You are on page 1of 154
JOMMOVOLHVEHS VaOVWa MHBOSE Se 61 VIAIRDDHK INSTITUT D'ETUDES BYZANTINES DE L'ACADEMIE SERBE DES SCIENCES ET DES ARTS _ RECUEIL DES TRAVAUX DE L’INSTITUT D'ETUDES BYZANTINES XIX Rédactour BOZIDAR FERJANCIC Directeur de Mastitut d'études byzantines Comité de rédaction: Franjo Barisié, Sina Cirkorié, Vojisley Durié, Botidar Ferjantié, Joranka Kalié, Ljubomir Maksinovié, Ivanka Nikolajeré, Gojke Suboti, Mirjana Zivfinonié BEOGRAD 1980 ‘YU IFFN 0584—9888 BY3AHTOJIOWKH MHCTHTYT __CPIICKE AKAJIEMWJE HAYKA M_YMETHOCTH. 3BOPHUK PAJOBA BH3AHTOJIOWKOL MHCTUTYTA XIX peau BORMAAP @EPIANYHD Aupesrop Busatrroaoukor uueraryra Penaxmon 0280p: pare Bapauuh, Bojuctae Bypuh, Mupjona Kucojunoeuh, Joeanva Kash, JyCowup Maxcunoeub, Hoanva Huxosajeeuh, Fojx0 CpGoutuh, Cena Tuprowuh, Boscugap Depansh BEOrPAg 1980 Ha ocuony sanuunensa PenyOnusxor cexperapna (Ose xypnra objannena je y> dynancnjcry nowoh PenyGmuane ajeammne wayne Choe, 38/7302 yarypy CPC, 6poj 413 Geis IT 1975. roume, ova mena ocaobohera je naahawea Nocebnor penySm¥KOr NopESa Tia mposer mporrzpoaa i Yexyra Y NpOseTy, ryt CAHY, Beorpan, Kvew-Muxawtona 35 ‘ranma: Beorpanckit woaasaxo-rpapwsn sap02, Beorpas CAMPKAJ — TABLE DES MATIERES 1M, Fabpuvceuh, “Orptix argarvorveh 1M. Gabrgevit, "Orsix orpatwaro 2. dh. Maxcunosuh, Cesepisn Hanae ¥ VI nexy Lj. Maksinovié, Ullyeicum Septentrional au VIP siécle 3. 1 Nkolaevé, Images votives de Salone et de Dyrrachium 4. A. Guillow, Transformations des structures socio-Gconomiques dans Ie) monde tyantin du Vie au VI sigele 5. J. F. Haldon — H. Kennedy, The Arab-Byzantine Frontier in the Eight and Ninth Geniuses: Miltary Organisation and Society in the Borderlands 6. L. Margeué, Vjerodostojnost vijesti Andre Dandola 9 Dalmaciji u XI. L. Morgeié, L'attendibilith delle notizie della chronica di Andrea Dandolo Sitta'Daimsaa det XL sec0l0 . 5 7. Ik Froxpanoe, Cawxa jannasa Tipenyapocr ex. Jonany Inaroyero% y Co. Co- ‘Guin Oxpuatctos ae €, Grozdanor, Litmage de Vappariton de la Sagesse divine & saint Jean iysostome dans Téslise de Sante Sophie & Obeid 8, J. Gepsyia, Broaxrjexe Boje onepaumje nporHs Vrapexe y roxy 1166. rossme 14. Ferluga, Die byzantinische Kriegsfuheuns gegen Ungaen im Jabre 1166 9. M1, Poxau, O jeasont wacnoay Kavojaua Aujena P. Rokai, Ober einen Titel von Kaloichannes Angelos 10. M. HTeupoeuh, Vctopujceo-npasva cxpaua Xomarujasosor mica ,.iajnpevac- tnnjem ey sosacnata mt cuty weluixor agHaKa CpGnje kp Cane” M. Petrovt, Aspect historico-uridigue do la lettre de Chomatianos resgrend parmi Tes moines et Til, du grand joupun de Serbic kyr plus HB. depjavmh, Tloceaw sioaurajexwx npooiuuesies wanaempa ¥ rpas0oHNa B, Ferjanié, Domaines des monastéres provinciaux byzantins en vlles 12. M, Ausojmosuh, Kurvje apwwenuerona Jlawwsa W xao wavop 34 patos Kecrananoxe kowtavie M. Zivojinovi, The Life of Archbishop Daniel I as @ Source on the Werring of the Catalan, Company’ 13, £, Mavromatis, A propos des liens de dépendance en Epite la fin du XIVE side 14.5: Vesonts, Jr, Decisions of the Patriarchal Synod in Constantinople 2s a Sour- ‘ce for Ottomn Religious Policy in the Balkans Prior to 1402 14 7 3 9 n » 17 mas ur 154 137 164 1st m ry 206 209 248 m ns 233 36OPRRK parosa Busauronowxor mncraryra, XIX, 1980. Recueil des travaue de I Institut d'études byzaniines, XIX, 1980, MAPTHH TABPHYEBHA OPKIA ETPATIOTIKH Kacnoaurura cya ua Auruoxuje Kojer je ups onmcao L. Borchardt, a merponoumy x xuicTopijexy axamisy a0 O. Viedebantt, u x0 aaHac npue aan naxivy erpyatbaxa, ¢ o63mpoM ja je M Ratarke Ocrao OTBopeH npoGTEM ojM ON Mpegcransa y METPOIOMKOM, & TO MaWeM MULLBERY, 1 YHKTHO- Hamiom Horseay.! Yxpatxo pau ce o caesehent: Bpowsaun cya winstpHwior oka, Kojer je Borchardt suneo ‘onsicao Kon jemnor auruseapa y Anexcauapnju 1924, xynen je 1948. rou. a amrmrauajat y Jlonzony ox W. F. Oakeshott-a roju ra nowoso oGjanzeyje ca pororpadujom (T 1)2 3anpemuna cyaa 0 Bpxa upena Borchardt-y je 955,65 em a mpena Oakeshott-y 960 cm’, a 0 uajropise xpyxwe crombite upte, xoja ce nanaan 11 mm ueriog mpxa, 873 em}. Cyq je aatupan wa oc- ony nena xomeca Bayune eMarpa ce Zia ce pass o jeanom Fory y cayx6n exor WcTOMO-pHMcKOr Hapa Hajseposarinyje moverKom 6. 8. (Viedebantt 0. c. 159). Oakeshott emarpa neporarinjom nomosuny 6. nexa (0. c. 156). (Cyn Hock y EpYFY, OHBHEHO He CACBHM MpABHLAHUIM XOpHOOMTALTINEM JHB jana, cxenetim narnue (T. 2): EITAAIKOC THC AECHOTIAC TOY KOMHTOC OYAAIAA ‘ATIO KEAEYCEQC TOY APXONTOC EFPAYA KAI BEA TIACMENON SECTIN ATO ONOMATOC BOPTAZIOY AIKAION ONKIQN IKOCI TECAPQN CTPATIOTIKON diversa lectio: 2-3, Borchardt: xat eeylao{a] pow» Eeorlv, mpetnocrannajyhit na ce paah 0 norpeumo} rpaduju. 2-3 E.Hillerv. Gaertringens y nuemy Viedebantt-y Eypaija xxseboeyiao- bv Eeorly y ewucny perexactum, mp vey je camo & mpomencuo y *. 1, L, Borchardt 0. Viedebamt, Ein spitrOmisches Messgefiss, Arch. Anzeige 3839 (1933—24) 153-164, 2 W. F, Oakeshott, The Borchardt Measure, Journal of Hellenic Studies, LXXXIIL (1968), 154-156. > Y nanen manarany zpxaheno ce aanpeminie xojy je ao Oakeshott. Octane mepe snpesta F. Hultsch, Griechische und romische Metrologic, Berlin 1882. 8 M. Fabpwncan Onom peutesy Viedebantt saje npemiocr (Borchardt, Viedebantt, 0. c. 156).4 Kao iro ce BumM H3 HaTMICa, pANH Ce O CyAY Koji je NO saroBecTH xomeca Baie, Saxnapen a campxasao 24 sojtimaxe yiuje NenosKare canpeinie. TpoGaex xojer je youro Viedebantt je asojaxe upapoae. TIps0, bojminaca yimija ce OBNe NO MpBH H jemUNM MYT TOME KAO MeTpOnOUIKH nojam. JIpyro, cam mpenox Texcra y 2. m 3. pemy, mocebuo suavena dd svbyates topraaton, Tla Gu ompeauio Texusy nojuime yanusje Viedebantt je onpanaano permoctasuo npenta o6u1nKY cya 1 je CYA enyrxHO 3a Mepembe apHAre xpaHe, najneponarinje musenmue, Viedebantt y3uwa y oGsup 236 Kommune 7}. cya yen 0 Bpxa w 11 mm xcnog Bpxa, na Gx ako mpeaiocT npRo} Sammpe mm. Fionasehu on nosnaror TLuniujesor Texcra (NH XVIII, 61, 63), y xojem ce naje Texiuta niliewuile pase npovemmjenmuje y pEMEKOM MonWiy, _M mpeT- ocranre za je cya nyieH abpisKOM MuNleHNOM Zo BPKA, YAMA 6H HIHC- cuxa 32,38 gr. Viedebantt vavoam xa0 woryhwtocT sia Ce passito o Nexo} emixopexoj Mepu anja je ynuja uswocna 32,380 gr., ITO novxpenayje jem yrerowt wa Antuoxije Kojer je paxje oGjasHo (cf. 0. c. 162). Ha xpajy Ompeano saxayayje sa ce pam o 24 pucke mam Apyre Yale aKMIE HA exe nulenine. [ro ce Tie mpesona dvd avoyaroc Eopraciov, Borchardt mpesont einen xestes mit seinem offiziellen Namen“, a E. Hiller v. Gaertringens “euius sollemne nomen“, wiro mipeyaua u Viedebantt oGjaunbanajybi a Je y puncrou npasy sollemnitas oanavanana ony cBewaHy panty roja je pariina GopMamHo Mpusierubaise npasHitk nponiica. TIpeMa Tose mpeno-H rein xestion das rechtlich-formlich gesprochen richtig ist™. Tlosmse yarpen Sao Moryhioct sa ce pat o Mepn Koja ce ynorpeGzana aa caevane MprAIKe H anasia Moryhloct ABocrpykor nywewa (Il mm HMO BPXA 5 AO BPxa), faut ce xareropivan orpallyje of Tora, MpH Mey He nano pastore. H. Chantraine cmarpa sia ce He Moxe ropopHTH 0 TExWDL yRNHje Kojy HaBoAN Viedebantt oGsupost Jia nuje noswara pcMHa nymexsa eyaa, a nasuD dn’ twéyaree topraatoy MOR a AHA fA je GasApeHO y JOTOPY, WTO Keo Motyhniocr nosiive m Viedebantt, Cxon je MaMIDERY AA Ce pARH O PHINtCKo} Jut Koja je nana sehy Teauuiy.* Oakeshott ce He ynyulra y Metporouiky Anamusy, Hero Ha ocHony jesbior nacyca m3 Tipoxonija o norahajmma oro Bemimaapose excneauunje y C. Appuxy 533. roa. noxyuiana OGjacuitrit wait ojnnyre yaunje. R. P, Duncan-Jones, axon urro je Ha OcnoBY MeTpoOMIKHX HsB0pa, tno wauleM Muiubelsy, yBembuBO HoKasAO Aa je ome HraneKor cexcrapiiia penta pojmmruxon 1: 1,5, noKytana nam noMOhY eyaa Ha AnTHoxnje AOKasxe Topnat oawoc. Bysyhu ia 3anpenuna cyza He OZToBApa crsapno} sampestiit nojiusxor cexcrapaja, Duncan-Jones moxyuiana a Joxaxe Ja je sanpesdua Giura Mepewa wa ocHosy ysna (an mpusiaje aa je cya cayxtio 3a Mepeme Inuleniie) Kao noswaruM nacycom 13 Enlipanuja ga je wranckn cexcrapy) 4 Cexoun exo npaxoarnTa Borchardt-oxo wrTawse oBspom sa waa Eyeada nyo {6 xpeGao na obe apyin npenurar, HoeebHO jeP C© PAH O FAarony Koj o3KasaBa Hex ‘pay pas’ 5-H, Chantraine, RE IX A, s. ¥. una, col, 25, 635 Oratte oxpareroeh canpranao 22 ye, @ nojmni ome am ame" 24. Ha xpajy nperno= Granta m nocrojawe aarrepnanimior ojutoea 1153/8 (pans wepa) 41:15 Geymacra' wepa).¢ E, Schilbach rosopehit 0 omlocy GusauracKnx m aRTHSKAX Mepa 9a eyxe nogone Tarole ce Hosnba Ha cys 3 ANTHONHe, mpi HEMY KAO WeroDy Sanpemmay Youna MeKxyaMO oMy On T]_mm NenoR mpxa, 7. j. 0,87345 1, miro Gut oxFosapao 2 sin6pe nusewnue u Gio 20. neo modius castrensis-a Xojn je woiao 40 Teunux THOpH 11K 32 anexcanpajcxo-HrascKa cexcrapija. Coiaipa aa je cya y crnapu sextarius castrensis. TIpw Tome Schibach, mehy ocfamist, Nonaon Of sUCKYTAGHANE MpeTnocTasKe a je castrensis io psoerpyxy xommumy om wTancKOr.7 Comarpasm evo norpeGuint ay wajxpalun uprana wowecemo crawe npobesa. Ownirieya cy pasHa MULLEN H TIpRCTYRH meroBOM pela anys Haxow Borchardt-a m Viedebantt-a xacunjut nerpaaunasn icy ce Ga puusi mpoBsewoM KapakTepa cya MTHME Y REDH eReATYAMKE peBmEHe Mpe- out uarmnca, xao wit npobseMon sucuue nyiwersa. Cox cy mpeysen Viede bantt-ono tysaNense Hapasa dx’ évsuarae Zoprzaian, a a0 Gaby 28 METPO- OuKy anauoy youManm wm o6¢ Moryhuocru (Viedebantt) ww 1 mm eno apxa (Schilbach), naw evarpann na nuje nosnara suena (Chantraine), mm oner nywexse 110 pxa (Duncan-Jones). OGspom a eno ysepens sa. je onpebwnane craapue gymmunje cya n raw oapelioause seme ny¥seua OM npecymHor sHaNaja 3a ROROMIEBE Guo KaxBIX aaKHyGaKA METPONOUIKE MPHPORe, ¥ ODOM SAUKY MHCAENO ce Y mpsom peay HowaGabHIH ca Oba Jiea acnexra npoBnewa. CMaTpano Kopicithn ya YRUKEMO Ma wexe Hove sostexTe Koje PaHyjt 8yTOPH HK HCY SANAGILTH, WHI cy HX, NO HAMEM SMUGERY, NOTpeMHO TyMaNHLAH. 1. Tloryuranajyhic a aompuiece to pasjamisessy Tojsa nojsmene y= mje mpuuin evo ¥ npoow peay anamsH caxor aTnHca. TTpewa natnitcy Jaco ce nnAW aa je cy GaxxapiEI weKo eyGoproHpano ue nO HapenOH xoweca Bamize ii a je wa sazosonena mpasia Gopwa x rapayrosaxa ‘rasa Mepa iro ce y Harmicy wapwsnTo H nanomm ¥ Apa nappara. (ezryixax wut xarezayixayevor m Bixawo). Viedebantt-on npenoa dvb dvéuaros fopraatinn ca. ,rechilich-formlich gesagt richtig ist ewarpawo ja ne onronapa crBap- tow enutcay u vo n3 exesehitx panstora: Solemnitas y punickost npapy osua- ‘wana cnevaity opMy panic PANE H HE MOxE CIYKNTH KAO arpHGyT 3 exit npeaMer Koj je Ojenar Te pasuse. To BHAYNO HE HIDEHMME Ja ce y ‘eon ripaniio axrvia sollemniter ynorpeOmaBa kao Mpisior mTo osnavapa ‘enctany Gopwy npaniior axra u Mose ce O”MOCHTH Ha pasHe MpaBHe pase. Taro nanp. y Cod. Just. unano sollemniter vendere®, sollemniter postulare,10 © R, P. Dunoan-Jones, The Size of Modius Castrensis, Zeitschrift [Ur Papyrologie und Epigraphik, Band 21, Heft 1, (1976), 5362. 7 Erich Schilback, Byzantnische Metrologie, MUnchen 1970, 108—111 8 Come y aca aanonrinno je wiruparw Viedebanttony Ranoweny 0. . 158, n, 2) ain sielchem AAusmasse det neues Xestes die metrologische Forschung noch beffuchten $hird, Hsst sich im voraus nicht sagen, dass er es tun wird, it gewiss." ¥ Diodl, C8279. 1 Gord. C. 2.37. 2 sollemniter agere,!! sollemniter persequi.!? [pw tome ersap xoja je npozara, ‘Tpaxenta u cH. Hje nocrana sollemnis nero je mpaniit axr o6jan:ben sollem- niter Tj. y cuesanoj oarosapajyho} npasno} dopy. Tajyhn pew toprdows mpasnn emuicao Viedebantt je norsai0 6x0 IMpWCHLBEH Aa MpeHOAM RPO OnHCHO UNTO je CAMO TiO CeO HeyoGuNajeno 3a ‘excTose opaxsor Kapaxtepa. Ja ce y Hatmucy He sca xa sollemnitas y Impaniom catueay ronopiuia Git wabenma 7a cy ce MPH Gaxknaperey cyAODA yhorpeSnanase yerazuewe npaswe opmymauje xao: exactum ad... , men- Surac exactae, Sixawy (Kao y Hawem cay¥ajy), YHMe je O3HaYeHA TaxOCT 5 a je OGanena mponvcana npanna paaea. Harnuc jacto canpan wjany Mrasnxa sia je 10 sarvosecru cxora rocrionapa GaxzapHo cy Taywo Ha 24 ‘yauje. TIpenia ToMe merona wjana, KA0 OHOT KOjH je HaBPUINO Gaxnapere, Sanonect Bagiine Ja ce TO HSBpUNK, Kao m YoBUNajeHT wapa> 2a CaxnApelLe Eneylxen w Boeatov 20 TASHOCT Mepe, CACBIIM OBOLNO ODKAARR|y mpABHy paniuy 1 ozrosapajy mpaonum npomicnma. Basta, owmrneano Tor m noha Tpymte denepara, Hulje Morao HMaTH npanNe KoMereNKje H uSwAH ROjHIX Jentanua rojunta je Go Ha veny, mocebHO y TAKO OCETIHBOM MOAPY'IY KAO ‘urro je Kowtposta mepa.!? TIpenta Tome Gaxnapewe cya Gusto je HaMereno 3a morrepie norpeGe jeme nojHe rpynauwje, a He 3a LUMpy HAM onuTy yno- ‘rpe6y, Tem 360r Tora, y3 ech mpeHarnameHy Taswoct, mapas sollemnis y IMpasHom eMmeny Koj — Za jou jeHOM HarfoMeHeMo — 2a OBaKBY BpeTy 1M Doel. C7. 14. 11 1 Digel. C 8. 44. 15 3 Ocast MemmomoWKOr KH NAM co Aa HATTHC Ha X uONDH. aKa%a). Tosanehe, sanyee oa nimnennige na ce pani 0 Tory xo}M Je Buo Ha wea jenke nojne opuatie, Hale eponaninje ellepara, akane wavaca Jonpunoc noveEie m jacunjen caraesaneiy ‘yap avautrnjere apseave, Tasije na c¥ dene fe Jesmnme nto BoheTboM exojin sanopeninKa KAO LITO hu pamjy Monsenoxy rexy (RE, 6/12, sv. foederati, col. I e0 BUSAMTHJexe nOjeke OA ANDERTHON KOMTpOON UE ‘pane nhacru w noa rowauioM apxouara xoje je wewosa0 nap Gf. neraasuie J, Maspero, ‘Dovbeparor et Heperuinwt dans Varmée byzantine au Vie stele, Byzant. Zetschrit Xi (1912) 97—109). 3a ce pai 0 fenepavina Moxe ce SAKMyWTHL 1 wINENIME a KOMEC H apxONT ‘Banna je Tor, a werow Hoapeleum MranuKos, cyteRW No MMe, Hajaeponarate fe 10. peetom ia 2anannor ena uaperas. To miomrpa ZA ce Ke pas 0 XOMoreNO} eY py, nero eponarxo 0 napsapnnee Pankhx HALIHa, we WCKMYYRW Hk PHMCKS 7 Now cy Beposario obannanu Heke AyxuocT# 3a Koj fe GIO HOTPeHO Hocebuo SHAE, a0 fp. Gaxnapene yaa w crannaise uarmica y WaLeM exyajy (Cf. Maspero, 0. © 57-99 aa ecra 49 Onanmuonopa u Tipoxonua xojine norapenayje Tey 2a ey eaepare ‘pencrannasa y Vu VI. wewianmry nana. “Macao aa je eaxvo uaraacin aa Bagwia usa Twryay KoMeE H apxour, sana {acu acmmcaia y iaserHjexo}xRjepapsin Koja wacaiy AVY RadeHoce Kal We Jone nse temparnia aaact, oaHoexo ap (et. Prokopius, Bell Goth. Il, 31 wa xojer ce aia He Nosaive apxoura kos eaepata). Coarpamo aa HeTALAise OBI aBuiea y HaTMCy TOBOpH {¥ mpior rowe aa wx Je BaswReserasio NOOO, a TMe, pasyMANDO, Npejaco W oGanede Y oamocy ua uesrpasniy anact. Uarsenua aa je aanozeano fa ce O2apH EY, NK YeMy & yorpeSznenn crasaapau ripapan wapasn, FosopH o Thy Roje je Yenoino misantrHjene Iupanue Hope m 0 apeweny xaaa je aewsduzauinia napwapa y uapersy veh Oa NOOAMaXra “Harmic 6x axne ronopio y npwor te3 xojy je Spaxo J. Macnepo ma cy enepar# yVip. Sucmcacranrn neo snsarrrajexe nojeke nod alipexsvion ynpanom wenTparife Bac C.J. B. Buy, History ofthe Latet Roman Empire I, London 1923, 76 sa; 4. HM. Jones, ‘The Later Roman Empire, , Oxford 1964, 603 sq. JL. Teall, The Barbar man's Armies, Speculum 40 (1968) 294322. u pap pase na ce mie yorpGinant, Ono OF hae ywsamy pony eoGiay Ht cyBHUsaH ‘OGsupom sta sanpeswna cya He ostFoBApa Hu jezHO} jlocana nosHATo} epi, ToceGno wi jeawowt cexcrapily, OMMTesHO je JA ce pas © NocebHO} SperH cya uivo, NO NaweM MMMLDEHY, jacxo mpoxsaastt ws caMor HeTHea, ‘Musi na cbe urto exo Hanpes navies rosopH sa dd bvbyaoc éopractou" ‘peta npesecri ,.cuius nomen festivus" — sje je te mpanwsni TIpema tome mpeson narmuca tpeGano x sa r1acn 1a) Hraauxoe on secnorerpa FoMeca Basie 1o 3anovecra apxoxra emucao cant 1 OaxHapHo estes Koj ce 308e MpasmireH TaN Ha 24 Boj- sere. ye." nase pass ce © Mepn Koja je y eseNANNM MpILUKAMA eayAHLIa 38 N0- sehano crenovaite sojumunsia. Cacoune je pasysununo a je macau TexcTa araacno 2a ce Obaj Xestes 3080 éoprdawe sia OH Ta ce pusMiKOnaTO On Ziexcanipujero-iranexor M casteensis mM HexOr AOKAAMOr Koja Gx Gromt y fomurro} yrorpeGn enyAHuE 9a coaKosMesNe npr. Hberopa npasia Gymanija nposemesn eh W Ho casor KonTeKcTa MaTmca xoj je ontumpHH, ca naraaulevont Tawowhy i HMeHOM SanosespuMRa, TO Wje Ges sHa¥aja OGmipont 2a ce past 0 noschanow ceaonatey.!+ ‘OcHosna norpeuina periiocranea Kom cBix Koj cy ce paxnje Gapnan ‘onum npobreMoM JIexit y TOME UIro CY cy EXBATHLIH KAO CTatlapamy MEY, fntiocwo ao sextarius castrensis, a He KdO Mepy 38 BaNpeNHE NpHUINKE Koja, npewa ToMe, Ha H OCeGHY salipeMity xojy pasyMauBo He epeheMo KO! osnarix crauzapasnx Mepa. Mehyris, Of HMa npaniuTaH omtoe mpm Ccrawsapanse Mepasta, xa0 Urro Re ce axiaeTH same y HaneM Mpunory. AIpyra Torpeulna npernocrasKa, Wo HaUlest MiULetby, je NOrpEUHO wiTepUpETN- pawe nosuaror Enipaunjenor nacyca aa ,nraackn cexcrapuj caapxn 22 Jintwje, a nojuMsKH 24 aHWe WK NawelS. To amen somuueHy Enna Inyjes Tercr je pasymioun xaxt ce 22 ynuuje onnoce Ha yave, a 24 Ma nueNMUy, Ifo emo witemio i 1foKaxani, oenatbajyhu ce Ha apxeosouRe toKase.16 2. Con xojit ey pantuje nucanm 0 cyay cnaxy ee sa je enyxuo 3a. Me- pewee mutennute, To je yocraioM BMAMBHBO H Hes OGauKa cya, MebytitM, TO Inije eaytaj, rao urro eso eh MOMeHy.aH, H KAM, Ce FOBOPH O BIICHHIK nye tsa. Cwarpano sua je TO muratke, OGaKpOM Ha HeTOB OMMTAeIN saNa}, NO- ‘TpeGnio neuro scramHNe pasMoTpuTi Cuarpasio y mpaom peny novpeGuint aa warsaciMo aa y eyay He nocroji mnyrpa Hikakea upra wa Huje Moryhe nynutH cya XO weKe He- buuthatne upre. TloceGxo ro 61 iso y ovo} EympoTwocTH ca waraaiuenom ‘Tawiouihy, [outro wexut ayropx mncucrupaiy Ma cnoso} Hajroprbo} xpyR- oj pra (Schilbach), rapaimo. Aa ova Mea HuKaKaB MeTpOAOUIEH 31a Kpyrosa oxo cysia camo yoxsupyjy warimie H, yocranoM, HepaaMeptio cy 14 Harsameno mtencnypaise Wa Tawiocra Mepe MOE ce_aoxecTH y nexy ca curyanjana rao ona xoly Tlpoxommje nosmne waa je oun no noSyue (ef. Oakeshott, oe. 15 He pacronaxeno Enuganjeaum rescrom. Uerupano pena H. Chaintrain, RE IX A, colt 2115 0 2126, 16 CEM. Gabrigevié, A contribution o the Roman Metrology, Archeologia Yugo slaviea, XV, (1974) 244) 12 M. Pabpmvennh ozenen, 3a 170 HMaMo Gpojile ananornje, Hbuxona jenwna dymxnaja je 2a Gu ce Hlocruraa yjesavenoct peno%a H coma, TlocedHO KE ce panto oxpyrsont cyay.!7 Y names caysajy WAMWAPHSBIOr eyaa CAMO ca enoRMHN. BLAM, roje cacnunt omirteaito wesajy Merponoiiny yneunjy, santa je nepaayvt Zino Kaxo Ge MOXE HpeTOcTaBHTH 7a Ox Ce TAO NepiLta HeKA KOABUOIA p03 Mera nenpodspiit cya w 360F wera Git ce smaGpao Taxo NenpaxTHsait mtenpeltoan Navin. 38 Meperbe minenmte.!® Jesuit wasn a ce oGesGenM Tawoct Mepena — a y oB0M exysaly oGanpost 3a ce paso pojci To je Mopana GwTH npoentcracua Gpura — je ylvelve 10 Bpxa H sapamianarse, UNO je YOCTaROM MpaKea KOsL MHOFH 2- Ou, dak Wo Majuoniter wpestena.I9 3. Axo mpuxsaruMo 2a je cys eayawo 38 wosaupeawe mpmumxe ma. je 610 nyiieH muleHINION NO BpXA y TOM enysAjy UMAMO SNpulIhy OCHORY 3a Merpoitouy anannay. Yjemo To FoROpH IipOTHB OMX TyMANeHLA Koa NO- hase of, 1 mm ucnon pxa eyaa (Schilbach) wu 2a je Guna nertosuara xo sumtanyiseiba. (Chantraine). Y npwon peay, suit a ce aa nue es onpehene nakwocrn sien sa ce y narmey 6pojnojravixnx ya (24) nawos we 6pojxano (ur je YOO ‘ujenio) vero eiiosuna. To mac waBomH Ha mpermocranKy a. ce jou jemHox xvesra naraaehrn ha NesBocMMeneu Nasu Tawa Konus nyneNsA. YjeaKo ZA ce paz © Bpojy dOjH ce Hnje OAWOCHO Ha jesy CTAHsIapAY NeTpOAOMKY jentuntuy (ako ce paziuto Hp. o jexHo} umn aBuje cranimapawe Mepe 6iLT0 je jenmocrannnje Taxo m wanweavw) Jeawia Moryhwoct je na ce pai o Ave aM6pe, wut wexe apyre emuxopexe Mepe, I jeanon oapeheviont Spay yallnja a je To Oxo paanor sa je TexNAA canpxniie eyaa vako nanan. Yjeauio, oO3upost aa Je pealoouTo cae0- awe caapxanaro jesad ome nonwarh Gpoj.yiKyja mulemue, OBHN ce {resto warsiaciTt cy capa ney KoamwAy wero je TO Hie Oxo cya}, ito je, YooraoM, arnameso # xaperepoM cya Ta ce suienwio Wa sextarius eastrensis cya 6H HopwasHo uNao 3a np2sumiy 0 cca 820 cm, sum axo je Guo asocrpyxu om wraeKor 1094 em’ 17 Yn. Gororpaduje y neusne waseaoHom pay. 18 Scilbach raxobep cnarpa 3a ce jocranio soxe 2osecTH y nexy ey 3 Ane “woxnje a noaanox Araije Cupaxerioca a je sextriuseastensscapranao 20 ya, {naciat24/e ra no je MTaGnn ce oswocuo ha byw w noay H apeba Fa cxnaT R20 3 Suace poke supe, novopenm sa jot avo, nas ce ye y snp etd Tew jevne menue cao 675, sna je Setar casemate canpmaeao 24 ye wa 2 "eum spe mucnne (. &. 110) '‘onavaos Ty¥aveny mata tose MporsinpesnioesX.Fipoo 24 ynuwje we mory Gum 2 sae pustxe itpe oBmipont ace aka nHOpa Hela aleanarhn CHETEMOM, 8 STH avo 20 yg Jewea tan 24 sruije ntee (agp) 70 OH saXTexaHO CYA OR era 0fs20 1. omocuto Gu ce upenia wracxow (05836) ao 1,31 H nea toMwe we Oi sex. tars castensis Sno anocnpxa Mepa iramceor v.70 Schibach taps Wi NETS} expan Codapon a je weoryhe a je sextarivscastrenss Guo mann on WranexOr,ANanjen nouarak npe Bi ce worao crear je mmc Ha ye noceBie TEXE 1): ojkroe, Fhrarcu sexarus on 2! ye nome ce oanoen ean 8 ye RO} CANBY My Je anpevea seha ot cTannapanor (el. M. Gubrifevié 0. & 43) 19 Ck Jugoslovenska enciklopeia Vi, 4s. v. Mee (S. Villa) 0h 13 tOrvaln oxpere Tpewa ToMe cBe Hac HaHoZH Wa SaXAY4AK Ha Ce PAsM © NOLeGHOj MepH ‘yj. © sopunraxo} Yau Koja je Haya oceOuy Texmny W cyay Koj je cryKHO 4 nopanpemme mpuanre. Tiperocranxe a je TaKo naxpaua jep je Guta Gaxx- apena y noropy (Viedebantt 0. c. 163, n. 3, Chantraine 0. . 635) Teuiko ce Mowe NpHxBaTHTH, jep aNaorijoM JoNAaHNo 0 saKGY'Ra NA yKOmIKO Merpomiouxa jenna MA NoceOH UTPHOYT, ExopO NO npaBHEAy ce pas 10 Ipyxsnjoj MerposiouiKoj BpeawocrH, UiTO je noceGHO enysaj Ha BawcKon. H Cpeawen Verory onakie novuse a nau cya, (ef. Hultsch 0. ¢. registar 5. ¥. Mine, Sextarius 1 ap.) Tpe6a upermocrasirmn na je cya Oxo nywex ancreanmpricros. was agpiraxoM muemanons urro je aHasi0 aa je y Mpson caysaly eyat caapxana0 cod 730 gr., ay apyroM cca 783 gr, nuiexime. Hpewa Towe BojKnsxa yayja Moxke camo sa iMa npeswocr 31,25 gr. (ajexcawapyjera mucxuma) wan 32,65 gr. (appara muiciuuta). Yasuija on 32,65 gr. yjeawo je m wneannn ne- cern feo pusiere Yeulke sHOpe, us70 noxaDyje na OBA BpemHOcT sue caysajua ero a je 6isia y ompehevioxe npasiwmoM omwocy Ha crannapslNe Mepe y Uapetay. Onwtoe pena xaciramne punicri mepana roKasyje m CaN 38 pennaia cyza Koji capa u sextarius castrensis (cca 0,820 1) naye 1 uartarius (0,1368 jemaxo 0,957,3 1. 3uan 2a ey craxmapyHo) epx aoxarH T quartarius 1 ogronapajyha Koansuia muleiuue X40 HONBTAK Ha pesOBNO enenonaise pazn sera je m mannan éoprisws, OGanport na HeWHMAUINH cHCTEM KON TeUKE pHNEKE GPE wuTAE wHje norsphex — emarpano a ce past 0 jeitioj oceGHo} Mepi, MOxIIa aHA.nOTHO} exo} OKANO) MIX Henoskaror Gpoja yamwja itu" Hak TexWM Koja je wala panna omHoe NpeMa cTaNapANo) sINGPHK WK HajmeposaTHije pew neko} eho} epi xoja je emyanaa 38 Meperse aura (uewrenapsiy 1WnE HEKOM TOKASIHOM MesUIMHOCY H Ca). Moxe ce ETO TaKO TIpeTHOCTABHT. H nocrojaise noceGue sojuwxe NGpe O11 13 BojHuKHX yaya y KojeM ey~ siajy On nojansxa anGpa wowocuaa 391,80 gr. aM Meurro Heo Te TexIME KO npernocrapmio mulesuny Ha Anexcanstpnje (374 gr.) Za je nojera mana noce6He Mepe 38 TEXHAY, aHiaorHo cexcrapuyey, Moxe ai noeayxitTH x20 Aoxaa M wie 8 focan npoKahenn 6axn8- peu TeroBn Koja ce He YenaNajy y NosMare eHleTeMe, HAM nak MMajy Mpa Divtan ofHOe mpeMa soxasnuHNs Mepanca, cy Baul OHH Koji CY BaxxnapeH y 10- ropy. Tako ter nahex y Pyuhyky Gaxiapex ox seraraT wrascxe aeruje uanoct $45,8 gr. (Hultsch o. c. 673 noneayje ca Ga6iLToHcKHM cratepow).. Ter of 21 yuuie 13 AMTHOxAje Gaxnapest Oa TpHByHa enlosNaTe BojKe je~ ainume, a xojer je o6janno Viedebantt ssnocs 340 gr. npu Nem yiulja naoen 32,380 gr. ulro ogronapa m y nauem cnysajy (0. c. 162).20 Mehy oxynammn Terosunca om jemne ynuyje manasuMo u jenayt 6poj onux sinja Texiia je aNaTHo Bella om craMnapane pumcke yuije (27,288 gr) i naoeHt ox 32,77 0 43,07 gr (CF. Chantrain, 0. c. col. 629) urro ce He Moxe oGjacuitru cnysajtiowshy ckaKako ronopH'o YuuWjana noceGue TexWHE xoje je Mora canpxasamn wexa enHxopexa HAM BojanaKa Mepa. 4, Obsipon a je KomuMma nuIeKOME caxpaaHa y cyzy Gua Mame neua cao sa wayseTue npianixe 10 HaMt norsphyje aa je pezosno cneponanse 29 Cf, M. Gabritevié 0, €., Dunean-Jones 0. ¢, Chantrane 0. ¢ 2126-2128. Guao nenfon Te KoamuMe, uITO NpescTaBRa jou jemaH AoKAS sa je sextarius castrensis (crawapasia nojkusxka Mepa) Guo chow Te Kone H MpeMa ‘Tome Hije Ce OAHOCHO NpeMa HTANCKOM Kao 2: 1, Kao mITO onheHUTO ch rpamo ¥ HayntM, Hero KAO 1,5 :1, Ha WTO CMO YRAsaIH H y HaMeM panujest pany. Onaj onHoe pasymsouno Kwa n modius castrensis y oJWocy wa WrazicKH. Hnje norpeGuo noceGuo naraawanaTn om KoanKor je s¥asaja onpe- Husawe creapwor ogoca aojuuKor M MTANCKOr Moguyca 3a mpapmLtje pasyMenarse Moxuteiujaionor eaukTa M THMe y BEI eKONOMCKIX osHOcA Y Kactioj anrmgi.21 Y rome mpsencrsexo BIUWAMO eBeHTyamNu Hava} Hamlier upmatora. Martin Gabrigevié OPKIA STPATIOTIKH Das spitantike Bronzegef'iss aus Antiochia mit der Inschrift, dessen erste _metrologische Analyse. O. Viedebant gab, zicht noch heute die Auf- merksamkeit der Fachleute auf sich, mit Riicksicht darauf, dass das Problem, welches es in metrologischer, und der Meinung des Verfassers nach, auch in funktioneller Hinsicht darstellt, auch weiterhin offen blieb. Der Rauminhalt des Gefiisses beirigt 960 cm’ und bis zur obersten dusseren Kreislinie, 11 mm. tunterhalb des Randes, 873cm3. Das von Viedebant erblickte Problem ist ‘weifacher Natur. Erstens wird die militdrische Unze hier zum ersten und cinzigen Mal als metrologischer Begriff erwihnt und, zweitens, hat die Ubersetzung des Textes in der zweiten und dritten Reihe, eine besondere Bedeutung db tvounros épreaton. Tn der richtigen Annahme, dass das Gefiss zum Abwiegen der Korn- fiichte, héchstwahrscheinlich des Weizens diente und vom bekannten Text ‘des Plinius ausgehend, schliesst Viedebant, nach einer allseitigen Analyse, {dass es sich um 24 rdmische Unzen oder eine andere Unzenart handelte, deren Gewicht 32,380 gr war. ‘Was den Ausdruck dnd 2viyatos éopracioy angeht, hilt Viedebant, dass es sich auf sollemnitas bezieht, welche im rbmischen Recht jene feierliche Handlung bezeichnete, die die Anwendung von Rechtsvorschriften begleitet. Er iibersetzt diesen Passus umschreibend ,,ein xestion, das, reehtlich-formlich esprochen, richtig ist”. Die spateren Autoren haben diese Obersetzung als Fichtig aufgenommen. Als Grundlage fiir die metrologische Analyse wurden ntweder, beide Einfillungsméglichkeiten (Viedebantt) oder 11 mm__unter- halb des Randes (Schilbach) genommen, oder aber hielten sie, dass die Ein- fillungshohe unbekannt war (Chantraine) oder dass das Gefllss bis zum Rand geflllt wurde (Duncan-Jones). Der Verfasser gibt einen Kritischen Rck- blick auf die Stellungen einzeiner Autoren und nimmt die Analyse der In- scheift selbst vor. 21_y Famer cy name none 2834 one nocy we modus casttenss: pH ToMe je 0% sooebne RCHECTH TEAM X08 GHyDNpa 1a dpmon'neety. C1, Leer, Diowetans Preset, Bern 1971 1, 134" manowene 8 ucupaom tepatyPOM. Opals orperoroeh 15 Sollemnitas bezeichnete die feierliche Form der Rechtshandlung und kann nicht als Attribut zum Objekt dieser Handlung dienen. Er fhst Beispiele aus Cod. Tust, an — sollemniter vendere, sollemniter postulare, sollemniter agere, sollemniter persequi —was bedeutet, dass der Rechtsakt in feierlicher und entsprechender Rechtsform ausgeflihrt’ worden ist. Dass toprdsta; in diesem Fall keinen Rechtsinn hat, spricht auch die Tatsache, dass zur Fichung die tblichen Rechtsformulicrungen, wie: exactum ad... mensurae exactae, Bixxwov (wie in diesem Fall), gebraucht wurden, was die Rechtsnormen voll- kommen befriedigt. Mit Rlicksicht darauf, dass der Rauminhalt des Geftisses keinem be- kannten Standardmass entspricht, besonders nicht dem sextarius, handelt es sich offensichtlich um ein Gefiiss mit besonderer Bestimmung, was, det Meinung des Verfassers nach, aus der Inschrift selbst hervorgeht, in welcher dnb évéuavos opracion mit ,.cuius nomen festivus” — dessen Name festlich ist — tbersetzt werden soll.’ Es handelt sich um ein Geftss, womit den Sol- daten die Weizenration in besonderen, feierlichen Angelegenheiten abge- wogen wurde. Demgemiiss enthalt das Geftiss kein Standardmass (wie es die fetheren Autoren auffassten) bzw. sextarius castrensis. Der Rauminhalt dos Gefiisses, aber, hat cin regelmiissiges Verhiltnis zu den klassichen Massen, ddonn es enthilt 1 sextarius castrensis-+1 quartarius (0,820-+0,1368=0,957,3) Der Verfasser schliesst die Méglichkeit aus, dass das Geftiss 11 mm unter- halb des Randes, d. h. bis zur obersten dusseren Kreislinie eingefillt wurde. Er weist darauf hin, dass die Linien unregelmassig horizontal sind und dass sie ausschliesslich zur Erreichung der Angleichung von Reihen und Buchsta- ben in der Inschrift dienten, sowie auf die Tatsache dass es unméglich ist, eine Menge durch das undurchsichtige Gefiiss ohne irgendwelche Bezeichnung im dessen Inneren genau abzuwiegen. Am Ende ware dies im Gegensatz zur liberbetonten Genauigkeit des Masses in der Inschrift Wenn man die Richtigkeit der Ubersetzung und die Tatsache annimmt, dass das Gefass bis zum Rand mit Weizen geflillt wurde, dann konnte die Soldatenunze, die in der Inschrift erwahnt wird, nur das Gewicht von 32,65 {afrikanischer Weizen) oder 31,25 (alexandrinischer Weizen) haben, was in beiden Fallen auch ein Zehntel der rémischen schweren Pfund darstellt. Die Annahme, dass die Armee, wenigstens in der Spitantike, auch besondere Schweremasse’ haben konte, findet die Bestatigung in den bishec im Lager entdeckten geeichten Gewichten, sowie in einzelnen Unzen, deren Gewicht bedeutend grdsser ist als jenes der rOmischen,, Die regelmassige Ration der Soldaten war jedenfalls unter der Menge, welche das Gofiss enthielt, was noch ein Beweis ist, dass sich der sextarius castrensis zum rémischen nicht wie 2:1 verhielt, sondern wie 1,5:1, worauf det Verfasser in einer friiheren Arbeit hingewiesen hat. Mit Riicksicht darauf, ddass das selbe Verhiltnis auch fiir modius castrensis galt, ist diese Tatsache von grosser Bedeutung {llr das sichtigete Verstindnis des Ediktes von Dio- Kletian, und damit auch der wirtschaftlichen Verhaltnisse in der Spatantike. Die Inschrift hat, der Meinung des Verfassers nach, auch eine weitge~ hendere Bedeutung, da sic zugunsten der J. Masperos These spricht, dass die foederati im VI. Jh. ein Bestandteil des byzantinischen Heeres waren und unter unmittelbarer Verwaltung der Zentralbehdrde standen (ef. Anm. 13). Bpovrman cya aa wepere Ho Auruonuje (apesta Oakeshott) Harnie wa eyzy sa mepewe 11 Auruoxwe (npewa Oakeshotey) 6opnux partons Busaxronoutror wicrunyrs, XIX, 1980, Institut d'études byzantines, XIX, 1980. JbYBOMHP MAKCHMOBITA CEBEPHM WJIMPHK Y VI BEKY Toxom VI nexa Busanrajcxo Uaperso cyovasano oe wa noapysiy Bakara ca s6unaroia Koja ce Mopajy cMarpaTH jemmtoM OF Hay2eTHO 3Ha~ ‘ajiuix nperperimlla y HCTOpHjK wiTABOr MeaUeTepaHcKor GazeHa. Banpusi, Copesickn mt avapcxo-cnopentcxn Taacn Bese ceoGe napona npenmpan fy ce Tala neNmAKOM carom MpeKO CeneprNX rpanvma Hlaperna, nossayehit ce Hecto 6e3 ayOrbux wenlocpemuNx HOcHeaHNa, at yBeK ocraBLajyBK 20 osm jacte Tparone xojH cy npescranmasm myToKase jasbuM HacprajnMa. Taxo je VI nek ormacuo nonasax KopuX BpeMeka. Jep, OK je peTxoZKO cronehe, ynpxoc rorono cyaGoxocunst naneruna Fepauaa n Xyna, jour yBer oswanaxo BusaxTajexi (puiMceH) Bankai ca weroBOM rpanlaton Hs JIYARBY, Gronehe roje je yenexniz0 entoen mpsix searax npozopa Czopena n Ana oxeno je NOMYKy upoMeny ermusKe 1 nosiTUBKE crpyKType Bakanckor onyoctpsa. Y wehyspemeny, noopxmua oacyaiux xoraaja ca noce6uo paxexocexiiis nocxesaana 6H je cperimit eo Tloxyoctpaa, omHocK cenepite nposiniunje npedextype Vupie. Kao uiro je noauaro, upedexrypa Manpux o6yxsarana je o6nacri xoje rpanumupaiy npena yatyatio} oct Bankanexor nonyoctpsa, on flyiana. xa cesepy, npexo cauposa Mopase Bapaapa, no AxGaxije u Ppaxe fa jyry, yonyayjyh n octpeo Kpsr.! Ha Tom npocropy cysemanazmt cy ce, y rpa~ Homaa Puowexor Lapersa, Xenenexi m 2aTHHCKK cbeT, mpesaachut nonerAe eoceTio jest ¥ pYTH, ATH MAK Ca Bitle-Aarbe jaeNo NOBYSEKOM jeaHsKOM Tpanmon: on Jbeura, mpexo smpaurcsux nxaiuma, JeGpa n cesepre Ma- xeqonnje (inweby CroGuja m Cxyrija), npexo o6nacr vaMehy Hiuia a Co- ‘buje (octaanajyhx Hur x Peveaujauy y narntcxoj, a Tlayraanjy x Cepanky Y Tpaxoj cep) Ha naannny Banas 1 ame xa Upwom Mopy Ha yuhe JIy- ana.? Baxtoct onor cyyenananna 6wia je npe VI nexa nosmysena use x70 cy amimuje nomermsnux nozena Pusicxor Laperna nowaaveste He Moro ysi- 1 Teorpageru, nojase Vaupnca woxe y wapopista Sur pexaTapHo Heompehet, fan je y amumcrparimins noeesy apao oapehen, naco je Gx 13A0%KeH npOMENN. aN" Fmerle, Invasions et migrations 266-0. 1 2a. Jupever, Weropija Cpba I, 22; Kevatevié, Sloveni 63 (=Slaves 148); I. 44, Cpneia tapon weron jenn, Beorpad, 1971, 24, Harmen 2a Je napowitro jax Ko LenTpaitija powawexor_enexeenra uoetojana 93 ‘aTHHcKO-TpARY pall, OaNOCNO tpoyray Crone Cobuja-Huin. Cf Touxoea-Tauvoea, Hauncerana 7a 18 Bh, Maxcuooih snenust (y pasMepava Msmepnje nocwarpano) npasuem — ornpunmxe can Zon pent JIpme, Moene VI vera, raga ee enowenyre Jeane H noamiane pale pachaajy ca Hacensanaibem Cnopena NoveTKoM Mapeawor croneha, Cyaenanaiee xenesexOr Mt aTIMEKOr eveTa AOGIO je Hose OGmHNe, az je Tpaninga waweby abely Hisnmcauvja ocraa pesawa 3a cpesiuise’en0ne Bunranexor nomyoerpes, Jo oor ipeoxpera, HexoaiKo Bexona HenpeRILo je pacrao aHavaj reorpaperor crpareriickor nooxaja cnomenyrix oGzacri Flex on najzaxourjix cynosewmiix myresa Puuwexor Llaperaa, ynpano cons roji ey npencran.amut cio} Waviehy serone sana,tHe H HeTOAME NOAOBINC, poresann cy ce ¥ MEM NK TENNIS NaBeTeMIL MOP HEM HA xa wen, Tipe Taxa nyr nparwo je aozmmy Yiyuana, apyrn_je Terao. npas en Pactovio—-Sitmium—-Singidunum—Viminacium—Naissus—Serdica— Philippopolis—Adrianopolis—-Koncraxrmsionom m serosa je saxwoer apouro mopaeza om TV hexa, aya je noeTao wajeaxnuiin nyt urranor Banravexor nomyocrpea.> Uypena Via Egnatia, wajtoswatja aaKanerw nyt y Exaciso) enoen Laperna, wary6xieun ocra on caoje saxwocrs, tuna octaje HY 00.7068 jena on suasajsux mpasauia: Dyrrachium— ‘Thesselonica— Amphipolis—Philippi—Neapolis (Kasaza)— Akontisma-~ Traianopolis—Konctawrmmonom.* Hajaaa, TPH nyra, aja je awaya) enpexwaivio’ pactao, mpoTesana cy ce roTODO napasemMo Y mpaBuy cevep-jyT: jenarrje nuiao nomtiom Mopane Bapaapa, xa0 wajea:xnnja nesa soschy Tiywaba w Jerejexor Mopa, pyri ost Coduje noanuoat Crpioioua, a Tpehi Je mparno aommy Mecte.> Baxviocr nasenewor wonoxaja Gita je ToxoM Ceo0e napona suue- cerpyro nosehana, Bapnapera naeena xoja ¥ Taxon wsGuijajy. wa prowcxe Fpavimye, Mauiaa cy Ynpavo y newrpanimt oGzacruMa Baswauia Moct 32 nponop Ka. yuyrpaumocru faperma x GorarmMt OGanama Cpesosentaa. Ho, iy exrytajeniiva naj ibwxORO Xperaise mje OHO YeMepeno Of ceBepa xa jyry, Hero Tlonpeuim npasia, Kao peuoto xom Tora, criomenyre 06- Jacni danpxasate ey YAOrY nphapenenor craMAMTA H cmoxe WaMEhy nO- Trane u opesmune Take ¥ ckOSW OBHX HEIeMeT. Com noGpojainn uimuon WecysusuBo cy YruMAAH ay osttopHNcKO ‘noGa cpesnumin Jie08K Banxaxicxor noxyocrpsa nocrany jeauo om Keypaa- Trane sBopunta Prosexe Msinepnje. Herospenenio, ympaso je Ty, ¥ cenep- Hom Hitipury, TOXOM npna Tpit HeKa Kaule epe, 5a paSsuiRy OR MGLOrHX HPY- Tix oGxactH Hapcrsa, ocreapent suasaja exOHOMERs wampesaK (PYAAP- Cro, 2encvopalieg, BIOrpanAperno) H,lipea xpaj TOr paszoGma, ocKonasto Heronito HapeKix peamacunija nj cy oMahinm weperso NOTHIEAA 1 COxomNX oGnacTH.‘ OGerGehuRaibe ODOF npocropa wocTABHLAO ce NPE KPA} TV pec kao axyran mpoGaess, jep ynpanue pepopne JInoxnemjana 1 Kox- cramrima Bemuxor, koje ey hniaie npeobpaaiine Tas ApxaBHH Anapar, ote ey yenocrasire crenuguane oprasinanuone OGRE Koj Gu. osoryhuat Hopehany Kovsrpauwiy Bojmix pecypea. [lta sme, ypaso ma ecTy re je raxsa xoneterpantija Guna seoMa norpeSua, o6pasonatia je y Koneranrtn- 3-4 Ch. Lemerle, Philippes 69, 71. sq idem, Invasions et migrations 274 sa. Yu w Depianuah, Capoangie 33 SCE. Lemerle, Phlippes 73 sq.; idem, Invasions et migrations 276. © Cf. Mt, Rostovtzeff, Gesellschaft und Wirtschat im fOmischen Kaiserreich, Leip- ig 1930, 1, 196:% Mirkovic, Siemium 6, 48 5 ———_——— CCenepun Mapu y VE aeey 9 ovo npene rpawimia ussehy Mrannjancxe a MeTowe npedertype, miro je eaMio MorIO Ja nomi HexEMeHO} HOME KoMMETeNILNja WeNTapa — Puna x Hapurpana — yaamscnnk on Te rpanisne mnie. Tlocrojaise Cupstnjysta, xxao jostle off nospeneniix Haperitx Mpectoxuna y IV nexy, Htije soro 6MTHO 2a yOnaxeu mpoOsnen.7 Crora je peaaTHaxo Gp20, Taxohe xpajem 1V wera, JRoulno 0 crsapaia verapre H Hocrezise npe-berrype — MmpuKka — xao Nexe ppere ciiojie apixe IoMehy 3anaawe N nero‘ nonosiae Lpersa.® Tipedextypa Haupnx (Praefectura practorio per Mlysicum) mpoctu- pana ce na cevepy 0 Hlynana, osiocno jena weronor Toxa waNehy yunha Cane it yuiha Birra, Koja je mecToapenteno npencrannao rpannuy Laporna pea vapsapexom caery. Ha sandy ce Manpux rpaxusio ca Mrasnjan- ckoo npeperrypom sia Cans, JIpwmie amin Koja je, texyhw euro 3a- nasutnje 0 ropwer Toxa AIpime, wsOxjaaa xa Koropewu sams, Ha wetoxy ce Tpatiina npenia Herowt) mpepextypi mporeaaa y AyKy, 6n!aro aaKpwh- ‘nenont xa samaty, nere om Yusha pexe Bur y Lyvan, npexo t3p. Tpajanoanx para (Kanan Succi jyrouctosso ox Copuje), 0 yuiha Mecre y Jerejcxo ope! Tepuropija npederrype Gina je Tpy6om opajertrantonons samajon Tipax—Cronne—Copija Cpas je ocrao jyano, a Crombe 1 Coopyja ce- epiio of one Fpantiene ste) nomenena Ha se anjeeae: Jaxniy, Ha ce- epy, ca mponmiitijaa Moesia Superior, Dacia Ripensis, Dacia Me ranea, Dardania, Praevalitana w nujetieay Makegowiy, xa jyry, €& mpowiu- jana Macaedonia, Epirus Nova, Epirus Vetus, Thessalia, Achaia i Creta= Y wneroj xoacrenanjm mpedexrype, oA cexepan. MalupHKoM Mory ce cewarparit ne camo o6nacTi y cacrasy nujenese Taxi, Hero H ceBepnH 0 ausjenexe Maxezonuije, xojit je rpasurupao xa rpagy Cro6u rae je TokOM. V wera o6pasonaia mposininyja Macaedonia Secunda.®® Crpaternjcxn paatoai ocuparea mpehextype Vinupix yousuan cy ‘ch y mpoe ave nelietuye Wexor Mocrojama. He cao ga raza y Unpest nox 7 © Chpsduiysyy x20 napesone rpaay (sedes imperil) y IIL x IV a. yn. @epjawu, Cupuajyae SE37; Mirkori, Siemiues 33.54 *Cragpaise npedeerype Gina je Nenocpesua Nocaenwua paciaga veKanaunbe sje ese Houpus na werouMeny npebextypy a mijenesy (Sanaziny) Mapu y cacrany rane jacks npedexrype. Haxo peraras4o’ 0p30, nactajaise ipebertype Hampax (379-395) hnje Teeto jemocraaHo, na ey ce xa oBoMt uramy Pasawe Opojse KOWTPOREDI Y Hay, ‘ana fe jou Stem, Untersuchungen $51 sq, 35489. yrepano fa je oxnyyan MOTe® y €rEa” patsy upedexrype snspuicn 395. rommne. 3a peaune miexyenja © oBom muratey (Ca yuy- ‘Fanaa crapiiy siteparypy) m. Lemerle, Invasions et migrations 265-273: Capek, De influss 18a. (anr.:p. 20,4); Popov, Le dernier éveque 108 sq. ¥ uosnje npeste, Mirkovi Slemium ats. ostaysno je wavena crae-o nlospeneHow aaciisalky npepeetype Mpa ‘owout pyre ‘onoaue. IV '"Hanenewe rpani (Crapunt apystnpes TPs 70,75, + 5-0 Ch, Jones, LRE UT, 386 sq; Lemerle, Philippes 76 sq. — Capek, De influx 2 ach y ono apcwe sian nocrojaste ave npopiiuie Maxeaoutye, urto je cmryainja Koja je cnaxaxo nacrana nocne Notitia dignitatum. © Maxeaonin Tl,” Kao. HeeraSnio) "a Denn, nosonto) npowevana wy Jyeruiijtnona apes, m,Zeller Prov, anu. 364, Mi fh I; F. Papazogfou, La Macédolne Sulutaire et la Macedoine Seconde, Bull de a CT des Ieues e 6s scences moraies et politiques, Acad, royale de Begigue 42-9 (980) 11S ropa, na ynyhyjen camo va: IT. Mytuopunes, Cho. BAH 86 (1987) 22-29: Lemerle, Philippe 20 J, Maxcmoou pysiy ayuascxe rparme nocroje yoSisajex norpamncam oxpeai KojuNa Nowananyiy dux Moesiae I dux Daciae (Ripensis?),!0 wero je yenocrannena noceGna Konanuta Hampi, wa vijem Yeay ce na1asi magister militum per Illyricum, ca jeattoxt legio palatina, ca 8 , noxperaux’ (legio comitatensis) 1 9 apyrux zetuja (Jegio pseudocomitatensis), 6 onpeaa s8axwx auxilia pala tina w 2 nocedua xoritia onpeaa (Vexllatio comitatensis).% Tue je kpajen IV sera 1a Banxavexom nomyocrpsy Guna octwapenta, sajeamo ca Oapeausa ¥ oBmactina cycemmin. npeperTypH Lmupix, ynaveuso sche Komenpaitiia Bojux chara, wero Y OCTanWM AenuKHM petwonMNa Pamexor Llaperaa. Beponarto je y TO ppeme Gira nomurayra w Beha om yrnphewa, moce6Ho wa ayHancKont smvecy, Koja je Tycramujan oGxana0 pajest mpne rtozonumte VI nexa, m yrophena sehuia Gaskancxux rpanona,!! YY maneneHnm oxosmroctuin, nOMerKOM V ReKa MOF-O Ce SHHTH ta je Gyayhutocr Banxaueror noayocrpsa y oxsupina Llapcrsa o6es6ehena. To- A320 ce, MeHYTHM, JA MpeAyaeTe yIrpaHHE M Boje Mepe MIcy AOKETE KE ‘ene pesyirrare. Toxost V peka napsapexa onacHoct pasnivma ce y rnasnnc poGnest Bancanexor nozyoctpsa i, cali Tune, sinaurxjexor Hinupitsa, hoceGuo weroBor cenepHor jeaa, st GH Y KapenWoM crosehy nOGuna cys. Gonocne mmMensuje. Bioanrujexa rpaxuma xa JIytasy nonyeriuta je, y3 os6unHe nocae- ‘mune, y puuie maxosa ToKoM V Beka mpes. HaaeTHMa Xyua (cpesuHoM CTO ‘aeha) i Ocrporora (ipyra nosiopuxa cToseha).|? 3a suute of oma BeKA Ona je npecrana xa upescranna oa6iveHy mpempery papnapexint ynanna.!2 “Texauty craiea na caMioM ILIKpHNKOM sUNMEcy HOKADy}e MOcpeARO, 1m BPO eno, oxpyxnuia Jlana 12 458. rosie, ynyhewa emicxonmta 0800. ‘caGopa y Xaaxexony, y Kojoj Henta narrponomiera uit 13 Topise Mestte, 10 wa Tipwo6anie jlaxije.1> Benuxn Teosepuxos mposop oxo 480, roauxe y aayGuuty Hiampusa, xaa cy pazopesat Crobu x Xepaxneja Tmixecric, say3ert Mpax uw Carona, onycrouiena oxontia Coaysta,!4 ceaKaxo je noropuiao inpuuxe y nehem eay mperbextype, ana je amnec m same 610 wajanule ye~ oxen. Toxo V st ouerxoM Vi seka 3 NeMaor Opoja rpajoxa Wa AHMECY pemeurrane cy, y atMocibepit oniure HeCHrypHOCTA pest RapHApHMA, MOUTH 10 Ton Kowasnoxt osa asa aojia wawecrmea Sino je 4 (20 6) seruja x anure on 40 scans w nowcohine jess. CL Jones LRE Il, 37071 lab. 1X), 375, 380 (ab. XV) et map. IV. os Ci, Jones, LRE 1, 609; Il, 385, 364 (ab. Vs sa npostene w. tab. VI) et map IV. 11 Kato eaonuirana Fpoxonaje (De aedif.1V, 3—4,p. 116-124; yn. BHI 1, 9-65), {ynojeanat oBactinia Spo) oGwona.cnnx Taphana’Suo je bet ox Spoja wowouomrxy Hx SSiriéevie. Romejski limes 179 caarpao je ony ojany kapaKTepicriions pe CREF. [ayancay epg, ca fees pwsta Fannin danasta Horpaatve W oBsose: 284 — oxo 376, 382 — oro 440, #91865. CLV. Velkov, La construction en Thrace i T'époque du Bas: Empire, Archacologia 10 (1952) 124 sq.; J. Kovacevie, Arheoloski prilog preciziranju hhronologije slovenskog naseljavanja Balkana, Simpostjum.... 57—S8. Hacyupor Crpuae- ‘uhy, Jemtocranio waOpajanse yrepaa noxasgje aa Je m y yayrpauwoctx Vinkpmnea 3e=r0 ano mute oBtosnatuRs, Hero. wooHx oBjekara Uapaaija, Eaup), Ci, Waldmiller, Slax wen 67. 38 rpaioue yn Claude, Stadt 25. 12 Ya, Grafenaver, Nekaj vprasan) 25; Bapuuuh, Croruaynyae | ex; Jones, LRE 1, 193 4 1 waldmalter, Slawen 66. 1D Cf, Zeller, Prov. danub. 376; Bapuuuh, Cuncnaynyst 4 14 CE Lemerle, Invasions et migrations 280, 21 CCevepnie Mampwe y VE very ‘coerana-rpancxux sauimitumxa y yaameHa, curypmija MecTa, wan 4 y Hira imjy.!® Beposatvo nifje cnywajNa KOHMUMAEXIDHja TO, WTO ce MOCNE XYHCKOF Scnajana Hina 441, roawne npekwsa 10: WosHATHX enfmcKona oBora Fpaa ene a0 516. rozmne.'6 To je Guno pasyoGme Kana cy Nak npecTann ja Mocroje sisecnn enoBn yraphexe rpanumte wa JIywany.t7 ‘Cinurnaynyat je awran jenaut nex, of ATiUMMe mupasije 441. no JyerH- unjanone oGHope oxo 540. TomuHe, GUO y pyuIeBMHaMa, a y MebyspeMeny Toropo sBaneceT Toma NO Bnaiuhy Ocrporora (oxo 471—488), YaK KpaTKo peme nom Brawhy Tenwsa (xpajent rpivieceTux rozuna VI pexa).!8 Kpos ‘urrasy apyry nonosnay Vm y Mpoun neuennjama VI vexa w rpagoni Buat- autiym m Aquae (koa Herotiia) y MpuoGasmoj Haxuju Guru cy y pyulean- ama.) Cupmnjyst je Taxole Arista pasopio, vajseposarunje 441. romume, 15 Cf, Waldmiller, Slawen.70 sq 18 CF Zaller, Prov. danub. 153 17 Obunt xyicKor wainera hajone ompaxara wunevana as cy 441. nas Panam puja, Bunonnauunyae, Curunynyae, Maprye, Hin, @imsono%, Apraawonos.. Cf. Bury, HIRE 1,274 13g curr Tox aorahaja n. Bapuuuh, Cauruaynyys 3 ca; J. Kasuh-Mujyunoeuh, Beorpast y epentiem nex}, beorpan 1967, 20 cx Mipoxoniije (De edi. IV, 5, p.126.2—9} Sopinurro sepa 2a je Jycraunjaye o6ronvo 1 TeNtemea Strap rpaitu jou HeMa spxeon0~ tonne norasa oa bepnunheny sovesy na je Jyctanajax, Obuanhalyhi CaMracyHy, COMO facraowo aeno uapa Anacraca, ax m9 JyeraiWjanopo bpeMe Hy caceat jac NpIUKe J aojins je rpat ebnannant, Toctojaive sypatejexe paacra y Topo) Mesut noxeriom 335 ron, (Now. XI ou sna $35, ed. Schoel,p- 94) a asairajexs nponop y Cpent o- owikon Were Tole, yocTaTos apo Tpobaewariast (0 iemy, Ge) tawohews wssopa, imo Stein, Dos Empice i, 305: Fapwaaty Cucrwayiya 8), 420 Aa yrybyy wa anya San Je Cnurunyuyue Gap neko apenre npe 538" Guo ueh y pyranta Bisawranaua. Taxo Depa, Gincnaynge 5.3 H. 22. Mebyrnse, spanor soxaea 32 Osawa sexaysax nwa. Cam JyCTI hnjat, nsanchy ce y syseno} Hon. XI 3a jo 0Snoawo aaacr Llapersa wa roprsostesnjcwom Imes, nangn nonvernavo WevOsIHK9 Tpaziona — Buntivaujym, Penuzaea, ZTwrepara, focpeao n Bacujana = am ne m Cantnyiys (Nov. XI,ed i, p. 94.8, 13—15)-3a weurro aciije speve, ono $37, fone (aaty3e: BH I, 33), Fipoxonsye epao apeuyono caomurrasa! Ntkapme, Hopasaun, Jlawaue #.-) Favoxibe x0} nope ocrasux Meera, apae Ci ‘axynya » Copano, aomupyh ve 0 pene dlynana. Oni cy porta HowerKON OnOTa para snanaau Torn c ony expan Janpasa (9G 1,15, p.82.20—25; mpesox npewa BAB 1, Ba) Pea je, tena cysase, 0 Termannia, Taxole pea xasunany Tipoxomuja (BG Ml, 33, poUB 1012: BO Il, 34, p. 4469-—48.4; Hist arcana 18, p. 114.1113) npowsaniao OH Jia yapavo ¥ 10 ppeMe, Hajeeponarinje $36. rome, Tenian sanyro oceajajy wajecha 10 Gpeun ce Cupnanjews ChE, Hauptmann, Les rapports des Byrantins avec les Slaves et Jes Avares pendant la seconde motte du Vie sicle, Byz. 4 (1927/28) 143 (uorpenmo: $39. Ton): Lemerle, Invasions et migrations 285; bapuuuh, Coraxynya 5, 7. Una ce 3a. c2 ‘ho wanehenin peer o Tenumtnea namaas Hy Tipovonujesos nosaTky 0 WiKoHOM AiHBOTY fro Canraaynynra m Cupane (BV 1,2, p. 311.2123). Ha ocaowy pevewor npowsma ma Je rpwaccenen Yoana Via. cyaSuxs Conriiykysa Gita npoweweana 0 wane napecra ero miro ce obwno enarpa. Moryhe je aa je tpad TOROM Te JeuexMe, jour yReX y HO) Topyenost cramy, Sno H}sitaltrhjckoj saci y specu Tpenyioa (m. Kapuauh, {Catraayny 6 ef.) ame je rorono chrypHO za je Tpajaje npaao Llaperay w excrenarexs ‘Gnonsen Tex noweTeoM serpacserie Fosuia VI vexa. Y.TO apeMe, y cycencray CHF [aynywa enonamy ce canto Xepyau xoja ynpavo wasehy 540. n 545. tpaxe on Jyeriaajana Sia nat nonap pana (Procopa BG Hl, 15, . 219.1113; cl. et BG Ill, 33, p, 444.14—18). ‘Onaj norer Xepyaa Morao je a Yenesm kao Hocneaya ovata puDanTajexe aNBCTH tian Cuurazynyonone, a apyrasije Tyuasetve, TIpoxorijebux nectx o Teamumea Xepy= ‘user 8. Bapuauh, Curaayaya. 7.29. dean AnTansBinenauaiyGo je noo cpyien y pemnxom syHeroM waneTy roxne, a smarrajerr je noaurnsy ¥ wenocpeano) Guuewi wewrro Tipe $35, roam (Prise Fragmenta, ed. L, Dindorf, Hist. gr. min. lg. 2, p.280.20—281.6; Procopit De elif IV, 5,p.126. 1118), Yi BITHDT, 67, 67H. 163, 3a Aqua, koja je no Jycrammjanonor Jb, Marcnwonsh xa je npedext Haupiwa, Hakon cacsum xparror Gopaska y onoM rpany, Guo MprAyhen Aa nonoBo mpenecru cuoje ceamurre y Conyu.20 Hexy neue dujy Kacunje na Tepwropajs wrrapor Cpenta Gia je yenocrapnena niact Temya.2t Hux ey Ha cao noverky VI exa, nocite jemwor yeneuntor no- xoga (504), naceswan Tori xao rocnoxapa Cpema, npospentui mpi ToMe wy Popwy Mesnjy. Busaurrujcea nporuno*awanea ia 50S. ronume, Kojy je oseo simyno magister militum per Illyricum Casuanjan, Katacrpoganio je nponasa neh wa Mopanu, uaxo cy Owe axraxonane anarne cvare, Tori ¢y ce max nosyxau #3 Topise Mes, anu cy yronopom 13 510, roaime sanp- xamt najschnt neo Cpema ca Cupmajymons22 Toxyuiaj Anactacnja I na 13- pas upotustexy Totua, wacenananent Xepyaa y uctowtoM Cpeny, 10- ado ce HeycnennM, jep je on HoBHX cycesa, Koje je TpeGano H Opyixjem yMupwearn, Oulo sue wrete Hero KopueTH.2) Hea cyMive a sitrana Topra Mesuja, novesum of apentena xyncxe nupasije, HuKaKo Huje Moraa a AOGuje mpesiax Koj OH nosKO onopaBKy.24 Tax y mpsust aeuennjama VI nexa wmpHuK muMee eos npen- cranma ¢uxrumny Taopesiary, npocrop no KoMe ce cnoGosHo Kpehy rep- MawieKa threMena, GwI0 ja ce HasIaIe Y caPeDINIKOM OmMocy Mpema Brat ‘jut (kao Xepy.au 3 werownor Cpema x eo Tenwaa ws Toprse Meauje) nan 4a ce mojanmyjy Kao camoctaama cia (Ocrporotu y Cpemy i raasmna Tennza ws Banara Bauxe.)?5 Anu uuje ucenysuno rpamsio noapysje ey ee Fe RI welll oes nxpane cnr nemo cat aay cn a eat 1 Con, Mon Sta, ss FOND 1 Sr cr por Hy an ac yw ey acy speeds cam rm» Cunenig, Zli, r dah Sepia ih Ae MORE Si Papel Paige Ha ere eee te Ree es Sn Mako tn 1 i ean Sarena yo ee BO Be omy arg ane ox emia A Ga EEN Cine ha ee eaters atin Sarma frre He Se oar cn peta Sa Lonnie arenas Pisces Beeman iat Wee egies eae Oy ee Om, 1, 20h ek Mohr cre, i mist nen ican Lae yee ta Se core, nase a ae eee Aa SD idem seer cream mp Coe Yt oe ae eons 1 8 Sons fees Hn 2 A Bony BRN koe ngs ren ary Grp a Sie enor cea natin any, ao a Bee ae a Oa Coa genes 2 er Baa reece real = te ranean taaments name ue ra my ac ae ai 208 2 a © Speech es 1 rs Areas ee xeonoutxo Gaaro Hepuana, Beorpan 1978, 64. veent iii 145 sq, 293, 308; Bap Guno raga na yaapy. Yayrpaunsocr Maupuxa raxofe je crpanana 6ap y lnoa mappara. Mirae, mehyT#M, sa je cesepru Hauprx, wsysen Tome Me- Suje, yraawnom ocTajao nourrehelt Om wajonacuujux sappapeKHx npozaa ‘Tora apeMena. Jep, wHxOR TaABHN HOcHLTaN IMehy 499. x 530. romuNe Gua cy xyHo-Syrapexa TureMeia, He YueK jacwo OnpeljeHOr eTHHTUKOT cACTABA, Koja fipexo suneca Ha owen JIyHaBy npompy y Tpaxnjy — saKne ncToMLO ox Houpuxa Y opmnt, o6u(0 GpaHM, KOIAHWIKHM NpomOpHMa BiLALUBE cy TPH erane. On 499. 0 502. nesuxit Oyrapcxn ynamn ocrajy orpaxnvenm na Tpa- kijy, Kojo) eycnemHo Hoxywasajy a npyxe nomoh a Tpyne 3. Vimpixa (499}26 Hopi ranac Hanera xpo3 Tpasxe oGnactn oulao je uaneby 514. 517. rosie, nepowarnio mpaut nyr y3 yseushe Caonena a AnTa27 1 ¥a xpajy npeuiao « rpanune Vinupisa, jep cy nananaun xpos Maxestonnjy Tecannjy sionpax 20 Tepwonasa (517)27 Maraeaa aa je Tow npiuTiKOM “AK H CepepHit ‘Woampuk 6y0 2axrahen crpaxom xojit cy xounnany cejastt cBysta mpea CoM, jep ce nposunuujont Jlapaaxujom paumpina sesura Gexanija cranosumurrEa, HHaxo je ona oG:1acT ocTasia wWanan OcKOBHOF npablta papsapexor KpeTamsa.27 ‘Tpetiy erany, om oxo 525. 0 530. ronime, xapaxtepuite nonehaio yseuhe Chosena « Aura y naniamisia Koja, aonaseha npexo zower Jlynana, norabajy "Stiga Cito, MONA Mo ea 144 og ah ER te a Soin) A Methane meee of Saka et SEoies RAS Rt ean my etre pra arcs mph hant ash tan ertaresee seca pase ane ons Sab i ae arn none atte Boren cee Wont baer te phy ance pone cnt cereale ate ent ian ere See Can patie oP ne Se aa Ss Ft comme opm ance nna ym Cn ny, i nha bear Gane lee oc 1 Ce are rap nonaonesoa Cnoneva via Basan —nocne 334 roa. S1, Runciman, A History ofthe First ier aes ts ae a oe Bie tapes Lah tn wae Saha ah Ca Tae ue led et as BS tebe egies ey Pct SEMEN Cary nguome aes tay allt SEP Septet Mint cay oe ts ns SOAELE CT i ist ae ie Chttos ok Coeney ng mmo oan pes a i i ae Ri SE ene st hall th Sosa onan wey mg nae rp ag DRE Sp ey oer Oar rome ec seer ive la at een corn ge pce ral et tno cemeteries {eis rl itt sores 24 _ Sh, Maxcmonsh ¥ mpsoat peay Tpaxnjy az 529/530. rosmme aaxnaraiy w wexe, eponarho jy- Fonctome, enose Hanpmea.2® 3a cenepue o6nacrt Houpmra npasa onae- oct Morita je iohw caMo ca slyHAsexe rpamume, am ey TaMoutea Tep\aicnd hnaewena w rpainnsHH OnpeAN OcrpororeKe Kparbeaille Y AMTaBOM OOM a>. ao6ny ON TpurecetaK Tomima MoKasHBA M410 cnpestiocts 5a jatexe Inposope xa jyry. Mstaeaano je aa speMe nesKnx repoaiexix wsasitia KO- asaro moctaje 38 Busaurujy creap npouutocra. Axo je 1 Taxno aa je cesepun Hampi noserkom VI nexa yxutsa0, Waysen Ha mMecy, OTMpHANKE TPH zeuenuje penarusior ampa, TO Hnax Ne ‘sawn aa je AoUIO o MoTHyHOr cpefuDaHKA pHIHKA 1a ODOM mpocTpaKOM nonpysiy. Paue, maueve y MpeTxosa ssa Deka REsHIKUX AYCTOUEIsA, Hcy More 6ps0 za 'sanene y cupowauimoj H perKo uacemexo} seni. Haxo ce Maxo aula 0 eKoMostexOM, ApyUITBEHOM. eTHIKOM YerPojeTBY cpesHUIHX aexosa Bamxaucxor nozyoctpsa y nosHOplMeKO 206A, HSxECHO je 1 cy OB Xpajeon natin 0 ongaaisa craHonumurroa jou mpe BeaHKIX FOTCKUX 1 xyilerix imipasnja ToKow IV mV nexa 9 Yronitxo ey Mmopanu rH HMUras- uta peayarrarH cuopasmanux noKyuiaja perenepainije y Ta Ba croneha Bojaieuxe npesnactu nappapa i mbiXoDiX NycTOMehHX HOXORA, TAKO 28 0 overka VI nexa nuje sora ura movehana syerina crasioDinurrsa, 1H piinpena nocrasewa 1a vapuihe TeMeme, HIFTH enpeseHO sadnupaise neKA.Ne cuaxto passijenor pyaapersa.% Tlojana uapcxux wojaux pannouia, xoje ox Zuoxseunjanopux x Kon- STANTHNOBHX BpeMena ay ¥ nemHKoM Gpojy ynpano y Haupuny (Naissus, Horrea Margi, Conyn, Pauujapuja), eseaoun 0 nanopisa apKase sia yrnve a pa3noj noce6uo waxHIK rpalia NPOHDBOAKE, AH AKTHAHOCT oBNX HeHtTapa Tacit ce stajxacnaje cpemsmom V nexa.it ¥ 70’ apeme eh o7asno, nosed Oa ‘omuxe xpuse LI] Bexa, ocHosumy exouoMexor usboTa ‘unEAO je cTO¥ApCTsO, MapoxMtro y wepoManHGORAKUN HAHPEAHM cHENaRAMa, NOK ce TPAAOBH HE 22 Moorom ropa wnearana a Manoa ray Ty, on oguo ene xpajne og Joneror sua se, aapanckor wopa) Ao apsarpaba Lapua, ehy rojea cy m Xetaaa w nonpyaie Xepeowce, wana XM CHOON HAN rope caate rommane oveantje Jycramjan upeyicosiacy nan Poss (Hise arcane 1 P. 114.15~21;upesox npea: BAIL 1, 5 ca} ipyacheno je ach sa ce Oba) onanae fe. justo onc ma nao pasa06ice wehy 527, Oyeommjanon Aon} ka pects) 2551. rozmme (ary macronsa pct). Yo. BHD 1,52, 108: He uatena Moye a ce on vexe ucrayranbo 2a nowerax yeTmnmlauone azaie, OuMOeKO 5a mapeapene sai Ho. ‘chy $25. w $0, romame. Tanansen yas ote om Yoox mpexo Rott pHs W Yep tm cy psetcrneno npora Tpanie Crora ce m nporiisalln miattrajeor pokLonahe Mynna, rou 330. cba Lene” y Voupany w ybyrapesy Tpanti} OtenryJewe rake sane Gi, Grafnauer, Neka)vpran) 3231), cao onan Onn tepwropipaa Hi ‘ea ‘Taye, moje cj Or Fonbepreno pycane xa Sajsomaro)TPan, Mano fe ont, Mehra Gy ce cone nan om spneta oes 0 Ca, xarpa B. Tuncone-Sauvoas, Hanazerex papnapos" xa oxpeeimoctn Co2yin 2 Hepeon ‘nmononmme VI #., Bus. Bpem. 16 (1959) 37. ™ * CE. Lemerle, Invasions et migrations 281, 2944. B, Teswenco, Marepwans 300 sxyrpenie ncropan rocTouOl pinexol soanepma V-—Vi an, Bra. eSopine, Mockaa ena 1945, 16 loeb Ponape ne 2 Tapewer, Wexopnia Ie 23 eh 31 Tipena Nott’ digntatue Saxo je na Bancanexon noayoerpay 6 oA yayano 13 cara paaionn y ueroso}noronnan Hayes. Vi. Beacon Canon 11d cry 19, oj, wey, ocx nejGeaauny nonoveay Ba Ce habeheha npovosena opyaa wor ‘ompxara cBe 20 xpaja VI peKa. ¥ ™ RE EEEEEEEDESSSS'Ss =~=SCSCS nojannyjy xao sHasajinjn exowoMern womumau.? Jlocaraunta npoysasara tennrpagekor matepijana noxasaia ey ja of IV nexa y Hajeehen neay Ban Kaa owe onajaise aanareKe npostwosube No Tpastoplisit, 170 je 31- ‘tuto pasnujae xpine Koja iui mora GurH yxaxena npruuinose arpapHor Granobimurrea y excray npea wapnapuva Ys ro, Bulle rpanoea Ha Srustecy (anp. Churviaynyss, Broowainiys) 1 y ynyrpaninsoern (Xnp. Hun), DasopeHuX Ha Texe OnYcToWuNEK y maprapcxtM npowazania V nexa, sje HH ower a Gye OOHORGENO cHe 10 JycTiMMjawoBOr BpeMena.® Y TaRBUM OxomMocTiba, TeURO 4a ey MaNpHeARH FpaAORN HMA HEKY BIULANRY KOPHCT Ox yrwuaiba Hopeaa Ha rpaneKo cTaMOSIMMLITBO auaxORAHO y POHBOALEI Giysargiron, auri lustrais collatio), umave apo suavajuor Tecra Auacra- cjese mane, xoju je yTPO NYT mpubpesHOM ysausany suBaHTHjexor rpAza y VI sexy.’ Karacrpopaann sexsorpec ns 518. romume, Koj je camo y MpoBMHunjt Dapzannjn cpasuno ca 3emMom 24 HacemeHa mecTa, Mely KO- Jia 1 Crone, reiuko je Woroavo beatki 2e0 cenepor Hanpina n exaxaKo jou! anuie yuasaqHo exonowexe woryhuoctst rpaona Wa oxo% NpocTopy.!3 ‘Baaaa Jycruna I (518-527), enyrana O9OHK1N eKOWOMEKI. TEMKO- hana, wnje Moria witoro Aa yeni 2a noMpanvbarbe onurer rant y cenep- nowt Maupuny.% Konmko ce 3na, y Tint xpajeauoca taje nue ait slajwarem peo ewtopmte cywe ox 320.000 dyin anara, ove dbantome yuurehenine W speMetia uapa Avtacracija, xoja je smaye oworyhuaa wasofetue NMorix Xpymnx nogyxweva apirpanexe sage y nppoj nonosin VI bexas? Hew eymibe, sake, a Jyerimono 06a mje Yene0 ma craxe Ha nyT omscaHNs nojasama xyrotpajue Kpipe Maupika. Tlaa exouowtcknx storybiocri i ApkanHux npHXona, aACTo} H onaytaMe FpAAORG, awaUpE sAenoMyaDAe OPLE ce sanaxajy jacunje wero nia apyrun ctpanana Byaaurajexor Llaperea.® Yeulen onneanux mpsuinka, noverax Jycritunjanose unaze (527-565) agoneayje ce y ceacpriom Viaupixy Ha Teuiko Hacnehe Koje Kao a mje OT- Bapano nononse nepenextine, Ho, iyzeran crparerijera aauaj onwx genosa Maupuxa yrniao je jla HoBy yap npezysMe cHeprinme KopaKe paul noOosulaisa rouxOBOr craisa. Y cTBapl, MpeayseTe Mepe MMasIe CY mpseH- CTBeHO BOjMNKH, a 3ATHM H AIMUNUICTPATHBHO-Opranusauyonn KapaKrep. 22, TéphoraZaimone, Rapports 67; Mawo-uci, ¥pSanuzaunja 104 cx; Kova Zenit, Slovenia (~ slaves 145 sy Beton, pasar 250 ens Waldmaler, Sten. 7 520s onaaaies saavoren oa 1V-—Mi aera a Bea, pas 120 a mpacna cra ommutraa y rpasoee 8. Jupevex, Mevopije 27. 303 Cauca a ropes. 18 0 oOront Basowaunja Hawa. ym. Me Pid, Retrospettive terensihraova na ostacina Viminacuma now ala, Limes u ust: Vib, Beograd 1961, 126s... Nenadvle, Rani rimskinalasetu Niky i neeovo) Blo} ‘hola, Limes wTuboshani i 168" pea poxonay (De sedi IW, 1,9. 108.1318) rae aa ey ate Hina npen Scranmienony obtoNy ze Teun OueRewe, asm 38 oo eo obo nate can sme a BS yy 1 on0)hepu a G Ouroporsty, Geschichte des byzaninschen States, Munchen 19639, 54. sq. a a Scie Yasir, Justin 54; Waldir, Slaven 78 x rope, van. 27. Sestnonpee 4s, no 06) aw pope cei Hm HNO ak pone 28 penyaravorormians, aaj une nseaono saorurmnspxsonor Mapa Tsp BCE Yaolien hun Sate ast ” vane 3 Cf Vasiley orc st 5g MC. Valen, 66 386~314; Beaoe, Fpansr 180, 208 Beh 528. roaune Jyctiijan je yoneo sua Tenaute oxpene npotua Tora, ‘AnH noxyiiaj renwutexor ocwajanta Cupranjysaa sappuino ce necraKo, ca ou rocaeaunana w 3a Busanrriae, jep ey Tori onvpawkanit SHAW 1€0 Topise Mesuje.¥? Tlocze one emusoze nacrynuo je xpahu nepitom pesiaTupwor apa na rpavunit. ¥ 10 Bpeme, renters npeGer Myrtn nocrao je 529. rose magister militum per Tlyticum x seh cneziehe ronuie ca yenexom ce ore80 y GopOn nporns pastopossie opMane napsapcKsX mesexa, xoja je, mpo- pesuit y Tpaxwiy, yrposna m ucrowe oGnacrx Moupixa® Hapesesn orabajc camo cy MoTspaWA MyAHOCT fla Ce HEO/VIOKHM MepAMa YRPCTIE ypaurrijexa maact y cenepHom Viampixy a werozom stMecy.s! O Hasuty a Koji je TO wsepiueno wuje mT noxpoGHije HosHArO, ani je waBecKO ia je veh noverom Tpuaecerux rosa skaran eo oprudpuxanwons pa- ond M, Moxa, ynpaBHX MocTOBA Guo OGaB:LeH. HiceY'HHO GpsHHOM ocr Bapumaiba onor yonexa Moe ce OGjachiTH mojaRa aysene Jycrimjanione Hosexe XI neh anputa 535. rogune.* CuoMenyra noses nocschena je y mpsoM peay crmapamy apxuenuc cxomnje Tustiniana Prima, onpehusaisy tseue Teprrropuje n menix HajRaxnjK pusiineryja. Anu, oGjaustsasajyhu yenose Kojn cy oMoryhiuim ona) Bute expyso surayajan jorabaj, Jycranujan pe opera werive ja je susaurujeKa act na aysaxeko} rpaxunin (Hanpuxa) wppeTo yenocrasena OGHABa- wea rpazosa, o7 rojux cy nonwenruro wapeneim Bunosnauniyss, Penna u Tinrepara.® Tipustevan je wsocranax Cusrmaynysa, so) o6HoDx ce, 0 cueMy cystehit, mpuuito HedomuKO rosma Kacunje. To GH 3HasiLI0 sa T- YeTKOM TpwacceTux rosa micy eve HeKarause rnaBHe Taphane suNeca Gune ocnocoGnene 3a osGpany. C apyre expan, seh Tana owiiby 2a ce yowasajy m npsut suum wsrpazive y yayrpauocrt Maxpuka. O tose Jy- exmuyjan, eruna, y Honest XI He rosopi, ann je aoposmo noacernrn ce za y BpeMe #eHor wsaasarea rpas Tustiniana Prima Heh nloctojs, sajeawo ca Yyrophewuna y nenocpemto} oxosumnn +S 2° Procopii BG J 3p. 17.811; Jondanis Romana, MGH SS XI, 363. ery npewa ‘icin, Bas Empire I, 807. Va. w 3. B. Voasnuoaa, Hrunyn n Busauraa v Vi‘. Mectoa 1988; 283 42a. rope, nan. 28. Grofenmer, Nekaj vpratai 29 cxarpa aa je Myr cro} scons, sum 206H0 530. ronimne. Ye, wedyrn, Bapunh, Casraast 3. ''Y'goro apeme, awey 530 w 835, ronin, Myon koner (magstr miltum per ‘Thracias) Xun joneuNe-ce oxyenpe caoaenexone purieny ua Lowen Ayuasy. Grafenauer, Nek ¥prasan 39 ss Lemerle, Invasions et misrations 285, “Ed. Scloell. 94 (~FGHD Il, 47-9), Ha nanenene oroamocra yiexomneo je expeiyo nexasy seh KsanoecRud, Metopin Il $2. Pasyue ce ma je wmocora nips nosaita oaanana ove sosene tonsa a Hocrols, Syayba aa yopano S38/6. rope. Tona3n TO ‘annie pebopann a pas expanasiaUapersa, O nna, Bary, HLRE th 339 “Nov. Xl ed ct, p94. 14( ~FGHE if, 48), 0 pnaurijeeon Bivins, a8 puny on acwixor, si ee penatuano mao ~-BUIHD I 67 162 3a OcTara ape Tpaaa 2. FGHB 48 2 (Powwsnmay, BUD 1, 6 n, 166 Clusepara,Hlexepava. “#1V “rope, wat 18 Hoezaax Cnarwaynyoa yronmeo je yao, uso Je OX 3 Brsanray yo Ono on voeebuo exparerapxor maja mapa Cuiriayinat 1) Hesoctajy n amorn pyr Tato, taseaein y De aed IV, 4p. 119,14~12416, an on ocr ne 7) Me Sao Je eB woe Onna a ct tan y'noveaw napeze cde rpanoge nea. € ape expane, npernocranna™ HC 1BBop Morao na Haepssny Bano Gu weroacKN MICH. * SCE: Procopil De adit. 1V, 1, 10426-1064, Tloverse nemuxax rpazurenciax romyxnara fa Bateaky ery 24 pe envy Jyermmnjanone niaae Konpuh-owoeuh, apne Tpa 168 27 CCenepnn Mnwpme y VE ery Hlosuaaie Tipse Jyctimnjane neh Ha noverky oSuove crapin. 1 H>- pagise NoBwX nanpiracx rpalona H TRPHaBA tnje HNaTO caMo RO} 2Hasa, ero je Tpe6aio aa cuMBolule u Moshe Y OpranirsauKjn anacrH mpedpex- ype Hoanpws. Tpea Tycrinijana, sajseposarauje nastaunen sioxanurer Tapwsier Epa xox JTe6ana,4® nioauruyza ¥ wenocpensio} Emon Iyer jasosor posior mecra Taypeciiona, 1iarpabena je Kao pesmi Gora rpaa.s% Tipoxonnje Tapau za ey y+ ocTann Fpaxonit (se. cevepxor Himupia) 130 crajanit 38. rsitMt X80 TIPBIM Tpastom No Resa HaKo cy MAND rrpatosu VI nexa neoGurnro cao Tepetiekit Herpaxkunan, cacniM je Moryhe 3a Lapin Tpat, Ha ochosy nopebena ca noskarint rpagopnsa ¥ APYTHN ‘OGaactuna Ilaperaa, cnojst HarenoM H npocrpauicrsoM onroxipa Hae- enow TIpoxonujesow rrosarxy.*® Mawe je cirypivo, wehyri, xanse cy ene sid Pepnuecr one nacabaninle nora ie comopnana ann, rxo ma yavhyen, ne sacra, wa cirrene aocanamnst Faeamiuva: @. bapa, locanausat Ho yur yonnacmje Fpasa lusiniana Prima, Soopmne Dua. Garyarera y beorpaay Tt {ibed) 1379 topcrnen teat manopa: exp. 131133): BHT 1 354 118, Kora STouoauh, Lapua Tat 163 ex tperten anteparype: 167-68). Yo. n G. Osiogorsk, Geschichte des byrantniachen Staates, Minchen’ 1963, 43; Vlato, Entry 6 n,05 Wald. imu” Slaven 73 sy, Hanae ataxporicTw neyje rzemeune noje satya Capek, De infact XV. aa je Tostinana Prima = Jinnaann, Kon nojennins ayropa 8 Hone pee Erfannaly hance pesepoe npewa pesteny ca Llap. Fpanov. Ct. Rubin, Justinian 80,83; ‘Sideevies Romejhi ies 185; roy mpusoataiyhw ce y ccwonn wxevraguaatK ius PPrinae ca lap. pazon,r2aniy “emk0hy na ona Ye Hoyo cay BHA y OKOANOCT Ivo Je etmexoncea Gasinuna carpateus nocne 548, save Sap nettacct Tosea Kaxoi ‘massa cane enucomye, Metyaot, Konpuk-Howoeuh, apis Epa 17,30 early ‘Sinoroncxy upuay pp pasos spaberiionr siravor xowmteca. Claude, Siadt 179,203, Se¥ onan y uompady Hap. rpaaa posto mecto Jyerwsnjana, ay axpovoy —- onions aphany Benepany, ute Ou suasino aa je a a sa beera pact Tustniana Prima. Tole oun mmeprperaunja ome enews. raenuitra, pena vojwne Je axpouew. a. Drvnor Fpaaa netazaunea Beacpajana, Yi. Kong fTouoeuh, Lapua 168.69, “ea Procopit De sedi IV, 1, p. 10426-1064 ‘yp. Y0321—33; mpevon pee: BAD 1,36, {2 Tyeba uanowenyt Je sroarujontrpaa VLvera Henowono no2kar xy cB -crvoa sat Enavain, Tako m2 Llaprett pa MOG DOCKYAITH K RAO DEAN HHO Cae Stn ¢ rpaaoanna Tor mpencia, tao uo pelyratt nevpaxtaaia ta BPYTHN TPN ory oOjicun nore moje na onow soxarTery. Cl. Claude, Stadt 6.34 M3160 Lap. puna vy npoom pesy. Konpub-Howonuh, Lapwets Fai 11-188. Kao Novonarpaben necro, lip. Fpaa onsiyjenpo eno nou cy apxnrekTonesH yDOanHeram eae Bw ng iV com a 0 2 or oor, na ca orouaaon, Onpyram pr (xt apeyanna J2OrY ops). PME, aEPOMO ca eMEKOA Seow upsasa ke ypennost nussos noon aoa, murine name (Cloud, 0. ©. 9, $08; Atte Stadt 18 "> aouaje u cxansase aiaox onacavix Mopputia X20 ony ‘ojiny enone am oo raesmue aatae nije spain). Morn sens rasoan rpo- Dennis nocrey, Creatpm, asurearpM, rivaanyyy Mancerpe) ww ce mpenpanaly pune we yonure, nobnjly wony nameny, 3H ey NORE H cay a peobaTHoM Oye tinjous Cepue m”y aesmunne Denna, xnonpostt). CT. Clade, 0-69 84 749 E40 WP Dolger, Die frihbyzantinsehe ind byzantnisch becinfiubie Stadt,” Atti del 3° Congr, Intein, di Studi gull Allo Medioovo, Spoleto 1989, 734 (= Tagkonoe4, Eval Wels 115) B-caan n C, Mango, Byzantine Architecture, New York 1976, 30, 57. Kaxo y ‘Viscxy eucron nocraie mpsn aaurnion rpala FAR TpeRCTaGRINE TerORNX Ye pannana (Cade, Stadt 118, 121 sq), BaDYME co-N8 WorpaRiea emHcRONCGHN UpraDa Suna npwsarobena expyrtypa rpaachux axporona nocraly wmrsia nojaba, npweyTHa wy lisp. Tpaay. Ch Claude, 0.6. 8h, 108; Siricen, Rome)ski lies 181 slo pase ‘Sed aonpuatre Suse, Laps Fpaa ca coojin 7 ba onacanue snzomnat, 869 ToROr pages Soryhioern aa pact ¥ tpt, ca extn 3.000 erewommnsa (Claude, c- 16264), pou wax ce we sh nesumune pet ruravara kao ureo ) Mapirpad, Asuoxaja, Alex -Ehiapuia, Egec. Mebyrint, wato emrypmijn aaxnyson 0 Opojy crawontnva hehe FOO. rear te ru han nn enn, Hepner aa es es ees pr me Secunda yo. M. ‘superior, vel prima. Cf. Zeer, Prov. canub. 188; Tan, Commons Ss meron agnrager atm ERGs pan mem aaa Sean amen Re age ake, 1939, 537 sq.; Capek, De influxu 3 sq. . vey Ria eye sec Ve ane Yo Zaller, Pro. dan 382 5 Kysoroenut, Herops 494508, 36 C318 co, O ove, ‘encurrencraom apxuenncronuje.s! Tume je Glo nonByyex sia¥aj npwzasant fhoce6vom oprannaouaity cnoMenyTAx o6NACTH, 3a Koje je Guta npeswuhena, xn peoprainiaunja NOpySHOr UeNTpA cBeTOsHK BABCTH. Haune, oGpastaxyhn norpe6y ocinsama apxnenucKonnje TIpse Jy- cerwuyjane, ovena XI xa0 ocuosix pasaor mazosi npemeurrarse ceaiurra pederrype Humpmx 9 Coayna na cenep, y .YayTpauiy" axniy, 340TH ‘Gouxe syHascxo} rpaHnuN Koja ce MOWORO HalliAa nO; CTaapHON KOrTpOOM. Hapersa.*? Oueninaio 6x ce sa npecemasaise npedextype u ocHuparbe ‘apxnenuicxomaje Gyay cumxpomonatio crposezen, amt je Tox jorahaja, no cao} KpHAN, xpenyo cacouM sipyriM Mpasuers. Beh cast Jyerimujan y Hosen He rosopi iespisiTo © npemcurrany ceamurra upedertype Keo O neh o6anvtetio} Mepit Hast TexyheM ocTynky, KAKO TO suEN Kama je peX 0 apyatennickonu, Hero caonusTasa ja je eMaTpao 3a KeonxosHo (necessarium uximus) w peumo na je norpebuo npestecrntm wa cenep BpXOBHY BACT Lanpnca (ideo necessarium nobis visum est ipsam praefecturam ad superiores partes trahere).5% Haxo, Moxa, wa npsn nore” onpMilIe TaHAKA HY APY Taunjut oxosmocrusta Gesntaa}a, opaxba Hyjasica naparxanaea nOOKja y CReT- OCT HOTOHIX HBOPHHK nojaTaKa onpeheny TEx. "Tako, apo je Fapaxtepicri¥Ko Jia rovORO Aise Fost noeae oFjaBzeA- sassa Honene XI, y aunty 536/37. ronumie, rorern pam Burirec y jestHoM c80% veMy ocnommana npedexra Hlowmnnixa — pracfectus thessalonicensis.®3 Hexy rommy xacunje, aewem6pa 541, woxara je Hosexa CLIM, ynyhewa smpecsasnom enapxy (ipedpexry) Himpixa™ Morjacy, jn canpxaj worse Gucaigija ca BeuKoM wBpecHOUITy orxpunajy Comyn xa0 cemMurTe ape ‘cara.4 Muzuxarrnna je, Kako napevenist TaKO HEAOPEXEHHM TOHATKOM, ussewraj TIpoxomuja 0 Tipsoj Jycrmmujanz, xparxo cpoyen y enucy De dedificis: ,,Beie To npoco Hanpocro rpas, BEAK H MOTOIYABH H y eBAKOM. AYFOM moraexy HOcTOjax sa Syne MeTpomosla wHtTaE OBNACTH (SC. eBpon- xx Hapyanaua). Jep a0 ToNko Besmikor sxayaja ce yeneo. Tope Tora, fona6pan je M 2a apxitenticroncso cemmuite Vampira (sv “Douplov), OITO cy OcTaMM FpAxORM HBOCTAjamM 3a KIM KAO MPBHM TpAsIOM NO Be- Ssunic5? pas Merponoaa oGzacrn esponesic Jlapsanaita™ W ,ap- xnenucroruja Hampa caxpxe (¥ netopnjexom cxtmcny) oxpehenty os- ‘Twmky ennGoauKy H noapasywenaly (y reorpageKoM eMeny) sutras cenepaw StNov. XI, ed. Schoell, p. 942229 (.« FGHB Il, 4849). Zelllr, Prov. danub. 389 sg. ca ptanofoM soamiasi a8 ce osze pe pas ©'noMeNK UpKHeHe NALLIEANOCTH, imaxo Je apsneimexon lust, Primae’y-tonevemy nobwo pehe npHBnnerHje on conynexor Murponomra, nero 0 novia HououoaMriyiOr pada waa cTapia MeranonosMcoM Maxenonie: Chet Popovic. Témoins 437. MebstiM, pauuh H. . 127 eMa7pa0 J, "Ky ony upsoeny oprammaxniy pauvost najoebint ‘ewrpina ome (kavonmsxe) ,iteTo” abe uproe ST'NoW, XI,ed. cit, p. 94.13—22(— FGHBIT,48)-Tamusuo jeaa Jycramjaniooo exe ‘ate oaoca eneTome H JxOBME BNACTH sa aprucmmcronnja cneaa DpeeKTypy, T—KO 1A Je wieurisno objaunsene npyxeno 2a panaje npecenanaise O5e MNETHTyLNe 13 CHD Sapna! 9" Cosy © worshine Jyeramnjanonsupwacienosurinasst woraDiN b Tp tah 5! Nov. XI, ed. cit, p. 94.15, 1920 (-~ FGHB Il, $8), 33 Cassiodori Variae, ed. Ti. Mommsen, MGH AA‘XIl, Berolini 1894, X, 35. Cf ‘Stein, Bas-Empire Il, 434; Lemerle, Invasions et migrations 268. 54 Fa, Schoell, pp. 728.13 729.16 (= FGHB Il, 7880). Cr. Lemerle, Invasions et ‘migrations 268. 381De self. IV, 1, p. 105.1823 (~FGHB Ml, 156). Tipevoa npesa: BUS 1, $6 Wampum, aan em surrany npedertypy Mapu. Crencrseno, ont ne mana Mupajy mpenasax npedexta ws Coaynta y nosonoaurxyra rpan.s® Yano Je, ocunt Tora, a mpHamKoM maGpajaiba yrephema cevepwor VLaKpiKa 0 MpoBHHMYjaMa HAK Oxo HIXOBIEX eHTapa rpyncatia Hegoctaje Mme TIpse JycTunujane, Havesiene H3 no¥acTH caMO Ha NOYETAY HaNaraiba, HHTO ce CBA xaxo He Gx ecuIo aa je rpaq NocTao weHTap cBeTomNe ynpane ca Mpenac- XOMIHO BojHHM KapakTepoM.57 Ms wsxoxcHor npoucruye osGiueua cymiba y ocrmaperse Jycrmmmja- Hosor nutana 0 mpeseurraiby ceanurra npedertype Manpik, naaia o Kose, OcM WSpaxeHE ee WeTOROT ayTOpa, He pachonaxeMo HijexMNst Onpe- Fjenune wssopnus nogatxoM.%8 Mo cBoj pianos, Mppa Jycruinjana HHKa unje tocraa npespextosa pesuiewunja. Un ce ja ona KoNcTaTauja camo Roouja Ha cHasn aneHTHduKayyjom JycrHMujaoBor HoROT rpana KAO Ma xammer aoxanurera Lapisym pa. Ha soKamrrery ce, taune, He MOxe MpenosiarH Takea rpyna mpocrpanix oGjexara, Kakey 6H coaKaKo npea- crasssasia mpederrosa pesweHunja ca npocropijama MuoroGpojnnx mpa- Tehix cayxOr. Onom crosvajom nije yMawex sHa¥aj Kojm je ocHMBAme wove apxitemickoruje uMao 3 ueuTpase oOsactn BanKauckor noayocrpsa, as nocraje jacunje sia y JycramjanoBo Bpeme mje nouLn0 10 wehux npomena aaxamuicrpatysHor yerpojersa Hiaupuea. Ulra sume, ona npedextypa Kao 4a je yrtasnom ocraia 0 crpaun on AOGpo noamarix JycTHMNjanoBNX Ha Crojarsa na pedopamicary mposuaunjexe ympane, YOULMBIX Y pasiM se00- uta Hapera.6° 2632 Mpocomes navn wapaxasaiia yn. Lemorle, 0, 6.268 n.4; BMH I, $5 n. 118; Kongubctlowoeuh, Uap Tpan 163. 57 Haveieha oxonocr Teuto aa 2 vox oBjaciirr cena MakyNow y Teer, xo je unio Sirieve, Romejaki limes T83- Pasyae co, lst. Prima fen 80 2paneni ronekn rpax Mopana Gi Jako Yrapheia hk acoxaN O90) noropHO} waneenNEE Ross Sava) "rpe6a npwaara camo Tose, TO. ce oxo. Llapwinmor pana. wanase Ceri orn, Goatipion srephena. Ye. KougulolTotovek, apwenn [pa 18154, "s'Onaona je naneTo nates aa fe mpecenetee apegerny pe ms Comyn BAO Mk parxorpajto wi, wah, m neoeTbapeno, CE Lemerley Iabion® et hi 36t sa3 gneeno m Stein, Untersuchungen 359 4; idem, Bascémpire Ml, 396, a aevme_Popovie ‘Temoins 44: dem, Le dernier evéque 10) n. 42 ay KouguTlomoouh, Uapyann Tp 165, Ist. 3a apyrannja exsarana ys. Zeller, Prov. danub. 6. sq Dich, Justinen 128 Bury, VIL Tl 363 sq: penuh, Octane apuserasxonnye 136; F: St, Poviest Hovata tevijeme narodnih vadara, Zagreb 1995, 172 si M. B.Jlesuewa, Mvepaaay 24M My “penell eropim voctowck pcx xnepa V--Vi ae, Bis opm, Mocena JT tiarpaa 1943, 17: Bapuauh, Cunrnayryne 6 6 h.25; Rubin, Justinian 81; Cand, Stadt 108,327,243; Beawoe, [past 56 ex. °S Penynrarn nOcaaumbas sptconousenx weronanarearoxasyiy aa je axponon- ap. pasa Suo npacacroevo, a heponaive m netayame, ceamute ayxoone enact, Ya Sir erie, Ronski limes T&L; Kong ovoanh, Uapusit Ta 19-10, 165, 168 6x. O N= opojnu exyxSava (scrni) hactopncsix speerrspa a, Jones, URE 1 489 24. 3a hocrojaie onarsux cajebu npedertype Hinpns y Cary jou ocanaecemmn rosa ‘Vipera yn, Miracula 8: Demetri, 12, Migne PG 116, coh 12%, No 1 (~Lemerle, racley 1,126, 23); 1, 13, -Migne BG, 116, col. 1292-93, No Ul? (~Lemerle'0. © ir a. ® Ona waves oan pebopaary Hos, Vil (15.1V 535), Hos. XVII(I6.IV535). Jour de Bury, HILRE TL, 339. yrapsno nae Jyetnvija, naKo ye TexMO HOTESNON NpeyDe ony ipoounuajcee ansanerpaige, Mpiimo hanpe Saxaare ¥ mena} opravanatn, Me Ayring 34 npedextypy Hpi wena HoasTaka y onost esuieny. Ym. Det, Jusiien 280, c"ru uo Je Horpetaltweron sakayva 0 npajeamneny Makexonge I apaae hw B, cana Tope, nant 49. O tonoamc)apexsocta 3ycranjanone spa ® Dic, us tinen 291 39 2 Cenepne Miuupux y VE nexy 31 Ocuouue xoxerype ansanierpatisHe nonese Wautpiixa TOKOM npBe M0- snonune Jyctiausjanoue auiaze (0 Of0 580) BH.LEMBE Cy M3 TPH HSBOPA, HH ge nosaun y ochosn nozyzapajy: Xuepoxtos Cuxexsvs, Jycrintyjaiona Hosena XI, Tporonujen enue De aedifics.® Ynopehymamen wirxosor xa- yoaisa nporasn aa npegextypy Hpux y 030 BpeMe wate nposimauie Moesia T (ca uewrpost y Busnnaumiysty), Dacia Ripensis (Paunyjaprja), Dacia Mediterranea (Cepyutxa), Dardania (Cuonsse), Praevalitana (oxneja), Macaedonia 1 (Coayu) u Macaedonia Il (Cro6u), Thessalia Jlapuca), Epirus Nova (paw) 1 Epirus Vetus (Hixonos), Hellas om. Achaia (Kopmir), Creta (Foprima).©? Kao wiro ce nua, y mirraiwy cy nove nposimaje Koje caqueanaly npeberrypy Mampux mpamnost newor ochubaita, usyseo ino je exanauiea Maxezontja y melyspeseny nozesena 1a sibe nero- neve mposmmije-6% Benukn yenec siaaxryjeKor opyaja nom JyeriaK- Janos cna6o cy Ce onpasiuin wa MpOMeNy ciroMeutyre Crpyxtype, jep je om Cowx Nlospenerto ocpajainnx 2evana y cycerctay Maxpixa y cacran mpe- exrype YueeH caMO cpenexH je HeKanauve Taxowuje TL, ox ey Zt Maunja w Hawoxnja Cava, worseaa, yaupane noceSan crarye.®3 Tipenia nasexenim wanopHna, ovenKitto je a ¥ npedexrypm Maxpmx ss go6a Jyeriminjana nile Ne Hlocroje aujeuese ao aanuKNcTpaTuBHe je- Jumume roje ce Na xijepapxijexoj ectAMUN MosHOpHMeKe APxABHE Opra- Misaunje naaare eal Mpopimumja. Houxos HecTanaK, MehyTun, pesyaTar Je panier, npenjycrimuijauckor pasnoja mponiamujexe ynpase. Beh Xne- pornos CintexsiM, cHic CacTaReH Ha caNOM noseTxy Jycrimmjanose BARE MH sacwopan Aea0M Ha HomaimMa crapijux u3B0p3, ME caMpAH HKAKAB coment zijee2a, Yaxo nopo6HO HaGpaja nposinmuje KAKO y mpedextypH Hiaupme, Taxo 1 ifsean mete Tepwropuje. Ona oxonMoet nonyaapa ce ca -awaUgwot camamusa o onazaibY aHaaja Aenea BAXODOM OAYMUDARY Toxow V nexa sta paswintcrpauiasia Llaperoa, npseweTsexo y Herowo} mpedbe- rypi.64 Crora napa jena sonex, focrojan cioMena, Koj teHeny cayaSy 1 Xujeponos reorpadox cane wacrao je 527/28. osume, sim Werona TonoHOMse~ ‘nea tepsnuionorna yay ma gcro ocnaae ha nopOpE a cpenmie Vex. Ck. FGHB, “Ff. To ce neno tain mo yaobeIu) pyre Mavonnje ea Copninywow w Bacujanoxe ¥ aupin, xaxo je noeasao Popov Temoins 48 (it, Descente 59 m4). Meds, emerle, invasions st migrations 267 ce penoron eMarpa a ecHonta aponsueTPaTuA Tonsaa ha npooumungje non Xijepoxos caronapa crany © noserea Jycrimnjaione nna Hosea XI napa cano nome cenepwer Hanpura, am Ge nokrara ca otros paivne aenost Xijepoxtonor erm. ~ Tipoxomyjno nanarane Y De aedit-1V. 4,5], SAO sxasye ma nony aznacenerparomy moxeny kao 3B8 NpetxOnNa TERA, © CF. Lemerle, Invasions et migrations 267; Popov, Témoins 4460. 1 62% Morphe je a je Macsedonia I yxityra sch wawchy $35.1 S85, roa. Cl F. Papa aglow, Mactdine (rac70n Tope, Han 98-0), passin; L. Bree, Les institutions. de Vm pire byzantin, Pars 1970", 94 sa 3a fiyry Hlaxomajy. rope, w. 61. 0 noceBiow erarsey ocnjeex oerpororeeax Gace (ovo 538) ana on pune Cpesia Yn Stim Bas-Empire ll 801 sq; J. Perle, LAnministrazione Biantina in Dalmzia, Veneria 1978 72, 20K yxaywmalue oni Se ana y upegetrypy Hanpux Ges apryneniza Spane File) Povigest Hevata u vente Barodaih vadara, Zagreb 1925, 172 sk; Capek, De intuns 1 4CL Jones, LRE 1,280, 374. © yrwaaity nonoxjasnjneaanox nae, uo J caaxaxo senpunra evans opoFnpoueca, pacnpannasn cy jout Dich, Justinien 281; Bury, HERE Il, 339 sq, rojn Je nevarao m nocebateayna) mujtese ane, HOTUuLeNe 1600: cpoauo ~~ Gea eoucrocuor surapa -~ npopexry Taupin: CE frye s. e1 BP 32 Jb, Maxciosonih ‘onyxcaune y exputinjit aH} Jlasxa npecnanix npedpexara Vinupuixa (.. 21g EEwouwqadvertos vip xxl chy Ermey oxparelay 705 Amerxa wakouydvon oxpte vlov av Srepadurpay Sndpyey "Ddupieod arperevbuevec) wa npeMeta oxo 584, Fonmne mpesicransa THTy:1apHo-TepMmmHOTOLIKH pesINKT panier 06a, Ma re. ropa Mlojasa He HoapasyMesa M nocTojaise ypelene sujeuere flaxnje xpajent VI pexa.65 ‘Axo mpse ronune Jycrimujanone anane wucy Viaipixy xouene nexe sravajntije npoMeite ynpasHor Mexantiaxa, neh caso weerOny O6HOBY Ha cenepy BeMibe, HBReCHO je AA MM Y ApyurTBeHO} CYPYKTYpH wije TAA MOFTO ORM 2o HeKHx osGnHNx WsMewa. Hierina, comjaIXn Npodia sMpauKor rpana Vi vexa npaxtirnio je nenosnar, anu je Ynanueo aa crpykrypa cranon- xunurrsa nosoroguriytor Lapiimor Tpania y ockosit onronapa crpyETypH Koja ce, npewa jlocaainsiM caatiatuliMa, Moxxe YOUTH Ha YIM crpanania Uaporsa.©® Yraphen nomyt coax susaxrujexix rpanona onor spestesia, La- asin Tpas je nonurnyr no ypSanucrisKom nutany xojet 20380%a0a rpyGo jeuTuGbuxoBaNe TpH Hoja cTakopHNKA: MohuUHKA Koji xe Ha axponlo:ey, Tpropaiia 4 3aKaTanja y 739. cpesuseM rpasy 1 CHPOMALLMNX HTE:A (MOA arpapto crawiosmiturs0?) y wajenaGuje samruhewoxt owes rpay.67 C AApyre ctpaie, were Jyctiujadoxe sovene yruphyiy tpi ocioBHa cnoja Mpajexor craitomnuurtea y ‘weranoj apxasn — rpwrelovres (BouRevTa)), xrhropes, obchzozes (Bnudza:) —, nko noavo,banaiixono mopeherse ca Manestenioo Kareropijama craxostina Llapnsnnor Tpana.6 Ocrasmuajyhn sae no crpann nacuridixaunjy ovor ypGaxor uextrpa kao lustiniana Prima, 6s yrat: Miracula $, Demetri, 12, Migne PG 116, col. 1276, No 97, (~Lemerle, Miracles, 1, 126. 2—3) TIpevoa concraen, onnaja ce ¥ nance aetanuata Ox nocroje: une CE BILHU i, 175; Fontes Historiae Bulsaricae VI, Sofia 1960, 110; Lemerle, 0. 122, Hlawne, one mnje peso wascaxmny wm sanosexiny Hane cape KAKO rom y aocartaumen eplckoxpoareroM mpepoay (2a crapila emia Mnencma B, BMH 1, "175" a3), eho Jentio ox weit. dynminonepa, y weMy ve Gyrapeen rmpesox Barack spunomsmarciby, Nano cyoMle owtowNo weiyje mapave OTpETele (rearevsevar 30 noy exyxby. Chonenyr0r ‘aonnKa craxaro 1pe6a OBCCTH Y DESY a umvemmuoys 4a je y pasnja ppestena y3 npedecra 3a ceaxy snjeuesy wut mean pay ‘pane aoerojazo Mo Jeo Nosebno odenene—scrinium. C¥ Jones, LRE I, 49 54, Hand ipajet VI sexa nnn wae Onno zueuesa, ona) adcrojanersewx ce onpaao, TO a Kapa ‘rep susanrajexe ansanuerpaunje isle Heobita tajaba. Vooranoxe, moryhe fe 1a ce, 10 cranky sjenesa, axpxanajy”scrinia orosopsa a nojeie nporwnje, na OH Hae Demeuy Jlasny cepunmly Moxa rpeBano nocwarparH y oboM eMticny”. Karo GHA0, pase txpinanje npegextype Minipix ceanaxo nocroje jou upex pai VI vexa. B. rope, wan 39. (Ca anexeux paniora we npuaar uno sonasicite roje je eaojenpeneto uaneo Stein, Un- fersuchungen 361, a je tava cxpuniyja ma Miracula dubancujex Onpo 8 aQT#a ie Jeuery, a tert cnosenyn yigionep ~seriniarius. Cate pavaojin ifyy xo m aujevese, ‘aaa heurro Yenopeny, uoana je n cana npedextypa Hupmr, sj ee ynpawinun ero- nny jour y Vil VII pexy, =. mais-ce nest plus alors qu'une survivance™ (Lemerle Philippes $3). '® Apyurracua crpyxtypa Bakaickor rosyocrpsa y VI sky, ¥ rpaonina x Haan ‘sux, noaiata je camo Y uajonurrajn Uupraqa Koje Mpawrsno Hewaly Hery cTeMniy Temuuy. Ya. Mavo-3ucu, Ypoanwaaumja 110; Kovaéeve. Sloveni 64 (~Slaves 144. 3). Bow rope, nan. 48 TCT, Claude, Stadt 179, oj, webyr, sepyje aa ey area nower spana Brim, y evsaps, cenaun Taypeciona (1). Mipesia KongwelZodeuh, Uapnsam [pas 17ts axponon 2Topt pan NOAMTHTH EY STABBHOM TpMAECTHX Ton, 8 HANNE ADE tPARa Repo # Nov. VIII (538), ed. Scholl, p. 66.16—17; Nov. CXXVIII (S45), 16, ed. Schoel, . 612, 18 sq. CI. Claude, Siadt 118 39 EY Cenepun Manpie y VE sexy 33 oxonwoct urro je y niTaNLy MoTAyHO Hona TROpEDIHA, roa NoANFHYT y Op- osutroxt npeaeny, Mao TosyseuioM on oGmioxIsNX eaoOpahajenta, Ha Mec Sy Ges mperxozuix, pases HONYAANHONNX # mpunpemsx ocrarasa,® 7K pan Koj X0Onja.Tpasuunonasmy apyurrBeHy CTPYETYPY, yRasyje HA TO 2 weroan Ochna Hey GRAM y craiy AA NaMycTe YeTaMCHM HAYNE Opra- Inrsonaiea Tpajlexor *xNBOTA, HaKO CY rpaiby IAMOMEATH Ha eTARHYTOM. ecry, Osepnao, apewe 22 younimije Hosune jour mje Oxo uacrymuao. Onucaue sojxe n opraxisaione sepe Jycrmimjanope aaane 13 Tp ‘ecerux rowunia VI pexa mcy jowee croapKo H Tpajnije epeFwnarse mmpH Sara y cenepxowt Hasipuxy. Tox aorahaja je y6p20 noxasa0 si nje cropenta hipaa Gpaita napoapckom nanupaiby, ro je Mopao Ourm ocuonst pes yon 24 onopaBrnatie Osi erypeiaix oBacra Llaperaa, Care nue 6120, Horotosy 360r ncrospesiene KomueuTpauuje Ha iTasuWjaHcxoM paTHuNTy, ut 9a cynporerannaise nocnesmuiMt HIzAMUNMA repwtaicre ceobe. Ox 536. Tommie MOWMBe puSnOIE MBAsKAMIKNX Yaa HOMIMATIN BASGUTHCKMA canenimixa Tenmaa, nacemenmr y CpeMy, & 0HeRme H wuxopux eycena Xe- pyna, xojm cy Hajanue noraham Topiy Mesxjy. Tex caneanmmrrao ca SauroGapyuna aoueno je yOaaxapawe O8€ HeBO.be HeKOAKO TORIHA Ka- cau, sana cy jemmiss ayGoxm mporopont 10 Aipava i Jlanro6aps noxa- 3anit a Mory OTH MenoysqaHH M HeyrouHN NoMarasH.7! Mehytunt, y HCTONG “Tpenyrky a auauRy ce Nojapmyje AANeKO o3OuUNKja ONAeKOCT nO DIEsAH- rijerut Hampi, Koja ce seh pavije Hagia uaz cycemny Tpaxsiy. Haxow asecuor mpextina, xpajen Tpinecerix romuma VI sexs o6Hos- sven cy Gyrapoen n cnosexcxm masKAMIKH NOXOAW MpeKo AoWer Zynssa, Guo ajemHini WAH He, Ko}mK HOwMESY, 9a pasa OA par camAU ya za, ene oaGnunatnje na norahajy Hanpax. [lo nppor vastaca opix wanata nomi0 je womeby 538. n 540. rosie, mpx ven je neaose Haupuxa saxsario no- caesvoM (y eraapH, spYFH) Mey Hou, Oita) Ho $40 romme.7? Kao m npeT= ogi, ona} GyFapekH Mpoxop passijao ce NpBcsicreeHO KpOs oGaacTH Tpa- raje Ka, Mopeyauna, anit cy nek jle30DH HanazayKiKX ompeaa mpompan 1a JNF x0 y Mpixy, @ Ha aanaa no JoxteKor Mopa. Hije HopeciO a 1H Je Nehy YouMia i190 Covena, Kao ITO wnje wRecHO HK TO, sa aM Cy MyeTOMeWeN © © soxawie apunnor Vpaaa 2, Mavo-3ucu, YpSaunsanje 109; Kowgu- Mowoeub, apart Tpan 1 em. 1 Procopit BG II, 33—34, p. 443. 104533. Ya. Bapuuuh, Cuurmayuyae S; Mire ovi, Sirmium 51 39. O Fepstacxi i xyo-Syrapenine Gexeparnna (soc, oa) ‘Bor wpeMeia Kao WeArOAUKM HaprHePHNA YR. J. Maspero, Doidspieer et ovexorat dans Parmée byzantine au Vl siele, BZ 21 (1912) 97, 109; Tépkova-Zaimova, Rapports 171'sq. Cuowenyra nojasa yomurre vate pers y patoginaucrajeso 06a. Kao tirr0 je 10> ato, ynopeao ca sezimae caoseucxine yuaaiiva Toxom VI besa, suaram Opa) Chosen, ‘cay nusatrrjexo} nojeu, wext wey tara 1a 9pno osrouopuNM MO7OAG|HONS. Haj omnapimie 0 Toe Waldmilier, Slawen 59-6. 1 Procopii BG, los. cit. CT. Stein, Bas-Empite M, $28; Bapuawh, Cunusyieyn 5; Mirkoris, Sirtum 31° sq 72 Procopii BP , 4, p. 163.8—164.16.Mposontije ronopa 0 nusaanjn, Xyua" koje ‘ey ao Gyrapexs meena deduscai jour P.Charans, ‘The Chronicle of Monenasia and the Slavonic Setiements in Greece, DOP’ (1980) 161; 4. 4. Vasliey, History of {he Byzantine Empire, Madison 1952, 408, 3a one nenae yrane yn. Charans,0.¢. 160 84 ‘Seton, Bulears 507; Grafenauer, Nekaj vprasan} 3 sq Waldmiller, Slaven 38 sa Popovié, Descente 607 npernocranaa na cy y Manpuny Gwe npoeNereeno noroheHe OF sacra ta nero 34 Jb, Maxcioanh — womeby ocranor pasopena cy 32 waupiuka yrephewa — Gwe norobene W OGnacra cesepxor Matapua.”2 Ayrorpajitujn w narexo onacunjn rio Hampux Guo je apyrn weamk ranac Syrapero-crosencKnx H, KATKAN cAMOCTANIUX, cHOBeICKHIX Nanaia UBMeby 545. w S51. rommme.”4 Heri ot tux 3axnaraimu cy npocterseHio ncroste, ‘pare zeaone Banxavicxor 1loxYOcrpaa, arm ce mpai yr Mo:xe YOuNTH pe Meuraise TeAuTUITa RENMKHX NpOdOpa, ToCeOHO CAOBEMCKIX, HEUITO ITA. nuje, y oGnacru Haupixa, Mpoxomije xarxe 9a oxox Caosena us 548. ro AME: 4... ¥ TO Bpeme Bojeka Crone, npeuaPuM pery JIynan, NOWNN ‘cxpauma saozesa Haj eoHM Hampunia cxe 10 craxosiurKa [Ipava."75 ,3n0- esa cy OAMAX MH e*imENCaa KAO TEDaNKA H OABOheHE PoB:LA, CBE TO npa- Ihewo ocrajarent smiornx, c7a60 Spameunx yraphewa y npicycrBy Hearne nojeve ,tanpesnx apxonara" oft napomo 15.000 suynw.7 Ms murupaite Tipoxonnjese perenmie 1 mpymenGe 0 aojeum ,.vmpeKux apxonata™ npo- waa sa oY HeKwy'mB oGsiacrH Mampuka Gutne saxsahene nposazrone jesme cnakne parnurike rpyne (ozpdzeysa) Caonenta.”S° Creucrsen ToMe, MOTO 6x ce npernoctasuTH aa je rpyna usspmuia peas npexo flynana He Ha AOWEM TORY peke, Hero HerZe ua rpawitiawa Wuipixa, To Gu suastin0 7a €y Ma rictioM nyry uavehy Hynasa st Upasa npsencrseno erpazana noapysja xa cesepy npedexrype Hpi. Hiawnn na Koji je noxon m9 548. sosezent 1 cacraw werooux yveciiKa noxasyjy ynaznuse CAMMHOCTH Ca AyBeNUNE TUMAKALIKHM yraioM Kpo3 Tpa- xagy ¢ npoaeha 550. rose. Taza je jenna parunaxa ¢opataunja (areéseupa) Caonena pasGuna smme sioaxrijexmx oapeaa wa Vaampuxa i Tpaxuje,« yeneuno maaxaive TpaskHx OGnacTH xpyHHcara ocwajames rpana Tonepa ha 6am Jerejeror Mopa w onsaNeHem senukor nzeKa m MHorobpojiinn aapoGaciuuxa mpexo [ynasa.7 Temixo je orerit ce yruexy sia nponopH 10 AApaua u Tonepa mpencrasnajy nacho wasuawe xpymnx passiepa y sve ‘npaaua — xpos Hawpux Tpaxnjy — npea ynaa way2evHo weankor bust, 230 ysourhy Coren y nanary ws $40. nocroje paxuewnta muuetie, 8x0 28 O90 ‘ratte, Se} onronapilyher_wpucmror nonaiea ksaopa, oeyale y NoMeny sans, Sn Grafenauer, n.d. 82; 1. Nestor, La penétration des Slaves dans la. péninsule balkanique tla Gréee continentale, Rev. des Et Sud-Est Furop. Ij1--2 (1963) 59; Waldmiller, Slaven 58. 740 rome sa ce roxom onix vanaua Caovcun pax ny nojamnyiy x40 caboeratex sunaeran wmypernOr smavaja, Masa cae sO 558. Byrapx yitaavion npeacrannajy aozehe jesrpo manana, 8. Grafenauer, Neka) ypraian 82 sh 2 Procopit RG IIL, 28, p.423.3—5(aponon: BHI 1,38).Onaj noxoa ayro je noxmpat y S47. nan 48, pede 549. rosvory. Konebajy ce y ToM ured m Aaaimmest ayTODM, Max Je jo y BFS 1,38 w.67 aoranatio aa je ¥ nrany S48, rosin, Tpeseutrarse Texnurre {tovercmns oxo o% Tpanigje a Mampuny Nexpaecetax roma VI deEa woesbi0 noZnh vw J. W. Barker, Justinian and the Later Roman Empire, Madison 1966, 196 %4 Procopii loc. cit lin. 5—13, Bessa uaupuske dojene, ¥ rein rena expo: auinio} neji KOMTuTeNTHANa, wine ce MpeTepanont, NOFOTODY ITO DeMAKO. CeBajabe Hrranuje nije eBamueno ca ierise Spojnajen tpynaa 285 Ha aaxnyiae o apenacxoaxo parninwxowt cacrany rpyne yayhyiy Tipoxonies apes nojexa (crparenuc), aybna w Sparta mer Aponopa, AAD W OXAELILE. HHP ‘von Tpyna a ce ynyere y Gopby ca sanaaasnna 78 Procopii BG IIL, 38, p. 467.12—471.2 (apenon n xowewrap: BHBY 1,41—4). B. Tiansooa-dauyoea, Hananeans sseapeapos™ Ha oxpecruoer# Coxyim ® NepbOH nonowe Vi's., Bus. Bpest 16,1959) 4 cranna ove aorataje y $89, rosna i | | xojit ce oceTHo Ha uumpoxons mpocropy on Jeapera 10 Bocne u 5$0/51. rome Zolieo mpp0 sHavajuo saqpxkavaise Copenia npexo auMe na Tay Bankata,77 TIpena wsseurtajy Mpoxomija, senuki yas 19 $50/51. rome no- wweo je TAK0, INTO ,,... Ma 3eMcbiuNITe Pomeja mpona.tk TonNKa Maca Cno- ena kao kag mpe. TIpewaBum pexy JLynas, crurowe y oxomy Huua',75 cca uamepoMt aa Kpeny aasse ua jyr, xa Conyny.7™ Mebyrus, caananuis ja y Cepamun Gusaxyje wynen4 nojckonoha Tepaar, nananays ey onyerain of upsoOwruor naava m ynyrium ce ua santaa, y Jlanwauniy. 7 Anu, Kanenarea ce THIME Hije saspiniita, jep cy Mona nojavaisa oMoryhuaa o6pasonaibe TPH noceGue rpyne xoje cy ce pasmute no wtrazom Tlosiyoctpay, Tako ja ce BbuXova aKiMBMOCT oceTHIa ewe 10 flyror 3wIa npen Llapurpasiom.™ V3 aoxenn enemeuti Mpoxonijenor kauaarsa ceenove o nosesaitocTH en0HeN- coke rpyme Koja ce wamuta y oxomme Hula, na nyty on Alynana Ka Coayny, cca camttemennuHiMa xojit cy HcTOBpeMeHo nycrowiMN Tpaknjy. 360r oe osesanocr# je uckey'eWo aa je ,uMWIKA rpyna'* nprnaytara naxoweRust Caonennsa i, cxencrseno, mpeuta JIywap Ma naHOHCKOM xeay weronor ‘Toxa, Hacran.bajyhit xa jyry sloamHom Beane Mopase.” Vapecio je, max, za je npeaas npexo Jlywasa wsepusen 1a rpaunun Mapua 2a cy Busan Tanaqic u3 Cepautxe yrposunn Gok HanagaNa y wHXOROM KpeTaRy Ka Couyny. Crora ce ca veaukoM BeponaTHohom moxe aakanyynri sia ey Copev som oan Tuoxa, nocne hopcuparsa Ayana na uaMhawiota Heron KaKoNa ‘Pepuama, waxo he To y Kacuijune seuerajana VI nexa sine nyTa 4HMATH, Mo- ryhe je aia je o8aj mpana 6xlo Kopmushen neh npuanvos cronmbaxor pejaa 3 548. rome. YY cpakom caysajy, ovesmato je a cy MpHLANKOM BenHKOr Hamasa Ws 550/551, roguue genoBH cesepuor Viaipuea GnIH HaNOXeHM NycToUIeNENA, Mane je, mehyrum, bepowatHo sa cy Cuopeiut mposesi 3uMy yitpano y THM xpajesinia, Kao cBOM GankauicKom ocToGpany H mouiaaMuiry Ha jyr. Jou. Marbe je BeposaTuo fla cy ynpano mpesesmt o KojuMa je pew seh raza Gna Hsn0xeNK MOYEUNMA CHOBENCKOF HacenaBANA."? Ani To we INAH na je 7 Procopii BG Ill, 40, p- 475.19—483.15 (apevon x xomeicrap: BIBI 144 —48). Aaryye: nonossia 550-no¥erax 551 (nero, 44). Lemere, Invasions et migrations 286 ea ‘pao je sayausaise Tonepa Jest opor neikOr Hoxoza, TeuKo je NoseponaTH 2a je HOXOS onesie ch jacmins, H YedamoM Ooznapenii, crparerujcenae Hihent nacenamaita 02D Bem oSnacr jyrio on Jlysana, xaxo eMatpe Bpaluescrud, Paccenere 131 3 BG Til, 40, p. 4752224 289 Tb, p. 476.68. 20 T., 476.13 4777. Hanseauna je, pasyme ce, cxwahena y asewsne prext rp unawa. — Vi nopea sopwriocra Tipoxommjesor xasmsarsa, Lemerle, Invasions et migra ton 286 je carazpao aa cY Caoweam H oBOM PWIRKOM Onpuu YORAM COmyta “ie Procopii BG Ill, 40, p.481.21—483.15. Tpoxomijeso aanaranse ope mje 10. nomito jacno, 2a Gx ce MoO Ouest aan je ,Hmnea Fpyia™” Bana feawa OR TPM CHO eure (rak0 F. Barilié, Proces slovenske Kolonizacje Istotnog Balkana, Simporiiim 17) sau je 70 painajaisa oune Hoene Mewor onmeces xa flansatinj. O eyauecHsHOM ‘netunaisy npasaua aman a. Popovié, Descente 608, Taro, mefyruns, Bapuawah, Camesayaiya 8, 8 3. 31 © Hanae je eve sehu Opo} vetpaxnaata xojM ewatpaly aa npesnaumananse Cravens Banxany 580/51. rome « unpana Tor WUKOBOr Mponopa sulle peposaT Hse OOPAGO: He phi, HOAX CAOBEHERNX HaeeobwNa Hx OFOM NpOTepY (noceEno OO He stunoneasa, Bepnj, Jeupena, Aunworaxe 1'y Bocun),waxo Je JIyhap wae cra0 He caMo Honawiacna, nero w gaxzwaka rpanimia Ulapersa. CE. ¥- Zlatarstl, Die Besiedelung der Balkanhalbinsel durch die Slaven, Rev. int. des ei. Balk. Ii 4 (1936) 363; Lemerle, Inve kpaj roroso qsoroanulie croRencKe imDaanje noweo eMMpHBAKe cHryarnje y cesepom Hianpmxy. Ox npo.teha zo jecenn 551. rozue uampuyxn asec {y napsapm xwa nyra Beurro. 220GHLLMH Ka MaHOHCKOM OACEKY, NH WeMy cy pesos npexo FIyiiana oGeaGehunamn cpemexx Menu. Hajnpe ce nojannno 12.000 Kyrpurypa xojn ey ce ommax ynyrann y Tpaxajy, oBoM npuimKoM TowoB0 TeMesbHo On.paNKaHY, a 9aTHM cy CTurait CAOBEME, Koja cy Ce, NpAR- ‘Taito HeoMeTaHn Oo MaNO6pO}WNX mnanTHjcKHx TpyMa, Samp y Van Pliky, cnsmio onycToUUN oxeBHANIO cevepaMt eo npedbekType H BpaAinLaN ce hnpexo Jlynasa ys nomoh Tennaa.*? Tex raza je woywewa seta 10603, KAKO 1BTueAa, MU O7 jeaBe AeneHje up, Oyayht Ma Cxeneha SesKa 1 anuja wa 558/59. roamile, OM KYTpHTypexsIa XaHoM 3a6epraxoM, wnje 1 saxsanivia cesepe oSzactu Hinupnxa.§® Taxo je oxo S51. roguue 2a cebepne nposumunje Haupika 6x20 3a- pwiero s0'Fo pasao6me yuecTasnx XyHo-OyrapcRiX Mt CHIOMEHEKHX HH asia, xoje je Moveno Hexaxo ca Jycriminjanonnak AOnACKOM HA npecto x, penta noskaTia TIpoxomjear onenaMa wa Historia arcana, roroso enaxe rome JoHOCHO HycToweHe OBUK 1AM ox OGuacTH BankaueKor rosy cerpna.s! Kosuxoron nosani Tpoxonnja, a x novexor apyror ws80pa, xarkay, GIMIK mperepanu y Hanokewy paawepa nycroulelsa (inp. orpowHe ungpe pobsa Koje Bappapn onBone), oveanaHO je a Cy OBx roxoRN Guat peaysinaii npBcHcTmeNo Pay WANKe M, LONeRAe Y APYTOM NAAN, 10- Ghjaiba orxyna 3a 3apoGu.erere.44* Tnaskanse eHopMHIX pasMepa Moro Gut ce exnarirru Kao naKHA HpWAPEWA Fpaa We CAMO MOMEATERHK CTENERIX, Hero H ctopenckunx ruiemena. Tex pen apaj chomenyTOF pasao6na nojasiiz0 ce, natsesa, KOM HeKHX rpyta Copenta mrepecosame 38 3eMuey H Cram Gopanax Ha pomejexoj tepuopijit. May3en one nocse,ibe Hojase, cesepHit Vanpu je, sapouro npen xpaj mepo 0 xome je pe% 10%HHe0 CBe On cane wainiecrauuje napsapexor npsicycraa. Fbinosi sera, Mebyrust, HNcy nosHaTH 360r HeOBORHNX HBBOpHAK HomaTaxa. Moxe ce camo mper- sions et migrations 286 9.5 Grafenauer, Nekaj vpratanj 74 sk; F- Baril, Proves slovenske Kolonizacie Istognog Balkana, Simpozium «.., 13 sl, 17,35; J- Kovagevt, Arheologija ‘storia. varvarske Kolonizicije juznoslovenstih oblast, Vojvodanski_muze) 2, Ni Sed 1960, 22 sh; J. Cremosnik, Die Chronologien der iltesien slawischen Funde in Bosnien lund der’ Herzegowina, Archaeologia.Iugosiaviea 11 (1970) 99—100; idem, ‘Die ale festen Ansiedlungen und Kultur der Slawen in Bosnien und der Herzegowina Im Lichte der Untersuchungen in Musici und Batkovici,Baleanoslavica 1 (1972) 59,62, 63; Poponié, Témoins 448 (1933) 193; Konpul-Ifouowuh, lapusin Ppaa, 168 3. 71. Caceint Je G21 octiona faipalie To¥e YaKA rpanite ocie cnovencxor anita 550/81. roauue, xoje upeaaxe Bpaitwscrud, Paccenene 132, 8 Waldiller, Slawen 65 wenocpeswo noveaye oBe eran y jeamwcreeo pasz0bne paane, xoje louse neh 330, roan, 98 Yi. Strtenis, Romeaki limes 177—9, xojuje ynoopno na To, na wae wor paimian ekakan pyr, yayrpauuin-anMee y niay mune, Mero ey Yraphueane crpareuixe snopiHe ‘awe mnipost noapysja y sanehy ayer rpatie, Paryae ce, £0 [poxorte Jaco Kime (De aedifs IV, 1, p. 10621—107 2 cf. et cap. S—7), a je cant Avance str Za2ke NO abana, arte je ovemuawo aa je Tanck Hoayxnet upeacrannao yraphtatve Jaya mocra (Be aedit. IV, cap. 45, cap. 811), B, mn Diehl Justin 239 5a. % Lupe Koje he nae Burra sovere oByxnavajy Weenyeno niomeeKieNo OOKATe "panone m yrap}ewa (apea rasnsaisy TIpoxomtaja), Gwt0 la cy ¥ uray Gonpannen, 8 ocuosa oBtonneNn m PexoNCTpyNcaM ws Hosonoxturyin oprabukanworn xON. imrexen. One cy wax neurro muse ou tbapa Koje je cvojeapeneno npesniono Bury, HLRE 308 sa.= oxo 600 objexara, 92 De aedif. IV, Typ. 104,26—10621, °° Thy p. 18.3619 30, 96 Toy p. 119.3139 95 th p. 119.40—120.8. 9 Thy p. 121110, 7 tb be 12K 88 tbe ps 131.30 401 1B. p. 1222128, 402 8 p. 12227—123.12, 303 Yh. p._123.13—43. 104 16), p. 12344-12431 Cesepnn Vinxpan y VI sexy 39 Enup,105 kao 1 4 rpaaa u yrophewa na aynanexom suMecy.!06 Taxo yxyrna -anera snavajunx Gopripuxatiomix oGjexara npeperrype Mapu slocexe vibpy ox 460.107 Oa Tor Gpoja, wa oGnacru cenephior Humipuka n ranomiver susteca o7a31 mpexo 300 oOjexara.l0 Hetospeseno, 4 surany Tpaxijy, onuocuo werowu seo Baskancxor noayocrpaa y eacraxy npefextype Opi. jer, aaGenexeno je nocrojawe 144 yrapheua wecra y yityrpaumocri,!08 Rao 176 yrapheisa wa noHoxyNARCKOM smIMecy!O% — yxymto 219 siawajtux oGjexara (Ges Jlyror suu1a npea Lapurpa.tos). Oseanawo je 19 waneaenor sa je cenepim Vimpue usiao uentpanuo ecto y Jycrumjanonoj xonuenujt ox6pane Baneana,!0? xoja ncrospeneno ry6ut oGereace oGnsse saurrare rpaxmue. 38 pasaay On patajyx npeMena, cana nlocraje suaajunja oxGpana no syGinm. Bun je TO M caojenpeno mpi. Swanbe a ayHANCKN Mec Haje y CTaiby a aaycrasH oabuzuUNHje npOOpE sapsapa, aH H Mokyuraj sa ce HaManaGIMA enpeM cnO60sH0 KpeTarBe TO yuyrpaunbocrt Banxaniexor noayocrpna. TpeGaio je cncresost ¢bopmipit- anja saurritrita y npso peay one yyrpaiumse oBaacri Koje cy NiOULIe sanehe ayuancxe rpaunue W saTeapane npucryn nposiunujanra ne o6azaMa Cpexosenina. 3ar0 je Spo} yrephewa m pacrao y upasuy cenepa, a eManit- a0 ce y npasuly jyra.t!9 3auuncnupo je, Mchyrm, aan y OOztcrita ca najryurhoxe oprinpincaxpioKoM spexos npouesar HoRoMOsMrHYTIN. yTBP- Jena Suto wije Guo witcox.1 Kao muro je ropisias na6pajaisew roKaxaH0, Totono cayaa je Gpoj oGuonrsenx objexata 6ito sumecTpyko Beh, Jeznant wnysetae mpeacrassa oGnact Huma, rae je Jycrminjanoba nmasta noznrra ax 32 noTiyHo Hosa ytaphena, npema 7 aatevemn x o6xonzeWix. Ona ‘oKomoct HajGoxse roxanyje noceOuy etparernicxy naxwoer notpyyia Hua, pena xome cy yiepena u rae ce cyeIHMy, HOveD Of NerpecerHX FONw VI nexa, na octosia mpanna papsapeeix ipoxopa y Hutpix — nono Mopase it xomimont Tioxa. Ast y nest yoeoun, nennka jyerinujanexa rpamrrenexa axruowoct y Hanpaxy, 3a xojy Tipoxomuje mia romxe per +P, 11623_118.35, IVY, 5, p. 125271317, 107 Heqocrarax oarosapajyhux nomaraea 2a oBacTH epenie w jyxe Take we- osazo ceenovHt o TOMe, JO ‘Yenysewe y Omucaite oaGpaaBex cucren, yuv4sg nssaTi 3a. cenepam Viupak, $eMy ‘pe6a mpusonati jour HesOsNED C2 MECurYpUOM HOKALIHOM, 108 De aedi, IV, 811, pp. 134.8 149.23, tom Ds aedif. 1V, 7, p.131.8--133.195 IV, 11, p. 147.52 —148.49.— Diehl, Justinien 239; Waldmaller, Slawen 65 anon nocrojane 80 rophana va wrTaROM Aynanexons mumecy, ‘mponyutrajyhu oxo 30 yraphea va TpaskoM ex) anMiece. MHora Oj tui, 20 m Iyer Swat tn Haprerpazons, aanyurrena cy seh y 205a 3a6epranonor yaana (889) Vi. Ky2axoa- xa, Heropun I, 213, 225 199 Yn, w Kongub-tTovosuh, Uapaeunt Ppait i ex. Jerauo wa caso) rpauie Gi0 ey Thawaja ointe yrophenx myricrosa Hero y Hanpuny (75:84), n1r0 Je paaynino ¢ oD Supoxt a je y appo) nososui VI eka rpaska rpaumua Guna watoMetia BapeapeeyD Ma aia 0% soups, ND Yn, a Strigevié, Romejski Himes 179 1 Sirigevé, n.d. 179 ewarpao jo A je Ha nuwecy Biro mute BORA, & y yiy= pauusoctu saute nos yraphewa. PactOsOxNeM HOLAIM, KO)K c¥ OBde HaDEReItN, HE pyaajy ossowait onaxson steayasy. O nasmney OSwamatea raphana vc Sutmocy 2: 2. Kongutelb. Jowosun, Puoicxa pasoswiasraesa yropholua Kt Depaany, ApNeOA0uNo Snare epaaa, Beorpat 1978, ot 40. Jb, Maxcimoonh roxsaze y De aedificiis, a ne xysu je un y Historia arcana, Gna je oxpenyra suuie oGHapAany 3anyisreHOr, Hero CiBapaisy Hopor.112 Vispenewa xowcraranuja He 61 RYAHO Mopana Jia Ma MeKOpaTHBaH puseys, sia je neaiKit nosyxoar yraphumama Maypusa y noTmyHOcTH On- Tosopio caper. Mehyrus, 36or nasuma sia xoju je cnpozohen, x20 m 360r chominix subinuiana, Taxo unje Onno. TIpe ceera, rpaba je 3anovera Kactio i omwijana ce Han KAO TocaemmMa nanaza Kojma je TpeBAMO ja MpETKOAM ium, y HajGoxeM caysajy, ytopeno ca wsiMa, Muori oGjekTH rpabem cy ma Gpanny u owe, y2 ynoTpeby Marepyjana ca CrapHx pyulesmita, MHOTH cy cerajam NeaoupuieHn m cTOra RMILe-Mame HeyToTpeOssuBN.3_ Orpoxn PACKOAN OBOT BpeMena YecTO cy oHeMOryhanamM Bram Aa OGe3Geam cpes- ‘Crna, na je nestamt Gpoj parosa manolen nia Teper oKaMNX amacrH, ‘je fey Moryhilocrt oOwsno One cxysene.II4 Ann ax a Behma GosMX yTBp- ema temo za je mpyxana Aoponno GesGemHocTH, a jou! Mame Mpencran- nana Gaay 28 Hosohene oanousix axunja. Jep, MeraoMaucen paroou 22 yonocrapmawe KeKamaunbe nemmmme Puwcxor [apcrsa anraxosdn cy ypuUie xoioro nojene ga Gu je RovoHO OCTaTO Maxap H 32 AegaIruDHy, peayriy crparernjy wa Bamcany. Beammxn 6poj yrapljewa ocrao je spo cs1a60 BanlocesyT u To O6USHO TpylIaMa HenoBOmHIe BpenMoctH.lI5 He omryzyje Tipoxonuje Gea pastora Jycramujaia a je dayemapxo MpopmntmnjcKy BojeKy, sniera Besusap nperepyje muuryhn wapy (545/6) xa je y Tpaxujn x Hxupiy ‘auto nojeke, 1 To Bojexe 63 uexycrBa.l16 Huje cfora syaMoxaTo 1:70 Boj- ‘mut wo Hanpyxa aeseprmpajy 554/55. ronmie ca parunira y Manji, 3a- Gpumyrn sectuoa sa wuxOBy TOMOBIMY HeoMeTano nycToue ,,Xynn*117 Y ‘Taxon oxosmocrina je on6pana rpaiona, Kao lTO NOKasyiy MBOTOGpOjHA encnouAHCTBa, AeIMITULO 2 RATKAN MY NOTRYHOCTH NOMHBANA Ha OKAHOM craniosmurray.l'8 Tlapaxoxcanio je, Mehyti, Jay CTO mpeMe nnacrH Hactoje 7a onteworyhe craapamse caMoxamrTHte Kojoj mpxGerana pypamio cranopinnrrs0.118* Vinax, ne Gu ce Moro pehut xa je y Jycrimujanono ppeme Guna noT- nemena onactocr ca cenepa. Foros s1pe enenje Mapurpan je ys1arao Be “tke Haope, UCTHHa He YBek KONTHHYMpane, a OGeIGenm cpoje AOMeHe Om amaga ca Te crpane. Illvo je wurran Taj nonyxaar oBansHeH HO.IOBHHO, 6HI0 jg bmie mrrasse Renocrarka cpencrana, Hero orpeume mpouene crryatje. Taxan xaxan je Guo, jycrmmjancen onGpaGem cuctem Huje HSApGO MPH 112 Reponao je ua ce rpanrencra menaruoct y Vinmpany mje epommuia camo 1a yeapbusanse, lt © ADYrHM4 Het bilonunta HeNawnjenHOr CuTypHO! NOaAT¥a, x20 LITO jeona Tiporomijena pect (De aed. 1V, 8, p. 134.1019) 0 obsannaiby taperor hpyMa H- wehy Pervova w Uapurpana. Yn, Beinoo, Tpasir 169. V8 CI. Diehl, Justnien 24346; Jupever, Veropuja 1, 31 ex. 16 CF. Claude, Stadt 1475q-; 4. Calle, Consenso ¢ dissenso fra propaganda e fronda nelle fonti narrative delletd Giustinianea, Limperatore Giustiiano — Storia © mito, Ravenna 1978, 44 MS CE. Diehl, oc. eit; Bapuuuh, Cumruayny 7; Waldner, Slawen 68 sq. 116 Procopii Hist. arcana 24, p, 149.4—8; BG VI, 12, p.347.1—348.5 (Bessraapos0 ‘vewo), © oBun, H_ApyTHM wHeMSN Y Des ca ROjcKOM Ha Baakaay 8. Touroea- Sau tosa, Hasuecrous 37"<1, 40 03 117 Procopii BG Vil, 11, p, 342921. 118 CF G. J. Bratans, Privileges et franchises municipales dans "Empire byzantin, Paris Bucarest 1936, 7, 65; Claude, Stadt 126 54, 130 54, 190 59, ‘Mn CE. Procopii Hist. arcana 21, p. 133.1019. EY _ even Hap VE en 4 ‘rmcax Anapa xt Cronetta y rominama xoje cy yeneauine, anit je nnax ontrpao onpebeny, # To He GesHayajxy, yory y sawirerH cranopuamusrea Hinuput. Coe 20x cy auz0on Tophana H Tpanosa, nojemma%o yacomM, npeacTaDzbasH eMpenasty MpenpeKy 3a napsape, WOErMMe MpeA wHxOSRM MpoBATANA ‘Morse cy Hah npuOexnurTe, Kao urro noxaayjy NHlore MpHBpeMeNe mpe- pamibentAorpanme ro rpazopuMa, wAckerHduKOnANE 1a OCHODY APXeOTOMOT satepnjaa.4 TIpanowsmue cy y sehunnit enyaajena nonpawociute Hojaray oAGpaue, wrro je Meu MecruMa neponaTHO NPOAYRHG -RNBOT 3a HIBECHO pene. ‘Yrophusarwe Banxauia Gyro je, ynpxoc cons cna6ocrusta, HecyMB0 neavxu nonyxpar. Meyrin, kao uro ce piue0 neh y enysaiy Tipse Jycri- ruijane, Taj noayxsar unje Guo mpahex notesmsa Koja 6x ApyurrseHy yu YMpABHy CTpYKTYPY y NEAMKN ysmNLNK OTMOpuNjos Mpenia KeAYIeN AMA ‘sor Gypxor Bpemexa. AmanmcrpaTania oprananija Hampnxa, xaxna je mosiata ¢ noserxa Jycrimmjanone nage, WOreAA pa MHje AOANDENA HHIKARD os6iuo1)n pebopai Hoanync m3 LeHTpa, ympawo Kao LITO je H OROpaMGeraE cncrem Guo sime o6nannan, nero norpabyisan wa noBUM ocuosaMa, Tlo~ serxoM VII nexa, mpema Miracula Sancti Demetri, npossmnijexa opraxn- sauna Gnapyiat) y ocHosn Guna je mera Kao jeawo cronehe paxitie: Be Tlawonxje (Sic!), ase Taxnie, Jlapiaxnja, Mesija, Mpevanrrana, Poson (Gic!).120 Kap ce ayame norpetumo rapolee o6e Taxoxnje a Pozoma, npe- ocraje KoMIUIeTHa CrpyxTypa NeKarause sjenese Jlaxnje, omKOCHO CeBep- xor Hampwxa, axa je no2ava jou 19 mpejyeramjaHcKix ppenexa. To HE ‘nas sa je Ta CTpyETypa H GynRUMoNIcana Ha HEMpOMeH-eH HASH TOKOM ‘witasor Vi vera. Taxa, xaxo je y oom pazy ach noxaxano, najenese ypemHKO mpencransajy dunaniy, ay wapezmom cronehy To nocraje H cama npedextypa iampux, Buo je To peayirrat xpuse jemmor cHcreMa Ha 38&cky, KpH3E OF Koje, 1arseza, wucy Guuze nomrefexe HM KAacHAIe Mposaje HLaupura. Tipoysanatse toxamuex oprana ynpase y Vaumpsixy VI nera nije yBex 10- yonawo 360 nenOcTaTKa KoHKPETHUX HSBOPRHx MORATAKA, ani4je Moryhe YOu ‘Turaanecnte mutepecanrwe nojase. Tipe evera, crasuut nopacr yore eneKomia y rmponoutijaznion xuBoTy Hhje MoTao nowwouhn Mampux. Ha caMoxe nOveTKY ‘VE nexa (505. rope), o;1yKoM napa AnacTacuja yraptexo je 1a Gpxta OKO naGanke 11 pacriogene ara no rpazlosMMa npehe y pyxe erutcxorta ut, sajenHo 119.0 osoxt murawy 9, Bury, HLRE Ml, 310; Sirievie, Romejski limes 180, 180 n 13; M. Corovi-Linbinkovié, Les Slaves du centre balkanique du VIF au IX siécle, Bal ‘enoslavicn 1 (1972) 48 sa"; J. Komaéevie, Arheologija I istonia varvarske Kolonizacje Jeinoslovenskih oblast, Vojvodanskimuze) 2, Novi Sad 1960, 17 sl; idem, Sloven 69 al (~ Slaves 150); Waldmiller, Slaven 67. Moryhwocr vector ccraiawa ineruma y Hpagove npernoctasno je m Claude, Stadt 167. Cl. A. Kollaut=-1L.Miyakawa, Geschichte Und Kultur eines valkerwanderungszetichen Nomadenvolkes, 1, Klagenfurt 1970, 246 sq. Hapa, x0 nomepaita craioniniiea Kine noxa3n0 cao 6Or Napespexin HHBESHjs, ero it mo approx pastors. Cl. Tdpkova-Zalmova, Rapports 75 8, ‘20 Miracula Tl, Migne PG. 116, cal. 1361, No 195 (= Lemerle, Miracles 1,227.18 — 228.1), Romeurrap: , Bapuauh, Syaa Cs. Jlnserpiia CosyeKor Hao NETOPACS HSBOPR, [Beovpart 1983, 126-136, npenia rose %, ahave spo KOUTposepa#O, aazupaise. Jou Je Lemerle, Invasions et migrations 275 n, 1 yxaaao Ha causocr wascnene TPYETYPe ca ‘onromapajyinn oncom y_Xijepoxionom Cuekneny. Hetasuocru oje ce y Texcty Htunaiy Gxayomalve obe Tlavowtije, onayvo warybnene sa Busan, w Posone y ianpun) srry ce oBjacinem rpeuacana ayTons xoj fine 0 CHT¥aINj Hake ¥.serO00 ‘pene mule he ocroji, Cf. F. Belevles, Randbemerkungen Uber die ,Miracula Sancti Demetri", Byzantina 2 (1970) 287 sq. Jb, Maxcnowsh ‘ca muna, jesbOr Tena CACrARIKEHOT OM OKAIIX YeMGONOCIIER H HeKO- ‘mupme suntossutra.!21 Taxo je y Mexy PYKY CTaopexa xomxypenugja rpaa- ‘xu KypHjaMa, ste cy xoMmerempije ach Gutne yrpoxcxte Kako NacTojatiNta posvnjexnx pager ma rovehajy exo} yrmaj no rpanoBiN, TaKO Mpa BOM eriNexonA a eYAH Y cBojerBY nacripa OKANe "ajesvUNle H HENOT A) Xopior saurmirmmica (audientia episcopalis).122 Ono npeanarse agexHoer narwo je rojaxavo Tpusa Jycrumyjanonia Monesana. TIpBoM of mH — Hos, Vill ys 535, roaue — saGpanexo je nasfecnintisca nposmugia a n0- ‘crabieajy caoje npeacranume no rpaoaunaa.12> [Ipyrom HoResioM — Hon LXV ama $38. rosie — noraphexo je ua Tepurropitia Mesnje npaso enoxe- yror Tesa Noa pykouoaernoM erticxona sia, yROANKO OKOMMOCTH 3axTenaly, Qynmuntoume npaxritano Kao rpaneki yrpabnn oprai.!24 Teutso je Bepo- barw sia je oma oapenGa npescrannaa enewitbiuioct jeaue jesyte Npowiat- ttaje. Hajsaa, Hon. CXXVITU ns 545. rogue rocranma crvap IlKpOKO? en cxont no6njajy onurre upano za rowrrpoauy,sajueushe ya nostol nevopinte eraxnyrix rpabana, aio norpeSu wnpeysny nopecke w Hexe pyre. YHNTAE TpARERICK xypHja, Na waK H_MponMAUHjeRHX HaMeenKa.l25 Kaxo je roroso chaxit pan Mao concTBelIoF enmMeKON, a caMO NOHerAe ce eMcKOMIONA Ha SEAHOCT UPOTEIAA HAL sBA-TpHL Tpaxa, OBAKBOM MOMITHBROM je OSBANI- ‘fetta sioryhwocr a ce, npBeucTucuo’y obacTHMa cd HepedOBiNM craTuent, Worpanw eniexonajamia Baer ofronopua. 34 NenOKyUaN XMBOT NOB runjexnx rpartosa.!2¢ Theitt wocHoWi axo eruiajest npiuiuxa nocrajy oAro- opi wax n 38 oxGpany rpaiona m iuxoxe 6xuExe oxo.ate.!25 Heworyhe {je Hawahit xaKo ce y onaxvo} euryaunjn osipaxanajy 0uIM opocK Iyer 121 Cod. lust. 1, 4, 1, ed. P. Kriger, Beroini 1906, p. 62. Cf. A. H. M, Jones, The ‘Greck City from Alexander to Justinian, Oxford 1940, 209. TIpowia Claude, Stadt 107 sa sch ona sepa je oseia 10 miMesaMaisE rpaLtexnx Xypwja. puNeKOE TNS, ufTO C pase oro onosprana E. K. Chrysos, Die angebliche Abschaffung. der stadtischen Kurien dureh Kalser Anastasios, Byzantina 3 (1971) 98-102, no2unaiyhie co na Stein, Bas- Empire I, 211 uC: Capisal, Limperatore Anastasio Ty Roma 1969, 148 xojn cy “omy epy eMETpANN xiUiaweN( HopecK KOMEETESUNA KYDM, 122 Tpancke xypije, x20 cnojeapens caMoynpann oprann, owysane cy awaTaN 10 caojux dytmuta ope 20 VI besa. Codex Theodosianus Jyeniwjaiona 2etwenaliija ca lapxe exopo 200 suxoua o onan extn. CI. G. 1. Bratian, Privileges ct franchises. ne fcpales dans Empire byzantin, Paris-Bucarest 1936, 36: Claude, Stadt 107. 0 onanarey Savaja pws, au W auavajy Kojn uMajy jour y V ueay 's. Jones, ox. 148, 192210; idem, LRE Ml, 751 sq; F Dolper, Die frikbyzantinische und byzantinisch bevinfluSte Stadt.” (a, wan, 48), p. 78 sq. (~Tepaanopd 120 sq), Besson, Tpaitt 64, Chrysos, 0, 102, 133 Nov. Vill 40d. Sehoell, p. 68.31—36. © ovo} woven v. Claude, Stadt 146 54, 124 Nov. LXV, 1, ed. Schoell, p. 339.2032. Vi. Beawon, Tpansr 70. Sycruajat je, ‘© apyre expaue, noxyulanao 4a oXiBH PAA Xypuja, aim NpBeHcTBCKO Kao GHEKAIHI OD” Faw. Cf, Claude, Stadt 110 sq. 113 5g 125 Nov. CAXVIIL, c. 4, ed. Schoell, p. 638.1114; 16,p. 682.1425; 17, p,612— ‘613; c. 23, p. G45; c. 24, p. AS —46, Cl. Cod. Lust. I, 4, 21, 31, ed. Kruger, p. 63, 69. Ox peabe Nov. CXXVIrpecrawajy savajvo jatatze nonunure naeTH ettexoNa Y Oe ocy na onpeste Nov. LXXXVI (539), ed. Scholl, p. 419-423, xofom Je G40 mpax timo Crasinen “ax jexnatoctn uawehy defensores eiviais w eriexorta (oohet.e auenauwonor nocryara). O npouccy jvaiea emsexonexe anacra y 08a Jyerniijana ® Bury, HLRE M, 361 $4; Daler, 0, ¢, 88 sq. (=llapearopd 128 Sq.) ca upernexOW mHTepArype, 128) CF Claude, Stadt 154, 1260 Yin, Mano-Jucu, ¥pSauwsauuja 108 ex.; Waldmiller, Slawen 143. Kpajem VI eva, onSpaua raxo suavajvor rpaaa a0 rT je Cepaika Hanasicia ce ¥ PyEAMA UpKBCHOT Mpesara, Yi. Teuxosa 3auvooa, Hausecraus 79 cx 4B ‘ca emmtexonuma cesepor Mommpyka, veHomeHH Hapo¥NTO Ha nacemencKoM ca6opy > 553. rome. Harnesa, ax, aa sesuKHx noTpeca Hnje 61.10, Maa je pen casnpaise caGopa HOUIMO JO NEKHX JIOKAHUNX Heynpa,!27 Jawaive eniicxomjanne BAacTH Ha cBeTOBHIOM NIAHY aHaWK 7a HOB Lueitrps Mohn oxynzsajy oro ceGe na jena nonyopmanan Haun oBsaerH Koje noverze nowney ala upeysumajy yHOry AOTAAAMUILAX astMuxueTpaTHBHO- ‘Tepuropujanuux jenmmma. Uxam ce na ce ynpaso y cenepuom Mamupany Mowe 3anasirTHt OpaKas paseo}. Beh npema nogauuiea Jyctamujantone Ho- ene XI, a satu y jour sehoj Mepi u TIpoxomujenor enuiea De aedificiis, n0- jaomyiy ce o6nactit Koje rpasurupajy ka nlojegmuns enmckorteKiMt rpazto- BUNA 1 suje Taphase sajeaMo ca THM rpanonuMa npeslcran:eajy wwrany jenHy on6pambeny sony (Ad Aquas, Huu, Pemesijana, ura.).128 Yaropeno ca onak- BUM oGacrHIMa HaBone ce HW ,KnacHe" nposMmAtHje, aA ce HKORE TepH Topiije Mehyco6Ko ne noxsanajy —- xo Hpoxomuja wa jeavio} erpaum cy Ma- xenonuia, Tecamsja, Hapaannja, a xa apyroj oGaacru oxo Cepmaxe, Hoa, Pemesnjaue, Fepmene, Mayre, Ad Aquas ra. Tpit Tome, wanenewe oGaacT#t navia3e ce, 3a PasMMKY of MpopmmUTNja, HA IaIOKeHNjeM MECTY, MILE Ha yaapy papsapa, Yrucax je a rpasloni, Hapanno y2 warpalyeare Hose yzrore envckona, Kao npiGexinmra y MeCHTypHoj eMibx, aajedHo ca noApysyjent xoje ka wita rpasuTupa, nowy a saMeryiy mpoanuNujcKy apannerpa- n}y, 3aocray 34 saxTeBina Bpeseena.129 Y onome, MebyTHM, He Tpe6a r1e- ATH cHsiGox najaueKH yBoherux HOBMA, Hero SHAK AYBOKC Kpwae AOTANAL- ‘er ynpaaior cuictex xoju he Tex y Mpaxaujeno apesie (610—641) 1 y 2068 WeroBuX HacteMuUKa, KPOI cyuITiNIcKe pehopMe ApxABe H ApyiuTBA, GHTH npesasuljen wonum pewienbuMa, Ovesnano je aa Jyctumujationo savelraibe Hacnesmmmsa Muje orsa- pao nowo-He nepenextuee Ha Bankany, a noce6uo y Manpitky. Oa6pan- Geim cucreMt Guo je MoMyMewTanaH, ali nyH caaGocTH; werona ONIOTA ¥ Yyurpasn 4 exowoMMUM noKasHBasa je cyMibiE BpemKocty.130 TloBpx coera, Apxaniie unancuje Gwie cy, yommTe ysenulM, HeUprimeKe npecKyuM H0- AYXBaTuMI semHKOr Hapa. VOps0 Mlocae ierone eMpTH (565) Ma Tay Tlanomuje 127 CL. Zeiller, Prov. danub, 401, $84 sa. 592 sas Dil, Justnien 357, 361; Bary, HLRE IL, 388; Tpauh, Ocnmaise apruertcxoine 130 cx. Oxeanano fe Jyetunnjan my Hip ako inaconereunohe, senoeranno exo} anconyrny npenaacr naa, tpoose ‘wen tipe: A. Knecht, De Relgionspoltik Kaiser Justinians 1, Wursbure 1896, pas. Sim: Dich. Justnen, 381 sq H. Gelzer, Das Verhalins von Kirche u. Statin Byzant- ‘Alsgew lie kleine Schriten, Lepeig 1907, 10 saz Anatos,Justinian’s Despotc Con trol over the Church, 36opnnt pax. Bia, wmcranyra 87 (96) 1 128 B, ynpaoxe pony De ae IV, 1. 105107. 0 saacommae paymnnania y renesa conaxans Baer a. 8: Dugan, Aspcets of Rowan Mining in Noriurm Pannonia, Dalmatia find Mocsia Superior, Aufstieg und Niederaang der romischen Welt, ed. Hs Temporin- Haase Mis, Benin ~ New York 1971 94 129 Cuno 0 yom rpaniona Beswoe, Tpansr 63 ca, 68 et. (00 medy n Sieve Romeisk limes 180.) asi ca noxasinta Ka} Hey ¥ Rosny anMverpaeast, wero ‘cota H pabaicko-npann arama 100 3a Mapa ce wax ne MOMe NOTADAUTH Ovo, uz je ou yoce 20 wAHBO Toncajn — oupaataie moe tprosiie. Sa Tparny m. Beamon Tet 156 ok , = ojannyje ce nos, paroGopan cycen — Anap, WuIMe ce TexmUITe BapsapeKor npiexa 3a Aye Bpewe W jou lapaowrije wero paunyje npeGauyje na Mapa. Oopasyje ce BemmKt apapetn canes mieMeNa, ca HeKHX 50.000 KomanKA_y 06a wajsehe woh, y xojm yaase x Caosent 43 Tlaxonnje x xoju nocraje rapuin nporusunix Biaitae ia essepy.!! Ormovesa je e1oxa apapexo-c10- pewtexe tpewacri, enoxa sajesvuNNKOr Hacrynaisa ABapa i CaoReHa MpeKo Topise Mesuje. C apyre erpave, cerepin Vunmpis je Guo yrpoxen i m3 npasa ‘pepnancxix Karapuxra, osaxe waanpy Cuopei xojit ey ce nponipuna Ho nantautooj Pyorynyjn, Hae Wa nevoRY, enomeucan nipenacys peKo omer Tiynasa nucy uoiaan Henocpesme sexe ca HampnKoM. Tloxasax Asapa y Tanounjy, upahex wecrankom rawounsan Tema um TlauroGapaa, omwax je YRaaa0 Ha Hopeviehen ojnoc cHara y ODOM NOX yy, naxo cy ce Busan vere, 567. roaswe Hajsas, nomorait Cupyinjysa H Ta¥o BuMeCTpYKO oja¥an OTROpEHO NEDO KPILIO HIMpHSKOT amMeca.!? Beh 568/9. roaune npedext Hampua Brrranujatt, nocse neyenenor anapcxor anata na Cupstujys, Mopao je a enacava Hopsanaa orxynoM Tlonywansse fox yaaa. Avapa, save je novena ucropuja awaaitrajexor xynozansa Mupa fon Newmpuor eyceaa.1 ¥ wena je 70 Oia neyenena nomTuKa, a cam Bit- ‘Tamjaxon motes je oHeo caMo mpitmpeneno pets, xao iT je mpupemexe peayarate wna a jeama, unave yOevbnna, noGena crparera-anToxparopa TuSepuja v2 570, roame.t4 Y6pr0, neponavio 571. rozume, eenepan Mampur je Guo morohest npnos y my exoBences mmsasHja xoje Ce noeneatestK Ac~ Tenja VI nexa chiersyjy ct anaperim yraswMa, JosasehK epoKATO, KAO iro je onae yxa3ano, 19 npanta beprancix Karapaxra. Tlocemowena H¢x- “ny no HOBIE ManNaaHIvA, OBa NpOBaa NosHaTa je caso No cBoji MocAe- Iinrasca, mo TesaypHeany ToauKHX paswepa, fa je Moryhe rosopit 0 0- ersa aesypGaintsannje cexepuor Hupixa.l9S Teroxo ncronpemeno, oKo 5373/4. rosune, youaqHjaruna y anapexo-busarajcKone onMEpaDaRy KOHANHO impenasity pyxe Avapa, ukTo ce oruega y HAMTaIby COMENYTOT CTAAKOT aKa Bioanruin, xo} nenpersuio pacre 3a csesehe rosa sera, Hajsas, xpajest senenitje, sanowuve penmnxa Oncana Cupamjywa (579-582), sage je man hhocie Tporoamunieax Gopbu sa Abape 9vaxuo Ovpaparce xamja Baaxancxor 131 0 azapero-cronencront nzewencxom caneay it, Lemerle,Philippes 113 sa.; Gra- fenauer, Nekaj vpratan) 91, 111 sl; BHI Ml, 10%. 7; Waldmaller, Slawen 239 245; ‘asawenuh, Karaust 146 ci, Hpueyers0 eaoseuckor exewenra novuyko je sanewapeno y 4, Kollauz-H Miyakawe, Geschichte und Kultur eines. volkerwanderungszeitlichen No- ‘madenvotkes 1, Klagenfurt 1970, 239 sq, 132 O momosnion npenaexy Cupstiyna _y sunaierajexe pyee ym. @epjanh, Cupsar ys 45; Mirkovié, Sirmiom 32, Hotsexa, Mefymuse, na rarye ObOr TPA y wisaneHjeKO} “Janie we Guo cacnuse onpeben, Gyayhu na uae Yaasno y OxBHpe UpeREHe opramtcrante Manpna. CF. Popovic, Le dernier éveque 106 5 139 CF, Mirkové, Sirmium 53 sq Kotaueouh, Kerauar 46 c1. O uysanayarixie 1 opia 3a tnapern naam. Popovie, Desoente 615, 3a mrarrijexe ropwane eyOcwne xcmje, pezonie xanat, 2. Koeawcouh, Karavat 150 x, nocebxo, Lemerle, Invasions et Imigrations 279. Here nonpavke aarywa y wet ca one aanxose naje MY. B. Multec. ‘Seodwaer Curiorarrs, Mockoa 1957, 197 1. 9 134 33 ona) eyx05 2. Z. Hauptmann, Les rapports des Byzantins avec les Slaves et les Avares pendant la seconde moitié du Vie sicele, Byzantion 4 (1927/28) 184 s9.: Grav {fenauer, Neka} ypraSanj 49; Mirkovi, Siemium 54, 198 CI. Poponé, Descente 612 sa, 615 4s ___Cenepi Mirwpme y VE onyoerpsa.136 flna-rpit Revarea, nesana sa onaj pesmi Aorahaj, sacnyRyiy rroceOxy maxwy a6or oupHe Crtyannje y Hampyxy Tux roma. Tipex cant noxevax omcaze, nox je xaran jout noxyuasao 2a nperoso pia sanapa Bisauriante xaxo parse ipampese no Cupsanjy ont nucy yie- exe npoTim winx, Hactpanao je apapexi noenaimk na nosparky x3 Hapa- pasa: nM jecH0 6, JK je OM Mponasxio xpos HtpiK ca MasiHs Gpojen. Poweja xojt ey ra npatiwm, aa je Ono yOujen ox Caonena xojt cy nycro- imum sencay" (Kal cure xavk chy “Dduptiv abtiy BioBelovra wetd, vv 0 Wy Baber “Pajialon pee cv wxrarpeyértey Thy opav Didar Jind dvaigeDiva9).7 Bpio je neposaruo aa ce wecpehau nocsanx apa hao 1 Lapurparta vajspabin x najaaxnujune nyres Jeapewe — dyawno- rio —Cepritra — Hii — Bunsunauyjys a J je, mpena tose, xunot toryGuo Merte Ha o#OM nyry, O7MOcHO ypano”y cesepHOM Hapucy. Cosette xojit nnavwajy ,3estay" m upecettay 1seH Tabi NYT, cRaKAKO He ‘peda ewarpaTH NeKos Gemiavajuone Apyxaniom, mma je saro Moryhe mpet- hocraprn na 379. roaite npusine y cepepHont Vinxpiy xacy Gite Hapo- surro era6wuike Ha ocuosy pevettor, noctansa ce mame raxeHM je ciarasa wa rronpyajy Haupaxa raja pacronarano Uaperso. Onrosop npyxa cam 70x neane Cupratiyna. ¥ ons onepanijana najsnasajnnja aMsHocT ca sus Ture erparre G10 je wanecin Teorsne xojm je ca omaisoM BojeKOM Ges ye~ Trexa moxyuiao a aeaoGoa rpag oncane, a saTHM yroBOpHO weroBy pe rajy xarany. Axo je Teoriuie saucra 610 magister miFtum per Illyricum, a0 UiTO nperriocrabaajy MOF NeTpaACaH, ona Gut on Oxo HONEA Tomar wocwra oBor aocTojaxcroa.88 Y cyaxow caysajy, Teormcosa cxeneauduija noxaayje NecyMibia Negocrarar nojimix cxara Y npedexTypH Usnpms, xoja 2a TpM ronume omcage TaKO sMavajHor MyHKTa KaKaD je O10 CCurpuuniyst,imje yorena ja enposene Hexy os6ucehy KowTpaopannDy, HaKO je can bap THGepije nacrojando na npyxawy caxe Homofit oncabensia,!39 Hajsag, oncaza je saspiuenta nornyHoM pitsantriliexom KaniTysautHon, Jayseoumn Cupomiys, Awapit cy craxopnie rpasia nycTHUIH casto 62 nO Jer ‘oN xaniniom na ceOu.140 Tue je Owa naroseusrena ona noaITHKA nase, © rojo} MOTH TasAUbH NICK FOROPE KAO 0 BCMNTOM paATWONY avapeKNx 156 © smavajy Cupsmiysta aa Azape a. Lemerle, Invasions et migrations 290; J. Werner, Die Langobarden in Pannonien, Abb. der Bayer. AK. der Wiss phil. — inst KUN. Folge 85 (1962) 11; 4. AYenarls, Die Awaren und die Slaven in den Miracula Sencti Demetri, Byzantina 5 (1975) 15, xe} upaaaje nperepaiy paxioes Cupwiiyay x20 ayay avapexoretonevcenn olf0ca. 32 netuky oncaay yt Grafenauer, Nekaj wprasonj 52 Te Beplanuuh Cpajyar 43 ca.) Mirkovi, Sirmium S4—ST; Waldner, Slawen 111— 121; Kosaveouh, Karanar 4951, 137 Menandri Excerpta, ed. C. de Boor, Berlin 1903, 47547 (npenoa mpesta: BHA 1, 94) Teuo Je pehie noi Je #0 moxoH Crosesa (pai ce 0 exoveNcxi rpytahia KOje Gy ynaatae w swanane wa aoaneixo) Tepisopsi: BMH, 94 1, 32) aa sw ce Moe STovecrity pesy ca mosnaruae ynaaoN 100.000 Caosens" y Tpaxijy S78. roawie, 1abene- xxewne xon ueror Mevawpa (ed. city 469.2). 138 0 ons aorahalun syssioctn Teorwca s. BAH, 96.38; Bep/anuh, Cup seayne, 465 Mion, Simicm 55; Waldmaller, Slawen 117 sq; Kosawenuh, Karanat 50 ¢0 ‘39 Memandri excerpta, ed. cit, p. 47610—25. 140 Tp, 20,6221. 46, Th. Maxeune abapero-cnoseHcKitx nOxoMta y Nocmenre Ane jeNeWUtje VI wexa.l41 Hape- HeHy OKOIMOCT BABA MMATH Ha YMy NPHANKOM NpOYsanatsa ORNX NOXoa Huxopnx nocaexma no Himpux. Torpeumo 6x, Mehynvin, 6110 neponarit 4a je y To Bpeme Bnanazo mepmawteNTHo MoGWINO crate, MpoyspoKonaio YAACOM Koja cy npe coGoM wMpHNK RapRapy. Jep, neNiaBano ce na it rp2. osu xa camo} rpaumpt, xao Cupsusiym 579. 0 Cinurnaynyst 584. rosie, Syny y Tpenyrey nojase Asapa saresexm nenpunpemenn 3a onSpanty, sor 1axHe curypHoctit xojy je mpyxknsio jemno Mperxoano paszoome xparxorpajnor sxpa.142 OncazioM H naost Cupraiyma mpectao je wouaKo KparkH 1iepHost ax Tumie BusanTHjcxo-anapexe capamive (578/79), Kana cy Asaph 3a pay Lapurpana upuspesteo novycryaw gowozyHascre Caonene H xaza je ce- pepunt Hinupux nasa jem nyr anyteo MHpAN Mponasax apapcKe KOHINE, verze usmehy yuha Cave y Ayan x hepranexux Karapaxra,!® TIpecranak asapexe noMohu Busawrnjn 1 semuka oncaa CupaujyMa cBaxaKo cy 10- ronowam pasuyjaiby cn0neHcKe munamje xoja je Novena 581. rossne ca 0 ner [lyniasa, Tpajaia Gap 0 584. rozuie, a BeponaTHO H Aye, 3axBaTHOUIE Tpaxujy m Aenose imupuka, yrnapnom one y oKBupy Maxezoxnje.|“4 Jeo onux Caonenia uartena ta je Gopasuo ayxe BpeMe y oxo Coxyna, “yn- asnor extpa npedextype Haupux, Gyayhu a cy Coxywann oxroGpa $84, (win Hexe mperxoane rojwie) ,alapneAYTHN YuTHMa" pacnosiasann Bapaap- eke sHaxe H ZO3HBANE MpHMKOM Hanazia ospesia of 5.000 mpoBpantEx ci10- eniexix Gopauta.145 Trooneamme apapexor saysehia Cuprantiysa 1 setaoporosmuner cxonen Kor oxona ¢ nowerKa ocaneceTux rosin VI nexa oceTH.IE Cy ce Bp.IO GP30 1 Cf, Buagri Hist. echo. J. Bess.” Parmenter, London 1898, 228.2129; Theoph. Simocatiae Hist, ed. C- de Boon rec. P. Wirth Sattgrt 1972, a7, 2235, 54, Joann Biclarensis Chroniea, MGH AA'Xi/i, p. 21430 sqc;'Chroniae de Michal Te Syren, 64. J. 2. Chabot Ml Paris 1901 361. 0 pasaonnats nix enopwaii haaien W minions uocieuman mo cane wapaape mM ctapocenetasno crancoemuse Gree Fenater, Neka} spray} 90,9, 107, 1, 15; Tapkove 2aimova, Rapports 1-15; he: teen, Karauae 19. B, rope, wai 88. fore ; "a Menandrl Exc. ed et, 474.1820: Th, Simocattae Hist,ed cit, 46.18—47. 149 Yn. Grafenauer, Nekajvpraanj 503.1, posto aor xpouoxoraje, Jb. Mon: Sexe oonescn Scans Poa V ae Sear ee BY Tak en aesen ne . Bbopue a. BNo. nena 8 "46 0 oncjsrmasyjn ronops suse napopa: Menandri Exc ed. cit 208, 69; Ioannis Ephesil Hist, oc VI, 25, ed E: W-Brooks, London 196,248; i ici: Chron. ed et 215—216; Euageil Hist, eel, ed. cit, 228; Michelle Syren, ed. cit, 347 Hanan 2 najapeuncun je eoanano Yancura) Jona Ecco. 0 at, evoorn Bec fr ion uvoeuh, wx, 268 ca. O cmt puantrana pero. Acrano pacipensea 7. Nesors La énttration des Slaves dans la péninsule balkanigue eis Crve continentsle, Rew’ des F4 sud-est Europ. 1/12 (196) 50 9 8 Grafenauer, Nekaj yprasa 49 sim Avensrias 95.13 4, 0 yerobana y wojusa ce oun sani, Sa natitengneaiy Maxcaonts Soy ora EQcuterowmise x40 Tecainy,m. Lemerle, Phippes 14m, 3 (ca hon na crap? surreparypy), pena exit ay opi, yak Caonena, toy otucye Jovan Geen ico ‘eaxowo npno spanie nacenanare Bartana, CE. Kyaunoncsri, HevOpun 996 ch: Seton Bulgars 510, Grafenaer, Naseivens vat 220 SL: Masciaomuf a 270 910 1 Af (Gnyza wa ocrany.mreparypy 145 Miracula 8, Demetri, 12, Migne PG 136,c0,1280,No 102. (~ Lemede, Miracles 4112613128. Oaanysey naan otor aman’ 8. . apa, yaa Co ep Convenor aso wcropnens Wanopm, Beorpaa. 1953, 50~S6. da. Bypuce, ‘Conbsrctue vauanenna cpeuty Conyu ey ynecara nt Co, Jbnanrap™ inane apowosera, Ts 47 y wrrasom Vampmxy, ce 0 Hajjyanijmx KonHeHMX nenoRa mpedberrype Ha Tenononexy. Beh 584. roamme, y sajemnam ca Caosenma 13 Braue, ‘Apapit cy 2ay3esH Hee on MajsmaNajiogx rpaqoBa.HeMMpHSKOT seMeCd — Cinurnaynyat, Biowsorarudys, Ayryery u nponpmit x0 ABxsjasia 1a Lipwow Mopy.!46 Tlocne cxnanara xparxorpajkor wpa, opanisima je HacTaBmbena ox no}jernoM caMor xarania TOKOM cnemche jipe romune (585/86), Kana cy onycrouiexe oGsiactu Topre Mesuje a Mpwobaine Jaxuje, sajeaKo ca Pa- aujaprjos, rap rpaom Jlaxwje, a satus x Tpaxnja’ x0 Jenpena.)47 Tost ipisnnxont epaxaxo cy yeirocTanbenK m ABpuIhM KOHTAKTH ca TpymaMa omomyHascxnx Cu0BeHa, 320CTAAUM Ka BHOAHLTHjeKOM Tay ON MABADINe C roserxa ocanireceTux romuma. Yunnurrewme neher 7ea WARpHIKOT mmMteca 5 capanisa Anapa ca Cnopenuna masait TaHone, ANauKiM HAM ONKIMA KOjK cy ce gonexne nch Guu yeranum na Bamxany, aps 6pao je foes 0 yaapa y can uestTap mpeshextype Mampi. CenremOpa 586. rovie vex aBapexo- coonertexn nanast apxao je Conyn yi ceqaM xaKa wa MMI MponactK W ocTaBHo 3a coGO¥ TeuiKE MoczesMe No -xuBOT rpana.t45 Moxa y Ha- crapky ucTor noxpeTa Koj je sapsape oBe0 no Conyt, HanaslHyTe cy TO- xont 586/87. rogune ut jynane o6nactu npederrype — Xeviana, na Wax H Yia- sen Tlesionowes.1 lilra sine, Opa} aastekH Oxo npepacrao je, Haposrro a Tlenononesy, woxna x y Maxenounja, y tpajknjn Gopanax ouimaxa xoje cy y najpchent npouenry casmanant Cnoneny.l49* Sum sone, Cub 8 on sora a sp: S70) Face Ht Minn ml ae en Nl far es 8s er ee a Ee, a Srefiecrne ach, Aertel ea, Sees lr i eae Si ts "cp cs mtn) Sent or Goer perry as ore em Seen Jb, Maxcaonnh Hema cysibe sta onicave oxonMocrit — ynuurremse esmKor Jiea1a JK Meca mt Ay6OKH nponop 3a jyr, mpahew noverHunt Hacenanament Coven najy anavaj 38 paayMenaite entyannje y cenepnoms Huimpuxy. Ova KOH CcTatamuja sapxana caojy BaxHOCT, aK 1 AKO PexonCTpykMHja MOBe3AKOCTH cHoMmenyrix jlorahaja He Moxe na Gyze cacpMt mpeuHO wpeneHa. Jep, venus je, Ges o63upa a Gpoj M MpaDue anapeKO-cnONEHCKAX TOXOAA, AA jecenepint HLanpinx 0384, rosie, 1a cBe Jo rlo¥erKa cnesehe enesuje mpea- Crabea0 npoaasio Tloxpysje 3a sutEasope. Ha ToM rosipysjy ome ce Kpehy ve cnoGosnnje, ur mux MorybHoct a CaoneKn y Behem Opojy raMto npou nyt rpajtinje Gopave.!°° Hicruma, y cesepHiom Vinspuky Hcy 10- cular cnopeilexit H anapexiK rpoOHH HasIaiH, Koj OH ce MOTI nesaTH 3a ‘ono BpeMe, il Hojavano Te3aypuparbe cHeAOWM O YIPOAEHOCTH WI HALME- ‘sapaiby AOTajAMMGe AUROTA Y MHOTUM FpazionHNa..5! Tao HazasH HOBIA ynyhyjy 1a To, Ja je eyAGontocia npomexa y McTopijm rpaona wacrynana hiejeawaxust Testnom y paatanTing oOacTuMa cenepHor VinmpHKa Hm cy- ‘eemninst oapyyjmata: Cupranjyes —- $82, TpnoGazmta Jaxuja — noverkom Manpurnjene nage (0 582), Fopiia Meauja — oxo $84 (usysen y eny'aiy (Gowwaynysa xojit HexomuKo nyra npenasi 19 pyke y pyky), Yuyrpauma Taxuja v Japaannja — noserxom Mpaxanjene sane (ox 610), Tpesarnrana —‘nowersost ocamaecerux ronisia VI nexa, Enup — xpajest ocanecerux rouuuia, Maxenonnja — xpajent cenanneceTi roam, AeMMMSHO H HeXY romumry’ xaceayje.152 Bulgars S14 sq. A. fiom, Le Péloponnése byzantin jusqu'en 1204, Paris 1981, 32 sa.5 F, Baril, Monemvasijska" bronika 0 doseljavanja. Avaro-Slovena ‘na Peloponez 387. Goditnjak N. druvtea Bill, I: Centar 2a balkanoloska isptivanja Il, Sarajevo 1965, 108, fg. et passim: fat, Proces slovenske Kolocizacije Istofoog Balkana, Simpozijum 22 25 shea munectox Orpaom ¥ Popov, Témoins 451 sq. Hocneasi wana Mons bacitexe xpommne (P. Lemerle, La. chronique improprement dite de Monemvasie: le con- texte historique et légendaice, REB 21, 1963, 811; npeaoa ca rowesrapost: 11—20), piomeyjyhu coon wbepy omy gana Bex wapneete YEA ADT ME. ara nexiyaubo ravtioce HoweTuOr savywta chosewcxor jonacka. CI. Lemerle, 0.6. 33— 37 et passim. © moryhuocra creapaita npawx Cxnasisinja y 000 064 nary Maxe- ‘aounje, pase m TIpcnatnraue Popovic, Descente 630.39 's0 Ch Viasto, Entry 4 541; Waldmiller, Sawen 163, 230 sq. B. cana m ouexy ome curyaunje y Hommpuny xon Popovié, Témoins 488 sq. xo n Nestor, 0. c. 65, xojt oApH¥E MorybHOsT Hacenanana ¥ Gyo KOM May pe 602. TORE 151 3a neMoryhiioc® noyaaawor kopauhersa apxeonoueor arepujana yu. I. Nestor, Les elements les plus anciens dela culture materiel slave dans les Balkans, Simpozijum UA, 143, 145 Sqr; Popovle, Téme'ns 454 sq, 457. DuByne koje, worsens, muunupajy pasy cnovescry neperpauiiy upexcrasiualy yxponozousxon norelty xPajwe HeCHTy/pant OcnO han. CE M. Corovlé-LJubinkovie, Les Slaves du centre balkanique du Vie au IX® scl, Baleanoslavica 1 (1972) 47 sq. C apyre erpaue,raxo Je weraxao F. Bars Diskusija Sime posijum +, 123, x03 waso}eia HK", SCHON Ha HYNOOMELTHSAMG HSS, he rpeba rier shia Teixouy Peary Bpetiocr,Jep je cmanvsupane ,epajuna Mori overs Hnpe cruapaika Ocraea Ho rpaxesuna. Ck et A. Bon, Le éloponnese by- Pantin jusqien 1204, Paris 1981, 31 sq. Popovié, Temoins 457 sq. Y cpetay napedeunx “mscnitaa "peBa noewarparn x axnyere o exobeucenss npeaseria ws. VI nexa y Te anuj, tujy pacyrwocr sacryna J. Werner, Slawische Bronrefiguren aus Nordgriechen land, Berlin 1953, passim, 1524, Kovaéevié, Arheoloiki prilog_ precziranju hronologije slovenskog_naseja vvanja Balkana, Simpoaijum=. , 62-68, 72-76, 79-80. O nojawauow Teseypupaiwy y Jyaion Haupiny, noses 01 vpewexa ox $80. rozise, yn. D. M. Metcalf, The Slavonic ‘Threat to Greece tca. 580; Some Evidences from Athens, Hesperia 31 (1962) 134-157 3a Maxenouniy v. w Popovie, Témoins 438 sa, ese awe y VE ery 9 Saysunawse rpasona y Haupiiy, xa0 uiToje peven, none mpnenerseso ‘Avapm ann sie je noronpeneno Cxonenunia ponent iiatea. a OBO Seravnmanse isan rpanona mp0. Gpo mpepacre, npexo inprcrpiperes rpantsenre passiepa, y exoGonio Kopiuibene ocraraxa MAnYUTeNII YP Gana uenn!® Beh nia noweray ‘Reneaeceraronacrozeha. (aMehy aja S91, m jyna $92) acrajy sysena neve mane Tprypa I, x0jt_cbe- ove © Mocto}aisy satorux ypaacennx enueronnja HLaipixa (NOnMenRIIO je oonar canto Jbeut), sai cy apaaoun waGeram mpea sapeapita.= Onint henna nenoepeawo je npetxoano Lapekn aekper, yayhest npejexry Hath pitra Josey, 0 Tone sa enwexonm Vzuprea rpe6a aa ipusijy u SarepHasio Monaiay xonere wolu ey Hailycruan cBoja cenuusra npex nenpujatencn.l59 Hojpas, wehy sokynewtusia oBot apestlia enaKaKO TpeOa cHOMenYTn jy oxpyatiny aane Fprypa I ia 397. rosine, ¥ xojoj ey om sept surTpO- nomija, Hasenene (eaezehust peviou): Coayit, pas, Huonom, Kopi, Tipoa Jyermmjanay Kir, Cranap 1 Jlapnca!3® CroMenyrne nexponor jana, y nay je To xasxo npusiehco, oarovapaly kaacmwe npoDMaje Monpiea: Maxeaonja, Crap Ensp, Honn Enip, Axaje, Jlapzaunj, Kit, Mipesasuerana n Tecanja, Heaocrajy Topisa Mesaja x oBe Zlaxwe,uito 0- porno jacno eveoun 0 eynéunen rink oar!" Tlocsemsa aeweuja VI sexa seposaruo Gn osiasua spa} uersie ruvowunsaiuje y cesepon Huntpiny, aa nije 6iut0 seankor Maxpusijesor para (992-603) npot Czonena sa novsest Jyaay i mporun Abapa y 1 Py ono Cimraiyayeta.13 Byo je To Tpsesnt ony) Ha ce aayerabs Re- Suara ror uorahala. Hoxyuayianpe oeybeu ia nponiacr, ako je ZoHeo Nenoaii claimmx yenexa, ZocTojtnx rape Cxape Hapera ‘Manpieje je Kacno ovnio¥eo cBojy oxbiaHBY, TeX NOWTO ee MupoBNI yrosopon weno6oano nepenxor npr, am je eeaxako OA Pare OHO Specran naaaiocr naupitKor parauira, GyAayhi 8 je merona nasa oc7asa So puja Mosewena soweby o#or n Fomozynaeror npocropa. KAysHH No Soma a rant Hanna, nai je 3a, 088 enpane Comrnayyst on S84 onmite 9 amapero noceny. Kaxo noxasyje neyeneam abapers aay arpa 183 Cf, Lemerle Invasions &t migrations 292 sa; Popov, Temoins 445; KonguelTodo- i apr Tax 183 ch ae pre Jae, Regesta Pontificum Romanorum 1, Leiprig 1885, p. 147, No 1113 (oun $91) bed. py 132: No 1176 apr 592) Gregori Magni Epp, MGH, 1 132 Gy 592. Sonica a Papi Ue dene Gg 4 ncaa fe a nara nies fe pscupnttn, idea cnacaonusa u arcana Hip, hncy yonurre cays 38 Pabuodue pi yorono cro roam, waney mane TenaeyjaT (492-496) m Tprypa | (S90— Ean Ce Capo, De infans 13, 18 sq, 19-29, 30-4 33 Dilger. Regesten der Raiserurkunden des ostrémischen Reiches, Munchen- Bern 1924, Nr 108, p. 13 — mp2 waa 91 {Se Jae 0. ©. pr iS, No 1497 15) CE Duchesne Hiyticum 533 sa, Pasyne ce, x y wajyrpoxcan oBaacrants we co rpasoni'y Hero ape a ersieTualy, TaKO aa ce en opacnaly W Hove Sera, Ch Besmoo, Fpaatr 30 ci, 198 en3 Popone, Temoins 432 36. Tajaopsnany.xponoaorly Maspucijevor pavonaiba, Moese myroronMun Vy may, aowen Grafenauer, Neka)vprasanj 65 sl Yau u P. Go.bert, Les ucrree sur Ie "Danube Ala. fin du “VIF stole, Actes XU® Congrés Il, Beograd Be, 115-154, 3a nourro upsrasugy (596602), raxobe canpeseny ApOHOOrHy, BG Labia, Chronoiogic des gucrics és Byranes conte es Avates et es Slaves & lain da Vie Hitlo yzantnosivica X/3 1980) 168-70. Cares npanan pata: Lemerle, Invasions ct ‘igrions 291 ag. HajaoapoSanju apmaas Walimaller, Slaven 133-103 30 Jb, Maxcnnonih 593. roamte,t3 CumruayayM je womehy ona s1Ra staTyMa noHOBO mpeLiao y aucsanricne pyke.15% Yyanosato je Jia xijenaH waBop He rosopm 0 oDaKo suasajuio yenexy. C oGsnpom Ha Tajaimey curyauujy y Hampuky wa vi ‘anom Bansany, Tako wenosozny 3a Llapcrso Kpajem ocawmtecerix Tomunia, torino Gx 6x0 npeTtocrapiTTH Aa cy Binantinus noBpaTicim CHATHEyRYN mowerkKoM ewe geceTHx rozmHa, Moxita y8ps0 noce oTHOUArba Manpuxjede ‘opensuse. Asapit Hcy MOT jyro Aa NommOCE HeTypeHN BiSAHTH|ERH OAC. ‘HOH M, Bay2enINH noHOBO rpat 596. rogue, MOpyuIUIN cy weroBe suAKae. ‘ChtocoGuut suszurrujexn sojckonoha HIpyicx mpeoteo je Cunruayuym were TO. ausne w o6x0sH0 anne. Unmennna Za je TIpwicx zontosuo wa nomopexus, paris 6poxosuva — apoMonuMa, imje CTurao cynoseMnuM nyTeM NO Cnruaynysta, xaxo ce nocrynano y pannjnm spestensta, oBOsHO jacHo cheaowt y KakBom cy ctarby Gum Ocraun smmMeca.'® Y creapn, moryhe je a WiKAKBMX OCTaTaKA JMIMECA Y TOM TPENYTKY BILE Huge mH GHNI0, C O6- SupoM 2 werosa nocHeswA sKANajuNja YnopMUTA — xaurrenn Ha Bepaany — nanajy wanehy aprycta 595. w asrycra 596. rommne.!61 Xaraw je nMao myo upano Kaa je pexao TIpnicxy nox Cusrrunynystom: Eévos & “Target, 3b fbbiov robsey nodduiov. Brhois Exrnedueda cairo’ 7H Bbpate obToy Borreood eda! Ciurmaynym je octao mocaeaise Herypeno u yeaMeno ynopumre Brrsaurvmanta u ry suusenmy Hnje MOTTO s18 HOMEHO HHL HEKOAMKO ysacTOm- ‘mux Tipricxosnx ToGera Hat Anapnwa, wanojesannx Toxom 600. romimie ¥ aeny Baxara weeby Bunaarijya u pexe Tuce.'6 JIy6me y cexepuom Haupuxy, susaurnjoko npneyerB0 cxeno ce na Apxaise nexosMKO. naj3Ha- ajax rpagona, xao urro ey Gin Tpaa Jycrimujana, Hut x Cepama ‘Tu ueserpit yraianniom cy ce onpika.tH jour Hanecno npeMe nocie Manpuxitjenor nana 602. Toguie, MuINesuyBIuM TeX Y TaAcHMA CnoDeHcKOr HaceRAnarba ToKom npanx aeneniija VIT nexa, ann je oMeRiNO ja Ha npenomy Ba CrO- atcha munanrrijesa aaacr y cesepHom Minapuxy enue unje dynxunonncasta.168 12Th, Simocattae Hist, ed. cit, p. 226,312, rao x wenocratax synmoMaTKor ‘marepujana. Jlaryse upesa Grafenauer,” Nekaj vpraian) 65; apuuiuh, Cnrmaynyn 10. 4590 Tipena Bapuauhy, Caurwayaya 10, 0 ce necno wajeacunje 592, ynpano 36or orahaja 1a 893. rome 169.0 aorabajmva 3 596. rosopn Cuorara (Hist. ed. cit, pp. 262.15 —265.). Yu. Grafenauer, Nekaj vpratanj 61, 71; Bapuiuh ne 2. 11; Besnos, pastor 119. 6 361 Cf. Popovié, Témoins 475—486, xojn ona) aaRnysax anon Ha OCHODY Nyse ‘arwaxor matepmiana. Ha xarocT, apxeozoumxa verpasrbatea, cnponenena Ra ‘Depaat ronehy 1964, 11970. rosume, Jou yee uacy HyGruKORaHa 162Th, Simocattae Hist, ed. cit, p. 263.79. Popov, Témoins 477 extarpa na ox ‘ana erapit syancaoe minec 16m cBojy yiwuiNy, aam wa oCsORY cera TO fe ome P= ‘feuo, opaxso aavupaise co nt Rocrs xacnmM, 46 Th, Simocattae Hist, e. cit, pp. 286.13—289, 20 yn, BH, 123 ex). Yar. Grax fenauer, Nekaj vprasan} 73; Bapuuuh, Canrazyay 12; Koeaveouh, Kara 59 en, Moryhe Je na je maxon enowenyrax nodena niratrijeror opyaciay aimpwsxa Tpannia Gap eM Suna 3a xpahe mpeste oGuomnens, arm caso HO Konamca 3 602. roaKe. Ya. BH 1 125, 125 m. 86; Popovld, Descente 626 * Ornopeno je murane xoumkoce ayto oxpxanajywoane suDeHTHjcxnX Yeap rpaaosa y cevepuun upeaesiiva Baikaneror momjoctpoe . raxaw je O60 RAAOD RADON (Ona rena sacan je eano aovaxayra y nayuu. Ya. E.9.STuaui, Bidaitrnexe xpecren erv0 H capanckan xoonnanys, Bunaktnitcai Sopa, Mockwa 1945, 137 ci Bp ‘eoowul, Paccenesne 134, IEE 31 Kao urro ce sign, ucropuja cesepor Haupnka y VI nexy nporexsia je ¥ saxy Gop6e ca nappapuwa. Cae Mepe ynpanie m nojiie npupose, Koje cy a os0M nozpy'jy mpemyauMave, H UeNOXyINIa NOAUTHIKA y YHTABOM OBOM permony y cyuminin cy npescrasmam peaxuniy Ha rlorpanine mpistaxe.165 Max my Jycrmmujanoso 06a wuje ce Morao waahu 12 Bux oKeupa, Cae ey ‘To Gis1a npuspemena peuiewsa Koja, Ges AOBOIHO JByCKIX M MaTepMjamnHK ecypea, micy Mora Ja Mpontene HeyMITHK TOK xorabaja. YonuTe y3enu, ‘ToxoM VI sexa Busaxtjexo Maperso ce na.ia3is00 Y RHUIe HAM MaIbe Hapa~ 2xextoj, asm TpajHo} cyusTuHCKO| xpuDH Koja je npex xpaj cromeha 6itna ce narauieunja, Msiasax m3 pie aaxrenao je wemuxe xxprue. ¥ cynapy ca HapoauMa, nia wxjoj erpanu je y zaTOM TpeHyTKY Nexwla NeropHjcka waH~ ‘unjaTuna, Himpux je nao xao raxba xxprea, To je 6x0 xpaj aurTitIKe HRM saunje y Senseana jyano on Cane ut [Iyuana H yon y IXOBY cpemonexonny ucropuiy. CKPAREHMYE: Bap, Comers 2 Bapauuh, Darswrncen Crnenayion, 80pm ps ara ‘Busaur. wnct. 3 (1955) 1—13 Bpatwesrut, Paccenemme ‘M10. Bpatenced, Kcropaa_pacenemts Caasna az i noaurnan sean, io’ Bpe 19 (B61 aD ory, HLRE 4.8. Bary, A History of the Later Roman Empire Tom the Death of Theodosius 1 to the Death of Jus: tinian G95—565), III, Loadon 1923 Pal Be ek, De influxu V. Capek, De influxu decretalium pro Ilyrico in de- os Teeth Grater ee ats Case Rea 5 Dace, tyion [ Dalee.Ulyreum ectsastue, BZ 1 1892) toriae Bulgaricae, II}, edd. 1. Dujéev, G. Cankova “Petkora, ¥. TépkoraZaimova, L. lonier, P. Tire, Soria 1988 165 Kaun, y VIL noxy, Bunavern je onpanana conenery xonowaasniy, nana chu y wo) neononne cbewe care a penn mpeoBpaxcal wo} sanovmive Ca Hpaxsajevon ttranont YT" Ocupovapces, Yaa Czonena ne xpyinrac.npeobpaxa) sae, Hroropvexn raacian 1 (1948) 1221 (~CaBpana ena TV, 4558), P. Lemerfe, Esquisse Pour une histoire agratre de Byzancs, Rev. Hist. 219 (1958) 62 3q- Medyrin y Vi Beny ‘acy openenta Guna jour nanexo m Hapcrno ue Gio cipenwo na sa Cones nporen® ‘mncrwryiny eeepc aomony stcOavor wateanatea na. erovow Ty HOOnSYY te 1068 ceoGe Tepmana. O route a. J. Rovavene, Esqusse d'une etude sur les rapport tnire In population de FEmpie ets ,oarbares au IVs Vie, Spee pase Meee Conexe, idan Caa 1978, 313 54 32 Peplaveuh, Cupresyn, Grafenauer, Grafenauer, Neka} yprasanj Fpamih, Ocansarce apunenticxonije Jupeves, Meropje Cpa 1 ones, LRE bt Kirsten, Stade Kouguh — Towoeuh, Uapia rpaa Kosawcrub, Karanar Kovacevié, Sloveni CSiaves) Kerraxoncsut, Mecxopna III Lemerte, lnvasions et migrations Lemerle, Miracles 1 Lemerte, Philippes Mano-3ueu, ¥pBamnaunia Migne PG Mirkovié, Simi Popovié, Le dernier évéque Poposié, Descente Poposié, Témoins Procopii, BP, BY, BG, Hist arcana, De acai Rubin, Justinian Sohoell (es) ‘Setton, Bulears Jo, Maxcusonih B. epjanwuh, Cupraniys y 2068 Busan, 3Gopume Cpeweea"Murpona, pest. Muposiia 1969 B. Grafenauer, Slovanski naseliveni valosi na Balkanskt polotok, Zgedovinski Casopis 18 (1964) 219227 B. Grafenauer, Nekaj vprasan} iz dobe naseljevanja juinih Slovanov, Zaodovinski easopis 4 (1980) 23-126 B. Fpawh, Ocanoarse apxsenwcxonje y pany tust- fiont Prima $35. rome nocne piers, Enact Cxonexor Haywior JApyurrea 1 (1928) 113133, . Jupewer, Weropnja Cpa, 1, Beorpast 1952 A. HM. Jones, The Later Roman Empire (284602), Oxford. 1964 E. Kirsten. Die byeantinische. Stadt, Berichte zum Xi, Intern. Byz. -Kongress, Munchen 1988, V, 3 B. Kowguh — B. Tlowoewh, Uapussn Cpa — yrwp- euo macene y susaieryjexom Haupary, Beorpait 1977 J. Kosaueewh, Avapesn Karayat, Beorpa 1977 J. Koracenz, Siovent i staro balkansko.stanovnistvo, Materijalt IX, Simpozijum seednjevek. sekcije Arheo- Jotkog drusta Jugoslavige, Prilep 1970 — Beograd 1972, 63-72 (Les Slaves et la population dans Til Iyrcum, Berichte uber den ‘Il. Intern. Kongress SU slaw. Arche, Berlin 19701973, 14315), 10. Kysaconenst, Mevopun Bwsayun, 912, 1913, 1918 P. Lemerle, Invasions et migrations dans les Balkans ‘depuis lt fin de Pépoque romaine jusqu’ay VIII si- tele, Rev. Hist. 211 (1984) 265— 308 P. Lemerles Les plus anciens recueils des Miracles de Saint Bémeirits, T: Le texte, Paris 1979 P. Lemerle, Philippes et la Macédoine orientale & Pépoque chrétienne et Byzantine, Paris 1985 B, Mano-3uny, Toraen ha sutra ypbanunauje ¥ yp. Samra Tipu. opamp. Hapontor J.-P. Migne, Patrologite cursus completus, Series acco-atina, Paris. 1887 4 -M, Mirkovié, Sirmium — its History from the I Cen tury A. D. to $82 A.D, Sirmium 1, Beograd 1971, 550) V. Poposié, Le demier évéque de Siemium, Rev. des &t“augustiniennes 21 (1973) 91-110 V. Popovié, La descente des Koutrigours, des Slaves cet des Avares vers la Mer Egée: le temoignage de Tar héologie, Acad. des inscr. et belles lettres, juilt- ‘octobre 1978, $97—688 ¥. Poposié, Les témoins archEologiques des invasions Avarovslaves dans Tillyicum byzantin, Melanges. de MEcole fr de Rome, Antiquité 87/1 (1975) 445308 Procopii Bellum Persicum, B. Vandalicum, B. Go- thicum, Historia arcana, De aediiciis (Opéra omnia TWh ed. J. Haury, cort. G. Wirth, Leipeig 19621968 B. Rubin, Das Zeitalter Justinians, 1, Berlin. 1960 lustiniani Imp. Novella, edd. R. Schoell ~ G. Krol, Berlin 1912 K.M. Setion, The Bulgats in the Balkans and the Oc- cupation of ‘Corinth in the VIL-Century, ‘Speculum 25°C950) 502-543 Ken Simpozijum Stein, Bos-Empire 1M Stein, Untersuchungen Siriéené, Roms limes Tamsoea-Sanoee, Hauieerons Tipkova-Zalmova, Rapports Vasiliev, Justin Beason, Tanst BUH It Vlasto, Entey Waldmille, Slawen Zeiler, Prov. danub. Ljubomir Maksimovié enepne Mawpix y VI sexy ‘Simporijum — Predslavenski etnitki clementi na Bal- Kanu." etnogesezt Juznih Slovena. (Mostar, 24 26. X._ 1968), Posebna izdanja ANUBIM XII, Sara- jevo 1969 , Stein, Wistoite du Bas-Empire, II, Paris Bro- scies-Armsterdam 1949, 1959 E. Steis, Untersuchungen 2ur_spatromischen Ver: Waltungsgeschichte, I--Zur Geschichte von Miricum lim V-"VILJh., Rhcinisches Museum 74 (1925) 347394 D. Strtevié, Uvod u isptivanjeunutrafsjosti_romej- Skog limes u Triku, Limes uJugoslaviji 1, Beograd et, 177184 2B. Tenwona-3ausona, Hausecrows w ermnseckH npoMeHH a Bauixanune, Cobas 1966 V. Tépkova-Zaimona, Sur les rapports entte Ja pope: lation indigene. des régions balkanigues. et les bare bares® ‘au Vie et VII sigcle, Byzantinobulgatica Sofia 1962, 6778 ‘A.A. Vasilier, Justin the First, Cambridge Mass. i930 B. Besoe, Tpaast & Tpacus w flaxnt npes evenara awnismocr (V—VE 3), Codi 1983 Busausracen yanopn 34 xctopuiy wapora Jyrocrasyje Fall, pea. 1 Oeupowopexs, Beorpax 1953, 1959 A. P, Viasto, The Entry ofthe Slavs into Christeedom, Cambridge 1970 L. Waldmiller, Die ersten Begegnungen. der Siawen mit ‘dem "Christentum und. den chrisilichen Volkeen Nom VI. bis VIII, Jakrh, Amsterdam 1976 J, Zeller, Les origins chrétiennes dans les provinces “danubiennes de empire romain, Paris 1918 LILLYRICUM SEPTENTRIONAL AU Vit SIECLE Au cours du VIe siécle Ie territoire de ta Péninsule Balkanique était exposé aux incursions des barbares qui ont changé sa structure politique et cethnique. Dans ces événements les provinces septentrionales de la préfecture d'illyricum occupaient une place particuligrement importante, Fondée vers la fin du IV° siécle, Ia préfecture d’Tllyricum s'étendait depuis la Save et le Danube jusqu’aux régions a lextréme Sud de la Gréce, inclusivement ile de Créte, Sa limite & PEst était marguée par la rivigre de Vit, la Porte de Trajan (Succi) et la rividre de Nestos, 4 ’Ouest — approxima- tivement par le cours de la rividre Je Drina. La ligne Durazzo—Skoplje~-Sofia (orientation sommaire) divisait la préfecture en deux diocéses — Dacie et Macédoine. Dans cette constellation, comme appartenant & 'Illyricum es Li. Maksimovie Septentrional pouvaient etre considérées non seulement les régions comprises dans le diocése de Dacie, mais aussi les parties septentrionales de la Ma. cédoine qui gravitaient vers la ville de Stobi La préfecture d'illyricum était au cours du V° sidcle Péspace d'une concentration excessive des forces armées. Pourtant, dans ce meme sigcle, il stest révélé que les mesures prises n'ont pas produit des résultats desires, La frontire byzantine sur le Danube avait fléchi A plusieurs reprises sous les attaques des Huns et des Ostrogoths dont étaient victimes de considérables Portions de Flllyricum Septentrional, ainsi que les centres importants de Singidunum, Viminacium, Aquae et Sitmium. Dans les premiéres décennies du VI¢ siécle, le limes illyrique était dgja fn partie une fiction. I semble, cependant, que T'lllyricum Septentrional, & Vexception de la Mésie Supérieure, restait en général exempté des incur, sions barbares les plus dangereuses de 'époque. Le principal acteur de ccs invasions entre 499 et 530 étaient les tribus huno-bulgares qui, traversant le cours inférieur du Danube, pénétraient en premier liew en Thrace et vils Sfaventuraient du tout de la Thrace en Tlyrique, ils fe faisaient en passant par la Macédoine et la Thessalie. L'lllyricum Septentrional restait en ces ‘moments-la a I'écart. Tout de méme, la consolidation totale des conditions sur ce vaste territoire n’eut jamais lieu. Le décroissement du nombre des habitants et la restriction des possibilités économiques étaient visibles ici dds avant les grandes invasions du V° siécle, et la situation s'était de toute fagon aggravée au cours de ce sidcle orageux. Ainsi, dans les premiéres dé. ccennies du VI® sigcle, le renouveau était encore une affaire de Favenir. Au début méme du régne de Justinien, les nouvelles incursions barbares ont confirmé la nécessité d'une régénération urgente du limes et de la protection de T'lllyricum Septentrional. On ignore les détails du procédé employe a get effet, mais ce qui est certain, c'est qu'on n'y avait pas hésité. D'apres la Novelle XI du mois d’avril 535 il résulte que l'autorité byzantine a été rétablic sur la frontigre danubienne par la restauration des villes (on y a cité nom. mément Viminacium, Recidiva et Litterata; un peu plus tard viendra se jo. indre aussi Singidunum) et on remarque lez premiers résultats importants de Médification & Pintérieur de I'llyricum — on avait constrait Iustiniana Prima (elon toute probabilité le site actuel de Carigin Grad prés de Lebane) Lafondation du nouvel archevéché a Tustiniana Prima, peine construite, dont la juridiction s’étendait sur le territoire entier de I'lilyricum Septentrional, Wa pas marqué uniquement la réforme de administration ecclésiastique existante, mais aussi I'établissement de cette administration dan les régions sericusement atteintes par les incursions des barbares au Ve sitcle. Le caractore spécifique de son organisation soulignait importance que le gouvernement de Constantinople attribuait a ces provinces. En méme temps, la Novelle XI prévoyait aussi le réorganisation de administration civile dans I'llly. ricum, ed d. le transfert du sige de la prefécture d'illyricum de Thessalo- nique & Tustiniana Prima, Pourtant, le transfert de la préfecture et la fondation de I? archevéché Wétaient pas effectués en méme temps, Dans la Novelle XI on dit uni- quement qu’il est nécessaire de transférer le sigge de Fautorité supréme de Villyricum au Nord, tandis qu'on y proclame expressément et motive en détail la fondation du nouveau centre spiritucl. Au cours de quelques années suivantes (536—S41) les données des sources (lettre du toi des Goths, Vitigés 55 - iyticum Septentrional au VIF sidcle et Nov. CLIII) indiquent Thessalonique comme siége du préfet de I'llyricum, et dans le fameux compte rendu de Procope, relatif & Tustiniana Prima (dans son quvre De acdificiis), cette ville est désignée comme »métropole des régions des Dardans d’Europe«. Il y a, donc, lieu de présumer que le plan de Justinien, concernant le transfert de la résidence du préfet de Thessalonique n'a pas été réalisé. Surtout si Yon accepte identification de Tustiniana Prima avec le site actuel de Carigin Grad, ot ilest impossible de reconnaitre un ‘groupe d'éditices qui constituerait la résidence du préfet, avee les bureaux des services concomitants. Les circonstances citées sont de toute fagon en rapport avee le qu’a 'époque de Justinien, Padministration de IIllyricum n’était pas objet d'une réforme relativement vaste, comme c’était le cas de certaines autres parties de I'Empire. C'est que le ‘nombre et la disposition des provinces de la préfecture d'lllyricum n'ont presque pas changé depuis l'établissement de cette préfecture jusqu'au miliew du VIe sigcle. Dans cet intervalle c'est seu- Jement l'ancienne Macédoine qui a été divisée en deux provinces homonymes, ‘mais ce fait a eu lieu au sigcle qui avait précédé la régne de Justinien. Au fond congruentes, les données des sources de I'époque de Justinien (Synekdémos de Hiéroclés, Novelle XI, De aedificiis de Procope) témoignent d'une situa- tion inchangée. Selon ces sources, aussi, il est évident qu'il n'y avait plus de diocéses (non seulement dans la préfecture d'Illyricum, mais aussi en dehors de son territoire), ce qui est, de son cété, le résultat de I'évolution antérieure ~_pré-justinienne de Madministration provinciale. La mention isolée du serinium dace de la fin du VIe sidcle ne représente, pour cette raiso qu'une survivance terminologique de l'époque antéricure. De l'autre obté, Ja structure sociale de I'llyricum, comme d'ailleurs dans les autres parties de Empire, n’a pas, & ce qu'il semble, subi de changements visibles. Ainsi le plan urbanistique de Carigin Grad indique lexistence des couches sociales, connues dans les villes du VI* sigcle et définies dans certaines no- velles de Justinien, Les mesures militaires et autres mesures prises par le gouvernement de Justinien dans les années trente du VIP siécle, n'ont apporté aucune conso- lidation durable des conditions dans l'lllyricum Septentrional. Vers la fin de cette méme décennie et au cours de Ia décennie suivante curent lieu des Pénétrations sucessives des Gépides et des Hérules dans la Mésie Supérieure, lune pénétration des Longobards jusqu’a Durazzo, les expéditions renouve. ges des Bulgares et des Slaves du cours inférieur du Danube, dont le centre se déplagait de plus en plus vers I'llyricum (540, $45—551). Particulidrement dangereuses pour I'lllyricum Septentrional étaient les campagnes de 548 (lorsque Varmée slave pénétrait jusqu’ Durazzo) et de 550/51 (lorsque les Slaves ont hiverné pour la premiére fois sur le sol byzantin), Dans l'un et autre cas, les Slaves étaient venus, & ce qu’il semble, par la vallée du Timok (Timacus), aprés avoir foreé Je Danube sur les bas-fonds au-dessous des Portes de Fer. AinsiI'llyricum Septentrional était le premier a étre exposé aux attaques, bien qu'il soit improbable que les Slaves s'étaient arrétés long- temps dans ces régions. Vers la fin de cette période, les barbares (Koutrigoures et ensuite aussi Slaves) découvrirent une nouvelle possibilite de pénétrer dans T'lllyricum, en contournant le limes 4 louest de Singidunum (5S). Pourtant, aprés cette pénétration, pendant plus d'une décennie il n'y avait pas de grandes incursions dans [ilyricum Septentrional Les invasions huno-bulgares ct slaves de la premiére moitié du regne de Justinien ont été entreprises en premicr liew pour le pillage qu'il ne faut pas considérer uniquement comme une maniére de faire la guerre, mais aussi ‘comme une importante branche de T'économie des tribus nomadiques de steppe et des tribus slaves. Les dévastations avaient pris des proportions for- midables. Néanmoins, le pouvoir byzantin dans l'illyricum Septentrional n’était pas sérieusement menacé. Les villes ne tombaient qu’exceptionneliement et rarement entre les mains des barbares et le limes continuait a représenter la frontiére fortifiée de Empire. Pourtant, comme le limes ne parvenait pas & arréter Jes grandes invasions, on faisait des efforts extraordinaires pout fortifier son arriére-pays. Lintervalle entre $40 et 554 représentait le point culminant de l'activité des constructions dans le cadre de cette politique dé- fensive. En outre, la place centrale dans la conception de la défense des Bal- kans avait été accordée a I'lllyricum Septentrional, Dans cet espace il y avait plus de 300 points fortifiés, d’un total de 460 dans Tentiére préfecture de I'l- lyricum (Thrace — 219, sans Long mur devant Constantinople). C’était une véritable défense en profondeur, congue en vue de suppléer aux défauts du limes et d'empécher les envahisseurs de se mouvoir librement a V'intétieur de la Péninsule Balkanique. De exposé de Procope, cependant, il résulte que tout ce systéme était restauré plutot que construit sur les bases nouvelles e systéme de Justinien de la défense des Balkans ne répondit pas au bbut a cause du nanque des moyens, de la construction retardée et souvent mauvaise, du nombre insuffisant des soldats pour les garnisons des forte- resses et de leur peu de valeur. Mais cette défense, bien qu'elle n'eOt pas résisté Ia pression venant du Nord, a tout de méme joué un réle important dans la protection de la population qui se réfugiait devant les barbares dans les places fortifiges. En parlant de cela, il faut mettre en relief que ces constructions n’étaient pas accompagnées de changement de Ia structure administrative ou sociale. Au commencement du VII® siécle, selon les Miracula Sancti Demetri, organisation administrative était au fond Ia méme qu'un sigcle auparavant. Cela ne veut pas dire qu’elle fonctionnait aussi de fagon inchangée au cours du VIP siécle. Das le début du sigcle, ct surtout pendant le régne de Justinien, le réle des évéques dans la vie de la province grandissait, Is ont regu les pleins pouvoirs qui permettaient, en premier lieu dans les régions oit la si- tuation était ieréguliere, d'édifier le pouvoir épiscopal responsable de la vie entire des villes provinciales, y compris la défense de celles-c Les nouveaux centres du pouvoir rassemblent autour d’eux les régions qui ne coincidaient pas avec les unités d'administration territoriale usuelles, IL parait que c'était précisément le cas dans I'Illyricum Septentrional (Ad Aquas, Naissus, Remesiana). Ces régions étaient concentrées sur les direc- tions exposées aux incursions des barbares, tandis que les provinces »clas- siques« restaient plus profondément a Vintérieur de I'lllyricum. Ces change- ‘ments n’étaient pas un symbole de la réforme du systéme administratif existant, ‘mais plutot un symptOme de sa crise qui ne sera surmontée que dans le sigcle suivant. Bient6t aprés la mort de Justinien, par apparition des Avares dans la Pannonie, le point central de la pression des barbares se rattache, d'une fagon encore plus marquée qu’auparavant, a I'lyricum. Il commence Pépoque des pénétrations avares et avaro-slaves par la Mésie Supérieure, ce qui ne Pouvait Gtre empéché ni par Métablissement du pouvoir byzantin sur Sirmium ST (66, ni en achetant la paix des Avares (de 568/9 et surtout depuis $73/4) Dane les annéss sina ne-dxla pression avare grand, pour culminer, vers afin de cette déeennie, dans le sitgetiennal de Sirium, termine parla ansition Géinitve de co neeud stratapique entre les maine des barbares (519-882). ‘Au cours de la periode site, Tinséeurite dans Tilyricum Septentrional a & augmenté, de toute fagon, aust par la présence des Slaves que les sources mentionnent ‘expressiment. Le cours du sige de Sirmium a montré, plusieurs reprises, Cimpuis- sano des forces byzantines de Illyricum, i délencher unc. conte-ffensive sérieuse, De Tautte cot, la cessation de fa coopération avaro-byrantine, de courte durée, contre les'Slaves, a Tuilté le developpement des grandes vasions slaves du commencement. des années quatte-vingts du Vie sil, Gui partaient du cours infériear du Danube, mais 8tendaient aussi sur Fhiyricum, Bien qu'on ne pusse pas probablement parler d'un Stat de guerte petmanent soit sir la fontiee avar soit sur cule des Slaves, apissait des Brénements qui produisient des consequences graves pour 'lricum. Quel ues unes des viles les plus importantes du limes ilirique — Sinedunum, Viminacirn, Augusta ~ tombren en Se4, au cours de deux années suivantes furent ravapées la Mésie Supériure et la Dacie Ripuaite, ct au mois de sep- tembre $86, le sitge de Thesalonique a margué fe coup au. cenire meme Ge la prefecture de Vilyrcum, Les barbares apparurent bentGt aussi dans les régions méridionales éloignées de Milyicum, méme sbr le Péloponnése ‘Tous ces mowements ont eu pour résulat les premiéres installations impor tantes des Slaves dans les Balkans Dans es cireonstances que nous venons de dette, 'llyrioum Septen- trional représentait un territoie de transition pour ls envahissus, La th Saurisation intense indique les changements fatals dans la vie des ves de tes repions,preisoment dans. les années quatre-ingls du Vie siteles. AU Commencement des années quatte-vng-diny nombreuss ville étaient dia abandonnées méme par les autorts eceléistiques, et dans une circulate du pape de Tannce 597 font defi le éplises metropelitames de la, Mésic Suptrieue et de-deux Dacies. La debe totale du pouvotrbyzantin dans T iyncum Septcntrional at alors un fit accompli en certains endrolsajourné Uniguement par la grande guerre ($92--602) de Tempercur Maurice contre Ics Slaves dao la gion du cours nfrieur du Danube et conte les Avares dans Te terrtoire autour de Singidomum, La reconquete de Singidunum et les Nictoires que Priscus avait remporté dans la Pannonie mésidionale, nont pas dire méme la chute des dernets estes du limes dans a région des Portes de Fer (595/6) La situation métait pts beaucoup plus favorable ni 2 Tintérieur, of seulement quelques villes es plus importantes teles que Tostiniana Prima, Naisss.et Serica ont fen ferme pendant quelque temps Ge fut la fn des lates sGeuaies conte les barbares, pendant leaueles Ta poliique byzantine entigre dans espace de illyrieum Septentrional, sans Fcsourees sufisantes sa disposition, représentat seulement ia réaction sut Tes conditions de la frontier IVANKA NIKOLAJEVIC IMAGES VOTIVES DE SALONE ET DE DYRRACHIUM Dans la revue Bulletino di arheologia e storia dalmata dont la fondation, il y a cont ans (1878), Split,” avait marqué le début de étude systématique ‘du passé de la Dalmatie en premier lieu sur la base des sources archéolo; ques, F. Bulié a publié, en 1914, un fragment de la peinture murale sur lequel fon pouvait discerner les restes de quelques figures humaines et dune inscrip- tion latine!. La peinture était découverte lors des fouilles de Pamphithéatre Salone. Plus tard cette décoration avait attiré T'attention de plusieurs auteurs qui ont établi que la fresque, dont Bulié avait fait le premier rapport, roprésentait les martyrs salonitains dont les noms étaient écrits au-dessus de leurs ties. Le fragment de ‘inscription se rapportait au martyr Astérius, dont le portrait a é16 conservé également en partie2. En étudiant les vestiges d'architecture de Vamphithéitre & Salone E. Dygave a établi que la pitee, quill a nommé oratoire A, oi les restes de la décoration peinte étaient décou- verts, était A Morigine un sanctuaire de Némésis. Aprés l'année 313, il fut transformé en chapelle et dédié aux martyrs salonitains qui, semble-til avaient souffert leur martyr dans amphitheatre méme*. Quelques traits particuliers de cette décoration, surtout les détails de costumes et les attri- buts des personages représentés (Fig. 1), avaient induit Dygeve & Chypo- thése que les figures des martyrs salonitains, représentés dans la mosaique de Poratoire du St.-Venantius & Rome étaient des copies des portraits de fees mémes martyrs peints sur les murs de Poratoire A dans amphitheatre a Salones Le pape Jean IV (640—641), originaire de la Dalmatie, avait fait batir Latran un oratoire d’habitude appelé St.-Venantius. Il avait, en fait, trans- formé en chapelle mémoriale une pidce deja existante dans ensemble du + Rapport présentée au cours de 1a célébration du Centenaire tino di archeologia e storia dalmata, Split, novembre 1979. 1. Bury Escavi dell amfieatto romano di Salona negli anni 1909-12 e 1913-14 Bulletino dh arch, e storia dalm. 27 (9M) 22, Tav. XIL Pechorches a Salone 1, Copenhsgue 1928, 178, 5 Recherches 4 Salone Il, Copenhague 1933, $1, 108—I10, 145—46. — E. Dygrve, History of Salonitan Christianity, Oslo 1981, 11 "Recherches & Salone Il, 110. —~ Voie aussi X. Prijatej, Sy. Dujam i sv. Stat us tikovno) umjetnosti, Zbornik vadova 1 Kong. Saveza drufiava stor. umetn., Ohrid 1976, 25-28 etn. 3. © LNiboweds baptistére de Latran, il Pavait orné d'une mosaique et dédié aux martyrs dalmates et & st. Maurus, martyr de I'Istrie, dont les reliques ill avait fait transférer & Rome’, Sur les murs & cté de Fabside la mosaique illustre les portraits des martyrs Paulinianus, Telius, Astérius, Anastasius, Maurus, Septimius, Antiochianus, Gaianus tandis que dans I'abside sont représentés quelques autres personages. Selon l'interprétation de A. Grabar la mosaique de abside illustre une scéne schématique de loeuvre divine «sub speciae acternitatis et universiv, en fait une docte illustration du théme incarnation: rédemption®. Les acteurs de cette scéne sont disposés symétriquement en deux zones. Dans la zone supéricure la figure centrale est le Christ en buste armi les nuages. Il se trouve entre deux anges qui le vénérent et il fait le geste de la bénédiction, La figure centrale de la zone inférieure est la Vierge entre st. Pierre et st. Paul. Du cté de st, Pierre, & gauche de la Vierge, sont représenté st. Jean Baptiste, ensuite, st. Domnius, premier évéque de Salone et un personage non signé en habit sacerdotal tenant un livre a la main. Du cété de st. Paul, & droite de In Vierge, se trouvent st. Jean Evangéliste, ensuite st. Venantius, un évéque salonitain selon lequel 'oratoire de Jean 1V est habituellement nommé?. Cette série de portraits de personnages qui sont tous représentés debout, termine une figure anonyme, en habit sacerdotal, sans nimbe, tenant le modéle d’un batiment a la main. Ce personnage est identifié comme le fondateur de loratoire, le pape Jean IV, tandis que son pendant & gauche de la Vierge serait son successeur, le pape Théodore! La mosaique du pape Jean IV est importante & cause de la date connue de son exécution — fin de la premiére moitié du VIP sigcle — mais aussi elle est interéssante A cause du théme qu’elle illustre et dont l'iconographie, ‘comme tant d'autres illustrations de la doctrine.chrétienne avait été congue au sidcle prévédent. Les martyres représentés en costumes solennels, tenant les couronnes dans leurs mains par leurs attitudes et leurs gestes semblent part ciper & quelque événement aulique dont tes illustrations peintes sont trés ‘Liinscription qui se trouve dans Vabside compléte es données du Liber Pontificalis sur la vie du pape Jean IV et informe qu'il avait construit la chapelle a mosaique faisant suite & un vooux pieux!®, C’était, comme il est bien connu, une coutume trés répandue de dédier aux saints protecteurs des objets différents en rapport avec le culte. Conformément aux possibilites matérielles des croyants, ces vocux pouvaient étre monumentaux et comp- tueux ou bien tout a fait modestes et de petites dimensions. Cependant. Vhumilité des fidéles et, aussi, les relations higrarchiques au sein de P'église trouvaient un reflét sur les objets votifs. Les portraits de personnes qui ac- 5 L, Duchesne, Le Liber Ponticalis 1, Paris 1955, 330, § 4. Grabar, Christian Iconography. A Study ofits Origins, Princeton, NJ, 1968, 133, ~ A. Grabar, Martyrium, Recherches sur le culte des religues et Part ehravien ant ae Hi. Teonographie. Paris 1946, $9, 115116, 293-294, 2 E. Digave, History of Salonitan Christianty, 891, 10. SL. Duchesne, op. cit. 330.3 était day's que oe personrage non ven représente le pape Hilaire (461-468) qui avait fat construe trois oratories dans Tensenile de Latran, mais Popinion & prévalu quil sagt du portrat de pape Thece. 9 4, Grabar, Martyrium 1, 59. 10-L. Duchesne, op. cit, 330.3. ee Images votives de Salone et de Dyrachivm 61 Reconstruction de [aspect primitif de la peinture dans Voratoite A de Fig. lone (apres E. DyKEve) nphitheanre complissent un yocux se rencontrent souvent dans I peinture, mais les di- mensions des donateurs, par rapport au personages saints, varient, A partir du Vie sigcle les portraits des évéques-donateurs souvent représentés dans Tes absides des églises qu'ils ont fait bitir étaient presque de mémes dimensions que les saints auxquels il faisaient le voeu. L’évéque de Rome, Jean IV, a &ié représenté en grandeur égale & celle de ses compatriotes — les martyrs de la Dalmatie et d'lstric, tandis que sur les nombreuses images votives qui hous sont parvenues les personages de moindre importance étaient repré- sentés en dimensions réduites. . estan copie [Nous ne savons pas si les fresques dans l'oratoire de Salone, copiées par le mosaste de Rome (Selon Ihypothése de Dygeve) daient également votives, Pendommagement qu’elles avaient subi était tres grand, mais il est tout fait probable, comme nous allons essayer de démontrer indirectement, qu'elles aussi aient apparienu A ce genre de peinture. Sur le territoire adriatique l'amphitéatre de Salone n’était pas le seul édifice dans lequel, aprés la suspension de jeux, fut aménagé un sanctuaire chrétien, i enTTy a plus de dix ans que, ors des fouilles de Mamphithéatre & Dice, Dyrrachium antique, en Albanie, on a découvert une chapelle aussi, batie dans un des escaliers donnant aux si¢ges. On avait utilisé les murs de lescalier 2 1 Nikolaevie — comme murs fongitudinaux de la chapelle, par dessus ceux-ci on avait jeté Ja voate et du cOté est, vers l'aréne on avait construit une fenétre étroite & deux ares!!. La chapelle avaint deux entrées, l'une du cdté nord, autre du ‘eété sud en direction de Vancien corridor de amphitheatre, ce qui veut dire que le corridor était en usage au cours du fonctionnement de 1a chapelle2 Liintérét principal de cette chapelle, dont le plan n'est pas encore publié, ‘consiste en trois panneaux de mosaique, dont deux, qui se trouvent sur le mur méridional, entre entrée sud et le mur ouest, sont bien conservées. Mis ont été commentés & plusieurs reprises et on a également essayé d’en déter- miner la chronologic. Sur le mur occidental, pourtant, ily avait aussi un panneau de mosaique, mais il est trés peu conservé. Grice au professeur Vojisiav Durié qui, lors d'un séjour d'études en Albanic, a photographié ces mosaiques et a eu Tamabilité de me o&der les photographies et les diapo- sitives en couleur, je vais essayer d'exposer mon interpretation de ces mosai- ques. La décoration du mur méridional a été publié et minutieusement dé- crite, d'aprés Ia photographie, peu de temps aprés Ia découverte — en 1968 dgja, par N. Thierry. Elle a interprété ces mosaiques comme deux images votives!3, Dans son rapport sur les fouilles de 'amphithéatre, publié en 1971, V. Togi a reproduit la photographie de cette méme mosaique, ainsi que Paspect de extéricur de la chapelle!*, Toutes les mosaiques ont été ensuite commentées, en 1974, par H. Nallbani qui était & méme de faire des observations tres importantes au cours des travaux de conservation!5. Enfin, & Voccasion d'un séjour d'études en Albanic A. Ducellier a prété & ces mosaiques une attention particuligte. Il a publié en 1975 ses réflexions & leur sujetl®, Les mosaiques de la chapelle de 'amphithéatre & Diirres sont, comme ra justement constaté N. Thierry, votives — ainsi que la mosaique de St-Ve- nantius A Rome — mais leurs donateurs, des citoyens aisés de Dyrrachium, selon une conjecture de H. Nallbani!7, ne sont pas représentés en grandeur des personnages saints, mais comme petites figures dont les portraits atteign- ent peine aux genoux des principales figures de la mosatque. La chapelle avait un caractére funérairet® et Nallbani présume que les donateurs des mosaiques y ont ée enterrést9. 1 ¥, Tosi, Amfteatei i Dyrrahit. Monumentet 2 (Tirane 1971) 37—42 42 Dans l'amphithédtre a Salone ily avait deux oratoites, & savoir: A et B. Dans Voratoire A ont éi6 découverts ls estes des fesques, andis que dans la chapele B les races 4e la décoration peine nvont pas été consatés, Cex deur oratoires communiquemt par un corridor — cf. Recherches a Salone Ml, 110, fig. 7. 13. Thierry, Une mosaigue & Dytrachium, Cahiers archéologiques. 18(1968) 227-29, 14'V. Togi, op. cit. Tab. |, 13; ef aussi Monuments architecture en Allbanie, Tirané 1973, figs. 31, 42 15H, Nallbani, Mozaiku i kishos s& amfiteatcit 8 Durresit, Monumentet 7—8 (Trang 1974) 111118, Les données sur les dimensions de fa mosaigue ont ete empruntees au rapport de cet suteur, 46 4. Duceller, Detnires découvertes sur des sites albanais du moyen age, Archeo- log. Trésors des ages. No. 78 Janvier 1975, 4045, 17°. Nallbam, op. it. 13, 18 ¥. To¢h, op. cit. 38. 19H. Nallbai, op. it. 113 Fig. 2. — Mosalque du_mur ‘occidental de la chapelle dans Femphithéatre a Dyrrachium (irres). Détal (dessin Dra- omir Todorovi). La mosaique sur le mur occidental de In chapelle, trés endommagée, & laquelle nous préterons d'abord attention (dimensions: 2,25 x 1,06 m} représente deux donatcurs et cing autres figures (Fig. 3) La composition est symétrique. Le personnage central du groupe por- tait un constume dont la partie inférieure de la robe brune et du manteau bleu foncé se sont conservés. C'était la Vierge. Les plis du manteau qu'elle porte démontrent qu'elle était peinte en pied, le plus probablement comme Orante, A gauche et & droite de la Vierge se trouvent les anges. A l'exception de Tile droite, entigrement disparue et des endommagements sur la partie inférieure du visage, sur Pépaule et sur le bras droit, Fange & gauche de ta Vierge est assez bien conservé, Il est vétu en tunique blanche de tissu mou, 1. Nikolajevié ceinte autour de la taille, Sa tate est entourrée dun nimbe et il tient un baton ans 1a main gauche, Malgré 'endommagement Vaile gauche peut étre, tout de meme, discernée. De la figure de ange qui se trouve & droite de la Vierge ne sont conservés que des contours du coude droit courbé et Tile droite. Les figures aux extrémités de la mosaique, & gauche et & droite du cotés des anges sont deux figures de femmes, fortement endomagées, en constumes Fichement ornés, aux nimbes autour de leurs tétes. Celle du edté droit de Ia Vierge est signée & pauche, & cSt& de la téte comme Fip(f)m, tandis que autre, & Pextrémité gauche de la composition est signée, de nouveau du edté gauche de la téte, comme Bagix (Fig. 2). Elle tient dans sa main gauche tin disque orné de plerres.précieuses, ‘Deux donateurs, mari et femme, sont représentés aux pieds de la Vierge Du portrait de Phomme, peint du cdté droit, est restétrés peu, une partie de Ja jambe gauche et une partie du cou, tandis que de la figure de femme on voit une partic du visage, ensuite une longue robe par-dessus laquelle est jeté un manteau, Dans la partie supéricure de Ia mosaique, du e6té droit de inscription Elo(A)r, puis entre la figure centrale et ange gauche quel- ‘ques traces de letires sont, aussi, visibles. Il est possible que c’étaient labré Viation du nom de la mére du Dieu. Au-dessus de la figure désignée comme Yopla, du eOté droit il existait, & ce qu'il semble, aussi une inscription. ‘Les donateurs voyaient dans la Vierge leurs protectrice mais aussi leur représentante devant Dieu et pour cette raison ils lui ont dédié ts mosarque votive, plagant sa figure, comme dans la chapelle du St-Venantius, au centre de Ja composition. La Vierge, Aanquée d’anges, a été représenté beaucoup de fois dans premier art chrétien et sous ce rapport la mosaique de Dyr- rachium ne fait qu’illustrer un schéma trés répandu. Beaucoup plus rares sont les figures fEminines situges aux extrémités de la composition. Elles ne représentent pas la martyre Iréne ni fa sainte Sophie dont les trois filles ont Souffert le martyre aussi, mais des personnifications de la Paix et dela Sagesse. “Toutefois dans la figure de Sophie sur lu musatque de Dyrrachium ily a des deviations du type iconographigue déerit par L. Réau2!, mais si le relief de TEaypte, & présent au Musée de Brooklin, représente aussi la figure de la Sagesse nous y retrouvons V'aspect général et les attributs trés proces de la figure de Sophie de Ia mosaique conservée & Dyrrachium. Sur le mut méridional de la chapelle se trouvent deux panneaux de grandeur inégale (dimension totale 21,50 m). La mosafque, la plus petite Feprésente saint Eticnne le Protomartyr (Fig. 4) et A couse de ce portrait ‘on pense que la chapelle Tui était d&dige?, Le saint est débout, vétu d'une tunique blanche et d'un manteau blanc aux clavi de couleur pourpre. Il tient les mains relevées devant la poitrine, tournant les paumes vers fe spectateur, en geste de pritre, comme cette attitude vient d'etre interprété par N. Thier: 20 A droite de a figure Biz et & gauche de la figure d= Yoylx on remarque certaines lignes horizontales, mais il mest pas claire de quot il Sagi Si Ls Réauy Teonographie de art chretie, Hl, Paris 1959, 1233 s.. Sophie, — C. M, Kaufinany, Handbuch der chratlichen Archdologie, Paderborn 1913, 476, — Pour la Personnifiation dela Paix v. Reallexikon fur Antike und Christentum, Lief. 59. Statagrt 1970, 498 sq. sv. Priede 2 Koptische Kunst, Christentum am Nil, Essen 1963, No. 85. 23°. Tog, op. cit. 40 EEE ETT _Tmages votives de Salone et de Dyrachium 65 1%, Le detail le plus bizarre sur le portrait sont les mains noires du saint. Cependant, selon Vinformation fournie par H. Nallbani, sur les cubes de la mosaique ont été observées les traces de décomposition et d’altérations?5 et les cubes en verre, recouverts de lamelles d'or sont, & ce qu'il parat, devenus ternes. Les mains du premier martyr, ainsi que son nimbe qui est dela méme couleur n’étaient-lles pas faites de cubes d'or? Suivant la surface oblique du mur, tout & fait de la méme fagon que la fresque de loratoire & Salone, le plus grand des pannaux de mosaique sur le mur méridional est de forme irréguliére, trapézotdale. Il présente, aussi, une composition symétrique (Fig. 5), mais avec un nombre des participants plus restreint. Le figure centrale est en costume impérial. Elle porte sur la téte un haut bonnet, orné d'un diadéme et de pierres précieuses. La téte est entourrée d'un nimbe doré, dont le dessein est soutigné par les cubes bruns. Cette figure tient dans la main droite une croix rouge & double traverse et dans la main gauche un globe bleu clair ombré de cubes bleu foncé. Le globe est ceint d'une couronne ornée de pierres précicuses de différentes cou- leurs. Le fond de la composition est blanc aux ombres vertes au bas de image, mais derriére la figure centrale il est de couleur pourpre. Le person- nage principal de la composition est flanqué de deux archanges dont les rimbes sont de couleur rose pale et bordés de cubes brunes. Les archanges ticnnent Je baton dans leurs mains gauches, tandis que les paumes des mains droites sont tournées vers le spectateur, en un geste qui désigne le témoig- nage??. Toutes les trois figures que ‘nous venons de décrire sommairement sont représentées dans une attitude strictement frontale, mais aux pieds de la figure centrale sont représentés les donateurs qui, de méme que ceux sur le mur occidental, sont peints en demi-profil, penchés vers le person- nage central, Leurs mains sont couvertes de mantéaux. L"homme porte une barbe courte et sur la téte, comme N. Thierry Pa justement observé, la ton- sure. Tl est vetu d'un manteau de couleur rose. La femme habillée en robe rouge luxueuse & motifs brodés au bas porte aussi un manteaux grisétre aveo des franges, Elle est embellie par une coiffure assez compliquée recouverte d'un voile ‘blanc. Deux interprétations de cette composition que la figure centrale rend, dans une certaine mesure, mystérieuse, ont été proposées par les auteurs qui ont précédement étudié la mosaique. Elles étaient influencées par 'ins- cription au-dessus de la téte de Parchange de droite. L’inscription en deux lignes, composée de cubes noirs, commence par une croix et se termine par une feuille de lierre en cubes rouges. Elle est congue en termes suivants: KE BOH@HCON TOY AOTAOY LOY AAEZANAPOY. Le nom de doulos Alexandre a confondu Vinterprétation de cette mo- saique. Das la découverte déja Tosi a présumé que la figure centrale en cos- tume luxieux représentait l'empereur byzantin Alexandre (912—913)8, 24 N. Thierry, op. cit. 27. 25 Hi Nalbant, Op. ct. Mi, 26 Recherches & Salone Tl, 109, fig. 56. 2 4° Grabar, Martyr i, 184 2. Topi, op. ct. 40. 66 1. Nikolajevig tandis que N. Thierry a justement observé que le nom de inscription se rap- porte au donnateur mais, comme Alexandre s'adresse expressément au Seigneur, elle a supposé que la figure centrale représentait le Christ-r0 Elle a, toutefois, souligné qu'une figure analogue du Christ n’était pas con- ‘nue23. Aprés les travaux de conservation de la mosaique H. Nallbani a rejeté Phypothése que la figure centrale représentait un homme — elle ne porte ni barbe ni moustache et parait tout a fait feminine. Aussi, H. Nallbani a. sou- liigné certaines analogies entre le vétement porté par la donatrice de la mosalque et le costume du personage qui occupe la place centrale dans la composition>. La formule par laquelle T'inscription est exprimée est trés répandue. Nous ne mentionnerons que deux exemples de Bargala, de In Macédoine orientale. Sur un chapiteau de lentrée tripartite du portique del'églisesetrouve l'ins- cription: [XPISTE BOH@! TQ AOYAOY [20Y] EPMIA EMICKONOQ tandis que sur une brique, découverte dans les ruines de cette méme église est écrit en belles lettres capitales: XPISTE BOHOHEON MOYZONIOY" Les deux exemples qu'on pourrait facilement augmenter montrent que le nom de Vinscription de Dyrrachium ne devait pas étre mis en rapport ono- mastique avec Ia figure centrale de la composition et, par conséquent, comme N. Thierry et H, Nallbani par voie différente ont déja démontré, 'identtica- tion de ce personage avec Pempereur Alexandre doit étre abandonnée. Il se pose, done, 1a question de T'interprétation de la figure centrale qui, selon les observation de H. Nallbani, présente le portrait d'une femme. Essayons, en premier lieu, en cherchant la réponse a cette question, détablir les traits spécifiques qui caractérisent les personages de la mosai- ‘que et d'en trouver quelques analogies dans la peinture ou sur la décoration des objets d'art appliquées. ‘Tont d’ahord s"impose la comparaison de deux archanges de Dyrrachi- tum avec les archanges Michel et Gabriel, en costumes encore plus somp- tueux de la mosaique dans San Apollinare in Classe®? ou avec les archanges sur une fresque d'une chapelle de Bavit?3, Ces représentations datent du milieu du VI° sitcle, elles proviennent donc de la méme époque pendant laquelle étaient créé les portraits de donnateurs & Salonique et & Poreé qui par les attitudes et le style de la mosaique ressemblent aux personnages de Dyr- rachium ce qui était dja souligné par N. Thierry et A. Ducellier. Ces analo- 2 N. Thierry, op. cit. 29. 39H. Nallbari, op. cit. 13114, 3B. Aleksova — C. Mango, Batgala: A preliminary report. Dumbarton Oaks Papers 2511971268, fig. 12, 271, ig. 29. — Au fond d'un broc d'argent qui provient du da dept dit «Trésor d'Albunie®, 4 présent dans le Metropolitan Museum, ‘est incsée inscription dont les mots Torment des monogrammescrucformes: KYPIE BOQHOH TOY AOTAOY SOT ZHNOBIOY “AMIN. — Cf. E. Cruikshank Dodd, By- Zantine silver stamps. Dumbarton Oaks Studies VII, Waschington D.C. 1961, 276 No! 103. 32 FW, Deichmann, Ravenna. Haupistadt des spitantiken Abendlandes. Kom smentar 2. Teil. Wiesbaden 1976, 245, 30 4. Grobar, L'age d'or de Justinien. De Ia mort de Théodose & Vislam, Paris 1966, fig, 193. — CH. Lexicon der hristlichen ikonographie. ed. Herder 1968, sv. Erzenge! Eee eeeeeee eee ee le eee eee eee ee ee ee et de Dyrachiuin 67 gies indiquent en méme temps que le modéle pour la figure féminine de Dyr- rachium doit tre cherché parmi les oeuvres d'art du VIF sigcle. En effet cette figure rapelle, & premiére vue, ivoire illustrant le portrait d'une impératrice byzantine du Musée Bargello & Florence, Grabar a attribué ce relief & Constantine, femme de Justin II, c'est~i-dire il pense que ce portrait provient de la seconde moitié du VI* siécle*, I est possible que la figure en costume impérial de la mosalque ait été copiée d'un modele analogue, ce qui indique le fond pourpre dont la figure se détache. En méme temps ce fond semble démontrer la fagon dont le portrait avait été transféré en mosaique d'un carton ou de quelque modéle analogue & ivoire de Bargcllo. L'ins- cription de la mosaique ne dépasse pas sur cette surface pourpre qui met en relief surtout la partic supérieure de la igure centrale, tandis que Vaile ‘gauche de I'ange du cOté droite est serrée contre la bordure de ce fond. De Fautre c6té pourtant, Vaile de lange de gauche est présentée devant se fond. Cependant malgré quelques ressemblances entre la figure de Ia mosalque ct celle de livoire on peut noter aussi les différences assez importantes. L'impératrice de ivoire tient le sceptre dans sa main droite et un globe surmonté d'une croix dans sa main gauche tandis que sur la mosaique, comme il est dit, le personnage feminin porte dans la main droite une croix double barre transversale et dans la main gauche un globe sans croix mais ceint d'une couronne. Sur T'voire l'impératrice est sans nimbe et son bonnet est orné d'une épingle en forme de triangle tandis que la téte de la femme sur la mosaique est entourée d'un nimbe dorés*S, Elle porte un bonnet & deux comes, trés ressemblant & ceux que portent les impératrices byzantines sur les portraits du Louvre et de Latran**. Le costume et le bonnet du person- nage centrale de la mosaique suggérent done qu'elle représente aussi une impératrice mais flanquée de deux archanges37. Est-ce, en effet, le portrait d'une impératrice on bien s‘agit-il de quelque personnification? La sctne n'avait-elle pas subit, comme celle de st. Venantius, l'influence de quelque cérémonie de la cour? Il semble que la réponse A cette question doit étre cherchée, avant tout, dans la composition de la mosafque du mur occidental de la chapelle & Dirres dont la composition représente la Vierge entourée d'anges et de Personnifications de la Paix et de la Sagesse vétues en costumes somptueux ddes dames de la cour et avec les nimbes autour de leurs tétes. La figure du Christ est absente de cette mosaique, mais tous les trois personnages princi- paux — la Vierge, Elpivy et Zopia le remplacent. A. Grabar, Lempereur dans l'art byzantin, Paris 1936, 12—13. K. Wessel date ivoire dé Bargello au commencement du Vit siecle ~f. K. Wessel, Wee ist der Consul auf der florentener Kaiserinnen-Tafel? Byz. Zetischrift 87.1964) 374-379 35 Afin d'obtenir un meilleur effet lumineux, les cubes dans le nimbe sont arrangts en lignes horivomales, comme dans le nimbe du sain Demetrios de arcade Ha Teshise {04 St, Demetrios i Salonique. Ct. R. Cormack, The Mosaic Decoration ofS, Demetrios, ‘Thessaloniki, The Annual of the British School at Athens 64. /1969/ Pl 11a, — Les cubes ddans les nimbes des archanges et du st. Etienne sur Ia monaigue de Dires sont arranges toncentriquement autour des tees des saints personnages, 36 R. Delbrick, Porsrits byzantinischer Kaiserinnen, Mitteilungen des kaiser, dou tach. Arch. inst. Rom. Abt. 28/1913) 310352, 37 A, Grabar a été les exemples 0b, dans Viconographic imperial, le souverai peutéte représenté Mlanqué danges. — CI. Cahiers arheologiques 26 [1977 183184, 68 1. Nikolajevié Le culte de la Vierge était répendu dans une égale mesure & Rome et aussi bien & Salonique, les deux centres religieux et artistiques dont les mo- rnuments dédiés & la Vierge étaient déja indiqués par les chercheurs précédents, N. Thierry a rapellé les images votives de Santa Maria Antiqua 8 Rome? ct, récemment, R. Cormack*? a étudié les mosalques votives de Salonique. ‘Sur les fresques de Péglise & Rome apparait Ia figure de la Vierge-Reine, tun type iconographique qui, & notre avis, est aussi personifié par la figure centrale sur la mosaique de Diirres. Ce personage tient la croix, symbole ‘du martyre du Christ et de sa victoire sur la terre, tandis que le globe dans la main gauche, représentant le cosmos ceint d'une couronne, illustre le pouvoir universel du. Christ. Une paralldle intéressante en faveur de Vinterprétation proposée offre la décoration d'une pyxide-reliquaire en argent découverte & Grado, Sur le couvercle du reliquaire est représenté la Vierge-Reine sur le tréne tenant la croix-sceptre dans la main droite (Fig. 6). Sur ses genoux elle tient le Christ {qui est représenté sans nimbe, mais le nimbe de la Vierge est, par contre, décoré par le signe monogramatique du Christ#0 et se fait intéressant souligne avantage Videntité de la Vierge avec son Fils divin Les paralléles mentionnées pour les personnages de la mosaique votive Alexandre datent du VIF siécle et ce serait, selon toute probabilité, aussi le temps ob toutes les images votives dans la chapelle de l'amphithéatre & Dirres ont été faites4t. Toutes ces mosaiques appartiendraient donc & la méme époque que les mosaiques votives de Péglise du st. Démétrios & Salonique, qui ont, aprés le compte-rendu de l'étude de R. Cormack par A. Grabar, obtenu d'avantage ‘en clarté."2, Trés importante est observation de Grabar du fait, qui n’a SEW, Thierry, op. cit, 29. 3 R Cormack, op. cit. 1752. 40 7 Musrhhauen, Di splirSmischen Metallscrinia und, frubchrist uiare I, Wiener byz, Studien IX, Wien 1991, 248249, B 19, B Taf. 56. L' re de Santa Maria in ‘Trastevere & Rome, sppeée La Madona della Ciemenza’ dha Ditude dates au commencement da Ville sigcle (¢. K. Weitzmann, The Icon, London 1978, PL 6) demontee la composition qui s'tait formée & la base_de représentations Jemblables & celles de la moralgue de DUres et du reliquaire de Grado. ""Outte les mosalgues, sur les murs dans le chapelle de Pamphithédtre & Durres, ‘on a noté aussi les traces de fresques, mais il n'éait pas possible de discerner les composi= tions. Ch A. Duceller, op. eit 40, — V. Tosi, op. cit, 42 établi que espace de 'amphi tigate servait de necropole, mais aucune découverte archéologique,provenant des tomt ‘est pas encore publces.-/. Dacller, op. elt. 43 signale que dans les debris dela chapel ‘Ona découvert un vase en céramique avec une bo pis A Pépoque Alexis Te Comnéne (1081—1118). 124 Grabar, Notes sur les mostiques de Saint-Démétrios & Salonique, Byzantion 4/1978 6497,” Ce. Aussi A. Grabar, Martyrium TL, 118 sqq. — Une image votive & ‘dour registzes,dfsouverte dans une pidce au dessous d'sn escaliet monumental de Tagora Fomaine & Salonigue, démontre dans la zone inférieure les portraits de deux donateurs qui, {ex mines voilges par les eblamydes, vénérent la croix. On suppose que le petit sanctuaire ‘ob elle tat points se trouvait sur la vole des procéssions qui partatent de I'église de St. Demetrios. Les portraits. des donateurs, surtout le traitement des yeux grands ouverts essemblent aux vsages des Personnages de la mossique de Dyrrachium, — Ct. Ch Batirzis Uapammehacig see #2) iequaroy ole shy Bouncy dyopsy ve Bevoaiovien "Kor. aces 1970 [1971] 26, D, Pallar, Les monuments paleochrétiens de Gréce déco- ‘veis de 1959 8 1973, Citth del Vaticano—Roma 1977, 65-68, fig. 38 et 39. —~ Dans le cx- {eloguc de exposition «Byzantine Murals and Zcons»” Athens 1976, 27 et 87 on a suggére ‘que ces portrats représentent les suits Come et Damien, ____Amages votives de Salone et de Dyrachium —_ pas echappé aussi A G. Babié*, que certains motifs des mosaiques votives Gans Péglise du st. Démétrios ont un sens funéraire. Grabar suppose que les images votives, aujourd'hui détruites, de Ia nef septentrional qui se trou- vaient & proximité du tombeau du saint, faisaient allusion & la rédemption posthume des donnateurs. Or, nous savons que les mosalques votives de Dyrrachium se trouvent aussi dans une chapelle destinée & 'encevelissement ce qui souligne d'avantage Ia parenté des croyances des gens de Dyrrachium et ceux de Salonique. Comme A. Grabar avait observé les mosaiques dans I'église dust. Démétrios, of le role de Ja Vierge-Protectrice était aussi trés accentué, of- frent des renseignements les plus vatiés sur les Byzantins eux-mémes, les coutumes qui leur étaicnt imposées par la religion, sur leurs procédés arti- stiques. A ces mosaiques de Salonique se joignent, comme nous venons de voir celles de Dirres qui reflétent des aspirations identiques. Il faut se rap- peler que Ia ville oi elle ont été découvertes était le bout du pont maritime qui reliait PTtalie ot les pays batkaniques et qu’elle était directement lige, par via Egnatia, a Salonique et & Constontinople‘4, Rien de plus naturel done que les influences artistiques de Rome et de Salonique se rencontrent dans une égale mesure & Dyrrachium, car ces deux centres communiquaient directement par cette ville. Salonique’était, en outre, siége du vicaire ponti fical pour Millyricum oriental, c'est-A-dire que, jusqu’a la fondation de archevéché & Prima Tustiniana, Pévéque de Dyrrachium était sous Ia juri diction de Farchevéque de Salonique et ce fait contribue davantage a lexpli- cation des attitudes religicuses identiques de citoyens de deux villes. "Nous avons commencé cet exposé en faisant mention d'un fragment de la fresque qui décorait Ia chapelle de I'amphithéatre & Salone. La métro- pole de la Dalmatie, ainsi que Dyrrachium dans le Nouvel Epire sont désig- nés comme deux points importants dans la vision des contacts artistiques “© Gi. Babié, North Chapel ofthe Quatrefoi! Church at Ohrid and ity Mosaic Floor, ZRVL 13/1971 271 sq 2 L Trontirelinguistigue entre fe grec et le latin suivait& peu prés la via Egatia, ‘Les insriptions sur les mosaiques de Durtes sont, nous avons vu, en langue grecque, mais A Flbasan (rua) on a decouvert inscription cn latin mentionnant les teligues du pretre Memilabus et dela diaconissa Dominica, — CT. 4. Ducelle, op. cit. 37—38, — Dans la Zone du tract de cete Toute, également dans la région ’Elbasan, prés du Village de Vrap Snva touve, au commencement du notre sfsle, un depot contenant 41 objets précieux ont 9 staient en or. — Cl J. Strzygowski, Altai, Tran und. Volkervanderung, vol. 5, {2ipeie 1917, 3 sag, AbD. 25, Taf. IL. Le broc provenant de ce tréso est déja mentionnd (32), Tres interesante est aussi une coupe d'or, décorée au epoussée, de personnifiations Ais vies de Constantinople, Rome, Alexandre et de Chypre. Le dernier nom a donné tien la datation de Pobjet dans Vintervalle de 880-650, done approximativement a Tépoque ff les mosalgues dont nous avons fait engotte ont 6 exdeutées. On consiere, cependant, (Que Te depot pouvat étre entere aussi vets Ia fin du VIesiele, au cours des’ campagne’ Byzantines contre les Avaro-Slaves (pour ces €vénements v.— V2 Popovié, La descent des Routtigours, des Slaves et des Avars vers la mer Egee: Le temoignage de Varchéologic. Comics rendus de TAcademie des inser, € bellevlettres. Juillet-octobre 1978] janvier 1979) 597-648), — Voir la photographie de la coupe dans le catalogue V.K. Osta, Trea- ‘hres from the Cloisters and the Metropolitan Muscum of Art, Los Angeles 1970, No 23 ‘ur démontre la personnification de Rome et non de Constantinople comme on a indiqué Sur fa ps6, — Cr, Wealth of the Roman World A.D. 300-700, London and Wisbech, 97, 91 No 1st; Age of Spirituality, Catalogue. New York 1979, 136, — Je remercie ramie Kathy Mur imalblement procure les photocopies des études con- ccemant le Tresor pendant le Bas-Empire que Dygave supposait fleurir sur les cOtes de I'Adri- \ atique. Ces rapports culturels il avait nommé ladrio-byzantinisme®’, Les mosaiques de Diirres que nous venons d'examiner peuventeelles apporter quelques lumiéres & la décoration de la chapelle A dans I'amphi- théatre & Salone, dont les restes Dyggve Ini méme avait mis en rapport avec Jes mosaiques de la chapelle du st. Venantius & Rome? Peuvent-elles contribuer davantage & Véclaircissement des rapports qui interessaient Dygeve? \| Il parait que la réponse & cette question peut étre affirmative. En décrivant les fragments des fresques, découvertes dans 'oratoire de amphithéatre & Salone F. Bulié avait remarqué qu‘aprés une figure fortement endommagée «vi sono avvanzi di una figura umana, piuttosto di tun fanciullo»4®, Cette information nous permet de présumer que la déco- ration de la chapelle A de Pamphitéitre & Salone, comme les mosatques de Dyrrachium, représentaient aussi des images votives sur lesquelles es pportraits des donateurs avaient été peints en dimensions réduites, c'esta-dire quils étaient plus petits que les figures principales de la compositions”. Limage votive de Salone qui démontre les martyrs locaux précéde chronolo- giquement la mosaique de St. Venantius et il est tout a fait possible que le pape Jean IV, comme Dyggve avait déja supposé, ait pu bien la connaitres’, | A juger d'aprés cette image votive de loratoire de Salone et d'aprés, te culte ‘que l'on vouait aux martyrs salonitains dans les basiliques des cime- tigres de la métropole dalmate®, il est évident que ces martyrs étaient esti- | més comme protecteurs puissants et il n'y a rien d’étonnant que le pape Jean IV, originaire de Dalmatie, eut dédié précisément A ces martyrs, provenant de'son pays natal, Voratoire de Latran ott son voeu, exprimé par l'iconogra- | phic et inscription a pu étre réalisé d'une fagon’plus monumentale qu’a Salone et, en conformité du cérémonial aulique, d'une maniére plus solenelle. = a 3 3 3 4 a z osalque Fig. 1. — Me 45 E, Dyggre, History of Salonitan Christianity, 3 46 F. Bulie, op. cit. 22 47 Test possible aussi qu'un enfant état représenté en donnateur comme cest le cas & Téplse de St. Démetrios 4 Recherches Salone II, 110. 4 Les traces de Vinhumation a’étaient pas obsecvées dans Uoratoire A de Vamphi- ‘theatre de Salone. La tombe de martyr Astérus se trouvait dans Tabside de la basilique ‘dans la localité Kapljué & Salone. — CF. Recherches Salone I, 179. Mosalque votive duy mur méridional de la chapelle & Dyrrachium (Dirres) Fig. 2, — Mosaigue représentant St, Etienne dans la chapelle & Dyrrachium (DUrres) EN ‘opume paxone Rinanronounor micrinyrs, XIX, 1980. Recueil des travause de I Knstitut d'études byzantines, XIX, 1980. ANDRE GUILLOU TRANSFORMATIONS DES STRUCTURES SOCIO-ECONOMIQUES DANS LE MONDE BYZANTIN DU VI° AU VIII* SIECLE* A Georges Ostrogorsky Il faut la fin de ce titre un point d’interrogation. C'est, en effet, Pune des questions que se posent avec moi les chercheurs de mon séminaire parisien Gepuis plusieurs années, dans nos travaux communs et dans quelques uns de leurs travaux personnels. ‘Selon mon habitude de présentation, mais elle est lige a la nature des sources, bien peu faites par leur nature & répondre aux questions que nous eur posons aujourd'hui, je vous présenterai plusieurs images de 1a société byzantine, elles sont classées chronologiquement. Et je vous dirai ensuite comment je vais la dynamique socio-économique qui permet, & mon avis en expliquer les contrastes. De la description des événements qui ont troublé la vie de la Syrie et de la Mésopotamie de 495 & 506, rédigee vers 518, et attribués & un com- pilateur syrlaque postérieur, le Pscudo-Josué le Stylite, on peut tirer une petite Ristoire te&s évocatrice de la vie de la ville d’Edesse dans une conjoncture Gconomique de crise. Les grands propriétaires emmagasinent du grain, comme T'Etat, d'une année 2 autre, et achétent aux plus pauvres tenaillés ‘pat la faim des vaches, des moutons et des cochons contre les, denrées de base Que sont le blé et Porge. La cité, une des plus belles de I'Empire, noeud Je routes commerciales, mais aussi militaires, par suite de Vinsécurité qui régne dans Parriére-pays, par suite aussi de la famine, est envahie par les réfugiés de la campagne, par les pauvres aussi, spectacle fréquent dans les Milles médiévales, surtout en Orient. La vie de la ville, pourtant, n’est pas arrétée par la crise, elle s'est seulement ralentie. Dans les derniéres années fu V° sigcle, le gouverneur, Alexandre, pense @ un plan d’urbanisation: il ‘débarrasse, en particulier le centre, de constructions abusives, mais ne parvient pas 2 entreprendre la construction d'un bain public, qui sera terminé seule- Peat dix ans plus tard par son successeur. Aprés quelques années, on répare jes murailles, mais le manque de fer empéche que on puisse remettre en état Fig. 4. — Retiquaire de Grado nae #1 son présente fe 39 sabe 197 nwt eres branes de 2 _A. Guillow le systéme de fermeture des portes: on reconstruit l'exdteichos, les acquedues, on achéve un bain, travaux urgents, semble+-il, mais on met en chantier un plan plus vaste de travaux publics. On est en $04—505, la crise dure, Etat doit concéder & la ville une exemption fiscale. Or cest bien Etat qui finance directement tous les travaux publics, que Passignataire soit le gouver- neur ou le métropolite, méme si les fonds proviennent toujours du contri- buable. Et 'on doit observer un notable décalage entre le pouvoir économique de la ville et le niveau élevé des dépenses effectuées. pour lenvironnement. Ce décalage montre que la centralisation est totale, au moins au niveau que cette chronique nous permet de connaitre. L’Etat est représenté a Edesse ar un gouverneur général nommé par Iempercur, qui reste en poste plusieurs années, mais aussi par l’éparque qui veille & ce que soient satisfaits les besoins de Parmée et des chefs militaires qui dépendent directement de 1a capitale. Cette présence de I'Etat, exceptionnelle, est lige au fait qu’Edesse est proche de la frontiére, mais les interlocuteurs focaux de I'Etat sont, tout de méme, les collectivités responsables, les oikoi, les maisons, personnes morales éco- nomico-fiscales garanties par les grands propriétaires, dont le plus important est I'Eglise, dirigée par son métropolite, Mar Peter, un sytien, le plus pui sant des citoyens; il traite directement avec le souverain pour sa part de res- ponsabilité fiscale par exemple. Les autres collectivités sont en ville les corpo- rations et parmi elles celle des boulangers, la plus sollicitée par suite de la multiplication des bouches & nourrir; mais il y a aussi les groupes ethniques, Jes Juifs par exemple. Dans Ia campagne, ce sont les communautés rurales, qui peuvent affronter les oikoi et les metire méme en échee au tribunal du gouverneur. Toutes ces collectvités sont diigées par le représentant de I'Etat en dehors d’elles sans doute mais non hors de I'Etat, on peut ranger les xénoi, peregrini, extranei, non encore intégrés, pauvres gens pour certains, ‘mais pas tous, et, peut étt, les soldats. Tous sont liés aux collectivités locales et done &’Etat parle liens du fisc dont ils sont bénéfciaires.! Dans la Vie de Théodore de Sykéon, higouméne du monastére de Sykéon prés du Sangarios, en Asic Mincure, qui mourut en odeur de sainteté en 613, nous apprenons que l’évéque du diocése, Anastasioupolis, est responsable un certain nombre de villages, ceux que 'on nomme dans d'autres sources, les homodoula chérla, cest-a-dire non dépendants, au moins directement, de PEtat. Il en confic 1a gestion, cest-tdire la levée de Vimpét sur ceux-ci, un habitant de la ville, le protiktér Théodose, qui pressure les paysans des villages, les gé6rgoi, les colons. Ces protiktéres ne peuvent étre que les con- ductores des textes latins, responsables de la levée de Vimpdt sur les unités fiscales, dont ils ont la charge, les condumae. Théodose a souscrit un contrat avec Tvéque d’Anastasioupolis, qui lui donne le droit d’administrer les vil lages, c’est-A-dire d’y lever les impots et les taxes pour une période déterming Te contrat prévoit qu'en cas de rupture de celui, la partie responsable versera a Vautre, Ia partie lésée, 144 nomismata. Cest cette somme que réclame bruyamment Théodose & Théodore d’Anastasioupolis, quand celui-ci le chasse a cause de ses exactions. L’évéché ou la métropole peut avoir, est Je cas d’Ancyre & Pépoque, plusieurs protiktéres. Leur fonction est dite 1 Voir A. Guillow. La cosderta eronaca sriaca di Glsu® Lo Stila, in La etvlea bizantina dal 1V'af 1X secolo (Universita degli studi di Bari. Centro di stud bizantint. Cort at studi, 1, 1976), Bari, 1977, TN “Transformations des structures B épitropé, en latin procuratio: et Yon se rappellera que les percepteurs, aux- quels est confige la gestion des terres de I'Etat exploitées directement par ce- Iui-ci, sont nommés dans 'Occident byzantin procuratores. Il n'y a done ‘aucune ambiguité sur Ia fonction du protikidr: c'est un agent du fise délégué par I'évéque et salarié par son intermédiaire? La documentation latine permet de préciser le tableau, Futilise ici 1a correspondance du pape Grégoire, un des grands gestionnaires de Ia terre de PEmpire a la fin du VIF siécte et au début dur VIP site, Il écrit dans une lettre & Candidus, évéque d'Orvieto: «Le porteur de la présente lettre, Cal- tumniosus, & cause du malheur (la maladie) qu'il supporte, votre Elise lui refuse les versements habituels (consueta commoda)}. Le sens de ces mots techniques apparait dans une lettre adressée par le prélat & I'évéque de Mes- sine, Félix: «Les conswetudines, qui sont une charge fiscale pour les Eglises, 4 mon avis,» dit le texte, il convient d’y renoncer, pour que celles-ci ne soient ppas contraintes de payer la (en Sicile) des sommes, qu'elles doivent plutdt Sattendre a recevoir en paiement. Il faut que tu gardes intactes les consuetu- dines des cleres et des autres et que tu leur adresses chaque année la somme habituelle. Quant & nous, «termine le paper, nous décidons que tu n’as rien 4 nous envoyers. Dans une situation de crise indéfinie, le pape renonce done a recevoir une somme annuelle, il prie Pévéque de Messine den faire autant pour son propre compte, le dernier échelon de la hiérarchie, le clere de Ia cathédrale (Cétait fe cas de Calumniosus) gardant simpfement son dd. Rien Gobscur en ceci, si l'on admet que le clere recevant comme traitement une rente d'office, comme tout autre fonctionnaire, doit verser chaque année tun imp6t qui'comprend un pourcentage allant’ a I'administration épisco- pale, un autre a I'administration romaine, sans parler d’échelons inter- médiaires et de I'ultime, administration constantinopolitaine. Ne s‘agit-il pas de comptabilité publique? Le 1* Juin 595, le pape Grégoire écrit a Yimpératrice Constantina, la fomme de Pempereur Maurice, pour lui demander dobtenir un dégrévement d'impéts en faveur des domaines qu'il gare en Sardaigne, en Corse et en Sicile: «Moi qui sais», lui précise-til, »puisqu'l faut le dire, que tout ce qui est recucilli dans ces iles mest adressé pour les prestations de MItalie, je sug- sre pourtant que, méme si les prestations qui sont attribuées a IItalie doivent tre ainsi diminuées, vous arrétiez par votre autorité les larmes des opprimés. Peut-tre que toutes ces prestations profitent moins aux intéréts de notre domaine, parce qu'on les réunit en commettant quelque faute. Que les em- pereurs Sérénissimes ordonnent done que rien ne soit recueilli avec faute. Et je sais que, méme si peu est attribué ainsi aux intéréts de 'Etat (reipublicae utilratibus), de ce peu méme l'Etat profitera beaucoup»5. Le pape apparait donc ici comme assignataire du montant de limpét frappant les domaines dont il la charge, les patrimonia, et affectataire d'une part de celui-i, dest 2 Ibidem, p. 386-394, 3 Reglstrum eplatlarum,t. 1, éd, P, Ewald — LM, Hartmann (Mon. Germ. Epi stolae), Bertin, 1898, X—2, Ti, p. 108, “+ Tbidem, IX, 64, p85. 5 Ibidem, XUI-5, 38, p. 324-325, "4 Guillow née Bl gestion locale, Les grands proprttaires éeyptiens ont les memes fonctions. Celles-ci s'étendent & bien d'autres obligations déléguées par MEtat de n’en itera que deur: Penteten de bucelates et esi des prisoners Des travaux récents de mon éléve Jean Gascou nous ont, en effet, montré qu’au lieu de troupes mercenaires privées, les bucellaires constituent des corporations militaires et une armée réguliére répartic sur le territoire en ‘contingents rémunérés par les propriétaires de domaines, sous la forme d'un prélévement sur des unités fiscales affectées & leur entretien et dépendantes de la substance de leurs oikoi, leurs maisonsT. Les exemples donnés ici pour MEgypte et le Sinat peuvent étre complétés par d’autres de I'Italic du Sud, au moment de la reconquéte. On citera seulement celui de ce Toullianos res- ponsable de domaines en Calabre, qui défendra a plusieurs reprises Ie sol récemment conquis par les Grecs contre les Goths et reoevra le titre de ‘magister militum’, Le propriétaire assignataire pouvait étre un monastére. Ce dernier doit aussi souvent accueillir ceux qui sont condamnés & des peines de prison plus ou moins longues. Il recevra alors la gestion des biens du prisonnier et les rentes que celui-ci en retiraient, & charge pour lui @entretenir le prisonnier®, La fonction, car c’en est une, le munus, de mé nastére-prison peut done étre bénéfique; elle assure en tout cas 1a continuité de exploitation du sol. Dans cet office, comme dans les autres, le grand propri- raire laique ou ecclésiastique fait partie de Vappareil d’Etat; il est assignataire de responsabilité publiques assises sur des domaines qui lui sont temporai- ement confis, C'est un sousctraitant. On comprend, dés lors, pourquoi les archéologues ne découvrent pas dans les vlles prOtobyzantines les batiments publics quiils y cherchent. II n'y en avait pas. Considérant comme temporairement acquise la place des grands pro- priétaires dans la machine de I'Etat byzantin, gestionnaire et comptable de la chose publique, encore au début du VII siécl, je vous propose la lecture un passage de la Chronique de Théophanes, connu mais mal interprété, Gul nous transporte au VII ice: «0 88 pave tule, xo ina nal cig dmoosdoeus “Poung nat "Teizs, xai Loniloas ovdtov weyay Tnerecde wane aivdy Mavs orpevytin’ civ Ripupetandy, wepanty omjoas eis abrolc: Hoyt 8 6 wkrauns vavarrhoavzes 705 ovdhou ele TO "ABpucocdy xéraeyoc, ‘Tore 6 Seoudyos Ext misiov Beusvels "ApaBucg ve gporiuast xpxruvbyers gopous rxepadinols si sels ubpce DiwsNlne wad Palas ob tach bnbimin. ob 8 devon marge sv dylan mat xoprprioy dxoaréhwv, wav bv 7h mpeoBureeg “Péun thsouevar, ale be mayolaig Bexadar redoipee yousloy eésavee apla Huy si Byuoaly. Myep ‘tehelgdas npoctraker, éxontelew te val dvayedgeadas ch woxtoueva nena 04g Hopeva Boéyn, coe Oxpad nore xh tiv ‘EBpalav’ bxep 058” abrol nore ot Bdoxarn airod “ApaBes Erolony ele tole wack Thy débav Xpr 6 Voie Varticle de J, Gascou, sous-presse, 7 J. Gascou, Lnstituron des bucellires, Bulletin de PL.E.A.O., 16, 1976, p-\43—158, 8A. Guillou, Des collctvtés rwales dla colleciviié urbane, B.CH., 100, 1976, p36. 9 Grégoire le Grand, op. cits I—1, 42, 9.67 “Transformations des structures 78 ‘oruvotce'®, Je traduis: «L'empereur, furieux contre le pape, & cause de la defection de Rome (Grégoire Ili a réuni un concile qui a condamné fa doctrine iconoctaste officialisée par V'édit synodal du patriarche Anastase de 730) ot de Italie, arma une grande flotte contre elles et mit A sa téte Manés, le stratége des Kybyraidtai; le sot se couvrit de honte car sa flotte fit naufrage dans la mer Adriatique. Encore plus exaspéré, Vennemi de Dieu {Léon ITD), enflé par sa mentalité arabe, imposa le tiers’ du peuple de la Sicile et de la Calabre, et il ordonna que ceux que ’on appelait les patrimonia des saints apétres coryphées, honorés dans Iancienne Rome, qui versaient avant aux Eglises un impét de trois talents et demi d'or (par an), le versis- sent au fisc, et prescrivit que soit établi le recensement des nouveaux-nés miles, tel qu'autrefois Pharadn pour ceux des Hébreux, ce que méme ses tmaltres, les Arabes, n'avaient pas fait contre les Chrétiens dOrient», Tl ne S'agit pas ici de la création de nouveaux impéts, comme on le répite partout. Si je ne me suis pas trompé sur I’étendue de intervention des grands propri- aires, et, parmi eux, de I'Eglise, dans la perception de Vimpdt, et Yexpres- sion du texte cité aqui versaient avant aux Eglises», me parait a renforcer, on expliquera aisément le sens de la réforme opérée par Léon IM: PEtat reprend en mains administration des finances, en retirant la rézie de Timpot ‘aux maisons des grands propriétaires; elle est confige dans le théme eu prO- tonotaire qui dépend du chartulaire tou sakelliow, il fixe la repartition des ccharacs entre les terres du «patrimoine de saint Pierre», responsable pour Jes deux tiers, et le reste des terres imposables pour un tiers, proportion qui devait correspondre la superficie des domaines de VEglise de Rome en Sicile et en Calabre; et on peut rappeler ici que I'Exlise d'Istrie payait la moitié de impdt fixe pour la région, cest-A-dire avait la régic de cette part de Vimpat.!! ‘On rapprochera bien sir cette apparente régionalisation fiscale de 1a écentralisation du systéme de recrutement de M'armée, que représente peut tre dans son principe la création des thémes. Ces réformes venues de haut, sion s’en tient & Vimpreasion attendue qu'en donnent a Uhistorien les sour” ces constantinopolitaines pouvaient-elles étre abstraites? A priori cela semble difficile bien qu'on en ait dit récemment encorel?, Mais retournons aux sourees. Dans une lettre au recteur du patrimoine de saint Pierre en Sicile, le sous-diacre Pierre, le pape lui prescrit ceci: «Les vaches, qui, & cause de leur ge, sont stériles, comme les bocufs males qui semblent tout a fait inutiles, doivent étre vendus de fagon que au moins leur prix de vente soit de quelque térét. Les troupeaux de juments, qui pour nous sont tout a fait inutiles, je veux quis soient tous vendus et que seulement 400 des plus jeunes soient conservés pour la reproduction, chacun des 400 conductores en recevant tine dans chaque condoma, de fagon que chaque année ils en versent quelque revenu; car il est insupportable que nous dépensions 60 sous pour les gardiens 19 B4. C, De Boor, tI, Leiprig, 1883, p. 410. Voir A. Guillow, La Siile byzantine, Byzantnische Forschungen, 5, 177, p. 10S. 1 IBidem, p, 106107. 1 Voir, par exemple, ALHLM, Jones, The Later Roman Empire, UL, tad. ital, Milao, 1975, . 681 16 A. Guillow (Cest-dire pour leur entretien) et que nous tirions de ces troupeaux seule- ‘ment 60 deniers (c'est-A-dire rien, puisque le sou vaut environ 8,000 deniers).. Distribue done les gardiens entre les domaines, de fagon qu'en cultivant la terre, ils puissent étre de quelque rapport»!3. On se rappellera que l'armée envoyée par Justinien pour reconquérir l'Afrique vandale avait fait halte en Sicile orientale pour s'y ravitaller en vivres et en chevaux. A la fin du Vie sigcle, au contraire, on liquide le diernier cheptel et on envoie a la terre le personnel affecté & sa surveillance!4, Liquidation effective, puisque quelques années plus tard Ie pape se trouve embarrassé pour faire transporter & la cOte vingt longues poutres des montagnes de Calabre destinges & la basilique vaticane, car son représentant local n’avait pu recourir, comme il était au- trefois normal, des associations de bouviers transporteurs!’, Résultat, & mon avis, d'une Evolution dans les formes de production, puisque la Sicile, terre a bIé et terre de grand élevage, a abandonné la seconde branche de son économie rurale, Mais il y @ plus, je erois. Les papyrologues nous enscignent en effet qu’au VIF siécle le mot méchané, qui est celui de la sakith, la noria égypti- enne, une machine hydraulique dont dépend Vicrigation des terres, signifie aussi exploitation agricole ou méme champ'®, Ceci implique que chaque propriété était équipée d'une sakish, et done que le terre n’attendait plus Ia crue pour étre arrosée. A la méme époque ou pew aprés, on voit aussi se multiplier en Eaypte les prises d'eau individuelles ou familaies ci, au moins, le mode dexploitation familial, du type jardinage, a remplacé lexploi. tation domaniale. Plus tardivement peut-éire, la situation me parait étre la méme dans VOccident byzantin. Je prendrai fi un dernier exemple qui conduit je erois, un élément de réponse au probléme de la mutation ou non dans ie mode @exploitation. Dans l'un des articles d'une longue ordonnance adressée par le pape a'son recteur de Sicile, Ie prélat écrit, en mai 591: «Nous avons Su aussi que si quelqu'un d'une familia de colons (la famille élargie) a commis lune faute, il est puni non sur lui-méme mais sur la fortune de la familia. ‘A-ce propos, nous décrétons que quiconque a commis une faute sefa puri comme il est juste, sur Iui-méme, Quiil ne soit soumis & aucune indemnité, sauf si une somme pew importante peut étre utile pour celui qui lui aura été adressé pour exécuter la sentence»!7, La responsabilité collective de la familia des colons est juridiquement reconnue par 'administration rectorale, repré- sentante du pape et donc de 'empereur en Sicile. La familia paie 'amende et les frais de justice. Le pape s'oppose & cette pratique: chaque individu affirme-til est responsable. Ce qui signifie que 'amende et les frais de justice doivent étre versés par le coupable directement, entendons la famille nucléair. ly a teés nettement volonté du pouvoir de franchir le cercle de la collecti de base, qui s'est formée sur le domaine, pour atteindre l'individu respon- 13 Grégoire le Grand, op. ct, X—2, 38, p. 134—135 1A. Guillow, art, cit, Byzannscke Forschungen 5, 1977, p. 128 18 Grégoise le Grand, op. cit, 9, 124127, t Il, p. 125128. 18 A.C. Johnson — L.C. West, Byzantine Eaypt: Economic Studies (Princeton University” Studies le Papyroogy, 6), Princeton, 1949, p. 11 17 Grégoire le Grand, op. cit, 1-1, 42, p. 65 ‘Transformations des structures sable, L'administration locale, dans un but defficacité, préféait la solution habituelle, et ce n'est pas le’seul exemple. Liimage me parait transparente. Atteindre Tindividu pour 'admini- stration centrale byzantine, c’était atteindre le producteur de biens de con- sommation, le contribuable: Le développement de la production accompagnant la eroissance démographique dans Empire, qui permit sa rézionalisation et les éclatements politiques que Ton sait s'est accompagné d’une mutation plus ou moins lente, simultanée ou successive, selon les régions des structures de la production, par la promotion de la cellule famille nuciéaire, englobée jusque'li dans des collectivtés superposées ou juxtapcsées: la famille des colons, les colléges d'administrateurs, les grandes maisons domaniales, qui cachaient le pouvoir tributaire de base au fisc. LEtat byzantin au VIII sigele prit acte de la longue transformation gui venait de s‘opérer, en tout cas en Occident. Telle est Phypothése qui demande encore éure étayée Mon hypothése n'est pas gratuite, car elle est soutenue au plan éeono- rique par ttois faits, dont Pinterprétation ne me parait pas douteuse. 1) Vers Ia fin du Vir, début du VIF, Pélevage des bovins et celui des chevaux largement pratiqué én Sicile jusqu’alors sur les grands domaines cesse. On rappellera la longue letre administrative adresse par Grégoire I, 4 son recteut de Sicie, Pierre en juillet 592 dans laquelle il lui ordonne de liquider le cheptel de bovins et d'équidés qui ne rapporte plus, tandis qu'il Jui demande plus bas de cesser de Iui envoyer des chevaux en mauvais état!®, Et on comparera cette information & celle qui nous est fournie par Procope, lorsqu’il raconte que larmée envoyée en 533 par Justinien pour reconquérir Afrique vandale fit halte en Sicile orientale pour s'y ravitailler en vivres et en chevaux'9, On pensera aussi a Pembarras dans lequel se trouve le pape en 599. pour transporter & la mer vingt longues poutres de Calabre destinés & la basilique vaticane faute de boeufs et de bouviers*. L’levage du. gros bétal n'est plus Frune des principales ressources des grands domaines siciliens an VII siele 2) Un siécle plus tard, le texte de Théophanes cité plus haut nous apprend ue Léon III procéde én Sicile et en Calabre a un recensement. Il s'agit, bea slir, pour 'Etat de faire le compte de ses contribuables. Pourquoi, sinon parce que le fsc n’arrive plus & imposer une production qui s'accroit? 3) Bt cette croissance de la production me parait prouvée, en tout cas, pour Egypte byzantine, du début du VI siecle & la fin du premier tiers du VILIe sigcle: la démonstration en a été faite pour la vile d’Aphroditd, si Yon admet qu'une forte et progressive augmentation de la pression fiscale doit cortespon- dre a de réclles possibilités de réponse loeale’!. Le eas de IEgypte ne peut fire isolé, méme si les courbes des ressources économiques, du leur eroissance et de leur réparttion, cest-adire de la base de Ia production, ont pu avoir de Orient & POccident des chronologies différentes 18 dBidem, X, 2,38, 9.134139 sagt B Remondon, P. Hand, $6 et P Lond, 419, Chroniue devote, 0, 1965, 8 Tl y a cu mutation des structures sociales, on Ia vu, et économiques. Je ne puis en mesurer I’étendue, ni en analyser les divers facteurs, Mais celle-ci abel et bien été ressentie par les anciens détenteurs du pouvoir, et comme une spoliation annonciatrice d'imprévisibles bouleversements. Grégoire I, dans une lettre adressée & Vempercur Maurice au mois d'aoat 593, s'éléve contre la décision prise par empereur d'interdire aux soldats entrée au monastére avant Ja fin de leur temps de service; il crit: «Et il faut bien observer qu'on leur interdit de laisser le sitcle au moment méme ol a fin des sigcles approche. Voici que Yon n’attendra plus, et le ciel embrasé, la terre en feu, les éléments Ebranlés, aver les anges et les archanges, avec les trOnes et les dominations, les princes et les puissances le juge terrible apparaitra ...»?2. Sombre présage du pontife effrayé sans douté par des mutations dont sa classe nest plus maitresse. Il me paralt possible aujourd'hui d'aller jusque 18, au-dela ce serait pour moi aventureux. 2 Grégoire te Grand, op. cit, Xt, 3,61, p. 221 aaa aaa 36opmne panoas Bwnasrosouxor mueraryra, XIX, 1980. Recueil des travaux de I" Institut d'études byzantines, XIX, 1980, J. F. HALDON — H. KENNEDY THE ARAB—BYZANTINE FRONTIER IN THE EIGHTH AND NINTH CENTURIES: MILITARY ORGANISATION AND SOCIETY IN THE BORDERLANDS* The nature of the conflict and the contacts which developed between the Muslim Caliphate and the Christian Byzantine empire after the middle of the seventh century has been the subject of many studies. The following paper will examine one aspect of these contacts which has hitherto received only scanty attention, that of the Byzantine-Arab borderlands, the society which they produced on both sides of the “frontier”, and the military orga nisation which developed to defend their respective’ hinterlands, In the first section, we will look at the Byzantine frontier districts; the following section will examine some of the chief aspects of the Muslim frontier regions in north Syria and Mesopotamia, and the course of their develop ‘ment during the first one hundred years of Abbasid rule. I A great deal has been written about the general effects of Arab raiding fon the Byzantine military organisation and the Byzantine economy from the (650s to the beginning of the ninth century; and so rather than repeat what bas already been said, we propose here to look at some more specific features of the period c. 700-950 A. D: which areas were most radically affected by the Muslim raiding; and how these were affected — in terms of economic and social life and the effects of a constant military presence among the popu- lation. Just as the Byzantine frontier played an important part in the life of the Abbasid state, so did the constant presence — whether warlike or peaceful — of a powerful Muslim state bordering Asia Minor play a Key role in the life both of the Byzantine state and of those who dwelt in proximity to this Myslim world! It will be convenient to deal first of all with the general background, the military situation of the empire at the end of the seventh century. The ‘The following is based broadly upon two papers delivered by the authors at the eleventh Spring Symposium of Byzantine Studies in Birmingham, March 1977, "For a general review of cross-cultural influences between Byzantium and the Ca liphate, see especialy the collected papers of G. von Grunebaum, Zstam and Medieval Hellenism: Socal and Cultural Perspecrives (London, Variorutn Reprints, 1976); M, Canta, ‘Les relations politiques et sociales eatre Byzance et les Arabes Dumbarton Oaks Papers JF, Haldon second half of this century was without doubt the most crucial period of readjustment for the imperial armies. ‘The regular, large-scale attacks of a highly-motivated enemy, together with the innumerable smaller raiding- and booty-collecting expeditions, the disrupted communications and the Gifficulties of supply, contributed to a progressive worsening of a military situation in which a system of defence organised along quite unsuitable lines was forced to adapt itself to a totally new environment. When well-organised and co-ordinated, large armies were certainly mustered and successful campaigns were undertaken? But on the whole, the divisions which had once formed the armics of the magisiri milinum per “Armeniam and. per Orientem had been withdrawn to a line along the Taurus — Anti-Taurus ranges — a result of the loss of Syria and Mesopotamia and the strategic outilanking which followed from the Arab conquest of the Sassanid state — and were subsequently scattered among local strongpoints and walled towns or cities, able only slowly to unit and confront invaders, as they entered imperial territory. This reflected in part a deliberate policy of avoidance, combined with a guerilla strategy aimed at preventing wide- spread pillaging of districts through which the enemy might pass. But such a policy was to a large extent forced upon the imperial forces, which must have been considerably affected by the decline in population and by the bad communications promoted by the nature of the Arab attacks referred to already, which took the form of a more or less constant harassment of the defensive forces of the empire and the civil population. Such widely dispersed but frequent attacks overloaded by far the defensive capacity of the available forces: when cities and fortresses had been adequately garrisoned there were few troops left over for offensive operations. A dispersal of the forces over 1964), 35-36; idem, in Cambridge Medieval History iv, | (Cambridge, 1966), pp. 696—1, TSS; HL. Araciler, L’Asie Mincure et les invasions arabes’, Revue Historique 227 (1962), 132, esp, 1519, More generally, D. Obolensky, "Byzantine Frontier Zones and Cultural Exchanges’, XIV" Cones Int. d'Btudes Byzantines, Actes |, Bucharest 303313, see 308 f, For'a comment on the concept of frontiet and its application in historical studs, ce Th. Papadopoulos, "The Byrantine Model in Frontier History: a Comparative Approach’, in RIVE Congrée Intemational d'Etudes Byzantines, Actes i Gucharest 1975), 15-419; Hi Ahrweller“La frontier et les frontigres de Byzance en Orient, ibid. i, 209—311, 225-6 TEE the campaigns of Constantine IV in 679/80 (Theophanes, 358, 16) and that of Justinian Ti in 686/7 (Theoph, 368, 7-9; Nicephorus, Opuscuda Historica [De Boot), 36, 2 For the dispersal of the Byzantine force, se the De Veltatione Belica (in Leonis Diaconi,. Historiae, ed, Vase [CSHB] 215, 6, 229, 22 99, For the policy of avoidance See Rod Lilie, Diebysaniasche Reaktion auf de Ausreltung der Avaber (Miscellanea Byzan- tine Monacensie 22, Munchen 1976) p- 921. and my comments in Byzamtnoslavica 39 (1978) 230. feview of Lilie) For population decline, see P. Charanis. "The Transfer of Population as a Policy in the Byzantine Empire’, Comparative Stules in Society and Hiviory 3/2 (The Hague, 1961), 1434; P. Lemerte, Esquise pour un histoire agraire de Byzance’ i, Revue Historique 219 (1958), 32-74, 254841 ih, sb, 220 (1958), 4294, se j 63, Certainly by the early iehth century the troops from éach provincial army were scattered over the whole province, Sand assembled only to cary out ambushes or 10 harrass enemy troops on the march. Cr Theoph, [De Boor), 397, 15, where Byzantine troops and Mardaites ambush and rout an Arab force in 77. The troops of the siriggos Leo, before he became emperor, were Scattered in gartisons, and in 716 were in no condition to effectively oppose the enemy. See Theoph, S88. In 726an Arab force reached Nicaea, which was exrisoned, They. failed to take the ity, but suffered no opposition from the countryside. Theoph., 405, #sq. See 3. Fr Halton, Some Remarks on the Background to the Iconoclast Controversy’, Byzan- tinastaica 38 (1977), 16I—184, esp. 17H THUGHUR AL: JAZTRAH é 2 1, Haldon — Hi ennedy — wide areas and a reliance upon local recruitment were in the circumstances the only practical answer. Thus regular but scattered units could be maine tained at little direct expense to the provincial administration, forces which were reasonably effective in their purely defensive capacity, but which needed considerable advance planning before they were ready to go over to the offen- sive.$ The establishment of a military or militarised form of provincial govern- ‘ment developed regionally for local ends, reflects the course of the changes which occurred 6 ‘The picture which emerges of Byzantine military activity before the 730s is thus one of an intensely localised response to the Arab strategy. Yet it was precisely this form of localised military action which was required by the situation, and it is indeed hard to see how the older system — with its consolidated, regular forces — could possibly have registered any success against the rapid, hard-hitting and punishing raids of the Arabs.? From the 660s to the end of the second siege of Constantinople in 717/8 — except for a short period between 680 and 693, when the Caliphate was hindered by internal troubles — Byzantine forces were stretched to the point of collapse, or so it would seem from the accounts of both Muslim and Byzantine historians.8 Within this period we should also note a change in the Arab attacking strategy after 693. The large, longdistance expeditions of Muawiya’s day, which cut deep into Byzantine territory, were no longer the norm. Instead, Arab forees now concentrated very heavily on the border regions, Cilicia and Armenia IV. Lilie has recently shown that Arab strategy was based essen- tially on one principal at this time — to systematically weaken and destroy Byzantine border defences and open the way to the capture of Constantinople, or at least, the permanent incorporation of much of the devastated region into the Caliphate. During much of the eighth century, in contrast, and partly a result of the defeat of the great siege of 717/8, military activity was marked by the establishment of a balance along the border, and the begin- rings of a Byzantine couuter-offensive, although of a limited nature.!0 This sets in already in the 720s, and whereas in the years before 717 Arab defeats were a rarity, they became considerably less unusual afterwards. Between 720 and 740 Arab forces suffered six defeats, one of them a major set-back. It would seem that the Byzantine defences in western Anatolia and at sea had stiffened considerably, although in the latter case this has to do with 5 For a more detailed. discussion of these developments and of the nature of the ‘Arab attacks, see Haldon, Some Remarks, 166. See the comments of Lilie, op. cit pp. 306—308, 7 The general bibliography on these developments is considerable, See W. E, Kaew, it, ‘Some Reconsiderations on the ‘Themes (Seventh-Ninth Centuries), Jahrbuch der Oster= ‘eichischen Byzaninsik 16 (1967), 3883; H. Ahrweilet, Asie Mincure (art, city. note. 1 above), 133; and also Lite, lc. eit.; Haldon, Some Remarks, foc. it, and idem, Recrait= ‘ment ard Conseriprion tn the Byzantine Army e. 380-950: a sudy onthe origins ofthe stra ‘btika ‘kxémara, forthcoming in the Sitzungsberichte der Owerretchschen Akademie der Wissenschaften, 1979, 8 See Haldon, Some Remarks, 169. > Lilie, op. elts pp. 133, 137-9 10 bid, p. 162. CO — — ———— Clr —Srsesss—Ss—s$ssS—Sx 20 cubitts (approx. 10% 10 metres),147 which would only be enough for a house. In Malatyah the houses built for troops are described; there were two rooms up, two rooms down and a stable for a ‘ardfah of 10~15 men, hardly palatial. On the other hand the houses in aleMassisah were described as being like inns (khanat) and this may mean that the sites had commercial possibilities.149 Apart from this the only case where the gata'i' could have been a means of subsistance was in Malatyah where in 140/757—8 the garrison were given mazdri' (tenant farms) as well as their salaries.150 In short, the frontier garrisons were paid by the govern- ‘ment, like other parts of the army, though at more generous rates, and were not dependent on their small property holdings as a source of income. This large salary burden coupled with the low yields of taxation in the frontier areas meant that the government had to give the frontier areas finan- cial support. Almost all the land there was ‘ushr land, paying the lower level of tax, and many areas were ighdr, which meant that tax-collectors could not enter them. In 243/857—8, the Caliph al-Mutawwakil attempted to reduce 143 For Zufar b, “Asim al-HIlll see al-Tabart, ii, 372, 378; al-Ya' qb, Ta'rikh (ed. M, Houtsma, Leiden, 1883, 1, 404, 430, For anothes example of a local leader who played 4 prominent part in ‘expeditions, see Ma'yUt b. Yahya al-Kind! (oLTobar, fi, 371, 385, '368), who also led naval expeditions (bid iy 71), "t For details of payment sce al-Bolddhirt, 197, 199, 20L, 223, 225, 26. 145 For the lexal status of gat'ah in this period, see A. ¥en Shemosh, Taxation in Islam (Leiden, 1967-8), i, pp. 28, 35, 124; aod thy pp. 73-5, ak-Baladhurt takes it cleat (203) that lands in the hugh paid ‘usr and not Kharaj up to the reign of al-Mutawwakil. ‘According to Tho al-‘Adimn, the ‘usr eolecied in Tarsls was, from the time of al-Ma'mia ‘on, paid fo deserving members of the Tocal population, so none of it can have reached the government (Canard, art. city 48). 6 af Baladhari, 202, 326 147 Tid, 201. 48 Pid, 228, 197, 22, 113 ‘The Arab — Byzantine Front the deficit by cancelling all these fiscal privilegest5! but this does not seem to have solved the problem; Qudamah, writing atthe beginning ofthe fourth tenth century explains how the revenues of the Syrian and Jazirah frontier areas amounted to barely half the cost of defence and salaries.152 The frontier cities had more than a defensive role. They also served as bases for raids into Byzantine territory. Unlike their Umayyad prede- cessors, the Abbasids made no effort to capture Constantinople or to annexe Byzantine lands. Nonetheless raids, great and small, remained an almost annual feature of frontier life.133 There were two sets of raids the summer (3@'ifaH) and the winter (satiyah). OF these the summer was much the most common and I have only found two examples of winter raids recorded during the century which followed the Abbasid Revolution (750—850).154 It was not only the intense cold of the Anatolian winter which made raiding difficult but the problem of finding fodder which meant that the raiders had to carry supplies both for themselves and for their mounts.155 Summer raids were launched almost every year except when disturbances in the Muslim world made this impossible: there were none between 125,743 and 137/754—5, during the civil wars of Marwan b. Muhammad's reign and the period when the Abbasids were establishing their control in the west, and there was another break between the death of Hirdn in 193/809 and the latter years of his son al-Ma’min (215/830 onwards). There were other periods when raids itensified and the size of the forces involved increased. Such periods can be seen during the reign of al- Mahdi (158/785), the last years of Haran’s reign and the end of al-Ma'miin's. The reigns of al-Mu'tasim and al-Wathiq were compartively quiet except for the great attack on Amorion in 223,838, Small scale activity was resumed in the reign of al-Mutawwakil (232/847-247;/861) but the Muslims seem to have been more on the defensive ‘The raids were launched from the Muslim bases through the Taurus passes, In the early days of the Abbasids, the Darb al-Hadath north of Mar‘ash seems to have been the most popular but later when the bases in Cilicia, especially Tarsis, were developed, the Cilician Gates became more popular. ‘There was one recorded raid along the Darb Malatyah!86 and one from Qi qala.137 The Muslims made very little attempt to establish bases beyond the Taurus. Towns like Herakleia in 190/8061S# and forts like Lu'lu'ah might, be captured and destroyed but they were not settled and held. The only impor- 151 Bid, 203. 132 Quidimah b, Jafar, 254-5. These figures are discussed in Vasil des Arabes, i, 967. 133 The Muslim raids on Byzantine territory have been more fully discussed than ‘other aspects of frontier activity. See E. W. Brooks, ‘Byzantines and Arabes in the Time of the Early Abbasids’, English Historical Review 15 (1900) and forthe period from al-Me'mun ‘on, Vasiliev, Bysance et les Arabes, |. For the best and most recent account, see RJ. Lilie, Die hyzantinische Reaksion (op. cit, note 3 above). 358m 198/794—8 and. 231/845 (al-Tabar, i, 637, 13651), Theremay, ofcourse, hnave been others not considered worth recording 135 Qudamah 6, Jafar, 256 156 alTabart, ii, 125. "This: was in 139/786—7. 493. This was in 162,779 70871 ev, Byzance et 4 41, F, Haldon — H. Kennedy tant exception seems to have been al-Ma'man’s attempt to fortify Tuwanah (Tyana), when large fortifications were constructed, but when al-Mu'tasim came to the throne the next year, he ordered the project to be abandoned and all the works destroyed.159 In most cases we have no information about the direction of the raids, and it must be assumed that most of them confined their activities to the frontier regions. However, from 159/776 until the end of the reign of Harn, there were periods of larger scale incursions; in this year the raiders reached Ankara‘60 and later in the reign of al-Mahdi, Dory- faion't and, under the leadership of the young Harn, as far as the sea of Marmara itself. Then there was another gap until large scale raids began again in 181/797, when there were expeditions to Ankara and the next year to Ephesus.¥¢3 Thereafter the emphasis was again on local incursions, and the ‘Muslims seem to have made a particular effort to reduce the towns and forts immediately to the north of the Cilician Gates, culminating in the sack of Herakleia by the Caliph himself in 190/806. al-Ma’min’s campaigns in 215— —8/830—3 had the same objective and with the single exception of al-Mu'- tasim’s attack on Amorion, expeditions deep into enemy territory ceased. Tt should be emphasised that deep penetration did not necessarily mean massive destruction, The accounts of the raids to Dorylaion and Ephesus, for example, make no mention of forts or prisoners captured and one must conclude that the invaders avoided centres of population and encounters with enemy forces. Only rarely do we have any information about the numbers involved in raids and this is usually because they were exceptional. Since the men invol- ved were paid by the government, it is reasonable to suppose that records ‘were kept and we might expect the figures to be fairly accurate, There is nothing improbable about the 30,000 who raided Dorylaion!64 but the 95,793 who are said to have gone as far as the sea of Marmara in 165/781—2165 seems extravagant while the 135,000 of 190/806 is vastly greater than any other army recorded in the Abbasid period. Probably much more typical were two less successful raids we have records of: the 10,000 who left Tarsus in 191 (807)!67 and the 6,000 who joined the winter raid of 231/845—6. It is hard to imagine that numbers normally exceeded 10,000 mounted men and they ‘must often have been much smaller. Only when the Caliph or some other dignitary was involved and outside troops and volunteers drafted in, did numbers reach these very high totals. ‘A final point needs to be considered in relation to these raids: what ‘was their purpose? The ebvious answers do not seem adequate. Conquest was hardly the object since, as we have seen, almost no attempt was made to ‘occupy captured territory. Nor does it seem likely that the desire for booty 159 dbl, ii, 11112; Michael Syn, il 84 160 al aba, iy 489. Tet fbid, Hy 498 18 bid, i, 30 163 [Bid ih, 6167. 164 Tbid ih, 493. 165 [bt ik, $035, 166 id i, 709, 187 Bid, ii, 712. ‘The Arsb — Byzantine Frontior us ‘was an important motive, The expeditions were expensive to organise and the remote and war-ravaged frontier provinces of the Byzantine empire could not have provided much compensation. True, there were captives and in some cases these could be ransomed or sold as slaves but Muslims too were often taken prisoner and a considerable proportion of the captives were simply exchanged.163 The security of the Muslims living in and near the frontier areas was certainly an important concer as Byzantine raids could be destructive of both Muslim property and prestige. Much of the campaigning around the Cilician Gates should probably be seen as attempts to destroy the raiders’ bases and establish a new no-man’s land. Purely practical considerations of this sort, however, would hardly justify the effort involved in mounting large scale expeditions or the attention paid to the warfare by Muslim historians Historians, ike al-Tabarl, for example, often list the leaders of the summer expedition each year along side the leader of the aj, the pilgrimage to Mak- kah, and this may provide a cluc. To an extent, the raids had a ritual function and were important for internal propaganda. The Byzantines were the tradi- tional foes of Islam. Anyone wishing to establish his postion as leader of the Muslim community should lead the people into battle against them, either in person or providing a commander who would. al-Mansiir does not seem to have been greatly concerned with this but his son aleMahdt personally supervised the organization of expeditions and twice sent his own son Hardin against the enemy. Hardin himself was the most active of all the Caliphs in this respect, supervising frontier defence and leading massive campaigns ‘against the enemy. He in turn set his ill-fated son. al-Qasim on one such raid. When al-Ma'mon felt his position to be sccure, he led expeditions and sent his son al-'Abbis on them as well. The clearest example of the propaganda function of these wars is al-Mu'tasim’s celebrated campaign against Amorion, campaign which yielded litle in the way of territory conquered or booty taken "The smaller raids present a rather different problem. Usually the sources simply say, “In this year So-and-so led the ga'ffah.” No information is given as to the destination of the raid and in most cases the leaders are local figures. Much of this activity was probably no more than stock rusting and there is also a possibility that they were part of a pattern of militarised transhumance, ‘The Arabs, as has been explained, settled mostly in the plains while the Byzan- tines held the uplands. In many areas in Anatolia, the local people, be they Byzantine or Turkish, have tended to move flocks and herds up from the plains to find the upland, )ayla, pastures where grazing can still be had when the plains are torrid and desiccated.'6? Even when the people of the plains and mountains are of the same race and religion, tensions inevitably result; when they are as divided as Muslims and Byzantines, conflict was inevitable. Some 165 On one oceasion the Byzantines are said (o have paid quite high tribute (al-Tabar, ii, $04) but this expedition of 165 was exceptional. "69 For transhumance in the mediterranean arca in general, seo F. Braudel, The Medlterranean, tran. 8. Reynolds (London, 1972),1, pp. 8S—102, For Anatolia, see Xavier de Planhol, De la plaine pamphyliene aus lacs pisidiens (Paris, 1988), pp- 186222. See ‘iso idem, “Geography, Polives and Nomadism in Anatolia’, Zaternational Social Science Journal 11989), 835831 6. Halon — H Kennedy support for this can be found in the writings of Qudimah who explains how the Muslims, having fattened their beasts in their own lands in the early summer, then moved up to the lands of the Byzantines where there was still pasture and they could enjoy a second spring.!79 These beasts would have to be protected by armed guards and the whole could be dignified by the title ‘of an expedition against the infidel ‘The picture of the Islamic frontier which appears from the patchy source material is of a number of urban settlements in the plains and valleys of south-east Anatolia, These cities, mostly founded or re-founded in the first half-century of Abbasis rule, were garrisoned by salaried troops from Syria, al-Jazirah and distant Khurdsin. Although the total number of troops settled can hardly have exceeded thirty thousand, they were supplemented by an unknown number of volunteers who played an active role in frontier warfare, especially in the fourth/tenth century. These cities also provided bases for offensive action against Byzantine outposts in the mountainous country to the north. Sometimes this action took the form of massive expedi- tions organised and led by the Caliphs or the great men of the state, More often, they were led by local men in the pursuit of local objectives. This at least is the picture which emerges from the literary sources. ‘The most important conclusion to be drawn from this brief survey of ‘Arab and Byzantine frontier regions is that, while it need not be doubted that they were different in character from the better-protected central territories lying behind them, we still know remarkably little about them. The foregoing does not pretend to be an exhaustive survey of all the literary evidence, still less of the archacological material which might be applied in this context. But it is clear that what is required above all is a detailed archacological survey of the area, for only this can give us a clearer impression of the front line of both Islamic and Byzantine worlds. No doubt this will remain a desi deratum for many years to come,'7 but accurate knowledge of the sites of fortresses and settlements and the ways in which the frontier — however broadly it may be defined in practice — moved to and fro will be indispensable for any serious attempt to analyse the character of these regions. 170 Quddmah b. Jafar, 259. 171 The first steps have already been taken ia the form ofthe Tabula Impeti Byzanti. For our area, the rosent survey by F. Hild of the Cappaddactan road system and the 1op0- sraphy of the region Is the most sigifcant advance of recent years. See note 21. above; nd J. Koder, “Obetlegungen zu Konzept und Methode des “Tabula Imperit Byzanti Gsrereichische Osthefte 20 (1978), 284262. See also the comments of Ahrwelle, La fron: tigre en Orient (cited in above) 222 3Gopume pasova Bysanronomseor mucturyra, XIX, 1980. Recueil des travaux de I" Institut d'études byzantines, XIX, 1980. LUJO MARGETIC VJERODOSTOJNOST VIJESTI ANDRIJE DANDOLA O DALMACUI U XI ST. 1 uvoD Andcija Dandolo, mletatki dud od 1343. do 1354. god. pisao je svoju Chronica per extensum descripta! (dae: Kronika) od 1344. do 1352. Njegovo djelo postutito je keo temelj mletackim kroni¢arima od XIV st. dale, a u nje- ‘mu se nalaze, medu ostalim, razmjerno iserpne vijesti o dogadajima u Dal- rmaciji i Hrvatskoj u XI st. © pouzdanosti se tih vijesti u zmanosti dosta ras pravijalo, Simonsfeld je branio Dandolovu savjesnost i kritiénost premds je prizmavao da je Dandolo Kojiput neopravdano mijenjao svoje izvore. Po Simonsfeldu Dandolo je slijedio svoje izvore &ak i previte skrupulozno. Pri tome svom stanovisty ostao je Simonsfeld uglaynom i kasnije, braneti svoj stay protiy Lenela.3 Nasuprot Simonsfeldu, Lenel je dokazivao da Dan- dolovo djelo ima snaZno izrazenu polititku tendenciju koja dolazi osobito {Uo izzazaja 1 iznokenju dogadaja oko Dalmacije te da su mletatke borbe 5 Us arskom a Dandolovo doba navele Dandola na neopravdano kombiniranje iipreinaku starijh jzvora radi Sto uspiesnijeg dokazivanja mletatkog prava na Dalmaciju i nezakonitosti ugarskih pretenziia. 1 dok je Kehr naglaSavao pretjerano inzistiranje Dandola na wadizanju mletatke proslostis, Pastorello Se 5 pravom vratila na Lenelovo tumatenje Koncepeije Dandoiova djela,S ali je na Zalost analizirajuéi pojedine Dandolove vijesti Gesto odustala od Lenelovih tumagenja zadovoljavajuéi se tvrdnjom 0 navodnoj obiteljsko} ‘tadicji mnogih Dandolovih vijesti dime je pokutala izbjeci jednom od rezultata Lenelovih istrazivanja, naime da je Dandolo mnoge vijesti izmislo. 1 L. 4, Muratori, Rerum Tialicarum Seriptores T. XIJ, Mediolani 1728 (dale. Mur), novo iadanje Bologna 1942 (daje Mur), vistampa 1973 2-H. Simonsfeld, Andreas Dandolo und seine Geschichtwerke, Minchen 1876, tal. prijevod u Archivio vensto X1V, 1877, 49-149 po kejem éemo djelo dalje i navodit 3-H. Simonsfeld, Zur Geschichte Venedigs, Historische Zeitschrift 84, 1900, 437 id. gon 1M tenet Di Enstchung der Vorereschtt Venedis an der Ari, Strasburg 1 5 P. F. Kehr, Rom und Venedig bis ins XII Jahrhundert, Quellen und Forschungen aus italicnischen Archiven tind Bibliotheken, 19, 1927. © E. Pastorella, niroduzione I — LXXVIT (Mur) us L. Margtié NaSa je historiografija sve do nedavno preuzimala Dandolove vijesti 0 Dalmaciji i Hrvatskoj 5 velikim povjerenjem. Nati poviesnici su tek tu i tamo pokuSali objainjavati neke kronoloske netofnosti u Dandolovim vijestima i koji put interpretirati ih na netradicionalan natin, ali su se vrlo rijetko odvazili na to da odbace pojedinu vijest kao izmisljenu. Tek u najnovije doba val rana je u nas u veéoj mjeri Lenelova analiza Dandolovih vijesti o Dalmaci XIst.7 Ipak, ne mali dio Lenelovih zapazanja do sada se u nas na Zalost nije iskoristilo. Kako nadalie Lenel nije izvrsio analizu svih Dandolovih vijesti 0 Dalmaciji i Hrvatskoj u XI st. i kako je u meduvremenu doslo do novih spoz~ ‘aja u vezi s izvorima Dandolovih vijesti, potrebno je ponovno izvriiti analiza Dandolova dijela, to vike Sto su njegove vijesti zbog velike oskudice izvora za naiu povijest w XI st. sadinjavale jedan od glavnih temelja gotovo svih pri- Kaza tog razdoblia, H DANDOLOVE VIJESTI U VEZI S EKSPEDICIIOM DUZDA PETRA ORSEOLA GOD. 1000, Dandolov izajeStaj o vojnoj intervenciji duéda Petra Orseola® god. 1000.9 u Dalmaciju temelji se gotovo doslovee na kronici Ivana Dakona! yu ono doba« pod viast mleta&kog duzda (Veneticorum ducis dicioni) potpa- dali su u Dalmaciji samo Zadrani. Njih su hevatski i neretljanski viadari éesto uuznemiravali, pa su se zbog toga predstavnici dalmatinskih gradova sastali @almacianorum populi omnes pene simul convenientes) i zatrazili od mle- tatkog dutda da dode s vojskom i oslobodi ih od nesnosnih slavenskih napa- daja te obeéali da Ge njemu i njegovim nasljednicima biti trajno podlozni Gpsi_et illorum civitates perpetua stabilitate sue suorumque successorum ppotestati subdictos manerent). Dud je udovoljio njihovoj Zelji, krenuo u Dalmaciju pa su mu najprije u Osor izjavili vjernost Osorani i stanovnici susjednih romanskih i slavenskih kaStela a zatim u Zadru Zadrani, Kréani i Rabljani, obeéavsi ujedno da ce u erkvenim Jaudes spominjati posije Imena ‘eareva duidevo ime (istius principis nomen post imperatorum, laudis preconiis slorificarent). Nakon Sto jes prilinim poteSkoéama prinudio Biogradane na izjavu vjernosti, duZd je to mnogo lakSe postigao sa stanovnicima Vergade, ‘Trogira i Splita, a nakon toga je pokorio Koréulu i razorio Lastovo. Duzd jeu svojoj kampanji imao uspjeha i sa slavenskim viadarima. Surigna, brat harvatskog kralja, Koji je prijevarom izgubio prijestolje (fraterno dolo decep- {us regni amiserat diadema) sklopio je svetani savez s duidem i dao sina 2a taoca, a vladar Neretljana je obetao da neée vigo traZiti danak ni ometati mletatke putnike. 7 N, Klai, Problem vehovne viasti nad Dalmacijom do posetka XV stoljeca, Zadar Zoornik, Zagreb’ 1964, 148, 8’ Mur! 227—20-=Mur2 196-199. » Stati sci staljli su duzdevu ekspedicju u Dalmaciu u god. 998, Tek od G. ‘Monscoio, Cronache veneziane antichssime T, Roma 1890, 154 prodtlo je ogni datirane U nas su jot ¥, Kale, Povjest Hirvata I, Zagreb 1899, 89 i A. HHorvar, Povjest Hivatske, Pessnja 1904, 73, zadrdali god. 996. Geya se Brunell d2i jos 1913. god. Na godinw 1000. tas je prvi upozorio G. Manojlovic. Jo8 neSto 0 onaltadkim prefektimay u Dalmacit 2a Petra I Orseola, Vestnik kr. hev. ~ slav, “-dalm, Zemaljskog arkiva (dalie VZA) Ill, 68 Vierodostojnost vlest Andrije Dandola o Dalmaciji u Xtst 119 ‘Medutim, ispred toga gotove doslovno preuzetog dugatkog odlomka ia kronike Ivana Dakona, Dandolo uvodno daje kao neki predgovor u kojem nalazimo ovu vijest: »u to dobac umire hrvatski kralj Trpimir; njegovi sinovi Mucimir i Surinja bore se za vlast pa zbog toga dolazi do rascjepa u drzavis Mucimir pobjeduje i postaje hrvatskim kraljem unatoé snaznom otporu (plurimis in rebellione posits) i uzrokuje velike nevolje dalmatinskim grado- vima (dampna inferrens maritimis civitatibus Dalmacie) koji zbog toga zova u pomoé mletatkog duida, a ovaj dobiva za svoju intervenciju suglasnost izantskih careva (cum permissione Baxilii et Constantini imperatorum constantinopolitanorum) od Kojih su (hrvatski) kraljevi_nekoé dobili svoj (kraljevski) naslov (a quibus reges ili septrum antiquitus recognoverant); Miletani uspjevaju te po prvi put preuzimaju vlast na Dalmacijom (domi- nium Dalmacie primitus acceperunt). Dandolo zavréava tu uvodnu vijest napomenom da se o svemu tome nalaze vijesti u starim geékim i mletatkim knjigama (storia quam reperimus in antiquissimis grecorum et venetorum codi(ci)bus, prout sequitur seriose declarat).10 Ovdje nas ne zanima na koji je natin Dandolo shvatio Tomine vijesti 0 tadainjim hrvatskim kraljevima!” i kako ih je povezao s vijestima Ivana Dako- na. Naprotiv, za nae je analize znatajno kako je Dandolo promijenio Tominu vijest 0 naslovu hrvatskih kraljeva. Toma kaze: Ab isto Dircislavo caeteri successores ejus reges Dalmatiae et Croatiae appellati sunt; recipiebant enim dignitatis insignia ab imperatoribus constantinopolitanis et dicebantur corum eparchi sive patriti? Dandolo kaZe a quibus (ij od bizantskih careva) reges illi septrum antiquitus recognoverant, dakle namjerno presuéuje da su se po Tomi od Dréislava hrvatski kraljevi nazivali reges Dalmatiae et Croatiae, Sto je to upadijivije sto je Dandolo Tomu smatrao prvorazrednim izvorom. Veé se tu jasno vidi polititka tendencija Dandolova: mletaékim protivnicima — ovdie hirvatskim kraljevima — ne smije se priznati da su bilo kada imali nad Dalmacijom neko zakonsko pravo. 10_F, Sits, Poviest Hevatau vrdeme narodaih vadara, Zagreb 1925, 471 spomiaie viet iz Dandolove Kratke krone Koja past Hoc tonipore (. oko 997. fou). defuneto Tego Chrosce inter fiios mata discordia, magnum in regione lla schisma pululvit, sed d= in ae rum doin facta. SE dae: Dando eho fous ma amano ual neki nam danas epornatny alt o6to saci | pouadanim fevrome te basta ja Rite nek douae, kad je radio na solo} volta) Kronicte ubscio podatke iz Ivana Da- ont | Tome Arhidakons © Trpiniry, Musimira | Suni Si je oto smatao da je ravedena west iz Kratke kronike raja 04 prodione West u velko} Kron ere Dandolo Sastavio Kratku kroniku pj 1343, 4 vel Krom iameda 15441 1382. Pa pak tome nip ako, Nan, Sef proutio tv. resenaja Crate Krone, a ona zapravo kasi Skratent kompendijKratke Kroike | velike Kronike (E, Pastoral, Mur 34), sto se uosta- jom wit po tome dau Dandolovy teksts Kratke Kronike nema uope fog ediomka Dakte, Dandolo je naprijenapsao tekst veike Kronike 0, Trpimiru, Mumia i SUM, ick nejdje u XV st sastavien je skracen tekst za koje Sie miso da je prvobtn! Dane dolor tat 100 tome v, ve J. Lacing, De regno Dalmatia et Croatiae lib’ sex, Amstelodan 1666, 73, 12 thomse_Arciacon, Hilo Sslontana cap, XIN; Las, De reo 321; Radhr Docitenta historisechoateae perodure antigua Mustratia, Monumesia Specanta hivtoriam Siavorum meridonalium’ (dae MSHS) Vil, Zagreb 1872, 490; 7. asks Thomas Archiiaconsy, Histor salontana, MSHSMCXXV4, Serptores vol It 54, 38; Ns Klas, Historia salonitana maior, Beograd 1067, 107. 120 1. Margetie Dakako, najvainije je pitanje izvora Dandolove tvrdnje da su Mleci po prvi put preuzelivlast nad Dalmacijom cum permissione bizantskih careva. Dandolo se poziva na antiquissimi graecorum et venetorum codices, dakle neka isprava ne dolazi u obzir,!$ a u navodnu se izgubljenu stariju kroniku koja je pposluzila i Ivanu Dakonu i Dandolu veé odavno vige s pravom ne vjeruje. Uostalom, vet je Simonsfeld upozorio da su navodni Dandolovi neodices« ‘unajmanju ruku pretjerivanje, jer se Dandolo sluzio za prikazivanje Orseolove ekspedicje ipak samo Ivanom Dakonom. Po Simonsfeldu bi se eventualno moglo spasiti pluralni natin Dandolova izraZavanja samo tako ako bi se uzelo da je Dandolo kod toga mislio na vise rukopisa Ivana Dakona.! Ipak, nisu rijetki pisci Koji vjeruju Dandolovoj vijesti. Si8iéu je ona »u potpunom skladu s drZavnopraynim shvaéanjem onoga yremenac!5, ali ‘nam se to ne Gini ni dovoljno uyjerljivim ni dovolino obrazlozeno. Ferluga je stvar pokusao objasniti ovako: i Mleci i Dalmacija bili su u to doba bizantske provincije pa je Bizant upleten u teSke borbe sa Samuilom bio prinuden da Miecima prepusti dalmatinske gradove pod uvjetom oéuvanja nominalnog suvereniteta Bizanta.'6 Ipak Ferluga — sligno kao veé odavno Lucije — s ravom islige da tom prilikom nisu u Dalmaciju postani nikakvi mletacki Predstavnici i da »je samo dud svom naziva dux Veneticorum dodao et Dalmatianorume, dakle, da Mleci svojom ekspedicijom u 1000 god. nisu postigli prakticki nista.!7 Premda sei u novije doba misli da nije nemoguée da je Dandolo vijest 0 bizantskoj suglasnosti preuzeo iz nekog nama nepoznatog izvoral®, ipak nam se Bini tako reci sigurnim da je ta vijest plod Dandolovih kombinacija. Dan- dolov agin izraZavanja iskljutuje pomisao na ncku nama nepoznatu ispravu, ‘a Gak ni sam Simonsfeld, koji je inage bio sklon vjerovanju u izgubljenu stariju Kroniku, nije kao Sto smo vet istakli u ovom sluéaju w nju vjerovao. Uostalom, nije baS ni vjerojatno da bi neka mletatka kronika javijala o takvoj suglasnosti koja o¥ito nije dovolino »spektakularna« da ude u kroniku, a s druge strane, vile je nego vjerojatno da je Dandolo dodatkom o bizantskoj suglasnosti htio pojatati izgled legaliteta mletaéke intervencije na isti natin na koji je smanjio Opravdanost Iuvatskily pretenzija na Dalmacijupresutivsi vijesi Tome 0 Dalmaciji u naslova hrvatski Kralieva oko god. 1000. i kasnije. ‘Svakako, sama Ginjenica da je Dandolo izmislio'® vijest 0 bizantskoj suglasnosti ne znati jo¥ uvijek da se mo%da ipak ne radi o uspjeloj Dandolovo} Kombinacij.20 Pa ipak nesmatramo da smo prinudeni na izbor izmedu jedne 19 Lenel, Die Entstehung..., 98. 14 Simonsfeld, Andreas Dandolo .., 138. 18 Siig, Poviest- 473, 16 J, Ferlupa, Vizasiinska uprava w Dalmacii, Beograd 1957, 90. 17 Ferlaga, Vizantiska uprava... 90~91. 18 Ferluga, Vizantiska uprava .-, 90 na vrlo oprezan natin kate da nije iskliuseno 4a se Dandolo siutio nekim nepoznatim iavorom. 'S druge strane Kad Pastorllo, Mur? 196 kaze non mi risulta la fonte i questo passo, ona na suptini nag ipak daje na znanje dda smatra jest izmisljenom, 19°F. Kretschmayr, Geschichte von Venedig, Gotha 1905 (Newdruck Aalen 1964) 136: eine Erfindung Dandolos, otto slijedeti u tome Lene, 29 Usp. £. Sestam, La conguista veneziana della Dalmazia, u Venezia del Mille, Firenze 1969, 100; 4. Pertus, Venezia e Bisanzio nel secolo XI ty Venezia del Mille 130; isi, Limpero bizantino ¢ Vevolvere dei suolInteress! neato Adriatico, u Le origin’ i Venezia, Firenze 1964, 80, Vierodostojnont vijesti Andre Dandola © Dalmacji w 1 st. od dviju alternativa oko kojih su se grupirala mitljenja zanstvenika, naime da ili vjerujemo u bizantsku suglasnost ili da je odbacujemo, veé mislimo da stvar treba druktije objasniti upravo na temelju tadanjih prilika na Jadranu. Naime, Ferluga je dobro naglasio da su i Mleci i Dalmacija u to doba sastav- nim dijelovima bizantskog carstva i da nije moguée zamisliti mletatki upad u Dalmaciju bez bizantskog zanja. Smatramo da treba ici joS jedan korak dalje. Naime, ako je to tako, onda se mozemo upitati da li je Ivan Dakon slugajno preSutio ulogu Bizanta u mletatko} intervenciji god. 1000. u Dalma- ciji? Naime, svega Setiri godine kasnije, 1004. god., Petar Orseolo saznavii © saracenskoj opsadi bizantske Apulije preparare maximam expedicionem jussit (..) de Venecia exiens eosdem expugnaturos aggressus est. Mletatki dud spasio je opkoljeni bizantski grad Bari i pomogao tamosnjem carskom Katapanu i nakon toga nuncios suos Constantinopolim destinavit et a ca- tapano imperiali multis ditatus muneribus ad Veneciam incolumes remeavit.2t Ivan Dakon prikazuje mletatkog duZda u nesebiénoj ulozi, ali nema sumnje da je do mletatke intervencije doslo na temelju prethodne vrsto postavijene ugovorne obyeze Koja je nametala Mlecima vojnu intervenciju i koja im je za uzvrat osiguravala odredene koristi. I doista, na takvu mletatku ulogu upuéuje zlatna bula Bazilija i Konstantina od 992. god.2? koja je na Zalost saguvana samo u loSem latinskom prijevodu po kojoj Bizant snizuje lutke takse za mletaéke brodove od dotadasnjih 30 solida na ukupno 17 solida tj. 2 solida za dolazak i 15 solida za odlazak natovarenog mletatkog broda, dok su Mletani sa svoje strane obvezani uz ostale sluzbe da ambulant nostrum Imperium in Longombardiam, dirigere illius karicationes, operare cum sui navigiis. Ivan Dakon ne govori nijedne rije&i o tome da je mletatka intervene 1u Juinoj Italiji uslijedila bez sumnje na bizantski poziv, a u skladu s preuze- tim mletatkim obyezama®®, veé samo spominje plemenitu ulogu koju su u vojnim operacijama odigrali mletatka mornarica i mletatki dud. Nije li vje- rojatno, da je Ivan akon isto tako preutio identiénu ulogu Mletana u Dal- maciji nckolike godina ranije. Na to uostalom uputuje i vrijeme u koje je mletaéka mornarica intervenirala. Jer ne moze biti sluéajno da je do mletaéke intervencije uw Dalmaciji doslo upravo 1000. god., dakle neposredno prije velike bizantske ofenzive na Samuilovo carstvo Koja je i inate bila dobro i smisljeno pripremljena.24 U pripremanju te ofenzive Mleci su imali otito zada- tak da onemoguée eventualnu hrvatsku pomoé Samuilu i da na taj nagin vezu vojne snage hrvatskih prosamuilovskih vladara KreSimira i Gojslava. Duid je dakle operirao duz dalmatinske granice po nalogu Bizanta iu skladu sa'svojim obvezama. Upravo takvo gledanje na mletatku ekspediciju objainjava okolnost da duzd nije u Dalmaciji pristupio bilo kakvom smjenji- vanju i postavljanju promletatki raspolozenih gradskih magistrata i da ne 21 Monticolo, Cronache ... 165—167. 2 S$, Romanini, Storia documentata di Venedia I, Venezia 1883, 381383; G. dF Tafel — G-M. Thomas, Urkunden tur Aiteren Handels- und Staatsgeschiche der Republik ‘Venedig mit besonderer Beziehung auf Bisans und die Levante, Fontes rerum austriacarum Xl, Bd I, Wren 3639; Zacharias von Lingenthal, Jus gracco-romanum TI, Novellae con- stittiones, Lipsiae 1957, 304206; Pertsi, Venezia... 156—158, 23 L, Heinemann, Geschichte der Normannen in Unterialien und Siilien, 1, Leipzig 1894 (Neudruck Aalen’ 1969), 27—28 24 G. Ostrogorski, Istoriia Vizantije, Beograd 1959, 294 122 Le. Margotié Eujemo ni o kakvom tributu na koji bi se dalmatinski gradovi obvezali mle- tatkom duZdu. Dakako, dudd je tu priliku iskoristio da od dalmatinskib gra- dova iznudi priznanje svog seniorskog poloZaja, ali to nije bilo ni u kakvoj suprotnosti s bizantskim vrhovnistvom, jer su se i inate feudalne fidelitates davale u ranom stednjem vijeku desto ber ikakva obzira na vrhovnitko pravo neke treée sile. Pa i sam dudd koji je bez sumnje podanik Bizanta upravo 992. fod, prima of cara Otona matne povlastice consderata fideliate predict II DANDOLOVE VIJESTI 0 DALMACIII ZA GOD. 1018. Pod naslovom De invasione Dalmacie per Crisimirum?’ donosi ovo: VIII" ducis anno, Cresimirus, Chroatorum presidens regno, Tadram et alias maritimas civitates Dalmacie cotidianis incursionibus inquiciat a quibus dux requisitus cum stolo exiit, et civitates tutavit, hostes in fugam vertit, et cives illarum in sua fidelitate et obediencia solidavit; et rediens, a Vitale epis- copo Veglense, et Maio episcopo Arbense, et Martino episcopo Auserense, et ab universo clero, prioribus et populo, dictam insulam de tributo, sibi et suceessoribus suis annuatim in perpetuum solvendo, sponsionem suseepit.26 ‘Te Dandolove vijesti prihvaéene su od mnogih povjesnika od Lucija2?, Gfc8- rera28, Ratkoga?®, Kretschmayra30, Sisiéa3t, Pastorelo®, pa sve do Ferluge?3i N. Klaié}4, da spomenemo samo neke od pisaca Koji su se samostalno bavili tim razdobljem hrvatske proslosti’s. Pa ipak veé je Lenel primijetio da je navodni Kreéimirov napadaj na Dalmaciju »eine willkiirliche Combination Dandolos«°6, sto je za Sudo ostalo nedovoljno neiskoristeno. Cini se da ne samo da je Lene! bio u pravu, nego da njegovu misao treba do kraja sprovesti Naime, Dandolo je prilikom pisanja dogadajima u 1018. god. u Dalmaciji 25 Usp, Mur, 190, 26 Muri, 236—-Mur®, 204, 27 Lucie, De repo. 78-80. 28 Gfriver, Byzantnisie Geschichten I, Geschichte Venedigs von seiner Griindung bis zum Jabre 1084, Graz 1872, 428. 2 F. Racki, Borba Juzaih Siovena za drdavnv neodvisnost, Rad 2431 (1873—1875), ‘érugo iadanje Beograd 1931, 103 4 d 30 Kratschmer, Geschichte... 143144, 3 Sie, Povijest.-- 479. 5 Pastorello,Introduzione LXV po Kojo] je vist o Kresimirovu upadu u Dalmacia potekla iz obteliskih tradicija Dandola, koje su se odnosilena ft allora agevolmente con- trollabili (). Draktie Pastorello, Mur® 204, gdje piznaje da Lene! ima utliko pravo St Je ‘moguce che si rati di una dlazione, appogiata su document, ma madellza sul racconto di ‘Quanto sarebbe avvenuto a provocare la analoga impresa di Pietro Il Orscolo, 10 Ferlupa, Vizantinska uprava. 93, 34 N- Klee, Povjest Hevata u rapom stedniem vijeku, Zagreb 1971, 329330. 35 Cadno da R. Cess, Storia della repubblica di Venezia, Milano 19682, 97 jeruje w Dandolovu vies (il risveliocroato, inate odmah od duzda fiaceato la respiscenzafrondista in-qualche angolo della Dalmazis) premda inage ima s pravom prema Dandoly skraine Jerittan stav {natelno odbacuje sve nlegove vijest koje se ne mogu kontrolirat i potvrdit ddrugim izvorima (v- npr. Glanci u Ene. ital, XT, 1931, 287-288 0 A. Dandolo 1 XXXV, 1937, 54.0 povijesti Venecie). Uostalom, il visveglio bellco del re croato u veri navodnog Kresimirovog napadaja na Daimaeij spominje Cess vod iu Venezia ducale I, Duca e popolo, ‘Venezia 1940), Sivar je fo Gudnija sto ist pisac u radu Venezia e Croat, ial e Croaza, ‘Roma 1942, 34 jriito kade dale font non informano che dell'tto di sottomissione delle sue isle, a a vinterventi creat Kaze da je vipotest priva di fondamentoc. 38 Lenel, Die Entstehung.- 15 st 123 Vierodestojnost vest! Andrije Dandola o Dalmaciti imao samo jedan jedini izvor: isprave iz te godine Kojima je mletatki du’d iznudio od stanovnika Raba, Krka, Cresa i Belija priznanje duzdeve seniorske vlasti i plaéanje tributa™”, Sve ostalo je Dandoto na njemu svojstveni nagin iskombinirao ovako: ako je duZd 1018. god. ishodio priznanje svoje viasti nad stanovnicima kvarnerskih otoka, onda to treba tumatiti tako da je dud- deva ckspedicija zahvatila i druge dalmatinske gradove juznije od Kvarnera. ‘Osim toga duddeva intervencija sigurno je morala biti izazvana od strane napasnih Kontinentalnih susjeda dalmatinskih gradova, u ovom sluéaju Kre- Simirove Hrvatske. Takvim naginom razmisljanja Dandoto je dobio za XI st. 4jo8 jednu »potvrdu« svoga osnovnog slova: kontinentalni susjedi dalmatinskih ‘gradova neprestano su ugroZavali te gradove, ali ih je du2d uvijek iznova voj- ‘nom silom suzbio i od dalmatinskih gradova dobio ponovnu izjavu vjernosti Istina © dogadajima najyjerojatnije je mnogo jednostavnija. 1018. god. Bazilije Tl je konagno triumfirao nad makedonskini carstvom. On odobrava -duidu, kao bizantskom savezniku da naplati svoje sudjelovanje i pobere plodo- ve pobjede i da na Kvarneru poveta svoje prihode, Sto je za Bizant bilo tim bezbolnije Sto nije Bizant stajalo ni8ta a duzdev zahtjev da ga se na Kvarneru prizna kao seniora ionako nije formalnopravno bio u suprotnosti s bizantskim. yrhovnistvom.2® Nikakvih sukoba Hrvatske i Mlefana nije u to doba bilo. [Neki sukobi Hrvata i Mletana 1018. god. posve su nevjerojatni jer hrvatski kraljevi valida ipak nisu bili toliko nerazumni da bi u doba konaéne propasti makedonske dr7ave zapoteli neprijateljstvima prema Dalmaciji, a time i prema ‘Mlecima kao savezniku i formalnom podaniku pobjednitkog Bizanta. Uosta- Jom nije sluéajno Sto za tu istu godinu, 1018, imamo vijest o tome da su Hrvati priznali bizantsku viast.3° IV DANDOLOVE VIJESTI 0 DALMACUI ZA DOBA OKO 1030. 1 1050. GOD. A) Dandolo donosi za vrijeme duzda Petra Centranika (po Dandolu 1027-1031) ovo: ‘Andreas igitur Ungarie rex Dalmatinos continuo inquietans aliquos tandem ad deditionem coegit.4? Kako se radi o posljednoj vijesti pod duédem, treba uzeti da je Dandolo mislio na vrijeme oko god. 1030. Vijest je doista u najmanju ruku sumnjiva. Andrija je bio ugarski kraljem od 1047, do 1060. Osim toga, vijest govori o nekim (aliqui) Dalma- tincima, Sto je posve neodredeno. Konatno, to je jedna od rijetkih vijesti za 37 Te su isprave mnogo puta objaviiene. V, J. Stipiié..M. Samialovié, Codex Aiplomaticus regai Croatiae, Dalmatia et Slavonite, I, Zagreb 1967, Si SB AL. Margeti, Creske opine u stl ispraveod 5, Iistopada 1283. i ptanje koati- nuitetadalmatinskih p-2dskih opsina, Radovi Instituta za hrvatsku poviest 7, 1975, 691d. 20'L. Thum, loannis Seylitzae Synopsis Historiarum (Corpus fontiam Historiae Byzantinae’V), Bevolini 1973, 365; 7 8 fuovict neoaspeinony, ig Boshyaziag Bovhon Selone. a=, nal ck top Eby vlan Nepsiran, dpyoveas ejorrs Blo Abeigae, Oy pubrcon ve AEcouara havea Umea eyove vent ee Ey “Tekst se razlikuje od Kedrenova tcksta (Rack, Documenta... 432) utoliko sto po Kedrenu poslje nije aiGuaca aaBivewv dolar jos" i wal wre beavis, Sie, Poviest 432 tumati to mesto tako da su hevalskt kaljevi posal patricih sio ne mora biti, Jet Guar math bilo koju visoku bizanisku dvorsku tiulu (C. Du Cange, Glossacium sd seripiores mediae et infimae gracctatis, Luguduni 1688, 94). ‘Mur 239 Mur! 207, 124 LL. Margetic koje ne znamo iz koje ju je ivora Dandoto preuzeo. Dakle, rai se 0 neias- no} vijest nemogucont kronologiiom koja nije potvedena nikakvim drugin: Fevorima. Nije Eudo da je to vijen prouzroitaznanstvenicina mnogo glave- bolje pa su je pokulali'na raléte natine objsnit Tako je vee Girdrer pokutao da vijest spasi na taj natin da w njoj vidi napadajugarskos krala Stjepana (9971038)! Dostana taj natin od vist tsaje sve osim Kraleva imena_ Zbog toga su to objasnjenie pritvatli mnog! faanstvenii® Ipak, ako i privatimo to stanovist, ostaju.Tanoga pitanja NNajnezgodniejeto ito u to doba Uzarska ne gran dalmatinskim gradovt mma. Zto je bilo pottebno domi se o suradny hvatskog kralja pa pretpo- Staviti naire eajedniht napadaj Ugra i Hrvata, a onde. dakako tlostau poaljedicu, dn su vapravo Tvatt dott Jo vast nad nekim dalmatnskim tradovima. U takvo}inerpretacji vee smo se toliko ulalji od Dandolove Wiest, da‘ona poste gubi od svole uvjerivost | vjerojatnosti+® Barada je krenuo jo! dalje tustvrdio da se adi o napadgju ugarskog kali Stjepan, ito ne ia dalmatinske gradove, nego na pogranicne pedjle hrvalske dave, Koj se tom priikom otsjepuj stvarju posebnu Posavsku Hrvatsku.“# To je vee tliko daljeno od Dandolove viesti-da se ona u tome moze jedva prepornati. Dandolo piuti o Dalmacii | Dalatincima u XI st mis na bizntsku Daimagj, 4. na dalmatinske gradove, a popotovo je to $Tuta"upravo.s-ovom ‘jst gujealiqu Dalmatin zaadl bee sumnje-nekt dalmatinskigradovi, time Dandoo ofto hoge da kaze da su neki sradovt Prinadeni na predaj, a neki nis, Vilest je dakle nemogute na zadovaljavajuti natin objasit pa ju je vee Lucie odbivio iz Kronolokih razloga*S, a. Lenelproplasioizmijenom (finden), Sto au kasije privat Cassis? | Pastorello Jem rukovodio Stjepanov sin Petar Mleganin. cae eof oe eee Oc cian ann supra ‘yezi toga se opsimno poziva na Paulera koji je po Sisicu navodno do kraja objasnio Dandolova EAtigarem caper maectar man te Ee ae i i, UN Dae me te SF ue eat ee ge oc as ay tae (ace a a chon, ciju jer, kao io'smo ved naglasl ima vo lose mishenje 0 Dandolovo} erodostojnost eae eth me celacreing ooemcraea seg ge at Ok gy ie re miner el CCC CFT GiU- Dalmaciw xfs, 125 1z svih gore navedenih razloga izgleda otitim da je vijest izmijena, ali ‘se njeno ubacivanje u Kroniku moze ispravno razumjei samo ako se ona po- velo s idugom Dandolovom vijesti o Dalmaciji. B) Pod naslovom Prima rebellio ct eius acquisitio'® Dandoto priéa ovo: ‘Vit, 9 Prima rebelio Tadre et eius acquisitio (@) Hoc tempore Salomon rex Ungarie terestria loca Dalmacie inquic- tans; (6) Taderatinos, qui promisam duci fidelitatem hucusque servaverant, ad rebelionem induxit; (© postea itaque orta discordia inter Salomonem regem ct fratres Ceycham'et Ladiziaum, regnum maximis conquassatur angustiis; (@) tune iste dux, sui ducatus anno septimoS®, hostlter egressus, qui- bbusdam incolis confoventibus, Jadram recuperavit. (© Similiter ex Dalmatinis aliqui, ducis presenciam cognoscentes, ad exibendam subietionem solitam accesserunt.st Taj Dandolov opis dogadaja u vezi s ugarskim Kraljem Salomonom, pobunom Zadrana i intervencijom duzda Contarena u 1050. god. moZda je hajliesi i najjasniji primjer kako su miletacki kroniéari tijekom stoljeéa na- Gogradivali i Kombiniralisvoje »vijesti« i kako je jedan jedini osnovni podatak ‘abiljezen od starih analista. posluzio Kasnijim kroniarima da na temelju ‘njega iskonstruiraju izmisljenu i skrajnje tendencioznu pri Annales venetici breves, najstariji i jedini pouzdani izvor za dogadaje oko Zadra ima jednu jedinu vijest: Anno millesimo sexagesimo secundo Domi- fieus Contarenus, qui in ils temporibus erat dux Venecie iuit Iaderam cum texereitum et cepit eam..? Dakle, dogadaj se zbio 1062, a ne 1050, Sto je pouz- Gano ne samo zato Sto se taj datum nalazi u najstarijem izvoru, veé i zato sto { drugi najstarijtievor o tom dogadaju, Martino da Canale, stavja mletatko ‘osvajanje Zadra takoder 1062. god.5} Naki pisei koji o tom dogadaju pisu Siuze se tekstom Sto ga je objavio Raéki po kojem izgleda kao da se dogadaj 4 Na Zalost nije se opazilo da je pod 1050. god. Ratki ob- jJavio tekst koji je plod njegovih kombinacija na osnovi njegovih kritigkih analiza 1 znanstvenog stava. Racki naime navodi najprije godinu 1050. i pod haslovom Venetorum contra Jaderam expeditio daje ovaj tekst: © Usp, Mur? 190, 50 Mur3, 244 ima: TL St Mur, 244=Muc? 211 2 Monumenta Germaniae historia (dalje MGH), Seriptorum (Gale $S) T. XIV, Hannoverae 1883, Annales Venetci breves, ed H. Simonsfei, 70 5} Ratki, Documenta ... 444, V. i Archivio storico italiano VIII, 1845, 292 ed. A. Zon. 14 Siig, Povijest... 496 pritvaéa Dandolov podatsk iz god. 1050. pozivom na auto raf u Marcas nastaviia »Druge neke kronike imaju goding 1062 (Mon, Germ. his. $5 ROLL LV, 70); Martino da Canale (Archivio stor. lal, vol. VII, Firenze 1945, 292) sto tako 062, Mislim da je Dandolov datum pouzdanije. Usp. iti, Geschichte der Kroaten, Er- ster Toll, Zagreb 1917, 218. Ne radi dakako o autografy, nego o rukopisu raznih pisara Gj su pial po Dandolovim uputama, Pastorelo, Introduzione XXXVI kaze toenije da se rai 0 fedazione originari, 126 1L. Marestié Anno domini millesimo quinquagesime. Dominicus Contarenus, qui in illis temporibus erat dux Venecie, (Sui ducatus anno septimo), iuit Jaderam ‘cum exercitu et cepit eam, U biljeSki ispod teksta Ratki najprije navodi kronitare po kojima je dao tekst: Annales veneti, Cod. bibl. Mare. Z. nr. 400. Chronic. Marci cod. Mare. bibl. 124 cl. XI ital, te kao izdavate teksta Simonsfeld: Kurze Vene- zianer Annalen, Neues Archiv der Gesellschaft fur tere deutsche Geschichte, Bd. I S. 702 (!) Hannover 1876, a nakon toga spominje i Cod. bibl. vatic. nr. 5273 koji se po Ratkome razlikuje samo Sto se tie vremena, jer ima godinu 1062, uostalom, kao i kronika Martina da Canale. Ravki navodi i Dandola po Muratorijevu izdanju (str. 244) gdje stoji medu ostalim da je ugarski kralj Salomon naveo Zadrane na pobunu te da je duzd Dominik Contareno »sui ducatus anno hostiliter egressus« ponovno osvojio Zadar. Konatno, Racki istife: omnes meliores notae codices annalium veneticorum expedi- tionem Dominici Contareni ad a. 1050. referunt. Ratki nije primijetio da Codex Z 400 nije niSta drugo nego najstariji saéuvani rukopis Dandolove kronike. Zato je Simonsfeldovu biljeskuS> po kojoj se u tom rukopisu nalaze rijeci sui ducatus anno septimo protumatio sebi i Kitaocima kao da Codex Z(anetti) 400 ima isti tekst kao i Annales veneti, ali s dodatkom tih rijei, Isto tako istu Simonsfeldovu biljeSku po kojoj Co- dex Zanetti 400 i Chronicon Marci imaju godinu 1050. Ratki je shvatio kao da se radi o identiénom tekstu Annales veneti, samo s drukéijom godinom i zato je samovoljno izmijenio godinu u anno domini millesimo quinquagesimo. Ukratko, Ratki je pogreino kombinirajuci objavio tekst kojeg ne do- rnosi nijedan mletatki kronitar. Radi se zapravo o tri posve razliita latinska teksta: I) Tekst iz Annales veneti breves, kojeg smo upravo naveli i Koji ima godinu 1062. 2) Tekst Zanetti 400 koji predstavlja najpouzdaniji tekst Dan. dolove kronike i koji smo naveli zajedno s ostalim Dandolovim tekstovima koji se odnose na Dalmaciju. 3) Tekst tzv. Chronicon Marci. Taj kronifar ‘koji po viastitom Kazivanju piSe koncem XIII st. doista navodi god. 1050. w svojem tekstu, ali mu ne mozemo pokloniti mnogo povjerenia. Njegova je ‘kronika saguvana u jednom jedinom rukopisu iz XVI st.*, a kako predstavija uuglavnom prijevod kronike Martina da Canale-a, ona nema samostalne vti- Jednosti.s? Osim toga, posve je moguée da je prepisivag (da li samo prepisivat?) iz XVI st. ubacio u tekst godinu 1050. koju je smatrao tognijom od vijesti Martina da Canale vjerujuéi mnostvu kronigara iz XIV i XV st, koji su svi preuzeli podatak 0 1050. god. iz Dandola.5* Primjedba Ratkoga da najbolji rukopisi imaju 1050. god. nije tofna u tom obliku. On je kod toga yjerojatno mislio na mletacke kroniéare XIV i iduéih stoljeéa, ali su oni samo kompilatori starijih viesti i zato se na njima ne mode graditi nikakve zakljuéke. Istina je doduse da najbolji medu 5 H. Slmonsfeld, Kurze Venezianer Annales, Neves Archiv der Gesellschaft flr Altre deutsche Geschicheekunde I, 1876, 402, ‘6-Usp. MGH, SS XIV, 2 57 Angelo Zon, Osservazioni sulla cronaca del maestro Martino da Canale, Archivio storico italiano VIII, 1845, 255 kaze da Markova kronika nije drugo nego vn compendio fvvero un estratto iz Kronike Martina da Canale '8°0 kronitaru Marku v. Simongeld, Andreas Dandolo (tal. prijevad) 127 i d.; G. Cracco, Socita-e state nel medigeve veneziano, Firenze 1967, 344-346, 40 ___Wierodostojnost vijest| Andeije Dandola @ Dalmaciji w XI st 127 tim mladim kompilatorima imaju 1050. god., ali oni kod toga samo slijede Dandola i nemaju samostalne vrijednosti. Uostalom, veé je Lenel bio misljenja da je god. 1062. pouzdanija jer je donose najstariji kroniéari.!? Kad je Martino da Canale pisao negdje poslije 1267. god. svoju Chro- nique des Veneciens, on se veé nije zadovoljio suhoparnim podatkom iz An- nales venetici breves o mletatkom osvajanju Zadra u 1062. god. Inspiriran ofito opetovanim pokuSajima Mletana u XII i XIII st. da osvajanjem, prego- vorima i kompromisima uévrste svoju vlast nad Zadrom i upornim zadarskim otporom, da Canale tendenciozno prosiruje stariju vijest i javlja o navodnoj zadarskoj pobuni 1062. god. Tako je da Canale projicirao u XI st. teSku borbu Zadrana protiv mletatke dominacije kojoj je bio suvremenik. Izgleda da se fake iz, samog teksta Kronike da Canalea moze zakljutiti o tendencioznom proki- rivanju starije vijesti. Naime, Martino da Canale najprije izvjeStava nda su Mleéaniu vrijeme duzda Dominika Contarena osvojili Zadar; to je bilo u godini utjelovijenja nageg gospodina Isusa Krista 1062«, sto tako re¢i doslovce odgovara starijim Annales venetici breves, pa tek nakon toga nastavija da su Zadrani bili toliko drski, da su pobunili svoj grad protiv Mlecana i zato su ga u to doba Mletani zauzeli«. Ogito se radi o naknadnom nespretno prido- danom odlomku, koji bi zapravo morao stajati na poéetku vijesti: najprije se Zadrani bune, a onda ih Mle’ani pokoravaju. Vidi se da je Martino da Canale preuzeo stariju vijest i onda joj tendenciozno dodao polititko obrazlozenje © toboznjoj pobuni Zadrana, o Gemu njegov izvor, Annales venetici breves, jo8 nista ne zna, ali sto je trebalo posluyiti veé u XIII st. kao dokaz da su Zad- Tani odavna bili u vlasii Mletaka i da su se stalno bunili i bili stalno pokora- vani. U svojoj Kratkoj kronici koju je pisao prije nego Sto je postao duidem (prije 1343. god.), Dandolo preuzima vijesti Martina da Canale, ali ih dalje endenciozno prosiruje. Dandolo kaze: Huius temporibus (se. Dominici Con- tareno) ladrensis civitas, suasionibus perfidorum indueta, Venetis primitus rebelavit, quam armorum vi, predicio ducante, potenter cecuperaverunt.6 Dakle, Dandolo je smatrao da treba pojaéati izvje’taj starijeg kroniéara. Dandolo, prvi medu kroni¢arima poginje brojiti zadarske pobune i navodi pobunu pod Contarenom kao prvu po redu. Ali to je dakako manje vazan lumetak, Vaénije je ono ysuasionibus perfidorum induétac. Dakle, po Dandolu Zadrani se sami po sebi ne bi pobunili i odmetnuli_od Mletana, svojih za- Konitih gospodara, kad ne bi na to bili potaknuti. U vrijeme pisanja Kratke Kronike Dandolo se jo’ ne usuduje izrigito spomenuti Ugre kao uzrotnike mletackih nevolja sa Zadrom, jer mu to joS uvijek ne dozvoljavaju neke skru- pule, u prvom redu bez sumaje znanje 0 postojanju hrvatskog Kraljevstva sredinom XI st, znanje koje je postojalo sredinom XIV st. u Mlecima, o Gemu é2mo se neSto dale u ovom radu uyjeritiusporedbom Dandolove kronike s tz. Justinijanovom kronikom. Ali, ako mu veé neka rekli bismo »zanstvena« savjest ne dozvoljava da izritito podmetne Ugrima sve nevolje oko Zadra sredinom XI st., Dandolo dozvoljava sebi bar to da kod manje upucenog itaoca izazove dojam da su to Ugri. Naime, samo neSto malo dalje, priéajuéi 59 Lenel, Die Eotstehung... 97; Cet, Storia... 111; Pastorello... 211. © Mur? 362, 128 L. Margetié dogadaje pod Ordelafom Falijerom, Dandolo kate: Hoc tempore civitates Dalmaciac, suasionibus Ungarorum inducte, a Venetorum fidelitate se re- ‘moverunt.61 Citalac je upravo prisiljen da suasiones perfidorum iz sredine XI st. poveze sa suasiones Ungarorum iz posetka XII st. ‘U meduvremenu je udeni fra Paolino, kasniji biskup Pozzuolija, napisao medu ostalim, treéu redakeiju svoje syjetske povijesti, tzv. Historia Satyrica, koja je djelomiéno i objavijena pod nazivom Excerpta ex chronico Jordani, rologus in Satyricam gestarum rerum Regum atque Regnorum et summorum Pontificum historiam a mundi creation eusque ad Henricum VII Romanorum ‘Augustum.®? Objavijeni tekst je vrlo manjkav pa smo zato bili prisiljeni po-. sluZiti se originalnim tekstom, sto se nalazi u Vatikanskoj knjiznici pod ozna- kom Lat. 1960. Paolinova svjetska kronika, napisana negdje poslije 1334. god. posluzila je Dandolu kao temelj njegove Kronike jer je oko polovica Dandolova djela doslovno preuzeta od Paolina ili je bar tpotrebljena kao iavor njegovih vijesti u skraéenom ili donekle preradenom oblikuS3. Paolino 61 Mur, 364, © LA. Muratori, Aniquitates alicae Medit Acvi, TV, 1741, 9871034. 63 Keo primer uzmimo vijesti o ugarskom kralju Stepana. Muratori, Antigutates IV, {960 gputa kao nevanimljiv upravo ovaj tekst. Pastore bijeski sovog Muratorjeva dana Dando, 202, napominje 2a odgovarajuel Dandolov tekst: Paolino 221, 3, ¢, 23 1; il D. ‘rlassune_ Biljeska aije posve togna. Dandolo prije vega povezuje dva Paolinjeva podatka, Jedan fe cap. CCXX, part. VI, a drug iz cap. CCXXI, part II. Paolino CCXX, part. Vi ‘bjavijen je doduie u Murator, Antiquitates IV, 989, all se do tog izdanja dostatekko dolazi Kako s druge strane odlomak fz Paolino CCXXI, part. Ill do sada nije vopée objavjen, da Jemo paralelno Paolinjev Dandolov tekst, er smatramo da isu bez interes za razumijevanje Dandolova nacina vobrade« Paolinovit West Paolino, Hist. Sat. CCXX, VI, Vat de Atta et tandem multis nations subi- an 1960, 225 r Seats cogitaut renuncareseculo: et filo Hoo etiam tempore sanctus Ad- Henrico eque lerato et sancto comitere alters” primus ‘epicopus Pragensis gubernacula Teun, sed iuvens virgo cum Teuelante Domino “Panonam veniens, Sponsa virgin posten miracula coruscars Prema rem Vago cum mits ore pre et YVngariam et Bocmiam prediatam Proce Damdolo 1. 1X, cap. fy par. 45, Mur! sam (Mir, Ant. 1V, 959" pradiclam Pro-—223—4—Mur2” 202 Winciam) ingreditur et abi mattyio co- Per idem tempos, Stephanus pri Tonatur sus ret Ungarorum, qui Geuve. duc Puli suo in egno sucsserat,predicacione Paolino, Hist, Sat. CCXXI, I, Vor, anctt Adhalbeti pe Pragensis episcop Lat 1960, 223 r et suassione Gille sororis Henrci, quarn ‘Gens Vngarorum ydolatrie dedita ia coniugem sumpserat, fidem “Christi ccodem tempore ad fidem conuertitur pet elm suo populo devote suscept. Sanctus Gillam “sororem imperatoris que’ fesi _sulom Adhalbertus, predicata Boemia et Vagarorum nupta summa itstantiaad hoc Ungaria, Pruciam ingreditur, et bi mart- Taborauit. Rex vero in baptesimo Stepha- rio coronatur. Rex quogue, Jevcto Boar rug vocitur-eulus merita per Vogariam —‘Bulgarorum duce atque.Sclavorum, de miracula multa comendant. ‘Tempore els" thesauris-hedificavit argue dotavit Zeicha ‘ultimo duce Vngarorum sanctus ecclesiam sancte Marie de Alba et tandem Stephanus, natus ei, qui fuit I rex christ) multisnacionibus. subiugatis, cogitavit ‘anus (2) per reginam sororem Henrici tenunciare seculo, et fio Aymerico eque Imperatoris conuersus est et per sanctum — Iitrato. et sancto comitere gubernacula ‘Adhalbertim, Coius regis mitacula vita’ regni; sed iuvenis virgo, cum sponsa sua lus et merita in Vngatiam predicant Hic Virgie, postea miracullscoruseans, morte Sevicto” Hoan "duce Bulgarorum atgue __prevenius est. Deinde idem rex obit, culus Sclauorum de clus thesauris hedificaue rita per Ungariam miracola mult fiquedotauit ecclesiam sancte Marie compendant Vierodostojnost vijesti Andrije Dandola 0 Dalmacifi u XI st 129 javija u poglaviju CCXXI pod naslovom De imperio Conradi II et sibi Contemporancis 0 ugarskim zbivanjima sredinom XI st. ovo: Andreas rex YVngarie proper senectutem inungit filium Salomonem consenciente Bela fratre regis cum fills sus. Sed postea inter Salomonem et Ladizlaum et Zeicham. orta discordia Salomon tandem ex regno fugité*, Dandolu je ta vijest dosla kao naruéena kako bi mogao dogadaje oko Zadra stedinom XI st. prikazati na njegov tendenciozni i pomalo monotoni nadin: Dalmacija pripada zakonitoj vlasti Mleana, a u tome Mleéane stalno, nezakonito i neuspjeSno ometaju kontinentalni susjedi Dalmacije, u prom edu Ugri, Dandolo je dakako najprije morao rijeSiti kronotodki problem u veri s Paolinovom vijeSéu. Dandolo je ovako rezonirao:u poglaviju, u Kojem Paolino pige 0 Andriji i Salomonu nalazi se, medu ostalim, mnogo podataka ‘© papama Koji su prema tvrdenju samog Paolina bili suvremenici Andrije 1 Salomona. To su. Benedikt (1032-1045), Grgur (1045—1046), ‘Klement (1046-1047) i Lav (1049-1054). Dakle, zakljuvivao je Dandolo, Paolinova vijest 0 tome da je Andrija uzeo za suvladara svog sina Salomona — jer ju je Paolino spomenio kao prvu — morala se odnositi na vrijeme u podetku via- ‘danja pape Benedikta, dakle 1032. ili nesto kasnijeSS. T doista, ako bacimo pogled na slijed dogadaja u Dandolovoj kronici, opazit éemo da je on smjestio. vijest 0 suvladarstvu Salomona uz vijest o nastupu pape Benedikta. Kako je Andrija o€ito neko vrijeme morao viadati zajedno sa svojim sinom i kako {je nakon toga isto tako ofito Salomon morao kao nasljednik Andrijin vladati ¥ felativnom miru, to je Dandolo zakljusio da Salomonovo wznemiravanje dalmatinskih gradova, njegova svada ; Ladislavom i Gezom i teranje Salomona pripadaju vremenu pape Lava koji je u tom poglavlju zadnji spomenut. To je razlog zaSto su svi ti dogadaji smijesteni w Kronici nakon vijesti o nastupu ppape Lava, dakle nakon 1049. god.‘ Dakle, Dandolo je morao vijest iz ‘Annales venetici breves o mletatkom osvajanju Zadra prebaciti iz 1062. u vyrijeme izmedu 1049. i 1054., ako je Zelio da svoje povezivanie te vijesti s Paolinovim vijestima o Salomonu nekako kronoloski uskladiti. Ostaje pitanje zasto je Dandolo uzeo upravo sedmu godinu duida Contarena (1050.), a ne ‘osmu (1051.}, devetu (1052), desetu (1053. il jedanaestu (1054. Cini se da je Dandolo Helio da godinu pomakne unatrag to dalje od 1075. za koju ‘godinu je veé imao podataka o priznanju mletatke vlasti nad dalmatinskim gradovima, kako bi bar nekako ispunio za Mleéane neugodnu prazninu u vijestima 0 Dalmaciji izmedu 1018. i 1075. Kad je tako »sredio« kronologiju, Dandolo se bacio na svoj nama veé dobro poznati nagin na posao i kralju Salomonu, Kojeg je vjerujuci Paotinu ¥ svojim znanstvenim analizama, smjestio u stedinu XI st, podmetnuo ono ‘to je vee nagovijestio u svoj} Kratkoj kronici. Dok je joS u Kratkoj kronici Dandolo mogao samo da kaze da se Zadar odmetnuo od Mleéana »naveden 64 Vat. Lat. 1960, 223 v: 63 Dandolo je moeao na temeljy Paolinovih podataka i druktije Kombinirati, Nor. ‘0n je mogao uz obzir da poglavje u kojem se nalazi visto Andrii | Salomonu ims naziv ‘Be imperio Conrad I et suis contemporaneis pa kako je Konrad Ml viadao od 1027. do 1039 Imogao je zakhutti da se Salomonovo Wznemiravanje Dalmacije dogodilo negdje oko 1039. god, Iptk, iz mnogih se okolnos! vidi da Dandolo nije vierovao Paolinu w pogledu godina “Sladanja njemackih careva | da ga je u tome temeljito ispravijao te da je naprotiv poklonio ‘povjerenje Paolinovim podacima o papama I po njima stedio svoju kronologiu Mur, 243--246-=Mur? 210 130 1L. Margetie nagovaranjima perfidnih osobac, sada, u Kronici, on veé totno za da je ta petfidna liénost koja je nagovorila Zadrane da se pobune bio upravo ugarski Kralj Salomon. To je dakako posve izmisljena vijest, Sto je uotio vet Lene? Doduie vee je i Lucie tvedio da je vijestneistinita zbog Kronoloskih razloga®® ito se{ danas u znanosti ponavija®, ali mislimo da to nije dovolino reéi. Na- ime, ako se tvedi da je vjest nestinita, onda postoji mogusnost da se vjest shvati kao neistinita u tom obliku ida se pokuSs uskladitiu pogledu vremena i dogadaja i da se npr, pokuia dokazivatl da se radi doduSe 0 dogadajima iz 1062. ili 1050. ili 1044,, ali da u njemu nije sudjelovao kralj Salomon. Na- protiv, ako je rije8o izmitlienoj vijesti onda otpada svako kombinirane i svaki pokuSaj uskladivanja, pa izvjeStaj treba uzeti samo kao Dandolovu interpre faciju, a ne kao vijest Medutim, u Dandolovom izvjestaju o Salomonu i Contarenu ima jos jedan podatak na koji se za cudo nisu osvrnuli ni Simonsfeld ni Lenel ni Pas- torello Koji su bez sumaje do sada najtemelitiji analitiari Dandolove Kronike. Tako npr. Pastorello prt analiziizvora toga Dandolova izjetaja samo kaze da je Paolino izvor za unutratnje dogadaje u ugarskom kraljevstvu, a da su An- nales venetici breves izvor za osvajanje Zadra po Contarenu”, Za Salomonovo umemiravanje dalmatinskih gradova Pastorello samo kaze da je Dandolo bio >in cid tratto manifestamente in errore da Paolino« Sto nije totno ni u pogledu samog dogadaja, o kojemu Paolino dakako nista ne govori, a zapravo ni w pogledu godine, koja je, kao sto smo upravo vidjel,iskijuéivo plod Dandolove analize i shva¢anja Paolinovih podataka, a ne Paolinova izrititog podatka _Ni starji kronitari ni isprave ni bilo koji drugi izvori ne govore nista 0 nnekoj izjavi viernosti dalmatinskih gradova sredinom XI st. Nema suminje da {ei to Dandolov dodatak i danemamo nikakvarazloga da rag to} vijesttrazimo unekim navodno pouzdanim starijim izvorima. Naprotiv, sve ukazuje na to da Je Dandolo izmislio ovu vijest kao i vijest 0 neSto ranijim Andrijinim »uzne- ‘iravanjimac dalmatinskih gradova u priliéno providaom cil Zaito je Dandalo irmislia ave »vijestie? Dandolo je ofito s velikim nezadovoljstvom morao ustanoviti kako o srednjodalmatinskim gradovima, u prvom redu Splitu i Trogiru nema od 1018. do 1075. god. a ma bak nikakve vijesti Koja bi potvrdivala makar kakvo mle- tatko prisustvo i vlast. Dandolo je doduse za 1018. god. znao titatelju dosta veto nagovijestti da su ti gradovi obecali yjernost mietatkom duzdu. Ali hakon toga dolazi praznina do 1075. godine. Zato se Dandolo odlutio na dodavanje izmisienih vijesti o tim gradovima, ali je kod toga bio prilitno optezan i hotimi¢nom nejasnoéom svojih vijesti nastojao prikriti nedostatak {zvora. Zato Dandolo kaze da je kralj Andrija uzemiravao Dalmatince i neke (}) prinudio na predaju, ai da su neki (1) od Dalmatinaca veé 1050. god. izjavili uobigajenu vjernost. Da se radi o izmisljenim vijestima vidi se ne samo ‘po namjemo nejasnom natinu izraZavanja, nego i po posve jasnoj endencioz- host tih vijesti: ugarski kralj nezakonito nastée na dalmatinske gradove pa ©7 Lenel, Die Entstehung .-. 98 8 Lucie, De rego... 82 © Pactorello, Mur? 211 78 Pastorello, na istom miestu. Usp. 1 Mur 653. _Vieredostojnost vijest Andrije Dandola © Dalmacii u XI st. 131 su oni prinudeni pogaziti svoju zakletvu vjernost, ali — tim se pojavi mletatka ‘vojna snaga, oni odmah ponovno trae zastitu od svog velikog za8titnika. Ipak, Dandotov nagin izra%avanja, Koji je svjesno nejasan, zaveo je mletaéke kronigare. Tako je u inteligentno napisanoj tzv. Justinijanovoj kronici koja se temelji na podacima kronike iz XIV st., koja je dobrim dijelom napisana prema Dandolovoj Kronici7! Dandolov izvje8taj 0 napadajima ugarskog kralja Salomona ispravljen upravo u onim elementima koji danainje znanstvenike najyiSe smetaju, naime w spominjanju Salomona i u Sutnji o hhrvatskim viadarima. Justinijanova kronika ovako popravija Dandola: Eodem tempore, anno domini ML, civitas Iadre a Croatinis et Hungaris, molestata que dui hucusque fidelitatem servaverat, communi Veneciarum prima vice rebelis effecta est, regi Chroacie se submittens itd. ‘Tako je veé suvremenik Dandotov ispravio neke njegove gre’ke, izbacio Salomona, ubacio Hrvate, naveo da se Zadar pokorio Hrvatsko), ane Ugarskoj, a ipak, na Zalost, ni to nije nikakva »vijest« veé samo vkritigko« i nznanstve- no« popravijanje nekih ofitih Dandolovih pogreSaka. Medutim, kronigar nije ni htio ni mogao shvatiti da je cijela Dandotova vijest izmisljotina. Usput je dakako kronigar Zelio proslaviti svoju obitelj — slitno uostalom kao i Dandolo ~ pa je u katalog zadarskih kneZeva upisao: Dominus Ursius Tusti niano in 1049, Dominus Marcus Contareno in 1050."2 »Vijesti« koje su na taj nagin uSle u miletagku historiografiju dobile su nakon nckog vremena petat uvjerliivosti pa su i one posluzile za daljnje kombinacije, Tako je kronigar Pietro Dolfin (umro 1505. god.) shvatio Dandolove vijest da su se pod Andrijom neki Dalmetinc! odmetnuli od Mleéana kao da je Dandolo mislio na Zadrane, pa je zbog toga »popravio« Dandolovu po nj govu misljenju nepreciznu tvrdnju da se Zadar prvi put pobunio tek 1050. god. Zato Pietro Dolfin javlja: In lo tempo di questo doxe (tj. Dominik Flavijan) ia citta di Zara primamente rebello la cittd di Venetia et per lo successor de questo doxe ¢ per li Venitiani fo recuperada. Ali, za Pietra Dolfina se barem ‘move redi da je shvatio da je postojala samo jedna pobuna Zadrana oko 1032. god. i samo jedna mletatka intervencija, tj. ona za Domenika Contarinij 1050. god. Vet neito kasnije, pogetkom XVI st., Marin Sanudo pifuéi svoje Le vite dei dogi uzima u obzir Dandolovu, Justinijanovu i Dolfinovu kroniku i stvara nove »vijesti« bogatije pojedinostima. Najprije za vrijeme izmedu 1032. i 1040, Marin Sanudo kaze: In questo tempo la citi di Zara rebelld la prima volta a Venetiani e si sottomesse al re di Corvazia. F inteso questo il doxe fe far una grande armata di nave e galie c il doxe anda in persona a la recuperation di dita cita e zonto li fo dato tante batagle che rehaveno quella; fet perché i se réseno, li perdondno li errori comessi. Za 1050. god. Marin Sanudo je takoder prepun vijesti_ izvore kojih lako prepoznajemo: 1050: In questo tempo Salamon re di Hongaria vene con exercito a scorsizar in Dalmatia et prese la nostra cita di Zara (...) et nel septimo anno dil suo ducado 11 Venetiarum Historia vulgo Petro lustin’ano Tustniani filio adiudicata. (Dalje Chronicon lustinian’). Monument stril pabblicati dalla Deputazione i Storia atria per fa Venezia, N.S. 18, a cura di R, Cee F, Bennaro, Venezia 1968, 72 Usp. Marin Sanudo, Le vite dei dogi, Muratori?, ed. Monticolo, Cit di Castello 1900, 152, L. Mareetié i doxe andd con armata a Zara et quella ricuperoe et resse rector a Zara ‘vero conte in Iuogo di Orsso Zustignam che fu discazzato, Marco Contari- ni? itd, Monticolo’ a po njemu i Si8ié7S, smatrao je da se obje Sanudove Vijesti o Zadru, tj, ona iz 1032-1040, i ona iz 1050, odnose zapravo na jedan dogadaj Koji se zbio pod kraljem Salomonom i duzZdom Contarenom u 1050. To nije tako. Dogadaji oko Zadra Sto ih Sanudo stavlja negdje izmedu 1032. i 1040. odnose na izmisljenu vijest Andrije Dandola o nekim Dalma- tincima koji su se pod kraljem Andrijom odmetnuli od Mletaka, za koju je Pietro Dolfin dr¥ao da se odnosi na Zadrane.76 Ukratko, analiza je pokazala da su mletatki kronitari »mrSavu« izvornu vijest 0 zauzeéu Zadra po duidu Contarniju w 1062. god. djelomiéno izmijenili Tznatno prosirili i nadogradili izmislienim tendencioznim vijestima tako da je uu konatno} redakeiji Matin Sanuda ta jedna jedina vijest dobila ovaj oblik: najprie se 1032. god. Zadar odmetnuo od Mieéana i podvrgao se hrvatskom kcralju pa ga je na to dud s velikom mornaricom osvojio nakon mnogih bitaka, ali je Zadranima oprostio njihova greske, a kasnie, 1050. god. kralj Sclomon je osvojio Zadar pa je duéd Contareno vojniéki ponovno zadobio taj grad i ‘mjesto kneza Justinijana postavio za kneza Marka Contarinija. Sve su te Vijesti izmisjene i ne mogu se upotrijebiti za otkrivanje povijesne istine 0 Zadru i Dalmaciji sredinom XI st. Ali ne samo to, nego je izmisljen i opéi smisao.dogadaja, jer prema tendencioznom prikazu mictagkin kronigara 7 JoS jedan primer kako je Marin Sanudo shvaao tekstove mletatkih kronitara koje je upotrebljavac pul svoje Le vite del dog, Paolino Je 2a ugarskog kralja Gezu napisao ‘ovo: Tempore Zeche regis Vngare priusipse qui fiem religuit postea redil. Hic constituit ‘Omnia fora fier sabbato et byzanta currere est (Vat. Lat. 1960, c. 224 v.). Od Paolina vijest Je preurco Dandolo te ju jo ubacio u doba vladanja duzda Dominika Contarena (Mut. 24d~ Mur? 211), 2 od Dandola drugi kasajimletaeki kroniari, Pietro Dolfin, kronia su- ‘yremen Marinu Sanudu, koje je Sanudo Koristio u prilitnoj meri takoder je preuzeo ists ‘est, all w ovoj formis Costul ordind tut mescai farsi elsabbatoe fece correr | bixant (Me Samudo, Le vite det dogi, 182), Sando je to prositae fu svojim Le vite det dogi dao avt ‘ijest: Sotto questo doxe fu terminato che il mereato in Venienia si facese il zorno di sabato ft che una mioneta chiamata Bizanto di... si daveste spender (M. Sanudo, Le vite dei ‘dogi, 152), Dakle, Paolinove vijest odredenim trgovackimm | financljskim mjerama ugars- og krale Geze Sanudo je pretvori u vijest 0 odredbama mietackog duzda, koje bi imale snagu u Mlecima. 7% Marin Sanudo, ed. Monticlo..., 152. 15 Si8ic je za Gudo poscbno prikazaa Dandolov podatak © napadaju kralja Andcile pod god. 1027. kao navalu kralia Stjepana I (Poviest- 484), posebno Sanudijev podatak pod. 1032-040) 0 prvo} pobuni Zadrana protiv Miciaka i njihovu podvrgavaayu hivat- skom kralja (Povilest._ 488) 1 dakako posebno vojnu Coatarinjevu kojustavia u 1050, fod. (Poviiest. 196). Sie nije primijeto da je Sanudo po uzoru na Dandola prikazao amo dva dogadaj, pa je nepottebnim kombiniranjem obaju keoniéara stvorio tri dogadsia Sto se pak tige Barade, on je akoder povjerovao Sanudu, alt ju je kronolotki »popraviow | prebacio pilgno samevoljao u 1024. god. uz obrazlozenje da jé Zadar 1032. do 1040. bio pod Bizantom. Zacuduje da je Barada tako lako poyjerovao Sanudovo} vjest 76 Ostae dakako pitane 2a8to su kasniji kronicari prebacili Dandolovu vies iz doba ‘dudda Petra Centranika u daba du2da Dominika Flavijana. Kako se po Dandolu Andrijin, lupad u Dalmaciju dogodio pod kraj vlade duzda Petra Centranika (po Dandolu 10271031), ‘aaika {nije bas tako velika, Kako je po madim mletackim kronitarima Petar Centranicus bio duzd samo do 1030. god., je aemoguse da su dotli do uvjerenja da se Andrijin uped ‘je zbio 2a toga dubda, pa su dogada) tcl pocetak vlastiprvog iudeg zakonitog du {§. Dominika Flavijana (1032 1042/3), moda zato sto 1031. god. zapravo ime bilo redovno ieabranog duida zbog poznatin nemira u vezi s Otonom Orscolom, Uostalom, prilikom tiklanjania Otona Orseola 1031. god. lava ulogu je vee imao uprave Dominik Flavjan, eee, ne ____Wierodostojnost vijest! Andie Dandola o Dalmaciji u XI st. 133, Zadar je sredinom XIst. bio pod mletaékom vlakéu koja je uspiesno odolijevala ‘neprestanim nezakonitim ugarskim pokusajima da se dovepaju tog grada — i dakako cijele Dalmacije. Ta navodna borba Mletana s Uprima oko posjeda Zadra sredinom XI st. ne odgovara ni u pojedinostima ni u cjeini ni priblizno povijesnoj istini. Zato valja sada pokuSati odgovoriti na pitanje, kakvo je stvarno znatenje imalo mletacko osvajanje Zadra 1062. god. Reformirano papinstvo u to je doba u punoj ekspanzijii to u prvom redu 1u smjeru zapadnih bizantskih posjeda na koje je papinstvo Zeljelo prosiriti svoj ‘utjecaj i svoju crkvenu hijerarhiju. Osobito energi¢no nastupa papa Nikola II (10581061) u éije vrijeme Hildebrand, kasniji Grgur VIL, vee igra vrlo vaznu uulogu. Papa 1059. god. prima u vazalni odnos normanske vojvode u Juznoj Ttaliji, i to Richarda kao kneza Kapue, a Roberta Guiscarda kao vojvodu “Apulije i Kalabrije, kao i Sicilie nakon Sto je osvoji te im istodobno dodjeljuje spomenute zemlje kao leno rimske erkve. Papa Nikola obratio je punu paznju takoder jo8 jednom podrugju pod vrhovnistvom Bizanta, naime Dalmacij. Tamo se negdje u oZujku 1060, odrza0 erkveni sinod pod papinim legatom Majnardom na kojem su doneseni zakljuéci o sprovodenju reforme u smislu odluka Lateranskogs sinoda od 1059. god.7? Nema sumnje da je boravak papinog legata u Hrvatskoj imao u ovako odsudnim trenucima snane ekspan- Zije reformnog papinstva u velikoj meri polititki znagaj i da je papa trazio i'w nasim krajevima saveznike za uklanjanje bizantske polititke i erkvene prevlasti, U ozbir je dakako dolazio hrvatski kralj koji je objeruéke dotekao ponudu za saveznistvom jer mu se pruvila prilika da uz pomoé pape kao snainog medunarodnog faktora prosiri svoju vlast i nad Dalmacijom. Nije sluéajno da se u ispravi o esnivanju samostana sv. Petra na Rabu posetkom 1060. god. iu ispravi iz veljaée 1060. god. o privilegijama samostanu sv. Ivana u Biogradu Kresimir naziva rex Croatiae et Dalmatiac odnosno rex Chroatorum ct Dalmatiarum. Isprave su tek kasniji sastavei, Sto se vidi po raznim greskama uu pogledu kronologije, ali nema sumnje da su sastavljene na osnovi pouzdanih viiesti Kojima je sastavljaé raspolagao. Vrlo je vjerojatno da se KreSimir poéeo nazivati kraljem Hrvata i Dalmatinaca nakon sto je papin legat pristao na ekspanziju Hrvatske prema bizantskoj Dalmaciji. Papino makar 1 pre’utno priznanje Kresimirovih aspiracija prema Dalmaciji imalo je s obzirom na vthovni medunarodno-pravni autoritet Sto ga je papa udivao od XI do XIII St. bar onoliko legalne podloge koliko i papino dodjeljivanje Juéne Mtalije w Teno normanskim vojvodama. S tim je u vezi i borba Kresimira i njegova brata Gojslava 0 kojoj sazna- jemo iz Koréulanskog kodeksa. KreSimir ubija svojeg brata, a papin legat ‘Majnard dolazi ponovno u Dalmaciju 1061. god., sudi Kresimiru i oslobada ga. U borbi KreSimira i Gojslava ne smijemo gledati puku borbu za viast dvoje rade veé odraz sukoba svjetskin razmjera izmedu agresivnog papinstva i Bizanta u defenzivi, KreSimir je otito saveznik pape pa toboznji sudski pos- tupak koji se vodi protiv Kresimira nije u biti drugo nego papinska legalizacija Kresimirove vlasti. Favanredno su znatajne rijeti Koréulanskog kodeksa po Kojima je Kresimir nakon postupka reconciliatus sa erkvom te iterum adeptus 77 0 onome So siedi pisali smo podrobnifeu radu Odnosi Petra Kretimira i pape prema Koréslanskom kodeksu, u objavijvanju u Vjesniku za atheotogij i history dalma- insku. Zato smo u feksta dali samo fezultate tog rada uz najnuznija objaajeni. 134 L. Mareetié st principatus illus terre a parte sancti Petr. Za kralja kao posveéenu osobu. u smislu scednjovjekovnih pojmova smisao je rijeti reconciliatus mnogo dublji nego Sto na prvi pogled izaleda, jer kralj Koji je reconciliatus moze ponovno visit svoje Kraljevske funkcije, on je noti8éene od zlotina i nponovno ospo- sobljen« za svoj poziv, sliéno kao Sto se i erkve u Kojima se desio neki zlotin putem rekoncilijacje ponovno osposobljavaju za bozju sluzbu. Jos vazniji je izvjestaj Koréulanskog kodeksa da je KreSimir ponovno stekao viast a parte saneti Petri, To je takoreci doslovce isti natin izraZavanja koji nalazimo pismu Sto ga je Grgur VII uputio 1073, prema kojem je papa Aleksandar IL sklopio ugovor s nckim francuskim velikaSima 0 ponovaom osvajanju Spa- njolske. Po tom ugovoru osvojene zemlje primit ée ti velikaSi kao vazali ex parte sancti Petri. To s druge strane ipak ne mora da znadi da je Kresimir postao naprosto papin vazal, ali u to pitanje ne mozemo ovdje da ulazimo Jer bi nas to predaleko odvelo od osnovne teme Dakle, Kresimir je postao u najmanju ruku papin saveznik, a cil je swveza otito bio Krekimirovo osvajane Dalmacije koje je on uostalom poive jasno nagovijestio svojom novom titulom rex Croatorum et Dalmatiarum. Dakako, da je KreSimir odmah nakon sto je sredio unutraénju situaciju u zemljiuspjes- no dovréenim dinasti¢kim borbama i nakon sto je koncem 1061. putem papina Jegata uévrstio svoju medunarodnu poziciju krenuo na osvajanje Dalmacije. Analiza vijesti o djelovanju sveéenika Ulfa koju smo na drugom mjestu spro- veli pokazala je da je KreSimir negdje podetkom 1062. god. osvojio otok Krk. Dakako da ne mode biti sumnje da je KreSimir pokusao pridobiti prizanje svoje vast i nad dalmatinskim gradovima, u prvom redu i Zadrom premda ne izgleda vjerojatnim da ga je pokuSao osvajiti vojnom silom djelomitno i zato Sto je bio zaposlen osvajanjem Krka."® Zato izgleda mnogo vjerojatnijim da se Kretimi zadovolio formalnim priznanjem njegove vlast sa strane Zad- 1a, ali je i to moralo biti shvaéeno sa strane Bizanta kao ugrozavanje njegova yrhovniitva u Dalmaciji. Bizant je bio svjestan Ginjenice da ée Zadar koji priznaje hrvatsku propapinsku i antibizantsku viast uskoro povuéi za sobom. 1 ostale dalmatinske gradove i zato je naprosto morao intervenirati. Kako pak 5 druge strane Bizant nije imao u to doba moguénosti da sam vojniGki tervenira, to mu nije preostalo drugo nego da se posluti svojim starim opro- banim sredstvom na Jadranu, tj. da unajmi mletatkog duZda da za ratun Bizanta ponovno uspostavi bizantsku viast nad Zadrom, I zato mletaéki kkronitar javlja za 1062, god. suhoparno, ali istinito da duéd Contareno iuit Taderam cum exercitum et cepit eam. Da je to doista bila najaminiéka ekspe- dicija, a ne samostalno mletatko osvajanje, vidi sei po tome Sto ni nakon 1062. god. ne nalazimo ni najmanjeg traga mletatkom prisustvu ni u Zadru niu ‘drugim dalmatinskim gradovima, a nemoguce je zamisliti da dud nakon osvajanja Zadra za viasttiragun ne bi na neki natin pokusao utvrditi prisustvo Milciaka, npr. obe¢anjem tributa ili postavijanjem mletagkih magistrata, Upravo obratno, bizantsko se prisustvo moze pratiti u Zadru sve do 1067. gs 78 0 onome sto sled psa smo podeobnie u radu Politisko dslovane sytenika Ufa teadesetin godina XI st. na KrkU, pribvaceno 2a objavivanje w Krckom zborniku Zato Suu tekst dant samo rezlta muna 9 CD 1, 102, 106, Vjerodostoinest viesti Andrje Dandola © Delmacji w XI st 135 V DANDOLOVE VIJESTI © DALMACII ZA GOD. 1075. Pod naslovom Egressio ducis et victoria contra Normanos*® Dandolo iyjeStava: In quo tempore Normani Dalmatinorum fines invadunt et destruunt; ddux itaque egressus eos abire coesit et ab incolis solitam fidelitatem cum pro- missione non aducendi Normanos in Dalmaciam suscepit.!! Dakle, Dandolo izyjestava da su u doba pape Grgura VII (1073—1085) Normani napali Dalmaciju i w njoj razarali te da ih je duzd vojnom silom prinudio na uzmak i primio od dalmatinskih gradova vsolitam fidelitatem« ‘ obeéanje da neée u Dalmaciju dovoditi Normane. Dandolo tu vijest ubacuje u svoju Kroniku nakon opisivanja koncila odréanog u Rimu 1075, a sastavio ju je prema ispravi koja je saguvana u Codex Trevisanus®? koja je datirana 5 1075. i po kojoj se pred splitskim nadbiskupom, te ninskim i biogradskim biskupom i duddovim pisarom negdje u nasim krajevima (Dalmatie et Croati¢) predstavnici Splita, Trogira, Zadra i Biograda obvezuju Dominico Siluio, duci Venetie et Dalmacie ac imperiali protoprohedro ac seniori nostro da ne¢e uubuduée dovoditi Normane ili druge »strance« u Dalmaciju. Dandolo ni ovdje nije nikakav samostalni izvor veé samo interpretira dogadaje iz. 1075. ‘god. na temelju isprave koja je inama poznata a s tom seinterpretacijom moze mmo sloditi ii ne. Iz isprave se doista moze zakliutiti da je du2d s mornaricom dofao u Dalmaciju kao i da je duZdova intervencija uslijedila nakon Sto su Normani dovedeni u Dalmaciju na poziv dalmatinskih gradova. Medutim, iz isprave se ne bi moglo zakljutiti da su se Normani povukli zbog pojave mletatke mornarice pa Dandolove rijeti da duzd cos abire coegit moramo pripisati opreznoj Zelji Dandola da uveliéa mletaéku ulogu, opreznoj zato Sto se Dandolo nije usudio pisatio blistavim pobjedama nad Normanima, kad je vyeé samo neito kasnije, po izyjeitaju samoga Dandola, duzd dotivio tezak poraz od Roberta Guiscarda. A posve je samovoljna Dandolova tvrdnja da su ‘Normani rusilagki pljaékali po Dalmaciji U nanosti se u Dandolove podatke uglavnom ne sumnja jer ih navodno potvrduje ne samo navedena isprava, nego i isprava od studena 1074. pisana ea tempestate qua comes Amicus regem Croatiae coepit83, kao i vijesti 0 prvom udu sv. Kristofora o pojavi Varaga pod zidinama Raba.** Mi smo na drugom. rmjestu8> pokusali dokazati da je pisac legende o sv. Kristoforu, rapski biskup Juraj, u napadatima prvog éuda sv. Kristofora vidio Usre, a ne Normane. Naime, prema saguvanim rukopisima pred Rab je dosla ingens Unragorum gens, pa éak kad bi se i prihvatila korektura Ratkoga u Uaragorum gens, opet se ne bi moglo tvrditi da se radi o judnotalijanskim Normanima jer njih nije nikada nitko nazivao Varjazima. Osim toga, vijest ni kronolotki ne pr pada u 1074, god. jer pisac legende kate da se drugo éudo sv. Kri8tofora do- 80 Usp. Mur? 191 Mt Mur 248 Mur? 215, CDI ITs, 8 CD 1136, 1% C, Farlt, lyricum sacrum V, Venezia 1775, 243—244; Racki, Documenta... 4455457; G, Praga, La traslazione di 8. Niccolo ei primordi delle guerre normanne in Adria~ tico, Archivio storico per la Dalmazia god. VI, vol, XI, 1931, 6—8. 15 L. Margerlé, O napadacima $2 prvog Cuda legende 0 sv. Kritoforu, Jadranski zhomnik X'1978 u objaviivanjo, oa Koji upucujemo u pogledu podrobaost | dokazivanja. 136 godilo za biskupa Pavia Vuka (Paulus Lupus), a taj da je quartus a predecessore jam dicto, fj. of biskupa Domane za kojeg se dogodilo prvo tudo. Kako je Paulus Lupus bio rapski biskupom 1106. do 1118. god., etvrt rapski biskup tunatrag visio je svoju duznost prije 1074, ako prihvatime tumatenje Prage © znagenju iztaza quartus a predecessore, naime da su izmedu Domana i Lupusa bila tri biskupa, odnosno da je bio biskupom poslje 1075. god., ako Pribvatimo stajaliste Farlatija da su nakon Domane na rapskoj biskupsko} stolici bila samo dva biskupa do Lupusa. Ako je to tako, onda legendu 0 sv Keitoforu treba iskljutiti tz popisa izvora koji govore o Normanima Ispravnom objasnjenju dogadajau vezi s mletaékom intervencijom 1075. god. mozemo se pribliiti tek analizom okolnost wu kojima je ta intervencij sprovedena, ‘Osnovna zmaéajka tog razdobliajeste da je Bizant nakon strasnog poraza kod Manzikerta 1071. god. i gubitka Barija iste godine prestao biti pod espo- sobnim carem Mihajiom VII (10711078) prvorazredna velesila. Situacija u Kojo) se nalazio Bizont u to doba najbole predotavaju avanture normanskon viteza Ursellus de Ballione, koji je bio w bizantskoj sluZbiisudjelovao u bict kod Manzikerta.® Ursel je na éelu bizantskih trupa krenuo 1073. god. protiv Seldzuka, ali umjesto da ratuje protiv njih,pliadkao je po Malo} Azijii bizan ske iselddutke podanike. Mikajlo VII bio je pisilen tnajmiti seldzuckog vojs- kovodu Artuka da ga sviada, ali se Ursel plativii Artuku otkupninu povezao s dirugim seld2uckim vojskovodom Tutakom pa ga je tek mladi bizantski vojske- Yoda, buduéi car Aleksije Komnen jedva nekako pobijedio i zarobio.*? Dakako da je w takvoj situaciji Bizant bio posve nesposoban za bilo kakva intervenciju u Dalmaci apa Grgur VIL veé se u to doba posvadio sa svojim nekadainjim iti éenikom Robertom Guiscardom, prokleo ga 1074. i ponovno 1075. god. i posve nerealno maitao 0 borbi protiv neviemika i spasavanju Konsiantino- pola od Turaka. Niegove zamisl bile su dakako pusta tlapnja jer nije bio u stanju da organizira bilo kakvu navalu na susjednog Roberta, Gulscarda Samo kan plod njegove wlarene maite mogu se uzsti njegovo pismo od 2 veliaée 1074. god. upuceno Viljemu Burgundskom u kojem sanja tome da ce nakon pobjede nad Normanima preci u Konstantinopol i pomoéi mu, zatim pismo iz prosinca 1074. Henriku IV u kojem izvjestava da ima u pripremi 50.000 vojnika Koji ée krenuti pod njegovim vodstvom prema Konstantino- ppolu (D8 kao i njegovo u naioj znanost vrlo dobro poznato pismo iz sijecnja 1075. god. upuceno danskom kralju kojim nudi jednom od njegovih sinova vlast nad nekom obliZnjom zemljom u kojoj sada vladaju »prostacki i kukavni +heretici«.89 Unatoé tome papinstvo pod Grgurom VII bilo je realna snaga $ kojom je trebalo raéunati 2 raznih okolnosti moze se zakijutti da je w medu ‘emenui od pape otpao joS jedan saveznik. Mislimo na Kreéimira IV, uz ko- 6 Ursellus de Ballione, kako ga naziva Gauftedus Malatesta, De rebus gests Roget omits, w Z. 4. Murari, Rerum Halicarum Scriptores, auova edizione Bologna 1928, cap. XXXIli, st. 43 odnosno "Poveéhing, kako ga nazivaanonimn! nastalja Skilce, v. Georgits CCedrenus Ioannis Scyitzae ope ab I. Bekkera suppletus et ermendatus Il, Bonne 1839, 691 87 VIL. Brehier, Vie et mort de Byzance, Pars 19692, 233234 88 L, Heinemann, Geschichte der Normanaen in Unteritalien und Sizlien, I, Leipzig 1894 (Neudruck Aalen 1969) 275; D. Gruber, Nekoja pitanja iz stare hrvatske povijest, 9 0 danskom Kandidatu a hrvatski prijestol, VZA XK, 1918, 233. 9 Sie, Povijest.. 543. 137 jeg se kao ban bez sumnje protiv njegove volie% veé od god. 1070. pojavliuje roreformski nastrojeni Zvonimir. Dakako, da je papa krajaje energiéno nastojao da se na hrvatsko prijestolje popne osoba njegova povjerenja i da je upotrijebio ne samo diplomatsku vjestinu svog vjernog suradnika, Girarda, koji je oko 1064. god. postao sipontskim nadbiskupom i bio Zarkim pobor- nikom reformes!, nego i hrabrost i vojno umijeée normanskog velika’a Amika koji je bio inage u trajnom sukobu s papinim neprijateljem Robertom Guis- cardom. Redoslijed dogadaja je doista uvjerliv: 20. III 1074. god. papin legat Girard nalazi se u Dubroyniku 1074. god. grof Amico hvata hrvatskog Kralja XI 1074. god. papin legat je w Splitu X 1075. god. kralj Dmitar Zvonimir daje vazalnu prisegu Grguru VIL_ pred papinim legatom Si8i je dobro primijetio da je papin legat Girard bio sipontski nadbiskup dakle susjed grofa Amika®, sto u neku ruku govori u prilog povezanosti jomatske i vojne akcije. Osim toga, sinbronizacija ovih akcija je takoder ofita: papin legat nalazi se u Dalmaciji veé potetkom 1074, god. pa tim Amico uspjeva sa svojom akcijom, on dolazi u Split i nastoji moralnim autoritetom crkve uéiniti promjenu na hrvatskom prijestolju bezbolnijom jer je ofito da Je Girard iz Splita mogao lako voditi diplomatsku akciju u Hrvatskoj. Iz uvod- nih rijeti isprave iz studena 1074, moze se takoder ponesto zakljutiti. Tamo se-kazo medu ostalim da je ona sastavijena ea tempestate, qua comes Amicus regem Croatiae cepit. Kako je rij 0 ispravi papina legata, razumljivo je da se 1u njoj ne spominje bizantske careve. $ druge strane, nije beznaéajna ni okol- nost da papin legat naziva zarobljenoga kralja samo kao rex Croatiae, a ne i kao rex Dalmatiae et Croatiae. Najjednostavnije i najuyjerljivije obraziozenje za takvu titulu Gini nam se u tome sto je Kredimir dotao u sukob s papom pa ‘mu ovaj nije htio vi8e priznati onu titulu koju je Kretimir nosio uz izigitu ili bar preSutnu suglasnost pape i Koja mu je osiguravala medunarodno pravno primanje viasti nad dalmatinskim gradovima, dakle legalizirala svaie Kre- Simirovu akeiju kojom bi on pokusao do¢i do viasti u bilo Kojem od tib gra- dova, Oduzimanjem titule rex Dalmatiae papa povlati svoje priznanje i daje jasno na znanje da se odlugio optirati za drugog kandidata, koji ée mu biti vjerniji. Uostalom, vet iduée godine Zvonimir se uz papinu’suglasnost kruni kao rex Chroatiae et Dalmatiae odnosno Chroatorum et Dalmatinorum. Svakako je posve nevjerojatno da bi Amico osvojio dalmatinske gra- dove kako to Sisié pike, jer je Amico ipak bio razmjerno manje znatajan vvazal Roberta Guiscarda te je godinu dana ranije, tj, 1073, &ak definitive ingubio svoje sjediste, grad Giovinazzo.54 Negdje u doba pohoda u Dalmaciju ‘Amico se javja iz. malog mjesta Terlizzo, koje éak nije bilo na morskoj obali kao Giovinazzo, nego udaljeno od nje oko 15 km. pa motemo $ pravom, una- 90 N. Klaié, Povijest... 380 91M, Fuian, La ctta di Siponto nei secoli XI e XII, Nuova rivista strica L, 1966, % Sie, Poviest... $50; usp. i Pertusi, Venezia © Bisamzio... 131 99 Suid, Povijest ... 551 94 Heinemann, Geschichte... 255. 138 Manges tot Babudriju?, sumnjati u njegovu osobitu pomorsku snagu. Bas obratno, iz iti se isprave od 8. veljaée 1075. god, koiom dalimatinski gradovi prizaju mieta&kog duéda za seniora vidi da su dalmatinski gradovt stavili Amiku na raspolaganie svoje brodove. Naime, gradovi se obavezuju da nece dovoditi (Gadducere) Normane, st je ipak nesto drugo od pojma pozivati i ukljutuje u sebi transportne usluge. Dakle, iz naprijed navedenih okolnostproizia da je grof Amiko unajmijen od pape da uz pomoé dalmatinskih gradova izvtai taéno definirani najamnicki posto, gj da uhvati hrvatskog kralja.% Amiko je so} posao uspicino obavio i odmah se vratio w Terizzi. Naime, on je 5. rujna 1074. god. izdao u tom gradu ispravu, iz koje se vidi da se ne osjeéa vazalom Roberta Guiscarda (ego Amicus, gratia Det inclito comes) i pokonio ckrvi sv. Mihajla Athandela omnes rebus stables, quantascumque fuit perti- nentes de Xisto nostrum hominem.®? Dakako da je Sitava akelja morala biti sprovedena uz punu suglasnosti potporu KreSimirova suparnika na hrvatskom Prijestolju, Zvonimica, kei je vee tada bio vise godina banom, dakle uz kralja najuglednijom osobom, jer ne samo da se akcija na hrvatskom tly protiv hrvat- skog kralja mogla uspjeSno provestiu djlo samo uz uvjet da ima netju snaznu podrsku u samoj zemlj, nego je upravo Zvonimir od te akeje Konagno imao 1 najvise koristi i postao kraljem Hrvatske i Dalmacije. Tome treba dodati jo3 iizvanredno povoljnu situacijuw 1074 god. za samoga Zvonimira jr je upravo potetkom te godine Zvonimirov Surjak Geza pobijedio svog protivaika kralia Salomona koj je uostalom bio njematka kreatura i pion Henrika IV. Uosta- Jom, Zvonimir je veé i ne8to ranije, negdje izmedu 1064. i 1071, dobio znaéajnu vojnigku pomoé od svojih ugarskin :aveznika prilikom rjeSavanja_ sv. teritorijalnih problema u Hrvatskoj pa se je mogao ponovno nadati u sliénu pomoé.9* U takvoj konstelacji snaga dobiva mlctatka intervencija u Dalmaciji potetkom 1075. posebno zaéenje. Mleta&ki dud sigurno ne navodi bez raz- foga svoju titulu carskog protoproedra, Ona je trebala dati petat legitimnosti njegovo} intevenej jet jo8 uijek nije sijelo biti sumje da Dalmacia pripada bar teoretski pod bizantsko vrhovnistvo. Ali ne smijemo se zavaravati. Vidjeli smo da je Bizant bio zapleten wu oéajniéke borbe protiy raznih unutrasnjih i vanjskih neprijatelja. Cini nam se oéitim da su Mleci upravo w god. 1075. po prvi put doista posve samostalno izveli voinu demonstraciju u Dalmaciji Mletacka intervencija slutitaje samo Mlecima i bila je uperena | protiv diplo- matsko-vojne sprege Girard-Amiko i protiv Zvonimira iza Kojeg je kako se 95 F. Babudr, Il Conte Amico di Giovinaz79: la sua impresa adriatica ela marineria, pulo-normanna, Archivio storico pugliese XXI, 1959, 87 1 0. % Cassi, Venezia © Croati..., 344 ne vjeruje u povezanost papine akcle i Ami- ove intervene, all ber argumenata, On predlaze da se Amikova intervencia shvati kao i riflesso di aceaniti contrast di local dalmato-slav. Usp. i G. Praga, La Chiesa di Roma ci (Croat, Italia e Croazia.. 203, Usp. i N. Klaie, Povest..- 383 % Codiee diplomatico barese, a cura di F. Carabelese, vol, Il, Bari 1899, 27. cy 22 Mislimo na vijest iz Betke lustrirane kronike. U taj problem ovdjene mozemo ulaziti Jer bi nas predaleko odveo. Podrobno smo analizial to pitanje radu: Kada je | kako Hrv ko} oteto podrutje od Rijeke do Brseta, relerat proditan na Znanstvenom skupa Novi ‘ezultat u proutavanju povjestii Kulture Istre, Pula 9, do 12 studena 1977, predvideno 2a ‘objavijvanje w 1978. god. U tom radu pokusali smo dokazati da su yearski vadari pomealt ‘Zyonimiru u njegovo) borbi protiv Kredimira te da su jel vies selleet Carantanos karma tlosa Koja je naknadno ubasena u tekst Gini stajala i ugarska pomoé. Prema tome, kada dalmatinski gradovi obecavaju Mlecima da neée dovoditi Normane »i strances, onda pod tim treba misiti na Amika i slitne normanske placenike s jedne i ugarsku vojsku s druge strane. ‘Ali &ak ni ovom prilikom Mleéani nisu osvojili nijedan dalmatinski grad. To ‘¢ vidi i po tome Sto je isprava pisana u nekom nepoznatom mjestu, mo2da tak nna mletatkom brodu, jer se u ispravi kao mjesto gdje se dogadaj odigrao spo- minje priligno nejasno i Siroko »Dalmatie et Croatig« VI DANDOLOVE VESTI 0 DALMACUI I HRVATSKOS ZA GOD. 1084. Pod naslovom Legitimatio dominii Dalmacie et Chroacie et titulus®® Dandolo javija da duzd Vitalis Faliero yaugusti ortacione Andream Michae- Jem, Dominicum Dandulo et Iacobum Aurio legatos Constantinopolim missit, ut iurisdiciones Dalmacie et Chroacie, sibi ab incolis traditas, optinerct, quam Spligani daju to obeCanje duZdevim poslanicima Badouario da Spinale i Faletro Stornati. Dakle, nema sumnje, da je Dandolo svoju vijest preuzeo izrayno iz isprava duzdeva arhiva. Odlazak mletatke flote na kridarski rat 1099. god. povezan s prijenosom relikvija sv, Nikole Dandolo je takoreéi dostovee prepisao iz Paolinal!®, ivrSivsi iayjesne korekture i skrativanja, koji ovdje nisu za nas od interesa. ‘Medutim, Dandolo je na jednom mjestu popunio Paolina. Naime, Paolino nema ‘ove retenice koja se odnosi na odlazak mletacke flote: et ducentorum ferre navigiorum parato stolo, a portu secedentes, in Dalmacia veniunt et ab eis suscepta fidelitate ex ipsis secum assumunt. Dandolo je preuzeo iz Translatio S. Nicolai!t!, sastavljene odmah pofetkom XII st., broj lada i dotazak flote w Dalmaciju, a dodao, po svojem obiéaju, izjave vjernosti dalmatinskih gradova, Kao sto se vidi, Dandolo je ovdje uglavnom vjerno preuzeo vijesti iz svojih izvora — za razliku od preuzimanja prethodnih vijesti, koje je znatno mijenjao i dopunjavao, Razlog je jasan: Koncem XI st. Mleci imaju realnu vlast nad dalmatinskim gradovima pa Dandolu nije potrebno izmisljati a ni popravijati starie vijest Konagno, pod simptomatitnim naslovom Fedus cum Hungaris contra Apuleam!!? Dandolo pie: Hoe tempore, Colomanus rex Ungarie misit exercitum in Dalmacia, et oceidi fecit regem Petrum et per legatos suos cum Venetorum duce fedus iniit contra Normanos et pariter exercitum in Apuleam ad corum dampna mitere statuunt.!"3 Vijest 0 Kolomanu, ugarskom kralju, Koji je »dao ubiti kralja Petra« preuzeo je Dandolo od Paolina. Prema mjestu ti Dandolovoj Kronici proizlazi da je Dandolo taj dogadaj smjestio u 1099-1100. god. Kao ito je veé Lenel dobro zapazio, Dandoto je tu vijest tendenciozno povezao ss navodnim savezom Mletaka i Ugarske protiv Normana, kojeg je izveo iz satuvanog Kolomanova pisma kako bi na taj natin mogao prikazati kasniju Kolomanovu akeiju u Dalnaciji kav krSenje ugovora.!'4 Dandolo je doduse doslovee preuzeo Paolinovu vijest o tome kako je Koloman poslao vojsku u Dalmaciju, ali, ako se Dandolo Gita ne uzimajuéi u obzir njegov izvor, vidi se da je Dandolo toj vijesti dao posve drugi sadrzZaj nego Sto ga je ona imala u Paolinovu izvoru, Simonu Kezi. Simon Keza i2vjestava naime, da je Koloman zavojitio na kraljevstvo Dalmacije i dao ubiti kralja Petra, da je osvojio Dal- maciju i nakon toga uz pomoé mletatke flote presao u Apuiiju. Paolinu se ofito nije svidala vijest © Kolomanovu osvajanju Dalmacije pa je Kezin izvjeS- taj skratio: ugarski kralj vodi vojsku u Dalmaciju, daje ubiti kralja Petra i uz pomoé mletatkog brodovlja prelazi u Apuliju. Konaéno, Dandolo daje svoj doprinos: ugarski kralj Salje vojsku u Dalmaciju, daje ubiti kralja Petra, sklapa savez s Mleéanima protiy Normana te uz pomoé mletatke flote napada Apuliju. Dakle, ispada kao da je Koloman 1099-1100. god. bio sa svojom voj- 109 CD 1 208. MO Vat. Lat. 1960 . 226 v, 227+, objavjeno u Murator, Antiquitates...1V, 9704 31 Druktije Pasrorello, Mur? 221 122 Mur? 191 113 Mur.) 259—Mur.2 224 14 Lenei, Die Entstchung.. 87 5 d. Vierodestojnest vijesti An 143 skom samo na proputovanju kroz Dalmaciju, edje je vusputu uklonio kralja Petra te da je pravi cilj njegove vojne bila Apulija. I doista, po Dandolu je Koloman ponovno krenuo u Dalmaciju god. 1111, te illicitis promisionibus nayeo Zadrane da mu se predaju, pa su se nakon toga i drugi Dalmatini, dakako terore comoti, pokorili ugarskom kralju koji je obeéao saguvati nj ve slobode i obigaje.i!® Medutim, te Dandolove kombinacije ilaze iz kruga na8ih analiza jer se odnose na podetak XII st. VII ZAKLIUCAK Ukratko, Dandolo prikazuje u svojoj Kronici na ovaj nagin situaciju w Dalmaciji u Xi st.: dalmatinski gradovi nalazili su se sve do 1084. god. pod vrhovnisivom Bizanta; dinasti¢ke borbe u Hrvatskoj potetkom XI st. imale su za posijedicu nanosenje Steta tim gradovima sa strane hrvatskog kralj Fomamy hana octe ouor nperesa P JbyGixonuh mie Ja je y mia novos Ex'nponcranom Cha Jonata Snateyeror, ait y Hero RpeMe nose 3a Spnetoc cranna eprrax'y yera SnaroyeroM, aa rpyay alocTom npeA®omK Tihane,yeayyhas Ja, edeae_eranjrer"syprivapa y eanvo) Net own tee onoranoerona. Onn je pa pxohoweta xO bavoperinputona na Ca, Cop Yraaauon Taso ONpeAvO MYT MPOY 1B aon, Caee Cais 3 Oxpny, Kowsereropn pon xe cx, Cobige 9 Onpany, Betpan 1995 oe unto M. ComvieLbiekoi, La pene sil Obi, Reset tear, Oh 1 1t “ +3 R. Ljubinkovié, La peinture murale en Serbic et en Macédoine aux XI et XII siécle, Core aed te vconsce bsatan, Ravenna 96 a 148 aroweTHe KoMmosimuje, WAKO Cy HeKH CYLITIGICKH eneMenTH cmHKe seMy Guim nenosaru. Henocpeso nocie npsor usseurraja P. JbyGuHKonuha, TI, Munxosuh-Tlentex a0 je onme Komnosmje Kojy on nasitea Brrajoxt Jonaua 3naroyeror.* Onaj ayrop je jou jemwom, y nonesnrexoj wamrowenit ¥ oumocy na Muuuene C. Panojuutha, ucrimao za je Hacmuxana xommosMUta Xpucronor jamzsaisa cs. Josany 3naroyctom; Werona onacka fa je anocton Jovan Borocaos nacamxan y rpyim anocrosa je Tama.5 __ ¥ mosHatom pasy 0 crapoM xupomicy Cx. Cogje Oxpuncxe C. Pax Aojumh je sactynao sonusewe aa ona KoMmOsmNUja MpHKasyje TpeHyTaK Kata fee Xpuictoc ca yuewuiua jana ca. Jonany Borocnosy pen werosy ewpr 4H mosuna ra x ceGn, 3a Tpuesy, rae he om Mohnsa jene ca Xpwerone amocrosnma; OM ykasyje 1a eBxApuCTHMN cMuIcao MOSHBaIba 38 TpNeSy NoMMULBA Ji je ona CoMKA HacTasa KAO yertoMella Ha apxwenticKOMa — wee waa Jonata Jleapexor, mpetxosunea xrwTopa JTeowa.6 Koxmosniuja 0 Kojoj je pes upusyxaa je naxwy w A. TpaGapa xojn je auieo caoj cran o ws0j y cTyaju o cauxapcray XI nexa y oxpwiackoj xaTempa.ns, Hbemy je 61a neowa npus.nawa npernoctanka fa je Ty nacmKaHa Busija Cb, Josauta 3naroycror nope KoMmosimuje Koja ce omitocn sla Tetyprajy Baciuas. Ja Bennxor, ¢ ti urro Ou ose cauxe mpenctansbavte jenny TeMaTcKY Westy, am saTmMs onGallyje Taxny MoryhHoct u nomanayM ta 0 TOME HeMa TOMeHS y seurujy ep. Jonana Snaroycror. A. Fpa6ap eramso o6pasiaxe croje Maunnene sa je nacmuxana Busuja ce, Bacuija Beauxor xome ce jabmay ohm Xpncroc ca anocrosuma 4 nosmea ra aa cays y onrapy. Ha ocHosy Texcra xitruja cx. Baciuija Bennkor koje je nanicao Aw@noxnje u3 Hxonnje, on eMarpa a je Ha cnn yoGamvex noverax sutypruje oxor caeror ota, ox cnesehy cueny Jirrypruje Bacusuja Besuxor paswarpa xao WacTaBAK OB¢ Komnosimuje.7 3a cana camo hemo nompyhu ja je A. I'pa6ap mpuitiao pas- ‘MaTparsy ope mpeuteTase ca omucoMt KojMt Huje 6iHO TaNAH, 1, noNemMLGAO je a Meye Xpucroc Suarocua urypy Ha ysauruyroj noctexm, a Hije o6pa Tio nOXCDY WMA aBy3eTaH MowIOxA} anocrona Tana y epejumumO%e sey Jpyri acropiapu yMeTocTH, xojit cy micamt o crapajM dpecKana ‘oxpiuteke Karempane,s yraasuoM cy yeasMBailK Ha Beh CHOMEHYTA NaMLLBEHA, nna ux opne Rehesto noceHo HososurH. Ourrehenn xenon KOMMOSIHje cnaGa pismHBocT ppecaka AoupuesN cy CTRapamy aa6yHa oxo HStTeAA M Ytore wacmuxanux dpnrypa y 080} xonmoaunyjn. Ha wux hemo ope n yRasaTH. 4 11. Muswonu, Marepujai 39 waxerosoxaracpeanonexonaynernocr J, @peoot- 2530 cocrasnero a tpxaata co. Cogmj 80 OxpuisSSopany ha Npucotousor ay coeuamgero 2 sia vo Oxo, Bop rep toe, 5 FI. Mussomc-Tleder, Marepnash 33 wevopnjara wa pemoseromoro cnuraper20 40 Maxesornia I @pacenre no mancor maaprencor ia upkoata co, Cobaa bo Oe ‘Kyatypro macaeacrso Ill, Cxonje 1971, 25. a nae SC. Pago, Tpnosn 3 weropny nacrapier oxpwacror emnsapera, 35pmme Pagosa Busasronommxor wucruryra 8-2, beorpan 1964, 362—363. " 7 4. Grabar, Le peintutes mucales dans le choeur de Sainte Sophie @Ohride, Ca rs archéologiques XV, Paris 1965, 261—263. ie Obrie, C 1B J. Broad, Bcanenene deere y Jyrocaanin, Beorpan 197, 17818 nonmyy Soreubuy 0 tiopen Ko ota hime) ce Ran rape ime ce, Coowie. hi 149 ‘Crunea jana Tipenyapocrt ev. Jonany Suaroyeront ‘urypa Ha nocterbH, Kaxo je To WOHETO Hy MpoHM HsBeUUTOjNMA MOCTE sonuhesa¢ppecaxa, mpeacranna Jonata 3natoyctor? WsGausa ce 106p0 ‘pacnosiaje Kapaxtepucrivaia ysHOHOMija mMeTyprHuapa ca BHCOKHM ¥esIOM, KpATKOM Mpopehewom KOCOM H Spaslom M narstamenmM jaywutama. Yno- pellelue ca eTOBHM dpponTasHo HOCTaBsLeHIM JIHKOM Y MpBo} 30NK OnTapeKe ancuge, noper dutrype Bacumuja Bemmxor, ne ocranmajy Wi0Kaxpe cyMibe OKO weronor oapehipaisa. Meyrin, wana sera je nacamxaxa npencrana Co- gue — Boxxje Tipemyapocrat xoja je crasiea csitrax y yera 3naroyctom. To je urypa jenojxe, mosesaue Geom TpaxoNe HSH vena, CA XNMATHONOM Koji ce capuja camo mpexo mesor panena, Gea HarrauiewitX yesacTHX naGopa. Hiin6 dpurype Mpemyapocrn je npeanuie onrehent sia OueMo MOTI Ca CHrYD- nomhy Ha YeraHosio a an cy yupranm xpauwe KpeTa. M3 ena Coguije — Boxje Mpemyapocra wsnase napanemse, ucnpexniane Oeste ammnje — span Mytpocrn Kojit Kao cBeTuocKN cHOM nasiajy TaxHO Ha ves Jonana 3naro- yeror. aa durype Tpemyapocra nonyseno je jwailaecr xopusonramuex ‘auunja woMey Kojmx je Oxo ayravak marnuc, caqa yHnurreH, 'Y mpemmem 1uiany, wenpea anocroncke rpyne, H3xBaja ce dburypa ca. Tanna, nia very nonopxe™; ia mera je anocron Jopan Borocaos wja ce raapa jou yaek pacnoswaje m 2oGpo cayysam aux anocrona Tetpa. Onze nara YKAIATH Ha AeTaMm Jia ce. Tlagne MosWKE Pyke MeMpen ceGe, OKpEHYT penta durypanta Coduje — Boje TIpemyapocra x Jonana 3xatoycror, 10K anocrox Tlevap, 28 paanuky O Hera, APAH SaTBOpeHM cBHTaK; OHM 7eO (urype Juana Borocona saxpuneHt je suxopMa anlocrona Tanta u Herpa. Taxo nocraje jacuo aa TIpemyapocr crasna csurax ca ucnmicamsim nocmaniita- wa anocroma Tlanaa y yera Jopay 3saToycrom. oamocehu crap a je Wa onoj xommosiuiuja nacanKawo Janaawse Copnje — Bonkje Mpemyapocrn Jonany 3natoycrom, ocppiyheno ce na mpuxasnBarse antocrona Tlanza 1 Jopava 3natoyctor, xao a Ma TpeTwan Hpenyapocra Ha IMpencranana ca cuN'uioM TeMaTHKoM. Bepyjemo aa he ce TaxsiM npiicrynowt mpoay6ura casnana o crexuitoj npesicrapity crapHjest HBONMCY OXPHA- ‘Kor Karespanwor xpana. Tlosnaro je xa ce y count penaxnitjana xuTHja Josana 3aaToycror w3- .angja auwiocr arocrona Tasna xoja je noxcrmana w wcrupwcara pas, oor hurryprisapa, Jonax 3aaroycra KoMeHTapucao je Tlasaose nocnayame, a merosa nena, y ueamu, Guna cy npoxera nperxomwuM Tasnosm— crsapa- mem. [1a am TpeGa ucrahut za je Mpea nocamma Kopwshanuma ce. Tana Yy WeTO pene H Hajsnavajiuiju Honosapern Texcr 0 TIpemyapocrs. Anoctos. Tlasae, npesta Kagumaiy 2xiTHja, janyao ce 3naToycTOM 3a BpeMe HeroBOT aga Kana je onaj oveKHBa0 KoApuiKy 3a nucaibe cBojux Gecena.! Yaeunk Jonana 3natoycror Mpoxxo, Gyzyti uapurpacen natpujepx, TOKOM Tpit HOM, MpHMeTHo je KAKO WETOROM YuTEDY AUKTHPA HOReK Koj je ReOMA SINYHO Ha -1HK ca HKOHe y 3naToycTOBO} cobu; To je Guo anoctoa Tasze. ‘Ynpano ono xaannane -KITHja uajsmane je Mpusnasnno yMeTHHKe KojH Cy yoOnuynmt cuene wa 3navoycronor xumora. ¥ manujarypana XomMAMje cB. 9 Baw wan. 1—4. ‘4 TloesBno Mecto cv, Tlanaa y xovanonutt 2anaano je P. JkyGunxonn. 10 4, Grabar, Miniatures préco-orientales, L'art de la fin de Vantiquité et du moyen Age Ml, Paris 1968, 836837. Jonaua 3aaroycror ariucke Hau. 6u6x. (Atheniensis 211) ws X nexa nacan- xan je anocrox Tlaane Kojm Gyarocnsa Jopatia 3natoyeror, ca. KIburOM Geceita ueupea ce6e. Y nerom pyxonuicy, wenpea aarsaana, jena WHA pyFOr, Hacsnteavu cy swKOBH anocrona Faa.na n Jonana Saaroyeror y xomeM ‘neny. Ox mitepeca je i upixasninaise Xpwicta y xpanty y xojoj ce manu Xpuer ‘oxpehe npema Jonaky 3aroycroMt xojit je HAcsuKaH Hopes era ca oTBOpe- HOM kionront.! Hs xpontononmes GamcKHX i CTHNCKH CpOAMU MinKaTypa Auryprujeror eaurxa rpuse Tarpujapumje y Jepycannsry (Staurou 109) ‘ea xpaja XI nai noverka XII nexa!? cnomedyhewo cane xoje je A. CpaGap aeTarbHo OGpaso: na jen] of wx anocroa Tanne sutxripa Josany 3a Toycrow, a waHaA surtypriiapa Hacruaana je Boxja pyxa; Apyra eaiKa pie asyje Xpucta xaxo Grarocmma 3natoycTor koji APAH OTBOPCHH CMITAK ca LCHHCAHM TexCTOMG ¥ Tpehoj KoMmo2nuNjt mpesteranssex je XpHCTOC Koj Gnarocita Bnatoyeror AOK Ona apuIK aiTryprHiy.13 Tlopen antocroza Navara Koja je y exeTocodujcxo} xoxmtosnmaj w3100- jen nenpen rpyne anocrona, cnoMeityzm cMo jout na cy es. Jona Borocn0— a, Merap noctasmenn y npeawen mumany, 10x cy ocranu anocromu o3Haxer camo HaxpHwemim mioGosnMa. Croxansyhit oa) pacnopen darype, wana yeasaru qa ce y 3aroycronom ‘xnTijy omfeyly stbe nojane anocrona JoaaHa in Tletpa ca sine Tips nyr jasna ey my ce Y Noha xasta ce stypriesap 40- two sC Taga my je Josant Borocsios mpeqao ceirrax ronopehit My 7a ra THME Gor yaomm y syGune MIpeyapocta: sanior My je anocton Herap mpeaso ronysiene.!4 Ha inom ea npegeranom anocroma Tlanaa Koji auxrupa 3070 YeToM me rpuxe a6mpKe JTosepsoe NacrmKann cy jous mMkoBK anocroaa Fletpa Josaxa Borocnosa 1219 ockopie cueHe y TopleM eny, Ha o6maMNINA, ok ce durypa monaxa TIpoxia pacnoavaje ua nparaa 3naroycrone patie co6e.15 He yrasehit y miraise Tocranxa x xpoxowtoruje mpexcrane Vuewa Josaia 3naroycror, ‘ja je penpesenraruana npencrana HactaKana y nap- Texcy ecnova, cao Nemo HaBeCTH Ja ce Ha OBO} cAMKM, MopeN an1ocrosa Tlasaa nacamxanor sa 3naroycror, siiqH nepconmpuxauuija Mpemyspocrs, xxoja enehe xao anheo nmpenaje nucuy cprax.t6 A. Kemtrony.toc je nenapKo oGjasno Tpm cuene w3 xuTHja Jonata 3naroycror 13 Xiutantapa noje cy mover xo¥ 19, nexa npecmuxane ca nexuie MpOMetIaMa W npit TOM Mateo je CTaN 7a chen ca HCTOM TeMaTIKOM y BaroneseKoM pyxomucy NP 761 KacTane 220 onnje xiiansapcror mukayea xpajent XIV iu nowerxoM XV pexa.7 ‘Cnomexyra mpiwepit jacHo noxasyjy xoxo cy mpencrave Josaita 3naTo- 1 ibid, 809, 812813, 827, 836897 2 4, Grabar, Un rouleau liturgique constantzopoliin et ses peintures, Lert, se ia fin de Fantiguité et da moyen ge Pars 1968, 408-396 23 ibid «7147, 481. 24 Kennra serra cori 1a MecKm Nocwmpu, Mocksa, Camo, ranorpadus ao . © pags, 45 Lar byzantn, 9 exposition du Conseil de Europe, Athénes 1964, 282, %6 © neeuoscxo} npeacranu Vaca coeror Jonaia aaroyera nue 1rd mca je . Pagofua, Tocranar efnrapetea peecance Hasconora, V30pM N Jela CTapaK epmec cra, Beorpan 1975, 143-144; id, usoan american, Texcrost Oper, ed Marna cpnena 1214; "id, Sorpub, 0 teopuat came cauuspenor eTaapais yo ‘erapo} yoetuocnt, Borpab i, Beorpai 1966, 14. 1P'4 Xyngepoulan, Resitation et interpretation une fresque de Chilandar, Xara sapcau sbopinn 2, Beorpan 1971, 33-98 te Cara jannarsa Tpewyapocts co, Josany 3uaroyerom 151 YyeTor y cpentbonexosHioj yMerHOcTH iKIe NEsaNE y NETO BPEME Ht 38 NpHKA- 3unarbe dpitrype artocrosia THanna, Heaabscko 0 Tora lrTo OXpHLLCKA KOMHO- nmja minje HcroserHa ca cyenanta Jansaiba cp. Tlana 31avoycrom, Xao H ‘caeiana 3ravoycronor yiena,!® one Hnax objauinanajy pacropen 1 nozOxa} Gurypa anocrovia xa Wauloj xonmosinua Ha oxpucxoj npesicrapu urypa Co*puje — Boxxje Mynpocrat je xommo- S1uHOHO HCTARHYTA Kao ¢pemDUINE, OCHOBHU Jeo CAKE. Hoek NOxOX Nenpe anocrosia, omsioc npema Jovany 3natoyerom Kora mpocperssyje 3paigunea MYApOCTH, CRBATAHE HeHOT AMA Koje je MpOxeTO OcoBmmANA KCHCTBEHOCT, wmyapocti, Tasso ynyhyjy wa nepoaaive 0 Copujut xao onannohewy Caoza, 1}, 0 Copyju xao auuasuisno} came Xpucronor osaruiohewa, Y minantrujexoj yerkocr nperianeosioronckor nepitona Hpexryapoct ce mpencrana najsemhe Kao xeKa, y TeCHO} monesaNocTH ca. aNTHAIKOM ‘rpamijom mpuraunatsa wyaa.!9 Xpucroc auhheo Benukor capera i Apyre pencrane Tipemynpocti y aizy auena, nonyalapne y ySteriiocrH of xpaja XIII nexa, nacravie cy y aaancHocru 03: 2keHCKUK OuTypa aierHsKe yMeTHOCTH.2 Tipeva aimrancrisone 1 comonouxins paamaTpaiinsa C. Anepsesa®t, Tipeng apocr je nonpusana xapaytepucruxe oapeljene stusnocrH 3axsahyjyhi Gu6.nnjexoj rpaziauijx mpesa xojoj je oH a (Tpemyapoct) mux, Guhe ca c80}- Ccrauna, 0x Je y aiTiuxoM nepuiogy I puke canto cyncrani, ofan 6e3 NsHUEK ‘ocobendcru; Obaj ayrop nlocebiio HeTHe Aa Cy CBI HAaUH oj Ce OFWOCE Ha Copniy — Tlpenyapocr sxencxor posa, 1a cy m y mHKOBKOM yoOmNeERy ‘xetieke sipre Yoex Mpucyrie; 2aTo saxysyje Anepmnyes, Coguja je xen ‘ermeuocr y To] Mepit ¥ Kojoj ro mo) He eweTa j1a cHnOOmHy}e Xpucra2? ‘Dirypa Copuije Boxje Npemyapocra expahena je na ucric HaxnOK Kao i anxosn Coisje m Troxajatsa xoju cy nacnuxam Rao ppame ca jenne x apyre pane napa Jlaouza y noanarom nearrupy Paris gr. 13923 Vicro ee moxe peut 3a durype HpeMyapocru xoje Majesiiopd y npaom neay cnoje pacnpane 1 G, Mile, La peinture du moyen age en Yougoslavie TV, texte et présentation par T, Velmans, Paris 1969, XV—XVI, ca notmywom crapyjom’arreparypow. apa Fpersea euena Veena. Myapocra ca. ‘Snaroyeror T. Velmans aale'¥ pacnDait Tiiconographie de Is Fontaine de Ta vic™ dans la tradition byzantine & fa fin du moyen ‘ge, Synthronon, Paris 1968, 120128. ¥ osos paay objanneua je w saanjarypa 30 XO- ‘iui. Jonaita stvoycror 3 AwGpoaxjane (Ambr. 172, fol. 268 v) y xojo) Xpucroe 3 Cerctra nea apatioia Soxancee coeTaocTa MHCMMpuIe BnaroyerOr;, spam MaNajy Ma yay Kojont mime #2 coHTH. 1 G, Florovsky, Christ, the Wisdom of God in Byzantine theologc, Résumés des rapports et communications; 6 Congres international des études byzantines, Alger 1989, Paris 1940, 255-260; 4. Ammanm, Darstellung und Destung der Sophia im vorpe- trinichon Russland, Orentalia Christians Periodica IV, 1938, 120127; 4. Grabar, lcono- raphe de la Sagesse divine et de Ta Vierge, Cahiers archéologiques Vil, Paris 1956, 258— bl; J. Mayendorff, Lconosraphie de la Sagesse divine dans ia tradition byzantine, Cahiers archéologiques X, Paris 989, 1259-277; C. Asepume, K yacuetno esata MAAN Ha oIXON Hetespariol achat Coda’ Kuescrod, penne pyceroe wcxycerso, Mocxsa 1972, 252. 28 Mayendorf, Viconographie, 269. xa, Beorpan 1975, 10—11, 99. 21 Anepunyee, K yncrenmo ccna waster, 3339, 2 ibid. 38, 2 K. Weitemann, The classical in byzantine art, Byzantine at — An european art, ‘Athénes 1966, 159, fig. 118—120. 16; I. Manuh w P’ Babuh, Boropozsua Jbeswa- 152 ____U Thomaanoe © uxonorpaujat Tipemyapocra zonomm y Resy ca opHM mpencrasanta.24 Jour Gucwo yxasann va KownosMIUtjy Cua ep, Powana y Meviozory Bach- anja Ua Batuxancre GuGxoreRe; Hause, oBxe je mpuKaaKo na werit HasanH a0 Ha oxpnutexoj npeacranit uanaxsyhe ca, Powasia Caatxonesta rose y cay Boroponita craniba esirax y yera H Hasiaxe My J ra nojeae, KAKO 6x, noeve Tora, wenesao ceoje neeme. Pomas Caarkomenau Koji exit Na Yi yroj nlocresM nenpex arpane u recr Boroposisine pyke ca cBitrKoM Hempe, WerORUK YCra HOKAayly TOTORO MeTO KOMMODAIWOHO Peete KAKBO HMO Ht HeUITO Kacituja KOMTOaMNja 12 oxpuncKe Ca. Cofitje.25 © cxsatamy Mpemynpocta y sraaurujcxoj m exonencKoj epexiatt 70: xo IX—XI nexa, npe csera y Llapurpaay, najGome noxaayje sen omic ¥ xeutujy co. Konctaxrima-hmpia, caosenckor yarrena, 38 xoje cen auuisa sa je Moro 6TH MOMY.napHO Y OXPHVACKO) Ces 9a Bpede apxie- rucxona Jleowa.2 Kaxo onwe Tipemyapocra m3 oxor oxirja chaza Mehy ajnosarsije y epestwonekonNo} XiuInKeMLOCTH, Ya YRaaumaIse Ha weuy ony Opransoay APKaBHHX oprania, ¥ MpBOM pesly eHTpAnHMX. Osa apyra asa nowena je pajemt XI sexa noGeaanta xperalua npsor noxoga i npoMMllsenOoN ofait- supose yapa Anexentja I, xojoM ey Typiut nerepai 33 npusopexx o6.tacrH pease Mane Aswje n mpuopai J oe nonyky a uenTTpamty axaonitiexy pucopasan. Koxdpouraiuja ceena%Kor asrastrijexor HOMBZCKOT ‘TyD- Kor cocra w nocsesuue TOT eyko6a Hey npesIMeT Ono passrarparsa,HaKO Cy Om npunapwor sHavaja 3a parymenaite Tenor cxxoma sOusaieay XU 1 XII sexy y Maso} Aanjui2? Onie rpe6a npe enera werahut na ca Anexeujest T 24 Kunanon (2742125) xowerap ua xpaiy enor oBor onemxa je np noysaH: 6 iy Bh yard Obviay nddeuae dveaiBe Toe Eoyey, 25 Eurpant, naa. nan, 179.2022. 28 Nasturel” Valagues, 185 ‘norpeuno craana yrouop maNeby yrapenor xparet Tee I (mp0 1163) u swaaurajexor uapa Manojaa Ty 1168. roxmy; yrosop Je ekaonaen 1132 (yn Kaauh, Manopu WV, 4540) 21 yn. 5. Vrponis, Je, ‘The Decline of Medieval Hellenism in Asia Minor and the Process of islamization from the Eleventh through the Fifteenth Century, Berkeley-Los ‘Angeles-London 1971, passim w ox ucror, Patterns of Population Movement in Byzantine ‘Asia Minor 10711361, Rapports et corapports, XV Congres international d'études ‘byzantines, Athenes 1976, I-17. Bsanrnjcne moje onepaumje nporun Yeapene y vory 1166, rommme 163 owe asa cMinmBeHe arHoNe onGpanGene nonurHKe BursantujeKe Te- puropnje opraiitsonanor Hacemanatsa yrpoxenux oGnacru. Osy nOstTIKy RacTaBHAM cy WACIeAHMK OcKMBAYA KOMHIMEKe jOUIACTHe, Heros cit Jopan Im wapowro weron ynyx Maxiojzo I Azexenje I je nocne 1088. rosume, HauMe nocae xpcrauxnx noGena aa Typunoa y Mastoj Aaj, npucrynio yenocransany # javawy suai exe BracTH H cHcTeMaTCKOM oprammonamsy oAGpane obsiaH basen H yTBphiC -avsen Tpavtosa ic omssartem yrophersa Hajmpe y Burnin (wa mp. Kunoror a Ciolepa) a sauna y sananHoM wt jyaaiont obacitost nojacy Mae Aauje (ua np. Anpawuriox, Atazeja, Kopnkoc, Cuaupxuja 32). Jonas Hl rojasao je onGpany Jlaosuxeje u JTonasvona a 2a anaganime Maxoja I mpeaysete ey ajomuamje mepe y jout sehem Spojy rpanona: y Bicriminjn cy oGuoBnenit Mauiarana, Thtraxec, Thine « Apxiia-Zawanuc; y Mirani oxomma Xonjape, Tleprana v Ampawarriowa i 09 sbix je Craopenia Kona npowinuija Heoxacrpa ay @pirnju cy pexoncrpyncann joprneon x Xoma-CyGncow.® Tpe6ano Je Mehyrint xe canto oGuopnta wim yrapzirrm rpanone, Deli HaCeAMTH Hx {2 TaKO Cea OKO HK M YOMUTE Meny HbIIXOBY UIPY OxOAMY, jep Ges cra:mIO HacemeHor cranosimurroa cae mpesyeTe Mepe He Gxt HMILIC HIRKAKBOF cNAtc- sa. Brosantujcxy uapenx stamacrije Kovamnna yauwariu cy CraHomwunuTEO 3a ‘oGnactt Koje cy OGHanam spahawsem naGeramua ca ocrpsa, Tpaxije, Ha- Durpaa nr. 1 mpecemanaiseM craHOpHHLITRa Hf OHNX Kpajena XOju cy Gxt sayseTi nut yrpoxeH oa Typaka.2? Tlopen sicartrnjexor cravopiniurrDa, wobersor HIM xe, Hacenanam cy w cram: sanatwan — JTaTmUt, npHe TaN pasiOHX MIeMeHA, AOBPOROTRO AK MpHCHLAHO KAO pari s8pO6- wernt. Jlo6po cy nosnaze wepe Jopania Il xoju je 1122. rozme wacenro rmoGehene Tlevenere y saan mpenemMIMa sIpxaBe Tomy jana KacHuje cpncke sapob.xenuxe y Mazo} Asnju y oxoamu Huxomesmje. Te mepe cy HMane 5a mH AA Gap AEMNMHYNO YenocTaDe CTApH CHCTeM CTpATHOTCKHN aavaiia, noglory Heranaunse siEaKTHicKe Mohu; Tue je javata DojHa Of GpamGena woh m nonehas je neo mopecknx nmaTmua.% Manojno I ce snuie (© EHO} MpeLXONHNKA AKLUROBAO Y TOM MPABM y MBBOPHNA VOM BIE monaraxa Koji 0 Tome cpenove. Ox je 1149. rogume npremKoM noxosa y Cp6njy onseo nesmKH Gpoj cranonumnrna, jeTOM parHHKa AeEIOM cTOvApA, acacenno ux y oxomman Capauke # y Xpyris susaxrigexi mpopnnmigana.™ Beh je nomenyra xostonnsaunja o6nacru Heoxacrpa, Koja je CMMLSeHO 1 10 sixaiy cnponenesa’? 1 xojy Xonijar serassHo omcyje uetiryyhi wapanperwe PenyaTare Kako Y TononpuBpeMtHo} MpoINRO;NK TAKO MY Mopehanny Bpoja 'Y OKDIPY ORAKDE AKTHBNE H IHPOKO 3AMIMILBEKE NOAMTHKE ExOKOMCKOF i nojior obitanmarba ausakujceHx OBAACT YomUATE a TOCeGHO YFpONeHHX Tpaninsniex mponiniuija TpeGa pasMorpiTi 36uBaHba y Toxy 1166, rozwe Ha 2a ene ym, Vivonis, Deine, 217218, ® Vyonis Dein, 169-17 wen Paieens, 111. 2 Chonat 16. Yn. Ocupomperu, Meropiia, 367— 368 3 Kinnam., 10%; Chonit. 90. Ya. Kaun, Heopw TV, 52 Manvel... plante und durchfdhrte™ raxo fipenoan ono necro F. Grabler y Die Krone der Komneten, Die Replrungseit der Kaiser Joannes und Manuel Komne- nos (IIB--1180) aus dom Geschchtswerk des Niketss Choniates, Graz-Wien-Koln 1958, 193, 5 Choniet, 150 528 W124, 164 3. Ferluga _ yrapexo-musantrijexoo paruurty. Mavioja0 I veh je jentom pannje mopao Hari y BILLY YFapeKe sapoOrenuke 38 cHojy KONOMINAMWOMY NOmUITHKy, Jjep je nosnaro a je 1152, yrapexu xpam Tejsa Il y jeanoj rawn mxposnor Yyronopa npucrao ja y Bivsantnjn ocrave 10.000. — apoGmenika x Moxe {e © mpanoM mpermocrasitrn ga ce ¢ IMA PAYYHALTO M38 ROCKY HLXAO Ca pan nom ciarom.! Tope omucano craapaise nponinmuje Heoxacrpa 36120 ce, KomKo ce Moxe cyauni, waMehy 1165. u 1170. rome K enaza y peA MOKpE xoutinupane nomTiKe Kojo je Maniojzo I noxyumasao 2a ojava puoanrajexy Moh y Manoj Asif. 3a 10 My je 6x0 notpeGan pests Gpo} enocobmx YAM, CHAN KONOWIICTA a HI je MOrAO HIMehy OCTATOT ja cTeRHE Ha PATHOM Tony y OGaIKy sapoOseHUKa; To je Mopao GurH Manojtos mH. xay je ynyTHo y Toxy 1166. rosuie cBoje apmuije y Vrapexy 1 0 Tome He- uocumicaeHo crexo%e Kako KunaM TaKo H anommNat ayTop enurpaMa. Ovaj rmocnemwit waBop je cacsii jacaxt y TO norMesIy: Kao UITO je BEN MOMeRYTO Jovany JIyxn je npenopyseio xa anpann urro pure sapo8.menmma; ca. no- ona yrapeny ebiny ou ce apanHo ch pojox kao mex waco 2apo6ne- tka it He cao To, Deh cy ONM OKapaKTepHCaRM Kao ,,oAmIvaL” — Hype daarpewvery apiarerudtoy oly alyuaddvov dauuouerghr oxigen. Benne 6poj sapoSnenmxa ysunsew y TORY sitsaxtrajeKNX exerci 1166, Togunie je nakne niaNcRH ckymnen, Hix je Mattojo T waMepasao aa wacen xajpeposarinje y Manoj Asnjn (am Moxa He HcKIYSHBO) na cy 38To MO- past OaTHt ,omvINNEN Tj. NOOpa pana cnara n cnocoGus BOjREINK. Zia sax:nyaunto: oxo, nicartrajere nojexe y Toxy 1166. romune npori Vrapexe ne yxnanajy ce y OnUITY CaMKY BHSENTHjeKO-yrapcKHX paToBat. Ybvo« rpeGa nocmarpars y uinpen oKBHpy AeMorpadere nomuruxe XI wexa y Busarrrajc yonurre 1 noceGHo Kao co KOsIORNIANMORNX Mepa Maxojaa I, Ha TOM nowy HajaxTusmnjer on Konnuna, a Tex a Apyrom MecTy y ekOny sunautrujere parte Taktike Xojom je 1166. romume ocaaGnen nenpijaren TOUMHM, AIK He edmEATHONAM, YAApHEM € ea Jadran Ferluga DIE BYZANTINISCHE KRIEGSFUHRUNG GEGEN UNGARN IM JAHRE 1166 Die Kaiser der Dynastic der Komnenen furten im 12. Jahrhundert cine offensive Aussenpolitik u. a. auf der Balkanhalbinsel, wo seit Anfang des Jahrhunderts Ungarn cin neuer und entscheidender Faktor in det politi- schen Entwicklung war. Der Konfllikt mit Ungarn erreichte den Hohepunkt 3¢ Kinnam, 120; yn, Kaa, Msnopn V, 4546 ro ¢mpanom noxanae 28 Oo} orpoxarts mspecay eysiby norxpenyje Hm isewnia aa Je GPO} SaoxpyREH. SS Eimarpan, wa. 1 179, 24-25, a) Ungarn im Jahre 1166 165 unter Manuel I. Komnenos (11431180). Ab 1149 fiihrten die Byzantiner einen fast ununterbrochenen Krieg gegen Ungarn, der mit dem grofen Sieg unweit von Zemun im Jahre 1167 praktisch endete. In diesem Artikel wer- den nur die Kriegsereignisse des Jahres 1166 analysiert und der Versuch ge- macht, sie in einem anderen Lichte zu schen. Johannes Kinnamos beschreibt in seinem Werk zwei Feldziige aus diesem Jahr gegen Ungarn. Beim ersten sollten Alexios-Bela, der seit 1164 in Byzanz. als Thronfolger lebte, und Alexios Aksuch an der Donau mit einer ‘Armee stehen und einen Angriff vortduschen, wahrend zur selben Zeit Leon Vatatzes mit einer grollen Armee durch die Gebiete entlang des Schwarzen Mecres Ungarn angreifen sollte. Dieser Feldzug war ein grolier Eifolg und Leon Vatatzes kam zurlick mit Viehherden, darunter besonders viele Pferde und einer Menge von Kriegsgefengenen. Die zweite Expedition unter dem Befehl von Johannes Dukas griff Ungarn »von oben« her an, namlich von dort wo di¢ Ungarn in der Nachbarschaft von Tauruskitien lebten. Auch dieses Mal feierten dic Byzantiner den Sieg und kamen mit groBer Beute und vielen Kriegsgefangenen zusiick. Bevor sie sich zurtickzogen stellten sie als Erinnerung an den geoBen Sieg cin Bronzekreuz auf. Diese zweite Expedition auch in einem Epigramm eines anonymen Poeten beschrieben. Es cnst- stand im Zusammenhang mit der Aufstellung des o.¢. Kreuzes und beschreibt die Expedition von Johannes Dukas, der auf Befehl des Kaisers die Donau bei Vidin tiberquerte und der zuriickkam mit einer »wie Sand unzihligen ‘Masse« von «ausgezeichneten Kriegsgefangenen». Man hat bis jetzt angenom- men, daB die Feldzlige im Jahre 1166 als Zie! hatten, die Ungarn auf Umwe- gon anzugreifen und das Land zu unterjochen. Diese Auffassung ist sicher fibertrieben, da in den fast 20-jihvigen Auseinandersetzungen die Angriffe auf Ungarn immer vom Gebiet der Donau_ und Sava, der Festungen und Stidte Yon Chram, Branigevo, Beograd, Zemun und Sirmium ausgefuhrt wurden, In den erwihnten Quelien (Kinnamos und Epigramm) scheint mir der ‘Akzent auf Beute und Vieh Gberhaupt, besonders aber auf Kriegsgefangene gelegt 2u sein. Im Rahmen der Ansiedlungspolitik der Komnenen, in erster Linie aber der Manuels T. sind auch die Kriegsereignisse im Jahre 1166 zu bewerten. ‘Schon 1152 wurden durch Vertrag 10.000 ungarische Kriegsgefangene den Byzantinern fiberlassen; in den Jahren zwischen 1165 und 1170 hat Kaiser ‘Manuel groBe Anstrengungen unternommen, um die gefthhrdeten Grenzen in Kleinasien zu befestigen, was er erreichte durch Erneuerung oder den Auf= bau Yon Stiidten und Festungen. Dazu brauchte er aber Ansicdler, die or sich u.a. durch Kriegsziige baschaffte. Die vielen ungarischen Kriegsgefan- genen, die im Jahre 1166 in die Hinde der Byzantiner fielen, wurden auch hdchstwahescheinlich in Kleinasien, aber nicht ausschlieBlich, angesicdelt In jedem Fall miissen die Kreigsereignisse an. der ungarisch-byzantinischen Front im Jahre 1166 in erster Linie im Rahmen der byzantinischen demogra- ‘phischen Politik im 12. Jahrhundert gesehen und eingeschatzt werden. 3sopame pasoea Binawrosoursor uncrwryra, XIX, 1980, Recueil des travaux de I Institut d'études byzantines, XIX, 1980. TIETAP POKAM O JEHOM HACJIOBY KAJIOJAHA AHBEJIA 2Kunor nojeaumux wraxona susairTHjckmx BnaaapcKHX mopommma octao Je ncropajckoj waylut exe m0 aanac cnaGo nosuar. To ce taKole onHocH Ha ese wrarfone qumacrje Anhena.! Besos saGopana obapujena je m cya6imHa sReue napa Hicaxa II, 19 sserosor Gpaxa ca npimutesom Maprapmvon, xhepkoM yrapenor xpana Bex If. On spojime mixopicx cinopa y TeHeatoulKo} sH- ‘repatypy je wapownTo sayewapest ura Jonas, xoju je ausanTonorajx ayro 6io iornyHo wenosuar.? Ilra amule H Haxox WTO ra je HeTopisap no- pomime Apnana, Mér Wertner orkpio 3a wayay, Taj emu Hara w Mapra- Pare je jou Aro ewaxpait a anowibiror, nousro ey Beprneponi peay.rrarn To je yromixo Texe oGjacuitrx, wrro ce oBaj HAySHINK y HeKOmIIKO Ma- xosa spahao susutocr# Josaiia —~ wt, xaKo cy ra jou asa — Kanojana Authena. ¥ caojnm pacnpanaxa riocaehenmM nopoaisaum npimixana Hea ope ewe Maprapirre, Majke Jonaxa Aulena, Bepruep je yrapauo wexe Oetoniie Gxorpapcke, TeHeaNOUKe K APXONTOXOUIKE NONATKE, KO} Ce OF oce Ha oBor NOTOMKa BIDAHTHjCKHX Hapesa M yrapeKHx xparbesa. Y TORY cnojix netpaxnnara Bepriepy je nomluio 9a pykoM a yerawoas, Koje je ese HacsoBe HOcHO Kariojan, TonTTO Ce MaKOH PpOTAacTH UapcrRa CBOr Oia actaino wa nompysiy Vrapere, y oraubniin epoje Majxe. 1 Kapiiepy one mopommue 0 MeN expontHX NONeTREA AO AONACKE Ha MapCEH npecro npixaseo je Ocuporopenu T-, Yeuou poua Audera, (Ua misaurijexe NeYOpIE, ¥eropnorpabije x npocotorpadile) Beorpas, 1970, 325-341. Hactoo oparmiata Wa BY owe jeonry: Boamuenne, posa Avrenon, KOGWTeNnKR cBopintk Pycexoro spkeonorrt. ‘ccrore obuecerma > Kopontactye FOr octane, Beorpaa, 1936, 111-139 Ha 000 ce ociphe 1 Copnasso F., Un imperatore bizantino sella decadenea: Tsaceo Ml. Angso, Bessarione, 4190913), 2940, 247-289. 2 Maprapmra je y Brnasrajn zoSwxa woe Mapua, Kanojana je orxpno a8 uayxy Werter Mo. Margarethe von Ungirn, Kaiserin von Griechenland und KOnigin von Thes- talonich, Sonderdrusk aus der Viereljbrachrft fr Siegel —, Wappen — und Famien: unde, Berlin, 1990, Heft, 3. ''Kanolast je atonal jou uy Grumel ¥., La Cheonologi, Traité d'études By- zantnes, 1, Paris, 1988, 363. Y ons Aen) je wave noTayHa aOpra,0To ce nOporaaNK npwanea Vcaxa Ti tae. {To sewy Sean cut m Mavoiao nioviey a npsor Gpaxa Weak ‘Aneta ca nexoM MetlostaToNt xevoM, 20x 98 Teerowor spyror Opaxa, ca, MaprapHTOxe “Mapidost ponunn cy ce Anesexje IV, Joana nenosnava Khepra h xhepka Mpa! ¥ pos: ‘ony raj ce naain y nosy. Brand C. Mc, Byzantium confronts the West 11801204, ‘Gambridge-Massachusetts, 1958, 278, Karoja nije yOenemen. Tipewe onow. Hae Je ¥0 ‘para ca Maprapurron-Mapijoss Vrapexon sao chia Maiohna i jeny nenoaiary Xbep. Tpeutn w dorecek Ky Mevepua Coéa, 1, Beorpan, 1982), 177; enarpaiyhu Karajan ‘Ancscnja TV" pohenow Spaliow, 168 Kao npxnazutix snagajyhe xyhe Apnaza, Kazojan je 0 enojux epon- Mnka, yrapcKHX Kpaena cHAGAesCH SeNtoIUMAM ocemita, Ont je TaKOhE Mewonan 3a ynxiyronepa ca pasasiTAM AenOKpYFOM y yRpanH Geyzame YVrapone.t Yenomena na cayxGe Kasojana casynana ce y Hacsosisa Koji oy ce y NosemaMa AonaBaN 3 weroBO HME, 3H ce Ja je OM OCHO THTY.ly Tocoaapa Cpema, a exo speme Guo je raxohe xynan Bavke n Konuutere xynatje. Haxo je mami Gpoj wssopa ynanpen orpannvasao storyhuiocr, a ce casnaisa o Kastojany Aniery npoumpe, Beprnep ce unax Tpysuo ¥ ToM npasuy 1 xacrojao je fa THTYaaMa Koje je oBa AMMOCT HoHa 07a jour xojy.5 On je yeneo orxpura a ce y jeato} novesnu saber xpasa Cre- dana, xacujer Crepana V nosmay novesM xojit cy mexana mpwatasaiin He XoM rpaxoor axynanty Kamijany (,Kalyano comiti Greco"). Bepriep je oor Kasinjana, no naulem smuineny cacomM wenpasHo — noucroseTHo ca Ka- Jojanom Aubeaos.6 Y npwor werone wrenTmbunamuje xeNM10 eaMt0 Ma TOMeHyTH, a mpoMersetn OOzuK TpeGa veposaTHO npunucatH Nectanax- BMBOCTH IMCApa, MpHAMKON HOTHpAIKA Tor, 38 YFApeKE MpsUTKE MeyOOHNA- jenor mxewa.7 To mpraeaa notephyje wmsenma, ay AdeaKe ABE HoBe:be ‘yepetiemo oo time y nornyHo ,,naTHINODAHOM oGiIAy, KAO ,,Kalianus", naxo eMa cyntbe 7a je OHO ueToBeTHO ca rpuKNE xynaWOM Kaimnjanon 13 Rperxoae nose 8 Kaxo max jesoia om nabenenux nopesa noxiie Kaztojana a0 ,,comitem Zaladiensem, Bepriep ra je 6¢3 Mioro hoyMibetba 11po- Faacno 3a sa1acKor xynava Oso werono Tophewe Zexyje Ha npBH HorteA gancra yGemxnbo. Haxo ra cam Bepriep Huje nowosto y cBojunt Kactjust pacnpanama y Koja ce soTHUAS Guorpaduje Oe sMKOCTH, HeRH apyrt NCU cy YeRojuH meroBy AONaAuBy XuNOTERY, NoKyulaRajyhiC WAK 78 OA pesle xpowoxouixe oxoupe Kastojanonor sananckor sxynanctaa.\0 Tloseny Meyrin, y Kojoj ce Kazojan nommee xao saranckw xyntan Beprnep je KopucTHo y jeanoj x06pm« ex0M sacrapesto} ny6uKanujn. Pew 4 Camm cnojoj uajus, xoja je 2060 on cHor Bpara Awapnie I npocrpane rocene ¥_Yrapexo} m wocwa macro rociozapme Cpens. unuh Mf, Cpeauevexosun Cpest, racine Meropucror apyurrsa y Hoow Cany, 41934), 6: Povat 7, Ua. cpesthoncrone cTopnje Hosor Casa, Seopa Martie cpicke 4a wcropay, 1, 1973, 106 3 Tlopes pax waveaevor now Seremeow 2 nocnersio je ona) Haran nocebuy ery- jy cmmosuna Maprapue. Wertner M., Margit csdszdine fai, Szazadok, 1903, 59361); ‘ania Karojana ce ocepnyo taxote ¥ noposmie} weropuixmuscrnje Apna, Wertner M.. ‘Az Arpidok csaladtérténete, Nagy-Becskerek, 1892, 388-9. Ove nactone iKanojana Pe: ‘exposao je raxohe Atunuh AY., Jonam Auren ,dominus. Syrmie", Fascha Mevopicxor ‘pyuraa y Hosost Cazy, 41951), 30) © Wertner, Margarethe von Ungara, 7—8, nanoseu 3. 7 JJosoao je camo noncersra y saxonMt je cBo o5ANLNSa aaBeneKeHO wMe_ Kae sojanonor ofa, napa Meaxa y nabapecrst nosesana: Jursac™ Felér ©., Coden. dipla- maticus regni Hungarie ecclesiasticus ac eivilis, IM 2, Budae, 18,381, ,Dursse™u Katona S., Historia critica, regni Hungariae, Budae, 17, 635. 8 Sords P.. A pannonhalm feapaissg Wrténete, I, Budapest, 1903, 305—310,319, ° Werter, Margarethe yon Ungarn, 8, vantovewa 3. ca mperxonne (7) erpate 10 Sords, n.d, 158; Holub J. Zala megye torténcte a kozépkorban, 1, Pécs, 1929, 450. m wanoweiia 23; Sebesiyén B., Magyar archontologia 10001326, (Pyxonue y Mahap: exon senariexowt apuiny (Magyar Orsragos Levelt) y Byavoateura), 246, Holub n. . ert aa je Kantojan Oxo saaaacks ayaa wowiehy 1252. 1259, a Sebestyén,n. Me Je 1 yt apo nosey 1222 129, rome, Cre ce To-ent nn sey Ha MH Tay Ger WAND OcHoDe, © jemon asso (antes eee 169 an je 0 360pamxy nonema ms 06a Apnaza, xojn je mpupesito Gusztiv Wenzel.!t 'Y racunjem wonamby Here Hovesse wapa3 ,,Zaladiensem" cranmen je ¥ Yrsiacry sarpany, WTO NpeMa NpaDiKNa sMMLAOMATHKE 3HAMH, a ce Y CTBApH pas © mivTepsenmiju s37anaYa, a Ma ¥ CaMOM TexCTY NOBEsE Te peut HeMa.!? Tiposepom ayrorpaga nopeme ova ce MpeTMOCTaBKA MOKAIATA KAO TANNA, Y opnrmrary nowene wa mecty re y BeHneoBow w3natey croju Zaladien- sem", nasrasn ce jestia pra nemranne 3 x 5.cm. 360r Te MRE TeNCT ce 1a fonom MecTy He Moxe surTaTi.!3 3aro je ApyrH staqaBay one noBe:be Pongric Sérés moctymwo oro nenpapiiyje, Kane je pew ,,Zaladiensem™ crasHo y aarpany. Teoperexn je noayuie moryhe, Jia y ppese, Kana je Bevnes KopuCTHO nosey Ha Koj jou Wije Oxt10 Te Mpmme, na je OH MoraO SHTaB TeKCT MPO‘ ‘rai, am ce Ta mpermfocranxa y MeAOCTATKY APYTHX MOAATAKA We MOKE J10- asarnt4 YY nomenytoj eamunju Beruena ua MehyrHM ApyrIX casonozeitHx mrrepronannja najanava, Koje ox maje osNaNO na OnmITe MpmxBaheHi KasMTH mumsiomaruxe. Onze Hexa Ye HaneneH camo jenaHt npunep. Y veTos 13- raswy Bewuen je o6jaaK0 nexy noveny Crepaua V, anje je esocratKe 1a puie MecTa nOnyHHo Ged KAKDE OSHAKE.!S Ann Benuenoze jonyne noxa- aane cy ce xacije, nprANKoM cyowapama Heron nyGaTHKaMIje ca jesHNM [pyri wanarbent Kao Kerasne. Kaxo je Hono ws,aNbe MpHpeleHo ca HeoUl- rehenor Texcra rosenc, werona TaviocT He MosIexe cywbn.!6 Bpxo je axxe neponatio 2a ce y cmyvajy sfonene y Kojoj ce nommWve Kasiojanion 1a- nos raxohe panit o npomaBoNHOM yMeTamy pewm ,,Zaladiensem™ y Texct on expane Bemena. Heerosy zonyHy npmxearvo je Sarit ca wsnecitin oF- paxania m SBr8s, eMarpajyn Hnak BepoRaTHON KHMOTESY O HATANCKOM 2Y= ancray Kaxojaia Axbesa.17 Amy enojus nocrynames or je mprsiao sta oe Kaojan y wonopina ne noMmibe Kao 20:1ACKH HkYNA, KAKO je TO H OBA AMA susa nioKasaza AKo Tak wemmMo a exeaTMMo nOByze Koje cy M3nanaYe HOMEHYTE NO- ene iapee Ht wilcao, Ja Ha MECTY PeYeNe Mprbe Mpe/\IOKE yMETAILE pew fZaladiensem', Tpe6a Toh OM caapxaja nonessa y xojMMa ce Kaojait Hostise, Tpe6a o7Max narnacHTM, ja cy CBE TPH MOREE ¥ Koja ce OB SMIOcT Mabou, HACTAZIA TloROAOM MpoMene BaacKHusTHA ocea CHrATET ¥y 3anazicxoj xynannjut. Jenny on THx noBezba wo7A0 je yrapexi pax Beaa IV, ox octane sae noTH¥y oA meronor cHma, Cregana V. Y wixov0} excTio- ‘uuyju mpenpnsana ce Y KpATKHA UpTanta cynOMNa MOMENYTOr Mloceza, O2- HocHo werono npenaxcise 3 pyxy jenmor pxachuKa y pyke apyror. M3 W13- arama THX Hosessa caanajeMo, 7a je oBo uMaRe HeKaza MpHnanano 3aza- TT Wencel G., Arpddkori oj okménytir, Ul, Pest, 1861, 320—321 1 Sd. di, 30D. 3a aoe robe won neo: Bie: J, — Drachman ‘A. Ba, Emploi des signes enitgue disposition de Vapparat dans les éditons savantes de texte grec et latins, conscils et recommandations, BruxellesParis, 1938, 15, 1 Tpovepy je ysecro mewe usppuno mpod. Lajos CsOka, apxunap onaraje y Pan= nonhalmiy seeay ce Wa YEA2aHo} HoMohH ka oom MecTY wajneme saxBanyestt 1 Hage sn Guo mpcrymasno aexo Sstachovits R., Registrum anni, MCCCXXXIL tabularii monaster «Martini de sacro monte Pannoni, Juurini, 1876, XV, XVIN, Fol TEN. roje nowaa capa mouarve, xojn 6H Mora AonpieTH peulely ObOr nHTaN. 15 Wenzel, n. a, 1870, 338—339, 16 Scenipétery I, Az. Kepic-bizi kiralyok okleveleinck kritkaijegy2éke,M/1, Bu apest, 1943, 109-110, br. 2098. 17 Serbs, my 188 170 1. Poxan cxoj a a Gu xacje nowano y nocen Karojana. Hao nerone ‘ouprit max rorow ra je Bena IV cs0M cn, suiabest xpany Cregiay, racuujenr Cregany V. Pay Crean, Oxosmocr na je Crean V 206uo onaj nocea of caor ows sajenno ca aunagetonaxynalnjont Morita je mascot naysnKe fa #9 Tora Wabeay 2a Juyrax, Kako CY nocen Cirsurer w Buaacea ryan sista depadaeojty iesiuy, re raxo cy Curairer MoraH MocesoDaTitjenNMo 34AeRt ya Touro je Kanojan noceaosno 080 msiame, rpedao je aa om TaKOhe Gye sayagerit yma, Jlocnema mprivena one npernoctabke, Koja NOAYU Bie himexe taxo jaexo qopuymicana, zonena Git Mehyzn 0 HeNpHNbaT Mee peayarrata, Mecro Crranrer je Hoare wexaxa yneramy mpimaaano aanze xo} axynani, ann aaxnanyiyhn apynrrzenne mpoueciata Foj ey GWM Aa sari Vrapexy y npanne aewennjana XIII Dexa, o9o ce 3ajenutT80 pa. bojitao. Cursurer je Taga, xaKo nam ctomurasajy nomenyie Hoseve, Wyaer0 ni cactana oGapa sanazexor actpysta. Haxow oznajamea o nocena Sana. xe xymaiije Curamrer je mpimao Gaiy Opyz-u® Motto. Gu ee nonyule npwvevirn Ja je jenam Ogyz Gnio neko open sanascas xynan, na Ox ee Of Norao novcrostrirmu ca werontenn Gaon? Tlosuaro je H TO; 1a Cy AOR vayiera na cacrana sxymamnjcnnx nara, mpwnanaa oOWsHo xynannNa, nerex aynanija Ama ro nije mopato 2a Oyse yoex'raxo novaphyje Ya- avo npiuep Curaureva. Ono iniaue je Maxon xparKorpajHOr niacin Credaa V nocnco y nocea Geneswrunicre onaTjey Tlawonxasnan-— naxaxo eo aanaycror wxynanevsa.*! Kavojan sate auje sopao nyo na Oye 38 sragoen xynan, camo 3870 urro je Guo aacitn Mwawea KOje je MeKAa TDR miaaano ovo} ayn, Hale maaramse MoxeMo saxay‘urra xoncravainjoM, a npernocra xa no xojoj je Kaojan Ono sarazcxmt mytan, nano je Ona yropetena ya Tepatypy, Mena oenone y nanopin. fIpyro. je nirraie, xaKO NONI npasiy y texcry, ka Mecry rte Ta je Mpna yumcta wewrrxus? Ha TO rrraibe 2acaua we somexto oAFoROplt, at xeiiMo yosopuH ts OXO7MOCT 3a ce y jem} on nonenyre Tp novene Kanojen naooaa ea0. comes Gre cus", ma je axo Moryhe, 2a je na Tow mecty Ow summcan ynpano, Oba) e- ros arpiyr# Voeranont Kanojaut je morao 2a Gyae raxohe HOMeuyt X80 Sarai, sent Konno axynax. ¥ exaxoM cryajy, 10 ojane Noowx apopri rtonaraxa we woxe ce rapa 2a je Katojan Aeo wocio nactow saastexor -xynata. Heocnopna ocraje m mane iment, je on ao THtryay GaxKor W xonimiexoP ayhatta, oct ulTO je Guo rocnosp Cpesa 1 Sor, n.d, 309—310. Cursurer(Sziligel je y ereaps npesctannasto wenaceneno ‘ctpao y Biarson jexepy. Taphaaa je nosuruyra Tek on erpane eveamurwaua. Cnoje tive je wiraeta Z0Din0 naKoN warpaitse oBor eabpaBexor Objects. MM eho KMAK Ui jeanocranuoctn spann nine HMeiOM MEcrO Hy OnoNs nepHOR}, xa je OHO Brno BesMNeHO. 19 Tone 1205—6. Holub, n. di 448 29 Ths Borare mreparype o pacmanamy aeynannjcenx nace, uanonnno;: Pesty F, A magyarorscégi virispansdgok tOrténete kulondsen a INL. szxzadban, Budapest, 1882; ‘dj. Horvath J.P. mester && mive, IrodalomtortenctiLézlemények, 1966, 267. Rakos 1 WV. Bela birokrestaurdci6s poliikija, Acta Universitatis S2dgediensis de Attila Jozeé ominatae, Acta Historica, XLVI, 1974, 46; Krstd Gy., At aranybullik évsza. 2 Budapest, 1976, 27, 21 Séros, n. dy, 309310, 319, 2 Soros, n.d. 310, _Dber einen Titel von Kaloiohannes Angelos im Petar Rokai UBER EINEN TITEL VON KALOIOHANNES ANGELOS In diesem Beitrag versucht der Verfasser einige archonthologischen Fragen klarzumachen, die mit der Persnlichkeit des Johannes-Kalojohannes Angelos, Des Sobnes von Kaiser Isak II. und der Margarethe von Ungarn in. Verbindung stehea. Johannes hat sich, wie bekannt, nach dem Verfall des Reiches seines Vaters in der Heimat seiner Mutter niederlassen. Die Konige von Ungarn haben ihm staotliche Funktionen zugeteilt, Er hatte den Titel ‘von »dominus Syrmii, sowie den Titel eines Gespans der Gespanschaft von Batsch und Kewe inne gehabt. Der Auctor verwirft aber die Annahme einiger ungarischen Wissenschafler, das Kalojohannes eine Zeitlang auch Gespan von Zala war. Diese Behauptung hat némlich keinen Grund in den Quellen, weil auf einer spateren Inte:polation beruht. ‘Bopuns panona Bysastroxouixor uucruryra, XIX, 1980 Recueil des travaux de I" Institut études byzantines, XIX, 1980 MMOPAT METPOBIA MCTOPHJCKO-IIPABHA CTPAHA XOMATHJAHOBOr TIMCMA ,,HAJIIPEYUACHMJEM MEBY MOHACHMA 1 CHHY BEJIMKOP 2KYIIAHA CPBWJE KUP CAB Cagpxuma nporeerior mesa oxpwcKor apxseniexona Ausorrpyja Xomarujana (Xomarma), nanucawor Maja 1220. roauue nosogos nocse- hheva mpsor apxnennexona cpncxor Cuetor Cane, Heslonorso je mpoywena ca HcTopijcxo-npanite erpaile, HaKO ce eMarpa aa je y Hauloj ueropuorpadijn ‘Tome Aovoruo pactpansano, Kaja je Teopruje Octporopexs 1938. rosie ‘o6jaBio NOARTKe © NHEMY ca sUETepaTypOM, MpUKAsABiUM Ta HeTOBpeseHO y Tp¥koM OpUriuaty epACKOM MpenoAy,! Y3ApAKAD ce O}L KOMEHTApA, Ca O6- pasmomenen fia Gx TO 55110 CYBULO, NOUITO je O HEMY Y MOnepHO} HayuH ‘Tomuxo myra jeranno pacnpansbano."? Zaucra ce nojaBHIO HeKOITIKO 3Ha- ajtmix paosa, noceGHo y YeTapToj Aeuenujit onora croneha, y aojmma ce ‘onuupHio ronopit o cruyaiy ayroxedamuocr Cprcxe upkse, alt 0 caMom Xomarijauonom nuemy je mnax mejoBossHo M BHINe yenyTHO MHtcaHO, Hecystmnbo je a Xowarijauon mporect TpeGa nocmarpari 4 3a oc: ony nonaraxa Kojit CY AQT Y CPHEKHM. CpemILOBeXOBHHM HSBOPHONA O CTH htawy ayroxepauocra.? Mehynint, ox nocebuor je suawaja sa ce Taj nporect paSMorpi nia ocHloBy FPYRIEX HBBOPA HY CKsOMY sorabaja Koj cy TOYETKOM XIII neka nlopesteriuat yrapHeni ipxapum m Nebyupkneus nopesax y Bn- © F. Ocaapocopenu, Thueso Arpaia Xostarnjana Ce, Cans x ovtonax Xonar Jauovor mcwa marpajapty Tepwany 0 Cassbiow rocschessy, Cserocapeny 250pIK Ki, 2. Beorpan 1938, 91-128; Cabpana ena IV, 170189, 2 Hero, 171 3 Fomenrniat, ana. B. Hanwuh, Kusor cverora Cumeyua 4 cxerora Cane, y Buo- paay 1865 (apen. I. Muprotuh, Beorpax CK3 1938); Teonoei, en. . Hanah, Kuvor therora Cane, y Bworpany 1860 (apes. M. Bawuh, Crape cpacae Suorpaduje, beorpan Cis 1924). M. Terponsh. aanrija.4 To 6x Guo ocuosnw sanarax onora pasa, rouTo ce nperxoaHo IMpuKarxe ako cy, npevexHO HALIM Hay‘OLMUN, FaeaamM He XoMaTHjaHoB MpO- ‘ect 4 Oxpiuicky apxnenuexomjy; a exe 70, Hapapyo, y neait ca muTaeM KaNOHICKOT OcHova 3a cTumarBe ayToxedanHocTH CpnicKe UpK Hasemio ce oaax moxe pehit ta ce Xomarujantozont nucmy y nehin caysajena mpioasisio ca yHANpeN OCTaMMeTUIM MMLGEM 7a ce ONATORRH weropa canpaciara m ayTop. Taxo je, 1a mpamep, jour Huhiabop Ayah nicao sta ce Cana ,unje Hi OcapHyo Ha Taj Xowarijanon ceGuenn mporecr, HiTK ce fo caga hauino oKasa za je Taj Mporecr ocrao y cHaau."*S Cameo je Marcano w Craxoje Cranojeaith: ,.{Iporect oxpisiexor apxnenitexoma Xona- ‘Tujaxa Mpori mpornaca. HesapKCHOCTH cpncKe Mpxne, nije HIMaO HAKAKBOT anasaja HM yTingaja, H Wa To ce HUKO je OGaaipad."*6 Y jeautoM apyrost oom pany TPE A XoMarjak ,nporecryje caswo mporus Canwora nocuehe- a 3a apxstemicaora, a Ne mpoTH 2OSuBeHIOr Npaba o caMocTamWoMt TlOCBe- hhesuy apxnemueKona y CpGxjn", ewarpajyhut se Gx nporect Guo ,eneprasaja™ za je mpnamxon nocnehersa ncrospeneno aaTa Cprtexo} Hpxait 1 ayroxegiat- oct." Y creapn, Cr. Cravojesnh Ha ocnosy mica som saxuywaK Aa je Cana 1219. rojuite camo ,,1ocnehest 3a apxnemmecona ¢ mpanont pykOnOsIa~ ravba", a aa je Tex 1229. winw noxeTKom 1230, rosie ,,0OK0 03 narpHapxa oBNACrHIYY AA epHEKH envieKonM canst ce6H nocechyjy apxmtennexona."S Tosuny pana xacenje (1935) Cr. Cranojesuh je oxapaxtepucao Xomarijana xao ,,{lOSHATOr MPOTBHHKA HesABIICHOCTH cpneKe UpKBe™ KOjy je, WaBOAHO, xpaxs Panocnap ,,n0Hon0 noTamHHo upKsH y ToAepOso} APKABKT, OXPHICKO} ApxwenmcKOMIjH, y NeMY BHAKEM pasdior 3a sIpyru Cassin: osvnasaR y Huei. Werte rogue je Hparyrux Awacracijenuh oGjasno Xomavajanono lnvleMo y HonoM cpickont mpenogy,!0 an mpesta HenOTHyHOM TpYKOM TeKCTY cy Jeamoctpano nporywavenll, x20 H #2 sav0pe sojH ey objanued y Homme apes. 3Oupxa canta Jopana AToKabka, ha NpKMep, Kojy Je o8janno LB. Bacismevcnta, Epitotica sacculi XM, M3 nepenuonn ioaana Haamaxreraro, Busaucrivexi Bpesesuony TM, CaAer~ InetepOypra 1896, 253-299 (cxpalevo: Epirotiea) — wexanio je 3uaTHo Oboraheva y 32 N. A, Bees, Byzantinisch-neugrichische Jahrbicher XX1 (19711970), Athen 1976, erp, eX, 1-388; No 1111; aouaum w npmtenbe exp. 1115 (expahewo! N. A. Bees BND) 3-H, Ayah, Cretm Casa, Cpncea upxna a epncea spanenuna y XII wijeny, Tae OKA XXXIX, Beorpaa. 1893, 14, © Cw. Cuavojesub, Crenan Mipwosensans, Beorpaa 1934, 48. 7 Ci, Ciianojeouh, Cuctn Cana n wesaancnocr cpmcxe upxne, Fnac CKA. CLI, Beorpan 1934, 238-240, 248. Ha crp. 199-206, nperseano je npwxiaana ena pane 20: Maha H ctpatia aureparypa koja ce omocs ua ayroKedauzuder CpneR® UPKDe # Micro, 248. O mpucrasuiama onor Musetsa x, xoa B. Cayleaesuha, MeropHa Coneke spandesapie upsve, Munxer 1982, 1I1—113, 9 Ca. Cuavojeauh, Kpas Ypou, Fosmunswua Huxoze Uyraha xis, XLIV, Beo- spa 1935, 108-109; ya. Cacra Caga w wesapicwoct eprexe upsse, 242 w 244, Onuupnje © owe, B. Canjeivesuh. nas. ne30 106-103, 115. Torso aucive je sactynao jour K Iupewes, Veropnia CpOa 1, Beorpan 1982, 172. 10 Beh je noctojao npevon C. Hovaxonuba (Cpneru Cuos XV, 1905, 46) pena Tuexpunost wstaiby J. 8. Pura, Anaiecta sacta ct classica Spicllegio Solesmens! parats, Juris ecclesiastci Greacorum selecta paralipomena, ParisiiRomae 1891, 381390), aan, xaxo jempuveruo JL AnacvacujeauR, ra} jenpenox sa mie wera nerasaH 7, Ocuporopenu, Cabpana ena IV, 171 ancy us ‘A. Miuuyjapaxuca,!! ox mpenpivasa taj Texct, wapomu na ce Casa y Hiejit, 10 Xomarujany, ,roG0xe npoTHmHO KaNoHNMa, ja NocREDITH 38 aproxedbasmor epricxor apxwerucxoma”.12 YY ro npeme Jonant Paxonsth me aa je mporepunarse Tpskor enicKona wa TIpiapena 7an0 nosoza Xomarujaxy a ynyrit ,ewepruvay nporecr Caou s6or ereapatsa caMocranocTu cpnexe upkse." Taj nporect 61, Kaxe ane, Gxo ,,joul eneprivemj na je taza no Xomatwjana crurxa Osuna net ‘0 nestapnom xpynncaivy Crenanony y 2Knn."!3 Vinay earpa na je Xowaru jan ,,ysanya" npetno, jep ce ,,Cana tanje na To o6asnpao." 14 Taxobe a Huxona Pazojuih csarpa na ce oxpycKi apxwemickon (we seimponomtr, xaxo crojm y Texery) ,omyHO ma jaan nporect Tex Tourto je Cana eweriio pitspexeror enuexona.13 Ox Moro "Kasi TO ce nocan wae neramano exo XoMavior MaICAN 3a HNO pana 9a npoTect Ha octony cnoje ane Tapame — a Neva aaxONITOra DiaHTHjeKOr Mapa, Kone om, napanio, npustraje paso ocitsaina caMOcTAAIR MaxrpOnOHA, 1 fa je Merona upxna nornyno nesasvea of wapnrpancxe matphjapilie, @ centcexonm ey y Cpt ron won crojaan.* Haxo rake fa ce oBe one Tape, napowrro npaa, Mory ,6e3 nemmaux Temoha no6iea."16 H, Pazojswh nna nie aanaau xeravsniije y mnrane akan ocwon tata Xowarnant 98 oRAKAB CraD. Haxemio rosopi za my je mporecr , xeetox x onop", a te opariazan, sa je amie noaurresi nero Ipenenn ar", 2 OM CaM 9,168 KANONCTA Sinja cy ynimuemsa mutopiina MOMITNRHIM nerpow™!? Komextapauyh nucmo xoje je Xomarujan ynyto narpujapxy Tep- many II (1223—1240)!8 y Huxeju, I. Ocrporopexn sanaxa sia Xowataja 1 Ty Kao Hy nucmy Cuerom Casi ,,npotecryje camo nporus Capyator moc- cher, a HMmITa He Tonopit 0 MpaBy caMocrasmor nocscheisa apxstencKora y CpOxja."19 Crora cmarpa a Taj monarax ,noraphyje mumene Cr. Crs Hojenuha aa je To mpano Cana qoGuo Tex Kactutje, BepovaTHo, MpHLINKOM nponasa xpo3 Huxejy wa nosparxy wo Tlanecrume rom, 1229. sun 1230.20 'Y peau ca THM mperiocranna a je AucMewu axT o CapimioM nlocaehery 1A, Mapanpdoene, “Tovegla 108 Baathelon vig Nowilag al 105 Aeormoctoas ig "Hrelpon, "AGiva 1898, 646— 689. 121, Anactacwesuh, Je am Caer Caa xpyucao TIppovexsanor? Borocnoane X, ex. 2-3, Beorpan 1935, 223226. 15°F, Pagowsh, Ceern Cana x eroro roa, Cpescxn Kapnoma 1925, 38-39. 1 Horo, 40, Yn Cit, Cuanojesuh, Coerw Casa u wesasucwoet epacke spkse, 250. 15H, Pagojh, Coert Cava, Tonmuainta Huxoxe Yymuha sas. XLIV, Beorpast 1935, 38. 1 Hero, 1 Hero. 1 areparypy o narpitiapry Tepaany IL noaarax aa je wa pou erynuo jauyapa 1223, roaume, a ue 30. jyna 1222, roaime, KaKo ce panuje ewapano (no B. Fapgaiesuhy, Kawovurmocr erauatea sytoxedauntoern Cpscxe ubese 1219. rose, Cyers Cana, Coo ‘ev nosouom oeawictoronuumnde pobera 1178-1975, Beorpas, 1977, 64 ,noserxoM 1222. roan’), m Ae Karposilos, The ecclesiastical Controversy between’ the kingdom fof Nicaea and the principality of Epiros (12171233), Thessaloniki 1973, 70 1 Ccupotoperu, wav. 12210, 172 29 Mero, camocranwom nocschewy apxuenexorta y CpGxju w3aa0 narpujapx Tepan a ne Manojno, ,,na mje ucxmyseno sa je Xomatnjan 6Ho o Tome oGaveu- ren." H, Paojunh ce Hexomuxo rosumta xaciiuje nonovo ocepiyo wa mitemo Avourpja Xomarujana,22 nogcraxny wajamiue taphersusia Cr. Craxoje- uha Aa ayroxedamiocr Cpncke mpxae wije nocturuyra 1219. romime, Hero ecetax rosa kacsije. Tost upiuiuixoM KopicrHo je expahert TeAcr mucMa, aKo ra je o6jasuo A. Mumjapaxnc, a ne nanpen nanenenn pan P. Ocrpo- opexor;2 ann To He yMasyje 3Havaj pesysrrata 20 Kojux je nourao. TlonoBy0 Je mopecta cvoja painija smmena X scToBpemeHo Gore paamorpHo Xo- Marijanos cic. 3axBy'to je AA Ox HMA ,,pAaMeT/bUBY KIbIKESHO-WaysHy Hoty" W aa ,Wije MamcaN camo PAK MpoTecra, Hero W paaw vermtarea KHICKEBHX CnocoGNOCTHE H KAHONCKe yxeHocTH cBora mucHa."=4 Kapaxre- piicrnswo je saraxarse H. Pazojuuba sa je nemo ,,camo Mazi seo nemHKor Y4enor upkscnonomrauror Goja voMehy rp¥xor iicToxa H sanazta, Huxeje ic Enipa", a ,.cpnenit cxrywaj je camo wauia enmsosia y wewy."25 Taxohe Ha BOM A ,,OXPILICKH apXHeMHICKON 3auicTa HiNje Morao nporecromarit npoTHS aBToKespamocrH, MOCTHTKYTe HapeKoM BOOM, Hero ce GaNHO wa APxNEMHC- oneky vacr 8, Case m cmarpa ,,uperepanim" Xomarujancono rapheise za je Casa mpe aoSujaisa apxnennexonckor wma Kopao Miperxeawo. uri enucxon. ¥3 To ocnopasa Xomarijaniouo Tepheise ,.1a Meby TanaUTulN TpHKHM BiIATAPHMA YORE HeMA UNHOCTH C HlecyMuRURO MPHINATHM stap- ‘¢kIM abropiTeToM, 26 atu HH OBOM mpHAIHKOM He HOCTaasba NHTAHe KaKAR ‘octowau nna XoMarijax 3a onaKso ynopuo TapherBe. Beoma je xaTeropmvaH A. Pajiojath ox noGuja Mamuubema HeKUX Hay"UIKA, TO Kojima ce ¥3 Xo- Marijanosor nporecta He Moxe mayhi saKnyyaK sta je Canine nocne- enent y Huxejur (1219) werospemeno nocrurayra u ayroxespamioct Cpnexe pine 2? Og objasmunaiea ManesewX pagosa mporerto je Bue oA ABE Re enuje Ges sHavajmyjix pacnpapa ca oceproM ia nporecruo Xomarisjatoso mucwo. ‘oxo Canjenvesuh je 1962, romume nao mpernen Ao Taga noanaTyx agowa, Koje je AOBorMO KOpuETHO MPA Npoyxanalby eprCKHX TBOPA HIG- Rohewy saxnyuara2# Mo wemy Xomariiian je ,.yT 1 Oxo.,"29 ,myTH npO- ‘Tusuux Caetor Case.39 Tonyr smiorax pawnje, Tapax a je Cava ,,6x0 ca- ‘ebHM cHTypaxt y esojy craap w 360r Tora ce muje Hi OGasnpao Ha Xomarwja- on mporect*s:! a xajl oBOpH O BpeMeHy crHI{aIba ayTOKepAMHOCTH, PeKIO 21 ero, 173, 2 H, Pagojuth, Coert Casa u asroredaocr epacee u Byraperetupxpe, Cnae CKA CLXXIX, Beorpan, 1939, 218—209, 2 BeposaTuo je H. Paztojsuh veh Guo 2appurno caoje nero xa Je 1938, rosume Tr. Ocrporopent y heocrn oBjano Nowarijanono Meso. 24 H, Pagojuh, Cocrm Casa w anroxemamoct epncxe 1 Gyrapexe upkne, 219. 35 Hero. 26 Hero, 218 27 Hero, 222, 232, 236, 2B, Cavjewseouh, was. xea0, 10116. 2 Mero, 10. % Here, 70, 31 Hero, 89. oropnicno-apaowa erpasa Xowarujawowor umewa 17 6u ce ja je nom yrimajen nayounKa pasmnwiror souiena, Hane, xa Moryhe i iajsauuineonnje pemtene B. Canjeneanh onarpa yia jo Caern Cana Kaciije, 3a pene csora mpoor nyronaiba y Caera Mecra, oft naTpHjap- xa Tepsania Il 2060 nyay ayroxedamiocr cpnexe mpanocaaie upase."? Mebyru, xa iutrapa H. Paojamha, xoj ayroxediariocr Cpnexe mpxne neayje neknyrno 3a 1219. rozimy, of My oslo6pasa jep je, KAKO HaBOmM wapaeic ce Hasopa, Crauojesitheay aprystenrauiljy nowspriyo, eacoust on- apsaHo, TeMeDHTo} KpiTings."33 Baro je uspasio eyMaBy Y pasnore Koje ontocu Cranojesuh xazt ropopu 0 oziacky Cave y Huxejy spit mppom n0- sparky u3 Cuere sexcee,*# ann ne xopuiryje manpe waioxenn cxoj crap. 3a noraasape Oxpwicke upxse Tapaw JA cy Guu nOT‘uNLeHE saTpIjapKy y Honea Mebyrim, unax xaxe na Casa y Hixejit inje Tpaxiio om apa narpijapxa neuro’ urro je 6A0 cacrannitt 2eo Tepurroptte, KojoM cy ‘Oui ynpansain, wero eMuse Koje CY, y upxBeHOM norsesty, GHae NOM OXPHITERON apxnenickonijom.. ..36 Jlo onaxnor saxnysxa je oma0 nepoRaTHo nom yrmajem Cr. Crawojesita, xojit Takohe eniarpa za ey wap H naTpijapx y Huejn ,.y ersapy nanan npasa Koja wnicy mi Gnaia wHXOBA H Koja OHM HHCY vt spun "37 Paasor iro Jwstrpije Xomarujan y caome micay ,se nporecryje porus ayroxegamiocrt Cpnexe mprne, veh nantaza Cxeror Cany s14so a0 Mowaxa Koji ce BpaTHo y exer," Hyman Kaumh nnau y xanoxcKit npa- BHAKO wapenenoM noctymy, jep je Cana 1219. opie 0640 ,,te casio pa Mary 0 es0M enteKoncKON rioceehubarsy, Beh H rpaMzy o ABaILy AyTORE- anmocru Cpuckoj upesi"%* C raxnost joxynenraunjom ce Cana — Top starse Kaumih — ,,nermrmacad kao Mpaniitko pykonOno%xeHH apxujepe)" shporsiaco ayroKedamom upxsoM jena seo Oxpuere apxuienvicxomje Ha tjent sexy ce Tana nanasno Jtmorrpaje Xowarnjan, Haj6o/su KawoHUcTA coora pemena."39 Taxohe 4 Cua Thupxonuh emarpa ya je ayroxesianiocr mocruruyra uerospeneno ca Casummat mocechenent 1 aa je ,ocumarse Cpncke apxie- MHcKOMNje HaHMMLIO Ma KECTOK OTHOP TanaMTiber OxpHACKOT apxMeMICKONa Twsurrpija Xonanyjaa, suja je uprsesia anacr Tue Gna oKpweua." Caoxenocr 4 os6xiuocr opora mpoGiewa Hanos C. Thupxopuha a on- pabnany xoncraramnijy aa ey Cp6x ,a oRaxnoM peaxiujom wopa.ni paxynarit Jou npe nero nrro ey 3anosenn axuinjy y Himeji Mopasit cy MATH onroBop ORONO AO6ap Aa YuPH caBecT H OMPARsa MpeA cpeToN."! Henapno je Bnarora Tapzauensh oGpanio mirrame KaoxisnocrH crwuaisa ayroxecbamiocrn Cpncke upxae x noxywiao sta onlonprite apryselte 22 Hero, 9091 2 Mero, 113. 34 Mero, 114. 35 Hot0, 88 36 eto, B7 37 C. Ciaanojeouh, Coors Capa 1 nesaucnocr epncxe pee, 24, 38 1. Kawub, Coera Cana, Cpncea npasocsaaua upxaa 12191969, Beorpan 1969, 2%. » Hero. © C. Fiuprosuh, Mpanocnania upesa y cpeaoseeosso) cpucko} spKaas, Cpa 91969, Beorpaa, 1963, 39-40, 178 y XomarujatonoM micmy.4? 3axmysut 0 KojHx je Romao wsueKyjy nposepy na Teeny waBopiiix MozaraKa, o Yemy he GHTH simule Fosopa y jabeM ws.13- ramy. 3a caya Tpe6a vicrahi mperexHo One MaBOme Koj HavesMIO roBOpE O Tapaamesnhevom npiuiasy Xosarsjany. Hanve, sania ra Yorekom koji ce y cyko6y ca Canom ,,npebapyo, WK MaMepHo Huje xreO 2a sua, aaj SSHITUpAHE KAHOWH We Horahaly -xeeust su.“ Cxoguo Tome, 3a npoTect FapAM za WAKO... /10.1A3H OM jeaHOE HyBeHOT KAMOMUCTe, H Moped CBE pe~ surrocrt 1 HariauleWor capkaaMa, Imax oH HHje Hot MAIO yGeneuB."#5 3aTUNK, cmarpa sa cy ,,Xomarijan sao x Oxpuiexa apxnenicronuja y Toy uene ccboje Heropnje AcHNBAIN UesIOKYMA CBOja NPABA CANO Mu jesIMHO HA LapeRIIM rpamarana... “46 Oryza i sberopo Taphewe aa ,,Oxpiiexa apxnenuicxonja je mmxana uwasa nyny ayroxepamiocr,"47 a mpe Tora yesaja MNLLKHe H, Paxojutha aa je ,oxa Guna THN caMocramue upese 0 itapexoj Bomu."* Kacunje, mebyrios, K20 1a 3aG0pansua csoje Apurosope Ma ywetuhe wapexe nome K aaacTH no nuTa‘y XomaTHjana 1 WeToBe UpKne, nd 3a Caeror Caby xaxe: ,Kopicrehit aiacrijexe m poaOuicre Bexe npao ce oGpaha yapy Teo- aopy Ilackapy, kao mpujaremy ... 3uao je Caer Casa 2a axo npuobuje tuapa nakmie he yeneTH « xox narpujapxa ... "49 3a yosohene saxnyvaKa Tapaauieauh je oft waBopHHX rpsKX TexcTOBA KopHETHO Yy cpricKoM npeBoay ‘yeTupn nucMa,® 2a xoja Hans: ,,Tex Kast ce nperezia XomaTajanow npotect Coerom Capi # nperiicka merona ca narpujapxom Tepanont IT, moxe ce AOGHTH papa caka 0 HeocHosauoctn XomatijaHosa Hporecta W cTBapHOr onoxaja Oxpiiacxe apxenuckonuje y To Bpeme."5! TlorpeGno je, ntehyrins, a ce pasMoTpe M apyrt rp4KH BBOpHC KOjM ronope o cratycy Oxpivicke apxuensckonuje m mseHOM MecTy Na paHr-sMcTH. Mpapocaanunx uprasa, Y neat ca THM Of HoceGHOr je sayaja a ce HHAN tutta je Aonpmieo a aohe no paanzaxena y oHiocuMa womehy LaparpaneKe narpujapunje (ca cenmustes y Hukeju) x Oxpusexe apxuenuecronaje y Enmp- cxoj Apxann. Tex ona ce Moxe npucrynuTH alas nporectior XoMa- ‘rujasiopor nucwa Casi u AoweKse cxsatirie enaeT nocrojehwx npoTispet- MocTH onor spenena. 3 To he ce suxeri na je Xomarijan. wave wooeK aygeTHMX mpesutocTH,S? crojum cranom y onnocuMa ca LlapirpaseKon na TpHjapuunjom H HexOTHe MHOrO AONPHNeO Aa ce ocHyje Cpricka upasa. TTo- Foon, va. 34-71 ecropuicxo-npanna cxpana Xomarujanonor nce 179 xasan0 ce a ra MMOH HauNK HaysKUNA ocybyjy aor npoTectHor muewa (Canim, a To wine W HeKH rpyKi McTopm¥apH Ka ycrajy y 3auITHTY Mpana BH- saurrujcror (nuKejckor) napa w narpijapxa.S? KpwrHKoM ce, y CYUITENK, He owmutrana speawoct XoMarijawa, KAO UITO ce HM NeTOBIM HMEMOM He yeaieyje mennsnna ena Caetor Case un Aorahaju y nea ca ocsajamsen Uapurpana y anpwry 1204, ronmte 1 Mmnionno ynyhyiy Ha npoyvanarse yaajannx oaitoca wsstehy Lapurpance narpiiapuinje m Oxpuzere apxuenicxonnje upe w nlocne Te rose. V cy pepenios Biowiryjexow yaperay 20.1204, rome HOAITHAKHE H pRBeN 2xaor ce oxBujd0 earnscno yraphenn nponvcnwa n oGwHajubia, Ha OcHony ‘penx 3axoHcKIX HOpMH. perymucaH. je OHO H craTye Oxpinacke apxi- enicroniie ao notnyxo ayroxedaane upxse, urro je Llapirpeteks narpHiap- gj ma ejssainenug Masia rpwEnana.ta Hanpes je novenyro taphewe B. Tapaauesnha ,.x8 Oxpuacra apxi- cenmicxonija nije Mutaza wovasia nysy ayroxesannocr™, @ opie TpeGa xonaTH N meros0 OGpasaoxene: 10 Janae y NayUN 3acryna Najnehn 6po} KaNOWNCrA 4H vcropiapa Ha ockoBy cnenehix sitbeHAua: a. Oxpwacke apxnemicxone ney 38 apeme Busaurraje Gupann cunomn Oxpusere uipkbe, Hero cy HX NO= crasmann sinaurijexn lapess...& pykonouarann ux, Gap 0 apyre 10- srooime XIT seka uapurpaneni nlatpriapen; 6. lapurpanexa narpijapuinja a0 Majxa upxna, mje wiama nae carnacnocr 3a ayroxedbaanoer OXpILACKE apxneniexonie... "54 TTosunajyhy ce va Cseraposa n Ocrporopexor, Ha 19 Br, Now. Aayomimns, Peguand & Bt marpidpme Kovorawrwombiews (1222— 1240), lee, oorypiaaws vat Kdacnanln abro5, "Atoubones Budkian vak broad iptron teneSinnvass Tpimong 1913.3. mane an Je Nontajan vppor sak eutcbesoe (Gesyatu'n enavony6us) Poaro to je xpyuncao "a taps empexor miasaps, Tosopa pny. Mazo sanz, ha erp. 10, Tarorame Mowoso atasa NomaTwjaa ta Je oh avin dyav qrébobog xal glrepic” (GRO Myx REOMA crasomyGus x cKTOH CBabu; yr. BcTo, cip. $8). Melyrny, Jlaronazwe je — Spanchir uarpujapaa Tepuana It xo fe, 2oo io fee mer pet aera, oupe maaan Honan ma ju bane, ma je ha eip, 31 eve eickone Sananor wapersa (Emipa) tipunasso.aao 6). Sere ybnd dacavofon uhodelag™ (WeckhaTAUMNNT CAABOREEN) 7 Sanpaanajyha ce fa uasexen"M pewtia Taronatica o XomarHiany xa0 vowesy sevavonybitow i cenovo cnaba n'a yaons Jonna Anorsasa xo ie WsbopoM Xe Marijana ao y cemsy N. B. Touadiors, Amauteptos Xujacavie dpytentoxoroe "Ry fidos, ty Linas Hotavrey denen Bal xaxdaven, ‘ADhoas 1961440. pues ‘ma ro ne woeacna tawio ipo ae vo elena axraocr Anoransa eam Nontano- 2 Snpovonnjy w wro je eran oGojmue pea narpiapun 9" Hunpery.mcan tee. hoa panoexannis J Tpaxo}". Ovo nije y che) ca outne tro Tonananne Manor 2 Xonarujata na cvp. 43: ».Xpabpo ce eyipotetanwo nporstctnismacenexor pow, Tpyaeha cx a, aprytieuta nope. atianOasnocr chor yopusaies ontriekn una, a60pe". om pc wow peawxna W neochOvanoct ce mist OA Tosa Barica ka Manon ia exp. 439" 3a je Nowaraan 2740 Ca ‘all galerony hin ep oi ahenag Bosra, sau in oad yee 3a “rexioa™ Gravsino.naxGamo, Meno 0. Yoana} jypreMNsiDgn Ty pans, Oxpnaa y The). No Mécone, Nowd Oyrfusee be sty epyu 0 Ayan Nope ‘uw, "ABiyt 196i, 9-— yKonatajanonone chabony6ay BHA MnaHone 34 yma Marpnjapauior ypona y Uaperpasy. 3 rapgauceuh, va 200, 34 oan jour xa je ,,Hapsrpancka narpijapunija Gua nporus Oxpustexe apxi- emmuckomuje K 38 WHTABO BPEME ieHor nocTOjaisa Ocnopanasia HeHA npawa 1 HCTHUIaNA eBoje MpseucTBo."55 ‘anopu chesove cynporuo. MoceGuy saxwocr umajy nogaum Huta Hoxconarpa, Koji je noxosniom XII p. y Uapurpany say3uMa0 weraxnyTo Mecro Kao CexpeTap marpijapumje, nporocuiher H HomodutaKe pave, *6 Hauve, Jloxconavap je ,,ll0 NapeaGu MeMewrTor BesuKor xpama (chs jauexor) Poxepa nanucao 1143. roaune eno y KojeM cy no paury mputKa- ‘ake caMocTame ucTOMe npasocHasue UpxBe ca cBojMM enapxujanta.®7 3a Oxpuacsy upxsy Ke cnezee: Canwio Kunapexoj, ayroxedamia je 1 ne OTHARA HeKOM Of Hajpehix npectona, Hero caMocTaHO COGOM ynpaBiea of conerseunx eniickona npaMa xupotounjy a Byrapexa, xoja 3 moverxa je Guuna Byrapcxa; xacuuje, mehytum, s6or Tora urro cy je ocnojwin Byraprt, one ce Byrapexa. If ova je, ake, ocrana ayroxedazia, jep je uapcxom aaauthy orpriyta 13 pyxe Byrapa, 7). naauhy uapa Kup Bacwanja Topd- poreiiira 1 HHKaza Muje ava HaparpazcKo| upxeu. 3aro, exe 20 cana Kinnap i Byrapexa oa uapa z0Gujajy enuexone. Xupotoumuly Hx, max, concrneHt enuckor, Kako je peveuo, H ka0 ayToxedaane — nasupaly ce apxirenueKonne. A Byrapcaa una sue of Tpitlecer envicKomnja, Kan Kojiesa croji u Hazsupe vx rpa Oxpia38 Hloxconatap oni Henaocwinereno Tapan a% Oxpisicxa apxstenicno- ja iuije nom jypuesuxunjom Llapurpasicxe narpjapunie, xojy sexoru xohe 21a NpWKa:ky Helo MajKOM-UPRBOM, &1 M MpOTHDHHKON. UllTO ce THN ta pee Gpure oxo u3G0pa norsavapa Oxpuscxe « Kunapcxe apxuenwcKoune, ‘To HW Mario We yMaluyje tiXoRy ayToxedasmiocr. Hapeen cy ce, yorraiox, crapanm m 3a n9Gop marpujapaxe ia uapurpaackoM Tpowy. Ta wenn unje navena awe ncropusape na Herupajy ayToKespamroct wn Kunapexe wit Llapurpaxexe upkne, veh cano Oxpuiacxe. Tpe6a, MehyTuM, Mara na yy ‘ma ce CyUITHHA ayTOKed)ANHOCTH OMIpAKABA MEXAYYNBO KPOS CArTACHOCT Tt Omayxe enickonekor cilloaa o wB60pY H MOcTaBeHsy Morsasapa vOTHNIE Upxe, @ ne xpos uapesy yory y TOME. Hiaxo je Jloxconarpono caeaowcrvo yGenbuso H jacno, muje maoanter 19a ce MpHLIOKN jouL HEXIC NONATAK O MipusHanany nyHe ayToxedpasmHocTa OX- 58 Hero, 50. 56 Qpnovevcich xak 400) bresonattele +, Seg, “ABT 1966, 337. Bast ¥ Laurent oeusts Beographique di mone sien Nit Dexapatris, Echos & Orieat XL 31) 520. 57 G. Parthey, Wieroclis Synecdemus et Notitne graecae episcopatuam accedunt Niti Doxapatni” Nota patsarchatuom ct Tocorum nomina imotat, Amsterdam 1967, 361308; Migne PG. 132, 10881109 58 6, Partley, 286; Migne PG 132, 1087: ,fOyelig . wik Maxajno | Anbeo a wt weros Spam nacner- 5) ney sa Heyy Resnora. Capo HerOBPeNeHO, aK NE ftcno on ‘Depjansnha, w L. Siernon (Les origines du despotat Epire, Revue des Etudes Dbyzantines 17, Paris 1959, 90-126) je yrapano sa ocausas Empene sipxave unje Hao sunyay seen 18 Epicotica 261 No 13, 19 Epicotica 288 No 9: 267 No 15; 275 No 11. © Epirotica 276 No 17 Epirotica 284 No 23 s Epiotiea 285 No 24 9 Epirotics 286 No 24 5% Epirotica 291 No 26 85 NoB. Teguadiare (wap. eno, 438) emarpa na je Xomarajan waabpant 30 apyne= rmesora epajevt 1216, nn nowerxox 1217. rosie. locseamt 01 casyoauik so0yNensTa ‘G2 weroana nOrmcOM aaouSH je 1235, rome. Vil Katpoalos, nan. 2600, 58-—59, 187 over m Miloro NeyxyeHOr upeBeHor sachicrama ¥ oGpazonaiba.“9° Ha na- ‘Tpijapxono mucxo omumpu.o je onronopHo Jonan AnoxaRK W omy xe NpOTUD Xowarijana opine pewsia no6wjao: A npe6aaxennt apxsiensexon Byrap- xi, sinjoj Ce y4enocTH ja Moro AHBHM NOK Cant ZB, sATEKO je O3 Napeherba, 2a npininto 61.20 Koje cBeuITEHOpasube KOKO CY Aa.ieKO W APTOM Of HALINOX CcTuapit; satononana ce conerBeHN mpuivterijana M ctape nporuce we xpi... He oaaysyj Taxo 0 ona Koje He no3najen 206p0 .... Ona6pai Je apxnenucxon Byrapexu wseronons anaushy (xj. nnauiby Teoxopa I Auhera), a xnporoniait je ox cBor ciiona no crapom obHaiy'37 aaononsana ce con” crmeiuin npumuierujasia, enoje nannexnocrs ue mpexopasyje, y Tybo} iy puczwunuie ne nassupe. HM rpaxcun of Tebe sa HHUA bite He mpestysHNai ho murraisy weroBor apxujepejexor mocranmemsa. 98 Mia oni i NpyTHX ayTel- "estux MOmATaKA MpoweTHe a ce RpanTia paaina uDsceby Oxpixexe upKBE, rao ayroxeaime, u omix enapxnja uapurpanexe jypucamipije, Koje cy ce npounpensent Enpese apakane Hanne Baik rpauniqa Hickejckor WaperBa. _ Hajochu yaap napy u warpajapxy y Hixeji naneo je Xowarnjan kaa je 1225. roawie xpyuucao y Conyxy Teonopa I Anhexa 2a yapa,% usro je Mperxonwo comyucxit MuerportomEr Koucrairrim Meconorasitr o16H0 a yr, ¥ cnvosteKow: axty, namHeaHloM nOBOAOM xpyHicarba, 24 Teoxopa T Anheaa ce xae: .. wera jeuoior iapa mpiaHajeMo Hera KPYHNWEMO, W ruera nomaryjemo “100 Out je taj — xaxo my mie Joan ATOKABK, 2 70 Je nepowaro Guna xxes.a we waposia Enspexe sipxane — Koji he ,,cBaKOr He- npwjarena norasia M rposnTn na Koucrawtiatoay 2eMby Wy UApeRe AWOpE raMo... "101 56 Epirotica 268269 No 16 97 Fapgaweeuh (4a0. ren, $4) ocrawa ce Ha Muuinene Ceraposs eMarpE 1a onan Anoxabx ,rasuo ue aa kakan Je Xonarijaiog JepapnijcxW nonowe npeva crapabe ‘oGtajuna. Aroxanrose pew rawno He auant" mucy Hpaacele y cme) Kako je 10 eX ‘mo Ciserapon-Tapaauesih ‘8 Epirotca 272—273 No 17 Paunje ce emarpaao 2a je xpvicame Teozopa I Auena oBaaneno 1222, won 1223, roame: "Asyordoye ab. ae, 3 (oaMax no ecaajawy Coayiia, cenTeMOpa 1223. rome); Caanojeawh, Caer Cana u wesapucnoer, 244 (1223. roaume)s Pagonah, Coe Cana w nerovo 31063, 33 (1223, ronune); 4. Cozogiea, CpOM W wxsairneeo pase Cronny noverxon XI 2, Faaciine CHL XV—XVI, Crowe 1936, 29° (1223. roasve) “Awmotdatoe Aprorapinimonliag, Anuhaping Nowariawse, fy Oethoyie 20, “ADigas 1989, 742 (1222. rome Mebyzuns, Teoaop I Aubes je ocvojuo Cony xpajen 1224, roaue. (Sareparypy 0 owe ». 40% Octiporoperoi, MeTopija Binatraje VI, 408. Crora wonuja werpeoenetiea ka aujy aa je xpyteicaive oDawyeno 1225. romune: B. Denjanwh, xan. ae%0, $4, Toyadxre, wan. ae20, 439: Karpozios, Ha. eso, 75; HeTH AYTOD je To Ona W soBuDe apy MetTH NE orspeto y ceowe paay The date of coronation of Theodoros Doukas Angelos, Itscor Fok, 6-0, 1974, 253-261 Tlocroje y nayum a rophewa za je apyuncaise oSanncwo rex wanehy iyi Hh Ho: ‘ewGpa 1227, wanpwa 1228, rome: L, Sermon, La date du couronnement de Theodore Doukas, Actes du XIl Congres International «” Ftudes Bysantines Ml, Belgrade 1964, 197 202, Henao je E, Bey Sxqepit, "0 Zgovs axébews cus OcoBibgns Avinex te mp0: Beopiteeat €dvoxBirov yeaunaca "Tadwas 205 “Aroatizay, & Nikos A. Bees, BNI, Athen 1976, 372279, noua xo aaxxyera fa je Teosop JIyxa'xpynncan Y mpeMeny 2" weby 3. anputa w amryera 1227, rosie (erp. 278279), 109 Epirotica 286 No 24 101 Epirotica 288 No 25, Mis Himeje ce mopano nojanira neuro wise 6H ce tipxsenm sos stwaxayentox y Emupexoj span ca yenexom. cya6wja0. Baty ToM ty, suaT0 nipe Teomoposa xpyiuicaisa 3a emperor wapa, narpnjapx je o¥eo 43a chojo} nosnaroj tarynarypm Aomaje m emer’ acelvencsi” (olay tuevexds). pau je To ysuusno — ne natpijapx Pepwan I — xaxo notem rpaxie ucropitap B. Credanmauc,'©2 neh iseron nperxomiui Matiojno, Kan ce Gparuo Josamy AnoKapry ka0 ,BACezeHCKH METPMapx" MY TINEMY HaBEO, unnehy octaior, Ja je 360r tpoia M jepapxujxor nosiomaja KojK HMA, O68; e3ait sa Ce nenpeKIUHO Gpywie 3a cnoTy cBNX UpKansa, TlueMo je noMpsSHHOT Toma, jep je cacraxeno 1a mnimujatiBy, xaxO Hanozs narpHjapx, ,ajew- Junjer u cxeror mor napa, cnosmpoxs nna ce caxyne y Huxejt coi apxilepedi upkana: Lapurpacxe, Anexcanpyjcxe, Autnoxujexe, w Jepyeamnene) at aajesVUKOM nomoN M os1ayKoM nomamny neverate Haim Crapor Presta fa ce UUPeKMMe ca cKaNuaHa aa ce TIpxBe y2ajaNaHo Tasmipe."I03 Moxe ce pelt za narpujapx, casmne THM MTO Ha OBaKan Hawn nosiva jepapre 3anammor Mapersa, nocpemo upussaje miXoBy ocaMocTamettocr, 0x Jona ANOKABK aojin onroBopoM, MpOxETAM Hepacoroxeisen mpenia JTaruMota, TaKO eft Herocpeypio To xasyje pewra: ,,onze Re ce BalIM zeneraTsMa MDH =By'uETH u aM.4 Y jenHoM apyrowt eons mewy Tonany AMOKABKY m apxit enutckony rapamaxoM, narpujapx Manojuo ce npescrasno xao wsacemeitcxn™ He caMo y Texcry, Hero H ha o:0BH0} Gy.m.105 onan Anoxanx je y oarosopy uopaaio Herozonan.e a60r ove Hobie: nTiuewo je Gitio — jana on narpujapxy Maxiojay — nornucano raojno4 Hewewis notmicoM, NeOGMBIM. HW steHH HenO3HATHN, jep HHKO AO Caz ‘on oN Koj cy entucxonosann y Koxcraitrimioxom rpany sje nonan20 cnojuv nornucusa ,t nacenencen marpijapx", KomKa je MeN 20 cath nosieto 106 TIpmwexGa Jozaya Anoxanxa je Gia wenpanva, jep 30- icra emicronut Honora Pana nucy siruo mprcnajana enuter ,pacesbencxi", ann cy Aonyurraan sa ux pyri TaKO ocnoBsanaiy.!0? TIpesia Tose, KAKO upunehyje B. Creganuanc, a6or wary6nenor Llapurpana natpnjapen y Hoxeju nowmty sa ce mormicyjy ca nitrynoxt ~smacomencnn108 Tae. cy Y etnapi, najanvinu nojawaar w npoupen yrvia) Ka 1pEBe BAH cRoje jyPHC- uae, a uapowrro na prey Sanajuior WaperB. Sanmmevimo je 2a Oxpyatcxa apxnenicronija nuje xacumxa pa ce n0- ups ca nonarxoMt ,,bacenenexn” y THYaH NapurpaseKix narpaapaxa To npax anaieao won, xaxo uoraeaa, Snvunrpije Xossarujan, n Hloped TO- sso yupeza wa Hiweje ynyhenux mporun sera, Harte, om je y cBojerBy apxuemcxora Jycrmmjane Mpuxe i uese Byrapexe™ wecrurao iia us6opy suporoscasion y Huxejn narpiapxy uaparparexox xup Tepsany", Ha- SBABIUHL Ta eBOjuNE ,,AYKOBINNE OUENE Ht BACE-LENERHIM natpHjapron!09 a 402 Srepavidon, was. seno, 440, 1 Epirotica 264 No 14. 104 Fpirotiea 266 No 15, 405 Epirotiea 269 No 16, 486 Epirotica 271 No I 107 Tipau je narpnjaps Akaxnje (471489) raxo ocsonen. Bause o Tome ca nue arypon ». Iléspofte, nab. geno, 192-193, Yn Aayordona, man. Aeao, 42s Karp los, nap. Zeno, 68 * 108 Sregaviben, 109 Pina VIL ABH eno, 439440, ora je — anon jase — paca Opitra 0 eBuM anocrosieKHIM 1upKRanta “110 Hicronpeneno xaxe pt je upxea y Enkpcxoj apxasy, Gnarogapehm mozexs- Ma ,najmohunjer m Goropensanior waa” HattpenoBasia y cBaKost riormezy, lurro ert a Ce ,OCTBApH H Ha NeTOWMO} erpawwt’,! a ApKaBMNIMa OO naperaa wenn wamnperbe.!12 Tepmait je onrosopyo Xomarujany, ocnopwauim ra ca ,naj6naxenjue apxmennexone itesie Byrapexe,"* Ge HRaXBOF capa Ha # javose unkejexor natpujapxa Kao ,nacemenckor™. Beh siiano za je oF jepa- ‘axa Banaunior uaperaa pan Xowarijan swan pHaHao ener hace snewexu y TuryaaTypi Mukejexor narpHjapxa. YOp2o je To npwixsariina Wena tupxna amor 1aperna, Haj6oxe cneowancrno o TOME NPY MHFARHOM ..c0HX apxujepeja, onoGpen y npueyeTaY napa Teoxopa T Auhea na ceyny Y Apri 1225, rome m yayheu naxpyjapyy..57 ¥ muraxwouy ce marnawana 132 Horo, 69-72. Yaecro Pasoesan, y reecry eroju Panowap. 83 Horo, 30—82, 134 Ona) noaarax a ronmea erymana Xonrijana wa apxwemmexoneKn TpoK (1217 a Moxa w 1216) yryhyje na aKnyvAK Ma cy Nperonopi O Pagoctanhese) KewHABN 90 ‘enw 1215. wu 1216, roms, 2 0 mexun6n oa Mey Credara 1216. some 1217. roam 135 Pig VIE 32 196 Msyserar mpeacrana xpae Panocaas 26or cnojux recs ponGHHexIX H 0- ue ne3a ea nopos exlapexOF uaa H 9Gor upuapaceuocra OxpiAcKO} UPKDM, 0 EM ‘osopn nerosa npenicxa ca Xowaryjaniom. Ya. @. Lpavuh, Onronopi OxpuncKOr apxHe- ‘urcxona Zuowurpnja Xowatrvjaua a mwas cpicxor xpaia Crepaua Paaocaase, Cae- ‘ocanex a6opmnx xv, 2, Beorpaa, 1938, 149-189, C. JIpulnuh, Koa Paaocas m CoeTH Cana, Beorpaa 1977. 1 Epirotica 288293 No 26 - Heropujexo-npavia expaua Xowarwasionor muewa 193 nayroxedasmoct apxujepejexe sacri Byrapeke (Oxpucke) upxe,"I38 ast ce Herospenexo niornavapy upKne y Hhnxejat muwe: ,wajenerija Haus anaguKo we nacenencxx naTpijapuie"!? jy ,,aacerencko oK0,"I40 ¢ MoxGoM na ONET HaATAeMA cBoje KO HX H OCBETIAABA ERETHLDKAMA CBOjAX APAINA, CoeTautMt micNtEWa, ONO ITO je Ra aanaay.“l4! Onze ce, TAKObe, KAKO je Ha~ pea seh npunieheto, npagn pazauxa waneby ayroxesaste Oxpnuacke tpxne enapxija Hlapurpancke narpnjapuinje, koje cy ce npowspemem Enupexe Apwane wauiie y weHMMt rpammania m dopsmpane ynpasy y ckxony 3ana- Mor laperse. 360r Taxwor cyxo6a jypnesKMHja, aTpHjapx Muje mpusianao xuporonnje enucxona Koje cy Ha Werone entapxuje HocraRzan apxijepejn Sanaanor uapersa. Cana ce nytem m¥raxiona TpaxK sla Oysy MpHHaTe pa- nuje wispuiene xnpotownje H npeaiaxe Kosmpomucno pemserse. Homexyro Je Aa am Mohn uap we xe2K Ja ce Ha HCTOKY XMPOTORMINY 1. WAY APXIE- Jepejit 3a yaoue errapxnje na sanaay,""42 saro je noxe:eKo Jia ce usGop Kax- ‘ugara pin Ha 3anazy, ania croky a ce ,,1@KaB 2aKo NpHMa wt Ges NeKOr emma pykoronaxe.“143 Mebyram, anax je sar npemior Jia naTpHjapx on- eRW crasy H MempHeTpacny KoMuCHjy, Koja Gx BpuMNLIa WSOP IL xApOTOHAjy fenuekona 38 yzoue enapxne, ¢ MWbeMt a ce yerTOcTABH j1yxOBHO jeaHtCTBO, napyuieno ,,orahajrissa xoje je Aoveno BpeMe a onuTa noMerwa."144 Ox. pehew je marpujapxy u por Of TPH Meceua 3a oATOBOP, jep je ToauKO 6u:I0 norpebuo 3a ojuiasak a nospatax 43 Enupa 20 Huxeje. Pox je aat no wa- pebery apa, 24 Kora ce Kaxe sla Y MpOTHAHOM Moxe sia CraBM UpKBy 3a- agnor mapeTsa nos, Hastsop puMckor namte.145 Kacnuyje cy oawocn womeby osiix upsana yerrocran seni peryancan mpeko narpujapxosor ersapxa. Mpomene y Exmpexoj apxasu cy ce oapa- iu Ma UpkRY y sweuwM rpaniwaMa, Floeae rtopara uapa Teoxopa | Aubesa xa Knoxorain 1230, roauie Ha act je cTynvo werop Spat Maxojno Ayxa, xoju je 1232. romme ynyruo natpujapxy Pepmany y Huxeju miraxnon, NCROJMBLIK BPO MOMMA CTAB H Key 3a NOCTHOAibe jemUMICTRA Mey Postejusia.146 Ont Tom mpusukoM riaTpajapxa Hasiisa ,,nace‘beHtcKOM cacTH= M187 as Ka Ce AOTHYE UPKBEMOF MieTAKa, BeoMa je OsIpeheH: ,,He- Moryhe je AX HeKO OAaBAE ORIAIH TAMO y HCTOMHY sey Aa OH nOcTAO apxijepe} y opnaumuie sananmnnt upxeana “148 Tlarpiyapx je y oaro- nopy!# iaaea0 Manojna ,,najepehwijunt JecnoroM,” waReCTHBIK ra 8 je a cBor erapxa OApenMo aKHPCKOF NuITportomuTa, Kojut he BOARTH Opury o narpyjapusujexuat enapxujama y 3anaiMom uaperBy. 3aHuntuBo je OHO ufo mpi Kpajy oaropopa narpujapx xem Manojay: ,,Exo, wauia ewepHocr pero onor Gnaxenor Yoexa we1M THOME UapeTBY AY ‘UBOT, MOGEsIy HAA 1 Hero, 288. ‘i Hero, 288. 12 Mero, 289, 1 Mere "4 Hero, 290. 45 Mere, 291 146 Mikfosich Fr. et Maller Ios., Acta et diplomata graeca Il, Vindobonae 1868, Hero, 62-68. M, Tlerpoauh enpijatessua, mpoumpense 3eMama, yaammeHocT On phanux caneriuHKa Tana, mebytins, Ennpexa apxana wije DKWe mpeacrannaa onacKor pus aa Hiejcxons traperby. More neve oGnacti cy mpitnase Gyrapcxom naa- ‘mapy Aceny II (1218-1241). Mawiojno je Gxto ,.ceHKa wexanaise Teonopone coure,"IS1 ay Hieja je aazao wohi Jonan jtyxa Baran (1222—1254), ser Teonopa I JTackapica, xoju je ox maxe mposmmnexe wapeasine y Huxejit asumnno jaxy cny.""152 Wanoxenu nonaum, nocpesio wim nertocpeawo, ronope © peayaratiMa Koje je Himeja rocraraia neritarsen rarpujapxa ca THTysI0M ,,naces-eHCKH, ‘Caysaj xupotonnje Cave 3 npoor apxennicxona cprcxor zouiao je y mpaait sac, jep ce THMe HA AeATY NOTBPINO CwnIcAo H SHANA) ere (Tiryne). Kaza je atpijapx Maniojao y mucwy Miponomity HaBnaKTeKOM i apxHenicKoiTy TapaitixoM ourrpo nanao XoMaTHjawa, weTowpenteHo je HcTaKao i mpitNe~ PuMa MOTKpenno coojy BACEmenICKY ayKOBHY BslacT, Najyhit, HeCyMbHDO, may 1 nch sopuseny xmpororuty Ha Canom: ,,Bu, ak, HajGnaxenhja 6paho, He AoswoauTe sla cTRapy KOA Bae Gyay cxaGHje wero uITO cy Kost papBap cxunx xputihata, 07, KojHx MaMt NHLOTH CO CBIEKCTpaHa CKOPO CBAKOERHO AO- ase, Jeni ca Cepepa, JPYTH MAX cd AAeKOT cenepa, Me jour H OMH OAAKIE ynute usrpena, tparxehu st a0Gxjajyhn mpane saxowiTe apxnjepeje 15) Cana je neh axe npuctynnru axannsn XoarHjanonor nuesa, Koje Y¥ eBaxom ciydaiy TpeGa emarparn waxniM noxystenToM 32 ucropiiy Cpba. Hs mera ce nocpesso casnaje 0 creneny epecrit nawer wapoza, neHtoneHo} xpos wacTojaise aa ce Y CkTARY ca TaMAMMISHIM OrmesNMA Ha DET, UPKBY 4M Apxkasy urTo Gome YABperH Ha caoM Tay. Kpo> TaKBO HacTojaibe apa 2xeHo je HcToppenteno Ocehaike npanle W eMiicAO 3A NpoHMAsbe Y AyKOBIE ctnapu. Tocmarpanse Xomarijakosor nucwa camo xpos moatKe Koj 10- ope o nenpujarnoctanta naxeTi Ceetom Canit mt Cpncxoj UpKBH, BOs y jeauiocrpanoct w weoGjexTusHocT. Lpyrum pena, noKywia) Xomariiana 2a cayypa cnojy jypucamxuniy y Cpnckoj npxan x nocne 1219. rowuime He tpe6a eMaTpaTm paszoront 3a OGesapelywaise cvera uiro noTHe Oo era. MHlOrO myta ee, yraapKom 360r HenpHjaressexor erava mpema XoMarnjany, Ha oc wosy HENODORINX, YAK MPOHIBONIHX NOAATARA, HIBO-te SAK-LYHUN 0 TPOTIN caropeHcKo} nacTpojeHocrn OxpuiacKe apxnenuicxomuje. Tako, sia mpHMep, B, Papaaniesuh nine: ,,Kosuxo je Oxpuscka apxuenicxomja Gina nporit cmIOBeHCKA cBENONE HAM MOTH HcTOpHYApH, Koji ToROpE O jemWoM caBopy ‘Oxpurcke apxnemicxornje, onpxaHoMm nox npencessmurrsos. Husaispitia Xomarijana, Ha Kone Ce pacmpannao o TOMe a JH na ce MocHeieHa K2 Ditka, Hsaputena On cTORENCKNK enieKona, MpKKajy AH Hempwsnajy, ra je ajsan onMy¥eHo a ce CBM CLOREHCKH envICKOMT NpoTepajy, & aa ce HIKKA Pyxoromoxerba Koja cy on HoBpunEH mpuGHajy.158 13 Mero, 68: 18 Oeupotopors, Meropyja Bunauernje, 409 13 Hero, 407 15 pico JTusis 86, epdracor RBedgoh, uh Sovrelnze Bebrepx ‘i map Bapbdporg ypraviavny, olsives avy navi napayivaviat o7eBbv folzo. uly pcadpers, site BE 1 Avtar Fpuov, Aezsczets rmpalong Bmdunve Erilnroivres wives ch ual Gu a Jie a" halen be Trcehipeos wn ne wal aire, 154 Fapgawesuh, wav. nex, 4980. ropuicxo-upania cxpava Xomarwlanovor ayena_ 19s Ayrenrwunt aoxyment, wa Kojn ce nosMea B. Papuauienith,!S$ we ro- opi 0 c0seHeKHm enmtcxonutna, Beno GyrapeKst,!$6 KojMt cy ¥ ocAOGoheHo} 0a Pomeja 3aropm ..xTeM ja uapexo} ssacTH npucajeante # naTpHjapulnjcxy a cy Hekor jepeja (@ om je Guo om saxonMTHX) yHanpesUAIN y apxnje- Pejeko Aocrojancrso pyxkom PuMckor apxnjepeja, j. GnexeHoynoxojenor BuaMAcKor, a satu cy M pysy Tlane Crapor Punta rpexo nocaaTor Kapania- Ja TaMO MpHBYKIMN, HM MLOM Fay TaTpHjapausKo waive nosNTAK."!57 Orana cy — Kame ce JALme — saKONHITH 1 KaMOHCKH apxujepejn 0 Ueno} ByrapcKo) PKBH poraisan, ,.8 02 ByrapexsX enNCKONIa cy CBy,la XHPOTOHHCANH CReLI- TeHMM H HaKoHN,” iuTO je KOA NpBHX HBAIRANO CyMIBy, 3Bor vera cy aaTpA- >enuMH O71 cuHOAIA OXpHACKE LUpkRE AA OAYHN 2a AM Tpe6a fla NpHMeE y CBO;E Jepapxnjexo onmrene nazejene enuexone M OHe Koje cy OHM pyKONONO- sen."158 Canon je, Ha seay ca Xowarujanos, np paaMarpaiky opor mi ‘Tama xpenyo ,,cpeaioum 4 uapcKHM nyTeM™: HAje ce ApxAD aNconyTHE AKpH- Guje xanowa, niu Hx je NoTHyHO 2anocTaBHO, MMajyhM Y BuLAY M NOpyKY Bia apa Teosiopa I Anes, npenety mpexo envickonia 13 Jamue, a cHncxos- ‘onBo peiue oBaj caysaj. Ha xpajy je omayueno a ce ,,xnpoToHncaHn y 3a- Topi Gyrapoemickomu” He npusHajy, 3aTO uITO cy ce ,nKpoTHBHO AKPHOKjst Kalina H TipesaWey, a, WapABHo, Biawwhy BHALApA saoTENM eMHeKOMCRIM 1O- erojanersow, "29 Jiox cy ,nmohaxont, haxoust w esewsrenn,” Koje cy OHI PYKONOTOKWAM, OCTANH y cacTaBy KAHONCKOF KaIKpa.1®) TIpesia TOME, HaBe- ACHH TlORATAK Yutje LOBOAAH M MAjMare Ox jenAN KAHOMOTOT HAO OHpABsA- we aa ce ocaouM na wera py Taphewy aa je Oxpustexa apxuenucxomuja Guna nMpOTHBCHIOBEHCKA. AKO Ce we TEXH TAXBOM sakrby¥RY, TPeGAT0 GH MpO- Hahu # ogrowapajyhe aoxase. Vv Casa je neh nocranno Tewtese ApxHennekonijs y Kuan! x yseaxo paauno ita yorpojeray enexomuja y Tasaunso} Cp6xjn, kana my je maja 1220. Tose Jhinattpnje Xonarnjan y ceojcrsy .,apxvenaexona Jycranuyjane Tips Me u uexe Byrapexe," ca ca6opom eaux cpojnx ensicxona, ynyrHo mporectHo THeMo, apecovano: .stajnpevacnnjen Meby MOHacMMa H cHHY BeMHKOT “Ay- raw Cp6uje xup Capi"? Y rome nvemy, xoje ce o6ms0 npancyje Xoma- ‘Tijany 4 cvaxaxo je sberoxo Aen0, jepapxnja Oxpiizeke upkae mpso rosopit 4a je onasno wy.na o CaBHAHM BpHHas, 360r Kojmx ce ,.m npexo rparana 158 Pitra VIL $63—S70, 156 Binawrimy Te encxone wastuajy ,Syrapoemucxoinna 3a paswny on en zon zp woz. sto panama) m aropy, 3 Byrapery ox Cpe woes 157 Pltra Vil S68 138 Hero, S64—S65, 159 Mero, 568 69 Hero, 36860. ‘61 ¥ rpexoj ncropmorpabun je mpousupero souxrewe 2a je npaa epxwemicronia aytoxepanne Cpnexe upre oevosana y Tlehu: Dreyavidye, uaa. neo, 43, 445-446, 72 Tonadters, van. Jen0, 439; Kondéerg, as. acto 1718, 69; Kerposiles, was. nex0, orieap 182 Pura Vil, 381—390. 196 _M, Herpooit ‘Mpoayo kao cnanan Mehy MonaciMa"; 3aTHM — sta je ykacnuje ... onospr- Myra Beanumia necri, jep je Nenocwtix Casa OcrapMo AtoH... 4 TlocTaO cxopo x10 1470 je Guo. ta noveTxa,"I6 saro urTo ra je ,,2apoGue s5y6an Inpenia orau6HHn... 164" Taxo ce ,enocHiX mpeTBopHO’Y ympaBuTesa 1 ‘spumtona OOMHIX crsapit H MocKartnKa OxOTANX Bazapa."1®3 Tanac npo- ‘Tecra wapacra paspahnmanues onryAkGH npoTHs CaBe uiTO ce ,ttomny¥o yny= cctHo y Opnre n cnasonyoe y cReTy," € LLDEM A Ce NeTaKHE najGonnHja ‘Tawa, Koja y crpapit Wt jecTe Mera ripeNta Kojo} cy yeMepene exe mpeTxomHe onryx6e. Oita ce orneaa y omust pewuna: ,,Mayhi THN nyTeM, 32e2€0 je gocTojaietso jepapxa, H OTHulan, wapasHo —~ He SHAMO Kya, MajemannyT je aobuo To joctojancrso; patio ce y orauGuHy, Tosmesto ce nporaauia- ‘ajyhut apxisjepejea CpGnje, rae je smore apxnjepeje xxporoHHcao, Hum Ges weasmawena, HIit H 2a Hexa ompehena MecTa, He sHaMto, Y emit pexeHo, ‘Me caMo Ja je MOHAMIKe 3aBeTe OBEN, neh je H CAMO LIpKBEHO YerpojeTa yaparao.“196 Tlourro ce ca ontyxGama ormuino sasicra aaeKo, XoMaTHjait W We- rowa jepapxnja kao aa exiajy ca ce6e onronopnocr 34 one omtryaGe Koje ce onsioce Ha sus Capi xHB0T, jep xAxY: .HYBUH 0 TEOH O80 M ZpyTO CawMo OBOMe, HelITO Npe, @ NeUITO y NlocmeNTLe BpeMe — HHEMO y CBE NO- neponar, jep emo MaysmLI a ey MpHNassa nowajraue axa ..."!67 On tyRkGe Ha KojuMa ce HNCHCTHpA O;NOCe ce Ha HETHAY 7a je CaBA ,.206K0 0- Tojauicrno jepapxa x xupoToKuiue More apxujepeje."" Y osu pewua je canpwana cyluTma nye ayToxcpaHOCTH KAO M CREMOYAHCTBO Ma je oma RATA ucTospeMeHo ca Canna nocaeherwens, a He jeceTaK ronwHa KacHHe, xaxo cy NexiT May'nONIH Tepanan. Tlonaneh on zoranaumenx exojitx mpana wast upxBosr y CpGuji, je- papxuja Oxpuacke apxnenicxonnje Tpaxn 1a caana om Cane KaKo je noctao apxujepej, 22 Kojy upxay HM r2e. ,,AKO y CpGxjit, mirraMio — xaKo? @ aKo ox Hajesernjer natpujapxa napurpaackor — seulrTo? Jep, ako eH MocTad N~ ‘Tpomomer Ka OCHOBY OslaBHO NpKMAMaiyher HapesHMa TipaBa na OBuaBray rpadione i Jia Wx ca woxer crenena — owHeAHO eMHeKOMIje, YOY HA BH ln — suxponomMereKit suit apxuenueKoneKH, KAKO Ostpebyy KaHONK 12. x 17, Xanwwxonexor caGopa m 38. y Tpyay wapexe nanare, ona je Tpe6an0 2a eM nperxoaHo Oxo enickon, 3avHM ca HiDker (cTenleNa) Aa ce yHampestaut nna nosacrjn x pin. Tu, aehyruns, wire cx eniicKon OHO, HHTH YomUITe Maur HapeKy Oayky Koja Gu HoTsphusata TBojy xMpoTORNiy. A i rae je caga uapeTso KoMe mpimazajy apyre, na a ona npupwterosadia ona, 6y- aayhi za cata Mmorut roMecHo Buaajy H WHO Hulje CayBAO HeOKpIseHO Nap~ ‘exo noctojanerno? Mla nouro weMa mpanor uapeTna, Tebu cacsHMt HesocTaje ompanzanocr.""168 16 Hero, 381—282. lot Hero, 382, 165 Hero, 168 Hero, 167 ero, 383. 160 Hero, 383384, 197 3a onosprasaise Xomarujanonux onryxOu BP. Canjenveouhto? 6. Tapaaweah! enarpajy jakuM apryMenTom npaso slarpijapxa sta xnporo- nite Cazy 11 octiony Tora uiTo je ovaj Oxo xampux Csere Tope. Mehytis ‘anaerHpH ATowa cy mpercrana.nt yerpojcrBo Koje je y upKnenom m0- Fueay Guo KesaBHcHo Os cHake apyre upKsente BsIACTH, a TpaljaHcKN saB11CHT0 anpexruo om uapa."I7! Hesapsicuocr Caete Pope aatupa oa uapa Huthu- opa Pore (963969), ojn je ykason oapenvo ja npayt sanacrap — Japa 6yne ,,camocranan 4 Hesapiican.” Hap Aaexcuje I Kosar (1081—1118) y ‘chojoj 37. vowenu!7? momuibe Tp pcre cBeTOropeKHX ManacTupa: naTpH- Japauise (crapponsrnjasie), wapexe w camocrasne. 3a narpjapxa nponicyje Jaa y cagje Manacrupe MOxe ,,eOMeTaHO sla ysIasi Kaa xohe,” pani Hocpe- ‘hosaisa npH Menpeamarby rpexosa, OK y ,,cTOGoANe H camocraanie camo no noauay.'7 Cxopo ued Bex nocie Casmite xuporounje, 1). 1312. romme, ap Awaponmx Il Flaneonor (1282—1328) je cseroroperor npora (2 Upér0<) oTsMnHo UapurparcKost narpitiapxy. Mpora cy u ase Gupaan eBeroropeKis urysann, a narpiijapx je motsphisao weroe W9Gop.174 Xonarijanone ontyx6e B. Paprawesuh noGuja a rephewent Aa upKsa ¥ Cp6xjur Heoctonaio npxnaaa Oxpuickoj apxneniexonuju, jep je xaxo xa- “xe, ,citoM oTeTa 07 [pare xarrportomje, oan. Mapurpagere narpujapuraje, koja ce HnKaga OTs MHje Guna onper.ta ynpase wax THs OGaacruMe.$*173 Onanno Tapheise ne Moxe Hay’ sla Ce Gpan, 3a urro je 4 cana Llapurpay- cea narpijapmnja npe 1204. roauwe npusuasaca Oxpwsicxoj apxnienueKomijx iypneameunjy y CpOnj 1 nuje mpaxtaxosana aa csoje enapxije otyhyje Ha ‘gw Kaxo ce To wit 1219. rogue. Hy Toxconarap y ceome cmcy m3 1143. roavue rowop o 31 enapxijn Oxpnutcke upkne 1 HiKOBY Mehy ca cnapxujania narpujapumexe jypncamennje na cenepy jacio mpukasyie Kast Kaxe a cy ,10% WapurpanckiM TpoHoM CBit mpHOGaZiIN TpajiosM, 1). Tpax opi pexe ywana...‘!76 Y werost enney non 6p. 43 je y cacrawy wapn- rpaacke jypncankuije JIpayka xutponcmija ca croje werpn enucxomje Hene ocrazie ermexonnje, koje je nap Bacnnje II w3,w0jMo Ha Tpaxeme apxi- enmucrona Jonava 1 apyrom cirusigjom crasuo nox OxpiacKy apxnerteKomijy cy cropHe, jep ox crapne npunaajy 080} 10 HOMOKaHONCKOM ocHoBy, To je mowropana 4 Uapurpagcxa natpajapunja. Xowarujan je, naxe cnoje npago aa ynpasa upxsom y CpOujit sackusao wa Wapexust oKyMeN tia 17. Kanony Xanksiaonexor ca6opa, no Kojem upKBeHa OOnaCT He- oMeTano TpeGa ja npumtasIa HaILIEAON EIMUCKOMTY, HaPOwWTO AKO YOM yr paps Tpisecer rozma.177 Tpesa tome, 3a ostrosop Xomarvjany TpeGa aneTit BepozoctojHuje apryMeHTe, "9 Han. 2e10, 1, 98: .Jusurrpuje Nowarajaut je npenuatco weKe swxne sionenTe y rest ca Ca, Canost: Crert Ca je iputiadao Ramps Ceete Tope, xoja je y ayxounon ¥ Aawumucrparumiom norteay Svla Non stauhy napnrpaseror narpujapxa Xowarnjat ce npesapuo, Ham namepHo auje x1e0 22. da, a8 om mje Guo naxTexa w aaxowttT8 AaacT 3a CoeTor’ CaBy, Ko} Je ONO KMPH apurpanege narpaapunije, x20 iro cy 70 H can MOHAcH Koj une Y CoeTO} Fopu" Ti Seepavtien, was. aco, 40. 12 CE, Zacharias @ Lingenthal, Jus graeco-romanum Ill, 407—10. 1 Hero, 408. 14 SrepiiBas, wan, exo, 460. 5 Tapgauesuh, wap. 010, 67 Ue 6 10. $8; H. Musou, TIpawnsa (KANONES) panocramie uiprae © TyMavetinaa T, Hon Cai 1898, 369, 198 M. Terpoanh 3a cana unje nosHat muKaKas nosatax ga je CaeTx Casa onrosopxo na niemo, Hpupoano 6x Guo aa ce na onty2x6e ocapue Gap yrommKo wo Gi 0 HM OGaBecTHO narpHjapxa, aan Hu o TOME HeMa sTonaTaKa. Hajnpe he Guru a je octanaeno nexa Xowatajany onrosapa caM TOK crsapn. Crora ce ocnonaco Moxe npeTnoctasui aa je Cae Casa, wigja ce wapox HanasKo non jypneauxiunjo Oxpusicke apxuerinexonnje, oa pavinje W3GaKsa M ca 3a- ustatbent mpaTio KAKO cy ce ogaHjamt zorahajn wswehy Huxejexor yapersa wt Ennpere pane, O TOMe, a nloce6Ho 0 Craapaisy UpKBeNOr pasaopa 13+ Meby narpajapxa » jepapxuje 3anaawor uapersa, wajmpe je morao GuTH yro~ svat ot caor npujarexa MurTponoaitra conynckor Koncraytana Mecono- aywuTuca (y epmeKuse wsBopua nosHaT Kao Kocrasuje), Kojx ra je y ConyHy PYKONOAOKO 3a MpeIBHTEpA K NPONSBEO y HHH APRHMAHApHTA,!T® He Koj je xacituje, xaxo je neh naseneno, o6uo na xpynuiue y Conyny Teonopa Jlyxy a wapa, Tpuepxenoct sortportozta Koucrautunia Huxejn esaxaxo mper- cramsba jena on yrimajix eaeMenara np Casmiiom oniyMMBaHy ja ce ‘rao o6pati 3a ayroxedasnocr Cpncke upxne. Mehyras, 70 Hije 2oRo-baH paior Koji 6x Morao sla ompassa jesaH TaKo 3Havajax nonyxsaT. Coectpa- je noeMarpawe MOITHUKHX H UpKBeHX xpeTala y TO BpeMe yeasyje 1a cy of oaaysyiyher swayaja Mori OHTH, yFTaBHOM, OBx MAHON: 1. Tlarpajapx Manojao je, noaatkom enurrera ,,sacenencxn" taphe- went 2a je 260r Tpona 4 jepapxnjcKor nonoxaja aYAkAH a HenpeKMAKO BO, Gpury o jeauicray cbux upKava,"7? yeneo sia ce y TO Bpeste MpUKAXE sepo- [AABUNIM 3a MOCTARMAKE MPABM 11 3AKOKIITHX apxujepeja,"!9 urTO je Mo- ano yramarit xa Cuevor Cay 2. Oxpuacka apxwennexonyja je yxwsara npava Jyctiaujane Tpwste, koja je xavoucku ocuosana no ofo6pemy ,,cseror name Buriwja", Kora nommibe 131. Jycrnunjaopa HoBesia; ani, y speme crimatsa ayroKedan~ octn Cpricke UpKBe, 18Mehy name H nornaeapa npavocAanuNx UPKABA o- Hocw cy OWW1M cyhapunuKH, a jepaprnja Enupere apaase ce MHOrO ynasbiuta oa Huxeje 360r cyxoGa jypucaneunia 3. Enupexa apxasa je ynopo wacrojaa 2a ce Ha npouimpente no.ui- Twske rpaniue mpoTexe it upRBesia jypHcauKunja, 2 CpncKa xparesiia, ako cysepena apwana og 1217. rome, Huje mana caMocrasmy KpKBY y cojuM. rpannianca. 4. .¥ To 206a u Jyxint Caonenu cy seh ewatpann HuxejeKo yaperso 9a HacoesuuKa crape Byoantuje 3a cpeqmute mpasocaas:ea.”!8! Tlocae osx nogavaxa na XoMarijaniona muTawa TpeGa onrosopuTH oapehenuje. pe csera, mpurosop uro Casa 0 #3Gopa 3a apxnencKora je mpeTxoAHo Gxo envicKon, HeMa KaHOHEKH OCHOB M Me YTHME Ma CyLITHMHY ocrojancrsa xoje je 206uo. Y upksevonpasio} mpaxcu wa caysajena Aa 1 flo wagunaney Jlonenrujana (198. B. Flanwenta, Kuwor ceerora Cuseyie a ora Cane, 191) 7p etcxora cy ce Tala cacrana y Cosyty Koa mitxponoauTa Kon "yan apxinsanapwra. Teogocnje uavouu (nia Ty JaKmsnh, {wor eserora Cave, 77) a , seh rpOnOmNT H enHexON BAaroeAONMLRE H NasBA ta ap- xunanaperon. Yar Seepsstdy, nas. nee, 444: Casa je pyxonooaen y cReureHKt ‘on Kouranmma Conyncror™. Cajeiseruh, Han. A030, 6768 199 Epirotica 264 No 1, "ao Epirotca 269 No 16. "81 Ocuporopent, Heropiija, Broaurnje 4, Segre ore 199 nicKo-npaawia expana Xo cy y Mpa sexosuna xpuuwhancraa sax Hi HeKpuTeN aa Gypann 38 emexone, ¢ THA UNTO cy mpe xupoToHje KPUITARANI, KAO Ha MpHIMep, AMBpO- exje Meanozancen, Cumecuje NMroaeawaeki 1 Hexrapnie Uapurpasckn.!82 Ws mosuujer spenewa una mipuMepa ja cy sant, Napasuio xplrrenit, Gupamu 3a enuexone u narpijapxe. Tapacuje je 6x0 cexpetap ma aBopy xaa je xa0 xonour waGpan sa WapurpaiteKor narprjapxa (784-806). orije je, TaKohe Ka0 siaux, Oupan y IX ney 3a narpijapxa, s6or wera je ‘Sno mpunyfen a ce Gpanu on namMuNx npuroBopa, MOIMBAjyRN ce Ha ERIE caysajene: Fparopuja Borocnona, Hexrapija, Tapacnja, Hithupopa 1 ap.183 Cana je, y onMocy Ha oRe MpHNepe, Guo apxuMaNApHT Kam je MPHMKO jocTO~ jawerao jepapxa, 3a naranoet Casnnor apxueniexoncraa Xowatijan game eatarpa GurrHust NedocTaTKoM LTO HeMa OgayKE HapeKOr ayTOpiTeTa jep, HO HeMY, nap y Huxejsr mje mpasie nociray nornywe Hapexe AacTH. TaKae HTH Hpit= Fopop je ymyHo Oams Xomarujany wapurpascki narpajapx Mavojzi0 novo x0s Werosor w3Gopa 3a oxpusicxor apxuenuicKona 1216/17. rosuie. Ogronop xoj je Tana ao natpujapxy Jopax Anoxaax 6paieh Xomarujaita, aononan je 1 majOonu 3a Casnn cayuaj: ,,AKo weron apxiepeicKn nonoxaj eMarpaus, axo Kaxeill, Muoro MavbxaBHM I60F Tora HiTO Hage YaMrHyT on Napa, ja TH mura zpyro Hehy oxrowopirrH wero sa TO, MOAILA, HeKOTA nora, jep Mata Apyrux Bax apxnjepejcKin oo%xaja Koj Hicy Hocranx om Uapa. A KojM Je lap paunje nocrasssao asexcanapujexe narpijapxe? Hutcy st ce enmckonit, Kojit HM noTmammajy, cacrajau, Gapank wx x xupotouncamK? A upxBa ux je Npixsarasa w eMatpasa KawonceMM. Koji wap nocrani Aauaniber awrHo- Xnjexor Mt jepycasmnexor marpujapxa?.... Haswaverte of uapa je, KaKo ja emarpas, camo uetinyaibe (pacnoaasaite) wsaGpanora meby xaimmaaTinia 1 maura Me aoNpiMOCH eMLUCKONCKOM caBpUleNCTaY: HOAjeAMaKO Mt WaTesA ¥ onGavenn (om uapa) HsGop x TO crimaiBe ... 18 Mehyrun, Xomarijan ce we saqpxana camo Ha TOMe, Beh HocraRDa nurawe yxewha yapere BslacrH y OcHHBAILY 1 YHANpeheHY UpKReKe OBACTH Na nium pawr. Y TOM ity ce nossa Na UpKBEHE KAHOKE, INTO je cRCBUM pasyscaso, jep wera najputle My¥n nutrarse upsneue jypncanuuje y CpOrjH, Kojy ryOx Cabuiowt xmporounjos. Tpao ueriye 12. kaon Xatkiowexor ca- Gopa (451), xojx je xowcruty#tcan noc noKeHnx pact aGor jenewa WaReC- wx Muerponoautexnx OGnacTH nocpesteTBOM naaytapa, jep je TO wa2MBa:to ‘cyxo6 jypucaununnja.""5 Tnapnu emucao noMenyror kavoua je aa ce NOR mper- WooM sntaBatsa envexoneKor qocTojaucrsa 3a6paNn TaKDa mojapa, 3a UTA je Mepostasan ca6op envickona ZoTHMHe O6zacTH, a Me BAaqap. TTosusaweM Ha (ovaj Kaniox, Nowatujant cnaxaxo uMa va yMy yseihe napa Teoxops Jlacka- WA Nperopitonaiion, Gluace itavewes badnoaarstes Avalon, “AOipar 1957, 30 No 26 is EeeqaviBon, waa. acno, 349 164 Epirotica 273 No 17. Aprynenta xofe wanaxe Josait AnOKADK x SAHOrM pyr ‘npunepm cpea0%e ma Je NeonpannaHo iro waBccH HAy¥HNt YORDITARA|Y TApeKy Mit y Binastrajn mpi wDopy upebenx nornasapa. Taxo, va npiivep, P. 2bsOuNKODN (Fp ‘or mpoysanatey Casswone ayoxebane upkae, 130) mur aa je ap, nope yseuNe Yobopy iapirpancror narpujapra, O40 aKiMaah W Fos wOSOpE HarpHjapxa H Muna Anyi, ohahacnis peo, pune noua I, 359-361 * be 2s. 50; H. Musa, Tipamana © rywave- 200 pica, a seponaTHO x fompuuxy xpana Cregana MpsoscHanor y ocwtmaIey Cpnexe apxnertcromije. Hiax je onuiyxy 0 ToMe soueo cmnion Llapurpastexe UUpKBE HNO OWAUIBIIM ExbaTARDNMA O BACEsEHEKO} YONI MATpHKapxa Ta onyxa je pKBeHONpABHO wa:bana, Xowarijat ce, 2arHM, rosKoa na 17. KaHOM HcTOr caBopa, o1t Kojer je pyri eo nowosmen 38. npanwioMm Tpysiexor ca6opa (691): ,,AKO je, mak, lwapeKost saaiuihy OcHoBAH Hexit HOBH Tpat, HK ce yOyayhe ocnyje, (npema) pahanteroM w apxannowt oBeaexjy nexa cxean pan HtpKneHHX Ob.naCrHL" 186 TIpena saannieatnnt KoMeHTapHMa CMOICLO KAHOHE je sa Ce y TpanoDusa KOjn ce OcHnBajy no uapeKoj saacrH .,panr H oBereKje UpKReNe oBnacTH!87 pan najy mo avonmictpaTuaMo-,pxaBHOM PAHTY THK TpaaoRa. TaKo ey y oCHORN ‘xBATIUIN MpOMHE H MosHATH KOMeNTaTopH XII nexa, HaposTo Bonapal®® Apuctim,!® ox Bancanion!S0 npoumpyje uapeKo npano y oAWoCy Ha KAHON, ‘OMMTAEAHO 3ATO MITO HOBOOCHOBANTE TA H Ca HH UpxBeNa enaprnja 4ecTO aly 32 nocaesimy eyRxanaise WH Mpucajeamivesve cyceste UpKBCHE 06.10cr Morajyhiey suay nerarwaie nojase yenen Memewa jypneanityja mp npote- saiby UpKBeHHx rpamma nan oBnacHNX rpahaveKix H sIpKaBHuX rpaNnua, Howosunt Musnaut rapa na ,1to esoreay 17. npaniiza TV sacwoncxor caGopa. paspeberse upxsetx oGnacr Mopa GxTH ynopanmeHo No IosHTHIKOM OO aciowt paspehersy."19! Uapurpancea starpniapunia je mpaateuom 17. xanowa XanxnsoncKor caGopa Texiima, yrnaaHOM, a cpoje upEAeKe rpawnite MoHCTOReTH ca TpaKi- uuaMa Bioautuje. (Y tox ewneay xaNow TyMaNe H rpsKHe seropstsapi 192 Onaxeiit wacrojanem Marpajapunga je a¥arH0 zonpukens Busan y y¥e piufiaisy wenwx ROANTHIRH Tpawia, a caMHst THM H comeTREHIX. Ka cme, ebyrina, xa je waperso cna6u10 m uecrajano, Taxsa npxMena 17. xaNOna Hajpnule je ouTerHna Gaus Mapurpancey natpyjapuuny. 3a TO ce Mory HaBecTH MHOTH' npHMepH, AnH OBE Ce HAMEhE H DORON je CAMO EIA) ca upon y Emipexo} apxain. Hause, Uapurpancka natpwapuija je wacrojana ja w moene 1204 Toauue Yupabswa eBojnst enapxnjanta Roje cy ce WaulLNe Y rpaniana ocKoDa ve 1 y6p20 mpoumpene Enpexe pase. Enviexor 3anaawor atapersa ey y Mebyspenteny 1oxpunua mexo.mKo xxporonnja Gea tenor yxeuha o206pe- ‘wa. Tako wsaGpane envexone Marpijapiuija je oxapaxrepitcaa Rexaxon- cxust, Mpas.tajyhi ce, jepapxnja 3anaanor uaperea ce nosueana Ha ynave- oct enojix xpajena ox Hitreje, wa wacrane TeImke mpage ynaa0M Jara, A001 Ha ApxABy y IGM TpaiMUANA Baap He EMT EnMeKONe Ca CrpaNe. 136 Paid val Mork, Diverrua Hl, 258-259, TIpwamsost npevobenns ravow saaje wavecne Teuohe. Kort H. Mitiaisa (Cipasicia © ryMavelwuna 1 369) Hpe90. oe Ou rpsxor Texcra 187 Y"Benesevie, Joannis Scholastici Syaagoga L ttulorum 1, Munchen 1937, é apc), fam Howih, Sivrayne 1, 259261, 392. tae Hero, 262-263, 494198, ‘0 eto, 261262, 392394 191 11. Musou, Kavouixo vavexo npanocmaase upERe npn parpedersy upKBERN oGnier, Janay 1884, 14 183 Taxo Pspiewyos Kowhd 2 Maspizpzelin se Tpopicg, naw. fen, 227 hal. 1S 32s Be a pune, Epirotica 260-263 No 13; 268-269 No 16; 270 No 1. Dats wok dgytersazonat cai Oburyuee "NOjum 1984,45, 68. Yu. Misvzparx Te a, wonor mmcsta 201 Baazapen cra no muraisy nonyibasaia y.z0Bix enapxnia y sennit pened je natpnjapxy Maniojay sammaxtexn sorrportommt Josast Aroxanx: Huo, xaxce Konami, He oceha Ty} Gon, crora ovo 3a uiTa Tpit TomMO ce NySIE He feransa miacrina Ban Tpanine, seh xohe Pontejeko} maaerit aa mpiitona be rpaone Koje 28KoHOM para OcRojH H HATOpHHIM TPYAON OTPIHE OA 28- THmeNe pyke: Has Da (1). TPAROBHMA) OW HM KOIETPOAY H 28 HX je OCT aBHo venorsno xpabpoct. A'y wero8o} oGnacrH Hie saz Gpoj ovHX, Koj moceayjy name x apie xa emnexoneKK ynpasajy ... 94 Haneurasanto ‘aojy Yaantueny eperoer sieTOm casetihy epita, CAOGOAHOM MUI. jeoH- OM HCriie, Aa Wau MORRIE ap Hehe Ja ce apxnjepej ca HevOKA HpOTORMLLY re masy Ha yaose enaprije samaa,"95 Camvait eran je xacunje nenonwo n Xomarujan kas je 28 rpax Cep- jy mocramio emicxona, waxo je Ta enapxyja npinazana Llapirpaxceoj rratpujapunn. Joroat0 ce ro xaz je nap Teotop | Aube 6u10 neowa Mohai staat mere Caanite xxporonije, Tus nosoaom Xowearajas y enojojano- sorijn narpniapsy Tepwany9® xaxe, wnniehy ocrator, a je Teoxop, Koj je mroperost jo JIyxa i Anhesa st Konia", mora’ mecra ocH0Goao ox Savina, jenwa saxonoM pata, Jpyra crpateMixust MeTOROM, 1 TaKO 1a Ceponiy, 297 au xojn je o¥ Hoctanxo envckora, jep ce mauiao y rpamumanta Teo- sopore pxane. 3aHNeiRo je a ce Xomarjan y anoaoraja we npanae 1 npotovnijost xojy je narpyjapx Maxoj0 wsnputo wast Capowt, Panaor je jan: Tse Gx OGecHa:xno concraeun apryMeNT 2a je 360r nonstrwsKe Tpa- Tune nocrasno emicxona y Ceppuiit , WeTORpeMeHO, HloTapaKO onpaBza~ ocr Capnwor aesa Ja ce y rpasimania Cp6uje xuporonnily enckont 3 wapona, a ne 19 Apyre apace. [Tpehyrxusaise Tor Zorahaja je Moxa u jena fon avaxona aa ce KoMaTHjaH MoMMypHO ca eHMLOM ta je sayReK WaFYEHO iypneaneiiiy van enapxajasra y CpGxju. Hanesenn piwepu caeao%e xosKo je mpwnenow apyror nema 17, xavonia Xanwitonexor €460pa 120 y ceHKY weTOR MpBH REO, NO Kojed UpKBE- he oGaactu mpumazajy omnat encKonMa Koj midaa n ynpassbajy, a Hapo- Suro axo ey Hx Tpixecer Tova HeracH=mo waa W YapaBaa.a. "1" Heve cynate sa je jepapxnja Sanaguor wapersa cnojust cTanoM mpewa nrpiapxy Snarvo ompinena 2a ce nit y APxaay Crepana TIpnoneiianor ne way” emiexonn ca crpante. Xuporonnjot Case 3 apxuenuicxona craapartest Chmexe uipkse Leapirpancxe marpyjapninja je va oaronapaiyhu wax 2 sparivaa Oxpiitexo) apxverucxortyju.1 Tipeata Tose, wa rocranmena Xosa- ‘janona nurraiba CaBut onFoROpeNO je apryMenTHMa yoervM yraaBKont 13 Iupksewe npaxce Koja je npoxcreena 1 osHoca wosehy THX sey UpKana, Caeaehn sane KawoneRy crpany y Xomarujaniososr mucuy, Tpe6a ce saapacarit ata mecty re xaxe Cani: ,... CpOuja ce nanasu y obaaeri Tpowa Byrapere xoja je, Ti Cp6ua, o6ntxa enexona pauukor, apsajepeja wora py- 194 Epiotica 275 No 17; yx. erp. 277 °85 Epirotica 289 No 26 186 Pita VIL ST7—S88. 187 Mero, 517578. 168 Pag wal Toe jy Sivewrex Ml, 288; H. Musou, FIpasiia © rymavensnoa 89 Sx, Now, Na (wan. nen0, $3) sanaa: Manojno je mpyeranxost aa ce ociyje wetapncna Checks tiprna sco, Hopen ocrainor, ja Yt Hocrojeh onacaH Yen) oxpescxoraptwenneeona Xowrjana" 202 M. Hexpoown xovouaAe apxienieron Byrapek, 1 aR ce MpoTHBHO KaoMOs 38060 Aocrojanersom apxijepejeraa, Horxpio en ce R80 Npicaajat nyhe ap, “ie, woaGopanno once a Gesya nano uarnena —"Teetasuu-oacenoy, rns no wana Gowan kaso, jep en XoOpo nocrawene of ora oe aye Or) notpe6e nosyrnao vn, rate, petene ono." TTour ce y penn aos snoGonto n xpnhann” t nouro WOM napont ce tans =F 3ipanssaapxijepe att on ora” a Caby ce Hae ae ta pence npeva jenny, neh perepaor sicTonyGne yoxowse 9 oor ao apurepeia "9! Onaxo itenonet rien eneao%n 0 caonany lepapanic 9 Ox Duny aa oxo uro ce noraha y CpBnju, no Gharocnony m) Hee ai sao hinje nanan Jpyrist pena, acho e ach Guno sa ce} Cpu} eeu none ‘prneno yerporao na rewedy crevene nyhe ayroxeguamorne,¥ pun Osowe ToRopi HW ostrak i tt 0 ejaOnmn envexone 9 Tiprapens ae ferme ne napoai ny naj yro Guo nenoavaro. Coaranojere Mhigoe Kojn ce ote y neh erloNenyroN SpaKopassosuion enopy mavehy Bophe Oopae.? uo Je 34 weropny TIpuspencte eicROnfe eoaeaso aaMan nos aantax. Eb0 vaxo je Konarajan npnrosopno Cash 9 BeOM ea etekonoat y Tipwapeny:.Hapounto ako je nerina n ono na oh aul Ranonen noctaie senor enexons 7. over ¥ Tiprapeny, rmpancnn fa mato ws enone, Marwanune ra, jae, nh OcranK), 18 Gn ce, TOGOKE, NOR opMont aeram ‘0 ao ewarpaso Geo oaronopnocti, a yMeeTO mera Toco ox Teno onora jn TH je 0 Bou, ovat et TARO SMfonmO naa Coben! Tea KANON, Core pei ren Bora 360r xpuseioa Rava"! TIpe xoenosnor wanobeta jou Hexo7"Ko raxowa npovH Cave, y nem ¢y wopaneie netic xoje MoepesHo cnenove 0 caDNanyjepapaije Oxptiete ipsve a je Cp6nja votana Yenose 34 ermine upenet ayroneganocrn wAno je sos TpeGao-n zai Necra HO}o} meio aja Oto © He parc, ne nexonxpyroxs, nero nornanapy Oyrapone ehapnife, a aye: equation, rier oon enapujnnyapunjephna ta npuGer se pa Aocrojancin, n esanaxo 61 Ta 2OGHO no HaHonexOM paoMrpeRY H 79 Mp toy nonovely. Kono je neonvuio uit en Kon ayrorehaowey apa Jepeis on apyroranpnsnosaperomy ay om aoc} 2000 Herp Tipeo ce wasaxe reer 35. anocroackor xavona, xojmm ce npeatua eaprayhe ennexona ago tan cajun rpanni Spurn pyxoonoRewe ype oni eenna,"%% Saran Enea Hexoaio epousin Kawond 2, Tipyfor sacersenexorca6opa,268, Tpeher nacernencrorca6opa,” 13.022. ANIMOMN 200 Pina VI 3 291 Pra VIL 384 282 Pina VIL A37—492 201 Plira VIL 384: yn. Ocipoiopess, am. zex0, 181; Muoapar Tiyprowih, Cpacas ‘harpujapen cpemmser veka, Hucenaoph 1976, 10. par Tips = 296 Pir VIL 384385, 208 Poy wat T sem 208 Pg nat Tod, Divenyue I, 1170; H. Musou, Pipa rysaveuna ya. npeson Oeipoioperot, wa. se30, 179. fy Shvseyus I, 47; H. Musou, Tipaanaa rysravensunt fy 2 29) Pin vad Ho 203-208: HL. Musou, panna e rysasen ma 1, 300-301, _ Mcropnicko-npanna crpana Xomarwjanonor aucsea 203 ckor nosecor caGopa%* 4 12, Uerepror pace:nenexor caGopa,20° Kojn Ta Kobe rive npasa cpaxor enucxoma # enapxije, mpomtcyiyhit ilerospeMeno najcrpoxe Kasne 3a npexpumoue. Liu je cwakako Guo Aa ce THMe -UTOUIE psexcrseno Casni noctynax, a yjeawo « moctynax naTpwjapra MaHoj1a. MehyuMt, oGojuua jepapaxa cy osayano mpwerymun aeny OcHMBARbA caMo- crane Cpmicke upxae, HMajyhit 24 riasHH ockoB Yaory npasa narpxjapxa Kao BacesLeNcKOr, 3aTHM UINpOKY MpiMeHy Apyre HoaoBuNe 17. KAHOHA Xaut- xwJoucxor caGopa it rpaantie cysepene Kpasvesune CpOnje. Ha TM wuiee- MMaMa ce, yrnapHom, iacHHEA npaRa Bananoct CaBHHe xupoTOHHe 1 sIaTe ayroxedasmiocti, Hocne 1sa0xewix KaHoHa nieMo ce MpHBOAN Kpajy, 3 Waraamianame xaawennx mepa axo Cana croje nonauiarie He caoGpan IMMA: ,,.. €BO Ca Gopuo wajaszryjemo Teojoj YacHOCTHC sla Hew ZOGpO ysmuuTTH ako OaCTyNHUL 4 upana Koja oslysex mpumazajy ualuoj enapxiji, & Koja cata HesaKoNHtTO PAN, I. K8O YpaayMubeH| BPATHM HX Hla caoje MeCrO, Na ce y CANARY HeKA- HOMNSHOCTIC TOF NOAYXBATa BPATHUL HA TYT KO}UM CY OAYBEK MLA THO} OM, naa heus Moxaa u onpouraj o6wrx 3a Ty pasysatoct. Ako max MeosicTyIHO CcareaMin To} ApexocTH HeuIpAHU CoMcTBEHY JOcAAy, MpespesuIN OBO itaLwe rnento, cam heut ceGe yuminTH nosOxNHM KAHONCKO} KASHN, KOjy TH, Ha- [pABHO, 3aKOHHTO ynyhyjeMo ca cHaroM MpaBa; MoAsprasamo Te onay¥eHy of csere H xuBoHaWaTHe Tpojume M ucKEy'yjeMo Te 43. SajenMIMe BepHUKa a0 MpexpuImolta HapenGe CBeLITENIX H GORANCKHX KAHOHA M KAO OHOT Koji je YaApMao n MoMyTHO UpkReHO craibe, Koje cy HO TlOYeTKa cBeTH oMM yora nonin. Ha ocuony rora he GitTH noATOxNH HCTO} O;FOBOPHOCTH. H OH KOjIt © ToGox onusTe, OWI Ja Cy KAMP, HAMM eRETOBHOT peaA Hf sPawya,"210 Unmecumya je na Cava Huje roctymHo rio 2xe2u jepapraje Oxpucxe upkwe, neh je wacTanuo ca ypehupaiten Honor itpkBenor yoTpojerBa y CO Taxohe je wiireHHU aa NeMaMo onpehewux MoaaTaKa j18 aut je Xomariyan notapaito walt orroanao HapeueRy y MHEMY KaIHY exckomymuKaninje Ha CaBOM 1 omina KOK ca HM omturTe. Hajnpe he Gur na ce y Oxpiay cMarpaio o- ‘Bo,BUIIM OHO LuTO je MHMeMOM Beh peNeHO Ita GH cBAKK HOHOB.LEUH HOTeS OHO cynuian. Mpesa Tome, TpeGa moh 0 onora usro je nosHaTO H oATOROpITTI tua je Moro yrimtari: Ha Cany H werony jepapxijy aa ne oaycrany on cxor jaesia 1 Moped Wapevexe TeMKe Kase OmAYHeHA 11 IpxBeNe sajemme, Oztro- Bop Ha ONO TuTarbe je OA NloceOHOr 3MaNaja, NOTOTOBY WTO ce y Mayu MaKe it Moxyutasaio 1a ceo Tome npoGaemy pacstpanyba, Beh ce 3a0n0maBA.T0 HMpermtocranKow sta ce Cana nije HK O6aaMpao Wa mperiwe y mUcMy. Tlo xawonexo-aormatexosm y4eiy TIpanocnanie 1pKBe NeKLy'H0 rnpavo sta cyan Hs1a oHaj Koj yaHBA Mpaso xKpoToMuje.2I! Casy je xxpoTO- uicao narpwjapx Mawojx0 Wa ocHosy mpeporarupa KojM ey mpocTiia.tn 13 ‘tury ,acenencen™. Towohy se je, Kaxo je seh peveito, marpujapx jou utile y20CHo CBoj TOK X jepapxugjexm Nonoxaj, MpeyseBUIM YAOTY a ce CTA H, Musou, Fipapna 208 Padi ak I © systaseneia H. 62-63, 29 Paddy, wai Works, 359360, "Para VIL 389—390; ym. Oeiupoopenu, was. nex0, 187 1 0, rome onmupunje: Brasioy ei82, Tpvicizes Bsauoppbnee: serapying on marpunptin, “ABipas 1968, 178, 210 4. 3080 nx I, 0-181, 164-1 Sree M246; H. Musou, Fipamuna © rysanesna I i Dears ao jmmerny oni up?! nosraasany nasi 1 axomrT ape: pein 21 Jai on tet apjepela Guo e-n Coctn Cana, Cyneny tack roa tanh erexao Je nanpnispn MpEBOM ANpOTONMe, ann mana aproneer: ocr ayroxronm Je ht cr mpeners ne eaGop etucrone Cites ieee Onror womens narpujap npanrasno noryOneaaRo Mpaad a exes vo, ey Cann na Guo Hoje meTonox apamepay Tlouito Avsnnrpnje Xowarajan nea mnanaor yaene_y Cano) x poromji,jacio je a Me Moxe IH OT CYAGKY Bnger wad Wyn tone Je oonontn pantor ir ey npenie Caan octae Ges npansoragjerba Yo: wen napa je a4 a caahao, Caoa je sch Ono onpynen caSoponr nononss: pants erin, on ey nan mony exyonsyJ9KOMHY nae Matic sina Cpu. iene Tose, Casa fe uao nano. ooone ha Oatoaspa onary’ otaxo sano je ehojenpeteno oxroBopro aexcanapricel apr envexor Teopito (35/612) sapmpancron apanettereny loony Breve. ery (398-406), waia je ov] xteo a8 my yan Crp sake Te heno2ware napenta ration y Hulu ro}n pony) ce emmekon pee pana ne cranaa oy. AKO iH tpebano 2 ce cyan, Ertan Tlvewo je Cany aarekao y panty apxnemnexona,& 10 aie cy Roca ox IV ‘bert norsanapir Puen, Lipmrparexe, Aiexcasipijxe, Anno. fone w Jepycamuver ipxne.Honytovin uprane n Cproke tpeticronja Jey exojitrpatitana nasa eynepeny yapaniy cyacsy nact Na ostomy 2. 6. nanos Hiejonornacenencror capa (325), nae) stoeTanaent Tevsean vamepwrportaaitere opramssrje prec ypane” Ha Tene noantytue aaaert "28 CoBtnpou na Tanto ranovomn erarye Cpone punenterorie, 0 ocwonanocia ottyaOH 19 Tee Meponsnan ye So at Peuaoa eaGop ipescranua cane npasocnustin pease, Mey‘ Weta Mowaaxa sa je Xonar penyaiso wepe 24 coke CoenpasocnaDnor cy Sopa. C ape expat, nyo kaoncxo-forbarexo. onuee eyroxea nh upkana, at m Oxpiacke yOp0, a Cpcxon aprwennconijon, altace Ep ins fre geome Tiporecruom muemy xoje je Xomatujan ynyrwo 1220. rommne npsom apxuemuexony epncxos Cas, sGor xmporounie y Huxeju H ocunpaiba ayto- keane Cprcxe upkse, yrianNoM ce MpILTa3H © TeRMOM 7a Ce OMA:TOBEXH compaama i ayrop, Crora ce ne Tomko aateKo sla ce OxpHexoj apxitemt- cxomijit nerupa uf crarye ayroxedanue upxoe. 3a ocriopanaie XoMeritjano- DHX Haposa eK Haysunng cMaTpajy jakust apryMenToM neTHMAIKe ita je Cava, xao xaupix Cnete Pope, Guo non jypucamkxyjom Lapurpaxexe natpi Japungje, wa ocuony vera ra je narpujapx Mawojno (raaa y Huxejit) © npa- 22 Epirotia 264 No 14 21 Epirotca 269 No 16, 26 Mone PG 87, 25 Ola: phy oe dict wb Bacon soy by Neva miosae tniousnoy Dh pies Bey Bl val Beoe ie reli, raph Taw Atgorslon, ual 0h nape ook no Ms BI Se ‘ ecb, wan, nen0 147 0 136 = Hropujexopanna expan Xonarnjanovor mena 205; BoM xuporoncao 32 apxnenuckona. Yume ce rroxyiuaji aa ce Xowaryjan ‘onoaprite H oauiaivest ua npapa, ToGoxe, Hapurpaeke upxwe Aa ympan.na enaprijana y Cp6xjn Koje cj, xaKo ce Tapa, cxsiom OFere om Tbspaxnyene Upasxe) sucrporomje n cranene nox jypucauetaiy OxpueKe apxnennc- one Tipoyianaisen eropujcxo-npanie erpane Xomarujanopor mesa, oje 1peGa ewarparu BaxHiM JOKYMeHTOM (jep ocpemHO esesIOM O Ha nopunia Cp6a ja ce y CeIAAY ca TARAUHGHM NOTIEANOA Ha APKABY 1 AKPKBY tuto Gone yuapere na enone 1y), AOULNO ce so saKy4KA AA je HayHO He oapanno nodnbaise Ha roMenyie aprysenre potas Xowarijana w3 cae siehin. paastora: 2) Ayrewrisuut noxymentu rosope aa je Hapurpazcxa upsna spanio npiowanaria nyhy ayroxedannoct Oxpmaexo} apxvenneKoni. Tex 0 oc tunsarba Enupexe apxane (1204), xoja ce nojamnyje xao osGienan eynapanie Hhnxejexow naperay i y sips nomuriuciMt rpaHTnaNa cy ce Hanne WSBECHE enapxije Hapirpaseke jypucankunje, Lonoau ce y mHTaWe ayToKeanwocr Oxpuaere upxee. 6) Cana jecte 6xo xampux Caete Fope, ann ona je crasssena 00 jypuc- anxuujy apuirpacKor Harpijapxa ckopo TO roauita Mocae werose xHPO- Tone 1) fla cy enapxnje y CpGxjx mpumanane Uapurpastexoj upxsx 08a wx, 6ea cysibe, ne 6x oTyhutnaa, seh On Hx saApAxaA 3a CeGe, jep je MHaYE apa ‘ympaay ia, HeTHpH enapxnje AIpaxe ieTpononne Tipasiia wananiocr Casiie xmpotoxnje 1 ayroxepamocra Cpnexe lupkse Sacmia ce, YrABHOM, Ha cnegehnr sinwenmiasta: 1, Tlaxpujapx Manojno 1 (1215—1222) je nosmaroj tinyaarypx nora apa Llapirpaseke 1pxne odo eniereT ,BACeIENCKHT M SaMeTA gez0BI0 Yy To estneay. Hause, 360° "powa m jepapxsjexor onoxaja Koja je Hao, rrarpijapx je, apowirro y TO BpeMe, CRojy BacemeHcKY yZory HeMOABAO pos chupsine o jeNMHCTDY CBI AUpKABA, a MoceOHO KHOS METHMAIBE NpAPA 42a mocrabiba ,.upase 1 38KOHIRTe apxijepeje." Cre Casa je, Hecysnnno, Guo enecran ayropiera pacesencKor MaTpijapxa. pea co6om je uMao H Yop neske IpHEpACHOCTH TeeMY, KIO RACEHEHCKOM, Y EBON MpHaTe=Y Nie Tponomury coaynexoM Kovieranrimy Meconorannericy, Xojt ra je npowsseo 5a apxaManapitra, C apyre crpane, jepapxuja Oxpustcxe apxnemtucxonuje je 36or cyKo6a jyprcwunityja Giza y'cynapiuciKHM oaHOEHMa cx HnkejcKOM lupksost. Cue Te okommocTi npeacraamajy jak pasior sa ce Casa o6pari 38 xuporoluijy ayroxeamnocr sarpyjapxy y Huejx, @ ne apxuencxony y Oxpuay. Yoorasiom, ronmko je wenpanuo i onpasano opaxso Casio onpe eneite BNA ce H MO ToMe UNTO MAK Hit XOMATHjaM Me KACHH Aa TOTAARApA Tipsne y Hikeji waa0se coojin ,ayKomuN owen waceseHeKHM naTphjap- xow"* Cava je, MehyTHm, TO cxbaTHo mpe Xowarsjana, 2, On 1217. ronnie Cp6xja je cynepena xpa.nesiaa, Lpxsenna enap- xujania koje cy Gwe y shexbNG MOMNTNRM rpanMaMa yapannata je Ox- puizera apxneriexomja. ¥ 10 apeve je jepapxija 3anansor waperse (Es a) NpakTHKORATA ja caoje UpKReHE TpaHMle MpOTeKe H wa MaTpyjapxose napxnje, xoje cy ce 2Gor Hommeskix MpoMena HaMsne y APxABHUN TpaHt- sana Ena. Tipe narpijapxom cy ce npaniaan 7a sirxon sobs Tp Hehe sa ce apxiljepe)it ca veTOxa XHpOTOKIMY HL LLABY HA yaove efapxKje Sanaa." 206 Y cyurrim, pasuiao ce o mpuseuu apyre ronoBune 17. Kaowa XaaKnAoNcKOr ca6opa, nomohy xojer je npaencrseno Llapurpagcka upxaa TexWe, OK je uaperso Gun0 wesko H MohMo, Ja cBoje pKBeHE rpaMe oweTOReTH ca ApH. Taxea mpumena 17. xanona je aompunesa jan Cp6uja y ceojum no- AUTHUKHME TpaluMaMa Ma ayToKepamy upKBY, WTO je HaTpajapx Manoj Gaarocaonno 1219. rogue, cuectaH swubemnie 2a apxania cyBepeHoct Cpneke xpanesune He so3oasa XoMarujany 1a ocyjer To neo. Orasta oe HW y apxagy Cregana Fpnosenvanor He way emickons 13 TybiHe. Xonarujanose miperise o Mckzy'eiLy 13 UpKBeNe sajenHnye Case x ‘CBNX Kojit ca HoH OnMTe OcTane cy Ger nPABHor aejetRa 3aTo UITO, MO y'eHKY TIpanocnapne upxee, veKYNBO MpaBO sa CYAN HMA Oj Koj yxXvBA TppABO xuporounje Kanomamoct ayroxedaaiocra Cpnexe apxnenvicxomije je naj6one ocBe7OveHa NYHNSE KAHONCKO-AOTMATCKHM ONUITEIGEM Ca HOM CBHX TAMU Wu ayroxegasHux mpanocaaminx upKaRa Miodrag Petvovié ASPECT HISTORICO-JURIDIQUE DE LA LETTRE DE CHOMATIANOS »AU PLUS REVEREND PARMI LES MOINES ET FILS DU GRAND JOUPAN DE SERBIE KYR SAVA« La lettre de protestation que Chomatianos avait adressée en 1220 au premier archevéque serbe Sava, & cause du sacre & Nieée et de la fondation de léglise autocéphale serbe est généralement abordée avec la tendence & mépriser le contenu et auteur. A cet effet on va jusqu'au point de contester & Varchevéché d’Ochride méme le statut de l'église autocéphale. Certains savants considérent comme un fort argument pour la contestation des al- legations de Chomatianos le fait que Sava, en tant que clerc du Mont Athos, tait sous la juridiction du Patriarcat de Constantinople, en vertu de quoi le patriarche Manuel (@ cette époque & Nicée) avait sacré archevéque. On fait des tentatives de démentir Chomatianos en invoquant le prétendu droit de VEglise de Constantinople d’ administrer les diocéses en Serbie qui étaient, comme on Vaffirme, enlevés de force 2 Varchidiocése de Dyrrachium et placés sous la juridiction de l'archevéché d’Ochride. En étudiant les aspects historiques et juridiques de la lettre de Choma- tianos, qu’il faut considérer comme un document important (car elle témoi- ane indirectement des efforts faits par les Serbes de se stabiliser sur leur sol, conformément aux idées de l’époque sur l'état et Méglise), on est arrivé & la conclusion que linvocation des arguments contre Chomatianos est scienti- fiquement intenable pour des raisons suivantes: Aspect historicojuridiaue de Ia letre de Chomatianos 207 a) Les documents authentiques disent que lEglise de Constantinople avait officiellement reconnu la pleine avtocéphalie de 'archevéché d’Ochride. Crest seulement a partir de 'établissement de Etat d’Epir (en 1204), qui ap- parait comme un rival séricux & Empire de Nicée et dans les frontiéres Politiques duquel s’étaient trouvés certains diocéses de Ia jurisdiction con- stantinopolitaine, que l'on commencea A mettre en question lautce(phalie de Péglise d Ochride. ) Sava était clere du Mont Athos, mais celui-ci ne fut placé sous la juridiction du patriarche de Constantinople que presque cent ans aprés le saere de Sava. ©) Si les évéchés en Serbie avaient appartenu a église de Constantinople, celle-ci ne les auraient pas, sans doute, alignés, mais les auraient cetenus pour soi, car elle tenait, du reste, les quatre évéché de I’ archidiocése de Dyrrachium. sous son administration, La validité juridique du sacre de Sava et de l'autocéphalie de VEglise serbe est basée, en général, sur les faits suivants 1. Le patriarche Manuel I (1215—1222) avait ajouté au titre connu du chef de I" Eglise de Constantinople, l'épithéte »oecuméniquee et il agissait en effet conséquemment. A cause du tréne et de la position hiérarchique qu'il détenait, le patriarche manifestait, surtout en ce temps-li, son role oecumé- nique par le soin de Tunité de toutes les églises ct tout partiuligrement en mettant en tele son droit de nommer oles évéques vrais et lgitimese. Saint Sava était, sans doute, conseient de Tautorité du patriarche oecuménique. Ii avait devant lui aussi le modéle du grand dévouement envers lui, en tant ue patriarche oecuménique, dans son ami, le métropolite de Thessalonigue Constantin Mésopotamitis, qui Pavait promu archimandrite. De Pautre e6té, Ja higrarchie de 'archevéché dOchride, & cause du confit des juridictions, était en rapports de rivalité avee IEglise de Nicée. Toutes ces circonstances représentent une forte raison pour Sava de s'adresser pour oblention de Tautocéphalie et pour son sacre au patriarche de Nieée et non pas & l'arche- véque d'Ochride. D'ailleurs, combien juste et légitime était une telle détermi- nation de Sava, on le Voit méme du fait que Chomatianos lui-méme ne tarde pas & nommer le chet de T'Eglise de Nicée son »pére spirituel et patriarche occuménique«. Sava, pourtant, l'avait compris bien avant Chomatianos. 2, A partir de Vannée 1217 la Serbie devint un royaume souverain. Les dioceses comprises entre ses frontiéres politiques étaient sous la direction de Parchevéché d’Ochride. A ceite époque-la, In hiérachie de "Empire de "Oc- cident (Epir) prétiquait d’étendre aussi ses frontiéres ecclésiastiques sur les diocéses du patriarche, lesquelles, & cause des changements politiques, s'é- taient trouvés entre les frontiéres politiques de Epir. Ils prétextaient devant Je patriarche que leur puissant empereur ne veut pas que les évéques de l'Ori ent soient sacrés et envoyés aux dioctses vacants de POccident«. Ii s'agissait au fond, de l'application de Ia seconde moitié du canon 17 du concile de Chal- eédoine, par lIequel 'Eglise de Constantinople tendait en premier lieu, tant que I'Empire était grand et puissant, d’identifier ses frontiéres ecelésiastiques avec celles de Etat. Une telle application du canon 17 a contribué & Métablissement de réglise autocéphale dans les frontiéres politiques de la Serbie, ce que le pa- 208 _M, Petrovic triarche Manuel avait béni en 1219, conscent du fait que la soweraineé poltigue du Royaume serbe ne permetrait pis & Chomatlanos de fare éeho- Ber edie ocivee” A partir de ld on renvoyat plus les €vbques de. Telranget dans TEtat e'Etenne le Premier Couronné. Les menace: de Chomatianos dexcommuniet Sava et tous ceux qui sont en elation yee clue sont festées sans effet juridique parce que eon Ia dootrine de PEglse orthodoxe, e droit eshaif de juger n'apparint quh Gelul qui Joult du drow de Timpostion des mains Le caractre canorique de Tautoctphalie de TArchevechéserbe et le mnieux démontré per le fut que toutes les églses orhodoxes autocéphales de Fepoaue alent on pleine communiation canonique et dopmetigue, eo Tegtse serbe 350puNK pasova Buraseroromtor macraTyTa, XIX, 1980. Recueil des travaur de BOXUJAP OEPIAHYHA MOCEAM BY3AHTHJCKUX MPOBMHUMICKUX MAHACTHPA Y TPAJOBAMA. Mipoyvasaise Kpynwor sestzontocena, Te naxHe KOMMOHeHTe y AUBOTY Bucsaitrfi, ne morse ce sancantx Gea nOTHyke exnixe o MaslacTispeKtis O6pii- Ma. Bpojie monauuxe o6itemt, pacyre nto npocrpancransa Llapetsa, uate cy TOKOM HwerOBe lyre HeTOpHje nena HaHa KOja Cy WHHNLA OCROM HIXOROT Yyrnena 1 exoHOMcKe MohM,@ H IpEACTABAAANE OCHOB IBHXOBOT AA.eT OTCTAHKA. Baro cy mocana y GpojiiM HCTpAXHBAINNa MSpeNeH MOTH cysIOBK O [MaHACTHPeKHM MoceATIMa, HbiXOROM cTaTyCy, NpwBNerHjana 1 1A. MefyTHM, HO NesaBHo ce mrareisa Nay'suNKa Mije Tpajtije Sanpxauta He NoceawMa KOje CY Gpojnn wanacrupy Hain ro rpaslosHMa wapcTna. Tex Mpe AeceTaK roma conjercxa waysmua M. Fosaxoncxa ocnerivia je HeXOIIKO KOPHCHUX pa~ 0a 080) TeMbt, ¥ KojuMa je Ca YOOPHM MOsHasaKEM HOBOpA MOcMATpALIA Nnocexe sisanTujexsix mpowimmjcKnX MawacTHpa, mpe caera y Cosyny x Cepy!. Haxo wenn paaooy najy Hua TayMUE aarlaxaba H CTpaAHBAKHX peayayara, yaepent Mo sa NPOGNEM rpancKHx Mocena mMpOBMEMugjcKinX MaviactHpa 3aciyayje Maxiwy M TO H3 HeKoHKO pastora. Tlpe cpera, M Tlomaxoncxa je eno} uierepec Hek:Y'HBO MOCBETICNA MaNaCTHpeKiIM AOGpHIMA y Coayny Cepy XIV na w XV nexa. Tas, sancra, MaHacTupH, HapowTo cecroropers, crisy M Hajanile nloceza mo rpanopysia, am ce Mopa KOHC- ‘TaTORATH a RX OHM HOAjy MY pax crosehaMa. Cd aPyre CTpavie,roKOM rocaeaise sexesje musaRTonouKa wayra je OOoraheHa KPHCTHSKHM HOjaHGHNA AOKyMewata Belier Gpoja cecroropexHx Mawacrupa Koja wexe ma%ajue ‘TexcTose psi nyt npesextupajy, ox upyre wsaajy Gome x Kpwteannie. Taxna nosa waaama M. Tlomaxonexa nije Morna 1a xopHcTH. ‘Cinna 0 rocesuina ausanTiekix pORHAMjeRiIx MANAETHpA so rpaito- musa y AO6poj Mepi 3abHCK OM ONUITHX eTanA y pASBHTKY TAXDHEX ypOANIX sajennina, a 0 ToMe ey ocaza Wspevene caMo omusre Harrowene, E. Kupetex 1M. A. Mosnsowexan, Toponexe aragesis npomunanubix Ona avelt Bunt, Bud. opent. 24 (1964) 202-208: vera, Monacraipowne saaitenns 9 ec anon c€ mpuropoarone pallowe » XIV —- XV oo., Atruvaam apeavocr® H epee ‘ena, CBopim erate Ho NeTOpi AeaKETO NuNpa W CpenbHR DeKOB, Caepazosck 1965, 1746; nera, K sompocy 0 xapaxtepe ropoxerol W NpNFOPOREKOR wonacrupexod cob” cxneiocrn h NoasweR Busanrith, ANTDSHAR Apestocrs W-cPeDINe neva, COopiae crareR ‘acTopim Hpenero txpa m epeuix wexon, Coepaiouce 1966, 75-85. 210 _B. @epjawnh pactomiaje HexomKO ocHonMHX THHIOSA puSaKTHjeKEX rpasiova. Mocne VIL bexa y Binaunijit yraapuom noctoje rpanosn Kao yraphema (vdorpx) Kojt Stine eo on6panGenor extevena2. FIpoMene y wuxonoNt Tuy H erpY¥TYpH nacrajy y XIl bery, xaga ce noa aunacrujom Koxmoia na raasiin nyreBiNa jannajy rpaionit kao TprosasKu it exOMOMEKH MeHTpH y SanaswoeRPOreKOM ennicay pew, a nocreneHo necrajy yraphenn rpatoak paver Tum, 3xaxa- te npowene y awnory nuauTajexnx rpaona nacrajy woese 1204. romsmie xaza, Gor cacuHsé nose 1 eneluipisiie eHTYauRe, apsapa nile Herta jesWo jearpo, ra ha panini Crpaxana pinasrujexe TepuTopuje uuesy oom eTpH y TeX erpopelune FpSKIING HUM aTHCKIN Apxananta.. Haje Has HaMepa ja 080M. HpiutuwoMt wenvryjemo susaurjexe rpasiose, Beh emo camo enema, noaaschi oa peayarara E. Kupcrena, osmatmo octosie erate wirxopor paaouTxa ToXOM ayre susaHTujexe ucTOpHe. Yaepen emo ma mpowene y paanitrry rpavtova Mory GHTH paxan noAasaTe y Onpehunawby enoxe ¥ Koja y punaitrjckH mposutaMjeKn MaNACTHPH NOKASHBADH MojaNaHH MATepEC 12 eri nceene y tista, Tpxposwo je mpernoctasrn aa ce Taxne Texte Jannajy y xacioy eranana xuROTa BHANTHjCKHX Tpazoa, KA,a Ce OHM rnchem 6pojy npeoGpaxyiy y TprosauKe u exoxoMexe weHtTpe no neem exe paonua Y spyriMt o6sIacTuMa epestoneKonHe Enporte. Camo TO MiKAKO He anasie nay patiyjust crosehussa susaxujexe seropaje (VII 0 XIII sex) Monauue o61tTesH HiIcy noKasiRaZie IIFepec 2a eTHMabEN! TlOCe;a y BAICKUN aasbnn rpaoniasa Tovews rojaxanor intrepeca npooumuyjexix manacrupa sa ermane panexix noceda AeaHMWSHO Cy YeODIEHH H pABDIETKOM CaM MORAMIKIL sajeauina. Cpenuiom X nexa ousanrijeKo MOHauITBO 2OKMBAABA cBOje rrogerHo 06a waa ce, saxeanyiyhie aenataocns nenocwiKa es. Ataxacn)a Arauckor, moa&xy pom TeMevbit OpraHIOpAHOT MONauLKOT HBOTS Ha Chto Fopis. Toxox ainecroseTior xumota 10m oxpusest Bioanraje cBero- ropexe sowauuxe oGwremi cruwane cy Gorare M mpocTpane nocere wa paste erpavanra, nace WuiXoD noceANNURN MFTepec OKPeTO penta FpALOSHAA, -ajnpe Onin Gavoaune a 2aTHM H yfa-BeNtjMd. M. Tlomaxoscea TasHo youBa ata je nopact rpasexitx nocesa npooiayyjoxix MaNACTHpa noBesAH ca OmTHM javiawsene Monauisux aajeniuma Nocne smxewtarude TaTunexe snaerst y Hapn- "paay (1261)%. CaNto To HiKAKO He 310% Ja OBAKRE TOjaBe HCY pHCYTHE Y pakinjes kuBOTY CRETOTOpCKIDE MOHAMIKiEX OONTEZIL Y poi crosiehiwa HoROr mosera MOHAUIKiR 3ajemHHtta, HapowiTo conmx na Coetoj Topi, crpora mpasicta HBOTA NHXOBIX aHTEA HCY O- ronowana crmMaiy HOCCAA y YoIRREHKjNN xpajesIe, MA HI ¥ TpAOBAMA. Beh ce y Tumuxy itapa Jonaia I Ubwsiicka 3 972. rosiune MonacHNa crporo aaGpaisyje na caoje mponssoae uposaiy wosax Ceere Tope. Camo y eayaly Kpajibe My&ne MOrAM cy Ja HX Mponajy CBETOBAHM. MUNA, ATH Ha CAMO} 2 E, Kirsten, Die byzamtinische Stadt, Berichte 2um XI. Inter. Byzantnisten — Kongress, Minchen 1958, 20 sg) S'ibid. 24.°Ta pacwarpawa ayrop aonyuyje avanwsow nosere uapa Amexcuja 1 Kosa, Mretaunseh i 1082, rome ‘pid. "34 sq. 5, Fopeos, Tlonmesunanrucxat Geonanunss, Mocxna 1962, 240— —302 raxobe noceehyje jet Roranne HosHomalrajeeoM Tpsay. Ox nepyie Ba Je 7p. ronan tpact— exmopwon, Gx ociowu TH Fpasa OM XIIE 40 XV nexa, 8 x20 TPRMEPE nesoam Llapurpaa, Conyu i Tpaneavir 'S Monareacias, K soupexy © xapenrepe 75 Floceaw auanrwjons npoowumnlcae wanacripa 2u Coetoj Fopu®. Tun us spemena yapa Kontcranrmma IX Mowomaxa (1045) xoucraryje Jia 6postons HeKHx MOHaXa Wt uryMaH Nope y Llapurpan u Apyre Tpazone, npoaajyhit siHo m apyre npoussoae. 3arum, cules ynosopere aa Mpema oapeabamaTunuxa jou ws 06a vapa Bacwayja I monacnMory Ja wvajy camo Masie Opotone Koja 6H 1UIoBILIH 0 ComyHa H OKONHX TpanoBa?. Y onom neoGiHi0 3aNHALEHBOM TEKCTY HABE ce AOABO.LABA Jla MORACH HMajy mare 6pozore o1 200 ua 300 Moaxja Ha KojuMa Gx nAOBHAK 20 Cony Enoca. Jesumo je sonacuwa BaTorena, a jou mpenta o:viyiit xpucrosyOusix WOnaxerix tapesa, AosBoeHO na wsajy Behn Opos8. Monacu Awandyranit Taxohe Mory la rocenyjy BehM Opod, a.lM He saTO Aa HeHMe Tpryjy, Beh aa osnase y Llapurpas w ostatae qowoce norpeGue craapy, Kao M apone Bep- Haka? Y HekomHKo Maxosa CTH THNHK 3aOpsibyje MOHACHMA 2a W38QH Cuete Fope mpostajy paste npowsnone (p80, eMo.ta, 4aMuW H 2p.), npessia- jyhu kao kasny sanaewy Taxse poGe!0 Mebyrun, ma xomiKo cy onpenGe nojeaumux Tunwka Gine erpore y aa6panm TprosimNe wspan Caere Pope, Mowacu cy myrosan m Tprosank, xeachu fla THMe cKOHOMCKI ojawajy cBoje oGuTesH. Taxo ce ¥ nMeMy #3 ns oxTo6pa 1109. ronume yap AneKenje T Kommun xan narpijapxy Hixon Ja exeroroper Monacn Ges morpese nonase y Llapurpaa w TuMe KpWle Impasuuta 4 3asere Monauxor xHBOTA!', Jenan owMraesaM HpHIMep jacHo ROKA- syje Aa cy Maniacrupere OBnTemM mak paxo Mloxyurapae 1a ocHTypajy vere ca Llapurpagom, Janyapa 1186. roamne wap Vcax I Auteo gaje umpoxe pupiierije Opososuwa ManacTupa cs. Jopana wa Tlatmocy, ocsIo6ahajyhit WX nuiahaiba jeceTka mt KoMepKHja, & jenaMnyT ronMIlHse HHXOBH EpomoBIE cy Mora aa gonase y Hapurpaa Tipupoano je aa je Taj ctammo npicyran watrepec 3a Tpronimy aasao 1 ocobirit Havaj rpanckHM MoceanMa MposiiuajcKHx MawacTHpa, a cy MOHACit noxasnoamu axesy sa ux cteKHy. M, Tlomaxoneka Taio samtaxa sta cy TaKDH ocean JOHOCHIK MOHACHMA BeaMKE KOPHCTH, jep cy omaTe AOGujeHe MpO- mspote oun moran 2a iposajy y eamton rpany!3. Merospemeno ona nepyje Aa. cy HelloxperHa Manacrupexa 0Gpa y rpanosuMa (sexuea, xyhe panwoHnie, ‘exape m \atmNoBH) peTKo oTyDiBaHta, jep je ManactHpeKa caojuna, nocsehens Bory, emarpana weotyhinost, M. Tlosakoncka ynozopana a Tpe6a nowt pauyiia 0 ToMe KaKBOr cy THIla Gute Te MowaMxe OOHTeIbH, Koje cy CTHYAE Tocene 1o rpajonusa. 1}. 8 AM Ce PAK 0 LapcKOM, KTHTOpCKOM, UPKBEHOM iain castocramiont Manacrapy!4 6 Actes dy Protaton, ed. D. Papacirysamhou, Paris 1975, 213. 7 ibid. 226, Jous ce y they ch. Arahacja Atouexor yrovapasa aa mowaen po: ly auno no nazasteawa w rpanosna, CI. Ph. Meyer, Die Haupturkunden flr die Ge- Schichte der’ Athoskloster, Leipzig 1894, 106, Actes du Protaton 226 sq ® Ibid. 228 10 Thid. 224 gq, Ha oxe saxmsane oapeate ranmxa obparian cy nancy 1: Cunp auc, Ts "Arey "Opoe, Aruna 1908, 302 nA. Kapegan, Arpapie oTHoweNns 9 Buran XU XV ., Moca 1952, 166 ‘i’ Meyer, Haupfurdunden 172, Cl. F. Dolger, Regesten der Kaiserurkunden des ‘ostrémischen Reiches If, Munchen 1925, No. 1280. 12 F. Miklos — J. Miller, Acia et diplomata graeca medii aevi VI, Vindobonae 1890, 120 ane uitrupano xa0 MIM). Here ose nonanma m tosensa ws okrobpa 119. Tomwse. C.-M. M.IV, 128 ') THotawoncvax,” Toponcene snancune 205 \ Toumonexas, KBonpocy © xapartepe 76 en. Jlaxae, nocteneno javame ManacrupeRix OOuremM, Kao Mpowene y passuirky bivanTujeRit ‘rpazoNA, MABOAIAN Cy MOHAXe aa. xpute erpora pani Tana Koja cy 2a0parewsaan Tprosiy va wupex npocropy. Jexan On CHTYpIX Hawinia 2a OGamabE TaxBe TproDIaMe ynyhwbao je MOKANE Aa eruny noceae ito rpasopunta. Paayse ce 20 Cy y noDo,bHijeN nonoxkajy HH fvtt Manacrapit Kojn cy ce NaiasvEIK Gsuay BERI BAANEX TpasOwA, jep cy Moran ja TaMo Ope H aKUe AOGHjajy pana 0Gpa. To ce ax He MOXe Pe- hh 3a cperoropene Maxacripe Koj cy Bilue On CTOTHNAK KILTONETApA yaa- ‘nenit 0 Conya H JpYFHX OKOAIMIN FpAONA. Y Gorarom w mpuapeato parsijenom xpajy sanaane Mane Aaije!S, aaasuo ce neniKt H Yrachan Manactip JTeNBHOTHCA, wij cy MoNacH pao renin uocene y oOmmKHLeM Tpaay CoAipHn, MeNTpy strane oGmacrHS Taro sch 1227, roauwe wap Jona IM Baral npocrarnom wapebyje Peoprajy Movowaxy, mpoxatiseny Cwutpie, aa onycremn Manacriip 8, Teoprna Excoxucrpira y cro spaay TpeGa aa nocrase Nerox JTenaworice!? Tlocrynajyhi npenia uapenoj napes6n, Teopruje Mouostax onnicyje uniooay Tore Meroxa y CMMpwir: pasite zurryprujeRe Kisire, aon MexpeTiotna ryhy, “genet “nojara loxpivenmx upetiom GeepanGerey2), sitorpas, Gt Cyxounsta 24 aio 1 conany!®, Flonmic nlocena JleMenoruce 19 Napra. 1235. roaine jacNo ouprana pasMoupewocr mMoBiite oBOr MeTOxa Yy Chaupis xoje usta pkey ca MpeswopjeM, FAO Ht VeTIpHE Kemje 24 GopaARAK MoWaNa: 10a Upke ce HaiaaK Apr cl CMOKBAN® H APYFHM HLLOAODHNNG, a nenpea je suorpaz'®, Mehyrini, mpoctarsa Josaxa Ill Baraya (jy 1239), ynyhena Teonopy Vixanaty, ayxcy Teme TpakecHoH, jacho noxasyje a cy ce J yrunaisy “osor niocesa hoNach JTeMaxoTuce eyosanau ca PASM TEL ohana, Jep, Ty ce kane aa je mapen sinonwue y Comput Jonas Koncrowap Snoctabshao’Merox cB. Teopruja Excoxacrpua, 1a ce oGehaa 1a ce TO yOynyhe amuse wehe acwanari2®, Heurro xacunje (aorycra 1228) Joxaw TIT Baratt taponao je Slewpuoruen oGaxite cea Bapit ca caiM napHuns, ann i ca Tpojiuost napiika npicessenntra, cxsronsa KeKOr Mena, Koj ¥ ce weeamait ¥ Chnpiy!!. O erazyey H MoAoxajy onNX ceaxa pactpanseao je 15 0 bocaxcruy u sHavajy onor xpaja cf. H. Ahnweiler, Lihistoire et ta gtographie 4e la région de Smyrne entre les deux occupations turgues (1081—1314), Travaux et mé- toires 1, Paris 1965, 18 34. To Je Gra rajeaeuja oBacr Huejexor taproraa (1205— 260), 1 Movasoncra, Fopoacene nraienx 206 camo xparko wanosanie 3 je Jlewe uorvea nocenowata exe ryhe y CMH ir ahrweller, Region de Smyrne 93, 98 raxe xa ce opaj CMNPHCEK MaMACrUP Wa a.m nopel Beiesa Teplhse saa je B10 3erOX JenaNOTaCe IME. MIV, 43-45. Tipgcrarwos om anryera 1252, Josau Ill Barau ocnoBoawo je ‘nnahana evtrapuae erox ca. Teoprnja Excoxtcipitra y Campa koi Je Beh piaaao “exenotaey. Taj evox ce cnontnve Fao cnojana sTeMonerice WY XpHCOBY"R HCrOra Hapa na iyva 1235, ronune. CE. Ibid. 45 sq, 20. "y'ML. ML IV, 9. Botnavnino Je'aa ce y on0M axry MeTOX ca. Teoprija aoxannsye nanan anata erapor rpatt Ceiupic, uiTo.irwellr, Region Je Smyene 36, 9.3 ysis no ewtypa terminus ante quem 32 HACTAKAR HOBor Fpaxa y CMpH 30M. M. IV, 215. 23 Thid. IV, 14. Jonas IM Baran je 1y omy aoneo moceSwoM XopHaMOM, NAc ‘ranom wschy 1224, w anryera 1228. Foamve, @ ou Je caMo noTaphena y xPHCOBY:SH 03 ‘auryora 1228, roame. Cr, F. Dilger, Regesien der Kalserurkunden des ostromischen Reiches Il, svelte, ermelterie und verbesserte Auflage bearbeitet von P. Wirth, MOn- chen 1977, ‘No, 10 (laste uwrmpavio nao Deleer-— Wik, Reg. I) renin posnnuexin. wanser#pi jou B, Flanvenko, upeiocrasioit ja om Kao MaHacripeKit sane atey Grau neaann 3a 3enuny, neh 3a Hexe Apyre TlocnOne, MOrKAR 38 TPCOBHNY?2 Mehyrins, npuxsatsimije warneaa objaumerse F. Ocrporoperor sia je 080 jean 0 petri nosaraxa auDanrnjexix novena 0 ceaauina sanaTanjana, ojit ey Gxt om nesmixe KOpHicrn Mautacrpina’s. Hanasehut ce Gay neanor piiMopekor rpaia Catipwe Mouaci JTesemuotice cy HMamm mTepee M38 fee eneuduse o6.iKe Hpowawoaise TaKBor noaeOr, Crora.ce y nosena- wa Jonauia HI Baraua vs 1227. w 1229, roauie ropopi 0 mpasy Mowaxa na 1a Waperiax conan y CotHpinn A06xjajy ronnie 200 moma comn?s. Henocpeanio nam mpexo sch creveniix NeToxt mowacit Jlenaworuce cy kyttopiion yaehanann niocere y Campa. Janyapa 1231. roe Keewita, Mowaxiiua Axresina, nposaje waxactupy cs, Teopriyja Excoxacrpura way y Coupint, aacahenry éwoxaanta?S, Xpucoay.na Jonana ITT Baraua (jyna 1235) roxaayje aa Jlennorica noceayje jou jessy wtpy y cTapost rpaay Campi, yiaeny oa weKor Hnkanaua?®, Ms isaja 1236, roaume movie AOKyMeHT © yhawa Koje cy y crapom rpaay Cxmipite sowen JTespuoruce xy om mantcesacra Tania: xyhe je warteaa carpaswo moxojit nancenacr Mouosax, 4 jemi of wis je no werono} xem npunaza sanactupy Huwone Kaawa2”. Kye , ryan o Tania ca ipxBoM i 1pictepuox, cHOMBY ce 1 ¥ XpucO- py.ou Jonana IV Jlackapuica ua cenvepa 1258. rosie, 20k 1X Ame we aaa y apseony.sn Annposxa Il Tlaieoaora yo anpriza 1284, romwie?, Te oxoswocta yuyhyjy sa 3aKyaK a cy Honey 1258, 1284. roam Monaeit ‘lesrmnoriice wary6i one xyKe y Crumphn. Casywant je m jean HenaTapast ‘ipoaajine axr Teoxopa Kopaara xoju Jlemowotiex mpozaje suxorpan y 2B; Mansenso, Kpecromicean coSereennocrh Bnaiiu, MPAHK 9 (1904) 102 en. Janywaneo jo aa Ge TH napa oxocno Npweesermn ROTDPDY My KECK Jie acmantas xpncosye Jonana il Bavaia Wy 1255. n centenpa 1251, f0- Mie (CEM Me TW. 20, 24), ago Poses “mexpajapa “Apoetaja waaara WOHey ee O20. Moma, CM, MTV, 3079; Le dewren Lew répeten dee ates du Patriaral du’ Constantinople IVs Pais 1971, (No. 1330. Xpwconya AMaponsua Tl Taneosora wo anpuaa 1384, ne enosmiye Te 5. 9 Chis, WTO Novaya OnM BALE ty Gay unary. CT MLM. Vs 2832. 27 Ocmpoiopesn, ve Gereue 0 AAyuenonNs« xpiconyaane coeroroneHont sanacrapy Henpony, Soopunn Manne Cpaske 3-14, 1965 (= Cone H, Paaoj) BENE IPC "Caspase IV, 226, 8 39}, 3. MUM IV. 284 3g, Ho eenewSpa 1230, orate axr xojunt Keewoe w Aka Bark cx camon coprnjeut tapyhy manacapy eb. Teopeaja Excoracrpte, xojn Je YernapH METOX sroworace,Jeany comany, Hy opor AORYMeHTa Ce He HAM 38 AM Ce Ta Coan NaNaTA ary cane) Catupn, Cho MM. IV, 48 2°MLM. IV, 46 sg, Ta muna ce nanoaw » ¥ noniey woe TeMsKOruce ws saps 123, kao yey apuconyinn Josana il Bsvakia m9 ya nete roan, OOa Aoxywena0- sin jn foun nyucay nays Cl MME IV, 9,20. Kona rysnenia om wowaximve Ane> Tue dena few content 1258- caja TTewanoruce, xako toxsnyje xpteony ha Jonata iV “iacrapica Ch M-MrIV, 23. 3a nono aatupane novene cf. Dalger-— Wirth, Res. tM No. 1853 6 M.M.1V, 20, Het nocea costae cw y xpuconyaava Jona IV Taeeapuca (1258) n Anapownta li Tlaneonora (0388) can Je 9 webyspeseny feta PeTpOpeH ¥ biworpaa, ro je mpererannaa yuociny wonnpuspeany RymHypy. CX. M.M. IV, 23, 30 MY'MM. IV, 55 sq, O susnocr mauceaacra Tamia cf, Abrweler, Région de Smymne 17% 2 MMA, = wir, Reps th, Hy NpBe xpnconyne ef. Dilger 214 B. @epjawenn Compt, messin ava Moauja, a Koj je oN oHeO KAO Mupas?>, Hajzaa, anpuine 1239. roamue Jonan LIL Barau ynyhyje mpocrarmy Jopaxy Koucro- Mapy, sunionimxy y Cups, yoxopapajyhi a wen Kanan omera JTeMBi0- Tucy y Hocetonary jeaor prOapeKor wamua y CMMpHH casa ce To Mpocrar- Most peryainute™®, TIpupoaxo ce Haehe mpetnocraska aa je yraeaua MonauKa oGuTe% Tlemauotuce mopex Compe sata noceae Hy HeKHM ApyruM rpanoBiMa danaguux xpajena Mane Asuje. Ockyami ussopiat nozaiwt To noTaphyjy’ Oxro6pa XIII miauKra, sepovarno 1240. roaune, Teopraje Uayu Meawenn aapyje JleMpMOTHcH pasne niocene, na m Gauitiexe xyhe y Marxesnjt Kao uaxHagy 3a partije oaysere kyhe'!. a weuro kacuwjer npemena (wapt 1294) noriwe axt Tyzeawca Tupana xoji, wastehy ocravtor, 2apyje Jlanmuorier xyhe 1 paguounue (bom}r2 x21 Eeyaaripix) y Husabejy®2. Mauer nonaunt 0 ocemusta Koje je yraemut Manacrup Jlemanorice uMa0 Mo TpazoBNNa 10380- seanajy aa ce YaHe HeKH OMUITHIM 3aK Ly‘. TIpe cBera, Ta JOGpa cy mpes ackomo ckonueHTpiiCcaa y oOsuEKIDO] CMMpHK, BemIKOM 4 sHaMajHoM eHTpy sitrape oGnacrH 3anraaKe Masie Asuje, uo je caceMM M mpHpoAKo, jep je Jlesmnoruca Suiza jenpa accetak xwioMmerapa yaanena ox Capt. Mouacuma je cuaxako G10 Yopucuuje a crMy ocere y OBOM BemHKON ueHrpy, Hero y OGAIAIHN MaibHIN rpaqopunta (Marnesuja, Hunipe) ap.) Tloaauit 0 noceausta Jlenenorice y Couipiti 1 ApYTHM Fpadosuna samatHe Mane Aauje novisy 19 nlosena jeqwor orpanutuenor spenena — XIII nexa, jep ca tanacxom Tora croneha OGxopsena Bisautaja now: aa WanyuTa nocaeaive ocrarse nocesia y Mato} Asia, ia npecrajy a wauia oGaneurTerba (© waiactupy JleManoTHen. MehyTin, it AOKyMeNTH 43 OBO penaTHBHO Kparkor nepitoga cveove 0 BesNKO} paInoBpCHOCTH Nocesla Koje cy MoHAcH Tlesauoruce wasn y Campus. Y mrrawy cy xyhe, Koje cy npeutcrasnae YHOCHY HexpeTHuNy, 3aTHNE pamMoHHue, apliee OOpasune seMzEe (HHBE 1 BUROrpane), MA aK HM HEKH HapHMUK KO}H Cy Ce GaBHIH OnpeheHNM saMaATHNEA. Yowava ce jour jeawa sarki xapaxtepHeruka noceaa Jlempuoruce y Cpt SnaTaH WHXOB seo MONCH CY CTEKIM KYROBEHOM OM JIOKAMMWK BIACHHKE, BeposaTHo MoM 34 ¥HX HSY3CTHO sloBOBHNM OKOAITOCTHMA Slensuorica ruije Gisia jem Maxacrup Koj je critao x rocez0Ba0 experamie y rpadosnMa sanamme Maze Asuie. Myra ssseurraj Hxone Mecapirra (1208) crommive y Hikejit Merox niocaehes Xpucty a xao cBojuny natprjapumjekor mavacrapa Axosiaxi®. C oGsupom Ha oKsioNOcT Ala ce Taj 2 MM. 1V, 125 40 Poids IV, 267. Ch Dalger — Wivvh, Reg, IM, No. 1767 31 MoM. W. 266 sq. savy Marne y Ill noxy 38 npewe nocrojanta Hun cor uapcraa ch rw, Région de Syme 17. 3, 43 a SPAEM: IV, 185-287. Ee Frauen, La fedalté ct es wiles byzantines au XII et au XIVE sicles, Byzaninoslavica 16 (1985) 86 perkorpsie Oba MozaTaK R50 MPHMED 38 Sophene aa ey deyaaa pnacrrericraa y Beoantign ibeena paswornue y rPaaonhya ‘Kanegon, Acpapwnie oTwoutennn 169 wae Rae seNowonoceniine y2e20e Aapooao Jen ‘srornen paste waverexe pastoniue y Can Hse. Taso Je a cOOMeny rt Pom use monn ure ans Bee nee co ce om He ae HD pees it. Hetsenbera, Neve Quelen sue Geschichte des Iateinschen Kaisertums und dee Kirckongnton i, Sitaungsbericte det Bayer. Akademie der Wissenschaften, Philos DhiloL und hist Klasse 2 (1980) 35 C= Quellen und Studlen yur spatbyzantinschen Ge- Shichi, London 1973) Tloseaw nmanrwjxse mpommmnonexss wanacripa 215 uarpijapuinjerit sanacrap wenasvo Wasa Hueeje4, mpuposio je sa je niocesiosao weTox y caMoxt rpaay. Floaau 1 pyre nosoDiuie XT neka noxaoyjy aa je u jeaam yrtean npecromuxi startactup criao nocexe y rpasopima sanaztie Maie Adnje. To je o6xres ca. Jbismrpuja Tlaseozora xojoj je O6xonHTes vapersa Mutxajno VIII Taneoaor noceehiwao nocebuy taxi, na werona ayroGxorpapila. wanoan i Nexe Hocexe Koja je ap oGnapusao. Crosenyri ey serox €8. Tpojtte ca s80j1MONt MowaXa 07 KojmX je jeaan eveurtenitn, sarint Merox Tie ca meet MONAKA O31 KO}HX je jean cneurrenk, Kao m Merox Mankadara ca aBojmuom mowaxa on xojax je jeaant ocurTenmx: cont Hanenen seroci Hasiaanan ey ce y Hiwosenit, Ooi Tora, Musajao VITT Tlazeonor aozenno je oBos HaplirpanckoM Mallacrupy Merox ¢8, Teosora y Brin w merox ex, Xexcantepura y Bpycie® Mehy souamnuss sajeammassa y xpiuhannota npeoctasiM neoBKNa Mane Aniije koje cy Haute tlocese Y OBAIDKIKIINE rpaXOBNNa, 2AHUMRIBIE ory Our MaHaLTHpA y OxOAIN Tpaneayita, YeaNovesor BenuKor rpana nia ceneponeto%noj satoarunjenoj 06a, Az, wa waaioer, Janae pactonon seanopatt Marepia.taje 0 ToMe Bite Hero expoMHe TloxaTKe. Canin Manac- up Basesion je npewia rpazmurjut jou y 2068 Koxeninia wnao y Tpaneayity a0 Merox sarieaY ca. TlapackeBe, ai y CAMYBAHIS MARACTIIpCKIM AKTHMA tena noaraka 0 opos moceay”. lve xpueosy:se Tpanesyitrexu wapena fonope 0 wakacrupy Xpucra Tauroxparopa xoju ce Waviaan HEsaNeKo OA on caor Tpanesyira. Jenna on wx, woaara 1432, ronmme, xaxe za je mann Manactup en. Hixone y crapoj raphasi Gaway Mierponunje Go. seTox sowaxa Xpuera Tlanroxparopa.’® Hacynpor exponiuim nomaiista 0 rpagcKHM nocesuva Maoasnjerix npopimunjcxix Maxacrupa 3a eBponicKe OGsACTH wapcTBa pactionaKeNo pani oGises TaKOHX RecTit. PacrOOxUBH ABOpH NATEpIYA — ORE HE najmehunt geaost ce ofHOcH Ha cRETOTOpeKE ManACTHpe, "Hj Cy MOHACH oaysex Giu1H 3amTepeconan 38 CTIMaHE MOCENA y rpanOBHMa KO}M Cy Ce hanasnan Gawsy wuXOBNX HOceTA WHA ceveprx Gaza JerejcKor Mopa. Tpxpoaxo je npetnocrapur a je wiXosy Ilaxy mpusasHo m CoayH, BennkH EXOMOMCKI, HOMINTHNKHLH KYSTTYPHH NeHTAp Koji je OxGBCO OCOBITTH mpoupar Gain y roan cronefinoa xuBOTA HaperBa. O ocemHMa Koje cy hnposununjeru Manacrup wasn y Conyny roce6xo je pacnpasnana M. Tlosaxoncxa, untajyhity pay ncKnysn0 Bpeme XIV m XV pexa, Ona ncxtpa- bio eMaTpa Ja cy Taxa MAHACTHPEKH MOCeAH ¥ OBOM rpaay NOGHaIK OCOOMTH anaNaj, wIro moKaayje slay HOSHOBITANTHjcKHIM rpaTOBHINA HCY cTROpEH S To ewarpa R. Jamin, Les élises et les monastbres des grands centres byzantins, Paris 1975, 111 55 R. Jonin, La gographie eclesiastique de Vempire byzantin 11, Les éplises et les rmonastéres de' Constantinople, Paris 1953, 96 54 50 Tmperatoris Michaelis Palacolog! de vita sua, ed. W. Grégorie, Byzantion 29-30 (195960) 473 sq. CE. Jai, Les eglises 98, 102, 120. 3. Topalides, “Mnvepea “ie. araupommysts wos Zatonriow 4 Bakehésv, Trebizonde 1965, 504; Jen, Les lists 282, 's ¥. Laurent, Deux chrysobullesinédics des empereurs de Trebizonde_ Alexis IV, Jean IV et David My *Apzetoo HUdvras 18 (1983) 241-248; Janie, Les églises 281 sion Tippee B. @epiawenh yenosu 3a oGpasosaise Hosor apyurrsenor noperkaY®. Taio je ta 3 Tora hepnoaa nove najsehu 6poj nosiaraxa o nocesMa CaeToropeKHX ManacTupa y Conyny, asi je wssecko s1a ce oni janssajy wy wamopuna 19 panujux croneha. Coayx je y noswosnsaxrujexoj enoci noctao mayserHo aMaNajan rpast oj nocteneno yrpoxasa x npuMar cae npecromiye-, Cacpnse je npHposno Aa TAKO BeANKH H Hanpe AX rpag HocTaje NpHBsAYAH 9a caeTOrOpeKe MaMac- Tupe @ Taj mtrepec mje mpecaxnyo 10 xpaja muBarTHjeKe ucTopuje O YeMy pewuTo cuemoNH HenqaTH roRop Tpuropnja TlasaMe xoju ycraje mporus Iprovaske eaatHoctHt Monaxa y Coyiy, Hecmojupe ca CTpOTKM MpaBHAMAta Mouauikor xxnpoTa*!. Tloesarpajyhu n06pa ckevoropekux Mavacrupa y Coayny, nowchemio ox, onux Koja ce epehy y najcrapijust AokyMenrina. Beh Xpncony.tuit curianon apa Koucrantima X [lye ws jyna 1060, romuue eno- Muse Merox cn. Anzpije y Coayay Koj mprmaza Jlaupn cx, Aranacnja. Henn mowacn mory aa ose nacene mapuKe ocroGohene maaharea nopesa a McTompesieno ce Taj MeTOX Hsy3uMa OM BLLACTHE Co=IyHEKOF MittponO.AHTA®? OxroGpa 1092. roame nap Arexcuje T Koviunt nae xpneoBy:ttn cAFHAHON © uMyuNTerHHM papa mapuKa waceneunx ma JlaapnoMm Meroxy cB. Anapiije y Conyxy’®. Hajsaa, y wonom saaiuy axara Jlappe HasiaanMo jenan OA wazamava MeAUTHpaKH MonMe MawacTupexiX noceaa, Meby KOjunta ce wanaaw x kyha y Conyny, ao6ujena noxsioHon os nporocnerapa n erparera Teoaopa‘#, Octasn nosiaiti ¢ conyxexn nocesuiMa Slaspe noTHNy 16 KACI Jer apestena. Taxo xpicosy.na owopuresa uapersa Muxajaa VIN Maneonora Ganyap 1259) meby Gpojun nocesuisa Maape wawoan H jena Metox y Conyny ca sakyninnom 1 wupana4s. Beh xpuconyisa napa Auapownka it Taneosora, wsaara jyna 1298. rome, norsphyje Jlanp cn, Atanacuja Gpojne nocese, na n coaiynexe Meroxe cB. Awspuje, cB. Tpojume u ce. EBTinuja ca canst mpasuves®, Heri conynern MeToci HaeneNi cy My XPKEoBy.RM Mosnascran, Man. arazenun 17. O noceawna nojeawnn ssanscrups y C ayuy caesium yenyr H eysapuo rosopx u G. Welss, Joannes Kantakurenos — Aristo- rat, Statsmann, Kaiser und Minch — in der Gerselkhaftsentwicklung. von Byzane im 14. Tohehundert, Wiesbaden 1969, 92 sq. ‘8 swaaaiy’ Conyna cf. Kirsten, Die by. Stadt 38. q xojt xaxe aa je Cosyit ‘no nevrap wetane rpyne Taphasa, 60F vera je nao n nocebne obsmwrE yap, envosul, Busantujexa nposiinijoxa ynpasa ¥ ao6a Tlazeosor®, Beorpaa Sakohe Foaopn 0 beriaxont nopacry. yraeaa auavaja Conyua KojH je Bpoizo ox 40.000 ‘wurena Baur xao i npecrowmua apart “8 Topsnes, Tlovanensn, geonunst 271 #2 Actes de Lavra I, ed. P. Lemere ee, Paris 1970, No. 33, 196198. 0 canpealy axta y oawocy Ha ceaane ef G. Ostrogorsiy, Quelgues probitmes histoire dele paysunnerie byzantine, Bruxeles, 1965, 15 sq. (~CaBpava sea I, Beorpas 1909, 383), 4 Actes de Lavra I, No. 51, 270 s@. ¥ panajew watansy F Dolger, Aus den Schatz kammern des. heligen Beraes, Milnchen 1948, No. 14, 55 roeGao ce 9 avapaies aaya sweby 1092. 4 1107- rome. Ona) coyncsw wevox Slanpe He 7peba weuarH ch MaNact ‘om Hcror stevia y Tlepuctepi Wasaitrpascyix Seaesa rojt je raxobe npunana0 JTanpt (Ct'Aetes de Lavta I, No. 1, 86 sq, No.4, 101 sq. 0 passin wovehy oaa at wcrowNera serona Jlappe cl dann, Les églises 381 “W Actes de Laven f, App. Ih 362364, Vaxo sOnanawnt we ronope o xponoaornin ‘vor enucka, weeco je aa Beps}y a ow orcs eraibe pe I304. route, sw cy Tt Ym ric npny eneery monens digepe ‘Actes de Lavra Il, ed, P. Lemerle ele. Patis, 1977, No. 71, 70 sq. Moxesoncxe Man. sxaeuus 17 we perncipyie oxaj nove, aru HenpaeMo waraaursea aa ce METOeH Mo awnjcxws seanacrupa y Cony’ wecto criononey Be) Hanobena Htena ‘e'Actes de Lavra II, No. 89, 138-13. HANH MPOBMNLACNN. SaMaCTHPA Anaponura III Fazeozora ws janyapa 1329. rosunes?. Wako cy exit pani lierpaxcipasit OHI Kpajibe PEDEpHIICAHN MpeNa OBHN CONYHEKNM oceAMNTA Tlaspe, nanerenn y danempikonanigj noxessn$®, cana cy TaKne cyMI8e YkIO- went, jep cy OBM MeTOCH crIOMeNYTH Hy xpKeoBY.M AWsApoHMKa II Tla.aco.10- rans 1298, roamne, sui je Texct 20 Henanno Guo Herro3taT, a Ha pacromarawy nano 1 mpanit Texct xpnconysse Anaponmxa {IL Mancosora 13 janyapa 1329. roanue., Thom eynssow ocrajy Merocu en. Hukose 1 ¢8, @orinra, enone nyTut jemumo y GanciuKonaxo} nose:un®. Tloxysenrit w3 nosnopssanrrajexor neprioaa zajy jou nozataxa 0 noce- sua Koje je ajerapijn cneroropexse wanacrup uMa0 y Coury. Cio,texa omtyxa nlatpujapxa ATanacnja (1304—S) rosopx o wsGopy Honor HryMatia conyHeKor Mawacrpa dbysioxaza, 3a Kora ce aaziarazia Hapyiia Hpaa Mowe parcra. O ToMe cy oGaneuteni vowacn Jlanpe Tox Koji ce M Hata3H0 Conynckn saviacrp®®, Coaynera upksa Boroposme Tlepeuornce, snje cy paamuuje Bune neowa crape, npunazaza je xao MeTox JaBpw eB. ATanacija Jawpwiasajyhu npersien coayncrix 20Gapa Jlappe, ynosopithemo Ha HeKOmIIKO suuibenanna. Taxpn nocest ce jasssajy socTa pawo; jout npe 1204, roaume, wr0 je cacaiint npiporwo c o6ampoM Ha yren w aHaNaj OBOT HajerapHjer cReTOTOp- chor Manacnipa. Mehylis, evoBpeMeNo Tpe6a xoweTarosaTH 8 cy y opehelby a oMust Ta cy oBze, Napowrro Y O6KoBEKOM BrsaHtTHjeKoM lMaperay nani pyri cBeToropekh MaKACTHpH, TH NloceaM OxzN ROCTA MAIO Gpojn. Caoze ce na HeKOKO MeTOxA, sitja ce MMOBHHA He MoxKe pasaGpaTH 1 oexyannix nonaTaKa ropes. Mehy caeroropekiM MOHALIKKM OOWTezHMa BemHKH yrTeA YaHBAO je Baronea, muro je yenonmaBao crimlayse OnpehenAx noces’e w MosnacTita Hexa yorurrena casvaia 0 nocemuma xoje je Batonen uMao y oGzixwitM Tpaxoninia AO6njanto 1 NOTAPANKK xpHCoBy. cpncxor Napa Crepaita Ayana (o1aj 1346 w anpus 1348). Ty ce napoam za ce esa manacrupexa hays ocaoGahajy nopeckix HOTpaxMaAisA, 1a M OHA Y rpadosMMa CoUyHy, Beput, ZIpasuc u 3axwn®2. Tipai KOUKPETKH MO. O MOcesMa Baroness y Conyuly noruy 13 1270. roaue a oaHoce ce Ha MeTOX ¢8. Hukone Koji ce Inaciasuo y cycecrBy ca cs. Tlenarnjont Gmmsy morrponoamje. Monacie Baronena RoSnaw cy On coayNeKor sirrpoltomnra Joansnaja 2o3BoAy za OTYhe onaj MeTox, To cy M_YUNHILM, MpogaBuM Ta MaKacTUpy 3orpady’®. Dancun- 4 Actes de Lavra II, ed P. Lemerle et, Pais 1979, No. 118, 6. Pauje je So omar cave marepnoamennn apeane ove pwconyne (CO. Rouiled —- D- Zaksthnes, Un taux chysobulle d’Androne IM Palsologos, Byrantion 13. 1938, tab. ID. Mera cf ropes nponahevor opuratasa nyGnmosaze masansen wone extn Hosea Tape. Ct fetes de Lavra Illy App. Xl, 202206 {© Dalper, Reg. V. No. 2616, 2617: Jamin Les élses 346, 393, 402,413 sa. 5 ones Man, anuanon 3° noua Wo Nace con nora. rome en: ‘Reg. IV, NOW Tole, T6H?, Jamin, Las gles 48 59, noeselyje_aocra auiw-me pernerpyje wseFON)” ely ca TANpon axe coayutenose MancrHpy N20%a) cn. Avanacnja, 130, Tafralt, Topographie de Thessalonique, Paris 1913, 183, 216; Jain, Les ésises 3a 2) A. Cousies — B, Mowury, Fase novene epnexir nnatapa, Beorpan 1936, 6p 11, 80, 8p. 18, 148 1s Rees’ de Zographou, ed, V. Regel, Bun. apes. 13 (1907) No. 8, 24 sq. Ch Les eplises 402, 218 Konara xpucosyna Auapouuxa Il Maseonora Baroneay, zarupaiia jy.tom 1292., uaMehy ocranHx nlocesta chomnike HM MeTox Boroposuie y Coayny ca oxommum xyhamas4. He yaasehn y mutawe seposocrojHocrn aoKyMekTa, M. Tlomaxoncea ocnosi0 npeocu werone mozaTKe, aH NorpeUIHO cMATpA ata je MeTox Boropoanue Guo jesus conyHern tlocea Manacrupa Batonena'®, Hacynpor tome P. anew je octao xpajise onpesant npewa rtonauuna oBor Kpusotuopenior aoxyneenrad®, Cysuse y TasHoct mosaTaKa dancupuxonane xpucony.se Wicy ocHoBANe, jep ce METH conyHeKH MeTOX Boroposiite 20 nnocea Baroneaa conte ¥ xpucony:ama AncponuKa II Tlateonora 13 yaa 1301, wwerosor ynyxa Anaponexa IIT 1c aja 1329. romumes?. Yocraon, Merox Boropoame yConyny noraphen je Baroneay « xpicony.nom Jonana ‘VTlaneonora (cenrenGap 1356) ajeao ca saxynaMHoMsa BuHorpas.n ocramHNt Mpwxogwaas®. Mehytiis, nopest onor MeToxa, Koj uapoan x M. TlonaKoncea, Barones je y Conyxy unao jour exe moceae. Maja 1356. roamue MonacH Baronena 1oGuzm cy of Apcennja Lasautaxona rpyny xyha ca 1ipxBom Boro- poanue Kamapnoruce y Conyny, anu je jaxyapa 1373. raj nocea yeryraven Koucrauniny « Muxajay Kimpnjany’®, Hajaaz, y xpuconysnn Jonana V aneo- OFA ys aprycra 1364. rogue FonopH ce o Maacrupy CrraciTema. Haamanom Kugxdeov y Conyny, xoju ce xao mocea aapyje uapesom yjaxy mporo- ‘tparopy Muxajay Manacy Tapxamnory, nocne suje eMpri je TpeGaso 2a punaaxe monacyma Bavoneza.6 Oyensyiyhu nogatee o MexpeTaimiama Koje je Barone mwao y Conyny, TpeGa ynosopHrH fia cy TaKBX roceAM aocTa Maso6pojam, ako je y murray jeaam om Majcrapijux © majyrnenmnjix ceroropekix sawacrupa. Herospemeno ce yowasa Ja ce TH rlocemmt nojansayiy ROCTA KACHO, Ma Ja Heke MaHacrupeKe OOuTemH ca Cree Tope cry Maia y Coayny M oxoamiM rpajosua Mm npe Mpse nponacrt imapersa 1204. Tome. Hacynpor osaxsux saxeysutuna y oanocy ua Batponten croje Gpojun nomaMH 0 riocequoa Koje je on paix eroneha cnora nocrojaisa y Coayny Mao manactup Hisupon, Taxol jeana on ajcrapajux u najyrteamniex cBevo- FOpCKHX Monalukux oGirreson. HM’ vajpannjux seuenuja >xnBora Henpowa HOTHYy rogamtK a je opaj Manactup moCezOBaO KAO MeTOX MaHACTHp CB. Jleouraja y Coayuy. Tonessow napa Koucraurana VII Tlopduporenura 12 938. rogune om je aaposan Visnpony sajeano ca napuywsta, a xpiicopyba 11 us 97980. mpearaxe aa Josax Topix yeryn Maxacrupe JTeonTKia, Koxova u Tipoapoa Knumerra Manpony xao 2aMeny aa gna jasba ManacTHpa 4M. Gudas, Dutivnand Epypxpe sig tv "Ab wavs ooh Baronetlon, EEBY, 41924) No, 10, 285. O mepoaocrajtoctn nosene cf. Dilger, Ree. IV, No. 314 xojW eMa ‘pa aa je y nwramsy ancniyerar 1 noserxa XV sex $5 Mossxosccan, Man. sanenns 32; wera, Topoacene axanenus 206. 56 Janin, Les. elses 385. 57 W. Regel, Xevostsuddan wd yeh BaroneBicy, 8. Peterburg 1896, No. 2,0, No. 4, 15. 8 Gnas, But. Erypupx No. 15, 238 sq © 4, Baisouegesn, Upmrbaios & Usdauis 11 (1924) 366; 4 (1920) 631-633. CF, Les églises 381. Hevy aytop (p. 390) xparxo nanosmse aa ce jena wezox Ba woxamyje y waapr Ketadpura y Conyry a nosisa ce va oiitoax oOjannen ¥ fang 6 Madapae It (1927) 366. “8 Gudas, Boe. Eyypaga N upeay nemaaexo ox Tasepnjeoor 17, 244 sq. Jann, Les églises 416 soxununyje oxy. _______Tocea meaner mponninunjern wanacrmpa, 219 y Lapurpaay Tpaneayirry.*! Oan samsnuewss oa noxasyjy be crBapi: ha cy Monact Mayipona neosa pao nocetovaan MeTOX y Coayny, Kao H Za ey beh Tada rloKasipaa wirrepec 2a CTHMAWE HMAMbA. mY APYTHME BesUKHM rpanomia uapcrea (Llapurpa, Tpanesyxt) seoma yaamennnt on came Creve Tope. Mebyrint, To cy Tex MpBH MoaaUH © coayHeKHM rroceguMa HBHpOHa. Xpucopy.na napa Huchaopa IT Boramjara 13 jyna 1079, cayysaya y xan yenapyickom rperticy, noraphyje Msupoxy Spojue nocene, na a MeroX y Conyny ca santacTapusa, saxymunion, mMamuoa Ht BIOOrpasuMa.©2 Janyapa 1259. romume nacrana je noTspaua xpucosyma Muxajna VIII Tlanco.ora ianpony, wit cy sonacn MOmWIM sta HM ce 3607 Nezaha wsa3BaMNX 1aTHOI cxoM srawhy W rycapeKHs HanadiMa, HOTSpAe NoceM. Mawehy ocranor xpyeonysa nano a MeTOX y Comyly ca MAHACTHpusca, mapHIpenta 5 CRIN lurTo My mpumasia; ue Meroxa huje HH One HaBesIENO.*3 Toayene 1265 Monacit Maupoa yerymian cy nexom Hixon Kanyiguary metox cs. Kaustexra y Conyny,0" asic 0 Tome noceay MHOTO BHUe ca3HajeMo 13 CHNOIEKE O.IYKE 02, 5. okTobpa 1295, rosie. Axr roop o Mawacrupuhy cs. Kauwenra i cb. ‘Araranhema y Conyny xojit cy Monac Misupoua yeryniaur Humoan Kannayey. ‘omtocHo Monaxy Heodpirty, ep je ox concTBeNNSt TpyA0M M cpeeTBNMA OZ Fao osaj sanyeresu mevox. Kacunje ra je Heodur npesao cuose wehary Teo- sopy Koj je yaecro xa ce Gpime o MeTOXY waMepanao Aa ra YcT¥IIN NeKOM “apyrom. Cimoz je caga osviy'Mo ta Teogop Moxke i abe na, apa MaNACTHp, ‘um mom yeadoBoM fa Gyse camo WOBPUNBLTAN YjaKOROT TecTaMeHTa, UNjN TeKCT ‘rpe6a.a spat monaciMa Visupona, Hcrospemeno TpeGa za ce Opiate 0 enemy ulTo je weron yjax noaurao y Manacrupy.°® is jyna 1283. noTHve xprconysna ‘Anapounka IT Tlaateozrora Maxpory xoja, wsMeby ocranor, norsphyje a MeToX y Conyny ca ManacrapHMa, 2axynHunon om xyba, uMaibuMa, Byo.orpaaHMa Wt Count ocramat ute My npamaza 6. Hajsag, y apyroj nososwiw XIII nex ot ¥. Langlois, Géographie de Piolérie... précédée d'une introduction sur le inne Ato nse rs As pn sale Pari Tt 28 TStunauyja tane nage npucryname, ma exo noserxe mpeysenn on Doige, Reg. 1, No. Tees Tefal Topographic de Thesalongue 198. Janby, Les elses 98 30 © DolgenSthateks No, 35, 102. Weiss Joanne: Kantakuzenon — Arstokrat, Staatsmanin, Kaiser und Monch in der Gesllscaftaeatwichlung von Byeanz im 14 Sebthundre, Wiesbaden 1903, 93 wenpaano npnovehyje na je Vsmpon nao napowsro Spojne nosexe ¥ Cony. 1 Daler, Neues vor Berge Athos, Stull biz. ¢ Neoellenii 9 (1987) 84—88 spora, Eta 1960, 3438) aE aopwcitoraeaa Seren caso V: Layo, Le Mont Athos et es mo- nastére, Paris 1867 9, MyOnueaje nan uj npherymatia a anoswwo npeNt Zant Tee Sikes So. Cia Tapas Topographie de Thessalonique 187. ¥ eavasory nove anporacaenncnow y XIX sexy, citynata je Sexeua 0 apiconjnot a 12018. Tor Pane ola rovopao uetoxy cm Kaastca y Comyay. Ch. Daler Wirth, Repl, No iMate 1 alger, Schatzk. No, 100, 259-261. CE, Laurent, Reg. WV, No. 1867; Jain, Les éalses 391. Ta weron je cnowen¥ hey smpenine roceinva WY xppCcooy sania Jona SFiSSetanyama’ sn yaa 1S Jonana V Haconora 0 sorgera 1387, rome. CL-M.M Gedeon, aspera Spqpepibes, Avan 1936, 48: Dalger, Sehatzk, No. 9, 4 ‘ol ffomesa, je neoOjannena na mene owiyte peanninpa Dulger, Reg 1. No 2095, Oniyne ce monday spconyan Mnajra IX Tlaneonora on aeryera 1310. ea: “ynaio} cane» kacapagexovenpemey Marpilapxa Hngons vo apie T3t1. Cr, Daler. ‘Sthaun No. 37,108. Hovo ce ne nauoau ante Metoxa Mf, Tlomaxoncra vane 28 Je O¥ 6H Hepvooreopeam, 4 xpneoeyay Maja IX Tlnconora aarapa coo NO. peney BaP Jase agona, Yr Mowaeonccae, Man. axanounn 3. cP B. @epianenh nacrao je axr 0 passenu nocega woMehy wanacrupa Xoprauta Henpona: Xoprauir je raga tniao upKay cB. Peoprija y conyseKoj 4evapri cB FTapawonal xojy je y aaneny yerynuo Monacnwa Hsupona.67 Tloxynenri ws XIV croseha taxohe ay nosarxe ocomyuckin noceanMa Visupoxa, Taxo ce y nomucy stanacrnpeeix x0Oapa, xoju cy HonemGpa 1317 canuun Koxcrarran Kynanne, Jusrprje Koureane 1 Jaa Kaxorioxs, crosanise Merox 8. Jonata Mpoapoma y Conyty, xao H xyhe AOGnjene pa Mewost ca wastacrupom Axamnmny.®° > neuro xachijer spenena (anpi 1320) norive weoSieiio aannubutn axr Axe FlaxeMato Koja ca Gparow JIHMit- ‘puiext Kapceputcont npostaje Manpony pu xyhe y Conyay Omuay seaacrapa Axitpomncra, ¥ mraiby je mpso cranGexa xyha Sausy xyhe AHAKOr jeBepa Muxajna, anne ca eTuipn Concraena ane, carpaheno OM KAMEN WHERE 4 MOxpHBeNO Uperiont pseTOM; Ta xyha sO¥a ABA MPosopa OM Kojnx jesaH raexa y gaopiute mawacriipa Axupomorra a apyrit y aopaurre Ane TIax- camano. Ha opy xyhy ce ocnarsa apyra aBocupaTaa kyha om xurse 1 Kasten ‘ca TPH NpO.0pa a FopibeM H jemi a AOweM empaTy. 3rpaaa je crapa Hy jocta Tpoumow cramy. Hajsazt, obne ce nponaje tpeha xyha ca Kpopoxt orpenyTioua jeany erpany, NoKpHBena cysuNe upenon. Coe xyhe Ana Tlaxca- Mano npozaje 2a 60 snaTiiKa no o6payay of 12 aetevasKnx sania 38 jeuan sipanrajern, a Movan ey Mponasi npmsGLIK npen esenowa.o° 3xa- ‘ajuio je aa je oA cHoMeNyTH comyHCRH MaNacrup Axnponmra TaKOhe npinaziao Msupony.” Mapra 1326. next Feopraje Bynum mpozaje stanacrupy Hanpony xyhe y Gniaintn conyuexor xisioaposa. Y murraiey cy verupa xyhe nope HeEKx pasta Koje ey ox pavije Gine Mavacrupera cuojina, as cy cama HETpOREHE 0.3yba apeena na 1x je 7pe6az0 obwosuTH. Cpaxa kyha je wsazIa ABOpuuTe vr Gyhiap, xanax i jeany sajeavuexy Kamviy mpewa sanaay; xyhe ey mpomare a 100 anariuna, aa Y sunerasKHM. KOMBMIMA Koje cy MpOAEUW npHNMLAH Y mpweyerny evenioxa’!. ye apestenexn Ganiexe xpuconyine, nacrase ¥ pasan- Swern naaaapessns xanitenapisjana, Aajy HoBa casHaisa o comyHeKHN nocesH- Ma Hanpowa. Cpnexn 1ap Crepan Jlyman norspao je anpixa. 1346 TpsxoMt xpuconymowt Gpojie nocene Hbxpony, naw cseaehe coayexe meroxe eb. Josava TIpoaposa, e». Kaunsenta, ep. Teopraja, ce. Bapsape H 63. ANsie 87 M, Tegeon, ‘Apjstoy beargorxacucte lavoplac. Koxerantunonon 1911, 385— —388 (ayBsinxnunia Han Je nenpueryeawna). Cr Joni, Les eglises 408. ¥ omiey’noceaa Vinwpona (1351) enostntie ce werox cb. Teopritia, noSijen passtewon noceta ca wanace supow Xopranra. Ch M. Pegeon, Uarpuapysnat denuepiaes, Arata 1935, 38, 48; Dalger, Reg. V, No. 2980. Doiger, Schatzk. No. 68—69, 200 sq. Hero ce nowan my nonucy us 1320, ‘cactanncviow 04 Kontcrastimia Hleprascava x Teopryja Dapwcrjay x20 1'Y O#OM YO AnpIEIa 341. rojn je aeno uporoxnmura Jooavia Baraua. Cl. Dalger. Schatzk. No. 70—Tly 203, No. 7273, 208, V eaowte nperieny ITosmsoncon, Ma. Wiakenwx 29 ne perwerpyie O0aj conyncrn nocea Haupona. Dolger, Schatzk, 201 nenpano npetnocrana Aa cy xyhe Owe opie Mavacrupexs toceat y Cozyny. 3a wanactup cB. Josara TIpoapowta Jani, Les les 406 nepye ia Je 9 TnTaNy tOMMaTM cOAyHEKM MayacTHP, cHOMeHYE jour Y NOSE KOH: rant VI Flopduporennta. Cf, Dilger, Reg. 1, No. 632 ' Dalger, Sehatzk, No. U11, 303. Tossxosezaa, Man. aranewns 18 perncrpye oma} ponajnt uxt, anu xacije y upereay nocead Meupowa (p. 29) ne wasos Ose Kyhe. 9 Jani, Les eglises 380, 14 Dalger, Schatrk. No, 112, 306 sq. Y> eyhe je Bio apr ca eMoKsoM w npeca xt ‘suworpas. O caapmaly axra 2. Fopanoe. Tosaneais, tbeosanm 274; Mosmoecxan, TO: ponexme emavens 206; Hera, Man. maenu 18 ocean mnanrajcxie mpoamuones MaMscr pa 21 On ce orapyjy ca phan, norpezi Hana se oneeron orca Be Tt me Jona VE Renna molt Hongo ne ose nanos pay Conger tonne a) sesiane cbc. Su manscnh sa lou pono ce nae Zea phe clee onmont xapononch amerapance. Kaseta Teopruja, 10Gnjex pasMenom ca Mawacrupom XopTawa, uma Kyhe, MecTO 38 torninsose ox fetuses Bape cen nome 9 am Bui nessa cwsaron une Aca omnes cfc apis na pay mon necro > aury 03 Se Han y Cony jn, tera 138 casa je noma spncos a Ti jolane Vflaconora noe Heapny morale pete oc wares) Cane. Jonna Hipoapocs ch Ramvtc.Teoprah Beppe ue Monte ta satan, morgan cra Jena HeoGwuHo 3aHuNUbUB JoKYMeNT 19 ampsTa 1421. Aaje jeauucTEE violate csnajno soe Mongo foa ture Kasey Cont) nove. tho Game come no oon ney enoseyon nh paca hateonvew SS sesame jar roe eae So 3 Tine'sooine Apraponyis no sou og 50 anaes ae Janpout onsen Sasa Je "a fen ropen apap ponent reebens py 0 rar roeun's Vxehypentas oF Aptrpoyan ete aay now sap aan Mby yon 15 Tee doe tsey sponte ts ejruer dunn, Cash cf nome iRoom tyson ao yn sey Mees aun nator ney sony orm oj aro Recipe) span sue toi 9 ay Mano Hee Se NV Tonae np cn seston haaponsn, mao 2 emo ce Apne) Rony aaa ng im can Sua Pea Gnd pte mht Hapa Tromurjhu noite nomena 0 r06ps aie eUnpon nce oa Casa ope penn on crayon Spey rn a cea crop sons oben Hsp etre a) nese» Cony m To spn nexonmo rons cor Mino ponent) eto. Cape crane coma noc apo 7 cig — Mon p74, Horan, Mon stan 3 str ssa i th Aiea Mes Sas ee Sg LA "HNC tp, Arm, 05, Ak Der, Re sc Mice th cea ans pt aPC: eel ewghts & MS coe Soot Ro. sue eit sw rae are, a ST apmomn om o om AES RE Pa a ene a smack eso, psa et BS desea a a etl wa hme) CS ane 8 222 B. @epjaneuh cnojom paswospewouhy Mory la nocayxe Kao A0Gap npuMep mira cy cue MOHAMIXe aajemHnINe CTHMAe W MoceROBANE y jeAOM pasBujeHOM BuDAHTHic- koM rpaay. Moped MeTOXa Koji xao uesmme 1loceay}y passmMeTY MenoKpeTHy umosMiy (xyhe, mune, simorpaait), Monacx Hisupoa apwanu cy m Kyhe y Conyny xoje cy waasant non 3axyn x on Tora yOnpamm zene npuxore”s, Mehyrunc, nopes, obiix wecrux oGsiKa nocens, y axruma Hisipona nojasseyiy ce 1 HOBH, KaO Ha Mp. GausTe xoje y Conyny uNajy orpoman sHavaj, jep npeT- crannajy CHTypaH wBop HOBYAKNX Mpuxona. Y MHOTOUYAMOM rpaty KAKAB je 640 Cosy mtppe nostosime XV pexa Te Gausre cy osoryhasase MONACHA Honpowa aa na anuy Mecra mpozajy y una rajene pasnonpene to-ompuspe- ane MpowsBoze. Mehy cxeroropeKiM MOHAIKHM OGuTERUMA 3HaYajHO MecTO uMao je Xuaaugap, saxsanyiyhi yrneay a Tpaquunjama, a BesuKoM Gorarcray. Crora je npupoaio mpeTnocranuri aa cy it weroBH MoWacH MoKAMIBADH mrrepec 3a cruneise 2oGapa y oGznxWeM BeauKOM rpasty Conyny. TaKo cy jou Ho noxynenry Wo jena 1199. rome XiaNmapuK Morn aa noceayly Gpoa oa 1000 moauja xojine Gx naoBHAK zo Tema Bostepona x Crpuscoua, xa H 20 conyneKor npwMopja%®, TIpoysanajyhn xnnaxtapexe wetoxe, P. Tpyjith je seposao aa je ueh y mpsoj nonoswiut XIII nexa Xuurantap nocezosao Maiacriap ‘usoxana y Conyny, jep Jomentnjan xaxe a je cx. Cana 3a apeme Gopanxa 0 Comyky orcemao y cvome ManacrMpy @ioxaay.!? He MHOC HaM ce yOezseuBO Itpeaoxeno TyMavewe ja je XHaNAap neh y npBHNs acuenujasa nocTojaisa cTexao jedan nesmku M yruenaH Maxactup y CoayHy. Tippe jacne nonarxe 0 conyuckim noceauma Xivianaapa wirax wanaswMo TeX ¥y AoxyMenTaMa 12 kpaja XIII gexa, wro je cecauM pasyncbuBo, jep je mpHOm- ~xapaisen xpaa Muutyrinta Busanrujie nensMepo nopactao yriten cprckor Manactupa Ha Cperoj Topi. Taxo xpxcony.sa Anapounxa HI Taneosora 1 Janyapa 1299. nopeg ocrammx noceaa notsphyje Xwiaxnapy 1 meTox cB. Teoprija y Coayny.s! @e6pyapa 1321. Auapounx I Taneoror zonezvyje omnynit nopeceu wynurer cau mocemuMa Xunawqapa, maw MeTOxy y Conyny, wiro ce BepowaTKo oftocH Ha MeTox ca. Feopruja.8? Xpucosyna % Yn. M, Cuostovon, Fipeanpumarenicrae » muaatiriicxont ropone, AvT#neR apeanocrs n cpemine aera, CSopik cravell M0 scTopii apeniero span epeailX Hexo8 4 Gaeparonee 1966, 9 ca. Owens KapakTepnritanta nya kao Hocesa MOAI TH spanomunia yn. Fopavos, Mosawenus. eoaasinsy 256, "Actes de Chilandar 1, e, L. Ped, Bra. wpe. 17 (1941) No. 5, 13; Kasegan, Arpapusie orrouiesix 167 10. Fp3luh, Tonorpaduje Xuxauaapeaux weroxsja y Coayuexo} a Cxpyrorsxo) oBnacru 04 XI 0 XV aexa, 36opunx panona nocechen J. Lswjuhy, Beorpax 1924, 528 ‘Actes de Chil I, No. 18, 34. To ce novanaa x y cxonenckose npesoay xpuco- syne norpeumo aarupanox ca janyapont 1292. rosmue, CI. Actes de Chilandar Il, ed. . Korabley, Bus. spest. 19 (1915) NO. 7, 392. 0 aatysiy npenoaa yn. B. Moun, ART WS Geeroropexa apna, Cuosienine CAH 91 (1939) 197; Délger, Reg. 1V, No. 2315; Janin, Les églises 262. Fy, Tonorpaaja xmawaapciax weroxnja $25 faje apne aarupane cetovencror npenona xpuconyine —janyep 1292. Masaxonenan, Mat. axaaenns 30 peruc: Tpyje Ona) saeaaapeni Hoces, H'Acies de Chil 1, No. 38, 138. ¥ wero} nosen ce xaxe a wowacw Xwtannapa ‘ory eroBomo a noceayiy morpaa xyniuen cle 7) paper sie Osondoray nkgus Geoosrovber", asu ce oBne cbaKaKO pani o Tocesy"y”QKOIMIO Comyua. ¥ tacty oa jyta 1528, Mapija Jnepasite u Teoptnje Mpoxonuje veiynaly Xwsaiaapy sosasse en. Hinnje na ncrosno) erpanh pana Cora, a wavechy cee Ponaraje m Oyexyma, CI. ‘Actes de Chil, No. 117, 241--246. Caaxako sa ce ih Oval nocen une waszaauo y caMtont rpaay Cony. Tloceaw susaserwixts pos joka Mawacrepa 223 eror Kapa (janyap 1316) noxaayje a Xwxanaap noceayje jenan etox y Conyny, sje je waGtenare notoM AOBEEHO y miTaKe; 327O je Oapeheno a MeTOX jo6xja BoAy 13 Maxactnpa Xoprana. Topea Tora y Oxo} xpHeo- BY.OH Ce Kao conyneRH Tocea XisTaaapa HaBOAN H diaibe (contov) BEANE jeanor momnja a xyrubeHo on cympyre JTasa Mesanxpina.* Y xoxywentusia 12 mpge noosime XIV nexa nocroje monauit «0 HeKHMC MaRGHM xIOIANAApesINC MoceMHMa Y rpany Conyny. Xpucosy.na Axtaponuxa II Flaneozora w jywa 1321. noraphyje pasne nocege Xuuranaapa, na A BuNorpag y Conyny, eveven napoms Here yaoniue Anes. ¥ gocta oute hheniom Texcry Xopiome AWapoxuxa II Tlaneosora, ynyhewe maja 1326 comyncKom Ketan, cnommy ce Xunanaapexe xyhe x MeTox y Comyny Koje ce ocno6ahajy oGanese mpmMaisa WimoDHHKa 4 BojuNKa’S. Hajsaa, y caowexc- oj norapsvioj xpucosy.eu napa Creda Bywawa ws 1348, Xwoaynapy ce noTaphyje 1 upxsa ce. Tpojame y Conyny ca kyhow »1 MecroM® Foewarpajyhit voueTe nogarke 0 xiurantxapeRiiM nioceunMa ¥ ConyHY, MOKEMO Y¥HMHHTH HEKE aaxssyene. Tpe enera ce Youana a cprcKH MaHACTHD riyje Hatao HapO¥NTO Gpojia no6pa y oxo semnikon rpaaty. Moraeaa sa je yuraisy Ono camo jena MeTOX, noceehen cp. Feoprnjy, Ka0 H HEKH Maven MocerH Koje cy MONCH Xiviawizapa crautann pasanurriss Hassamva, HeTospemeno Tpe6a ynosopitti Waa cBM nonaNK o comynEKHM. uoMaWuNA XiTaNAApA NOTHYY 3 MOREA wactanix y apemeny nanehy 1299. m 1321. roaime, xaaa cy Xuaanaapw Mora 2a Kopucre 06pe sexe xpaiba Muinyrsma ca’ yapcKHM ABOPOM H 18 ermy mocere Y OBOM ResKON H HANpeHOM BHESAHTHjcKOMK FPARY. Ha Cseroj Topi je nocrojana jou jena jyxwocrosencxa o6ire% — Syraperu Manacrup 3orpac, Kojt je TaKOHe Guo sanHTepeconant 38 crue rnocena y Coayny. Tipse nonatke 0 TaKBHM MOCEANMa TtanasuMO Y HOREZI 3 cenreGpa 1270. roawie, xaqa patoneackn uryMan Maxie mpostaje Monacnwia Zorpada sa cymy of 240 neprtepa Merox cs. Huxoe y Coaysy, oj ce Hasiaatio y cycencray cp. Tlenaruje @ Gavay xarrponoauje. Ose cy anesteni 3axHNCBHIBH paasioni 3a Mposaly weroxa: uryman Baronena Kae ia cy Heerona Gpaha neh mocenopasla METOX y Cozyny y KOME cy MOFAK 28 Gopave 1 a ce oAsapajy, na fa je meomomo sta KMoMacH 3orpadha KoIaXHo ‘noBxjy cansno Gopaniure y onoM BenMKoM rpazy. Haxcte, HeMacyatiee 2a jeTo 15 Actes de Chil, I, No. 31, 72 sq. OnuyKe ce nonasnaly y xpuconynanca Anapo- vuvra I Tlaneonora x herosor yuyea Awapownna TL, wanarustjyna 1317, ronnie. Ch ACteS fe Chl. I, Noy 3273. 17, No. 33, 78-80:_ Dolger, Schatzk, No.7, 0 sq. Ose noaarxe © nuiniaperine noceansa perucrpyje m ITosaxoackas, Man. snaneionx 30. ¥ nperteay ‘onyucran putea m weroxa Jamin, Les egises 373 kame Aa Ce¥ xpucosyan Awapounsa It Tlaneonora na jyaa 1317. kao tuiaunapeek noses enomunse nerox cx. Hiaje y Comyiy. ‘Menyriny, rercr uasoa canto steToX Ge) Roeua, OK 3a MeTOX cB. Hine, naponay 03 30° sana JIparouauia, w eynpyre, Kaxe aa ce naaswo y Kaviawapaiy Actes de Chil I, No, 62, 146 sq. To ce nowaeza u y xpuconyan Anaporaa TIL Tlaneonra on neror satya. CF. Ybid. No. 63, 148 sq. Xpucony:nom 02 jyra 1323. Awe pow Il Flaxcosior aaje jepowonaxy Kamuuny rao tocex vanacrap ca. Teoprwa y Conyny, anu nnje curypiro aa je Taj KATWNNK HAO fpeRTHE Rese ea Xovtanaapom. Ct Tid. NO. 99, 191 sa Actes de Chil, I, No. 139, 294 sa, Ya, Mosesoeexas, Mau, wsasenun 30, 0 siarywy xopusme cf. Dilger, Reg. IV, No. 3848. ‘Actes de Chil Il, No. 38,497. Ya. Fpyjuh, Tonorpaga xaxauaapexan mezo- nia $25; Hoansoncran, Ma, naan 30 xe ia 94 ona) MitasaapexM noCea.

You might also like