You are on page 1of 166
Biblioteka Orientalia Kejign 1 ABU HAMID] al-GAZALI NESUVISLOST FILOZOFA Iz arapskoga izvornika preveo, predgovor napisao i biljeskama popratio DANIEL BUCAN HRVATSKA SVEUCILISNA NAKLADA Zagreb, 1993, K iaw a SE 364 Sy. Naslov izvornilca TAHAFUT AL-FALASIFA LIL-L-IMAM AL-GAZA\ Tahqiq wa taqdim ad-duktar Sulayman Dunya Attab’a as-sidisa Dir almalarif, al-Qahira, sa. © 24 hmatski prjevod Hivatska seutiiina nablada, 1993, CIP Kalalogizacija u publikacij [Nacionalna # sveuélisna biblioteka, Zagreb MLAs AL-GHAZALL Nesuvislost filozola / Aba Hamid al li; .- Zagred irvatska sveuikina naklada, 1993. - 332 st. 521 cm, - (Iiblioteka Orientalia ; kaj. 1) St. S64 : al Gwsli / Daniel Buean Prijevod djela:Tahafur alfalasifa.- Bibliografija st. 65. IN 985-169.003.0 30068 AL-GAZALI Jedinstvenost mjesta Sto u povijesti islamske misli pripada Aba Hamidu al-Gazaliju odredena je ne samo golemim utjecajem veé i Sirinom i obuhvatnoXu njegova djela, te medusobnim prozimanjem razligitih dimenzija toga djela, ‘Visedimenzionalnost njegove misli istiéu svi autori koji su 0 njemu pisali, pa u tomu nije iznimka ni M. Saced Sheikh koji za Gazallja kaze da je bio »istodobno pravnik i skolas- tigar, filozof i skeptik, mistik i teolog, tradicionalist i mora- liste!, Pri tomu su ta viedimenzionalnost al-Gazalijeva djela i nezavisnost njegova uma osigurali tom djelu tra nost koje dopuStaju i prosudbe 0 tomu da su »glavne po- stavke al-Gazalijeve dole u évrstu vezu s naravi suvremenog, umas, zbog gega_je-moguée reci dae »vode—modemog pokreta religijskog empirizma, s jedne strane, i logi¢kog pozi- tivizma s druge strane, nai Ge jednaku potporu_u_njegovim djelimaee. Jamac islama (hugatu-Lislam), Ures vjere (zayn ad-din) i Obnovitelj [religije] (mugaddid), kako su sve nazivali_al-Ga- Zilija, roden je godine 1058. u Tusu, w istognaj Perit je ostao bez oca, pobozna dervisa, te_ga je odnjegovao i prvo obrazovanje_mu_pruzio_otev_prijatelj. pobosni_sufi_Yasuf an-Nassag, Kasniji glasoviti_mistik. Studi jo8 u djetinjstvu u Sayha ar-R: 1M. Saced Sheikh, »Al-Gazalia, u Historia islamske flocofije, 11, ed. M. M. ‘Sharif, Zagreb 1988, st. 9. ? op. cit, isto mjesto. U wedi s time vidi i C. Velasié, Razmeda aiiskih flo- zofija, Zagreb 1978, svezak Ml, sit. 330-355, g0j2 autor usporeduje al-Ga- Zalijevu potragu 78 pourdanim 2nanjem 8 Descartesovom potragom, om gradu, a potom u imama Aba Nasra alls Gurginu. U dvadesetoj godini produzuje studij u glasovitom niSapurskom wéilistu. Nizimiyya u najuglednijeg. tadasnjeg a¥aritekog tcologa al-Guwaynlja, znanog pod nadimkom bre 4m alHaramayn. Program Skolovanja u Nizdmiyyi obuhva- Gio je teologiju, kanonsko_pravo, filozofiju, logiku, dijalekti- ku, prirodne znanosti, tasayawuf%, itd. Jo8 za studija isticao s otvorenosu duha i izrazitom sklonoséu i sposobnosu za eit 1085. umro njegov_uditelj imam al-Haramayn, je, u dvadeset osmoj godini Zivota, vec bio slavan sa svoje ucenosti. Ta mu je slava omogucila da dede na dvor seldzutkog via IMulka, koji ga je ubrzo ime- novao ravnateljem katedre za_teologiju na Nizimiyyi u Ga, u trideset i getvrtoj godini Zivota, najmladim.nositejem_takve €asti. Obnagajudi tu duznost, al-Gazall je vrlo_brz0_proiirio svoj ugled i utjecaj na cio islamski svijet. No a pics a ‘Sto ih je uzivao nisu ga mogli obraniti od zahtjeva njegove urodene duhovne i inte- Iektualne ambicioznosti, Sto jeu njemu neprestance obna- viialo osjecaj_nezadovoljstva, i napokon izazvalo duboku intelektualnu i duhovnu krizu, Nezatomljiva kriti¢nost zn: jje2no i kritiénost spram sadrZaja vlastita miSljenj i sm predavaé i Poduéavatelj kanonskoga prava (0 kojem je nupisao znaéajna dela), smatrao je tu disciplinu znanjem koje sluZi tek uprav- Yanju prakti¢nim poslovima u Zivotu a ne spoznajom najvise Istine. Jednako nezadovoljan bio je i teologijom kalama’, smatrajuéi neprihvatljvim nekrititko i dogmatsko oslanjanje 2 Tatamuf je. arapski naziv za islamski misticzam, Koji jew europsko} Qlientalistckoj Iterturi poznat i pod nazivom sufizam. Potpunije @ teseneufs Eitatel} se more obavijestti iz slijedecih knjiga: F. Rahman, Duh cians, Beperad 1983, str, 183-233; Suffeam, Beograd 1981, (priredili D. Tanaskovie 1 Sop); E, de Vitray Meyerovitch, Antologiia sufiskih tekstova, Zagreb 1988, De Cohajit, Dervis redovi u jugaslavenskim zembjama, Sarajevo 1986 © kalau vidi daje ws ovoj studi (str. 10) na puki autoritet i judi intelektualnu nejakost najveceg dlijela teoloske misli. Medutim, ni intenzivno proutavanje filozofije, kojem se posvetio u teinji postizanja Sto savise. nijeg misljenja, nije urodilo Zeljenim ishedom: definitivno je zakljucio da se teologija ne moze graditi samo na moci razuma, koja je tek ogranivena domasaja i koja ne seZe do spoznaje konatne, najvise Istine. Sve to dovelo je do duboke krize, snazno obiljeZene skepticizmom, koji mu, medutim, nije mogao donijeti smirenje. Stoga se ponadao izlaz nadi w praksi tasawwufa. Ali, ni to obraéanje mistiékom putu nije urodilo pot- Punim i zrelim plodom - osloboditi se posve racionalnog misljenja nije bio u stanju, te je i dalje ostajao nesmiren Razapetost izmedu nepomirljivin krajnosti racionalnog mix. Yenja i mistiékog puta na koncu je dovela do posvemainje Ktize: zapao je u stanje u kojem je posve prestao jesti, pa je Eak i izgubio moé govora. Odrekao se profesorske duzZnosti na Nizdmiyyi i 1095. napustio Bagdad. Dvije godine proveo je u Damasku wu posvemainjoj izdvojenosti (u- minaret umayyadske dZamije), a potom se preselio u Jeruzalem, gdje je u “Umarovoj déamiji i u Kupoli na Stijeni proveo dtugo razdoblje posveéeno meditaciji. Nakon hada obilazio je razna druga sveta _mjesta i proveo vise godina na Putovanjima i Ziveéi Zivotom osamljena asketa. Godine 1105. vratio se u rodni Tu To razdoblje izdvojenosti i Posveéenosti meditiranju uro- dilo je bogatim duhovnim iskustvima, o Zemu al-Gazall tek Posve lakonski izvjeXuje u Mungidu®.\Temeljni utinak tih iskustava bilo je posvemainje potéinjavanje istini Qur’ Po povratku u Tus prihvatio se opet, nakratko, di lost Profesora teologije u NiSapuru, ali se ubrzo opet vratio u ih: Gazal, ebavlene od zablude, Sarajevo 1989. (prievod H. Neimarta, ‘Ty on (usp. str. 20) govori o tomu da je nepodnodjna stanja skeotenent WSenosti pourdanja w svoje spomaje bio ostoboden szahvaljyjucl mjction keoju je Uzviteni Bog ubacio u mei duu,