Obiaji

(Katunska nahija u Crnoj Gori)

M i u n M. P a v i e v i Boi Ve poetkom, decembra poinju pripreme, da se doeka sto sveanije Boi. Zaklata je svinja, a sa njom bar dva sitna brova (koza ili ovca), i stavljene da se sue, da se imadu sa im omrsiti na taj dan i da im ko koga njihova ne mogne prekoriti: Ti se ni na Boi ne omrse. Isto tako se vodi velika briga i da se imade pia, a naroito vina. U Dobrskom Selu nema kue, koja nema loza, i svak se uva od domaega vina, da se njim prelije badnjak to je biriet za loze. Kada se je obezbijeilo sa jelom i piem, vodi se briga i za ogrev, jer je grehota tih blagih dana ikakov posao raditi. Zbog toga se donese puno hrastovih drva, koja se ostavljaju za Boi. Ova se drva zovu badnjarice. Svejedno je ba, koji e se dan donijeti badnjarice u mjesecu decembru, ali se pazi, da budu to prije donesene, da se prosue. Njihov blroj nije ogranien: to ih je vie, to bolje, ali ih ne smije biti manje nego je mukih glava u kui, obino ih je 7 ili 9, a rede 11. Pazi se, da budu mlada i vitka hrastova stabla teine 2530 kila. One se ne sijeku kao obino drvo, nego se abadnjae. Da bi se zabadnjailo, treba drvo sjei koso i sijee se do srca (sredine) drveta. Onda se tu prestane sa sjeom pa se prijee na protivnu stranu, da se i sa druge strane zasijee, ali taj zasjek ne smije biti na istome mjestu, nego oko 10 cm nie. Kad se i sa te strane zasijee do srca, drvo samo pada i rascijepi se za onih 10 cm, koliko i u sredini ostaje ravne povrine. Badnjarice ne donose ene, nego samo mukarci, a u onoj kui, gdje nema mukarca nego udovica ili su djeca jo maloljetna, donesu ih komije ili neko od rodbine. Ko se rauna za dobrotvora te kue, taj i donese, to ne mora biti jedan, nego i vie njih. Kod donoenja badnjarica kod kue ne vri se nikakav naroiti obred.

Obiaji

7_

Badn jarice se ne postavljaju gdje i ostala drva, nego se prislanjaju uz kuu, i to uz stranu, gdje su vrata. Badnjarice se mogu donijeti i na sam Badnji dan, ali se ti ljudi raunaju za nemarne. Badnjak se bere na Badnji dan u zoru i donese se kui, kada .sunce graniva. I badnjak je od hrastova drva i zabadnjai se kao i badnjarice samo dva puta, t. j . kada padne na zemlju, opet se presijee na sredinu na zabadnjaeni nain. Krajevi onog presjeka na sredim ostaju jedan kod drugoga, a vrh se okrene ka korijenu. T a k o se povee vrh uz badnjak. Nosi se tanjim krajem badnjaka naprijed, t. j . onim presjekom na sredini, a deblji kraj badnjaka i vrh ostaju ostrag. Kad se donese kui, ovaj se presjek u sredini osloni na zemlju, a badnjak se prisloni uz vrata, tako da doe na vie deblji kraj badnjaka i njegov vrh. Badnjak donosi samo domain kue, a ako je on iznemogao, to radi njegov zamjenik. Kad ga je prislonio uz kuu, okitio ga je lovorikom, kostrinom, brljanom, a kite ga nerandama i jabukama. Domaina srijeta domaica na pragu od kue sa peninim kolaem i bocom vina. Ona stoji na pragu i prije nego je on stupio nogom na prag, naziva joj: Dobro jutro i estit ti Badnji dan. "Ona mu odgovara: Dobra ti srea, is tobom zajedno i ovi i drugi i svaki blagi dan. Zatim mu daje da grine kola sa jednog kraja i kae mu: Vo imja oca, zatim okrene protivnu stranu i kae i sina, onda na treem kraju: i sjatago duha i na etvrtu: amin. Tako je uinjen krst od ugrizanja. Kad je rekla amin, predaje mu kola u rake i dade bocu vina, da okusi i od njega. Ovaj je kola nainjen na Tucin dan. Toga dana se prave i kolai za djecu, koji su u obliku krsta, srca i kopnja, da budu dobri hriani, dobra srca i junaci. N a Badnji se dan uurbano radi, tako da bude sve u pripremi, da se za sva tri dana Boia nema to raditi. .Badnji dan se sve do uvee ne razlikuje od ostalih dana osim ito'se post pojaa jo vie. N e stavlja se u jelo ak ni zejtin. Kada pone da se sputa mrak, onda i poinju obredi. Naroita se panja poklanja stoci, da se sa njom izvre svi obredi, jer se je i Hristos meu stokom rodio. Kada se dogone s pae, na vratima stoje sa unutarnje strane dvoje eljadi sa zapaljenim svijeama, da izmeu votanih svijea prolazi stoka. N a prag jstaje se poprijei kosijer, pa preko njega mora proi sva stoka.

148

Miun M. Pavievi:

Kosijer se stavlja zbog toga, jer je to glavni alat obana, a i to je od gvoa, pa od gvoa bjee zli duhovi. Kada se je smirila stoka, onda se pristupa loenju badnjakaPrije nego je izaao domain kue, da ga unese, zapale se votane svijee i unese se vrea penine slame. Svijee moraju drati dvoje eljadi sa obadvije strane vrata, a od slame uzme iz vree i postavi dvije hrpice na dva suprotna kraja od ognjita, tako da kada unese badnjak, da ne poine na zemlji nego na slami. Kad je izaao iz kue domain, sva eljad moraju biti na nogama, a mukarci poredani po starjeinstvu, blie vratima onaj, koji je stariji. Domain presijee vezu, koja je vezala vrh i badnjak, pa pnese samo badnjak, a vrh ostavi. Badnjak uzme na ruke i unosi ga tanjim krajem- naprijed. Pri ulazu na vrata treba da ue prvo desnom nogom i kae: Dobro vee i estito vi Badnje vee. Svi mu odgovaraju: Dobra ti srea i s tobom zajedno i ova i druga i svakoga blagoga dana. Zatim polae badnjak prekosred vatre,, koja je jako podloena suhim drvima, da bi se mogle brzo zapaliti badnjarice. Kad je domain poloio badnjak na vatru, izlazi njegov nasljednik i on na isti nain unosi vrh od badnjaka. Isto onako pozdravlja pri ulazu i isto mu onako odgovaraju. Vrh od badnjaka ne polae se na vatru uz badnjak, nego unakrst preko badnjaka. Isto se to radi i sa badnjaricama, koje unose po redu mukarci sa. istim pozdravima kao i badnjak. One se kao i vrh polau unakrst preko badnjaka a jedna uz drugu. Badnjarica se lomi na paran broj, obino 7 ili 5?. Jedna se ostavi za Mali Boi (Novu godinu), kada se loi uz sline obrede. Kada su sve badnjarice unesene i naloene, domain prosipa slamu pored vatre. Zatim uzima pogau, na koju je pri mijeanju udaren proskurnjak. Preko te pogae prelije vino na jednom kraju badnjaka i kae: Badnjae veseljae, ja ti dajem vina i pogae, a ti nama i vina i pogae i svake dobre i plemenite sree. Ovo ponovi i na drugoj strani ognjita i badnjaka, zatim prelijeva badnjarice pa preko ognjita uini krst sa vinom u etiri njegova oka. Kad je svreno sa prelijevanjem, sam srkne vina sa rijeima: Zdravi mi i svi bili i dao Bog i njegovo Rodestvo, da ga doekivamo za dugo i za mnogo u asti i potenju, u zdravlju 1 veselju, u slozi i ljubavi sa svom braom i druinom i sa svakim,.

Obiaji

149

k o od nas imao ikakve ilake. Svi mu odgovaraju: Da Bog da. Onda predaje vina najstarijemu mukarcu, da i on srkne, pa svima redom. Kad su svrili sa vinom, domain jo nije isputao onu pogau Iz ruke, nego je sada lomi preko, glave: pravo namjesti glavu na .sredinu, navue rukama ravnomjerno. Kad je prelomio, gleda, koje je vea polovica, da li ona u 'desnoj ili lijevoj1 ruci. Ako je komad ostao vei u desnoj ruci, onda e biti bolja idua godina nego je bila prola, a ako manji, bie gora. Zatim poljubi presjek i zagrize zalogaj, pa onda predade nasljedniku. Ovako poljube i zaloe svi ukuani. Domaica postavi nave (u kojima se mijesi hljeb) na slamu pored vatre, a u njima sud za jelo. Ona pogaa, preko koje se je prelijevao badnjak, razlomi se, da se pojede za veeru. Prije nego su sjeli za veeru, oita se molitva Oe na. Za to vrijeme gore votane svijee. One svijee, izmeu kojih je unesen badnjak, prelijepe se za vratnice, da tamo dogore. Jedna je zabodena u pogau, gdje i stalno ostaje, a jednu dri domaica. Onu, sto je drala domaica, uzima domain, poljubi je u sredinu i na to mjesto, gdje je poljubio, dodirne je elom. To isto urade sve ukuani. Zatim sjede da se veera. N a Badnje vee se ne sijeda na stolice, nego prekrtenih nogu na slami. Za veeru se priredi pirina, a pospe se medom. Jo dou razna voa kao jabuke, orasi, ljive i drugo. Radost je, kada vatra jako plamsa i kada puckara. Vjeruje se: kome jae vatra gori, da je ta kua i srenija. Nema bojazni, da e se od tolike silne vatre i kua zapaliti, jer je Bog uva. Ta vatra ne zaipaljuje, ak se vjeruje, da se ni verige nad ognjem, koje stalno lie plamen, ne zgriju, nego ostanu hladne. Preko badnjaka nije slobodno da prijee ena, dok ne prijee mukarac, jer bi se ubudue u toj kui raala samo enska djeca. Djeci se daje da bacaju kestenje u vatru, pa gataju, kakav e porod imati: ako pucaju kestenji, rodice se muka djeca, a ako ne pucaju, onda enske. Kome badnjak prvo pregori, u toga je i vatra bolja, t. j . taj je sreniji, a svak bi htio da je sreniji od drugoga, zbog toga stalno vatraljem darkaju badnjak. Kad je badnjak pregorio, izae domain kue na prag kuni i puca iz revolvera. Tako se u neko

i5o

Miun M. Pavievi:

doba noi uju puke na svaku stranu. Kada je badnjak pripravan da pregori, domaica stavi crijepku na vatru, kao da e da peehljeb, i kad je ve pregorio, stavlja je u upretnjak, gdje se pee hljeb,, a domain odvoji ugljeve od badnjaka i namjenjuje ih zato e koji: ovaj e biti penica, ovaj drogi rumetm, trei pasulj i t. d. Za. sve pomene usjeve. Kada ih je postavio na crijepku, domaica ih pokrije saem i nagrne vatrom, kao da je zapretala hljeb da se pee,, i to tako ostaje do ujutro, da ;ga 'domain p o ugljevima gleda, kako e mu to idue godine ponijeti, da toga i vie zasije. Ako je ugljev pretvoren u pepeo, rod e biti dobar, a ako je crn, bie rav. Poslije veere pjevaju se pjesme, a najvie pobone, a i vesele. Svi ukuani pjevaju, a naroito djeca. Uvee se navjesi pinjata napunjena kastradine i prute; ali mora biti i crne kobasice (napunjene svinjskim mesom). Kad se je navjesila pinjata i poela da vri, potrlja se onaj spoljni gar na njoj, pa ako se pojavi po njoj puno onih sitnih iskrica, t. j . ako gori onaj gar na pinjati, bie i para te godine. N a Badnje vee ne sjedi se tako dugo, jer treba ujutro rano ustati, da se ide u crkvu. Svi polijegaju na svoja mjesta, a domain ostaje da uva badnjak. On za svo vrijeme sjedi na slami pored vatre, da se ne ugasi. Badnjarice ne spotie, nego ih samo bolje pribija jednu uz drugu, ali badnjak ne dira nikako, sve dok se na Boi izjutra ne vrate iz crkve. N a Boi se ujutro ustaje, kad zazvone na crkvi prva zvona, a to je oko sata poslije pola noi. Kad su ustala eljad, ne estitaju Boi jedno drugome, jer se ne valja, dok pop sa crkvenih dveri ne kae: Hristos se rodio. Kad zazvone druga zvona, ide se u crkvu, i to svi odrasli, samo ostane jedno, koje e uvati vatru. Tree zvono oglauje, da je poela leturija i crkva je uvijek dupke puna. Kad je svetenik zavrio leturiju i rekao: Hristos; se rodio, onda izlaze iz crkve i miroboaju se, t. j . svi se meu sobom po tri puta poljube uz rijei: Hristos se rodio i odgovor: Voistinu se rodio. Grehota je toga dana ma sa kim biti u omrazi, pa se treba javiti i miroboati i sa neprijateljem; ako se toga dana ne pomirie, znai, da nee nikada. Kada se vraaju kui, a to je u zoru, onda se dozivaju domaini kue, pored ijih se kua prolazi, i estita im se Boi. T a d a se i svrate u kuu, da mu se spotakne badnjak.

Obiaji

151

Pri ulazu u kuu unese se granica dubova, koje su odsjeene od badnjarice, a skoene na jednu gomilu pored vrata, da kad ulazi neko u kuu, uzme tu granicu, da je stavi na vatru. Kad ulazi u kuu, kae: Dobro jutro i estit vi poi. Ukuani mu odgovaraju: I s tobom zajedno i ovi i drugi. Kad je stavio> granicu na vatru, onda dohvati badnjak i malo ga gurne naprijed u vatru. Tada govori: Svaka vi srea naprijed ila kao list i trava u urdevu danu. Zatim se poljubi sa ukuanima uz pozdrav Hristos se rodio i Voistinu se rodio. Nije obavezno, da mu se ta dade da se poasti, svak ima dosta kod kue. Ovo svraanje po kuama pri povratku iz crkve daje naroitu ivost, i to je najivlje doba Boia. Kada se je dolo kui, onda se kao i u ostalim kuama unosi granica, estita se Boi, spotie se badnjak i ljubi se sa ukuanima. Domaica je ve ranije objasnila nekojemu od djece, ta treba da odgovara ma Boi na pitanja, prije nego je ulo u kuu. Dijete izae iz kue, da i ono unese granicu, a domaica zatvori vrata pa stane za vratima, a dijete (a ne starije i odraslo eljade, jer je starije greno, a dijete je aneo Gospodnji, pa to ono kae, tako je) iza vrata kae: Dobro jutro vi i estit vi Boi. Domaica odgovori: Dobra ti srea i s tobom zajedno, a ko si ti? Ja sam aneo Gospodnji pa vam nosim mir Boji i svaki biriet. A kad si ti aneo, kai mi, kako emo biti ove godine sa zdravljem i sreom? Dijete odgovara onako, kako je naueno, a pita ga sve ono, to bi eljeli da im se desi u toku te godine. Dijete odgovara, razumije se, samo povoljno. Kad je zavreno doaptavanje kroz zatvorena vrata, puste ga unutra. N a Boi ujutro djeci se dade da okuse najprije ribe, da budu zdrava kao ribe, a zatim im se daje crne kobasice. Djeca su toga dana najslobodnija, jer znadu, da nee biti kanjena. N a Boi se dijete, a ni odrasli ne smije udariti, pa ni u ali, jer e mu na to mjesto izai ir, gdje ga udare. Kad se je estitao Boi kod kue, ide se u komikzk i kod rodbine da se estita. Boice se eli (provesti u prijatnom raspoloenju i u to veem krugu, a naroito to pazi rodbina. Zbog toga se polaze redovno podijeljena braa, a ako tih nema odijeljenih, onda blii roaci, t. j . itava familija prijee na prvi dan Boia u bratovljevu kuu. Samo se pazi, da se kod kue ne ugasi vatra pod badnjakom. Tu

152

Miun M. Pavievi:

itavi dan jedu, piju, zabavljaju se, a sutradan prijeu kod drugoga brata. Ako je ove godine prvi dan slavljen kod starijega brata, a drugi kod mlaega, do godine e biti obratno. I ako su tri brata familije, sva tri su prvoga dana kod prvoga, drugog kod drugoga, treega dana kod treega brata, a to zovu polaenje. N a ovim se gozbama jede i pije bez mjere i ne smije se ni pomisliti na neku tednju, a to za sva tri dana Boia. N i na prvi dan Boia ne smije se ni stoka zaboraviti. oban na Boi ujutro poe medu stoku i njoj estita Boi. Ponese u rukama jedan ipak i zakopa ga pod prag od staje, da bi stoka bila puna torina koto je ipak zrna. Prvoga se dana obino ne udaljavaju od kue, nego samo u roake i komije. Ako je lijepo vrijeme, onda se zane oro i igra se na nekom guvnu za to podesinom. Drugi dan Boia dolaze odive u rod, pa to bile da su mlae ili starije, i sa sobom povedu mlau djecu, koja ne mogu bez majke. Pa i ako je odiva udata u istom selu, opet noi kod roditelja, a ne vraa se kui. Sa sobom iz doma u rod ponese neke darove, kao pleku, prutu, voe i tome slino, da ne ide u rod praznih ruku. Rod je pri povratku tako isto dariva. Odiva se osobito rado doeka i pazi se, da je to bolje ugoste i da se prijatno osjea, da zna, da ima gdje doi i da se sa tim ponosi. Odiva ostaje najmanje jednu no u rodu, a ako je mlada i to joj je prvi put, onda do Nove godine. Trei dan Boia opada vanost svetkovanja. Toga dana uvee domain vadi zaostali dio od badnjaka iz ognjita i gasi ga vinom. Taj zaostali dio pazi se da bude ni manje ni vie nego ono zabadnjaeno pare od oko 10 cm. To se pare badnjaka skloni obino u uipretnjak, gdje se hljeb pee, da se opet zapali na Novu godinu sa onom badnjaricom, koja je za Novu godinu ostavljena. I na Novu godinu se ne pusti da cio dogori, nego se izvadi jedno pare, opet se ugasi vinom i odnese meu loze, da bi dobro rodilo. 2 a sva tri dana Boia kua se ne mete, da se vjetice ne pokupe u bunitu; tek treega dana uvee domaica pokupi slamu u vreu i poisti kuu. Slama se odnese na njivu, gdje je penica, i tamo se od nje naini krst. Ovaj krst uva plod, da ga vjetice i drugi zli dusi ne odnesu na tuu njivu. Ova je slama zato, to je u peninoj slami Hristos roen.

Obiaji

153

Mesojede i poklade Od Boia do poetka velikog posta uz t. zv. Mesojede skoro se nita i ne radi do jede, sjedi i pjeva u selu, ako nema korote Odmah poslije Bogojavljenja poinju sijela, iz jednog domaina u drugoga, birajui u onoga, koji ima prostraniju kuu za horo. Mlade do dan-dva prije oglasi, gdje e u subotu ili nedjelju veee biti horo, prinesu se drva za ogrev, i tek se veera, prvijenci horovode ve su tamo. Domain ih rado prima, ali im prethodno sve objasni i odredi se reditelj. Znak su dva pucnja puke. Za as je puna kua. Kolo poinje sa pjesmom: U planine nae svete, ili Pod Ostrovom u planini Knjaz Nikola sabor ini, ili koja poskoica: Bijela vila klikovala dok se ne zagusti hvatajui se u kolu i muko i ensko, koliko prostor kue doputa. Iza kola poinje horo: igraju dva i dva momak i djevojka sve tako, dok bude dosta. T u igru prate pjevai pjesmom, dok kolo samo pjeva i okree se. Poslije poinju okretne igre, ili odmor, kada pjevaguslar pjeva uz gusle. Dok kola igraju, dotle stariji oko vatre uz crveniku vina priaju o bojevima i pjevaju uz gusle. Tako se provodi do poslije pola noi, kada svi odlaze zahvaljajui domainu i pjevajui do svojih kua. Najvie se hora, kad dolaze odive, zetovi i prijatelji kada je u selu prava gozba. Tako ti prou Mesojede i pojede se ljepe i ljepe uz pjesmu, a Bijelu nedjelju ostavi se najbolje. Obino se te nedjelje (siropusna) jede .sir (bijeli smok), skorup i riba, a na Poklade bijele najbogatije. P o varoima ima maskarada i uz najveu sveanost spali se karnoval. Ako je selo vee, i tamo se prave makare, inae sakupe se na guvnu, iznese se vino, pije se igra do mraka, a o veeri gdje se odredi horo do zore. Post U novije doba, a osobito nakon ratova, post je bez razlike veoma popustio. Danas rijetko ko posti etvorogodini post, srijedu i petak, dok prije onaj, ko nije redovno postio posti, pa vodini post (5 januara, Krstov dan, Sv. Jovana, Usjek, glave Jov. Krstitelja) i jo neke dane u godini, taj nije bio Boiji poglavito starije ene. Danas se rijetko nae po koja starica, koja redovno posti petak i srijedu, etvoro posta: veliki post, boini (bar tri nedjelje dana),

154

Miun M. Pavievi:

velje-gospoinski i nekoliko dana Petrova posta, kao i ona nekolika, zapretana dana u toku godine. Rijetko je, ali se ipak nae osobito zaduni petak, koga se dana i ne jede skoro nita. Ima starijih, ena, koje se ne bi omrsile, pa ma u najveoj bolesti u. post vjeruje i lako joj je postiti. U prilog postu priaju: da je neki zloinac ubio ovjeka i kad su ga uhvatili, pitao ;ga je kapetan: ta si na ubijenoga naao? U torbi hljeba i sira, odgovorio ubica. Pa ta si uradio i ali li, e si ga ubio? Sir sam bacio, jer je trefila srijeda, a hljeb pojeo. Ne alim ga, jer se je mrsio, a ja se mrsim u posti. Mnogi su mislili, da je ma to bolje uiniti, negose omrsiti. Ali, danas se u mnogome popustilo, i mlai kau: nije grijeh, to se pojede, nego ono, te se drugome uini. Uskrs Najvema se djeca raduju otuda i pjeva: uskrsnim crvenim jajima, te se

urev danak i zelena trava, Vaskrsenje i arena jaja!

Nakon sedam nedjelja velikog i strogog posta omrs na Uskrs, prijatan je i jedva doekan. N a Veliki petak spremaju se jaja, kuvaju se, farbaju te araju uz neopisanu djeiju radost. Domaica sprema uz jaja slatkia, a domain je nabavio i jagnje za pecanje. U crkvu je obavezno poi. U staro doba stariji ljudi nakon sedmonedjeljnog posta obinosu se na Uskrs priestili; danas je toga rijetko. Pred crkvom ljudi se pozdravljaju sa Hristos voskrese, ljube se tri puta, pa postariji i izvade crveno jaje i tucaju se. Priaju, da je pred nekom crkvom neki nestako i mladi bioofarbao od drveta izraeno jaje te i potucao svakome jaje i odnio ga. Kad se doznalo, porodila se svaa, te je krv prolivena, i od toga doba zabranjeno je tucati se, dok se ne vidi, da li je prirodno jaje. Ljudi se polaze, ali manje nego o Boiu, a djeca, pa i ostariji igraju se na jaja, valjajui ih na struku naroita igra. Krstonoe Svaka crkvena optina ili povee selo, ili pleme, diu krste jednom u godini poevi od ureva dana do Male Gospoe na. dan crkvene slave (hrama), koji je u tome mjestu. T o je dan za

Obiaji

155

optinu kao krsno ime za domaina, kojeg se dana stranci (iz. drugih optina) i poaste. Sluba Boija obavlja se ranije. Narod doe u sveanom ruvu,, naroito mlade. Ko je zavjetan, taj donese: vune, sira, rijetko' ko jagnje, to se javno proda i ide kao prihod crkvi. Kad se narod prikupio i sluba se otsluila, zavjetina unovila, svetenik izae, pozove narod i digne se litija. Crkveni barjak nose brastva po redu, a esto puta poaste i po kojeg gosta, iz druge optine. Stariji ljudi uzmu stare ikone, i litija se krene, prvo oko crkve, a poslije u odreenom pravcu kako je to uobiajeno. Urede se dva i dva, p r v o muki pa ene. I mukarci i enske, najvie momci i djevojke pjevaju: Krste nose, Boga mole, Gospodi pomiluj! Pjeva, kako ko hoe, pjeva svetenik, pjevaju aci, i tako se ide do odreena, mjesta, gdje se ima vodica zakrstiti, zadravajui se obavezno* na odreenim mjestima i itajui evanelja. Ako nema seoske stare crkve, pred kojom se krstonoe due zadre, onda prou kroz selo, zaobiu ga i najzad se i vrate istim redom pred crkvu, odakle su i krenuli. Pred crkvom, poto se otslui Boije slovo, nastavi se narodno veselje: mlade povede kolo. Mnogi nose i teko oboljele bolesnike, da krstonoe prijeu preko njih tvrdo vjerujui na ozdravljenje. U nekim mjestima (na pr. u Zeti) obani natjeraju stoku, da je krstonoe rastjeraju, neki seljaci pak mole, da im se i kroz njivu penice proe ili kroz vinograde, vjerujui na bolji biriet! Optinari, ako je mjesto zakranja vodice udaljeno ili crkva slavljenica, pobrinu se za ruak, poglavito, ako ima gosti iz drugih sela te ih poaste, poslije ega nastaje narodno veselje do kasno. esto puta, ako je ljeto suno, optina die krste-bogomolstvo za kiu, skoro uvijek sa dobrim rezultatom. Krsna slava Krsno ime - slavu imaju i slave samo Srbi i to je najvei dan u porodici, kada na trpezi ima svega u izobilju i ne ali se nita, samo da gosti budu poaeni. T o nasljedstvo od starih i najstarijih vremena jo od doba prijelaza u hrianstvo, ne bi niko zabatalio, a da toga dana ne poasti i ne napi je u slavu JBoiju.. Najvie se slavi: Nikolj dan, urev dan, Arandelov dan, Mitrov dan i drugi sveci, za koji se dan sveari od ranije spremaju, da nita ne manjka.

I56

Miun M. Pavievi:

Uoi sveca zapali se kandjelo pred ikonom svijea, gdje se eljad pomole Bogu, i zapali se tamnjan. No proe u pripremanju za sjutra. Rano ujutru eljade, koje se odredi, uzme punje (vino) i proskuru (prasforu) i svijeu te odnose u crkvu, a uzme i itulu, da pop pri prosnoimidiji spomene i lanove pokojnika toga doma. Ako svetenik nije ranije doao uoi sveca da prekadi, oekiva se odmah, poslije slube. N a trpezi eka ga hljeb krsni kolac, svijea i vino. Poto se zapali tamnjan, svetenik pone da ita, a crkvenjak, koji ga prati, da odgovara. Sva eljad kuna prisutna su. Svetenik pjeva tropar i kondak svecu, nasijee krsni kola sa jednog kraja, prelije vinom, a zatim ga uzme i sa domainom okree ga i pjeva: Svjati muenici i t. d. pa anje likuj i rodi sina i t. d. i najzad prelome kola, poljube i postave na trpezu. Svetenik zavri prekadu, blagoslovi, estita krsno ime i prisutnima dava da poljube krst i po komad nafore. Do podne dolaze prijatelji oni, koji se polaze, i ostaju na ruku. Oni pak, koji dolaze na estitanje, ne zadravaju se dugo i odlaze u drugog sveara. Svojta i odive dou dan ranije. N a slavu se ne poziva niko, osim onaj, koji e biti na ruku, ve idu bez razlike na pie (estitku), naroito p o varoima, po cio dan. Domain i domaica rado primaju goste, poaste ih rakijom, vinom, kafom, a za mezu svake akonije, to' se samo nai moe. Domain toga dana slui gologlav i cio je dan na nogama. Kad doe doba ruka, prijatelji posijedaju po stareinsku i ponovo ponu piti rakiju, dok domaica ne donese supu poinje se jesti. Poslije prvog jela (obino supe) ustaje najstariji u elu trpeze i napije u slavu Bozi ju i sveca domainova krsnog imena, poslije ega se otpone i piti vino. Napijanje u slavu Boiju obavezno je i to je poetak pie i razgovora. Rtiak tee u najljepem redu, praen zdravicama u slavu sveca a za zdravlje domaina, pa i po kojom alom zdravicom, ne zaboravljajui i domaicu, koja se odmah javi, zahvali, odzdravi, i ponovo se pije. Ruak se zavri sa crnom kafom, kada gosti ustaju, idu kod vatre (zimi), nastave pie, a tu se odmah, kao porueno, nae i guslar, koji otpjeva prigodnu junaku pjesmu. Ve oko i 4 sata po podne prijatelji se razilaze (nekad se tri dana slavilo) i samo mogu ostati odive (ki, sestre i dr.), kojima je daleko poi, na konaku. N a veeri uvijek je manje ljudi obino

Obiaji

47

onaj, kome je daleko bilo doi, ili nije imao koga poslati od. domaih. estitke se primaju do kasno u no, a po neki navrate se i sjutridam na t. zv. potarice da vidi, je li to ostalo. Krsno ime slavi se najbogatije i niko nita ne ali, samo da. poasti. Dok su slavili po tri, pa i sedam dana opet je lake bilonego danas; jer se onda bogato iz vagana (drvene zdjele) jelo i meso (peciva) po trpezi sjeklo. Danas je luksus i svaki hoe da ima. svega a to kota i domain se utroi vie nego je kadar. Krtenje Nigdje se tako ne cijeni kumstvo kao u Crnoj Gori, ak se: zovu kume i daljna svojta. Ima t. zv. mokro kumstvo pravo, kad se krava, i vjenano, pa i iano. Posljednje je od. nevolje kad se iz ma kakvih obzira zove prijatelj, da ia dijete.. Ima jo jedno vano kumstvo, a to je kumstvo od umira kad su kue u zavadi, ili se zakrvie, pa hoe da ih pomire, te se i okume krtenjem. Kad se dijete rodi, ako je zdravo, ne krava se odmah, a ako< ne odmah se pozove svetenik i kum te ga i krste. Kad nema u. blizini svetenika, dijete se krsti u t. zv. mali krst. Krtenje se obavlja ili u kui ili se dijete nosi u crkvu. Svetenik ita molitve, zaduhne, blagoslovi vodu u kupjeli, razvije edo, uzme ga i da ga kumi, koja ga, dok se obred svri, dri na. rukama. Kad se krtenje obavi i edo okupa vodom te sv. mirom pomae i povije, i svetenik i kum umivaju se te estitaju roditeljima. Ime novoroenomu daje obino majka i to se prima. Kum dariva kume i enu, koja ga je nosila, i poslije ruka gosti se: razilaze. enidba Prije 90 godina Filip Nikolin Filipovi iz Dobrskoga Sela i Kenjo Stankov Jankovi sa Ceklina imali su ene bree. Kako su. oba eljeli da se oprijatelje, to i rijee, da se njihov porod orodi, t. j . ako budu muko i ensko, da se vjenaju, a ako budu obojemuko, da budu pobratimi; a ako pak ensko, da su posestrine. Kenju se rodio sin, a Filipu ki Krste, koja nije za drugi dom osim za moj, kako je rekao Filip, kad je doao Kenjo da uglave

:i 5 8

Miun M. Pavievi:

.svadbu. Krste je bila luda. Ovo je sluaj vjeridbe u kolijevku ili ak u trbuh. U to je doba ena imala vrlo malo prava za odreivanje sudbine svoga djeteta, nego je sve to bilo oeva briga, ali sada se to izmijenilo, pa se sve radi u dogovoru, ne samo oca i majke nego i djece, a u ime sviju njih odgovara otac kao kuni starjeina. O keri se vie brine majka, a o sinu otac. Prije nego je djevojka stasala za udaju, majka joj poinje pribirati priju i uvijek po neto odvaja na stranu za djevojku, i za te enske potrebe ne treba da se raspituju mukarci, jer bi sa raunom sitniarili. Savu Perovu Jablanu sedamnaest momaka je prosilo ker mu Bulu. Momak ga izazvao na strugu od obora i po obiaju ga pripita za djevojku, a on odgovorio: Ne mogu je ove godine dati nikome. Momak se vrati kui i ne ulazei kod Sava, a djevojka je doznala tek drugi ili trei dan, da je bila proena. Ovaj je sluaj bio prije trideset godina. Iako djevojka nije potpuno spremna sa prijom za udaju, ipak je majka izvodi na ogled uz Mesvijee pa i prije pa,zarnijem 4anom na Cetinje ili na Rijeku. Nikad nee priznati ni majka ni ki, da su zbog toga izale, nego da su dole nekijem drugim poslom radi kupovine. Kad ne moe majka da izae, onda je puta sa nekim od rodbine, ali nikad samu bar za prve tri godine, otkako pone ii po pazara. Pri polasku na pazar majka je savjetuje, da se dri stidljivo i ponosno i da se ni s kim uputa u razgovor, a ako bude pree (potrebe), umjee neko mjesto tebe razgovarati. N a ovim ogledima nikad ne pristupa ni jedan momak djevojci, pa i da je misli prositi za sebe. On se raspita preko drugih, odakle je i ija je, pa ako je ba voljan, da i ona zna za njega, uputi joj neku njegovu roaku, da se porazgovaraju i tako ukratko dozna togod o njoj. Kad je ve poslao roaku, ima pola nade, da ce doi da je prosi. Ako se stvar povoljno razvija, onda i on pri povratku kui sluajno pristigne usput roaku, koja je u drutvu sa djevojkom, da je bolje vidi i uje. Ovaj sluajni sastanak treba da je vrlo kratak, da se djevojka ne zastiuje. Provoenja ljubavi nema ili bar se ne smije znati da je ima. T o provoenje ljubavi moe biti samo u tome sluaju, ako su se jedno drugome dopali, ali nemaju mogunosti da se vjenaju bilo

Obiaji

159

zbog siromatine ili zbog toga, sto ona ima stariju neudatu sestru pa nee da je preskae i da joj gubi narok, ili da on ima starijega brata. Ako je zbog siromatine, onda se on rtvuje i preduzima put u inozemstvo da zaradi. Bivalo je sluajeva, da su ili u Ameriku na zaradu, tamo ostajali po sedam godina, a djevojci dao prsten ili golu rije, pa ga ona eka i nikome pa ni majci ne kae, dok se vrati i dok je od roditelja po obiaju isprosi. Kada momak treba da izvadi prsten, onda ga djevojka vadi iz krinje i tek se tada zna, da su bili vjereni. Ovakvi sluajevi nijesu povoljni za roditelje kako to da njihova djeca neto uglavljuju bez njihova znanja! Zbog toga se radije daje rije nego prsten. Nikad djevojka ne trai prsten kao garanciju, jer bi to bila uvreda za momka i time bi mu se iskazalo nepovjerenje, nego ga on sam nudi. Provoenje ljubavi moe biti samo u plemenu, ali ne i izvan plemena sa nekim, koga ne poznaje od roenja. Ako se dozna, a djevojka provodi ljubav i sa njim se ne uzme, onda je ostala bez naroka. Momka, koji iznevjeri djevojku, nerado uzimaju druge djevojke. Ne zavisi od djevojke, kada e se udati, nego kada za nju dou da je prose. Udaja poinje sa esnaestom godinom. Preko dvadesetipete je starija djevojka, a kad ima 30 godina, rauna se da je ostalenica. Momci se ne ene prije 25 godina, a najvie od 3035 godina, kada je vidio svijet i postao sposoban da rani famelju. Kad je momak sazrio, a jo se nije oenio, kau: Niko ga ne nagoni. Ako je zadruna familija pa ima puno eljadi i mukih i enskih za rad i ne osjea se potreba nekoga novoga lana, onda se je sramota momku istai, da se eni. Neko treba da ga nagoni na enidbu, da se i sam okuci. Kad je ve pristao, pitaju ga, je li mu se koja dopala, a ako nije, onda mu oni preporuuju djevojke; zatim ide na pazar na ogled. Kad mu se je neka dopala, prvo pita, ija je, da vidi, je li od familije, koja mu odgovara. Ako joj ne zna familiju, raspituje se prvo za familiju, kakva je, je li asna i potena i da li su bili dobri (junaci), i jesu li svi zdravi, da se preko poroda ne uvue boli jest u potomstvo. Osobito se pazi, da joj ko u familiji ne bude hrom, tuberkulozan ili lud. Tek kad je familija u redu, onda se moe gledati djevojka. Prvo je pitanje: je li potena i da se za njom ne povuku ju ra vi

i6o

Miun M. Pavievi:

glasovi. Tek onda doe njeno zdravlje i ljepota. Vrednoa se rauna kao dobra osobina, ali nije presudna, jer prilika provrijedne eljade. Miraz ne samo se ne trai pa tako i ne daje, nego ga i izbjegavaju. Taj novac niko ne eli da mu ude u kuu, jer se obino kae: Odiva donijela, odiva e ga i odnijeti, ili: To je neija pustinja, ne elim se njom koristiti. (Obino se miraz ostavlja enskoj djeci, to je materinstvo, koje enska djeca opet nose sobom, kad se udadnu.) Miraz dobije djevojka, koja nema nikoga od muke linije, a to je iskoptina, i tu nema prijatelja, a vjerovanje je, da je grehota trati na iskoptinu, jer e se i sam iskapati. Deava se, da djevojci umru roditelji, a ostane imanje njoj pravom nasljedniku. Takva sirota da se uda i poe u tuu kuu, njena oevina oigledno bi propadala, i tad se ona uda pod ustavom: da njen mu doe k njoj, na njeno imanje, da tu u zajednici ive. T o se zove domoenstvo. N a ovakvog zeta mladoenju ne gleda se lijepo, ma da on nita runo nije uinio. O svima ovim osobinama je otac raspitivao i mjerio im vrijednost pa je odluivao, to se moe zanemariti, a to ne. Sin se nerado eni preko volje oeve, jer je otac iskusan i gleda u budunost, a ovjek se eni za porod, da mu se trag ne iskopa, a ne samo da ima enu. Grijeh je ostati neoenjeno, jer je t o Boja volja, pa je ovjek duan tu volju ispuniti, a i da mu ima ko za na taj svijet svijeu pripaliti. Kada su skupljeni svi povoljni glasovi za djevojku, onda polaze da je prose. P r o s i d b a se vri na dva naina: ili se pripita za djevojku, pa se kasnije vri prstenovanje i uglava (svadbe), ili se odmah prosi i prstenuje, a naknadno se uglavi svadba. Kad je djevojka iz istog plemena, pa momka znadu i djevojka i njeni, onda se za djevojku pripita i ide sam otac, jer je momak suvian znadu ga. Otac a ako nije otac iv, onda stric blii ili daljnji ide da pita za djevojku. Obino se polazi pred vee, kad su svi kod kue. Prvo se raspita, je li domain kod kue, pa tek onda ulazi. Kad je uao u kuu, odmah poto je nazvao dobro vee a prije nego je sjednuo, kae: Vi imate djevojku za udaju, a ja sina (sinovca) za enidbu, pa ako htjedne Bog, da budemo prijatelji.

Obiaji

II

Ne sijeda se zbog djevojke, jer kad bi prosac sio, onda po vjerovanju ne bi vie nikad ni jedan doao, a grehota je djevojci stati na narok zbog toga prvo pitaju pa sijedaju. Domain rijetko kad dade odmah odluan odgovor, nego kae: Sjedi, pa da razgovaramo, a kada se spoznamo, onda emo se dogovoriti. N a t o otac sijeda i stalno razgovor okree na stranu. Sramota ga je, da se sam hvali, ali iz okola kao sluajno ispria sve, to imaju. Pri polasku pita otac: Hoete li mi odgovoriti to za ovo, to sam dolazio? Oni mu kau: Poruiemo ti u prvu subotu na Rijeku (ili u petak na Cetinje). I prije nego su odgovorili, zna se, kakav e biit odgovor. Ako je od djevojake familije doao na pazar vie nego jedno, znai povoljan odgovor. Tada se i rodbina momka prikuplja na jedno pa ekaju, kada e se sastati oevi, da i oni ostali sa njima pou u kavanu. Djevojin otac kae: E prijatelju, neka nam bude sreno i birietno! Onda se tu aste, a i prisutne aste. Tu ugovore, u koji e dan biti prsten i uglava. Ako je nepovoljan odgovor, onda otac djevojin kae: Od onoga, to smo razgovarali, nema nita. Ako ne poznaju momka, onda on ide sa ocem ili stricem da pita za djevojku. Sa njima moe poi i neki daljnji (roak, kome je zadaa da hvali i istie dobre strane momka. I u ovom se sluaju ponovi sve kao i ranije. Ako su pak rijeeni, da je ne dadu nikako, onda se izgovaraju, kako nije djevojka spremna ili ne moemo je ove godine dati nikome i tome slino. Poslije ovakvih odgovora obino se ponavlja prosidba po jo jedan ili dva puta. Pri ponovnom proenju djevojke obeanja i hvale se poveaju, pa se najposlije rijee, da je dadu i kau: Pa neka bude sreno za obi je strane. Onda onaj roak izae na prag kuni i puca iz revolvera dva puta, i to je znak dadoe mu je. N a taj znak navale u kuu komije, a naroito djevojine drugarice, da joj estitaju i da joj vide vjerenika. Ona se stidi i obino bjei iz kue, a one je silom uvode u kuu. Kad se po drugi puta prosi djevojka, onda se odmah p r s t e n u j e . Najprije se dozove djevojka i u ime sina budui svekar joj da prsten, a pored toga neto i od njegove strane. Ako su dobro poznati, pa se zna i debljina prsta, onda se je ponio prsten zlatan ili srebrni, a ako se ne zna, onda joj se da
ZBORNIK ZA NAROD. IVOT XXIX

i6z

Miun M. Pavievi:

prsten u pare obino se da napoleon u zlatu, pa djevojka kupi sama prsten, a u vie sluajeva i ne kupi prsten, nego to drugo, a za vjenanje posudi prsten. Obavezno je darivati i majku joj ili maehu, a tako i sestre. Tada njene drugarice pjevaju svatovske pjesme, pa se i njima neto pokloni. Nikakav se poklon ne ini mukarcima djevojine rodbine. Kad je prstenovata djevojka, i ona sama prilazi svekru i primajui prsten poljubi ga u ruku. Sad djevojka dariva svekra i daje mu arape i koulju, a tako i onome roaku, a tatu dariva zet. Pri polasku kui opet poljubi svekra u ruku, a za svo vrijeme se ne zdravi sa momkom niti ga gleda, nego se stidi. Od prije 20 godina uobiajeno je, da se djevojka prstenuje i uglavi svadba onoga dana, kad doe pop u kuu kod djevojke, da uini predbrani ispit. Otkad djevojka primi prsten, za nju se kae da je pod prstenom ili pod vjerom, a za momka samo vjeren. Oboje se zovu vjerenici. Prije 1910 godine nije bilo predbranog ispita, nego momak javi popu, da je vjeren, i on uini proglas dva puta u crkvi. Tako se djevojka do na dan vjenanja nije vie vidjela sa vjerenikom. Od dana prstenovanja djevojka se stalno sprema za vjenanje i na Cetinje ili na Rijeku poe jedan ili dva puta, da prikupi sto joj nedostaje za darove, koje e dati muevtjevoj rodbini. U toj je pripremi pomau i drugarice, da bude to opremnija. Ako je siromana pa nije mogla prikupiti darove, a i sada t o n e moe, onda joj poklanjaju strine, tetke i daljnje svojte iz brastva razne poklone, da joj se nae, da se ne zastidi. Ako ponese vie poklona, to je i vea ast za djevojinu familiju. Bivalo je puno sluajeva, da se je ba zbog tih darova razbijala vjeridb, t. j . djevojka nije kadra da da poklone, a bez njih nee da se udaje, a nee ni da od vjerenika primi za njih novac. Poslije prstenovanja javi i svekrva, da e doi na svilu. Obino dolazi na 8 ili 15 dana poslije prstenovanja. Ako ne poznaje djevojku, onda je tada zvanino i posjeti i donese joj darove; ali neto mora biti i svileno, obino svileni rubac. To rade iz vjerovanja, da snaha bude meka i vrijedna kao svila, t. j . da bude posluna i rodna. Svekrva dolazi obino u nedjelju iz

Obiaji

1*3

jutra i ostane na ruku. Tada je djevojka vrlo vrijedna, da se pokae pred svekrvom. Ako poznaje djevojku i ako su se ranije posjeivali, onda zajedniki kupe neki poklon, to voli djevojka, a da zvanino ne posjeti snahu. Zaove odnosno sestre vjerenikove se sa buduom snahom upoznadu na Cetinju ili Rijeci. Njihova je dunost, da tada doznadu i veliinu cipela, koje e joj kupiti djever i donijeti ih na dan "vjenanja, da joj ih obuje. Za svo vrijeme vjeridbe stide se i momak i djevojka od svijeta, osobito djevojka, i uvijek tvrdi, da joj nije milo, to se udaje. A kada je pripita ju: Pa zato se udaje?! ona e: E, ja ne mogu zauvijek na ovo ognjite ostati, da budem na smetnju brai i ;njihovoj fameli. Ima narodna izreka: Nezvano se ne ide ni u svatove. Zbog toga mladoenja ili mu otac, a tako i otac djevojin idu kod roaka 1 prijatelja i pozivaju ih na s v a d b u . Obino kae: Ja se u nad Boji enim, pa te zovem na svadbu sa pecivom. Ako nije rekao sa pecivom, to znai, da ga zove samoga bez familije. Sa pecivom se pozivaju roaci i brastva do istog pasa (pokoljenja), a po majci samo braa od ujaka ili tetaka. Ostali se pozivaju na svadbu. Ako na svadbu doe samo jedan mukarac, on ne donosi nita od jela ili pia, nego samo pokloni .mladoj novaca pri povratku kui. Ako se na svadbu poziva neka daljnja udata tetka ili roaka ili neka samohranica iz brastva, onda ona donosi peninu pogau i bocu (3 litre) vina. Za pecivo se kupi dobro ugojen ovan, zakolje ;se i odere, natovari se na konja onako odrt, a sa strane vise dvije torbice sa arenim resama, iz njih viri pogaa i boca vina. Za 'konjem idu svi oni, koji e na svadbu, a pecivo se dotjera na 2 sata pred .mrak u subotu uvee. Sramota bi bilo, da se donese neko :mrzivo pecivo. Svi roaci i prijatelji, koji su pozvati na svadbu, dolaze najkasnije do mraka u subotu uvee. Isto se radi kako kod momka tako i kod djevojke. Ako je zadruna kua i ima puno prijatelja, moe se vidjeti, da vise oko 25 peciva, t. j . da je dolo na svadbu 25 familija; odvie su oni, koji su doli samo sa pogaom i bocom vina.

164

Miun M. Pavievi:

Svi ovi gosti ostaju'stalno tu kako na hrani tako i na spavanju za to vee itavi dan u nedjelji, a tek se putaju u ponedjeljak poslije ruka. Za svo vrijeme svadbe prava je guva u kui, jer u jednome ili najvie dva odjeljenja ne moe se tako lako- smjestiti toliko svijeta. Veliki prostor, zauzimaju vatre, gdje se u punim kotlovima kuha meso. Tada gore po dvije pa i tri vatre jedna pored druge. Uz te se vatre na ranju okreu ovnovi peciva. Da bi se olakalo domainu, goste poslije veere na konak pozivaju njegovi roaci iz brastva. Za vrijeme donoenja i pri stovari van ju peciva estita se svadba mladoenji (djevojci). Svi stariji gosti sijedaju za veeru u prvu partiju, a zatim mlai i ene, a tek u treu djeca. U prvu partiju pazi se da sjednu starije odive, kojima se ukazuje svaka, panja, jer su one lako uvredljive i sa pravom trae, da im se ukae stima. Via je urba na svadbi kod djevojke negoli kod momka, jer se kod djevojke brinu, kako e doikati izvanske ljude, pa su zato u poslu i gosti. A za doek i stimu meusobnu ne pazi se mnogo. Dok kod momka nee vie biti gostiju nego to je, jedino to e dovesti nevjestu. U subotu vee uje se pjesma kod djevojke, pa se zane oro, a kod momka se ne igra prije nego se dovede nevjesta, t. }.. prije nedjelje u podne. Za sve ovo vrijeme, poto su ve doekati gosti, djevojka se skloni u neko zasebno odjeljenje, da se ne zastiuje, a i sreuje darove, koje su joj donijele enske, koje su dole na svadbu, koulju i dr., a najmanji je poklon sapun i arape. Onoga dana, kada su se sastali otac momka i djevojke na uglavu, da utvrde svadbu, u koju. e nedjelju biti (jer je vjenanje samo u nedjelju), uglave i to, koliko e svatova biti. Mladoenja unaprijed zna, koliko e otprilike biti svatova, pa taj broj i trai da mu prime. Ako zbog siromastine ne mogu taj broj doekati kod djevojke, onda oni odrede, koliko ih najvie mogu doekati, pa se po tome i upravljaju, kad se rasporeuju svatovi. Svakome se svatu zna ime p a tako i mjesto, gdje dolazi. U svatove idu samo mukarci, a nikako ene, i to odrasli mukarci. Ovo se vjeruje, da je ostalo jo iz doba krvnih osveta, kada je trebalo po cijenu ivota dovesti djevojku, za koju se je polo, pa i ako se izvri napad. Djevojka se mora dovesti, pa ma i svi svati

Obiaji

165

uginuli. Dijete se, ali ne mlade od 9 godina, pusti u svatove^ ako nema oca i jedinac je, p a se tako iekuje, da to prije ude medu ljude. Ponos je za momka, ako ima zorne svatove. Zbog toga su svatovi obino ljudi od 20 do 40 godina. Idu i stariji, ak dc? 60 godina, kada tim hoe da ukazu naroitu ljubav mladoenji. Svi svatovi idu jedan za drugim, jer su putovi bili samo postopice, pa je i danas tako ostalo u obiaju. Za svo vrijeme puta ne mijenjaju mjesta. Gdje e dobiti mjesto u svatovima, to nije sporedna stvar, od toga se vrlo esto pravi pitanje i uestvovanja na svadbi, pa je i napuste, ako dobije nepovoljno mjesto. Zbog toga se i pazi pri odreivanju svatova i mladoenja ih i ne odreuje sam, nego tek onda, kada su svi na okupu. Tome se dogovoru pristupi poslije veere u subotu uvee, uoi svadbe. Najvanije je odrediti: prvijenca, staroga svata, barjaktara, runoga djevera, drugog djevera, pustosvata i vojvodu. Ostali su svatovi bez imena, ali je ipak vaniji onaj, koji je prvi. Za kuma se obino uzme stariji ovjek. I pri izboru kuma kao i pri izboru prijatelja pazi se da bude ugledna linost, ali ne i takva, koja je visokim poloajem odmakao pa mu nije parta. Zbog takvog izbora deava se, da se na kumstvo poziva jedna linost vrlo esto, pa mu se kasnije ba tako rado ne ide, ali je vjerovanje, da je smrtni grijeh ne primiti kumstvo, pa to bilo ponueno i od krvnoga neprijatelja. Dok je vladala krvna osveta, deavalo se je puno sluajeva, da je ve protivnik zamahnuo noem da ga probode ili otsijee glavu, a ovaj mu vijeta kumstvo rijeima: Ha ne Bog ti i Sv. Jovan! Razumije se, da mora i u toj prilici primiti kumstvo, i tada prestaje i neprijateljstvo, koje se pretvori u prijateljstvo'. Prekrenje ovoga vijetanja kumstva mora iskapati onaj, koji ga nije primio. Ovakva se kumstva obeana. U ovom je sluaju mladoenja duan da se prvo raspita, da li su njegovi stari duni kumstvo, pa ako nijesu, onda on sam moe da bira kuma. Kumstvo se obeava i u drugim prilikama, kada je neko na nudi novanoj ili gdje je u pitanju ast ili tome slino, a to- zavisi od nekoga drugoga, pa da bi se oslobodio kumstva: Uinili to za Boga i zlatnoga sv. Jovana. Ova obaveza kumstva je vana kako za onoga, koji je dao, tako i za njegov porod. Sa obeanjem kumstva nema ale, nego i mladii, kada u obinom razgovoru kau ti e mi biti kum, to se mora ispuniti,

166

Miun M. Pavievi:

pa bilo prije vjenano ili krteno kumstvo. Vjenanom kumu kau; obino zlatni kume mjesto onog dragi kume, za razliku ta kume kae kumu nuko. T o potovanje kuma je svuda u svakome doba i prilici. Zbog toga mu se i na svadbi ukazuje svaka ast. Ako je kum mlai ovjek i eli, da ide u svatove, onda je on prvijenac. Ako pak ne eli ii u svatove, onda on vodi na vjenanje do crkve mladoenju. Ko e biti prvijenac po rodbini, nije utvreno, samo se eli da bude iz istog brastva i to najuglednija linost, koja je dostojna, da vodi, ali i ako u brastvu ima takvih, a eli se ukazati ast nekome od uglednih prijatelja, to se i njemu ukae ast. Stari svat je uvijek iz brastva mladoenjina, a nikako neki od prijatelja, koji nije i njegov brastvenik. Stari svat treba da je ugledniji stariji i ozbiljniji ovjek. I ako prvijenac vodi svatove, ali je starjeinstvo staroga svata,, i sve ozbiljno, to se govori u ime svatova, to- govori sam stari svat.. On ide u svatovima odmah iza prvijenca. Iza staroga svata dolazi po redu barjaktar. On nije nikad iz brastva, nego se ta poast daje zetu, a ako> nije zet iv, onda sestriu, ili ako njega nema ili nije dorastao,, onda bratu od tetke (oeve sestre). Pazi se, da to bude mlad i zoran momak. Njegova je dunost da ponosno nosi barjak. Iza barjaktara se redaju po ugledu svatovi jedan iza drugoga,, dok se popuni odreeni broj. Nasred svatova treba da doe nevjesta, ali ipak u prvoj polovini prvi djever, runi, a drugi djever u drugoj polovini. Prvi djever je roeni brat, a ako njega nema, najblii roak iz brastva, a tek ako nikoga nema od brastva, onda dolazi brat od tetke ili ujaka. Drugi djever je daljnji roak takoe iz brastva. Runi djever vie paradira uz mladu, dok drugi djever se mora starati u putu, da ugosti sve svatove i mladu. Kada svatovi hoe nekoga da poaste jelom ili piem, to u ime svatova radi drugi djever. Njegova je dunost najtea. Najzadnji ide vojvoda, a pred njim pustosvat. Najmanju cijenu u svatovima ima pustosvat i to se mjesto napunja najmlaim svatom, bilo iz brastva ili od ostale rodbine. Vojvoda je iz brastva ili od ostalih svatova. Pri njegovu izboru pazi se, da bude aljiv i duhovit ovjek, koji e nasmijati svo drutvo a i znati odgovarati na dosjetke, koje bi pale na raun svatova sa neke druge strane

Obiaji

167

Svi njegovi govori uzimaju se sa te aljive strane. On je suta protivnost staroga svata, t. j . sav se njegov govor uzima neozbiljno. Ovo mjesto, i ako ima neozbiljnu ulogu, nije omalovaavajue, jer se cijeni duhovitost, pa ako je duhovit vojvoda, to je ponos sviju svatova. Sramota pada na vojvodu a i na svatove, ako nije znao odgovoriti. Ako doe do zaotrenih razgovora izmeu svatova, vojvodina je dunost da to pretvori u alu. Kad su se uredili svatovi, onda se poaste vinom za srenu pogodbu. Ponekad doe vrlo teko do te pogodbe, to neko misli, da mu nije dato mjesto, koje mu pripada, pa tako je potcijenjen. Polazak svatova od kue podeava se tako, da vrijeme utroeno na polazak, bavljanje kod djevojke i povratak ne prijee nedjelju u podne. Zbog toga ako je dalje kua djevojina, onda se i ranije poe, a to je blie, to kasnije. Pred polazak svatovi sijedaju po starjeinstvu za stolom i jedu. Iz kue izlaze po utanaenom redu, i taj se red ne smije kvariti ni pri polasku ni pri povratku. Drugi djever nosi torbu i u njoj mora biti djevojaka pogaa vrlo lijepo iarana a tanka. Zatim pleka (kaet) od brova, a ako e uz put jesti i svatovi, onda i za njih koliko je potrebno, ali se kaet mora donijeti u djevojinu kuu. Zatim nosi vino u uturi, koja mora biti drvena t. zv. svatovska cica. Jo nosi i bocu rakije. Ovu rakiju svraa u svaku kuu, pored koje prou, i dade eljadima da piju; to se kae svratio je zdravicu. Ovo treba odvratiti svatovima tako, da kada se svatovi vraaju sa nevjestom, da im se iznese zdravica. ' Dok svatovi stignu kod djevojine kue, tamo treba da je ve sve pripremno za njihov doek. Najvanije je, da djevojka bude spremna. Oko njenoga udeavanja vode brigu ene drugarice. Mjesto, gdje se sprema, treba da je u neposrednoj blizini do onoga, gdje sjede svatovi. Zbog toga se ona smjesti na neki od kreveta u uglu, ako nema tu neka mala sporedna sobica. Taj se krevet ogradi aravama, od kojih se naini panski zid. Kad je ve gotova sa oblaenjem, onda treba da se oelja na nevjestaku, ali joj prvo treba kapu skinuti. Kapu sama djevojka ne skine, nego njen brat. Njene drugarice jave mix, da je gotova da joj se skine kapa. Zato ona ne treba da zakopaje gornju koulju niti da je opae suknjom, nego da stoji komotno. Brat uzme kapu sa sestrine glave i metne joj je u njedra govorei: Otsad vie nijesi

i68

Miun M. Pavievi:

djevojka, nego nevjesta i neka ti bude sa sreom da Bog da. Ona se ispravi na noge, a kapa joj padne na zemlju. Zatim je oeljaju i zabrade na nevjestaku. Najinteresantnija je svilena marama bijela i plava, koja izgleda kao ahovsko polje. Ta se marama samo taj dan nosi i nikad vie. U potonje vrijeme i za taj se dan ne puta, nego je zamjenjuje svileni crni veo. Prije dolaska svatova nevjesta treba da je potpuno spremna, samo nije obuena, jer joj obuu (prije opanke a sada cipele) donosi djever. Kada se svatovi pribliuju kui i kada su na pomolu, t. j . vide djevojinu kuu, pucaju iz revolvera: oglasili su se, da idu. N a taj ih znak srijeta neko od mlaih ljudi, iznese im rakiju i ide pred njima, da im pokae put do kue, u kojoj je svadba. Kad su doli pred kuu, tu ih eka kaca sa vodom, iz koje zahvati neka od djevojaka vode i poliva svatove, da umiju ruke, ali im ne da da iste ruke. Dok se svatovi izmivaju, ulazi u kuu runi djever, unosi torbu sa djevojakom pogaom, plekom mesa, bocom vina i djevojakom obuom, to stavi na sto i izae iz kue, a da nije i jednu rije rekao za svo vrijeme. To znadu ukuani pa ga zadirkuju, da to progovori, i nude ga, da ga poaste. Kako umiju ruke, tako i ulaze za svatovsku trpezu. Dok su se izvanski svatovi umivali, dotle su domai posijedali za trpezu i ne ustaju, kad dou izvanski, nego ih doekuju sjedei. Trpeza je duga, da za njom mogu da sjednu svi svatovi i domai i izvanski. Izvanski su oni, koje je poslao mladoenja, a domai, koji sjede nasuprot momakima. I domai imaju iste nazive kao i izvanski, ali je glavna uloga samo starih svatova i vojvoda. Svatovska se trpeza stavlja na duinu od ulaza, tako da kada ulaze redom, kojim su dosii, da prvijenac doe na elo (vrh) trpeze, a vojvoda na zaelje. Istim redom i istovremeno ulaze i domai svatovi. 2 a trpezom se ulazi poevi od zaelja, i to domai svatovi sa desne strane trpeze posmatrane od ulaza u kuu, a izvanski sa lijeve strane. Samo stari svatovi sjede na posebnim stolicama, i to u elu trpeze stari svatovi (domai i izvanski) jedan do drugoga, a u zaelju vojvoda domai i izvanski. Ostali svatovi sjede na klupama.

Obiaji

169

Kad su uli za trpezu, prvijenac je ustupio elo trpeze starome svatu i stao mu s desne strane. Pri ulazu svatova u kuu ne smije se kvariti red zbog zdrav1jenja sa ukuanima ili prijateljima. Ko hoe da se pozdravi sa nekim od svatova, prie mu iza lea za trpezom i tu se pozdravi, ali svat ne ustaje. Zbog toga se i ne rukuju, nego samo pitaju za zdravlje. Trpeza je vrlo duga, sastavljena od nekoliko stolova. Ranije su bile naroite sveane trpeze, za to izraene sa 'naroitom izradom ela i zaelja, a ivice su njene bile za 1 ili 2 cm uzdignute, da ne bi sa njih opadalo meso nabacano u gomilama na trpezi. N a trpezi ekaju svatove dva ovna ispeena na ranju pecivo. Jedno je pecivo okrenuto glavom starome svatu, a drugo vojvodi. Peciva u zubima imaju jabuku, ali vie puta narandu. U elu i zaelju ima po- dvije boce prvijenca (najbolja lozova rakija), tako da svaki stari svatovi i vojvoda ima po 'bocu rakije. Prije negoli su sjeli, vade iz depova stari svatovi zdravice, koje su od kue donijeli; izvanski stari svat stavlja tu zdravicu (ipak ili narandu) na bocu rakije domaega staroga svata tako mu je darovao zdravicu. Kad je uzvratio stari svat, domai die zdravicu i pije bocom, pa je predaje izvanskom starome svatu, a on dalje redom svojima svatovima, dokle doe zdravica do izvanskog vojvode. Odmah poslije nazdravljanja domaeg starog svata odzdravljava mu izvanski stari svat i predaje rakiju domaemu starome svatu, a on dalje svojima, dok doe do domaega vojvode. Tako se dese pred vojvodama ne dvije nego etiri boce rakije. Ovo je bila prva zdravica u ast dobrodolice. Dok svatovi redom piju rakiju prve zdravice, dotle stari svatovi darivaju jedan drugoga zdravicama, t. j . razmijene ono voe, koje su donijeli sa sobom u depovima, stavljaju ih na boce rakije pa kada su dole boce do vojvode i pili svi svatovi, tek onda e domain stari svat: E da sijedamo, gospodo svatovi. Onda svi svatovi sijedaju. Kad su sjeli, onda vojvode poinju alu sa tim, kako su oni dobili svu rakiju. Tada nazdravlja izvanski vojvoda i predaje je domaemu, a ovaj redom dalje, dok doe do domaega staroga svata. Odmah mu odgovara domai vojvoda, predaje je izvanskome, ovaj dalje, dok doe do izvanskog starog svata. Tako su boce starih svatova dole pred vojvode, a vojvode pred stare svate.

IJO

Miun. M. Pavievi:

I vojvode se daruju kao i stari svatovi. Ovo je druga zdravica. Na trpezi jo nema nikakvog pribora za jelo kao tanjiri,. noevi, viljuke i dr., nego se eka, to se reci stari svatovi. Prije 70 godina ova je peciva jataganom sasijecao izvanski stari svat i vojvoda. Od jednog zamaha trebalo je da bude prekinuto pecivo, ali i da se ne pokvari. Sramota je za njega bilo, da ga ne presijee, bilo da je nasjekao trpezu. A kako svak nije mogao biti toliko spreman, a i da bi mu se olakalo, to on zapovjedi, da zasijeku peciva momci, koji slue svatove. Izvanski stari svat i vojvoda uzmu iz ustiju peciva narande i kau, da se to sasijee, pravdajui se, da su zaboravili jatagane i tome slino. Kad su digli peciva, brzo se postavi pribor za jelo i slui se po redu jelo. Nekada nije bilo viljuke i noa, pa su jeli komade mesa rukama i tako im se zamastile ruke. Kada su zavravali jelo,, oistili su ruke o donjoj ivici trpeze i .govorili: Sve vi puno i ravno bilo. Da bi im ruke sasvim iste bile, davate su im marame svatovski faculeti. Ove se marame i danas daju svatovima, svakome p o jedna, a uzima se za one, koji su trebali doi u svatove, ali nijesu imali mjesta. Jedna marama se zavee i za katarite barjaka, koji stoji zaboden pored vrata, dok svatovi ruaju. Na vrhu katarita nabije se pri izlazu iz kue i jabuka. Uz jelo se diu zdravice, a njih je svega sedam. N a sedmu zdravicu ustaju svatovi i idu sa nevjestom. Nevjesta se izvodi poslije pete zdravice. Dok su svatovi sijedali za trpezu, dotle je runi djever postavio torbicu na trpezu, izvadio iz nje djevojinu pogau i razdijelio je djevojkama, da se uskoro udadu i one. Zatim je izvadio iz nje obuu (ranije opanke, a sada cipele), poao kod nevjeste, javio joj se, neto joj poklonio u novcu ili nakitu, a ona ga poljubila u ruku. Zatim joj je obuo desnu nogu, a dao joj da sama obuje lijevu. Zatim se vraa medu svatove, ali ga djevojke zadravaju i trae, da se otkupi; on im neto dariva, a one pjevaju svatovske pjesme. Kad se ispila peta zdravica, svatovi opominju djevere, da dovedu nevjestu. Djeveri ustaju, trae od brata, da im preda nevjestu. Brat se poljubi sa sestrom i sa njom se oprosti i estita joj budui dan, da bude srena. Kad se je sa sestrom oprostio, predaje je djeveru uz prigodan pozdrav. Kad hoe brat da je preda runom djeveru, njene je drugarice ne daju bez otkupa; zato djever mora

Obiaji

iyi

dati novaca, obino ih baca po djevojkama, da se one grabe. Kad su je drugarice pustile i brat je predao djeverima, djeveri je uzmu meu sobom: runi djever sa desne strane, a drugi sa lijeve i stanu na sredinu svatova zajedno sa nevjestom; vie ne sijeda ju djeveri. Dunost im je da paze, da niko ne smije dirnuti nevjestu, jer bi se djeca bacala na zjake, a ne na domovinu, a svak hoe da bude ouvan porod, pa ma kako bili dobri i prijatelji. Kad se je izvela nevjesta, postane veselje meu svatovima, obino pjevaju i ale se. Ta ala nikada ne smije da izae iz najuljudnijega tona, da se ne uvrijede osjetljivi svatovi. Kad je izvedena djevojka, trai se od majke, da joj estita put, to ona i uradi. Nevjesta se stidi, ne die oiju, a vrlo esto i plae; ao joj ostaviti brau, sestre i roditelje. estu zdravicu daju djeveri. Poaste naroitom aom, koju su sa sobom donijeli, stare svatove, i oni tu au treba da iskape. Zatim oni ispiju sami po au vina, i kada je djever poastio i sam najposlije iskapio au, onda je onako praznu predaje nevjesti, i ona je stavi u njedra. Ovu au nevjesta nosi na vjenanje, da se iz nje sa mladoenjom priesti. Sedmu zdravicu podie izvanski stari svat i zahvaljuje se na doeku. Ozdravlja mu domain i eli im srean put, a ve su ranije nekoliko puta izlili elje, da bude sreno prijateljstvo za oba doma. Izlaz svatova biva istim redom kao i ulazak. Prvijenac ide prvi, a za njim stari svat. Djevojke pjevaju, a na njih svatovi bacaju novac. Brat je ve preruio vino iz cice (uture), koje su svatovi donijeli, i nalio ga njegovim domaim vinom u torbu ili je stavio pogau i pleku mesa. Ovo iznosi iz kue, otprati nekoliko svatova i predaje torbu drugome djeveru i puca iz revolvera i vraa se kui, kad im je ponovo estitao put i sestri poelio sreu u braku. Kad hoe da se vrati kui, zove sestru po imenu: N. (ime) bio ti sreni put i puca iz revolvera. Kad brat zove sestru, ne dadu joj djeveri ni da se odazove ni da se okrene, jer bi svu sreu ostavila u rodu, a ne bi je ponijela u dom. Pri izlazu preko kunoga praga nevjesta treba da povue nogom, da bi joj se drugarice, koje su na svadbi prisutne, udale te godine. Kad su svatovi izali iz kue i djever izveo mladu, puca iz revolvera, a za njim i ostali svatovi. Pucaju i domai i izvanski

1/2

Miun M, Pavievi:

svatovi i odgovaraju jedan drugome. Kad se odmiu od kue, zove domai stari svat izvanskoga: O stare svate! Evo me, evo. Bio ti sreni put! i puca iz revolvera, a izvanski mu odgovara: I tebe ostanak i on puca. Ovako rade i ostali svatovi. Mlai svatovi, obino neenjeni momci, bacaju se pri odmicanju narandama na djevojke, a one im uzvraaju. Pri ispraaju djevojke i svatova izlaze svi iz djevojine kue i zadugo ih gledaju, dok odmaknu, a i da vide, kako izgleda mlada nevjesta meu svatovima. Niko od djevojinih ne ide sa svatovima. Kad su ispratili svatove, onda ostali, koji nisu sjedjeli u trpezu sa svatovima, sijedaju posebno i ruaju. Kod kue djevojine postane pravo mrtvilo i opadanje veselja, dok se kod momka pojavom svatova stalno .poveava. Ipak su kod djevojine kue ostali i na veeri oni, koji su doli na pecivo, a samci veinom idu kuama, kada su ispratili svatove. Svatove svuda uz put aaju, t. j . iznose im zdravicu iz onih kua, gdje je djever pri polasku za djevojku svratio zdravicu. Zdravica je boca (3 litre) vina i na njoj jabuka, naranda ili ipak. Ovo voe sa zdravice uzimaju redom svi svatovi, a uvijek prvi nazdravlja prvijenac, pa onda redom piju ostali. Zdravicu pored puta dri neki mukarac i predajui je kae: Srena vi nevjesta, a svi mu odgovaraju: Hvala ti i zdravo bio. Prolazei napored svakoga svatovi nude da pije vina iz njihove cice, a i daju da jede. Ono jelo, to nosi djever u torbici, dade usput najradije nekome obanetu ili ako nau nekoga siromanijega, a ako ne nau nikoga, to podijele pred crkvom -onome, ko se zatee. Kad su se svatovi oglasili pucnjavom, da dolaze sa nevjestom, onda ide mladoenja sa kumom, ako nije on ve u svatovima, ili sa ocem ili stricem pred crkvu i tamo doekaju svatove. Svatovi nikako ne svraaju prvo kod kue mladoenjine, prvo idu na vjenanje pa tek onda kod mladoenje. Kad su doli svatovi pred crkvu, svi posijedaju, da se odmore, osim djevera i nevjeste. Njih troje stoji pored crkvenih vrata 1 dvore. Nevjesta treba da je stidna i da gleda samo preda se. Kad ih je svetenik pozvao pred oltar, potrebno je, da je prisutan samo kum, i samo se kum, a ne i stari svat, okree sa mladencima. Poslije vjenanja kum se je poljubio sa mladoenjom, a mlada ga poljubila u ruku. Tad djeveri opet uzimaju mladu meu sobom

Obiaji

173

kao.i prije, i svatovi se urede ranijim redom, kojim su i doli, pa se upute kui mladoenjinoj. Mladoenja sa onim istim, sa kim je doao,, vraa se kui, ali treba da doe prije od nevjeste sa svatovima. On ne ide skupa sa svatovima, sa njim obino doe i svetenik na. ruak. Kad. se pribliavaju svatovi kui, svi su u iekivanju, da. vide mladu, pa se i ne polae velika panja i na obrede svatova pri ulazu u kuu koliko na nevjestu. Nevjesta kada se je primakla pred kuu, vadi iz njedara jabuku i prebaci je preko kue. Ako se ne povrati, nego je potpuno prebaci, onda e kuu odmah prisvojiti, a. ako se jabuka neprebaena povrati, ostae joj uvijek kao tuda. Ovu prebaenu jabuku iza kue treba da ugrabe djeaci, a nikako djevojice, da bi se raali mukarci i enske ne uzimale maha. u kui. Pored vrata od kue sjedi neka enska i na krilu dri muko* dijete od 1 do 5 godina. Nevjesta ovo dijete uzme u ruke i sa njim ue u kuu, poljubi ga i dade mu jabuku, u kojoj je zaboden novac. Ranije se je na prag kuni postavljala pustina od vomate vune, da preko nje meko ue nevjesta, da bude meka kao vuna (posluna), a i da joj rad u kui bude lak. Kad je ulazila u kuu,, posipala je svekrva penicom iz reeta, ali se je to napustilo. Sada samo pristupi svekrva i poljubi se sa snahom, a iza nje ostale enske^ Svatovi odmah sijedaju za trpezom po starjeinstvu, ali ne: sijedaju djeveri, nego sa nevjestom stoje iznad kuma i starog svata i dvore ih. Kad je dovedena nevjesta, tek onda je postalo pravo veselje i igranje, pjevanje. Ako igra oro, ne gone nevjestu, da igra, nego samo jedan ili dva puta poigra sa djeverom. Kad su svi svatovi ruali i kad su uz pie nazdravljivali,, nevjesta se svakome pokloni, ko joj je nazdravio. Pri ustajanju. iza ruka poljubi svatove u ruku. Zatim i ona sijeda sa djeverima da rua. Isto ovo ponovi se i uz veeru. T o vee nevjesta spava sa zaovom ili jetrvom, a nikako sa. muem. Ranije je spavala sa djeverom, ali se je taj obiaj ispustio od onih, koji su bili izvan Crne Gore, pa im se zbog toga ismijavali ne vjerujui u njihovo potpuno potenje, i ako u tome spavanju sa. snahom ni u jednom sluaju i nikad nije bilo niega neuljudnoga. Ujutru urani nevjesta sa djeverom i donese kacu svjee vode. Ova je voda potrebna, da mlada ppliva vodom sve one, koji su.

174

Miun M. Pavievi:

spavali i bili na svadbi. Kako je ko ustava, mlada ga poliva, da se umije, a on joj baca novac u kacu vode. Otkako je izaao papirni novac, vie se ne baca novac u vodu, nego nevjesta skupi u vodu u ponedjeljak poslije ruka, kada su svatovi ve spremni da idu kuama. Onda iznese nevjesta rakije na sluzavniku i redom ih sve aava, a oni joj daju novaca, koliko ko moe i hoe. Ovaj novac,

SI. i. Mladoenja i mlada poslije vjenanja

Tsoji skupi nevjesta u vodu, to je njena svojina i ona za to kupi neto od stoke za priplod kao kravu i drugo i taj priplod je samo njen. Taj nevjestaki osobak ponekad je narastao na nekoliko govei, koje je ona utroila tek na kerinu priju. Pri razlazu svatova svakoga nevjesta sa djeverom malo isprati i pri rastanku poljubi u ruku. Ve u ponedjeljak pred no svi su se gosti razili, a ostale su samo udate sestre ili tetke mladoenjine.

Obiaji

175

Pred no dolazi i tata i donosi djevojaku priju. Sa tatom djevojinom majkom doe jo neka ena kao tetka joj ili strina. One su dotjerale sve djevojake haljine, to ih je imala nevjesta, na jednim ili dvojim kolima, a tako i darove, kojima e nevjesta da dariva svojtu. Kad su dole tate, sreta ih nevjesta sa djeverima. Tata rastvori konje i unese bremena sa haljinama u kuu i stavi ih nasred kue, a da nije ni rijei progovorila. Kad je to svrila, izlazi iz kue napolje pa se vraa unutra i tek tada kae dobro vee. Ovo radi zbog toga, da ne bi bilo rijei (svae) izmeu prijatelja. Odmah tata razvee bremena, u kojima su darovi, da ih raspodijeli kome su namijenjeni. Takoe razvee i itavu robu nevjestinu, da svi vide, kakva joj je prija. Sve to je via prija, to je i vea ast kako za tatu tako i za nevjestu. Tata tu no ostaje kod keri i sa njom spava. Tek ide u utorak poslije podne kui. Ker je isprati, a sa njom i ostale domae .ene. Zet je darovao u novcu tatu a i pratio joj je na konja brava mesa i pogau, da se ne vraa prazna kui. Kao u drugim krajevima nema kod nas svaenja ili nalijeganja mladenaca. Za to ne smije niko da zna i sa tim se svaenjem ne uri. U ono vrijeme, kada su se vjenavali vrlo mladi upravo djeca od 16 godina, zbog toga da bi se stekli prijatelji onda se je mlada uvala, t. j . razdvojali su ih tako, da je jedno na planini kod stoke, a drugo kod kue, pa je svaenje bilo tek poslije godinu pa i vie dana. Nevjesta nikako ne smije sama prvi put da poe u rod, nego ide sa djeverima. Polaze u subotu uvee, tamo veeraju, noe i sjutridan u nedjelju ruaju, pa se poslije ruka vraaju kui. Za ovaj njihov prvi put kae se, da su bili u prvinike, a i djevojina rodbina za djevere kae: doli su im prvinici. Mladoenja nikad sam ne ide prije nego ga pozovu, a taj poziv biva obino poslije mjesec dana od svadbe. Sa mladoenjom u tazbinu ide njegov otac ili stric. Smrt Kad je bolesnik teko bolestan, zovu svetenika, da oita molitvu, ispovjedi bolesnika i priesti ga. Kad bolesnik umre, doe svojta, okupaju ga i obuku mu naljepe odijelo, poloe na podui astal na sredini sobe, prekriju pokrovom, skrste fnu ruke i metnu

I76

Miun M. Pavievi:

krst na prsima. Kad je sve ureeno, smrt oglase lelekom. Ponu dolaziti prijatelji, svojta i poznanici, celivaju krst i izjavljuju sauee: Zdravo glave, ostatku naprijedak! Tu se jedino pria o dobrim stranama pokojnika i pije se rakija, vino i kava. N a selu dolaze sa lelekom: Lele brate, prijatelju, uzdanico, sokole jutros i zavijeka, lele! To je tako dirljivo, naroito kad mu nabrajaju njegove vrline (na pr. kod Kuca), da ovjek, htio ne htio, prolije suzu. Ako je mladi, alost je vea. U nekim mjestima leleu i ene, dobre i otmene, kad rodbina dolazi na alovanje. Najblii, rodbina, stoji oko mrtvaca, a ene tubalice tue i nariu, nabrajaju slavna djela pokojnika. Mrtvac se uva cijelu no, doe cijelo selo, i tu se prepriava do zore. Ponekad ita svetenik 12 jevanelja, naravno, ko mu moe platiti. U zoru opet se oglasi lelekom, kada se, kao i prije, ljudi udaraju pesnicama u glavu, a u nekim mjestima u grudi. (Arnauti nasjeckaju nokte i grebu se tako i po sljeponicama, da im krv curi u znak velike alosti.) Ako je mladi jedinac umro, onda se majka, sestra ogrebe i u prvanje doba, ezdesetih godina, sestra je strigla (iala) kosu znak najvee alosti. enska, koja znade,, pone da narie:
Ja bik s vama govorila, brao moja! Neu s vama, nego s jadom, jadi moji! 0 moj striko, rodska diko, 1 premudri Solomune, k u k u mene! Ma i jo bik govorila I brae bik pobrojila, to nestae Na bojnijem poljanama o junaci! e se megdan dijelio, e se obraz svijetlio, e se sablje polomie, e junaci popadoe, ubojnici! Sve junaci pod barjakom, kukaj sestro! Na rijeci Bregalici, O k o borja zelenoga, I kamenja studenoga,

i t. d. nabraja mu sve podvige i zasluge. Tubalice se potuju i svaki ih slua, jer one opjevaju i slapinu.

Obiaji

Kad ve doe vrijeme sprovoda, dou svetenici, mrtvaca poloe u sanduk, opet oglase polazak lelekom i sprovod se krene: prvo krst, koljivo, svetenici, pijevci, pa koveg i narod. Opijelo se vri u crkvi. Pokojnika poloe u grob najblia svojta, oproste se lelekom i zatrpava se grob. Sa groblja ide svojta kui, svetenik oita molitvu i zakrsti vodicu. Zvanice pokojnice iz okolnih sela isprate se, a esto se i ugoste, ma da je to zabranjeno. Ljepeg obiaja nema nego u Crnoj Gori, jer, bez razlike, svak doe na sauee i iz najdaljeg sela, samo ako se poalje poziv (poklisar).

Si. 2. Pogreb

Pokajanje je toliko uobiajeno, da, ako neko umre i u dalekom svijetu, rodbina njegovu smrt oglasi lelekom i svak hita na izjavu sauea, kao da je kod kue umro. U potonje doba nastajava se, da se lelekanje izbaci, ali, badava, ne moe se uspjeti ak ni u varoima. Ni najvei siromaak nee propustiti, a da Zadune nedjelje (nedjelja bludnog sina) ne upali svijeu i ne iprekadi grobove svojih milih pokojnika. U petak se naprave votane svijee, a neki jo i koljivo (panahiju). Za boljitak due pokojnika starija eljad (babe) u petak i ne jedu (jednonie), samo da istija u subotu pode u crkvu i upali
ZBORNIK ZA NAROD. IVOT XXIX 12

178

Miun M. Pavievi:

svijee. Ko ne moe poi u crkvu, taj upali svijee prije sunca u kui, ali svakako mora se i u crkvi, gdje se i itula odnese obavezno. U subotu ujutro starije ene rano su u crkvi, gdje se i slui sluba za upokoj mrtvih, pale se naroito svijee, spominju se due po redu. Svaka kua nosi pun je (vino), prosforu sa itulom, u kojoj su upisati pokojnici, a posebno i ivi lanovi porodice, koji se spomenu, i moli se Bog za njihov dug ivot. Meu svijeama, koje se upale u kui, mora biti svijea ivih lanova, kojima se pale svijee za zdravlje. Poto se otslui sluba, izae svetenik i prekauje grobove, za koji trud i darivaju ga starije ene.

Si. 3. Zadunice

Pobratimstvo U potonje, doba rijetko se dvoje pobratime, jer je, kau, van obiaja, dok u prvanje doba u vrijeme krvavih okraja to je bilo na prvom mjestu, ne samo meu sobom, nego ak i sa Turcima. Otuda je postao onaj pripjev: O, Turine, Bogom pobratime! Pobratimstvo se izvodi . ; : Dva mladia, koji ive u ljubavi, te, da bi tu ljubav trajno zapeatili, rijee da se pobratime. T o se uini u kui jednoga, gdje se pozove svojta i sveenik radi blagoslova. Svetenik uzme iglu i ubode u; mali prst desne ruke jednoga mladia, da potjee krv, te i uhvati tri; kapi krvi u au sa vinom i ostavi na stranu, pa to isto uini i sa drugim mladiem. Uz molitvu

Obiaji

J 7,9

i blagoslov svetenik dade ae sa vinom i krvlju mladiima, koji do kapi iskape vino, jedan krv jednoga, drugi drugoga, pa se tri puta poljube, i sa time je obred svren. Domai iz obiju kua dvojice pobratima kao i zvanice bogato se aste, piju, vesele se i pjevaju. Pobratimi ive kao braa, polaze se, jedan drugom idu u djeverstvo kao braa ukratko nema razlike vie nego meu braom. Pa i kod enskih se deava posestrinstvo, koji je obred isti i meusobna ljubav i ophoenje, kako se samo eljiti moe. Mobe Dok su bile velike kune zadruge, dotle su bile i mobe seljak seljaku, iao je u porno u odradu i sreivanju poljskih radova. Danas je to rijetkost, ma da se via po nekoliko njih, gdje pou besplatno da pomognu susjedu. Onaj domain, koji poziva , mobu, .spremi se dobro hranom i piem, kao ono na svadbi. Nita se ne ali, samo da se pomagai ugoste. Ujutru doruak, dobar ruak i bogata .veera, poslije koje se pomalo i pjeva. Doruak i ruak obino je ; na njivi, dok veera kod kue. Rakije ima dovoljno. Hrana je bogata, tako da ne smije nita faliti, to bi bila sramota. Kad se dovri na.pr. okopavanje kukuruza jednome, ide se u pomo dragome, i tako uz pjesmu poslovi se neosjetno'svravaju. Umir Deava se esto puta, poglavito po selima, da ljudi (komije) .zbog' kakve sitnice mjesecima pa i godinu dana ne govore, ne ope i ne polaze se. Naravno, to je. neprijatno i isto nemogue biti u rat sa komijom, bratom i roakom, kad im se djeca zajedno igraju, zavaaju, kad im se stoka mijea, pa i starija eljad i kune strjeine razminuju se i ni pomoz Bog! Uviavniji ljudi zauzmu se i nastoje, da se zavaeni na svaki nain pomire, i obino izbere se koji blagi dan a najee Boi. Kad se komije polaze, ljudi pou kod zavaenih te i jednu i drugu stranu sklone na umir. Ljudi iz drugog brastva uzmu onoga, koji je uvrijedio komiju, brata, roaka, i uvedu u kui, da se izmire., Ovaj uzme bocu vina te u drutvu sa zdravicom ulazi u kuu, estita fioi, stakne badnjak, izljubi se sa domainom i starijima i time je sve svreno. Domain, koji je umir primio, vrati mu posjetu sa bocom vina, izljubi se sa ukuanima i od zavade nema ni pomena, ive kao prije u ljubavi.

i8o

Miun M. Pavievi

Drukije biva, ako je posrijedi ubistvo pala krv. Tu je umir daleko tei i skopan sa velikim trokovima, jer posreduju glavari i vieniji ljudi iz drugih brastava u plemenu. T o su t. zv. vrade, za koje se brastvo, koje je krv duilo (krvnik), spremi i oznai dan izmirenja. Kad je i druga strana pristala, onda se i pristupa samom aktu umira. Glavari plemenski, pa i iz okolnih plemena pozovu se vieniji ljudi na sastanak, na koji dou obi je strane: ubica i rodbina ubijenoga. Prvo izau ene sa djecom na rukama od brastva (roda) ubice i ponizno idu kod rodbine poginuloga, govorei: Kume, primi Boga i sv. Jovana! Ako rodbina primi kumstvo, onda ubivalac uzme puku (krvnicu) o vratu i pognute glave ide rodbini poginuloga, obino najbliemu (ocu ili bratu), i kad doe pred njega, klekne i eka. Ovaj ga podigne, smakne mu puku sa vrata i poljubi se sa njim. Kad su se izljubili, onda izae onoliko ljudi iz brastva poginuloga, koliko je djece izneseno, prime kumstvo i umir je svren. Radosna i jedna i druga strana, ponu se razgovarati i ljubiti, a glavari ustanu, vijeaju (kmetuju), koliko ubica ima platiti za krv. Po starom obiaju cijena je bila: stotinu trideset i tri talira i po, jedan gram i po i jednu paru i po. Stranka (glavari), koja zastupa krvnika, da zalogu, dok on donese cio novac. Glavari, kad uzmu novac, ono pola pare presijeku i jednu polovinu dadu krvniku, a drugu najbliemu poginuloga, kao i cio novac, da je para prekinuta i mir utvren i krv plaena. Za viu sigurnost na istom se mjestu sa potpisima stranaka i ovjerom napie i setencija (pismo) utvrenog umira, na kojoj svi iglavari metnu mohure (peate). Poto se setencija potpie, roak ubijenoga zove krvnika te mu vrati neto para, a katkada i polovicu, pa i sve, koje on primi (krvnik), ali opet dariva kume i ne nosi ih kui. Kad je sve ovo svreno, onda se sijeda za bogatu trpezu, koju spremi bivalac i njegova (rodbina, nastaje veselje, jer niko nema da trai nita od krvnika. Ako je vie krvi bilo sa jedne i druge strane, onda se prebiva glava za glavu, a potonja ucijeni ako je odvie, inae se izramna i pomijeri i napie setencija.