarani. Svoju disertaciju moda dugujem upravo tom razoaranju, budui da sam konano bila prisiljena usredotoiti se na pisanje. to sam vie napredovala s disertacijom, to sam razoaranija bila njezinom temom - proleterskim piscem tridesetih i njegovim ideolokim stajalitem. Poela sam itati Richarda Wrighta, Arthura Koestlera i Ignazia Silonea, ija su iskustva s komunizmom bila u skladu s mojim aktivnostima u studentskom pokretu te sam si postavila pitanje kako ostati vjeran progresivnim idealima i ne pristati ni uz kakvu destruktivnu ideologiju. Ujesen 1978. Irak je prognao Homeinija nastojei poboljati odnose s Iranom. Iz svoje zabiti u Karbali, gdje je stvorio mreu klerika i saveznika, iznenada je bio baen na svjetsku pozornicu. Slika koju je stvorio o sebi kao o Bojem ovjeku, istodobno impozantnom i produhovljenom, nalazi savren primjer u fotografiji na kojoj sjedi ispod stabla jabuke u malom francuskom mjestu Neauphle-le-Chateau. Svjetski mediji i najrazliitiji slojevi Iranaca - sekularni, nacionalisti, pa ak i

radikali - ubrzo su poeli hodoa-stiti u taj gradi kako bi mu odali potovanje, zadovoljili znatielju i, neki od njih, procijenili moguega budueg iranskog elnika. Paradoks Bojeg ovjeka Stvari o kojima sam utjela Ajatolah Homeini u egzilu u Parizu. koji okree leda svijetu dok istodobno sniva i planira kako njime zavladati fascinirala je milijune njegovih oboavatelja. U sijenju je Ministarstvo prvosuda u Teheranu u slubenim novinama Ete-lat objavilo lanak Crni i crveni imperijalizam. Kao glavni neprijatelji demokracije i slobode bili su proglaeni komunizam (crveni imperijalizam) i radikalni klerici predvoeni Homeinijem (crni imperijalizam). Taj je tekst bio povod za prosvjede u svetome gradu Komu, gdje je poginulo estero ljudi. etrdeset dana kasnije, u skladu s muslimanskim ciklusom alovanja, poeli su prosvjedi u Tabrizu - tamo je poginulo jo troje ljudi. Na skupu u gradu Jazdu organiziranom zbog prijanjih rtava, na komemoraciji je ah bio usporeen s Jazidom, ubojicom muenika imama Huseina. Prvih mjeseci 1978. ah se kolebao izmeu otrih protumjera i pomirbe. Dana 6. rujna, na blagdan Eid al Fitr kojim zavrava Ramazan, u prosvjedima je sudjelovalo nekoliko tisua ljudi. Koalicija islamskih drutava dodala je sloganu Sloboda i neovisnost rijei islamska vlast. Dok sam telefonski razgovarala s ocem, koji je bio poslom u Parizu, zvuao je kao daje ushien promjenama u zemlji. Ponavljao je da je Iran stoljeima bio pod izmom apsolutistikih vladara i reakcionarnih klerika i da sada ima mogunost rijeiti se i jednih i 2881 AzarNafisi drugih. Gotovo mije ao aha, rekao je, jer je okruen svih tim ulizicama koji ga uvjeravaju da je Boja sjena na zemlji. Bolestan od raka, zbunjen i povrijeen reakcijom naroda, nesiguran u meunarodnu potporu, osobito ameriku, ah kao da je izgubio volju. Nije htio poticati jo vea nasilja, pa je odbio posluati savjet da otrim vojnim mjerama rastjera pro-svjednike. Bilo je, kako su mnogi u ono doba naslutili, malo prekasno za taj potez dobre volje. ah je napustio Iran 16. sijenja 1979. Prije odlaska, kako bi smirio oporbu, imenovao je za premijera liberalno-nacionalistikog Mosadekova saveznika ahpura Bahtijara. U to se doba dogodila moja prva velika svaa s Bidanom - ako se to moe nazvati svaom. Oko mjesec dana prije toga porjekali smo se zbog neega ega se vie ne mogu sjetiti. Bidan je nakon toga prestao sa mnom razgovarati. Nije se prepirao, nije vikao, jednostavno se povukao. Kada kaem povukao, ne mislim samo iz bitke nego iz svega. Dok je on postajao sve suzdraniji, svodei nau komunikaciju na nekoliko nunih rijei, ja sam se preputala mranim mislima. Ujutro sam se budila iscrpljena, prenijevi u no svau koju smo izbjegli danju. Ta oajnika situacija bila mi je jo jedan dokaz da brakovi ne uspijevaju. Barem meni. Bolje se izvuci, mislila sam, dok joj moe. Te noi vozili smo se k jednom prijatelju ne pro-govorivi ni rije. Za veerom su se vodile uobiajene rasprave o ahu i Homeiniju. Okupili smo se oko televizora kako bismo uli vijesti o Bahtijarovu imenovanju - petom i posljednjem premijeru u manje od dvije godine. Mislim da e se, ako imaju imalo pameti, lijeve i sekularne snage u Iranu okupiti oko Bahtijara, reStvari o kojima sam utjela \ 289 kao je Bidan blago, ali vrsto. On je pravi demokrat i prekaljen politiar. Moramo mu dati podrku. Glupost, rekla sam. Bahtijar je kompromitiran. A to je uinio?, pitao je Bidan. Rasputa SAVAK, uvest e liberalnu vlast i blokirati uspon Homeini-ja. Ja sam, poput mnogih, bila za potpuni raskid sa ahom. Za mene je pad reima bilo jedino rjeenje. Poela sam nabrajati, s pravinou koja prati takve ekstremne pozicije, sve ahove zloine. Bidan me pogledao i prezrivo odgovorio kako nema potrebe upuivati ga u ahova nedjela. Nije se nastavio svaati, a to me, dakako, jo vie razjarilo. Vraajui se kui, nakon vonje u potpunoj tiini, bubnula sam: elim razvod. Nastala je stanka: Bidan je bio istinski okiran. Ma to da je oekivao, ovo nije. Zato? pitao je, zato pobogu razmilja na taj nain? Imamo tako dobar odnos. Gotovo da ne razgovaramo ve mjesec dana, izjavila sam. Pokuao me uvjeriti da me voli i da se, bez obzira na to koliko bio bijesan - a kad je

bijesan gubi mo govora - nije dogodilo nita zbog ega bi i na trenutak pomislio da bismo se trebali razvesti. Rekao je s odreenom oja-enou: Zna, osim rijei postoje i drugi naini da se ovjek izrazi. Homeini se 1. veljae 1979. pobjedniki vratio u Te-heran, gdje su milijuni ljudi pohrlili na ulice kako bi ga pozdravili. Kad ga je neki novinar upitao to osjea sada kada se vratio kui nakon gotovo osamnaest godina, odgovorio je: Nita. Ajatolah Homeini stekao je status imama, naslov koji se u ijitskom islamu daje nasljednicima proroka Muhameda. Olako izgovoriti njegovo ime ili uvrijediti ga, sada bi moglo imati oz2901 AzarNafisi biljne posljedice. Tisue Iranaca, medu kojima i ljudi koje sam poznavala kao potpuno razumne, ukljuujui moju sekularnu i dosta obrazovanu tetu Nafisu, nazreli su njegovo lice na Mjesecu. Kasnije, kad bih rekla neto pogrdno na * nj egov raun, rekla mije: Milo, molim te nemoj tako govoriti. Majka mi je rekla za sluaj kad ga je neka ena klevetala, pa je maka iskoila iz kante za smee i ugrizla je za ruku; ena je umrla od tog ugriza. Ako se teti ukazao Homeini na Mjesecu, bilo je lanova obitelji kojima su se ukazale mogunosti koje su se jo godinu dana prije mogle uiniti podjednako iluzornima. Moj brati Hamid, najmanje za politiku zainteresiran od sve Abu Torabove djece, nakon to je magistrirao na UCLA-i vratio se kui kako bi sudjelovao u osnutku Odsjeka za medije i film na Otvorenom uilitu, a sada je sa svojom suprugom Kelly postao nepoeljan. Njih su se dvoje pokupili u Ameriku, u njezinu domovinu, a njegova su se mlada braa Madid i Mehdi, povezani s jednom radikalnom marksistikom skupinom, vratili iz SAD-a. Nama pripadnicima mladih generacija, moje generacije, nama koji smo romantino eznuli za revolucijama i prevraIranka ispred propagandnog postera sa slikom Homeinija. Stvari o kojima sam utjela | 291 tima, na Mjesecu se ukazala slika budunosti u kojoj emo - u sprezi s proletarijatom - osloboditi zemlju i ivjeti sretno za sve vijeke vjekova. No, inilo se da postoji neto to je krenulo jako ukrivo u nainu na koji je taj san poprimao oblik. Nakon to je sve iznenadio neobino zrelim pjesmama, Madid je postao mlada nada jedne skupine utjecajnih intelektualaca u Isfahanu. Bio je nepopravljiv buntovnik koji se odrekao vjere svojih roditelja i njihova naina ivota. Madid nikad nije nita inio napola. U dvadesetima je odbacio pjesnitvo i preao na politiku te je prigrlio najekstremniji oblik marksizma. Zakleo se da nee napisati ni jednu pjesmu prije zavretka radnike revolucije. ime si pridonijela revoluciji?, znao me ozbiljno pitati, ak i prije nego to je bilo ikakve naznake da bi se neto takvo moglo dogoditi. Studiranje, itanje knjiga, sve je to bilo bur-ujsko i proturevolucionarno. Jednom smo se zgodom otro sukobili zbog njegove tvrdnje daje glaanje bur-ujska aktivnost. Iako me izludio argumentima, divila sam se njegovoj upornosti i dosljednosti, osobinama za koje sam osjeala da mi nedostaju. Posvetio se pjesnitvu, a kasnije s potpunom predanou i politici. Danas mi je ao to ga nisam nikada zapitala: Zato si se odrekao pjesnitva? Kako si mogao zaboraviti da su za najvee promjene u ovoj zemlji zasluni jednako toliko pjesnici koliko i politiari? Vrativi se u Teheran, Madid se zaljubio u jednu mladu enu po imenu Ezat. Upoznao ju je tijekom revolucionarnog rada. Njegova mlada sestra Nuin, takoer je na isti nain upoznala mua Huseina. Njih etvero sudjelovali su u nemirima u teheranskim * predgraima godine 1977. 2921 Azar Naflsi U jednom rukopisu posveenom supruzi, Madid opisuje kako je njihova ljubav evala tijekom tih nestvarnih dana izmeu 1. veljae 1979. kada se ajatolah Ho-meini vratio u Iran ili. veljae te iste godine kada je poeo obnaati vlast. Nisam upoznala Ezat. Na fotografijama izgleda vitka i djeakog lika. On je opisuje kao mukobanjastu, tankog vrata, vitku i malo viu od njegove sestre Nafise. U jednoj njegovoj pjesmi je u uka-stosmeem kaputu, sitna, vitka, mravih obraza. Madid i nekolicina studenata posjetili su 8. veljae jednu tvornicu u predgrau Teherana. Zbog nemira pogon u proteklih osam mjeseci nije ostvario zaradu, pa vlasnik radnicima nije isplatio plae. Dvojica zaposlenih dovukla su ga u prednje dvorite. Bio je krupan i visok, iroka rumena

lica, pie Madid. Jedva je mogao govoriti od straha. Nismo znali to nam je initi. Neki radnici su hrabro govorili, a on ih je ljubazno sluao. Vlada je bila pred ostavkom i vie mu nije mogla pomoi. Radnici su, pak, imali nau potporu. Konano je odlueno da osnuju vijee koje e odluivati o proizvodnji i prodaji. Vrativi se kui, Madid je zatekao skupinu vojnika kako puca u zrak i moto-cikliste pokrivenih lica iz marksistike organizacije Fidaijan Halk. Nagovarali su ljude da podu u garnizon Farahabad podrati ustanak pobunjenih pilota. Proao je pokraj nekog mladog ovjeka koji je poduavao svoje gorljive uenike kako se priprema Molotovljev koktel. Sljedee jutro otvorio je vrata supruzi Ezat koja se upravo vratila iz Isfahana i pala mu, promrzla, u naruje. Trenutak ustanka je doao, pie on. Ljubav i revolucija, postoji li bilo to romantinije? Toga dana Madid, Ezat, Husein i Nuin na motociklima su odjurili u garnizon Farahabad kako bi Stvari o kojima sam utjela | 293 poduprli pobunjene vojnike. Popeli su se u neki tenk i odvezli do zloglasnog zatvora Evina koji su zauzeli prosvjednici. Uzniari su pobjegli u velikoj urbi, ostavivi u kuhinji goleme cjediljke dopola pune isprane rie. Skupina naoruanih civila uspjela je istjerati te ljude i preuzeti nadzor nad zatvorom, pie Madid. Htjeli su osnovati prvu zatvorsku jedinicu novog reima. Zatim su otili prema drugom zatvoru, Kasru. Shvatio sam da vlast nije boji dar. arolija se raspli-nula. Zatvori, garnizoni i kraljevske palae pretvorili su se u prazne zgrade bez ikakve posebne zatite. ah, ministri, SAVAK-ovi agenti i generali bili su pripadnici ljudske rase i nisu imali ni kap plemenite krvi u venama. Sada je nova vlast pokropila zrak novim arobnim napitkom. Stavila je turban na glavu, odjenula tradicionalnu nonju i pustila bradu kako bi prikrila ljudsko podrijetlo. Dok smo se mi preputali euforiji poigravanja s tenkovima i Molotovljevim koktelima, slogani su sve vie isticali ajatolaha Homeinija kao jedinog vodu revolucije. Vode Nacionalistike skupine, ijeg je mentora Mosadeka izdao Homeinijev mentor ajatolah Kaani, ostavili su na cjedilu dotadanjeg saveznika Bahtijara i okupili se oko Homeinija. Bilo je u tome neke umiljene samouvjerenosti: mnogi su vjerovali da e se, kad stupi na iransko tlo, Homeini povui u sveti grad Kom. I jest otiao u Kom, ali ne da bi se povukao, a nasilje na koje je na poetku hukao, protiv Velikog Sotone i njegovih domaih lakeja, ubrzo se preusmjerilo na njegove pristae, kako sekularne tako i muslimanske. Bahtijar se najprije skrivao od vlasti a onda je, u 4, travnju iste godine, napustio zemlju (ubili su ga agen294 | AzarNafisi ti Islamske Republike u njegovu stanu u Parizu 7. kolovoza 1991.). Nastao je kaos na ulicama, a jedina sila koja je mogla odrati red bila je sada podijeljena vojska, na ije su barake nasrtali naoruani pripadnici ekstremnih organizacija i tisue obinih ljudi obuzetih revolucionarnim zanosom. Dana 8. veljae Homeini je objavio osnutak privremene vlade na elu s umjerenim muslimanskim disidentom Mehdijem Bazarganom. U prigodnom inauguracijskom govoru samog je sebe proglasio osobom iji se autoritet temelji na ovlastima [velajatu] koja je dobio od svetoga zakonodavca [Proroka]. Rekao je da se svi moraju pokoravati privremenoj vladi, jer ona nije obina vlada, te da je pobuna protiv Bojih vlasti pobuna protiv Boga, a pobuna protiv Boga je svetogre. Kako bi uvrstio svoju mo, Homeini je poeo osnivati pa-ravojne i parapolicijske organizacije: revolucionarne odbore i revolucionarnu miliciju, oruane skupine s neodreenim i neogranienim ovlastima. Najprije su ti revolucionarni odbori bili nenaoruane organizacije zaduene za suzBidanje kaosa i zatitu stanovnitva, ali su istodobno bili ovlateni uhiivati proturevolu-cionare, pojam koji je na poetku obuhvaao pristae starog reima, ali se ubrzo proirio i na liberalne i radikalne snage. Vrlo brzo postali su uvari nae moralnosti i poeli su uhiivati graane zbog cijele lepeze zloina - od svetogra do posjedovanja alkoholnih pia i sluanja zapadne glazbe. Vrhovni vojni sud je 11. veljae jednoglasno odluio proglasiti se neutralnim te je naredio vojnom osoblju da se vrati u baze. Toga su dana ajatolah Homeini i njegova privremena vlada proglasili pobjedu. U nekoliko sljedeih tjedana, unato prosvjedima organizacija za ljudska prava Stvari o kojima sam utjela | 295 i umjerenjaka, novi revolucionarni reim smaknuo je na stotine dunosnika stare vlasti.

uvari revolucije (vigilanti) koje su novi vode proglasili glasom naroda, potucali su se ulicama. Home-ini je izdao proglas u kojem je istaknuo da je noenje marame obvezatno, no bio je prisiljen povui ga nakon to su ene organizirale velike prosvjede na kojima su kriale: Sloboda nije ni istona ni zapadna. Sloboda je globalna. No, uvari revolucije napadali su nepokrivene ene, u nekim sluajevima kiselinom, karama i noevima. Zakon o zatiti obitelji ubrzo je ukinut, a vjerski zakoni postali su dravni, sniavajui minimalnu dob za udaju s osamnaest na devet godina, legalizirajui poligamiju i privremene brakove, otputajui sutkinje i uvodei kamenovanje do smrti kao kaznu za preljub i prostituciju. ene prosvjeduju protiv islamskih pravila o odijevanju, 1980.e poglavlje 23. JXad sam nakon obrane disertacije u ljeto 1979. otila s Bidanom u Teheran, ve sam izgubila gotovo sve iluzije u vezi s novom vladom. Moje su roditelje izveli pred Revolucionarni sud. Majka je morala vratiti sve plae koje je primila kao parlamentarna zastupnica, bila im je konfiscirana gotovo cijela zajednika imovina, ali ipak ih nisu smaknuli poput veine vladinih dunosnika njihova ranga. Majino glasovanje protiv tzv. kapitulacijskog zakona i Zakona o zatiti obitelji ilo joj je u prilog. Ocu su potedjeli ivot zbog zatvorske kazne i tajnih dosjea koji su, navodno, otkrivali da je simpatizirao s prosvjednicima tijekom Lipanjskog ustanka godine 1963. Ponekad nas je zadivljeno podsjeao na to daje gospodin Rahman predvidio kako e ga zatvor u budunosti spasiti od jo vee katastrofe. Majka bi mudro mahala glavom. Tko mu je vjerovao? Pitanje bi uputila sebi, ali i svima nama. Tko ga je nastavio pozivati unato svim vaim pokuajima da ga istjerate iz kue? Stvari o kojima sam utjela 297 Dok sam bila u Americi moji su se roditelji uselili u novu kuu u sjevernom dijelu Teherana, preko puta nekadanje Amerike bolnice, sada pretvorene u bolnicu za veterane Iransko-irakog rata. Vrativi se, Bidan i ja odluili smo odsjesti kod njih. To je trebalo biti samo privremeno, dok ne naemo posao i vlastiti stan, no poput bezbrojnih privremenih dogovora i ovaj se vrlo brzo pretvorio u trajno rjeenje. Mohammad je ivio u vlastitu stanu, ali nas je esto posjeivao, osobito petkom tijekom kavanskih seansa na kojima smo se okupljali u punom broju. Prostrana soba u prizemlju nove kue bila je pri-zorite mnogobrojnih napetih i uzavrelih rasprava: u pitanju je bila sudbina zemlje i svatko je, osim naega armantnog i letarginog pukovnika, imao to rei. Otac je jo gajio velike nade u revoluciju: ponavljao je svoju tezu da bismo bili na pravome putu kad bismo se uspjeli rijeiti dviju tlaiteljskih, opresivnih sila -apsolutne monarhije i ortodoksne religije. Smatrao je da premijer Bazargan ima mo i volju ujediniti demokratske skupine i pojedince u jednu frontu. To je, dakako, bila jo jedna iluzija. U tom su razdoblju i irin i majka bile Homeinijeve oboavateljice. Majka ga je gorljivo branila od prigovora sve mnogobrojnijih mladih skeptika meu kojima smo bili brat, ja i nai prijatelji. Nije nalazila nita loe u poglavaru koji, kako je znala rei, prakticira njezinu religiju. Tvoju religiju! netko je reagirao. Nez-hat-hanum, da moe on bi i tebe i tvoju ker i svaku enu u ovoj sobi zavio u crno od glave do pete. Majka je to odbijala vjerovati, radije je slala u krug zdjele s voem i nudila kavu i kolaie. Ne treba sluati ogovaranja, tvrdila je. On je vrst i zna vladati. 2981 AzarNafisi ' Ogorena nabrajanja brojnih nedjela pripadnika revolucionarne garde nisu je uspijevala pokolebati. Tvrdila je da nasilje nije poticao Homeini, nego je djelo nekolicine ekstremista, a oni e uskoro biti kanjeni. No, uskoro se vie nije mogla prisjetiti kada je branila Homeinija. Vijesti o zvjerstvima novog reima pokvarile su nae slavljeniko raspoloenje i unitile nade u promjenu. Taj je reim ubio mnogo naih kolega i prijatelja - glavni urednik Handanihe gospodin Amirani, koji je tako hrabro podupirao oca dok je bio u zatvoru, te povueni i dobroudni gospodin Ho-ki, majin stidljiv udvara i direktor Sredinje banke, smaknuti su bez suenja i slubenih optubi. Nisu bili jedini: medu rtvama su bili i moja biva ravnateljica dr. Parsav, general Pakravan koji je - uzgred budi

reeno - odigrao kljunu ulogu u spaavanju ajatolaha Homeinija 1963. Stradao je i na stari neprijatelj general Nasiri pa ak i mnogi protivnici ahova reima, ukljuujui neke, poput mog bratia Saida, koji su neko vrijeme proveli u ahovim zatvorima. Kasnije su se smaknua proirila i na obine ljude iji je jedini grijeh bio vrijeanje Homeinija ili islama. Reim je i-gosao homoseksualce, preljubnike, ene koje je smatrao prostitutkama te neke manjine, osobito bahaiste. U dane kad je bilo zauzeto Ameriko veleposlanstvo, 4. studenoga 1979., odstupio je i umjereni premijer Bazargan. Tako je bio zavren medeni mjesec mojih roditelja s revolucijom. Prvog petka nakon naeg povratka u Teheran majka je jedva ekala da me upozna s novom goom. Objasnila mi je da je rije o kolegici ujaka Alija, sada ravnatelja jedne ugledne teheranske bolnice. Toliko Stvari o kojima sam utjela | 299 sam toga ula o tebi, rekla je Ziba zavjereniki se smijeei. Izgovorila je to previe prisnim tonom za nekog koga sam tek upoznala. Ostala je i nakon ruka, kad su drugi gosti otili, a pridruio joj se mu i njihova desetogodinja ki, ljepukasta, srameljiva djevojica koja se kod nas dosta dobro snalazila i koju je majka kljukala okoladom. Nakon ruka otac nas je pozvao u vrt. Tvoj je otac proveo toliko vremena u tom vrtu, ustvrdila je zadivljeno Ziba. Svaki pojedini cvijet zasadio je vlastitim rukama. Bila je ona majino otkrie. Upoznala ju je tijekom jednog posjeta bolnici ujaka Alija, gdje je radila u upravi. Majci se odmah svidjela i pozvala ju je k nama najprije samu, a kasnije s obitelji. Kad sam se s Bidanom vratila u Iran, Ziba i njezin mu ve su pripadali najuem krugu prijatelja mojih roditelja. Afera je izgleda poela kad su se otac i Ziba poeli uzajamno aliti na svoje brane partnere. Njezin mu je hladan, rekao mi je otac u povjerenju, i nevjerojatno neosjetljiv na drai te strastvene i armantne ene. Dvoje nezadovoljnika spontano se uplelo u emocionalnu urotu. Ziba je bila naoitija, ali i konvencionalnija od a-hin. Punana, nakiena, sjajna kuharica i vjeta domaica, vrijedna i pedantna, bila je liena ahinine pretencioznosti. Na poetku revolucije, kada je nova vlada poela uhiivati dunosnike staroga reima, pa se obitelj bojala da e doi po oca, on se na nekoliko dana sklonio kod Zibe i njezina mua. Nju smo viali ee nego ahin, budui da je bila vrlo bliska obiteljska prijateljica i majino otkrie. U mojoj odsutnosti majka se posvaala s tetom Minom zbog neega to mi nikad nije bilo posve razja- .,, njeno. Na moja pitanja nejasno bi aludirala na neke 3001 ahran (Azarina prijateljica i Mohammadova prva ena), Azar, Bidan i Mohammad 1983. lai i injenicu da vie nije mogla dopustiti da od nje prave budalu. Bila je impresionirana Zibinim dostojanstvenim dranjem, njezinim istananim osjeajem za pristojnost i obzirnou, te je ona poela zauzimati mjesto tete Mine. Iritirale su me naivnost i ustrajnost s kojom je majka posveivala pozornost toj eni i njezinoj obitelji. Zbog toga smo se svi osjeali neugodno, budui da smo bili svjesni to se dogaa - Bidan, Mohammad, a kasnije i Mohammadova ena ahran, s kojom sam se brzo sprijateljila. POGLAVLJE 24. lm jnstaM kiti h%m IVIogu navesti datume kad je poeo rat s Irakom (22. rujna 1980.) i kad je zavrio (20. kolovoza 1988.), mogu vam govoriti o njegovim mnogobrojnim rtvama, no osjeam se posve bespomono pokuam li opisati suptilne promjene koje su stubokom promijenile nae ivote, ak toliko da bih se, eui se dobro znanim ulicama iz djetinjstva, odjedanput osjetila potpunim strancem. U dnevniku koji sam poela pisati ujesen 1980., negdje izmeu biljeaka za predavanja o Huckleberryju Finnu, Velikom Gatsbyju i Majci Maksima Gorkog, napisala sam: Dom je prestao biti domom. Nai su se ivoti promijenili, ne samo zbog katastrofe i krvoprolia, nego i zbog jedne druge vrste nasilja, gotovo neprimjetnog, koje je probilo put u na svakodnevni ivot. Poput bratia Madida koji se potucao teheran-skim ulicama u nadi da e potaknuti revoluciju i ja sam snivala o promjeni politikog sustava, no u sreditu svih mojih nastojanja bila je zamisao o povrat- * 302 | AzarNafisi

ku kui, o planinama, o nonom nebu pod kojim sam spavala kao dijete u Naderijevoj ulici punoj mirisa ribe, koe, kave i okolade, o kinima i restoranima, o kafiima i ivahnoj glazbi, o ocu koji bi, vodei me za ruku du drvoreda prostrane avenije prema dalekim planinama, izjavio: Jedan od razloga zbog kojih bismo trebali vjerovati u Boga jest pjesnitvo poput Ru-mijeva i Firdusijeva. Ne postoji nita ubitanije od unitenih oekivanja: revolucija je trebala promijeniti politiki sustav, omoguiti veu slobodu, uiniti nas udomaenijima u vlastitu domu. A sada kada sam se vratila, nita vie nije bilo isto. Ili, to me jo vie zabrinjavalo - sve je izgledalo kao da je isto, a zapravo se promijenilo: ulice su imale druga imena, Iran je postao Islamska Republika Iran. ak mi se i jezik inio neobino udnim, jezik u kojem su graani postali ili izaslanici Boga ili izaslanici Sotone, a ene poput mene prostitutke i zapadni agenti. Religija je poela dobivati oblik ideolokih harangi jedne skupine ljudi, vjernih sljedbenika ajatolaha Homeinija koji su se nazvali Hezbollah Boja stranka. Njihov slogan bio je: Samo jedna stranka: Hezbollah. Religija je prestala biti samo dijelom iranske kulture koju je pomogla oblikovati i obrnuto; ajatolah Ho-meini neprestance nas je podsjeao da na pravi dom nije Iran, nego islam i da se granice islama pruaju od Irana preko cijelog svijeta. Uvijek kad se sjetim Iransko-irakoga rata sjetim se i injenice da se radilo o sukobu izmeu dviju drava koje su istodobno brutalno unitavale vlastite narode. Ajatolah Homeini nazvao je taj rat blagoslovom; za njega je predstavljao dobrodolo odvraanje poStvari o kojima sam utjela | 303 zornosti od sve veih unutarnjih problema i oporbe. Raunao je da e se cijeli narod ujediniti protiv agresora, to e dravi omoguiti da u ime nacionalne sigurnosti uutka svaki disidentski glas. Tijekom osam godina, koliko je rat trajao, Teheran je nekoliko puta bio bombardiran i, premda nikad ni priblino poput gradova du granice u pokrajini Huzestanu, u intervalima izmeu napada strah je bio sveopi. Uvijek kad bi na radiju pobjedniki mar najavio bombardiranje jo jednoga irakog pijunskog gnijezda u Bagdadu, dobro smo znali da su dotini pijuni obini ljudi poput nas i da emo se ubrzo i sami nai na meti - odmah nakon to Saddam najavi unitenje nekog pijunskog gnijezda u Teheranu. Itekako sam suosjeala s prosjenim Iraanima, prisiljenima da nam budu neprijatelji, a zapravo su bili nai supatnici. Oko mjesec dana nakon to sam se vratila u Iran, poela sam poduavati na Sveuilitu Teheran i u jednom enskom koledu ija je promjena imena simbolino svjedoila kako se vremena mijenjaju: u ahovo doba zvao se Fara Pahlavi, prema suverenovoj supruzi; zatim se promijenilo u Motahedin, prema lanici ratoborne Islamske mudahedinske organizacije smaknute u ahovo doba, a kad su se neslaganja izmeu mudahedina i novog reima produbila, nazvan je Al Zahra, u spomen na ker proroka Muhameda. Prvi dan kad sam ula u prostrano predvorje Odsjeka za perzijski i strane jezike i knjievnosti na Sveuilita Teheran, dojmio me se amor razliitih glasova. Ugledala sam nekoliko stolova s pamfletima, knjigama i lecima - na svakome je bila zastupljena drugaija politika grupacija. Brzo sam se naviknula na buku, go-1 mile ljudi oko stolova, neprestano gibanje... 304 I AzarNafisi Uskoro sam i sama postala dio toga gibanja: trala bih sa sastanka na sastanak, prosvjedovala zbog izbacivanja ovoga ili onoga profesora, sudjelovala sam u demonstracijama i okupljanjima. Ali, uglavnom bih se Usredotoila ponajprije na svoja predavanja. im sam stupila, sa zebnjom i puna tjeskobe, u golemu sobu namijenjenu predavanjima iz predmeta bezobzirno nazvanog Analiza teksta i ispisala na plou lektiru: Pustolovine Huckleberryja Finna, osjetila sam se kao kod kue. Bez obzira na to koliko je atmosfera na sveuilitu bila napeta i svaalaka, bilo je neke utjehe u injenici da su te knjige preivjele ratove, revolucije i gladi. One su postojale mnogo prije nego to smo se mi rodili i postojat e dugo nakon to umremo. (Kako je ono Firdusi rekao? Mrijet ja neu, a sjeme to ga posijah/Ime e moje i ugled nakon groba sauvati.) Romani George Eliot, Jane Austen, Gustava Flauberta i Lava Tolstoja postali su sredstva za izraavanje potrebe za demokracijom. Tom Jones nas je uio vrijednosti humora, Tristram Shandy ironiji, a svaki novi roman dao nam je pouku o sloenosti moralnih odluka i individualne odgovornosti. Sve su te knjige postale nekako duboko i prijeko potrebne zbog stvarnosti u kojoj smo ivjeli. Ponekad sam navodila

i primjere iz perzijske knjievnosti, a izvlaila sam ih uglavnom iz zabranjenih knjiga poput Buf-e Kura Sadeka Hedajata i Drugog roenja Foruk Farohzad, ili iz naih klasinih pjesnika, raspravljajui o Rumijevoj raskonoj zaigra-nosti ili Hafizovu vragolanskom uitku u potkopavanju pravovjerja. Raspravljali smo o tiraniji loih pisaca koji nameu vlastiti glas svojim likovima, oduzimajui im pravo na postojanje. Zato su u romanima s porukom negativni likovi tako osiromaeni da nam se ini Stvari o kojima sam utjela | 305 kao da nam prilaze s natpisom na elu: uvaj se, ja sam udovite? Nije li u Kuranu Sotona prikazan kao zavodnik i napasnik s lukavim osmijehom? Prigodom iranske Nove godine, 21. oujka 1980., ajatolah Homeini optuio je sveuilita da su agenture zapadnog imperijalizma. Tijekom molitve petkom, 18. travnja je Ali Hamenei ( zamijenit e Homeinija 1989.) napao sveuilita tvrdei: Ne bojimo se gospodarskih sankcija ili vojne intervencije, bojimo se zapadnih sveuilita i izobrazbe nae mladei s ciljem da slui Zapadu ili Istoku. Bila je to najava onoga to e postati poznato kao kulturna revolucija: plan da se zatvore sveuilita kako bi ih se islamiziralo i uveo novi nastavni program te ih se oistilo od nepoeljnih odsjeka, studenata i profesora. Studenti i osoblje nisu se predali bez borbe. Sjeam se otrih govora, prosvjeda i manifestacija, uvara revolucije koji su se iznenada pojavljivali s noevima i kamenjem te napadali okupljene. Sjeam se da sam trala pranjavim ulicama traei zaklon. Tako sam se jednog dana sklonila u oblinju knjiaru trenutak prije nego to je vlasnik zakljuao vrata, i svi smo potraili zaklon to dalje od prozora sklanjajui se od metaka. Neprestance smo sluali vijesti o poginulim studentima ija su tijela pokupili sluge reima. Ti me prizori jo progone i jo mi remete snove. Stolovi s pamfletima ubrzo su uklonjeni. Mnogi mladi ljudi koji su stajali iza njih, predstavnici razliitih studentskih skupina, prognani su ili uhieni, a u nekim sluajevima i smaknuti. Sve organizacije osim islamskih zatvorene su, premda ne bez krvavih prosvjeda, novih uhienja, utamnienja i smaknua. Na ,, naem smo Odsjeku dvije kolegice i ja odbile nositi 3061 AzarNafisi maramu i uskoro smo bile, kao i mnogi drugi kolege, izbaene s fakulteta. Mnogi studenti koji su podupirali revoluciju postupno su se razoarali i poeli kritizirati reim, organizirajui manifestacije i prosvjede. Tko je od nas mogao predvidjeti da e se neki nai uenici zaljubiti u Jane Austen i Scotta Fitzgeralda, Spinozu i Hannah Arendt, te poeti postavljati pitanja o sutini reima koji su neko tako gorljivo podupirali? Uskoro su poeli zagovarati sekularizam i demokraciju, pa ih se poelo uhii-vati, zatvarati i ubijati. Upravo sam izlazila iz enskoga koleda Al Zahre i krenula kui zadivljena, kao to sam esto bila, ljepotom vrta s pokoenom travom i gredicama cvijea briljivo ureenima tako da se ini kao da je sluajno rasporeeno. Tamo se ovjek uvijek osjeao osvjeen i zatien od guve s vanjske strane ulaznih vrata, no sada zauh kako me netko apatom doziva: Profesorice! Budui da nisam opazila da me itko prati, kad sam se okrenula iznenadila sam se otkrivi koliko mi se blizu priuljala. Moemo li razgovarati?, pitala je. Naravno, odgovorila sam. Sluala sam vas, rekla je, kada ste razgovarali s gospoicom Bageri o Orkanskim visovima. Gospoica Bageri, ije je osjeaje taj roman povrijedio, bila je agresivna uvarica morala u kampusu. Jedanput me doekala nakon predavanja i poalila se na nemoralnost te knjige: tvrdila je da ona daje lo primjer, jer opravdava preljub. Romani se piu o ivotu i obuhvaaju sve njegove aspekte, odgovorila sam. Zatim sam je zapitala: Vjerujete li dok itate Firdusija u zloduhe i ljude koji ive nekoliko stotina godina? Imate li elju postati kitolovac itajuStvari o kojima sam utjela I 307 Predavanje na Teheranskom sveuilitu. Marama je bila obavezna. i Mobyja Dicka? S ovim je drugaije, odgovorila je gospoica Bageri i dodala: Preljub je grijeh. Upravo je u tome 'kvaka' s romanima, rekla sam joj. Jedino to je u njima sveto jest to da su po prirodi profani. To je velika ljubavna pria. Moete li mi spomenuti jednu ljubavnu priu koja se vrsto dri pravila? Na kraju polugodita ta ista gospoica Bageri oduevljeno mije objavila da zaljubila u Catherine i Heathcliffa, pa sada djevojke u spavaonici zbijaju s njom ale.

Zapravo, rekla mi je moja tiha pratiteljica, htjela , bih znati to ste mislili kad ste rekli da je jedino pro3081 AzarNafisi fanost u romanima sveta. Bila je u crnom adoru te joj je bila otkrivena samo oblina lica - kako se to odreuje u prirunicima o dolinom odijevanju. Njezino se lice nije moglo opisati. Bilo je dosta izdueno, pomalo blijedo, gotovo beskrvno i koato. Za razliku od veine studenata, ozbiljnim pogledom gledala me ravno u oi. Ne sjeam se kako se zvala. Razlikovala se od gospoice Bageri. Imala je u sebi neku nepopustljivost, tvrdoglavost koja mi se dopadala - ona ne bi za nekoliko mjeseci promijenila miljenje o Orkanskim visovima. Njezina nepopustljivost nije potjecala samo iz predrasude ili religijskih uvjerenja; inilo mi se da razgovarajui sa mnom pokuava rijeiti neki problem. Unato njezinoj vjeri, kao da ju je pokretala neka unutarnja zagonetka, toliko je izgledala uronjena u neki nepristupaan svijet. Stanka izmeu moje posljednje reenice i njezina odgovora katkad je bila toliko duga da bih gotovo zaboravila o emu smo razgovarale. Drala se tako ozbiljno da bih se osjetila frivolnom. Spopala bi me elja da se naalim i olakam joj ivot. Razgovori koje smo vodili bili su posve drukiji od onih s mojim religioznim uenicima o moralnosti knjievnoga djela - tada bih uvijek ponovno otkrila koliko su njihovi argumenti dosadno slini mojima i mojih drugova dok sam bila radikalni aktivist. I oni su poput nas svodili cjelokupnu knjievnost na ideoloku poruku. Moda bi se u razgovoru o pojedinim od tih takozvanih nemoralnih romana moglo objasniti to sam mislila, odgovorila sam joj. Molila je da joj dam popis knjiga. Priznala je da je itala Foruk Farohzad, a ja sam je podsjetila da su njezina djela zabranjena. Ona je odgovorila: Mislim daje sve doputeno ako proizlaStvari o kojima sam utjela | 309 zi iz potrage za znanjem. Potraga za znanjem! Moglo se to i tako nazvati. Uostalom, Foruk Farohzad bila je vie zapadnjakinja, ustvrdila je i dodala: Ona nije slijedila nae tradicije. Predloila sam joj da ponovno zaviri u ahnamu i druge klasine prie. Na kraju krajeva, preljub nije izum Zapada, a nije ni ljubav. U Vis i Raminu ljubavnici otvoreno ine preljub, jer ljubav smatraju svojom glavnom moralnom obvezom. No, budui da je tema rasprave odnos izmeu preljuba i romana, moda bi bilo najprikladnije poeti s Madame Bovary i Anom Karenjinom? Sljedea dva mjeseca sretala sam se s tom uenicom barem jedanput na tjedan. Sjele bismo na travnjak ili etale ulicom punom zelenila u kojoj se nalazio kampus. Jedanput ili dva puta sa sobom smo ponijele nekoliko princes-utipaka, a ona bi se zaklinjala da e sljedei put donijeti veliku kutiju slastica. Proitala je Madame Bovary i odlomke Ane Karenjine. Zakljuila je da su obje zavrile kajanjem. Ne kajanjem, rekla sam, nego oajem. Anino je srce prepuklo, Emma vie nije mogla dalje. Rekli ste da se radi o ljubavi, rekla je. Da, o ljubavi takoer, ali u Emminu sluaju vie je rije o iluzijama, o snovima koje nameemo jednolinoj i neumoljivoj stvarnosti. Udala se zbog tog sna i varala je mua iz istoga razloga. Proitala je previe romantinih romana i htjela je biti romantina junakinja. Prekrila je ugovor, rekla je; trebala ga je potovati. Prekrila ga je, odgovorila sam polako, ali, i Charles Bovary je djelomice bio rtva vlastitih romantinih iluzija. Volio je predodbu o Emmi kao i samu Emmu, ako ne i vie. Nije znao tko je ona zapravo i to ,. eli od njega. 310 \ AzarNafisi Zapitala sam je: Zato ne smatra preljubnicama ene koje se udaju bez ljubavi? Meni se ini da one ine neto jo gore. Njih obvezuje dunost, odgovorila je, one ne lau. Postoji toliko razliitih vrsta lai, istaknula sam. Poznajem enu, inae vrlo estitu.. .ona nikad ne bi pomislila na preljub, ali ve tridesetak godina emocionalno vara mua sa svojim prvim pokojnim suprugom (Jednom sam zgodom pitala majku zato nikad nije zaplesala nakon plesa sa Saifi-jem, na to mije odgovorila: Jer nisam imala s kim.) alim i nju i sve takve sluajeve. Ta ena koju ste spomenuli pati od nedostatka ljubavi - rekla je moja uenica, kao daje nedostatak ljubavi neka bolest. Zapamtila sam tu reenicu, esto mi se vraala dok bih razmiljala o majci ili baki, ili teti Mini, ili pjesnikinji Alam Tad i o mnogobrojnim drugim enama koje su smatrale da im je ivot uniten ne samo zato to nisu mogle ostvariti svoje drutvene ambicije nego i zato to su patile od

nedostatka ljubavi. S te teme prele smo na smisao vjernosti i samo-potovanja te ponovno na ene, ene u Europi, ene u Americi, u Egiptu, u Turskoj - sve su vodile iste bitke i podnosile ista ponienja. Ali, zato nam se o tome ne govori? pitala je. Zato nam u koli ne govore o tome? Razgovor je zavrio na enama u naoj zemlji kojima se omoguuje da pohaaju kolu i itaju Orkanske visove, ali im se uskrauje pravo da odluuju o temeljnim stvarima u vlastitu ivotu: za koga e se udati, kako e se odijevati, gdje e raditi. Njezine inteligentne oi zablistale su novim svjetlom. Zanimljivo, sada kad razmiljam o tome - prije revolucije vjerojatno bih pristala na dogovoreni brak iz prkosa vlastima, ali sada vie nisam sigurna. Pretpostavljam da roman Stvari o kojima sam utjela | 311 ini upravo to, tjera te da razmilja o tim stvarima - ili neto slino. Iznenada je prestala dolaziti na predavanja, polugodite je zavrilo. Napustila sam Al Zahru i uronila u bitke po kampusima Teheranskog sveuilita. Namjeravala sam pitati gospoicu Bageri to je s njom, ali nisam. Katkad bih se zapitala to se s njom dogodilo. Je li se udala za ovjeka prema svojem izboru? Je li je ikad privukao neki drugi mukarac, neki drugaiji ivot? Ujutro bi nas esto doekao neki nov i neoekivan dogaaj. Majini izvori (imala je oi i ui u svakom kutku zemlje, poput cara Darija) obavijestili su je da e se uskoro preokrenuti sudbina novih vlastodraca. Namignula bi mojem suprugu, kojeg je, zajedno s ocem, zvala gospon Churchill. Iz nekog razloga smatrala je Churchilla vrlo lukavim (to je vjerojatno i bio) i diplomatinim (to nije uvijek bio). On je tako diplomatian, tvrdila je za Bidana, nita ne govori, samo se osmjehuje, a istodobno je tako opasan. Uskoro, povjerila nam je, veliki e se ajatolasi pobuniti protiv Homeinija. Tako je i bilo. Mnogi klerici nisu smatrali da se crkveni vrh treba izravno upletati u dravne poslove. Oni su stoljeima inili pritisak na dravu smatrajui se zatitnicima siromanih i zakinutih. Iako je Ho-meini preuzeo vlast u ime tradicije, njegovo ideoloko tumaenje vjere bilo je moderno i, prema nekima stajalitima, protutradicionalno te pod utjecajem modernih totalitaristikih ideologija. Diljem zemlje tradicionalni vjerski poglavari, na viem hijerarhij- ,, skom stupnju od Homeinija, poeli su javno isticati 3121 AzarNafisi nezadovoljstvo. Najugledniji medu njima, ajatolah ariatmadari, otvoreno je kritizirao reim i pozivao na odvajanje crkve od drave. U Tabrizu mu je navodno najednom skupu dalo potporu oko milijun ljudi, pro-glaajavui ga poglavarom ijitskog islama. Te su pobune silom uguene. asni ajatolah ariatmadari lien je prava na obavljanje vjerskih dunosti i pritvoren. Njegovi su pristae uhieni, neki i ubijeni, a on je umro u pritvoru. (Kad je Homeini imao problema sa ahom taj isti ariatmadari sjedio je pod stablom i plaui prosvjedovao, podsjeao nas je otac s ironinim smijekom. Na novi imam doista zna pokazati zahvalnost.) Reim je poruio vjernicima: ako elite preivjeti morate biti vjerni samo jednom tumaenju religije i prihvatiti novu politiku ulogu klera. Otac je smatrao da to oznaava kraj islama u zemlji i imao je pravo. Nikakva strana sila, tvrdio je, nije mogla unititi islam kao su ga unitili ti ljudi. Kasnije je jedan prijatelj pitao: Kako je mogue vjerovati u religiju koja se smatra odgovornom za sve - od politike do vodoinstalaterskih radova? Majka je postala sve zainteresiranija za moje aktivnosti na Sveuilitu. Pozivajui me da siem i pridruim se njezinim prijateljicama i njoj na kavi, sada bi mi znala rei: Hajde, reci im kako 'oni' postupaju prema enama na fakultetima. Nabrajala bi sve nepravde uinjene enama: zabranu rada u pravosuu, zabranu bavljenja sportom, ukidanje Zakona o zatiti obitelji (pritom je zaboravila da je i sama glasovala protiv njega), sniavanje zakonske dobi za udaju i tako unedogled. Tada bi se okrenula prema meni i rekla: Reci im! Traila je od mene da im opisujem prosvjede koje su organizirale ene i njihove bitke Stvari o kojima sam utjela \ 313 zbog marame. I to je onda tvoja prijateljica Haida rekla Odboru za kulturnu revoluciju? pitala bi tjerajui me da nastavim, a prije nego to bih uspjela bilo to odgovoriti okrenula bi se i pobjedniki

izjavila: I ta je ena, Azarina kolegica, ustala i rekla: 'Sveuilita, utvrde znanja, pretvorili ste u muionice.' Naravno, ona, Azar i jo dvije kolegice otile su na sastanak bez marame, dodala bi s velikim ponosom. Ja sam rtvovala ivot da bih omoguila obrazovanje mojoj si-rotoj keri? Svakog petka ujutro na druenjima uz kavu majka bi brutalno napadala svakoga tko bi se usudio kritizirati moje prosvjede protiv reima koji naruava prava ena. Mnogi su smatrali da nije vrijeme za tako nevane stvari kad su u pitanju neovisnost i protuimperijalisti-ka borba. Jednoga osobito spomena vrijednog jutra, irin je potaknula temu autentinog islama. Ustvrdila je da ajatolah Homeini predstavlja pravu vjeru {Eslam-e rastin), dok su ah i Home-inijevi protivnici prihvatili lanu verziju islama - ameriki islam. To je razbjesnilo majku. Tko su, zapravo, ti ljudi da nam govore tko je pravi musliman ili pravi Iranac? Moja obitelj slui ovoj zemlji ve est stotina godina, rekla je sa sve veim ogorenjem. Otila sam u Meku, jer sam vjerovala u tu religiju. Prostrijelivi pogledom irin, postavila je pitanje: Tko je te ljude izabrao za predstavnike islama? Azarina majka na hodoau u Meki, sredinom 1970.-ih. 314 | AzarNafisi Kasnije, kako je njezina ogorenost rasla, tvrdila je da ti ljudi nisu pravi Iranci. Podsjeala bi nas, prekidajui svakoga tko je htio bilo to dodati, da smo oko dvije tisue godina bili zoroastrijanci. Nekoliko godina esto je isticala Taminu, dadilju moje djece i zoroastrijanku, govorei: Naa Tamina-hanum vea je Iranka od bilo koga od nas. Trebali biste voditi zemlju, rekla bi joj u ali. Da sam ja roena kao zoroa-strijanka..., poela bi, preputajui nama na volju da zamiljamo to bi se u tom sluaju dogodilo. POGLAVLJE 25 . Ci kuje i a tur JNIakon Sto su 1981. godine zatvorena sva sveuilita, neki od mojih kolega i ja osnovali smo skupinu te smo se svaka dva tjedna sastajali na veerama. Zbliili su nas sukobi sa sveuilinim slubenicima, pa smo se nalazili u restoranima i kavanama smiljajui strategiju i planove za sljedei potez. Kad je povod za te sastanke nestao, jer bismo se svojevoljno povukli ili bi nas izbacili, prerastali su u neku vrstu foruma te su se proirili i na nae obitelji. Bidan se jedanput na tjedan sastajao s prijateljima na nonim partijama pokera, a ja sam imala poslijepodnevne domjenke sa enama. Mogla bih ih opisati kao sofisticiraniju i moda manje spontanu varijantu majinih seansi uz kavu. Razgovarale smo o naoj mladosti, o majkama, o ljubavima i ostalim problemima, a ponekad smo jednostavno ogovarale. Kasnije, posljednjih godina u Iranu, pridruila sam se jednom slinom drutvu. ene su bile vrlo otvorene, spontano su se prebacivale s osobnih na politike i intelektualne teme. Ponekad smo znale ' 37 6 I zakljuiti da su, iako smo imale daleko vie mogunosti i sloboda nego nae majke, problemi ostali isti: nasilni muevi, nesretne ljubavi, osjeaji krivnje zbog neusklaenosti izmeu posla i obitelji, nerijeeni seksualni problemi i ostalo. Te razliite skupine postale su zamjenske obitelji, neke vie, neke manje, sa svim potekoama, ljepotama i proturjejima kao i u obiteljima. Bilo je tu i neoekivanih odanosti i izdaja. Bilo je zaljubljivanja, odljubivanja, zajednikih putovanja; naa su djeca zajedno odrastala. Jednog sunanog dana u ranu jesen 1979., moja prijateljica i kolegica Haida i ja izlazile smo iz Teheranskog sveuilita kad je neki nizak ovjek tamne puti, s vrstom, crnom kovravom kosom i dugakim brkovima, krenuo za nama i pozvao Haidu da se pridrui njegovu knjievnom forumu. ak i iza naoala njegove su oi bile ironine, kao da je vodio tajni razgovor s nekim nestanim vilenjakom dok mu je tijelo i dalje bilo u ovom naem, profanom svijetu. Prvi put sam upoznala jednog od najugledijih iranskih knjievnika - Huanga Golirija. Roen je u Isfahanu. Bio je meu intelektua-lacima i piscima koji su znatno utjecali na iransku knjievnost ezdesetih i sedamdesetih godina. Zajedno sa suradnicima otkrio je i poticao mojeg roaka Madida koji je tek poinjao pisati i objavljivati poeziju. Haida se nikad nije pridruila Golirijevoj skupini; bila je previe upletena u politike sukobe da bi svoj veliki dar posvetila knjievnosti. Ali, ja jesam. Oajno su mi trebali razgovori koji ne

zavravaju u ideolokim raspravama. Poela me zaokupljati veza izmeu demokracije i romana, a bila je potaknuta injenicom da je uspon te knjievne vrste bio u Iranu usporedan sa zahtjevima za veim pravima i slobodom. Osjetila sam Stvari o kojima sam utjela | 317 Bidan s piscem Golirijem. da mora postojati spona izmeu velianja individualnih likova u romanu i polifonije demokratskog drutva. Pripremajui predavanja, istodobno sam lakomo itala i pravila biljeke o modernoj perzijskoj knjievnosti. Ponekad sam Bidana dovodila do ludila. Uzbuena, strastveno bih ga poljubila, a zatim manijakalno poela raspredati o svojem posljednjem otkriu. Ustavna revolucija nije bila samo politiki prevrat, rekla bih gotovo bez daha, te nastavila: Shvaa li kakve su se borbe vodile zbog jezika ve od Mohammada Ali Damalza-deha koji je zahtjevao da pronaemo novi, demokratski jezik, a on nije bio jedini. Pogledaj Dehhodu i Hedajata, oni su ga pomogli stvoriti. Tada su nastali romani, kazalina djela, novinarstvo... tako da to to je kultura postala meta islamskog reima nije posve proizvoljno ... Oni se vraaju izvoru, zar ne vidi? Te veeri rekla sam mu i da sam upoznala Huanga Golirija. Da, ba onoga koji je napisao azdeh Ehtedaba (Princa). Kad sam prvi put ocu spomenula Princa, gotovo je prevrnuo oima. O, ne, komentirao je: kao da Buf- * 3181 AzarNafisi e Kur (Slijepa sova) nije dovoljan. Pitao me takoer zato diem toliku prainu zbog dviju tankih knjiica. Dodao je: Cijela zemlja ide k vragu, a moja se ki uzbuuje zbog te dvije vrijedosti, dva 'romana', kao da e oni rijeiti nae probleme. Odgovorila sam: Za to moe kriviti samo sebe. Imao je pravo. Zemlja je, doista, ila k vragu. Nije se nazirao kraj ratu i divljanju reima. Sve vie roaka i prijatelja skrivalo se, bjealo, ili su bili u zatvoru. A ni o mojem poloaju nisam gajila previe iluzija. Uskoro smo Haida i ja bile izbaene sa sveuilita zajedno s ostalim kolegama. To je unitilo moj san o nastavnikoj karijeri. Oduzeli su mi i putovnicu. Nisam mogla otputovati iz zemlje. esto me obuzimala tjeskoba. Od malih nogu otac mi je pripovijedao prie. Uei me da tragam i pokuavam shvatiti svoju zemlju, njezinu povijest i kulturu zahvaljujui Firdusijevim priama, predstavljao mi je knjievnost ne kao razbibrigu nego kao nain zapaanja i interpretacije svijeta - ukratko, kao nain opstanka u takvoj okolini. A sada kada me taj svijet poeo toliko zbunjivati, jer je postao neprijateljski, kamo sam se drugamo mogla uputiti? Za oca je Firdusi bio klju prolosti, ahnama jedino svjedoanstvo o velianstvenom Perzijskom Carstvu koje je opsjedalo nae snove i none more. to nam je to u Slijepoj sovi Sadeka Hedajata (napisanoj 1936.) i Goli-rijevu Princu (1969.) moglo otkriti o Iranu u kojem smo tada ivjeli? Ti romani bili su previe sterilni. Danas sterilno i moderno kao da idu ruku pod ruku, tvrdio je otac. Sve je to za njegov ukus bilo previe zakukuljeno. Ako zove romanima Rat i mir i Priu o dva grada, rekao je blago, tada ne moe tako zvati i ove knjige bez radnje, s tako mutnim likovima... Stvari o kojima sam utjela \ 319 Islamska Republika zabranila je oba romana zbog njihovih eksplicitnih seksualnih opisa i kritikih stajalita o vjerskoj ortodoksiji. Na poetku 20. stoljea borbu za modernizaciju uglavnom je pratila averzija prema religiji i u nekim sluajevima, poput Hedajato-va, oduevljenost predislamskim Iranom. Hedajatovi protuislamski osjeaji bili su katkad isto tako ekstremni i otri kao to su bila romantina i nostalgina njegova stajalita o starom Iranu. Slijepu sovu proitala sam u ranoj mladosti, negdje s petnaestak godina, u razdoblju kada sam ve znala citirati Muninu Jean-Paula Satrtrea i Stranca Alber-ta Camusa. Kao i druge mlade lanove oeve obitelji, privlaili su me ti tekstovi puni otuenosti i tjeskobe. Slijepa sova bila je djelo koje su roditelji djeci zabranjivali itati. Sam Hedajat ubio se u Parizu 1951. te su mnogi povezivali knjigu s tim dogaajem. Tvrdilo se da potie mlade na samoubojstvo, na puenje opijuma, na svakakve opaine. Sve je to pretvorilo - kako knjigu, tako i pisca - u kult. Slijepa sova bila je glasovita zbog slinosti s europskim ekspresionizmom. Kritiari su razglabali o utjecaju Novalisa, Nervala i Hedajatova omiljenog knjievnika Kafke. Ali, kada sam je ponovno proitala, nije me se toliko dojmio njegov pesimizam, ni veze sa zapadnom modernistikom misli, koliko bliskost s

klasinim tekstovima. Na isti je nain na mene utjecao Princ. Neka je nit povezivala ta dva vrlo moderna romana: oba su bila poput komarnih verzija klasinih pria o ukletim ljubavnicima, poput Vis i Ramina ili Lejle i Madnuna, komarnih jer su kombinirale i prekrajale osakaene slike robusnoga prolog iskustva. Suprotno tome, kod Gorganija, Firdusija i ostalih klasinih pjesnika, imamo posla sa zemaljskim 3201 AzarNafisi - otvoreno se slave radosti ivota i puti, a kasnija je mistina poezija ovaj svijet zamijenila nebeskim. U Slijepoj sovi i Princu i zemlja i nebo nalaze se u ruevinama, duhovni svijet je naruen, a zbilja liena uitka ... puna je prijetnji. Na Hedajata i Golirija duboko je utjecala zapadna moderna misao, ali i djela klasine perzijske knjievnosti. Obojica su rjili jedinstveni po sposobnosti da spoje jednu s drugom. Radnja obaju romana usmjerena je na odnos ili na manjak odnosa mukog protagonista, jednog izgubljenog i frustriranog slabia, s dvjema enama -jedna je predstavljala nedostian ideal ene' (nazvane eterinom u Slijepoj sovi), a druga je bila simbol zemaljske, erotine ene (zvane kurva)- U oba djela taj odnos, kao i frustrirana udnja glavnog lika da posjeduje te ene, zavrava njegovom i njihovom propau i destrukcijom. Postoji osjeaj beznadnosti u obje knjige, osjeaj da je prolost izgubljena a sadanjost neshvatljiva, dakle opasna i neprijateljska, vrlo daleka od Firdusijeve duboke posveenosti prolosti. U Golirijevoj knjizi, kao i u Slijepoj sovi, nema komunikacije izmeu pripovjedaa i enskih likova: dijalog je izlomljen, pun straha, odbacivanja i one okrutnosti kojoj su vini samo vrlo slabi ljudi. to se zbilo sa enama iz ahname te Vis i Ramina, s njihovim dojkama poput nara i usnama poput rubina, enama koje potvruju svoj bitak izgovarajui svoja imena i smjelo istiui ono za ime ude? Nisam mogla ne namirisali neku srodnost izmeu impotentnih muitelja i izmuenih ubojica u oba romana i onih duebrinika koji su bievali adolescentice ako im se vidjelo previe kose. Nisu li htjeli prikriti jake i nepredvidljive ene ne bi li tako zamaskirali vlastitu nemo? Stvari o kojima sam utjela | 321 inilo mi se, u lucidnijim trenucima, da se psihologija naeg politikog trenutka mogla iitati iz mranog ozraja tih romana. Kamo krenuti? Moralo se rei neto novo. To je bilo prijeko potrebno, kao to je prije tisuu godina bilo nuno da Firdusi progovori o osvajanju Perzije, a Hedajat i cijela skupina pisaca i pjesnika o Ustavnoj revoluciji i radikalnim promjenama koje su slijedile. Trebala nam je kulturna revolucija -ne lana, reimska, nego stvarna. Kad sam poetkom osamdesetih bila izbaena s Teheranskog sveuilita, Goliri mi je predloio da manjoj skupini zainteresiranih mladih ljudi odrim kratak seminar o Slijepoj sovi. Nedavno, iz vedra neba, jedan student koji im je bio nazoan poslao mi je primjerak svojih biljeaka umotan u tamnomodar papir, na trideset i sedam rukom pisanih stranica. Na naslovnoj stranici kieno je napisao: O Buf-e Kuru, romanu o savjesti, dr. . Listajui te stranice, mogu ponovno dozvati u sjeanje gotovo naivno uzbuenje koje smo osjeali skaui s Firdusija na zoroastrizam, s mita o prvom ovjeku i eni spojenima u jedno na Hedajatov modernizam i utjecaj Ner-vala i Novalisa. Nakon tog seminara napisala sam nekoliko lanaka o modernoj perzijskoj prozi, pridruivi se Goliri-jevoj knjievnoj skupini u kojoj su uglavnom bili njegovi sljedbenici. Svaki tjedan bio je pozvan po jedan autor o ijem bi se radu raspravljalo. Ponekad su gosti bili uvrijeeni zbog otrine s kojom smo se prema njima odnosili; esti su bili verbalni okraji, uglavnom s Golirijem, u kojima su se donekle reflektirala supar- , nitva i neprijateljstva to su bjesnjela meu nama, 3221 unato injenici da smo svi bili prisiljeni udruiti se zbog stalnih prijetnji i maltretiranja. Istodobno sam sudjelovala i u nekoliko italakih tribina na kojima su govorili prijatelji, uglavnom sa sveuilita, ukljuujui Mohammada, ahran i Goli-rijevu suprugu Farzanu Taheri, uglednu prevoditeljicu koja je studirala englesku knjievnost na Sveuilitu u Teheranu. Neki su otili u progonstvo, stigli su novi lanovi, no, zaudo, tijekom svih tih turbulentnih godina ti su susreti bili jedna od konstanti u naim ivotima. ivjeti u revolucionarno doba, u razdoblju kad je sve bilo toliko nesigurno, kad injenice nisu bile vane, a stare su se vrijednosti dovodile u pitanje, iz neumoljivih zahtjeva fikcije izvlaili smo odreenu utjehu.

itali smo klasike - Hafiza, Sadija, Firdusija - ali bi se nametnule i druge teme, tako da smo znali razgovarati do dugo u no. Goliri je inzistirao da se ita naizmjence, te stih po stih pjesama koje bi nam odredio kao domau zadau. To me esto zamaralo: bila sam nemarna uenica, nisam bila pedantna sa zadaama i alila sam se kad je trebalo itati. Kasnije sam mu bila zahvalna - itanje pjesama naglas otkrivalo je njihov zavodljiv ritam, pa sam poela zapaati kako rijei doslovce oijukaju jedne s drugima i meusobno se spore, mijenjajui znaenja. Kad bih ponovno itala Hafiza ili Firdusija, gotovo bih instinktivno tekst poela izgovarati naglas, uivajui u glazbi rijei. Nije bila rije samo o ljepoti jezika, ili vjeto izvedenoj misli i razraenoj strukturi - njih sam ve i prije bila svjesna. Ono to me dojmilo bila je razigranost kanonskih tekstova, njihova odvanost. Kritiar Terry Eagleton napisao je da veliko umjetniko djelo uvijek pomie granice stvarnosti. itajui klasike perzijske knjievStvari o kojima sam utjela \ 323 nosti, kroz pukotine u zidu stvarnosti provirivali smo u sjajan svijet pjesnike mate. Ponekad bi mi se uinilo da se cijeli moj ivot pretvorio u niz varijacija na temu drutvenih okupljanja u domu mojih roditelja. Budui daje gotovo sve u zemlji postalo ili ogranieno ili zabranjeno, nai domovi dobili su ulogu javnog foruma. Kue su postale restorani, barovi, kina, kazalita, koncertne dvorane, javne tribine o knjigama, umjetnosti, politici... Istina, tim slobodnim zonama neprestance je prijetila opasnost. Predstavnici drave mogli su u bilo koje doba dana ili noi provaliti i oduzeti nam alkohol, karte, minku, zabranjene knjige i videofilmove. Mogli su nas uhititi i zbog nemorala. Ipak, postojao je neki priguen osjeaj uzbuenja koji je prkosio nemiru i strahu - kad sada 0 tome razmiljam, moda je jedno poticalo i jaalo drugo. Dok je dravu razdirao rat i potresali skandali zbog represivnih zakona te svakodnevna uhienja i smaknua, malo po malo, ispod povrine, zemljom su se poele iriti pobune i otpor, to je neprestance potkopavalo mo vlastodraca. Obina, banalna zabava koja ukljuuje pie, glazbu i moda film No u operi ili Fanny i Alexander, morala se organizirati oprezno 1 odravati iza navuenih zavjesa. Zbog toga se pretvarala u neto vrlo posebno, poput ukradene slastice. Bili smo slini prognanikoj zajednici u dravi iji jezik i kulturu nismo sasvim shvaali, stvarajui dom daleko od doma s vlastitim ivotnim normama i obiajima - i dakako, s nostalgijom za onim to smo do revolucije zvali starim, loim danima. Na neki su nain ta okupljanja bila pomalo nalik na , skupove s poetka 20. stoljea o kojima sam itala ili 324 | AzarNafisi sluala. Tada su se predstave pripremale u privatnim kuama, a enama je bilo zabranjeno pojavljivati se u javnosti. Poput revolucionara, i one su cvale u ozraju tajnih okupljanja. Amu Said u svojim memoarima spominje uzbuenje i nemir koji je u njemu potaknuo prvi susret s jednom takvom skupinom u domu ugledne aktivistkinje Masture Afsar. Opisuje koliko je bilo opasno mukarcu, osobito ako je bio mlad, sudjelovati na enskom skupu. Dodaje da su u to doba plonici jo bili odvojeni, a ene su se morale pokrivati crnim maramama. U glavi sam kovao planove o tome kako se uhvatiti u kotac s tom opasnou i prijetnjom. Hou li nekoga opljakati? Ugroziti neiji ivot i imovinu?, pie on u svojim memoarima i nastavlja:Nita od toga nisam uinio, no ono to sam namjeravao uiniti nije bio nita laki zloin. Amu Said je sudjelovao u oduevljenju onim ega prije nije bilo. Mi smo, pak, pokuavali sauvati ono to nam je bilo oduzeto, a u tome je postojao neki osjeaj zasienosti i oaja. Naa je revolucija zatvorila jedna vrata napadom na individualna prava za koja smo se tako oajniki borili. Doii smo do toga da elimo obraniti ono to imamo, umjesto da teimo onome to se usuujemo zamiljati. POGLAVLJE 26. Za oevu obitelj revolucija je trebala biti glasnik novoga doba - njihova doba. Svi su njezini lanovi bili vrlo religiozni i kritini prema ahu; sada aha vie nije bilo, a vlada je bila islamska. No, ve tijekom prvog posjeta Isfahanu, mogla sam uoiti podjele i neprijateljstva meu rodbinom koja je desetljeima ivjela u slozi. Otre rijei izmjenjivale su se izmeu mojeg bratia Saida, pristae militantne Udruge mudahedi-na te bratia Dafara i ujaka Husseina - njih su dvojica podupirali

ekstremnije elemente meu vodeim klerikalcima. Amu Husseinova ki, koju sam vidjela u Berkelevu u Kaliforniji prije nekoliko godina u trapericama i majici kratkih rukava, odjenula je ador i promijenila ime iz Sadi u Zahra, kako se zvala ki proroka Muhameda. Udala se za lana Revolucionarne garde. Nesuglasice koje su se jo prije nekoliko godina mogle prevladati, sada su postale nepremostive. Said nije razgovarao sa mnom sedam godina, nakon jedne veeri kad je potajno slijedio svog brata 326 j AzarNafisi Madida, Mohammada i mene u neki restoran (imao je tada trinaestak godina) i okomio se na nas jer smo pili i pjevali uz orkestar. Nakon toga vie nismo razgovarali. Umjesto toga ispisivao je bezbrojne stranice cinkajui dekadentne intelektualce i ostavljao ih po kui kako bismo ih svi mogli proitati. U meuvremenu je zbog podrke mudahedinima proveo dvije godine u zatvoru. Kad sam ga srela nakon revolucije, ujesen 1979., bio je prijateljskije raspoloen. Oenio se jednom dalekom roakinjom, Fahimom - nje se sjeam kao krhke, srameljive i povuene djevojice u dugoj koulji i vreastim hlaama. ivjeli su u garsonijeri u dnu strieva vrta i uglavnom se drali po strani. Uskoro su se mnogi muslimani, ukljuujui i Saida, osjetili ostavljeni na cjedilu. To je trebala biti njihova revolucija! Mi, dekadentni svjetovnjaci, bili smo poraeni, ali unato tome Said je ostao gubitnik kao i prije. Revolucija je mnoge vjernike iznevjerila dublje nego nevjernike, ne samo militantne poput Saida i lanova njegove organizacije, nego i pobone muslimane bez politikih interesa, ljude poput njegovih roditelja. Otprilike godinu dana nakon to je islamski reim preuzeo vlast, Said i Fahima povukli su se u ilegalu. Njihova je organizacija bila zabranjena nakon sukoba s reimom koji je zavrio krvavim prosvjedom te su mnogi pristae bili uhieni i po kratkom postupku smaknuti. Mudahedini su imali oruje i uzvratili su. Postavili su i bombu u sjedite Islamske republikanske stranke. Tada je poginulo osamdesetero ljudi, ukljuujui i neke visoke reimske dunosnike i elnike. Zbog toga su mudahedinski vode morali pobjei iz zemlje, kao i prvi iranski predsjednik Abdulhassan Bani-Sadr. Stuart o kojima sam utjela 327 Said i Fahima napustili su Isfahan i preselili se u Teheran. Odjedanput su postali bjegunci, dan i no su se skrivali po kojekakvim skrovitima. Said je imao visoku funkciju u organizaciji. Postao je fleksibilniji i otvoreniji, ali vrlo odan skupini koja je ubrzo postala nasilna kao i islamski reim bila je odgovorna za mnogobrojna podmetanja bombi i ubojstva vladinih dunosnika i njihovih suradnika. Ono to nije rijeila rodbinska ljubav, uspjelo je revoluciji: nali smo se, ako ne na istoj strani, tada barem suoeni s istim neprijateljem. Neki od Saidovih pobonih roaka, ukljuujui bratie i strieve s kojima je ivio, sada su ga smatrali heretikom. Prema njihovu miljenju zasluio je uasnu kaznu namijenjenu njegovoj vrsti ljudi. Ironino je da su sada upravo njihovi bezboni, dekadentni roaci i prijatelji dijelili s njima sudbinu plaei se istih puaka i pruali im utoite u svojim domovima. U Teheranu su Said i Fahima proveli nekoliko mjeseci kod jednog branog para, inae naih bliskih prijatelja. Poput nas i oni su bili svjetovnjaci; nisu se slagali s ideologijom i taktikom Mudahedinske organizacije. No bila su takva vremena, svatko je bio stavljen na kunju, pa je esto na neoekivanim mjestima bilo mnogo dobrote i solidarnosti, otkrivala se iznenadna bliskost s relativnim strancima suprotnih miljenja, ali koji su unato opasnostima bili voljni pruiti utoite. Dvije noi proveli su i u naoj kui. Said je postao malo tolerantniji prema kritikama, moda i malo melankoliniji. Cijeli je ivot izbjegavao ono to je smatrao odjeom vie klase, a sada je, zbog preru- m avanja, uvijek bio u odijelu kako bi se razlikovao od 3281 AzarNafisi mudahedina koji su preko hlaa nosili duge koulje. Sjeam se svijetlosmeeg odijela, jer je isticalo boju meda njegovih oiju koju nisu mogle prikriti ni debele naoale. Do njega je sjedila Fahima, pristojno kao daje tek izila iz gimnazijskih klupa, nezagrapno, jo bez vlastita stila, u nabranoj svijetlozelenoj suknji, bijeloj koulji dugih rukava i sa arenom maramom ispod koje je virilo malo kose. Usta su joj bila diskretno naminkana ruiastim ruem i ponekad bi zagrizla usne,

kao u nenamjernom pokuaju da s njih skine minku. Moja majka, poznata po tome to je rijetko osjetila toplinu za bilo koga iz oeve obitelji, odjedanput se raznjeila. Sjeam se da nam je u jednom trenutku donijela tursku kavu na pladnju - etiri alice, za Saida, Fahimu, Bidana i mene. Nakon to su je popili, udovoljili su njezinoj elji da im gata, pa su preokrenuli alice. Dugo putovanje u daleku zemlju, poela je majka i nastavila: Gle, pridite blie. Ne bojte se, ja sam vam poput majke. Vidite ove crte pri vrhu? Ovaj lik? To je deva. Sigurno ete putovati. Zatim je istaknula: Imate svijetlu budunost! Pogledajte ovu stranu alice, sve je isto. Tjeskoba s ove strane, a na drugoj nita. Vaa alica se zalijepila za tanjuri, ree ona Fahimi, a to znai ili novac ili ljubav. Osjeam da se u vaem sluaju radi o ljubavi. Obje su se nasmijale, pomalo nelagodno, a Fahima je nervozno posegnula za kolaiem. To se dogodilo posljednje noi koju su proveli kod nas. Sljedee jutro rukovali smo se na vrhu stuba, ogluujui se o zabranu dodirivanja osobe suprotnog spola, pa makar se radilo o roaku. Pruili smo si ruke gotovo slubeno i nezgrapno. Zatim su poeli silaziti, Stvari o kojima sam utjela 329 a ja sam ostala stajati i gledati za njima sve dok nisam zaula da su se ulazna vrata zalupila i ugledala ih kako, poput dvoje siroia iz kakve tune bajke, hodaju pripijeni jedno uz drugo - on u snjeno bijeloj koulji, ona obavijena arenom maramom. Nikad se vie nisu javili. Stvari nam mogu izmamiti suze, ree Vergilijev Eneja. To sam zapisala nagonski, kao i odreene rijei i reenice koje mi nisu davale mira. Pred sobom imam prijavo-smedi rodni list s fotografijom koja zuri u mene. To je, u tamnoj marami (i bez osmijeha), Fa-hima. No, ime i prezime na dokumentu nisu njezini: pravo joj je ime Fahima Ogovat, supruga Saida Nafisi-ja, a tu pie Fereta Bageri, supruga Abdulaha SaidiFahimin rodni list. pura. Rodni list je krivotvoren! Godina roenja: 1956., datum sklapanja braka: 1975, datum smrti prazna rubrika. Kako je taj dokument zavrio u mojim rukama? Ne mogu se vie sjetiti. Nala sam ga kad sam prekopavala po hrpama dnevnika i biljeaka koje sam ponijela iz Teherana. Kakva se nesrea dostojna suza skriva na tim stranicama? Gotovo dvije godine njihovi su roditelji svaki mjesec iz Isfahana putovali u Teheran i odlazili u zatvor 330 | AzarNafisi ' 1 ' ,L ' Evin kako bi se raspitali o Saidu i Fahimi. Da su pobjegli iz zemlje, bili bi obavijestili obitelji, pa roditelji ne bi imali razloga sumnjati u ono u to su ih slubenici pokuavali uvjeriti: da su im djeca uhiena. Sjeam se tih posjeta. Njihovi bi roditelji obino odsjeli u jednom malom hotelu. U dogovoreno vrijeme taksijem bi se odvezli do zatvora. Tamo bi proveli sate i sate, da bi ih slubenici na kraju obavijestili kako nemaju nikakve nove obavijesti o njihovoj djeci. Sve dok nije bilo informacija, bilo je nade. Ali, ako su bili ivi, zato se nisu javili? Bili su to dani puni nemira. Sukobi su se proirili na ulice. Mudahedini su bili stavljeni izvan zakona, ljude se svaki dan uhiivalo i ubijalo. Mnogi, pa i neki iz kruga mojih prijatelja i obitelji, bili su ili smaknuti ili su morali pobjei iz zemlje. Nakon osamnaest mjeseci reeno im je da su njihovu djecu vidjeli pripadnici Revolucionarne garde u ranu jesen 1982. Oboje su bili ubijeni u ulinom sukobu s islamskom milicijom. Fahimina majka odbila je u to povjerovati. Na sigurnom su, ponavljala je, ali ne ele nam stvarati probleme, jer se telefoni prislukuju. Bilo je zabranjeno oplakivati ubijene, ali obitelj u Isfahanu ipak je odrala privatni obred za Saida i Fahi-mu. Dvojica strieva i jedan brati odbili su izraziti suut - tovie, jedan od strieva nazvao je Saidove roditelje i estitao im na sinovoj smrti. Izjavio je: Zasluili su umrijeti kao bezbonici, a sada kad su pravedno kanjeni moda e im biti oproteno na onome svijetu i moda budu izbavljeni od pakla. Kasnije, kada je ujaku AbuTorabu bila dijagnosticirana Alzheimero-va bolest a bio je ovjek na glasu po nevjerojatnom pamenju - jedna od njegovih unuka tvrdila je da je Stivri o kojima sam utjela | 331 nakon smrti Saida i Fahime odluio sve zaboraviti. Zadrao je vjeru u Boga po cijenu gubitka

pamenja. Manje od dvije godine nakon napada na zatvore, i moj brati Madid bio je u bijegu. Njegova sestra Nu-in i brani par Husein i Ezat, bili su uhieni. Husein je smaknut. Pogubljenje Nuin bilo je odgoeno, jer je bila trudna. Sjeam se dana kad su u kuu mojega brata doveli esmu, Nuino dijete. Moj stric i teta doli su u Teheran po tu utljivu jednogodinju djevojicu. Njezina majka, slikarica, napunila joj je depove obojenim kameniima. Neto kasnije Nuin je amnestirana i putena na slobodu. Rekla nam je da toga dana jo nije znala hoe li biti osloboena ili smaknuta. Madidova ena Ezat bila je pogubljena. Imala je dvadeset i etiri godine. Madid pie o tome kako je lutao gradom nakon njezina uhienja, istim onim gradom za koji su on i njegovi drugovi vjerovali da su ga osvojili. Sad je njegova supruga bila u istom zatvoru koji su njih dvoje trijumfalno zauzeli u veljai 1979. Nakon smaknua, pokopana je na odvojenom groblju za politike zatvorenike i nacionalne manjine, na takozvanom groblju nevjernika. Tamo su se trupla bacala u neoznaene grobove. Madid je posjetio to mjesto zajedno s njezinim ocem, koji mu je objasnio kako je pronaao nain da zapamti gdje je njezin grob: osam koraka od ulaznih vrata i esnaest u smjeru zida. Naime, bila je smaknuta i pokopana s jo dvjema enama i pedesetoricom mukaraca. Nekoliko sam godina u ladici stola drala njezino oprotajno pismo i povremeno ga izvlaila i itala. Zatim sam ga izgubila i kasnije ponovno nala u Madidovu rukopisu. Napi-. sala je: 3321 AzarNafisi Ime: EzatTabiian Oevo ime: Said Davad Broj rodovnice: 31171 Pozdrav! ivot je divan i dragocjen. Poput drugih i ja sam ga voljela. No, kad-tad nastupi trenutak kad se ivotu mora rei zbogom. Za mene je taj trenutak stigao i ja ga pozdravljam. Nemam posebnih zahtjeva; elim samo rei da su ljepote ivota nezaboravne! Oni koji ive trebaju iz njega izvui najvie to mogu. Dragi moji oe i majko, pozdrav! Tijekom ivota mnogo ste propatili kako biste me odgojili. Do posljednjeg trenutka neu zaboraviti oevu uljevitu ruku i majino izmoreno lice. Znam da ste uinili najbolje to ste mogli. Ipak, doe i trenutak rastanka. To je neizbjeno. Volim vas svim svojim biem, aljem poljubac s jednog mjesta s kojega vas ne mogu vidjeti. Srdani pozdravi mojim sestrama i brai. Poljubite ih u moje ime. Volim ih! U mojoj odsutnosti nemojte patiti zbog mene i nemojte sebe kriviti. Pokuajte nastaviti ivjeti s uobiajenom ljubavlju i blagou. Pozdravite sve koji se o meni raspituju. Dragi moj muu, pozdrav! Imala sam kratak ivot, a nas dvoje prekratko smo bili zajedno. Voljela bih da mogu s tobom dulje poivjeti. Ali, to vie nije mogue. Rukujem se s tobom i aljem pozdrav svima koje sam voljela, koje volim i koje u voljeti. Zbogom, 7. sijenja, 1982. Ezat Tabiian Pivari o kojima sam utjela | 333 Madid je otiao u ilegalu, a zatim pobjegao iz ze- mije. Zavrio je u Los Angelesu, gdje je ivio njegov Piui o tim godinama, uvijek se sjetim oca - on je znao itati odlomke iz ahname o arapskom osvajanju Perzijskoga Carstva u 7. stoljeu. Ratnik Rostam, sin Hurmuzov, dri dirljiv govor te najavljuje posljedice rata poznatog kao Bitka kod Kadisije. 'Tko kae da naa sadanjost nije ve napisana u prolosti?', pitao bi se otac, podcrtavajui neke odlomke, no ne mogu ih se svih sjetiti. Evo nekih koje sam zapamtila: Kad propovjedaonica postane jednaka prijestolju A imena Abu Bakr i Omar poznata svima Nae duge borbe postat e nitavne, sva Slava koju smo znali izblijedjet e, past'... Ljudi e postat'jedni drugim lopovi bez srama. Kletve i blagoslovi bit'e drani jednakima. Skriveno e postat'gorim od onoga javnoga. Kraljevi kamena srca otet'e prijesto... Bez ari bez glazbe, nita od svega: Samo lai, stupice i izdajstva.

Kiselo mlijeko naa hrana, gruba tkanina naa odjea, Dok e za novcem pohlepa gajit'gorinu Medu generacijama: muzi e varat' jedni druge, dok mirno budu krivotvorili svoje vjere. Zima i proljee pro'e pokraj ljudi nezapaeni, nitko nee iznijet' vina da slavi tad takve trenutke; umjesto sveg, prolijevaf e krv blinjega svojeg... 334 | AzarNafisi stariji brat Hamid. Od poetka 70-ih nije vie pisao poeziju, bavio se samo politikom, ali je ponovno poeo tri dana nakon smrti Ezat, kojoj je odao poast popevi se s prijateljima na planinu Alborz. Naveer, sjedei pokraj brata Mehdija, dok su mu suze tekle niz obraze, poeo je za nju pisati devet pjesama. Htjedoh osvetiti tvoju smrt, pie on, htjedoh te pokraj sebe. Obraala si mi se kroz Muze. Okrenuh se i rekoh Meh-diju: 'Tek sada shvaam zato su praljudi crtali one bizone po Altamiri'. POGLAVLJE 27. U ljeto 1982. moj je otac ostavio majku, ovaj put zauvijek. Izgubila je ve Saifija, ujaka i majku, ali nikad nije mislila da e izgubiti i njega. Sjeam se onog dana kada sam ih zatekla u kuhinji. Majka je bila odjevena u staru ruiastu haljinu, a otac sije pod vratom drao no prijetei da e se ubiti. Kasnije je tu zgodu iskoristila protiv njega - bio je to jo jedan dokaz njegove ludosti, pomanjkanja samokontrole. Nije shvaala da ga je dovodila do ruba oaja, ba kao i brata i mene, inae dosta trezvene osobe. Ne sjeam se to je bio razlog za prepirku. Nije bilo ni vano. Oboje se se okrenuli prema meni kao svjedoku onoga to su jedan drugome inili. Ovo je, rekao je otac, posljednji put da trpim takvu uvredu. Uvredu! vikala je majka i nastavila: Zar se tako ponaa ovjek tvojih godina, prijeti mi noem! Ne tebi, odgovorio je on umorno: ne tebi, nego sebi. Nakon mnogobrojnih svaa, uspio se izboriti da spava u odvojenoj sobi (konano ponienje tvrdi336 I AzarNafisi la je majka), jer nou navodno nije mogao spavati, pa bi probudio majku koja je imala lak san. Svake noi nakon to je otila na spavanje, otac bi satima telefonski razgovarao sa Zibom. Kasnije je majka kritizirala to njegovo djetinjasto ponaanje. Ponaa se kao adolescent, govorila je, koji se zaljubi i odljubi. Nema nikakvog srama, u njegovim godinama... mukarac u sedamdesetoj! Nije imao sedamdeset nego ezdeset dvije, ali tako je to bilo kod moje majke - s injenicama je olako manipulirala. A ipak, imala je pravo, doista se ponaao kao tinejder, ba kao i ona. Propale veze kao da nas osuuju na stalnu nezrelost - da bismo odrasli moramo na ovaj ili onaj nain prijei na sljedei stupanj. Majka je ostala zaleena u razdoblju nakon Saifijeve smrti, a otac nikad nije prerastao san svoje mladosti. Zato se ponaao kao dvadesetogodinji mladi koji se sprema oeniti djevojku svojih snova, a ona se ponaala kao naputena nevjesta. Sljedei dan otac je otiao. Prijetio je i ranije da e to uini, nekoliko puta je odlazio, ali nikad ne bi izbivao iz kue vie od dva ili tri mjeseca. Nekoliko puta moji su se roditelji dogovorili o razvodu, ali majka bi se uvijek predomislila, a otac vraao. I sada je na to raunala, jer istina je da ona nikad nije eljela trajni rastanak. Proteklo je ve petnaest godina otkako je otac u dnevniku zapisao kako se boji da e umrijeti prije nego to ostvari pravu vezu punu ljubavi. Za majku su ti sukobi bili prijeko potrebni rituali; za njega su, pak, bili kobni. Kao i kod tolikih mueva i ena, ona ga je uzimala previe zdravo za gotovo. Zato nas je napustio ba u tom trenutku? Bi li otiao da nije poela revolucija? U dnevnicima tvrdi da ga je svaki put kad je htio otii sprijeio neki obzir. Stvari o kojima sam utjela j 337 Najprije su djeca bila premala, zatim, kad je postao uspjean visoki inovnik, inilo mu se neprilinim ostaviti enu koja je s njim dijelila teka razdoblja u ivotu; dok je bio u zatvoru nije se mogao razvesti; kasnije se inilo nezahvalnim ostaviti nekoga tko je s njime proivio uznike dane. Prije revolucije, razvesti se od moje majke znailo bi otuiti se od stalea kojem su oboje pripadali. Nekom drugom mukarcu to ne bi bilo vano, ali moj se otac i o tome brinuo. Bio je uhvaen u

sliku o sebi kao o dobrom ovjeku i iz nje nije mogao izii. A koji dobar ovjek naputa enu? Trebala je buknuti Islamska revolucija, morao se raspasti stari drutveni poredak, da bi mogao donijeti odluku koju prije petnaest godina nije mogao provesti u djelo. Neko je vrijeme planirao odlazak. Uskoro, nakon to smo se Bidan i ja vratili iz Amerike, otac je prodao kuu i dao podignuti trokatnicu s trima odvojenim stanovima - jedan za brata, jedan za majku i jedan za mene. Njegovo stajalite je bilo: godinama sam se skrbio o njoj, sada je na tebi red. Brat se nikada nije uselio u svoj stan. Dok su ivjeli u Teheranu, on i ahran su ga iznajmljivali, a onda su 1986. otili u Englesku. Prihvatila sam svoju zadau bez pogovora. Nisam mogla ocu rei ne, unato tome to se Bidanu nije svialo ivjeti toliko blizu moje majke. Znao je da se ni s vee udaljenosti ne bismo prestali brinuti za nju. No, ti su stanovi bili graeni upravo s namjerom da budemo povezani jedni s drugima. Kuhinja i hodnik gledali su na stubite. esto su znali poeti sukobi ako bih zakljuala ta vrata, jer je majka htjela imati neogranien pristup u na stan, ak i kad nas nije bilo. Tri desetlje- a suosjeala sam sa svojim ocem, nadajui se da e 3381 AzarNafisi jednoga dana sretno ivjeti s osobom koja e ga znati cijeniti. Nisam mislila na majku, na ono to se s njom dogaalo. Sada kad je otiao, za nju sam osjeala neto to ranije nisam. Uvijek kad bih je srdito napadala da nam unitava ivote, neki objektivniji promatra, poput Bidana ili ahran, ustvrdio bi s razumijevanjem: Stvari nisu ba posve takve kakvima ih ti vidi. Tvoj je otac armantan, rekao bi Bidan, i shvaam da mu je dosta svega, ali on arm koristi i kako bi opravdao svoje loe ponaanje. ahran, koja je postala moje tree oko, uoila je jednu majinu osobinu kojoj sam rijetko posveivala pozornost. Ne cijeni njezinu iskrenost, znala bi mi rei i nastavila:. esto su je zapostavljale, ili joj pak lagale njoj bliske osobe. Sve je poelo ve u oevoj kui, ali tragedija je daje akiSaifi, njezin besprijekoran prvi mu, lagao skrivajui od nje svoju bolest. Volim tvojeg oca, radije bih bila u drutvu s njime nego s njom, ali moje srce je na njezinoj strani. Odjedanput je majka doista ostala posve sama. Revolucija joj je oduzela njezino drutvo za pruanje potpore i njezine slobode kao ene, a sada, bez mua koji joj je desetljeima bio otac, nadzornik, raunovoa i prijatelj, nije imala nikoga daje titi. Suprug ju je ostavio kako bi poeo novi ivot s daleko mladom enom, a ona nije imala mogunost ispuniti svoje udnje i snove. Trebala sam se roditi kao mukarac, ponavljala je desetljeima. Oduvijek sam eljela nastaviti kolovanje i studirati medicinu. Otac se esto pitao bi li ona bila sretnija da ju je poticao da nae posao. Razdoblje koje je provela kao lanica Parlamenta bilo je samo privremeno; nakon toga je bila jo ogorenija. Bila je sama sa svojim ponosom, bijesom i osjeajem Stvari o kojima sam utjela 339 nepravde. Jesmo li je bilo kada branili? Jesmo li ikad s njome suosjeali? Nakon oeva odlaska, ne znajui istinu, majka je pripovijedala svoje jade Zibi. Proklinjala je pred njom oca tvrdei da je sigurno ponovno s onom kurvom ahin. Ali, ubrzo je otkrila istinu. Ziba se razvela i prestala je posjeivati. Kasnije je majka krivila nas zato to smo skrivali istinu, a mi smo s osjeajem krivnje opovrgavali da smo ita znali o njihovoj vezi. Kad je otac otiao, na nas kao da je pala velika tiina-muk koji slijedi nakon velike eksplozije. Oko nae kue sad su se stvorili novi krateri tiine no oni su postupno ustupili mjesto mojim priguenim pitanjima. Poela sam si postavljati neka majina pitanja. to da je bila mukarac? Da se nastavila kolovati? Da se nikad nije udala? Da nije odustala od plesa? Godine 1982. roena je, dva mjeseca prerano, ki Mohammada i ahran. Lijenici nisu bili sigurni hoe li preivjeti. Ja sam na poetku odbijala otii u bolnicu, uvjerena da bi moj nedolazak mogao neki nain sprijeiti najgore. Kada sam konano odluila otii u posjet, prva osoba koju sam ugledala bio je moj brat. Dopratio me do sobe u kojoj je njegova ki leala ispod respiratora. Rekao je: Naa mala djevojica hrabro se dri. ini se vrlo odluna. Dola je na ovaj svijet s nekom ustrinom koju je i zadrala. Sanam je bila mi-nijaturno novoroene; svaki put kad bih je pogledala srce mi se slamalo, toliko mi je bila draga. Jako smo se zbliile. Kad je bila jedva u dobi od dvije godine etale smo s rukom u ruci gore-dolje po dugakom, vijugavom hodniku, pokraj

spavae sobe njezinih ro- r ditelja, pokraj knjinice i bakine sobe, prema njezinoj 340 | AzarNafisi na kraju hodnika. Pripovijedala sam joj prie, a ona ih je pomno sluala, naginjui glavu, oiju uprtih u tlo, vrsto me drei za ruku. Kad smo posjetili ahran u bolnici, moji su roditelji ve bili tamo s njezinom majkom koja je skakala oko mlade mame. Nai su nam roditelji itekako davali do znanja to misle jedno o drugome. Svako malo majka bi ocu dobacivala bijesne poglede, a on ih je pokuavao ignorirati gledajui na drugu stranu. Eto ih opet, pomislila sam, ne mogu se suzdrati ni u ovakvoj prigodi. Dvije godine kasnije, u sijenju 1984., rodila se naa ki Negar. Otvorila je oi!, bilo je posljednje to sam ula od lijenika prije nego to sam izgubila svijest. Drao ju je za vrat kao maia, razrogaenih oiju i budnu - to je prizor koji mi je ostao u sjeanju. No prije odlaska u bolnicu nazvao me otac. Majka je podignula slualicu. Gade jedan... izderala se, i ja sam odmah znala daje on. Za vas, madam, rekla je promijenivi ton. Zatim mi je pruila slualicu, odmaknuvi je od sebe kao da je prljava krpa. Znai nemam pravo nazvati roenu ker, komentirao je otac. Zvuao je ogoreno, rezignirano... Nismo dugo razgovarali. Nije bilo mogue, jer je majka nastavljala raspredati o njegovim grijesima i mojoj nezahvalnosti. Azarin otac sa svojim unukama -Sanam i novoroenom Negar. Stvari o kojima sam utjela Na dan kad je Negar navrila tri mjeseca, nahranila sam je i promijenila joj pelene te je stavila u krevet, dok me gledala s mjeavinom nestanosti i ozbiljnosti- i odjedanput mi je sinulo da nam je ona stigla kao dar. Otvorivi se njoj, otvorila sam se sebi samoj. Nemogue je da sam ba toliko loa osoba kad mi to udesno stvorenje vjeruje i toliko me voli. Moj sin Dara roen je 15. rujna 1985., a nekoliko mjeseci prije njegova roenja ponovno su poela bombardiranja Teherana. ivjela sam nekoliko mjeseci u strahu da neto nee biti u redu. Govorilo se o djeci koja su roena retardirana ili paralizirana, jer su njihove majke osjeale pretjerani strah. Previe me zabrinjavala ta moja zebnja. Ostajala bih budna tijekom nonih zamraenja, itajui uz svijee knjigu za knjigom: Ravmonda Chandlera, Henrvja Jamesa, Sadeka Hedajata, Bahrama Sadekija. Pritom sam imala ruku na trbuhu, kao da je to moglo sprijeiti fetus da vidi i uje ono to se dogaa u svijetu oko nas. Iznenada bi me obuzeo nesnosan strah. A to ako bude mrtvorodene? Jedne noi, sjeam se, mislila sam da e me pogoditi srana kap. Nisam mogla doi do daha. Nisam mislila na mua iako je spavao pokraj mene, nego na majku. Uzela sam svijeu i krenula stubama (njezina vrata koja su vodila u unutarnje dvorite uvijek su bila Azar, Bidan i Negar na obali Kaspijskog jezera. 3421 AzarNaftsi otvorena, ako je bila kod kue). Nisam pokucala, ula sam i probudila je. Nije se bunila niti pitala zato dolazim u tri ujutro. Nazvala je kardiologa, nekog dalekog roaka, probudila ga i objasnila mu simptome. Vratila se s aom vode i valijem u ruci. Bit e sve u redu, rekla je i nastavila: Jedna tableta nee nakoditi edu, a bit e ti bolje. Sjela je pokraj mene, masirajui mi lea. Rekla sam: Mama, a to ako je ovo dijete oteeno, ako je ve mrtvo? Blago se nasmjeila i odgovorila: Nita se nee dogoditi djetetu, osim ako se neto ne dogodi majci. Najprije se moramo pobrinuti za tebe. Natjerala me da provedem no u njezinu krevetu, a ona je legla na madrac pokraj postelje. Roenje Dare prekinulo je moje strahove. Rat je trajao jo tri godine, a tijekom posljednje Teheran je bio meta neprestanih bombardiranja. Mnogi su pobjegli iz grada, no mi smo ostali. Nikada, ni prije ni poslije, nisam osjetila toliki strah i toliku zebnju kao tih dana prije roenja Dare. Suprotno mojim morbidnim prognozama, moj sin ne samo da je bio zdrav nego i iznimno blag i miran. Ba kao Mohammad, djeak je tako dobre naravi, rekla je majka. Bio je toliko miran da nas je kasnije uvijek udila njegova strastvena upornost u nekim stvarima. Kao dvogodinjak, dok bi razgledavao slikovnicu htio je ili u nju ui ili dohvatiti naslikane predmete. Volio je mjesec. Nije mi doputao okrenuti stranicu; pokazivao bi na mjesec, govorei: Mah, mah. Mislim da se zapravo nisu mnogo promijenili - Negar sa svojom beskrajnom znatieljom i Dara sa svojom tihom udnjom da dohvati mjesec. Dok razmiljam o oevu snu o sretnom braku, esto se sjetim vjene teme u knjievnosti: naih

snova Stvari o kojima sam utjela | 343 ukaljanih stvarnou te kako ih moemo pretvoriti u oajne opsesije zbog kojih smo u stanju rtvovati onaj temeljni osjeaj dostojanstva i integriteta za kojim udimo dok se odajemo svojem snu. Da nikad nije ostavio majku, oev bi se osobni ivot moda mogao smatrati traginim, ali sada kad je otiao - prekasno i na pogrean nain - izgubio je tu mogunosti, a s njom i ugled. Oba roditelja tvrdila su kako ele da njihovi problemi ostanu privatni, ali majini izgredi pred nepoznatim ljudima, te oevi prosvjedi i pritube, pretvorili su njihovu vezu u glavnu temu ogovaranja i nagaanja. Mnogobrojni mukarci svaki dan naputaju svoje supruge, alio se otac i nastavio: Mnogi suprunici nakon toga ostanu prijatelji, ali ja se nikad neu moi rijeiti Nezhat. Zauvijek u ostati njezin rob. Sjeam se dana kad mi je uzbueno rekao da za mene ima veliko iznenaenje. Bilo je to dok smo se vozili u hotel Independence - teheranski Hilton prije revolucije. Kad smo stigli zatekli smo ahin, vrlo elegantnu i prponu. Bila sam malo zbunjena, budui da sam znala da se planirao oeniti Zibom. Otac je objasnio da su ahin i njezin mu ivjeli neko vrijeme u Londonu. Zatim je dodao, tonom punim suosjeanja i razumijevanja, kako je njezin suprug uasan ovjek jer je prokockao imetak i nije joj davao dovoljno za ivot iz straha da ga ne ostavi. ivjela je u stanu u Tehe-ranu, a mu je bio uglavnom u inozemstvu. Prolo je gotovo dvanaest godina otkako sam je posljednji put vidjela; povrni razgovori o materijalizmu i duhovnosti nisu mi vie bili zanimljivi. Vie mi se dopadala jednostavna Ziba, bez takvih pretenzija, ali s otvorenim i istim osjeajima prema ocu. Ziba je poka- , zivala odreeno potovanje prema njemu. Upropastila 344 | AzarNafist je radi njega svoj prvi brak, a kada se pojavila opasnost da bi oca mogli odvesti pripadnici Revolucionarne garde, pruila mu je utoite i osobno ga otpratila na sud. ula sam je kako ganutim glasom govori o satima koje je provela u automobilu sa suzama u oima, ekajui da dozna njegovu sudbinu. Kod ahin nisam opazila nita slino. Izgleda vrlo zadovoljna sobom, rekao je Bijan kad ju je upoznao, iako nije vidio bogzna kakve razloge za to. Jedanput, dok me otac vozio kui, usput me upitao: Tko ti se vie dopada, ahin ili Ziba? Bilo je to okantno pitanje i bila sam u neprilici. Odgovorila sam: Ne znam, jako su razliite. Htjela sam doznati zato mi je postavio to pitanje, zar se nije htio oeniti Zibom? No, nisam rekla ni rijei, a on nije nastavio o toj temi. Bila sam zaprepatena kad je nekoliko tjedana kasnije prekinuo sa Zibom. Kad sam ga pitala za razlog, odgovorio je da je bila previe ljubomorna na njegovu ljubav prema djeci. Nakon toga otac bi povremeno vodio mene i djecu kod ahin, ako njezina mua ne bi bilo kod kue, a inilo se da ga uglavnom nema. Obino bismo neto pojeli a onda razgledali odjeu koju je dizajnirala. Tada su bile u modi male privatne revije, posebice ako je odjea imala tradicionalne perzijske motive. Kupila sam nekoliko haljina i osjetila se pomalo krivom. Na poetku je otac plaao te revije, a kasnije su ona i njezina majka kupile jedan stani iju je spavau sobu uredio on. Bio je to dar za useljenje. Pokuavao me uvjeriti da ju je njezin grozan mu tlaio, drao je zatvorenu u kui i nije joj doputao oitovati mnogobrojne talente. Ocu kao da je uvijek trebalo opravdanje za njegove veze. U sluaju nae majke, to je opravdanje predstavljala prerana smrt njezine majke, uasna maStvari o kojima sam utjela | 345 ceha i pokojni mu; kod Zibe, ravnodunost njezina supruga; a sada, kod ahin, vadio se na mua kockara, oca razvratnika, brata ovisnika i majku poput tvoje, znao bi rei sa svojim armantnim osmijehom. Ti i ahin toliko ste sline - jer i njezina je majka voljela sina daleko vie od keri. Majka je pripremila dugaak popis pritubi. Za poetak, tvrdila je da njihov razvod braka nije zakonit: ona na rastavu nikada nije pristala. On ima prijatelje medu utjecajnim dunosnicima rekla je i dodala: Takoer je u dosluhu s vlastima, pa je nabavio lane dokumente za razvod. Otac je, pak, tvrdio da joj je bio dosuen razvod u odsutnosti - in absentia. Sud joj je naime poslao mnogo poziva i opomena, ali sve ih je ignorirala, ukljuujui i posljednju, a tada je bila obavijetena da e se ako se ne pojavi na parnici razvod odobriti automatski. Mogu zamisliti kakvo je ponienje

za nju morala predstavljati injenica da odlazi na sud na poziv vlastita mua. Jedina stvar o kojoj se moji roditelji nikad nisu prepirali bio je novac. Optuivala ga je da nije bio na njezinoj strani kada se s maehom sporila oko oeva nasljedstva, gnjavila ga financijskim problemima dok je bio u zatvoru, ali njegov integritet nije dovodila u pitanje. Povjeravala mu je novac, nikad ne traei raune i potvrde. Zbog prezira naih roditelja prema novcu, i brat i ja nismo za nj osobito marili. Neodreeno smo znali da je majka naslijedila zemlju i da je dio uspjela dobro prodati. Znali smo takoer da je otac svojim novcem kupio ljetnikovac na Kaspijskom jezeru i, kasnije, dva otoka s prijateljima te nekoliko jutara uz more s mojim stricem. No, neto od toga morao je pro- # dati kako bi otplatio dugove kad je iziao iz zatvora. 3461 AzarNafisi Vie je zaradio bavei se privatnim biznisom nego to je ikad stekao obnaajui dunosti u vladi; brat i ja smo znali da su nai roditelji na nas prepisali veinu zemlje i nekretnina, ukljuujui i veliki stan na jednoj od najboljih parikih lokacija. Majka je vjerovala da sve treba biti na nae ime, jer nam ionako pripada. udila sam se toj eni koja mi ne bi dala u ruke svoju omiljenu vazu iz straha da je ne razbijem, ali mi je, eto, prepustila cijelu svoju imovinu. Nakon revolucije, mislim daje u tome bilo i mnogo opreza. Roditelji nisu nita mogli sami prodati, a dio njihove zemlje uz Kaspijsko jezero oduzeo je islamski reim. Otac je majku ostavio u stanu koji - kao to nam nikad nije proputala spomenuti - nije glasio na njezino ime. Svaki joj je mjesec slao i malu novanu potporu. Ovisnost o toj potpori, o oevoj velikodunosti, za nju je predstavljala jo jedno ponienje. Prvi put u ivotu zatraila je svoj udjel u imovini. Otac je tvrdio daje cijeli ivot bio njezin raunovoa i daje uzeo to mu pripada, a njoj ostavio ostalo. Davao je potanka izvjea o kupnjama i prodajama te tvrdio da su, to se njega tie, rauni isti. No, u meuvremenu nas je nagovorio da ga opunomoimo da proda stan u Francuskoj, a imao je i punomo za svu ostalu imovinu. Majka je za to krivila mene i brata, a nakon to je brat otiao iz Irana samo mene, jer je, navodno, nisam branila i urotila sam se s ocem u pokuaju da joj otmemo novac. Unato mojem suosjeanju prema njoj, i injenici da sam prvi put u ivotu shvatila opravdanost nekih njezinih pritubi, nisam se mogla natjerati da mu oduzmem pravo na punomo. Otac se trudio odravati stalni kontakt s nama. Nazivao nas je gotovo svaki dan, obino iz ureda. Osim Stvari o kojima sam utjela 347 Dam, Sana i Negar. tjednih posjeta, ponekad bi svratio poslijepodne ili vikendom te bismo djecu izveli u park. Kad je Negar napunila tri godine donio joj je kanarinca. Tvrdila je da svaki put kad nam doe u posjet, Babai (njihov nadimak za djeda) zvidue ptiici, a ona mu odgovara cvrkutom. Jednoga jutra nala ju je mrtvu u krletki i plakala za njom cijeli dan i no. Bio je to dan nakon p e rzij ske Nove godine i otac je odveo Negar u vrt gdje su pokopali kanarinca pokraj njegove omiljene rue. Obeao je kupiti novoga, ali ona me te noi probudila i rekla: Ne elim drugog kanarinca ni bilo koju drugu ivotinju, jer ivotinje umiru. Sjeam se jednog dana - bilo je to poetkom proljea i u zraku se osjeala neka studen - kad je Dara plakao, to je za njega bila rijetkost, i udarao nogama o pod dok sam ga pokuala nagovoriti da odjene laganu jaknu. Negar, u crvenoj runo izvezenoj jakni s malim utim cvjetiima (dar maman Nessi - kako su djeca zvala moju majku), stajala je posluno, ekajui da krenemo i gledajui u Daru kao da je htjela rei: 'Pogledaj, ja ne pravim nikakvu strku, spremna sam'. to se s njim dogaa? pitao me otac i nastavio: Taj gotovo nikad ne plae. eli kostim Zorroa, odgovorila je Negar. Zorroa? Navodno je neko dijete u vrti dolo maskirano u takav kostim. Dara je inae bio blage udi; rado 3481 AzarNajisi je drugima davao da se igraju s njegovim igrakama, ali ga je povremeno obuzimala strast za bilo ime -za nogometnom loptom, crvenim izmama, oevom lulom, mjesecom - a tada, kao da je mali vraiak prevladao u njemu, bucmasti su mu se obrazi napuhnuli od uzbuenja, oi zablistale i cijelim se tijelom usmjerio prema predmetu svojih elja.

Razmaeno derite, rekla sam. Njegova dadilja Tahmina ne podnosi da plae i ve i sama ima oi pune suza. Hajde, hajde, ree ona, njeno mu zakopavajui jaknu (jo jedan dar maman Nessi; ta-mnoplava jakna sa crvenim psom izvezenim na desnoj strani i dva mala depa koja je Tahmina napunila slaticama). Ja u ti skrojiti Zorroov kostim, rekla mu je... I Supermanov. Samo priekaj nekoliko dana, zajedno emo otii kupiti tkaninu. Dara se uskoro smirio i poeo razgovarati s djedom o Supermanu i Zorrou. Kad odrastem elim biti poput njih, izjavio je. Zato ba Zorro?, pita u nevje-rici moj otac i nastavlja: Postoji toliko mnogo velikih iranskih junaka, zato ne eli biti kao Rustem ili Ka-veh? Zna li tko je Kaveh? On je spasio Iran od uasne vladavine Zahaka. Kad si se rodio, prieljkivao sam da te nazovu Kaveh. Dara e na to: Ne volim iranske junake, oni mami nanose bol. Imaju pitolje i ele nas ubiti. Oca je to jako zbunilo. Nije uvijek bilo tako, rekao je tiho i dodao: Kad je bila dijete tvoja je majka mogla otii kamo god bi poeljela i radila je to je htjela. Onda hou da i sada bude tako, rekao je Dara, nakon ega se razgovor prekinuo. Vjerujem da je to ponaanje prouzroila zgoda koja se dogodila nekoliko tjedana prije. Bio je dravStvari o kojima sam utjela 349 ni praznik, pa smo Bidan i ja odluili odvesti djecu u planine, blizu sela Darakeha nedaleko od teheranskih predgraa, otprilike dvadeset minuta od nae kue. Tamo se nalazio hipodrom gdje smo proveli ugodan dan: djeca su pjevala, Bidan se alio, jeli smo kebab, sjedili vani unato laganoj studeni... Slika sretne obitelji. Sputajui se niz padinu, Negar i ja krenule smo naprijed. Moja je ki prepriavala dogodovtinu o nezgodama nekog tatog pijetla, kad odjedanput iza nas zagrmi glas: Hej, hedabeto dorost kon (Hej, stavite maramu!). Okrenula sam se i nedaleko od nas spazila mladia. I dalje je vikao: Jeste li me uli? Rekao sam da pokrijete kosu. Negar me prestraeno pogledala. Ne obraaj panju, rekla sam joj, samo hodaj. Hej, ti tamo! Jesi li gluha?, ponovno je doviknuo. Zastala sam. Nisam gluha, odgovorila sam polako i nastavila: to te se tie kako nosim maramu. Ne znam to mije bilo. Ponekad sam se pitala zato nisam propisno stavila maramu, zato nisam drala jezik za zubima i uinila to je traio. Ne elimo kurve u ovoj zemlji, rekao je, niste li uli da se dogodila revolucija? Tada sam poela vikati. Bidan i Dara ubrzali su korak kako bi nas stigli. Moj je suprug bio vrlo staloena osoba, uvijek miran i dostojanstven. Stalno mi je govorio da moram prihvatiti zahtjeve drave u kojoj ivim i drugaije izraavati svoje protivljenje. Posvaali bismo se kad bih ga optuila da je bezosjeajan, da ne suosjea sa mnom kao sa enom u podreenom poloaju, a on bi mi tada, smirenim glasom koji me tjerao da jo glasnije viem, govorio da sam nerazumna i, djetinjasta, da nikad ne vidim svjetliju stranu stvari ili 3501 AzarNafisi dogaaja. On mrzi te razbojnike ba kao i ja, rekao bi s odreenim oajem u glasu. Ali opet, Azi, ovo je naa zemlja. Volim je i prihvaam i ono to je u njoj dobro i ono to je loe te pokuavam to promijeniti. No, ovaj put nije bio tako filozofski raspoloen. Okrenuvi se prema mladiu obrecnuo se: Kako se usuujete? Zato se bolje ne brinete o eni?, odgovorio je ovjek prezirno. Vaa je dunost drati je pod nadzorom. (Neobuzdane ene muevi su trebali drati pod kljuem:) Od tog trenutka Negar, Dara i ja stajali smo sa strane i gledali kako moj blagorjeivi mu gubi ivce. Hajdemo ovo rijeiti s lanovima Odbora, rekao je konano ovjek. Reim je ohrabrivao potene graane u obavljanju vjerskih dunosti traei od njih da mjerodavnim vlastima prijavljuju nemoralnosti. Mjesni revolucionarni odbor nalazio se na kraju puta, blizu parkiralita u selu Darakehu. Dok je mladi ratoborno hodao ispred nas, Bidan i ja vukli smo se polako, svatko drei po jedno dijete za ruku. Sputali smo se beskrajno dugo. U jednom trenutku Dara je briznuo u pla, a zatim i Negar, zastajkujui i tjerajui nas da ih vuemo. Bidan i ja smo se svaali, a gosti u ajanama i restoranima pokraj kojih smo prolazili izlazili su kako bi nas bodrili i izvidali napadaa. Dok smo hodali kroz selo, prosvjedu su se pridruili i trgovci i prolaznici. Pustite ih na miru,

poeli su vikati, bodrei nas a napadajui mladia: Gledaj to si uinio islamu. Naziva se muslimanom, a ovako postupa prema Bojim stvorenjima! Trojica-etvorica djeaka slijedila su nau povorku, veselo zvidei dok nismo doli do vrata Odbora. Na nae veliko olakanje, unutra nije bilo nikoga. Stvari o kaj i ma sam utjela 351 Imali smo sree: svi su otili u grad na veliki prosvjed. ovjek nam je rekao: Ostanite ovdje, vratit u se. ekali smo nekoliko minuta, a zatim smo izjurili kroz vrata i otrali do automobila. Tijekom vonje kui djeca su uplakana sjedila na stranjem sjedalu, dok smo Bidan i ja ponavljali koliko smo imali sree, jer smo uspjeli pobjei. I za manje prekraje neki su znali provesti nekoliko dana u zatvoru ili su bili iibani. Okrenula sam se i zamolila Negar da otpjeva pjesmu o Hrus Zari. Rekla sam neto aljivo Dari, ali djeca su bila pokunjena i vrlo tiha. Onoga dana kada je Dara odabrao Zorroa umjesto Rus tema i Kaveha, mora da je bio mislio o tome danu na planini. Otac je rekao: Tvoja su djeca roena u zemlji u kojoj si roena ti, tvoj otac, njegov otac te oni prije njih. Svi moramo svladati odreene potekoe, moramo proi kroz loe i dobre godine, ali zbog toga nikad nismo svojoj zemlji okrenuli leda. Ovaj reim moe konfiscirati nau imovinu, ali ne moe nam uzeti kulturu i vjeru. Tijekom trajanja Osmogodinjeg rata, kad je Tehe-ran bio meta stalnih irakih bombardiranja i raketnih napada, Bidan je odlazio na posao koliko je redovito mogao, ak i kad je raketa pala blizu njegova ureda i prouzroila veliku tetu na zgradi. U takvim okolnostima najvaniji je zadatak bio pokuati ostati normalan. Sada je lake shvatiti razliite dogaaje i njihove meuodnose, ali u ono doba sve se dogaalo u fragmentima, bez kontinuiteta koji donosi rutina. Poela sam ponovno predavati oko 1987. Nisam se bavila pedagokim radom otkako sam bila izbace- na s Teheranskog sveuilita godine 1982. U tom sam 3521 Negar i Dara u djejem vrtiu. razdoblju pisala o modernoj perzijskoj knjievnosti. Nikad se nisam vratila na tu visokokolsku ustanovu (previe je bilo loih uspomena), odabrala sam Sveuilite Aliameh Tabatabai, sastavljeno od dvadeset i tri koleda i malih sveuilita, centraliziranih nakon revolucije. Tamo je atmosfera bila liberalnija, a proelnik Katedre za engleski jezik bio je vrstan lingvist, cijenjen u struci, i jedino to ga je zanimalo bila je kvaliteta rada. Tijekom rata predavanja su bila neredovita; odlazila sam raditi dva dana u tjednu. Vei dio vremena kod kue sam pisala pripreme za predavanja. Posljednja dva mjeseca prije potpisivanja mirovnog sporazuma, Irak je silovito bombardirao gradove, posebice Teheran. Ponekad je istodobno palo i po est raketa. to su radili oni koji nisu pobjegli iz Teherana? Neki su pokuali pretvoriti podrume u sklonita, drugi su se pretvarali da se nita neobino ne dogaa, da je sve normalno - zamraenja, naguravanje u maloj prostoriji s prijateljima i lanovima obitelji koji su doli u kratak posjet a sad su bili prisiljeni prenoiti, prozori prekriveni pokrivaima i oblijepljeni kirurkom vrpcom kako bi se sprijeilo da se razleti razbijeno staklo, zvuk sirena za uzbunu koje su obino zatulile nakon to je napad ve poeo. Stvari a kojima sam utjela - j 353 Vrlo neobino, ali ivot je dobio gotovo praznini ugoaj. Susjedi i prijatelji bili su zajedno. Izmeu dvaju zamraenja gledali smo filmove te pili krijumarenu votku i domae vino, pokuavajui se osjetiti sigurnima u tom udnom osjeaju intimnosti kakav stvaraju izvanredne okolnosti. Spavala sam ili u djejoj sobi ili u malom hodniku koji je odvajao nau sobu od djeje. Bio je bez prozora, tako da sam tijekom zamraenja mogla itati uz svijee. Htjela sam biti s njima bez obzira na to to se dogaalo - to je bila moja glavna briga, biti uz njih, dijeliti njihovu sudbinu. Gotovo svaki put nakon bombardiranja, u bilo koje doba noi ili dana, majka bi zakucala na vrata i ula, govorei: Jesi li u redu? Ne boj se! A zatim, jednog dana, detonacije se vie nisu ule. Noenja kod prijatelja vie nije bilo, svijee su odloene u ladice. Nije vie bilo zamraenja, sirene su se ule samo kada su prolazila vozila hitne pomoi, a ne zbog zranog napada, no strah je ostao; bilo je neeg varljivog u naem novom osjeaju sigurnosti. Tiina koju je donio mir u sebi je sadravala teak uinak bombe. Iran je

potpisao mirovni sporazum iz oaja, jer nije mogao pobijediti. Ajatolah Homeini obeao je svojim vjernim postrojbama da e uskoro trijumfalno umarirati u Irak i osvojiti sveti grad Karbalu, a sada je izjavio da je potpisivanje mira bilo kao da je morao popiti au otrova. Bio je to velik udarac njegovu snu o izvozu njegove verzije islama diljem svijeta. Gotovo milijun rtava, osam godina rata... to onda znai rei: rat je zavren 20. kolovoza 1988? Godinu dana kasnije - 3. lipnja 1989. umro je ajatolah Homeini, etvrt stoljea nakon Petolipanjskog ustanka koji gaje 0 izbacio u sredite iranske politike? 354 | AzarNafisi to dalje? Rasprave za veerom i tijekom naih domjenaka bile su proete razgovorima o promjenama u sklopu reima. Dolo je vrijeme da izrazimo razoaranje revolucijom koja nije ispunila oekivanja, korumpiranim vodstvom koje je podbacilo u nakani da zemlji omogui slobodu i razvoj, a tu je i izgubljeni rat. Mirovni sporazum s Irakom pokopao je nade onih kojih su iskreno oekivali da e rat zavriti pobjedom islamskog reima. Oni koji su se osjetili prevarenima nisu bili sekularisti, nego bivi revolucionari, oni koji su straarili na ulicama s pukama, pokuavali oistiti sveuilita od nepoeljnih elemenata. Oni su otili u rat, a zatim su se vratili osakaeni i bez nade. Koga kriviti? Vie se nije moglo kriviti imperijaliste i njihove agente. Moda je paradoksalno ali je i istinito da razoaranje moe probuditi nadu. Neki medu bivim mladim revolucionarima poeli su se okretati prema novim idejama i govoriti heretiki citirajui Karla Poppera i Spinozu, kritizirajui nazadne vjerske ideje, pruajui ruku sekularnim intelektualcima. Postali su dio pokreta koji e se kasnije nazvati Reformistikim vjerskim pokretom. Ono to su na poetku revolucije osuivali - sekularizam i zapadnjake ideje - sada je bilo neto emu su se poeli okretati. Kad su postali poput stranaca u do tada sigurnom svijetu, traili su nove izlaze. Neki sekularni intelektualci doveli su u pitanje vlastite ideoloke postavke, prihvaajui novi dijalog i razmjenu ideja. Neki sljedbenici islamskog mislioca Abdula Karima Soroua poeli su objavljivati lanke sekularnih intelektualaca, meu njima i moje, o modernizmu, formalizmu i Vladimiru Nabokovu. Takoer su tiskali prijevode djela zapadnih liberalnih filozofa. Stvari o kojima sam utjela 355 Istina je bila da se iransko drutvo razvilo bre od svojih elnika, a oni koji su bili na meti reima, posebice ene, umjesto da se povuku postali su ak i sve prisutniji na socijalnoj i kulturnoj pozornici zemlje. U ali sam poela praviti popis stvari zbog kojih bismo trebali biti zahvalni Islamskoj Republici: ona nas je natjerala da cijenimo osjeaj vjetra i sunca na naoj kosi i koi, donijela nam je slobodu da itamo Virgi-niju Woolf i Foruk Farohzad, omoguila nam je radost etnji niz ulicu u arenim ljetnim haljinama, radost sluanja glazbe... Nikad vie te stvari neemo uzimati zdravo za gotovo. Ali, popis je bio dulji. Morali smo biti zahvalni Islamskoj Republici i zato to nas je natjerala da preispitamo svoju prolost, dakle da iz nje neto nauimo. ak i oni koji su bili na meti reima -ene, nacionalne manjine, intelektualci i pisci - imali su razloga za zahvalnost: shvatili su da posjeduju do tada neprepoznate moi: ako su enska kosa, neki Fe-llinijev ili Beyzaijev film, neka knjiga Foruk Farohzad, mogli destabilizirati politiki sustav do te mjere da su morali biti uklonjeni, nije li to bio pokazatelj snage tih meta i krhkosti i nesigurnosti njihovih neprijatelja? Sada nam je valjalo izraziti zahvalnost sustavu zato to je razoarao mlade u zemlji i bive revolucionare. Poele su padati ideoloke zapreke koje su dijelile Istok od Zapada, gubitnike od dobitnika. Moj je otac vjerovao da e, kao i u sluaju Ustavne revolucije, promjena u Iranu poeti spregom progresivnih vjerskih i sekularnih snaga, a da se istinska politika preobrazba nee dogoditi ne budu li sudjelovala oba ta imbenika. Na kraju sam se sloila s njim. Na taj se nain prolost upletala i sada urotila sa sadanjicom. irin , Ebadi, prva ena imenovana u teheranski Okruni 3561 AzarNafisi sud - koja je svojedobno morala otii s dunosti zbog novih zakona koji su prijeili enama da postanu suci - postala je odvjetnica za ljudska prava. Mehrangiz Kar, ranije uspjena novinarka i pravnica, zastupala je ene na sudovima ali i suraivala s mladim klerikom Mohsenom

Sajedzadehom piui kontroverzne lanke o enskim pravima. Sve je to rezultiralo beskonanim maltretiranjem Karove i njezine obitelji te je zavrilo uhienjem mladog klerika. Akbar Gandi, koji se prvih godina revolucije zauzimao za islamizaciju sveuilita, za suzbijanje otpora, promiui nametanje vjerskih zakona, deset godina kasnije naao je svoje afinitete u djelima njemake idovke Hannah Arendt, na ije se tekstove pozivao opisujui Islamsku Republiku. Redatelj Mohsen Mahmalbaf, nakon to je na poetku revolucije prikazivao svoje filmove politikim zatvorenicima nadajui se da e ih preobratiti, te je u jednom razgovoru izjavio da bi starije sineaste iz ahova doba trebalo smaknuti, sada mi je govorio o promjeni svojih stajalita: Moda nam umjetnost omoguuje da ivimo nekoliko puta. Svatko osobno moe ivjeti samo jedanput, iz jedne perspektive. Umjetnost moe stvoriti druge i razliite obzore. Kad god razmiljam o toj izjavi, zahvalna sam Islamskoj Republici Iranu to nas je, uskraujui nam pravo na imaginaciju, ljubav i kulturu, prema njima zapravo usmjerila. Nikakva vlast, nikakva sila ne moe ponovno vratiti duh u bocu. Dva dana nakon posljednjeg prekida vatre, s ocem smo otili na trodnevni izlet na Kaspijsko jezero. U suprotnom smjeru vozile su kolone automobila - bili su to Teheranci koji su brodovima pobjegli iz zemlje, a sada su se vraali kui. Tijekom toga putovanja od Stvari o kojima sam utjela \ 357 etiri i pol sata otac bi povremeno zastao, kao kad sam bila mala, da bi nam pokazao rijetke vrste divljeg cvijea. Sjedila sam na stranjem sjedalu s djecom. Bio je to istodobno i radostan i tuan put - radostan jer je rat doista zavrio, a tuan zato to nas je podsjetio na sretne dane koje smo tamo proveli prije revolucije. To prekrasno mjesto sada je izgledalo kao poharano. I priroda i revolucija uzele su svoj danak. Plima je bila sve via i poela je prodirati u mnoge vile du obale. Zidovi oko vrtova bili su srueni, ponekad i kue. Na obali smo nali komade graevinskog materijala, odbaene cipele i odjeu... Nekad popularni restorani i sastajalita sada su bili zatvoreni. Sjeam se jednog - motela Ghoo, prvog takve vrste u Iranu, velikog sastajalita s plesom na molu i bingom te nonim zabavama na obali. Sada je bio ograen runim zidom i ianom ogradom. Bilo je to sjedite tamonjeg ogranka Revolucionarne garde. Mali trg, nekad sredite dogaaja tijekom turistike sezone, s kinom, malim trgovinama i kavanama, sada je vrvio ophodnjama za uvanje udorea. Umjesto popularne glazbe, iz zvunika su odjekivali marevi i vjersko pojanje. ene i mukarci u tamnoj, ozbiljnoj odjei odudarali su od mora u pozadini. Otac je svoj omiljeni ljetnikovac prodao neto prije revolucije. Ia sam inzistirala da ga odemo pogledati. Parkirali smo sa strane i krenuli prema kui. Prostrani vrt sada je bio podijeljen i prezidan. Moje najljepe pubertetske uspomene bile su povezane s izletima na Kaspijsko jezero. Voljela sam tamonje sono zelenilo tako blizu mora, vlaan i opojan zrak to napaja tijelo, spokoj, cvjetove koji su izgledali vei i arkijih boja nego drugdje, kao da su iznutra obasjani. Ali, nakon 358 | revolucije bilo mi je mrsko tamo odlaziti. Kaspijsko podruje postalo je mjesto iskaljivanja bijesa i nemara. Nisam htjela gledati pretvaranje omiljenog utoita iz moje mate u takvu bijedu. POGLAVLJE 28 ^nia idlik vjeti Poetkom 1990. otputovala sam na konferenciju u Austin u Texasu, a zatim i u Los Angeles. Dva dana nakon mog povratka otac je doao na veeru. Stigao je rano, izgledao je zbunjen i pomalo uzrujan. Negar je utrala u sobu s darovima koje sam im donijela, a iza nje Dara - mahao je kostimom Zorroa kao zastavom. Otac ih je poljubio i rekao: Moram nakratko razgovarati s vaom majkom. Imam dobre vijesti. Otili smo u knjinicu. Sjela sam na kau, on je privukao stolac, nagnuo se i obavijestio me da se vjenao sa ahin. Vijest me zaprepastila. Znam da su neodreeno govorili o braku; ponekad smo je i viali. ak mi je dala nekoliko savjeta u vezi s unutarnjim ureenjem kue. Ali, nikad se nisu spominjali konkretniji planovi. Otac je ekao da otputujem iz zemlje kako bi se oenio -barem se meni tako inilo. Rekla sam mu: Krio si od mene, morao si znati i prije mojeg odlaska. Rekao je da je to uinio zbog mene, jer sam mu rekla da vie ne elim lagati majci o njegovim vezama s drugim ena-

360 | AzarNajisi ma. Dodao je: Ne bih je oenio, ne bih uzeo nekoga za koga mislim da ti se ne svia. Raunao sam na to da ste prijateljice. Mislim da je to bila tvrdnja zbog koje sam posumnjala u njegovu iskrenost. Kako sam tolike godine mogla biti slijepa i ne vidjeti da bi moje sudjelovanje u izmiljanju lanih pria za majku jednoga dana moglo zavriti oevim laganjem kako bi me smirio? Mislim da je otac bio sretniji sa ahin nego s majkom, iako je njihova veza slijedila uobiajen model: postao je njezin prijatelj, otac, raunovoa, skrbnik... Iao je u kupnju, pomagao je u kui... Pisao je pisma njezinu bratu-ovisniku, opominjui ga u sestrino ime. Obeao je da e joj, prije nego to umre, osigurati ivot kakav zasluuje, to je znailo da e se moi koristiti punomoima za prodaju svega to smo posjedovali. U oajnikom nastojanju da vrati na konfiscirani imetak, poeo je poslovati sa sumnjivim tipovima koje je dotad cijeli ivot izbjegavao. A ahin se prema njemu ponaala slino kao majka. S njegovom se obitelji nikad nije zbliila, a moje strieve i roake jednostavno je ignorirala. Kad god bismo je posjetili, za Noruz (perzijsku Novu godinu) ili nekom formalnom prigodom, brinula se da djeca neto ne razbiju ili ne proliju. Uvijek smo se osjeali nelagodno i sjedili na rubu stolaca, spremni za bijeg. Bila je podla, ali i do apsurda osjetljiva na titule i etikete. Jedanput mi je prijateljica rekla da bolje pogledam bluzu koju mije ahin darovala za roendan; markica je bila izrezana a na njezino je mjesto bio zaiven dizajnerski logo. Otac ju je pokuavao braniti, podsjeajui me koliko mi se neko sviala, te da je bez mojeg pristanka nikad ne bi oenio. Ponekad su mu oi bile pune suza; nije mogao prihvatiti da mu ne vjerujem. Bila sam njegova najbliskija pouz-danica i zato je prirodno da me la zaboljela. Stvari n kojima sam uljela 361 Samo posljednje dvije godine ivota, rekla mi je najbolja prijateljica Pari, gospodin Nafisi je bio nesretan. A potom je dodala, valjda da bi me umirila: No, inae je s njom sretno ivio. Te dvije godine ahin gaje nagovarala da proda dva otoka prepisana na moje i Mo-hammadovo ime, koje je vlast poluslubeno konfiscirala. Bila je zabrinuta da e, u sluaju njegove smrti, novac pripasti ili dravi ili nama, a ne njoj. ak i u toj dobi, unato sranim tegobama, otac je ponekad i dva puta tjedno odlazio na Kaspijsko jezero, pokuavajui nagovoriti i podmititi ljude koji su svojatali otok lokalne lanove revolucionarnih odbora i klerike. Govorila sam mu da odustane. Ne treba nam novac, rekla sam, a tebi ne treba glavobolja. Nisam mu imala srca rei da je za osobu koja se hvalila da nikad nije pognula glavu pred ahom ili bilo kojim drugim vlastodrcem poniavajue dodvoravati se tim ljudima zbog komada zemlje. Otac je volio ahin, u to sam posve uvjerena. Moda je i ona njega voljela na neki svoj nain. Za razliku od majke, cijenila je njegovu privrenost. Ali, mir za kojim je tragao nikada nije pronaao. S nama je veerao jedanput na tjedan. Uvijek je dolazio nervozan i zabrinut. Htio je da volim njegovu enu, a ne samo da je potujem. (Azi eli s tobom razgovarati, rekao bi joj kad bi me nazvao iz njihove kue i pruio joj slualicu. ula bih ga kako dodaje: Nedostaje joj razgovor s tobom.) A i brinuo se zbog novca. Cijeli ivot, sve do nekoliko dana prije smrti, gotovo je svako jutro odlazio na posao. Imaii su dovoljno novca za lagodan ivot, ali ahin time nije bila zadovoljna. Rekao sam joj da u se pobrinuti za nju, izjavio je i nastavio: Obeao sam joj. Ona je odustala od ideje da postane modna kreatorica, pa joj je pomogao 362 | AzarNaftsi ......."" da se pone baviti unutarnjim ureenjem. Odveo me javnom biljeniku kako bi obnovio svoje punomoi, te mogao prodati jo jedan komad zemlje. Iz nekog razloga, on i ahin pokuavali su nas uvjeriti daje ona zapravo ta koja donosi glavninu zarade u kuu, daje njezin dekoraterski posao doslovce cvao. Pokuavao je odgonetnuti ahin na isti nain na koji je pokuao shvatiti majku. U njegovu zadnjem dnevniku, to ga je vodio nekoliko mjeseci prije smrti, postoji biljeka: Za ahin: ako se suoi sa stvarnou kakva jest, init e manje pogreaka. Tvoj je problem u tome to brka snove i elje sa stvarnou, pa normalno slijedi razoaranje. Tu je biljeku isto tako mogao uputiti i sebi. ahin je, ini se, imala isti dar za fantaziranje kao i moja majka, ali joj je nedostajala majina

ranjivost. Koristila se svojim nevoljama za tono odreene ciljeve. Zatita koju je traila nije bila neki neodreen zahtjev za ljubavlju i priznanjem, nego daleko vie neto odreeno i materijalno. Njezina je pohlepa bila gotovo posve javna i moda je upravo zbog toga, za razliku od moje majke, dobivala ono to je eljela. Jedan mije bliski roak nedavno rekao: Zapravo nije bilo niega loeg u onome to je uinio va otac. I drugi mukarci imaju izvanbrane veze. ak i ee od Ahma-da. Ali, dre ih podalje od svojih obitelji i prijatelja. Znaju biti diskretni. Ahmadov je novi brak bio besmislen. Mukarci ene mlade ene ili zbog seksualnih uitaka ili da bi se netko o njima brinuo u starim danima. U toj kui, pak, Ahmad je radio sve. Iao je u kupovinu, pomagao u kunim poslovima, nosio eninu torbu i stalno je slao na odmor. Ta se osoba pitala zato se otac nije mogao ponaati kao normalan mukarac. Zato su njegove veze prerasle u tako zamrene drame? U trezvenijim trenuciStvari o kojima sam. utjela ma to sam se i sama pitala. Bih li ga u tom sluaju vie voljela? Ne vjerujem! Voljela sam ga jer njegove mane nisu bile obine, jer se osjeao krivim, jer je htio biti zaljubljen, a ne imati izvanbrane veze. Njegov posljednji dnevnik pun je briga u vezi s obeanjima koja je dao ahin i koja je, kako smo otkrili nakon njegove smrti, u potpunosti ispunio, ak na tetu vlastita ugleda. U privatnom ivotu kao i u politici, pravila se ili prihvaaju ili se protiv njih otvoreno prosvjeduje iz principa. U oba sluaja plaa se odreena cijena. Sreom, nitko ne moe proi a da ne plati. Ali, koju cijenu? Ne pripadajui ni jednoj strani, otac je platio dvostruko. Nije uivao ni u pogodnostima nekoga tko se povinuje konvencijama, niti u zadovoljstvu zbog krenja pravila. U dnevnikim se zapisima stalno pomaljaju dvije suprotne tendencije: elja da raskine sa starim i pone sa ivotom kakav eli, ali i strah to e se s njime dogoditi ako to bude uinio. Majka gaje neumorno progonila; nazivala ga je na posao, raspitivala se kod prijatelja i poznanika o njegovim aktivnostima, optuivala me da je ne titim, da sam se prodala tom ovjeku i njegovoj fufici. Poela je iza mojih lea nazivati moju prijateljicu Pari aiei se na nas, te joj je dala u zadatak da se dokopa oevih vlasnikih papira. Kad je doznala da se otac oenio, prvih nekoliko tjedana svima je ivot pretvorila u pakao. Rekla sam joj da nemam nita s time, da suosjeam s njom i da sam iz potovanja prema njoj odluila ne primati oevu novu enu u naem domu. Pokuala sam biti iskrena. Ali, nije mi uspjelo. Previe se toga dogodilo, previe se nepovjerenja nakupilo tijekom godina. S uenjem sam se pitala zato . ta ena s osjeajem ponosa i vrstim moralom nije 364 | AzarNafisi ' odavno traila razvod. Je li smatrala da biti razveden predstavlja jo vee ponienje negoli trpjeti u loem braku? Ili ga je moda, unato vlastitim tvrdnjama, doista voljela? Tvrdila je da je od poetka znala da ima drugu enu, inae ne bi bio raskinuo sa Zibom. Ili bi, pak, sama sebi proturjeila i tvrdila da ga je Ziba ostavila nakon to je iz njega izvukla novac. Tijekom mirnijih dana pokuala bi me ukljuiti u svoju pijunsku mreu. Traila je da joj dam njihov broj telefona. Nemam ga, odgovorila bih, zovem ga na posao. Pitala je Bidana, djecu, prijatelje; napokon je pronala broj i poela ih dan i no zvati, prijetei im i ostavljajui poruke. Pusti ih na miru, svi su joj savjetovali. Budi sretna zbog svoje djece i unuadi, zahvalna da su zdravi i da te vole. Vole?, uzvraala bi ona s gorkim osmijehom. Ljudi skupljaju stvari iz razliitih razloga, ali obino postoji neka odreena svrha ili elja primjerice, opsjednutost kutijama ibica, pepeljarama ili umjetninama. Usredotouju se na odreene predmete. Moja je majka, inilo se, vie nagomilavala stvari nego to ih je skupljala, a ono to bi nagomilala nije bilo ni od kakve koristi. Dok sam bila mlada ponekad se koristila starim tkaninama da sebi ili meni saije odjeu, ali s godinama ih je jednostavno poela odlagati u krinje, pedantno slaui jedne povrh drugih. Njezina skladita bila su srce kue, njezin tajanstveni puls: krinje natrpane tkaninom, odjeom i darovima koje je kupila ocu, bratu i meni; dva kovega puna srebra i porculana iz prvoga braka. Zatim je, nakon revolucije i oeva odlaska, poela gomilati ivene namirnice. Hvalila se da je sauvala zalihe rie i eera jo iz Stvari o kojima sam utjela | 365

predrevolucionarnog razdoblja. Gomilala je zalihe maslaca, koji gotovo nikad nije upotrebljavala. Pune smonice su joj vjerojatno davale neki osjeaj sigurnosti, ali sve do posljednjeg daha nije znala kako sve to uklopiti u svoj ivot: hoe li izloiti srebro, jesti iz najboljeg porculanskog servisa, nositi krznene kapute, dopustiti djeci da se igraju i lome igrake. Ponekad bi, iznenada i bez razloga, darovala dragocjene predmete koje je godinama uvala, ali ne nama, to bi se inilo normalnim, nego vie-manje nepoznatim osobama. Meni je uskraivala bilo kakav predmet koji bi me zanimao, ak je pokuala dobiti natrag i neke stvari koje mi je ranije darovala. Gomilala je ljude kao i stvari. Posljednjih godina poela je lakomo skupljati prie o zlodjelima islamskog reima i prepriavati nam ih u svakoj moguoj prigodi. esto bi nas ujutro budila kucajui na vrata, ili bismo je nou zatekli kako nas eka na stubama na povratku sa zabava. Jeste li uli?, pitala bi, a zatim bi ispripovijedala jo jednu strahotu. Kao boica loih vijesti, brinula se da ne zaboravimo! im bih spazila tu iskru u njezinim oima i prepoznala prikriveno uzbuenje u glasu, znala sam da emo ponovno uti pripovijest o jo jednom ubojstvu. Podrobno je opisivala rituale kamenovanja - mukarci se ukopavaju do pojasa, ene do vrata, kamenje nije smjelo biti ni preveliko ni premalo. Neki je ovjek pobjegao i bio poteen, jer ako uspije pobjei, oprotena ti je kazna... Izvjetavala je s uasom o ulinim vjea-njima: naime, nekog su zloinca bili objesili na dizalicu kako bi posluio kao primjer. Zamisli da Ne-gar i Dara, rekla bi, na putu u kolu nalete na takav prizor. Zatim je prepriavala pripovijest o mukarcu , i eni pronaenima u garai s odrubljenim glavama 366 I AzarNafisi (enino mi se ime iz nekog razloga urezalo u pamenje - Firuza Sanai) te o usamljenoj starici koju su opljakali i ubili, a koja joj je posluila kako bi aludirala na vlastitu situaciju: bilo da odemo nekoliko dana na godinji odmor, bilo daje zauvijek napustimo, ona u svakom sluaju ostaje posve sama. Unato znacima politikog otvaranja, devedesete su od poetka do kraja bile i godine sustavnog maltretiranja disidenata i intelektualaca. Jednog za drugim reim je smaknuo nekoliko pisaca, pjesnika i prevoditelja dok su se bavili svojim poslom, bili u kupnji ili u posjetu prijateljima. Majka je pomno sluala nae veernje razgovore o misterioznom nestanku Ahmada Mir Alaiia, jednog od naih najboljih prevoditelja, divnog kolege s Teheranskog sveuilita, zatim profesora drevnih perzijskih jezika i kulture Ahmada Tafazolija te o spaljivanju knjiare Morghe Amin. To su uinili uvari revolucije prosvjedujui zbog objavljivanja jedne knjige spisateljice arnu Parsipur. Jeste li uli?, pitala bi nas, upadajui rano ujutro u na stan: Jeste li uli da je uhien gospodin Goliri? Ve smo znali, budui da su nas rano probudili kako bi nas obavijestili da su Goliri i jo petorica pisaca uhieni protekle noi tijekom posjeta njemakom konzulu. Svaki put kad bih odlazila iz Irana na neku konferenciju, majka bi nekoliko dana prije mog odlaska poinjala sa svojom kampanjom. Obino bi pokucala na kuhinjska vrata i bez ekanja na odgovor ulazila. Ne zaboravi im rei, rekla bi, mora im sve rei. Htjela je da im govorim o svim zlodjelima reima. Pohlepno je sluala strane radio postaje, poput BBC-ja ili Glasa Amerike, i prenosila nam njihove vijesti. Britanci su ponovno u igri, ti mutivode, rekla bi nam. U dosluStvari oknjima sam utjela \ 367 hu su s reimom, nikad ne govore istinu. Imala je ak i popis ljudi koje je reim smaknuo izvan Irana: bivi premijer Bahtijar, njegov bliski suradnik Abdulrahman Borumand i brat Foruk Farohzad, Ferejdun. Ponekad me zvala na kavu i zahtijevala da pomno sluam to bi neki prijatelj ili potpuni stranac mogao rei o dogaajima u zemlji. Prvi put kad mi je rekla: Reci im, odgovorila sam: Kome da kaem, mama? Onima koji su te pozvali. Reci Mahnaz! Mahnaz Afkhami bila je u ahovo doba ministrica za enska pitanja. Bili smo u rodu. Njezina mlaa sestra Farah koja je kasnije, poput mene, postala aktivna u Konfederaciji iranskih studenata, bila je moja prijateljica iz djetinjstva. U jednom periodu obje smo prosvjedovale protiv Mahnaz, a sada su sestre dijelile istu sudbinu - budui da je bila odgovorna za sastavljanje i provedbu Zakona za zatitu ena tijekom sedamdesetih, Mahnaz je bila pri vrhu reimske crne liste. ivjela je u progonstvu u SAD-u, kamo je nakon mueva smaknua s trogodinjom keri pobjegla i Farah, u osmom mjesecu trudnoe. Uvijek kad sam odlazila na u Ameriku majka je traila da Mahnaz prenesem pozdrave i

kaem joj daje ljudi ovdje poznaju i cijene. Nekad si se rugala ljudima poput Mahnaz, grdila me majka, nisi je cijenila. Htjela sam je podsjetiti da i sama svojedobno nije odobravala njezine postupke. Njezin osjeaj divljenja bio je relativno nov. Nju e posluati, rekla bi majka. Jo se ivo sjeam majke kako rano ujutro stoji pokraj vrata garae i spremna obaviti rituale rastanka dri pladanj s primjerkom Kurana i zdjelicom vode u kojoj pluta jedan jedini cvijet. Prije nego to bi iza mojih lea pokropila vodom za dobru sreu i sretan put, iz ogrta-, a bi izvadila poluzguvani komadi papira i pruila mi 3681 - AzarNafisi ga. Napisala sam ti popis ljudi koji su u zatvoru ili su ubijeni. Daj ga svojim prijateljima. Molim te uini to, rekla bi gotovo preklinjui. Dobro, mama. Nadam se da to nije jedan od onih odgovora samo da me se rijei, a nema namjeru uiniti ono to sam od tebe traila, rekla bi, a ja bih ula u automobil i zatvorila vrata. Ponekad sam osjeala zahvalnost to ivimo toliko blizu majke. Kad su Dara i Negar bili mali esto im je pripovijedala prie prije poslijepodnevnog poinka. Na pod bi prostrla veliki prekriva s trima jastucima, pa bi sve troje legli jedan do drugoga. Prola bih pokraj njihove sobe i kroz otvorena vrata vidjela Negar kako lei na leima i s palcem u ustima, oiju usmjerenih u strop, slua s onim odsutnim izrazom koji djeca dobivaju kad prijeu iz stvarnosti u neki drugi svijet. Dara je, kao i obino, zahtijevao svoje omiljene predmete iz slikovnica. Ovaj mjesec, govorio bi, elim ovaj mjesec. Kad su narasli, nauila ih je igrati karte. Naveer bi ih zvala na partiju passura, remija ili ajnca. Priala bi im o svojem ocu, velikom kockaru, te kako je ponekad s njom igrao karte kad ih je bilo samo dvoje, pa je svatko dublirao odsutnog partnera - kompliciran proces koji nikad nisam shvatila. Pobrinula se da uvijek gubi i da djeci plaa okoladom i novcem. esto sam dolazei kui nakon posjeta prijateljima ili sa sastanaka nailazila na smijeh dok su majka, Negar i Dara sjedili za kuhinjskim stolom. Kupovala im je i darove, obino djeji nakit za Negar i igrake za Daru. Jo drim u ladici jedan dugaak zlatni lanac s malim privjescima: srcem, narom, papuicom, kljuevima i krilatim zoroastrijskim boanstvima, vrlo traenima nakon revolucije. Djeci je plela Stvari o kojima sam utjela \ 3S9 arene arape, rukavice i alove, a ujutro bi se penjala do pola stuba dozivajui ih: Siite nahraniti ptice! Nakon to smo 1997. otili u SAD svaki put kad bih je nazvala, rekla bi: Reci Dari da se brinem o pticama, a glas bi joj se slomio. Voljela je i Negar, ali Dara je bio njezin miljenik. esto nas je optuivala da iskoritavamo njegovu blagu narav. Smatrala je da je nalik na mojeg brata, a Negar na mene, jedino to su, dakako, bili ljepi. To su bili svijetli trenuci - obino joj je bilo ugodno s njima, osim kad bi dopustila da se na njih prenese bijes to gaje osjeala prema mom ocu. Jo uvam neke dnevnike Negar kad joj bilo bilo osam godina: Danas nam je maman Nessi rekla da je vie ne bismo trebali posjeivati, napisala je i dodala: Rekla je da nije ona naa baka, nego neka Turkinja ahin. Rasplakala sam se, a ona je rekla: 'Tako hoe tvoja majka.' Ponekad, kad nismo bili u stanu, dolazila bi gore pokupiti njihove vrednije igrake - darove za roendane i ostale prigode - kako bi ih sakrila da ih djeca ne polome. Jo sam uvijek, piui ove retke, zapanjena koliko joj je nepoznat bio pojam uitka i igre - izbjegavala ga je kao da e joj neizbjeno prouzroiti nekakav gubitak i jad. Tahmina, koja je poznavala svaki kutak majina stana jer joj je povremeno pomagala u kui, jednom je zgodom povela Negar, Daru i mene dolje dok je majka bila odsutna. Otvorila je vrata ormara, kadli osvanu oaravajui prizor - cijeli je bio natrpan velikim plia-nim medvjedima i ostalim ivotinjama, Barbikama, automobilima i kamionima koje su Bidanove sestre slale djeci. To je bilo toliko neobino da su djeca prasnula u smijeh.Osvetili smo joj se uzevi nekoliko omiljenih igraaka, no ipak nismo imali srca odnijeti sve i ne osta3701 - AzarNafisi viti joj nita. A ti si krivila nas da gubimo igrake, rekla je Negar kad smo se ponovno douljali gore u na stan. U poznijim godinama majka je provodila vei dio dana u dnevnoj sobi, vrata do vrata sa spavaom. Ta me soba deprimirala, premda je bila svijetla, sa irokim francuskim prozorima prema balkonu s

pogledom na vrt. Ta radosna osunanost bila je zamraena fotografijama koje kao da su se opasno umnaale po stolovima i svim raspoloivim mjestima na zidovima. Postavila ih je ne vodei rauna o veliini ili obliku, i gotovo nijedna nije bila objeena pod pravim kutom -visjele su jedna pokraj druge kao pijani stranci u baru. U toj je sobi posluivala gostima svoju legendarnu kavu, a birala ih je isto tako nasumce kao i fotografije. Osim uvara iz oblinje bolnice, Saifijeve rodbine, mojih studenata i naih susjeda, pozivala je strance koje bi srela u neijoj kui, ili, u dva ili tri sluaja, upoznala u taksiju ili autobusu. Te razliite osobe mogli Azarina majka potkraj ivota, medu svojim fotografijama. Stvari o kojima sam utjela 371 ste zatei kako oprezno sjede na rubovima stolaca, nepovjerljivi prema nepoznatim ljudima do sebe. Ponekad je skupo plaala udovoljavanje vlastitim hirovima, kao jednom zgodom kad je nala miljenika u nekom sumnjivom tipu koji je izgledao kao zgodnija varijanta Kojaka, a zvao se Ahmad-aga. Dugo ju je taj Ahmad-aga posjeivao svaki dan, toboe izvjeujui je o tajnim aktivnostima protivnika reima. Predstavljajui se kao politiki aktivist izmiljao je prie o tajnim aktivnostima na bazaru, o tajanstvenim pobunama u vjerskim kolama i krvavim ubojstvima u kojima je sudjelovala milicija, ali i Revolucionarna garda. Svakog dana majka bi prepriavala prie Ahmad--age, lica usplamtjelog od uzbuenja, s toliko dirljivim povjerenjem da nismo imali srca otvoreno dovesti u pitanje istinitost njegovih rijei. Pokuali smo je diplomatski upozoriti, ali, kao i uvijek, bila je gluha na kritiziranje ljudi koje je favorizirala. Ahmad-aga je od nje iskami-vao novac, u ime donacija za rtve reima i borce za slobodu. A kada je nestao isto tako naglo kao to se pojavio, odnio je njezino srebro, ukljuujui dragocjene uspomene na njezinu majku i prvoga mua, te dva antikvitet-na tepiha. Kao i ostali koji su je potkradali, znao je tono gdje dri dragocjenosti: u podrumu pokraj garae. Bilo je lako prevariti je, samo je trebalo rei pravu stvar. Ako ste bili bezuvjetno i neopozivo protiv islamskog reima, bili ste visoko na njezinoj listi miljenika. Ako ste bili na njezinoj strani, a protiv mojeg oca, tada ste mogli dobiti gotovo sve. Osjeala je da moe vjerovati ljudima koji se s njome slau. Brat i ja nismo pristajali na te uvjete, unato visokoj cijeni koju smo morali platiti za neposluh. Nastavila sam posjeivati tetu Minu godinama na-, kon to se posvaala s majkom. Sredinom osamdese372 \ AzarNafisi tih bila je ve teko bolesna. U sjeanju mi je ostao jedan dan kada je bila raspoloena za uspomene i prvi put mi je odluila predstaviti svoju verziju prie. Tvoja je majka udna osoba, rekla je ustajui da bi mi donijela album s fotografijama. U stanju je optuiti bilo koga za najgore zloine i prekinuti sve odnose, a nekoliko tjedana kasnije oekivat e od tebe da se ponaa kao da se nita nije dogodilo. Ponekad mislim da uiva stvarati scene i poticati emocije. Problem s Nezhat, nastavila je teta Mina, jest u tome da, to god radila, ide u krajnosti. Zna biti toliko brina i susretljiva da zna da joj se nikad nee moi oduiti, a onda odjedanput postane naporna i zahtjevna. Teta Mina mi je rekla da su se esto svaale zbog naina na koji se ponaala prema meni. Toliko puta kad si se nakon ljetovanja vraala u Englesku ili Ameriku, Nezhat je bila tako bijesna na tebe da bi te prokli-njala i rekla kako se nada e se tvoj zrakoplov sruiti. Ne znam to je bilo gore, nastavila je teta Mina, samoubojstvo njezine majke ili to to je tijekom prve brane noi otkrila daje Saifi neizljeivo bolestan. Samoubojstvo? Bilo je to prvi put da sam ula kako netko aludira da je bakina smrt zapravo bila samoubojstvo. Sigurno bi se o tome ve govorilo. Izbjegla je dati izravan odgovor. Ne znam to se zapravo dogodilo, bilo je kojekakvih glasina - infekcija pri porodu, ak se tvrdilo da ju je ubio tvoj djed, a onda se poelo govoriti o tome da je bila nesretna i ubila se. Zna da je bilo problema s njezinom neakinjom Fahri koja je patila od neke duevne bolesti, ini mi se od depresije. Mislim da ti je Nezhat namjerno tajila istinu, a sada je sve zaboravljeno. Bila sam zaprepatena - koliko tom informacijom toliko i leernim tonom tete Mine. Bio je to izgubljeni djeli slagalice koju sam se dugo trudila sastaviti. Stvari o kojima sam utjela

373 Ponekad mi se ini da je Saifi bio koban za tvoju majku, rekla je teta Mina. Od njegove se smrti nikad nije oporavila. Dugo je nosila crninu. (Otac je zapisao da je, kad ju je prvi put ugledao, bila u crnini, a valovi tuge jo su prelazili njezinim licem). Nikad vie nije vratila svoju ivahnost. Manjak ljubavi, tako je to nazvala jedna moja studentica - moda je to bila priroda njezine bolesti. Bezbrojne ene pate od toga. I sama teta Mina, kad ovjek bolje promisli, pa moja baka, zatim neke od mojih studentica... Ona je tog mukarca pretvorila u boga, a ni jedan mukarac to ne zasluuje, rekla je teta Mina s nestanim osmijehom. Nadam se da si od majke neto i nauila. Nikako nisam mogla pitati majku o bakinu samoubojstvu, pa sam pitala oca. Ne znam to se dogodilo, odgovorio mi je. Bilo je mnogo glasina. Nitko nije posveivao dovoljno panje toj ubogoj eni da bi se doznala prava istina. Godinama sam se raspitivala kod majinih roaka, ali nitko o njoj nije nita znao. Stoga je jedini nain na koji se mogu nositi s tom injenicom - da nitko nita nije znao o bakinu ivotu niti se iega sjeao - da zabiljeim ono to o njoj pouzdano znam, uz injenicu da su je svi zaboravili. Jedan prijatelj me nekom zgodom upitao zato mislim da je istina vana. Istina, ustvrdio je, nije utjena - svakako ni priblino kao la ili zaborav. Nepunu godinu dana nakon tog posjeta, teta Mina je umrla. Dugo je bolovala od raka eluca. Stanjila se, to ju je inilo jo elegantnijom i profinjenijom. Unato bolesti uvijek je bila besprijekorno odjevena i uspijevala se dobro brinuti za svoj krasan stan pun antikviteta. Za razliku od majina, bio je uredan i skla- , dan. Majka mi nije prigovarala to posjeujem tetu Minu, ali se nije smekala kad se razboljela. Obino 374 j - AzarNafisi ju se moglo nagovoriti da zaboravi svoja neprijateljstva, obavjetavajui je o neijim nedaama. No, iako je teta Mina bila bolesna i na samrti, majka nije pokazala nikakvo zanimanje ni suosjeanje. ula sam, rekla je neutralnim tonom da vara na remiju. Branila sam je, dodala je zatim, ali govori se da vara i da zato nitko s njom ne eli igrati. Obino se ponosila time to je uvijek bila tu za prijatelje i roake u alosti, no iritirala me hvalei se kako rijetko odlazi na vjenanja, ali je uvijek na pogrebima. Ipak, kad je umrla njezina maeha, iako se brinula za tetu Nafisu i s njom provela dosta vremena, pokazala je vrlo malo boli. Tijekom korote glasno je razgovarala, ak se i smijala. Prijatelji tete Nafise stalno su je stia-vali: Nezhathanum, molimo te... Tetu Minu sam redovito posjeivala u bolnici. Posljednjih nekoliko dana prebacili su je na intenzivnu njegu. Sjeam se da sam je s njezinim kerima promatrala kroz prozor bolnike sobe. Bila je nemirna, prevrtala se u postelji dok smo mi nemono stajale; ve je bila izvan naeg domaaja, u onostranosti. Nakon to je umrla, otila sam na groblje s Lejlom, njezinom mladom keri, i iza okna mrtvanice promatrale smo kako je peru i pripremaju za muslimanski pokop. Kad sam to prenijela majci, nastavila je spokojno sjediti na kauu u svojoj izblijedjeloj svijetlozelenoj kunoj haljini. Nita nije rekla. Lejla je uvijek bila dobra djevojka, konano je prozborila i nastavila: Dopada mi se. Nakon nekog vremena ustala je i, krenuvi prema vratima, pitala: Jesi li za alicu kave? POGLAVLJE 29. SudUrtoijt sa svijetom Otac je sluio kao posrednik izmeu moje majke i svijeta. Prekidala bi ga u radu u njegovu uredu, usred sastanka, i oekivala da rijei problem s vodovodnim instalacijama, kuom ili vrtom, poslugom, ili bilo im drugim. Ako je htjela putovati, on je bio osoba koja se brinula o putovnici i putnim kartama. Ako se osjetila uvrijeeno postupkom nekog gosta na zabavi, bila je bijesna jer je nije branio. Na poetku revolucije, kada je novi reim traio da se nekadanji parlamentarci moraju pojaviti na sudu i vratiti plae, otac je u njezino ime odlazio na sasluanja i platio dugove. Za zatitu i brigu o toj eni, ludo zaljubljenoj u ideju osobne neovisnosti, bio je zaduen otac, a nakon njega brat i ja. U rjeavanju problema u domainstvu i ostalih praktinih stvari, majka se nakon oeva odlaska oslanjala na nas, to je uglavnom znailo na Bidana. Otac je rijeio sve u vezi s financijskim aspektom njezina sudskog sluaja, ali je bila ponovno pozvana na sud na jo jedno sasluanje - vie

formalnosti radi. Kako e ona to uiniti 376 | AzarNafisi bez njega? Predloila sam da je ja pratim, a ponudili su se i jo neki prijatelji. Ali, odrjeito je odbila nae prijedloge. Nadam se, rekla je, da nikada nee doi dan kada u morati ovisiti o nekome. Na moje inzistiranje, rekla je : Molim te, nemoj se brinuti, u stanju sam voditi brigu o samoj sebi. Tako sam ivjela cijeli ivot. To je moja sudbina, dovrila je hladno i oholo. Potvrdilo se da je imala pravo, nisam joj bila potrebna. Vratila se trijumfalno i otkrila kako im je prkosno objasnila da se nema ega sramiti. S ponosom je govorila o svojem radu u Parlamentu. Nisu u njemu mogli nai nita loega, glasovala je protiv kapitulacijskog zakona i Zakona o zatiti obitelji, koje je novi reim odbacio. Rekla sam im da bi mi trebali, da imaju malo mozga, podignuti spomenik, ali dobro znamo da to nikada nee uiniti! Izjavila sam istraitelju - nije bio klerik, usput budi reeno - da sam bila muslimanka i prije nego to se on rodio i da mu mogu biti majka. Zato mi, rekla sam mu, nemojte drati prodike o vjeri. I nemojte ni na trenutak pomisliti da pristajem na ovu odoru na koju ste nas prisilili. Kao da e pokrivanje od ena uiniti vee vjernice. I to ti je odgovorio? pitala sam je. Pa, nije bio poput drugih, moda je u srcu protiv ovog reima. Nasmijao se i rekao: 'Znam da ste dobra muslimanka i znam da ne mislite ozbiljno.' A ja sam mu odgovorila: 'O, mislim itekako ozbiljno, a doete li u posjet, sve u vam objasniti uz kavu. Prije nego to je otila, rekla je tom istraitelju da je njezin otac bio kockar i pijanac, ali da je bio vei musliman od mnogih sadanjih elnika, jer je prakticirao osnovno pravilo islama - milosre prema drugima, to se za sadanje politiare teko moe rei. Stvari o kojima sam utjela 377 Toga je dana bila silno uzbuena, kao da je otkrila neki skriveni potencijal. Da, nije joj trebao posrednik izmeu nje i svijeta! Dola je do te spoznaje malo prekasno, dodue, jer kad je poela pripovijedati Bidanu to se dogodilo sve je ve bilo zainjeno optubama protiv oca. Okrivljavala ga je da ju je iz pakosti prijavio predstavnicima vlasti s kojima se sprijateljio. Zamisli, taj ovjek koji je tvrdio da se nee pokloniti ahu sada pue pred tim ljudima samo zato to mora dovoljno priskrbiti za onu drolju koju naziva suprugom. Prvi sam put kao predava otputovala u SAD i Europu nekoliko dana prije Nove 1990. godine. Imala sam vlastiti dom i djecu; suprug je imao posao koji je volio a ja sam do tada u Iranu ve postigla ugled u knjievnoj kritici. Gotovo dva desetljea - od ranih 80-ih do odlaska u Ameriku u ljeto 1997. - prouavala sam perzijsku knjievnost i pisala o njoj. Od djetinjstva sam gledala oca kako uiva u lijepoj knjievnosti, poseui za priama iz ahname i klasine knjievnosti kako bi nas poduio o Iranu, a sada je to za mene postalo gotovo poput druge prirode. U modernoj prozi i poeziji traila sam odgovore na pitanja kako smo se suoavali sa stvarnou ili je negirali, kako smo izraavali svoja iskustva i okretali se jeziku - ali ne da se otkrijemo, nego da se skrijemo. Bila sam sigurna, tada kao i sada, da mi prouavanje suvremene iranske proze moe pomoi da shvatim politike i drutvene dogaaje. A onda sam odjedanput osjetila da nije dovoljno biti knjievni kritiar. U postojeem politikom okruju bilo je lake pisati akademski korektne eseje i lanke -tako se, uostalom, stjecao ugled meu intelektualnom elitom. No ja sam u svom pisanju najednom postajala 378 | - AzarNafisi : -..... sve subverzivnija. Sjeam se uzbuenja izazvanog zrncima prikupljene istine koja sam paljivo odnosila kui u svoje gnijezdo. Ali, forma je bila pogrena: inilo se da postoji neto umjetno, usiljeno u tim gorljivim idejama - ukroenima i prilagoenima trezvenijem jeziku. Tada sam poela pisati o Vladimiru Nabokovu, djelomice i zbog oduevljenja mojih studenata za njegova djela. inilo se da dijelim neke od njegovih opsesija: opsjednutost progonstvom, vrstu vjeru u svijet mate i subverzivnu mo knjievnosti, vjeru da s pomou knjievnosti bol moe pretvoriti u neprolaznu ljepotu. U romanima Nabokova moe se nai tota opasnoga za totalitarni mentalni sklop: potovanje prema pojedincu, erotska ljubav, priznavanje kompliciranog odnosa izmeu rtve i tlaitelja.

Nabokov je shvaao da se stvarnou moe vladati uz pomo mate. Moja knjiga Anti-terra objavljena je 1994. Nekoliko mjeseci kasnije dala sam ostavku na svoje akademske dunosti. Uivala sam predavati, ali kako su moja predavanja postajala popularnija, sveuiline vlasti sve su mi vie oteavale nastavak rada. Stvorila sam poseban program organizirala sam gostovanja poznatih pisaca, redatelja i slikara, pozivala sam ih da govore i upoznaju se sa studentima. Prvi je gost bio glasoviti redatelj Abbas Kiarostami, koji je tom prigodom odrao svoj prvi javni govor nakon revolucije. Jedan od mojih studenata - zvao se Forsati i bio je elnik Islamske studentske udruge i gorljivi filmofil - pomagao mi je u sastavljanju programa. Stotine ljudi dolo je u veliku aulu uti Kiarostamija. Neto kasnije pozvali smo uglednog i kontroverznog redatelja Bahrama Beizaija, koji je bio krajnje otvoren u svojoj kritici reima. Na poetku revolucije napisao je popularanu i od kritike Stvari o kojima sam utjela | 379 hvaljenu dramu o smrti posljednjeg kralja Perzijskog Carstva - Jezdegerda, kojega je ubio neki mlinar malo prije invazije Arapa. Nakon Beizaijeva nastupa, dok smo silazili stubama Forsati mi je rekao: Morate biti svjesni da e ti susreti morati prestati. Beizai je kap koja je prelila au. Administracija smatra da su ti razgovori postali previe subverzivni. Na moja predavanja poeli su dolaziti i studenti s drugih sveuilita. Dopustila sam im da u njima sudjeluju, jer je tada u Teheranu bilo vrlo malo mjesta na kojima se otvoreno moglo raspravljati o knjievnosti. Kako sam mogla odbiti nekoga tko je htio provesti slobodno vrijeme raspravljajui o Tomu Jonesu ili Orkanskim visovima? Dekan nije bio tako velikoduan. Odluio je zabraniti dolazak vanjskim posjetiteljima i uveo je novo pravilo - njegov e ured odobravati tko me moe posjetiti. Svaki dan su se odreivala nova pravila i zahtijevale nove restrikcije. Najprije bi me namamili, a onda poeli ograniavati moje aktivnosti. inilo mi se da provodim vie vremena u borbi protiv ogranienja nego u bavljenju svojim poslom. Dala sam ostavku, ali nije bila prihvaena sljedee dvije godine. Nije se radilo o tome da me nisu mogli izbaciti: no, tko sam bila ja da si umiljam kako mogu dati ostavku? Barem sam si ja to tako protumaila. Sljedee dvije godine privatno sam poduavala sedam mojih omiljenih studentica i jednog studenta koji nije pristao da mu se uskrate njegova prava. Trebalo je proi dosta godina da bismo mu i ja odluili otii iz Irana. Mjesecima smo diskutirali o naoj budunosti, o budunosti nae djece i o tome kako najbolje sluiti domovini - ta su pitanja bila e- sta meu naim prijateljima, obitelji i poznanicima. 3801 AzarNafisi Kad smo bili u Americi, podsjeao me, stalno smo sanjali o povratku kui. Htjela sam da i naa djeca imaju istu mogunost izbora kao i mi, da vide svijet i donesu vlastite odluke. Htjela sam osim toga, postati knjievnica i predavaica, to mi se inilo gotovo nunim da bih opstala. Bidanov posao nije bio izravno vezan za reim. Bio je partner u arhitektonskoj tvrtki, radio je s kolegama koje je jako potovao i volio, a dobivali su i zanimljive projekte, to mu je davalo osjeaj da je traen i cijenjen. Podsjeala sam ga na injenicu da je situacija drugaija za ene. Pokuavao me oraspoloiti pripovijestima o tome kako smo uspjeli izbjei reimske zakone, navodei vlastito iskustvo. Ne elim rei da se Bidan nije slagao sa mnom. Otkako sam se vratila uTeheran osjeala sam se, djelomice zbog spola i profesije, pomalo izgubljeno, nikad posve kod kue - za razliku od njega. S istim onim arom kojim se uputao u svaki projekt, poeo je ostvarivati san o trajnom domu - san to ga je je sanjao otkako je, sa sedamnaest godina, napustio Iran. Osamnaest godina nakon naeg povratka stvorio je sebi dom, gotovo svoj otok, napuen lanovima obitelji, prijateljima i kolegama. Napustiti ga, bilo je vrlo bolno. lene noi, nakon ponoi, dok se vozio kui s neke zabave, Bidana je zaustavila Revolucionarna milicija. Optuili su ga daje pio, to je bilo tono, iako je to negirao. Odveli su ga u svoj stoer, gdje je proveo no u eliji zajedno s ovisnicima i mladiima uhienima zbog tulumarenja i slinih prekraja. Ujutro je bio priveden elniku Obora s jo nekolicinom uhienika. Obino se pritvorenike minibusom odvozilo na sud, no mjerodavni slubenik diskretno je objasnio Bidanu da moe doi ili autobusom ili taksijem, pod uvjetom da ga sam

Stvari o kojima sam utjela 381 plati, ali moe nazvati i kui - to je bila neizravna aluzija da se za odgovarajuu iznos moe izvui. U taksiju ga je slubenik podsjetio da e mu morati uzeti uzorak krvi, te ga je pitao bi li htio nekoga nazvati, primjerice lana obitelji ili prijatelja koji bi mogao doi po njega. Bidan je konano shvatio. Slubenik je dobio mito, voza iz Bidanova ureda dao je umjesto njega krv, a Bidan je puten na slobodu. Dakako, nisu svi bili te sree. Imali smo prijatelja koji su morali istiti zahode po zatvorima ili su bili pretueni i novano kanjeni. Znali smo za dva odvojena sluaja kad su dvojica mladia, pokuavajui pobjei tijekom racije na zabavi, poginuli dok su skakali s prozora ili s poarnih stuba. Kad bih se poalila na nae sudjelovanje i preutno pristajanje na sve to se dogaa, Bidan bi isticao injenicu da mnogi Iranci nisu popustili diktatima reima. Ljudi su se naizgled pokoravali pravilima, a zapravo su ih neprestance krili, ukljuujui i dravne dunosnike. Bio je to prkos koji reim nije mogao skriti. U tim primjerima nepokornosti bilo je neke nestanosti koja mi je bila simpatina, iako sam imala svojih bojazni; uzne-miravao me taj oblik neposluha, jer upuuje na neku vrstu preutnog dogovora izmeu reima i ljudi. inilo mi se opasnim prepustiti se takvoj vrsti sudionitva. Vano je ne samo ne pristati na pravila, nego i priznati da se na to ima pravo, i sve initi otvoreno. Majka nam je tota zabranjivala, rekla sam suprugu, a ipak smo sve to inili; osjeali smo daje opravdano lagati joj i ne osjeati se pritom loe (iako smo se osjeali loe}, jer je bila diktator. Misli li daje to uinilo laganje prihvatljivim? To je bolest u naem drutvu, nain na koji rtve postaju sudionici u djelima protiv sebe. Jer, bez obzi- , ra kakva opravdanja moemo dati, ti i ja smo laljivci i 382 \ - AzarNafisi varalice dok god igramo njihovu igru, i, to je jo gore, pritom mislimo da je to u redu. Ta naa navika da se pretvaramo kako se pokoravamo reimu dovela je do odreene moralne popustljivosti, do neke vrste duhovne tromosti u svima nama. To je bilo osobito oito kod naih poznanika koji bi, s posprdnim izrazom lica, znali rei: Zato dizati toliko praine zbog komada odjee? Mukarci nisu shvaali da marama nije samo dio odjee; ona je bremenita duhovnim nabojem za mnoge mukarce i ene; a osim toga, nije bila rije o tome kako se ja osobno osjeam, iako sam trebala biti slobodna izraziti svoje osjeaje. Bilo je to pitanje slobode izbora. Ni jedan reim, ni jedan autoritet, nema pravo rei eni kako joj se valja odnositi ili ne odnositi prema Bogu. arnu Parsipur pisala je o tome kako ju je, dok je bila u zatvoru, uvar nagovarao da se moli. Rekla mu je da e se moliti, ali otkrivene glave, jer smatra da Bog nema odreeni spol, a da ga ima bio bi ena, tako da se od svojega Boga nema potrebe zakrivati maramom. Iako Parsipurova nije imala nikakve veze s politikom, ipak je dospjela u zatvor i bila strogo kanjena, jer je odbila pokoriti se vlastima. Mislim da je, kao i John Locke, vjerovala da je svaka vlast loa. Ali, sad su nas kritizirali i sekularni, prosvijeeni mukarci, jer smo stvarale probleme protivei se obvezatnoj marami. Usto, oni su bili zadovoljni zakonom koji im je omoguavao da se ponovno oene znatno mlaim enama ili razvedu bez pristanka supruge. Jedan od problema s reimom poput ovoga bio je u tome to vas je uvodio u napast da postupite suprotno vaim boljim uvjerenjima. Na kraju, i Bidan i ja smo imali svoje razloge. Ipak, odluka o odlasku ili ostanku bila je posve osobna, kao i Stvari o kojima sam utjela | 383 cijena koju emo u svakom sluaju morati platiti. Sreom, imala sam prikladnu profesiju, bilo gdje sam mogla predavati i pisati. Moj se osjeaj krivnje ticao roditelja. Nisam ih htjela napustiti. Mnogi iz njihove generacije bili su tako ostavljeni, nitko se o njima nije brinuo. Otac se ponovno oenio, ali to e biti s majkom? S ocem sam nekoliko puta razgovarala o mojem moguem odlasku. Tvrdio je da je moda najbolje da odemo, barem na nekoliko godina. Rekla sam da e nam nedostajati, a on je odgovorio: Ja sam napustio oca kad mi je Azar s Negar, ocem i Darom poetkom bilo osamnaest, tako i99o.-tih. to ide... Morate misliti na sebe. Rekao mi je da je ve neko vrijeme

i sam razmiljao o odlasku. Jedno jutro, kada je postalo gotovo sigurno da emo otii, posjetila sam majku u njezinu stanu. Bila je u kuhinji. Hodala sam po sobi gledajui fotografije: Negar u crvenoj haljinici pokraj nekog stabla; Dara, punih i bucmastih obraza, s nestanim izrazom na licu; crno-bijela fotografija Mohammada i mene kad sam imala sedam godina, a on dvije. Ula je s dvjema alicama kave i keksima. Poela sam joj govoriti o posljednjem putovanju u SAD. Rekla sam da mi je ponuena dvogodinja stipendija na Sveuilitu Joh-na Hopkinsa u koli za meunarodne studije. Stanka. Zatim je izjavila: No, to su dobre vijesti. Podsjetila 384 j AzarNafisi me je na nae putovanje u Englesku. Zato ne bi dala djeci istu mogunost? Nije da nas naputate zauvijek. Rekla sam joj: Ne elim da ostane sama, zato ne bi pola s nama? Ona se sarkastino nasmijeila. Ovo je moj dom, rekla je i dodala: Osim toga, ne mogu otii. Za to se pobrinuo tvoj gospodin otac. Pitanje njezina odlaska iz zemlje postavljalo se i ranije. Mohammad i ahran otili su prije gotovo deset godina i neprestance su je molili da dode u Englesku u posjet. Bez obzira na to kakvim se isprikama sluila, majka nikad nije zaboravljala spomenuti oevu odgovornost, tvrdei nam da se nisu zakonski razveli i da ona stoga ne moe napustiti zemlju bez njegova pristanka. Ne bih ga nikad ni za to molila, ak ni da sam na samrti, rekla je. Tragino je da sam ja, koja sam glasovala protiv Zakona o zatiti obitelji jer je imao klauzulu o tome da ene ne mogu putovati bez pismenog doputenja svojih mueva, sada moram biti izvrgnuta takvom ponienju. To je izgovorila s toliko uvjerenosti da smo joj povjerovali. No, kasnije smo otkrili daje razvod bio pravovaljan, upisan u njezin rodni list: zapravo je bila slobodna. Drugom zgodom bi ustvrdila: U svakom sluaju, sebi sam obeala da nita neu traiti od ovog reima, pa neu moljakati ni za putovnicu, ak i da vie nikada ne vidim svoju voljenu djecu i unuke. Ali, mama, rekla bih joj, pokuavajui biti razborita, ...ima pravo na putovnicu. Ne mora za nju moljakati, treba samo uzeti ono to ti pripada po zakonu. Sline rasprave uvijek bi zavrile ili u nedvosmislenom odbijanju ili u nejasnoj aluziji o tome kako tota mora obaviti, pa e se moda odluiti na putovanje nakon to se pobrine za sve to je potrebno. Ovaj put sam bila oajna. MiStvari o kojima sam utjela | 385 slila sam da e, budemo li je uspjeli nagovoriti da ode posjetiti mojega brata, to svima koristiti. Konano je pristala preispitati svoje stajalite, nakon to obavi neke vane poslove. Ovo je moja zemlja, rekla nam je ozbiljno, elei nas uvjeriti kako je vrlo osjetljive politike obveze sprjeavaju da napusti Iran. U odreenom smislu, rekla je, ova mi je zemlja vana kao i moja djeca. Imam i domoljubnih dunosti. Neko je vrijeme majka bila uzbuena zbog naeg odlaska. Razgovarala je o tome s drugima. Okrenula bi se i upitala me: Kako se ono zove tvoje sveuilite? John Hopkins, mama. ula sam je kako govori na telefon: Da, to je to. Ne bolnica, sveuilite, vrlo dobro sveuilite, dobila je stipendiju. Odloivi slualicu, okrenula bi se prema meni: to si rekla, kakva je to stipendija? Zatim bi dodala zagonetno: Vratit e se uskoro, moda za dvije godine. Zapamti moje rijei: Ahmad-aga je juer bio ovdje i rekao mi da su ljudi posvuda vrlo, vrlo nezadovoljni reimom. Da, vratit e se! Ovaj e reim propasti u roku od dvije godine. (Kao da bi jednoga dana klerici jednostavno spakirali stvari i rekli: E pa, odosmo mi. Moda se ponovno vidimo, moda ne.} Vratit e se nakon dvije godine, zar ne? Da, mama, odgovorila bih joj zdvojno. Jedanput sam briznula u pla. Ona je rekla: Zato plae? Sirota Azi, uvijek se potuca od jednog mjesta do drugoga, nikad ne uiva u ivotu, nikad nema pravi dom. Ponovila je da trebam govoriti svijetu o onome to se dogaa u Iranu. Obavi svoju domoljubnu dunost. Poslat u ti tone podatke, rekla je povjerljivo. Naravno, telefonom ne moemo slobodno razgovarati. Ali, moemo izmisliti ifre. Kad kaem, 'Aga je bolestan', znat e da govorim o reimu. 3861 AzarNafisi Poeli smo se pakirati i spremati, a ona je postajala sve zabrinutija i manje optimistina. Bez razloga bi stala usred rijei, ili bi se poalila kako su je ponovno svi napustili... bit e sama u tako

velikom stanu. Podsjetila bih je da Mohammadova svekrva ivi u njegovu stanu na katu i da smo zbog brige za nju iznajmili na stan jednom Bidanovu kolegi. to u ja kad odete, bit u ostavljena tvojem gospodinu ocu na milost i nemilost. Mama, Pari je moj odvjetnik i prijatelj, nita ti nee nedostajati. Hoe li mi, nastavila bi, donijeti vlasnike papire prije nego to odete? Mogu li te zamoliti za tako jednostavnu stvar? Naravno, odgovorila bih, dobro znajui da neu imati hrabrosti zatraiti od oca da mi ih da. Rekla je: E pa, ja pamtim one daleke godine kad si bila tako mlada - u tom trenutku bi joj napuknuo glas - kad smo ivjele u onoj velikoj, vlanoj kui u Lancasteru... kako si samo bila uplaena. Provodila sam sate i sate traei za tebe nove rijei iz rjenika. A sada... tu je zastala. Kako se bliilo vrijeme odlaska, gotovo sam mahnito nastojala provoditi to vie vremena s njom. Dugo bih sjedila u dnevnoj sobi, pokuavajui iz nje izvui pokoju priu. Hodala bih po sobi i raspitivala se 0 fotografijama. Mama, tko je ovo? 0, pogledaj, ti 1 teta Mina. Ima li koju Saifijevu fotografiju nakon svadbe? Njezini su odgovori bili povrni, a kad bih je pitala neto o baki ili Saifiju, ponavljala je uvijek iste prie, gotovo doslovce. Jednoga jutra iznijela je iz spremita mali koveg. Bio je pun starih fotografija koje smo rasprostrle po podu. Mogla sam uti smijeh Negar i Dare na balkonu. Francuski prozor bio je otvoren, a djeca su se zabavStvari o kojima sam utjela 387 ljala nekom igrom rijeima. Ponekad bi jedno od njih izgovorilo neto jako smijeno i tada bi oboje prasnuli u smijeh. Majka nije htjela sjesti pokraj mene. Dok sam kopala po kovegu ona je ulazila i izlazila iz sobe, povremeno dobacujui kakvu primjedbu o ponekoj fotografiji. Neke sam stavila na stranu. Znala sam da ne mogu sauvati taj trenutak: djeca na balkonu, majka gotovo pomirena sa mnom, osjeaj ugode i prisnosti kakav nisam osjetila desetljeima. Negar, Dara, pozvala ih je nosei u rukama posluavnik, kava i okolada su gotovi. Mama, htjela sam joj rei, nemoj im davati kavu, premali su. Ali, znam to bi mi odgovorila: Od svih ljudi na svijetu ti mi ima najmanje pravo govoriti to je za djecu dobro, a to nije! Postala sam opsjednutanjezinom prolou. Htjela sam je poznavati, shvatiti zbog ega je bila toliko udaljena od nas a ipak toliko bliska i ranjiva. S njom je bilo teko komunicirati i razgovarati. Nikad nisam uspjela pronai prave rijei. Nisam joj mogla rei: Mama, znam zato se tako osjea, zahvalna sam ti za Lancaster i ostalo, ali ja volim i oca. Nisam joj mogla rei da sam zapravo najvie htjela da me voli. eljela sam da njezin dodir ne bude iz samilosti, nego iz ljubavi. to zapravo eli, majko?, htjela sam je pitati. Ali, toliko je toga ostalo neizreeno. Ti posljednji mjeseci prije odlaska iz Teherana bili su puni nostalgije, kao da je sadanjost ve ieznula u prolosti. Sjeam se jednoga jutra kad me pozvala na kavu. Spustivi se u njezin stan, zatekla sam je u kuhinji. Rekla mi je da sjednem u dnevnu sobu, dok ne skuha kavu. Dok sam ekala gledajui naokolo opazila sam neke promjene u sobi kojima do tada nisam posveivala pozornost. Uvijek je voljela imati jednu ma388 I - AzarNafisi '1 nju prostoriju za povremene domjenke. Najprije je sve prenijela u spavau sobu i pretvorila pokrajnju sobu, nekada oevu, u dnevni boravak. Nakon toga je preselila svoj krevet u taj novi dnevni boravak, koristei se preko dana njime kao kauem, a nou kao krevetom. Sada je gotovo cijeli dan i no boravila u toj prostoriji. Slike na zidovima takoer su doivjele odreene promjene. Otkako znam za sebe, na jednoj su strani visjele slike nas etvero, ukljuujui i oca s gradonaelnikim kljuem i lancem. Bilo je tu razliitih obiteljskih slika, poput jednog tipinog obiteljskog portreta nainjenog kad je moj brat bio u adolescentskoj dobi. Fotograf nas je pokuao uljepati - posvijetlio nam je oi toliko da su se inile gotovo zelene. Sada sam pak uoila da je maknula sve slike na kojima je bio otac. Soba je bila puna slika njezine djece i unuadi. Medu kolor fotografijama Negar, Dare i Sanam, bila i jedna crno-bijela: nevjesta, ozbiljna i edna te mladoenja, nasmijeen, svijetle kose. Majka i Saifi. Na nonom ormariu bile su dvije knjige, obje iz moje biblioteke. Omiljene knjige mojeg

djetinjstva. Jednu sam oboavala kad sam imala jedanaest godina; bio je to Lejlin dar za moj roendan i esto sam se hvalila da sam je proitala dvanaest puta. Naslov joj je bio Dsire. Napisana u obliku dnevnika, bila je to zapravo romantina verzija ivota Bernardine Eugnie Dsire Clary, keri bogatog trgovca iz Marseillea s kojom se bio sprijateljio Napoleon. S njom je, dok je jo bio siromaan, navodno bio i zaruen, ali ju je iznevjerio i odabrao za enu Josephine. Ona se nakon toga udala za jednog od njegovih generala i kasnije je postala vedska kraljica. Knjiga je bila ukraena slikama iz filma s Jean Simmons, Mario-nom Brandom i Merle Oberon; nije udno da sam ih Stvari o kojima sam utjela kasnije sve poistovjeivala s njihovim povijesnim pandanima. Prva reenica je glasila otprilike ovako: Mislim da su ene s bujnim prsima atraktivnije, zato u sutra svoje grudnjake napuniti rupiima. Majka je odabrala tu knjigu i jo jednu od mojih najdraih djejih - ia Tominu kolibu, i itala ih je kao da je rije 0 istinitim dogaajima. Poela sam je uvjeravati da se radi o romanima, ali ona je odluila vjerovati drugaije 1 opirala se. Govorila sam joj o Harriet Beecher Stowe i enama poput nje, o njihovoj borbi za enska prava i protiv ropstva, budui da sam osjeala kako njihova borba ima slinosti s naom. Rekla sam joj i da sam za svojega prvog boravka u Parizu pokuala pronai most na kojem je budui mu sreo Dsire zaokupljenu samoubilakim mislima, nakon to je doznala da e se Napoleon vjenati s Josephinom. Rekla sam joj i to da planiram napisati knjigu koju u posvetiti njoj. Kako e se zvati?, pitala je. Besramne ene, odgovorila sam. I misli da bi mi se dopala knjiga s takvim naslovom? Ne, mama, mislim na ono kad ste nam ti i teta Mina pripovijedale kako se nekad tvrdilo da e s opismenjavanjem ene postati svjetovne i kako e ih to potaknuti da piu ljubavna pisma mukarcima i ponaaju se besramno. elim napisati knjigu o tome kako se neki ljudi boje obrazovanih ena. Ispripovijedala sam joj jednu priu arnu Parsipur ija se radnja dogaa potkraj 19. stoljea, jednoga dana neki je pjesnik i uenjak, adib, hodao ulicom duboko zamiljen i ne zapaajui svijet oko sebe, a tada je naiao stranac na konju, vjerojatno Englez, i sruio ga na tlo. Drski konjanik, ljutit zbog adibove nepanje, oinuo ga je biem po licu. Sluaj je prerastao u veliki skandal., Dogovoreno je da stranac posjeti unesreenog ovje3901 AzarNafisi ka i ispria mu se. No, ta banalna nezgoda, taj vjerojatno beznaajan dogaaj u Englezovu ivotu, zauvijek je promijenio adibov ivot. Ta se promjena opisuje do najsitnijih detalja. U ono doba malo je perzijskih domova imalo pokustvo, ak su i dobrostojei sjedili na podu pokrivenom tepisima, oslonjeni o goleme jastuke. Da bi dostojno doekao stranca, uenjak je posudio zapadnjaki namjetaj. To je prvi znak strane invazije. No, Englez je prekrio i drugo pravilo. U veini perzijskih domova jo je obiaj da se prije ulaska u kuu izuju cipele. Stranac je, bilo iz neznanja ili namjerno, uao u izmama. Tako se in isprike pretvorio u gestu nadmenosti. No, najvanija posljedica tog susreta jest uenjakovo iznenadno otkrie da je zemlja okrugla. Prije je nejasno bio svjestan te injenice, ali ju je radije ignorirao. Nekoliko dana nakon toga razmiljao je to za njega znai to otkrie. Instinktivno shvaajui vezu izmeu straneve nazonosti i zemlje kao lopte, te buduih promjena i prevrata, on je konano izjavio: Da, zemlja je okrugla; ene e poeti razmiljati, a im ponu razmiljati postat e besramne. Rekla sam majci: Eto, na to mislim kad govorim o besramnim enama - o enama poput tebe, Ame Hamdam, tvoje uiteljice Ozre-hanum, o tome kako su se borile za svoje kolovanje. elim pisati o tome i o enskim likovima u naoj knjievnosti. Nisam joj rekla da sam htjela pisati i o svojeglavim enama poput Rudabe, Vis, Foruk, te Alam Tad, o enama koje su se ustrajno izlagale opasnostima... koje su... kako da kaem? 0 enama koje se nisu bojale biti senzualne. Htjela sam je pitati postoji li prema njezinoj prosudbi, protuslovlje izmeu obrazovane ene, primjerice lijenice, i ene koja voli plesati. Slvari o kojima sam injela 391

Ona je nastavila po svojem. Uvijek sam eljela da bude obrazovana, govorila je, i korisna domovini. Barem sam to postigla. Roditelj koji disciplinira dijete uvijek je omraen. Djeca ele biti s onim tko ih tetoi. TrebaJa sam joj odgovoriti: Da, to si mi pruila, stekla sam obrazovanje, zahvalna sam ti na tome. eljela si svoje snove za mene. To sam morala priznati. Ali, inilo mi se daje prekasno za takva priznanja. Htjela sam vjerovati da e od toga dana na odnos biti drugaiji. Ali ve sljedei dan, ili u danima nakon toga, sve se nastavilo po starom. Otvorila bi vrata kuhinje i poela me obasipati uvredama, dok bi u dnevnom boravku moji gosti pokuavali nastaviti razgovor pravei se da je ne uju. Nakon to me po tko zna koji put ulovila u telefonskom razgovoru s ocem, traila bi od mene papire iz Katastarskog ureda koji su se ticali zemljita u zajednikom vlasnitvu, a ja nisam znala to bih joj odgovorila. Zatim me podsjetila na injenicu da od mene ionako ne oekuje bogzna to, jer imam iste loe gene kao i otac. Jednoga dana, mislim nekih tjedan dana prije naeg odlaska iz Irana, popela se rano ujutro u na stan. Rekla je da mi neto eli pokazati. inila se uzrujanom dok mi je pruala jedan debeli fascikl. Nikad nisi pomislila da bi mi ovo mogla pokazati, rekla je. Imala je skupljene sve moje lanke, gotovo sve do posljednjeg. ak je fotokopirala uvod koji sam napisala za perzijski prijevod Amerike gladi RichavdaVJrighta. Imala je uramljena pisma i pjesme mojih studenata. One koje si bacila, dodala je. Kopije mojih lanaka iz Irana uglavnom potjeu iz tog fascikla koji mi je tada darovala. Dodala je: Ne razumijem tvoju novu knjigu o onom Rusu. Ne , znam zato mora o njemu pisati. Ali, sretna sam da 392 \ AzarNafisi radi ono to eli. To je moj posljednji doprinos, rekla je. Novaca vie nemam, zahvaljujui onom gospodinu i njegovoj prilenici, ali mi je drago da sam svojoj djeci ostavila neto to im nitko ne moe oduzeti. Posljednjeg jutra, kad je sila u garau u izblije- \ djelom svijedozelenom kunom ogrtau kako bi se ) s nama pozdravila, izgledala je ljutito i na na je pozdrav jedva odgovorila. Kad sam je pokuala poljubiti za rastanak, okrenula se na drugu stranu. Obavila je sve oprotajne rituale kako bi putnicima osigurala siguran put, iznosei, kao to je to obino inila, malu zdjelicu s vodom u kojoj su plivali cvjetovi i Kuran. Dok smo odlazili za nama je za sreu prolila vodu. Ali, najivlje mi se urezao u pamenje njezin izraz gorine i povrijeenosti. Dok je automobil odmicao, sklopila sam oi i prizvala u misli majin lik; bio je to trik koji sam nauila dok sam bila jo jako mala - pogledati prizor, sklopiti oi i to zamisliti, zatim ponovno otvoriti oi i ponovno ga pogledati. Okrenula sam se i opet je pogledala, u njezinu svijetlozelenom kunom ogrtau, zatamnje-nu sjenama u mranoj garai, i odjedanput sam shvatila koliko je ostarjela - imala je starake pjege na licu, jo uvijek lijepu sijedu kosu, naglaene jagodice i oi bez sjaja...Starost naih roditelja zaprepasti nas kao i djeje sazrijevanje, ali bez osjeaja radosti preostaje samo tuga. Odjedanput sam osjetila koliko je ranjiva i usamljena. Zatim mi se u glavu uvukla i uvrijeila jo jedna misao. Uskoro u je izgubiti, pomislila sam, ali gubitak pretpostavlja vlasnitvo. Ona i otac su mi dali neto to sam mogla izgubiti. Osjetila sam saaljenje, ne toliko prema ocu koji je, na neki udan nain, usStvari u kojima sam utjela | 393 pio ostvariti svoj san. Osjetila sam saaljenje prema njoj, jer nije imala to izgubiti: majku je izgubila previe rano, a nakon odlaska mojeg oca i ono to joj je bilo ostalo od doma. Ta mi je misao pet godina uala u zakutku svijesti, sve dok me nije pogodila punom snagom nakon njezine smrti. Otili smo neto ranije nego to je bilo potrebno. Otac nas je ekao u zranoj luci kako bi nas ispratio i pomogao nam s prtljagom. Poznavao je ljude na carini koji bi mogli pomoi u sluaju potrebe, jer sam se stalno brinula da neto nee biti u redu. No, nita se nije dogodilo: nitko nas nije gnjavio. Neprestance sam mislila na to kako sam se cijeli ivot bojala da otac ne umre, i kako je ovo moda posljednji put da ga vidim. Otac mi je darovao prie, moj pokretni dom. S majkom su stvari bile kompliciranije. Do svojih knjiga i vokacije, pa ak i obitelji, dola sam zbog nje, ali i usprkos njoj. Bilo je neke ironije u

injenici da sam naposljetku postala ono to je moja majka eljela da postanem, ili to je sama htjela biti - ena zadovoljna svojom obitelji i poslom. Moja ki Negar ostvarila je ono o emu je moja majka matala - upisala se na medicinu. Rekla mi je: Mama, bit u prva lijenica u naoj obitelji. Maman Nessi bi sigurno bilo jako drago. Ljude se mora prihvatiti kakvi jesu, mora ih se uzimati i voljeti onakvima kakvi jesu, da bi mogli postati doista samosvojni. Kako smo je mogli prihvatiti onakvu kakva je bila? Oevi grijesi i vrline bili su konkretni i odreeni. Mogli smo ga voljeti, na njega se ljutiti, ali ga i prihvatiti. Ali, s njom je bilo drugaije. Kao da je gledala u zrcalo i u njemu vidjela samo prazninu. I nas je pretvorila u zrcala, oajniki tragajui za vlastitim # nevidljivim odrazom. Ponekad bih se zatekla kako se 394 | AzarNafisi gledam u zrcalo i u njemu vidim majino lice. Nikad nisam mislila da sam joj slina, a kad bi mi netko to rekao, otro bih reagirala. Nalik sam na oca, odgovarala bih. No, kako su godine prolazile, takvu sam reakciju sve ee ula od svoje keri, kad bi njezini prijatelji tvrdili da mi je slina. Nije se radilo o tome da sam sliila majci po boji koe ili obliku oiju; stvar je bila dublje prirode. Postojao je tu neki izraz, neki sablasni navjetaj, kao da mi je sjena prela preko lica. Ona je bila tamo, u zrcalu, ni blaga ni velikoduna, nego hladna i neumoljiva. Iz Irana sam ponijela i jedan istroen komadi zelene tkanine s kienim natpisima iz vremena kadar-skoga vladara, aha Mozafaredina. Pripadao je majci moje majke, iz loze toga aha, a raspadao se ve pri laganom dodiru. Vie od svih drugih antikvitetnih krpica koje mi je dala, taj istroeni komadi zelene tkanine podsjeao me na baku koju nikad nisam upoznala. Pretraila sam i stari koveg u spremitu te iz njega pohlepno izvukla sve fotografije koje sam mogla dograbiti. Kad smo konano poeli s novim ivotom u SAD-u, esto bih ih vadila i dugo promatrala. Pamtila sam svaku gestu, cipele koje je majka nosila, oblik naunica, nain na koji se naginjala unatrag na nekim fotografijama. Prije nekoliko godina, tijekom posjeta VVashingto-nu, Bidanov kolega koji je unajmio na stan u Tehe-ranu rekao nam je da je majka njega i njegovu obitelj povremeno pozivala na kavu. Bilo je zanimljivo, rekao je. Nezhat-hanum nam je pripovijedala o svojem prvom muu i njegovoj obitelji, o tome kako je njezin Stvari o kojima sam utjela | 395 otac bio dobar prema njoj, da mu je bila milija od druge djece. Najudnije od svega, stalno je ponavljala: 'Ne vjerujte ako vam tko kae da me maeha maltretirala. Voljela me kao vlastitu ker.' Govorila je glasu u vlastitoj glavi. Sada kad ju je mu napustio, morala je ponovno oivjeti staru mitologiju. Morala je imati osjeaj da je i dalje ele i trebaju - ako ne ivi, a ono barem mrtvi. Htjela sam doznati zbog ega je majka prestala plesati nakon prvog plesa sa Saifijem. Sada sam dobila odgovor: nije se nikad mogla osloboditi toga prvoga plesa, kao to se nikad nije mogla osloboditi Saifija. Kao to je rekla teta Mina: Pusti to, Nezhat. Zaboravi! A prvi korak u plesu jest preputanje, korak koji ona nikad nije bila sposobna uiniti. I ja sam morala odustati, pustiti je da ode, prestati joj se opirati pri svakom koraku. Impulzivno sam se okrenula prema Bidanovu kolegi, kao to sam u slinim okolnostima inila i prije, namjeravajui mu rei: Ne, nije tako kako vam je rekla, ponovno je fantazirala. Ali, nita nisam rekla. Poela sam slutiti da je dosegnula stupanj kad se jedini nain da preivi sastoji u putovanju u prolost koju je voljela, ovaj put kako bi svoj svijet preuredila i oblikovala prema vlastitoj volji. Treba je konano pustiti da ivi u tom svijetu gdje je njezin otac prema njoj obazriv, gdje se maeha ponaa kao majka, gdje joj je sestra prijateljica, a njezin mu zauvijek plee s njom. Vrte se u beskonanim krugovima po toj sobi u kui koje vie nema. POGLAVLJE 30. T^og dana kada je majka umrla, 2. Sijenja 2003., pisala sam zahvale za svoju posljednju knjigu. Ve sam je bila posvetila svojim roditeljima i obitelji, a konvencionalno sam odala i duno priznanje majci na njezinu bodrenju i oduevljenju koje je pokazivala za moja postignua. Sad mi se uinilo da sve moram promijeniti. Kako da joj odam istinsko priznanje? Da me netko pitao, to sam zapravo o njoj mogla pouzdano rei? Mjesecima prije smrti oplakivala sam je kao da je ve bila mrtva. Moja prijateljica Pari jednoga me

dana nazvala iz Teherana i rekla mi da je u majka bolnici. Njezin je glas zvuao usiljeno leerno. Sve je sada u redu, rekla je. Gospoa Nafisi potuno se oporavila, poziva bolniarke na tursku kavu i okoladu. Nee vjerovati, dodala je, morali smo joj donijeti njezin aparat za kavu i alice, jer je zaprijetila da e se u suprotnom vratiti kui. Nisam se dala zavarati. im sam spustila slualicu, pomislila sam: Umire. Nekoliko sam dana tumarala Stvari o kojima sam utjela | 397 po kui i plakala gledajui fotografije koje sam donijela iz Teherana. Moji su se zabrinuli. Hodali su oko mene na vrcima prstiju i nitko nije spominjao duge sate koje bih provodila sama sjedei na krevetu poduprta jastucima, s fotografijama oko sebe i povealom kako bih mogla promatrati crnobijele snimke majke. Tako nas stie prolost, nimalo postupno, nego poput udara noem, uvijek neoekivano. A dolazi u fragmentima. Moete pokuati sloiti komadie u cjelinu, ali doista ete je shvatiti samo ako prihvatite njezinu nepovratnu i fragmentarnu prirodu. Toga sam dana oplakivala majinu smrt, iako jo nije bila mrtva. Svaki sam dan nazivala Teheran ili su mene zvali - kako bih ula vijesti iz bolnice. Bila je na rendgenu, a zatim su je pustili kui. Imala je danononu skrb. Posljednjih se danapreselilakodTahmine, dobre prijateljice i bive dadilje nae djece. Razgovarala sam s mnogim ljudima i svi su me pokuali uvjeriti da e sve biti u redu. Predlagala sam nemogue solucije: da se vratim kui, podignem umjesto nje njezinu putovnicu i dovedem je u Washington. Kad sam s njom razgovarala telefonski, ponekad bi me prepoznala, a ponekad nije znala tko sam. Prestala je biti bijesna i ogorena gotovo odmah nakon to smo otili iz Teherana. Preko telefona bi me obasipala ljubavlju koju nije pokazivala dok sam bila kui. Znala je rei: Iako sam sama i uasno mi nedostaju djeca i unuci, drago mi je da nitko od vas nije ovdje. Drago mi je da sam odgojila dvoje predane i principijelne djece. Ponekad bi dodala: Sluala sam te neku no mislei na intervju koji sam dala Glasu , Amerike ili BBC-u. Stiala bi glas te urotniki dodala: 3981 AzarNafisi Ono to govori, odjekuje. Shvaa li? Da, majko. Uvijek reci istinu. Uila sam svoju djecu da nikad, nikad ne lau. Uskoro u imati jo vijesti za tebe, nastavila je. Ona osoba, sjea se? Da, naravno.. Da nas je bilo tko prislukivao, bila sam sigurna da bi odmah shvatio kako se pod 'onom osobom' misli na reim. Zna 0 kome govorim? Da, majko. E pa, onaje jako, jako bolesna. Ma nemoj mi rei? Da, prijatelji kau da nema nade. Kako je Dara?, pitala bi iznenada mijenjajui temu. Reci mu da hranim njegove ptice. Sada kad je tamo sam, nemoj povrijediti siroto dijete. Na kraju svakog razgovora, obino bi pitala: to ti treba poslati? Orahe? Treba li ti to? Ponekad bi mi netko iz Te-herana donio orahe ili suhe vinje i katkad mali zlatni medaljon za djecu. Ovaj put, dok sam razgovarala s njom u bolnici, zvuala je drugaije. Malo se jadala, ali me zaboravila upitati elim li da mi togod poalje. Rekla sam: Mama, sluaj lijenike. Reci Dari da hranim ptice, rekla je, nemoj povrijediti Daru, siroti deko, sasvim sam, nitko od vas ga ne cijeni. Dodala je: Sama sam, da, ali 1 ponosna na moje dvoje djece, obrazovane i principijelne. Drago mi je da nikada nisi popustila. Molim te, poalji mi suhe vinje, rekla sam. Onaje na to upitala: A orahe? Da, da, orahe, ba bih voljela orahe. Posljednji put kad sam je nazvala bila je jo slabija, ali glas joj je bio ivahniji. Zvuala je sretno to me uje. Rekla je. Azi, ti si? Da, ja sam, mama. Nedosta-je nam. Mama, toliko ti toga dugujem. Nije shvatila: to? Ponovila sam: Rekoh, toliko ti toga dugujem. Dola si u Lancaster, provela uza me tolike noi budStvari o kojima sam utjela \ 399 na. Odlutala je, vie nije sluala. Rekla je: to eli da ti poaljem? Ima li jo oraha? Da, mama, molim te, poalji ih... Jesam li joj mogla rei - molim te, mama, nemoj umrijeti? Zahvalna

sam ti za sve to si za mene uinila. Molim te, mama. Ali glas joj je utihnuo, vie joj nije bila potrebna ta vrsta priznanja. Kad sam je ranije nazivala, toliko je govorila da me zamarala, a sada kada sam htjela da govori, ona to vie nije eljela. Zacijelo je bila strahovito usamljena, a sada nas vie nije trebala. Na dan kad mi je stigla vijest o njezinoj smrti, snije-ilo je. Bila sam sama. ekala sam jednog prijatelja da me odveze na posao, kadli je zazvonio telefon. Spustila sam slualicu i ostala ukoeno stajati. Mjesecima sam zamiljala tu smrt, a sada sam se osjeala posve prazno. to je ono rekla Dsire, moj omiljeni djeji knjievni lik? Nije nikakva utjeha znati da nam smrt svima kuca na vrata. Otac e takoer umrijeti, pomislila sam. Zato ne posveujemo vie pozornosti onima koje volimo? Zato ih ne pitamo vie o svakom malom detalju, o njihovu djetinjstvu, o tome kako se osjeaju, o emu snivaju, jesu li umorni ili raspoloeni za razgovor, zato nismo ustrajni u tome? Zato ne uvamo svaku fotografiju, ne vodimo biljeke, ne raspitujemo se kod drugih o onome to znaju, drugih koji su postojali prije nas, koji znaju ono to mi ne znamo? Obuzeo me iracionalan strah od toga da u morati drugima govoriti o majinoj smrti. Nisam ak htjela nazvati brata u London ili obavijestiti mua i djecu. Morala sam doznati jo neke stvari prije nego to budem spremna prihvatiti njezin odlazak. A bili su tu i nevidljivi stanovnici onoga paralel-, nog svijeta koji je stvorila iz svoje prolosti, za iji 4001 AzarNaflsi smo se gubitak na neki nain osjeali odgovornima. Bilo je sigurno da e se i oni pojaviti, te prikaze koje smo desetljeima drali na distanciji; i one e poeti zahtijevati svoju posebnu priu, kao to sam ja traila svoju. Svaki put kad sam pokuala napisati zahvale za knjigu, poinjui rijeima: Mojoj majci, Nezhat, te su sablasti sada poele izlaziti iz sjenki, izazivajui me: to je s tvojom majkom Nezhat? Hajde, reci nam konano pravu istinu. Je li umrla onako kako je ivjela, uronjena u svoje iluzije? Iluzije koje su za ivota bile destruktivne, na kraju su joj pritekle u pomo. Pari me obavijestila da su joj neposredno prije nego to je umrla rekli da je reim pao i da u se uskoro vratiti u Teheran sa svojom obitelji. Htjela je znati to se dogodilo s bivim predsjednikom Rafsandanijem i vjerskim vodom ajatolahom Hamneijem. RekJi su joj da e im se obojici suditi. Dodali su takoer da e se sve dobro zavriti, onako kako je predvidjela. Sluajui sve to pomislila sam: barem je sve do kraja odbijala prihvatiti ono to nije eljela, do kraja se odupirala neeljenom. Nekoliko tjedana nakon majine smrti povlaila sam se u spavau sobu, poslagala na krevetu oko sebe njezine slike i prouavala ih povealom; to je zabrinjavalo moje ukuane, ali na mene je imalo blagotvoran uinak. Jedne veeri pridruili su mi se Negar i Dara. Sjeam se iskrica zebnje u njihovim pogledima, jer su odudarale od vedrine njihovih glasova dok su me pokuavali nagovoriti da siem i s njima pogledam Sein-felda, kao to nam je bio obiaj. Kako me nisu uspjeli nagovoriti, sjeli su na rub kreveta i poeli kopati po slikama, komentirajui ih, govorei kako maman Nessi na njima izgleda mlado i drugaije. Dara mi je rekao Stvari o kojima sam utjela 401 kako mu nedostaje hranjenje ptica u njezinu drutvu, iako je to bila njezina ideja, a on je to radio samo da bi joj udovoljio. Vie nego ptice, rekao je, maman Ne-ssi je hranila mene, dajui mi okolade i bombona. Zato to si bio njezin ljubimac, rekla je Negar. A ja sam bila Babaijeva ljubimica; obino me zvao 'mala Azi', pripovijedao mi je prie iz ahname i sa mnom sadio cvijee u vrtu. I maman Nessi nam je pripovijedala prie. Najee su to bile bajke, ali pria koja mi se najvie dopala bila je o njezinu prvom susretu sa Saifi-jem. Negar me je pitala sjeam li se kako je ponavljala tu priu o svojoj prekrasnoj odjei i plesu sa Saifijem. Okolo-naokolo sobe, Negar doda, pokazujui rukama. Svakako da sam se sjeala. Jo sam jedanput pokuala dozvati u sjeanje onaj poseban ton u njezinu glasu, koji kao daje dolazio izdaleka dok je ponavljala priu o tom maginom danu, zaleenom u vremenu poput bajki koje je s uitkom pripovijedala mojoj djeci: Srela sam ga na ujakovoj svadbi. Bilo mi je devetnaest i izgledala sam zanosno. Imali su dva

slavlja, jedno kasno prijepodne kad sam odjenula haljinu od krep-deina i drugo naveer. Tada sam bila u haljini saive-noj od svile za vjenanice. Saifi je bio jako zgodan, sin premijera, i poput mene potomak kadarskih kraljeva. Stalno me gledao, ali dok je u blizini bio moj otac nije se usuivao prii. Nitko nije, osim mojeg ujaka, s kojim sam najprije plesala. im je otac otiao Saifi me zamolio za ples, etiri puta za redom, sve dok moj ujak nije poeo prijetei piljiti u nas. Sljedei dan doao je sa svojom obitelji u nau kuu kako bi zaprosio moju ruku... POGLAVLJE 3 1 . JVad smo otili iz Teherana, pokuala sam sauvati u sjeanju sliku oca kako stoji u zranoj luci, gledajui nas kako odlazimo. Pomislih, nikad ga vie neu vidjeti. Uasno mije nedostajao dok smo ivjeli u Americi, u gradu Potomacu, u Marvlandu, ali uglavnom je on bio taj koji bi nas zvao i ostavljao poruke na automatskoj sekretarici; osjeala sam daje povrijeen - ne prema njegovim rijeima, nego prema glasu. Samo sam vas htio uti, rekao bi, ili Negar ima roendan, ili Sluam te preko Glasa Amerike i BBC-a, ali ne mogu te dobiti na telefon. Kad je bila objavljena Lo-lita u Teheranu, nisam mu odmah poslala primjerak. uo sam da si objavila knjigu, rekao je u jednoj glasovnoj poruci. Ljudi me pitaju o njoj, a ja ne znam to bih im rekao. Izgleda da tvoj otac posljednji doznaje to se dogaa. Taj mi je njegov glas slomio srce, ali i dalje nisam znala to bih mu odgovorila. Ponekad bih mu uzvratila poziv - uglavnom me zvao iz ureda, a i ja sam njega tamo nazivala. RazgovaStvari o kojima sam utjela 403 rali bismo dugo; nedostajao mi je kad bih ula njegov glas, obeavala sam mu pisati. Rekla sam da u mu poslati lanke o mojoj knjizi. Ponekad je slao fakseve, molio me da budem ljubazna s njegovom enom, on je doista voli i uvijek je mislio da je i ja volim, da smo bile prijateljice. Obino bih ga nazvala nakon tih poruka. Doista si sretan?, pitala bih ga sa strepnjom. Posljednji put sam ga vidjela u ljeto 2003. u Londonu, prigodom jednog obiteljskog susreta. ahran i Mohammad su se razveli i Mohammad se ponovno oenio jednom divnom enom, Georgie. Ostali su u prijateljskim odnosima. ahran je nastavila ivjeti u Londonu. Tog ljeta otac je djelovao vrlo krhko. Pa i tada, iako se inio ranjiv, bio je dotjeran, ivahan i armantan. Kad smo se sreli oboje smo bri-znuli u pla, a sljedeih est dana svaki bismo as tijekom razgovara poeli plakati. Htjela sam vjerovati da je doista sretan, i premda me je u to neprestance uvjeravao izgledao jejako zabrinuto. Govorio je da mora prodati zemlju. Obeao je ahin da e se pobrinuti za njezinu sigurnost. Rekao - i . - j j Azarin i Mohammadov otac sa svojim je kako vidi da su nje- unukom_Mohammadovimsinom gova djeca u redu, fi- sinom 2002. godine. 404 I AzarNafisi nancijski su zbrinuta i imaju krasne obitelji, dok ona, ahin, nema nikoga. Osim njezine majke koja je nedavno umrla, nitko se prema njoj nije odnosio kako je zasluila, a i ona je vie voljela sina iako se nikad o njoj nije brinuo. Da mi sve to nije zvualo poznato, da nije ponavljao sline reenice gotovo tijekom cijeloga ivota s majkom, moda bih mu povjerovala. Rekao je i da namjerava otii iz Irana kako bi svoje posljednje godine proveo s nama. U tome smo ga oboje, i brat i ja, podravali. A kad je otiao, Mohammad je obeao da e se pobrinuti da ga dovede u Englesku, a kasnije i njegovu enu. Bili smo u Finsbury Parku, brat se igrao sa svojim sinom, a otac i ja smo etali oko jezera. Rekao je: Nikad nisam bio enskar. Jedino sam tvojoj majci bio nevjeran sa Zibom i ahin. Tvoja je majka imala dobro srce, zato je bilo teko ostaviti je. Pokuao sam, pokuao sam sve, ali za mene je bila izgubljena, sve to joj je bilo vano dogodilo se prije naega susreta. U jesen 2004. dogovorili smo se s mojim bratom i Georgie da emo zajedno proslaviti boine blagdane. Htjeli smo otii u New Orleans. Iznenada, u studenome, Mohammad me nazvao i otkazao, jer se otac razbolio - imao je srani udar. Mohammad je odmah otputovao u Teheran. Za razliku od majine bolesti, na poetku sam mirno prihvatila tu injenicu. Cijelog sam se ivota bojala da u ga izgubiti. inilo mi se da me moj strah titi, kao da e ga moja elja da ga zauvijek

odrim na ivotu nekim udom spasiti od smrti. Sve do dana kad je zavrio u bolnici iao je svako jutro na posao, i redovito odlazio na Kaspijsko jezero, ponekad i dva puta na tjedan, ne bi li naao kupca Stvari u kojima sam utjela \ 405 za zemljite koje je njegova ena toliko arko eljela prodati. Pogaao se i raspravljao s lokalnim dunosnicima u Revolucionarnim odborima koji su preuzeli zemljita nakon revolucije, s mjesnim klericima, s bilo kime koga je mogao podmititi ili privui na svoju stranu. Njegov posljednji dnevnik vrvi biljekama o zabrinutosti za zemlju. Nalazimo u njemu i aluzije na Mohammada, na Georgie, na njezinu majku tijekom posjeta Teheranu, kao i zapis, pisan drhtavom rukom ali pun nade, o Mohammadovoj i mojoj elji da doe ivjeti kod Mohammada u London. Napisao je da to eli vie od svega. Kao i u svojim zatvorskim dnevnicima, pisao je uglavnom o Iranu i Irancima, o tome kamo srlja drava. Nazvala sam ga u bolnicu. Rekla sam: Bok, tata. Odgovorio je: Jesi to ti, Mohammade? Ne, ja sam, Azi. O, Azi, rekao je, upravo sam itao tvoju knjigu, proitao sam nekih sto pedeset stranica. {Anti-Terra i Lolita u Teheranu: Azarine knjige, zapisao je na vrhu jedne stranice dnevnika). Rekao je da se osjea bolje. Uskoro e se vratiti kui. Da, im mu lijenik dopusti otputovat e u London. Nekoliko dana nakon to je otac bio otputen iz bolnice, brat se vratio u London kako bi pripremio njegov dolazak. Njihova je kua imala previe stuba. Prodali su je neto jeftinije i u velikoj urbi kupili drugu, prikladnu za oca. Mohammad me nazvao i obavijestio da e im se otac pridruiti u sijenju, pa neka ja tada takoer doem u London. Imala sam mnogo posla i sjeam se kako sam si ponavljala: Da barem ne dolazi sada nego recimo za dva mjeseca - kako u u London usred tolikog posla? Razgovarala sam tele- fonski s ocem i rekao mi je da se osjea bolje. Uskoro 406 j - AzarNafisi emo se vidjeti, dodao je. Dva dana kasnije Moham-mad je ponovno nazvao. Otac je umro dan nakon to mu je lijenik rekao da moe otputovati u London. O posljednjim danima i trenucima moje majke prisni su me prijatelji potanko obavjetavali. Nitko mi nije rekao kako je otac proveo svoje posljednje sate. Tijekom bolesti o njemu su se brinuli moj stric i jedan roak, obojica lijenici. Slali su mi svoje izvjetaje i dijagnoze. Otac je odlazio na posao ak i kad je iziao iz bolnice. Stric je rekao da su stres i odlasci na Kaspijsko jezero pogorali njegovo stanje, ali da barem nije mnogo patio. Nije elio oboljeti od bolesti koja bi drugima stvarala probleme. Uvijek je bilo tako. Moda je i umro jer nije htio naruavati planove svoje keri. Nakon to je iziao iz bolnice, spavao je u zasebnoj sobi jer nije htio usred noi uznemiravati svoju enu. U noi kad je umro poeo se oko ponoi osjeati loe, no njegovoj je supruzi trebalo vremena da shvati kako neto nije u redu. U est ujutro ve je bio proglaen mrtvim. Prolazim kroz te sate, kroz te dane, i pokuavam zamisliti kako se osjeao. Je li se bojao, kao to je dao naslutiti u jednoj reenici u posljednjem dnevniku alei se na probleme s pamenjem, pritiske drage ahin u vezi sa zemljom na sjeveru i vlastiti strah od smrti? Je li bio pomiren sa sudbinom, kao to je ponovio toliko puta, pa i u pjesmi koju je napisao za svoj nadgrobni spomenik? Toliko puta su mi rekli da nisam kriva to se nisam nala pokraj roditelja na samrtnoj postelji. To nije nikakva utjeha. Ne osjeam se bolje zato to me zapravo politika sprijeila da ih vidim, a ne tjei me ni injenica da su druge keri morale propatiti daleko vie od Stvari o kojima sam utjela 407 mene, primjerice djeca moje nekadanje ravnateljice kole, koja su bila odsutna kad su im majku umotali u vreu te objesili ili ustrijelili. Proklinjem totalitarne reime, jer ucjenjuju svoje graane njihovim najdubljim osjeajima. Revolucija me nauila da ne nalazim utjehu u nevoljama drugih, niti se osjeam zahvalnom jer su mnogi puno vie propatili. Bol i gubitak, kao i ljubav i radost, jedinstveni su i osobni - ne mogu se mijenjati usporeivanjem s drugima. Na kraju sam ipak otila u London, u novi dom Mo-hammada i Georgie. Dali su mi oevu sobu. Bila je to jedina potpuno namjetena soba u stanu... u dnevnoj sobi jo su bile kutije. Bila je to mala prostorija u prizemlju, imala je komodu, vazu s cvijeem, a prozor je gledao na mali vrt. Krevet je

zauzimao vei dio sobe. Kad sam se u zranoj luci opratala od brata, Moham-mad mi je rekao: Eto, i do toga smo doli. Sada smo mi starci. Poslije oeve smrti Mohammad je otiao u Tehe-ran na njegov pokop i popratne pogrebne sveanosti. Nazvao me da bi me upozorio kako nam valja odrati prijateljski i srdaan odnos sa ahin. Na kraju krajeva, otac ju je volio i od nas je oekivao da je potujemo. Nazvala sam je kako bih joj izrazila suut; u dugom razgovoru rekla mije da ju je u posljednjim trenucima drao za ruku, govorei joj koliko je voli i zahvaljujui joj za sve to je uinila za njega. Zamolila sam je da Mohammadu da preslike oevih pjesama, one koje nismo imali, posebice liriku posveenu mojoj majci, te nekoliko slika vraenih ocu nakon majine smrti. Bili su to zapravo portreti njegove majke, Mohammada i , mene. Obeala je da e to uiniti. Nazvala me nakon 4081 AzarNafisi nekoliko dana - govorila je vrlo ljubaznim i suosjeajnim tonom - zamolila me da joj poaljem kopiju mog rodnog lista, koji joj je trebao kako bi ostvarila pravo na oevu mirovinu. Ponovno sam je zamolila za presliku oevih pjesama i neke slike, kao i nekoliko dragih uspomena. im je primila kopiju mojega rodnog lista, poslala mi je njegove naoale, dvije kravate i jedan remen. Odbila nam je dati preslike njegovih pjesama i slike. Taj podao potez prekinuo je ionako krhke veze koje smo s njom odravali. Nakon mojega prvog sukoba s majkom, prije toliko desetljea, kada sam u dobi od etiri godine instinktivno i s odreenim oajem shvatila da ne mogu pomaknuti ni krevet na omiljeno mjesto u sobi, otac me nauio kako mogu vratiti kontrolu putujui u svijet mate, koji mi nitko ne moe oduzeti. Nakon Islamske revolucije shvatila sam krhkost naeg zemaljskog postojanja, lakou s kojom nam moe biti oduzeto sve ono to nazivamo domom, to nam prua osjeaj identiteta, osjeaj osobnosti i pripadanja. Nauila sam da mi je otac sa svojim pripovijetkama omoguio da si stvorim dom koji ne ovisi o zemljopisu i nacionalnosti, ili o bilo emu to bi mi drugi mogli oduzeti. No te me prie nisu mogle zatititi od boli zbog gubitka roditelja; nisu mi pruile utjehu, ni osjeaj zavrenog poglavlja. Tek sam nakon njihovih smrti poela shvaati da su mi svaki na svoj nain omoguili da stvorim unutarnji dom koji uva moja sjeanja i prua trajni otpor tiraniji ovjeka i vremena.