OPI ELEMENTI OBVEZNOG PRAVA

Pravne injenice su takve injenice uz koje je vezan neki pravni uinak, tj. postanak, prestanak ili promjena prava odnosno pravnih odnosa. Pravne injenice mogu biti prirodni dogaaj (porod, smrt, pojava otoka u rijeci, protek vremena) koje se onda nazivaju pravni dogaaji. Drugu skupinu ine ljudska djelovanja, tj. manifestacija ljudske volje uz koju su vezani pravni uinci. akva djelovanja se zovu pravna djelovanja. Pravna djelovanja meu koja se ubrajaju i propu!tanja mogu biti" pravni poslovi i protupravna djelovanja ili delikti. Pravni poslovi su izjave volje koja su upravljena na proizvodnju nekog pravnog uinka (ugovori, oporuka). Protupravna djelovanja su djelovanja koja se protive pravnim normama te se njima pravo vrijea, a pravni poredak redovito uz njih ve#e uinke koje poinitelj nije imao u namjeri niti ih je htio (kazna ili obveza na naknadu !tete). $ stjecanju prava govorimo ako se neko pravo spoji s nekim subjektom, a o gubitku ako se pravo odvoji od dosada!njeg subjekta. %ubitku prava odgovara u pravili stjecanje prava po drugoj osobi (preno!enje vlasni!tva tradicijom), no netko mo#e izgubiti pravo, a da ga nitko tre&i ne stekne (propast stvari). ' takvom sluaju je spojen i prestanak prava, tj. pravo prestaje postojati za svakoga. (o#e se dogoditi da netko stekne pravo, a da ga pritom drugi istodobno nije izgubio (stjecanje vlasni!tva okupacijom). $vdje je sa stjecanjem spojen postanak prava. )od promjene prava ne mijenjaju se subjekti, a ni osnova postanka prava, nego se samo preinaava njegov sadr#aj. *ko npr. du#nik svojom krivnjom onemogu&i ispunjenje obveze, preinauje se pravo na primarnu inidbu obveze u pravo na naknadu !tete u novcu, no obveza ostaje esencijalno ista, a eventualna osiguranja (zalozi) vrijede i za taj sekundarni zahtjev. Derivatno (izvedeno) stjecanje mo#e biti" translativno + stjecanje prijenosom dosada!njeg prava od jednog subjekta (auctor, prethodnik) na novi subjekt (successor, pravni sljednik) u punom dosada!njem sadr#aju (prijenos vlasni!tva tradicijom iz ruku dosada!njeg vlasnika) konstitutivno + stjecanje gdje subjekt prava ne prenosi itavo svoje pravo, nego na temelju svog prava osniva za stenika novo pravo (u#eg sadr#aja), npr. vlasnik zemlje ustupa susjedu slu#nost puta ili vjerovniku zalo#no pravo. Derivatno translativno stjecanje se naziva i pravnim nasljedovanjem ili sukcesijom. ' ,ustinijanovom i modernom pravu se razlikuje singularna sukcesija (novi subjekt prava stjee od svog prethodnika pojedinano pravo, npr. vlasni!tvo neke zemlje) i univerzalna sukcesija (stjee se jednim aktom skup imovinskih odnosa kao cjelina, aktiva i pasiva, kao u sluaju nasljedstva).

PRAVNI POSLOVI
Pravni posao je oitovanje privatne volje s kojom pravni poredak spaja odreene pravne uinke koje stranke ba! namjeravaju posti&i. Pravni posao je uvijek oitovanje volje i u tom je osnovna razlika izmeu pravnog posla i delikta. - delikt je manifestacija privatne volje, ali poinitelj delikta u pravilu te posljedice ne #eli, a one nastupaju neovisno od njegove volje. .imski pravnici nisu poznavali op&i pojam pravnog posla, ali im on nije bio sasvim nepoznat. $ni su izgradili pojmove o pojedinim tipovima pravnih poslova, pogotovo nauku obveznih ugovora na glavnom tipu istih, tj. na stipulaciji. /avili su se i nekim u#im kategorijama pravnih poslova imovinskog prava (contractus, pactum, gesta per aes et libram). -pak, prvu op&u nauku o pravnim poslovima koja obuhva&a sve pravne poslove graanskog prava, je izgradila tek pandektna pravna znanost na temelju rimskog prava. Pravni poslovi se dijele na" Jednostrani ne!otia unilateralia" #ravni #oslovi + nastaju oitovanjem volje samo jedne stranke (oporuka, okupacija, manumisija, derelikcija)

$vostrani ne!otia %ilateralia" #ravni #oslovi + nastaju suglasnim oitovanjem volje dviju stranaka koje stoje jedna nasuprot drugoj (jedna stranka ne!to obe&ava, a druga prihva&a obe&anje). Dvostrani pravni poslovi se zovu ugovori. 1a#nu skupinu ine obvezni (obligatorni) ugovori. 2jihov sadr#aj je u tome !to se jedna stranka prema drugoj na ne!to obvezuje, njima se osnivaju obveze. 2o pored obveznih ugovora, dana!nje pravo za razliku od rimskog, poznaje jo! i stvarnopravne, obiteljskopravne i nasljednopravne ugovore kojima se osnivaju stvarna, obiteljska ili nasljedna prava. $bvezni ugovori se dijele na" dvostrane (bilateralne) ili dvostrano obvezuju&e i jednostrane (unilateralne) ili jednostrano obvezuju&e. 2o osnovna dioba je ovdje sasvim drugaija. 3vi su ugovori dvostrani pravni poslovi, ali ovdje se radi o tome da li je kod ugovora na inidbu, odnosno ispunjenje obvezna samo jedna stranka (npr. kod stipulacije ili zajma), ili su na inidbu (ispunjenje) obvezne obje stranke, te je svaka stranka nu#no od poetka i du#nik i vjerovnik (contractus bilaterales ae4uales, zvani jo! i sinalagmatiki ili potpuno dvostrano obvezni ugovori, npr. kupoprodaja, najam, societas). Pored toga postoje i nepotpuno dvostrano obvezni ugovori (contractus bilaterales inae4uales) gdje je jedna stranka nu#no od poetka obvezana na ispunjenje inidbe, no prema prilikama mo#e eventualno i druga stranka (vjerovnik) postati obvezana na neku protuinidbu, ali to ne mora biti u svakom konkretnom sluaju (npr. depositum ili mandatum). Pravni #oslovi &e'u (ivi&a ne!otia inter vivos" i )a slu*a+ s&rti ne!otia &ortis ,ausa". )od pravnih poslova za sluaj smrti uinak pravnog posla ovisi od smrti stranke koja poduzima pravni posao te takvi poslovi imaju uinak tek poslije smrti te stranke (oporuka, legat, donatio morti causa). Na#latni ne!otia onerosa" #ravni #oslovi i %es#latni ne!otia lu,rativa" #ravni #oslovi se razlikuju po tome da li se za inidbu na koju je upravljen pravni posao ima dati protuinidba koja je po shva&anju stranaka ekvivalentna primljenoj koristi (tako kod kupoprodajnog i najamnog ugovora) ili ne postoji obveza na davanje takve protuinidbe (npr. kod darovanja). A#straktni i kau)alni #ravni #oslovi se razlikuju prema tome da li je pravni razlog, tj. ona praktina svrha koja se oitovanjem volje #eli posti&i (causa) iz pravnog posla vidljiva ili nije. Primjer apstraktnog pravnog posla je stipulacija jer razlog obveze nije iz same stipulacije vidljiv. )od kupnje se s druge strane pravni razlog vidi iz samog ugovora jer je sadr#aj i svrha ugovora u tome da se zamijeni novac za robu, a kod najma da se zamijeni upotreba stvari za novac. u je pravni razlog vidljiv iz samog pravnog posla te pravni posao ovisi od valjanosti kauze. -or&alni i ne.or&alni #ravni #oslovi se razlikuju prema tome da li je za njihov postanak propisana odreena forma.

O OBLI/IMA PRAVNI0 POSLOVA

/itni element pravnog posla je oitovanje volje. 3ama unutarnja volja dok nije prema vani oitovana nema znaaja za pravo. Pravni poredak mo#e za oitovanje volje kod pravnog posla propisati odreeni oblik te se tada govori o formalnim pravnim poslovima. *ko pravni poredak ne propisuje formu za oitovanje volje, onda se govori o neformalnim pravnim poslovima. 2ajstarije rimsko ius civile poznavalo je samo mali broj tipova pravnih poslova, a svi su bili strogo formalistiki (izgovaranje sveanih formula, prisustvovanje svjedoka ili magistrata). 2ajva#niji op&i tipovi formalnih pravnih poslova su bili" Gesta #er aes et li%ra& + potjeu iz vremena dok jo! nije bilo kovanog novca te se pla&anje vr!ilo vaganjem bakra pred svjedocima (mancipatio, ne5um, osnivanje manusa, adopcija i emancipacija, sainjavanje oporuke + testamentum per aes et libram)

In iure ,essio + odvijala se u obliku prividne parnice, a slu#ila je za prijenos vlasni!tva i slu#nosti, za ustupanje nasljedstva i za oslobaanje robova i stjecanje oinske vlasti. Sti#ulatio + je bila za razliku od ostale dvije skupine, bila iskljuivo pravni posao obveznog prava i to obvezni ugovor (contractus) civilnog prava koji se sklapao usmenim pitanjem budu&eg vjerovnika i sukladnim odgovorom budu&eg du#nika (spondesne7 spondeo itd.) ' kasno doba stipulatio mnogo gubi od svojih ranijih formalnosti, a gesta per aes et libram i in iure cessio nestaju u postklasino doba, a ,ustinijan ih i formalno ukida ukidanjem razlike izmeu res mancipi i res nec mancipi. .imljani su polagalo te#i!te na usmeni oblik. ek u republikansko doba se javlja prvi rimski literatni kontrakt. -nae su isprave upotrebljavali samo kao dokazno sredstvo o pravnim poslovima koji su sklopljeni prije ili istodobno sa izdavanjem isprave (isprave o mancipaciji, stipulaciji8) ek kasnije se javlja dispozitivna isprava (ona koja je potrebna za sam postanak i valjanost pravnog posla + npr. pismena oporuka).

O O1ITOVANJ2 VOLJE I T2MA1ENJ2 PRAVNI0 POSLOVA

1olja kao unutarnji faktor dobiva znaaj za pravo tek ako prema vani bude oitovana. *ko nije bila propisana forma za oitovanje volje, ona se mogla oitovati na razliite naine, bilo izrijekom ili !utke. -zrino oitovanje volje mo#e biti uinjeno usmeno ili pismeno ili samo znacima (potvrdno kimanje glavom na postavljeno pitanje). Pre!utno oitovanje predle#i ako se ono ne mo#e ustanoviti iz takvog pona!anja osobe koje nije upereno izravno na odreeno oitovanje volje, ali se iz dotinog pona!anja prema prometnim obiajima mo#e nedvojbeno zakljuiti na oitovanje daljnje volje koja je u takvom pona!anju sadr#ana i prema tome !utnjom oitovana. *ko npr. vjerovnik vrati du#niku pismenu zadu#nicu o dugu, on time izrijekom oituje samo volju da ne #eli zadu#nicu dalje posjedovati, ali takvo pona!anje se mo#e protumaiti kao mu&ko daljnje oitovanje volje da du#niku opra!ta dug. akvo pre!utno i neizravno oitovanje volje nazivamo danas konkludentnim inima. 3ama !utnja ne znai uvijek pristanak. %losatori i kanonsko pravo su postavili pravilo 94ui tacet consentire videtur:, tj. tko !uti smatra se da pristaje, ali to pravilo u toj op&enitosti nije ispravno. ;utnja se treba tumaiti kao i svaki drugi konkludentni in prema okolnostima sluaja i situaciji. (o#e se dogoditi da se prema vani ne oituje ono !to je stranka upravo htjela pa dolazi do nesklada izmeu volje i oitovanja. Postoje tri teorije o tome treba li se u takvom sluaju dati prednost volji ili oitovanju. Teori+a vol+e + smatra da u takvom sluaju treba biti mjerodavna volja, tj. oitovanje nema uinka ako ne odgovara pravoj volji, vladaju&a teorija u op&em (pandektnom) pravu. Teori+a o*itovan+a + smatra da je mjerodavno oitovanje, bez obzira na to da li ono odgovara pravoj volji onoga koji daje oitovanje. Teori+a #ov+eren+a #osredovna teori+a" + pola#e naelno te#i!te na volju, ali se to stanovi!te modificira s obzirom na sigurnost pravnog prometa onamo da se naroito kod naplatnih poslova meu #ivima mora !tititi povjerenje u valjanost oitovanja na strani onoga kome je oitovanje namijenjeno. ' staro doba, rimsko pravo je stajalo na teoriji oitovanja, a kod neformalnih poslova iuris gentium koji prevladavaju s vremenom dolazila je do izra#aj teorija volje. Paralelno sa nestajanjem formalizma, rimsko pravo prelazi od teorije oitovanja na teoriju volje koja dominira ve& u kasnijem rimskom pravu i u ,ustinijanovoj kodifikaciji. 1olja koja se manifestira u oitovanju ne dolazi uvijek jasno do izra#aja. <ato je esto puta potrebno tumaenje pravnih poslova da bi se utvrdio njihov pravni sadr#aj koji su stranke pri sklapanju posla imale pred oima. ' prvo doba je vladalo strogo (objektivno) tumaenje gdje su se rijei i geste tumaile doslovno i strogo u njihovom objektivnom znaenju bez obzira na pravu volju stranaka i bez obzira na eventualne nepravedne posljedice takva tumaenja. $padanjem =

formalizma i uvoenjem neformalnih poslova iuris gentium probija se potkraj republike slobodnije tumaenje koje ve& uva#ava volju koja stoji za oitovanjem. *ko se kod dvosmislenog oitovanja pristupalo istra#ivanju volje, nije se jo! ispitivala toliko subjektivna volja ti konkretnih stranaka u konkretnom pravnom poslu nego namjera i volja koju stranke u prometu obiajno takvom poslu ili takvoj izjavi pripisuju. Do jaeg uva#avanja volje nasuprot rijeima dolazi u oporunom pravu. ' ,ustinijanovom pravu se daje prednost unutarnjoj volji i namjeri stranke u konkretnom poslu pa makar se ona i oito razilazi s onim !to bi slijedilo iz samog oitovanja.

SA$R3AJ PRAVNOG POSLA ESSENTIALIA4 NAT2RALIA I A//I$ENTALIA NEGOTII"

Pravni poredak stvara odreene tipove pravnih poslova, daju&i odreenim poslovima odreen sadr#aj (uinak) i tehniki naziv. Pravni poredak daje strankama u stanovitoj mjeri mogu&nost da neke sastojke pravnog posla iskljue ili da ih dopune nekim drugim sastojcima jer se mo#e dogoditi da tipini sadr#aj i uinak ide dalje od onoga !to su stranke u konkretnom sluaju htjele ili ne posti#e ono !to su stranke time htjele. Prema tome do koje mjere je to dopu!teno, razlikuje se" essentialia ne!otii ili bitni sastojci ugovora koji su nu#ni da bi uop&e mogao nastati odreeni tip pravnog posla (osnovni, minimalni sadr#aj koji mora postojati kod odreenog tipa pravnog posla, npr. za postanak kupoprodajnog ugovora bitno je da se stranke sporazume o predmetu i cijeni8). Naturalia ne!otii + to su prirodni sastojci pravnog posla koji obuhva&aju daljnji sadr#aj preko onog bitnog i minimalnog te se smatraju ukljuenima u sadr#aj pravnog posla iako stranke nisu ni!ta o tome ugovorile te iako ti sastojci nisu za pravni posao bitni i karakteristini. 3tranke ih mogu izrijekom i iskljuiti ili izmijeniti, a ako o njime ni!ta ne odrede vrijedit &e glede njih dispozitivne pravne norme. )od kupoprodajnog ugovora su naturalia negotii npr. uglavci o prodavaoevoj odgovornosti za evikciju ili nedostatke prodane stvari. A,,identalia ne!otii + to su sluajni (samovoljni) sastojci pravnog posla i vrijede samo ako su pravnom poslu naroito dodani voljom stranaka i ukoliko zakon takve uglavke ne zabranjuje. o su uzgredne odredbe kojima se normalni uinak pravnog posla voljom stranaka mijenja i prilagoava konkretnom sluaju (unutar zakonskih granica naravno). 3tranke s njime nadopunjavaju ili mijenjaju naturalia negotii, npr. iskljuuju prodavaoevu odgovornost za evikciju koja je priodno spojena s kupnjom ili uz kupoprodaju se npr. ugovara jo! i le5 commissoria (tj. odredba da se kupnja razvrgava ako kupac ne isplati kupovninu u odreenom roku). akve odredbe vrijede samo ako ih stranke izriito ugovore. (eu uzgrednim uglavcima (accidentalia negotii) tipinog su znaenja uvjet (condicio), rok (dies) i nalog ili namet (modus). o su uzgredne odredbe zbog kojih uinak pravnog posla ima nastati tek pod odreenim uvjetom ili zbog kojih nema nastati odmah nego tek za neko vrijeme (dies) ili se uz pravni posao ve#e jo! neki nalog (modus). .imsko pravo je smatralo da se uz neke pravne poslove iuris civilis (tzv. actus legitimi) ne smiju dodavati uvjeti ni rokovi jer su ti poslovi inae ni!tavni.

2VJET /ON$I/IO"
'vjet je uzgredna odredba kojom stranke uinak pravnog posla ine zavisnim od neke neizvjesne budu&e okolnosti, a istim se nazivom oznaava i sama budu&a neizvjesna okolnost. .azlikuju se" sus#en)ivni od!odni" i re)olutivni raskidni" uv+eti. 3uspenzivnim uvjetom se odgaa uinak pravnog posla, a uinak nastaje samo ako se uvjet ispuni (npr. otac ostavlja sinu imovinu pod uvjetom ako se o#eni). >

.ezolutivni uvjet je takav uvjet gdje uinak pravnog posla nastaje odmah, ali je trajanje uinka zavisno od ispunjenja uvjeta. -spuni li se rezolutivni uvjet, uinak pravnog posla prestaje, a ako se izjalovi uinak &e biti trajan (npr. udovici se ostavlja udovika renta ako se ne uda). .imski pravnici su i rezolutivne uvjete konstruirali kao suspenzivno uvjetovana oitovanja o ukidanju pravnog posla. )od pravnih poslova iz podruja iuris civilis koji su i!li za osnivanjem ili preno!enjem apsolutnih prava (vlasni!tva, slobode, oinske vlasti) nije bilo dopu!teno dodavanje rezolutivnih uvjeta ni zavr!nih rokova jer su se takva prava smatrala trajnima pa su se takvi dodaci smatrali ni!tavima (vlasni!tvo se ne mo#e prenositi za neko vrijeme, a nije dozvoljeno postavljane nasljednika samo za odreeno vrijeme, semel heres semper heres + jedno& nasljednik uvijek nasljednik). A.ir&ativni i ne!ativni uv+eti se razlikuju po tome da li ima nastati neka nova okolnost koja mijenja dosada!nje stanje. *firmativni uvjet je ispunjen ako se dogodi uvjetovana okolnost, a negativni uvjet je ispunjen kada je sigurno da ne mo#e do&i do promjene koja je uvjetovana. ' protivnim sluajevima, uvjet je izjalovljen (condicio deficit). Potestativni4 kau)alni i &ikstni uv+eti + kod potestativnog uvjeta je ispunjenje one okolnosti koja je stavljena kao uvjet prepu!tena na volju onome koji je iz tog posla ovla!ten. -spunjenje uvjeta se sastoji u njegovom djelovanju. )auzalni je uvjet ako njegovo ispunjenje le#i izvan ovla!tenikove voljne sfere (npr. ako tre&i ne!to uini). (ikstni uvjet je ako njegovo ispunjene ovisi i od ovla!tenikove volje i od kakva dogaaja ili djelovanja tre&e osobe (npr. ako se o#eni! odreenom osobom). 'vjetovana okolnost mora biti budu&a i neizvjesna. *ko nedostaje jedno od tih obilje#ja, uvjet ne&e biti mogu&. ' takvim sluajevima se govori o nepravim uvjetima, a oni su" Nu(ni uv+eti + ovdje je uvjetovana okolnost budu&a, ali je sigurno da se mora ispuniti (npr. ako netko umre). akav posao je bezuvjetan, no vezanje posla na okolnost koja se mora dogoditi imat &e redovito uinak roka (dies) pa je poetak uinka posla odgoen do nastupa tog roka. Ne#ravi uv+et + ako se uvjetovana okolnost ve& dogodila u sada!njosti ili pro!losti, mada ta okolnost strankama i nije bila poznata. akav posao je bezuvjetan. <a pravi uvjet nije dovoljna subjektivna, nego objektivna neizvjesnost. Ne&o!u5i uv+eti + uvjeti koji se ne mogu ostvariti bilo fiziki, bilo pravno. 2o ni!tavost takvih poslova provedena je dosljedno samo kod pravnih poslova inter vivos. )od razradba posljednje volje, rimski pravnici su usvojili naelo da se nemogu&i uvjeti smatraju kao da nisu dodani te se takav posao morti causa treba smatrati bezuvjetnim i valjanim. Ne&oralni tur#is4 ,ontra %onos &ores" i nedo#u6teni uv+eti su se prosuivali isto kao i nemogu&i uvjeti, tj. dodani pravnom poslu inter vivos inili su posao ni!tavnim, a kod poslova mortis causa smatrali su se pro non scripto (da uop&e nisu dodani). 'vjet mora ishoditi iz volje stranaka. <ato pravi uvjet nije tzv. condicio iuris, tj. okolnost od koje zavisi uinak pravnog posla ve& po samim pravnim propisima bez obzira da li to stranka ho&e ili ne (npr. ako ostavitelj imenuje nekog nasljednika pod uvjetom da ga ovaj nad#ivi, takav uvjet je suvi!an jer nasljednik mora ve& po pravnim propisima nad#ivjeti ostavitelja). ;to se tie uinka uvjeta treba razlikovati vrijeme prije ispunjenja uvjeta (,ondi,io #endet, tj. vrijeme ekanja i neizvjesnosti ho&e li se uvjet ispuniti) zatim vrijeme nakon ispunjenja uvjeta (,ondi,io e7istit) odnosno nakon njegova izjalovljenja (,ondi,io de.i,it), tj. kad se uvjet ispunio ili je sigurno da se ne&e vi!e ispuniti. 8od sus#en)ivni9 uv+eta ,ondi,ione #endente pravni posao ne proizvodi uinke i ne zna se ho&e li ih proizvesti. Pravni posao je sklopljen, ali su njegovi uinci odgoeni pa se na pravnom stanju zasad ni!ta ne mijenja (tko je prenio vlasni!tvo pod suspenzivnim uvjetom, ostaje vlasnikom). -pak, i za vrijeme pendencije dolazi do nekih ogranienih uinaka (preduinaka) u cilju za!tite budu&ih prava uvjetno ovla!tenoga. Pravni polo#aj uvjetnog ovla!tenika je nasljediv, tj. pod suspenzivnim uvjetom steene imovinske koristi prelaze na

nasljednike ako bi ovla!tenik umro prije ispunjenja uvjeta. 2o najva#nija je za!tita prava ekanja u tome !to se uvjet smatra ispunjenim, mada nije ispunjen, ako uvjetno optere&eni onemogu&i ispunjenje. Posebno je reguliran sluaj ako je nekome legat ostavljen pod suspenzivnim potestativnim negativnim uvjetom (npr. legat mu#u pod uvjetom da se ponovo ne o#eni). /udu&i da &e se tek smr&u legatara mo&i sa sigurno!&u ustanoviti da uvjet nije prekr!en, donesena je cautio (uciana. @egataru bi se zapis uruio odmah ako bi stipulacijom pru#io osiguranje da &e legat vratiti ako se o#eni. Aautio (uciana je pro!irena i na postavljanje nasljednika pod takvim uvjetom. *ko se suspenzivni uvjet ispuni (condicio e5istit), nastaju uinci pravnog posla sami od sebe, a ako se uvjet izjalovi (condicio deficit) uinci vi!e ne mogu nastati pa se smatra da pravni posao i nije bio sklopljen. Pitanje je od kojeg asa djeluju uinci pravnog posla ako se uvjet ispuni (retroaktivno od asa sklopljenog posla, e5 tunc, ili tek od asa ispunjenja uvjeta, e5 nunc). )lasino pravo pledira naelu e5 nunc iako se javljaju ve& i naela retroaktivnog djelovanja. ' ,ustinijanovom pravu prevladava naelo e5 tunc. )od rezolutivnih uvjeta condicione pendente uinci pravnog posla nastaju odmah u potpunosti, ali trebaju prestati ako se uvjet ispuni.

RO8 $IES"
.ok je uzgredna odredba pravnog posla kojom je uinak pravnog posla vremenom ogranien. 'inak ili nastaje tek od odreenog vremena (dies a 4uo) ili traje samo do odreenog vremena (dies ad 4uem). Poetni rokovi su analogni suspenzivnim, a zavr!ni rezolutivnim uvjetima, ali rok za razliku od uvjeta ne stvara neizvjesnost nego samo odgaa nastanak odnosno prestanak uinka do odreenog vremena. 3vaki rok je certus an, uvjet je incertus an. .ok mo#e biti tono odreen nekim vremenski odsjecima ili kalendarski, ali mo#e biti i unaprijed neodreen (npr. kad netko umre). *ko je sam nastup roka neizvjestan tada pod oblikom roka predle#i uvjet sa svim posljedicama uvjeta. 3ve hipoteze neizvjesnosti su klasificirane u pandektnoj nauci u etiri skupine" dies ,ertus an4 ,ertus :uando + prosti rok (npr. prvog dana slij mjeseca) dies ,ertus an4 in,ertus :uando + prosti rok (npr. na dan smrti neke osobe) dies in,ertus an4 in,ertus :uando + uvjet (npr. ako brod iz *zije doe) dies in,ertus an4 ,ertus :uando + uvjet (npr. kad neka osoba navr!i odreene godine #ivota) *nalogno uvjetima, ni rokovi se nisu mogli pod prijetnjom ni!tavosti dodavati uz tzv. actus legitimi, a niti se poetni ili zavr!ni rok moglo vezati postavljanje nasljednika (ovdje se smatralo kao da rok nije dodan). <avr!ni rokovi kao i rezolutivni uvjet se nisu mogli dodavati pravnim poslovima o osnivanju i preno!enju apsolutnih prava koja su se smatrala trajnim (vlasni!tvo, sloboda, oinska vlast) jer je inae takav posao bio ni!tav. ek ,ustinijanovo pravo dopu!ta preno!enje vlasni!tva pod zavr!nim rokom kod darovanja, legata i fideikomisa kako je u tim sluajevima bilo dozvoljeno i kod rezolutivnih uvjeta.

NALOG ILI NAMET MO$2S"

(odus je uzgredna odredba dodana besplatnom pravnom poslu kojom se stjecatelju name&e neka du#nost. (odus se mo#e dodati besplatnim pravnim poslovima inter vivos (darovanje, manumisija), a naroito poslovima mortis causa (nasljedstvo, legat). Primaocu dara, nasljedstva ili legata mo#e se nalo#iti da ne!to uini (npr. da podigne ostavitelju spomenik) ili sl. (odus se razlikuje od uvjeta (suspenzivnog potestativnog) time !to uinak nastupa ovdje odmah primanjem dara odnosno nasljedstva ili legata, a za primaoca nastaje du#nost da izvr!i nalog. 'vjet odgaa, ali ne sili. 2alog sili, ali ne odgaa. ' poetku nije postojala direktna tu#ba za izvr!enje naloga, nego su pronaena samo interdiktna sredstva prisile. ek u kasnije B

carsko doba se sili na izvr!avanje naloga u ekstraordinarnoj kogniciji, a u postklasinom i ,ustinijanovom pravu da je se interesiranim osobama actio praescriptis verbis na izvr!enje naloga, odnosno ako je izvr!enje nemogu&e, mo#e se tra#iti povratak darovanja kondikcijom causa dana non causa secuta.

NEVALJANOST PRAVNI0 POSLOVA ; 8ONVALI$A/IJA I 8ONVERZIJA

<a valjani pravni posao se tra#i" sposobnost (naroito djelatna), volja i njeno oitovanje, mogu&nost i dopustivost sadr#aja. * osim toga je po rimskom pravu esto puta bilo bitno i odr#avanje propisane forme pri sklapanju posla. *ko ne!to nedostaje, posao je ni!tavan. 2o, pandektna nauka pod pojmom nevaljanosti se razlikuju dvije podvrste" ni6tavost i #o%o+nost pravnog posla. ' sluaju ni!tavosti smatra se kao da pravni posao ne postoji i da nije nikada ni nastao. 2a ni!tavost se mo#e pozivati i svaki tre&i koji na tom ima interes. .azlogom ni!tavosti je pomanjkanje neke bitne pretpostavke (npr. oporuka koju saini luak ili oporuka koja nema propisana oblika). 2i!tavost mo#e biti potpuna ili samo djelomina. *ko je pravni posao samo djelomino ni!tav, preostali dio posla koji nije obuhva&en razlozima ni!tavosti &e biti valjan (utile per inutile non vitiatur). 2i!tavost mo#e biti poetna ili naknadna. Po%o+nost o%orivost" je manju stupanj nevaljanosti pravnog posla od ni!tavosti, Pobojni pravni posao ima sve pravne uinke dokle god ga odreena osoba ne pobije (tu#bom ili drugim pravnim sredstvom u pravilu e5 tunc). akvo poni!tenje mogu tra#iti samo stranke koje su posao sklopile, a tre&e osobe samo one koje su tim poslom pogoene. 3udac ovdje ne mo#e postupiti po slu#benoj du#nosti. .azlogom pobojnosti je obino neka mana koja nije toliko bitna da bi cijeli pravni posao zbog nje morao biti ni!tav (ako netko ne ostavi bli#im roacima nu#ni dio u oporuci, oni mogu di&i tu#bu protiv imenovanog nasljednika i posti&i potpuno ili djelomino poni!tenje oporuke, ali ako se nu#ni nasljednici ne jave, oporuka ostaje na snazi). .azlikuje se i tre&a vrsta nevaljanosti, tj. relativna ni6tavost. 2a relativnu ni!tavost se mogla pozivati samo interesirana stranka koja je sudionik pravnog posla, a ako to uini smatrat &e se da pravni posao ve& od poetka nije imao nikakvih uinaka (dok pobojni posao je imao pravni uinak). Pojam pobojnosti se razvio iz opreke izmeu civilnog i pretorskog prava. Aivilno pravo ne poznaje naelno 9vise&e stanje:, za njega je pravni posao ili valjan ili ni!tav. Dogaalo se da su neki uinci posla koji je po civilnom pravu bio valjan bili u #ivotu nepravedni. <ato pretor putem svog edikta stavlja strankama na raspolaganje razliita pretorska tehnika sredstva kojima &e mo&i poni!titi uinke takvih poslova. a sredstva su" uskrata tu#be (denegatio actionis), davanje prigovora protiv neije tu#be (e5ceptio) ili povrata u prija!nje stanje (restitutio in integrum). Pitanje je da li &e neki ni!tavi pravni posao postati valjan (konvalidirati) ako naknadno nestane zapreka njegove valjanosti. 2aelno ne (regula Aatoniana + !to je od poetka nevaljano, ne mo#e protekom vremena postati valjano). 3trankama uvijek ostaje mogu&nost da takav posao iznova sklope kada otpadnu zapreke. 3amo u iznimnim sluajevima je bila dozvoljena konvalidacija (npr. ako netko proda ili zalo#i tuu stvar, a naknadno postane njenim vlasnikom ili ako interesirane stranke posao naknadno priznaju + ratihabitio). $d konvalidacije se razlikuje konver)i+a pravnog posla. *ko je pravni posao, kako je to bilo po strankama zami!ljeno, ni!tav, ali on ipak udovoljava barem potrep!tinama nekog drugog pravnog posla sa stvarno isto takvim uincima, pravni poredak (naroito pretor) mo#e odrediti da se prvotni posao prosuuje kao taj drugi posao (npr. ako vjerovnik ho&e du#niku otpustiti dug akceptilacijom, a ona je zbog nekog nedostatka forme po ius civile nevaljana, otpust duga &e se odr#ati na snazi kao neformalni pactum de non petendo koji je bio priznat po pretorskom pravu). C

RAZLOZI NEVALJANOSTI PRAVNI0 POSLOVA

Pravni poredak odreuje zbog kojih &e nedostataka pravni posao biti ni!tav, a zbog kojih &e biti samo pobojan. 2eki bitni nedostaci su dovodili do ni!tavosti pravnog posla po civilnom pravu (ipso iure), a drugi manji nedostaci samo do njegove pobojnosti (uglavnom po pretorskim sredstvima). 2i!tav je pravni posao ako stranke nemaju pravne ili djelatne sposobnosti. 2o osobe pod vla!&u su mogle sklapati pravne poslove kojima stjeu za svoga gospodara, odnosno starje!inu iako on mo#da nije djelatno sposoban ili ako osobe pod vla!&u nisu imale pravne sposobnosti. Posao je ni!tav ako se ne odr#i oblik koji je propisan za valjanost nekog odreenog posla. 2adalje, ako se pravni posao odnosio na nemogu&u inidbu, bilo fiziki ili pravno, posao je bio ni!tavan (ako osoba #eli kupiti neku res e5tra commericium). *ko je neki posao pravno zabranjen, on nije bio uvijek ni!tav, nego je uinak takvog posla zavisio po klasinom pravu od sankcije kojom su u samom zakonu bile predviene posljedice za sluaj ako se norma prekr!i. 2a tom principu se razlikuju" leges perfectae (zakoni koji zabranjeni pravni posao progla!avaju ni!tavim), leges minus 4uam perfectae (zakoni koji ne predviaju ni!tavost pravnog posla, ali sadr#e kazne za onoga koji prekr!i zakon) i leges imperfectae (zakoni koji zabranjuju neki pravni posao, ali ne sadr#e nikakve sankcije). ek za vrijeme cara eodozija -- i 1alentinijana ---. se odredilo da svaki posao koji je zakonom zabranjen se ima smatrati ni!tavim. 3ada je tek ni!tavost postala op&om sankcijom zabranjenih poslova, ukoliko mo#da neki zakon nije predviao drugaije sankcije. 2i!tavi su bili i pravni poslovi koji se protive moralu, bilo da je sam posao upravljen na nemoralnu inidbu (npr. obe&anje ubojstva ili svetogra), bilo da inidba sama po sebi nije nemoralna, ali je njezino obe&anje pod odreenim okolnostima contra bonos mores. 1a#ni razlozi ni!tavosti ili pobojnosti pravnih poslova sastojali su se i u manama volje.

MANE VOLJE 8AO RAZLOZI NEVALJANOSTI PRAVNI0 POSLOVA

3vaki pravni posao je oitovanje volje gdje unutarnja volja treba odgovarati oitovanju koje je prema vani uinjeno, no mane volje mogu utjecati na valjanost pravnog posla te tako uzrokovati njegovu ni!tavost ili pobojnost. $ manama volje se mo#e govoriti u dva osnovna sluaja" ako #osto+i nesklad i)&e'u vol+e i o*itovan+a i ako ne #osto+i takav nesklad4 ali +e vol+a stvorena na #o!re6an na*in. *ko postoji nesklad izmeu volje i oitovanja, pravni posao je naelno ni!tavan, a ako je volja stvorena na pogre!an nain, pravni posao je pobojan. NES8LA$ VOLJE I O1ITOVANJA + on predle#i ako oitovanje stvara dojam kao da postoji volja koja je oitovana, ali ta volja u biti uop&e ne postoji ili se razlikuje od oitovanja. ' oba sluaja dolazi do ni!tavosti pravnog posla. 3vjestan nesklad volje i oitovanja nastaje kad stranka namjerno oituje ne!to !to uistinu ne&e. )od oitovanja uinjenih u !ali koja se objektivno mo#e razabrati, kao i kod oitovanja u svrhu propedeutike ili na pozornici ne postoji uop&e volja za sklapanje pravnog posla pa do pravnog posla ne dolazi. ' dva sluaja svjestan nesklad volje i oitovanja ima svrhu prijevare. o su" &entalna re)erva,i+a reservatio &entalis" gdje netko oituje drugoj osobi kao svoju volju ne!to !to je uistinu protivno njegovoj volji jer on to zapravo ne&e. ' takvom sluaju &e vrijediti oitovanje, a ne volja jer &e autor oitovanja biti prema zavedenoj osobi vezan svojim oitovanjem. 2astaje pravni uinak koji odgovara oitovanju, a nesklad volje i oitovanja se ne uzima u obzir. )od si&ula,i+e se stranke dogovore da sklapaju pravni posao samo prividno jer #ele kod tre&ih stvoriti dojam da sklapaju odreeni pravni posao, ali taj posao uistinu ne #ele sklopiti jer #ele posti&i neku drugu svrhu. 3imulacija mo#e biti apsolutna (stranke sklapaju prividno neki posao, ali ne misle sklopiti uop&e nikakav posao) i relativna (stranke prividno sklapaju D

neki simulirani posao, ali uistinu #ele sklopiti neki drugi disimulirani posao). )od apsolutne i relativne simulacije pravni posao je ni!tavan (ali kod relativne simulacije, disimulirani posao &e biti valjan osim ako nije zakonom zabranjen). 3imulacija je naelno bez uinka prema tre&im osobama koji su se u dobroj vjeri pouzdala u simulirani posao. NESVJESTAN NES8LA$ E postoji u sluaju %ludn+e error", tj. neispravne predod#be o nekom predmetu ili injenici. ,ednake posljedice kao bludnja ima u pravu i neznanje (ignorantia) gdje ne postoji uop&e nikakva predod#ba. 3tranka koja daje poslovno oitovanje nalazi se u bludnji i zbog toga se njeno oitovanje ne sla#e s njenom voljom, a stranka toga nije svjesna. $naj koji je u bludnji 9aliud voluit, aliud di5it: E drugo je htio, drugo je govorio. <bog toga je pravni posao nevaljan, a takva bludnja se zove poslovna bludnja za razliku od bludnje u motivu koja je samo iznimno bila razlogom pobojnosti pravnog posla. 2o, pravni posao ne&e biti nevaljan zbog svake bludnje. akav uinak &e imati samo bludnja koja je is#ri*iva4 %itna i neskrivl+ena. -spriivost i neispriivost bludnje je u vezi s razlikovanjem bludnje o pravnim propisima (error iuris) i bludnje u injenicama (error facti). /ludnja s obzirom na pravo se ne uva#ava, ona je bez znaaja za valjanost pravnog posla (ignorantia iuris nocet:. 3tranka zbog nepoznavanja pravnih propisa pripisuje svom oitovanju uinke kojih ono po pravnim propisima nema. /ludnja o injenicama je ispriiva. -pak, postojale su i iznimke od pravila da je bludnja o pravu neispriiva (u korist malodobnika, #ena, vojnika i seljaka). /ludnja o injenicama da bi utjecala na valjanost pravnog posla mora biti %itna error essentialis", tj. mora se odnositi na bitne okolnosti pravnog posla. Po rimskim pravnicima, bitnom bludnjom se smatra" error in ne!otio, tj. bludnja o naravi (vrsti) pravnog posla + npr. netko #eli dati drugome zajam, a oitovao se kao da se radi o darovanju. Error in ,or#ore, tj. bludnja o predmetu pravnog posla (netko ho&e kupiti zemlji!ta *, a kupio je zemlji!te /). 2o, ako su obje stranke imale u vidu isti predmet (npr. istog roba), na valjanost pravnog posla ne&e utjecati ako je taj predmet samo krivo nazvan, odnosno opisan (falsa demonstratio non nocet). Error in #ersona, tj. bludnja koja se odnosi na osobu s kojom se posao sklapa, odnosno na koju se on odnosi. akva bludnja &e biti bitna samo u onim sluajevima gdje je individualitet osobe od bitne va#nosti za neki pravni posao (imenovanje nasljednika ili sklapanje braka). Error in su%stantia, tj. bludnja o tvari (materiji) iz koje je neka stvar sastavljena dugo vremena nije bila smatrana za bitnu bludnju. Po starijem shva&anju, bitno je bilo da se stranke slo#e u odreenom predmetu, a nije dolazilo do ni!tavosti ako je stranka bila u bludnji glede tvari iz koje je objekt sastavljen (prodaja bakrenog predmeta umjesto zlatnog, octa umjesto vina). ,ulijan i 'lpijan smatraju da bludnja u supstanciji prodanog predmeta uzrokuje ni!tavost posla. 2o kasnije se pravi razlika izmeu znatne i manje znatne bludnje o supstanciji. /ludnja koja se odnosila na neke sporedne i nebitne okolnosti pravnog posla nije imala utjecaja na njegovu valjanost (bludnja u datiranju). /itna bludnja &e utjecati na valjanost pravnog posla samo ako je neskrivl+ena error #ro%a%ilis", tj. ako do bludnje nije do!lo zbog propusta (nepa#nje) same stranke. .imski pravnici su smatrali neispriivom bludnju ako se ona mogla izbje&i kraj obine pa#nje. )od ugovora se mo#e dogoditi da svaka stranka daje oitovanje koje odgovara njenoj volji, ali se njihova oitovanja ne podudaraju (ne postoji consensus nego dissensus). *ko postoji disenz u bitnim elementima ugovora, valjani ugovor ne nastaje (jedan ponudi pet, a druga stranka to uje kao deset). $d takvog objektivno vidljivog disenza se razlikuje tzv. prikriti disenz. $vdje se obostrana oitovanja prividno podudaraju i nije stranka nije u bludnji s obzirom na vlastito oitovanje, ali zbog netonosti ili nepotpunosti izra#avanja svaka stranka daje oitovanju protustranke drukije znaenje (stranke dogovore pla&anje neke obveze u B sati, ali jedan

misli u B ujutro, a drugi u B naveer). *ko se disenz odnosio na bitne elemente ugovora, nema valjanog pravnog posla.

BL2$NJA 2 MOTIV24 PRIJEVARA $OL2S" I SILA VIS A/ MET2S"

$vdje se govori o drugoj skupini mana volje koje utjeu na valjanost posla gdje ne postoji nesklad volje i oitovanja, ali je volja stvorena na pogre!an nain zbog nekih utjecaja izvana koji su omeli pravilno stvaranje volje. /ludnja u motivu se odnosi na motive (predod#be) koje su nekoga navele da poduzme neki pravni posao (kupovanje knjige u kojoj se oekuju neki podaci, ali podaci se ne nalaze u njoj). /udu&i da motivi po pravilu uop&e nemaju utjecaja na valjanost pravnog posla, u naelu ni bludnja u motivu ne mo#e biti razlogom nevaljanosti pravnog posla. -znimke su uvedene u carskom zakonodavstvu na podruju nasljednog prava (ako bi netko imenovao nasljednika jer je bio u neispravnom uvjerenju da su njegovi najbli#i srodnici i najbli#i neoporuni nasljednici ve& umrli, takva oporuka se mo#e poni!titi). $va i njoj sline iznimke se dopu!taju samo ako se mo#e dokazati da bez tog jedinog motiva koji je zbog bludnje bio pogre!an, ne bi uop&e do!lo do pravnog posla. $olus #ri+evara" i vis a, &etus sila i stra9" + razlikuje se od poslovne bludnje jer se ovdje volja sla#e s oitovanjem. ali je volja stvorena na pogre!an nain (vitiosa). (otivi koji su doveli do stvaranja volje stoje pod utjecajem prijevare, odnosno sile. $va dva sluaja dovode do pobojnosti posla, ali ne po civilnom pravu, nego pomo&u pretorskih sredstava. $olus dolus &alus" je prijevarno zavoenje u bludnju ili odr#avanje u bludnji da bi se na taj nain o!te&enjem zavedenoga izvukla neka protupravna korist. .adi se o posebnom sluaju pogre!nog motiva zbog kojeg prevareni sam sklapa posao i sam oituje svoju volju. ek pretorsko pravo potkraj republike daje prevarenome penalnu (deliktnu) tu#bu, actio doli na naknadu onoga !to je zbog prijevare izgubio na imovini. a je tu#ba bila actio famosa i osuenoga bi stizala infamia. 2o, imao je mogu&nost da izbjegne osudu ako prije progla!enja osude na poziv suca (arbitrium de restituendo) uspostavi prvotno stanje. *ko je prevareni preuzeo kakvu obvezu, pretor mu je davao e5ceptio doli kojom se tu#eni mogao obraniti protv tu#be na ispunjenje obveznog pravnog posla koje je sklopljen pod utjecajem prijevare. )od dolusa je postojala i pretorska restitutio in integrum, tj. povrat u prija!nje stanje. Sila koja mo#e dovesti do nevaljanosti pravnog posla mo#e biti fizika (vis absoluta, npr. prisilno voenje ruke pri potpisivanju isprave) i psihika (vis compulsiva). Psihika sila (vis ac metus) je prinuda koja je izvr!ena protupravnom prijetnjom. Pod prijetnjom nekog zla (vis) i pod utjecajem time izazvanog opravdanog straha (metus) uinjeno je neko oitovanje koje inae ne bi bilo uinjeno. - ovdje je tek pretorsko pravo pru#ilo za!titna sredstva" akciju i ekscepciju 4uod metus causa i restituciju in integrum, analogno kao i kod dolusa. - actio 4uod metus causa je bila deliktna tu#ba koja je protiv ucjenjivaa i!la na etverostruku vrijednost nanesenog gubitka, a mogla se podi&i i protiv svakog tre&eg koji je stekao koristi iz takvog posla.

ZAST2PANJE 8O$ PRAVNI0 POSLOVA

3a razvijanjem odnosa poinje vrijediti naelo da se pravni poslovi ne moraju sklapati osobno i izravno nego se mogu sklapati preko tre&ih osoba ukoliko to narav posla dopu!ta. aj tre&i koji sudjeluje kod sklapanja posla mo#e biti glasnik ili zastupnik. %lasnik (nuntius) je samo sredstvo za preno!enje vijesti. $n nema vlastite poslovne volje, nego samo prenosi i priop&ava oitovanu volju jedne stranke drugoj (#ivo pismo). <ato glasnik ne mora imati djelatne sposobnosti.

0G

<astupnik s druge strane, sam vlastitim oitovanjem volje poduzima pravni posao za drugoga. Ra)liku+e se ne#osredno i #osredno )astu#stvo. Ne#osredno )astu#stvo je zastupstvo u pravom (tehnikom) smislu gdje zastupnik sklapa pravni posao vlastitim oitovanjem volje u ime i za raun zastupanoga. 'inci pravnog posla nastupaju neposredno za osobu zastupanoga te on stjee neposredno prava i du#nosti iz posla (postaje vlasnik, vjerovnik, du#nik8) !to ga je za njega sklopio zastupnik. Pravni posao se smatra da je sklopljen po samom zastupanome. 8od #osredno! )astu#stva zastupnik sklapa pravni posao za zastupanoga, ali ga sklapa u vlastito ime. $n stjee prema tre&im sukontrahentima prava i du#nosti, a tek na temelju drugog internog pravnog posla izmeu zastupnika i gospodara posla kojih se tre&i ne tie, zastupnik na gospodara prenosi uspjehe iz posla !to ga je sklopio za gospodarev raun. re&a osoba s kojom takav zastupnik sklopi posao ne zna niti je se ne tie da je posao sklopljen za raun zastupanoga. %ospodar posla i taj tre&i uop&e ne stupaju meusobno u pravne odnose. Zastu#stvo &o(e %iti nu(no )akonsko" i do%rovol+no. )od zakonskog zastupstva magistrat daje nekome ovlast i du#nost da zastupa druge osobe (u sluaju tutorstva i skrbni!tva). )od dobrovoljnog zastupanja se zastupnikove ovlasti (legitimacija) temelje na primljenom i prihva&enom nalogu (mandatum) da &e izvr!iti neki posao za raun nalogodavca (mandanta) ili na poslovodstvu bez naloga (negotiorum gestio) gdje netko obavlja poslove u korist drugog bez primljenog naloga i ovla!tenja. 3 nalogom je danas po pravilu spojena punomo&, tj. jednostrano ovla!tenje koje legitimira zastupnika prema tre&ima na djelovanje za zastupanog. Poslovi koje dobrovoljni zastupnik poduzima bez punomo&i mogu ste&i uinak za zastupanoga ako ih on naknadno odobri (ratihabitio mandato comaparatur). .imsko civilno pravo nije dopu!talo neposredno zastupanje jer je vrijedilo naelo da posao ima uinke samo za stranke koje ga same sklapaju. - ,ustinijanovo pravo je ostalo na tom stanovi!tu, ali je pro!irilo zastupanje pri stjecanju posjeda na svakog mandatara.

VRIJEME I NJEGOVO RA12NANJE 2 PRAV2

1rijeme u pravu mo#e biti kao faktor stjecanja i gubitka prava (stjecanje vlasni!tva dosjelo!&u ili longiHssimi temporis praescriptio). 1rijeme se mo#e raunati po kalendaru kojeg je uveo %aj ,ulije Aezar (sunana godina od =B? dana, a svake etvrte godine je dodavan jedan dan poslije 6>. veljae). ada mo#emo re&i da je dug plativ 0. lipnja 6GGC. godine. 2o, u pravu su e!&i tzv. pomini rokovi gdje poetak i svr!etak nisu odreeni stalnim kalendarskim danima nego se rok ukazuje kao razdoblje od godina ili mjeseci sa razliitim poetkom raunanja (npr. 6 godine od danas). ' takvom sluaju se rauna godina sa =B?, a mjesec sa =G dana (npr. mora li stranka ostvariti svoje pravo tokom !est mjeseci, mo#e to uiniti samo tokom 0DG, a 0D6, 0D= ili 0D> dana). )od raunanja rokova se uzima po rimskom pravu naelno dan kao cjelina. )ao prvi dan roka se uzima dan u koji se dogodila okolnost od koje se rok rauna (dan sklapanja ugovora), a ako se to dogodilo u kasne veernje sate, smatra se protek ostatka dana za protek itavog prvog dana. .ok svr!ava posljednjim danom. *ko se protekom roka treba ste&i neko pravo, svr!ava rok naelno ve& poetkom posljednjeg dana. .adi li se o gubitku prava (npr. zastari tu#be) taj uinak nastupa naelno tek svr!etkom posljednjeg dana. akvo raunanje gdje se dan rauna kao cjelina se naziva computatio civilis. *ko bi se rok poeo raunati od onog trenutka kad se neka injenica dogodila (od trenutka roenja ili sklapanja ugovora), a zavr!etak bio u istom trenutku posljednjeg dana, onda se to zove raunanje a momento ad momentum ili computatio naturalis. 2o to u rimskom pravu nije bilo usvojeno. 3amo kao iznimku pretor je primijenio takvo raunanje kao privilegij za osobe ispod 6? godina u sluaju tra#enja restitucije in integrum jer bi takva osoba postajala punoljetna poetkom svog 6?. roendana, no povrat u prija!nje stanje je mogla tra#iti jo! i tog dana prije sata roenja. .azlikuju se i tempus continuum gdje se rok neprekidno rauna od poetka do

00

kraja. ' pretorskom pravu se rauna tempus utile, tj. u rok se uraunavaju samo dani u koje stranci bilo mogu&e izvr!iti odreenu pravnu radnju. Prema terminologiji op&eg prava mo#e postojati tempus utile ratione initii ili ratione cursus. )od ratione initii rok poinje te&i dok postoji za stranku nemogu&nost izvr!enja pravne radnje (npr. odsutnost stranke), a kad zapreka otpadne rok tee kao tempus continuum bez obzira na daljnje zapreke. )od tempus utile ratione cursus raunaju se i nakon poetka roka dakle kroz sve vrijeme dok rok tee samo oni dani u koje je stranka doista mogla izvr!avati svoje pravo (npr. pretorski rok od 0GG dana ili od jedne godine za tra#enje posjeda ostavine). 2o to je bila samo iznimka, a pretorsko pravilo je bilo da se tempus utile rauna kao ratione initii.

PRAVNA NARAV OBVEZA

$bveza je pravni odnos dviju osoba po kojem jedna osoba (creditor, vjerovnik) ima ovla!tenje zahtijevati od druge (debitor, du#nik) neki inidbu koju je ta druga osoba du#na izvr!iti. *ko se taj odnos promatra sa stajali!ta vjerovnikovog zahtjeva na inidbu, govori se o tra#bini (creditum, nomen), dok sa du#nikova stajali!ta govori o dugu (debitum). Iinidba koja je predmet obveze mo#e biti pozitivna (koja se sastoji u davanju odnosno radnji + dare ili facere) i negativna (propu!tanje + non facere, odnosno trpljenje E pati). Po rimskom klasinom procesu svaka je inidba morala biti procjenjiva u novcu jer je svaka osuda glasila na novanu svotu. *ko du#nik dobrovoljno ne ispuni svoju du#nost, ona se mo#e ostvariti prisilnim putem (sudskom tu#bom) pa &e vjerovnik iz du#nikove imovine dobiti ekvivalent neispunjene du#ne inidbe. 1rlo je ra!irena teza da je obveza nastala spajanjem njenih dvaju elemenata (debitum i obligatio, tj. duga i odgovornosti). ' staro doba je bilo te#i!te na odgovornosti te je obligatus bila osoba koja bi zapala pod vjerovnikovu vlast ukoliko se ne bi iskupila ispunjenjem duga. )asnije je te#i!te pre!lo na dug, a odgovornost je postalo sredstvo koji bi vjerovnik dolazio do zadovolj!tine ako bi izostala du#na inidba. Prijeporna su pitanja o povijesnom porijeklu prvih obligacija u .imu. /udu&i da se u klasinom pravu obveze po svom nainu postanka dijele na obveze iz kontrakta (obligationes e5 contractu) i obveze iz delikta (obligationes e5 delicto), dosta je ra!irena hipoteza koja povijesni izvor pojma obveze tra#i u deliktu te smatra deliktne obveze starijima od kontraktnih. 2o, druge hipoteze tendiraju tome da izvor svih obveza vide u pravnim poslovima o osnivanju odgovornosti (zajam), smatraju&i izgradnju pojma deliktne obveze mlaom. re&i (naroito francuski pisci) zala#u za porijeklo pojma obveze iz religioznih i maginih predod#bi. Postoji i mi!ljenje da su kontraktne i deliktne obveze nastale po razliitim pravcima razvoja jer one i u kasnijem pravu nose obilje#ja po kojima se bitno razlikuju. ' definiciji obveze koja se nalazi u ,ustinijanovim -nstitucijama, obveza se oznaava kao pravna veza po kojoj je netko prisiljen da ne!to ispuni prema pravnim normama dr#ave. ' toj definiciji se nalaze svi bitni elementi obveze (subjekti, pravna veza koja ve#e subjekte, predmet obveze). *li s obzirom na predmet obveze, ova definicija je preuska jer ispu!ta iz vida sve druge obveze koje idu na neko drugo djelovanje ili propu!tanje. $vdje je predmet obveze opisan s dare, facere i praestere. .imski naziv obligatio se odnosio izvorno samo na obvezne odnose osnovane na starom civilnom pravu. /roj tih obveza je bio ogranien i tipiziran pa tako nije bilo op&eg pojma obligatio nego su postojale tono odreene obligationes (ne5um, sponsio8). 2ove obvezne odnose koje su imale izvor u pretorovom djelovanju i koji su bili za!ti&eni pretorskim tu#bama, rimski pravnici su nazivali izrazima teneri, honoraria actione teneri ili debitum izbjegavaju&i izraz obligatio, a tu#bene formule takvih akcija nisu upu&ivale na 9oportere:, tj. na civilnopravnu du#nost. $portere je kroz itavo klasino doba ostalo obilje#je tu#benih formula koje su slu#ile za!titi civilnih obveza.

06

NARAVNE OBVEZE OBLIGATIONES NAT2RALES"

)lasino pravo poznaje neke sluajeve neutu#ivih obveza te ih pod nazivom obligationes naturales stavlja u opreku prema utu#ivim obvezama (obligationes civiles). /itni uinak naravne obveze je u tome !to je ona plativa, ali ne i utu#iva, tj. ona se ne mo#e prisilno procesualnim sredstvima ostvariti, ali dobrovoljno ispunjenje smatra se kao plate# duga, a ne mo#da kao darovanje. <ato se pla&eno ne mo#e tra#iti natrag kao nedug (indebitum) jer vjerovniku pripada soluti retentio (pridr#avanja pla&enog). -spunjenje naravne obveze se mo#e osigurati porucima i zalozima te mo#e biti predmetom novacije, a po ,ustinijanovom pravu i kompenzacije. )lasini pravnici su razvili pojam naravnih obveza kod obveza iz pogodaba robova. Po civilnom pravu, rob nije imao pravne sposobnosti pa se nije mogao obvezivati, a ni tu#iti ili biti tu#en. $d ,ulijana prodire mi!ljenje da iz robovih ugovora s gospodarom (pekulij) za roba nastaje barem naturalis obligatio. 3line su po svom uinku bile i naravne obveze slobodnih osoba alieni iuris !to bi ih sklapale s ocem obitelji, odnosno s osobama pod istom vla!&u. 'inak naravne obveze je imala obveza koju bi preuzeo nedorasli bez tutorova odobrenja. -z Digesta proizlazi da je u ,ustinijanovom pravu bila priznata naturalis obligatio za kamate ugovorene neformalnim paktom uz novani dug iz zajma ili stipulacije.

POSTANA8 OBVEZA
$bvezni odnosi nastaju uglavnom iz injenica koje zavise od ljudske volje, dakle iz pravnih djelovanja koja mogu biti pravni poslovi ili protupravna djelovanja (delikti). (eu pravnim poslovima smjeraju na osnivanje obveza redovito dvostrani pravni poslovi (obvezni ugovori, pogodbe, kontrakti). 1e& rimski klasini pravnici ka#u da obveze nastaju iz kontrakta ili iz delikta. *li vjerojatno se ve& potkraj klasinog doba opazilo da ima obveznih odnosa koji imaju jednak uinak kao obveze iz kontrakta i delikta, ali da ti obvezni odnosi ipak nisu nastali ni iz kontrakta ni iz delikta. ' Digestima se nalaze fragmenti %ajeva djela gdje se uz ove dvije vrste nastanka obveza spominju jo! i obveze koje nastaju iz razliitih pravnih razloga (e5 variis causarum figuris). )ao primjere takvih obveza, pisac jedne nastoji pribli#iti kontraktima, a druge deliktima. 2a tom temelju ,ustinijanovo pravo razlikuje > skupine obveza" kontraktne, kvazikontraktne, deliktne i kvazideliktne. 3kupina obveza koje nastaju iz kvazikontrakta i kvazidelikta nema nikakve dogmatske vrijednosti pa se danas dr#i da je ona plod postklasine i bizantske !kolske djelatnosti istonih !kola jer na postklasinom <apadu se nalazi samo dvodioba na obveze iz kontrakta i delikta.

OBVEZE IZ 8ONTRA8TA OBLIGATIONES E< /ONTRA/T2"

(eu pravnim poslovima iz kojih nastaju obveze, najva#niji su obvezni ugovori (dvostrani pravni poslovi upravljeni na osnivanje obveze). Dok po dana!njem pravu obvezni ugovor (kontrakt) nastaje ponudom i prihva&anjem ponude, u rimskom pravu isprva nije bilo tako. Puki sporazum volja koji su rimski pravnici oznaavali sa consensus, conventio itd. nije jo! raao utu#ivom obvezom nego se tra#ilo da ugovor bude zaodjenut u stanovitu po civilnom pravu odreenu formu. 3amo takav ugovor koji je imao objektivni element forme je proizvodio po civilnom pravu utu#ivu obvezu i samo takav se smatrao kontraktom. .imski pravnici nisu ostavili definicije pojma 9contractus:. 2o, iz izvora se vidi da se taj naziv javlja samo u vezi s obveznim ugovorima i to takvim iz kojih po civilnom pravu nastaju utu#ive obveze. Aontractus je prema tom shva&anju obvezni ugovor civilnog prava. - rimski klasini pravnici su bili svjesni da svaki contractus ima za podlogu sporazum volja, ali to nije bilo dovoljno za obveznu snagu kontrakta po civilnom pravu nego se morao dodati jedan objektivni element (tzv. causa civilis). 2eformalne pogodbe koje nisu bile utu#ive po 0=

civilnom pravu su se zvale pacta. .azlog na kojem se zasnivala obveznost (pa i utu#ivost) po civilnom pravu se sastojao ili u izgovaranju odreenih rijei (verba) ili u upotrebi odreene pismene forme (litterae) ili u predaji stvari (res) ili u samom neformalnom sporazumu stranaka (consensus), ali ovo samo u etiri sluaja tzv. konsenzualnih kontrakata. 2a tom temelju se razlikuju u klasinom pravu ver%alni4 literarni4 realni i konsen)ualni kontrakti. 1erbalni kontrakti su" stipulatio, dotis dictio i insiurandum liberti. @iterarni kontrakti su" nomen transscripticium (e5pensilatio), odnosno za peregrine chirographa i sJngraphae. Realni kontrakti su zajam (mutuum), ostavna pogodba (depositum), posudba (commodatum) i runo zalo#na pogodba (pignus). $vdje se mo#e ubrojiti i fiducia koja je bila prethodnik depozita i komodata, ali ,ustinijanovo pravo je vi!e ne pozna. 8onse)ualni kontrakti su" kupnja (emptioEvenditio), najam (locatioEconductio), nalog odnosno punovla!&e (mandatum) i dru!tvena pogodba (societas). 1erbalni i literarni kontrakti spadaju meu formalne kontrakte, a realni i konsenzualni meu neformalne (materijalne). ' postklasino doba su se razvili i ino&inatni kontrakti koja se po svom nainu postanka pribli#avaju donekle realnim kontraktima pa su ih zato postglosatori nazvali inominatnim realnim kontraktima. 2ajstarije rimsko pravo poznaje nekoliko pojedinanih i strogo formalistikih tipova obveznih ugovora (ne5um, sponsio i fiducia). 2e5um je bio gestum per aes et libram koji je slu#io osnivanju zajamske obveze u obliku sveanog odvagnu&a zajamske svote pred petoricom svjedoka uz izgovaranje neke formule. )ao garanciju povratka zajma davao bi du#nik samog sebe ili nekog lana svoje obitelji u vjerovnikovu vlast. $n je bio ne5us jer je svojom osobom bio odgovoran za ispunjenje obveze. 3ponsio je bio formalistiki obvezni usmeni ugovor koji je nastao usmenim pitanjem i sukladnim odgovorom. Kiducia je bila uglavak dodana mancipaciji ili in iure cesiji kojim se stjecatelj stvari obvezivao da &e pod stanovitim okolnostima vlasni!tvo stvari prenijeti natrag na otuivaoca. ako se fiducijarnim prijenosom vlasni!tva davalo vjerovniku osiguranje za neki dug (fiducia cum creditore) ili se na nekoga drugoga prenosila stvar u svrhu pohrane ili posudbe (fiducia cum amico). 'z razvoj prometa i uz jaku djelatnost pretora, razvijali su se novi oblici civilnih kontrakta koji su se sve vi!e oslobaali krutog formalizma i doveli do klasinog kontraktnog sistema. ako je ne5um ve& rano nestao iz prakse i bio zamijenjen neformalnim zajmom (mutuum) gdje je utu#iva civilna obveza na povrat zajma nastajala ve& neformalnom predajom novca ili drugih zamjenjivih stvari zajmoprimcu. Kiducia cum creditore je istisnuta iz prakse neformalno runoEzalo#nom pogodbom gdje du#nik ne prenosi vi!e na vjerovnika vlasni!tvo stvari nego mu stvar radi zaloga samo neformalno daje u posjed. 3lino je fiducia cum amico zamijenjena realnim kontraktima pohrane i posudbe gdje primalac ne stjee vi!e vlasni!tvo nego samo detenciju stvari uz du#nost njena povratka. )od etiri konsenzualna kontrakta nije vi!e bila potrebna nikakva forma, a ni predaja stvari nego je utu#iva civilna obveza nastajala ve& samim neformalnim sporazumom stranaka koji je mogao biti izra#en u bilo kojem obliku. 3vi ostali neformalni ugovori osim etiri konsenzualna su bila po rimskom pravu naelno neutu#iva i zovu se pacta (takoer pacta nuda). 2ekima je od njih iznimno po civilnom pravu (tzv. pacta adiecta), a drugima po pretorskom pravu (pactra praetoria) ili po carskom pravu (pacta legitima) bila priznata utu#ivost (danas se zovu i pacta vestita). 2o, oni nisu nikad bili uzdignuti u red konsenzualnih kontrakata.

OBVEZE IZ $ELI8TA OBLIGATIONES E< $ELI/TO"

Delikti ili protupravna (nedopu!tena) djelovanja su takva djelovanja koja su protivna pravu, tj. protupravne povrede tuih pravnih dobara iz kojih ve& po samom pravnom poretku proizlazi za poinitelja neka obvezna du#nost (na davanje osobne zadovolj!tine, pla&anje novane

0>

kazne ili naknade !tete). $bveza iz delikta nastaje i protiv du#nikove volje kao neposredna posljedica protupravnog djelovanja. .azlikuju se delicta publica (crimina) koja su protupravna djelovanja koja progoni i ka#njava sama dr#ava javnom kaznom (poena publica) po posebnom javnom kaznenom postupku bez obzira na prijedlog ili zahtjev o!te&enog pojedinca (veleizdaja i ubojstvo) i delicta privata koji sainjavaju ve&inu delikata (delicta u u#em smislu ili maleficia). $naj koji je takvim deliktom bio o!te&en imao je protiv poinitelja delikta obvezni zahtjev na pla&anje novane globe (poena), a za ostvarivanje takvog zahtjeva mu je pripadala odgovaraju&a tu#ba (actio poenalis). aj se zahtjev ostvarivao tu#bom u redovnom civilnom procesu kao i svaki drugi privatnopravni zahtjev. 2aknada !tete nije bila poznata starijem rimskom pravu, ali primiv!i novanu kaznu o!te&eni bi dobio i stvarno naknadu !tete. Pojam naknade !tete uz kaznu ili umjesto kazne poinje se kod delikta razvijati u kasnijem rimskom pravu pa se kod ,ustinijana razlikuju deliktne akcije koje idu samo za kaznom (actiones poenales) ili samo za naknadom !tete (actiones rei persecutoriae) ili za kaznom i naknadom !tete (actio mi5tae). - na ovom podruju se nalazi opreka civilnog i honorarnog prava. 2eka je djelovanja ve& civilno pravo (<akonik L-- ploa) smatralo kao protupravno i uz njih vezalo zahtjev za kaznu. 3amo za takva djelovanja se upotrebljavao naziv delicta (obligationes e5 delicto). %aj spominje jo! u klasino doba > takva civilna delikta" kraa (furtum), povreda (iniuria), o!te&enje tuih stvari (damnum iniuria datum) i razbojstvo ili otimainu (rapina). Druga djelovanja je tek pretor poeo smatrati protupravnima i ka#njivima te ih je reprimirao pretorskim deliktnim akcijama. 2ajva#nija su bila" prijevara (dolus), sila i strah (metus) i o!te&enje vjerovnika (alienatio in fraudem creditorum).

PRAVNI SA$R3AJ OBVEZA

Predmet obveze je inidba na koju je du#nik obvezan, a koja se mo#e sastojati u nekom djelovanju ili propu!tanju. 3am sadr#aj se obuhva&a sa izrazima dare (oznaava u tehnikom smislu obveznikovu du#nost da na vjerovnika prenese civilno vlasni!tvo neke stvari ili da mu pribavi neko drugo stvarno pravo), facere (koje ukljuuje i non facere oznaava svaku drugu inidbu koja se sastoji u nekom du#nikovom djelovanju ili propu!tanju + izvr!enje neke radnje, prijenos pukog posjeda stvari, davanje upotrebe, a u !irem smislu obuhva&a i ono !to je !to je oznaeno sa dare) i praestere (obuhva&a u !irem smislu isto svaku inidbu, a naroito inidbu na facere). 3a praestere se esto upu&uje na odgovornost za !tetu ako du#nik ne bi ispunio ili ne bi uredno ispunio svoju prvotnu obveznu du#nost (dare ili facere). ' tom smislu se ka#e 9dolum, culpam, custodiam, evictionem praestere:. -pak, ne mo#e svaka inidba biti predmetom obveze. Iinidba mora biti odreena ili barem odrediva, mogu&a i dopu!tena te mora sadr#avati za vjerovnika novani interes. 2aelno se inidba mora izvr!iti prema vjerovniku, a ne prema nekome tre&emu, a mora je izvr!iti du#nik, a ne netko tre&i za njega.

SA$R3AJ OBVEZNE 1INI$BE

1inid%a &ora %iti o%+ektivno &o!u5a u trenutku skla#an+a u!ovora. *ko je inidba fiziki nemogu&a (npr. prodaja neke stvari koja ne postoji) ili pravno nemogu&a (npr. prodaja neke stvari res e5tra commercium) ugovor je ni!tav (impossibilium nulla obligatio). o se pravilo dosljedno dr#alo kod ugovora stricti iuris. 2o, kod kupoprodajnog ugovora zavedenom kupcu koji nije znao za pravnu nemogu&nost, se davala tu#ba za naknadu !tete (actio in factum). 1inid%a &ora %iti #ravno do#u6tena i ne smije se protiviti dobrim obiajima, odnosno moralu. 1inid%a &ora %iti #ro,+en+iva u nov,u=

0?

1inid%a &ora %iti dovol+no odre'ena i zato je obveza nevaljana ako je du#niku prepu!teno na volju da dade !to ho&e. 2o, odreivanje inidbe mo#e biti prepu!teno primjerenom rasuivanju (arbitrium boni viri) odreene tre&e osobe. (eu obveze s neodreenim, ali ipak odredivim inidbama pripadaju alternativne i generike obveze. )od alternativne obveze se radi o dvije inidbe ili vi!e njih od kojih je du#nik obvezan izvr!iti samo jednu (duae sive plures res in obligatione, una in solutione). -spunjenjem jedne inidbe du#nik se oslobaa obveze. -zbor inidbe u pravilu pripada du#niku osim ako nije izriito pridr#ano vjerovniku ili nekom tre&em. *ko izbor ne pripada vjerovniku, on mo#e tu#iti samo alternativno, tj. da du#nik mora dati jedan ili drugi predmet. *ko bi vjerovnik utu#io samo jedan predmet, izgubio bi parnicu zbog plus peticije. Du#nikovo pravo izbora se konzumira tek potpunim ispunjenjem jedne inidbe, od tog asa mu pripada ius variandi (mo#e svoj izbor promijeniti). 1jerovnik vr!i svoje pravo izbora litiskontestacijom jednom predmeta. *lternativna obveza se mo#e koncentrirati samo na jednu inidbu sporazumom stranaka ili time !to je jedna inidba postala sluajem nemogu&a. *ko je do nemogu&nosti jedne inidbe do!lo krivnjom neke stranke, primjenjuje se naela o odgovornosti za naknadu !tete. $d alternativne obveze se razlikuje facultas alternativa. $vdje se radi o jednostavnoj obvezi s jednom du#nom inidbom pa vjerovnik mo#e utu#iti samo ovu jednu du#nu inidbu, ali je du#nik po postoje&em pravu ili po ugovoru ovla!ten osloboditi se svoje obveze time da umjesto du#ne inidbe ispuni neku drugu inidbu koju ne duguje (una res in obligatione, duae res in solutione). Kacultas alternativa je du#nikovo ovla!tenje koje ne smije ote#ati njegov polo#aj. $bveza cum facultate alternativa nastaje po zakonu kod noksalne odgovornosti imaoca vlasti za delikte osoba podvrgnutih njegovoj vlasti. -malac te vlasti se mo#e osloboditi od pla&anja novane kazne time da poinitelja delikta izrui o!te&enome (no5ae deditio). )od generike obveze je predmet inidbe odreen samo obilje#jima vrste (genus), a du#nik se oslobaa obveze davanjem neke konkretne stvari dotine vrste (dati 0GG vre&a #ita, dati jednog roba). ' pravilu se ovdje radi o zamjenjivim stvarima, ali mogu biti i nezamjenjive stvari (nekoliko konja odreene pasmine). - ovdje pripada pravo izbora predmeta ispunjenja iz vrste du#nika, osim ako izbor nije ugovorom pridr#an vjerovniku ili nekom tre&em. <a generine obveze vrijedi" genus perire non censetur, genus non perit (ako sluajem propadnu stvari koje se je du#nik odredio za ispunjenje generine obveze, on ne&e biti osloboen obveze jer te stvari mora od drugdje nabaviti). *ko kod alternativne obveze sluajem propadne i posljednji predmet obveze na species, du#nik &e biti oslobien obveze prema pravilu" species perit ei cui debetur, odnosno periculum est creditoris. *ko se ispunjenje inidbe mo#e rastaviti na dijelove, a da se time ne promijeni bit i ne umanji vrijednost cjelokupne inidbe, govori se o djeljivoj inidbi odnosno obvezi. Po pravilu su djeljive obveze na dare, a nedjeljiva u pravilu obveze na facere i non facere (npr. obveza na gradnju ku&e). )od pribavljanja vlasni!tva se mo#e raditi ne samo o realnoj fizikoj diobi, nego i o intelektualnoj diobi. ' tom sluaju se pravo vlasni!tva koje se ima prenijeti djeljivo je po idealnim dijelovima (partes pro indiviso) .azlikovanje djeljivih i nedjeljivih inidaba je va#no kod pitanja djelominog ispunjenja, djelomine cesije i djelominog utrnu&a obveze. 2adalje je va#no ako se na aktivnoj ili pasivnoj strani obveze nae vi!e osoba. )od djeljivih inidaba u tom sluaju dolazi naelno do raspadanja u vi!e razdijeljenih obveza, a kod nedjeljivih do solidarnosti.

POGO$BE STRI/TI I2RIS I BONAE -I$EI

*ctiones in personam su bile in ius conceptae pa se du#nikova du#nost oznaavala u procesualnoj formuli izrazom 9oportere:, a sadr#aj njegove du#nosti izrazom 9dare: (kod zahtjeva na ceertum) ili 9dare facere: (kod zahtjeva na incertum). akve actiones in personam

0B

se dijele na" iudicia stricta i iudicia bonae fidei, a prema vrsti tu#be se i pravni poslovi koji su njima za!ti&eni oznaavaju kao negotia stricti iuris i negotia bonae fidei. .azlika je bila u tome da li je sudac kod odreivanja du#ne inidbe imao manju ili ve&u slobodu rasuivanja pa je prema tome zavisio i opseg, a esto i sam predmet du#ne inidbe. )od iudi,ia stri,ta je sudac bio ogranien samo na utvrivanje opstojnosti tra#bine kako je ona opisana u formuli. $n je bio strogo vezan na uputu u formuli i na doslovni sadr#aj ugovora. )od utvrivanja stranakih prava i du#nosti nije imao slobodne rasudbe te nije smio uva#avati prigovore, ni neformalne uzgredne uglavke ni okolnosti koje pretor nije uvrstio u formulu. 3ueva je djelatnost bila naroito ograniena ako je tu#iteljev zahtjev i!ao na certum (ako je u intenciji formule predmet duga bio tono objektivno odreen). akav certum je postojao ako je tu#itelj tra#io tono odreenu novanu svotu ili neku odreenu stvar. ' tom sluaju je sudac trebao rije!iti samo pitanje dali tu#eni duguje ili ne, a im bi rije!io pitanje da tu#eni duguje, time je bilo i rije!eno pitanje !to duguje jer je predmet duga ve& bio ugovorom i formulom tono odreen. 3amo ako se radilo o nekoj odreenoj stvari, morao je izvr!iti jo! objektivnu novanu procjenu inidbe u trenutku litiskontestacije. ' ovim sluajevima se tu#itelj izvrgava opasnostima plus peticije, tj. morao je biti odbijen sa svojom tu#bom u cijelosti ako bi tra#io ne!to vi!e ili ne!to drugo od onoga !to mu se uistinu duguje. akve tu#be na certum nisu spominjale pravni razlog obveza i zvale su se condiciones. $ne su slu#ile samo za zahtjeve iz stipulacije, literarnog kontrakta, zajma i bezrazlo#nog boga&enja. 2e!to ve&u slobodu rasuivanja je imao kod iudicia stricta, ako du#na inidba nije bila tono odreena nego je zahtjev bio upravljen na incertum. 2akon rje!enja pitanja da li tu#eni duguje ili ne, morao se sudac pozabaviti i pitanjem !to tu#eni duguje, tj. morao je odluivati i o opsegu du#ne inidbe. $vdje se vjerovnik nije izlagao opasnostima pluspeticije zbog neodreenosti zahtjeva. *li se formuli onda dodavala demonstratio u kojoj se navodio pravni razlog obveze. akva iudicia stricta na incertum postoji naroito kod obveza na facere i non facere, a ovdje spada i actio incerti e5 stipulatu kojom se utu#ivala tra#bina iz stipulacije ako je bila usmjerena na incertum. Iudi,ia %onae .idei su upravljene na incertum, ali je sueva sloboda rasuivanja bila kod njih naroito pro!irena time !to je sudac bio posebnim dodatkom u intenciji formule upu&en da sudi e5 fide bona. $vdje sudac uva#ava sve prilike konkretnog sluaja i uzima u obzir i neformalne uzgredne uglavke, ali i prijevarno i nepo!teno postupanje tu#itelja jer je dolus malus u opreci sa fidei bonae. <ato se tu#eni mogao pozivati pred suce na tu#iteljev dolus iako u formulu nije bila uvr!tena e5cepctio doli (najva#nija razlika prema stricti iuris jer se tamo na e5ceptio doli mo#e pozivati samo ako je pretor (u postpuku in iure) odobrio uvr!tenje ekscepcije doli u formuli. 3udac mora kod iudicia bonae fidei uva#iti silu i strah. 1e&a sloboda suevih ovlasti dolazi naroito do izra#aja kod prosuivanja potrebne pa#nje i odgovornosti za neizvr!enje obveze i s tim u vezi kod odreivanja novane vrijednosti vjerovnikova interesa (naknada !tete). Poslovi starog civilnog prava su bili negotia stricti iuris, dok se iudicia ili negotia bonae fidei javljaju tek u kasnije republikansko doba, a njihovo porijeklo se prvenstveno nalazi u trgovini sa strancima. (eu iudicia bonae fidei su spadali u razvijenom klasinom kontraktnom sistemu tu#be iz svih konsenzualnih kontrakata, iz realnih osim zajma, iz fiducije, negotiorum gestije i tutele. 2jihov krug se pogotovo pro!irio u ,ustinijanovom pravu.

NA8NA$A >TETE
Pravni poredak naelno odreuje da se mora nadoknaditi !teta koja je drugome protupravno nanesena. a !teta mo#e biti nanesena povredom neke ve& postoje&e obveze ili deliktom. 2a tom naelu se razlikuju kontraktna i deliktna odgovornost za !tetu.

0C

Do kontraktne odgovornosti za !tetu dolazi ako du#nik du#nu inidbu iz ugovora ili ugovoru slinih obveznih odnosa uop&e ne ispuni ili je ne ispnu kako treba. u se opet razlikuj dva sluaja" ispunjenje je postalo nemogu&e (tzv. naknadna nemogu&nost inidbe) ili ispunjenje je jo! mogu&e, ali du#nik ne #eli udovoljiti svojoj du#nosti. ' tom sluaju se onda govori o du#nikovu zaka!njenju (mora). ' sluaju naknadne nemogu&nosti inidbe sadr#aj prvotne obveze se zbog neispunjenja pretvara u du#nost naknade !tete ukoliko do nemogu&nosti ispunjenja nije do!lo sluajem za koji du#nik ne odgovara. )od deliktne odgovornosti za !tetu iz zakona meu o!tetiteljem i o!te&enikom nastaje posve novi samostalni obvezni odnos upravljen na naknadu !tete. 2o ,po rimskom klasinom, a djelomino i ,ustinijanovom pravu iz delikta nije izvirala obveza na naknadu !tete, nego obveza na plate# novane kazne odnosno globe (poena) koja se morala platiti o!te&eniku. a kazna je nadomje!&ivala nekada!nju osobnu osvetu. Prema teoriji op&eg i modernog prava za od!tetni zahtjev se naelno tra#e etiri pretpostavke" !teta, protupravnost djelovanja, uzrona veze i odgovornost koja se u pravilu sastoji u krivnji. ;teta se mo#e odnositi na imovinu u na idealna nematerijalna dobra (ast). $ naknadi !tete se po rimskom pravu mo#e govoriti samo kod imovinske !tete, za koju rimski pravnici upotrebljavaju izraz damnum. $na se mo#e sastojati u umanjenju imovine koju je netko ve& imao (damnum emergens) ili u izmaklom dobitku kojemu se netko prema obiajnom teaju stvari mogao nadati (lucrum cessans). 3vrha naknade !tete je da se o!te&eni stavi u takvo imovinsko stanje u kojem bi se nalazio da do !tete nije do!lo (naturalna restitucija). 2o, u rimskom klasinom procesu se uinak naknade !tete postizao davanjem novanog ekvivalenta !tete, a to se moglo odnositi samo na imovinsku !tetu. 1jerovniku se naknauje imovinski interes na ispunjenu inidbu koja je izostala. $datle za naknadu !tete tehniki naziv 9interesse:. ;teta na nematerijalnim pravnim dobrima povlai novanu privatnu kaznu kao zadovolj!tinu za osobnu povredu jer se takva !teta (#alost) ne mo#e naelno novcem nadoknaditi. 2aknauje se samo protupravno nanesena !teta. <ato za !tetu ne&e odgovarati onaj koji se slu#io svojim pravom i postupao u granicama svog prava. 2o prema nekim interpoliranim mjestima ,ustinijanove kompilacije stoji zabrana !ikane. <bog pomanjkanja protupravnosti za !tetu ne odgovara onaj koji ju je poinio u dopu!tenoj nu#noj obrani ili u stanju nu#de (netko ru!i susjedovu ku&u u kojoj je nastao po#ar da bi time spasio od po#ara svoju ku&u). -zmeu du#nikova djelovanja i !tete mora postojati uzrona veza (kauzalni neksus), a to postoji ako se du#nikovo djelovanje mo#e smatrati uzrokom nastale !tete. 'zrona veza mo#e biti izravna (jedini i neposredni uzrok !tete + ubod no#em u srce) i neizravna (na njegovo djelovanje se nadovezuju jo! neke okolnosti i posljedice pa tek taj itav lanac dovodi do !tete + netko makne pokrov s jame pa netko tre&i no&u padne i ubije se). ra#i se i du#nikova subjektivna odgovornost koja se zove krivnja. )rivnja je subjektivni psiholo!ki odnos poinitelja prema !tetnom uspjehu. ' poetku krivnja stoji na principu objektivne odgovornosti. Poinitelj odgovara za !tetni uinak zato !to ga je uzrokovao, a ne pita se jo! da li je to uinio s namjerom ili iz nepa#nje ili sluajno. akva odgovornost se zove jo! i kauzalna odgovornost. ek postepenim razvojem dolazi do sve jaeg isticanja subjektivne odgovornosti. Poinje se pitati da li je osim poinjenja !tetnog uinka (ubojstva ovjeka), poinitelj za taj !tetni uinak kriv (da li ga je ubio s namjerom ili iz nepa#nje ili nehotice). akva subjektivna odgovornost koja se ve& temelji na krivnji se zove i kulpozna odgovornost. Prvi poeci razlikovanja objektivne i subjektivne odgovornosti se vidi ve& u staro doba. <akonik L-- ploa izrijekom izuzima od odgovornosti za ubojstvo onoga kome je koplje vi!e uteklo iz ruke nego !to ga je bacio. ' klasinom pravu se izmeu namjernog djelovanja (dolus) za koje du#nik odgovara i sveg ostalog sluajnog uzrokovanja (casus) za koje on ne odgovara razvija postepeno jo! jedan stupanj krivnje koji je manji od dolusa, a to je nemarnost odnosno propust du#ne pa#nje (culpa). ' klasinom pravu postoji odgovornost

0D

za kustodiju gdje ipak u nekim obveznim odnosima odgovara du#nik jo! i bez svake krivnje. $bvezni du#nik koji je odgovarao za kustodiju, odgovarao je vjerovniku za svaku !tetu i sluajnu propast povjerene stvari, osim ako bi se to dogodilo vi!om silom. <a kustodiju su po klasinom pravu odgovarali obrtnici koji glaaju i krpaju odje&u, zatim komodatar, vlasnik skladi!ta, a po pretorskom ediktu i brodari, gostioniari i vlasnici staja s obzirom na stvari gostiju i putnika. ' ,ustinijanovom pravu ve& potpuno prevladava princip krivnje, tj. princip subjektivne odgovornosti za !tetu. 2aelno se odgovara za dolus i culpa, a ne za casus pa se jasno vidi trodioba dolusEculpaEcasus. $olus obuhva&a namjerno i svjesno postupanje kojim se nekom nanosi !teta. Pojam se razvija pa se ne mora raditi o namjeri o!te&eja, bilo je dovoljno da je poinitelj predviao !tetni uinak pa je ipak izvr!io djelovanje. Pogotovo se pro!irio pojam dolusa kod iudicia bonae fidei jer se kao dolus smatrao svaki postupak protivan bonae fidei (po!tenja i povjerenja u prometu). /ul#a je po ,ustinijanu nemarnost, tj. propust du#ne pa#nje (diligentia). Poinitelj nije predvidio !tetne posljedice svog djelovanja, a morao ih je predvidjeti da je upotrijebio potrebnu pa#nju. 2a tom principu se razlikuje vi!e stupnjeva nemarnosti. /ul#a lata je gruba nemarnost. o je propust ak i one pa#nje koju bi primijenio svaki prosjeni ovjek i izjednaena je s dolusom. /ul#a levis in a%stra,to" je laka nemarnost. )ao mjerilo du#ne pa#nje uzima se ona pa#nja koju bi u konkretnom sluaju trebao primijeniti uredni obiteljski starje!ina (diligens p.f.) /ul#a levis in ,on,reto je jo! bla#i stupanj krivnje. $vdje se kao mjerilo uzima ona pa#nja koju obveznik o kojem se radi redovito primjenjuje u svojim stvarima, ali ona ne smije biti tolika da pree u dolus ili culpa latu jer se za njih odgovara. 3matra se da je ovo uvedeno u korist osoba koje upravljaju tuim stvarima u vlastitom i tuem interesu (sunasljednik, suvlasnik i dru!tveni ortak s obzirom na upravu zajednike imovine, odnosno tutor, kurator i mu# s obzirom na upravljanje pupilove, odnosno #enine mirazne imovine). /ul#a in eli!endo je nemarnost pri izboru namje!tenika i pomo&nika. 2jima je odgovornost i poo!trena. $ni odgovaraju i za !tetu koju prouzroe njihovi pomo&nici zbog svoje nesposobnosti. *ko obveznika ne tereti nijedan od ovih stupnjeva krivnje, !teta se pripisuje sluaju (casus) makar ju je i sam obveznik objektivno prouzroio. <a sluaj se naelno ne odgovara, nego sluajem nastalu !tetu trpi onaj u ijoj je imovini nastala (casum sentit dominus). )lasini pravnici nisu postavili naelo o tome koji &e obvezni du#nik ako onemogu&i ispunjenje obveze odgovarati samo za dolus, a koji &e odgovarati za dolus i kulpu. o je zavisilo od vrste ugovora, odnosno obveze. Potkraj klasinog doba to pitanje se poinje rje!avati po utilitetnom principu. 3tranka koja ima iz ugovora koristi odgovara stro#e, a ona koja nema koristi odgovara bla#e. <a svaku krivnju odgovaraju komodatar, kupac i prodavalac, a za dolus i culpa lata, a ne i za culpa levis, depozitar koji besplatno uva tuu stvar, darodavac i komodant (koji drugome besplatno posuuje stvar). -pak utilitetni pristup nije dosljedno proveden jer mandatar i negotiorum gestor (besplatni poslovoa bez naloga) odgovaraju za svaku krivnju iako iz posla nemaju koristi.

2GOVORNA 8ONVEN/IONALNA" 8AZNA STIP2LATIO POENAE"

'z neku obvezu stranke su mogle u obliku stipulacije ugovoriti neku novanu svotu koju se du#nik obvezuje platiti vjerovniku ako ne bi ispunio ili ne bi na vrijeme ispunio svoju prvotnu obvezu. *ko vjerovnik nije htio tu#iti iz prve stipulacije, mogao je tu#iti iz druge koja je bila uvjetovana neispunjenjem prve. 2a taj nain bi umjesto dvojbene naknade !tete koju bi tek morao dokazivati, dobio ve& unaprijed odreenu novanu svotu (konvencionalnu svotu). Postojao je i stariji oblik tzv. neprave ugovorne kazne. )od se stipulira samo novana svota i samo je ona u obvezi, ali se du#nik mo#e osloboditi njenog pla&anja ako izvr!i neku drugu 0F

inidbu koju stranke zapravo ho&e i koja se javlja kao facultas alternativa. Kunkcija neprave ugovorne kazne bila je u tome da se zajami ispunjenje inidbe o kojoj se nije mogla sklapati valjana stipulacija, odnosno utu#iva obveza (u korist ili na teret tre&ih osoba, odnosno neutu#ive obveze). 3tipulatio poenae ima narav uvjetne obveze i mora se platiti vjerovniku im du#nik ne ispuni ono !to je bio du#an prema sadr#aju glavne obveze, odnosno inidbe, a ne pita se da li je za to neizvr!enje kriv ili ne.

8AMATE 2S2RAE"
)amate su u#em smislu naplata koju du#nik neke glavnice koja se sastoji iz novca ili drugih zamjenjivih stvari daje vjerovniku u stvarima iste vrste za kori!tenje du#ne glavnice. )ao prihod glavnice kamate padaju pod !iri pojam plodova (fructus civiles). )amate se mjere prema visini glavnice i trajanju njena kori!tenja. <ato se njihova visina utvruje postocima glavnice za odreeno razdoblje (npr. ?M godi!nje od CGG kuna). )amatna obveza je akcesorna, tj. ona mo#e postojati samo uz neku glavnu obvezu i zavisna je od nje. )amatna obveza nastaje ugovorom ili neposredno temeljem zakona. *ko se glavnica dugovala temeljem obveze stricti iuris, ugovor o kamatama se mogao po klasinom pravu sklopiti samo u obliku stipulacije pa su se kamate utu#ivale posebnom tu#bom iz takve stipulacije. )od iudicia bonae fidei kamate su se mogle ugovarati neformalnim paktom istodobno s glavnim ugovorom i mogle su se utu#iti tu#bom iz glavnog ugovora, a sudac ih je mogao dosuditi i ako nisu bile ugovorene, samo ako je smatrao da i one spadaju u tu#iteljev interes. )asnije su se razvila pravila o dosuivanju neugovorenih, zateznih kamata u sluaju ako du#nik kasni sa izvr!enjem obveze. *ko stranke nisu ugovorile kamate ili ako su se kamate odreivale officio iudicis, mjerilo su bile obiajne mjesne kamate (mos regionis). Po <akoniku L-- ploa najvi!i dozvoljeni kamatnjak (faenus unciarum) je bio 0GGM na godinu. .imljani su kamatnu stopu raunali dijelovima itave glavnice za vrijeme jednog mjeseca, a ne kao mi danas postocima glavnice za vrijeme od jedne godine (zato 0H06 glavnice na mjesec). aj kamatnjak je potvrdila le5 Duilia (enenia, a plebiscit de faenore semunciario ga je snizio na polovicu (?GM). Potkraj republike i u carsko doba je najvi!i dozvoljeni kamatnjak bio centesima usura (tj. stoti dio glavnice na mjesec odnosno 06M godi!nje). ,ustinijan je taj kamatnjak snizio na BM uz neke izuzetke. .imsko pravo je zabranjivalo uzimati kamate od kamata. akve kamate se nisu smjele pretvarati u samo stalnu glavnicu, a po ,ustinijanovom pravu se nisu smjele zaostale kamate priklopiti glavnici i tako pove&ana glavnica dalje ukama&ivati. $d =. st. je bilo zabranjeno uzimati daljnje kamate im bi zaostale kamate dosegle visinu glavnice, a ,ustinijan je tu zabranu protegnuo i na ve& ispla&ene kamate.

ZA8A>NJENJE MORA" $23NI8A ILI VJEROVNI8A

Du#nik dospijeva u zaka!njenje (mora debitoris) ako u vrijeme dospjelosti svojom krivnjom ne ispuni svoju obvezu. Pretpostavke du#nikova zaka!njenja" $pstojnost pravovaljane i utu#ive tra#bine, dospjelost tra#bine (ugovoreno izrijekom ili odreeno prirodom i svrhom posla + obveza na izgradnju ku&e), du#nikova odgovornost za zaka!njenje. 1a#no je bilo da li je du#nik poslije dospjelosti bio od vjerovnika opomenut na pla&anje (interpellatio). )lasino pravo nije postavljalo stalna pravila. ' nekim sluajevima (deliktni dugovi) nije trebalo opomene. Po ,ustinijanovom pravu opomena je postala op&om pretpostavkom zaka!njenja, izuzev deliktnog duga i tra#bine s kalendarski oznaenim rokom dospjelosti. Posljedice du#nikova zaka!njenja se sastoje u poo!trenju du#nikove odgovornosti i u naknadi !tete koju vjerovnik trpi zbog zaka!njenja. $d trenutka zaka!njenja, odgovara du#nik i za sluajnu propast predmeta obveze (genus non perit). Du#nik se po ,ustinijanovom pravu mogao oslobodit odgovornosti za sluajnu propast predmeta ako bi dokazao da bi stvar 6G

na isti nain sluajem i kod vjerovnika propala. Du#nikovo zaka!njenje prestaje ako du#nik ponudi vjerovniku valjano ispunjenje inidbe. 1jerovnik dolazi u zaka!njenje (mora creditoris) ako bez opravdanog razloga odbije primitak inidbe koju mu je du#nik ponudio. Du#nik mora ponuditi stvarnu i ve& gotovu i pripremljenu inidbu (tzv. realna oblacija). 1erbalna oblacija, tj. izjava pripravnosti na izvr!enje, postojat &e samo ako je prema sadr#aju i prirodi duga opravdana. 1jerovnik &e opravdano odbiti primitak ako mu inidba nije ponuena na pravom mjestu ili u pravo vrijeme ili ako mu je ponuen samo dio inidbe. $vdje je odreivanje vremena ispunjenja i!lo redovito u prilog du#niku (vjerovnik ne mo#e zahtijevati ispunjenje prije dospjelosti, ali du#nik mo#e inidbu valjano ispuniti i prije dospjelosti). <ato vjerovnik dolazi u zaka!njenje ako odbije primitak inidbe koja mu je ponuena i prije dospjelosti. 2e tra#i se i njegova krivnja kao kod du#nikova zaka!njenja. %lavna posljedica vjerovnikova zaka!njenja da se smanjuje du#nikova odgovornost. Du#nik ne&e biti osloboen obveze, ali odgovara unaprijed samo za dolus, mada je prije toga odgovarao i stro#e. )od novanog duga, du#nik je mogao otkloniti od sebe svaku opasnost i du#nost pla&anja kamata ako bi novac zapeatio i deponirao, a po carskom pravu bi njegova obveza utrnula ako bi du#ni predmet deponirao na javnom mjestu. 1jerovnik bi morao du#niku naknaditi !tetu i tro!kove oko uvanja stvari. 1jerovnikovo zaka!njenje prestaje (purgatio morae) ako se vjerovnik naknadno izjavi spremnim prihvatiti inidbu koju je prije odbio.

S2BJE8TI OBVEZA
)od svake obveze nu#no postoje dva subjekta (vjerovnik i du#nik). $d jednostranih obe&anja koja vjerovnik ne treba prihvatiti po rimskom pravu je bila obvezatna pod stanovitim pretpostavkama samo pollicitatio, tj. obe&anje darovanja op&ini, te sakralnopravni votum darovanja bogovima za pobo#ne svrhe. Postoje mogu&nosti kada na svakoj strani mo#e biti i vi!e subjekata (vi!e vjerovnika ili du#nika). 2jihov meusobni odnos mo#e biti koordiniran (kod razdijeljenih i solidarnih obveza) ili mo#e jednima pripadati glavna tra#bina (dug), a drugi nastupaju samo kao sporedni vjerovnici (adstipulatio), odnosno kao sporedni du#nici (adpromissio) i ostali sluajevi poruanstva i razni oblici intercesije pa su njihove tra#bine samo akcesorne naravi.

RAZ$IJELJENE OBVEZE
$na postoji ako u nekom obveznom odnosu na koordinirani nain sudjeluje na jednoj strani vi!e vjerovnika ili du#nika tako da svaki vjerovnik ima pravo tra#iti, odnosno svaki du#nik ima pravo ispuniti samo jedan dio cjelokupne inidbe (pars virilis). $na mo#e nastati samo kod djeljivih inidaba i nastaje ukoliko izrijekom nije ugovorena solidarnost (dvojica du#nika se obve#u platiti 0GG asa, onda je svaki du#nik obvezan na pla&anje ?G asa, ako nije drukije ugovoreno). )od razdijeljene obveze postoji onoliko pojedinanih obveza na dio koliko ima vjerovnika odnosno du#nika. 2a taj nain se i ostaviteljeve djeljive tra#bine i dugovi dijele meu vi!e sunasljednika (nomina sunt ipso iure divisa).

SOLI$ARNE OBVEZE
*ko se na vjerovnikoj ili du#nikoj strani nae vi!e osoba, a inidba je nedjeljiva, dolazi u pravilu do solidarne obveze. Postoji aktivna solidarna obveza (ako postoji vi!e subjekata na vjerovnikoj strani, svaki od njih mo#e od njihovog zajednikog du#nika zahtijevati cijelu inidbu, no du#nik je mora samo jedanput, tj. samo prema jednom od njih ispuniti) i pasivna solidarna obveza (svaki od vi!e du#nika je du#an ispuniti cijelu inidbu, ali njihov zajedniki 60

vjerovnik je mo#e tra#iti i primiti samo jedanput). Prava solidarnost se razvila na podruju ugovornih obveza, a svrha joj je bila da vjerovniku !to vi!e osigura izvr!enje obveze. <a nju se upotrebljava i naziv korealnost jer je najva#niji sluaj sainjavala korealna stipulacija (vi!e du#nika bi se obvezalo jednom vjerovniku na istu inidbu i obratno). -z naravi solidarnih obveza proizlazi" da ako je inidba izvr!ena prema jednome od vi!e solidarnih vjerovnika ili ako ju je kod pasivne solidarne obveze ispunio jedan od vi!e sudu#nika, onda utrnjuje itava obveza za sve uesnike. Po klasinom pravu je ve& i litiskontestacija izvr!ena temeljem tu#be jednog od vi!e vjerovnika, odnosno temeljem tu#be protiv samo jednoga od vi!e du#nika iskljuivala tj. oslobaala sve ostale suvjerovnike odnosno sudu#nike. ,ustinijan je to ukinuo pa je sada vjerovnik nakon utu#enja jednog solidarnog sudu#nika mogao jo! uvijek utu#iti i ostale, a obveza svih bi utrnula tek vjerovnikovim namirenjem. *ko bi jedan od vi!e solidarnih vjerovnika primio ispunjenje, primljeno nije trebao dijeliti sa ostalima, a solidarni du#nik nije mogao ako je sve platio tra#iti od ostalih du#nika naknadu srazmjernih dijelova (regres). Pravo diobe, odnosno regresa se moralo po klasinom pravu zasnivati na internom odnosu (pogodbi). )asnije je uvedeno beneficium cedendarum actionum na podruju pasivnih solidarnih obveza kojom je du#nik koji je platio mogao od vjerovnika zahtijevati da mu ustupi svoje tu#be protiv ostalih sudu#nika. ,ustinijan je novelom FF odredio da vjerovnik nije mogao vi!e od svakog sudu#nika tra#iti cijeli dug, nego samo na njega otpadaju&i dio (beneficium divisionis). *li kod te diobe nije trebalo uzimati u obzir odsutne i insolventne du#nike. akva solidarnost se zove i elektivna solidarnost jer obveza za sve uesnike utrnjuje ve& jednokratnom litiskontestacijom u klasinom pravu, odnosno jednokratnim ispunjenjem u ,ustinijanovom pravu. $d nje se razlikuje kumulativna solidarnost koja je bila pravilom kod deliktnih obveza. )od njih je vladao princip pasivne kumulativne solidarnosti. 3vaki od vi!e supoinitelja nekog delikta je bio obvezan na pla&anje cijele novane kazne za taj delikt. o se tumai time !to novana globa kod delikta ima narav zadovolj!tine i kazne, a kazniti treba svakog supoinitelja.

2ZGRE$NI S2BJE8TI OBVEZA ; A$STIP2LATIO

'z glavnog vjerovnika mo#e kod stipulacije postojati i uzgredni vjerovnik (adstipulator) koji si po nalogu stipulatora nakon izvr!ene glavne stipulacije daj od du#nika obe&ati istu ili manju inidbu. *ko se ta druga stipulacija ne bi odnosila na istu inidbu, nastale bi dvije samostalne stipulacije. *dstipulatorova tra#bina je akcesorna i u svemu zavisna od opstanka glavne tra#bine. $na ne prelazi na njegove nasljednike jer je zami!ljena samo u korist glavnog vjerovnika da bi adstipulator mogao npr. u vjerovnikovoj odsutnosti ili nakon njegove smrti utjerati dug. Du#nik je morao inidbu izvr!iti samo jedanput bilo glavnom vjerovniku ili adstipulatoru. *ko bi adstipulator na !tetu glavnog vjerovnika otpustio dug akceptilacijom, prema leges *4uiliae je bio odgovoran prema vjerovniku penalnom akcijom na naknadu !tete. ' ,ustinijanovom pravu je adstipulacija nestala.

POR21ANSTVO
)od poruanstva (jamstva) se obevzuju tre&e osobe uz glavnog du#nika radi vjerovnikove sigurnosti na istu inidbu. (eusobni odnos takvih du#nika nije koordiniran kao kod pasivne solidarnosti. Poruanstvo je akcesorno (jameva obveza ovisi o opstojnosti glavne obveze) i supsidijarno (jamac odgovara tek onda ako se vjerovnik bezuspje!no poku!ao namiriti od glavnog du#nika). 2o to naelno vrijedi kod poruanstva ,ustinijanova prava. Poruanstvena obveza je nastajala stipulacijom. okom povijesnog razvoja su nastale tri usmene poruanstvene obveze" s#onsio + pristupana samo rimskim graanima pa se rano javlja .ide#ro&issio koja je bila pristupana i peregrinima. $ba dvije su slu#ile samo kao 66

osiguranje glavne obveze koja je bila sklopljena stipulacijom. 2akon stipulacije glavnog du#nika se obvezuje jamac i to u obliku poruanstvene stipulacije. $bveza sponzora i fidepromisora nije prelazila na nasljednike, a u -taliji je prestajala nakon dvije godine (le5 Kuria de sponsu). Da bi se mogle osigurati ne samo verbalne nego i razliite druge obveze, kasnije je uvedeno i .ideiussio. 2jome su se mogli slu#iti i .imljani i peregrini, a njegova obveza je prelazila i na njegove nasljednike i nije bila vremenski ograniena. ,amcu pripadaju protiv vjerovnika prigovori koje ima glavni du#nik, a jamac se ne mo#e obvezivati vi!e od glavnog du#nika. 1jerovnik je mogao kod svih vrsta poruanstva zahtijevati ispunjenje inidbe od glavnog du#nika ili bilo kojeg jamca po svom izboru. 2o ,ustinijan uvodi naelo po kojem se vjerovnik mora prvo probati namiriti od glavnog du#nika (beneficium e5cussionis sive ordinis) pa tek onda od jamca. - za meusobni odnos izmeu vi!e jamaca je vrijedio princip solidariteta. 2o razvoj je i!ao prema tome da bi svaki jamac odgovarao samo za srazmjerni dio. *ko bi jamac platio dug umjesto glavnog du#nika, pravo regresa je pripadalo samo sponzoru po le5 Publilia. 3ponzor je mogao penalnom akcijom tra#iti dvostruki iznos ako mu glavni du#nik ne bi unutar !est mjeseci naknadio ono !to je sponzor za njega platio. aj postupak je poinjao ovrhom (manus iniectio pro iudicato). ,ustinijan daje bilo kakvom jamcu koji je platio dug pravo da zahtijeva od vjerovnika ustupljivanje vjerovnikove tra#bine i akcije protiv glavnog du#nika. 'z ove vrste formalistikog poruanstva u obliku stipulacije bilo je nekoliko neformalnih pravnih poslova kojima se praksa poslu#ila za osiguravanje tue obveze" mandatum pecuniae credendae (tzv. mandatum 4ualificatum) + vrsta naloga gdje nalogodavac daje nalogoprimcu nalog da tre&emu posudi novac. *ko taj tre&i ne bi vratio novac, mandatar (nalogodavac) je odgovarao mandataru (nalogoprimcu) iz mandantnog ugovora za posuenu svotu (tu#ba mandati contraria) pa je tako imao i polo#aj jamca. /onstitutu& de%iti alieni + neformalno obe&anje da &e se u odreeno vrijeme platiti neiji tui dug. Re,e#tu& ar!entarii + neformalno obe&anje kojim se novar (argentarius) obvezao da &e na odreeni dan platiti neki dug svog klijenta. 3vi ovi oblici pripadaju pod !iri pojam intercesije. Inter,esi+a je svako obvezivanje u korist tre&ega, a ne samo preuzimanje akcesornih obveza. <a razvoj pojma intercesije je bio va#an senatus consultum 1ellaeanum kojim je bilo zabranjeno #enama preuzimanje poruanstva i uzimanje zajma za tre&e osobe, a zabranu obrazla#e time !to je to posao pridr#an mu!karcima, a pravnici su to obrazlagali neiskustvom #ena. Nenama je bilo zabranjeno obvezivati se za tre&ega, ali su mogle neposredno platiti tui dug. Po ekstenzivnom tumaenju, zabranjena intercesija je bila pro!irena i podrazumijevala je" ku&ulativnu inter,esi+u gdje se #ena obvezuje uz tre&eg du#nika (davanje zaloga za tre&eg, solidarni du#nik), #rivatnu inter,esi+u gdje #ena kao jedini du#nik preuzima dug umjesto dosada!njeg du#nika (npr. u obliku eksprimisije) i ti9u inter,esi+u kod koje se intercedent obvezuje sam umjesto nekog tre&eg kojega se obveza materijalno tie, ali taj tre&i se uop&e ne obvezuje (npr. #ena uzme zajam koji je potreban nekom tre&em koji ne u#iva kredit ili ne #eli uzeti zajam na svoje ime). ,ustinijan je odredio da &e intercesija #ena, ako je po dotada!njem pravu bila dozvoljena, valjati samo ako je dotini pravni posao sainjen u javnoj i po tri svjedoka potpisanoj ispravi. -ntercesija #ene za mu#a je bila po kasnijem ,ustinijanovom zakonu ni!tava. $bveza #ene iz zabranjene intercesije bi bila ipso iure valjana, ali je tu#itelj bivao odbijen ekscepcijom senatus consulti 1allaeani koju bi pretor mogao po slu#benoj du#nosti uvrstiti u formulu.

6=

OSTALA SRE$STVA OSIG2RANJA OBVEZA

-zvr!enje obveze se mo#e osigurati osobnim jamstvom samog du#nika ili uzgrednih du#nika (personalni kredit) ili stvarnim jamstvom gdje se vjerovnik u sluaju neispunjenja ne dr#i osobe nego neke stvari koja pripada bilo du#niku ili nekom tre&em (realni kredit). oj svrsi je slu#ila ka#ara arr9a" koja je preuzeta iz grkog prava (kupnje). ' rimskom klasinom pravu kapara je bila samo vanjski vidljivi znak da je sklopljen valjani ugovor (arrha confirmatoria). <ato se nakon ispunjenja ugovora mogao tra#iti njezin povratak, a stranka se nije mogla #rtvovanjem kapare osloboditi du#nosti da ispuni ugovor. ' ,ustinijanovo doba stranke mogu izrijekom ugovoriti kaparu sa znaenjem odustatnine (arrha poenitentialis), tj. prepu!tanjem predane kapare ili povratom primljene kapare (u dvostrukom ili vi!estrukom iznosu) mogla je stranka odustati od ugovora. ' ,ustinijanovo doba, kapara je mogla imati znaaj ugovorne kazne kojom se osigurava izvr!enje ve& sklopljenog ugovora. Du#nik je mogao olak!ati vjerovnikov polo#aj i time da neku svoju obvezu iz neformalnog kauzalnog pravnog posla (du#nost pla&anja kupovnine iz kupoprodajne pogodbe) zaodjene u oblik stipulacije. )od stipulacije kao apstraktnog ugovora ne pita se vi!e razlog postanka obveze i za sve okolnosti koje su s time u vezi. 'vr!&enju obveze je mogla slu#iti i prisega (cautio iuratoria).

2GOVORI 2 8ORIST I 2GOVORI NA TERET TREI0 OSOBA

.imski pravnici su smatrali da je stipulacija u korist tre&eg ni!tava, ali dolazi do iznimaka kako s obzirom na vjerovnika tako jo! vi!e s obzirom na tre&eg korisnika. 3tipulator je imao neizravno sredstvo u tome !to je uz stipulaciju u korist tre&eg mogao za sebe ugovoriti pla&anje ugovorne kazne (stipulatio poenae) ako promissor ne bi udovoljio obvezi prema tre&emu. Prodire shva&anje da su stipulacije, tj. ugovori u korist tre&ega valjani za samog stipulatora ako on ima vlastiti interes na izvr!enju ugovora (stipulacija u korist svog zastupnika). -znimke u prilog tre&em korisniku pripadaju uglavnom ,ustinijanovom pravu. /udu&i da tra#bine poslije smrti ionako prelaze na nasljednika, bila je valjana stipulacija 9mihi et heredi meo:, no nevaljana je bila stipulacija po klasinom pravu samo u korist nasljednika 9herei meo:. Praksa si je pomogla adstipulacijom. 2o, ,ustinijan je priznao stipulacije valjanima na as smrti i na dan pred smrt, poslije smrti kao i stipulacije u korist nasljednika. ako su stipulacije u praksi slu#ile kao ugovori za osiguranje #ivota. )od ugovora ne teret tre&ih osoba se obe&ava inidba nekog tre&eg. 3ve primjene takvih ugovora, rimski pravnici obrauju iskljuivo na stipulaciji ta takvu stipulaciju smatraju nevaljanom. 2o, iznimke koje potvruju pravilo su" obveza du#nika (promissorEa) se mogla i ovdje neizravno osigurati sa stipulatio poenae ili da promissor rijeima stipulacije obve#e i samoga sebe. 3 obzirom na tre&u osobu, naelo ni!tavosti je provedeno mnogo dosljednije. ,edina iznimka postoji kod obveza nametnutih nasljedniku.

A/TIONES A$IE/TI/IAE ?2ALITATIS

Pretor je dosta rano omogu&io da za dugove sina obitelji, odnosno za naturalne dugove roba, pod stanovitim pretpostavkama odgovara i otac obitelji, odnosno gospodar i to ne umjesto njih nego pored njih. e tu#be protiv imaoca vlasti se zovu actiones adiecticiae 4ualitatis, a ovdje se ubrajaju" a,tio :uod iussu + ako bi pater familias ovlastio tre&ega da sa sinom ili robom sklopi pravni posao, onda je potpuno odgovarao uz njih (in solidum) za obveze iz takvih poslova A,tio institoria i e7er,itoria + ako je pater familias sina ili roba postavio za voditelja trgovakog ili nekog drugog obrta ili ako bi ga kao vlasnik brod postavio za kapetana broda 6>

smatralo se da onda postoji i ovla!tenje za sklapanje pravnih poslova koji spadaju u poslovanje tog obrta. - ovdje pater familias odgovara potpuno za obveze iz dotinih pravnih poslova. A,tio de #e,ulio i tri%utoria + ako je otac obitelji sinu ili robu odobrio peculium, odgovarao je akcijom de peculio za obveze sina, odnosno za naturalne obveze roba u vezi s upravom pekulija, ali samo do visine pekulija u asu izricanja presude. 2o do te visine nije odgovarao samo stvarima pekulija nego itavom svojom imovinom. $n je trebao namirivati vjerovnike onim redom kako su se javljali s akcijom de peculio sve dok se vrijednost pekulija ne bi iscrpila, tko doe nakon toga ne dobiva ni!ta. *ko je pekulij sa znanjem imaoca vlasti u cijelosti ili djelomino upotrijebljen za voenje trgovakog ili obrtnog posla, svi vjerovnici s obzirom na taj trgovaki posao su imali pravo na srazmjerno namirenje iz trgovake imovine. -maocu vlasti ovdje nije pripadalo pravo prvenstvenog namirenja, a za ostvarivanje prava na srazmjerno namirenje se davala protiv imaoca vlasti actio tributoria. A,tio de in re& verso + ovom tu#bom je odgovarao imalac vlasti ako se pravnim poslom sina ili roba obogatio. o oboga&enje se moglo sastojati bilo u pove&anju imovine ili u podmirivanju izdataka koje bi imalac vlasti trebao uiniti. -malac vlasti je odgovarao tre&emu do visine oboga&enja. *ctio e5ercitoria i actio institoria su se primjenjivale i u sluajevima ako bi osoba koja nije stajala pod vla!&u gospodara (libera persona) bila postavljena za kapetana broda ili voditelja nekog poduze&a. ' kasnije klasino doba se actio institoria davala analogno i u takvim sluajevima gdje se upravitelj imovine (procurator) u okviru svoje uprave obvezivao, mada nisu postojale posebne pretpostavke za actionem institoriam (actio 4uasi institoria).

PROMJENA S2BJE8TA PRIJENOSOM TRA3BINA I $2GOVA

'stup (cesija) je ugovor kojim vjerovnik (cedent) svoju otuivu tra#binu prenosi na drugoga (cesionara). ' najstarije doba vjerovnik bi svoga du#nika pozvao (delegirao) neka se drugome obve#e na istu inidbu koju je dosada dugovao njemu. 2o to nije prijenos tra#bine, nego dosada!nja tra#bina sa svim svojim akcesorijima utrnjuje, a nova obveza meu drugim osobama dolazi na mjesto sada!nje (novacija). /olji izlaz se na!ao kad je s formularnim postupkom bilo uvedeno procesualno zastupanje. $naj na kog se tra#bina trebala prenijeti utu#io bi tra#binu kao vjerovnikov zastupnik u procesu te bi pomo&u pretorske formule s premje!tanjem subjekta ishodio presudu na svoje ime, a vjerovnik bi onda ovlastio svog zastupnika da mu o utjeranoj tra#bini vi!e ne treba polagati raune (mandatum in rem suam, cognitor in rem suam). $vdje se ne radi jo! o cesiji tra#bine nego samo o cesiji akcije. <ato zastupnikEcesionar mora tu#iti u ime dosada!njeg vjerovnika. 2o asom litiskontestacije on postaje dominus litis i dobiva sva vjerovnikova prava. -pak, ovaj postupak ima mnogo nedostataka (vjerovnik do litiskontestacije mo#e mandat opozvati, a cedent mo#e do asa litiskontestacije od du#nika primiti dug, sam ga utu#iti ili se s njime nagoditi pa cesionara na taj nain izigrati). Da se izbjegnu ti nedostaci od vremena cara *ntonina Pija poinju se cesionaru davati actio utilis kojom je tra#binu mogao utu#iti samostalno u svoje ime (suo nomine) i nezavisno od cedentove volje. Dolazi i do ustanove denuncijacije. 'koliko je cesionar obavijestio du#nika o povedenoj cesiji, du#nik nije moga od tog trenutka valjano platiti cedentu, niti ga je on mogao vi!e izravno tu#iti. 3am pravni razlog cesije se tie samo cedenta i cesionara, a za ustupljenog du#nika je mjerodavan samo akt cesije i injenica da je on o cesiji obavije!ten. Aesionar stjee tra#binu u istom opsegu i s istim uzgrednim pravima (zalog, jamstvo) kako je ona pripadala i cedentu. - za cesiju vrijedi pravilo nemo plus iuris ad alium transferre potest, 4uam ipse habet. <ato &e du#nik (debitor cessus) imati protiv cesionara sve prigovore koje je imao i protiv cedenta. 1rlo je bila bitna konstitucija cara *nastazija prema kojoj cesionar koji je tra#binu stekao kupnjom mogao od du#nika

6?

zahtijevati samo onoliko koliko je sam za tra#binu platio. o je ujedno i iznimka prema kojoj pravni razlog cesije ipak djeluje i prema ustupljenom du#niku.

PRIJENOS $2GOVA
Promjena du#nikove osobe je bila ispoetka mogu&a samo putem novacione stipulacije kojom se tre&i obvezao vjerovniku ispuniti dug dosada!njeg du#nika. akva promjena osobe du#nika se zove e5promissio, a obino bi dosada!nji du#nik uputio tre&ega da se obve#e vjerovniku (pasivna delegacija). o nije bila singularna sukcesija u tui dug, nego je stara obveza sa svojim akcesorijama utrnula, a nastala bi sasvim nova obveza. )ao drugo sredstvo za promjenu osobe du#nika bi poslu#ilo i ovdje procesualno zastupanje. Du#nik bi ovlastio preuzimatelja duga da se kao njegov zastupnik in rem suam upusti u parnicu s vjerovnikom. 2akon litiskontestacije preuzimatelj bi postao du#nikom procesualne obveze. <bog formule s premje!tajem subjekta glasila je presuda protiv preuzimatelja i protiv njega se vodila ovrha. 2o vjerovnik se nije morao upu!tati u parnicu s du#nikovim zastupnikom ako ne bi od njega primio jamstvo (cautio iudicatum solvi), a niti je imao nikakva prava protiv takvog preuzimatelja duga dok se ovaj ne bi dobrovoljno upustio s njim u litiskontestaciju. Oventualni ugovor izmeu starog i novog du#nika je obvezivao samo njih, a za vjerovnika ne bi odatle nastala nikakva prava.

PRESTANA8 OBVEZA
/udu&i da su obvezna prava po svojoj prirodi vremenita, obveza &e ispunjenjem du#ne inidbe ili drugim surogatima ispunjenja poluiti svoju svrhu i utrnuti. 2aini prestanka obveza se materijalno dijele po tome da li obveza utrnjuje voljom stranaka ili ona utrnjuje nastupom neke druge pravne injenice neovisno o volji stranaka. (eu tim razliitim nainima prestanka obveza opet se razlikuje da li vjerovnik dolazi do ispunjenja du#ne inidbe ili barem materijalne naknade za dokinutu obvezu (satisfactio, compensatio) ili se obveza dokida, a vjerovnik ne dolazi do zadovoljenja (npr. besplatni otpust duga). 3 obzirom na njihov uinak, nain prestanka obveza se dijele na naine prestanka obveza koji djeluju ipso iure (obveza utrnjuje po civilnom pravu) i takve koje djeluju ope e5ceptionis (pretor omogu&uje tu#eniku da uvr!tenjem ekscepcije u formulu odbije tu#iteljev zahtjev iako obveza po civilnom pravu nije utrnula). 'trnu&e ipso iure uni!tava osnov i opstanak obveze trajno i zauvijek. 'trnu&e ope e5ceptionis ne dira u opstanak obveze po civilnom pravu nego samo onemogu&ava njenu procesualnu realizaciju, a to ne mora biti zauvijek ni prema svima. 'glavnom, razlozi za prestanak ipso iure imaju osnovu u civilnom pravu, a ope e5ceptionis u honorarnom pravu.

PRESTANA8 OBVEZE IPSO I2RE ; SOL2TIO 2 STAROM PRAV2

/udu&i da su se obveze u najstarijem rimskom pravu sklapale na formalistike naine i za njihovo raskidanje je bio redovito potreban formalistiki akt kojim &e se du#nik osloboditi. *kt ukidanja obveze naelno je po svom obliku morao odgovarati aktu kojim je obveza nastala (contrarius actus), a samo neformalno ispunjenje du#ne inidbe je imalo samo sporednu va#nost. <ato su se obveze per aes et libram raskidale solucijom per aes et libram, a obveze nastale stipulacijom bi se ukidale verbalnom akceptilacijom. Solutio #er aes et li%ra& + slu#ila je za raskidanje (solutio) obveze iz ne5umEa, tj. librarnog zajma, a i za druge novane dugove starog prava (cijeli postupak isti kao i kod mancipacije).

6B

A,,e#tilatio je slu#ila ukidanju verbalnih kontrakata, naroito stipulacije. )ao contrarius actus se sastojala iz pitanja i sukladnog odgovora, samo !to je ovdje du#nik pitao vjerovnika 9Puod ego tibi promisi, habesne acceptum:, a vjerovnik bi odgovarao sa 9habeo:. *kceptilacija je u staro doba bila vjerojatno jedini nain ukidanja obveze iz stipulacije. 2o stipulacioni dug se ukida i pukim neformalnim pla&anjem pa ako je kraj toga bila izvr!ena i akceptilacija, du#nik bi bio osloboen svakog daljnjeg dokazivanja da je svoj dug i podmirio. /udu&i da akceptilacija dokida obvezu i u sluaju ako realno pla&anje nije izvr!eno, u klasino i carsko doba se upotrebljavala kao imaginaria solutio za otpust duga. *ko bi se njome htjelo ukidati obveze koje nisu potjecale iz stipulacije, onda su se one morale novacionom stipulacijom pretvoriti u verbalnu obvezu i zatim ukinuti akceptilacijom (stipulatio *4uiliana).

ISP2NJENJE OBVEZE
' republikansko doba je vrijedilo ve& naelo da obveza utrnjuje ispunjenjem du#ne inidbe i bez nekog formalistikog akta koji je bio potreban u starome pravu. ime 9solutio: dobiva znaenje rijei 9ispunjenje: pa je bila redoviti nain prestanak obveza ispo iure. $bveza &e utrnuti ako je du#na inidba izvr!en u svrhu ispunjenja (solutionis causa) jer ako npr. du#nik du#nu svotu pokloni svome vjerovniku na dar, on nije time ispunio svoju obvezu. $vo vue porijeklo iz ius gentium. $bvezu mo#e ispuniti za du#nika i netko tre&i ukoliko inidba ne zavisi od strogo osobnih du#nikovih sposobnosti. re&i mo#e platiti i bez du#nikova znanja pa i protiv njegove volje, ali mora imati namjeru da time vr!i du#nikovu obvezu. Platiti se mora vjerovniku ili njegovom zastupniku. 1jerovnik nije du#an primiti djelomino ispunjenj ako nije protivno odreeno ugovoru ili zakonom. 2o, ,ustinijan je odredio da magistrat mo#e siliti vjerovnika da primi djelomino ispunjenje ako bi du#nik pred sudom priznao i ponudio samo dio tra#bine pa se parnica onda vodila samo glede ostatka. *ko vjerovnik ima protiv du#nika s razliitih naslova (e5 pluribus causis) vi!e istovrsnih tra#bina, a du#nik pla&a na raun tih tra#bina svotu koja nije dovoljna za podmirenje svih tra#bina, du#nik &e kod pla&anja odrediti koju tra#binu namiruje. *ko nije odredio, to &e mo&i onda vjerovnik, ali mora postupati u du#nikovu interesu, tj. tako kako bi odredio da je on sam du#nik. *ko ni vjerovnik nije ni!ta odredio vrijedilo je" kamate se podmiruju prije glavnice, a dospjele tra#bine prije nedospjelih. *ko su sve jednako dospjele, prvo se namiruju one koje su po du#nika tegobnije, a ako su sve jednako tegobne onda se podmiruje ona iz starije obveze. 'koliko se ne mo#e primijeniti nijedno od ovih pravila, podmiruju se sve tra#bine razmjerno njihovoj visini. )ao dokaz isplate su slu#ili uobiajeni dokazi (svjedoci, zakletva). ' carsko doba je u tu svrhu slu#ila pismena namira (apocha) koju bi vjerovnik izdavao du#niku. *ko bi vjerovnik vratio du#niku zadu#nicu ili ju uni!tio, smatralo se da postoje pravne predmnjeve (praesumptiones iuris) da je isplata izvr!ena. 1jerovnik nije du#an primiti ni!ta drugo nego !to mu se duguje. *ko bi ipak pristao da umjesto ispunjenja du#ne inidbe primi neku drugu inidbu, njegova tra#bina bi utrnula. o je datio in solutum (davanje u ime pla&anja). ' ,ustinijanovom pravu postoji datio in solutum necessaria, tj. ako du#nik nema novaca, a posjeduje zemlji!ta koja ne mo#e unoviti, vjerovnika se mo#e prisiliti da umjesto novca primi zemlji!te prema pravednoj procjeni. *ko se inidba ne mo#e ispuniti jer se ne zna tko je pravi vjerovnik ili ako postoje zapreke u vjerovnikovoj osobi (odsutan, nema poslovne sposobnosti i zastupnika) mogao se du#nik osloboditi obveze polaganjem duga u vjerovnikovu korist (depositio). -spoetka je bilo dovoljno da stvar polo#i kod sebe, ali se kasnije tra#ilo polaganje na javnom mjestu i samo u tom sluaju bi du#nik bio osloboen obveze.

6C

OBNOVA OBVEZE NOVA/IJA"

$bnova (novatio) je ugovor izmeu vjerovnika i du#nika kojim se neka dosada!nja obveza dokida time !to na njezino mjesto dolazi nova obveza. 3adr#aj dosada!nje obveze se prenosi na novu obvezu, a stara obveza utrnjuje ipso iure zajedno sa svim akcesornim pravima (poruci, zalog). 2ovirati se mogu obveze svake vrste (kontraktne, deliktne, utu#ive i naturalne), a nova obveza je uvijek imala oblik stipulacije (novaciona stipulacija). <a novaciju je bitno da nova obveza pored dosada!njeg predmeta obveze (idem debitum) sadr#i neku novinu (ali4uid novi). ' tom pogledu se razlikuje novacija kod koje se mijenja osoba vjerovnika ili du#nika (novatio inter novas personas ili novatio 4ualificata) te novacija kod koje se ne mijenjaju subjekti obveze (novatio simple5). Novatio inter novas #ersonas + novacija promjenom osobe vjerovnika zbiva se aktivnom delegacijom. 2a temelju vjerovnikove upute du#nik obe&aje inidbu dosada!nje obveze novom vjerovniku. Dosada!nji vjerovnik je delegant, upu&eni du#nik je delegat, a novi vjerovnik je delegatar. *ko se mijenja osoba du#nika, dosada!nji du#nik ispada iz obveze, a novi se mora obvezati. akva sluaj privatne intercesije se zove e5promissio. Dosada!nji du#nik ne mora kod toga sudjelovati, ali naje!&e &e to izgledati tako da &e on uputiti (delegirati) tre&ega da se stipulacijom obve#e prema vjerovniku (pasivna delegacija). Dosada!nji du#nik je delegant, novi du#nik delegat, a vjerovnik delegatar. Novatio inter easde& #ersonas + subjekti obveza ostaju isti, predmet inidbe ostaje isti ali se nova obveza mora sadr#ajno u neemu razlikovati od stare (promjena pravnog temelja obveze). *ko bi du#nik neku obvezu iznova obe&ao stipulacijom, mogla je nastati dvojba da li su stranke imale namjeru i volju proizvesti uinak novacije ili su mo#da htjele da postoje obje obveze kumulativno jedna pokraj druge. )lasino pravo to rje!ava objektivnim kriterijima (iz upotrijebljenog oblika nove stipulacije ako bi sadr#avala ali4uid novi bi se smatrala da je izvr!ena novacija). ,ustinijanovo pravo polazi od subjektivnih momenata pa se za novaciju tra#i individualna volja stranaka (animus novandi) koja je morala biti izriito izra#ena. Postojala je i novatio necessaria koja je bila spojena s uinkom litiskontestacije u parnici, odnosno s presudom. Prvotni vjerovnikov zahtjev na dare, odnosno dare facere oportere se ukidao po litiskontestaciji i pretvarao u procesualnu obvezu na condemnari oportere, a presudom opet utrnjuje i ona te se pretvara u obvezu na iudicatum facere oportere. ' ovom sluaju ostaju netaknuta vjerovnikova osiguranja (zalog) iz prvotnog zahtjeva.

SJE$INJENJE /ON-2SIO"4 /ON/2RS2S /A2SAR2M4 NEMOG2NOST ISP2NJENJA4 SMRT I /APITIS $EMIN2TIO

*ko se tra#bina i dug nau u istoj osobi, obveza utrnjuje ipso iure sjedinjenjem (confusio). *ko se tra#bina i dug opet naknadno razdvoje, obveza mo#e po pretorskom pravu opet o#ivjeti. Do sjedinjenja dolazi u pravilu nasljeivanjem. *ko je kod korealnih solidarnih obveza do!lo do sjedinjenja samo u osobi jednoga od vi!e vjerovnika ili jednoga od vi!e du#nika, to nije diralo u odnose ostalih. )od sjedinjenja vjerovnika i jamaca ostaje glavni dug netaknut, a kod sjedinjenja vjerovnika i glavnog du#nika utrnjuju i glavni dug i poruanstva. /on,ursus ,ausaru& postoji ako vjerovnik individualno odreenu du#nu stvar (species) stekne ne temelju nekog drugog pravnog razloga od nekog tre&eg, a ne od du#nika (npr. poslije sklopljene kupoprodajne pogodbe s nevlasnikom, kupac stekne tu istu stvar kupnjom ili darovanjem od vlasnika). Po starijem pravu obveza je u takvom sluaju utrnula zauvijek. ' ,ustinijanovom pravu se mijenja to naelo i postavlja se pravilo da obveza utrnjuje samo u sluaju ako je prva obveza imala stvar pribaviti vjerovniku besplatno te ako je pravni razlog drugog stjecanja isto besplatan. - confusio i concursus causarum spadaju meu sluajeve gdje obveza prestaje zbog toga !to su naknadno nastupile nemogu&nosti ispunjenja. 'glavnom se 6D

mo#e re&i da obveze na species (jer genera non pereunt) naelno utrnjuju ako du#na stvar propadne sluajem, a ako se radi o du#nikovoj krivnji ili o njegovom zaka!njenju dolazi naelno do naknade !tete. *ko kod dvostrano obveznih ugovora utrne obveza jedne stranke zbog sluajne nemogu&nosti, utrnut &e naelno (izuzetak kod kupnje) i obveza druge stranke na davanje protuinidbe. Po klasinom pravu kontraktne obveze naelno ne utrnjuju smr&u, nego se prenose na nasljednike. 3mr&u utrnjuju tra#bine adstipulatora, dugovi kod starijih vrsta poruanstva (sponsio i fidepromissio), obveze iz mandata i dru!tvene pogodbe. Deliktne obveze naelno utrnjuju smr&u jer su one surogat za nekada!nju osobnu osvetu, a smr&u prestaje i pravo na osvetu. 2o, po klasinom pravu su ve& i penalni zahtjevi barem na aktivnoj strani ve&inom prelazili na nasljednike. )ontrarne obveze bi ipso iure prestajale zbog capitis deminucije koja se izvorno smatrala pravnom smr&u. .azliitim pretorskim sredstvima (restitutio in integrum) se nastojao taj uinak ubla#iti. Deliktni zahtjevi ne utrnjuju capitis deminutione.

PRESTANA8 OBVEZA OPE E</EPTIONIS ; PA/T2M $E NON PETEN$O

Pactum de non petendo je po klasinom pravu neformalni sporazum kojim se vjerovnik odrie prava tra#iti od du#nika ispunjenje tra#bine. o je neformalna pogodba o oprostu duga koja po civilnom pravu nema uinka jer se po civilnom pravu za otpust duga tra#i formalistiki contrarius actus. 2o po pretorskom pravu du#nik dobiva prigovor protiv vjerovnikove tu#be (e5ceptio pacti conventi). Pactum de non petendo je razlog prestanka obveze ako se njime vjerovnik odrie svog prava trajno i zauvijek. *ko bi se vjerovnik odrekao ostvarivanja svoga prava samo za neko vrijeme ne postoji oprost duga nego samo priek (pactum de non petendo in tempus). Du#nik &e se samo kroz to vrijeme mo&i vjerovnikovoj tu#bi oduprijeti dilatornom ekscepcijom. ' ,ustinijanovom pravu razlikuje se pactum de non petendo in rem i pactum de non petendo in personam. -n personam ide u prilog samo neposrednom ugovarai paktuma, dok in rem ide u prilog i ostalim osobama koje sudjeluju u obveznom odnosu (solidarni du#nici, jamci, nasljednici).

PRIJEBOJ /OMPENSATIO"
Prijeboj je ukidanje obveze obraunavanjem protutra#bine koju du#nik ima prema vjerovniku. Prema (odestinovoj definiciji 9compensatio est debiti et crediti inter se contributo:. Prijeboj je va#na u modernom pravu ustanova materijalnog prava. ' najstarije doba .imljani nisu poznavali prisilni sudski prijeboj. ada se moglo pred sucem rje!avati samo jedno prijeporno pitanje, a tu#eni bi svoju eventualnu protutra#binu morao utu#iti posebnom akcijom. Do prijeboja je moglo do&i samo dobrovoljnim ugovorom stranaka. Potkraj republike i u rano klasino doba u vrijeme formularnog postupka se vide tek nekoliko sluaja prisilnog sudskog prijeboja. .imski bankar (argentarius) koji bi tu#io svog klijenta morao je ve& po civilnom pravu uzeti u obzir cijeli poslovni odnos s klijentom i sam je morao ve& u tu#bi odbiti eventualne klijentove protutra#bine i utu#iti samo konanu razliku (saldo). *ko to ne bi uinio ili ako bi utu#io samo malo ve&i saldo nego !to mu pripada, izgubio bi parnicu u cijelosti zbog plus peticije. Aompensatio se trebala ovdje izvr!iti ve& u intenciji formule gdje je sadr#an tu#iteljev reducirani zahtjev. Prebiti su se mogle samo dospjele i istovrsne tra#bine i dugovi (novac s novcem, #ito s #itom), ali one nisu morale potjecati iz istog pravnog razloga odnosno posla. Po pretorskom pravu morao je bonorum emptor 9cum deductione agere:. *ko bi kupac prezadu#enikove steajne mase utjerivao tra#bine koje pripadaju masi, morao je dozvoliti da tu#eni u cijelosti odbije svoje eventualne protutra#bine koje je imao protiv steajnog du#nika. /udu&i da bonorum emptor nije morao znati tonu visinu tih protupotra#ivanja nije ih on 6F

samo trebao kompenzirati u intenciji formule nego je dedukciju protutra#bine obavljao i izraunavao tek sudac temeljem posebnog ovla!tenja u kondemnaciji formule. <ato se bonorum emptor nije izlagao opasnostima pluspeticije kao argentarius. $vdje su se mogle kompenzirati i nedospjele protutra#bine kao i protutra#bine koje nisu bile istovrsne. Po civilnom pravu se uva#avao prijeboj uz iudicia bonae fidie. 3udac je tu#enoga morao osuditi na sve ono !to bona fides od njega zahtijeva. <bog toga je mogao i prebiti tu#enikove protutra#bine iz istog pravnog posla iako nisu bile istovrsne. )od iudicia stricti iuris nije postojala mogu&nost prijeboja. ' ,ustinijanovim -nstitucijama se ka#e da je prijeboj kod njih uveden reskriptom cara (arka *urelija pomo&u ekscepcije doli. *ko tu#itelj ne bi htio uva#iti tu#enikovu protutra#binu, pretor mu je mogao uskratiti tu#bu ili bi se na tu#enikov zahtjev uvrstila u formulu e5ceptio doli zbog koje bi tu#itelj bio u cijelosti odbijen ukoliko bi se pred sucem dokazala opstojnost protutra#bine. u#itelj ipak ne bi smio biti odbijen u cijelosti nego samo do visine protutra#bine. )od iudicia stricti iuris mogle su se na ovaj nain prebijati istovrsne tra#bine koje potjeu iz razliitih pravnih odnosa. 1jerojatno se uzima da je to naelo daljnjim razvojem ve& i prije ,ustinijana preneseno i na iudicia bonae fidei kod kojih je dotad bila mogu&a samo compensatio e5 eadem causa. ,ustinijan je nastojao reformama itav institut prijeboja podvrgnuti jedinstvenim naelima. 3tapanjem civilnog i honorarnog prava i klasinog procesa (njegove dvodiobe) postojala je samo jedna vrsta prijeboja. $bje tra#bine moraju biti istovrsne, ali mogu potjecati e5 dispari causa. Prijeboj je sada dopu!ten kod svih akcija, ne samo obveznih nego i stvarnopravnih (osim depozitara i malae fidei possessorEa). Du#nikova tra#bina je morala biti likvidna. (orala je biti dospjela, no mogla je potjecati i iz naturalne obveze. ra#bine moraju biti meusobne ili zamjenjive, ali postoje i iznimke. ako mo#e poruk compensando ostvariti i protutra#bine glavnog du#nika, korealni sudu#nik protutra#bine svojih sudu#nika ako mu pripada pravo regresa, a debitor cessus mo#e cesionaru staviti u prijeboj ne samo tra#bine koje ima protiv cesionara, ve& i one koje je imao protiv cedenta. Prema rijeima samog ,ustinijana, compensatio sada djeluje ipso iure. <naenje tog izraza u ,ustinijanovom pravu je prijeporno jo! od vremena glosatora. 1ladaju&e mi!ljenje ga tumai da du#nik mo#e prigovor likvidne protutra#bine iznijeti do litiskontestacije te ukoliko se tako izneseni prigovor uva#i, uzet &e se kao da je du#nik svoj dug do visine protutra#bine ispunio i to e5 tunc od asa kad je protutra#bina nastala. 'trnu&e ne nastupa ipso iure, im se sastanu tra#bina i protutra#bina te je i u ,ustinijanovom pravu zadr#an sudski prisilni prijeboj.

OBVEZE IZ 8ONTRA8ATA
%aj kontraktne obveze klasinog doba dijeli na" realne4 ver%alne4 literarne i konsen)ualne koju je zadr#ao i ,ustinijan u svojim -nstitucijama.

VERBALNI 8ONTRA8TI
1erbalni kontrakti pripadaju meu najstarije rimske kontrakte i zajedno s literarnim kontraktima sainjavaju skupinu formalistikih kontrakata jer su poput ostalih poslova civilnog prava vezani na odr#avanje strogih i esto sveanih formi. Ne7u& + vrlo slabo je osvijetljen u rimskim izvorima i zato je njegova priroda vrlo prijeporna pa u nauci postoje mnoge hipoteze o njemu. 2ajra!irenija je ona koja govori o ne5umu kao kontraktu o zajmu koji nastaje u obliku gesta per aer et libram, tj. prvo realnim, a kasnije simbolikim vaganjem zajamske svote pred petoricom svjedoka i libripensom. /udu&i da se kod toga izgovarala neka formula (nuncupatio) kojom se du#nik obvezivao prema vjerovniku, ovdje se nalazi obilje#je verbalnog kontrakta. Prema istoj hipotezi, ne5um je zbog svog publicistikog znaaja imao ovr!nu snagu. Du#nik koji ne bi vratio zajam potpadao je odmah i bez prethodne tu#be i presude pod vjerovnikovu vlast putem manus injekcije, tj. osobne =G

ovrhe. (nogi ipak pristaju uz tezu koju je postavio (itteis. Po njemu, ne5um nije uop&e kontrakt koji slu#i za osnivanje zajamske obveze, nego se ovdje radi o aktu kojim za pla&anje nesposoban du#nik dobrovoljno zala#e vjerovniku sam svoju osobu (automancipacija). $n se sam daje u du#niko ropstvo da bi svojim radom odradio dug i tako izbjegao manus injekciju s njenim posljedicama prodaje ili usmr&enja. Po le5 Poetelia Papiria de ne5is mo#da i nije bio ukinut, ali je skuen u primjeni jer je uvedena ovrha na du#nikovu imovinu. 2e5um brzo nestaje iz prakse, ak i prije kraja republikanskog doba. Vadiatura + najstariji formalistiki verbalni kontrakt o jamstvu. <a sigurno se zna da je vas jamac na inidbu nekoga drugoga. ,edinstveno obilje#je najstarijim jamstvenih ugovora je da jamac ne pristupa kao akcesorni du#nik k nekoj obvezi glavnog du#nika. $n samo obe&aje da &e tre&i ne!to uiniti i on jedini odgovara jer je on jedini obligatus. 'zima se da je obveza vada nastala pitanjem vjerovnika i odgovorom jamca (vas es7, vas sum). ,edina sigurna primjena je bila u procesu, ako bi se rasprava in iure pred magistratom morala odgoditi, vades je jamio da &e tu#eni pristupiti na novu raspravu. ' klasino doba vadimonium je obe&anje samog tu#enika da &e pristupiti na prvu raspravu in iure, a obe&anje daje u obliku stipulacije uz eventualne jamce (sponsores). Praediatura + poznatija i du#a u praksi. - praedes su jamci za tuu inidbu. 2jihova obveza je nastajala pitanjem i odgovorom (praes es7 praes sum). 3usre&e ih se kao jamce u sudbenom postupku legis akcije sacramento. -zvan procesa ih se nalazi kod ugovora s dr#avom, kada dr#ava izdaje u zakup ubiranje tributa i izvoenje javnih radova. Poduzetnik (mancepcs), nije obligatus prema dr#avi nego za njega odgovaraju samo njegovi praedes, a on &e odgovarati samo ako se izrijekom obvezao da bude praes za samoga sebe. ' ,ustinijanovom pravu praediatura vi!e ne postoji.

STIP2LA/IJA
3tipulacija je strogi, formalistiki verbalni kontrakt koji nastaje sveanim pitanjem budu&eg vjerovnika i neposrednim, sukladnim odgovorom budu&eg du#nika (spondesne mihi centum dare7 spondeo). 3ukladnost je morala biti tolika da je du#nik morao u odgovoru upotrijebiti istu rije koja je bila sadr#ana u pitanju, na predmetu i sadr#aju vjerovnikova pitanja nije smio ni!ta mijenjati. $dgovor je morao slijediti neposredno na pitanje (unitas actus). $bje stranke su morale biti prisutne, a stipulacija nije bila pristupana gluhonijemima. ' izvornom obliku rimski graani su se slu#ili rijeima 9spondes7 spondeo:, a kao institut iuris civilis bila je pristupana samo rimskim graanima. )asnije su se uz sponziju poeli upotrebljavati i drugi oblici (promittis7 promitto, fidepromittis7 fidepromitto). 3vi ovi oblici su obuhva&eni nazivom stipulatio. 1jerovnik se zove stipulator, reus stipulandi, a du#nik promissor, reus promittendi. $va strogost oblika je poela popu!tati u dva pravca. 1e& u %ajevo doba, stipulacija se mogla sklapati i na grkom jeziku, ako su stranke razumjele jezik, a od vremena 3evera moglo je pitanje biti na jednom, a odgovor na drugom jeziku ako su se stranke razumjele izravno ili preko tumaa. )asnije se odreuje da izgled rijei nema vi!e va#nosti pa se sporazum mo#e izraziti bilo kakvim rijeima. ' ,ustinijanovom pravu je stipulacija bila valjana u nesimetrinom obliku, a nije se vi!e ni zahtijevala ni unitas actus. <adr#an je samo oblik usmenost, ali i tu dolazi do popu!tanja. Postojao je obiaj da se uz stipulaciju sastavi pismena isprava u kojoj bi se naveo sadr#aj stipulacije, a kao isprava je slu#ila prvo kao dokaz o izvr!enoj stipulaciji koji se mogao oboriti drugim protudokazima. ' kasnije carsko doba isprava o izvr!enoj stipulaciji sa klauzulom 9stipulanti promisit: je pru#ala neoboriv dokaz da je formalni akt doista izvr!en. akva isprava 9cautio: je nadomje!tala usmenu stipulaciju. $na se od dokazne listine pretvorila u dispozitivnu listinu. Po ,ustinijanovoj odredbi, ona se mogla oboriti samo ako bi se dokazalo da se stranka kroz cijeli dan nije nalazila u mjestu gdje je isprava sastavljena. 3tipulacija ini jezgru rimskog ugovornog sistema. Prema <akoniku

=0

L-- ploa tra#bine iz sponzije su se mogle utu#ivati legisakcijom per iudicis arbitrive postulationem. 3tipulacija sama ima !iroko polje primjene (novacija, korealne i solidarne obveze, podruja obiteljskog i nasljednog prava8). 3tipulatio je jednostrano obvezuju&i kontrakt stricti iuris i ona je apstraktna obveza (nema cause). $vdje isto dolazi do modifikacija. /udu&i da je stipulacija negotium stricti iuris, stipulacija se ravna doslovno i strogo prema izgovorenim rijeima tako da su i stranke i suci u postupku vezani na doslovnu interpretaciju rijei bez obzira na volju stranaka i bez obzira na dolozni postupak koje stranke (npr. uzimalo se da je du#nik ispunio obvezu valjano makar je robu kojeg se stipulacijom obvezao predati prije mancipacije dao da popi otrov). <ato potencijalno o!te&ena stranka nije u#ivala za!tite dok za za!titu protiv dolusa nije uvedena deliktna actio, tj. e5ceptio doli. *li i prije je za za!titu slu#ila u stipulaciju tzv. clausula doli, tj. uz glavnu obvezu bi se stipulirala jo! jedna posebna obveza kojom obvezanik preuzima odgovornost za dolus. )ao apstraktna obveza nije morala (ali je i mogla) u svom tekstu navoditi pravni razlog obveze. Po civilnom pravu du#nik je prema rijeima stipulacije morao dug platiti i u sluaju neopstojnosti pravnog razloga za pla&anja (npr. promissor oekuje od vjerovnika davanje zajma pa mu se i prije toga obve#e stipulacijom na pla&anje zajma koji &e tek dobiti, a vjerovnik mu nakon toga zajam ne da). Pretor tu#enom opet poma#e sa e5ceptio doli zbog koje &e tu#eni biti osloboen ako doka#e da causa zbog koje je uinio obe&anje ne postoji. <a taj sluaj se kasnije du#niku davala 4uerella non numeratae pecuniae, tj. du#nik bi pred svjedocima ili pismom na vjerovnika ili pred magistratom izjavio da mu novac koje se obvezao platiti nije ispla&en pa bi pismena isprava o stipulaciji postala ni!tava. Du#nik je mogao podi&i i osobnu tu#bu (condictio) na povratak stipulacione isprave, odnosno ako je ve& bio tu#en na ispunjenje stipulacije mogao je tu#bi suprotstaviti e5ceptio non numeratae pecuniae. Dok je kod ekscepcije doli tu#eni du#nik morao dokazivati da causa ne postoji, kod 4uerellae non numeratae pecuniae je onus probandi je bio na vjerovniku da causa postoji. Puerellae non numerate pecuniae je bila ograniena pravo na jednu pa na pet, a po ,ustinijanovu pravu na dvije godine. *ko se du#nik nije unutar roka njom poslu#io, vi!e nije mogao dokazivati da mu novac nije ispla&en, a stipulaciona obveza je imala punu dokaznu snagu. ,ustinijan je odredio da kod stipulacione isprave koja ne navodi pravni razlog obveze (cautio indiscreta), tu#itelj mora dokazivati opstojnost pravnog razloga. ako stipulacija u ,ustinijanovom pravu postaje kauzalni pravni posao, a u sluaju pomanjkanja cause ili nedozvoljene cause postaje ni!tava. 3 obzirom na predmet obveze, stipulatio certa je bila ako je predmet stipulacije bila odreena svota novca (dare certam pecuniam) ili davanje druge odreene stvari (dare certam rem). ' svim drugim sluajevima je stipulacija bila incerta pa tako pogotovo kod obveza na facere ili non facere. 1jerovniku je za utu#enje tra#bine iz stipulatio certa pripadala actio (condicio) certae creditae pecuniae ili condicio certae rei. $ne su formulirane apstraktno (ne navode pravni temelj tu#be). *ko je stipulacija bila incerta, vjerovniku pripada actio incerti e5 stipulatu koja nije apstraktna poput kondicije jer se u demonstraciji njene fotmule navodila stipulacija kao razlog obveze.

OSTALI VERBALNI 8ONTRA8TI $OTIS $I/TIO I I2SI2RAN$2M LIBERTI"

Dok je stipulacija apstraktni ugovor najrazliitijeg sadr#aja, dotis dictio i iuiurandum liberti su posebni i konkretni verbalni kontrakti koje se upotrebljavaju samo meu odreenim obvezama i za odreene pravne razloge (causae). )od njih nastaje obveza samo jednostranim govorom budu&eg du#nika (uno lo4uente), ali se radi o ugovorima jer budu&i vjerovnik mora kod toga biti prisutan, a njegovo makar i pasivno sudjelovanje ima znaaj prihva&anja obe&anja.

=6

$otis di,tio + formalistiko obe&anje miraza jednostranim izgovaranjem odreene formule koja je vjerojatno glasila 9doti tibi erunt8: ili 9in dotem tibi dico8: uz naznaku miraznih predmeta. 2a ovaj nani miraz su mogli obe&avati samo #ena, njezini mu!ki ascendenti ili #enin delegirani du#nik. Dictio dotis ne postoji u ,ustinijanovom pravu jer je ve& konstitucijom cara eodozija -- i 1alentinijana --- svako neformalno obe&anje miraza postalo utu#ivo (pactum legitimum). Pro&issio iurata iusiurandu& li%erti" + prisega kojom se osloboenik obvezuje svom biv!em gospodaru na neka odreena podavanja ili slu#be. .ob bi to obe&ao prije manumisije, ali takva obveza ga nije pravno obvezivala. Pravno obvezan postaje tek prisegom nakon manusmisije. Prema %aju, to je u klasino doba bio jedini sluaj gdje obveza nastaje iz prisege. Prijeporno je da li je gospodareva tu#ba iz takve prisege (iudicium operarum) pripadala civilnom ili pretorskom pravu.

LITERARNI 8ONTRA8TI @ NOMEN TRANSS/RIPTI/I2M E<PENSILATIO"

@iterarni kontrakt starog civilnog prava je bio e7#ensilatio. Po vladaju&em mi!ljenju obveza kod literarnog kontrakta nastaje upisivanjem u vjerovnikovu blagajniku knjigu (code5 accepti et e5pensi). ' kasnije republikansko doba je postojao obiaj da pater familias cijelo svoje dnevno poslovanje upisuje u neku vrstu dnevnika koji se zvao adversaria ili ephemeris. $tuda bi se vjerojatno svakog mjeseca novane primljene i izdane svote prenosile u code5 accepti et e5pensi). o je dakle bila blagajnika knjiga koja je iskazivala kretanje i stanje gotova novca. $dvojeno su se bilje#ili primici i izdaci meu kojim su se upisivali i pla&anja kojima se osnivao dug pa je u takvom sluaju du#nikova obveza iz literarnog kontrakta nastajala upravo tim upisivanjem u code5 (e5pensilatio). ' %ajevo doba su postojale dvije vrste takvih upisa" nomina arcaria i nomina transscripticia. No&ina ar,aria + upisi o svotama koje su efektivno ispla&ene, npr. u ime zajma. ' takvom sluaju obveza ne nastaje upisivanjem u code5, nego isplatom i pravnim poslom koji se na nju nadovezuje. 'pis slu#i samo kao dokaz ili zabilje#ba o obvezi koja ve& izvan toga postoji. 2omina transscripticia + tvore samostalni razlog postanka obveze po samome upisu. <a postanak obveze ovdje nije potrebno da bude prije toga npr. dobrojen zajam. ;tovi!e, upis o izvr!enoj isplati fingira isplatu te obligatio litteris nastaje iako efektivna isplata i nije uslijedila. %aj ovdje razlikuje dva sluaja takvih upisa" a re in personam i a persona in personam. Transs,ri#ti,io a re in #ersona& + slu#ila je za pretvaranje neke ve& postoje&e obveze u obvezu litteris (dug iz kupoprodaje, najma ili dru!tvene pogodbe, dakle iz kauzalne obveze bonae fidei mogao pretvoriti u ekspenzilaciju, tj. u apstraktnu literarnu obvezu stricti iuris). Prodavalac bi s du#nikovim pristankom upisao u code5Eu na strani accepta fiktivno kao da mu je kupovnina ispla&ena, a zatim bi prepisao na strani e5pensa kao da je jednaku svotu isplatio kupcu, tj. kao neki fiktivni zajam. <bog toga kupac vi!e ne&e biti obvezan iz kupoprodajne pogodbe, nego &e odgovarati po literarnom kontraktu. Transs,ri#ti,io a #ersona in #ersona& + slu#ila je za izmjenu osobe du#nika u nekoj postoje&oj obvezi. 1jerovnik bi na strani accepta ubilje#io fiktivnu akceptilaciju u korist dosada!njeg du#nika, a istodobno bi s pristankom novog du#nika upisao na strani e5pensa jednaku svotu na njegov teret. $bveza dosada!njeg du#nika koja je mogla poivati na bilo kakvom pravnom razlogu time bi utrnula, a novi du#nik duguje iz literarnog kontrakta temeljem samo apstraktnog upisa. 2omina transscripticia slu#e u %ajevo doba novaciji bilo da se meu istim osobama mijenja pravni razlog obveze ili se mijenja pasivni subjekt obveze (pasivna delegacija). $staje pitanje dali je e5pensilatio barem u staro doba slu#ila i za osnivanje samostalne obveze litteris, a ne ==

samo za novaciju. 1e&inom se misli da je du#nik morao na neki nain dati svoj pristanak za upis, ali i to je prijeporno. $tkrivene su neke du#nike priznanice iz kojih se zakljuuje da je za upis u code5 bio potreban sveani postanak obveze iz literarnog kontrakta, au svrhu dokazivanja du#nik bi obino izdavao vjerovniku i svoju hirografsku priznanicu. -z literarnog kontrakta nastaje jednostrana obveza stricti iuris na pla&anje odreene svote koja se utu#uje akcijom certae creditae pecuniae. <a razliku od stipulacije, literarnom kontraktu se ne mo#e dodati uvjet, ali mu se mo#e dodati rok. Prednost pred stipulacijom je u tome !to se mo#e sklapati i meu nenazonima. 2omen transscripticium je slu#io samo rimskim graanima, samo oni su mogli po literarnom kontraktu postajati vjerovnici. (eu rimskim pravnicima je postojao spor da li se ovim literarnim kontraktom mogu na pasivnoj strani obvezivati i peregrini. Prokulovci (2erva) su to poricali, ali 3abinovci su to dopu!tali kod transkripcije a re in personam.

/0IROGRAP0A I SANGRAP0AE
' helenistikom svijetu je bio u upotrebi pismeni kontrakt u obliku zadu#nice (sJngrapha, chirographum) gdje bi du#nik redovito priznavao svoju obvezu iz (fiktivnog) zajma. Du#nik je bio obvezan ve& samim aktom izdavanja takve pismene zadu#nice u kojoj izjavljuje da ne!to duguje ili da &e ne!to dati. - chirographa i sJngraphae su imale u grkom pravu dispozitivni znaaj i sadr#avale su apstraktnu obvezu. <ato i %aj ka#e da one obvezuju makar o tom nije izvr!ena stipulacija. $ne same se razlikuju po svom vanjskom obliku. 1ladaju&e mi!ljenje je da su sJngraphae listine sastavljene pred svjedocima objektivno (slino kao i dana!nji zapisnici), tj. koncipirane su u tre&em licu i utvruju da je odreena osoba du#na stanovitu svotu odreenoj drugoj osobi. 3astavljaima takvih isprava su u Ogiptu obino bili notari ili bankari. 2a ispravu bi stavljali peat sastavljaa i svjedoka, a svjedoci bi pokraj peata stavljali i svoja imena. Ahirographa su subjektivno koncipirane izjave. Pisac govori ovdje u prvom licu, a budu&i da je to redovito sam du#nik, on sam priznaje tom ispravom dug neke novane svote prema vjerovniku. 3amo rimsko pravi nije poznavalo takve dispozitivne isprave. $no se slu#ilo samo dokaznim ispravama koje su bile objektivno sastavljene pred svjedocima (testatio). )ada je car )arakala pro!irio rimsko graanstvo, a time i rimsko civilno pravo na podruje itavog carstva, helenistke chirographa i sJngraphae su izgubile znaaj literarnih kontrakta jer je prodrla stipulacija. -pak i te isprave su utjecale na stipulaciju (cautio), odnosno na pismenu ispravu o stipulaciji koja je u rimskoj dr#avi imala isprva samo dokaznu snagu, a kod ,ustinijana i neoborivi dokaz da je stipulacija uistinu sklopljena. ime je stipulacija bila zapravo pretvorena u literarni kontrakt koje poslije dvije godine djeluje apstraktno jer se tada vi!e ne mo#e dokazivati da causa ne postoji.

REALNI 8ONTRA8TI
.azvojem prometa strogo i doslovno tumaenje ugovora nije moglo pratiti korak razvoja. <ato se javljaju neformalni poslovi iuris gentium u obliku eralnih i konsenzualnih kontrakata. 2o ukoliko kod njih otpada formalizam, utoliko se ti poslovi naelno temelje na odreenom pravnom razlogu. 2eformalni poslovi iuris gentium su naelno kauzalni te slu#e odreenim tipinim svrhama. .imski realni kontrakti su" )a+a& &utuu&"4 #o9rana de#ositu&"4 #osud%a ,o&&odatu&" i ru*no@)alo(na #o!od%a #i!nus". <ajedniko im je obilje#je da obveza kod njih nastaje neformalnim izruenjem neke stvari u imovinu obveznika, a aktom takvog prijenosa nastaje obveza na povratak ili te stvari ili istovrsnih stvari. <bog toga u realne kontrakte se mo#e smjestiti i .idu,i+a. -zvor realnih kontrakata je raznolik. %aj kao jedini realni kontrakt spominje zajam, a izvor i temelj obveze le#i mu u tome !to se na drugoga prenosi vlasni!tvo stvari uz obvezu na povratak istovrsnih stvari. %aj fiduciju ne =>

spominje meu realnim kontraktima vjerojatno zbog toga !to se fiducia sklapala uz mancipaciju pa se smatrala za pactum, a ne kontrakt. $sim toga fiducija je dosta rano nestala iz prakse, a zamijenjena je prikladnijim realnim kontraktom (pignusom). ,ustinijanov uz mutuum nabraja jo! tri realna kontrakta" depositum, commodatum i pignus. a tri kontrakta su bila i prije poznata, ali su isprva bili za!ti&eni samo pretorskim formulama in factum, a tijekom vremena su preuzeti u civilno pravo i priznati civilnim kontraktima. )od %aja se za depositum i commodatum nalaze dvije tu#bene formule" jedna koja je in factum koncepta i vjerojatno je iz starijeg doba, te druga koja je ve& in ius concepta pa potjee iz vremena kada su depositum i commodatum ve& priznati civilnim kontraktima. ' %ajevo doba jo! nisu uvr!teni meu realne kontrakte jer je prema shva&anju tog vremena obligatio nastajala 9re: samo u sluaju ako stvar prelazi izruenjem u vlasni!tvo drugoga koji time preuzima obvezu na restituciju (tako kod zajma). )od pohrane i posudbe prelazi na obvezanika samo detencija stvari, a kod pignusa posjed. 2o opazilo se da svi oni imaju sa zajmom zajedniku crtu. 2aime, do osnivanja obveze dolazi uvijek time !to stvar iz vjerovnikovih ruku prelazi u ruke du#nika koga tereti obveza da je povrati.

ZAJAM M2T22M"
<ajam je ugovor koji nastaje time !to jedna stranka (zajmodavac) predaje u vlasni!tvo drugoj stranci (zajmoprimcu) stanovitu koliinu novca ili drugih zamjenjivih stvari s uglavkom da zajmoprimac mora vratiti jednaku koliinu stvari iste vrste i kakvo&e. <ajamska pogodba postaje valjana tek momentom prijenosa vlasni!tva od zajmodavca na zajmoprimca. /udu&i da su predmetom zajma samo res nec mancipi (novac, #ito, ulje), vlasni!tvo se prenosi samo tradicijom. 1jerovnik je mogao i delegirati tre&eg (npr. svog du#nika) da zajamsku svotu isplati zajmoprimcu ili su se stranke mogle sporazumjeti da &e du#nik ubudu&e dugovati kao zajam neku tra#binu koju je dugovao iz nekog drugog pravnog razloga (npr. mandata) ili je zajmodavac mogao dati zajmoprimcu neku stvar da je proda pa da kupovninu zadr#i kao zajam. <ajmoprimac se obvezuje vratiti samo jednaku koliinu istovrsnih stvari (idem genus). *ko bi se obvezao vratiti ne!to drugo (aliud genus) onda bi se radilo o zamjenskoj pogodbi (permutatio), a ako bi se obvezao vratiti iste stvari koje je i primio (eadem species) onda bi postojala ostavna ili posudbena pogodba (depositum ili commodatum). <ajam je negotium stricti iuris i unilateralni ugovor. <ajmoprimac je obvezni du#nik, a zajmodavac ovla!teni vjerovnik. 2jegovu strogost i jednostranost obveze tumae time !to je neformalni zajam kao realni kontrakt stupio na mjesto ne5uma koji je nestao iz prakse. )ao ugovor iuris gentium bio je dostupan i peregrinima. <a ostvarivanje zajamske tra#bine vjerovniku je pripadala, ako je predmetom zajma bio novac, actio (condicio) certae creditae pecuniae, a ako se radilo o drugim stvarima onda conditio certae rei (po ,ustinijanu condictio triticaria). 1jerovnik je morao dokazati da je zajam izruio pa se u svrhu budu&eg dokaza uobiajilo da du#nik izdaje vjerovniku zadu#nicu. *ko bi zadu#nicu izruio vjerovniku prije nego !to mu je zajam bio ispla&en, primjenjivala se i na takve zadu#nice 4uerella non numeratae pecuniae odnosno ako je zajmoprimac ve& bio tu#en, branio bi se u parnici ekscepcijom non numeratae pecuniae. )ao negotium stricti iuris, zajam obvezuje du#nika samo na povratak du#ne glavnice. <ato du#nik nije bio du#an platiti ni ugovorne ni zatezne kamate. *ko se uz zajam htjelo obvezno ugovoriti i kamate, glede njih se morao sklopiti posebni verbalni kontrakt. 1jerovnik bi u tom sluaju jednom akcijom utu#io zajamsku glavnicu, a drugom stipulirane kamate. Da bi se stvar pojednostavila, uvedena je praksa da se u oblik stipulacije zaodjene i sama obveza na povratka glavnice i obveza na pla&anje kamata (stipulatio sorti set usurarum) pa bi se obje utu#ile istom tu#bom iz takve stipulacije. 3enatus consultum (acedonianum zabranjuje davanje zajma sinu obitelji bez oeva pristanka. Povratak takvog zajma nije se mogao zahtijevati ni nakon !to sin obitelji postane sui iuris. ime se htjelo onemogu&iti da vjerovnik =?

i du#nik raunaju na smrt imaoca vlasti jer prije toga sin nije imao vlastite imovine iz kojeg bi se zajam mogao naplatiti. akav zajam nije bio ni!tav, ali bi pretor vjerovniku uskratio tu#bu ili bi u formulu uvrstio ekscepciju senatus consulti (acedoniani. *ko bi otac obitelji ili sin koji je postao sui iuris ili netko tre&i vratio takav zajam, nije mogao tra#iti povratak pla&ene svote pozivom na tu ekscepciju jer ona nije donesena u prilog sinu, nego na u!trb vjerovniku. Posebnim pravilima je podvrgnut pomorski zajam (faenus nauticum). a ustanova je prenesena iz grkog prometa. 1jerovnik daje novac koji se treba prevesti brodom preko mora ili se za taj novac treba kupiti roba koja &e biti prevezena preko mora. 1jerovnik snosi rizik plovidbenih opasnosti. akav je zajam vr!io funkciju pomorskog osiguranja gdje se premija pla&ala u obliku kamata. <ato takve kamate nisu bile po klasinom pravu podvrgnute ogranienjima, ali ,ustinijan im je uveo najvi!u mjeru sa 06M. <a ugovaranje takvog zajma i kamata je bio dostatan nudum pactum.

-I$2/IJA
Kiducija je kao samostalni obvezni ugovor postao utu#iv samostalnom civilnom tu#bom actio fiduciae u posljednjem stolje&u republike. $na je mogla biti directa ako je fiducijant tra#io njome povratak vlasni!tva stvari ili contraria ako je fiducijar ostvarivao svoje eventualne protuzahtjeve protiv fiducijanta (npr. za tro!kove i izdatke oko stvari). 3udac je prema formuli tu#be imao !iroku ovlast rasuivanja, otprilike kao kod iudicia bonae fidei, a osuenika bi stizavala infamija. ako je fiducijarni uglavak postao utu#ivim civilnim kontraktom, a mo#e se uvrstiti meu realne kontrakte jer se zbivao uz prijenos vlasni!tva iako mu rimski pravnici nisu naroito isticali to svojstvo. 2estankom mancipacije i in iure cesije iz prakse, nestalo je i fiducije koja je u praksi ve& i prije toga zamijenjena runim zalogom i hipotekom, odnosno ostavnom i posudbenom pogodbom kao prikladnijim pravnim sredstvima.

OSTAVNA POGO$BA $EPOSIT2M"

$stavna ili pohrambena pogodba (depositum) je realni kontrakt kojim jedna stranka (deponent) predaje drugoj stranci (depozitar) pokretne stvari s uglavkom da ih besplatno uva i na zahtjev povrati (ako se na uvanje daju nekretnine, .imljani bi se poslu#ili fiducijom cum amico). Depozitar stjee samo detenciju stvari i nije za!ti&en posjedovnim interdiktima. $n stvar ne smije upotrebljavati jer bi time poinio furtum usus i odgovarao bi deliktnom akcijom furti. Pogodba mora biti besplatna po klasinom pravu jer bi uvanje za pla&u pre!lo u neki drugi ugovor (npr. inominantni kontrakt). -pak, u nekim interpoliranim mjestima ,ustinijanova prava se javlja misao da primjerena naplata ne mijenja narav ugovora. Depositum je nepotpuno dvostrani obvezni ugovor (contractus bilateralis inae4ualis). Deponent ima tra#binu protiv depozitara na povratak stvari, dok depozitar samo mo#e, ali ne mora uvijek imati protuzahtjeve protiv deponenta. Depositum spada meu iudicia bonae fide. %lavna depozitarova du#nost je da stvar uva i da je na zahtjev odnosno po isteku ugovornog roka vrati zajedno s prira!tajem i plodovima. *ko bi stvar kod depozitara propala ili se mo#da pogor!ala on &e odgovarat samo za dolus, tj. u ,ustinijanovom pravu i za culpa latu (jer od ugovora nema koristi). <ahtjeve protiv depozitara ostvaruje deponent s actio depositi directa, a osuenog depozitara je stizala infamija. Deponent je bio du#an depozitaru nadoknaditi eventualne nu#ne i korisne tro!kove i izdatke za stvar (npr. hrana za roba ili #ivotinje) kao i !tetu koja mu je eventualno po stvari prouzroena. Pri tom je odgovarao za svaku krivnju i nepa#nju (dolus, culpa i culpa levis). akve eventualne protuzahtjeve je depozitar ostvarivao sa actio depositi contraria. Po ,ustinijanovom pravu depozitaru je bilo izrijekom zabranjeno da svoje zahtjeve ostvaruje kompenzacijom ili retencijom (pridr#ajem stvari).

=B

Postojala su tri posebna oblika ostavne pogodbe za koja su vrijedila djelomino posebna pravila" de#ositu& &isera%ile ili ne,essariu& + pretor je predvidio u svom ediktu posebnu akciju in duplum ako je depozit uinjen prigodom te!kih javnih ili privatnih nepogoda ili nesre&a. $vdje se radi o prilikama gdje ne postoji slobodni izbor povjerljive osobe. $e#ositu& irre!ulare + u pohranu se mogao dati (nezapea&eni) novac ili druge zamjenjive stvari time da ih uvar smije potro!iti, a povratiti mora samo jednaku svotu, tj. jednaku koliinu i vrstu stvari. Iuvar postaje u tom sluaju vlasnik novca, tj. stvari pa je takav odnos slian zajmu. )lasini pravnici su ga doista u pravilu prosuivali kao zajam (stricti iuris) te bi vjerovnik morao tra#iti povratak kondikcijom certae creditae pecuniae, tj. certae rei, a kamate je mogao tra#iti samo ako su bile obe&ane posebnom stipulacijom. Poelo se opa#ati da se ovdje ne radi toliko o davanju kredita, ve& o uvanju interesa davaoca. <ato se u postklasino doba poeo taj odnos prosuivati kao ostavna pogodba te se vjerovniku davala actio depositi koja je bila iudicium bonae fide. 3ada je morao depozitar vratiti i sve koristi, tj. i kamate koje su bile neformalno ugovorene (paktom) ili su se dosuivale zato !to se depozitar slu#io tuim novcem, odnosno zato !to je bio u zaka!njenju. Sekvestra,i+a + ovdje vi!e osoba predaje stvar tre&emu (sekvestru) u pohranu time da je sekvestar mora vratiti pod odreenim uvjetima i samo onome koji je tim uvjetima ili svrhom sekvestracije oznaen. <a ostvarivanje zahtjeva protiv sekvestra upotrebljavala se actio depositi se4uestraria

POS2$BA /OMMO$AT2M"
Posudba je realni kontrakt kojim jedna stranka (komodant) predaje drugoj stranci (komodataru) odreenu stvar na besplatnu upotrebu time da je primalac mora nakon odreenog vremena ili nakon dogovorene upotrebe vratiti. Predmetom posudbe su mogle biti i pokretne i nepokretne stvari. /esplatnost je bitni uvjet posudbe jer bi davanjem novane naknade pogodba pre!la u najam, a davanjem kakve druge protuinidbe u inominantni kontrakt. 2a komodotara se prenosi samo detencija, a predmetom posudbe su mogle redovito biti samo nepotro!ne stvari jer se samo one mogu nakon upotrebe vratiti. Potro!ne stvari samo iznimno mogu biti predmetom posudbe ukoliko se ne radi o njihovoj redovitoj upotrebi kojom bi se odmah potro!ile. -zvori spominju u tom smislu sluaj gdje se potro!ne stvari posuuju ad pompam vel ostentationem, tj. da se samo pokazuju pred drugima. Aommodatum je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor te pripada meu iudicia bonae fide, tj. stranake obveze se ravnaju prema naelima po!tenja i povjerenja u prometu. )omodatar smije stvar upotrebljavati samo do ugovorenog vremena i na ugovoreni nain. *ko o tome nije ni!ta naroito ugovoreno, mo#e je upotrebljavati na obiajni redoviti nain, odnosno na nain kako je upotrebljava i sam komodant. ' protivnom sluaju ini furtum usus. )omodatar je du#an snositi primjerene redovite tro!kove uzdr#avanja stvari (modica impendia) + tro!kovi hranjenja #ivotinja ili robova, dok je izvanredne tro!kove oko uzdr#avanja stvari (npr. tro!kovi lijeenja oboljelog roba) du#an nadoknaditi komodant. %lavna komodatareva du#nost je da povrati stvar sa svim prira!tajem i plodovima po!to istekne ugovoreno vrijeme upotrebe. )omodatar odgovara za svaku krivnju (dolus i culpa levis in abstracto), a po klasinom pravu i za kustodiju. )omodantu je za ostvarenje njegovih zahtjeva protiv komodatara pripadala actio commodati directa. Oventualni komodatarevi protuzahtjevi mogli su se odnositi na naknadu izvanrednih tro!kova oko stvari ili na naknadu !tete te je komodant odgovarao samo za dolus (jer nema koristi od posla). <a ostvarenje tih protuzahtjeva komodataru pripada actio commodati contraria, ali ih je on mogao ostvariti i kompenzacijom ili retencijom.

=C

R21NO ; ZALO3NA POGO$BA /ONTRA/T2S PIGNERATI/I2S4 PIGN2S"

o je realni kontrakt koji nastaje time !to jedna stranka (zalo#ni du#nik) predaje drugome (zalo#nom vjerovniku) neku pokretnu ili nepokretnu stvar u zalog za osiguranje vjerovnikove tra#bine time da zalo#ni vjerovnik ima stvar vratiti kad prestane zalo#no pravo. <alo#nom vjerovniku pripada posjed stvari, za!ti&en interdiktima. Aontractus pigneraticius je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor, a stranake se obveze prosuuju prema naelima bonae fidei. -z pogodbe u svakom sluaju nastaje zahtjev zalo#nog du#nika protiv zalo#nog vjerovnika. aj zahtjev se ostvaruje s actio pigneraticia directa, a upravljen je prvenstveno na povratak stvari im prestane zalo#no pravo. *ko je do!lo do prodaje zaloga du#nik &e tom tu#bom eventualni vi!ak utr!ka koji preostaje nakon namirenja vjerovnikove tra#bine (superfluum, hJperocha). <alo#ni vjerovnik je du#an stvar uvati kao diligens pater familias te odgovara za svaku krivnju sve do culpae levis. 1jerojatno su u ovom sluaju, s istih razloga kao kod depozita i komodata stajale tu#itelju na raspologanju dvije formule" prva in factum concepta, a druga in ius concepta s klauzulom na oportere e5 fide bona. *ctio pigneraticia contraria pripadala je zalo#nom vjerovniku za ostvarivanje eventualnih protuzahtjeva na naknadu !tete i naknadu izdataka na stvar, isto tako i komodataru. - njegova je odgovornost obuhva&ala svaku krivnju sve do culpae levis jer je i on bio na ugovoru interesiran. 3voje protuzahtjeve mogao je zalo#no vjerovnik ostvarivati i putem retencije, !tovi!e pravo retencije mu je pripadalo dokle god mu nisu bile podmirene i eventualne druge tra#bine protiv istog du#nika, na koje se taj zalog i nije odnosio (pignus %ordianum). *ko se u zalog predaju zamjenjive, odnosno potro!ne stvari s uglavkom da zalo#ni vjerovnik ne mora vratiti te iste stvari, nego samo istu koliinu i vrstu, odnosno svotu, vjerovnik stjee i vlasni!tvo, a vratiti mora samo tantundem eiusdem generis. $p&e pravo govori u tom sluaju o pignus irregulare (analogno sa depositum irregulare).

8ONSENZ2ALNI 8ONTRA8TI
)onsenzualni kontrakti su iznimka od pravila da iz neformalnih sporazuma ne nastaje po civilnom pravu valjana obveza (kontrakt). oj skupini pripadaju etiri kontrakta" kupnja (emptio venditio), najam (locatio conductio), dru!tvena pogodba (societas) i nalog (mandatum). <a sklapanje tih kontrakta nije potrebna nikakva forma ni predaja stvari, odnosno izvr!enje neke inidbe (kao kod realnih kontrakata), nego obveza nastaje za obje stranke ve& samim sporazumom (consensus) koji se mo#e posti&i na bilo koji nain (meu prisutnima i odsutnima, usmeno i pismeno, izrijekom i mu&ke, osobno ili po glasniku). 3vi oni pripadaju meu iudicia bonae fidei. $ni su dvostruko obvezni ugovori. )upnja, najam i societas su nu#no dvostrani (sinalagmatiki) ugovori. 3vaka stranka je vjerovnik i du#nik. (andat je naprotiv contractus bilateralis inae4ualis. 2u#na dvostranost kupnje i najma oituje se i u imenu, a i u posebnim nazivima tu#bi koje pripadaju svakoj stranci (actio empti za kupca, actio venditi za prodavaoca). <bog dvostranog znaaja sinalagmatikih ugovora ni jedna stranka ne mo#e tra#iti od druge ispunjenje ako i sama nije spremna ispuniti svoju inidbu. ' protivno &e biti tu#bom odbijena zbog prigovora protustranke koja se zove e5ceptio non adimpleti contractus. 3klapaju se nudo consensu, a mogu se i dokidati neformalnim sporazumom (contrarius consensus ili mutuus dissensus), ali samo dotle dok ih jo! nijedna stranka nije sa svoj ispunila (re adhuc integra). Pripadaju poslovima iuris gentium, a kasnije su pre!le u ius civile.

=D

82POPRO$AJNA POGO$BA EMPTIO VEN$ITIO"

)upoprodajna pogodba je konsenzualni ugovor koji nastaje time !to jedna stranka (venditor, prodavatelj) obe&aje drugoj stranci (emptor, kupac) prepustiti neku stvar, a druga stranka obe&aje prodavaocu za stvar platiti odreenu svotu novaca kao kupovninu. .imska klasina konsenzualna kupoprodajna pogodba proizvodi samo obligatorne uinke. 3amom pogodbom se ne prenosi na kupca vlasni!tvo, pogodba nema stvarnopravnog uinka jer se kuporpdajnom pogodbom (sporazumom o predmetu i cijeni) ne prenosi i ne zasniva stvarno pravo nego za obje stranke nastaje samo obvezna du#nost. 3am prijenos stvari i cijene se dogaa tradicijom i ne spada u postanak obveze (kao kod realnih kontrakta) nego spada u ispunjenje obveze koje su kupoprodajnom pogodbom nastale i to bez obzira da li se radi o kupnji iz ruke u ruku ili o kupnji na kredit. )upoprodajna pogodba je samo pravni razlog (causa) za prijenos stvari, tj. za tradiciju. 2o, u .imu kupnja u poetku nije bila priznata kao obligatorni konsenzualni kontrakt. )upnja starog civilnog prava je bila realna kupnja za gotovo iz ruke u ruku koja se kod res mancipi zbivala u obliku mancipacije. 2o, aktu mancipacije je prethodio dogovor stranaka o predmetu i cijeni, ali taj dogovor nije imao pravne va#nosti, a akt mancipacije je imao stvarnopravni, a ne i obveznopravni uinak jer se njime odmah prenosilo vlasni!tvo. -ma razliitih hipoteza kako je od te realne kupnje do!lo do konsenzualne kupnje gdje je ve& neformalni sporazum stranaka o predmetu i cijeni proizvodio utu#ive obvezne uinke. 1e&inom se misli da se kod mancipativne kupnje onaj neobvezni prethodni dogovor postepeno odvojio od akta mancipacije i dobio znaaj samostalnog ugovora iz kojeg nastaje obveza. ako je bila omogu&ena i kupnja na kredit. )upoprodajna pogodba nastaje im su se stranke sporazumjele o predmetu i cijeni. Predmetom pogodbe (res) mogu biti sve stvari koje res in commercio i koje su otuive (tjelesne i netjelesne, pokretne i nepokretne). /udu&i da se pogodbom ne prenosi vlasni!tvo, ona se mo#e valjano sklopiti i o tuim stvarima, a predmetom kupnje mogu biti i budu&e stvari. u se razlikuje emptio rei speratae i emptio spei. ' prvom sluaju se govori o uvjetnoj kupnji, a stranke &e biti obvezane samo ako stvari doista nastanu i u onom opsegu u kojem nastanu (npr. prodaja priroda #etve uz unaprijed odreenu cijenu po metrikom centu). )od emptio spei se govori o bezuvjetnoj kupnji, no rizik postanka stvari snosi kupac jer on kupuje samo nadu za dobitak (npr. za odreenu pau!alnu cijenu kupuje lovinu nekog ribolova, a mora platiti kupovninu makar ni!ta ne bude ulovljeno). )od kupovnine (pretium) moraju vladati slijede&a pravila" kupovnina se mora sastojati iz novca (numerata pecunia). 1ladao je spor meu 3abinovcima i Prokulovcima mo#e li se kupovnina sastojati i iz nekakve druge odreene stvari, ali prevladali su Prokulovci da se ona mora sastojati iz novca. )upovnina mora biti odreena (pretium certum) ili barem odrediva po nekim objektivnim, sigurnim okolnostima tako da se glede njezine visine ne mora sklapati vi!e nova pogodba. Po ,ustinijanovom pravu odreivanje kupovnine se mo#e prepustiti primjerenoj rasudbi (arbitrium boni viri) tre&ega, ali se onda govori o uvjetnoj kupnji jer ako tre&i ne bi htio ili mogao kupovninu odrediti, pogodba je nevaljana. )upovnina mora biti ozbiljno mi!ljena (pretium verum), a ne samo fiktivna i simulirana. *ko je kupovnina samo prividna, govorimo o darovanju ako postoje i ostali uvjeti za darovanje. Prividnu kupnju (venditio nummo uno, imaginaria venditio) su upotrebljavali .imljani kao oblik za neke pravne poslove za koje nije postojala posebna forma, no u tim sluajevima se ne govori o kupnji (npr. trokratna prividna prodaja sina kod emancipacije). Po klasinom pravu, kupovna cijena nije morala stajati u nekom srazmjeru s pravom vrijednosti predmeta (nije morala biti pretium iustum). ,ustinijan je ipak postavio naelo da cijena ne smije biti manja od polovice prave vrijednosti predmeta. Primjenjivala se samo na prodaju nekretnine i prijeporno je da li je ve& u rimskom pravu protegnuta na sve kupnje. *ko kupovnina ne bi dosizala ni polovicu prave vrijednosti predmeta (laesio enormis), prodavatelj

=F

je mogao tra#iti razvrgnu&e kupnje (povratak predmeta uz restituciju kupovnive). )upac je mogao izbje&i razvrgnu&e ako bi nadoplatio razliku cijene do prave vrijednosti (facultas alternativa)

OBVEZE STRANA8A IZ 82POPRO$AJNE POGO$BE

Kormule obje tu#be su in ius concepta i sadr#avaju demonstraciju u kojoj se navodi kupnja kao pravni razlog obveze, a na nju se nadovezuje intentio (e5 fide bona) incerta i condemnatio incerta. $bveza kupca je da je du#an platiti kupovnivu i mora platiti oficijelne kamate od dana kad mu je predan kupljeni predmet. )upeva du#nost je da stvar preuzme (prodavatelj ga mo#e akcijom venditi siliti na preuze&e). $bveze prodavaoca su" uvati stvar i odgovarati za nju do trenutka predaje, izruiti je kupcu, tj. pribaviti mu mirni posjed stvari, nakon predaje stvari odgovarati za evikciju, nakon predaje stvari jamiti za skrivene mane i nedostatke stvari. Dok stvar ne bude predana kupcu, prodavalac odgovara za svaku krivnju (neki misle da je u klasinom pravu odgovarao i za kustodiju, tj. i za sluajnu !tetu osim vi!e sile). ' ,ustinijanovom pravu on odgovara za bri#no uvanje stvari (diligentia in custodiendo), tj. mora postupati kao bonus pater familias i odgovara za svaku krivnju (dolus, culpa lata i levis in abstracto), ali ne i za sluajnu !tetu. *ko prodana stvar koja je oznaena kao species propadne kod prodavaoca, ali ako on ne odgovara prodavalac &e biti osloboen svake obveze. 2o, kupac &e morati isplatiti kupovninu iako stvar nije dobio (periculum est emptoris). $vo naelo je imalo dosta ogranienja i iznimaka" nije vrijedilo god generike kupnje (genus perire non censetur), kod kupnje mje!ovitoEgenerikih stvari ili stvari koje tek trebaju mjeriti ili odvagnuti pogibelj prelazi na kupca tek izluenjem stvari iz neke zalihe, a kod kupnje sklopljene pod suspenzivnim uvjetom tek nastupom uvjeta, a ako bi stvar propala pendente condicione i!lo je na teret prodavatelja. Pravilo nije vrijedilo ako bi stvar propala intervencijom dr#avne vlasti, npr. stavljanjem stvari e5tra commercium ili eksproprijacijom stvari (obje stranke su osloboene obveza). *ko je prodavatelj po klasinom pravu odgovarao i za kustodiju, pravilo je bilo skueno jer je u tom sluaju i!la na teret kupca samo propast po vi!oj sili. Pravilo je bilo dispozitivne naravi. Prodavatelj je morao kupcu izruiti i eventualne koristi koje je imao odatle !to je po tom pravilu bio rije!en obveze (morao bi mu ustupiti tu#be protiv tre&ega koji je uni!tio ili ukrao stvar). $vo pravilo ,ustinijan poku!ava opravdati time !to kupcu koji snosi rizik propasti stvari pripadaju zato i eventualne koristi (plodovi, prira!taj) od trenutak sklopljene pogodbe. Prodavatelj nije obvezan pribaviti kupcu vlasni!tvo prodane tjelesne stvari, nego samo mirni posjed i u#ivanje stvari tako da mu je nitko ne mo#e redovnim pravnim putem iz posjeda evincirati. Prijenos nesmetanog posjeda se zove vacuam possessionem tradere. $bveza prodavatelja je usmjerena na 9facere:, a ne na 9dare: jer dare ima tehniki znaaj prijenosa vlasni!tva. <ato je kupoprodajna pogodba valjana iako prodavatelj nije bio vlasnik stvari te nije ni na kupca prenio vlasni!tvo (va#no ako je prodavatelj bio npr. bonae fide possessor). )arakteristina ustanova ,ustinijanova prava je da vlasni!tvo prelazi na kupca samo u sluaju ako je isplatio ili osigurano kupovninu ili ako mu je prodavatelj kreditirao. -ako se ,ustinijan poziva na autoritet <akonika L-- ploa, vjerojatno se radi o njegovoj novini po uzoru na grko pravo jer %aj o njoj uop&e ne govori. *ko nije ugovoreno da jedna stranka mora svoju inidbu izvr!iti unaprijed, svaka stranka mo#e tra#iti protuinidbu samo ako je svoju inidbu ve& izvr!ila ili je pripravna izvr!iti. *ko nije, na prigovor tu#enoga &e biti sa svojim zahtjevom odbijena. aj prigovor je u ,ustinijanovom pravu e5ceptio doli, a u op&em pravu se zove e5ceptio non adimpleti contractus.

>G

O$GOVORNOST PRO$AVATELJA ZA PRAVNE NE$OSTAT8E STVARI

Prodavatelj dobe vjere ne odgovara kupcu !to mu nije pribavio vlasni!tvo stvari. $n ne odgovara za pravne nedostatke same po sebi, nego naelno odgovara samo za evikciju (odgovara samo ako bi netko tre&i putem parnice ili interdikta stvar kupcu oduzeo iz posjeda). $biaj je bio da se sa stipulatio duplae (tj. pecuniae) prodavatelj za sluaj evikcije obve#e na plate# dvostruke kupovnine. Prodavatelj se vjerojatno sa stipulacijom davao jamstva za kupev mirni posjed i kori!tenje Protekom 0. st. jurisprudencija je postavila pravilo da kupac mo#e akcijom empti prisiliti prodavatelja da da stipulatio duplae. )onano je do!lo do toga da jamstvo za evikciju i bez posebne stipulacije bude sadr#ano u samom kupoprodajnom ugovoru. ' sluaju evikcije kupac je protiv prodavaoca dizao tu#bu iz kupoprodajnog ugovora (actio empti) kojim je mogao tra#iti naknadu punog interesa. Pretpostavka odgovornosti za evikciju je da je kupac obavijestio prodavatelja o parnici koju je tre&i pokrenuo protiv kupca (litis denuntiatio) kako bi mu prodavatelj mogao pomo&i u parnici. Do prodavateljeve odgovornosti dolazi naelno samo u sluaju ako bi stvar bila kupcu uspje!no evincirana, ali se javljaju i iznimke" kupac je mogao akcijom empti tra#iti naknadu interesa makar je zadr#ao posjed stvari, ali ga nije zadr#ao po toj kupoprodajnoj pogodbi (da je samo na tome, stvar bi mu bila evincirana), nego ga je zadr#ao zato !to je stvar naknadno stekao na neki naplatni ili besplatni nain (npr. ponovnom kupnjom od pravog vlasnika). )upac nije trebao ekati da doe tek do evikcije, nego je s akcijom empti mogao odmah tra#iti naknadu interesa ako mu je prodavatelj dolozno prodao tuu stvar. )upac je mogao zadr#ati kupovninu dok je tekla parnica protiv njega o vlasni!tvu (e5ceptio evictionis imminentis).

O$GOVORNOST PRO$AVATELJA ZA -A8TI1NE NE$OSTAT8E STVARI

'z odgovornost za evikciju, postoji i odgovornost za faktine nedostatke prodane stvari. Pretpostavke te odgovornosti su" da se radi o manama zbog kojih se stvar ne mo#e uredno upotrebljavati ili joj se bitno umanjuje vrijednost, da su ti nedostaci postojali ve& u asu prodaje, da se radi o skrivenim i neupadljivim nedostacima, a ne o takvim koji se mogu odmah opaziti (npr. sljepo&a), da te mane nisu bile poznate kupcu, niti ih je mogao kraj obine mjere pa#ljivosti kod kupnje upoznati. 3ama odgovornost za faktine nedostatke se opravdava time !to prodavalac treba poznati svoju stvar koju prodaje. 2ajraniji sluaj jamstva za faktine mane je vezan za mancipaciju (actio de modo agri). )od svake kupnje je prodavatelj mogao preuzeti posebnom stipulacijom jamstva za skrivene nedostatke koja bi se obino spajala sa stipulacijom duplae. )od konsenzualne kupnje se razvila odgovornost prodavatelj na temelju kupoprodajnog ugovora. )upac je mogao akcijom empti tra#iti od prodavatelj od!tetu za fizike mane i nedostatke stvari, ali samo ako je prodavatelj postupao dolozno (ako bi svjesno zatajio kupcu neke mane ili bi la#no pripisivao neka svojstva koja stvar nema). 1ladaju&e mi!ljenje je da je kupac u tom sluaju mogao tra#iti naknadu one !tete koju je pretrpio time !to se oslanjao na prodavateljeve izjave i na njegovo po!tenje pa je u tom povjerenju ugovor uop&e sklopio (negativni interes). )urulski edili koji su imali tr#nu sudbenost su uveli nova naela u pogledu odgovornosti prodavatelja za skrivene nedostatke kod prodaje robova i #ivotinja na javnim tr#nicama. Polaze od stajali!ta da prodavatelj treba odgovarati za mane robova i #ivotinja iako sam za njih nije znao, ali se pretpostavlja da on mora svoju stvar poznavati. Odikt kurulskih edila odreuje da prodavatelj mora javno objaviti gre!ke i nedostatke robova i #ivotinja (bolest). <a mane koje nisu objavljene, kupac je mogao tra#iti jamstvo u obliku stipulacije. )asnije ni to vi!e nije bilo potrebno nego je prodavatelj uvijek >0

odgovarao za mane bez obzira da li je on sam znao za njih ili ne. )upcu su po izboru pripadale dvije edilske tu#be" a,tio red9i%itoria kojom je mogao u roku od B mjeseci tra#iti razvrgnu&e kupnje ili a,tio :uanti &inoris kojom je u roku od godine dana mogao tra#iti srazmjerno sni#enje kupovne cijene. )upac nije imao pravo na eventualnu naknadu daljnje !tete (npr. ako bi mu kupljena bolesna #ivotinja zarazila i njegovu zdravu stoku). ' ,ustinijanovom pravu je edilsko jamstvo protegnuto na kupnju svih stvari. Prodavatelj sada i bez posebne stipulacije odgovara i za sva neformalna obe&anja i izjave u pogledu kakvo&e stvari bez obzira da li je te izjave davao la#no ili u dobroj vjeri. *ko stvar nije imala svojstva koja joj je prodavatelj izrijekom pripisivao ili je imala nedostataka koja je prodavatelj dolozno pre!utio ili za koje je izrijekom tvrdio da ih nema kupac se mogao poslu#iti i akcijom empti kojom je mogao tra#iti naknadu svekolike !tete (pozitivnog interesa, tj. !tete koju trpi zbog toga !to ugovor nije valjano ispunjen). *ctio empti na naknadu !tete nije bila vezana za kratke rokove kao kod actio 4uanti minoris i actio redhibitoria.

2ZGRE$NI 2GLAV/I 2Z 82PNJ2

'z kupnju kao negotium bonae fidei mogli su se dogovoriti razliiti uzgredni uglavci (pacta adiecta) koji su se takoer utu#ivali tu#bom iz kupoprodajnog ugovora (akcijom empti, odnosno vendeti). akvi uglavci su" le7 ,o&&issoria + uglavak kojim si prodavatelj zadr#ava pravo odstupiti od ugovora ako kupac ne isplati pravovremeno kupovninu (rezolutivni uvjet). In die& addi,tio + kupnja pod pridr#ajem boljeg kupca. -zvorno se konstruirao kao kupnja pod negativnim suspenzivnim uvjetom da se do odreenog roka ne&e na&i bolji kupac. Postoje i mnoga rje!enja prema kojima se radi o rezolutivnom uvjetu tako da kupnja odmah proizvodi sve uinke, ali se nastupom uvjeta razvrgava. Prema tre&em (interpoliranom) rje!enju kod konstrukcije je bila odluna volja stranaka. Prvom kupcu je uvijek imao facultas alternativa da ponudi onoliko koliko nudi novi kupac pa je prvi kupac uvijek imao prednost. @e5 commissoria i in diem addictio su imale u ,ustinijanovom pravu stvarnopravni uinak, tj. razvrgnu&em kupnje vlasni!tvo bi ipso iure prelazilo natrag na prodavatelja koji je mogao stvar reivindikacijom od svakog potra#ivati. /ilo je i uzgrednih uglavaka koji su imali obligatorni uinak pa su se ostvarivali samo meu ugovornim strankama, a to su" #a,tu& dis#li,entiae ku#n+a na o!led4 #ro%u" + uglavak kojim si kupac pridr#ava ovlast da odustane od pogodbe izjavom da mu se stvar ne svia, a izjavu je morao dati unutar odreenog roka. Pa,tu& de retroe&endo #ridr(a+ na)adku#n+e" i #a,tu& de retrovendendo #ridr(a+ na)ad#roda+e" + prvim si prodavatelj zadr#ava pravo da istu stvar unutar odreenog vremena natrag kupi, a drugim si kupac zadr#ava pravo da istu stvar natrag proda. *ko nije drukije ugovoreno, cijena je ista. Pa,tu& #roti&iseos + prodaja s pridr#ajem prava prvokupa, tj. kupac koji bi bilo kada htio stvar opet prodati, mora je prvo ponuditi prodavatelju i prepustiti mu je uz iste uvjete koje nudu tre&i.

NAJAMNA POGO$BA LO/ATIO /ON$2/TIO"

2ajam je konsenzualni sinalagmatiki ugovor kojim se jedna stranka obvezuje za odreenu novanu naplatu prepustiti drugoj stranci na upotrebu i kori!tenje odreenu stvar (locatio conductio rei" najam i zakup) ili joj dati na raspolaganje svoju radnu snagu (locatio conductio operarum" ugovor o slu#bi), a druga stranka se obvezuje platiti za to odreenu svotu novca (merces). .imljani su pod jedinstveni pojam najma svrstavali uglavnom tri razliita injenina ugovorna stanja koja slu#e razliitim gospodarskim svrhama. o potjee odatle !to se u sva tri sluaja ne!to postavlja ili izdaje (locare), a drugi to uzima ili odvodi (conducere). ' provm >6

sluaju (locatio conductio rei) izdaje se stvar da je drugi nakon upotrebe vrati (najam) ili da od nje crpi plodove te je vrati (zakup). ' sluaju locatio conductio operis izdaje se stvar da drugi na njoj ili s njom izvr!i neko djelo (preveze robu, sagradi ku&u). <ato se u dva sluaja onaj koji daje stvar u najam ili zakup, odnosno koji naruuje djelo zove locator, a druga strana conductor. )od locatio conductio operarum su nazivi obrnuti" ona koji za novac izdaje svoju radnu snagu se zove locator, a slu#bodavac je conductor. Povijesno je najstariji sluaj najma pokretnina (tegle&e #ivotinje i robovi). 2ajam stoke se spominje ve& u <akoniku L-- ploa, a najmodavcu se za naplatu najamnine namijenjene za #etvene svrhe daje ovrha (pignoris capio). -sprva je najam bio posao za gotovo iz ruke u ruku, a konsenzualnim kontraktom sa obligatornim uincima je postao tek u kasnije republikansko doba. 2ajam je uvijek naplatan jer bi besplatna upotreba stvari bila posudba (commodatum). .imljani su ga smatrali ugovorom koji je vrlo blizu kupoprodaji. <a ostvarivanje meusobnih stranakih prava i du#nosti lokatoru je pripadala actio locati protiv konduktora, a konduktoru actio conducti protiv lokatora. $bje su tu#be iudicia bonae fidei te stranke odgovaraju za svaku krivnju (dolus i culpa levis).

LO/ATIO /ON$2/TIO REI

$vdje predmetom najma mo#e biti svaka nepotro!na stvar, pokretna i nepokretna, ali i neka prava (pravo u#ivanja, emfiteuza i superficies). 2ajamna pogodba je sklopljena im su se stranke sporazumjele o predmetu pogodbe i najamnini. 2ajmodavac se obvezuje prepustiti najmoprimcu upotrebu i kori!tenje stvari (frui, perfrui licere). @ocatio conductio rei obuhva&a sluajeve gdje se prepu!ta samo upotreba stvari (dana!nji najam, npr. stana) kao i sluajeve gdje se prepu!ta upotreba i u#ivanje plodova stvari (dana!nji zakup, npr. poljoprivrednog zemlji!ta). %lavne stranake obveze se sastoje u tome da je locator du#an predati stvar najmoprimcu i omogu&iti mu ugovorenu upotrebu. 2ajamnik dobiva stvar samo u detenciju. *ko bi locator stvar prodao tre&emu, najmoprimac ima pravo na zahtjev za naknadu !tete ali protiv najmodavca jer tre&i nije vezan najamnim ugovorom. @ocator je du#an stvar uzdr#avati u upotrebljivom stanju, zato snosi nu#ne i korisne tro!kove te i druge terete uzdr#avanja stvari (npr. javne da&e). 2ajamniku je du#an nadoknaditi nu#ne tro!kove koje bi on imao na stvari. @ocator jami za mirnu upotrebu i kori!tenje (uti frui licere) i odgovara za !tetu zbog evikcije i skrivenih mana, ako ih je zatajio najamniku (a po ,ustinijanu i bez obzira na to). <ahtjeve protiv najmodavca, najamnik ostvaruje akcijom conducti. Aonductor je s druge strane du#an platiti ugovorenu najamninu, odnosno zakupninu (merces) i to ako nije drugaije ugovoreno nakon izmaka najamnog vremena, tj. unatrag. 2ajamnina se sastoji u novcu, ali kod zakupa zemlji!ta je moglo biti dogovoreno i pla&anje u odreenoj koliini priroda (pars 4uanta) ili u odreenom dijelu priroda (pars 4uota). 2ajamnik je du#an stvar uvati i upotrebljavati primjereno ugovoru. $dgovara za svaku krivnju (i culpa levis in abstracto), ali ne odgovara za pogor!anje stvari koje nastaje redovnom upotrebom. <akupnik je mogao zbog izvanrednih nepogoda u prirodi tra#iti otpust ili sni#enje zakupnine, ali bi morao nadoknaditi razliku ako bi slijede&ih godina imao obilnu #etvu. 2ajamnik mo#e stvar da ti u podnajam, a po isteku ugovorenog vremena du#an je stvar povratiti. 2ajmodavcu pripada za du#nu najamninu zalo#no pravo na stvarima koje je najamnik unio u stan (invecta et illata), a zakupodavcu ne prirodu zakupljenog zemlji!ta. <ahtjeve protiv najamnika najmodavac ostvaruje sa akcijom locati. 2ajamni odnos prestaje protekom ugovorenog vremena. *ko najmodavac ostavi stvari najamniku i dalje, najamni se ugovor smatra mu&ke obnovljenim (relocatio tacita). Po ,ustinijanovom pravu najmodavac mo#e i prije isteka ugovorenog roka jednostrano odstupiti od ugovora ako mu najamnik ne plati najamnine kroz dvije godine ili ako stvar zloupotrebljava. 2ajamnik isto mo#e jednostrano odstupiti od ugovora ako najmodavac ne #eli izvr!iti potrebne popravke ili ako mu susjed zazida prozore >=

stana. *ko je ugovor bio sklopljen na neodreeno vrijeme, svaka stranka je mogla jednostrano i u svako doba ugovor raskinuti pri emu rimsko pravo nije poznavalo otkaza i otkaznih rokova.

LO/ATIO /ON$2/TIO OPERAR2M

.adi dovoljnog broja robova ovaj oblik zajma gdje slobodan ovjek daje svoju radnu snagu za novac, nije bio mnogo razvijen. Predmetom ove pogodbe je mogao biti samo ru#ni rad ni#e vrste (tzv. operae illiberalis) koji su inae obavljali robovi. 2aplatno obavljanje rada je poni#avalo slobodne ljude po shva&anju robovlasnikog dru!tva. .ad !to su ga obavljali ljudi vi!ih stale#a, a koji je bio vezan uz neko znanje ili vje!tinu (operae liberales, npr. lijenik, advokat) nije mogao biti predmetom najma u novcu. -ako bi se takav rad davao formalno besplatno (u vidu mandatnog ugovora) stvarno su se primale velike nagrade u obliku poasti i uva#avanja (honoraria ili munera). )od ove najamne pogodbe, predmet ugovora je rad, tj. radna snaga posloprimca (locator) kojom poslodavac (conductor) disponira. @ocator je obvezan bri#ljivo raditi prema ugovoru i uputama poslodavca kroz ugovoreno vrijeme. (ora raditi osobno, a ugovor njegovom smr&u prestaje. Poslodavcu pripada protiv njega actio conducti. Poslodavac je du#an platiti ugovorenu novanu najamninu (merces) za ugovoreno vrijeme pa i u sluaju ako se zbog zapreka sa svoje strane nije mogao poslu#iti posloprimevim radom. Propisa o visini pla&e nije bilo, a svoje eventualne zahtjeve protiv poslodavca, posloprimac bi ostvarivao akcijom locati.

LO/ATIO /ON$2/TIO OPERIS

@ocatio conductio operis se tie izvedbe nekog djela (izrada ili popravak neke stvari, gradnja ku&e). Predmetom ugovora nije sam rad ili radna snaga, nego rezultat rada (opus). 2aruitelj djela je locator, a poduzetnik je conductor (redemptor operis). *ko se radilo o izradi, naruitelj bi u pravilu davao materijal koji se treba preraditi. *ko bi se davale zamjenjive stvari s uglavkom da ih poduzetnik mo#e za izradu upotrijebiti ili povratiti (npr. kod prijevoza #ita) druge stvari iste vrste, na poduzetnika bi pre!lo vlasni!tvo predanog materijala (locatio conductio operis irregularis). *ko bi sav materijal za izradu naruene stvari dao poduzetnik, prevladalo je mi!ljenje da se onda radilo o kupnji. Aonductor je obvezan djelo uredno izvr!iti i na vrijeme ga predati. )od izrade se mo#e slu#iti pomo&nicima ili zamjenicima, ako nije protivno ugovoru ili se ne radi o strogo osobnoj inidbi (npr. narud#ba slike od slikara). )od izvedbe djela odgovara za svaku krivnju, a krivnjom se smatra i njegova struna nesposobnost (imperitia). $dgovara i za krivnju pomo&nika i nesposobnost zamjenika (culpa in eligendo). 2aruitelj ostvaruje svoje zahtjeve protiv poduzetnika akcijom locati. 2aruiteljeva obveza se sastoji u njegovoj du#nosti da plati ugovorenu novanu nagradu (merces) za dovr!eno djelo i da djelo pravodobno preuzme. ' tu svrhu poduzetniku pripada actio conducti. $bveza ne utrnjuje poduzetnikovom smr&u, nego se prenosi na nasljednike, osim ako se ne radi o strogo osobnim inidbama. Predmetom ugovora je mogao biti i prekomorski prijevoz robe. ;to se tie diobe !tete koju bi pretrpjela roba ili brod od pomorskih opasnosti (havarija), .imljani su se poslu#ili pravilima pomorskih zakona otoka .odosa (le5 .hodia de iactu). *ko bi kapetan broda morao #rtvovati dio tereta da spasi brod i ostali teret, nastalu !tetu su morali svi srazmjerno snositi. 1lasnici izgubljene robe su imali zahtjev da im !tetu razmjerno naknade vlasnici spa!ene robe i broda. ' ti svrhu im je protiv kapetana lae s kojim su sklopili prijevozni ugovor pripadala actio locati, a kapetanu broda je pripadala protiv vlasnika spa!ene robe actio conducti.

>>

$R2>TVENA POGO$BA SO/IETAS"

Dru!tvena pogodba (societas, ortakluk) je konsenzualni sinalagmatiki ugovor kojim se dvije ili vi!e osoba udru#uju da zajednikim sredstvima postignu neku zajedniku, dopu!tenu svrhu. Prema sredstvima i svrsi u rimskom klasinom pravu se razlikuju" so,ietas o&niu& %onoru& + zajednica sve sada!nje i budu&e imovine, so,ietas :uaestus + zajednica sve budu&e imovine steene poslovnom djelatno!&u lanova (a ne npr. nasljedstvom ili darovanjem) so,ietas ali,uius ne!otiationis + zajedniko voenje odreene poslovne grane (npr. dru!tva bankara) so,ietas unius rei + zajednica za jedan odreeni posao (nabava nekih stvari). $d korporacije se dru!tvo razlikuje po tome !to dru!tvo nije pravna osoba. Pravnim subjektom kod dru!tva su pojedini ortaci, a ne dru!tvo kao cjelina. )orporacija je pravni subjekt razliit od pojedinih lanova. ' starom pravu nije postojala dru!tvena pogodba kao konsenzualni kontrakt nego posebna vrsta porodine zajednice (consortium). o je bila zajednica svih dobara meu bra&om (societas fratrum) koji su nakon smrti patris familias zajedniki upravljali nerazdijeljnim obiteljskim nasljedstvom. akva zajednica se mogla osnivati i meu drugim osobama nekim formalnim aktom pred pretorom (certa legis actione + vjerojatno analogno in iure cesiji). a stara societas iuris civilis u kojoj je svaki lan mogao samostalno npr. mancipirati zajedniku stvar s uinkom za sve lanove je istisnuta iz prakse neformalnom konsenzualnom dru!tvenom pogodbom koja svoje porijeklo vjerojatno ima u ius gentium, a na stari consortium podsje&a jo! societas omnium bonorum kao zajednica svih dobara koja se osniva ve& konsenzusom. )od dru!tvene pogodbe, lanovi se meusobno obvezuju na odreene inidbe radi postizanja zajednike svrhe. <ato je potrebno stvoriti neku zajedniku dru!tvenu imovinu pa su lanovi obvezni unositi u zajednicu svoje prinose koji mogu biti raznoliki (novac, stvari, prava). .azmjer tih prinosa ne mora biti jednak. 2a taj nain stvorena imovina dru!tva ne pripada dru!tvu kao cjelini jer societas nije pravna osoba. Dru!tvena imovina pripada pojedinim lanovima, a oni u pravilu stjeu suvlasni!tvo na stvarima unesenim u dru!tvo. Pojedini lan ima pravo na udio u dru!tvenom dobitku kojem obino odgovara i udio na gubitku. 2i!tav je bio ugovor da bi pojedini lan snosio samo gubitak, a da bi uop&e bio iskljuen od dobitka (societas leonina). *ko o dijelovima dobitka i gubitka nije bilo ni!ta ugovoreno, dijelovi svih lanova dru!tva su bili jednaki. Dru!tvena pogodba stvara obveze samo meu lanovima dru!tva, a ne djeluje prema tre&im osobama. Pojedinac koji bi sklapao poslove s tre&ima smatrao se samo posrednim zastupnikom ostalih lanova prema tre&ima jer bi samo on osobno stjecao prava i obveze, ali rezultate svog poslovanja je morao interno prenijeti i na ostale lanove dru!tva prema razmjeru njihovih dru!tvenih udjela. <a ostvarivanje uzajamnih zahtjeva meu lanovima slu#i actio pro socio koja je iudicium bonae fide, a osuenog bi stizala i infamija. Ilanovi dru!tva tom tu#bom potra#uju uzajamnu uplatu prinosa, zatim razmjerno uruenje svega !to je koji lan stekao za dru!tvo zajedno sa zateznim kamatama. om istom tu#bom dolazi lan do isplate svog dijela poluenog dobitka i do naknade gubitka i tro!kova koje je imao kod obavljanja dru!tvenih poslova. Po klasinom pravu, podizanje takve tu#be bi dovelo do razvrgavanja dru!tva. Pri obavljanju poslova za dru!tvo lan je ispoetka odgovarao samo za dolus, a kasnije i za takvu nemarnost koja se ve& ukazuje kao prijelom povjerenja. ' ,ustinijanovom pravu je odgovarao i za culpa in concreto. Postojala je actio communi dividundo ukoliko je meu lanovima do!lo do suvlani!tva na zajednikoj imovini pa se s njome postizala dioba zajednike imovine. 3ocietas se temelji na odnosu osobnog povjerenja (ius 4uodammodo fraternitatis). <ato se dru!tvo razvrgava smr&u bilo kojeg lana, ali i sa capitis deminutio (po ,ustinijanu samo jo! ma5ima i media) i otvorenje steaja nad imovinom nekog ortaka. 2a nasljednike prelaze samo zahtjevi koji su do toga asa nastali. Dru!tvo se razvrgava postizanjem dru!tvene svrhe ili

>?

gubitkom itave imovine kao i istekom roka na koje je bilo ugovoreno. -sto tako, razvrgava se sporazumom svih lanova (contrarius dissensus) kao i jednostranim otkazom nekog lana (renuntiatio). *li otkazom uinjenim u nezgodno vrijeme lan ne mo#e izbje&i svojim du#nostima iz ve& zapoetih poslova.

NALOG MAN$AT2M"
2alog ili punovlasna pogodba (mandatum) je konsenzualni ugovor kojim jedna stranka (mandant) nala#e drugoj stranci (mandatar) da izvr!i za nju neki besplatan posao, a druga stranka se prihvatom naloga obvezuje na njegovo izvr!enje. Posao na koji se mandatar obvezuje mo#e se sastojati u nekom faktinom radu ili izvr!enju pravnih poslova (posredno zastupni!tvo). Predmetom naloga ne mo#e biti posao koji je u iskljuivom interesu mandatara (npr. da sebi ulo#i novac u kupnju nekretnine) jer bi to bio pravno neobvezni savjet (consilium). *ko je takav savjet uinjen dolozno iz njega izvire zahtjev za naknadu !tete putem akcije doli. -nae mo#e mandat biti u interesu mandanta ili tre&e osobe, a uz te interese mo#e biti i u mandatarevom interesu. (andatni odnos je naelno besplatan (temelji se na odnosu prijateljstva i du#nosti). (andat je bio nepotpuno dvostrani ugovor (contractus bilateralis inae4ualis) jer iz njega uvijek i nu#no nastaju obveze za mandatara, a samo eventualno i za mandanta. (andatar je obvezan vjerno izvr!iti posao prema primljenom nalogu i nakon zavr!etka posla polo#iti raun i izruiti mandantu sve !to je stekao izvr!avaju&i nalog. (andatar je kod toga po klasinom pravu odgovarao samo za dolus pa ga je s osudom stizala i infamija. ' ,ustinijanovom pravu je njegova odgovornost protivno utilitetnom principu pro!irena i na kulpu. <a ostvarivanje ovih zahtjeva protiv mandatara pripadala je mandantu actio mandati directa (bonae fidei). (andant je obvezan nadoknaditi mandataru eventualne tro!kove i izdatke koje je imao kod izvr!enja naloga i osloboditi ga obveza i tereta koje je na sebe preuzeo kao i nadoknaditi mu !tetu koju je izvr!enjem naloga eventualno pretrpio. )od toga je mandant odgovarao za svaku krivnju (dolus i culpa levis). (andant nije trebao prihvatiti posao ako nije bio izvr!en u granicama izdanih uputa. *ko je mandatar prekoraio nalog (npr. kupi stvar za vi!u cijenu), mogao je ostvariti zahtjeve iz mandata ako bi sam doplatio razliku cijene. (andataru je za ostvarivanje njegovih eventualnih zahtjeva protiv mandanta pripadala actio mandati contraria. (andat utrnjuje izvr!enjem naloga ili istekom roka. *li, kao odnos povjerenja utrnjuje i smr&u bilo koje stranke i opozivom mandanta (revocatio) kao i otkazom mandatara (renuntiatio). -pak, takav otkaz ne smije uslijediti u nezgodno vrijeme ili dolozno. $pozivom i otkazom prestaje samo mandatni odnos, ali zahtjevi koji su do tog asa nastali traju i dalje za obje stranke i prelaze na njihove nasljednike. Posebna vrsta mandata je mandatum pecuniae credendae kasnije nazvan mandatum 4ualificatum koje se upotrebljavao za neformalno preuzimanje poruanstva. (andant nala#e kao poruk mandataru neka tre&em da zajam ili mu odgodi pla&anje duga. 'koliko mandatar ne bi mogao utjerati dug od tre&ega, mogao je tu#iti mandanta kao jamca s actio mandati contraria. akav mandant koji je platio dug imao je po ,ustinijanovom pravu beneficium cedendarum actionum, a ako je bilo vi!e mandanta imali su benificium divisionis.

INOMINATNI 8ONTRA8TI
.azvijenije prometne prilike su tra#ile da se prizna i pravni uinak razliitim drugim ugovornim odnosima koji su se javljali u praksi, a koji se po svom sadr#aju nisu mogli svrstati ni pod jedan od tipinih realnih ili konsenzualnih kontrakata. 3va takvi ugovori su po civilnom pravu bili neutu#iva pacta. Da bi se postigla njihova utu#ivost, morali su se zaodjenuti u formu stipulacije jer je stipulacija mogla imati vrlo razliit obvezni sadr#aj, ali svojim formalizmom i zahtjevom za prisutno!&u stranaka nije bila prikladna za razvijeniji i >B

brzi promet. oj potrebi prometa je trebala zadovoljiti pojava i priznanje tzv. inominatnih kontrakata. )od njih svaki dvostrani (sinalagmatini) sporazum o inidbi i protuinidbi bilo kojeg sadr#aja (koji nije pravom nedopu!ten) postaje obvezan i utu#iv, tj. postaje kontraktom onim trenutkom kad jedna stranka svoju obe&anu inidbu ispuni. $d konsenzualnih kontrakata se razlikuje po tome !to obveze stranaka ne nastaju ve& sporazumom o inidbi i protuinidbi, nego tek time !to je jedna stranka svoju inidbu ve& i izvr!ila. 3 obzirom na raznolikost cause takvi kontrakti nisu dobili posebna imena (nomen) jer po svom sadr#aju nisu bili tipizirani (kao npr. realni kontrakti) te ih zato bizantska teorija uvr!tava u kategoriju neimenovanih (inominatnih kontrakata). -nominatni kontrakti imaju sa realnim kontraktima zajedniko to !to obvezni odnos nastaje tek time !to je jedna stranka izvr!ila svoju inidbu da bi dobila ugovorenu protuinidbu. Aausa obveze le#i u ispunjenju prve inidbe (obveza nastaje re). 2o, dok se kod realnih kontrakata inidba sastoji u predaji stvari time da se protuinidba sastoji u vra&anju te iste stvari ili (kod zajma) istovrsnih stvari, kod inominatnih kontrakata inidba se mo#e sastojati i u nekom drugom djelanju ili propu!tanju, a protuinidba se naje!&e sastoji u nekom djelanju ili davanju neke druge stvari. * ako se i radi o povratku iste stvari postoje neke modifikacije zbog kojih se ugovor ne mo#e svrstati meu tipine realne kontrakte. 2o zbog zajednike osnovne karakteristike da nije dovoljan samo neformalni sporazum, nego obveza na protuinidbu nastaje tek izvr!enjem inidbe po jednoj stranci, komentatori ,ustinijanova prava dovode inominatne kontrakte u vezu s realnim kontraktima pa zato inominatne kontrakte zovu inominatnim realnim kontraktima, a tipizirane realne kontrakte zovu imenovanim realnim kontraktima. ,ustinijanova kompilacija dijeli inominatne kontrakte prema naravi inidbe i protuinidbe u > skupine" do ut des + izvr!ena inidba i oekivana protuinidba sastoje se u davanju neke stvari (dare), tj. u prijenosu vlasni!tva (npr. kod mijene) do ut .a,ias + sadr#aj inidbe je dare, a sadr#aj protuinidbe je facere (npr. jedna stranka daje prsten da joj druga stranka naslika portret) .a,io ut des + sadr#aj inidbe je facere, a sadr#aj protuinidbe je dare .a,io ut .a,ias + obje inidbe se sastoje od facere. )lasino pravo takvim neformalnim ugovorima nije jo! priznavalo tu#bu na ispunjenje protuinidbe. 3tranka koja je svoju inidbu izvr!ila mogla je tra#iti samo povratak svoje inidbe. *ko se radilo o davanju (dare) neke odreene stvari (certa res), za povratak po civilnom pravu joj je slu#ila condictio ob rem dati (kod ,ustinijana condictio causa data causa non secuta), tj. tu#ba na certum zbog bezrazlo#nog boga&enja. *ko je stranka izvr!ila neko djelo (facere), mogla je tra#iti od!tetu za izvr!enu inidbu akcijom doli. Do posebne tu#be za ispunjenje protuinidbe do!lo je postepenim djelovanjem pretora i pravnika. 1e& klasini pravnici se prepiru o utu#ivosti mijene (permutatio) gdje se obe&aje dati stvar za neku drugu stvar (do ut des). 3abinovci je smatraju kupnjom daju tu#bu na protuinidbu, a Prokulovci daju samo kondikciju na povratak predane stvari. <ato pretor u takvim sluajevima daje actiones in factum na ispunjenje protuinidbe, a kasniji pravnici pod utjecajem Prokulovaca takve ugovore poinju smatrati kontraktima za utu#enje kojim se davala ve& i civilna tu#ba actio civilis incerti. 3 njom je stranka koja je svoju inidbu izvr!ila zahtijevala da i protustranka ispuni svoju inidbu. ' takvim tu#bama opisivalo bi se u demonstraciji formule injenino stanje (zato praescriptio verbis agere). ,ustinijan je pro!irio tu#bu na ispunjenje svih takvih ugovora, a pretorsku akciju in factum i civilnu incerti je spojio u jednu tu#bu na ispunjenje + actio praescriptis verbis koja je bila actio bonae fidei. 'mjesto actio praescriptis verbis na ispunjenje protuinidbe mogla se stranka koja je svoju inidbu izvr!ila jo! uvijek poslu#iti i kondikcijom causa data causa non secuta na povratak svoje inidbe, ali sada samo u sluaju ako se protivnoj stranci mo#e prigovoriti krivnja !to svoju protuinidbu nije izvr!ila. Pored toga ,ustinijan je uveo po izboru stranke koja je svoju inidbu izvr!ila i tre&e sredstvo, condictio e5 poenitentia (zbog pokajanja). 2jome je za stranka mogla tra#iti odmah povratak

>C

svoje inidbe i time jednostrano odustati od ugovora jo! i prije nego !to je protustranka do!la u zaka!njenje pa i unato tome !to je protustranka bila pripravna svoju protuinidbu izvr!iti. ' ,ustinijanovom sistemu meu imenovane realne kontrakte se daju svrstati ugovori razliitog sadr#aja, a oni koji su u prometu bili naje!&i su dobili s vremenom i svoje posebne nazive" Mi+ena #er&utatio" + najva#niji inominatni kontrakt skupine do ut des. $na nastaje time !to jedna stranka prenosi na drugu vlasni!tvo neke stvari uz obvezu druge stranke da &e u zamjenu dati vlasni!tvo neke druge stvari. Nalo! #roda+e aesti&atu& ili ,ontra,tus aesti&atorius" + nastaje tako !to vlasnik predaje stvar drugome uz oznaenu cijenu da je taj drugi proda i vlasniku isporui samo oznaenu cijenu (a eventualno i razliku do poluene vi!e cijene da zadr#i). *ko stvar ne bi prodao do primjerenog ili oznaenog roka, morao bi je vratiti. 1ladao je spor da li se ta pogodba treba smatrati za kupnju, locatio operis, conuctio operarum ili za mandat. Da se uklone dvojbe, davala se posebna actio in factum (de aestimato), a ,ustinijan ju je pretvorio u op&u aestimatoria praescriptis verbis actio koja je bonae fidei. Prekari+ + uvr!ten u inominatne kontrakte u kasno carsko doba. $sim putem interdikta, povratak stvari se mo#e tra#iti i obveznom tu#bom (kondikcijom incerti, id est praescriptis verbis).

PA8TI PA/TA"
Pactum (pacere, pacisci) znai nagodbu, odnosno sporazum kojim se dokidaju neke deliktne obveze. 2a taj nain se meu zavaenim strankama opet uspostavlja mir. Pactum u klasinom pravu dobiva !ire znaenje od sporazuma volje uop&e (isto !to i conventio, consensus). ' tom op&em znaenju sporazuma volja pactum slu#i kao temelj svakom kontraktu, ali svaki pactum nije ujedno i kontrakt. ' klasinom pravu pactum dobiva u#e znaenje pa se time oznauje svaki neformalni uglavak stranaka koje ne pripada meu kontrakte priznate po civilnom pravu pa zato nije utu#iv. 3 vremenom se to mijenja bilo ve& u civilnom pravu (pacta adiecta) ili u pretorskom pravu (pacta praetoria) ili u carskom pravu (pacta legitima). Dok je staro civilno pravo priznavalo uinak samo paktima o dokidanju nekih deliktnih obveza razvitkom iudiciorum bonae fidei je do!lo ve& i po civilnom pravu do utu#ivosti neformalnih uzgrdnih uglavaka (pacta adiecta) uz negotiae bonae fidei. o se naelno odnosilo na uzgredne uglavke koji su dogovoreni istodobno s glavnim ugovorom (pacta in continenti za razliku od kasnijih uglavaka pacta e5 intervallo). 'z ugovore stricti iuris civilno pravo nije naelno priznavalo nikakav uinak neformalnim uzgrednim uglavcima ukoliko nisu bili zaodjenuti u samostalni kontrakt stipulacije (npr. uglavak o kamatama uz zajamsku pogodbu).

PA/TA PRAETORIA
Po pretorskom pravu neformalni pakti su do!li do uinka u prvom redu putem ekscepcije koju bi pretor davao u procesu tu#eniku da se obrani od neke kontraktne civilne obveze. Pretor polazi dalje i u svom ediktu daje i samostalnu tu#benu za!titu nekim paktima pomo&u pretorskih akcija in factum (tzv. pacta praetoria). $vdje spadaju" /onstitutu& de%iti + neformalno obe&anje da &e se neki ve& postoje&i novani dug platiti u odreeno vrijeme (bilo vlastiti ili tui dug). <a utu#ivanje takvog neformalnog obe&anja davala se pretorska actio de pecunia constituta koja je bila stroga tu#ba poput actio certae creditae pecuniae. Prvotna obveza konstitutom ne utrnjuje (ne nastaje uinak novacije)nego vjerovnik mo#e tu#iti iz prvotne obveze ili iz konstituta dokle god ne bude namiren. Aonstitutum ima svrhu vjerovnikova osiguranja, a naroito constitutum debiti alieni koji ima uinak poruanstva.

>D

Re,e#tu& ar!entarii + neformalno obe&anje bankara da &e isplatiti odreenu svotu novaca za tui raun (npr. za raun svog komitenta). <a razliku od konstituta, ovo obe&anje je apstraktno, tj. nije zavisno od opstojnosti neke ranije obveze (npr. komitentove). *li, ako je komitent tre&em bio otprije obvezan, on i dalje ostaje obvezan pa bankarov receptum ima uinak poruanstva. Protiv bankara se davala stroga actio recepticia. u ,ustinijanovom pravu je receptum argentarii spojen sa constitutum debiti pa je ukinuta actio recepticia. Re,e#tu& nautaru&4 ,au#onu&4 sta%ularioru& + u poetku neformalni uglavak (pactum) kojim bi brodari, gostioniari i vlasnici staja preuzimali bez obzira na svoju krivnju odgovornost za stvari koje bi putnici i gosti unijeli u njihov brod, gostionicu ili staju. akvi poduzetnici odgovaraju za svaku propast ili o!te&enje povjerenih im stvari bez obzira na svoju krivnju (osim vis maior). ' klasinom pravu je to bila odgovornost za kustodiju. Pretor bi gostu davao tu#bu na naknadu vrijednosti stvari (actio de recepto). Pored ove kontraktne odgovornosti iz recepta, postojala je i deliktna odgovornost in duplum za krae i o!te&enja koja bi njihovi ljudi poinili na putnikovim stvarima. Re,e#tu& ar%itrii + preuzimanje du#nosti privatnog obranika u sporu. *ko stranke ugovore da &e svoj spor iznijeti pred izabranog arbitra, a ne pred redovitog suca morale su sklopiti jo! jedan neformalni ugovor (pactum) s obranikom (arbiter e5 compromisso) da on preuzme tu du#nost (recipere). emeljem takvog paktuma pretor bi globama i pljenidbama sili arbitra da preuzetu du#nost do kraja ispuni. Pa,tu& iurisiurandi iura&entu& voluntariu&" + pakt o odlunoj prisezi kojom stranke #ele rije!ti neki predstoje&i spor. *ko temeljem takvog ugovora tu#eni prisegne da ni!ta ne duguje, pretor &e uskratiti vjerovniku tu#bu ili &e tu#enoga obraniti ekscepcijom. *ko tu#itelj prisegne da njegov zahtjev uistinu postoji pretor &e mu dati akciju in factum (actio de iureiurando) kod koje se vi!e ne&e pitati za prvotni temelj tu#iteljeva zahtjeva, nego &e se odluiti samo o tome dali je tu#itelj polo#io prisegu prema ugovoru (slino nagodbi + iureiurando transactum sic negotium).

PA8TI /ARS8OG PRAVA PA/TA LEGITIMA"

Daljnjim razvojem, carsko zakonodavstvo postklasinog i ,ustinijanova prava priznalo je utu#ivima i neke daljnje neformalne ugovore (pacta legitima). 2ajva#niji su" /o&#ro&issu& + neformalni ugovor stranaka da &e svoj spor rije!iti mimo redovnog suda po privatnom arbitru s kojim nakon toga sklapaju receptum arbitrii. Po klasinom pravu takav pactum nije bio obvezan. <ato su stranke uzajamnim stipulacijama (comEpromittere) ugovarale kaznu (stipulatio poenae) za sluaj ako se neka od njih ne bi pokorila arbitrovoj odluci. ek ,ustinijan uvodi izravnu obveznost takvog posla time !to je protiv zahtjeva koji je ve& bio presuen po arbitru davao tu#enom ekscepciju pacti veluti e5 compromissio, a na ispunjenje arbitrove presude je davao tu#itelju akciju in factum. O%e5an+e &ira)a #oli,itatio dotis" + moralo je po klasinom pravu imati oblik stipulacije ili dotis dikcije. )onstitucijom cara eodozija -- i 1alentinijana --- je odreeno da svako neformalno obe&anje miraza (policitatio dotis) je obvezno i da ga mu# mo#e utu#iti kondikcijom e5 lege. $arovan+e donatio" + besplatna i dobrovoljna namjena imovinske koristi kojom se pove&ava imovina obdarenika, a umanjuje darovateljeva imovina. akva namjena mora biti uinjena iz liberaliteta (animus donandi), tj. samo zato da bi se pove&ala obdarenikova imovina. ' ,ustinijanovom pravu je priznata obvezatnost i utu#ivost neformalnog obe&anja darovanja, ali samo do svote od ?GG solida. Povodom tu#be iz obe&anja darovanja pripada darovatelju beneficium competentiae. <a postanak darovanja (kao kauzalnog pravnog posla) potreban je obdarenikov prihvat. Drugi mo#e i bez obdarenikove volje pove&ati imovinu, ali ga ne mo#e bez njegove volje obdariti (darovanje kao causa je uvijek ugovor).

>F

Postepeno se razvijala i insinuacija, tj. upisivanje darovanja u zapisnike kod oblasti. Postepeno je insinuatio postala nu#ni oblik za valjanost darovanja. Po ,ustinijanovom pravu je za valjanost darovanja preko ?GG solida bila potrebna insinuatio te je u protivnom sluaju darovatelj mogao tra#iti povratak vi!eka preko ?GG solida. ime je ujedno svako neformalno obe&anje darovanja (pactum donationis) do ?GG solida postalo obvezno i utu#ivo. Po ,ustinijanovom pravu darovanje se moglo i opozvati zbog obdarenikove nezahvalnosti (cndictio causa finita ili sine causa). $sim toga i tre&i su mogli pobijati darovanja zbog prikrate nu#nog dijela (4uerella inofficioseae donationis), odnosno zbog prikrate vjerovnika (actio Pauliana).

OBVEZE IZ 8VAZI8ONTRA8TA
1e& klasini pravnici uviaju da dvodiobom razloga postanka obveza (e5 contractu i e5 delicto) nisu obuhva&ene sve obveze. 1idjelo se da ima dozvoljenih djelovanja i injeninih stanja koja nisu delikti, ali nisu ni kontrakti jer se ne temelje na sporazumu stranaka (conventio). Po svom razlogu postanka se bitno razlikuju od kontrakta, ali po svojim uincima su slina kontraktima jer iz njih nastaju valjane i po civilnom pravu utu#ive obveze. 1e& %aj u svojim -nstitucijama opa#a da onaj koji primi plate# neduga (jer mu je netko u bludnji platio ne!to kao da je du#an) biva protiv svoje volje obvezan na primanje primljenoga makar meu strankama nije do!lo do nikakvog ugovora. %aj ka#e da obveza nastaje 9re: slino kao kod zajmam, ali ne nastaje iz kontrakta. <ato je plate# duga (bezrazlo#no boga&enje) zbog svoje slinosti sa zajmom kasnije uvr!ten u kvazikontrakte. 'z plate# neduga se spominje jo! voenje tuih poslova bez naloga (negotiorum gestio) koje je slino mandatu, obveze iz tutorstva (tutela) takoer sline mandatu i obveza nasljednika prema legataru iz legata per damnationem. %aj ih (zajedno s kvazideliktima) svrstava pod 9obligationes e5 variis causarum figuris: odakle je u postklasino doba nastala kategorija 9obligationes 4uasi e5 contractu:. ,ustinijan u svojim -nstitucijama dodaje jo! sluajnu (bez ugovora nastalu) zajednicu (communio incidens) koja je po svojim uincima slina dru!tvenoj pogodbi. $vo kategoriziranje je samo odgovaralo potrebi sistematiziranja svih obveza kako su je osjetili klasini pravnici.

POSLOVO$STVO BEZ NALOGA NEGOTIOR2M GESTIO"

Poslovodstvo bez naloga je obvezni odnos koji nastaje time !to netko (negotiorum gestor) obavlja poslove druge osobe (dominus negotii), a da nema od nje za to naloga. <a razliku od mandata, ne nastaje ugovorom stranaka. Predmetom negotiorum gestije mo#e biti kao i kod mandata obavljanje fizikih i pravnih poslova. Prve sluajeve negotiorum gestije pretor je !titio akcijama in factum koje su s vremenom recipirane u civilno pravo i zamijenjene civilnom akcijom negotiorum gestorum. ' ,ustinijanovom pravu se razlikuju actio negotiorum gestorum directa (protiv poslovoe) i contraria (protiv gospodara). <a poslovodstvo je bitno da se obavlja tui posao. Da li se radi o tuem poslu da se esto ustanoviti po objektivnim okolnostima (jer se obavlja na tuoj stvari ili interesu), ali dosta esto &e se morati gledati i na subjektivne momente (da li je poslovoa imao namjeru ili svijest da obavlja tui posao + animus aliena negotia gerendi). Prijeporno je da li je subjektivni element zahtijevao tek ,ustinijan ili je bio potreban i ranije. $bveze stranaka iz negotiorum gestije su sline kao i kod mandata. 2egotiorum gestor je posao du#an do kraja uredno izvr!iti. $dgovara za dolus i kulpu levis prema naelima bonae fidei iako od posla nema koristi. *ko je svjesno postupao drukije nego !to bi postupao dominus negotii odgovarao je i za sluajnu !tetu. Dominus negotii je obvezan nadoknaditi eventualne izdatke i tro!kove zajedno s kamatama i osloboditi ga eventualno preuzetih obveza. Pretpostavka ovih ?G

gestorovih protuzahtjeva je da je obavljanje posla bilo za gospodara korisno. /ilo je prijeporno pitanje uinka poslovodstva ako je ono poduzeto protiv izriite gospodareve zabrane. ,ustinijan rje!ava spor na nain da negotiorum gestor nema u tom sluaju naelno nikakva zahtjeva iako je posao uinjen u korist gospodara. -zuzima se sluaj ako netko ispuni tue javne obveze ili sahrani ovjeka i protiv volje obveznih nasljednika.

SL21AJNA ZAJE$NI/A /OMM2NIO IN/I$ENS"

*ko se stranke nau u zajednici i suvlasni!tvu neke stvari bez svoje volje (vi!e osoba naslijedi zajedniki nekog ostavitelja ili se stvari dvojice vlasnika pomije!aju itd.), takva bez volje (ugovora) nastala zajednica se zove sluajnom zajednicom. ' odnosu na zajedniku stvar nastaje suvlasniki stvarnopravni odnos. *li sama injenica !to su se oni na!li u suvlasnikoj zajednici ostvaruje meu dionicima i odreene obvezne du#nosti. 3vatko ima pravo upotrebljavati zajedniku stvar, ali ima obvezu to drugima i dozvoliti. -ma pravo na naknadu tro!kova koje je na stvar utro!io i ima pravo zahtijevati dio na koristima i plodovima. 3vaki odgovara za !tetu na zajednikoj stvari koju bi skrivio svojom culpom ili dolusom, odnosno u ,ustinijanovom pravu za diligentiam 4uam suis (culpa in concreto kao i kod societasEa). 3vaki zajedniar ima pravo u svako doba tra#iti razvrgnu&e zajednice. .imsko pravo poznaje tri temeljne vrste sluajne zajedniceB )a+edni,a &e'u sunasl+edni,i&a za ije razvrgnu&e slu#i actio familiae erciscunde, )a+edni,a &e'u suvlasni,i&a neke )a+edni*ke stvari (npr. ku&e) koja se razvrgava actio communi dividundo, )a+edni,a &e'a &e'u sus+edi&a, a za ureenje mea slu#i actio finium regundorum. <ajedniko obilje#je svih ovih diobenih tu#bi je da se u njima spajaju stvarnopravni elementi koji idu za diobom zajednike stvari, ali i obveznopravni elementi koji idu za ispunjenjem obveznih du#nosti (dioba stvar, naknada tro!kova i !tete). <ato se smatraju za actiones tam in personam 4uam in rem (po ,ustinijanu actiones mi5tae). 3udac mora podijeliti zajedniku stvar i svakom suvlasniku dati njegov dio u vlasni!tvo. *ko je stvar nedjeljiva mo#e se jednom suvlasniku dati itava stvar ili ve&i dio, a ostalima u novcu isplatiti odgovaraju&e dijelove. )onano, mo#e se i itava stvar prodati i utr#ak podijeliti. $ve diobene ovlasti daje sucu tzv. adiudicatio formule. Po ,ustinijanu diobene tu#be su iudicia bonae fidei, a i iudicia duplicia jer svaka stranka mo#e presudom ne!to dobiti, ali mo#e biti i osuena, tj. svaka ima ulogu i tu#itelja i tu#enoga.

BEZRAZLO3NO BOGAENJE /ON$I/TIONES SINE /A2SA"

$no postoji ako netko bez pravnog razloga stekne ne!to iz imovine drugoga. 2aje!&e do toga dolazi izvr!enjem neke inidbe na koju stjecatelj nema opravdanog prava ili zahtjeva (npr. ako netko u zabludi misle&i da je na to nekim ugovorom obvezan, plati dug koji ne postoji). Po klasinom pravu takva se inidba morala sastojati u bezrazlo#nom preno!enju vlasni!tva stvari na drugoga (dare). Prijenos vlasni!tva je sam po sebi bio valjan iako je uslijedio bez cause jer se vlasni!tvo prenosilo apstraktnim pravnim poslovima (mancipacija, in iure cessio) Povratak stvari se nije mogao tra#iti temeljem nikakvog ugovora (jer je ugovor bio nevaljan ili uop&e ga nije bilo), ni temeljem delikta, niti reivindikacijom jer je vlasni!tvo pre!lo na drugoga. <ato je obveza na povrat bezrazlo#nog vlasni!tva stvari uvr!tena u kvazikontrakte, a za povratak bezrazlo#nog oboga&enja su slu#ile condictiones sine causa (certae pecuniae i certae rei). )ondikcije kao apstraktne tu#be stricti iuris na certum ne navode pravni razlog obveze pa su pored zahtjeva iz zajma, stipulacije i literarnog kontrakta slu#ile i za povratak bezrazlo#nog oboga&enja za one sluajeve gdje je do oboga&enja do!lo prijenosom vlasni!tva novca ili stvari (uvijek dare). ek u ,ustinijanovom pravu se dozvoljava tra#enje takvog ?0

bezrazlo#nog oboga&enja koje se ne sastoji u prijenosu vlasni!tva neke stvari nego u kakvoj drugoj koristi ili inidbi (facere). ako se mo#e tra#iti da netko bude osloboen obveze koju je preuzeo bez pravnog razloga (condictio incerti). .azliiti sluajevi bezrazlo#nog oboga&enja su u postklasinoj teoriji rasporeeni u" ,ondi,tio inde%iti + ide za povratkom onoga !to je u ispriivoj bludnji pla&eno kao dug iako dug uistinu ne postoji. Dug ne smije postojati kao naturalis obligatio. )ondikciji nema mjesta ako je onaj koji pla&a znao da dug ne postoji (to je darovanje). *ko onaj koji prima pla&anje zna da dug ne postoji, on ini furtum i bit &e tu#en s condictio furtiva po kojoj odgovara stro#e. /ondi,tio o% ,ausa& datoru& (u kompilaciji i ,ondi,tio ,ausa data ,ausa non se,uta) + ide za povratkom onoga !to je netko dao pretpostavljaju&i i oekuju&i da&e nastupiti neki dogaaj ili pravni uspjeh, a taj uspjeh ili dogaaj nije nastupio (npr. neko daje novac kao miraz u vidu braka koji &e se sklopiti, a do braka ne doe). ' klasinom pravu ovdje spada i sluaj ako se ne!to daje u oekivanju da &e primalac sa svoje strane ispuniti ugovorenu protuinidbu (do ut des, do ut facias), a protuinidba izostane. /ondi,tio o% ,ausa& .inita& + ide za povratom inidbe koja je izvr!ena na temelju valjanog pravnog razloga, ali taj razlog koji je zami!ljen kao trajan je kasnije otpao (npr. povratak darovanja opozvanog radi nezahvalnosti). /ondi,tio o% tur#e& vel iniusta& ,ausa& + ide za povratkom inidbe ako se prihvat te inidbe na strani onoga koji ju prima protivi moralu, odnosno dobrim obiajima (turpis causa) ili pravnom poretku (iniusta causa). urpis causa postoji ako npr. deponent mora depozitaru ne!to platiti da bi dobio natrag svoju stvar. -niusta causa postoji ako netko primi plate# zabranjenih kamata ili ispunjenje iznuene stipulacije. $va kondikcija se mo#e primjenjivati samo ako je primanje bilo nemoralno ili protupravno, a ne ako je bilo nedozvoljeno samo davanje (npr. nagrada bludnici) ili ako su nemoralni ili protupravni motivi postojali na obje strane (npr. podmi&ivanje suca). /ondi,tio sine ,ausa u u#em smislu obuhva&a razliite sluajeve bezrazlo#nog boga&enja koji se nisu dali svrstati ni u jednu ni u drugu skupni (npr. povratak onoga !to je dano temeljem ni!tavog pravnog posla). ' ,ustinijanovom pravu su uvedeni i neki novi op&i oblici kondikacijan npr. condictio e5 lege kojim se ostvaruju novi na zakonu utemeljeni obvezni zahtjevi za koje nije bila predviena posebna actio. 2adalje, tzv. condictio certi generalis kojom se mo#e ostvarivati svaki obvezni zahtjev na certum, bilo da se temelji na kontraktu, kvazikontraktu ili deliktu (npr. furtum).

OBVEZE IZ $ELI8ATA I 8VAZI$ELI8ATA

Delikti ili u !irem smislu protupravna djelovanja su takva djelovanja koja su protivna pravu, a uz koja su ve& po pravnom poretku vezani uinci koji nisu bili u namjeri onoga koji je to djelovanje izvr!io. aj uinak se sastoji u pravilu u kazni kao sankciji delikta. .azlikuju se delicta publica i delicta privata. $eli,ta #u%li,a ,ri&ina" su protupravna djelovanja koja progoni i ka#njava sama dr#ava javnom kaznom (poena publica). a kazna je smrt, interdictio a4uae et ignis, tj. izgon i progonstvo, osuda na rad u rudnicima pa i razliite tjelesne kazne, globe, konfiskacije. e kazne se istiu u javnom postupku (iudicium publicum), u poetku u narodnim skup!tinama, a kasnije u posebnim porotnikim sudovima za pojedine delikte (4uestiones perpetuae). ' carsko doba su se kazne dodjeljivale po caru odnosno vi!im carskom slu#benicima. *ko je takvim deliktima o!te&en i pojedinac, on od javne kazne ne dobiva ni!ta osim moralne zadovolj!tine. ,avni delikti prvenstveno naru!avaju interes dr#ave. ' najstarije doba ti delikti su bili samo veleizdaja i umorstvo (perduellio i parricidium). )asnije u broj javnih delikata ulazi sve vi!e delikata koje goni sama dr#ava.

?6

$eli,ta #rivata (delicta u u#em i tehnikom znaenju) + protupravna djelovanja, tj. protupravne inidbe tuih imovinskih ili osobnih pravnih dobara uz koje je ve& po samom pravnom poretku vezana obveza na pla&anje privatne novane kazne, a kasnije i naknade !tete. Delicta privata su samostalni razlog postanka obveze (obligationes e5 delicto). $naj koji je deliktom povrijeen stjee protiv poinitelja delikta obvezni zahtjev na pla&anje kazne (actio poenalis) u redovnom civilnom procesu (iudicium privatum). akvim deliktima se vrijeaju interesi pojedinca, a njihov progon je prepu!ten zahtjevu povrijeenoga. Povrijeeni postaje vjerovnik, a poinitelj delikta du#nik. <ahtjev za kaznu koja se sastoji u pla&anju novane svote ima znaaj zadovolj!tine za nanesenu protupravnost. <a rimsko pravo je znaajno da novana kazna nema znaaj naknade !tete. Postojala su posebne sredstva kojima bi o!te&eni pored kazne dobio jo! i naknadu !tete. Pojam naknade !tete umjesto kazne ili uz kaznu se kod deliktnih akcija razvija tek u kasnijem rimskom pravu. $bligatio e5 delicto nastaje samo u sluaju ako je pravnim poretkom bila za delikt predviena odgovaraju&a individualna actio poenalis. Aivilno pravo je poznavalo > tipina delikta" .urtu&4 ra#ina4 iniuria i da&nu& iniuria datu&. 3 vremenom pretor !iri popis delikata tako da se na popisu pretorskih delikata nalazi i dolus4 vis a, &etus i .raus ,reditoru&, a tu spadaju i kva)idelikti. <a postanak obveze iz delikta se tra#i" protupravna povreda tueg prava odnosno pravnog dobra (osobe ili imovine), in kojim je poinje povreda mora biti skrivljen (razlikuje se objektivni in i subjektivna odgovornost). <a 3ubjektivnu odgovornost se tra#i namjerno djelo dolus), ali u nekim sluajevima je dovoljna i culpa. ' najstarije doba svaka protupravnost izaziva neogranienu privatnu osvetu povrijeenoga. ' daljnjem razvoju, osveta se svodi na talionsko naelo (oko za oko, zub za zub). 1e& u <akoniku L-- ploa rimsko pravo je pro!lo i taj stadij. 2a daljnjem stupnju razboja povrijeeni se dragovoljno odrie osvete ako mu povreditelj plati neku novanu svotu (otkupninu). Daljnjim razvojem za pojedine privatne delikte dr#ava odreuje novane kazne koja nadomje!ta privatnu osvetu i zadovolj!tinu. ' posljednjoj fazi dr#ava sama preuzima sve vi!e u svoje ruke progon i ka#njavanje delikata (privata se sve vi!e pretvara u publica). $d kontraktnih tu#ba, actiones poenales se razlikuju" deliktni zahtjevi su ispoetka i na aktivnoj i na pasivnoj strani bili nenasljedivi. 3 vremenom dolazi do pravila da deliktni zahtjevi na aktivnoj strani prelaze i na nasljednike o!te&enika (iznimka su actiones vindictam spirantes jer se kod njih najvi!e sauvao znaaj osvete za strogo osobnu povredu). 2a pasivnoj strani deliktne akcije su ostale uvijek nenasljedive (ako nije ve& izvr!ena litiskontestacija). Protiv delikventovih nasljednika se davala samo tu#ba na izruenje koristi koja je iz delikta pre!la na njih. *ctio poenalis ne utrnjuje capitis deminutiom jer je objekt osvete ostala time nepromijenjena. Deliktnih zahtjeva nema meu lanovima iste domus jer meu njima nema mjesta osveti (ostaje vlast oca obitelji, odnosno gospodara). *ko delikt poini rob pa zatim bude osloboen ostaje iz delikta obvezan. $slobaanjem se stvara nova civilna osoba, ali fizika osoba kao objekt osvete ostaje ista. 1i!e supoinitelja odgovara kumulativno, tj. svaki mora platiti itavu kaznu jer osveta postoji protiv svakoga. ' ,ustinijanovom pravu se naelo kumulacije zamjenjuje naelom efektivne solidarnosti. 2eki delikti u najstarijem pravu utrnjuju obinim paktom (u klasino doba jo! actio iniuriarum i actio furti). <a opra!tanje i sklapanje mira se ne tra#i nikakav oblik. Aivilne penalne akcije su trajne, ali pretorske su naelno vezane za kratki rok (godinu dana) jer ako netko previ!e odla#e osvetu, smatra se da je oprostio. 2a naelu osvete temelji se i njihova noksalnost. <a delikte koje poini sin obitelji ili rob odgovarao je no5aliter imalac vlasti. $n je bio odgovoran za novanu kaznu, ali se odgovornosti mogao osloboditi ako poinitelja izru&i o!te&enome (in no5am dedere, no5ae deditio + to je bila gospodareva facultas alternativa). 3vrha no5ae dedicije je da se osveta

?=

izvr!i na poinitelju delikta (jer gospodar koji ima vlast nad poiniteljem u asu litiskontestacije ne mora biti ista osoba u trenutku poinjena delikta). 2aela noksalne odgovornosti vrijede i za !tete koje poine #ivotinje. 1e& u <akoniku L-ploa postoji actio de pauperie protiv vlasnika doma&e #ivotinje koja je poinila !tetu. ' klasino doba ova tu#ba je pro!irena i na ostale #ivotinje.

PRIVATNI $ELI8TI /IVILNOG PRAVA ; -2RT2M

Kurtum je hotimino protupravno prisvojenje (contrectatio) tue pokretne stvari uinjeno iz koristoljublja. o je najstariji imovinski delikt civilnog prava. -sprva se odnosio samo na oduzimanje tue pokretne stvari, ali se kasnije njegov pojam sve vi!e !iri. ako se furtum ini i prisvajanjem povjerene tue stvari koju tat ve& ima u svom dr#anju (dana!nja utaja). 'z .urtu& rei (dana!nja kraa) rimsko pravo poznaje i .urtu& usus (protupravno prisvajanje upotrebe tue stvari). Kurtum usus ini npr. depozitar ili zalo#ni vjerovnik koji upotrebljava pohranjenu ili zalo#enu stvar. Po pojam furtuma spadaju i neki sluajevi koji bi danas se dali svrstati pod prijevaru (npr. ako si netko iskori!tavaju&i bludnju drugoga dade naplatiti nedug). 'z pokretne stvari, objekt furtuma mogu biti i osobe po vla!&u. Prisvojitelj mora biti svjestan protupravnosti svoga djela (animus furandi). Djelo mora biti poinjeno iz koristoljublja (animus lucri faciendi). 1e& u <akoniku L-- ploa postoji dioba na .urtu& &ani.estu& (ako je tat zateen nainu ili ako je zateen barem na mjestu ina ili na nekom drugom mjestu prije nego je stvar sakrio kao i tat koji je zapa#en na bijegu stvar odbacio) i .urtu& ne, &ani.estu& (ako tat nije zateen in flagranti). *ko se tat ne dogovori sa okradenim na dobrovoljnu otkupninu, fur manifestus bi bio izveden pred magistrata, izbievan i po magistratu dodijeljen okradenome u du#niko ropstvo. Poslije BG dana, on ga mo#e ubiti ili prodati trans iberim. )od kazne furtum nec manifestum u <akoniku L-- ploa stoji zakonski odreena otkupnina" fur nec manifestus mora platiti novanu kaznu u visini dvostruke vrijednosti ukradene stvari, a ta kazna se utjeruje penalnom akcijom furti nec manifesti u redovnoj parnici kao i svaka druga obvezna tra#bina. )ao fur manifestus bio se ka#njavala i osoba kod koje bi se prona!la stvar povodom formalne ku&ne pretrage (4uaestio lance licio4ue). $kradeni bi pozvao svjedoke i vr!io ku&nu pretragu gol opasan samo pregaom i dr#e&i u rukama zdjelu (da ne podmetne tobo#e ukradenu stvar). <akonik L-- ploa u vezi s time jo! dvije vrste furtuma" .urtu& ,on,e#tu& i .urtu& o%latu&. *ctio furti concepti je tu#ba protiv gospodara ku&e kod kojeg je stvar prilikom ku&ne pretrage pronaena i bez obzira bio on kradljivac ili ne ona ide na trostruku vrijednost stvari. *ctio furti oblati ide takoer na trostruku vrijednost, ali ona je bila tu#ba gospodara ku&e protiv onoga koji mu je ukradenu stvar u ku&i podmetnuo. - kasnije je zadr#ana dioba na furtum manifestum i nec manifestum, ali se sada oba ka#njavaju novanom kaznom koja se ostvaruje sa actio furti. Pretor je ediktom kapitalnu kaznu za furtum manifestum zamijenio sa novanom kaznom na etverostruku vrijednost ukradene stvari, a za furtum nec manifestum je zadr#ao dvostruku vrijednost. <adr#ala se i ku&na pretraga u prisutnosti svjedoka, ali bez starih formalnosti. ' vezi s ku&nom pretragom je zadr#ana actio furti concepti i furti oblati na trostruku vrijednost ukradene stvari. Pretor je pored toga uveo i akciju furti prohibiti protiv onoga koji bi se odupirao ku&noj pretrazi, a uveo je i akciju non e5hibiti protiv onoga koji ne bi htio izruiti pronaenu stvar. $bje tu#be su i!le na etverostruko. ' ,ustinijanovom pravu je nestala ku&na pretraga kao i actio furti, oblati, prihibiti i non e5hibiti. 3ada su svi oni koji bi svjesno pohranili ili sakrili ukradenu stvar odgovarali za furtum nec manifestum. *ctio furti je deliktna tu#ba kojom se ostvaruje zahtjev na pla&anje novane kazne. )azna se izraunavala prema vi!estrukoj vrijednosti stvari, a mjerodavna je bila ona vrijednost koju je stvar imala izmeu asa krae i asa tu#be. 2a tu#bu je ovla!ten okradeni vlasnik, ali i okradeni nevlasnik ako ima interes da mu stvar ne bude ukradena. 2a pasivnoj strani tu#ba se upravlja protiv

?>

neposrednog poinitelja i njegovih pomagaa. $suenoga je uvijek stizala infamija. *kcijom furti, okradeni posti#e novanu kaznu, ali s njom ne dobiva natrag ukradenu stvar, odnosno naknadu !tete za stvar. Pored actio furti, okradenome pripada rei vindicatio kojom &e tra#iti povratak svoje ukradene stvari. <a istu svrhu mu je po njegovom izboru umjesto reivindikacije pripadala i reipersekutorna condictio furtiva. )od nje okradeni vlasnik ne temelji svoj zahtjev na svom pravu vlasni!tva i zato ne mora pru#ati dokaz svog vlasni!tva. $n dokazuje samo injenicu krae i tu#i obveznom tu#bom na 9rem dare oportere:. $n tra#i da se na njega prenese vlasni!tvo stvari 9dare: iako je on jo! uvijek vlasnik ukradene stvari. <a razliku od reivindikacije, ona je upotrebljiva ako je stvar kod tata propala i bez njegove krivnje. at je uvijek u zaka!njenju pa odgovara i za sluajnu propast stvari. <a razliku od actio furti, condictio furtiva pripada samo okradenom vlasniku i prelazila je na nasljednike i na aktivnoj i na pasivnoj strani.

RAPINA
.apina, tj. silovito (grabe#no) oduze&e stvari je pripadalo izvorno pod pojam furtuma. <a graanskih ratova u posljednjem stolje&u republike pretor (. erentius @ucullus je izdao edikt kojim je uvedena posebna pretorska actio vi bonorum raptorum za sluaj nasilnog oduze&a stvari ili o!te&enja tueg imetka po naoru#anim ljudima (hominibus armatis coactisve). )asnije je ta tu#ba pro!irena i na silovito oduzimanje stvari po pojedincu. *ctio vi bonorum raptorum i!la je u roku godine dana na etverostruku, a kasnije na jednostruku vrijednost ukradene stvari. /udu&i da je rapina samo kvalificirani sluaj furtuma, ubraja se takoer esto meu civilna delicta privata iako se kazna ostvarivala pretorskom tu#bom. ,ustinijan ona je actio mi5ta + jednostruka vrijednost je naknada !tete (rei persecutio), a trostruko je kazna (poena). )ao i actio furti, ova tu#ba pripada onome cuis interest salvam esse, a kao deliktna tu#ba ne ide protiv poiniteljevih nasljednika. $suenoga uvijek sti#e infamija. ,ednakom kaznom kao raptor se ka#njava po pretorskom ediktu i onaj koji bi prilikom po#ara, potresa, brodoloma ili navale gusara makar i bez sile (samo dolo malo) prisvojio tue stvari.

$AMN2M INI2RIA $AT2M

Damnum iniuria datum je protupravno o!te&enje tuih stvari. aj delikt je poznat ve& u <akoniku L-- ploa, ali tamo nije postavljeno jo! jedinstveno obilje#je tog delikta, nego zakonik predvia samo pojedine sluajeve o!te&enja. )azne za pojedine sluajeve su razliite. ' republikansko doba je donesen zakon le7 A:uilia de da&&o kojim se jedinstveno i op&enito regulira ovaj delikt. 3am le5 *4uilia ima tri poglavlja. Prvo #o!lavl+e govori o kazni za onoga koji protupravno ubije tueg roba ili etverono#nu #ivotinju koja spada meu stoku i #ivi u stadu. Poinitelj mora platiti novanu kaznu koja iznosu najvi!u vrijednost koju je usmr&eni rob ili stvar imala tokom posljednje godine. $ru!o #o!lavl+e govori o odgovornosti adstipulatora koji prijevarno otpusti dug. Tre5e #o!lavl+e govori o svakom drugom o!te&enju roba ili stoke, odnosno protupravnom uni!tenju ili o!te&enju bilo koje druge stvari. ' tom sluaju kazna iznosi najvi!u vrijednost koju je stvar imala u posljednjih =G dana. .adi tumaenja *kvilijeva zakona razvijala se kod klasinih pravnika nauka o pitanju uzrone veze i krivnje. ;to se tie uzrone veze (kauzalni neksus) tra#ilo se da !teta bude zadana izravnim fizikim djelovanjem na stvar (damnum corpore corpori datum). <ato pod udar zakona nije padala !teta koja je nastala samo neizravnim djelovanjem ili propu!tanjem (npr. zatvaranje roba koji nakon toga umre od gladi). Pod udar zakona ne dolazi ni ona !teta koja stvar ne ozljeuje u svojoj fizikoj sastavini (npr. netko oslobodi svezana roba koji zatim

??

pobjegne). 2o, da i takvi sluajevi ne bi ostali neka#njeni pretor daje u takvim sluajevima actiones utiles ad e5emplum legis *4uiliae ili actiones in factum. Prema zakonu se tra#i da je !tetno djelo poinjeno 9iniuria:, tj. da je objektivno protupravno (bez obzira na krivnju). 1e& u republikansko doba se pojam 9iniuria: poinje tumaiti tako da protupravnost postoji samo ako je poinitelj !tetu skrivio. ra#i se subjektivni element krivnje, a ta krivnje (culpa *4uiliana) se shva&a vrlo !iroko. $na obuhva&a svaku najmanju nemarnost i nepa#nju. )rivnjom se smatra i nespretnost (imperitia) i slabost (infirmitas). $d odgovornosti je iskljuena samo puka sluajna !teta. Prema *kvilijevom zakonu, aktivno legitimiran je samo vlasnik o!te&ene stvari (erus). Pretor je pomo&u actiones in factum pro!irio primjenu ove tu#be i u korist drugih stvarnopravnih ovla!tenika (uzufruktuar, uzuar, zalo#ni vjerovnik i bonae fidei possessor). $bveznopravni ovla!tenici nisu u#ivali ovu za!titu, a izuzetak se javlja u ,ustinijanovom pravu kod zakupnika. 'z reipersekutorni, ova tu#ba ima i penalne karakteristike. u#eni koji porie tu#bene zahtjeve osuuje se in duplum. ,ustinijan je ubraja meu actiones mi5tae. 2jen kazneni znaaj se oituje i u onoj razlici izmeu prave vrijednosti stvari u asu o!te&enja i najvi!e vrijednosti koju je stvar imala u posljednjoj godini, odnosno u posljednjih =G dana, a ne samo u dvostrukom iznosu kod poricanja.

INI2RIA
-niuria je namjerna povreda tue osobnosti. $vdje se ubraja napad na tjelesni integritet (realna iniuria) kao i svaka druga povreda asti ili slobode. ' kasnijem pravu sva djela koja spadaju pod pojam tog delikta nose u sebi vi!e ili manje znaaj uvrede za o!te&enoga (realna i verbalna iniuria). <akonik L-- ploa nije jo! postavio jedinstveni pojam tog delikta, nego kazuistiki navodi tri sluaja" &e&%ru& ru#tu& + osaka&enje nekog uda ili uni!tenje nekog organa (oiju, nosa, u!iju). <a taj sluaj je predviena privatna kazna putem taliona (talio od talis + jednakim za jednako, oko za oko, zub za zub) ako se poinitelj s o!te&enim dobrovoljno ne nagodi (u pravilu se to dogaalo). <a Cos .ra,tu&D, tj. prijelom kosti zakonom je utvrena novana otkupnina od =GG asa ako se radi i slobodnom ovjeku, a 0?G asa ako se radi o robu. Svaka dru!a #ovreda ili nasilje protiv tijela ka#njava se po zakonu predvienom kaznom od 6? asa. Pored toga <akonik spominje i dva sluaja netjelesnih povreda koje se ka#njavaju smr&u" &alu& ,ar&en in,antare i o,,entare. 1jerojatno se radilo o nekim maginim formulama, arolijama kojima se na drugog zazivaju zle sile (Quvelin). $va dva delikta je proganjaju kao javni delikti u javnom kaznenom postupku i zato zapravo ne ulaze u pojam iniuriae kao privatnog delikta. $vo grubo ureenje <akonika L-- ploa nije vi!e odgovaralo kasnijem vremenu. Pojam delikta je prema novim shva&anjima trebalo pro!iriti ako bi obuhva&ao i verbalne uvrede i sva djelovanja kojima se izra#ava podcjenjivanje tue osobnosti i asti. -sto tako, i nain ka#njavanja je trebalo zamijeniti nekim prikladnijim nainom (tim vi!e !to je za punskih ratova pala vrijednost novca pa su globe bile preniske za nove prilike). Potrebne reforme je uveo pretorski edikt u titulu 9de iniuriis:. Pretor je u svom temeljnom ediktu (edictum generale) postavio op&i pojam iniuriae koji je vjerojatno bio jo! ogranien na sluajeve stare realne iniuriae. 2o, postojali su kraj toga i specijalni edikti gdje je pojam iniuriae ve& pro!iren i na razliite druge uvrede asti i ugleda. /udu&i da se iniuria poinje tumaiti !iroko ona po shva&anju klasinih pravnika, obuhva&a svako djelovanje i dr#anje (pa i propust) kojim se namjerno izra#ava vrijeanje ili omalova#avanje tue osobe. $sim realne iniuriae taj pojam sada obuhva&a i verbalnu uvredu kao i razliita druga injenina stanja. <a sve sluajeve iniuriae je pretorskim ediktom predviena actio iniuriarum aestimatoria. Dodatak aestimatoria ima zato !to visina novane kazne nije vi!e unaprijed odreena, nego ju odreuju suci po slobodnoj ocjeni prema te#ini svakog pojedinog sluaja i prema pravednosti. $na ne prelazi na nasljednike ni na aktivnoj ni na pasivnoj strani. 1ezana

?B

je na rok od godine dana, a osuda povlai za sobom infamiju. Pro!irenje pojma iniuriae su izazvana esto te#njom da se zabrani vrijeanje i kritika vi!ih slojeva pa je zato s privatnom tu#bom esto konkurirala i javna kaznena tu#ba. ' praksi su se samo lak!i sluajevi ka#njavali kao privatni delikti, a svi te#i sluajevi su se ka#njavali javnom kaznom u postupku e5tra ordinem.

$ELI8TI 0ONORARNOG PRAVA ; $OL2S

'z pro!irivanje pojma pojedinih delikata predvienih u civilnom pravu, pretor je po!ao i dalje. Pretor poinje reprimirati kao delikte neka djelovanja koje civilno pravo nije smatralo deliktima, a za takve nove delikte je davao samostalne pretorske tu#be. (eu takve spada meu prvima actio de dolo kod prijevarnog i svjesnog o!te&ivanja tue imovine. Dolus je svako namjerno djelo koje ide za tim da se drugi o!teti u imovini. )od pravnih poslova dolus znai izvorno himbu i prijevaru poduzetu prema nekoj osobi u svrhu da se ista zavede u bludnju ili da se odr#i u bludnji kako bi se odatle izvukla neka protupravna korist na !tetu njezine imovine. )lasini pravnici su pro!irili pojam dolusa. $n obuhva&a svako namjerno prijevarno o!te&enje tue imovine. ,o! dalje je pro!iren pojam dolusa pod utjecajem bonae fidei, a kao direktna opreka bonae fidei dolus znai svako namjerno djelo kojim se drugome nanosi !teta protivno po!tenju i dobrim obiajima. 3taro civilno pravo nije naelno davalo za!tite protiv dolusa (prijevare). ek potkraj republike je uvedena pretorska actio de dolo (uvedena inicijativom %aja *kvilija %ala). Pravni posao (npr. stipulacija) je bio po civilnom pravu i dalje valjan, ali dolus (prijevara) se sada smatrala deliktom pa se kao delikt ka#njava penalnom akcijom de dolo. u#ba je i!la protiv onoga koji je svojom prijevarom drugoga zaveo na sklapanje pravnog posla ili izvr!enje nekog drugog !tetnog pravnog ina. u#ba je i!la za pla&anjem novane kazne u visini prouzroene !tete. $suenoga je stizavala infamija. Penalna actio doli je bila vezana na rok od godine dana. Protiv nasljednika se davala ta tu#ba kao actio in factum na povratak oboga&enja, a i protiv samog poinitelja se davala nakon godine dana kao actio in factum na naknadu !tete, ali kao reipersekutorna akcija. *ctio de dolo je strogo supsidijarna tu#ba, tj. davala se samo ako nije bilo nikakvog drugog pravnog sredstva da se prevarenome pomogne. 'z actio de dolo je uvedena nekako u isto vrijeme i e5ceptio doli kojom &e se poslu#iti tu#eni da odbije tu#bu vjerovnika koji je postupao prijevarno. $n ne obuhva&a samo prijevaru koja se dogodila prilikom sklapanja i izvr!enja posla nego svako kasnije prijevarno (nepo!teno) postupanje. -maju&i u vidu tu razliku, njezina formula je glasila" 93i in ea re nihil dolo *i *i factum sit ne4ue fiat:. )od toga se rije 9factum sit: odnosi na to da je tu#itelj prijevarno postupao u pro!losti, tj. prigodom sklapanja pravnog posla i njegova izvr!avanja. <ato se u takvom sluaju govori o e5ceptio doli praeteriti ili specialis. .ije 9ne4ue fiat: se odnosi na to da je prigodom sklapanja pravnog posla bilo sve u redu, ali ipak tu#itelj postupa sada dolozno time !to tu#i. $n ini dolus u asu utu#enja, jer su nakon sklapanja pravnog posla nastupile okolnosti zbog kojih se tu#ba ukazuje kao nepravedna ili protivna po!tenju i vjeri u prometu.

MET2S
(oglo se dogoditi da jedna stranka prinudi drugu stranku prijetnjom protupravne sile (vis) i time izazvanim strahom (metus) na sklapanje pravnog posla ili preuzimanje kakvog drugog !tetnog akta. ' modernoj teoriji se govori o vis compulsiva, a .imljani govore u tom sluaju o metus, odnosno u starije doba o vis ili ac metus (sila i strah). Po starom civilnom pravu tako iznueni poslovi su bili valjani isto kao i poslovi sklopljeni pod utjecajem tueg dolusa. ek oko DG. g. pr. )r. pretor $ctavius je u svoj edikt uvrstio penalnu akciju in 4uadruplum protiv onoga tko bi protupravnom prijetnjom prisilio drugoga na kakav in. a tu#ba se zove actio ?C

4uod metus causa (nazvana i formula $ctaviana). Pretorski edikt za represiju poznaje i tri sredstva prisile" uz actio 4uod metus causa je predviena i restitutio in inte!ru& o% &etu& kao i e7,e#tio &etus ,ausa. *ctio 4uod metus causa je penalna tu#ba. 'nutar godine dana ona ide na plate# novane kazne u visini etverostruke vrijednosti !tete. 2akon isteka tog roka, pretor daje actio in factum na naknadu jednostrukog interesa. u#ba je pasivno nenasljediva, ali se protiv nasljednika daje tu#ba na povratak oboga&enja. $n je poput akcije dolo sadr#avala arbitrarnu klauzulu, ali osuenika nije stizala infamija. Posebnost ove tu#be je da se ona daje ne samo protiv neposrednog uzronika opasnog straha nego i protiv svakog tre&eg koji je npr. stekao iznuenu stvar ili korist iz takvog posla pa makar taj bio i u dobroj vjeri. <ato se ta tu#ba zove actio in rem scripta. Prinuda koja je pretpostavkom ove tu#be mora biti" vis iniusta, tj. zaprije&eno zlo mora samo po sebi ili s obzirom na svrhu biti protupravno, )a#ri+e5eno )lo &ora %iti te6ko i o#asno (maioris malitatis), stra9 &ora %iti o#ravdan tako da se ozbiljan i razborit ovjek mora bojati, a strah ne smije biti preuranjen. 'z iudicia bonae fidei je actio i e5ceptio 4uod metus causa bila nepotrebna jer se ovdje sudac ve& pozivom na fidem bonam morao obazirati i na protupravnu prinudu.

PRI8RATA VJEROVNI8A ALIENATIO IN -RA2$EM /RE$ITOR2M"

$vrha za dug se vodila u starom civilnom pravu protiv du#nikove osobe (manus iniectio), a ne protiv njegova imetka. Drukije je stanje nastalo kad je pretorskim pravom potkraj republike uvedena imovinska ovrha kao redoviti nain ovrhe. a ovrha je bila upravljena protiv cjelokupne du#nikove imovine. $vrsi bi se pridru#ili odmah svi vjerovnici pa je redovito dolazilo do du#nikova steaja (venditio bonorum), odnosno u kasnije doba do prodaje pojedinih predmeta imovine (distractio bonorum). 3ada se rimsko pravo pobrinulo da vjerovnik posegne i za onom imovinom koju je du#nik prije ovrhe eventualno otuio. Pretor je uveo pravna sredstva da vjerovnici ne bi ostali nenapla&eni zbog toga !to je du#nik eventualno prije ovrhe nastojao spasiti dio svog imetka time !to ga je otuio ili poklonio (npr. prijateljima). akvo spa!avanje imovine se smatralo izigravanjem i prikratom vjerovnika (fraus creditorum). ' klasinom pravu je za opoziv takvih otuivanja postojalo vi!e pretorskih pravnih sredstava. ' ,ustinijanovom pravu su ta pravna sredstva spojena u jedinstvenu pobojnu tu#bu koja se zove actio Pauliana. A,tio Pauliana pripada curatorEu bonorum i svakom pojedinom vjerovniku koji je otuenjem (alienatio) o!te&en. $!te&enje se mo#e sastojati u otuivanju tjelesnih stvari, oprostu duga, nepodizanju tu#be vezane na rok itd. 2o, ne mo#e se pobijati pla&anje postoje&eg duga, ni injenica !to je du#nik propustio prihvatiti neko stjecanje. Pobijati se mo#e i oslobaanje robova. Pobijati se mo#e i otuenje ako je time za vjerovnike nastala !teta. (ora do&i do vendicije bonorum kod koje vjerovnici koji su ve& postojali u doba otuenja ne&e mo&i biti namireni. )od du#nika mora nadalje postojati consilium fraudis, tj. volja da o!teti svoje vjerovnike. $vu odredbu su rimski pravnici u interesu za!tite vjerovnika shva&ali vrlo !iroko, tako da je bilo dovoljno da je du#nik svjestan da ima vjerovnike i da mu prijeti insolventnost, a ipak pogor!ava svoje imovinsko stanje. u#ba se daje protiv samog du#nika, ali isto tako i protiv tre&ega koje je ne!to iz du#nikove imovine stekao. aj tre&i je naelno odgovarao samo u sluaju ako je bio conscius fraudis, tj. ako je znao za du#nikov dolus. Pravnici su poeli davati tu#be i bez ove potrep!tine, naroito ako je tre&i stekao stvar besplatno. re&i koji je u dobroj vjeri, odgovara samo do visine oboga&enja. *ctio Pauliana je vezana na rok od godine dana. Poslije tog roka daje se samo do iznosa oboga&enja. -sto tako i protiv nasljednika se daje samo na povratak oboga&enja. ime se obilje#ava penalni karakter te tu#be, iako nema noksalnog svojstva. 3vrha te tu#be je da uspostavi onakvo stanje kao da se otuenje nije dogodilo. ?D

OSTALI SL21AJEVI $ELI8ATA PO 0ONORARNOM PRAV2

'z dolus, metus i alienatio in fraudem creditorum postoji itav niz pretorskih penalnih akcija kojim se ka#njavaju neka posebna injenina stanja nedozvoljenih djelovanja. 2ajva#niji su" A,tio se#ul,9ri violati + pretorska tu#ba koja ide protiv onog tko u zloj nakani o!teti ili oskvrne tui grob. 2a tu#bu je ovla!tena svatko koga se to tie, a tu#eni se osuuje na arbitrarnu kaznu. *ko nitko ne #eli tu#iti, onda mo#e tu#iti i svatko tre&i (u tom sluaju ona je actio popularis) na iznos od 0GG aurea, a osuenog bi stizala infamija. A,tio servi ,orr#uti + daje po pretorskom ediktu gospodaru roba protiv tre&ega koji bi roba na bijegu skrivao ili navodio na zlo. u#ba ide na dvostruki iznos razlike za koliko je rob postao manje vrijedan, odnosno na dvostruki iznos gospodareve !tete. Alienatio iudi,ii &utandi ,ausa .a,ta + ako netko otui stvar radi toga da bi onaj koji na tu stvar stavlja neki zahtjev morao voditi parnicu s protivnikom koji &e mu biti neugodniji i s kojim &e se te#e parniiti. $n npr. otui stvar osobi iz druge provincije. Pretor daje u tom sluaju acitonem in factum kojom &e tu#eni ako ne uspostavi prija!nje pravno stanje biti osuen na naknadu interesa !to ga tu#itelj ima na tome da mu ne bude podmetnut drugi protivnik u parnici. ,o! se treba spomenuti i pretorska ak,i+a in .a,tu& #rotiv a!ri&en)ora koji bi kod spora o mei ili kod kupoprodaje odnosno diobe zemlji!ta da krive mjere ili bi nekome dodijelio povr!inu koja mu ne pripada. Pretorski edikt predvia i #ose%nu tu(%u #rotiv #u%likana (zakupnika poreza) koji bi poreznim obveznicima neopravdano silom !togod uzeli. ' tom sluaju daje se penalna akcija in duplum koja poslije godinu dana ide in simplum. ' kompilaciji je ova tu#ba protegnuta i na sluaj drugih o!te&enja ili furtuma !to bi ga izvr!ili publikani.

8VAZI$ELI8TI
Prema klasinom pravu obveze nastaju iz kontrakta ili iz delikta. 2o, u postklasinom pravu pod imenom %ajevih 9*urea: i skupinu obveza 9e5 variis causarum figuris: koja obuhva&a kvazikontrakte i kvazidelikte. )ao obveze koja nastaju iz kvazidelikta u ,ustinijanovim -nstitucijama se nabrajaju etiri sluaja. ' sva etiri sluaja se radi o nedozvoljenim djelovanjima koja je pretor ka#njavao akcijama in factum kao i kod ve&ine pretorskih delikata. 2e zna se za!to su ta etiri sluaja izdvojena u posebnu skupinu kvazidelikata, a te!ko je na&i i zajednike kriterije koji ve#u ta > sluaja. 2ajvjerojatnije je da se svaki od ovih sluajeva (svaki zbog svojih posebnih razloga) nije mogao svrstati u delikte pa su zato svrstani u kvazidelikte. )ao kvazidelikti se javljaju" iude7 :ui lite& sua& .e,it + radi se o sucu koji bi povredom svojih du#nosti, a naroito krivom ili pristranom primjenom zakona i prava nanio !tetu nekoj stranci. 3udac &e odgovarati ne samo ako to uini dolozno (mito) nego i u sluaju svoje manje nemarnosti (imprudentia). u#ba je pretorska actio in factum koja je in ae4uum et bonum concepto (prijeporno u pojedinostima). A,tio de deie,tis vel e..usis + ako bi iz ku&e ili stana bili ne!to izbaeno ili izliveno na prohodno mjesto, te ako bi nastala !teta na tijelu ili imovini prolaznika, odgovarat &e imalac stana, bilo kao vlasnika ili kao stanar odnosne prostorije, bez obzira na to da li je on to sam uinio ili je to uinio netko od njegovih uku&ana. $vdje mo#e do&i i do odgovornosti bez krivnje. u#ba je bila pretorska actio in factum. *ko je o!te&ena neka stvar, o!te&eni &e dobiti dvostruku naknadu !tete. *ko je netko ubijen, daje se popularna tu#ba (u prvom redu bli#im roacima) na globu od ?G GGG sesteraca (kod ,ustinijana ?G aurea). *ko je ovjek samo ranjen daje se tu#ba za naknadu !tete.

?F

A,tio de #ositis et sus#ensis + ide protiv vlasnika ili najamnika ku&e iz koje bi bilo ne!to tako obje!eno ili postavljeno da bi moglo pasti na prohodno mjesto i nekoga o!tetiti. Pretor daje popularnu tu#bu na pla&anje globe od 0G GGG sesteraca (po ,ustinijanu 0G aurea). $vdje se odgovara ve& za samu stvorenu opasnost. *ko bi stvar doista pala i o!tetila nekoga, krivac bi odgovarao po actio legis *4uiliae (utilis). A,tio .urti ed da&ni adversus nautas ,au#ones sta%ularios + vlasnici brodova, gostionica i staja odgovaraju ovom tu#bom za krae i o!te&enja koja poine njihovi ljudi ili osobe koje kod njih stalno stanuju, na stvarima primljenih putnika. 2jihova odgovornost ide in duplum. -ako takvi poduzetnici naelno odgovaraju za culpam in eligendo, ovdje postoji sluaj odgovornosti i bez vlastite krivnje.

BG