Materijali Bitan PDF

Sveuilite u Rijeci, Filozofski fakultet
Odsjek za politehniku
Zvonimir Kolumbi, Nikola Tomac
podloge za diskusiju
Rijeka,
2005.
MATERIJALI
Sadraj
Predgovor Popis kratica 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Uvod u materijale Struktura supstancija graa materijala Fizikalno-kemijski temelji materijala Svojstva, karakteristike i izbor materijala Metali Keramike Polimeri Kompoziti Prirodni konstrukcijski materijali Pogonski materijali Literatura 3 4 5 11 21 35 45 59 71 83 95 109 121
00 Sadraj, predgovor, popis kratica
Predgovor
Napredak je tehnike i poveanje kvalitete ivljenja usko povezan s otkrivanjem i koritenjem novih materijala. Na primjer, razvoj metalnih zrakoplova omoguen je Wilmovim otkriem, 1909. godine, kako se aluminiju dodatkom magnezija i bakra, te pogodnom toplinskom obradom, moe 5 puta poveati vrstoa (Rm). Izuzetne karakteristike suvremenih materijala danas potiu razvoj poboljanih/novih tehnologija i proizvoda, na primjer, specifina vrstoa (Rm/) kompozita s polimernom matricom, ojaanom ugljinim vlaknima, 4 puta je vea od legura aluminija i titana, a specifina krutost (E/) 2 puta vea. Primjena novih materijala u velikoj je mjeri izmijenila izgled graevina, a donedavno nezamislivi razvoj kompjutora ne bi bio mogu bez otkria i primjene novih materijal. Cilj je ovog udbenika pobuditi u studenata Odsjeka politehnike, Filozofskog fakulteta u Rijeci, zanimanje za materijale i pomoi im u usvajanju znanja potrebnih za razumijevanje suvremenog izbora optimalnog materijala za izradu/izgradnju aktualnog dijela/sustava. Specifinim se oblikom udbenika pokuavaju na pogodan nain rijeiti problemi: 1. velikih razlika u predznanjima studenata Prva etiri dijela udbenika ukratko obuhvaaju temelje potrebne za razumijevanje biti materijala (1. Uvod u materijale, 2. Struktura supstancija graa materijala, 3. Fizikalno-kemijski temelji materijala, 4. Svojstva, karakteristike i izbor materijala); 2. brojnosti i razliitosti tehnikih materijala U drugih su est dijelova ukratko obuhvaeni: (a) osnove, (b) najznaajniji predstavnici, te (c) promjene svojstava tijekom uporabe, za materijale svrstane po namjeni (konstrukcijski i pogonski) i sastavu (5. Metali, 6. Keramike, 7. Polimeri, 8. Kompoziti, 9. Prirodni konstrukcijski materijali 10. Pogonski materijali goriva, maziva i vode); 3. obilja kvalitetnih informacija u literaturi i na internetu Udbenik obuhvaa knjigu s kratkim presjecima gradiva, kao podlogama za diskusiju, te CD s istom knjigom (grafika u bojama i linkovi) i dopunama: (a) detaljnija obrada najznaajnijih dijelova gradiva, (b) upute na literaturu i (c) upute na kvalitetne relevantne internet stranice; 4. potekoa u pobuivanju zanimanja studenata Posebna je pozornost posveena: (a) neodbojnom izgledu teksta i grafike, (b) ukljuivanju kvantitativnih informacija o svojstvima materijalima kako bi se mogli provoditi semikvantitativni izbori materijala za izradu/izgradnju zanimljivih dijelova/sustava.
Rijeka, listopad 2005.
Autori
MATERIJALI
Popis kratica
A A BCC cM c D/d E Ek F F FCC H HB / HRC / HV HCP KIC m L p P Q R Rd,is Re / RE Rm / Rm,t S t tmin , tvmax v V wi wR W xi austenit istezljivost, % prostorno centrirana kubina reetka (Body-Centred Cubic) jedinina cijena materijala, kn/kg specifina toplina, J/(kgoK) vanjski / unutarnji promjer, mm modul elastinosti, kN/mm2 napon proboja, kV/mm2 ferit sila, N plono centrirana kubina reetka (Face-Centred Cubic) entalpija, J tvrdoa po Brinellu / Rockwellu / Vickersu gusto sloena heksagonalna reetka (Hexagonal Close-Packed) lomna ilavost, N/m3/2 masa, kg duljina, mm tlak, N/mm2 perlit toplina, J molarna konstanta idealnog plina, 8,314 kJ/(kmoloK) dinamika izdrljivost pri istosmjernom optereivanju, N/mm2 granica teenja / granica elastinosti, N/mm2 vlana / tlana vrstoa, N/mm2 povrina presjeka, mm2 temperatura, C minimalna / maksimalna temperatura trajne upotrebe, C brzina, m/s volumen, m3 maseni postotak i-te supstancije, % (kg/kg) reciklinost, (kg/kg) rad, J molnarni postotak i-te supstancije, % (mol/mol) toplinska rastezljivost, m/(mK) debljina, mm deformacija, % (L/L) koeficijent gubitaka energije, ; dinamika viskoznost, Paos toplinska vodljivost, W/(moK) koeficijent trenja, Poissonov koeficijent, (L/L) elektrina otpornost, cm gustoa, kg/dm3 naprezanje, doputeno naprezanje, N/mm2 vrijeme, s
, d
1. Uvod u materijale
1.1 Materija materijali ................................................................................. 5
1.1.1 Supstancije i tvari.................................................................................................. 5 1.1.2 Materijali............................................................................................................... 5 1.1.3 Oznake i opisi supstancija i materijala.................................................................. 6
1.2 Konstrukcijski materijali.......................................................................... 6

1.2.1 Vrste konstrukcijskih materijala ........................................................................... 6 1.2.2 Primjeri primjene konstrukcijskih materijala........................................................ 7 1.2.3 Izbor konstrukcijskog materijala........................................................................... 7
1.3 Vrijednosti veliina.................................................................................... 8

1.3.1 Brojani iznosi ...................................................................................................... 8 1.3.2 Koliina materijala................................................................................................ 9
1.4 Koritenje kompjutora.............................................................................. 9

1.4.1 Softver ................................................................................................................ 10 1.4.2 Internet................................................................................................................ 10
1.1 Materija materijali

Materijom se naziva sve to formira objektivnu stvarnost prirode, koja istinski postoji, neovisno o ljudskoj spoznaji. Posebni oblici pojavljivanja materije imaju brojna razliita svojstva, a zajedniko im je stalnost razliitih oblika gibanja.
1.1.1 Supstancije i tvari

Supstancije su prije teorijske nego prirodne skupine jednorodnih estica, npr. kisik (O ili O2), vodik (H ili H2), voda (H2O). Vode koje se sreu u prirodi i tehnici su pak tvari.
Tvari su prirodni oblici pojavljivanja materije, formirane od estice. U "istoj tvari" dominira sadraj jedne supstancije.
1.1.2 Materijali
Materijalima, u irem smislu, nazivaju se krute, tekue i plinovite tvari, koje se koriste u izradi dijelova, te izgradnji, pogonu i odravanju sustava.
MATERIJALI
Materijali koriteni pri izradi dijelova i izgradnji sustava, u pravilu kruti, nazivaju se konstrukcijski materijali (graevinski, strojarski, elektrotehniki, specijalni). U literaturi se esto koristi i termin materijali u uem smislu, pri emu se podrazumijevaju samo konstrukcijski materijali. Kruti, tekui i plinoviti materijali koji se koriste (u pravilu i troe), pri pogonu i odravanju dijela/sustava nazivaju se "pogonski materijali".
1.1.3 Oznake i opisi supstancija i materijala

Supstancije se oznaavaju meunarodno prihvaenim kemijskim simbolima (O, Fe) i formulama (O2, FeO), a svojstva im se odreuju ekstrapolacijama svojstava tvari. Svojstva se supstancija (tvari) nalaze u fizikalno-kemijskim prirunicima. Na primjer, svojstva su eljeza: eljezo, Fe
atomski broj = 26 relativna atomska masa = 55,847 3 2 struktura elektronskog omotaa 1s 2 s2 2p6 3s2 3p6 3d6 4s2 alotropske modifikacije: Fe < 770 C < -Fe < 928 C < -Fe < 1530 C < -Fe < 1535 C
Oznake su pojedinih materijala odreene u nacionalnim i internacionalnim normama, ali i u normama velikih proizvoaa. U propisima objavljenim u Narodnim novinama su razraeni detalji privremenog preuzimanja Jugoslavenskih standarda, objavljenih do 1991. godine. Naziv "Jugoslavenski standardi" se mijenja u "Hrvatske norme", a kratica JUS u HRN. Danas je u Hrvatskoj u tijeku usvajanje Europskih normi (EN) za podruje materijala. Opis materijala u normama bitno se razlikuje od opisa supstancija u fizikalnokemijskim prirunicima. Na primjer, svojstva su .0363 (po EN je oznaka S235J0) : "opi konstrukcijski elik", .0363 (HRN C.B0.500)
kemijski sastav w, %: 0,17 C 0,03 0,3 Si 0,2 0,5 Mn; max: 0,045 P 0,045 S 0,009 N 0,02 Al; Rm = 340 470 N/mm2, Rp0,2 = 225 N/mm2, A5 = 26 %, KV = 27 J (pri 20 C) kovanje: 1200 90 C; normalizacija: 900 930 C
1.2 Konstrukcijski materijali

Iz kemijskih spojeva, u kojima su zastupljeni u prirodi, konstrukcijski materijali se proizvode pogodnim fizikim i kemijskim postupcima tehnolokim (nemetali) i metalurkim (metali). Sirovina za proizvodnju materijala, u industrijskim razmjerima, uglavnom su rude (anorganski spojevi minerali) i nafta (organski spojevi). Osnovna svojstva konstrukcijskih materijala su odreena normama, meutim, kao to se dijelovi mogu oblikovanjem pogodne geometrije prilagoditi napravi, stroju ili postrojenju, tako se i pogodnim postupcima toplinske obrade svojstva konstrukcijskih materijala mogu prilagoditi zahtjevima (ponekad ak i oprenim).
1.2.1 Vrste konstrukcijskih materijala

Konstrukcijski materijali se mogu grupirati prema razliitim kriterijima. Na primjer, prema kemijskom sastavu razlikuju se:
01 Uvod u materijale
U novije se vrijeme sve vie primjenjuju "inteligentni materijali" koji ovisno o promjenama izazvanim djelovanjem okoline (mehaniko optereenje/rastereenje, toplinsko grijanje/hlaenje) mijenjaju vlastita svojstva (vrstou, oblik).
1.2.2 Primjeri primjene konstrukcijskih materijala

Konstrukcijski materijali se koriste za izradu dijelova i izgradnju sustava namijenjenih graevinarstvu, strojarstvu, elektrotehnici, medicini, zabavi, sportu i rekreaciji. Otkria i uvoenja u primjenu novih materijala potiu i usmjeravaju razvoj dijelova i sustava.
Kompjutori
Vozila
Zgrade
1.2.3 Izbor konstrukcijskog materijala

Sve jaa konkurencija na tritu namee sve stroe zahtjeve konstruktorima i projektantima koje je nemogue ispuniti bez sustavnog pristupa izboru konstrukcijskih materijala.
MATERIJALI
Pri konstrukciji/projektiranju dijela/sustava izbor materijala zapoinje s kvalitativnom analizom zahtijeva popisom svih znaajnih svojstava i uvjeta rada dijela/sustava, te svih znaajnih svojstava raspoloivih materijala.
1.3 Opis svojstava materijala

Svojstva (karakteristike) materijala odreuju se kvantitativnom analizom.
Mjerenje neposredno/posredno odreivanje brojanih iznosa koji pokazuju koliko puta mjerena veliina sadri u sebi istovrsnu veliinu dogovorom utvrenu kao mjernu jedinicu.
U izrazima vrijednosti veliina se znak mnoenja izmeu brojanog iznosa i jedinice u pravilu ne pie i podrazumijeva se (to je vano imati na umu pri proraunima). Greka ( ) odstupanje rezultata mjerenja od istinite vrijednosti veliine. Ovisi o koritenom mjernom instrumentu i postupku mjerenja. Bez opaske podrazumijeva se odstupanje posljednje znamenke aktualnoga brojanog iznosa (oitanog s instrumenta) za 0,5. Podrazumijeva se: = 0,05 mm 51,85 L < 51,95 mm Pojava greaka pri mjerenjima je neizbjena, a treba razlikovati: Umjeravanje opreme s kojom se provodi mjerenje obavljaju ovlateni laboratoriji. Pokus (eksperiment) izazivanje pojave/procesa radi prozuavanja (uz teorijsku analizu) detalja ili pojave/procesa kao cjeline. U normama (HRN, EN) propisan je niz jednoznano i jasno definiranih laboratorijskih pokusa na temelju ijih se rezultata usporeuju svojstva materijala. U pravilu pokusi ukljuuju brojna mjerenja i statistike obrade rezultata mjerenja. Pouzdani rezultati mjerenja dobivaju se ponavljanjem mjerenja (pri ponavljanju se ne dobivaju isti rezultati) i pogodnom statistikom obradom rezultata mjerenja.
1.3.1 Brojani iznosi

Potpuni (toni) brojani iznosi poznate su sve znamenke; nepotpuni (netoni) brojani iznosi poznat je samo dio znamenki.
01 Uvod u materijale
Broj jedinki u mnoini supstancije od 1 mol:

6,0221367(36)o10 (nepotpuno netono)
23
Brzina svjetlosti:
2,99792458o108 m/s (potpuno tono?)
Znaajne su one znamenke brojanih iznosa (nepotpuni brojani iznosi) koje imaju fizikalni smisao (mjerenja). U zapisima brojanih iznosa u znaajne znamenke spadaju:
Jedino kod znanstvenog zapisa ne moe doi do neizvjesnosti o tonosti vrijednosti veliine.
1.3.2 Koliina materijala

Koliina se materijala (tvari, supstancija) moe izraziti na tri naina: U pravilu, masa i volumen se mjere, a mnoina supstancije izraunava. Mase kondenziranih agregacija (tekuine i krutine) mjere se razliitim vagama, od laboratorijskih (dozvoljenog optereenja mmax = 2 g) do platformskih za vozila (mmax = 100 t).
Volumeni fluida (tekuine i plinovi) mjere se pogodnom laboratorijskom opremom ili se odreuju na temelju rezultata mjerenja duina (dimenzije spremnika).
1.4 Koritenje kompjutora

Razvoj i irenje koritenja suvremenih kompjutora u biti je izmijenilo prirodu strunog rada tako to kompjutor: (a) rastereuje od memoriranja brojnih informacija koje se rijetko koriste, (b) rastereuje od zamornih izraunavanja podlonih grekama, te (c) pomae u stjecanju sigurnosti. Uz malo panje u potpunosti se izbjegavaju greke u sloenim dugotrajnim proraunima, koji pri koritenju pogodnih softvera u pravilu traju nekoliko sekundi.
10
MATERIJALI
1.4.1 Softver
Danas se mogu nabaviti softveri za izbor materijala uz koritenje kompjutora (CAMS Computer Aided Material Selection), ali ne treba oekivati da e takav softver rijeiti sve probleme izbora materijala. U ovoj se knjizi za usporedne analize svojstava materijala koristi softver CES (Cambridge Engineering Selector) tvrtke GRANTA Materials Intelligence. Na internetskoj adresi http://www.grantadesign.com/products/ opisana su osnovna svojstva CES-a. Grafiki su prikazani temeljni moduli softvera (obuhvaena polja) i njihova uzajamna povezanost, a do vie detalja se dolazi aktiviranjem obuhvaenih polja. CES je prije svega namijenjen inenjerima proizvoaa i korisnika konstrukcijskih materijala, ali se u novije vrijeme iroko koristi i na fakultetima u izobrazbi studenata o materijalima.
1.4.2 Internet
Internet je skupina mrea kompjutora na koju se osobni kompjutori u pravilu povezuju telefonskom linijom. Preko interneta se uspostavlja uinkovita komunikacija mnogobrojnih kompjutora rasporeenih po cijelom svijetu, te brzo dolazi do brojnih korisnih informacija. Do brojnih korisnih informacija o materijalima moe se doi na internetskim adresama: http://www.matweb.com/ http://www.engnetbase.com/ http://www.nap.edu/ http://www.eevl.ac.uk/ http://www.psigate.ac.uk/newsite/ http://www.tms.org/TMSHome.html
U pretragama interneta treba biti racionalan. Tijekom obavezne faze pripreme dobro razmisliti o cilju pretrage i razini potrebnih informacija: (a) osnove, (b) za uenje, (c) struni ili (d) znanstveni, te paljivo odrediti kljune rijei.
2. Struktura supstancija graa materijala

2.1 Kemijski elementi .................................................................................11
2.1.1 Atomi............................................................................................................. 11 2.1.2 Struktura elektronskog omotaa atoma.......................................................... 12
2.2 Kemijski spojevi ....................................................................................12

2.2.1 Kemijske veze ............................................................................................... 13 2.2.2 Anorganski kemijski spojevi ......................................................................... 14 2.2.3 Organski kemijski spojevi ............................................................................. 14
2.3 Agregacije..............................................................................................15
2.3.1 2.3.2 2.3.3 2.3.4 2.3.5 Meumolekulske sile..................................................................................... 16 Plinovi ........................................................................................................... 16 Tekuine ........................................................................................................ 16 Krutine........................................................................................................... 17 Mjeovite agregacije...................................................................................... 18
2.4 Graa kristalnih krutina .........................................................................18

2.4.1 Struktura kristalne reetke i jedinine elije .................................................. 18 2.4.2 Pokazatelji svojstava jedininih elija ........................................................... 19 2.4.3 Zrna i greke kristalnih reetki ...................................................................... 20
2.1 Kemijski elementi

Kemijski elementi (skraeno, elementi) razliiti su oblici pojavljivanja supstancije koji se kemijskim postupcima ne mogu razloiti na jednostavnije stabilne oblike ( nuklearna kemija). Svaki kemijski element ima meunarodno usvojeni naziv iz koga je izveden njegov simbol. Pri normalnim uvjetima jedanaest elemenata je plinovito: H, O, N, F, Cl, He, Ne, Ar, Kr, Xe, Ra, dva su tekua: Br, Hg, dok su ostali kruti.
2.1.1 Atomi
Najmanji mogui dijelovi elemenata su atomi. Polumjer im je reda veliina 100 pm .
Od broja protona i neutrona u jezgri ovise mase atoma, dok od broja elektrona i njihovog rasporeda ovise njihova kemijska svojstva. Za atom karakteristini broj protona naziva se atomskim brojem (Z), a zbroj broja protona i neutrona masenim brojem (A). Broj protona i elektrona isti je u atomu elementa. Kako je proton nosilac jedinine pozitivne, a elektron jedinine negativne naelektriziranosti, atom je kao cjelina elektrino neutralan. Svi su kemijski elementi po odreenim pravilima svrstani u periodnom sustavu kemijskih elemenata. Poevi od vodika, s jednim protonom (ZH = 1, AH = 1) i jednim elektronom, svaki sljedei element u periodnom sustavu ima po jedan proton i jedan elektron vie (Zprethodnog + 1). Prema tome, redni broj elementa u periodnom sustavu = Z.
12
MATERIJALI
2.1.2 Struktura elektronskog omotaa atoma

Periodine promjene svojstava pri kontinuiranom porastu atomskog broja navela je istraivae na pretpostavku kako mora postojati ovisnost svojstava o rasporedima i energijama elektrona, a ne samo o njihovim mnoinama. Problem rasporeda i energija elektrona u elektronskom omotau atoma uglavnom je rijeen Schrdingerovom jednadbom, koja upuuje na to da u prostora u kojem se kreu elektroni atoma treba razlikovati tri tipa potprostora: 1. ljuska, s elektronima odreenih energetskih razina, 2. podljuska, s elektronima odreenog energetskog podrazina i 3. orbitala, u kojoj se gibaju pojedinani elektroni ili elektronski parovi koji se vrte u suprotnim smjerovima oko vlastitih osi. Vie orbitala formira podljusku, vie podljuski ljusku, vie ljuski elektronski omota atoma.
Kako bi se izbjeglo crtanje, pri analizi struktura elektronskih omotaa atoma esto se koriste formule podljuski koje sadre informacije o kvantnim brojevima i broju elektrona: 2 2 6 2 2 2 1 [ 10 Ne ] , 3 s1 11Na 1 s , 2 s , 2 p (2px , 2py , 2pz ), 3 s U tenji k formiranju povoljnijih (stabilnih) struktura elektronskih omotaa (plemeniti plinovi), kada im se za to ukae povoljna prilika (neposredan dodir, dovoljna energija aktivacije), metali otputaju, a nemetali primaju elektrone.
2.2 Kemijski spojevi

Kemijski spojevi (skraeno: spojevi) razliiti su oblici pojavljivanja supstancije koji se kemijskim postupcima mogu razloiti na jednostavnije oblike. Najmanja mogua jedinka kemijskog spoja je molekula, koja se najee opisuju bruto formulama kvalitativno (koje atome sadri molekula) i kvantitativno (po koliko tih atoma sadri molekula). Anorganske spojeve grade svi kemijski elementi, ali je broj anorganskih spojeva daleko manji od broja organskih koje gradi relativno mali broj kemijskih elemenata.
02 Struktura supstancija graa materijala
13
2.2.1 Kemijske veze

Pri sudarima atoma kemijskih elemenata moe doi do uspostavljanja kemijskih veza ako su strukture elektronskih omotaa molekula spojeva (elemenata: H2 , O2), energetski i/ili prostorno povoljnije od struktura elektronskih omotaa atoma kemijskih elemenata. Elektroni koji sudjeluju u formiranju kemijskih veza nazivaju se valentnim elektronima, i esto se oznaavaju tokama. Prema nainu postizanja povoljnih struktura elektronskog omotaa razlikuju se tri tipa kemijske veze ionska, kovalentna i metalna.
Ionska veza Ako pri sudaru atoma, teei povoljnijim strukturama elektronskih omotaa jedna vrsta atoma otputa, a druga vrsta atoma prihvaa otputene elektrone uspostavlja se ionska veza razliito naelektriziranih iona. Na primjer, pri sudaru atoma Na i Cl formira se NaCl. Kation i anion se nakon sudara uzajamno udaljavaju uslijed prevladavajueg elektrostatikog odbijanja izmeu njihovih istorodno naelektriziranih dijelova. Pri udaljavanju postupno prevladava elektrostatiko privlaenje uzajamno razliito naelektriziranih iona. Na odreenom razmaku iona javlja se minimum potencijalne energije EP,min.
Broj otputenih elektrona opisuje se oksidacijskim brojem (OB), a ioni oznaavaju:

SIMBOL IONA ELEMENTAOB i FORMULA SLOENOG IONAOB
s tim to se oksidacijski broj 1 ne pie i podrazumijeva i pie se samo predznak. Kovalentna veza Ako pri sudaru atoma, teei povoljnijim strukturama elektronskih omotaa, atomi formiraju zajednike elektronske parove uspostavlja se kovalentna veza. Zajedniki elektronski parovi oznaavaju se crticama (slika a). Kovalentna je veza zastupljena kod glavnine organskih spojeva (npr. CH4 metan, C2H6 etan) kod kojih ugljik sudjeluje u formiranju elektronskih parova s etiri valentna elektrona. Pri formiranju kovalentnih veza metana dolazi do "hibridizacije" orbitala ugljika i uspostavljanja etiri jednake veze s atomima vodika (2(sp)4 , slika b).
14
MATERIJALI
Metalna veza Kod metalne veze dio atoma metala otputa elektrone i formira se "oblak slobodnih elektrona" kemijske su veze posljedica uzajamnog privlaenja negativno naelektriziranih slobodnih elektrona i pozitivno naelektriziranih kationa, koji su te elektrone otpustili.
2.2.2 Anorganski kemijski spojevi
Kompleksni spojevi se toliko meusobno razlikuju da im nije mogue odrediti opa svojstva. Spojevi dva elementa
Nazivi kemijskih spojeva dva elementa dobivaju se kada se nazivu prvog, manje elektronegativnosti (slabije privlai elektrone), doda naziv drugog s nastavkom -id. Spojevi dva elementa obuhvaaju sve tri kombinacije: metal-metal, metal-nemetal, nemetal-nemetal. Kiseline, luine i soli U Materijalima je dovoljan stariji pristup definicijama: Kiseline , Hn+An spojevi s vodikom, koji pri otapanju u vodi disociranju (razlau se) na katione vodika (H+) i anione kiselinskog ostatka (An). Upravo ion vodika izaziva kiseo ukus i specifino kemijsko ponaanje kiselina. Luine , K+m(OH)m spojevi s OH grupom. U vodenim otopinama one disociraju na hidroksilne anione (OH) i katione luinskog ostatka (K+m). Soli, Kn+mAmn spojevi formirani od kationa luinskog ostatka (K+m) i aniona kiselinskog ostatka (An), na koje soli disociraju pri otapanju u vodi.
2.2.3 Organski kemijski spojevi

Organski kemijski spojevi sastoje se od relativno malog broja razliitih gradbenih dijelova koji se mogu povezati na gotovo bezbroj razliitih naina. Gradbeni su dijelovi: (a) zasiene ugljikove grupe ili radikali (CH3, CH3CH3, ) i (b) funkcionalne grupe (C=C, COH, ).
15
Termin "funkcionalne" koristi se u smislu "kemijski aktivne". Iako ni zasiene ugljikove grupe nisu kemijski inertne, ipak ne ulaze u toliko kemijskih reakcija kao funkcionalne grupe. Prema kemijskom sastavu se organski spojevi mogu svrstati u:
Ugljikovodici su izgraeni iskljuivo od ugljikovih i vodikovih atoma, dok su u derivatima zastupljeni i atomi drugih elemenata ee halogeni elementi (Cl, F) i O, a rjee: S i N. Prema zasienosti kemijskih veza, alifati se grupiraju u: Alifati su s lancima ugljikovih atoma, alicikli s prstenima, dok je osnovna gradbena jedinica aromata benzen (C6H6). Alkani sadre samo zasiene veze, alkeni bar jednu dvostruku vezu (dva elektronska para), a alkini bar jednu trostruku vezu (tri elektronska para). Nazivi sljedeih lanova niza su izvedeni iz grkih naziva brojeva: pentan (5), heksan (6), heptan (7), oktan (8), .
Kod naziva ugljikovodika s granama: a) funkcionalne grupe imaju nastavak -il ( an) b) mjesto se u nizu oznaava znamenkom c) mnoina ugljikovodinih funkcionalnih grupa oznaava se prefiksima
2.3 Agregacije
Koritenjem terminom "agregacije" naglaava se znaaj fiziko-kemijskih svojstava analizirane nakupine estica. Prema osnovnom agregatnom stanju razlikuju se tri vrste agregacija, a ovisno o kemijskom i konstitucijskom sastavu razlikuju se etiri vrste agregacija.
Komponente (kemijski sastav) agregacije su razliite kemijske supstancije koje sadri aktualna agregacija, a faze (konstitucijski sastav) po svojstvima su uniformni dijelovi agregacije. Agregacije imaju brojna razliita svojstva (npr. miris, tlak, modul elastinosti), koja se opisuju razliitim pokazateljima. U pravilu, ako se agregacija analizira kao fiziko-kemijski sustav svojstva se opisuju "veliinama stanja", a ako se agregacija analizira kao materijal (konstrukcijski ili pogonski) svojstva se opisuju "karakteristikama materijala".
16
MATERIJALI
2.3.1 Meumolekulske sile

Pored uzajamnih privlanih/odbojnih djelovanja kemijski vezanih atoma (ionska, kovalentna, metalna veza), prisutna su u agregacijama uzajamna privlana/odbojna djelovanja polarnih molekula "van der Waalsove sile". Kod polarnih molekula su prostorno dislocirani centar pozitivne i centar negativne naelektriziranosti formirani su elektrini dipoli, ija se jakost opisuje dipolnim momentom, .
Radi usporedbe, za raskidanje su veza atoma spojeva i molekula agregacija potrebne energije: kovalentna veza 200 500 kJ/mol van der Waalasove sile 6 12 kJ/mol Kod kondenziranih su agregacija razmaci molekula znaajno manji nego kod plinova manji je utjecaj van der Waalsovih sila.
2.3.2 Plinovi
Zbog velikih razmaka molekula, kod plinova slabo djeluju meumolekulske van der Waalsove sile. Kako se molekule plinova stalno gibaju to oni ispunjavaju cijeli raspoloivi prostor (spremnik) i poprimaju njegov oblik. U teoriji "idealnog plina" zanemareni su volumeni molekula i meumolekulske sile. Veliine stanja idealnog plina povezuje jednadba stanja idealnog plina (pV = nRT), a odstupanja koja se javljaju kod realnih plinova obuhvaena su nizom manje ili vie sloenih izraza. Posebno su velika odstupanja u blizini toke kondenzacije, kada se plin naziva parom. Najznaajniji je plin kisik (O2). Pri radu s plinovima stalno treba imati na umu njihovo irenje koje esto dovodi do opasnosti od poara, eksplozija, te trovanja i oboljenja.
2.3.3 Tekuine
Kod idealnog plina je zastupljen idealan nered, dok je kod idealne krutine prisutan idealni red. Negdje se na sredini izmeu ovih granica nalaze tekuine (fluidi i kondenzati). Razmaci su molekula tekuina znaajno manji nego kod plinova. Djelovanje je van der Waalsovih sila dovoljno jako da dri molekule na bliskim razmacima, te tekuine ne ispunjavaju cijeli raspoloivi prostor. Meutim, njihovo djelovanje nije dovoljno jako da tekuine formiraju vlastiti oblik usprkos djelovanju vanjskih sila (na primjer, gravitacijskih). Najznaajnija je tekuina voda (H2O). Pri radu s tekuinama treba imati na umu razlijevanje koje esto dovodi do opasnosti od poara, eksplozija, te trovanja i oboljenja.
17
2.3.4 Krutine
Krutine se pojavljuju u prirodi u dva osnovna oblika: Amorfne krutine nemaju pravilan prostorni raspored estica i nemaju izraeno talite, tt pri grijanju postupno omekavaju do potpunog prijelaza u tekuinu. Najee amorfne krutine su stakla. Neke naizgled amorfne krutine zapravo su kristalne s vrlo sitnim esticama (npr. prah grafita). Kristalne krutine imaju pravilan prostorni raspored estica i izraeno talite. Pravilno rasporeene estice formiraju kristal iju stabilnost odravaju ionske, kovalentne i metalne veze, te van der Waalsove sile (molekularni kristali). Ionske kristale formiraju ioni pozitivni (kationi) i negativni (anioni), ija su uzajamna djelovanja elektrostatike prirode. Primjeri su natrij-klorid (NaCl), magnezij-oksid (MgO). Po svojoj prirodi ionska veza nije prostorno usmjerena te su elektrina privlaenja oko iona ravnomjerna. Svaki je ion opkoljen ravnomjerno po prostoru rasporeenim maksimalno moguim brojem suprotno naelektriziranih iona. Zbog jakog elektrinog privlaenja suprotno naelektriziranih estica krutine s ionskom kristalnom reetkom imaju velike module elastinosti i vrstoe, te visoka talita. Deformabilnost im je mala (krhki su) jer intenzitet elektrinih privlaenja jako opada s poveanjem razmaka, a pri deformiranju dolazi i do uzajamnog pribliavanja suprotno naelektriziranih iona koji se odbijaju. Zbog malog broja slobodnih elektrona ionske krutine su male elektrine i toplinske vodljivosti. Prisutnost iona u krutini ima za posljedicu dobru topljivost u vodi te dobru elektrolitiku vodljivost vodenih otopina i talina krutina s ionskim kristalnim reetkama. Kovalentne kristale formiraju atomi nemetala, meusobno povezani kovalentnim vezama. Primjeri su C (grafit/dijamant), SiO2 (kvarc). Kovalentna je veza jaka, ali u velikoj mjeri slabi s poveanjem razmaka atoma. Krutine s kovalentnom kristalnom reetkom imaju velike module elastinosti, vrstoe i visoka talita. Zbog malog broja slobodnih elektrona male su elektrine i toplinske vodljivosti, a zbog odsutnosti iona u vodi su slabo topljivi. Posljedica razliitih struktura grafita i dijamanta je u njihovim razliitim svojstvima. Grafit (kruto mazivo), za razliku od dijamanta (materijal za rezne alate), ima razliite vrstoe u razliitim pravcima. Pojava razliitih svojstava u razliitim pravcima naziva se anizotropijom. Metalne kristale formiraju atomi i kationi metala koji su otpustili elektrone. Zbog jakih privlaenja kationa metala i otputenih elektrona metali imaju visoke module elastinosti, vrstoe i talita. Velika pokretljivost otputenih elektrona i relativno male promjene intenziteta privlaenja s promjenama razmaka (u usporedbi s ionskim i kovalentnim krutinama) imaju za posljedicu dobru elektrinu i toplinsku vodljivost metala, te njihovu veliku istezljivost. Molekulske kristale formiraju molekule, s kovalentno vezanim atomima (npr. H2O, CO2 , C12H26), uzajamno povezane van der Waalsovim silama. Posljedica relativno slabih van der Waalsovih sila mali su moduli elastinosti i vrstoe. Posljedica velike pokretljivosti dipo-
18
MATERIJALI
la je velika deformabilnost. Zbog odsutnosti slobodnih elektrona imaju vrlo nisku elektrinu i toplinsku vodljivost djeluju kao izolatori. Kristalne agregacije s molekulskim kristalnim reetkama slabo su topljive u vodi i dobro topljive u organskim otapalima.
2.3.5 Mjeovite agregacije

Prema prostornoj uniformnosti i vrsti sadranih komponenata razlikuju se:
Otopine su homogene, jednofazne mjeovite agregacije, s dvije ili vie komponenti. Za razliku od kemijskih spojeva, otopine imaju promjenljive sastave i iz njih se komponente mogu izdvojiti fizikim postupcima (npr. destilacija). Smjese su pak heterogene i viefazne. Otopine se dijele u mikrohomogene i makrohomogene. Mikrohomogene otopine se nazivaju pravim otopinama (ioni, atomi, molekuli), a makrohomogene disperzijama (kristali i vei djelii). Kod pravih otopina je otopljena supstancija otopljena u otapalu, a kod disperzija je dispergirana supstancija dispergirana (rasprena) u disperzantu. Pod sastavom mjeovite podrazumijeva se pregled koliina svih znaajnih sastojaka aktualne agregacije, a pod sadrajem koliina jednog sastojka. Sadraji i sastav mogu se izraziti na razliite naine: postocima (dio u 100 dijelova, npr. 25 kgX / 100 kg wX = 25 %), udjelima (dio u 1 dijelu, npr. 0,25 kgX / 1,00 kg wX = 0,25) i apsolutnim vrijednostima (dio u aktualnoj koliini, npr. 1,25 kgX / 5 kg mX = 1,25 kg).
2.4 Graa kristalnih krutina

Termini struktura i graa nisu sinonimi. O strukturi se govori pri analizi idealiziranih agregacija, a o grai pri analizi strukture s grekama realnih agregacija.
2.4.1 Struktura kristalne reetke i jedinine elije

Strukture kristala se mogu analizirati po: (a) kristalnim reetkama kristali kao cjeline i (b) jedininim elijama jedinke karakteristine za kristale. Izuavanjem po jedininim elijama stjee se jasnija predodba o strukturi te bolji osjeaj za svojstva kristala i uzajamne odnose struktura/svojstva, dok se rezultati mjerenja (npr. rendgenska analiza) pri analizi strukture kristala lake povezuju s kristalnim reetkama. Razmaci a, b, c, i kutovi , , definiraju geometriju kristalne reetke i nazivaju se parametrima kristalne reetke. Poloaj vora opisuje se parametarskim koordinatama, odvojenim zarezima, u okrugloj zagradi. Kristalografski pravac opisuje se parametarskim koordinatama druge toke na pravcu, bez zareza, u uglatoj zagradi. Kristalografska ravnina opisuju se recipronim vrijednostima parametarskih koordinata sjecita ravnina s koordinatnim osima (Millerovi indeksi), bez zareza, u okruglim zagradama.
19
Prirodne se kristalne reetke mogu svrstati u sedam kristalografskih sustava. Redni Naziv kristalografskog Parametri kristalne reetke broj sustava razmaci kutovi osi
1 2 3 4 5 6 7 kubini tetragonski rombni romboedarski heksagonski monoklinski triklinski a=b=c a=bc abc a=b=c a=bc abc abc = = = 90 = = = 90 = = = 90 = = 90 = = 90 ; = 120 = = 90 ; 90 ( 90)
U drugom se pristupu iz kristalnih reetki izdvajaju karakteristine jedinine elije najmanje jedinke koje obuhvaaju sva geometrijska svojstva tipina za aktualnu kristalnu reetku. Jedinine se elije mogu klasificirati na niz razliitih naina, a najee se koristi etrnaest Braveovih konvencionalnih jedininih elija. Tijekom skruivanja ak 90 % metala koji se najvie koriste u tehnici pri kristalizaciji formira: BCC i FCC (prostorno i plono centrirana kubna kristalna reetka), te HCP (gusto pakirana heksagonalna kristalna reetka). Jedinine se elije uglavnom prikazuju, ovisno o potrebi, na jedan od tri naina: tokama u teitima atoma, smjetenim u vorove kristalne reetke, atomima, s teitima u vorovima kristalne reetke, dijelovima atoma koji pripadaju jednoj eliji, s teitima u vorovima reetke. Prednost je prvog naina u preglednosti, drugog u zornosti, a treeg u izbjegavanje moguih zabuna oko pripadnosti atoma jedininim elijama. Najgue mogue slaganje atoma postie se kod FCC i HCP jedininih elija.
2.4.2 Pokazatelji svojstava jedininih elija

Pri opisima kristalnih elija, pored parametara kristalnih elija, esto se koriste: (1) volumen kristalne elije, VK , nm3 VK = f(parametara reetke) broj susjednih atoma, s kojima se atom dodiruje (2) kordinacijski broj (NK, ): V (3) faktor slaganja atoma: FSA = A,U gdje je: VA,U ukupni volumen atoma koji pripadaju kristalnoj eliji, nm3 VK Primjer Pri t 20 C eljezo formira BCC elije, s atomima polumjera R = 0,124 nm. a = b = c = 0,286 nm = = = 90 volumen kristalne elije: VK = 0,0234 nm3 koordinacijski brojevi: NK = 8 pripadni broj: NP = 2 faktor slaganja atoma: FSA = 0,680 parametri reetke:
20
MATERIJALI
2.4.3 Zrna i greke kristalnih reetki

Kristalne su krutine u pravilu polikristaline agregacije (rijetko monokristaline), formirane skruivanjem talina (ali i: taloenjem iz otopina, sublimacijom para). t > ttalita t = ttalita t < ttalita Z zrno ili "kristalit" GZ granica zrna Atomi se metala u talini (t > ttalita) gibaju relativno brzo i nasumino. Kada se hlaenjem taline dostigne talite (t = ttalita), metalne veze svladavaju kinetike energije atoma i formiraju se brojna kruta vieatomska inicijalna zrna. Dalje hlaenje prati rast inicijalnih zrna. Graa prirodnih i umjetno formiranih kristalnih krutina obuhvaa brojne greke (ukupna je duina linijskih nepravilnost kristalne reetke u jedininom volumenu metala, na primjer, reda veliina km/mm3). Prema dimenzijama se one mogu podijeliti na:
SA Pr IA BD GZ GF Ps Po
supstitucijski (zamjenski) atom (T) praznina (T) intersticijski (uglavljeni) atom (T) bridna dislokacija (L) granica zrna (P) granica faza (P) prskotina (V) pora (V)
Pored razliitih tipova kristalnih reetki, razliiti metali formiraju i razliite oblike zrna. Na primjer, metali na bazi eljeza formiraju: isto eljezo okruglasta zrna austenitni elik poliedarska zrna martenzitni elik igliasta zrna eutektiki elik perlitna zrna
Veliine su zrna metala od ispod 1 m do oko 100 m. Finozrne grae imaju veu vrstou i deformabilnost od krupnozrnih. Finoa se zrna metala moe mijenjati pogodnim toplinskim obradama.
3. Fizikalno-kemijski temelji materijala

3.1 Fizikalno-kemijski sustavi .................................................................21
3.1.1 Identifikacija sustava ......................................................................................... 21 3.1.2 Razmjene sustava s okolinom ........................................................................... 23
3.2 Transformacije fizikalno-kemijskih sustava ...................................24

3.2.1 Fazne promjene ................................................................................................. 25 3.2.2 Kemijske reakcije .............................................................................................. 25 3.2.3 Sloene transformacije ...................................................................................... 27
3.3 Kemijska termodinamika ..................................................................28

3.3.1 Funkcije kemijske termodinamike .................................................................... 29 3.3.2 Kemijsko-termodinamika izraunavanja ......................................................... 29
3.4 Kemijska kinetika i ravnotea ..........................................................30

3.4.1 3.4.2 3.4.3 3.4.4 Uvjeti kemijskog reagiranja .............................................................................. 31 Kinetika kemijskih reakcija ............................................................................... 32 Kinetika difuzije ................................................................................................ 33 Kinetika i difuzijska kontrola procesa ............................................................. 34
3.1 Fizikalno-kemijski sustavi

Pod fizikalno-kemijskim sustavom (skraeno: sustavom) podrazumijeva se izdvojeni dio materije, koji je od okoline (drugog sustava) odvojen definiranim granicama. Fizikalno-kemijski sustavi: obuhvaaju velike brojeve jedinki (npr. 1 m3 O2 sadri preko 26o106 molekula), koje se stalno gibaju uz uzajamna privlana i odbojna djelovanja, mogu razmjenjivati s okolinom energije i supstancije na razliite naine
3.1.1 Identifikacija sustava

Za identifikaciju je potrebno odrediti dovoljan broj svojstava po kojima se aktualni sustav razlikuje od drugih sustava. Identifikacija obuhvaa kvantitativne opise sljedeih svojstava sustava: kemijskog sastava odreuje se postupcima kemijske analize, konstitucijskog sastava odreuje se postupcima konstitucijske analize, kemijsko-termodinamikog stanja odreuje se mjerenjima i izraunavanjima.
22
MATERIJALI
Kemijski sastav fizikalno-kemijskog sustava Kemijski sastav sustava pregled sadraja komponenata obuhvaenih sustavom.
KEMIJSKI SASTAV molarni sadraji maseni sadraji udjeli postoci volumni sadraji apsolutne vrijednosti koncentracije
Nain izraavanja kemijskog sastava ovisi o nainu odmjeravanja koliina komponenata tijekom pripreme smjesa i namjeni pripremljenih smjesa. Molarni udio, xi , , ili molarni postotak, xi , % pruaju neposredne informacije o brojevima prisutnih atoma. n n ni mnoina i-te komponente, mol, xi,1 = i xi = i 100 % n n n = ni ukupna mnoina komponenti, mol. xi,1 = 1 xi = 100 % Kod pripreme otopine krutine u krutini (legura), sastav se u pravilu opisuje masenim udjelima i postotcima mase se krutina lako mjere vagama. U pripremi otopina tekuine u tekuini, sastav se u pravilu opisuje volumnim udjelima i postocima volumeni se tekuina lako mjere mjernim posudama.
Maseni udio, wi , , ili maseni postotak, wi , % m m mi masa i-te komponente, kg, wi = i 100 % wi,1 = i m m m = mi ukupna masa komponenti, kg. wi,1 = 1 wi = 100 % Volumni udio, i , , ili volumni postotak, i , % V V Vi volumen i-te komponente, dm3, i,1 = i i = i 100 % V V V = Vi ukupna masa komponenti, dm3. i,1 = 1 i = 100 % Kada se priprema otopina krutine u tekuini, sastav se u pravilu opisuje koncentracijom lako se mjeri masa krutine (vaga) i volumen tekuine (mjerne posude).
Koncentracija, OS , g/dm3
OS =
mOS VOtn
OS otopljena supstancija, Otn otopina. cOS =

nOS VOtn
Molaritet, cOS, mol/dm3 mnoina otopljene supstancije u odreenom volumenu otopine
03 Fizikalno-kemijske osnove materijala
23
Kemijsko-termodinamiko stanje sustava Stanje sustava opisuje se skupom znaajnih veliina stanja.
Unutarnja energija pokazatelj je ukupne kinetike i potencijalne energije estica sadranih u sustavu te pokazatelj sposobnosti sustava za obavljanje razmjena s okolinom. Dijagrami stanja pregledi ravnotenih svojstava agregacija u razliitim uvjetima. Za jednokomponentne sustave obuhvaaju: tri karakteristine linije ravnotee uvjeti pod kojima vlada ravnotea dviju faza, trojnu toku uvjeti pod kojima vlada ravnotea triju faza i kritinu toku temperatura iznad koje poveanjem tlaka nije mogue prevesti plin u tekuinu (nije mogua kondenzacija plina)
3.1.2 Razmjene sustava s okolinom

Kemijska termodinamika izuava samo ravnotena stanja sustava i razmjene sustava s okolinom izmeu dvaju ravnotenih stanja, dok odvijanje procesa razmjena pri uspostavljanju ravnotenih stanja izuava kemijska kinetika.
Volumni rad: W1/2 = poV1/2 , J (fizikalna konvencija) Uvjeti su razmjene W: pokretna stjenka, p1 p2. Unutarnja energija raste (+ U) kada okolina obavlja rad nad sustavom (prema fizikalnoj konvenciji je znak: W). Toplina: S entropija, JoK1 Q1/2 = ToS1/2 , J
24
MATERIJALI
Uvjeti su razmjene Q: dijatermalna (toplinski vodljiva) stijenka, t1 t2. Unutarnja energija raste (+ U) kada okolina grije sustav (+ Q). Razmjena supstancija: M1/2 = ioni,1/2 , J kemijski potencijal, Jomol1 n mnoina supstancije, mol Uvjeti su razmjene M: polupropusna stjenka (za i-tu supstanciju), 1 2. Unutarnja energija raste (+ U) kada se iz okoline dovode supstancije sustavu (+M). Razmjena topline bez transformacija Razmijenjena koliina topline, bez transformacija, moe se odrediti uz koritenje specifinih toplinskih kapaciteta, c, J/(kgoK): Q = mocoT ili Q = mocot Specifini toplinski kapacitet je pokazatelj odreene vrste razmjene topline (ne svojstva sustava), odreuje se pokusima i ovisi o prirodi agregacije, agregatnom stanju i temperaturi. Kalorimetrija eksperimentalno odreivanje specifinih toplinskih kapaciteta. Jednake su koliine topline koje preda tijelo kalorimetru i kalorimetar tijelu (t1 < trav < t2): Q2 = Q1 m2oc2o(t2 trav) = m1oc1o(trav t1) m o (t t ) c2 = c1o 1 rav 1 m2 o ( t 2 trav ) trav temperatura nakon uspostavljanja stanja ravnotee.
3.2 Transformacije sustava

Pri faznim promjenama mijenja se konstitucijski sastav, a pri kemijskim reakcijama kemijski sastav sustava. Razmijenjena koliina topline za odreenu vrstu fazne promjene, na konstantnoj temperaturi, moe se odrediti na temelju jednadbe: Q = moL L latentna toplina fazne promjene, Jokg1 Latentna toplina fazne promjene je pokazatelj odreene vrste fazne promjene (ne svojstva sustava), odreuje se pokusima, a ovisi o prirodi agregacije i aktualnom paru agregantnih stanja. Razmijenjena koliina topline za odreenu kemijsku reakciju, na konstantnoj temperaturi, moe se odrediti na temelju jednadbe: H0 standardna reakcijska entalpija, Jokg1 Q = moH0 Standardna reakcijska entalpija je pokazatelj odreene kemijske reakcije, odreuje se pokusima i ovisi o prirodi reaktanata i produkata te uvjetima odvijanja kemijskih reakcija.
25
3.2.1 Fazne promjene

Pri faznim promjenama u sustavu dolazi do znaajnih promjena u meumolekularnim djelovanjima supstancija, bez raskidanja postojeih i uspostavljanja novih kemijskih veza. Skraeno se fazne promjene opisuju jednadbama faznih promjena. Na primjer, promjene osnovnoga agregatnog stanja vode jesu: taljenje leda: H2Ok H2Ot sublimacija leda: H2Ok H2Op isparavanje/kondenzacija: H2Ot H2Op Znakom u jednadbama faznih promjena naglaena je ravnotea, na primjer, izjednaavanje brzine isparavanja H2Ot i brzine kondenzacije H2Ot. Pri dovoenju topline atomi kristalne reetke krutine sve bre titraju oko ravnotenih poloaja rastu kinetike energije atoma (raste t). Po dostizanju talita, bez porasta t, odvija se masovno raskidanje veza izmeu atoma kristalne reetke krutine i njihovo prelaenje u tekuinu taljenje. Kada se nakon potpunog taljenja krutine formirana tekuina i dalje grije, atomi se nastavljaju sve bre gibati. Kada parcijalni tlak plina dostigne tlak okoline, dolazi do vrenja plin se masovno formira u itavom volumenu tekuine. Temperatura na kojoj atomi tekuine masovno prelaze u plin naziva se vrelitem, a plin temperature bliske vrelitu parom.
3.2.2 Kemijske reakcije

U kemijski reagirajuim sustavima, tijekom kemijskih reakcija raskidaju se postojee kemijske veze reaktanata i uspostavljaju nove kemijske veze produkata. Kemijska svojstva produkata znaajno se razlikuju od kemijskih svojstava reaktanata. Na primjer, kemijskom reakcijom dvije vrlo opasne kemikalije: "vitriola" (H2SO4) i "kaustine sode" (NaOH) dobiva se otopina lijeka "Glauberova sol" (Na2SO4) u vodi. Kemijske se reakcije opisuju jednadbama kemijskih reakcija, za navedeni primjer: OS otopljena supstancija H2SO4,t + 2 NaOHk Na2SO4,OS + 2 H2OOtp Otp otapalo Broj atoma reaktanata i produkata izjednaavaju se odgovarajuim stehiometrijskim koeficijenatima (zakon o ouvanju materije = 2 ispred NaOH i H2O). Koeficijent = 1 se ne pie ispred H2SO4 i Na2SO4 i podrazumijeva se.
26
MATERIJALI
Generalizirani je fizikalno-kemijski opis kemijskih reakcija: stehiometrijski koeficijent; negativan za reaktante (nestaju) i pozitivan za produkte (nastaju), ioXi = 0 X simbol ili formula reaktanata/produkata. Po elementima: ne = 0 (osnova za izjednaavanje) me = 0 Po spojevima: ni 0 mi = 0 (osnova za izraunavanje)
ni
= const
ni
promjena mnoine i-te supstancije (reaktanta ili produkta)
Razlikuju se:
Reakcije izmjene Reakcijama izmjene nazivaju se kemijske reakcije pri kojima ne dolazi do promjena stanja oksidiranosti sudionika ne mijenja se oksidacijski broj. Reakcije izmjene prate fazne promjene, na primjer, pri neutralizaciji vodenih otopina: sumarno: detaljno: + NaOHOS + HClOS NaClOS + H2OOtp Na OS + OH OS Na+OS + ClOS + H2OOtp Od etiri vrste iona reaktanata u otopini nakon reakcije ostaju dvije vrste iona i odgovarajua dodatna koliina molekula otapala. Redoks-reakcije Kod redoks-reakcija dolazi do promjena stanja oksidiranosti reaktanata rastu oksidacijski brojevi reaktanata, koji otputaju elektrone, i opadaju oksidacijski brojevi reaktanata, koji primaju elektrone. Oksidacijska sredstva izazivaju oksidaciju (otputanje elektrona), pri emu sama reduciraju (primaju elektrone). Redukcijska sredstva izazivaju redukciju (prijem elektrona), pri emu sama oksidiraju (otputaju elektrone). Broj primljenih elektrona mora biti jednak broju otputenih elektrona. Na primjer, za elektrolizu vode: sumarno: detaljno: 2 2 O OS 4 e 2 OOS oksidacija otputanje elektrona 2 H2OOtp 2 H2, OS + O2, OS 4 H+OS + 4 e 4 HOS redukcija prijem elektrona Ovisno o mehanizmu razlikuju se dvije vrste redoks reakcije: kemijske (npr. izgaranje): elektrokemijske (npr. korozija):
Kod kemijskih reakcija se otputanje/prijem elektrona odvija pri uzajamnim sudarima reaktanata. Kod elektrokemijskih reakcija se reaktanti ne sudaraju otputanje i prijem elektrona odvija se na manje ili vie udaljenim lokacijama, te elektroni prolaze kroz metalni vodi.
27
Organske kemijske reakcije U organskim kemijskim reakcijama sudjeluju: organske podloge razliiti organski spojevi reagensi elementi/spojevi s kojima organske podloge stupaju u kemijsku reakciju . Kod reakcija adicije (adicija dodavanje) reagens se dodaje na podlogu, pri emu ona ne gubi niti jedan atom, npr. adicija broma na 2-pentin: Za supstitucijske reakcije (supstitucija zamjena) je karakteristina zamjena atoma podloge atomima reagensa, npr. supstitucija H s NO: Reakcije eliminacije (eliminacija uklanjanje) atomi podloge bivaju uklonjeni uz formiranje viestrukih veza ili prstena, npr. eliminacija Cl iz etil-klorida: Zakon o ouvanju materije Iskustvima je utvren jedan od temeljnih zakona prirode zakona o ouvanju materije: Materija ne moe nestati u nita, ali ni nastati iz niega. Iz ovog zakona direktno slijede: zakon o ouvanju mase sustava, koji vrijedi uz uvjet odsutnosti razmjene supstancija izmeu sustava i okoline, (stehiometrijska izraunavanja) zakon o ouvanju energije sustava, koji vrijedi uz uvjet odsutnosti razmjene energije izmeu sustava i okoline, (termodinamika izraunavanja) Einsteinova jednadba, koja vrijedi uz uvjet odsutnosti razmjene supstancija i energije izmeu sustava i okoline.
3.2.3 Sloene transformacije

U prirodi i tehnici se u pravilu odvijaju sloene transformacije sustava s kemijskim reakcijama i faznim promjenama. Korozija eljeza u vodenim sredinama: sumarna transformacija: 4 Fek + 3 O2, OS + 6 H2OOtp 4 Fe(OH)3,k sumarna elektrokemijska redoks reakcija:
4 Fek + 2 O2, OS + 4 H2OOtp 4 Fe(OH)2, OS
+2
sumarna kemijska redoks reakcija:

4 Fe(OH)2,r + O2, OS + 2 H2OOtp 4 Fe(OH)3, OS
oksidacija i redukcija 4 Fek 4 Fe OS + 8 e 4 Fe+2 OS 4 Fe+3 OS + 4 e 2 4 O2, OS + 8 e 4 O OS 2 O2, OS + 4 e 2 O2 OS elektrolitika disocijacija vode + 4 H2OOtp 4 H OS + 4 OH OS 2 H2OOtp 2 H+ OS + 2 OH OS 2 + 4 O OS + 4 H OS 4 OH OS 2 O2 OS + 2 H+ OS 2 OH OS
28
MATERIJALI
3.3 Kemijska termodinamika

Kemijska termodinamika izuava razmjene kemijsko termodinamikih sustave s okolinom. Izborom skupine znaajnih razmjena odreen je i broj znaajnih veliina stanja. U biti kemijska termodinamika izuava promjene izmeu dvaju stanja ravnotee: opisuje kemijsko termodinamike sustave u stanju ravnotee (p, t, vn , ci , i , ...), odreuje smjer promjena stanja u aktualnim uvjetima (p1/p2 , t1/t2 , 1/2 ), odreuje koliine razmjena sustav/okolina izmeu ravnotenih stanja (WV , Q, M). Broj stupanja slobode sustava Pri identifikaciju sustava kao prvo se postavlja pitanje koliki mu je broj stupanja slobode (N), odnosno koliko je potrebno odrediti (izmjeriti ili usvojiti) veliina stanja za cjelovit opis stanja kemijsko-termodinamikog sustava. Podrazumijeva se stanje ravnotee. Broj stupanja slobode K-komponentnog P-faznog kemijsko termoN=K+2P dinamikog sustava, u kome se ne mogu odvijati kemijske reakcije: Ako se u kemijsko termodinamikom sustavu mogu odvijati kemijske reakcije: X broj razliitih supstancija (X simbola ili formula), N = X R +2 P R broj moguih kemijskih reakcija (R jednadbi) Prvi zakon kemijske termodinamike bilanca razmjena Promjena je unutarnje energije: dU = W1/2 + Q1/2 + M1/2 = podV + TodS + iodni , J Kvantitativnu primjenu ovog izraza u velikoj mjeri ograniava sloenost promjena veliina stanja tijekom odvijanja procesa, ali je izraz veoma koristan u kvalitativnim analizama. Entropija Entropiju treba sagledati s dva stajalita: termokemijskog naboj za razmjenu Q: Q = TdS Statistikom obradom se dobiva: k konstanta, statistika teina aktualnog stanja. Statistika teina je pokazatelj vjerojatnosti uspostavljanja nekog stanja aktualnog sustava u odnosu na druga mogua stanja. Najvea je za ravnomjernu raspodjelu estica po prostoru i energije po esticama, koja se uspostavlja u stanju ravnotee: mala vjerojatnost velika vjerojatnost S = kln ravnotenog pokazatelj tenje ravnomjernoj raspodjeli estica po prostoru i energije po esticama S 0
29
Kemijski potencijal Kemijski potencijal se takoer moe sagledati s dva stajalita: ravnotenog pokazatelj tenje sustava razmjeni termokemijskog pokazatelj koliine razmjene R: supstancija s okolinom uvjet ravnotee: Ri = idni i,1 = i,2 otapanje/taloenje isparavanje/kondenzacija
Na temelju su pokusa, za standardne uvjete: p = 101325 Pa, t = 298,15 K (25 C), koji su razliiti od normalnih uvjeta: 100 kPa, 273,15 K (0 C), odreene vrijednosti kemijskih potencijala brojnih supstancija standardni kemijski potencijali. U drugim uvjetima: c generalizirana koncentracija, ci i = i + RTln i oznaka i-te supstancije, ci oznaka za standardno stanje.
3.3.1 Funkcije kemijske termodinamike

Pored unutarnje energije koriste se pomone funkcije kemijske termodinamike ekstenzivne veliine stanja, definirane jednadbama: entalpija: H U + pV Helmholtzova funkcija: A U TS Gibbsova funkcija: G H TS Cilj njihovog uvoenja je lake izraunavanje. Na primjer, koritenje entalpije za izraunavanja je pogodno kada se promjena odvija pri p = const i ni = const: H U + pV dH = pdV + TdS + idni + pdV + Vdp dH = Td S dp = 0 idni = 0 Prema tome, pri konstantnom tlaku, bez razmjena supstancija, promjena entalpije jednaka je toplini koju sustav razmijeni s okolinom.
3.3.2 Kemijsko-termodinamika izraunavanja

Termokemija Pri kemijskim reakcijama dolazi do transformacija kemijske energije (kemijske veze) u unutarnju energiju (gibanje molekula), a za kvantitativnu analizu se koristi entalpija. Standardna reakcijska entalpija jednaka je promjeni entalpije fizikalno-kemijskog sustava uslijed odvijanja kemijske reakcije reagiranja reaktanata i formiranja produkata, pri standardnim uvjetima (p = 101325 Pa, T = 298,15 K): H = iHi , J
i stehiometrijski koeficijent i-te supstancije
30
MATERIJALI
Standardna entalpija formiranja (Hi) jednaka je promjeni entalpije fizikalnokemijskog sustava pri formiranju i-te supstancije, iz elemenata u obliku koji se najee sree u prirodi pri standardnim uvjetima. Negativne vrijednosti standardnih entalpija formiranja pokazuju kako je pri formiranju supstancija, uslijed odavanja topline sustava okolini (grijanja okoline), dolo do energetskog osiromaivanja (znak ) sustava. Kemijsko-termodinamika ravnotea Prema prvom postulatu ravnotee, fizikalno-kemijski sustavi tee stanju ravnotee, pri emu dolazi do izjednaavanja potencijala sustava i okoline.
Pri konstantnim vrijednostima temperature i tlaka nekog fizikalno-kemijskog sustava, to praktino znai da se s okolinom razmjenjuju samo supstancije (fazne promjene i/ili kemijske reakcije), u stanju ravnotee Gibbsova funkcija ima minimalnu vrijednost, te je: dG = idni = 0 Fizikalnom integracijom (pri poveanju volumena sustava ne dolazi do promjena kemijskih potencijala sadranih supstancija, a njihove mnoine se sumiraju) dobiva se: G = ini = 0 po usvajanju: const = 1, dobiva se: ii = 0 to predstavlja najee koriteni kriterij ravnotee u kemijsko termodinamikim sustavima. Kako je kod kemijskih reakcija: ni = consti
3.4 Kemijska kinetika i ravnotea

Na temelju zakonitosti kemijske kinetike, naelno se mogu za razliite uvjete odvijanja kemijskih reakcija odrediti promjene sadraja komponenti sustava tijekom vremena. Stehiometrijska izraunavanja su jednostavna. Na primjer, kod fizikalno-kemijskog sustava s dva mola vodika (H2) i jednim molom kisika (O2), kemijskom se reakcijom formiraju dva mola vode (H2O): 2 H2 + O2 2 H2O Na temelju stehiometrijskih izraunavanja dobivaju se sadraji komponenti takvog fizikalno-kemijskog sustava: prije poetka kemijske reakcije: xH2 = 2/3 = 66,66 % xO2 = 1/3 = 33,33 % nH2O = 0,00 % nakon potpune kemijske reakcije: xH2 = 0,00 % xO2 = 0,00 % nH2O = 100,00 %
31
Meutim, u praksi se stehiometrijskim izraunavanjima esto ne dolazi do tonih predvianja eksperimentalnom provjerom se utvrdi kako je u fizikalno-kemijskom sustavu formirano manje produkata kemijske reakcije od stehiometrijski izraunate koliine. Na temelju zakonitosti kemijske kinetike, uzrok manjih koliina formiranih produkata od stehiometrijski izraunatih koliina mogu biti: (a) spore reakcije eksperimentalno je koliina formiranih produkata odreena prije nego to se kemijska reakcija odvila do kraja; (b) uspostavljanje stanja ravnotee pri odreenom odnosu koliina produkata i reaktanata uspostavljena je ravnotea pri kojoj su jednake brzine formiranja i razlaganja produkata kemijskih reakcija. Za razliku od stehiometrijskih izraunavanja i kemijsko termodinamikih izraunavanja, kemijsko kinetika izraunavanja su izuzetno sloena esto je jednostavnije obaviti eksperimentalno odreivanje od izraunavanja. Pri obavljanju pokusa uzorci se "zamrzavaju" naglim se sniavanjem temperature brzina kemijske reakcije svede praktino na nulu (ovisnost brzine kemijskih reakcija o temperaturi je eksponencijalna).
3.4.1 Uvjeti kemijskog reagiranja

Tri su uvjeta moguega kemijskog reagiranja estica reaktanata:
Za reagiranje estica reaktanata, mora doi do njihovog sudara. Bez sudara estice jednostavno ne dolaze na razmake na kojima je mogue uspostavljanje kemijskih veza uz razmjenu (ionska veza) ili udruivanje elektrona (kovalentna veza). Ovaj je uvjet potreban, ali ne i dovoljan. Naime, iz kinetike teorije plinova, pri normalnim uvjetima, slijedi red veliina od 1010 sudara estice u sekundi, te bi brzine kemijskih reakcija u sustavima s plinovima trebale biti vrlo velike i pri niim temperaturama. Za savladavanje uzajamno odbojnih sila estica na njihovim srednjim meusobnim rastojanjima potreban je odreeni viak energije u odnosu na prosjek kada to ne bi bilo tako sustavi s plinovima bi reagirali tijekom vremena reda veliine nanosekundi. Prema tome, drugi je uvjet kemijskog reagiranja dovoljno velika kinetika energija estica (odnosno dovoljno velika brzina estica), a pokazatelj kinetike energije estica je temperatura. Minimalna energija estica potrebna za kemijsko reagiranje naziva se energijom aktivacije (Ea). Kod estica sloenog oblika potrebno je ispuniti i treu uvjet kemijskog reagiranja estica povoljnu uzajamnu prostornu orijentaciju. Sudari pri kojima dolazi do raskidanja kemijskih veza estica reaktanata i formiranja estica produkata (ispunjena su sva tri uvjeta reagiranja), nazivaju se uinkovitim sudarima. Energija aktivacije za neku kemijsku reakciju je konstantna veliina ne mijenja se promjenama temperature. S promjenama temperature mijenja se brzina (kinetika energija)
32
MATERIJALI
estica, kao i raspodjela mnoina estica po brzini. Prema tome, slijedi zakljuak da su brzine kemijskih reakcija vee to je: manja energija aktivacije kemijske reakcije i vea temperatura kemijski reagirajueg sustava. Brzine kemijskih reakcija Prema preporukama IUPAC-a (International Union of Pure and Applied Chemistry) brzine se reagiranja supstancija opisuju na dva naina: (a) brzina porasta koncentracije i-te supstancije u fizikalno-kemijskom sustavu je: d ci ci koncentracija i-te supstancije, mol/m3 , vi = , molm3s1 vrijeme, s. d (b) brzina kemijske reakcije je: Uspostavljanje stanja ravnotee Na temelju "zakon o djelovanju masa", brzine kemijskih reakcija proporcionalne su "aktivnim masama" (koncentracijama, ili preciznije: aktivnostima komponenata tekuih otopina ili fugacitetima komponenata plinova). Prema tome, za kemijski reagirajui sustav: A+BC+D slijedi: vA,B brzina reagiranja supstancije A sa supstancijom B, (vi) vA,B = kA,BcAcB kA,B konstanta brzine reagiranja supstancije A sa supstancijom B. Za reakciju: 2A+B=A+A+BC+D vA,B = kA,BcAcAcB vA,B = kA,BcA2 cB Slijedei ovu logiku dolazi se do: i stehiometrijski koeficijent i-te reagirajue supstancije vi = kiocii Ravnotea kemijski reagirajueg sustava podrazumijeva izjednaavanje brzina kemijskih reakcija reaktanata i produkata, a izvoenjem se konano dobiva veza konstante ravnotee, K, s kemijskim potencijalima, i: i o i ln K = R oT v=
1 dci , o i d
molm3s1
3.4.2 Kinetika kemijskih reakcija

U okvirima analize mehanizma kemijske reakcije, koja se provodi eksperimentalnim metodama, utvruju se detalji razvoja aktualne kemijske reakcije. Pri tome treba imati u vidu uobiajenu klasifikaciju kemijskih reakcija: Osnova za klasifikaciju Vrste reakcija Sloenost mehanizma Elementarne i sloene Broj estica koje sudjeluju u sudaru Mono-, bi- i tri-molekulske Prema vremenu odvijanja pojedinih koraka Paralelne i uzastopne Nain formiranja intermedijara Lanane i nelanane Broj faza u fizikalno-kemijskom sustavu Homogene i heterogene Utjecaj prisutnosti drugih supstancija Katalitike, nekatalitike i autokatalitike
33
Utjecaji na brzinu kemijskih reakcija
U izrazima za brzinu kemijskih reakcija, cii obuhvaa utjecaje koncentracija reaktanata i tlaka, a u ki obuhvaa utjecaje kemijske prirode reaktanata i temperature.
Utjecaj temperature
Utjecaj temperature na konstante brzina kemijskih reakcija opisuje jednadba: A1 konstanta E a Ea energija aktivacije (kemijske reakcije) log k = A1 e R oT R konstanta idealnog plina
Kataliza
Kataliziranjem se ubrzava (ubrzavanje procesa izgaranja), a inhibiranjem usporava (usporavanje procesa korozije) odvijanje termodinamiki moguih kemijskih reakcija. katalizatori ubrzavaju kemijske reakcije smanjivanjem Ea reaktanata, a inhibitori blokiraju djelovanje prisutnih katalizatora i/ili mijenjaju mehanizme odvijanja kemijskih reakcija. Upotrebom katalizatora omoguava se odvijanje procesa dovoljnim brzinama i pri niim temperaturama, te dalje poveavanje brzina procesa pri viim temperaturama. Dodavanjem inhibitora smanjuju se brzine odvijanja neeljenih kemijskih reakcija. Uinkovitost katalizatora (inhibitora) ovisi o njihovoj prirodi i prirodi katalizirane kemijske reakcije, a zajednika svojstva katalizatora jesu: katalizatori poveavaju brzinu formiranja produkata, ali i brzinu njihovog razlaganja, te ne utjeu na poloaj kemijske ravnotee; sumarno, katalizatori ne podlijeu kemijskim promjenama, ali im se tijekom koritenja mogu mijenjati fizikalna svojstva.
3.4.3 Kinetika difuzije

Difuzija proces uspostavljanja ravnomjerne raspodjele estica komponenata i/ili faza u nehomogenom viekomponentnom i/ili viefaznom sustavu uslijed spontanoga nasuminog gibanja estica komponenata. G granica sustava S stjenka
1 2 1 = 2
Brzina difuzije, vA,x, mol/s:
vA,x = DABo
dc A dx
DAB koeficijent difuzije supstancije A u supstanciji B, m2/s cA koncentracija supstancije A, kg/m3 x razmak u pravcu difuzije, m
34
MATERIJALI
Koeficijent difuzije (DAB, m2/s) ovisi o: svojstvima supstancije A supstancije koja difundira, svojstvima supstancije B supstancije u koju difundira supstancija A temperaturi s kojom rastu brzine nasuminog gibanja/titranja estica:
DAB = DAB,0 e
Ea R oT
Ea energija aktivacije (difuzije) DAB,0 konstanta difuzije, m2/s
U nepokretnom ili laminarno tekuem fluidu difuzija je posljedica nasuminog gibanja molekula fluida. Kod turbulentnog toka dolazi do poveanja brzine difuzije uslijed vrtloenja:
dc A EVD koeficijent vrtlone difuzije, m2/s dx Uspostavljanje vrtloenja (mjeanje) moe dovesti do znaajnog porasta brzine difuzije.
vA,x = (DAB + EVD)o
Tri su mehanizma difuzije u kristalnim krutinama: zamjena mjesta intersticijski supstitucijski
3.4.4 Kinetika i difuzijska kontrola procesa

Na brzinu procesa pored brzine kemijskih reakcija utjee i brzina difuzije koja dovodi do kontakta reaktanata i odvoda produkata. Prema tome, mogua su dva krajnja sluaja kontrole brzine procesa: U graninim sluajevima: kinetike kontrole su brzine kemijskih reakcija >> brzina difuzije, te brzinu procesa odreuju zakonitosti kinetike kemijskih reakcija. U kinetikoj oblasti se odvijaju procesi u homogenim smjesama, a brzina se procesa moe uinkovito poveati grijanjem aktualnog sustava; difuzijske kontrole su brzine kemijskih reakcija << brzina difuzije, te brzinu procesa odreuju zakonitosti difuzije. Takvi se sluajevi javljaju kod heterogenih smjesa, a brzina se procesa moe uinkovito poveati mijeanjem pospjeivanjem vrtloenja.
vA,B = kA,BcAcB
d ci d
log k = A1 e
Ea R oT
vA,x = DABo
dc A dx
DAB = DAB,0 e
Ea R oT
Koja je kontrola dominantna moe se odrediti po promjenama brzina procesa s temperaturom porast temperature dovodi do daleko veeg porasta brzina kinetiki kontroliranih procesa.
4. Svojstva, karakteristike i izbor materijala

4.1 Svojstva i karakteristike materijala.................................................................35
4.1.1 Izbor znaajnih karakteristika materijala........................................................................36 4.1.2 Definicije znaajnih karakteristika materijala ................................................................36
4.2 Mehanike karakteristike materijala ..............................................................37

4.2.1 Elastinost ......................................................................................................................39 4.2.2 vrstoa..........................................................................................................................40
4.3 Usporedba materijala........................................................................................41

4.3.1 Dijagramska usporedba ..................................................................................................41 4.3.2 Tablina usporedba.........................................................................................................42
4.4 Izbor materijala .................................................................................................43
4.1 Svojstva i karakteristike materijala

U ovom se odjeljku pod "materijalima" podrazumijevaju konstrukcijski materijali. Zbog brojnosti materijala i raznolikosti njihovih svojstava teko je postaviti sveobuhvatnu klasifikaciju svojstava materijala (miris, okus). Necjelovito se svojstva mogu razvrstati:
Svojstva se materijala opisuju jednoznanim ili kombiniranim "karakteristikama" koje su definirane u tehnikim normativima, a njihove se vrijednosti nalaze u literaturi u obliku: semikvantitativnih opisa i slika, dijagrama i matematikih izraza, te jednoznanih vrijednosti i tablica. esto se karakteristike materijala moraju i odrediti/provjeriti provedbom u pravilu normiranih mjerenja/pokusa. Treba imati u vidu da se namjerno/spontano svojstva materijala mijenjaju tijekom: a) prerade: sirovine poluproizvodi proizvodi i b) koritenja: umor (promjena mehanikih svojstava), korozija (metala), otapanje (keramika), starenje (polimera), truljenje (biljni i ivotinjski prirodni materijali).
36
MATERIJALI
4.1.1 Izbor znaajnih karakteristika materijala

Zbog obima je u u ovoj knjizi nemogue obuhvatiti sve karakteristike za sve materijale (izbor diktira namjena). Za sve su grupe materijala najee znaajne karakteristike: Karakteristika materijala
naziv i oznaka kemijski sastav graa gustoa vlana vrstoa tlana vrstoa modul elastinosti Poissonov koeficijent granica razvlaenja istezljivost lomna ilavost tvrdoa po Vickersu dinamika izdrljivost maksimalna radna temperatura minimalna radna temperatura specifina toplina toplinska vodljivost toplinska rastezljivost napon proboja elektrina otpornost reciklinost cijena otpornost na: troenje oksidaciju pri 500 paljenje ultra-ljubiaste zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala
Za pojedine su grupe materijala najee znaajne karakteristike:
Karaskteristika materijala
Modul savijanja Naprezanje zguivanja Otpornost na umor Poroznost Postotak punioca Razliitost skupljanja Relativna gustoa Skupljanje pri suenju Stupanj anizotropnosti Temperatura postojanosti oblika Temperaturna ovisnost otpornosti Upojnost vode Veliina zrna Vrsta punioca
Mt
Kr
Pl Km Pj

Dr
4.1.2 Definicije znaajnih karakteristika materijala

Sastav, wi , %: pregled masenih sadraja supstancija od kojih je formiran materijal. Gustoa, , kg/dm3 : masa jedinice volumena materijala. m m masa materijala, kg = , kg/dm3 V volumen materijala, dm3 V Vlana vrstoa, Rm , N/mm2 (= MPa) : maksimalno naprezanje koje se moe postii pri statikom vlanom optereivanju normirane epruvete. Tlana vrstoa, Rm,t , N/mm2 : maksimalno naprezanje koje se moe postii pri statikom tlanom optereivanju normirane epruvete. Modul elastinosti, E, kN/mm2 : omjer naprezanja i deformacija u elastinom podruju. Poissonov koeficijent (Poisson's Ratio) , , : omjer radijalne i aksijalne deformacije pri optereivanju materijala: r radijalna deformacija (D/D0), = r , a a aksijalna deformacija (L/L0),
04 Svojstva materijala
37
Granica razvlaenja, Re, N/mm2 : najnie vlano naprezanje koje izaziva trajno istezanje normirane epruvete. Istezljivost, A, % : deformacija normirane epruvete definiranih dimenzija pri pojavi loma. Lomna ilavost, KIC , N/m3/2 : pokazatelj otpora materijala irenju pukotine. Tvrdoa po Vickersu, HV , : pokazatelj otpornosti materijala prodiranju normirane dijamantne piramide definiranih dimenzija, optereene definiranom silom. Dinamika izdrljivost, Rd,is (is istosmjerno), N/mm2 : najvee vlano naprezanje do koga se normirana epruveta moe istosmjerno optereivati, a da pri tome izdri beskonaan broj ciklusa bez pojave loma. Maksimalna radna temperatura, tMax , C: iznad tMax je materijal neupotrebljiv. Minimalna radna temperatura, tmin , C: ispod tMax je materijal neupotrebljiv. Specifina toplina, c, J/(kgK) : koliina topline potrebna da bi se jedinici mase materijala poveala temperatura za 1 K ( = 1 C) : Q dovedena toplina, J Q c= , J/(kgK) m masa materijala, m2 m o T T porast temperature, K Toplinska vodljivost, , W/(mK): koliina topline koja prolazi kroz jedinicu duljine vodia topline od aktualnog materijala, po jedinci presjeka vodia, po jedinici razlike temperatura na krajevima vodia, u jedinici vremena: Q dovoena toplina, J L duljina vodia, m Q S povrina presjeka vodia, m2 o L , W/(mK) = S o T o T razlika temperatura krajevima vodia, K vremenski interval, s Toplinska rastezljivost, , m/(mK): deformacija (linijska) komada od aktualnog materijala po jedinici porasta temperature: L L promjena duljine uslijed porasta temperature, m = , m/(mK) L0 o T T porast temperature, K Napon proboja, Ek, MV/m : razlika potencijala koja izaziva elektrini proboj materijala skok je jakosti struje, u pravilu, praen oteenjem materijala. Elektrina otpornost, e0, cm : elektrini napon potreban za uspostavljanje jedinice jakosti struje kroz elektrini vodi jedinine duljine i jedininog presjeka: U elektrini napon, V U oS I jakost elektrine struje, I = , m/(mK) S povrina presjeka vodia, m2 I oL L duljina vodia, m Reciklinost, wR (= 0 1) , kg/kg : maseni udio materijala koji se nakon isteka vijeka trajanja proizvoda moe ponovno vratiti u uporabu. Cijena, , kn/kg : cijena po jedinici mase materijala.
4.2 Mehanike karakteristike materijala

Mnogi su materijali tijekom uporabe izloeni razliitim mehanikim optereenjima koja izazivaju razliita naprezanja i razliite deformacije.
38
MATERIJALI
Naprezanje i deformacije se opisuju razliitim jednadbama, ovisno o vrsti optereenja Na primjer, pri vlaku su naprezanje (v) i deformacija istezanje (v) : F Fv vlana sila, N v = v , N/mm2 S povrina presjeka okomitog na silu, mm2 S L L0 L0 duljina bez optereenja, mm v = ,% L duljina pod optereenjem, mm L0 Razlikuju se: Elastine deformacije deformirano tijelo po prestanku optereenja poprima prvobitni oblik i dimenzije. Plastine deformacije deformirano tijelo po prestanku optereenja ostaje trajno deformirano.
U podruju elastinosti vrijedi Hookeov zakon, a konstanta k Hookeova zakona ovisi o prirodi materijala, te obliku i dimenzijama komada (razliiti oblici i dimenzije opruga).
Ponaanje materijala pri mehanikom optereivanju moe se ocijeniti na temelju mehanikih karakteristika materijala koje se odreuju provedbom mjerenja/pokusa u laboratorijima za ispitivanje materijala, s normiranim uzorcima (epruvetama), na normiranim strojevima (kidalicama), po normiranim postupcima (HRN, EN).
39
Na temelju pokusa crtaju se dijagrami, npr. za vlano optereenje v = f(). S porastom vlane sile raste vlano naprezanje (rauna se s konstantnom, poetnom povrinom poprenog presjeka epruvete) do: Re granice razvlaenja pri vlanom optereenju, Rp,0,2 konvencionalne granice razvlaenja zaostaje = 0,2 % nakon prekida vlanog optereenja, Rm vrstoe materijala pri vlanom optereenju. U toki X dolazi do prekida epruvete. 1. Keramika aluminij-oksid, Al2O3 , krhka je i ve pri vrlo malim deformacija dolazi do pojave loma. 2. Metal niskougljini elik, ima relativno usko podruje elastinih deformacija i iroko, manje ili vie nepravilno podruje plastinih. 3. Plastomer poli(etil-metakrilat) pri 122 C, ima slinu ovisnost v = f() kao i metal, ali uz znaajno nia vlana naprezanjima, 4. Elastomer umreena prirodna guma, u irokom je podruju elastina, ali ne vrijedi Hookeov zakon. U odnosu na metal, do prekida dolazi pri znaajno manjim naprezanjima i veim deformacijama. Pored vlanih karakteristika, u laboratorijima se utvruju i druge karakteristike materijala pri drugim vrstama optereenja. Prema uvjetima ispitivanja u laboratorijima razlikuju se:
4.2.1 Elastinost
Osnovni su pokazatelji elastinosti materijala:
Modul elastinosti
E=
,
N/mm2
Izraava se kao pojedinana vrijednost ili kao funkcija E = f(t), s podatkom o vrsti optereenja.
Primjena: metalni materijali, polimeri, keramike;
40
MATERIJALI
proraun krutosti dijela pod djelovanjem vlanog, tlanog ili savojnog optereenja u elastinom podruju; usporedba razliitih materijala. Granica razvlaenja
Re = Fe , S0
N/mm2
Izraava se kao pojedinana vrijednost ili kao funkcija Re = f(t), s podacima o tipu i debljini epruvete te brzini optereivanja za polimerne materijale.
Primjena: metalni materijali s izraenim granicom razvlaenja, polimerni materijali; prorauni dimenzija; usporedba razliitih materijala i kontrola kvalitete.
Konvencionalna granica razvlaenja R = F S0

, Naprezanje koje nakon rastereenja ostavlja trajnu deformaciju N/mm2 koja se zadaje u postocima poetne mjerne duljine, npr. x = 0,2 %. Izraava se kao pojedinana vrijednost ili kao funkcija Rp,x = f(t).
Primjena: metalni materijali bez izraene granice razvlaenja; prorauni dimenzija; usporedba materijala.
Istezljivost A= Lu L0 o 100 , % L0 Lu konana duljina epruvete pri pojavi loma, mm L0 poetna duljina epruvete, mm
Izraava se kao pojedinana vrijednost, pri emu je:
A = A5 za kratke epruvete s L0 = 5od0 A = A10 za duge epruvete s L0 = 10od0 Uz rezultate se navode podaci o: brzini optereivanja za plastomere, keramike i stakla, obliku epruvete za elastomere i stakla, te o dimenzijama i nainu prihvata epruvete za stakla.
Primjena: metalni materijali, plastomeri i elastomeri.
4.2.2 vrstoa
Vlana vrstoa
F Rm = m , S0
N/mm
Izraava se kao pojedinana vrijednosti ili kao funkcija Rm = f(t) , s podacima o brzini optereenja za plastomere, keramike i stakla, obliku epruvete za elastomere i stakla, te o dimenzijama i nainu prihvata epruvete za stakla.
Primjena: metalni materijali, plastomeri i elastomeri, keramiki materijali i stakla; usporedba materijala; kontrola i osiguranje kvalitete (toplinska obrada materijala);
41
klasifikacija metalnih materijala; analiza teta (greke u materijalu); orijentacijsko izraunavanje Vickersove i Brinellove tvrdoe; procjena zavarljivosti i lemljivosti (osnovni i dodatni materijal).
Tvrdoa
Postupak Brinell Vickers Utiskivano tijelo Otisak
HB =
Formula
2 2 o D o D D d 0, 204 o F
HV = 0,189 o
F 2 d1
4.3 Usporedba materijala

Svojstva se materijala usporeuju dijagramski (preglednije) i tablino (tonije).
4.3.1 Dijagramska usporedba

Na dijagramima s osima: (a) cijena vlana vrstoa i (b) gustoa vlana vrstoa usporeuju se svojstva velikog broja razliitih materijala (program CES). Klikom na neko od obuhvaenih polja ulazi se u datoteke s brojnim informacijama o odabranom materijalu.
(a) Cijena vlana vrstoa
WKC89,01 volfram-karbid (89%) kobalt W volfram, ica promjera 25 m NL5160 niskolegirani elik AISI 5160 DKL dijamant karbid laminat SLLG sivi ljev s lamelarnim grafitom ZK zlato komercijalne istoe EPA epoksid s aramidnnim vlaknima
BVP beton visokih performanci LB laki beton PMIP poli(metakril-imid) pjena ZrP cirkonijska pjena UP ugljina pjena LIB laki izolacijski beton ASKP aluminij cilicij-karbidna pjena
42
MATERIJALI
(b) Gustoa vlana vrstoa
WK volfram komercijalne istoe DKL dijamant karbid laminat PEEKC poli(eter-eter-keton) s ugljinim vlaknima EPA epoksid s aramidnnim vlaknima PI plationa iridij legura Bmb(L) bambus, longitudinalno optereenje ZK zlato komercijalne istoe
Bls(L) balsa, longitudinalno OK olovo komercijalne istoe BVG beton velike gustoe PMIP poli(metakril-imid) pjena MP melamin pjena LIB laki izolacijski beton ASKP aluminij cilicij-karbidna pjena
4.3.2 Tablina usporedba

Za usporedbu su prikazane karakteristike (datoteke CES) est materijala razliitih vrsta: Materijal
Sastav, masenih %
hrast Quercus falcata

L
longitudinalno
ugljini elik
cement Portland
6467 CaO 1725 SiO2 38 Al2O3
polietilen
AISI 1020
0,170,23 C 36 Mn <0.04P <0.05S
PE
CH2CH2 0,9170,932
poliester s vlaknima stakla
T
transverzalno
, kg/dm3
Rm, N/mm2 Rm,t, N/mm2 E, kN/mm2 , Re, N/mm2 A, % KIC, N/mm3/2 HV Rd,is, N/mm2 tMax, C tmin, C c, J/(kgK) , W/(mK) , m/(mK) Ek, MV/m
0,690,84 105128 5,26,4 5466 7,89,5 1619 2,73,0 0,350,40 0,020,04 5567 3,13,8 1,82,2 0,60,7 210250 1923 8,19,8 5,97,2 3341 1,61,9 120140 7020 16601710 0,330,40 0,120,15 6011 3344 0,40,6 12
7,87,9 355435 265325 205215 0,290,30 265325 2843 13302120 110130 207240 340356 6843 465505 5054 11,512,5 0,40,6
33,2 1,92,1 18,720,7 40,241,6 0,200,24 1,92,1 0 1114 5,66,2 0,901,41 627857 163173 813867 0,80,9 8,79,1 1522
13,326,4 10,817,4 0,170,28 0,440,46 5,310,6 100650 38107 2,74,4 5,310,6 8195 12373
18421916
1,62,0 207345 172345 14,131 0,310,35 166276 1 2 338661 49,782,8 82,8138 173189 12373
11671214
0,320,35 180396 17,739,4
0,650,68 2754 13,819,7
43
e0, Gcm wR Cijena, kn Otpornost na: troenje oksidaciju (500C) paljenje UV zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala
0,060,2 0,20,7 0,40,5 912 slaba vrlo slaba slaba dobra srednja srednja vrlo slaba slaba srednja dobra dobra
1618 0,80,9 3,05,5 vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra srednja slaba srednja srednja dobra vrlo dobra ugljini elik
210 210
11
12
3,310 310
24
25
10181019
0,0180,022
0,050,10 0,600,72 slaba srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra slaba slaba srednja dobra vrlo dobra
0,450,55 9,910,9 srednja vrlo slaba slaba slaba vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo dobra dobra srednja
5966 srednja vrlo slaba slaba vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja srednja vrlo dobra srednja srednja
Materijal
cement Portland
polietilen
AISI 1020
PE
poliester sa vlaknima stakla
4.4 Izbor materijala

U pravilu je odgovorni inenjer za izbor materijala tijekom razvoja proizvoda ukljuen u sve faze iterativnog postupka sistemske analize konstruiranja/projektiranja dijela/sustava, imajui u vidu da ponaanje materijala ovisi o: svojstvima materijala, konstrukcijskim rjeenjima i tehnologijama izrade/izvedbe dijelova/sustava te uvjetima u kojima se koristi dio/sustav. Odgovorni inenjer, prije svega, temeljitom kvalitativnom analizom utvruje popis svih znaajnih svojstava materijala. Ako se temeljita kvalitativna analiza preskoi, ili se moraju kvantitativno odrediti sva svojstva materijala (to je besmisleno) ili se manje-vie nasumino odabire i kvantitativno odreuje samo dio svojstava (to je opasno).
ObTr odrada trita, OdCi odreivanje cilja, DfZh definiranje zahtjeva IzPr izrada proizvoda, SK/TrPr skladitenje i transport proizvoda, EkPr eksploatacija proizvoda, OdPr odlaganje proizvoda Tim za primjenu materijala tijekom razvoja proizvoda koristi raunalnu podrku koja obuhvaa potrebne baze podataka i pogodne programe za izbor materijala.
44
MATERIJALI
U pravilu, osobito je znaajan zahtjev minimalne cijene materijala, odnosno ukupnih jedininih trokova:
tu = t1om + t2 + t3 + t4 + t5 ,
gdje je:
kn/proizvodu
t1 trokovi nabavke samog materijala (svi pratei trokovi, transport, carina, akciza, skladitenje), kn/kg, m masa materijala potrebna za izradu jednog proizvoda, kg/proizvodu, t2 trokovi izrade jednog proizvoda od aktualnog materijala, kn/proizvodu, t3 trokovi koritenja proizvoda (vezani za materijal, npr. podmazivanje, zatita od korozije) tijekom vijeka trajanja proizvoda (pogon, odravanje, popravke), kn/proizvodu, t4 trokovi zbrinjavanja (recikliranje/odlaganje) materijala nakon isteka vijeka trajanja proizvoda, kn/proizvodu, t5 nepredvidljivi trokovi (iskustveni podatak), npr. 5 % od tu , kn/ proizvodu.
Teko je izraunati tone ukupne trokove, ali se pogodnim eliminacijama zajednikih trokova lako dolazi do usporedivih procjena. U fazi kvantitativnih prorauna dijela/sustava, bira se materijal s vrijednostima svojstava optimalno usklaenim sa zahtijevanim vrijednostima svojstava sa stajalita proizvoda. U pravilu su prihvatljive razlike u pozitivnom podruju vrijednost svojstva materijala pogodnija je od zahtijevane, sa stajalita proizvoda. Na primjer, materijal ima vei modul elastinosti (proizvod se pod optereenjem manje deformira) ili manju gustou (manja masa proizvoda).
Razlike u negativnom podruju mogu se otkloniti izmjenama konstrukcijskih parametara dijela/sustava. Na primjer, poveavaju se dimenzije proizvoda jer se proizvodi veih dimenzija manje deformiraju, ali imaju veu masu. Isti se uinak postie i uvoenjem ojaanja (u pravilu se mijenja i tehnologija izrade) kojima se deformacije odravaju u zahtijevanim granicama uz nepromijenjenu masu proizvoda.
5. Metali
5.1 Osnove metala ....................................................................................................... 45 5.2 eljezni metali ....................................................................................................... 47
5.2.1 elici ....................................................................................................................................48
5.3 Neeljezni metali ................................................................................................... 52

5.3.1 5.3.2 5.3.3 5.3.4 5.3.5 Aluminij ...............................................................................................................................52 Bakar ....................................................................................................................................52 Nikal.....................................................................................................................................53 Titan .....................................................................................................................................54 Magnezij ..............................................................................................................................54
5.4 Korozija i zatita od korozije................................................................................. 54

5.4.1 Korozija................................................................................................................................54 5.4.2 Zatita od korozije................................................................................................................57 5.4.3 Kemijska korozija ................................................................................................................58
5.1 Osnove metala

U kemiji se pod metalima podrazumijevaju kemijski elementi lijevog dijela periodnog sustava, koji lako otputaju elektrone te formiraju metalne kristalne reetke i katione u spojevima ionskog tipa. Pod metalima se u ovoj knjizi podrazumijevaju: 1. jednokomponentni metali, s prisutnim prateim elementima i neistoama, te 2. viekomponentne legure smjese s dominantnim udjelima dva ili vie metala. Metali se dobivaju iz ruda (kemijski spojevi s nemetalima) metalurkim postupcima. U pravilu se dobivanje metala iz ruda odvija u koracima:
Provedba pojedinih koraka dobivanja razliitih metala je u velikoj mjeri razliita. Na primjer, redukcija je oksida eljeza kemijska (ugljik), a oksida aluminij elektrokemijska (talina). Metali imaju visoka talita i vrelita. Dobri su vodii elektrine struje i topline. vrsti su, plastini, tvrdi i ilavi. Metalni se komadi lako oblikuju u proizvode razliitim tehnolokim postupcima (lijevanje, plastina deformacija, skidanje strugotine, spajanje). Postojani su u organskim sredinama (ulja, alkoholi), ali ne i u anorganskim (voda, vodene otopine). Lako se dobavljaju u obliku razliitih poluproizvoda (limovi, trake, ipke, cijevi, specijalni profili), jeftini su i lako se recikliraju. Pogodnim izmjenama sastava i strukture, metali se mogu u irokom opsegu prilagoditi potrebama, npr. granica plastine deformacije kemijski istog eljeza je oko Re = 10 N/mm2, a legiranjem sa samo 0,8 % ugljika i pogodnom toplinskom obradom ona se pomie sve do oko Re = 2.000 N/mm2. Prema osnovnom metalu (komponenta s najveim udjelom), razlikuju se: Od neeljeznih materijala su najvaniji za konstrukcijske namjene po slijedu znaaja: aluminij (Al), bakar (Cu), nikal (Ni), titan (Ti).
46
MATERIJALI
Karakteristike metala
OSK osmij komercijalne istoe WK volfram komercijalne istoe NUAAISIP3 nisko-ugljini alatni elik AISI P3 NLAISI5160 nisko-legirani elik AISI 5160 ReK osmij komercijalne istoe LW25%Re legura wolframa s 25 % renija RhK rodij komercijalne istoe
NLBL nisko legirani bijeli lijev PdK paladij komercijalne istoe SLLG sivi lijev s lamelarnim grafitom PbK olovo komercijalne istoe BiK bizmut komercijalne istoe InK indij komercijalne istoe LiK litij komercijalne istoe
OSK osmij komercijalne istoe AAISIM46 alatni elik AISI M46 AAISIT6 alatni elik AISI T6 WK volfram komercijalne istoe TLB265 titanova legura LB 265 AL8091 aluminijeva legura 8091 BeLS-200 berilijeva legura S-200
PtK platina komercijalne istoe AuK zlato komercijalne istoe CaK kalcij komercijalne istoe TlK talij komercijalne istoe BiK bizmut komercijalne istoe InK indij komercijalne istoe LiK litij komercijalne istoe
05 Metali
47
Materijal Sastav, %
, kg/dm3
ugljini nehrajui elik elik AISI 1020 AISI 304

0,170,23 C 36 Mn <0.04P <0.05S 17.520 Cr 811 Ni <2 Mn <1 Si
sivi lijev BS 100

3.64.0 C 2.42.6 Si 0.50.7 Mn
legirani aluminij 2024, T0

4,4 Cu 1,5 Mg 0,6 Mn
legirani titan B265 5

6 Al 4V
mesing C36000
60 Cu 36 Zn 3 Pb
7,87,9 Rm, N/mm2 355435 Rm,t, N/mm2 265325 E, kN/mm2 205215 , 0,290,30 Re, N/mm2 265325 A, % 2843 KIC, N/mm3/2 13002100 HV 110130 Rd,is, N/mm2 207240 tMax, C 340356 tmin, C 6843 c, J/(kgK) 465505 , W/(mK) 5054 , m/(mK) 11,512,5 Ek, MV/m 0,40,6 e0, cm 1618 kreciklinosti 0,80,9 Cijena, kn 3,05,5 Otpornost na: troenje vrlo dobra dobra oksidaciju (500C) paljenje vrlo dobra UV zrake slatku vodu dobra morsku vodu srednja jake luine slaba jake luine srednja slabe kiseline srednja slabe baze dobra organska otapala
5,26,4 510620 205310 190203 0,270,28 205310 3057 37607200 170210 175260 750925 273 490530 1417 1618 12 6577 0,650,75 21,631,2 dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
7,858,06 100150 130200 80100 0,260,27 6598 0,50,7 630760 90216 4068 350450 15050 165360 5072 1113 0,40,6 8086 0,850,95 1,21,9
2,742,8 176194 7179 7377 0,330,34 7179 1922 11501200 5258 3943 77177 273 858893 189197 22,523,7 12 3,63,8 0,80,9 9,114,7
4,434,51 8621200 8481080 110119 0,310,37 786910 518 27003400 337373 259566 347417 273 553570 7,17,3 8,79,1 0,40,6 168170 0,550,65 180300 srednja dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra
8,188,35 360400 150160 99105 0,340,35 150160 3640 19002000 7580 165177 97107 273 376378 120125 19,420,6 12 6,56,9 0,40,5 14,415,3 vrlo dobra srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra slaba vrlo dobra dobra vrlo dobra
vrlo dobra srednja dobra vrlo slaba vrlo dobra dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra srednja dobra slaba vrlo dobra srednja slaba dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra
5.2 eljezni metali

Sirovo je eljezo relativno jeftino jer se rude eljeza u prirodi nalaze u velikim koliinama, a proizvodnja mu je relativno jednostavna. Koriteno se eljezo lako reciklira (50 %). Pogodna svojstva Nepogodna svojstva
visoko talite (1540 C) velika vrstoa i pri visokim t (450 C) od uobiajenih metala najvei E (200 kN/mm2) dobra toplinska i elektrina provodljivost dobra duktilnost (kovanje, valjanje, izvlaenje) lako legiranje (Cr, Ni, Co, Cu) lako lijevanje lako zavarivanje mogua znaajna prilagodba svojstava toplinskom obradom niska cijena krhkost pri niskim t velika gustoa (preko 7,87 kg/dm3)
48
MATERIJALI
Pri hlaenju taline eljeza: talite: Fet -Fe pri t = 1538 C po formiranju krutine dolazi alotropskih modifikacija u tokama zastoja: A4 : -Fe -Fe pri t = 1392 C A3 : -Fe -Fe pri t = 898 C A2 : -Fe -Fe pri t = 769 C
Osnovna je komponenta eljeznih metala eljezo, a razlikuju se: elici su namijenjeni izradi proizvoda plastinim deformacijama, skidanjem strugotine i spajanjem, a eljezni lijevovi izradi proizvoda lijevanjem.
5.2.1 elici
elici su legure eljeza i ugljika (wC 2 %), s pratiocima (Si, Mn, ...) i neistoama (P, S, ...), te s jednim ili vie dodanih legirajuih elemenata. Svojstva elika ovise o kemijskom sastavu (osobito je velik utjecaj sadraja ugljika) i grai (struktura i greke). Prema kemijskom sastavu razlikuju se: Kod legiranih je udio najmanje jednog od elemenata vei od:
Si Mn Cr Ni W Mo V Co Ti Cu Al wi , % 0,60 0,80 0,20 0,30 0,10 0,05 0,05 0,05 0,05 0,03 0,05
Prema namijeni se razlikuju: Od konstrukcijskih elika izrauju se razliiti strojarski dijelovi i sustavi, a od alatnih se izrauju razliiti proizvodni (plastina deformacija, rezanje) i mjerni alati
05 Metali
49
Dijagram stanja FeFe3C (stanja ravnotee).
BCC reetka FCC reetka BCC reetka

Fe3C cementit Cw maseni postotak ugljika Few maseni postotak eljeza Fe3Cw maseni postotak cementita T F A P L C talina ferit austenit perlit ledeburit cementit
Rezultati oekivani na temelju dijagram stanja FeFe3C dobivaju se samo pri vrlo sporom hlaenju krutine (dovoljno vremena za odvijanje potpunih faznih pretvorbi). Za predvianje rezultata breg hlaenja (nedovoljno vremena za odvijanje potpunih faznih pretvorbi) koriste se "TTT" dijagrami (Time-Temperature-Transformation vrijeme-temperaturapretvorbe). Tvrdoe od 670 HB odnosno 330 HB dobivaju se hlaenjem komada iz austenitnog podruja u toploj vodi (bre) odnosno ulju (sporije). Pri jo sporijem hlaenju dobiva se jo manja tvrdoa 230 HB. B bainit M martenzit
50
MATERIJALI
elik s cw = 0,8 %, t > 723 C Graa austenit FCC austenit
elik ugrijan na temperaturu otvrdnjavanja Graa austenit FCC austenit
elik ohlaen ispod temperature od 723 C Graa perlit BCC perlit
Otvrdnuti elik Graa martenzit BCC martenzit
Pored oznaka elika prema Europskim normama (EN), danas se u Hrvatskoj esto sreu i oznake elika prema Hrvatskim normama (HRN), Jugoslavenskim normama (JUS), Njemakim normama (DIN), njemakim Brojevima elika (W.Nr.) i Amerikim normama (AISI). Usporedne oznake za elike nalaze se u literaturi "kljuevima" za elike. Oznake su elika normirane. U Europskim normama (EN) elici se oznaavaju: prema kemijskom sastavu, na primjer: visokolegirani elik: X20CrMoV12-1 X maseni udio najmanje jednog legirajueg elementa wX 5 %, 20 wC = 0,20 % , ( 100 = 20) Cr, Mn, V krom, mangan, vanadij, 12-1 maseni udjeli: wCr = 12 %, wMn = 1 %.
05 Metali
51
prema namjeni, mehanikim i fizikalnim svojstvima, na primjer: konstrukcijski elik: S235JRG2 S konstrukcijski elik, 235 granica razvlaenja, Re = 235 N/mm2 , JR udarni rad loma, KV = 27 J pri + 20 C, G2 jami se udarni rad loma, KV = 27 J pri + 20 C. brojano, na primjer: 1.3551 1 broj vrste materijala, 1 = elik, 35 broj skupine materijala, 30 39 = razni elici, 51 serijski broj. Konstrukcijski elici Od konstrukcijskih elika izrauju se razliiti dijelovi/sustavi za: preuzimanje sila i/ili momenata u mirovanju ili gibanju (nosai, mostovi, vratila, zupanici), skladitenje ili transport plinova i tekuina (spremnici, cijevi), zatvaranje i spajanje (oplata brodova, zavarena kuita, poklopci, vijci). Svojstva su konstrukcijskih elika: mehanike visoka granica razvlaenja, vrstoa, ilavost i dinamika izdrljivost, postojanost otpornost na troenje i koroziju, tehnoloka hladna oblikovljivost plastinom deformacijom, rezljivost i zavarivost. Prema namijeni se razlikuju:
Alatni elici Namijenjeni su izradi alata za oblikovanje metala odvajanjem estica i plastinim deformiranjem, kalupa za oblikovanje polimera te izradi mjernih alata. U pravilu su kruti (deformacije izazivaju promjene dimenzija izraivanih proizvoda), ilavi (alat mora biti otporan na udare) i tvrdi (troenje alata izaziva promjene dimenzija izraivanih proizvoda). Prema uvjetima koritenja se razlikuju: Radne su temperature: hladni rad, tr < 200 C topli rad, tr 200 C eljezni lijevovi Kod elinih je ljevova: 0 < wC < 2,03 %, u praksi: wC < 0,5 %. wC > 2,14 %, u praksi: 3,0 < wC < 4,5 %. Talite je lijevova izmeu 1150 i 1300 C znatno nie od talita elika.
52
MATERIJALI
Cementit je nestabilni spoj i pod odreenim uvjetima se razlae: Fe3C 3 Fe () + C (grafit) Uobiajen je kemijski sastav bijelog lijeva: C Si Mn P S wi , % 2,5 3,5 < 0,6 3,5 4,0 < 0,9 < 0,25 Graa: krupni kristali cementita u austenitnoj, perlitnoj ili martenzitnoj osnovi. Bijeli je lijev tvrd i krhak, izvrsne je otpornosti na troenje, te visoke tlane vrstoe. Zbog sklonosti formiranju upljina i napetosti pri lijevanju koristi se za izradu proizvoda jednostavnijih oblika.
5.3 Neeljezni metali

Najvie su koriteni neeljezni metali:
5.3.1 Aluminij
Vrlo niski kemijski potencijali oksida aluminija onemoguavaju njegovo dobivanje iz ruda kemijskom redukcijom uz koritenjem jeftinoga redukcijskog agensa (ugljik u obliku koksa). Aluminij se dobiva elektrolitskom redukcijom taline oksida. Pri hlaenju krutine aluminija od talita sobne temperature ne dolazi do faznih pretvorbi (FCC kristalna reetka). Glavni su legirajui elementi aluminija Cu, Mg, Mn, Si i Zn. Pogodna svojstva
mala gustoa (2,7 kg/dm3) povoljan omjer vlane vrstoe i gustoe velike elektrine vodljivosti (2,7 cm) velike toplinske vodljivosti (230 W/mK) izuzetno povoljan omjer elektrine vodljivosti i gustoe (vei nego kod Cu) dobra otpornost na atmosfersku koroziju i koroziju u vodama velika duktilnost, koja se zadrava i pri vrlo niskim temperaturama
Nepogodna svojstva
nisko talite (660 C)
isti se aluminij koristi za izradu elektrinih vodia (omjer elektrine vodljivosti i gustoe aluminija je najpovoljniji od svih metala), dok se legure koriste u izradi graevinskih konstrukcija, zrakoplovnoj industriji, industriji vozila, za izradu ambalae (veoma je povoljan omjer Rm/ vrst i lak proizvod) i prehrambenoj industriji (poetna brzina korozije je velika, ali je tanki korozijsko-zatitni sloj oksida svodi na zanemarive vrijednosti).
Osobito se mogu dobro oblikovati legure za plastinu deformaciju, s legirajuim dodacima Cu, Mn, Mg i Si. Imaju visoku vrstou i otporne su na atmosferske utjecaje. Od legura za lijevanje, uglavnom s legirajui dodatkom Si, mogu se odliti proizvodi s tankim stijenkama. Odliveni su proizvodi vrsti i uz pogodne legirajue dodatke otporni na djelovanje slatke i morske vode. Korozijska je otpornost legura Al-Mg dobra, a Al-Cu slaba.
05 Metali
53
vrstoa se dijela legura aluminija moe poveati toplinskom obradom "precipitacijskim ovrivanjem" tijekom koga se sporo formira disperzija submikroskopskih precipitata u kristalnoj reetki dobivenoj brzim ohlaenjem prezasiene krute otopine.
5.3.2 Bakar
Na bazi bakra proizvedena je prva legura kositrena bronca, koja se koristila ve prije oko 11000 godina. vrstoa je bakra mala i lako se plastino deformira, ali teko lijeva. Pogodna svojstva
velike elektrine vodljivosti (1,8 cm) velike toplinske vodljivosti (390 W/mK) vrlo velika duktilnost (valjanje, izvlaenje) dobra otpornost na koroziju legure bakra imaju razliite boje
Nepogodna svojstva
velika gustoa (8,9 kg/dm3) nepovoljan omjer vlane vrstoe i gustoe u dodiru s hranom se mogu formirati otrovne tvari
Tehniki ist bakar se koristi za izradu elektrinih vodia od metala veu elektrinu vodljivost imaju samo zlato i srebro. Bakar se dobro spaja mekim lemjenjem te se oko 50 % proizvedenog bakra koristi u elektronici i elektrotehnici. Zbog dobre se toplinske vodljivosti bakar koristi i za izradu cijevi protustrujnih i krinih cijevnih toplinskih izmjenjivaa. Svojstva se bakra mogu u velikoj mjeri prilagoditi potrebama legiranjem.
Mjedi su vrste, te otporne na troenje i koroziju, a mogu se vrlo dobro polirati. Lako se lijevaju, oblikuju deformiranjem i reu. Koriste se u izradi cijevnih spojnih elemenata, korozijski otpornih vijaka i opruga, sitnih dijelova, ali i posuda pod tlakom. Dodatak do oko 15 % Sn poveava se vrstou bronci i otpornost na troenje. Dio je bronci izuzetno otporan na koroziju, a dio ima dobra klizna svojstva. Bronce se koriste za izradu izmjenjivaa topline, te u brodogradnji, kemijskoj i petrokemijskoj industriji.
5.3.3 Nikal
Nikal ima feromagnetina svojstva (moe se magnetizirati), a najvanije mu je svojstvo izvrsna otpornost na koroziju. Legira se s Cr, Mn, Mg, Al, i Be, a u ovisnosti od legirajuih dodataka ima izraeno visoku vrstou, elastinost, temperaturnu i korozijsku postojanost. Pogodna svojstva
vrlo velika otpornost na koroziju
Nepogodna svojstva
velika gustoa (8,9 kg/dm3)
54
MATERIJALI
5.3.4 Titan
Titan ima vrstou i krutost slinu eliku, ali je 40 % manje gustoe ( = 4,5 g/cm3). Legure titana dostiu vrstou do 1400 N/mm2 i imaju dobra svojstva na povienim temperaturama. Talite je titana 1670 C. Pogodna svojstva
povoljan omjer vlane vrstoe i gustoe velika otpornost na koroziju implantati su kompatibilni s ljudskom organizmom
Nepogodna svojstva
visoka cijena
Pri hlaenju taline javljaju se dvije alotropske modifikacije (BCC), stabilna pri viim temperaturama, te (HCP), stabilna pri temperaturama ispod 880 C. Zbog izvrsne otpornosti na koroziju titan se koristi u kemijskoj industriji, brodogradnji i medicini. U zrakoplovnoj se industriji titan koristi za izradu dijelova trupa aviona i dijelova mlaznih motora. Legiranjem titana s niobijem moe se formirati supravodiki intermetalni spoj, a legura s niklom pokazuje efekt memoriranja oblika.
5.3.5 Magnezij
Magnezij ima najniu gustou od svih konstrukcijskih metala, ali se zbog niske vrstoe, otpornosti na troenje i umor, te kemijske otpornosti rijetko koristi bez legirajuih dodataka (Al do 10 %, Zn do 6 %, Mn 1 2 %, Cu, Si, Ce cer, Th torij i Zr cirkonij). Pogodna svojstva
vrlo mala gustoa (1,74 kg/dm ) povoljan omjer vlane vrstoe i gustoe izvrsna obradivost, dobra lijevljivost i zavarivost
3
Nepogodna svojstva
mala otpornost na koroziju visoka cijena
Legure za gnjeenje mogu se rezati velikim brzinama, ali treba poduzeti mjere osiguranja od paljenja strugotina. Legure za lijevanje (pjeani, kokilni i tlani lijev) pogodne su za izradu dijelova s tankim stjenkama koji moraju biti laki, npr. kuita runih elektrinih alata. Magnezijeve legure se upotrebljavaju za izradu dijelova aviona, prenosivih ureaja, raunala, instrumenata i fotoaparati. Povrina se dijelova se zatiuju kromiranjem.
5.4 Korozija i zatita od korozije

Jedan od oblika djelovanja okoline na metalne materijale je korozija tetno elektrokemijsko otapanje metala u elektrolitima, uz formiranja sloja produkata korozije ili bez njega. Pored gubitaka metala javljaju se i indirektne tetne posljedice korozije, koje u pravilu znaajno nadmauju tete uzrokovane gubicima metalnog materijala. Na primjer, kroz probojno korozijsko oteenje vodovodne cijevi promjera 1 mm, pod tlakom od 3 bar, dnevno e biti izgubljeno oko 1 m3 pitke vode.
5.4.1 Korozija
Korozija: elektrokemijska reakcija metala s agensima korozije sadranim u okolini, odvija se na dodirnoj povrini metal/okolina, izaziva mjerljive promjene svojstava metala i okoline.
05 Metali
55
Razvoj se korozije moe opisati na primjeru korozije ispod kapljice vode na metalnoj povrini. Uzrok je korozije neravnomjerna aeracija (razliite koncentracije otopljenog kisika). U biti, na tijek korozije uslijed neravnomjerne aeracije znaajno utjee formiranje produkata korozije. Brzina korozije je vea u podruju manje koncentracije kisika zbog odsustva sloja produkata korozije koji imaju uinak korozijski zatitnog sloja. Naime, u odsutnosti ovog uinka korozija bi bila najbra u podruju najvee koncentracije kisika. Korozijske veliine pokazatelji svojstava metala i okoline koja bitno utjeu na mogunost (termodinamika) i brzinu (kinetika) razvoja korozije. Razlikuju se: (a) vrste korozije, prema uzrocima:
(b) vidovi korozije, prema posljedicama:
Korozijsko oteenje gubitak funkcije metalnog dijela/sustava izazvan korozijom. Osnovni je uzrok korozije elektrokemijska neravnotea.
Metal se otapanju u elektrolitu opire formiranjem elektrinog dvojnog sloja. to je jaa tenja otapanja metala u elektrolitu i slabije privlaenje iona i elektrona u metalu to e za uspostavljanje elektrokemijske ravnotee biti potrebno formiranje jaega elektrinoga dvojnog sloja (npr. morska voda / cink), kao i obrnuto (npr. morska voda / bakar). Jakost se dvojnog
56
MATERIJALI
sloja moe opisati elektrodnim potencijalom, EM u V, te izmjeriti voltmetrom (V), koristei se usporedbom s referentnom elektrodom poznatog elektrodnog potencijala. U laboratorijima se najee koristi standardna zasiena kalomelova elektroda (SZKE). Uspostavljena elektrokemijska ravnotea se remeti: (a) elektrolitikim i elektrinim spajanjem metala s drugim metalom, (b) lokalnim promjenama svojstava metala ili elektrolita. Uslijed poremeaja ravnotee, uspostavlja se korozijski lanak (anoda | elektrolit | katoda) i razvija se korozija uz tenju: 1. ravnomjerne raspodjele elektrona u krutoj fazi metala elektroni gibaju iz podruja vee u podruje manje koncentracije, 2. zaustavljanja otapanja iona metala formiranjem dovoljno jakog dvojnog sloja opeg ili lokalnog. Brzina korozije se moe opisati jakou korozijske struje, IM u A , te izmjeriti ampermetrom (A). Tijekom razvoja korozije se u naelu mogu pratiti elektrodni potencijali i jakosti korozijske struje, ali se racionalna mjerenja u praksi teko provode. Sa stajalita elektrokemije korozija je anodna oksidacija metala praena katodnom redukcijom agensa korozije. U vodenim su sredinama najei agensi korozije otopljene molekule kisika i uvijek prisutni ioni vodika, a razvoj korozije se moe opisati jednadbama: anodna oksidacija metala: M n e M+n na primjer: 2 Fe 4 e 2 Fe+2 (oksidacija otputanje elektrona, anoda mjesto na kome se odvija oksidacija) katodna redukcija agensa korozije: utroak otopljenog kisika oslobaanje vodika 2 + (O2 ) 2 O + 4 e 2 O redukcija 4 H + 4 e 4 H redukcija 2 O2 + 2 H+ 2 (OH) spajanje 4 H 2 H2 spajanje Pokazatelj koncentracije vodikovih iona: pH = log c(H+) i moe se zakljuiti kako u oba sluaja tijekom razvoja korozije raste pH elektrolita. U neutralnim vodenim otopinama je c(H+) = 107 mol H+/l pH = 7. Termodinamika analiza korozije Termodinamikim pristupom se utvruje mogunost razvoja korozije, a u analizi se esto koriste Pourbaixovi dijagrami elektrokemijske ravnotee:
voda eljezo bakar
05 Metali
57
Razliito su oznaene oblasti: korozije metal oksidira, te ioni metala prelaze u elektrolit pasivnosti metal oksidira, a oksidi metala formiraju korozijski zatitni sloj imuniteta metal ne oksidira Na temelju Pourbaixovih ravnotenih dijagrama se ne moe pouzdano predvidjeti tijek elektrokemijskih i prateih kemijskih reakcija strogo uzevi, oni vrijede samo za ist metal i istu vodu. esto dodatak male koliine legirajueg elementa osnovnom metalu ili otapanje male koliine kemijskog spoja u vodi rezultira znaajnim izmjenama veliina i oblika oblasti u dijagramima elektrokemijske ravnotee.
5.4.2 Zatita od korozije

Zatita od korozije obuhvaa postupke spreavanja ili smanjivanja brzine korozije:
Pravilno konstruiranje Pravilnim se konstruiranjem strojarskih dijelova/sustava izbjegavaju pojave nehomogenosti metala i/ili elektrolita. Izmjene svojstava metala Izmjenama svojstava metala on se prilagoava zadanoj okolino.
58
MATERIJALI
Izmjene svojstava okoline Izmjenama svojstava se okoline prilagoavaju zadanom metalu.
Formiranje izolacijskih slojeva Formiranjem izolacijskih slojeva se korozijski neotporan metal elektrolitiki odvaja od okoline.
Elektrokemijska zatita Elektrokemijskom zatitom se metal iz oblasti korozije (dijagrami elektrokemijske ravnotee) prevode u oblasti imuniteta (katodna zatita) ili pasivnosti (anodna zatita).
Katodna se zatita provodi sa: (a) rtvenom anodom i (b) izvorom struje i korozijski otpornom anodom. Kako bi se smanjila potronja rtvene anode ili struje, tieni se metal prevlai elektrino izolacijskim slojem polimera (nalii).
5.4.3 Kemijska korozija

Kemijska se korozija odvija direktnim sudarima atoma reaktanata kisika i metala.
Znaajne se brzina kemijske korozije metala dostiu tek pri visokim temperaturama (kaljenje, visokotemperaturna korozija u loitima kotlova).
6. Keramike
6.1 Osnove keramika ................................................................................................... 59
6.1.1 6.1.2 6.1.3 Graa keramika .................................................................................................................59 Osnovna svojstva...............................................................................................................61 Primjena keramika.............................................................................................................63
6.2 6.3 6.4
Tradicionalne keramike ......................................................................................... 64 Tehnike keramike................................................................................................. 65

6.3.1 6.3.2 Strojarske keramike...........................................................................................................65 Elektrotehnike keramike..................................................................................................67
Stakla ..................................................................................................................... 69
6.1 Osnove keramika

Termin "keramika" potjee od grke rijei keramikos () izraen (peen) od gline. Keramiki su proizvodi koriteni jo u pretpovijesnim vremenima, u mulju rijeke Nil su naeni dijelovi proizvoda od peene gline stari preko 10 000 godina. Keramike materijale, skraeno, keramike formiraju: 1. nemetalni kruti elementi (jednovrsni atomi, npr. C grafit/dijamant, Si silicij), te 2. anorganski spojevi (raznovrsni atomi, npr. SiO2 kremen, Al2O3 korund). Razlikuju se: Keramike u uem smislu su kristalne, a stakla amorfne grae.
6.1.1 Graa keramika

Kemijski i konstitucijski sastavi keramika su veoma razliiti, od jednokomponentnih elementarnih jednofaznih sve do viekomponentnih viefaznih smjesa anorganskih spojeva. Kristalne keramike Kemijske veze atoma su preteito ionske ili kovalentne, a struktura ovisi o: (a) radijusu atoma/iona i (b) broju razmijenjenih/sparenih elektrona. Radijusi se atoma, kationa (Km+) i aniona (An+) smanjuju otputanjem, a poveavaju prijemom elektrona. Stabilne se ionske kristalne strukture keramika postiu kada su svi anioni (kationi) u dodiru s kationom (anionom) koga opkoljavaju.
60
MATERIJALI
Prema tome, slaganjem aniona/kationa i izraunavanjem se dobiva:

NK = 2 NK = 3 NK = 4 NK = 6 NK = 8
rK/rA < 0,155
0,155 < rK/rA < 0,225 0,225 < rK/rA < 0,414 0,414 < rK/rA < 0,732
0,732 < rK/rA < 1
S NK je oznaen koordinacijski broj, koje je kod keramika najee 4, 6 ili 8. Radijusi iona keramika s NK = 6: Kation
Al Ba2+ Ca2+ Cs+ Fe2+ Fe3+ K+
3+
rK , nm
0,053 0,136 0,100 0,170 0,077 0,069 0,138
Kation
Mg2+ Mn2+ Na+ Ni2+ Si4+ Ti4+
rK , nm
0,072 0,067 0,102 0,069 0,040 0,061
Anion
Br Cl F I O2 S2
rA , nm
0,196 0,181 0,133 0,220 0,140 0,184
Tri su primjera strukture keramika tipa KA:
Silikatne keramike Silikatne keramike sadre dva najzastupljenija elementa Zemljine kore kisik i silicij. Osnovna gradbena jedinica silikatnih keramika je silikatna grupa (SiO4)4 etiri atoma kisika formiraju tetraedar u ijem se centru nalazi atom silicija. U parove elektrona kovalentne kemijske veze SiO ukljuena su etiri valentna elektrona Si i po jedan O, te na raspolaganju za formiranje kemijskih veza preostaju jo etiri valentna elektrona O. Kao to su polimerni materijali formirani od niza grupa povezanih preko C atoma, tako su i silikatne keramike formirane od silikatnih grupa povezanih preko zajednikih O atoma u jedno-, dvo-, ili tro-dimenzijske strukture.
Razvojem silikatne tetraedarske strukture u tri dimenzije formira se umreena makro molekula empirijske formule (SiO2)n. U makromolekuli je svaki atom Si okruen s etiri ato-
06 Keramike
61
ma O, a svaki atom O uspostavlja vezu s dva susjedna Si atoma. Na taj su nain iskoritene sve valentne veze Si i O i dobivaju se tvrde, krute, umreene strukture. Takva je struktura kvarca koji je tvrd i lomi se na nepravilan nain jer su u svim pravcima sve veze jednake. Silikatne grupe keramika esto se vezuju s ionima metala (Ca+2, Na+, Mg+2, Al+3). Amorfna stakla Za razliku od keramika u uem smislu, stakla su amorfne (nekristaline) grae.
6.1.2 Osnovna svojstva

Uslijed razliitosti njihovih sastava (kemijskih i konstitucijskih) te zastupljenosti kemijskih i meumolekulskih veza (van der Waalsove sile), razliite keramike imaju u velikoj mjeri uzajamno razliita svojstva. U odnosu na metale keramike imaju: Prednosti
vei: Rm,t i tvrdoa, osobito pri povienim t krutost (E) otpornost na troenje (ne formiraju se mikrozavari) kemijska postojanost manji: , i e0 problem opskrbe sirovinama je dugorono rijeen
Nedostaci
znatno manji: ilavost vea krhkost otpornost na toplinski umor Rm vei: trokovi sirovina i izrade proizvoda rasipanje vrijednosti mehanikih karakteristika tehnologija spajanja jo nije potpuno zadovoljavajua
Na svojstva keramika znaajno utjee i tehnologija izrade proizvoda: Keramika

Si3N4 (vezan reakcijom) Si3N4 (vrue prean) ZrO2 (djelomino stabiliziran) ZrO2 (ojaan transformacijom)
,
kg/dm
2,5 3,2 5,8 5,8
Rm , N/mm2
140 550 450 350
Rm,s , N/mm2
240 900 830 790
Rm,t , E, KIC , 2 2 N/mm kN/mm MPamm3/2

1000 3400 1900 1700 210 310 210 200 90 150 330 360
Krhkost keramikih dijelova znaajno poveava greke u njihovoj izradi i/ili ugradnji:
Napukline se u mehaniki optereenim keramikama brzo ire uz pratei porast koncentracija naprezanja, zbog odsustva apsopcije energije plastinim deformacijama. Prema tome, kada se pone iriti napuklina, irenje se nastavlja sve do pojave loma. Pore, ukljuci i krupna zrna pogoduju formiranju mikronapuklina.
62
MATERIJALI
Karakteristike keramika
CD ugljik u obliku dijamanta ZrO cirkonij-oksid ZrC cirkonij-karbid BC borkarbid AlN aluminij-nitrid AlOS aluminij-oksid, safir Ge germanij
VPN vapnenac BVP beton visokih performanci LKB laki konstrukcijski beton NaCl natrij-klorid CUA ugljik, ugalj, antracit VONG vatrostalna opeka niske gustoe LIB laki izolacijski beton
CD ugljik u obliku dijamanta ZrC cirkonij-karbid WD wolfram karbid AlOSZ aluminij-oksid sitnog zrna BC borkarbid SiCVP silicij karbid, vrue preani CG ugljik u obliku grafita, isti
BSiS2405 bor-silikatno staklo 2405 NaS0070 natrijevo staklo 0070 led formiran smrzavanje vode CVG cement visoke gustoe PCS portland cement otporan na sulfate VONG vatrostalna opeka niske gustoe LIB laki izolacijski beton
06 Keramike
63
Materijal
grafit C
dijamant C
100 C
Na staklo 0070
B staklo 2405
cement Portland
6467 CaO 1725 SiO2 38 Al2O3
silicijkarbid SiC
100 SiC
Sastav, %
100 C
71 SiO2 3 Al2O3 70 SiO2 1 Al2O3 13 Na2O 1 K2O 12 B2O3 5 Na2O 7 CaO 5 MgO 11 ZnO CdS Se
, kg/dm3
Rm, N/mm2 Rm,t, N/mm2 E, kN/mm2 , Re, N/mm2 A, % KIC, N/m3/2 HV Rd,is, N/mm2 tMax, C tmin, C c, J/(kgK) , W/(mK) , m/(mK) Ek, MV/m e0, cm kreciklinosti Cijena, kn Otpornost na: troenje oksidaciju (500C) paljenje UV zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala
2,22,26 10110 43350 1025 0,220,30 10110 0 6,312,6 450 26,931,3 13251725 273 700720 80240 0,64,3 34,76030 0,150,20 6598 srednja srednja srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra slaba vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
3,443,58 28002930 1042104 10501210 0,180,22 28002930 0 95120 42004900 23002500 15251725 273 500520 200400 0,81,2 1020 10101020 0,50,55
1,810 3,610
6 6
2,472,52 30,332,2 303322 6872 0,210,22 30,332,2 0 2021 8998,4 28,231,2 201472 273 850950 0,71,3 8,929,28 0,40,6 10221024 0,70,8 8,29,6 vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
2,452,50 31,935,1 319351 66,369,7 0,200,21 31,935,1 0 2021 95,4105 30,233,4 200480 273 760800 1,11,2 4,214,38 12 10221024 0,70,8 2436 vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
33,2 3,113,18 1,92,1 381420 18,720,7 10001700 40,241,6 350410 0,200,24 0,130,17 1,92,1 381420 0 0 1114 4,15,4 5,66,2 24002800 0,901,41 324378 627857 15001650 273 163173 813867 674868 0,80,9 90160 8,79,1 4,44,5 1522 1 2 2101121012 1091011 0 0,050,10 0,600,72 85120 slaba srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra slaba slaba srednja dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
6.1.3 Primjena keramika

Keramike se iroko koriste u tehnici, na primjer, za izradu graevinarskih opeka, crjepova i betonskih blokova, sanitarne opreme kuanstava, alata za rezanje metala, vatrostalnih obloga loita, vjetrobrana i stakala vozila, svjeica motora SUI, dielektrika kondenzatora, senzora, magnetnih memorija. Na jednoj svemirskoj letjelici (Space Shuttle) ugraeno je oko 25000 lakih poroznih keramikih ploica koje tite aluminijsku oplatu od prekomjernog grijanja pri prolazu letjelice velikom brzinom kroz Zemljinu atmosferu. Primjeri su primjene: Namjena
strojarstvo graevinarstvo
Primjena
alati za rezanje abrazivi zgrade
Primjeri
Al2O3 , silicij-aluminij-oksid-nitrid SiC, Al2O3 , dijamant, BN, ZrSiO4 opeka, crijep, beton, staklo, sanitarna oprema
64
MATERIJALI
elektrotehnika
optika automobilska industrija kemijska tehnologija domainstvo biomedicina
ostalo
dielektrici kondenzatora mikrovalni dielektrici supra-vodii izolatori gorivi lanci piezoelektrici memorije fero-fluidi vodii, izolatori induktori, magneti stakla laseri rasvjeta senzori kisika, gorive elije nosioci katalizatora svjeice vjetobranska stakla, prozori katalize, filtracija zraka i tekuina, boje, gume keramike ploice, sanitarna oprema, posue, grnarija, umjetnika djela, dragulji implatati zubarstvo ultrazvuno snimanje obrana senzori nuklearna proizvodnja metala
BaTiO3 , SrTiO3 , TaO5 Ba(Mg1/3Ta2/3)O3 , Ba(Zn1/3Ta2/3)O3 , BaTi4O9 , Al2O3 YBa2Cu3O7x porculan ZrO2 , LaCrO3 Pb(ZrxTi1x)O3 , Pb(Mg1/3Nb2/3)O3 , LiNbO3 Fe2O3 , CrO2 Fe3O4 nikl-cink-ferit mangan-cink-ferit stakla na bazi SiO2 Al2O3 , itrij-aluminij-granat Al2O3 , stakla ZrO2 kordijerit Al2O3 stakla na bazi SiO2 Al2O3 , ZrO2 , ZnO, TiO2 i drugi oksidi keramike na bazi gline, kremena i feldspata, staklo na bazi SiO2, dijamant, rubin, kubni cirkonij i drugi kristali hidroksi-apatit porcelan, Al2O3 olovo-cirkonat-titanat B4C, olovo-cirkonat-titanat SnO2 UO2 kremen i vatrostalna keramika na bazi silicija
B
Namjena
Primjena
Primjeri
6.2 Tradicionalne keramike
Tradicionalne su keramike smjese:
Glina u pravilu ima najvei maseni udio u smjesi i osigurava lako oblikovanje proizvoda prije njegovog otvrdnjavanja peenjem. Osnovna je komponenta gline hidratizirani aluminij-silikat (Al2O3oSiO2oH2O).
06 Keramike
65
Kvarc (silicij-dioksid, SiO2) ima visoko talite i osigurava proizvodu vatrostalnost. Feldspat kalija (K2OoAl2O3o6 SiO2) ima relativno nisko talite, te pri peenju formira staklastu masu koja vezuje vatrostalnu komponentu. Najvie se tradicionalne keramike koriste u graevinarstvu, manje u elektrotehnici (izolatori). Od grubih keramika izraene su opeke, crjepovi, kanalizacijske i dimnjake cijevi te vatrostalni komadi, a od finih su izraene ploice i sanitarna oprema. Opeke i crjepovi Graevinske opeke najmasovniji su keramiki proizvod. Koriste se u graevinarstvu za izradu nosivih i pregradnih zidova, stupova, svodova, poploavanje. Razlikuju se po oblicima, dimenzijama i svojstvima. Opeke se izrauju od slabijih vrsta glina. Po potrebi se glini dodaje pijesak za sprjeavanje prekomjernog smanjivanja volumena, krivljenja i pucanja komada tijekom njihovog suenja i peenja. Crjepovi se koriste za pokrivanje krovova. Izrauju se od istih sirovina kao i opeke, s tim da se one bolje pripreme, a peenje obavlja pri viim temperaturama.
6.3 Tehnike keramike

Mogu se razlikovati konstrukcijske keramike namijenjene izradi dijelova i funkcionalne keramike namijenjene izradi senzora. Pored toga, razlikuju se:
6.3.1 Strojarske keramike

Strojarske su tehnike keramike preteito isti spojevi (izuzetak je elementarni ugljik), preteito dva elementa oksidi, karbidi i nitridi. Vana su svojstva osobito vanih i iroko koritenih strojarskih keramika: Ugljik:
C, dijamant vrlo velike Rm,t , E , HV, male , vrlo velike , vrlo male e0 , proziran, C, grafit vrlo male Rm,t , E , HV, male ,vrlo velike e0.
Oksidi:
Al2O3 velike Rm,t , E , HV, postojan pri visokim temperaturama, MgO postojan pri visokim temperaturama, Al6Si2O13 (mulit) male , postojan pri visokim temperaturama, SiO2 (kvarc) male , proziran, ZrO2 velike KIC .
Karbidi:
SiC velike Rm,t E i HV, WC velike Rm,t E i HV, .
Nitridi:
BN vrlo velike Rm,t E i HV. Si3N4 velike Rm,t , HV, postojan pri visokim temperaturama.
66
MATERIJALI
U strojarstvu se iroko koriste "tvrdi metali", od kojih se izrauju rezni alati, alati za plastino deformiranje, te dijelovi razliitih strojeva (valjci, turbinske lopatice). Karbidne komponente (volfram, titan, tantal) tvrdih metala najee su povezane s kobaltom: Sadraj komponenata, w, % Rm,sav, Rm,t, HV , kg/dm3 2 N/mm N/mm2 WC TiC TaC Co
94 85 92 70 75 2 8 8 6 15 6 10 13 14,9 14,0 14,4 12,4 12,7 1600 1200 1650 1430 1350 200 2400 1900 1750 1900 5500 4100 5700 5000 4700
12 4
Keramike visokog talita jesu: Keramika tT, C

hafnij-karbid, HfC tantal-karbid, TaC cirkonij-karbid, ZrC ugljik, C niobij-karbid, NbC vanadij-karbid, VC titan-karbid, TiC 3890 3880 3540 3527 3500 3330 3120
Keramika
volfram-karbid, WC magnezij-oksid, MgO kalcij-oksid, CaO berilij-oksid, BeO silicij-karbid, SiC bor-karbid, B4C aluminij-oksid, Al2O3
tT, C
2850 2798 2710 2550 2500 2450 2050
Izrada proizvoda od tehnikih keramika Osnovna sirovina za proizvodnju tehnikih keramika je prah koji se dobiva: (a) mehanikim usitnjavanjem, (b) kemijskom redukcijom ili (c) elektrolitikim taloenjem. Keramiki proizvodi se od praha izrauju u etiri koraka: 1. priprava sirovine za oblikovanje, 2. oblikovanje poluproizvoda, 3. peenje/sinteriranje, 4. zavrna obrada.
Keramiki se proizvodi u pravilu izrauju kao jednodijelni (problem sklapanja viedjelnih). Al2O3 SiC Si3N4 ZrO2
06 Keramike
67
6.3.2 Elektrotehnike keramike

Za razumijevanje svojstava elektrotehnikih keramika potrebno je razumjeti osnovne postavke teorije vrpci, temeljene na kvantnoj teoriji. Teorija vrpci Strukture se elektronskih omotaa ugljika, silicija i germanija mogu prikazati:
6C
[ 2 He] 2s , 2p
2
14Si
[ 10 Ne]
3s2, 3p2
32Ge
[ 18 Ar ] 3d10, 3 s2 , 3 p2
Svakom atomu C, Si i Ge nedostaje po etiri elektrona za formiranje stabilnih konfiguracija elektronskih omotaa C [ 10 Ne ] , Si [ 18 Ar ] , Ge [ 36 Kr ] . U kristalnoj se reetci C, S i Ge stabilne konfiguracije uspostavljaju sparivanjem valentnih elektrona (elektrona koji sudjeluju u formiranju kemijskih veza). Na temelju naela kvantne teorije slijedi da u kristalnoj reetci pri uzajamnom djelovanju bliskih atoma dolazi do umnoavanja energetskih razina formiranja energetskih vrpci. U vodljivim vrpcama gibaju elektroni koji prenose naelektrisanje (elektrina struja), u valentnim vrpcama gibaju elektroni koji sudjeluju u formiranim kemijskim vezama, a u pripadnim vrpcama gibaju elektroni koji pripadaju pojedinanim atomima.
Vodljiva se vrpca vodia preklapa s valentnom vrpcom te elektroni lako prelaze iz valentne vrpce u vodljivu, doprinosei elektrinoj vodljivosti. Kod izolatora je vodljiva vrpca udaljena od valentne. Kod vodia je porast otpora s temperaturom posljedica remeenja pravilnosti vrpci uslijed intenziviranja titranja atoma S porastom temperature kod izolatora raste broj sve brih elektrona koji iz valentne vrpce prelaze u vodljivu te otpor opada. Kako se pri prelasku svakog elektrona iz valentne vrpce u vodljivu formira jedan par elektron/upljina, javljaju se dva mehanizma vodljivosti: n-vodljivost u elektrinom polju kroz poluvodi gibaju negativni elektroni p-vodljivost u elektrinom polju kroz poluvodi gibaju pozitivne upljine. Poluvodii Poluvodii se koriste za izradu dijelova kompjutora (45 %), razliitih potroakih proizvoda (23 %) i komunikacijske opreme (13 %) te u proizvodoj (12 %), automobilskoj (5 %), i vojnoj industriji (23 %). Industrija je poluvodia ogromna, jo uvijek rastua, rairena je po industrijski razvijenim zemljama i obre milijarde dolara.
68
MATERIJALI
Svojstva su istih poluvodia: Energetski Elektrina Materijal procjep, eV vodljivost, /m

Si Ge GaP InSb CdS ZnTe
elementarni 1,11 4o104 0,14 0,67 2,2 0,38 spojevi elemenata iz III i V grupe periodnog sustava elemenata 2,25 0,05 4 0,17 2o10 7,7 spojevi elemenata iz II i IV grupe periodnog sustava elemenata 2,40 0,03 2,26 0,03
Pokretljivost Pokretljivost elektrona, m2/(Vos) upljina, m2/(Vos)

0,05 0,18 0,002 0,07 0,01
Od poluvodikih materijala se najvie koristi silicij. U prisutnosti elektrinog polja, kod istog silicija su zastupljeni n-vodljivost i p-vodljivost.
U prisutnosti atoma s veim brojem valentnih elektrona raste udio n-vodljivosti
U prisutnosti atoma s manjim brojem valentnih elektrona raste udio p-vodljivosti
Spajanjem se poluvodia razliitih mehanizama vodljivosti elektrina polarizacija:

direktna polarizacija inverzna polarizacija
06 Keramike
69
Supravodii Pri temperaturama niim od kritine supravodii postaju savreni vodii (e0 = 0). Metal
W Al Sn
Tc , K
0,015 1,18 3,72
Metal/metaloid
SiV3 GaV3 Nb3Sn
Tc , K
17,1 16,80 18,05
Keramika
YBa2Cu3O7x TlBa2Ca3Cu4O11 BaPb0.75Bi0.25O3
Tc , K
93 122 138
Prema tome, za postizanje supravodljivosti potrebno je odravanje vrlo niskih temperatura. Vrelite je helija 4 K, neona 27 K, duika 77 K.
6.4 Stakla
Stakla su amorfni (nekristalini) materijali formirani od anorganskih spojeva. Osobito su vana stakala:
SiO2 , silikatno u veoma istom stanju se koristi za izradu optikih vlakana, SiO2-Na2O-CaO, natrij-kalcijevo staklo lako se proizvodi i niske je cijene, te se najee koristi (flae, ae, prozori) , SiO2-B2O3, bor-silikatno staklo male te se koristi za izradu komada otpornih na termook, SiO2-PbO, olovo-silikatno staklo "kristal", velikog indeksa refrakcije to daje kristalu sjaj.
Za razliku od kristalnih keramikih materijal, kod stakala se ne uoava izraen skok krivulje = f(t) u talitu (tt). Izvjestan diskontinuitet u promjeni nagiba se opaa u toki "staklastog prijelaza" (tp) pri niim temperaturama je staklo kruto, a pri viim postupno omekava. Osnovna komponenta stakala su silikati (SiO2), a dodavanjem drugih oksida (Na2O, CaO, K2O, Al2O3) svojstva se stakala prilagoavaju potrebama. Sadraj komponente, w, % Tip stakla Svojstva i primjena
SiO2 Na2O staljeno silikatno > 99,5 96%-silikatno bor-silikatno NaCa-silikatno staklena vlakna optiko-kristalno staklo-keramika
96 81 74 55 54 43,5 3,5 16 1 14 30 5,5 5 16 2,5 1 15
CaO
Al2O3
B2O3
B
drugi
4 13 10
4MgO 4MgO 37PbO visoka , visok indeks refrakcije (optike lee) 8K2O 6,5TiO2 laka proizvodnja, vrsto, otporno na termook 0,5As2O3 (oprema pei)
visoka tt , vrlo niska (otporno na termook) otporno na termook i kemikalije (laboratorijsko posue) otporno na termook i kemikalije (oprema pei) niska tt , lako obradivo, trajno lako izvlaenje u vlakna (stakloplastika)
Zajedniko je svojstvo stakala prozirnost i jednostavnost izrade proizvoda prozora, rasvjetnih tijela, lea, optikih vlakana, ekrana, flaa, aa, kuhinjskog posua, ojaala kompozita.
70
MATERIJALI
Izrada proizvoda od stakla
U tehnologiji izrade proizvoda od stakla vana je promjena dinamike viskoznosti () s temperaturom. Pri porastu temperature kontinuirano opada viskoznost stakala, bez izraenog skoka u talitu.
1. talite, = 10 Paos, na viim se t staklo ponaa kao tekuina 2. radna toka, = 103 Paos, pri viim se t staklo lako deformira 3. toka mekanja, = 4o106 Paos, pri rukovanju, na ovoj i niim t komadi se od stakla ne deformiraju znaajno 4. toka kaljenja, = 1012 Paos, difuzija atoma je dovoljna za uklanjanje zaostalih naprezanja tijekom 15 min 2. toka deforiranja, = 3o1013 Paos, na ovoj i niim t, prije pojave plastinog deformiranja staklo puca
Definirano je pet temperatura:
Glavnina postupaka izrade proizvoda od stakla provodi se na temperaturama izmeu radne toke i toke mekanja. Temperatura staklastog prijelaza je via od toke deformiranja. Optika vlakna Optika su vlakna formirana od tri sloja: (a) jezgre od stakla velike istoe i velikog indeksa refrakcije, (b) prevlake od stakla manjeg indeksa refrakcije koje titi jezgru od zareza i drugih nesavrenosti povrine i (c) obloge od polimera koje titi optiko vlakno od oteenja.
Kako je indeks refrakcije jezgre vei od indeksa refrakcije prevlake to e svjetlost gibati kroz jezgru jer se u potpunosti odbija od granine povrine jezgra/prevlaka. Potpuno odbijanje i istoa stakla jezgre omoguavaju duge putove svjetlosti uz male gubitke njenog intenziteta.
7. Polimeri
7.1 Osnove polimera ....................................................................................................71
7.1.1 7.1.2 7.1.3 7.2.1 7.2.2 7.2.3 7.2.4 7.3.1 7.3.2 7.4.1 7.4.2 Graa polimera.................................................................................................................. 73 Osnovna svojstva polimera ............................................................................................... 74 Izrada proizvoda od polimera............................................................................................ 77
7.2 Plastomeri
78
Polietilen PE................................................................................................................... 78 Poli(vinil-klorid) PVC.................................................................................................... 78 Poliamid PA ................................................................................................................... 79 Teflon PTFE................................................................................................................... 80
7.3 Duromeri 7.4 Elastomeri i elastoplastomeri 7.5 Starenje polimera
80 81 82
Nezasieni poliester UP ................................................................................................. 80 Epoksid EP ..................................................................................................................... 81 Prirodni kauuk ................................................................................................................. 81 Sintetiki kauuk............................................................................................................... 82
7.1 Osnove polimera

Rije polimer je sloenica koja potjee od grkih rijei: (poli) mnogo i (meros) dio. Polimerima se nazivaju materijali formirani od organskih makromolekula, koji se dobivaju uspostavljanjem kemijskih veza jednostavnijih molekula organskih spojeva monomera. Na primjer, makromolekula polietilena dobiva se spajanjem molekula etena (etilena): n C2H4 (C2H4)n n molekula etena formira makromolekulu polietilena
Zbog vrlo velikog broja atoma sadranih u makromolekuli, polimeri imaju vrlo velike relativne molekularne mase, koje premauju 1 000 000. Meutim, makromolekule su polimernih materijala razliitih veliina, te se RAM izraavaju kao srednje vrijednosti, koje bi trebao pratiti i podatak o rasipanju oko srednje vrijednosti (standardna devijacija). Veliine makromolekula polimera se mogu opisati stupnjem polimerizacije, kao i prosjenim brojem monomera koji formiraju makromolekule polimera. Polimeri se mogu sistematizirati s obzirom na (a) formiranje te (b) ponaanje pri zagrijavanju i elastinim svojstvima:
72
MATERIJALI
Prirodnim polimerima pripadaju proteini, enzimi, krob i celuloza. Oni su biljnog (kauuk, pamuk) i ivotinjskog porijekla (koa, svila). Danas se prirodni polimeri, ali i polimeri koji ne postoje u prirodi, sintetiziraju spajanjem jednostavnih malih organskih molekula (monomera). Najee su koriteni sintetski polimerni materijali: polietilen i poli(vinil-klorid).
Plastomeri pri rastu temperature omekavaju (formiran komad se moe zagrijati i preoblikovati) te se potom, pri opadanju temperature skruuju. Duromeri pri rastu temperature ne omekavaju (formiran komad se ne moe preoblikovati). Elastomeri imaju izraena elastina svojstva. Elastoplastomeri imaju elastina svojstva kao elastomeri, a pri rastu/opadanju temperature se omekavaju/skruuju kao plastomeri. esto se duromeri i plastomeri nazivaju plastinim masama, a elastomeri i elastoplastomeri gumama. Od danas koritenih polimernih materijala (preko 10 000 komercijalnih), s masenim udjelom od 80 %, dominira grupa s etiri "masovna" plastomera: PE, PP, PS i PVC. Slijedi skupina konstrukcijskih polimera PA, PC i ABS, a iri se i primjena polimernih smjesa. U tablici su obuhvaeni najee koriteni polimeri. Navedene oznake polimera izvedene su iz njihovih naziva na engleskom jeziku i meunarodno su prihvaene. Oznaka Naziv na hrvatskom Vrsta1 Oznaka Naziv na hrvatskom Vrsta1
P P P P P P P P P EP P P P, K E, K EP D akrilnitril/butadien/stiren P, K PIB poliizobutilen ABS butadienski kauuk E poli(metil-metakrilat) (pleksiglas) BR PMMA celulozni acetat P poli(oksimetilen) CA POM celulozni nitrat (celuloid) P polipropilen CN PP polikloroprenski kauuk E poli(fenilen oksid) CR PPO epoksidna smola D poli(fenil-sulfid) EP PPS akrilonitril/butadien kauuk E, K PS polistiren (polistirol) NBR prirodni kauuk E polisulfon NR PSU poliamid (najlon) P poli(tetrafluor-etilen) (teflon) PA PTFE poli(butilen-tereftalat) P poliuretan (linearni) PBT PUR polikarbonat P poli(vinilklorid) PC PVC polietilen P poli(viniliden-fluorid) PE PVDF P poli(stiren/akrilonitril) PEEK poli(eter-eter-keton) SAN poli(etilen-tereftalat) P stiren-butadien kauuk PET SBR fenol-formaldehidna smola (bakelit) D poliuretan (elastoplastomerni) PF TPUR poliimid P nezasiena poliesterska smola PI UP * P plastomer, D duromer, E elastomer, EP elastoplastomer, K kopolimer
U odnosu na druge konstrukcijske materijale polimeri imaju niz prednosti i nedostataka: Prednosti Nedostaci
male male i e0 deformabilne su pri povienim temperaturama dobro guenje vibracija dobra kemijska postojanost mali faktori trenja dobra otpornost na troenje ekonomina serijska izrada proizvoda mali E male tvrdoa male i e0 velike utjecaj prerade na svojstva ovisnost svojstava o vanjskim utjecajima podlonost starenju neekonomina izrade manjeg broja proizvoda
07 Polimeri
73
7.1.1 Graa polimera

Polimeri formirani od samo jedne vrste monomera nazivaju se homopolimerima, a polimeri formirani od dvije ili vie vrsta monomera kopolimeri. U pravilu se u nazivima polimera podrazumijevaju homopolimeri (PVC poli(vinil-klorid)), dok se kopolimeri naglaavaju (PVC poli(vinil-klorid)-kopolimer). Monomeri i makromolekule Makromolekule su polimera formirane od monomera: PE PP PS PVC PTFE PMMA PF
PA
PET
PF
Polimeri se dobivaju razliitim tehnolokim postupcima. Na primjer, kruti materijal PE dobiva se iz plinovitog C2H6 na pogodnom tlaku i temperaturi u prisutnosti katalizatora. Polimeri i kopolimeri Polimeri se na nivou makromolekula mogu razliito oblikovati, pri emu se postiu razliita svojstva.
linearni polimeri granati polimeri popreno vezani polimeri umreeni polimeri
Monomeri lanaca linearnih polimera uzajamno su povezani kovalentnim vezama dok su lanci uzajamno povezani van der Waalsovim vezama. Pri formiranju granatih polimera dolazi mjestimino do bonog odvajanja grana kovalentno povezanih s osnovnim lanacem. Linearne i granate oblike formiraju brojni plastomeri, na primjer: PE, PP, PS, PVC, PTFE, PMMA, PA. Kod popreno vezanih polimera, tipinih za elastomere, susjedni osnovni lanci polimera mjestimino su povezani kovalentnim vezama. Prostorno umreene strukture polimera formiraju monomeri s tri vezna C atoma, na primjer, PF. Svojstva se polimera mogu prilagoditi zahtjevima kopolimerizacijom:
nasumini kopolimeri naizmjenini kopolimeri blok-kopolimeri cijepljeni kopolimeri
Dalja prilagodba svojstava polimera moe se postii mijeanjem razliitih vrsta polimera, na primjer, PC i ABS. Osim amorfnih graa se kod polimera mogu formirati i grae s pravilnim rasporedima molekula kristalne grae, a zastupljenost je kristalne grae 0 95%.
74
MATERIJALI
Dodaci polimerima Jednokomponentni polimeri rijetko se primjenjuju u tehnici. U pravilu, radi bolje prilagodbe svojstava polimera zahtjevima, te smanjenja cijene i produljenja vijeka trajanja proizvoda, osnovna se komponenta mijea s pogodnim dodacima. Na primjer, za poboljanje savitljivosti dodaju se osnovnoj komponenti omekala teko hlapiva organska otapala. Naziv skupine dodataka
reakcijske tvari modifikatori mehanikih svojstava modifikatori povrinskih svojstava modifikatori optikih svojstava poboljavai preradljivosti poboljavai postojanosti dodaci za smanjivanje cijene ostali dodaci
Primjeri
umreavala, pjenila, dodaci za smanjenje gorivosti dodaci za poveanje: ilavosti, vrstoe i modula elastinosti, omekavala dodaci za smanjivanje neravnina, regulatori adhezivnosti, antistatici bojila, pigmenti regulatori viskoznosti, toplinski stabilizatori, odvajala svjetlosni stabilizatori, atioksidansi, biocidi punila (drvno i kameno brano) mirisi, dezodoransi
7.1.2 Osnovna svojstva polimera

Za konstruktore je znaajan niz razliitih svojstava polimera: Grupa svojstava
mehanika toplinska elektrina postojanost ostala
Svojstva
vrstoa, istezljivost. modul elastinosti, tvrdoa, ilavost, faktor trenja toplinska vodljivost, toplinska rastezljivost, temperatura omekavanja (plastomeri), postojanost oblika pri povienoj temperaturi (duromeri) elektrina vodljivost, elektrini otpor, vrstoa proboja, faktor dielektrinih gubitaka, relativna dielektrinost kemijska postojanost, otpornost na troenje, temperaturna granica kratkotrajne izloenosti, temperaturna granica dugotrajne primjene gustoa, propusnost svjetla, indeks loma, udjeli dodataka
Fizikalna svojstva polimera ovise o njegovom kemijskom sastavu, strukturi (oblik makromolekula) i grai (raspored makromolekula i dodaci). Utjecanjem na vrijednost molekulske mase, granatost makromolekula i ureenost grae mogu se u velikoj mjeri mijenjati svojstva polimera. U sljedeoj su tablici prikazana mehanika i toplinska svojstava najee koritenih plastomera, te njihove kemijske postojanosti u razliitim sredinama. Mehanika i toplinska svojstva se opisuju brojanim ocjenama to je ocjena vea, to je svojstvo bolje. Kemijske postojanosti (kolone 1 8) polimera ocjenjuju se sa "+" otporan, "0" djelomino otporan, "" neotporan. U tablici se koriste oznake: mehanika svojstva: ak1 udarni rad loma epruvete bez ureza, ak2 udarni rad loma epruvete s urezom, H tvrdoa dobivena mjerenjem s kuglicom. Oznaka "b.l. " znai da pri ispitivanju nije dolo do loma; toplinska svojstva: tg1 temperaturna granica kratkotrajne izloenosti, tg2 temperaturna granica dugotrajne primjene; kemijske postojanosti: 1 voda, 2 jake anorganske kiseline, 3 organske kiseline, 4 jake luine, 5 alkoholi, 6 aromatski spojevi, 7 benzini, 8 ulja. Oznaka
ABS CA CN
Rm Ep A ak1 ak2 H
3 3 3 4 4 2 2 b.l. 2 5 2 5 3 3 3 3 2 3
1 3 1
tg1 tg2 1 2 3 4 5 6 7 8
2 3 2 2 1 2 1 + + + + + + + 0 + + + + + + + +
07 Polimeri
75
EP PA6 PA66 PA610 PA11 PA12 PC PE-HD PE-LD PF(31) PF(77) PI PMMA POM PP PPO PS PSU PTFE PUR-ln PVC-H SAN SBR UP
2 3 4 3 2 2 4 2 1 2 4 5 4 4 2 4 3 5 2 3 3 4 3 2
5 2 3 3 2 2 4 2 1 5 5 5 5 5 2 4 5 4 1 2 5 5 4 5
3 3 2 3 3 3 5 5 1 1 1 2 4 2 1 2 3 3 2 1 2
5 5 b.l. 5 b.l. 3 b.l. 3 b.l. 4 b.l. 3 b.l. 3 b.l. 3 b.l. b.l. 2 1 3 3 2 1 1 5 2 b.l. 3 1 1 b.l. 1 b.l. 2 b.l. b.l. b.l. 1 1 1 3 2 3 2
5 3 3 3 3 3 3 3 1 5 5 5 4 3 3 2 3 3 4 3 5
2 3 3 3 3 3 3 5 5 4 5 5 1 4 3 3 1 3 4 2 1 1 1 5
1 2 1 2 2 2 1 3 5 1 1 1 1 3 4 1 1 1 2 5 1 1 2 1
4 3 4 2 3 3 3 3 5 2 3 3 3 1 4 5 2 2 2 1 4
3 2 2 3 1 1 2 1 1 2 5 1 2 2 2 1 4 5 1 1 1 1 4
+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +
+ + + + + + + + + 0 0
+ + + + + + +
+ + + + + + + + + + + + + + + + + +
+ + + + + + + 0 + + 0 + + + + + + + + + +
+ + + + + + + + + +
+ + + + + + + + + + + + + + + + +
+ + + + + + + + + + + + + + + + + + + + +
+ + + + + 0 + +
Oznaka
Rm Ep A ak1 ak2 H
tg1 tg2 1 2 3 4 5 6 7 8
Karakteristike polimera U sljedea su dva dijagrama prikazane usporedne karakteristike polimera cijene i vlane vrstoe, te gustoe i vlane vrstoe.
PAI poliamid-imid PI poliimid PA6 poliamid tip 6 PEEK polietereterketon PA46 poliamid tip 46 PEs poliester PS polistiren
PP polipropilen PG prirodna guma FEP fluorinirani etilen-propilen PVC poli(vinil-klorid) BK butil kauuk EPK etilen propilen kopolimer ESIL4122 silikon Eccosil 4122
76
MATERIJALI
PAI poliamid-imid PEs poliester PA6 poliamid tip 6 PI poliimid ABS akrilnitril/butadien/stiren PENGS polietilen niske/srednje gustoe PPKP polipropilen kopolimer
EPKP etilen-propilen kopolimer EPBP epoksid bez punila PTFE poli(tetrafluor-etilen) NBR akrilonitril/butadien kauuk BRBP butadienski kauuk bez punila ESIL4954 silikon Eccosil 4954 ESIL4122 silikon Eccosil 4122
Materijal
Sastav, % , kg/dm3 Rm, N/mm2 Rm,t, N/mm2 E, kN/mm2 , Re, N/mm2 A, % KIC, MPam1/2 HV Rd,is, N/mm2 tMax, C tmin, C c, J/(kgK) , W/(mK) , m/(mK) Ek, MV/m e0, cm kreciklinosti Cijena, kn Otpornost na: troenje
butadien kuuk bez punjenja BR
akrilonitril butadien kauuk NBR
polietilen PE
akrilonitril butadien stiren ABS
poliester (kruti)
epoksid bez punjenja EP
CH2CHCHO CH2CHCHCH2 OOCC6H4 OC6H4CH3C CH2CH2 CH2CHC6H4 CH2CH2CN COOC6H10 CH2 CH3C6H4 0,910,94 0,981,0 0,9170,932 1,021,08 1,041,40 1,111,40 510 724 13,326,4 3050 41,489,6 4589,6 2,22,5 8,328,8 10,817,4 3669 140207 103172 1032103 21034103 0,170,28 22,9 2,14,4 2,352,47 0,5 0,480,50 0,440,46 0,390,42 0,360,40 0,390,41 22,2 6,924 5,310,6 29,644,1 3340 3672 500550 400600 100650 20100 2,02,6 36 0,070,1 0,10,3 1,213,39 1,92,1 1,091,70 0,570,63 2,74,4 8,913,2 9,921,5 10,821,5 0,850,94 3,1110,8 5,310,6 1220 16,635,8 3035 67117 110115 8195 6277 112128 122138 7343 5848 12373 12373 12373 12373 18002500 20002200 18421916 13861414 15061567 14941554 0,060,1 0,140,15 0,320,35 0,230,24 0,290,30 0,180,20 130150 690710 180396 22,523,7 99180 81117 2025 1012 17,739,4 13,819,7 1519,7 11,819,7 10131014 10171020 3,3102431025 3,3102131022 3,3101831019 102161020 0,020,04 0,020,04 0,450,55 0,450,55 0,050,06 0,40,5 7,28,4 1236 9,910,9 14,115,5 180300 11,112,6 dobra dobra srednja slaba srednja srednja
07 Polimeri
77
oksidaciju (500C) paljenje UV zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala
vrlo slaba vrlo slaba dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja srednja vrlo dobra dobra srednja
vrlo slaba vrlo slaba dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja srednja vrlo dobra vrlo dobra srednja
vrlo slaba slaba slaba vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo dobra dobra srednja
vrlo slaba slaba srednja vrlo dobra vrlo dobra dobra srednja dobra dobra slaba
vrlo slaba slaba vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja srednja vrlo dobra srednja srednja
vrlo slaba dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra
Materijal
butadien kuuk bez punjenja BR
akrilonitril butadien kauuk NBR
polietilen PE
akrilonitril butadien stiren ABS
poliester (kruti)
epoksid bez punjenja EP
7.1.3 Izrada proizvoda od polimera

Najei su postupci prerade polimernih materijala: Naziv postupka prerade Primjena Naziv postupka prerade
injekcijsko preanje preanje puhanje rotacijsko lijevanje toplo oblikovanje * P plastomeri PiD* D P PiD P D duromeri ekstrudiranje viekomponentno preanje injekcijsko puhanje kalandriranje zavrna obrada
Primjena
P P P P PiD
Preanje Postupak preanja koristi se uglavnom za izradu proizvoda od duroplasta. Odmjerena se koliina polimera, u obliku granulata ili prethodno oblikovanog komada, ubacuje u zagrijani donji dio kalupa. Nakon punjenja se na gornji dio kalupa djeluje dovoljnim tlakom kako bi se ispunile sve upljine kalupa polimerom. Formirani se izradak po otvaranju kalupa izbacuje istiskivaem. Injekcijsko preanje Granulat se tali u zoni grijaa te se rastaljeni polimer, potiskivan punicom, utiskuje u hladni elini kalup. Uslijed hlaenja u kalupu polimer se skruti, kalup se otvara i izradak izbacuje djelovanjem pogodnog istiskivaa. Trokovi dobave/instalacije stroja za injekcijsko preanje visoki su, te se ovaj postupak koristi u proizvodnji veih serija izradaka.
78
MATERIJALI
7.2 Plastomeri
7.2.1 Polietilen PE
Polietilen, PE, najjednostavniji je polimerni materijal. Homopolimer se dobiva se polimerizacijom monomera etena (stari je naziv etena "etilen" "polietilen"), uz raskidanje dvostrukih veza atoma ugljika: n H2C=CH2 (C2H4)n Formirani PE je djelomino kristalne strukture (zamuen). Odgovarajuim se tehnologijama proizvodi vie vrsta polietilena, a najvaniji su:
, kg/dm3 Rm, N/mm2 Rmt, N/mm2 Ep, N/mm2

PE-LD PE-HD 0,92 0,93 0,95 0,97 11 17 19 25 26 33 tt, C 13 26 22 31 38 48 tmin, C 170 280 890 960 c, J/kgK
A, % 100 650 350 530 , W/mK
KIC, N/mm3/2 38 110 48 58 54 160 , m/mK
HV 7,9 9,9
C, kn/kg 89
2,7 4,4 9,9 11 6,4 8,3 19 23 Up, V/m 18 40 18 20 27 29 , Zcm 3 30 3 30 3 60
1070 1090 1120 1290
PE-UHMW 0,93 0,95 tMax, C PE-LD PE-HD PE-UHMW 80 95 110 130 105 125
100 115 120 75 1840 1920 0,32 0,35 180 400 130 135 120 75 1800 1870 0,46 0,50 110 200 125 140 120 75 1820 1890 0,19 0,20 230 360
Otpornost na troenje i kemijska postojanost se PE povisuju s porastom gustoe. PE-HD je postojan u kipuoj vodi i relativno postojan prema UV zraenju, goriv je i potreban mu je dodatak antistatika. Ekolokim dodacima postie se razgradivost. PE-UHMW ima samopodmazujua svojstva (nizak faktor trenja) i otporan je na troenje. Izvrsna mu je dinamika izdrljivost. istoa mu je dovoljna za primjenu u prehrambenoj industriji. Polietilen se koristi za izradu: PE-LD cijevi, boce, igrake, spremnici, kugle, brtve, izolatori vodia, kemijski otporne ispune. PE-HD cijevi, folije, vreice, igrake, posude, boce, cisterne, spremnici, kugle. PE-UHMW ploe za potrebe kemijske industrije i industrije papira, dijelovi za potrebe prehrambene industrije (dijelovi pumpi, dijelovi filtara, zupanici), dijelovi vozila i poljoprivrednih strojeva.
7.2.2 Poli(vinil-klorid) PVC

Poli(vinil-klorid), PVC, (stari je naziv etena bez jednog H atoma "vinil" vinil-klorid). Vinil-klorid je plin koji na 8 C prelazi u tekuinu. Polimerizira uz raskidanje C=C veze: n H2C=CHCl (C2H3Cl)n Graa PVC-a je amorfna proziran je.
07 Polimeri
79
Razlikuju se: Tvrdi poli(vinil-klorid) je vrst i krut, a ispod temperature od 5 do 25 C postaje krhak. Osjetljiv je na ureze. Meki poli(vinil-klorid) se dobiva dodavanjem omekala. Svim PVC-ima se moraju dodavati stabilizatori, koji je ine otpornima na UV zrake i toplinu. PVC se dodaju i punila i ojaala kako bi se postigla eljena svojstva. PVC je mogue obojiti. Karakteristike su tvrdog PVC -a (karakteristike savitljivog PVC -a u velikoj mjeri ovise od koliine dodanog omekala):
, kg/dm3 Rm, N/mm2 Rmt, N/mm2 Ep, N/mm2
PVC 1,3 1,6 tMax, C PVC 50 65 55 90 tt, C 41 52 tmin, C 2400 4100 c, J/kgK A, % 40 80 , W/mK KIC, N/mm3/2 64 128 , m/mK HV 12 13 Up, V/m 14 20 C, kn/kg 8 12 , Ycm 0,1 10
125 75 1360 1410 0,15 0,21 90 180
Poli(vinil-klorid) je najsvestraniji i po koliini najvie koriteni polimer. Kemijski je otporan (kiseline, luine i velik broj organskih otapala), ima samogasiva svojstva, otporan je na troenje, ne upija vodu i ne proputa plinove. Tvrdi PVC koristi se za izradu: vodovodnih (p = 6, 10 i 16 bar) i kanalizacijskih cijevi oluka, spojnih komada za cijevi (dijelovi se spajaju lijepljenjem) dijelova crpki, spremnika, elektrino izolacijskih dijelova, folija, boca, ambalae za prehrambenu industriju. Meki PVC koristi se za izradu: podnih podloga, umjetne koe "skaja", cijevi za zalijevanje vrtova, izolacija elektrinih vodia, filmske folije, igraaka, razliitih profila, obloga metala.
7.2.3 Poliamid PA
Danas je mogue proizvesti vrlo veliki broj (preko 3000) razliitih poliamida (PA), a najvie se koriste: PA 6, PA66, PA 610, PA 11 i PA 12. Brojevima se opisuje broj ugljikovih atoma u monomeru.
PA se esto naziva "najlon". Velike je ilavosti i izdrljivosti na troenje. Dobra klizna svojstva mogu se poboljati dodavanjem molibden-disulfida (kruto mazivo). Vlanu vrstou mu je mogue poveati izvlaenjem, odnosno usmjeravanjem PA vlakana. U odreenoj mjeri PA upija vodu i ne koristi se za izradu elektrino izolacijskih dijelova. Poboljanje otpornosti na UV zrake i toplinu postie se dodavanjem stabilizatora. Otporan je na djelovanje veine organskih otapala i slabih luina.
80
MATERIJALI
Koristi se za izradu razliitih optereenih strojarskih dijelova: kotaa, zupanika, lananika, dijelova mjenjaa i spojki vozila, leaja i kliznih staza (nije potrebno odravanje), opreme za domainstva.
7.2.4 Teflon PTFE

Teflon je uobiajeni naziv za polimer poli(tetrafluoretilen), PTFE. Izuzetne je kombinacije pogodnih svojstava. Pri sobnoj je temperaturi mek, veoma ilav i velike istezljivosti. Vrlo je malog faktora trenja, izuzetno je otporankemijski (najotporniji meu polimerima) i na UV zrake. Talite mu je visoko, maksimalna radna temperatura 260 C, a ostaje duktilan skoro do 0 K.
Veliki dio svojstva PTFE je posljedica njegovog kemijskog sastava kemijske su veze ugljika i fluora, te ugljika i ugljika meu najjaim vezama u organskoj kemiji. PTFE se koristi za izradu samopodmazivih kliznih leaja, brtvi i brtvila, klipnih prstena, spremnika, cijevi i ventila za opasne kemikalije, elektrinih izolatora vodia izloenih djelovanju visokih temperatura, prevlaka unutarnjih dijelova kuhinjskog posua i dijelova stroja za pranje sua, zamjenskih dijelova ljudskog tijela.
7.3 Duromeri
Proizvod izraeni od duromera moe se promatrati kao jedna ogromna molekula. Duromeri su vri i krtiji od plastomera i mogu podnijeti vie radne temperature. Po otvrdnjavanju se duromer ne moe rastaliti, ali se moe otopiti pomou odgovarajuih kemikalija. Teko se recikliraju.
7.3.1 Nezasieni poliester UP

HC O H CH2 O CH H H CH2 H H H H H O H H C O O O O C C C C O C C O C C C C H H O C C C C C O C C O C O CH2 H H O HC H H O
Nezasiena poliestarska smola, UP smola, se proizvodi iz ugljikohidrata, alkohola i organskih kiselina. UP smola je tekuina i moe se lijevati bez punila. Na sobnoj temperaturi, pri atmosferskom tlaku, po dodatku pogodnog katalizatora dolazi do manje ili vie brzog skruivanja UP smole.
Proizvodi od UP smola su otporni na atmosferske utjecaje, otopine soli i slabe kiseline. Sama UP smola nema zadovoljavajua mehanika svojstva za konstrukcijske namjene. Zadovoljavajua svojstva se postiu formiranjem kompozita s matrice od UP smole ojaane sa sta-
07 Polimeri
81
klenim vlaknima, koji se koristi u brojne razliite konstrukcijske namjene. UP smola se koristi za oblaganje povrina drveta, a takve su obloge otpornije na udare, te na djelovanje vode i drugih medija od lakova. Lijevanjem UP smola izrauju se elektrino-izolacijski dijelovi, te dijelovi opreme za kuanstvo i urede.
7.3.2 Epoksid EP
Epoksidne smole, EP smole, duromeri su s epoksidnim grupama. Skruivanje se odvija na sobnoj temperaturi i atmosferskom tlaku uz vrlo mali postotak skupljanja. EP smole imaju izuzetno izraena svojstva lijepljenja i zbog toga se koriste kao lijepljenje dijelova i oblaganje povrina. Formirane su obloge ilave i otporne na kemikalije. Koriste se za izradu lakova i otopina za elektrinu izolaciju dijelova oblaganjem. Kompoziti s epoksidnom matricom, ojaani razliitim vrstama vlakana, imaju vrlo dobra mehanika svojstva.
7.4 Elastomeri
Visoko elastinim se nazivaju materijali koji pod vlanim optereenjem mogu poveati duinu najmanje dvostruku i to bez zaostalih deformacija po prestanku vlanog optereenja. Elastini se materijali esto nazivaju gumama. Postoji samo mali broj makromolekularnih materijala s visokom elastinou. Da bi materijal bio visoko elastian, meumolekulske veze ne smiju biti prejake i ne smiju se formirati kristalna zrna.
7.4.1 Prirodni kauuk

Molekule su u prirodnom kauuku formirane polimerizacijom izoprena (2-metil-1,3-buten C5H8). Prirodni se kauuk dobiva zasijecanjem tropskog drva kauukovca (latinski je naziv Hevea braziliansis, a domorodaki naziv "ka hu i" znai drvo koje plae) i prikupljanjem mlijenog soka lateksa, koji istjee iz zasjeka. Lateks je koloidna vodena otopina (disperzija) produkata metabolizma kauukovca, koja sadri 30 40 % kauuka. Iz lateksa se prirodni kauuk dobiva:
Vulkanizacija Svojstva prirodnog kauuka vulkanizacijom se prilagoavaju potrebama poveane vrstoe, elastinosti i otpornosti na bubrenje. Vulkanizacijom se umreava strukture poprenim vezama lanaca makromolekula, na mjestima dvostrukih veza atoma ugljika, preko atoma dodanog sumpora "sumpornih mostova". Prije vulkanizacije elastomeri su plastini i mogu
82
MATERIJALI
se lako oblikovati, a vulkanizacijom se elastomeri prevode u visoko-elastino stanje. Proces se vulkanizacije odvija pod tlakom na temperaturi od 150 C, tako da se gumeni proizvodi istovremeno oblikuju u pogodnim alatima (npr. proizvodnja automobilskih guma).
7.4.2 Sintetiki kauuk

Danas se izrauju sintetiki kauuci ili umjetne gume, koje se po svojstvima u potpunosti usporedive s prirodnim. Sirovine za izradu su ugljen, vapnenac, krumpir i sirova nafta.
7.5 Starenje polimera

Kao to pod utjecajem okoline metali korodiraju, tako i polimeri stare. Tijekom koritenja proizvoda dolazi do nepoeljnih promjena svojstava polimernih materijala. Starenje polimera obuhvaa razliite fizikalne i kemijske procese: (a) bubrenje, (b) otapanje, (c) raskidanje kovalentnih veza. Zbog sloene grae polimera mehanizmi starenja nisu potpuno razjanjeni. Tijekom uporabe mijenjaju se mehanika svojstva polimera, a dinamika ovisi o vrsti i tipu materijala. Polietilen PE-HD Poli(vinil-klorid) PVC kruti
8. Kompoziti
8.1 Osnove kompozita..................................................................................................83
8.1.1 8.1.2 8.1.3 8.2.1 8.2.2 8.3.1 8.3.2 8.4.1 8.4.2 8.4.3 Graa kompozita ............................................................................................................... 83 Osnovna svojstva kompozita............................................................................................. 84 Primjena kompozita .......................................................................................................... 86
8.2 Kompoziti s esticama 8.3 Kompoziti s vlaknima 8.4 Strukturni kompoziti
87 90 92
Male i velike estice.......................................................................................................... 87 Primjena kompozita s esticama ....................................................................................... 88 Svojstva kompozita s vlaknima......................................................................................... 90 Proizvodnja kompozita s vlaknima ................................................................................... 92 Slojeviti kompoziti ............................................................................................................ 93 Sendvi konstrukcije ......................................................................................................... 93 Stanini kompoziti ............................................................................................................ 93
8.1 Osnove kompozita

Kompoziti smjese dvaju ili vie materijala razliitih sastava (metali, keramike, polimeri) i/ili oblika (vlakna, lamele, zrna) formirane u cilju postizanja potrebne neuobiajene kombinacije svojstava (vrstoa, gustoa, krutost, tvrdoa, toplinska i elektrina vodljivost). Za izradu niza dijelova/sustava (industrije vozila, zrakoplova, sportske opreme, opreme za kuanstva, brodogradnja, vodoopskrba, sanacija otpadnih voda) kompoziti mogu zamijeniti najee koritene metale eljezo i aluminij, pri emu se esto postiu bolje performanse dijelova/sustava. Na primjer, s kompozitima se postie manja masa, u sluaju zamjene elika za 60 80 %, u sluaju zamjene aluminija 20 50 %.
8.1.1 Graa kompozita

U grai se kompozita razlikuju: matrica osnovni materijal odreenih svojstava dodatak materijal ijim se dodavanjem postiu potrebne kombinacije svojstava kompozita Kompoziti se mogu sistematizirati na vie naina: prema matrici prema dodatku
84
MATERIJALI
U pravilu se kod kompozita s metalnom matricom s dodacima smanjuju trajne deformacije pri viim temperaturama, kod kompozita s keramikom matricom poveava ilavost, a kod kompozita s polimernom matricom poveava vrstoa i krutost. Najvie se koriste kompoziti s duromernom (polimernom) matricom, a jo iru primjenu im ograniavaju potekoe uz automatizaciju proizvodnje dijelova. Razvoj tehnologije oblikovanja prahova potie ire koritenje kompozita s metalnom matricom. Primjena kompozita s keramikom matricom najmanje je rairena. Primjeri su esto koritenih kompozita: s dodatkom velikih estica beton, smjesa cementa i ljunak (keramika matrica i keramiki dodatak); s dodatkom dugim vlaknima staklom ojaana plastika, smjesa EP smole i staklenih vlakana (polimerna matrica i keramiki dodatak); strukturni slojeviti "perploa", izmjenini slojevi: (a) tanka ploa od drveta (smjer vlakana susjednih slojeva je u pravilu 90 ili 45), (b) ljepilo za drvo (polimer).
8.1.2 Osnovna svojstva kompozita

1. 2. 3. 4. Svojstva kompozita ovise o komponentama (matrica/dodatak), njihovim: svojstvima, udjelima, oblicima, veliinama i raspodjelama, prirodama i jakostima uzajamnih veza. Karakteristike kompozita
PEEKu0 PEEK s ugljinim vlaknima, 0 EPu0 EP s ugljinim vlaknima, 0 EPs0 EP sa staklenim vlaknima, 0 EPs EP sa staklenim vlaknima PIu90 PI s ugljinim vlaknima, 90 PA6660s PA66 sa 60 % staklenih vlakana PET45s PET sa 45 % staklenih vlakana
PET15s PET sa 15 % staklenih vlakana PEEKu0 PEEK s ugljinim vlaknima, 90 PFp PF s tvornikim punilom EPa EP s aramidnim vlaknima PP10kk PP s 10 % CaCO3 ABS40Al ABS s 40 % estica aluminija PTFE25s PTFE s 25 % staklenih vlakana
08 Kompoziti
85
PEEKu0 PEEK s ugljinim vlaknima, 0 EPu0 EP s ugljinim vlaknima, 0 EPs0 EP sa staklenim vlaknima, 0 EPa EP s aramidnim vlaknima, 0 PA6660u PA66 sa 50 % ugljinih vlakana PA630u PA6 sa 30 % ugljinih vlakana PP1030s PP s 10 30 % staklenih vlakana matrica
PP1020s PP s 10 20 % staklenih vlakana PEEKu0 PEEK s ugljinim vlaknima, 90 As alkid sa staklenim vlaknima BFsk bisfenil sa staklenim sferama PP10kk PP s 10 % CaCO3 ABS40Al ABS s 40 % estica aluminija PTFE25s PTFE s 25 % staklenih vlakana
Materijal
Titan
Ugljik
ugljina vlakna
Poliester
stakleno tkanje stakleno tkanje
Epoksid
aramidno tkanje ugljino tkanje
titan-karbid dodatak estice

20 TiC(p) 4,524,58 9501040 9601050 140160 0,330,35 9401040 0,30,31 580890 240270 26,931,3 380430 273 585590 5,56,0 7,78,4 180190 0 600850 dobra vrlo dobra
Sastav, wi % , kg/dm3 Rm, N/mm2 Rm,t, N/mm2 E, kN/mm2 , Re, N/mm2 A, % KIC, N/m3/2 HV Rd,is, N/mm2 tMax, C tmin, C c, J/(kgK) , W/(mK) , m/(mK) Ek, MV/m e0, cm kreciklinosti Cijena, kn Otpornost na: troenje oksidaciju (500C)
tvorniko tkanje tkanje (kil) tkanje (kil) tkanje (kil) 50 C(Vf) 1,38 1,681,72 1,62,0 1,751,97 1,541,61 220250 175345 31,935,1 92106 470668 1423 210350 319351 129152 450649 90100 1431 66,369,7 2431 4448 0,310,33 0,300,35 0,310,32 0,330,35 0,330,34 1423 166276 207304 129152 450649 0 12 0,850,95 0,370,42 0,840,93 180200 340660 190950 1901400 1902800 6774 5083 1122 1122 1122 1517 83138 4191 7199 247477 20002100 170190 140220 140220 140220 273 12070 12070 12070 12070 754758 11501210 10201120 510690 9501090 1070 0,650,68 0,420,51 0,190,26 1,12,2 0,68,2 2754 8,633 9,413 5,529 1020 1420 1220 1220 10181019 2102121022 3101921021 21057105 11002700 0 0,015 0,015 0,015 0,015 6085 5866 70156 910990 470550
dobra slaba
srednja vrlo slaba
srednja vrlo slaba
srednja vrlo slaba
srednja vrlo slaba
86
MATERIJALI
paljenje UV zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala matrica
vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra slaba vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra
slaba vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja srednja vrlo dobra srednja srednja
dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra
dobra dobra vrlo dobra dobra srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra
dobra dobra vrlo dobra vrlo dobra srednja vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra dobra
Materijal
Titan
titan-karbid estice
Ugljik
ugljina vlakna
Poliester
stakleno tkanje stakleno tkanje
Epoksid
aramidno tkanje ugljino tkanje
dodatak
8.1.3 Primjena kompozita

Elektrotehnika:
elektrina izolacija dijelova, izolacija od utjecaja elektromagnetnih valova, podloge sklopki, podloge tiskanih kola, oklopi, kuita, poklopci, satelitske antene, radarske antene, kupole, vrhovi TV tornjeva, kanali za kablove, vjetrenjae
Graevinarstvo:
stambene jedinice, dimnjaci, betonske konstrukcije, razliiti pokrovi (kupole, prozori), bazeni za plivanje, proelja zgrada, profili, unutarnji zidovi, vrata, namjetaj, kupaone, telefonske kabine
Transport cestama:
dijelovi karoserije, kompletne karoserije, volani, branici, reetke hladnjaka, vratila transmisije, opruge ogibljenja, spremnici za plin, asije, zglobovi ogibljenja, navlake, kabine, sjedita, autocisterne, hladnjae, prikolice
Transport eljeznicom:
eoni dijelovi lokomotiva, konstrukcijski dijelovi vagoni, vrata, sjedita i unutarnje pregrade putnikih vagona, kuita ventilatora, kabine iara
Transport morem:
brodovi lebdjelice (hoverkrafti), brodovi za spaavanje, patrolni brodovi, male ribarice, ribarski brodovi, oprema za iskrcaj, minolovci, regatne brodice, brodice za zabavu, kanui
Zrani transport:
konstrukcijski dijelovi putnikih zrakoplova, jedrilice, kupole, usmjerivai zraka, krilca, vertikalni stabilizatori, krakovi elise helikoptera, propeleri, vratila transmisije, diskovi konica zrakoplova, svemirske letjelice
Svemirski transport:
startne rakete, spremnici, sapnice, oplate za ulazak u atmosferu
08 Kompoziti
87
Ope strojarstvo:
zupanici, leajevi, zatitni pokrovi, tijela dizalica, ruke robota, naplatci, letve za tkanje, cijevi, dijelovi ploe za crtanje, boce za komprimirani plin, cijevi za morske platforme, radijalni pneumatici
Sport i rekreacija:
reketi za tenis i skvo, tapovi za pecanje, skije, tapovi za skok preko motke, jedrilice, daske za jedrenje, daske za surfanje, daske za koturanje, lukovi i strijele, atletska koplja, zatitne kacige, okvir bicikla, oprema za golf, oprema za sportsko veslanje
8.2 Kompoziti s esticama

U matrici su ravnomjerno rasporeene estice dodatka. Orijentacijska je granica dimenzija estica dodatka: male estice (za disperzije) < 0,1 m 1 m < velike estice Neka se svojstava kompozita s esticama mogu predvidjeti na temelju zakona o ouvanju mase. Na primjer, gustoa je kompozita: gdje je: K kompozit mK = mi VKoK = Vioi i i-ta komponenta K = ioi (i = Vi/VK)
8.2.1 Male i velike estice

Male estice dispergirane su u matrici, a dimenzije su im 10 250 nm. Svojom prisutnou male estice ometaju gibanje dislokacija matrice, te je na taj nain ojaavaju. Kompoziti s dodanim malim esticama se zbog toga nazivaju disperzijski ojaanim kompozitima. Za uinkovito ometanje gibanja dislokacija matrice moraju dispergirane male estice biti tvrde (oksidi metala), a uinak ojaanja osim o tvrdoi ovisi i o: dispergiranih estica. U materijalu matrice se dispergirane estice ne smiju otapati niti s njom kemijski reagirati. S druge strane male estice moraju biti vrsto povezane s materijalom matrice. Dodane velike estice ne mogu uinkovito sprijeiti gibanje dislokacija matrice, te na taj nain ne ojaavaju matricu. Pri optereivanju kompozita se jednako deformiraju matrica i dodane estice (K = m = ), ali se u matrici i dodanim esticama javljaju razliita naprezanja (m = ). Modul elastinosti kompozita kree u se granicama: gornja: EK,Max = Emom + Emom donja: E
= Em o E Em o m + E o m
88
MATERIJALI
FK = Fm + F
EK,Max
FK = Fm = F
EK,min
Kako bi se smanjila cijena proizvoda, esto se kompozit formira uz dodavanje matrici jeftinijih velikih estica.
8.2.2 Primjena kompozita s esticama

Beton Beton formiraju keramika matrica (relativno skupa) i dodane krupne keramike estice (relativno jeftine). Matrica koja povezuje estice naziva se cementom (portland-cement), a kao dodatak se koriste pijesak i ljunak. Za postizanje optimalne vrstoe i oblikovanja smjesa mora sadrati odgovarajue udjele dodatka, u pravilu, 60 80 %. Gusto pakirana struktura i dobri uzajamni kontakti postiu se s dvije dimenzije dodatka sitnije estice pijeska popunjavaju prostore izmeu krupnijih estica ljunka. Formiranoj smjesi se dodaje odgovarajua koliina vode. Vezivanje je nepotpuno ako je koliina dodane vode premala, a ako je prevelika, formira se prekomjerno porozan beton. Tijekom skruivanja betona odvija se kemijska reakcija: 2 CaO-SiO2 + x H2O 2 CaO-SiO2-x H2O Prednosti
niska cijena formiranje iz komponenata i lijevanje na gradilitu skruivanje pri atmosferskim uvjetima, a i pod vodom velika Rm,t , HV i E
Mane
mala Rm (10 15 puta manja od Rm,t) krhkost velike , i prskanje povrinskih slojeva pri kvaenju i smrzavanju
vrstoa betona se poveava: ojaanjem elinom "armatutom" icama (D < 12 mm), ipkama (D > 12 mm), mreama i profilima. Armature se postavljaju u beton prije njegovog skruivanja; uvoenjem prednapetosti postavljena se elina armatura prije skruivanja optereti na vlak (ispod granice elastinosti elika). Nakon skruivanja betona armatura se rastereti i ona pri svom skupljanju povlai za sobom skrueni beton uspostavljajui u njemu trajnu tlanu napetost. Metalni matrini kompoziti s esticama Metalnoj se matrici (mala , velika ) za postizanje potrebnih svojstava dodaju estice keramike (velika Rm,t , HV, E i otpornost na troenje, a ta svojstva zadravaju i na povienim temperaturama). Najee se kao matrice koristi Al legure za lijevanje s dodatkom 10 30 %
08 Kompoziti
89
volumnih SiC ili Al2O3 estica veliina 10 20 m. Formirani su kompoziti jeftini, mogu se lijevati i zavarivati, a relativno su im dobre obradivosti plastinom deformacijom i rezanjem. Koriste se za izradu dijelova konica, motora i mjenjaa motokotaa i automobila.
Abrazivi Brusne i rezne ploe proizvode se iz dodatih, manje ili vie sitnih, vrlo tvrdih i krhkih reznih estica aluminijevog oksida (Al2O3), silicij karbida (SiC) i kubinog bor nitrida (BN), povezanih staklenom ili polimernom matricom u krutu plou. Dijamantne se estice povezuju metalnom matricom. Kod brusnih i reznih ploa moraju estice i matrica biti dobro uzajamno povezane (kako se estice optereene silama rezanja ne bi otkidale od matrice), a njihovi udjeli takvi da istroene estice mogu zamijeniti nove estice iz dubljih slojeva ploa. Tvrdi metal Tvrde metale formiraju estice tvrde keramike, na primjer WC, rasprene u metalnoj matrici, na primjer Co. Sam WC je vrlo tvrd, ali krhak, te se od njega ne mogu izraivati ploice za obradu metala rezanjem. Pri proizvodnji volframkarbidnih/kobaltnih ploica za rezanje metala: mjeaju se prahovi WC i Co, formirana smjesa se prea u kompaktne ploice i ploice se griju iznad talita Co. Po hlaenju se dobiva konani proizvod tvrda i ilava ploica. Elektrini kontakti Nedovoljno kvalitetni elektrini kontaktni dijelovi (sklopke, releji) ostvaruju slabe elektrine kontakte, griju se, troe i iskre. Kako za izradu dovoljno kvalitetnih elektrinih kontaktnih dijelova nema homogenog materijala pogodnih svojstava, potrebno je formirati kompozit. Kompozit pogodnih svojstava se formira s metalnom matricom od Ag koja povezuje metalni dodatak estice W. Ag ima oko 4 puta manju e0 i oko 3 puta veu od W, a W oko 30 puta veu Rm,t , oko 15 puta veu HV, te oko 3 puta viu tt od Ag. U proizvodnji elektrinih kontaktnih dijelova, prvo se pod tlakom, pri visokoj temperaturi, izrauju ploice od praha W. Formirane se ploice uranjaju u talinu Ag koja popunjava raspoloive pore. Polimerni kompoziti s esticama Dodatkom se mogu poboljati razliita svojstva polimernih matrica, najee smanjiti cijenu, dodatkom jeftinijih estica CaCO3 , SiO2 , gline ili staklenih kuglica.
90
MATERIJALI
8.3 Kompoziti s vlaknima

U matricu kompozita s vlaknima se dodaju jednodimenzionalna vlakana razliitih duljina i orijentacija. kratka duga ili kontinuirana sluajno rasporeena usmjerena sluajno rasporeena usmjerena
8.3.1 Svojstva kompozita s vlaknima

Matrica i vlakna Materijal matrice u pravilu mora ispuniti vie funkcija, od kojih su neke kljune za postizanje zadovoljavajuih performansi dijela/sustava. Matrica:
objedinjava vlakna i na njih prenosi optereenje, te osigurava oblik i krutost konstrukcije, izolira pojedinana vlakna koja se ne mogu samostalno optereivati, te se na taj nain usporava irenje pukotine, osigurava dobru kvalitetu povrine, te na taj nain potie proizvodnju dijelova u konanom obliku ili blisko konanom obliku, osigurava zatitu ojaavajuih vlakana od kemijskih utjecaja i mehanikih oteivanja, svojom duktilnou polimerna matrica (plastomeri) poveava ilavost kompozita, svojim svojstvima i kompatibilnou s vlaknima u velikoj mjeri utjee na vid oteenja.
Osnovni su zadaci vlakana:

prihvat optereenja kod konstrukcijskih kompozita vlakna nose 70 90 % optereenja, osiguranje vrstoe, krutosti, toplinske stabilnosti osiguranje elektrine vodljivosti ili izolacije, ovisno o namjeni kompozita.
Najire se koriste kompoziti s polimernom matricom i vlaknima te treba usporediti njihove karakteristike s karakteristikama tipinih predstavnika drugih vrsta materijala. Materijal
Metali lijevano Fe ugljini elik legirani Al Polimeri poliamid 6 polipropilen epoksid Keramike Al2O3 MgO K , kratka vlakna epoxid / 35 % staklo poliester / 35 % staklo poliamid / 35 % staklo K , usmjerena vlakna epoxid / 45 % staklo epoxid / 61 % ugljik epoxid / 53 % aramid
/kgodm3
E/kNomm2 Rm/Nomm2 (E/)/MJokg1 (Rm/)/kJokg1 tMax/C
7,0 7,8 2,7 1,15 0,9 1,25 3,8 3,6 1,90 2,00 1,62 1,81 1,59 1,36
100 205 73 2,9 1,4 3,5 350 205 25 15,7 14,5 39,5 142 63,6
0,14 0,57 0,45 0,082 0,033 0,069 0,17 0,06 0,30 0,13 0,20 0,87 1,73 1,1
14,3 26,3 27,0 2,52 1,55 2,8 92,1 56,9 8,26 7,25 8,95 21,8 89,3 47,1
0,02 0,073 0,17 0,071 0,037 0,055 0,045 0,017 0,16 0,065 0,12 0,48 1,08 0,81
230300 500650 150250 75100 5080 80215 14251540 9001000 80200 80125 75110 80215 80215 80215
08 Kompoziti
91
Viskeri grafit, C silicij-nitrid, Si3N4 aluminij-oksid, Al2O3 silicij-karbid, SiC Vlakna aluminij-oksid aramid (Kevlar 49) ugljik E-staklo bor silicij-karbid PE-UHMW (Spektra 900) Metalna ica visoko-vrsti elik molibden volfram
Karakteristike su najee koritenih vlakana: Materijal /kgodm3 E/kNomm2 Rm/kNomm2 (E/)/MJokg1

2,2 3,2 4,0 3,2 3,95 1,44 1,782,15 2,58 2,57 3,0 0,97 7,9 10,2 19,3 700 350380 7001500 480 379 131 228724 72,5 400 400 117 210 324 407 20,7 57 1020 20 1,38 3,64,1 1,54,8 3,45 3,6 3,9 2,6 2,39 2,2 2,89 318 109118 175375 150 96 91 106407 28 156 133 121 26,6 31,8 21,1
(Rm/)/MJokg1 9,41 1,562,2 2,55,0 6,25 0,35 2,52,85 0,702,70 1,34 1,40 1,30 2,68 0,30 0,22 0,15
Najire se koriste staklena vlakna E-staklo (wi/% = 52 56 SiO2 , 16 25 CaO, 12 16 Al2O3 , 5 10 B2O3). S-staklo (wi/% = 64 66 SiO2 , 24 26 Al2O3 , 9 11 MgO). Bez opaske se podrazumijeva E-staklo. Uobiajeni su promjeri vlakana 10 150 m. Karakteristike kompozita s vlaknima u velikoj mjeri ovise i o duljini vlakana i o kutu pravca pod kojim djeluje optereenje u odnosu na pravac vlakana. Na primjer, kod epoksidne matrice s E staklenim vlaknima
Vea koliina vlakana u pravilu poveava Rm i E formiranog kompozita pravilo ne vrijedi za v > 80 %, jer pri tako visokim postocima nisu sva vlakna okruena s matrinim materijalom. Poboljanje svojstava kompozita postie se s pogodnim tkanjima vlakana, na primjer:
jednostavno tkanje jednostavno 45 saten saten 45 2/2 keper
92
MATERIJALI
8.3.2 Proizvodnja kompozita s vlaknima

Primjeri su postupaka proizvodnje s vlaknima:
SMC Sheet Molding Compound , SRIM Structural Reaction Injection Molding BMC Bulk Molding Compounds , RTM Resin transfer molding
Runo polaganje Proizvodi od vlaknima ojaanih polimera prvobitno su izraivani postupkom runog polaganja, a postupak se i danas koristi u izradi plovila i modela. Kod runog polaganja se na povrine izraenog kalupa nanose: (a) odvaja (olakava vaenje proizvoda iz kalupa) i (b) materijal matrice. Potom se polae sloj ojaanja pogodno oblikovanih vlakana (npr. saten tkanja staklenih vlakana) i ponovo se valjkom nanosi sloj materijala matrice uz uklanjanje pora (zrak) valjanjem. Nadalje se izmjenino nanose slojevi ojaanja i matrice sve do postizanja zahtjevane debljine stijenke proizvoda. Kod suvremenih se postupaka proizvodi od vlaknima ojaanih polimera oblikuju u dvostrukim kalupima ili u zatvorenim kalupima s uloenim pogodno formiranim zranim jastucima. Poltrudiranje Dugi proizvodi nepromjenjivoga poprenog presjeka (tapovi, profili, cijevi) izrauju se poltrudiranjem.
8.4 Strukturni kompoziti

Strukturni kompoziti, u pravilu, formirani su od homogenih materijala i kompozita, a svojstva im ne ovise samo od svojstava i koliina komponenata nego i od geometrijskih oblika obuhvaenih dijelova.
08 Kompoziti
93
8.4.1 Slojeviti kompoziti

Slojeviti kompoziti su formirani od slojeva razliitih vrsta, karakteristika i debljina. Proizvodi izraeni od slojevitih kompozita mogu biti jednostavni, kao to je npr. kompaktni disk (CD), te vrlo komplicirani, kao to su npr. skije za snijeg.
1. vrh skije homogeni polimer, ABS, obloga, estetika 2. dvosmjerni sloj UP sa staklenim vlaknima 45, torziojska krutost 3. strana homogeni polimer, ABS, obloga, estetika 4. jednosmjerni sloj UP sa staklenim vlaknima 0 (neto malo 90), uzduna krutost 5. jezgra homogeni polimer, PUR, punilo 6. obloga jezgre dvosmjerni laminat, UP, torzijska krutost i povezivanje vanjskih slojeva 7. priguni sloj homogeni polimer, PUR, poveava otpornost titranju 8. rub ovrsnuti elik, omoguava skretanje sjeenjem snijega 9. osnova stlaeni ugljik u polimernoj matrici, tvrdoa, otpornost na abraziju.
Najee se sreu povrinski slojevi kojima se osiguravaju eljena svojstva povrina dijelova/sustava (tvrdoa, otpornost na troenje i koroziju, poboljanje izgleda) koja nema osnovni materijal. Povrinski se slojevi nanose postupcima prskanja, sol-gel postupcima i kemijskim naparavanjem (CVD).
8.4.2 Sendvi konstrukcije

Sendvi konstrukcije ukljuuju sloene trodimenzionalne dodatke jezgre (vlakna su jednodimenzionalna, slojevi dvodimenzionalni), namijenjene prije svega poveanju vrstoe i krutosti pri savojnom i sminom poprenom, te lokalnom tlanom optereenju. Jezgre su s obje strane vezane za oblogu. Poznat je primjer sendvi konstrukcije valoviti kartonski papir s obje strane valovite jezgre zalijepljen je ravni papir vee debljine (karton).
sendvi konstrukcija valovita jezgra sae aluminijska pjena
Sendvi konstrukcije se koriste za izradu dijelova zgrada (toplinska i zvuna izolacija krovovi, zidovi, podovi, vrata), dijelova vozila (ukruenje pragovi, stupovi, branici) i letjelica (veliki Rm/ i E/ krila, usmjerivai zraka, elise).
8.4.3 Stanini kompoziti

Staninu (elijsku) strukturu formiraju sjedinjene elije s tankim krutim stjenkama (matrica), ispunjene plinom (dodatak). elije mogu biti otvorene i zatvorene. Keramike pjene Poroznost je keramikih pjena 75 90 %, te su niske i , velike specifine povrine i specifine vrstoe, te velike kemijske i toplinske otpornosti.
94
MATERIJALI
Primjenjuju se za izradu konstrukcijskih dijelova letjelica, filtara izloenih djelovanju agresivnih kemikalija i/ili visokih temperatura, podloga za katalizatore. Metalne pjene Poroznost je metalnih pjena 40 90 % . Najvie se koriste aluminijske pjene niskih i , visoke krutosti. Dobro priguuju vibracije i zvukove. Koriste se za izradu konstrukcijskih dijelova vozila i letjelica. Polimerne pjene Polimerne pjene s otvorenim elijama su fleksibilne, a pjene sa zatvorenim elijama krute. Karakteristino su im niske i . Za dobivanje pjena koriste se: duromeri PS, PE, PMMA i duromeri PUR, UP. Najee se koristi polimerna PS pjena "stiropor", za toplinsku izolaciju graevina i pakiranje proizvoda osjetljivih na udare. Za poboljanje svojstava se polimernoj matrici dodaju razliiti aditivi, npr. za poboljanje vatrootpornosti i vrstoe.
9. Prirodni konstrukcijski materijali

9.1 Kamen ....................................................................................................................95
9.1.1 9.1.2 Graa i vrste kamena......................................................................................................... 95 Primjene i prerada kamena................................................................................................ 98
9.2 Drvo
9.2.1 9.2.2 9.2.3
99
Graa i svojstva drveta.................................................................................................... 100 Vrste, karakteristike i primjene drveta ............................................................................ 101 Prerada drveta.................................................................................................................. 103
9.3 Koa
9.3.1 9.3.2
105
Graa i svojstva koe ...................................................................................................... 105 Prerada koe .................................................................................................................... 106
9.4 Papir
9.4.1 9.4.2
107
Graa i svojstva papira.................................................................................................... 108 Prerada papira.................................................................................................................. 108
Za razliku od sirovina (rude, nafta), prirodni konstrukcijski materijali (dalje, prirodni materijali) nalaze se u prirodi u velikoj mjeri pripravni za izradu proizvoda. Obuhvaeni su: Raspoloive su koliine kamena neiscrpne, a drvo je prirodno obnovljivi, ekoloki materijal. Kou je prije uporabe potrebno obraditi, a papir se dobiva industrijskom preradom drveta.
9.1 Kamen
Kamen se u vrlo velikim koliinama koristi u graevinarstvu, a dobiva se buenjem, lomljenjem, rezanjem i drobljenjem razliitih stijena. Stijene su formirane od jednog ili vie minerala (anorganski spojevi) i tvore vei dio krute Zemljine kore litosfere.
9.1.1 Osnove kamena

Vaniji su minerali koji formiraju stijene od kojih se dobiva graevinski kamen: oksidi
hematit, Fe2O3 kasiterit, SnO2 korund, Al2O3 kvarc, SiO2 magnetit, Fe3O4
sulfidi
cinabarit, HgS galenit, PbS halkopirit, CuFeS pirit, PbS sfalerit, ZnS
fosfati
feldspati su: K2OAl2O36SiO2 Na2OAl2O36SiO2 CaOAl2O32SiO2 kaolinit, Al2O32SiO2nH2O
karbonati
dolomit, CaCO3MgCO3 kalcit, CaCO3 magnezit, MgCO3
silikati
anhidrit, CaSO4 gips, CaSO42H2O
hidroksidi
boksit, Al2O3nH2O limonit, Fe2O3nH2O opal, SiO2nH2O
96
MATERIJALI
1. kvarc
2. pirit
3. galenit
4. smjesa: 1, 2 i 3
5. kalcit
6. gips
7. kaolinit
8. dolomit
Prema postanku se razlikuju: eruptivne skruivanje magme sedimentne taloenje tvari metamorfne preobrazba eruptivnih i sedimenatnih stijena
Gabro
1. magnetit, 2. plagioklas, 3. piroksen
Bazalt
1. magnetit, 2. plagioklas, 3. piroksen, 4. plagioklas
Pjear
1. kvarc, 2. glinenac, 3. muskovit, 4. matriks
Mramor
monokomponentni agregat koji formira kalcit
1. gabro
2. pjear
3. vapnenac
4. mramor
Prema mjestu formiranja razlikuju se: Povrinske su formirane na povrini Zemlje, a dubinske u Zemljinoj kori Prema nainu formiranja se razlikuju: mehanike nagomilavanje i povezivanje raspadnutih eruptivnih stijena kemijske taloenje iz vodenih otopina biogene taloenje ostataka biljaka i ivotinja
Svojstva kamena ovise o svojstvima stijena iz kojih je kamen dobiven, a svojstva stijena od svojstava minerala iz kojih su stijene formirane, te njihovih sadraja i rasporeda (graa stijena). Prema tome, zbog razliitosti kemijskog i konstitutitucijskog sastava, u velikoj su mjeri
09 Prirodni konstrukcijski materijali
97
razliita svojstva stijena, time i kamena. Za primjenu kamena osobito su znaajna dva svojstva relativno visoka tlana vrstoa i niska cijena. Karakteristike stijena
Materijal
Sastav, % , kg/dm Rm, N/mm2 Rm,t, N/mm2 E, kN/mm2 , Re, N/mm2
3
granit
Al2O3-SiO2 2,62,66 20003000 1618 5172 0,240,3 1618
vapnenac
CaCO3 2,62,71 20002500 2025 5477 0,250,27 2025
pjear A
SiO2 2,062,64 200400 1020 57100 0,070,12 1020
pjear B
glinasta matrica / zrna kvarca
mramor
CaCO3 2,682,71 480600 810 3572 0,140,27 810
2,592,69 9501050 1227 127133 0,240,26 1227
98
MATERIJALI
A, % KIC, MPa/m3/2 HV Rd,is, N/mm2 tMax, C tmin, C c, J/(kgK) , W/(mK) , m/(mK) Ek, MV/m e0, cm kreciklinosti Cijena, kn Otpornost na: troenje oksidaciju (500C) paljenje UV zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala
2870 698772 1416 330430 800900 1,74 1622 10131014 636 srednja srednja vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo slaba srednja srednja dobra vrlo dobra
1932 7596 1821 330380 900940 1,22 2024 1081012 2 6 srednja srednja vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo slaba srednja srednja dobra vrlo dobra
0 2021 200400 1113 330530 273 840920 0,93,2 2832 512 10101014 0,40,5 2 4 srednja srednja vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo slaba srednja srednja dobra vrlo dobra
2047 285315 1517 330530 840920 5,55,7 812 10101014 2 4 srednja srednja vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo slaba srednja srednja dobra vrlo dobra
1938 1215 7 8 230330 850890 2,53,8 1922 1081012 2 6 srednja srednja vrlo dobra vrlo dobra dobra dobra vrlo slaba srednja srednja dobra vrlo dobra
Materijal
granit
vapnenac
pjear A
pjear B
mramor
9.1.2 Primjene i prerada kamena

Gabro Gabro je zrnaste strukture, pri emu se zrna razliitih minerala uklapaju prodirui jedna u druge. Teko se obrauju, ali se mogu izglaati do savrenstva. Boja je gabra najee tamno smea i crna, ali moe bit siva, zelenkasta i zelena. Od gabra se izrauju kocke za kaldrmu i ploe za poploavanje trgova. Granit Graa je granita zrnasta sa zrnima dimenzija 0,1 10 mm. to su zrna sitnija to je granit kvalitetniji graevinski materijal obrada mu je laka i finija, a kamen se tee raspada. Sivu boju granitu daju feldspati, a moe biti i crvenkast, crven, bijelo-siv i zelenkast. Usprkos tee obrade, zbog lijepe boje, velike vrstoe i postojanosti granit se u graevinarstvu koristi kao dekorativni materijal, za zidanje fasada, izradu portala i spomenika. Vapnenac Graa je vapnenca zrnasta, a zrna mogu biti s otrim bridovima ili okruglasta. Vie je vrsta vapnenca, a najvie se koriste: (a) Jedri je vapnenac kristalne strukture. esto se koristi umjesto mramora. Tee se obrauje, a koristi se u obliku blokova za zidanje monumentalnih graevina, u obliku ploa za oblaganje zidova i poploavanje trgova, te za izradu spomenika.
09 Prirodni konstrukcijski materijali
99
(b) Oolitski vapnenac je formiran od CaCO3 zrnaca povezanih vapnenim vezivom. Mek je i lako se ree i tee. Koristi se za zidanje kao lomljeni kamen, u obliku tesanih blokova i ploa. isti vapnenac je bijele boje, a primjese (glina, oksidi eljeza, pijesak) daju mu manje ili vie tamnu i arenu boju. Mramor Dominantna je komponenta mramora kalcit, ali u manjim koliinama sadri i druge minerale. Kristalna su zrna dimenzija 0,25 1,25 mm. isti je mramor bijele boje. Mramor s primjesama moe biti ukast, svijetlo-mrk, plaviast, ruiast i crn. Mramor je cijenjen materijal i iroko se koristi u graevinarstvu i kiparstvu. Razlikuju se: stijene se lome u kamenolomima kamen se obrauje u kamenolomima, posebnim pogonima ili na samom mjestu koritenja
9.2 Drvo
Termin "drvo ima znaenja: (a) specifian oblik pojavljivanja biljaka i (b) materijal koji se dobiva iz tih biljaka. Drvo kao biljka visine je preko 5 m. Formira ga: (a) podzemni korijen i (b) nadzemno stablo. Pod debljinom stabla podrazumijeva se promjer stabla bez kore na visini od 1,30 m. Kronja: grane, granice, lie, pupoljci, cvjetovi i plodovi. Razlikuju se debla: (a) pravo os je pravac, stablo okomito na tlo, (b) koso os je pravac, ali stablo nije okomito na tlo i (c) krivo os je krivulja.
Najveu visinu doseu australijski eukaliptusi (do 156 m) i kalifornijske sekvoje (do 110 m), a najvee obujme (35 40 m) afriki baobab. U Hrvatskoj jela i smreka doseu visine do 60 m, a bukva i hrast do 50 m.
100 MATERIJALI Drvo dosee najveu starost od svi ivih bia, drvo zmajevac do 6000 godina, sekvoja preko 4000, pitomi kesten 2000 3000, bukva 600 1000 godina. Dominantni su kemijski spojevi sadrani u drvetu: celuloza, (C6H10O5)n: 41,5 42,5 %; semiceluloza, spojevi slini celulozi: 22,5 30,3 %; lignin, (C10H13O3)n: 2,5 3,9 %. Manji su sadraji spojeva: smola, tanin, krob, eeri, ulja, guma, minerali. Kemijskom preradom drva se dobiva vie razliitih iroko koritenih proizvoda. Postupci
ekstrakcija suha destilacija koksiranje kemijska razgradnja
Proizvodi
celuloza za proizvodnju papira, eksploziva i tekstilnih vlakana smole (terpentin i kolofonij) za proizvodnju umjetnih tvari, boja i lakova tavila za industriju koe (tanin) drveni ugljen za metalurgiju, proizvodnju baruta i apsorbensa octena kiselina za kemijsku i prehrambenu industriju metil alkohol za kemijsku industriju lignina za stabilizaciju asfaltne emulzije
Po primarnoj funkciji, drvo formiraju dvije vrste stanica: (a) fizioloke koje provode drvni sok, izmjenjuju tvari i spremaju rezerve hrane, (b) mehanike koje daju drvu potrebnu vrstou. Tijekom debljanja unutarnji dijelovi drveta prestaju biti fizioloki aktivni i zadravaju mehaniku funkciju. Prema tome, vanjski sloj drveta "bijel" sadri fizioloki aktivne stanice, dok ih unutarnji dio "sr" ne sadri. Godovi se formiraju uslijed razliitih brzina debljanja drveta tijekom godine. Proljetni slojevi stanica su manje gustoe, meki i svjetliji, dok su ljetni i jesenji gui, tvri i tamniji. Kako drvo deblja radijalno, u vanjskim se slojevima javljaju vlane napetosti koje se smanjuju deformacijama i dijeljenjem stanica, dok se u kori javljaju napukline. Drvo kao konstrukcijski materijal obuhvaa deblo, granje i korijenje sa skinutom korom.
9.2.1 Graa i svojstva drveta

Graa drveta je mikro i makro heterogena.
09 Prirodni konstrukcijski materijali 101
Za primjenu drva kao konstrukcijskog materijala osobito su znaajna dva svojstva: relativno visoka vrstoa pri niskoj gustoi, lako oblikovanje postupcima rezanja. Drvo je izrazito anizotropno, a kao konstrukcijski materijal se najvie koristi u graevinarstvu i industriji namjetaja, ali i u brodogradnji, industriji vozila, poljoprivredi i rudarstvu. Uslijed longitudinalnih vlakana je vlana vrstoa (Rm) pri longitudinalnom optereenju najvea, a pri transverzalnom najmanja. Pri longitudinalnom optereenju je zbog izvijanja vlakana je tlana vrstoa (Rm,t) oko polovice vlane (Rm,t 0,5oRm), dok je savojna (Rm,sav) izmeu te dvije vrijednosti (Rm,t > Rm,sav > 0,5oRm). Pri sminom optereenju je smicajna vrstoa (Rm,sm) vea pri transverzalnom optereenju. Zbog greaka grae konstruktori koriste relativno velike koeficijente sigurnosti. Utjecaj vlage Drvo bubri (iri se) tijekom primanja vlage i skuplja se tijekom otputanja vlage, mjenjajui pri tome karakteristike. Omjeri su promjena dimenzija za smjerove: aksijalno : radijalno : tangencijalno = 1 : 10 : 20 Sa svakim postotkom porasta sadraja H2O smanjuje se longitudinalna vrstoa Rm za 2 3 %, Rm,t za 4 do 6 %. Periodine promjene vlanosti drveta izloenog vlanom zraku dovode do truljenja. Stalno suho (suh zrak) ili stalno vlano drvo (pod vodom) moe trajati vrlo dugo. Preporueni su sadraji vlage po namjenama drva: graevno 20 25 % stolarsko 15 % za namjetaj 12 % za parkete 8% za ploe od ukoenog drveta 6%
9.2.2 Vrste i karakteristike drveta

Razlikuju se tri vrste drveta:
Liari imaju plosnato, manje ili vie iroko i dugako lie, a etinari igliasto ili ljuspasto lie. Egzote rastu u dalekim prekomorskim, osobito tropskim krajevima.
102 MATERIJALI
Kora
Daska
Karakteristike drveta
Materijal
Pravac vlakana , kg/dm3 Rm, N/mm2 Rm,t, N/mm2

T 0,69 0,84 105128 5,26,4 5466 7,89,5 L
bukva Fagus grandifolia

T 0,65 - 0,79 86105 6,37,7 4555 6,37,7 L
jela Abies procera

T 0,39 0,48 6275 1,41,7 3846 3,23,9 L
E, kN/mm2 , Re, N/mm2 A, % KIC, MPam1/2 HV Rd,is, N/mm2 tMax, C tmin, C c, J/(kgK) , W/(mK) , m/(mK) Ek, MV/m e0, Gcm kreciklinosti Cijena, kn Otpornost na: troenje oksidaciju (500C) paljenje UV zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala Materijal
1619 0,350,40 5567 1,82,2 6,58,0 8,19,8 3341
2,73,0 0,020,04 3,13,8 0,60,7 0,600,73 5,97,2 1,61,9
0,330,40 6011 0,40,6 0,060,2
0,120,15 3344 12 0,20,7
912
1214 2,22,5 0,350,40 0,020,04 4960 3,84,6 2,02,4 0 67,3 0,550,67 7,08,6 5,26,4 2834 1,92,3 120140 7020 16601710 0,310,38 0,150,19 211 3243 0,40,6 12 0,060,2 0,20,7 0,40,5 79 slaba vrlo slaba slaba dobra srednja srednja vrlo slaba slaba srednja dobra dobra
1214 0,350,40 3644 1,41,7 2,83,5 2,32,8 2024
0,50,56 0,020,04 0,841,0 0,81,0 0,260,32 1,62,0 0,40,5
0,190,242 211 0,40,6 0,060,2 67
0,010,08 2534 12 0,20,7
bukva Fagus grandifolia
jela Abies procera
9.2.3 Primjena i prerada drveta

Primjeri su primjene:
1. bukva visokogradnja, niskogradnja i vodogradnja (impregnirana), gradnja rudnikih podgrada, aviogradnja (lamelirana/perovana), kolarstvo; izrada namjetaja (savijana), baava, klavira, gospodarskih i kuanskih orua, eljeznikih pragova; proizvodnja parketa, furnira, klompi, kundaka, etki, igraaka, sportske opreme, strojarskih dijelova, celuloze; grijanje hrast izrada pragova, podova i graevne stolarije; gradnja brodova, rudnikih podgrada; izrada namjetaja, baava, klavira, elisa za avione, ermova; proizvodnja eljeznikih pragova, parketa, furnira, vinogradarskog kolja, klinova, modanika, komadnog i briketiranog drvenog uglja, talina; grijanje orah aviogradnja, oblaganje; izrada namjetaja, kundaka, muzikih instrumenata; proizvodnja parketa, furnira javor gradnja vagona, brodogradnja (interijer), rezbarstvo; izrada namjetaja, elisa aviona, remenica za strojeve, muzikih instrumenata, kuhinjskog sua, bilijarskih tapova, elisa za avione, etki, kalupa za cipele; proizvodnja parketa, mjerila, igraaka, postolarskih avala, drvenog ugljena topola gradnja amaca, mostova, zgrada, aviona i vagona, kolarstvo; izrada namjetaja (unutarnje drvo, slijepi furnir), stolova i daski za crtanje; proizvodnja sanduka i kutija, ploa iverica i vlaknatica, igica (kutije i palidrvca), klompe; drvo za koenje, zamjena za pluto jela gradnja zgrada (dijelovi koji nisu izloeni djelovanju vlage), izrada stupova, namjetaja, muzikih instrumenata; proizvodnja vrata, furnira, ploa vlaknatica, sanduka, celuloze bor gradnja zgrada (dijelovi izloeni vlazi) i mostova (ipovi), vodogradnja; izrada podova, namjetaja, elisa aviona; proizvodnja jarbola, stupova za vodove, prozora, vrata, kocki za podove, ploa za pokrivanje krovova, brodskog poda, ploa vlaknatica, celuloze, drvenog ugljena
2.
3. 4. 5. 6. 7.
104 MATERIJALI
8. ari gradnja mostova i zgrada (nosai), vodogradnja; izrada jarbola, baava, cijevi; proizvodnja stupova za vodove, eljeznikih pragova, kocki za podove, ploa za pokrivanje krovova
U umama, nakon procjene (koliine i kvalitete sortimenta), obaraju se stabla, te djelom na terenu i dijelom u pilani, nakon uklanjanja kore, izrauje se sortiment trupci i namjenski proizvodi (piloti, jarboli, stupovi za vodove, tesane grede, rudniko drvo, eljezniki pragovi, celulozno i taninsko drvo, drveni ugalj, ogrjevno drvo, otpaci). Drvo se prerauje u pogonima drvne industrije u koracima: Izluivanje u vodi ili vodenoj pari uklanjanje biljnih sokova iz drveta; trajanje izluivanja ovisi o vrsti drveta, dimenzijama i tehnologiji suenja
o prirodno izluivanje dranjem u vodi jezera ili rijeke je dugotrajno (jedan mjesec do jedne godine); u morskoj vodi se drvo manje razara, ali je izluivanje sporije o prinudno je izluivanje bre u toploj vodi (temperature oko 70 C) traje desetak dana, u pari dva do tri dana
Suenje uklanjanje vlage iz drveta; poinje odmah po obaranju stabla, a trajanje suenja ovisi o vrsti drveta, njegovoj vlanosti, dimenzijama i tehnologiji suenja
o prirodno suenje na otvorenom zraku traje dugo (do nekoliko godina) o prinudno suenje propisanim reimima u suarama (strujanje zraka temperature oko 40 C) traje od jednog dana do jednog mjeseca
Mehanika prerada
o o o o rezanje pilom longitudinalno, lateralno i transferzalno cijepanje sjekirom uz koritenje klina longitudinalno, lateralno tesanje sjekirom lateralno ljutenje noem tangencijalno/spiralno
Pored skoenog razlikuju se:
Drvene ploe Rezanjem i ljutenjem dobivaju se tanke lamele (furniri) letvice. Pri formiranju ploa se lamele uz lijepljenje polau jedna preko druge s vlaknima pod kutovima:
(a) 0 relativno visoka vrstoa u smjeru vlakana; (b) 90 (ukoeno drvo) ili 45 (zvjezdasto drvo) jednolina vrstoa neovisna o smjeru.
Tako izraene ploe se malo skupljaju, za razliku od koritenog drva. Panel ploe su troslojne unutarnji se sloj sastoji od lijepljenih letvica, a na unutranji sloj su obostrano izvana zalijepljeni furniri sa smjerom vlakana okomitom na vlakna letvica. Zatita drveta Drvo se od agresivnih gljivica i insekata titi:
(a) kemijski aktivnim sredstvima vodenim otopinama: cink-klorida, cink-klorida-bikromata, cinksilikon-fluorida, te soli fluora i spojeva s arsenom. Na taj se nain tite rubni slojevi polusuhog i suhog
drveta. Ove su otopine bez mirisa, ali mogu izazvati djelominu promjenu boje drveta. Ne ometaju naknadnu povrinsku obradu, ali tijekom vremena moe doi do njihovog izluivanja i izazivanja korozije metala. (b) katranskim uljima kojima se tite rubni i dublji slojevi drveta. Ulja se ne izluuju i ne korodiraju metale, ali imaju neugodan miris i znaajno mijenjaju boju drveta.
Za postizanje uinkovite zatite mora se uporabiti koliina vea od minimalno preporuene, koju drvo upija tijekom odgovarajueg vremena uranjanja. Za smanjenje gorivosti koriste se otopine fosfata, karbonata, oksida i silikata.
9.3 Koa
Termin koa ima dvostruko znaenje: organ koji pokriva i titi tijela ljudi i ivotinja od vanjskih utjecaja i materijal koji se dobiva preradom koa ivotinja.
9.3.1 Graa i svojstva koe

Na poprenom se presjeku koe kao organa razlikuju tri sloja: pokoni sloj proizvodi razliite pokone tvorevine, npr. dlake sisavaca, perje ptica potkoni sloj povezuje kou s unutarnjim organima Koa (cutis) obuhvaa: vezivne stanice i vlakanca koje koi daju vrstou i elastinost, miine i ivane stanice, krvne i limfne ile, razliite kone tvorevine, npr. ljuske riba, ploe gmazova. Kao materijal se koristi samo koa dok se tijekom prerade pokono i potkono tkivo uklanjaju. Koa se kao materijal dobiva preradom koe kao organa domaih i divljih sisavaca, gmazova i riba. Glavni su izvori sirove koe slabije nastanjene zemlje bogate panjacima i stokom. Vrste i karakteristike koe Koa je materijal koji ima vrlo razliite karakteristike, ovisne prije svega o porijeklu, postupku prerade, vlanost i starosti. Vrste koe se razlikuju prema:
(a) porijeklu, (b) namjeni i (c) postupku prerade.
domae ivotinje: goveda, konji i telad (boks), koze i ovce (evro), svinje; divlje ivotinje srne, divokoze, jeleni, krokodili, zmije, guteri, morski psi
Za razliite namjene se koriste koe razliitih karakteristika, na primjer, za gornje dijelove obue koa mora biti meka i elastina, a za onove je kruta i debela minimalno 5 mm.
106 MATERIJALI Razliitim postupcima prerade dobivaju se koe razliitih svojstava, na primjer: boks sa sjajnom prevlakom laka od lanenog ulja; evro koji je vrlo mekan i izdrljiv, dobiven kromnim sredstvom za tavljenjem; semi s barunastom prevlakom, dobiven masnim sredstvima za tavljenje. Karakteristike koe
Sastav, % , kg/dm3 Rm, N/mm2 Rm,t, N/mm2 E, kN/mm2 , Re, N/mm2 A, % KIC, MPam1/2 HV Rd,is, N/mm2 tMax, C tmin, C c, J/(kgK) , W/(mK) , m/(mK) Ek, MV/m e0, cm proteini, 12 % H2O 0,8 1,1 20 50 12 0,1 0,5 0,05 0,5 25 18 75 35 23 49 105 125 85 75 1530 1730 0,155 0,160 40 50 68 1108 11010 kreciklinosti Cijena, kn Otpornost na: troenje oksidaciju (500C) paljenje UV zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala 0,2 0,4 90 120
dobra vrlo slaba slaba dobra dobra dobra vrlo slaba vrlo slaba srednja srednja slaba
9.3.2 Prerada koe

Vlana sirova koa brzo truli, dok vlana preraena koa ne truli, a kada se ponovo osui, ostaje meka i gipka. Zbog velike sklonosti truljenja, sirova se koa mora za skladitenje do prerade konzervirati suenjem i/ili soljenjem. Postupak prerade koe obuhvaa tri koraka: Priprema: kvaenje, pranje i luenje u vodenoj otopini vapna i natrijevog sulfida; mehaniko uklanjanje pokoice i potkoice; odvapnjivanje, mekanje fermentima i moenje u kiseloj otopini. tavljenje koa se prevodi u stabilno stanje (prestaje biti podlona truljenju), zadrava vrstou, elastinost i mekou, te postaje nepropusnija za vodu uz zadravanje propusnosti za zrak. Pri postupku tavljenja koa se kroz 6 10 bazena podvrgava djelovanju sve koncentriranijih otopina sredstava za tavljenje. Kao sredstva za tavljenje se koriste: vegetabilna koriste se koncentrirani biljni ekstrakti, kromna otopine soli kroma, bijela dobiva se vrlo meka, njena koa, masna dobiva se koa s barunastom prevlakom. Zavrna prerada neugledna tavljena koa se podvrgava razliitim zavrnim postupcima: mehanike obrade, suenja, maenja, zbijanja, glaanja, bojenja.
Koa se koristi u industrijama: obue, odjee, kone galanterije, tekstila, namjetaja, vozila i strojeva. Oko 80 % preraene koe se upotrebljava za proizvodnju obue, a ostatak za izradu kone odjee, rukavica, kaieva i remenja, torbi i kofera, dijelova luksuznog namjetaja, dekorativnih unutarnjih dijelova vozila, brtvi, pogonskog remenja. Proizvodi se oblikuju: rezanjem na mjeru, spajanjem (ivanje, lijepljenje, metalne spojke). Po potrebi, proizvodi se oblikuju uz koritenje kalupa.
9.4 Papir
Termin papir potjee od grke rijei (, papiros) i oznaava tanku, kao list plosnatu tvorevinu, formiranu od isprepletanih finih kratkih vlakanaca.
108 MATERIJALI
9.4.1 Graa i svojstva papira

Komponente su papira:
Sirovine su za dobivanje biljnih vlakanaca prije svega: celuloza dobivena iz drveta i drvenjaa (biljna vlakanca dobivena bruenjem drveta), ali se dobivaju i iz: krpa i otpadaka tekstila (lan, pamuk) slame i krumpirovih stabljika Celulozna vlakna se dobivaju iz drveta raznim kemijskim postupcima. Vrste i karakteristike papira
Sastav, % , kg/dm3 Rm, N/mm2 Rm,t, N/mm2 E, kN/mm2 , Re, N/mm2 A, % KIC, MPam1/2 HV Rd,is, N/mm2 tMax, C tmin, C c, J/(kgK) , W/(mK) , m/(mK) Ek, MV/m e0, cm celuloza 0,7 1,2 15 35 40 55 24 0,3 0,45 15 35 0 23 69 14 25 75 125 273 1340 1360 0,17 0,35 5 20 0,2 0,3 11013 11015 kreciklinosti Cijena, kn Otpornost na: troenje oksidaciju (500C) paljenje UV zrake slatku vodu morsku vodu jake kiseline jake luine slabe kiseline slabe luine organska otapala 0,4 0,5 12 72
vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba vrlo slaba srednja slaba
9.4.2 Prerada papira

Namjena papira odreuje izbor vrsta i sadraja komponenti te proizvodnog postupka. Papir se koristi za pisanje i crtanje, tiskanje asopisa i knjiga, pakiranje, izradu fotografija i cigareta, filtriranje, izradu brtvi.
10. Pogonski materijali

10.1 Goriva i izgaranja .................................................................................................109
10.1.1 Osnove goriva ................................................................................................................. 110 10.1.2 Goriva.............................................................................................................................. 111 10.1.3 Izgaranje.......................................................................................................................... 114
10.2 Tribologija i maziva 10.3 Vode
114 118
10.2.1 Osnove tribologije........................................................................................................... 114 10.2.2 Maziva............................................................................................................................. 117 10.3.1 Osnove voda.................................................................................................................... 118 10.3.2 Svojstva voda .................................................................................................................. 120 10.3.3 Postupci obrade voda ...................................................................................................... 120
Pogonski materijali koriste se za pogon i odravanje dijelova i sustava.

goriva osiguranje potrebnih koliina energija, maziva smanjivanje trenja i troenja, vode skladitenje/transport energija i tvari,
10.1 Goriva i izgaranja

Energija sposobnost obavljanja rada (u uem smislu), odnosno, pretvorbi (u irem smislu).
U prvi mah udi to je jo i danas razvoj tehnologija i drutva u znaajnoj mjeri ogranien problemima osiguranja dovoljnih koliina energija. Danas se bez veih potekoa tehnike prirode obavljaju uzajamne transformacije razliitih oblika energije, a neki su resursi energije praktino neogranieni (nuklearna energija, termika energija dubljih slojeva Zemlje). Meutim, ba su ti neogranieni resursi energije sa stajalita tehnike nepogodni za koritenje, a koliine su najpogodnijih resursa (kemijska energija) u velikoj mjeri ograniene. Gorivo (u uem smislu nisu obuhvaena nuklearna goriva) materijal koje je mogue podvri kontroliranoj kemijskoj redoks reakciji izgaranju. Izgaranje relativno brza kemijska redoks-reakcija (bra je eksplozija, sporija truljenje) goriva s kisikom iz zraka. Treba razlikovati:
1. sagorijevanje izgaranje goriva u cilju dobivanja topline i/ili rada (uvijek praeno gubicima energije), 2. spaljivanje izgaranje otpadnih tvari u cilju njihovog racionalnog odlaganja (bez koritenja energije)
110 MATERIJALI
Primjeri su primjene goriva/sagorijevanja za pogon: 1. toplane (T) komunalnog sustava (KS):
SG spremnik goriva, K kotao, G gorionik, L loite, IT izmjenjivai topline, VPT vodeno-parni trakt, O objekti daljinskog grijanja, PT potroai topline
2. motora s unutarnjim izgaranjem (MUI) vozila (V):
RG spremnik goriva, C cilindarski prostor, S/B okolica elektroda/sapnica, K elo klipa, KM klipni mehanizam, Kl klip, KV koljenasto vratilo, M,D mjenja i diferencijal, PK pogonski kotai
10.1.1 Osnove goriva

Podjela se goriva moe izvriti po vie osnova:
Uvjeti koje mora ispunjavati gorivo Uvjeti su koje mora ispunjavati gorivo: dovoljno velika toplinska vrijednost za dobivanje potrebne koliine energije, dovoljno brza kemijska reakcija za dobivanje potrebne snage, kemijska stabilnost za siguran transport i skladitenje, bezopasnost produkata izgaranja po okolinu, dovoljno mala brzina korozije (rastvaranja, starenja) materijala koji dolaze u dodir s gorivom i/li produktima izgaranja, dovoljno niska cijena za ekonominu aktualnu upotrebu.
Moraju se potovati granice izvan kojih je koritenje nekog goriva nedopustivo. Njih je mogue proiriti provedbom odgovarajuih mjera: mjere sigurnosti u transportu i skladitenju goriva zatita od poara i eksplozija, proiavanje dimnih plinova zatita okolia, izbor pogodnih konstrukcijskih materijala koji dolaze u dodir s gorivom i/ili dimnim plinovima dovoljno dug vijek trajanja.
10 Pogonski materijali 111
Sastav goriva Od kemijskog i konstitucijskog sastava nekog goriva ovise njegova svojstva, uvjeti njegove primjene, stupanj/brzina transformacije kemijska energija goriva unutarnja energija dimnih plinova, kao i konstrukcijska rjeenja komponenti aktualnog sustava. Kemijski sastav goriva odreuje se postupcima kemijske analize pri emu se uglavnom ograniava na dominantne kemijske elemente (spojeve): ugljik, C, pri ijem se potpunom izgaranju formira ugljik-dioksid: C + O2 CO2 dok se pri nepotpunom izgaranju formira vrlo otrovni ugljik-monoksid: C + 0,5 O2 CO vodik, H, pri ijem se izgaranju formira voda: 2 H + 0,5 O2 H2O kisik, O smanjuje koliinu kisika, odnosno zraka, kojeg je potrebno osigurati za potpuno izgaranje, duik, N formiranje malih koliina oksida duika ima zanemariv energetski uinak, ali se esto ne moe zanemariti djelovanje oksida duika na okolinu i sumpor, S, pri ijem se izgaranju formiraju sumpor-dioksid i sumpor-trioksid : S + O2 SO2 + 0,5 O2 SO3 te na hladnijim mjestima trakta dimnih plinova kondenzira sulfatna kiselina: SO3 + H2O H2SO4 to dovodi do razvoja niskotemperaturne korozije. Konstitucijski sastav goriva prikazuje razliite komponente radne mase goriva koje se razliito ponaaju pri preradi i izgaranju goriva. Sorg sumpor vezan u gorivu u organskim spojevima Spir sumpor vezan u gorivu u obliku pirita Pepeo, P, inertni je balast (rezultat konstitucijske analize i njegov sadraj nije jednak sadraju mineralnih tvari u gorivu) i vlaga, W, takoer je balast, ali nije inertna jer je za isparavanje H2Ot H2Og potrebna izvjesna koliina topline, koju dimni plinovi predaju okolini pri kondenzaciji H2Og H2Ot , ime se smanjuje energetski uinak postrojenja (kondenzacija se odvija izvan oblasti izmjenjivaa topline kotla).
10.1.2 Goriva
112 MATERIJALI Kruta goriva primarna kruta goriva nalaze se u prirodi, sekundarna kruta goriva dobivaju se preradom primarnih. Primarnim krutim gorivima pripadaju: drvo dragocjena je sirovina za industriju i neracionalno ga je koristiti kao gorivo; treset vano je industrijsko gorivo, a najvei je problem eliminacija vlage. U sirovom je tresetu W0 = 80 90 %, a ostaje visok i nakon suenja W1 = 25 30 %; bituminozni kriljci koristi se kao gorivo i kao sirovina za destilaciju (produkti slini produktima destilacije nafte). Visok je sadraj mineralnih tvari (oko 50 %), a sadraj je ugljika u sagorljivoj masi wC = 60 70 %; ugljevi najire su koritena kruta goriva, a znatno se razlikuju po kemijskom sastavu, grai i svojstvima, ovisnim o: prirodi dominantnog izvornog bilja, geolokih uvjeta i starosti. Tijekom starenja uglja raste sadraja ugljika i opada sadraja kisika.
Elementarni je sastav suhih krutih goriva: Kemijski elementi, wE , % Vrsta goriva C H O N

drvo treset lignit mrki ugljen kameni ugljen antracit * sagorljivi sumpor 48 52 52 58 65 70 73 76 80 85 94 97 5,8 6,2 67 56 5,5 7,0 5,0 5,8 1,0 2,5 43 45 32 40 25 30 12 18 10 15 12 0,05 0,1 23 0,5 1,5 12 1,0 1,5 0,5 1,0
S*
0,1 1,0 0,5 3,0 0,5 3,0 0,5 1,5 0,5
Sekundarna kruta goriva jesu: Sirovina i proces dobivanja

ugljen fizikalna prerada ugljen pirogena prerada nafta destilacija rude i kemijski elementi sinteza
Proizvodi
oprani ugljen, osuen ugljen, ugljeni prah, briketi koks, polukoks, termoantracit, drveni ugljen petrol-koks metali i organo-metalni spojevi
Tekua goriva Prirodno je tekue gorivo nafta, a njenom se preradom dobiva i glavnina koritenih tekuih goriva. Sirovina i proces dobivanja Proizvodi
nafta odvajanje i termo-kemijska prerada derivati nafte i ugljena kemijska prerada poljoprivredni proizvodi prerada kemijski elementi sinteza petrolej, benzin, loiva ulja motorni benzin, dizel gorivo, alkoholi alkoholi goriva za raketne i reaktivne motore (npr. borovodici)
Proizvodni program INA-e (Industrija nafte d.d.) obuhvaa (nepotpun pregled): MOTORNI BENZINI (koriste se skladno preporukama proizvoaa vozila)
INA SUPER 98 benzin s olovom pogon vozila bez ugraenog katalizatora INA EUROSUPER 95 bezolovni benzin pogon vozila s ugraenim katalizatorom INA SUPER 95 bezolovni benzin pogon vozila s ugraenim katalizatorom INA SUPER PLUS 98 bezolovni benzin pogon vozila s ugraenim katalizatorom INA AB 100 LL avionski benzin pogon klipnih avionskih motora
, 15 C
Svojstvo
SUPER 98
EUROSUPER 95
SUPER 95
SUPER PLUS 98
AB 100 LL
pp , ljeti/zimi , kPa OB, istraivaki/motorni cPb , g/l Boja OB oktanski broj cPb koncentracija olova, g/l
725 780 720 775 725 780 3570 / 5590 4560 / 6090 3570 / 5590 > 98/87 > 95/85 > 95/85 0,15 0,005 0,013 plava
725 785 3570 / 5590 > 98/87 0,013
3849 (37,8 C) > 99,5 0,56 plava
DIZELSKA GORIVA
INA EURODIZEL eurodizel pogon brzohodnih dizel motora sa sustavima za obradu ispunih plinova INA DIZEL dizel pogon brzohodnih dizel motora INA EURODIZEL - PLAVI plavi dizel pogon dizel motora brodica i poljoprivredne mehanizacije
Svojstvo
, 15 C
tf , C tp , C CB/CI Boja
EURODIZEL 820 845 < 0 (10 , 15) > 55 > 51,0 / 46,0
DIZEL 820 860 < 0 (5 , 10 , 15) > 55 > / 46,0
EURO DIZEL PLAVI 820 860 < 0 (5 , 10 , 15) > 55 > / 46,0 plava
CB/CI cetanski broj / cetanski indeks tp toka paljenja, C , tf toka filtrabilnosti (vrijednost ovisi o godinjem dobu), C
LOIVA ULJA (lo ulja)

INA LU EKSTRA LAKO energent za domainstva i industriju, u ureajima bez grijaa goriva INA LU LAKO I energent za pei s grijaima goriva INA LU SREDNJE I energent za industrijske pei i kotlove velikih energana, s grijaima goriva
BRODSKA GORIVA destilatna pogon srednjohodnih i sporohodnih dizelovih pomonih brodskih motora
INA F DMX (vrlo lako), INA F DMA (lako), INA F DMB (srednje), INA F DMC (teko)
ostatna pogon srednjohodnih i sporohodnih dizelovih brodskih motora

INA F RBA 10 (vrlo lako A), INA F RBB 10 (vrlo lako B), INA F RBD 15 (vrlo lako D), INA F RBE 25 (vrlo lako E), INA F RBH 45 (srednje H), INA F RBK 45 (srednje K)
OSTALA GORIVA
INA PETROLEJ M petrolej za motore gorivo za motore s unutarnjim izgaranjem INA PETROLEJ L petrolej za loenje gorivo za pei bez dimnjaka INA JET A-1 gorivo za mlazne motore pogon turbomlaznih i turboelisnih aviona
Plinovita goriva U plinovita se goriva ubrajaju goriva koja se pod standardnim uvjetima (25 C, 1 bar) nalaze u plinovitom agregatnom stanju, te se u njih ubrajaju i ukapljeni plinovi (p > 1 bar). Najvie se koristi zemni plin, koji se vodi do potroaa magistralnim plinovodima (duljina i vie tisua kilometara) i gradskim plinskim mreama. Zemni se plin nalazi u tlu samostalno ili iznad slojeva nafte. U najveoj koliini sadri metan CH4 = 60 90 %, a ukupni je sadraj sagorljivih supstancija sag = 70 90 % (pored C2H6 , C3H8 , , tu pripada i CO). Nesagorljive su supstancije CO2 , O2 i N2 .
114 MATERIJALI Proizvodni program INA-e (Industrija nafte d.d.) obuhvaa (nepotpun pregled): UKAPLJENI NAFTNI PLINOVI
INA UNP PB trgovaka propan-butan smjesa energent u industriji i domainstvu INA UNP A PB plin za automobile pogon vozila s OTTO motorom
Svojstvo
pp , 40 C , kPa OB Miris
UNP PB 1430 intenzivan
UNP A PB 1550 89 intenzivan
10.1.3 Izgaranje
Stehiometrija izgaranja Koliina zraka potrebnog za potpuno izgaranje i formirana koliina produkata izgaranja: izgaranje butana C4H10 + 6,5 O2 4 CO2 + 5 H2O molarna koliina 10 kg butana
1 mol 58 kg 10 kg + + + 6,5 mol 146 m3N 25 m3N 4 mol 90 m3N 16 m3N + + + 5 mol 112 m3N 19 m3N
Vzraka = 25 m3N o 5 = 125 m3N (O2 20 %) Ako je u proces izgaranja uvedeno vie zraka od potrebnog, javljaju se u produktima izgaranja O2 i N2 , a ako je uvedeno manje zraka, javlja se produkt nepotpunog izgaranja CO. Termodinamika izgaranja Osloboena se koliina topline pri potpunom izgaranju (Hizg , J/mol) dobiva kemijsko-termodinamikim bilanciranjem entalpija kemijskih reakcija formiranja (Hfor,i , J/mol): izgaranje Hizg,C4H10 = Hfor,C4H10 + 6,5 Hfor,O2 4 Hfor,CO2 5 Hfor,H2O, p molarno 10 kg butana Dobivene rezultate treba oprezno koristiti jer oni vrijede: (a) samo za standardne uvjete, a odstupanja aktualnih uvjeta reaktanta i produkata obraunavaju se termodinamikim izraunavanjima, (b) samo za potpuno izgaranje, a posljedice nepotpunog izgaranja izraunavaju se korekcijama stehiometrijskih koeficijenata. Kinetika izgaranja Uzroci netonosti rezultata stehiometrijskih i kemijsko-termodinamikih izraunavanja su: (a) prespore kemijske reakcije ili (b) znaajne koliine disociranih produkata izgaranja pri viim temperaturama. Brzine se kemijskih reakcija u pravilu odreuju provedbom pokusa, a koliine disociranih produkata izraunavaju na temelju zakonitosti kemijske ravnotee.
Hizg,C4H10 = (124700) 6,5 (0) + 4o(392200) + 5o(238300) Hizg,C4H10 = + 124700 1569000 1192000 = 2636000 kJ/kmol Hizg,C4H10 = 2636000 kJ/kmol o 5,8 mol/10 kg C4H10 = 454500 kJ/10kg C4H10
10.2 Tribologija i maziva

10.2.1 Osnove tribologije
Tribologija prouava i opisuje procese trenja, troenja i podmazivanja. Trenje otpor uzajamnom gibanju tijela koja se dodiruju. Trenje prate u pravilu tetni gubici energije. Kod konica je trenje korisno njime se namjerno sustavu oduzima energija.
Troenje povrinski gubici materijala tijela koja se uzajamno gibaju. Brzinu troenja poveava: (a) mehaniko djelovanje prisutnih stranih tijela i (b) kemijski agresivno djelovanje okoline. (skidanje strugotine i troenje alata) Adhezija tijela prianjaju na mjestima dodira uslijed djelovanja meumolekulskih sila (mikrododiri neravnina mikrozavari). Lokalne deformacije na mjestima dodiria dolazi do deformiranja povrinskih slojeva tijela (elastine i plastine deformacije). Brazdanje pri gibanju vre mikro neravnine razaraju meke.
Vuna sila sila kojom se vue tijelo Sila trenja (FT) uvijek ima suprotan smjer od vune sile (FV); sila trenja sprjeava/usporava uzajamno gibanje tijela gdje je: Fn intenzitet normalne sile, N, (n ukazuje na okomitost) faktor trenja (makropristup), . Suho trenje trenje uz neposredan dodir uzajamno pokretnih tijela. (praktino ne postoji vlaga, praina, oksidi) Trenje uz podmazivanje trenje se znaajno smanjuje ako se izmeu uzajamno pokretnih tijela unese u pravilu sloj fluida. (suho trenje unutarnje trenje fluida maziva) FT = Fno Trenje Statiko trenje (neposredno prije pokretanja) je vee od dinamikog trenja (u pokretu), a trenje klizanja je vee od trenja kotrljanja. Problemi trenja se u pravilu rjeavaju makropristupom eksperimentalnim odreivanjem faktora trenja za aktualne uvjete gibanja: kl,st , kl,din , kot,st , kot,din . Materijali
drvo/drvo elik/elik, bez maziva elik/elik, s mazivom guma/beton, suho guma/beton, vlano elik/teflon
kl,st,Max
0,5 0,15 0,03 1,0 0,30 0,04
kl,dn
0,3 0,09 0,03 0,7 0,25 0,04
U tablici su date maksimalne vrijednosti faktora statikog trenja, naime, u odsutnosti vune sile: kl,st = 0 neposredno prije pokretanja tijela: kl,st = kl,st,Max Pri poetnom rastu vune sile (vlak) rastu u tijelu naprezanja sve do momenta savladavanja sile statikog trenja. Nadalje se tijelo giba uz savladavanje sile dinamikog trenja.
116 MATERIJALI
Ubrzanje gibanja tijela (porast brzine u jedinici vremena) odreuje rezultanta: F = FV FTR,din = moa Sila trenja klizanja (kl,dn) ne ovisi o brzini gibanja tijela do oko 1,5 m/s, dok se sila trenja klizanja pri daljem poveanju brzine gibanja smanjuje, to osobito dolazi do izraaja pri brzinama preko 600 m/s. Troenje Posljedice su troenja promjene geometrije povrina uzajamno pokretnih dijelova. Istraivanja su pokazala kako je preko 50 % zastoja strojarskih sustava izazvano oteenjima strojarskih pokretnih sklopova troenjem. Razlikuju se etiri vrste troenja: Adhezijsko troenje je posljedica djelovanja meuatomskih/meumolekulskih sila u tokama dodira tijela i formiranje mikrozavara, koji se raskidaju pri uzajamnom gibanja tijela uz "preraspodjelu materijala".
Abrazijsko troenje je posljedica prodiranja vrhova tvreg materijala u povrinske slojeve mekeg materijala i njegovim brazdanjem pri uzajamnom gibanju tijela. Adhezijska/abrazijska se troenja mogu smanjiti: (a) izborom parova materijala otpornih na adhezijsko/abrazijsko troenje, (b) obradom povrinskih slojeva postupcima inenjerstva povrina, kao i sprijeiti razdvajanjem povrina slojem fluida maziva. Erozijsko troenje je posljedica djelovanja djelia fluida (bez ili uz prisutnost krutih estica noenih fluidom) koji velikim brzinama udaraju o povrinu tijela. Erozijsko se troenje moe smanjiti: (a) eliminacijom krutih estica iz fluida, (b) smanjivanjem relativne brzine fluida, (c) promjenom kuta udara fluida u tijelo, (d) izborom pogodnog materijala i (c) pogodnim izmjenama povrine materijal postupcima inenjerstva povrina. Povrinski umor je posljedica stalnih promjena veliina i smjerova naprezanja povrinskih slojeva tijela pri uspostavljanju i prekidu kontakta tijela koja se uzajamno gibaju. Sve vrste troenja materijala, u veoj ili manjoj mjeri, ubrzava korozija. Podmazivanje Podmazivanje unoenje sredstva (plinovito, tekue ili kruto mazivo) koje smanjuje trenje i troenje tijela koja se uzajamno gibaju.
Granino podmazivanje dolazi do neposrednog dodira tijela koja se uzajamno gibaju uslijed: (a) prevelikog optereenja tijela ili (b) nedovoljne koliine sredstva za podmazivanje. Hidrodinamiko podmazivanje tijela uzajamno gibaju u potpunosti razdvojena plinovitim ili tekuim sredstvom za podmazivanje. Suho podmazivanje tijela koja se uzajamno gibaju su razdvojena krutim sredstvom za podmazivanje (grafit, molibden-disulfid).
10.2.2 Maziva
Mazivo sredstvo namijenjeno prije svega podmazivanju primarni su zadaci maziva smanjenje trenja i troenja. Mazivo esto ispunjava i sekundarne zadatke: hlaenje, zatita od korozije, brtvljenje, odravanje istoe, smanjenje buke. Ne postoji idealno mazivo koje bi ispunjavalo sve zadatke koje nameu suvremeni strojarski sustavi, te se koristi iroka lepeza maziva, razliitih po vrstama i karakteristikama. Maziva se mogu klasificirati po vie osnova agregatnom stanju, porijeklu, sastavu, namjeni, karakteristikama. Agregatno stanje plinovito tekue maziva ulja polukruto mazive masti kruto Maziva ulja Tri su osnovne karakteristike mazivih ulja: 1. Viskoznost (dinamika), , moPaos. otpor ulja teenju. Uobiajeni je pokazatelj viskoznosti i SAE gradacija (s porastom broja gradacije opada ulja). 2. Indeks viskoznosti, IV, otpor ulja smanjivanju s porastom temperature, 3. Tecite, tt, C temperatura ispod koje se ulje skruuje. Primjeri su mazivih ulja iz proizvodni program INA-e: Sintetsko motorno mazivo ulje za osobna vozila "INA Millennium SAE 5W-40"
= 3500 (25 C) moPaos ( = 14,5 (100 C) mm2/s) = 3500 (15 C) moPaos ( = 14,5 (100 C) mm2/s) = 120 (40 C) mm2/s
IV = 165 IV = 150 IV = 130 tt, = 45 C tt, = 30 C tt, = 40 C
Porijeklo i sastav
zrak inertni plinovi prirodna biljna ivotinjska mineralna dobivena preradom nafte prirodna mineralna mineralna ulja + sapuni sintetska grafit molibden-disulfid pod tlakom sintetska zamaena mineralna + prirodna legirana mineralna + sintetska
suspenzije u ulju
Mineralno motorno mazivo ulje za osobna vozila "INA Delta 5 SAE 15W-40" Polusintetsko mjenjako mazivo ulje "INA Umol ZC SAE 75W-90"
118 MATERIJALI Mazive masti Dvije su osnovne karakteristike mazivih masti: 1. Konzistentnost otpor masti prodiranju krutog tijela. Uobiajeni je pokazatelj konzistentnosti NLGI broj (s porastom broja raste konzistentnost masti). 2. Kapljite, tk, C temperatura iznad koje se iz masti izdvaja ulje. Primjeri su mazivih masti iz proizvodni program INA-e: Vienamjenska mineralna/litijeva mast za valjne/klizne leaje "INA LIS 1"
NLGI 1 NLGI 1
Vienamjenska mineralna/kalcijeva mast za valjne/klizne leaje "INA EKS HD 1"

tk, = 85 C
tk, = 180 C
10.3 Vode
Vodu, kao kemijski spoj, formiraju dva atoma vodika i jedan atom kisika. U irem smislu vodom se naziva niz tekuih otopina s dominantnim sadrajem H2O destilirana voda, pitka voda, rashladna voda, tehnoloka voda, rijena voda, otpadna voda Ovisno o uvjetima (t, p), u prirodi se voda javlja u sva tri osnovna agregatna stanja krutom ("led"), tekuem ("voda") i plinovitom ("para"). U Povelji o vodi Europskog savjeta navodi se izmeu ostalog:
I II III X Bez vode nema ivota. Ona je dragocjeno dobro, neophodno u mnogobrojnim ljudskim djelatnostima. Slatkovodne rezerve vode nisu neiscrpne. Neophodno ih je sauvati, a po mogunosti i poveati. Zagaenjem se voda nanose ogromne tete ljudima i svim ivim biima. Voda je ope dobro iju vrijednost moraju svi poznavat. Zadatak je svakog njeno racionalno koritenje.
10.3.1 Osnove voda

Osnovna fizikalna svojstva vode Svojstvo
relativna molekulska masa ledite (1,013 bar) vrelite (1,013 bar) gustoa (20 C) dinamika viskoznost (20 C) specifina toplina (20 C) elektrina provodnost (20 C)
Oznaka
RMM tL tV c
Brojana vrijednost
18,02 0,00 100,00 998,2 1,002 4,182 4,2
Jedinica
C C g/dm3 mPaos J/(goC) S/m
Led na 0 C ima gustou 917 g/dm3, a pri njegovom topljenju dolazi do skokovitog porasta gustoe tekua voda na 0 C ima = 998,84 g/dm3. Pri grijanju iznad 0 C, s porastom temperature raste gustoa tekue vode do maksimalne vrijednosti na temperaturi od 3,98 C, a pri daljem grijanju, s porastom temperature, opada gustoa vode.
U vodi se dobro otapa niz anorganskih i organskih supstancije, a od plinova je osobito znaajno otapanje kisika (O2) i ugljik-dioksida (CO2). Ravnoteni su sadraji O2 i CO2 : t/C 0 5 10 15 20 25 30 35 40 45 50 wO2/(mg/kg) 69,45 62,32 53,68 48,02 43,39 39,31 35,88 33,15 30,82 28,58 26,57 wCO2/(g/kg) 3,346 2,774 2,318 1,970 1,688 1,449 1,257 1,105 0,973 0,860 0,761 Ako je sadraj plina manji od ravnotenog, plin se rastvara u vodi, a ako je vei, izdvaja iz vode. Ravnoteni je parcijalni tlak plina (pi): pi = wi/k bar gdje je: k konstanta ovisna samo o prirodi plina i temperaturi Pri atmosferskom tlaku od 1 bar je pO2 = 0,20946 bar, pCO2 = 0,00032 bar.
10.3.2 Svojstva voda

Svojstva se voda opisuju nizom opih i fizikih te kemijskih, fiziko-kemijskih i biolokih pokazatelja, koji se odreuju provedbom normiranih laboratorijskih analiza uzoraka. Osnovni opi i fiziki pokazatelji Neotopivi sadraji
Za razliku od grubo disperziranih estica, koloidno disperzirane estice se ne izdvajaju iz vode pod djelovanjem gravitacije. Okus i miris ista voda je bez mirisa i okusa. Temperatura vode ovisi prije svega o temperaturi okoline i strujanju vode. Osnovni kemijski pokazatelji svojstava vode Ukupne otopljene tvari odreuju se isparavanjem (na 105 C) uzorka vode iz koga su prethodno uklonjene netopivi sadraji filtriranjem. Sadraj vodikovih iona opisuje se s pH vrijednou: gdje je: c molarna koncentracija, mol/l pH = log cH+ U neutralnoj vodi, pri 24 C, pH = 7,0000 (cH+ = 107.0000 mol/l), a mijenja se s rastvaranjem kiselina (pH vrijednost opada), rastvaranjem luina (pH vrijednost raste) i s temperaturom (pH vrijednost opada s porastom temperature). Alkalitet opisuje sposobnost neutralizacije dodataka kiselina (H+ iona), a posljedica je prisutnosti najee OH, karbonatnih (CO32) i hidrogen-karbonatnih (HCO3) iona. Tvrdoa opisuje sadraj kalcijevih (Ca+2) i magnezijevih (Mg+2) iona, Otopljeni plinovi (prije svega, kisik i ugljik-dioksid) pri otapanju dolazi do elektrolitike disocijacije (razlaganja na ione) ugljik-dioksida (ali ne i kisika):
120 MATERIJALI CO2,p + H2O CO2,o + H2O HCO3 + H+ CO32 + 2 H+ Prema prirodi, razlikuju se tri dijela otopljenog ugljik-dioksida:
Dio CO2 je vezan (stehiometrijski) za katione otopljene u vodi, dio odrava otopinu u ravnotei (kemijska), a agresivni dio je sposoban otapati neke krutine s kojima voda doe u kontakt (Ca(CO)3 stijene), te korozijski zatitne slojeve koji se formiraju na metalnim dijelovima u dodiru s vodom.
Organski sadraji su u vodi otopljeni i dispergirani razlikuju se:

Organski sadraji se procjenjuju na temelju: "biokemijskog utroka kisika" (BPK) i "kemijskog utroka kisika" (KPK). Razlika upuuje na bioloki nerazgradive organske sadraje.
Vrste voda U tehnologiji voda se razlikuju: prirodne vode prema gibanju stajaice i tekuice, napojne vode pitke, energetske i procesne, otpadne vode oborinske, kuanske, industrijske energetske. Voda koju koriste potroai se dobiva iz izvora i nakon upotrebe isputa u recipijent.
Sustav za pripremu napojne vode prilagoava svojstva prirodne vode potrebama potroaa, a sustav za proiavanje otpadne vode prilagoava svojstva vode koju isputa izvor otpadne vode recipijentu. Tehnikim su zahtjevima odreena po pojedinim namjenama svojstva napojne vode, a zakonskim su propisima odreena svojstva proiene otpadne vode koja se isputa u pojedine recipijente.
10.3.3 Postupci obrade voda

Filtracija vode Vode koje koriste potroai u pravilu ne smiju sadrati netopive tvari, koje se u pripremi napojne vode odstranjuju filtracijom. Najee su filtri izvedeni u obliku otvorenih betonskih bazena (spori gravitacijski filtri) ili zatvorenih elinih posuda (brzi tlani filtri), ispunjenih pijeskom. Pri protjecanju vode kroz pjeanu ispunu filtra izdvajaju se iz nje grube neistoe i grubo disperzirane tvari. etiri su ciklusa pogona filtra:
Literatura
1. S. G. Advani, E. M. Sozer: Process Modeling in Composites Manufacturing; CRC Press, Boca Raton, 2002. 2. D. R. Askeland: The Science and Engineering of Materials, 3. Edition; Wadsworth Publishing Company, Belmont, 1994. 3. D. R. Askeland, P. P. Phule: Materials Science for Engineers, Lecture Notes, Spring 2004.
http://www.ccm.udel.edu/Personnel/homepage/class_web/Lecture%20Notes/lecturenotes.htm
4. P. W. Atkins: Physical Chemistry, 5. Edition; Oxford University Press, Oxford, 1994. 5. J. Besla: Materijali u arhitekturi i graevinarstvu; kolska knjiga, Zagreb, 1989. 6. W. D. Callister, Jr: Materials Science and Engineering An Introduction, 5. Edition; John Wiley & Sons, New York, 2000. 7. R. Chang: Chemistry, 4. Edition; McGraw-Hill, New York, 1991. 8. H. D. Dobler, W. Doll, U. Fischer, W. Gnter, M. Heinzler, E. Ignatowitz, R. Vetter: Fachkunde Metal, 54. Auflage: Europa-Lehrmittel, Haan-Gruiten, 2003. 9. T. Filetin: Izbor materijala pri razvoju proizvoda; Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2000. 10. T. Filetin: Pregled razvoja i primjene suvremenih materijala; Hrvatsko drutvo za materijale i tribologiju, Zagreb, 2000. 11. T. Filetin, F. Kovaiek, J. Indof: Svojstva i primjena materijala; Sveuilite u Zagrebu, Fakultet strojarstva i brodogradnje, Zagreb, 2002. 12. D. Gay, S. Van Hoa, S. W. Tsai: Composite Materials Design and Applications; CRC Press, Boca Raton, 2002. 13. B. A. Gustafsson: Materialteknikk, stlands-Posten, Larvik Norway, 1991. 14. F. Kreith, Y. Goswami: The CRC Handbook of Mechanical Engineering, 2. Edition; CRC Press, Boca Raton, 2004. 15. D. Krumes: Toplinska obradba; Sveuciliste Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2000. 16. I. Kuzmani, R. Vlai, I. Vujovi: Elektrotehniki materijali; Sveuilite u Splitu, Visoka pomorska kola u Splitu, Split, 2001.
122 MATERIJALI 17. S. T. Lee, N. S. Ramesh: Polymeric Foams: Mechanisms and Materials; CRC Press, Boca Raton, 2004. 18. K. G. Schmitt-Thomas: Metallkunde fr das Maschinenwesen, Band I Aufbau und Eigenschaften metallischer Werkstoffe, 2. Auflage; Springer-Verlag, Berlin, 1990. 19. K. G. Schmitt-Thomas: Metallkunde fr das Maschinenwesen, Band II Gleichgewichtsund Ungleichgewichtszustnde; Springer-Verlag, Berlin, 1989. 20. M. Schwartz: Encyclopedia of materials, parts, and finishes, 2. Edition; CRC Materials Science and Engineering Handbook, 3. Edition; CRC Press, Boca Raton, 2002. 21. J. F. Shackelford, W. Alexander: CRC Materials Science and Engineering Handbook, 3. Edition; CRC Press, Boca Raton, 2000. 22. L. H. Van Vlack: Elements of Materials Science and Engineering, 6. Edition; AddisonWesley, Reading, 1989. 23. H. D. Young, R. A. Freedman: Sears and Zemansky's Universitiy Physics, with Modern Physics, 10. Edition; Addison-Wesley Publishing Company, San Francisco, 2000. 24. Inenjerski prirunik ip4, Proizvodno strojarstvo (u tri sveska), prvi svezak Materijal, urednitvo sveska: A. Mulc, D. Taborak, I. Budin; kolska knjiga, Zagreb, 1998. 25. Tehnika enciklopedija, Svezak 1 13; Leksikografski zavod Miroslav Krlea, Zagreb, 1963 1997.

Materijali Bitan PDF

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Materijali Bitan PDF

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Rijeci, Filozofski fakultet

Zvonimir Kolumbi, Nikola Tomac

00 Sadraj, predgovor, popis kratica

Rijeka, listopad 2005.

1.2 Konstrukcijski materijali.......................................................................... 6

1.3 Vrijednosti veliina.................................................................................... 8

1.4 Koritenje kompjutora.............................................................................. 9

1.1 Materija materijali

1.1.1 Supstancije i tvari

1.1.3 Oznake i opisi supstancija i materijala

1.2 Konstrukcijski materijali

1.2.1 Vrste konstrukcijskih materijala

1.2.2 Primjeri primjene konstrukcijskih materijala

1.2.3 Izbor konstrukcijskog materijala

1.3 Opis svojstava materijala

1.3.1 Brojani iznosi

Broj jedinki u mnoini supstancije od 1 mol:

1.3.2 Koliina materijala

1.4 Koritenje kompjutora

2. Struktura supstancija graa materijala

2.2 Kemijski spojevi ....................................................................................12

2.4 Graa kristalnih krutina .........................................................................18

2.1 Kemijski elementi

2.1.2 Struktura elektronskog omotaa atoma

2.2 Kemijski spojevi

02 Struktura supstancija graa materijala

2.2.1 Kemijske veze

Broj otputenih elektrona opisuje se oksidacijskim brojem (OB), a ioni oznaavaju:

2.2.2 Anorganski kemijski spojevi

2.2.3 Organski kemijski spojevi

02 Struktura supstancija graa materijala

2.3.1 Meumolekulske sile

02 Struktura supstancija graa materijala

2.3.5 Mjeovite agregacije

2.4 Graa kristalnih krutina

2.4.1 Struktura kristalne reetke i jedinine elije

02 Struktura supstancija graa materijala

2.4.2 Pokazatelji svojstava jedininih elija

2.4.3 Zrna i greke kristalnih reetki

3. Fizikalno-kemijski temelji materijala

3.2 Transformacije fizikalno-kemijskih sustava ...................................24

3.3 Kemijska termodinamika ..................................................................28

3.4 Kemijska kinetika i ravnotea ..........................................................30

3.1 Fizikalno-kemijski sustavi

3.1.1 Identifikacija sustava

OS otopljena supstancija, Otn otopina. cOS =

Molaritet, cOS, mol/dm3 mnoina otopljene supstancije u odreenom volumenu otopine

03 Fizikalno-kemijske osnove materijala

3.1.2 Razmjene sustava s okolinom

3.2 Transformacije sustava

03 Fizikalno-kemijske osnove materijala

3.2.1 Fazne promjene

3.2.2 Kemijske reakcije

promjena mnoine i-te supstancije (reaktanta ili produkta)

03 Fizikalno-kemijske osnove materijala

3.2.3 Sloene transformacije

sumarna kemijska redoks reakcija:

3.3 Kemijska termodinamika

03 Fizikalno-kemijske osnove materijala

3.3.1 Funkcije kemijske termodinamike

3.3.2 Kemijsko-termodinamika izraunavanja

i stehiometrijski koeficijent i-te supstancije

3.4 Kemijska kinetika i ravnotea