You are on page 1of 172

OSHO

NEOPHODNOST
VEČERNJE
KONTEMPLACIJE

TrikonA
Novi Sad
Naslov originala:
Osho
The must for contemplation before sleep

OSHO INTERNATIONAL FOUNDATION

Izdavač
: Trikona, Novi Sad, 2006

© Copyright: 2006 by Ivan Antić


Swami Anand Kapila

Prevod: Milivoje Vuč


ković

Korektura: Ivan Antić

Tehnič
ka priprema: Ivan Antić

Štampa: Silca - Kragujevac.

ISBN 86-7782-047-7

CIP - Ка
талог
изацијаупубликациј
и
Библиот е
каМат ицесрпске
, НовиСад

24-583

Раџниш, Ба г
ванСри
Neophodnost večernje kontemplacije / Osho; (prevod
Milivoje Vučković). - Novi Sad: Trikona, 2006
(Kragujevac: Silca). - 172 str. ; 21cm
Prevod dela: The must for contemplation before sleep. -
Pravo ime autora: Bagvan Šri Rađniš .
Tiraz 200.

ISBN 86-7782-047-7

a) Budistička meditacija

COBISS.SR-ID 205110791

2
Zaronite duboko u svoju unutraš njost i nać ićete svetlost
koja je vašpravi ž ivot, bašvašž ivot.
Od te svetlosti smo stvoreni i od nje je stvoren ceo svet.

3
PREDGOVOR

Ova knjiga koja sadrž i razgovore prosvetljenog uč itelja Oš a


Radž neša sa njegovim uč enicima, mož e da se č ita zasebno ili za-
jedno sa njegovim jutarnjim kontemplacijama. Ona vam pruž a
priliku da s njom savrš eno zaključ ite dan.
Kaž e se da se poslednja misao s kojom se utone u san javlja
ujutru, nakon buđ enja, kao prva misao. Već ina nas tone u san s
umom pretrpanim slikama iz TV programa, brinuć i o danu koji je
protekao i strepeć i o sledeć em danu. Mnogi ne mož emo uopš te ni da
zaspimo.
Izvodi iz Oš ovih razgovora su posebno odabrani za več e.
Citati koji su navedeni u knjizi jutarnjih kontemplacija su podstica-
jni, ponekad prepuni snage, ponekad raskoš ni, ali uvek su jamstvo
životnog, potpunog uč estvovanja u nastupajuć em danu. Nasuprot
tome, Oš ove reč i u ovoj knjizi več ernjih kontemplacija podseć aju
čitaoce na znač aj opuš tanja, rasta, rastapanja i odbacivanja.
Knjiga je podeljena u dvanaest poglavlja po mesecima, a
meseci na odgovarajuć e dane. Nije nuž no da prvi mesec bude po-
četak kalendarske godine, nego prvi mesec kada poč nete da č itate.
Odlomci su tako oblikovani da je bolje da se č itaju sistematski nego
neredovno, tako da bi vam svakog dana bilo dostupno Oš ovo
shvatanje ž ivota. Delovi za več e se isto tako nastavljaju na izbor tek-
stova za jutarnju kontemplaciju. Postoji poseban nač in č
itanja ove
knjige. Nije zamiš ljeno da se č ita kao roman, nego svaki put po jedan
odlomak. Čitaocu se tako ne servira č itav obilan obrok, nego samo
po jedna “bombona” koja ć e posle več ere da “zasladi” završ etak
dana.
Oš ove reč i se ne izlaž u da bi izazvale slaganje ili neslaganje,
raspravu ili analizu. On je rekao da njegove reč i ne treba ni da se
pamte: “Ako ono o č emu vam govorim postane realnost u vaš em
životu, koga je briga da li ć ete zapamtiti moje reč i ili ne? Sasvim je
ispravno da se zaborave. Svako pamć enje reč i bi zapravo pred-
stavljalo prepreku. Jedino dozvolite č istom znač enju da prodre do
najskrivenije srž i vaš eg bić a; tamo gde reč i nemaju pristup, a samo
njihovo znač enje mož e da pristupi.”

4
Čitanje njegovih reči je poput slušanja muzike, a ne men-
talna vežba. Kao slušanje muzike ili probanje vina - uzmemo gutljaj,
pomiriš emo bouqet i pustimo da okus dodirne naš e duhovne nepce.

Ma Prem Maniš a
Poona, Indija

5
PRVI MESEC

BUDITE KOLUMBO SVESNOSTI

1 dan
Svet previš e pati jer je č ovek, po prvi put u istoriji ljudske
svesti, izgubio trag egzistencije. Niko nikada nije patio kao mi. U
proš losti su ljudi bili vrlo siromaš ni; umirali su od gladi, ali duhovno
nikada nisu bili tako siromaš ni kao danas. Ljudi nikada nisu umirali
od nedostatka duha tako kao danas. Preduzimam č itav ovaj svoj rad
da bih opet pruž io uvid u egzistenciju. Ako se ponovo č ovek ne uko-
reni u egzistenciji, neć e imati nikakve buduć nosti.

2 dan
Čovek ima moguć nosti da postane pesma ljubavi, ples
ljubavi, ali vrlo malo ljudi i vrlo retki ljudi svoje moguć nosti preo-
braze u stvarnost. Ljudi se rađaju kao seme, uglavnom i umiru kao
seme; njihov ž ivot ostaje samo jalovi pokus.
Primetio sam da ljudi idu u hramove, sinagoge i crkve samo
zbog straha, a ne zbog ljubavi. Da, stariji ljudi idu č eš će jer se oni
viš e boje smrti. Oni ne idu u crkvu i hram zbog toga š to znaju neš to
izuzetno važ no u ž ivotu, nego zato š to im ž ivot klizi iz ruku i što sve
bliž e dolazi tež ak mrak smrti, a oni se toga boje. Žele da ih neko
zaš titi.
Sada znaju da uz sebe neć e više imati svoj novac, svoje pri-
jatelje; da ni jedno ni drugo viš e neć e biti s njima, njihove porodice
ć e ih napustiti. Iz oč aja oni poč inju da zavise od misli o Bogu. Međ u-
tim, to se ne događ a ni zbog ljubavi, niti zbog zahvalnosti. A Bog
koji se rađ a iz straha je lažni Bog.
Ja samo nastojim da vam uč inim dostupnim prozore u posto-
janju tako da ne morate ić i Bogu zbog straha, tako da mož ete
prolaziti kroz iskustvo lepote, kroz iskustvo stvaralaš tva, kroz
iskustvo ljubavi. Kada osoba prolazi kroz ova iskustva, dodir je tada
velič anstven, preobraž avajuć i. Dovoljan je jedan jedini dodir s posto-
janjem - viš e nikada neć ete biti isti.

6
3 dan
Jedino u velikim izazovima č ovek postaje sjedinjen, njegove
ž ivotne energije se kristališ
u. Zapamtite - nikada ne povezujte re-
ligiju sa strahom, povezujte je sa neustraš ivošću i hrabrošću, s tak-
vom hrabroš ću koja vam mož e pomoć i da krenete u nepoznato, neis-
traž eno. To je kao polazak malim č amcem u nemirni okean bez
ikakve karte, a da niš ta ne znate o drugoj obali. To je kao Kolum-
bovo putovanje - samo iz uverenja da je zemlje okrugla i s nadom da
ć e negde dospeti. Čovek mora da bude Kolumbo svesnosti.

4 dan
Preporuč ujem vam da započ nete da traž ite ljubav, a ne ne-
posredno Boga. Ako neposredno traž ite nekog Boga on ć e biti samo
vaša maš ta. Bić e hinduistički ili muslimanski Bog, ili hriš ć anski
Bog; to neć e biti pravi Bog. Traž ite preko ljubavi jer o ljubavi postoji
jedna lepa stvar koja ne važ i za Boga. Ljubav nije ni hriš ćanska, ni
hinduistič ka, ni muslimanska. Ljubav je naprosto ljubav bez ikakvih
prideva.
To je neš ito lepo o ljubavi. Ako č
to naroč oveč anstvo poč ne
da traži ljubav umesto Boga, lako mož emo da stvorimo veliko brat-
stvo od ljudskog roda.

5 dan
U trenutku kada kaž ete "Bog" to zazvuč i kao vrlo daleka
stvar. Oni to upravo govore vekovima; da je Bog u visinama na nebu,
vrlo daleko od nas. Međutim kada kaž ete "ljubav", to je vrlo blisko
srcu. Svi ti sveš tenici su lukavi i spretni. Oni pokuš avaju dokazati da
je Bog daleko, jer ako je Bog daleko, tada oni mogu biti njegovi
predstavnici, posrednici, agenti. U momentu kada kaž ete "Bog"
imate oseć aj njegove lič nosti. Bog postaje ogranič en, postaje objaš n-
jenje. Međutim ljubav nije osoba, ona je svojstvo, prisustvo, miris, a
ne cvet - manje je ogranič ena, neobaveznija je i neodređ ena. Kada
kaž ete "Bog", naprosto se oseć ate bespomoć nim - "Šta da radim?"
Ako postoji ljubav mož ete neš to i da uč inite. U vaš oj najskrivenijoj
prirodi ste sposobni da volite; zato č itavo moje uč enje kruž i oko reči
"ljubav". Isus je tvrdio: "Bog je ljubav." Ja tvrdim: "Ljubav je Bog."

7
6 dan
Čovek koji voli zna kako da ž ivi potpuno jer on živi totalno.
On ž ivi sada. Njegovo telo je puno ljubavi. Ćelije njegovog tela
plešu u ljubavi, njegov um je pun ljubavi, a ne logike. Njegovo srce
je puno ljubavi, ono nije samo sistem za proč išćavanje krvi; a on nije
samo instrument za disanje, on udiš e i izdiše ljubav. Sama njegova
duš a nije ništa drugo nego čista ljubav, more ljubavi.
Takva osoba je prisiljena da pronađ e postojanje. Gde bi se
egzistencija mogla sakriti od takve osobe? Zapravo, takva osoba ne
mora ić i da traži postojanje, ono dolazi da pronađe nju. U tome je
lepota; kada postojanje dođe da traž i i pronalazi bašvas.

7 dan
Zavolite bez adrese, nemojte usmeravati ljubav prema ne-
kome određ enom. Zavolite č itavo postojanje, jer postoji samo jedna
realnost. Drveć e, planine i ljudi nisu međusobno baštako različ iti.
Mi svi uč estvujemo, postojimo u dubokoj harmoniji. Stalno udiš emo
kiseonik, a izdiš emo ugljen dioksid. Drveć e stalno udiš e ugljen diok-
sid, a izdiše kiseonik. Znač i bez drveć a mi ne bismo mogli da posto-
jimo. Mi smo sjedinjeni i ulazimo jedni u druge; tako je č itavo posto-
janje međ usobno povezano. Zato volite bez adrese; stabla i zvezde,
planine, ljude i životinje. Nije važ no koga volite, važno je da volite.

8 dan
Dobrobit č oveka je u postojanju. Ako se utvrdimo u egzis-
tenciji mi smo celi i zdravi. Ako ostanemo izvan postojanja, osta-
jemo bez korena i bivamo napuš teni.
Postojanje je zemlja, naš a sigurnost, naš a dobrobit. Celovi-
tost života nije ništa drugo nego istraž ivanje - istraž
ivanje naše do-
brobiti.

9 dan
Egzistencija se mož e dodirnuti samo u potpunoj predanosti.
Manje od toga neć e biti dovoljno. Kao š to voda isparava na sto
stepeni, potpuno predavanje se deš ava kada našego ispari, kada
postanete samo prazan prostor. Nikoga nema unutra. Postoji veliki
mir, neodređ enost, beskraj, neobaveznost, ali nikoga tamo nema. To

8
je trenutak kada se u vas spusti č
itavo nebo, kada se susretnu nebo i
zemlja, kada ste preobraženi od smrtnog bića u besmrtnu duš u.

10 dan
Čovek mora da se uzdigne iznad svoje volje, tako da mo ž e
da postane deo bož anske volje. Čovek mora da odbaci svoju vlastitu
volju, u tome je ceo problem. Jednom kada se rastopi naš a volja, eg-
zistencija započ inje da funkcioniše kroz nas. Tada viš e nema jada,
nema straha, č ovek se potpuno opusti i nema nikakvih problema.
Svi naš i problemi izviru iz naš e volje jer volja predstavlja
borbu sa celinom. To je borba, a borba nuž no donosi napetost a vi ste
osuđ eni na neuspeh i zato, koliko god se teš ko č ovek bori duboko u
srcu zna, negde duboko zna da je to jalovo. On ne mož e da uspe
protiv celine.
Čovek mož e da uspe samo u zajedniš tvu s celinom, a ne
protiv nje. U momentu kada se vaš a volja preda sve je vaš e. Odjed-
nom vam se š irom sveta otvaraju vrata. Sve tajne su vam dostupne,
date su vam i dobijate sve ključ eve. Paradoks postoji; vi postajete
gospodar u predaji svoje volje. Dok zadrž avate volju i borite se za
nju, ostajete rob.

11 dan
Ljudi su teš ki. Život ih č ini takvim, jer ih prisiljava da se
bore. Oni polako gube unutraš nju mekoć u, postaju kao stene, a
kamena osoba je mrtva osoba, pravi mrtvac. Živi samo po imenu.
Zaista ne ž ivi. Istinski ž ivot se sastoji od mekoć e, ranjivosti, ot-
vorenosti. Ne bojte se postojanja, ono se brine za vas i voli vas. Nije
potrebno boriti se sa egzistencijom. Ona ž eli da vam da viš e nego š to
ikada mož ete traž iti za sebe i više nego š to uopš te mož ete zamisliti.
Međ utim egzistencija vam mož e davati samo ako ste mekani i ran-
jivi. Ako mož ete da upijate tada egzistencija mož e ući u vas sa svih
strana. Upijajte, budite dostupni egzistenciji, ne bojte se. Nema č ega
da se bojite. Ovo je vaš a egzistencija, mi njoj pripadamo; ona pri-
pada nama.

12 dan
Sada religija mora biti stvarna. Dosta je bilo života s nest-
varnim. Život je stvaran i ljubav je stvarna, pa kada volite ž
ivot on

9
postaje vaš a cela egzistencija. Jedini nač in da poštujete ž ivot jeste da
pevate, igrate, procvetate, budete stvaralac, da doprinesete neč im tom
slavlju, da doprinesete neč im tom velikom festivalu, karnevalu koji
traje većdugo i trajać e i dalje. Igraju zvezde, drveće i okeani.
Sledbenici sanjase moraju postati deo okeana, deo drveć a,
deo oblaka i zvezda. To je moj hram. Ne verujem ni u koji drugi
hram, ne verujem ni u kakvog Boga. To je moje iskustvo i ž elim da
ga podelim sa svim ljudima.
Biti sledbenik sanjase naprosto znač i da ste se pokrenuli u
dimenziji sveč anosti. To je poziv proleć u; proleće dolazi.

13 dan
Fridrih Nič e tvrdi: "Bog je mrtav." Niko ga nije pitao, ko ga
je ubio? Postoje samo dve moguć nosti; ili se ubio sam ili je bio ubi-
jen. Bog ne mož e da poč ini samoubistvo; to nije moguć e jer Bog
znač i blagoslov, kako bi se blagoslov mogao ubiti. Bog označ ava
istinu. Zaš to bi se istina ubijala? Zaista Bog znač i več nost. Zato je
nemoguć e samoubistvo. Mora da su ga ubili sveš tenici. Svi
sveš tenici iz svih religija su deo velike zavere. Oni su ubili Boga.
Naravno, nisu mogli ubiti pravog Boga, ali su mogli ubiti onoga
koga su sami stvorili. Zbog glupe istorije od devet hiljada godina, u
ime religije ja predlaž em; potraž ite ljubav, zaboravite sve o Bogu.
Bož ansko ć e doć i samo po sebi. Ono mora da dođ e; to je neizbež no.

14 dan
Telo se rađ a i telo umire; um se rađ a i um umire. Vi niste ni
um ni telo, vi ste neš to š to nadmaš uje i jedno i drugo, neš to što ne
umire i š to se nikada ne rađa. Uvek ste bili ovde i uvek ć ete biti
ovde.
U momentu kada to č ovek oseti cela perspektiva ž ivota
započ inje da se menja. Šta god da je do sada bilo važ no za nas,
postaje nevaž no; novac, moć , ugled i slič
no.
A ono š to nikada nije bilo važ no odjednom dobija veliki
znač aj; ljubav, ljudskost, meditacija, molitva i bož ansko. Zapamtite
da je u vama neš to več no.

10
15 dan
Isus je rekao da je kraljevstvo bož je u vama. To je osnovno
uč enje svih svesnih ljudi. Nemojte nikada ić i niti tragati za istinom
izvan sebe. Tamo niš ta neć ete nać i. Ostać ete prazni, neispunjeni,
nezadovoljni jer pravo kraljevstvo i pravo bogatstvo su deo naš e unu-
traš njosti, vaš e subjektivnosti, vaš e duš e. Obič ni ljudi su ekstro-
vertni. Ako krenete u sasvim suprotnom smeru to ć e biti introvert-
nost. Ja nisam protiv sveta, ali ne poznavati samog sebe je vrlo
opasno. Jednom kada poznajete sebe, mož ete lutati š irom sveta de-
leć i svoju radost s drugima i ž iveć i u svojoj radosti, tada viš e neć e
postojati nikakvi problemi. Ako ste ukorenjeni u svom bić u mož ete
biti ekstrovertni koliko ž elite, ništa vas ne mož e povrediti. Mož ete
ž iveti na vaš aru, ali vaš u meditaciju niko neć e ni dirnuti.
Inače, prvo i najvaž nije je da se umirite i smestite u sebi, da
se sprijateljite sa svojom unutraš njom realnoš ću. Ja samo nastojim,
na sve moguć e nač ine, da vas okrenem prema vaš oj unutraš njosti; da
vam pomognem da uvidite. Ne mogu vam dati istinu, ne mož e to
niko, ali vam mogu pokazati gde ć ete je nać i. Neć ete je nać i na me-
secu ili Mont Everestu, morate je nać i sami u sebi. Nauč ite da zatvor-
ite oč i i da gledate u svoju unutraš njost.

16 dan
Sve je bož ansko. Bog zapravo ne postoji, samo bož ansko.
Bog nije osoba, nego svojstvo, nije lič nost nego prisustvo.
Misao o Bogu kao osobi je antropomorfna; mi smo stvorili tu
sliku u maš ti. To nije ništa drugo nego ljudska projekcija, to nije
pravi Bog, istinski Bog; zato Buda ne govori o Bogu, on govori samo
o bož anskom, nikada o Bogu.
Po mom iskustvu to je isto tako, ne postoji Bog, ali postoji
bož ansko; celo postojanje je preplavljeno bož anskim. Ne postoji po-
dela izmeđ u Boga i sveta. Postojanje je bož ansko.
Posmatrajte postojanje ovim oč ima i bić ete iznenađ eni jer
ć ete ugledati stvari koje nikada pre niste videli. Svaki dan ste
prolazili pored istih stvari; pored istih stabala, istih ptica, istih osoba.
Kada jednom budete posmatrali tim pogledom, svesni da je sve
bož ansko, posmatrać ete stvari u novom svetlu. Tada svet viš e nije
zagonetka, ni problem, ni pitanje koje treba reš avati, nego tajna koju
treba ž iveti.

11
17 dan
Bož ansko je naš a suština, samo naš e biće. Ono nije neš to
izvan nas, to je naš a najskrivenija srž, naš
a unutrašnjost. Ne treba je
traž iti i tragati za njom. Samo ovo treba zapamtiti; mi smo to zabora-
vili. Naš e bož ansko nije izgubljeno, radi se samo o tome da smo
zaboravili ko smo.

18 dan
Čovek je sposoban da postane domać in egzistenciji, dom za
postojanje. Ako č ovek ne postane domać in i dom za postojanje,
ostaje neispunjen. Ako ne dozvoli postojanju da uđ e u njega, č ovek
ostaje duboko nezadovoljan, jer u momentu kada postojanje ulazi u
naše biće, mi sami postajemo postojanje. To je naš a prava sudbina.
Samo s tim ispunjenjem dolazi zadovoljstvo i radost dolaska.

19 dan
Mi smo vrlo blizu egzistencije; ali smo kao paralelne crte,
nikada se ne susreć emo. Jednom kada prestanemo da odlazimo u
proš lost i buduć nost, paralelne linije će se približ iti jedna drugoj.
Jednog dana, iznenada ć e nastati samo jedna. To je trenutak velike
radosti i velikog blagoslova. To svi traž e, za tim svi č eznu. Zbog
toga š to to ljudima stalno nedostaje, oni postaju jadni. Budite
spremni. Jedini nač in da se bude spreman jeste da se ž ivi u sadaš
n-
josti i postaćete dom egzistencije. To ć e biti ispunjenje ž ivota.

20 dan
Egzistencija je naš a jedina sigurnost. Novac, moć , ugled,
ništa od toga ne predstavlja sigurnost. Porodica, prijatelji, č ak i ž
ivot
sam po sebi, nije niš
ta sigurno. Okruž eni smo nesigurnoš ću.
Postoji jedna stvar koja je sigurna, a ona se ne mož e naći
nigde spoja. Ona se nalazi samo u najskrivenijoj srž i. Tamo boravi
Bog. Tamo on stoluje. To bož je prebivalište je u srcu vašeg srca.
Poznavati Boga u sebi znač i ići izvan svake nesigurnosti.
Tada sve postaje sigurno i sve je č uvano; a kada se to dogodi nestaju
jad, nezadovoljstvo i nastaje veliki blagoslov. Taj blagoslov je na-
jdublja čežnja vašeg bića.

12
21 dan
Pobeđuje se saznavanjem tajne. Postoji samo jedna tajna
koja je vredna da se spozna, a to je vaš a sopstvena najskrivenija lič -
nost. To mesto je najsuptilnije. Ljudi stalno putuju i ovamo i onamo
što nije teško. Čovek je bio na Mesecu, a to je tako jednostavno. Me-
đutim veoma je teš ko doći do svog sopstvenog središ ta i tajne svih
tajni koja je tamo sakrivena. To je glavni ključkoji mož e da razreši
sve tajne. Ukoliko ste sanjasa sledbenik vi ste na stazi otkrivanja
samog sebe. Ono je većtu, treba samo da ga otkrijemo. Treba samo
otkloniti neke nebitne stvari, razgrnuti nekoliko zavesa i odjednom
ćemo se sresti sa samim Bogom. Tajna je u tome š to mi jesmo Bo-
govi, a nesreć a je š
to smo postali prosjaci.

22 dan
Prva stvar koju treba da zapamtimo jeste ta da smo mi dobili
ž ivot, š to nije naš e dostignuć e. U stvari, uopš te ga nismo zasluž ili.
Veoma č udan zakon postojanja kaž e da oni koji su to zasluž ili, kao
Buda ili Hrist, odlaze iz ž ivota, a oni koji to ne zasluž uju uvek
iznova dobijaju ž ivot. Kada jednom to zasluž ite, vi ste spremni da
nestanete u nedostiž nom. Dok to ne zasluž ite morać ete se ponovo
vrać ati.
Sledeć eš to treba da se pamti jeste snaga duha. Ni ona nije
vaš a, ona je neprestani tok bož anskog u vama. Svakog momenta vi
ga udiš ete, mada nesvesno. Mi jedemo Boga, udiš emo Boga, ne
postoji niš ta što nije Bog. On je naš a hrana, naš e korenje, naš e grane,
liš ć
e, cveć e, voć e. On je sve, mi smo niš ta.

23 dan
Jedna od najtež ih stvari u ž
ivotu je da se primi dar, jer je to
suprotno egu. Lakš e je davati. Davati je lako, a veoma je teš ko pri-
mati. Jošje tež e primiti kada to nismo zasluž ili. Mi to ne zasluž u-
jemo, jer nismo to zaradili. Mi nismo vredni blagoslova, ali posto-
janje nam i dalje daje, ne zbog toga š to smo mi to zasluž ili, većzato
što ono ima tako veliko bogatstvo davanja. U trenutku kada primite
njegov blagoslov ono ć e da vam bude zahvalno. Vi ste ga rasteretili,
uzeli ste nešto težine sa njegovog bić a. Ipak zapamtite, veoma je
teško da se primi poklon, jer se č ini da je to kao potcenjivanje i
čoveku je vrlo neugodno. Sledbenik sanjasa treba da nauč i kako da

13
primi poklon sa radoš ću i slavljem, jer š
to radije primate, višeć e da
vam se daje. Ukoliko ste spremni da primate, celo nebo vam mož e
sići u vaš e biće ovog trenutka. Bašovde. Sve š to treba da uradite
jeste da budete potpuno spremni i otvoreni.

24 dan
Vekovima su svi uč itelji tvrdili da je svako rođ en kao bož an-
ski kralj, ali da je u potpunosti nesvestan te č injenice. Ukoliko ne
poznajemo svoj sopstveni unutraš nji svet mi smo nesvesni svog unu-
trašnjeg kraljevstva. Poš to smo nesvesni kraljevstva koje nam pri-
pada, koje je zauvek naš e, mi nastavljamo da ž elimo male stvari, da
prosimo male stvari.
Mi sanjamo da smo prosjaci. U momentu kada se č ovek pro-
budi na svoje iznenađenje shvati da nije prosjak, većkralj.
U tome je smisao cele meditacije - da vas uč ini svesnim
vašeg kraljevstva, vaš ih najviš ih moguć nosti, a jednom kada posta-
nete svesni, putovanje viš e nije teš ko. Samo malo buđ enje i skoro će
san nestati, a onda je sve lakš e. Međ utim, ako se ne probudite, to ne
mož e da postane stvarnost, ne mož e da se ostvari.

25 dan
Kada jednom budete svesni, poč injete da tragate za drugim
rođenjem. Samo uz pomoćmeditacije ono postaje moguć e. Prvo vas
rađ a majka, a drugo rođenje se deš ava pomoć u meditacije; iz tog
razloga se u drevnim spisima meditacija naziva pravom majkom.
Hrist je rekao svojim uč enicima: “Dok se ne rodite ponovo,
neć ete ući u kraljevstvo Bož ije.” Čovek koji je dostigao Boga, na
istoku se naziva dviđ , dva puta rođ en. Kod drugog rođ enja oslobađa
se miris.

26 dan
Na Zapadu meditaciju smatraju samo jednom vrstom raz-
miš ljanja. Kada se razmiš lja o uzvišenim stvarima to se naziva medi-
tacijom. Kada razmiš ljate o Bogu, Hristu ili ljubavi to se onda naziva
meditacijom.
Na Istoku meditacija nije razmiš ljanje. Svejedno je da li vi
razmiš ljate o Bogu ili novcu; bilo kakvo razmiš ljanje o ma kom ob-
jektu je samo prepreka u meditaciji. Meditacija na Istoku predstavlja

14
stanje bez misli, samo postojanje. To je najsjajnije iskustvo u ž
ivotu -
jednostavno kada postojite. Nikakva misao ne postoji u vama, sve je
stalo. Um nestaje, ali svesnost je prisutna viš
e nego ikada pre, jer sve
što je bilo skriveno iza misli viš e nije skriveno. Sve š to je bilo
zadrž ano mislima, oslobođ eno je. Sva energija je oslobođena. Čovek
je jednostavno jezero energije, tako mirno da se na njemu ne po-
javljuje ni jedan talas.
Na tom mirnom jezeru svesnosti energije odraž ava se posto-
janje. Mi spoznajemo ono š to jeste. Bog je drugo ime za ono š to
jeste.

27 dan
Priprema koja je potrebna za iskustvo bož anskog jeste
otklanjanje uma. Samo o tome je reču meditaciji – nač inu da se pre-
kine njegovo stalno č avrljanje, tog ludog uma koji radi neprekidno
bez nekog povoda. Zaposlen je, a posla nema. Um treba samo uklo-
niti, ne uniš titi, tako da mož ete da ga koristite kada vam zatreba.
Neka bude sklonjen kao vašauto koji stoji parkiran u garaž i. Kada
želite da ga koristite mož ete ga uzeti, jer ste tada gospodar.
Ipak, obič no se deš ava neš to sasvim drugo: auto zahteva da
ne ide u garaž u. On kaž e: ”Neć u da stanem. Morašda me voziš .”
Tako se vozite celog dana. Čak i u snu vam um neprekidno radi.
Obič no kada jednom poč ne da radi u detinjstvu, ne prestaje sve do
smrti, izuzev ako č ovek poč ne da meditira.
Za pojedine koji se bave meditacijom um stane, i oni u ne-
kom trenutku postanu svesni sunca koje je bilo sakriveno iza oblaka
uma. Ta svetlost, istinska svetlost, pravog sunca je bož ansko znanje.

28 dan
Mi bez prestanka sluš amo ono spoljaš nje, stoga nam promič e
unutraš nji glas koji govori iz naš e najskrivenije suš tine. Živimo u
umu, na periferiji, pa nam on ne dozvoljava da č ujemo tihi, mali glas
u sebi. Uč itelj je potreban jedino kao sredstvo, jer sluš ate ono spol-
jašnje. Uč itelj vam spolja pokuš ava reći ono š to vam vaš e unutrašnje
postojanje govori većvekovima.
To š to ste sa uč iteljem je samo priprema da bi jednog dana,
kada se okrenete unutar sebe i zatvorite oč i, mogli videti svoju unu-
trašnjost, tako da č ujete ono š to vam vlastita intuicija stalno govori.

15
Intuicija je uvek u pravu. Intelekt mož
e biti u pravu, a mož
ei
da greši, on je uvek ili – ili; postoji dvoumljenje; nije nikada bez
sumnje. Intuicija je bez ikakvog dvoumljenja, ona jednostavno zna.
Čovek od intuicije se nikada ne kaje, jer ne č ini nikada ništa
pogrešno, jednostavno to ne mož e. On samo sledi glas postojanja u
sebi.

29 dan
Vi niste telo, niti um; vi ste svedok svega toga. Ukoliko
č ovek ne postane sve viš e i više svedok, nikada neć e spoznati da je
sam duš a. Vi ste svesni svojih oč iju kada gledate, ako ste zatvorili
oč i, zaboravić ete sve o njima. Kada se detetu ne bi dozvolilo da
koristi svoje noge ono ne bi moglo da hoda i zaboravilo bi sve o svo-
jim nogama.
Upotrebom izvesnih sposobnosti mi ih postajemo svesni.
Kada gledamo, svesni smo da imamo oč i, kada sluš amo, svesni smo
da imamo uš i, dok oseć amo mirise svesni smo da imamo nos. Isto
tako, svedoč eć ič ovek postaje svestan da ima duš u, da je duša a ne
telo.
Svedoč enje je sposobnost duš e. To je istraž eno na Istoku:
kako da se bude svedokom svega, kako biti samo posmatračbez
ikakvog poistoveć ivanja. Vi samo posmatrate telo i um sa svim nji-
hovim funkcijama, delovanjima i pokretima, ali ste samo posmatrač
koji stoji kraj puta – saobrać aj se odvija dalje. Vi niste ni auto u
prolazu, niti kamion, ni autobus, ni ljudi, ni bikovi, ni krave – niko.
Vi ste samo posmatračkoji stoji pored puta.
Bašto je meditacija: videti svoju celinu telo-um, a da se ne
poistovetite s njom. Ubrzo se dož ivi potpuno nova pojava: postojanje
duš e. Ja pokuš avam da vam omoguć im sledeć e: da postanete svesni
da ste bogovi i boginje i da ste več na bić a.

30 dan
Šta je hrabrost? Najvaž nija definicija kaž
e da je to sposob-
nost da se odbaci blisko, poznato, a to je um – blisko, poznato,
prošlo. U trenutku kada napustite proš lo vi se otvarate za besko-
načno. Ali, č ovek oseć a strah pri takvoj otvorenosti, oseć a da je
izgubljen u takvom prostranstvu.

16
Um je mala stvar. On se oseć a ugodno i toplo. Kao zlatni
kavez je. Veoma je lep i mož e se ukrasiti. Svako nastoji da ga ukrasi.
Zbog toga postoji vaš e obrazovanje. Ono ukraš ava zlatni kavez dok
on ne postane tako lep da se ne mož e napustiti. Vi postajete zavisni
od njega i zaboravljate da imate krila, da je celo nebo izazov, da
treba da odete do zvezda, da je pred vama dugo, dugo putovanje.
Stoga moja definicija glasi. Hrabrost je sposobnost da se od-
baci zlatni kavez uma i pođe u nepoznato, uprkos strahovima i
uprkos nesigurnosti svega toga. Samo ona osoba je religiozna koja
ima tu sposobnost.

31 dan
Život i Bog su sinonimi. Bog nije tvorac ž ivota, on je sam
život; on nije odvojen od ž ivota. Sama ideja tvorca je neistinita. On
nije kao slikar jer se slikar odvaja od slike. Viš e liči na plesač a koji
postaje isto što i ples. Stoga, ako č ovek ž eli da poš tuje Boga ne mora
zbog toga da ide u hram, dž amiju ili sinagogu. Život je viš e nego š to
je vama potrebno. Sva zemlja, svo postojanje puni su Boga, pre-
plavljeni Bogom. On je i crveno i zeleno i zlatno na drveć u. On je
svuda, ne mož ete ga izbeć i. Stalno smo sa njim u dodiru.
Zbog toga š to neprestano imamo neke ideje o Bogu nama ni-
kako ne polazi za rukom da ga nađemo. Mislimo da je negde daleko
na nebu i zato ga ne nalazimo. Odbacite ovu glupu zamisao i nać i
ćete ga svuda. On je veoma blizu.
Jednom prilikom upitali su Ramakriš nu: “Gde je Bog?” On
im je odgovorio: “Kaž ite mi gde ga nema. Traž io sam mesto gde ga
nema i nisam ga naš ao. Jošnisam naš ao mesto gde ga nema.”
Ljudi su nesreć ni jer su reš ili da se opiru postojanju. Od
ovog momenta prestanite da se opirete, neka vam bude svejedno, sve
pustite. Dozvolite mu da se pobrine za sve u vaš em ž ivotu i život će
imati sasvim drugi ukus. Onda blaž enstvo postaje prirodno kao
disanje.

17
DRUGI MESEC

KAŽITE DA

1. dan
Ljudi su jadni jer su rešili da se opiru postojanju. Od ovog
momenta prestanite da se opirete, neka vam bude svejedno, pustite
sve. Dozvolite mu da se pobrine za sve u vaš em ž ivotu i ž
ivot će
imati sasvim drugač iji ukus. Onda blaž enstvo postaje prirodno poput
disanja.

2. dan
Postojanje nam je sve darovalo. Mi niš ta od toga nismo zas-
lužili, nismo vredni bilo č ega. Postojanje nam daje ž ivot, priliku da
volimo, da osetimo lepotu, da pronađ emo istinu – ne zato š to smo mi
toga vredni i š to to zaslužujemo, nego zato š to ono ima suviš e.
To je kao oblak prepun kiš e. Iz njega mora pasti kiš a. Posto-
janje je isto tako izdaš no i zato mi primamo od njega. Ono je kao
cvet koji ima neiscrpni miris – taj miris mora da se oslobodi na vetru.
Postojanje je kao svetlost koja nema ni poč etak ni kraj. Ono mora da
se deli, inače bi postalo optereć enje.

3. dan
Blaženstvo nije neš to š
to ć e da se dogodi jednom u buduć -
nosti: ono je ovde. Mi smo jednostavno izgubili vezu sa njom, ali je
ona ipak ovde kao skrivena struja, samo ste vi zaboravili kako sa
njom da se spojite. Vi ste se isključ ili, a ja samo pokuš
avam da vas
uključ im u tu skrivenu struju radosti, dobrote, mira, ljubavi i har-
monije.
Meditacija je samo nač in da se ponovo spojite i da vam se
ukaž e gde ćete stić
i do svoje sopstvene prirode.

4. dan
Život je dar, rođenje je dar, ljubav je dar, smrt je dar. Ako
umemo to da poš tujemo, sve je dar, a ako ne znamo, neć emo imati
niš
ta izuzev sve više jadikovki u ž ivotu.

18
Postoje dve vrste ljudi. Oni koji umeju da cene lepotu onoga
što postoji i onoga š to im je dato. Postoje i oni drugi koji to ne umeju
da cene, koji uvek osuđuju, ž ale se i traž
e sve više i više.
Samo prva vrsta ljudi mož e da postane religiozna, dok druga
to ne mož e. Druga vrsta je osuđena da negira Boga, pre ili kasnije,
jer on postaje neprijatelj koji ne ispunjava njihove ž elje. Ti ljudi su
skovali izreku: ”Čovek sanja, a Bog određ uje.”
Izreka je potekla od ljudi koji nisu religiozni. Oni su uvek
nezadovoljni i š ta god da se dogodi njima nije dobro. Nikada nije
onako kako oni hoć e, nikada im nije dosta, njihovo srce je uvek
nezadovoljno, uvek im neš to fali. Oni ž ive jadno, stalno se neš to
žale, kao da im je neš to oduzeto. Kako bi oni mogli da oseć aju zah-
valnost? Ipak, bez zahvalnosti nema molitve, a bez molitve ne postoji
religija.

5. dan
Molitvom se zahvaljuje Gospodu za sve š to postoji. Takav
pozitivan pristup srca odobrava i ne poznaje nikakva dvoumljenja,
sumnje, negativnosti, ono mož e da pleš e i peva jer je svet tako lep.
To je tako veliki dar da ga ne zasluž ujemo. Mi ne mož emo da
platimo Gospodu, sve š to mož emo je da molimo i pevamo aleluja!
Kada č ovek sasvim postane aleluja, viš e niš ta nije potrebno. Onda je
sve moguć e, čak i nemoguć e postaje moguć e.
Stoga neka molitva bude vašput. Budite zahvalni na sve
moguć e nač ine, nikada se nemojte ž aliti. Odrecite se jadikovki, odre-
cite se uma koji se ž ali. To je samo pitanje odluke. Kada č ovek
jedanput tako reš i, odreć ić e se stare navike jadanja i sva energija ć e
se pokrenuti prema zahvalnosti. Ona donosi blagoslov. Na sve mo-
guć e nač ine iskazivati zahvalnost, zbog zalaska sunca, za oblake,
drveć e, ptice i ljude. Ne š tedite na zahvalnosti. Oseć ajte zahvalnost
svim srcem, š to potpunije i to ć e da vas dovede do postojanja, ona ć e
vam biti most. To je najkrać i put do postojanja. Meditacija je dug
put, a molitva je preč ica.

6. dan
Molitva je osnova religije, a ostvarena molitva postaje
iskustvo postojanja.

19
Zahvalnost je seme molitve. Budite zahvalni jer je dar posto-
janja jako velik, on vas stalno preplavljuje, samo š to smo mi ovo po-
čeli da shvatamo olako. To je jedna od najveć ih gluposti koje čovek
mož e uč initi, ipak um to stalno č ini, uvek uzima stvari kao da se
same po sebi podrazumevaju.
Ukoliko na ovaj nač in posmatrate stvari, a um to č ini baš
tako, on postaje neosetljiv – na lepotu, muziku, poeziju, ljubav, na
sve š to ima bilo kakvu vrednost. Tako vam je sasvim prirodno da
živite u mraku, u ruž noći koju ste sami stvorili.
Nauč ite sve ovo da cenite i budite zahvalni. Budite zahvalni
postojanju za sve ono š to vam je većuč inilo, a onda ć e vam se
mnogo toga deš avati. Što više oseć ate zahvalnost, tim viš eć ete biti
prijemč ivi da vidite i prihvatate. Čovek koji moli postaje sposoban
da vidi, da vidi postojanje svuda, da nađ e njegov potpis bilo gde –
svete knjige u tiš ini i molitve u kamenju.

7. dan
Jednostavno se istopite u energiji ljubavi, postanite ta ener-
gija ljubavi – ne prema neč em posebnom, većprema svakom i
svemu, sasvim bez povoda! Ovo nije stvar predmeta ljubavi, nego
preplavljenosti energijom ljubavi.
Kada mirni sedite u sobi, dopustite da soba bude ispunjena
energijom ljubavi, nač inite auru ljubavi oko sebe.
Ukoliko posmatrate drveć e, zavolite ga. Ako posmatrate
zvezde, zavolite ih. Jednostavno zavolite i to je sve. Gde god da ste
obaspite ljubavlju č ak i kamenje, jer kada kamenje preplavite ljubav-
lju ni ono viš e neć e biti kamenje. Ljubav je takvo č udo, takva
č arolija da sve transformiš e u voljeno. Vi postajete ljubav, a posto-
janje postaje predmetom ljubavi, ono postaje Bog. Ljudi traž e mesto
gde se Bog nalazi, a ne oseć aju ljubav. Kako onda mogu da ga nađu?
Niti imaju odgovarajuć u opremu, okolnosti niti prostor.
Stvorite ljubav i u potpunosti zaboravite na Boga. Jednog
dana ć ete ga svuda sresti.

8. dan
Budite š
to tiš
i. Sedite mirno, ali ne samo telom mirno. To je
svakako korisno i stvara odgovarajuć u situaciju, samo to nije dovol-
jno, to je poč
etak. Mnogo je važ niji smiren um, da on stane i prestane

20
njegovo neprekidno č avrljanje. On stvarno mož e da prestane – samo
što mi to nikad nismo pokuš ali. Ono š to je potrebno je vrlo jed-
nostavno: treba sesti i posmatrati unutar sebe. Dozvolite umu da iz-
vodi sve svoje stare podvale, a vi samo posmatrajte, bez procen-
jivanja, bez suda da je neš to dobro ili loš e, bez prihvatanja ili odba-
civanja – sasvim ravnoduš ni i mirni. U toj ravnoduš nosti i hladnoć i,
sasvim polako ć emo nauč iti u č emu je trik.
Um prvo pokuš ava da sprovede sve svoje stare podvale, a
onda poč inje da se oseć a neugodno, jer ne mož e da utiče na vas, ni
na koji nač in. Čak i da osetite samo otpor prema njemu, on ć e biti
zadovoljan, jer vas je uznemirio. Stoga nemojte biti protiv njega, ne
borite se sa njim i ne dozvolite da budete ž rtva njegovih podvala.
Ostanite po strani.
Bić ete č
esto upleteni. Samo istog momenta kada to osetite,
izađite napolje. Saberite se iznova i poč nite ponovo da posmatrate.
Posmatrajte misao kako se stvara. Kada dođ e pred vas – osmotrite je.
Onda misao prolazi. Vi je samo opaž ate, bez ikakvog suda da li je
ona dobra ili ne, da li je potrebna ili nije, bez moralnog stava, većje
samo mirno, nauč no posmatrate.
Odjednom ć e doć i dan kada viš e neć ete imati misli i tog
dana ć e se na vas spustiti tiš ina kakvu nikada pre niste susreli. Ona
vas neć e nikada napustiti, ostać e sa vama i bić e sama vaš a duš a. To
je veoma oslobađ ajuć e.

9. dan
Budite sve mirniji i mirniji. Kada god ste u prilici sedite
mirno i ne č inite ništa, nemojte č ak ni da meditirate. Samo sedite u
miru bez bilo kakvog povoda ili cilja. Veoma sporo razvić e se tiš
ina
koja postaje preplavljujuć e iskustvo. Kada vas tiš ina bude potpuno
obuzela spoznać ete ko ste, o čemu se u ž ivotu radi, i to saznajući
spoznać ete Boga.

10. dan
Pre nego š to nadvlada smrt mora da se pronađe pravi dom.
On mož e da se nađ e, jer nije daleko. Tač
no je u unutraš
njosti vaš
eg
bića. Ne morate nigde da putujete, bašobrnuto, morate samo mirno
sesti i ukloniti sva mentalna putovanja.

21
Kada se um ne pomera ni u proš lost ni u buduć nost, put-
ovanje prestaje. Bašu tom momentu seme poč inje da se razvija u
biljku. Onda nastaju beskrajne moguć nosti – voć e, cveć
e, sunce, ve-
tar, kiša... u svemu tome mož ete da už
ivate.
Mož ete da pleš
ete sa vetrom, da delite radost sa oblacima i
šapuć ete sa zvezdama.

11. dan
Neposrednost otvara rajska vrata. Biti neposredan znač i biti
u bož anskom. Um nije nikad neposredan. On je ili u proš losti ili u
buduć nosti, ili u onome š to se dogodilo ili u onome š to se jošnije
dogodilo. Između te dve krajnosti on propuš ta ono š to jeste, sama
rajska vrata.
Sadaš nji trenutak nije deo vremena i zato nije dostiž an za
um. Um i vreme su sinonimi. Mož ete da kažete da je um vreme unu-
tar vašeg bić a, a vreme um izvan vaš eg bića, ipak oni su ista pojava.
Sadaš nji trenutak nije deo vremena, ni deo uma. Kada ste u
sadaš njem trenutku onda ste u bož anskom. To je istinsko znač enje
meditacije, molitve i ljubavi. Kada č ovek deluje u sadaš njem
trenutku takvo delovanje ne ogranič ava, jer ne pripada vama, već
bož ansko deluje kroz vas. Onda bož ansko protič e kroz vas.

12. dan
Odrecite se svih ogranič enja, postanite beskonač ni. Mislite
samo na nač in beskonač nog, več nog. Niš ta manje od toga nije nikada
nikoga zadovoljilo, niti ć e ikada ikoga zadovoljiti.
Potrebno je odbaciti ogranič enja tela. Mi smo se suviš e pois-
tovetili sa svojim telima. Mislimo da smo telo, a nismo. To je prva
prevara koje se treba odreć i. Iz te prevare proistič u mnoge druge pre-
vare. Ukoliko se č ovek poistoveti sa telom onda ć e oseć ati strah od
starosti, bolesti, smrti. One proistič u iz tog poistoveć ivanja sa telom.
Mislite o sebi kao o č istoj svesnosti. Vi niste telo većneko
ko ga je svestan. Takođe niste ni um.
Prvo radite sa telom jer je mnogo lakš e poč eti sa neč im š to je
grublje. Onda napredujte ka suptilnijem: posmatrajte svoj um kao da
je odvojen od vas. Dok postajete svesni da niste ni telo ni um, os-
etićete da se u vama rađ a golema sloboda. Neć e postojati nikakve
prepreke, nikakvi zidovi, nego ć e u svim pravcima postojati otvoren

22
prostor. Onda treba odbaciti najtananiju smetnju – a to su oseć anja.
Ona su najtananija. Prvo telo, zatim um i na kraju oseć aji, strasti i
želje srca; kada se oslobodite od identifikacije sa oseć anjima, pros-
vetlićete se.
Kada spoznate da niste telo, ni um, ni oseć aji, najednom
spoznajete ko ste, šta je postojanje i š
ta je u stvari ž
ivot. Sve tajne su
najednom razotkrivene.

13. dan
Ovde smo svi stranci. Ovo nije našdom, našdom je na ne-
kom drugom mestu. Mi smo u tuđoj zemlji. Oni koji ostanu izvan
sebe su beskuć nici; oni koji uđu u svoju unutraš njost su opet kod
kuće. Stoga se treba potruditi da se uđe u svoju unutraš njost. Treba
okrenuti svaki kamen. Sve treba rizikovati jer od okretanja ka sebi ne
postoji ništa dragocenije. Zbog toga se sve ostalo mož e izgubiti,
pošto je sve ostalo zanemarljivo.

14. dan
Religiozan č ovek ž ivi nesebič no. On zna da je deo celine,
unutraš nji deo celine, da nije zaseban. Spoznaja da nije izdvojen od
celine donosi mu ogromnu slobodu. Donosi veliki prostor, svo nebo
je njegovo. Viš e se ne poistoveć uje sa egom, sa sasvim malim egom.
Mi smo veliki, ali smo se zarobili u malim prostorima: zbog
toga postoji toliko nesreć e. To je kao okean koji je pretvoren u kap
rose. Mi smo poput ptica kojima je potrebno celo nebo ali smo u
kavezu. Mi smo sami sebe zatvorili u taj kavez i u tome je ironija. Mi
smo zatvor, zatvorenik i č uvar – ne postoji niko drugi. Stoga mistici
ovo nazivaju snom jer ovo i jeste san. U trenutku kada se budete pro-
budili otkrić ete: ”Ovo je neobič no. Gonio me je lav, i bio sam lav, a i
onaj koga je lav progonio. Uz to sam bio posmatrač , bio sam svedo-
kom cele stvari!” Takav je ž ivot, kao san.
Sada je vreme… dok deca igraju igre koje su glupe mož e da
im se oprosti. Njima treba da malo lutaju i da nač ine mnoge greš ke.
Ipak kako ste stariji, sve vam se manje mož e opraš tati. Igra ega je
najgluplja, jer je protiv stvarnosti i protiv postojanja. Mi stalno stva-
ramo sopstvene zatvore od naš e maš te, naših želja, uspomena, ambi-
cija, ljubomore. To sve plete suptilnu mrež u oko nas. Ta mrež a je

23
ego. Ceo posao uma je ego. Od ovog trenutka postanite svesni toga i
izađite polagano iz toga.

15. dan
Našpakao je ego, a ironija je tome š to smo ga sami stvorili.
Sami stvaramo i sami patimo. Ipak mož emo da ga ne stvaramo i
mož emo da izbegnemo patnju. U momentu kada ego nestane, nestaje
i patnja i vi ste u dobroti. Blaž enstvo je naš a priroda, patnja je svo-
jevoljno stvorena. Blaž enstvo nije stvoreno: ono je ovde i sada, iza
patnje, kao skriveni tok. Ne morate da ga stvarate, ono je većtu,
samo nemojte da stvarate patnju. Formula ega je tajna stvaranja pat-
nje.
Biti sledbenik sanjasa znač i da se odbaci ego. Od poč etka ne
razmiš ljajte o sebi ni kao o podređ enom niti kao o nadređenom. Oba
pristupa su egoistič na. Ne razmiš ljajte o sebi kao o nekome niti kao o
nikome; i to su egoistič ni pristupi. Nastojte da shvatite lukavstvo
ega; on mož e da postane skroman i da kaž e: “Ja sam skroman,
najskromniji od svih.” Ego se prikrao na zadnji ulaz.

16. dan
Ego sač injava razmiš ljanje i osećanje da smo odvojeni od
postojanja, da smo kao ostrvo. To je sasvim neistinito. Mi nismo od-
vojeni, ni u jednom trenutku mi ne mož emo postojati u odvojenosti.
Dok udiš emo spojeni smo sa spoljaš njim svetom. Mi ne udiš emo
samo kroz nos, nego svakom svojom porom.
Kad smo ž edni mi pijemo vodu. Ona se stalno kreć e od
spolja prema unutra i iznutra prema spolja. Hrana je u stalnom
kruž enju, a takođe i disanje. Mi smo u stalnoj promeni sa stvarnoš ć
u.
Nismo razdvojeni nego smo prož eti na mnogo nač ina.

17. dan
Ego mož e da egzistira samo ukoliko se borite. Otrov za ego
je predanost: Stoga je akcenat na predanosti. Borba je hrana, a pre-
danost je otrov. Ego mora da umre, jer samo tako vi mož ete da se
rodite. Ne mogu dva mač a da budu u istoj korici. Ili ć ete da ž ivite
unutar sebe, a ego ć e morati da ode; ili će ego da ž ivi, a vi ć ete
morati da odete u pakao. Milioni ljudi ž
ive paklenim ž ivotom, a ego

24
im sedi na prestolu. U predanosti ego nestaje, a lič nost iz podzemlja
izlazi napolje u svoj prirodni polož aj, na svoj prirodni nivo.
Vašž ivot mož e da postane instrument postojanja, flauta od
bambusa na njegovim usnama. Vi treba da budete samo prazni i da
mu dozvolite, ukoliko ž eli, da peva svoju pesmu. Ako ne bude htelo
da peva, tišina će biti isto tako lepa kao i pesma.

18. dan
Čovek koji nikada nije saznao niš ta o meditaciji ž ivi is-
praznim ž ivotom, kao č ovek u pustinji. Sluš ao sam prič u o amer-
ičkom turisti koji je sav znojav trč ao prema moru. Čovek je pogle-
davš i Amerikanca sa ž aljenjem odgovorio: “Ovo je Sahara, teš ko se
stiž
e do mora, jer do njega ima najmanje osamsto milja.” Ameri-
kanac je na to rekao: ”Onda moram da se odmorim ovde na plaž i.”
Vi mož ete da verujete da je vaš a pustinja plaža. Ljudi baš
tako ž ive, veruju da je njihova pustinja plaž a. Ukoliko ste u Sahari,
posle osamsto milja vi ć ete stići do mora, a u ž ivotu bez meditacije
pustinja je bez kraja, č
ak i posle osamsto milja…

19. dan
Blaž enstvo nikada nije naš e dostignuć e. Ono to ne mož e ni
da bude, jer se ono pokazuje kada mi nestanemo. Ukoliko smo ovde i
tvrdimo da smo dostigli prosvetljenje, ono je laž no, proć i će poput
sna i vi ćete se opet naći u svom č emeru.
Um se igra sa vama, on je veoma lukav, pravi politič ar, dip-
lomata. On stalno nalazi nač ine i sredstva da vas zadrž i pored sebe.
Krajnja obmana se sastoji u tome da on, igrajuć i se, stvara lažni ose-
ćaj dobrote.
Istinsko blaž enstvo nam uvek poklanja postojanje, a to se
deš ava kada ego umre. Ego je smetnja.
U trenutku kada vi niste viš e vi, tu je postojanje, dož ivećete
postojanje u potpunoj tiš ini i niš
tavilu, i onda nastaje blaž enstvo. Taj
ples postojanja u vaš em sasvim mirnom prostoru kada ga ne remete
ni um niti ego, niti mu smetaju ili postavljaju zapreku – to je blaž en-
stvo.
Meditacija ima negativno delovanje, jer je njen cilj uniš ta-
vanje ega. Onda blaž enstvo dolazi samo po sebi.

25
20. dan
U meditaciji se postaje niko. U njoj se stapate sa celinom –
viš e niste odvojeni, ne stvarate otpor, nego se rastapate… u ljubavi, u
orgazmič kom jedinstvu sa celinom. Svakako da smo mi pred celinom
niš ta, mali smo poput kapi rose naspram okeana. U momentu kada
shvatimo da smo niš ta u poređenju sa celinom mi je radosno
prihvatamo – ne sa maloduš noš ću, većradosno. Sa egom se gube sva
nezadovoljstva i svi strahovi. Čak i strah od smrti nestaje u trenutku
kada odbacite ego, jer samo on umire. Vaš a stvarnost je večna.
Kada sve brige i sva nezadovoljstva iš čeznu sasvim ste pre-
puš teni miru.
Ne-egoizam je poč etak meditacije, a mir je ispunjenje.
Kada ste tako mirni da u vama uopš te nema pokreta, niš ta se
ne talasa, stigli ste kuć i, što se na Istoku zove Sat-ć it-ananda: biće,
svesnost, blaž enstvo – tri lica Boga, istinsko trojstvo.
U momentu kada ste sasvim mirni, bez pokreta, ta tri lica su
vaš a – vi ste Božanski. U stvari, uvek ste bili Bož anski samo š to ste
to tek sada otkrili.

21. dan
Meditirajte tako da vam se desi molitva. Jedini dokaz da se
dogodila molitva je taj da ć ete osetiti miris, a i drugi će osetiti miris
vaš eg iskustva. Vi ć ete da zrač ite.
Vi ćete biti taj miris i sve š to budete dotakli radosno ć e
zaplesati. I praš ina se transformiš e u zlato kada je dodirne č ovek koji
zna š ta je molitva. Molitva je istinsko č udo. Ona nastaje iz meditacije
i ni iz č ega drugog. Stoga ja istrajavam na meditaciji, a ne na molitvi,
poš to znam da je molitva neizbež na. Kada molite miris je prirodna
posledica.
Zbog toga vas ne uč im ni da molite niti da služ ite č
oveč an-
stvu, jer znam da vam treba samo meditacija. Jednom kada postoji
meditacija sve ć e da je sledi u svoje vreme, u pravo vreme. Iz mo-
litve nastaje služ enje č oveč anstvu - to je njen miris.

22. dan
Molitva bez meditacije nije istinita jer ona zavisi od vero-
vanja; treba da verujete u Boga koga ne poznajete. Kako mož ete
istinski da molite Boga kojeg ne poznajete? Mož ete obmanuti i sebe i

26
druge, ali molitva ne mož e da nastane iz verovanja; to bi u osnovi
bilo nepoš teno, a ako je čak i molitva nepoš tena, š ta je onda poš teno?
U svetu postoje milioni ljudi koji ne znaju š ta je meditacija, a
mole se. To je kao da nose plastič no cveć e uvereni da imaju prave
ruž e. Stalno se mole, ali u celom njihovom ž ivotu ne postoji miris
molitve. Bašobrnuto, njihov ž ivot je pun smrada od ljubomore,
mrž nje, nasilja i pohlepe. Čini se kao da nema bilo kakvog mirisa.
Iskustveno znam da prava religija poč inje u meditaciji.
Meditacija je stanje mira, bez misli. Kada ste sasvim tihi, bez
ijedne misli koja bi remetila, talasala vaš u tiš inu, radost takvog stanja
je tako velika i snaž na da ste prinuđeni da se zahvalite svemiru.
Nemoguć e je izbeć i osećaj zahvalnosti, ne mož ete to da ne uradite.
To viš e nije pitanje verovanja, upoznali ste blaž enstvo, dož iveli ste
tišinu, njenu muziku zbog koje vam je srce ispunjeno molitvom. Pok-
lonili ste se postojanju.

23. dan
Molitva je samo tiš ina. Nikome ne govorite niš ta, drugi je
sasvim odsutan. Vaš a svest je bez ikakvih sadrž aja, nema č ak ni
malih talasa na jezeru svesnosti, sve je tiho i mirno.
Nema govora, ali srce i njegovo kucanje, sam krvotok, sama
milost koja okruž uje ovu tiš inu i snaž na potreba da se poklonimo
celom postojanju zbog svega toga š to je učinilo za nas, jesu molitva.
Stoga vas ne uč im molitvi, uč im vas samo tiš ini, molitva je
nuž ni plod tišine, ona je cvetanje tiš ine. Radite na tome da stvorite
tiš
inu, a kada to završ ite dolazi molitva.
To je kao dolazak proleć a, kada je drveć e prepuno cvetova.
Stvorite tišinu i stvorić ete proleć e. Cveć e nije daleko, ono mora da
dođe. Stvorite tišinu i bić ete blagoslovljeni molitvom.

24. dan
Blaž enstvo je ljubav prema svemu. Šta god da radimo mi
tragamo za ljubavlju. U svakom č inu - bilo ispravnom ili neisprav-
nom, moralnom ili nemoralnom, materijalnom ili spiritualnom - to
traganje je isto traganje, traganje za pravom ljubavlju, koja je blažen-
stvo.
U trenutku kada se sasvim smirite i utihnete ona izvire iz
vaš eg bića. U tom trenutku se stvarno rodite. Pre toga č ovek je rođ en

27
samo biološ ki, ali ne i duhovno. Pre toga č ovek nije duš a. Samo
posle toga č
ovek postaje duš a, postaje besmrtan i postaje Bog.

25. dan
Svesnom č oveku, onom ko meditira, nikada niš ta ne mož e da
odvrati paž nju jer on sve posmatra. Ukoliko zazvoni telefon on ć e to
da posmatra, posmatrać e dete koje plač e, svoje komš ije i njihov radio
koji se čuje sve jač e i jače – ali sa svim tim on nema niš ta. On je
hladan i smiren i otvoren za sve. Sve š to se deš ava – zviž duk loko-
motive, prolazak aviona, udaljen zov kukavice – sve je sadrž ano. U
tome je trik. Kada to stalno radite polako ć ete shvatiti u čemu je trik.
U momentu kada budete nauč ili u č
emu je trik meditacije postajete
novo bić e. To je ponovno rođenje, istinsko rođenje, jer u tom
trenutku spoznajete da niste ni telo niti um, nego č ista svesnost. Baš
u tom trenutku spoznajete da je ta č ista svesnost postojala i pre ro-
đenja i da će postojati posle smrti. Ona je besmrtna. To je otkrivanje
besmrtnosti. Otkrivanje besmrtnosti znač i otkrivanje več nosti.

26. dan
Nauč ite kako da nestanete, kako da isparite. Nauč ite kako da
ne budete. To je najveć a umetnost u ž ivotu, jer je ego veoma lukav.
On ć e uvek pronać i nač in kako da se prikrade zadnjim vra-
tima. Mož e da postane skroman, pobož an, mož e da postane svetac,
mož e da igra sve vrste igara.
Budite obazrivi. Što viš e znate o igrama ega lakš eć ete ga se
osloboditi, jer on viš e ne mož e da se poigrava sa vama bez obzira na
strategije koje su vama poznate. Polako, polako, zatvorić e se sva
vrata. Kada jednom bude uniš tena sva strategija ega vi ć ete biti slo-
bodni od samog sebe.
To je oslobođenje, zadnji cilj svih religijskih tež nji. Jedino u
tom stanju oslobođenosti od samog sebe č ovek mož e da sazna istinu.
To nisu dve različ ite stvari, nego je to lice i nalič je istog novč ića.
Oslobođ enje je istina.

28
27. dan
Postavite sebi cilj da sve viš e i viš
e naglašavate unutraš nje,
da dajete sve viš e i viš
e prostora i vremena unutraš njem. To je samo
pitanje podseć anja.
Vaša svesnost ć e se polako okrenuti. Kada se budete susreli
sa samim sobom, sreš ćete se sa neč im sjajnim, odlič nim i najlepšim
iskustvom u ž ivotu, poš to vidite život u njegovoj unutrašnjoj lakoć ii
bogatstvu.

28. dan
Čovek se rodi sa malim plamenom dobrote u sebi, samo š to
je on zatrpan mnogim slojevima mraka. Stoga, svaki put kada č ovek
uđ e u svoju unutraš njost, on prvo mora da prođe kroz mrač nu š umu,
a to mnoge ljude plaš i. Mnogi ljudi pokuš avaju da uđ u, a onda po-
begnu, jer ih taj mrak stvarno plaš i. On lič
i na smrt.
Hriš ćanski mistici su mu dali pravo ime: tamna noćduš e.
Ipak ukoliko č ovek ne prođe kroz ovu tamnu noć , neće biti svitanja.
Tamna noćje utroba iz koje se rađa svitanje. Uč itelj vam je neopho-
dan i on pomaž e dok ne prođete kroz tamu. Kada budete ugledali
svetlo viš e vam neć e biti potrebna nikakva pomoć . Veoma ste zah-
valni svom uč itelju, ali kada budete stigli kuć i, putovanje ć e biti
završ eno.

29. dan
Kada god nađ ete vremena zaboravite na spoljaš nje, jer je ono
površ no. Uronite duboko u unutraš njost i nać ićete svetlost, onu svet-
lost koja je sam našž ivot, svetlost koja je tvar od koje smo sač injeni
i od koje je sač injen ceo kosmos.
U drevnim vremenima ta tvar se nazivala Bogom. U današ n-
jim vremenima ta rečje postala malo opasna. Ljudi je viš e ne vole,
starinska im je i podseć a ih na sveštenike i crkve, a to se ljudima viš e
ne dopada.
Zbog toga vam ja ne tvrdim da ć ete susresti Boga. Ipak vam
mogu pomoć i. Srešć ete ga! Ta svetlost je Bog. Sve dok č ovek ne
spozna da je i sam več an i da ne mož e biti uniš ten, ostaje na ivici,
kao sluč ajan.

29
30. dan
Religija je samo jednostavna umetnost rastapanja u celini.
Celina se naziva Bog. Zbog toga se ostvaren č ovek naziva svecem.
On je postao celina, viš e nije odvojen, odbacio je ideju o odvojenosti.
Viš e nije kao kocka leda, nego se istopio i sjedinio sa okeanom.
To je stanje blaž enstva i posle toga č ovek nikada viš e nije
bez tog blaž enstva, ne postoji nač in da ostane bez toga. Čak i ako bi
pož eleo da postane nesreć an to više ne mož e biti.
Obič an čovek koji ž ivi u egu pokuš ava da postane dobar, ali
to ne mož e da postigne i on ostaje nesreć an. Predan č ovek ne mož e
biti nesreć an, čak i ukoliko to pokuš ava. Blaž enstvo je posledica pre-
danosti, a kada je č ovek nesreć an to je posledica otpora.

31. dan
Jednom kada pronađete tu svoju unutraš nju svetlost, ž ivot
vam postaje č isto blaž enstvo. To neć e biti samo vaše blaž enstvo, ono
će da utiče na druge ljude. Oni koji su osetljivi osetić e nešto kada se
nađ u u vaš oj blizini. Stići će odgovor iz njihovog srca, zazvonić e
zvona u njihovim srcima. To je neka vrsta sinhronizacije.
Jedan jedini č ovek koji je dostigao prosvetljenje mož e da
pokrene isti tok u hiljadama ljudi. Mene stoga ne interesuje druš tvo
većpojedinci. Ukoliko mogu da transformiš em nekoliko hiljada ljudi
to je većdovoljno – oni ć e pokrenuti druge hiljade. Ovo je beskrajan
proces koji neprekidno traje.

30
TREĆI MESEC

SKOČITE IZ TAME U SVETLOST

1. dan
Čovek nije tako mali kako to spolja izgleda. On u sebi
obuhvata celo nebo, sadrž i sva mora. Izgleda kao kap rose, ali spol-
jašnja pojava je varljiva. Nauka se jošuvek bavi njegovom spoljaš n-
jom pojavom, kapljicom rose.
Oni koji su zaš li u dubinu ljudske svesti dož iveli su izne-
nađ enje kada su uvideli da sve š to se ide dublje č ovek postaje sve
prostraniji. Kada dosegnete najdublju suš tinu, on postaje celi univer-
zum i to je iskustvo bož anskog. Meditirajte i zaronite duboko. To
bož ansko je tamo – mi treba samo da ga dosegnemo.

2. dan
Sve ono š to vam donosi blaž enstvo je duš evna hrana. Mnogo
češć e od gladi umiru ljudske duš e nego njihova tela.
Budite budni: izaberite blaž enstvo uvek kada je to moguć e,
izbegavajte č emer, nikada ne sarađ ujte sa bedom koja je ponekad
oko vas. Ona mora biti tu kao š to je jedan dan oblač no, a drugi sun-
čano.
Posmatrajte oblač ne i sunč ane dane i zapamtite da niste ni
jedno od to dvoje, da ste odvojeni od njih. Imamo tamne i svetle
momente – mi se kreć emo u krugu dana i noć i, rođenja i smrti, leta i
zime. Ipak, ukoliko smo svesni da nismo niš ta od toga, onda nastaje
blaž enstvo. Onda je č ovek odmah pomiren sam sa sobom i sa posto-
janjem. To je blaž enstvo – harmonija, sklad.
Kada jednom nauč ite kako da budete blaž eni, tada vaša duš a
poč inje da se razvija. U suprotnom ostaje seme, nikada neć e postati
drvo. Ukoliko iz semena ne nikne drvo, ne cveta i donosi plodove,
život ć e biti promašen.

3. dan
Osoba koja je blažena nije u stanju da povređuje ni druge ni
sebe. Jednostavno takav č ovek nije u stanju da uč ini bilo š ta
pogrešno. Osoba koja je jadna mora da greš i. Ona mož da misli da

31
postupa ispravno, ali to nije tako. Čak i kada ima nameru da č ini do-
bro, ishod neć e biti dobar.
Čovek mož da misli da voli ljude, ali ipak on samo upravlja
njima u ime ljubavi. On misli da je sluga č oveč anstva, ali je samo
političar, jer tim služ enjem pokuš ava da upravlja ljudima. Jadna
osoba u suš tini nije u stanju da č ini dobro. Stoga mislim da vrlina
mož e da se svede na jednu stvar, blaž enstvo. Isto tako i greh se svodi
na jednu stvar, a to je jad. Jad je greh, a blaž enstvo je vrlina. Moja
jedina poruka za sanjasine je da budu vedri, blaž eni, igrajte, pevajte –
tako ć e sve što budete radili biti ispravno.

4. dan
Blaž enstvo je samo za one hrabre, za one koji su smeli i
neustraš ivi, jer se ono događa samo kada se pomerite iz poznatog u
nepoznato. Dok budete ogranič eni onim poznatim vašž ivot ć e se
odvijati po š ablonu i stalno ć e se ponavljati. Stalno ć e se odvijati po
istoj koloteč ini, okolo u krugovima i tako ć e otupeti vaš u oseć ajnost i
sposobnost prihvatanja.
Takav ž ivot čini ljude grubima, slepima, gluvima, tupima, jer
u takvom ž ivotu nema nič eg da se vidi, č uje, okusi i oseti. Sve je već
poznato i ponavlja se. Kako u takvom ž ivotu mož e biti blaž enstva?
On ima stalno jedan ukus, ukus č emera, bede, depresije, ž alosti i ne-
prestane tuge.
Drugač ije je kada je čovek hrabar i spreman da se neprestano
kreć e od poznatog ka nepoznatom, od onoga š to mu je blisko do
onog stranog…
To je rizič no jer je blisko sigurno, garantovano. Ko za š ta
vam se mož e dogoditi ako krenete u nepoznato, u neistraž eno. To je
kao da uzmete svoj mali č amac i odete na otvorenu puč inu. Ko zna
da li ćete se vratiti natrag na staru obalu? Ko mož e da vam garantuje
to? Ne postoji garancija. Sve dotle dok č ovek nije spreman da ž ivi na
tako rizič an nač in ne mož e postati blaž en. Živite rizično, jer ž ivot ne
zna za drugi nač in: on mora da se ž ivi rizično.
Za sledbenika sanjase najveć a vrlina je hrabrost i tako je
blaž enstvo stalno prisutno. Ukoliko je č ovek spreman da ž ivi rizično
procvetać e mnogi cvetovi blaž enstva.

32
5. dan
Najveć a hrabrost na svetu je ne imitirati druge ljude, nego
živeti svoj sopstveni ž ivot autentič no, koliko god je to moguć e, bez
obzira na cenu. Čak i ukoliko izgubite ž ivot živeć i na taj nač in, to će
biti vredno toga, jer se tako rađa duš a. Kad god je č ovek spreman da
umre zbog neč eg, u samoj toj agoniji – reč‘agonija’ znač i borbu – u
toj borbi č ovek se rađ a. To su porođajni bolovi. Neophodna je hrab-
rost i neustraš ivost.
Živite svoj ž ivot i nemojte dozvoliti da budete uznemireni od
moralista, puritanaca, sveš tenika i ogranič enih ljudi koji vas ne-
prestano savetuju. Živite svoj ž ivot. Bolje je č ak i da greš ite nego da
se poistoveć ujete sa neč ijim ž ivotom, jer č ovek koji je ispravan dok
se ravna po tuđem ž ivotu jeste neistinit, a č ovek koji greš i zbog
sopstvene odluke pre ili kasnije ć e iz te greš ke neš to nauč iti.
Jedina osoba koja stvarno uč i jeste ona koja je spremna da
prizna svoje greš ke, a za takvo uč enje najbolji nač in je da se drugi ne
sluš aju, većjednostavno treba i dalje raditi po svom.

6. dan
Život je za hrabre. Kukavica samo vegetira. On je stalno u
nedoumici, a dok se odluč i prilika je izgubljena. Kukavica samo
misli da živi i da voli, a nikad ne voli. Svet je pun kukavica. Kod tih
ljudi fundamentalan je strah od nepoznatog. Oni su stalno u grani-
cama poznatog. Ovo je rizič no, opasno. Ipak š to viš e reskirate, inten-
zivnije postojite. Što viš e prihvatate izazov nepoznatog, bić ete pot-
puniji. Duš a se rađa jedino u už asnoj opasnosti, inač eč ovek ostaje
samo telo.
Za milione ljudi duš a je samo moguć nost, a ne stvarnost.
Jedino veoma retki, hrabri ljudi imaju duš u.

7. dan
Dve oznake, hrabrost i blaž enstvo, pripremaju tlo na koje
Bog mož e da se spusti. Morate da budete hrabri, jer vam je Bog ne-
poznat, a ma š ta da ste o njemu č uli neće vas sprečiti da se zač udite
kada ga stvarno upoznate. To š to ste o njemu sluš ali bile su ko-
ješ
tarije i gluposti!

33
Ne postoji nač in da se iskustvo opiš e. Bog je neš to š
to se ne
mož e definisati niti opisati. Čak i oni koji su imali to iskustvo ne
mogu ga reč ima preneti nekom drugom.
Engleska rečmistika (mystic) je veoma lepa. Njeno izvorno
značenje je: onaj ko je otupeo kroz iskustvo, onaj ko se susreo sa
takvom istinom za koju se samo mož e reć i da je tajanstvena, da je
‘misterija’, ono što ne mož e da se izgovori.

8. dan
Dok se penjete u visine i dolazite ka Bogu, sve ostalo ostaje
daleko ispod vas, jer dok nastojite da dođ ete do Boga vi ste onaj koji
se penje. Čudo se sastoji u tome da dok se vi penjete, istovremeno se
Bog spuš ta ka vama.
Susret se uvek deš ava negde između. To nije jednosmerno.
Ne okreć e se samo tragalac ka Bogu. U trenutku kada tragalac pođe i
Bog istovremeno polazi. Zapravo, to je jedan proces sa dva po-
lariteta. Tragalac i ono š to se traž i su jedan te isti fenomen. Ipak, Bog
ne mož e da se spusti u vas, dok vi ne poč nete da se penjete.
Ljudi bez prestanka ž ive ovaj svetovni ž ivot kao da samo to
postoji, kao da je nemoguć e bilo š ta uzvišenije. Ipak postoji č udesna
moguć nost. Čovek dolazi sa izuzetnom moguć noš ću. Istinski vrhu-
nac za svako ljudsko bić e je Bog.
Čovek traž i Boga, a Bog traž i čoveka. Kada bi to bilo jed-
nostrano ne bi bilo tako č udesno, jedna strana bi bila ravnoduš na.
Ipak, to nije tako. Ta ljubav je topla.

9. dan
Život je bož anska prič a. On nije vaš a biografija, većBož ija
biografija. U njoj smo mi samo stranice, odlomci i fusnote.
Postojanje je veliki orkestar, a mi smo male note i mali in-
strumenti. Mož emo da sviramo u suglasju sa celinom i to nam donosi
sreću. Mož emo da sviramo protiv celine i to ć e nam doneti nesreć u.
To je jednostavno tako.
Stoga treba da zapamtite, da kada god se oseć ate nesreć
ni,
znali vi to ili ne, č
inite nešto protiv celine. Ispravite to.
Vi ste jedini odgovorni. Niko sem vas. Prihvatite svoju
odgovornost i uvek kada se oseć ate sreć ni nauč ite iz toga nešto.
Verovatno ste se uskladili sa melodijom celine, stoga zapamtite kako

34
se to dogodilo i uvek iznova stvarajte takvu moguć nost da bi se to
desilo č ć
eše i dublje.
Nesreć a i sreć
a su veliki učitelji. Ako smo u stanju da samo
posmatramo i uč imo od njih, onda nam nije potrebna bilo koja druga
knjiga.

10. dan
Da bi blaž enstvo moglo da se desi, morate da postanete jed-
instveni, kao stena. Ljudi su kao pesak, hiljadu delova, guž va,
mnoš tvo, nisu jedno. Blaž enstvo ć e se desiti samo kada postanete
jedno, a dotle ć e vaš a unutrašnja guž va praviti galamu, sukobe,
borbu, napetost i strah.
Sva ova guž va mora da nestane u jedinstvu. Kada se desi to
sjedinjavanje, blaž enstvo se javlja kao plod. Blaž enstvo je plod unu-
trašnjeg sjedinjavanja, a stena predstavlja jedinstvenost.

11. dan
Svo postojanje je puno bož anske energije koja vas štiti, koja
se brine za vas i uvek vam je dostupna. Ukoliko je ne nalazite, sami
ste krivi za to.
Ako su vaš a vrata zatvorena, a napolju je sunč ano, vi ć ete
biti u mraku. Čak i ako su vaš a vrata otvorena i ako napolju sija
sunce, vi mož ete da zatvorite oči i opet ć
ete biti u mraku. Tako je i sa
Bogom. Njegova ljubav je uvek tu, ali su naš a srca zatvorena.
Nač inite vaš e srce dostupnim za Boga, da bi mogli da primate, da
pulsirate zajedno u skladu sa celinom. Onda je veliki blagoslov vaš .

12. dan
Oni koji meditiraju su primorani da budu inteligentniji od
drugih ljudi. Ukoliko nisu, njihova meditacija je lažna, onda oni ne
znaju š ta je meditacija, onda oni rade neš
to drugo u ime meditacije.
Osoba koja meditira primorana je da bude osetljivija, inteligentnija,
kreativnija, da više voli i da se više posvećuje. Ove odlike se raz-
vijaju same po sebi. Tajna se sastoji u jednoj jedinoj stvari: naučite
da zaustavite um.
U trenutku kada znate kako da zaustavite um bić ete gospodar
i onda um postaje č udesan mehanizam. Koristite ga onda kada vam

35
je potreban, kada ž
elite da ga upotrebite, a ostavite ga po strani kada
vam ne treba.

13. dan
Budite š to više svesni svega onog o č emu razmiš ljate, š
ta
želite, zamiš ljate, sanjate. Zapamtite da morate biti samo svesni
svega. Budite svesni dok hodate, da hodate, dok jedete, da jedete,
dok razmiš ljate posmatrajte kakve vam misli prolaze kroz um. Jed-
nog dana kada budete nauč ili u čemu je trik bić ete iznenađeni, jer se
on nastavlja i u snu. Posmatrajte snove, nastavite da prepoznajete
vrstu snova koja prolazi u vi znate da su to snovi. Kada budete u
stanju da posmatrate snove nastać e veliki preobraž aj. Od tog trenutka
vi ćete biti novo bić e. Onda ulazite u svet stvarnosti. Posmatranjem
snova, misli, ž elja, polako postajemo posmatrač i i više se ne pois-
toveć ujemo sa stvarima koje posmatramo. Postajemo svedok. Taj
svedok je istinska stvarnost.

14. dan
Moja osnovna poruka je: ne ž ivite u strahu, jer se pitanje
kaž njavanja ne postavlja. Budite hrabri, jer ć ete samo tako ž iveti
potpunim ž ivotom.
Strah vas blokira. On vam ne dozvoljava da se otvorite. Pre
nego š to preduzmete neš to najjednostavnije morate da vodite brigu o
hiljadu i jednoj stvari, da li ć e biti ispravno ili ne, moralno ili
nemoralno, da li odgovara uč enju crkve, da li je u skladu sa knjigama
ili nije. Sve š to više o tome razmiš ljate, haos ć e u vama postajati sve
već i i već i. Ako jednom poč nete stvari da menjate u grehe viš e ne-
ć ete moć i da ž ivite, samo ćete ž ivotariti.
Ja prilazim tome na drugač iji nač in. Postoje greš ke, a ne
gresi. Treba zapamtiti jednu stvar: nemojte ponavljati istu greš ku, jer
je to glupo. Čovek treba da analizira svoj ž ivot, a u tom analiziranju
on ponekad i zaluta. Ukoliko se jako bojite da ć ete zalutati neć ete
moć i da analizirate. Onda se cela ž ivotna pustolovina uruš ava, ubija i
uniš tava. To su napravili takozvani religiozni ljudi. Oni su religiju
nač inili tako mrač nom, ozbiljnom sa tako izduž enim licem.
Pokuš avam da vam pruž im radost, už ivanje, ukus ž ivota,
hrabrost za pustolovine, pokuš avam da vas oslobodim od straha
prema kretanju, da vas usmerim ka istraž ivanjima svih moguć nosti u

36
životu, da vas ohrabrim u pravcu vaš eg š irenja, otvaranja i moguć -
nosti da budete ranjivi. Ne treba da se bojimo jer je Bog našsudija.
Kada dođe sudnji dan i kada budete videli Boga vi ć ete mu reć i:
”Jeste, ja pijem… molim te da mi oprostiš . Pokuš avam jošpo neš to.”
Mislim da ć e on to razumeti. Nemojte da brinete o tome.

15. dan
Novo je moguć e samo ukoliko se odbaci staro, a staro se
teško odbacuje. Novo je teš ko za prihvatanje jer je novo i nije
poznato. Ono je kao stranac i duboko u naš oj unutrašnjosti mi ose-
ćamo strah i strepnju. Ipak, č ovek treba da nauč i da voli novo kako
bi imao moguć nosti da se razvija. Razvoj se deš ava sa hrabroš ću za
odbacivanjem starog i ljubavlju prema novom. To se ne deš ava samo
jednom, nego svakog trenutka, jer u svakom momentu poneš to zas-
tareva, a neš to novo kuca na vrata. Kada se to deš ava slušajte samo
ono novo, a ne staro.
Staro delovanje je ogranič enje, a novo donosi slobodu. Istina
je uvek nova. Bog je uvek nov, poput kapi rose na jutarnjem suncu.

16. dan
Ne mož ete da dobijete gotovu istinu. Nema je ni u knjigama
ni u tradicijama. U nju morate da uronite, da je istraž ujete i svako
mora u nju da uroni. Mož da sam je ja naš ao, ali ne mogu da vam je
dam. Ne zato š to ne želim da vam je dam, većzato š to to ne mogu da
uč inim. Ona jednostavno ne mož e biti data, ne postoji nač in za to. U
trenutku kada je dajete ona postaje laž. Morate sami da je nađete.
Sveti ljudi (buddhe) mogu vam ukazati na put, ali vi ste ti
koji moraju da putuju svo vreme i morate da pređete taj put. On je
dug i naporan, ali veoma lep. Svaki momenat na tom putu je pun
iznenađ enja i svaki momenat je tako č udesan.

17. dan
na samo za č
Istina je pristupač istu svest – onu koja je č ista
kao kod dece, svest koja ne zna niš ta. Kada imate puno saznanja,
vaše ogledalo je prepuno praš ine. Saznanje sakuplja praš inu kao
ogledalo. Kada ne znate niš ta vi ste zač uđeni, vaše ogledalo je čisto.
Ovo č isto ogledalo reflektuje istinu.

37
18. dan
Istina nije neš to što treba da se postigne, ona je veću nama.
Mi smo istina, tragalac je ono š to se traži, ali mi i dalje jurimo ovamo
i onamo traž eći istinu. Nikad je neć emo nać i negde drugde, jer jedini
nač in da se ona pronađ e jeste da se ona prestane traž iti u spoljašn-
jem.
Jedini nač in da se ona pronađ e je da se sedne i u miru uroni u
svoju unutraš njost. Ovde nije rečo delovanju, većpre o nedelovanju.
Kada ste u stanju bez delovanja, sasvim mirni, istina ć e se
desiti, ona ć e izvirati. Ona je uvek bila tu, ali vi niste. Susret ć e se
dogoditi kada i vi budete u svojoj unutraš njosti.

19. dan
U vaš oj unutraš njosti gori svetlo. Ono je uvek tamo, samo
što ga mi nikada ne vidimo. Neprekidno mu okreć emo leđ a i zato
smo stalno u mraku.
Mi sami stvaramo mrak. Kada se okrenemo u unutraš njost,
sve je svetlost; kada pogledamo napolje, sve je tama. Ova tama
označ ava naš u usredsređenost na spoljaš nje, zaboravnost na unu-
trašnji svet. Svetlost je naš a suštinska priroda i priroda sveg posto-
janja. Postojanje je sač injeno od svetlosti i zato sve knjige na svetu
kaž u da je Bog svetlost. Danas se podjednako i savremena nauka
slaže da je svemir sač injen od elektriciteta, elektrona. To su nauč ni
pojmovi, svetlost je pojam koji je poetič niji.
Reš ite da ćete se od sada pa na dalje okrenuti ka svojoj unu-
trašnjosti.

20. dan
Mi smo rođeni u svetlosti, ž ivimo u njoj, umiremo u svetlosti
i sač injeni smo od svetlosti. Ovo je jedan od najvaž nijih uvida
mistika u svim vremenima. Sa tim se slaž u i nauč nici u naš e vreme,
pogotovo š to se tič e poslednjih dvadeset godina, morali su da se
slož e sa tim. Jošpre dvadeset godina nauč nici su se smejali misti-
čarima i mislili da oni govore besmislene stvari – “Da je č ovek sač in-
jen od svetlosti? Verovatno govore u metaforama, a ne doslovno.”
Ipak, mistič ari su stvarno govorili doslovno.
Danas nauka ne samo da tvrdi da je č ovek sač injen od svet-
losti većkaž e da je sve sač injeno od svetlosti, od elektrona, elektric-

38
iteta. Nauka je do ovog saznanja doš la posle vrlo dugog i napornog
puta. Objektivni put je veoma dug put, a subjektivni je veoma lak,
najkrać i moguć i, jer treba samo da pogledate u unutraš njost. Ne treba
vam niš ta drugo, nikakvi laboratoriji, instrumenti, nikakvi sofisti-
cirani aparati; sva umetnost koja vam je potrebna je da zatvorite oč ii
ponirete u sopstvenu unutraš njost.
To je u stvari meditacija – umetnost poniranja. U trenutku
kada misli nestanu i kada um postane sasvim miran i tih, vidi se unu-
trašnja svetlost. To je otkrić e.
Kada jednom vidite sopstvenu svetlost ona ć e da vas izne-
nadi, moć ićete je videti i u drugima. Onda celo postojanje nije niš ta
drugo do more svetlosti. To nije materija, većč ista energija.

21. dan
Zbog naš eg straha od mraka, vekovima se o Bogu mislilo
kao o svetlosti; on je istovremeno i svetlost i mrak. Mora biti i jedno
i drugo, u protivnom mrak ne bi ni postojao. On mora da bude na-
jprimamljivije i najuzviš enije biće i tvar i misao. Bog mora da bude
celina, a celina se sastoji od polarnih suprotnosti. Ne mož e da bude
samo svetlost. Zbog svog straha od mraka mi o Bogu nikada ne mis-
limo kao o mraku. Dopiranje do Boga uz pomoćstraha nije ispravno.
Do njega treba da se dolazi bez straha, u dubokoj ljubavi.
Ako gledate u strahu, projektovać ete svoj strah. Videć ete
stvari kojih nema, a neć ete videti stvari koje su tamo. Kada se ne bo-
jite gledate apsolutno jasno. Strah je poput dima koji se š iri oko vas,
poput oblaka. Bog se mož e videti samo kroz jasnoć u, kroz apsolutnu
i bezuslovnu jasnoć u, kroz jasnoć u i ništa više. Tada je Bog oboje –
koliko svetlost, toliko i mrak. Tada je on leto i zima, kao i ž ivot i
smrt. Tada nestaje podvojenost i javlja se neraskidivo jedinstvo.
Osuđ eni smo na podvojenost, a toga nas mož e osloboditi
samo jedno. Kao kada Plotin kaž e: “Traganje za Bogom je beg od
samoć e do samoć e.”
Poč nite da gledate na mrak kao na bož ansko. Poč nite da gle-
date na sve stvari kao na bož ansko, jer znali to ili ne, shvatali to ili
ne, sve je bož ansko. Nisu važ na naš a shvatanja – samo postojanje je
bož ansko. Ako to budemo shvatili, veselić emo se; ako ne budemo,
nepotrebno ć emo patiti.

39
22. dan
Čovek izgleda vrlo ogranič en, vrlo sitan kao kapljica rose.
Međ utim, on u sebi sadrž i okean, sadrž i nebeske svodove u sebi. Ako
pogledate spolja, vrlo je mali i sitan; samo prah, niš ta naroč ito – od
praha ć e postati prah. Ako pogledate iz nutrine, iz njegovog središ ta
č ovek je celi svemir.
U ovome je razlika izmeđ u nauke i religije; nauka gleda
č oveka spolja i ne nalazi niš ta duhovno, niš ta božansko. Nalazi samo
fiziološ ko, hemijsko, biološ ko, jednu drugu vrstu ž ivotinje. Zato
nauč nici i dalje izuč avaju životinje da bi razumeli č oveka. Životinje
su jednostavnije, lakš e se njima upravlja i zato nauč nici i dalje izu-
č avaju pacove. Šta god da zaključ e, insistiraju da je isti sluč aj sa
ljudskim rodom, š to je naravno samo malo slož enije, ali je u osnovi
isto. Nauka je svela ljude na pacove. Po njihovom č ovek se mož e
samo razumeti prouč avanjem pacova ili pasa.
Čovek mož e samo da se shvati razumevanjem ljudi kao š to
su Buda, Hrist ili Kriš na. Imajte na umu da je ovo jedna od najos-
novnijih stvari; ne mož ete razumeti uzviš eno razumevanjem primi-
tivnog, ali mož ete shvatiti primitivno razumevanjem uzviš enog. Uz-
viš eno sadrž i primitivno, ali primitivno ne sadrž i uzviš eno.
Jedini nač in da razumemo č oveka jeste da ga ne gledamo
spolja, ne shvata posmatranjem, većmeditacijom. Čovek mora da
ponire u svoju unutraš njost, u svoju vlastitu subjektivnost. Kada se
tamo zaustavi osetić e najveć e strahopoš tovanje - č ovek nje niš ta
drugo nego Bog.

23. dan
Na dalje nauka tvrdi o ljudima: “Vi ste samo ž ivotinje. Ljud-
ska bić a su samo jedna ž ivotinjska vrsta”. Ovu ideju propagiraju već
više hiljada godina; ona je većduboko prodrla u naš u krv, kosti, u
samu naš u srž.
Mi nismo ž ivotinje, zapravo, ni ž ivotinje nisu životinje. Mi
smo bož anski, a takve su i ž ivotinje. Religija je uvrežena na ovom
viđenju č oveka kao bož anskog bić a i viđenju svemira kao bož an-
skog. Nauka sve svodi na najprimitivniji zajednič ki imenilac. Ako
mu donesete lotosov cvet, reć i će da je cvet samo blato jer raste u
blatu; proizilazi iz blata. Ako mistiku donesete blato on ć e reć i: “Ne

40
brinite, postoje hiljade lotosovih cvetova skrivenih u ovom blatu, jer
oni rastu iz blata.”
Religija gleda sa najuzviš enije tač ke i tu tač
ku smatra odlu-
čujuć im č iniocem. Nauka posmatra sa najprimitivnije tač ke i nju
smatra odluč ujućim č iniocem. Od ovog momenta vaš e viđenje mora
da bude ovako: Vi ste bož anski, a takav je i ceo svemir. S takvim
viđenjem lako ć ete se uzvisiti, jer ako ne postoji moguć nost za nešto
uzviš enije, tada č ovek zaboravlja sve o svom vlastitom preobraž aju.
Ako postoji moguć nost, on ć e se drž ati te moguć nosti. Moguć nost
postoji. Svi ljudi (buddhe) su dovoljno uverljivi, oni su dokaz za to.

24. dan
Svi su Bog. Niko ne mož e biti neš
to drugo, jer samo Bog
postoji. Bog je isto što i postojanje. Biti znač i biti Bog. Međutim, mi
se toga ne seć amo; na to smo zaboravili. Zato nije pitanje kako pos-
tići bož ansko, nego kako se setiti bož anskog. Ovo je zaboravljeni
jezik.
Nastojim da vam pomognem da se setite neč ega š to već
postoji. Nije potrebno niš ta postizati, samo treba sami da otkrijete
sebe, da otkrijete ko ste i tako da saznate da ste Bog.
U momentu kada saznate da ste Bog, celo postojanje postaje
bož ansko i svi su Bog. To je beskrajna radost, celo postojanje vam
izgleda bož ansko; okruž eni ste bogovima. Naravno da ć e se u vašem
srcu roditi velika radost.

25. dan
Čovek je most izmeđ u ž ivotinjskog i bož anskog sveta.
Čovek je upravo u sredini; on je prolaz; zato č ovek nije stvarno bić e.
Lav ima određ eno bić e, ruž in grm ima određeno bić e, stena ima
određ eno bić e, ali ga čovek nema.
Čovek je postojanje, a ne bić e. On postaje biće samo kada
natkrili ljudsko, kada postane Buddha ili Hrist. Tada postiž e biće, ali
prestaje da bude č ovek, samo prelazi preko mosta. Pređite preko mo-
sta. Zapamtite: ne gradite kuć u na mostu, njega samo treba preć i, on
je nešto š to treba natkriliti i u tome je č ovekova lepota. Ni jedan pas
ne mož e da postane neš to drugo osim psa. Ni jedna stena ne mož e
postati neš to drugo osim stene. Oni imaju određ eno bić e, nemaju
moguć nost za razvoj. Jedino se č ovek razvija, jedino on ima moguć -

41
nost pustolovine, moguć nost puta u nepoznato. Najveć a i najmoć nija
č ovekova lepota je š to on mož e da nadmaš i sam sebe. Ovo izgleda
nemoguć e. Međ utim, ako skoč ite to postaje moguć e. Za one koji o
tome samo razmiš ljaju to ć e postajati sve manje i manje moguć e. Što
više razmiš ljate, izgleda vam sve manje moguć e. To je za hrabre
ljude koji ć e skoč iti. Kaž e se: “Dva puta razmisli, pre nego š to sko-
č iš
“. A ja kaž em: “Prvo skoč ite, a zatim razmiš ljajte koliko ž elite!”
Dvaput ili triput… koliko ž elite. Ne brinite, razmiš ljate koliko vam
srce želi – ali prvo skoč ite!

26. dan
Meditacija vas vodi prema okeanskom – od sitnog prema
beskrajnom, od ogranič ene strukture tela i uma u neogranič enu sves-
nost, od određenog do beskrajnog, od vremena do več nosti, od ro-
đenja i smrti do več nog ž ivota.
Jedino se traž i da se odbaci pojam ega, š to inteligentnom
čoveku nije teš ko da uč ini. Što je č ovek inteligentniji, utoliko ć e
lakše odbaciti ovaj pojam jer mož e videti da je on apsolutno
pogreš an.
Mi ne mož emo biti odvojeni – u odvojenosti ne mož emo
postojati ni za momenat. Ako ne udahnemo, nestać emo. Neprestano
izmenjujemo neš to sa celinom Disanje je most izmeđ u nas i celine.
Ono je poput korena u celini. Ako iš čupate stablo iz zemlje, ono
započ inje da umire, jer gubi svoj koren preko koga se hranilo. Čovek
umire ako prestane da diš e.
Disanje je suptilan nač in postajanja ukorenjenim u celini.
Sama rečdah znač i život, jer bez daha nema ž ivota. Dah je jedini
znak da je č ovek ž iv. Ako č ovek diš e on je živ, ako ne diš e znač i da
je mrtav. Međutim, dah ne mož emo videti, niti ga mož emo izmeriti.
S druge strane stalno i svakog momenta uzimamo neš to od posto-
janja.
Ako pogledamo ž ivot vrlo lako mož emo shvatiti da je ego
lažan pojam. U momentu kada odbacite ego, uklonjene su sve pre-
preke, uronić ete u okean i sjediniti se s njim. To ć e biti iskustvo pra-
vog zanosa i prave slobode.

42
27. dan
Meditacija je umetnost pristajanja uz vlastito središ te. Mi
živimo na periferiji – kako sa periferije da skoč imo u središte? U
tome je sva umetnost. Ovo zovem umetnoš ću umesto naukom, jer je
nauka previš e matematič ka, a umetnost je slobodoumnija, poetič nija.
U nauci nema izuzetaka, ona sledi univerzalne zakone. U umetnosti
postoje izuzeci, zapravo svaki pojedinac dostiž e svoje središte na
različit način od svih ostalih, svaki pojedinac u sebi ima neš to jed-
instveno. U tome je bož anstvenost i velika milost svemira – on stvara
samo jedinstvene osobe. Meditacija je most izmeđ u periferije i
središta, izmeđ u spoljaš njeg i unutraš njeg, između uma i ne-uma,
između tvari i svesnosti.

28. dan
Meditacija je najveć eč udo koje postoji. Ona je najveć i pok-
lon koji su probuđeni ljudi poklonili č oveč anstvu. Nauka je dala
mnogo stvari, ali ni jedna se ne mož e uporediti sa meditacijom.
Čovek ne mož e pojmiti da ć e nauka ikada moć i da dâ neš to š to se
mož e uporediti sa meditacijom. Do sada je meditacija najveć i poklon
čoveč anstvu i zauvek će ostati najveć i poklon. Ovo se mož e sa sigur-
noš ću predvideti iz jednostavnog razloga š to nauka i dalje nastavlja
da prouč ava objektivni svet, dok vam meditacija daje vlast nad sub-
jektivnim postojanjem, s vaš im unutraš njim svetom, a unutraš nje je
uvek uzviš enije od spoljaš njeg. Nauka ne mož e biti veća od nauč -
nika, jasno, predmet ne mož e biti uzvišeniji i vredniji od posmatrač a.

29. dan
Strah od nepoznatog nas drž i zavisnim od svih vrsta patnji.
Patnja ne zavisi od vas, vi ste zavisni od nje. Ljudi vole patnju viš e
od ništavila. Niš tavilo ne samo da je bolje od patnje, ono je bolje od
bilo čega drugog, bolje je od svega. Postati niš ta, biti niko, biti čisto
ništavilo svakako zahteva hrabrost. Ono je polazak na najudaljeniju
obalu, a da se ne zna postoji li ona ili ne i gubitak ove obale koju vrlo
dobro poznajemo, korač anje krupnim koracima prema neč emu š to bi
moglo biti i ne bi moglo biti – nema jemstva. Zbog toga vam je pot-
reban uč itelj. Učitelj nije jamstvo nepoznatog, za nepoznato, nego
svedok. On mož e da vam jamč i istinu. Sve š to deli s vama glasi:
“Ovo postoji – ja sam ovo upoznao i o tome svedoč im.” I ako, gleda-

43
jući ga u oč i, mož ete osetiti poverenje, ako mož ete osetiti njegovu
ljubav i svoju ljubav prema njemu, tada se neš to tajanstveno pokreć e
u vama, neš to tajanstveno se događa. Ova tajanstvena veza je sled-
beništvo, to je sanjasa. Ovo je najtajanstvenije iskustvo ž ivota. S
njom se ne mož e uporediti čak ni iskustvo ljubavi.

30. dan
Čovek mož e ž iveti na dva nač ina. Mož ež iveti zatvorenim
ž ivotom za svih strana, izolovan. Postoje razlozi zbog kojih milioni
ljudi biraju ova nač in ž ivota. On je č uvan, siguran i udoban, međ utim
oni propuš taju neš to mnogo vrednije, propuš taju pustolovinu, pro-
puš taju traganje za istinom, propuš taju bož ansko, propuš taju ljubav i
propuš taju svetlost. Zapravo propuš taju sve, ostaje im jedino udobna
smrt. Njihov ž ivot je ž ivot u grobu. Naravno, u grobu nema opas-
nosti, ne mož ete ponovo umreti. On je najsigurnije mesto. Inač e, ma
koliko bili sigurni, vi ste izgubili ž ivot.
Bož anstvo je moguć e samo kada č ovek nauč i da ž ivi drugom
vrstom ž ivota. Prva je hermetič ki zatvorena, ali je ona izbor miliona,
a ujedno i razlog tome š to su oni samo hodajuć i grobovi - ž ive samo
už ivotinjskom smislu ž ivota, zapravo vegetiraju. Oni nemaju duš u.
Kada č ovek poč ne da ž ivi opasno, prvi put poč inje da ž ivi.
Živeti opasno znač iž iveti bož anski. Opasno su ž iveli i Isus i Buddha
i Sokrat, a i Al Hilaj Mansur je ž iveo opasno. Dakle, oni su bili ljudi
koji su doprli do najviš eg vrhunca individualnosti, popeli se na Mont
Everest svesnosti.

31. dan
Bog nema oblik, nema ime, nema definicije. Bog se ne mož e
definisati, ni opisati, ni izraziti. Zato je sve ikada izreč eno o Bogu
pogreš no. U momentu kada se izgovori postaje pogreš no. Čovek
mož e ispravno govoriti o Bogu jedino ako ć uti. Izgovorite li jednu
jedinu rečpropustić ete pravo znač enje. Niš ta se ne mož e izreć i o
Bogu, ali on mož e postati iskustvo. Ne postoji dokaz niti kakva
logička sigurnost, ali postoji neš to egzistencijalno.
Sanjasi na nov nač in gledaju na stvari. Taj nač in se sastoji od
posmatranja stvari tako da Bog započ inje svuda da izvire. Iako nema
nikakvog oblika izraž ava se u svim moguć im oblicima.

44
U jednom smislu je jedan talas okean, a u drugom smislu su
svi talasi okean. U jednom smislu ni jedan oblik nije Bog, a u
drugom svi su oblici bož anski.
Um ga ne mož e saznati jer jedino mož e ovladati oblicima. U
saznavanju onoga bez oblika morać ete da izađete izvan uma, da od-
bacite svoj um makar na nekoliko trenutaka svaki dan, kako biste
mogli da se okupate Bogom. Ovo su istinski trenuci, jedini trenuci u
kojima ž ivite, svi ostali trenuci samo protič u, neće biti sač uvani.
Samo oni trenuci u kojima ste ž iveli s Bogom, u bož jem prisustvu
ostaćete sač uvani.

45
ČETVRTI MESEC

MEDITACIJA JE PLAMEN

1. dan
Tecite s rekom, idite s rekom, prepustite joj se potpuno, ona
se većuliva u okean, pa ć e tako i vas odneti do okeana; ne treba ni da
plivate. Okean predstavlja postojanje, a ako ga ne pronađemo ne
mož emo biti zadovoljni – zbog ogranič enja, usled granica. Sve
granice su prepreka. U momentu kada reka utič e u more postaje
beskrajna, postaje več na. Cilj sanjase je da vam pomogne da dospete
do beskraja, do več nosti, do neogranič enog, nediferenciranog, neiz-
recivog.

2. dan
Živeti znač i stalno teć i, stalno se kretati. Nastavite da
dohvatate najudaljeniju zvezdu. Už ivajte u samom putovanju, ne
brinite previš e o ciljevima, oni su samo opravdanje za to da č ovek
mož e ići dalje na svom putu. Zapravo ciljevi u ž ivotu ne postoje.
Život je hodoč ašće, hodoč ašć e prema nič emu, hodoč aš će niotkuda,
naprosto hodoč ašće.
Razumevanje ovoga ć e vam doneti veliku slobodu, doneć e
vam oslobođ enje. Nestać e sva nezadovoljstva, brige i ljutnje, nestać e
jer kada ne postoji cilj ne mož ete da ne uspete. Neuspeh je naš a
zamisao jer mi verujemo u cilj.
Ja na primer, ne mogu da ne uspem, jer nemam cilj. Nikada
nisam nezadovoljan, jer nikada niš ta ne oč ekujem. Ako se neš to
dogodi, dobro; ako se ne dogodi, jošbolje! Uvek su dobra oba
nač ina.
Osnova mog uč enja glasi: Živite u svakom trenutku u njego-
voj potpunosti. Ovo nije kretanje prema nekom cilju. Inač e, ovo je u
poč etku vrlo teš ko i zato vam dajem laž ne ciljeve i svrhe. Oni su
samo igrač ke i moć ić ete da nastavite bez njih. Kada jednom budete
už ivali na samom putu, viš e neć e biti razloga za postavljanje nekak-
vog cilja. Tada neć ete tragati za znač enjem ž ivota, život je sam svoje
'znač enje’ u njemu je sadrž an njegov kraj.
Ovo je stanje potpune slobode.

46
3. dan
Sloboda je jedno od najznač ajnijih svojstava. Zapravo, zbog
slobode sve š to postoji sjajno cveta. Mož ete voleti samo ako ste slo-
bodni, za istinom mož ete tragati samo ako ste slobodni, mož ete se
veseliti samo ako ste slobodni. Zato sloboda mora da postane sam
temelj sanjase.
Ne ž elim da pripadate nekoj crkvi, veri, naciji ili rasi. To su
sve ruž ne stvari. Čovek se mož e osloboditi svih ovih besmislica.
Naprosto mož e biti č
ovek – nema potrebe da bude hriš ćanin, hindus,
musliman; niti ima potrebe da bude indijac, amerikanac ili nemac.
Čovek mož e da se oslobodi svih tih ogranič enja. Postoje tamnice u
kojima je zarobljen vašduh. Pobegnite napolje!
Sve zavisi od vas. Ako uč estvujete u ovakvim podelama,
uč estvujete u vlastitom ropstvu. Nemojte viš e uč estvovati.
Ogranič enja vam ne postavljaju drugi, nego vlastita nesvesnost. Zato
postanite svesni svog uč estvovanja u vlastitom ropstvu, sama sves-
nost ć e biti dovoljna da vas oslobodi tog ropstva.
Sloboda je vaš a priroda; ona se ne postiž e. Samo kada rop-
stvo nestane, č ovek postaje slobodan; kada ropstva viš e ne bude, slo-
boda ć e započ eti da izvire u unutraš njosti vaš eg bić a. Sa slobodom
život dobija neizrecivu lepotu. Tada sve postaje moguć e – ljubav,
istina, bož ansko.

4. dan
Mi smo seme, ali ne bismo imali sreć e kada bismo umrli kao
seme. Moramo postati cveć e koje miriš e, samo tako ć emo biti ispun-
jeni. Stablo je ispunjeno kada procveta u proleć e, kada se oslobodi,
pretoč i svoje srce u boje, u miris i radost. Kada stablo pleš e na vetru i
na suncu ono je ispunjeno.
Nastojim da vas uč inim svesnim vaš ih velikih moguć nosti,
vaš ih beskrajnih moguć nosti, visina do kojih mož ete dopreti i dubina
do kojih mož ete ponirati. Vaš e istine su viš e od Himalaja, a vaš e
dubine dublje od Tihog okeana. Jednom kada bude spoznali vlastite
dubine i visine, ž ivot će postati samo zahvalnost. Toliko ste dobili od
postojanja. Ono je pretoč ilo svu svoju kreativnost u vaš e bić e i
uč inilo vas je tako neizmerno bogatim… a ž ivimo kao prosjaci.
Moj sanjas predstavlja objavu da viš e niste prosjaci, nego
vladari.

47
5. dan
Dok dož ivljavate viš e iskustava prikuplja se viš e uspomena i
nastaje brdo – zaista ogromno brdo. Ono se ruš i na ljude. U momentu
kada spoznate koliko je beskorisno, mož ete ga odbaciti. Ne zavisi
ono od vas, nego vi zavisite od njega, zato ga naprosto pustite. Sle-
deć a stvar koja dolazi posmatranjem jeste svest o tome da buduć nost
jošnije doš la, zaš to biste brinuli o njoj? Kada bude doš la videć emo
kako ć emo se poneti. Ne treba se o njoj brinuti. Mož da i neć e doć i,
ili ć e doć i na nač in kakav vam je sada nezamisliv. Buduć nost se ne
mož e predvideti. Devedeset devet posto svega š to o njoj mislite ni-
kada se neć e dogoditi. Zato je glupo gubiti energiju radi tog jednog
procenta.
Kada jednom ovo uvidite povuć ić ete se iz buduć nosti – a
proš lost i buduć nost su sto posto od vaš eg uma, sav njegov sadrž aj.
Pedeset posto pripada proš losti, a pedeset posto buduć nosti. U sa-
daš njosti nema sadrž aja. Ako je neko sada i ovde, tada svesnost
postaje prazna. Mož ete uvideti, kad god posmatrate svoj um, u njemu
se uvek kreć e neš to proš lo ili neš to buduć e. Što se tič e sadaš njeg
trenutka, svesnost je č ista, a meditant se laganim, laganim odba-
civanjem proš losti i buduć nosti poč inje smeš tati u sadaš njosti.
Živeti sada i ovde znač iž iveti religioznim ž ivotom. Ovo je
č ista svesnost, a sve š to se događa u č istoj svesnosti jeste vrlina. Sve
što budete č inili bić e ispravno. Kako god se budete poneli bić e is-
pravno, nikada neć e biti razloga da se kajete zbog svojih postupaka
niti ć ete zbog njih oseć ati krivicu.

6. dan
Sve š to ima neko ogranič enje to ć e vas zarobiti. Sva
ogranič enja se moraju natkriliti. Kada stignete do tač ke gde za posto-
janje vašeg bić a više nema ogranič enja, kada ste naprosto bez ikakve
definicije, kada ste nadiš li sva ogranič enja tela i uma, ulazite u
okeanski svet. Zato ne treba da zavisite ni od č ega, ne treba ni za š ta
da se vezujete. Ostanite nevezani, tako da ne bude spreč en vaštok.
Ostanite slični reci koja teče kroz mnoga područ ja, kroz mnoge prek-
rasne doline, planine, š ume i stalno se kreć e. Prolazi kroz mnoge
prekrasne prizore, ali se nigde ne zaustavlja. Kreć e se sve dalje, dok
ne dođ e do okeana. Budite kao reka, tekuć i, nikada se nemojte

48
vezivati jer ć
ete inač
e postati bara. Ona nikada ne dosež e okean, to
mož e samo reka. Zato ostanite otvoreni, bez kraja i nastavite da te-
čete. Tada okean neće biti daleko. Koliko god bude udaljen, neć e biti
daleko.

7. dan
Nastojim da vam pomognem da sebe prihvatite onakvim
kakvi jeste i da stalno tražite, da tragate za svojom izvornom duš om.
Ona je zatrpana s nekoliko glupih ideja da ć ete morati da se raster-
etite, da se ispraznite. Jedino kada se oslobodite svih tih besmislica
koje ste primili od drugih bić ete sposobni za taj prvi dodir, za prvu
vezu s vlastitim bić em.
Ovo je neizreciva sloboda. Ovo je sloboda od vremena, slo-
boda od uma, sloboda od smrti. Odjednom ulazite u dimenziju več -
nosti; odjednom postajete savremenik Bogu. Jedino je ovo vredno
pokuš aja i vremena.

8. dan
Duboko u srcu treba razumeti da je ž ivot poklon od neiz-
merne vrednosti, da je svaki trenutak toliko dragocen da se ne sme
uludo potroš iti. To je istinska prilika za razvoj. Čovek ne bi trebao da
skuplja š arene kamenč ićei š koljke na morskoj obali, nego da č ini
neš to važnije, neš to znač ajnije.
Čovek treba da pogleda u vlastitu unutraš njost. Ne sme ostati
da razmiš lja samo o spoljaš njim stvarima, jer ljudi tako uludo troš e
svoje ž ivote. Mora poč eti da traga u unutraš njosti i sve dublje da
ponire u svoju svesnost kako bi osetio svoje središ te. U momentu
kada bude osetio vlastito središ te dobiće odgovor na sva pitanja; sve
zagonetke ć e nestati, viš e neć e biti zbrke i sve će biti jasno, kristalno
jasno. Moć ić ete da vidite kroz sve. Ovo je č as kada č ovek shvati
koliko je dobio od svemira i kolika je naš a nezahvalnost svemiru.
Zahvalnost je osnovni zahtev religioznog ž ivota, a molitva, ljubav i
milost rađ aju se iz zahvalnosti. Međ utim, čovek mož e osetiti zahval-
nost samo ako oseć a vrednost, beskrajnu vrednost ž ivota i neprocenl-
jivu vrednost postojanja.

49
9. dan
Kada jednom budete probuđeni započ eć ete da ž ivite na pot-
puno drugač iji nač in. Iako vašž ivot ostaje isti, vi neć ete biti isti, vaš
pristup ć e biti drugač iji i sam vašstil će biti drugač iji. Živeć ete sves-
nije. Više se neć ete spoticati u mraku. Živeć ete srcem, a ne viš e ra-
zumom. Vašž ivot će postati ljubav, predanost. Bić e pesma, ples i
slavlje. Naravno da ć ete s ovim zaraziti sve š to bude s vama dolazilo
u dodir. Ovo je zaraza. Ovo je poput vatre, poput pož ara; samo se
širi.

10. dan
Bog je neogranič en, beskrajan, ogroman. Bog je kao okean,
a mi smo kao kap rose. Treba da nauč imo kako da nestanemo u
okeanu. Za to je potrebna velika hrabrost, jer nestajanje u okeanu
podrazumeva smrt kapi. Sve dok č ovek ne umre kao kap ne može da
se rodi kao okean. Kada seme umre, rađa se veliko drvo. Seme
nestaje i u tom nestajanju se pomalja drvo.

11. dan
Za Boga ne postoji mrak, za svetlost ne postoji mrak. Mrak
postoji samo kada je svetlost odsutna; zato se nikada ne susreć u.
Svetlost ne zna za mrak. Kako bi svetlost mogla znati za njega? Kada
je ona prisutna, mraka nema. Mrak je samo odsustvo svetlosti. Bog
ne poznaje mrak. Mi poznajemo samo mrak – tako viš e ne vidimo
most koji nas povezuje s Bogom. Takođe moramo da dosegnemo
tačku na kojoj nestaje mrak i ostaje samo svetlost. Toga dana, kada
za vas nestane mrak, nastać e velika sveč anost, to ć e biti dan velikog
blagoslova. Ovo ć e se ostvariti kada budete shvatili da ste svetlost.

12. dan
Postanite blaž eni, postanite prosvetljeni. Plamen većpostoji.
Ne morate č initi ništa, samo ga treba otkriti. On je u vaš oj unutraš n-
josti, zato nikuda ne treba ić i dalje. Budite samo mirni, nepomič ni,
ponirite tragajuć i u sebi.
Morać ete proć i kroz straš nu gužvu misli i ž elja, ali ona nije
tako velika kao š to vam se č ini spolja. Da, morać ete se gurati pomalo
i izvlačiti, i morać ete pomalo da se borite za prolaz do ulaza. Inač e
ovo je prelepa igra, ovo je zabava. Meditacija je zabava. Kada jed-

50
nom budete sposobni da prođete kroz guž
vu u otvoreni prostor vlasti-
tog unutarnjeg bić
a videć ete plamen. On je vaš e unutraš nje bić e.
Ovaj plamen je deo velikog plamena postojanja, deo univerzalnog
plamena.

13. dan
Čovek je zatvorena knjiga. Stalno č itamo nekakve vede, bib-
lije, kurane, a nikada ne č itamo vlastito unutraš nje bić e. Sve š to je
sadrž ano u spomenutim knjigama sadrž ano je u vama, sadrž ano u
apsolutnoj č istoći. Vede, biblije, kurani su zatrovani. Po prirodi
stvari, u momentu kada proč itate o istini ona postaje laž ,čim ste je
izgovorili većste je uč inili laž nom. Ona ostaje istina samo kada ž ivi
u vaš oj nutrini u dubokoj tiš ini. Samo unutar vlastitog bić a pronać i
ć ete miran, mali glas bož ji. Potrebno je ispuniti samo jedan uslov:
postanite mirni, tihi, beš umni, kako biste ga mogli č uti i kako biste
ga mogli razumeti.

14. dan
U vaš oj istinskoj stvarnosti vi ste Bog. Mož da ste zaspali i
samo sanjate da ste prosjak, da ste muš karac ili ž ena, da ste beli ili
crni, da ste ovo ili ono, da ste siromaš ni ili bogati, ali sve su to samo
snovi. Kada um prestaje da sanja ostaje samo jedno, a to je: “Ja sam
Bog”.
Umreti a da to ne saznate, znač ilo bi da ste stalno ž iveli ja-
lovo. Čovek je ispunjen samo ako sazna “Ja sam Bog”, a to nije pi-
tanje verovanja. Vekovima većsveš tenici govore da je kraljevstvo
bož je u vama, ali njihove reč i ne pomaž u – to morate iskusiti sami.
Verovanje je lako. Mož ete poč eti da verujete da ste Bog, ali ć e to
samo biti megalomanija, samo ludilo. To je pitanje iskustva.
Kada verujete da ste Bog i kaž ete “Ja sam Bog”, to “ja”
postaje vrlo važ no, a Bog je samo san. Kada iskusite “Ja sam Bog”,
ovo “ja” je samo reč , samo izgovorena reč , a jedino je Bog stvaran.
U tome je razlika izmeđ u ludaka i mistika. I ludak mož e da izjavi “Ja
sam Bog”, ali on samo izjavljuje “Ja sam”. Ovde se u izjavljivanju,
“Ja sam Bog” radi o pravom egu. On sebe velič a. Mistik isto tako
kaž e “Ja sam Bog”, ali on time izjavljuje “Ja ne postojim zato š to
sam(o) Bog (postoji)”.

51
Ne govorim vam sve ovo da biste meni poverovali. Ovo
treba iskusiti. Ne dozvolite da vam ž ivot prođe, a da ovo niste
iskusili. Ovo je prilika da iskusite sopstvenu realnost.

15. dan
Dok č ovek ne shvati sopstvenu bož anstvenost nije postigao
niš ta, ž
ivot mu je promaš en. Čovek ovo mož e da shvati, to je pravo
svakog č oveka po rođ enju; ali će morati to da zahteva i da radi na
tome, da bude vrlo kreativan i koristi svaku priliku za svoj razvoj. Da
se razvija izvan ljudskog, natkrili ljudsko i postane bož anstven – jer
je to naša realnost.

16. dan
Čovek nije mali kao š to se č ini, nego je ogroman, strahovito
prostran. On je okeanski. Čak i okean ima ogranič enja, a č ovek ih
nema. Čak ni okean nije toliko prostran. Čovekova prostranost je
jedini dokaz da postoji Bog. Bog je drugo ime za č ovekovu pros-
tranost. Mi nismo ogranič eni ni svojim telom, niti svojim umom,
nego smo izvan njih.
Ceo proces sanjasa je poput ljuš ćenja luka. Postoje mnoge
ljuske izjednač avanja, a mi moramo vrlo polako da odbacujemo sve
ove ljuske, jednu po jednu. Na kraju ne ostaje niš ta – a to niš
ta ste vi.
Jedino ništa mož e da bude prostrano. Neš to, bilo šta, mora
biti ogranič eno. Jedino niš ta je neogranič eno, zato je Bog krajnje
ništavilo. Bog nije bić e, nego krajnje ne-bić e. On nije neko, nego
apsolutno niko. On je samo prisustvo, beskrajno i neogranič eno, a to
smo mi sami. Mi nismo drugač iji od Boga; i mi smo deo tog besk-
raja.

17. dan
Sve vredno u sebi, u samoj svojoj srž i, nosi sklad. Bez sklada
ne postoji Bog. Sklad u postojanju dokazuje da to postojanje neš to
nevidljivo povezuje. Bez sklada ne postoji ljubav. Međ utim, taj
nevidljivi konac niko ne mož e videti. Svi ovo mogu osetiti. Ljubav
čini čoveka svesnim č injenice da nije sve vidljivo. Postajete svesni
da mož da postoji nešto viš e od onoga š to vidite. Realnost se ne
završava viđenjem. Postoji i drugi nivo oseć anja, mnogo dublji i
mnogo bitniji. Bez sklada nema radosti. Kada ste u skladu iz vas

52
spontano, prirodno zrači veselje. To postaje vaš a vibracija. Skladna
osoba mora biti vesela i mora biti lepa. Ovo je neizbež no, jer ne
postoji niš
ta lepš
e od vedrine, niti gracioznije od harmonije.

18. dan
Ljubav nije niš ta drugo nego nestajanje kapljice rose u
okeanu. Uz to se ovom potpunom predavanju postojanju gubi č ove-
kov ego. To je susret sa celinom, odbacivanje vlastitih ogranič enja i
identiteta. To je napuš tanje samog sebe. U momentu kada napustite
samog sebe, odjednom postajete okeanski, prostrani.
Mi zavisimo od svog identiteta, š titimo ga, borimo se za
njega, spremni smo č ak i da umremo za njega. Ovo je naprosto nera-
zumno jer je ego najblaž a stvar u postojanju. On je samo vrućvaz-
duh, on istinski ne postoji. On je kao mrak.
Mrak mož ete videti, vidite ga svaki dan, ali on kao takav ne
postoji. Mrak je samo odsustvo svetlosti – samo po sebi niš ta, jedino
odsustvo svetlosti. Upalite svetlo i mraka neć e biti, nećete ga ni
videti kako izlazi. Ugasite svetlo i mrak ć e se odjednom pojaviti. On
ne ulazi, mož ete drž ati zatvorenim prozore i vrata. Dolazi niotkuda
jer ne postoji, on je samo odsustvo. On ne dolazi, niti odlazi. Svetlost
dolazi i odlazi jer svetlost jeste.
Ista ova istina vredi i za ego. Ego je odsustvo ljubavi. U
momentu kada unesete ljubav, ego nestaje. Niš ta drugo ne morate
raditi s egom; samo poč nite da volite, bezuslovno da volite.

19. dan
Ljubav nije namenjena nikome posebno; samo volite - to
mora biti vaš a osobina. Ona nuž no ne mora biti veza. Ljubav mora
biti poput mirisa. Cvetu nije važno dolazi li iko da bi ga osetio. Čak u
bespuć ima Himalaja, gde nema nikoga, cvetaju hiljade cvetova i š ire
se mirisi. Na Himalajima postoji cela dolina prepuna č udesnog
cveć a. Ljudi su je posmatrali samo sa vrhova, niko nije mogao sić i
jer je to bilo previš
e opasno. Ljudi znaju za to cveć e, ali mu niko još
nije osetio miris, a ono je vrlo psihodelič nih boja. Cvetovi su vrlo
daleko, ali se zbog toga nimalo ne brinu, savrš eno su sreć ni.
Ljubav mora biti vaš e svojstvo. Ako volite, jednog dana ć ete
naprosto postati ljubav; č ak ne voljenje nego ljubav. To ć e postati

53
a. Istog č
dan velikog otkrić asa ć
e kapljica rose nestati u okeanu i
postati okean.

20. dan
Ovo je č itava tajna na putu ljubavi: nemotivisana ljubav
preobraž ava celo vaš e biće u energiju ljubavi, postati energija ljubavi
znač i postati božanski. Niš ta drugo nije potrebno. To je viš e nego š to
čovek mož e da traži, više nego što mož e da sanja. Donosi apsolutno
zadovoljstvo, daje cvetanje. Vi cvetate; u vaš oj unutrašnjosti se otva-
raju cvetovi svesnosti.

21. dan
Meditacija vas samo dovodi do vrata. Inač e, to je najlepš e
putovanje – od razuma do srca, od logike do ljubavi, od saznanja do
oseć anja. Zato je pesnik bliž e od nauč nika, igračbliž e od političara,
ljubavnik bliž e od poslovnog č oveka. Međ utim, pesnik ć e postati
svestan ovog koraka jedino u meditaciji; inač e bi č
ovek stao na vra-
tima hrama okrenut leđima.
Na ovaj nač in stoji pesnik: stoji na vratima hrama, ali gleda
napolje. Mistik stoji na istim vratima, ali gleda unutra. Njih dvojica
stoje na istoj tač ki; razlika je samo u meditaciji. Meditacija vam ok-
reć e pogled za sto osamdeset stepeni; ne gledate napolje, nego unu-
tra.
Smerovi pesnika i mistika su različ iti. Oni su smeš teni na is-
tom mestu; pesnik i mistik stoje na istim vrataima. Samo pesnik
gleda napolje, a mistik gleda unutra – to č ini razliku, stvara najveć u
razliku.
U momentu kada mistik pogleda unutra on ć e jurnuti unutra,
ništa ga u tome ne mož e spreč iti. Poriv za prodiranjem (unutra) je
neodoljiv.
Meditacija vam omoguć ava poslednji korak. Zato skupite
svu snagu, neka celo vaš e bić e bude samo jedno, stalno pamtite ovu
jednu reč- meditacija – ulož ite u nju svu svoju energiju kako bi mo-
gla postati vaš a realnost.

22. dan
Kod ulaska u meditaciju jedno od najosnovnijih svojstava je
strpljivost. Čovek ne može da se ž uri. Što se viš
e bude žurio, to će

54
ovo duž e trajati. Ako je sposoban zauvek da č eka – s ljubavlju i
verom – ovo se mož e dogoditi u jednom jedinom trenutku. Mož e se
dogoditi odmah i neposredno; sve zavisi od toga koliko je č ovek
strpljiv.
Dobro zapamtite, dok meditirate nikada nemojte razmiš ljati
o ishodu. On ć e većdoć i. Verujte! Už ivajte u meditaciji samoj po
sebi, nemojte biti pohlepni u njoj, ne predoč avajte nikakve ambicije.
Kada budete mogli obavljati meditaciju a da ona ne bude sredstvo
nego samo meditacija, tada ć e ona moć i da promeni celo vaš e biće.
Preobraž aj je lak. Čovek mora da nauč i umetnost strpljivosti
–š to je ljudski rod potpuno zaboravio. Svi se tako ž ure, svi bi odmah
sve hteli. Niko nije spreman da č eka. Zato u svetu religije postoji
toliko opsenara. Kada traž ite instant kafu, tada ć e se naći trgovac koji
će vam je prodati i iskoristiti vas.
Ja nastupam strpljivo, beskrajno strpljivo – tako je č udesno
kada se preobraž aj dogodi poput instant kafe. Međutim, uslov mora
biti zadovoljen. Ovo je paradoksalno, kao i sve ostalo povezano je sa
istinom; mora biti paradoksalno jer se istina nuž no izuzima iz svoje
suprotnosti.

23. dan
Čovek u meditaciji mora biti razigran, mora nauč iti da už iva
u njoj kao u zabavi. Ne sme biti ozbiljan – ako ste ozbiljni neć ete
uspeti. Čovek u nju mora ulaziti s veseljem. Uz to mora zadrž ati
svest o tome da tone u sve dublje opuš tanje. Ovo nije koncentracija,
upravo obrnuto: ovo je relaksacija. Kada se budete potpuno opustili,
prvi put ćete osetiti vlastitu realnost, suoč ićete se sa vlastitim bić em.
Kada se neč im bavite, tako ste zabavljeni time da ne mož ete sami
sebe videti. Vaš a aktivnost stvara oko vas toliko dima i diž e toliko
prašine da je treba potpuno prekinuti, najmanje nekoliko sati dnevno.
Ovo važ i samo za poč etak. Kada jednom budete nauč ili
umetnost opuš tanja, tada ć ete moć i nečim da se bavite i uz to da
budete opuš teni, jer ć ete znati da je opuš tenost neš to toliko unu-
traš
nje da joj niš ta spoljaš nje ne mož e zasmetati; aktivnost ć e se
nastaviti na periferiji, a vaš e središte će biti opuš teno. Zbog toga je
samo poč etnicima potrebno prekidanje aktivnosti za nekoliko sati
dnevno. Kada č ovek jednom nauč i ovu umetnost, bez sumnje ć e

55
moći 24 sati dnevno da bude meditativan, a uz to da obavlja sve
ne ž
obič ivotne aktivnosti.

24. dan
Meditacija vam pruž a dve stvari: prvo vas uč ini svesnima
lepote koja oko vas postoji i osetljivim na ovu lepotu, a zatim vas
uč ini lepim i na određ en nač in laganim. Oč i vam se ispune lepotom
jer je celo postojanje lepo; samo treba da pijemo s tog izvora, treba
samo da dopustimo da lepota uđ e u nas.
Obič no č ovek nije svestan lepote koja okruž uje postojanje.
Svesniji je onoga ruž nog, zato š to um stalno traž i negativno. On broji
trnje, a propuš ta ruž e. Broji rane, a propuš ta blagoslove. To je put
uma.
U momentu kada se budete okrenuli meditaciji, kada se
budete samo malo stiš ali i budete smireniji, opuš teniji i mirniji u
svom bić u, odjednom ć ete postati svesni lepote stabala, oblika, lepote
ljudi i svega š to postoji.
Sve je lepo jer je puno bož anskog; č ak su i stene pre-
plavljene bož anskim. Nema nič ega š to ne bi bilo bož ansko. Kada
jednom započ nete da saznajete sve ove divne dimenzije, krajnji ishod
ć e biti da ćete, okrepljeni ovim divnim iskustvom – muzikom, poezi-
jom, plesom i sveč anoš ću, ljubavlju – vi postati lepi. Prirodni je
ishod da se gracioznost rađa u vaš em bić u. Ono započ inje da zrač i.
Ovo svi mogu videti, sem onih koji su odredili da neć e, ali to je
druga stvar. Ako č ovek ž eli da vidi, to ć e biti vidljivo. Samo ljudi
kojima je određ eno da ostanu zatvorenih oč iju, naravno, ovo ne
mogu videti.

25. dan
Ruž e su prelepe, lotosovi cvetovi su prelepi, ali nisu ni jedni
ni drugi cvetovi lepote. Oni su naravno lepi, ali nisu cvetovi lepote.
Cvetovi lepote cvetaju samo u vaš oj najskrivenijoj srži. Oni rastu u
vaš oj unutrašnjosti, kada preobrazite svoje moguć nosti u realnost.
Kada jednom zaista postanete bić e, tada životu nema viš eš ta da se
doda, kada ste u potpunosti iskusili ž ivot, tada neš to u vama
procveta. Ovo cvetanje vam prvi put donosi poklon postojanja.
Postoje mnogi pokloni postojanja – rođenje je poklon, ž ivot
je poklon, ljubav je poklon – ali najvredniji poklon dobijate kada

56
vaša svesnost postaje lotosov cvet. Kada jedinstveni cvet lepote
procveta u vama. U Japanu se to naziva satori, a u Indiji mi to
zovemo samadhi. Mož e da se prevede kao pravi zanos.

26. dan
Lotosov cvet simbolizuje potpuno cvetanje svesnosti. Sada
ste zatvoreni kao pupoljak, zato se ne š iri vašmiris. Sanjas je proces
otvaranja latica lotosovog cveta. On je kao izlazak sunca. Biti s
uč iteljem znač i ulaziti u svet obasjan suncem. Kako sunce izlazi,
tako lotosov cvet lagano otvara svoje latice. Prirodno, one se ne
smeju prisiljavati i oslobodić e se prelep miris. To je miris blaženstva,
miris slavlja. Čovek dolazi do ispunjenja, postaje potpuno zadovol-
jan, jer je predao celu svoju sudbinu, prelio je u egzistenciju. Sve u
čemu je č ovek mogao uč estvovati i š
to je mogao stvoriti on je učinio.
To je osnovni postupak kreativnosti i iza njega se č ovek, naravno,
oseć a potpuno zadovoljen i ispunjen.

27. dan
Volite sami sebe, jer ć ete jedino kroz tu ljubav postati
skladni i jedinstveni. Nemojte sebe osuđ ivati. Dobili ste prelepo telo,
i prelep mehanizam koji se naziva umom. Ako ga budete ispravno
koristili, bić e neverovatno važ an. Postane li vam gospodar, bić e
opasan. Ostanete li gospodar neć e biti problema, jer ć e vam beskra-
jno služ u – deo egzistencije. Čovek ne mož
iti. Dobili ste duš e tražiti
više.

28. dan
Svetlost je moguć a, ali samo u ljubavi. Bez ljubavi je moguć
jedino mrak. U unutraš njem svetu ljubavi i svetlosti one su sinonimi,
ne radi se o različ itim stvarima. Zato č ovek koji ž eli da bude pun
svetlosti, koji ž
eli da bude prosvetljen, mora bezuslovno da voli.
Ljubav ne sme da zahteva. Zahtevi bi poruž neli i razorili.
Ako postavljate zahteve u ljubavi, prestać e da bude ljubav i postać e
pohota. Uz to postaje politič ka igra i želja za moć i.
Dopustite svojoj ljubavi da ostane č ista i dozvolite joj da
ostane slobodna, ne postavljajte joj ogranič enja. Neka ne bude na-
menjena nikome posebno i tako ć e polako nestati pitanje koga ć ete i

57
šta ć ete voleti, preostać e jedino pitanje kako ć ete voleti. Predmet
ljubavi nije bitan.
Kao š to je telu potreban dah, on je njegov život, duš i je pot-
rebna ljubav, ona je duš evna hrana. Što budete više voleli, viš eć ete
imati duš e. Kada ljubav postane beskrajna i duš aće postati beskrajna
Kada vaš a ljubav ne bude znala za granice, one neć e postojati ni za
vaš e biće. O tome se zaista radi u objavi Boga, to je objava ljubavi i
ništa više.

29. dan
Ljubav je najsigurniji nač in za istinsku pobedu, ali on je vrlo
čudan i paradoksalan jer ljubav poč inje u predanosti, a završ ava u
pobedi. U ovome je paradoks: ljubav ne ž eli da pobeđuje, ali predaja
donosi pobedu.
Ljudi koji pokuš avaju da pobeđ uju osuđ eni su na neuspeh. U
oč ima sveta oni mož da izgledaju kao pobednici, ali njihova pobeda
nije prava jer će je odneti smrt. O sebi mislite kao o pobedniku samo
kada vam pripadne neš to od besmrtnog. U ljubavi po prvi put
spoznajete delićbesmrtnosti, ona otvara prvi prozor izvan smrti.
Čovek koji upozna ljubav prisiljen je pre ili kasnije da upozna egzis-
tenciju, samo mora stalno produbljivati svoju ljubav. Volite i ljubav
samu, tada ć e pobeda biti vaša.

30. dan
Budite iznutra dobri, a spolja volite. Mož ete biti dobri i jadni
– tada ć e dobrota odumirati. Mora da se deli kako bi ostala ž iva i
nastavila da teč e, kako bi bila svež a i mlada.
Stara tradicija takozvanih religioznih ljudi je vrlo siromaš na;
u njoj nije bilo mesta za ljubav. Naravno da i oni tragaju za
blaž enstvom i tu i tamo nalaze pomalo blaž enstva i dobrog, ali su bili
vrlo pohlepni i jadni. U toj pohlepi i tom jadu sve š to su pronaš li bilo
je ubijano, razarano, otrovano; ostali su tuž ni. Svi sveci izgledaju
tužni, imaju izduž ena lica, bez smeš ka, bez imalo ljubavi, bez imalo
deljenja.
Jedna od osnovnih stvari je da blaž enstvo (dobrota) raste dok
ga delite s drugima, inač e umire. Ako sluč ajno i pronađ ete njegov
izvor, ubrzo ć ete ga iscrpiti. Ako ž elite postati neiscrpni, tada delite,
delite koliko god mož ete. Nikada ne razmiš ljajte o tome da li to drugi

58
ljudi zasluž uju. Tada bi to bili interesi pohlepnog č oveka, jadnog
č oveka, bila bi to trgovina.
Čovek koji ž eli da deli neka ne razmiš lja da li to drugi zas-
luž uju ili ne. Koga je za to briga? Ako oni prihvataju da dele s vama,
tada je to dovoljno. Budite im zahvalni za to.
Delenje blaž enstva (dobrote) je ljubav, a kroz tu ljubav se
razvija blaž enstvo (dobrota). Što viš e volite, postajete sve bolji; što
postajete bolji, to viš e volite. Ljubav i dobrota hrane jedna drugu.
Između njih vi postajete celovito bić e.

31. dan
Um je zid, a meditacija je most. Zid razdvaja, a most spaja.
Jednom kada se budete sjedinili sa celinom, postać ete jedno od sta-
bala, jedna od planina, reka i zvezda, sunce i mesec. Tada je beskraj
celine vaši sve njene radosti postaju vaš e. Život prvi put zadobija
slobodu jer nestaju sva ogranič enja – a to je iskonska ž elja ljudskog
srca.
Stalno tragamo za sjedinjenjem; svesno ili nesvesno ž elimo
da se stopimo sa celinom jer jedino u tome ž ivot dosež e svoj najviš
i
vrhunac, zanos dostiž e svoj Mont Everest.

59
PETI MESEC

IGRAJTE SE SA ŽIVOTOM

1. dan
Dok egzistencija ne pleš e u vama, ne postoji nikakav ples.
Dok se postojanje ne veseli u vama, nema nikakvog veselja Pomerite
se tako da ne stojite između sebe i egzistencije. Otklonite ego, samu
ideju o “ja”, potpuno se ispraznite i započ
nite prihvatati. U momentu
kada vaš a praznina bude potpuna, celina ć e poč eti da vas obasipa
milionima radosti i milionima cvetova.

2. dan
Sanjasa je tač no definisana predanosti Bogu. Čovek poč inje
da živi ne kao ego, nego za celinu, poč inje da ž ivi kao sredstvo Boga.
Čovek postaje kao š uplja trska, tako da ga Bog mož e pretvoriti u
flautu. Čovek se isprazni od sebe.
To je sve š to treba uč initi. Čovek treba da se isprazni od
sebe. Kada bude prazan, dogodić e se neš to tajanstveno, neš to neob-
jašnjivo. Neš to natprirodno ć e započ eti da se spuš ta u vas, neka ne-
poznata sila ć e početi da peva kroz vas i da pleš e kroz vas.
Ova nepoznata sila je Bog. Bog nije osoba, nego samo ime
za sve š to je tajanstveno, za sve natprirodno, za sve iznad shvatanja i
za sve š to intelekt ne mož e da razume. Biti posveć en čudesnom i ta-
janstvenom jeste jedini nač in da se lepo i smireno ž ivi. Inače ljudi
samo ž ivotare. Njihov ž ivot ne mož e da postane ples.

3. dan
Sve što je veliko uvek je poklon egzistencije. To nikada nije
naše postignuć e, zapravo događa se samo kada smo potpuno odsutni.
Ljubav se događ a kada ste odsutni, istina se događa kada ste odsutni,
dobrota se događa kada ste odsutni. Kada ste prepuni sebe niš ta se ne
događ a. Tada pokloni dolaze, a vi niste spremni ni da ih primite. Ego
uopšte ne želi da prima. Mož emo primati poklone egzistencije samo
kada smo potpuno prazni; š to smo prazniji to je bolje.
Egzistencija nije siromaš na, ona daje i daje mnogo, ali mi
nismo spremni da primimo. U sebi nemamo prostora za primanje

60
nite da se praznite i tako ć
njenih poklona. Zato započ ete se pomeriti
u pravom smeru.

4. dan
Bog u meditaciji je jedini pravi Bog. Svi drugi bogovi su
izmiš ljeni – izmislili su ih spretni sveš tenici, pohlepni umovi ili
strah. Jedini pravi Bog koji nije izmiš ljen dož ivljava se u meditaciji,
jer ona od vas zahteva da odbacite sve misli, uključ ujući i misao o
Bogu.
Kada sve misli i ž elje budu odbač ene, kada sva vaš a
saznanja zajedno s umom od samog poč etka budu otklonjena na
stranu, neć e više biti nikoga ko bi izmiš ljao. Sada ć ete saznati ono
što jeste.

5. dan
Čovek na sve nač ine pokuš ava da postigne dobro; skuplja-
juć i novac, postajuć i moć an, postajuć i vredan poš tovanja i pun
znanja. Međutim svi ti nač ini su osuđeni na propast, ne mogu vam
doneti dobro. Dobro dolazi samo na jedan nač in, a to je vaš im posta-
janjem svesnijim. Što ste svesniji, to postajete bolji, a š to ste manje
svesni to ste jadniji.
Kada svesnost postane već a a nesvesnost se smanjuje posta-
jete dobri, sve bolji i dobri. Poč injete da se otvarate kao cvet. Mi smo
kao zatvoreni pupoljci. Kada blaž enstvo dođe postajemo cvet. Mi na
istoku kaž emo da č ovek postaje lotosov cvet, lotosov cvet od hiljadu
latica. U svakom č oveku je seme, pupoljak, ali je potreban veliki
napor da se postane svesnim.
Nesvesnost je bila našobič aj kroz toliko ž ivota i tako nam gotovo
postala priroda. Zato od sada pokuš ajte da budete š to svesniji u
svemu š to radite, mislite ili oseć ate. Ovo su tri dimenzije u kojima
morate postati paž ljivi, budniji i više morati biti svedok. Svedoč enje
je vaš a prava priroda, a ono se pojavljuje između te tri stvari. Kada
jednom nauč ite tajnu umetnost svedoč enja, upoznać ete alhemiju
preobraž aja tamnog kopna u svetlost u vaš em bić u.

6. dan
Kada č inite nešto kreativno vrlo ste zadovoljni. Kada
završ
ite sliku obasuć e vas tiš
ina. Osetićete zadovoljstvo, važ
no,

61
znač ajno; uč inili ste neš to, učestvovali ste u bož jem poslu. On je
stvoritelj, a vi ste stvaralac na sopstveni nač in. Taj način je skroman,
ali ste uvek uč estvovali, hodali ste s Bogom – mož da samo nekoliko
koraka, ali hodali ste s njim.
Vrhunski postupak kreativnosti jeste cvetanje vaš e svesnosti,
posle toga nikada ni za trenutak neć ete ostaviti Boga. Tada ć e celo
hodoč ašć e biti biti s njin i unutar njega. Prirodno da ć e tako nastati
neopisivo zadovoljstvo. Ne postoji već e i lepš e zadovoljstvo od
ovog, to je sam vrhunac.

7. dan
Ljudi stalno rade hiljadu drugih stvari umesto da se vrate
kuć i. Ako su jadni oni ć e i dalje za to okrivljivati druge. Žena,
druš tvo ili drž ava stvaraju probleme, muš karac misli da je zbog toga
jadan. Postoji hiljadu i jedan izgovor. Uvek mogu da se pronađ u,
uvek su dostupni. Ako ih ne pronađ ete, mož ete ih izmisliti. Ali ni
jedan izgovor neć e pomoć i, izgovor ć e samo jošpoveć ati jad. Ne
postoji izgovor za jad osim istine, a istina je to da ste vrlo daleko od
svog bić a. Zato kad god osetite da ste jadni, uđite u meditaciju, stiš a-
jte se, promotrite svoj rad, postanite svedok toga, ne identifikujte se s
tim. Na vaš e iznenađ enje jad ć e se smanjivati š to ga duže budete gle-
dali. Kada budete savrš eno budni i paž ljivi, on ć e naprosto nestati
kao da ga nikada nije ni bilo. Neć e ostati ni traga. Odjednom shvatate
da ista energija koja je postala vašjad sada postaje dobro koje vas
obasipa. Doš li ste kući.

8. dan
Život je nešto silno lepo, ali mi toga nismo svesni, slepi smo.
On je sveč anost, ali nismo osetljivi da bi ga primili.
Život je savrš en, ali smo mi gotovo neosetljivi. Zato je č itav
problem u tome kako biti osetljiviji, kako postati ž ivlji, kako postati
otvoreniji i ranjiviji, tako da č ovek mož e osetiti ž ivot koji ga ok-
ruž uje. U momentu kada idemo u korak sa ž ivotom, ž ivot je Bog i
nema nikakvog drugog Boga.
Život ne poznaje smrt niti rođenje, on je več an, a mi smo deo
te več nosti. Međutim, mi smo tako zarđali, ogledala naš ih bića su
toliko mutna da viš e ništa ne odraž avaju. Našum je poput sloja
praš ine na našoj svesnosti; zato se niš ta ne odražava i mi ne sagleda-

62
vamo realnost. Vidimo samo praš inu svojih misli, želja, uspomena,
snova; a oni nisu realnost. Dok sva ova praš ina ne bude oč ć
išena ne-
ć emo biti sposobni da reflektujemo realnost.
Kada se č ovek stiš ava, smiruje, postaje budniji i osetljiviji
ž ivot postaje velič
anstven, lepš i, bolji. Ovo je veliki poklon. Međ u-
tim, mi gubimo vreme i prilike; ne prihvatamo ovo š to nam se daje.
Mi ovo ne zasluž ujemo.

9. dan
Mi smo stranci na ovoj zemlji. Našpravi dom je na drugoj
obali. Ovde smo samo da bi se pripremili za razvoj, da bismo
sakupili iskustva i sazreli, kako bismo mogli da budemo prihvać eni
na drugoj obali. U ovaj ž ivot dolazimo kao deca u š kolu. On je mesto
za uč enje, a ne našdom. Nauč ite koliko god mož ete, iskustva neka
budu š to dublja. Pustite da vam ž ivot bude viš edimenzionalan, ali
zapamtite jednu stvar; ovo nije vašdom, zato nemojte da se vezujete,
nemojte biti sebič ni, nemojte zavisiti ni od od č ega jer ako budete
ovo č inili ko će doć i na drugu obalu?
Kada dođ e več e dete se vrać a kuć i. Celog dana je u š koli, a
naveč e se vrać a. Škola je potrebna, bez nje ne mož e da se razvije. Sa
svim zadovoljstvima i bolima, glupostima i mudrostima, svim ra-
dostima i ž alostima polako uč imo ravnotež u i usredsređ enost. Prola-
zom kroz mnoge agonije i ekstaze neš to u nama sazreva i sjedinjuje
se. Kada budemo spremni, po nas ć e doć ič amac s druge obale i od-
veš će nas kuć i. Međutim, jedino kada smo spremni. Inač e se stalno
ponovo vrać amo, sve dok ne nauč imo lekciju.

10. dan
Čuo sam prič u o velikom pevač u. On je pevao pesmu, a ljudi
su ga sluš ali jer su bili zaljubljeni u muziku. Kada je završ io jednu
pesmu, publika je zahtevala; “Jošjednom! Opet!” Ponovo je otpevao
istu pesmu, sreć an što su ga primili tako dobro. Kada je završ io, pub-
lika je povikala jošglasnije; “Opet! Jošjednom!” Jošjednom je ot-
pevao istu pesmu. Kada je završ io treć
i put, publika je zahtevala još
glasnije “Još !” Tada je rekao: “Ali ja vam mogu pevati i druge
pesme.” Iz publike se oglasio č ovek: “Dotle dok ovu ne otpevašdo-
bro, mi ć emo zahtevati još , još
, još.”

63
To se dešava u ž
ivotu. Dolazite ponovo i ponovo. Odlazite
kada umrete, ali ponovo dolazite sve dok ne naučite lekciju. A lek-
cija se može naučiti.

11. dan
Na svetu postoje samo dve vrste ljudi: ljudi koji se ž ale i
ljudi koji su zahvalni. Oni koji se tuž e ostaju jadni, srce im se nikada
ne otvara i nikada ne postaje cvet. Njihov pristup je negativan, stalno
gledaju mrač nu stranu stvari, a nikada svetlu. Broje trnje, a nikada ne
cene ruž e. Kada poč nete da cenite lepotu cveć a i tiš
inu mraka, radost
reke koja juri prema okeanu, neš to će se otvoriti u vaš oj unutraš n-
josti, poč ećete da se razvijate, viš e nećete biti zatvoreni. Zahvalnost
postaje most izmeđ u vas i postojanja, postajete sve osetljiviji, sve
poetič niji sve viš e estetični. Vaš a osetljivost vas č ini čini svesnim
beskrajne lepote š to vas okruž uje i nedostiž ne, neizmerne tajne, bez
poč etka i kraja.
Oseć aj da smo deo ovih velikih tajni jako nas veseli. Zahval-
nost je molitva, a dobrota je miris zahvalnosti.

12. dan
Ako ne doprinosi ž ivotu č ovek se ne mož e oseć ati dobro.
Zato mnogi ljudi traž e dobro, ali ne uspevaju iz jednostavnog razloga
što nisu kreativni i ništa ne stvaraju. Postoji jedna jedina realnost na
ovom svetu, a to je radost stvaranja. Stvorite bilo š ta; pesmu, kom-
poziciju, malo muzike…, dok neš to ne stvorite ne mož ete se oseć ati
zadovoljnim. Samo stvaranjem neč ega uč estvujete u bož jem bić u.
Bog je stvoritelj celine, a kada vi stvorite neku malu stvar na svoj
skroman nač in postajete deo Boga. Ovo je jedini nač in da se premo-
sti ponor izmeđ u vas i Boga. Druge molitve ne mogu pomoć i, kao ni
obred bilo kakvog znač enja. Oni su samo strategija lukavih i spretnih
sveš tenika.
Istinska molitva je u kreativnosti, ali kako ć ete stvarati ako
ne poznajete svoje moguć nosti i smer kojim treba ić i tako da budete
stvaralac i postignete zadovoljstvo?
Delovanje meditacije vas samo č ini svesnim vlastitih mo-
guć nosti. Ono samo baca svetlo na vaš u unutraš njost, usmerava svet-
lost na vaš e unutrašnje biće kako biste mogli da proč itate poruku.

64
13. dan
Čovek u sebi nosi smisao za muziku. Kada kaž em č ovek,
mislim na sve ljude. Kada kaž em muzika ne mislim na obič nu
muziku. Svako ne mož e biti muzič ar u svakodnevnom smislu, samo
retki pojedinci imaju taj dar.
Ovo je neš to urođ eno, prirođ eno. Meni muzika označ ava
neš to potpuno drugač ije, mislim na unutraš nje iskustvo sklada. Ovo
je mnogo muzikalnije od obič ne muzike, a nisu mi potrebne ni
vež be, ni instrumenti, niti virtuoznost. Sve š to je potrebno je da se
sluš a u dubokoj tišini. Ona je većovde, ona je vašvlastiti ž ivot. Zen
budisti je zovu zvukom pljeska jedne ruke. 1
Za svakodnevnu muziku su uvek potrebne dve stvari; mož e
se samo pomoć u njih stvoriti. Ako svirate gitaru morać ete koristiti
svoje ruke na ž icama. Samo pomoć u napetosti koju stvarate svojim
prstima stvorić ete muziku. Međutim, unutra je muzika neš to š to
postoji od samog poč etka. Ona je poput otkucaja srca, malo dublja i
tajanstvenija od otkucaja srca. Ovo su otkucaji vaš eg istinskog srca.

14. dan
Postoje dve reke svesnosti. Jedna je filozofska – na Zapadu
je Aristotel otac filozofije, ona potič e od njega. Druga je mistika.
One su sasvim različ ite reke. Mistika nema niš ta sa filozofijom, ona
je uvrež ena u iskustvu egzistencije. Gotovo se uvek događa da sled-
benici nekog velikog mistika budu podeljeni između ove dve struje.
Pravi sledbenici, koji su zaista razumeli i voleli svog uč itelja,
postaju mistici; a oni koji su razumeli njegove reč i postaju vrlo obra-
zovani i postaju filozofi.
Sokrat je bio mistik. Njegov uč enik Platon je izgubio trag i
postao filozof. Aristotel je bio Platonov uč enik.
Od sada na dalje zapamtite: moj put je put mistika, a ne filo-
zofija. Ja verujem u dobrotu, a ne u teorije o dobroti. Želim da je
okusite, a ne samo da o njoj razmiš ljate. Besmisleno je razmiš ljati o
hrani, to vas neć e nahraniti. Glupo je razmiš ljati o vodi dok reka teč e
i vi mož ete ugasiti svoju ž eđ. Postoje glupi ljudi koji sede ili stoje na

1
Za pljesak su potrebne dve š ake. Kada ukazuju na zvuk pljeska jedne š ake
Zen budisti ukazuju na nadilaženje dvojstva i dualnosti, na transcendenciju
uma koji funkcioniš e na dvojstvu.

65
obali razmiš ljajuć i i teoretizujuć
i o vodi, pronalazeći od čega se ona
sastoji a umiruć i od ž eđi.
Zato nemojte biti mislilac, nemojte biti filozof, budite mistik.
Sledbenici sanjase moraju biti mistici, moraju iskusiti postojanje.
Ovo je deo ostvarenja.

15. dan
Na život ne treba gledati kao na prozu, nego kao na poeziju.
Ovo je religiozni pristup mistika. On ne gleda pitajuć i, nego gleda sa
divljenjem i čuđ enjem. Ne razmiš lja o egzistenciji, nego je oseć a. On
otvara svoje srce. Umesto da koristi glavu, š irom otvara vrata i pro-
zore svog srca. Dopuš ta suncu, vetru i kiš i da uđ u. Pod ovim podra-
zumevam poeziju. Mistik je pesnik u osnovnom smislu. Mož da i ne
piše poeziju, nije važ no jer on ž ivi poeziju, sam je poetič an. Zabo-
ravite sve o svom razumu, postanite nerazumni i prepuni srca. Ne
postoje problemi u ž ivotu, svi problemi su proizvod uma.
Život je tajna koju treba ž iveti, a ne tajna koju treba reš avati.
Živite ga, uživajte u njemu, pevajte s njim, pleš ite s njim, igrajte se s
njim. Ne pokuš avajte da budete filozof, budite pesnik i sva radost ć e
postati vaša. Moć ićete da dosegnete pravo blago, kraljevstvo bož je
koje je dostupno samo pesnicima.

16. dan
Sve š to č ovek č ini da bi objasnio Boga je destruktivno.
Umesto da č ini svet religioznim, uč inio ga je manje religioznim. Sve
zamisli su tako neadekvatne da mogu zadovoljiti samo ogranič ene
ljude. Ako imate imalo pameti, tada vas neć e moć i zadovoljiti ni-
jedna religija. Samo malo inteligencije, ne mnogo, i nijedna vas re-
ligija neć e moć i zadovoljiti. Sve religije imaju pukotine i
ovekoveč uju gluposti. Na primer, devica je rodila Isusa Hrista i to je
najosnovnija stvar. Ako ž elite biti hrišćanin, morate u ovo verovati.
Ako u to ne verujete niste pravi hriš ćanin…
Istinski mistici uvek ć ute o Bogu jer se pravi Bog saznaje
jedino u tišini.
Zato odbacite sve ideje o Bogu i dok postajete sve mirniji, do
potpune tiš ine, on ć e doć i vrlo tiho i neprimetno i jako vas iznenaditi.
Ne mož ete č uti njegove korake. U jednom momentu ga nema, a u

66
idućem je on tamo i vi ste preplavljeni njime. Neć
ete viš
e biti ista
osoba, a i svet ć
e se promeniti.

17. dan
Čovek je moć an kada je u zajedniš tvu sa egzistencijom, bez
nje je potpuno nemoć an. Kada ste uključ eni u egzistenciju imate
beskrajnu snagu, a isključ eni ste naprosto prazni. Naž alost milioni
ljudi ž ive isključ enim ž ivotom, zato postoji toliko jada, oseć anja
nemoć i i praznine, toliko oseć anja jalovosti.
Svako jednom ustanovi da je ž ivot apsurd, izgleda kao da
nema nikakvog smisla. Čovek ž ivi i dalje jer se boji samoubistva,
boji se smrti i konač no se miri sa svojim praznim ž ivotom. Čovek
nikada ne zna š ta ć e se desiti u smrti i posle smrti, zato je bolje
nastaviti ž ivotariti za vreme dok postojite i nadati se najboljem. Me-
đutim, ljudi su isključ eni i u tome je celi problem. Religija je samo
umetnost ponovnog uključ ivanja u postojanje. Tada ć ete biti tako
puni snage i da ć e ona izbijati iz vas, moć ić ete je podeliti s drugim
ljudima jer je ne mož ete iscrpsti. Zapravo, imać ete je sve više, što je
budete viš e delili.

18. dan
Živimo u č ež nji. Ona označ ava nezadovoljstvo, š ta god da se
dogodi nije dobro, nije dovoljno, treba nam još . Želja se nikada ne
ispunjava. Ona je po svojoj prirodi neispunjiva.
Mož ete imati sve š ta god ž elite, a u momentu kada to imate
želja iskače ispred vas i traž i jošviš e. Njena pohlepa nema granica,
ona je bezgranič na. Ovo je poput horizonta. Ono deluje tako blizu,
do njega mož ete doć i za jedan sat ako trč ite. Međ utim, do horizonta
nikada ne mož ete doć i. Rastojanje između vas i horizonta ostać e
uvek isto jer ono ne postoji. Ovo je privid. Zemlja se nigde ne sastaje
s nebom, samo se č ini da je tako. Isti je sluč aj i sa željama. Samo se
čini da čovek mož e dohvatiti tu tač ku ako postigne ovo ili ono i da ć e
tada biti zadovoljan. “Bić u sreć an, bić u zadovoljan.” Ali, to se ni-
kada ne događa.
Čovek mora shvatiti ž elju i njenu jalovost. U samom tom
razumevanju č ež nja nestaje i č ovek je kod svoje kuć e, u dubokom
miru. Kada nema ž elja, nema nemira. Čež nja je jedino nemir.

67
19. dan
Naš ež elje su snovi, sve naš e misli su snovi u kojima stalno
živimo, zato š to spavamo. Snovi mogu postojati samo kada spavamo.
Nestaju kada se probudimo. Izać i izvan snova znač i buđ enje. Vreme
je, zaista ste spavali kroz mnoge ž ivote. Vreme je da se probudite jer
je retka takva prilika, a lako se propuš ta. Zato ulož ite svu svoju ener-
giju u buđenje. U poč etku ovo izgleda gotovo nemoguć e, kako to da
se uč ini? Međutim, ako č ovek i dalje pokuš ava u snu ć e se vrteti i
pomerati i u tome ć e morati sam san da se prekine. Samo kratkotra-
jan pogled na sopstveno budno bić e bić e dovoljan da pokrene novi
proces u vaš em bić u. Tada ć e takvi trenuci buđ enja biti č ešći, a na
dan kada se sasvim probudite, ovo ć e trajati 24 sata dnevno, č ak i
kada budete spavali, bić ete budni i svesni – telo ć e spavati, a duš a
nikada neć e spavati. Kada č ovek bude celog dana budan, č ak i kada
se telo odmara, tada ć e biti zadovoljan jer je stigao. Dok se ovo ne
ostvari, nastojte svim snagama, nemojte ostaviti nijedan kamen na
miru.

20. dan
Mi ne spavamo u obič nom, nego u metafizič kom smislu. Ne
znamo ko smo i kako bismo onda mogli biti budni? Ne znamo niš ta
bitno, znamo samo mnogo suviš nih stvari, znamo sve o Mesecu,
Suncu i Zemlji, poznajemo istoriju i zemljopis, ali ne znamo niš ta o
sebi. Ne znamo niš a o onome ko zna. Ovo bi trebalo da bude osnovni
zadatak svakog pravog obrazovanja.
Prvo bi trebali postati svesni sebe i toga ko ste, a to možete
postići jedino sami.
Ja vas mogu poznavati, ali ć ete morati da se odazovete.
Morać ete skupiti dovoljno hrabrosti da izađete iz mraka vekovnih
običaja, da se probudite iz dugog sna. Kada budete probuđ eni ž
ivot
će postati ples, pesma, blaženstvo i blagoslov.

21. dan
Veliki je poklon da se bude č ovek, ali vrlo malo ljudi to
shvata. Mogli biste biti bilo šta u ovom ogromnom svemiru; stena,
zelje, krompir, bilo š
ta. Nemate kome da se pož alite. Ono šta jeste to
ostajete i ovde se ne mož e ništa učiniti. Šta mož e jadan krompir?

68
Vrlo malo ljudi shvata da su ljudska bić a i da imaju beskrajne mo-
guć nosti za razvoj.
Silna lepota ljudskog postojanja jeste u tome da se jedino
kroz ljudsko postojanje mož e dosegnuti do Boga. Ovo je osnovni
zahtev. Životinje ne mogu do Boga, to mož e jedino čovek. Ne čak ni
svi ljudi, nego oni koji su zaista budni, zaista svesni. Ta manjina
ljudi stvara most između sebe i Boga. Bez tog mosta ž ivot bi bio
besmislen i velika prilika bi se vrlo lako mogla izgubiti.

22. dan
Postoji mnogo pogreš nih puteva prema Bogu. Samo je jedan
ispravan. On ć e samo misliti da se pomič e, ali se neć e nikada po-
maknuti. Strah vas prirodno tera u bekstvo u kome ć ete se udaljiti od
Boga umesto da mu se približ ite. Sve religije uč e ljude da se boje
Boga, religiozni ljudi se nazivaju bogobojaznim. To je zaista smeš no
– religiozna osoba nikada se ne boji Boga, ona ga voli.
Čovek se takođ e mož e pokrenuti prema Bogu zbog pohlepe,
ovo je isto tako pogreš an nač in. Pohlepa je ž elja za iskoriš ćavanjem,
znač i da vi imate ž elje koje Bog treba da ispuni, a ne da je on vaš
cilj. Želite novac, ž elite moć ,ž elite raj i sva rajska zadovoljstva. Zato
što se sve ovo mož e postić i samo uz bož ju pomoć , vi ste se prisiljeni
obratili Bogu, ali ovde je on sredstvo, a ne cilj. Svoditi Boga na sred-
stvo vrlo je ruž no i neukusno. Bog je krajnji cilj, nema nič ega izvan
njega.
I tako dalje i tako dalje… postoje mnogi pogreš ni nač ini. Svi
oni izgledaju kao putevi, a zapravo su zidovi. Jedini pravi nač in je
ljubav. Volite viš e i jač e, volite u ime ljubavi i iznenadić e vas nove
pojave oko vas; osetić ete prisustvo Boga.

23. dan
Uvek kada ste u prostoru ljubavi njega ispunjava Bog. Kada
jednom osetite radost ispunjenja Bogom, ostać ete da ž
ivite u ljubavi
24 sata dnevno. Tada ć e ona postati vaš e prirodno stanje, a Bog
postaje vaš e unutraš
nje iskustvo. Ljudi su samo kroz ljubav dosegli
Boga; a oni drugi su odlutali i zalutali. Ljubav je moja poruka, ali
nemojte zavisiti od reči “ljubav”, nemojte se njom zaklinjati, treba da
je iskusite.

69
24. dan
Srce puno ljubavi, razumevanja i vere definiš e religioznu
svesnost. Ove osobine su potrebne jer bez njih č ovek nikada ne mož e
postati svestan Boga, ljubavi, lepote i beskrajne divote postojanja.
Postojanje se saznaje uz pomoćsrca, a ne pomoć u razuma.
Srce dosež e postojanje u dubokoj ljubavi i veri; nema drugog nač ina
komuniciranja s celinom.
Ove osobine nas polako preobraž avaju, one pretvaraju
sumnjič avu zbrku u apsolutnu sigurnost znanja. One ć e vas preneti iz
haosa razuma u harmoniju srca. Zapamtite ih.

25. dan
Molitva ne znač i kazivanje neč ega Bogu ili traž enje neč ega
od njega. Molitva je sluš anje Boga. Ako većmorate neš to da kaž ete,
to jedino mož e biti hvala. Biće dovoljno i obič no “da”.
Organizovane religije š irom sveta uč e ljude nepotrebnoj mo-
litvi. Ljudi ponavljaju molitve kao papagaji. Izgubile su svoje zna-
č enje, postale su obredi, one su samo formalne. Morate nauč iti istin-
sku molitvu koja se sastoji od tiš ine i paž ljivog sluš anja. Bog ž eli
neš to da vam prenese. On vas traž i, ali nikada vas ne nalazi jer ste
stalno zaposleni. Budite tihi, oslobodite se obaveza, budite dostupni i
uskoro ć ete začuti miran mali glas u svojoj unutraš njosti. Bog ne go-
vori spolja, nego iz vaš e najskrivenije srž i, on je većtamo. Istinska
molitva se sastoji od povezivanja s vaš om najskrivenijom srž i. U
momentu kada se povež ete oseć ate takvu dobrotu i zanos da se samo
mož ete pokloniti u dubokoj zahvalnosti.

26. dan
Vernika je mnogo, svet ih je pun. Crkve, dž amije, hramovi i
sinagoge pune su vernika. Ja ih ne nazivam vernicima, oni samo
slede obič aje. Samo obož avaju simbole. Njihovo srce ne poznaje
ljubav, niti oni žude za Bogom, jedino obavljaju druš tvenu duž nost.
Mož da su se odali toj duž nosti, pa ako je ne obave oseć aju da im
neš to nedostaje. Mene ne zanimaju obredi. Ne uč im vas određenoj
molitvi koju biste ponavljali kao papagaj, niti nekim formulama na
arapskom, hebrejskom ili sanskritu; na nekom mrtvom davno zabo-
ravljenom jeziku. Ne uč im vas nič emu nerazumljivom, nego vas
uč im kako ć ete zavoleti lepotu egzistencije koja vas okružuje. Ovo je

70
istinsko obož avanje jer se Bog pojavljuje svuda i dostupan je na hil-
jadu nač ina – u stablima, sveć u, pticama, planinama, suncu, mesecu,
ljudima i ž ivotinjama. Osetite ga. Umesto da verujete osetite lepotu
egzistencije, osetite divotu svemira i zvezdane noć i.
Ako se ne mož ete pokloniti prelepom zalasku sunca, neć e
vam pomoć i nikakva crkva ili hram. Ako za vas nije čaroban udaljeni
zov kukavice, tada ste mrtvi, tada vam se ne mož e dogoditi da poš tu-
jete Boga, to se mož e dogoditi samo kada vam srce kipi od ž ivota.

27. dan
Nikada se ne obazirite na to š ta drugi ljudi govore o vama,
nikada to ne primeć ujte. Uvek mislite samo na jedno: “Moj sudija je
Bog. Mogu li se suoč iti s njim?” Neka to bude kriterijum za celi vaš
život i nećete pogrešiti. Čovek treba da stane na vlastite noge i da
uvaž ava samo jedno: “Sve š to radim mora biti u skladu s mojom
vlastitom svesnošću. Moja svesnost odluč uje.” Tada će Bog biti vaš
sudija.

28. dan
Svakog č oveka Bog jednako uvaž ava. U egzistenciji nema
podvojenosti, ona je potpuno celovita. Ali to ne znač i da je hladna,
naprotiv ona je vrlo topla, puna ljubavi, zaš tite i brige. Mi nismo ot-
voreni za ovu njenu toplotu, nego smo zatvoreni. Problem je u nama,
a ne u egzistenciji. Zato su vekovima sva nastojanja ista – pomoć i
ljudima da se otvore kako bi mogli da komuniciraju sa zvezdama i
oblacima, suncem i mesecom jer je ova ukupnost Bog. Ne postoji
drugi Bog osim egzistencije. Dok se ne otvorite bez straha, neć ete
biti svesni šta propuš tate. Propuštate i ž
ivot i ljubav i istinu. Skupite
hrabrost i otvorite se svim lepotama i blagoslovima. Ovo ć e sve biti
vaš e, ako budete zatraž ili.

29. dan
Sveš tenici vekovima toliko osuđuju ljude da se svi oseć aju
poniž enima. Svi o sebi misle: “Ja sam bezvredan”. Tako su
sveštenici polako uniš tili svako samopoš tovanje i stvorili u svakom
čoveku podelu na sudiju i osuđ enika. Sudija je po njihovim reč ima
vaša svest, a osuđ enik vašinstinkt. Ova podela vas drž i u neprekid-
noj svađi sa samim sobom i u neskladu. Vi ste u neprijateljstvu sa

71
samim sobom, a to nije nač in da se upozna egzistencija. Prvo morate
zavoleti sebe onakvim kakvi jeste jer egzistencija vas takve i voli.
Ovo ne znač i da ć
ete uvek biti isti, ovo je prvi korak u preobraž aju.
Ako budete voleli sebe, moć ićete brž e i uspeš
nije da se razvijate.

30. dan
Bog je uvek u nama. Problem je na naš oj strani, mi nismo s
njim. Kada on ne bi bio s nama ne bismo mogli postojati ni jednog
jedinog momenta. On je našž ivot, on u nama diš e i kuca našim
srcima. On je naš a svesnost. Uvek je s nama, ali mi nismo uvek s
njim. U momentu kada smo i mi s njim zbiva se ključ na promena.
Postajete svesni znač enja pesme ž ivota i postajete svesni koliko vam
je mnogo predato i poklonjeno. Tada oseć ate beskrajnu zahvalnost
koja je osnovna sržreligije, sama njena duš a. Sve drugo su samo
obredi. Oseć ati zahvalnost znači biti religiozan.

31. dan
Ovo je zakon postojanja: istina se mož e osvojiti, mož e se
prizvati. Čovek treba da bude samo domać in za onostranog gosta.
Ovo nazivam meditacijom. Ona ć e vas isprazniti od suviš nog, is-
praznić e vas potpuno i tako ć ete postati prostrani, moć i ć ete da
prihvatate i postaćete osetljivi, ranjivi, dostupni. Svi ti kvaliteti omo-
guć iće vam da predano pozivate – da pozivate nepoznato i neizre-
civo, ono š to ć
e vam ispuniti ž ivot i bez čega je on samo vež ba u č is-
toj jalovosti. Čovek ne mož e da uč ini ništa osim toga, samo da
poziva i č eka. Ovo nazivam molitvom. Poziv i č ekanje u dubokoj
veri da ć e se dogoditi, i ono se događa. Uvek se događalo. Ovo je
istinski zakon postojanja.

72
ŠESTI MESEC

VI STE NEBO

1. dan
Jedina osnovna stvar je svesnost, a ljudi se gube u nebitnom.
Zaboravili su na bitno. Spremni su da prodaju bitno za nebitno. Tako
su svi prodali svoju duš u za nebitno, prodali su svoju duš u i postali
bezduš ni.

2. dan
Čovek treba da bude svetiljka u svojoj unutraš njosti. Zabo-
ravite zamisao da ć e vas voditi knjige i da je znanje moguć e poza-
jmiti. Ovo je jedna od najveć ih smetnji u duhovnom traganju, niš ta
spoljaš nje nije vam potrebno. Bog je u vama osigurao sve š to ć e vam
trebati na putu. Samo treba da tragate u svojoj unutraš njosti, tamo je
svetlost; vlastita unutarnja svetlost ć e vam pomoć i da razluč ite is-
pravno od pogreš nog i pomoć ić e vam da ne zalutate i da stalno idete
ka postojanju. Ljudi koji zavise od drugih jednostavno gube priliku.
Pokuš avam da vas vodim, a ne da vas usmeravam niti vam nameć em
određ en stil, strukturu i obrasce; samo ž elim da vam pomognem da
budete ono š to jeste.

3. dan
Snovi se mogu ostvariti, svi snovi se mogu ostvariti. Najlepši
od svih snova, san o tome da ste dobri, tako je blizu da je vrlo čudno
da ga ljudi ne vide. On nam je na dohvat ruke, na dohvatu je svim
ljudima. Samo treba ispruž iti ruku i on će biti ovde. Međutim, ljudi
ne pruž aju ruke, a ako to i čine, pružaju ih u pogreš nom smeru. Tako
im ž ivot ostaje neispunjen. Živeti neispunjenim ž ivotom jeste ago-
nija, pakao; upravo je to pakao. To nije neko mesto u prostoru i vre-
menu, nego psihološ ko stanje nezadovoljnih. Kada se pojavi zado-
voljstvo, tada ono postaje raj.

4. dan
Svi smo zarobljeni u razumu u svojoj glavi. U tome je jedini
problem; i postoji samo jedno reš enje: spustiti se iz razuma u srce i
svi problemi će nestati. Njih razum i stvara. Odjednom sve postane

73
tako jasno i prozirno da se čovek iznenadi kako je stalno izmiš ljao
probleme. Tajne ostaju, a problemi nestaju. Sve vrvi od tajni, a prob-
lemi ishlape. Tajne su prelepe, one se ne reš avaju, nego se samo
proživljavaju.

5. dan
Toliko se muč imo da bismo ostali jadni. Ludi ovo ne
shvataju. Kada jednom shvatite smejać ete se svoj besmislenosti
stvari koje ste sami sebi č inili. Zaista se jako, na svaki nač in, trude da
bi stvorili jad. Ne propuš taju ni jednu priliku, svaki put skoč e kada
mogu neš to da upropaste. Ovo mož e da se promeni. Život vam sve
pruž a, daje vam i dan i noć , i trnje i ruže, uvek obe moguć nosti koje
su u ravnotež i, uvek je pola-pola; a od vas zavisi š ta ćete odabrati.
Čudesno je to da kada odaberete trnje, pre ili kasnije ustano-
vite da viš e nema ruž a jer ć e se vašum naviknuti samo na trnje. Bi-
ćete u stanju da vidite samo trnje, a ne i cveć e, njega viš e neć ete
primeć ivati. Isto se zbiva i sa ljudima koji odaberu cveć e; oni ć e
zaboravljati na trnje i neć e ga primeć ivati. Njihov pristup ć e postati
toliko pozitivan i pun odobravanja da ć e promeniti i samo rač unanje.

6. dan
Uđite kroz bilo koja vrata… pokuš ate li doć i kroz mir, po-
javić e se i blaž enstvo, ljubav, predanost i beskrajno razumevanje za
druge; praš tanje, č ovekoljublje, skromnost, nesebič nost,, istinolju-
bivost, ozbiljnost, izvornost – sve ć e procvetati. Dođ ite iz bilo kog
smera. Pokuš ajte doć i iz ljubavi ili iz predanosti; svejedno je. Postoje
mnoga vrata za hram bož ji. Sva se otključ avaju istim ključ em; medi-
tacijom, svesnoš ć u. Isus, Budha, Kriš na, Muhamed i Lao Ce susreć u
se u samom središ tu. Njihova vrata su bila različ ita, ali kada su uš li u
hram shvatili su da su svi ulazi ispravni. Čudo nad č udima je to da
svi imaju isti ključ . Vrata su različ ita, brave isto tako, smerovi su
različ iti; ali svi oni koriste isti ključ .
Isus je uvek ponavljao svojim uč enicima: “Pazite!”, š to
znač i, “budite svesni!” Budha je pune 42 godine ponavljao svojim
uč enicima jednu jedinu reč“ispravno stanje uma”, š to je drugo ime
za svesnost. Kriš namurti ovo naprosto naziva svesnoš ć u. Gurđijev je
govorio o “samopodseć anju”, izgovarajuć i sufi reč . Kabir je samo
rekao smrati, š to znač i podseć anje. Nema potrebe ovo nazivati

74
samopodseć anjem, jer kada budete u stanju podseć anja samo bić ei
njegovo središ te ć e prirodno biti u takvom stanju. Postoje razne reči,
ali sve su nazivi za isti ključ
.

7. dan
Čovek nesvestan sebe je prosjak, a č ovek svestan sebe na-
jmoć niji je vladar jer u momentu kada postanete svesni sebe celo
kraljevstvo bož je biće vaše. Ono vam je većdato, vi ste samo us-
pavani. Ono je ovde, a vi ga ne vidite. Vaše oči su usmerene prema
spoljašnjem.

8. dan
Druš tvo ž eli da budete mrtvi, a ne ž ivi. Ono ž eli da vas ubije,
ali ipak iskoristi kao delotvorni mehanizam. Druš tvo je uspelo da
uniš ti životnost i zameni je mehanič kom delotvornoš ću. Ono po
svaku cenu š titi vlastiti interes, č ak i po cenu ž ivota. Viš e ga zani-
maju stvari nego sam ljudski razvoj. Zato druš tvo stalno propoveda
ljudima miroljubivost, posluš nost, smirenost; propoveda mir kao da
je neš to bož ansko, neš to od istinske vrednosti.
Međ utim, č ovek mož e da ostane tako smiren samo ako je
ogranič en. Čim nije sposoban da vidi cenu koju plać a za takav mrtvi
mir koji niš ta ne vredi, izgubić e i svoju slobodu, inteligenciju, radost
i ljubav, sve osobine pustolovnog ž ivota. Celo njegovo bić e se gubi,
postaje zupč anik na toč ku, deo koji se mož e zameniti novim. Ako A
umre mogu ga zameniti B, ako B umre mogu ga zameniti D ili C jer
oni nisu pojedinci, nego samo neš to obavljaju. Sve religije po-
kuš avaju ovo isto – to je zavera sveš tenika i političara kojom se po-
kuš ava uniš titi ljudski rod.
Nekoliko ljudi se pobunilo protiv toga i to je dobro, međ utim
oni su otiš li u drugu krajnost i odbacili samu ideju mira kao
beskorisnu, bezvrednu, kao politič ku strategiju vladanja jer nisu hteli
biti u nič ijoj vlasti. Odabrali su dobrotu, blaž enstvo i radost. Međ u-
tim, dobrota bez mira jeste groznič ava, ona je iscrpljujuć e uzbuđ enje
i na kraju u njoj nema zadovoljstva. Međutim, ovo nije jedina mo-
guć nost, nego druga krajnost.
Nastojim da stvorim uzviš en spoj mira i dobrote u kome su
oni lice i nalič je istog novč ića. Tako ć e se desiti nešto prelepo; ima-
ć ete dobrotu, a neć ete biti vruć i; imać ete mir a neć ete biti hladni –

75
bićete tačno na sredini; i toplo i sveže – sveže umesto hladnog i toplo
umesto vruć eg. Sve je sjedinjeno; ovo je mirna dobrota i dobri mir.
Tada ć e vaše bić e biti celovito i bić ete uvrež
eni u celini.
Spoznate li ovo, upoznać ete egzistenciju. Upoznate li ovo, upozna-
ćete sve.

9. dan
Nismo ni svesni koliko smo dragoceni, nismo svesni
neiscrpnog blaga koje nosimo u sebi. Zbog toga stalno dalje ž elimo
male stvari, svađ amo se oko svetovnih stvari, borimo se i takmič imo
za trivijalne stvari. U momentu kada budete svesni svoje unutraš nje
lepote nestać e sva ta borba za spoljašnje; ž ivot će se smiriti i os-
vež iti. Život postaje lakoć
a. Čoveka više ne zanima nebitno.

10. dan
Svesnost je ono š to traže alhemič ari; eliksir, nektar, magič na
formula za besmrtnost.
Zapravo mi smo besmrtni, ali ž ivimo u smrtnom telu s kojim
smo se tako srodili da se javlja poistoveć enost. Ne postoji razlik-
ovanje od tela, ne vidimo ga kao neš to posebno. Tako smo se smes-
tili u njega da oseć amo da smo i sami telo. Ovde nastaje problem;
bojimo se smrti. Tako nastaju svi strahovi i noć ne more.
Svesnost stvara razmak izmeđ u vas i tela. Čini vas pažljivim,
mož ete posmatrati vlastito telo i um jer oni nisu razdvojeni. Telo i
um su istovetni, um je u telu. Kada postanete svesni tela i uma is-
tovremeno saznajete da ste odvojeni od obe te stvari i pojavljuje se
razmak. Tada saznajete da ste besmrtni, da niste deo vremena, nego
deo več nosti. Saznajete da ne postoji rođ enje ni smrt, da ste uvek
bili ovde i da ć ete uvek ostati ovde. Bili ste u mnogim telima jer ste
ž eleli previše.
Svaka ž elja ponovo vas vrać a u telo, jer se bez tela ne mogu
ostvariti ž elje. Ako je neko zaljubljen u hranu trebać e mu telo; bez
tela se u njoj ne mož e uživati – duša ne jede hranu. Zato je prož drljiv
č ovek osuđen da se vrati u telo.

11. dan
Život je pun bož anske slave koje mi nismo svesni jer smo
tako č
vrsto zaspali da ništa ne primeć ujemo. Egzistencija je na-

76
jsavrš enija, najlepša i najč arobnija. Niš ta nije bolje od nje. Ali mi
spavamo i nismo povezani s njom. Ona je kao proleć e, stabla u cve-
tanju, kao raspevane ptice ili vetar razigran u granju… kao svi
prelepi prizori oko vas… Neć ete videti ni cveće ni boje, ni ples sta-
bala na vetru. Neć ete ni znati da ste u vrtu! Neć ete biti povezani s
proleć em. Bić ete zatvoreni u sebi, imać ete noć ne more i u njima pa-
titi, mož da ćete vrištati, vikati i plakati. Međutim, sve to neć e imati
veze s realnoš ć u koja vas okruž uje.
Ovo je polož aj ljudskog roda. Postojanje je uvek u proleć u,
ali č ovek mora biti budan da bi to spoznao, osetio, i u tome ž iveo.
Kada jednom okusite radost koja vas okruž uje postać ete religiozni
jer ć e se u vama javiti beskrajna zahvalnost i molitva.

12. dan
Ulož ite sve svoje energije u jedno nastojanje: kako da posta-
nete svesniji. Ako č ovek ulož i sve svoje energije u svesnost ovo se
mora dogoditi kao naš e pravo po rođ enju. Međutim, ovo č ovek ne
mož e raditi polovič no, jer neć e uspeti. Uspeva samo kada je sto
posto u tome, kada ga niš ta ne spreč ava, kada stavi sve karte na sto,
uključujuć i i adute, kada viš e niš ta ne skriva. Kada predate sebe ce-
log ovo se odmah događa.
Ovo je silna evolucija koja vas preobraž ava od najprimitivni-
jeg do najuzviš enijeg, od grubog u než no, od vidljivog u nevidljivo;
odvodi nas od uma u ne-um.
Živeti u ne-umu jeste biti mudar. Delovanje ne-uma je
delovanje mudrosti. Tada vam ž ivot postaje prelep, lagan, bož anski.
Sve što činite je ispravno, ne mož ete pogrešiti jer ste ispunjeni svet-
lošću i uvidima; viđ enje vam je tako jasno i nezamagljeno da je
nemoguć e uč initi nešto pogreš no. Ispravno se događa samo po sebi.
Nema potrebe negovati nikakav karakter, svesnost je dovoljna,
karakter će je slediti kao senka.

13. dan
Poznavati sebe jeste poznavati sve. Ovo jedino naglaš avam;
nikakva verovanja, dogme, vere, crkve ni religija. Jednostavnim
procesom unutraš njeg posmatranja spoznać ete sami sebe. U mo-
mentu kada spoznate ko ste, istovremeno spoznajete i suš tinsku bit
samog postojanja, samog ž ivota jer ste vi njegov deo.

77
14. dan
Život mož e biti samo gomila cveć a, ili se mož e pretvoriti u
cvetni venac. Vašž ivot je samo gomila cveć a u kojoj nema organ-
skog jedinstva, nego predstavlja guž vu mnogih osoba, mnogih “ja”
koji se svi bore i tuku za prevlast. Čovek stalno ž ivi u unutraš njem
ratu, u kome svaka osoba pokuš ava da vuč e u svom smeru. Stalno se
delite na komadić e. Život se mož ež iveti na potpuno drugač iji nač in.
Razdvojeni cvetovi se mogu povezati koncem uz pomoćonoga š to
teče kroz sve njih; smisla za smer, svesnosti koja je sve već a. Tada
život viš e neće biti sluč ajan, guž va ć e nestati, a vi ć ete imati jed-
instveno bić e. Što ste kristalisaniji i jedinstveniji, utoliko je moguć e
više radosti. Koliko dobrote ć ete moć i da primite, zavisi od vaš e jed-
instvenosti. Podeljena osoba ostaje jadna, dok jedinstvena osoba
dostiž e blaž enstvo i dobrotu. Postanite konac, tako da mož ete
povezati sve svoje cvetove u takvu celinu u kojoj ć e buka postati
orkestar. Tada ć e nastati neopisiva lepota i dobrota.

15. dan
Skromno srce je jedna od najveć ih vrlina za one koji su u
potrazi za istinom. Samo skromni mogu upoznati istinu, sebič nim
ljudima je to zabranjeno; sam ego je prepreka koja vas odvaja od
postojanja. Ego vas odvaja od celine od koje ne mož ete biti odvojeni,
nijedan č ovek nije ostrvo, mi smo deo beskrajnog kopna. Ego nam
daje laž ni oseć aj odvojenosti i zbog njega polako postajemo zat-
voreni u sebe, previš e samosvesni, usredsređeni na sebe, naprosto
zatvoreni za svet, za sunce, za mesec, vetar i kiš u. Postajemo
izolovani u nekoj vrsti ž ive smrti. Nosimo svoj grob u sebi; on je
osetljiv, ali je ipak grob.

16. dan
Sitni smo jer zavisimo od ega, ova malenkost je prouz-
rokovana tom zavisnoš ć u. Ego je vrlo sitna pojava, a mi smo toliko
glupi da od njega zavisimo i uvereni smo da je on neš to neobič no
vredno. Ego je samo prepreka, uzrok nas samo spreč ava da živimo
smislenim, divnim i laganim ž ivotom. On je zid koji vas okruž uje i
ne dopuš ta vam da se sjedinite sa celinom.
Kada se jednom odbaci ego osetić ete da ste jedno sa stab-
lima, mesecom, suncem, zvezdama i ljudima. Odjednom ć e nestati

78
sve prepreke, viš e neć ete biti kapljica rose, nestać
e ogranič
enja.
Postaćete bezgranični, tako ćete iskusiti Boga.

17. dan
U svojoj realnosti ž ivot je neogranič en, beskrajan. Nije
omeđen ni telom ni umom. Nimalo nije omeđ en, nego je okeanski.
Čak i okeani imaju granice, ali ž ivot ih nema; nema ni poč etka ni
kraja. Previše smo se izjednač ili sa telom i umom i potpuno zabora-
vili da ovo nije naš a realnost. Telo je samo svratiš te. Živeli smo u
mnogim telima. Vi ste putnici, hodoč asnici, svesnost koja se stalno
pokreć e od tela do tela, od uma do uma, od oblika do oblika. Na dan
kada shvatimo da smo bez oblika događ a se otkrić e; posle toga više
neć emo biti isti. Postajemo deo Boga, a Bog postaje deo nas.

18. dan
Čovek je kao kapljica, a postojanje kao okean od koga se
trudimo da ostanemo odvojeni. Ovo je osnovni razlog naš eg jada.
Samo je potrebno skoč iti u okean da bi nestala kapljica. Ona zapravo
ne nestaje, nego gubi svoje male granice. Postaje okeanska, postaje
sam okean. Na neki nač in nestaje, ne mož e se viš
e pronaći, gubi stari
identitet, stari natpis i adresu i postaje deo ogromnog prostranstva u
kome se viš e ne mož e nać i i ne mož e izdvojiti. Ovo izaziva strah,
zato se suzdrž avamo.
Međ utim, najvaž niji dan u životu je dan kada umrete u besk-
rajnom. Ovo nije smrt nego predaja. Vreme umire, a rađa se več nost.
Kraj umire, a rađ a se beskraj. Malenkost umire, a rađa se velič ina.
Vredi pokuš ati.

19. dan
Onako kako se reka gubi u okeanu, tako se i vi izgubite u
božanskom. Ne mislite o sebi izdvojeno od egzistencije; sretnite se,
pomeš ajte se sa njom. Stalno insistiramo na toj izdvojenosti, a ona je
samo nereligiozni postupak. Religija je naglaš avanje jedinstva. Ono
mora postati svesno nastojanje.
Kada gledate zalazak sunca, utopite se u njemu. Nemojte biti
samo posmatrač . Pustite posmatrač a i posmatrano da se sjedine. Po-
lako ć
ete nauč iti trik i sedeć
i pored stabla moć ićete osetiti duboko

79
zajedništvo s njim. Ovi mali eksperimenti mogu vas odvesti do ose-
ćanja krajnjeg jedinstva sa celinom, a to iskustvo je Bog.

20. dan
Pamtiti “ja sam Bog” isto je š to i setiti se “ja sam nebo”. Ova
životna iskustva su kao mali oblaci; dolaze i odlaze, nisu vredna
paž nje. Nemojte ih primeć ivati. Neka vam ovo bude meditacija.
Uvek pamtite da ste nebo, beskrajno nebo na koje ne utič u nikakvi
oblaci. Oni ć e polako prestati da dolaze, jer nikada ne dolaze nepoz-
vani. Mož da niste pronašli bol, nego zadovoljstvo. Bol je samo druga
strana iste pojave. Kada pozovete jedno, dolazi i drugo; ne mogu se
razdvojiti, uvek su zajedno. Kada prestanete da ih pozivate ti “gosti”
će nestati. Doć iće trenutak u kome oblaka viš e neć e biti, Budha ga je
nazivao nirvanom, a Isus kraljevstvom bož jim.

21. dan
Meditacija je poč etak pravog ž ivota. Prvo, fizičko rođenje je
samo poč etak prilike za ž ivot koji vas čini samo potencijalno, a ne i
stvarno ž ivim. Tu moguć nost tek treba pretvoriti u realnost. Jedino
tako ć ete zaista ož iveti. Meditacija je umetnost preobraž aja semenke
u realnost, preobraž aja semenke u cvet. Uz pomoćmeditacije č ovek
se rađ a po drugi put. U prvom rođenju se rađa telo, a u drugom duš a.
Samo kada spoznamo da smo duš a našž ivot će postati ispunjen,
inač e je samo gubitak. Semenka ć e samo ostati semenka, nikada neć e
proklijati, niti ć
e postati stablo niti procvetati. Niko se neć e odmarati
u senci stabla, neć e dolaziti ptice i vetar neć e plesati oko njega.
Nema razgovora s oblacima, suncem, mesecom, zvezdama. Semenka
ne mož e komunicirati sa postojanjem jer je zatvorena, izdvojena
sama za sebe. Meditacija vas otvara, ona je samo viš edimenzionalno
otvaranje prema svemu š to postoji; za lepotu postojanja, za muziku
vetra, za slobodu oblaka i sve tajne koje vas okruž uju, za sve što je
unutarnje i spoljaš nje.

22. dan
Ljudi ž ive vrlo grubo, uz lutnju, ljubomoru, sebič nost, ego.
Čovek mož e otkloniti sve ove grube elemente iz svog bić a jer oni
troš
e toliko energije i propuštaju tolike prilike. Sve ove energije treba

80
preobraziti u pesmu, radost, ljubav i mir. Tada ć ež ivot biti poezija i
bićeč ista radost postojati.
Samo postojanje je viš e nego što čovek mož e da traži, samo disanje
je dovoljan dokaz da Bog postoji jer zanos dolazi sa svakim naš im
udisajem. Život postaje tako skladan, melodič an, harmonič an, razi-
gran da č ovek ne mož e verovati da ja tako š
to moguć e sve dok se ne
dogodi.

23. dan
Ego je jedini problem iz koga proizilazi hiljadu i jedan prob-
lem. Nastaju pohlepa, ljutnja, pohota, ljubomora i tako dalje. Ljudi se
stalno bore s pohlepom, ljutnjom, pohotom, međutim to je jalovo.
Dok se ne iseč e koren nove grane ć e rasti. Mož ete kidati liš će, ali to
ne pomaž e. Upravo suprotno, stablo ć e ojač ati, imać e viš ć
e liša i bić e
vitalnije. Naglaš avam, nemojte se boriti sa simptomima, uđite u sam
koren problema, dakle u sam ego. Ako mož ete nauč iti kako da ž ivite
bez ega, da budete kao da niste, da budete niko i niš ta, tada ć ete dos-
tići nedostiž no. Ne postoji uzvišeniji cilj od ovog. Lako ć ete ovo pos-
tići, jer ego je laž na pojava i može se odbaciti. Ego nije realan, nego
zamiš ljen, on je senka. Ako nastavite da verujete u njega postojać ei
dalje; ali pogledate li malo dublje, videć ete da ga zapravo nema.
Meditacija znač i samo gledanje duboko u vlastitu unutraš n-
jost, pretraž ivanje svakog kutka vlastitog bić a i traganje za egom. U
momentu kada shvatite da ga zaista nigde nema, traganje se završ ava
i vi ste ponovo rođeni.

24. dan
Jedini način istinskog postojanja je ne biti. Zato se ne slaž em
sa Šekspirom da je pitanje “biti ili ne biti”. Nije to nikakvo pitanje;
ne biti je jedini način da se bude. U momentu kada nestanete kao
ego, postajete beskrajni, ulazite u iskustvo okeanskog, neogranič enog
zanosa.
Inače, mi smo prejako vezani za um koji je vrlo sitna stvar,
vrlo mali biokompjuter. Vezani smo za telo i previš e poistoveć eni s
njim. Ono je samo ljuskica. Živite u njemu, č istite ga i održ avate le-
pim. Koristite svoj biokompjuter, brinite o njemu i održ avajte ga kao
svaki drugi fini mehanizam – on je vrlo než an i osetljiv mehanizam –
ali nemojte se s njima poistovetiti. Inač eć ete biti kao vozačkoji se

81
poistovetio sa svojim autom; on jeste u unutraš njosti tog auta, ali nije
sam auto.
U realnosti mi smo se identifikovali s mehanizmom u kome
živimo. Ovo poistoveć enje stvara ideju ega; “Ja sam telo, ja sam um,
ja sam hriš ć anin, ja sam hindus, ja sam belac, ja sam ovo, ja sam
ono…“ Sve ove stvari su puko poistoveć enje. Meditacija ukida ovo
poistoveć enje, samo podseć anje, “Ja sam samo svesnost, paž nja,
svest, svedok” ć e to obaviti. U ovom svedoč enju se ego rastapa i vi
se odjednom iz malog ruž nog sveta preselite u beskrajan i prelep
svet, odlazite od vremena do več nosti, od smrti do besmrtnosti.

25. dan
Jedna od najveć ih tajni ž ivota jeste to da se rađ amo sa
savršenom blaž enstvom u svom bić u, a ostajemo prosjaci jer nikada
ne pogledamo u vlastitu unutraš njost, većsve shvatamo olako, kao
da većznamo da je unutar nas. Ovo je preglupa misao, ali ona preov-
ladava širom sveta. Spremni smo da za blaž enstvom tragamo po Me-
secu, a nismo spremni da uđ emo u svoju unutraš njost zato što već,
premda tamo nismo bili, pretpostavljamo š ta bismo mogli tamo nać i.
Nekako nastavljamo da budemo uvereni da se poznajemo, a nimalo
se ne poznajemo. Sokrat je bio u pravu kada je rekao “Upoznaj
sebe.” U te dve reč i sadržana je mudrost svih saga jer spoznajuć i
sebe saznajete sve, sve se ostvaruje i sve se postiže.

26. dan
Jedna od najpoznatijih tvrdnji Žan Pol Sartra glasi: “U
drugome je pakao.” Ovo je misao gotovo svih ljudi u svetu, osim
nekoliko buddha:2 “U drugome je pakao.” Ne mogu s njim da se
slož im, iako je ovo iskustvo miliona ljudi. Na prvi pogled zvuč i is-
pravno, međ utim, potpuno je pogreš no. U tome nema ni trunke
istine. Uvek ste vi. Mož e biti i pakao i raj, ali ste uvek vi. Ovo je
vaš a odluka. Ni nebo3 nije negde drugde, morate ga stvoriti kao š to
stvarate i pakao. Ovo je psihološ ko stanje. Kada jednom saznate da
pakao stvarate sami nastaje bezgranič na sloboda. Kada bi neko drugi
bio odgovoran, ne biste nikada mogli biti slobodni; bili biste stalno

2
Nekoliko prosvetljenih ljudi.
3
Misli se na raj.

82
ograničeni jer drugi mogu stvarati vašjad i vaš
u sreć
u. Na oba
načina ste zavisni, a niko ne voli zavisnost.

27. dan
Čovek ž ivi nesvesno, č ini mnoge stvari zato š to ih i drugi
rade. Sledi i imitira, a da nije svestan zaš to to radi, niti je svestan ko
je. Šta biste drugo mogli da oč ekujete od č oveka koji ne zna ni ko je
on sam, niti odakle dolazi, ni kuda ide, ni zaš to. Ovo su osnovna pi-
tanja koja se mogu reš iti samo uz pomoćmeditacije. Nema filozofije
koja ć e vam pomoć u da ih reš ite. One pruž aju bezbroj odgovora ali
su svi oni samo pretpostavke. Ako razmislite o njima nać i ćete
mnogo nedostataka i praznina. Meditacija je egzistencijalna, a ne
filozofska. Ona vam pomaž e da postanete toliko svesni da se susret-
nete sa samim sobom. Istina je otkrić e, a ne misaoni zaključ ak;
otkrić e u meditaciji, a ne zaključ ivanje uz pomoćmeditacije.

28. dan
Čisto srce je osnovni uslov za blaž enstvo i dobrotu. Pod č is-
toć om ne mislim na neš to moralno, nego podrazumevam nevinost.
Moralista nikada nije nevin, on stalno rač una. Njegov moral se svodi
na rač unicu. On se cenka s Bogom, zasluž uje vrlinu kako bi mogao
da dođ e u raj i tamo da už iva. Moralista je lukav, njegov moral je
zasnovan na prorač unu. Nije nevin; ni jedan moralista nikada ne
mož e da bude nevin. Ponekad se događ a da nemoralna osoba bude
nevinija od moraliste. Ponekad je nemoralno u ž ivotu nemoralno
samo zato š to nije prorač unato. Čovek samo ž ivi, a ne razmiš lja o
posledicama. Mož e da bude jednostavan, ali moralisti nikada nisu
jednostavni, nego vrlo slož eni. Takozvani sveci su najslož eniji, na-
jlukaviji i najprorač unatiji ljudi. U njihovim bić ima neć ete naić i na
nevinost deteta, š to bi bila prava č istota. Dete nikada nije svesno
dobrog i loš eg, u tome je njegova nevinost. Ponovo nadić i dobro i zlo
znač ilo bi ponovo steć i nevinost, nevinost srca. U č istoti se nadilazi
podvojenost. Moralista bira, a č isto srce ž ivi spontano, nema izbora.
Čisto srce je potpuno budno i svesno, ali niš ta ne bira; dostupno je
situaciji, odgovara na nju, ali bez prorač una. Ovde je osnovni prostor
u kome dobrota i blaž enstvo započ inju da obasipaju č oveka.

83
29. dan
Čistota nastaje kada ž ivite u svesnosti bez izbora, kada se ne
radi o dobrom ili loš em, ne birate ni jedno ni drugo, kada sve
prihvatate kao bož ansko, kada odbacujete sve podele i vidite samo
jedno; č ak i kada u đavolu vidite Boga i u mraku svetlost; a u smrti
vidite več ni život. Kada se uobič ajeni nač in podvojenog gledanja na
stvari odbaci, postajete č isti jer vas tada niš ta ne mož e zatrovati. Ovo
je stanje krajnje svesnosti.
Moramo nadić i podvojenost, moralno i nemoralno, dobro i
loš e, život i smrt, leto i zimu. Sve ovo treba nadmaš iti, kako bi čovek
video samo jedno, ono š to se vidi u bezbroj oblika; č ovek ga mož e
videti svuda, u svakom moguć em obliku.
Ovo je moguć e. Samo je potrebno nastojanje da se pro-
budite, da budete svesni i prestanete da birate; ostanete da prebivate
u sebi, posmatrajuć i um i ne birajuć i ništa. Saobrać aj protiče, a vi
sedite sa strane, bezbriž ni i mirni, a č istota se se lagano spuš ta u vas.
Ova č istota je oslobođ enje.

30. dan
Ostvarite svesnost. Budite sve budniji u svemu š to činite i u
svemu š to se događ a u vaš em umu i pokreć e u vaš em srcu. Budite
svesni u sva tri sloja; telu, umu, srcu; postupcima, mislima, oseć an-
jima. Budite svesni na svim tim nivoima i tako ć e se svesnost nas-
taniti u vama i rodić e se ono č etvrto. Kada se ono rodi, Bog je uš ao u
vas, č etvrto je vaš a duš a, vaš a najskrivenija srž . Kada je otkrijete
shvatić ete da ste nerođ eni i da ne umirete; da ste deo več nosti.
Sam oseć aj več nosti je zanosan. Cela vaš a perspektiva se
menja, svet ostaje isti, ali nije viš e isti jer ste se vi promenili. Isus
uvek ponavlja: “Ako niste kao mala deca, neć ete uć i u kraljevstvo
bož je.” Međ utim, ovo ne znač i da su u kraljevstvu bož jem samo
deca, ona ga ne bi ni izgubila. Ko bi mogao dati kraljevstvo bož je za
svetovne stvari? Deca nisu u njemu, ona ga nisu svesna. Zato i na-
glaš avam; oni koji su poput male dece. Zapamtite reč“poput”, jer
Isus ne govori o maloj deci, nego o onima koji su kao mala deca.
Jedna stvar je sigurna, radi se o ljudima koji nalikuju deci. 4

4
Isus nije rekao 'Ostanite kao mala deca', nezreli, većje mislio 'sazrite to-
liko da postanete kao mala deca'.

84
U ovome je sva mudrost; postiž e se drugo detinjstvo. O
tome se radi u sanjasi – rođenje drugog detinjstva putem svesnosti.
Prvo detinjstvo je bez svesnosti i vi ga gubite, a ovo drugo ne mož
ete
izgubiti.

31. dan
Pravi mistik nije isposnik, niti sam sebe muč i. Voli život i
už iva u njemu, jer ž ivot je samo manifestacija Boga. Istinski mistik
je pun pesama. Svaka njegova rečje pesma. Ako ga dobro ra-
zumemo, svaki njegov pokret je ples i svaki njegov postupak sveč a-
nost.
Sve se ovo događ a zbog uzviš ene svesnosti. Kada dotaknete
vrhunac i nema nič ega izvan toga, kada sve ostavite iza sebe, kada
telo bude daleko dole ispod vas, a um ostane negde na putu i budete
čista svesnost, nikakav predmet, nego č ista subjektivnost – postigli
ste samadhi. Tada ć e u vaš em biću nastati hiljadu pesama, procvetać e
hiljadu cvetova. Dok se ovo ne dogodi č ovek ne mož e da bude pot-
pun niti zadovoljan.
U svom srcu č ovek treba da nosi bož ansko ispunjenje. Mora
da postoji jaka želja da se postigne samadhi, da se ostvari nadsves-
nost. Ovo se mož e svakome dogoditi; ovo je pravo svih ljudi po ro-
đenju. Moramo samo da ga zahtevamo.

85
SEDMI MESEC

SRCE JE RAJSKI VRT

1. dan
Čovek koji je dospeo do najuzviš enije istine ne mož e više
lagati, zašto bi lagao? Nema razloga da laž e. Čovek koji poznaje
istinu više se ne zanima za obič ne svetovne stvari; upoznao je neš to
uzviš enije od svega što mogu pruž iti novac, moći ugled. Celi njegov
život prolazi kroz čudesnu promenu.
Tajni ključkoji otvara vrata č uda je blaž enstvo. Budite vedri,
pustite srce da peva i telo da igra; dopustite da ž ivot postane sveča-
nost.

2. dan
Čovek, onakav kakav postoji većvekovima – obič an č ovek
iz gomile, rulje – jeste mehanič ki. Samo uz pomoćsvesnosti presta-
jete biti mehanič ki. Tada ć ete se uistinu roditi, tek po drugi put. Vaš i
roditelji su vas rodili biološ ki, ali ne i duhovno. Duhovno rođenje se
postiže uz pomoćuč itelja. S uč iteljem kreć ete na duhovni put. Po-
novo se rodite u novoj dimenziji, u duhovnoj dimenziji. Ovo vam se
pruž a vrlo svesno i promiš ljeno.
Ceo zadatak uč itelja sastoji se u tome da uč eniku pruž i sves-
nost o njemu samom, o vlastitom bić u…
Vrlo malo ljudi dospeva do svog duhovnog bić a, ali oni koji
uspeju jedini postaju stvarni ljudi. Svi imaju moguć nost, ali ljudi na
tome ne rade i tako je izgube.
Ovo se mož e ostvariti. Zato od sada nadalje nastojte da vam
život krene u smeru sve jač e svesnosti. Bić ete iznenađeni većnakon
prvih kratkih uvida u svesnost; blaž enstvo sledi iz svakog od njih.
Kako se svesnost produbljuje, tako se produbljuje i blaž enstvo.
Blaž enstvo je posledica, propratna pojava svesnosti.

3. dan
Na svet dolazimo apsolutno č isti i nevini, ali svet odmah
upisuje neš
to u našu svest, postavlja nam uslove. Sve nas prlja i truje.
Do vremena kada je dete u stanju da razmiš lja svet ga većuniš tava.
Većje osakać eno i paralizovano, svet ga većnauč i da hoda sa š ta-

86
kama. Zaboravlja da gleda vlastitim oč ima i ne mož e da stoji na vlas-
titim nogama; uč inili su ga zavisnim.
Ovo je najveć a zavera protiv ljudskog roda: sva ljudska bić a
treba osakatiti, ne fizič ki nego duhovno. Strategija koja se koristi
sastoji se u davanju uma kako bi vaš a svesnost bila stalno prekrivena
mislima, ž eljama, stremljenjima. Ego, religija, ideologija, politika i
hiljadu i jedna stvar su ovde, sloj za slojem. Vaš e ogledalo svesnosti
nestaje pod tim slojevima i ž ivite bez dostojanstva, ž ivotom koji je
izgubio svu prirodnost, ž ivotom slepca, ž ivotom potpune zavisnosti.
Treba jedino da obriš ete sve š to vam je druš tvo učinilo. Zato
vas ne uč im č istoć i, niti moralu jer su sve to besmislice; uč im vas
meditaciji kako biste se mogli reš iti uma. Um pripada druš tvu, a
meditacija pripada vama. S meditacijom ste apsolutno slobodni i
mož ete otkrivati svoje unutraš nje blago. Tada započ inje veliko hodo-
č ašće radosti, lepote, pesama i sveč anosti. Ovo je beskrajan proces
koji vam pruž a viđenje več nosti i daje sigurnost besmrtnosti.

4. dan
Druš tvo svako dete š alje u školu, u srednju š kolu i na uni-
verzitet. Tako se troš i gotovo trećina života da bi se energija usmerila
u neprirodno središ te, u razum, da bi joj se stvorile prepreke na putu
kroz srce.
Prirodan je proces prolaz energije iz bić a u srce, a iz srca u
razum. Ovo je prirodno jer kada energija dolazi kroz srce, tada je ono
gospodar, a razum samo sluga. Ceo tok takozvanog obrazovanja je u
potpunom izbegavanju srca i stvaranju neposrednog puta od bić a do
razuma bez obzira na srce.
Čineć i ovo srce se ostavlja sa strane, a energija poč inje da se
kreć e iz bić a u razum, koji tako ostaje gospodar; a on je vrlo dobar
sluga, ali lošgospodar. U momentu kada shvatite š ta vam je druš tvo
uč inilo odmah mož ete otvoriti svoje srce i energija ć e poteć i kroz
njega jer je to prirodan put. Tako mora biti. Da se druš tvo nije uplelo,
bilo bi tako.
Druš tvo se jako boji ljubavi i srca, jer ako č ovek ž ivi u ra-
zumu bić e delotvoran i dobar sluga, bić e posluš an rob. Upravo ovo
treba druš tvu: vredni radnici i dobre sluge. Njemu ne trebaju gospo-
dari. Kada vam se srce otvori, ako ste i zatoč eni ostać ete gospodar.
Vaš a vlast je toliko jaka da vam je niko viš e ne mož e oduzeti.

87
Zato je nuž ič
no postić udesno pomeranje energije iz razuma
u srce.

5. dan
S vama je sve u redu, osim š to sve svakome verovali. Niste
sluš ali svoje srce, nego ste sluš ali neke druge ljude koji ne znaju
niš ta. Odbacite sva ta pozajmljena saznanja, zaboravite sve prič eo
prvog grehu i sve o tome da ste greš nici. Svi smo deo Boga, neodvo-
jiv i urođ eni deo, svi smo bož anski. Nekoliko nas č vrsto spava, ali je
to njihov izbor; drugi su budni, š to je isto tako njihov izbor. Spavanju
niš ta ne nedostaje, samo treba propatiti neke noć ne more. Ne treba
previš e brinuti zbog njih, jer su one samo zamiš ljene, pre ili posle
ć ete se probuditi. Ako už ivate – už ivajte, niko drugi u to nema pravo
da se meš a. Voleo bih da se probudite, ali ako odluč ite da spavate
niko vas neć e osuđ ivati ni bacati u pakao. Dovoljno patite i u svom
snu, nema potrebe da budete dodatno muč eni u paklu.
5
Ovo je jedina razlika izmeđ u prosvetljenih ljudi i obič nih
ljudi. Inač e su slič ni, svi imaju iste moguć nosti za buđenje. Ne samo
da su slič ni, svi ljudi su jedinstveni.

6. dan
Čovek obič no skuplja praš inu na svom bić u i gubi jasnoću,
svoje pravo po rođenju. Svi ljudi se rađ aju s ovom jasnoć om, ali
postaju proseč ni. Do vremena kada umire, č ovek potpuno otupi. Ovo
je čudna pojava. Ljudi je nazivaju razvojem, međutim, to je neš to
obrnuto, to je zakrž ljavanje.
Deca su pametnija, ž ivlja i jasnija u svemu, kod njih mema
zbrke. Kada poč nu da odrastaju svuda skupljaju zbrku. Samo č ekamo
da napune 21 godinu i tada im dajemo pravo glasa jer do tog vre-
mena izgube svu pamet i postanu glupi i tupi. Tada se mogu nazvati
odraslim.
Vi ste odrasli, potpuno odrasli. Međ utim, ljudi kaž u: “Sada
kada si potpuno odrastao č ovek, dovoljno si star.” Naravno da se
političari boje dati pravo glasa deci jer ona sve vide, ona vide kroz
stvari. Pravo glasa daju samo onima koji su izgubili svaku moguć -
nost viđ enja, koji su potpuno slepi. Nastojim da vam pomognem da

5
Budha.

88
oč istite svoju rđu i praš
inu, da svoje ogledalo uč
inite sjajnim kako
biste opet mogli da vidite svoje pravo lice.

7. dan
Cela struktura druš tva je protiv srca. Ona uč i razum, odgaja
ga i š koluje. Zapostavlja srce i ne obazire se na njega, jer je ono
opasna pojava. Razum je maš ina. Maš ine se nikada ne bune, ne bi ni
mogle. One samo slede naredbe i na taj nač in su dobri i posluš ni.
Drž ava, crkva, roditelji i svi zainteresovani su za razum jer on svima
odgovara. Srce nije podobno za održ avanje postojeć eg stanja,
ustanovljenog reda i opš tih interesa. Razum radi uz pomoćlogike.
Razum se mož e uveriti. On se mož e nač ini hrišć aninom, hindusom,
muslimanom ili komunistom, faš istom i socijalistom. Sve se mož es
razumom. Treba vam samo pametan sistem obrazovanja i pametna
strategija. Upravo kao š to to radimo s kompjuterima, tako napunimo
i razum. Šta god u njega ugradite stalno se ponavlja. On nije u stanju
da smisli neš to novo i nikada nije originalan. Srce ž ivi od ljubavi
koja se ne mož e uslovljavati. Ona je u osnovi pobuna; nikada ne
znate kuda ć e vas ljubav odvesti. Ona je nepredvidljiva, spontana,
nikada ne ponavlja staro i uvek odgovara na sadaš nji trenutak. Srce
ž ivi u sadaš njosti, a razum uvek u proš losti jer je tradicionalan, kon-
vencionalan; dok je srce uvek revolucionarno i buntovno. Međutim,
mož ete biti pobednik samo sa srcem, uz pomoćljubavi, a ne uz po-
moćlogike.
Čudesno je pobuniti se protiv psihologije mase i postati
nezavisniji; odjednom osetite jedinstvo sa celinom i sa svemirom.

8. dan
Cela istorija č
oveč anstva poč inje u Edenskom vrtu; č ovek je
bio isteran iz vrta i od tada luta u pustinji. Nekako se priseć a divote
tog vrta i tih dana izvan vremena, pre nego š to je bio proteran.
Priča iz Biblije nije samo prič a, nego u sebi sadrž i istinu.
Svaki č ovek oseć a da mu neš to nedostaje i da nije tamo gde bi trebao
biti. Nije mu sasvim jasno š ta mu nedostaje, ali svi znamo o č emu se
radi, postoji oseć aj da neš to nije u redu, kao “ja sam na pogreš nom
mestu”, ili “ne bi trebalo da mi bude ovako, neš to je krenulo loš e.”
Čovek je proteran iz bož jeg vrta. Razlog za ovo izgnanstvo
je taj što je nešto pokuš ao da sazna, pojeo je voć e saznanja sa stabla

89
znanja. U momentu kada č ovek postane obrazovan izgubić e dodir sa
svojim srcem, a tamo je pravi vrt; mi ga nosimo sa sobom. Mi nismo
isterani, nego smo zaboravili, a to ne znamo. Stalno smo zarobljeni u
razumu, previš e smo se vezali za saznanja. Umesto da tež
imo za raz-
vojem bić a i njegovim cvetanjem, samo skupljamo podatke, obič ne
jalove podatke.
Srce je rajski vrt, pravi raj. Nastojim nekako da vam po-
mognem da ponovo uđete u njega. Kada jednom opet dođete u vrt i
ponovo ga okusite, bić ete preobraž eni.

9. dan
Čovek mož e da ima saznanje, ali ne i mudrost. Saznanja su
laka, samo je potrebno malo umnih napora i nastojanja, pa mož ete
napuniti svoju memoriju. Ovo je kompjuter. Mož ete da sakupite cele
knjige. Međ utim, mudrost nije neš to š
to biste sakupili, jer se ona ne
mož e steći samo pomoć u uma. Ona se stič e uz pomoćsrca, ljubavi, a
ne uz pomoćlogike.
Kada je srce otvoreno u ljubavi i veri, i predano celini, tada
se u vama javlja nova vrsta uvida, jasnoć a, silno duboko razume-
vanje smisla ž ivota i toga šta ste vi zapravo, pre svega toga zaš to je
cela egzistencija ovde. Sve tajne se otkrivaju, ali pomoć u ljubavi, a
ne pomoć u logike, pomoć u srca, a ne razuma. Bog ima neposrednu
vezu sa srcem, a nema nikakvu vezu sa razumom. Zato ako ž elite
doć i do Boga, put vodi kroz srce. Kada jednom spoznate ljubav po-
moć u srca, svoj um mož ete koristiti kao dobrog slugu, tada se
mož ete služ iti i saznanjima koja ste skupili umom u služ bi mudrosti.
Ali, ne pre nego š to ste nauč ili uz pomoćsrca.
Pomerite svoju energiju u srce, volite viš e i dož iveć ete ve-
liko iznenađ enje. Kako vaš a ljubav raste, latice se otvaraju i vaš e
srce postaje lotosov cvet, neš to beskrajno lepo poč inje da se spuš ta u
vas – to je mudrost. Ova mudrost vam donosi slobodu. Saznanja
donose podatke, a mudrost donosi preobraž aj.

10. dan
Ljudski rod sada zna više nego što je ikada znao; saznanja se
stalno uvećavaju. Vi znate više od Isusa. Kada biste ga sreli mogli
biste ga poučiti mnogim stvarima. On ne bi znao bezbroj stvari. Ne
verujem da bi bio sposoban da polož i maturu, to je nemoguć e!

90
Međ utim, ovo ne znač i da je on neznalica. On ima znanja, ali
potpuno drugač ija. Njegovo iskustvo je preobrazilo njegovo bić e. On
nije obrazovan kao vi, nego je preobraž en, a to je pravo znanje. Po-
daci ne znač e niš ta. Kompjuter mož e da sadrž i više podataka od vas,
ali on nikada ne mož e da postane Isus ili Budha. Ili mislite da bi jed-
nog dana kompjuter mogao postati prosvetljen? To je nemoguć e.
Kompjuter mož e znati sve, ali ć e ostati kompjuter i uvek ć e
ponavljati samo ono š to smo u njega ugradili. Ne mož e biti ni dobar;
kako bi maš ina mogla biti dobra? Ne mož e nikoga voleti; kako bi
maš ina mogla nekoga da voli? On mož e reći: “Volim te. Jako te
volim, spreman sam da umrem za tebe.” Mož e govoriti mnoge stvari,
ali one su samo reč i.
Maš ina se mož e pouč iti i mož e vrlo delotvorno da obavlja
stvari; ali milioni ljudi rade istu stvar, deluju kao maš ine, kao
kompjuteri. Ponavljaju obrasce – hriš ć anske, hinduistič ke, musli-
manske – prelepe, ali mrtve reč i.
U momentu kada ovo uvidite ž ivot kreć e krupnim korakom u
novu dimenziju, dimenziju več nosti, bož anskog, dobrote istine i slo-
bode.

11. dan
Saznanja su mrtva, a saznavanje je ž ivo u toku. Zapravo jed-
nom u buduć nosti ćemo morati da razvijemo sasvim novi jezik jer su
ovi naš i jezici zastareli. Njih su razvili drugi ljudi za druge ciljeve i
druge situacije. Sada je sve nestalo, ostao je samo jezik.
Danas i religija i nauka znaju da u postojanju nema nič ega
statičnog, sve je u stalnom pokretu. Zato umesto saznanja kaž emo
‘saznavanje’. Umesto reč i ljubav viš e bih voleo reć i reč‘ljubljenje’.
Postali smo vezani za imenice tako da reku nazivamo rekom, a ona
nikada nije ista, čak ni u dva uzastopna trenutka. Stabla zovemo stab-
lima, a ona stalno rastu, neki stari listovi padaju, a neki novi iz-
rastaju. Osim promene, u egzistenciji niš ta nije stalno.
Posmatrajte ž ivot, ali nemojte ga samo gledati, nego i ž ivite.
Tada ć ete stalno saznavati. Ovo je hodoč ašć e bez kraja. Lepota je
č udo koje ostaje, tajna koja ostaje. Mi i dalje poznajemo stvari, ali
uvek ima jošmnogo toga š to moramo upoznati. Postojanje je
neiscrpno i č ovek uvek mož e da bude kao dete, pun č uđenja i
divljenja.

91
Bog je tajna i dostupan je samo onima č
ija srca pleš
u u
č
uđenju i č
ije bić
e treperi s divljenjem.

12. dan
Istinsko znanje, mudrost, zbiva se uz pomoćsvesnosti – ne
prikupljanjem podataka, nego prolaž enjem kroz preobraž aj. Svesnost
je korenit preobraž aj; ponovo se rađate.
Čovek svakodnevno postoji u vrlo pospanom stanju, on je
minimalno svestan; samo jedan posto ili č ak ni toliko. Dovoljan vam
je vašsvakodnevni posao; to da zarađujete hleb i imate krov nad gla-
vom, imate decu ili porodicu. Procenat je dovoljan samo za ovo, ali
ne i za neš to viš
e. Devedeset devet posto vaš e svesti je zamrač eno.
Čovek se mož e promeniti; ovaj mrak mož e postati svesnost, u kojoj
ćete spoznati intenzitet života, neopisivi zanos ž ivota.
Od ovog momenta razmiš ljajte o svesnosti kao o pitanju ž iv-
ota i smrti. Ona i jeste pitanje ž ivota i smrti. Bez svesnosti zapravo
umirete svaki dan. S njom prvi put započ injete da živite i tada se vaš
život razvija, postaje ogroman; sve prostraniji i prostraniji.
Jednog dana postane toliko bogat da ga prenosite i na druge,
svi koji vam se približ ež iveće bogatim ž ivotom. Širite č aroliju na
druge, preplavljujete ih ž ivotom, ljubavlju i svetloš ću. To je stanje
svetog č oveka, Buddhe ili Hrista, mudrog č oveka.

13. dan
Um nije sposoban da sazna istinu. Mož e skupljati sve vrste
podataka o istini, ali znati neš to o njoj ne znač i i spoznati istinu.
Znati neš to o ljubavi nije isto što i poznavati ljubav. Ako č ovek ž eli
spoznati tada mora biti zaljubljenik. Nema podataka koji bi vam
ovde mnogo pomoć i. Čovek je mora samo iskusiti. Ista stvar važ i i za
istinu. Mož ete saznati i upoznati sve velike filozofe sveta, sakupiti
najveć e reči, pretpostavke i teorije na svetu, doći do određ enih vlasti-
tih zaključaka, ali zapamtite da je to samo prosuđivanje jer nije ute-
meljeno u vaš em iskustvu. Zato ć e sva ova saznanja spreč avati vaš e
traganje.
Ova saznanja su opasna, mogu vam dati laž an oseć aj da
neš to znate. Kada jednom uđe u vas pogreš na ideja da neš to znate
tada prestaje traganje. Čovek mora znati da niš ta ne zna. Morate
otkloniti sve podatke za i protiv, teistič ć
ke, hriš anske, hinduistič ke,

92
muslimanske, religiozne, filozofske. Čovek mora otkloniti sva
saznanja poput ovih, tada mož e početi da traga. Tada č ovek postaje
pravi tragačza istinom jer se tada otvori. Iz ovog stanja neznanja
jednog dana izvire veliki blagoslov, čovek iskusi istinu, živi u njoj i
sam postaje ta istina.
Ovo stanje se naziva prosvetljenjem, nirvanom. Na Zapadu
se ovo naziva Hristovom svesnoš ću, a na Istoku stanjem svesti
Budhe, inače to je isto.

14. dan
Čovek mora biti nevin kao dete. Samo tako ć e se otvoriti
vrata. Vrata bož anskog ostaju zatvorena za obrazovane ljude; za pro-
fesore, uč itelje i sveš tenike vrta su zatvorena. Oni većznaju da im
ništa viš e ne treba, potisnuli su svoje neznanje prikupljanjem po-
zajmljenih saznanja. Oni su izgubili kvalitet č uđenja koji je za Boga
najosnovnija stvar.
Dete se beskrajno č udi. Njegovo srce stalno oseć a ta-
janstvenost i č uda, oč i su mu pune divljenja – malim stvarima,
kamenč ićima i š koljkama na obali mora. Ono trč i i skuplja ih kao da
je pronaš lo dijamante. Zainteresuju ga tako male stvari, leptiri i
cveć e; dete mož e biti opč injeno, gotovo hipnotisano, obič nim cve-
tom.
Ove osobine vam pomaž u da se otvorite Bogu, dobroti i
stini, tajanstvenosti postojanja. Sledbenici sanjase moraju biti kao
mala deca.

15. dan
Što je čovek mudriji, postaje svesniji koliko malo zna. Što je
č ovek gluplji, sve je sigurniji u svoje znanje. Mož ete prosuđivati
glupost uz pomoćte sigurnosti. Glupani su vrlo fanatič ni ljudi, jer su
doš li do vrhunskih zaključ aka, ne samo za sebe nego i za sve druge
ljude. Oni ž ele da nametnu svoje zaključ ke svakome, celom svetu.
Uz to misle da saoseć aju s ljudima.
Sokrat je zadnjeg dana svog ž ivota rekao: “Znam samo da
ništa ne znam.” Tog dana je postao najveć i mudrac koga je Zapad
ikada imao. Pridruž io se velikom druš tvu budha.6 Prestao je da bude

6
Prosvetljenih ljudi.

93
filozof, postao je probuđen i prosvetljen. Mozak je pun zaključ aka, a
srce je uvek spremno neš to da upozna. Srce je uvek dete, a razum je
uvek starac. Razum nikada nije mlad, a srce nikada nije staro – ovo
ne smemo zaboraviti.

16. dan
Pozajmljena znanja nisu istinita, saznanja prikupljena spolja
nisu istinita, ona skrivaju vaš e neznanje, ali vas ne č ine mudrima.
Ona prikrivaju vaš e rane, ali ih ne leč e. Ovo je na neki nač in vrlo
opasno jer je č ovek sklon da zaboravi na svoje rane, a one se iznutra
šire i mogu se pretvoriti u rak. Bolje ih je poznavati. Bolje ih je ot-
voriti vetru, kišama i suncu. Skrivate li ih i š titite, one ć e postati vaš i
neprijatelji. Bolje ih je izložiti, jer priroda leč i. Zato neka prvi korak
istinskog poznavanja bude reč enica “Ne znam niš ta.” Ona ć e izložiti
vaš e neznanje. U tom momentu nastaje zaokret, velika promena u
kojoj č ovek pogleda prema unutra.
Prava spoznaja dogodić e se unutar vas. Ona ne dolazi uz
pomoćmisli, većuz pomoćprostora bez misli u vaš oj nutrini. Ne
dolazi uz pomoćuč enja, većuz pomoćmeditacije. Dolazi samo kada
je um potpuno isključ en, potpuno prazan i č ist, nezagađ en, nedodir-
nut, tako da izvori u vaš oj nutrini započ nu da teku jer su se uklonile
sve prepreke.
Tamo je izvor iz koga mož e doć i proleć e, ali tamo su i pre-
preke koje su mu na putu. Mi te prepreke smatramo znanjem, međ u-
tim one su prepreke znanju. Odbacite sve š to ste nauč ili iz spoljašn-
jeg tako da vaš a unutraš njost mož e progovoriti i tada ć ete upoznati
okus pravog znanja, prave spoznaje. Spoznaja oslobađa.

17. dan
Naš e telo je sitno, našum je sitan, ali je naš e bić e prostrano
kao okean; zapravo prostranije od svih okeana jer i najveć i okean
ima granice, a naš e biće ih nema, ono je beskrajno.
Bić e ima tri osobine. Prva je istina. Kada iskusite vlastito
biće po prvi put ć ete okusiti nešto istine. Pre toga ste poznavali samo
teorije o istini. Ovo je poput č oveka koji sve zna o hrani, a nikada
ništa ne jede.
Istina koju ne poznajemo, o kojoj smo samo č uli jeste teorija.
Ona se sastoji od pretpostavki. Kada uđete u unutraš njost svog bić a,

94
izvan tela i uma, prvo ć ete okusiti istinu, a zatim svesnost. Inač e
svesnost je samo reč . Ljudi čvrsto spavaju i nemaju pojma o sves-
nosti; nisu nimalo svesni, oni su kao roboti, funkcioniš u kao maš ine.
Treć a stvar je najviša, to je blaženstvo odnosno anand. Kako
sve dublje ulazite u svoju nutrinu, prvo ć ete otkriti istinu, zatim
svesnost, a u samom srcu ć ete otkriti blaženstvo.

18. dan
Nauč nici kaž u da jedan sistem memorije, jedan ljudski um,
mož e sadrž ati sve biblioteke sveta, toliki mu je kapacitet. Čak i kada
bi sadrž ao sve knjiž nice sveta č ovek ne bi bio budha, ili prosvetljen.
Ostao bi ista budala i isti magarac natovaren svim tim knjiž urinama.
Ovo mu ne bi preobrazilo bić e. Ako č ovek ž eli da preobrazi svoje
bić e morać e izać i izvan reč i, izvan teorija, ideologija, doktrina i
knjiga.
Završ ite s podacima i stavite na njih tač ku, jer ćete se pret-
voriti u papagaje. Takve papagaje nazivamo profesorima. Ovo ne
mož e ispuniti č oveka, ne mož e biti ni zadovoljan, ni blaž en, ne mož e
voleti niti znati.
Završ ite sa svim podacima, završ ite sa umom. Meditacija se
rađ a kada se rastanete s umom. Kada se ona rodi, tada se događaju
čuda i ž ivot poč inje da ide napred krupnim koracima… neverovat-
nim. Čovek postaje svestan mnoš tva tajni oko sebe. Mi smo zat-
voreni u svojim saznanjima, naš e oč i su zatvorene, slepi smo za
istinska znanja. Čovek mora postati nevin poput deteta, tek kada
bude nevin i č ist poput ogledala odraž avać e istinu. Spoznati istinu
znač i postati istina.

19. dan
U svim druš tvima, civilizacijama i religijama odgajaju nas
na takav nač in da nam daju laž ni identitet. Sve nas izdaju i varaju.
Ljudi koji nas varaju vrlo su moć ni. Njihova moćzavisi od varanja
ostalih koje varaju većvekovima. Politič ari i sveštenici prikupili u
strahovitu moć . Boje se da dopuste ta ljudi saznaju istinu. Oni
zapravo zavise od lakovernih ljudi koji se mogu prevariti, koji
dopuš taju da budu prevareni, zapravo trž e da ih prevare. Dosađ uju
vam dok ih ne prevarite.

95
Veću detinjstvu poč nu da se stvaraju situacije u kojima deca
postaju svesna da moraju uč initi kompromis ako ž ele da prež ive u
svetu. Ona nisu svesna, ne mož ete od dece oč ekivati mnogo sves-
nosti. Čak ni stari ljudi nisu tako svesni. U detinjstvu se pojavljuje
svest: “Ako govorim istinu stalno ć u imati problema.” Dete biva
kažnjeno istog momenta kada progovori istinu.
Do vremena kada budete dovoljno jaki da budete iskreni
gubite sav oseć aj za istinu. Vaš e laži su se tako uvrež ile u vama da su
postale nesvesne, postale su tako važ an deo i sastojak vaš e krvi,
kostiju i srži da ih se viš e ne mož ete reš iti. Ovo što vam je druš tvo
učinilo mora da se izleč i. Morate ponovo da se rodite, zaista da se
rodite, ponovo da uč ite abecedu stvari. Samo tako ć ete shvatiti da je
ego laž an identitet koji vam je nametnut i da niste nimalo izdvojeni,
da ste deo organske celine.

20. dan
Deca uč e od svojih roditelja i tako rade sve š to rade drugi.
Današ nja deca gledaju filmove na televiziji; ubistva, samoubistva,
pljač ke i svaš ta drugo. Oko sebe gledaju nasilje, silovanja, ubistva i
poč inju da ponavljaju isti obrazac. Njihova deca ć e uč iti on njih i
rutina se nastavlja – vidimo da svi traž e u spoljašnjem, a blago je u
unutraš njosti.
Isus uvek ponavlja: “Kraljevstvo bož je je u vama,” ali nisu
ga nikada razumeli č ak ni njegovi bliski sledbenici. Čak su ga i na
poslednjoj več eri, neposredno pre nego š to su ga uhvatili, pitali o
kraljevstvu bož jem na nebu. Jadan č ovek, celog svog ž ivota je po-
navljao da je kraljevstvo bož je u vama!
U poslednjem razgovoru uč enici su ga pitali; “Reci nam
samo jednu stvar. Kada budemo u kraljevstvu bož jem, a ti budeš
sedeo s desne strane Bož ije, ko ć e od nas dvanaestorice tvojih vernih
uč enika sedeti uz tebe?”
Vidite li glupost, politiku i pitanje hijerarhije? Jadan je č ovek
koji je celi ž ivot govorio: “Blagosloveni oni koji ne č eznu da budu
prvi jer će oni biti prvi.”
Međ utim, ljudi stalno sluš aju lepe reči i one im se sviđ aju,
ali ih ne razumeju. Nismo razumeli ni Budhu ni Isusa, nijednog ve-
likog uč itelja. Zato je ljudski rod tako jadan.

96
21. dan
Svako nosi istinu u svome bić u, nju ne treba izmiš ljati. Treba
je samo otkriti, zapravo ponovo otkriti. Većje imamo ali smo pot-
puno na nju zaboravili. Zaspali smo i zaboravili ko smo. Moramo
samo da se podsetimo.
Morate postati budniji i svesniji, niš ta vam ne nedostaje;
samo sanjate da ste prosjak, a niste prosjak.
Kada se jednom san prekine i probudite se, odmah ć ete
spoznati u kakvom ste č udnom snu bili. Najveć a blaga su vaš a, več ni
ž ivot je vaš
, kraljevstvo bož je je vaše, onostrano je vaš e. Mi sve to
nosimo sa sobom; svete stvari smo mi sami. Zato ovo nije pitanje
traganja za spoljaš njim, nego ulaganje potpune energije u sebe, u
buđenje.

22. dan
Radost iskrenosti je tolika da niko viš e ne ž eli natrag u mrak
neistina. Jednostavnost iskrenosti je takva da niko ne ž eli stvarati
nepotrebne komplekse i probleme s neistinama. Jedna lažpovlač i za
sobom bezbroj drugih jer je morate odbraniti, a ne mož ete je braniti
istinom. Mož e se braniti samo novim laž ima, od kojih ć e svaka sle-
deć a opet za sobom povlač iti nove. Jedna lažje dovoljna da vam celi
život postane neiskren i neistinit.
Istina donosi mnoge poklone, ali č ovek joj mora otvoriti
vrata meditacijom. Niko nam ne daje istinu, nju vam je većpoklonio
sam Bog. Ona nije neš to š to bi trebalo potražiti, većpostoji, ona je
vaš e svojstvo. Treba samo da uč inite nekoliko koraka prema unutra.
Sanjasa je samo odluka da se pronađe vlastita istina: “Od sada ć e moj
život biti posveć en traženju moje istine.”
Istina nije daleko, do nje je samo jedan korak, skokom od
uma u ne-um.

23. dan
Prič a o Danijelu je prelepa. Zovem je prič om a ne istorijom,
jer su meni parabole i prič e mnogo znač ajnije od istorije. Istorija
samo belež i podatke, a parabole belež e istinu.
Danijela su bacili lavovima jer je odbio da porekne svoje
veru, ali je ostao nepovređ en. Ovo govori samo o jednoj stvari,

97
ljubav za istinu je već a od samog ž ivota. Čovek mož ež rtvovati svoj
ž ivot za istinu, ali ne i obrnuto.
Ovo takođe govori da uprkos silnom ljudskom razvoju, još
uvek postoje i instinkti, ljudi istine i dalje moraju patiti poput Dani-
jela jer druš tvo ž ivi u neistini i ne podnosi čoveka istine.
Uz ovo, č ovek istine ne treba nič ega da se boji jer ga ništa ne
mož e povrediti, č ak ni lavovi jer je saznao nešto što je u njemu več no
i neuniš tivo. Ni smrt mu ovo ne mož e oduzeti. Život u laž ima je bez-
vredan, a smrt za istinu jedan od najlepš ih blagoslova ž ivotu.

24. dan
Istina se ne mož e kupiti. Nema nač ina da se dobije od nekog
drugog, ne mož e se preneti. Čovek mora sam da je otkrije. Niti mož e
da je kupi kakav novac, niti je mož e oteti kakva sila, ali kada č ovek
uđ e u svoju unutraš njost, nalazi je. On je većima, nema potrebe da
se kupuje.
Ironija je u tome da je svi kupuju; neko na hriš ć anskom
vaš aru, drugi na hinduistič kom ili jevrejskom; neko od Grka, neko iz
Biblije, neko iz Korana. Samo zapamtite, sve š to ste kupili ili na-
bavili od drugih je samo neš to o istini, a ne ona sama. Kupili ste
samo reč i, prazne i bez sadrž aja.
Istina je prava samo kada je vaš e vlastito iskustvo; ne mogu
vam je dati ni Isus ni Budha. Ni ja vam je ne mogu dati, niko vam je
ne mož e dati, naprosto zato š to je većimate. Treba vam samo unu-
trašnje traganje, poniranje u sebe, u najskriveniju sržvlastitog bić ai
nać ić ete je.
Dobro da ona nije roba, a i to da vam je niko ne mož e dati;
inač e bi bila bezvredna. Ljudi bi je nasleđivali od svojih roditelja, u
svojim oporukama bi pisali: “Pola moje istine ide mojoj ž eni, a pola
mojoj ljubavnici i ona se mora jednako raspoređivati među mojim
sinovima…“ To bi bilo neš to! Sreć om nije tako i dobro je da nije.
Istina je potpuno lič na; spoznajete je u apsolutnoj samoć iu
vaš em najskrivenijem sjaju, u pravom hramu gde vas ona uvek č eka.

25. dan
Istinska religija se ne zasniva na verovanju; na njemu se zas-
nivaju samo laž ne religije. Istinska religija je uvrež
ena na iskustvu.
Sva verovanja su prepreke u iskustvu istine. Ako verujete, prestajete

98
da pitate i tražite. Kada jednom postoji verovanje, vi većmislite da
znate. Inač e ono samo znač i da ste potisnuli sve svoje sumnje. Tra-
ganje mož e da započ ne samo ako su sumnje ž ive, svež e, mlade.
Sumnje ne smete potiskivati, nego ih koristiti kao stube. One nisu
loš e, nego dobre. Čovek ne mora uvek da sumnja, nego svoje sumnje
da koristi u potrazi za istinom. Kada je jednom sami nađ ete, imać ete
potpuno drugač iji smisao, potpuno drugač ije osobine, ona neć e biti
jalovo verovanje, nego ž a istina – za nju ć
iva istina, vaš ete rizikovati
iž ivot.

26. dan
Istina je uvek prisutna, mi smo njom okruž eni, ali toliko smo
zbrkani da je ne mož emo održ avati. Pun mesec i zvezde ne mogu se
reflektovati na nemirnom jezeru punom talasa, ono ne mož e odraziti
mesec niti se veseliti zvezdama. Ono je slepo za nebo. Treba samo
umiriti jezero.
Nastojim da vam pomognem u smirivanju jezera vaš e sves-
nosti i to se mož e uč initi. Ako mogu ja, mož ete i vi. Ne zahtevam
ništa posebno, svi to mož emo, potrebno je samo malo nastojanje i
ništa viš e, ne morate biti rođ eni kao neko poseban, treba vam samo
mali napor i malo inteligencije, a to svi imate. U momentu kada
postignete unutraš nji mir i tiš na promena. Tada ć
inu zbiva se ključ ete
reć i: “Veselimo se!”

27. dan
Treba pamtiti da se znanje ne sastoji od skupljanja podataka.
Ono se ne sastoji od uč enja od drugih, nego obrnuto, od procesa su-
protnog uč enju. Čovek postaje poznavalac kada ponovo postane
nevin poput deteta, kada se ogledalo svesnosti potpuno oč isti, kada je
jezero svesnosti mirno, nema talasa i nema nijednog nabora. Tada ć e
se u vama odraž avati celo nebo i celo postojanje u svoj silnoj lepoti.
Ovo iskustvo je Bog. Budite prazni, budite mirni, nemojte
postojati, budite ništavni kako bi se celina mogla spustiti u vas, tako
da se ona mož e reflektovati u vaš oj svesnosti. Ovo je jedino re-
ligiozno iskustvo, jedino mistič no iskustvo. Daje vam sigurnost da
Bog postoji, a ne isprazno verovanje, daje vam apsolutnu jasnoć u.
Bog postaje vaš e vlastito iskustvo. Ovo nije neš to š
to su rekli Budha
ili Isus, niti nešto š to sam ja rekao, većste ovo sami spoznali.

99
Iskustvo prodire u vaš u nutrinu i postaje deo vaš
eg bić
a, jedino tako
e cilj i ispunjava ž
se postiž ivot.

28. dan
Ako je č ovek spreman da postane niko, tada postaje najveć i.
Budite niš ta i tada ste sve, budite niko i tada postiž ete neverovatna
č uda. Budite prazni i upoznać ete najuzvišenije u sebi. Zapamtite, ne
č inite ovo s namerom da postanete najveć i jer tako niš ta neć ete pos-
tić i. To š to ste niš ta ne sme se koristiti kao sredstvo da se postane
najveć i. To š to ste najveć i samo je propratna pojava, a ne vašcilj, ne
kraj. Ovo je kao miris. Cvet je kraj, cvetanje vaš e svesnosti je sve;
tada se odjednom pojavljuje miris. Budete li traž ili samo miris pro-
pustić ete cvet, a bez njega nema mirisa. Ako budete traž ili cvet, cve-
tanje dolazi samo po sebi. Ako je č ovek blag, skroman i niko, tada se
vrata kraljevstva otvaraju i on postaje bož anski gost. Tada se odjed-
nom uzdiž ete do najuzviš enijeg vrhunca ž ivota. Ali, to je suprotna
pojava, biti u kraljevstvu bož jem nije vašcilj. Zaboravite na to. Uč im
vas samo da budete niko. Samo pobacajte stari nameš taj iz nutrine
svog bić a i budite prostrani.
Ovaj prostor ć e biti preplavljen vaš im bić em jer ono mož e
rasti kada ima prostora. Mož e otvoriti svoje latice i postati lotosov
cvet s hiljadu latica. Tada se u vama stvara prelep ples, poezija i le-
pota i ž ivost. Tada se sva zarobljena velič anstvenost oslobađ a jer
viš e nema prepreka koje je drž e zarobljenom. Širite se u eksploziji
svetlosti, ljubavi i blaž enstva.

29. dan
Od detinjstva nas uč e da u svetu moramo imati ugled, postati
slavni, opš te poznati, uspeš ni; premijeri ili predsednici, nobelovci –
samo da smo neko, neko poseban. Tako se dete truje idejama da
mora postati neko. Inač e mi smo u realnosti niko i ta realnost je besk-
rajno lepa. Biti niko donosi takvu radost i zanos da ih č ovek ne mož e
ni zamisliti. Slava ne donosi niš ta, ona je vrlo glupa, detinjasta i nez-
drava igra. Istinsko postignuć e se, onako kako ja to shvatam, ne
mož e oduzeti smrć u. Sve š to se mož e oduzeti smrć u nije istinito,
nego laž no postignuć e, igrač ke s kojima se igramo.
Postanite niko i už ivajte u tome, u slobodi koju vam ovo
donosi. Postanite anonimni i upoznajte sreć u u kojoj nema briga ni

100
zadovoljstva. Kada nema ega ne mož ete biti povređeni. Niko vas ne
mož e vređati, a vi ćete stajati i gledati ga; č
ak ć e vam se sviđ ati jer u
vama neć e biti nikoga ko bi mogao biti povređen. Ne postoji niko ko
bi bio ranjen. Mož ete už ivati i smejati se. Na dan kada se č ovek za-
bavlja i smeje dok ga vređaju većje postigao neš to, postao je deo
več nosti i ušao u svet besmrtnih.

30. dan
Ako imate oč i i njima gledate bić ete iznenađeni; č ak ni pros-
jak nije samo prosjak i on je ljudsko bić e. i on je iskusio ljubav, ljut-
nju i bezbroj stvari na koje bi č ak i kraljevi bili ljubomorni. Njegov
život je vredan č itanja, posmatranja i razumevanja jer je njegov ž ivot
moguć nost vaš eg ž ivota.
Svaki č ovek ž ivi moguć nost, preobraž aj jedne moguć nosti u
realnost. Sve su te moguć nosti i vaše – mož ete postati Adolf Hitler ili
Isus Hrist – otvorena su i jedna i druga vrata. Neki č ovek ulazi kroz
jedna vrata, a drugi č ovek kroz druga; a vama su otvorena oba vrata.
Zato se podjednako zanimam za Gautamu Budhu i za Adolfa Hitlera.
Jednako me zanimaju i Isus i Juda jer je svako ljudsko bić e i moja
moguć nost.
Čovek ovo mora shvatiti, tada celi kosmos postaje uni-
verzitet. Upravo je ovde znač enje reč i “univerzitet”, ona dolazi od
reči univerzum. Tada su sve situacije prilika za uč enje i svi izazovi
postaju izazovi razvoja. Tako č ovek stvara vlastitu lič nost.
Rođeni smo samo kao moguć nost, od nas zavisi sve drugo,
ono š to ć emo postati i š to ć e biti krajnji ishod svega š to nam se
dogodi.

31. dan
Najvaž nije od svih su prvih sedam godina ž ivota. Ako č ovek
živi sedamdeset godina, prvih sedam godina odluč uje o svih tih se-
damdeset, jer ć e on stalno ponavljati isti obrazac na raznim nivoima.
On ć e se pretvarati da voli svoju ž enu i decu, pretvarać e se da voli
svoje prijatelje. Ovo pretvaranje je toliko duboko da ga on č ak i ne
oseć a kao pretvaranje; uveren je da bi ljubav trebala biti takva, da je
ovo zaista ljubav.
Zato se svi š irom sveta silno vole, a svet se pretvara u lud-
nicu. Ljudi bi trebali biti dobri. Kada bi na svetu postojalo toliko

101
ljubavi svi bi trebali cvetati, a izgleda da niko ne cveta. Nedostaje
neš to osnovno. Nastojim da vam pomognem da postanete svesni svih
vaš ih pretvaranja. Kada ih jednom budete svesni moć ić ete da ih od-
bacite - moć ić ete da ih odbacite, jer se mogu lako odbaciti kada ih je
č ovek svestan. Pretvaranja su uš la duboko u vas, uvrež ila se u vaš im
kostima i samoj srž i. Zato čovek mora u budnosti i svesnosti pronać i
sve njihove korene. Kada nađete sve korene laž ne ljubavi mož ete ih
iš čupati, kao i sve njihove izdanke. Tako ć ete opet postati dete i opet
ć ete započ eti da živite od početka, od nevinog poč etka. Tada ć ež ivot
biti spontan i prirodan.

102
OSMI MESEC

ŽIVITE HILJADU POSTO

1. dan
Ljubav je najsjajnija zvezda na unutraš njem nebu vaš eg bić a.
Spoljaš nje zvezde nisu niš ta u poređ enju s njom. Spoljašnje je lepo,
ali niš ta se ne mož e uporediti sa unutraš njim. Unutrašnji svet ljubavi
je najsjajnija zvezda – sunce. Ona je sama duš a vaš
eg unutraš njeg
sveta, sam izvor. Uđ ite i pronađite je. Kada je budete pronaš li pode-
lite to i proslavite s drugim ljudima.

2. dan
Ako ste zaboravili š ta to znač i da se bude svetlost, zabo-
ravić ete šta znači biti veseo jer su ovo lice i nalič
je iste pojave. Svet-
lost je osnovni zahtev za radost; a radost obasjava. Ona se događa
samo u svetlim raspolož enjima. Nemojte uzimati ž ivot kao problem
jer on to nije. On je tajna koju treba ž iveti, a ne reš avati. U njemu
treba už ivati, igrati, voleti, pevati, a ne reš avati ga. On nije
zagonetka, nego izazov za traganje uz detinje č uđenje i divljenje.
Zato nauč ite da budete vedri, uzimajte stvari kao zabavu,
zabavljajte se č ak i sa smrć u.

3. dan
Niko nije nesavrš en; zato niko ne treba da postane savrš en.
Jedino treba ž iveti ž ivot potpuno. Savrš enstvo je većovde. Doš li smo
iz savrš enstva, zato ne mož emo biti nesavrš eni. Rođeni smo iz nat-
prirodnog. Mi smo talasi u okeanu Boga. Zato sve osobine Boga
imaju i talasi. Ako je on savrš en i mi smo savrš eni. Sva ideja o posta-
janju savrš enim je apsurdna. Ne treba postati savrš en, jer su svi već
savrš eni. Ali, mi u ovoj savrš enosti ne ž ivimo potpuno, nego mini-
malno. Ne koristimo svoje moguć nosti, koristimo samo njihov mali
deo. Nauč nici kaž u; ne viš e od sedam posto. Devedeset i tri posto
moguć nosti je č isti gubitak, a one postoje i mogu se koristiti. Kada
živite sto posto većkoristite veliku priliku koju vam je Bog dao, ali
se preobraž aj događ a samo kod tih sto posto, nikako pre toga.
Nastojim da vas uputim da ž ivot zavolite najjač eš to mož ete,
da živite u svakom momentu š to potpunije mož ete, tako ć e se polako

103
neš ete sami sebe. Što viš
to dogoditi u vama i otkrić e izazova

prihvatate, viš ete otkriti.

4. dan
Morate ž iveti u svetu, ne morate ga dramatizovati. Ja sam
protiv odricanja. Ne morate bež ati od sveta, većmorate ž iveti u
njemu, ali na potpuno drugač iji nač in. Nemojte ga shvatati ozbiljno,
ž ivite laka srca, uzimajte svet kao kosmič ku šalu, on i jeste kosmič ka
šala. Na Istoku ovo nazivamo bož jom igrom. Ako se Bog igra, mi
samo uč estvujemo u toj igri, uč estvovanje u igri niko ne shvata ozbil-
jno.
U drami mož ete glumiti kralja, ali to neć ete uzeti za ozbiljno.
Kada padne zastor zaboravić ete svoje kraljevanje; i ne dolazi vam do
mozga.
Ako ste bogati, nemojte da vam to udari u glavu. Ako ste
siromaš ni, nemojte to uzimati za ozbiljno. Svi mi igramo uloge; igra-
jte ih š to lepš e mož ete, ali stalno imajte na umu da je ovo igra. Kada
jednom dođ e smrt zastor se spusti po zadnji put i svi glumci nestaju u
istu kosmič ku energiju. Ako č ovek mož e da ž ivi na svetu uvaž ava-
juć i ovo, bić e oslobođ en sveg jada. Jad je propratna pojava ozbiljnog
prihvatanja stvari, a blaž enstvo propratna pojava prihvatanja stvari
lakog srca. Prihvatajte ž ivot kao zabavu i už ivajte u njemu.

5. dan
Predlaž em potpuno nov pristup religiji. Ona mora odobravati
život, mora ga obogatiti i uč initi lepš im, mora biti kreativna, a ne
bežati od njega. Ne sme otupljivati naš e osete, nego ih č initi još
osetljivijim.
Za mene ne postoji Bog osim samog ž ivota, ne postoji drugi
hram osim samog postojanja. Tako sve postaje bož ja sveč anost.
Kada kaž em sve, zaista mislim sve. Život je sveč anost, smrt je sve-
čanost, susret je svečanost i opraš tanje je svečanost, kao i detinjstvo,
mladost i starost – sve su ovo različ ite svečanosti. Ako slavite sve
bićete pravi vernik, ne morate verovati ni u š ta posebno niti odlaziti u
crkvu ili hram. Gde god bili i š ta god radili postaje vaš a molitva i
meditacija, vaš a sadhana, vaša disciplina.

104
6. dan
Ljubav je najlekovitija na svetu; niš ta ne prodire tako
duboko. One ne leč i samo telo i um, veći duš u. Ako č ovek mož e
voleti, sve rane ć e se zaceliti. On postaje celovit, a biti celovit znač i
biti svet. Dok ne postanete celovit č ovek ne mož ete biti svet. Fizičko
zdravlje je površ inska pojava, mož e se održavati medicinskom nau-
kom, ali najskrivenija sržč ovekovog bić a mož e se izleč iti samo
ljubavlju. Oni koji znaju tajnu ljubavi, znaju najskriveniju tajnu ž iv-
ota. Za njih ne postoji ni jad, ni starost ni smrt. Naravno, telo ć e
ostariti i umreti, ali ljubav vam otkriva istinu da niste telo; vi ste čista
svesnost, niste ni rođenje niti smrt. Življenjem u č istoj svesnosti
ž ivite u skladu s postojanjem. Blaž enstvo je propratna pojava ž ivota
u skladu sa egzistencijom.

7. dan
Mene Bog u nebesima ne zanima toliko koliko me zanima
ljubav, jer osoba koja spozna ljubav mora spoznati i Boga, ali ne i
obrnuto. Čovek mož e verovati u Boga i nikada ne saznati š ta je
ljubav. Zapravo oni koji veruju u Boga stvaraju toliko mrž nje na
svetu; niko ne č ini toliko zla. Hriš ćani, muslimani i hindusi zajedno
uč estvuju u ovoj velikoj zaveri. Svi prič aju o Bogu, o miru i ljubavi,
a vrš e samo krvoprolić a i ništa više. Ovo traje vekovima. Zapravo svi
greš nici sveta nisu mogli napraviti toliko greha kao naš i takozvani
sveci. Oni to mož da nisu neposredno hteli, ali su izazvali ljude da
č ine ovakve stvari. Konač no, kada se č ovek probudi i osvesti sve ovo
što se č ini u ime religije izgledać e mu tako č udno, primitivno i glupo.
Zato ja naglaš avam ljubav, jer ako postoji ljubav, bez sumnje ć e
postojati i sve drugo. Osoba koja voli ne mož e da izbegne saznavanje
Boga, ne mož e od toga da pobegne č ak ni kada bi ž elela. Pronać ić e
Boga; mora ga pronać i, to je neizbež no.

8. dan
Čovek koji voli, voljen je od cele egzistencije. Ovo ć e mu
uzvraćati ljubav iz svih smerova i svih dimenzija. Ako pevamo lepu
pesmu, ona nam se vrać a hiljadu puta lepš a. Obasipa nas. Sve š to
dajemo vrać a nam se. Ljudi su jadni iz prostog razloga što druge čine
jadnima i prič injavaju im bol.

105
Ono š to posejemo to ć emo i pož njeti. Ako posejemo jednu
semenku, pož njećemo ih hiljadu. Egzistencija nije siromaš na, već
obilno daje, ali samo onda kada i vi njoj dajete. Zato sve u osnovi
zavisi od vas. Ako ž elite dobrotu, izlivajte je onda na svakoga i na
sve. Ako ž elite ljubav, volite. Ako bilo š ta želite, želja vam neć e po-
moć i dok to zaista ne uč inite. Materijalizujte je i uskoro ć ete se izne-
naditi, sve što ste dali uvek vam se vrać a umnož eno hiljadu puta.
Sve š to želite dajte i neć ete ostati praznih ruku, bić ete pot-
puno ispunjeni, zadovoljni iznad svih svojih oč ekivanja i snova.

9. dan
Dobijate samo ono š to imate, jer to š to imate postaje mag-
netska sila koja privlač i vama slič no. Zamislite pijanca koji dolazi u
grad. Uskoro ć e se nać i s drugim pijancima. Kada kockar dođ e u
grad uskoro ć e se sprijateljiti s drugim kockarima. Ako lopov dođ eu
grad odmah ć e pronać i ostale lopove. Tako i tragalac za istinom od-
mah pronalazi druge tragaoce za istinom. Sve š to stvaramo u sebi
postaje magnetsko središ te i stvara određ eno polje energije, a u
njemu se stvari događaju. Zato ako č ovek hoć e blaž enstvo egzisten-
cije, tada treba da stvori toliko blaž enstva koliko mož e. Mora dati
sve od sebe i tada ć e hiljadu puta viš e blaž enstva i sam dobiti. Što
više imate viš eć e vam se dolaziti. Kada jednom ovo shvatite, posta-
ćete bogatiji i bogatiji u svojoj unutraš njosti, a vaš a unutrašnja radost
će biti sve već a i veća. Ovaj zanos nema kraja - č ovek samo mora da
se kreć e u pravom smeru. 7

10. dan
Egzistencija voli sve, ona nije ravnoduš na, ali vam tako
izgleda jer smo sami ravnoduš ni. Egzistencija samo odraž ava, ona je
ogledalo, ona je odjek. Ako mi vič emo na nju i ona ć e vikati na nas;
ako joj budemo pevali, uzvratić e nam pesmom. Sve š to činimo vrać a
nam se na hiljadu nač ina, zato jer se vrać a iz svih dimenzija i svih
nivoa egzistencije. Ona se č ini ravnoduš nom jer je mi ne volimo.
Kada je jednom zavolimo; reku, planinu, zvezde, ljude i ž ivotinje –
jednom kada budete uč estvovali u ž ivotu u dubokoj ljubavi, kada

7
Vidi Jevanđelje po Mateju, 13, 12 i Luki 8, 18.

106
egzistenciji budete pruž ili toplinu i ona ć e vama biti topla. Uvek
plać a u istoj valuti.
Ovo izgleda besmisleno jer mi ne stvaramo smisao, izgleda
tupo i monotono jer smo i mi svi tupi i monotoni. Budha misli druga-
čije kada kaž e: “U momentu kada sam postao prosvetljen, prosvetlila
se i č itava egzistencija.” Ja vam jamč im za njegove reč i; sve što je
rekao jeste apsolutna istina. Ovo je moje iskustvo. Ono š ta budete vi,
to će i egzistencija biti za vas.
Meditacija ć e vas nauč iti dve stvari; prvo ono š to se tič
e vaš e
unutraš njosti, a zatim ono š to se tič e cele egzistencije. Meditacija
mora da postane vaš e središ te – svesnost, tiha paž nja; a ljubav mora
biti vaš e okruž enje, toplina bez ikakvog razloga jer je tako lepo biti
topao. U središ tu budite meditativni, a na periferiji budite ljubazni.
Videć ete da ć e se cela egzistencija promeniti. Ona zapravo ostaje
ista, vi ste se promenili. Čim se promenite, ona se menja s vama.

11. dan
Religioznost ne bi trebala da bude aktivnost odvojena od
života; nego bi trebala da bude sam vašž ivot. Sve što čovek radi,
kuvanje, pranje, rad u baš ti; može da bude molitva, mož e da bude
meditacija i sveč anost. Kada se religija odvoji od ž ivota postaje bek-
stvo. Ako je ž ivotna postaje kreativnost. Uzmite ž ivot lako, što
laganije, jer ć
ete tako biti sve puniji svetlosti.

12. dan
Mir je bož anski, on je bož ji dar. Bog je vrlo poš ten. Ako
meditiramo predano, bez sumnje ć ete biti nagrađeni, uvek se tako
događ a. Međutim, morate zapamtiti da je bož ji mir dar, da niš ta ne
činimo neposredno, samo stvaramo situaciju u kojoj se ovo spuš ta u
nas odozgo. Ovo je kao cveć e, niš
ta ne mož ete neposredno uč initi za
njega, ali mož ete pripremiti tlo, zasejati seme, pomoć i biljci da iz-
raste i č ekati. U pravo doba, u pravom momentu pojavljuju se cve-
tovi. Vašnapor ć e biti nagrađ en. Inač e, ne mož ete izvući cvetove iz
semenke niti mož ete izvuć i cvetove iz stabla. Morate im dopustiti da
se sami pojave. Oni dolaze iz istog nepoznatog tajanstvenog izvora,
ali uvek dolaze.
Čovek mora biti dovoljno strpljiv; mora obavljati svoj posao
u veri da u vreme ž etve cvetovi uvek dolaze. Uvek su i dolazili.

107
Doš li su Budhi, Isusu, Muhamedu; tako da će doć i i vama. Bog nema
ljubimaca; niti je za nekoga, niti protiv nekoga. Bog naprosto
označ ava istinski zakon prirode. Samo obavljajte svoj zadatak, pri-
roda ć e odgovoriti.

13. dan
Čovek treba da poč ne da živi samo u mirovanju, bez ikakvih
razloga, bez motiva; oseć ajuć i radost u mirnom sedenju, disanju i
postojanju, sluš ajući ptice i pazeć i na svoj um. Polako se u vaš em
biću rađa novi miris. Taj miris je meditacija, ravnotež a, nepomičnost.
On dolazi odozgo kao poklon. Uvek kada je č ovek spreman ovo se
neizbež no događa. Priroda nikada nije nepoš tena ni prema kome. Svi
dobijaju sve š to zasluž uju. Ako su ljudi jadni, tada upravo to zas-
lužuju. Ne mož ete nikoga drugog za to optuž ivati, niko drugi nije
odgovoran, to su zasluž ili sami. Ako je neko dobar, tada to zasluž uje.
Priroda uvek daje ono č ega ste vi vredni, š ta ste spremni i pripravni
da prihvatite.

14. dan
Strpljivost je osnovna osobina tragaoca za istinom, dok je
nestrpljivost prepreka u traganju. Mož ete biti u žurbi š
to se tiče Boga
jer on živi u več nosti, a vi u ž urbi brojite minute, sekunde, sate. Ovo
nije dobro. Ako ž elite upoznati Boga i ž elite upoznati istinu, tada
morate upoznati i nač in več nosti. Radi toga je potrebna strpljivost.
Zaboravite vreme, nemojte se ž uriti niti biti nestrpljivi, čekajte s
ljubavlju, ali nemojte niš ta očekivati. Budite radosni jer gost ć e sva-
kog momenta doć i. Nemojte biti nezadovoljni ako ga jošnema. Sve
neka bude spremno da ga primite, nastavite s pripremama. Ako još
nije doš ao, to samo znač i da jošniste spremni. Zato nema nikakvog
razloga za nezadovoljstvo, samo pogledajte oko sebe, pripremajte,
pripremajte i pripremajte. U momentu kada je priprema savrš ena,
vaš a tiš
ina i praznina su savrš eni, on dolazi – on odmah dolazi.

15. dan
Lako je biti smiren u samostanu. Šta bi se tamo moglo raditi,
osim biti smiren? Međ utim, taj mir je mrtav, bliži je nesposobnosti.
Ako je č ovek impotentan, celibat mu neć e pasti teš ko. Šta biste
drugo oč ekivali?

108
Svet je veliki izazov. Jedino ako mož ete nauč iti umetnost
tiš ine uprkos svim izazovima tiš ina ć e biti istinska, prava i ž iva. Jed-
ino tada, u takvom miru koji je ž iv, Bog mož e doć i k vama. Bog je
ž ivot. Mrtvac je potpuno bezvredan. Zato budite u svijetu, ali ne
budite svetovni. Živite u svetu, ali nemojte mu dozvoliti da ulazi u
vas. Kreć ite se i prolazite svetom, ali mu ne dozvolite da utič e na
vas. Ovo se za divno č udo, mož e. Kada ostvari ovu moguć nost č ovek
po prvi put saznaje š ta je zanos.

16. dan
Svi bi ž eleli da budu smireni, ali samo time š to mu se to
sviđa č ovek ne mož e postati smiren. Ljudi i dalje vič u o miru, a za-
tim isti ti ljudi se upuš taju u pripreme za rat. Isti ljudi opet govore o
miru, zatim bacaju atomske i hidrogenske bombe. Sve su to isti ljudi.
Vrlo č udna pojava. Čovek ž ivi u takvoj suprotnosti iz prostog
razloga š to je lako ž eleti dobre i lepe stvari, ali materijalizovati ih je
neš to sasvim drugo. Snovi su jedno, a ostvarenja snova je drugo.
Svako mož e sebi priuš titi snove. Kada sanjate mož ete imati prelepe
snove, ali to su samo snovi; a kada se probudite oni nisu ni malo
promenili vaš u realnost. Ona ostaje ista, č ovek se razdvaja, lomi,
sanja samo lepe stvari o bož anskom miru, o ljubavi; a priprema se za
rat, razaranje i nasilje.
Istinski č ovek mira ć e morati da prođe kroz unutraš nji preo-
braž aj. Jedino tako san postaje realnost. Meditacija je alhemija preo-
braž aja vaš ih nasilnih energija u energije mira. Ona preobraž ava vaš u
nasilnost u ljubav. I jedno i drugo je ista energija.
Imamo energije, ali nismo odrasli. Zato one postaju ratnič ke.
Meditacija je proces odrastanja.

17. dan
Ljudski rod oduvek iznad svega ceni č vrstinu, posebno kod
muš karaca. Muš karci su većvekovima muš ke šovinistič ke svinje!
Cene sve š to je nasilno, okrutno, ratničko; a osuđuju sve š to je ž
en-
sko. Upravo zbog ovoga nastaje veliki problem; sve š to je lepo je
žensko, a ako osuđ ujete žensko, tada lepota nestaje sa sveta. Tako
smo se teško borili da bismo razorili lepotu. Ruž noć a dominira nad
lepotom, grubost se ceni više od než nosti.

109
Lao Ce je rekao: “Nemojte biti tvrdi kao stene, budite meki
kao voda.” Ovaj nač in života se naziva “nač inom vodenog toka”. Isto
tako objaš njava: “Na kraju než nost pobeđ uje grubost. Stena će jed-
nom nestati, samo pustite da voda pada na nju. Stena ć e se pretvoriti
u pesak.” Ovo, naravno, ne mož ete odmah videti, to će potrajati, ali
stena ne mož e uništiti vodu. Zato č ovek treba da ponire dublje, da
gleda duž e i treba mu već a perspektiva. Mi smo svi vrlo kratkovidi,
vidimo samo do određene tač ke. Zbog ove kratkovidosti, stena nam
izgleda vrednija od vode. Oni koji su sagledali realnost u njenoj
istinskoj perspektivi več nosti, svedoč e o nečemu sasvim drugač ijem.
Neka než nost bude poklon.

18. dan
Jedna od najbož anskijih osobina je než nost, jer da bi se
postalo nežnim potrebno je odbaciti ego. Ego nikada nije než an, on
uvek napada i ne mož e da bude než an. Niti je ikada skroman i ne
mož e da bude. Sav njegov projekat bi se sruš io kada bi postao skro-
man.
Než nost je put da se dođ e do postojanja. Čovek treba da je
poput vode, a ne poput kamena. Zapamtite: na duge staze voda po-
beđuje kamen.

19. dan
Istinski dokaz vaš e unutraš nje transformacije je onda kada
postanete predani. Nestaju sve napetosti i u vama preovladava apso-
lutni mir, tiš
ina i smirenost. Stigli ste kuć i. Predanost postaje merilo,
simbol, pojava onoga š to se događ a u vaš oj najskivenijoj suš tini, u
vaš em bić u. Meditacija se događa u vaš oj unutraš njosti, a predanost
se ispoljava spolja. Niko ne opaž a meditativnost, ali predanost i
ljubav koja okruž uje takvu osobu svi opaž aju. Taj č ovek postaje
ljubav, predanost. Zaronite duboko u meditaciju i dostić ić ete preda-
nost. To je prava istina o životu.

20. dan
Nauč ite da budete što mirniji i tiš
i. Už
ivajte u miru i tišini.
To su temeljne pripreme za najdraž eg gosta. Kada budete u savrš enoj
tiš
ini možete da postanete domać in božanskog.

110
21. dan
Vaš a religija ne sme da proizilazi iz straha nego iz ljubavi.
Ne bojte se pakla, on ne postoji, niti je ikada postojao. To je izmiš l-
jotina sveš tenika da bi iskoriš ć
avali ljude, a to č ine većvekovima. Ni
nebo ne postoji.
Postoji neka vrsta neba i pakla, ali to su viš e psihološ ki po-
jmovi, oni su u nama. To nisu mesta, negde u podzemlju ili na nebu.
To nisu geografski pojmovi. Odbacite ideju o nebu i paklu. Religija
nema niš ta sa svim tim besmislenostima. Odbacite ideju Boga kao
osobe. Kad se Bog naziva ocem to izaziva strah, jer se sva deca boje
oč eva od samog poč etka. Ne postoji Bog kao osoba, a ne postoji ni
otac na nebu. Celo postojanje je Bog, to je drugo ime za ž ivot. Volite
ž ivot, posvetite mu se, ž ivite š
to potpunije mož ete. Sasvim se preda-
jte ž ivotu nemojte niš ta da tajite, onda ć e se pojaviti beskrajno
blaž enstvo, blaž enstvo koje ima poč etak, ali ne i kraj.

22. dan
Kada ponirete u sebe ne mož ete slediti stope onih koji su
otiš li u svoju unutraš njost pre vas. To je nemoguć e jer je unutraš njost
svakog č oveka drugač ije područ je od unutraš njosti nekog drugog
č oveka. Ne bi vam pomogli ni Budhini tragovi. Ako doslovce sledite
Budhine tragove, nikada neć ete pronać i sebe. Isusov plan vam ne bi
pomogao, ne mož ete ga slediti doslovno. Mož e vam pomoć i na vrlo
posredan nač in, mož e vas uč initi svesnim određ enih unutarnjih stva-
ri, ali na vrlo varljiv nač in. Mož ete steć i poverenje: ”Da, postoji unu-
traš nji svet. O tome nema nikakve sumnje, jer ne bi lagali toliki ljudi:
Budha, Isus, Zaratustra, Lao Ce, Mahavir, Kriš na, Muhamed – takvi
prekrasni ljudi sigurno ne laž u, a nisu ni zaverenici, zaš to bi bili?
Nisu ž iveli zajedno, ž iveli su u različ ito doba u različ itim zemljama –
ipak govore gotovo istim jezikom.” Ne mož ete ih slepo slediti, Bud-
hina unutraš njost je drugač ija. Svaka osoba je toliko jedinstvena da
sebe mora potraž iti sama; zato vam je potrebna velika hrabrost. Ovo
je najveć a pustolovina u ž ivotu i onaj ko je preduzme bić e blagoslo-
vljen.

23. dan
Život je muzika. Um je buka. Zbog bučnog uma ne možemo
č
uti muziku života. Dok ne zaustavimo um i njegovu buku neć
emo

111
moć i upoznati lepotu ove muzike. Kada se delovanje uma smiri, na-
staje blaženstvo. Dok um deluje, blaž enstva nema. U ovome je tajna
svih religija, svakog misticizma. Ako č ovek mož e razumeti ovu jed-
nostavnu tajnu u ž ivotu mu neć
e trebati niš
ta viš
e. Ovo je dovoljno –
ovo je uč iteljev ključ.

24. dan
Muzika se približ ava iskustvu bož anskog jer je bož ansko
istinska muzika postojanja. To je drugo ime za sklad koji postoji u
svemiru. Ono š to mi nazivamo muzikom samo je mala kapljica, ali
uprkos tome sadrž i celu tajnu okeana. U tome je privlač nost muzike,
ona oslobađ a meditaciju u vama, oslobađ a zarobljenu velič anstve-
nost. Zač as nestaju svi zidovi tamnice, a vi se preselite u drugi svet,
zač as natkrilite vreme i prostor, postanete bezgranič ni i beskonač ni.
Ovo je poč etak putovanja koje se nikada ne završ ava. Muzika se rađ a
u dubokoj meditaciji. Ona je nastojanje da se spolja stvore iste okol-
nosti kakve se deš avaju unutar vas kada ste u dubokoj meditaciji.
Zato je stvarni meditant pravi muzič ar. Može da se igra, komponuje,
ali ne mora. Međutim, poznaje tajnu, ima zlatan ključ . Pravi muzič ar
pre ili kasnije mora naić i na meditaciju. Ne mož e se dugo izbegavati
jer spoljašnje izazva unutraš nju muziku koja čvrsto spava. Ista takva
muzika je skrivena u celom postojanju, zato ja muziku nazivam jed-
nom od najbož anskijih pojava u postojanju.

25. dan
Meditacija je muzika, istinska muzika; nema muzika, muzika
tišine. Ona je mnogo bogatija i dublja od svake muzike koju mi stva-
ramo zvukom jer je zvuk napokon smetnja. Smetnju mož emo uč initi
simpatič nom, ali ona ostaje smetnja. U tiš ini nema smetnji, niš ta se
ne mič e, ali postoji prelepa muzika, neverovatan sklad u nemom sta-
nju bez zvuka. Meditacija vodi u ovo stanje tiš ine, dok ga č ovek ne
upozna nije svestan š ta nosi u svom srcu.
Ostaje nesvestan svog sopstvenog kraljevstva, bogatstva i
blaga. Ostaje prosjak, a mogao bi stalno biti vladar, samo okretanjem
u sebe.
Ovo je alhemija: kada jednom probijete zvuč ni zid, kada
jednom prođ ete kroz njega i dohvatite samu sržsvog bić a, dohvatili

112
te postojanja. Oni koji su ovo č
ste samo središ uli nazvali su ga razli-
čitim imenima; jedno od njih je Bog.

26. dan
Bog nije filozofija, nego muzika; nije teologija, većpoezija;
nije pretpostavka većples. Poč nite traganje za Bogom u ovim sme-
rovima i krenuć ete pravim putem, doć ić ete kući.
Sledite muziku i u spoljaš njem i u unutraš njem svetu. Ne
treba da idete u hramove, dovoljna je muzika. Nauč ite da sluš
ate mu-
ziku egzistencije; vetar u granju borova i zvuk vode, ili razigranog
okeana. Sluš ajte paž ljivo i usredsređeno, sluš ajte bez razmiš ljanja,
slušajte bez uma; tako da mož ete ponirati u samu sržsvog bić a. Iz-
nenadić e vas kada vam muzika pruž i ono š to ne pruž aju ni knjige
poput Biblije i Gite.

27. dan
Čovek bez meditacije je č ovek bez pesme u srcu i bez poezi-
je u bić u, bez sveč anosti. Njegovo proleć e jošnije doš lo, njegovi
cvetovi jošč ekaju, jošse nisu materijalizovali, jošnisu procvetali,
njihov miris se ne oslobađ a. On je kao semenka, izolovan unutar se-
be i potpuno nesvestan š ta bi mogao da postane i š ta jeste. Stalno živi
životom bez radosti, bez blaž enstva, bez plesa. On ž ivotari, život mu
je tež ak teret, jedva uspeva da ga podnese. Smrt mu izgleda kao
olakš anje, kraj svih muka, č ovek mož e da se odmori u grobu.
Život je š kola. Mi smo ovde da bismo ga nauč ili. Mi smo
ovde zato da bismo neš to nauč ili. Najvaž nije od svega jeste kako da
se peva, kako da se igra i veseli; sve š to postaje moguć e uz pomoć
meditacije. Ona ć e osloboditi sve sve te energije u vama. Hiljadu
cvetova procvetać e u vaš em bić u. Tada nestaje onaj raj posle smrti;
raj je ovde i sada, to je jedini istiniti raj.

28. dan
Prvi korak prema istini je vedrina, dubok unutraš nji ples.
Čovek treba da odbaci sve š to sprečava ovaj ples i moguć nost da mu
ž ivot postane svečanost. Svi nosimo toliko uslova koji su protiv bla-
ž enstva. Zapravo religija je postala isto š
to i ozbiljnost. Religiozni
ljudi izgledaju tako ž
alosni, kao da je smeh greh, ne mogu pevati, ne

113
mogu igrati, ne mogu ni u č emu da už ivaju. Oni su protiv ž ivota.
Ovo nije nač in da se pronađ e istina.
Volite život, volite male stvari u ž ivotu, one najmanje; jelo,
šetnju, spavanje. Obič ne ž ivotne aktivnosti treba da se preobraze u
radost. Treba ih obavljati s toliko veselja da se sve razigra. Tada se
sve bliže i bliž
e približavate istini. U momentu kada vaš e blaž
enstvo
postane potpuno i istina ć e se spustiti u vas. Istina oslobađa.

29. dan
Ako č ovek mož e postati smeh, ako mož e postati ljubav, tada
nema potrebe ni za kakvom drugom molitvom jer je većuš ao u
bož ansko. Nikada nisam video da ž alostan čovek ulazi u bož ansko.
Jedini put prema Bogu jeste ples. Zato nauč ite da pleš ete i pevate,
veselite se i slavite. Tada ć ete svuda nalaziti Boga. Svako iskustvo ć e
biti bož ansko, obič no poč inje da se menja u neobič no, a svetovno
postaje sveto. Ceo ž ivot postaje tako ispunjen Bogom, da nema ni
govora o nekakvom Bogu u visinama. Okruž eni ste Bogom gde god
bili. Stalno hodate po svetom tlu, u svakom kamenu je molitva, a u
svakoj steni knjiga. Čoveku treba samo razigrano srce da vidi, oseti i
postoji!

30. dan
Ja sam strahoviti zaljubljenik u svet i ž ivot i uč im svoje
sledbenike sanjase da oni to budu. Igrajte s vetrom, na kiš i, sa stab-
lima i iznenadić e vas kada vidite da religija nije u knjigama. Ona je
širom cele egzistencije. Vidite je u dugi, oseć ate u plesu paunova i u
zovu kukavice iz daljine ili u sviranju flaute. Religija nije niš ta
mrtvo, ona je vrlo ž iva, i vi morate biti ž ivi da biste s njom doš li u
dodir. Ako ste jadni, ž ivite u smrti. Ako ž ivite u blaženstvu, postajete
sve ž ivlji. Kada vaš e blaž enstvo dostigne vrhunac, orgazmički vrhu-
nac, tada ć ete dodirnuti egzistenciju. Ovaj dodir nam daje dokaz da
ž ivot nije samo materija, nego neš to više, nešto što se ne mož e de-
finisati. Nazivali ga vi X, Y, Z, prosvetljenjem, Taoom, istinom,
bož anskim – ovo ć e ostati samo reč i koje označ avaju neš to što ne
mož e biti sadržano ni u kakvoj reč i.

114
31. dan
Čitavo moje viđenje se sastoji od plesa, pesme, ljubavi, smeha i ljud-
skosti. Voleo bih da ispunim celu zemlju smehom, muzikom, poezi-
jom, slikama, kreativnoš ću, velikom osetljivoš ću. Što je osoba ose-
tljivija i kreativnija, utoliko je religioznija. Što je kreativnija, bliž
e je
Stvoritelju. Zato se veselite ž ivotu, zapamtite ovo kao moju poruku
koju sam vam uputio.

115
MESEC DEVETI

OTPLEŠ
ITE DO BOGA

1. dan
Mudrost je pesma. Ona nije ozbiljnost, nego razigranost; ona
nije ž alosna nego sveč ana. Dok mudrost ne postane pesma, neć e biti
istinita nego samo najobič nije saznanje. Tako se samo pretvarate da
ste mudri. Istinska mudrost, ona koja mož e postati pesma, koja na
kraju i postane pesma, rađ a se samo u meditaciji. Nema drugog
nač ina.

2. dan
U ž ivotu se treba veseliti i ž iveti potpuno. Bog je stvorio
ovaj ž ivot i ne čini mi se da je on asketa; zaš to bi inač e raslo cveće,
zbog č ega bi postojale duge i leptiri?
Bog nije asketa, to je apsolutno sigurno. On je ljubav, stvor-
itelj, pesnik, pevač , plesač . Bog nije ni perfekcionista; voli rast, voli
pitanja, voli ljude koji otkrivaju sebe. Veoma ga zanimaju ljudi koji
sami od sebe rastu. Prihvata i to da oni ponekad zalutaju, inač e ne bi
mogli da rastu. Prihvata i da č ine greš ke, bez toga niko niš ta ne mož e
da nauč i. Sasvim je sigurno da Bog nije svetac. Ako Bog postoji
mora biti da je poput sledbenika sanjasa, potpuni zaljubljenik u eg-
zistenciju i ž ivot; inač e ne bi stvarao. Morate nauč iti novu vrstu re-
ligioznosti, takvu koja ć e moć i da peva, pleš e i slavi.

3. dan
Put prema Bogu vodi kroz ž ivotnu radost. Otpleš ite do Boga,
odsmejte se do Boga, pevajte na putu do Boga. Mora da je umoran
od vaš ih ozbiljnih svetaca. Vekovima samo oni... ili se ubio gledajuć i
takve svece – ja č ak ni njihove slike ne bih drž ao u sobi – mora da se
naljutio i pobegao.
Pogledajte ž ivot. Ako je on bož je delo i izraz Boga, tada je
on Bog koji pleš e, pun mirisa rascvetalih cvetova, vrlo kreativan,
vrlo osetljiv, prepun muzike. Ako je ovaj ž ivot dokaz Boga, a drugog
dokaza nemamo, tada Bog ne mož e biti ozbiljna osoba.

116
4. dan
Meditacija vas č ini svesnim prelepe muzike u spoljaš njem i
unutraš njem. Ona postoji, ali mi nismo budni, nismo se probudili i ne
mož emo je č uti. Inač
e cela egzistencija je samo muzika. Ovu muziku
mistici nazivaju Bogom. Bog nije osoba, većistinska harmonija eg-
zistencije. Ona je orkestar; sve je usklađeno sa svim ostalim. Zemlja
je u skladu sa drveć em, drveć e je u skladu sa vetrom, vetar je u
skladu s nebom, nebo je u skladu sa zvezdama i tako dalje. Ne
postoji hijerarhija. Čak i najmanja vlat trave znač ajna je kao i na-
jveć a zvezda. I jedna i druga su u orkestru egzistencije; doprinose joj
i obogać uju je.

5. dan
Nemamo niš ta da ponudimo egzistenciji, ali mož emo da
pevamo i igramo, mož emo da sviramo na nekom divnom instru-
mentu. Mož emo da preobrazimo svoj ž ivot u pesmu, igru i sveč a-
nost. Ovo je našjedini istinski dar egzistenciji. Bilo bi glupo kidati
cveć e sa stabala i nuditi ga egzistenciji, cveć e pripada stablima i nudi
ga postojanju, cveć e pripada stablima, a ne vama. Stablo ga je već
ponudilo egzistenciji. Na stablu je ž ivelo, a vi ste ga ubili i uniš tili
njegovu lepotu. Nudite egzistenciji trupla; ne mož ete ponuditi egzis-
tenciji Isusove reč i i Isusove pesme. One su prekrasne, ali su po-
zajmljene. Nisu izvirale iz vaš eg srca, u njima ne kuca vaš e srce, a
nemaju na sebi ni vašpotpis. Mož ete ponuditi prelepe Kriš nine ili
Budhine pesme, ali sve su one pozajmljene.
Moj osnovni stav je taj da svaka osoba treba da razvija vlas-
titu svesnost u rascvetalo stablo; svaki č ovek treba da procveta. Na-
ravno, ovi cvetovi nisu kao cvetovi sa stabala, neć e biti kao ruž e ili
lotosov cvet ili neven. Oni su cvetovi ljubavi, slobode, radosti, cve-
tovi uzviš enih osobina. Nazivaju ih pesmama. U momentu kada se
pevačizgubi u svojoj pesmi, igraču svom plesu, oni su ponudili
svoju pesmu ili svoj ples egzistenciji. Kada joj ponudite svoju radost,
ljubav i svoje pesme bić ete iznenađeni njenim odgovorom, š to više
nudite jač eć e vas obasipati; dobijate natrag milion puta viš e.

6. dan
Sve se dešava u tako dubokoj harmoniji, ali č ovek toga nije
svestan. Ova nesvesnost postaje njegov jad i on pati od noćnih mora

117
koje je sam izmislio. Inač e, život je sveč anost, beskrajna proslava.
Moramo postati samo malo tiš i da bismo je mogli čuti. Kada budemo
potpuno tihi, kada postanemo tiš ina, tada ćemo nestati i postati deo
cele kosmič ke harmonije. Ovo je susret č oveka sa egzistencijom,
susret delić a sa celinom. U jednom smislu nestajemo kao ego, kao
osoba; dok u drugom smislu postajemo celina i nastajemo po prvi
put. Kapljica rose nestaje, ali postaje okean. Ona ne gubi niš ta sem
svojih malih granica koje nisu vredne da se zadrž avaju; zapravo one
su stvorile ceo problem; strah, strepnju, stalnu zebnju da ć e kapljica
nestati i umreti kada izađe sunce.
Sve naš e granice proizilaze iz smrti. Mi smo uslovljeni
našom smrć u. U momentu kada izgubimo ove granice, gubimo i
smrt. Tada postajemo več ni i beskonač ni.
Zapamtite da meditacija uspeva kada sve budnije sluš ate
prelepu muziku koja je stalno prisutna – potrebno je samo uho koje
razume. Meditacija stvara takvo uho i takvo srce.

7. dan
Našž ivot nije vredan svog imena. Život poč inje samo kada
krenete u dimenziju izvan smrti. Radi toga postoji meditacija; strate-
gija, sredstvo, lestve da bi se izaš lo izvan smrti. Bić e dovoljan jedan
pogled na ono izvan. Tada saznajete da ć e umreti samo telo, a ne vi i
da se rađ a samo telo, a ne vi. Bili ste ovde pre rođ enja, a bić
ete i
posle smrti. Vi ste deo več nosti.
Kada č ovek ovo jednom iskusi, ž ivot mu postaje pun blaž en-
stva. U njemu č ovek oseć a da ga je blagoslovila egzistencija, tada se,
naravno, spontano javlja zahvalnost. Ovu zahvalnost ja nazivam mo-
litvom a ostale molitve su laž ne; prava molitva se javlja samo kada
iskusite blaž enstvo i njegov blagoslov. Tada naprosto morate biti
zahvalni, morate se pokloniti egzistenciji. Oseć ate š ta vam je poklo-
nila, a da ništa niste tražili, a da ništa ne zaslužujete. Niko to nije zas-
luž io, niko toga nije vredan, ali postojanje je toliko obilno da nas
stalno obasipa.

8. dan
Molitva je kao cvet. Blaž enstvo je proleć e, vreme kada
procveta cveće. Kada se otvore cvetovi oni će zamirisati; oslobodić
e
se miris. Kada vas bez napora preplavi molitva, prirodno, spontano,

118
kada ste naprosto zahvalni – bez ikakvog posebnog razloga, dovoljno
je samo egzistirati, postojati samo u jednom momentu... Kada
postignete ovaj miris bić ete na vrhuncu svog ž ivota, to će biti
kreščendo. On ć e biti ispunjenje i neopisivo zadovoljstvo. Čovek
tada dolazi kući.

9. dan
Drevni mudraci Upaniš ada se mole divnom molitvom, jed-
nom od najlepš ih ikad izgovorenih. Glasi ovako: Tamaso maa
jyotirgamaya – “Dragi gospode, vodi me iz mraka na svetlo”; Asato
ma sad gamaya; “O gospode, vodi me iz neistine u istinu”; Mrityor
ma amritam gamaya; ”Dragi gospodaru, vodi me iz smrti u
besmrtnost”. Ovo je najlepš a molitva. Stara je već5000 godina. Čini
mi se da bi je sada trebalo malo doraditi. Ne bih rekao “Vodi me iz
mraka na svetlo” jer mrak ne postoji, nego bih rekao “Vodi me iz
svetla u više svetlo”; ne bih rekao “Vodi me iz neistine u istinu” jer
neistine nema, nego “Vodi me iz istine u viš e istine”; ne bih rekao
“Vodi me iz smrti u besmrtnost” jer smrti nema, rekao bih “Vodi me
iz besmrtnosti u viš e besmrtnosti, iz ž ivota u obilniji ž ivot, iz
savrš enstva u već e savrš enstvo” – ako je to moguć e, jer obično sma-
tramo savrš enstvo krajem, ali ja ne mislim tako. Savrš enstvo mož e
da postane jošsavrš enije i stalno postaje sve savrš enije. Na svakom
stupnju je savrš eno, ali se ne zatvara, nego se otvara. Uvek se mož e
jošobogatiti, mož e biti jošslikovitije, mož e biti jošnovih pesama i
jošplesa i novih sveč anosti. Evoluciji nema kraja.

10. dan
U svetu postoje dve vrste ljudi. Prvi stalno traž e viš e i nikada
nisu zadovoljni onim š to imaju. Kada dobiju ono š to traž e, opet ć e
traž iti neš
to drugo, ali ni u tome neć e uživati. Stalno, celog ž ivota ć e
odlagati to svoje už ivanje. Njihov ž ivot je samo beskrajno od-
gađanje. On je uvek sutra. Danas moraju raditi i zarađ ivati, a sutra ć e
se odmoriti i už ivati. Ali to sura nikada ne stiž e, stalno je danas. Zato
ž ive, a zapravo ne znaju š ta je ž
ivot.
Druga kategorija ljudi už iva u onome š to ima i ne brine ni o
č emu izvan toga. Čudno je to kako svaki dan imaju sve viš e i viš e za
už ivanje. Njihov kapacitet raste, stalno uvež bavaju už ivanje; stalno
už ivaju. Postaju veš ti u už ivanju, majstori radosti osetljivi na fine

119
nijanse už ivanja. Osećaji im ož ivljavaju, a oni postaju vrlo inteli-
gentni.
Iz ove inteligencije rađaju se svesnost i osetljivost. Oni će
moć i jošviš e da uživaju u svakom sledeć em trenutku. Život ć e im
postati proces stalnog produbljivanja, ponirać e u dubinu.

11. dan
Čovek dolazi sa svim moguć nostima bić a, mož e da postane
Bog, a ostaje samo ž ivotinja samo zato š to je vezan za sirove ener-
gije. Nikada ne pokuš ava da preobrazi sirovu energiju u neš to
plemenitiji oblik. Ona se mož e promeniti. Ljutnja mož e da postane
saoseć anje, samo treba proć i kroz meditaciju; pohlepa mož e postati
davanje, pohota mož e postati ljubav, a ljubav molitva.
Ipak ž ivimo na najniž oj lestvici. Živimo tamo gde smo se
rodili i nikada ne razmiš ljamo o sebi kao o moguć im ljudskim bi-
ćima. Život uzimamo kao da se sam po sebi razume, kao da smo se
rodili več ni, kompletni i savrš eni. Međ utim, to nije tako. Rođeni smo
s moguć noš ću da budemo savrš eni i mogli bismo da postignemo na-
jviši vrhunac, međ utim ovo ostaje samo moguć nost koja tek mora da
se ostvari. Da biste je ostvarili trebać e vam određ ena metodologija i
određ ena nauka, nauka meditacije. Ona nije slož ena, većje vrlo jed-
nostavna. Ponekad se deš ava da propustimo najjednostavnije stvari u
životu; propuš tamo oč igledno jer uvek gledamo predaleko. Uvek nas
privlač i udaljeno, a ne ono najbliž e, ono š to je dostupno. Kada jed-
nom poč nete da ponirete iznenadić ete se kako je to jednostavno, a
izuzetno lepo; puno velike radosti i predivnog cvetanja. Kako da to
toliko dugo niste znali? Neć ete moć i da objasnite zaš to ste i kako
toliko dugo č ekali. Ovo mož e pretvoriti celo vaš e biće u zlato.

12. dan
Kada jednom uđ ete u svet meditacije odmah se menjaju vaš e
viđ enje i perspektiva. Osetite da ovde niste sluč ajno i da imate odre-
đenu svrhu u egzistenciji. Ona je iza vas, mož e da se otkrije samo u
dubokoj tiš ini kada se povuku i nestanu vaš e misli, vašum i ego. U
toj jasnoć i nestaju svi oblaci, sunce direktno sija i u tom svetlu se
život preobraž ava. Dobija smisao i važ nost, a sa smislom i znač en-
jem dolaze radost i blaž enstvo.

120
13. dan
Baškao š to su stabla ukorenjena u zemlji, svesnost je uko-
renjena u Bogu. Bog predstavlja pravu svesnost. Meditacija je most
koji će vas odvesti do samog izvora bić a. Kada jednom osetite radost
postojanja na izvoru, tada niš ta u životu više neć e biti važ no. Moć
i
ćete da ž ivite običnim ž ivotom, koji je samo gluma, samo prelepa
drama. Glumite kako god znate, saznali ste da niste deo toga, da je to
samo uloga, a ne vaš e postojanje.
Kada se jednom otvori prozor bić ete preobraž eni. U ovome
je svrha sanjase; otvoriti prozor kako biste stvarno saznali da ste
bož anski.

14. dan
Ako traž ite unutar č oveka, pronalazite gomilu odbijanja: ne,
ne, ne. Koliko god pretraž ivali nalazić ete sve viš e i više tih “ne” i sve
već a i već a “ne”, prava je retkost poneko “da”. Ako poneko i nađete,
to “da” ć e biti paralisano i osakać eno. Jadno “da” ć e biti ubijeno i
pregaž eno u stampedu. Čak i ako prež ivi u nekakvom zaklonu, nać i
ćete ga tamo polumrtvo.
Život mož e da postane potpuno “da”, ali ć ete morati da
promenite č itav obrazac. Sve naš e negacije mogu se rastopiti i pret-
voriti u “da”. Ovo nije tako teš ko kao š to ljudi misle. Naravno da je
moguć e. Dogodilo se većmnogim ljudima; Budhi, Isusu, Zaratustri,
Pitagori, Dionisu, Lao Ceu. Širom sveta se događa mnogim ljudima,
mož e se dogoditi i vama. Neć e se dogoditi svima. Ovde smo zato da
bismo, kako ja to nazivam, ostvarili pomak od prozaič nog u poetič ni
životni stil, pomak od matematike u muziku. Tada ć ež ivot postati
pesma, prelepi zanos.
Ne uč im vas religiji žalosti, ja sam protiv sadomazohistič kih
religija. Uč im vas novoj vrsti religije koja je ukorenjena u ljubavi, a
ne u strahu, koja je ukorenjena u sadaš njosti, a ne u buduć nosti, koja
je ukorenjena u ljubavi, a ne u logici.

15. dan
Čovek svoj život mož e da živi kao “ne” ili kao “da”. Kada
ga ž ivite kao “ne” postajete ratnik; stalno se borite. Tada vam je
život samo borba, borba protiv svih drugih. Naravno da gubite, osuđ-
eni ste na poraz. Čovek ne mož e pobediti celinu. Cela zamisao je

121
glupa. Ovo se pojavljuje u egu koji uvek ž eli da kaž e “ne”. “Ne” je
njegova hrana.
“Da” je kreativno, ono je nač in stvaraoca i nač in zaljubl-
jenika. Ono označ ava predavanje. Ako “ne” označ ava rat, tada “da”
označ ava predavanje celini, poverenje u celinu kao prijatelja, nema
potrebe za borbom – poverenje u ž ivot i postojanje. Nauč ite da
kaž ete “da”, potpuno “da”, niš ta ne skrivajte od njega niti mu
postavljajte nekakve uslove. Na vaš eč uđenje ž ivot će poč eti da se
razvija ogromnim koracima i skokovima, postać e toliko lep, toliko
pun lakoć e koliko se ne mož e ni zamisliti. Život ć e postati beskrajan
zanos. Sve š to je potrebno s vaše strane je da otvorite vrata i prozore.
Recite “da” vetru, suncu, meseč ini, kiš
i i celini.

16. dan
Obič ni ljudi ž ive zatvorenim ž ivotom. Ne otvaraju vrata ni
prozore, ž ive u strahu, skrivajuć i se, stalno strepe od nepoznatog. Ne
dozvoljavaju suncu, kiš i i vetru da uđu u njihovo bić e. Ako stavite
ruž u u sobu, zatvorite prozore i vrata i do nje ne puš tajte vetar, kišu
ni sunce; tada ne mož ete oč ekivati da ć e biljka prež iveti, ruž a umire.
Tako je i sa ljudima, uglavnom su mrtvi. Žive mrtvim ž ivotom, samo
nekako prež ivljavaju.
Za istinski ž ivot č ovek mora biti dostupan svemu, mora biti
otvoren i ranjiv. Mora odbaciti sve strahove. Postoji samo jedna stvar
koje se treba bojati, a to je strah. Osim toga, nemojte se nikada bojati
nič ega, samo strah osakać uje i ubija. U momentu kada se uputite
prema nepoznatom, uprkos svim strahovima, vašž ivot otkriva
mnoge nove stvari kojih nikada niste bili svesni. Kako se pustolovina
produbljuje, vi ste njom ushić eni i vašzanos se takođ e produbljuje.
Kada se kreć ete prema nepoznatom postoji mnogo izazova s kojima
se treba suoč iti i sresti, prirodno postajete paž ljiviji, budniji i sves-
niji. Tako mora biti, hodate po oš trici - kako biste mogli da postanete
površ ni? Morate biti oprezni i budni, ovo je rizič no. Svuda gde
postoji rizik vaš a inteligencija se izoš trava, a kada se ona izoš tri
nastaje zanos i vas ushić uje svaki novi pokret.
Samo na vrhuncu ove pustolovine, uz zanos, sjedinjavanje,
rizik, opasnost, inteligenciju i svesnost otvara se unutraš nje bić e i
pupoljak postaje cvet.

122
17. dan
U momentu kada se viš e ne budete bojali nepoznatog, ono ć e
pokucati na vaš a vrata. Ako se bojite, tada vas neć e ometati. Bog se
nikada ne meš a u ničiji život jer voli svoje delo. Zato svakome ostav-
lja potpunu slobodu, č ak i ako je protiv njega. To je deo slobode. Čak
i da mi zatvori vrata i to je deo slobode. Čak i da ga porič e, i to je
deo slobode. Međ utim, glupo je koristiti svoju slobodu u ovom nega-
tivnom smislu. Radije je koristite u pozitivnom smislu, da biste
primili nepoznatog gosta, stvorili poverenje, ljubav i blaž enstvo,
kako bi Bog mogao da uđ e u vas. Susret vaš eg bić a i bić
a celine je
poč etak svetlosti, poč etak več nog ž ivota i poč etak besmrtnosti. Ovo
je traganje koje svako preduzima, znajuć i to ili ne. Svi ž ele da
upoznaju neš to neuniš tivo, što se ne mož e oduzeti. Svako ž eli da uđe
u svetlost, da vidi svojim oč ima, da ima jasan pogled, ali ljudi i dalje
rade stvari koje im zaklanjaju vidik, onemoguć uju uvid i osakać uju
njihovo bić e.

18. dan
Odaberete li staro odabrali ste jad, ako odaberete novo od-
abrali ste blaž enstvo. Neka ovo bude ključ . Uvek odaberite novo,
nepoznato, opasno, nesigurno jer se jedino uz pomoćrizika mož ete
razvijati. Razvoj je dobar, zrelost je blaž enstvo.
Nikada se ne vezujte za staro. U momentu kada se staro ok-
onča, stavite na njega tač ku. Nikada se ne osvrć ite unatrag, u
prošlom nema nič ega vrednog Čovek se ne mož e obazirati na
prošlost, nego mora napred; uvek mora ić i napred i upustiti se u
avanturu.
Ovo je kao prvi uspon na vrh planine, svakako je opasno jer
niko tamo nije bio. Morać ete sami nać i put prema vrhu. Naravno da
postoje mnoge opasnosti, ali je to uvek lepo jer zbog njih postajemo
budni i svesni. Rizik, opasnost i nesigurnost nas č ine svesnim. Sves-
nost je najveć a vrednost, pomoć u nje dolazi i sve ostalo; ljubav, ra-
dost, bož ansko, istina i oslobođ enje.

19. dan
U opasnosti je najlepš e to što vas budi i osvešćuje, zato ljudi
koji se uspinju na nepoznati vrh bez plana zaista tragaju za sves-
noš ću, ali toga nisu svesni. Ni oni koji su putovali na Severni i Juž ni

123
pol prihvatajuć i sve rizike, niti oni koji su bili na Mesecu nisu svesni
za č im su tragali. Nisu svesni da zapravo tež e za svesnoš ć
u.
Meditant ide svesno. Ne treba ić i na Himalaje ili na Mesec,
jer najviš i vrhovi su u nama samima. U naš oj unutrašnjosti su već e
daljine i važ nije zvezde, tamo je celo nebo i celi svemir. Ovo je
mnogo riskantnije od odlaska na Mesec ili Mont Everest. Najveć i,
najopasniji i najriskantniji prostor nalazi se u vaš oj unutraš njosti.
Zato se malo ljudi usuđuje da ode tamo. Kada biste pali sa vrha koji
je u vama završ ili biste u dubljem od svih ponora, ali s tih vrhova
niko ne pada jer kada se kreć ete prema viš em, tako postajete budniji i
paž ljiviji, postajete svesni oš trice. Postajete kao igračna ž ici koji
mora da bude vrlo oprezan, vrlo svestan. Ne mož ete razmiš ljati ni o
proš losti ni o buduć nosti, jedan trenutak je dovoljan sam za sebe.
Morate biti ovde i sada, da ne biste pali. Nisam nikada č uo da je neko
pao s vrha. Ali tamo postoji opasnost i zato se malo ljudi odluč uje
da ode u unutraš nji svet u unutraš njost vlastitog bića.

20. dan
Spoljaš nji svet ne zadovoljava jer se menja, jer je trenutan; a
naš e najskrivenije stremljenje jeste več nost i ne mož e biti ispunjeno
spolja. Zato neka spoljaš nje ostane radost u trenutku, ne traž ite od
njega da bude več no. Niš ta spoljaš nje nije več no. Už ivajte u trenut-
nom kao takvom, svesni da je trenutno. Cvet koji se ujutru otvara,
osuđ en je da uveč e uvene. Pojavio se sa izlaskom, a odlazi sa zalas-
kom sunca. Veselite mu se, ja nisam protiv cveta. Veselite mu se, ali
ne nadajte se jer ć ete se inač e razoč arati. Veselite se u trenutnom u
spoljašnjem - traž ite večno u unutraš njem. U svojoj unutraš njosti
pronać ić ete amrit, nektar, besmrtno, več no, bož ansko. Kada jednom
ovo pronađ ete ne treba viš e ništa da traž ite. Sve ć e postati blaženstvo
i radost. Život je ispunjen; č ovek se vratio kuć i.

21. dan
Čovek je kao lestve, za njega postoje mnoge moguć nosti i
opasnost i dostojanstvo i slava i agonija. Lakše je pasti, nije potreban
nikakav napor. Penjanje zahteva napor. Što viš ež elite da se popnete,
višeć ete se naprezati. Ako želite stić
i do vrha svesnosti morać ete sve
da raskinete.

124
Čovek ne mož e svoje bić e olako da shvata. On zapravo nije
bić e, nego samo spektar moguć nosti, celi spektar. U tome je sva ljud-
ska lepota i beda. On je jedina znatiž eljna ž ivotinja koja postoji,
jedina ž ivotinja koja pati. Uvek je na raskrsnici, stalno mora da bira;
biti ili ne biti, biti ovo ili biti ono. Ovo ga razdire. Sanjasa je odluka;
pristanak na uspon na najviš e vrhove.

22. dan
Ostanite u svetu, ali ostanite nedodirljivi, nedefinisani.
Prema sanjasu treba ž iveti u svetu ali da ne budete taj svet;
ž iveti u svetu, ali mu ne dopustiti da on ž ivi u vama. Prolazite kroz
svet potpuno svesni da je trenutan i da se ne treba uznemiravati, ne
treba obrać ati pažnju.
Nevolja i blagoslov, neuspeh i uspeh su isto. Kada budete
uvideli da su mrak i svetlo, ž ivot i smrt isto u vama ć e se stvoriti fan-
tastična ravnotež a. Ovaj duboki mir je istina.

23. dan
Živeti ogranič eno znač i ž iveti u mraku bez dostojanstva.
Ovo je poniž enje jer naš em bić u treba celo nebo za svoju pesmu i
igru. Inače je sve osakać eno i paralizovano, nema mesta za let ni me-
sta za kretanje. Čovek ž ivi u ogranič enjima tela, uma, oseć aja i
raspolož enja. Ovo su sve ogranič enja, a sva ih treba nadmaš iti.
Čovek nikada ne sme biti zadovoljan ako je bilo č im ograničen. Kad
god naiđ ete na ogranič enje pokuš ajte da ga nadmaš ite. Kada nad-
maš ite sva ogranič enja i dostignete beskrajno, dolazite do postojanja,
dolazite kuć i.

24. dan
Lotosov cvet raste iz blata. Najlepš i cvet raste iz prljavog
blata. Prema tome, prljavo blato sadrž i nešto lepo i zato nemojte od-
baciti blato, ono samo drž i lotosove cvetove. Čovek ne mož e shvatiti
da taj prelepi cvet prelepog mirisa i boje dolazi iz najobič nijeg blata.
Čovek je rođ en kao najobič nije blato, ali u sebi sadrž i loto-
sov cvet, zapravo njegovu semenku. Čovek se ne sme odbacivati,
treba ga prihvatiti i preobraziti. Svet ne sme da se porič e jer sadrž i
neš to beskrajno lepo. Ovo nije površ insko većje samo dovedeno na
površ inu. Nisam ni protiv č ega; niti protiv tela, niti protiv sveta, niti

125
protiv spoljaš njeg. Nisam protiv nič ega, ali sam za preobraž aj svega.
Sve š to egzistencija daje ima vrednost, ako tu vrednost ne razumemo
sami smo krivi; naš e viđ enje je ograničeno. Nadalje, treba zapamtiti
da lotosov cvet ž ivi u vodi, ali ona ga ne dodiruje. Njegove latice su
tako barš unaste da kapljice rose skupljene na njima ostaju odvojene.
Živite u svetu, ali mu ne dopustite da uđ e u vas. Živite u
svetu, ali nemojte biti svetovni. Budite odvojeni, mirni, nedodirljivi.
Tada ć e vas svet pouč iti mnogim stvarima. Svet je smislio egzisten-
ciju; on je je situacija u kojoj se raste i sazreva.

25. dan
Obič an č ovek ž ivi u mraku. Mi smo rođ eni u mraku. U po-
četku je mrak osnovna potreba. U majč inoj utrobi je mrak potreban
jer bi svetlo smetalo detetu koje raste, tako je osetljivo i než no. Pot-
reban mu barš unasti mrak oko njega. Dete u majč inoj utrobi spava 24
sata na dan. Za devet meseci dete toliko znač ajno poraste da mu se
ne sme smetati, inač e bi se energija promenila. U poč etku sve raste u
mraku. Kada sejete seme, morate ga zakopati u zemlju. Ako ga samo
bacite na zemlju neć e proklijati jer ima previš e svetla. Potrebna je
utroba zemlje da bi poč elo da klija. A tamo je mrak. Kada semenka
proklija podiž e se iznad tla pokuš avajuć i da dohvati sunce, mesec i
zvezde.
Kada se dete se rodi, fizič ki dolazi na svetlost, ali duhovno je
jošuvek u mraku. Čarolija tog mraka mož e da se prekine jedino
meditacijom jer vam ona daje drugo rođ enje. Prvo rođenje je fizič ko,
a drugo duhovno. Fizič ki ste u svetlosti, a drugo rođenje vam je pot-
rebno kako bi i psihič ki i duhovno bili u punoj svetlosti.
Svetlost je drugo ime za egzistenciju. U momentu kada ste
rođeni u ovoj svetlosti postajete prosvetljeni. Niste odvojeni, niste
posmatrač , niti je svetlost posmatrano. Vi i svetlost postajete jedno.

26. dan
Nauč ite pev ptica i ples stabala na vetru, učite muziku reke.
Kada se jednom otvorite, iznenadić e vas poetič na pojava egzisten-
cije.
Čovek ne treba da izraž ava znač enje svega ovoga jer bi to
bilo filozofsko razmatranje. U momentu kada se zapitate “Šta je
smisao ovoga?” izgubić ete trag poezije. Kada budete plesali zajedno

126
sa stablom a da ne pitate: “Šta znač i ovo tvoje savijanje na vetru?”
postać ete poetič ni. Čudo nad č udima se događ a osobi koja ne brine o
smislu, ona ga odmah nalazi. Pleš ite sa stablima, pevajte sa pticama,
plivajte u moru i pronać ić ete smisao – bez ikakvog traganja. Samo
postanite deo prelepe egzistencije.
Pevajte svoju pesmu jer su svi doš li s pesmom u srcu, ako je
ne pevate ostać ete neispunjeni. Morać ete obavljati sve poslove, na to
mislim kada kaž em da pevate pesmu. Radite š ta vam se sviđa. Ne
sluš ajte šta vam drugi govore jer to nije važ no. Budite uporni u tome
šta radite bez obzira na posledice. Ne č inite kompromise.
Pesnik je zaista buntovnik koji ne poznaje kompromis. Kada
bi č inio kompromise ne bi bio pesnik, nego poslovni č ovek. Ako ste
beskompromisni vaš a ljubav ć e se razvijati krupnim koracima. Peva-
jte svoju pesmu i videć ete kako ljubav dolazi iz skrivenih izvora unu-
tar vas. Izvirać e iz vas i stizati do drugih.

27. dan
Kada u sebi budete tihi č uć ete š apat kako vam govori. Taj
šapat je vrlo određ en – ne postoji “ako” ili “ali”. Srce ne poznaje
“ako” ili “ali”, govori vam o vaš oj sudbini; postani slikar, postani
pesnik, postani vajar, igračili muzič ar. Pokazuje vam nač in na koji
ć ete postati ispunjeni. Poč inje da vas usmerava.
Zadatak uč itelja je da vas nauč i mirnoć ini u kojoj ć
i i tiš ete
moć i da č ujete vlastiti unutraš nji šapat. Tada se vašž ivot pokreć e
pomoć u unutraš nje discipline. Zato vam ne nameć em nikakvu spol-
jaš nju disciplinu, nego vam pomaž em da imate vlastiti uvid. Tako se
oslobađ ate i krećete se u slobodi. Sanjasa nije ogranič enje, niti kult;
nije ni vera. Ona je samo objava slobode, objava lič nosti, objava
ljubavi i kreativnosti.

28. dan
Ne mislite da su neke stvari svetovne, a druge svete. Za
č oveka koji zna da se veseli sve je sveto. Ne postoji podela na svet i
Boga, sve je bož ansko. Mož da je svet pojava Boga, a Bog je nepo-
javni svet. Kada se č ovek veseli, zašto bi odvajao pojavno od nepo-
javnog? Cvet je pojava semenke, a semenka je nepojavni cvet – oni
su jedno. Tako je i sa ovim i onim svetom, ovom i onom obalom. Ne
treba deliti materijalno od duhovnog – oni su jedinstvo.

127
Veselite se sitnicama; tuš iranju ili čaju. Ne pravite razlike.
Za č oveka za koga je dobar č aj isto tako svet kao i svaka molitva,
njegov san mu je svet kao svaki religijski obred.
Vedrina donosi novo viđ enje, novu perspektivu; ona preo-
bražava celi svet. Tada i cepanje drva i noš enje vode s izvora postaju
vrlo lepi.
Ne budite ž alosni i ozbiljni. Smejte se, igrajte, pevajte, živite
svoj ž ivot vrlo jednostavno i skromno, bez ikakvih ž elja za postizan-
jem nekakvih ciljeva; ne budite ambiciozni jer je obič an život toliko
lep da bi svaki neobič an uspeh uniš tio njegovu lepotu.

29. dan
Pesma predstavlja stanje u kome je č ovek otvoren i spreman
da pretoč i svoje srce u egzistenciju. Pesma je simbolič na. Ovo nije
jad. Ptice koje pevaju ujutru treba stalno da pevaju kao da je uvek
jutro, kao da je uvek vreme izlaska sunca. Sunce mož e izać i svakog
momenta i vi treba da ga pozdravite, treba da budete u dobrom
raspolož enju, budni. Gost mož e da dođe svakog momenta, raspevane
ptice se samo spremaju da pozdrave sunce. Cvetovi se otvaraju,
stabla se povijaju, cela zemlja ož ivljava, zapalila se i spremna je da
primi novi dan.
Raspevano srce, razigrano srce, srce zaljubljenika je
spremno da prihvati Boga. Jadno srce mož e stalno da moli, ali u nje-
govoj molitvi sve od poč etka kreć e pogreš nim putem. Ono postaje
teško i pada natrag na zemlju jer nema krila i ne mož e doć i do najuz-
višenijeg i ne mož e dopreti do Boga. Kada je č ovek dobar i zaljubl-
jen, kada je pun smeha i radosti, kada nije ozbiljan, većrazigran i
nevin kao malo dete, kada se č udi svakome i svemu, kada gleda sve
sa divljenjem, kada srce peva aleluja, tada Bog mož e doć i svakog
momenta. Nauč ite kako ćete ga prihvatiti; otvoreno s ljubavlju, peva-
juć i i veselo. On mora doć i. Isus kaž e: “Pokucajte i otvorić e vam se.”
Uz to kaž e i: “Ne brinite, samo pevajte i on ć e pokucati na svaka
vrata i pitati: “Mogu li uč i?” Budite tako veseli da i Bog zaž eli da
dođe k vama. Pozovite ga k sebi, umesto da vi idete k njemu.

30. dan
Temelj svega je poznavati prirodu postojanja, tako da se
mož
emo s njim uskladiti. Inače niko ne mož
e uhvatiti korak, a to

128
gubljenje koraka je zapravo jad. Biti u dubokom skladu s egzistenci-
jom jeste blaž enstvo. Ako niste u harmoniji s egzistencijom tada ste
jadni. Zato jedina stvar koja mož e doneti preobraž aj u ž ivotu jeste
postati svestan istine, prirode, taoa, egzistencije.
Međ utim, put ne vodi spolja, put vodi kroz vas; to je unu-
trašnji put. Prvo morate pronać i svoje sopstveno središ te. Kada ga
pronađete naš li ste i središte egzistencije, jer ona nisu razdvojena.
Različ ite su samo periferije, a u središ tu se svi susreć emo i stapamo.
U središ tu smo svi jedno; stabla, planine, ljudi, ž ivotinje i zvezde. U
momentu kada prodrete do svog središ ta upoznać ete tao svega š to
postoji. Kada upoznate tao, prirodu, dharmu, ne mož ete biti protiv
nje. To bi bilo samoubistvo. Dok ovo ne upoznate morać ete se spoti-
cati i lutati.
Meditacija je nač in da se upozna središ te; ona je osnovna i
bitna. Ako nauč ite da meditirate, tada ste sve nauč ili.

31. dan
Toliko ljudi traga za Bogom ne razmiš ljajuć i o tome jesu li
spremni za susret s njim i ž ele li da ga sretnu. Nikada o tome ne raz-
miš ljaju. Opet naglaš avam, zaboravite Boga, pripremite samo sebe.
Kada dođ e vreme i budete spremni taj susret ć e se dogoditi. Ne
morate razmiš ljati o tome. Vaše razmiš ljanje neć e biti od pomoć i.
Pripremite se - veselite se, igrajte, pevajte, volite, meditira-
jte tako da sve dimenzije, sve latice vaš eg bića poč nu da se otvaraju.

129
DESETI MESEC

MOŽETE ODABRATI JAD ILI BLAŽENSTVO

1. dan
Tecite s rekom, predajte joj se u potpunosti, ona se uliva u
okean, pa će i vas odneti do njega: ne morate ni da plivate. Ako ne
pronađemo postojanje koje okean predstavlja mi ne mož emo da
budemo zadovoljni zbog granica i ogranič enja. Sve granice su pre-
preka. U momentu kada se reka uliva u more ona postaje beskrajna i
večna. To je cilj sanjasa, da vam pomogne da stignete do beskonač -
nog, večnog, neogranič enog, neodređ enog, neizrecivog.

2. dan
Čovekov ž ivot je izgrađ en na snovima od peska. Stoga sve
što pokuš a da uradi, propada. Kuć e se ruš e, jer nisu izgrađene na
več nom, nego na privremenom. Kada se kuć a od peska sruš i mi od
tog istog materijala pravimo drugu. Kao da to nikada ne mož emo da
shvatimo. Ukoliko se ne ostvari jedan san mi sanjamo drugi. Ako se
jedna ž elja izjalovi mi odmah imamo drugu, imamo drugi plan, a ne
vidimo da je sama ž elja osuđena na propast.
Kada ž elimo to znač i da idemo protiv celine, to je zadatak
koji se ne mož e izvrš iti. Kada nemamo ž elja to znač i da smo se pre-
pustili celini, da idemo sa njom, da ne ž elimo niš ta izvan nje. To
znač i: ‘Želim isto š to i celina. Ne želim da ostvarim bilo kakav lič ni
cilj.’ Moramo da nauč imo da budemo deo ž ivota, postojanja. Mi smo
talasi na okeanu i ne mož emo da imamo sopstvene ciljeve.
Meditacija predstavlja spoznaju da mi ne postojimo kao
zasebni entiteti, da nismo ostrva, nego da smo deo beskrajnog kopna,
a mož emo to zvati Bog, istina, najviš i, apsolut ili kako god ž elimo.

3. dan
Mi nismo odvojeni od postojanja. Svi ž ivimo sa miš lju da
smo odvojeni. Ova misao o odvojenosti je ego i ona stvara pakao, jer
se bojimo za sopstveno prež ivljavanje, bojimo se onog sutra, bojimo
se smrti, a sve to je povezano sa egom. Ne shvatamo da smo jedno sa
celinom, niti se rađ amo, niti umiremo, da smo oduvek tu i da ć emo
uvek biti deo celine.

130
To je kao talas koji se podiž e u moru. On je bio tamo i pre
nego š to je nastao, a i kada se vrati u more i smiri, bić e tamo. Ro-
đenje i smrt su neistiniti. Talas ostaje. Ponekad on miruje, a ponekad
je vidljiv, ali uvek je tamo. On je deo okeana isto kao š to smo mi deo
postojanja. Mi smo talasi ovog okeana. Kada se to jednom shvati sva
nezadovoljstva ć e iščeznuti i brige viš
e neće postojati.
To je našdom, mi smo njegov deo. Ne postoji put koji vodi
negde drugde ili da mi ne postojimo. Nema takvog puta.

4. dan
Mi mož emo da verujemo da postojimo kao zasebni entiteti,
ali to je ipak samo verovanje, a ne stvarnost. Kada verovanje nije u
skladu sa stvarnoš ću dolazi do patnje, jer se ž ivi sa neč im š to nije
istina, ide se pogreš nim putem. Kada ž ivite u skladu sa stvarnoš ću ne
postoji patnja, a ishod je blaž enstvo.
Kada bi list bio svestan mogao bi o sebi da razmiš lja da je
poseban, izdvojen od stabla, da ima svoj sopstveni put. Tu bi doš lo
do sukoba i velikog problema. List bi se otuđio od svojih izvora en-
ergije. Stablo nije samo stablo. Ono je majka, sa korenom u zemlji i
predstavlja celu zemlju. Ono diš e i predstavlja atmosferu. Isto tako je
povezano sa suncem i sa najudaljenijom zvezdom. Boriti se sa njim
znač i boriti se sa celim univerzumom. Samo se jadni list pokuš ava
boriti sa univerzumom – cela ideja je glupa, ali č ovek sve vreme baš
to pokuš ava, stalno gurajuć i reku.
Sanjas znač i da se odbacuje borba sa rekom, da joj se pre-
puš tate, dozvoljavajuć i joj da vas nosi, to je umetnost prepuš tanja. Ta
jedna reč’prepuš tanje’, tumač i sam duh sanjase. Čovek mož e da
kaž e: “Neka dođ e kraljevstvo tvoje, neka bude volja tvoja.” Lič na
volja se povlač i, a onda vašž ivot postaje bezgranič no bogat, celina je
sa vama, a mož emo da pobedimo samo kada je ona sa nama.

5. dan
Svako dete je blaženo u majč inoj utrobi. Tu ono nema niš ta.
Tu ono nije ni predsednik Sjedinjenih Drž ava, niti je najbogatiji
čovek na svetu, nema ni dvorac, niti je iš ta, ali je u beskrajnom
blaž enstvu.
Psiholozi kažu da čoveka kroz ceo ž ivot prati blaž enstvo ma-
jčine utrobe. Kako to da se prevaziđ e? U majč inoj utrobi smo okusili

131
neš to što ne mož emo da zaboravimo. Pokuš avamo da ga zaboravimo,
ali nas ono stalno prati. Iskustvo je bilo tako jako da ne mož emo da
ga izbriš emo. Ipak, ono mož e veoma lako opet da se dostigne. Čovek
treba da postane kao malo dete i da o celom svetu razmiš lja kao o
majč inoj utrobi. Religija bi trebala da vam pomogne da univerzum
shvatite kao majku. Onda između njega i vas ne bi bilo sukoba. Imali
bi poverenja u univerzum i znali bi da se on stara za vas i da ne
morate sami da brinete, niti da neprestano budete nezadovoljni i
napeti. Nakon toga nastaje beskrajno blaž enstvo.
Meditacija vam samo pomaž e da se vratite u utrobu univer-
zuma.

6. dan
Istinu mož emo da znamo samo kroz duboku unutraš nju har-
moniju. U nama je obič no haos i nered. U nama obič no ima mnogo
osoba, a ne samo jedna. U nama ima mnogo umova i svaki od njih
vuč e u svom pravcu. Mnogi glasovi, a vi ne mož ete da ustanovite
koji je vaš . Jedan kaže, ‘Uradi to’, a drugi, ‘Ne č ini to’. Čovek ne-
prestano drhti, razbijen je u hiljade delova, kao kada ogledalo padne
na pod. U takvom polož aju se nalazi č ovek. Ipak, svi ovi delovi se
mogu sakupiti, istopiti u celini i sjediniti. U trenutku kada u vama
nastane ovo jedinstvo rađa se predivna muzika, sva buka nestaje i
menja se u orkestar sa harmonijom, i onda vidite, č ujete i osećate
istinu postojanja. Ona je uvek tu, ali naš i umovi su toliko glasni da
mi to ne mož emo da čujemo.
U trenutku kada unutraš nji haos prođe, unutar sebe ć emo č uti
mali, tihi glas. Onda č ovek sasvim sigurno zna: ‘Ovo je moj glas,
postojanje mi govori’. Nema viš e dvoumljenja niti sumnje. Jedino na
steni ne-dvoumljenja i sigurnosti od ž ivota mož e da se izgradi hram,
inač e gradimo samo kule od peska.

7. dan
Ne moramo postati savrš eni, mi smo rođeni savrš eni. Ne
moramo izmiš ljati blaženstvo, samo ga moramo otkriti. Zato ovo nije
tako teško kao š to ljudi misle, nego je jednostavan proces opuš tanja,
odmora i polaganog usredsređ ivanja. Na dan kada naiđemo na svoje
središte, odjednom se sve osvetljava. Pronaš li ste prekidač. Ovo je
kao pipkanje u mrač noj sobi, tražite pipajući dok ne pronađ ete preki-

132
dač . Radi se samo o tome, a mi stalno nepotrebno vriš timo i
plač emo.
Patnja je glupost. Zamislite č oveka koji misli da je komad
už eta zmija, pobegne od toga, oklizne se na kori od banane, padne i
polomi nekoliko kostiju; mož e da završ i u bolnici. Ispao je glup, jer
nije bilo nikakve zmije. To je apsurd, a modele ovakvih apsurda u
životu treba promeniti. Pogledajte u sebe i ako tamo ne pronađete
niš ta, tada gledajte napolje. Kategorič ki tvrdim da su svi koji su po-
gledali u vlastitu unutraš njost postupili ispravno; nema razloga da vi
pogreš ite. Nema izuzetka, ovo je apsolutni zakon. Čovek koji ponire
u sebe pronalazi kraljevstvo bož je, savrš eno blaž enstvo i apsolutnu
istinu. Život postaje neprekidni zanos. Čovek se pita koliko zanosa je
moguć e. “Mož e li biti još?”, međutim č ovek u sebi mož e nositi besk-
rajan zanos; neverovatno, jer mislite “Ovo je granica, dalje se ne
mož e” a iduć i dan otkrijete da ipak postoji još . Idete sve dalje, a
nema kraja. Ovo putovanje ima poč etak, ali je bez kraja.

8. dan
Čovek mož e stvoriti i pakao i nebo. To je naš a odluka i naša
odgovornost. Sve dobre stvari u ž ivotu, kao i sam ž ivot, su poklon
egzistencije. Zato nije problem kako ih potraž iti, nego kako ih
primiti. Uzmite za primer blaž enstvo ili primanje blaž enstva.
Ono nije daleko na Tibetu ili na Himalajima, ne radi se o
putovanju u te krajeve. Radi se samo o tome kako da se primi. Pok-
lon stalno dolazi, ali nailazi na zatvorena vrata. Sunce izlazi, a mi
sedimo u mraku jer su nam oč i zatvorene. Poklon je ovde prisutan,
treba samo otvoriti oč i i sve ć e biti svetlost. Sa zatvorenim oč ima
ostajemo u mraku. Nemojte se zatvarati pred ž ivotom i postojanjem,
postanite osetljivi. O tome se radi u religiji: o osetljivosti, otvorenosti
i veri. Nema potrebe da se bojite ž ivota; postanite dostupni na sve
nač ine i iznenadić ete se jer nikada nije trebalo da budete jadni ni jed-
nog momenta. Čovek mož e biti u blaž enstvu sve vreme.

9. dan
Postoje ljudi koji su struč njaci u iznalaž enju razloga za jad.
Oni ne mogu biti sreć ni ako nisu jadni. Poznaju samo jednu sreć u, a
to je jad. Kada prič aju o svojoj bedi u njihovim oč ima i na njihovim
licima, u načinu na koji govore mož ete videti da už ivaju u njemu, da

133
se njime hvale. Preuvelič avaju svoj jad i č ine najvećim š to mogu.
Kako bi tim ljudima moglo biti dobro?
Uvek postoje dve moguć nosti – mož ete odabrati bedu ili
blaženstvo. Poč nite da gledate ovako: u svakoj situaciji prvo pron-
ađite š
ta će vas razjariti a š
ta će vas usreć
iti.

10. dan
Kada sam bio dete, otac je izgradio prelepu kuć u, ali ga je
graditelj prevario jer je bio obič an č ovek, a ne arhitekta. Kuć a se
srušila kada su započ ele prve kiš e. Upravo smo hteli da se uselimo u
nju, trebalo je jošsamo nekoliko dana i bili bismo u novoj kuć i, a
ona se sruš ila. Tada je otac bio odsutan i poslao sam mu telegram:
“Dođ i odmah, kuć a se sruš ila, itd.” Nije doš ao, niti je odgovorio.
Kada se vratio u dogovoreno vreme, ukorio me je: “Ti si glupan!
Kuć a je propala, zaš to si dodatno troš io novac š aljući mi dugač ak
telegram? Mogao si uš tedeti tih deset rupija. Hvala Bogu š to se kuć a
srušila u pravo vreme, da se to desilo posle pet dana nastradala bi
cela porodica!”
Priredio je slavlje za celo selo. Meni se dopala ova ideja. U
susednom selu su se svi smejali govoreć i: “Ovo je zaista besmisleno,
kuć a ti se sruš ila, svi treba da ž alite zbog toga.” Posle toga je poslao
na slavlje ceo gradić , kako bi zahvalio Bogu š to nam je pomogao. Da
se uselila porodica č etiri dana ranije, svi bi nastradali!
Ovo ja nazivam dobrim izborom, u svakoj situaciji odaberite
dobar deo.
Jedna od mojih sestara je umrla. Voleo sam je viš e od svih i
oseć ao sam ž alost zbog njene smrti, iako sam imao jošdesetoro
brać e i sestara. Otac mi je rekao: “Nepotrebno se uzrujavašoko toga.
Hvala Bogu jošuvek imašž ivih desetoro brać e i sestara. Mogao ih je
uzeti sve. Šta bismo mogli da uč inimo? Kako je uzeo jednu sestru
mogao je uzeti sve. Uzeo je jednu sestru od jedanaest brać e i sestara.
To nije mnogo, toliko mož emo priuš titi. Mož emo dati jedno dete
Bogu. Ako mu ona treba neka je uzme. Budi sreć an š to je vas dese-
toro ž ivo, a ne tuž an zato što nje jedne viš e nema.” Ovakav bi trebalo
da bude pristup svake religiozne osobe. Tada bi vašž ivot prirodno
postao blagoslovena pojava.

134
11. dan
Svako dete zna kako da se otvori. Zato su deca tako lepa i
tako im je dobro. Samo pogledajte u njihove oč i; tako su mirne, i
pogledajte njihovu radost, kako je zarazna. Svako dete zna š ta je do-
bro, ali pre ili kasnije zaboravlja, ili ga mi nateramo da zaboravi.
Ovo se mož e ponovo nauč iti. Ponovo nauč ite i zapamtite
umetnost otvaranja i niš ta vam neć e nedostajati, sve ć e biti savrš eno
– ovo je najsavrš eniji moguć i svet... Budite zaljubljenik egzistencije
u svim njenim oblicima. Tada ć ete pronać i molitvu u kamenju; na
vašeč uđenje neć e vam trebati da č itate religijske knjige, jer je celi
svemir knjiga koju potpisuje egzistencija, a sve takozvane religije je
stvorio č ovek.

12. dan
Budite veseli – to je moja definicija religioznosti. Greh je
biti žalostan, biti sretan je biti svetac. Ako znate da se smejete punog
srca, život će vam biti svet.
Srdač an smeh je neš to jedinstveno. Niš ta vas ne mož e učiniti
svetim tako kao on. Kada se smejete neka se sve ć elije vašeg tela
smeju s vama, neka se smeh š iri od glave do nož nih prstiju. Neka
zahvati i najskrivenije zakutke vaš eg bića. Iznenadić e vas to da se
egzistenciji približ avate lakš e pomoć u smeha nego pomoć u molitve.

13. dan
Upravo sam danas č itao o jednom starcu od devedeset pet
godina. Pitali su ga u č emu je tajna njegove dugoveč nosti i zdravlja.
Rekao je: “Malo mi je neugodno da kaž em pravu istinu, ja uzimam
svoj ž ivot od drveć a. Grlim stabla i tada oseć am než an tok energije
koja ulazi u moje telo. Stabla me održ avaju ž ivim i punim soka.”
Smatram da je ovo istina. Ovo se mož da ne mož e nauč no dokazati,
ali pre ili kasnije će se i to dogoditi. Ako volite stablo, ono ć e odgo-
voriti; ako volite stenu, č ak ć e i stena odgovoriti.
Eksperimentiš ite s ljubavlju na sve moguć e nač ine i posta-
ćete svakim danom bogatiji. Pronalazić ete nove izvore i nove nač ine
da volite i nove predmete svoje ljubavi. Tada ć e doć i momenat kada
čovek miruje i naprosto voli, nikakav predmet posebno. Ne voli
nikoga određ enog, samo je ispunjen i preplavljen ljubavlju. Ovo je
stanje prosvetljenja, č ovek je potpuno ispunjen i zadovoljan.

135
Po prvi put nestaje oseć aj da nam stalno neš to nedostaje. To
je veliki dan u svakom ž ivotu, više vam niš ta ne nedostaje. Traž ite i
ne mož ete pronać i nikakav nedostatak, sve je ispunjeno. Ovakav
čovek ž ivi istinski, a drugi samo propuš taju ž ivot, propuštaju zlatnu
priliku. Potpuno treba da iskoristimo svaki trenutak svog ž ivota.

14. dan
Kada vidite lep zalazak sunca i veselite mu se, naravno da
mislite da veselje izvire iz samog zalaska sunca, međ utim to nije
istina. Zalazak sunca samo pokreć e u vama proces meditacije. Le-
potu ste osetili zato što je prestalo vaš e razmiš ljanje. Vi ste u stanju
divljenja, omađijani ste.
U momentu kada razmiš ljanje prestaje padate u duboku
meditaciju i dodirujete izvor radosti u sebi. Logič an um objaš njava
da je prelep zalazak sunca prouzrokovao radost; on ne mož e da je
prouzrokuje, većsamo da pokrene proces. Ovde je bolja rečkoju
koristi Karl Gustav Jung, “sinhronicitet”. Zalazak nije prouzrokovao
radost, jer u to vreme toliko ljudi nije dodirnuto njime.
Sinhronicitet nije uzrok, jer milioni ljudi ne reaguju na le-
potu sunč evog zalaska. Postoje ljudi koji se raž aloste gledajuć i ga, to
zavisi od njih, od njihovog stanja uma i njihovog raspolož enja. Nije
neizbež no da budete radosni.
Kada ovo budete razumeli moć i ć
ete u svakom radosnom
momentu odmah da se nađete u prirodnom stanju meditacije. Tako je
meditacija u poč etku i otkrivena. To stanje je uvek isto; bez misli,
um staje i odjednom sa javlja radost.

15. dan
Sutra treba da bude sutra, a ne danas. Ne mož ete očekivati da
dva dana budu ista. Ovo oč ekivanje je opasno jer nikada ne mož e biti
tako i vi ćete biti nezadovoljni. Ako se sluč ajno dogodi da sutra bude
kao danas, bić e vam dosadno. Međutim, ni nezadovoljstvo ni dosada
nisu radost.
Ostavljajte buduć nost otvorenom. Nemojte je oč ekivati,
ostavite je nepoznatom i nepredvidljivom. Nemojte nikada po-
kuš avati da ustalite stvari. Priroda života je promena, moramo teć is
prirodom, s taoom, s najuzviš enijim zakonima egzistencije. Budite
usklađeni s tim i niš ta ne očekujte, to će vas veoma obogatiti. Svaki

136
trenutak donosić e vam novu radost, novi ž ivot, novu svetlost i novu
bož anstvenost. Osoba č ija ljubav stalno teč e i koja nije ograničena
postaje prostrana, prostrana kao samo nebo. U ovoj prostranosti
č ovek saznaje š ta je egzistencija. Egzistencija je sama ova pros-
tranost.

16. dan
Jedini nač in da se ž ivi jeste živeti u sadaš njosti. Kada ž ivite
u sadaš njosti a da vas ne zadrž ava proš lost ili vuč e buduć nost, kada
je sva vaš a energija skoncentrisana na trenutak, tada ž ivot dobija ve-
liki intenzitet, postaje strasna ljubav. Zapalite se svojom vlastitom
energijom, postanite prepuni svesnosti, jer na određ enom stupnju ova
vatra postaje ž ivot, intenzitet postaje svetlost.
Ovo je jedini nač in da postanete bogati i uspeš ni. Ostalo je
sve siromaš tvo. Ljudi mogu imati sav novac sveta i biti siromaš ni.
Postoje dve vrste siromaha: siromaš ni i bogati. Bogatstvo nije isto
što i vlasniš tvo, ono je povezano sa nač inom ž ivota, s kvalitetom
ž ivota, muzikom, poezijom ž ivota, a sve ove stvari se događ aju uz
pomoćmeditacije. Nikada nije postojao drugi nač in, ne postoji danas
i nikada neć e ni postojati.

17. dan
Jedini nač in da se bude bogat jeste postati dostupan bož jem
postojanju, svim njegovim bojama, svim njegovim dugama, svim
njegovim pesmama, svim stablima i cveć u jer se Bog ne nalazi u
crkvama. Crkve je izgradio č ovek. Bog se nalazi u prirodi.
Nać ić ete ga i u zvezdama i na zemlji. Kada prvi put padne
kiša i iz tla se bude uzdizao prelep miris, tamo ć ete nać i Boga. Nać i
ćete ga u kravljim oč ima i deč jem smehu. Nać ić ete ga svuda, osim
na mestima koja su stvorili sveš tenici. Crkve, dž amije u hramovi su
tako prazni kao i ljudi.
U trenutku kada č ovek bude spreman da prihvati ž ivot kako
on dolazi, bez ikakvih uslova, Bog ć e odjednom krenuti prema
čoveku iz svakog ugla. Jedina moguć nost pronalaž enja smisla, ili
bilo kakvog znač aja u ž ivotu je ispuniti se Bogom. Osoba koja je
upoznala Boga, upoznala je besmrtnost. Tada ć e umreti samo telo te
osobe, a suš tinsko jezgro njenog bić ać e postojati zauvek.

137
18. dan
Ljudi troš e ž ivot razmiš ljajući o Bogu, raspravljajuć i o
njemu, a nikada ne sluš aju svoje srce. Srce nema ž elje za Bogom.
Ono ž eli samo da igra, peva, veseli se, da voli i da bude voljeno. Srce
ž eli da už iva u mirisima sveta i pticama u letu. Ono ž eli da bude
baklja, svetlost u mraku. Nema ž elje za Bogom. Da vam o Bogu nisu
govorili roditelji, učitelji, sveštenici, nikad na njega ne biste pomis-
lili. Zato tvrdim da je blaž enstvo Bog i da nema drugog Boga. Sve
druge bogove pronaš li su ljudi i bolje da ih odbacimo kako bismo
mogli gledati u pravom smeru.

19. dan
Ljubav je jedini most do pobede. Ali, ona je vrlo čudan most
jer je njen prvi zahtev predanost. Tako pobeđ ujete pomoću preda-
nosti. Ovo ima neopisivu lepotu jer je nenasilno, ljubav prihvata.
Ona ne pobeđuje osvajanjem, nego pobeđ uje kada je osvojena. Oni
koji pokuš avaju osvojiti Boga su glupi. Oni to ne mogu uč initi.
Mudri ljudi su se predali Bogu, pozvali su ga da ih osvoji. Bog se ne
mož e posedovati, ali mu mož ete dozvoliti da poseduje vas. Ovo je
ljubav, ona dopuš ta da čovek bude osvojen. Ona je nesebič na i nema
ž elje za posedovanjem. Želi jedino da se ona poseduje, da bude
jedina svojina, tako da čoveku ne ostane niš ta njegovo.

20. dan
Ljubav je najuzviš enije bož ansko iskustvo. Ona dokazuje da
postojanje nije besmisleno i da je ž ivot znač ajan. Ne postoji nikakav
dokaz znač aja ž ivota osim ljubavi. Ako č ovek ne iskusi ljubav ose-
ć aće se besmisleno, kao da je sluč ajan, kao nanos, kao hir nepozna-
tog, nesvesnog, prirodnih sila. Tako na ž ivot gledaju materijalisti,
kao na kombinaciju materije, samo propratnu pojavu materije. Ovde
nema nikakvog smisla, a bez smisla č ovek ć e samo ž ivotariti, neće
moć i da pleše. Bez znač aja mogu ž iveti samo kukavice. Hrabri bi se
ubili, počinili bi hara-kiri.
Niko se ne mož e uveriti da je život beznač ajan jer nije tako.
On ima urođenu vrednost, ali to treba otkriti. Mi smo nesvesno, intui-
tivno, instiktivno toga svesni. Imamo oseć aj da neko znač enje mora
postojati, ali nije nam sasvim jasno. Jošnam nije sinulo. Nemamo
dokaze za to.

138
Ljubav nam daje dokaze, daje nam uvid u meditaciju i uz
pomoćmeditacije otvara se prozor prema bož
joj egzistenciji. Zato ja
ljubav nazivam najbož
anskijom pojavom na zemlji.

21. dan
Ljubav je najuzviš eniji oblik poezije, a pod poezijom se ne
smatra niš ta literarno. Za mene je poezija mnogo viš e od pisanja
pesama. Pesme mož e pisati i č ovek koji ne ž ivi poetič no i nema
nadahnuć a. Mož e sastavljati pesme jer vam za to treba samo odre-
đena tehnika. Mož e biti tehnič ar, a ne pesnik. Devedeset devet od sto
pesnika su tehnič ari, a isto važ i i za druge umetnosti; od sto muzič ara
samo je jedan pravi muzič ar, a devedeset devet su tehnič ari. Isto važ i
i za vajarstvo, slikarstvo, arhitekturu; za sva područ ja umetnosti.
Pravi pesnik nema potrebe da piš e pesme; mož e, ali ne mora.
Pravi slikar mož e, ali ne mora da slika. Međ utim njegov ž ivot ć e biti
pun boja, imać e ispravne proporcije, simetriju, ravnotež u. Pravi
umetnik ć e sam za sebe biti slika, poezija, skulptura.
Na ovo mislim kada kaž em da je ljubav poezija. Ona nam
daje novu dimenziju, č ini vas estetič arima, č ini vas svesnijim mnogih
stvari kojih pre niste bili svesni, č ini vas svesnim zvezda, cveć a i
zelenog, crvenog i zlatnog liš ća na stablima. Čini vas svesnijim ljudi,
njihovih oč iju, njihovih lica i njihovih ž ivota. Svaka osoba je prelepa
pojava beskrajnih moguć nosti, svaka je osoba neverovatna prič a,
svaka osoba je ž ivi roman, svaka osoba je svet za sebe.

22. dan
Mož e se mnogo, ali se to mora omoguć iti. Sve je dostupno,
ali čovek mora na tome svesno da radi. Zamislite da imate mnogo
zemlje, mnogo semena, mnogo vode i sunca, ali nikada ne zasejete
seme. Cveć e neć e izrasti i vaš a zemlja ć e ostati pusta; izraš će trava i
korov. Ovo je jedna od važ nih stvari: sve š to je beskorisno raste
samo od sebe, a za ono š to je znač ajno treba se pomuč iti. Da bi se
postiglo neš to znač ajno potrebno je raditi. Ako ne budete radili niš ta
izrašće toliki korov da ć e ispuniti svu zemlju. Tada neć ete moć i da se
nadate ruž ama koje su vam obeć ane. Svi dolaze kao veliko obeć anje,
ali malo ljudi ispunjava obeć anja. Oni i dolaze i odlaze praznih ruku.
To je sramota.

139
Međ utim, sledbenici sanjase moraju postati potpuno ispun-
jeni. Moraju ostvariti obeć anje koje sadrž i njihov ž
ivot i postati ono
za šta su određeni i ispuniti svoju sudbinu.

23. dan
Ne mož ete da postojite bez celine, a ni ona ne mož e da
postoji bez vas. To š to postojite je dovoljan dokaz da ste na određ en
nač in potrebni postojanju. Vi zadovoljavate izvesnu potrebu. Na-
jmanja vlat trave je isto tako neophodna kao i najveć a zvezda. U
postojanju nema hijerarhije. Ne postoje niž i i viš
i, nema onog ko je
potrebniji i onog ko je nepotreban. Sve je neophodno, jer je posto-
janje zajednica sveukupnosti. Mi sa neč im doprinosimo postojanju, a
ono nam daje sve š to nam je potrebno. U trenutku kada budemo od-
bacili ego ništa ne mož e da bude pogreš no. Zapravo, niš ta nikad i
nije pogreš no; sve je savrš eno onakvo kakvo jeste. U tome je zna-
čenje Boga, ova sveukupnost je upravo dobra onakva kakva jeste.

24. dan
O ljubavi se pisalo viš e nego o bilo č emu drugom. O njoj je
pisano viš e nego o Bogu. Napisano je toliko poezije, pesama, ro-
mana, prič a i bajki i sve govore o ljubavi. Zaš to je ljudski rod toliko
opsednut ljubavlju? Filmovi, televizija, radio, č asopisi, knjiž evnost –
svi se bave temom ljubavi. Izgleda da je č ovek veoma zainteresovan
za ljubav. Istina je da je on zainteresovan, ali sve ove stvari su samo
zamene. Čovek ne mož e da dož ivi ljubav. On ide u bioskop da gleda
kako se drugi vole. Na indirektan nač in on u tome sudeluje, zaborav-
lja da je samo posmatrač , postaje deo prič e, už iva u njoj i pois-
toveć uje se sa nekim od likova. Kada č ita neki roman on postaje deo
priče, kada recituje poeziju on misli da govori o svom iskustvu – sve
su to jadne zamene i nisu pravo iskustvo.
Ukoliko se č ovek stvarno prepusti ljubavi iš čeznuće sve ove
besmislene stvari. Treba znati da o hrani razmiš ljaju samo oni koji su
gladni, o odeć i oni koji je nemaju, o kuć ama oni koji nemaju dom,
dakle mi razmiš ljamo o stvarima koje nemamo, a ne o onim koje
imamo. Da bi se volelo potrebno je biti hrabar, jer ljubav od č oveka
traži najtežu stvar u ž ivotu, a to je predaja ega. Kada se to jednom
dogodi, nastać eč udo – dolazi ljubav, prož ima vas i izvire iz vas. Ko-

140
nač no, sama ta ljubav postaje vaš
e iskustvo postojanja, vaš
e iskustvo
istine.

25. dan
Putovanje započ inje u ljubavi, a završava u svetlosti ili pros-
vetljenju, a molitva je most. Sav dugi put od neznanja do mudrosti je
put molitve. Molitva znač i, ‘Tako sam mali da niš ta ne mogu bez
pomoć i celine’. U molitvi se ego predaje celini, ne iz oč aja većiz
dubokog razumevanja.
Kako mali talas mož e da ide protiv okeana? Sam pokuš aj je
apsurdan, ali č ovek ipak to č ini. Svi mi smo mali talasi u okeanu
svesnosti. Taj okean svesnosti mož ete da zovete Bog, istina, pros-
vetljenje, nirvana, tao, darma – sva ta imena označ avaju isto, mi smo
deo beskrajnog okeana. Ipak, mi smo samo mali talasi i ne mož emo
da imamo svoju volju, ne mož emo da imamo sopstvenu sudbinu.
Sama ž elja za sopstvenom voljom i ostvarenjem sopstvenih ž elja je
uzrok sveg jada. Molitva znač i da se u razumevanju jalovosti
sopstvene volje č ovek predaje bož anskoj volji govoreć i: “Neka bude
volja tvoja, neka dođe carstvo tvoje.”
To je moguć e samo ako postoji jaka ljubav prema posto-
janju. Stoga vam kaž em da put započ inje u ljubavi, a završ ava u
prosvetljenju. Sam put se sastoji od molitve, duboke predanosti.

26. dan
Mojsijev Bog kaž e: “Ja sam veoma ljubomoran Bog i oni
koju se budu suprotstavili mojoj volji morać e večno da pate.” Mojsi-
jev Bog ne zna za praš tanje. To je primitivna ideja i mora biti takva.
Mojsije je bio pionir, on je tek probio led. Hrist je hodao krupnim
koracima. Tri hiljade godina nakon Mojsija Hrist je rekao da je Bog
ljubav. Razapeli su ga na krst, jer je potkopavao temelje cele jevre-
jske religije. Nač initi Boga ljubavlju znač ilo je uništiti svu staru
zamisao i religiju koja je zavisila od nje.
Od tada je proš lo dve hiljade godina i č ovečanstvu je opet
potreban krupni korak. Moje iskustvo je sasvim drugač ije: Ljubav je
Bog, Bog je sporedan, važ nija je ljubav.
Zapravo bož ansko je jedan od oblika ljubavi, ali ne i obr-
nuto. Mi mož emo odbaciti zamisao-ideju o Bogu, time niš ta ne
bismo izgubili. Ako č ovek voli, to ć e biti dovoljno jer ć e ljubav

141
automatski doneti kvalitet bož anskog u vaš e biće, nešto od najuz-
višenijeg i božanskog. Sada je vreme da stanemo korak dalje od Is-
usa, dve hiljade godina je dovoljno. Ako je Isus mogao stati korak
ispred Mojsija, tada mi treba da stanemo korak ispred njega. Tim
korakom ć emo mu iskazati poš tovanje jer radimo isto š to je radio i
on. Živite u skladu sa svojim srcem, u skladu sa svojom ljubavlju,
pustite da vam ljubav osvetljava put i nikada nećete pogreš iti.

27. dan
Religija nije teologija, nego ljubav. Teologija je samo logika,
to i sama rečkaž e. Logika nema niš ta sa religijom, ona je protiv re-
ligije. Ona je vež ba za um, cepidlač enje, rastavljanje reč i. Mož e
stvoriti lepe reč ite građevine, ali one su samo kule od peska, od njih
nema koristi; mogu vas samo zabaviti. Služ e istoj svrsi kao i
građenje kula u pesku, u vreme kada nemate pametnijeg posla.
Mož ete se s ovim zabaviti, ali to je detinjasto.
Teolozi nisu zreli ljudi. Ni Hrist ni Budha nisu teolozi. Ni-
jedan pravi uč itelj nije teolog, nego zaljubljenik, sasvim zaljubljen u
celo postojanje. Ljubav je njegova molitva i vera. Uz pomoćljubavi
on komunicira sa postojanjem. I vi mož ete tako da razgovarate sa
njim. Potrebna vam je samo ljubav, luda ljubav...
Ljudi koji se dosađuju ž ive u svetu dosadne logike. Ljubav
nikada nije dosadna, ona je stalno puna iznenađ enja. U njoj prebivaju
i hrane se njom vaš a zač uđenost, poezija, ples. Sve š to je u vama
lepo, bez nje bi u vama presahnulo i umrlo. Izbegavajte logiku i uvek
birajte ljubav.

28. dan
Ne poduč avam vas nijednoj veri, samo ž elim da vam po-
mognem da budete svesniji svega š to postoji iznutra i spolja. To
obuhvata svo moje uč enje: budite budni i svesni, ž ivite u svojoj
svesnosti. Dozvolite svojoj svesnosti da odluč uje i ne prihvatajte
naredbe spolja. Dozvolite da se pojavi ono unutraš nje, dozvolite mu
da izvire. Onda ć ete uvek biti mladi, ž i. Život ć
ivi i svež e vam postati
intenzivniji i strastveniji; goreće u plamenu radosti, blaž enstvu.

142
29. dan
Blagosloveni su blaž eni, jer su većuš li u carstvo Bož ije. I ne
znajuć i uš li su u Bož ije srce. Bogu se ne mož e pristupiti direktno. On
nema adresu, ime i oblik. Ako traž ite Boga nikad ga neć ete naći. Baš
zbog toga se ljudski rod polako pretvara u ateiste. Ljudi su tragali za
Bogom i nisu ga naš li. Tome su posvetili ceo svoj ž ivot i na kraju su
shvatili da je to bio uzaludan napor. Za to sva odgovornost pada na
teret sveš tenika, papa, š ankarač arija8 , imama, ajatolaha, nazovi re-
ligioznih ljudi, jer su svi oni stalno govorili da treba tragati za Bo-
gom, ali to je oč igledno besmislica.
Savetujem vam da tragate za blaž enstvom i tako ć ete nać i
Boga. Ako tragate za Bogom neć ete ga nać i i bić ete jošjadniji nego
što ste to bili ranije, jer ukoliko ne nađ ete to č emu ste posvetili ceo
svoj ž ivot, nastać e veliko nezadovoljstvo. Zaboravite sve o Bogu,
tragajte samo za blaž enstvom, tragajte za uzrocima svoje patnje i
odbacite ih, iš čupajte ih iz samog korena.
Konač no, kada budete odbacili sve uzroke vaš e patnje, na
vaš eč uđenje u vama ć e procvetati blaž enstvo. U trenucima blaž en-
stva osetić ete neku novu prisutnost oko sebe – osetić ete ne samo
sebe, nego celo postojanje. Ta prisutnost je Bog. On nije osoba, nego
prisutnost. Bog nije Bog, nego bož ansko.

30. dan
Čovek je pobeđ en jer nije naš ao blaž enstvo. Njegov ceo
život je nezadovoljstvo i neuspeh. To se vidi na ljudskim licima. Što
su stariji, sve su ž alosniji; ljuti su i na sam život jer je uniš tio njihove
snove. Ipak, nije ž ivot kriv, samo su oni odgovorni za to. Pokuš avali
su da postignu besmislene stvari: novac, moći ugled.
Nezadovoljni ste ako ih ne postignete, a ako ih postignete
onda ste jošnezadovoljniji. U stvari, onaj ko niš ta nije postigao je u
boljoj poziciji, jer jošuvek mož e da se nada: mož da ć e jednog dana
sve to postić i i onda ć e sve biti u redu. Onaj ko ih je postigao naš ao
se u potpunom mraku i viš e nema nade. Sve je tome posvetio, ceo
svoj ž ivot je posvetio postizanju nepotrebnih stvari, a nezadovoljan
je kao i pre.

8
Poglavar reda svamija u Indiji, koji je osnovao Šri Šankara. Slično položa-
ju pape u katoličkoj crkvi.

143
Blaž enstvo je neš to unutraš nje, potpuno individualno, lično.
Mož ete da ga nađ ete unutar sebe, nije vam potreban niko drugi. Kada
ga jednom nađ ete vi ste pobednik i vašž ivot postaje veličanstven.
Onda je svo vaš e unutraš nje nebo prepuno zvezda. Spoznaja da mu
život nije proš ao uzalud, č ini č
oveku smrt lepom. Kada umire on nije
oč ajan, nego u apsolutnom blaž enstvu, a smrt je samo odmor. Čovek
je procvetao, oslobodio se miris, doš lo je vreme da umre, da se od-
mori, de se istopi u celini. Sledbenik sanjasa ž ivi i umire lepo. Nje-
gov ž ivot je svetkovina, a smrt je vrhunac te svetkovine.

31. dan
Blaž enstvu je prirođ ena jedna protivreč nost zbog čega ga je
teško shvatiti. Protivreč nost je u sledeć em: č ovek mora da ulož i
mnogo truda, a blaž enstvo dobija na poklon od postojanja. Ipak, ako
čovek ne ulož i trud, on nije u stanju da primi poklon. Bez obzira na
to što je poklon uvek dostupan, č ovek je zatvoren. Samo nastojanje
nije pravi uzrok dostizanja blaž enstva, ono jedino uklanja prepreke.
To je negativan proces. To je kao da ž ivite u sobi sa zatvorenim pro-
zorima i vratima. Sunce je izaš lo, a vi ste u mraku. Sunce ne mož e da
uđ e zbog vaš eg nastojanja. Bilo š ta da č inite ne mož ete naterati sunce
da izađe. Ipak, vi mož ete da otvorite vrata, ali i da ih drž ite zat-
vorenim, to zavisi od vas. Ukoliko otvorite vrata sunce ć e zasijati.
Inač eć e biti pred vratima i č ekać e, a neć e ni zakucati. Mož ete več no
da budete u mraku, a ono š to je potrebno je samo da uklonite pre-
preke izmeđ u vas i sunca.
Potrebno je ulož iti samo mali napor i potrebno je samo malo
vere. Napor da se uklone prepreke i malo vere kod strpljenja i
čekanja – “Bog je milostiv i č im uklonim prepreku i kada budem
spreman to ć e se dogoditi jer je neizbež no.”

144
MESEC JEDANAESTI

UMRITE DA BISTE SE PONOVO RODILI

1. dan
Uč ite i budite sve svesniji; svesniji svog tela, uma, srca -
postupaka, misli i oseć anja. Ovo su tri dimenzije u koje se mora
dovesti svesnost. Kada budete svesni svega ovoga, postać ete svesni i
četvrtog, a to je svesnost sama. Četvrto je transcendencija, odnosno
nadilaženje, četvrto vas vodi do božanskog.

2. dan
Čovek izgleda kao jedina ž ivotinja koja niš ta ne nauč i iz is-
kustva. Ovo sam sam primetio. Čak i magarci uč e.
Jedna arapska poslovica kaž e da ni magarac neć e upasti u isti
jarak dvaput. Mož e li čovek izvesti tako neš to? Čovek mož e bezbroj
puta da upadne u isti jarak, ne samo dvaput ili triput. Svaki put kada
prolazi pokraj jarka upaš će u njega. Reć i ć e sam sebi: ”Mogu još
jednom da probam. Mož da su se stvari promenile, mož da jarak nije
isti, a ni ja nisam viš e ista osoba, toliko toga se promenilo. Proš li put
je bilo več e, a sada je jutro... uostalom š ta u tome ima loš e? Samo još
jednom...”
Ovo je svakako najznač ajnija primedba o ljudima. Oni ne
uč e iz svog iskustva. Ali upravo ovo je potrebno č oveku da bi doš ao
na stazu blaž enstva. Ne ponavljate iste gluposti, iste ljutnje, iste po-
hlepe, iste ljubomore, iste sebič nosti. Ne ponavljate ih. Vreme je da
se osvestite, da postanete paž ljivi i budni i da ne upadate uvek iznova
u stare zamke.
Kada budete mogli da pazite oslobodić ete se svih ovih zamki
i doć i će trenutak u kome ć ete moć i da se oslobodite svih zamki i
tamnica. To ć e biti trenutak blaž enstva koje ć e vas obasipati poput
cveć a s neba, i to stalno. Život č oveku postaje blaž enstvo i blagoslov,
kako za njega samog tako i za druge.

3. dan
Čovek mora da radi za blaž enstvo, ali ono je zaista poklon
egzistencije. Ovo je paradoks, ovo nije logič no. Logika ć e reć i ili da
treba za blaženstvo da radite i da ćete ga tako postići; ili da je blaž en-

145
stvo poklon i tada za njega ne morate da radite jer ć e vam ga egzi-
stencija pokloniti.
Međ utim, život nije u skladu s logikom. Smatram da č oveku
treba napor bez napora. Postoje razlozi za takav stav i da je napor
potreban, a isto tako i savrš eno valjani razlog da se misli da nije po-
treban jer se ovo uvek događa miloš ću egzistencije. Ovo mož e samo
ovako da se shvati: nastojanja su potrebna da bi vas pripremila da
primite poklon. Obič no niste spremni č ak ni da primite. Vaš a su vra-
ta zatvorena, vaš e srce je zatvoreno, neć ete slušati egzistenciju makar
ona i vikala na vas. Egzistencija stalno kuca na vaš a vrata, a vi ih ne
otvarate jer ne razmiš ljate o tome da vrata postoje. Živite u svom
obič nom, mehanič kom, nesvesnom ž ivotu.
Potrebni su napori da vas uč ine svesnim. Ne mogu vam pru-
ž iti blaž enstvo. Kada budete blaž eni to ć e znač iti da se neš to u vas
spustilo odozgo. Oni koji su postigli blaž enstvo svedoč e ovako: ”Na-
ši napori su nam oč istili srca. Otvorili su vrata i uklonili prepreke.
Doš ao je dan kada se odjednom iz nekog nepoznatog izvora neš to
pretoč ilo u nas.” Setić ete se, videć ete da su svi ovi napori bili ne-
znatni. Ovaj fantastič ni zanos ne mož e biti njihova posledica, ali su
oni ipak bili potrebni, bez njih se ne bi moglo, oni su bitni, ne mogu
se izbeć i.

4. dan
Naš i koreni su u naš em središ tu. Ako smo stablo, koreni su u
središ tu. Želimo li postati ruž a, moramo rasti iz korena ruž inog grma
u središ tu. Periferija će upoznati liš će, cveće i miris.
Ali ne mož ete se pomerati sa periferije u središ te, pomak je
uvek iz središ ta prema periferiji, ona je samo senka. Zbog vekovnih
pokuš aja religioznih ljudi, moralista, svakojakih reformista da pro-
mene periferiju u ljudskom rodu je nastala zbrka; ali središ te je osta-
lo isto.
Koreni su u stablu a mi oč ekujemo da ć e se na periferiji po-
javiti ruž e – ovo se nikada neć e dogoditi. Ako smo lukavi kupi ć emo
plastič ne ruž e i ukrasiti periferiju. Mož emo prevariti druge i na kraju
prevariti sami sebe. Međutim, plastič no cveć e nije pravo cveć e. Ovo
su takozvane moralne osobine, zapravo plastič ne i sintetič ke. Pravi
karakter ne treba odgajati, njega ne treba uvež bavati jer dolazi kao
prirodna posledica meditacije.

146
5. dan
Umrite da biste se ponovo rodili. Ovo je znač enje hriš ćan-
skog simbola krsta i vaskrsenja koji hriš ćani naž alost ne razumeju.
Nijedna religija ne razume poruke svojih osnivač a. Budisti ne razu-
meju Budu, ni hriš ćani Hrista, niti muslimani Muhameda. Ovo je
vrlo č udna pojava, ali sledbenici se nazivaju hriš ć
anima, a zapravo
ubijaju sam Hristov duh.
Prvo umirite telo. Odbacite ideju o posebnosti tela; vidite
kao je glupa. Kad egzistencija stalno uliva u nas novu energiju, kako
biste bili izdvojeni i posebni? Ako prestanete da diš ete, bićete mrtvi.
Ne radi se samo o disanju, svaki dan se hranite i pijete vodu i izbacu-
jete ono š to je svareno; život stalno ulazi u telo a mrtvo iz njega izla-
zi. Ovo predstavlja prvu smrt, prvi dan.
Zatim um, koji je malo suptilniji – misli takođe dolaze spo-
lja. Poput vazduha, vode i hrane koji dolaze spolja, vašum skuplja
misli sa svih strana. Um umire kao izdvojen i poseban entitet.
Na kraju, treć eg dana se događ a najsuptilnija stvar – ova tri
dana su vrlo simbolič na – umire emocionalna vezanost za oseć aje
kao da i oni imaju posebnu realnost. Zatim sledi vaskrsenje.
Kada ovo troje nestane i sjedinite se s egzistencijom, odjed-
nom postajete svesni bić a koje nije vaše, koje je univerzalno. Ovo je
vaskrsenje.

6. dan
Meditacija nije nikakvo delovanje, nego č ista svesnost. Do-
gađa se č udo, najveć eč udo u ž ivotu. Ako stalno posmatrate, fanta-
stične i neverovatne stvari ć e se dogoditi. Telo postaje opuš teno, nije
više napeto, postaje lagano, neoptereć eno. Mož ete videti terete velike
kao brda kako padaju s vaš eg tela Ono se č isti od svih otrova. Mož e-
te videti svoj um kako nije aktivan kao pre; njegova aktivnost slabi i
javljaju se praznine u kojima nema misli. Ove praznine su najlepš a
iskustva jer kroz njih mož ete videti stvari kakve jesu, a da se um ne
umeš a.
Polako nestaju vaš a raspolož enja. Niste viš e ni naroč ito ve-
seli niti naročito žalosni; razlika između veselja i ž alosti postaje sve
manja. Uskoro dosegnete momenat ravnotež e kada niste ni ž alosni ni
veseli. Tada oseć ate blaž enstvo. Ravnotež a i tišina se zovu blaž en-
stvo.

147
Nema viš e vrhova ni dolina, mrač nih noć i i meseč ine, sve
suprotnosti nestaju; vi se smeš tate tač
no u središ te, sva ova č uda se
produbljuju i na kraju vam je telo u potpunoj ravnotež i, um potpuno
smiren, a srce oslobođeno ž elja; događa se krupan korak u vama,
odjednom postajete svesni č etvrtog – onoga č ega pre nikada niste bili
svesni. To č etvrto ste vi. Mož ete ga nazivati dušom, lič noš ć
u, Bogom
– kako god ž elite, to zavisi od vas. Svako ime ć e biti dobro. U tom
trenutku sve je svetlost. Vaš e unutrašnje oko se otvara. Samo ovim
unutraš njim okom i uz pomoćove svetlosti č ovek postaje svestan
istine postojanja, a ona oslobađ a.

7. dan
Kada sve ž elje nestanu neć e se vratiti u telo, ostaćete u unu-
trašnjoj svesnosti kao deo beskraja. Ovo mi na Istoku nazivamo nir-
vanom, najviš im svesnim stanjem, kada nema potrebe ni za kakvim
telom, niti da budemo opet zatvoreni. Zovemo je istinskom slobo-
dom, jer je ogranič enje biti u telu. Naravno, ono je vrlo ogranič eno, a
vi ste neogranič eni; teško je strpati neš to tako prostrano u skuč eni
prostor tela. Zato smo stalno napeti, nemirni i oseć amo se osakać eni,
iscrpljeni, pretrpani, zatvoreni, okovani.
Čovek ne mora biti potpuno svestan ovoga, ali gotovo svako
oseć a da neš to nije u redu. Mi smo beskonač ni, a pokuš avamo da
egzistiramo u vrlo skuč enom svetu tela. Svesnost vas oslobađ a tela.
U momentu kada saznate da niste telo nestaju sve ž elje koje se kroz
njega ostvaruju, kao kada unesete svetlost u mrač nu sobu. Mrak ne-
staje. Svesnost deluje kao svetlost, a ž elje su samo mrak. Svesnost je
nektar.

8. dan
Postoji fizičko rođ enje. Svi smo se rodili. Ono vam daje sa-
mo kompleks tela i uma. Daje vam samo moguć nost da se duhovno
rodite. Ako se drugo rođenje ne dogodi, č ovek nije zaista ž iveo, nego
je bio samo moguć nost, samo semenka. Ona nikada nije postala kli-
ca, niti je izrasla u drvo. Proleć e nije doš
lo, nije bilo cvetanja ni miri-
sa. Ne nastojim da vam pruž im vrstu formalne religije niti da vas
vež em uz neku crkvu ili dogmu, nego novo bić e, novu ljudskost i
novu svesnost. Čovek mora da prođe kroz dve stvari. Prva je smrt
starog, proš losti, načina života koji ste do sada ž iveli. Druga je po-

148
novno rođ enje, ono započ inje sveže kao da ste se danas rodili. Usadi-
te to u svoje srce, tako da mož ete prekinuti s proš lošću. Tada noć
prolazi, a sunce izlazi na horizontu.

9. dan
Čovek u sebi ima tri izvora energije; telo, um i srce. Kada se
ove tri reke sretnu, izmeš aju i postanu jedna javlja se četvrto. Ne mo-
ž ete ga nazvati ni telom ni umom ni srcem. Zove se naprosto turija,
č etvrto stanje. Nije dobilo ime. Pojava č etvrtog je poč etak svetog,
preobraž aja, poč etak pravog ž ivota; autentičnog, več nog, bož anskog
ž ivota.
Ove tri reke postoje u svakome, ali se retko susreć u. Zapravo
teku u različ itim smerovima. Um vuč e na svoju stranu, srce na svoju,
a telo na svoju stranu. Nikada se ne slaž u. Ako posmatrate svoje unu-
traš nje delovanje, iznenadić e vas to neslaganje Telo kaž e: ”Prestani,
nemoj viš e jesti, prepuno sam!”, a um odgovara: ”Kako je sladoled
dobar, samo jošmalo!”, a srce: ”Ovo je predivno!” Uvek kada se
srce zaljubi um ć e reći: ”To je slepo.” Uvek kada srce krene nekim
smerom, um ć e pronać i nekakvu greš ku. Oni su dva odvojena sveta.
Proces meditacije treba pomoć i sukobljenim silama da se
sretnu, stope i usklade jedna s drugom. Tada se tako napunite energi-
jom, svom onom energijom koja se gubila u nepotrebnim sukobima,
a sada vam je dostupna. Ona vam daje krila i nosi vas u uzviš eno.

10. dan
Ljudi govore ”Šta si posejao, to ć eši pož njeti.” Ako smo
jadni, to onda znač i da smo posejali jad. Niko drugi nije stvorio naš
jad. Naravno, postoji period izmeđ u setve i ž etve u kome mislimo da
je za jad odgovoran neko drugi. Ovo razdoblje vara. Prihvatite odgo-
vornost za svoj ž ivot; čak i ako je ruž an. Čak i ako je samo teskoba.
U poč etku je ovo teš ko prihvatiti i reći 'ja sam uzrok svog vlastitog
pakla', ali samo u poč etku. Uskoro se otvaraju vrata preobraž aja: 'ako
sam odgovoran za svoj pakao, tada mogu stvoriti i svoj raj; koliko
sam stvorio teš koće toliko ću stvoriti i zanosa'. Odgovornost donosi
slobodu i kreativnost.
U momentu kada shvatite da je vaš e delo sve što jeste, bić ete
oslobođ eni spoljašnjih uzroka i okolnosti. Sada sve zavisi od vas;
mož ete pevati divnu pesmu ili igrati igru, mož ete ž
iveti u sveč anosti.

149
Život mož e da vam postane stalna svečanost; niko to ne mož e ome-
sti. Ovo je ljudsko dostojanstvo. Bog jako poš tuje individualnost.
Čovek postaje individualan samo kada prihvati odgovornost za sebe.

11. dan
Istina je iskustvo, ona nikada nije verovanje. Verovanje su
laž i, ne mogu naš eživote učiniti boljima i to je sve. Ona su kao sred-
stva za umirenje. Istina budi, a č oveku je potrebno buđ enje, sedativ
č ini da jošč vršće zaspi.
Vekovima je č ovek sklon alkoholu i drugim vrstama otrova,
kao i psihodelič nim drogama. Jošiz vremena Rig Veda pa sve do
danas ostao je sklon tome. Svi ti otrovi su samo nastojanje da se iz-
begne istina. Ostajanje u bedi je izbegavanje istine.
Jadni ž ivot mož emo uč initi nešto udobnijim, ali bi to bilo
glupo. Mož emo imati apsolutno dobar ž ivot ako odbacimo laž i i po-
traž imo istinu. Prvi zahtev u ovom traž enju je odricanje od a priori
ideje, polazak iz potpunog neznanja. Uvek kada se č ovek pomeri u
stanje ne-znanja mora saznati istinu. Istina donosi blaž enstvo. Nasto-
jim da vas podstaknem na traganje, jer samo autentič no traganje do-
vodi č oveka do istine, do ostvarenja istine. Tada su naš i i blaženstvo
i blagoslov.

12. dan
Čovekov ego je rana, on je bolestan, on je nezdrav. Nepre-
stano ranjava i dalje; postoje bol, teskoba, jad, nezadovoljstvo, mrak.
Čovek se oseć a potpuno beskorisnim. Međutim, mi ovu ranu ne le-
č imo nego skrivamo; ne izlaž emo je suncu, kiš i i vetru. Zbog toga š to
je skrivamo ona ostaje neizleč ena. Skrivamo je ispod mnogih slojeva
licemerja, postaje kao rak, stalno se š iri i sve viš e je treba skrivati.
Tako ceo našž ivot polako postaje crna rupa.
Ljudi su upravo srne rupe, uz to, odgovorni su za celu stvar.
Ovaj pakao je njihovo delo. Bog je uvek spreman da leč i, celina je
uvek spremna da leč i, ali se mi moramo izlož iti.
Ispred egzistencije č ovek mora stati go golcat, bez tajni, bez
privatnosti. Tada odmah biva izleč en. Kada se ovo prvi put dogodi,
č ovek ne mož e poverovati da je rana nestala tako brzo. Kao da je
nikada nije ni bilo, kao da je bila samo noć na mora. Zapravo to jeste
tako, ona je san i noć na mora. Egzistencija ć e nas izleč iti, ali to treba

150
da joj dopustite. Treba joj pokazati ranu i reć
i gde vas boli. Lekara ne
varate, morate mu reć i sve, koliko god bilo ruž no. Jedino tako on
mož e uklanjati gnoj i izlečiti ranu.

13. dan
Stvarajuć i svoj karakter č ovek postaje laž an i podvaja se.
Pretvara se u dve osobe jer je sama metoda stvaranja karaktera nasil-
na – nema druge metode. Morate prisiljavati svoju prirodu i ponaš ati
se u skladu s određ enim nač elima koje su odredili drugi. Oni vam
određ uju š ta je dobro, a šta loš e, š
ta je ispravno a šta pogreš no. Već
su vam dali deset zapovesti koje morate slediti. Šta ć ete vi sa svojom
prirodom? Potiskujete je, potcenjujete i ne obazirete se na nju. Ali
ona se ovako ne mož e promeniti, većstalno iznutra zahteva od vas
da idete protiv karaktera koji negujete. Ovde se rađa licemerje. Vrlo
retko nalazimo religioznu osobu koja nije licemerna. Čovek je istin-
ski religiozan kada nije licemeran.
Licemer se pravi da je neš to što nije. Znate, to boli. Odatle
tuga. Ceo svet je tuž an jer je usmeren na stvaranje karaktera i morala.
Nimalo me ne zanima karakter ni moral. Ne zapovedam ljudima da
budu nemoralni, nego traž im da budu svesni, da stvaraju svesnost.
Ovome služ i meditacija, ona je metoda stvaranja svesti. Čini nas
budnijim, svesnijim. Dok postajete paž ljiviji, vašž
ivot se menja, va-
še delovanje i postojanje postaje savrš eno skladno, a kada se ovo
dogodi ž ivot postaje radost. Postaje ples.

14. dan
Čovek vekovima ž ivi u laž ima, prelepim laž ima, ali laž ima.
Mi i dalje verujemo u nebo i pakao, u Boga, besmrtnost, duš u, ali sve
su to verovanja. Verovanja su sama po sebi laž na, vi sami ne znate
ništa o tome postoji li duš a u vama ili ne. Ovo nije pitanje rasprave,
čak i ako logič ki dokaž ete da duš a postoji to neć e uticati na kvalitet
vaš eg života. I obrnuto, dokaž e li se da je nema niš ta se neć e prome-
niti. Postoje teisti i ateisti, a svi ž ive istim ž ivotom. Postoje ljudi koji
veruju da Bog postoji i oni koji veruju da ga nema, a kada pogledate
njihove ž ivote neć ete nać i nikakve razlike. Ako ne znate ni to da li
imate duš u ili ne, š ta uopš te mož ete znati? Kako ć ete znati za Boga,
nebo, pakao i sve te besmislice? Najbliž a stvar vam je duš a, a niste ni
to istražili dok govorite o raju na nebu i paklu u podzemlju. Nemate

151
pojma o č emu govorite. U crkvama, hramovima i dž amijama ljudi se
stalno svađaju, javljaju se razna miš ljenja o velikim stvarima, a o
najjednostavnijem se niko ne brine – ko ste zapravo.

15. dan
Ljudi ž ive u udobnim laž ima i ne ž ele istinu. Žele udobnost,
zato i zavise od predrasuda, tradicija i obič aja jer sve staro ima odre-
đeni ugled, određenu cenu na trž tu. Ono š
iš to je staro jeste zlatno.
Ali, to nije tako. Staro izgleda zlatno samo glupanima i kukavicama.
Život je svakog trena nov, nikada nije star. Egzistencija je
uvek ovde i sada. Ona nema veze s proš lošću niti s buduć noš ću. Tre-
nutak kada postojite takođe je ovde i sada, ovde je susret koji postaje
istina. Naravno da ć e ovo srušiti mnoge iluzije, ideologije, planove, a
priori verovanja, jer istina na njih ne pristaje, ona ne radi kompromi-
se s vama i vaš im idejama. Morate biti spremni da pristanete uz nju.
Ovo ja nazivam ljubavlju prema istini, biti spreman ić i s njom kuda
god vodila. Čovek treba biti spreman da odbaci sve š to treba odbaci-
ti, a to je moguć e samo ako volite istinu. Ljubav mož e sve, ona sve
mož ež rtvovati. Istina zahteva potpunu ž rtvu i potpunu predanost.

16. dan
Savremeni č ovek ž ivi tako brzo da nema vremena da sedne i
da se odmori. Nije u stanju da se odmara. Kada niste u stanju da se
odmarate ne mož ete uraditi ništa vredno. U stvari ne bi morali toliko
da se brinemo za sve. Život je več an. Uvek smo bili ovde i uvek ć e-
mo biti. Mi smo besmrtni. Telo i um su podlož ni promeni, ali mi ni-
smo ni telo ni um. Samo u meditaciji č ovek spoznaje da nije ni telo
ni um, nego svest i svesnost. U celoj ovoj igri mi smo svedoci. Kada
jednom ovo budete spoznali okusić ete nešto od nektara. Taj nektar je
ono za č im tragaju alhemič ari.

17. dan
Čovek ž ivi poput robota. Stalno je u nekoj aktivnosti, ali je
odsutan. Jede, hoda, govori, sluš a – ali nije prisutan. Um stalno luta;
vi mož da sedite i doruč kujete, ali ste u svojoj unutraš njosti na Mese-
cu ili negde drugde. Nije neophodno da budete bašna mesecu, ali
jedna stvar je sasvim izvesna - niste za stolom. Vi jedete automatski.

152
Ovaj automatizam treba da zaustavimo i da usporimo svoje
postupke. Stoga morate da budete svesni. Dok hodate nemojte po
staroj navici juriti, nego usporite onoliko koliko vam treba da budete
paž ljivi, inačeć ete opet juriti. To je automatski...
Radite sve polako, smireno, graciozno tako da je svaki č in
prosto duboka meditacija u svesnosti. Kada bi mogli postupke da
preobrazimo u meditaciju, a meditaciju da sprovodimo od jutra do
več eri... U trenutku kada se probudite zapamtite ovo: ustanite i budi-
te što budniji.
U poč etku ć ete se stalno podseć ati, jer ćete zaboravljati. Po-
lako ć ete nauč iti u čemu je trik. Kada u svakodnevnom ž ivotu budete
svesni imać ete tajni ključ. On je najvaž niji od svega. Ne postoji niš ta
vrednije.

18. dan
Proš lošću vladaju tužni ljudi. Oni uživaju da gospodare dru-
gim ljudima. Jedina radost im je podjarmljivanje drugih ljudi i njiho-
ve slobode i oduzimanje radosti tim ljudima. Ljubomorni su i ljuti na
sretne ljude koji pevaju, pleš u i vesele se. Čine neprocenjivu š tetu.
Niko ne nanosi toliko zla ljudskom rodu kao oni – pape, š ankarač ar-
je, ajatolasi, imami. Sveš tvo svih religija je protiv č
teniš ovečanstva.
Nastojim da stvorim novog č oveka pomoć u novog viđ enja.
Ovo je moguć e samo sa novim viđenjem religioznosti. Poduč avam
religiju ljubavi, smeha, sveč anosti. Iskusio sam da smo povezani s
egzistencijom kada smo blaž eni. Zato poduč avam blaž enstvo i samo
blaž enstvo.

19. dan
Zapamtite dve reč i: gravitacija i lakoć a. Gravitacija je zakon
zemlje, ona vuč e stvari prema dole. Lakoć a je zakon neba, povlač i
stvari naviš e. Nauka je otkrila gravitaciju, a religija lakoć u.
Rađamo se i ž ivimo po zakonu gravitacije. Celog ž ivota nas
vuč e prema zemlji. Poč injemo u rođ enju, a završ avamo u smrti. Po-
činjemo kao potpuno ž ivi, a završ avamo kao leš . Ovo je nizvodni
tok. Ako se č ovek ne pomeri ka unutra, ne mož e da deluje drugi za-
kon, lakoć a. Ako se poistovetimo sa telom preovladać e zakon ze-
mlje, telo je njen deo. Kada se pokrenemo ka unutraš njosti - što je u

153
stvari meditacija - mi postajemo svesni onoga š to nije deo tela. Po-
stoji i u telu i van njega. Telo je hram, ali nije božanstvo.
Kada jednom postanete svesni bož anstva u unutrašnjosti tela,
drugi zakon odmah deluje; povlač i nas naviše. Život postaje obilan,
bogat, sve prostraniji i sve savrš eniji. Kreće se prema nebu, postaje
prostran kao nebo, č ak prostraniji. Tajna je u meditaciji.

20. dan
Telo je ogranič eno ž ivotom i smrć u, kao i um. Um nije
odvojen od tela, većje njegov unutraš nji deo. U govoru se stvara
lažna predstava tela i uma. Ispravnije bi bilo reć i samo jednu rečte-
lo-um. Ovo je lice i nalič je iste pojave. I telo i um su ogranič eni zbog
straha od smrti.
Telo se ne mož e bojati jer je nesvesno, ali se um boji. Stalno
se trese od straha. Boji se kraja. Jošje gore od kraja to š to nismo niš -
ta postigli, a ž ivot nam prolazi, smrt je sve bliž e, život nam izmič e iz
ruku. Otuda strah, nezadovoljstvo, teskoba.
Čovek polako mora da se oslobodi izjednač avanja s telom.
Ovo se mož e, zapravo većse postiž e. Svi ovo mogu. Nije nemoguć e
– jeste teš ko, ali nije nemoguć e. Dobro je š to je teško jer nam tako
predstavlja izazov.

21. dan
Najveć a avantura i revolucija je protiv svega š to je mrtvo i
neinteligentno. To vam izoš trava duh i inteligenciju. U stvari u vama
podstič e vašu individualnost, a iz te individualnosti procvetaju cve-
tovi blaženstva i vi se razvijate. Inače ljudi ostanu gotovo zaostali.
Proseč na psihološ ka starost čoveka je oko dvanaest godina.
Živimo u zaostalom svetu. Ljudi od osamdeset i devedeset godina su
samo fizič ki stari, psihološki im je oko dvanaest godina.
Zato mož ete videti koliko ste detinjasti kada ponekad zabo-
ravite na svoje godine. Popiju li malo viš e nego inač e ponaš aće se
kao glupa deca. Ovo se ne zbiva zbog alkohola, jer alkohol ne izazi-
va glupost, alkohol samo onemoguć ava da se vidi neš to što inače
postoji. On vam ne mož e niš ta dodati ni oduzeti, samo se pokazuje
vaša stvarnost, jedino nestaje vaš a samokontrola i pojavljuju se stvari
koje potiskujete.

154
Ako č oveka uvredite zač as mu nije viš e osamdeset, nego
dvadeset, on pobesni. Zaboravlja svu svoju mudrost i iskustvo.
Budite tako hrabri, na strastven nač in, rizikujte sve, jer ako
to ne uč inite nećete moć i da upoznate skriveni sjaj svog ž ivota. Kada
sve rizikujete, život se otvara do krajnjih granica.

22. dan
Ako u meditaciju ne ulož imo svu svoju energiju ona ostaje
san. Njoj je potrebna naš a potpunost. Ne mož ete delimič no meditira-
ti, ne mož ete meditirati jedan sat dnevno ili petnaest minuta uveč e.
Transformacija ć e biti moguć a kada budete u stanju stalne meditacije
dvadeset i č etiri časa. Stoga sve š to činite, dok jedete, hodate, slušate,
govorite, neka vam sve bude meditacija.
Pod meditacijom se podrazumeva samo svesnost. Sve š to
č inite, č
inite svesno, onda meditacija postaje neprestana, tokom ce-
log dana. Jednog dana č ovek ć e moć i da spava i da bude svestan u
meditaciji. Telo se odmara, a tok svesnosti se nastavlja, svesni ste da
spavate. To je protivreč no, ali se deš ava. Kada je meditacija potpuna,
ona se prepoznaje kao entitet. Dok se ovo ne dogodi ona nije potpu-
na. Jedino takav č ovek mož e da umre u meditaciji. Ukoliko ne bude-
te mogli da spavate u meditaciji neć ete moć i ni da umrete u meditaci-
ji. Čovek koji umre u meditaciji viš e se ne rađa. On postaje deo več -
nog univerzuma, ž ivi u več nosti, u postojanju. Viš e nikada neće biti
zarobljen u telu.

23. dan
Nije sluč ajno š to su stari ljudi ogorč eni. S njima je veoma
teško ž iveti čak i ako su vam to roditelji. To je zato š to je njihov ži-
vot proš ao i oni su ogorč eni. Stalno neš to zameraju. Ne podnose de-
cu i njihovu radost.
U stvari oni su ogorč eni na sam ž ivot. Stalno iznalaze neke
izgovore... veoma su retki oni koji nisu ogorč eni. Ukoliko takav č o-
vek negde postoji, on je imao lep ž ivot i stvarno odrastao. Onda ć e
biti predivan kao č ovek, ali ipak drugač iji od mlade osobe. Imać e
izvesnu zrelost, ozbiljnost, jer je u godinama. Mnogo toga je video,
prož iveo i oseć a zahvalnost prema postojanju. Ipak, takvi ljudi su
veoma retki, jer su oni kao Budha, Hrist ili Kriš na. Samo budan č o-
vek nije ogorč en u starosti. Život mu je proš ao, dolazi smrt, čemu još

155
ima da se raduje? Morate da odete preko, morate da budete svesni i
da nač inite most preko kojeg ć ete preći. Taj polazak sam po sebi je
revolucija. U trenutku kada stvarno odete nema viš e jadikovki, ne
postoji ni jedno 'ne', sve se preobražava u 'da', nastaje divan miris.
Gorč ina se pretvara u miris.

24. dan
Evolucija je nesvesna pojava, prirodna pojava. Nauč nici ka-
žu da se č ovek rodi kao riba u moru. Proš li su milioni godina od tog
stupnja ribe do stupnja ljudskog bić a. Stupanj pre č oveka je bio vrsta
majmuna.
Sve se ovo dogodilo nesvesno; bez napora. Ali, kada je na-
stao č ovek, izgleda da je evolucija stala. Kao da je doš la do vrhunca
jer čovek postoji većhiljadama godina, a ne događ a se nikakav dalji
razvoj. Ovo znač i da je priroda nauč ila sve š to je mogla; sada je na
nama red. Moramo da krenemo iz evolucije u revoluciju.
Evolucija je nesvesna, revolucija je svesna. Evolucija je raz-
voj, ali nesvestan, zato traje milionima godina. Revolucija je isto ta-
ko razvoj, ali svestan, zato je ona krupan korak, poput skoka. Nije
postupna, ne ide se polako korak po korak. Sve zavisi od vaš e hra-
brosti. Od č oveka do Boga samo je jedan korak, za nekog poput
Budhe i Hrista. Sve zavisi od vaš e snage, predanosti, interesa, celovi-
tosti.
Čovek se viš e ne razvija; ostać e ovakav dok ne odluč i da se
razvija svesno, promiš ljeno i svrhovito. Ovo je sanjasa, svesna odlu-
ka da se razvijate. A to je poč etak revolucije. Nadmaš ite evoluciju i
pokrenite revoluciju u svom ž ivotu.

25. dan
U boljem ljudskom druš tvu reć ić emo svakom detetu: ”Imaš
seme ljubavi, blaž enstva, istine, ali ono je seme. Ceo tvoj ž ivot mora
biti jako nastojanje da poseješto seme, da nauč išumetnost uzgajanja,
da brinešo biljkama i budešstrpljiv dok proklija; da brinešo biljka-
ma i budešstrpljiv dok u molitvi č ekašdoba cvetanja.”
Ovo mi radimo. Ovo je eksperiment vrtlarstva u nutrini, po-
ljoprivreda u unutraš njosti. Međ utim, prvo dolazi udarac saznanja da
smo do sada uzalud ž iveli i sve š to ste č inili bilo je ostvarivanje po-
greš nih ideja. Moramo nač initi oštar rez i otkloniti č itavu prošlost.

156
Krenite od poč etka. Kao da ste se danas rodili i sada treba da
poč nete da ž ivite. Zaboravite proš lost, nemojte je viš e nositi. Nije
vam dala niš ta. Bila je tragična - nemojte se uz nju vezivati. Oslobo-
dite se proš
losti kako biste mogli ponovo pokuš ati.

26. dan
Svi se rađ aju slepi, a mogu progledati. Kada se rodimo mo-
ramo biti nesvesni. Samo kroz ž ivot i životna iskustva, dobra i loša,
bolna i dobra, č ovek se polako budi. Ovo se događa u bogatom ž ivo-
tu - mislim reć i bogato prož ivljenom ž ivotu. Čovek koji ž ivi život
pun iskustava jednog dana mož e otvoriti oč i.
U tom momentu prolazi kroz radikalan preobraž aj. Život mu
nikada nije isti.

27. dan
Kada su vam oč i zatvorene svuda je mrak. Kada ih otvorite
život je sav u bojama, sav u svetlosti. Bog je iskustvo egzistencije s
otvorenim oč ima. Oni koji ga porič u priznaju da su slepi. Ne samo da
su slepi, nego su i tvrdoglavi. Uporno tvrde da nisu slepi, ali da nema
Boga.
Kada č ovek zatvara oč iž ivi u mraku, č ak i da sunce obasjava
svojom svetloš ću s neba. Budu li vam oč i samo malo zatvorene, ne-
ćete moć i da vidite istinu. Život je najveći uč itelj. Sve ljude priprema
za najduž i skok iz mraka na svetlo.

28. dan
Kada se probudimo sav jad i patnja izgledaju tako apsurdno,
glupo i smeš no da se čovek pita: ”Kako sam mogao patiti? A š ta je ta
patnja? Koliko sam dugo patio - a sve je to laž . Nema nikakvog sadr-
ž aja; to je bila samo misao, samo san.”
Zato mistici našsvet nazivaju iluzijom, majom. Patnja je
iluzorna. Blaž enstvo je naša prava priroda, zapamtite to. Stalno se
podseć ajte na to.

29. dan
Čovek mož e da postoji na tri načina: kao ž ivotinja, kao č
o-
vek i kao Bog. Ljudi obično žive poput ž ivotinje; nema bašneke raz-
like. Jedino je č
ovek najgora od svih životinja, mož e dublje da padne

157
od svih njih. Lukaviji je i potkupljiviji. Zloupotrebljava svoje mo-
guć nosti; umesto kreativnosti bira razaranje...
Čovek se rađa kao ž ivotinja. Retki postaju ljudi. Ljudski rod
postoji samo kao ime, jošse nije pojavio. Ljudi su samo oni koji su
to sami odabrali, odluč ili o svojoj sudbini, znaju svoj put, kreativni
su, stalno otkrivaju, tragaju za novim nač inima egzistencije i razvoja,
nisu zadovoljni instiktivnim, ž ele biti inteligentni u svom životu. Ta-
kvi su ljudi. Retki ljudi se uzvisuju do tolike visine da postaju bož an-
ski.

30. dan
Čovek ž ivi mehanič ki, kao meseč ar, obavlja poslove kao
robot. Posmatrate li svoje postupke iznenadić ete se kako ponavljate
iste greš ke svaki dan. Većste toliko puta odluč ili da ih nećete pona-
vljati, ali te odluke su besmislene. U ponovljenoj situaciji vi reaguje-
te tako da ponavljate svoj stari obrazac. Ne znate kako da odgovorite.
Ovo su dve važ ne reči. Reakcija je mehanič ka, nesvesna; a
odgovor nije mehanič ki nego je svestan. Odgovor je u skladu sa situ-
acijom, a reakcija u skladu sa starim obrascem. Reakcija sledi već
gotova reš enja, ugrađeni program, diktirana je i određ enom proš loš
-
ću. Odgovor se ne obazire na proš lost nego živi u sadaš njem trenut-
ku.

31. dan
Jedina razlika između ž ivotinje i č
oveka jeste u tome š to je
životinja potpuno nesvesna, a č ovek je pomalo svestan. Razlika iz-
među č oveka i bož anskog jeste u tome š to je bož ansko apsolutno
svesno. Čovek ž ivi između apsolutne nesvesnosti ž ivotinja i apsolut-
ne svesnosti svetih ljudi (budha), bogova. Mož e da se kreće na dole,
da padne u mrak, ili da se penje.

158
DVANAESTI MESEC

Č0VEK NIJE STVOREN DA BI PUZAO I VUKAO SE PO ZEMLJI

1. dan
Telo se sastoji od tame, a duš a od svetlosti. Na područ ju uma
se sreću tama i svetlost. U umu ima malo svetlosti i malo tame, stoga
je uvek napet, razapet izmeđ u to dvoje. Svako od to dvoje ga vuč e ka
sebi. Poš to su im privlač ne sile skoro jednake on ostaje u sredini.
Ponekad izabere telo, a nekad duš u. Ipak, uvek oseć a da je ostavio
ono drugo i neprestano mu neš to nedostaje.
Um stalno pravi izbor. On je uvek jednostran, a ona druga
polovina kao da se sveti. Zbog toga je um uvek nezadovoljan i
uznemiren.
On ne mož e da bude ni deo tela niti deo duš e. Da bi se oslo-
bodio napetosti, č ovek mora da se izvuč e iz uma. Ukoliko ne pre-
vaziđe um, neć e moć i da oseti mir.
Ne postoji um koji je smiren. Ljudi o tome govore, ali to je
besmislica. Um je nemir, a ne mir. Pravilnije bi bilo reć i mir ne-uma,
u njemu ste usredsređeni u svom istinskom bić u.

2. dan
Um dokazuje, stalno o neč em raspravlja. Stalno vas zapoš l-
java, ali ne donosi zaključ ke. Takva mu je priroda. Zbog toga filo-
zofija nije dala č oveč anstvu ni jedan zaključ ak. Ona je puki trening,
većhiljadama godina najpametniji ljudi rade taj glupi posao.
Dok um stalno o neč em raspravlja, ali ne donosi zaključ ke,
srce nikada ne raspravlja, a zna zaključ ke. To je jednostavno tako.
Ovo je jedna od tajni ž ivota. Um je veoma glasan, ali od toga nema
koristi; srce je tiho, ali uvek neš to daje.
Pređ ite iz razuma u srce, sklonite se od rasprave, tamo gde
nje nema ž ivot je drugač iji, prepun je znač aja i smisla, lepote i
mirisa, svetlosti i ljubavi. Sve to č ini značenje blaženstva.

3. dan
Misli su kao tama. One se pojavljuju kao i ona. Tama izgleda
tako stvarno, ali č
im se upali svetlo, ona nestaje. Tama je obmana.

159
Stoga sa tamom ne mož e ništa da se uč ini. Ne mož e da se
odbaci niti da se donese. Sa njom ne mož ete niš ta neposredno da
uč inite, zato š to uopš te i ne postoji. Ona nema tež inu, nego je to
samo odsustvo svetlosti. Stoga kada donesete svetlost, tama nestaje.
Tako je i sa umom. U momentu kada uđete u meditaciju um
nestaje poput tame. Onda č ovek spoznaje kako ž ivi u iluzornom
svetu. Um je svet u kome ž ivimo. Stvarni svet je daleko od nas. Um
se nalazi između nas i stvarnog sveta, on ga izoblič ava, projektuje se
u stvarnost. Ne dozvoljava vam da pogledate ni sebe ni stvarnost. On
sebi pridaje toliku važ nost da ste se na njega usredsredili, a spol-
jaš nja i unutraš nja stvarnost su nestale. Ono š to je nepostojeć e
postalo je ceo vašž ivot ono gospodari vama. Vi ž ivite pomoć u svog
uma, ž ivite poput njega.
Samo je to problem. Kada se ž ivi u iluziji ž ivi se uzalud.
Onda nema bilo kakvog razvoja, zrelosti, bogatstva, razumevanja,
blaž enstva, istine, ni lepote.

4. dan
Samo srce puno ljubavi mož e da dotakne srce postojanja.
Um je plitak i površ an, ne zna niš ta o visinama i dubinama. Um je
poput idiota, uvek je proseč an. Ne mož e da vam pruž i uvid u stvar-
nost. Stoga vaš e srce mora da deluje. Ljubav je samo bilo srca.
Dozvolite srcu da peva. Čak i onda kada um osuđ uje srce, ne
uznemiravajte se zbog toga. Um ć e kritikovati srce govoreć i: “Ovo je
nerazumno.” Recimo, ukoliko poč nete da pevate u nekim ž alosnim
okolnostima um ć e vam reć i: “To nije u redu, to ne smešda č iniš
,
treba da budešž alostan - to je logič no.”
Dozvolite srcu da peva, da pleš e i da se raduje. Pas č uvar iz
uma trenutno zalaje: “To je nerazumno, neoč ekivano, nemoralno.”
Kritikovać e poeziju u vama, osudić e svu ljubav. Uč iniće sve da vas
izvuč e iz srca, jer je njegova moćnaruš ena. Ne sluš ajte ga. Pevajte,
pleš ite, slavite. Jednog dana, na vaš e iznenađ enje psi ć e prestati da
laju i ostać e negde daleko od vas. Taj dan ć e biti blagoslovljen. Bi-
ć ete obasuti cveć em, postojanje ć e vas obasuti radoš ću. Povezali ste
se sa celinom, konač no vidite. Ljubav vam daje vid, omoguć ava vam
da vidite.

160
5. dan
Um koji se ž ali nije religiozan. On to ne mož e da bude, jer
nije svestan temeljne stvarnosti; postojanje vas voli, brine za vas,
prijatelj ste vetru, kiš i, suncu i mesecu. Ponekad vam neš to što se
deš ava izgleda kao prokletstvo, ali ono to nikada nije, nego je uvek
blagoslov. Na poč etku vam to mož e izgledati kao prokletstvo, jer
vam je viđenje ogranič eno, perspektiva je ogranič ena. Ne vidite ce-
linu, većsamo nagoveš taje. Ne sagledavamo posledice. Ne mož emo
da vidimo redosled događaja, jer bi onda neprestano bili bezgranič no
zahvalni.
Čovek koji ima razumevanja, č ak i u smrti je zahvalan posto-
janju, jer je smrt odmor. Za njega je to poč etak novog i lepšeg života.
Ovo je bila samo proba za pravi ž ivot - ovo nije bilo stvarno.
Prava drama započ inje nakon smrti - za one koji razumeju.
Oni koji nemaju razumevanja misle da je proba prava, zavise od nje i
tuguju za njom, jer ne ž ele da je napuste.
Sve je blagoslov.

6. dan
U meditaciji um nema sadrž aj: pamć enje, maštu, misli, želje,
oč ekivanja, predstave, raspolož enja. Čovek treba sve da isprazni.
Najbolji dan u ž ivotu je onaj kada ostane sama praznina. U njoj se
nalazi č ista svesnost. Ta praznina je praznina samo za um, inač e je
ona prepuna i preplavljena. Puna je bivstva, a nema uma. Stoga
č ovek ne treba da se plaš i reči praznina, jer ona nije negativna. Ona
je samo negacija beskorisnog i nepotrebnog tereta koji sa sobom
nosite iz navike, a on vam ni u č emu ne pomaž e, nego vam sve samo
otež ava, tereta velikog poput brda.
Kada jednom to uklonite slobodni ste od ogranič enja i pros-
trani poput neba. To je iskustvo Boga, Budhe, ali mož ete da ga zov-
ete kako ž elite. Mož ete ga zvati dharma, tao, istina, nirvana - sve to
znač i isto.

7. dan
Čovek treba da ima č isto srce za opštenje sa postojanjem.
Srce je čisto onda kada um ne vlada vama. Dok on gospodari srce
nije č
isto. Um prianja uz srce kao prašina uz ogledalo. On je prašina

161
misli. Misli su samo praš ina i ništa drugo. Sve misli treba da se po-
č eč
iste, onda se stič istota.
Čistota nije moralnost. Svakako da je č isto srce moralno, ali
moralna osoba ne mora da bude č ista. Moralna osoba ž ivi u razumu,
moral je u vlasti razuma. On ne zna za č istotu, jer nije nevin, stoga
zapamtite da moral ne vodi č istoti. Samo je obratno istinito. Čistota
sasvim izvesno vodi moralu; zato prvo č istota, a onda moral.

8. dan
Naš e istinsko bić e je naš a najskrivenija suš tina. Ono se ne
nalazi u spoljaš njem. Čovek ne mora nigde da ide, treba samo da
dođe kuć i. To nije putovanje odavde do tamo nego obratno, od tamo
ka ovamo. Mi smo tamo, a trebalo bi da smo tu. Uvek smo onda, a
treba da budemo sada.
Stoga, uvek kada se um negde uputi vratite ga natrag ovde.
Kada se uputi u proš lost ili u buduć nost, vratite ga u sadaš njost. Za-
pamtite dve reč i: ovde i sada. Čovek polako poč inje da živi ovde i
sada, i samo tako ć emo sresti postojanje, jer je ono uvek ovde i sada.
Kada smo i mi tu moramo se sresti.

9. dan
Nedavno je otkriveno da je paž nja veoma važ na za svaki
razvoj, spoljaš nji i unutraš nji. Detetu je neophodno majč ino mleko, a
jošviš e njena paž nja. Kada bi majka pruž ila samo negu njegovom
telu, a ne bi mu posvetila paž nju, kada bi se ono osetilo
zapostavljeno i odbač eno, prestalo bi da se razvija. Ono bi izgubilo
veru u sebe, poverenje i smisao ž ivota. Oseć alo bi se beskorisno i
nepotrebno. Jedna od najveć ih potreba je da se bude potreban. Bez te
topline, ne mož e niš ta da se razvije.
Isto je i sa unutraš njim svetom. Ako je prazan, uspeh ć e
izostati. Nismo marili za njega, nije nas bilo briga, a paž nja je na-
jvaž nija; darujte paž nju sopstvenom središ tu. Kada imate vremena,
zaboravite na svet i ne obrać ajte paž nju na njega. Usredsredite svu
svoju paž nju, brigu i ljubav u sopstveno središ te i uskoro ć ete videti
kako cveć e nič e. Ovo baš tovanstvo pruž a neopisivu radost, jer kada
budete posmatrali cvetove svesnosti znać ete da vam ž ivot nije prošao
uzalud, da niste propustili priliku, nego je iskoristili.

162
10. dan
Najuzviš enije iskustvo ž ivota je protivreč no. Ono je glas
tišine. Sa logičke tač ke glediš
ta ovo je nemoguć e. Ili je neš
to glas ili
tišina. Međ utim, oni koji su spoznali jednoglasni su da je ono glas
tišine, pljesak jedne ruke. Oni koji su spoznali jednoglasni su u po-
gledu opreč ne prirode najuzvišenije stvarnosti, jer se u njoj nalaze
suprotnosti. Ona je istovremeno dan i noć ,život i smrt. Logika deli, a
iskustvo spaja. Logika stvara suprotnosti, a iskustvo nam govori da
one i ne postoje. Sve suprotnosti su samo potpunost.

11. dan
Istina je ono š to je več no. Ono š to nije več no su č injenice.
Između maš te i č injenice nema velike razlike. Jošpre nekog mo-
menta č injenica je mogla biti maš ta, a ono š to je sada maš ta mož da je
većsledeć eg trenutka č injenica.
Ni maš ta ni činjenice nisu istina. Stoga mi na Istoku nismo
optereć eni istorijom, istorija se sastoji od č injenica. Zapad se nasu-
prot tome ravna prema č injenicama.
Um zapadnog č oveka ž ivi u svesnosti o vremenu, a č ovek sa
istoka ima vanvremenski pristup. Ukoliko niste van vremena ne
poznajete istinu. U vremenu vi vidite samo film na filmskom platnu -
on mož e biti č aroban i na momente vas mož e opč initi svojom lepo-
tom, ali u sebi vi znate da je on samo maš ta. Film ima kraj, a ono š to
ostaje je platno i vi odjednom shvatate da je stvarno bilo samo platno
na kome se projektovao film.
Svet č injenica je samo projekcija, a platno je stvarno, ali je
ono sakriveno iza projekcije.
Platno je Bog, a svet je film koji se prikazuje na bož anskom
platnu. Kako da se prodre u stvarnost – u ono š to postoji, š to je odu-
vek postojalo i š to će uvek postojati? Mi na Istoku smo otkrili medi-
taciju. Ona je odustajanje od svakog maš tanja, od svih č injenica, tako
da ostaje samo platno. Platno svesnosti je č isto, bez ič ega, na njemu
se ništa ne pomera. Nestalo je kretanje, jer se ono deš ava u vremenu.
Vreme je stalo, najednom ste preš li u jedan drugi svet, tran-
scendentalni svet. To je svet istine. Kada ovo budete spoznali
spoznać ete sve, kada ovo spoznate postajete deo ove spoznaje, jer
onaj koji spoznaje i spoznato viš e nisu odvojeni, oni su jedno, kao

163
posmatrači ono š to je posmatrano. To je najviše iskustvo i ono oslo-
bađa od svih fantazija uma i svih svetovnih činjenica.

12. dan
Stvarnost je protivreč na. Ona se sastoji od svojih polarnih
suprotnosti. Kada se te suprotnosti posmatraju iz prave perspektive to
nisu suprotnosti nego izgledaju jedinstveno. Stoga paradoks pripada
nezrelom nač inu razmiš ljanja.
Kada stignete do vrha bez misli paradoks ne postoji, odjed-
nom vidite jedinstvo svih suprotnosti. U najviš em su izmeš ani, dan i
noć , leto i zima – nema razlike…
To je teš ko shvatiti jer su one za intelekt suprotnosti. Razum
ne mož e da prihvati da se one odvijaju zajedno, ali to je ogranič enje
razuma.
Kada su fizič ari otkrili da se najmanja č estica, elektron, koja
je sastavni deo svake materije, ponaš a paradoksalno, ponestalo im je
reč i da to objasne. Elektron se ponaš a i kao č estica i kao talas. Čes-
tica je samo tač ka. Kako mož e istovremeno da bude i linija? Linija je
mnoš tvo tač ki, jedna tač ka ne č ini liniju. Talas je linija.
Godinama su se vodile rasprave oko ovoga, jer se to nikako
ne uklapa u logiku. Onda su morali da posluš aju stvarnost. Ukoliko
se stvarnost ponaš a tako kako se ponaš a mi moramo da je opiš emo
na taj nač in, jer naš a logika nije baštako važ na.
Na kraju su odluč ili da bude i jedno i drugo. Onda je fizika
postala metafizika. Od tada su fizič ari poč eli da govore kao mistici.
Morali su. Niko od velikih fizič ara neć e više reć i da su mistici para-
doksalni, jer znaju da je paradoks nezaobilazan kada se sretne stvar-
nost.

13. dan
Prvi korak je tiš
ina u umu nestankom misli. Dok meditirate
treba da posmatrate misli. One ć e jednog dana nestati. Drugi korak je
tišina srca. To se postiž e posmatranjem oseć anja. To je suptilnija
pojava i mnogo dublja od prve, ali je postupak isti. Ukoliko uspete u
prvom uspeć ete i u drugom. Onda se postiž e druga tiš ina. Kada su
ove dve tiš ine postignute, spoznajete da nema posmatrač a, jer više
nema š ta da se posmatra, isto tako i spoznavaoca jer viš e nema š ta da

164
se spoznaje. To je najuzvišenija tiš
ina. Prva dva koraka vode prema
ovoj tiš
ini koju je Budha nazvao nirvana, a Hrist carstvom Bož
ijim.

14. dan
Biti sa uč iteljem znač i živeti sa nekim ko je probuđen, ko
više ne spava, č iji su snovi i noć ne more završ eni. Ako se usaglasite
sa njim i vi ć ete se probuditi. Njegova energija prodire u vas,
prož ima vaš e srce i menja ga, ono drugač ije kuca. Ne mož ete biti
dugo sa uč iteljem, a da ostanete neprobuđeni, jer vas on stalno budi,
poziva vas da napustite svoj grob.
Kada jednom progledate č uć ete muziku, pesmu, dož iveti
ples i to se stalno poveć ava, poput kreš enda,9 vrhuncu koji je ne-
pojmljiv za obič an um. On je van uma, pa stoga um ne mož e ništa ni
da kaž e o njemu. On je neopisiv i ne mož e se definisati. Kada se
sretne sa uzviš enim um se prvi put oseć a nesposoban, a ta njegova
nesposobnost ć e osloboditi u vama novu energiju, koja se ispoljava
kao pesma, ples, sveč anost. To je kraljevstvo gde ste vi gospodar
samo onda kada vam je srce puno pesama i spremno da se zapali,
kada je količina energije tolika da ž elite da pleš ete i podelite je.

15. dan
Sve je dar. Mi ga nismo zasluž ili. Kako to da se, posmatra-
juć i zalazak sunca ili dok iz daljine čujemo zov kukavice, nikada ne
zapitamo: “Da li ja sve ovo zasluž ujem?” Ili dok posmatramo igru
vetra u borovim granama, ili vijuganje reke ka moru, nebo prepuno
zvezda? Čime smo mi zavredeli ovaj predivni svet, nismo ni š ta pla-
tili za njega, niti smo ga vredni.
To je neshvatljivo – nismo ga zasluž ili, a ipak nam je dat. Tu
se javlja religiozna svest i rađa se zahvalnost. Čovek oseć a beskrajnu
zahvalnost prema onom, č ije su nevidljive, nepoznate ruke stvorile
ovu lepotu, ovo divno postojanje. U toj zahvalnosti je č ovek religio-
zan – ne zato š to je hrišćanin, hindus ili musliman, nego zbog zah-
valnosti same.

9
Krešendo (ital. crescendo), rastući, pojač
avajuć
i; muzička oznaka za po-
jačavanje zvuka.

165
16. dan
Univerzum je bezgranič an, a i mi smo takvi, jer smo deo
njega. Deo je nerazdvojan od celine i stoga ima sve njene karakter-
istike. Treba da zapamtite kratku formulu: ukoliko su delovi
ogranič eni, a ako je celina bezgranič na, onda je i svaki njen deo isto
tako bezgranič an. Mi smo deo beskrajnog postojanja i sami smo
beskrajni. Zato mudraci sa Istoka kaž u: ‘Aham Brahmasmi’ – ja sam
Bog. Hulaj Mansur kaž e: ‘Anaž l Haku’ – ja sam Istina. To su važ ne
tvrdnje. Oni su ovo izrekli radi dobrobiti celog ljudskog roda. Oni to
nisu izrekli zbog egoizma, nego su to izjave o č injenicama. Pokuš ajte
da osetite to. Vi ste deo beskrajnog postojanja koje nema ni poč etak
ni kraj. Trenutno ć ete osetiti lakoć u, a težina će nestati. Nestaće vaš e
male brige i problemi, oni postaju tako beznač ajni u poređenju sa
vaš om beskonač noš ću. Izgubili su svoj znač aj i postali nevažni.

17. dan
Svako ko je probuđ en oseć a veliku strast za ljude i želi na-
to je u samom iskustvu neizrecivo: ukoliko č
jbolje, ali neš ovek ž eli
to da spozna onda mora sam da iskusi, da protumač i. Istina mož e da
se spozna samo putem iskustva. Potpuno ste ispunjeni zvezdama i
cveć em, ali apsolutno niste u stanju to nekom da prenesete. Istina se
ne mož e preneti, niti može da se da. Probuđeni ljudi mogu da bace
pogled na nju. Ona ne mož e da se tumač i, ali može da se ugleda.

18. dan
Najuzviš eniju istinu je nemoguć e izraziti. To je poput ukusa.
Ako ste neš to okusili, onda ć ete znati sta je to, a ako niste ne mož ete
to da opiš ete. Ukoliko č ovek nije okusio med, neć e moć i da razume
koliko je sladak. Ako nije video svetlost, neć e moć i da shvati ništa o
njoj. Osoba koja je dož ivela i spoznala istinu shvata da ju je nemo-
guć e opisati, jer je jezik siromaš an za tako neš to. Iskustvo je pros-
trano, a jezik ogranič en. Istina je tako sveta, a jezik toliko svetovan
da ne postoji nač in da se to premosti. Istina se zato upoznaje mnogo
puta, a svi koji je upoznaju nastoje da je opiš u, ali ne uspevaju u
tome. Mi smo im zahvalni na tom nastojanju, jer nam je time ž ivot
bogatiji.

166
19. dan
Iskustvo je neš to što je stvarno, stoga stalno istič em iskustvo,
a ne verovanje. Ne treba da verujete mojim reč ima, nastojte da
iskusite i dok ne iskusite, odolite izazovu da poverujete. Izazov
postoji, jer je verovanje jeftino. Um kaž e: ‘Zaš to bi se bavio tragan-
jem i istraž ivanjem, zaš to bi se zamarao time? Samo veruj. To znaju
Budha, Hrist, Zaratustra i drugi. Ukoliko oni svi kaž u da je tako,
onda je tako.’ Ipak ako Zaratustra pije vodu on ć e da ugasi svoju ž eđ,
a ne vaš u. Ono š to je spoznao, spoznao je on, a ne vi.
Verovanje je smrt: vi ga prihvatate kao da je to samo po sebi
jasno. Ako neki od autoriteta, kao š to su Biblija, Kuran ili Gita, tako
kaž u, vi samo verujete. Ukoliko verujete autoritetima, to uniš tava
vaš u sopstvenu inteligenciju, jer su svi oni kobni za inteligenciju. Na
verovanju insistiraju ljudi koji sami nemaju znanje, koji se plaš e da
tragaju, boje se sumnji i pitanja. Potiskuju pitanja, osuđ uju sumnju, a
ja je poš tujem.
Stoga neka moje reč i za vas budu samo pretpostavka. Dao
sam vam pretpostavku, a vi tragajte, znam da ć ete nać i istinu, jer sam
je i ja naš ao, isto tako tragajuć i. Imam poverenje u ljudsku inteligen-
ciju i urođ ene moguć nosti. Onog dana kada budete otkrili da ste
jedno sa postojanjem vratić ete se kuć i. Bić ete blagoslovljeni i moć i
ć ete da blagoslovite ceo svet.

20. dan
Svi ljudi se rađaju sa bož anskim glasom premda ga nikada
ne č uju. To je tihi mali glas, Bož iji glas. Ipak, našum je tako pun
drugih glasova – Glasa Amerike … nebrojeno glasova, tako da ne
mož emo da č ujemo onaj tihi, mali glas. U naš em umu istovremeno
grme sve stanice i toliko je buč no da ne bi č uli Boga ni da viče, samo
što on nikada ne vič e većš apuć e. Ljubav je uvek š apat, jer vika je
tako nasilna. Ljubav je strpljiva; zato je Bog strpljiv. Ljubav se nada;
stoga se on nada. Ukoliko ne danas, onda sutra. Jednog dana ć ete
čuti. Zato se umirite, uklonite buku da bi mogli unutar sebe č uti
Bož iji š
apat. To ć e biti š
apat novog, več nog ž ivota.

21. dan
Najjedinstvenije iskustvo u ž ivotu je tiš e je ž
ina; inač ivot
veoma bučan. Buka iznutra i buka spolja. Obe mogu da vas izlude.

167
Većsu ceo svet uč inile ludim. Čovek mora da utiš a buku u sebi.
Spoljaš nja buka se ne mož e i ne treba smirivati, ali unutraš nja mož e.
Kada se ona jednom prekine i u nama se ustolič i tišina, spoljaš nja
buka viš e ne predstavlja problem, mož ete da uživate u njoj i da ž ivite
sa njom bez imalo problema. Iskustvo unutraš nje tiš ine je jed-
instveno i neuporedivo. Ni jedno drugo iskustvo nema tu vrednost,
jer iz njega potiču sva druga iskustva. Ono je temelj hrama religije.

22. dan
Druš tvo nije zainteresovano za vaš u energiju ljubavi, nego
samo za vašrazum, vaš u logič ku veš tinu, jer se samo ona mož e upot-
rebiti kao roba na trž ištu. Druš tvo ž eli da budete delotvorni – ne
važ ni, samo delotvorni, kao maš ina. Maš ina ne zna niš ta o ljubavi,
nikada neć e ništa ni znati o ljubavi.
Kada govorimo o razumu, njega ć e pre ili kasnije zameniti
kompjuteri. Oni mogu bolje da završ avaju njegove poslove od njega.
Ipak kompjuteri se nikada neć e zaljubiti. Logika je mehanič ka mo-
guć nost koju poseduju maš ine, a ljubav je ljudski element u vama.
Za njega druš tvo nije zainteresovano, od njega nema korist, pa zato
poduč ava sve da budu logič ki nastrojeni. Što viš e zavisite od razuma
toliko zaboravljate na svoje srce.
Bog i istina se spoznaju pomoć u srca. Ono je centar odakle
uranjamo u postojanje. To je odskoč na daska sa koje skač emo u
okean.
Čovek je besmrtan, smrt ne postoji, ali kako da ovo ra-
zumemo? Ne postoji nač in. Put vodi kroz srce. Stoga tvrdim da je
ljubav jedino iskustvo u ž ivotu koje vas č ini svesnim vaš e
besmrtnosti. Kada jednom budete spoznali da smrt ne postoji steć i
ć ete druge osobine u ž ivotu, za poeziju, ples, pesmu, sveč anost. Zato
što smrt ne postoji č ovek mož e da klič e: ‘Aleluja’.

23. dan
Pokuš avam da vam pomognem da volite, da vaš a ljubav
bude jača. Sve takozvane religije radile su drugač
ije. Poš to su videle
da ljubav stvara jad propovedale su odricanje od nje. I sam vidim da
ona stvara jad, ali vas ipak učim da uklonite prepreke i uč inite je
bezgranič nom.

168
Tradicionalne religije polaze sa istog mesta, ali se kreć u u
različitim pravcima. One smatraju da ljubav stvara nevolje, a ja ne
mislim tako. Nevolje stvara odricanje od ljubavi. Reš enje se ne
nalazi u odricanju od ljubavi, treba napustiti ogranič enosti. Budite
zaljubljeni, neka vaš a ljubav bude spontana i prirodna. U trenutku
kada se vaš a ljubav oslobodi ogranič enja, vi ć ete biti slobodni. Onda
će se osloboditi i vaše biće, jer se ono sastoji od ljubavi, vaš a duša je
sačinjena od ljubavi.

24. dan
Pokuš avam malo da vas razveselim, da vas uč inim radosni-
jim, svesnijim dara koji vam je poklonila celina, da bi se u vama
probudila zahvalnost. Iz te zahvalnosti nudimo svoju pesmu. Tu se
č ovek klanja postojanju jednostavno iz radosti i zbog zahvalnosti.
Čovek onda nudi samog sebe sa svim š to ima, sa nekoliko cvetova
svog bić a. Ti cvetovi su ono na š ta mislim kada kaž em pesme, neš to
kreativnosti, šta god da stvarate.
Ovaj oseć aj doprinosi lepoti sveta i lakoći postojanja, ‘doda-
jem malo svetla u mrač nu noćduš e’. Čovek je u potpunosti ispunjen
i više mu nije potrebna nikakva religija.
Kreativnost je religija i molitva, a ona proizilazi iz medi-
tacije.

25. dan
Ima mnogo ljudi za koje drugi misle da si ludi, jer slede
svoje srce i ne mogu da ostvare komunikaciju sa svetom koji je
stvorio razum. Njihov problem se sastoji samo u tome š to su u
mnogo boljem polož aju od ostalih. To je kao da č ovek koji vidi, ž ivi
među slepima. On ć e stalno imati problema, niko ga neć e sluš ati niti
ć e moć i da ga razume. Neć e imati razumevanja od njih ma o č emu da
se radi.
Sasvim mali broj ljudi se usuđuje da ž ivi u srcu. To su mis-
tici koji su priš li veoma blizu, ali biti blizu jošuvek znač i biti daleko.
Neophodan je jošjedan veliki korak, jošjedan skok i onda ć e doć i do
neopisivog koje nije ni telo, ni um, ni srce. Jezik je sač injen od reč i
koje pripadaju, telu, razumu i srcu. Za to ne postoji reč .

169
26. dan
Prijateljstvo u sebi nosi neš to od spiritualnog. Ljubav je
neš to što pripada biološ kom, a prijateljstvo duhovnom. Dok ljubav
ne postane kao prijateljstvo, č ovek ć e zbog nje patiti. Umesto da
nađ e blaž enstvo nalazi sve viš e patnje. Nije stvar u energiji ljubavi,
nego u tome š to je vi ne umete oplemeniti, niste umetnik ljubavi,
uzimate je jednostavno kao da se sama po sebi razume, i kao da je tu
kraj, a tu nije kraj. Dozvolite joj da postane prijateljstvo, neka bude
kao molitva. To su dve moguć nosti sa dva pristupa. Ukoliko ostvarite
prijateljstvo sa nekim koga volite onda mož ete da volite i druge
ljude, vaš a ljubav postaje sve već a, ona raste i š iri se. To je jedan
pristup. Ako pristupite drugima s ljubavlju, bez vezanosti i dozvol-
javate isto to i drugima, vaš a ljubav ć e se razviti u molitvu. To je
drugi smisao.
Molitva označ ava ljubav prema celini, celom svetu, prijatel-
jstvo sa drveć em, planinama, rekama, stenama i zvezdama. Kada
prijateljstvo stigne do tog stupnja molitve, č ovek postaje religiozan.

27. dan
Ego treba u potpunosti da se odbaci. Ne morate da idete za
njegovim ciljevima, jer sve š to vam je potrebno imate većsami po
sebi. Treba samo da se razvijete. Treba da uklonite prepreke, jer su
vaš e moguć nosti većtu. Vi mož ete moje razmiš ljanje da nazovete
negativnim, da kaž ete da sam protivnik pozitivnog razmiš ljanja.
Pozitivno miš ljenje predstavlja plan koji ste vi zamislili, kakvi treba
da budete, a ja vam kaž em da vas je postojanje većuč inilo onakvim
kakvi treba da budete. Samo uklonite prepreke, to je najstarije uč enje
velikih mistika, svih svetih ljudi (budha). Treba stalno da ponavljate:
‘to nisam ja, to nisam ja’. Ovo je takozvana neti, neti metoda. Uklan-
jajte, dok ne uklonite sve. Kada preostane samo apsolutno niš ta u
njemu ć e se otvoriti lotosov cvet. Prvi put kada ne budete vi, po-
javić e se vaš e biće, a to protivreč no iskustvo je najlepš e životno
iskustvo.

28. dan
Religiozan č ovek je sasvim na zemlji i mora tako da bude
inač e ne bi imao korena. Stoga ja poduč
avam da imate korene u zem-
lji, jer znam da se samo tako mož emo uzdići do oblaka. Cveće će

170
nić i samo ukoliko bude imalo duboke korene. Zato je za mene sve-
tovno i sveto isto, lice i nalič je istog novčića. Dok su pesma, ples,
ljubav, kreativnost, radost i smeh uz sveto, oni su njegov urođ eni deo
i to polovina, pa nisu mali i nebitni. Kada je prisutna prva polovina,
druga se automatski pojavljuje. One nisu razdvojene.
Kroz istoriju je druga polovina bila i važ nija i liš
ena prve
polovine. Stoga je religija umrla, Bog je umro, jer je drvo ostalo bez
korena. Bog mož e da oživi, ali samo tako što će imati koren u zemlji.
Pod tim podrazumevam radost, pesmu i sveč anost.

29. dan
Lotosov cvet je veoma simbolič an. On raste iz blata. Na-
jlepši cvet raste iz blata. Iz seksualnosti izvire molitva, duš a iz tela, a
ono je samo blato. Bož ansko raste iz sveta.
Ukoliko površ no posmatrate stvari ovo izgleda nemoguć e.
Kada vidite blato teš ko ć ete poverovati da iz njega mogu nić i lotosov
cvetovi. Kada gledate lotosov cvet, da li mož ete da poverujete da je
nikao iz blata. Ipak to je tako. Najniž e je povezano sa najuzviš enijim.
Najuzviš enije je najprimitivnije, a najprimitivnije je sadrž ano u na-
juzviš enijem. Sve je premoš ćeno. Život predstavlja most. To je moje
temeljno uč enje. Ne negira se niš ta, čak ni blato. Sve se treba trans-
formisati u lotosov cvet.

30. dan
Čovek mož e da živi u vremenu ili u več nosti. Obe te moguć -
nosti su otvorene, jer ne postoji sudbina. Čovek je sloboda. On je
doš ao bez sudbine. Buduć nost mu je otvorena, nije određ ena kada se
rodite. Svaki postupak određ uje vaš u buduć nost, jer je u svakom
vaš em postupku sadrž an vašizbor i pri svakom koraku mož ete da
menjate pravac u kome ide vašž ivot. Milioni ljudi ž ive u vremenu,
jer su rođeni u masi ljudi koja ne zna niš ta o več nosti. Njihovi ro-
ditelji, učitelji, vođe, društvo, svi oni ž ive u vremenu. Svako dete uč i
tako š to ponavlja, imitira, ali mu se postavljaju i uslovi.
Svi nas uč e da se vreme sastoji od proš losti, sadaš njosti i
buduć nosti, ali to nije tač no. Vreme se sastoji samo od proš losti i
buduć nosti, dok je sadaš njost samo poniranje u več nost. Sadaš njost
ne pripada vremenu, ona ga prevazilazi. Živeti u sadaš njosti znač i
otići izvan vremena, biti ovde i sada, to znač i biti izvan kretanja. U

171
momentu kada ste iznad vremena vi ne patite, jer je patnja posledica
vremena, a blaž enstvo je posledica več nosti. Čovek u svakom
trenutku mož e da se okrene ka več nosti, jer je ona uvek ovde.
Proš losti nema, a mi smo vezani za nju, za ono š to je nepostojeć e.
Zbog toga š to prianjamo uz nepostojeć e propuš tamo ono š to je u
samom središ tu: sadaš njost. Ona je stvarno postojeć a. U jednoj ruci
nam je proš lost, a u drugoj buduć nost. Deo nas je prepun uspomena,
a drugi deo pun maš tanja, snova i planova. Izmeđ u njih se nalazi
veoma než an i osetljiv momenat, poput ruž inog cveta koji je zanema-
ren i uniš ten. Meditacija mož e da pomogne č oveku da ne zaboravi
svoj cvet i da se sa njim uskladi. Lagano ispraznite svoje ruke od
proš losti i buduć nosti, da bi mogli biti ovde i sada. To je transforma-
cija. Ona otvara vrata u bož ansko.

31. dan
Život je jedini Bog. Čovek treba da ž ivi intenzivno, strasno,
a ne polovič no i mlako. Čovek treba da pali svoje svetlo istovremeno
sa oba kraja. Onda je jedan trenutak vredniji od cele več nosti. Živite
od momenta do momenta, ali nemojte niš ta da potiskujete. Budite
ovde i sada kao da vam je to poslednja moguć nost. Čovek mora da
živi tako, kao da mu je svaki trenutak poslednji. Zaš to da ž ivite
polovič no? Mož da u sledećem momentu viš e neć ete postojati, stoga
sve što ste budite u ovom trenutku, rizikujte sve za njega, jer ko zna
šta će se dogoditi u sledeć em. To je pravi nač in da se ž ivi život. Kad
ne razmiš ljate o posledicama postajete lotosov cvet. Treba stalno da
mislite na njega da bi mogli š to dublje biti ovde i sada. Ipak, morate
da budete nezavisni, nevezani, i nedodirljivi, bez buduć nosti, da bi
mogli ž iveti u potpunosti i bez proš losti, da bi mogli da ostanete ne-
dodirljivi.
Kada se to dogodi, ž ivot postaje blaž enstvo, bezgranič no,
beskrajno, več no blaženstvo.

172

You might also like