Mit kao podloga u Odiseji Grki mit tumaili su mnogi antiki pisci, nastojali da ga sistematiziraju i slobodnim dodavanjem detalja

unesu red u njega. Znatno interesovanje pokazivali su i pisci kasnijih epoha , ali je tek tokom ! i vijeka nastala prava poplava dijela koja su se bavila grkim i drugim mitovima, osvjetljavaju"i i tumae"i ih s mnogih aspekata # socijolo$kog, historijskog, antropolo$kog, etnolo$kog, %ilozo%skog, psiholo$kog, lingvistikog... &enomen mita jako je slo'en i obuhvatan, zadire u mnoge oblasti i zahvata mnoga razliita podruja zanimanja, tako da svaka analiza mita zahtijeva pomo" drugih znanosti. ( svome prouavanju mita i mitske slike svijeta, smatrala sam da bi bilo korisno izabrati konkretni materijal, u ovom sluaju knji'evno djelo Odiseja, u okviru kojeg "u obra)ivati ovaj %enomen. *o$ je tvorac !lijade i Odiseje, veliki +omer, govorio da je svijet mitova i legendi dar Muza ljudima kao zaborav zla i odu$ka od svih briga. (pravo je +omer taj koji je dao pjesniki prikaz teogonije, rodoslova bogova, prikaz njihovih obrednih naziva kao i pojedinosti njihovih kultova. -ntika .anti/uus # stari0 je pojam koji privlai pa'nju ljudi ve" stolje"ima, a antiki epovi i bajke pro'eti mitovima na$u ma$tu ispunjavaju svijetom koji je pun %antastinih pria i heroja sa nadnaravnim mo"ima. 1to se tie same rijei mit, ona je izvedena od grke rijei mythos, koja je osnovica za odgovaraju"u rije u gotovo svim jezicima. 2timologija grke rijei mythos nije do kraja obja$njena, rjenici spominju tek neke, nesigurne teorije. Zabilje'ena je prvi put kod +omera , gdje se, me)utim, javlja u $irokom rasponu znaenja, od rije, govor, javno odrani govor,razgovor, izgovor do injenica, prijetnja, zapovijest, zadatak, savjet, namjera i pria, p ripovijest. 3aje$"e znaenje, koje danas preovladava, jeste znaenje kojem odgovara na$a rije pria. 4e%iniciju, koju "emo danas naje$"e uti jeste da je mit %antastina pria u koju se nekada vjerovalo. 5ako se razvijala grka %ilozo%ija, razvijali su se i stavovi prema mitu, koji su se sve vi$e di%erencirali. 6ako se +eraklit i 5seno%an o$tro suprotstavljaju teoriji da je mit zabluda, 7laton s jedne strane kritizira mit, dok s druge strane upu"uje na njegovu odgojnu %unkciju, te s tre"e strane i sam pose'e za njim. -ristotel svoj stav o mitu izla'e 7oetici navode"i da je mit du$a tragedije. 3o, bez obzira koje njegovo znaenje bilo, ono $to znamo i $to je utvr)eno jeste da je mit knji'evnost, kao i cjelokupnu umjetnost, uinio udesnom i klasinom. Grka knji'evnost postaje toliko klasina da se u skoro svim kasnijim knji'evnim periodima pisci vra"aju na antiku knji'evnost i iz nje crpe teme, principe i ideje za svoja djela. 6ako se i u kasnijim knji'evnim izra'ajima mogu na"i prie mitolo$kog karaktera. Mitologija nije samo materija iz koje je izronila grka knji'evnost, ona je i arsenal, odnosno podloga i osnova cijele grke umjetnosti. 7ored toga ona je tlo na kojem poslije izrastaju nauka i %ilozo%ija. Mitovi ne govore samo o udnim stvarima u grkom naslje)u, oni govore o postanku predmeta materijalne prirode, govore o postanku prirodnih sila, govore o postanku svijeta i dru$tva, i naravno govore o postanku samih bogova. !z ovoga vidimo da se mitolo$ka slika razvila u vi$e %aza i u du'em vremenskom periodu, odnosno cijela mitologija se razvila uporedo sa svije$"u i %ilozo%ijom grkog dru$tva. Grka mitologija ima svoju najva'niju pretpostavku o oblikovanju mita a pretpostavka jeste pripisivanje svojstava ljudske psihe predmetima okoline. 6ako sve ono $to nisu mogli shvatiti Grci opisuju mitskim priama, a sve ono $to nisu mogli objasniti Grci pripisuju djelima bogova. -ntiki ovjek je pod velikim utjecajem mitologije i religije, koje ga prate u

njegovom svakodnevnom 'ivotu. Grki se ovjek zna nositi sa svojim bogovima, jer ih je on oblikovao po svojoj slici i prilici. Grke mitolo$ke %igure su u potpunosti antropomor%izirane, a 'ivot bogova na Olimpu se u mnogome ne razlikuju od 'ivota obinih smrtnika. ( grkom mitu se izdvajaju dvije kategorije mitolo$kih %igura, a to su8 besmrtni bogovi i heroji. +eroji od bogova otimaju tajne koje su im od koristi, a bogovi te tajne ljubomorno uvaju i na stra$ne muke stavljaju one koji se odva'e da te tajne otkriju drugim ljudima. O tome svjedoe mitovi o 7rometeju, -tlantu, 6antalu i 9izi%u. 3ajve"i od svih je svakako mit o 7rometeju, koji je od bogova ukrao vatru i za to bio strogo ka'njen. 9ada uvi)amo da je grki mit uistinu ne$to veliko i znaajno, ali malo je djela koje ga svjedoe. !ako je malo djela ostalo sauvano, to naravno ne znai da ona nisu pisana. 3ajve"a djela iz ovog perioda su +omerova !lijada i Odiseja. Ova djela slobodno mo'emo nazvati spomenicima grke knji'evnosti, koji su rezultat dugotrajnog razvoja. +omera mo'emo smatrati vladarom antike knji'evnosti, ali i pored toga historiari knji'evnosti ga smatraju nejasnim, neodre)enim i problematinim. 5nji'evni historiari su oko velikog epskog pjesnika razvili ne$to $to je poznato kao homersko pitanje. 9pekulacije oko +omera i njegovih djela zapoete su jo$ davno. 7rve sumnje oko +omerovog autorstva i pjesnike sposobnosti izlo'ila je heterika kritika, koja se pita8 4a li je +omer autor svojih djela: +eretika kritika stavlja pod upit i +omera kao stvarnu linost i smatra ga mitskom %igurom. Ono $to se pripovijeda o njegovom 'ivotu, %antastino je8 tajanstveno vanbrano ro)enje od boga, te osobno poznanstvo s mitskim linostima epa. 4o$li su do spoznaje da je +omer 'ivio u stolje"u pr. n. e., a u to vrijema Grci nisu imali pismo. !z toga su izveli zakljuak da bez pisma +omer ne bi mogao napisati dva op$irna epa kao $to su !lijada i Odiseja. 6eorija o nepostojanju pisma oborena je kada je dokazano da su se Grci jo$ u drugom mileniju pr. n. e. koristili pismom linearno ;. +istoriari su postavili tezu po kojoj je +omerova epika proiza$la iz duge tradicije usmenog epskog pjevanja. 4o postavljanja ove teze do$li su nakon uoavanja slinosti +overovih epova sa tradicionalnim usmenim epskim pjevanjem. 7odudarni elementi se oituju u izbjegavanju metrikog optereenja, te'nji naelu stih<reenica, sporosti u pripovjedanju, skloniosti iscrpnim opisima, upotrebi tipinih epskih tema i upotrebi ustaljenih epskih izraza. Ova podudarnost nije dala konano i pouzdano rje$enje. 3ajapsurdnija i najsme$nija teza je bila ona o postojanju pravog i nepravog +omera. 4o zakljuka su do$li zbog uoavanja razlike u tempu !lijade i Odiseje. 9matrali su da je pravi +omer onaj koji je napisao !lijadu, koju odlikuju brz tempo i jedinstven stil. 3epravi +omer je bio onaj koji je napisao Odiseju, jer je ona sporijeg tempa i razliitog stila. Za ovu tezu dato je razumno i prihvatljivo rje$enje. =azliku u stilu su obajsnili sazrijevanjem +omerove linosti. Zakljuili su da je !lijadu +omer napisao u mladosti i da zbog toga ovaj ep ima brz i razdragan tempo, a Odiseju je +omer napisao u svojoj zrelosti pa je zbog toga stalo'enijeg i mirnijeg tempa. Ovo je obja$njenje prihvatljivo, jer se podrazumijeva da epove nije pisao u isto vrijeme. Mnogi su se slo'ili da je +omer svojim epovima obilje'io antiku knji'evnost, ali ep Odiseja ne samo da je obilje'io taj period, ve" je postao kralj mita i kolijevka iz koje "e se kasnije razviti cijelo kraljevstvo mitova. 6eoretiari tvrde da je +omer !lijadom Grcima dao bogove, a Odisejom mit i mitski svijet. ( !lijadi se govori o ratu i herojskom dobu drevne civilizacije pa je mo'emo nazvati tipinim ratnikim epom, dok je Odiseja ep koji govori o mirnodopskom 'ivotu i mo'emo ga nazvati obinom svakodnevnicom. Odiseju sa dana$njeg aspekta gledi$ta mo'emo posmatrati kao bajku, iju je monotoniju iscrpne epske %orme zamijenila 'ivost Odisejevih putovanja i lutanja po dalekim

zemljama. Odiseju mo'emo nazvati i avanturistikim epom, ija je ljepota upravo u jednostavnoj i istoj naraciji, koja je pridonijela tome da nam se itava atmos%era epa uini potpuno realistinom. >arolija cijelog epa le'i u Odisejevom pripovijedanju, jer se u tom dijelu uoava najvi$e mitova. Odiseja je ep o svakodnevnici, u kojoj glavni junak nije surovi sna'ni ratnik polubo'anskog porijekla, ve" realan ovjek. +omer nam je podario Odiseju kao ep o obiteljskom 'ivotu i obnavljanju rasturene obiteljske zajednice. 9redi$nji motiv u Odiseji je nastojanje Odiseja da se nakon dugog putovanja svijetom vrati svojoj 'eni i svom sinu.Odisejev put nije lagan, jer ga ometaju razne opasnosti, zamke i napasti, koje on pomo"u svoje domi$ljatosti sve svladava. 6a ogromna Odisejeva 'elja da se vrati svojoj 'eni 7enelopi i sinu 6elemahu, uinila je Odiseju himnom o branoj vjernosti. Odiseja slavi brak kao trajno sjedinjavanje mu$karca i 'ene. 7remda je Odisej junak velike snage on svoje zapreke svladava snala'ljivo$"u i mudro$"u, a kroz zapreke ga vode vjernost i ljubav prema 7enelopi. =adnju Odiseje mo'emo podijeliti na dvije jednake polovine. 7rvih dvanaest pjevanja opisuju Odisejeve do'ivljaje do povratka na !taku, kao i sve ono $to se u to vrijeme de$ava na !taci. 4rugih dvanaest pjevanja govori o Odisejevoj osveti nad proscima i o njegovom potpunom zdru'ivanju sa 'enom i sinom. 7rva cjelina slavi mit u najve"em svjetlu i daje nam uvod u potpunu mitsku sliku svijeta, dok nam druga cjelina daje samo jedan jedini mit, a to je brana vjernost.