Urednik

MILICA GRABOVAC
ANTO BABIe
IZ ISTORIJE
SREDNJOVJEKOVNE
BOSNE
SVJETLOST, I Z V K O PREDUZECE, SARAJEVO
1 9 7 2.
u Uvodnim napomenama, i u ovom pregledu osnovne
literature.
Pored navedenih koritena su jo i ova opta djela:
15) D. Prohaska: Das kroatisch-serbische Schrifttum in Bo-
snien und der Herzegovina.. Zagreb, 1911.
16) Kultura i bosanski franjevci. - I-II. Saea-
jeva, 1912, 1915.
17) K. Istorija Srba I-II (2. lzd.), Beograd, 1952.
18) VI. Historija Bosne, Beograd, 1940.
19) G. Ostrogorski: Geschichte des byzantinischen Staates,
Miinchen, 1940.
20) M. Beer: Allgemeine Geschichte des Sozialismus, Berlin,
1924.
21) H. Grundmann: Eresie e nuovi ordini rellgtosl nel secolo
XII. X Congresso Internazionale di scienze storlche. Vol. III,
Firenze, 1955.
22) C. Schneider: Geistesgeschichte des antiken Christentums.
l-II. Miinchen,1954.
23) F. L. Cross (i saradnici): The Oxford Dictionary of the
Christian Church (2. izd.). London, 1958.
Svjetlost, Sarajevo 1963)
FRAGMENT IZ KULTURNOG ZIVOTA
SREDNJOVJEKOVNE BOSNE
Dobro su poznataona o 'izraajima at'llltur-
nog razvitka srednjovjekovne Bosne koja su u
:kamenim, ponekad reljefima 'Ukraenim, spomenicnna, u
rukotvorinama zanatstva, u preostalim
spomenicima pismenosti, u tekstovima povelja, pisama i raz-
t11:ihd'itplomatskih akata kojti i samom formom kompozicije i
vje1linom izraza govore o postepenom i konstantnom napretku
dobrog ukusa, manja i opte kulture njihovih
U ovim spomenicima ubiiljeene su trajne crte jedne strane
drutvenog ivota onoga vremena koje duga nisu
mogla izbrisati. Na njima i jeste zasnovana naa opta pred-
stava o kulturnim feudalne Bosne 'i o onim
oblicima kulturne djelatnosti koje uzimamo kao mjerilo
ikada da odredimo mjeSIto jedne zemlje i jedne epohe
u opteistortjskom razvitku.
Drugd jedan o:'b1Jik kulturnog izraza li doivljaja, nami-
jenjen neposredno zabavi i razonodi, pa tako ii primam, nije,
po svojoj prirodi, mogao iza sebe o&taVli1li ovakvih tajnih
tragova koj!i bi samim postojanjem panju i pozivali
na istraivanje, je o djelatnosti artiista koj-isu, koliko
doznajemo iz oskudnih vijesti, na dvorovima
velmoa i vladara srednjovjekovne Bosne izvodili svoju vje-
l11inu sredstvima, pokretima ili mimikom, kao to
je bilo d u ostalom tadanjem svijetu.
Petnaesto to jest posljednih est decenija bosan-
ske drave, doba je mnogostrukog privrednog napretka,
akumulaclje relatlvnog bogatstva i razgranatih veza sa stranim
sV1ije1lom. To je ddoba kada se u ovoj zemlji ocrtavaju stalnije
304
20 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne
305
konture raznih oblika !kulturnog ivota koji vidljivo izrastaju
iz opteg privrednog napretka i zadravaju se, prvenstveno,
u krugovima glavnih korisnika proizvodnje rada, IDa dvo-
rovima vladara i velmoa. U tim sredinama s vremenom
nastaje potreba da se monotonija svakodnevnog ivota,prelci-
dana gozbama, lovom megdanima, oivi li drugim oblicima
zabave i razonode koja bi mogli da zadovolje i neto 'I'IatZvijenije
potrebe dokonog feudalnog drutva. N da i u pret-
hodnsm vremenima ovakvi nisu na dvorove
vlastele i ovdje budili interes za svoje njima
je, vjerovatno, kao i drugdje, bilo i narodnih koji
'su uz pratnju gusala pjevali o djelima i
iz prolosti. Ali tek od XV moe se govori;1:)i o' gru-
pama Hi ekipama artista koje su stalnije bile vezane uz
velikake dvorove i koje su sluaocima i gledaocima pru-
aJe laganije i vedrije nego to je bilo ono narodnih
- guslara.')
Od XV u odlukama
sve se na bosanskim dvorovima spominju
raznih zabavnih vjetina koji su svojim
skim, li produkcijama uveseljavali dvorsko
drutvo. Za njih znamo odatle to su ponekad, u
danima svetkovine svetog Vlaha u vrijeme 'poklada, gostovali
li u Dubrovniku pa im je tom prilikom odlukom
odobravana ii neka sitnija nagrada u novcu, u tkani-
nama iN drugim poklonima. njima navode se frulai,
Iautari, doboari, zatim lakrdijal - 'svako-
jakih vjetina koji se optim imenom nazivaju bu-
foni, histrioni ili ongleri (ioculatores). U Dubrovniku su
nastupali u kombinovanom sastavu.
Produkcije ovakvihartJista odavno su bile poznate u
evropskim zemljama gdje 'su jednako interes gra-
i plemstva dok nisu postale optom potrebom.)
U Dubrovniku se spominju jo u prvoj polovini XIV
a vjerovatno su bile tamo i ranije. su
svijet iz okolnih krajeva od je i imala koristi
te 'su stoga vlasti davale razne olakice svima
'koji su eljeli da u grad prilikom svetkovine sv. Vlaha,
1) U.porediti: Arnold Hauser, Socialgeschichte der Kunst und
Utteratur I, Munchen 1953, str. 172 i d.
!) Hauser, na istom mjestu.
306
kada su se ta:kve tigre najvie i odravale, Godhne 1314, 21.
[anuera, bilo je, putem gradskog glasnika, objavljeno da sva
lica, koja to ele, mogu u Dubrovnik na svetkovinu sv.
Vlaha, da mogu ostati tri dana pred sve1lk:oV'iJnu i tri dana
poslije; njima se, za to vrijeme, garantuje svaka sigurnost od
goojenjla (zbog eventualne krivice) sa Izuzetkom
onih koji su izvriH neko ili neku
lU crkvama ili mjestima.) Ovakve obiavaponav-
'ljale su se ikias:nij,ih godina, a 30. januara 1347. date su
garancije sigurnosti od gonjenja i OII1'im u
svetkovini koji su biH dunici 'ili pojedmih privatnih
Iica.s) su, kako izgleda, bile kojekakve
igre koje su se izvodile pod maskama (ludi carbonosid) koje
su ponekad znale da granice dozvoljenog. Odlukom
Malog od 22. februara 1347. bilo je, na primjer, zabra-
njeno da se odravaju ovakve igre,5) ali je
,15. marta iste godine odluka bila i veselje pod ma-
skama dozvoljeno, ali pod strogo preciziranim uslovima.) Vidi
se da je vlastima, kolikogod su pazile da se ne
poremeti red i zabave ne u ekscese, ipak
bilo stalo do toga da se i :ne uskrate
omiljene povremene razonode koje su dm barem od vremena
do vremena ublaavala svakodnevnog ivota. Zbog
:toga,a1Ii d zbog drugih razloga, u Dubrovniku su odavno
drali li stalne i davali im za njihov posao stalnu
nagradu. Godine 1345, 21. maja, spomenut je neki Bernardus
trombator, kojem je pored stalne nagrade odobren jo i
dodatak za stanarinu u visini 3
1
/ 2 perpera,") U julu 1361. g.
vlasti gledale su da i angauju dva
dobra (duos bonos tubatores) i bile volj ne da svakom
od nj'fu plate po 25 dukata, da im daju za stanovanje,
i posebnu nagradu kad budu izvodili svoju vjetinu
(et Iucrum quando facient de Ipsorum arte).8) Od osamdesetih
godma u Dubrovniku se vie puta spominju
koji su svoju vjetinu izvodili na instrumentima:
a) Monumenta ragusina. Libri reformationum I, Zagreb 1879,
str. 57.
4) Isto, str. 214.
5) Isto, str. 255-6.
6) Isto, str. 257.
7) Isto, str. 201.
8) Mon. rag. III, str. 97.
20*
307
tubatores, comicines, fisbula'tO'res, zucholarti.) Kao u drugim
potrebama, Dubrovnik je li u ovoj stajao u oiJstom redu sa
razvijenijim evropskim gradovima onog doba i iao ukorak
sa-svojim vremenom,
Teko je koliko je vjetina ovih artsta iz Dubrov-
nika osvajala panju ususjed!lJim zemljama,pa i <ll Bosnt,
a koliko je pak u njima bila samonikla pa se onda pod
uticajem Dubrovnika usavravala i bogatila oblicima, ukusom
d izraajnim sredstvima. Ako dnemamo niJkakv.ih, ni neposred-
nih ni posrednih podataka o tome, moemo ipak sa
pretpostaviti da su se i u bosanskojzemlji od davnih vremena
mogli zvuci svirala, gusala i drugih narodnih
instrumenata i da su najvjetiji bili rado sluani i na
skupovima i u vlasteoskim a isto tako moe-
mo pretpostaviti i to da su posjednici bogatstva upoznati, ovim
ili onim putem, sa zabavnim produkcijama,
potrebu da sluaju finije !izvedbe majstora svirke i
ale. Zna se, na primjer, da je tadanji gospodar
Huma i Konavla, knez Vojislav ljuti
neprijatelj traio da mu se iz Dubrovnika poalju
pa je Malo 3. februara 1363. odobrilo da mu se
poalju ukoliko sami pnistanu da na njegov dvor
(tubatores concessi fuerunt eomiti Voyslavo, si ,ipsi ire
voluerint de eorum voluntatej.w) I kasIllije su
'll raznim prildkama slali svoje na dvorove bosanskih
i humskih dinasta. A s vremenom se onda da
jk'raljevi d velmoe li sami na svojim dvorovima dre ovakve
majstore, koje su ponekad, najvie !1:Z svetkovine sv. Vlaha,
slali u Dubrovnik da tamo, sa ostalim ovakvim grupama,
IPQIkau svoju vjetinu. Razmjena artdsta Bosne oj Du-
brovnika ula je s vremenom u dobre kao jedan od
znakova uzajamne naklonosti oj prijateljskih susjedskih odnosa.
Koliko je nama poznato, a'r1:Jisti Jjz Bosne prvi put su
spomenuti 15. novembra 1408. g., kada je u
Malom rijeeno da se da poklon dvojici onglera i
lakrdijaa bosanskog kralja (de donando duobus cugulariis
et buffOiI1ibus domillld regis Bossdne).l1) Ovaj datum nj,mova
9) M. Odluke republike I (Beograd
19511ci str. 317 196, 370, 371. II (Beograd 1964), str. 139, 146, 186, 330.
) Mon. rag. III, 248.
11) N. Jorga, Notes et extraits, II (Parts, 1899), str. 116.
308
spomena ne mora i 'nj'i:hOV'Og dje1JoV'anja u
Bosni, abi 1'Pak mislim da je njihova pojava u samom
XV bila jo nova ti. ne toliko ukorijenjena i rairena
kao u kasnjem vremenu. Jer u prva dva decenija ovog
bosanski artdsti, i 'oo samo kraljevi, spomitnju se u
Dubrovniku u vremeIllSlkim razmacima, u manjem broju
li jednostavnijem sastavu. nego u kasnijim godinama.
Godine 1422, 29. januara, Veliko odo-
bilo je kraljevim artistima (histrionibus seu pulsatoribus
regts Bossine) izuzetno velsk poklon I\l odjeCi i iveu u
vrijednosti od 120 perpera.P) U istoj odluci Velikog
kae se za ove kraljeve majstore da su doli u Dubrovnik
da iskau gradu i kraljevoj zemlji ( qui venerunt
honoratum urbem eft seu [suum?] domdsnium).13) Otada se
prdsustvo bosanskih artista na
spominje. Dolazili su, od svojliihgospodara,
sa kraljevog dvora li sa dvorova velmoa,
u vrijeme svetkovine sv. Vlaha, koja se spajala sa pokladnim
veseljem, ali i u drugim prilikama. Otuda i sastav njihovih
grupa postaje raznovrsndji i brojnijl, po tome i repertoar
bogatiji. U izvorima jedinim izvorima o ovoj
vrsti kod nas - bosanski artisti imenovani su latin-
skim nazivima prema instrumentima i vrsti igre i mi ne znamo
kako su ih tada nazivali u Bosni.
Od velmoakojl su svoje arttiste s1:alIi 'll Dubrovnik spomi-
nju ,se li, samo jednom,
dakle one vlastele Ikoja oo i mnogim poslovima, i poilJi:lJi-
i bila vezana sa Dubrovnikom. Nismo, u
ovoj vezi, nailli na spomen veldkog vodvode bosanskog Hrvoja
ni:lJi njegovog baillinlika Jurja mati-
posjedi sa njihovim dvorovdma nalazild su se daleko Gd
Dubrovnika, na Vrbasu i Sani, pa oo ih i komu,nikacije li !inte-
resi vie na S;pliJt i droge gradove srednje Dalmaci-
je nego na Dubrovnik.
KiOiliJ{)o oo bila gostovanja u Dubrevnku raznih artn-
sita iz Bosne i Huma, koliko SIU bile brojne njihove ekfupe na
dvorovima velmoa i vladara oj koliko je raznovrstan bio nji-
hov sastav - se, barem pni.b1ilnO, liIZ 0V10g sumarnog
12) Isto, 158.
13) Isto, 207, n. 1.
309
pregleda odluka 'o odobravanju poklona u
vremenskom razmaku od mekih 50 godin/a. Tu su, u tom vre-
menu, spomenuti 0Vfi artilSti:*)
a) Sa dvora
15. novembra 1408: cugulari!i et buf1iones,14)
19. aprila 1417: ioeulator.t)
29. [anuara 1422: Hystniones seu pu1:sa1)()lres,16)
8. jula 1432: plirfari,17)
4. februaea 1440: quattuor ystriones et plifJia:r:ili,18)
4. februara 1441: toeulatores It piferi,19)
7. februara 1442: ioeulateres et piferti.,20)
4. februaa-a 1447: pifferi,2l)
4. februara 1450: lautariUJS,22)
4. februara 1452: piffari,23)
2. jula 1453: gnachari et piffalliiJi,24)
4. februall'a 1456: gnacharini et piffaJri!i,25)
5. februara 1459: quattuor gnacharini et piffarii,26)
b) Sa dvora (Sandalja i Stjepana Vuk-

6. februara 1430: pliferti,27)
4. februara 1434: doculatores et piferd,28)
4. februara 1441: ystriones, ioculatores et piferti,29)
. *) Navodimo ih uvijek u nominativnom obliku i sa latinskim
nazivom,
14) V. nap. 11.
15) Jorga, 158.
18) Isto, 207, n. 1.
17) Isto, 308, n. 4.
18) Isto, 268, n. 3.
19) Isto, 376, n. 2.
20) Isto, 387.
ll) Isto, 423, n. 3.
U) Isto, 437, n. 2.
18) Isto, 461, n. 2.
14) Isto, 496, n. 2.
H) Dubr. dr. arhiv (dalje DAD), Libri reformationum, Consi-
hum rogatorum XIV (1456), fol. 254.
28) Isto, Cons. rog. XVI (1459), fol. 14.
27) J orga, n. d. 281, n. 3.
18) Isto, 319.
2t) Isto, 376, n. 2.
310
5. febrowra 1442: (ioculatoees et) piferi,30)
4. februara 1445: ioculatores et piferi,3l)
4. februara 1446:
4. februara 1449: pif,eri,33)
4. februara 1450: tubetae et pifelii,34)
4. februara 14'54: gDli,acharond,35)
1. maja 1454: pilari et
8. Oiktoibra 1455: buf1iOiItUS,37)
4. februara 1456: gnacharin, piffari et lautJaJries,38)
3. februara 1457: sex p'ifari et gnachariJni,39)
5. 1iebruaa-a 1459: quinque chergotae, pifad et gnacha:r!ilrui;
sex pliC!tJi piLari et gnachardni olim voyvode SalIldaliJs,40)
3. februaIlia 1460: piffaTi, gnacharini et 1nlbetae,41)
4. rebrual1'a 1461: gnachann et tubioLnae,42)
e) Sa dvora
5. februara 1428: pfI:farii,43)
4. felbruara 1434: ioculatores et piferi,")
30. juna 1439: piffetrti et ystric:mes,45)
4. februara 1445: i!ooulatOlI'es et pifari,46)
1! februara 1450: pifart et gnachari,47)
6. j'w1Ja 1450: pU8Iri,48)
4. februara 1451: plifMii, gniacharini et tubltae,49)
4. iebnuara 1454: gniaehacind,50)
ao) Isto, 391.
S1) Isto, 409, n. 1.
82) Isto, 417, n. 5.
38) Isto, 434, n. 1.
34) Isto, 437, n. 2.
85) DAD, Cons, rog. XIV (1454), fol. 16.
ao) Isto, fol. 53"
87) Isto, Cons. rog. XIV (1455), fol. 216.
88) Isto, XIV (1456), fol. 254.
39) Isto, Cons. rog. XV (1457), fol. 92"
40) Isto, Cons, rog. XVI (1459), fol. 14 ,1 14"
41) Isto, Cons. rog. XVI (1460), fol. 104", 108"
42) Isto, Cons, rog. XVI (1461), fol. 219.
43) Jorga, n. d. 243, n. 2.
44) Isto, 327, n. 3.
45) Isto, 363, n. 2.
40) Isto, 409, n. 1.
47) Isto, 437, n. 2.
48) Isto, 438.
40) Cons. rog. XII (1451), fol. 10.
110) DAD, Cons. rog. XIV (1454), fol. 16.
311
1. jlULa 1455: gnachaJ1"iIIlJi.,51)
4. februara 1456: gnacha.r'in:i,52)
3. februara 1457: quattuoe pifarri et gn:achillI1ini,53)
5. februara 1459: quinque piffari, gnacharini, 1Jubioen,54)
3. februara 1460: piffami, gnaeharsni et tureta'e,lili)
d) Sa dvora
14. maja 1423: piferi sive
biti bez ilnlteresa da na haju kaemo ito da su i
tueske vojvode - krajin'ieti i prlijle osvojenja Bosne
ponekad slalii SV'Oje u Dubrovnik povodom
zgoda, pa i prilikom proslave sv. Vlaha. 19. septembra 1452.
g., ne znamo kojim povodom, odobren je poklon ioculatori
teuoro,57) a 3. februara 1457. r1jeeno je u umoljenih
da se dade nagrada pifariJs ert gnachecinis quattuor voivode
Issabech . " qui venerunt honoratum festum sanctd Bla-
sld...58) Istim povodom su Isak-begovi gnachard-
ni i 4. :fleibiflUa:ra 1461.
59
)
Naveli smo dosta primjera 'o bosanskih artesta na
u Dubrovrsiku - toliko primjera koUko je do-
se poka: u je razmjerdma ova vrsta zabavnog
ivota bilaodomacena na dvorovima feudalne gospode pos-
Ljednjlih nekohlko decenija bosanske drave i do koje se
mjere bila razgranala u i:m->aajlnJw sredstvima i oblicima i u
mnoini Sama da je g. 1457. na
stima u danima sv. Vlaha u Dubrovniku 14, 11
g. 1459. 16 artiSIta 12 Bosne i Huma, pokazuje >k.oHko je i tl
ovim zemljama bio ovladao interes za njihovo i
koliko su feudalni dvorovi bili postali pogodnom sredinom
za njihovo djelovanje.
51) Isto, Cons. rog. XIV (1455), fol. 177'"
52) Isto, Cons. rog. XIV (1456), foI. 254.
53) Isto, Cons. rog. XV (1457), fol. 92'"
54) Isto, Cons. rog. XVI (1459), fol. 14'"
55) Isto, Cons. rog. XVI (1460), fol. 104'"
56) Jorga, n. d. 214. Ovo je, koliko smo nali, jedini da
se navode ove vlasteoske porodice iz srednjeg Podrinja koja
se g. 1430. u izvorima vie i ne spominje. Vidi: M." Za
istOTl3U rudarstva u srednjevekovnoj Srbiji i BOsni T(Beograd 1955),
str. 40-41.
57) Isto, 461, n. 1.
58) DAD, Cons. rog. XV (1457), fol.92
YO
50) Isto, Cons. rog. XVI (1461), fol. 219.
312
Iako su bosanskikraljeV'i i velmoe drailii na 5V'O'jim
dvorovima vlastite ekipe ipak SIU, u
da od zatrae i njihove majstore
da i oni svojim obogate ui:tak slualaca i gledalaca;
a ponekad je i vlada iz vlastlitepobude slala na
bosanske dvorove gradske (kao to je, u
potrebeznala da ailje i Ijekare) da bi Itaka pridobila ili
dobru volju i 'Prijateljsku naklonost kralja [ uticajnim velmoa
koji su uvijek mogm da hudu od koristi (m <ld tete) IZa neki
dobar posao Republike ili njenih Spomenuli smo
kada je, g. 1363, u Dubrovniku odobreno da se 'Poalju
knezu Vojislavu Kasnije, gostovanja du-
kod bosanskih humsklh dinasta postaju
i vezana su redovno za neku zgodu. Na svad-
bene u i
pored poslanstava, alju i svoje
ili manje ek>1pe Kao li raznovrsni. pokloni,tako
su i ovi zabavljam imalli da svojom vjetinom razmekaju
raspoloenje nosioca vlasti i olakaju posao diplomatskim
predstavnicima Republike. Prilikom svadbe kralja Tvrtka II
(1428) su, pored bogatih darova, posiali na bosan-
ski dvor i dva svoja frulaa (duos piphetaros nostros) da i
oni doprinesu svadbenom veselju,60) i, istim povodom, pisali
su svojim 'Poslanicima na kraljevom dvoru da gledaju uhvattti
pogodan momenat kad kralj bude potpuno obuzet zabavom
i veselim raspoloenjem {matto de piacer e d'allegrarsi),
pa da tada od llljega zatrae da ukine naredbu obolanju
srebra koja je bila nepovoljna za trgovce.')
;J Illa svadbu kralja Stjepana Tomaa (1446) :iz Dubrovnika
eu, zajedno sa poslanstvom, bild ti

U isto vrijeme, 23. jula 1428, kada je odobrilo da se poalju
na svadbu kralja Tvrtka II, umoljenih rijeilo
je da se obadva gradska (tubicinas nostros
graos ambos) upute vojvodi Sandalju,6S) k'Oj:i je, moda,
timao namjeru dia ih povede na ,kraljev dvor i da seosobitlm
ovih majstora li sam istaikJne uvae-
nim zvancama na svadbeno] Kasnije ise
60) Jorga, n. d. 243, n.2.
61) Isto, 242.
62) Isto, 418.
63) Isto, 244, n. 2.
313
spominju na dvoru maj-
stori na vrstama frula (pipheri, tubicines, tuba-
lIae).64) U jednom iz 1452. g. izgleda da se radilo o
stalnijem angaovanju jedne grupe na
dV10rU Vladislava sina hercegova. Te godine 9. aprila,
umoljenih rijeilo je da Vladislavu ustupi gradska
ci jedan par doboara (duos pifaros et duos tubetas
nostros et unum par de nacharis), koje moe zadrati
:da budu na njegovu gospodstvue (possendo eos habere
pro honorando iJpsum domi'nium).65) U umoljenih jie
9. maja 1455. donesena odluka da se povodom pripremane
trostruke svadbe u hercegovoj porodici, na njegov dvor poalje
pet (de mittendo ad nuptdas Chereegh
et fi1iorum tres piffaros nostros et duos tubetas).66)
mje ispala sasvim Ionako kako je bila zamiljena, Svadba
hercegovog starijeg sina Vladislava obavljena je kasnije, tek
u jesen, pa je i tom prilikom, 6. septembra 1455,
umoljenih rijeilo da na poalje frulae
li frulaice (de mittendo 'ad nuptias OOmiJ1liS Vladlissaui ...
duos tubicines et tres tubioinasj.")
spominju se, iako ii na dV1Or'l1
u gradu Na svadbi vojvode Ivanliia Pavlo-
g. 1449.
68)
i, kasnije, njegovog brata, vojvode Petra g.
1455.
69
) bili su pnisutnd gradskl
Naveli smo bro] zabiljeenih 'l1Zajamnliih igOOltav:anja
bosansldh i artista da bismo, 'll nedostatku ma
kakvog opisnog podatka, iz samog spominjanja njihovog
prisustva na jednoj d. ina drugoj strani mogN dJoibli1Ji neku
predstavu o uzajamnog uticaja lroji je u oV1Oj
oblastd kulturnog ivota onog davnog vremena rnogao vriti
Dubrovnik na Bosnu, ali i Bosna na Dubrovnek. Kada imamo
u vidu da su srednjovjekovni artisti uopte bili bez
drutvenog korijena, elemenat deklasiran ii
tradtcijom, promjenljivih uslova egzistencije i mga sklon
promjenama i novinama, nam biti teko raz:umjetli. da su
jedni od drugih laloo primali svaku novanu koja je njlilhovo
64) Isto, str. 371, n. ,1; str. 389.
65) Isto, 476, n. 2.
66) DAD, Cons. rog. XIV (1455), fol. 160'"
67) Isto, Cons. rog. XIV (1455), foJ.. 203.
68) Jorga, 434, u. l-
69) DAD, Cons. rog. XIV (1455), foJ.. 168.
314
mogla da li. koja je nalazila odjeka
u njihovom vlastitom ukusa, izraaja i manira.
A d njihovi kruhodavci nisu bili ravnodum 'prema tim novi-
nama su njihovi wnOlSli1d u repertoar, u sredstva
dzraavamja, u tehniku jer ova ekshsbicija
vjelline i opreme dvorskih artista bila je nramlijenjena ne
samo neposrednom uitku iz:abavi nego je, razumije se,
dmala 'i tu svrhu d smisao da na svoj istakne drutveni
rprestli. posjednika i bogatstva. Velmoe su stoga sigurno
gledale da ekipe njihovih budu i zansmljlve li
gizdave pa da im i svojom pojavom i svojim produkeijama
to iri i Mo trajIlJiji spomen.
U Dubrovniku, koji je dmao prostrane veze po
Mediteranu i bio otvoren. svakojakim uticajima, mog]i su
bosanski artisti prilikom svojih gostovanja o svetkovini sv.
Vlaha da vide i poneku novinu i da je usvoje; a i
bosanskim velmoama mogao je da zapne za oko poneki
detalj u opremi majstora SJVIi.rke i podstakne
elju za Imitiranjem. Jedan podatak kao da i kazuje neto
o tome: G. 1448, 9. oktobra, vojvoda Ivani
je kod jednog majstora dvije zastavice za dvije
trube (pro duabus tubis); tralo je da zastavice budu ukraene
zlatnim vezom, dobro i Hjepo (deauratas et laboratas
bene et pulchre),po uzoru na OJIle koje su bile u upotrebi u
Dubrovniku; na njima treba da hude sliJka svetog
Vlaha ali tako da svetitelj ne drill u ruci dzvezeIlJi model
grada Dubrovnika, nego onaj grada starog dvora
porodice (ad monstrum marom Oommunis
quod Sanctus Blasius debet tenere dn manu Radilo
se, vjerovatno, o signalnlm trubama koje ISU se upotrebljavale
u raznim zgodama, pa i u dvorskim i moda
ih je vojvoda Ivani i da budu gotove za njegovu
svadbu koja je obavljena u 1449. god.
71)
Ne moemo
propustli.lli a da ovdje ne spomenemo i ovaj, dobro poznat,
podatalk: mnogim vrijednijim stvarima koje se g. 1466.
navode 'll testamentu hercega Stjepana kao njegova zaostav-
tdna, spomenut je i [edan s cjevmi od srebra,72)
I>igumo male orgulje (portatdv), vrlo tOtmiljen instru-
70) Jorga, n. d. 426, D:1. l-
71) Isto, 434, D:1. l-
72) Monumenta serbica (VJennae 1858), str. 498.
315
menat li na evropskim feudalnim dvorovima.t) ]. odakle
je ova sprava dola na hercegov dvor, da lli je od
nekog poklonjena kao cijenjen p'nija'teljskii dar, ili je
i nabavljena poto je bila zapaena kod ili moda
kod nekih drugih stranih - o svemu 'tome ne moe se,
oslim \kazati nita. Svakako je ovaj sloend instru-
menat predstavljao veliku novinu koja je pruala nove
izraaja i ukusa.
Da li su se u Dubrovniku ovaJkw Ultticaji iz
BOiS11e - o tome, u nedostatku podataka, moemo samo pret-
postavljati. Pod optim nazivima pifari, tubicines, tube-
tae, pulsatores itd, mogu se podrazumijevati srodne
:kategonije i njihovih mstrumenata ko,jdma je
moglo biti i [ednostavnh.is vremenom li usavravanih,
sprava kao to su razne svirale, dvojnice, gajde ili
gusle, ili instrumenata koje su Turci, i prije okupacije, sa
unosili 'll Bosnu. Srednjovjekovni majstori 'sv1r!ke nisu
bdld nikakvim dravnsm ili stalekim
granicama; njihovo bilo je svakom razumljivo pa se
stoga lako prelijevalo preko svih granica i lako
u svakoj sredind, No uzaludno hi bilo trait; li
uticaje koji nisu ostavili ba nikakvog vidljivog traga. Za-
se stoga na onome to je o ovoj djelaJtnosti na
bosanskim dvorovima dzvaditi iz podataka koje smo
naveli o gostovanjima bosanskih artista u
Prema rn:avedenim podacima,artisti koji su djelovali na
srednjovjekovnim bosanskim dvorovima, mogu se podijeliti
lU dvije skupine ,kojima nije bilo strogih granica,
U prvu SkupiDiU spadaju oni artis'ti kojli su mdmikom ili
lakrdijakim pokretima zabavljalli gledaoce. To su
bufonl (buffones) spomenuti u naim podacima samo dva puta
(1408. li 1445); zatim histnoni (ystriones) spomenuti
puta (1422, 1439, 1440, 1441); li ongleri (ioculatores) spomenuti
devet puta ]417. i 1452). Ovi artistIi, dobro poznati
u srednjovjekovnom svijetu, kako na 'istoIku tako
i na zapadu, raeldkovabi su se sobom viJe po riazdvima
nego po formi i sadraju njihovih predstava. Oni su,
bili lakii i uveseljavali oo gledaoce vie ili
manje ne osobito bogatim, repertoarom, ali 'i
73) V. J. Andreis, Historija muzike I 1951), str. 135.
316
slobodnim rmprovizacljama iz kojih je mala da bljesne i
poneka otrica.P) Svoje izvedbe ponekad su pratili
vlastitom svirkom i time [ akcenat svojim
pokretima; srednjovjekovni ongleri su 11 sav:remeruim
crteima predstavljeni sa lautom su tonovima
govorni ili izraz. U jednom godine 1422.
nazivlju artsste bosanskog kralja histrones
seu pulsatoress.t) to bi da im je jednako pristajao
jedan i drogi naziv jer je 11 jednoj osobi nastupao i laikrdijail
i na nekom 'instrnmentu sa icama, vjero-
vatno na Iauta Hi na spravi; izlazilo bi !iz toga da se
bosanski artdsti ove skupine nisu razllkovall od svojih evrop-
skih sudrugova osim, moda, po kvalitetu izvedbe. Iz odluke
:\Ti:je6a umoljenih od 8. oktobra 1455. g. saznajemo li ime
jednog od nj\ih: tada je, naime, biiloIiijeeno da se nabavi
11 vrijednosti od 50 perpera za nekog hercegovog
Iakrddjaa koji se zvao Mrvac (de vestiendo Meruaz ...
buffonum cherzeghi)76) - nosio je, dakle, nesumnjivo
slovensko ime. Visoka cijena njegove (oko 18 dukata)
govorfla bi zato da su barem neki od ovih lakrdijaa nosili
giedavu opremu Ikakva je odgovarala njihov.oj igri.
Druga skupina bosanskih artista obuhvata majstore svirke
na instrumentima; ona je 'll izvorima spome-
nuta i brojnije je zastupana. U odlukama
spomliJnju se ovi pod mnogim nazivima od kojih ne-ld
sjedinjuju ali 'ipak srodne vrste preteno
instrumenata. su na raznim vrsta-
ma svirala ni frula nam pravi oblik nije poznat. U naim
[zvomma su navedena pod imenom pifari, a uz ove
spominju se jo [ tubetae, tubicines, sonatores. Svaknod
lov,th naziva moe da obuhvata vte urtista sa aH
srodniim dnstrumentema kao to je i vde naziva moglo da
istu vrstu artista ili instrumenata.
Od artista sa i!nstrumen1tima se navode
'bubnjari ili doboari (gnachar, gnacharini) i to, gotovo re-
dovno, zajedno sa frulaima (piferi) pa izgleda da su zajedno
i nastupali - .jedni da frulom izvode melodiju, drugi da
udaraniem u dobo daju takt [akcenat i itakiO
74) V. Hauser, n. d. str. 173.
75) V. str. 5, nap. 13.
76) DAD, Cons. rog. XIV, fol. 216.
:H7
efekat. Vjerovatnio su li ovi artisti. poreddoooa u:potrebljavali
i druge, dobou instrumente tonskih visina.
Moda je i u izrazima gnachari i gnacharini sadrano neko
razlikovanje u instrumentima kojim su se sluilii. jedro i drugi,
Vnijedida se istakne da se doboart kao bosanskih
ekdpa u spominju 'tek od g. 1450,dOik su druge
vrste poznate iz mnogo ranijih godina. Do sredine
!XV bosanski feudalci bili su se navikli
na prieustvo Turaka i turskih vojvoda u bosanskoj zemlji
pa je lako da se odavde li ova] :iJnstrumenat
na bosanskim dvorovima kao sastavni dio malih kapela.
CiJnjenlica da se bosanski doboari od godine gotovo
redovtto spomdnju zajedno sa frulaima navodi nas na pomisao
o efektno] kombinaciji zurle i defa, ovih dzrazlto onijentalnih
instrumenata.
Majstori mstrumeneta sa icama spomenuti su
jednom (1422) pod OIPtdm limenom pulsatores li dva puta
pod posebnim nazivom lautari! (1450) li lautares (1456).
Sto se lautari posebno spominju tek od 1450, li to svega dva
puta, ne mora nikako da njihov dnstrumenat, lauta,
upotrebljavan u evropskom ,svijetu, li ranije nije
bio poznat u Bosni. Lautom ili lauti instru-
mentom pra1Jili su svojih igara ongleri i histrioni
koji se mnogo ranije pojavljuju; je da su se ranije
vie sluili nek/im instrumentom sa icama dok ga
pm sredini XV ,niije potisnula prava lauta.
U odlukama bosanski artisti uv6.jelk se
navode sa imenom feudalnog gospodara su dvoru pripa-
dali, kao ljudi bosanskog kralja, ili Zlato-
pa nam po tome izgleda da se radilo o tako
profesionalnim artistdma je djelatnost uglavnom bila
vezana uz feudalne dvorove. Tu su djelovali kao vie ili
manje stalne, uigrane ekipe ili druine pa ih jednom u
Dubrovniku i nazivaju tako: 7. februara 1442. umoljenih
odobrilo je poklon Stjepana li tom
prilikom u odluci su spomenute dvije druine frulaa
(societates pifferorum), 'i to jedna que est de curia voyvode
Stli;pallii i druga md de Chergotee.P) Ima jedan primjer
77) Jorga, n. d. 387. Jo jednom je zapisan ovaj izraz chergote:
5. februara 1459. u umoljenih odobren je poklon quinque
chergotis, plfaels et ,gnacharinis cherzechi (Cons. rogat. XV [1459],
318
da je ovakva druina i posl1ije smrti svog feudalnog posle-
davca nastupala !pod njegovim imenom. Istom, naime, odlukom
umoljenih od 5. februara 1459. o
hercega Stjepana odobrenje ,i poldon sex pictis pifaris et gna-
charmds olim voyvode Sandal!is.78) je da su ovi
jpOOlije Sandaljeve smrti. (1435) napustili dvor njegova nasljed-
nika Stjepana i onda nastupali kao samostalna drntna. Ovo bi
se moglo iz &njenice da su istom odlukom nagra-
odvojeno od Stjepanovih 'kao posebna ekipa.
Svaikakio je da je ova druina nastupala pod Sanda-
ljevimhnenom jlOI i 24 godineposlii.je njegove smrti.
U naim podacima mema spomena da je u bosanskim
bjlo i enskih Ali samo jednom,
6. septembra 1455, zabiljeeno je da su se u jednoj
na svadbu Vladislava pored dva
frulaa nala:zile i tri frulalce.l'')
Zbog potpunog odsustva 'izv'OII"Uih podataka nije nam
da imalo osvjetJlima p:it8lnje koliko je bOS8In-
skih lltrtlistJa ulazilo u iru publiku, u kojim oibliioima i u kojim
prilikama, pa nam ne 'ostaje drugo nego da, naosnovu optih
predstava o opteljudskoj prijemljivostd za spektakle ove
pretpoSltavti.mo da igre bosanskih srednjovjekovnih artista msu
bile samo na vlasteoske dvorove i
pokladna veselja. Zongleri ii histrioni, li bili
su i ovdje, kao li. svuda u svije-tu, sigurno rtraend i rado
i sluani u z,godama, na skupovima,
bi se nalo mnotvo svdjeta, Tu su u svojim izved-
bama mloglli da uzmu vie slobode nego njihovi sudrugovi na
dvorovdrna, mogld su da se vie priblie narodnim shvatanjima
i raspoloenjima pa i da, moda, svojim slobodnim irnprovi-
zacijama lzraze poneto to se Ille .bi rado slualo u krugu vla-
stele,
fol. 14). Nikako nisam mogao ta zapravo ovaj im-az.
U prvom (1442) kao da neku osobu pod je
imenom nastupala druina Drulaa; u drugom (1459) jednu od kate-
gorija pored drugih.
78) DAD, Cons. rog. XV (1459), fol. 14
00
koju sam po
smislu kao pictis nejasno je napisana u zapisniku
ako je moje ispravno, radilo bi se o artistima koji su na-
stupali ili naminkani ili u arenim ili SJU se sluili
jednim i drugim sredstvom da bi efekat svoje izvedbe.
79) V. nap. 67.
319
321
o srednioviekovmih bosanskih artista 'ne znamo
nita. Imenom je naveden samo onaj bufon hercega Stjepana
koga smo spomenuli, ali ni to golo ime ne kazuje mnogo.
Nita ne moemo ni o tome koliko su njihove druine
sastavljene od ljudi, nadarenih samouka, moda
l vLastitih ili odbjegldh od nekog drugog gospodara;
. a koliko su se pak popunjavale
iz bijelog svijeta, ljudima bez domovine i domieila koji su
tamo gdje su mogli dobru za svoje
Kao i u ostalom tadanjem svijetu i u Bosni je nji-
hovo djelovanje ostalo anonimno, a onda i zaboravljeno.
A ovi ljudi nepoznatog imena, porijekla i ivotne sudbine
izrasli iz donjih drutvenih slojeva, unosili su u surovi
ivot vlasteoskih dvorova barem neto od smisla za
fjnije ljudske potrebe li pribliavali ih viim oblicima kultur-
nog ivota makar u ovoj jednoj njegovoj grani. Istorijski
uslovi nisu dozvolili da se iz bosanskih srednjo-
vjekovndh artista na vlasteoskim dvorovima zametne li razvije
klica neke vrste scenskih igara. Korak koji je u evropskom
svijetu bio odavno u Bosni je bio na due
vrijeme. Ovo malo podataka o bosanskim srednjovjekovnim
artistima to je preostalo kazuje nam samo da je i Bosna
onoga doba u kulturnom ivotu disala dahom svoga vremena.
320
PRIJE 500 GODINA
(1463-1963)
Ova, XIV, ikJndLga Godinjaka, k.oj.aizla:zisa znatnim za-
kalnlj ooj em, iPfI'iJprem8lIla [eza g. 1963. - godlmr kada se na-
vrilo pola milenij-a od propasti srednjovjekovne bosanske dr-
ave. Taj davmd istoIritiski d.laltuirn dajepovoda da se osvrnemo
na sam Ikolji je bitno izmijoenio tOIk Irazvitka naroda
Bosne lj Hercegovine i da sagledamo spoljne i unutranje isto-
rijske 'USlove lU kojima je, pr;ije 500 godina, 'jDi jedna
naa srednjovjekovna drava poslije svoga trajanja od neko-
liko
Poloaj srednjovjekovne bosanske drave u sklopu
dr8lVnih odnosa u vremenu nagle curske eksp8lnzdje IpO ball-
kanskom prostoru bio je, p'1"ije svega, talCi,anjilrn na-
stojanjima silla da svoje - i
sto 'Virilo suprotne - nJterese z'atite na 'Prostoru Ito .udalje-
nijem od vlastitih granica i uz to manje ulaganje vlastitih
materijalniiih lj ljludsikili. snaga. '.Daj 'Prostor Ipredstav.ljalla
kroe due wij,eme Srbija. od godina XV
ikada su 'I'urci da suavaju njen
opseg i da se opasno pribliavaju ugarskom odbrambenom po-
jasu na DuI1IaViU, Bosna da se poj-av,ljuje u 'kom-
hinacijama zainteresovanih .siIla Ikao eemlja koja ;bi, barem !P'I'i-
vremeno, pri-milla na sebe svu estinlu opasnih talasa i .kolfko-
-toliJko usporila brzinu kJretanj1a, a moda ioSJ.aJbi1a
ndihOViU udaonu snagu. Pa iJako se lU susjednim zemljama dobro
znalo da su Turci odavno isprovadjival! ovaj ibedem slabe
unutranje kOlIl.st'1"Uikcij-e i da se njihova bujica
snano 'rezlijevala dolinama ,bosanske zemlje, jo uviU,ek nije
nestajalo nade da se ovdje neto
21 - Iz istorije srednjovjekovne Bosne