Po scenariju Johna Carpentera i Davida Zelaga Goodmana Prema pripovijesti Johna Carpentera Eyes of Laura Mars

U ime nade, vjere i milosra Elly, Johnu i Jess, s ljubavlju

Stol na kojem je leala knjiga bio je odve uredan. Bilo je to prvo to je Laura zamijetila. Drugo, oi kojima je promatrala stol i knjigu nisu bile njezine. Neznaneve oi dragale su knjigu. Neznaneva ruka prela je prstima preko lica njezina lica oslikanog na zatitnom omotu, koje je lebdjelo iza rijei: Oi Marsove. Bila je zbunjena. Htjela je objasniti njenoj ruci koja je gladila lice, srditim oima koje nisu bile njezine, kako Laura Mars nije dola na tu ideju da se fotografija njezina lica otisne na zatitnom omotu knjige. Bila je to zamisao Doris Spenser, izdavaa knjige Oi Marsove, ene besprijekorna stila i dobrog ukusa. Laura je jedino predstavljala onog spornog fotografa iji su se radovi nalazili u knjizi. Doris Spenser predloila je da se eterian portret umjetnice stavi na omot, svean, sumoran, gotovo crn omot s kojega su Laurine crte lica izranjale sive i mekane poput dima. Pune, napuene usne, visoke jagodine kosti, svinute obrve koje su uobliavale slavenske kapke sva ta obiljeja nestala su osim oiju koje su, kako je tvrdila Doris, sluile kao arina toka omota. One jabuice bile su sasvim bijele. arenice plutale blijedosive, obrubljene crnim krugom kao u make, isto tako poznato, i drevno i proroanske kao i kristalna kugla. Kada si sama usred noi i probudi se u znoju, prestraen do kostiju... Doivio si vrhunac none more i sada te spopada jeza. Sjetila se ovih stihova iz jedne pjesme T. S. Eliota koju joj je baka recitirala. Nazvala je Doris i dok je telefon zvonio i zvonio, bacila pogled na sat. Kasno, ali ne tako kasno da jedan izdava ne bi bio vani. Pisci drutvene kronike nazivali su Doris Spenser damom iz visokog drutva. Voljela je to. Nazivala je samu sebe: Dama iz visokog drutva bez drutvenog ivota. Za nju je svaki poziv, bilo na intimnu veeru ili gala-zabavu, predstavljao izdavaku

pustolovinu. Svaka nova osoba koju je srela bila je potencijalni umjetnik, svaki novi umjetnik potencijalni Picasso kojemu je trebao patron-izdava. Do vraga. Prokleta da si Doris Spenser, mislila je. Pokreni tu svoju drutvenu zadnjicu i vrati se kui, jer sutra je otvaranje moje nae izlobe i sve dok ne budem znala da si kod kue, iva i zdrava, ivci e mi igrati kao na koncu. Doivjela sam vrhunac none more, draga moja Doris, i sada me spopada jeza. Spustila je slualicu i obujmila se. Jeza i vie od toga. Od dodira hladnih prstiju ponu joj drhtati ruke, no spavanje, barem zasada, nije vie dolazilo u obzir. I tako, povukla je nevoljko jorgan, izvukla noge iz kreveta i spustila ih na sag. Prije nego su joj prsti napipali naranasto-ljubiaste svilene papue, ugledala je svoj lik u zrcalu na vratima od ormara prirodan portret koji je, na svoj nain, bio jednako sablanjiv kao i svi oni portreti koje je snimila i tiskala u knjizi. Lice je bilo blijedo od straha. Razbaruena utosmea kosa natopljena znojem. Gotovo je mogla vidjeti kako joj se koa jei. Ustala je naglo i navukla haljinu. A onda krenula polagano prema zrcalu u nakani da sastavi mirniji, obiniji autoportret. Stajala je pred vratima i fotografirala se. ena u trideset i etvrtoj godini ivota. Emocionalne i fizike nevolje njezine profesije odravale su tijelo napetim i vitkim. A lice? Ne. Odve otro, odve hladno. Ljupko, moda. Izraajno. Izraajno rije koja je najee figurirala u opisima Laure Mars. Nosila je dvostruko znaenje koje je, u odnosu na njezinu djelatnost, otkrivalo stanovit nezdrav humor. Od vremena do vremena, kada bi se blago osmjehivala, neki ljudi mislili su da je lijepa. Slijedila je snop svjetla koji je prodirao u tamnu sobu za dnevni boravak i proslijedila do radne sobe, gdje je poela raditi ono to je uvijek inila kada nije spavala, objedovala niti vodila ljubav. Dala se na posao. kljocnula je prekidaem na kutiji i poela polagati kolorpozitive na osvijetljeno staklo. Prelazila je prstima preko oznaenih kromiranih kutija, vadila dijapozitive, stavljala naspram svjetla i ispitivala kroz povealo.

Prouavala je pozitive, to je, odnedavna, sve vie zaokupljalo njezinu panju; kiljila je kako bi odvojila boje i kompoziciju od stvarnog sadraja fotografija; onda je otvarala oi i putala da je udne slike koje je stvorila ispune uenjem i tajanstvenou. to je htjela iskazati kada je fotografirala Aliciju? Smea koa nauljena poput glatkog vinila, upava, djeaki zalizana kosa, nagi torzo, obrubljen ispod bedra zmijskim pojasom koji je bio uiven u bijele lanene hlae Alicia je uala poput huligana i drala depni no. Zato? Da proda hlae od dvjesta dolara? to ju je nagnalo na to da trai od Alicije da stavi svoju tamnu ruku na Michelino blijedo rame i zarine grimizne nokte u glatko meso? Da proda novi ton laka za nokte nazvan Afrika vruina? Zato noevi i nokti..., izmjenljiva drskost rasputene ene koja pozira kao punkovac? Moda e jednoga dana otkriti zato. Moda e joj sutra uvee kritiari rei to oni misle o tomu. Upravila je povealo na niz dijapozitiva koji su prikazivali Lulu i Michele na crnom motoru. Njihovi sjajni udovi svijali su se oko svjetlucavih metalnih strana kotaa kao da su bile tople i ive. Lulu i Michele, njihove oi mrgodne kao u Anela pakla, usne zavodniki odvojene, mesnate i krvavo sjajne. Nain da se proda Harley? Ne. Ono to je ona doista nudila bile su usne i ljubiastoplave oi i istaknuto bijele kosti stopljene sa svijetloruiastom i pjeskovitoutom. Gote D'Azur kozmetika mogla je obuzdati najdivljiji motor, preobratiti hladan elik u vrastu, providljivu igraku. Bog ih blagoslovio, Lulu zauzlane kose i glave, Michele i njezino lice koje bi moglo poastiti milijun kripavo istih oglasa za sapun samo kada bi te erotski nadute usne bile zatvorene. Kakav par. Prijateljice, cimeri, nestani ljubavnici. Dva zanesena, ljubazna sudionika u neobinom novom fenomenu poznatom kao lik Laure Mars. Jedna od fotografija s motorom bila je u knjizi. Knjiga! Odsjev svjetla iz spavaonice. Sijevak kara na radnom stolu. Skrenula je pogled s osvijetljenih dijapozitiva k stolu na kojem je leao primjerak knjige i san, zastraujue stvarna mora, ponovo ovlada njezinim razborom. Namjerice, premda s nekim nesavladivim strahom, prisilila je ruku da prijee preko omota,

kao to je to uinila neznaneva ruka. Okretala je stranice, znajui da je fotografija tamo. Pa ipak, bojala se. Dola je do Dorisina portreta. Bio je u knjizi, nedirnut. Zabuljila se u lice koje je snimila. Jo jedanput baci pogled na kristalnu kuglu u Dorisinoj ruci. I onda, negdje u podsvijesti, na samom rubu sjeanja, ula je prodoran krik udaljen, moleiv. Imala je sedam godina i dijete je plakalo. Djeak, vei od nje, premda jo uvijek malen i prestraen, dozivao ju je. Stajao je sam u prljavoj sobi i drao se za stolicu. Preko naslona bio je prebaen grudnjak zamrljan znojem. Kraj njegovih nogu leao je steznik poput nekog usnulog pauka. uta posteljina padala je s uskog leaja na pod. Djeak je stajao osamljen i prestraen, drao par starih najlon arapa; nejak, oajan, okretao je arape u rukama. Sjajni metalni predmet svjetlucao je izmeu nabora zamrljanih plahti kraj njegovih nogu. Sagnuo se i podigao ga. Turpija za nokte. Djeak se hitnuo na leaj i zarinuo turpiju u arape. Mama! vritao je dok je derao arape. Nemoj ii. Ne ostavljaj me. Bit u dobar! Turpija je poderala arape, tanku, istroenu plahtu i jeftin madrac. Onda je nenadano prestao vritati i bosti. Prevrnuo se na lea, iscrpljen, i Laurin se pogled sreo s njegovim oima smeim, velikim, zaslijepljenim od straha. Uzalud joj je pokuavao neto rei. Otvarao, otvarao usta, a Laura se, okruena toplinom kreveta na etiri stupa, naprezala da ga uje. Ponudio joj je turpiju. Pruio je poput nekog rtvovanja, no ona je nije mogla dosei. Niti prodrijeti u san. Onda je djeak konano progovorio. Pomozi mi, rekao je, ispustio turpiju, zatvorio oi, okrenuo se na trbuh i zaspao. Sedmogodinja Laura se probudila. Jurnula je u predsoblje odakle je dopirao smijeh gostiju. Mama! kriknula je s vrha stepenica. Mama, mama. Jedan maleni djeak je u nevolji i hoe da mu pomognem, a ja ne mogu. Mama, ti si velika, ti mu pomozi. Molim te, molim te!

Laurina majka pojavila se na dnu stepenica, crvena lica, gnjevna. Opet si sanjala jedan od onih tvojih snova, rekla je. Bila je to optuba. Nisam, mama, nisam. Djeak je stvaran... i prestraen i zakljuan u stranoj, runoj sobi i mi mu moramo pomoi. Vrata bakine sobe su se otvorila i Laura je osjetila kako je dvije ruke podiu. Rinula je lice u mekane, namirisane nabore bakina vrata. Vrati se gostima, Ruth, rekla je baka. Majka je naas oklijevala, a onda se okrenula i izila iz predsoblja. Laura je dopustila baki da je odnese natrag u krevet. Bakice, vjeruje li mi? upitala je. Vjerujem, mila moja, uvjeravala ju je ona. Kako da pomognem djeaku? Voli ga. Ali, bakice, ne znam ni gdje on ivi! Ne mari, Laura, rekla je baka tiho. Patnika dua je pozvala i ti si ula. Bilo gdje da je, izmeu vas sada, postoji veza. Na neki nain on e znati da si ula, znat e da mari... i moda e mu to biti od pomoi. Bakice, apnula je Laura, to je onaj isti djeak. I ovaj put si ga ula. Ali ga nisam mogla dodirnuti... Pruio je ruku i nisam ga mogla dodirnuti. Baka je gladila Laurinu kosu sve dok se udaljeni vrisak u njoj nije stiao i pretvorio u nejasno zujanje. To se dogaalo onda kada se Laurina vizija razbistrila. Neposredno nakon sna, kad bi se probudila, sve je bilo umotano u nejasno zasljepljujuu maglicu. I tek kada je ta uporna muna buka koja je oznaavala djeakovu prisutnost nestala, Laura je bila kadra da ponovno jasno vidi. Vrisak je nestao, a njegov zujav trag ju je uspavljivao. Pogledala je baku i nenadano, sasvim jasno, vidjela tugu na njezinu licu. Baka se smijeila kako bi je umirila, premda su se u oima vidjele suze, patnja i tuga... Bakice, jesam li ja zloesta? Plae li zbog mene?

 Ne, Laura, odgovorila je baka tiho. Ja sam samo ... tuna sam zbog vas tebe i tvojeg malog djeaka iz snova. Zato to oni nikada nee dopustiti da ga dodirne. Ne ovdje. Ne tu, gdje su jedini prihvatljivi snovi o bogatstvu i moi i drutvenom ugledu. Tvoj smeooki djeak je siromaan. Vas dvoje ste djeca, nemona djeca. I najvei dio tvojeg dara, divnog duevnog dara nije... nije potovan. Zbunjuje ih. Kao to ih ja zbunjujem. Pokuat e ti ga oduzeti, Laura. I njega, tvojeg dragog nesretnog prijatelja. Nee oni podnositi nesreu niti nerazumljive snove ... Ali, rekla si da mu mogu pomoi! Jednoga dana, moda, prodrijet e kroz san i dodirnuti ga. Ali ne ovdje. Ne sada. Ali, rekla si, bakice, rekla si... Da ga moe voljeti. Nikada vie nije sanjala o djeaku. Do veeras. Protrnula je. Zatvorila knjigu i ustro protrljala ruke. Glupost, mislila je. San je uinio da se ponaa poput djeteta: nadnaravni strah, vrhunac sna punog more i stvari koje se diu u noi... to ju je nagnalo da misli kako su oi kojima je noas gledala pripadale djeaku... ili mukarcu? Je li uspjeh u zvanju kojim dominiraju mukarci uinio da oi u snu izgledaju muke? Bio bi to glup frojdovski klie. Laura Mars, optuena da izdaje vlastiti spol tako to prikazuje ene kao brutalne, naprasite, opasne, sadistike ..., optuena da izdaje vlastiti enski spol tako to ga istie kao objekt, izloen, nag, ranjiv..., ta Laura Mars skriva se iza psihopatske muke linosti. Upravo kada je imala biti priznata kao istaknuta suvremena umjetnica, Laura Mars otkriva kroz srdite muke oi kako se nad njezinim djelom vri nasilje; vidi kako je Doris Spenser, pokroviteljica i prijateljica, unakaena na nain koji je, u ironinom smislu, tipino Laurin. Daj, Doris, govorila je samoj sebi dok je ponovno birala broj, budi kod kue. Budi kod kue, za mene, draga. Za mene, kao i uvijek. Sluala je filtrirani zvuk telefona... zzzzn... zz-zn...

Javi se, Doris. Probudi se ako spava. Zatvori tu ako si u kupaonici. Projuri 'kroz vrata ako si vani, samo, za ime boga, podigni slualicu! Budi tamo, zbog sebe same. Zbog sebe same, proaptala je. Da? Glas je pripadao Doris, premda se inilo da je bez daha. Laura je zabacila glavu, jako, protegnula vrat i odahnula. Doris, Laura. O, zdravo mila. ekaj tren, samo da zapalim svjetlo. Upravo sam ula. Svakako, odgovori Laura glasom koji je imao udan prizvuk. Doris je odmah reagirala. Je l' se hihoe? upitala je. Ne ba. Pa, ne zamjeram ti. Bila sam kod Marcela Kleina na zabavi. itav izdavaki svijet bio je tamo... i svi su govorili o naoj knjizi i sutranjem otvaranju tvoje izlobe. Jesi li nervozna? Ne, ne ba. Oklijevala je; prela rukom preko knjige. Usnula sam i sanjala uasan san... O emu? Bila je uvjerena da Doris dri slualicu izmeu brade i ramena i hoda po sobi. ula je mukli udarac. Doris?! Jo jedan. Ahhh, oglasi se Doris Spenser, upravo sam zbacila cipele. Daj, kai mi neto o tom snu. Nije mogla. O... bio je to nekakav san o kritiarima... koji su ukopavali knjigu ili tako neto. Moda i jest. Smijeila se i mislila: nije tako loe. Moda malo nasilno glede simbolizma, no sasvim mogue. Nije se radilo o nekom posebno profinjenom snu ako je imao to biti, dodala je. Aha... nisi nimalo nervozna! Laura se nasmija. Dobro, vidimo se onda sutra uvee... u galeriji. U crkvi. to kae?

 Crkvi, mila, crkvi... gdje su izloene tvoje okrutne, otuene, dekadentne fotografije. Naravno. Crkva se nalazila na uglu West Broadwaya i Canal ulice, u donjem dijelu Manhattana, centralnom dijelu Sohoa, nekoliko blokova od prostrane, premda ne odve goleme galerije za umjetnost Elaine Cassell. Poput svega drugog u tom kraju, crkva je bila prilagoena potrebama umjetnika koji su ponovno naselili tvorniko podruje... i kako su njihove potrebe bile sve vie prostorne, a sve manje duhovne, crkva je postala uspjena galerija. Prema Elaine, izlaganje u crkvi predstavljalo je vaan javni potez. Izloba umjetnikih fotografija koja e ukljuivati dvadeset i trideset stopa uveane oglase za visoku modu, toliko prijeporne da su intelektualni itatelji Voguea poeli otkazivati pretplatu nakon to se prvi niz Laurinih fotografija pojavilo u asopisu. Naravno, Vogue se ubrzo oporavio. .. i vjerojatno povukao novo itateljstvo od Ouia, After Darka i True Crimea! Elaine je naprosto oboavala zamisao da se izloba priredi u preureenoj crkvi i Laura ne bi bila odve iznenaena da je, iz iste ale, poslala pozivnicu samome papi. Ako bude sanjala neto sono, nazovi me. Laku no, draga, zavri Doris. Laku no. Stavila je prst na prekida, ali nije bila odmah spustila slualicu. Dva puta je krenula da okrene broj i oba puta se predomislila. Sklanjala je neke od dijapozitiva koje je bila ostavila na staklu. Podigla jedan koji je pripadao nizu fotografija na motoru i promatrala ga kroz povealo. Jedan drugi dijapozitiv bio je prilijepljen za njega oglas za nakit. Jo jedan ustrijeljeni model. Ovaj put bila je to Toulaine, odjevena u crne podvezice i upav kuni ogrta. Noge su joj bile ukoene, u nemarnom V poloaju, a glava visila gotovo do poda. Leala je prebaena preko nespremljenog kreveta i jo uvijek grevito drala pregrt svjetlucavih, plavobijelih dijamanata. Promatrana kroz dijapozitiv s motorom, Toulaine je izgledala gotovo prebaena preko Harley-Davidsona, a njezin divni nagi torzo kao da je razdvajao nerazdvojne ubojice, Lulu i Michele.

Zanimljivo. Laura odloi prvi dijapozitiv i usredotoi panju na prizor zloina. Kako to da se pomijeao s nizom fotografija na motoru? Pa to, mislila je. Sluajna umjetnost. Doris! Trgnula se. Dijapozitiv je podrhtavao u ruci. Okrenula se i koraknula prema telefonu. inilo se da joj se ruka automatski kree. Naprezala se da dosegne telefon; dijapozitiv kliznu iz ispruenih prstiju i odlepra na pod. Zabuljila se u njega. Udahnula je duboko, stala nepokretno, a ruka joj visila uz bok. A to bi rekla da nazove? Zdravo Doris, molim te, zakljuaj vrata? Na dan otvaranja izlobe Lulu i Michele bile su svugdje. Pomaljale se goleme na projiciranim dijapozitivima. Iskrsavale svakih pet sekundi na golemom platnu s unutarnje strane ulaza u galeriju. Lulu i Michele, oblepljene... po itavoj spiljastoj crkvi. Postavljene na podlogama veliine pet puta pet stopa, zavodei jedna drugu, gledajui ukoenim ledenim oima, naivno pucajui. Otiskane uspravno ili vodoravno, neprijateljske i ljutite. Naravno, u galeriji su bili i drugi Laurini modeli. Alicia grimiznih noktiju i crne atlasne koe. Djetinjasta Greyson kojoj je namirisanu resu uha fotogenino grickao mukarac poznat u manekenskoj industriji kao iskusni mesoder. Toulaine s fotografije zloina zbog dijamanata, ulina vragolanka koju je Laura otkrila u Parizu..., Parizu preko Kew Gardensa u Queensu, kako se ispostavilo... no prava neobuzdana djevojka koja je sada zaraivala nekoliko stotina dolara na sat da izgleda isto tako izgladnjela i izmuena kao i onda u Parizu kada je pozirala za nekoliko franaka na dan. Vrhunski manekeni modne industrije pojavili su se, bilo na neobinim fotografijama ili uivo, da ukrase izlobu godine o kojoj su svi govorili. A Bili Boggs, koji je prenosio otvaranje za peti kanal, jedva je uspijevao odravati pogled prema kameri i govoriti ozbiljnim glasom ne zato to su fotografije i iva tijela bili uzbudljivi, nego zato to su se Lulu i Michele, koje su stajale uz njega, dogovorile da ga izlude pred kamerom. Sjeam se, poeo je Boggs, kad sam bio djeak, fotograf je bio netko

kojemu bi vaa majka dala dolar da vas fotografira kako sjedite na poniju u Central Parku. Danas, meutim ... Lulina plava zauzlana glava zirkala je preko nabora ruiastog perja. Zabuljila se strastveno u izvjestitelja i zakiljila. Boggs se hitro okrenu signalizirajui fotografu kako je on taj koji je izabran da najavi dramatsku izmjenu glede prirode fotografiranja. Nalikovao je na neobuzdani original Laure Mars, no na original koji ni u kojem sluaju ne bi mogao uvrijediti televizijske cenzore. Zaprijetio je akom kada se ponovno okrenuo prema kameri. Umotana u pripijeni grimz, Michele preleti prstima preko njegovih lea. Danas, meutim, ponovio je Boggs, fotografija zacijelo postaje skupa roba, poput slike... i u nekim krugovima postoji otvorena sumnja u pogledu svijeta umjetnosti... osjeaj da nam sve vie manjkaju slike koje se mogu prodati i da ... Ooo, kakva paranoinost, proapta Lulu. Doista, potvrdi Michele. ... i da je fotografija izvikana... Je li doputeno da tako neto kaete na TV? apnu Michele naivno. Uh ... izvikana ... Da je stvoreno umjetno trite. Neka vrsta naturanja. No, na to pitanje ne da se lako odgovoriti. to misli, je li oenjen? doapnu Lulu Elaine Cassell koja je, nakon neuspjenog pokuaja da skoi pred kameru, oblijetala uznemireno oko Boggsa, koliko joj je to televizijska ekipa doputala, i... ekala prikladniju priliku da se pojavi na TV. No ovdje, u ovoj galeriji u Sohou, imamo nevjerojatnu zbirku izazovnih, seksi fotografija, od kojih je veina bila upotrijebljena za oglase, i... sada se od umjetnikog svijeta trai da o ovim krajnje prijepornim slikama misli... Rekao je ,izvikana' jesi li ga uo? apnu Michele tehniaru za zvuk. ... kao o prodajnoj umjetnosti, nastavio je Boggs. Poeo se smijeiti i zasada je to bio prihvatljivo iskren TV-osmijeh. Veeras emo ispitati neka od ovih pitanja; srest emo razliite ljude koji su, u ovom ili onom smislu, povezani s tom sve veom nesuglasicom u umjetnosti. Srest emo takoer ljude poput ove

dvije prekrasne dame koje stoje kraj mene. S otvaranja izlobe fotografija Laure Mars izvjetava Bili Boggs, u drutvu dva omiljena umjetniina modela..., Michele... Michele napui usne. Zaista si sladak ovako uivo, rekla je, dok se kamera udaljavala kako bi je uhvatila u sliku. Zaista, ponovi ona i udari Boggsa lagano u bradu. Iskreni osmijeh poeo je podrhtavati. ... i Lulu nastavi Boggs, konano izvan sebe. Jesi li siguran da ti nisi Gene Shalit? upita Lulu. Boggs udahnu duboko: ... ovdje u Sohou. Spotiui se preko televizijskih kablova, Elaine srnu prema kameri. Zaboravili ste spomenuti galeriju Elaine Cassell, izjavi ona cerei se u objektiv. Zadovoljne, Lulu i Michele se zagrlie, dok je TV-ekipa stenjala, a Bili Boggs uzdisao. Bit e bolje da jo jedanput snimimo, ree on. O boe, Sokolovi su ovdje! uzviknu Elaine i krenu na drugi kraj galerije. Njezina ruka, pokrivena sifonom, zalepra zrakom u znak pozdrava. Laurin zastupnik, Donald Phelps, sjedio je za barom i razgovarao s krasnim uzorkom mukarca u bijelom platnenom odijelu. Elaine skrenu kako bi ulovila Donalda, uze ga pod ruku i ree: Dragi moj, posao prije razonode! Obratila se bijelom odijelu: Uvjerena sam da ete nam oprostiti. Donald ukloni Elaininu ruku s rukava. Uinio je to s dva prsta, kao da podie bijesnog gutera. Dragi, doli su Sokolovi. Draga, ree Donald, Sokolovi mogu misliti da su pristigli, no u ovom gradu ovjek mora imati neto vie od hrpe novaca i nekoliko unci ukusa pa da pristigne'! ovjek u bijelom odijelu se nasmija. Donald uzvrati zahvalnim smijekom i onda, tunih oiju, uz nepomono slijeganje ramenima, dopusti Elaini da ga odvue od bara. Tko je to? inzistirala je ona dok su ili prema Sonyi i Larryju Sokol. Princ iz bajke, moda. Vidi, neu nikada saznati. Bogat?

 Nismo se jo sporazumjeli. U redu, dragi, ponaaj se kako treba i smijei se skorojeviima, no vrlo bogatim skorojeviima. I misli na providbu. Donalde, na providbu. Ako Sokolovi kupe i najmanju kopiju veeras, tvoj dio mogao bi te voditi do staklene cipelice ... Draga Elaine, tvoja je stvar to ti ini sa svojim providbama; ja, meutim, nemam obiaj kupovati ljubav. Elainine oi rairie se obuzete uasom. to hoe time rei? dobaci ona. O, smiri se. Neu te odati ako nita drugo, a onda zbog Laure. Preao je rukom preko Elainine kovraste kose. U svakom sluaju, kako zove ovu boju naranasta ala Anita Bryant? Ona ga pljesnu po ruci. Ah, dragi moji, dobro doli! Uklijetila se izmeu Sonye i Larryja. Prava je radost vidjeti vas uivo, izvan novinskih stupaca. Poznajete li Donalda Phelpsa, Laurina zastupnika? Zaista ne. Drago mi je. Sonya Sokol prui prijazno ruku i Donald je obujmi objema rukama. Trebalo bi da budem otmjen i poljubim je, ree on, ali taj prsten, draga moja, ako me ne bi oslijepio, zacijelo bi izmijenio moj profil... Premda bi nosu dobro dolo malo podrezivanje. Elaine ga prostrijeli pogledom. Naravno, svi su znali da je Sonya upravo imala plastinu operaciju. Meutim, ona se samo nasmija. Imate izvrstan nos. Tako karakteran i... nastran, kao i va ugled. Ne zaboravi to ljudi vele za veliinu mukog nosa... namignu Elaine pohotno. Larryjevo buldoko lice potamni. A to to vele? upita on. Yoshi, jedan od Laurinih pomonika, dojuri do Donalda i neto mu apne. Molim vas, oprostite mi to vas ostavljam, ispria se Donald Sokolovima. Yoshi mi je upravo saopio da je Laurina limuzina ovdje pa moram dolje da je sretnem. Divno je bilo razgovarati s vama. O, da, Elaine, molim te reci Larryju to god si imala na umu glede veliine neijeg nosa... Ja, naravno, nemam pojma!

Yoshi provue Donalda kroz gomilu, mimo televizijske ekipe koja je jo uvijek snimala na ulazu u galeriju, Lulu im posla poljupce dok su prolazili. Michele je pokuala mahnuti, ali jedan pristao mukarac drzovita izraza odbi da pusti njezinu ruku. Za ime boga, Roberte, ree Michele. Ovo je Donald. Nisi valjda i na njega ljubomoran! Yoshi, pouavao ga je Donald, reci Robertu, s najveom moguom dozom taktinosti, da jedina grubost koja e se veeras podnositi ovdje jesu Laurine fotografije, a ako se ne bude ponaao kako treba, ja u se osobno pobrinuti da se njegova perverzna plejbojska guzica izbaci odavde. Ali taktino Yoshi. ivotinja je... ivotinja. Hajde. Ja idem po Lauru. Ispred galerije nekoliko ljudi kretalo se iza kozlia postavljenih na obje strane ulaza. Umjetnike izlobe predstavljale su posve normalnu pojavu u Sohou, ali za razliku od Laurine, veinom su se otvarale manje-vie isto. Osim toga, nikad se jo nije dogodilo da ograde dijele goste i ljude iz susjedstva. U ovom sluaju, one su sluile i kao magnet za radoznale. to se tie ostalih, vijest se prenijela, zapravo procurila jo prije nekoliko tjedana, da gornji dio Manhattana silazi da proklamira jednog od svojih ljudi komercijalnog fotografa matovitog reklamera odjee, kozmetike, parfema i nakita umjetnika. Richard Avedon takoer je bio komercijalni umjetnik, no on se kretao i obilazio zabave iznad ulice Houston, poput veine elitnih uzvanika veeras. Kraj iznad ulice Houston, prema sjeveru, zvao se Noho. Ispod je bio Soho. Pripadao je potkrovnjacima kojih su nokti, kako se inilo, neprekidno bili oblijepljeni bojom, rom ili termoplastinom smolom, a ruke neobino poprskane kiselinama za razvijanje filma ili istokane od elinih krhotina ili pak uljevite od svakidanjih mukotrpnosti potene umjetnosti. I tako, meu radoznalim promatraima s one strane kozlia nalazili su se nezadovoljni umjetnici i tipovi iz susjedstva, uvjereni kako e taj nenadani i glasoviti priljev bogatih umanjiti estetske ako ne materijalne vrijednosti njinove zajednice.

Srdite feministkinje takoer su stajale iza ograde. Ve je samo po sebi bilo alosno to to su Rolling Stonesi i druge muke rock grupe ukraavali albume fotografijama pretuenih, okovanih, unakaenih ena, ali da djelo sestre Laure Mars nadahnjuje te albume..., da nadilazi okrutnost koju su omoti otkrivali i koja se, takoer, nalazila na stranama nekih od najutjecajnijih svjetskih asopisa... tako neto bilo je neoprostiv prestupak. Feministkinje, umjetnici, zabezeknuti turisti, koji su vrljali po sirotinjskoj etvrti, kao i malena klika Laurinih oboavatelja, okupili su se iza kozlia i pronijeli glas, poevi od onih u prvom redu pa sve do straara u pozadini, koji je istezao vrat kako bi to bolje vidio, da dugaka siva limuzina koja je upravo stala uz plonik pripada samoj umjetnici. Jedan mladi, odjeven u kompletnu crnu ofersku livreju, iskoi i pretri na drugu stranu da otvori stranja varata limuzine. Tko je taj upavi bradonja? Ej, pogledajte, ima vlastitog obuenog hipija. Kada su to pustili Charlieja Mansona iz zatvora? I uspjeli ga uvaliti u odoru? Tommy, Laurin ofer, odgovori pogledom punim prijetnje. Bio je mali, ratoborni uliar kojemu se sviao osjeaj da ima otmjenu odoru a nosio ju je samo u posebnim prilikama kao i posao jer ga je priputao, premda ne i uvodio, u fantastini svijet kojemu drugi drzoviti frajeri ne bi nikada prili blie od one strane ograde. Sve najbolje veeras, gospoice Mars, ree on otvorivi vrata. Budi ljubazan i svrati kasnije. Pozvan si. Tommy ispusti nenadan, smijean hihot. Stvarno, ree on i potrese glavom. Zatvorio je vrata i ustuknuo promatrajui kako se prostaci jate oko nje. Laura je bila otmjena, rezervirana figura, a njezina pojava mamila je iz gomile rijei odobravanja, kako izravne, tako i nevoljne. Tommy se cerio. Izvadio je snop karata, izveo nemarno nekoliko majstorija s mijeanjem i ponovo ga vratio u dep odore. Ugledao je Donalda koji se pribliavao te ode parkirati limuzinu.

Donald urnim korakom stie do Laure i spusti zvonki poljubac na njezin obraz. Onda je naas odmaknu od sebe kako bi prouio haljinu. Ooo, sjajna... premda malko sveana, ree on za dugu crnu haljinu. Preao je lagano prstima preko bijelog svilenog cvijeta koji je ukraavao njezinu prilino jednostavnu frizuru. Lijep ukras. No emu alobnika odora? Laura namjerno naini dug korak, u elji da pokae kako je skromna zatvorena haljina razrezana gotovo do bedara. Postaje zanimljivo, primijeti Donald. Kada se odmotam, vidjet e da je modni kreator izgubio dugmad izmeu vrata i struka, ree Laura s nervoznim osmijehom. Kako ide tamo unutra? Jo je rano za bilo kakav sud. Uuh... Opazio je dvije djevojke koje su vrebale u sjenci pred ulazom u galeriju. Laura ih takoer ugleda, ali se obuzda da ne pobjegne. Jedna od djevojaka imala je kameru, a druga magnetofon. Gotovi smo, upozori Donald kada njih dvije srnue odluno naprijed. Gospoice Mars, ja sam Sheila Weissman iz... Znam, ve smo se srele, ali... Na Donaldovu licu titrao je ukoen, uljudan osmijeh dok je stavljao ruku oko Laurina struka i pokuavao je upraviti mimo odlune djevojke s magnetofonom. Druga je grozniavo fotografirala itav prizor, klatila se i saginjala kako bi uhvatila uglove o kojima Eisenstein nije ni sanjao. Izmeu gospoice Weissman i njezine snajperske pratilice otvorila se privremena pukotina. Neoekivano, nekoliko drugih fotografa izroni iz mraka i pone kljocati fleevima. Sheila Weissman gurne mikrofon u Laurino lice. ujte, pourivao je Donald, sloili smo se da e snimanja i razgovori biti u galeriji, dakle ... Gospoica Weissman nije poputala. Samo da je upitam je li ona svjesna uvrede koju njezino djelo nanosi enama. Oprostite nam..., molim vas. Hinei uljudnost Donald odgurnu djevojku. Bila je to, meutim, kratkotrajna pobjeda, poto ih je ova slijedila do galerije i niz dugako crno predvorje.

Drala je korak s njima, zadihana, puna pitanja, posve neustraena. Jeste li svjesni politikih implikacija vaeg rada glede njegovih... Dajte, Sheila, molila je Laura, zar ne vidite da sam naprosto prestravljena? Za mene je ovo vano otvaranje, stoga..., razgovarajmo kasnije. Aha. Prikladan izgovor, no morate znati jedno, da je ove fotografije napravio mukarac, bilo bi to ve prilino neugodno ... Laurin pogled preklinjao je Donalda za pomo. On meutim podignu oi k nebu i potrese glavom. Ti si oarana surovou; ti je sredi. ... ali da ovako umanjite ene, to ... doista ... prelazi svaku mjeru i... Druga dva izvjestitelja i tri fotografa iskrsnue iz mraka i Sheilin osvetoljubivi gnjev izgubi se u baranoj vatri jednako izazovnih, premda ne tako emocionalnih pitanja. Gospoice Mars, ja sam Robert Shane i zanima me da li priznajete da va rad privlai nae pohotno zanimanje za... nasilje. Hou rei, ne mislite li da to pomae unitenju nae osjeajnosti? Ne, ja smatram da inim upravo suprotno, poe Laura. to se tie svrhe mojeg rada, ja ... Ali, nije li tono da nas vi zapravo kljukate trivijalnostima? upade drugi izvjestitelj. Vi ovdje nameete modu; zapravo, ve rabljene fotografije. Konano, Laura se nasmija. Zar nitko ne eli da me upita neto pozitivnije? Vjet pokuaj, draga, proapta Donald, ali ti si sada velika riba; samo male bacaju natrag. Smatrate li se ozbiljnom umjetnicom? navaljivao je Robert Shane. Da. Po kojem mjerilu? Na kraju tunela ukazala se svjetlost. Stvarno svjetlo. Iza skakutavih fotografija i isprekidanih upita izvjestitelja mogla je

vidjeti golemu sredinju dvoranu galerije i uti zadovoljno zujanje stotinjak ljudi koji su jedino oekivali njezin osmijeh poznavanja i beskrajno pritjecanje besplatnog pia. Po vlastitu mjerilu, odgovori ona odluno. Nije li to pomalo miljenje elitista? Donaldovi prsti dodirnue Laurinu ruku. Kao da su govorili: Razvedri se. Iskreno, otezala je Laura poput Scarlett O'Hara, bit e bolje da se pozovem na Peti amandman. Izvjestitelji jednoduno zapisae ove rijei, osim Sheile Weissman koja ih je snimila na magnetofonsku vrpcu i onda dodala vlastiti komentar. Zasada je dosta pitanja, a, drubo? ree Donald s istim ukoenim osmijehom. Izvolite unutra i napijte se na na raun. Pojurio je zajedno s Laurom i uveo je u cirkus buke, svjetla, nonji i boja, blistaviji nego je ona zamiljala. Zastala je naas, zbunjena. I tek kada se Elaine probila kroz gomilu nasmijeenih, uzbuenih lica, Laura postade svjesna spontanog pljeska koji je pratio njezin ulazak. Nikada jo nije Elainin impulzivan osjeaj za scenu bio tako dobrodoao i svrhovit. Puna zahvalnosti ona se sakri u Elainin zagrljaj i prui obraze njezinim veselim malim drutvenim poljupcima. Ti si najvei hit, a tvoje zakanjenje upravo je u granicama doputenoga! gukala je Elaine. Laura se osmjehnu i kimnu glavom u smjeru nekoliko poznatih lica. Promet je bio naprosto nemogu ... Dok su se kretale prema baru, Sheila Weissman iskoi ponovno pred Lauru. U redu, sada kada smo u galeriji, moete li nam rei neto o... Ovaj put Donald se ubaci izmeu nemilosrdne izvjestiteljice i Laure. Ne, ree on, ona ne eli vie nita rei. Dao je Lauri znak rukom da se udalji. Vrijeme je da zaemo meu stvarne ljude, stoga... Ali, ja sam ovdje da radim.

 I mi takoer. Osmjehnuo se paru koji proe mimo njih, a onda zabuljio bijesno u gospoicu Weissman. Mi ne dolazimo u va ured i ne oduzimamo vam va kruh ... stoga, istite se. Elaine je promatrala Sheilin olujni uzmak. Tko je to bio ili, bolje reeno, to? Negdje sam ve vidjela taj prizor. Vjerojatno na poleini nekog stripa. Sjea se onih oglasa na kojima jedan mravi klinac lei na plai zajedno s djevojkom? Vidi, ono ti je lezbijski frajer koji mu je bacao pijesak u oi. Bravo, veliki, hrabri ovjee! A sada uj... ree ona i veselo protrlja ruke. Veeras ima da prodajemo slike kao ludi. Sutra e objedovati sa mnom jer emo servirati ovom oporu neto masno, a sada idi meu njih. Idi! I ne vrti se samo oko nae gomile, dragi. Preskoit u sutranji objed, ali ne i pie, i to sada. Jo se vidimo veeras, dobaci on i izgubi se u gomili. Elaine sustigne Lauru i provede je kroz galeriju. Je li Doris Spenser ovdje? upita Laura. Nije, ali i kada doe, ja s njom ne razgovaram. Zbog ega? Neto se dogodilo? O, zbog knjige, odgovori Elaine. Doris je zahtijevala da se knjiga stavi na najgore mogue mjesto. Zna, ovo je galerija, a ona hoe da izgleda kao predvorje u vrijeme stanke nekog brodvejskog mjuzikla. Nekakav bezlian mukarac srednjih godina odjeven u majicu na kojoj je bio njegov bezlini portret proe mimo njih i Elainine oi zablistae lupeki: Oh, ovaj je pun love... i upravo neodluan. Oprosti, draga, idem ga malo potaknuti. Daj, budi drutvena, drutvena. I Elaine pohiti za posjetiocem, ostavljajui Lauru na milost sisate ene koja dojuri do nje, stisnu joj ruku i izrecitira bez daha: Oh, vi me ne znate zdravo ali ja sam vaa najvjernija oboavateljka... Mogu prepoznati vae slike u Vogueu a da ne gledam ime... Laura se osmjehnu: Zaista to je... poe ona no ena je prekinu: ... jer vi ste tako otvoreno zauzlani. ija je to haljina?

 O... posudila sam je od sestre, odgovori ona i ostavi vjernu i dobrano osupnutu oboavateljku. Kretala se kroz gomilu i otpozdravljala prijateljima i neznancima. Primila je komplimente ljupko, ali se nije zaustavljala da avrlja. Nakon nekog vremena shvatila je da jo uvijek, nesvjesno, trai Doris. Moda je Elaine jednostavno nije vidjela kada je dola, moda je upravo sada ulazila u galeriju. Laura krenu neodreeno u smjeru dugog, mranog ulaznog predvorja. Kada se nala na pola puta, postala je svjesna da Sheila Weissman zuri u nju s drugog kraja sobe. Laura se nagonski sagnu iza najblieg zaklona jedne od vlastitih golemih fotografija. Michele, kojoj je svaka kretnja bila zavodniki ocrtana kroz priljepiv grimizni materijal haljine, vodila je ozbiljan razgovor sa zanesenim ovjekom srednjih godina. Nemam doista nikakvo miljenje o tomu, ula je Laura, no mislim da u svakako otii tamo i ivjeti neko vrijeme u kibicu. Laura se nasmjehnu na predodbu o Micheli koja radi negdje na Sinaju. No osmijeh se brzo promijeni u zabrinuto neodobravanje kada joj pogled uhvati stvarniju predodbu Roberta Strama kako se srdito sputa prema Michele i ostarijem gospodinu. Prije nego ju je dospjela upozoriti na opasnost, Robert epa Michele za tanki runi zglob. Michele. Budi ljubazna i pozdravi se, ree on i odvue je grubo od zbunjenog posjetioca. Tko je to? ula je Laura. Jedan ljubazan ovjek koji se upravo vratio iz Izraela, eto tko. Koga ti farba, upade Robert, vidio sam kako te gledao. O, ti si sasvim skrenuo! Apsurdan si. Pusti mi ruku... kretenu jedan. Michele se istrgnu i vrati do postarijeg ovjeka. Robert ostade stajati kipei od bijesa. Laura mu prie. Zato izgleda tako mraan na otvaranju moje izlobe? Zna ti zato. Izvadio je iz depa zlatnu kutiju za duhan, kljocnuo zatvaraem i izvadio English Oval. Nervozno je nabijao cigaretom o kutiju dok je govorio. Uiva da motri ispod oka ...

ree on pogledavajui Michele. Naprosto uiva u saznanju da je promatram. Jednog dana, kunem se... Prelomio je cigaretu nadvoje i odbacio je. ini se da se vas dvoje izvrsno zabavljate. Pogladila ga je suosjeajno po kosi. Pokuaj, dragi, ree ona. Ovo je moja zabava. Pokuaj se zabavljati... radi mene ako nita drugo..., barem veeras. Robertova ramena klonue mrzovoljno. utio je, Laura uzdahnu i ode. Jedan strano autoritativan glas skrenu njezinu pozornost. Ja mislim da je Laura Mars fantastina. I ne mislim da nas ona pokuava nasamariti. Uinila je ono to ja sam pokuavam uiniti kao pisac kazalinih komada, samo to je ona otila korak dalje... Tko je to? proapta netko. to on pokuava, kao dramatiar? Pokuao, odgovori umiljat glas. Jedanput. I u njegovu sluaju, jedanput je sasvim dovoljno! Izvrsno, pomisli Laura. Prva nesuzdrana pohvala i ba je morala doi od bivega ... Krenula je dalje, dok su se za njom vukli poblijedjeli ostaci njegove mudrosti. Ona okree zrcalo prema prirodi, no zrcalo ve predstavlja iskrivljenost jer vara prirodu. I onda, ona uzima zrcalo i gura ga ravno kroz prozirnost prirode dok ne... Taj ima pravo, ree neki mukarac svojoj eni, oevidno pod utjecajem pieve analize. Moda bi trebalo neto kupiti. A novci? upita ona. Mogli bismo prodati Eschera? Uh, ne znam ... Laura gotovo zastenja, osjeti da mora neto popiti. I tako ... eto..., ja mislim ovako, Laura eli iskazati svojim radovima... kao ... u redu, Ameriko ... u redu, Svijete... Ah, taj nepogreivi kolokvijalni ritam! Laura se okrenu tek toliko da vidi komu to Lulu dri predavanje i gotovo prasnu u smijeh kad ugleda jednog od njujorkih najtovanijih i najopasnijih kritiara... koji je nijemo buljio u svoju sugovornicu. Laura ga zacijelo nije jo vidjela tako utivo zaokupljenoga.

 Znate ve, recimo, vi jeste nasilni... Naturate nam ... sva ta umorstva... i tako... ovdje se to vraa i mi emo upotrijebiti umorstvo da prodamo deodorans... eto. Tako ... umorstvo e vam jednostavno dodijati, zar ne? Likovni kritiar nakrivio je glavu, treptao i, inilo se, ozbiljno razmatrao Lulinu kritiku. Laura je iza njih vidjela Tommyja u crnoj oferskoj livreji. Naslanjao se na jedan od nosaa koji je uokvirivao njezine lebdee fotografije. Bio je bez kape i oevidno se svojski potrudio da ukroti neprirodno ivu kosu i bradu. Izgledao je kao zategnut djeak kojeg je majka obukla, oprala i poeljala za zabavu. Mahnula mu je, no njegov pogled bio je tako zalijepljen za Lulu da uope nije zamijetio Lauru ni mahanje. Jedan zgodan mukarac u konzervativnom odijelu s prslukom nae se ispred Tommyja i Laura brzo spusti ruku. Osjeala se pomalo aavom; na sreu, ovaj je takoer nije primijetio. Iao je od fotografije do fotografije i Laura ga je pratila pogledom, zadovoljna panjom koju je posjetilac poklanjao svakoj od slika. Osvrtala se kako bi otkrila njegovu pratilicu i onda osjetila glupo zadovoljstvo to je sam... jedina osoba za koju je, dosada, mogla rei da je dola vidjeti njezine radove a ne cirkus izazvan njima. Nestao je iza goleme poveane fotografije. Ispred nje, Robert Stram i Elaine Cassell pretresali su fotografiju jednu iz niza ljubavnih svaa. Robert je gnjevno pokazivao na golemu fotografiju u boji. Elaine se, kao i obino, smijala Robertu. Slika, koja je izvorno bila upotrijebljena kao oglas za veernju odjeu, isticala je jednu od Laurinih uvenih tema menage a trois. Mukarac u tropskom bijelom odijelu pljusnuo je arobnu plavuu koja je, zanesena udarcem, zalelujala gotovo prozirnu rumenu svilenu haljinu. Drugi model, ena odjevena u valovitu plavu i smee obojenu haljinu i zlatne sandale, naslanjala se na masivan kameni stup. Promatrala je itav taj prizor i puteno obgrlila svoje tijelo kao da je ne samo prouzroila nasilje para u prvom planu, nego se ono i dogaalo za njezino zadovoljstvo.

Michele je bila model u valovitoj, jarkorumenoj haljini. Lulu je predstavljala Drugu enu koja se nehajno naslanjala na hladan spolni stup. Mukarac u bijelom odijelu dobrano je nalikovao na Roberta, mislila je Laura, dok je promatrala raspru izmeu njega i Elaine. inilo se da njih dvoje raspravljaju upravo o onome to je i za same gledatelje bio najzanimljiviji i najsporniji aspekt fotografije, tj. da je bijesni ljubomorni mukarac bio taj koji je prekinuo ljubavni sastanak dvije ene. Uistinu, pitala se Laura, nije li, u stanovitom podmuklom smislu, bizaran ali stvaran trolist Lulu, Michele i Roberta nadahnuo tu specifinu ljubavnu svau? Lulu je voljela Michele; Michele je voljela Lulu. Nije bilo vano je li njihova ljubav ulna ili sestrinska, bludna ili krajnje nevina; pred kamerom njih dvije bile su kadre nadahnuti svoj odnos erotskim tonovima. Znale su izazvati veu strast poloajem tijela ili uzajamnim pogledom nego veina ljubavnika snanim zagrljajem. Mogle su zagolicati gledateljevu erotsku matu... ili odbiti elju ledenim prodornim pogledom... ili se zatvoriti u sebe tako da ih nitko, ni bijesni mukarac na fotografiji ni gnjevni Robert koji je raspravljao s Elaine, nije mogao otvoriti i dobiti jednu bez druge. Sutra, dragi... Sutra! ula je Laura Elaine koja na taj nain prekida raspru. Robert Stram se udalji prijeteeg izraza lica, a Elaine Cassell pohiti do para koji je razmiljao o prodaji Escherovih kopija kako bi kupio Laurinu fotografiju. Laura uzdahnu umorno. Bez ikakva upozorenja bivi iskoi pred nju i zgrabi je za ramena. Pun neke strastvene estine, on zavri postavljajui problem kojeg je uvod Laura oevidno propustila. I tako, zapravo postoji pitanje da li ivot oponaa umjetnost ili umjetnost oponaa ivot? Da li ivot pokree umjetnost ili umjetnost ivot...? Mislite li da je to doista vano? upita Laura. Drugim rijeima, je li Oscar Wilde imao pravo kada je rekao: 'Onaj tko se kurva s modom, kurva se s vremenom ...'? Laure se izbavi iz njegova zahvata. Da, no Wilde je takoer rekao: 'Svi smo mi u jarku, samo to neki od nas gledaju zvijezde.'

Zakljuila je da je to bila jedna od najpovoljnijih non-sequitur izmjena koje je ula. Nasmjehnula se tajanstveno i nestala meu posjetiteljima. Galerija je bila osvijetljena, premda su svjetla hotimice bila upravljena na fotografije. Svjetlo naas zaslijepi Lauru kada se nala u blistavom krugu u kojem je Bili Boggs intervjuirao jednu od najgrotesknijih ena koju je ona ikada vidjela. Laura se hitro povue iz kruga osvijetljenog TV-reflektorima i zabulji u enu, dok su joj se prsti nagonski grili u potrazi za kamerom. ak ni Paul, najvjetiji Laurin minker, ni Scott, Laurin frizer, ne bi mogli proizvesti grozotu kakvu je ta ena irila. Lice joj je bilo obloeno minkom, nedvojbeno skupom, au courant tonovima koji kao da su bili naneseni paletom. minka je, sama po sebi, bila korektna, no sasvim pogrena prema njezinoj prirodnoj puti i obrisima. Frizura je takoer bila krajnje moderna; meutim, radilo se o onoj vrsti modnog krika koji su mogle progutati samo jedna Lulu ili Michele, i to ne uvijek, te koji se na ovoj ostarijoj, u biti neotmjenoj, uvelike natrackanoj eni pretvarao u vlasulju za zastraivanje tipa Else Lanchester. Klaunova parodija pomodnosti. ena je bila naprosto grozna i Laura je zamjerala Boggsu ili nekom asistentu producenta koji je izabrao da ovakav bizarni uzorak svjedoi u njezinu korist. No usprkos tome, Laura je bila odve oarana da bi se okrenula i otila. Ostala je stoga stajati u sjeni reflektora i prouavati enu, trudei se da preuje odgovor na Boggsovo pitanje: Ali moje pitanje glasi: smatrate li da je ovo valjano... kao umjetnost? Izvan svijetlog kruga, zaklonjen TV-kamerom i gomilom koja je pratila intervju, Donald je napregnuto sluao mukarca obinog izgleda, odjevenog u najobinije odijelo. Lulu i Tommy, koji je stajao iza nje, takoer su pratili mukareve rijei. Grupi se prikljuio i patuljak po imenu Billy T. Smijeio se, ali je odmah osjetio njihovu napetost i upravo kanio na svoj ljubazan nain krenuti dalje, kada ga neto to je mukarac rekao naprosto prikova u mjestu. Uhvatio se impulzivno za Tommyjev skut i sluao.

Luline oi bile su irom otvorene, a usta iskrivljena od uasa. Neprekidno je pogledavala tanku crnu iskaznicu koju je mukarac drao u ruci. Otvorio ju je samo jedanput i pokazao malu metalnu znaku koja je poznavala njujorkog policajca... detektiva, kako je on to rekao. Lulu mu je vjerovala. I dalje je pogledavala as njegovo lice, as iskaznicu, te se trudila da uje to je on govorio, a jo vie da ne gleda sumoran crnobijeli portret koji je visio na neobukanom zidu kraj njih. Tommy se, kako je izgledalo, vie zanimao uinkom koji su policajeve rijei imale na Lulu nego njihovim stvarnim sadrajem. Nije se uope obazirao na patuljka koji ga je drao za skut. Donald je bio blijed, premda je lice otkrivalo ovjeka koji se jo uvijek moe nositi sa situacijom. Jedino je nain na koji je komadao krasnu crvenu ruu u suvratku odavao da su mu ivci krajnje napeti, vrlo blizu istinskog sloma. Latice su padale, jedna po jedna. Mali Billy T. pratio ih je pogledom. Konano, Donald se obrati detektivu: Jezovito. Vjerujte mi, potpuno vas razumijem ..., ali zar morate ba sada? Samo da nekim ljudima postavim nekoliko pitanja, to je sve, odgovori ovaj staloeno. Donald iupa ostatak rue iz suvratka i nastavi rastresito kidati latice. Znam, no vijest e se proiriti kroz ovu gomilu poput vatre. Upropastit e itavu sveanost. Biste li mogli priekati... jedan sat? Barem malo? Lulu pokri lice rukama. Boe ... kako prostaki! uzviknu ona i pobjegnu prije nego ju je Tommy dospio utjeiti. Detektiv se takoer okrenu, oevidno odluan glede onih pitanja. Dok se udaljavao, Donald apnu Tommyju da ode po kola. Ovaj kimnu glavom, baci jo jedan pogled u smjeru Lulu i izie iz galerije. Billy T. ostade stajati, izgubljen i drhtav. Donald odbaci raskomadanu ruu, no odmah nesvjesno zgrabi bijeli svileni al i poe se igrati njime kao neka opipljivu potporu koja mu je izmicala. Oi su mu kruile po dvorani u potrazi za Laurom. Laura se nije vie nalazila kraj televizijskih reflektora. Bila je izvan njegova neposrednog vidokruga, stajala je s Michele i drala je oko struka. Michele je jo uvijek avrljala s gospodinom

Fischerom, ostarijim putnikom iz Izraela, dok je Robert vrebao u blizini. Reci mu, Laura, navaljivala je Michele oduevljeno. Pa, ja jesam bila tamo, ali nisam dospjela snimiti ni polovicu onoga to sam htjela. Ali juer ... potaknula ju je Michele. Laura se osmjehnu. Juer mi je jedan talijanski asopis ponudio da napravim seriju fotografija o ratu ... I moe se dogoditi da ode, dodade Michele oduevljeno. Uhvatila je Laurin upiljen pogled, te se zajedno s gospodinom Fischerom zabuljila u zapanjujue naminkanu enu s frizurom ala Frankensteinova nevjesta. ena je oevidno dovrila svoju toku pred kamerom i sada se kretala meu fotografijama s vidljivim novim autoritetom. Zastala je ispred oglasa za arape. Pozadinu fotografije inila je dnevna soba iz etrdesetih godina u kojoj se isticao malen premda nezgrapan televizor iz istog razdoblja. Dug, fantastian par nogu bio je prekrien ispred praznog ekrana, a pod njima leao mrtav mukarac. Boe! ... to se dogodilo s 'lijepim'? upita groteskna ena naglas. Potresla je glavom i krenula dalje, dok se Laura kidala od smijeha. Oprostite mi, molim vas, dospjela je rei Micheli i Fischeru, prola pored Roberta i zagrlila ga, jo uvijek se smijui. Robert se ukoi, djetinjast i nepopustljiv u svojoj nevolji. Ako je to ljubav, pomisli Laura, neka moja bude osamljenost. Okrenula se i pogledala Roberta Strama, jadnog bogatog deaia, grubog i djetinjastog, sigurnog... Laura se sjeti Michaela. Gotovo nevjerojatno da su ona i Michael nekada igrali Robertovu dosadnu igru i vjerovali, poput njega, da se to zove ljubav. Michael Reisler, bivi mu, grubijan i dojene dojene koje nije moglo ostaviti bocu ... Pa, zbogom mali i amen! Nasmjehnula se na nenamjernu prikladnost izraza. Zbogom mala i amen bio je naslov vrlo uspjene knjige fotografija Davida Baileyja. Uspjeh i osamljenost dosta zasada. To mi izvrsno pristaje, hvala vam.

Okrenula se i gotovo udarila u ovjeka u konzervativnom odijelu. Zurio je zamiljeno u jednu od fotografija. Laura dignu pogled da vidi koji to rad zaokuplja njegovu pozornost. Radilo se o poveanoj fotografiji, jednoj iz serije o zloinu zbog dijamanata, premda ne o istom onom pozitivu koji je otkrila prole noi. Stajala je kraj visokog, atletski graenog mukarca u sivom prugastom odijelu i pokuavala gledati fotografiju njegovim oima. Premda su blago istaknuti svjetlucavi dragulji u Toulaininoj beivotnoj ruci bili ono to je oglas prodavao, nije bilo dvojbe da je tijelo, koje je bilo prebaeno preko kreveta, zapregnuto u crni pojas, inilo arinu toku fotografije. Svijetloplava telefonska uzica bila je omotana oko njezina vrata, a crnac u crnom smokingu i veernjoj koulji zamrljanoj krvlju leao je mrtav uz krevet. Toulainino bedro, kojeg je jedna polovica otkrivala crnu arapu, a druga blijedo meso, naslanjalo se na crnev tamni obraz. Doista tragino, prokomentira ovjek u prugastom odijelu. Nije se okrenuo; samo je tuno zatresao glavom, dok su stajali jedno uz drugo i promatrali zaguljiv prizor smrti. To su samo fotografije, morala je objasniti, na kojima poziraju 'profesionalni modeli'. Izgovorila je posljednje rijei kriavim glasom, kao da je bila izvikiva na karnevalu ili jedan od mamaca ispred salona za masau u Petoj aveniji. Ne mislim na to; tragino je da ovakvo smee prolazi danas kao umjetnost. Oh, ree Laura. Okrenula se da ga pogleda. Pogled mu je jo uvijek bio uprt u fotografiju. Lice je bilo naborano, privlano, no lice koje je nedvojbeno znalo za uzbudljiv ivot, te je jedva odgovaralo odijelu ili blagom ponaanju. Htjela ga je upitati je li to Spori Illustrated nenadano odluio da zaposli likovnog kritiara; pa ipak, rekla je samo: Oh, dobro... to je sasvim drugo pitanje. On je konano pogleda. Ne mislite li ipak da je to samo potpuno ... nasaivanje? upita on iskreno.

Laura je treptala, osmjehivala se i pokuavala izgledati mirnijom nego je bila. Ne znam ba te rijei iz ezdesetih godina. Nasaditi. Poturati. Operuati. Kakav naslov za prikaz. Vi ste kritiar? Znate li umjetnicu... kako se zove? Laura Mars? nabaci ona u elji da pomogne. Da, Mars. Znam je ... prilino dobro. On se osmjehnu cinino. Pa ipak, osmijeh nije bio tako lo; gotovo privlaan, mislila je, da nije bio popraen rijeima: Pokaite mi je ako je vidite. Zanimalo bi me da vidim kakva vrsta osujeenog perverznjaka ona doista jest. O, nije ona uope takva, uvjeri ga Laura. Vrlo je staromodna. Neka vrsta... Bakice Moses. Donald iskrsnu pred njih. Osmjehnuo se kratko ciniku u konzervativnom odijelu i uhvatio Lauru za ruku. Laura..., mogu li te ukrasti naas? O ... vi ste Laura. Hvala na razgovoru, ree ona. On se isceri djeaki. U njegovu pogledu nije bile isprike ni zbunjenosti, to Laura prihvati sa zahvalnou, samo jednostavna potvrda da su neto dijelili, neto zabavno, zanimljivo i, na alost, prekinuto. Ponovno se okrenuo prema fotografiji. I dok ju je Donald odvodio, Laura zamijeti Sheilu Weissman koja se odjedanput stvorila ispred oglasa za dragulje. Kakva sramota! uzviknula je. Po emu to sudite? uhvati Laura cinikovo pitanje. eljela je uti preostali dio razgovora, ali Donaldov stisak bio je sasvim ozbiljan. to je? Laurin osmijeh brzo ieznu kad ga je pogledala. Htio joj je neto rei, ali ona stavi ruku preko Donaldovih usana. Ne. Samo tren. ekaj. Donald joj poljubi ruku i potapa je brino. Tamo stoji detektiv, ree on, i za dvije minute itava dvorana ... Laura zatvori oi. Negdje iza nje netko je proaptao ime.

Okrenula se i ugledala Lulu i Michele kako razgovaraju. Lulina ramena tresla su se estoko. Michele ih Sepa Oi... ula je kako Lulu izgovara. O, boe... Doris? Laura pogleda u Donalda. On kimnu. Nije sasvim jasno ula to je nakon toga rekao. Znala je. Donaldova kratka obavijest bila je ispremijeana s dijelovima Lulina i Michelina reagiranja na dogaaj. Elaine Cassell dojuri do modela. to se dogodilo? to je? eljela je znati. Doris Spenser je umorena, ree Michele. inilo se da je Lulina histerija splasnula. Buljila je bezizraajno u Elaine. Netko joj je iskopao oi, izgovorila je kao da upuuje na sadraj TV-emisije. to? Nestvarno, promrmlja Michele. Elaine se ukoila. Bacila je pogled na Michele, na Lulu, tek toliko da se uvjeri da nisu pijane ili u sedmom nebu, a onda izgovorila posve jasnim, praktinim glasom: Kakvo sranje! to se meni jo nee dogoditi! Laura se tiho udalji od njih. Donald ju je slijedio. Idemo neto popiti, predloi on. Vai. ekat u tamo. Pokazala je prema zidu od opeke na kojem su visile neke od fotografija. Oevidno, nije je elio ostaviti samu. Ne mii se od tamo, bez obzira na sve to se dogaa, ree on. I da nisi ni s kim razgovarala dok se ne vratim. Prola je mimo ljudi koji su avrljali. Veina je jo uvijek razglabala o izlobi ili nekoj pojedinanoj fotografiji kojoj su se divili ili koju su prezirali. Nekolicina je ve irila sablasne detalje o Dorisinoj smrti, premda veina njih nije znala o komu se radi. Osim jednoga ovjeka. Osamljena figura stajala je ispred Dorisina portreta Mali Billy T. Laura mu prie. On je pogleda oima punim suza, uvue malenu vrstu ruku u njezinu i stisnu je. Zato si stavila taj okvir? upita on.

Tek tada je zamijetila doista zamijetila da je Dorisin portret jedina fotografija na izlobi, i u knjizi, koja je uokvirena u crno. Odgovorila je iskreno: Ne znam.

inilo se da su proli sati i sati. Vratila se sama u stan. Pokuala je uvjeriti Donalda, koji je ostao u sivoj limuzini, kako je s njom sve u redu, kako joj samo treba vremena da se odmori i prihvati injenicu da je Doris mrtva. Zapravo, trebalo joj je vremena da razlui injenicu od fantazije, san od nevjerojatne stvarnosti ili sluajnosti ili bog zna ega. To mu, meutim, nije mogla rei. Poljubila ga je u obraz i rekla mu da e se vidjeti sutra na Columbia Circleu, gdje su imali snimati oglas za krzno, a on ju je nazvao hrabrom djevojkom. Zatim je rekla Tommyju kada da doe po nju ujutro. Ne brinite, odgovorio je. I onda su Donald i Tommy priekali dok je vratar nije uveo u predvorje; mahnula im je kroz teka staklena i bronana vrata i, konano, limuzina se izgubila u mraku. Vratar ju je otpratio do dizala, estitao joj i upitao to misli o otvaranju izlobe. uo je od jednog drugog stanara u zgradi da je Laura sada prilino glasovita osoba. Gotovo kao glumac u 14D i majka etvero djece u 5A, koje su roman ovih dana svi itali u podzemnoj eljeznici. Rekao je upravljau dizala, koji je godinama vozio krletku, na koji kat da je odveze i uzviknuo: Da vam traje koliko i Briljantin! Srditi upravlja dizala lupnuo je vratima. Da, rekao je Lauri, na dunosti je od esnaest i trideset i nitko, ak ni raznosa, nije iziao na njezinu katu ... i neka se ne ljuti, ali je li joj dobro? Lijepa je, nedvojbeno, ali... kao da se ne osjea ba najbolje. Laura priznade da je umorna. Kimnuo je suosjeajno. Imate predstavu na Broadwayu? upitao je stidljivo. Ne, nikako. Rije je o izlobi fotografija, njezinih fotografija, u likovnoj galeriji u donjem dijelu Manhattana, objasnila je. O, rekao je zamiljeno. Zatim: Tako je. Znao sam da ste fotograf. Iscerio se pobjedniki, a onda potresao glavom i promrmljao: Taj momak ne moe sastaviti dvije iste.

Otvorio je vrata dizala. Gotovo ga je zamolila da bude tako ljubazan i prieka dok ne zapali svjetlo u stanu. Laku no, gospoice Mars. Laku no. Drala je kljueve u aci kako upravlja dizala ne bi uo njihovo apsurdno zveckanje. No kada je zapalila svjetla, skinula cipele i objesila kaput, imala je nekakav suludo utjean osjeaj da se nita nije izmijenilo. Bila je kod kue. Zapalila je cigaretu, otila do ormaria s piem i uzela au za konjak. Nije bila sigurna je li aica ono to joj doista treba. Ogledavala se po dnevnoj sobi. Nita se nije izmijenilo. Tek kada je bacila pogled prema radnoj sobi, arobni predah je nestao. Vrata su bila otvorena. Soba neosvijetljena. Knjiga tamo gdje ju je sino ostavila, onako kako ju je ostavila s otvorenom stranom na kojoj je bio Dorisin portret. Prsti joj se stegoe oko boce. I kad je telefon zazvonio, ona zahvalno spusti au, svjesna da bi je vjerojatno smrskala u ruci. Dignula je slualicu. Laura? Elaine. Gleda li TV? Ne, upravo sam ula... Boe, spominju nas u svakom dnevniku. Umorstvo ..., galeriju..., knjigu..., tebe ..., mene. itat u o tomu. ekaj. Sluaj, navaljivala je Elaine. Laura je mogla uti spikerov glas; Elaine je pojaala zvuk i pribliila slualicu televizoru. Sablasna tragedija... ula je. ... ena stara ezdeset i jednu godinu, izdava prijeporne knjige fotografija naena je okrutno... Tijelo je otkrio vratar kada, nakon nekoliko poziva, stanarka nije sila pred limuzinu.. O boe, doviknula je Elaine u slualicu, momak je upravo spomenuo Dorisinu dob. Zna to, ujemo se kasnije, htjela bih vidjeti ovu... Nenadano, Laura osjeti potrebu na nastavi razgovor. Spomenula si objed sutra, hitro je podsjetila Elaine. Ja... ja

mislim da neu biti u stanju da snimam sutra tako da bismo moda ... Nema govora, snimat e. ivot tee dalje. Doris bi isto to eljela. Elaine, upitala je Laura oprezno, vjeruje li ti u ... spiritistike ... paranormalne pojave o kojima danas svi govore? Ja vjerujem u dobar san. Iznenadila ju je Elainina nenadana pragmatinost. I upravo se spremam uzeti neto to e me iskljuiti na nekoliko sati! Savjetujem ti da i ti tako postupi. Ako ne budem snimala, nazvat u te. Ispavaj se, ree Elaine i spusti slualicu. Knjiga je bila u radnoj sobi. Pilule za spavanje nalazile su se u kupaonici iza radne sobe. Bez obzira na to je li doista trebala pilule ili nije, morala je ponovno ui u sobu, prisvojiti je. Ugasila je cigaretu i krenula prema sobi. Otvorila je vrata i posegnula za prekidaem. Kada se svjetlo upalilo, ona prijee pogledom po sobi. Sve je bilo kako treba, to e rei u uobiajenom kaotinom, premda funkcionalnom stanju. Nekoliko metalnih kutija, oznaenih nervoznim rukopisom, bilo je izvueno. Povealo je lealo uz staklo za pozitive, kao i boca sa zrakom koja je sluila za ienje dijapozitiva. Neki stari negativi bili su pribijeni za zid. Najbolja osvjetljenja na ploama veliine osam puta deset ina bila su zaokruena crvenim krajonom. Svaka ploa imala je oko trideset i est kvadrata, od kojih su samo tri ili etiri bila zaokruena, to je znailo da su izabrani za razvijanje i poveavanje. Znala je da se meu njima nalaze neki portreti koje su ona i Doris izabrale za knjigu. Sama knjiga leala je na stolu; dio s crnobijelim portretima bio je otvoren. Laura ponovno ispita pogledom sobu. udno, jedina izuzetna crta i najsvjeiji podsjetnik na prolu no nije bila otvorena knjiga, nego jedan jedini dijapozitiv koji joj je ispao iz ruke i jo uvijek leao na sagu nasred sobe. Podigla ga je. I dok se um borio da zaboravi stvarnost punu more, ruka koja je dodirivala dijapozitiv kao da se sjeala i poela estoko drhtati.

Odnijela je dijapozitiv do stola i oistila ga rasprivaem za prainu. Onda ga digla prema svjetlu i ponovno ugledala Toulaine, dijamante, pas. Sjetila se ljubaznog neznanca u galeriji i naina na koji je prouavao mukarca na ovom dijapozitivu. Ruka joj nije vie tako estoko drhtala. Neto u vezi s tim ovjekom, ak i sama pomisao na njega, umirivalo je Laurine ivce. Neto temeljito i postojano; osjeaj svrhovitosti i ozbiljnosti koji je odgovarao njezinome, a to je bila gotovo prava rijetkost meu ljudima s kojima je radila ili se zabavljala. Osim Doris Spenser. Ostavila je dijapozitiv i otila do stola. Strana knjige bila je okrenuta. Portret Elaine Cassell raskono nasmijano lice, nakrenuta glava, zatvorene oi, otvorena usta, ludo cerenje zamijenio je sumornu sliku Doris Spenser obrubljenu crnom trakom. Laura zatvori knjigu i posve impulzivno ukopa mali Sony. Kada je blistava gospoica Mars dola na otvaranje, nije ni bila svjesna da je njezin izdava ve mrtav. Spikerove rijei bile su popraene filmskom reportaom koja je prikazivala Lauru kako se probija kroz gomilu izvjestitelja. Donald je bio kraj nje, premda je jedino njegova ruka bila vidljiva na ekranu. Onda joj je Sheila Weissman rinula mikrofon u lice i Laura hitro iskopa televizor. Elaine Cassell sjedila je u svojem stanu u Sohou i jo uvijek gledala vijesti. Evo Laure rekla je uzbueno mukarcu opruenom na sofi. Crnooki nije skidao pogled s ekrana. Ispio je viski i pruio joj praznu au., Opaska je bila suvina i Elainin hinjeni zanos promai. Jo uvijek je lijepa, zar ne? ree ovaj. I problem je u tome, itav taj jebeni problem. Ona utke napuni njegovu au. Brendan je bio na dunosti ujutro. Zvrcnuo je u Laurin stan i saopio preko kunog telefona da su kola pred vratima i da je poslao dizalo.

Bila je spremna. Torba, al i vunena letaka kapa leali su na stolu kod ulaza. Hitro je skopala crnu suknju, pokupila sitnice sa stola i izila. Kao i obino, okrenula je klju dva puta. Jo uvijek je bilo prerano da dizalo vrvi od stanara. Upravlja iz dnevne smjene je pozdravi i vrati se komentaru u La Presi. Brendan je doeka s ljubaznim pozdravom, no osmijeh ubrzo ustupi mjesto nevjeto prikrivenom, radoznalom pogledu. Ili je to, moda, bila zabrinutost. Ovaj put nije joj ponudio, kao to je to obino inio, primjerak Daily Newsa. Zamijetila je da su novine gurnute ispod stolice. Tommy se naslanjao na prednji blatobran plavog karavana obloenog drvenim ploama. Hitro se uspravio i otvorio vrata kola. Dobro jutro. Jeste li vidjeli to je sve bilo na televiziji sino? Nisam, odgovorila je i kliznula na stranje sjedalo. Nisam gledala televiziju. Nestvarno, ree on. Ima li novine? Ali sino su sve pokazali... Hou rei, ovaj, Dosta je, Tommy. Prerano je za to, ree ona tiho. Stvarno. Proslijedili su utke niz Central Park West. U Sedamdeset i drugoj ulici taksist pobjee svjetlu i izleti pred karavan. Tommy pojuri za njim, uhvati ga i poe ga metodiki satjerivati uz plonik. Voza je trubio i prijetio akom i konano se gotovo zaustavio da propusti Tommyja. A onda je bezobzirno dao gas i pokuao uhvatiti karavan kod slijedeeg svjetla. Laura nije primjeivala to se dogaa. Gospoice Mars, ree Tommy, dok mu je pogled bio zalijepljen za retrovizor i prestupnika u taksiju, ako bih imao neku stvarnu pritubu, biste li htjeli da je zadrim za sebe? Laura ponovno oivje i osmjehnu se zahvalno. U redu, Tommy, da ujemo. Jer vi znate, ako zatraite, vozit u vas i do poetka naftovoda u Aljasci; ali, kad me otpustite..., moram li biti na raspolaganju gospodinu Phelpsu? Tommy... to mi zapravo ima rei? Stali su kod svjetla. Taksi se zaustavi uz karavan. Tommy pogleda vozaa

pogledom punim prijetnje. uj ti, presjekao si me tamo straga, doviknu on. Nemoj da se jo jednom naali! Jebi se, viknu taksist. Tommy posegnu rukom u dep kone jakne, onda je izvue i zaprijeti vozau akom. Ne osvri se na njega, Tommy, ree Laura. Dobro. Kimnuo je brzo, nervozno, izbacio ruku kroz prozor i kuckao po vratima tako da taksist ne propusti njegove kretnje. Onda je lagano otvorio aku i pritisnuo dugme. Otrica iskoi iz korica, Hajde, ponovi to jo jednom, ree Tommy taksistu. Voza pogleda no, pa crveno svjetlo i dade gas. Oprostite, gospoice Mars. Tommy sakri no i rinu ga u dep. Vidite, prole noi, na primjer, kada sam vas odvezao kui, morao sam se vratiti u galeriju po njega... po gospodina Phelpsa, mislim. Bio je s onom mukom babetinom, ako znate to mislim. Onda me natjerao da ga odvezem do kue tog pedera, ak u Forest Hills. I onda sam itava dva sata morao sjediti u limuzini na Queens bulevaru dok su se njih dvojica ... Bi li isto tako reagirao da ovaj nije homoseksualac? upita Laura. Kao to rekoh ... vas vozim kamo god zaelite ... kad god zaelite .... Dobro, Tommy; zna to, uzmi preostali dio dana slobodno... jer... ima pravo. Nije bilo poteno, Stvarno, potvrdi Tommy. Autobus se zaustavi ispred karavana. Na stranjoj strani nalazio se jedan od Laurinih oglasa: poveana fotografija Lulu i Michele na Harley Davidsonu. Naslov Cote D'Azur kozmetika iao je preko lica oglasa, narkan grafitnom olovkom koja je nalikovala na rumenilo za usne. Ohoho, pogledajte! uzviknu Tommy. Ta slika je bila na vaoj izlobi. Fantastino, gospoice Mars! Stvarno. Spominjanje izlobe probudi u Lauri trenutani osjeaj tjeskobe, no Tommyjevo oduevljenje bilo je zarazno. Tommy, ja pomno pratim ono to se danas dogaa ... u vizuelnom smislu. Nasmijala se. Meutim, ini mi se da nisam

ba ukorak s jezikom. Neprekidno govori 'stvarno', isto kao i Michele i Lulu... Znam. I to to znai? Je li to nekakav nadomjestaki za 'kui'. Ljudi su imali obiaj govoriti 'kui'; samo smo to uli: 'Kui?'... 'Kui?' Stvarno, ree Tommy i potrese glavom. Kui? Kao, stvarno... Jedan Winnebago bio je parkiran na Columbia Circleu. Velika prikolica, koja je obino prevozila turiste sa Srednjeg zapada na odmor u Disneyland, signalizirala je, u gradu, prisutnost filmske ekipe. Ovog jesenjeg jutra, Winnebago je sadravao vlastiti Disneyland. Paul, ija se crna koa crvenjela u sjaju elektrinog grijaa, postavljao je zdjelice sa minkom i etke na policu prikolice. Scott, frizer u ekipi, izabrao je Kerry, jednu od pet modela koji su imali pozirati za Revillon krzna, i uvrtao njezinu dugu ravnu kosu u udnovate vorove na vrhu glave. Kerry je na sebi imala lagani haljetak i vunene arape; kotunjava ramena bila su najeena. Dobaci nam runik, ree Scott jednom od modela koji je srkao kavu u stranjem dijelu prikolice. Scott je bio Australac. Za Kerry je, guknu on. Koa ove jadne male ptiice ima osip! Tri djelomino odjevena modela bila su zgurena u prikolici. Giselle dobaci haljinu od baruna. Odloila je alicu s kavom i pogladila jedan kaput na vjealici. to misli, koliko vrijedi ovaj? upitala je modnog konzultanta koji je etkao bogati, dugi kaput od lisice. Jednu no s Howardom Hughesom, odgovori ovaj. Ali on je mrtav. Modni konzultant osmjehnu se vragolasto. Trei model, Noodle, kojoj je ime u imeniku agencije glasilo Nadia, proviri izmeu dva krzna. Ozbiljno, ree ona, koliko vrijedi, pet tisua?

 Mala, ti misli na prodaju na veliko, dobaci Paul. Idemo, Noodle, vrijeme je da te preobratimo. Potapao je naslon stolice. Pokrij te sise i sjedni. Moje je da te naminkam, a ne tetoviram. Modni konzultant dodade Noodle haljinu, koju ova obue i sjede posluno pred Paulovo okrutno osvijetljeno zrcalo. Vrata od Winnebaga se otvorie i Giselle zaskvia i obujmi se. Yoshi, zatvori ta prokleta vrata! Jun, ispravi je Laurin pomonik. O, ree Giselle zacrvenjevi se. Oprosti... Jun. Neu nikakvih rasnih kleveta u mojem Winnebagu, Won Ton, ree Paul. Moe se slikati, odgovori Jun i poe vaditi limenke s filmom iz tekog metalnog kuita. Kerry, ljubavi, ako se ne prestane tresti, kosa e ti biti poput Luline. Jo ti je hladno? Nije, odgovori ona. Mislim da je... zbog ovog. Pokazala je Scottu primjerak Daily Newsa. Ostavi to, ljubavi, ree frizer tiho. Jesi li je poznavala? upita Giselle. Ne. U svakom sluaju, jadna ena, dodade Scott. Jadna Laura. Doris Spenser bila je jedna od njezinih najboljih prijateljica. Ja je nisam poznavala, naravno. No srele smo se i razgovarale... Iskopali su joj oi! Uuuhh, Paul... da bljuje! Jun napuni depove kutijama, otpije gutljaj kave iz Giselline alice i otvori vrata Doi opet, naskoro, uje me, doviknu mu Paul. Ne mora izigravati stranca... i bez rijei. Neshvatljiv je, ree uvrijeeni Paul. Meni je ba zgodan, zamijeti Noodle. Oboavam njegovu kosu. Paul stavi posljednji sloj pudera na njezino lice. Najvie pravilne jebene kovre ja ikada vidjeti, otpjevui on. Oponaao je engleski s Jamajke. I ti ima lijepu kosu ...

 Potedi me, ree Paul. Dii se, draga. Slijedea! Giselle odloi alicu i zauzme Noodlino mjesto ispred zrcala. Ovuda, Noodlisice, ree Scott. Da vidimo tvoju kosu. Kerry ode da kraja prikolice. Povukla je zastor i pogledala na trg. Dva automobila bila su podignuta i prebaena jedan preko drugoga, kao da su se sudarila ispred Kolumbova kipa. Yoshi je provjeravao pribor za kameru. Jun je postavljao reflektore i metalne ploe koje su imale uhvatiti i pojaati svjetlo. Umjetniki direktor po imenu Bert iao je po trgu i pogledavao u kola kroz lee nainjene od ruku. Prenesi reflektore ovamo, rekao je Junu, i postavi dva kiobrana ovdje. Rolls Cornishe zaustavi se uz Winnebago. Kerry pozva trutove u prikolici da vide gizdava kola. Robert i Michele ljubili su se na prednjem sjedalu. Pomalo neukusno, ljubakati se ovako prije podneva, ree Paul. Ljepotica i zvijer. Kakav lijep momak, uzdahnu Noodle. Da. Oboava li i njegovu kosu? Michele istupi iz Rollsa. Hoe li se netko kladiti koliko e masnica biti danas? upita modni konzultant. Ne, dok ne skine minku, ljubavi. Lulu, koja je avrljala s Donaldom, dojuri do Michelle. Kako si mogla.. ? poela je. Bacila je pogled na prozor prikolice i isplazila jezik licima koja su zurila u nju. Zastor se naglo zatvori. Samo je jedna ruka, Paulova tamna aka s visoko podignutim srednjakom, i dalje bila vidljiva iza stakla. K vragu, ree Michele, time si ga samo razdraila i sada e opet staviti zeleno sjenilo za oi na moje jagodine kosti! Mislim... kako si me, kao, mogla ostaviti samu sino? Ovaj, ah..., nakon onoga to se dogodilo i svega... Jesi li vidjela novine? Michele izvadi primjerak Daily Newsa iz sivoute platnene torbe. Bert im prie i pogleda novine. Kakva fotografija, ree on. Ne zna je li snimljena prije ili poslije umorstva.

Lulu tuno potrese glavom. Stvarno. Znam sto posto tko je ubojica, viknu Donald. Ti, odvrati Bert. Donald ustro protrlja ruke i strpa ih u depove sivog kardigana. Blizu si, ali nema pehara. Laurin plavi karavan zaustavi se uz plonik, na mjestu s kojeg se upravo udaljavao bijeli Corniche Roberta Strama. Robert pogleda u retrovizor. Nije mogao vidjeti Michele. Bila je zaklonjena Donaldovom figurom ala Ichabod Grane i Bertovim kratkim kovrama ala Harpo Marx. Ipak, vidio je Lulu. Svi su se okupili oko Michele i zurili u morbidnu fotografiju Doris Spenser. Robert potrese glavom, pun gaenja. Rulja Laure Mars u glavnoj ulozi krv i drolje. I sada je imao posla s Elaine, najkrvoednijom od svih drolja. Htio je onu prokletu fotografiju o ljubavnoj svai. Michele ju je htjela imati. Upravo nemam ni jednu drugu iz te serije. I to danas. I nije uope mario za to da su Sokolovi ve pokazali zanimanje za fotografiju. Otkako mu je majka umrla, nikada jo nije elio i istodobno bio nemoan da dobije, da ima ili priuti sebi neto ... Osim Michele, naravno. Oboavao ju je, kinjio. Ponosio se njezinom ljepotom i htio je posjedovati, luaki. Mogao ju je povaliti, ali je nije mogao kupili, a kako ga je to tjeralo u oaj, tako ga je i uzbuivalo. Nije mogao posjedovati Michele. Moda je, na kraju, nee moi sebi niti priutiti. inilo se da ga vodi do emocionalnog bankrota. Dok nije sreo Michele, Robertova majka bila je najpoeljnija i najneuhvatljivija ena u njegovu ivotu; glasovita ena glasovito lijepa, glasovito strastvena, glasovito nevjerna . . . Bestidna drolja, kako ju je jednom Robertov otac nazvao kada su se svaali, to nije bila rijetkost. Majka je dolazila u sobu namirisana egzotinim parfemima koji su bili posebno smijeani za nju. Jedan je ak nosio njezino ime. Jo uvijek se mogao sjetiti utavog zvuka arapa kada bi naslonio obraz na nogu ... i svile boje breskve ... i crnog atlasnog rublja ... i masnica. Dola bi ga poljubiti za laku no prije nego se

obukla za izlazak, jo uvijek ista prije kazalita ili opere ili baleta ... dok jo nije bila zaprljana ljubavnicima. Jedne veeri ula je, poljubila ga i apnula: Zbogom, namjesto: Laku no. Te rijei ostale su lebdjeti u zraku dugo nakon to su se vrata zatvorila. Sluao ih je, razumio, prestravljen, obuzet eljom da vriti: Pa ipak, utio je. Nije je odao ocu. Leao je zakljuan u sobi i znao da je otila zauvijek. Nije je iznevjerio, ali ona je njega iznevjerila ... s drugim ljubavnikom, zauvjek. Probdio je itavu no. Ujutro, otac je unitio sve to je pripadalo majci. Robertu je bilo zabranjeno da pita za nju ili govori o njoj. Imao je deset godina kada je otkrio da je te noi bila umorena. Ubio ju je noem jedan od njezinih ljubavnika, jedan od anonimnih, nevanih mukaraca za koje se dotjerivala i koji je nakon toga poinio samoubojstvo. Pogledao je u retrovizor. Osobe koje su se bile okupile oko Michele nenadano se rasprie, poput metalnih komadia, i onda se magnetski sakupie oko Laurina karavana. Svjetlo se izmijeni. Taksist koji je bio iza njega zatrubi nestrpljivo. Robert dade gas. elio je da barem jedanput moe jurnuti iz mjesta, samo jedanput, mislio je djetinjasto. No umjesto skvianja guma i buke, skupocjeni Rolls preo je poput makice. Tommy otvori Lauri vrata, a onda se nasloni blatobran i zabulji u Michele i Lulu. Donald proe mimo njega. Zdravo junaino, ree on i spusti lagan poljubac na Laurin obraz. Dobro je... da si dola raditi. Do bi se zacijelo sloila s tobom. Svi misle tako, odgovori ona. Nazivala sam te itavu no. Tko je dobio partiju tenisa? Tenisa? ujem da si igrao u Forest Hillsu. O? ree Donald. O, shvaam. Izvrsno! Laura ode do Yoshija da ispita kameru koju je ovaj postavljao, a Donald se okrenu prema Tommyju. to misli, koliko mi treba da te najurim s posla? Pokuajte, odgovori Tommy.

 U svakom sluaju, to to tebe mui? Aa, zaboravi. Znamo mi to je tvoj problem. Stvarno. Donald se naglo okrenu i ode do Winnebaga, gdje su bili svi modeli osim Lulu, i obavljali posljednje pripreme. Laura im se prikljui. Modeli su ve imali na sebi krznene kapute. Ona ih promotri: dodirnu Kerrynu kosu, pohvali Scotta, a onda obrisa viak pudera sa Gisellina ela. Paul je minkao Michele, kojoj je Scott skinuo eir i poeo praviti frizuru. Je li netko vidio Lulu? upita Bert. Tamo je, vani. Lulu je upravo nalila kavu iz posude koja je bila na stolu. Stavljala je eer u papirnatu alicu i trudila se da ne obraa panju na nekog gmizavca koji je stajao u blizini i zvuno prio usne. Daj, prestani s tim sranjem, ree ona konano. Ovaj samo namignu i nastavi priti usne. Tommy je neko vrijeme promatrao to se dogaa, a onda mirno priao stolu. Drao je ruke u depovima jakne kada je zakoraio izmeu Lulu i momka koji je proizvodio zvukove. to ti je, a? Ima ispucane usne? upita on. Odve su ti suhe, je li? Zato radi prprprpr'? Gmizavac poe uzmicati. Tommy krenu prema njemu Kada je ocijenio da su dovoljno daleko od stola, izvue no i podignu ga do njegovih usta. Hoe da ti malo ovlaim te usne? Pod tim misli ono cmokcmokcmok'? Momak jurnu poput strijele, Tommy metnu no u dep i okrenu se prema stolu. Lulu nije vie bilo tamo. Bert ju je odveo u prikolicu, gdje je sada stajala sa alicom u ruci i promatrala kako Paul popravlja Michelinu minku. Promijeni trepavice, ree mu Laura. Izgledaju odve nanizane. Ispod njih su jako umorne oi, ree Paul. ini mi se da si i ti sino igrala tenis, dodade Donald.

Michele se nasmjehnu. Paul je mrko pogleda. Ona se ponovno uozbilji dok joj je skidao trepavice. Laura je ispitivala Noodlinu minku. Zato izaziva Roberta? upita ona preko njezina ramena. Nema nita od toga; ostaje budna itavu no i slua njegove tirade. Njemu se svia da ga inim ljubomornim, objasni Michele. To ga uspaljuje. Paul joj grubo okrenu glavu naprijed. Laura potapa Noodlin obraz i ode, zajedno s Donaldom, do stakla koje je Yoshi postavio. 'Uspaljuje ga'... Stvarno... to se to dogaa s engleskim jezikom? Upaliti! Ohladiti! Ima pravo. Ja vie volim dobre staromodne izraze poput 'povaliti'... Laura se nasmija. Zamijetila je Tommyja koji je jo uvijek stajao kraj karavana i zurio u njih. Samo trenutak, ree ona i poe prema njemu. Tommy meutim uskoi u kola, zalupnu vratima i odjuri. Morat emo malo porazgovarati o njemu, ree Donald. I to naskoro. Ona slegnu ramenima i ree: Idemo na posao. Na njezin znak Jun i Toshi zapalie svjetla. Jun namjesti reflektor i pomakne sive platnene kiobrane, kako bi se uvjerio da e se svjetlo odbijati pod pravim kutom. Yoshi dodade Lauri Polaroid kameru. Bert je postavljao djevojke ispred namjetenog sudara. Ispod raskonih krznenih kaputa, kojih se cijena kretala od etrdeset etiri tisue dolara do etiri tisue etiristo, koliko je na rasprodajama stajao Michelin kep od lisice, djevojke su imale izazovno matovito donje rublje: seksi kamisole ili svjetlucave oskudne grudnjake, i minimalne bikini gaice, steznike, arape sa avovima, duge, uske izme s visokim potpeticama ili lakirane cipele od dvjesta dolara. Lulino gotovo nago tijelo bilo je ogrnuto risom od Revillona. Zanosni okomiti komadi koe padali su s ramena sve do cipela s petama od est ina i tankim konim remenovima omotanim oko glenjeva. Michele je nosila crvene vinilske izme i istobojni pojas

oko minimalnog bikinija. Kerry nije imala na sebi gotovo nita drugo osim prljavo-svilenog kamisola. Laura pregleda djevojke kroz lee Polaroida. Bert, pozva ona i ovaj se ukloni iz objektiva. U redu, idemo? upitala je modele. Oni kimnue, iscerie se i rairie ono to je bilo ispod krzna. Dok se slika razvijala, Bert, modni konzultant, Paul i Scott prioe djevojkama kako bi jo jedanput dotjerali neke stvari. Yoshi i Jun ekali su mirno da im Laura pokae fotografiju. Onda su preuredili jedno od svjetala i pomakli leptirasti kiobran otprilike jednu stopu ulijevo. Yoshi dodade Lauri Nikon. Ona priljubi otvor uz oko i ree: Dva koraka natrag. Modeli se povukoe i Laura poe kljocati kamerom. Napravila je pet ili est fotografija, a onda doviknula Donaldu: U redu, spremna sam. Pogledala je modele. Tako. Dobro je. Donalde... gdje je vatra? Yoshi! Jun! Idemo deki, viknu Donald. Zapalite kola... gdje je vatra? Idemo. Zapalite! Nenadano, plamenovi buknue iz nagomilanih kola. Laura kleknu i poe snimati. Giselle, kretnje, kretnje, nukala ju je. Lulu, otvori kaput... jo. Dobro. Michele stavi ruku na dojku... Tako. A sada se vratite. Fino, cure. Samo tako. Podigla se i dodala kameru Junu koji poe mijenjati film Yoshi joj dodade drugi Nikon. Vatra, modeli,' kablovi i svjetla privukli su gomilu. Laura saeka dok jedan od pomonika ne raisti prostor neposredno iza modela i onda stavi kameru uz oko. Modeli vie nisu bili vidljivi kroz lee kamere. Jo uvijek je vidjela vatru, ali ne i kola. I onda je ula sirenu..., zavijajui zvuk koji se pretvarao u krik, tako glasan i prodoran da je gotovo prestao biti zvuk. Kroz lee, kroz vatru, ugledala je enu kako se penje uz nekoliko posljednjih stepenica poznatog stubita. Promatrala ju je s dna stepenica. ena se naas; zaustavila, a onda okrenula i nestala na odmoritu. I nenadano, ona je poe slijediti uz stepenice. Jurila je. Sve dok se, gotovo na vrhu, ne ukaza golemi pas. Gubica mu se razvue i ona zauje reanje, lave.

Laura spusti kameru. Naas nije nita vidjela. Pognula je glavu i pokuala odmoriti oi. Onda se oprezno digla i pogledala. Pred njom je stajao pas. Skoio je, kljocnuo zubima i lajao, lajao, sve dok se divlja buka nije probila kroz zagluni krik koji kao da ju je spojio s likom. Zvuk je nestao, premda su mu tragovi jo uvijek lebdjeli u zraku. Stajala je prestravljena i potresena. Vid, vlastiti njezin vid, vratio se. Zabuljila se u zapaljena kola i ugledala modele koji su je upitno gledali. Yoshi, Jun, Bert i Donald ili su prema njoj. Izgledali su zbunjeno i zabrinuto. Vidjela je kako im se u oima odraava njezina zabrinutost. Stajala je izdvojena, uzeta, i znala da nikada nee biti kadra objasniti to se dogodilo. Barem ne njima. Moda ak ni samoj sebi. Prisilila se da ponovo djeluje. Pruila je kameru Yoshiju i rekla: Provjeri je. to nije u redu? upita on. Ne znam. Michele prie i njeno isprui ruke. Laura, to se; dogaa? Uhvatila me... vrtoglavica, dospjela je promrmljati. Dala im je znak rukom da odu i pola k Winnebagu u nakani da bude sama. Momci, ugasite vatru, ali ekajte tu, doviknu Donald ekipi. Slijedio je Lauru do prikolice. Hoe da se odmori? proapta on. Ne... idemo odmah dalje. On stavi ruku na njezinu i viknu: Ostanite na mjestima, molim vas. Cure, nemojte se zaprljati! Onda je upita Lauru: Jesi li dorukovala? Ona kininu i pogleda Berta koji im je prilazio. Dobro joj je, Bert... Sasvim dobro. Vrati se do drube i reci im da saekaju jo koju minutu. Samo minutu. Nitko nije zamjerio to se minuta pretvorila u pet minuta prije nego je Laura povukla posljednji dim, bacila cigaretu i signalizirala Donaldu da je spremna. U redu, gospodo! Pljesnuo je rukama kako bi privukao njihovu pozornost. Kreemo... Zapalite vatru!

Nekoliko sati kasnije Laura je sjedila na stranjem sjedalu taksija zakrenog u podnevnom prometu. Otpustila je Tommyja i sada morala podnositi najveeg brbljavca na Istoku Harryja Rudnika, kako je stajalo na vozakoj dozvoli zakvaenoj za plou. Od polovice Manhattana pa do ulice Houston morala je sluati sve to je Harry imao rei o pokretu za prava ena, nezahvalnoj djeci, nesposobnosti vozaa iz predgraa, autobusnom prometu, torbarima i pornografiji. Neka ga pogreno ne shvati. On voli zabavu za odrasle, samo ne podnosi teke stvari. Prljavi filmovi, prljavi gradonaelnici, prljavi psi u ovom gradu, svi su oni puni znate ve ega i Mali ovjek, poput Harryja Rudnika, prisiljen je hodati po tomu. Oajna, Laura pogleda kroz prozor. inilo se da je promet sasvim zakoen. Zavukla je ruku u torbicu, izvukla prevelik broj novanica i pruila ih Rudniku kroz sigurnosni otvor. Ispriala se: Imam sastanak. Zadrite sitni. Rudnick dobroduno primi novac. Svakako. Ja? Ja nemam to raditi. Bit u ovdje. Iskoila je iz taksija i pola niz Manhattan. Svjetlo se promijenilo prije nego je prela na drugu stranu. Bila je na ulici, nekoliko stopa od plonika, i upravo se spremala skoiti natrag kada strahoviti krik ponovno provali, zaglui je, zaslijepi, povee je s prizorom koji je vidjela kroz lee. Pas je nestao. Ali, vidjela je lea iste ene iz iste zbrkane perspektive. Zakljuavala je vrata nekog stana. Okrenula se i pola niz hodnik prema poznatom stubitu. Promet je skretao oko Laure. Srditi vozai trubili su, vikali, kleli. Zaboravila je na stvarnu opasnost i krenula naprijed, uhvaena u stupicu smrtonosnog sna. Zurila je nemono, no ovaj put ne vie kroz kameru, nego kroz oi neke druge osobe... I znala je da je to onaj ne znanac iz sna... da su njegove oi, oi kojima je ona gledala, namjerno slijedile enu. Samo, Laura je sada znala u koju svrhu i da ne moe uiniti nita osim da gleda oima neznanca koji kani ubiti.

Na vrhu stepenica, prije nego je ena dospjela krenuti dolje, ruka ju je epala za rame, okrenula nekom nejasnom brzinom i udarila po glavi. ena se strmoglavila unatrag, poskakujui mahnito po stepenicama. Laura ju je pratila pogledom, priekala jedan tren i onda potrala niz stepenice. Tijelo se zaustavilo na dnu. Trenutak kasnije, jo uvijek uhvaena u neznaneve oi, Laura prevrnu tijelo i vrisnu. Vritala je, dok se zvuk spajanja gubio. Otvorila je vlastite oi u mrak i onda shvatila da su joj ruke na licu. U trenutku kad ih je skinula, ugledala je dvoja kola kako jure na nju, prebrzo da bi se mogla na vrijeme zaustaviti. Skrenula su divlje; jedna projurie s desne, druga s lijeve strane. Laura srnu na plonik, posve dezorijentirana, iscrpljena, potresena. I onda poe juriti obuzeta uasom. Zaustavila se na slijedeem uglu i vidjela da je izgubljena. Uniteni ivci pretvorili su poznate ulice u neshvatljivi labirint.. Ulini su znaci postali besmisleni. Odjurila je natrag, Stala i pokuala se smiriti. Gdje je ono uroila sastanak s Elaine? U restauraciji? Onoj koja je odmah iza ugla idui od Elainine galerije i stana. Elainin stan. Hodnik. ena koja zakljuava vrata. Pas. Njemaki ovar. Da, njemaki ovar kljocao je zubima i lajao. ena. Ne, boe, ne, molila je Laura. Okrenula se nenadano i poela juriti. Nije znala koliko je prolo dok je jurila ulicama, itala znakove, mijenjala smjer kretanja, osjeala da gubi dah, no konano je ugledala restauraciju i zaokrenula za ugao. Elainina zgrada dizala se ispred nje. Dvoja patrolna kola bila su parkirana pred ulazom. Svjetina se upravo poela okupljati na ploniku. Laura pojuri prema zgradi. Progurala se kroz gomilu promatraa i prola mimo policajca koji viknu! Ej, ti! Vrati se! Ej, gospoo, kamo to ide? Uinilo joj se da vidi Elaine kroz otvorena ulazna vrata. Nije bila sigurna. Lice ene, koja je leala na dnu stepenica, bilo je napola pokriveno runikom. Druga polovica bila je odvratno zamrljana krvlju. Tijelo zgreno. Poput tijela odbaene lutke. Jedino je kovrava crvena kosa bila izrazito Elainina.

Dva ovjeka stajala su kraj tijela. Laura prepozna nadzornika. Drugi je nosio utosmeu konu jaknu. Djelovao je kao iskusni izvjestitelj. Postavljao je pitanja i zapisivao odgovore u biljenicu. Pogledao je kratko Lauru, a onda se ponovno okrenuo prema nadzorniku i nastavio postavljati pitanja. Trea policijska kola zaustavie se ispred zgrade i dvojica policajaca iskoie iz njih i prikljuie se onima koji su zadravali gomilu i pokuavali raspriti uzbuene promatrae. Jedan od policajaca doe do Laure. Idemo gospoo... Natrag, ree on. Laura je buljila u tijelo. Usta joj se otvorie, ali ne ispustie nikakav zvuk. Muan krik uasa i prosvjeda, koji je narastao u njoj kada je ugledala slomljeno, krvavo tijelo Elain Cassell, ostade neoglaen. Prepast i tuga su je uutkali. I sada je glas policajca na neki nain oslobodio njezin. Vidjela sam! povikala je nenadano. Vidjela sam! Policajac je pogleda, oevidno iznenaen, a onda je epa za zglob i okrenu se prema ovjeku u zgradi, koji je zapisivao nadzornikove odgovore. al, imamo svjedoka! ovjek u konoj jakni istri i uvede Lauru u zgradu, zaklanjajui je tijelom od promatraa. Zaustavili su se svega nekoliko stopa od Elaine. Ja sam detektiv Volpe. Vidjeli ste to se dogodilo? Prisutnost tijela gotovo potpuno ovlada Laurinim mislima. Ah... da, odgovorila je nejasno, nemona da odvoji oi od Elaine. Jeste li vidjeli poinitelja? upita Volpe. Kako je izgledao? Polagano, Laura poe shvaati to je rekla, to je vidjela, kako bi to nevjerojatno zvualo... kako jest nevjerojatno. Moete li ga opisati, veliinu..., put..., tko je... ? Ne nisam vidjela tko... al Volpe bio je Njujoranin iz College Pointa u Queensu, gdje su uzgajali oslabljene une bubnjie na buci s aerodroma La Guardia i skepticizam jednako masivan kao i 747. Pa, dobro, to ste onda vidjeli? Vidjela sam kako se dogodilo, ali... Dobro, gdje ste vi stajali? Nekoliko blokova odavde... O, stvarno, ree Volpe. I kako ste onda vidjeli... teleskopom?

Nije mogla proslijediti. Sve je bilo stvarno i nita nije bilo stvarno Elainino unakaeno lice, stubite gdje je leala... Na zidovima i stepencama bili su tragovi krvi i Laura se sjeti kako je ena ena za koju je sada znala da je Elaine poskakivala mahnito niz te stepenice i zaustavila se na dnu... Sve je bilo stvarno i nita nije bilo stvarno. Nije se dalo objasniti, niti razumjeti. Zaboravite, ree ona tiho i okrenu se. Dospjela je do svjetine i poela se probijati kroz nju, kada je policajac, kojemu je Volpe dao znak rukom, sustigne. Uzeo ju je obzirno za ruku, ali dovoljno jako da joj dade na znanje da se ne ali. ao mi je, morat ete poekati trenutak, gospoice. Detektiv Volpe e odmah biti s vama. ekat emo ga u kolima. Laura potrese glavom, premda to nije znailo da odbija. Bila je to impulzivna kretnja, refleks koji je otkrivao zbunjenost, tugu, nevjericu. Dopustila je da je policajac odvede do jednih od patrolnih kola. Volpe im se gotovo odmah prikljui i poe je zasipati pitanjima. Gospoice Mars... Vi ste Laura Mars, zar ne? Nadzornik vas je identificirao kao prijateljicu rtve. Bili ste prijateljica gospoice Cassell? Vi ste onaj fotograf, je li tako?... Laura je mislila na Doris Spenser, Za veinu njih ti si onoj fotograf, kui... ? Idemo u policiju? upita policajca za volanom. Aha, odgovori Volpe. Nije li jo jedna vaa prijateljica vaa i ove Cassellove takoer umorena? Gospoice Mars, to ste vi radili u ovom susjedstvu? Volpe, ree oprezno policajac za volanom, malo lake, ona je na rubu... Volpe ga prostrijeli pogledom. I nisi joj proitao njezina graanska prava ili bilo to. Hoe da zezne itav sluaj zbog neke tehnike sitnice, u redu, to je tvoja stvar. Moja je da se pobrinem da je AUGP ne izvue prije nego je Neville 'pregleda'...

Kako se ispostavilo, najprije ju je pregledao jedan bradati, miran, poslovan crnac po imenu Charles Douglas. Tipkao je njezinu izjavu; pogledao ju je nekoliko puta s neskrivenom radoznalou, premda nije nita rekao sve dok nije izvukao papir iz stroja. Onda ju je zamolio da poe s njim. Slijedila ga je uz stepenice i ula u malu sobu obrubljenu klupama na kojima je sjedilo nekoliko osoba i ekalo. Dok su Laura i Douglas ili kroz sobu, jedan portorikanski par raspravljao je neto otrim isprekidanim jezikom. Mukareva glava bila je u povezu. Lauri se uini da je ugledala mrlju smee usirene krvi kako probija kroz povez. Ona brzo odvrati pogled. Douglas joj pokaza otipkani materijal. Gospoice Mars, ree on, ovo predstavlja izjavu datu pod prisegom. Razumijete li to velim? Da. Razumijem. Douglas baci pogled na papire i potrese glavom, oevidno u nevjerici. U redu, onda, ree on. Evo... Proitajte jo jedanput i potpiite. Uruio joj je izjavu i otiao. Dok je prolazio mimo para koji se svaao, rekao im je neto na panjolskome i oni se odmah umirie. Ponovio je reenicu, priekao tren i onda krenuo prema vratima. Par se dignu i poe za njim. Laura pogleda oko sebe. Soba je bila sumorna, obojena propisanom zelenom bojom koja se, nakon niza godina, nabubrila i otpadala sa zidova. Klupe i stolovi, ak i metalne pepeljare, bili su nagreni vremenom i hladno funkcionalni. Pipala je prstima po torbi traei cigaretu. Drala je papire u ruci, pogledala u njih kada je zapalila cigaretu i poela itati. Neugodno i strano, upravo ono ega se pribojavala. Da se radilo o romanu, ne bi proitala vie od jednog takvog nevjerojatnog i uasnog paragrafa. A sada je zurila u vlastitu izjavu, izjavu datu pod prisegom.

U susjednoj sobi, Volpe i jo jedan mukarac stajali su utke i promatrali Lauru kroz jednosmjerno zrcalo Mukarac je na sebi imao vunenu majicu s visokim ovratnikom, rebraste pamune hlae i sako od tvida. Pa ipak, usporeena s Volpeovim udnovato nabranim hlaama od gabardena i glatkom konom jaknom, njegova odjea bila je gotovo konzervativna. Razlika u godinama nije bila golema. Obojica su bili tridesetih godina; meutim, stav i ponaanje drugog mukarca, intenzitet kojim je promatrao Lauru i nenaglaeno, nevoljno tovanje koje je Volpe iskazivao spram njega otkrivali su trezveniju zrelost. Promatrao ju je mirno. Zamijetio je nezgrapno iskrenje upaljaa prije nego se upalio, duboko uvlaenje dima i isputanje, nalik na oajni uzdah. Pozornost mu je nadasve privuklo podrhtavanje papira u Laurinoj ruci, sve dok ih nije spustila na crni drveni stol i poela itati. Nije ga dodirivala, osim kad je morala okrenuti stranu..., brzo, kao da je eljela da se, ak i fiziki, odijeli od izjave. Konano, Volpe se okrenu prema ovjeku i ree: U redu, Neville. Tvoja je. Na donjem katu, pokladna atmosfera zahvatila je policiju kada je jedan uveseljeni ali i ozlojeeni policajac uveo Laurine pomonike, modele, Berta, umjetnikog direktora agencije, Scotta, nervoznog modnog konzultanta i Paula, koji je vukao za sobom torbu za minku. Neupadljivih frizura, u svakodnevnoj odjei koja je, usprkos svemu, bila gotovo isto tako bizarna kao i kostimi na snimanju, Lulu i Michele prikazivale su ljestvicu emocija koja je ila od bijesa do ive elje. Zabavljale su se, bile nervozne, zabrinute, ali nadasve uzbuene jedinstvenou doivljaja. Michele je nakrivila sivi eir poput nekog razbijaa i nategla visoke utosive izme dok je paradirala pred narednikom na prijemnom, a ovaj se osmjehivao i tresao glavom. Ovo je fantastino! krijetala je Lulu. Osjeam se kao kamenjarka prilikom racije...

 Idem nazvati Roberta. Robert e srediti ovo mjesto, obea Michele. Lulu kucnu policajca po ramenu. Kada se okrenuo, ona se unese u njegovo iznenaeno lice i ree: ujte momci, iz mene neete nita izvui... Hajde..., hajde, ree policajac koji je djelovao kao upravitelj cirkuskih predstava. Smirite se. Idemo, ljudi, idemo. Ej momci, nije li tono da vi ovdje drite pod kljuem sav najbolji praak u New Yorku? upita Lulu policajca koji je prolazio. Ma daj! ree ozlojeeni deurni policajac. Laura je propustila poklade svojih suradnika. Slijedila je Volpea niz stepenice do pregraenog ureda. Volpe je otvorio vrata i propustio je unutra uz napomenu da sjedne i eka. On e odmah doi, rekao je i otiao. Prisiljavala se da odri krhki nadzor nad svojim napetim ivcima. Izvukla je jo jednu cigaretu iz torbe i dala se u potragu za upaljaem. Jo uvijek je kopala po torbi i razmiljala o tomu ima li smisla puiti ovako ranjenog grla i ueena eluca, kada se vrata malog ureda otvorie i neznanac spram kojeg je osjetila tako blisku naklonost u galeriji ue u sobu. Cinik u odijelu s prslukom. Laura se naas osjeti sasvim zbunjenom. I tek kada je ovaj odluno priao radnom stolu, pogledao izjavu, zapisao neto i onda poeo bockati papir olovkom, ona shvati da on pripada ovamo..., da je ovo njegov ured, da je on detektiv na kojeg eka. Neko je vrijeme izbjegavao da je pogleda. Zurio je u izjavu, polagano okretao strane i itao gotovo nasumice. Konano, Laura ree: to ste vi radili na mojem otvaranju izlobe? Pokuao sam vas upoznati, odgovori on. utjela je. On takoer, Onda Laura upita: Zato sam ovdje? Ve sam vaim ljudima dala izjavu. On je pogleda, nakratko. Usprkos ivcima i neobinim okolnostima, Laura osjeti kako joj neko toplo crvenilo prodire u lice. Detektiv se zabulji u izjavu. Nema dvojbe, dali ste. U redu. Znala sam da e se to dogoditi. ujte, ja ne znam lagati. To to tu pie..., to sam vidjela.

 Ipak, razumjet ete zato mi je teko da to prihvatim. Premda ne znate lagati. Htjela je osjetiti odvratnost prema njemu. Prezirala je nain na koji je krao njezinu preuzetnost. Prezirala je okolnosti koje su ga inile nadmonijim, ovjeka koji je njezin rad nazvao smeem, a ipak joj bio tajnovito privlaan. Htjela je da se ona sama osjea preuzetnom i nadmonijom i da ga prezire, ali nije mogla. U redu. Bit e bolje da nazovem svojeg odvjetnika... Uli smo u tu fazu, zar ne? Ili najprije treba da mi vi proitate moja graanska prava? Sjetila se da je Volpe ve to uinio. On se ljubazno isceri. Ni govora, ree. Jo vas nisam ni pretraio. Naas mu povjerova i ta predodba uini da joj obrazi ponovno porumene. Odvojila je pogled od njegovih nasmijeenih smeih oiju i traila neto to bi joj omoguilo da zapodjene nekakav neodreen razgovor. Opazila je jednu napunjenu igraku koja je oevidno bila na pogrenom mjestu, apsurdno na pogrenom mjestu, kao i ona. Leala je u kutu. Je li to va medo? Zajedljiva primjedba promai. Glas je i dalje bio nervozan i zbunjen. On okrenu jo jedan list i nastavi itati. Aha... Ovdje se od vremena do vremena nau pravi udaci i on ih smiruje. A i ja ga volim. I ja imam elju da ga uzmem... Samo izvolite, ree on ne pogledavi je. Ne, ozbiljno ... inite me vrlo nervoznom. Kaite mi, to se zapravo dogaa? Jesam li ja pod sumnjom za ovo. Jel umorstvo ili ... Gospoice Mars, ree on dodirnuvi papire rukom, ovo nije uobiajena izjava. Uvjeren sam da razumijete. Hou rei, da sam vam ja ovo uruio i vi proitali..., to biste uinili? alila bih vas i bila to ljubaznija prema vama, imala bih na umu to ste sve proli u posljednja dvadeset i etiri sata. Zamislio se naas, a onda ustao, otiao utke u kut, uzeo medu i dao joj ga.

Na drugom kraju hodnika Volpe je razgovarao s Tommyjem. I tako, ti si veli pokriven? Kako se ono zove taj momak? Tommyjevi prsti prestadoe bubnjati po Volpeovom radnom stolu. Isprekidani, nervozni ritam preao je sada u noge. Koljeno mu se nemirno trzalo kao da ini protuteu nehajnoj hladnokrvnosti koju je pokuavao odglumiti. Donald. Gospodin Phelps, odgovori Tommy oteui rijei poput njujorkog taksista. Onaj... onaj kico tamo vani... njezin zastupnik. Pitajte njega gdje sam bio sino. U Queensu, gdje se on Tommy, ona nije umorena sino nego preksino. Tako je. Volpe baci Tommyjev no na stol. to ovo predstavlja? upita on staloeno. Moram je tititi... gospoice Mars, kuite... od uljivaca, kuite? Svakojakih uljivaca u ovom gradu, je li tako? Stvarno, odgovori Tommy. Volpe skinu fascikl s hrpe koja je bila na stolu. Otvorio ga je i pregledao sadraj oevidno hinei ravnodunost. Noga se jo vidljivije tresla. Svakojakih ljigavaca, uljivaca koji lunjaju gradom, je li, Tommy? Pogledaj samo ovu hrpu. Zna li to je to? Bacio je fascikl na stol. To je policijski dosje jednog od tih uljivaca. Pogodi kojeg. Tommyjevi prsti zaigrae. Prazna ruka sakrivala je no. Palac pritisno dugme. Prsti se otvorie da propuste otricu. Iskesio se. Vi momci... Vi imate sve te mogue kompjutore koji razgovaraju, je l' tako? E, ja se zanosim milju da se ponem baviti kompjutorima. Oni oglasi na TV i drugo, kuite. Zvui kao dobra stvar. Bogami, razmiljam o kompjutorima. Laura je bijesno koraala po Nevilleovom uredu. Medo je ve odavna bio ostavljen, a ona pokuavala zavriti zbunjeno i dugako objanjenje. Znala je da je nedostatno. Od vremena do vremena pogledavala je igraku kao da trai potporu. Medo joj je zaista dao udan osjeaj sigurnosti kada je poela govoriti. Sada,

meutim, nije bio nita drugo nego beivotni oslonac. Pa ipak, pogledala ga je moleivo prije nego je skupila snagu da se ponovno okrene prema detektivu. To je jednostavno nemogue. Ja ne mogu opisati osjeanje. Mogu vam ga objasniti vizuelno..., ali osjeanje. .., to je izvan moje moi. Prikovao je pogled na nju, prodirao u nju kao da eli vidjeti istinu koju je nosila u sebi. inilo se da je razapet izmeu sumnjiavosti i vjerovanja..., sumnjiavosti i nade. Kao da nije pokuavao odluiti da li da joj vjeruje, ili hoe li joj vjerovati. A onda kao da je odluio. Da bih mogao vjerovati u ono to ste mi upravo rekli, morao bih pretpostaviti da imate.. . stanovite moi... Zvualo je kao da doista eli razumjeti. Mo? Kakvu mo? Ja sam sasvim bespomona kad se to dogaa. Neville zastade i poloi izjavu na stol. U redu, ree. Zvualo je kao interpunkcija, stavljanje toke na kraju odreene reenice ili prizora. Raspoloenje mu se promijeni. Osmjehnuo se ohrabrujui i posegao rukom u dep sakoa, estitam. Na emu? Vjerojatno ih niste imali prilike vidjeti. Izvukao je mali sveanj novinskih izrezaka. Oh, ree Laura, sasvim sam zaboravila na kritike. Pregledavala ih je uzbueno. IZLOBA LAURE MARS: NAPAD NA NA RAZBOR, glasio je jedan prikaz. Drugi: MODNA FOTOGRAFIJA: ZAUZLAN POGLED. Timesou je vrlo povoljan, ree Neville. Postou ... suzdran..., a ova dva su vrlo dobra. Provjerio sam i kako se meni ini vaa knjiga spada meu najtraenije knjige u gradu... i to za dvadeset i pet dolara po primjerku. Je li to zbog umorstva? Pa, po svoj prilici nisu nakodila. Primjedba je uznemiri i ona ga oprezno pogleda. Ako su je rijei imale acnuti, Nevilleovo lice to oito nije pokazivalo.

 Pa, poto sam ve ula vau ocjenu mojeg rada, moram biti zahvalna na ovima. Moete ih zadrati... Pribavio sam ih za vas. Dok je ona itala prikaze, on ponovno uze izjavu. Zurio je u tekst, premda se inilo da su mu misli negdje drugdje. Konano, on ree: Da, u redu... dok smo kod ovog predmeta; hou rei... to vi zapravo inite ... veliate umorstvo ... ? U redu, odgovori Laura, radije u razgovarati o tomu... zato to ... Zato to, prekinu je on, vidite, ono to ja ne mogu shvatiti... Ako mi date priliku da vam kaem ... Hou rei, vi ste uvjereni u to da va rad nee uzveliati umorstvo? Ni u kojem sluaju, poe Laura. On nastavi: S druge strane, ne moe se rei da mu pokuavate stati na kraj..., a to je ono to ja inim. Nije li vae da hvatate ubojice? upita ona. Nije je uo. Vidite, ja bih osobno elio nai nekakav... sjajan jednostavan nain ... da ljudi prestanu ubijati jedni druge. To i jest razlog da ujutro ustajem iz kreveta. ujte, vi ste inteligentna i osjetljiva ena i ja se... Hvala lijepa, ree ona pomalo sarkastino i odmah se postidi; shvatila je da joj govori neto o sebi, neto jednako vano kao i ono to je ona njemu htjela rei o svojoj umjetnosti. ... pitam, nastavi on nesmetano, dobro, kako ona objanjava ono to ini? ... Da li... ? Nenadano, Laura osjeti da mora prekinuti Nevilleov monolog, da se mora izjasniti, ako ne zbog njega onda zbog sebe same. Odjedanput je izgledalo nuno da ona sama razumije to ini. U redu, ree ona prodorno. Vidite, ja jedino elim. .. iskreno prikazati doba u kojem ivim. Vlastitim oima... Vlastitim oima! Protrnula je, ali ipak nastavila: I ja sam, osobno, vidjela svaku vrstu... moralnog i duhovnog umorstva. Umorstva koja su poinile osobe odjevene u haljine od dvije tisue dolara ... u smokinge ... u izabranim blagovaonicama. Hou rei, elim

prikazati razne vrste ubojstava u naem drutvu. I kako nije tono da svaki ubojica koji je na slobodi, nosi majicu na kojoj pie: 'Dobro se zabavite'... Jako dobro, ree Neville., Svia mi se, doista. Zapravo, ako ovjek promisli, to je vrlo moralno gledite. Premda otkriva golemo neprijateljstvo spram vie klase. Blagi boe, je li Grosse Point u Michiganu bio temeljni izvor njezina rada? Je li ona doista neprijateljski raspoloena prema bogatoj malograanskoj okolini koja ju je otkrila? Je li sve to tako glupo i jednostavno nikakva umjetnost, nego mladenaka pobuna proiena na trideset i pet milimetarskoj traci? Drala se u defenzivi: Moram nauiti odijeliti umjetnika od umjetnosti. Nenadano, ili se barem njoj tako uinilo, jer ju je samoispitivanje udaljilo naas od stvarnosti sobe, detektiv baci na stol obiljeeni, oteeni primjerak knjige Oi Marsove. Kucnuo je perom po istisnutim oima na omotu. Oh, ne, izusti ona daui. I onda, u elji da nekako svlada vlastiti ok, upita tiho: Gdje ste to nali? Ovo je moj jedini valjani dokazni materijal. Naen je u stanu Doris Spenser. On ponovno pokaza na rupu u oku. Ovo je vaa fotografija, zar ne? Da. Jeste li ve vidjeli ovaj primjerak? Da .. da, proapta ona. Kada se dogodilo. Vlastitim oima? Ona potrese glavom. U... mori. Zurili su jedno u drugo. Neville je ekao. Dao joj vremena. Oboje su znali da mora objasniti. U redu, pokua Laura, no uoi otvaranja izlobe... upravo sam bila usnula... i... Pitala se hoe li mu rei o drugom snu; davnoj mori o prestraenom malom djeaku, sobi, stezniku i prljavoj posteljini. Pogledala ga je. ekao je. Jednoga dana, odluila je, moda e mu rei. Zasada, elio je znati o oteenoj knjizi i snu u kojem je vidjela prvo umorstvo. Ne, ne o umorstvu, podsjetila je samu sebe, nego simbolikom

proricanju Dorisine smrti i stvarnom unitenju portreta i omota. Poela je opisivati san o Doris i telefonski poziv koji je uslijedio. Dok je govorila, Robert Stram proe mimo vrata. Laura ga nije zamijetila. Neville je bio zaokupljen opisom more. I tako, Robert je proao nezamijeen i sjurio se k stolu u prednjem uredu. Moja djevojka nazvala me iz ove stanice, ree on policajcu za radnim stolom. Ona je... pritvorena. Skinuo je rukavice od jaree koe, ali ne i sunane naoare. Hou da znam gdje je! uzviknu on i, prilino dramatino, pljusnu rukavicama o dlan ruke. Vae ime? upita pajkan. Robert Stram. Policajac pogleda u arak papira na stolu, osmjehne se i podie pogled. Dobro da ste ovdje, Roberte, ree on lakonski. Trae vas zbog ispitivanja. Prije nego je Robert dospio neto rei, policajac kimnu prema drugom policajcu koji je stajao u blizini:. Ovaj izvede Strama kroz vrata i otprati ga uz stepenice do male ekaonice. Tamo je imao ekati na detektiva; Douglasa. Neville je ekao dok Laura ne zavri s pripovijedanjem. Onda ju je mirno pogledao, kao da oekuje nastavak. Kada se uvjerio da je zavrila, on potrese glavom. Gospoice Mars, dopustite da vam neto pokaem. Pratila ga je pogledom dok je iao do stola u kutu sobe i ondje poeo razvrstavati neke papire i fascikle. Nita nije rekao o snu. Ni da joj vjeruje, niti da misli kako je doivljaj nevjerojatan ili ak neobian. Pozvao ju je da doe i ona se die, ukoena, razoarana i zbunjena odsutnou njegove reakcije. Nekoliko fotografija veliine osam puta deset ina bilo je okrenuto licem prema stolu. Neville okrenu dvije. Iz policijske kartoteke, ree on. Razvijene na glatkom papiru, zrnate premda jasne, fotografije su prikazivale dvije mrtve, umorene ene. Oevidno, ree Laura potresena. Ve je zamijetila da je jedna od umorenih ena leala prebaena preko kreveta ... kosa

joj je oputeno visila prema podu... oko vrata bila joj je omotana telefonska uzica. Da, mi se ne uznemirujemo zbog minke ili osvjetljenja, ree Neville. Druga fotografija prikazivala je oevidno ustrijeljenu enu kako lei ispred malog premda nezgrapnog televizora. Na praznom ekranu nije bilo dugih krasnih nogu koje su reklamirale arape, a jedan naslonja stajao je upravo tamo gdje je model mogao sjediti. Laura se uhvati za stol, a Neville okrenu jo dvije fotografije, ovaj put fotografije izrezane iz njezine knjige. Naravno, ove su vae. Meutim... fotografije u gornjem redu pokazao je na policijske fotografije nisu nikada bile objelodanjene. Nigdje. One su iskljuivo na materijal. I tako, vidite, moje pitanje glasi... Kako to da moje slike toliko nalikuju na vae? Upravo tako, potvrdi Neville ozbiljno. Kada su napravljene ove fotografije? Otprilike prije dvije godine... Kucnuo je perom po jednoj od njih. Ova ovdje, otprilike prije etrnaest mjeseci. Neshvatljivo. Vrlo. Ne hou rei... ak je i vremensko usklaivanje ... neshvatljivo. U kojem smislu? Trebala joj je cigareta. Vrijeme da promisli. Nije imala ni jedno ni drugo. U redu, ree ona, pokuavajui se smiriti... da nae neki izlaz. U redu. Dakle, kao to znate, ovjek u svojem radu prolazi kroz odreena 'razdoblja'... i usred mojeg razdoblja 'djece'... Djece. Fotografirala sam djecu... i poela se zanositi umorstvom ... i nasiljem... i to se poelo oitovati u mojem radu. Ali, ono to mene uznemirava, prekinu je on, jest slinost ovih fotografija. I mene takoer. Vrijeme takoer. Kada sam... bila sam uznemirena i onda prvi put 'vidjela' naprasne fotografije u svijesti. 'Vidjela', onako kako 'vidite' u izjavi?

 Ne sasvim tako..., naprosto ... um bi mi se izgubio u... Pokazala je neodreeno na fotografije pred njom: ... ovom ... Pogledala ga je i nenadano shvatila. Vi... vi sumnjate na mene, je li tako? Pa, barem poinjem shvaati zato me... sumnjiite. Mislite da sam znala za te rasporede jer sam ve bila tamo, prije, s revolverom ili tako neto. Vrlo vjeto od mene, poiniti umorstvo i onda ga oglaivati ponavljajui ga u vlastitom djelu. Da znate, 'ne padam na to', kako vele. Ni ja, ree Neville i isceri se. Imam bolje razloge da sumnjam na vas. Ona se isceri. Gospoice Mars, zamolit u vas da poete sa mnom. elio bih vam neto pokazati. Kamo? Nee biti dugo. Ma, dajte, ree ona. Konano, strah i razoaranje pretvorie se u srdbu. Znam da sam opaki ubojica, ali sam mislila da smo se ipak sporazumjeli! Rije je o uobiajenom postupku. Znam ..., ali, molim vas, potedite me fraza jednog Clouseaua: 'Nee biti dugo'... Recite mi i idem. Ali bez melodrame. Detektiv Neville se nasmija i prui joj torbu. Kakav bi bio ivot policajca bez prizvuka melodrame? Na gornjem katu detektiv Douglas pokuavao je privesti kraju razgovor s Donaldom Phelpsom. Moete ga nazvati, inzistirao je Donald prilino kreposno. Nee biti zbunjen. I on e vam rei, jasno i glasno, gdje sam bio kada je umorena... i to smo radili u to vrijeme... Vrata Douglasova ureda naglo se otvorie i ogoreni Robert ue unutra. ujte, viknu on, dosta mi je sjedenja i ekanja! Moja djevojka je pri... ili tako neto ... u drugom dijelu ove ... Douglas se zabulji u njega, kao da je ovaj govorio u transu. Robert ne dospije zavriti reenicu. Jedan debeli policajac ue u sobu i epa ga za ramena. ujte, moj otac je... vritao je Robert dok mu je policajac zavrtao mlatarave ruke na lea.

Douglas potrese glavom. Aha, a moj tata moe ispraiti guzicu tvojeg tate, ree on promijenjenim glasom. Vodi ga odavde! Roberta gotovo izgurae iz sobe. Kad su vrata zalupila, Donald se nagnu prema Douglasu i saopi povjerljivo: ujte, ako doista treba da na nekoga sumnjate. .., dopustite da vam kaem neto o ovom tipu. Douglas zamiri, nasmjehnu se strpljivo i nagnu prema Donaldu. Kaite mi to god elite, ak i na manju sitnicu. Kuite... Namignuo je. Da ujemo malu ... Ronu Barrett..., Donald se ukoi. Uspravio se i kiljio u crnca koji se osmjehivao. Pa, istinu da kaem, ree on kiselo, ne oponaam Ronu. Hoete li da ujete moju Barbaru Walters? Neville se zaustavi ispred Elainine zgrade. Policijska kola bila su jo uvijek parkirana pred ulazom, a mala skupina promatraa stajala je na ploniku. Meu njima bilo je sada nekoliko izvjestitelja i fotografa. Neville pomogne Lauri da izie iz kola i krenu s njom prema ulazu. Izvjestitelji ih okruie; fleevi su bljeskali, a izvjestitelji izvikivali pitanja, no Neville ju je drao vrsto za ruku i probijao se kroz gomilu titei je od fotografa. Hvala, ree ona kada su se nali u zgradi. Stala je nenadano i zurila u stepenice. Neville osjeti da je napregnuta. Okrenuo se i pogledao na stubite, a onda se zabuljio u nju, dok je ovjek s psom silazio niz stepenice. Njemaki ovar poe reati. Vlasnik trgnu povodac, ispria se i izie iz zgrade. Bojite li se pasa? upita je on. Laura zanijee. Neville je odvede do stepenica. Elainino tijelo bilo je uklonjeno. Kreda je oznaavala mjesto gdje je lealo i nain na koji se zaustavilo. Laura zakorai preko obrisa i poe za detektivom. Hodnik je bio uasno poznat. Pa ipak, nije ga mogla vidjeti onako kako je to obino inila. Postao je dio jezivog krajolika umorstva. Vrata stana bila su otvorena. Unutra je radilo nekoliko detektiva.

 Ovuda, ree Neville. Vodio ju je kroz stan, uz krune stepenice, i onda uao u Elaininu spavaonicu. Stao je ispred ormara, okrenuo se prema Lauri i otvorio vrata. Poznajete li ovu odjeu? Pitanje je bilo naglaeno. Laura prui ruku kao da eli dodirnuti rukav lijepog sportskog sakoa od tvida, a onda je hitro povue natrag. ini mi se da je to odjea mojeg mua. Mua? Biveg. Rastavljeni smo vie od godine dana. Otprilike etrnaest mjeseci? Upravo kada ste... Koliko ja znam, ivio je u San Francisku. Glas mu je bio neobino srdit. A sada je ovdje. Oevidno. Okrenula se i otila do kreveta. Nije sjela. Da li se to odigravalo dok ste bili vjenani? Nev Njegovo ime je ...? Michael. Michael Reisler. Ugledala je fotografiju prije nego ju je Neville podigao. Zabuljila se u uokvireni Michaelov portret koji je bio na Elaininu nonom stoliu. Stara fotografija. Jedna od onih koje su skrivale razorno djelovanje alkohola i razoaranja i godina. Fotografija napravljena za poleinu knjige koja se jo uvijek pisala. Portret romanopisca. Ljubavnikova ikona. Portret neodoljivo zgodnog mukarca, Petera Pana koji traga za svojom duhovnom sjenkom. Pogledala je fotografiju i uzdahnula. Uspjelo mu je tako savreno i praktino projicirati lik izgubljenog, stvaralakog genija. Da stvori dvosmislenost izmeu erotike i uenosti. Michael Reisler, uenjak i pastuh. Smijeak, profesionalno zavodljiv. Crna kosa neuredna, neukrotiva, raupana dovoljno da vapi za brigom i draganjem materinske ljubavnice. Smee oi ostakljene hvalisanjem, no oi koje moleivo trae priznanje, razumijevanje, ljubav... Neville uze fotografiju i okrenu je prema njoj: On? Oklijevala je. Zato? Kao i obino, izgubljeni mali djeak u Michaelovim smeim moleivim oima obraao se njoj. Pomozi mi, Laura. Zatiti me, Laura. Voli me.

 Je li ovo slika vaeg mua? navaljivao je Neville. Zurila je u fotografiju. I onda se sjetila, s nekom jetkom tugom, s bolnom prazninom koja kao da se protezala iza stvarnog pamenja. Sjetila se da Michael Reisler nije nikada molio. Zahtijevao je: voli me! Mene! Prisiljavao je da izabere izmeu njega i njezina rada, njega i prijatelja, njega i ostalog svijeta... i, konano, njega i nje same. I ona je izabrala. Kimnula je glavom i vratila se do ormara. Je li on... Evropejac? Jo uvijek je drao fotografiju. Amerianin, odgovorila je. Latinoamerianin ... panjolac podrijetlom ... Portorikanac... Rekli ste, Reisler. Laura slegne ramenima. Michael je vlastiti svoj mit... vlastita oajna izmiljotina. On je... to god mora biti. Prouavao ju je. Priao ormaru. ime se bavi? Ovo je lijepa odjea. Vi ste je kupili? Dala sam da mu naprave ovaj sako. ime se on bavi? Pie roman, odgovori ona sumorno. Od ega ivi? eka da mu umre majka... Posudio je prilinu svotu na raun toga. Nasmjehnula se samoj sebi. Mislila je o Michaelovoj lukavoj majci, drutvenoj dami San Juana, koja mu je bila stvarna koliko i izgledi da e dovriti roman, poluiti slavu i bogatstvo. Dona na samrti je li ikada postojalo takvo stvorenje ili je ona bila jo jedna od Michaelovih tvorevina..., izmiljena putnica iz barrija, portorikanskog geta, iz nekakve nestvarno stvarne siromatine? Laura nikada nije srela Michaelovu majku niti razgovarala s njom. Prihvatila je Donu kao i mnoge Michealove mitove. Tijekom prvih zajednikih mjeseci jednostavno je priznala samoj sebi da je njegova potreba da stvori bogat, siguran svijet vea od njezine potrebe da otkrije istinu. Uzela je fotografiju od Nevillea i ponovno se zabuljila u Michaela. Nije otkrivala pravog Michaela. Ni jedna fotografija, ni jedna statina slika nije mogla uhvatiti dra iza one ulatene

pristale vanjtine, hotimine nemarnosti u odijevanju i ponaanju. Mogao je na sebi imati sako od tri stotine dolara a ipak ga nositi s tako prouenim nemarom da je ovjek, usprkos savrenstvu kroja i tkanine, vjerovao kako sako predstavlja nesvjesni izbor, stvar udobnosti, a ne mode. ak je i romanski prizvuk u njegovu govoru prije zvuao kao proizvod dosade nego stvarni naglasak. Lijen i domiljat mladi, zavodljiva hulja, ravnoduni laljivac, don Juan... I kada to ne upali, dodade ona, vrativi mu uokvirenu fotografiju, onda uzbuuje ene priom o svojim romanima. Don Juan... Okrenula se naglo od Nevillea, kao da je ovaj mogao itati njezinu misao. Kako ste se uope mogli zatreskati u ovakvog momka? upita on. Laura ga brzo pogleda, acnuta pitanjem. Meutim, nije imala razloga ni vremena da odgovori. Niti je meu njima postojala prisnost koja bi doputala takvo pitanje. Michael ne bi nikada mogao ubiti, ree ona. Znate li moda gdje se sada nalazi? Ne. Nemam pojma. Jo uvijek ste zaljubljeni u njega? Zurila je u njega hladnim pogledom. Kamo idemo sada? Razlog zbog kojeg postavljam sva ova pitanja, objasni on ozbiljno, jest zato to mislim da od vremena do vremena netko u vaem ivotu gubi nadzor nad sobom i on bi mogao biti ta vrsta momka... Da, ako osoba koju traite jest momak... Biste li me sada mogli odvesti kui? Jedan od policajaca doviknu odozdo: Porunie, jeste li zavrili tamo gore? Htjeli bismo ukopati telefon ... Svakako, odgovori Neville. Sili su niz stepenice i poli kroz stan, mimo pastelne fotografije koja je visila u predvorju. Vaa? upita on. Da.

Nije pokuao sakriti odvratnost. to ste oglaivali? Nije tono znala da li se ljuti na njega ili na sebe samu zbog srama to ga je naas osjetila. Lak za nokte, odgovori ona. Bili ste tamo ... u svjetini..., a onda ste otili. Douglas je zurio u Roberta Strama. Robert je bubnjao prstima po stolu i kimnuo glavom. Usta su mu bila stisnuta, a usne tanke kao da ih je netko izvukao olovkom. Pokuavao je zatomiti bijes. Zato? Kako zato?! pucao je od bijesa Robert. Zato ste se danas poslije podne motali oko zgrade te Cassellove? to ste radili tamo? upita Charles Douglas strpljivo. Uroili smo sastanak. Kasnio sam. Aha, osmjehnu se Douglas. I tako ste propustili uzbudljiv dogaaj, je li? Robert se zabulji u detektiva. Odvratni ste. Ni va ugled nije ba tako sjajan... Na vratima se zau kucanje i policajac proviri unutra. U ruci je drao svezak spisa. Oprosti, Chuck. Mogu li, samo na trenutak? Svakako, odgovori Douglas. Detektiv Bansley, koji je imao kratko podianu sijedu kosu i za dva mjeseca trebalo da bude umirovljen, ue u sobu. Uvukao se izmeu srditog Roberta i Douglasa, te se poeo tiho savjetovati s bradatim crncem. Robert je ustao i koraao po sobi, dok su ova dvojica aptala. krgutao je zubima, djelomice kako ne bi uo njihov razgovor, a djelomice kako bi se prisilio na utnju jer je znao da e vjerojatno aliti ako bilo to kae. Bio je nervozan. elio je Michele. elio je izii iz ove rupe, udariti ili rasporiti ili pljusnuti neto; i da se aptanje nije naskoro zavrilo, vjerojatno bi to i uinio. Mislio je na Elainino tijelo. Pitao se, nenadano, kako mu je majka izgledala. Mislio je na Douglasa koji se smjekao i rekao: I tako ste propustili uzbudljiv dogaaj, je li? Bio je vrlo, vrlo nervozan. Zato ste kasnili? Roberte, gdje ste bili ovog poslijepodneva? upita detektiv.

Robert ga bijesno pogleda. U redu je, ree Bansley, za zapisnik, razumijete ... Dakle, gdje ste bili? Nervozan pogled iao je od Bansleyja do Douglasa, natrag do Bansleyja. Bio sam ... uh ,.. bio sam s ocem, odgovori Robert. Upalilo je, ree Douglas prezrivo. Aha, va otac isto to izjavljuje. Odvjetnik je upravo na putu ovamo... s prisegnutom izjavom vaeg starca. Znai li to da mogu ii? Naskoro, ree Douglas tiho i udari lako po svesku. im dobijemo izjavu... moda. Hvala, Bansley. Detektiv Bansley izie iz sobe. A sada, Roberte, ree Douglas otvarajui svezak spisa, kako bi bilo da malo porazgovaramo o vaoj majci... I ocu... ini se da nasilje lei u vaoj obitelji. Stram se odupre o stol. Zglobovi mu vidljivo pobijelie. Mislite li da je onaj momak doista poinio samoubojstvo, a, Roberte? Ili da ga je moda ubio va otac? Vratar je bio na dunosti u zgradi na Central Park Westu. Daleko suzdraniji nego prole noi. Kimnuo je zvanino i rekao: Dobro vee, gospoice Mars, a onda Nevilleu: Gospodine. Detektiv je uao s njom u zgradu i Laura osjeti kako su vratareva zvaninost i tovanje spram Nevillea otkrivali da je namirisao policajca. Dok su ekali na dizalo (Neville je inzistirao na tomu da je otprati), Laura jo jedanput paljivo promotri detektiva. Nedvojbeno, bio je zgodan. No konzervativan stil odjea koja je odgovarala kreposti inio je izrazitu opreku u biti grubom, gotovo miiavom liku koji je projicirao ... projicirao, osjeala je, usprkos instinktima i naporima da ga prikrije. Imao je velike ruke. I premda su bile glatke manikirane, mogla se kladiti u to, bez laka za nokte jo uvijek su izgledale poput aka nekog razbijaa. Nezgrapni vrat trtio se o krut ovratnik, a gusta crna kosa, premda poeljana i podrezana, kao da se borila protiv uglaenog lika.

 elite li da vas otpratim gore? upita on ljubazno. Mogu i sama, hvala vam. Uruio joj je posjetnicu. U sluaju da me trebate, ree on. Nazovite u bilo koje doba dana ili noi. Laura proita naglas: John Neville. Pa, dodade ona, susret je bio vrlo pouan. Podigla je posjetnicu. Nazvat u vas, u bilo koje doba dana ili noi. Krenula je u dizalo, a onda zastala. Ah, da.. kako bi bilo da unajmim tjelohranitelja? Iskreno, sumorno, konzervativno lice rairi se u osmijeh jednako zavodljiv kao i Michaelov. Ve ga imate, uvjeri je on. Ve je bila u dizalu i jo uvijek se pitala hoe li mu uzvratiti osmijeh, a onda je shvatila da je to uinila. tovie, nastavila se uplje osmjehivati dok je otkljuavala vrata stana i ulazila unutra. Povukla je zasun i okrenula se k prekidau. Netko je bio ispred nje. Mukarac je stajao u mraku i gledao ravno u nju. Buka je posegnula za njom, zamahnula i uhvatila je. Krik koji je treperio kroz Lauru poput zimice zavri u grlu u obliku ledenog uzla. Potisnut neznanevom rukom. Naprezala se da vidi lice. Namjesto toga, ugledala je drugu ruku, koja je srnula prema njoj, i nekakav metalni predmet, koji je sjevnuo u mraku. Zatvorila je oi i ekala da se kare ili no zarinu u nju. A onda se estoko trgnula od bola koji je inio pripremu za smrt. Meutim, nije bila spremna za ruku koja se zalijepila za usta i stisnula joj obraze tako silovito da ih je gotovo spojila. Laura osjeti kako joj se zubi zabijaju u mekano rumeno meso a krv probija u usta. Druga ruka tiskala je vrat i ona je osjeala kako e se naskoro uguiti u vlastitoj pljuvaki i krvi. Htjela je vrisnuti. Neville! Krik jurnu kroz nju, bezvuan. Neville! Otvorila je oi. Postala iznenada svjesna vlastitih ruku. I nogu. Zagrebla je kroz mrak, zabola nokte u meso i grebla... udarala nogom i grebla i bubetala neznanca koji je jednom rukom drao njezino lice i stiskao eljusti i obraze kako ne bi vrisnula.

Borila se, premda je jo uvijek oekivala da orue smrti uini svoje. Laura, Laura ... proapta neznanac. Nemoj samo vrisnuti. To sam ja, Michael. Prestala se otimati. Jo uvijek ju je drao, Nee vrisnuti, Laura ... molim te. Pokuala je potresti glavom. On je oslobodi i ona se srui uza zid. Drhtala je, okrenula se i zapalila svjetlo, a onda pogledala neznanca. Michael. Lice mu je bilo sivo i divlje. Klatio se. Pijan. Ruka je bila prazna. Svjetlucavi predmet inilo je zlatno dugme za manetu. Michael, ree ona i pljusnu ga po licu tako jako da je ruka zaboli, a srce se konano umiri. Kako se usuuje? dahtala je. Morao sam te sprijeiti da ne vrisne, odgovori on. Laura sjedne i izvadi cigaretu iz torbe. Kako si uao? Jo uvijek imam kljueve. Pogledala ga je nervozno. Kako je potres to ga vidi slabio, tako su strane mogunosti izranjale na povrinu. Netko u vaem ivotu gubi nadzor nad sobom, rekao je Neville. Ustala je naglo i otila u sobu za dnevni boravak. Traila je upalja. Michael ju je slijedio. inilo se da nasluuje njezin strah. Nisam ubio Elaine, ree on. Zar bih imao nekog razloga da je ubijem? Bila je moja najbolja hraniteljica. Gotovo najbolja, ispravi ona, ne isputajui ga iz vida. Ja sam bila najbolja. On odvrati pogled. Bio sam u San Franciscu, radio na romanu i... jednoga dana naletio na nju; uvjerila me da se vratim. Rekla da e biti dobra prema meni... olakati mi da piem ... Sasvim nenadano, on je pokua dodirnuti. Laura odbaci cigaretu i udalji se od njega. Daj, Laura... Zna dobro da sam se vratio samo zato da budem blizu tebi. Nazvao bih te, prije ili kasnije. Jo uvijek te volim. Zgrabio ju je i privukao k sebi. Zadah viskija mijeao se s blagim miomirisom koji Laura, na svoje zaprepatenje, poznade

kao miris Elainine osobite uvozne vrste sapuna. Elaine je bila nastrano tata i tajnovita glede tog skupog crnog sapuna. Laura brzo okrenu glavu kako bi izbjegla Michaelov poljubac. Gadi mi se sve to, ree ona. Molim te, nemoj da povratim! Michael je pusti, a sadistiki osmijeh zamijeni moleivu gorljivost kojom ju je pokuao zadrati. Posegnuo je rukom u dep i izvadio nekoliko trenutanih snimaka. Ali, ove jo uvijek uva, je li tako? Rinuo je fotografije prema njoj, Tjeraju li te ove na povraanje? Ona ih pokua oteti od njega. On ih podignu izvan njezina dohvata i nasmija se. Kako si doao do njih? Znam ja to je skriveno u tvojim malim... vazama i pokustvu ... Ona se ponovno zaletje prema njemu, a on se povue i promijea fotografije. Ova mi je najmilija. Sjea li se noi kada smo je napravili? Konano, on spremi fotografije u dep i samodopadno se potapa po njemu. Laura je zurila u njega. Njezin srditi, prezrivi izraz pretvarao se u neto slino iznenaenju. Gledala ga je i potresla glavom. Kakve ja prijatelje imam. Kakve 'dobre' prijatelje... Ja sam bio tvoj mu, ree on brzo, nikada tvoj prijatelj. Ne mogu a da ne mislim na Elaine ... Malo je kasno da bude ljubomorna na Elaine. Ljubomorna? Jadna Elaine ..., jadna ena. Zar se toliko... dosaivala? Zar je bila toliko jeftina da se morala uzbuivati tobom iza mojih lea? O, Michael. O, boe, moda ljudi koji doista preziru moj rad imaju pravo. Moda ja pridonosim pomanjkanju osjeanja u ovom svijetu. Mislila sam da inim upravo suprotno. Kakva glupost! Iznenadio ju je prizvuk saaljenja u njegovim rijeima. Meutim, ono to je uslijedilo razjasnilo je situaciju. Nita se nije izmijenilo. Ve je ula taj glas koji je saaljevao ... samoga sebe. Ti se jednostavno bogati. Eto to ti ini. Moda. A moda sam kao Elaine... poseem za ... jeftinim uzbuenjima.

 Kamo e? upita on, uznemiren. Otila je do torbe i izvadila Nevilleovu posjetnicu. Michael, nazvat u jednog ovjeka. Detektiva. Izgovorila je te rijei polagano i tiho. Htjela bih da govori s njim. Digla je slualicu. Koliko treba Nevilleu da se vrati u policiju? Ako mu jave preko radija, koliko e mu trebati da je nazove? Michael istrgnu slualicu iz Laurine ruke i spusti je. Jesi li luda? to misli da ne znam da me trae? Nemam nita. Ni odjeu, ni novce..., sve je tamo u njezinu stanu, a ja ne mogu unutra. Oajan sam! ali, nisam je ubio. Pa, ako ima alibi, policija e ti vjerovati. Svakako, svakako... Moda e mi ak pozajmiti nekoliko dolara da se vratim u San Francisko. uj, bio sam mrtav pijan kada je ubijena. Mrtav pijan, u podne? Da! viknu on. Svladao se i nastavio: Pokuao sam pisati, ali bez rezultata, i onda sam otiao po malo... 'nadahnua' i zavrio u parku, mrtav pijan. Gledala ga je sumnjiavo. Ve vidim! Opet je vikao. Glas mu postao rezak. Velim ti, sve pokazuje na mene! A ja nisam ubio. Tie, Michael, molila je. Tie? Boju... Nije vie vladao sobom. Izaziva me! Namjerno me izaziva... i onda... Zgrabio ju je za ramena. Ona osjeti estice pljuvake na licu. Moda ti uspijeva podvaliti svim tim ljudima... ali ja znam kakav si ti ubojica! U tri ujutro ... Pokuavala se osloboditi iz njegova zahvata. Oajniki ga je gurnula i uspjela ga odgurnuti. Ubojica, u tri ujutro, je li? A to ...? Gdje si bila? Gdje? Kada mi je trebalo neto... malo utjehe ... Gdje si bila? U izbi...? A gdje sam mogla nai malo mira? Unitila si me! Onemoguila da radim! O, Michael... To je potpuno ... Ali ti... o, ti si instant zvijezda u svijetu mode ...

Kao da nisu prole dvije godine. Grubijan i djeak izmjenjivali su se u muenju i ona je pristajala na to. Lakovjerna poput Michele. I vie nego lakovjerna. Michele je barem preuzela na sebe odgovornost za izazivanje Roberta. To ga uspaljuje, rekla je. Dobro, a kako da ga ovjek ugasi? Grubijan je budio u njoj elju da se bori. Djeak, da ga tjei. Nije eljela ni jedno ni drugo, osim da bude tih i miran i da se izgubi. Hoe li ti pedeset dolara biti dovoljno? upitala je mirno. Svakako ... izvrsno! ivot u Americi s deset centi na dan. Laura uze vr s police za knjige i isprazni ga u ruku. Sortirane novanice i sitni izili su na vie od stotinu dolara. Odnijela je novce do bara i nalila veliku au viskija. Michael posegnu za piem, ali ona uzmaknu. Drala je au u jednoj ruci, a novce u drugoj. Michael, ree ona mirno, stavit u ovaj novac ovdje, zajedno s piem, ako ti to uini s fotografijama. Nasmjehnuo se zlobno, ali je ipak posluao. Dok je pio, Laura podere fotografije. Bolje bi bilo da ode na policiju, ree ona. Moe se dogoditi da postane neto vie od sumnjivca; slijedea rtva, na primjer. Draga, odgovori Michael, ja sam uvijek bio rtva. Osmjehnuo se i spremio novce u dep. Moda neu otii u San Francisco... Ispio je viski, odloio au i krenuo prema vratima. Moda u jednostavno ostati ovdje u New Yorku, gdje mogu kupiti novine ujutro i itati kako ti i tvoja... banda nestajete jedno po jedno. Otvorio je vrata, osmjehnuo se i perverznim zamahom ruke poslao joj poljubac. Onda je iziao lupnuvi vratima za sobom. Michael! Otrala je do vrata, otvorila ih i izila u hodnik. Moji kljuevi! Prekasno. Vratila se u stan i povukla zasun. Kada se okrenula, stan je izgledao mraan i zloslutan. Htjela je nazvati Johna Nevillea... ali zbog ega? Jednostavno zbog tjelesne utjehe, zakljuila je. Da uje ljudski glas. Da trai i primi umirenje. Da mu kae o Michaelovu posjetu? Ne, to nikako. Michael je bio ljutit i pijan. Michael je djeak i grubijan, ali Michael Reisler ne bi nikada ubio. A John Neville ne bi nikada povjerovao u to.

Nalila je sebi pie i pokupila komadie poderanih fotografija u pepeljaru. Zapalila je cigaretu i metnula igicu na malu piramidu u sredini pepeljare. Naslonila se i promatrala sve dok se komadii nisu pretvorili u pepeo ili postali neprepoznatljivi pougljeni ostaci. Pet, moda deset minuta kasnije, ustala je urno i nazvala predvorje. Javio se vratar. to je s Georgeom? upita ona. Zato nije bio na dunosti u dizalu? Mislite Jeff, ree on. Morat ete pitati kod kompanije ... Vele, inflacija. Ja sam vjerojatno slijedei. Hoete rei da su ga otpustili? Uh, gospoice Mars... Neto se dogaa vani. Moram ii. Nazovite kompaniju, u redu? Spustio je slualicu. Laura odjuri do prozora koji je bio okrenut prema parku. Ulina svjetiljka bacala je svjetlo na priliku koja je divlje vijugala kroz gradski promet. ula je skvianje konica kada je ovjek stigao do plonika na drugoj strani ulice. Skoio je na klupu, prebacio se preko zida i nestao u jesenjoj tami Central Parka. Kao da je ula pucanj. Mogao je to, isto tako, biti ispunik. No onda je ugledala drugog ovjeka kako do zida s revolverom u ruci, gaa i izviruje u mrak. Konano spremi pitolj u konu navlaku i vrati se zlovoljno do zgrade. Prvi ovjek bio je Michael. Bila je uvjerena u to. Uspio je pobjei. Drugi mora da je bio detektiv koji je motrio na zgradu. Odahnula je zahvalno glede obojice. Okrenula se od prozora i suoila s odvratnom tamom stana. Pogledala je na sat, nagonski. Onda pourila do torbe i izvadila debeli notes. Kopala je po glomaznom imeniku sve dok nije nala broj. Nazvala je. Njujorka javna knjinica. Shayler ovdje. etvrt sata kasnije Laura napusti zgradu i ue u taksi na Central Park Westu. Okrenula se samo jedanput da se uvjeri kako su naoko bezazlena crna kola iza nje.

Policijska stanica bila je nalik na pakao. Neville, Volpe i Douglas sjedili su uz bezbojni zid u efovu uredu poput zloinaca koji ekaju na policijsko fotografiranje. Na drugoj strani sobe efovi su nervozno vijeali. Obje strane, meutim, napeto su sluale telefonski razgovor koji se vodio u uredu. ... Ako je tako, Callahan se moe slobodno jebati! vikao je pretpostavljeni detektiv u slualicu. Kad god bi zastao, jednako bijesno krijetanje dopirale je s druge strane telefona. Kakav je ovo odsjek... kada ljudi mogu upotrebljavati ovakva umorstva da promiu svoj utjecaj kod tog malog bukvana ...? Na efovskoj strani sobe, Rothstein signalizira pretpostavljenome: izvrsno. Signal je imao sluiti kao moralna potpora i estitanje, poto je Ferenza, detektiv talijanskog podrijetla, izgovorio rije bukvan s izvanrednom prikladnou i autoritetom. U redu, nastavio je Ferenza, dat u ti momka koji vodi istragu za mene. Porunik Neville. Pokrio je slualicu rukom i pruio je Nevilleu. Izvuci me iz ovoga. Neville uze slualicu. Halo. Da, gospodine, ovdje porunik Neville. ujte, gospodine, znam da se na vas vri pritisak glede ovog sluaja; mi ga zacijelo osjeamo preko telefona... Glasovi odobravanja protutnjae sobom. Jedino je Volpe zurio u Nevillea sumnjiavim, nijemim pogledom. Ferenza se nagnu prema mladom detektivu. to je, neto te mui? upita on tiho. Je li izmeu tebe i Nevillea neto to bih ja morao znati? Volpe potrese glavom. ... Ali, gospodine, ovaj ubojica mora da je psihopat, govorio je Neville, a ova jedinica koju ja vodim pokuava rijeiti sluaj iz psiholokog kuta... Hou rei, mi ne moemo pluziti kroz ovo poput Dicka Tracyja... Volpeovo lice obli rumenilo.

 to hoe, upita Ferenza, da te razrijeim ili da mi kae to je na stvari? Nita, efe. Samo..., taj tos o Dicku Tracyju... Jeste li uli? Tako on gleda na regularni policijski postupak. .. Ferenza odmahnu rukom. Ako te to dere... Ponovno je obratio panju na Nevilleov razgovor. Da, gospodine, ali ovaj je odjel utroio dosta novaca na moj postdiplomski studij i poslao me na nekoliko specijalnih teajeva... I ja elim uhvatiti tu osobu, gospodine... gotovo isto tako jako kao to ste vi eljeli puni krug kada ste bili zamjena u beizbol utakmici protiv vatrogasaca... Neville namignu i stavi prst na usta kako bi utiao smijeh koji se rairio uredom. Da, gospodine... sjeam se, kakav gubitak... da lopta udari u zid. Da, gospodine. Ja sam pokrivao prvu podnicu. Tako je... uhuhhh... Da, gospodine. U redu, gospodine. Hou. Zahvaljujem na vaem obnovljenom pouzdanju u nau metodu. Hou. Do vienja, gospodine,.. oh... uhvatio je Ferenzine mahnite kretnje ... pozdravite vau divnu enu, aaa, Mary Eileen, koju sam takoer imao ast upoznati onog dana. Hvala vam, gospodine. Spustio je slualicu i iscerio se pobjedniki. ef stavi ruku preko Nevilleova ramena, to velite na ovog momka, a? obrati se on prisutnima. Sjedne ti na kosti i ne poputa. Malo kasnije, Neville, Volpe i Douglas izli su kroz predvorje. Neville opazi odbaene novine na posudi za opuke i pokupi ih. Douglas se nije zaustavio. Samo da provjerim pozive na specijalnoj liniji i vraam se, doviknu crni detektiv. Volpe je ostao s Nevilleom koji otpuhnu pepeo s novina i okrenu naslov stupca: IZBIJA OIJU PONOVNO NA DJELU. Proslijedili su kroz predvorje. Dok je Neville pretraivao novine, Volpe upita:. uj, kako to da u toku ovog sastanka nisi ni jednom spomenuo tu... Marsovu? Ni njezine takozvane vizije? Neville ga pogleda. Ti joj ne vjeruje..., to se tie tih vizija? ali se? Valjda ne pada na to sranje? Pa, recimo da ne zatvaram vrata.

 Nedvojbeno, promrmlja Volpe. Nevilleov pogled ga je upozoravao. to vidi u njoj? Rei u ti. Hitnuo je novine na klupu. Ja u njoj, Volpe, vidim mogueg poinitelja i vrlo vjerojatnu rtvu, ali i vrlo inteligentnu enu koja je okruena dobrano... pokvarenom, dosadnom... prostom drubom.., I ono to ja vidim, a to ti ne vidi, Volpe, jesu.. Jedan detektiv dojuri do njih. Bio je bez daha i drao je znaku u ruci. Neville, doao sam da ti kaem ... prije drugih ... Stavio je znaku u Nevilleovu ruku. Upravo sam izgubio Michaela Reislera u parku. Neville je zurio u zadihanog policajca, onda pogleda bijesno Volpea, pa znaku. Je li bio u njezinu stanu? Detektiv potvrdi. Neville hitnu znaku koja udari smuenog detektiva u prsni ko i pade na pod. Volpe se sagnu da je podigne. Kada se uspravio, Neville je ve trao niz stepenice prema izlazu iz policije: Zvono na vratima zazvoni. Donald iskopa televizor, projuri kroz dnevnu sobu u spavaonicu, pogledavajui preko ramena u mrano predvorje. Otvorio je gornju ladicu komode i izvadio automatski 45-kalibarski revolver. Turio ga je paljivo u dep kunog ogrtaa, otiao u predvorje, zapalio svjetlo i provirio kroz rupicu na vratima. Tko je? Laura se upravo spremala da ponovno pozvoni. Donalde? Ja sam, Laura. Otvori. Donald otkljua vrata. Ne bi smjela biti vani u ovo doba noi! U redu je. Nasmjehnula se. Moj osobni policajac pazi na mene. Otili su u sobu za dnevni boravak. I onda, jesi li neto iskopala? upita on. Okrenuo joj je lea, izvadio revolver i turnuo ga pod jastui, a onda potapao po sofi da ona sjedne.

 Pregledala sam neke knjige u knjinici... i uzela ove. Bacila je tri debele knjiurine na stoli. Hoe neto popiti? ponudio je. Nije eljela. Pa, morat e mi oprostiti, ali ja moram imati votku ili 'cuclu'. Ha? 'Cuclu'... Dudu. Odavna sam prestao sisati palac. Izgledao je uasno sav crven i uljevit. Strano... Posljedice sisanja palca. Naravno, mi nismo sebi mogli priutiti ortodonciju. Ali, te slatke male gumene stvari koje daju bebama, kui? Dude. ak su izili s novim modelom za koji jame da nee iskriviti sjekutie... E, vidi, draga moja, veeras meni treba napitak, cucla... Izgovorio je posljednje rijei kao da eli rei snoljivo. Comme ci, comme ca. Laura se nasmija. Istinu da kaem, drago mi je to si izabrao votku. Doao je do sofe i sjeo kraj nje. Laura otvori jednu knjigu, a Donald drugu. I to si dosada otkrila? upita on listajui najveu knjigu. Nala sam neke stvari koje se ine povezane s... Uhhh! Donald iskrevelji lice i zalupnu knjigom. Nisi mi rekla da je ilustrirana. Molim? Mogla si! Drhtao je. Kriste, draga moja. Ta mala, standardna srednjovjekovna radiranja ili drvorezi ili to god... izgledaju poput klasine stripovne verzije nekog epa u stilu de Sadea. Oprosti. Nastavi, to si otkrila? Pa, prema jednom pripovijedanju... jedna ena u Francuskoj, s poetka dvadesetog stoljea, imala je neto poput ove, ali... to se dogodilo s njom? Umrla je u domu za umobolne. Donald popi veliki gutljaj iste votke. uj, Laura. .. poe on kolebljivo, moda bi, uh, bilo bolje ako... uh, ne govori nikomu o ovom ... Moda e nestati... Misli, ljudi e se zabrinuti za moje duevno stanje? Donald je upravo pokuavao skovati briljiv odgovor kada zvono na vratima zazvoni. Reagirali su istog trena; uhvatili se za

ruke poput Ivice i Marice ispred vjetiine peine. Zvono se opet oglasi. I opet, jo ustrajnije. Konano, Donald pusti Laurinu ruku i potapa je. Stavi prst na usta, posegnu ispod jastuia na kojem je sjedila i izvue revolver. Otkoio je osigura dok je iao prema ulaznim vratima. Zvonjavu zamijeni nestrpljivo kucanje. Donald upravi cijev ravno u izvor zvuka i viknu: Tko je? Policija. Porunik Neville. Donald gurne revolver u dep i otvori vrata. Neville proe mimo njega u dnevnu sobu. Zamijetio je drku koja je provirivala iz ogrtaa. Zakoite ga, savjetova kratko. Dobar nain da se izgube obiteljski dragulji. Donald pouri za detektivom. Uh, ovo mjesto.. Bilo je orobljeno ... dva puta i... Neville se nije osvrtao na njega; otiao je do Laure. Zato me niste nazvali i rekli o vaem muu? Htjela sam, poe ona svjesna krivnje, ali... ja... Pobjegao je. Izgubili smo ga. Vjerojatno je ve na milje odavde, ree Laura. Uvjek je bio dobar u bjeanju. Nenadano, Neville se okrenu prema Donaldu. Uzet u revolver. Donald instinktivno odstupi. ujte, ja sam prestraen. Ubojica je jo uvijek na slobodi i... imam dozvolu! Neville zakorai i uze revolver. Ukinuta vam je, ree on na svoj staloen, neusiljen nain. Imate zatitu policije. itava vaa... grupa. Vjerujte mi, dosta radnog vremena ide na vas. Donald je bio bijesan. Aha, ali zasada izbija nije koknuo nikoga u vaoj ..., grupi ... i ... Gospoice Mars, Neville se okrenu prema njoj. Smijeio se. Molim vas, molim vas, nazovite me slijedei put kada se va 'bivi' pojavi. Obeajete? Da, odgovori Laura. Neville opazi otvorene knjige na stoliu, ode do njih i poe ih listati. Donald i Laura ekali su bez rijei. Mogla je vidjeti da

prisutnost knjiga zbunjuje Donalda. Gnjev spram detektiva je opao i Donald ga je sada promatrao kao mukarac mukarca. Gotovo je mogla itati s njegovih usana: Uh, porunie, ove, naravno, uh, nisu moje Bez razmiljanja, Laura preleti pogledom preko sobe. Vidjela je skupe, nune predmete i egzotine stvarice, umjetnine izabrane, sjajne umjetnine ukusno pomijeane s jasnim modernim uzorcima. Nikada ti nee dopustiti da ga dodirne. Ne ovdje. Ovdje, gdje su jedini prihvatljivi snovi snovi o bogatstvu i moi i drutvenom ugledu... Uh, porunie... ree Donald. Nenadano, Laura se osjeti osamljenom. Smijuckala se Donaldovoj predvidljivosti, premda joj je neto oduzelo sranost. Gdje ste ih pribavili? upita Neville. Bila je izgubljena, odsutna duhom. U prvi mah nije razumjela Nevilleovo pitanje. Oh, oprostite. U knjinici, na putu ovamo. Neville pogleda na sat. Ima vam ona prijatelje u ovom poslu, ree Donald s osmijehom. Knjiniarstvu? Da. elite neto popiti? Ne... Ima li nekih dobrih vijesti glede onoga to vas mui? upita on Lauru. Nita to bih doista mogla nazvati 'dobrima'. No vi vjerojatno znate o svemu tome,.. nastavio je Donald. Neville se zabulji u njega. O emu? O tomu da je bila u knjinici. Da tamo ima prijatelja koji e je pustiti da kopa po nekim ekskluzivnim kolekcijama upravo prije zatvaranja... Otkud bih ja znao za to? Pa, jedan va momak je 'repuje' zar ne? Doista, upotrebljavate li vi ovakve izraze... ili ga mogu kooptirati? Izvrsna konotacija... Istina je, ree Neville i povue se za uho, na ovjek ju je 'repovao'... Meutim, osjeao se tako loe kada je Reisler uspio pobjei da ju je prestao pratiti i vratio se u policiju u nakani da dade ostavku...

 O, ree Laura, zato nisam vidjela kola kada sam izila iz knjinice. Pitala sam se... Kako ste onda znali da je ovdje? Jedan ovjek motri na va stan, gospodine Phelps. Rekao sam vam da dosta radnog vremena ide na vas... Boe, ovo bi bilo super uzbudljivo da nisam ve nasmrt preplaen, ree Donald i otpi gutljaj razvodnjene votke. Razmiljao sam o onim stvarima... vaim vizijama, Neville se obrati Lauri. Pokuajte prihvatiti knjigu Telepatija i zakon... Chandler J. Wells... ree Laura i izvadi iz jedne knjige snop papira privren spojkom. Imam jedan dio knjige. Neville preleti pogledom preko fotokopiranih araka. Aha. Dobra stvar. Bilo bi dobro da pribavite i Jeanne D'Arc: injenica i mata. Robert E. Glazer. Laura proita ime napisano na komadiu papira. Nakladna knjiara Bobbs-Merrill. . . Tiskana 1968, dovri Neville. Donald pogleda Nevillea, pa Lauru, oevidno pod utjecajem njihova istraivanja, premda nasluujui neto drugo meu njima. Pogledao je Laurino uzdignuto lice taj nepodnoljivo zgodan i hladan profil koji je esto nadilazio izdubljene crte nekog od njihovih omiljenih modela ... barem glede hladnoe. I sada, kada je Laurino lice bilo ovako dirnuto? Tko je posuo pijeskom te ledene povrine jagodinih kostiju i izmamio ono posebno marsovsko praenje? Donald zabrinuto dignu obrvu i pogleda Nevillea. ujem da sutra snimate? ree Neville. Na licu mu je titrao osmijeh. Ne cerenje, zamijeti Donald, nego onaj posebni neznatni osmijeh koji je, sada kada je mislio o tomu, neprekidno igrao na Nevilleovim usnama kada se obraao gospoici Mars. Kako znate? upita Laura. Sve je to 'radno vrijeme', podsjeti je Donald. Neville se okrenu prema Donaldu, nakratko. Zapravo, Tommy nam je rekao da ga moramo pustiti ponovno se obraao Lauri kako bi mogao doi po vas. Jeste li?

 Zasada. Donald ispi votku. Laku no, ree Neville. Poao je prema predvorju i usput strpao Donaldov revolver u dep. uli su kako su se vrata zatvorila. Tko je, zapravo, bio taj zakrabuljeni ovjek? uzdahnu Donald. I to je prouzroilo taj nenadani izljev... intelekta? Ima on tri iste, ree Laura. Ima on slatku zadnjicu. Stvarno, izgovori ona na nekakav nejasan, rastresen nain. Nekoliko sati kasnije, u est ujutro, zaustavio se Neville, tek neto nemarnije odjeven nego obino, ispred knjiare na uglu Broadwaya i 81. ulice. Alarmno zvono je drealo. Dvoja patrolna kola bila su ve na mjestu dogaaja, zajedno s bolnikim kolima kojih je svjetlo bacalo crvene valove preko razbijenog izloga i prestraenog malog ovjeka koji je sjedio unutra okruen primjercima knjige Oi Laure Mars zamrljanima krvlju. Charles Douglas upkao je bradu i promatrao patuljka u izlogu. Mrzim to te moram izvui iz kreveta, ree on Nevilleu, ali smatram da bi trebalo ovo da vidi. Neville pregleda izlog. Zupaste staklene svijee strile su sa svih strana. Plonik je bio posut staklom i komadiima otrih kristala. U izlogu su stajali ostaci izloenih knjiga Laure Mars. Nekoliko otvorenih primjeraka jo uvijek je stajalo u izlogu i otkrivalo fotografiju koja je ila preko obje strane. Fotografija je prikazivala otmjenu sobu. Tri osobe bile su vidljive ispred raskone pastelne zidne slike, ladanjskog prizora nagih djevojaka koje se kupaju u potoku. Ispred slike nalazila se urna s velikim bijelim ljiljanima, od kojih je nekoliko bilo svinuto i dodirivalo ljubiasti atlas Luline haljine. Lulu je sjedila u plianoj svijetloplavoj stolici. Hvatala se rukama za Michelin zglavak, a ova se pokuavala istrgnuti. Michele je imala na sebi bijeli dugi smoking. Nage grudi bile su djelomino otkrivene dok se pokuavala osloboditi iz Lulina zahvata. Michelina slobodna ruka naslanjala se na naslon jo jedne svijetloplave stolice na kojoj je

sjedio Mali Billy T. odjeven u crno odijelo s plavom atlasnom leptir kravatom. Zurio je preda se, oevidno nesvjestan Michelina stanja. inilo se da mu je itavo lice centrirano oko goleme cigare koju je drao u ustima. Oevidno, sve knjige u izlogu bile su otvorene na istoj strani. Neville se sjeti da je fotografija bila na izlobi. I patuljak takoer. Stajao je ispred portreta Doris Spenser. Nee da izie, a? upita Neville Douglasa. Billy je grevito drao jedan primjerak otvorene knjige, vlastitu sliku u krojakom sjaju. Krv od posjekotina na rukama probijala je kroz sako i kapala na fotografiju. Sako je bio rasparan. Lice zasjenjeno neobrijanim ekinjama. Drhtao je. Bio na granici plaa. Bio je suta suprotnost drskom malom ovjeku na Laurinoj fotografiji, premda nije bilo nikakve dvojbe da se radi o istom mukarcu. I upravo je u tomu i problem, mislio je Neville. Douglas odmahnu glavom. Ne, nee. Ako ga pokuamo potegnuti van, moe se dogoditi da mu rasporimo grlo. Pokuavamo otvoriti vrata tako da ga izvadimo iznutra. Neville pogleda prema vratima. Dva policajca pokuavala su provaliti u prostoriju. On ode do izloga i zabulji se u patuljka. Zdravo. Kako se zove? Potreseni ovjek odvrati pogled. to je to opet tebe briga!? Tako, da znam, nastavi Neville staloeno. Htio bih ti pomoi. Zovu me Billy T., konano izgovori patuljak. Pa, Billy, zar nee da se netko pobrine za te posjekotine? Ovaj ponovno odvrati pogled i zabulji se u bolnika kola. inilo se da ga je rotacione svjetlo hipnotiziralo. Napunili su itav izlog mojim slikama, ree on ne skidajui pogled sa svjetla. Slika je petica, Billy... to me briga! izgovori on otro. Ja sam prestraen, dragi moj. Ne laem ti. Ne isplati se oglaivati sada. Velim ti, da imam novce kupio bih i posljednji primjerak. Ne isplati se oglaivati da si u ovoj knjizi. Ne sada... uj, mi smo u tome daleko ispred tebe. Da zna, upravo smo te traili... Htjeli smo ti rei da se ne brine... da...

 Ne brinem? Je li?... Mrzim je zbog ovoga. Mrzim! Vritao je. Vikao je prema Nevilleu, mimo njega, tako da bi ga svatko, ak i ubojica, mogao uti. Ilo mi je kako treba. Neu da itav svijet bulji u moju sliku. Doista je mrzim zbog ovoga. Obeala mi je neto i prekrila rije i... Nenadano, on gorko zaplaka. Neville je utio i gledao. Nije pokuao zaustaviti patuljka kada je poeo trgati fotografiju iz knjige. Billy T. milio je po razbijenom staklu kako bi dosegao neke primjerke. Oevidno nije zamijetio da mu je komadi stakla prodro u koljeno i krv potekla ostavljajui iroki, krivudavi trag za njim. Neville ga je mirno promatrao, a onda se okrenuo prema policajcima i istresao na njih sve nezadovoljstvo koje je nedohvatljivi patuljak prouzroio u njemu. Zar ne moete proakati tu prokletu bravu? Zajebana je, porunie, dopre odgovor. U redu. U redu! Morat u nekako drugaije. Recimo, okrenuo se brzo, dajte uklonite te ljude odavde! I buku i reflektore... ujte, hoemo lijepu, mirnu ulicu. Dok je Neville iao natrag prema izlazu i prouavao razbijene, visee komadie stakla koji su izgledali kao da e svakog trena pasti, policajcima je uspjelo ukloniti gotovo svu buku. Meutim, alarmno zvono nije se dalo iskljuiti. Neville letimice pogleda u smjeru buke. Jedan od policajaca koji je petljao oko brave uhvati njegov pogled i bespomono slegnu ramenima. Neville se okrenu prema Billyju T. uj, Billy, ree on povjerljivo, upravo sam se kladio s ovim momcima u dvadeset dolara da nas dvojica moemo iznai nekakav nain da te provuemo kroz ovo staklo i zacijelo bih volio podijeliti te novce s tobom... Stoga, kako bi bilo da uzme... moju ruku... Pruio je ruku prema Billyju. Pogledao u staklo i signalizirao da moraju djelovati brzo, premda oprezno, prije nego jo jedan komad stakla padne iz okvira. U redu je, Billy... Uzmi moju ruku. Daj. Nita se nee dogoditi ni mojoj ruci ni tebi. Billy T. odloi posljednji primjerak knjige i prui ruku. Neville se nagnu u nakani da ga ohrabri. Donja strana njegove ruke

oea komad stakla. Osjetio ga je i znao da je probio kroz koulju i da mu ruka krvari. Billy T. je zurio u ispruenu ruku. Nije zamijetio poderan rukav ni krvavu mrlju. Paljivo, patuljak krenu prema Nevilleu i uhvati njegovu ruku. Tako je, Billy... ree Neville tiho, paljivo i polagano.... I nemoj da mi sada zaplee ili otpjeva neto; neemo da to staklo tresne na nas. Neville podignu patuljka, prenese ga preko posljednje staklene prepreke i spusti na plonik. U trenutku kada je Billy T. stao na noge, mala gomila raznoraznih etaa pasa, trimera, izjelica svjeih zemiki i nonih ostataka ljudi koji griju brodvejske klupe dvadeset i etiri sata zapljeska iz sve snage. Neville se nije osvrtao na njih. Otiao je do Douglasa i posudio rubac kako bi obrisao krv s ruke. Jedan od policajaca pomogao je uzdrmanom Billyju da ue u patrolna kola. to misli, upita Douglas, nosi li mali u sebi toliku mrnju da je kadar ubiti? Neville pogleda Billyja koji se ponovno rasplakao. Ne, odgovori on. Samo je utuen. Vjerojatno je zaljubljen u nju.

Donald i Tommy ekali su u karavanu parkiranom ispred Laurine zgrade. Brendan je pozvao Lauru prije nekoliko minuta i sada je zurio kroz metalni okvir ulaznih vrata pokuavajui odgonetnuti uzrok prepirke koja je bjesnjela izmeu visokog, mravog zastupnika i nervoznog, bradatog momka. Donald je sjedio na stranjem sjedalu plavog karavana obloenog imitacijom drvenih daica. Naginjao se naprijed i prijetio Tommyju prstom. Glava malog vozaa bila je pognuta, osim kada bi se izravno obraao Donaldu; onda ju je ponovno sputao i gledao sjedalo. Brendan se bio voljan okladiti da Tommy dri 3 + 2 na prednjem sjedalu. Momak se uvijek igrao istim snopom karata, i to je vie bio uzrujan i nervozan, to vie su njegovi prsti obraivali karte. A nije bilo nikakve dvojbe da je ovoga jutra uzrujan. Kad god je pogledao Donalda, ramena su mu se svijala, a krzneni ovratnik smee kone jakne se dizao. Izgledao je poput ivotinje iz dungle pripravne da napadne. Lice ili ono to se moglo vidjeti izmeu nepoeljane kovrave kose i brade bilo mu je crveno. Brendan je ipak bio predaleko da bi mogao dovoljno dobro uti ili vidjeti. Nije bio kadar odgonetnuti zbog ega su se dohvatili... barem ne s ovakve pristojne udaljenosti. Dobro jutro, Brendane, ree Laura. Imate li dananje novine? Vratar se okrenu, oevidno zbunjen. Dobro jutro, gospoice Mars ... Dananje ... uh ... Vidim ih, ree ona i pokaza prema stolici. Tamo su, pod stolicom. Da, gospoice. Ja... Opet je ... na naslovnoj strani. Ona se osmjehnu, nenadano. Brendane, potujem va napor da me... zatitite, ali jednostavno je ... ... neprikladno ... dovri on umjesto nje.

 Hvala vam, dodade ona i izie ne pogledavi novine. Donald i Tommy prekinue prepirku kada su opazili da Laura prilazi kolima. Tommy je iskoio van i preao na drugu stranu da joj otvori stranja vrata. Donald se pomakao i potapao sjedalo kao da je bilo napunjeno pahuljicama. Laura kliznu na sjedalo, pozdravi ih i pogleda, nasluujui skrivenu, praskavu napetost. No budui da ni Tommy ni Donald ne zatraie od nje da posreduje, ona se udobno smjesti i poe listati jednu od posuenih knjiga. Znala je, prije ili kasnije doi e do eksplozije. Skvianje guma, dok se Tommy udaljavao od plonika, bilo je samo malo naglaenije nego obino. Proli su otprilike dva bloka kada su neoznaena policijska kola izronila iz pokrajnje ulice i krenula za njima. Druga upadljivo bezvezna kola, koja su dolazila iz suprotnog smjera, zaokrenue naglo na Central Park Westu. Dvoja kola sudarie se muklo iza svojeg plijena i isprepletoe branike nasred ulice. Jedino je Tommy zamijetio to se dogodilo. I to zato to je pogledao u retrovizor da provjeri apue li Donald neto Lauri iza njegovih lea. Rani jutarnji promet priguio je sudar. Tommy se zadovoljno nasmjehnuo i dao gas. Uhvatili smo svjetlo, ree on i smanji brzinu neznatno iznad doputene. Pola milje iza karavana, vozai isprepletenih kola ispitivali su tetu. Kog vraga ste vi ovdje? upita stariji policajac u plavom odijelu. Mi pokrivamo njih dvoje! A ja slijedim klinca koji ih vozi! viknu policajac u majici bez ovratnika. Trei policajac, koji je na sebi imao obinu odjeu iz trgovine vojnih zaliha na Upper West Sideu, skoio je na branik jednih od kola i poskakivao u nakani da ga oslobodi. Kriste boe, pucao je prvi od bijesa, zavarili smo ovo smee. Policajac u majici udari debelom akom o dlan druge ruke i promrmlja nekoliko talijanskih psovki.

 A, jebi se, ree etvrti, onda silom otvori vrata kola, koja gotovo ostadoe u njegovoj ruci, i doviknu ostalima: I sada ih nitko ne pokriva! Bolje da javim Nevilleu. Karavan se utopio u jutarnjem prometu, preao na West Side auto-cestu i kretao niz Manhattan. Iao je prema gotovo naputenim dokovima du Hudsona, prema golemoj staroj graevini, zapravo molu br. 45 koji je sada sluio kao Laurin atelje. Laura je sjedila zadubljena u knjigu, a Donald zurio isprazno u nebo iznad New Jerseyja. Tu i tamo, kada bi kola upala u neku posebno neugodnu rupu, okretao je glavu i prijetei gledao Tommyja. Meutim, od trenutka kada je Tommy preao prometno svjetlo pa do izlaza iz 56. ulice, nitko nije progovorio ni jednu rije. Tommy je pomnjivo motrio retrovizor. Motrio i ekao na priliku, dok se Donald nije konano zasitio Hobokena i poeo pogledavati u knjigu koju je Laura itala. Znao je da e Donald nai nekakav nain da zapodjene razgovor i da e time Tommyjeva prilika da kae svoju verziju dogaaja otii u nepovrat. Gospoice Mars, ree on, policija vam je vjerojatno rekla o meni i ja se nadam da to ne znai da sam otputen. Bit e bolje da o tomu razgovaramo nekom drugom prilikom. Gospoica Mars ima vanije stvari na umu, ree Donald zajedljivo. Ne, razgovarajmo sada, ree Laura zatvorivi knjigu i poloivi je u krilo. Bubnjala je nemirno prstima po omotu. Tommy, policija mi nije nita rekla o tebi. O emu je rije? Tommy uhvati Donaldov bijesni pogled. Usne su bile stisnute. Donald je potresao glavom, a njegov izraz otkrivao kao prijetnju, tako i ustupanje pred neizbjenim. Stisnute usne kao da su govorile: znao sam da e nainiti neku glupost. Hajde, izvoli. Zaalit e. Policija ima moj dosje, ree Tommy. Nervozni osmijeh nije uspio sakriti njegovo iznenaenje to joj to nisu rekli.

Donaldov zlobni osmijeh titrao je u zrcalu. Tommy se ponovno nasmija. Imam neka 'ranija zatvaranja' ... oponaao je Volpea i policijski argon College Pointa ... kada sam bio ... znate, poinitelj. I osude, dodade on tjeskobno. uj ti... ree Donald. I gospodin Phelps, pourivao je Tommy, on ima nakanu da vam kae neke stvari o meni, ali ja vie volim da vam sam kaem. Koje stvari? To su apsolutne... pokua ponovno Donald. Zato to elim igrati otvorenih karata... Zato to elim drati svoju... Udahnuo je. Nije pred njom izgovorio rije guzicu. ... Odsjedio sam. Ugledao je Laurin zbunjeni izraz lica u zrcalu. Hou rei, bio sam u zatvoru. Tommy, to si uinio? U redu. Zbog razbojstva i napada vatrenim orujem. I, ah, kao to rekoh, imam jo neka ranija zatvaranja i, ah ... Kriste, prestani s tom melodramom, ree Donald. Pa, znali ste za to, gospodine Phelps, kada ste me uzeli u slubu! Laura pogleda Donalda. Jesi li? Znao si za to? Pa, ti zna, isceri se on u nadi da e ga ala izvui iz neugodne situacije. Nasmjehnuo se skromno, neodreeno: Nije dovoljno samo govoriti o rehabilitaciji ... Ja vjerujem da ljudima treba dati priliku. Ja vjerujem u... U pljuvanje eto u to vi vjerujete, prekinu ga Tommy. Ne podnosim da mi netko baca prainu u lice... A meni je dosta tvoje drskosti, odbrusi Donald. Prije nekoliko minuta prijetili ste mi ucjenom... Ej, ekajte malo. to se to dogaa u mojem ivotu? Laura je buljila u njih u nevjerici. Ne elim vie uti o tomu. Jasno? ree ona pokrivi rukama ui i odmahnuvi glavom. Jasno? Ostavite me na miru. Obojica. Donald je reagirao brzo i uvredljivo: Obojica'? Obojica ja i tvoj ofer? Donalde, ree ona, nisam mislila ...

Zgurio se u kutu poput make i frktao. O, jesi, jesi. Okrenuo se od nje. Laura otvori knjigu. Strane su postale besmisleno brbljanje. Nije mogla nai gdje je stala s itanjem, niti se sjetiti u to je bila tako zadubljena. Crna slova vrvjela su ispred nje. Zatvorila je oi. Knjigu. Naslonila elo na hladan prozor, otvorila oi i zurila u kamione i restauracije i zatvorene barove du mola. Uli su u Dvanaestu aveniju i ili u sjeni nadzemne auto-ceste. Zurila je u krajolik koji je bio isto tako groteskan kao i oni koje je izmiljala. Bratski barovi bili su prepoznatljivi jedino po imenima na elinim vratima ili drvenim daskama, imenima poput Klin i Orlova kuhinja. Kada je radila u ateljeu do kasno u no, znala je vidjeti kako se naputena ulica du obale rijeke puni mladiima i mukarcima koji su doslovce bili odjeveni za ubijanje. Veina je nosila traperice uvuene u crne inenjerske izme, crne jakne iz pedesetih godina, imala kratko podrezanu kosu, crne vozake ljemove s mrtvakim glavama i kukastim krievima, lance i snopove kljueva koji su visili iz zavodljivo opasanih stranjih depova. Tu i tamo, zlatna kuglica zasjala bi u usnoj resici, a jedne ljetne veeri rijetke veeri kada su nagi prsni koevi provirivali kroz kone omote vidjela je da su bradavice nekih mukaraca probuene i prstenovi, nalik naunicama, provueni kroz njih. Nadzemne auto-ceste, a izmeu prometa koji je iao na sjever i jug, nalazio se otok gdje su se ostavljali golemi kamioni, poluteretna skladina kola i prikolice. Ne tako davno, prazni zatvoreni kamioni bili su poznati kao bratski moteli. Policija je nekoliko godina vrila redovite racije na zatvorene kamione. No kako su homoseksualni aktivisti postali glasniji, politiniji, policija je postupala puno opreznije; to e rei, poela je izbjegavati to podruje. Dok je Tommy zaokretao u iroku krugu ispod auto-ceste i prilazio vratima naoko naputene postaje, koja je sada sluila kao atelje, Laura se okrenula, gotovo nesvjesno, i traila pogledom neoznaena policijska kola koja su postala njezin vjerni pratilac.

Uzdahnula je, pitala se hoe li ikada sresti svoje bezimene uvare oi u oi. Ne, ako budu ovako prepredeni, zakljuila je. Danas su bili nevidljivi. Tommy pritisnu dugme u karavanu i velika vrata garae otvorie se uz zvuno trljanje pogonske naprave. Karavan ue u zgradu, proe kroz strani, prazni skladini prostor i zaustavi se kod otrcanog elinog stubita. Tommy iskoi iz kola i otvori vrata na Laurinoj strani. Laura je kopala po torbi traei klju ateljea. Donald dade Tommyju daljnje upute: Postaja, atelje, molo br. 45, kako su je ve zvali, bila je golemo skladite koje je strilo nad Hudsonom. Proelje graevine izgledalo je poput drugih. Promatrana ispod auto-ceste, postaja je bila identina drugim naputenim skladitima du rijeke masivna, trokatna i gotovo blok dugaka. ovjek je mogao uti kako voda zapljuskuje kolce ispod cementnog prizemlja ili kako koraci beskonano odjekuju. Meutim, prostor na drugom katu bio je strogo i izvanredno razdijeljen. Prednju polovicu, iz koje se gledalo na zapadnu ulicu, inila je neobojena prostorija piljasta, stara, prazna. Iza obnovljenog zida, prostor se razvijao u svijetao, uzbudljiv, modernistiki atelje. Cementni pod bio je pokriven irokim daskama, okomito poloenim, neobojenim, velianstveno premazanim prozirnim lakom. Oko prostora za snimanje zidovi su bili prekrasno zasljepljujue bijeli; na drugim mjestima ozidani, stakleni ili obloeni daicama ili pak savrene kombinacije tih triju elemenata. Na samom kraju ateljea, iz kojeg se gledalo na rijeku, nalazio se solarij. Sunce se probijalo kroz dunglu viseih sadnica i bujnih malih stabala koji su bacali lisnate are na pokustvo od pletera i bambusa. Prije nego je Laura dodala istonjake prostirae i indijske jastuke, Donald je zvao taj dio atrij, premda je bio smjeten na kraju graevine. Fantastino mjesto za orgiju ... ima u njemu neeg boanski rimskog, rekao je on Bertu kada je prvi put ponudio Laurine fotografije njegovom oglasnom zavodu. U to vrijeme Donald je

zastupao Lauru, a Bert klijente, bio je istaknuti ovjek zavoda, umjetniki direktor, posrednik u sporovima. No Bert je bio nadasve ljubazan, brkat momak niskog rasta, kovrave kose, iji je zavod vodio raune nekih vrhunskih modnih i kozmetikih kua u gradu. Donald je vabio Berta i konano ga pridobio. Bert je sada bio lan obitelji. Neka vrsta urjaka na iji se odnos s oglasnim zavodom gledalo kao na proraunat brak i, to se Donalda ticalo, idealan brak, jer se u ona stara vremena, prije nekih godinu dana, nije mogao nai veliki broj zavoda voljnih podupirati Laurinu posebnu vrstu umjetnosti. No, Bert se zacopao u Laurin rad i postao njezin kriar. Kada je prvi put doao u atelje i vidio dunglu obasjanu suncem, Bert joj je nadjenuo ime atrij. A ovjek, podsjetio je Donald Lauru, ne treba ispravljati svojeg klijenta. I tako je solarij postao atrij. Laurino pitanje semantike konano je popustilo pred imaginativnorn vizijom, a to je ono to su veliki fotografi, kako ju je Donald podsjetio, obino inili. Ispred atrija protezala se terasa, iroka koliko i sama zgrada. Unutra se, meu biljkama i jastucima, nalazila Laurina videoradionica. Sastojala se od Panasonic kamere, koja je bila na pokretnom stalku, video-kazetofona i Quasar televizora u boji na kojem se moglo promatrati kako sam rad, tako i snimljeni materijal. Izmeu staklenog atrija i prostora za snimanje nalazile su se jo neke prostorije: oblaionice, opremljena kuhinja i nekoliko ograenih prostora za rad, poevi od tamne izbe i stolova za razvijanje, do ormara za spise i djelotvornog ureda. Laura konano izvadi klju i krenu uz eline stepenice. Idi po cvijee za dananji sastanak. Na istom je mjestu, dovri Donald. U Grka? Da, odgovori Donald. Nije se moglo rei je li poticao ili obuzdavao ozlojeenost u glasu. Pourio je za Laurom. Tommy se izazivaki naslanjao na blatobran, sve dok Donald nije bio izvan vidokruga. Onda je uao u kola i izvezao se u

Zapadnu ulicu. Atelje je graniio s naputenim molom. Kad god je prolazio mimo, Tommy je okretao glavu i pogledavao atrij, gdje je Laura Mars katkada stajala i meditirala meu biljkama. Okrenuo se. Atrij je bio prazan, ali na kraju naputenog mola stajala je neka prilika i gledala u atelje. Pajkan! promrmlja Tommy i pljunu. Tko bi drugi stajao ovako rano ujutro, iban vjetrom, i zurio u prazno skladite? Laura se upravo spremala ui u atelje. Donald je zaostao na odmoritu i pozvao: Idem pripremiti nekoliko nosaa i napraviti malo reda dolje. Kako se osjea? Dobro, uvjeri ga ona i ue iz naputenog skladita u blistavu zemlju udesa. Otila je ravno do ureda, spustila torbu i pregledala potu koja se nakupila na radnom stolu. Okrenula se i buljila u rijeku. Studeno, sivo jutro. Voda je bila nemirna, vjetar stvarao pjenu na vrhovima valova. Rijeka, siva poput zgrada i neba. Siva i osamljena poput susjednog mola. Pogledala je prema cementnom leitu. Okolni stanovnici dolazili su ljeti da se sunaju, kupaju i odmaraju, da nau neku okrepu u zaguljivim povjetarcima koji puu preko Hudsona. Sivo, studeno jesenje jutro. Molo je bilo naputeno. Okrenula se, prola kroz prazan atelje i ula u tamnu izbu. Nekoliko kopija lealo je kraj suila. Podigla ih je oprezno. Zurila je u njih kritiki, zirkala na tonove svjetla i kompoziciju. A onda ih nenadano spustila. Poela se okretati, okretati prema vratima, kad bockavi osjeaj prostruja hrptenjaom, a zastraujui vrisak zajeca u lubanji. Bila je slijepa, drhtala je. Uhvaena u stupicu. Ponovno zatvorena u ubojiinim oima. Vidjela je dugo strmo stubite. Staro elino stubite i vrata na vrhu. Vrata se odkrinue. Oi preletjee po prostoriji. Prostranoj, svijetloj, lijepoj. Imala je lakiran drven pod i biljke i ured ograen staklom i divnu modernu haljinu i ozidane zidove i stol za razvijanje na kojem je lealo suilo i nekoliko fotografija... fotografija u koje je Laura Mars gledala...

 Ne! vrisnu ona. Neeee .. .ee .. .eee! Krik je bio prodoran, nezemaljski. Nenadano, vritala je u dubokoj tiini ateljea. Otvorila oi i okrenula se prema vratima. Zatvarala su se. O, boe, neeee ... Zavijala je dok je trala kroz atelje, prema zidu koji ga je odvajao od prazne postaje. Projurila je kroz vrata i uletjela u piljastu cementnu postaju. Donalde! vrisnula je. O, boe, Donalde! Glas joj je zagluno odjekivao. Pete odzvanjale poput builice, udarale poput vlastita srca. U prednjem dijelu postaje nalazile su se stepenice koje su vodile u prizemlje. Donalde! Donalde! vritala je. Pojurila je niz stepenice. Spoticala se, poskakivala, hvatala za ledenu ogradu da se ne stropota dolje ... poput Elaine ... koja je poskakivala kao slomljena lutka. Drala je ogradu objema rukama i konano dola do dna stepenica. I onda nenadano stala. Ukoila se. Sagnula je glavu, pokrila rukama oi i jecala. Vidjela je samu sebe. Gledala je samu sebe s vrha stepenica, svinuta lea, pognutu glavu. Mogla je ak vidjeti kako drhti. Krik tjeskobe ponovno prosvrdla kroz njezino bie unutarnji krik koji ju je spojio s osobom na vrhu stepenica iji su koraci bili neujni no ija je prisutnost vodila sve blie i blie drhtavoj jecavoj eni na dnu stepenica. Korak po korak, ila je ubojiinim oima u susret samoj sebi. Njen je vrisak nastavio jecati bolno u njoj. A onda je dvije ruke epae za zglobove i ona otvori usta u nakani da ponovno vrisne Ne! i moli i umre opirui se; meutim, zvuk je izostao, a prsti oko zglobova stisnuli i snano trgnuli njezine ruke s oiju. Ugledala je Donaldovo lice, premda nije znala koga gleda, ni zato. to je? to se dogaa? ponavljao je Donald. Laura, draga, to se dogodilo? Mogla je samo zuriti u njega dok zagluni vrisak nije utihnuo, a razbor se poeo vraati u nenadanoj tiini. Viknula je: On je ovdje! Donalde, o boe, Donalde. Ovdje je! Okrenula se brzo i zurila u stepenice. Odmorite je bilo prazno.

Donald je slijedio njezin upiljen pogled. Onda pogledao nju, zbunjen. Pomogao joj je da se digne, obuhvatio je rukom i htio pogladiti po kosi, ali ona se istrgnu, zgrabi ga za ruku i povue prema ulici. Vidjela sam... Gledao je mene. Donalde, vidjela sam samu sebe. Vidjela sam samu sebe!... On je tamo, unutra... Drhtala je. Donaldove oi se rairie, a lice poblijedi. Nije ga vie morala vui. Sada su oboje jurili prema prednjim vratima. U trenutku kada su izbili iz postaje, jedan taksi zaustavi se buno uz plonik. Nazovi Nevillea, viknu Laura prema Donaldu. Molim te, molim te ... Pipala je mahnito po depovima i konano izvukla malu bijelu posjetnicu. Gurnula ju je u Donaldovu ruku. Evo. Tu ima broj. Hou da vidim Nevillea. Nazovi ga. Dobro ... Dobro ... Idem, odgovori on. Okrenuo se automatski prema otvorenim vratima postaje, a onda se predomislio i pourio prema telefonskoj govornici na drugoj strani ulice. Dva ovjeka, jedan prosijedi, u plavom dugom krznenom kaputu, drugi dobrano mlai, u trapericama i staroj vojnikoj jakni, iskoie iz taksija i dojurie do Laure. Znala je tko su prije nego su progovorili. Unutra je, viknu ona. Unutra! Detektivi jurnue u zgradu. Nekoliko trenutaka kasnije, Laura poe ponizno za njima. Zastala je ispred ulaza i sluala kako grabe niz postaju, uz stranje stubite, i otvaraju vrata ateljea. Odvaila se proviriti u sivu prazninu. Nazrijela je stubite i policajce koji su vukli nekog ovjeka niz stepenice. Nesretno stvorenje se otimalo. Policajci su bili grubi. Ponosni. Kesili se. U redu, imamo te... ula je kako mlai detektiv vie. Prosijedi zavrnu ovjekovu ruku na lea. Kujin sine, da nisi mrdnuo, upozori ga on. Laurine oi rairie se od uasa. Imamo te, kopile jedno ... uijivo kopile! to to radite? viknu Laura. Ne brinite... Imamo ga...

Kad su sili, njihova pobjednika srdba pretvori se u neugodno iznenaenje. Pogledavali su as Lauru, as patetinog, blijedog skitnicu kojeg su upravo zaskoili. Pustite ga. To je Harry... Pustite ga, ree Laura. Harry je ... bivi potar. Doputam mu da katkada spava ovdje i on mi pomae kad treba neto pomicati... Detektivi su bili osupnuti. Oslobodili su starca i zbunjeno zurili u Lauru. Vratite se unutra, viknu ona nenadano. Molim vas, traite tamo unutra. Traite nemojte samo stajati ovdje. On je unutra! Policajci se zabrinuto pogledae i krenue prema vratima, no ovaj put bez ikakvog ara. Njihovo dranje nagovjeivalo je da e pretraga biti polagana i temeljita i krajnje neuzbudljiva. I dok su ulazili u zgradu, Donald prie Lauri i ree: Neville je iziao ... Ostavio sam poruku. U redu, odvrati ona tupo. Oprostite, gospoice Mars, ako sam pridonio vaim nevoljama... ree Harry. Samotni oajnik zurio je pokajniki u rasporene kone vrhove cipela. U redu je, Harry, ree Laura blago. Aha, u redu je ako eli da te netko ucmeka! dodade Donald. Laura se ljutito okrenu prema njemu, a onda zastade shvativi to je on doista mislio. Gospodin Phelps ima pravo. Okrenula se prema skitnici. Bit e bolje da se klonite ovog mjesta... barem za neko vrijeme. Nije sigurno. Da, gospoo. Vukao je noge po podu i zastao tek toliko da izvadi smeu torbu s bocom iz depa i povue gutljaj za ohrabrenje. Donald ogrli Lauru. Taj nema stila, ree. Laura obuhvati njegov mravi torzo objema rukama. Da ima stila, ponudio bi nam gutljaj, dodade ona. Stajali su tako neko vrijeme ispred zgrade. Bert je doao i Donald mu ree da policija vri rutinski pregled i da to, naravno, nee zaustaviti snimanje. Laura se osmjehnu popustljivo i Donald je stisnu kao da eli rei: to, to, curo.

Nekoliko minuta kasnije Yoshi stie na motoru. Naslonio se na motor i ekao da policajci zavre s pregledom tako da moe staviti Harley-Davidson u postaju i zakljuati ga, kao i obino, za prednje stubite. Dva modela pojavie se sa Scottom. Kad su uli to se dogaa, vratili su se u kola i poeli igrati triktrak. Kada su detektivi sili i objavili da je mjesto sto-posto isto, Donald im se ljubazno tiho zahvali. U redu, drubo. Pljesnuo je rukama. Vrijeme je da se radi, deki; idemo... Laura je i dalje stajala ispred zgrade. Donald je obuhvati rukom i poljubi u elo. Spremna? Ona ga pogleda tunim pogledom. Osmjehivao se i namignuo. Zaklinjao pogledom. I kada ona kimnu ma kako nesigurno i nervozno on ponovno pljesnu rukama i potjera skup u zgradu i uz stranje stepenice. Drugi im se naskoro pridruie i atelje je bio u punom pogonu. Yoshi, Jun i drugi pomonici rasporeivali su opremu oko prizora u stilu istog trampe l'oeila. Mali bazen bio je postavljen u prostoru za snimanje. Bio je sasvim plitak, ali je plastino dno bilo obojeno tako da podsjea na modru Karipsku dubinu. Pravokutni zidovi bazena bili su obloeni bijelim keramikim ploicama. Uzdignuta bijela platforma iza bazena imala je sluiti kao pozornica na kojoj e modeli prikazivati veernju odjeu. Pet modela, ukljuujui Lulu i Sama, crnca kojim se Laura koristila u oglasu za dijamante, bili su prisutni. Giselle i Alicia nalazile su se u oblaionici, gdje su ih minkali i eljali. Bert i B. B., modni konzultant za dananje snimanje, pregledali su haljine od sifona i iroke haremske hlae. Jesmo svi ovdje? upita Bert. Nismo, izgovori Michele krijetavim glasom. Zatvorila je tiho vrata za sobom i prola kroz zaposleni atelje pognute glave. Nosila je goleme, gotovo neprozirne naoari protiv sunca. Pa, vrijeme je... poe Lulu, a onda zastade i promrmlja: Ohoho, opet stara pria. Michele, kojoj je brada bila gotovo skrivena u ovratnik kaputa, doe pokunjeno do Lulu. Digla je glavu i dopustila da joj Lulu skine naoari. O ... sjajno. Sjajno, uzdisala je Lulu, skinuvi naoari vjetinom nekog neurokirurga. Trebala si ga

izazvati da te tresne i u drugo oko... Tako bi se mogla postaviti kao panda! Kada Laura vidi ovo, poizit e, proapta Michele. Ve je poizila. to se dogodilo? Ne znam tono, odgovori Lulu, ali je naelektrizirana! U Laurinom staklenom uredu, Donald je iao od umilnog nagovaranja na teko uvjeravanje. Ne elim biti grub ... ree on, ali u pitanju je velika lova. Laura ugasi cigaretu. Fuka se meni za novac! A to je s oglasnim zavodom? Obvezni smo predati kopije. Ljudi ovise o tebi. Bert se uzdaje u tebe, Laura! Da ne spominjemo klijenta ... Laura je koraala po uredu, izgubljena; drala je ruke duboko u depovima. Podigla je oi i ugledala Sama koji je stajao iza stakla i zurio u nju tunim pogledom. inilo se da e se rasplakati od samilosti. Okrenula se i vidjela Berta i B. B.-a kako pomau Giselli da zakopa jedan od lepravih kostima. Bert baci letimian pogled na ured. Kada im se oi sretoe, on pokaza na svoj sat i slegnu ramenima; jesi li spremna, glasilo je Bertovo nijemo pitanje. U redu, predao se Donald. Ima pravo. to smo to mi udovita? Bolje da spakiramo opremu, sakrijemo se i ekamo da ubojica ili policija upadne .. . ma kojim ve redoslijedom. Nasmijeila se Bertu kako bi ga umirila, no osmijeh je bio neznatan, hladan. Stvarno, navaljivao je Donald, ima pravo. K vragu sa snimanjem. Oprosti. Mislio sam, ako bude zaposlena... Pogledala ga je radoznalo. Ti doista zna kako da me obradi, je li, Donalde? On se ukoi. 'Obradim'? Nije li to pomalo paranoino? I ako hoe moje iskreno miljenje, poinjem vjerovati kako gubi pouzdanje u mene. Prvo me, u toku onog vritavog napadaja, strpa u istu vreu s onim bradatim manijakom ..., a sada ...

Ona njeno dodirnu njegovo rame, premda se nije moglo rei je li ga eljela umiriti ili uutkati. Javi mi kada budu spremni. Snimat u! Donald se tuno osmjehnuo i potapao je po ruci, zatim je iziao iz ureda i otiao se savjetovati s Bertom. Michele je prila k stolu za minkanje, za kojim su sjedili drugi modeli. Farrell i Ana, dva posljednja modela najmljena za snimanje, uuljali su se u atelje i proslijedili u oblaionicu. Ana je sjela ispred Scotta koji joj poe plesti kosu. Kada je zavrio, Ana je izgledala poput Meduze. itava je glava bila zbrka tankih, zmijolikih pletenica. Kada budu osuene, pletenice e biti razmrene i poeljane tako da joj dadu neobuzdan, prerafaelitski izgled kojem je Scott bio naklonjen. Farrell je stajao u kratkim gaama i veernjoj bijeloj koulji s crnom leptir kravatom i ekao da garderobijerka izglaa smoking. Michele se oprezno priblii Paulu. Zdravo, ree ona jedva ujnim glasom. Okrenuo se da je pozdravi, a onda zastao kada je opazio njezino oko. Zvuk koji je proizveo, nalik na neki tucavi izdisaj, savreno je odgovarao njegovu uasnutom izrazu. Smee elo se nabralo. Uznemireno. O, k vragu, to mislite da mogu uiniti s ovim? jadikovao je. Donalde! Donald se okrenuo. Opazio je Michelino oko i uz gotovo neujan uzdah krenuo prema oblaionici. Nije mi jasno kako je De Sade mogao napisati knjigu a da nije sreo tebe i Roberta, dreknu on. to misli, moda bi moglo posluiti, predloi Paul pun nade. Izgleda zanimljivo. Neka Laura pogleda... odgovori Donald. Otiao je do pozornice i pomogao Laurinim pomonicima oko postavljanja lutaka koje su se imale upotrijebiti zajedno s pravim modelima. U meuvremenu, Tommy je uao u postaju natovaren cvijeem. Iz depa je virio poseban savren cvijet umotan u zeleni svileni papir. Policajac u uniformi stajao je na dnu stepenica. Tommy se zabulji u njega. Iznenadni strah bio je sasvim refleksivan. Stao je

tako da se moe okrenuti i jurnuti van, no policajac ga zaskoi: Da nisi mrdnuo! Ej, to je ovo? ake stisnue mekane peteljke. Charles Douglas izroni iz mranih udubljenja u postaji. Tommy je uo korake prije nego ga je vidio. Ruka mu je automatski pola prema depu u kojem je bio no. Ipak, uspio se obuzdati i olabaviti prste. Premetao se s jedne noge na drugu i, sasvim nenadano, ostavljao dojam nekog djeaka. Douglas ga pogleda i ree: U redu je, moe ii. Na ulazu u atelje stajao je jo jedan policajac. Ej, to je novo? ree Tommy. Glumio je nemarnost. I uspio. Policajac je prihvatio pitanje kao vrstu kolokvijalnog pozdrava, pomakao se u stranu i propustio ga. im je uao u atelje, Donald ga je zamijetio i pohitao prema njemu. Stavi ih u sudoper i navlai, pokaza on na cvijee nervoznim zamahom ruke. Tommy ode u kuhinjski prostor. Spustio je cvijee u sudoper i prilagodio trcalo kako bi rasprio mlaz vode. Ogulio je papir s peteljki. Okrenuo se da ga baci u ko i opazi Lulu kako tumara prema kuhinji. Naslonila se ravnoduno, nemarno na mesarski stol. Zdravo, isceri se Tommy. Izvadio je posebno umotani papir iz depa i pruio joj ga. Za tebe. mirkala je. O, ukradeno cvijee... ba lijepo od tebe... Nije ukradeno, prosvjedovao je. Kupio sam ga... za tebe. Gotovo sam dirnuta, ree Lulu i ode. Osmijeh se zaledio na Tommyjevu licu. Oi slijedile Lulu. Prsti trgali cvijet. Lulu se vratila u prostor za minkanje, gdje je Laura jo uvijek ispitivala Michelino oteeno oko. Pogladila je Michele po licu. ak je i tvoje crno oko lijepo, ree ona utjeno. Okrenula ju je prema Paulu. Najbolje... kao i obino, podsjeti ona minkera. Nasmjehnula se ohrabrujui i pola prema pozornici. Tko ono ree 'biti crn je biti lijep'? upita Paul sarkastino i potrese glavom.

 Ja, crnino. Alicia preleti dugim, smeim prstima niz Paulovu hrptenjau. Tako je, srdace! doviknu Paul za njom i nasmija se. Mjesta, mjesta za afriku kraljicu. Misli na mene, brate? upita Sam i podignu obrve. Laura je ispitivala osvjetljenje oko pozornice, A onda nenadano zatvorila oi. Krik je ponovno izvirao u njezinoj glavi. No ovaj put drugaiji. Podsjeao je na strani vrisak otprije, ali namjesto divljeg, sveobuhvatnog titranja, osjeala je blago zujanje u zatiljku. Namjesto prodornog, bolnog, gotovo elektronskog vriska, kroz glavu je prolazio nejasan, dalek krik. Otvorila je oi. Sve je bilo... normalno. Dovrila je pregled osvjetljenja i kamera, i dok je jedan od pomonika usisivao prainu na platformi i brisao jedan jedini otisak stopala koji je Bertova cipela ostavila na rubu bazena, osam modela priblii se pozornici. Sam se popeo na stranju platformu i postavio meu ukoene, blijede manekenke. Na sebi je imao samo tanahne haremske hlae. Anina kosa bila je prekrasno kovrasta, gipka, uzvojita, kao da iskazuje veselje nakon to se oslobodila od ropstva pletenica. inila je fantastian kontrast glatkim, lepravim obrisima haljine. Gisellin kostim, kako je to Donald zamijetio, bio je negdje izmeu veernje i spolne odore. Svaka nijansa i svaki obris njezina dugog tijela ocrtavali su se kroz tkaninu, a kad se vrtjela, suknja je gotovo nestajala. Alicia je nosila dvodjelnu haljinu. Njen smei oit bio je nag. Kosa pokrivena izvrsnim ukrasom opletenim oko ela. Kraj zlatne pletenice padao je preko njezina savrenog, krhkog ramena. Jedan po jedan, modeli su zauzimali odreena mjesta meu lutkama i pozornica se naskoro pretvorila u fantaziju iz tisuu i jedne noi. Michele se nalazila kraj ruba bazena i zurila u vodu. Neznatno oteknuto, kozmetiki obnovljeno oko bilo je okrenuto od kamere. I kada se bude trebala pokrenuti, znala je savreno dobro kako e zamahnuti glavom da njezina plava kosa pokrije modricu.

Jedino su Lulu i Farrell ostali stajati ispred pozornice. Pomonik je nadrljao crvenu boju na Farrellovu tek izglaanu bijelu koulju. Bert se savjetovao s Donaldom, a onda doao do krvavog Farrella. Trenutak kasnije, zapaljena cigareta nainila je malu rupu u sreditu krvave mrlje. Bert je pregleda uz odobravanje. Ponudio je zapaljenu cigaretu Lauri. Ona odbije i Bert je urui pomoniku koji strese pepeo i zataknu je tedljivo za uho. Gdje je revolver? viknu Donald. Tamo... kraj bazena. Jedan od pomonika ukloni revolver i pripremi Farrella ispred bazena. Poloio ga je preko ploica tako da mu je glava gotovo dodirivala pod. Crvena mrlja oko srca i rupa od cigaretnog metka izgledale su uasno istinite. Laura nije mogla otrgnuti oi od ivog mrtvaca. Yoshi joj ugura Polaroid u ruke. Napravila je dvije ili tri snimke. Lulu se popela na pozornicu i upravila kaiprst na Farrella. Dok su ekali da se snimke razviju, Lulu potrese rukom. Paul, Scott i B.B. popee se na pozornicu da poprave pramen kose, nabor na haljini ili pojaaju crvenilo na jagodinim kostima. Laura pokaza snimke Bertu koji je drao revolver zataknut za pojasom. Idemo, odobri on i Donald ukopa hi-fi kako bi stvorio potreban ugoaj. Bert izvue revolver iz pojasa i prui ga Lauri. Lulu se okrenu, oekujui da joj ova dade revolver. Laura ga nije htjela dodirnuti. Zurila je u obojenu krv na Farrellovoj koulji. Ne razmiljajui, ovaj dodirnu srce, mjesto u koje je Laura zurila. Kada je povukao ruku ispruganu bojom, Donald pouri prema njemu. Za ime boga, ree on, uinite neto! Dajte, uinite neto s tom rukom, molim vas, da moemo snimati... Molim vas, molim vas! Okrenu se prema Lauri. Revolver, ree on, hoe li da ga Lulu dri ili da puca u Farrella prstima? Oprosti, apnu ona Bertu. Skloni je molim te. Bert pogleda Donalda, a ovaj bespomono slegnu ramenima. Svakako, Laura. Ne brini. Dat emo mu drugu koulju. Izmijeniti prizor, ree Bert nesigurno. Nita ti ne brini... B.B., moemo li nai drugu koulju za Farrella?

 Ne,, ree Laura nenadano. Oprostite mi. Uzela je revolver i dodala ga Lulu. Zadri koulju, Farrell. Vrati se. Lulu, nemoj stiskati revolver... Spusti rukav, neka slobodno pada. I dri revolver kao da poiva u tvojoj ruci. Obrisala je vlane dlanove o bedra i uzela Nikon od Yoshija. Divno, ree zadovoljni Bert. Pravo umorstvo ala Mars..., ravnoduno pohotno umorstvo. Laura se sagnu i stavi kameru uz oko. Svi su ekali. A onda je spusti i potrese glavom. Duo, molio je Donald. Laura digne kameru i usmjeri je na modele. Drala ju je uz oko, ali nije snimala. Konano, ona ree: Ne mogu... Jednostavno ne mogu vie snimati ovakve prizore. Donald poe prema njoj, ali ga Bert zaustavi. Laura spusti kameru. Oi su joj bile pune suza. U redu, ree Donald odluno. Dosta je. Pakiramo se! Ako sve bude kako treba, zavrit emo sutra. Zvrcnut u vam. ao mi je, ree ona Bertu dok se sijelo rasturalo. Bert je izgledao kao da e se i sam rasplakati. Okrenula se prema atriju. John Neville stajao je kraj vrata. Nije imala pojma koliko je dugo stajao tamo, to je vidio ili uo. Poao je prema njoj, a onda stao i saekao da ona doe do njega to se dogodilo? Bio je ovdje.., Nije izgledao odve iznenaen. Oevidno ga je policajac koji je deurao pred vratima obavijestio o svemu vjerojatno i o jadnom Harryju. Pa ipak, zurio je u nju i ekao. Pokuala je odgonetnuti to misli. Izraava li njegovo zurenje suosjeanje, radoznalost ili nevjericu? O, boe, zakljui ona, on me saaljeva. Moram neto popiti, ree ona. Neville ju je slijedio do atrija, gdje je nalila aicu konjaka. Ponudila mu je, ali on otkloni. Vidjela sam ga kako me gleda. Vidjeli ste ga? Ne. Samu sebe... dok je mene gledao. Skrenuo je pogled. Okrenula se da vidi to je privuklo njegovu pozornost. Tommy ih je promatrao. Laura ode do vrata terase i otvori ih. Izili su. Neville zatvori vrata za sobom. S terase, pogled se pruao niz rijeku sve do Battery Parka i Kipa slobode. Laura je

drala krukastu au i blago je trljala. utosmei konjak pljuskao je o stijenke poput pjene na rijeci. Dakle, niste ga vidjeli... potaknu Neville. Ovaj put vidjeli ste samu sebe. Da. Protrnula je. Vidjeli ste sebe oima ubojice. Da. Zamislio se. Prethodi li tomu nekakvo upozorenje, nagovijest? Ne ... i upravo me to strai. Imam osjeaj da... ekam da se to dogodi. Ba u neobinim situacijama. Moda ga upravo to potie, nagovijesti on. Ljudi koji se boje napadaja tjeskobe obino prouzroe takav napadaj. Zautio je i napeto zurio u nju. Kao da e mu njezino lice dati stanoviti odgovor. Onda odvrati pogled i potrese glavom. Ne vjerujete mi. .. Nisam to rekao. Ali mi ipak ne vjerujete. Trudim se, ree on neoekivanim arom. Trudim se. Razgovarao sam s vaim kolegama i oni... I to oni vele? Njima se ini da ste preoptereeni radom. Otpila je gutljaj konjaka u nadi da e je to smiriti. Nije uspjelo. Preoptereena? ponovi ona srdito. Preoptereena? I meni se sve to samo privia... Kaite mi da je sve to samo san. Da je Doris iva i zdrava. I da je Elaine ponovno sretna s Michaelom. Preoptereena? Izgledao je kao da se sprema odgovoriti. Bila je uvjerena da e joj rei da se opusti i ne brine. Osjetila se nenadano umornom i zbunjenom. Meutim, prije nego je dospio neto rei, Donaldov glas doplovi do njih. Laura, ja idem ... s Bertom! Zakljuaj, hoe li?! viknu ona prema njemu. Donaldovo lice proviri kroz vrata terase. Ah, tu si. Obratio se Nevilleu. Drago mi je to ste uspjeli doi. Na alost, propustili ste... uzbudljivi dio.

Sumorni osmijeh doeka Donaldovu zlobnu primjedbu. Donald otvori vrata tek toliko da provue glavu. Tommy je jo uvijek ovdje, ree on. ekat e te, a ja u... Ne treba, ree ona. Uzet u taksi. Donalde... oprosti. Ne brini, iskesi se on. Zvrcnut u ti kasnije. Vidjeli su kroz staklo kako Donald i Bert prilaze Tommyju koji je bacao karte na mesarski stol. Donald mu je neto rekao, ovaj slegnuo ramenima, zatvorio smeu konu jaknu, pokupio karte i slijedio ih prema vratima. ujte, ree Laura Nevilleu, upravo sam se sjetila. Mogu vam pokazati to mislim ... U vezi s im? Pola je natrag prema atriju. S onim to vidim. Uli su u atelje. Bert je upravo izlazio; Donald se okrenuo i pogledao Lauru i Nevillea. Tommy se takoer naas zabulji u njih. A onda Donald ree, oevidno u nakani da pokae svoju mo: U redu, Tommy. Idemo! Tommy promijea karte, turnu obje ruke u depove jakne i odulja se kukavno iz ateljea. Donald izie za njim i zalupnu vratima. Divan pogled, ree Neville i pokaza na cementnu terasu koja je ila do ruba vode poput gata. Sluite li se njome? Ne... Zapravo, vie u ovo doba godine nego ljeti. ovjek nalazi vei mir sada. Ljeti molo gotovo uvijek vrvi od ljudi..., mislim juno odavde. Micala je video-kameru k sredini ateljea. Neville ju je mirno promatrao. Michael takoer. Otiao je s mola neposredno nakon to ga je Tommy opazio kako zuri u atelje. No kada su modeli i pomonici poeli naputati zgradu, iskrao se iz bara koji se nalazio s one strane mola i u kojem su se okupljali vozai kamiona i vratio se natrag. Vidio je policajce, od kojih je veina ve otila. Ipak, bio je mudriji i oprezniji nego jutros. Vratio se na molo a da ga nitko nije zamijetio. ak ni Laura, ni ovjek s kojim je razgovarala na terasi. Ne, bila je odve zaokupljena. Kao i sada, dok je vodila ozbiljan razgovor i naginjala se prema mukarcu... Dirljivo, doista, njih dvoje, sami u skupom staklenom raju.

Ljudi koji ive u staklenim vrtovima, recitirao je samome sebi. Nasmijao se. Laura je bila uzbuena, govorila je s neznancem, govorila i neto mu pokazivala. Gledali su neku udnu napravu napola skrivenu zidom od paprati, neku malu napravu koja je vjerojatno stajala itavo bogatstvo... Na molu je postajalo sve hladnije. Michael Reisler popravi kravatu i podignu ovratnik sakoa, jedinog koji je imao. Vrlo impresivno, ree Neville. Osmjehnula se i dovrila namjetati brojanike i prekidae i dugmad na tehnoloki usavrenom video-sistemu. Ekran golemog Quasara zasja nenadano. Laura pomaknu tronoac s kamerom nekoliko stopa od stroja, postavi lee na razini oka i usmjeri prema razmjerno neodreenom prostoru u atriju. Kretanje kamere zabiljei nejasne are na ekranu, a onda pozadinu koju je izabrala. Laura se postavi ispred kamere. Okrenuta prema Nevilleu. Tri etvrtine njezina profila pojavi se na ekranu. U redu, ree ona, stanite iza kamere. Vi ste sada ubojica. U redu, ree Neville nesigurno. Postavio se iza kamere, onda zaueno potresao glavom i osmjehnuo se. Tako je ono to vi vidite ono to kamera vidi... i to se prenosi na onaj monitor... pokaza ona prema televizoru. Razumijem. Fino. Ali ono to ja vidim nije ono to gledam. Vidim ono... to ubojica vidi. Shvaate? Dola je do njega i njezin lik nestade s ekrana. Aha, ini mi se da razumijem... Laura proe iza kamere i upravi je u Nevillea. Nije bio svjestan to ona ini. ujte, moemo li iskopati ovu prokletu stvar? upita on u pokuaju da privue njezinu pozornost. Znate da ne vjerujem sredstvima javnog informiranja. Lauru je, meutim, privuklo njegovo lice. Poela ga je pomno prouavati, najprije kroz oko kamere, a onda na samome monitoru. Neville se takoer okrenuo i zurio u ekran.

 To nisam ja. Doista tako izgledam? Svakako. Ona lagano kljocnu prekidaem kako bi prebacila lee i poveala njegov lik na ekranu. Neville se odmaknu od monitora. Izgledam kao glupi pajkan. Nasmijala se i kruila kamerom oko njega, zaustavljala je kada je poseban kut otkrivao zanimljivu novu perspektivu. Bio je zbunjen i ona poe govoriti da ga na taj nain ohrabri. Glas joj spontano poprimi osobitu modulaciju i sitniav naglasak televizijskog izvjestitelja. inio je mjeavinu Dicka Cavetta, Davida i Frosta i, neka-joj-bog-bude-na-pomoi, brbljive Sheile Weissman. Drago nam je to vam danas moemo predstaviti... porunika Nevillea... strunjaka za udake, luake i ene fotografe. Recite nam, porunie, to je policija iskopala o tom izbijau oiju? Pa... Neville se iskalja kao ga se kani prikljuiti njezinoj igri. Meutim, odgovor je bio nepredvidljivo ozbiljan. Pa, ponajprije, ree zamiljeno, ini mi se da imamo posla s tipom kojeg udbenici oznauju kao ovjeka koji ima periodine totalne napade amnezije'. Budui da smo mi glupi izvjestitelji, budite ljubazni pa nam to poblie objasnite. Svakako. Vidite, svi mi nosimo tu... tu ivotinju u sebi... Pokuao je unijeti malo vie glume u glas, ali dok je govorio, sve se vie zanosio predmetom razgovora. Ispitivao ga, zakljuila je Laura. Oito je razmiljao o svemu tome, istraio i sada, inilo se, prvi put govori o tome. Pomno je birao rijei. Trudio se da ih priopi. ... koju smo kadri drati pod nadzorom... No ovaj ubojica gubi nadzor. I onda se u njemu budi takva... panika da je on mora sasvim izbrisati... iz svijesti. I onda se vraa 'normalnom' ivotu fantazije. .. mora... tlapnji i svakidanje paranoje... Goleme, krasne ruke pokuavale su iupati rijei iz zraka. Laura se povue da uhvati kako izraz lica, tako i kretnje. Neville zamijeti ruke na monitoru. inilo se da ga to smeta. Turnuo ih je

u depove i okrenuo se prema njoj. Ona se ponovno usredotoi na lice. Ali, zato ubija? Pa, postoji niz moguih razloga. ini se da je on obredni ubojica, ovjek koji ubija na potpuno isti nain. U veini sluajeva obredni ubojica ubija nasumce. Ipak... Oklijevao je. Ipak... Doris i Elaine jesu povezane. Da, s vama. Laura ostavi kameru na stranu. Znam, ree. I onda dodade: to jo moe biti? O, bezbroj stvari. Ljubomora? Netko tko je ljubomoran na va uspjeh. Moda je rije o nekom 'svetom' luaku koji smatra da va rad promie dekadentnost i nasilje,.. Rijei su je ubole, sasvim neoekivano. Dakle, i vi tako mislite? Htjela ga je podsjetiti kako njezino polje djelovanja nije ogranieno na 'svete' luake. Osjetila se zbunjenom, ili moda postienom? Moe biti netko tko je u vaoj knjizi, nastavi Neville, ... ili netko tko ne stoji ni u kakvoj vezi s bilo im. Ma tko da je, bio je ovdje jutros... i traio mene. Imate policijsku zatitu dok ga ne uhvatimo. I uhvatit emo ga. Bilo da je netko tko ulazi u ove tri teorije... ili netko o komu jo nismo ni razmiljali..., uhvatit emo ga. Negdje e ve pogrijeiti. I onda je na. Koraala je po ateljeu. Zvui uvjerljivo, ree. ini mi se da ima smisla. Osim... Osim? Okrenula se. Bio je vrlo blizu. ekao. Ona ga pogleda. Zato ja vidim oima te osobe? upita ona. Zato? Izgledao je kao da e pruiti ruke i zagrliti je i pustiti da osjeti njegovu snagu. Uvjeriti je kako njegova snaga predstavlja njezinu sigurnost. Ruke su se nespretno pokrenule. Onda se spustie, beskorisno. Ne znam, odgovori on i odvrati pogled od moleivih oiju. Uostalom, kako se ukopava ova prokleta stvar? Gledao ju videokameru.

Laura je ukopa i prui mu je. Ovo je fokusna duljina, objanjavala je, a ovo va fokus. Jedina greka koju moete nainiti jest da je upravite ravno u svjetlo... Dobit ete pjege. Evo. On je uze i poe se igrati prekidaima. Onda je prisloni uz oko i usmjeri prema zidu na kojem je visilo nekoliko Laurinih fotografija. Slike su, manje-vie, prikazivale razvoj njezina rada. Kamera je ila od fotografije do fotografije i reproducirala ih na monitoru. Laura ga je promatrala, oevidno uveseljena. Ha, svia vam se ta teleskopska lea! Dobra naprava da se opaze lopovi. Nasmijao se i ponovno usmjerio kameru prema zidu. Ako stablo padne u umi i kamera to ne zabiljei je li doista palo? upita on zabrinuto. Ne znam, premda mogu tvrditi da ga kamera nije posjekla. Zvualo je pomalo obrambeno. Nenadano, ona shvati to je izazvalo ovaj brzi odgovor. Zadrhtala je od pomisli na fotografije koje joj je Neville pokazao. Zato na izlobi nije bilo fotografija poput ove? upita on zaustavivi se na vrlo skromnoj fotografiji malog djeaka. Laura je paljivo promatrala fotografiju na monitoru. Sjetila se djeaka i kada ju je napravila. Ipak, neto je zaboravila. Je li to bila posljednja fotografija iz serije o djeci? Nema vrijednosti za mase, odgovori ona i nastavi zuriti u ekran. Neto u vezi s tim djeakom bilo je poznato... neto to je ilo dalje od stvarnog djeaka koji je pozirao za fotografiju. Stav koji je otkrivao prkos i strah? vrsto stisnuta, ukoena usta koja su uvala neku tajnu? Tajnu oajne udnje izraene oima? Je li to dijete, ta fotografija zapoela njezinu opsjednutost nasiljem? To strano, nevino lice bilo je lagano obojeno ime?... gnjevom, bijesom. Pitala se je li ga Neville zamijetio ili osjetio. Hoete li je? upita ona. Otila je do zida i poela skidati fotografiju. Ne... nemojte, uvjeravao ju je. Osmjehnula se. Pa, divite joj se i morate je uzeti. Stavila je fotografiju na stolicu. Pratio je njezine kretnje kamerom, a onda se usredotoio na lice i paljivo ga promatrao. Vrlo paljivo.

 Gospoice Mars, ree on, vi ste doista lijepa ena. Rumen koja obli njezine obraze gotovo se odrazi na monitoru. Ona sakri zadovoljstvo jednako iskrenom aljivou. Ah, ponizno se zahvaljujem, gos'n, oponaala je ljepoticu s Juga. Moete me zvati Laura. Kaite mi... sada se on igrao izvjestitelja ... ponosi li se vaa majka ovom vrstom rada? Moja majka? Ne! Ponovno je bila pri sebi. Nisam vie dobrodola u Grosse Pointu. Grosse Pointu? Tamo Detroit deponira novce, je li tako? to ste vi nasljednica automobila? Pa. .. ratkape. Nasmijao se. Ne, moja majka je imala predodbu o meni. Trebalo je da budem neto izmeu Marry Cassatt i Jeanne D'Are . Moete zamisliti kako se razoarala. Jeanne D'Arc, a?... Nije loe. Zurio je u nju kao da je mogao zamijetiti slinost. Ostavio je kameru na stranu i zurio u nju, a ona je osjetila kako rumen ponovno probija u obraze. Ipak, nije odvratila pogled. Poao je prema njoj. Ona je ponovno osjetila da je eli dodirnuti. Vidjela je neodlunost njegovih ruku u nainu na koji su se gotovo pruile prema njoj. Trenutak je proao. Uzeo je fotografiju i krenuo sumorno prema vratima. Doista sam vam zahvalan na ovomu. Zbogom, Laura. Zbogom. Zurila je u vrata koja se zatvorie za njim. A onda se, proeta nenadanim osjeajem svrhovitosti, vratila do ureaja i pritisnula dugme za promatranje na video-kazetofonu. ula je kako je upalio kola na ulici i otila do prozora. Pratila ih pogledom dok se nisu izgubila iz vida i ekala da se traka premota. Podigla je au s konjakom, sjela ispred televizora i naslonila se na jedan od arenih jastuka. Pritisnula je dugme za prijenos i promatrala vlastiti lik koji se pojavio na ekranu. Otpila je gutljaj konjaka. Ugledala Nevilleov lik. To nisam ja. Doista tako izgledam? Nagnula se naprijed, zadubljena u vlastiti prednji plan njegova lica.

 Vidite, svi mi nosimo tu... tu ivotinju u sebi... koju smo kadri drati pod nadzorom... No ovaj ubojica gubi nadzor... I onda se u njemu budi takva.... panika da je on mora sasvim izbrisati... iz svijesti... Nije obraala posebnu panju na njegove rijei. Promatrala je nain na koji mu se elo mrtilo dok je izlagao svoju teoriju, a oi je preklinjale da slua i razumije. Promatrala je nespretne, premda jasne kretnje ruku dok su naglaavale rijei, zamijetila da su se usne inile punijima nego je mislila. Divite joj se i morate je uzeti. Kamera je bila na njoj. ... Ponosi li se vaa majka ovom vrstom rada? Rumen koja je oblila njezino lice kada joj je rekao da je lijepa upravo je poputala. Svialo joj se kako je izgledala. Lice se izmijenilo. to ste vi nasljednica automobila? Prisjetila se neega to je rekao u policiji, kako njezin rad otkriva veliko neprijateljstvo spram gornjih slojeva drutva. Nenadano, ona osjeti elju da mu objasni. Da mu kae: ja potjeem od njih, ali nisam jedna od njih. Znate li, John, porunie Neville, da nikoga nisam istinski voljela, osim tog oajnog malog smeookog djeaka koji je obilazio moje snove u djetinjstvu? Djeaka siromatine i patnje, koji im je dolazio nou, budio me iz sigurnog grospontskog sna da mi pokae drugi svijet. Ako izdajem svoje nasljee, svoj sloj... ako ih prikazujem kao velianstvene, neosjetljive manekene, kao hladne, ravnodune ubojice, inim to stoga to ih, katkada, jo uvijek vidim njegovim oima. Pa... ratkape. ula je kako se smije, sjetila se krajnje lagodnosti koju je naas otkrio. Bila je sretna to ga je uspjela nasmijati.

Tri djevojke u mini suknjama i izmama debelih onova, te dvojica mukaraca u cvjetnim, pripijenim triko kouljama sa irokim ovratnicima i uskim barunastim i konim jaknama sjedili su na klupi i gledali est najskupljih njujorkih modela. Ovi su na sebi imali majice od pedeset dolara, koje su izgledale kao da stoje svega pet zelembaa, traperice od trideset dolara i umjerene planinarske izme ili upadljivije iljate kaubojske guzonabijae. Robert Stram koraao je izmeu klupa i konano sjeo meu kamenjarke i svodnike. Hoe li? upita djevojka u looj plavoj vlasulji koje je oblik nalikovao na frizuru Farrah Fawcett. Njegova usta, koja su se ve nervozno mrekala, jo vie se stisnue. Prekriio je ruke i sjedio ukoena pogleda, poput drvenog Indijanca na ulazu u trafiku. Jedan se od modela s one strane hodnika poe hihotati. Djevojka koja je stajala kraj nje gurnu je otro u rebra i proapta neto. Prvi model zinu, pogleda Roberta i prestade hihotati. Kako je manini ubojica jo uvijek bio na slobodi, Stramova nekada perverzna sklonost prema nasilju nije vie bila ugodan predmet naklapanja i razonode. Slian razgovor vodio se u Nevilleovu uredu, premda je atmosfera bila neto drugaija. Michele i Lulu sjedile su ispred Nevilleova radnog stola. Premda su se u sebi mogle bojati Izbijaa oiju, njihovo krajnje bezbrino dranje i peckave primjedbe uspijevale su to prikriti. Neville je ve priznao da su neki pajkani doista slatki... da je detektiv Volpe nevjerojatno napet, da je odjeven vie kao mafijaki ubija, nego kao policajac. Ne, smatrala je Lulu, vie kao benzonherki disko-plesa. U svakom sluaju, sloile su se, imao je toliko koe i antilopa da predstavlja ivu ekoloku opasnost.

 Uh, jeste li ikada primili neka neobina pisma? Neville se pokuao vratiti na poslovnu temu. Ili opscena... glede vaeg rada s gospoicom Mars? Ja sam primila nekoliko pisama, izjavi Lulu veselo. Bila je zadovoljna, kao da se nalazila u razredu i upravo dala toan odgovor na uiteljevo pitanje: Je li itko od vas napisao domau zadau? Nekoliko... od iste osobe? upita Neville prijazno. Uh, namrti se ona, nisam sigurna... Bacila sam ih, odmah. Moete li se sjetiti tona ili sadraja? Lulu prasnu u smijeh. Mogu li! Da vidimo aha... Poela je recitirati po sjeanju: Premda sam bubuljiav i ruan..., tako ruan da biste samo pljunuli na mene ako bih se ikada odvaio da vam se obratim... Da nastavim? Mislim da shvaam. Ma nemojte. Ja sam svoja sauvala, ree Michele ljubazno. Lulu je bila zapanjena. to kae? Pa, to su u neku ruku pisma oboavatelja. Neville se nasmija. Moete li ih donijeti? Svakako. U redu. Ustao je i otvorio im vrata. Hvala na suradnji. Izile su iz ureda i zurile nesigurno lijevo i desno. O, eno Roberta, ree Michele i povue Lulu niz hodnik prema ekaonici. Zdravo, Rocky, ree Lulu glasno. Kad opet bude boksao za prvaka lake kategorije, poalji mi dvije ulaznice... Nije se osvrtao na nju. Doi u po tebe da idemo na veeru kada budem slobodan, ree on Micheli. Ako to ispadne dvadeset-godina-do-doivotno..., hou li poeti bez tebe? Tako je, prorea Robert. Samo nemoj klonuti... Michele se prezrivo osmjehnu i ode. Lulu je sustie, zgrabi za ruku i apnu: Uh, prestani se zezati s tim momkom, uje me? Ne alim se. Sa

mnom nema zime, on ni ne uje to govorim. Ali ti... nemoj ga jahati... Opasan je. Robert? Robert je prava makica, apnu Michele. Neville je sjedio za stolom i prelistavao Laurinu knjigu. Kraj knjige se nalazio popis osoba koje su ve pronali i sasluali. Stavio je znak uz Michelino i Lulino ime i onda umorno nastavio okretati stranice. Nakon nekoliko trenutaka baci olovku na stol, oigledno razoaran, i nasloni se u stolici. Na vratima se zau kucanje. Neville se uspravi, a Volpe ue u sobu u pratnji vitkog, visokog, zgodnog mukarca u izvrsno krojenom odijelu. Izvolite sjesti. Neville pokaza stolicu na kojoj je doskora sjedila Lulu. Dok je ovaj sjedao, Neville se usredotoi na odjeljak s portretima. Ja sam porunik Neville. Upoznali ste se s detektivom Volpeom?... ovjek kimnu. to je vae zanimanje, gospodine... Neville baci pogled na crno-bijelu fotografiju i zatvori knjigu ... Riggs? Ja sam dioniar kod Maydena Sillsa, odgovori Riggs. Glas je bio jednako dobro skrojen kao odijelo. Neville kucnu prstom po omotu. Gospodine Riggs, vaa fotografija je u ovoj knjizi. Jeste li znali za to? Pozirao sam za nju, osmjehnu se on ljubazno. Jeste li poznavali Doris Spenser? Volpe je sjeo na drugi kraj sobe. Naslanjao se neupadljivo na rub stola i paljivo motrio Nevillea i Riggsa. Moda smo se sreli..., ali nisam siguran. A Elaine Cassell? Da... Kako ste se upoznali? Kada sam iao s Laurom, odgovori Riggs. Neville je neko vrijeme gledao Riggsa. al Volpe Nevillea. A onda je Nevilleova ruka posegnula za pojasom. Ispostavilo se da je kretnja bila sasvim bezazlena. Ruka je jednostavno prela preko trbuha, kao da ga kani poeati. Nije otila do kone navlake u kojoj se nalazio njegov revolver. Volpe se zabuljio u Nevillea. Koliko ste dugo ili s Laurom?

Volpe potrese glavom, gotovo nezamjetno. Gospoicom Mars, elio mu je apnuti; ne s Laurom, nego s gospoicom Ludom Mars. Otprilike etiri mjeseca. Je li ta veza bila ozbiljna? Riggs je bio iznenaen. Volpe je zurio u Nevillea. Bilo... bilo nam je prijatno. Jeste li spavali s njom? Volpe pogleda strop koji se ljutio i prevrnu oima. Kakve to veze ima...? poe Riggs. Jeste li? navaljivao je Neville. Jesam! odgovori ovaj razdraeno. Je l' se vi momci tako iivljavate? Ljutiti pogled ukljui kako Nevillea, tako i Volpea. Uh, moete li se sjetiti je li se u vrijeme kada ste ili s gospoicom Mars, Volpe izgovori posljednje dvije rijei s naglaenom pristojnou, dogodilo neto u vezi s gospoicom Cassell to bi nam moglo biti od pomoi? Neville je pogledao prema Volpeu, koji namjerno odvrati pogled, a onda se, poput nekog pokajnika, poeo igrati popisom osoba. Riggs je naas razmiljao. Ne, odgovorio je. To e biti dovoljno, gospodine Riggs..., osim ako vi, porunie, konano je uvaio Nevilleovu prisutnost, nemate jo nekih pitanja. Gdje ste bili prolog utorka i srijede? upita Neville. Moramo to unijeti u zapisnik. Na Bahamskim otocima. Sami? Riggs se okrenu ljutito prema Volpeu. to hoe ovaj? Hvala vam, odgovori Volpe. Riggs je ustao i iziao iz sobe bez i jedne rijei. Tiina koju je ostavio za sobom stvarala je osjeaj munine. Volpe je zurio u Nevillea prijekornim pogledom, a ovaj bockao popis olovkom. Konano, on oznai Riggsovo ime, a onda se predomisli i sasvim ga prekrii. Nije mi se svialo njegovo dranje... u redu? Koga ti farba, promrmlja Volpe. taka to ritam postao je razmjeran njegovoj srdbi. Bio je bijesan na Nevilleovo

neprofesionalno ponaanje. Htio si ga izbubetati zato to ju je evio. Glas je zvuao poput Gatlingova revolvera. U redu, htio sam ga izbubetati... zato to ju je evio. Ve je itav tjedan, boju mu mater.., a mi nemamo nita. Nita! uzviknu on. Pa to?... Nije se dogodilo ni jedno novo umorstvo. Moda e se on ve sutra pojaviti na Zapadnoj obali. Kog bi on vraga radio na Zapadnoj obali? Ne znam... piao uz vjetar, jesi li zadovoljan?! Otkud ja znam ta e uiniti!? Neville smota komadi papira u loptu i okrenu se u stolii. Hitnu ga prema metalnom kou u kutu sobe. Papir se odbi o zid i uleti u ko. Neville se okrenu prema Volpeu. U redu, tko je slijedei? Biraj. Imam pet divnih maaka i jednog opakog malog milijunaa... Strama? Volpe kimnu. On ide s onom, kako se ono zove... Michele? Aha, ako misli na onu luckastu plavuu s modricom. Da, odgovori Neville. Preletio je olovkom niz popis. Robert Stram, je li?... to misli, jesam li raspoloen za ljepoticu ili za zvijer? Volpe se osmjehnu. Preinai to u Mia koji rie, a ja odoh po Strama... Volpe izie, a Neville se vrati knjizi. Zurio je neko vrijeme u Riggsov portret, a onda se usredotoio na jednu od mnogih fotografija u boji. Pristao mukarac u smokingu izlazio je iz dizala i upravo prekoraivao tijelo mrtve djevojke u svijetlocrvenom jednobojnom kostimu. U dizalu se nalazio jo jedan model u otmjenom crnom jednobojnom kostimu i srebrnim cipelama i histerino vritao. Mukarac je u ruci drao predmet kojim je umorio i izgledao spreman da ponovno udari. Predmet je bio pletaa igla ili ilo ili, moda, tanak odvija. Nije se moglo odrediti. Vrh je bio zamrljan krvlju. Krvlju, bojom... k vragu, ma to je bilo, odgovaralo je boji

kostima. Lulu je pozirala kao mrtva djevojka. Michele kao djevojka u crnom kostimu koja vriti u dizalu. Vrata se otvorie i Stram ue u sobu, ljutit i mrk kao da je parodirao ubojicu na fotografiji. Volpe je uao za njim. Kada je Stram sjeo, Volpe proe do Nevillea i pogleda fotografiju, zatim Roberta. Iscerio se i potresao glavom. Znate li da biste mogli biti model? A vi ponovno obilaziti svoje redarstveno podruje, ree Robert podrugljivo. Volpe se obrati Nevilleu: Aah, volio bih da mogu ostati na ovom sijelu. inilo se da mu je istinski ao. Michael se pokuavao sjetiti. Zurio je u telefon, otpio gutljaj viskija i ponovno nazvao Doris. Naslonio je nogu na otmjeni stoli od elika i stakla i buljio u stopala. Nagnuo se i stresao prljavtinu s manete na hlaama... zapravo komadi smeeg lista koji se bio zalijepio zajedno s osuenim blatom. Onda utonuo u raskonu glomaznu sofu. Stan je bio super. Puno ljepi od Elainina; namjeten s izvrsnim, skupim ukusom. No, on je doao samo da telefonira. Nije se mogao razmetati desecima. Otpio je jo jedan gutljaj. aa koju je drao u ruci bila je skupocjena i teka. Digao ju je prema prozorima terase i promatrao horizont kroz utosmeu tekuinu. Onda se sjetio. Htio je razgovarati s Doris o izdavanju svog romana, nadasve o novanoj potpori glede njegova dovrenja. Iskaljao se. Osjeao je nekakav kredast okus u ustima. Ispirao ih je viskijem, trcajui tekuinu izmeu zuba. Alkohol je pekao desni. ekao je da se Doris javi, a onda ravnoduno pustio slualicu da padne natrag na vilicu, Protrljao je lice rukama. Bilo je ekinjavo. Stvaralo hrapav um. Doista, trebalo bi se obrijati i istuirati, mislio je. A onda se sjetio da sjedi u Laurinom stanu i da e onoga trena kada se ona bude vratila ulica ponovno biti preplavljena pajkanima, a on nije imao nakanu da ga uhvate bez gaa. Smijuljio se u sebi i podigao au kako bi nazdravio svojoj aljivoj mati, unato nedai,

neobrijanom licu u nedai. U tvoje zdravlje, klinac, ree on samome sebi i isprazni au. Ustao je i zurio oko sebe mutnim oima. Poao prema ormariu s piem, udario goljenicom o elini okvir stolia i pao na koljena. Kakva teta, nije se mogao istuirati... Boju mu mater, mislio je, i nepravednost itave te situacije najedanput postade sasvim oita. Bio je bijesan, bijesan, bijesan. Ovo je isto tako bio njegov stan. Mogao je dokazati; imao je kljueve. Dojadilo mu je da se skriva po podrumima i prolazima, da spava po vlakovima, da mora kupovati pivo kako bi mogao piati. Uspuzao se natrag na sofu, kiljio u dugmad i konano uspio nazvati Elaine. Telefon je zazvonio samo jedanput, onda udnovato kljocnuo i ponovno zazvonio na veoj udaljenosti. Javio se enski glas. Elaine? apnu iznenaeni Michael. Zapravo, nije znao zato je bio iznenaen. Gdje bi ona mogla biti nego kod kue, ekajui na njega. Mora da se uasno brinula. Da. Tko je to? Glas je bio enski, ali ne i Elainin. Michael, odgovori on. Michael... Reisler? Saekaj samo tren, Mike, u redu?... Moe li? Tko ste vi? zahtijevao je odgovor. Treba vam Elaine, zar ne? Elaine Cassell? Prljava, laljiva piko! viknu on i spusti slualicu. Elaine ga nikada nije zvala Mike. Nitko. Miguel, moda. Laura ga je katkada tako zvala. Ali nikada Mike. Laura, molio je, opet me zovi Miguel. Dlanovi su mu se znojili. Obrisao ih je o bedra. Trljao ih gore-dolje i ljuljao se amo-tamo. Laura, vratio sam se, zbog tebe... Dodirni me, rekao je. Ruke kliznue u hlae. Skupio je koljena i stisnuo ruke... njezine ruke,.. uz prepone. Zabacio je glavu, zatvorio oi i kleo samoga sebe to joj je dao one fotografije. Pokuao ih je zamisliti; zapravo, prelistavao ih u mislima, premda nije mogao zadrati ni jednu sliku. elja da bude s njom bila je silna i bolno priguena. Digao se oprezno sa sofe. Mumljao rijei ohrabrenja. Pjevuckao njezinim

glasom. Doi, Michael.... Miguelito... Slijedi me. Pripovijedat u ti opet... o tomu kako sam te oduvijek znala... Iao je prema spavaonici. Tijelo je bilo preteko, njihalo se. Spustio se na koljena i puzao i oponaao Laurin glas: voljela sam te kada si bio malen i siromaan i prestraen... Traila tvoje tune smee oi. Dopuzao je do vrata, pridigao se i otvorio ih. Elaine je bila unutra. Odupro se o vrata i zurio u polumrak ... Laurine radne sobe. Prva stvar koju je poznao bio je Elainin portret. Visio je meu fotografijama na ploi od pluta. Elaine se grohotom smijala. Usta su otkrivala zube i vlaan jezik. Michael je poao prema ploi, traei Laurinu fotografiju na zidu. Elaine, Donald Phelps, patuljak, modeli... Htio je Lauru! Okrenuo se mahnito. Ugledao kutije s dijapozitivima i neke fotografije koje su bile razbacane na radnom stolu. Preao je na drugi kraj sobe. Opazio hrpu novinskih izrezaka ispod noa za otvaranje pisama. Uklonio je no i drhtavim rukama prelistavao kritike prikaze o izlobi. Bacio je pogled na naslove. Naao je dvije recenzije koje su bile popraene fotografijama s izlobe i, konano, stranicu magazina s velikim, sjajnim portretom Laure Mars. Odmah ga je prepoznao: zrnata verzija gipsanog lica koje je bilo na omotu knjige Oi Laure Mars. Uzeo je fotografiju i otiao do raskonog naslonjaa. Utonuo u mekanu kou i pruio noge. Protrljao je prsni ko i zurio u portret, u mesnate, napuene usne i lijepo zaobljeno lice, neobine tamnoobrubljene oi. Blage, tople, velike oi koje bi razumjele to je kanio uiniti, morao uiniti. Zavukao je ruku u koulju i osjetio kako su bradavice nabrekle. Stavio je fotografiju u krilo, zurio u nju i trljao ko sve dok ga bradavice nisu zaboljele, a nabrekle prepone pomakle portret. Stavio je ruku na njezino lice, gladio tople, vrste obraze. Pritisnuo prstom njezina usta i slijedio obrise usana, osjetio kako poinju kucati pod njegovim dodirom. Sjea li me se sada, Laura? Htio je zatvoriti njezine oi, samo naas. Njeno ih je prekrio rukom. Drugu je stavio ispod... tanke stranice. Zatvorio je vlastite oi i predao se osjeanju, sastavima i ritmovima trenutka.

Osjeao je kako se ruka kree ispod svilenkaste kopije. Ruka koja je prekrivala Laurine oi pritiskala je stranicu, napipala prste kroz metalne zupce zaponke... prste koji su stiskali i micali bolno nabrekli zatoeni organ. Pritisnuo je fotografiju i dahtao dok je krv jurila u susret licu. Osjeao je bol u elucu. Nenadani napad munine. Htio je usporiti. Bilo je toliko toga to joj je htio rei, to je trebalo da uje. Htio je da mu oi budu otvorene kada se to dogodi, da njezine oi budu takoer otvorene. Oslobodio se ispod fotografije. Ruka je kliznula s oiju i prela preko ela. Pogledao je portret. Plakala je. Drao je stranicu objema rukama, tako da se mokrina koja je probijala kroz fotografiju sakupljala u oima..., prvo u jednom, a onda u drugom oku. Micao je sliku amo-tamo tako da se njegova mokrina pretvarala u njezine suze. Osjeao je jaku bol. udio za otereenjem. Htio je plakati za njom. Za njezinim bolom. Za svim tim bolom koji se nakupio dok su bili zajedno... Oi su se rastvarale, nestajale u mokrini. Nije to elio. Htio je da ga vidi..., no oi su bile raskvaene, oslijepljene. Zadravao je bol, tragajui za pravim likom, pravim trenutkom. Kopao oajno po pamenju. Ogledavao se po sobi, traio nekakav oslonac. Ugledao je Elainino nasmijano lice pribodeno na zidu. Bjelokosni no za pisma. Podigao je Laurin portret. Drao ga zategnutog poput baldahina iznad vlanog spolnog uda. A onda ga nabio savreno. Probo ju je. Prvo jedno oko, onda drugo. Zabijao i zabijao ud u njezino lice, trgao njezine oi sve dok nisu proplakale za njim! Ronile suze za svojim siromanim, naputenim, smeookim djeakom. Nakon toga sjedio je sasvim nepokretan. Nije znao koliko dugo. Zatvorio je oi i moda zadrijemao; nije bio siguran. Kada ih je otvorio, ugledao je Elaininu sliku na ploi. Nasmijao joj se. Izvukao se iz mekanog konog naslonjaa i otiao u malu kupaonicu. Nije zapalio svjetlo. Oistio se to je bolje mogao, bacio ono to je ostalo od fotografije u zahod i pustio vodu. Ispljuskao je lice hladnom vodom. Nije vie mario za ekinje. Iziao je iz kupaonice i zastao kraj ploe s fotografijama. Panju mu je privukla naga djevojka koja je leala rairenih nogu

na cementnom rubu bazena. Lice djevojke bilo je zaklonjeno lukom koji se nalazio u prednjem planu fotografije. Jedan golemi njemaki ovar drao je apu na njezinu suncem opaljenom bedru. Michael otrgnu fotografiju sa zida i turnu je u dep sakoa. Onda pokupi novinske izreske sa stola i stavi ih u drugi dep. Nekoliko velikih knjiga bilo je naslagano kraj epidijaskopa. Skidao je jednu po jednu i prelistavao. Iz jedne je ispao komadi papira, list iz bloka koji je na vrhu imao matoviti otisak Laurina potpisa. Poznao je njezin rukopis ispod ispupenog otiska. Ugledao vlastito ime. Michael. Bilo je potcrtano. Oznaeno s tri upitnika. Laura je gajila sklonost prema hiperboli, pomislio je. Tri fraze bile su narkane ispod potcrtanog imena: periodini totalni napadaji amnezije, potreba za ivotom fantazije, Dona koja umire? Zguvao je papir i ubacio ga u slamnati ko kraj radnog stola. Spremao se da ode. Posegao za Rolodexom, okrenuo ga i uvukao prst izmeu dvije kartice. itao je Lulinu adresu i gotovo se nasmijao. Zapamtio je i iziao iz radne sobe. Dnevna soba bila je gotovo u mraku. Zurio je u police i pokuavao otkriti keramiku posudu u kojoj je skrivala novce. Znao je da se mora izgubiti prije nego se ona vrati. Iziao je i prejako zalupnuo vratima. Meutim, inilo se da nitko nije uo ni mario. Zurio je niz hodnik, sjurio se niz stepenice, tisue i tisue stepenica, i uao u prizemlje. Napredovao je kroz ve poznati labirint cijevi i skladinih prostorija i istrao u pokrajnju uliicu koja se nalazila iza samousluge na Columbus aveniji. Poao je na sjever. Columbus avenija inila je prikladno mjeovit teren. Ulini radiji svirali su najnoviju crnaku duhovnu i latinskoameriku disko-glazbu. peceraji su bili brojni kao i samoposluge; drali su sirove eerne trske, zelene banane i riu u vreama od pet funti. Kanio je otii u Lulin stan, premda nije vie bilo vano. Avenija nije imala podzemnu eljeznicu. Ako se bude predomislio, mogao je okrenuti prema Central Park Westu ili na zapad prema Broadwayu i tamo ui u spavaa kola. Zasada, zrak je u ovom ranom sumraku bio svje, a njegova glava dobrano bistra.

Uao je u 89. ulicu i krenuo na istok. Drao se smeih zidova. Nije imao pojma jesu li policajci motrili i na ovaj blok. Vjerojatno. Pokuavao je itati brojeve na kuama. Bili su posvuda. Na vratima, na vrhu stepenica, na ploniku, katkada opet obojeni na nenatkrivenim zaravancima. Stao je nenadano i priljubio se uz jedan zaravanak. Laurin karavan upravo je uao u ulicu. Zaustavio se dvije kue od njega. Vidio je kako Laurin bradati ofer izlazi iz kola i otvara vrata. Osjetio kako mu ruke poinju drhtati. Gurnuo ih je u depove. Gnjeio prikaze. Meutim, namjesto Laure iz kola su izronile Lulu i Michele i uletjele u kuu. ofer se mrzovoljno naslonio na blatobran. Izvadio je snop karata i mijeao ih, vjeto, dokono. Pogledao je prema prozoru na kui i iscerio se. Onda je strpao karte natrag u dep i ustrao uz smee kamene stepenice. Michael je polagano krenuo prema zgradi. Na dnu stepenica leala je uta karta. Podigao ju je i okrenuo. Doker. Savreno. Gurnuo je kartu u dep u kojem se nalazila fotografija djevojke s psom. Kakav nezgodan as, korio je samoga sebe dok je pipao fotografiju. Tommy je bio jedini sretnik. A Michael e morati saekati da sazna je li apa poivala na Michelinu ili Lulinu bedru. U smeoj kamenoj kui s dva stana, koju su Michele i Lulu dijelile, a Robert Stram plaao, nije bilo dizala. Meutim, posjetilac je mogao vidjeti stari muziki automat marke Wurlitzer, dekorativno pokustvo, mjedene figure ena, zidove od opeka, ulatene stubine ograde od orahovine, kamin, divan vrt i odjeu... odjeu koja je visila na sve strane. alovi od antikne svile visili su preko lea velikog izrezbarenog drvenog bika. Leprava, prozirna svijetla tkanina bluza je vrijedila oko dvjesta dolara visila je na vjealici napola pokrivena haljinom koja je bila nemarno prebaena preko ograde. Sama haljina, skrojena u stilu iz etrdesetih godina, imala je jo uvijek podstavljena ramena, a mogla se kupiti u trgovini na malo za pet dolara.

Papue su leale kraj kamina, jedna od atlasa, druga od baruna... Poput istonjakih prostiraa i plianih sofa, najvei dio odjee bio je kako ukrasan, tako i funkcionalan. inio je poteze divnih boja i tkanja koji su se mogli svakog trenutka izmijeniti. Jer otkako je Lulu imala malu spavaonicu na donjem katu, tj. otkako je Robert zakupio stan za Michele, odjea je postala sastavni dio kako njihova kunog, tako i poslovnog ivota. Lulu je jurila niz stepenice, grabila koji god su joj komadi odjee dolazili pod ruku. Iza nje, Michele se okrenula u nakani da urazumi Roberta koji je bjesnio, gaao je haljinama. Za ime boga, viknu Lulu, kidaj! Vidi da ne zna to radi! Roberte... Daj, stvarno... ree Michele kada je poeo derati odjeu. Ovo sam ja platio... i ovo... vikao je histerino i hitnuo razderanu haljinu u nju. Ooooo... Nemoj! Proklet bio, ne tu zelenu! Manijae. To je moja kuna haljina! vritala je Lulu. Dobila sam je od majke za Boi! I ovo... Ja sam platio... I ovo! O, boe, kako su mogli pustiti ovakvog luaka iz policije? Robert je zgrabio Michele i poeo derati njezinu haljinu. I ovo, vikao je. Lulu je promatrala kako se rvaju na stepenicama. U boju mater, Roberte, zvat u policiju! Prestani! Nije ni uo. Michele se konano istrgla i sjurila niz stepenice ostavivi ga na polovici puta s komadom bluze u ruci. Izletjela je iz sobe zajedno s Lulu. Stajale su iza dovratka i virile u Roberta i arobnu garderobu koja je letjela po sobi. inilo se da mu ponestaje snage. Prokleta bila! I ti i sve tvoje kuje! vikao je. Uzmicale su. Kao da su prvi put uzimale njegov djetinji gnjev ozbiljno. Kada je konano prestao vikati, stao nasred sobe i procjenjivao okom tetu, one se zaustavie. Prilijepile su se jedna uz drugu i zurile u Roberta. Podigao je pogled, pomalo omamljen. Ugledao njihova prestraena lica. Poeo je rastreseno mrmljati. Poao prema njima. One su se razbjeale.

 Ra... srdio sam se... ispriavao se. Znam... da sam... molim te... Michele! Krik je bio dirljiv i iskren. Ali, doao je prekasno. uo je kako su se vrata na kraju hodnika zalupnula. Zakljuale su se u Lulinu spavaonicu. Robert se okrenuo i izjurio iz kue. Lulu je provirila kroz prozor i vidjela kako odlazi. Michele je podigla nekoliko poderanih haljina. Zar zaista misli da si rekla policiji kako te je izbubetao? Da su oni slijepi? Nije mu se takoer svidjelo to je Tommy uao da neto popije. Popije? Tako si rekla? Da neto popije? Nisi se sluajno sjetila spomenuti da je to neto aa vode? Michele slegnu ramenima i baci haljine na Lulin mjedeni krevet. Kakav boji prizor! uzviknu Lulu i srui se na haljine. Michele se baci za njom na krevet. Mislile su na Roberta i smijale se kao lude. Laura nije primijetila da se vani spustio mrak. Bila je u tamnoj izbi i razvijala fotografije Lulu i Michele. Nekoliko velikih kopija ve je visilo po sobi. Izvadila je jo jednu iz posude za razvijanje i prebacila u ispiralo, a onda podigla mokru kopiju i stavila je na komad stakla. Uzela je gumeni valjak i uklonila suvinu tekuinu. Kada je kopija bila gotovo suha, Laura je oprezno podie i pogleda. Slijedea kopija, zakljui ona, imat e vei kontrast... crna i bijela bez ikakvih prijelaza. Privrstila je fotografiju na neku vrstu konopca i pokuavala odluiti je li vrijedna suenja pod parom. Nekoliko policajaca deuralo je oko zgrade. Vani je sada bilo ve sasvim mrano. Ispod auto-ceste, dok je postojao u nekoj drugoj stvarnosti napustili su ga vozai kamiona i vozari brodskog tereta, a takoer i kuhari iz ekspres-restorana, konobarice, raunovoe i tajnice koje su tipkale tovarne listove u nekoliko dikensovskih ureda na drugoj strani ulice; ocrtavao se u sumranom prostoru izmeu kraja dana i poetka noi... kada se

srditi kostimirani mladii i djeaci poinju skupljati na plonicima. Sumrak je oznaavao vrijeme zatija i dva policajca pohitae prema restoranu da ugrabe kavu i utipke prije nego se zatvori i oni ponu svoju nonu strau. Ej, Minsky, nemoj zaboraviti, ako ugleda porunika Nevillea, signaliziraj, viknu policajac koji je iao po hranu. Dva zvuka znae pazi se, u redu? odgovori policajac u uniformi. U svakom sluaju, ima on druge stvari na umu nego da nas obilazi. Ne obilazi on nas, ree deurni policajac po imenu Haynes, nego... Pokazao je palcem prema drugom katu postaje. Minsky pogleda prema zgradi. Blijedo svjetlo koje je dopiralo iz stranjeg dijela postaje bilo je jedini znak neke djelatnosti. U svakom sluaju, kog se vraga mota ovako kasno? razmiljao je glasno. Razvija, ree policajac koji je poao po utipke i nasmija se, Ne da joj to treba. to se mene tie, razvila je sve do savrenstva. Ako te Neville uje, upozori ga Haynes, bit e razvijen ravno iz odjela. Ma nemoj? Hoe rei da je taj 'radi-radi' Neville uhvatio maku? Ne znam to je uhvatio, ali pripovijeda se da je porunik ovih dana, uh ... izvan sebe. Kao da ima osobni udio u ovom sluaju. Ma nemoj, ree Haynesov kompanjon iskreno dirnut. Stao je kod ulaznih vrata i pogledao prema ateljeu. Ma nemoj, ponovi on i zazvida tiho Laura je jo uvijek radila u tamnoj izbi. Ispitivala je neke negative. Dizala ih prema naranastom svjetlu i onda ponovno privrivala na konop. Jo jedna Lulina i Michelina slika pojavljivala se u posudi za razvijanje. Promatrala je kako se obrisni tamni tonovi, one upljine, jagodine udubine, nosnice oblikuju u tekuini. ekala je, brojala sekunde u sebi, sve dok

kopija nije dobila eljeni kontrast. Posegnula je za bambusovim klijetima s gumenim vrhovima. Izvadit e kopiju iz razvijaa i uroniti je u kiselinu. Klijeta su bila ispod dvije kopije... takoer Lulu i Michele, i zato nije mogla posve jasno shvatiti to se dogaalo kada je zvuk poeo jeati kroz tijelo, a lik se dvaju modela oblikovao u njezinoj svijesti. Kao da su Lulu i Michele izronile iz tekuine, iz tonova i obrisa, i postale gotova slika. Ruka je pola prema klijetima. estoko zadrhtala. Lulu i Michele bile su svugdje... na stolu, u posudama za razvijanje, na zidovima, kraj parne pree ... svugdje. Buka takoer. (Krik je probio kroz lubanju, projurio kroz drhtave ruke, zamaglio vid. Zatvorila je oi kako bi ublaila jak unutarnji bol i zaustavila suze. Htjela je vidjeti. Htjela je ukloniti zamrljane slike iz oiju i usredotoiti se na... kopije, na stvarnost tamne izbe, na Lulu i Michele. Otvorila je oi i razoriv krik koji je trgao tijelo kao da se nenadano sjurio iza oiju. Kao da je odvratna buka prijetila da e probiti iz nje, eksplodirati kroz oi ako ih ne bude ponovno zatvorila i predala se sljepoi. Pokrila je oi drhtavim rukama i ugledala Michelin i Lulin stan. Gledala je kroz reetke na kuhinjskom prozoru. Bila je vani, u vrtu, i virila preko reda ukrasnih posuda poredanih na prozorskoj dasci. Staklene posude bile su napunjene razliitim vrstama tjestenine, koljkastim i duguljastim i zelenim i bijelim rezancima... Iza njih, Lulu je otvarala hladnjak. Na sebi je imala gaice i priljubljenu potkoulju. Svjetlo iz hladnjaka osvjetljavalo je njezinu krhku figuru dok je pregledavala police. Na lijevoj strani od Lulu i na kraju uske kuhinje nalazila su se vrata koja su vodila u vrt. Lijepa ladanjska vrata s etiri mala okna u gornjoj polovici, iza kojih su bili lijepi ladanjski zastori privezani vrpcom. Laura se sagnula preko radnog stola. Drala se za trbuh i jadikovala. Tijelo joj se treslo, itavo njezino bie se treslo, dok ju je zamisao ubojice nadjaavala. Nije znala jesu li joj oi otvorene ili zatvorene. Nije vie bilo vano. Jedino je ono to je vidjela bilo

stvarno, kao i paralitian krik u njoj. Predala mu se. Kretala s ubojicom koji ju je posjedovao. Udaljila se od kuhinjskog prozora, od vrata, i prila drugom prozoru, gotovo sasvim zastrtom zastorima. Otvor irine tri ili etiri ina otkrivao je zamraenu prostoriju. Netko je proao kroz sobu. Vrata su se otvorila. Uska pruga svjetla prodrla je iz hodnika i osvijetlila dugu lelujavu siluetu. Lulu. Neto je svjetlucalo u njezinoj ruci. Dok je izlazila iz sobe, predmet je postao jasan. Nosila je limenku s bezalkoholnim piem. Slijedei prozor bio je zastrt tanahnom pamunom tkaninom. Gledalo se kroz njega u svijetlu sobu, na mjedeni krevet. Michele je leala potrbuke i itala novine. Laura je gledala. Lulu je ula u spavaonicu nosei limenku. Uzela je boicu s uljem za mazanje, opkoraila Michele, istrala joj nekoliko kapi na lea i utrljala ih u kou. A onda se dogodilo neto neobino. Vizija, nakana, uasna, neobuzdana namisao ubojice ponovno razori njezino bie. No, ovaj put ne samo da ju je zarobila, nego ju je tjerala da djeluje. Da bude svjedok, da sudjeluje ... No puka, okrutna nakana, besmislena jasnoa onoga to se imalo dogoditi, tjerala ju je da raskine spoj, da se usudi... I usudila se. Gotovo se usudila. Poznata okolica tamne izbe ponovno je postala vidljiva, premda iza neprekinute more koja se razvijala kroz oi ubojice. Mogla je vidjeti tamnu izbu i fotografije Lulu i Michele i posude s tekuinom za razvijanje i nizove crnih negativa u naranastom aru sigurnog svjetla. No bio joj je tu taj stvarni svijet, nekada toliko bliski svijet. Mlatarala je rukama oko sebe, traila vrata ... nekakav izlaz iz udne, zaarene tame... dok joj je ubojiin dah maglio vid. Slijedila je, slijepo. Odlijepila se od prozora i ila uz zgradu, du staze u vrtu, prema vratima. Ruka je nala jabuicu na vratima. Okrenula je i povukla. Bila je izvan tamne izbe ... izgubljena! Obila je kraj zgrade u kojoj su bile Lulu i Michele. Nala se pred vratima. Staklenim vratima. Od mutnog stakla. Napinjala se, htjela odvojiti sebe od ubojice. Znala je da se nalazi izvan izbe, u vlastitom ateljeu. Znala je da mora doi do

telefona i da je telefon na drugoj strani ateljea. Pola je prema njemu. Posegnula naslijepo i pokuala prijei preko sobe, spoticala se, udarala o nepoznate figure. Zaboravila je da su platforma i bazen jo uvijek u ateljeu. Nalazila se na pozornici i udarala u zaboravljene zapreke, pokuavala odrati ravnoteu, sii s pozornice i nai telefon. Ruka u rukavici pozvoni s one strane mutnog stakla. Dola je do telefona. Podigla ga i privukla k sebi. Nije mogla vidjeti brojeve. Nije mogla nazvati. Osoba je ila prema mutnom staklu. Nije znala tko je Lulu ili Michele. Jo jedanput, Laurina volja prevlada na nekakav udesan nain. Pojava koja je ila prema vratima rasplinula se, a dugmad na telefonu postala itljiva. Nazivala je Michelin broj. A onda su se ruke poele tresti, tako estoko da nije mogla pritisnuti posljednja etiri broja. Krik koji se istrgao iz same utrobe jurio je kroz nju. Telefon se zamaglio ..., a Lulu, odjevena u kunu haljinu, otvorila vrata. Vidjela je Lulu ubojiinim oima. inilo se da nije uasnuta niti iznenaena. Osmjehnula se. Otvorila usta. Meutim, rijei su izostale. Usta ostala otvorena. Nijemi uas izobliio je njezino lice prije nego se elini predmet zarinuo u oko. A onda su rukavice prihvatile tijelo i njeno, gotovo s ljubavlju, spustile na pod. Michele! Michele! vritala je Laura. Nije imala pojma jesu li glasnice doista proizvodile nekakav zvuk. Nutarnji vrisak ponovno je zaglui... nastojei svim snagama da ovlada njome... ponese je kroz prizemlje kue prema spavaonici gdje je Lulu mazala Michelinu kou, masirala joj lea ... gdje je Lulu bila iva i zdrava. Laura stisnu oi. Michele! Mahniti prsti opipae kapke, uvjerile se da su oi zatvorene, da se opiru zastraujuoj neizbjenosti... Drala je vrsto zatvorene oi i vidjela Michele kako lei potrbuke na krevetu i ita novine, kako joj se nauljena ramena sjaje. Vidjela je telefon koji se nalazio kraj kreveta. Znala je da mora otvoriti oi i nazvati broj. Da moda ima jo nae... ako telefon zazvoni, ako iznenadi ubojicu... Mora otvoriti

oi. Umjesto toga, ula je neujno u sobu i pola prema Michele, koja nije dospjela niti podii pogled. Otvorila je oi usprkos razorivom pritisku vriska. Ugledala telefon. Borila se da nazove broj. Ruke su drhtale, zamagljene oi pekle od suza, ui pojaavale zahvat bijesnog ubojice, sve dok njezino tijelo ne postade golem, bolan odjek, sve dok kosti ne poee vibrirati tako estoko da se inilo da e hrptenjaa prsnuti, rebra se smrviti, a srce puknuti u grudima. Nazvala je Micheli. ula je kako telefon zvoni. Meutim, njezina pobjeda unitila je spoj. Nije vie mogla vidjeti spavaonicu. Telefon je dvaput zazvonio. Nije znala to se dogodilo da li se radilo o gubitku vjere ili volje. Znala je samo to da je, kad je telefon jo trei put zazvonio, ponovno gledala ubojiinim oima, i ak ni prizor krvoprolia s kojim se suoila nije pomogao da ih opet zatvori. Lulino tijelo lealo je u dnu hodnika. Michele je jo uvijek leala potrbuke na Lulinom krevetu. Plava kosa bila je djelomice natopljena krvlju. Krv je izbijala ispod lica. Oblikovala je malu lokvu i kapala niz pokriva na pod. Telefon jo jedanput zazvoni i onda Laura ugleda kako se traka na napravi za snimanje poruka poinje vrtjeti. Jedan-dva-tri... sad! ree Michelin glas. I zatim Lulu i ona izrecitirae stanovitim sinkopiranim skladom: Ovdje Lulu i Michele. Nismo kod kue, stoga idi do vraga. Ali, ako nisi nikakav perverznjak, ostavi poruku kad uje signal... Drala je slualicu, zgrila se na podu i tiho jecala. Filtrirani glasovi su se hihotali. O, ovo je bilo jaakooo glupo, izgovori Lulu. Uslijedilo je kratko hihotanje koje onda zamijeni signal. Laura je i dalje drala slualicu, nesposobna da digne ruku i vrati je na vilicu. Da podigne glavu. Zatvorila je oi i jecala. I oplakivala. Nije mogla nita drugo uiniti.

Detektiv Volpe bio je gotovo spreman priznati da Laura Mars nije ubojica. Pa ipak, tvrdio je, zadrat e svoj konani sud dok ne dobiju izvjetaj od analitiara glasa i on se ne uvjeri kako stenjanje i jecanje, snimljeno na fonomatu novih rtava, doista ne pripada Lauri Mars. K tomu, mogla je nazvati ranije, proizvesti sve one zvukove i tek onda ubiti djevojke, je li tako? Ili ak kasnije, recimo neposredno prije nego ju je deurni policajac uo i naao kako se ljulja na podu i dri telefonsku slualicu u ruci? Ona ima postaju u malom prstu. Ovako ili onako, ako se htjela iuljati na sat-dva, mogla je to uiniti. Nju nitko nije vidio. Od pola pet poslije podne deurni su vidjeli svjetlo tamo gore i nita drugo. Volpe je zurio u grane s crvenim i utim listovima koje su visile nad auto-cestom. Sudei prema stablima koja su odmicala mimo kola, Neville je iao barem petnaest milja iznad doputene brzine. Volpe baci pogled na mjera brzine i osmjehnu se zadovoljno. I gdje je stari Gonzales skrenuo vikao je i prijetio polovici momaka koji rade na sluaju, zato to ga nisu odmah obavijestili? Zato to nitko nije uo kako ona proizvodi sve te zvukove? itavim putem do groblja Neville je drao blijede ake na upravljau. Stisnuta eljust i ukoena ramena davali su na znanje da nije raspoloen razglabati o teorijama i povodima. Do avola! mislio je Volpe, ba je sada morao objesiti nos, kada ima toliko stvari o kojima se mora razglabati. Jesi li proitao izjavu koju je Douglas dobio, to je rekla Minskom kad ju je naao? upita on nenadano. Aha, odgovori Neville. Pa, to veli na nespojivosti? Nespojivosti? Zna. Stvari koje se ne slau.

 Volpe, znam to 'nespojivost' znai. Ne znam na to ti misli, ree Neville tiho. Pa, na nain na koji se ovaj put uspjela probiti kroz tu... stvar. Proli put, tako je sama izjavila, bila je kao... uzeta, sjea se? Sada mijenja priu. Najedanput nije vie osakaena. Kao da je ila na hodoae, kui. Kao da je ila vidjeti Cabrinijevu i odbacila take. Pravo udo. Prava nespojivost. Neville je zurio preda se. Moda joj ubojica doputa da probije, ree on zanijet mislima. Moda ak eli da ona pobijedi... da ga zaustavi. Aha, a moda je zaljubljen u nju i hoe da se popravi ... samo najprije mora izbiti jo nekoliko oiju, ree Volpe. Potresao je glavom. Zavukao ruku u unutarnji dep crnog konog sakoa i izvadio limenu kutiju Shimmelpenninksa. Zapalio je jednu od tankih cigara koje je ujak donio iz St. Croixa. Podsjetio se da mu je ostala jo kutija i pol. Otpuhnuo je dim kao da njime eli otjerati ogorenje spram Nevillea i uvukao otar, prijatan duhan. Jo uvijek joj vjeruje cijeloj toj psihopatskoj prii? Da, odgovori Neville. I jo neto, moda je on doista voli, na svoj nain. Izabrao je nju, zar ne? Volpe ne odgovori. Zurio je u jesenji krajolik. Ako nita drugo, dan je bio lijep da ovjek pobjegne iz grada. Bilo mu je drago to su izabrali groblje u Westchesteru. Dva policajca stajala su na ulazu u groblje i otprilike jo estorica ispred mauzoleja. Poput Volpea i Nevillea, veina je imala sveanu graansku odjeu, te stoga bila gotovo nerazluiva od izvjestitelja i znatieljnika. Odalo ih je nenadano gaenje cigareta, prestanak smijeha ili avrljanja kada je Neville iziao iz kola. Pozdravio se tiho s nekolicinom i obavijestio o tomu to moe oekivati unutra. Preletio je pogledom preko kola i limuzina koje su bile parkirane du plonika. Laurina siva limuzina nalazila se meu njima, ali Tommy nije bio u blizini. Jedan od policajaca obavijesti ga da ofer prisustvuje slubi bojoj. I da izgleda dobrano potresen.

Jedan izvjestitelj poznade Nevillea i krenu za njim uz stepenice, dovikujui neto fotografu koji se nalazio u blizini. Neville pouri i izgubi se u zgradi, a Charles Douglas istupi pred izvjestitelja i zatvori mu prolaz. al Volpe zapodjenu razgovor s fotografom. Prividno, imalo je to biti povrno avrljanje o kamerama i opremi, ali je ubrzo zvualo kao teko ispitivanje. Neville je iao mramornim hodnikom. U daljini su se vidjela crna odijela i haljine, pognuta ramena i glave nekih od alobnika. inili su nujnu polukrunu zatitnicu koja je strila u predvorje. Raniji alobnici i obitelj mrtvih djevojaka bili su skriveni u udubijenjima gdje se vrila zdruena sluba. Sveenikov glas patetino je odjekivao hladnim mramornim hodnikom: ... beutno nasilje..., nemilosrdno, neodgovorno. .., odvratno nasilje... jo jedanput je puteno s uzice. I dok ispitujemo naa srca i nau svijest kako bi iznali neko objanjenje za ovaj... in..., neko ublaenje..., razlog..., neku nit prepoznatljivog povoda da, tako rei, pokuamo... uiniti ova ubojstva ljudskim. .., otkrivamo da nismo kadri to uiniti. Neville je tiho proao do ruba alkovena. Najprije je opazio Tommyja. Oi su mu bile krvave i ostakljene. Prsti nervozno okretali ofersku kapu i pomalo gnjeili njezin rub. Dvije udne stvari virile su iz depa oferske uniforme: bijela rua umotana u zeleni papir i neznatno zaobljeni rub ute igrae karte. Robert Stram stajao je nedaleko od Tommyja. Do njega je bio par srednjih godina; mora da su to Michelini roditelji, mislio je Neville. Majka je izgledala zabezeknuta. Zurila je tupo u dva lijesa. inilo se da nije primjeivala niti osjeala muevljevu ruku potpore koja joj je bila prebaena preko ramena. Ipak, jedanput je pogledala Roberta. Zbunjeni izraz lica naas se pretvorio u tjeskobno, upitno zurenje. Stram se okrenuo, nemoan. Neville ga paljivo promotri. Od uobiajeno besprijekorne poeljane kose do vrkova ulatenih cipela Robert Stram izgledao je na mjestu korektno odjeven, ni odve otmjen, ni odve nemaran. Plavi kaput od kamira bio je na mjestu. Isto tako kravata i vrh crnog rupca koji je provirivao ispod otvorenog

kaputa. Lice korektno iskrivljeno, ispijeno. Od vremena do vremena grickao je usnu. Ipak, Neville je drao da su prava osjeanja bila skrivena iza neprilinog, krojakog detalja velikih, tamnih naoara. Nekoliko modela prisustvovalo je ceremoniji. Izgledali su, manje-vie, jednako lijepi i prestraeni dok je sveenik govorio sve viim i viim glasom: Dvije prekrasne ene lee ovdje... mrtve. I to moemo mi uiniti? Kako se ravnati da nadvladamo suze..., tugu..., gnjev spram ubojice? Pa, moemo misliti na ove dvije prekrasne djevojke Lulu i Michele i razmiljati o vremenu kada su bile s nama. Moemo misliti na njihova postignua... i sreu koju su donijele drugima. Laura je stajala izmeu Donalda i Berta. Lice joj je bilo uasno blijedo. Usne drhtale. Suze se slijevale niz obraze, ostavljale tek neznatan trag boje, vlane rumene pruge preko ukoena blijedog lica. Svileni al pokrivao je smeastoutu kosu. Crni ogrta skrivao je tijelo. A ramena ispod otmjenog ogrtaa bila su pognuta od tuge. Donald uze Laurinu ruku, koja je bila u rukavici, stisnu je i njeno potapa. Lice je bilo napeto, premda se inilo da zatomljuje vlastite misli i osjeanja, dok je pokuavao utjeiti Lauru... i Berta. Donald je jo uvijek bio na dunosti, jo uvijek zastupnik, veza izmeu umjetnika i klijenta. Tapao je Laurinu ruku, alosno, premda se utjeno smjekao Bertu; meutim, nije se ni u kojem sluaju usredotoio na ono to je sveenik traio: da se sjea sree koju su Lulu i Michele donijele drugima. Ipak, kada je ovaj proturio rije srea, Donald baci prilino preziran pogled na Roberta i Tommyja. Svi mi imamo neku svrhu na ovoj zemlji..., imamo neku ulogu... Glede Michele i Lulu, uloga koju su one izabrale bila je... uloga 'modela'. I sada: kako ja nisam osobno znao ove dvije krasne ene, a elio sam rei danas neto o njima..., neto znaajno..., otvorio sam Websterov rjenik i pogledao rije 'model' U stranjim redovima nastupi stanovito komeanje, dok su neki modeli kako muki, tako i enski obuzdavali suze. Laura

pogleda prema njima. Alicia je ve plakala. Noodline usne su drhtale; zagrizla je vrh palca da potisne ili ugui pla koji je prijetio provalom. ak su se i u Paulovim crnim oima caklile suze. Scott je na sebi imao trodjelno, engleski krojeno odijelo i izgledao mraviji nego obino; njegova duga kosa doticala se visokog ovratnika. Sasvim neoekivano i nespontano, on prui ruku prema Paulu i stavi je oko minkerova struka. Paul se osmjehnu zahvalno. Scott je bio zbunjen, premda se ponosio svojim naporom. Laura takoer. Svima njima, svojom drubom, krugom... Bili su to pametni, divni ljudi, prijatelji kojima je stalo. Nisu bili meso, kako su ih mnogi leinari u industriji voljeli vidjeti, tretirati.. 'Model!' naglasio je sveenik. Model: osoba koja slui kao umjetnikov uzorak..., specifino, osoba koja pozira za umjetnika... Dobro... Laura pogleda na lijesove. Ali Sveenikov glas odzvonio je tako vano, tako teatralno vano, da nervozno mrekanje prostruja kroz raaloeni skup. Ali, ispod toga stoji: 'Uzor za oponaanje'... Giselle je drhtala i sakrila lice na prsa Farellu Kopile, apnu Farrell mislei na sveenika. Otvorimo sada dvadeset i trei psalam. Dok su alobnici recitirali psalam, Neville se tiho pomakao u stranu odakle je, kada se sluba zavrila, mogao vidjeti svaku osobu koja je naputala mauzolej. Pratio je pogledom ovjeka u sjajnom crnom odijelu i cipelama s gumenim onovima kako hita niz mramorni hodnik i zaustavlja se kraj golemih bronanih vrata, spreman da ih irom otvori. Da, premda koraam dolinom smrti... ovjek u sjajnom odijelu povue vrata i sjaj jesenjeg sunanog svjetla prodre u hodnik. inilo se da je i to bilo signal izvjestiteljima koji srnue uz stepenice i gotovo uletjee u malo svetite. Sasvim refleksivno, Neville zakorakne prema otvorenim vratima, a onda ugleda kako njegovi ljudi odvraaju izvjestitelje i snimatelje, a mali red policajaca zatvara ulaz. Povukao se na vrijeme da promatra alobnike koji su poeli marirati mimo lijesova i naputati alkoven. Laura se naslanjala

na Donaldovu ruku. Zdravo, ree Neville. Nemate nita protiv da vam se prikljuim? Pokazao je glavom prema izvjestiteljima koji su ekali vani. O, Kriste, ree Donald, odvratni demoni. Ti idi s Bertom... Ne brini za mene. Donald je pogleda kao da trai stanovitu potkrepu. Onda je njeno poljubi, predade joj eir koji je drao u ruci i pouri da sustigne umjetnikog direktora. Laura skinu al i sveza ga labavo oko vrata, turnuvi krajeve u ovratnik ogrtaa. Onda stavi eir i kimnu Nevilleu, dajui mu na znanje da je spremna. Ili su utke prema bronanim vratima. Neville joj dade rubac i ona obrisa obraze i nos i strpa ga u torbu. Ili su polagano, ukoeno. Nisu se dodirivali ni govorili. A onda, na izlazu iz mauzoleja, dok su se izvjestitelji i snimatelji tiskali ispred njih, Neville je obgrli; ona se pritisnu uz njega i oni pourie niz stepenice. Eno je! viknu netko. Fleevi bljesnue. ak i na ovako sunanom danu fotografi nisu htjeli nita riskirati. Gdje je? Koja je od njih Marsova? Uhvati modele, za naslovnu stranu. Ne, ne kitove. Make... Laura ovamo, ovamo! Ej, Laura..., gospoice Mars, dajte recite nam neto! Tko je onaj u smeem odijelu od tvida? Njezin kit? Kada su bili na dnu stepenica, zauli su zujanje i ugledali nekog matorog sa esnaest milimetarskom kamerom koji se progurao ispred televizijskog snimatelja. Neville posegnu za esnaest milimetarkom kao da je kani iupati iz ruku nesretnog fotografa. U tom trenutku, jedan od detektiva isprijei se izmeu Nevillea i kamere, zakloni fotografe i poe ih gurati dalje od porunika i Laure. Gotovo su se uspjeli osloboditi izvjestitelja, kada Volpe viknu: Ej, ti! Okrenuli su se i ugledali Roberta Strama kako tri za njima. Laura! Laura... vikao je. Nemoj ti bjeati od mene, Laura.

Neville je htjede usmjeriti od Roberta, ali Laura se okrenu i saeka da ovaj dojuri do nje. Bio je bez daha, no dospio je izgovoriti tihim glasom: Ja tebe okrivljujem. Svi te ovdje okrivljuju. Bez obzira na to tko je ubio..., ti si kriva. Neville se okrenu prema Volpeu. Uhapsi ga pod sumnjom umorstva. A onda ponovno uze Lauru za ruku i odvede je. Proli su sputena pogleda mimo sive limuzine. Tommy se naslanjao na stranji blatobran. Prema oekivanju, uspravio se dok su prolazili kolima, a onda se sruio natrag na blatobran i gledao za njima. Donald ih je takoer pratio pogledom. Neville odvede Lauru do svojih kola i otvori vrata. Ona automatski kliznu na sjedalo. Robertova optuba odjekivala je u njoj. Lice joj je gorjelo od srama. Sagnula je glavu, zurila u ruke, osjeala kako joj suze ponovno naviru na oi, nosnice peku u naporu da se suzdri. Osjeala je da je bode u nosnicama, oima, ak i u grlu. Neville zalupnu vratima na njezinoj strani kola i ona se trgnu od nenadane buke. Sjeo je za upravlja i okrenuo se prema njoj. Laura je i dalje utjela i zurila u ruke. Neville malko saeka, a onda upali kola i lagano dade gas. Iao je dublje u groblje, no dalje od mauzoleja i alobnika, izvjestitelja, policajaca. Vozio je pod pretpostavkom da mora postojati sporedni izlaz. Imao je pravo. Ili su cestom obrubljenom jesenjim liem. Nisu bili daleko od groblja. Mala rijeka tekla je usporedo s cestom, od vremena do vremena pretjecala ispod slomljene grane, udarala o gomile kamenja, svijala se oko njih, nosila plameno lie svojim lijenim tijekom. Laura je zurila u vodu. Jedva da ju je mogla vidjeti kroz suze. Robertova optuba odjekivala je bez kraja: Ti si kriva..., bez obzira na to tko je ubio..., ti si kriva. Neville je utio. Nenadano, ona osjeti kako joj nedostaje njegova ruka. Sjetila se trenutnog osjeaja potpune sigurnosti to ga je doivjela usred svih onih fotografa i izvjestitelja..., u kaosu dok su naputali mauzolej. Htjela je da je Neville dri, titi titi od Robertovih rijei i vlastite krivnje.

 Moramo li se odmah vratiti u grad? upita ona ne pogledavi ga. Usporio je. Ne. Nedaleko od njih odvajala se pokrajnja cesta koja je vodila na drugu stranu rijeke. Preao je preko mosta i proslijedio cestom sve dok se pred njima ne ukaza blatan zavoj i debeli lisnati sag ispod stabala. Zaustavio je kola uz rub ceste. Izili su i hodali besciljno, krili put kroz hrskavo lie. Ili su utke, odvojeno, sve dok njezinim tijelom ne proe blag drhtaj. On je onda ponovno obgrli i stade. Nije bila kadra da odmah digne pogled, da pogleda njegovo lice..., prekrasno snano lice koje je prouavala kroz video-kameru i na TV-monitoru nakon to je otiao. Recite mi, digla je pogled i paljivo promatrala njegovo lice ... mislite li da on ima pravo? Ima li Robert pravo?... Mislite li da treba da uzmem svu krivnju na sebe? Nije se mogla osloboditi misli da ju je on takoer smatrao krivom za promicanje nasilja. inilo se da ita njezine misli. Mislim da sve ono to sam osjeao prema vama..., prije nego sam vas upoznao..., nije ono to sada osjeam. On njeno obuhvati njezino lice rukama. Osjeala je njihovu hladnou na vruim obrazima. Obrisao joj je suzu ispod oka. Preao palcem preko obraza i zadrao jednu jedinu kap. A onda neznatno nakrenuo njezinu glavu i obrisao suzu svojim usnama. Hvala, apnu ona. Mislila je: hvala to vjerujete u mene, to mi vraate osjeaj sigurnosti i njenosti i enstvenosti. Njegova usta itala su rijei, uzela ih s usana kao to su pokupila suzu... toplim, njenim pritiskom i gotovo hirovitom zadivljenou. Stajala je nepokretna. ak se ni usne nisu micale, dok su ih njegove dodirivale, traile. Pustila je da one miu njezine, da njegov jezik osjeti slanu mokrinu na usnama, da njegova usta pritisnu njezina, otvore ih. Da njezine usne oute njean dodir njegovih usta, jezika... i prstiju., A onda se nenadano trgla i povukla. Nepojmljivo! Usred svega ovog... krvoprolia... ja neprestano mislim na tebe. Znam. Znam.

Okrenula se i pokuala zuriti u stabla. Nije mogla. Nije mogla odvratiti pogled od njega. to se to dogaa? Okrenula se, kruila oprezno oko njega. Ovo je sasvim... poe on, ... vraki neprofesionalno od mene da,.. Nemam sad vremena za to! On prui ruku prema njoj, povue je i proe prstima kroz gustu, crnu kosu. Od mene se oekuje da lovim ubojicu! Ja se... Zastala je zaokupljena mislima. Izgledala je kao da e opet zaplakati. Kao da e joj same oi proplakati. Usta su se nesigurno smjekala. Ne mogu uope vladati sobom! Neville se nasmija. Do avola! ree on prodorno. Do avola! Ne podnosim da sam ovako... Nije dovrila reenicu. Nainila je dva koraka prema njemu. A onda ju je on uhvatio i digao od zemlje. Ukopao lice u njezino tijelo, a ona ga povukla za kosu, gladila obrazom, dok ju je on nosio natrag prema kolima. Do avola, promrmlja on opet. Vozi do avola. Nasmijala se. Odvezi me natrag u grad. Kui, Neville, molim te. Kua je, kako se ispostavilo, bio Laurin atelje. Nije se sjeala u kojem su asu na povratku u grad, kod kojeg zavoja na cesti obrubljenoj jesenjim liem, odluili da je bujni, tropski krajolik atrija mjesto gdje ele biti, no otili su k njoj. Neville je proao du postaje. Neko su vrijeme stajali na dnu starih stepenica, sluali um vode, gledali jedno drugo, uivali u asu. Laura je stajala na gornjoj stepenici. Neville uvue ruke ispod njezina ogrtaa, ovije ih oko vitkog struka i pritisne glavu o njezinu, izazivajui hitnost koju su iskusili u jesenjem parku. Laura se utke izvue iz njegova zagrljaja i povede ga uz stepenice. Petljala je kljuem u bravi, Nevilleova ruka pokri njezinu. Ona mu prepusti klju i on otkljua vrata, otvori ih irom, zabulji se u nju a ona se nasmija: Oh, ne... Pa ipak, ona ga obuhvati rukama oko vrata i dopusti da je prenese preko praga. Nije imao elju da je spusti. Zapali svjetlo, ree ona.

 Zato? Pa... zato..., ne znam. Hoe me fotografirati? Fotografirala sam te... Nosio ju je prema atriju. Prirodno svjetlo u atriju bilo je blago, savreno primjereno. Dok ju je unosio u atrij, ona prijee prstima preko njegova lica, Mogu zatvoriti oi i vidjeti te bolje od bilo kojeg lica koje sam fotografirala. Imam tvoju sliku koju nitko ne moe vidjeti. Misli na onu? Pokazao je prema video-kazetofonu. Ne. Spustio ju je na jastuke. Prsti su jo uvijek bili na njegovu licu. Ovu, ree ona. Ovu sliku Gladila je obraz, eljust, vrat. Onda se naslonila na jastuke i zatvorila oi. Neville, ja znam tvoje lice. Sada. Znam boje i crte i kako e se mijenjati... i ak kako se mijenjaju. Mogu te vidjeti, sada i poslije i prije... Prsti su ili uz lice, do oiju. Ona naini lagani krug oko oiju, prijee kaiprstom preko kapaka i ocrta majune bore oko usta. Ovdje je tvoja dob i tvoja mladost. Prela je na usta. Pritisnula ih prstima i njeno poljubila. I je tebe znam, Laura. Sluaj. Micao je usne preko njezina lica kao to su Laurini prsti ispitivali njegovo. Moe li uti svoje lice? apnu joj on u obraz. Sluaj. Usne su se kretale po licu, vratu. Otvorio je ogrta, odvezao svileni al. Otkopao bluzu i uao usnama u upljinu izmeu vrata i ramena. Razodjenuo ju je njeno. Upravo je na to mislila na nevjerojatnu njenost njegovih snanih ruku. Slijedio je svaku kretnju usnama i, katkada, jezikom. Otvorila je oi: leala je u velianstvenoj dungli. Vidjela nebo kroz gusto, zeleno lie..., kroz pune, mesnate, zelene i krhke vlati, ipkaste mahovine, kroz dugaki bambus i pletene koare obojene zemljanim bojama, udnim plemenskim arama. A onda je ugledala Nevillea. Njegovu glavu kako zatvara pogled. Tijelo kako se njeno sputa na nju. On je ve bio bez sakoa, prsluka, kravate. Laura otkopa koulju i napipa tijelo, toplo meso. Osjeti kako reagira na hladne

prste, te protrlja rukama prsni ko i bok i lea, sve dok im se toplina koe ne izjednai. Onda kliznu rukama niz hrptenjau, osjeti tople uzvisine stranjice. Osmjehnula se, jer je njegovo meso i dalje reagiralo, nabralo se od zadovoljstva i ispunjalo njezine ruke. Zagrlio ju je, valjao se zajedno s njom po jastucima, i svaka kretnja miia i mesa, zapletenih udova i mahnito gladnih usana, blago namirisane kose koja je poput apata prelazila preko lica i grudiju i torza koji se udesno uvijao, svaka ta kretnja inila tajnu ljubavi. Kad su se probudili, atelje je bio obavijen sumrakom. Neville je leao na leima. Laurina glava poivala na njegovom prsnom kou; jedna strana tijela bila je utisnuta u jastuke, a druga se naslanjala na njegov kotunjavi bok. Leali su tako, sasvim nepokretni. Nakon nekog vremena, on je pogladi po kosi. Nikada nisam mogla razumjeti, ree ona tiho, kako je to mogue. Mislim... kako ludo... da je ovjek kadar biti itav ivot bez nekoga i... djelovati manje-vie normalno. A onda, nenadano, taj netko je tu... nae ga... Pozna ga, ree on. Da. Da, upravo tako. Pozna ga, nenadano... Osjetio je kako se najeila; gladio joj lea i ruke sve dok se marci ne izgubie. Fantastino, nastavila je. I onda si svjestan da nakon toga nee nikada vie biti isti... bez te osobe... Naprosto... neshvatljivo. Zastraujue... ... Velianstveno... ... Strano... Nevjerojatno... Nasmijao se i povukao je na sebe. Vjeruj, vjeruj, ree. Poljubila ga je u nos. On pomaknu glavu tako da joj usne dodirnue njegove, no ona se podignu i izmaknu. A, ne. To sam ve pokuala... opasno je. Otkotrljala se od njega i dobacila mu koulju i hlae. Okrenula se leima, kliznula u gaice i njegov sako, koji je bio nekoliko brojeva vei. Onda se okrenula prema njemu. Ne, ree, pogledavajui samu sebe, ta stara rutina ini se odve ednom ona ima gornji dio pidame, on donji... On podignu hlae. Da se zamijenimo? Ti nosi hlae...

 Nosila sam... predugo. Iscerila se vlastitim rijeima, a onda se nasmijala. Uuh! Jesi li uo to sam rekla? Kai da nisi. Kai mi da nisam to rekla. Ako nita drugo, reci da nee nikomu kazati... I to u dobiti? Sada se on cerio. Omlet? to veli na omlet s kavijarom i vrhnjem i uz to malo boanskog vina? to ti veli na jedan govei odrezak i malo svakidanjeg piva? Ustao je, navukao hlae i nasmijao se opazivi neskriveno razoaranje na njezinu licu. Preao je do nje i poljubio je. Jesi li dobra kuharica? upita povjerljivo. Stegnu je u zagrljaj. Ona kimnu, stavi ruke na njegova naga prsa i odgurnu ga. Ili vi, porunie, imate jedno udno rebro ili ja osjeam pucu... Dodirnula je unutarnji dep sakoa. Neville, ovo je revolver, je li tako? On joj pomognu da skine sako. Da. I da zna, nauit u te da barata njime. A ne, hvala ti. Zato ne odjene neto? Pogledaj samo taj najeeni ko. To su moje dojke, klipane! Okrenula se i otrala u jednu od oblaionica. Navukla je kunu haljinu i promatrala se u zrcalu. Otkrivala je jedno novo lice, radosnije i ljepe... enstvenije. .. od onoga koje je vidjela na monitoru. Lauro, Lauro, korila je samu sebe, postaje reakcioner. Gdje je ona revolucionarna estina o kojoj kritiari govore? Zna li na koga si sada nalik? Zna li? Na pospanu djevojicu koja se upravo budi iz sna. Malu djevojicu utopljenu u krevet s baldahinom. Koliko jaja? viknu on. Jesi li jako gladan? Recimo, est... Izila je iz oblaionice. Neville je stajao kraj mesarskog stola, razbijao jaja i stavljao ih u zdjelu. Laurine oi snimie bizarnu mrtvu prirodu: drvena vlakna stola, uta plastina zdjela i etiri bijela jajeta, jedna razbijena ljuska iz koje su curili ostaci bjelanjka i irili se poput nekakve ljepljive providne materije prema cijevi malog crnog revolvera.

Neville je drao jaja iznad zdjele. Primijetio je kako ona zuri u revolver i shvatio, prema izvanrednoj estini njezina lica, da slae sliku. I to vidi? upita on. Kako bi je zvala... mislim, nazvala? Laura se osmjehnu. Tako si pametan, ree ona s nepatvorenom toplinom. Kako bi nazvala fotografiju? Ne znam.., Vjerojatno... maevima u leme. ... i kopljima u kosijer, dodade on. Ona ga letimice pogleda, iznenaena. to je to? Izgledao je zbunjen. Tako ide. To je slijedei stih. Kasnije, kada je sue ve lealo nagomilano u sudoperu i na mesarskom stolu ostalo tek nekoliko svijetlih, naranastih ikrastih kapi i boca vina, Neville izvadi revolver iz depa i privrsti konu navlaku za pojas. Turnuo je revolver u navlaku koja je bila odmah iza bedra. Laura je srkala vino i promatrala zabrinuto, dok je on lagano vadio revolver iz navlake. Okretao je bubanj i provjerio komoru za metke. Onda kljocnuo komorom i osiguraem i drao revolver ispruenih ruku. Cijev je ila od jednog kraja ateljea do drugog i zaustavila se ispred Laurina lica. Ne, ree ona i nesvjesno digne ruku kako bi se obranila od oruja. Nisam se alila. Neu nikakav revolver. On ga spusti, uj, ree on mirno, trebala mi je itava vjenost da te naem i ... Ja mrzim revolvere. Znam da ne bih nikada mogla povui otponac. I... u svakom sluaju... ovdje sam tako dobro zatiena... gotovo zatvorenik u vlastitoj kui. Dakle... Laura, uzmi revolver. Ona ga pogleda. Trebala mi je itava vjenost da te naem... Molim te, nastavi on. Nitko nije siguran dok je ovakav manijak na slobodi. Nitko. Ni ja. Ugurao je revolver u njezinu ruku. Uzmi ga. Ako bude morala..., upotrijebi ga. Vjerojatno bi tom kujinom sinu uinila uslugu. Uzela je revolver. Otpratila ga do vrata. Zvrcnut u ti ujutro. Vidimo se uvee. O, ne uvee, ne mogu..., do kasno. On je zagrli i nasmija se. Ma nemoj..., a to je s onim 'kako mogu ivjeti bez tebe sada kad sam te nala'?

 O, Neville. Sutra je Donaldu roendan. Imamo malo posijelo. Daj, doi i ti. Moe upoznati tetku Caroline... Roendanska zabava, je li? Ba divno, ali bojim se... Prestao je s peckanjem. Pogladio je po kosi i poljubio. Vjerojatno u biti zaposlen. Odjedanput, njegov glas i dranje promijenie se. inilo se da je i sam zamijetio. ... Radit u na sluaju, dodade on. Pokuao je dati objanjenju stanovit nejasan, nevaan prizvuk. Meutim, zvualo je kao izbjegavanje.

al Volpe radio je na sluaju ve od ranog jutra. Tommy je sjedio u uredu, na drvenoj stolici s ravnim naslonom, i prelazio prstima preko neitljive rkarije koja je bila urezana na rubu starog radnog stola. Izgledao je ispijen. Gore nego na pogrebu, opazi detektiv. Moda mu je oferska uniforma prividno davala pristojan izgled. Odjeven u svakidanju uniformu smeu konu jaknu i stare traperice izgledao je sada kao razbija. Ono to doista jest smueni, nervozni razbija. Volpe odlui da ga malo jae pritisne: Dobro, jesi li vidio nekog poznatog od vremena kada si ostavio Michele i Lulu pa do vremena kada si se vratio kui? Nisam... Nisi? Volpe pribiljei neto u blok, kao da se radilo o vanoj obavijesti. Nisam, ponovi Tommy nervozno. Ne moe uvijek znati kada e ti zatrebati ljudi za alibi... U svakom sluaju, znate i sami da nemam ba puno prijatelja ... to radi uvee? upita Volpe i podie pogled s bloka. Idem kui, u svoju sobu. I to radi u toj svojoj sobi? Tommy pokri rkariju rukom. Otkrio je neku vrstu mrtvake glave ispod urezanih inicijala ili kratke rijei ili neeg slinog. Igram pasijans... Gledam koarku, New York Knicks... to moe ovjek raditi u svojoj sobi? Jednostavno ti se ne da izii iz te elije, a, Tommy? izazivao je detektiv. Tommy ne odgovori na Volpeov izazov. Bubnjao je razdraljivo prstima po stolu i utio. U redu... Volpe se nasloni u stolici i protegnu. Znojne mrlje pojavie se ispod pazuha majice. Stare, suhe mrlje, nalik na vodene igove. Primijetio je da ih Tommy pogledava i tresnuo akama po stolu. Jesi li ikada bio kod njih? U kui?

 Nisam, odgovori Tommy. Promrmljao je neto. Molim? Nisu me nikada pozvale, ponovi Tommy. Jesi li ikada pokuao ii s jednom od njih? Tommy osjeti isprekidani, brzi ritam njegova glasa, to je znailo da Volpe gubi hladnokrvnost. ujte, ree on ratoborno, znate li vi kako je to da vam netko postavlja sva ta jebena pitanja o nekomu tko vam je drag... tko je mrtav?! Kao da ia kurac! Ja ne uivam u ovom sranju ... Ja uivam, osmjehnu se Volpe. Jesi li pokuao ii s jednom od njih? Jednom sam pozvao Lulu na aicu. Ma nemoj? I to je rekla? Tommy je slijedio obris lubanje na stolu. Da sam kart, ree on tiho. krt? Ne. kart. Bogami... da je meni neka cura rekla... da sam ... Uzeo je no koji je leao do bloka, Tommyjev no. Otvorio ga i zabo u stol. Vjerojatno bih elio da je ubijem. Ma nemojte, izgovori Tommy lijeno. Trudio se da ne reagira na Volpeovu teatralnost. Pa, moda ste ih onda vi ubili. Volpe iskolai oi. Tommy se nervozno hihotao i upirao prstom u bijesnog detektiva. Jest, cerio se, zato ne..., moda ste vi taj. Pogledajte to ste uinili s mojim noem. Da samo vidite svoje oi. Jest, zato ne? ... Moda ste vi taj. Da policajac po imenu Adams nije pokucao na vrata, Volpe je mirne due mogao prihvatiti okladu da e naskoro biti optuen zbog povrede graanskih prava osumnjienoga ili napada s namjerom da osakati. to je, Adams? prodera se detektiv. Uh, neki novi spisi, nita drugo. Pogledao je Tommyja. Stavlja li ga ovaj put iza brave? upita on Volpea. Ne jo. Ja moram na posao, ree Tommy. Ma nemoj? A kamo to danas ide? Dvije klinke dva njezina, 'omiljena' modela, kako to novine vele pokopane su juer. I kamo ona ide na zabavu? Tommy potvrdi. Volpe se naglo uspravi. Sprda se! Gospodin Phelps ima roendan... isti se, ree Volpe. Ej, Tommy, posluaj moj savjet, okani se noeva. Dri se karata,

uje me? Nastavi igrati pasijans. Pokupio je Tommyjev no sa stola i gurnuo ga u ladicu. Hajde, isti se. Tommy izie. U redu, daj mi te spise, ree Volpe Adamsu. Ima li to novo? Je li netko uao u trag onom ... kako se ono zove ... njezinom muu ..., onom koji je ivio s onom Cassellovom? Kriste! Zastao je zanijet mislima. Moe li zamisliti kako ti ljudi ive? etiri umorstva... sve sami prijatelji, a ona veeras ide na zabavu. Pa taj njezin ljokaija od mua. Jo uvijek na slobodi... zato to je ona pustila da pobjegne! Nita zato to je evio njezinu najbolju prijateljicu... to je bio posljednji koji je vidio Cassellovu ivu ... Ona mu daje sveanj zelembaa i alje na sretan put i... Bivi, upade Adams tiho. Molim? Reisler. Njezin bivi mu. Jesi ga vidio odnedavna? Nita nakon onog telefonskog poziva? Traimo ga, odgovori Adams. Ma nemoj? Ba divno. Michael Reisler bio je u prljavoj pregradi oznaenoj GOSPODA. Cijevi iznad pisoara izluivale su riu vodu. Umivaonik je bio zatisnut raskvaenim toaletnim papirom i koktel-ubrusima. Napola ispunjen ustajalom vodom. Samo je pipac s hladnom vodom radio. Bio je to pipac koji si morao drati dok si pokuavao oprati ruke. Zahod nije imao papirnate ubruse. Michael je uzeo rubac koji je pozajmio od crvenokose bio je namirisan, obrubljen ipkom namoio ga pod hladnom vodom i poeo trljati mrlje na kravati. Toke od viskija koje su iarale utosmeu kravatu pretvorile se u smee amebe i nestadoe pod nasuminim nanosima vode. kiljio je u kravatu, a onda pogledao u napuklo zrcalo iznad umivaonika. Nije se moglo rei hoe li se mrlje vratiti kada se voda bude osuila. Drao se za rub umivaonika i naginjao prema zrcalu. Lice je izgledalo kao da boluje od utice..., osim grimiznih sjena kratke otre brade na obrazima, podbratku i gornjoj usni. Usne su bile ispucane, suhe i podbule. Poput koe oko oiju. Podbule od pia. Proao je prstima kroz kosu. udio za tuem, britvicom, amponom ... Za jo jednom aicom. Njegova pratilja za objed

Naa Gospa od ipkasta rupia vjerojatno je postajala nestrpljiva. Iziao je iz zahoda, popravio kravatu i vijugao kroz mraan bar prema loi gdje je ona sjedila. Neonsko svjetlo s oglasa za pivo, koji je visio iznad loe, inilo je njezinu kosu doslovce crvenom. Oi, takoer. Michael je bio spreman da zuri u te divlje crvene oi, ali ne da ugleda kako imaju naoari i itaju izreske koje je ostavio u depu. Smei sako bio je na sjedalu. Sjeao se da ga je prebacio preko pregrade. Zloo, zloo, ree on, trudei se da mu glas ne zvui odve srdito. Posegnuo je za izrescima. Ispali su kad je sako pao na pod. Ona hitrim pokretom skinu naoari i strpa ih u torbu. To je onaj pisac knjige ije linosti kokaju, je l' tako? Ona je fotograf. Ja sam pisac, draga moja, odgovori Michael sarkastino. Ah, da. Pobrkala sam. Glupo, zar ne? Upravo sam itala o tomu... o njezinim slikama. ini se da su zaista udne. Izgledala je nervozna. Poela griskati reckav nokat obojen rumenim lakom. Michael je ispitivao izreske. 'Erotine, nasilne, sadistike. To su neke od rijei kojima se opisuje kolekcija fotografija Laure Mars koja je izloena u galeriji Elaine Cassell u Sohou', itao je. Zato ih nosi uza se? upita ena tiho. Erotine, nasilne, sadistike... Nasmijao se. To su neke od rijei koje opisuju Lauru Mars. Poznaje je? Intimno. Konobarica doe do loe. Jo jednu rundu? predloi Michael vano. ena slegnu ramenima. Ali, draga moja, ti plaa, zar ne? naglasi on. Svakako. Moe, ree ona konobarici. Hvala, Heleno ... Helen, ispravi ga ena. Hvala. Nagnuo se naprijed, otvorio njezine izgriene prste i drao ih njeno svojim rukama. Helen. Trojanska Helen. Hrabra i lijepa. Lice koje je lansiralo tisuu kotskih viskija. Zahihotala je i izvukla ruke. Opet je bila nervozna. uj, uh, Michael, je li tako? Ne znam zato nosa te izreske; znam samo

da su mnoge ene ... zna ... uh, izrezane, umorne... i ja sam itala o toj Lauri Mars i, uh, zna... On teatralno podera izreske i objavi: Ona mi vie nita ne znai. Ali, ako zna uvati tajnu... vrlo vanu tajnu... bio sam oenjen njome. ali se! asna rije. Ali, zato to mora biti tajna? A ... izvrsno. Tvoj um je obilan... poput tvojeg tijela. I to se tie odgovora na to izvrsno, osjetljivo pitanje... Vidi, Helen, ti si ve sama odgovorila. Mnogi Laurini stari poznanici postaju danas novi mrtvaci. Ja nemam elju da se prikljuim tom sve veem popisu. Helen potvrdi. Svakako. Posve razumljivo. Michael turnu komadie novina u dep hlaa. O emu smo ono razgovarali? Prije ... Evropi? Ah, da. To je moj plan, zasada. Mislim da u jednostavno ... Nisi li ti otamo? Molim? Iz Evrope? Evropljanin. Tvoj naglasak i tako dalje ... Latinac, odgovori Michael. Zar ne vidi? Pogledaj moje plamenozagasite oi i crnomanjastu pristalu vanjtinu. Konobarica se vratila, stavila dvije ae na stol i okrenula se automatski prema Helen. Ova otvori torbu i izvadi crvenu konu lisnicu s lanim zlatnim inicijalima. Bila je dobrano debela. No Michael je ve zamijetio da je to od plastinih umetaka za kreditne karte... i da u njima nisu kreditne karte nego fotografije. Amaterske slike neaka, neakinja i pasa. Platila je pie i stavila lisnicu na stol, te kopala po torbi. Michael je digao au i zurio u crvenu lisnicu kroz dvostruki viski. Nije bilo vrijedno truda. ak i ako je nosila tjednu plau, vjerojatno mu ne bi dostajala ni za taksi. Otpio je malo viskija. Bio je daleko od toga da uiva u piu. Ali da ga sauva... to je ve bilo neto drugo. Osamljena dama koja je sjedila s njim bila je dobra za moda jo dvije runde. to je mogao, imao je samo jedan

izbor: razvlaiti velikoduje osamljene dame, piti polagano, govoriti brzo, to je uostalom i inio prije nego je otkrila izreske o Laurinoj izlobi. Michael joj nazdravi. Ona turnu lisnicu u jeftinu vinilsku torbu i stavi je na sjedalo. Izvadila je turpiju za nokte. Odgrizla komadi nokta i poela ga turpijati. Da, nastavi Michael, ini mi se da u upravo to uiniti, jednostavno otii u Evropu na nekoliko mjeseci i dovriti knjigu... Je li? Kakvu to knjigu ita? Metalna turpija je strugala. Piem, odgovori on. Posegnuo je preko stola, uzeo joj turpiju iz ruke i nasmjehnuo se umiljato. Piem je. O, boe, osmjehnu se ona, stalno zaboravljam. Misli da serem bez veze, je li? Aha. Premda izgleda zgodan ispod te brade od tri dana. Stoga, moe srati bez veze. Stisnuo je turpiju ispod stola, premda joj se i dalje osmjehivao. Nije li te strah da moe zavriti u zagrljaju Izbijaa oiju? Da li me se to pokuava rijeiti, sada kada sam ti itavu no plaala pie? Njegov osmijeh ieznu. Promatrao ju je mutnim oima. Bila je zdepasta i pripita i osamljena. Vjerojatno Elaininih godina, moda ak mlaa. Meutim, uasna minka i crvena kosa, vunena haljina i napadni grimizni i crveni i naranasti al, kratki krzneni kaput inilo se od morskog prasenceta inili su je starijom. Kao da nema godina. Upravo tako. Nije pokazivala godine, nego vrijednost, raspoloenje. Bila je poraena i oajna i dovoljno osamljena da se smije alama koje nije smatrala smijenima. Vjerojatno je isto to inila kada je imala osamnaest i vjerojatno e to initi kada joj bude osamdeset, ako ih bude doivjela. Ja znam tko je Izbija oiju, prosikta Michael. Njezine oi se rairie. Nagnula se prema njemu. Tko? Ja, apnu on.

Ona se trgnu, nasloni na ispucani koni naslon i nasmija. Meutim, bilo je oevidno da je uzdrmana. Jedna ruka epala je torbu, a druga kaput. Aaa... pogledaj samo taj izraz predrasude. Turnuo je turpiju u dep sakoa, prebacio ga preko ruke i ustao. To kazuje neto o ovom drutvu. Njihao se pijano. Morao se nasloniti na lou. Neuspjelom genijalnom piscu se smiju. Ali uspjenom ubojici... Nagnuo se naprijed, a ona utonula dublje u sjedalo, pribijala se uza zid. Michael se nasmijao i ispio pie. Nasmijao se njoj, ironiji vlastita iskaza, spustio praznu au i oteturao kroz vrata. ena ga je promatrala. itav prizor bio je zaudan, dirljiv. Kao da je eljela da ostane.

Tommy i policajci ekali su ispred Laurine zgrade. Tommy je stajao ispred ulaza, kraj stranjih vrata limuzine, spreman da ih otvori u asu kada Laura Mars izie. Policajci su sjedili u kolima parkiranim, na autobusnoj stanici s one strane ulice. U posljednjih dvadeset minuta dva patrolna policajca prila su nedoputeno parkiranim kolima, te prinudila detektive da spuste prozor i pokau znake i, uglavnom, otkriju svoj labavo prikriveni identitet. Stoga se Tommy, uglavnom, nije tako loe osjeao ak i ako je gospoica Mars kasnila. Kad se konano pojavila, nosila je veliki dar. Tommy je uzeo paket umotan u srebrni papir, s crvenom ukrasnom vrpcom, pomogao joj da ue u kola, onda joj ga vratio i rekao: Za gospodina Phelpsa, a? Osmjehnula se i kimnula, a Tommy je obiao kola i bacio letimian pogled na policajce. Previjali su novine i stavljali plastine poklopce na alice s kavom. Tommy se popeo u kola, obuzdavajui poriv da u njih uperi prst. Odvojio se od ruba plonika poput razboritog, opreznog vozaa koji ide polagati vozaki ispit. Doao je do prvog prometnog svjetla i tek onda uo skvianje neoznaenih policijskih kola koja su zaokretala za njim. Potresao je glavom i nasmijao se kroz zube. Tommy, emu se smije? upita ona. Uh, oprostite, gospoice Mars. Radi se o onom Mod Squadu iza nas. Jeste li uli kako su 'ogulili' gume? Okrenula se. Neoznaena kola nisu bila daleko iza njih. Ponovno se okrenula naprijed, osjeala se zadovoljnom i sigurnom. Tommy je neko vrijeme vozio u tiini, a onda upitao: A da, to ste mu kupili? Mislim, gospodinu Phelpsu? Izgleda vrlo lijep paket. elite ga iznenaditi? Pa znate da ja ne bih rekao. Moete se pouzdati u mene. Pogledao ju je u retrovizoru. ujte, ree on mirnim, tihim glasom, ne alim se... Hou rei, moete se pouzdati u mene. Znate na to mislim.

Laura uhvati njegov pogled u zrcalu. Tommy je imao prilino ogranienu ljestvicu izraza koju je ona, barem je tako mislila, dobro poznavala. Meutim, sada je izgledao drukiji. Lice nije izraavalo ni prkos, ni obrambenost, ni ono djeako cerenje iza kojeg je obino slijedilo otkrivanje neke tajne ili molba. Zapravo, veeras u njegovu izrazu nije bilo nieg djeakog. Izgledao je kao da... pati. (Bio je to jedini zakljuak koji je mogla izvesti.) Njegovo uobiajeno razuzdano lice otkrivalo je neku vrstu bolne zrelosti. to se dogaa, Tommy? upitala je a da nije znala eli li uti odgovor. On odvrati pogled. Oi se otrgnue od retrovizora i zabuljie u ulicu. Vozio je u tiini. Imam povjerenje u tebe, ree ona nakon nekog vremena. Nema veze. Glas mu je bio hrapav. Kao da je plakao ili suzbijao pla. Tommy, ree Laura tiho, znam da si bio u neprilici ... prije. Sam si mi rekao... Znam da si bio u zatvoru i znam da je moralo biti uasno. No ljudi mogu okrenuti novi list, zar ne? Gospodin Phelps je vjerovao da si kadar to uiniti, inae... inae te nikada ne bi zaposlio..., a ja... ja te, Tommy, ne bih mogla zadrati da nemam povjerenja u tebe. Hvala vam, ree on. Ima li ti povjerenja u mene? On kimnu glavom. Zato mi onda nisi odgovorio? Zato mi nee rei to se dogaa? Nervozan sam, eto to je. Promrmljao je neto za sebe. Ne ujem te. Vi znate zato sam bio u zatvoru, izmeu ostalog zato... zato to sam ubo ovjeka. Dobro mu rasporio ruku. Bio sam klinac i, eto, igrao se razbijaa. I tako, uz onu pljaku, dodali su jo to da sam brz na nou. Kuite? Hou rei, Lulu mi se neprestano mota po glavi i... oprostite. Ne elim vas uznemirivati. Ali, eto... u svakom sluaju ... oni nemaju povjerenja u mene. Pajkani. Briga njih za 'okretanje novog lista' i slino. I, ja neprestano mislim na nju, kuite? ... I ne marim posebno za njih, ali sam uvijek htio da mi ona vjeruje... I htio bih da mi vi... oprostite ... ao mi je, asna rije. Zaboravite na sve, vai? Vi ste uvijek bili dobri prema

meni... A! veeras stvarno izgledate zgodni, gospoice Mars. Uvijek vam to elim rei, ali mi je tako teko da... O, do avola, oprostite mi. Hvala ti, Tommy. Pognuo je ramena i vozio u tiini. Kada su doli na ugao ulice u kojoj je stanovao Donald i dok je Tommy ekao na zeleno svjetlo, Laura se nagnula naprijed i apnula: Darujem mu fotografiju. Snimila sam ga kada nije gledao. Tommy se okrenuo i iscerio se. Lijep poklon. Nali su mjesto za parkiranje neposredno ispred zgrade, to su policajci u neoznaenim kolima, koji su se zaustavili na drugoj strani ulice, takoer smatrali za lijep poklon. Vidi tog sretnika, ree detektiv koji je sjedio do vozaa. Jednostavno doe i nae mjesto. Promatrali su kako Tommy otvara vrata i Laura izlazi iz kola drei veliki paket umotan u srebrni papir. Na sebi je imala svijetlosivi ogrta opiven tamnijom sivom vunom i sivi eir od flanela okrugli eir spljotena oboda kakav nose akoni koji je gotovo skrivao njezino lice. Meutim, nije bilo nikakve dvojbe, iz kola je izila Laura Mars. Lijepe noge, zamijeti drugi detektiv. to se to zapravo tamo gore dogaa? Njezin zastupnik... Ima roendan. I to mu to nosi, deka koji se moe napuhati? Ve ih gore ima pola tuceta 'napuhanih', sudei prema onima koji su nosili darove. Pa ovaj nosi ofer, ree prvi policajac, dok je Tommy ulazio za Laurom u zgradu. inilo se da dizalo nee nikada prispjeti. Tommy je pogledao prema stubitu koje se nalazilo tik do vrata dizala. Zakljuio je da se mogao bez ikakve muke popeti stepenicama, ali gospoica Mars nije htjela ni uti o tomu. I tako, ekao je zajedno s njom, naslanjao se na dugme za dolje i promatrao sporo napredovanje dizala koje se oitovalo na pokazalu iznad ploastih vrata. Kada su se konano popeli, ekali su gotovo isto toliko da Donald otvori vrata. Smijeh i glazba koji su dopirali iz stana

vjerojatno su priguili zvono. Kada se pojavio na vratima, buka provali van i gotovo zagui pozdrav. Zagrlio je Lauru i stisnuo je pun veselja. A onda odmakao od sebe i zavrtio kako bi se mogao diviti njezinu sivom ogrtau. Boanstveno, zakljuio je i pomogao joj da ga skine. Da se zamijenimo, ponudi ona. Donald je imao bijele flanelske hlae, indijske kone sandale i neku vrstu tunike sa irokim rukavima... zacijelo jedne od najotmjenijih bijelih svilenih koulja iz njegove goleme zbirke. Tommy je stajao na pragu i drao dar. Kona jakna i traperice inile su svaku primjedbu o modi nepotrebnom. Pa, ui, ree Donald. Bilo je to sve to je mogao uiniti za njega. Laura je prola kroz predvorje. Veina gostiju bila je okupljena ispred postarije ene u tankoj platnenoj haljini s ruiastim ruinim arama. inilo se da joj je kosa ureena na isti apstraktni nain kao i cvjetni otisak: razbacani crveni i smei uvojci s prigodnim bijelim pramenom koji je iskakao i stvarao prividnu blagdansku atmosferu, kao da je u veoj mjeri nasumice nagomilana nego promiljeno poeljana. Ispod tog uvelike neobuzdanog komadia kose nalazilo se uvelike ivahno lice, nalik na lice iz crtia, koje se neprekidno kretalo, na kojem je svaki izraz bio ljubazno povean zaudne, irom otvorene oi, zijajue O iznenaenja, smijeh koji je proizvodio bundevasto cerekanje. I obrve i vijuge i bore i koa nalik na krep, s crtama koje su oznaavale svaku moguu emociju i koje su, katkada, ile na sve strane. Oi, obrve, usta, lice i dostojanstveno nagomilana kosa djelovali su zajedno sada kad je Donaldova ljubljena tetka Caroline nastavila s priom koju je pripovijedala i zbog koje nitko, osim Donalda, nije uo zvono. Donald je poao naprijed u nakani da objavi Laurin dolazak, ali Laura stavi prst na usta i dade mu znak da eka. ... onda je ostavio djecu ispred samoposluge, u kolima, i njegova biva ena ih ukrala i odletjela s njima u Beloit, pripovijedala je Caroline.

Bert, koji je bio najnemarnije odjeveni gost, uhvati Laurin pogled i mahnu diskretno. Razmijenili su letimine osmijehe i usredoili se na Carolinino pripovijedanje. ... Onda je ona ostavila djecu u kolima ispred praonice i on ih ukrao i vratio u Pennsylvaniju. I tako su djeca provela ljeto bila ukradena i ponovno ukradena! Vjerojatno je to bilo njihovo najljepe ljeto, primijeti Donald. Pa, upravo su mi to rekli, izjavi Caroline. Onda je okrenula lea mladiima koji su se smijali i pljeskali i ugledala Lauru. Poljubac! uzviknu ona i pouri prema Lauri. Donald je uzeo srebrni paket i mahao njime uzbueno. Ej, pogledajte tko je donio najvei dar! Tetka Caroline zagrlila je i poljubila Lauru i povukla je u stranu, a Donald dojurio na sredinu sobe i poeo odmotavati paket. Zdravo tetka Caroline, ree Laura uivajui u mirisu ampona White Shoulders koji je obavijao postariju enu. I onda, Laura, to je novo? Bez obzira na te... Ogledavala se i ugledala Tommyja koji je stajao na pragu i sluao. Primakla se i nastavila povjerljivo: ... Bez obzira na te strane stvari. Mislim da sam zaljubljena. Carolinino lice otkri jedan od onih zapanjujuih kerolajnkih izraza. Prvo se sasvim nabralo, a onda zasjalo od veselja. Ma to veli! Divno! Lice se arilo od naborane sree i istog ponosa. Ludo, zar ne, htjela je rei Laura. Ne bez obzira na te strane stvari, nego upravo zbog njih... nala sam ga... Ljubav, smrt, sudbina nije li sve to tako udno? Na neki nain, bila je uvjerena, Caroline bi razumjela. Upravo kao i Laurina baka. Kao to je i ona sama razumjela i vjerovala u malog smeookog djeaka s turpijom za nokte. Voli ga, Laura. Nenadano, ona osjeti kako joj nedostaje njezina baka. O, kako je eljela da je moe predstaviti njima tetki Caroline, Nevilleu. On bi je takoer volio, tu blagu premda otvorenu staru damu s kristalnom kuglom i vjerom u sve, u astralno putovanje, u due koje dozivaju jedna drugu, u ljubav

koja lijei svaku zemaljsku bolest. Kako su se samo njezini roditelji sramili tih udnih vjerovanja. I Laure, kada je poela pokazivati sklonosti ..., oponaati bakinu ekscentrinost. Sasvim nenadano, sjetila se neega i gotovo se nasmijala. Naravno, bila je mala, tako da nije mogla biti posve sigurna, pa ipak inilo se da se sjea kako je svakoga jutra, nakon to je jedan od njezinih udnih snova bio opisan, majka istila sobu usisivaem za prainu, Usisala bi Laurin pahuljast malen prostira, opraila lutke i police za knjige, ak i bijeli nabrani baldahin s metalnim kolutovima. Majka je htjela po svaku cijenu oistiti sobu od duhova, osloboditi kuu od utvara koje je baka podupirala, usisati nie demone ravno iz Grosse Pointa. O, boe! vrisnu Donald. to je ovo? ... Kada je napravljena? Odmotao je dar i pokazivao veliki poveani portret na ravnoj podlozi. Bilo je oevidno da je iskreno iznenaen i zadovoljan fotografijom. Kada nisi gledao, ree Laura. A, divna je! Tommy se jo uvijek motao oko ulaza. Laura se ispria i ode do njega. Tommy, ao mi je. Doi po mene za sat. Za sat? U redu... Pa, nemam ba bogzna to raditi... Njegova zlovolja, napueno lice i dranje uinie je nervoznom. Htjela je da bude sretna, zbog Donalda. Sebe same. Tommyjeve oi kao da su osuivale. Bio je alostan, izgubljen, bijedan, a ona se jednostavno nije htjela suoiti s tom stvarnou. Ne sada. Tommy... to je tvoj problem. Rijei ga, ree ona. Molim te. Vratila se do tetke Caroline. Donald je prisustvovao kratkom razgovoru. Priao je Tommyju dok se ovaj spremao da izie. Ostavit emo ti komad kolaa. Tommy gurnu ake u depove. Ti si komad kolaa, ree on i odulja se prema dizalu. Donald je zalupnuo vratima, premda nije mogao odoljeti a da ne proviri kroz rupicu. Tommy je pozvao dizalo i stavio nogu na visoku pepeljaru. Izvadio je snop karata i mijeao ih. Lice mu je bilo otresito. Noga ljutito, nestrpljivo udarala o pepeljaru

napunjenu pijeskom. Prsti su prebirali po kartama istom uzrujanom estinom. Uz ostale poroke jo i perverzno zirkanje, prekori ga Nicky. Donald pusti da metalni zaklopac padne na rupicu, okrenu se i osmjehnu umiljato. U nekim okolnostima, ree on, virenje moe biti bolji dio sranosti. Nicky povede Donalda u sobu za dnevni boravak, gdje je ekao kola gotovo isto tako svean kao i tetka Caroline. Dok je Donald prilazio, Bert je zapalio posljednju svijeu i onda je itava grupa zapjevala. est mukaraca, tetka Caroline i Laura pretvorie jer on je super momak u neto to je podsjealo na predkolsku pjesmicu. Samo je na jednom mjestu, kod rijei on je, ta mala amaterska zborna grupa uspijevala postii stanoviti sklad. Sibilant je zvuao poput pare u jeftinom radijatoru. Ispostavilo se da je Nicky najvei krivac. Forsirao je i pojaavao nemuki glas dok nije postalo jasno da on zapravo pjeva: Jer on jest super momak, namjesto: On je. Negdje izmeu znamo i mi svi, zauo se telefon. Tetka Caroline pljesnu Nickyja po stranjici dok je ila prema telefonu. Vratila se odmah i apnula Lauri: Za tebe... Mukarac. Laura pouri do telefona. Neville? upita ona. A onda problijedi. Michael?... Michael, gdje si? Pjesma je zaguila razgovor. Tetka Caroline bacila je pogled prema telefonu i nasmjehnula se dobrohotno onomu to je izgledalo kao ljubavna raspra izmeu Laure i njezina novog deka. Nicky je zamijetio razoaranje i prisilne kretnje. Bert takoer. No Donald je istodobno puhao u svijee i kada su se sve osim jedne ugasile, okrenuo se prema Bertu i primijetio da uvijek postoji nekakav pizdonja koji podvali aljivu svijeu. Bilo je jasno da optuuje Berta. Ovaj ugasi posljednju svijeu. Sretan roendan, dragi. Iscerio se pakosno, premda se inilo da je iznenaen vlastitim rijeima. Donald je, meutim, bio oduevljen. Moete li zamisliti da je ta kovrasta vila prava? Uz pomo tetke Caroline, Donald poe rezati kola. Dok je dijelio komade, on objavi: ujte, imate

petnaest sekundi da to smotate... a onda emo, zahtijevam to, igrati brid. Laura je spustila slualicu. Kada je Donald doao do nje, ruka joj je jo uvijek poivala na telefonu. On joj predade tanjur s dobrano velikim komadom kolaa. I ti mora igrati, ree on. Opazio je zabrinuti izraz lica i okrenuo se prema gostima. Poinjemo za nekoliko minuta, viknu. Spustio je tanjur s kolaem. Oh, ne... to sad? upita on Lauru i izvede je iz sobe. Tko je sada umoren? Nije vie izgledala toliko zbunjena koliko sumorna. Nije to, uvjeri ga ona. Michael... Michael je nazvao. Moram k njemu. to time misli, ,moram k njemu'? eka u praonici u Brooklynu. S kim je? S prijateljima, Haigom i Haigom? Ne. Jednostavno se... probudio tamo. Ima samo est centi u depu i govori da e se ubiti. Donald je uze za ruke. Laura, uj to ti velim: to ako on tebe ubije? Michael e ubiti Michaela. To je jedina osoba koju e on ubiti. Ne slaem se. Donalde. Nije sasvim tono znala kako da mu objasni, pokuava li uvjeriti njega ili samu sebe. Donalde, one noi kada je Elaine ubijena... taj ovjek je doao k meni... prestraen. Doao po novce i otiao. Ne. Mogla sam biti... ovjena prema njemu. Ima pravo o meni. Mrzila sam njegovu slabost. I uvijek inila da pati zbog toga, Donald slegnu ramenima, neuvjeren. U redu. Ako je tako, neka te onda nai prijatelji tamo vani odvezu do njega. Ne, ree Laura mirno. Nemam namjeru odvesti policajce do njega... Ali ne znam kako da proem mimo njih. Pa. Bio je zbunjen. Tetka Caroline pozva: Ej, vas dvoje; idemo igrati.

 Dolazim, draga, odgovori Donald. Zamiljenu usredotoenost na njegovu licu zamijeni vragolasto cerenje. Jednostavno mora otii, a? Kimnula je, ekala, izgledala zbunjena. Donald je otvorio ormar i izvadio sivi ogrta i eir. Onda ju je poveo kroz predvorje prema svojoj sobi. U redu, ree dok su ulazili, imam ideju. Zatvorio je tiho vrata za njima i odveo je do zrcala. Stajali su jedno do drugoga, Laura je zurila u njegov odraz, nestrpljiva, zbunjena. Donald se jo uvijek cerio vragolasto. A onda njoj postade jasno. Odvratila je pogled od zrcala, pogledala Donalda i prasnula u smijeh. Ne bih nikada... Zinula je i hihotala se. O, Donalde... Ti si pravi manijak. Nee nam uspjeti! Draga, to je nadasve bila tvoja ideja! Zbacila je cipele, popela se na prste i poljubila ga. Sretan ti roendan, nemogua gospoice. Ne treba naglaavati spol, ree on sarkastino. Zagrlio ju je naas, a onda se poeo skidati. Tko... Porunik?... Ma daj! Detektiv koji je sjedio u neoznaenim kolima izbaci cigaretu kroz prozor. S njom? Nikako. Jest, inzistirao je drugi policajac. I evi je? ... Neee. U redu, neee. Neville? Tako ujem ... Policajac koji je sjedio za upravljaem parkiranih kola upravo je htio razjasniti, no onda nenadano viknuo: Ej, pogledaj! Okrenuli su se prema osvijetljenom predvorju Donaldove zgrade. Vrata su se otvorila i ena izila na ulicu. Ona, ree neuvjerljivi policajac. Laura Mars pogleda ih ispod irokog oboda i pouri niz ulicu. Udaljivala se od njih i vlastitih parkiranih kola. uli su lako isprekidano kuckanje peta po asfaltu dok je nestajala u mraku. Kog vraga ide od kola? Gdje joj je ofer?

Bit e bolje da provjerimo, ree prvi policajac. Aha. Neu da me prati glas da sam izgubio njegovu djevojku!; Ja jo uvijek mislim da fantazira, ree njegov drug, ali ipak vozi, vozi, bogamu, prije nego nam umakne. Premda je ulica bila uska, uspjeli su okrenuti kola nakon tri nagla trzaja i pojuriti za enom u sivom ogrtau. Dok su njihova stranja svjetla nestajala u mraku, vrata predvorja ponovno se otvorie. Vitak mukarac u bijelim flanelskim hlaama pouri prema kolima, otkljua ih, sjede za upravlja, namjesti sjedalo i odveze se. Uh, gospoice Mars? ... pozva policajac koji je sjedio do vozaa. ena je i dalje urila polumranom ulicom. Kamo idete? Neoznaena kola uhvatie korak s nervoznom, naoko pripitom enom. Neto nije u redu s njom. Ne hoda kako treba, apnu voza. Gospoice Mars, dopustite da vas povezemo. Izgledalo je da ena u ogrtau postaje nemirnija, te kola konano stadoe uz nju i jedan od policajaca iskoi van. Detektiv koji je ostao u kolima zinu od uda. Ili se njegov drug smanjio gotovo za glavu ili je Laura Mars otkrila tajnu Wonder Breada. Istodobno, policajac koji je urio uz Lauru viknu: Ej, ekaj malo. to je ovo? Vi niste gospoica Mars! Donald Phelps rairi svoje patricijske nosnice i velianstveni sivi ogrta i ree naprsito: Niti ste vi Kojak. I to to dokazuje? Ej, to je on, doviknu policajac drugu u kolima. Ej, kog vraga jurcate okolo odjeveni kao gospoica Mars? Donald stisnu usta zlovoljno i odgovori: Danas je moj roendan. Mogu biti tko god hou! ekaj malo, kujin sine! Gdje je gospoica Mars? Kujin sine!? vrisnu Donald bijesno. E, sada je dosta! Neu da idem s tobom? Zbunjeni, razbjenjeni policajac zamahnu akom koja je bila velika poput skonog zgloba. Donaldova torba udari ga ravno u eljust, a onda uslijedi napad na glavu i ramena. Udarci su odzvanjali poput basa u nekom rock-sastavu.

Torba je ritmiki lupala po detektivu, dok je Donald improvizirao rijei pjesme. Policijska surovost! Policijska neovjenost! pjevao je falsetom. Bum! Tras! Kukavika mo! Silovanje! Silovanje! Policijska surovost! Policijska neovjenost! Zapravo, bio je to vie ragtime nego rock. Za ime boga, pusti ga i ulazi u kola, viknu detektiv. Ja da njega pustim?! dreknu njegov drug. Kukavika mo! vrisnu Donald Phelps i ponovno lupnu bijesnog, nespretnog pajkana. Silovanje! Silovanje! I trebalo bi ti! prosikta detektiv dok se branio od Donaldove torbe. A onda se okrenuo i pobjegao u sigurnost kola u daleko sigurnijoj potrazi za stvarnom Laurom. Kola jurnue natrag, u susret farovima i dreci taksi trube. Dok su se nesretni detektivi pokuavali izvui iz uske ulice koja je najedanput bila zakrena prometom, Laura je vozila prema Brooklynu. Ila je na jug, prema mostu, pokuavala se sjetiti adrese koju je Michael promrmljao. Sjetila se imena ulice, zapravo kako je zvualo, premda ni ona ni Michael nisu sasvim tono znali gdje se nalazi. Postojale su dvije alternative. Kada doe u juni dio grada, moe upitati policajca ili taksista za smjer. Moda e ime ulice biti poznato nekomu tko pozna Brooklyn. Ili, moe stati kod neke telefonske govornice i traiti pod Praonice u oglasnom dijelu imenika, sve dok ne nae adresu koja zvui kako treba. Problem je u tomu to govornica na Manhattanu vjerojatno nema telefonski imenik Brooklyna. Pomislila je na non-stop drogeriju ili hotel u kojem njezin kostim nee izgledati upadljiv niti sumnjiv. Drogeriju ili hotel u kojem moe nai imenike za svih pet okruga. Nije uope dolazilo u obzir da nazove obavijesti. Morala bi dati tono ime i adresu, a na kraju bi dobila beskoristan telefonski broj. Prokletstvo. Trebalo je upitati Michaela za broj telefona. Ako je mogao nazvati, morao je biti toliko trijezan da joj dade svoj broj. Pokuala se sjetiti: Gdje si? Govori jasno, molim te, Ne

razumijem te. Michael. Da, Brooklyn. Ali gdje, Michael? Jasno... gdje? Michael, ti prokleto, nemono kopile, mislila je. I onda se, nenadano, neobjanjivo, poela bojati. Ali ne za Michaela. Zgrabila je upravlja, koji je poeo vibrirati pod zahvatom. Nije imala pojma kada je vritavo elektronsko cviljenje provalilo u lubanju, kada se, poput nokata na kolskoj ploi, uspuzalo uz hrptenjau i ulo u mali mozak. Drala je upravlja, trudila se da ostane u prometnoj liniji i uvrsti zamagljen pogled na stranja svjetla kola koja su ila ispred nje. krgutala je zubima kako bi obuzdala vrisak kada je ugledala predvorje Donaldove zgrade i... sebe samu. Nemogue! Bila je na stubitu, izmeu dva kata, na lijevoj strani od dizala. Zurila je u sebe, u enu u sivom ogrtau i eiru koja eka ispred dizala. Jo jedanput, osjetila je kako namisao ubojice struji kroz nju, vodi je lagano niz stepenice u susret samoj sebi. Svjetlo iznad dizala prelo je s broja pet na etiri. ena je skinula eir i potresla kosom. Donald! Laura naglo okrenu kola ulijevo. ula je koenje i skvianje guma oko sebe, ali nije mogla vidjeti kroz omaglicu. Znala je samo to da ide natrag prema zgradi, Donaldu, ubojici... Nemoj! vrisnula je. Ta jedna jedina zapovijed odzvanjala je u njezinim uima. ekaj! Nemoj! Zaklinjala je ubojicu. Nije upozoravala Donalda, niti besciljno oplakivala vlastitu agoniju. Molila je ubojicu, nagovarala ga, zapovijedala mu, gledala njegovim oima pokazalo iznad dizala, Donalda koji se smjekao, nesvjestan onoga to se dogaa... a onda mrak. Ne tamu noi, nego mrak, kao da je netko spustio zastor, kao da je ubojica zatvorio oi. I onda je ponovno vidjela cestu. Nutarnji vrisak se stiao i Laura dade gas. Vozila je nesmotreno. Jurila kroz crvena svjetla, pretjecala kola i kamione, molila da je policajci opaze i pokuaju uhvatiti, jer bi ih tako odvela do ubojice prije nego ubije Donalda. Sve se dogodilo u jednom jedinom trenu. Ponovno je gledala ubojiinim oima, slijedila njegovu nakanu, plan. Ila je prema

Danaldu; vrata dizala su se otvorila; shvatila je... da je njezina suludo glasna molba dosegla i gotovo zaustavila ubojicu. Da je bila izgubljena onoga trenutka kada se usredotoila na njegovo hvatanje. Kao da se naas borio s njom protiv vlastite uasne pohote... i onda se osjetio izdanim. Zvijer, o kojoj je Neville govorio, ponovno je imala vlast u svojim rukama, slijedila Phelpsa u dizalo i Laura, obrvana strahovitim, zaglunim krikom, ugledala Donaldovo lice, sablasni izraz prepoznavanja, kruti uas u njegovim oima koje obli krv. Pokrila je rukama oi, pala na upravlja, osjetila kako se okree uz obraz, dok su kola poskoila preko ruba plonika. Negdje u daljini prsnulo je staklo... farovi, izlog, vjetrobran, vlastite njezine oi, mozak, tijelo. Sve se smrskalo. Bilo je crveno od krvi. ak i njezino grlo, koje je vritalo i vritalo i vritalo: Michael, kako si znao da sam kod Donalda? Eno ti je. Plavokosi staist s kirurkog odjela, koji je deurao u hitnoj, pokaza Lauru uzbuenoj bolniarki. Jesi li uspio saznati tko je 'Michael'? Svakako, odgovori staist. Bivi mu. Trae ga pajkani. O, izusti mlada bolniarka. inilo se da je razoarana. Zato? Hou rei, emu takvo 'O'? O, ne znam... Mislila sam da e moda biti neto doista tajanstveno zna, kao 'Pupoljak'. 'Pupoljak'. Bio je izgubljen. Aha. Zna, u Graaninu Kaneu ... kada on umire i apue: 'Pupoljak, Pupoljak.' Uh, nisam proitao bestseler jo od Gravove Anatomije, ree ovaj nesigurno. To je film, a ne roman, primijeti bolniarka i namjerno skrenu panju na hrpu papira koja je leala pred, njom. Automatska vrata se otvorie i bolniar proe s Laurom, koja je sjedila u stolici na kotaima, prema policijskim ambulantnim kolima. Nevilleov kaput bio je prebaen preko njezinih koljena. Detektiv je iao pored stolice s rukama zavuenim u depove. Kada su proli jaka neonska svjetla hitne pomoi, on pogladi

Lauru po kosi, uze je za ruku, otpusti bolniara i sam je unese u ambulantna kola. Zgodna mlada bolniarka gledala je za kolima. to misli, je li on Izbija oiju? upita ona staista. Tko, on? To je porunik... Provjerio je svoje biljeke. Porunik Neville, PGNY. Ne on. Michael... njezin bivi mu. to misli, je li on taj? Staist se nagne preko stola, podupre bradu rukama i zabulji u njezine sivozelene oi. Ne, ti si ta. Ma daj, ozbiljno! Ozbiljno, jedino ega se ona sjea jest da ju je nazvao netko tko je tvrdio da je njezin bivi starac... Ali, bio je toliko pod gasom ili se pretvarao da ona ak ni ne zna sigurno je li to bio on. Mlada bolniarka protrnu. Boe, znai mogao je biti bilo tko, zar ne? kripava nosila dokotrljae se niz hodnik i zaustavie kraj ulaza u hitnu. Ima cigaretu? upita bolniar. Staist mu prui kutiju i ovaj izvadi cigaretu i zataknu je za uho, potujui upozorenje Zabranjeno puenje koje se nalazilo na stolu. U sluaju da nisi uo, ree zelenooka bolniarka zvanino, puenje kodi zdravlju. O, upozorit u ga, neizostavno, ree bolniar i pokaza na pokriveno tijelo koje je lealo na nosilima. Ej, gdje je odjeljenje sudske medicine? Staist pokaza na hodnik. Slijedi zelene strelice. Vai. I hvala, odgovori bolniar. Povukao je plahtu preko stopala trupla, koje je udnovato visilo s nosila, i krenuo niz hodnik. Jesi li vidio, apnu bolniarka, kako je noga tog ovjeka... tog mrtvaca nabijena u onu cipelu? Imao je cipelu. Hou rei, ensku cipelu...

Policijska ambulantna kola ula su u Laurinu ulicu. Neville je pomogao Lauri da izie i doviknuo vozau: Hvala lijepo, Bobby. Ovaj je pozdravio i odvezao se, a Neville je pomogao Lauri da se popne na plonik i poveo je prema bronanim i staklenim vratima. Hodala je polagano. Prije nego su je otpustili iz hitne, izvrili su temeljit pregled i proglasili je vrlo sretnom jer je nekim udom pretrpjela tek manje povrede ogrebotine, povrinske zasjekotine i jedan ili dva nategnuta miia. 'Kuka oko njezina struka pruala je utjehu i sigurnost. Naslonila se na njega dok su ulazili u zgradu. Naslonila je glavu na njegovo rame i utisnula uho u prekrasnu smeu majicu, mekanu, toplu majicu. Meutim, znala je isto tako da gura obraz u njega zato to ne eli uti ono to govori. Hou rei, ja sam nadasve vraki ljubomoran. Zatvorila je oi. Neurolog je rekao da je sve u redu. Pa ipak, ne bi imala nita protiv toga da osjeti malu vrtoglavicu. Da jednostavno zatvori oi i onesvijesti se poput prave dame, utone u njegov zagrljaj i tako izbjegne neizbjeno. Jednostavno se htjela malo odmoriti?. Priznajem, nastavio je Neville, dok ju je vodio prema dizalu, onaj tvoj bivi mu... ne da mi mira ... Neville, ree ona tiho, kako da ti objasnim ja volim tebe a ne Michaela. Vrata dizala su se otvorila. Laura se naas ukoila. Neville ju je pogledao i shvatio. Opet si vidjela, zar ne? No sada sam ja ovdje. Pomogao joj je da ue i pustio da sakrije lice u njegov prsni ko. Zagrlio ju je i drao tako sve dok se dizalo nije zaustavilo. Onda je povukao vrata, obuhvatio je oko struka i poao s njom niz hodnik. Vjerujem ... vjerujem da me voli, ree on kada su doli do ulaznih vrata, ali bilo kako bilo..., kao detektiv koji radi na ovom sluaju... jednostavno se razbjesnim kad ini ovakve gluposti.

utjela je. Otvorila vrata i zapalila svjetlo, uzela ga za ruku i povela u sobu za dnevni boravak. Stala je kraj jedne od hladnih sivih sofa. Blag odsjev svjetlosti koja je prodirala iz predvorja irio se po bogatom sagu, svjetlucao na elinom staklenom stoliu, natapao mranu raskonu sobu specifinom njujorkom arolijom. Jedan zid prostrane sive sobe, kako tople, tako i hladne sive boje, bio je od stakla. Gledao je na usku terasu koja se prostirala itavom duljinom stana i imala ogradu od opeke visoku oko etiri stope. S druge strane Central Park, istona strana Manhattana i mostovi koji su vodili u druge okruge, druge svjetove ocrtane u daljini, svjetlucali su gdje god se sjalo neko ulino svjetlo ili prozor ili arulje na mostu ili farovi kola. Zabuljili su se u panoramu grada. A onda se Laura naglo okrenula, prela preko sobe i zapalila svjetlo. Nakrenula je glavu i usredotoila se na Nevillea. Smijeak se pojavio na njezinim usnama lijeni, tuni smijeak poznavanja i melankolije. Mislim da je ovo naa prva svaa. Iznenadila ga je. Okrenuo se, naprezao da razumije njezine rijei, smijeak, vanost trenutka. Konano, nije bilo vano to je mislila, osim da je tu, sigurna. Nasmijeio se, zahvalan za to. Priao joj je, zagrlio je, podigao glavu onom svojstvenom, poznatom blagou. Njenost obuzdane strasti: velika, snana ruka koja je dokazivala svoju mo izvanredno blago. Podigao je njezinu bradu i pognuo glavu prelazio lagano preko njezinih usana sve dok se ne otvorie. A onda ju je poljubio, snano i strastveno, I ona se gotovo nasmijala kada je, obuzeta divljom eljom koju je dodir izazvao u njoj, ula kako joj veli: Ej, drago mi je to je sve u redu. Gotovo se nasmijala, zaplakala. Zna, ne mogu vie plakati, ree ona nenadano. Nisam mogla plakati za Donaldom. Jednostavno ne mogu vie plakati. On je pogladi i proapta u uho: Meni ne treba puno pa da se rasplaem. Pogotovu ako je u pitanju lo ratni film. Ona ga odgurnu i nasmija se. Voljela ga je. Jesi li za kavicu ili pie?

 Jesam, odgovori on. ekao je da vidi hoe li pogoditi, a onda se iscerio. Crnu kavu i...? Rakiju? Odlino... uj ti, zar me tako dobro poznaje da si kadra itati moje misli? ao mi je, izgovori ona brzo. Ne, nema razloga. Ponovno ju je zagrlio i protrljao lice o njezino. Ja elim da je tako. Oduvijek sam elio... da nas dvoje... ponemo sliiti jedno drugome onako kako stari ljudi i njihovi psi slie jedni drugima. Nasmjehnula se na usporedbu. Umorna sam, Neville, povjeri se ona nenadano. Umorna od toga da budem 'jaka' i 'hrabra' i 'pravi profesionalac'... Neville, postoji li nekakav nain da pobjegnemo od... od ovoga prije nego me otjera u ludilo? Nee jo dugo potrajati. inilo se da je siguran. Zurila je u njega i ekala. Veeras je zabrazdio, s Donaldom. Velim ti, gotovo je spreman da pogrijei. Laura nije mogla sakriti razoaranje. Gotovo spreman, ponovila je i potresla glavom. Jedna kava i dvije rakije... u redu. Nasmijeila se prisilno. U kuhinju, porunie. Zaustavio ju je. Laura imam est tjedana odmora. U Vermontu je jedna prazna kua... vlasnitvo nekih mojih prijatelja. Imam kljueve ... Vai. Idemo im uhvatim tog ovjeka, ree on. Odjurit emo poput vjetra. O, boe, to prije... Naskoro, naskoro, uvjeri je on. Ej, gdje je kuhinja? Ona upre prstom. A to je ono? Moja radna soba, moje gnijezdo... Hoe li pogledati? A ono? Spavaonica. Hoe li pogledati? upita on. Ona se nasmija i nasloni glavu na njegovo rame. O, Neville, zar sam mogla ivjeti bez tebe? Uzeo ju je u zagrljaj. Gurnuo hladan nos u njezin vrat i mazio se, prodro izmeu brade i kljune kosti, utonuo u toplinu vrata. Nisi mogla, odgovori on.

A onda se na vratima zaulo kucanje; ona se naglo pokrenula, iznenaena, i bubnula finom jagodinom kosti o njegov nos. On je hitnu na sofu, paljivo protrlja nos i ode do vrata. Volpe ue u predvorje i zaustavi se. Detektiv Adams ostao je ekati u hodniku. Primijetio je Lauru i uljudno kimnuo glavom, dok su Neville i Volpe vodili kratak, tih razgovor. Laura se uzaludno naprezala da uje o emu razgovaraju. Na kraju, Neville ree: Dolazim, odmah, a Volpe zakopa koni kaput i izie. to se dogaa? upita ona. Neville uze kaput koji je leao na stoliu u predvorju i krenu prema njoj. ini se da ga imamo, ree on dok se odjevao. Tko je? Rei u ti kad bude gotovo. Posegnuo je rukom u kaput i opipao dep. Meutim, ti ima pucu, je li tako? Ona kimnu i ustade. U spavaonici je, ree tiho. Fino. Ne daj se. Spremao se da ode. Meutim, sudei prema njegovom licu, dranju, nenadanom energinom profesionalizmu, bila je svjesna da je ve otiao. Nainila je korak prema njemu. Neville? Okrenuo se i zabuljio u nju. Izgledao je posve zaokupljen mislima. Lice je bilo hladno djelotvorno i gotovo zastraujue nepoznato. A onda kao da je netko skinuo povez s njegovih oiju; mirkao je i ponovno je doveo u arite. Neosjeajne smee oi postale su opet blage, a eljust se opustila. Laura, daj da se jednostavno popnemo na to brdo i nikada vie ne siemo. Sada, odmah, molila je ona tiho. On je poljubi. Gledao ju je, zibao joj glavu rukama i ona je znala da eli ostati. Naskoro, obea on. Zatvorila je vrata za njim. Vratila se u praznu sobu, otila do prozora i pogledala u maglovito zvjezdano nebo. A onda, nenadano, pojurila natrag prema vratima, zakljuala ih i povukla zasun. Zatim je nalila aicu rakije.

Ve je bio dan kad su se Volpe i Neville dovezli pred zgradu iz suprotnog smjera ulice. Dvoja patrolna kola stajala su ispred ulaza. Neoznaena kola, u kojima je etvoro policajaca razgledalo opremu dostatnu da se njome suzbije mali preokret, bila su napadno parkirana u zabranjenoj zoni. Ljudi iz susjedstva okupljali su se na pristojnoj udaljenosti od mjesta dogaaja. ene i djeca izvirivali su kroz prozore koji su gledali na ulicu. Neki su ve stavili jastuke na daske prozora. Neki dijelili okolade i voe stanarima iz dvorinih stanova, koji su doli vidjeti to se dogaa. Male grupe mukaraca okupile su se na zaravancima i ulici; limenke piva ile su od ruke do ruke, razmiljanja od usta do usta. Tu i tamo, mlada djevojka dobila je preutno doputenje da im se prikljui, no jedino ako je bila pod nadzorom svojeg deka. Neville se propitao kod policajaca o situaciji, a onda slijedio Volpea u zgradu i popeo se uskim stepenicama na trei kat. Na kraju hodnika; vrata stana bila su ve provaljena. Volpe je iao po stanu i jo jedanput pregledao otvorene ormare i izvuene ladice. Neville je sjeo na lak leaj uza zid. Uzeo je u ruke hrpu fotografija, koje su policajci u prizemlju opisali, i poeo ih mijeati. Veina lica bila je poznata; poglavito fotografije Lulu i Michele. Premda Neville nije bio upuen u fotografiranje, bilo je jasno da snimke predstavljaju kart: odve tamne, odve svijetle, odve nepravilne. Meu fotografijama bio je i dobrano veliki broj portreta Laure Mars. Neville se naslonio na zid i ekao. Telefon se nalazio na klimavom drvenom stoliu kraj prozora. Kada je zazvonio, Volpe die slualicu. Ovdje Tommy. Dajte mi porunika Nevillea. Volpe prui slualicu. On. eli razgovarati s tobom. Neville prijee preko sobe i uze slualicu. Okrenuo se prema prozoru, koliko da sprijei Volpea u prislukivanju, toliko i da provjeri ulicu. Tommy, gdje se nalazi? upita on mirno. Pustite vi to gdje sam ja. Policajci su pokrivali ulicu. Dva ovjeka stajala su u prolazu izmeu Tommyjeve i susjedne zgrade. Prolaz se zavravao zidom od opeke. Izmeu opeka i stranje strane zgrade nalazila se

promajnica. Telefonska govornica bila je takoer vidljiva, iza promajnice i slijepog prolaza, na uglu slijedee ulice. Bila je gotovo zaklonjena parkiranim kombijem. Meutim, gledajui s treeg kata, Neville je mogao vidjeti Tommyja koji je uao u govornici. Tommy, u neprilici si, ree Neville. Kani li doi? Ja samo... Znam da jesam..., ali ja samo hou najprije razgovarati s vama. Volpe je iao prema prozoru. Neville se okrenuo i njegova lea zaklonie vidik. Gdje eli da razgovaramo? Tu gdje ste, odgovori Tommy. Ali neu nikakvih policajaca. Samo ... Upravo odlaze. Doi da razgovaramo. Natkrio je slualicu rukom. Volpe, povuci ih s ulice i zabavi se neim neko vrijeme. Ovaj ga bijesno pogleda, a onda ree: Svakako, efe. Vjerojatno bi zalupio vratima da nisu ve opasno visila na arkama. Neville proe kroz stan. Kuhinja je bila neista, premda ne i neuredna. Zapravo, ovjek je mogao osjetiti, gotovo vidjeti, spartanski... uzaludni napor da se mjesto spasi od smrada i propadanja. Sve je bilo pokriveno slojem neistoe, a zid iza pei bio je izboen, oguljen. Na polici bilo je sloeno nekoliko zdjela i neko posue. Otvorio je hladnjak. Reetke su bile zarale, prazne, osim pola pinte mlijeka i dvije limenke pepsikole i kiselkaste lokve na dnu pregrada. buka izmeu hladnjaka i dovratnika bila je otkinuta i otkrivala goleme povrine drvenih letvica. U drvetu su se vidjeli zasjeci, a na preostaloj buci udni mali oiljci. Zid je izgledao poput ploe za bacanje strelica, premda oiljci nisu bili rupe, nego zasjeci od noeva, ne od strelica. Neville se vrati u malu sobu i pogleda kroz prozor. Patrolna kola su odlazila, a male grupe znatieljnika se razilazile. Pogledao je na ulicu iza zgrade, prema telefonskoj govornici. Kombi je nestao. Govornica je bila prazna. Okrenuo se i ispitivao sobu, lagano, dokono ... Pukotine u buci, poderani linoleum i prebojeni

metalni strop, uski, raspremljeni leaj s kojeg je uta posteljina padala na pod, na fotografije. Soba je pripadala osamljenom, oajnom djeaku. Naputenom djeaku koji se titio noevima od mraka, noi, tjeio se fotografijama i fantazijama. Sama soba bila je fotografija. Slika siromatine ... materijalne, duhovne, osamljene, bezosjeajne siromatine. Gdje je njegova majka, pomisli on nenadano. Ima li oca? Na stepenicama se zaue koraci. Neville sjede na leaj. Nasloni se na prljavi zid. ekao je. Nekoliko trenutaka kasnije, vrata se otvorie i Tommy ue u sobu. Oi su mu arale po sobi. Pretraivale majuni stan. Poput Nevilleovih, obuhvatile su svaku stvar, premda brzo i plaljivo. U redu, ree Tommy. U redu... Vidite, ne bih nikada doao da sam stvarno poinio ta... Dok je govorio, otiao je do stolia kraj prozora i poeo se pretraivati. Ispraznio je depove, odloio no, preao rukama preko nogu, rairio ruke i onda opipao prsni ko i bokove. Pretraio se temeljito dok je govorio. Neville ga prekinu. Tommy, bolje e biti da ti proitam graanska prava ... Znam ja svoja prava, ovjee, ree on brzo. Kuite ... da sam doista poinio te zloine, bio bih na pola puta do Kanade, a vjerujte mi, ja znam kako da uem u Kanadu. A kad tamo, evo to se dogodilo. Kratio sam vrijeme u prizemlju... i kada je trebalo otii po gospoicu Mars, pozvao sam dizalo ... Pogledao je fotografije, onda Nevillea. Oi su mu sijevnule od bijesa. ujte, uao sam u dizalo i ugledao ga... Donalda ... tijelo ... i ruke mi se poele tresti. I tako, kao budala, pobjegao sam glavom bez obzira. Otiao u bar, popio neto i bacao pasijans... Izvukao je nekoliko dolara iz izme i stavio ih na stoli, pored noa i sitnia koji je izvadio iz depa. Nastavio se pretraivati. Zavukao je ruku u kockastu flanelsku koulju s koje je nedostajalo jedno dugme, a jedno visilo na koncu. Izvadio je snop karata. Ponovno turnuo ruku i izvukao jo dvije ute karte, a

onda opipao koulju dajui mu na znanje da je sada doista prazna. Jest, dakle, kao to rekoh, bacao sam pasijans. Pokazao mu je karte i vratio ih na stoli. I pokuavao razmisliti o... I onda, ne znam ni sam zato, no uljam se kroz stranja vrata od bara... i velim samome sebi, kao, ej, to to radi, ovjee? Stranja vrata... kida. Od ega? Nisi nita uinio. I oni ne mogu dokazati da si uinio, jer nisi uinio. I tako, doao sam ovamo. Znao sam da ete biti ovdje. U svakom sluaju, ne zaboravite, doao sam ovamo. Zato ... Neville lagano ustade. Tommy, kada si bacao pasijans, upita on, kako je ispalo? Tommy se zabulji u njega. Onda odvrati pogled. Pogledao je kroz prozor, zatim natrag u sobu. Na pod i fotografije. Ovaj put izraz lica nije mu se promijenio. Jednostavno ih je gledao. Uljivo, odgovori on. Ni jednom nije izilo. Dugujem sebi oko est stotki. Iz hodnika dopre nekakav tropot. Tommy se trgnuo. Neville je takoer uo. A onda je sve ponovno bilo mirno. Neville je zurio u Tommyja, ravno u oi: Misli li da bi izilo da si imao ovo? upitao je mirno. Podigao je utu igrau kartu. Prije nego je Tommy dospio reagirati, Volpe uleti u sobu. Iznenadio je kako Tommyja, tako i Nevillea. Preneraeni, bijesni Tommy pogleda jednoga, pa drugoga. Konano upita Nevillea: Gdje ste to nali? U dizalu, odgovori Neville. Volpe se igrao suvratkom na konom kaputu. Aha... Ispod tijela ... Trojka tref. Tommy nagonski uzmaknu. Ej, vi ste ljudi nevjerojatni. Samo... samo ekate da me opet stavite iza reetaka, je li? Vi ste... Nisam nita uinio, nita! Ima no uza se, ree Volpe. I to onda? uvam gospoicu Mars ... Okrenuo se prema Nevilleu: Vau djevojku. Vjerujte mi, bilo je dana kada joj je bilo drago to sam u blizini... i... Ja nju potujem. Ona ima stila. Stvarnog stila; Volpe se nasmjehnu. Slaem se. Ali, vidi, tu je, uh, ta karta...

Nije vie bilo prostora za uzmicanje, za disanje. Podmetnuti jebenu kartu, viknu Tommy. Podmetnuti! Vi ste nestvarni. Nisam nita loe uinio. Upravo suprotno. A ipak mi se ovo dogaa. Prokleti bili... Prokleti kuj ini sinovi... Skoio je tako naglo da Volpe nije dospio ni trepnuti. Tommyjeva ruka pruila se poput zmijskog jezika i ovila oko noa. Zgrabio je detektiva iza lea. Otrica je bljesnula uz Volpeov vrat. Zvuk, kljocaj i zviduk otrice odjeknuli su tihom sobom. Tommy je drao elini vrh otrice uz Volpeov vrat i poeo uzmicati iz stana. Neville je stajao sasvim nepokretan. Tommy, rekao je mirno, iskreno, nadao sam se da nee... Nestvarni ste! viknu Tommy prema Nevilleu. Otrica je drhtala uz Volpeov vrat. Nainio je jo dva koraka unatrag, pogledao preko ramena u smjeru vrata. Vi ste, ljudi, nestvarni! Onda je gurnuo Volpea u Nevillea, odgurnuo ga u nenadanom napadaju gnjeva i prezira i pojurio niz hodnik. Volpe potegnu revolver, pojuri niz hodnik i pokua naciljati. Uzaludno. Tommy je znao hodnik i stepenice, svaki zavijutak i odmorite. Znao je koliko stepenica moe preskoiti jednim jedinim skokom. Vijugao je, skakao u stranu, jurio i nestao. Neville odgurnu Volpea i pojuri za Tommyjem. Stani, vikao je. Tommy, stani... Da razgovaramo ... Uzaludno. Kada je Neville stigao u prizemlje, Tommy se ve izgubio iz vida. Ostavio je stranja vrata otvorena. Neville i Volpe pojurili su niz vlaan hodnik prema stranjem dijelu zgrade. Razdijelili su se kada su izletjeli van. Neville je poao prema susjednom prolazu. Volpe je srnuo prema metalnim vratima na kraju uske promajnice, na kojoj se nenadano pojavio Tommy. Ugledali su jedan drugoga istog trena. Tommy se sagnuo i okliznuo, a onda jurnuo, znajui tono gdje je izlaz. Prije nego je Volpe dospio ispaliti, Tommy je kliznuo kroz mali otvor u zidu. A onda se zauo pucanj. Volpe je pucao za njim. Komadii opeke rasprsnuli su se kraj otvora.

 Skloni taj prokleti top, uje li? viknu Neville i dotra do njega. Jebi se! viknu al Volpe. Lice mu je bilo zeleno od srdbe, elo i vrat iarani nabreklim ilama. Stavio mi je no uz vrat! Neville pouri za Tommyjem. Volpe potra na ulicu i uskoi u patrolna kola koja su ula u uliicu. Tommy se provukao kroz uski prljavi jarak koji se nalazio ispod uline razine. Spaavao je goli ivot. Ustrao je uz slomljeno drveno stubite koje je vodilo u Osmu aveniju, preskoio preko niske cementne odbojne preke. Osma avenija vrvjela je od ljudi. Probijao se izmeu kamenjarki, okretao ih oko osi. Turisti su titili svoje torbe i kamere. ene s vreicama iz opskrbnog centra, mukarci u poslovnim odijelima, djeca iz susjedstva uzmicali su prema zgradama ili stajali kao ukopani, iznenaeni nenadanim komeanjem na ulici. Tommy je jurio mimo njih, kroz njih, udarao i gurao laktovima sve to mu se nalazilo na putu. Ruke su mu bile postavljene kao za borbu noem prsti jedne ruke raireni ispred njega, dok je u drugoj svjetlucala otrica, zlokobna, puna prijetnje. Srnula bi kroz zrak u znak opomene, prema ljudima i stvarima koje su uklanjali s puta njegovi raireni prsti i miiava ramena, ak i glava dok je srljala naprijed. Neville ga je slijedio. Jurio je mimo ljutitih i zbunjenih pjeaka, dozivao Tommyja, derao se na njega da stane, saeka, skloni taj prokleti no: Tommy, sluaj razum... Mene! Glas mu se gubio u kakofoniji prometne zbrke, a onda sasvim nestao u kripanju konica, zaglunom skvianju guma. Patrolna kola predusrela su Tommyja na raskru, jedan policajac iskoio iz njih i jurnuo prema nou koji je arao zrakom. Uhvatio je Tommyja za bedra, sagnuo glavu u nakani da mu izbije zrak. Tommy se previo, a onda ponovno uspravio. Policajevo lice udarilo je o njegovo koljeno, glava trgnula unatrag, a krv pojurila iz nosa. Prije nego je dospio kriknuti, Tommyjev no zarinuo se u lea, koljeno ga gurnulo u jarak. Volpeov automobil gotovo se zabuio u patrolna kola koja su stajala na raskru. Detektiv je srnuo van, preskoio policajca, pojurio za Tommyjem i naskoro ga imao u dometu. Premda se

inilo da nije ni u jednom trenu usporio, dospio je kleknuti, nanianiti i ispaliti. Pucanj je zagluio Nevilleov zov. Tommy se okrenuo i u tom djeliu sekunde vidio sve: Volpea, koji je pucao, i Nevillea, koji je trao i vikao: Tommy, stani! i gomilu kola na raskru i ljude koji se okupljaju oko policajca i ljude koji zure u njega rairenih upanienih oiju vidio je oi, svugdje samo oi. A onda se okrenuo, potrao. Zabuio se u nekoga i pao, digao se i pojurio ravno u prazan prostor, niz otvorenu i slobodnu stazu obrubljenu zablenutim, uasnutim ljudima. Htio je baciti no, no ovaj se naprosto zalijepio za ruku. Htio je preletjeti njime preko prestraenih promatraa, poput djeaka u filmu koji povlai tap po ogradi... Kriste, nemoj! vrisnuo je Neville. Tommy nikada jo nije uo takav prodorni glas, ispunjen uasom i samilou. Htio je stati, okrenuti se i potrati u porunikov zagrljaj. Nikada jo nije uo takav zvuk... A onda je jo jedan, drukiji zvuk eksplodirao u daljini. Kada je dopro do Tommyjevih uiju, njegova glava pukla je o plonik i vie nije bilo vremena da procijeni je li se radilo o pucnju ili prasku pri udaru o beton. Neville je dotrao i kleknuo kraj Tommyja. Nije ga dirao. Nije ni morao. Znao je iz iskustva da je Tommy mrtav. Pa ipak, elio ga je dodirnuti. Pruio je ruku, a onda ugledao aku koja je jo uvijek drala no. uo je kako Volpe dae iznad njega, ali gotovo nita nije vidio. Ma kog kurca ... ree Volpe, upravo sam utedio dravi stotinu tisua dolara. Drsko je zurio u Nevillea. Neville se polagano uspravio. Adams je dotrao do njih i zinuo od uda kada je opazio da Neville plae. Postavio se tako kao da eli pokriti dvojicu detektiva svojim irokim tijelom. Stajao je tik do njih i titio ih od znatieljnih prolaznika, no ujedno je bio spreman da posreduje ako ustreba. Jest, uo je kako Neville apue, utedio si dravi stotinu tisua... i vratio zakon i red stotinu tisua godina unatrag.

Okrenuo se i poao. Adams potapa Volpea po ramenu u znak simpatije i pouri za Nevilleom. Uh, gospodine... porunie Neville, gospodine? Neville se zabulji u njega. Uh, kamo ete? Kui, odgovori Neville umorno, ... da se oistim. .., da... Pogledao je rukav od kaputa. Bio je zamrljan krvlju. Vjerojatno Tommyjevom. Moda i policajevom. Hlae su bile zaprljane na manetama i koljenima. Vjerojatno od tranja kroz smee. Moda i od kleanja. ... Da se oistim, ponovio je. Adams ga otprati do kola. Bit e bolje da vas Noonan odveze kui. Dao je znak velikom, bradatom policajcu odjevenom u radno odijelo i flanelsku koulju. Detektiv Noonen, koji je radio u Osmoj aveniji, otvori vrata kola. Neville je naas oklijevao. Moram... Protrljao je lice rukama i potresao glavom. Uini mi uslugu, Adams, moe li? Ja idem kui da se presvuem, a ti sredi neto za mene. Svakako, odgovori detektiv Adams, samo recite.

Carolinin broj u New Jerseyju bio je zauzet gotova itavo jutro. Laura je spustila slualicu i vratila se mlakoj kavi. Imala je osjeaj krivnje... isti onaj osjeaj koji se pojavljivao svaki put kada je nazvala tetku Caroline, a onda, poto bi ula znak zauzete linije, bio zamijenjen kratkotrajnim osjeajem olakanja, saznanjem da je obveza privremeno odgoena. Loe je spavala, ako bi se uope moglo rei da je spavala. Mislila je na Donalda, tjerala suze na oi, suze za koje je mislila da su presuile, sve dok se nisu naprosto prelile iz oiju. Provela je pola noi trudei se da zaplae, a onda plaui, i sada su joj oi bile nateene, a um suh poput pustinje. No, morala je govoriti s Caroline. Morala jo jedanput opipati neizljeivu ranu. Pokuati da raspri dio bola tako to e ga dijeliti s nekim, tako to e dijeliti Donaldovu smrt s osobom koja je marila, kojoj je taj gubitak bio bolniji nego samoj Lauri Mars. Jer, podsjetila je samu sebe, Laura Mars ima nekoga koga moe voljeti. Srknula je mlaku kavu i spustila slualicu. Pomozi mi, Neville, molila je. Bojim se razgovora s njom; ut u o osamljenosti i bijednom oaju koji bi bio moj da nema tebe. Ustala je protiv volje i otila do telefona: u kuhinji. Nazvala. Ovaj put telefon je zvonio. Molim? upitao je nepoznat glas. Halo, ovdje Laura Mars. Je li Caroline kod kue? Samo tren, molim. Glas je imao u sebi neto poznato. ula je priguen razgovor. Bilo je oevidno da je mukarac drao ruku na slualici. Gospoice Mars, ovdje Nicky.., Nicholas Onvite. Sreli smo se prole... Ja sam bio jedan od gostiju na Donaldovu roendanu. O, da, ree Laura i tek tada postade svjesna tjeskobe koju neznanev glas budi u njoj. Kako je ona? upitala je tiho.

 udnovato, ree Nicky hladno, upravo je sada isto to pitala o vama. Sino ste prilino urno otili. Znate, strahovala je za va ivot. Caroline je doista bila zabrinuta zbog vas... sve dok, naravno, policija nije javila da ste vi ivi... i zdravi. Zvualo je kao optuba. Mogu li govoriti s njom? Caroline je danas itavo jutro primala pozive. Ovoga smo trenutka dobrano iscrpljeni. Razumijem, ree Laura. Ipak, htjela bih... Gospoice Mars, apnu on srdito, kako bi bilo da je neko vrijeme ostavite na miru. Nju i sve druge, dok policija ne uhvati tog manijaka. Niste ba elastini, razumijete li to hou rei... Daaa... razumijem. Spustila je slualicu. Zurila je u telefon kada je zvono na vratima zazvonilo. Okrenula se naglo, osjetila kako joj srce lupa u grudima. Da? Tko je? viknula je, a onda shvatila da je nitko ne moe uti s te udaljenosti i da policija jo uvijek motri na zgradu. Otila je u predvorje. Da? ponovila je. Ja sam, gospoo, Bansley, ree glas iza vrata. Porunik vas zove... preko kutije... hou rei... Laura pogleda kroz rupicu na vratima. U hodniku je stajao policajac i drao svoju iskaznicu u visini lee. Laura otkljua vrata. Bansley prui pravokutnu crnu kutiju prenosni radio-telefon. Pritisnite ovdje kada elite govoriti. Kada otpustite, moete ga uti. Izvukao je antenu, kljocnuo nekoliko puta dugmetom i onda joj uruio kutiju. Laura pritisnu dugme i apnu u mikrofon: Neville? Bansley je ostao u predvorju i pogledavao oko sebe. Bilo je oevidno da mu je neprijatno. Laura mu mahnu i pokaza prema sobi za dnevni boravak. On se ljubazno nasmijei i ue u raskonu sivu sobu. Razgledao ju je s neprikrivenim strahopotovanjem. Neville? Glas mu je bio pucketav, umoran. Laura, ima li odjeu za planinarenje? Svreno je!? proapta ona. Neville, je li istina, svreno je?

 Aha. Tko je bio? uo je Bansley kada je upitala. Odvratio je pogled od nje i otiao do prozora terase. Tommy, odgovori Neville. Uzdahnuo je. Zvuk je bio udno pojaan, kao da se radilo o atmosferskim smetnjama, naletu vjetra. Na alost, Tommy je. Rei u ti sve kada se vidimo. Ne vjerujem. Njezina reakcija bila je tako neposredna, tako instinktivna da nije bila sigurna je li pritisnula dugme, da li ju je on uope uo, je li ona sama eljela da uje. Daj mi jednog od onih momaka, ree on. Laura ue u sobu. Oh, kakav pogled, ree Bansley. Stvarno lijepo mjesto, gospoice Mars. Stvarno. Ona mu vrati radio-telefon. Hvala vam, promrmlja ona. Osjeala se izgubljenom, omamljenom. Mislila je na Tommyja. Vidjela njegovo stidljivo, rasputeno lice, ratrkanu plavu bradu i dugu kosu i svijetle oi koje se neprekidno kreu... Tommy? Potresla je glavom kao da odgovara na neije pitanje. Ni govora. Neto nije u redu? upitao je Bansley. Gurnuo je antenu natrag u crnu kutiju. Laura je opet potresla glavom. Pa, gospoice Mars, reeno nam je da se povuemo. Trebali vam neto prije nego odemo? Pogledala ga je. Nasmijeila se zahvalno. Ne... No, hvala vam. Nema na emu, ree Bansley i uzvrati osmijeh. Bilo je pravo zadovoljstvo upoznati vas, dodade on nespretno. Stvarno. Zatvorila je vrata i naslonila se na njih; drhtala je. Stvarno... Rije je i dalje odjekivala u njezinoj svijesti: Stajala je tako neko vrijeme. Zatvorila oi i stajala priljubljena uz vrata. A onda ih nenadano otvorila i nasmijala se, premda su joj oi, tako rei, jo uvijek bile napunjene suzama. Protrala je kroz stan i ula u spavaonicu. Otila je do ormara, irom otvorila vrata sa zrcalom i prelazila okom preko urednih redova svrsishodno otmjene odjee od haljina do traperica koje su upravo izile iz praonice, od izama do sandala, od sifona do ovjeg kouha. Poela je odvajati tee

komade odjee, prvo jedan po jedan, onda u svenjevima. Hitnula je zimske majice na krevet, zatim vreaste hlae od tvida, kupljene u modnoj trgovini na malo, pa termalne hlae za skijanje, izme podstavljene ovjom koom, sve to je nekada smatrala pomodnim ili bezvrijednim, a to je sada najedanput postalo neopisivo dragocjeno. Kopala je po odjei s nekakvim udnim osjeajem djetinjeg veselja i urbe kao da je jedino ta radnja bila stvarna... kao da e, ako samo stane, sjedne i naas se zamisli, mora koja se upravo zavrila ponovno postati stvarnost, a stvarnost nemogu, romantian san. Kada je uao u predvorje Laurine zgrade, Neville ni u kojem sluaju nije izgledao kao ovjek odjeven za pustolovinu. Izgledao je svje i ist poput planinskog zraka. Sivo odijelo bilo je besprijekorno. Crna svilena kravata, savreno vezana, savreno je pristajala uz jednostavnu koulju na pruge. Otiao je do dizala, pritisnuo dugme i stajao nepokretan, poput djeaka koji je upravo ukoren zbog vrpoljenja. Pa ipak, izgledao je kao da se eli vrpoljiti. Raskreio se poput vojnika. Prekriio ruke i ekao sa stanovitom nestrpljivom premda djelotvornom suzdrljivou da dizalo krene iz donjeg kata. Bacio je pogled na pokazalo i vidio kako svjetlo prelazi s P na 1. Vrata su se otvorila i Neville koraknu naprijed a onda stade. U dizalu je stajao nekakav raskutran, prljav mukarac. Na sebi je imao nepovratno izguvano, zamrljano odijelo, zaprljanu smekastu kravatu koja je visila razvezana oko masnog ovratnika koulje. ovjek bi mogao pomisliti da je sprema ili nadzornik zgrade, osim to je, usprkos svemu, njegovo odijelo jo uvijek izgledalo dobro skrojeno i skupo. Neville je naas oklijevao, a onda rekao: Michael Reisler. Uao je u dizalo i pustio da se vrata zatvore. Laura je prebacila teku vunenu majicu preko prsa i promatrala je u zrcalu. Michael ju je donio s istraivakog putovanja na otok Emerald, one zime kada je ona napravila prve fotografije za French Vogue. Naravno, Laura je financirala taj

istraivaki izlet. I to s veseljem, sjetila se, jer se on samo opijao i izazivao, bilo da je oijukao s modelima ili aludirao na tajne poslove ili prijetio samoubojstvom. Upravo je namjeravala hitnuti majicu na hrpu odbaenih stvari znala je da je to kanila uiniti kada je zaula udnu buku u hodniku. Stala je i sluala. udno, mislila je. inilo se da dolazi iz dizala, kao da je netko bio u neprilici. Meutim, kako to da ju je mogla uti ak iz spavaonice? A onda nije vie vidjela majicu u zrcalu. Ni sebe kako je dri. U jednom stravinom, tjeskobnom asu vidjela je saaljivu mrlju koja je predstavljala Michaela, shvatila da buka nije dolazila iz hodnika nego iz nje same. Muan, straan vapaj nasrnuo je na nju i odvukao je u dizalo. Jecanje prostruja njezinim tijelom, tako snano da se majica poela derati u drhtavim rukama. Ona je stisnu i prinese licu da pokrije oi... da pokrije ui, ublai zagluni vrisak jo jedne smrti. Nije se svrilo. Nita se nije svrilo. A onda je kroz to prodorno elektronsko cviljenje ula gotovo hirovito zveckanje. Kljuevi! Ruka je pala kraj vrata dizala. Tijelo se okrenulo, spuznulo unatrag, svijalo u samrtnom hropcu. Krv je tekla niz zamrljanu koulju i skupljala se u otvorenoj aci koja je poivala na podu. Kraj ruke napunjene krvlju leao je sveanj kljueva. Vrata dizala su se otvorila. Svjetlo iz hodnika prodrlo je unutra, osvijetlilo kljueve i onda ruku koja ih je hitro pokupila. ula je kako se vrata zatvaraju. Zatvaraju! Nije znala tko je vritao, niti kako je mogla uti um vrata kroz vrisak, niti kako je, nenadano, postala svjesna da se majica vie ne nalazi u njezinim rukama. Vid se razbistrio. Krik smrti stiao. I ona ponovno ugledala svoj lik u zrcalu. Puzala je na sve etiri, dahtala poput ivotinje u dungli... skoila prema telefonu. Posegnula je za telefonom koji je leao na ploi kraj kreveta. Silila je prste da biraju broj... Nevilleov broj. unula je, a onda se ugurala izmeu ploe i zida i poela birati broj.

ula je kljueve. Srnula pogledom prema vratima. Kljuevi su zveckali na ulazu u stan. Poela je puzati, a onda, tjerana mahnitom silom koja je nadilazila ljudski nagon, pojurila prema vratima. Uletjela je u predvorje i ugledala da zasun nije povuen. Klju se ve okretao u bravi. Ona vrisnu: Neee-eee-eee! Bio je to krik strave i uasa. Petljala je oko zasuna, udarala u drvo, osjeala kako joj nokti pucaju. Konano, povukla je zasun. Jabuica na vratima se okrenula. tropotala pod teretom ubojice. Zasun je izdrao. Jabuica se prestala okretati, tropotati. Odlazite... Molim vas, odlazite... Pala je na koljena. Pritisnula elo na vrata i stenjala: Molim vas, odlazite... tko god ste... molim vas, odlazite... Nije imala pojma koliko se dugo ljuljala amo-tamo i molila ubojicu da ode. Kada je prestala stenjati, predvorje i hodnik iza vrata utonue u grobnu tiinu. Neville... Krijetavi, oajni glas izdavao ju je, dah takoer. Neville... Netko je ovdje... Neville. Nikada jo nije imala osjeaj ovakve potpune naputenosti. Neville... apnula je u prazno. A onda se prostorom prolomi prasak. Silan i apsolutan. Divlji. Prozor terase razmrskao se u stotinu komadia. Neville! vrisnu Laura i on se nenadano stvori u sobi. Ona pojuri prema njemu. Neville... Neville, nije gotovo! On rairi ruke i zagrli je. Gladio je njezinu kosu i aptao: Pst... Svreno je, Laura... Svreno. Netko, izusti ona daui. ... Nije. Netko u dizalu... Ubio je nekoga u dizalu... Kojem dizalu? Ne znam... Ne znam... Sve se odigralo... tako brzo... On je zgrabi za ramena i zabulji u nju. Pogled je bio energian i pouzdan. Svreno je. Vjeruj mi. Istrgla se. Nije. Nije. Neville, Tommy nije taj! On je. Nema dvojbe. Onako kako sam ti rekao... Taj ovjek je imao periodine totalne napadaje amnezije. .. Ali, zato? Zato bi Tommy ubio sve... Zato to te mrzio, odgovori Neville oporo. Ona stade i zabulji se u njega. Njegove lijepe smee oi dragale su njezine, molile je da slua i razumije, da mu vjeruje. Proslijedio je, no sada opet blagim glasom: ... jer

si veliala nasilje. Zato to je on mrzio nered... toliko ga mrzio da bi uinio sve samo da ouva red u drutvu ... to to govori? Nije je uo. Zato to ga je majka ostavljala da danima sjedi u neisti, dok se ona prodavala po ulicama Washingtona... Zato to ga je uinila siroetom... To nije Tommyjeva pozadina, pokua ona objasniti. Neville, uj me. Molim te. On je Njujoranin, oduvijek je... njegova majka... Nije je sluao. Zato to sam ja itavog ivota sanjao o svijetu u kojem postoji red i pravda za moje ljude... u kojem. .. Moje ljude... Neville, koje ljude? A onda ih je vidjela kao to ih je promatrala kroz objektiv kamere kada je jo nisu progonile vizije umorstva i nasilja. Vidjela je djecu. Naputenu djecu koja ive u prljavtini... nastoje preivjeti, razumjeti, nainiti stanoviti red iz kaosa i osamljenosti, straha od hladnih noi, iz svijeta bez ljubavi... Djecu koja pruaju majune ruke, propinju se na prste i ekaju da ih netko uzme, uspava dodirom toplog, sigurnog mesa... Djecu skvrenu i zgrbljenu od straha, kako promatraju divove koji vladaju njihovim svijetom i udaraju jedni druge ubilakim bijesom... ili trate ljubav, koja je njihovo naslijeeno pravo, na roktave strasti, na zagrljaje neznanaca... Neville, oajno se naprezala da se obuzda, da ne vie, rekao si 'ja'... Ne, on nije... dreknu John Neville. Zna on, do vraga, to je rekao! I ona je znala. Poao je prema njoj. Bila je svjesna da se treba bojati. Bojala se. Pa ipak, jo uvijek je eljela pojuriti prema njemu, ne od njega. eljela ga zagrliti i voljeti i uiniti da se osjea sigurnim i zatienim, kao to je on nekada inio. Ali, znala je da ne moe. Znala je, isto tako, da na neki nain, u nekom smislu on sam eli da pobjegne od njega. Poela je uzmicati prema spavaonici. Neville... Svakako, u poetku je samo elio kazniti jednog ili dva ovjeka oko tebe... da ti pokae, da osjeti to doista znai ubiti,..

 O, boe, zakuka ona. Sva ta umorstva, sve to krvoprolie zbog nje! O, boe... Otkud sam mogao znati da u se zaljubiti u nju... da e ona biti ta koja... ta koja... iao je nemilosrdno prema njoj ... koja ... Oi su je zaklinjale da dovri reenicu, da prizna tko je i to je oduvijek bila. Meutim, Laura je bila nijema. Neville potrese glavom, kao da je eli razbistriti. .. povratiti misao, svrhu koja je naas izmakla. Da e se pokazati da je ona najnevjerojatnija... svetica od ene... Postalo je jasno. Izopaenici su bili svuda oko nje... i jednom kada oni budu uklonjeni... mi moemo ivjeti u miru... Nainila je korak unatrag. Spotakla se. Pruila ruke kako bi uhvatila ravnoteu, napola se okrenula da ne padne, ugledala Michaelovu majicu koja je leala na podu iza otvorenih vrata spavaonice. Srnula je prema sobi, posrnula preko majice, okrenula se oko sebe, no dospjela je zalupnuti vratima i zakljuati ih. Pokrila je rukama ui i uzmicala od zakljuanih vrata. On je jo uvijek govorio, jo uvijek pokuavao objasniti... Pokrila je ui jer nije mogla sluati ono to se sada pretvorilo u nepovezanu, besmislenu buku. Vidjela je kako noga udara u vrata. Vidjela tragove koje su cipele ostavljale, drvo koje se cijepalo u duge tanke komade. Zvuci udaraca i hrskanje drveta pretvorili su se u zagluni kaos, pojaavali strah koji je odasvud odzvanjao. A onda je hrskanje i udaranje zamijenilo hladno, jezivo kripanje. Zvuk ila u njegovoj ruci. Jedan dugi, beutni, otri krik... Vrata se s treskom otvorie. Laura se uurila uz zrcalo. Vidjela je samu sebe kako gleda prema njemu. Kako se skupila, zgrila kraj njegovih nogu. Vidjela je sjenu ila, dugu tanku siluetu koja je presijecala njezino lice, tupi vrh koji je pokrivao jedno oko poput ovoja... ovoja mraka, sjene. Ta sjena bila je Nevilleova aka; stiskala je drku ila, drhtala nemilosrdnim obeanjem smrti. Gledala je ilo, vlastite oi koje zure u njega, vlastite usne koje se miu. Vidjela je strah u tim oima... i suze. Gledala usne,

usta. Uasno kripanje koje je potreslo itavo njezino tijelo prijeilo je da uje vlastiti glas. Usredotoila se svom snagom na usne. Vidjela. Nije ula. Neville, govorile su usne, ja te volim! Kazivale su istinu. Vidjela je iz dubine njegovih oiju, njegove svijesti, srca, da je to istina i u tom se asu bacila prema njemu. Zagrlila njegovo tijelo, stvarno i toplo tijelo koje se treslo od straha i moi. Neville, zavapila je, molim te; ja te volim! Kada se hitnula prema njemu, Neville je zabacio glavu i ona nije vie mogla vidjeti njegovim oima. Gledala ga je sada vlastitim oima. Vidjela da zuri u svoj lik u zrcalu. Da jo uvijek dri ilo. Nije mogla sasvim razumjeti to se dogodilo. Znala je tek toliko da je buka nestala, da se Neville promatra u zrcalu, da se njezin kut gledanja promijenio. Vidjela ga je vlastitim oima. Osjetila kako ju je odgurnuo od sebe. Htjela se uhvatiti za njegovu ruku, sprijeiti ga, zagrliti. No on ju je odgurnuo i zario ilo u vlastita oko... I tek kada se staklo razmrskalo, shvatila je da je nasrnuo na svoj lik u zrcalu. Staklo je pljutalo po sagu. Gledala je prestravljena kako bode i bode u zrcalo, ciljajui u drugo oko. ilo se zarilo u vrata ormara i on je zurio u treperavu drku. Laura je puzala preko krhotina stakla; odvukla se do komode u koju je sakrila revolver. Nije ga htjela. Znala je da ne eli otvoriti ladicu, da ne eli osjetiti teinu oruja u ruci. A onda je shvatila da ga on hoe. On ga je elio. Nosila ga je njemu, za njega... Izvukao je ilo iz drveta i okrenuo se prema Lauri. Lice je bilo bezosjeajno, beivotno. Pogledao ju je i vidio da plae. Lagano, nezamjetljivo, njegovo lice poelo je odraavati njezinu bol. Zurio je u revolver u njezinoj ruci. Zurio je u njega kao da ga je poznao. Pomislila je naas da e se nasmijati, ali on pogne glavu i tako zakrije lice. Kada je ponovno digao pogled, samo je bol bio vidljiv na njegovu licu. Podigao je glavu istodobno kad i ilo i poao prema njoj. Drala je revolver okrenut prema njemu. Gledala kako joj prilazi. Vidjela dijelove, komadie njega samoga odraene u krhotinama zrcala. Neville, dijete bez majke, ubojica... policajac

opsjednut redom, koji se utapa u kaosu... njezin ubojica i ljubavnik. Stao je nekoliko stopa od nje. Napola podignuta ruka drala je ilo. Zurila je u njega oima punim suza. Rekla sam ti da nikada ne bih mogla povui otponac, htjela je rei. Rekao sam ti, vjerojatno e tom jadnom kujinom sinu uiniti uslugu; sjetila se njegovih rijei. Ispitivala je njegovo lice. Traila dijete iza mukarca. Oi koje je oduvijek znala. Jesi li to doista ti? upitala je oi. Kada smo se voljeli..., nali jedno drugo. .., je li to bilo ponovno ili prvi put? Kretnja je bila brza poput munje, premda ju je ona vidjela usporeno ili, moda, shvatila kao takvu. Posegnuo je za njom poput djeaka u dalekom snu... djeaka kojeg nije mogla dodirnuti. Zgrabio je za ruku i povukao k sebi, izvukao iz sigurnog kreveta i ubacio u stvarnost punu more. Pritisnuo je revolver u trbuh. Problem je u tome to te on doista voli. Stisnuo je njezinu ruku, prste. Pucanj je odjeknuo kroz nju poskoila je i vrisnula, osjetila kako joj krv obliva ruku. Nevilleova krv. Vritala je i vritala, ali nitko nije dolazio da je probudi. Bakice, pomozi mi! Neville, oprosti! Ti si ubio one ljude na policijskim fotografijama, zar ne? One koje si mi pokazao u uredu. One koje sam vidjela kad god sam pogledala u osamljeno lice djeteta. Htio si da te naem. Zaustavim. Ostavio si trag smrti, za mene... poput mrvica u umi... i ja sam ga slijedila do slave. Neville, oprosti. Tvoj bol bio je jai od moje samilosti. Tvoja ljubav bila je jaa od moje vjere. Drala je zadimljeni revolver i gledala njegovo tijelo. Tamna crvena mrlja probijala je kroz koulju i irila se poput amebe prema podstavi sivog odijela. Svjetlucavo otro ilo lealo je nekoliko ina od glave. Izbrueni elini vrh bio je okrenut prema napola zatvorenim oima. Prestala je vritati, premda je i dalje zurila u njega. A onda mehaniki krenu prema telefonu. Nazvala 911. Deurni policajac 680... rekao je glas na drugom kraju telefona.

 elim prijaviti smrtni sluaj... jedan... detektiv upravo se ubio u mojem stanu. Zvualo je tako normalno. Deurni je naas oklijevao, a onda i on upitao razboritim, injeninim glasom: Molit u vae ime i adresu? Doao je da me ubije. Vaa adresa, gospoo? Ali nije mogao, nastavila je Laura, ... zato... zato to me je doista volio. Uvidjela je da plae. Glas je bio mukao i siguran, ali slankast okus na usnama odavao je to se dogaa. Kao i Nevilleovo krvavo tijelo koje se razlijevalo pred oima. Naprezala se da ga vidi. Sjetila se kako je jedanput uhvatio njezinu suzu, ispio tugu s usana. Sada je ona pila njegovu, upijala smrt u svoju duu, upijala je praznim, bolesnim srcem, upijala je tiinom koja je bila strasnija od uasnog kraja koji ih je spojio u ljubavi i smrti, upijala je svojim oima... Upravo smo se spremali otii na brdo, ree ona deurnom policajcu. Hoete mi dati va broj telefona... ... i ostati tamo, zauvijek ... Vae ime, gospoo? upita ovaj mirno. Naprezala se da zadri Nevilleov lik koji je nestajao iza suza. Laura Mars.

www.CroWarez.org

www.BosnaUnited.net