Professional Documents
Culture Documents
eljen Trpovski
OSNOVI TELEKOMUNIKACIJA
Skripta, drugo izdanje
Po odluci Katedre za telekomunikacije i obradu signala ovaj materijal tampan je kao skripta. Izdava: Delta press, Sremska Kamenica tampa: Bala, Sremska Kamenica
tampanje su pomogli:
Predgovor
Materijal publikovan pod nazivom Skripta iz Osnova telekomunikacija namenjen je studentima niih godina studija elektrotehnike i saobraajne struke. Skripta treba da prue detaljan uvid u matematike osnove i praktine aspekte na kojima su zasnovane savremene telekomunikacije. Sadraj je maksimalno prilagoen kursevima iz Osnova telekomunikacija na drugoj godini elektrotehnikog odseka i Principa telekomunikacija na treoj godini saobraajnog odseka. Autor je imao nameru da u knjizi prihvatljivog obima izloi detaljan opis teorijskih osnova kao i vei broj reenih primera koji e studentima pomoi da to bolje savladaju materiju koja je razliita od mnogih drugih predmeta, jer predstavlja vezu izmeu neophodne teorije i matematike sa jedne strane i konkretne, gotovo svakodnevne primene sa druge. Materija je podeljena u dvanaest glava, razliitog obima i sloenosti. U prvoj glavi date su osnovne definicije, navedeni osnovni pojmovi i veliine koje se koriste u savremenim telekomunikacijama. Druga glava posveena je frekvencijskoj analizi signala. Frekvencijski domen i frekvencijska predstava signala, neprekidno su prisutni kao paralela vremenskom domenu u kom smo navikli da posmatramo signale. Omoguuju jednostavnije razumevanje, analitiki tretman i objanjenje brojnih postupaka u analizi i obradi signala. U treoj glavi opisani su sistemi neophodni za prenos signala. etvrta glava predstavlja uvod u izuzetno znaajnu oblast diskretizacije signala i analogno-digitalne konverzije. Objanjena je diskretizacija u vremenskom domenu, kvantizacija signala, kao i osnovni postupci kodovanja. U petoj glavi analiziran je uticaj izoblienja i uma u prenosu analognih signala. U estoj glavi date su osnovne karakteristike signala realnih poruka, govora, muzike, podataka i slike. U glavi sedam poinju objanjenja vezana za modulacije, odnosno postupke za prenos signala. U ovoj glavi izloeni su osnovni analitiki principi na kojima se zasniva itava oblast modulacija. U osmoj glavi opisani su modulacioni postupci sa prostoperiodinim nosiocem. Deveta glava posveena je modulacionim postupcima sa impulsnim nosicem. Deseta glava detaljno opisuje sisteme za prenos digitalnih signala. Objanjeni su osnovni principi i pokazano je zbog ega je neophodno dobro poznavanje klasinih analognih modulacionih postupaka. Jedanaesta glava ukratko opisuje telekomunikacione sisteme koji nas svakodnevno okruuju i povezuje teoretska znanja sa njihovom praktinom primenom. U poslednjoj, dvanaestoj glavi, dato je dvadesetak zadataka razliite sloenosti, sa kratkim reenjima ili bez reenja. Autor se zahvaljuje prof. dr Miodragu Temerincu i prof. dr Vladimiru Miloeviu koji su, radei na predmetu Osnovi telekomunikacija u dugom nizu godina, formirali fond zadataka koji je korien u ovom tekstu, kao i studentima koji su pomogli u realizaciji udbenika crtanjem slika, korisnim komentarima i primedbama, kao i ispravljanjem greaka u prvom izdanju.
SADRAJ
1. UVOD ......................................................................................................................................... 1 1.1. Model telekomunikacionog sistema......................................................................................... 2 Reeni primeri uz poglavlje 1.1....................................................................................................... 3 1.2. Informacija i mera za koliinu informacije .............................................................................. 5 Reeni primeri uz poglavlje 1.2....................................................................................................... 7 1.3. Jedinice u obradi i prenosu signala u telekomunikacijama ...................................................... 9 Reeni primeri uz poglavlje 1.3..................................................................................................... 10 2. SIGNALI................................................................................................................................... 12 2.1. Definicije. Energija i snaga signala. Operacije nad signalima. .............................................. 12 2.2. Podela signala......................................................................................................................... 15 2.3. Analiza analognih signala ..................................................................................................... 17 Reeni primeri uz poglavlje 2.3..................................................................................................... 36 2.4. Diskretni signali ..................................................................................................................... 59 Reeni primeri uz poglavlje 2.4..................................................................................................... 65 3. SISTEMI ZA PRENOS I OBRADU SIGNALA...................................................................... 66 3.1. Linearni sistemi ...................................................................................................................... 66 Reeni primeri uz poglavlje 3.1..................................................................................................... 73 3.2. Nelinearni sistemi................................................................................................................... 84 3.3. Sloeni sistemi........................................................................................................................ 85 Reeni primeri uz poglavlje 3.3..................................................................................................... 87 3.4. Diskretni sistemi..................................................................................................................... 91 4. DIGITALIZACIJA SIGNALA ................................................................................................. 98 4.1. Odabiranje signala.................................................................................................................. 98 Reeni primeri uz poglavlje 4.1................................................................................................... 105 4.2. Kvantizacija.......................................................................................................................... 113 Reeni primeri uz poglavlje 4.2................................................................................................... 118 4.3. Kodovanje ............................................................................................................................ 120 4.4. Impulsna kodna modulacija, IKM........................................................................................ 122 5. IZOBLIENJA I UM U PRENOSU SIGNALA.................................................................. 123 5.1. Izoblienja u prenosu signala ............................................................................................... 123 Reeni primeri uz poglavlje 5.1................................................................................................... 130 5.2. Uticaj uma........................................................................................................................... 135 Reeni primeri uz poglavlje 5.2................................................................................................... 138 6. KARAKTERISTIKE SIGNALA I PRENOSNIH MEDIJUMA ............................................ 142 6.1. Karakteristike signala........................................................................................................... 142 Reeni primeri uz poglavlje 6.1................................................................................................... 144 6.2. Karakteristike prenosnih medijuma ..................................................................................... 149 7. MODULACIJE ....................................................................................................................... 152 7.1. Pojam i znaenje modulacija................................................................................................ 152
7.2. Opti model sistema sa modulacijom................................................................................... 155 7.3. Opta teorija modulacija ...................................................................................................... 156 Reeni primeri uz poglavlje 7.3. ................................................................................................. 162 8. MODULACIJE SA PROSTOPERIODINIM NOSIOCEM................................................. 167 8.1. Amplitudske modulacije ...................................................................................................... 167 8.1.1. Analitiki izrazi................................................................................................................. 167 8.1.2. AM modulatori.................................................................................................................. 177 8.1.3. AM demodulatori.............................................................................................................. 180 8.1.4. um kod amplitudskih modulacija.................................................................................... 182 8.1.5. Primena amplitudskih modulacija..................................................................................... 184 8.1.6. Frekvencijski multipleks ................................................................................................... 185 Reeni primeri uz poglavlje 8.1. ................................................................................................. 187 8.2. Ugaone (eksponencijalne) modulacije ................................................................................. 217 8.2.1. Analitiki izrazi................................................................................................................. 217 8.2.2. Ugaoni modulatori ............................................................................................................ 222 8.2.3. Ugaoni demodulatori......................................................................................................... 226 8.2.4. um kod ugaonih modulacija............................................................................................ 232 8.2.5. Primena ugaonih modulacija............................................................................................. 235 Reeni primeri uz poglavlje 8.2. ................................................................................................. 236 9. MODULACIJE SA IMPULSNIM NOSIOCEM.................................................................... 260 9.1. Postupci modulacije ............................................................................................................. 260 Reeni primeri uz poglavlje 9.1. ................................................................................................. 266 9.2. Vremenski multipleks .......................................................................................................... 275 Reeni primeri uz poglavlje 9.2. ................................................................................................. 276 10. DIGITALNI PRENOS.......................................................................................................... 279 10.1. Osnovni pojmovi................................................................................................................ 279 Reeni primeri uz poglavlje 10.1. ............................................................................................... 290 10.2. Modulacije sa digitalnim signalom .................................................................................... 292 Reeni primeri uz poglavlje 10.2. ............................................................................................... 300 11. TELEKOMUNIKACIONI SISTEMI DANANJICE ....................................................... 304 11.1. Telegrafija .......................................................................................................................... 304 11.2. Telefonija ........................................................................................................................... 304 11.3. Klasian prenos podataka................................................................................................... 306 11.4. ISDN .................................................................................................................................. 306 11.5. Radio difuzija..................................................................................................................... 307 11.6. TV difuzija ......................................................................................................................... 311 11.7. Mobilna telefonija .............................................................................................................. 314 11.8. Savremene mree za prenos podataka ............................................................................... 320 12. RAZNI ZADACI .................................................................................................................. 325 Literatura .................................................................................................................................... 338 Indeks pojmova ........................................................................................................................... 339
Glava 1. Uvod
1. UVOD
Telekomunikacije su oblast ljudske delatnosti koja se bavi prenosom poruka, vesti, saoptenja ili podataka izmeu dva ili vie korisnika na udaljenim mestima, obino posredstvom elektrinih signala.
Kratak istorijat
U prolosti su za prenos poruka koriene najrazliitije metode, poev od glasnika (peaka, konjanika, potanskih koija, goluba pismonoa), preko dimnih signala, do razliitih mehanikih, optikih (svetlosnih) i akustikih sistema koji prenose poruku vidljivim ili zvunim simbolima. Svaki od ovih sistema manje je ili vie zadovoljavao potrebe drutva u kome je razvijen i korien. Paralelno sa porastom potreba za komunikacijama, javljale su se nove i nove tehnike mogunosti koje su dovele do pojave elektrinih komunikacija i sistema koje i danas koristimo. 1844. godine postavljen je Morzeov telegraf izmeu Baltimora i Vaingtona. Sistem je sluio za prenos pisanog teksta tako to je svako slovo predstavljeno odgovarajuom kombinacijom dugih i kratkih impulsa elektrine struje koja se kroz provodnike prenosila izmeu dva udaljena mesta. Prvi telefonski sistem razvio je Bell 1876. godine. Ve 1892. postavljena je prva automatska telefonska centrala, a 1967. u svetu je bilo instalirano preko 220 miliona telefonskih prikljuaka. Poetkom ezdesetih godina prolog veka poeo je razvoj posebnog sistema za prenos podataka, paralelno sa telefonskim sistemom. U toku osamdesetih godina poeo je razvoj digitalnog sistema ISDN (Integrated Services Digital Network - mree za integrisani prenos razliitih slubi), a poetkom devedesetih i razliite varijante mobilne telefonije. Povezivanje putem elektromagnetnih talasa koji se prostiru u slobodnom prostoru realizovali su Popov i Markoni 1896-97. godine. Razvoj radio difuzije poeo je pronalaskom elektronskih cevi 1906. godine. Krajem dvadesetih godina poeo je i razvoj televizije kao sistema za prenos slike. U toku Drugog svetskog rata belei se nagli razvoj mnogih oblasti telekomunikacija. Postavljene su osnove digitalizacije i digitalnog prenosa signala. Nakon otkria tranzistora, 1948. godine i naglog razvoja raunara i raunarske tehnologije, dolo je do izuzetnog napretka u svim oblastima. Satelitske telekomunikacije poele su da se razvijaju posle 1960. godine kada je lansiran prvi telekomunikacioni satelit. Sedamdesetih godina prolog veka poela je primena optikog vlakna kao medijuma za prenos signala. Danas se mogu sagledati sledei pravci razvoja: - ekspanzija satelitskih i optikih telekomunikacija, - potpuna digitalizacija svih vrsta prenosa. - razvoj integrisanih mrea za prenos razliitih poruka i mnogih vrsta usluga.
IZVOR INFORMACIJA
PRIJEMNIK
KORISNIK
Glava 1. Uvod
Linija veze je medijum kroz koji se vri prenos signala. To moe biti fiziki vod (metalni provodnik ili stakleno vlakno) ili slobodan prostor kroz koji se prenose elektromagnetski talasi. U toku prenosa signalu se dodaju smetnje i um, a javljaju se i razna izoblienja poslatog signala. Prijemnik je sklop iji je zadatak da primljeni signal pretvori u poruku to sliniju (verniju) poruci koju je generisao predajnik. Korisnik je osoba ili ureaj kome je poruka namenjena. U svakom komunikacionim sistemu mogu se identifikovati navedeni sastavni delovi. Kod sloenijih komunikacionih sistema, kod kojih se vri digitalni prenos, detaljnije se razrauju funkcije predajnika i prijemnika pa je formiran neto sloeniji model komunikacionog sistema. Ovaj sloeniji model umesto predajnika ima vie delova ija je funkcija to bolje prilagoavanje signala uslovima prenosa. Naravno, i prijemnik kod takvih sistema ima veoma sloenu strukturu. Detaljnija analiza sloenije strukture komunikacionog sistema obrauje se na kursevima digitalnih telekomunikacija i digitalne obrade signala, kao i teorije informacija i kodovanja.
R M = RS
p0 , p0 + p A (t )
p B = p 0 RS
i , E
(1)
a p A (t ) izrazom:
t ( 1 + ) p 0 t0 p A (t ) = 0
t t0 , t > t0 ,
i
(2)
A MIKROFON GOVORNIK E
SLUALICA
B SLUALAC
gde su RS , p0 i E konstante, nacrtati talasne oblike p A (t ) i p B (t ) . Smatra se da je telefonski vod kratak, pa je zanemareno prostiranje signala.
Reenje:
a) Izvor informacija je govornik A . Predajnik sainjavaju mikrofon i baterija E . Linija veze je ina veza. Prijemnik je slualica. Korisnik informacija je slualac B . b) Struja u kolu data je izrazom:
i=
E , RS + RM p + p A (t ) E 0 . RS 2 p0 + p A (t )
(3)
i=
(4)
E 2t0 + t R 3t + t , t t0 , S 0 i= E , t > t0 . R 2 S
Zvuni pritisak koji stvara slualica, na osnovu (1) i (5), ima oblik:
(5)
(6)
RM (t) RS RS/3 -t 0 0 t0 t
Glava 1. Uvod
Poreenjem izraza za p A i p B vidi se da telefonska veza nije linearna, usled ega dolazi do izoblienja primljenog signala p B . Ni jedan realan sistem za prenos nije idealno linearan pa zato on nuno unosi manje ili vee izoblienje u prenoenu poruku.
Primer. Posmatrajmo razgovor i u njemu izgovoreni tekst kao izvor informacija. Simboli mogu da budu, npr. slova i ostali znakovi. Ako dva korisnika komuniciraju na nivou slova, oni treba da poznaju simbole (sva slova). Kada jedna strana (predajnik, izvor informacija) generie poruku, ona formira niz slova i alje ih drugoj strani (prijemniku, korisniku informacija). Prijemnik mora da prepozna poslata slova i time je proces razmene informacija zavren.
Osim slova, simboli mogu da budu i slogovi, rei, reenice, itd. Ako se kao izvor informacija posmatra srpski jezik, tada simboli mogu da budu rei. Da bi komunikacija bila ispravna, i predajnik i prijemnik treba da poznaju srpski jezik. Inae, ako sagovornici ne poznaju jezik kojim komuniciraju, nema prave komunikacije ni razmene informacija. Na viem nivou od komunikacije reima mogu se postaviti razliiti, sloeniji modeli, za koje je ponekad veoma teko odrediti simbole i vriti kvantitativnu analizu. Da bi se moglo uvesti kvantitativno prouavanje informacija, kao i koliine informacija, koriste se pojmovi iz teorije informacija. Posmatrajmo alfabet kao skup sainjen od simbola, Ai , i = 0..M 1 . U skupu postoji konaan broj od M razliitih simbola. Neke osobine izvora informacija mogu se meriti samo ako su poznate verovatnoe pojavljivanja pojedinih simbola, pi = p ( Ai ), i = 0..M 1. Pri tom postoji ogranienje, poznato iz teorije informacija, po kome je skup svih dogaaja (simbola) tzv. siguran dogaaj. Za siguran dogaaj vai sledee ogranienje:
i =0
M 1
pi = 1 .
(1.2.1)
Pojam koliine informacija koju nose pojedine poruke moe se intuitivno povezati sa recipronom vrednou verovatnoe pojavljivanja posmatrane poruke. Ako je poruka verovatnija, ona nosi manju koliinu informacija i obrnuto. Primer. Vest (ili prognoza) da je u avgustu (na severnoj hemisferi) bio sunan dan nikoga nee posebno zainteresovati (dakle, takva vest ili poruka sadri malu koliinu informacija), za razliku od vesti da je u avgustu bio mraz ili da je pao sneg. Verovatnoe navedenih poruka i vezu sa koliinom informacija italac moe da proceni sam, na osnovu iskustva. Jasno je da dogaaj sa velikom verovatnoom pojavljivanja nosi malu koliinu informacija i obrnuto. Ako se uvedu sledee pretpostavke: - koliina informacija koju nosi siguran dogaaj jednaka je nuli, - koliina informacija koju nosi malo verovatan dogaaj veoma je velika, usvojen je matematiki model po kom se koliina informacija, Qi , koju nosi poruka Ai sa verovatnoom pojavljivanja pi odreuje kao:
1 Qi log p , i
(1.2.2)
gde znak oznaava proporcionalnost, a baza primenjenog logaritma i jedinica za koliinu informacija nisu unapred definisane. Ako je verovatnoa neke poruke veoma mala, ona nosi ogromnu koliinu informacija, ali to ne znai da je posmatrani izvor informacija, kad generie takvu poruku, naroito efikasan. Za izvore informacija definie se prosena koliina informacija ili entropija izvora kao:
H = E [Qi ] = i =0 pi Qi .
M 1
(1.2.3)
Entropija se naziva i 'srednja mera neizvesnosti sistema ili izvora'. U izrazu (1.2.3) E [Qi ] je oznaka (operator) za odreivanje statistike srednje vrednosti. Dimenzije entropije odreene su u nastavku.
Glava 1. Uvod
Ako izvor generie etiri mogue (razliite) poruke, tj. M = 4 , prenos se moe vriti odgovarajuim sloenijim sistemom koji razlikuje etiri razliita stanja. Ako su verovatnoe poruka jednake i ako se primeni logaritam sa osnovom 4, ponovo je koliina informacija koju nosi bilo koji simbol, kao i entropija, jednaka 1, ali ne bit nego neka ternarna jedinica. Meutim, etiri poruke mogu se zameniti parovima binarnih simbola 00, 01, 10 i 11. Vidi se da je za prenos svakog od etiri razliita simbola praktino potrebno preneti po dva binarna broja, tj. dva bita. Ako vae isti uslovi za prenos kao u prethodnom sluaju, prenos simbola koji opisuju poruku treba da traje dvostruko due nego kod binarnog prenosa. Sa istom osnovom logaritma kao u sluaju M = 2 , dobija se da je entropija jednaka 2 bit/simb . Ako izvor generie osam moguih poruka, tj. M = 8 , dobija se da je entropija jednaka 3, a za prenos svakog od osam razliitih simbola, binarno kodovanih sa po tri bita, 000, 001, 010,111, praktino treba preneti tri binarna broja, to zahteva trostruko dui prenos. Ova jednostavna analiza pokazuje da se koliina informacija moe povezati i sa sasvim praktinim merilima, kao to je trajanje prenosa i, direktno s tim u vezi, cenom prenosa. Sloeniji sistemi zahtevaju dugotrajniji (i skuplji) prenos pojedinih poruka, ali pri tom nose veu koliinu informacija.
Reenje:
a) Entropija izvora sa dva mogua stanja moe se napisati u obliku:
H = p ld
1 1 . + (1 p ) ld p 1 p
1 p dH = 0 , tj. ld = 0 , odakle se dp p
dobija p = 0.5 . Maksimum iznosi H max = 1 bit/simb . Zavisnost entropije od p prikazana je na slici 1. b) Treba odrediti nepoznate p k , k = 0, 1, 2, ... M 1 . Problem se moe reiti Lagranovim metodom, po kom se trai maksimum funkcije F :
M 1 , F = H + p 1 k k =0
gde je veliina
1 1 dF = ld + = 0 , sa reenjima: p k = 2 ln 2 , k = 0,1,2,...M 1 . dp k p k ln 2
Poto pk u prethodnom izrazu oigledno ne zavisi od k , zakljuuje se da su sve vrednosti pk , k = 0,1,2,...M 1 , meusobno jednake. Poto je p k = 1 , sve verovatnoe p k , imaju
jednaku vrednost i ona iznosi 1 M . Lako se izraunava da maksimalna entropija, za ovako odreene verovatnoe, ima vrednost:
H max = ld ( M ) bit/simb .
H(bit) 1
(1)
0.5
Slika 1. Zavisnost entropije od verovatnoe p Ako verovatnoe pojavljivanja moguih poruka nisu jednake, prema slici 1. u zadatku 1.2.1, entropija ima vrednost manju od maksimalne. To, intuitivno, znai da je, u tom sluaju, za prenos signala, u proseku, potreban manji broj bita po simbolu od maksimalno odreenog i da taj broj nije ceo broj. Takoe, postoje izvori informacija koji generiu poruke meu kojima postoji odreena zavisnost. Za takve izvore kae se da imaju memoriju. Kao primer ponovo moe da poslui srpski ili bilo koji drugi jezik. U sastavljanju slogova i rei postoje kombinacije slova koje se nikada ili skoro nikada nee dogoditi, kao npr. fd, kh, pb, zs, cf, itd. Uz injenicu da sva slova nisu jednako verovatna, moe se zakljuiti da kodovanje skupova, npr. parova slova, umesto pojedinano kodovanje svakog slova, moe da bude efikasnije, to znai i ekonominije. Interesantan primer kodovanja predstavlja telefonska numeracija pozivnih brojeva drava u meunarodnom saobraaju i gradova u nekim zemljama. SAD, kao drava sa oekivanim velikim telefonskim saobraajem, ima pozivni broj 1 , Rusija ima broj 7 , mnoge zemlje srednje veliine imaju dvocifrene pozivne brojeve (Nemaka 49, Francuska 33, Australija 61, itd), a sasvim male drave imaju trocifrene brojeve (Finska 358, Albanija 351, Makedonija 389, itd.). Naravno, ni jedna drava nema pozivni broj 17, ili 498. Zato? U nekim zemljama svi gradovi imaju jednaku duinu pozivnih brojeva. U nekim zemljama, meutim, vei gradovi imaju krae pozivne brojeve (npr. u Nemakoj Minhen 089), dok mali gradovi i sela imaju znatno due brojeve (npr. takoe u Nemakoj, Hildeshajm 05121). Razlog lei u smanjenju prosene duine zauzimanja pojedinih delova telefonskog komunikacionog sistema.
Glava 1. Uvod
Reenje:
Srpski jezik ima dvadesetpet suglasnika i pet samoglasnika. Uz uslov koji je dat u tekstu zadatka i ogranienje po kome zbir svih verovatnoa mora biti jednak jedinici, dobijaju se dve jednaine:
25 p1 + 5 p2 = 1
p 2 = 5 p1 .
Odavde se lako izraunava: p1 = 0.02 , p 2 = 0.1 . a) Koliina informacija za svaki suglasnik iznosi Q1 = ld ( p1 ) = 5.64 bit , a za samoglasnik
Q2 = ld ( p2 ) = 3.32 bit .
b) Entropija izvora iznosi H = 25 p1Q1 + 5 p 2Q2 = 4.48 bit simb . Kada bi sva slova u srpskom jeziku imala jednaku verovatnou pojavljivanja, p = 1 30 , entropija bi bila najvea i iznosila bi 4.95 bit simb . Ukoliko bi se uzele stvarne verovatnoe pojedinih slova i pretpostavila nezavisnost pojavljivanja od onih koje im prethode, za entropiju srpskog jezika dobilo bi se 4.24 bit/simb , a npr. engleskog 4.09 bit simb . Stvarna entropija oba jezika znatno je manja zbog postojanja memorije, odnosno zavisnosti izmeu susednih slova. Procenjuje se da ona iznosi oko 1 bit/simb i mogla bi se praktino postii primenom posebnih tehnika kodovanja koje se nazivaju entropijsko kodovanje.
nu = 20 log
U I P , ni = 20 log , n p = 10 log , U0 I0 P0
(1.3.1)
10
nu = ln
U P 1 I , ni = ln , n p = ln , 2 P0 U0 I0
(1.3.2)
respektivno, a jedinica se naziva neper, N . U izrazima (1.3.1) i (1.3.2) konstante U 0 , I 0 i P0 nazivaju se referentne veliine. Ako se usvoje vrednosti: U 0 = 0.775 V , I 0 = 1.29 mA i
Reenje:
ln U U = 20 log nu = 20 log e U 0 U0
= 20 log(e nu ) = 20 nu log(e) .
Zadatak 1.3.2.
Tri pojaavaa napona sa pojaanjem A = 4 vezana su na red. Odrediti nivo napona, struje i snage u dB : a) iza prvog pojaavaa, b) iza poslednjeg pojaavaa, uzimajui napon, struju i snagu na ulazu kao referentne. Ulazne otpornosti pojaavaa jednake su otporu potroaa R .
Glava 1. Uvod
11
I0 U0
I1
I2
I3
U1
U2
U3
Reenje:
a) Ulazni napon, struja i snaga oznaeni su sa U 0 , I 0 i P0 = avaa napon, struja i snaga imaju oblik:
U1 = AU 0 = 4U 0 ,
Odgovarajui nivoi su:
I1 = AI 0 = 4 I 0 ,
1 2 P 1 = U 1 I1 = A P0 = 16 P0 . 2
nU 1 = 20 log(U1 / U 0 ) = 12 dB , nI 1 = 20 log( I1 / I 0 ) = 12 dB , nP1 = 10 log( P 1/P 0 ) = 12 dB (koriena je priblina vrednost log(4) = 0,6 ).
Dakle, ako je otpornost na kojoj se odreuju nivoi napona, struje i snage jednaka U 0 I 0 , svi nivoi su isti. b) nU 3 = nI 3 = nP 3 = 20 log A = 3 20 log A = 3 nU 1 = 36 dB . Ekvivalent mnoenja signala predstavlja sabiranje odgovarajuih nivoa. Takoe treba primetiti da se nivo napona povea za 6 dB , a nivo snage za 3 dB kad se odgovarajui napon i snaga udvostrue.
3
12
2. SIGNALI
2.1. Definicije. Energija i snaga signala. Operacije nad signalima.
Pojam signala ili elektrinog signala moe se definisati na vie naina. Dve veoma razumljive definicije glase: a) Signal je (elektrini) ekvivalent poruke. b) Signal je skup podataka o nekoj pojavi ili dogaaju. Primeri. Signal moe da bude promena napona ili struje na izlazu mikrofona, promena napona na izlazu medicinskih ureaja kao EKG ili EEG, podaci o vodostaju Dunava oitavani svaki dan u 12:00, vrednost valuta na deviznom tritu, slika na ekranu ili monitoru, itd. Signal se u telekomunikacijama obino posmatra kao zavisna fizika veliina (zavisna promenljiva, funkcija). Ona se menja u zavisnosti od druge fizike veliine (nezavisne promenljive). Zavisna promenljiva moe da bude, po svojoj prirodi: napon, struja, elektrini potencijal, skup brojeva dobijenih oitavanjem nekih podataka, itd. Nezavisna promenljiva moe da bude vreme, neka od prostornih koordinata ( x, y ) , itd. Signal se najee zapisuje u obliku x(t ) , x( n) ili x n , gde je sa x (ili neko drugo malo slovo latinice) oznaena zavisna promenljiva (moe da bude napon, struja ili neka trea veliina), a sa t ili n nezavisna promenljiva. Obino je t kontinalna promenljiva, kao to je to vreme. n je celobrojna promenljiva koja nema dimenzije, a njeno fiziko znaenje moe da bude razliito: vreme, prostorne koordinate, itd. Najee je signal realna veliina. Ponekad se koriste i signali za koje kaemo da su kompleksni. Kompleksni signal je kombinacija dva signala kod kojih je veza izmeu realnog i imaginarnog dela povezana sa faznom razlikom od / 2 . Iz matematike analize poznato je da ovakva fazna razlika postoji izmeu realnih i imaginarnih brojeva, kao i izmeu sinusa i kosinusa. Ako je broj nezavisnih promenljivih vei od jedan, govorimo o viedimenzionalnim signalima. Tako je, npr. signal p ( x, y ) funkcija dve promenljive. Ako ove promenljive odgovaraju prostornim koordinatama, radi se npr. o signalu mirne (nepokretne) slike. Signal p ( x, y, t ) moe da predstavlja signal pokretne slike.
Glava 2. Signali
13
M=
x(t ) dt .
(2.1.1)
Meutim, poto signal moe da ima pozitivne i negativne vrednosti, moe se desiti da se prema (2.1.1) dobije M = 0 za signal sa veoma velikim trenutnim vrednostima, ali suprotnog znaka, kao i za signal koji je identiki jednak nuli. Osim povrine signala mogla bi se izraunavati i povrina pod funkcijom x(t ) . Najbolja mera signala dobija se izraunavanjem povrine pod krivom oblika x (t ) . Ova povrina sigurno je nenegativna. Ona ima naroit fiziki smisao. Naziva se energija signala. Za realne signale definisana je kao:
2
E=
(t ) dt ,
(2.1.2a)
a za kompleksne signale:
E=
x(t )
dt .
(2.1.2b)
Da bi rezultati dobijeni odreivanjem energije signala mogli da se porede, vrednosti treba da budu konane. Potreban uslov za to jeste da signal tei nuli kad promenljiva (vreme) tei beskonanosti. Ovaj uslov, meutim, ne zadovoljava iroka klasa signala poznata pod nazivom periodini signali. Za njih se, umesto energije, definie snaga signala (ili srednja snaga) kao:
P=
1 T
T 2
x
T 2
(t ) dt ,
(2.1.3a)
gde je T perioda signala, odnosno najmanji vremenski interval posle kojeg se oblik i vrednosti signala ponavljaju. Ako je signal po svojoj prirodi napon ili struja, dobijena vrednost snage, P , odgovara stvarnoj vrednosti snage na otporniku otpornosti 1 . I za kompleksne signale moe se odrediti snaga, na nain slian izrazu (2.1.2b). itaocu preputamo da odredi kolika bi bila energija periodinog i snaga aperiodinog signala, iako su to veliine koje, strogo posmatrano, nisu definisane. Kod signala se ponekad definie i tzv. trenutna snaga. Za realne signale to je funkcija oblika:
P(t ) =
1 2 x (t ) , R
(2.1.3b)
gde je R otpornost otpornika koja je obino jednaka jedinici. Na slian nain mogu se definisati i energija i snaga 2-D signala. Koriste se dvostruki integrali, a integracija se vri po dve, obino prostorne promenljive. Ove veliine imaju primenu u kursevima iz digitalne obrade slike i tamo e biti detaljno objanjene.
14
x(t )
x (t T )
x (t + T )
T + t
T +
Slika 2.1.1. Originalni signal i pomereni oblici, i T su pozitivne konstante Skaliranje signala. Na slici 2.1.2. prikazan je primer skaliranja, odnosno suavanja i proirivanja signala. Ako je x1 (t ) = x (at ) , a > 0 , posmatramo dva sluaja: 1) a > 1 , vidi se da je dolo do suavanja signala, zato to se argument signala (ukupna veliina u okrugloj zagradi) sa promenom vremena t menja bre nego kada je a = 1 i 2) a < 1 , vidi se da je dolo do proirivanja signala, zato to se argument signala sa promenom vremena t menja sporije nego kada je a = 1 .
x(t )
x(2t )
x(t / 2)
/2
Glava 2. Signali
15
Inverzija signala. Inverzija (reflektovanje) signala moe se posmatrati kao posebna vrsta skaliranja kod kog je a = 1 . Inverzija je definisana izrazom x1 (t ) = x(t ) . Primer je pokazan na slici 2.1.3. Treba istai da inverzija parnih signala daje rezultat koji je identian originalnom, a inverzija neparnih signala odgovara mnoenju signala sa 1.
x(t )
x ( t )
Slika 2.1.3. Originalni signal i njegova inverzija Kombinovane operacije. Na slici 2.1.4. prikazan je rezultat primene kombinovane operacije invertovanja, skaliranja i pomeranja na originalni signal.
x(t )
x(2t + T )
T 2
T /2
16
signal. Diskretni signal xn ima potpuniji naziv: signal sa diskretnim vremenom i kontinualnim amplitudama, ali se takav naziv ne koristi. Kvantizovani analogni signal najree se koristi kao poseban oblik signala i nema posebno ime. Razlika izmeu diskretnog i digitalnog signala lei u njihovoj praktinoj primenjivosti: - samo digitalni signal moe da se koristi u raunarskoj tehnici jer diskretni signal podrazumeva da su mu vrednosti uzete iz kontinualnog skupa pa se kao takve ne mogu numeriki zapisati, - teorija se uvek pokazuje za diskretne signale a tek se na kraju analiziraju (i eventualno koriguju) posledice numerikog zaokruivanja usled diskretizacije. Tabela 2.2.1. Podela signala Nezavisna promenljiva Kontinualna Diskretna Zavisna promenljiva Kontinualna analogni
x(t )
diskretni xn , x ( n ) Digitalni
Diskretna
Kvantizovani
xq (t )
xqn
Tabela 2.2.1. ilustrovana je na slici 2.2.1. Koriene su iste oznake za pojedine tipove signala.
x(t)
xn
-1 0 1 2 3 4 5 6
xq(t)
xqn
-1 0 1 2 3 4 5 6
Glava 2. Signali
17
Ortogonalnost signala
Pri analizi signala moe se zapaziti slinost izmeu signala i prostornih sila. I kod signala se mogu definisati uslovi ortogonalnosti i kompletnosti. Postoje signali koji zadovoljavaju ove uslove. Pomou ortogonalnih signala moe se izvriti razlaganje skoro svih signala koji se javljaju u praksi. Mnogi autori porede pa ak i poistoveuju signale sa viedimenzionalnim vektorima [3]. Ortogonalnost signala definie se na sledei nain. Dva realna signala, xm (t ) i xn (t ) , ortogonalni su na vremenskom intervalu (t1 , t 2 ) ako vai sledea jednakost:
t2 t1
xm (t ) xn (t ) dt = En
mn, m = n.
(2.3.1a)
0 m n , * = x ( t ) x ( t ) dt n m En m = n . t1
(2.3.1b)
Kompletnost skupa ortogonalnih signala definie se i dokazuje na mnogo sloeniji nain i ovde nee biti dokazana.
18
Najee korien postupak za analizu (tj. razlaganje) signala naziva se Furijeova (Fourier) analiza. Postoji nekoliko varijanti Furijeove analize, u zavisnosti od osobina analiziranih signala.
s (t ) = s (t + kT ) ,
k = 0,1,2,... ,
(2.3.2)
pri emu je T (konstanta) najkrai interval vremena za koji vai izraz (2.3.2). Ova konstanta naziva se perioda. Pomou periode T definiu se i osnovna uestanost periodinog signala, f 0 = 1 T , kao i osnovna kruna uestanost, 0 = 2f 0 . Za periodine signale pokazalo se da je njihova analiza mogua pomou posebnog, veoma jednostavnog skupa signala, sastavljenog od prostoperiodinih, tj. sinusnih funkcija. Posmatrajmo skup signala:
(2.3.2a)
f0 =
1 - osnovna uestanost, T
0 = 2f 0 =
T - perioda signala,
0 cos(m 0t ) cos(n 0t ) dt = T T 2 2
T 2
T 2
mn
T 2
mn m=n
i
sin(m 0t ) cos(n 0t ) dt = 0 ,
T 2
(2.3.2b)
Glava 2. Signali
19
jer su time obuhvaeni svi parovi signala koji se javljaju meu lanovima posmatranog skupa (2.3.2a). Parovi funkcija kod kojih u dokazivanju ortogonalnosti uestvuje prvi lan posmatranog skupa, konstanta (1 ), imaju vrednost koja je jednaka povrini celog broja perioda periodinog signala. Lako se pokazuje da je ta vrednost jednaka nuli, bez obzira da li je u pitanju sinus ili kosinus, pa zbog toga ovakvi parovi nisu navedeni u izrazu (2.3.2b). Periodian signal moe se razviti u trigonometrijski red u obliku:
s (t ) = a0 + a n cos n 0 t + bn sin n 0 t ,
n =1 n =1
(2.3.3)
pri emu su a0 , an i bn realni brojevi koji se nazivaju koeficijenti Furijeovog reda. Oni se izraunavaju kao:
1 a0 = s (t )dt , T T 2
T 2
2 a n = s (t ) cos(n 0 t )dt , T T 2
T 2
2 bn = s (t ) sin( n 0 t )dt . T T 2
(2.3.4)
T 2
Ovaj red naziva se Furijeov red, u ast francuskog naunika Charlesa Fouriera. On je iveo u periodu 1768-1830. Bio je politiar i naunik, a do trigonometrijskog reda doao je istraujui oblast termodinamike. Furijeov red ima jo nekoliko oblika. Na osnovu Ojlerovog obrasca (Euler, mehaniar i matematiar, 1707-1783, Bazel i St Petersburg), e = cos( x) + j sin( x ) , izraz (2.3.3) moe se napisati u obliku koji se naziva kompleksni oblik Furijeovog reda:
jx
s (t ) =
n =
s n e jn t ,
0
(2.3.5)
1 s n = s (t ) e jn 0 t dt . T T 2
Postoji i trei, tzv. kompaktni (ili kosinusni) oblik Furijeovog reda:
T 2
(2.3.6)
s (t ) = A0 + An cos(n 0 t + n ) ,
n =1
(2.3.7)
iji se n -ti sabirak naziva n-ti harmonik, amplitude An i faze n . Koeficijenti kompaktnog oblika izraunavaju se indirektno, preko ostalih tipova koeficijenata. Detalji postupka za izraunavanje koeficijenata pojedinih oblika Furijeovog reda, kao i njihove meusobne veze, pokazani su u zadatku 2.3.1.
20
Skup kompleksnih koeficijenata Furijeovog reda signala s (t ) naziva se spektar periodinog signala. Apsolutne vrednosti koeficijenata predstavljaju amplitudski spektar, a argumenti koeficijenata predstavljaju fazni spektar. Izrazi (2.3.3) (2.3.7) dati su kao definicioni izrazi pomou kojih se odreuju koeficijenti pojedinih oblika Furijeovog reda. Ovakav pristup postupku analize signala veoma je praktian i razumljiv. Postoji, meutim, i drugi, neto sloeniji i uopteniji pristup, kojim se dokazuje i optimalnost razvoja u Furijeov red, konvergencija reda, kao i opti postupak za razlaganje signala na ortogonalne funkcije, nazvan Gram-mitov postupak (Gram-Schmidt). Detalji su pokazani u [2,3]. Osim Furijeove analize, postoje i mnogi drugi skupovi signala (Beselove funkcije, Jakobijevi i ebievljevi polinomi, itd.) koji zadovoljavaju odgovarajue uslove ortogonalnosti. Ostale varijante analize signala veoma se retko sreu u literaturi. Treba primetiti da je s n = s n , to se lako dokazuje smenom n = n u izraz (2.3.6), pa se spektar moe prikazati i samo za nenegativne uestanosti. Ovakav spektar naziva se prirodni spektar i najdirektnije odgovara treem obliku Furijeovog reda (2.3.7). U gornjim izrazima prvi put se javlja pojam kompleksnog signala kao funkcije realne promenljive, vremena. Kompleksan signal je matematika apstrakcija i predstavlja pogodan zapis kombinacije dva signala koji imaju meusobni pomeraj faze od / 2 , isto kao to razlika faze izmeu realnog i imaginarnog broja u kompleksnoj ravni iznosi / 2 . Ako se analizira Furijeov red u kompleksnom obliku, moe se uoiti skup kompleksnih signala:
e jn 0 t , n = 0,1,2,...
(2.3.8)
I ovaj skup predstavlja skup ortogonalnih signala. Ortogonalnost kod kompleksnih signala definisana je izrazom (2.3.1b). Dokaz ortogonalnosti kod skupa (2.3.8) izvodi se na sledei nain:
T 2
jm t jn t e 0 e 0 dt = T 2
T 2
e
T 2
j (m n ) 0 t
dt =
1 = j (m n ) 0
T j (m n ) 0 T j (m n ) 0 2 2 = T sin (m n ) . e e (m n )
(2.3.9)
Ovaj izraz razliit je od nule samo za m = n , jer se tada primenom Lopitalovog (LHospital) pravila pokazuje da razlomak ima vrednost jednaku jedinici. Za m n brojilac je uvek jednak nuli. Time je dokazana ortogonalnost posmatranog skupa kompleksnih signala.
0 Izraz oblika e ponekad se naziva jezgro ili kernel kompleksnog oblika Furijeovog reda. Kernel realnog oblika Furijeovog reda ine funkcije iz skupa funkcija datih izrazom (2.3.1c).
jn t
Glava 2. Signali
21
1 P= T
T 2
s
T 2
(t ) dt =
n=
sn
(2.3.10)
1 P= T
T 2
1 s (t ) dt = T T
2 2
T 2
s (t )
T 2
n=
s n e jn 2f t dt .
0
(2.3.10a)
Zatim se menja redosled sabiranja i integracije. Dobijeni integral ima oblik koji odgovara konjugovano kompleksnom koeficijentu Furijeovog reda:
1 T
T 2
s (t )
T 2
n= T 2
s n e jn 2f t dt =
0
n=
sn
1 T
jn 2f t s(t ) e 0 dt = T 2
n=
s n s n =
n=
sn
(2.3.10b)
22
4. Pomeranje u vremenu. Ako su xn koeficijenti FR signala x(t ) , tada se koeficijenti yn pomerenog signala, datog u obliku y (t ) = x (t ) , izraunavaju prema izrazu:
y n = xn e
j 2 n
T .
(2.3.11)
Ova osobina dokazuje se uvoenjem smene = t u definicioni izraz (2.3.6). Nakon smene granica, koristi se i osobina da je integral nad jednom periodom periodine funkcije jednak, bez obzira na poloaj poetne take (donje granice) integracije. 5. Linearnost. Ako je periodini signal nastao sabiranjem dva periodina signala jednakih perioda, od kojih svaki ima poznate koeficijente FR, koeficijenti FR zbira jednaki su zbiru koeficijenata FR sabiraka. Ova osobina lako se dokazuje na osnovu linearnosti odreenog integrala. 6. Uticaj parnosti signala. Spektar parnog signala (tj. signala za koji vai jednakost s (t ) = s ( t ) ) sadri isto realne koeficijente. Spektar neparnog signala (tj. signala za koji vai s (t ) = s ( t ) ) sadri isto imaginarne koeficijente. Ova osobina lako se dokazuje posmatranjem izraza (2.3.3) i (2.3.4) i poznavanjem veza izmeu razliitih oblika Furijeovog reda. Ako je posmatrani signal paran, uvrtavanjem u (2.3.4), nakon mnoenja sa cos(n 0t ) (funkcija koja je po svojoj prirodi parna) dobija se paran signal. Za parne signale integral u simetrinim granicama moe da bude razliit od nule, pa se tako odreuje koeficijent an . Nakon mnoenja parnog signala sa sin( n 0t ) dobija se neparan signal. Za neparne signale in-
tegral u simetrinim granicama sigurno je jednak nuli, pa se dobija da je bn = 0 . To ujedno znai i da je imaginarni deo kompleksnog koeficijenta jednak nuli, pa je koeficijent realan broj.
Ako je posmatrani signal neparan, primenjuje se identian postupak, ali se dobija da je an = 0 , dok bn moe da bude razliito od nule. Dalje je dokaz oigledan.
Glava 2. Signali
23
To znai da se vrednosti signala u takvim takama ne mogu pravilno rekonstruisati pomou Furijeovog reda. Na mestima na kojima funkcija ima skok, kao npr. u svim takama prekida kod povorke pravougaonih impulsa (slike u zadatku 2.3.2), javlja se pojava poznata kao Gibsov (Gibbs) fenomen. Pre i posle prekida dolazi do oscilacija signala predstavljenog Furijeovim redom. Detaljnije objanjenje Gibsovog fenomena kao i dokaz za konvergenciju Furijeovog reda veoma su sloeni i prevazilaze okvire ovog osnovnog udbenika. Mogu se pronai u [1,2,3].
24
3) Ako je signal podeljen na blokove, postupak opisan pod 2) ponavlja se na sledeem bloku. Dobijaju se obino sasvim drugaiji koeficijenti od prethodno izraunatih. Pri rekonstrukciji se ponovo koristi samo jedna perioda signala. 4) Postupak se ponavlja dok se ne obrade svi blokovi, tj. ceo posmatrani signal. U svakom koraku (bloku) dobija se po jedan skup koeficijenata. Kao to je ve reeno, Koeficijenti izraunati na taj nain zavise od dve promenljive, uestanosti (redni broj koeficijenta) i vremena (redni broj bloka). Postupci zasnovani na principu podele signala u blokove esto se koriste kod obrade diskretnih signala, kao i kod analize linearnih izoblienja u prenosu signala.
1 r12 (t ) = T
t0 +T t0
s1 ( ) s2 (t + ) d .
(2.3.12a)
Dobijena funkcija je periodina, sa periodom jednakom T , kao i kod originalnih funkcija. Veliina t0 predstavlja proizvoljnu konstantu ija vrednost ne utie na rezultat. Obino se pretpostavlja da je t 0 = 0 ili t 0 =
tupku integracije pa se kae da ona ima privremeni karakter. Neki autori ovakvu promenljivu zovu nema promenljiva (engl. dummy variable). U razliitim izvoenjima esto se uvode ovakve pomone promenljive. Obino se koriste oznake (ako se radi o promenljivoj koja ima karakter vremena) ili . Za dva aperiodina signala, s1 (t ) i s2 (t ) , definie se korelacija, r12 (t ) , kao:
r12 (t ) =
s1 ( ) s2 (t + ) d .
(2.3.12b)
Autokorelacija. Ako su signali s1 (t ) i s2 (t ) jednaki, s1 (t ) = s2 (t ) = s (t ) , tada se korelacija pretvara u autokorelaciju. Za periodine signale definisana je kao:
1 r (t ) = T
t 0 +T t0
s( ) s(t + ) d .
(2.3.13)
Glava 2. Signali
25
r (t ) =
s( ) s(t + ) d .
(2.3.14)
Konvolucija. Za dva periodina signala, s1 (t ) i s2 (t ) , jednakih perioda, definie se konvolucija, k12 (t ) , kao:
1 k12 (t ) = T
t 0 +T t0
s1 ( ) s2 (t ) d .
(2.3.15)
I za ovu funkciju moe se lako pokazati da je periodina i da ima jednaku periodu kao i originalni signali. Ako su signali s1 (t ) i s2 (t ) aperiodini, konvolucija se definie kao:
k12 (t ) =
s1 ( ) s2 (t ) d .
(2.3.16)
Iako je definicioni izraz za konvoluciju veoma jednostavan, konvolucija se u praksi veoma retko odreuje direktno, primenom (2.3.16). esto se konvolucija izraunava kombinovanim grafikoanalitikim postupkom. Detalji postupka pokazani su na primeru autokorelacije u zadatku 2.3.11. Postupak odreivanja konvolucije sadri osnovnu razliku u tome to se funkcija koja se kree invertuje, a zatim se tako invertovana kree u smeru suprotnom od kretanja pri odreivanju korelacije. Ostali koraci u grafiko-analitikom postupku jednaki su. Ako su funkcije koje uestvuju u konvoluciji parne, njihovo invertovanje praktino ne menja oblik signala pa se razlika svodi na kretanje funkcije u smeru suprotnom od kretanja pri odreivanju korelacije.
Furijeova transformacija
Veliki znaaj u obradi signala imaju deterministike aperiodine funkcije. Kod njih ne postoji periodino ponavljanje signala pa se teorija Furijeovih redova ne moe direktno primeniti na ovakve signale. Iz Furijeovog reda, meutim, lako se izvodi Furijeova transformacija. Posmatrajmo Furijeov red dat izrazom (2.3.5) i koeficijente date izrazom (2.3.6). Zamislimo da kod periodinog signala perioda neogranieno raste, tj. T . Tada se u posmatranim izrazima deavaju i sledee promene: 1) veliina 1 T , koja inae ima osobine reciprone vrednosti vremena, dakle uestanosti, tei prirataju uestanosti, df ; 2) proizvod n (1 T ) tei kontinualnoj promenljivoj f . Ova promenljiva naziva se uestanost ili frekvencija; 3) za koeficijent Furijeovog reda na osnovu prethodna dva stava moemo napisati novi oblik:
26
s n df
s(t ) e
j 2ft
dt = S ( f ) df .
(2.3.17a)
Odavde se vidi da se kod aperiodinih signala gubi pojam n -tog harmonika i da ga zamenjuje proizvod kontinualne funkcije koja se naziva (direktna) Furijeova transformacija, S ( f ) :
S ( f ) = F {s (t )} =
s(t ) e
j 2ft
dt ,
(2.3.17b)
i diferencijala uestanosti, df ; 4) u Furijeovom redu (2.3.5), suma prelazi u integral, pa se uz novi oblik iz stava 3) dobija:
s (t ) = F
{S ( f )} = S ( f ) e j 2ft df .
(2.3.18)
Ova jednaina naziva se inverzna Furijeova transformacija (IFT). U starijoj literaturi Furijeova transformacija oznaava se sa S ( j ) . Ova oznaka ukazuje na jo jedno poreklo ove transformacije. Moe se pokazati da ona odgovara Laplasovoj (Laplace) transformaciji na imaginarnoj osi, dakle tamo gde je komplesna promenljiva isto imaginarna. Laplasova transformacija ovde nije detaljno analizirana. Izrazi (2.3.17b) i (2.3.18) ine Furijeov transformacioni par. Pojam Furijeova transformacija (u daljem tekstu oznaavaemo je sa FT) opisuje i postupak i kompleksnu funkciju S ( f ) . Postupak FT jednoznano preslikava signal s (t ) iz vremenskog u frekvencijski domen i omoguuje tzv. frekvencijsku ili spektralnu analizu signala. FT ponekad nazivamo i spektar signala. S ( f ) je po svojoj prirodi kompleksna funkcija realne promenljive. Osobine ove funkcije date su u nastavku, a varijante njenog predstavljanja opisane su izrazom (2.3.33) u nastavku.
s(t ) dt < .
(2.3.19)
Za mnoge realne funkcije (konstanta, periodine funkcije, itd), meutim, ovaj uslov nije ispunjen pa se za njih, strogo posmatrano, ne moe odrediti Furijeova transformacija. Zahvaljujui uvoenju posebne funkcije, poznate pod nazivima Dirakova (Dirac) funkcija, Dirakov impuls ili delta impuls, FT moe da se odredi za skoro sve signale. Pojam i primena delta impulsa objanjeni su u nastavku.
Glava 2. Signali
27
Delta impuls
Delta impuls je posebna vrsta funkcije koja, po nekim tumaenjima, nije funkcija u pravom smislu te rei. Neki autori nazivaju je raspodela (engl. Distribution). Njen detaljni tretman daleko prevazilazi okvire ove knjige. Delta impuls, (t ) , definie se pomou etiri izraza:
(t ) =
0 t 0, , t = 0,
(2.3.20a)
(t ) dt = 1,
(t ) = (t ) i
x(t ) (t t0 ) dt = x(t0 ) .
Izrazi (2.3.20a) i (2.3.20b) imaju interesantno geometrijsko objanjenje. Delta impuls moe da se posmatra kao pravougaonik irine 1 a i visine a , kod kog a . Prikazan je na slici 2.3.2a. Povrina ovog pravougaonika uvek je jednaka jedinici, u skladu sa (2.3.20b). Osim pravougaonika, mogu se posmatrati i drugi oblici koji imaju sline osobine kao funkcija oblika sin x / x , Gausova funkcija, itd. [3].
a
a)
1 2a
1 2a
b)
(t )
(t t 0 )
t0
Slika 2.3.2. Geometrijska ilustracija nastajanja delta impulsa (a), impuls i pomeren impuls (b)
28
Izraz (2.3.20c) ukazuje na (pomalo neobinu) osobinu parnosti delta impulsa. Po ovoj osobini, vai i sledea jednakost:
(t t0 ) = (t0 t ) .
To znai da je delta impuls uvek lociran u onoj taki u kojoj je vrednost njegovog argumenta jednaka nuli. Parnost je oigledna kod impulsa (t ) . Ilustrovana je na slici 2.3.2b, ali nije tako oigledna, iako postoji, kod impulsa
Poslednji definicioni izraz, (2.3.20d), ima dvostruki znaaj, u zavisnosti od toga da li je parametar t0 konstanta ili promenljiva. Ako je t 0 = const. , izraz (2.3.20d) ukazuje na osobinu odabiranja: proizvod bilo koje funkcije i pomerenog delta impulsa jednak je vrednosti funkcije u taki u kojoj je lociran delta impuls. Ako se t 0 posmatra kao promenljiva, tada je mnogo preglednije ako se umesto t 0 upotrebi oznaka koja se ee koristi za promenljivu, , pa se, uz dodatnu primenu osobine parnosti, dobija:
x(t ) (t ) dt = x(t ) ( t ) dt = x( ) .
(2.3.21)
U ovom integralu privremena promenljiva oznaena je sa t . Izraz (2.3.21) pokazuje da konvolucija signala x(t ) sa delta impulsom daje originalni signal. To znai da je delta impuls neutralni element za konvoluciju. Ova osobina delta impulsa ima izuzetan znaaj u mnogim praktinim primenama. Dodatne osobine i primena delta impulsa pokazane su nakon objanjenja osobina FT.
E=
x(t )
dt =
X(f )
df .
(2.3.22)
Glava 2. Signali
29
*
2. Pomeranje u vremenu.
F {x(t t0 )} = e j 2ft 0 X ( f ) .
Dokazuje se uvoenjem smene t t 0 = :
(2.3.23)
x(t t0 ) e
j 2ft
dt =
j 2f
x ( ) e
j 2f ( + t 0 )
d =
(2.3.23a)
= e j 2f t 0
x ( ) e
d = e j 2f t 0 X ( f ) .
3. Linearnost.
F {a x(t ) b y (t )} = a F {x(t )} b F {y (t )} .
(2.3.24)
Dokazuje se uvoenjem zbira dve funkcije u definicioni izraz i primenom osobina integrala. 4. Promena razmere (skaliranje).
F {x(a t )} =
1 f X( ). a a
(2.3.25)
Ponovo se koristi smena a t = , ali se posebno razmatraju sluajevi a > 0 i a < 0 jer znak konstante utie na znak granica integrala. Ova osobina ukazuje na recipronost vremena i uestanosti: funkcije koje zauzimaju uzan interval u jednom domenu, zauzimaju irok interval u drugom domenu i obrnuto. esto se koristi u praksi. 5. Dualnost. Ako je F {x(t )} = X ( f ) , tada je F {X (t )} = x ( f ) . (2.3.26)
Ovo je veoma apstraktna osobina koja se dokazuje primenom smene i vetom manipulacijom dobijenim izrazima. Ima interesantnu praktinu primenu, jer omoguava odreivanje nekih integrala koji se analitiki ne mogu izraunati. Koristi se u malom broju sluajeva koji e biti detaljno objanjeni pri reavanju zadataka.
30
Mnoenju dva signala u jednom domenu odgovara konvolucija njihovih spektara u drugom domenu. Osobina ima izuzetan znaaj i njena primena pojednostavljuje velik broj razliitih izvoenja. Dokazuje se na sledei nain:
Z( f ) =
z (t ) e
j 2ft
dt =
x(t ) y(t ) e
j 2ft
dt =
= X ( ) e j 2t d y (t ) e j 2ft dt =
j 2 ( f )t = y (t ) e dt X ( ) d = X ( ) Y ( f ) d .
(2.3.27a)
Uvoenje nove promenljive, , u integralu u uglatoj zagradi, bilo je neophodno da bi se izbegla zabuna, jer je f nezavisna promenljiva u FT proizvoda, a se nalazi na mestu promenljive koja nestaje u postupku integracije. Kada bi se tu zadrala oznaka f , dve razliite veliine ne bi se meusobno razlikovale. Na slian nain pokazuje se da FT konvolucije dva signala u vremenskom domenu odgovara proizvodu spektara originalnih signala u frekvencijskom domenu. 7. Spektar korelacije i autokorelacije. Ako je r12 (t ) =
s1 ( ) s2 (t + ) d , tada je R12 ( f ) = S1 ( f ) S2 ( f ) .
*
(2.3.28)
Osobina se dokazuje na slian nain kao to se dokazuje spektar konvolucije. Ako se isti postupak primeni na autokorelaciju, dobija se da vai:
R( f ) = S * ( f ) S ( f ) = S ( f ) .
2
(2.3.29)
Funkcija S ( f ) naziva se spektralna gustina energije i pokazuje kako je energija signala s (t ) rasporeena po uestanostima. Spektralna gustina energije ima osobinu parnosti, kao i amplitudski spektar ijim kvadriranjem je i nastala. Izraz (2.3.29) ima izuzetan znaaj jer pokazuje da autokorelacija i spektralna gustina energije,
2
Glava 2. Signali
31
dx(t ) j 2ft dx F = e dt = j 2f X ( f ) . dt dt
(2.3.30)
Osobina se dokazuje parcijalnom integracijom desne strane izraza (2.3.30), ako se pretpostavi da vai lim x(t ) = 0 , ime se eliminie drugi sabirak u parcijalnoj integraciji.
t
(2.3.31)
Dokaz ove osobine znatno je sloeniji i ovde nije detaljno razmatran. Moe se nai u [3]. 10. Modulacija. Pod pojmom modulacije podrazumeva se odreivanje spektra proizvoda signala i prostoperiodine (kosinusne) funkcije.
F {x(t ) cos(2f c t )} =
1 [ X ( f f c ) + X ( f + f c )] 2
(2.3.32)
1 [ X ( f f c ) + X ( f + f c )] . 2
(2.3.32a)
11. Parnost. U optem sluaju, FT je kompleksna funkcija kontinualne realne promenljive, f . Meutim, postoje dva izuzetka: 1) ako je funkcija x(t ) parna, tada FT ima samo realni deo; 2) ako je funkcija x(t ) neparna, tada FT ima samo imaginarni deo;
32
Oba izuzetka dokazuju se korienjem Ojlerovog obrasca i ve primenjivanog postupka razlaganja funkcije na parne i neparne delove. FT je funkcija koja ima osobinu konjugovano-kompleksne parnosti, tj. X ( f ) = X ( f ) . Ova osobina lako se dokazuje smenom f f u definicionom izrazu (2.3.17). Odavde se vidi i da je moduo ove funkcije parna, a argument neparna funkcija. esto se koristi i oznaka:
*
X ( f ) = X ( f ) e j ( f ) = P ( f ) + j Q ( f ) ,
gde je
(2.3.33)
X ( f ) moduo FT, naziva se i spektralna gustina amplituda ili amplitudski spektar, ( f ) argument FT, naziva se i spektralna gustina faza ili fazni spektar, P( f ) realni deo FT i Q( f ) imaginarni deo FT.
12. irina spektra signala. Po definiciji, irina spektra signala jednaka je irini frekvencijskog opsega u kom je FT razliita od nule, ali samo za pozitivne uestanosti. irina spektra signala esto se oznaava sa B . Meutim, postoji iroka klasa signala za koje je FT razliita od nule za sve uestanosti. Obino je lim X ( f ) = 0 , pa se za irinu spektra uzima ono B za koje vai:
f B
X(f )
0
df = 0,99 X ( f ) df .
0
(2.3.34)
U intervalu irine B nalazi se 99% energije signala, a samim tim i sve znaajne komponente. Postoji i alternativna definicija po kojoj je granica irine spektra taka na frekvencijskoj osi u kojoj je X ( f ) = 0,1 max X ( f ) . Ova definicija zasniva se na osobini amplitudskog spek-
tra da moduo skoro uvek opada sa porastom uestanosti, ili se menja, sa priguenim oscilacijama.
X ( f ) = X ( f ) ( f ) ,
(2.3.35)
Glava 2. Signali
33
gde je ( f ) = F { (t )} Furijeova transformacija (spektar) delta impulsa, za koji oigledno vai ( f ) = 1 . Ovaj rezultat moe da se odredi i direktnim odreivanjem FT delta impulsa i primenom izraza (2.3.20d). Primenom izraza za IFT, ako se unapred zna rezultat, dobija se da vai:
1 e
j 2ft
df =
j 2ft
df = (t ) ,
(2.3.36a)
to se inae, analitikim putem, korienjem tablinih integrala, ne moe pokazati. Na osnovu osobine dualnosti, ili zamenom promenljivih f i t u izrazu (2.3.36a), uz korienje osobine parnosti delta impulsa, dobija se da je FT konstante jednaka delta impulsu:
1 e
j 2ft
dt = ( f ) ,
(2.3.36b)
to se takoe ne moe direktno izvesti. Treba zapamtiti i sledee varijante prethodnih jednakosti:
j 2ft
dt = ( f ) = 2 ( ) ,
(2.3.36c)
1 e
j 2ft
df = (t ) .
(2.3.36d)
Konvolucija sa pomerenim delta impulsom. U praksi se esto javlja potreba za konvolucijom dve funkcije od kojih je jedna pomereni delta impuls, u obliku (t t0 ) ako se radi u vremenskom ili ( f f 0 ) ako se radi u frekvencijskom domenu ( t 0 i f 0 su konstante). Postupak je sledei:
x(t ) (t t0 ) = (t t0 ) x(t ) =
( t0 ) x(t ) d .
(2.3.37)
U ovom koraku iskoriena je osobina komutativnosti konvolucije i uvedena je nova promenljiva, . Zatim se uvodi smena = t0 , pa se dobija:
(2.3.37a)
Dakle, konvolucija sa pomerenim delta impulsom daje kao rezultat originalni signal pomeren za istu veliinu i u istom smeru kao to je bio pomeren i delta impuls. Ovaj postupak ima ogroman znaaj i veoma estu primenu, kako u razliitim dokazima u teoriji telekomunikacija, tako i u reavanju brojnih praktinih problema.
34
Spektar prostoperiodinih funkcija. Odreivanje FT prostoperiodinog signala tipa cos(2f 0t ) , gde je f 0 konstantna uestanost, uz primenu Ojlerovog obrasca i ve pokazanih postupaka i osobina, daje sledei rezultat:
cos(2f 0t ) e
j 2ft
dt =
1 [ ( f f 0 ) + ( f + f 0 )] . 2
(2.3.38)
Na slian nain odreuje se i FT sinusne funkcije. Kombinovanjem osobine linearnosti i razvoja periodine funkcije u Furijeov red, moe se odrediti i transformacija bilo koje periodine funkcije. Primeri su pokazani u zadatku 2.3.8.
Sluajni signali
Signali kod kojih nije unapred odreeno ili poznato kakve e biti njegove vrednosti u svakom trenutku nazivaju se sluajni signali. Ponekad se nazivaju i sluajni ili stohastiki procesi. Prouavanje sluajnih signala znatno se razlikuje od postupaka razvijenih za deterministike signale, zato to je ponaanje sluajnih signala poznato samo u prolosti. esto se posmatra skup sainjen od velikog broja sluajnih signala istog tipa, kao npr. mnogo razliitih telefonskih ili telegrafskih signala, mnogo signala dobijenih snimanjem termikog kretanja elektrona u otpornicima ili mnogo signala dobijenih na nekom komunikacionom kanalu. Svaki takav skup slinih sluajnih signala naziva se ansambl. Na osnovu poznatog dela sluajnih signala, odreuju se sledee statistike veliine (parametri): - srednja vrednost, - srednja kvadratna vrednost i - autokorelacija. Postoje i statistike veliine vieg reda, ali se veoma retko koriste u praksi. Statistike veliine mogu da se odrede na dva naina, usrednjavanjem po vremenu i usrednjavanjem po ansamblu.
Usrednjavanje po vremenu
Usrednjavanje po vremenu vri se za jedan od signala koji je lan ansambla, xk (t ) . Za svaku od statistikih veliina primenjuje se odgovarajua formula: Srednja vrednost:
1 xk = lim T 2T
2 xk
xk (t ) dt .
T
(2.3.39)
1 = lim T 2T
xk (t ) dt .
(2.3.40)
Glava 2. Signali
35
Autokorelacija:
1 rk (t ) = lim T 2T
xk ( ) xk (t + ) d .
(2.3.41)
Usrednjavanje po ansamblu
U postupcima usrednjavanja po ansamblu, prvo se od vrednosti odbiraka svih lanova ansambla u istom trenutku, npr. t = t1 , formira skup vrednosti koji se naziva sluajna promenljiva, pa se zatim odredi njena gustina verovatnoe, w( x, t1 ) . Sada se statistike veliine odreuju kao: Srednja vrednost:
x =
x w( x, tm ) dx .
x
2
(2.3.42)
w( x, t m ) dx .
(2.3.43)
Autokorelacija se odreuje na osnovu statistike drugog reda. Prvo se od vrednosti odbiraka svih lanova ansambla u dva trenutka, npr. t = t1 i t = t 2 , formira sluajna promenljiva, pa se zatim odredi njena gustina verovatnoe, w( x1 , x2 , t1 , t 2 ) . Autokorelacija po ansamblu sada se odreuje kao:
r (t1 , t2 ) =
(2.3.44)
Ako srednja vrednost i srednja kvadratna vrednost ne zavise od vremena, kae se da je ansambl stacionaran. Ako su vrednosti dobijene po vremenu i ansamblu jednake, kae se da je ansambl ergodian.
(2.3.45)
X (f )2 W ( f ) = lim T . T 2T
(2.3.46)
Vana osobina stacionarnih i ergodinih signala jeste i veza koja postoji izmeu autokorelacije i spektralne gustine snage. Navedene funkcije ine Furijeov transformacioni par. Ova osobina bie dokazana i koristie se u kursevima iz oblasti Statistike teorije telekomunikacija.
36
a) Odrediti veze izmeu koeficijenata razliitih oblika Furijeovog reda periodine funkcije s (t ) . b) Odrediti koeficijente Furijeovog reda za parnu i neparnu funkciju. c) Razloiti signal na parni i neparni deo i pokazati kako se odreuju koeficijenti Furijeovog reda u tom sluaju.
Reenje:
a) Primenom Ojlerovog obrasca na definicioni izraz (2.3.6), kompleksni koeficijenti mogu se napisati u obliku:
T 2
T 2
sn =
1 1 an j bn , n = 1,2,.... . 2 2
(1)
(2)
Ako se u kompleksnom obliku Furijeovog reda funkcije s (t ) suma rastavi na tri dela i to tako da se izdvoji nulti sabirak, a sabirci sa pozitivnim i negativnim indeksima grupiu u posebne sume, dobija se:
s (t ) = s 0 + s n e jn 0 t + s n e jn 0 t .
n =1
Ako se u kompaktnom obliku Furijeovog reda primeni Ojlerov obrazac na kosinusnu funkciju, dobija se:
1 1 s (t ) = A0 + An e j n e jn0t + An e j n e jn0t . 2 n =1 2
Poreenjem ovih izraza sledi:
A0 = s0 ,
An = 2 s n = 2 s n , n = 1,2,... ,
(3)
Glava 2. Signali
37
Poreenjem relacija (1) i (3), uz poznavanje osobina kompleksnih brojeva, lako se pokazuje da vae i sledee jednakosti:
A0 = a0 ,
b 2 2 , n = arctg n , n = 1,2,.... . An = a n + bn an
(4)
s (t ) = s (t ) ,
a definicioni izrazi za koeficijente Furijeovog reda mogu da se reorganizuju na sledei nain:
(5)
1 1 a0 = s (t )dt + T T 2 T
T 2
1 s ( t ) dt = T 0
T 2
1 s ( t ) dt + T 0
T 2
0
s(t )dt ,
(6)
Svuda je u prvom integralu izvrena smena: t je zamenjeno sa t . Uvoenjem ove smene promenjen je i znak granica integracije, zbog promene znaka ispred integrala zamenjene su granice, a iskoriena je i osobina parnosti, odnosno neparnosti prostoperiodinih funkcija. Uvrtavanjem izraza (5) u (6) dobije se:
2 a0 = T 4 an = T
T 2 0
T 2
n = 1,2,.... ,
(7)
bn = 0 , n = 1,2,.... .
Na osnovu izraza (2) vidi se da kompleksni koeficijenti kod parnih funkcija imaju samo realni deo, dok im je imaginarni deo jednak nuli. Za neparnu funkciju vai s (t ) = s ( t ) . Slinim postupkom kao to je pokazano za parnu funkciju, svoenjem integracije na interval (0 T 2) i primenom osobine neparnosti, dobija se:
38
a0 = a n = 0 , n = 1,2,.... ,
4 bn = T
T 2 0
n = 1,2,.... .
(8)
Ponovo se, na osnovu izraza (2), zakljuuje da kompleksni koeficijenti kod neparnih funkcija imaju samo imaginarni deo, dok im je realni deo jednak nuli. c) Ako signal nije ni paran ni neparan, koeficijenti Furijeovog reda izraunavaju se prema optim definicijama. Obino se najjednostavnije odreuju koeficijenti kompleksnog oblika, jer se integrali sa eksponencijalnim funkcijama reavaju lake nego integrali sa prostoperiodinim funkcijama. Postojanje realnog i imaginarnog dela kompleksnog koeficijenta ukazuje na mogunost da se svaki signal, na neki nain, sastoji od dva dela, parnog i neparnog. I zaista, moe se pokazati da je svaki signal sastavljen od parnog i neparnog dela. Postupak je relativno jednostavan. Pretpostavimo da signal s (t ) ima parni deo se (t ) (indeks e potie od engleskog naziva Even, parni) i neparni deo so (t ) (indeks o potie od engleskog naziva Odd, neparni). tada sigurno vai:
s (t ) = se (t ) + so (t ) .
Ako se u izrazu (9) izvri smena t = t i iskoristi osobina parnosti i neparnosti, dobija se:
(9)
s (t ) = se (t ) + so (t ) = se (t ) so (t ) .
(10)
Izrazi (9) i (10) ine sistem od dve jednaine sa dve nepoznate. Reavanjem ovog sistema po se (t ) i so (t ) , dobija se:
se (t ) =
s (t ) + s (t ) , 2
(11)
so (t ) =
s (t ) s (t ) . 2
(12)
Uvrtavanjem izraza (9) u definicione izraze za koeficijente Furijeovog reda vidi se sledee: 1) iz parnog dela signala (ako postoji) dobija se realni deo kompleksnog koeficijenta (ili an koeficijent), 2) iz neparnog dela signala (ako postoji) dobija se imaginarni deo kompleksnog koeficijenta (ili bn koeficijent).
Zadatak 2.3.2. (E, S) Periodini signal s (t ) , periode T , prikazan na slici 1., definisan je u osnovnom intervalu izrazom:
Glava 2. Signali
39
E s (t ) = 0
t 2, drugde.
(1)
a) Nacrtati amplitudski i fazni spektar signala s (t ) kada je = T 4 , = T 2 , = 3 T 4 . b) Nacrtati spektar signala x(t ) prikazanog na slici 2. c) Nacrtati signal koji ine prvi harmonik, te zbir prvog i treeg harmonika signala x(t ) .
s(t) E /2 /2 t
Reenje:
a) Amplitudski i fazni spektar odreuju se izraunavanjem koeficijenata kompleksnog oblika Furijeovog reda (2.3.6). Dobiju se sledee vrednosti:
sin n T s0 = E , s n = E , n = 1,2,.... . T T n T
- koeficijenti signala s (t ) realni su brojevi (poto je funkcija parna);
(2)
Amplitudski i fazni spektar za zadate odnose T prikazan je na slici 3. Treba primetiti sledee:
- za crtanje amplitudskog spektra treba izraunati moduo svakog od koeficijenata, ili iskoristiti poznati oblik funkcije sin a /( a ) kao obvojnicu (anvelopu), pri emu se promenljiva a posmatra kao kontinualna promenljiva. Na njoj treba uoiti take koje se dobiju iz izraza n = a T / , gde je n ceo broj; - za crtanje faznog spektra treba za svaki koeficijent odrediti fazu. Poto su u pitanju realni brojevi, njihova faza zavisi samo od znaka koeficijenta. Za pozitivne brojeve ona ima vrednost 0 + 2k , a za negativne brojeve + 2k , uz potovanje neparnosti faznog spektra;
40
- za koeficijente za koje je moduo jednak nuli, argument moe da bude bilo koja vrednost.
Sn = 0.25
arg{ Sn }
-8 -4 0 4 8 n
-8 -4 0 4 8
Sn = 0.5 arg{ Sn }
-8 -4 0 4 8 n
-8 -4 0 4 8
Sn = 0.75
-4
-8 -4
arg{ Sn }
2 2
0 4 8 n
-8
0 4 8 n
b) Koeficijenti FR ovog signala mogu se izraunati prema definiciji. Meutim, rezultat dobijen u zadatku pod a) ima veliki znaaj i ponekad je pogodno da se problemi reavaju svoenjem na taj zadatak i primenom izraza (2). Signal x(t ) moe se izraziti preko s (t ) ako je: T = 1 2 , E = 2 A . Tada je:
X0 = 0,
2 A(1) k = (2k + 1) 0
(3)
Glava 2. Signali
41
Spektar signala x(t ) razlikuje se od spektra signala s (t ) po tome to nema jednosmernu komponentu i to je amplituda svakog harmonika dvostruko vea. c) Prvi harmonik signala x(t ) ima oblik:
x1 (t ) = 2 X 1 cos 0 t =
4 A
cos 0t .
x3 (t ) = 2 X 1 cos 0t + 2 X 3 cos 3 0t =
4 A
cos 0t
4 A cos 3 0t . 3
Slika 4. Signali x1 (t ) i x3 (t )
Zadatak 2.3.3. (E, S) Periodini signal x(t ) , periode T , definisan je u intervalu ( T 2 T 2) izrazom:
x(t ) = A e t .
a) Odrediti koeficijente kompleksnog oblika Furijeovog reda signala x(t ) . b) Ako je faza drugog harmonika dB .
Reenje:
a) Zadati signal nije ni parna ni neparna funkcija pa se ne mogu iskoristiti skraeni postupci za odreivanje koeficijenata. Kompleksni koeficijenti Furijeovog reda ovog signala imaju oblik:
Xn =
e e 1 x(t ) e jn0t dt = A e jn , T T 2 T ( jn 0 )
jn
T 2
T 2
T 2
= e jn = (1) n .
42
An = 2 X n = 2
a njegova faza:
A e e , T 2 + ( n ) 2 0 n 0
T 2
T 2
(1)
n = n + arctg
(2)
Konstanta odreuje se iz uslova iz teksta zadatka, prema kome se trai da bude 2 = 4 . Dobija se jednaina:
arctg (
2 0
)=
sa reenjem = 2 0 =
A1 = 2
A e 2 e 2 A = e 2 e 2 = 76.23 A , T 4 2 2 2 5 + T T
P1 =
1 2 A1 2900 A 2 . 2
T 2
1 P = x 2 (t )dt 11400 A 2 , T T 2
10 log
P 1 = 5.95 dB . P
x (t ) sm (t ) = m 0
t T 4, drugde,
Glava 2. Signali
43
x1 (t ) = C1 ,
x2 (t ) = C 2 (1 4 t T ) , x3 (t ) = C3 cos(2t T ) .
Svi signali imaju jednake ukupne snage. Za svaki od sigala s m (t ) , m = 1,2,3 , odrediti odnose snaga zbira jednosmerne komponente i prvog harmonika prema ukupnoj snazi, P .
Reenje:
Ukupne snage svakog od tri signala izraunavaju se posebno, najlake u vremenskom domenu. Prema uslovu u tekstu zadatka, sve snage su meusobno jednake i tu vrednost oznaavamo sa P . Vrednosti konstanti Cm , m = 1,2,3 izraavamo preko P i dobijamo: za prvi signal:
1 P = C12 , 2
C1 = 2 P ,
za drugi signal:
1 2 P = C2 , 6 1 2 P = C3 , 4
C2 = 6P ,
C3 = 2 P .
(1)
za trei signal:
Poto su sva tri signala parne funkcije, za odreivanje koeficijenata Furijeovog reda mogu se upotrebiti i izrazi (7) u zadatku 2.3.1. Nakon paljivog sreivanja dobiju se sledei izrazi:
1 2(1) k s1 (t ) = C1 + C1 cos[(2k + 1) 0t ] , 2 ( 2 k + 1 ) k =0
s2 (t ) =
1 C2 + 4 k =1
1
8C2 sin 2
2k
k 4 cosk t , 0 2
(2)
Snage jednosmernih komponenti P0 m , m = 1,2,3 , dobijaju se kvadriranjem jednosmernog lana iz (2). Kad se uvrste konstante Cm , m = 1,2,3 iz (1), dobijaju se vrednosti:
P01 =
C12 P = , 4 2
P02 =
2 C2 P =3 16 8
P03 =
2 C3
=4
, respektivno.
44
Snage prvih harmonika, P 1m , m = 1,2,3 , jednake su polovini kvadrata amplitude prvog harmonika, tj. sabirka koji sadri cos 0t . Za prvi signal to je sabirak sa k = 0 , za drugi signal sabirak sa k = 1 , a u treem signalu prvi harmonik ve je izdvojen. Dobiju se vrednosti:
P 11 = 2
C12
=4
, 2
P 12 = 8
2 C2
= 48
P 13 =
2 C3 P = , respektivno. 8 2
Delimine snage PDm , m = 1,2,3 , jednake su zbiru snaga jednosmerne komponente i prvog harmonika za svaki od tri signala. One sadre 90.5% , 86.8% odnosno 90.5% ukupne snage signala, P . Ovaj rezultat pokazuje da prvih nekoliko harmonika kod sva tri signala sadri najvei deo (oko 90% ) od ukupne snage signala.
a) Odrediti autokorelaciju periodinog signala s (t ) = E cos( 0t + ) . b) Odrediti konvoluciju periodinih signala s1 (t ) i s 2 (t ) datih izrazom:
s n (t ) = E n cos( 0 t + n ) , n = 1,2 .
c) Odrediti korelaciju periodinih signala s1 (t ) i s 2 (t ) .
Reenje:
1 1 r ( ) = s (t ) s(t + )dt = E 2 cos( 0t + ) cos( 0t + 0 + )dt = T T 2 T T 2 E2 E2 E2 = cos( 0 )dt + cos(2 0 t + 0 + 2 )dt = cos( 0 ) . 2T T 2 2 T 2 T 2
Drugi integral u prethodnom izrazu ima vrednost jednaku nuli, a u prvom integralu izraz cos( 0 ) nije funkcija vremena pa sam integral ima vrednost T koja se zatim skrauje. Autokorelacija je takoe periodina funkcija, iste periode kao i signal s (t ) . Autokorelacija ne zavisi od poetne faze signala, . Za = 0 , autokorelacija ima maksimalnu vrednost i ona je jednaka snazi signala, R (0) =
T 2 T 2
T 2
T 2
E2 . 2
Glava 2. Signali
45
T 2
T 2
E1 E2 cos( 2 1 ) , odakle se vidi da autokorelacija u nuli 2 zavisi od fazne razlike dva signala. Ukoliko su s1 (t ) i s 2 (t ) signali na ulazu i izlazu linearnog
etvoropola, prethodni rezultat moe se iskoristiti za merenje fazne karakteristike ovog etvoropola. U svim integralima promenljiva t je privremena promenljiva koja nestaje u postupku integracije.
Dokazati sledee osobine FT realne funkcije vremena s (t ) : a) Spektralna gustina amplituda je parna, a spektralna gustina faza neparna funkcija uestanosti. b) FT parne funkcije je realna, a FT neparne funkcije imaginarna funkcija uestanosti. c) F{s (t t 0 )} = e
j 2ft0
F{s (t )}.
Reenje:
a) Furijeova transformacija se, prema (2.3.17) i (2.3.33), moe napisati kao:
S( f ) = =
s(t ) e
j 2ft
dt =
(1)
Poto je cos(2ft ) parna, a sin( 2ft ) neparna funkcija, zamenom f sa ( f ) u (1) lako se pokazuje da je P ( f ) parna, a Q ( f ) neparna funkcija uestanosti. Odavde sledi da je:
S ( f ) = P( f ) + j Q( f ) = P( f ) j Q( f ) = S ( f ) .
46
S( f ) = P2 ( f ) + Q2 ( f ) ,
i parna je funkcija uestanosti, jer je S ( f ) = Spektralna gustina faza, ( f ) , data je izrazom:
P 2 ( f ) + Q 2 ( f ) = S ( f ) .
( f ) = arctg
Q( f ) , P( f )
Q( f ) Q( f ) = arctg = ( f ) . P( f ) P( f )
b) Ako je s (t ) parna funkcija, tada je proizvod s (t ) sin( 2ft ) neparna funkcija, pa za imaginarni deo vai Q ( f ) = 0 . Ako je s (t ) neparna funkcija, tada je s (t ) cos(2ft ) neparna funkcija, pa je realni deo jednak nuli, P ( f ) = 0 . Za parnu funkciju FT vai:
S ( f ) = P ( f ) = 2 f (t ) cos(2ft ) dt ,
0
a za neparnu:
S ( f ) = jQ ( f ) = 2 j f (t ) sin( 2ft ) dt .
0
s( ) e
j 2f
e j 2ft 0 d = e j 2ft 0 F{ s (t ) }.
Zadatak 2.3.7. (E, S) Signali x(t ) i y (t ) imaju FT X ( f ) i Y ( f ) . X ( f ) je razliito od nule samo za uestanosti f < f1 , a Y ( f ) samo za uestanosti f < f 2 .
Odrediti irinu spektra, tj opseg uestanosti za koje su spektri sledeih funkcija razliiti od nule: a) s (t ) = x(t ) y (t ) , b) u (t ) = x (t ) , c) v(t ) = x (t ) .
n
2
Glava 2. Signali
47
Reenje:
a) Po definiciji vai:
S( f ) =
s(t ) e
j 2ft
dt =
x(t ) y(t ) e
j 2ft
dt .
S ( f ) = X ( ) e j 2t d y (t ) e j 2ft dt .
Zatim se izmeni redosled integracije:
S ( f ) = X ( ) y (t ) e j 2 ( f )t dt d ,
pa se dobije:
S( f ) =
X ( ) Y ( f ) d .
(1)
Rezultat odgovara osobini 6. i izrazu (2.3.27). U gornjim izrazima bilo je neophodno uvoenje pomone promenljive koja ima karakter uestanosti i nestaje tokom integracije. Iz uslova zadatka poznat je opseg uestanosti za koje su X ( f ) i Y ( f ) razliiti od nule:
Za odreivanje gornje granice f treba uzeti maksimalnu vrednost minimalnu vrednost . Sledi:
, a za donju granicu f ,
f < f 2 + f1 ,
f > f 2 f1 .
irina spektra proizvoda dva signala jednaka je zbiru irina njihovih spektara. Zadatak se moe reiti i na drugi nain, primenom osobina konvolucije u frekvencijskom domenu. Rezultat je, naravno, isti, jer irina konvolucije odgovara zbiru irina signala koji uestvuju u konvoluciji. b) Ako je x(t ) = y (t ) , tada je f1 = f 2 , pa je irina spektra signala u (t ) jednaka 2 f1 , odnosno:
48
2 f1 < f < 2 f1 .
c) Rekurzivnom primenom navedenog postupka n puta, dobija se sledei rezultat:
0 (t ) =
x 0, x = 0,
(t ) = (t ) ,
(t )dt = 1 ,
(1)
Odrediti FT delta impulsa i pomerenog delta impulsa, b) Odrediti FT konstante, tj. funkcije x(t ) = 1 .
Reenje:
a) FT pomerenog delta impulsa, se x(t ) zameni sa e
j 2ft
F{ (t t 0 )} = (t t 0 ) e j 2ft dt = e j 2ft0 .
j 2ft
dt .
Ovaj integral ne moe se izraunati direktno. Meutim, poto je, prema (2.3.36d):
(t ) = e j 2ft df ,
(3)
Glava 2. Signali
49
F{ 1 } = ( f ) .
Do istog rezultata moe se doi i korienjem osobine dualnosti. c) Po definiciji vai:
Y ( f ) = F{y (t )} =
cos 2f 0t e
j 2ft
dt =
1 1 j 2 ( f f 0 )t = e dt + e j 2 ( f + f 0 )t dt = [ ( f f 0 ) + ( f + f 0 )] . 2 2
Amplitudski spektar funkcije y (t ) prikazan je na slici 1. Fazni spektar svuda je jednak nuli pa nije ni prikazan.
Y( f )
1 ( f + f0 ) 2
1 ( f f0 ) 2
f0
f0
Slika 1. Amplitudski spektar funkcije y (t )
Z( f ) =
1 [ ( f f 0 ) ( f + f 0 )] . 2j
Amplitudski spektri signala y (t ) i z (t ) identini su. Fazni spektar funkcije z (t ) ima vrednosti
za f = f 0 i
za f = f 0 .
t 0, t < 0.
50
a) Nacrtati spektar ovog signala. b) Odrediti odnos energije dela signala iji je spektar u opsegu (0 f c ) prema ukupnoj energiji signala. Faza signala zadovoljava jednakost: ( f c ) = m
Reenje:
S( f ) =
s(t ) e
A
j 2ft
dt = A e
0
e j 2ft dt = A
1 . 1 + j 2f
S( f ) =
1 + (2f )
A
e jarctg 2f = S ( f ) e j ( f ) .
(1)
S( f ) =
1 + (2f )
f f
1 2
Energija signala u opsegu uestanosti od nule do f c odreuje se integracijom spektralne gustine energije (2.3.29) unutar zahtevanih granica, u ovom sluaju ( f c , f c ) :
Glava 2. Signali
51
2
Wc =
fc fc
A 2 . S ( f ) df = 4
Isti rezultat mogao se dobiti, na osnovu parnosti spektralne gustine energije, i kao dvostruka vrednost istog integrala u granicama (0, f c ) . Ukupna energija signala dobija se integracijom u beskonanim granicama:
A 2 W = s (t )dt = S ( f ) df = , 2
2 2
Wc 1 = . W 2
Zadatak 2.3.10. (E)
Odrediti analitiki izraz i nacrtati spektar signala:
a)
1 x(t ) = 0
t , 2 drugde,
b)
t 1 2 y (t ) = 0
t , 2 drugde,
c)
cos 0t z (t ) = 0
t , 2 drugde,
za f 0 = 1 i f 0 = 4 .
Reenje:
FT svih posmatranih signala moe se odrediti primenom definicionog izraza (2.3.17). Ovakvo reavanje preporuujemo kao veoma korisnu vebu. Meutim, za klasu signala koji zadovoljavaju uslov:
d k s (t ) dt
k
m=1
am (t t m ) ,
(1)
tj. signala kod kojih se, traenjem izvoda k -tog reda po vremenu, dolazi do funkcije koja se sastoji samo od pomerenih delta-impulsa, Furijeova transformacija moe se odrediti primenom postupka koji se naziva impulsna analiza. U izrazu (1) t m su take u kojima funkcija s (t ) ima prekid, a konstanta am je veliina skoka, am = s (t m ) s (t m ) . Konstanta am moe da bude i pozitivna i negativna.
+
52
FT desne strane jednaine (1) lako se izraunava, prema jedn. (2) u zad. 2.3.8. Sa druge strane, odreivanje FT k tog izvoda, tj. leve strane izraza (1):
Sk ( f ) =
d k s (t ) dt
k
e j 2ft dt ,
jt
primenom smena u = e
, dv =
d k s (t ) dt k
d k 1s (t ) dt k 1
t =
= 0 , za k = 0,1,.. ,
S k ( f ) = j 2f S k 1 ( f ) .
Poto funkcija odgovara svom nultom izvodu, iz prethodnog izraza lako se pokazuje da vai:
S( f ) =
Sk ( f ) ( j 2f )
k
Odreivanje brojioca u prethodnom izrazu svodi se na opisano izraunavanje FT desne strane izraza (1):
Sk ( f ) =
m =1
am (t t m ) e
1 ( j 2f )
k M m =1
j 2ft
dt =
m =1
am e j 2ft
odakle je: S ( f ) =
am e j 2ft m .
a) Signal x(t ) svodi se na oblik (1) ve nakon odreivanja prvog izvoda, tj. za k = 1 :
x (t ) = (t + ) (t ) . 2 2
Parametri za odreivanje S k ( f ) , prema (1), imaju vrednosti: M = 2 ; a1 = 1 ; t1 = 2 ; a 2 = 1 ; t 2 = 2 , pa spektar signala x(t ) ima oblik:
j 2f 1 j 2f 2 2 = sin f . e e X(f )= j 2f f
Spektar ovog signala prikazan je na slici 1a. Spektralna gustina amplituda ima nule na uestanostima, f = k , k 0 . Spektralna gustina faza uzima vrednosti zavisno od znaka X ( f ) ,
Glava 2. Signali
53
jer je X ( f ) realna funkcija (imaginarni deo jednak je nuli). Za one uestanosti na kojima je X ( f ) > 0 , faza je ( f ) = 0 2k , a tamo gde je X ( f ) < 0 faza je ( f ) = 2k .
X( f )
-4
-3
-2
-1
a)
Y( f )
-4
-3
-2
-1
0
Z( f )
b)
f 0 = 1
f 0 = 4
-4 -3 -2 -1
1 2
c)
y (t ) =
54
Y( f ) =
( j 2f )2
f sin 4 4 2 cos(f ) = f 2 2
Spektar je prikazan na slici 1.b. c) Signal z (t ) ne moe se svesti na oblik (1), pa se FT odreuje po definiciji:
2
Z( f ) =
j 2ft cos(2f 0t ) e dt =
1 2
[e
j 2 ( f f 0 )t
+ e j 2 ( f + f 0 )t ] dt =
sin ( f f 0 ) sin ( f + f 0 ) + . 2 ( f f 0 ) ( f + f 0 )
Spektar signala z (t ) , za dve razliite vrednosti f 0 , prikazan je na slici 1c. Poto je signal z (t ) proizvod pravougaonog impulsa i funkcije cos( 0 t ) , dobijeni spektar se, prema jedn. (1) u zad. 2.3.7., moe izraunati i kao konvolucija njihovih spektara. Rezultat te konvolucije jeste zbir dve pomerene kopije spektra pravougaonog impulsa. Na slici 1c) nije nacrtan zbir nego samo skica dva signala koje treba sabrati.
a) Dokazati sledee osobine autokorelacije aperiodinog signala s (t ) : - parna funkcija, - FT autokorelacije jednaka je kvadratu spektralne gustine amplituda signala s (t ) , - maksimum autokorelacije u nuli jednak je ukupnoj energiji signala. b) Izraunati i nacrtati autokorelaciju i spektralnu gustinu energije funkcije x(t ) koja ima oblik pravougaonog impulsa trajanja T i amplitude E . c) Odrediti autokorelaciju i spektralnu gustinu energije signala y (t ) sa slike 1.
y(t) E
-T/2 -E
T/2
Slika 1. Signal y (t )
Glava 2. Signali
55
Reenje:
Smenom
= t , dokazuje se parnost: r ( ) =
s( + ) s( )d = r ( ) .
F{r ( )} = s (t ) s (t + )dt e j 2f d .
j 2f F{r ( )} = s (t ) s (t + ) e d dt = s (t ) s ( ) e j 2f d e j 2ft dt =
s ( ) e
j 2f
d s (t ) e j 2ft dt = S ( f ) S ( f ) = S ( f ) .
2
(1)
Autokorelacija i spektralna gustina energije realne su i parne funkcije vremena odnosno uestanosti i ine Furijeov transformacioni par:
r ( ) =
S( f )
cos(2f )df .
2 S ( f ) (1 cos 2f )df , t 0 , uvek je vei od nule ili jednak nuli, jer
Izraz r (0) r ( ) =
je 1 cos 2f 0 . To znai da funkcija r ( ) ima maksimum u taki = 0 . b) Autokorelacija signala koji nemaju jedinstveni analitiki izraz u intervalu ( , ) najlake se odreuje grafikim postupkom. Autokorelacija pravougaonog impulsa, tj. signala koji se analitiki opisuje sledeim izrazom:
E x(t ) = 0
T , 2 drugde, t
56
2 E T 1 T rx ( ) = 0
T,
drugde.
Postupak odreivanja rx ( ) prikazan je na slici 2. U prikazanom grafikom postupku jednu od podintegralnih funkcija (u ovom sluaju x(t ) ) fiksiramo, a drugu funkciju (u ovom sluaju x(t + ) ) pomeramo du t ose i za svako (u opsegu , ), mnoimo sa fiksiranom funkcijom, integralimo proizvod i rezultat upisujemo u odgovarajuu taku na osi. Dok se menja u granicama ( , ), moe se zamisliti da funkcija x(t + ) klizi zdesna ulevo. FT trougaonog impulsa odreena je u zadatku 2.3.10.b) za = 2T , pa je:
X(f ) = E T fT .
2 2
2 sin fT
Funkcija X ( f )
c) Signal y (t ) moe se izraziti preko signala x(t ) , primenom pomeranja i skaliranja, na sledei nain:
T T y (t ) = x1 t + x1 t , gde je x1 (t ) = x(2t ) . 4 4
Primenom definicione formule (2.3.14) (u koju treba uvrstiti signal y (t ) , a zatim pomnoiti dva binoma, razdvojiti dobijena etiri integrala i primeniti odgovarajue smene) moe se pokazati da autokorelacija ovog signala ima oblik:
T T ry ( ) = 2 r1 ( ) r1 ( ) r1 ( + ) , 2 2
gde je r1 ( ) autokorelacija signala x1 (t ) . Izmeu r1 ( ) i r ( ) postoji sledea veza:
(2)
r1 ( ) =
1 1 = x( ) x( + 2 )d = r (2 ) , 2 2
pa je ry ( ) = r (2 )
Glava 2. Signali
57
x(t )
E -T/2 T/2 T t
T/2
0 < <T
x(t + )
E
+T/ 2 x(t + )
E
T < <
-T/2
T/2
rx ( )
E T
2
-T
58
E T
ry ( )
-T
T
Slika 3. Autokorelacija signala y (t )
Y( f ) =
1 f X e 2 2
fT
2
1 f X e 2 2
fT
2
= j E T
sin 2
fT
2 ,
fT
2
2 fT sin 2 2 2 2 Y ( f ) = E T fT 2
Zadatak 2.3.12. (E)
r ( ) = P e
gde je P srednja snaga signala, a T konstanta. a) Odrediti spektralnu gustinu snage signala s (t ) . b) Odrediti koliko se procenata od ukupne snage signala nalazi u opsezima uestanosti (0 f c ) i ( f c 2 f c ) , gde je f c =
1 . 2T
a) Za signal s (t ) dat je analitiki izraz za autokorelaciju. Primenom osobine spomenute u diskusiji posle izraza (2.3.46), po kojoj autokorelacija i spektralna gustina snage ine Furijeov transformacioni par, kao i injenice da se radi o transformaciji parne funkcije, dobija se sledei izraz:
Reenje:
Glava 2. Signali
59
j 2f
W( f ) =
r ( )e
d =
P e T e j 2f d
+ Pe
0
T e j 2f d
2 PT 1 + (2fT )2
P 1 = 2 W ( f ) df =
0
fc
2 P
arctg (2f cT ) =
P , 2
P2 = 2
2 fc
W ( f )df =
2 P
fc
xd = {.... x 2 , x1 , x0 , x1 , x2 , x3 , ......}.
(2.4.1)
Ovaj signal je, u stvari, ureen skup brojeva. Ako brojevi pripadaju kontinualnom skupu vrednosti, govorimo o diskretnom signalu. Ako je izvrena njihova kvantizacija, radi se o digitalnom signalu. U najveem delu teorije koja je ovde izloena smatramo da se radi o diskretnim signalima. Efekti kvantizacije spomenuti su na kraju poglavlja 3.4. Obino se smatra da je diskretni signal nastao odabiranjem analognog signala, xa (t ) . Izmeu odbiraka xn i analognog signala tada postoji veza:
xn = x(n) = xa (nT ) .
Diskretni signal, meutim, nije uvek nastao odabiranjem analognog signala. Domen definisanosti diskretnog signala esto se naziva vremenski ili signalni domen.
(2.4.2)
Postoji itav niz analogija izmeu pojmova koji su ranije uvedeni za analogne signale i slinih pojmova kod diskretnih signala. U nastavku su navedeni primeri koji pokazuju slinosti, ali i razlike [2,4,5]. - Signal sa konanim trajanjem (signal koji je razliit od nule u konanom broju taaka):
n x ( n ) = xn = 0
0 n 3, drugde.
(2.4.3)
60
0 n < 0, xn = n n 0.
- Jednini impuls:
(2.4.4)
n =
1 0 1 0
n = 0, drugde. n = k, drugde.
(2.4.5)
nk =
(2.4.6)
0 un = 1
n < 0, n 0.
(2.4.7)
- Periodini signal:
xn = A sin (2n + ) ,
gde je A -amplituda, -relativna uestanost, a -poetna faza. - Kompleksni periodini signal:
(2.4.8)
e j 2n = cos(2n ) + j sin(2n ) .
(2.4.9)
Treba istai da je jedinini impuls kod diskretnih signala obina funkcija, za razliku od kontinualnih funkcija kod kojih je delta impuls definisan na poseban nain. Primer periodinog diskretnog signala prikazan je na slici 2.4.1 a), dok je na slici 2.4.1 b) prikazan sinusoidalni diskretni signal koji nije periodian, xn = A sin( n) , jer ne postoji ceo broj
Kod analognih signala, signal oblika x(t ) = sin(t ) ima osobinu periodinosti, ali mu je perioda jednaka parnom multiplu broja . Signali (2.4.8) i (2.4.9) imaju naroit znaaj u obradi signala. Relativna uestanost odgovara uestanosti periodinog signala, uz neke specifinosti. Kod analognih periodinih signala, tipa sin (2f 0t ) , za svaku razliitu vrednost uestanosti f 0 dobija se razliit signal.
Glava 2. Signali
61
xn
1 0 -1
a)
-2
4 2 10
xn
1 -2 0 b) -1 Slika 2.4.1. Periodini diskretni signal a) i aperiodini sinusni signal b) Kod diskretnih signala postoji znaajna razlika. Samo za vrednosti za koje vai 2 4 10
< 1 / 2 dobi-
jaju se razliiti signali. Za ostale vrednosti relativne uestanosti, signali se ne razlikuju od onih iz intervala < 1 / 2 . U definicionom izrazu (2.4.8) javlja se periodinost i po promenljivoj n i po relativnoj uestanosti, sa periodom jednakom jedinici. To znai da se jednaki signali dobijaju za 0 , 0 1, 0 2 ,... 0 k ,... gde je 0 uestanost za koju vai ogranienje vrednosti na interval
Ova se osobina lako dokazuje jer je, npr. sin 2n( 0 + k ) = sin( 2n 0 + 2nk ) , pa za celobrojne n i k promena faze odgovara vrednosti 2 , a sinusna funkcija ima osobinu periodinosti sa periodom 2 . Ilustracija ove osobine za funkcije xn = sin 2n (1 / 6) i
n
-1 Slika 2.4.2. Primer dva periodina signala sa razliitim uestanostima i jednakom diskretnom realizacijom ak i unutar intervala sne funkcije vai e
< 1 / 2 postoji konjugovano kompleksna simetrija, poto za komplek= e j 2n ( ) . Dokaz ove osobine takoe je oigledan.
j 2n
62
Osim intervala koji je simetrino postavljen oko koordinatnog poetka, ponekad se kao osnovna perioda posmatra interval (0, 1) , u kom postoji konjugovano kompleksna simetrija izmeu vrednosti i 1 . Ova osobina dokazuje se slino kao i prethodna. Treba istai i da pojam relativna uestanost ukazuje da je stvarna uestanost normalizovana (podeljena) sa nekom vrednou. Ako je diskretni signal nastao odabiranjem analognog signala, normalizacija uestanosti izvrena je deljenjem sa uestanou odabiranja koja je koriena pri nastajanju posmatranog diskretnog signala.
X ( ) =
n =
xn e j 2n .
j
(2.4.10)
) ili X (e jT ) .
Kontinualna promenljiva (malo grko slovo ksi) naziva se generalisana uestanost. Moe se formalno povezati sa obinom uestanosti uz uslov da je izvrena normalizacija sa uestanou odabiranja, tj.
formacioni domen. FTD ima niz korisnih osobina. One su pokazane u nastavku. Poreenjem izraza za FTD sa do sada definisanim izrazima vezanim za transformacije, moe se zapaziti slinost sa Furijeovim redom, uz uslov da promenljiva ima ulogu vremena, a da perioda ima vrednost T = 1 . Postoje i dve formalne razlike: 1) Razliit je znak eksponenta, ali to nema naroit znaaj jer suma obuhvata i pozitivne i negativne vrednosti. 2) Za koeficijente Furijeovog reda periodinih analognih signala vai osobina konjugovano kompleksne parnosti koeficijenata, xn = x n , pa se kao rezultat dobije realna vremenska funkcija. Kod diskretnih signala takva parnost u optem sluaju ne vai pa je X ( ) kompleksna funkcija realne promenljive. Na osnovu svega navedenog moe se izvesti vaan zakljuak da je FTD X ( ) periodina kompleksna funkcija i da ima periodu jednaku jedinici. Lako se pokazuje da FTD ima veinu osobina koje ima i Furijeova transformacija:
Glava 2. Signali
63
- vai Parsevalova teorema, - postupak je linearan, - pomeranje u signalnom domenu, oblika x( n k ) , daje spektar oblika e - modulacija u signalnom domenu, oblika x( n) e
j 2 0
j 2k
X ( ) ,
- mnoenju u jednom domenu odgovara konvolucija u drugom, - moduo je parna a argument neparna funkcija, itd.
xn =
X ( ) e
1 2
j 2n
d .
(2.4.11)
I u ovom izrazu moe se zapaziti slinost sa izrazom za odreivanje koeficijenata Furijeovog reda. Promenljive i t zamenile su mesta, a perioda ima vrednost jednaku jedinici.
Xk =
N 1 n=0
xn e
2 k n N
, k = 0, 1, 2, ...., N 1 .
(2.4.12)
Dobijene vrednosti nazivaju se koeficijenti DFT. Inverzna DFT (IDFT) definisana je kao:
j k n 1 N 1 xn = X k e N , n = 0, 1, 2, ...., N 1 . N k =0 2
(2.4.13)
64
DFT ima nekoliko znaajnih osobina, slino kao i obian Furijeov red. Postoji, meutim, nekoliko krupnijih razlika, odnosno novih osobina. Prvo, broj harmonika je konaan i iznosi N , dakle jednak je periodi periodinog signala. Drugo, praktino se koristi samo kompleksni oblik DFT opisan gornjim izrazima (ne koriste se sume sa sinusnim i kosinusnim lanovima). Pod nekim uslovima (parnost odnosno neparnost diskretnog signala) moe se desiti da koeficijenti DFT budu realni brojevi, ali takvi sluajevi nemaju poseban znaaj. Vana osobina koeficijenata DFT jeste injenica da su koeficijenti sa rednim brojem 0 i N / 2 uvek realni brojevi (ako je N paran broj). Lako se pokazuje da koeficijent sa rednim brojem N / 2 (tj. harmonik sa tim rednim brojem) opisuje najbre promene u diskretnom signalu. Pojam brzine ovde odgovara uestanosti, tj. broju promena u jedinici vremena. Na kraju, DFT je jedina do sada definisana transformacija kod koje su i signal i njegov spektar diskretni signali to je ini pogodnim za primenu u raunarskoj obradi signala.
Z-transformacija
Kod funkcija sa kontinualnom promenljivom ve je reeno je da se Furijeova transformacija posmatra kao deo optije, Laplasove transformacije, kod koje je promenljiva kompleksna veliina s = + j , na imaginarnoj osi, dakle tamo gde je s = j . Kod funkcija sa diskretnom promenljivom postoji takoe optija transformacija koja se naziva Ztransformacija i definisana je kao
X ( z) =
n =
xn z n ,
j 2
(2.4.14)
gde je z kompleksna promenljiva. Lako se pokazuje da je FTD jednaka Z-transformaciji na jedininom krugu, tj. tamo gde je z = e .
Glava 2. Signali
65
Odavde se lako sagledava i osobina periodinosti FTD, jer se osa kao osa nezavisne promenljive praktino moe posmatrati kao veliina koja se dobija odmotavanjem jedininog kruga u pravu beskonane duine.
1 0 n N 1, drugde. 0
Reenje:
DFT zadatih signala odreuje se po definiciji (2.4.10). a) X ( ) =
n =
xn e j 2n
= 1 e j0 = 1.
= e j 2k .
b) Y ( ) =
n =
yn e j 2n
Spektar pomerenog impulsa ima konstantnu amplitudu, kao i spektar odreen pod a), dok je fazna linearno zavisna od promenljive . c) Z ( ) =
n =
xn e
j 2n
N 1 n =0
j 2n
=e
j 2
N 1 2
sin N . sin
Pri odreivanju ovog spektra koriene su formule za sumiranje geometrijskog reda poznate iz matematike.
66
y (t ) = [x(t )] ,
gde oznaava funkcionalnu zavisnost, ili operator i opisuje kako funkcionie sistem.
(3.0.1)
Prema tipu zavisnosti izlaznog od ulaznog signala, sistemi se dele na linearne i nelinearne, a svaki od njih na inercijalne (sa memorijom) i neinercijalne (bez memorije). Sistemi sa memorijom imaju osobinu da im vrednost odziva u svakom trenutku zavisi od vrednosti pobude u posmatranom trenutku i ranijim trenucima (koji su prethodili posmatranom).
(3.1.1)
pri emu su h0 , h1 , h2 ,.... koeficijenti (ne zavise od pobude nego imaju konstantnu vrednost), a
Koeficijenti hi i konstante i , i = 1, 2, ... u potpunosti opisuju sistem. Linearni sistemi, kao to je ve reeno, dele se na sisteme bez memorije i sisteme sa memorijom. Ako je bar jedna od konstanti i , i = 1, 2, ... razliita od nule, kae se da sistem ima memoriju.
67
pulsni odziv oznaava sa h(t ) pa, prema (3.0.1), vai jednaina: h(t ) = [ (t )] .
Ako linearni sistem ispunjava i uslov tzv. vremenske nezavisnosti (invarijantnosti), tada je odziv na pomereni delta impuls jednak pomerenom impulsnom odzivu, tj. h(t ) = [ (t )] . Osobina se relativno lako dokazuje, a jasna je i sama po sebi ako se shvati da vremenska nezavisnost znai da je funkcionisanje sistema potpuno nezavisno od izbora koordinatnog poetka, tj. take u kojoj je t = 0 . Ako se pobudni signal, prema (2.3.21), napie u obliku konvolucije samog signala sa delta impulsom, tj.:
x(t ) =
x( ) (t ) d ,
(3.1.2)
i ako se operator iz izraza (3.0.1) primeni samo na veliine koje su funkcija vremena, t (ne i privremene promenljive, ), dobija se:
y (t ) = [x(t )] = x( ) (t ) d = =
x( ) [ (t )] d = x( ) h(t ) d .
(3.1.2a)
Izraz (3.1.2a) pokazuje da se odziv linearnog sistema moe odrediti pomou konvolucije pobude i impulsnog odziva posmatranog sistema. Na osnovu ve ranije pokazanih osobina FT, prema (2.3.27), direktno se zakljuuje da vai sledea jednakost:
Y( f ) = H( f ) X( f ),
gde je sa H ( f ) oznaena FT impulsnog odziva linearnog sistema.
(3.1.3)
Funkcija H ( f ) naziva se prenosna funkcija, funkcija prenosa, prenosna karakteristika ili frekvencijski odziv linearnog sistema. Funkcija prenosa je kompleksna funkcija. Funkcija prenosa i impulsni odziv ine Furijeov transformacioni par i za njih vae sve ranije navedene osobine Furijeove transformacije.
68
Funkcija prenosa H ( f ) moe se, kao i svaka kompleksna funkcija, predstaviti preko realnog i imaginarnog dela, kao i preko modula i argumenta. Obino se koristi predstava preko modula i argumenta kao:
H ( f ) = H ( f ) e j ( f ) = A( f ) e j ( f ) = A( f ) e j( f ) .
(3.1.4)
Amplitudska karakteristika, A( f ) = H ( f ) , uvek je parna funkcija, dok je fazna karakteristika, ( f ) , neparna funkcija uestanosti. Ponekad se, umesto fazne karakteristike, koristi tzv. karakteristika faznog kanjenja, ( f ) . Prema (3.1.4), karakteristika faznog kanjenja jednaka je negativnoj vrednosti fazne karakteristike. Filtri se primenjuju u razliitim postupcima za obradu i prenos signala. Obino se problem koji treba reiti uklapa u neku od sledeih kategorija: - ako je zadata elektronska struktura linearnog sistema, treba odrediti funkciju prenosa i/ili impulsni odziv; - ako je zadata funkcija prenosa ili impulsni odziv, treba odrediti odziv na zadatu pobudu; - ako je zadata funkcija prenosa, treba projektovati elektronsko kolo koje takvu funkciju realizuje u praksi. U okviru ovog udbenika objanjeni su jednostavniji primeri iz prve dve kategorije problema. Problemi iz tree kategorije ovde se ne razmatraju. Njihovo reavanje veoma je standardizovano. Primenjuju se postupci koji su detaljno opisani u specijalizovanim prirunicima i vezani za praktinu elektroniku. Oekivana funkcija prenosa linearnog sistema, obino se zadaje u frekvencijskom domenu. Zatim se, primenom neke od standardnih tehnika projektovanja, realizuju ureaji sa karakteristikama to slinijim zadatim, uz pomo aktivnih i pasivnih elektronskih komponenti. Sloenije realizacije (obino pri tom i skuplje) po pravilu daju bolju aproksimaciju. Ako je unapred zadata elektronska struktura linearnog sistema, funkcija prenosa odreuje se postupcima koji su detaljno analizirani na kursevima iz Osnova elektrotehnike i Teorije elektrinih kola. Za potrebe analize elektrinih kola u telekomunikacijama, obino je dovoljno poznavanje elementarnih osobina razdelnika napona, kao i redne i paralelne veze razliitih komponenata. Kod jednostavnijih elektrinih kola, funkcija prenosa lako se izraunava kao kompleksna impedansa ili transmitansa, korienjem kompleksnih izraza za impedanse otpornika ( R ), kalemova ( jL ) i kondenzatora (1 /( jC ) ).
Idealan prenos
Strogo posmatrano, idealan prenos podrazumeva da je izlazni signal jednak ulaznom. U praksi je ovaj uslov malo ublaen time to je dozvoljeno da izlazni signal moe da ima promenjenu amplitudu i moe da kasni za ulaznim signalom, tj. da postoji sledea veza:
y (t ) = A x(t t0 ) ,
gde su A i t 0 konstante. Primenom FT na ovu jednainu dobija se da vai:
(3.1.5)
69
Y ( f ) = A e j 2ft 0 X ( f ) = H ( f ) X ( f ) ,
j 2ft
(3.1.6)
j ( f )
0 prema (3.1.6), kod idealnog prenosa ima oblik H ( f ) = A e , tj. ima konstantnu amplitudsku i linearno promenljivu faznu karakteristiku, odnosno linearno promenljivu karakteristiku faznog kanjenja. Opisane osobine funkcije prenosa treba da budu zadovoljene u opsegu uestanosti u kome je spektar ulaznog signala, X ( f ) , razliit od nule, jer samo u tom opsegu uestanosti prenosni sistem ima uticaja na ulazni signal.
Zahtev za linearnou idealne fazne karakteristike treba dodatno objasniti. Ako se kroz idealan sistem, koji unosi kanjenje t 0 , prenosi prostoperiodian signal oblika cos t , izlazni signal imae oblik cos (t t0 ) = cos(t t 0 ) , pri emu je t 0 = 2f t0 promena faze. Za svaku vrednost ulazne uestanosti, f , promena faze ima razliitu vrednost.
Ako nisu zadovoljeni uslovi za idealan prenos, javljaju se izoblienja zbog kojih izlazni signal nije jednak ulaznom signalu. Za sluaj prostoperiodinog pobudnog signala, izoblienja se svode na promenu amplitude i poetne faze. Postupak odreivanja odziva detaljno je opisan u zadatku 3.1.1c. Ako signal nije prostoperiodian, postupak je znatno sloeniji. Jedan jednostavan primer pokazan je u zadatku 3.1.4, a optija analiza data je u poglavlju 5.1. i odgovarajuim zadacima.
Idealni filtri
Treba razlikovati idealan prenos od idealnih filtara. Postoje dve osnovne vrste idealnih filtara. To su propusnici niskih uestanosti (NF filtri) i propusnici visokih uestanosti (VF filtri). Sve ostale vrste filtara, propusnici opsega, nepropusnici opsega, kao i sloeniji tipovi filtara, dobijaju se kombinacijama NF i VF filtara.
Idealni NF filtar
Idealni NF filtar ima funkciju prenosa:
j 2ft 0 e H NF ( f ) = 0
f fg , drugde ,
(3.1.7)
gde je f g gornja granina uestanost, a t 0 konstanta koja se naziva kanjenje sistema. Pomou inverzne Furijeove transformacije izraza (3.1.7), impulsni odziv NF filtra moe se odrediti u obliku:
hNF (t ) = 2 f g
sin 2f g (t t0 ) 2f g (t t0 )
].
(3.1.8)
70
Na slici 3.1.1. prikazana je funkcija prenosa idealnog NF filtra, a na slici 3.1.2. impulsni odziv tog filtra. Transformacioni par koji ine pravougaoni impuls i funkcija oblika sin x / x veoma se esto sree u telekomunikacijama, kako kod 1-D tako i kod 2-D signala. Zbog toga je veoma korisno da se dobro shvati veza koja postoji izmeu ove dve funkcije. Vana je i injenica da se transformacijom pravougaonog impulsa moe analitiki odrediti funkcija oblika sin x / x , dok se inverzna transformacija realizuje samo pomou osobine dualnosti, poto ne postoje odgovarajui tablini integrali koji bi omoguili formalnu integraciju. Sa slike 3.1.2. vidi se da idealni NF filtar ne zadovoljava uslov kauzalnosti, jer odziv na pobudu u koordinatnom poetku poinje, teoretski, u t = . Odavde se zakljuuje da se idealni filtri ne mogu praktino realizovati. U praksi se mogu realizovati filtri koji imaju priblino idealnu funkciju prenosa, sa impulsnim odzivom koji poinje u trenutku kad se pojavi pobuda i lii na zakasnelu i malo asimetrinu (deformisanu) funkciju sa slike 3.1.2.
H( f ) 1 fg
fg
2 f
1 2 f
g
Idealni VF filtar
Idealni VF filtar ima funkciju prenosa:
j 2ft 0 f < fd f > fd , e HVF ( f ) = za f fd , 0 gde je f d donja granina uestanost, a t0 kanjenje sistema.
(3.1.9)
71
Da bi se odredio impulsni odziv moe se direktno izraunati inverzna Furijeova transformacija izraza (3.1.9). Meutim, ako se iskoristi injenica da se HVF ( f ) moe izraziti preko funkcije prenosa NF filtra kao:
HVF ( f ) = e j 2ft 0 H NF ( f ) , za f g = f d .
pomou osobine linearnosti, iz jednaine (3.1.9a) lako se dobija impulsni odziv u obliku:
(3.1.9a)
hVF (t ) = (t t0 ) 2 f d
sin[2f d (t t0 )] . 2f d (t t0 )
(3.1.10)
Na slici 3.1.3. prikazana je funkcija prenosa idealnog VF filtra, a na slici 3.1.4. impulsni odziv tog filtra. Vae slini zakljuci kao i kod NF filtra.
H( f ) 1 fd
fd
h(t )
(t )
1 2 fd
- 2f d
72
1 f g fd i 2 1 f g + fd , 2
moe se primeniti sledei postupak. Prenosna funkcija idealnog pojasnog filtra moe se u frekvencijskom domenu dobiti konvolucijom dve funkcije: - funkcije prenosa idealnog NF filtra kod kog je f g = B i - para delta impulsa na uestanostima f c . Do ovog zakljuka moe se doi posmatranjem funkcije prenosa pojasnog filtra i poznavanjem konvolucije funkcije sa pomerenim delta impulsom, opisane izrazom (2.3.37a). Kao ekvivalent konvolucije dve funkcije u frekvencijskom domenu, u vremenskom domenu treba izvriti mnoenje njihovih inverznih transformacija, od kojih je jedna ve odreena kao hNF (t ) , uz uslov f g = B , a druga odgovara inverznoj Furijeovoj transformaciji para delta impulsa. Lako se pokazuje da je ova druga funkcija jednaka 2 cos 2f c t . Mnoenjem vremenskih oblika dobija se impulsni odziv pojasnog filtra u obliku:
hPF (t ) = 4 B
sin[2B (t t0 )] cos 2f c (t t0 ) . 2B (t t0 )
(3.1.11)
Na slici 3.1.5. prikazana je funkcija prenosa idealnog PF filtra, a na slici 3.1.6. impulsni odziv tog filtra, za t 0 = 0 . Impulsni odziv ima oblik proizvoda funkcije tipa sin x / x , za koju se rastojanje meu nulama odreuje pomou vrednosti B i kosinusoide, ija perioda zavisi od centralne uestanosti pojasnog filtra, f c . Ni ovaj filtar ne moe se praktino realizovati. Mogue su samo razliite aproksimacije idealnog filtra. Za praktinu primenu i aproksimacije filtara daju sasvim zadovoljavajue rezultate.
H( f ) 1 f g fc fd
fd
fc
fg
73
h (t )
4B
1
2B
t A e RC , t 0, x(t ) = 0 , t < 0.
c) Amplitude i faze komponenti na izlazu kola ako ulazni signal ima oblik:
0 RC = 0.5 .
R
x(t)
y(t)
Slika 1. RC kolo
74
Reenje:
a) Funkcija prenosa kola moe se odrediti na dva naina: indirektno, preko impulsnog odziva u vremenskom domenu i direktno, preko kompleksnih impedansi elektrinog kola. Poto je kolo na slici 1. veoma jednostavno (razdelnik napona), mogu se napisati sledee jednaine u frekvencijskom domenu:
X ( f ) = (Z R + ZC ) I ( f ) ,
pa je funkcija prenosa:
ZC X( f ), Z R + ZC
H( f ) =
ZC Y( f ) = X ( f ) Z R + ZC
Wx =
x (t )dt = A
2t e RC dt
1 2 A RC . 2
Wy =
Y( f )
X ( f ) = F{x(t )} =
Wy =
Y ( f ) df = ( ARC )
2
df
(1 + j 2fRC )
2 2
= ( ARC )
2
[ 1 + (2fRC ) ]
2
df
Smenom
A 2 RC A 2 RC 2 cos d = . Wy = 2 4 2
Energija izlaznog signala u opsegu uestanosti (0 f g ) rauna se na isti nain kao W y , ali sa promenjenim granicama. Konstanta (2) ispred integrala koristi se umesto integrala u simetrinim granicama. Ovakva zamena mogua je samo kod parnih podintegralnih funkcija i esto se koristi u telekomunikacijama:
W yg = 2
0
fg
Wyg 1 1 A 2 RC 1 1 + , pa je Y ( f ) df = = + 0.8 . 4 Wy 2 2
2
75
x p (t ) = U cos(2f1t + ) ,
X p( f ) =
U e j ( f f1 ) + e j ( f + f1 ) , 2
y p (t ) =
X p( f ) H( f )e
j 2ft
df .
Primenjujui osobine delta impulsa, kao i princip superpozicije, lako se pokazuje da vai:
y p (t ) =
U e j H ( f1 ) e j 2f1t + e j H ( f1 ) e j 2f1t . 2
H ( f ) = A( f ) e j ( f ) ,
A( f ) = A( f ) = H ( f ) ,
( f ) = ( f ) = arg{H ( f )} ,
(1)
y p (t ) = U A( f1 ) cos[2f1t + + ( f1 )] .
Oblik odziva linearne mree na pobudu signalom sinusnog oblika dobija se tako to se ponovi prethodni postupak sa poetnom fazom podeenom na = / 2 . Za posmatrano kolo, funkcija prenosa ima oblik:
H( f ) =
(2)
Primenjujui princip superpozicije na ulazni signal zadat pod c), dobija se:
A(0) = 1 ;
A( f 0 ) =
2 ; 5
A(2 f0 ) =
1 ; 2
A(3 f 0 ) =
2 ; 13
76
t x(t ) = Ae 0
t 0, t < 0,
odrediti energije signala u takama B, C i D preko ukupne energije signala, kao i ukupnu prenosnu karakteristiku kola od take A do D, pod uslovom da je f d = f g .
fg A
~ ~
+
B C D
~ ~
fd
Reenje:
a) Funkcija prenosa idealnog NF filtra, prikazana na slici 2., ima oblik:
1 H( f ) = 0
f fg , f > fg.
h(t ) = 2 f g
sin(2f g t ) 2f g t
(1)
Ovaj izraz ponovo potvruje dobro poznatu vezu izmeu pravougaonog impulsa i njegovog transformacionog para, funkcije oblika sin x x .
H( f ) 1 fg
fg
77
h(t ) 2 fg
1 2 fg
1 f
g
3 2 f
g
Slika 3. Impulsni odziv idealnog NF filtra Funkcija prenosa idealnog VF filtra, koji proputa samo komponente iznad donje granine uestanosti f d , prikazana je na slici 4. i data izrazom:
0 H( f ) = 1
f < fd , f fd ,
(2)
h(t ) = (t ) 2 f d
sin 2f d t . 2f d t
H( f ) 1 fd
(3)
fd
(t )
1 2 fd
- 2f d
78
Idealni PF filtar proputa samo komponente iz opsega 2 B = f g f d oko centralne uestanosti f c . Njegova funkcija prenosa, data je izrazom (4) (samo za nenegativne uestanosti) i prikazana na slici 6. Odgovarajui impulsni odziv dat je izrazom (5) i prikazan na slici 7.
(4)
(5)
H( f ) 1 f g fc fd
fd
fc
fg
t 1 2 B
b) Ako se signali u takama B , C i D oznae sa s B , sC i s D , respektivno, odgovarajui spektri ovih signala imaju oblik:
S B ( f ) = H NF ( f ) X ( f ) =
A , 1 + j 2f
f < fg , f fd = f g .
(6)
SC ( f ) = HVF ( f ) X ( f ) =
A , 1 + j 2f
Energija signala u taki B izraunava se najlake integracijom u frekvencijskom domenu, poto vremenski oblik funkcije nije poznat. Dobija se izraz:
79
WB = 2
S B ( f ) df = A 2
arctg (2f g ) =
W arctg (2f g ) ,
2
gde je W energija ulaznog signala koja se lako odreuje kao W = A Energija signala u taki C ima vrednost:
2.
WC = 2
SC ( f )
fg
2 df = W 1 arctg (2f g ) .
s D (t ) = s B (t ) + sC (t ) .
Njegova FT ima oblik:
S D ( f ) = F{s B (t )} + F{sC (t )} = S B ( f ) + S C ( f ) .
Koristei izraz (6), za spektar signala u taki D i ukupnu funkciju prenosa mree, dobija se:
S D ( f ) = X ( f ) [H NF ( f ) + H VF ( f )] ,
to znai da je ukupna prenosna karakteristika H ( f ) data zbirom:
H ( f ) = H NF ( f ) + H VF ( f ) .
Ako je f d = f g , tada je H ( f ) = 1 , pa je WD = W =
1 2 A . 2
Oigledno je da kroz NF filtar prolaze, bez izoblienja, sve komponente signala x(t ) do uestanosti f g , a kroz VF filtar komponente iznad granine uestanosti f d . Ako su donja i gornja granina uestanost jednake ( f d = f g ), na izlazu sistema dobija se neizoblien ulazni signal, x(t ) , jer su prenete sve njegove komponente. Ekvivalentna funkcija prenosa sistema jednaka je jedinici na svim uestanostima.
H( f ) =
1 , Q >> 1 , f fr 1+ j Q f f r
gde je f r konstantna vrednost, tzv. rezonantna uestanost, a Q faktor dobrote ili Q -faktor.
80
a) Odrediti amplitudsku i faznu karakteristiku sistema i nacrtati ih. b) Izraunati i ucrtati propusni opseg sistema.
Reenje:
a) Amplitudska i fazna karakteristika sistema date su izrazima:
A( f ) =
2
1 fr f 1+ Q f f r
2
f f r ( f ) = arctg Q f . f r
Funkcije su prikazane na slici 1. Vidi se da rezonantna uestanost odgovara vrednosti u kojoj je imenilac prenosne funkcije jednak jedinici (i pri tom ima najmanji mogui moduo) jer je imaginarni deo imenioca jednak nuli. U toj taki funkcija prenosa ima svoj maksimum.
a) A(f) 1 B
-f
f g1 f f g2 r
(f) b)
-f r
fr
Slika 1. Amplitudska (a) i fazna karakteristika (b) b) Osnovni propusni opseg sistema definisan je sa 3 dB slabljenja amplitudske karakteristike u odnosu na njenu maksimalnu vrednost.
Maksimalna vrednost A( f ) jednaka je A( f r ) = 1 , jer je tada imaginarni deo imenioca jednak nuli. Slabljenje od 3 dB na ivicama propusnog opsega, gde je f = f g , znai da je:
81
A( f r ) = 2. A( f g )
A( f g ) =
1 f g fr 1 + Q2 fr f g
2
1 , 2
po nepoznatoj f g . Dobija se bikvadratna jednaina iz koje jedan par reenja ima vrednosti:
r ( f g )1,2 = f r 2fQ , pa je propusni opseg sistema
B = f g 2 f g1 =
fr . Q
Pravougaoni impuls, amplitude A i trajanja , proputa se kroz idealni propusnik niskih uestanosti, gornje granine uestanosti f g . a) Odrediti izlazni signal. b) Koristei linearnu aproksimaciju funkcije Si ( x) =
2 -
Si(x)
- 2
Reenje:
a) FT ulaznog signala, koji ima oblik pravougaonog impulsa, u (t ) , odreena je u zadatku 2.3.10.a) u obliku:
U ( f ) = A
sin f . f
82
Izlazni signal moe se odrediti preko inverzne Furijeove transformacije spektra izlaznog signala, Y ( f ) , dobijenog kao Y ( f ) = U ( f ) H ( f ) , gde je funkcija prenosa idealnog filtra definisana izrazom (3.1.7), za t 0 = 0 . Dobija se:
fg
y (t ) =
fg
U ( f ) e
j 2ft
fg
df = A
fg
(1)
U gornjem integralu koriene su osobine parnosti realnog i neparnosti imaginarnog dela kompleksnog izraza. Poto se integral izraunava u simetrinim granicama, dobija se da je imaginarni deo (jednak integralu neparne funkcije u simetrinim granicama) identiki jednak nuli. Primenom trigonometrijskih transformacija tipa sin cos = [sin ( + ) + sin ( )] 2 , integral (1) deli se na dva integrala:
fg fg A sin[f ( + 2t )] sin[f ( 2t )] y (t ) = df + df = f f 2 fg fg fg fg A sin[f (2t + )] sin[f (2t )] = df df . f f 2 fg fg
Uvoenjem smene x = f (2t + ) u prvi i x = f (2t ) u drugi integral, kao i primenom osobine koju ima integral parne funkcije u simetrinim granicama, dobija se:
A y (t ) =
2f g (t + 2 )
sin x dx x
2f g (t 2 )
sin x dx . x
Uvoenjem funkcije Si ( x) , definisane u tekstu zadatka, konano se dobija izlazni signal u obliku:
y (t ) =
Si 2f g (t + 2 ) Si 2f g (t 2 )
{ [
] [
] }.
Na slici 2. prikazan je oblik funkcije y (t ) za zadate vrednosti f g . Poreenjem tri pokazana rezultata moe se zapaziti sledee: sa porastom granine uestanosti NF filtra izlazni signal postaje sve sliniji pobudnom pravougaonom impulsu, jer se smanuje ukupna irina a poveava irina maksimuma izlaznog impulsa. Ovo se moglo i oekivati, jer prenos signala kroz sistem koji ima veoma irok propusni opseg (pa malo oteuje njegov spektar), daje izlazni signal koji je jednak ulaznom.
83
fg = 1 2
A Si(x+ ) 2
2 -A/2
x=2 fgt
y(t) A A/2
fg = 1 2
- 3 2
- 2
3 2
A Si(x+) -A/2
y(t) A
fg = 1
84
y(x) A -A Si(x-2) A/2
-3 A Si(x+2)
- 2
- -A/2
y(t) A
fg = 2
- 3 4
- 4
3 4
Slika 2. Nastavak
y = y0 + ak ( x x0 ) k ,
k =1
(3.2.1)
gde je x0 jednosmerna komponenta ulaznog signala, a ostale konstante opisuju sistem i imaju vrednosti:
85
1 d k f ( x) y0 = f ( x0 ) i ak = . k! dx k x = x
0
(3.2.2)
U praksi se obino uzima u obzir samo N prvih, najznaajnijih sabiraka pa se za takav sistem kae da je u pitanju nelinearni sistem N tog reda. Ako se pretpostavi da je x0 = 0 i y0 = 0 , dobija se najjednostavnija polinomijalna zavisnost izlaza od ulaza:
y (t ) = a1 x(t ) + a2 x 2 (t ) + a3 x 3 (t ) + ... + a N x N (t ) .
n
(3.2.3)
Koeficijenti ai , i = 1..N , realni su brojevi. Sabirak an x (t ) predstavlja nelinearno izoblienje n -tog reda. Primer: Neka je ulazni signal prostoperiodian, oblika x = x(t ) = cos 1t i neka je N = 2 . Signal na izlazu nelinearnog sistema tada je jednak:
y = a1 cos 1t + a2 cos 2 1t =
(3.2.4)
U izlaznom signalu zapaamo sabirak proporcionalan ulaznom signalu, kao i dva sabirka nastala usled postojanja kvadratnog lana: jednosmernu komponentu i drugi harmonik ulaznog signala. Slina analiza vri se i za sluaj kada je N > 2 i za sloenije oblike ulaznog signala. Za ocenu nelinearnih sistema znaajna je vrednost razliitih parametara nelinearnosti. Parametri se dele u dve grupe, harmonijski i intermodulacioni. Njihove definicije i osobine pokazane su u poglavlju 5.1. u kom se govori o nelinearnim izoblienjima. Zbog toga su ovde i izostavljeni reeni primeri.
He ( f ) = Hk ( f ) .
k =1
(3.3.1)
86
x(t)
H1(f)
a)
H2(f)
HN(f)
y(t)
x(t)
H1(f) H2(f)
y(t)
HN(f)
b) c)
Slika 3.3.1. Primeri sloenih sistema: redna veza (a), paralelna veza (b) i povratna sprega (c) Kod kombinovane redne veze, u kojoj postoje linearni i nelinearni sistemi, analiza se vri postepeno, od bloka do bloka. Pri tom se za nelinearne sisteme koristi iskljuivo vremenski domen. Za linearne sisteme izbor domena u kom se odreuje odziv zavisi od konkretne situacije. Paralelna veza I kod paralelne veze linearnih sistema, kao na slici 3.3.1b, analiza se obino vri u frekvencijskom domenu. Ekvivalentna prenosna funkcija odreuje se kao suma svih prenosnih funkcija koje postoje u vezi:
He ( f ) = Hk ( f ) .
k =1
(3.3.2)
Kod kombinovane paralelne veze, u kojoj postoje linearni i nelinearni sistemi, analiza se vri postepeno, od bloka do bloka. I ovde se za nelinearne sisteme koristi iskljuivo vremenski domen, a za linearne sisteme izbor zavisi od konkretne situacije. Povratna sprega Kod povratne sprege linearnih sistema, moe se odrediti ekvivalentna funkcija prenosa. Za sistem kao na slici 3.3.1c, dobije se da je:
H( f ) =
Y( f ) H1 ( f ) = . X ( f ) 1 H1 ( f ) H 2 ( f )
(3.3.3)
Ako se ulazni i povratni signal sabiraju, u imeniocu funkcije prenosa dobija se znak ( ) . Ovaj tip povratne sprege naziva se pozitivna povratna sprega. Ako se povratni signal oduzima od ulaznog, u imeniocu funkcije prenosa dobija se znak ( + ) . Ovaj tip povratne sprege naziva se negativna povratna sprega. Kod povratne sprege, zbog postojanja razlomka i mogue nulte vrednosti imenioca, postoji problem stabilnosti sistema. U sluaju da se na nekim uestanostima vrednost imenioca pribliava nuli, moe doi do nekontrolisanog porasta vrednosti izlaznog napona, pa se kae da je sistem postao nestabilan.
87
x(t) A k.k.
A k.k.
y(t) B
A2
Slika 1. Linearni sistem sa kolima za kanjenje
Reenje:
a) Da bi se odredila ukupna prenosna funkcija nekog sloenog sistema, potrebno je prvo odrediti prenosne funkcije svih delova sistema. Prenosna funkcija kola za kanjenje, Hk ( f ) , odreuje se primenom FT na izraz koji opisuje rad takvog kola:
y (t ) = x(t ) ,
odakle se lako dobija:
H k ( f ) = e j 2f .
Prenosna funkcija pojaavaa sa pojaanjem Ak jednaka je vrednosti Ak i ne zavisi od uestanosti (smatra se da je pojaava idealan). Signal u taki B dat je, na osnovu slike 1., kao zbir tri signala:
Y ( f ) = A2 X ( f ) + A3 X ( f )e j 2f + A2 X ( f )e j 4f =
= A2 + A3 e j 2f + A2 e j 4f
] X( f ),
88
H( f ) =
Y( f ) = A2 + A3 e j 2f + A2 e j 4f . X(f )
j 2f
b) Uvrtavanjem brojnih vrednosti, izdvajanjem zajednikog lana e za date vrednosti konstanti A2 i A3 , dobije se
i sreivanjem izraza,
H ( f ) = (1 + cos 2f ) e j 2f .
Iz prethodnog izraza vidi se da amplitudska karakteristika ima oblik A( f ) = 1 + cos 2f , a fazna karakteristika ( f ) = 2f . Karakteristika faznog kanjenja ima oblik ( f ) = 2f . Ovakva funkcija prenosa ima karakteristian oblik i ponekad se naziva izdignuti kosinus (engl. Raised Cosine). c) Ovaj deo zadatka najlake se reava u vremenskom domenu. Izlazni signal dobija se sabiranjem tri signala koji se dobiju u pojedinim granama linearnog sistema, pomeranjem ulaznog signala za 0 , i 2 , i mnoenjem sa A2 , A3 i A2 respektivno. Rezultati su prikazani na slici 2. Sa slike se vidi da se, na intervalima u kojima se dva ili vie signala preklapaju, stvarna vrednost signala dobija algebarskim sabiranjem signala.
a)
x(t) 1
b)
y(t) A2 A3 =2 t
y(t)
A2 2 t
t/2
t/2
c)
y(t) A3 0 = t 2 A2 t
d)
A 2+A3 A2
0 t = 2
2 3
H( f ) =
sin 2f j 2f e . 2f
89
b) Ako se na ulaz sistema dovede pravougaoni impuls trajanja 2 i amplitude U , nacrtati signale u takama B , C i D .
H(f)
d dt
+
E k.k. 2
Reenje:
Neka su Furijeove transformacije signala u takama A , B , C i D : U A ( f ) , U B ( f ) , U C ( f ) i U D ( f ) , respektivno. Funkcija prenosa izmeu taaka A i D ima oblik:
H AD ( f ) =
U D ( f ) U B ( f ) UC ( f ) U D ( f ) = . U A( f ) U A( f ) U B ( f ) UC ( f ) H AB ( f ) = H ( f ) .
(1)
H AD ( f ) = H AB ( f ) H BC ( f ) H CD ( f ) , du B (t ) . dt
uC (t ) =
du B (t ) j 2ft du (t ) e dt . F B = dt dt
Parcijalnom integracijom, smenama dv = (du B (t ) dt )dt i u = e
j 2ft
, dobija se:
U C ( f ) = j 2fU B ( f ) .
Funkcija prenosa diferencijatora je, prema tome:
H BC ( f ) =
UC ( f ) = j 2f . UB( f ) U E ( f ) = U D ( f ) e j 4f ,
U D ( f ) = UC ( f ) +U E ( f ) ,
U D ( f ) 1 e j 4f = U C ( f ) , u obliku:
90
UD( f ) 1 e j 2f H CD ( f ) = = = . U C ( f ) 1 e j 4f 2 j sin 2f
Ukupna funkcija prenosa ima oblik:
H AD ( f ) =
sin 2f j 2f e j 2f 1 e j 2f = . 2f 2 j sin 2f 2
U A ( f ) = 2U
sin 2f . 2f
sin 2f j 2f U B ( f ) = U A ( f ) H AB ( f ) = 2U . e 2f
(2)
Da bi se odredio oblik ove funkcije u vremenskom domenu, potrebno je odreeno iskustvo i treba dobro poznavati osobine FT. Naravno, mogue je i direktno izraunavanje, ali se na taj nain esto dobijaju integrali koji sadre funkcije tipa sin x / x pa zbog toga nisu direktno reivi. Poto je kvadratni lan u izrazu (2) ekvivalentan mnoenju signala u zagradi sa samim sobom u frekvencijskom domenu, vremenski oblik dobija se konvolucijom inverzne transformacije (u ovom sluaju pravougaonog impulsa) sa samom sobom u vremenskom domenu. Treba obratiti posebnu panju na vrednosti konstanti sa kojima se mnoe pojedini signali na slici 2, jer sama funkcija sin( 2f ) /( 2f ) odgovara spektru funkcije irine 2 , povrine 1 . Kad se izrauna opisana konvolucija, dobije se signal u taki B . Ovaj signal ima oblik trougaonog impulsa, amplitude U i trajanja 4 . Poslednji inilac u izrazu (2), oblika e , pokazuje da dobijeni signal treba dodatno zakasniti za . Signal u taki B prikazan je na slici 2. Signal u taki C jednak je prvom izvodu trougaonog impulsa. Treba poznavati osnovne osobine prvog izvoda da bi se dobio signal sa dve vrednosti, jednom pozitivnom (pozitivan nagib) a drugom negativnom (negativan nagib). Signal u taki D ima isti oblik kao i signal u taki A , ali ima upola manju amplitudu:
j 2f
1 U D ( f ) = H AD ( f )U A ( f ) = U A ( f ) , 2 1 u D (t ) = u A (t ) . 2
91
u A (t )
U - 2 3
u B (t )
U - 2 3
u C (t )
U - 2 3
u D (t )
U - 2 3
92
Blok ema diskretnog sistema sa jednim ulazom i jednim izlazom prikazana je na slici 3.4.1.
xn T a
xn-1 b
yn
c T
vn
vn-1
Slika 3.4.1. Blok ema diskretnog sistema Najoptija karakteristika linearnog sistema opisana je izrazom:
(3.4.1)
gde je f n zavisnost koja je, u optem sluaju, zavisna od vrednosti n , tj. vremena, pa izlazni signal u svakom trenutku n zavisi od: - trenutnog oblika funkcionalne zavisnosti, f n , - prethodnih vrednosti ulaznog signala, ...xn k ,....., xn 1 , - trenutne vrednosti ulaznog signala xn i - buduih vrednosti ulaznog signala xn +1 , xn + 2 ,..... xn + k ,..... . Osim ove zavisnosti moe se dodati i povratna sprega, preko koje izlazni signal moe da zavisi i od prethodnih vrednosti izlaznog signala. Analiza ovakvih sistema bila bi veoma sloena i u praksi se, sreom, ne koristi. Za praktine sisteme bez povratne sprege obino vae sledea ogranienja koja znatno pojednostavljuju rad: 1) Kauzalnost. U praksi se ne moe ostvariti zavisnost izlaznog signala od buduih vrednosti pobudnog signala. 2) Linearnost. Obino se veza izmeu trenutne vrednosti izlaznog signala i ulaznog signala izraava kao:
yn =
k =
hn, k xk ,
(3.4.1a)
gde su hn, k koeficijenti koji opisuju sistem. U ovom izrazu kauzalnost nije uzeta u obzir. Kada bi se uvela kauzalnost, gornja granica u sumi bila bi zamenjena sa n . Tada bi izlazni signal imao oblik:
yn =
k =
hn, k xk .
(3.4.1b)
93
3) Vremenska nepromenljivost. Ako koeficijenti hn, k ne zavise eksplicitno od vremena, n , tada se moe uvesti oznaka hn, k = hn k , tj. koeficijent u svakom trenutku n zavisi samo od rastojanja od posmatrane take, k , tj. od n k . Kada se sva ogranienja uvedu u analizu, dobija se sledea veza:
yn =
k =
hn k xk ,
(3.4.2)
u kojoj se lako prepoznaje diskretna konvolucija. Za sluaj da je pobuda jednaka jedininom impulsu, xn = n , odziv se naziva impulsni odziv i jednak je hn , to se lako dokazuje jer u prethodnoj sumi za svako n postoji samo jedan sabirak, onaj za koji je k = 0 . Diskretni sistemi koji imaju osobinu linearnosti, vremenske nepromenljivosti (invarijantnosti) i kauzalnosti obino se nazivaju digitalni filtri.
Sabira
Sabira je kolo u kome se sabira dva ili vie ulaznih signala i daju izlazni signal. Primer je pokazan na slici 3.4.2.
x1n
yn = x1n + x2n x2n
Slika 3.4.2. Sabira Izlazni signal odreuje se kao:
yn = x1n + x2 n .
(3.4.3)
94
Mnoa
Mnoa je kolo u kome se ulazni signal mnoi datom konstantom i tako formira izlazni signal. Primer je pokazan na slici 3.4.3.
xn
A
Slika 3.4.3. Mnoa
yn = Axn
y n = A xn .
Kolo za kanjenje
(3.4.4)
Kolo za kanjenje na svom izlazu daje signal koji kasni u odnosu na ulazni signal za 1 , odnosno za jedan period odabiranja. Primer je pokazan na slici 3.4.4.
xn
T
Slika 3.4.4. Kolo za kanjenje
yn = xn-1
yn = xn 1 .
(3.4.5)
To znai da je signal na izlazu pomeren udesno u odnosu na signal na ulazu, pa je u svakoj taki vrednost izlaznog signala jednaka prethodnoj vrednosti ulaznog signala.
Povratna sprega
Ako se bilo gde u sistemu izlazni signal vraa unazad, dalje od izlaza, i ponovo uestvuje u proraunu, kae se da postoji povratna sprega. Primer povratne sprege pokazan je na slici 3.4.5. Izlazni signal vraa se na sabira i ponovo, uz dodatno kanjenje, uestvuje u formiranju izlaznog signala. U povratnoj petlji uvek mora da bude postavljeno bar jedno kolo za kanjenje. Eventualno pojaanje u petlji ne sme da bude vee od 1 .
xn
yn
ayn-1
yn-1
95
vn = a xn + b xn 1 + yn , yn = c vn 1 .
(3.4.6a)
Kombinovanjem jednaina uvek se moe dobiti jedna jednaina koja pokazuje zavisnost izlaznog signala od trenutne vrednosti i prethodnih vrednosti ulaznog signala. Ako u sistemu postoji povratna sprega, jednaina e sadravati i zavisnost od prethodnih taaka izlaznog signala. Za posmatrani primer dobije se izlazni signal u obliku:
yn = a c xn 1 + b c xn 2 + c yn 1 .
(3.4.6b)
Pomou ove jednaine uvek se, uz poznat pobudni signal, moe odrediti izlazni signal. Linearna diferencna jednaina sa konstantnim koeficijentima uvek se moe napisati u obliku:
yn =
m=0
bm xn m + ak yn k .
k =1
(3.4.7)
Ovakve jednaine mogu se iskoristiti na nekoliko naina: - Ako je zadat ulazni signal i poetni uslovi, izlazni signal moe se odrediti taku po taku. Ovaj postupak primenljiv je samo za jednostavne signale i sisteme; - Na osnovu diferencne jednaine moe se nacrtati, odnosno realizovati sistem (postupak ilustrovan na slici 3.4.6); - Ako se na ulaz dovede pobuda u obliku delta impulsa, moe se odrediti impulsni odziv sistema. Uz pomo impulsnog odziva moe se, primenom konvolucije, odrediti odziv na bilo koji pobudni signal; - Pomou diferencne jednaine i impulsnog odziva sistema moe se odrediti frekvencijski odziv sistema (kao FTD impulsnog odziva). Frekvencijski odziv odgovara funkciji prenosa kod linearnih sistema i veoma je pogodan za analizu osobina sistema. Na slici 3.4.6. pokazana je blok ema filtra koji odgovara diferencnoj jednaini datoj izrazom (3.4.7) za M = K = 3 . Na slici 3.4.7. pokazan je veoma jednostavan filtar. U poreenju sa jednainom (3.4.7) vidi se da za sve koeficijente ak vai ak = 0 , tj. da nema povratne sprege preko koje bi se izlazni signal vraao u sistem. Impulsni odziv ovakvog filtra ima oblik:
hn = 2 n 0.5 n 1 .
(3.4.8)
Ovakvi filtri nazivaju se FIR (engl. Finite Impulse Response) filtri, odnosno filtri sa konanim impulsnim odzivom.
96
Na slici 3.4.8. pokazan je filtar kod koga postoji povratna sprega. Takav filtar ima impulsni odziv sa beskonanim trajanjem:
hn = (3 / 4) n u n 1 .
Filtar se naziva IIR (engl. Infinite Impulse Response) filtar.
xn xn-1 xn-2
(3.4.9)
T
b0 b1
T
b2
xn-3
b3 yn
a3
a2
a1
yn-3
yn-2
yn-1
xn
T 2
1 2
yn
Slika 3.4.7. Primer jednostavnog FIR filtra
yn
3 4
xn
T
Slika 3.4.8. Primer jednostavnog IIR filtra
97
98
4. DIGITALIZACIJA SIGNALA
U prethodnim glavama uglavnom su razmatrani signali sa kontinualnim vrednostima, funkcije kontinualne promenljive. Ovaj tip signala obino nazivamo analogni signali, iako to nije sasvim precizan naziv. Poznatiji su sledei primeri analognih signala: - telefonski signal, - signali muzike i govora u radio difuziji, - klasian televizijski signal (iako se kod njega ve javlja delimina diskretizacija), - zapis zvuka na gramofonskoj ploi i magnetofonskoj traci, itd. Najvei deo komunikacionih sistema u prolosti (do poetka osamdesetih godina prolog veka) korien je za prenos analognih signala. Razvojem tehnologije i ureaja za obradu i prenos signala, kao i teoretskih saznanja, od kraja sedamdesetih godina prolog veka poinje sve intenzivniji razvoj postupaka zasnovanih na sasvim drugaijim principima. Osnov novih postupaka ine digitalizacija analognih signala, obrada i prenos digitalnih signala. Da bi analogni signal mogao da se pretvori u digitalni, neophodna je realizacija tri postupka: a) odabiranje (odmeravanje, uzorkovanje, samplovanje, engl. Sampling) i b) kvantizacija (engl. Quantization) i c) kodovanje (engl. Coding). Veoma jednostavno objanjenje za odabiranje i kvantizaciju moglo bi se dati u jednoj reenici: Odbirke signala treba uzimati dovoljno esto da bi se prenele i najbre promene u signalu; amplitudu treba kvantizovati dovoljno fino (gusto) da korisnik (najee slualac) bude zadovoljan kvalitetom, tj. da ne primeti razliku izmeu originalnog i kvantizovanog signala. Kodovanje je poseban postupak kojim se dobijene vrednosti odbiraka opisuju (zamenjuju) nekom oznakom (kodnom rei). U toku prenosa, kodna re predstavlja originalnu vrednost odbirka.
99
voljava nejednakost T 1 /( 2 B ) . Signal xs (t ) , sa kojim se vri odabiranje, ima osobinu periodinosti, sa periodom T . Ako se sa f s oznai uestanost odabiranja, f s = 1 / T , uslov za vaenje teoreme o odabiranju moe se napisati i u obliku:
fs 2 B .
(4.1.1)
Sistem za odabiranje moe se predstaviti emom na slici 4.1.1. Na slici je prikazan deo za odabiranje, sastavljen od mnoaa, kao i deo za rekonstrukciju signala, NF filtar.
x(t )
s(t )
~ ~
fg
y (t )
xs (t )
Slika 4.1.1. Sistem za odabiranje Periodini signal kojim se vri odabiranje, x s (t ) , dat je izrazom:
x s (t ) =
k =
u (t kT ) ,
(4.1.2)
gde je u (t ) impuls odabiranja. Na izlazu mnoaa dobija se signal s (t ) koji se naziva diskretizovani signal ili signal odbiraka:
s (t ) = x(t ) x s (t ) =
k =
x(t ) u (t kT ) .
(4.1.3)
Ovaj signal, dodue, i dalje je analogni signal. Meutim, ako se odabiranje vri periodinom povorkom delta impulsa (tzv. idealno odabiranje), dobijene vrednosti u trenucima odabiranja formiraju diskretni signal, sn = x( nT ) . Signal s (t ) prenosi se od predajnika, u kom je izvreno odabiranje, kroz odgovarajui sistem za prenos, do prijemnika, u kom se vri rekonstrukcija. Signal na izlazu prijemnika, y (t ) , dobija se iz signala odbiraka postupkom rekonstrukcije. Rekonstrukcija se vri pomou filtra propusnika niskih uestanosti. Ako je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju, a granina uestanost filtra zadovoljava uslov B < f g < f s B , signal
100
Uestanost odabiranja koja je jednaka dvostrukoj maksimalnoj uestanosti u spektru ulaznog signala naziva se i Nikvistova uestanost odabiranja (Nyquist Sample Rate). Interesantno je i tumaenje po kom u svakoj sekundi treba preneti bar po dva podatka za svaki Hz iz irine spektra signala. Npr. za signal ija je irina spektra B = 4 kHz treba preneti bar 8000 podataka (odbiraka) u svakoj sekundi.
Da bi se dokazala teorema o odabiranju, treba pokazati da je izlazni signal, y (t ) , jednak (ili proporcionalan) ulaznom signalu, x(t ) . Dokaz je jednostavan ako se poznaju osobine Furijeove transformacije. Posmatrajmo varijantu sa analognom signalom s (t ) , dobijenim u kolu za odabiranje prikazanom na slici 4.1.1. Spektar tog signala moe se odrediti primenom osobine Furijeove transformacije po kojoj proizvod dva signala u vremenskom domenu podrazumeva konvoluciju njihovih spektara u frekvencijskom domenu. Za dokaz je potrebno: 1) da spektar signala x(t ) bude ogranien po irini na interval uestanosti (0, B ) , (za dokazivanje teoreme oblik signala i njegovog spektra nije znaajan), 2) da se za signal xs (t ) moe odrediti Furijeova transformacija (periodian signal koji se uvek moe razviti u Furijeov red, a zatim se moe odrediti Furijeova transformacija tog reda). Furijeov red signala xs (t ) ima oblik xs (t ) =
n =
un e jn t
s
snog oblika Furijeovog reda. U zadatku 4.1.1. pokazano je da se koeficijenti signala xs (t ) mogu
n =
un ( f n f s ) .
(4.1.4)
Poto se signal odbiraka, prema (4.1.3), dobija mnoenjem dva signala, spektar signala odbiraka jednak je konvoluciji spektra (4.1.4) i spektra originalnog signala, X ( f ) . Poto se radi o konvoluciji sa povorkom pomerenih delta impulsa, primenom ranije pokazanog postupka, rezultat e imati oblik zbira pomerenih originalnih spektara. Spektar signala odbiraka dobija se u obliku:
S( f ) =
n =
un X ( f n f s ) .
(4.1.5)
101
Svi spektri pokazani su na slici 4.1.2. za sluaj kada se odabiranje vri periodinom povorkom delta impulsa, odnosno kada je u (t ) = (t ) . Odabiranje sa periodinom povorkom delta impulsa naziva se idealno odabiranje. Na slici 4.1.2a) prikazan je spektar ulaznog signala. Oblik trougla izabran je zato to je pogodan za crtanje i ima osobinu koja esto odgovara signalima u stvarnosti: pri veim uestanostima moduo spektra opada. Na slici 4.1.2b) prikazan je spektar signala kojim se vri odabiranje. Ovaj spektar ima oblik povorke jednakih delta impulsa, amplitude 1 / T . Na slici 4.1.2c) prikazan je spektar signala odbiraka, dobijenog konvolucijom prethodna dva spektra, za sluaj kada je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju.
X(f )
A
fs f 0 f f max max s
2
a)
Xs( f )
1 T
-2fs
b)
-fs
fs
2fs
S( f )
A T
-2fs
-3fs
2
-fs
- fs
2
fs fmax
2
fs
c)
-fmax
3fs 2
2fs
X(f )
-fmax fs d)
2
fs fmax
2
S( f )
A T
-fs
e)
Aliasing
fs
2
fs fmax fs
2
3fs 2
Slika 4.1.2. Spektri signala u postupku odabiranja: ulaznog signala (a) i (d), povorke impulsa (b), signala odbiraka bez preklapanja (c) i sa preklapanjem (e)
102
Ako je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju, nee doi do preklapanja transliranih komponenti spektra. Na slici 4.1.2d) prikazan je spektar ulaznog signala koji je, u odnosu na uestanost odabiranja, iri nego to uslovljava teorema o odabiranju. Na spektru signala odbiraka vidi se posledica: dolazi do preklapanja spektara. Pojava se naziva i aliasing (engl. Alias, lano ime, Aliasing, lano predstavljanje). Signal odbiraka, s (t ) , prenosi se od predajnika do prijemnika. U ovoj fazi prouavanja smatramo da se signal u toku prenosa ne menja. Na prijemnoj strani treba, iz signala odbiraka, na neki nain rekonstruisati poslati signal. Rekonstrukcija se vri pomou filtra propusnika niskih uestanosti. Nakon prolaska signala s (t ) kroz takav filtar, spektar izlaznog signala dobija se u obliku:
Y ( f ) = H ( f ) S( f ) .
(4.1.6)
Poto je H ( f ) funkcija prenosa idealnog NF filtra, kroz filtar e proi samo spektralne komponente signala odbiraka unutar granica (0, f g ) . Ako se granina uestanost f g podesi na vrednost f g = f s / 2 i ako je zadovoljen uslov teoreme o odabiranju, spektar izlaznog signala moe se napisati u obliku:
Y ( f ) = u0 X ( f ) ,
(4.1.7)
gde je u0 = U (0) / T . Inverznom FT izraza (4.1.7) dobija se da je izlazni signal proporcionalan sa ulaznim, tj. y (t ) = u0 x(t ) . Spektri signala na prijemnoj strani za sluaj kada su zadovoljeni uslovi teoreme o odabiranju pokazani su na slici 4.1.3. Ovim je pokazano da signal koji je rekonstruisan iz signala odbiraka ima vrednost proporcionalnu ulaznom signalu, pa je time dokazana i teorema o odabiranju. U objanjenju je preteno korien frekvencijski domen jer se u njemu rezultati mogu veoma lako prikazati grafiki i objasniti analitikim postupcima. U sluaju da nije ispunjen osnovni uslov teoreme o odabiranju, f s > 2 f max , spektar signala odbiraka ima izgled kao na slici 4.1.2e). Nakon prolaska kroz NF filtar, spektar izlaznog signala ima oblik prikazan na slici 4.1.4. Na krajevima spektra zapaa se nain na koji se manifestuje preklapanje spektra (aliasing): komponenta koja se u ulaznom signalu nalazi na uestanosti
(komponente se pojavljuju na promenjenim, lanim uestanostima). Pri tom dolazi do nepopravljivog oteenja signala, jer se preklopljene komponente ni na koji nain ne mogu razdvojiti. Prema slici 4.1.4., oigledno je da se pri nedovoljno visokoj uestanosti odabiranja javljaju dva problema:
1. komponente u opsegu uestanosti
2. usled preklapanja spektra, nepopravljivo su oteene i komponente u opsegu uestanosti f s f max < f < f s / 2 (lako se uoavaju na slici 4.1.4.).
103
S( f )
A T
-2fs
-3fs
2
-fs
- fs
2
fs fmax
2
fs
a)
-fmax
3fs 2
2fs
H( f )
1
fs b)
2
fs
2
Y( f )
A T
- fs
2
fs fmax
2
c)
-fmax
Slika 4.1.3. Spektri signala na prijemnoj strani: spektar signala odbiraka (a), funkcija prenosa idealnog filtra (b) i spektar izlaznog signala (c)
Y( f )
A T
fs fs
Slika 4.1.4. Spektar izlaznog signala kad nije zadovoljen uslov teoreme o odabiranju Prvi problem moe se reiti samo poveanjem uestanosti odabiranja na vrednost koju uslovljava teorema o odabiranju. Drugi problem moe se reiti tako to se ulazni signal, x(t ) , pre odabiranja propusti kroz NF filtar sa graninom uestanou f g koja je jednaka f g = f s / 2 . Ovakav filtar naziva se antialiasing filtar ili Nikvistov filtar.
104
Rekonstrukcija signala u vremenskom domenu Objanjenje postupka rekonstrukcije signala u vremenskom domenu znatno je sloenije nego u frekvencijskom domenu. Moe se relativno jednostavno objasniti samo u sluaju kada se odabiranje vri povorkom delta impulsa. Tada se signal odbiraka, s (t ) , moe napisati u obliku:
s (t ) = x(t ) xs (t ) = x(t )
k =
(t kT ) = x(kT ) (t kT ) ,
k =
(4.1.8)
jer delta impulsi imaju sledeu osobinu: njihova irina tei nuli pa se pri mnoenju delta impulsa sa bilo kojom funkcijom, x(t ) , dobija rezultat koji i dalje sadri delta impuls, na istom mestu na kom je bio pre mnoenja, ali pomnoen sa konstantom jednakom vrednosti funkcije u taki u kojoj se nalazi impuls. Signal na izlazu idealnog filtra (linearnog sistema) moe se izraunati u vremenskom domenu kao konvolucija pobude, s (t ) i impulsnog odziva sistema, h(t ) :
k =
x(kT ) ( kT ) h(t ) d =
k =
x(kT ) h(t kT ) .
(4.1.9)
U prethodnom izrazu primenjeni su ve poznati postupci zamene redosleda integracije i sabiranja, kao i uvoenje smene kT = . Poto je impulsni odziv filtra idealnog propusnika niskih uestanosti jednak:
h(t ) = 2 f g
sin 2f g t 2f g t
),
(4.1.10)
y (t ) =
k =
x(kT ) 2 f g
sin 2f g (t kT ) 2f g (t kT )
].
(4.1.11)
Iz izraza (4.1.11) vidi se da je u takama u kojima se uzimaju odbirci, t = k T , vrednost izlaznog signala jednaka vrednosti posmatranog odbirka, jer je uticaj svih ostalih sabiraka jednak nuli, zbog osobina funkcije tipa sin x / x . U takama izmeu onih u kojima se uzimaju odbirci vri se sabiranje svih sabiraka u izrazu (4.1.11). U vremenskom domenu veoma se teko analitiki dokazuje da je rezultat ba jednak oekivanom, ali numeriki postupci pokazuju da je rezultat upravo originalna funkcija. Izraz (4.1.11) prikazan je grafiki na slici 4.1.5. Skup vrednosti x( kT ) = xk prikazan je kao povorka odbiraka ili tapia (to nisu delta impulsi nego nain na koji se obino crta diskretni signal) lociranih u trenucima t = k T . U okolini svakog odbirka nacrtan je impulsni odziv idealnog NF filtra, a crtkana funkcija predstavlja zbir svih odziva, u skladu sa izrazom (4.1.11). I u sluajevima u kojima nije vreno idealno odabiranje treba izraunati konvoluciju signala odbirka i impulsnog odziva, ali ovaj postupak nije jednostavan ni analitikim ni grafikim putem.
105
x(t ) xk
-1 -T
0 0
1 T
2 2T
3 3T
k t
Uestanost odabiranja moe da bude vea od minimalne, Nikvistove. Pri tom su translirane komponente spektra na frekvencijskoj osi razmaknutije nego pri Nikvistovoj uestanosti odabiranja. Pri veoj uestanosti lake se realizuje filtar koji obezbeuje rekonstrukciju signala, ali je broj odbiraka u jedinici vremena vei, to zahteva vei broj raunskih operacija u jedinici vremena, odnosno bru obradu signala. Pravilan izbor uestanosti odabiranja predstavlja inenjerski kompromis.
Reeni primeri uz poglavlje 4.1. Zadatak 4.1.1. (E, S) Signal x(t ) ima spektar X ( f ) ogranien na interval uestanosti (0 f m ) . Signal kojim se vri odabiranje dat je izrazom (4.1.2), gde je T perioda odabiranja, a u (t ) impuls odabiranja. Poznato je da je u (t ) = 0 za t > 2 , < T , a FT signala u (t ) je U ( f ) .
a) Odrediti spektar diskretizovanog signala (signala odbiraka) s (t ) . b) Odrediti minimalnu vrednost f s i graninu uestanost NF filtra, f g , tako da se dobije y (t ) = k x(t ) . Kolika je konstanta k ?
1 c) Ako je: u (t ) = 0
t , 2 drugde,
106
Reenje:
a) Odabiranje se vri periodinim signalom x s (t ) . Signal se moe razviti u Furijeov red:
x s (t ) =
n= T 2
1 xn = x s (t ) e j 2nf st dt . T T 2
Poto u intervalu ( T 2 T 2) vai identitet x s (t ) = u (t ) , pa se u prethodnom izrazu moe izvriti zamena periodine funkcije x s (t ) sa jednim impulsom odabiranja, u (t ) :
1 xn = u (t ) e j 2nf st dt . T T 2
Poto je u (t ) = 0 za t > T 2 , mogu se proiriti granica integrala na ( ) , a da se pri tom ne promeni vrednost integrala. Dobija se sledei izraz:
T 2
1 xn = u (t ) e j 2nf s t dt . T
Integral je jednak definicionoj formuli za Furijeovu transformaciju, ali ne u obliku funkcije od uestanosti nego funkcije od celobrojnih vrednosti f = nf s :
xn =
1 U (nf s ) . T
Na osnovu izvedenih izraza vidi se da koeficijenti Furijeovog reda odgovaraju vrednostima FT u takama nf s . Signal odbiraka jednak je:
s (t ) = xs (t ) x(t ) = x(t )
1 U (nf s ) e j 2nf s t . n = T
107
(1)
Spektar signala odbiraka, S ( f ) , prema izrazu (1), predstavlja beskonaan zbir spektara funkcije
x(t ) transliranih na frekvencijskoj osi za uestanost nf s i pomnoenih teinskim koeficijentom (kae se i ponderisanih koeficijentom) U (nf s ) . Koeficijent je, u optem sluaju, kompleksni
broj. Izraz (1) ima ogroman znaaj. U reavanju zadataka moe se koristiti bez izvoenja. b) Za funkciju X ( f ) u obliku trougla (oblik trougla izabran je radi jednostavnosti crtanja), prikazanu na slici 1a., spektar S ( f ) skiciran je na slici 1b. Da bi se na izlazu NF filtra dobila funkcija y (t ) = k x (t ) , treba izbei preklapanje transliranih komponenti u spektru S ( f ) i, pomou NF filtra, izdvojiti lan za koji je n = 0 . Sa slike je oigledno da moraju biti ispunjeni uslovi:
fs 2 fm i
fs > f g fm . 2
3 f s c)
2 f s
fs
fm
fm S( f )
fs
2 fs
3 fs
3 f s
fs
fm
fm
fs
3 fs
Slika 1. Spektralna gustina amplituda ulaznog signala x(t ) (a), signala odbiraka u optem sluaju (b) i signala odbiraka ako je u (t ) pravougaoni impuls kod kog je / T = 0.5 (c) c) Za zadato u (t ) , koeficijenti Furijeovog reda (tj. FT na celobrojnim umnocima uestanosti odabiranja) imaju vrednosti:
n = 0, n = 2k , n = 2 k + 1.
(2)
108
Treba zapaziti da povorka pravougaonih impulsa, kod kojih je trajanje impulsa jednako trajanju pauze ( / T = 0.5 ) ima interesantnu osobinu: sadri samo neparne harmonike. FT diskretizovanog signala, prema (1) i (2), moe se napisati u obliku:
1 (1) k S( f ) = X ( f ) + X [ f (2k + 1) f s ] . 2 ( 2 k + 1 ) k =
Spektar diskretizovanog signala s (t ) prikazan je na slici 1c. Za vrednost granine uestanosti zadatu u tekstu zadatka, f g = f m , filtar eliminie sve translirane komponente u spektru signala odbiraka, pa se za izlazni signal dobija: y (t ) =
1 x(t ) . 2
x s (t ) =
k =
T (t kT ) .
x(t ) = X 1 cos 1t + X 2 sin 2t , gde su X 1 i X 2 konstante, a uestanosti imaju vrednosti: f1 = 2 kHz i f 2 = 4 kHz (Za saobraajni odsek uzeti X 2 = 0 ).
Odrediti izlazni signal za sledee periode odabiranja: a) T = 100 s , b) T = 200 s , c) T = 500 s ,
Reenje:
Kada se odabiranje vri periodinom povorkom delta impulsa pomnoenih konstantom T , kao u tekstu zadatka, tada vai u (t ) = T (t ) , pa je FT ovakvog impulsa:
S( f ) =
n =
X ( f nf s ) .
(1)
109
X(f ) =
X1 [ ( f f1 ) + ( f + f1 )] + X 2 [ ( f f 2 ) ( f + f 2 )] . 2 2j
b) f s = 5 kHz c) f s = 2 kHz .
(2)
Prema jednainama (1) i (2), spektar signala s (t ) sastoji se od delta impulsa, a spektar signala x(t ) od prostoperiodinih komponenti sa tano odreenim uestanostima. Postoji vie postupaka za odreivanje izlaznog signala. Veoma je jednostavan i pregledan grafiki postupak. Sastoji se od crtanja spektra signala s (t ) i paljivog unoenja amplituda i faza uz svaki pojedini delta impuls. U ovom zadatku detaljno je objanjen tabelarni postupak. Na osnovu spektra diskretizovanog signala, moe se formirati tabela koja sadri one spektralne komponente (delta impulse) koje se nalaze unutar propusnog opsega NF filtra za navedene uestanosti odabiranja. Podaci su uneti u tabelu 1. U tabelu su unete uestanosti (u kHz) za svaku od komponenti. Poto je granina uestanost filtra f g = 4.05 kHz , vrednosti iznad granine nisu unete u tabelu jer se sigurno nee pojaviti u izlaznom signalu. Ispod uestanosti su upisane amplitude svake komponente. U tabelu su upisane uglavnom komponente na nenegativnim uestanostima, osim jednog izuzetka. Iz tabele se moe napisati izraz za spektar izlaznog signala:
Y ( f ) = Y1 ( f ) + Y1 ( f ) ,
gde se Y1 ( f ) dobija direktno iz tabele, a Y1 ( f ) opisuje one lanove ( n < 0 i f k < 0 za n = 0 ) koji nisu upisani u tabelu. Tabela 1. Pregled prostoperiodinih komponenti
n=0
f1 2 X1 2 2 X1 2 2 X1 2 f2 4 X2 2j 4 X2 2j 4 X2 2j f s + f1 12 -
a)
n =1 f s f1 f s + f 2 8 14 -
n=2
f s f2 6 2 f s + f1
2 f s f1
2 f s + f2
2 f s f2
22 12 6 -
18 8 2 X1 2
24 14 8 -
16 6 0 X 2 2j
b)
7 4 X1 2
c)
3 X1 2 0 X1 2
9 6 -
1 X 2 2j -2 X 2 2j
c)
3 f s + f1 8 -
n=3 3 f s f1 3 f s + f 2 4 10 X1 2
3 f s f2 2 X 2 2j
4 f s + f1 10 -
n=4 4 f s f1 4 f s + f 2 6 12 -
4 f s f2 4 X 2 2j
110
Proirenje tabele u vrstama a) i b) za n = 3 i n = 4 nije potrebno, jer bi sve komponente koje bi se tamo upisale imale uestanost iznad granine. Za date uestanosti odabiranja dobijaju se sledei rezultati: a) f s > 2 f m , pa je izlazni signal
y (t ) = x(t ) .
b) Y1 ( f ) =
X X X1 X ( f f1 ) + 2 ( f f 2 ) + 1 ( f ( f s f1 ) ) 2 ( f ( f s f 2 ) ) . 2 2j 2 2j
Izlazni signal dobija se inverznom transformacijom spektra izlaznog signala, Y ( f ) , i ima oblik:
c) Y1 ( f ) =
X1 X X X X ( f 2) + 2 ( f 4) + 1 ( f 4) + 1 ( f ) 2 ( f + 2) + 2 2j 2 2 2j
X1 X X X X ( f 2) 2 ( f ) + 1 ( f 4) 2 ( f 2) 2 ( f 4) . 2 2j 2 2j 2j
y (t ) = X 1 cos 2f1t + X 2 sin 2f 2 t + X 1 cos 2f 2 t + X 1 + X 2 sin 2f1t + + X 1 cos 2f1t + 0 + X 1 cos 2f 2 t X 2 sin 2f1t X 2 sin 2f 2 t = = X 1 + 2 X 1 cos 2f1t + 2 X 1 cos 2f 2 t .
Zadatak 4.1.3. (E) a) Ako je x(t ) signal koji je jednak nuli izvan intervala t T 2 , dokazati da je on potpuno odreen vrednostima spektra na umnocima uestanosti f s < 1 T . b) Ako je signal x(t ) vremenski ogranien na interval T i ako je njegov spektar uglavnom ogranien na opseg uestanosti B , odrediti minimalan broj vremenskih odbiraka N T i minimalan broj odbiraka spektra N f kojima je potpuno odreen taj signal. Reenje:
a) Signal ogranienog trajanja, x(t ) , ima Furijeovu transformaciju X ( f ) . Od signala x(t ) moe se konstruisati novi signal x p (t ) tako to se signal x(t ) periodino ponavlja sa periodom T p za koju vai T p > T . Novi signal moe se razviti u Furijeov red:
111
x p (t ) =
n =
Fn e
Tp 2 T p 2
jn p t
1 Fn = Tp
x p (t ) e
jn p t
1 dt = Tp
Tp 2 T p 2
x(t ) e
jn p t
dt =
1 X (nf p ) . Tp
Prema prethodnom izrazu, koeficijenti Furijeovog reda signala x p (t ) jednaki su vrednostima FT signala x(t ) u takama f = n f p . Signal je potpuno odreen svojim koeficijentima Furijeovog reda, a poto je x(t ) = x p (t ) u jednoj periodi i signa x(t ) odreen je poznavanjem vrednosti istih tih odbiraka. b) Po teoremi o odabiranju u vremenskom domenu, signal x(t ) odreen je odbircima svakih
t = 1 (2 B) sekundi. Poto signal x(t ) traje T sekundi, ukupan broj odbiraka kojima je odreen signal x(t ) iznosi:
N T = T t = 2 B T .
Ako se teorema o odabiranju primeni u frekvencijskom domenu na spektar X ( f ) , on je odreen odbircima na rastojanju f koje se, po analogiji, dobija kao reciprona vrednost trajanja signala, f = 1 T . Kako je X ( f ) razliito od nule u opsegu uestanosti (0 B ) , ukupan broj odbiraka koji odreuju X ( f ) jednak je:
N f = 2 B f = 2 B T .
Signal je, dakle, definisan jednakim brojem odbiraka u vremenskom i u frekvencijskom domenu.
Zadatak 4.1.4. (E, S) Spektar signala x(t ) razliit je od nule samo u opsezima uestanosti (0 B ) i (3B 5 B ) . Ako je posle odabiranja, u cilju rekonstrukcije signala x(t ) , primenjena kombinacija filtara
idealnih propusnika niskih uestanosti i opsega uestanosti, odrediti sve vrednosti uestanosti odabiranja f s za koje se na izlazu moe dobiti ulazni signal.
Reenje:
Zadatak se najlake reava grafiki. Postoje tri grupe reenja:
f s 10 B (strogo po teoremi o odabiranju), f s = 6 B , (ako se translirani delovi spektra ueljavaju jedni meu druge) i f s = 2 B , ako je signal x s (t ) takav da sadri samo neparne harmonike, odnosno da je vai uslov: U ( 2kf s ) = 0 , ( k = 1,2... ), pa se ponovo delovi spektra ueljavaju ali ne preklapaju.
112
u (t ) = U (cos 2f m t + cos 3f m t ) ,
Signal odabiranja ima oblik:
U =1V,
f m = 2 kHz .
s (t ) =
n =
T (t nT ) ,
f fg, drugde,
f g = 4.1 kHz ,
= 0.5 ms .
Odrediti amplitude i poetne faze svih prostoperiodinih komponenti izlaznog signala v(t ) u sluajevima: a) f s = 1 T = 8 kHz , b) f s = 1 T = 6 kHz .
u(t)
H(f)
s(t)
Slika 1. Sistem za odabiranje
v(t)
Zadatak 4.1.6. (E) Signal v(t ) na ulazu u sistem prikazan na slici 1., dat je izrazom:
v(t ) =
n =
E u (t ) = 0
t < T 4, drugde.
xs (t ) = T
k =
kT , 2
113
v(t)
~ ~
f g=5/(2T)
x(t)
s(t)
~ ~
f g=5/(2T)
y(t)
Reenje:
Prema tekstu zadatka, ulazni signal je periodina povorka pravougaonih impulsa i pauza jednakog trajanja. Za takav signal u zadatku 4.1.1. izraz (2), pokazano je da sadri samo jednosmernu komponentu i neparne harmonike. Kroz ulazni NF filtar praktino prolaze samo jednosmerna komponenta, amplitude E / 2 i prvi harmonik, amplitude E / , na uestanosti f 0 = 1 / T .
Ovakav signal odabire se sa uestanou odabiranja f s = 2 / T = 2 f 0 . Nakon odabiranja, spektar signala odbiraka sadri komponente na svim multiplima uestanosti f 0 . Izlazni filtar proputa jednosmernu komponentu i dva harmonika, na uestanostima f 0 i 2 f 0 , sa amplitudama
4.2. Kvantizacija
Kvantizacija je postupak kojim se kontinualni skup vrednosti signala (napona ili struje) preslikava (pretvara) u diskretni skup vrednosti. Kvantizacija je jedan od osnovnih koraka u formiranju digitalnog signala. Kvantizacija je ireverzibilan postupak. Ne postoji nain da se, posle izvrene kvantizacije, signal vrati u oblik koji je imao pre kvantizacije. Postoje dva osnovna tipa kvantizacije: uniformna i neuniformna. Osnovna osobina uniformne kvantizacije jeste da su koraci kvantizacije (pojam koji je detaljno objanjen u nastavku) jednaki na svim amplitudskim nivoima. Ovakva kvantizacija veoma je jednostavna i za analizu i za realizaciju, ali nije pogodna za primenu kod svih tipova signala. Za mnoge potrebe pogodnije je da koraci kvantizacije ne budu jednaki, nego da budu prilagoeni trenutnim vrednostima signala. Ovakva kvantizacija naziva se neuniformna kvantizacija. Osobine neuniformne kvantizacije objanjene su u nastavku.
Uniformna kvantizacija
Kvantizacija se najlake objanjava grafiki, na primeru prikazanom na slici 4.2.1. Uvodi se niz novih pojmova: - Maksimalna i minimalna vrednost signala, U max i U min odgovaraju oekivanoj najveoj i najmanjoj vrednosti signala koji treba kvantizovati. esto su moduli tih vrednosti jednaki pa vai
114
U max = U min = U . Ako trenutna vrednost signala premai oekivane vrednosti signala, dolazi do tzv. klipovanja ili odsecanja opsega vrednosti koji izlazi izvan navedenih granica. - Broj kvantizacionih nivoa, q , ceo broj koji se obino bira tako da bude jednak stepenu broja 2, tj. q = 2 . Razlozi za ovakav izbor lee u postupku koji obino sledi nakon kvantizacije, tj. kodovanju kvantizovanih odbiraka. Postupak kodovanja detaljno je opisan u nastavku ove glave.
m
uniformne kvantizacije koraci su razliiti u svakom intervalu i ne vae gore navedene jednaine; - Granice kvantizacionih intervala U n = U min + n U , n = 0...q ; - Dozvoljeni amplitudski nivoi An = - Kvantizovani signal u q (t ) ; - Greka kvantizacije:
1 (U n + U n +1 ) , n = 0...q 1 ; 2
eq (t ) = u (t ) u q (t ) .
U8 U max U7 U6 U5 U4
(4.2.1)
u (t )
A7 A6 A5 A4
eq (t )
U3 U2 U1 U0
t A3 A2
u q (t )
A1 A0
U min
Slika 4.2.1. Kvantizacija analognog signala
115
Na slici 4.2.1. vidi se da greka kvantizacije ima amplitudu ogranienu na opseg: eq (t ) <
U ; 2
Kao to je ve reeno, kvantizacija je ireverzibilan postupak. Nakon izvrene kvantizacije vie nije mogua potpuno tana rekonstrukcija originalnog signala. Pokazuje se, meutim, da potpuno tana rekonstrukcija nije ni potrebna. Postupak kvantizacije uglavnom se primenjuje na signale govora, muzike i slike, namenjene ljudskim ulima. Nesavrenost ula sluha i vida i njihova skromna mogunost razlikovanja veoma sitnih detalja omoguuju primenu kvantizacije. Prednosti koje se ostvaruju daljom obradom kvantizovanih signala daleko premauju prividne nedostatke ovog postupka. Poto se kvantizovani signal u q (t ) , prema (4.2.1), moe izraziti u obliku u q (t ) = u (t ) eq (t ) , greka kvantizacije moe se posmatrati i kao nepoeljan signal koji se dodaje (sa negativnim znakom) korisnom signalu. Odavde i potie alternativni naziv za greku kvantizacije: um kvantizacije ili kvantizacioni um. Kao i kod svih drugih vrsta uma, trenutne vrednosti uma nemaju poseban znaaj u analizi uticaja uma. Uticaj uma analizira se kroz njegove statistike parametre, a naroito snagu i odnos snaga korisnog signala i uma. Moe se pokazati da odnos snaga korisnog signala i kvantizacionog uma ima vrednost koja je priblino jednaka za razliite signale i iznosi:
S 2 = SNRq = q . N q
(4.2.2)
Dokaz jednakosti (4.2.2) mogu je na nekoliko naina. Ako se posmatra bilo koji signal, obino je potrebno iskoristiti statistike osobine signala i statistike postupke. Ako se posmatra kosinusoida, postoji analitiki dokaz [1] da je odnos snaga jednak 3 q / 2 . U zadatku 4.2.1. pokazano je da se za signale kod kojih je verovatnoa pojavljivanja svih amplituda jednaka, dobija upravo izraz (4.2.2). Obino se smatra da se pomou izraza (4.2.2) odreuje odnos snaga signala i uma za svaki signal.
2
Neuniformna kvantizacija
Pri odreivanju odnosa snaga signala i uma (4.2.2) vri se usrednjavanje snage signala i snage uma. Pri tom snaga uma uopte ne zavisi od toga da li signal ima velike ili male trenutne vrednosti. Meutim, u vremenskim intervalima u kojima signal ima male vrednosti amplitude, njegova je trenutna snaga (definisana izrazom (2.1.3b)) manja, pa je i trenutni odnos snaga signala i uma manji, to znai da um u takvim intervalima vremena znaajnije kvari kvalitet signala. Zbog toga se i javila ideja da se veliina koraka kvantizacije prilagodi trenutnim vrednostima signala i to na sledei nain: - ako signal ima male vrednosti, njih treba kvantizovati finije, sa manjim korakom kvantizacije; - ako signal ima velike vrednosti, kvantizacija moe da bude grublja, sa veim korakom kvantizacije. Ideja neuniformne kvantizacije moe se ilustrovati grafiki, kao na slici 4.2.2. Na slici je data zavisnost trenutne vrednosti izlaznog napona, uiz , od trenutne vrednosti ulaznog napona, uul .
116
uiz
uul
Slika 4.2.2. Neuniformna kvantizacija Da bi se pojednostavio postupak neuniformne kvantizacije, umesto neuniformnog kvantizera primenjuje se redna veza dve komponente, kompresora i uniformnog kvantizera. Kompresor je nelinearni sistem bez memorije kod kog je veza izmeu izlaznog i ulaznog signala prikazana na slici 4.2.3. Kompresor vri neravnomerno pojaanje trenutnih vrednosti ulaznog signala: male vrednosti signala znaajnije se pojaavaju, a kako vrednosti signala rastu, pojaanje se smanjuje. Naziv kompresor potie od injenice da je opseg vrednosti signala nakon prolaska kroz sistem smanjen, tj. sabijen. Signal koji je proputen kroz kompresor zatim se kvantizuje pomou uniformnog kvantizera. Na taj nain dobija se signal koji odgovara signalu kvantizovanom primenom neuniformnog kvantizera.
uiz
uul
117
Da bi se komprimovani i kvantizovani signal vratio u svoj prvobitni oblik, potrebno je na prijemnoj strani signalu vratiti trenutne vrednosti koje je imao pre kompresije. Ovaj postupak realizuje se pomou nelinearnog sistema sa karakteristikom koja je inverzna karakteristici kompresora. Takav sistem naziva se ekspandor. Karakteristika ekspandora prikazana je na slici 4.2.4. Moe se pokazati [1] da kombinacija kompresor-uniformna kvantizacija-ekspandor ne menja signal, ali smanjuje negativan uticaj kvantizacije tako to poboljava i trenutne vrednosti odnosa signal/um i ukupnu vrednost odnosa signal/um.
uiz
uul
uiz =
gde je
(4.2.3)
U = U max maksimalna oekivana vrednost signala. Izraz (4.2.3) vai samo za 0 uul U ,
parametar koji se naziva faktor kompresije, uul trenutna vrednost ulaznog napona, a
dok se za negativne vrednosti koristi odgovarajua neparna karakteristika. Eksperimentalno je utvreno da optimalne osobine imaju kompresori za koje je = 255 .
118
U Evropi, veem delu ostatka sveta (osim SAD i Japana) i na meunarodnim komunikacionim linijama usvojen je tzv. A zakon, po kom veza izmeu izlaznog i ulaznog signala ima oblik:
A uul 1 + ln A U uiz = u 1 1 + ln ul U 1 + ln A
uul 1 , U A
1 uul < 1, A U
(4.2.4)
gde je A parametar za koji je eksperimentalno utvreno da ima optimalnu vrednost A = 87.6 . Prema (4.2.4), za promene ulaznog napona u opsegu 0 uul U / A , izlazni napon ima line-
arnu promenu vrednosti. Ako se ulazni napon menja u opsegu U / A < uul U , promena je logaritamska. Mogu se pokazati i mnoge druge osobine navedenih tipova kompresora signala. Detaljniji dokazi, meutim, zahtevaju vie znanja iz statistike teorije telekomunikacija i ne obrauju se u ovom udbeniku.
T 2
T 2
Reenje:
119
e(t ) = u m (t ) u q (t ) ,
i prisutan je na prijemnoj strani nakon dekodovanja signala. Signali su prikazani na slici 2.
e(t ) u q (t )
u q (t )
e(t )
0 0 00 0 0 0 0 1
1 10
101
IKM t
TB
Slika 2. Karakteristini signali u postupku kvantizacije Snaga korisnog signala ima vrednost:
1 P= 2T
2 um (t ) dt =
U2 , 3
a snaga uma kvantizacije, oznaenog na slici 2. sa e(t ) , moe se odrediti postepenim izraunavanjem, deo po deo, ili primenom jednostavnog trika: snaga uma jednaka je snazi periodine povorke trougaonih impulsa irine T / 16 , maksimalne amplitude U / 2 . Ova osobina lako se dokazuje ako se posmatra signal e(t ) na slici 2. Bez obzira na znak i oblik (poloaj) bilo kog malog trougla, irine T / 16 , amplitude U / 2 , njegov doprinos snazi signala e(t ) uvek je isti. Snaga uma kvantizacije iznosi:
1 Pq = T / 16
T / 16
2 8 U
U 2 , t dt = 12
U2 /3 (S / N )q = = q2 , 2 U / 12
odnosno u logaritamskim jedinicama SNRq = 10 log(q ) = 18 dB . Na slici 2. prikazan je i IKM signal (vidi poglavlje 4.4.), dobijen primenom Grejovog koda, opisanog u poglavlju 4.3.
2
120
4.3. Kodovanje
Nakon izvrenog odabiranja i kvantizacije, analogni signal zamenjen je nizom odbiraka. Postoji konaan broj razliitih vrednosti odbiraka signala. Prenos signala dalje se vri u digitalnom obliku, tako to e se vrednost svakog odbirka zameniti nekim simbolom, npr. brojem, a zatim e se prenositi niz simbola. Prenos signala u analognom obliku bio je karakteristian za veinu telekomunikacionih sistema do poetka 70-tih godina prolog veka. Prenos u digitalnom obliku karakteristian ja za savremene telekomunikacione sisteme. Kodovanje je postupak kojim se jedan niz simbola (npr. odbiraka signala) zamenjuje drugim nizom simbola, ne obavezno iz istog skupa. Simboli mogu biti brojevi, amplitude jednosmernog signala, ali najee predstavljaju istovremeno amplitudski i fazno modulisanu sinusoidu trajanja jednog simbolskog intervala. Postoji mnogo razliitih varijanti kodovanja. Kao najjednostavniji primer moe da poslui obina numeracija. Ako je broj kvantizacionih nivoa q , svaki nivo moe se redom numerisati brojevima, npr. 0,1,...q 1 ili 1,2,...q , ili q / 2, q / 2 + 1,...q / 2 1 , ili bilo kojom drugom kombinacijom u kojoj se razlikuje q nivoa (stanja, simbola). Ako posmatramo primer sa slike 2.2.1., ponovljen radi preglednosti na slici 4.3.1., primenom jednostavnog pravila dobijamo digitalni signal: x( 1) = 2 , x(0) = 1 , x(1) = 3 , x( 2) = 5 , x(3) = 3 ,...
xqn
-1 0 1 2 3 4 5 6
Slika 4.3.1. Primer signala pripremljenog za kodovanje Amplitudski nivoi esto se koduju tako to se prvo njihov redni broj pretvori u broj u binarnom obliku. Niz nula i jedinica dobijen na taj nain predstavlja kodnu re. Ukoliko elimo da sve kodne rei imaju istu duinu (tzv. blokovsko kodovanje), prvo mora da se utvrdi broj bita neophodan za prenos maksimalne vrednosti signala, kako bi kodna re za svaki amplitudski nivo imala jednaku duinu. Npr. ako signal ima 50 amplitudskih nivoa, duina binarne kodne rei mora da bude 6 , jer je
25 < 50 < 26 . Tada se npr. nivo 15 zamenjuje binarnim kdom 001111. Binarni oblik
pogodan je zbog lake raunarske obrade i memorisanja. Osim toga, dva razliita binarna simbola ( 0 i 1 ) mogu se lako praktino realizovati kao npr. impulsi sa razliitim amplitudama, fazama ili frekvencijama. Postupak prenosa digitalnog signala detaljno je analiziran u glavi 10.
121
Postoji vie naina da se izabere tip kda. U primeru u tabeli 4.3.1. pokazana su etiri karakteristina binarna kda. U kolonama sa oznakom nivo upisan je redni broj nivoa za koje su kdovi dati sa desne strane. Tabela 4.3.1. Nekoliko varijanti binarnih kodova Nivo 7 6 5 4 3 2 1 0 -1 -2 -3 -4 -5 -6 -7 -8 Binarni Grejov kd kd 1111 1100 1110 1101 1101 1111 1100 1110 1011 1010 1010 1011 1001 1001 1000 1000 0111 0000 0110 0001 0101 0011 0100 0010 0011 0110 0010 0111 0001 0101 0000 0100 Nivo 7 6 5 4 3 2 1 0 0 -1 -2 -3 -4 -5 -6 -7 Kd modula 1111 1110 1101 1100 1011 1010 1001 1000 0000 0001 0010 0011 0100 0101 0110 0111 Kd modula sa inverzijom bita 1010 1011 1000 1001 1110 1111 1100 1101 0101 0110 0111 0110 0001 0000 0011 0010
Binarni i Grejov kd mogu da koduju 16 razliitih nivoa sa 4 bita. Preostala dva kda mogu da koduju 15 razliitih nivoa jer se za nivo 0 koriste dve razliite kodne rei. Kod kda modula, tri bita koriste se za kodovanje osam nivoa, od 0 do 7. etvrti bit koristi se za kodovanje znaka odbirka. Prednost ovog kda lei u tome to kod signala koji esto menjaju znak ne dolazi do neprekidnih promena vrednosti skoro svih bita, kao kod binarnog kda. Poslednji prikazan kd odgovara kdu modula, ali su svi biti na parnim poloajima invertovani. Npr. kodna re 1111 pretvorena je inverzijom dve jedinice na poloajima 0 i 2 u kodnu re 1010. Ovakv kd pogodan je za prenos signala koji esto imaju uzastopne vrednosti jednake nuli pa se kod njih javljaju dugi nizovi nula koji nepovoljno utiu na prenos digitalnog signala. Kodovanje signala, osim elementarne namene, digitalnog predstavljanja signala, ima i razliite druge namene. Ovde su ukratko opisani statistiko (entropijsko) i zatitno kodovanje. Pojam entropije uveden je u poglavlju 1.2. Ako verovatnoa pojavljivanja simbola (tj. razliitih vrednosti odbiraka) nije ravnomerna, moe se primeniti poseban postupak po kom se verovatnijim vrednostima odbiraka, tj. vrednostima koje se ee javljaju dodeljuje krai niz nula i jedinica. Vrednostima odbiraka koje se retko pojavljuju dodeljuje se dui niz nula i jedinica. Jedan od postupaka naziva se Hafmanovo kodovanje. U postupku kodovanja treba obezbediti da se signal moe jednoznano dekodovati, jer bi inae kodovanje bilo besmisleno. Npr. u telefonskom numerisanju drava, SAD ima pozivni broj 1 i zbog toga ni jedna druga zemlja ne sme da ima pozivni broj koji poinje sa 1. Problemi koji se javljaju u ovoj vrsti kodovanja nisu jednostavni. Kodovanje se detaljnije izuava u predmetu Teorija informacija i kodovanja. Druga interesantna grupa postupaka naziva se zatitno kodovanje. Sutina zatitnog kodovanja jeste da se, osim bita koji predstavljaju kodovane odbirke diskretizovanog signala (tzv. informacionih bita), prenose i dodatni, tzv. zatitni biti. Sistem koji generie povorku bita sa zatitnim
122
kodovanjem znatno je sloeniji nego sistem bez kodovanja, ali su i poboljanja koja se postiu u kvalitetu i pouzdanosti prenosa izvanredna. Najjednostavniji primer zatitnog kodovanja naziva se provera parnosti. Na svaku grupu od N informacionih bita dodaje se po jedan bit ija vrednost zavisi od broja jedinica u grupi informacionih bita. Npr. ako je broj jedinica paran, zatitni bit ima vrednost 0 , a ako je broj jedinica neparan, zatitni bit ima vrednost 1 . Ovaj jednostavan postupak omoguuje da se na prijemnoj strani sa velikom verovatnoom otkrije pojava greke u digitalnom prenosu. Kod sloenijih sistema zatitnog kodovanja, kod kojih se grupi od N informacionih bita dodaje vei broj zatitnih bita, pri emu se njihove vrednosti izraunavaju na poseban nain, mnoge greke nastale u prenosu digitalnog signala mogu se otkriti pa ak i ispraviti. Na primer, ovakav sistem zatitnog kodovanja pod nazivom cikliko kodovanje, primenjen je u sistemu za prenos podataka putem radio difuzije, RDS, opisanom u poglavlju 11.5.
(4.4.1)
123
Linearna izoblienja
Pri prenosu signala x(t ) sa spektrom X ( f ) kroz linearni sistem za koji je poznata funkcija prenosa u obliku H ( f ) = A( f ) e
j ( f )
y (t ) =
H( f ) X( f )e
j 2ft
df ,
U poglavlju 3.1. opisani su zahtevi koje sistem sa prenos treba da ispuni da bi prenos bio idealan. Ako prenos nije idealan, to znai da funkcija prenosa u zahtevanom opsegu uestanosti nema konstantnu amplitudsku karakteristiku ili nema linearno promenljivu faznu karakteristiku, ili se obe karakteristike razlikuju od idealnih. Na ovaj nain javljaju se tri varijante linearnih izoblienja: amplitudska, fazna i kombinovana. Kod amplitudskih linearnih izoblienja, amplitudska karakteristika A( f ) nije idealna (tj. jednaka konstanti u opsegu uestanosti ( 0, f g )). Tada se izlazni signal odreuje metodom uparenih odjeka. Postupak se sastoji od sledeih koraka: 1) Funkcija prenosa linearnog sistema rastavlja se na moduo i argument, pa je izlazni signal:
fg
y (t ) =
fg
A( f ) e
j 2ft 0
X ( f ) e j 2ft df .
(5.1.2)
2) Neidealna karakteristika (funkcija) A( f ) u intervalu ( f g , f g ) zamenjuje se Furijeovim redom te funkcije u frekvencijskom domenu. Osnovi ovog postupka objanjeni su u poglavlju o alternativnoj primeni Furijeovog reda. Dobijeni red ima oblik:
124
j 2 n f 2 fg
A( f ) =
n=
An e
(5.1.3)
1 An = A( f ) e 2 f g f
g
fg
jn
2 f 2 fg
df .
(5.1.4)
Gornji izrazi identini su sa definicijama datim u poglavlju o Furijeovom redu, ali je svuda umesto vremena kao promenljiva stavljena uestanost, a umesto periode irina frekvencijskog intervala u kom se vri aproksimacija, 2 f g . Sada se izlazni signal moe napisati u obliku:
fg
y (t ) =
fg
X ( f ) A( f ) e
j 2f (t t 0 )
df .
(5.1.5a)
y (t ) =
fg fg
X( f )
n =
An e
j
2 nf 2 fg
e j 2f (t t 0 ) df =
n =
An
fg
fg j 2f (t + n t0 ) 2 fg
X( f )e
2 nf 2 fg
e j 2f (t t 0 ) df =
n =
An
fg
X( f )e
df =
n =
An x(t +
n t0 ) . 2 fg
(5.1.5b)
Dakle, izlazni signal sadri beskonaan zbir kopija (odjeka) ulaznog signala, pomerenih po vremenskoj osi za n /( 2 f g ) , ( n ceo broj), pri emu uvek postoje parovi za pozitivne i negativne koeficijente ( n i n ).
Poto su kanjenja esto veoma mala, ukupan efekat svodi se na to da izlazni signal ima oblik blago razvuenog ulaznog signala. Najjednostavniji primer izveden je u nastavku i pokazan na slici 5.1.1. Ako je amplitudska karakteristika linearnog sistema razliita od idealne, ona sigurno ima oblik parne funkcije uestanosti koja donekle odstupa od konstantne vrednosti. Pretpostavimo da je odstupanje najjednostavnije mogue, a to znai da odgovara nekom segmentu kosinusoide. Funkcija prenosa tada se moe opisati izrazom:
125
f <B, drugde,
(5.1.6)
nu) predstavlja odstupanje od idealne funkcije prenosa, i B -irina propusnog opsega linearnog sistema.
Ako je spektar ulaznog signala X ( f ) frekvencijski ogranien tako da je najvia uestanost u spektru signala f max i da za nju vai uslov f max < B , tada je spektar izlaznog signala, prema (3.1.3), dat izrazom:
j 2f ( X ( f ) + k X ( f ) cos 2fT ) e Y( f ) = H( f ) X( f ) = 0
f <B, drugde.
(5.1.7)
Vremenski oblik izlazne funkcije, y (t ) , odreuje se inverznom Furijeovom transformacijom izraza (5.1.7). Postupak je opisan izrazom (5.1.5b). Moe se realizovati i razlaganjem kosinusne funkcije prema Ojlerovom obrascu i zasebnim izraunavanjem svakog od tri dobijena integrala. Na kraju se dobije izlazni signal u obliku:
y (t ) = x(t ) +
k [x(t T ) + x(t + T )] . 2
(5.1.8)
Izlazni signal sastoji se od tri sabirka: ulaznog signala i jednog para njegovih odjeka, nastalih kao posledica oblika funkcije prenosa. Sva tri sabirka pomereni su na vremenskoj osi za interval , koji odgovara kanjenju linearnog sistema. Funkcija prenosa opisana izrazom (5.1.6), ulazni signal x(t ) i odgovarajui izlazni signal, y (t ) , prikazani su na slici 5.1.1. Treba zapaziti da je osnovna posledica linearnog izoblienja pojava proirivanja izlaznog impulsa u odnosu na irinu ulaznog impulsa. Pri tom se irina spektra signala ne menja. Slian postupak koristi se i pri odreivanju izlaznog signala uz prisustvo faznih i kombinovanih linearnih izoblienja. Jedina vanija razlika jeste korienje Tejlorovog reda funkcije:
e jx 1 + jx ,
gde je x =
(5.1.9)
n =1
n sin nf ,
poto se razvoj u frekvencijskom domenu vri nad (neparnom) faznom karakteristikom. Rezultat je slian, a postupak je detaljno pokazan u reenim zadacima. Treba takoe istai da se odziv linearnih sistema na periodinu ili prostoperiodinu pobudu odreuje na nain pokazan u zadatku 3.1.1. Pri tom mogu da se promene amplitude i faze pojedinih komponenti, ali se uestanosti (tj. poloaj komponenti na frekvencijskoj osi) ne menjaju.
126
H( f )
1+ k
a)
B
1 B
( f )
x(t )
b) c)
y (t )
T +T
t
Slika 5.1.1. Neidealna funkcija prenosa (a), pobudni signal (b) i odgovarajui (proireni) odziv (c)
Nelinearna izoblienja
Nelinearna izoblienja nastaju pri prenosu signala kroz nelinearni sistem. Uoptena analiza nelinearnih izoblienja signala veoma je sloena i obino se ne moe nai u udbenicima. Pojednostavljena analiza, meutim, ilustrativna je i lako se sprovodi na osnovu do sada poznatih osobina signala. Postoji nekoliko varijanti postupaka za prouavanje nelinearnih izoblienja. Razlikuju se po tipu ulaznog signala.
Harmonijska izoblienja
Ako je ulazni signal prostoperiodian, mogu se odrediti parametri harmonijskog izoblienja. Neka je ulazni signal dat izrazom:
x = x(t ) = X cos 2f 0t .
(5.1.10)
Izlazni signal se, na osnovu (3.2.3) i trigonometrijskih transformacija, moe napisati u obliku:
(5.1.11)
- koeficijent ukupnog harmonijskog izoblienja (takoe i klir-faktor, ili THD (engl. Total Harmonic Distortion):
127
K=
(5.1.12)
(u imeniocu se snage viih harmonika obino mogu zanemariti jer su mnogo manje od snage prvog harmonika), - koeficijent harmonijskog izoblienja n -tog reda:
dn =
Yn2 Y12
Pn , P 1
(5.1.13)
gde je P 1 snaga prvog a Pn snaga n -tog harmonika, i - slabljenje harmonijskog izoblienja n -tog reda:
(5.1.14)
Intermodulacioni produkti drugog i treeg reda nastaju kao posledica postojanja kvadratnog lana h2 x (t ) , odnosno kubnog lana h3 x (t ) u nelinearnoj karakteristici (3.2.3). Da bi se sagledali parazitni produkti drugog reda oblika
2 3
K1 cos 2 ( f1 f 2 )t i
(5.1.15)
K1[cos 2 (2 f1 + f 2 )t + cos 2 (2 f1 f 2 )t ] , K 2 [cos 2 (2 f1 + f3 )t + cos 2 (2 f1 f3 )t ], K3 [cos 2 (2 f 2 + f1 )t + cos 2 (2 f 2 f1 )t ] , K4 [cos 2 (2 f 2 + f3 )t + cos 2 (2 f 2 f3 )t ] , K5 [cos 2 (2 f3 + f1 )t + cos 2 (2 f3 f1 )t ] , K6 [cos 2 (2 f3 + f 2 )t + cos 2 (2 f3 f 2 )t ] ,
cos 2 ( f1 f 2 + f 3 )t + cos 2 ( f1 f 2 f 3 )t ] K 7 [cos 2 ( f1 + f 2 + f 3 )t + cos 2 ( f1 + f 2 f 3 )t +
,
(5.1.16)
U optem sluaju, za analizu intermodulacionih produkata k -tog reda, potrebno je posmatrati lan hk x (t ) nelinearne karakteristike i ulazni signal koji sadri k sinusoidalnih komponenti.
128
y (t ) = x(t ) + h1 x 2 (t ) .
(5.1.17)
U vremenskom domenu oigledno je da je izlazni signal izoblien, jer sadri zbir ulaznog signala i njegove kvadrirane kopije. U frekvencijskom domenu, spektar izlaznog signala dobija se odreivanjem Furijeove transformacije izraza (5.1.17). Na osnovu osobina Furijeove transformacije znamo da se spektar kvadratnog lana moe odrediti kao konvolucija spektra ulaznog signala, X ( f ) , sa samim sobom. Najoiglednija posledica ove konvolucije jeste proirenje spektra signala. Spektar signala x (t ) dvostruko je iri od spektra signala x(t ) . Dokaz je relativno jednostavan i preputamo ga itaocu. Ako ulazni signal ima spektar pravougaonog oblika, kao na slici 5.1.2a), spektar izlaznog signala, datog izrazom 5.1.17., skiciran je na slici 5.1.2b). Vidi se da je izoblienje dvostruko: spektar signala je proiren a izgled spektra u originalnom opsegu promenjen.
2
X( f )
a)
Y( f )
b)
2B
2B
Slika 5.1.2. Spektar ulaznog signala (a) i spektar signala datog izrazom (5.1.17) (b) U sluaju da nelinearnost sistema sadri vii red od drugog, doi e do znaajnijeg proirenja spektra, kao i vee promene oblika spektra u intervalu koji odgovara irini spektra ulaznog signala.
129
rektno, odbijajui se od razliitih prepreka kao to su zgrade, razni objekti, planine i slino. Pri prenosu kroz kablove sa neusklaenim impedansama, na mestu prijemnika javlja se direktni signal i njegove reflektovane kopije sa razliitim kanjenjima. U svakom od ovih sluajeva moe se napraviti model sistema za prenos, sastavljen od vie paralelno vezanih kanala, sa razliitim kanjenjima i razliitim slabljenima. Posmatrajmo najjednostavniju varijantu sa dva kanala za prenos, prikazanu na slici 5.1.3.
x(t )
y (t )
Slika 5.1.3. Model prenosa po vie putanja Neka prenos u jednom kanalu ima jedinino pojaanje i kanjenje , a u drugom kanalu pojaanje i kanjenje + . Funkcije prenosa svakog od kanala jednostavno se odreuju kao:
H1 ( f ) = e j 2f i H 2 ( f ) = e j 2f ( + ) .
(5.1.18a) (5.1.18b)
Ukupna funkcija prenosa data je, prema (3.3.2), zbirom funkcija H1 ( f ) i H 2 ( f ) . Ovaj zbir moe se transformisati u oblik:
H ( f ) = H1 ( f ) + H 2 ( f ) = e j 2f + e j 2f ( + ) = = e j 2f (1 + e j 2f ) = e j 2f (1 + cos(2f ) j sin( 2f )) =
= 1 + + 2 cos(2f )
(5.1.19)
Funkcija prenosa iz prethodnog izraza ima periodinu amplitudu i periodinu fazu. Ovakav prenos izaziva linearna izoblienja kakva su ve opisana na poetku poglavlja. Ako je 1 , na uestanostima na kojima je cos(2f ) = 1 , amplitudska karakteristika ima vrednost priblino jednaku nuli. Ove uestanosti periodino se ponavljaju na frekvencijskoj osi. Za takav kanal kae se da ima frekvencijski selektivno slabljenje ili feding (engl. Frequency-Selective Fading, Fadeizbledeti, nestati). Pojam feding mogao bi se prevesti kao zamiranje ili nestajanje signala ali se obino ne prevodi na srpski. Osim kanala sa frekvencijski selektivnim fedingom, u praksi se esto sreu i kanali ije se osobine menjaju u vremenu. Do ovakvih pojava dolazi, npr. pri prenosu radio signala koji se reflektuju od jonosfere, kao npr. kratki talasi u radio difuziji. Za takve kanale uslovi prostiranja zavise od meteorolokih uslova, doba dana, kao i od drugih sluajnih faktora. Zbog svega navedenog, funkcija prenosa takvog signala izaziva sluajno slabljenje signala, promenljivo u vremenu. Ova pojava naziva se takoe feding. Jedan od najboljih postupaka za potiskivanje sluajnog slabljenja signala poznat je pod nazivom automatska kontrola pojaanja (AGC, Automatic Gain Control).
130
Automatska kontrola pojaanja moe da koriguje i spore varijacije snage moduliueg signala. Elektronske komponente kojima se realizuje AGC nisu predmet detaljnog izuavanja u ovom udbeniku.
H ( f ) = A( f ) e j( f ) .
Amplitudska karakteristika ima oblik:
k 1 + An cos(nf ) A( f ) = n =1 0
= fN ,
drugde,
Na ulaz sistema dovodi se signal x(t ) iji je spektar ogranien i nalazi se u opsegu uestanosti
(0 f m )
pri emu je f m < f N . Metodom uparenih odjeka odrediti signal na izlazu sistema
c) n << 1 i n = An , n = 1, 2,... k . d) Za k = 1 odrediti i nacrtati signale na izlazu sistema sa uslovima kao pod c).
Reenje:
Funkcija prenosa moe se napisati u obliku:
H ( f ) = 1 + An n =1
k
k j 2 ft n sin( nf ) 0 n =1 . cos(nf ) e
( jx )
, u kom je:
131
Uzimanjem samo prva dva lana reda, funkcija prenosa sistema dovodi se u oblik:
H( f ) =
k k An jnf k An jnf n jnf k n jnf j 2ft0 . (1) e e e = 1 + + 1 + 2 e e 2 2 2 n =1 n =1 n =1 n =1
( f ) = 2ft0 ,
a funkcija prenosa (1) data je izrazom:
H ( f ) = e j 2ft0 +
An jf (n 2t0 ) k An jf (n + 2t0 ) e + e . 2 2 n =1 n =1
k
H( f ) = e
j 2ft0
n jf (n 2t0 ) k n jf (n + 2t0 ) + e e . 2 2 n =1 n =1
k
Funkcija prenosa sistema sada ima linearnu amplitudsku ali izoblienu faznu karakteristiku. Izlazni signal ima oblik:
n k n x t t 0 + n x t t 0 n . y (t ) = x(t t0 ) + 2 n =1 2 2 n =1 2
k
c) Funkcija prenosa, data izrazom (1), pod uslovom n = An , n = 1,2,...k , nakon mnoenja i sreivanja ima oblik:
H ( f ) = e j 2ft 0
e j 2ft 0
2 k (An ) j 2 nf 1 k k e + Ai An e jf (i + n) . 4 4 i =1 n =1 n =1 in
132
1 k k Ai A j x t t 0 (i + j ) . 4 i =1 j =1 2
i j
x(t )
y (t )
t
Slika 1. Ulazni i izlazni signali
y = a1 x + a2 x 2 + a3 x 3 ,
gde je: x = x (t ) ulazni signal, y = y (t ) izlazni signal, a koeficijenti imaju vrednosti:
a1 = 10 , a 2 = 0.8 / V i a3 = 0.4 / V 2 .
Na ulaz pojaavaa dovodi se prostoperiodini signal x(t ) = U cos 0t , amplitude U = 1 V . a) Odrediti koeficijente harmonijskog izoblienja drugog i treeg reda, kao i koeficijent ukupnog harmonijskog izoblienja.
133
b) Da bi se smanjila nelinearna izoblienja, koristi se balansna ema sa slike 1. Odrediti koeficijent ukupnog harmonijskog izoblienja i uporediti ga sa rezultatom dobijenim pod a).
x(t)
+
- x(t) -
y(t)
A
Slika 1. Balansna ema pojaavaa
Reenje:
a) Izlazni signal ima oblik:
U0 =
1 a 2 U 2 = 0. 4 V , 2
3 U1 = a1 U + a3 U 3 = 10.3 V , 4
U2 =
1 a2 U 2 = 0.4 V , 2
U3 =
1 a3 U 3 = 0.1 V . 4
a H 2 = 10 log a H 3 = 10 log
1 = 28.2 dB , d2 1 = 40.3 dB , d3
d3 =
2 U3
U 12
= 9 10 5 ,
K=
2 2 U2 + U3
U12
= 4 %.
y (t ) = 2 a1 U cos 0t + 2 a3 U 3 cos3 0t .
134
1 U 3 = a3U 3 = 0.2V , 2 K = U 3 U 1 = 1% .
Zadatak 5.1.3. (E, *) Kroz sredinu n -tog kanala (irine B ) jednog viekanalnog telekomunikacionog sistema prenosi se korisni signal oblika U cos(2f c t + 0 ) , gde je U = 1V i f c >> B . Na ulaz pojaavaa, pored ovog signala, dolazi i parazitni signal oblika U N cos(2f N t + N ) , sa amplitudom U N = 0.2V i uestanou f N < B 2 . Ako je pojaava nelinearan i ako se njegova funkcija
prenosa moe aproksimirati polinomom drugog reda, oblika y (t ) = a1 x(t ) + a 2 x (t ) , gde je
2
a) sve harmonijske i intermodulacione komponente koje se nalaze u propusnom opsegu posmatranog kanala, b) koeficijente intermodulacionih produkata u kanalu.
Reenje:
a) Signal na ulazu pojaavaa ima oblik:
y (t ) = a1 { U cos(2f c t + 0 ) + U N cos(2f N t + N )} +
+ a2 {U cos(2f c t + 0 ) + U N cos(2f N t + N )}2 = = a1 U cos(2f c t + 0 ) + a1 U N cos(2f N t + N ) +
+ a U2 a U2 a2U 2 a2U 2 + cos(4f c t + 2 0 ) + 2 N + 2 N cos(4f N t + 2 N ) + 2 2 2 2
135
Zbog uslova f c >> B , izoblienje se nalazi izvan propusnog opsega posmatranog kanala i predstavlja smetnju u nekom viem kanalu. Intermodulacione komponente mogu se odrediti u obliku:
d( f c + f N ) =
Pf c + f N P0
2 2 2 a2 U UN 2 2 a1 U
2 2 a2 UN 2 a1
= d ( f c f N ) = 0.01 .
136
Neki od ovih tipova uma imaju vei a neki manji znaaj. Poseban znaaj u telekomunikacijama imaju umovi koji po svojoj prirodi imaju osobine sluajnog signala, a takvi su prvenstveno termiki um i um usled efekta same. Detaljna analiza osobina sluajnog uma veoma je povezana sa teorijom verovatnoe i sa nekim drugim oblastima koje se ne izuavaju detaljno u poetnim godinama studija. Sa druge strane, praktian uticaj uma na prenos signala analizira se preko nekoliko standardizovanih i relativno jednostavnih postupaka, a najkorisniji deo analize odnosi se na prenos digitalnih signala, emu je posveen itav jedan predmet. Ovde su ukratko navedene samo najznaajnije osobine sluajnog uma neophodne za razumevanje principa i elementarnu primenu. um u prenosu signala nastaje u svakoj elektronskoj komponenti sistema, kako u predajniku, tako i u prijemniku. U pojednostavljenom modelu, meutim, smatra se da se um dodaje signalu u jednoj taki, na ulazu u prijemnik. Ovaj um naziva se beli Gausov (Gauss) um i ima sledee karakteristike: - Trenutne vrednosti uma predstavljaju sluajne vrednosti (napona ili struje); - U statistikom smislu, funkcija gustine verovatnoe (gustina raspodele) trenutnih vrednosti odgovara Gausovoj raspodeli (odavde potie naziv Gausov um); - U praksi se nikad ne koriste trenutne vrednosti uma nego njegova snaga. Snaga uma znaajno zavisi od apsolutne temperature, jer um nastaje usled kretanja molekula i atoma, a to kretanje je intenzivnije pri viim temperaturama; - Ne postoji nikakva veza izmeu dve vrednosti uma, bez obzira na vremenski razmak izmeu trenutaka u kojima se te vrednosti nalaze; Iz ove poslednje karakteristike slede dva znaajna zakljuka: 1) Ako ne postoji opisana veza izmeu odbiraka, tada je autokorelacija uma za sve vrednosti vremena jednaka nuli, osim za t = 0 , gde postoji delta impuls. 2) Poto su autokorelacija i spektralna gustina snage (SGS) povezani Furijeovom transformacijom, lako se pokazuje da je SGS Gausovog uma jednaka konstanti. Odavde potie pojam beli um jer se kod bele svetlosti javlja spektralna gustina snage priblino ravnomerno rasporeena po svim uestanostima u vidljivom delu spektra. Zakljuak naveden pod 2) dokazuje se na razne naine. Interesantno je da i u praksi ovakva osobina vai u veoma irokom opsegu uestanosti, od nule do priblino 10 svim uestanostima koje se danas praktino koriste.
13
Hz , to odgovara
Analitika obrada sluajnog signala mogua je samo u veoma specifinim sluajevima. Jedan od tih sluajeva javlja se pri proputanju belog Gausovog uma kroz pojasni filtar. Postupak je detaljno pokazan u zadatku 5.2.1. Na osnovu ovako pojednostavljenog postupka za opisivanje uma, mogu se nabrojati, bez posebnog dokazivanja, osobine uma koje su dovoljne za razumevanje uticaja uma na prenos signala i za veinu prorauna povezanih sa umom:
137
- U toku prenosa svakom signalu dodaje se um. um je sluajni signal koji se oznaava sa n(t ) . Znaajna osobina uma jeste spektralna gustina snage (SGS). SGS se oznaava sa p N ( f ) i jednaka je konstanti na svim uestanostima. Vrednost ove konstante jednaka je [1]:
pN ( f ) = k T = N0 ,
23
(5.2.1a)
gde je k -Bolcmanova (Boltzmann) konstanta, k = 1.38 10 J / K , T -apsolutna temperatura a N 0 -uobiajena oznaka za SGS uma. Ova vrednost SGS odgovara umu koji postoji samo na pozitivnim uestanostima. Ako se posmatraju i negativne uestanosti, tada je SGS dvostruko manja i obino se oznaava kao:
N ( f ) = k T / 2 = N0 / 2 .
0
(5.2.1b)
Na temperaturi od T = 17 C = 290 K , spektralna gustina srednje snage uma jednaka je konstanti koja ima vrednost p N ( f ) = 4 10
21
W / Hz .
10 log
(5.2.2)
PN = kTB = 4000 Hz p N ( f ) = 32 10 18 W .
(5.2.3)
- Kod svih tipova modulacije, na ulazu u prijemnik postavljen je filtar propusnik opsega uestanosti koji ima zadatak da propusti modulisani signal bez oteenja i deo uma koji pri tom prolazi kroz filtar. um na izlazu iz filtra naziva se uskopojasni Gausov um. SGS uskopojasnog uma jednaka je:
G( f ) = pN ( f ) H ( f ) ,
(5.2.4)
gde je H ( f ) funkcija prenosa linearnog sistema (u ovom sluaju, idealnog pojasnog filtra). - Da bi se analitiki mogao sprovesti i postupak demodulacije zbira signala i uma, uinjen je jo jedan korak u analitikom opisu uma. um na izlazu pojasnog fitra moe se predstaviti u tzv. uskopojasnom obliku kao:
(5.2.5)
gde je f c ` centralna uestanost propusnog opsega filtra, a nc (t ) i ns (t ) meusobno nezavisni uskopojasni sluajni signali sa jednakim srednjim snagama. Njihove spektralne gustine snage ( c ( f ) i imaju vrednost:
138
c ( f ) = s ( f ) =
N0 0
f < B, drugde.
(5.2.6)
Srednja vrednost svakog od uskopojasnih signala jednaka je nuli, tj. nc (t ) = n s (t ) = 0 . Analitiki dokaz ispravnosti izraza (5.2.5) i (5.2.6) pokazan je u zadatku 5.2.1. Vremenski oblik signala nc (t ) i ns (t ) nije poznat a nije ni potreban. Vane osobine ovih signala sadrane su u njihovim snagama. - Izraz (5.2.5) podsea na opti oblik modulisanog signala pa se uvodi novi pojam: fazor uma. Fazor uskopojasnog uma definisan je kao:
n(t ) = nc (t ) + j ns (t ) ,
gde su nc (t ) i ns (t ) komponente u fazi i kvadraturi, respektivno.
(5.2.7)
Na osnovu ranije pokazanih veza izmeu fazora modulisanog signala i modulisanog signala, uskopojasni um moe se napisati u obliku koji odgovara ranije pokazanom izrazu (5.2.5):
n(t ) = Re n(t ) e j c t .
(5.2.8)
- Kod analognih postupaka modulacije uticaj uma analizira se kroz izraunavanje odnosa snaga korisnog signala i uma u pojedinim takama u prijemniku. Detalji ovog postupka pokazani su u poglavljima 8.1.4. i 8.2.4. - Trenutna vrednost uma nema znaaja kod analognih postupaka modulacije. Meutim, kod digitalnih modulacija, kod kojih se odluivanje o vrednosti signala vri na osnovu vrednosti signala u pojedinim trenucima, uticaj uma odreuje se na potpuno drugi nain. Primenom statistikih postupaka odreuje se verovatnoa pojavljivanja greke u odluivanju o vrednosti signala. Ovi prorauni vre se na osnovu trenutne vrednosti signala i funkcije gustine raspodele verovatnoa uma koji se dodaje signalu.
(1)
gde su nc (t ) i ns (t ) nezavisni uskopojasni sluajni signali sa jednakim srednjim snagama. Njihove spektralne gustine snage ( c ( f ) i s ( f ) ) konstantne su i razliite od nule u opsegu (0 B) , pri emu je srednja vrednost svakog od uskopojasnih signala jednaka nuli,
nc (t ) = ns (t ) = 0 .
139
nc (t ) i ns (t ) , kao i ukupnu srednju snagu uma n(t ) na izlazu pojasnog filtra (ulaz prijemni-
b) Odrediti srednju snagu uma i spektralnu gustinu srednje snage uma na izlazu NF filtra (izlaz prijemnika), taka 3.
Reenje:
a) Autokorelaciona funkcija uma datog izrazom (1) odreuje se kao:
1 R N ( ) = lim T 2T
(2)
U prethodnom izrazu usrednjavanje je izvreno tako to su primenjene sledee osobine postupka poznate iz statistike: - srednja vrednost zbira jednaka je zbiru srednjih vrednosti; - srednja vrednost proizvoda funkcija jednaka je proizvodu srednjih vrednosti ako su inioci statistiki nezavisni. Ako nisu nezavisne, radi se o njihovoj korelaciji; - srednja vrednost deterministike funkcije po vremenu odreuje se kao:
1 cos c t cos c (t + ) = lim cos c t cos c (t + ) dt = T 2T T 1 1 1 = lim [cos c (2t + ) + cos c ] dt = cos c , T 2T 2 2 T
jer je vrednost prvog integrala konana a imenilac u limesu tei beskonanosti. Za sinusnu funkciju postupak je veoma slian a rezultat identian.
T
140
Rc ( ) = nc (t ) nc (t + ) i Rs ( ) = ns (t ) ns (t + ) ,
za autokorelaciju uskopojasnog uma dobija se izraz:
(3)
R N ( ) =
1 1 Rc ( ) cos c + Rs ( ) cos c . 2 2
(4)
Poto je srednja snaga sluajnog signala jednaka vrednosti autokorelacione funkcije u taki = 0 , vaie:
R N (0) =
1 1 Rc (0) + Rs (0) . 2 2
Prema uslovima zadatka, komponente uskopojasnog uma statistiki su nezavisne, sa jednakim srednjim snagama, pa za njih vai Rc (0) = Rs (0) , odnosno:
(5)
Srednja snaga uskopojasnog uma moe se izraunati i preko spektralne gustine srednje snage:
PN = 2
N ( f )df
= 2N0B .
(6)
Pomou relacija (5) i (6) odreuju se i spektralne gustine snage komponenti nc (t ) i ns (t ) , jer vai:
(7) (8)
c ( f ) = p Nc = s ( f ) = p Ns = 2 p N = N 0 .
Rezultati su ilustrovani na slici 2.
(9)
Slika 2. Spektralna gustina srednje snage uskopojasnog uma (a) i njegovih komponenti (b)
141
1 1 n3 (t ) = nc (t ) cos n s (t ) sin . 2 2
Autokorelacija uma na izlazu prijemnika ima oblik:
T
(11)
1 R3 ( ) = lim T 2T =
n3 (t ) n3 (t + )dt = n3 (t ) n3 (t + ) =
].
(12)
Komponente uskopojasnog uma nc (t ) i ns (t ) statistiki su nezavisne, pa je srednja vrednost meovitih proizvoda jednaka nuli, jer je npr. ns (t ) nc (t + ) = ns (t ) nc (t + ) , a prema tekstu zadatka svaki inilac jednak je nuli. Izraz (12) moe se napisati u obliku:
R3 ( ) =
(13)
R3 (0) =
(14)
Pn3 = 3 ( f )df = 2 3 ( f ) B .
B
(15)
3 ( f ) =
pN N0 = . 2 4
(16)
142
1 P0 = lim T 2T
2 s ( t ) dt , T
T
(6.1.1)
143
Ponekad se koristi i trenutna snaga signala, p (t ) . To je funkcija koja pokazuje kako se snaga signala menja u vremenu, a definisana je kao
p (t ) = s 2 (t ) .
(6.1.2)
U svim izrazima ove vrste podrazumeva se da je otpor na kome se oslobaa energija jednak 1 . U tom sluaju nije bitno da li je posmatrani signal po svojoj prirodi napon ili struja. U telefoniji je usvojeno da na poetku meugradske veze nivo srednje snage iznosi 10 dBm . - Dinamika signala. Opseg promene nivoa trenutne snage. Dinamika govora iznosi 60 dBm , u opsegu (10 50 dBm) , a muzikog signala 70 dBm , u opsegu (9 61 dBm) . Osnovna karakteristika signala slike u TV sistemima jeste velika irina spektra, B = 5 MHz , u frekvencijskom opsegu (10 Hz 5 MHz) , kao i velika sloenost sistema. Broj linija po slici u PAL sistemu koji se koristi kod nas i u veem delu Evrope jednak je N = 625 , a broj slika iznosi 25 u sekundi ( f s = 25Hz) . TV signal je najsloeniji signal u klasinim telekomunikacijama. Za svaku taku u ravni ekrana treba preneti tri podatka: intenzitet, boju i zasienost. Ustanovljeno je da se bilo koja boja moe dobiti kombinacijama razliitih koliina tri primarne boje. Najee se koristi RGB sistem sa crvenom (R), zelenom (G) i plavom bojom (B), sa talasnim duinama 630 nm , 520 nm i 450 nm . Radi kompatibilnosti kolor sistema sa monohromatskim, umesto tri signala koji predstavljaju navedene primare, prenosi se takoe tri signala: - luminentni signal koji prenosi ukupnu informaciju o osvetljenosti svake take i - dva hrominentna signala koji se izraunavaju kao linearne kombinacije (razlike) luminentnog signala i plavog primara, odnosno luminentnog signala i crvenog primara. Iz ova tri signala stariji (crno beli) prijemnici koriste samo luminentni deo i prikazuju crno-belu sliku. Noviji prijemnici kombinacijom tri signala odreuju tri primarne boje za svaku taku na ekranu i prikazuju sliku u boji. Istovremeni prenos vie signala omoguen je postupkom frekvencijskog multipleksiranja. Ovaj postupak detaljno je opisan u poglavlju 8.1.6., posveenom viestrukom prenosu signala kod analognih postupaka modulacije.
Signali slike
Signali podataka
Osnovne karakteristike telegrafskih signala i signala podataka jesu: - Broj elementarnih impulsa po simbolu, N , i duina signalizacionog intervala, T . U telegrafiji su elementarni impulsi binarni (imaju samo dve vrednosti, 0 i 1 ), a u prenosu podataka mogu biti i M -arni (imaju M moguih vrednosti).
- Za irinu spektra signala obino se uzima vrednost 1 , gde je irina elementarnog impulsa. - Brzina signaliziranja jednaka je broju elementarnih impulsa u jedinici vremena V = 1 T , a jedinica je baud ili bod ( Bd) . Standardizovane brzine u telegrafiji su 50 Bd i 75 Bd .
144
- Digitalni protok jeste koliina informacija koja se prenese u jedinici vremena. Ako elementarni impuls ima M mogu ih, jednakoverovatnih vrednosti, digitalni protok je:
Vd = V ld(M ) =
1 ld(M ) , T
(6.1.3)
a jedinica je b/s (bita u sekundi). Standardizovani protoci u prenosu podataka obino su celobrojni multipli protoka od Vd = 600 b/s . Ako se koriste telefonski kanali, najee su digitalni protoci 1200 , 2400 , 4800 i 9600 b/s , a poslednjih godina, kao rezultat intenzivnog razvoja tehnologije i teorije informacija, 28800 , 33600 , pa ak i 57600 b/s . Oblik spektra signala podataka kao i postupak odreivanja njegove irine detaljno je opisan u glavi 10. i poglavlju 4.4.
f g ( Hz) P( f g )( mW)
250 0.04
300 0.06
350 0.08
500 0.14
2000 0.73
3000 0.90
3100 0.91
3200 0.92
3400 0.93
3500 0.94
Odrediti opseg uestanosti, f max f min , minimalne irine, u kom se nalazi 87 % od ukupne snage govornog signala.
M
~ ~
fg
Reenje:
Snaga u taki B zavisi od granine uestanosti filtra i moe se odrediti iz izraza:
fg
P( f g ) =
fg
( f ) df ,
145
gde je ( f ) spektralna gustina snage govornog signala. Vrednosti ove snage date su u tabeli. Snaga signala u opsegu uestanosti od f1 do f 2 > f1 jednaka je razlici snaga:
P ( f1 , f 2 ) = P ( f 2 ) P ( f1 ) .
Za vrednosti f1 i f 2 date u tabeli moe se odrediti irina opsega f 2 f1 i snaga u tom opsegu, P ( f1 , f 2 ) . Neke od kombinacija (parova uestanosti f1 i f 2 ) date su u sledeoj tabeli.
f 1 ; f 2 ( Hz) f 2 f 1 ( Hz) P ( f 1 , f 2 )( mW)
250;3500 250;3400 250;3200 250;3100 300;3500 300;3400 3250 3150 2950 2850 3200 3100 0.90 0.89 0.88 0.87 0.88 0.87
Minimalna irina opsega u kom se nalazi ba 87 % snage signala iznosi 2850 Hz , sa granicama ( f min = 250 Hz , f max = 3100 Hz ).
a) Elektrini signal u trenutku t proporcionalan je osvetljaju E ( x, y ) u taki ije su koordinate ( x, y ) . Poto se analiza slike vri bez proreda, paralelne linije gusto su poreane po slici odozgo nadole. Ako se zanemari trajanje povratnog mlaza, moe se zamisliti da se u stvari analizira beskonano velika slika dobijena periodinim ponavljanjem zadate slike po horizontali i vertikali. Elektronski mlaz (svetlosno-elektrini pretvara) tada se kree ukoso iz gornjeg levog ugla, nadole i udesno, konstantnom brzinom koja ima dve komponente, horizontalnu i vertikalnu. Zavisnost koordinata ( x, y ) od vremena data je izrazima:
Reenje:
x = 2bf l t ,
y = 2hf s t ,
(1)
146
E ( x, y ) =
m = n =
Em , n
2b2 h
m x n y + j b h e
(2)
E m ,n
1 = 4b h
0 0
m x n y j + b h E ( x, y ) e
dx dy .
(3)
Koristei izraze (1) pomou kojih se prostorne koordinate zamenjuju vremenom (parametarske jednaine u matematici), osvetljaj E ( x, y ) moe se predstaviti kao funkcija vremena E (t ) . Dobija se izraz oblika:
E (t ) =
m= n =
Em,n e j 2 (m f +n f )t .
l s
Ovaj izraz veoma podsea na Furijeov red, ali sa dvostrukom sumom. Lako se zakljuuje da signal E (t ) sadri prostoperiodine komponente na uestanostima m f l + n f s , za svaku kombinaciju celobrojnih vrednosti m i n . Za sliku 1a. moe se napisati sledei analitiki izraz (na crnim poljima vrednost 0 , na belim 1 ):
1 E ( x, y ) = 0
0 x b i 0 y 2 h, b x 2 b i 0 y 2 h.
Koeficijenti Furijeovog reda odreuju se prema (3), izraunavanjem dvostrukog integrala. Dobije se izraz oblika:
1 j e j 2 ( 2 m+1) fl t E (t ) = . 2 m= 2m + 1
Moe se zapaziti da koeficijent n ne utie na funkciju, to se moglo i oekivati, jer po vertikalnom pravcu (tj. y pravcu) nema promene osvetljenosti. Jednosmerna komponenta jednaka je
1 2 , to je, u stvari, odnos povrine belog (jedinice) prema celokupnoj povrini slike, a perio-
147
dinost postoji samo po promenljivoj x . Koeficijenti Furijeovog reda ine spektar 2-D signala. Dobijeni rezultat slian je rezultatu kod 1-D funkcija u zadatku 2.3.2. Koeficijenti su prikazani na slici 2a. Za sliku 1b. osvetljaj ima neto sloeniji oblik:
1 E ( x, y ) = 1 0
0 xb i drugde.
h y 2 h,
b x 2 b i 0 y h,
1 j e j 2 ( 2 n +1) f s t j e j 2 ( 2 m +1) f l t + E (t ) = 2 n = 2n + 1 m = 2m + 1
Drugi zbir ve je dobijen pri analizi prve slike. Prvi zbir predstavlja koeficijente na multiplima uestanosti f s i to su koeficijenti koji su ucrtani u okolini koordinatnog poetka. Trei, dvostruki zbir, predstavlja koeficijente koji su na slici 2b. ucrtani u okolini koeficijenata iz drugog zbira. b) Uestanost linije je f l = 15.625 kHz i to je, osim jednosmerne, jedina komponenta koja se nalazi u spektru ispod zadate granine uestanosti od 16 kHz . Snaga ove dve komponente
1 1 iznosi + 2 0.452 , pa je odnos njihove snage i ukupne snage signala jednak 2 0.452 0.5 = 0.904 . I u ovom sluaju jednosmerna komponenta i prvi harmonik sadre najvei
deo snage signala.
a) E m, n
m=0 m = 1 m = 3 m=1 m=3
3 f l
fl
fl
2 fl
3 fl
148
b)
E m ,n
m=0 m = 1 m = 3 m=1 n=1 n=2
m=3 n =1
3 f l
fl
fs
fl fl + fs
2 fl
3 fl
Slika 2. Nastavak
s N (t ) =
anu (t nT ) .
a) Ako irina spektra impulsa u (t ) iznosi B , odrediti irinu spektra signala s N (t ) . odrediti odnos snage u opsegu uestanosti (0,1 T ) prema ukupnoj snazi signala u dva sluaja: - kada binarnom "1" odgovara a n = U , a binarnom "0" a n = 0 i - kada binarnom "1" odgovara a n = U , a binarnom "0" a n = U . c) Odrediti brzinu signaliziranja i digitalni protok ako je T = 10 s . b) Impuls u (t ) ima pravougaoni oblik, trajanja T . Ako se alje binarna poruka ....101010....
Reenje:
a) Furijeova transformacija signala s N (t ) ima oblik:
N 1 n =0 N 1 n =0
SN ( f ) =
an u (t nT ) e j 2ft dt = U ( f ) an e j 2nfT ,
gde je U ( f ) Furijeova transformacija impulsa u (t ) . Iz prethodnog izraza vidi se da je spektar impulsa u (t ) anvelopa spektra poruke. Zato je irina spektra signala poruke s N (t ) jednaka irini spektra impulsa B . b) Signal poruke je periodian, sa periodom 2T , pa se moe razviti u Furijeov red. Kada binarnom "1" odgovara U , a binarnom "0" nula (prazan interval), snaga signala ima vrednost:
149
1 P = U2. 2
U posmatranom opsegu uestanosti (0, 1 T ) nalazi se jednosmerna komponenta sa amplitudom
1 4 P 1 = + 2 0.904 . P 2
Kada binarnom "1" odgovara U , a binarnom "0" odgovara U , snaga signala jednaka je kvadratu amplitude, P = U . U posmatranom opsegu nalazi se samo prvi harmonik sa amplitudom 4U
2
, i snagom:
P1 =
Vd =
1 ldM = 100 b s . T
150
- vazdune vodove, - simetrine kablove, - koaksijalne kablove. Svaki tip fizikog voda ima karakteristike koje se mogu meusobno uporediti i koje odreuju kvalitet voda. Osnovne karakteristike (osnovni parametri) fizikog voda su sledee: - slabljenje signala po jedinici duine, a p , - irina propusnog opsega, B , - kanjenje po jedinici duine, p . U tabeli 6.2.1. dat je pregled tipinih vrednosti parametara fizikih vodova. Tabela. 6.2.1. Parametri fizikih vodova
ap (
vazduni vod 20 simetrini vod 10 koaksijalni kabel 5
dB ) km
B ( MHz )
0,1 0,5 100
p (
1000 1000 100
s
km
Zbog ovih stavova postoji samo odreen opseg uestanosti koji je upotrebljiv za primenu u telekomunikacijama. Unutar tog opsega izvrena je podela pokazana u tabeli 6.2.2. U okviru ove podele, svaka sluba (radio difuzija, TV difuzija, mobilna telefonija, funkcionalni sistemi kao policija, vojska, elektroprivreda, taksi, vodovod, itd.) ima na raspolaganju tano odreen ui opseg uestanosti. Administrativnu kontrolu i odobravanje korienja i zauzetosti frekvencijskog opsega vre nacionalne i meunarodne organizacije. Poznatija meunarodna institucija naziva se ITU (International Telecommunication Union).
151
Po nainu prostiranja, elektromagnetski talasi se dele na jonosferske (HF i delom MF), povrinske (delom MF i LF) i direktne (UHF, VHF). Prema ovoj podeli organizovane su i radio i televizijske slube. Programi na kratkim i srednjim talasima, zahvaljujui jonosferskom prostiranju kod kog se signali odbijaju od jonosfere i praktino odozgo pokrivaju prostor, imaju veliki domet (vie stotina pa i preko hiljadu kilometara od predajnika) i naroito dobre uslove prostiranja nou, kada se, zbog hlaenja atmosfere, jonosferski sloj sputa na manju visinu. Tabela 6.2.2. Podela opsega uestanosti Opis uestanosti Niske Dugi talasi uestanosti Srednje Srednji talasi uestanosti Visoke Kratki talasi uestanosti Vrlo kratki Vrlo visoke talasi uestanosti Ultra kratki Ultra visoke talasi uestanosti Super kratki Super visoke talasi uestanosti Tip talasa Oznaka LF MF HF VHF UHF SHF
f
30kHz-300kHz 300kHz-3MHz 3MHz-30MHz 30MHz-300MHz 300MHz-3GHz 3GHz-30GHz
Povrinski talasi (dugi talasi) prate konfiguraciju terena i mogu da preu preko razliitih prepreka. Takoe imaju dobre uslove prostiranja nou. Koriste se za specijalne namene, brodske komunikacije, prenos upravljakih signala (signal tanog vremena), itd. Imaju veoma velik domet. Direktni talasi uglavnom se koriste za difuziju radio i televizijskih signala. Praktino je neophodno da izmeu predajnika i prijemnika postoji potpuna ili bar delimina optika vidljivost. Domet direktnih talasa iznosi od nekoliko desetina do maksimalno stotinak kilometara i znaajno zavisi od konfiguracije terena, kao i instalisane snage predajnika. Ako se neko podruje nalazi u poloaju koji je zaklonjen u odnosu na predajnik, moe se desiti da ima veoma lo prijem signala bez obzira na malu geografsku udaljenost. Na veoma visokim uestanostima funkcioniu i satelitski sistemi kod kojih se uglavnom sateliti nalaze u tzv. geostacionarnoj orbiti, na visini od oko 36000 km, uvek na istom mestu u odnosu na zemljinu povrinu. Iako su snage predajnika veoma male, slab signal na zemljinoj povrini prihvata se i pojaava pomou dobro usmerenih tanjirastih prijemnih antena a zatim se vri njegova demodulacija i primena. Postoje i mnoge druge varijante komunikacionih sistema. Primenjeni postupci modulacije i demodulacije signala opisani su u nastavku, u glavama 7., 8. i 10.
152
7. MODULACIJE
Signali koji se dobiju na izlazu predajnika (npr. signali na izlazu mikrofona, kamere i sl.) nisu sasvim pogodni za prenos. Da bi se njihov prenos omoguio ili olakao, signale treba modifikovati i prilagoditi uslovima prenosa. Postupak prilagoavanja signala uslovima prenosa naziva se modulacija.
Glava 7. Modulacije
153
154
npr. signal govora) koristi kao moduliui signal. U sloenijim postupcima, ponekad se istovremeno prenosi vie signala istog tipa, ili ak kombinacije razliitih signala. Zbog toga pojam 'moduliui signal' treba koristiti u irem smislu, ne ograniavajui se pri tom na jedan signal. U savremenim telekomunikacionim sistemima koriste se razliiti tipovi nosilaca. Nosioci mogu da budu: - prostoperiodini, - impulsni i - sloeni.
Prostoperiodini nosilac
Prostoperiodini nosilac ima oblik:
c(t ) = a cos(2f c t + ) ,
sa parametrima:
(7.1.1)
Impulsni nosilac
Ako je nosilac povorka impulsa, tada on ima oblik:
c(t ) = U
k =
v(t k T ) ,
(7.1.2)
gde su parametri:
U -amplituda impulsa,
T -perioda,
= t 2 t1 trajanje impulsa.
Glava 7. Modulacije
155
Postoje tri vrste impulsnih modulacija. Modifikacijom parametara impulsnog nosioca, u zavisnosti od moduliueg signala, ostvaruju se: - impulsna amplitudska modulacija (IAM, engleski naziv Pulse Amplitude Modulation, PAM), - impulsna modulacija po poloaju (IPM, engleski naziv Pulse Position Modulation, PPM), - impulsna modulacija po trajanju (ITM, engleski naziv Pulse Duration Modulation, PDM). Detalji i osobine pojedinih tipova impulsnih modulacija dati su u glavi 8. Impulsne modulacije, iako u nazivu sadre pojam 'modulacije', u stvari predstavljaju obradu signala i pripremu za prenos u osnovnom opsegu. esto se impulsno modulisani signal koristi kao moduliui signal za modulacije sa prostoperiodinim nosiocem.
u m (t )
M
c(t )
u (t )
KANAL
v(t )
D
c(t )
n(t )
Slika 7.2.1. Opti model komunikacionog sistema sa modulacijom Sistem se sastoji od sledeih delova: M modulator, KANAL medijum kroz koji se vri prenos signala, D demodulator. Signali u pojedinim takama imaju sledee nazive (obino se koriste takve oznake, ali ne uvek pa treba pamtiti tip signala u zavisnosti od take u sistemu, a ne njegove oznake):
156
um (t ) moduliui signal, c(t ) nosilac, u (t ) modulisani signal, n(t ) um, v(t ) signal na ulazu u prijemnik, u d (t ) demodulisani signal.
Cilj prenosa jeste da se na izlazu demodulatora dobije signal u d (t ) koji to priblinije odgovara moduliuem signalu u m (t ) . U toku prenosa signala, u postupku modulacije i demodulacije, korisnom signalu dodaje se um. Pojam uma i njegove osnovne karakteristike opisani su detaljno u poglavlju 5.2.
(7.3.1)
f c uestanost nosioca,
a (t ) = p 2 (t ) + q 2 (t ) trenutna amplituda,
(t ) = arctg
q (t ) trenutna faza, p (t )
p (t ) = a (t ) cos (t ) komponenta modulisanog signala u fazi, q (t ) = a (t ) sin (t ) komponenta modulisanog signala u kvadraturi,
Definie se i nekoliko pojmova koji nisu eksplicitno vidljivi u izrazu (7.3.1). Trenutna uestanost modulisanog signala definie se kao:
Glava 7. Modulacije
157
ft =
1 d 1 d (t ) [2f c t + (t )] = f c + . 2 dt 2 dt
(7.3.2)
Trenutna uestanost sastoji se od konstantnog dela, jednakog uestanosti nemodulisanog nosioca, f c , i promenljivog dela f , datog izrazom:
f = f t f c =
1 d (t ) . 2 dt
(7.3.3)
Promenljivi deo naziva se trenutna devijacija uestanosti. Sada su poznati svi pojmovi neophodni da bi se definisale osobine pojedinih tipova modulacije. Kod amplitudske modulacije obino vai:
a (t ) = k u m (t ) .
Kod fazne modulacije obino vai:
(7.3.4)
(t ) = k um (t ) ,
a kod frekvencijske modulacije:
(7.3.5)
f = k um (t ) .
(7.3.6)
U izrazima (7.3.4)-(7.3.6), k oznaava konstantu proporcionalnosti. Treba napomenuti da je kod nekih tipova AM ova zavisnost sloenija. Osim navedenih, postoje i kombinovani modulacioni postupci. Pri prelasku na kompleksnu predstavu modulisanih signala, kompleksne veliine oznaene su nadvuenim izrazima. Iz prostoperiodinog nemodulisanog nosioca, datog izrazom (7.1.1), izdvajaju se amplituda i faza. One ine fazor nosioca:
c = a e j .
(7.3.7)
Pojmovi fazor i kompleksni broj veoma su slini. Ako su moduo i argument konstantne veliine, kao u (7.3.7), tada je fazor jedna taka u kompleksnoj ravni. Prikazana je na slici 7.3.1. Im
c
1
c = a e j
Re
Slika 7.3.1. Fazor nosioca kao taka u kompleksnoj ravni Nosilac se tada izraava kao:
158
c(t ) = Re c e j 2f c t = a cos(2f c t + ) ,
Uz malo mate, moe se zamisliti sledee: - taka c ima konstantan moduo i argument i kao takva, 'miruje' u kompleksnoj ravni,
(7.3.8)
c - mnoenje sa faktorom e odgovara krunom kretanju take (kompleksnog broja) c , sa konstantnom ugaonom brzinom, u smeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu,
j 2f t
- trenutna vrednost nosioca odgovara projekciji kompleksnog broja na realnu osu, - ako se uvede vreme kao trea promenljiva, tada se moe zamisliti da je nosilac taka koja se u prostoru koji ine realna, imaginarna i vremenska osa uniformno kree po spirali u ijoj osovini se nalazi vremenska osa. Za modulisani signal moe se, na slian nain, pomou izraza (7.3.1), definisati i fazor modulisanog signala, u obliku:
u (t ) = a (t ) e j (t ) .
(7.3.9)
U prethodnim izrazima svuda su kompleksne veliine nadvuene. Fazor modulisanog signala, u (t ) , treba razlikovati od modulisanog signala, u (t ) , koji je po svojoj prirodi realan signal. Fazor modulisanog signala ima jo dva naziva: modulacioni zakon i kompleksna anvelopa. Modulisani signal odreuje se u obliku:
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = a (t ) cos(2f c t + (t ) ) .
(7.3.10)
Kao i u sluaju fazora nosioca, i fazor modulisanog signala moe se prikazati u kompleksnoj ravni, ali ne kao taka, nego kao kriva, a ponekad i kao povr, poto su i moduo i argument veliine koje zavise od vremena. Na slici 7.3.2. prikazan je fazor modulisanog signala u sasvim uoptenom obliku. Treba zamisliti kako se i moduo i argument menjaju u vremenu i da pri tom vrh fazora iscrtava neku krivu. U zadatku 7.3.1. pokazano je kako izgleda fazor modulisanog signala za pojedine tipove modulacija kada je moduliui signal kosinusoida. Im
a(t )
u (t )
u (t ) = a (t ) e j (t )
(t )
Re Slika 7.3.2. Fazor modulisanog signala kao kriva u kompleksnoj ravni Fazor modulisanog signala moe se, kao i svaka kompleksna veliina, osim preko modula i argumenta, prikazati i preko realnog i imaginarnog dela kao:
u (t ) = p (t ) + j q (t ) ,
gde su p (t ) i q (t ) ve spomenute komponente u fazi i kvadraturi.
(7.3.11)
Glava 7. Modulacije
159
I za kompleksne signale definisani su svi postupci za analizu u frekvencijskom domenu, razliite vrste transformacija, kao i druge raunske operacije. Ovde je navedena, bez posebnih dokaza, samo najvanija, a to je spektar kompleksnog signala. Spektar fazora modulisanog signala moe se izraunati u obliku:
U(f)=
u (t ) e
j 2ft
dt =
[ p(t ) + jq(t )] e
j 2ft
dt = P ( f ) + j Q( f ) .
(7.3.12)
ne vai osobina parnosti, poto je Im{ Q( f )} neparan. Poto se kompleksne funkcije relativno retko koriste, detaljan opis osobina njihove FT obino se ne daje u literaturi.
Ve na prvi pogled moe se zakljuiti da ovaj spektar ima osobine razliite od spektra realnih signala. Npr. realni deo spektra U ( f ) ima oblik Re{P ( f )} Im{Q ( f )} i za njega oigledno
Analitiki signal
Poseban znaaj u modulacionim postupcima imaju signali kod kojih izmeu realnog i imaginarnog dela postoji veza izraena sledeom jednainom:
(t ) = q (t ) = p
p ( ) d . t 1
(7.3.13)
Ova veza naziva se Hilbertova transformacija. U izrazu (7.3.13) moe se prepoznati konvolucija izmeu dve funkcije: p (t ) i
Q( f ) = H ( f ) P( f ) = j sign( f ) P( f ) ,
gde je sign( f ) tzv. signum funkcija, za koju vai:
(7.3.15)
Signali kod kojih postoji veza opisana izrazima (7.3.13) i (7.3.14) nazivaju se analitiki signali. Njihova primena vezana je za posebnu vrstu amplitudske modulacije, nazvanu AM-1BO (amplitudska modulacija sa jednim bonim opsegom). Detaljnije su opisani u poglavlju 8.1.1.
160
Polazi se od prvog dela izraza (7.3.10). Kod kompleksnih funkcija uvek se realni deo moe odrediti kao polovina zbira funkcije i njene konjugovano-kompleksne vrednosti:
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t =
1 u (t ) e j 2f c t + u (t ) e j 2f c t 2
(7.3.16)
1 1 U ( f f c ) + U ( f f c ) . 2 2
(7.3.17)
Izraz (7.3.17) pokazuje vezu izmeu spektra modulisanog signala i spektra fazora. Ako je spektar fazora poznat, tada se spektar modulisanog signala dobija sabiranjem dve komponente: spektra fazora pomerenog udesno i spektra fazora rotiranog, konjugovanog i pomerenog ulevo. Ako je spektar fazora modulisanog signala ogranien na frekvencijski opseg (0, B ) i ako je f c > B , opisani sabirci ne preklapaju se na frekvencijskoj osi. Tipian primer prikazan je na slici 7.3.3.
U( f )
1
a)
U( f )
b)
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B
fc-B
fc
fc+B
Slika 7.3.3. Spektar fazora (a) i modulisanog signala (b) Ako je fazor modulisanog signala realan, tada se izraz (7.3.17) moe pojednostaviti, jer FT realnih signala ima osobinu konjugovano kompleksne parnosti, X ( f ) = X ( f ) , pa vai:
U( f ) =
1 1 U ( f fc ) + U ( f + fc ) . 2 2
(7.3.18)
Glava 7. Modulacije
161
Prema izrazu (7.3.18), spektar modulisanog signala dobija se pomeranjem spektra fazora ulevo i udesno za f c i sabiranjem pomerenih funkcija. Kod tipova modulacije kod kojih fazor modulisanog signala nije realan, navedeno pojednostavljenje ne vai. Na osnovu izraza pokazanih u ovom poglavlju, formirana je blok ema sistema za prenos koja sadri blokove za realizaciju svih vrsta modulacija sa prostoperiodinim nosiocem. Prikazana je na slici 7.3.4.
P
u m (t )
p(t )
v (t )
x(t )
NF
cos c t
u (t )
w(t )
S
n (t )
PF
2 cos c t
y (t )
ud (t )
q (t )
NF
2 sin c t
sin c t
Slika 7.3.4. Opta blok ema sistema za prenos signala sa modulacijom i demodulacijom ema se zasniva na kvadraturnoj predstavi modulisanog signala. Na slici su koriene sledee oznake:
u m (t ) - moduliui signal;
P i Q - linenarni ili nelinearni sistemi koji, zavisno od tipa modulacije, realizuju modulaciju;
p (t ) i q(t ) komponente modulisanog signala u fazi i kvadraturi; u (t ) - modulisani signal; w(t ) - modulisani signal posle prenosa kroz komunikacioni kanal S ; n(t ) - um;
PF - pojasni filtar na ulazu u prijemnik, podeen tako da propusti koristan signal bez oteenja; v(t ) - signal koji sadri modulisani signal i uskopojasni um;
NF - filtar koji eliminie suvine komponente signala; x(t ) i y (t ) - komponente demodulisanog signala u fazi i kvadraturi;
D - demodulator; u d (t ) - demodulisani signal.
Ako su modulator i demodulator idealni, i ako nema uticaja uma i izoblienja, demodulisani signal jednak je moduliuem signalu. U praksi se tako povoljna kombinacija nikada ne deava.
162
Reenje:
Prema izrazu (7.3.1), modulisani signal moe se napisati u obliku u kom se prepoznaju kvadraturne komponente modulacionog zakona:
u (t ) = p (t ) cos c t q (t ) sin c t .
Blok ema kvadraturnog modulatora, tj. modulatora koji realizuje modulaciju prema prethodnom izrazu, prikazana je na slici 1. Ako je f c >> f m , modulisani signal moe se posmatrati kao prostoperiodian signal iji je fazor:
u(t)
q(m)
Slika 1. Blok ema kvadraturnog modulatora Blokovi oznaeni sa p i q u zavisnosti od tipa modulacije vre linearnu ili nelinearnu transformaciju moduliueg signala. Na slici 2. prikazana su geometrijska mesta vrhova fazora, koja odgovaraju tipovima modulacije navedenim u zadatku, kao i zadatom moduliuem signalu. Hilbertova transformacija datog moduliueg signala ima oblik:
(t ) = sin 2f mt . m
Glava 7. Modulacije
q q
163
a )
b)
c)
0.5
-1
Slika 2. Fazor modulisanog signala za (a) KAM, (b) AM-2BO i (c) AM-1BO
Odrediti trenutnu amplitudu i fazu fazora AM 1BO signala u sluajevima kada je moduliui signal: a)
u m (t ) = U m cos m t ,
U m u m (t ) = 0 t 1 , 2 fm
b)
drugde,
Reenje: AM 1BO signal sa gornjim bonim opsegom ima komponente u fazi i kvadraturi:
m (t ) . p (t ) = u m (t ) i q (t ) = u
Na osnovu izraza (7.3.1) moe se odrediti trenutna amplituda fazora modulisanog signala:
2 2 m a (t ) = u m (t ) + u (t ) , kao i trenutna faza fazora: (t ) = arctg
m (t ) u . u m (t )
m (t ) = U m sin m t pa je trenutna a) Hilbertova transformacija moduliueg signala je u amplituda konstanta, a (t ) = U m , a trenutna faza (t ) = m t .
b) Hilbertova transformacija pravougaonog impulsa trajanja 1 f m po definiciji ima oblik:
m (t ) = u
1 2 fm
1 2 fm
Um
d . t
164
1 fm 2 t Um 1 + 2 f mt d d U m m (t ) = lim + , u ln = 0 1 t t + t 1 2 f mt 2 fm
jer u posmatranom intervalu privremena promenljiva sigurno ima vrednost jednaku t pa se javlja nula u imeniocu. Integral se tada rauna preko Koijevih glavnih vrednosti. Za t > 1 ( 2 f m ) ne mora raunati granina vrednost. Rezultat je:
m (t ) = u
Um
1 2 fm 1 2 fm
1 + 2 f mt d U m . = ln t 1 2 f mt
Na slici 1. prikazan je pravougaoni impuls i njegova Hilbertova transformacija. Trenutna amplituda AM-1BO signala ima oblik:
1 + 2 f mt Um ln 1 2 f mt a (t ) = 1 2 1 + 2 f mt U m 1 + 2 ln 1 2 f t m
a trenutna faza:
t > t
1 , 2 fm 1 , 2 fm
2 1 1 + 2 f mt (t ) = arctg ln 1 2 f m t 2
1 , 2 fm
1 , 2 fm 1 . 2 fm
Glava 7. Modulacije
165
Slika 2. Trenutna amplituda AM-1BO signala za prostoperiodini (a) i pravougaoni (b) moduliui signal
Slika 3. Trenutna faza AM-1BO signala za prostoperiodini (a) i pravougaoni (b) moduliui signal
y1 (t )
cos ct sin ct
x2 (t )
H( f )
2 cos ct
2 sin ct
fm
y2 (t )
166
Reenje:
a) Signal u taki 1. ima oblik x(t ) = Re u (t ) e cioni zakon) dat izrazom u (t ) = x1 (t ) + jx 2 (t ) . Ako je impulsni odziv linije veze:
j c t
h(t ) = H ( f )e j 2ft df ,
y (t ) =
x(t )h( )d ,
j c t
},
v(t ) =
x(t )he ( )d ,
he (t ) = h(t )e j c t .
Ovom odzivu odgovara i ekvivalentna NF prenosna karakteristika sistema:
H e ( f ) = F{he (t )} = H ( f + f c ) .
Lako se pokazuje da vai:
y1 (t ) = Re{v(t )} i y2 (t ) = Im{v(t )} .
Na osnovu ovih izraza moe se nacrtati ekvivalentni NF sistem za prenos u kom figuriu kompleksni signali (slika 2).
y1 (t ) = Ax1 (t t 0 ) i y 2 (t ) = Ax2 (t t 0 ) ,
gde je A konstanta (pojaanje ili slabljenje), a t0 kanjenje signala. Ovaj uslov moe se izraziti i preko kompleksnih signala kao y (t ) = A x(t t 0 ) , iz ega sledi da ekvivalentna NF funkcija prenosa mora zadovoljavati uslov:
H e ( f ) = H ( f + f c ) = Ae jt0 , za f f m .
167
AM-2BO
Kod amplitudske modulacije sa dva bona opsega prenosi se jedan moduliui signal, u m (t ) , a fazor modulisanog signala dat je izrazom:
168
u (t ) = k um (t ) .
Modulisani signal odreuje se, prema (7.3.10), kao:
(8.1.1)
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t
} = k u
m (t ) cos
(2f ct ) .
(8.1.2)
Na slici 8.1.1. prikazan je moduliui signal, nemodulisani nosilac, kao i modulisani signal i uvean detalj na kom je prikazana pojava nazvana skok faze: na mestu gde moduliui signal menja znak, dolazi do promene znaka nosioca pa se stie utisak da dve uzastopne poluperiode nosioca imaju isti znak, ili da se u toku jedne stvarne javljaju dve skraene poluperiode.
u m (t )
uc (t )
t a) b)
u (t )
t c) d)
Slika 8.1.1. AM-2BO: moduliui signal (a), nemodulisani nosilac (b), modulisani signal (c) i skok faze pri promeni znaka moduliueg signala (d) Treba posebno istai da na slici 8.1.1.c) modulisani signal predstavlja samo kriva crtana punom linijom. Isprekidana linija u stvarnosti se ne vidi i slui samo kao kontura (anvelopa), radi lakeg poreenja sa moduliuim signalom. U frekvencijskom domenu, ako je U m ( f ) spektar moduliueg signala, tada se spektar fazora odreuje, na osnovu (7.3.12), primenom FT na izraz (8.1.1):
U ( f ) = F { u (t )} =
k um (t ) e
j 2ft
dt = k U m ( f ) ,
(8.1.3)
a spektar modulisanog signala, prema (7.3.16) i (7.3.17) (poto je fazor modulisanog signala realan signal pa je pojednostavljenje mogue):
U( f ) =
1 1 1 U ( f f c ) + U ( f + f c ) = k [U m ( f f c ) + U m ( f + f c )] . 2 2 2
(8.1.4)
169
irina spektra modulisanog signala, posmatrana samo za pozitivne uestanosti, jednaka je dvostrukoj irini spektra moduliueg signala. Poto oba bona opsega praktino imaju isti sadraj, njihov istovremeni prenos nije sasvim racionalan sa aspekta zauzetosti frekvencijskog opsega. injenica da se kod AM-2BO praktino prenosi dvostruko vie informacija o signalu nego to je to neophodno predstavlja jedan od nedostataka inae veoma jednostavnog modulacionog postupka. Na slici 8.1.2.a) prikazan je spektar moduliueg signala. Spektar fazora modulisanog signala ima isti oblik kao i kod moduliueg signala, prema izrazu (8.1.3). Jedina razlika je konstanta k za koju je ovde pretpostavljeno da je k = 1 . Spektar modulisanog signala prikazan je na slici 8.1.2.b). Oblik spektra prikazanog na slici izabran je tako da nema izraene komponente na niskim uestanostima i da opada prema maksimalnoj uestanosti.
U m ( f ), U ( f )
a) 1
B
b)
U( f )
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B
fc-B
fc
fc+B
Slika 8.1.2. Spektri signala kod AM-2BO modulacije: moduliui signal (i fazor modulisanog signala) (a), modulisani signal (b)
Primer.
k [cos( c + m )t + cos( c m )t ]. 2 U( f )
Um ( f )
a) b)
fm
fm
fc fm
fc + fm
fc fm
fc + fm
Slika 8.1.3. Spektar prostoperiodinog moduliueg (a) i odgovarajueg modulisanog signala (b) za AM-2BO modulaciju
170
KAM
Kod konvencionalne amplitudske modulacije prenosi se jedan moduliui signal, u m (t ) . Zbog razloga koji e biti objanjeni kod demodulacije KAM signala, moduliuem signalu dodaje se nosilac pa je fazor modulisanog signala dat izrazom:
u (t ) = U c + k u m (t ) ,
pod uslovom:
(8.1.5)
U c k um (t ) max .
Konstanta U c naziva se amplituda nosioca. Modulisani signal odreuje se prema (7.3.10) kao:
(8.1.6)
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = U c cos(2f c t ) + k um (t ) cos(2f c t ) .
Da bi se razumela sutina KAM modulacije, treba uvesti nekoliko novih pojmova.
(8.1.7)
Normalizovani moduliui signal, m(t ) , dobija se tako to se moduliui signal podeli sa svojom maksimalnom vrednou, prema izrazu:
m(t ) =
u m (t ) . um (t ) max
(8.1.8)
Normalizovani signal u svakom trenutku zadovoljava uslov m(t ) 1 . Konstanta koja se izraunava kao:
m0 =
k u m (t ) max Uc
(8.1.9)
naziva se indeks modulacije. Kao posledica uslova (8.1.6), sigurno je m0 1 . Uz uvoenje izraza (8.1.8) i (8.1.9) u (8.1.7), modulisani signal ima oblik:
u (t ) = U c (1 + m0 m(t ) ) cos(2f c t ) .
(8.1.10)
Izraz (8.1.10) objanjava zato je bio neophodan uslov (8.1.6). Samo u tom sluaju moduo kosinusoide je nenegativna veliina, a to je neophodan uslov za jednostavnu demodulaciju KAM modulisanog signala. Ako uslov (8.1.6) nije zadovoljen, dolazi do tzv. premodulacije. Fazor modulisanog signala kod KAM modulacije moe se napisati u obliku:
u (t ) = U c (1 + m0 m(t ) ) .
(8.1.11)
171
Na slici 8.1.4. prikazan je moduliui signal, nemodulisani nosilac, kao i modulisani signal kod KAM modulacije. Pokazana su dva sluaja, sa vrednostima indeksa modulacije m0 = 50 % i
m0 = 100 % . Na slici se vidi kako indeks modulacije utie na intenzitet promene trenutne am-
plitude.
u m (t )
uc (t )
t a) b)
u (t )
u (t )
t c) d)
Slika 8.1.4. KAM : (a) moduliui signal, (b) nemodulisani nosilac i modulisani signal sa indeksom modulacije (c) m0 = 50 % i (d) m0 = 100 % U frekvencijskom domenu, postupak za odreivanje spektra modulisanog signala veoma je slian postupku pokazanom kod AM-2BO modulacije. Ako je U m ( f ) spektar moduliueg signala, tada se spektar fazora odreuje, na osnovu (7.3.12), primenom FT na izraz (8.1.5):
U ( f ) = F { u (t )} = U c ( f ) + k U m ( f ) ,
(8.1.12)
a spektar modulisanog signala, prema (7.3.16) i (7.3.17) (poto je fazor modulisanog signala realna funkcija pa je pojednostavljenje mogue):
U( f ) =
1 [U c ( f f c ) + U c ( f + f c ) + k U m ( f f c ) + k U m ( f + f c )] . 2
(8.1.13)
Poreenjem izraza (8.1.13) i (8.1.4) vidi se da je spektar KAM signala jednak spektru AM2BO signala sa dodatim prostoperiodinim nosiocem. Ponovo je irina spektra modulisanog signala dvostruko ira od spektra moduliueg signala. Na slici 8.1.5. prikazan je spektar moduliueg signala, spektar fazora modulisanog signala i spektar modulisanog signala kod KAM modulacije.
172
Um ( f )
1
U( f )
1
-B a)
-B b)
U( f )
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B c)
fc-B
fc
fc+B
Slika 8.1.5. Spektri signala kod KAM modulacije: moduliueg signala (a), fazora modulisanog signala (b) i modulisanog signala (c)
Primer. Neka je u m (t ) = cos mt . Tada je KAM modulisani signal, sa indeksom modulacije m0 , dat
izrazom:
u (t ) = U (1 + m0 cos mt ) cos c t =
= U cos c t + U m0 [cos( c + m )t + cos( c m )t ]. 2
Spektar moduliueg i modulisanog signala prikazan je na slici 8.1.6. U odnosu na spektar signala dobijenog AM-2BO modulacijom moe se zapaziti da spektar KAM signala sadri dva dodatna delta impulsa na uestanostima f c . Ovi impulsi odgovaraju prostoperiodinom nosiocu. Postojanje prostoperiodinog nosioca poveava trokove u eksploataciji sistema jer poveava snagu signala koji treba preneti (emitovati), ali znatno olakava postupak demodulacije:
Um ( f )
a) b)
U( f )
fm
fm
fc fm
fc + fm
fc fm
fc + fm
Slika 8.1.6. Spektar prostoperiodinog moduliueg (a) i odgovarajueg modulisanog signala (b) za KAM modulaciju
173
AM-1BO
Modulacija tipa AM-1BO razvijena je sa ciljem da se optimalno iskoristi frekvencijski opseg koji stoji na raspolaganju. Cilj postupka jeste da se eliminie jedan od dva bona opsega kod AM2BO modulacije, jer oni prenose istu informaciju. Postoje dve varijante AM-1BO modulacije, sa gornjim i donjim bonim opsegom. Fazor modulisanog signala ima oblik:
) u (t ) = k u m (t ) j k u m (t ) , (8.1.14) ) gde je u m (t ) Hilbertova transformacija moduliueg signala. Hilbertova transformacija je linearan postupak, definisan i objanjen u glavi 7, izrazima (7.3.13) i (7.3.14). Pozitivan znak odgovara modulaciji sa gornjim, a negativan modulaciji sa donjim bonim opsegom. Fazor AM-1BO signala ima jednostran spektar. Ova tvrdnja lako se dokazuje u frekvencijskom domenu, tako to se definicioni izraz (7.3.14) uvrsti u Furijeovu transformaciju izraza (8.1.14). Dobije se:
) U ( f ) = k U m ( f ) j U m ( f ) = k [U m ( f ) j ( j sign( f )) U m ( f )] =
2 k U m ( f ) 0 = k U m ( f ) [1 sign( f )] = 0 2 k U m ( f ) f > 0, f < 0, f > 0, f < 0, ( znak + )
(8.1.15)
( znak )
Um( f )
1 1
U( f )
-B a)
f b)
U( f )
1/2
-fc-B
-fc c)
fc
fc+B
Slika 8.1.7. Spektri signala kod AM-1BO modulacije: moduliueg signala (a), fazora modulisanog signala (b) i modulisanog signala (c)
174
) u (t ) = Re u (t ) e j c t = Re [k u m (t ) j k um (t )] e j c t = ) = k um (t ) cos c t m k um (t ) sin c t .
2
(8.1.16)
U prethodnom izrazu treba zapaziti da, usled mnoenja drugog sabirka sa j = 1 , znak ( ) odgovara prenosu gornjeg bonog opsega, a znak ( + ) prenosu donjeg bonog opsega, suprotno od znaka u fazoru modulisanog signala.
Primer. Neka je u m (t ) = cos mt . Tada je AM-1BO modulisani signal, sa gornjim bonim opsegom,
dat izrazom
Um ( f )
a) b)
U( f )
fm
fm
fc fm
fc + fm
Slika 8.1.8. Spektar prostoperiodinog moduliueg (a) i odgovarajueg modulisanog signala (b) za AM-1BO modulaciju sa prenosom gornjeg bonog opsega Nekoliko varijanti modulatora za AM-1BO modulaciju pokazano je u poglavlju o modulatorima.
AM-NBO
Praktina realizacija modulacije sa jednim bonim opsegom nije jednostavna, a za signale koji sadre izraenu jednosmernu komponentu nije ni pogodna. Zbog toga je razvijen postupak koji predstavlja kompromis izmeu AM-2BO i AM-1BO. Ideja AM-NBO najlake se moe objasniti grafiki. Izmeu dve krajnosti (cela dva bona opsega kod AM-2BO i samo jednog bonog opsega kod AM-1BO), moe se preneti jedan boni opseg i deo drugog. Iz razloga koji e biti sasvim jasni nakon objanjenja postupka demodulacije, boni opseg koji se prenosi ceo (po irini) mora da bude delimino oteen. Na slici 8.1.9. prikazan je spektar AM-2BO signala i konture funkcije prenosa linearnog sistema H NBO ( f ) koji na svom izlazu daje signal sa nesimetrinim bonim opsegom. Sa slike 8.1.9. vidi se da je irina spektra modulisanog signala jednaka (1 + b) f max , gde je f max irina spektra moduliueg signala, a za konstantu b vai 0.1 < b < 0.3 .
175
Um ( f )
1
a) -B B f
U( f )
b)
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B
fc-B
fc
fc+B
H( f )
c)
1 1/2
-fc-B
-fc
fc
fc+B
U( f ) H( f )
d)
1/2
-fc-B
-fc
fc
fc+B
Slika 8.1.9. Spektar AM-NBO signala: moduliui signal (a), spektar AM-2BO (b), funkcija prenosa filtra za NBO modulaciju (c) i spektar modulisanog signala (d) Detaljan analitiki opis postupka NBO modulacije izlazi izvan domena ovog udbenika. Dati su samo rezultati. Fazor modulisanog signala dat je izrazom:
u (t ) = k u m (t ) + j k u m1 (t ) ,
(8.1.17)
gde je u m1 (t ) signal koji je nastao proputanjem moduliueg signala u m (t ) kroz linearni sistem koji ima osobine sline Hilbertovoj transformaciji, ali takve da su lake ostvarive u praksi. Modulisani signal ima oblik:
u = k u m (t ) cos c t k u m1 (t ) sin c t .
(8.1.18)
Primer. Neka je u m (t ) = cos mt . Oblik spektra AM-NBO modulisanog signala zavisi od toga da li je f m < b f max ili f m b f max . U prvom sluaju, spektar modulisanog signala veoma lii na spektar AM-2BO signala, pokazan na slici 8.1.3., ali komponente na f c + f m i f c f m imaju
176
razliite amplitude. U drugom sluaju, spektar modulisanog signala potpuno odgovara spektru AM-1BO signala, prikazanom na slici 8.1.8.
QAM
Kvadraturna amplitudska modulacija zasnovana je na kvadraturnoj predstavi signala i injenici da se iz zbira sinusoide i kosinusoide, na istoj uestanosti, zbog fazne razlike od / 2 , teoretski bez ikakvih problema moe izdvojiti bilo koji od ta dva signala. Praktino, QAM predstavlja AM-2BO modulaciju koja sadri dve komponente, sa kosinusnim i sa sinusnim nosiocem. Zajedno sa ve poznatim AM-2BO signalom sa kosinusnim nosiocem, prenosi se jo jedan signal, jednake irine spektra, sa nosiocem koji je pomeren u odnosu na prethodni za / 2 , odnosno jednak je sinusnoj funkciji. Po ekonominosti zauzimanja spektra, QAM odgovara modulaciji sa jednim bonim opsegom, ali ima nedostatak da istovremeno prenosi dva signala, to nije uvek pogodno. Fazor modulisanog signala dat je izrazom:
u (t ) = um1 (t ) + j um 2 (t ) ,
gde su u m1 (t ) i u m 2 (t ) dva moduliua signala. Modulisani signal ima oblik:
(8.1.19)
u (t ) = Re u (t ) e j c t = u m1 (t ) cos c t u m 2 (t ) sin c t .
(8.1.20)
Na slici 8.1.10. prikazan je spektar dva moduliua signala. Na slici 8.1.11. prikazan je spektar fazora modulisanog signala, a na slici 8.1.12. spektar modulisanog signala.
U m1 ( f )
a)
1
U m2 ( f )
b)
1
-B
-B
Slika 8.1.10. Spektri moduliuih signala kod QAM modulacije: (a) i (b)
Re U ( f )
1
}
B f
-B
Im U ( f )
177
1/2
-fc-B
-fc
-fc+B 1/2
fc-B
fc
fc+B
Im{ U ( f ) }
Slika 8.1.12. Spektar QAM modulisanog signala
8.1.2. AM modulatori
Kod svih tipova amplitudskih modulacija potrebno je izvriti mnoenje dva signala, moduliueg (sadri poruku) i nosioca (omoguuje prenos). Kod nekih tipova modulacije (AM-1BO, AMNBO) potrebno je izvriti i jo neke dodatne postupke za obradu signala. Po nainu realizacije osnovne operacije u AM modulatorima, mnoenja dva signala, modulatori se mogu podeliti u tri osnovne grupe: - modulatori sa mnoaima, - modulatori sa nelinearnim kolima, - modulatori sa prekidakim kolima.
Modulatori sa mnoaima
Da bi se realizovao AM signal, potrebno je pomnoiti dva signala. Prema (8.1.2) to su signali u m (t ) i cos 2f c t . Blok ema ureaja prikazana je na slici 8.1.13.
um1 (t )
NF
u m (t )
u (t )
cos ct
Slika 8.1.13. Blok ema AM modulatora sa mnoaem NF filtar na ulazu ima zadatak da ulazni signal u m1 (t ) frekvencijski uoblii tako da spektar signala u m (t ) zauzima ogranieni opseg irine B . Ovo ograniavanje spektra neophodno je da bi se eliminisali potencijalni problemi koji mogu da nastanu zbog prevelike i ponekad nedovoljno kontrolisane irine spektra moduliueg signala.
178
Mnoa dva signala je analogni elektronski sklop koji ima dva ulazna signala i jedan izlazni signal. Izlazni signal jednak je proizvodu ulaznih. Iako formalno veoma jednostavan, analogni mnoa nije jednostavan za praktinu realizaciju. Postoje razne varijate mnoaa, uglavnom realizovanih sa operacionim pojaavaima i drugim aktivnim kolima. Detalji realizacije sa elektronskim komponentama nisu tema ovog udbenika. Zainteresovani itaoci mogu detalje pronai u udbenicima i prirunicima iz praktine elektronike.
uo (t ) = a1 ui (t ) + a2 ui2 (t ) ,
(8.1.21)
tada izlazni signal uo (t ) (indeks o potie od engl. Output) posle kvadriranja binoma sadri i sabirak oblika k u m (t ) cos c t , u kom se moe prepoznati AM-2BO modulisani signal. Izdvajanje ovog sabirka iz zbira nastalog izraunavanjem izraza (8.1.21) realizuje se pomou filtra propusnika opsega uestanosti. Detalji ovog postupka pokazani su u zadacima 8.1.1. i 8.1.5.
(8.1.22)
NF
um (t )
P
u (t )
PF
Slika 8.1.14. Modulator sa prekidakim kolima Matematiki opis znatno se pojednostavljuje ako se pretpostavi da je mona funkcija:
179
C (1,0) =
n =
x(t n T ) ,
(8.1.23)
1 x(t ) = 0
T , 4 drugde. t <
(8.1.24)
Funkcija C (1,0) naziva se prekidaka funkcija. Sada se signal v(t ) moe napisati u obliku:
v(t ) = um (t ) C (1,0) .
za =
(8.1.25)
Periodina funkcija C (1,0) moe se razviti u Furijeov red. Detalji su pokazani u zadatku (2.3.2),
n sin 1 2 Xn = n 2 2
(1) k = (2k + 1) 0
n = 2k + 1, n = 2k .
(8.1.26)
Ranije je pokazano da spektar periodinog signala sadri delta impulse na uestanostima svojih harmonika. Ako se jo iskoristi osobina FT po kojoj je spektar proizvoda dva signala jednak konvoluciji njihovih spektara, dobija se spektar modulisanog signala u obliku:
V( f ) =
(8.1.27) gde je f c = 1 / T . Ako se ovaj izraz uporedi sa (4.1.5), vidi se da meu njima postoji velika slinost. Na neparnim multiplima osnovne uestanosti nalaze se translirane kopije spektra osnovnog signala. Sabirak za k = 0 u vremenskom domenu odgovara proizvodu prvog harmonika periodinog signala i moduliueg signala, ba kao kod AM-2BO signala. Ovaj sabirak moe se izdvojiti pomou filtra propusnika opsega uestanosti. Za razliku od postupka odabiranja, gde je cilj obrade prenos kompletnog signala sa to manje odbiraka, kod modulacije je cilj obrade pomeranje spektra ulaznog signala na uestanost nosioca, f c = 1 / T , pa se perioda prekidake funkcije (ujedno i perioda odabiranja) bira prema tim zahtevima. Naravno, i ovde mora da bude zadovoljen i uslov teoreme o odabiranju koji, sa prilagoenim oznakama, glasi: f c > 2 f max . Kao prekidaki elementi u modulatoru esto se koriste diode i kontrolni napon koji upravlja njihovim otvaranjem i zatvaranjem. Detalji postupka za projektovanje ove vrste modulatora pokazani su u zadacima 8.1.3. i 8.1.4.
180
Hilbertova transformacija
U poglavlju 7.3. uveden je pojam analitikog signala kao signala kod kog je imaginarni deo jednak Hilbertovoj transformaciji realnog dela. U poglavlju 8.1.1. detaljno je opisan analitiki postupak za odreivanje spektra modulisanog signala. Praktina realizacija Hilbertove transformacije, meutim, nije jednostavna. U teoriji Furijeove transformacije pokazano je da su moduo i argument funkcije prenosa linenarnih sistema koji se mogu praktino realizovati meusobno povezane i da se ne mogu nezavisno odreivati, onako kako je to uraeno izrazima (7.3.14) i (7.3.15). Kod funkcije prenosa Hilbertovog sklopa H ( f ) = j sign( f ) moduo je jednak jedinici a argument ima vrednost / 2 za f > 0 a / 2 za f < 0 , ali se takav sklop ne moe praktino realizovati. Osnovna osobina Hilbertove transformacije jeste da su snage (energije) signala i njegove transformacije meusobno jednake, zbog toga to je H ( f ) = 1 na svim uestanostima, osim za f = 0 . Postoji tri naina za praktinu realizaciju AM-1BO modulacije. Prvi nain moe se opisati kao modulacija sa pojasnim filtrom. Najbolje se objanjava grafiki, poreenjem slika 8.1.2b i 8.1.7c. Nakon AM-2BO modulacije, potrebno je eliminisati jedn, npr. donji boni opseg. To znai da signal iji je spektar prikazan na slici 8.1.2b treba propustiti kroz pojasni filtar sa graninim uestanostima f d = f c i f g = f c + B . Da bi se pravilno odvojio donji boni opseg od gornjeg, filtar treba da bude to blii idealnom, to se ne moe uvek lako realizovati. Za praktino ostvarive filtre neophodno je da izmeu DBO i GBO postoji odreeni razmak koji e omoguiti da se odvajanje ostvari bez oteenja signala. Npr. u postupcima modulacije telefonskog signala iji spektar zauzima opseg (300 3400 Hz ) , nakon AM-2BO modulacije razmak je irok 600 Hz jer govorni signal koji se prenosi u telefoniji ne sadri komponente u opsegu (0 300 Hz ) . Drugi nain AM-1BO zasnovan je na primeni sklopova za pomeranje faze. Pri tom se ostvaruje aproksimacija Hilbertove transformacije. Dva primera ovog tipa modulatora pokazani su u zadatku 8.1.6. Trei nain AM-1BO modulacije poznat je pod nazivom Vejverov (Weaver) modulator. Njegova je struktura veoma sloena. Detaljno je opisan u [1].
8.1.3. AM demodulatori
Postupak demodulacije podrazumeva izdvajanje signala u m (t ) iz modulisanog signala u (t ) . Prema (8.1.2), do moduliueg signala moglo bi se doi deljenjem modulisanog signala signalom cos c t . Deljenje, meutim, nije prihvatljiva raunska operacija kada su signali u pitanju pa se demodulacija mora realizovati na drugi nain.
Sinhrona demodulacija
Iz opisa modulacionih postupaka, prema (8.1.4), poznato je da se mnoenje sa prostoperiodinim nosiocem u frekvencijskom domenu manifestuje kao pomeranje spektra ulevo i udesno za ue-
181
stanost nosioca. Lako se zakljuuje da i mnoenje modulisanog signala sa prostoperiodinim nosiocem (naziva se i lokalni nosilac) u demodulatoru daje isti rezultat. Pri tom e se komponente signala pojaviti na nultoj uestanosti, kao i na uestanostima 2 f c . Blok ema demodulatora prikazana je na slici 8.1.15. Ovaj tip demodulatora naziva se sinhroni ili koherentni demodulator. Spektar signala nakon mnoenja sa lokalnim nosiocem prikazan je na slici 8.1.16.
u (t )
PF
v(t )
NF
u m (t )
2 cos ct
Slika 8.1.15. Blok ema sinhronog demodulatora
V( f )
2 fc
2 fc
Slika 8.1.16. Spektar AM-2BO signala nakon mnoenja sa lokalnim nosiocem U vremenskom domenu, postupak demodulacije opisuje se na sledei nain. Signal posle mnoaa, v(t ) , dat je izrazom:
(8.1.28)
Da bi se iz signala v(t ) izdvojio moduliui signal, u m (t ) , treba eliminisati komponente na visokim uestanostima, to se lako postie proputanjem signala kroz NF filtar. Demodulisani signal, u d (t ) , posle eliminacije komponenti na visokim uestanostima, jednak je moduliuem signalu:
u d (t ) = u m (t ) .
(8.1.29)
Zadatak pojasnog filtra na ulazu u demodulator jeste da propusti bez izoblienja modulisani signal, a da pri tom eliminie sve komponente (prvenstveno um i druge signale) koje se nalaze na uestanostima u neposrednoj okolini modulisanog signala. Pravo znaenje bie objanjeno u poglavlju 8.1.4.
182
Ako se dobro pogleda KAM modulisani signal, prikazan na slici 8.1.4., vidi se da anvelopa modulisanog signala odgovara moduliuem signalu. Elektronsko kolo koje moe da izdvoji anvelopu iz modulisanog signala naziva se detektor anvelope. Blok ema jedne jednostavne realizacije prikazana je na slici 8.1.17. Detaljan matematiki opis funkcionisanja detektora anvelope izveden je u zadatku 8.1.9. Treba posebno istai da se projektovanje detektora anvelope svodi na kompromisni izbor vrednosti tzv. RC konstante, odnosno vrednosti proizvoda dve fizike veliine: otpornosti otpornika, R , i kapacitivnosti kondenzatora, C .
RC konstanta ne sme da bude prevelika, jer tada dolazi do tzv. dijagonalnog odsecanja. Izlazni napon tada ne moe da prati promene anvelope. Takoe, RC konstanta ne sme da bude ni premala, jer je tada detektovani signal veoma izoblien. Opseg prihvatljivih vrednosti, prema rezultatima pokazanim u zadatku 8.1.9., dominantno zavisi od irine spektra moduliueg signala.
183
U svim prethodnim proraunima kao moduliui signal koristi se prostoperiodian signal oblika u m (t ) = cos mt . Snage korisnog signala i uma na izlazu mogu se odrediti pod uslovom da je mogue analitiki razdvojiti dve komponente izlaznog signala, korisnu i manje korisnu. Kod nekih tipova modulacije, uglavnom amplitudskih, razdvajanje komponenti signala veoma je jednostavno. Kod ugaonih modulacija postupak je znatno sloeniji i uglavnom je vezan za razliite analitike aproksimacije. Obino se na kraju prorauna odreuje i veza izmeu odnosa snaga na izlazu i ulazu:
SNRi = k SNRu ,
gde je konstanta k jedna od karakteristika svakog modulacionog postupka.
(8.1.31)
Posmatrajmo sinhroni demodulator AM 2 BO signala, prikazan na slici 8.1.18. Za razliku od demodulatora na slici 8.1.15., ovde je ulaznom signalu dodat beli Gausov um. Nakon prolaza kroz pojasni filtar koji proputa opseg uestanosti ( f c B, f c + B) , modulisani signal ostaje nepromenjen, a um se modifikuje u uskopojasni Gausov um. Analitiki opis tog uma dat je izrazom (5.2.5).
Primer.
u (t ) + n(t )
PF
uu (t )
NF
U l cos ct
Slika 8.1.18. um pri sinhronoj demodulaciji AM 2 BO signala Zbir modulisanog signala (uz uobiajenu pretpostavku da je moduliui signal prostoperiodian, um (t ) = U m cos mt ) i uskopojasnog uma, datog izrazom (5.2.5), na izlazu pojasnog filtra ima oblik:
(8.1.32)
1 2 1 2 PSu = u m . (t ) = U m 2 4
(8.1.33)
184
PNu = 2 p N 2 B = 4 p N B = 2 N 0 B .
(8.1.34)
Nakon demodulacije, mnoenja sa lokalnim nosiocem oblika U l cos c t i filtriranja, dobije se izlazni signal u obliku:
u d (t ) =
1 1 U m U l cos mt + U l nc (t ) . 2 2
(8.1.35)
U izlaznom signalu mogu se zapaziti dve potpuno odvojene komponente: korisna, nastala demodulacijom modulisanog signala i smetnja, nastala demodulacijom uma. Snaga korisnog signala na izlazu jednaka je:
1 2 1 PSi = U m U l cos 2 mt = U m U l2 , 8 2
a snaga komponente uma na izlazu ima vrednost:
2
(8.1.36)
1 1 2 PNi = U l nc (t ) = U l2 BN 0 , 2 2
2
(8.1.37)
poto je nc (t ) = 2 B N 0 , prema slici 2. u zadatku 5.2.1. Uz pomo izraza (8.1.34, 35, 36 i 37) mogu se odrediti odnosi snaga signala i uma. Meusobna veza ima oblik:
SNRi = 2 SNRu .
(8.1.38)
Ovaj rezultat ukazuje da sinhrona demodulacija poboljava odnos snage signala i uma dva puta. Detaljna izvoenja odnosa snaga za ostale tipove demodulatora pokazana su u zadacima 8.1.11., 8.1.12. i 8.1.13.
185
AM-1BO signala u sistemima za prenos telefonskog signala, do kraja 70-tih godina masovno, a danas samo ponegde, tamo gde jo nije izvrena digitalizacija sistema. AM-1BO predstavlja najekonominiju varijantu AM modulacije sa aspekta zauzetost frekvencijskog opsega, ali nije pogodna za prenos svih vrsta signala i demodulacija nije jednostavna jer je neophodan lokalni nosilac na prijemnoj strani. AM-1BO modulacija primenjuje se u klasinoj telefoniji. Govorni signal u frekevencijskom opsegu od 300 Hz do 3,4 kHz , pogodan je za AM-1BO modulaciju. Pomou sloenih predajnih i prijemnih ureaja ostvaruje se viestruki prenos, primenom frekvencijskog multipleksa, opisanog u sledeem poglavlju. TV signal ima irinu spektra od 5 MHz i veoma izraene komponente na niskim uestanostima. Poto takav signal nije pogodan za AM-1BO modulaciju, koristi se AM-NBO. irina spektra koja se koristi za prenos jednog TV kanala iznosi, zavisno od sistema, 6 MHz do 7 MHz . AMNBO modulacija koristi se i u telefoniji, gde se multipleksirani signal irine 44 MHz koristi kao moduliui signal i prenosi tako da zauzima irinu od 48 MHz . Kvadraturna amplitudska modulacija ima veliku primenu u savremenim postupcima za prenos digitalnih signala. Iako se u teoriji objanjava da QAM slui za istovremeni prenos dva signala, u praksi se QAM koristi u kombinaciji sa digitalnim prenosom. U dve grane, u fazi i kvadraturi, prenose se parovi impulsa jednog digitalnog signala. Na principu QAM razvijeni su i znatno sloeniji sistemi koji osim signala u fazi i kvadraturi koriste i signale sa faznim pomeranjem od po / 4 , pa i manje od toga, kao i signali sa razliitim amplitudama. Detalji nekih od ovih postupaka opisani su u glavi 10.
186
osnovnom opsegu, na nain opisan na poetku poglavlja 7.1., ili nekim od postupaka modulacije, opisanim u nastavku poglavlja 7 i u glavi 8.
um1 (t )
NF NF NF
PF
cos1t f1 + B
um 2 (t )
PF
cos 2t f 2 + B
u (t )
um3 (t )
PF
cos 3t f3 + B
U( f ) U c1 ( f ) U c 2 ( f )U c3 ( f )
f1 f2
f3 f3 + B
Slika 8.1.20. Spektar signala sa tri-kanalnim frekvencijskim multipleksom Treba jo jednom istai da je, u vremenskom domenu, signal u (t ) neprekidno sainjen od zbira svih signala koji se prenose. Translacija u frekvencijskom domenu (AM modulacija) omoguava razdvajanje signala na prijemnoj strani, primenom odgovarajueg inverznog postupka. Na prijemnoj strani, frekvencijski demultiplekser vri funkciju inverznu funkciji multipleksera. Blok ema demultipleksera prikazana je na slici 8.1.21.
PF
f1 + B
u (t )
uc1 (t )
NF NF NF
um1 (t )
um 2 (t )
PF
f2 + B
PF
f3 + B
um3 (t )
187
Na slikama 8.1.20. i 8.1.21. usklaene su oznake signala pa je detaljno objanjenje funkcionisanja multipleksera i demultipleksera izostavljeno. I pored skupih i sloenih ureaja za multipleksiranje i demultipleksiranje, ako duina linije veze premai odreenu duinu, primena multipleksa postaje ekonomski opravdana. Najea primena frekvencijskog multipleksa prisutna je u telefoniji do poetka osamdesetih godina prolog veka. Za govorni signal koji zauzima frekvencijski opseg (300 3400 Hz ) rezervisan je frekvencijski interval irine 4 kHz . Neiskorieni intervali namerno su ostavljeni radi jednostavnijeg razdvajanja kanala filtrima koji u praksi nisu idealni. U telefoniji su govorni signali organizovani u grupe, sainjene od 12 kanala (primarna grupa), 60 kanala (sekundarna grupa), 300 kanala (tercijarna grupa), 900 kanala (kvaternarna grupa), itd. Detalji organizacije (frekvencijskog plana) klasinog telefonskog saobraaja mogu se nai u [1]. Danas se frekvencijski multipleks koristi u kablovskoj distribuciji TV signala. Raspored uestanosti nosilaca pojedinih TV kanala odgovara uestanostima koje se koriste u klasinoj TV difuziji. Zbog toga TV prijemnici na isti nain primaju signal na antenskom ulazu iz kablovskog sistema ili sa antene. U sluaju da se prenos frekvencijski multipleksiranog signala realizuje primenom frekvencijske modulacije, odnos snaga signala i uma nee biti isti u svakom kanalu. Razlog lei u injenici da je, prema izrazu (8.2.55), SGS uma proporcionalna kvadratu uestanosti. Zbog toga se u kanalima koji zauzimaju vii opseg uestanosti dobija slabiji odnos snaga signala i uma. Primer ovakvog prenosa signala, kao i primene jednog od postupaka za poboljanje odnosa snaga, poznatog pod nazivima preemfazis i deemfazis, pokazan je u zadatku 8.2.13.
y = a1 x + a2 x 2 + a3 x 3 .
gde su x = x (t ) i y = y (t ) ulazni i izlazni napon u voltima, a1 , a2 i a3 konstante. Moduliui signal u m (t ) ima spektar u opsegu uestanosti (0 f m ) . a) Odrediti minimalnu uestanost nosioca f c i granine uestanosti filtra f d i f g , kako bi se na izlazu kola dobio KAM signal. Koliki je indeks modulacije? Vrednosti parametara su f m = 4 kHz , max u m (t ) = 1 V , a1 = 1 , a 2 = 0.5 / V , a3 = 0 . b) Ako je u m (t ) = cos m t , f m = 2 kHz , f c = 100 kHz , f d = 96 kHz , f g = 104 kHz ,
188
c) Pokazati da se na izlazu balansnog modulatora sa slike 2. dobija AM-2BO signal kada je f d = f c f m , f g = f c + f m i fc > 4 fm .
Reenje:
a) Na izlazu nelinearnog sklopa dobija se signal:
y (t ) = a1 [u m (t ) + cos c t ] + a 2 [u m (t ) + cos c t ]2
koji se, posle trigonometrijskih transformacija, moe napisati u obliku:
y (t ) =
1 2 a2 + a1 u m (t ) + a2 u m (t ) + a1 cos c t + 2
189
0.5a2 a1 u m (t )
2 a2 u m (t ) a1 cos c t 2 a 2 u m (t ) cos c t 0.5 a 2 cos 2 c t
Opseg uestanosti 0
0 fm 0 2 fm
fc ( fc fm ) ( fc + fm ) 2 fc
Da bi se ove dve komponente mogle izdvojiti filtrom potrebno je da se na frekvencijskoj osi ne preklapaju sa opsezima ostalih komponenti. Prema slici 3., do preklapanja nee doi ako je f c f m > 2 f m , odnosno:
fc 3 fm .
Slika 3. Spektar signala y (t ) sa komponentama numerisanim prema tabeli 1. Filtar treba da propusti etvrtu i petu komponentu, pa je:
fd = fc fm = 2 fm , f g = fc + fm = 4 fm .
Na izlazu filtra tada e se dobiti samo KAM signal:
m0 =
2a 2 max{ u m (t ) } = 1 = 100 % . a1
190
y (t ) = an [cos m t + cos c t ]n .
n=1
1 y (t ) = a1 cos m t + a1 cos c t + a2 + a 2 cos 2 m t + a 2 cos( c m )t + 2 1 9 1 + a 2 cos( c + m )t + a2 cos 2 c t + a3 cos m t + a3 cos 3 m t + 2 4 4 3 9 3 + a3 cos( c 2 m )t + a3 cos c t + a3 cos( c + 2 m )t + 4 4 4 1 3 3 + a3 cos(2 c m )t + a3 cos(2 c + m )t + a3 cos 3 c t . 4 4 4
Kroz filtar e proi samo komponente:
u (t ) = 4a2 u m (t ) cos c t .
191
iD = I s (eu D 1) ,
gde je konstanta. Kolo se pobuuje strujnim generatorima nosioca, ic = I c cos c t i moduliueg signala im . Otpornosti R0 i Rm mogu se smatrati beskonano velikim. Spektar moduliueg signala nalazi se u opsegu (0 f m ) . a) Odrediti minimalnu uestanost nosioca kao i granine uestanosti pojasnog filtra tako da se na izlazu modulatora dobije KAM signal. b) Odrediti analitiki izraz za KAM signal na izlazu pojasnog filtra i njegov indeks modulacije.
Kroz diodu D tee struja i D = ic (t ) + im (t ) . Prema zadatoj zavisnosti struje od napona, napon na krajevima diode ima oblik:
Reenje:
uD =
i ln D + 1 . Is 1 1 1 2 2 . iD i D = a1i D a 2 i D 2 I s 2I s
(1)
Razvojem izraza (1) u Maklorenov red i zadravanjem prva dva lana dobija se izraz:
u D (t ) =
(2)
du 1 = D a1 = I s di D
1 d 2u D = , a2 = 2 2 2 di D I 2 s iD = 0 1
.
iD = 0
192
Struktura spektra komponenti diodnog napona prikazan je na slici 2. Komponenta dobijena konvolucijom spektra I m ( f ) sa samim sobom skicirana je samo zbog prikazivanja zauzetosti spektra. Njen oblik na slici ne odgovara stvarnom obliku. a) Na osnovu uslova o nepreklapanju spektra signala nalazi se:
c m 2 m i c + m 2 c .
Sledi da je c 3 m , jer je prvi uslov stroiji, a istovremeno zadovoljava drugi uslov. Granine uestanosti pojasnog filtra imaju vrednosti:
d = c m = 2 m i g = c + m = 4 m .
Slika 2. Komponente napona na diodi b) Napon u taki C, na izlazu pojasnog fitra, ima oblik:
(3)
im (t ) max{ im (t )
im (t ) , Im
193
(0 f m = 4 kHz) , a trenutne vrednosti nalaze se u opsegu (1V 1V) . Amplituda nosioca je U = 2V , a uestanost f c = 60 kHz . Granine uestanosti idealnog pojasnog filtra su f d = 56 kHz i f g = 64 kHz , a njegova ulazna otpornost Ru >> R .
Odrediti signal na izlazu u sluajevima kada je nosilac u c (t ) povorka binarnih polarnih impulsa. Karakteristika diode data je na slici 2.
Reenje: Poto je U > u m (t ) , dioda e provoditi kada je u c (t ) > 0 , a bie zakoena kada je u c (t ) < 0 . Napon na otporniku R ima vrednost:
(1)
194
(2)
jer je:
[C (1,0)]2 = [C (1,0)],
Prekidaka funkcija je periodina funkcija koja se moe razviti u Furijeov red (slian primer pokazan je ranije, u poglavlju 8.1.2. i zadatku 2.3.2.):
(4)
u (t ) = U
m0 =
max{ u m (t ) U
} = 50 % .
Znak ( ) u zagradi, iako razliit od osnovne definicije KAM signala, nema znaaja s obzirom na postupke demodulacije KAM signala.
195
H( f ) =
1 za f f c << f c , Q = 20 , f fc 1 + jQ fc
odrediti zavisnost amplituda komponenti signala na izlazu od uestanosti f m , kao i odnos najvee i najmanje amplitude u dB.
Reenje:
a) Ako diode D2 i D3 nisu prikljuene, napon ispred pojasnog filtra ima oblik:
u m (t ) v(t ) = 0
uc (t ) > 0, uc (t ) < 0.
(1)
v(t ) = C (1,0) u m (t ) .
Furijeov red prekidake funkcije, dat izrazom (4) u zadatku 8.2.6., omoguava da se signal v(t ) predstavi u obliku sume amplitudski modulisanih signala iji su nosioci harmonici uestanosti f c . Pojasni filtar proputa samo prvi harmonik koji ima oblik AM 2 BO signala:
u (t ) =
u m (t ) cos c (t ) .
(2)
Ako su diode D2 i D3 ukljuene u kolo modulatora (kruni modulator), tada signal ispred pojasnog filtra ima oblik:
u m (t ) v(t ) = u m (t )
uc (t ) > 0, uc (t ) < 0,
(3)
196
C (1) = 2 C (1,0) 1
nazivamo komutaciona funkcija. Ona nema jednosmernu komponentu, a amplitude svih harmonika dvostruko su vee nego kod prekidake funkcije. Njen Furijeov red ima oblik:
(4)
u (t ) =
u m (t ) cos c t .
(5)
b) Kad je moduliui signal prostoperiodian, izlazni signal (5) moe se transformisati u oblik:
u (t ) =
2 U m cos( c m )t + U m cos( c + m )t ,
(6)
pri emu prvi sabirak odgovara donjem, a drugi gornjem bonom opsegu amplitudski modulisanog signala. Nakon prolaska kroz neidealan filtar, amplitude komponenti u izrazu (6) vie nisu konstantne za svako f m nego se menjaju u zavisnosti od vrednosti funkcije prenosa u takama ( f c f m ) . Amplitude gornjeg i donjeg bonog opsega izraza (6) jednake su:
Ud = U g =
U m H ( fc fm ) =
U m H ( fc + fm ) =
Um
1 1+ Q2 ( fm / fc )2
Minimalna vrednost amplitude U min = 0.5 U m dobija se pri maksimalnoj uestanosti moduliueg signala ( f m = 4kHz ). Maksimalna vrednost U max = 0.64 U m dobija se pri minimalnoj uestanosti moduliueg signala ( f m = 0 ). Maksimalna promena amplitude iznosi:
20 log
y (t ) = a1 x(t ) + a2 x 2 (t ) .
197
Moduliui signal u m (t ) ima maksimalnu vrednost U m i spektar u opsegu (0 f m ) . Nosilac u c (t ) ima amplitudu U c i uestanost f c . Pojasni filtar je idealan. Ako je f m = 4kHz , a1 = 4 , a 2 = 1 / V , U m = 1V , odrediti minimalne vrednosti f c , f g1 , f g 2 kao i pojaanje pojaavaa A , pa da se na izlazu sklopa dobije a) KAM signal sa indeksom modulacije m = 0.5 , b) AM 2 BO signal, c) AM 1BO signal sa donjim bonim opsegom, d) AM 1BO signal sa gornjim bonim opsegom.
Reenje:
a signal u taki D :
u D (t ) = u B (t ) A uc (t ) =
2 2 = a1 u m (t ) + [a1 A + 2a2 um (t )] uc (t ) + a2 uc (t ) + a2 um (t ) .
U D ( f ) = a1U m ( f ) +
a1 A U c [ ( f f c ) + ( f + f c )] + 2
+ a2U c [U m ( f f c ) + U m ( f + f c )] +
a2 2 1 1 2 U c ( f ) + ( f 2 f c ) + ( f + 2 f c ) + a2 F{um (t )} . 2 2 2
Amplitudski spektar signala u D (t ) skiciran je na slici 2. a) Opti oblik KAM signala dat je izrazom:
198
Slika 2. Amplitudski spektar signala u D (t ) jer je U m = 1V , pa je u m (t ) = m(t ) . Uporeujui ovaj izraz sa prethodnim nalazi se da je:
m0 =
2a 2 U m = 0.5 , a1 A
pa sledi da treba da bude A = 0 . Iz uslova o nepreklapanju spektra KAM signala i signala u osnovnom opsegu uestanosti, za granine uestanosti pojasnog filtra i uestanost nosioca dobijaju se sledee minimalne vrednosti
f g1 = 2 f m = 8 kHz ,
f c = 3 f m = 12 kHz ,
f g 2 = f c + f m = 16 kHz .
u 2 BO (t ) = u c (t ) u m (t ) .
Na osnovu oblika signala u D (t ) sledi da je na izlazu potrebna samo komponenta:
2a 2 u m (t ) u c (t ) .
Nosilac se moe eliminisati ako je zadovoljen uslov a1 A = 0 , tj. A = a1 = 4 . Uestanost nosioca i granine uestanosti izlaznog pojasnog filtra imaju iste vrednosti kao pod a). c) AM 1BO signal sa DBO dobija se izdvajanjem donjeg bonog opsega AM 2 BO signala pojasnim filtrom na izlazu modulatora. Minimalne vrednosti parametara iznose:
A = 4 , f g1 = 2 f m = 8 kHz , f g 2 = f c = 3 f m = 12 kHz .
199
d) Izdvajanjem GBO moe da se snizi nosea uestanost. Dozvoljava se preklapanje DBO modulisanog signala sa signalima u osnovnom opsegu uestanosti. Sada su parametri:
segu (300 3400 Hz) . Uestanost nosioca je f c = 8 kHz . Sklopovi S1 i S 2 imaju prenosne karakteristike:
Na slici 1.a i b. prikazane su dve vrste modulatora za dobijanje AM 1BO signala. Moduliui signal je prostoperiodian, amplitude U m , uestanosti f m , sa vrednostima koje se nalaze u op-
H1 ( f ) =
jf , f c + jf
H2( f ) =
fc , f c + jf
respektivno. Nacrtati zavisnost faktora potiskivanja v od moduliue uestanosti u sluaju oba tipa modulatora. Faktor potiskivanja definisan je kao:
v = 20 log
Ug Ud
Reenje:
Za modulator sa slike 1 (levo) signal na izlazu ima oblik:
200
(2)
Prvi sabirak u izrazu (1) predstavlja DBO , a drugi GBO . Amplitude su:
U da = U m A1 ( f c f m ) i U ga = U m A1 ( f c + f m ) .
Na slici 2a. prikazana je zavisnost faktora potiskivanja od moduliue uestanosti i datog opsega. Za modulator sa slike 1 (desno) izlazni signal ima oblik:
u (t ) = U m A1 ( f m ) cos[2 ( f c f m )t + 1 ( f m )] +
fc fc2 + f 2
2 ( f ) = arctg
Uporeujui ovu fazu sa (3) uoava se veza izmeu 1 i 2 koja vai za sve uestanosti:
1 ( f ) = 2 ( f ) .
2
Izlazni signal (4) moe se sada napisati u obliku:
(5)
201
U db = U m [ A2 ( f m ) A1 ( f m )] , U gb = U m [ A2 ( f m ) + A1 ( f m )] .
Faktor potiskivanja prikazan je na slici 2b. Za modulator sa slike 1 (levo) faktor potiskivanja ima vrednosti u opsegu (0.3 3.4 dB) , a za modulator sa slike 1 (desno). u opsegu (0.65 7.9 dB) . Oigledno je da sloeniji modulator (desno) bolje potiskuje donji boni opseg nego jednostavniji modulator.
202
Reenje:
u A (t ) = u m (t ) cos c t .
Snaga ovog signala rauna se kao snaga sluajnog signala i dobija se izraz oblika:
1 2 PA = u m (t ) . 2
U taki B , iza produktnog demodulatora, dobija se signal:
(1)
uC (t ) = u m (t ) cos l .
b) Kada je moduliui signal test ton u m (t ) = U m cos m t , signal u taki D ima oblik:
snagu modulisanog signala na ulazu prijemnika, primenom (1) i odreivanjem snage datog
PD 2 = 2 AP cos 2 l 1 , PA
odnosno:
l arccos
1 AP 2
= 86 .
m (t ) sin c t . u A (t ) = u m (t ) cos c t + u
Posle demodulacije, u taki B , dobija se signal:
m (t ) sin l . uC (t ) = um (t ) cos l u
Ako je snaga moduliueg signala i njegove Hilbertove transformacije Pm , snaga korisnog signala e biti
Pk = Pm cos 2 l ,
203
2
l .
Pp
l 100. 2 sin l
Na ulaz prijemnika na slici 1. zadatka 8.1.7. dolazi AM 2 BO signal. Moduliui signal je test ton krune uestanosti m i amplitude U m . Uestanost lokalnog nosioca je f l = f c + f , a poetna faza jednaka je nuli. Odrediti signale u takama B i D .
Reenje:
Signal na izlazu amplitudskog demodulatora, u taki B , ima oblik:
1 uB (t) = Um [cos (2c +m + ) t + cos (m ) t + 2 + cos (2c m + ) t + cos (m + ) t ]. NF filtrom izdvajaju se samo komponente: 1 u D (t ) = U m [cos( m )t + cos( m + )t ] = 2
= U m cos mt cos t = u m (t ) cos t .
Usled razlike uestanosti nosioca na izlazu prijemnika, dolazi do cepanja svake od komponenti moduliueg signala na dve komponente sa pomeranjem uestanosti f . Demodulisani signal zvui kao zavijajui signal koji se prekida dva puta u svakoj periodi signala cos 0t , tamo gde kosinusoida ima vrednost jednaku nuli. Pojava se naziva izbijanje.
204
a) Odrediti RC konstantu tako da ne doe do dijagonalnog odsecanja u procesu detekcije KAM signala. b) Veliina RC konstante detektora utie i na veliinu varijacije detektovanog signala, odnosno na kvalitet rekonstruisanog moduliueg signala. Ako se definie odnos a = U / U s , gde je
U varijacija amplitude detektovanog nemodulisanog nosioca, a U s srednja vrednost detektovanog signala, odrediti RC konstantu tako da parametar a bude manji od 2 % .
u (t ) = U c (1 + m0 cos m t ) cos c t .
Detektor na svom izlazu izdvaja trenutnu amplitudu signala na ulazu:
u d (t ) = U c (1 + m0 cos m t ) .
Ovo je ujedno i rezultat idealne detekcije koju realnim sklopovima nije mogue ostvariti. Na slici 2. prikazan je talasni oblik signala na ulazu, u (t ) , i priblian oblik signala na izlazu detektora anvelope, u d (t ) . U odsustvu modulacije ( m0 = 0 ) na ulazu detektora pojavio bi se nemodulisani nosilac amplitude U c pa vai:
u (t1 ) = u (t 2 ) = U c = const. ,
jer je t 2 = t1 + T , gde je T perioda nosioca. Trenutak t1 izabran je tako da u njemu nosilac ima maksimalnu vrednost.
205
Na izlazu idealnog detektora dobio bi se konstantan signal. Meutim, zbog reima pranjenja kondenzatora, u intervalima kada je dioda zakoena, detektovani napon imae testerasti oblik.
Slika 2. Skice oblika signala na ulazu i izlazu detektora anvelope Kada se dioda zakoi, tj. kada ulazni napon opadne ispod maksimalne vrednosti U c , poinje pranjenje kondenzatora kroz otpornik R . Napon na kondenzatoru menja se po eksponencijal, gde je u (0) poetna vrednost a konstanta koja za RC nom zakonu u d (t ) = u (0) e kolo iznosi = R C . Posle pranjenja koje je trajalo priblino kao perioda nosioca, T , u trenutku t 2 , napon na kondenzatoru moe se napisati u obliku:
t /
U a = u (t1 ) e
jer je
T RC
u (t1 ) (1
T ), RC
(1)
T << 1 . RC
U sluaju detekcije modulisanog signala, potrebno je da izlazni, detektovani signal verno prati promene amplitude ulaznog signala. To je mogue ako amplituda ulaznog signala u (t ) bude vea od vrednosti napona na kondenzatoru na kraju svakog ciklusa njegovog pranjenja, tj. u svakoj periodi nosioca. Ovaj uslov moe se izraziti u obliku:
T ), RC
(2)
u (t ) T > 1 2 . RC u (t1 )
(3)
206
Onda kada moduliui signal ima najviu uestanost, f m , javie se najvea mogua razlika izmeu vrednosti u (t 2 ) i u (t1 ) . Ako se kolinik T /( RC ) odredi tako da zadovoljava uslov (2) za ovu uestanost, nee doi do dijagonalnog odsecanja ni za bilo koju manju uestanost. U trenucima t1 i t 2 , amplitude ulaznog signala imaju vrednosti:
u (t1 ) = U c (1 + m0 cos m t1 )
u (t 2 ) = U c (1 + m0 cos m t 2 ) .
Poto je t 2 t1 = T , a f c >> f m , trenutne vrednosti u (t 2 ) i u (t1 ) u prethodnom izrazu razlikuju se veoma malo, pa vai aproksimacija:
(4)
Izraz je dobijen uzimanjem prva dva lana razvoja u Tejlorov red trenutne amplitude u (t 2 ) . Na osnovu (3) i (4) dobija se:
(5)
Maksimum razlomka oblika f ( x) = sin x /(1 + m0 cos x) dobija se izjednaavanjem prvog izvoda po x sa nulom, u taki pa se smenom u izraz (5) dobija,
x = m t = arccos(m0 ) ,
Us =
u (t1 ) + u (t 2 ) u (t1 ) + U a . = 2 2
Us
2 u (t1 ) u (t1 ) 2
T T ) u (t1 ) (2 RC = RC . 2
U =
u (t1 ) U a T = u (t1 ) . 2 2 RC
207
a=
RC >
Kombinujui rezultate zadatka pod a) i b) moe se zakljuiti da vrednosti RC konstante iz opsega (127 154 s ) zadovoljavaju oba postavljena uslova.
Na ulaz idealnog detektora anvelope dolazi AM NBO signal dobijen proputanjem KAM signala kroz sklop ija je funkcija prenosa prikazana na slici 1. Ako je moduliui signal test ton sa uestanou f m u opsegu 0 < f m f max , odrediti detektovani signal. Indeks modulacije ima vrednost m0 = 0.25 .
Slika 1. Funkcija prenosa sklopa kojim je iz KAM signala dobijen AM-NBO signal
Reenje:
Na izlazu sklopa sa prenosnom karakteristikom kao na slici 1. dobija se signal oblika:
H 2 = H ( fc + fm ).
208
1 f f c + f max 4 , 1 f max 2 H( f ) = 1, 0,
( fc ( fc +
drugde.
Transformacijom kosinusa zbira i razlike izraza (1) i pogodnim grupisanjem novodobijenih lanova sledi:
Prvi lan izraza, uz cos c t , naziva se komponenta u fazi. lan uz sin c t naziva se komponenta u kvadraturi. Amplituda signala v(t ) data je izrazom:
H1 + H 2 = H ( f c f m ) + H ( f c + f m ) = 1
4 fm , f max H 2 H1 = 1,
1 Hc = . 2
Smenom (4) u (3) sledi:
0 f f max ,
0 fm <
1 f max , 4
1 f max f m f max , 4
(4)
v(t ) = U c
(5)
209
vi (t ) =
Uc (1 + m0 cos mt ) . 2
Neeljena komponenta u detektovanom signalu u sluaju AM NBO signala posledica je prisustva komponente u kvadraturi:
v s (t ) =
Uc m0 ( H 2 H 1 ) sin m t . 2
v s (t ) m0 ( H 2 H 1 ) sin m t = . vi (t ) 1 + m0 cos m t
Najnepovoljniji odnos nastupa kada funkcija
vs m0 = ( H 2 H1 ) . 2 vi 1 m0
Na osnovu izraza (6) vidi se da odnos v s / vi zavisi od uestanosti. Funkcija je prikazana na slici 2. Maksimalna vrednost ovog odnosa dobija se na uestanostima:
fm
Slika 2. Odnos vs / vi kao funkcija od uestanosti Vidi se da najvee izoblienje trpe komponente moduliueg signala koncentrisane u viem delu spektra. AM NBO modulacija koristi se u prenosu TV slike preko predajnika i repetitora na povrini zemlje (tzv. zemaljske ili terestralne difuzije). Spektar televizijskog signala uglavnom je koncentrisan u niem delu spektra, gde je izoblienje malo, pa neznatno utie na kvalitet reprodukovane slike. U satelitskom prenosu koristi se prenos sa frekvencijskom modulacijom.
210
Reenje: KAM signal modulisan sinusoidalnim signalom, u razvijenom obliku dat je sledeom jednainom:
1 1 2 2 1 1 2 2 1 2 2 PS1 = m0 U + m0 U = m0 U . 2 4 2 4 4
(1)
Iza pojasnog filtra, u taki 1, javlja se uskopojasni um ija spektralna gustina srednje snage zauzima frekvencijski opseg (( f c B ) ( f c + B )) :
n1 (t ) = nc (t ) cos c t + ns (t ) sin c t .
Njegova snaga ima vrednost:
fc + B fc B
PN 1 = 2
( f )df
= 4 pN B = 2N0 B .
( )
S
2 2 2 2 PS1 m0 U m0 U . = = = N1 P 16 p N B 8 N 0 B N1
(2)
211
Da bi se odredio odnos S / N u taki 2, treba odrediti detektovani signal. Poto je detektor anvelope idealan, detektovani signal odgovara anvelopi signala u taki 1:
a(t ) =
nc (t ) << U i ns (t ) << U ,
izraz (3) moe se aproksimirati prvim lanovima Tejlorovog reda. Treba zanemariti trei i etvrti sabirak izraza pod korenom i uvesti sledeu smenu:
x=
2nc (t ) . U (1 + m0 cos m t )
1+
pa je anvelopa signala u taki 1 ujedno i izlazni signal (na izlazu detektora anvelope):
a (t ) = u 2 (t ) U (1 + m0 cos m t ) + nc (t ) .
Snaga korisnog signala na izlazu ima vrednost:
1 2 , PS 2 = U 2 m0 2
a snaga uma:
PN 2 = c ( f )df = 4 p N B = 2 N 0 B .
B
212
(S
N )2
2 2 PS 2 m0 U = = = 2 (S N )1 . PN 2 4 N 0 B
10 log(S N )2 = 10 log(S N )1 + 3 dB .
(4)
Odnos S / N na izlazu prijemnika KAM signala bolji je (vei) za 3 dB od odgovarajueg odnosa S / N na njegovom ulazu. b) Po uslovu zadatka sledi da je 10 log(S N )2 = 100 dB , odnosno:
(S
N )2
2 2 m0 U = = 1010 . 4N0 B
Zamenom datih brojnih podataka za indeks modulacije dobija se m0 = 0.04 . U taki 1, na osnovu (4), odnos S / N manji je za 3 dB i iznosi 97 dB .
Sistemom koji koristi sinhronu demodulaciju vri se demodulacija AM 2 BO i KAM signala sa indeksom modulacije m0 . Moduliui signal je u m (t ) = U m m(t ) . Idealni pojasni filtar ima propusni opseg opsegom (0 B ) .
(( f c B ) ( f c + B )) . Izlazni
a) Pod uslovom da su srednje snage AM 2 BO i KAM signala jednake, uporediti odgovarajue odnose S / N na ulazu i izlazu prijemnika, ako je spektralna gustina srednje snage belog uma na ulazu prijemnika konstantna i iznosi p N = N 0 / 2 . b) Izraunati razliku odnosa S / N na izlazu prijemnika AM 2 BO i KAM signala pod pretpostavkom da boni opsezi KAM signala nose 10 % snage nosioca.
Reenje: KAM signal na ulazu prijemnika dat je izrazom: u KAM (t ) = U [1 + m0 m(t )] cos c t , a
njegova srednja snaga ima vrednost:
PKAM
U2 U2 2 2 2 2 = + m0 m (t ) = Pc + PBO = Pc 1 + m0 m (t ) , 2 2
(1)
213
PNu = 2
fc + B fc B
p N df
= 4 pN B .
Odnos signal/um na ulazu prijemnika KAM signala jednak je odnosu snaga bonih opsega i snage uma:
(S
N )uKAM =
(2)
Ako se sa PAM oznai srednja snaga AM 2 BO na ulazu istog prijemnika i pod uslovom
(S
(3)
Pc =
PKAM
2 2 1 + m0 m (t )
PAM
2 2 1 + m0 m (t )
(4)
(S
1
2 2 1 + m0 m (t )
= (S N )uAM
2 2 m0 m (t ) 2 2 1 + m0 m (t )
. (5)
Kada je moduliui signal test ton oblika U m cos( c t ) , srednja snaga normalizovanog moduliueg signala m(t ) iznosi m (t ) =
2
(S
N )uKAM = (S N )uAM
2 m0 2 2 + m0
Lokalni nosilac u demodulatoru, kao na slici 8.1.15., ima jedininu amplitudu. Koristan signal na izlazu AM 2 BO demodulatora, posle NF filtra, ima oblik:
u d (t ) =
1 U m(t ) , 2
PSi =
1 PSu = D p PSu . 4
(6)
214
PNi = 2 D p 2 p N df = 4 D p p N B = D p PNu ,
a srednje snage demodulisanog KAM i AM 2 BO signala:
PiKAM = 2 D p PBO
PiAM = 2 D p PAM .
Konstanta D p uvedena u izrazu (6) ima istu vrednost i pri odreivanju izlaznog uma i njegove srednje snage. Pokazuje vezu izmeu snaga izlaznih i ulaznih signala i uma za produktne demodulatore. U sluaju da lokalni nosilac ima amplitudu U l , konstanta ima vrednost D p = U l / 4 . Traeni odnos S / N na izlazu prijemnika KAM signala ima vrednost:
2
(S
N )iKAM =
2 D p PBO D p Pnu
2 m0 2 2 + m0
=2
= 2 (S N )uAM
= (S N )iAM
(7)
(S
2 2 + m0 2 m0
Oigledno je da je 0 za sve mogue vrednosti indeksa modulacije, to govori o prednosti AM 2 BO signala u pogledu odnosa S / N . Ova razlika ima minimum za m0 = 1 . Minimum razlike iznosi = 4.8 dB . b) Odnos S / N na izlazu prijemnika KAM signala na osnovu (5) i (7) ima vrednost:
(S
N )iKAM = (S N )iAM
2 2 m0 m (t ) 2 2 1 + m0 m (t )
.
2 2
(8)
Na osnovu izraza (1) i uslova zadatka vai m0 m (t ) = 0.1 . Smenom u (7) dobija se:
215
10.4 dB .
Zadatak 8.1.13. (E, **) Sinhroni prijemnik AM 1BO signala prikazan je na slici 1. Moduliui signal u m (t ) ima spektar u opsegu (0 f m ) , a uestanost nosioca je f c . Na ulazu je Gausov um sa spektralnom gustinom srednje snage p N = N 0 / 2 . Odrediti odnos S / N na izlazu prijemnika u funkciji odnosa S / N na njegovom ulazu.
Reenje:
Na ulazu pojasnog filtra AM 1BO signal sa donjim bonim opsegom ima oblik:
(t ) sin c t , u (t ) = U m(t ) cos c t + U m (t ) njegova Hilbertova transformacija. gde je m(t ) normalizovani moduliui signal, a m
Propusni opseg pojasnog filtra je B = f m , tako da signal bez izoblienja dospeva na ulaz produktnog demodulatora. Snaga signala na ulazu ima vrednost:
U2 2 U2 2 (t ) = U 2 m 2 (t ) , PSu = m (t ) + m 2 2
jer su srednje snage moduliueg signala i njegove Hilbertove transformacije jednake. Uskopojasni um na ulazu prijemnika moe se predstaviti izrazom:
(1)
PNu = 2
f1 + B / 2 f1 B / 2
p N df
= 2 pN B = N0 B ,
(2)
216
i jednaka je snazi svake od niskofrekvencijskih komponenti uma, nc (t ) i ns (t ) . Odnos signal/um u taki 1 ima vrednost:
( S N ) u = PSu
P
Nu
U 2 m2 ( t ) . N0 B
Posle izvrene demodulacije na izlazu NF filtra javlja se samo komponenta moduliueg signala u fazi. Njena srednja snaga je:
1 PSi = U 2 m 2 (t ) . 4
um u taki 2 ima oblik:
1 n2 (t ) = n(t ) cos c t = nc (t ) [cos( c + 1 )t + cos( c 1 )t ] + 2 1 + ns (t ) [sin( c + 1 )t sin( c 1 )t ] . 2 VF komponenta uma odstranjuje se NF filtrom iji je propusni opseg B << f c f1 . Poto
se prenosi donji boni opseg, vai:
f c = f1 + B / 2 .
Komponente uma koje prolaze kroz filtar, u taki 3 imaju oblik:
1 1 1 1 R3 ( ) = n3 (t )n3 (t + ) = Rc ( ) + Rs ( ) = Rc ( ) , 4 2 2 4
tj.
PNi = R3 (0) =
pN B N0 B . = 2 4
(S
N )i =
PSi U 2 m 2 (t ) = = (S N )u . PNi N0 B
Pri prenosu signala sa AM 1BO modulacijom nema poboljanja u odnosu snaga signala i uma. Snaga uma smanji se etiri puta, PNi =
217
u (t ) = a e j (t ) .
Ugaono modulisan signal, prema (7.3.10), ima oblik:
(8.2.1)
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = a cos(2f c t + (t ) ) .
(8.2.2)
Zavisnosti parametara trenutne faze od moduliueg signala dati su izrazima (7.3.5) i (7.3.6). Ako se izvri normalizacija moduliueg signala, kao u (8.1.8), izraz (7.3.5) moe da se napie u obliku:
(t ) = m(t ) ,
(8.2.3)
gde je konstanta koja se naziva maksimalna devijacija faze, ili indeks modulacije za faznu modulaciju. Slinim postupkom, preko izraza (7.3.6), dobija se izraz za trenutnu devijaciju uestanosti u obliku:
f = f m(t ) ,
(8.2.4)
gde je f konstanta koja se naziva maksimalna devijacija uestanosti. Da bi se dolo do indeksa modulacije za frekvencijsku modulaciju, treba ponovo odrediti trenutnu fazu FM signala i nai njen normalizovan oblik. Iz izraza (7.3.3) dobija se:
(t ) = 2 f m(t ) dt = 2 f
( m(t ) dt )
max
( m(t ) dt )
max
m(t ) dt
(8.2.5)
Razlomak na desnoj strani izraza (8.2.5) izraen je u normalizovanom obliku. Ostatak desne strane odgovara maksimalnoj devijaciji faze:
= 2 f m(t ) dt
max
(8.2.6)
218
Svi ostali postupci opisani u poglavlju 7.3. u optoj teoriji modulacija, a naroito izraz (7.3.17) koji pokazuje vezu izmeu spektra modulisanog signala i spektra fazora, mogu se primeniti i na ugaono modulisane signale. Osnovne karakteristike ugaono modulisanog signala, fazor, spektar fazora i analitiki izraz za modulisani signal mogu se pokazati na sledeem primeru.
Primer 1.
Odrediti trenutnu fazu ugaono modulisanih signala, fazor, modulisani signal i spektar modulisanog signala ako je moduliui signal prostoperiodian. Neka je moduliui signal dat u obliku:
u m (t ) = U m sin( 2f mt ) .
(8.2.7)
Normalizacijom moduliueg signala u (8.2.7) dobija se: u m (t ) = U m m(t ) , pri emu je:
m(t ) = sin( 2f mt ) ,
(8.2.8)
poto je prostoperiodina funkcija sa jedininom amplitudom po svojoj prirodi normalizovana. Kod fazne modulacije trenutna faza fazora modulisanog signala ima oblik:
(t ) = m(t ) = sin(2f mt ) ,
a kod frekvencijske modulacije, prema (8.2.5), dobija se da faza ima oblik:
(8.2.9)
(t ) = 2 f m(t ) dt = 2 f sin(2f mt ) dt =
Kod oba tipa ugaonih modulacija faza se moe dovesti na oblik:
f cos(2f mt ) . fm
(8.2.10)
(t ) = m0 sin(2f mt ) ,
gde je za faznu modulaciju m0 = , = 0 , a za frekvencijsku m0 =
(8.2.11)
f , = . fm 2
Isti oblik faze vai i za sluaj da je moduliui signal oblika u m (t ) = U m cos(2f m t ) , ali su parametri m0 i razliiti od navedenih. Fazor modulisanog signala moe se napisati u obliku:
u (t ) = U e j (t ) = e jm0 sin( 2f m t ) ,
(8.2.12)
gde je, radi jednostavnosti, stavljeno U = 1 . Analizom izraza (8.2.12) moe se utvrditi da je fazor modulisanog signala periodian signal sa periodom T = 1 / f m . Prema dosadanjim znanjima, takav signal moe se razviti u Furijeov red u obliku:
u (t ) =
n =
F n e jn2f
mt
(8.2.13)
219
Fn =
1 T
T 2
e
T 2
jm0 sin( 2f m t )
e jn 2f m t dt .
(8.2.14)
Fn = e
jn
1 2
j ( m0 sin x nx )
dx .
(8.2.14a)
Dalje analitiko sreivanje gornjeg izraza nije mogue jer nisu poznati odgovarajui tablini integrali. U teoriji se pokazuje da integral u izrazu (8.2.14a) ima posebno znaenje. Radi se o tzv. Beselovoj (Bessel) funkciji, prve vrste, n-tog reda:
1 J n (m0 ) = 2
j ( m0 sin x nx )
dx .
(8.2.15)
Beselove funkcije date su u literaturi [1] u grafikoj i tabelarnoj formi. Izvod iz tabele dat je u zadatku 8.2.1. Interesantno da je Bessel ove funkcije odredio oko 1817.god, reavajui probleme indirektne perturbacije planeta u Sunevom sistemu. Fazor modulisanog signala moe se sada napisati u obliku:
u (t ) =
n =
e jn J n (m0 ) e jn2f
mt
(8.2.16)
Spektar fazora modulisanog signala dobija se Furijeovom transformacijom izraza (8.2.16). Postupak je veoma jednostavan, a rezultat ima oblik:
U(f)=
n =
e jn J n (m0 ) ( f n f m ) .
(8.2.17)
Spektar fazora modulisanog signala prikazan je na slici 8.2.1. Prema (8.2.17), irina spektra fazora modulisanog signala beskonana je ak i u sluaju moduliueg signala, u obliku prostoperiodine funkcije.
U( f )
fm
fm 2 f m
Slika 8.2.1. Spektar fazora ugaono modulisanog signala Oigledna je znaajna razlika izmeu fazora ugaono modulisanog signala i bilo kog fazora amplitudski modulisanih signala, pokazanih u prethodnom poglavlju. Pojava brojnih komponenti
220
koje nisu postojale u spektru moduliueg signala potvruje injenicu da su ugaone modulacije po svojim karakteristikama nelinearne. Za praktinu primenu, Beselove funkcije imaju tri znaajne osobine: 1) Beselova funkcija sa negativnim indeksom odreuje se prema izrazu:
(8.2.18)
2) Amplituda Beselovih funkcija menja se u obliku priguenih oscilacija, pri emu je veoma znaajno amplitudsko ogranienje:
(8.2.19)
3) Interesantna je i osobina koja se mogla i oekivati na osnovu bilansa snage prostoperiodinog signala i Beselovog razvoja:
n =
J n (m0 )
= 1.
(8.2.20)
Na osnovu poslednje dve osobine moe se odrediti irina spektra ugaono modulisanog signala. Smatra se u praksi da ugaono modulisani signal ima irinu spektra koja obuhvata znaajne komponente. Kao znaajne, definiu se one komponente koje sadre vie od 1% ukupne snage signala. Prema izrazu (8.2.19), broj znaajnih komponenti jednak je m0 + 1 . Ako se uzme u obzir da je u modulisanom signalu fazor transliran na uestanost f c i da je amplitudski spektar fazora, prema (8.2.18), paran, ukupan broj znaajnih komponenti iznosi 2( m0 + 1) . Komponente su razmaknute za f m , pa irina spektra iznosi:
B = 2 f m (m0 + 1) .
(8.2.21)
Ovu osobinu prvi je pokazao Karson (Carson) pa se izraz (8.2.21) naziva Karsonov obrazac ili Karsonovo pravilo. Ako moduliui signal nije prostoperiodian, koristi se isto pravilo, ali f m tada odgovara najvioj uestanosti u spektru modulisanog signala. Indeks modulacije m0 igra izuzetno vanu ulogu u odreivanju irine spektra. Prema (8.2.3) i (8.2.21), kod fazne modulacije irina spektra iznosi:
BM = 2 f m ( + 1) ,
dok je kod frekvencijske modulacije, prema (8.2.10), irina spektra:
(8.2.21a)
BFM = 2 f m (
f + 1) = 2 (f + f m ) . fm
(8.2.21b)
221
c + nf m ) t n )
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = Re
=
n =
n =
J n (m0 ) e j (2 ( f
=
(8.2.22)
J n (m0 ) cos[2 ( f c + nf m )t n ] .
Spektar modulisanog signala pokazan je u zadatku 8.2.1. Modulisani signal kod ugaone modulacije dat je u optem sluaju izrazom (8.2.2), a u sluaju prostoperiodinog moduliueg signala izrazom (8.2.22). Na osnovu ovih izraza mogu se izvesti interesantni identiteti. Izjednaavanjem ovih izraza (kao i imaginarnih delova koji ovde nisu detaljno pokazani), dobijaju se sledei identiteti:
n =
(8.2.23a)
(8.2.23b)
n =
J n (m) sin( + n + n ) , 2 n =
(8.2.23c)
cos( + m cos ) =
Primer 2.
J n (m) cos( + n + n ) , 2 n =
(8.2.23d)
Ako je moduliui signal jednak zbiru dva prostoperiodina signala razliitih uestanosti, tj.
(8.2.24)
(8.2.25)
pa se dva puta vri ve opisan razvoj u Furijeov red, da bi se na kraju dobilo da je fazor modulisanog signala jednak:
u (t ) =
n =
p =
J p (m02 ) e j[(2pf
m 2 t p 2 )
].
(8.2.26)
Ovaj izraz moe da se napie i u obliku dvostruke sume. Modulisani signal dobija se na kraju u obliku:
u (t ) =
n = p =
222
FM
( =)
I
D
( =)
FM
Slika 8.2.1. Blok ema idealnih i indirektnih ugaonih modulatora Indirektni frekvencijski modulator FM sastoji se od redne veze integratora I i idealnog faznog modulatora M . U ovakvoj vezi frekvencijski modulisan signal dobija se nakon integracije moduliueg signala i idealne fazne modulacije. Pri faznoj modulaciji faza izlaznog signala postaje proporcionalna integralu moduliueg signala, a trenutna devijacija uestanosti (izvod faze), proporcionalna je moduliuem signalu, to odgovara frekvencijskoj modulaciji. Indirektni fazni modulator M sastoji se od redne veze diferencijatora D i idealnog frekvencijskog modulatora FM . Fazno modulisani signal dobija se nakon diferencijacije moduliueg signala i idealne frekvencijske modulacije, u okviru koje je trenutna devijacija uestanosti proporcionalna izvodu moduliueg signala. Faza izlaznog signala (integral trenutne uestanosti), proporcionalna je moduliuem signalu, to odgovara faznoj modulaciji.
223
Kvadraturna modulacija
Blok ema kvadraturnog faznog modulatora prikazana je na slici 8.2.2. Nelinearni sistemi C i S osnovne su komponente ovog modulatora. Na svom izlazu treba da generiu signale:
p (t ) = cos(k u m (t )) i q (t ) = sin( k u m (t )) ,
respektivno, gde je k konstanta. Na izlazu kola za sabiranje dobije se signal: (8.2.28)
q (t ) p 2 (t ) + q 2 (t ) cos c t + arctg p (t ) =
(8.2.29)
p(t )
C
u m (t )
cos c t
u (t )
q (t )
sin c t
Slika 8.2.2. Blok ema idealnog kvadraturnog faznog modulatora Praktina realizacija ovakvih sklopova nije jednostavna. Za sluaj da je k u m (t ) << 1, moe se izvriti dvostruka aproksimacija: cos(k u m (t )) 1 i
sin( k u m (t )) k u m (t ) . Modulator sa ovim aproksimacijama naziva se Armstrongov modulator. Obino se ovaj modulator realizuje kao indirektni frekvencijski modulator, to znai da mu se na ulazu dodaje integrator, u skladu sa slikom 8.2.1. Edwin Armstrong je ameriki istraiva iji doprinos savremenim telekomunikacijama moe da se uporedi sa doprinosima Herca i Markonija. Armstrong nije izmislio frekvencijsku modulaciju ali je prvi pokazao njene dobre osobine i dugo se borio sa amerikom tehnikom administracijom (FCC, Federal Communications Commision) za priznavanje kvaliteta sistema baziranih na FM. Nakon to je izvojevao pobedu, krajem etrdesetih godina prolog veka, dolo je do naglog razvoja FM radio difuzije. Radio difuzna industrija nije vrednovala Armstrongove zasluge. Duboko razoaran, osiromaen i usamljen, Armstrong je 1954. izvrio samoubistvo skoivi kroz prozor na 13. spratu.
224
u m (t )
u1 (t )
/2
U c cos( 2f ct )
u (t )
Slika 8.2.3. Blok ema Armstrongovog modulatora Signal u1 (t ) jednak je integralu moduliueg signala. Na izlazu sabiraa dobija se signal:
u (t ) = U c cos 2f c t + k u1 (t ) U c cos(2f c t + / 2) =
(8.2.30)
(t ) = arctg (k u1 (t )) k u1 (t )
jednostavnih trigonometrijskih relacija pokazanih, npr. u zadatku 2.3.1., pri odreivanju koeficijenata treeg oblika Furijeovog reda. Kod ovog tipa modulatora javljaju se i amplitudska i fazna izoblienja, ali su ona mala i mogu se prihvatiti na raun relativne jednostavnosti modulatora.
Parametarski modulatori
Modulatori kod kojih je najvanija komponenta oscilatorno kolo nazivaju se parametarski modulatori. Rezonantna uestanost oscilatornog kola sastavljenog od paralelne veze kalema induktivnosti L0 i kondenzatora kapacitivnosti C0 , prikazanog na slici 8.2.4., jednaka je:
fr =
1 . 2 L0C0
(8.2.31)
Slika 8.2.4. Paralelno oscilatorno kolo Ako se paralelno kondenzatoru sa konstantnom kapacitivnou vee jo jedan kondenzator, ija se kapacitivnost, C (u m (t )) = C (v) , menja u zavisnosti od trenutne vrednosti moduliueg sig-
225
nala, dobija se oscilatorno kolo ija rezonantna uestanost zavisi od moduliueg signala. Ovaj tip oscilatora naziva se naponski kontrolisani oscilator ili VCO (engl. Voltage-Controlled Oscillator). Elektronske komponente koje imaju osobinu da im kapacitivnost zavisi od prikljuenog napona nazivaju se varikap ili varaktor diode. Rezonantna uestanost sada se moe opisati izrazom:
fr =
1 . 2 L0 (C0 + C (u m ))
(8.2.32)
Rezonantna uestanost f r prema prethodnom izrazu nelinearno zavisi od moduliueg signala u m = u m (t ) . Ako se, meutim, promenljiva kapacitivnost menja kao:
C (u m ) = C p k u m (t ) ,
(8.2.33)
uz dodatne uslove C0 >> C p > k u m (t ) max , moe se odrediti uestanost nosioca (u situaciji u kojoj je u m (t ) = 0 ) u obliku:
fc =
1 , 2 L0 (C0 + C p )
(8.2.34)
fr =
1 = 2 L0 (C0 + C p k u m (t ))
1 k u m (t ) 2 L0 (C0 + C p ) 1 C0 + C p
k u m (t ) = f c + f m(t ) , = f c 1 + 2(C0 + C p )
gde je iskorien izraz (8.2.34) i aproksimacija Konstanta f , sa vrednou:
(8.2.35)
f =
k f c u m (t ) max 2(C0 + C p )
(8.2.36)
odgovara maksimalnoj devijaciji uestanosti. Prema izrazu (8.2.35) zavisnost rezonatne uestanosti od moduliueg signala priblino je linearna. Pomou parametarskih modulatora postiu se zadovoljavajue vrednosti maksimalne devijacije uestanosti. Meutim, stabilnost frekvencije izlaznog signala veoma je loa pa se ovaj tip modulatora primenjuje retko.
226
D
I
( =)
FD
FD
( =)
Slika 8.2.5. Blok eme indirektnih demodulatora Indirektni frekvencijski demodulator FD sastoji se od redne veze idealnog faznog demodulatora D i diferencijatora D . Demodulisani signal dobija se nakon idealne fazne demodulacije, u okviru koje izlazni signal postaje proporcionalan trenutnoj fazi. tj. integralu moduliueg signala. Nakon diferencijacije, izlazni signal proporcionalan je moduliuem signalu. Indirektni fazni demodulator D sastoji se od redne veze idealnog frekvencijskog demodulatora FD i integratora D . Demodulisani signal dobija se nakon idealne frekvencijske demodulacije, u okviru koje izlazni signal postaje proporcionalan trenutnoj uestanosti, tj. izvodu moduliueg signala. Nakon integracije, izlazni signal proporcionalan je moduliuem signalu.
227
Demodulacija pomou diskriminatora uestanosti Demodulacija ugaono modulisanih signala mogua je primenom linearnog kola koje ima osobinu da amplituda izlaznog napona linearno zavisi od trenutne uestanosti ulaznog signala. Ovakvo linearno kolo naziva se diskriminator uestanosti. Detaljna analiza rada ovog kola veoma je sloena. Obino se vri skraena, tzv. kvazistacionarna (ili kvaziperiodina) analiza. Smatra se da se modulisani signal, koji je u optem obliku dat izrazom (8.2.2), moe napisati u obliku:
u (t ) = a cos(2f c t + (t ) ) = a cos 2f t t ,
1 d [2f c t + (t )] = f c + f = f c + f m(t ) . 2 dt
(8.2.37)
gde je trenutna uestanost (trenutna zato to zavisi od vremena), prema (7.3.2), (7.3.3.) i (7.3.6):
ft =
(8.2.38)
vremenu, u granicama f c f f t f c + f .
Ako se f t sporo menja, smatra se da frekvencijski modulisan signal sadri samo jednu prostoperiodinu komponentu. To praktino znai i da spektar FM signala sadri samo jedan par delta impulsa na uestanostima f t . Vrednost uestanosti f t , prema (8.2.38), polako se menja u
U opsegu promene trenutne uestanosti prenosna karakteristika diskriminatora treba da ima oblik prave linije, kao na slici 8.2.6. Uticaj diskriminatora uestanosti na FM signal (8.2.37) sainjen od jedne prostoperiodine komponente svodi se na promenu amplitude i faze FM signala. Ako je nagib prave jednak k , tada se, pri promeni trenutne uestanosti modulisanog signala za vrednost f1 , napon (amplituda) signala na izlazu menja za vrednost k f1 . Signal na izlazu diskriminatora u ovom sluaju ima oblik:
v(t ) = a A( f t ) cos(2f t t + ( f t ) ) ,
vrenost argumenta prenosne karakteristike diskriminatora na uestanosti f = f t .
(8.2.39)
( ft )
A( f )
f c f
fc
f c + f
Slika 8.2.6. Prenosna karakteristika diskriminatora Signal na izlazu iz diskriminatora, v(t ) , istovremeno je modulisan kao KAM i kao FM signal, jer mu se menjaju i amplituda i faza.
228
DF
DA
Slika 8.2.7. Blok ema demodulatora sa diskriminatorom uestanosti Posle diskriminatora, detektor anvelope praktino vri demodulaciju KAM signala, bez obzira to taj signal ima i promenljivu frekvenciju. Kod ovog tipa demodulacije znaajnu ulogu ima i limiter, L . Limiter je nelinearno kolo koje treba da eliminie nepoeljne promene trenutne amplitude ugaono modulisanog signala, nastale pod uticajem uma, smetnji ili izoblienja. Funkcionisanje limitera detaljno je opisano u nastavku ovog poglavlja.
u (t )
k
u1 (t )
u2 (t )
NF
fg
ud (t )
Slika 8.2.8. Blok ema diferencijalnog FM demodulatora Na ulaz demodulatora dovodi se FM signal dat izrazom 8.2.2. Signal na izlazu kola za kanjenje jednak je:
u1 (t ) = a cos(2f c (t T ) + (t T ) ) .
Signal na izlazu mnoaa jednak je:
(8.2.40)
u 2 (t ) = k u (t ) u1 (t ) = k a 2 cos(2f c t + (t ) ) cos(2f c (t T ) + (t T ) ) .
Nakon sreivanja izraza (8.2.41) dobije se signal u obliku:
(8.2.41)
u 2 (t ) =
(8.2.42)
U ovom izrazu uoavamo dva kosinusna sabirka. Spektar prvog sabirka, onog koji ima oblik cos(2f c (2t T ) + (t ) + (t T ) ) , nalazi se u okolini uestanosti 2 f c . Spektar drugog
poetka. Proputanjem signala u 2 (t ) kroz NF filtar eliminie se sabirak na visokim uestanostima pa je izlazni signal jednak:
229
u d (t ) =
k a2 cos(2f cT + (t ) (t T ) ) . 2
(8.2.43)
2f cT =
+ 2k ,
(8.2.44)
kosinusna zavisnost u signalu u d (t ) pretvara se u sinusnu. Ako je kanjenje T malo, mala e biti i razlika faza koja je preostala kao argument sinusne funkcije, (t ) (t T ) . Tada se moe primeniti aproksimacija sin x x , pa izlazni signal ima oblik:
k a2 k a2 u d (t ) = sin ( (t ) (t T ) ) [ (t ) (t T )] = 2 2
= k a 2 T [ (t ) (t T )] k a 2 T d (t ) , 2 T 2 dt
(8.2.45)
gde je usvojena i aproksimacija po kojoj je prvi izvod jednak koliniku prirataja funkcije i promenljive. Poto je sada izlazni signal proporcionalan izvodu faze modulisanog signala, on je praktino proporcionalan i moduliuem signalu pa je na ovaj nain izvrena i demodulacija FM signala. Detalji vezani za proraun i primenjene aproksimacije pokazani su u zadatku 8.2.7.
u (t )
Komparator faze
u1 (t )
u d (t )
VCO
Slika 8.2.9. Blok ema PLL demodulatora Kolo za PLL ima dve osnovne komponente: komparator faze i naponski kontrolisani oscilator, VCO. Komparator faze je nelinearno kolo koje ima dva ulazna signala i jedan izlazni signal. Ako se na ulaze kola dovedu dva periodina signala sa jednakim uestanostima ali meusobno pomerena za
230
neki vremenski interval , vrednost izlaznog napona proporcionalna je sa vremenskim pomerajem, uo = k , gde je k konstanta proporcionalnosti. VCO je oscilatorno kolo kod kog se uestanost izlaznog signala menja u zavisnosti od ulaznog napona. Princip rada veoma je slian principu rada parametarskih FM modulatora, opisanih ranije, u poglavlju 8.2.2. Ako su komparator faze i VCO povezani kao na slici 8.2.9., u stacionarnom stanju VCO je podeen tako da uestanost njegovog izlaznog signala bude jednaka uestanosti nemodulisanog nosioca. Pri tom je izlazni napon jednak nuli jer na ulazima komparatora faze (nemodulisani nosilac i izlaz VCO) nema fazne razlike. U trenutku kad se na jednom ulazu komparatora umesto nemodulisanog nosioca pojavi frekvencijski modulisan signal, dolazi do promene njegove faze, odnosno do pojave fazne razlike (istovremeno i razlike u ulaznim uestanostima). Ako izlazni napon komparatora poinje da raste, ovaj porast napona istovremeno izaziva poveanje uestanosti signala na izlazu iz VCO, a samim tim i smanjenja fazne, odnosno frekvencijske razlike, pa se sistem ponovo dovodi u stacionarno stanje u kom je izlazni signal jednak nuli. Promene izlaznog napona javljaju se samo pri promenama uestanosti ulaznog signala, jer te promene izazivaju promenu faze. Moe se i analitiki pokazati da je izlazni napon proporcionalan trenutnoj uestanosti FM signala.
Limiter
Limiter je nelinearni sistem koji ima neobino velik znaaj u postupku demodulacije ugaono modulisanih signala. Ponekad se naziva i kliper ili kolo za klipovanje. Karakteristika limitera prikazana je na slici 8.2.10.
u iz ( t )
u ul ( t )
Slika 8.2.10. Karakteristika limitera Detaljan matematiki opis funkcionisanja limitera veoma je sloen i izlazi izvan domena ovog udbenika. Namena limitera jeste eliminacija parazitne amplitudske modulacije kod ugaono modulisanih signala. Njegovo funkcionisanje moe se najlake ilustrovati grafiki. Posmatrajmo signale na slici 8.2.11. Signal a) predstavlja FM signal u FM (t ) bez uticaja uma i izoblienja, npr. na izlazu modulatora. Signal b) odgovara signalu na ulazu u demodulator, jednakom zbiru modulisanog signala i uma. Oigledno je da se uticaj uma znaajno odraava na trenutnu amplitudu signala. Napon na izlazu limitera u L (t ) u obliku povorke pravougaonih impulsa razliitog trajanja, konstantne amplitude, ima oblik prikazan na slici 8.2.11c).
231
Moe se zapaziti da signal ima konstantnu amplitudu, a da su preseci sa nulom, u kojima je inae sakriven modulisani signal, praktino nepromenjeni.
u FM (t )
u FM (t ) + n(t )
u L (t )
Slika 8.2.11. Ilustracija rada limitera: FM signal (a), izoblieni FM signal (b) i signal na izlazu klipera (c) Sloenim analitikim postupkom moe se pokazati da se razvojem signala sa slike 8.2.1c. u neku vrstu Furijeovog reda kao prvi harmonik dobija ugaono modulisan signal, bez amplitudskih izo-
232
blienja. Najznaajnija osobina ovog signala jeste da je moduliui signal upisan u ritam preseka modulisanog signala sa nulom. Ovaj ritam odgovara trenutnoj uestanosti, a ona je direktno srazmerna sa moduliuim signalom ili njegovim prvim izvodom.
Snaga UM signala
Za razliite primene ponekad je potrebno odrediti snagu ugaono modulisanog signala. Proraun se zasniva na pretpostavci da je nosilac ugaono modulisan sinusoidalnim test tonom, kao npr. signal:
u (t ) = a cos(2f c t + m cos(2f mt ) ) .
Trenutna snaga ovog signala na otporniku otpornosti R data je izrazom:
(8.2.46)
(8.2.47)
Da bi se odredila srednja snaga, treba odrediti srednju vrednost trenutne snage na nekom intervalu. Ve je ranije reeno: - kod periodinih signala taj interval jednak je periodi, - kod aperiodinih signala srednja snaga se ne definie jer je obino jednaka nuli, poto se smatra da interval usrednjavanja tei beskonanosti i - kod sluajnih signala interval treba da bude to vei da bi rezultat bio taniji. Signal dat izrazom (8.2.46) ima osobine sva tri tipa signala. Definisan je i poznat za svaku vrednost vremena, t , (dakle, deterministiki); ima osobinu periodinosti (zbog postojanja kosinusne funkcije) ali nije uvek periodian. Periodinost zavisi od odnosa f c i f m pa je signal ili periodian ili aperiodian, a u svakom sluaju ima beskonanu energiju, to uglavnom nije osobina aperiodinih signala nego odgovara osobinama sluajnih signala. Detaljnom analizom postupka usrednjavanja izraza (8.2.47), pokazanom u [1], moe se pokazati da je snaga modulisanog signala na otporniku otpornosti R jednaka
a2 , P= 2 R
(8.2.48)
skoro uvek. Izuzetak ine samo neke kombinacije vrednosti f c i f m . Mnogi autori uopte ne analiziraju detaljnije ovo pitanje nego ugaono modulisan signal posmatraju kao prostoperiodian signal i snagu uvek odreuju prema (8.2.48), pa se moe smatrati da taj izraz odgovara snazi ugaono modulisanog signala. Obino se smatra da je R = 1 pa snaga ima vrednost P = a / 2 .
2
233
Za razliku od amplitudske modulacije, kod koje je samo kod KAM signala u analitikom postupku vrena aproksimacija, kod ugaonih modulacija praktino svi postupci za odreivanje odnosa snaga signala i uma sadre aproksimacije.
u (t ) = Re u (t ) e j 2f c t = u (t ) cos(2f c t + (t ) ) .
Prema izrazu (5.2.7), um se moe napisati u obliku:
(8.2.49)
(8.2.50)
Sabiranje modulisanog signala i uma moe se realizovati i u fazorskom obliku, poto su uestanosti nosilaca jednake. Fazor signala na ulazu demodulatora, prema tome, ima oblik:
(8.2.51)
Im
ns (t )
w(t )
n(t )
()
()
u (t )
nc (t )
Re Slika 8.2.12. Zbir fazora modulisanog signala i uma Poto je moduliui signal utisnut u argument fazora, demodulator je podeen tako da iz argumenta primljenog signala rekonstruie poruku. Meutim, prisustvo uma utie i na argument primljenog signala, pa on ima oblik:
(t ) = arctg
U sin + ns (t ) , U cos + nc (t )
(8.2.52)
gde je sa U oznaen moduo modulisanog signala, U = u (t ) , (veliina koja je jednaka konstanti), a komponente uma u fazi i kvadraturi oznaene su sa nc (t ) i ns (t ) . Detaljna analiza izraza (8.2.52) zahteva odreene aproksimacije. Postoje dva sluaja: 1) signal mnogo vei od uma, tj. U >> n(t ) i
234
2) um priblino jednak signalu ili vei od signala. Drugi sluaj nije interesantan za analizu jer tada praktino nema kvalitetne demodulacije. U prvom sluaju, posmatranjem fazorskog dijagrama na slici 8.1.12. vidi se da male vrednosti uma izazivaju samo male promene argumenta signala w(t ) . Ako su trenutne vrednosti uma mnogo manje od modula modulisanog signala U , moe se posmatrati razlika uglova . Tangens tog ugla sigurno je manji od vrednosti
tg ( )
ns (t ) , U
odakle se, namernim uzimanjem najgoreg mogueg sluaja i primenjenom aproksimacijom po kojoj za x << 1 vai tg ( x ) x , moe se pisati:
(t ) (t ) +
ns (t ) . U
(8.2.53b)
Nakon fazne demodulacije dobija se signal proporcionalan sa (t ) . U njemu je, preko prvog sabirka, (t ) , prisutan moduliui signal, a preko drugog sabirka vidi se uticaj uma. To praktino znai da se i na izlazu demodulatora um moe analitiki odvojiti od korisnog signala i da se moe odrediti snaga korisnog signala na izlazu, kao i snaga uma na izlazu. Poto komponenta uma na izlazu, data sabirkom ns (t ) / U , ima praktino isti oblik kao komponenta uskopojasnog uma, data izrazom (5.2.5), njena spektralna gustina snage odgovara onoj opisanoj izrazom (5.2.6), uz dodatno deljenje sa konstantom U . Detalji daljeg prorauna (odnosa snaga korisnog signala i uma) pokazani su u zadatku 8.2.9. u kom izraz (5), iako izveden na drugi nain, odgovara izrazu (8.2.53b).
2
235
Prema osobini Furijeove transformacije, opisanoj izrazom (2.3.30), zakljuuje se da funkcija prenosa diferencijatora, tj. linearnog kola koje na svom izlazu daje diferencijal ulaznog signala, ima oblik:
H D ( f ) = j 2f .
(8.2.54)
Prema navedenim zakljucima, signal na izlazu FM demodulatora jednak je prvom izvodu signala datog izrazom (8.2.53b). Prvi izvod sabirka (t ) direktno daje signal proporcionalan sa moduliuim signalom. Odreivanjem prvog izvoda sabirka koji predstavlja uskopojasni um, ns (t ) / U , dobija se sluajni signal iji vremenski oblik nema nikakav znaaj, a spektralna gustina snage ima oblik:
2 k f N ( f ) = 0
f < B, drugde.
(8.2.55)
Konstanta k sadri razliite inioce koji zavise i od osobina uma u sistemu i od osobina prijemnika. Na osnovu izraza (8.2.55) vidljivo je da kod prenosa signala sa frekvencijskom modulacijom, posle demodulacije, um nije ravnomerno rasporeen po iskorienim uestanostima. Na visokim uestanostima uticaj uma znaajnije je izraen nego na niskim uestanostima. Da bi se donekle umanjio uticaj uma, sistemi za prenos signala primenom FM obino sadre dva linearna kola: kolo za preemfazis, sa funkcijom prenosa H P ( f ) , u predajniku, pre FM modulacije i kolo za deemfazis, sa funkcijom prenosa H D ( f ) u prijemniku, posle FM demodulacije. Kolo za preemfazis ima prenosnu karakteristiku koja istie (pojaava) visoke uestanosti u spektru moduliueg signala. Na taj nain kroz sistem za prenos u stvari se prenosi izoblien signal. Kolo za deemfazis ima prenosnu karakteristiku koja potiskuje (slabi) visoke uestanosti. Ukupni efekat na moduliui signal ponitava se jer su oba linearna kola meusobno usklaena tako da vai sledea veza:
H P ( f ) H D ( f ) = const.
(8.2.56)
Potiskujui visoke uestanosti nakon FM demodulacije, kolo za deemfazis istovremeno potiskuje um i na taj nain praktino umanjuje njegov uticaj na signal i poboljava odnos snaga signala i uma. Detalji prorauna karakteristinog za preemfazis i deemfazis pokazani su u zadacima 8.2.11. i 8.2.13.
236
centrala. Kao moduliui signal u tom sluaju koristi se frekvencijski multipleksirana grupa sastavljena od veeg broja govornih kanala. Ovaj tip povezivanja centrala, dodue, polako pripada prolosti, jer ustupa mesto digitalnim sistemima kod kojih se koristi vremenski multipleks. Postupci za viestruki prenos signala opisani su u poglavlju 8.1.6. Frekvencijska modulacija koristi se u veini satelitskih komunikacionih sistema, zahvaljujui izuzetnoj otpornosti na uticaj uma i nelinearnosti u prenosu. Satelitski prenos obuhvata i prenos TV signala. U zemaljskim komunikacijama FM se koristi u radio difuziji na ultra-kratkim talasima, u opsegu (87.5 108.0 MHz ) . Ovaj tip radio difuzije ima sledee osnovne karakteristike: - relativno mala veliina zone pokrivanja, reda veliine nekoliko desetina kilometara, - visok kvalitet prenetog signala, zahvaljujui prenosu signala sa irokim spektrom (15 kHz ) kao i dodatnim osobinama, stereo prenosu i prenosu signala podataka (RDS, engl. Radio Data System). Osobine stereo sistema kao i RDS sistema objanjene su u glavi 11., posveenoj komunikacionim sistemima.
Reeni primeri uz poglavlje 8.2. Zadatak 8.2.1. (E) Nosilac amplitude U = 1V i f c = 1 MHz modulisan je signalom:
u m (t ) = U m sin( 2f m t ) ,
tako da se dobija:
( U m = 1V , f m = 10 kHz ),
0
a) fazno modulisan signal ija je maksimalna devijacija faze = 28.65 , b) frekvencijski modulisan signal ija je maksimalna devijacija uestanosti f = 20 kHz . Odrediti amplitude i faze znaajnih komponenti i spektar signala u oba sluaja. Ponoviti proraun ako je u m (t ) = U m cos(2f m t ) .
Reenje:
Fazno i frekvencijski modulisani signali zajedno se mogu predstaviti u obliku:
u (t ) = U Re e j (t ) e j 2f c t ,
gde je e modulacioni zakon. Ako je moduliui signal u m (t ) = U m sin(2f m t ) , u sluaju fazne modulacije, faza ima oblik:
j (t )
(t ) = m(t ) = sin(2f m t ) ,
a u sluaju frekvencijske modulacije:
237
(t ) = 2f m(t )dt =
f cos(2f mt ) . fm
(t ) = m0 sin(2f m t ) ,
gde su za M signal vrednosti parametara: dok je za FM signal:
m0 = = 0.5 , m0 = f / f m = 2 ,
= 0, = / 2.
(1)
T = 1/ f m .
e dovesti na oblik (1). Dobijaju se samo drugaije vrednosti m0 i . Spektar M i FM signala u (t ) moe se odrediti prema izrazu:
U( f ) =
* 1 U ( f f c ) + U ( f f c ) , 2
gde je U ( f ) FT modulacionog zakona. Poto je modulacioni zakon periodina funkcija, njena FT dobija se razvojem u Furijeov red, a zatim odreivanjem FT zbira prostoperiodinih funkcija. Modulacioni zakon treba napisati u obliku Furijeovog reda:
u[m(t )] =
n =
F n e j 2nf
mt
,
T / 2+t
(2)
iji su koeficijenti
t0 =
T = , 2f m 2
ime se obezbeuju simetrine granice integracije. Smenom podintegralne promenljive, oblika x = 2f m t , dobija se:
238
Fn = e
1 e j ( m0 sin x nx ) dx . 2 1 J n ( m0 ) = 2
Integral
j ( m0 sin x nx )
dx ,
predstavlja po definiciji Beselovu (Bessel) funkciju prve vrste, n tog reda. Vrednosti Beselovih funkcija za neke indekse modulacije dati su u tabeli 1. Tabela 1. Neke vrednosti Beselovih funkcija
m0
M :
u (t ) = U cos[2f c t + sin( 2f mt )] =
=U
n =
J n ( ) cos[2 ( f c + nf m )t ] ,
(3)
FM :
f u (t ) = U cos 2f c t cos(2f mt ) = fm =U
n =
Jn (
f ) cos 2 ( f c + nf m )t n . fm 2
(4)
M :
u (t ) = U cos[2f c t + cos(2f m t )] =
=U
J n ( ) cos 2 ( f c + nf m )t + n , 2 n =
(5)
239
FM :
f f u (t ) = U cos 2f c t sin( 2f mt ) = U J n ( ) cos[2 ( f c nf m )t ]. fm fm n =
(6)
Na slici 1. prikazani su amplitudski (a) i fazni spektar (b) (samo znaajne komponente i samo pozitivne uestanosti) za posmatrane M (1) i FM (2) signale.
Zadatak 8.2.2. (E) Nosilac uestanosti f c = 10.7 MHz i amplitude U = 1 V ugaono je modulisan periodinim
moduliuim signalom:
(1)
Uporediti irinu opsega uestanosti u kom se nalaze sve komponente ija je amplituda vea od 0.1 V sa irinom spektra koja se dobija primenom Karsonovog obrasca za: a) FM signal, devijacije uestanosti 25 kHz kada je amplituda moduliueg signala 1 V , ako je a = 0 , b) M signal, kod kog je devijacije faze 24 kada je amplituda moduliueg napona 1 V , ako je a = 0.25 .
0
Reenje:
a) Modulacioni zakon u ovom sluaju ima oblik:
j f sin( m t ) fm
u [m(t )] = e
(2)
gde je f = 25 kHz .
240
Razvojem ove periodine funkcije u Furijeov red pomou Beselovih funkcija, dobija se:
u ( m) =
n =
J n (m0 ) e jn
mt
(3)
u (t ) =
n =
J n (m0 ) cos[2 ( f c + nf m )t ].
Amplitudski spektar prikazan je na slici 1. Amplituda komponente na uestanosti f c + n f m manja je od 0.1 V ako je J n (m0 ) < 0.1 . Iz tabele Beselovih funkcija dobija se da je ovaj uslov ispunjen za n 7 . irina opsega u kome sve komponente imaju amplitudu veu od 0.1 V iznosi:
B0.1 = 12 f m = 60 kHz .
Isti opseg dobija se i primenom Karsonovog obrasca (8.2.21b):
BFM = 2 (f + f m ) = 60 kHz .
b) Lako se moe pokazati, skiciranjem zadate funkcije (1), da se moduliui signal menja u opsegu:
3 5 U m u m (t ) U m , 4 4
pa je zakon modulacije:
4 [cos( m t ) + 0.25cos( 2 m t ) ] 5 ,
u ( m) = e
u1 (m) = e
4 cos( mt ) 5
u 2 ( m) = e
cos( 2 mt ) 5 ,
241
u ( m) =
k = n =
J k (m1 ) J n (m2 ) e
j (k +n)
e j ( k + 2 n ) mt ,
u (t ) =
Slika 1. Amplitudski spektar za M i FM Komponente ija je amplituda vea od 0.1 V nalaze se u opsegu:
B = 4 f m = 20 kHz .
Primenom Karsonovog obrasca dobija se:
BM = 2 f m ( + 1) = 15.25 kHz .
Zadatak 8.2.3. (E, *)
u (t ) = U cos[ c t + m(t )] ,
ija je trenutna vrednost vea od 0.1 U . je maksimalna devijacija faze koja ima vrednost
f (m) = e [ j m (t ) ] ,
242
k =1
k 0.1 . k!
Ovaj uslov ispunjen je za k 2 ( = 30 = / 6 ), k 4 ( = 90 = / 2 ), odnosno
0 0
B = 4 fm ,
B = 8 fm , B = 16 f m ,
= 30 0 ,
= 90 0 , = 180 0 .
Sa poveanjem maksimalne devijacije faze poveava se i irina spektra. Ove vrednosti mogu se uporediti sa rezultatima koji se dobijaju primenom Karsonovog obrasca:
B = 3.0 f m , B = 5.1 f m ,
= 30 0 , = 90 0 ,
B = 8.3 f m ,
Zadatak 8.2.4. (E)
= 180 0 .
Na slici 1. prikazan je FM modulator sa varikap diodom ija se kapacitivnost moe dobro aproksimirati naponski kontrolisanim kondenzatorom:
C (v ) =
Cp v 1 Vp
, C p = 10pF , V p = 0.2V .
v = E um ,
gde je E = 7 V napon koji obezbeuje pravilnu polarizaciju diode, v < V p , a u m moduliui signal ( u m 0.5 V ) iji je spektar u opsegu (0 4 kHz) . Oscilator OSC na svom izlazu daje signal ija je trenutna uestanost jednaka rezonantnoj uestanosti oscilatornog kola. Taj signal odgovara FM signalu. a) Odrediti elemente L0 i C 0 tako da uestanost nosioca bude f c = 100 MHz , a maksimalna devijacija uestanosti f = 100 kHz .
243
Reenje:
a) Rezonantna uestanost oscilatornog kola dobija se iz izraza:
fr =
1 , 2 L0 (C0 + C (v))
(1)
C (v ) =
Cp E um + 1+ Vp Vp
Cp u 6 1+ m 7, 2
(2)
Kako je max u m = 0,5V << 7,2V , rezonantna uestanost (1) ima priblinu vrednost:
fr
Cp f u 1 1 + m = fc 1+ m(t ) . C C V f 14 , 4 ( 6 + ) 2 L0 (C0 + C p / 6) 0 p p c
(3)
Koriena je aproksimacija
fc =
Iz ovih jednaina direktno se dobijaju vrednosti C0 = 27,3 pF , L0 = 87,5 nH . b) Ostvarena modulaciona karakteristika, na osnovu (1) i (2), ima oblik:
fr =
244
Ako je u m prostoperiodian signal ija je amplituda 0.5 V , faktor harmonijskog izoblienja drugog reda ima vrednost k = 5 % .
U max = 0.5 V . Amplituda nosioca ima vrednost U = 2.5 V , uestanost f c = 200 kHz , a konstanta mnoaa kU = 0.4 / V .
a) Odrediti konstantu idealnog integratora I :
y (t ) =
x(t )dt ,
(1)
tako da indeks modulacije u taki A bude manji od 0.5 . b) Odrediti red mnoaa uestanosti M , uestanost f p pomonog nosioca i propusni opseg filtra B , tako da se u taki B dobije FM signal ija je uestanost nosioca f c = 10.7 MHz , a maksimalna devijacija uestanosti f = 75 kHz .
Reenje:
y (t ) =
x(t )dt =
U max
sin(mt ) .
(2)
U taki A signal je dat izrazom u A (t ) = U cos(0t ) kU y (t ) U sin(0t ) . Amplituda i faza imaju vrednosti:
245
(3)
A kU y (t ) = kU
U max
sin(mt ) .
Prema tome, potrebno je da bude ispunjen uslov kU max y (t ) = 0.5 , pa je, na osnovu (2), konstanta integratora:
b) Trenutna faza signala u taki A data je izrazom (3), a trenutna devijacija uestanosti ovog signala ima vrednost:
fd =
1 d A kU dy kU = = x(t ) . 2 dt 2 dt 2
Zadatak 8.2.6. (E, S) Na slici 1a. prikazan je FM prijemnik. Karakteristika diskriminatora po uestanosti DF prikazana je na slici 1b. U kolu je idealni detektor anvelope, oznaen sa DA . Na ulaz prijemnika dolazi FM signal ija je amplituda U , uestanost nosioca f c = 100 MHz i maksimalna devijacija uestanosti f = 150 kHz . Normalizovani moduliui signal m(t ) ima spektar u opsegu uestanosti (0 f max << f c ) .
a) Ako je U = 1 V , odrediti f 0 i f a tako da se na izlazu prijemnika dobije maksimalna amplituda. Kolika je maksimalna amplituda? uestanosti f m = 1 kHz i ako moduo nije konstantan, U , nego postoji parazitna amplitudska modulacija, U = U 0 (1 + 0.1 cos 2 m t ) . b) Odrediti demodulisani signal ako je moduliui signal prostoperiodian, m(t ) = cos m t ,
246
Reenje:
a) FM signal na ulazu prijemnika ima oblik:
u (t ) = U cos[ c t + (t )] ,
gde je trenutna faza
(1)
(t ) = 2f m(t )dt .
(2)
f t = f c + f m(t ) .
Da bi se na izlazu dobio signal sa maksimalnom amplitudom, potrebno je iskoristiti celokupan opseg uestanosti ( f c f f c + f ) u kome je karakteristika diskriminatora H d ( f ) linearna:
min( f t ) = f c f = f 0 f a ,
Iz ovog uslova dobija se:
max( f t ) = f c + f = f 0 .
v(t ) = H d ( f t ) cos[ c t + (t )] =
U [1 + m(t )] cos[ c t + (t )] , 2
(3)
gde je H d ( f t ) = H d [ f c + f m(t )] zavisnost modula prenosne karakteristike linearnog sistema od trenutne uestanosti ulaznog signala. Signal na izlazu prijemnika jednak je amplitudi ovog signala:
u d (t ) =
U [1 + m(t )] , 2
(4)
247
b) Ako amplituda FM signala nije konstantna, u izrazu (1) veliina U vie nije konstanta, nego ima oblik dat u tekstu zadatka. Demodulisani signal (4) ima oblik:
u d (t ) =
U0 (1 + 0.1cos 2 m t ) (1 + cos m t ) = 2
a) Odrediti vrednost kanjenja, T , za koju je demodulisani signal proporcionalan moduliuem signalu. Koristiti aproksimaciju sin x x x / 6 za x << 1 . b) Odrediti T tako da amplituda korisnog dela demodulisanog signala bude vea od 100 mV . c) Odrediti faktor harmonijskih izoblienja treeg reda.
3
gde je m(t ) = cos m t normalizovan moduliui signal, signal ispred NF filtra ima oblik:
u1 (t ) =
2 u (t ) u (t T ) = U cos[ cT + (t ) (t T )] + U
(2)
+ U cos[2 c t cT + (t ) + (t T )] .
248
Spektar drugog sabirka nalazi se u okolini uestanosti 2 f c >> f g i sigurno nee proi kroz NF filtar. Uz uslov:
(t ) (t T ) = 2f
t T
m( )d 2f T m(t ) ,
(3)
(priblino izraunavanje integrala u kojem se, za male promene vrednosti funkcije m(t ) u intervalu T , smatra da je u posmatranom intervalu m(t ) = const. ), promena faze proporcionalna moduliuem signalu. Kosinusnu zavisnost treba pretvoriti u sinusnu, to se postie podeavanjem faznog pomeraja cT na vrednost:
cT =
2k + 1 2k + 1 . T = 2 4 fc
(4)
b) Prema izrazu (5), amplituda korisnog dela demodulisanog signala je U d = 2fT . Izborom vrednosti intervala T koja zadovoljava uslov (4), moe se obezbediti da vrednost amplitude zadovolji zadati uslov U d > 0.1 V , odnosno:
0.1 = 53.1 ns . 2f
Uzimajui minimalnu dozvoljenu vrednost za T koja zadovoljava uslove (4) i (5), dobija se da je k = 11 , a kanjenje tada ima vrednost:
T=
23 = 57.5 ns . 4 fc
v(t ) = 0.108 cos mt + 9.7 10 4 cos3 mt 0.108 cos mt + 2.4 10 4 cos 3mt .
Faktor harmonijskog izoblienja treeg reda ima vrednost:
249
u (t ) = U cos[ c t + (t )] ,
i prostoperiodine smetnje:
(1)
n(t ) = U n cos[ c t + ],
ako odnos srednjih snaga signala i smetnje, a) b) c)
(2)
, ima vrednosti:
>> 1 , =1 i << 1 .
Reenje:
Modulisani signal (1), prema (8.2.48) ima srednju snagu P = U / 2 , a smetnja Ps = U n / 2 . Odnos snaga signala i smetnje ima vrednost
2 . = P / Ps = U 2 / U n
2
2
1 2 2
=
(4)
= U 1+
cos( ) ,
a njegova faza:
sin + cos +
sin
. (5)
cos
Razlika ove faze i faze modulisanog signala moe se, primenom trigonometrijskih transformacija, dovesti na oblik:
250
= arctg
sin( )
+ cos( )
(6)
>> 1 , na osnovu (4) sledi a(t ) U . Ako se zanemari cos( ) u imeniocu izraza (6) (jer je mnogo manje od ) i primeni aproksimacija arctg ( x) x za malo x , jer je
a) Ako je brojilac mnogo manji od imenioca, dobija se:
= +
sin( ) .
Poto je sluajna veliina a = (t ) faza ugaono modulisanog signala, sa aspekta odreivanja snage demodulisanog signala, proporcionalnog sa , pomeranje argumenta sinusne funkcije za nema znaaja. Moe se napisati:
= +
sin .
(7)
b) Za
a (t ) = 2U cos 2
c) Za
= ( + ) .
1 2
(8)
a (t )
= Un , .
(9)
Zadatak 8.2.9. (E, **) Na slici 1. prikazan je M prijemnik. Ulazni pojasni filtar proputa sve znaajne komponente M signala datog izrazom:
u (t ) = U cos[ c t + m(t )] ,
2
(1)
gde je m(t ) normalizovani moduliui signal iji je spektar u opsegu (0 f max ) , srednje snage m (t ) = 1 / 2 . Idealni fazni demodulator D na izlazu daje signal amplitude U m kada je faza signala na ulazu . Osim signala, na ulaz prijemnika stie i beli Gausov um ija je spektralna gustine snage jednaka p N = N 0 / 2 . Odnos signal/um iza pojasnog filtra oznaen je kao u . irina propusnog opsega ulaznog filtra odreuje se po Karsonovom obrascu.
251
a) Odrediti spektralnu gustinu snage uma na izlazu prijemnika. b) Odrediti odnos signal/um na izlazu prijemnika za aproksimacija mogua za << 1 ?
u = 30 dB i = . Kakva je
Slika 1. M prijemnik
Reenje:
a) Prema Karsonovom obrascu, irina znaajnog dela spektra fazno modulisanog signala ima vrednost B = 2 f max ( + 1) . Filtar na ulazu treba da propusti sve uestanosti iz opsega
( f c B / 2 f c + B / 2) .
2
Iza ulaznog pojasnog filtra, osim M signala, nalazi se i Gausov uskopojasni um, ija je srednja snaga
= 2 Bp N = B N 0 , a talasni oblik:
(2)
(3)
a trenutna faza:
(t ) = arctg
ns (t ) . nc (t )
(4)
(t ) = +
u s (t ) sin (t ) n (t ) = + s , U U
(5)
gde je = (t ) = m(t ) faza modulisanog signala bez uma. Ovaj izraz u potpunosti odgovara izrazu (8.2.53b). Na izlazu faznog demodulatora signal je direktno proporcionalan fazi, tj.:
v(t ) =
Um U (t ) = U m m(t ) + m n s (t ) . U
(6)
Prvi sabirak predstavlja demodulisan moduliui signal. Drugi sabirak predstavlja doprinos uma na izlazu. Spektralna gustina snage ovog uma ima vrednost:
252
p N =
N0
za
B , 2
(7)
gde je N 0 spektralna gustina snage kvadraturne komponente uma ns (t ) . b) Odnos snaga signala i uma iza ulaznog filtra moe se izraunati kao:
U2 /2 U2 U2 u = = = , N 0 B 2 N 0 B 4 N 0 f max ( + 1)
(8)
jer je irina propusnog opsega filtra odreena prema Karsonovom obrascu. Odnos signal/um iza NF filtra, na izlazu demodulatora, dat je izrazom:
i =
2 2 Um m (t )
f max
max
2 2 Um m (t )
p N df
f max
max
2 Um
N 0 df
2U 2 = = 2 ( + 1) u . 4 N 0 f max
(9)
10 log
i = 2 u , jer je + 1 1 .
y (t ) =
dx(t ) , dt
m 2 (t ) = 1 / 2 . Na ulazu prijemnika prisutan je i beli Gausov um ija je spektralna gustina snage p N = N 0 / 2 . Odnos S / N na ulazu prijemnika oznaen je sa u .
Odrediti: a) spektralnu gustinu snage uma na izlazu FM prijemnika,
253
b) odnos signal/um na izlazu FM prijemnika ako je ui signal je prostoperiodian sa uestanou f max c) odnos signal/um na izlazu prijemnika kada je
Reenje:
a) Prenosna karakteristika diferencijatora ima oblik:
H( f ) =
Y( f ) = j 2f . X( f )
(1)
Spektralna gustina snage uma na izlazu FM prijemnika, prema izrazu (7) iz prethodnog zadatka i (1) ima oblik:
p Nf = H ( f ) p N =
2 2 Um
N 0 (2 ) 2 f 2 , za f <
B . 2
(2)
b) Signal na izlazu FM prijemnika proporcionalan je prvom izvodu trenutne faze na izlazu idealnog faznog demodulatora. Odreuje se kao i izrazi (5) i (6) iz prethodnog zadatka, ali sa fazom
v(t ) =
U m d U dn (t ) f = 2U m m(t ) + m s . dt dt U
(3)
2U m f PSi = m 2 (t ) ,
a srednja snaga uma na izlazu (drugi sabirak), prema (2), iznosi:
(4)
PNi =
f max
f max
p Nf df
2 2 (2 ) 2 U m
N0
f max
f max
df .
(5)
PSu U2 u = . = PNu 2 N 0 B
(6)
254
Odnos signal/um na izlazu prijemnika moe se izraziti preko odnosa snaga signala i uma na ulazu kao:
(7)
irina znaajnog dela spektra za FM signal, kad se izrauna prema Karsonovom obrascu, izno-
f f i = 3 u 1 + . f f max max
Ovaj odnos vei je od odnosa signal/um na ulazu za:
2 f f + 1 10 log3 f f = 21 dB , odnosno i = 51 dB . max max
Za vei dobitak (poboljanje) u odnosu signal/um potrebna je vea maksimalna devijacija uestanosti, pri emu signal zauzima iri propusni opseg. c) Relacija (7) vai samo ako je > 10 dB , tj. ako je odnos signal/um na ulazu prijemnika vei od praga prijema. Izraz (7) moe se uz jo neke aproksimacije dovesti na oblik:
i = u
2( f 2 f1 ) f d2
f1
f2
f df
2
gde je f d = f m(t ) trenutna devijacija uestanosti, f d srednja kvadratna vrednost devijacije uestanosti i ( f1 f 2 ) opseg u kom se nalazi spektar moduliueg signala. Ako je
B = f 2 f1 irina ovog opsega i ako se u imeniocu u integralu izdvoji centralna uestanost kao ( f + f2 ) konstanta, f s = 1 >> B , odnos signal/um priblino iznosi: 2
i = u
f i = f s
2 f d2 f s2
2
f d2
f 2 ): = 2
u .
255
Na slici 1. prikazan je sistem za prenos muzikog signala (50 Hz 15 kHz) primenom frekvencijske modulacije. U kanalu deluje i beli Gausov um. Sklop FM predstavlja idealni frekvencijski modulator koji na izlazu daje FM signal sa maksimalnom devijacijom uestanosti f = 75 kHz . Sklop FD je idealni frekvencijski demodulator. Uestanost nosioca je
f c = 100 MHz .
Sistem je ispitivan pomou prostoperiodinog signala ija se uestanost f m menja u opsegu (50 Hz 15 kHz) . Prvo je moduliui signal doveden u taku 2, pa je u taki 3 izmeren odnos signal/um, ( S / N )3 = 79 dB . Zatim su ubaeni sklopovi H p ( f ) = j 2f za preemfazis i
H d ( f ) za deemfazis. Da ne bi dolo do izoblienja mora da bude zadovoljena jednakost H p ( f ) H d ( f ) = 1 . Prostoperiodian moduliui signal tada je doveden u taku 1.
a) Odrediti konstantu tako da odnos signal/um u taki 4 bude 90 dB . b) Odrediti odnos signal/um u taki 4 ako je nikad nije vea od amplitude u taki 1.
Reenje:
a) Spektralna gustina snage uma u taki 3 ima oblik:
pN 3 = k f 2 ,
k = const. ,
(1)
PN 3 =
f max
f max
p N 3df
(2)
Neka je srednja snaga signala na izlazu PS 3 . Odnos signal/um tada ima vrednost:
(S / N )3 =
PS 3 . PN 3
(3)
Kada se dodaju kola za preemfazis i deemfazis, zbog njihovog komplementarnog uticaja, snaga signala u taki 4 ostaje neizmenjena, PS 4 = PS 3 , a menja se snaga uma i postaje:
256
PN 4 =
f max
f max
p N 3 H d ( f ) df =
2kf max (2 ) 2
PN 4 =
(4)
PS 4 (2f max ) 2 = (S / N )3 . (S / N ) 4 = PN 4 3
(5)
Poto ovaj odnos treba da bude za 11 dB vei od prethodno odreenog odnosa signal/um u taki 3, konstanta odreuje se iz uslova:
S = 74.2 dB . N 4
Zadatak 8.2.12. (E, *) Moduliui signal u m (t ) = U m sin m t prenosi se pomou ugaone modulacije kroz sistem ija se funkcija prenosa moe aproksimirati funkcijom prenosa idealnog pojasnog filtra srednje uestanosti f c i irine propusnog opsega B = 2 f m Uestanost nosioca je f c , a amplituda U . Modulator i demodulator su idealni. Odrediti demodulisani signal i faktor harmonijskog izoblienja kada se primenjuje: a) M sa maksimalnom devijacijom faze = 0.6 rad , b) FM sa maksimalnom devijacijom uestanosti f = 0.4 f m .
Reenje:
a) Fazno modulisani signal sa zadatim moduliuim signalom u m (t ) moe da se predstavi pomou reda:
257
u (t ) = U
n =
J n ( ) cos( c + n m )t .
Kroz sistem sa idealnim pojasnim filtrom proi e samo tri komponente, za n = 0,1 . Vodei rauna o osobinama Beselovih funkcija i primenom osnovnih trigonometrijskih transformacija, na ulaz u demodulator dolazi signal ija faza je proporcionalna demodulisanom signalu:
(t ) = arctg
2 J 1 ( ) sin mt . J 0 ( )
Za = 0.6 Beselove funkcije imaju vrednosti J 0 = 0.77 i J1 = 0.4 . Faktor harmonijskog izoblienja moe se odrediti razvojem funkcije arctg ( x) u Maklorenov red i uzimanjem u obzir samo prva dva lana, to daje:
3 2 J1 2 J1 1 2J (t ) + 3 sin m t 1 sin3 m t . 12 J 0 J0 J0
1 J1 k 11% . 3 J 0
b) Frekvencijski modulisan signal sa prostoperiodinim moduliuim signalom moe se predstaviti u obliku reda:
u (t ) = U
J m (m) cos ( c + n m )t + n , 2 n =
gde je m =
Istim postupkom kao pod a) dobija se faza signala na ulazu u prijemnik u obliku:
(t ) = arctg
fd =
sin mt 1 d 2J = fm 1 . 2 dt J 0 1 + (2 J1 / J 0 ) 2 cos 2 mt
Za m = 0.4 , vrednosti Beselovih funkcija jednake su J 0 = 0.96 i J1 = 0.2 . Faktor harmonijskog izoblienja izraunava se kao i pod a), to daje:
258
J1 k = J 4.3 % . 0
Zadatak 8.2.13. (E, *)
Na slici 1. prikazana je blok ema frekvencijskog multipleksa ( MPX je multiplekser a DMX demultiplekser) za prenos N govornih kanala primenom frekvencijske modulacije. Sva kola su idealna. Prvi kanal u frekvencijskom multipleksu nalazi se u osnovnom opsegu (0 4kHz) . U toku prenosa, na liniji veze signalu se dodaje aditivni beli Gausov um. Kada su prekidai P 1 i
Odrediti
tako da se za N = 32 i otvorene prekidae P 1 i P2 u najviem kanalu dobije odnos signal/um od 40 dB , ako je f g = 4 kHz , H p ( f ) H d ( f ) = 1 , H p ( f ) = 2f .
Reenje:
Poto su sva kola idealna, ne razmatra se uticaj modulacije i demodulacije na signal, ve samo demodulacije na um, sa deemfazisom i bez deemfazisa. Spektralna gustina srednje snage uma nakon FM demodulacije, prema (8.2.55), ima oblik:
pN ( f ) = k f 2,
gde je k konstanta ija vrednost nije od znaaja. Kanal sa rednim brojem N = 24 ima granice 92 96 kHz . Kada su prekidai zatvoreni, snaga signala ima vrednost PS1 , a snaga uma izraunava se pomou izraza:
96
259
Koeficijent 2 ispred integrala obraunava negativne uestanosti. Kada su prekidai otvoreni, u kolu je i H d ( f ) , snaga signala je nepromenjena, PS 2 = PS1 , a snaga uma ima promenjenu vrednost jer um prolazi samo kroz kolo za deemfazis. Snaga uma odreuje se pomou izraza:
PN 2 = 2 kf H d ( f ) df =
2 124
128
128
124
fdf
k
2
(128 2 124 2 ) 10 6 .
10 log
10 log
2 10 4 (96 3 92 3 ) 10 9 3 1008 10
6
260
c(t ) = U
k =
v(t k T ) ,
(9.1.1)
sa oznakama:
U -amplituda impulsa,
T -perioda impulsa,
261
Ako se, u postupku modulacije, nosilac promeni tako da se amplituda impulsa menja proporcionalno sa promenama moduliueg signala, tada se radi o impulsnoj amplitudskoj modulaciji, IAM. Ako se, u postupku modulacije, nosilac promeni tako da se poloaj poetka ili kraja impulsa, t1 ili t 2 , menja proporcionalno sa promenama moduliueg signala, tada se radi o impulsnoj modulaciji po trajanju, ITM. Ako se u postupku modulacije menja poloaj impulsa (unutar nekog unapred odreenog intervala), pri emu impulsi zadravaju konstantnu irinu, radi se o impulsnoj modulaciji po poloaju, IPM. Ilustracija sva tri tipa modulisanog signala sa impulsnim nosiocem data je na slici 9.1.1.
u IAM (t )
a)
u ITM (t )
b)
u IPM (t )
c)
2T
3T
4T
Slika 9.1.1. Impulsno modulisani signali IAM (prirodno odabiranje) (a), ITM (b) i IPM (c)
262
IAM
Impulsna amplitudska modulacija realizuje se na isti nain kao i dobijanje signala odbiraka u postupku odabiranja. Modulisani signal dobija se tako to se moduliui signal pomnoi sa impulsim nosiocem. Modulisani signal tada ima oblik:
u (t ) = u m (t ) c(t ) = U
k =
um (t ) v(t k T ) .
(9.1.2)
Prema izrazu (9.1.2), amplituda svakog impulsa, u intervalu u kom je razliit od nule, menja se u skladu sa promenama vrednosti signala u m (t ) . Ovaj tip IAM naziva se IAM sa prirodnim odabiranjem. Ako, meutim, amplituda svakog impulsa u intervalu u kom je impuls razliit od nule ne menja vrednost, nego je jednaka vrednosti signala na poetku impulsa, ponovo se radi o IAM, ali se ovaj tip odabiranja naziva regularno odabiranje. Spektar signala, dobijenog prirodnim odabiranjem, izraunava se na isti nain kao spektar signala odbiraka, prema izrazu (4.1.5). Dobijeni spektar ima oblik:
U( f ) =
1 un U m ( f n ) , T n =
(9.1.3)
i, strogo posmatrano, ima beskonanu irinu. U praksi se, meutim, smatra da je samo jedan deo frekvencijskog opsega znaajan. Detaljnija analiza data je u glavi 10. Spektar modulisanog signala, dobijenog primenom regularnog odabiranja, razlikuje se od spektra opisanog izrazom (9.1.3). Oblik spektra odreuje se veoma specifinim postupkom, opisanim u zadatku 9.1.5.
u (t ) = u m (t )
n =
un e jn t ,
0
(9.1.4)
263
odakle je oigledno da nulti sabirak odgovara moduliuem signalu, pomnoenom sa jednosmernom komponentom, u0 . Potrebno je, na neki nain, izdvojiti sabirak za n = 0 . Ovakvo izdvajanje delova signala mogue je, pod odreenim uslovima, jedino pomou filtara propusnika nekog intervala uestanosti, u ovom sluaju NF filtra. Potreban uslov da bi se izdvajanje moglo relizovati jeste dovoljno visoka uestanost odabiranja, f 0 . Do istog zakljuka moe se doi i posmatranjem spektra IAM signala. Prema izrazu (9.1.3), demodulacija IAM signala mogua je izdvajanjem sabirka za koji je n = 0 , pomou NF filtra.
ITM i IPM
Kod modulacija tipa ITM i IPM, odreivanje analitikog izraza za modulisani signal i njegov spektar znatno je sloenije nego kod IAM. Ako se nosilac, povorka impulsa jedinine amplitude i trajanja sa periodom T , postavi tako da se formira parna funkcija, dobija se signal u dobro poznatom obliku:
c(t ) =
n =
cn e
jn
2 t T
(9.1.5)
sin
n T
n T .
Ako se, meutim, nosilac posmatra kao povorka impulsa koji su razliiti od nule u intervalu (t1 , t 2 ) , nemodulisani nosilac moe se dovesti na oblik:
t 2 t1 1 + c(t ) = T n =1 n
2 2 sin n (t t1 ) sin n (t t 2 ) . T T
(9.1.6)
U izrazu (9.1.6) treba zapaziti da u trenutku t = t1 svi sabirci koji sadre sin n
imaju vrednost jednaku nuli. Moe se pokazati da je u pitanju ba taka (presek sa nulom) u kojoj sinusoida ima pozitivan nagib pa navedeni sabirci praktino odreuju poloaj prednje (rastue) ivice svakog impulsa. U trenutku t = t 2 svi sabirci koji sadre sin n
2 (t t1 ) T
imaju negativan znak, ovi sabirci praktino odreuju poloaj zadnje (opadajue) ivice svakog impulsa. Ako se u postupku ITM vri promena poloaja prednje ivice impulsa nosioca, tada trenutak pojavljivanja prednje ivice vie nije jednak konstanti, t1 , nego je dat izrazom:
264
' t1 = t1 kT u m (t ) ,
(9.1.7)
gde je t1 poloaj prednje ivice nemodulisanog impulsa a kT konstanta proporcionalnosti. Izraz za ITM signal u sluaju kad se t1 zameni sa t1 iz izraza (9.1.7) ima oblik:
'
t t k u (t ) = U 2 1 + T u m (t ) + T T + 1 [sin{ n s [t t1 + kt u m (t )] } sin[ n s (t t 2 ) ] ] . n =1 n
(9.1.8)
Analizom signala u (t ) datog izrazom (9.1.8) vidi se da je u pitanju zbir velikog broja signala meu kojima se mogu prepoznati:
Slika 9.1.2. Blok ema ITM modulatora Uz uslov da je uestanost odabiranja dovoljno visoka i da za amplitudu testerastog signala vai U T > U C , u svakoj periodi testerastog signala sigurno e se javiti poetak impulsa, a na kraju svakog segmenta testerastog signala javie se zavretak impulsa.
265
Slika 9.1.3. Pomoni testerasti signal za ITM modulaciju IPM signal moe se dobiti na razliite naine. Blok ema najjednostavnijeg IPM modulatora, sastavljenog od redne veze ITM modulatora, diferencijatora (D) i ograniavaa (limitera, L) pokazana je na slici 9.1.4. Ako se na ulaz diferencijatora dovede ITM signal sa pomeranjem prednje ivice, na njegovom izlazu dobija se povorka impulsa (prvi izvod svakog skoka manifestuje se kao jedan impuls). Na mestu svake prednje ivice impulsa, zbog rasta (pozitivnog skoka) vrednosti signala, javljaju se pozitivni impulsi. Rastojanje izmeu ovih impulsa nije konstantno. Na mestu svake zadnje ivice impulsa, zbog opadanja vrednosti signala, javljaju se negativni impulsi, sa meusobnim rastojanjem koje je u svakom intervalu jednako. Ako se limiter projektuje tako da eliminie sve negativne impuse, a da pozitivne uoblii na odgovarajui nain, signal na izlazu sastavljen je od pozitivnih impulsa jednake irine, razliitog meusobnog rastojanja i odgovara IPM signalu.
ITM
266
Demodulacija IPM signala uvek se vri indirektnim postupkom, konverzijom u ITM signal i njegovom demodulacijom na neki od opisanih naina. Elektronska kola koja realizuju navedene konverzije signala nisu komplikovana, ali nemaju naroit znaaj u savremenim telekomunikacijama i u ovom tekstu nisu detaljno opisana.
267
c) Na osnovu prethodnih rezultata, odrediti minimalnu uestanost odabiranja ako je indeks modulacije jednak m0 = 0.707 .
Reenje:
a) Modulisani signal moe se napisati u obliku:
s (t ) = B [1 + m0 m(t )]
n =
u (t nT ) =
n =
x(t ) u (t nT ) ,
pri emu je x(t ) = B [1 + m0 m(t )] . Signal s (t ) ima oblik KAM signala kod koga je prostoperiodian nosilac zamenjen impulsnim nosiocem. Dioda detektora anvelope provodi kada je na njenom ulazu pozitivan napon, odnosno kada se pojavi odbirak signala x(t ) , a ne provodi u intervalu izmeu susednih odbiraka, kao na slici 2.
Slika 2. Oblik signala na izlazu detektora anvelope Uslov da detektor pravilno radi, odnosno da signal na izlazu prati promene modulisanog signala, jeste da napon kondenzatora u a (t ) na kraju perioda pranjenja bude uvek manji od odbirka koji se pojavljuje na kraju toga intervala. Ovo odgovara uslovu da nema dijagonalnog odsecanja kod KAM . Uslov se analitiki moe izraziti kao:
u a (ti +1 ) x(ti +1 ) .
Ako se pretpostavi da je perioda impusnog nosioca T << RC , gde je RC konstanta pranjenja kondenzatora, za napon na kondenzatoru u trenutku ti +1 dobija se:
268
RC
1
2 m0
1 .
T U S = u a (ti ) 1 . 2 RC
Maksimalno odstupanje detektovanog signala od srednje vrednosti U S iznosi:
U = u a (ti ) U S = u a (ti )
T . 2 RC
U T = k = 0.02 . U S (2 RC T )
Na osnovu prethodnog izraza RC konstanta mora da zadovolji uslov:
RC
1+ k 1+ k 1 T = . 2k 2k f S
1+ k 1 1 1 1 , 2 2 k f S m m0
odnosno
fS =
1 + k m m0 320 f m . 2 2k 1 m
0
Ovaj rezultat pokazuje da je detektorom anvelope mogue rekonstruisati moduliui signal iz njegovih odbiraka, ali uestanost odabiranja mora da bude mnogo vea od one koju zahteva teorema o odabiranju.
269
a) Odrediti najveu moguu vrednost U m , kao i odgovarajui signal U C za koji sistem jo uvek ispravno radi. b) Ako je U T = 2V , odrediti vrednost referentnog signala U C tako da se, u odsustvu moduliueg signala, na izlazu komparatora, u taki B , dobije povorka impulsa i pauza jednakog trajanja.
c) Ako se izrazom mT = / 0 , gde je maksimalni pomeraj prednje ivice impulsa nosioca, a 0 = T / 2 irina nemodulisanog impulsa, oznai indeks modulacije i ako se zahteva da bude mT = 0.7 , odrediti maksimalnu vrednost moduliueg signala (t1 = kT 0 , t 2 = kT ) .
d) Kolika je maksimalna i minimalna irina impulsa u sistemu u kom se koristi multipleks sa vremenskom raspodelom kanala ( N = 24 ) i ITM modulacijom ako indeks modulacije ima vrednost mT ?
Reenje:
a) Ako se sa t1 i t 2 oznae trenuci pojavljivanja prednje i zadnje ivice impulsa na izlazu komparatora, u odsustvu moduliueg signala vai:
0 = t 2 t1 .
Da bi sistem ispravno radio, neophodno je da se u svakoj periodi impulsnog nosioca izvri odabiranje, tj. da nigde ne bude t 2 t1 = 0 ili t 2 t1 = T . Ovi e uslovi biti ispunjeni ako je:
UT U m U C
U m = UC .
270
UT = 2 U C , U m = UT / 2 .
b) Ako nema modulacije, impulsi na izlazu uvek se zavravaju kad vrednost napona uT (t ) padne na nulu, pa je t 2 = kT , a t1 se odreuje iz uslova:
uT (t1 ) = U C .
Analizom linearne funkcije lako se dobija da vai
U C = UT
t1 (k 1) T = uT (t1 ) . T
T = 2,
= t 2 t1 = T 1
UC UT
pa se za referentni signal dobija vrednost U C = 1 V . c) Kada je na ulazu sklopa prisutan i moduliui signal, trenutak pojavljivanja prednje ivice impulsa odreuje se iz uslova:
u m (t1 ) + uT (t1 ) = U C .
U prethodnom izrazu konstanta predstavlja promenu irine impulsa nosioca. Ova promena ima maksimalnu vrednost = , koja nastaje onda kada je moduliui signal u tom trenutku jednak maksimalnoj vrednosti, pa je:
U m + uT (t1 ) = U C .
Uz uslov
uT (t1 ) = U T
Odavde se lako dobija da je U m = U T / T = U T mT / 2 = 0.7 V . d) Perioda impulsnog nosioca odreena je teoremom o odabiranju i iznosi:
T = 1 /(2 f m ) .
Vreme koje stoji na raspolaganju za jedan kanal je Tk = T / N = 5.2 s , irina nemodulisanog nosioca je
max
271
Reenje:
a) U sluaju modulacije prednje ivice impulsa nosioca trenutak pojavljivanja prednje ivice dat je izrazom
= t1 kT u m (t ) = t1 m(t ) , t1
gde je kT konstanta proporcionalnosti, a m(t ) normalizovani moduliui signal. Smenom prethodnog izraza u (9.1.6) dobija se:
u (t ) = U
1 [ sin{ n S [t t1 + m(t )] } sin[n S (t t2 )] ] . (1) + m(t ) + n =1 n T T
Analizom izraza (1) vidi se da je spektar ITM signala sastavljen od spektra moduliueg signala (drugi lan), niza nosilaca na uestanostima n S i beskonane sume fazno modulisanih signala iji je n -ti lan:
u n (t ) = U
1 sin{ n S [t t1 + m(t ) n
] }.
(2)
n = n S [ t t1 + m(t ) ] = (t ) + n m(t ) .
Maksimalna devijacija faze iznosi
(3)
n = n S .
irina spektra fazno modulisanog signala, korienjem Karsonovog obrasca, data je izrazom:
Bn = 2 f m ( n + 1) = 2 f m (n S + 1) .
Da ne bi dolo do preklapanja spektra fazno modulisanih signala sa spektrom moduliueg signala, potrebno je da bude zadovoljen uslov:
272
f m < n f S Bn / 2 ,
jer je nf S Bn / 2 donja granica spektra M komponenti. Ovaj uslov najtee je zadovoljiti za prvi harmonik izraza (1), odnosno n = 1. U tom sluaju je:
fS >
2 fm . 1 2f m
(4)
Ova analiza pokazuje da uestanost odabiranja treba da bude vea od minimalne, koju zahteva teorema o odabiranju. Uticaj komponenti transponovanih fazno modulisanih signala bie manji ukoliko se izabere vea uestanost odabiranja. Ako je uestanost odabiranja fiksirana, treba smanjiti irinu spektra fazno modulisanih signala:
Bn = 2 f m (2nf S + 1) = 2 f m (n / 0 + 1) = 2 f m (nmT + 1) .
U poslednjem izrazu mT je indeks modulacije ITM signala, a 0 = T / 2 = 1 /( 2 f S ) . Vidi se da je irina spektra fazno modulisanih signala linearna funkcija indeksa modulacije mT . U cilju smanjenja uticaja komponenti M signala koristi se mali indeks modulacije. b) M signal na izlazu filtra propusnika opsega uestanosti dobija se za n = 1 , u obliku:
u1 (t ) = U
sin[ S (t t1 ) + S m(t )] .
Trenutna faza ovog signala je (t ) = S [t t1 + m(t )] = (t ) + S m(t ) . Maksimalna devijacija faze ima vrednost = S , a irina spektra iznosi:
B1 = 2 f m ( S + 1) .
Na osnovu prethodne analize vidi se da treba zadovoljiti uslove:
f S B1 / 2 > f m
f S + B1 / 2 < 2 f S B2 / 2 ,
gde je B2 irina spektra drugog harmonika, B2 = 2 f m (2 S + 1) . Na osnovu prvog uslova dobija se (4), a iz drugog uslova sledi:
fS >
2 fm . 1 6f m fS 2 fm , 6f S f m
273
odnosno mT =
fS 2 fm = 0.45 , jer je 0 = T / 2 . 3f m
Multipleksnim sistemom sa IPM modulacijom prenosi se N = 12 govornih signala. Uestanost odabiranja je minimalna, a govorni signal ima spektar u opsegu (0 f m = 4.5 kHz ) . Ako su impulsi IPM signala veoma uzani i ako se pretpostavi da je kanal idealan NF filtar, granine uestanosti f N =500 kHz , u prvoj aproksimaciji moe se smatrati da je irina impulsa
Odrediti maksimalni indeks modulacije koji se moe primeniti da ne doe do presluavanja izmeu kanala na prijemu.
Reenje:
Na osnovu teoreme o odabiranju, minimalna uestanost odabiranja ima vrednost:
f S = 2 f m = 8 kHz .
Svakom od N govornih signala stoji na raspolaganju vreme Tk = T / N , gde je T -perioda odabiranja. Da ne bi dolo do preklapanja impulsa na prijemu, potrebno je da bude zadovoljen uslov: Tk = 2 , gde je maksimalno pomeranje impulsa u odnosu na referentni poloaj koji odgovara vrednosti moduliueg signala u m (t ) = 0 , slika 1.
274
Zadatak 9.1.5. (E, **) Odrediti spektar IAM signala dobijenog postupkom regularnog odabiranja. Uporediti ga sa
spektrom signala dobijenog prirodnim odabiranjem i objasniti kako se moe izvriti rekonstrukcija originalnog signala.
um (t ) , u IAM (t )
2T
3T
3T
Slika 1. Moduliui signal u m (t ) i odgovarajui IAM signal dobijen regularnim odabiranjem Povorka impulsa jednakog trajanja i konstantne amplitude u intervalu trajanja moe se analitiki opisati kao:
u (t ) =
k =
um (kT ) v(t k T ) ,
(1)
gde je u m (t ) signal koji se odabire, a v(t ) je elementarni pravougaoni impuls. Uz malo mate i iskustva sa konvolucijom, moe se zakljuiti da je izraz (1) nastao kao rezultat sledeih operacija: a) mnoenja signala u m (t ) povorkom delta impulsa d (t ) =
k =
(t kT ) , tj.
(2)
u1 (t ) = um (t ) d (t ) .
b) konvolucije signala d (t ) sa pravougaonim impulsom, tj.
u (t ) = u1 (t ) v(t ) .
(3)
Na osnovu osobina Furijeove transformacije (spektar proizvoda jednak je konvoluciji spektara i spektar konvolucije jednak je proizvodu spektara), direktno se dobija spektar IKM signala u obliku:
U ( f ) = U1 ( f ) V ( f ) = [U m ( f ) D( f )] V ( f ) = V ( f )
1 U( f n ). T n =
(4)
Poreenjem izraza (4) i (9.1.3) vidi se da je osnovna razlika u tome to demodulacija signala dobijenog regularnim odabiranjem vie nije mogua obinim filtriranjem komponente za n = 0 .
275
Osim filtriranja NF filtrom, neophodna je i korekcija izdvojene spektralne komponente filtrom ija funkcija prenosa treba da bude H ( f ) =
1 . V( f )
u IAM 1, 2,3 (t )
kanali
Slika 9.2.1. Skica vremenskog multipleksa tri signala Principijelna blok ema jednostavnog sistema za realizaciju vremenskog multipleksa prikazana je na slici 9.2.2. Rotacioni odabirai rotiraju jednakom krunom brzinom, ali u suprotnom smeru jedan u odnosu na drugi. U vremenskim intervalima jednakog trajanja odabirai su postavljeni tako da istovremeno povezuju ulaze i izlaze istih kanala. Signal na liniji veze ima oblik koji odgovara skici prikazanoj na slici 9.2.1. Ulazni NF filtri imaju zadatak da obezbede uslove za odabiranje, tj. da spree pojavu preklapanja spektra. Izlazni NF filtri imaju zadatak da izvre demodulaciju IAM signala, na nain pokazan ranije, analizom izraza (9.1.3).
u1 (t )
u 2 (t )
NF NF NF
NF NF NF
u1 (t )
u 2 (t ) u3 (t )
u3 (t )
Slika 9.2.2. Sistem za realizaciju vremenskog multipleksa Za razliku od frekvencijskog multipleksa, ovde su spektri svih signala meusobno superponirani i u frekvencijskom domenu se ne mogu razdvojiti. U vremenskom domenu, meutim, dobra sinhronizacija predajnika i prijemnika obezbeuje kvalitetno razdvajanje i prenos signala.
276
Poto se vremenski multipleks najvie primenjuje u digitalnom prenosu, u kombinaciji sa IKM , ostale osobine prenosa sa vremenskim multipleksom i impulsnom kodnom modulacijom pokazane su u sledeoj glavi.
Reenje:
si (t ) =
gde je:
n =
u (t nT i ) , i = 1..N ,
i 2 < t < i + 2,
drugde.
U u (t i ) = 0
Sa i , i = 1..N , oznaen je konstantan vremenski pomeraj koji odgovara i tom kanalu, a obezbeuje sukcesivno uzimanje odbiraka iz svakog od N kanala. Ovaj pomeraj iznosi:
277
i = i S = i
gde je
U (nf S ) jn S t jn S i si (t ) = u (t nT i ) xi (t ) = e e xi (t ) , i = 1..N , T n= n=
a njegov spektar:
Si ( f ) =
U (nf S ) jn S i e X i ( f nf S ) , i = 1..N . T n=
(1)
Zbog idealne karakteristike prenosa sistema, H C ( f ) , isti signal stie i na ulaz prijemnika, a na izlazu odgovarajueg i tog NF filtra pojavljuje se samo komponenta signala S i ( f ) u osnovnom opsegu (sabirak za koji je n = 0 ):
Yi ( f ) =
odnosno:
U ( 0) X i ( f ) , i = 1..N , T
(2)
yi (t ) =
U ( 0) xi (t ) , i = 1..N . T yi (t ) = U xi (t ) , i = 1..N . T
(3)
Vrednost U (0) = U nalazimo na osnovu Furijeove transformacije signala u (t ) . Smenom ove vrednosti u izraz (3) dobija se:
zi (t ) = Ai yi (t ) = Ai
U xi (t ) , i = 1..N . T
Ai =
T 1 , i = 1..N . = U 2 f mU
(4)
Oigledno je da je amplituda signala yi (t ) linearna funkcija parametra (irina impulsa odabiranja). Maksimalna vrednost amplitude signala yi (t ) dobija se za maksimalnu irinu impulsa
278
b) Kanalno vreme, tj. vreme koje stoji na raspolaganju jednom odbirku signala u multipleksnom signalu odreeno je relacijom:
Tk = T / N ,
a irina impulsa odabiranja, odnosno irina odbiraka mora biti:
= a Tk , 0 < a < 1 .
(5)
Jasno je da slian uslov mora da bude zadovoljen i u sistemu sa trostruko veom uestanou odabiranja, odnosno mora da vai:
(6)
gde Tk1 = T1 N1 predstavlja kanalno vreme u multipleksu sa N1 kanala. Izjednaavanjem izraza (5) i (6), poto se irina impulsa nije promenila, sledi:
Tk1 Tk = (T1 N ) (T N1 ) = a b .
Poto za uestanost odabiranja vai odnos f S1 = 3 f S , sledi da je T = 3 T1 , pa se smenom u prethodni izraz dobija:
N1 =
N b . 3 a
Ako se pretpostavi da u oba sistema impulsi odabiranja imaju maksimalnu irinu, to odgovara graninom sluaju a = b = 1 sledi da je:
N1 = N 3 .
To je ujedno maksimalan broj kanala koji se moe obrazovati pod gore usvojenim pretpostavkama. Poveanjem uestanosti odabiranja, uz zadravanje iste irine impulsa, proporcionalno se smanjuje broj kanala koje je mogue preneti. Do ovog rezultata moe se doi i jednostavnim rezonovanjem: vie odbiraka u svakom kanalu, uz nepromenjeno trajanje impulsa, neminovno dovodi do smanjenja broja kanala.
279
ue (t )
u r (t )
v(t )
Slika 10.1.1. Rekonstrukcija primljenog digitalnog signala Poto je mogua rekonstrukcija digitalnog signala, mogua je i njegova regeneracija, nakon prenosa po odreenoj deonici na prenosnom putu. Ukoliko je signal u regeneratoru u potpunosti rekonstruisan, na sledeu deonicu prenosnog puta alje se digitalni signal identian izvornom signalu. Kod analognih sistema u toku prenosa moe se vriti samo pojaanje signala. Meutim,
280
pojaanjem signala pojaava se i um koji je akumulisan na prethodnoj deonici prenosnog puta, jer ne postoji nain da se signal i um meusobno razdvoje. Poto je signal pre prenosa preveden u digitalni oblik, na predajnoj strani mogu se vriti razliiti postupci predobrade u cilju poboljanja karakteristika signala i prenosa. Tako, na primer, tehnikama kodovanja izvora esto je mogue smanjiti broj bita potreban za prenos originalnog signala (JPEG, MP3, skraenice za posebne standardne postupke za prenos signala slike). Pored toga, primena zatitnog kodovanja omoguava znaajno poboljanje karakteristika i kvaliteta prenosa signala u digitalnom obliku. Kao kriterijum za ocenu kvaliteta prenosa analognih sistema koristi se odnos snaga signala i uma. Kod digitalnih sistema, kao kriterijum se koristi verovatnoa greke u prenosu. Projektovanje sistema za digitalni prenos vri se na osnovu verovatnoe greke koja se unapred zadaje kao najvea prihvatljiva vrednost sa kojom treba preneti signal a da sistem pri tom funkcionie na zadovoljavajui nain. Vie detalja o postupcima projektovanja digitalnih sistema dato je na kraju sledeeg poglavlja.
s (t ) =
n =
an xe (t n TM ) .
(10.1.1)
Ako amplituda impulsa, an , moe imati jednu od M razliitih vrednosti, radi se o M arnom prenosu. Poto je izvorni signal najee u binarnom obliku ( IKM signal, raunarski signali, itd.), kodovanje se vri tako to se grupa od m uzastopnih bita pretvori u jedan M arni simbol (kae se i da se m uzastopnih bita pridrui jednom simbolu). Ceo broj M najee je stepen broja dva: M = 2 , odnosno m = ld ( M ) . Primer digitalnog signala prikazan je na slici
m
10.1.2. Prikazan je elementarni impuls trajanja 2 TM . Iako elementarni impuls ima trajanje jednako dvostrukom trajanju takta, TM , njegova vrednost povezuje se za jedan interval takta, jer u proseku na svaki interval dolazi po jedan elementarni impuls (jednica) ili prazan interval (nula). Za pojam digitalnog prenosa vezuju se dve znaajne veliine koje predstavljaju parametre digitalnog sistema.
281
elementarni impuls xe (t )
digitalni signal s (t )
TM
TM
TM
TM
TM
TM
TM TM
TM
Slika 10.1.2. Oblici elementarnog impulsa i digitalnog signala Prva je simbolska brzina koja predstavlja broj simbola (ujedno i broj elementarnih impulsa) prenetih u jedinici vremena, bez obzira na amplitudu impulsa. Kae se jo da je to broj uznemiravanja prenosnog kanala u jedinici vremena. Stoga se simbolska brzina definie kao:
vs =
1 , TM
(10.1.2)
i izraava se u baud-ima (bod). Druga veliina karakteristina za digitalni prenos jeste digitalni protok, koji predstavlja broj bita prenetih u jednici vremena. Ako se digitalni signal sastoji od niza M -arnih elementarnih impulsa, trajanja TM , njegov digitalni protok definie se kao:
vd = ld ( M ) v s =
ld ( M ) , TM
(10.1.3)
i izraava se u bitima u sekundi; ( ld ( M ) = log 2 ( M ) -latinski: ld - logaritam dualis). U digitalnom prenosu kae se da se simboli emituju po taktu (engl. clock) koji traje TM . Frekvencija takta identina je simbolskoj brzini:
f S = vS =
1 . TM
(10.1.4)
Za pojam takta, osim frekvencije, vezan je i problem vremenske sinhronizacije takta, odnosno faze takta. Pod sinhronizacijom takta podrazumeva se stepen usklaenosti (poklapanja) poloaja vremenskog intervala u kom se oekuje pojavljivanje simbola i stvarnog poloaja simbola na vremenskoj osi. Ako sinhronizacija nije dobra (dobro podeena), prijemnik e odluivati o vrednostima primljenog signala u pogrenim trenucima i doi e do greke u odluivanju, iako moda signal u toku prenosa nije znaajno izoblien. Pojava podrhtavanja takta naziva se diter (engl. jitter, titranje). Rekonstrukcija signala na prijemu moe se realizovati na dva naina: sinhrono i asinhrono. Sinhroni prijemnici rade na principu odabiranja primljenog signala sa periodom TM u tano odreenim trenucima. Da bi se kod sinhronog prenosa izvrila uspena rekonstrukcija signala, neophodno je tano poznavanje frekvencije i faze takta na prijemu, kako bi se odabiranje izvelo u tanim trenucima vremena. U cilju regenerisanja takta i sinhronizacije faze na prijemu, koriste se brojni postupci koji se sastoje od razliitih varijanti filtriranja i obrade signala. Ovi postupci mogu da budu veoma sloeni, a itava oblast naziva se sinhronizacija. Sa druge strane, kod asinhronog
282
prenosa nije neophodno tano poznavanje frekvencije i faze takta na prijemu, ali je i kvalitet prenosa kod ovakvih sistema obino slabiji. Primer asinhronog prijemnika jeste komparator koji daje diskretne vrednosti amplituda na svom izlazu.
a0 = 0 , a1 = U .
Ternarni mod sa ogranienjima (pseudo-ternarni), polarni mod sa alternirajuim polaritetom i pravougaonim oblikom elementarnog impulsa trajanja TM (Alternate Mark Inversion NonReturn to ZeroAMI-NRZ). Postoje tri mogue vrednosti koeficijenata, koji zbog ogranienja imaju sledee meuzavisnosti:
3 1 1 3 a0 = U , a1 = U , a2 = U , a3 = U . 2 2 2 2
283
Na slici 10.1.3. prikazana su sva tri navedena mda. U prvoj koloni pokazan je elementarni impuls, u drugoj izgled digitalnog signala za poruku oblika 101101, kao i odgovarajue spektralne gustine snage e ( f ) u treoj koloni. Moe se uoiti da signal pod a) ima najui elementarni impuls u vremenskom domenu, ali zbog toga ima najiri spektar. Takoe, zbog pogodnog izbora oblika elementarnog impulsa, signal pod c) ima znaajno ui spektar nego pod b) iako su elementarni impulsi istog trajanja. Oigledno je da signali koji imaju nagle skokove amplitude, kao to je to pravougaoni impuls, imaju znatno iri spektar nego signali sa zaobljenim oblikom u vremenskom domenu.
Slika 10.1.3. Elementarni impuls, digitalni signal i spektralna gustina snage za: Binarni unipolarni mod (a), Ternarni mod sa ogranienjima (b) i Polarni kvaternarni mod (c)
Uticaj kanala
Svaki realni kanal za prenos signala ima osobinu da spreava nagle promene vrednosti signala, odnosno poseduje izvesnu inerciju. Ovaj efekat moe se posmatrati u dva domena: frekvencijski domen: Obino slabljenje koje unosi kanal raste sa porastom frekvencije, tj. kanal se ponaa kao NF filtar. vremenski domen: odziv kanala na pobudu step-funkcijom nikada nije step-funkcija, ve je beskonana strmina step funkcije ublaena i ima konaan nagib.
Ako je poznata prenosna karakteristika kanala, preko inverzne Furijeove transformacije moe se odrediti impulsni odziv kanala. U praksi, prenosne karakteristike kanala koji se koriste u telekomunikacijama nisu unapred poznate u dovoljnoj meri i obino su veoma razliite od onih koje daju matematiki modeli (idealni NF filtar, Gausov filtar, itd.).
284
amplituda odziva porasti sa 10 % na 90 % od amplitude U . Da bi se ostvarilo t m = 0 , neophodna je beskonana irina propusnog opsega kanala. Sa smanjenjem irine propusnog opsega kanala, poveava se vreme odziva, t m . Ilustracija vremena odziva, t m , data je na slici 10.1.4. Pokazuje se u praksi da je mogue uspostaviti labavu relaciju izmeu vremena odziva t m i irine propusnog opsega B :
Jedini parametar koji je najee poznat jeste irina propusnog opsega. Tako se odreivanje odziva na na step-funkciju (veoma sloen proraun) svodi na odreivanje vremena t m za koje e
B t m = 0.35 . . . 0.45 .
(10.1.5)
Slika 10.1.4. Vreme odziva, t m ,za promenu od 10 % do 90 % od amplitude U Uticaj kanala opisuju sledee funkcije: prenosna funkcija H ( f ) u frekvencijskom domenu, ili impulsni odziv h(t ) u vremenskom domenu. Pomou ovih funkcija odreuje se intersimbolska interferencija, ISI; spektralna gustina snage i statistika raspodela amplituda smetnje koja nastaje pri prenosu kroz dati kanal. Preko ovih veliina odreuje se uticaj uma prilikom prenosa. Poto je fiziki nosilac informacija u digitalnom prenosu analogni signal, uticaj kanala moe se posmatrati u osnovi na isti nain kao i u analognom prenosu. Ako su poznati oblik elementarnog impulsa xe (t ) i impulsni odziv kanala h(t ) , odziv kanala xr (t ) moe se predstaviti kroz konvoluciju ova dva signala:
xr (t ) = h(t ) xe (t ) .
(10.1.6)
odnosno, u frekvencijskom domenu kao proizvod spektralne gustine amplituda elementarnog impulsa X e ( f ) i prenosne funkcije kanala H ( f ) :
Xr ( f ) = H( f ) Xe( f ) .
(10.1.7)
Na ovaj nain modeluje se uticaj kanala pri prenosu elementarnog impulsa, bez prisustva uma i presluavanja. Tako je mogue odrediti stepen deformacije elementarnog impulsa usled linearnih izoblienja u kanalu, a posebno u pogledu njegovog trajanja i uticaja na susedne simbole. Ovaj
285
uticaj naziva se inter-simbolska interferencija (ISI). Postoje razliite tehnike koje omoguavaju ponitavanje ili smanjenje uticaja na susedne simbole (ISI), a jednim imenom nazivaju se ekvalizacija. Uticaj uma na signal prilikom prenosa ogleda se u tome to se smanjuje sposobnost prijemnika da jasno razlikuje M razliitih simbola alfabeta, jer se primljeni signal znaajno razlikuje od poslatog. Poveanjem intenziteta uma u kanalu poveava se i verovatnoa greke prijemnika prilikom odluivanja koji je simbol poslat. Ova verovatnoa greke predstavlja osnovni kriterijum kvaliteta digitalnog signala i odreuje se za zadati odnos snaga signala i uma. um je sluajni signal i moemo ga analizirati samo statistikim postupcima.
xr (kTm ), k = 1,2,...
(10.1.8)
Jasno se moe uoiti da usled uticaja susednih simbola dolazi do devijacije (promene) originalne (poslate) vrednosti ime se poveava mogunost greke pri prenosu, jer je potreban manji uticaj uma (manji nego pri prenosu bez ISI) da doe do greke u odluivanju. Na pitanje koje uslove treba da zadovoljava kanal da bi se ostvario prenos bez ISI, odgovor je dao Nyquist u svom prvom kriterijumu koji definie teoretsku vrednost maksimalne brzine prenosa za poznatu ekvivalentnu karakteristiku kanala. U specijalnom sluaju, ako kanal ima idealnu NF karakteristiku sa irinom propusnog opsega B , simbolska brzina pri kojoj e se ostvariti prenos bez ISI iznosi vs = 2 B . Pri tom se podrazumeva da se kao pobudni signali koriste idealni delta impulsi.
286
Na slici 10.1.5. dati su primeri impulsnih odziva i prenosnih karakteristika signala koji zadovoljavaju kriterijume za prenos bez ISI. Pri tome, signal dat pod a) nastaje u sluaju idealnog NF filtra koji zadovoljava prvi Nyquistov kriterijum, dok signali pod b) i c) predstavljaju realne signale koji se ee primenjuju u praktinim reenjima. Moe se uoiti da impulsni odzivi imaju nulte vrednosti u trenucima odabiranja k Tm , osim za k = 0 , gde vrednost impulsnog odziva odgovara originalnoj vrednosti amplitude impulsa. Na ovaj nain ispunjeni su uslovi za prenos bez ISI.
Ekvalizacija
Prolaskom kroz kanal sa prenosnom karakteristikom H ( f ) , elementarni impuls xe (t ) transformie se u xr (t ) . Ukoliko nije zadovoljen prvi Nyquistov kriterijum dolazi do pojave ISI. Poto nemamo mnogo uticaja na oblik prenosne karakteristike kanala, odnosno ne moemo da biramo karakteristiku prema naim potrebama, vrlo je verovatno da takva prenosna karakteristika nee u potpunosti ispunjavati pomenute kriterijume za prenos bez ISI.
xe (t )
Xe( f )
Slika 10.1.5. Signali koji zadovoljavaju kriterijume za prenos bez ISI Postavlja se pitanje da li je mogue u sistemu za prenos signala (na kraju kanala) dodati sklop sa posebno izabranom prenosnom karateristikom E ( f ) , u cilju eliminacije interferencije meu simbolima. Na ovaj nain primljeni signal ima spektar u obliku:
X r ( f ) = X e ( f )H ( f )E( f ) .
(10.1.9)
Ukoliko se karakteristika E ( f ) prilagodi tako da ukupna karakteristika H ( f ) E ( f ) ispunjava Nyquistove kriterijume, eliminisan je efekat ISI. Ovakav postupak naziva se ekvalizacija, a sklop sa karakteristikom E ( f ) naziva se ekvalizator. Trivijalan postupak ekvalizacije bio bi ostvarivanje prenosne karakteristike: E( f ) = 1 . H( f ) (10.1.10)
287
Na alost u praksi je ovakvo reenje veoma retko mogue. Digitalni sklop koji se najee koristi u procesu ekvalizacije naziva se transverzalni filtar. Sastoji se od niza kola za kanjenje, mnoaa sa odreenim koeficijentima i sabiraa. Vrednosti koeficijenata biraju se tako da se dobijenom prenosnom karakteristikom transverzalnog filtra E ( f ) ostvari to bolji efekat u eliminisanju ISI.
Dijagram oka
Grafikom superpozicijom, tj. crtanjem velikog broja intervala primljenog signala xr (t ) , trajanja TM , jednog preko drugog, dobija se veoma interesantna ilustracija koja se naziva dijagram oka. Dijagram je dobio ime po karakteristinom izgledu koji podsea na otvoreno oko. Ima veoma veliki znaaj u praktinim postupcima za analizu rada i osobina digitalnih signala. Na osnovu minimalne udaljenosti dva susedna nivoa u trenutku odabiranja xr (0) (koja se naziva otvor oka), moe se izvriti procena uticaja uma na prenos. Naime, to je otvor oka vei, vea je i margina uma, pa je sistem robusniji (tj. manje osetljiv na razliite tetne uticaje u prenosu signala). Margina uma definisana je kao polovina irine otvora oka. To je najvea vrednost koju moe da ima um a da pri tom jo uvek ne izazove greku u odluivanju. Kod malog otvora oka, mala je margina uma, pa um sa malom amplitudom moe dovesti do greke u rekonstrukciji primljenog signala. Na slici 10.1.6. prikazane su tri faze u procesu prenosa digitalnog signala i to kroz izgled elementarnog impulsa, digitalnog signala i odgovarajueg dijagrama oka. elementarni impuls a) digitalni signal dijagram oka
b)
c)
Slika 10.1.6. Faze u prenosu digitalnog signala: signal na predaji (a), signal na prijemu pre ekvalizacije (b) i signal na prijemu nakon ekvalizacije (c)
288
Jasno se vidi da je prilikom predaje a), kada je signal neizoblien, otvor oka na dijagramu oka najvei. Nakon prolaska kroz kanal b), dolazi do deformacije elementarnog impulsa xe (t ) , usled konvolucije sa impulsnim odzivom kanala h(t ) , a time i do smanjenja otvora oka. Takav signal postaje manje otporan na um, pa je verovatnoa greke poveana u odnosu na situaciju prikazanu na crteu a). Nakon ekvalizacije c), otvor oka je znaajno povean, pa je time smanjena verovatnoa greke prilikom rekonstrukcije signala. Dijagram oka moe se veoma jednostavno prikazati na osciloskopu. Na taj nain mogue je fino podeavanje koeficijenata sklopa za ekvalizaciju - ekvalizatora u cilju maksimalnog potiskivanja ISI. Pored toga, mogue je i precizno podeavanje trenutka odabiranja u prijemniku kako bi se odabiranje obavilo ba u trenucima u kojima se dobija minimalna ISI.
289
radi se o M -arnom alfabetu, gde originalni signal s (t ) moe u trenucima odabiranja imati neku od M diskretnih vrednosti amplituda. Sa slike se vidi da usled dejstva uma dolazi do odreenih odstupanja od originalnih vrednosti signala u trenucima odabiranja. Kolika su ta odstupanja, zavisi od trenutne amplitude uma i, indirektno, od snage uma n(t ) . Ukoliko je odstupanje trenutne amplitude uma vee od U / 2 , gde je U rastojanje izmeu dva susedna nivoa (amplitude), dolazi do greke u prenosu.
n(t )
s (t ) s (t ) + n(t )
1 U 0 Slika 10.1.7. Rezultat dejstva aditivnog uma n(t ) na signal s (t ) Na slici 10.1.8. mogu se videti razliiti rezultati odluivanja pri rekonstrukciji (ili regeneraciji) usled dejstva uma razliitih amplituda. Za emitovanu amplitudu signala, oznaenu sa k , u sluaju pod a) imamo ispravno odluivanje, na osnovu zbira vrednosti signala i uma, zato to trenutna amplituda uma nije dovoljno velika da bi dolo do greke (manja je od U / 2 ). U sluaju b), amplituda superponiranog uma vea je od U / 2 , odnosno ukupna vrednost signala i uma s (t ) + n(t ) vea je od praga odluivanja, pa se za primljeni simbol proglaava k + 1 , to prouzrokuje greku u prenosu. Koliko esto e se javljati greke u prenosu zavisi od odnosa snaga signala i uma. Frekvencija sa kojom se javljaju greke odgovara verovatnoi greke PE . Verovatnoa greke definisana je kao granina vrednost kolinika broja pogreno primljenih simbola N E i ukupno primljenih simbola N :
PE = lim
NE . N N
(10.1.11)
Verovatnoa greke predstavlja osnovni parametar za meru kvaliteta digitalnog prenosa. Za manji odnos signal/um, zbog vee snage pa i trenutnih vrednosti signala, greke e se javljati ee, pa e verovatnoa greke e biti vea, i obrnuto.
290
emitovana vrednost
prag prag
regenerisana vrednost
U ovim razmatranjima zanemarili smo uticaj intersimbolske interferencije (ISI). Pojava ISI svakako dodatno pogorava situaciju, jer utie na smanjenje margine uma. Praktino dolazi do pribliavanja vrednosti signala nakon odabiranja pragovima odluivanja, ime se (za istu vrednost uma n(t ) ) poveava verovatnoa greke u odnosu na prenos bez ISI. Zato je neophodno vriti ekvalizaciju u cilju potiskivanja ISI. Ekvalizacijom se dodatno popravljaju performanse digitalnog sistema, odnosno smanjuje verovatnoa greke PE .
Na ulaz konvertora binarnog u M arni signal dovodi se binarni IKM signal. Ovaj signal formiran je od 32 telefonska kanala ( 0 4 kHz ) u multipleksu sa vremenskom raspodelom kanala, pri emu je kvantizacija izvrena na 256 nivoa. Odabiranje se vri sa minimalnom uestanou. Na izlazu iz konvertora dobijaju se impulsi vrlo kratkog trajanja koji se mogu aproksimirati delta impulsima. Konstanta koja se mnoi sa svakim od delta impulsa ima jednu od M = 2 moguih vrednosti. Impulsi se zatim dovode na filtar idealni propusnik niskih uestanosti, gornje granine uestanosti f g .
n
Odrediti minimalnu vrednost broja n i graninu uestanost filtra f g pod uslovom da signal na izlazu iz filtra ne sadri komponente na uestanostima iznad 300 kHz i da nema interferencije meu simbolima M arnog signala.
Reenje:
Uestanost odabiranja odreena je teoremom o odabiranju i iznosi:
f s = 2 f max = 8 kHz ,
291
a perioda odabiranja T = 1 / f s . Kanalsko vreme iznosi Tk = T / N = 1 /(32 f s ) , a bitski interval iznosi TB = Tk / ld ( q ) = Tk / 8 , jer se kvantizacija vri sa q = 256 nivoa. Impulsni odziv idealnog NF filtra sa gornjom graninom uestanou f g dat je izrazom:
h(t ) = 2 f g
sin 2f g t 2f g t
(1)
pri emu je granina uestanost f g nepoznata, ali se zna da je manja od 300 kHz . Da ne bi dolo do meusobne interferencije impulsa, prva nula impulsnog odziva, tj. trenutak za koji vai:
2f g t = ,
(2)
mora da se poklopi sa trenutkom u kome nailazi sledei M arni impuls, odnosno da bude jednak M arnom signalizacionom intervalu:
TM = n TB = n /(256 f s ) ,
pri emu je n = ld ( M ) . Lako se pokazuje iz (3) i (2) da je TM = 1 /( 2 f g ) , odnosno:
(3)
f g = f s 128 / n .
(4)
Treba nai najmanji broj n za koji je zadovoljena jednaina (4), a da pritom f g bude manji od 300 kHz . Dobiju se vrednosti f g = 256 kHz , odnosno n = 4 i M = 16 .
292
Reenje:
a) U interval zamraenja trajanja
1 1 5 MHz . Odavde je TB = 10 7 s . Iz uslova 4 N TB = 4 s , dobije 2TB 10 MHz se da je N = 10 . U intervalu zamraenja moe se preneti 40 bita, po 10 za svaki od etiri fg =
odbirka. b) Broj kvantizacionih nivoa odreuje se na osnovu broja bita po odbirku i iznosi:
q = 2 N = 1024 .
Odnos signal/um kvantizacije ima vrednost:
( )
1 2 M m f max f s . Poto je uestanost odabiranja f s = 625 25 4 = 62.5 kHz (u svakoj s liniji po 4 odbirka), dobije se M m = 2 .
d) Na isti nain kao u zadatku pod c) dobija se da je broj govornih kanala M g = 8 .
u (t ) = U cos( 0t + ) .
(10.2.1)
Postupak modulacije svodi se na utiskivanje digitalnog signala s (t ) u analogni nosilac u (t ) , odnosno u neki od njegovih parametara (amplituda, uestanost i faza) ili u vie njih istovremeno.
293
Na ovaj nain, kao rezultat modulacije dobijamo analogni modulisani signal, tj. nosilac sa promenljivim ali diskretnim vrednostima parametara. Broj razliitih diskretnih vrednosti odgovara veliini alfabeta digitalnog signala, M . Sve modulacije ovog tipa, u zavisnosti od naina demodulacije, moemo podeliti u dve grupe: koherentne i nekoherentne. Koherentne su one koje na prijemu zahtevaju tano poznavanje uestanosti i faze nosioca i po pravilu ostvaruju bolje rezultate od nekoherentnih. Sa druge strane, nekoherentne daju slabije rezultate ali su prijemni ureaji znaajno jednostavniji za realizaciju. Prema parametru nosioca koji se koristi za modulaciju (amplituda, frekvencija, faza) razlikujemo tri osnovna tipa modulacije: - ASK (engl. Amplitude Shift Keying) predstavlja amplitudsku modulaciju kod koje amplituda nosioca moe imati M diskretnih vrednosti, - FSK (engl. Frequency Shift Keying), frekvencijska modulacija kod koje se uestanost nosioca skokovito menja izmeu M diskretnih vrednosti, - PSK (engl. Phase Shift Keying), fazna modulacija gde faza nosioca moe imati jednu od M diskretnih vrednosti, obino meusobno udaljenih za 2 / M . Na slici 10.2.1. prikazani su signali, tj. osnovne varijante sva tri tipa modulacije u vremenskom domenu. Jasno se moe videti kako se u zavisnosti od emitovanog simbola (0 ili 1) menjaju parametri nosioca: ASK-amplituda, FSK-uestanost, PSK-faza. Dok se u sluaju modulacija analognim signalom, frekvencijska i fazna modulacija vrlo malo razlikuju, tj. povezane su preko prvog izvoda trenutne faze, kod modulacija digitalnim signalom razlika izmeu ova dva tipa modulacije veoma je znaajna.
ak
ASK (OOK)
FSK
PSK (BPSK) Slika 10.2.1. Osnovni tipovi modulacija digitalnim signalom Pored ove tri osnovne klase, postoje i brojne modifikacije i kombinacije koje se vrlo esto primenjuju u praksi. Kao primer, navodimo dve koje su od velike vanosti:
294
- DPSK(engl. Differential Phase Shift Keying), diferencijalna fazna modulacija kod koje se informacija prenosi kao razlika faza susednih simbola, - QAM(engl. Quadrature Amplitude Modulation), koja se moe posmatrati kao kombinacija amplitudske i fazne modulacije.
ASK
Kod ovog tipa modulacije, informacija se utiskuje u amplitudu nosioca. Amplituda moe imati jednu od M diskretnih vrednosti:
u (t ) = ak U cos(2f c t + ) , ak = 0,...., M 1.
(10.2.2)
Fazorski dijagram ASK signala sa M diskretnih vrednosti prikazan je na slici 10.2.2. Horizontalna osa je realna osa kompleksne ravni a vertikalna osa je imaginarna osa koja ovde nije ni ucrtana, poto signal sadri samo komponente uz kosinus. Kod ASK modulacije fazor modulisanog signala uvek je realan. Mogue vrednosti fazora modulisanog signala oznaene su u kompleksnoj ravni krupnim takama. irina spektra ovakvog signala zavisi od oblika elementarnog impulsa digitalnog signala kojim se mnoi nosilac i njegove spektralne karakteristike, kao i informacionog sadraja ak . Usled ogranienog propusnog opsega pri prenosu, dolazi do intersimbolske interferencije u vremenu. Nyquistovi kriterijumi vae i u ovom sluaju i definiu uslove za prenos bez ISI. Specijalan sluaj ASK modulacije predstavlja tzv. OOK modulacija (engl. On-Off Keying, ukljui-iskljui). Kod OOK modulacije nosilac se modulie binarnim digitalnim signalom koji ima vrednosti amplituda: 0 i U. Primer ovakvog signala dat je na slici 10.2.1.
M-2
M-1
Slika 10.2.2. Fazorski prikaz ASK modulacije irina spektra ASK modulisanog signala, dva puta je vea od irine signala u osnovnom opsegu. Razlog za proirenje spektra poznat je iz klasinih AM modulacija: negativne uestanosti pre modulacije pojavljuju se kao pozitivne i izazivaju udvostruenje irine spektra. ASK modulacija jednostavna je za realizaciju, ali pokazuje malu otpornost na um jer je nosilac informacija amplituda nosioca koja je izloena direktnom dejstvu uma. Stoga se u kanalima gde dolazi do znaajnih devijacija amplitude (kanal sa fedingom), izbegava upotreba ovakve modulacije, ve se koriste FSK ili PSK.
FSK
Kod ovog tipa modulacije amplituda i faza nosioca su konstantne, dok se informacije iz konanog skupa prenose skokovitim promenama frekvencije nosioca. Broj razliitih uestanosti odgovara broju simbola, odnosno broju amplitudskih nivoa digitalnog signala ak . Uestanost se
menja sa korakom f oko centralne uestanosti f c . Tako se FSK modulisani signal moe predstaviti u obliku:
295
(10.2.3)
Specijalan sluaj FSK modulacije predstavlja binarna modulacija, tj. sluaj sa binarnim digitalnim signalom. Tada frekvencija nosioca ima samo dve vrednosti: f c f . Ovaj sluaj modulacije predstavljen je na slici 10.2.1., gde se jasno moe uoiti skokovita promena uestanosti u zavisnosti od emitovanog simbola. Analiza spektra kod ovog tipa modulacije veoma je sloena, ali se moe donekle pojednostaviti posmatranjem FSK signala kroz zbir vie OOK signala sa nosiocima razliitih uestanosti. Pokazuje se da irina spektra i u ovom sluaju odgovara Carsonovom obrascu, koji je predstavljen u poglavlju o analognim modulacijama. U sluaju prenosa M -arnog signala, dolazi do znaajnog proirenja spektra jer se praktino koristi M razliitih uestanosti nosioca. Ako se uzme u obzir i izrazita nelinearnost ovog tipa modulacije, jasno je da se ona ree primenjuje u praksi. Meutim, u novije vreme, zahvaljujui napretku tehnologije, mogu se realizovati specijalni sluajevi FSK modulacije koji pokazuju izuzetno dobre performanse (OFDM-Orthogonal Frequency Division Multiplex), pa se upotrebljavaju u najsavremenijim komunikacionim sistemima, kao to je xDSL-Digital Subscriber Line, DRM-Digital Radio Mondiale, itd. Ovi sloeni postupci za prenos digitalnog signala nisu detaljnije opisani u ovom udbeniku. Njihov opis moe se nai samo u veoma specijalizovanoj literaturi.
PSK
PSK modulacija sastoji se od skokovitih promena faze koja moe imati jednu od M vrednosti. Pri tom, ako je korak promene faze jednak 2 / M , modulisani signal moe se napisati u obliku:
2 u (t ) = U cos 2f c t + ak , ak = 0,...., M 1. M
(10.2.4)
Specijalni sluaj PSK modulacije kada je moduliui signal binarni ( M = 2 ), predstavlja BPSK (engl. Binary Phase Shift Keying) i prikazana je na slici 10.2.1. U ovom sluaju faza nosioca moe imati samo dve vrednosti { 0, } , pa se BPSK signal moe predstaviti i u obliku:
u (t ) = U cos[2f c t + ak ] = U cos 2f c t.
(10.2.5)
Ovaj signal moe se analizirati i kao klasini AM-2BO signal sa polarnim moduliuim signalom ak { 1, 1 }. U fazorskom dijagramu, BPSK modulacija predstavljena je sa dve take na razliitim stranama jedininog kruga izmeu kojih postoji fazna razlika . U sluaju kada alfabet iji se simboli emituju ima etiri simbola, simboli su meusobno razmaknuti za / 2 , i tada se radi o QPSK (engl. Quadrature Phase Shift Keying) modulaciji. Poveanjem broja simbola u alfabetu poveava se broj taaka rasporeenih na krugu i istovremeno smanjuje rastojanje i uglovi meu njima. Kao posledica ovog smanjivanja, sve je manja margina (dozvoljena vrednost) uma pa i verovatnoa pojavljivanja greke raste.
296
Tri primera fazorskih dijagrama, za BPSK, QPSK i 8-PSK, prikazani su na slici 10.2.3. Svuda treba zamisliti da kroz centar nacrtanog kruga prolaze horizontalna (realna) i vertikalna (imaginarna) osa kompleksne ravni. Na slikama su upisani i primeri binarnih kodova odgovarajuih binarnih signala. Oigledno je da npr. kod 8-PSK, prenos jednog od 8 moguih simbola odgovara prenosu tri uzastopna binarna simbola.
01
10
00
100
000
101
11
111 110
Slika 10.2.3. Fazorski prikaz BPSK, QPSK i 8-PSK modulacije Uticaj uma na PSK signal ogleda se u tome to se primljena vrednost signala nee precizno poklapati sa takama na fazorskom dijagramu, ve e biti negde u okolini tih taaka. Na osnovu minimalnog rastojanja izmeu primljene take i taaka koje odgovaraju originalnim simbolima alfabeta, vri se odluivanje o primljenom simbolu. Za istu snagu signala (proporcionalna sa amplitudom signala, tj. poluprenikom kruga), poveanjem broja simbola M poveava se i verovatnoa greke, jer rastojanje izmeu taaka rasporeenih na krugu postaje manje. Da bi se smanjila verovatnoa greke, potrebno je take meusobno razmaknuti, odnosno poveati snagu signala, tj. njegovu amplitudu. U sluaju PSK, informacija je sakrivena u fazi signala, pa je time i otpornost na um vea nego kod ASK. Sa druge strane, irina spektra nije vea nego u sluaju ASK, pa je PSK tip modulacije veoma popularan u digitalnim komunikacijama. Za koherentnu demodulaciju PSK signala, potrebno je tano poznavanje faze lokalnog nosioca, jer je informacija sadrana upravo u fazi. Kako bi se to izbeglo, esto se koristi DPSK (diferencijalna PSK) modulacija kod koje se informacije upisuju u razliku faza susednih simbola i :
i = i i 1 = ak
2 . M
(10.2.6)
Na ovaj nain nije potrebno poznavati apsolutnu fazu nosioca, ve samo relativnu fazu u odnosu na prethodno primljeni simbol. Kao i svi diferencijalni sistemi i ovaj ima lou osobinu: dolazi do propagacije greke. Naime, ukoliko se greka dogodi na jednom simbolu, ona se prenosi i na ostale simbole.
297
QAM
I ASK i PSK modulacija mogu se realizovati pomou QAM modulatora koji je predstavljen u poglavlju o analognim modulacijama. Ova injenica ima izuzetno veliku vanost jer ne samo da se ASK i PSK mogu lako objasniti, ve ih je mogue kombinovati, ime se dobija potpuno novi pogled na problem modulacije digitalnim signalom. QAM signal sadri komponentu u fazi, tj. onu koja se mnoi sa nosiocem oblika cos c t , i komponentu u kvadraturi, tj. komponentu koja
Naime, osim kombinacija faze pokazanih na slici 10.2.3., za koje je karakteristina konstantna amplituda, mogu se realizovati sloene dvodimenzionalne strukture, tzv. konstelacije sa proizvoljnim brojem taaka. Kod sloenih konstelacija pozicija svake take u fazorskom dijagramu odreena je razliitom amplitudom i fazom. Primer sloene konstelacije sa 16 stanja prikazan je na slici 10.2.4. Pored toga, mogue je formirati konstelacije taaka proizvoljnog oblika. Pokazuje se da kruni oblik konstelacije ima bolje performanse od kvadratnog. Krune konstelacije nastale su tako to je osim komponente signala u fazi iskoriena i komponenta signala u kvadraturi. Pri tom je iskoriena injenica da su kosinusoida i sinusoida meusobno ortogonalne.
Slika 10.2.4. Konstelacija 16-QAM Primenjujui istu logiku kao kod prelaska sa jedne dimenzije na dve dimenzije, uvoenjem veeg broja ortogonalnih funkcija mogue je, teoretski, prei na sistem sa proizvoljnim brojem dimenzija, ime se performanse sistema dodatno popravljaju. Danas se u ovoj oblasti vri velik broj razliitih istraivanja.
298
rovatnoa greke PE . Sa zadatim resursima, potrebno je realizovati sistem koji e uz minimalnu sloenost, utroak snage i spektra, ostvariti zahtevanu verovatnou greke PE . Uobiajeni nain kojim se predstavljaju performanse digitalnih sistema za prenos jeste tzv. Waterfall kriva (engl. vodopad, po karakteristinom opadajuem obliku). Ova kriva predstavlja zavisnost verovatnoe greke PE od bitskog odnosa signal um Eb / N 0 . Pod bitskim odnosom signal/um podrazumeva se odnos prosene energije koja se emituje po jednom simbolu i broja bita po simbolu. Primer je pokazan na slici 10.2.5. Prikazane su dve Waterfall krive koje karakteriu dva razliita digitalna sistema za prenos. Za sistem 2 kae se da ima bolje performanse od sistema 1, jer za zadatu verovatnou greke PE zahteva manji bitski odnos signal um Eb / N 0 , i obrnuto, za zadati odnos signal/um ostvaruje manju verovatnou greke. Meutim, ukoliko se pokae da je sloenost sistema 2 znaajno vea od sistema 1, opravdano se moe postaviti pitanje kvaliteta uinjenog izbora. Prilikom projektovanja digitalnih sistema za prenos signala postavljaju se dva glavna ogranienja: - Spektar (raspoloiva irina propusnog opsega), - Snaga (raspoloiva snaga za prenos signala), Obino je cilj projektovanja sistema da se prenos signala ostvari sa signalom koji ima to manju snagu i to manju irinu spektra. Naalost, ova ogranienja su protivrena i veoma je teko istovremeno ispuniti ovako postavljen cilj.
PE 1 10-2 10-4 10-6 10-8 10-10 5 10 15 20 25 2 Eb/N0 1
Slika 10.2.5. Poreenje karakteristika digitalnih sistema Kod sistema sa ogranienim spektrom (telefonski kanal) mogue je poveati snagu do odreene vrednosti kako bi se dovoljno razmaknule take na fazorskom dijagramu, a time i smanjio uticaj uma. Takoe, prelaskom na alfabet sa veim brojem simbola, ostvaruje se uteda u spektru na raun dodatne snage. Na taj nain mogue je ostvariti zadovoljavajuu verovatnou greke prilikom prenosa PE .
299
Sa druge strane, ako je ograniena snaga (satelitske komunikacije), ubacivanjem dodatnih bita (zatitno kodovanje), mogue je ostvariti zadatu verovatnou greke uz izvesno proirenje spektra. Naime, ubacivanjem dodatnih bita u istom signalizacionom intervalu TM , dolazi do smanjenja trajanja svakog bita, a time i do proirenja spektra digitalnog signala. Ukoliko se pravilno odabere metod kojim e se izvriti zatitno kodovanje, mogue je ostvariti zahtevanu verovatnou greke PE uz postojea ogranienja u pogledu snage.
Kapacitet kanala
Ako se za prenos signala obezbedi dovoljno vremena, kroz svaki komunikacioni kanal moe se preneti proizvoljno velika koliina informacija. Meutim, za prenos signala u realnom vremenu, a to znai istovremeno sa nastajanjem signala (npr. govorni signal ili slika u razgovoru ili direktnom prenosu), postoje ogranienja. Teorijski maksimum broja bita koji se moe preneti u jedinici vremena kroz dati kanal ogranien je kapacitetom kanala, C . Kapacitet kanala, izraen u broju bita u sekundi, definisan je kao proizvod maksimalne simbolske brzine u jedinici vremena i maksimalnog broja bita koji se mogu preneti jednim simbolom. Na veoma sloen nain moe se pokazati da kapacitet ima vrednost:
C = B ld (1 + ) ,
gde B predstavlja irinu propusnog opsega kanala izraenu u Hz , a signala i uma. Kapacitet kanala ima jedinicu bit / s .
(10.2.6)
= Ps / PN odnos snaga
Sa druge strane, digitalni protok definisan je izrazom (10.1.3). Ako poruku u obliku digitalnog signala predstavimo zapreminom kvadra sa osnovom ija povrina odgovara digitalnom protoku i visinom koja je jednaka ukupnom trajanju poruke T, onda se kapacitet kanala moe predstaviti kao otvor u koji treba ugurati kvadar. Pri tome otvor ima konstantnu povrinu C , a visina i irina zavise od odnosa signal/um u kanalu i raspoloivog propusnog opsega. Prema dimenzijama otvora treba prilagoditi digitalni signal, tj. brzinu signalizacije i broj simbola alfabeta, kako bi poruka prola kroz otvor - kapacitet kanala C. Primer je ilustrovan na slici 10.2.6.
2ld(M) vd ld(1+) vs /2
Slika 10.2.6. Poruka i kapacitet kanala Kapacitet kanala predstavlja maksimalni digitalni protok koji je mogue ostavariti u datom kanalu u prisustvu aditivnog Gausovog uma i uz optimalno kodovanje. Do pre par godina, ta je granica bila praktino nedostina. Meutim, primenom savremenih tehnika kodovanja kapacitet kanala gotovo je dostignut u praksi.
300
u 2 (t ) prikazani su na slici 2.
a) Pokazati da se na izlazu kola za sabiranje dobija fazno modulisani signal:
s A (t ) = A cos[2f c t + (t )] .
b) Nacrtati vremenski oblik devijacije faze (t ) . c) Odrediti signale u takama E i G u sluaju idealnog prenosa, kada je H c ( f ) = 1 i vai
Reenje:
a) Moduliui signali prikazani na slici 2. odgovaraju binarnim digitalnim signalima. U svakom signalizacionom intervalu prenose se dva bita, po jedan iz svakog signala. Signal u taki A ima oblik:
s A (t ) = 2 u1 (t ) cos(2f c t ) + 2 u 2 (t ) sin( 2f c t ) .
u1 (t ) 2 cos(2 f c t ) /2 u2 (t ) A B /2 F
Slika 1. Sistem za prenos PSK signala
(1)
fc
~ ~
cos(2 f ct )
HC ( f )
fc
~ ~
u1 (t ) U 0 T -U 2T 4T t U 0 -U
u2 (t )
5T
Slika 2. Moduliui signali Jednostavnim trigonometrijskim transformacijama ovaj signal moe se napisati u obliku:
s A (t ) = 2
2 2 (t ) + u2 (t ) u1
cos(2f ct ) + sin(2f ct ) = 2 2 2 2 u1 (t ) + u2 (t ) u1 (t ) + u2 (t ) u1 (t ) u2 (t )
301
= a(t ) cos(2f c t + (t ) ) .
Trenutna amplituda ovog signala ima vrednost jednaku konstanti, jer je:
2 2 a (t ) = 2 u1 (t ) + u 2 (t ) = 2 U 2 + U 2 = 2 2 U .
(2)
u (t ) Faza signala ima oblik (t ) = arctg 2 , pa je signal u taki A fazno modulisani signal. u1 (t )
b) U tabeli 1. date su vrednosti faze fazno modulisanog signala za razliite kombinacije vrednosti ulaznog signala.
u1 (t )
U U -U -U
u1 (t )
U -U U -U
cos (t )
2 2
2 2
sin (t )
2 2
2 2
(t )
4
4
3 4
3 4
2 2 2 2
2 2
2 2
Tabela 1. Kombinacije vrednosti ulaznih signala i odgovarajue vrednosti faze Zavisnost promene trenutne faze od vremena za ulazne signale sa slike 2. prikazana je na slici 3. Vidi se da mogue vrednosti faze odgovaraju vrednostima iz tabele 1.
( t ) 3/4 /4 /4 3/4
Slika 3. Devijacija faze c) Signali na izlazu produktnog demodulatora u prijemniku mogu se odrediti preko modulisanog signala u obliku (1) ili (2). Ako se krene od oblika (1) dobijaju se izrazi:
s D (t ) = u1 (t ) cos(4 f c t ) + u1 (t ) + u 2 (t ) sin( 4 f c t ) ,
s F (t ) = u1 (t ) sin(4 f c t ) + u2 (t ) u2 (t ) cos(4 f c t ) .
Svrha NF filtra u sinhronom prijemniku jeste da propusti signal u osnovnom opsegu, a da potisne signal modulisan na uestanost 2 f c , pa signali na izlazu prijemnika imaju vrednosti:
302
s E (t ) = u1 (t ) , sG (t ) = u2 (t ) .
Zadatak 10.2.2. (E)
Na ulaz u prijemnik ija je blok ema prikazana na slici 1. dolazi fazno modulisani signal s (t ) = U cos[2f c t + (t )] . Vremenski oblik trenutne devijacije faze (t ) prikazan je na slici 2.
1
~ ~
fc
s(t )
H( f )
C /2
2
~ ~
fc
Slika 1. Blok ema prijemnika Funkcija prenosa H ( f ) linearnog sklopa u prijemniku data je izrazom:
H ( f ) = e j 2fT ,
pri emu je 2f c t = / 4 + 2k , gde je k ceo broj i k >> 1.
(t )
/2 /2
2 3 5 7 8 t
Slika 2. Trenutna devijacija faze Pronai signale na izlazima iz prijemnika, u takama A i B, i prikazati njihove vremenske oblike.
Reenje:
Signal u taki C ima oblik:
SC ( f ) = S ( f ) H ( f ) = S ( f ) e j 2fT ,
a odavde se lako dobija da je sC (t ) = s (t T ) . Signali u ostalim takama prijemnika imaju oblik:
303
s1 (t ) = U cos[2f c t + (t )] U cos[2f c (t T ) + (t T )] =
= U2 2
s B (t ) =
U2 sin[2f cT + (t ) (t T )] . 2
Demodulisani signali prikazani su na slici 3. Njihovom jednostavnom obradom moe se odrediti trenutna devijacija faze, odnosno moduliui signal.
sA ( t )
2 2U 0 4
2 2U 0 4
sB (t ) 2U 4
2 0
2U 4
2 0
304
11.1. Telegrafija
Telegrafija je najstariji sistem za komuniciranje elektrinim putem. Kao to je ranije reeno, prvi elektrini telegraf postavljen je izmeu Vaingtona i Baltimora 1844. godine. Namena sistema jeste prenos pisanog teksta. Sve pisane poruke, na bilo kom jeziku, mogu se predstaviti nizom simbola iz skupa sa konanim brojem simbola. Svakom simbolu dodeljuje se po jedan talasni oblik napona ili struje. Ovakav talasni oblik naziva se i kd. Poruka se koduje tako to se umesto svakog simbola, na predajnoj strani, emituje odgovarajui talasni oblik. Na prijemnoj strani treba prepoznati, tj. dekodovati primljene talasne oblike i formirati poruku. Najstariji tip kda, Morzeov alfabet, svako slovo zamenjuje nizom impulsa i pauza. Telegrafija polako gubi znaaj i primenu zahvaljujui brojnim novim i daleko efikasnijim komunikacionim sistemima.
11.2. Telefonija
Telefonija je sigurno jedan od najvie korienih komunikacionih sistema. Poeci telefonije vezani su za Aleksandra Bela i 1876. godinu. U telefonskom sistemu svaki korisnik-pretplatnik raspolae telefonskim aparatom i prikljukom na mreu. Komunikacija izmeu sagovornika mnogo je direktnija i bogatija nego pri prenosu pisane poruke jer sagovornici mogu da se razumeju, da se prepoznaju meusobno, ak i da jedan drugom osete emocije. Za razliku od telegrafije, u telefoniji se prenose kontinualni ili analogni signali. Poznato je da ljudski glas i ulo sluha imaju sposobnost da generiu, odnosno uju, vibracije na uestanostima u opsegu od desetak Hz do priblino 20 kHz . Osetljivost ula sluha znatno je vea na vibracije u intervalu (500 Hz 5000 Hz ) nego na vibracije ispod i iznad tog intervala. Spektralna gustina snage govornog signala ima maksimum u intervalu (500 Hz 1500 Hz ) , a izvan tog intervala znaajno opada. Svi ovi podaci dobijeni su eksperimentalnim putem, analizom glasova velikog broja govornika. Oigledno je da bi prenos kompletnog frekvencijskog opsega u kom se javlja glas bio nepotreban i, verovatno, znatno skuplji nego neki ui opseg. Eksperimenti i istraivanja doveli su do toga da se u telefoniji kao znaajan izabere frekvencijski opseg od (300 Hz 3400 Hz ) . Komponente ispod tog opsega nema smisla prenositi jer ne utiu na kvalitet i razumljivost prenosa. Komponente iznad tog opsega poveavaju subjektivni kvalitet signala ali ne poveavaju razumljivost. Poto je telefonija zamiljena kao sistem sa masovnom upotrebom namenjen prenosu glasa, izabrani opseg u potpunosti ispunjava predvienu namenu.
305
U nekim sistemima, kod kojih je kvalitet glasa jo manje vaan nego u telefoniji, usvojene su ak i ue granice, (300 Hz 2700 Hz ) pa ak i (300 Hz 2400 Hz ) . U telefoniji sa kraja devetnaestog i prve polovine dvadesetog veka dominiralo je tzv. manuelno posredovanje. Aparati su bili znatno jednostavniji i imali su etiri osnovna dela: zvono, neku vrstu indukcionog kalema za dozivanje posrednika u centrali, mikrofon i slualicu. Iako je ve 1892. godine u Americi postavljena prva automatska telefonska centrala a kod nas u Novom Sadu 1927. god., sve do sredine dvadesetog veka vei deo telefonskog saobraaja bio je posredovan manuelnim putem. Telefonski sistem moe se podeliti na nekoliko sastavnih delova. Telefonski aparat i linija veze koja povezuje lokaciju pretplatnika i telefonsku centralu naziva se pretplatnika petlja (engl. Subscriber Loop). Posmatrano u celini, ovaj deo mree izuzetno je skup i nije pogodan za bilo kakvu vrstu usavravanja jer bi izmene podrazumevale ogromne infrastrukturne radove, prekopavanja ulica i zamenu unutranje instalacije u objektima (zgradama, stanovima, kuama i poslovnom prostoru). Telefonske centrale, organizovane po odreenoj hijerarhiji (krajnje, reonske, glavne, tranzitne, meunarodne), meusobno su povezane na razliite naine. Do osamdesetih godina prolog veka centrale su bile analogne, zasnovane na tzv. krosbar ili nekoj slinoj tehnici. Centrale ugraivane osamdesetih godina i kasnije imale su sve vie i vie elektronskih komponenti da bi danas bile praktino potpuno elektronske. Do poetka osamdesetih godina prolog veka veze meu centralama ostvaruju se kablovima, koaksijalnim kablovima i usmerenim radio relejnim vezama. Za istovremeni prenos veeg broja signala primenjuje se frekvencijski multipleks. Kroz kablove se multipleksni signal prenosi u osnovnom opsegu, dok se kod usmerenih veza primenjuje frekvencijska modulacija. Vana osobina klasinih sistema bilo je postojanje neprekidne fizike veze izmeu dva sagovornika sve vreme trajanja razgovora. Delimini izuzetak bile su deonice povezane beinim putem, iako su i u njima pojedini kanali neprekidno zauzeti prenosom signala izmeu istih sagovornika. Ovaj tip ostvarivanja veze naziva se i komutacija vodova. Kraj dvadesetog veka obeleava digitalizacija telefonskog saobraaja. Pri izradi telefonskih centrala naputaju se mehanike i elektromehanike komponente i uvodi se isto elektronska komutacija. Svi signali, kako oni koji su vezani za funkcionisanje sistema, uspostavljanje veze, tarifiranje i signalizaciju, tako i govorni, prenose se u digitalizovanom obliku. Veza izmeu centrala sve vie se ostvaruje optikim kablovima. Analogni postupci modulacije u prenosu signala zamenjuju se digitalnim. Frekvencijski multipleks zamenjuje se vremenskim multipleksom jer je on pogodniji za prenos digitalnih signala. Pretplatnika petlja, meutim, i dalje ostaje klasina, analogna, to znai da se na ulazu u centralu za svakog pretplatnika koristi po jedan A/D i D/A konvertor. Mogunosti savremenih centrala postaju sve vee i sloenije. Usluge koje dananje centrale pruaju pretplatniku (preusmeravanje poziva, poziv na ekanju, konferencijska veza, odbijanje poziva, ograniavanje poziva, itd.) nisu se pre dvadeset godina mogle ni zamisliti. Kod digitalnih sistema polako se naputa ranije objanjen koncept neprekidne fizike veze izmeu sagovornika.
306
Prenos podataka korienjem telefonske mree predstavlja jedan od naina za proirivanje primene klasine telefonske mree. Ureaji za prenos podataka nazivaju se modemi (skraenica od modulator-demodulator). Najjednostavnije reeno, modem formira signal od digitalnih podataka. Ovaj signal se svojim oblikom, vremenskim i frekvencijskim karakteristikama, uklapa u okvire koji su propisani za govorni signal. Sa aspekta telefonske mree, izmeu modemskog signala, signala koji generie telefaks aparat i govornog signala, nema mnogo razlike. Brzine prenosa koje se ostvaruju primenom modema menjale su se u proteklih deset godina, od poetnih 1.200 bit / s do 57.600 bit / s , zahvaljujui izuzetnom napretku u teorijskim istraivanjima i tehnikama kodovanja. Prenos je zasnovan na sloenijim varijantama kvadraturne amplitudske modulacije sa digitalnim signalima.
11.4. ISDN
Digitalna mrea integrisanih slubi (engl. ISDN, Integrated Services Digital Network) razvijena je, nakon vie godina usaglaavanja, izdavanjem prvih standarda 1984. godine. Prvi eksperimenti vreni su u Japanu, Kanadi i Velikoj Britaniji, od 1984. do 1986, a zatim i u Francuskoj, Nemakoj i SAD. Francuska je prva uvela ISDN 1990. god. a za njom i veina zemalja, ukljuujui i Jugoslaviju, odnosno Srbiju. ISDN je realizovan kao nova tehnologija na staroj infrastrukturi. I dalje se koriste klasine telefonske parice, ali vie ne postoji ogranienje na ulazu u centralu u obliku pojasnog filtra koji ograniava signal na opseg od 300 Hz do 3400 Hz . Signal se prenosi u digitalnom obliku i pri tom se ostvaruju bitske brzine koje su znatno vee nego uz pomo klasinih modema. ISDN je zasnovan na sledeim osnovnim principima: - mrea je digitalna od kraja do kraja (svi signali prenose se digitalno od korisnika do korisnika), - prenos je mogu i komutacijom paketa i komutacijom kola, - ista mrea moe da realizuje razliite usluge: telefoniju, telefaks, prenos video signala, itd., - postoje dve vrste korisnikih prikljuaka: bazni, sa brzinom prenosa koja za dva B (govorna) kanala i jedan D kanal iznosi 2 64 + 16 = 144 kBit / s i primarni, sa brzinom prenosa koja za trideset B kanala i jedan zajedniki D kanal iznosi 30 64 + 64 = 1.984 kBit / s . B kanal u osnovi slui za prenos govornog signala a D kanal slui za prenos signalizacije i druge namene.
307
Prednosti ISDN nad ostalim sistemima jesu: - integracija razliitih usluga preko jednog transportnog sistema koji obezbeuje pretplatniku niu cenu usluga nego kada bi koristio posebne sisteme, - signalizacija velikih sposobnosti, to omoguava uvoenje novih slubi, - poseban kanal za signalizaciju (korisnik ne uje signal biranja broja ni neke druge signale). Oaj kanal moe da se iskoristi za aktivnosti ije korienje ne utie na funkcionisanje B kanala, - maksimalno korienje postojee infrastrukture, to znai da mali korisnici po klasinoj telefonskoj parici mogu da dobiju bazni prikljuak, dok je za primarni prikljuak neophodno korienje dve parice. Nedostatak ISDN u ovom trenutku jeste neto via cena ureaja (centrala, telefonskih i telefaks aparata, ostalih vrsta terminala, itd.), prvenstveno zbog vee sloenosti i manje masovnosti.
Radiofonija
Sistemi koji slue za prenos zvuka mogu da se podele u dve osnovne grupe: oni koji za prenos koriste amplitudsku modulaciju ( AM ) i oni koji koriste frekvencijsku modulaciju ( FM ). Sistemi sa AM rade u tri opsega uestanosti, na dugim, srednjim i kratkim talasima, prema podeli datoj u tabeli 6.2.2. U svim opsezima koristi se KAM zbog jednostavnosti demodulatora. Kod KAM modulacije nije neophodno poznavanje parametara (uestanosti i faze) lokalnog nosioca na prijemnoj strani, dok je kod svih drugih tipova demodulacije prijemnik znatno sloeniji. U svim navedenim opsezima, uestanosti nosioca za pojedine programe biraju se na tano odreen nain i usaglaavaju preko meunarodnih i nacionalnih administracija, kako se ne bi dogodilo da dva predajnika na istim ili veoma bliskim uestanostima rade na istom ili bliskom geografskom podruju. Domet signala zavisi od snage predajnika i uslova prostiranja. Snage predajnika mogu da budu i veoma velike, za duge talase do 4000 kW , srednje i preko 1000 kW i za kratke preko 150 kW . Programi na kratkim i srednjim talasima, zahvaljujui jonosferskom prostiranju kod kog se signali odbijaju od jonosfere i tako reflektovani pokrivaju prostor, imaju veliki domet (vie stotina pa i preko hiljadu kilometara od predajnika) i naroito dobre uslove prostiranja nou. kada se zbog hlaenja jonosferski sloj sputa na manju visinu i bolje reflektuje signal. Za pokrivanje teritorije jonosferskim talasom karakteristino je postojanje mrtve zone. To je zona oblika krunog venca u okolini predajnika u kojoj prijem signala nije mogu jer su direktni talasi previe slabi (oni pokrivaju samo neposrednu okolinu u zoni optike vidljivosti oko predajnika), a talasi reflektovani od jonosfere ne padaju dovoljno blizu zbog apsorpcije pod odreenim uglovima. Detalji koji opisuju ovu pojavu mogu se nai u [1]. Sa aspekta kvaliteta prenoenog signala, kod sistema sa AM prenosi se signal sa spektrom irine manje od 5 kHz . Ova irina spektra samo je malo vea od irine spektra u telefoniji. Obezbeuje odlinu razumljivost i odlian kvalitet govornog signala, ali je kvalitet prenosa muzikog signala skroman. Bogatstvo zvuka mnogih muzikih instrumenata kao i pevakog glasa, sme-
308
teno u opsegu uestanosti iznad 5 kHz , ne moe se preneti u sistemima na srednjim, dugim i kratkim talasima. Za prenos signala u radio difuziji sa FM modulacijom rezervisan je opseg vrlo visokih uestanosti, od 87.5 MHz do 108 MHz . esto se koristi i pojam UKT , kao skraenica za ultra kratke talase. U ovom opsegu prenose se signali ija irina spektra iznosi 15 kHz . Rastojanje izmeu nosilaca, prema meunarodnim propisima iz oblasti radio difuzije iznosi 200 kHz , a maksimalna devijacija uestanosti, definisana izrazom (8.2.4), ima vrednost f = 75 kHz . Ovakva irina spektra omoguuje prenos zvuka koji ima znatno bolji kvalitet nego kod sistema sa AM . Osim toga, sistemi sa FM modulacijom znatno su otporniji na uticaj uma nego sistemi sa AM . Programi na ultra kratkim talasima nemaju veliki domet jer se za prenos koristi samo direktni talas. Meutim, zahvaljujui pojavama refrakcije (kod koje se elektromagnetski talas ne kree pravolinijskom putanjom kroz atmosferu nego ima putanju savijenu prema zemlji), i difrakcije (kod koje se talas odbija od raznih prepreka i dopire do mesta koja se inae nalaze u senci prema predajniku), zona pokrivanja (radio horizont) ira je od optikog horizonta.
Stereo signal i RDS u FM radio difuziji U poetku razvoja FM radio difuzije, od poetka 40 tih godina prolog veka, do 1961. godine, vren je prenos jednog signala, slino kao kod AM , ali sa tri puta irim spektrom. I takav signal imao je znatno bolji kvalitet u odnosu na prenos signala sa AM . Amerika savezna komisija odobrila je 1961. godine komercijalnu primenu modifikovanog sistema za FM radio
difuziji. Izvreno je znaajno poboljanje karakteristika prenosa uvoenjem tzv. stereo prenosa (grki stereo-prostor). Umesto obinog, jednostrukog signala, promenama u konstrukciji predajnika i prijemnika ostvaren je istovremeni prenos dva signala. Ova dva signala nazivaju se levi i desni stereo kanal. Dobijaju se tako to se na mestu snimanja, odnosno konverzije zvuka u elektrini signal, koriste dva fiziki odvojena mikrofona, jedan postavljen levo a drugi desno od zamiljene ose koja povezuje izvor zvuka i mesto na kom treba da se nalazi slualac. Svaki mikrofon formira na svom izlazu poseban elektrini signal. Ovakvi signali odvojeno se prenose do mesta prijema i posebno reprodukuju pomou dva zvunika, postavljena levo i desno ispred sluaoca. Na taj nain sluaocu se, osim zvunog signala, prenosi i oseaj prostornosti, odnosno utisak da zvuk nastaje u prostoru i reprodukuje se u prostoru, a ne u jednoj taki. Vano ogranienje za uvoenje stereo prenosa bio je zahtev da novi sistem bude kompatibilan sa starim sistemom sa tzv. mono prenosom. Po ovom zahtevu, stereo signal treba da se prenosi na takav nain da stariji modeli prijemnika mogu da funkcioniu bez promena, odnosno da njihovi korisnici ne primete nikakvu razliku. Kompatibilnost je neophodna jer su milioni korisnika ve imali prijemnike i njihovo naputanje nije bilo ekonomski opravdano. Nije bilo ekonomski i tehniki opravdano ni paralelno korienje klasinog mono sistema i eventualnog potpuno drugaijeg, nekompatibilnog stereo sistema. Blok ema stereo modulatora koji obezbeuje kompatibilnost pokazana je na slici 11.5.1. Signali levog i desnog kanala, oznaeni sa u L (t ) i u R (t ) , dovode se na ulaz stereo kodera. Koder je blok sastavljen od sabiraa i oduzimaa. Na svojim izlazima daje zbir i razliku ulaznih signala. Nakon izvrenog preemfazisa, objanjenog u poglavlju 8.2.4., razlika levog i desnog kanala mnoi se sa signalom oblika cos 2 p t , gde je
p = 2f p , a f p je pomona uestanost koja se naziva stereo pilot ton i ima tano odreenu
vrednost, f p = 19 kHz .
309
u L (t )
L+R
Preemfazis STEREO KODER
um (t )
FM
u (t )
u R (t )
LR
Preemfazis
RDS X2
cos pt
X3
Slika 11.5.1. Blok ema stereo modulatora Blokovi oznaeni sa X2 i X3 predstavljaju umnoae uestanosti. Na svojim izlazima daju dva, odnosno tri puta veu uestanost od one na ulazu. Struktura spektra signala u m (t ) prikazana je na slici 11.5.2. Sa aspekta frekvencijske modulacije taj signal predstavlja moduliui signal. irina spektra stereo signala iznosi 53 kHz . Modulisani signal, dobijen primenom frekvencijske modulacije u bloku FM, oznaen je sa u (t ) . Kompatibilnost sa klasinim mono prenosom obezbeena je tako to se struktura spektra stereo i mono signala u intervalu od nule do 15 kHz ne menja. Klasini prijemnici u stanju su da demoduliu taj deo spektra i reprodukuju zbir dva signala, a to je i inae signal koji bi se dobio snimanjem zvuka pomou jednog mikrofona. Za klasine prijemnike komponente dodate u delu spektra iznad 15 kHz ne ometaju pravilan prijem i ne utiu na njihovo funkcionisanje.
Um ( f )
U p( f )
U LR ( f )
38
U L+ R ( f )
15 19 23
U RDS ( f )
53 57 f[kHz]
Slika 11.5.2. Struktura spektra stereo signala, pre FM modulacije Na slici 11.5.1. dodat je i deo stereo kodera pod nazivom RDS. RDS je skraenica od engl. naziva Radio Data System, odnosno sistem za prenos podataka putem radio difuzije. RDS je nastao u periodu 1985-1990. godine, kao rezultat nastojanja da se poboljaju mogunosti FM radio mree, povea udobnost korisnika i radio prenosu doda niz novih funkcija koje e ga uiniti atraktivnijim i komercijalno isplatljivijim. Osnovna ideja RDS sistema sastoji se u sledeem. Na strani predajnika, pomou posebnog ureaja koji u svojoj osnovi mora da ima raunar, na osnovu tano propisanih standarda (RDS specifikacija) formira se digitalna poruka. Digitalna poruka sastavljena je od povorke bita (nula i jedinica). Sloenim postupkom kodovanja, formiranja blokova bita i zatitnog kodovanja, sistem omoguuje prenos sledeih podataka: - identifikacija programa, - naziv stanice, - spisak alternativnih uestanosti,
310
- postojanje saobraajnih obavetenja, - datum i vreme, - tip programa, - kanal podataka, - jednosmerno pozivanje, - kanal saobraajnih obavetenja, itd. Od navedenih funkcija mnoge su danas u stalnoj upotrebi, naroito u zemljama sa veoma razvijenom mreom FM radio predajnika. Na primer, za vozae je veoma interesantan prenos spiska alternativnih uestanosti. Auto radio prijemnik novije generacije u stanju je da primi i dekoduje spisak uestanosti na kojima se emituje isti program, kao i da neprekidno vri proveru da li se isti program, na nekoj od uestanosti sa spiska, prima sa boljim kvalitetom. Ako pronae frekvenciju sa boljim prijemom, prijemnik e automatski da se podesi na novu uestanost i da sluaocu omogui bolji prijem, bez runog podeavanja prijemnika, jer to moe da bude i opasno pri velikim brzinama. Neke radio stanice koriste prenos naziva stanice, koji je inae statika informacija i ne bi trebalo da se menja nego da neprekidno stoji ispisan na displeju prijemnika, za prenos reklamnih poruka, tako to sadraj ispisanog teksta menjaju svakih nekoliko sekundi. Ovaj tip prenosa ne uklapa se u osnovne standarde ali oigledno koristi vlasnicima radio stanica jer poveava prihod koji ostvaruju emitovanjem programa. Sloenim postupkom obezbeeno je da RDS signal bude strogo frekvencijski ogranien na interval 57 2.375 kHz i da ne postoji meusobni uticaj stereo muzikog i RDS signala. Sistem ima veoma interesantne osobine ali je prenos podataka spor jer je bitska brzina samo 1187.5 bit / s , od ega se preko 38 % bita koristi za sinhronizaciju i zatitu. Mala brzina bila je i razlog za relativno skromnu primenu sistema RDS. Vie detalja o RDS sistemu moe se nai u specijalizovanoj literaturi. Blok ema stereo demodulatora prikazana je na slici 11.5.3. Na ovoj blok emi, radi jednostavnosti, nije pokazan deo sa RDS demodulatorom i dekoderom.
NF 0-15
Deemfazis
u (t )
LIMITERDISKRIMINATOR
L+R
PF 19 X2
u L (t )
STEREO DEKO DER
LR
PF 23-53
Deemfazis
u R (t )
Slika 11.3. Blok ema stereo demodulatora Prijemnik vri frekvencijsku demodulaciju u bloku oznaenom kao limiter-diskriminator. Posle limitera signal ima spektar sa strukturom identinom onoj prikazanoj na slici 11.5.2. Sa NF 0-15 oznaen je NF filtar sa graninom oestanou od 15 kHz . Pojasni filtar PF 19 ima veoma uzan propusni opseg i izdvaja samo stereo pilot ton. Filtar PF 23-53 izdvaja transliranu komponentu razlike levog i desnog kanala. Stereo dekoder vri funkciju inverznu koderu i na svom izlazu daje posebno levi i desni kanal moduliueg signala.
311
11.6. TV difuzija
Televizija je svakako jedan od najatraktivnijih telekomunikacionih sistema dananjice. Ideja da se na daljinu mogu preneti slike, a naroito pokretne slike, datira od samih poetaka elektrinih telekomunikacija. Godine 1929. ruski emigrant Zvorikin demonstrirao je u Americi prvi sistem koji je omoguavao prenos slike na daljinu. Prvi javni TV sistem poeo je sa radom u Londonu 1939. godine. U poetku je sistem prenosio samo crno-belu sliku. 1954. godine u Americi su postavljene osnove sistema za prenos slike u boji, kompatibilnog sa klasinim crno-belim sistemom. Broj programa i prijemnika neprekidno raste i danas gotovo da nema domainstva koje nema TV prijemnik i ne prati neki od programa. Kod nas je emitovanje programa poelo ranih ezdesetih godina, u crno beloj tehnici. Sredinom sedamdesetih godina i kod nas je poelo emitovanje programa u boji. Funkcionisanje TV sistema, kao i filma (prikazivanja slike pomou filmske trake) mogue je zahvaljujui na osobini ljudskog oka nazvanoj perzistencija ili tromost. Kada oko primi neku svetlosnu pobudu, do mozga se optikim nervom dovodi informacija na osnovu koje ovek postaje svestan da je neto video. Nakon prekida pobude, jo priblino 1 / 24 sekunde postoji utisak o prisutnosti svetlosne pobude. Ako u tom intervalu doe do nove pobude, posmatra nee moi da ih razlikuje, odnosno razdvoji. Zahvaljujui tromosti ljudskog oka, usvojen je sistem koji prikazuje 25 slika u sekundi (u Americi 30 slika u sekundi). Tromost oka omoguila je i da se slika ne reprodukuje odjednom u celini, nego se iscrtava pred oima gledaoca, liniju po liniju. Naime, slika se ne moe lako preneti kao jedna velika celina. Mnogo se lake prenosi ako se razloi na sitnije elemente. Takvi elementi mogu da budu takice ili linije. TV sistemi koji su danas u upotrebi prenose sliku razloenu na horizontalne linije. Postoji vie sistema koji se meusobno razlikuju po raznim tehnikim detaljima, izmeu ostalog i po broju linija. PAL sistem (engl. Phase Alternating Line) u upotrebi je u najveem delu Evrope pa i kod nas. Slika se u PAL sistemu razlae u 625 linija. SECAM (francuski, Sequentiel Couleur a Memoire) sistem u upotrebi je u Francuskoj i u Rusiji. Slika se razlae u 819 linija. Kod amerikog NTSC sistema (engl. National Television System Committee) prikazuje se 30 slika u sekundi, svaka sa po 525 linija. Nain razlaganja slike na linije prikazan je na slici 11.6.1.
Slika 11.6.1. Slika razloena na pet linija Na slici pravougaonog oblika sa odnosom visine i irine 3 : 4 radi jednostavnosti je pokazan primer analize sa samo pet linija. Treba zamisliti kameru i u njoj poseban sistem za formiranje slike. Elektronski mlaz koji se kree izlomljenom putanjom od gornjeg levog do donjeg desnog ugla, generie na izlazu kamere elektrini signal proporcionalan sa osvetljajem slike u svakoj
312
taki kroz koju mlaz proe. Na mestima gde je slika bela, elektronski mlaz generie signal jednak jedinici, na crnim mestima jednak nuli. Kad bi slika imala nijanse sivog, signal bi bio proporcionalan tim nijansama, u opsegu od nula do jedan. Signal dobijen konverzijom trougla sa slike 11.6.1. prikazan je na slici 11.6.2. Na ovoj slici potpuno je zanemareno trajanje povratnog mlaza, kojim se elektronski mlaz vraa sa desne na levu ivicu slike. Za vreme trajanja povratnog mlaza, u elektrini signal slike ubacuju se tzv. sinhronizacioni impulsi koji prijemniku omoguuju da pravilno detektuje poetak slike, poetak linije, da pravilno demodulie boju, itd. Kretanje elektronskog mlaza po horizontali i vertikali kontroliu posebni naponi testerastog oblika.
E (t )
1
tl
2tl
3tl
4tl
5tl t
Slika 11.6.2. Elektrini signal dobijen analizom slike pokazane u 11.6.1. Treba istai da se na izlazu kamere dobija analogni signal, sa kontinualnim vremenom i amplitudama. U prenosu slike izvrena je diskretizacija (odabiranje) po vremenu i po vertikali, dok se po horizontali prenosi kontinualni signal. Analiza slike pokazana na slici 11.6.1. naziva se progresivna analiza i ne primenjuje se u dananjim televizijskim sistemima. Umesto progresivne, primenjuje se tzv. analiza sa proredom. Slika se analizira proreenim linijama, tako to se prvo uzimaju neparne a zatim parne linije. Na taj nain formiraju se poluslike, neparna i parna. Preklopljene poluslike formiraju celu sliku. U jednoj sekundi formira se dvostruko vie poluslika (u PAL sistemu 50). Na ovaj nain dodatno se potiskuje treperenje slike koje se inae moe zapaziti perifernim vidom, poto je uestanost od 25 slika / s veoma bliska kritinoj vrednosti za koju, usled inercije, oko prestaje da razlikuje pojedine sliice. Spektar signala slike odreuje se na veoma sloen nain, primenom frekvencijske analize dvodimenzionalnog signala. Dva jednostavna primera pokazani su u zadatku 6.1.2. Pokazano je da je spektar signala mirne slike linijski, odnosno da se sastoji od delta impulsa lociranih na tano odreenim uestanostima. U sluaju da slika nije mirna nego da sadri pokret, spektar vie nije linijski. Na mestu delta impulsa javljaju se proirene spektralne strukture, ali izmeu njih i dalje postoje neiskorieni frekvencijski intervali. irina spektra koji u svojoj osnovi ima linijsku strukturu zavisi od uestanosti prostornog i vremenskog odabiranja, tj. od broja linija na slici i broja slika u sekundi. U PAL sistemu irina spektra iznosi oko 5 MHz . Kada je ezdesetih godina prolog veka razvijena varijanta TV sistema sa prenosom slike u boji, trebalo je takoe reiti problem kompatibilnosti sa crno-belim sistemom. Problem je reen tako to su iskorieni prazni frekvencijski intervali izmeu linija za koje je u zadatku 6.1.2. pokazano da su meusobno razmaknute za vrednost linijske uestanosti, f l = 15625 Hz . Signal boje ubaen je u nezauzete intervale na poseban nain, primenom postupka slinog frekvencijskom multipleksu, i kvadraturne amplitudske modulacije dve komponente signala boje. Signal zvuka dodat je signalu slike postupkom frekvencijske modulacije sa nosiocem ija je uestanost f c = 5.5 MHz , sa spektrom u opsegu f c 250 kHz . Signal sa ovako sloenim spektrom, skiciranim na slici 11.6.3. prenosi se od predajnika do prijemnika primenom AM NBO
313
modulacije. Razlog za ovakav izbor tehnike modulacije lei u ekonominosti u iskoriavanju frekvencijskog opsega koji stoji na raspolaganju za prenos signala. Relativno velika irina spektra video signala nije udvostruena, kao to bi to bio sluaj sa AM 2 BO , nego samo proirena za 1.25 MHz , dodavanjem dela donjeg bonog opsega ija je irina jednaka jednoj etvrtini irine spektra slike.
X(f )
L um
inen t
ni sig n al
Hrominentni signal
Zvuk
4.434
Slika 11.6.3. Spektar sloenog signala slike
5.5
f MHz
Za prenos TV signala koristi se mrea zemaljskih predajnika i repetitora. Obzirom da se na VHF i UHF opsezima praktino koriste elektromagnetski talasi sa direktnim prostiranjem, zone pokrivanja priblino odgovaraju zonama optike vidljivosti. Predajnici su obino postavljeni na geografska uzvienja ili na posebno izgraene tornjeve. Porastom broja programa dolo je do velike guve u organizaciji i raspodeli frekvencija jer se na jednom mestu moe emitovati i primati ne vie od dvadesetak programa. Problem ogranienog broja programa reava se na dva naina, kablovskom distribucijom i satelitskom difuzijom. Kablovska distribucija omoguava prenos velikog broja programa, u praksi i vie od etrdeset, iz centara za prijem signala do korisnika na ogranienom geografskom podruju (do udaljenosti od nekoliko kilometara). Signali se prenose kroz koaksijalne, a uz dodatnu opremu i kroz optike kablove. Koriste se isti frekvencijski opsezi kao i u klasinoj difuziji TV signala, a dodata je i posebna grupa tzv. kablovskih kanala koji ne postoje u klasinoj difuziji. TV prijemnici novije generacije mogu da primaju sve navedene kanale. U satelitskoj difuziji koriste se geostacionarni sateliti. Ovi sateliti nalaze se na visini od oko 36.000 kilometara iznad Zemlje i, posmatrano sa Zemlje, nalaze se uvek na istom mestu. Antena koja je dobro usmerena prema satelitu uvek ima dobar prijem, osim u sluaju veoma gustih oblaka i jakih padavina. Sateliti kao repetitori primaju velik broj programa sa predajnika na Zemlji i emituju ih nazad na Zemlju, pokrivajui ogromna geografska podruja, delove kontinenata pa i itave kontinente. U satelitskom prenosu koristi se frekvencijska modulacija jer je ona veoma otporna na uticaj uma. Iskorien je deo opsega super visokih uestanosti, a obzirom da su na satelitu na raspolaganju male predajne snage, neophodno je da prijemne antene budu veoma dobro usmerene i unose velika pojaanja. Ovakvi uslovi ispunjeni su primenom tanjirastih antena razliitog prenika, u zavisnosti od potreba i geografskog poloaja prijemnika. U satelitskom prenosu, osim prenosa analognog signala slike, sve vei broj programa emituje se u digitalnoj tehnici.
314
Slika 11.7.1. Klasini mobilni telefonski sistem Mogunosti ovakvih sistema veoma brzo su iskoriene i poto je proirenje bilo praktino nemogue, ve sedamdestih godina pristupilo se razvoju sistema mobilne telefonije zasnovanog na sasvim drugaijim principima. Uveden je pojam elijskog (celularnog) sistema. Geografsko podruje deli se na elije koje se meusobno preklapaju na granicama. Svaka elija sadri baznu stanicu, a u njoj se nalazi veliki broj mobilnih terminala (mobilnih telefona).
315
I elijski mobilni sistemi doiveli su nekoliko znaajnih modifikacija pa ih delimo u tzv. generacije. Prva generacija koriena je krajem osamdesetih godina, do 1992. godine. U nekim zemljama koristi se i danas, ali sa sve manjim brojem pretplatnika. Kod nas prvoj generaciji pripada mrea 061. Osnovna osobina prve generacije bio je prenos analognih signala. Postojalo je mnogo varijanti sistema, na razliitim frekvencijskim opsezima, ali poto takvi sistemi sve vie pripadaju prolosti, ovde ih neemo detaljnije opisivati. Drugu generaciju mobilne telefonije ini danas najrasprostranjeniji GSM sistem (engl. Global System for Mobile communications, francuski Group Special Mobile), kao i jo neki sistemi. U nastavku ovog poglavlja u osnovnim crtama opisan je GSM sistem. Standardi koji propisuju sve detalje GSM sistema sadre preko 6000 stranica teksta i mnogi delovi dre se u tajnosti. Sasvim je jasno da su u ovom tekstu date samo osnovne informacije o tome kako sistem funkcionie, bez pretenzija da italac moe da naui sve o GSM sistemu. Trea generacija mobilne telefonije jo uvek je u razvojnoj fazi. Sa aspekta organizacije GSM sistema postoji tri osnovna podsistema sa razliitim, veoma sloenim funkcijama: 1. Mobilna stanica, 2. Bazna stanica i 3. Mrea (sadri i centrale mobilnog sistema). Osnovna blok ema elijskog mobilnog sistema prikazana je na slici 11.7.2.
Nacionalna telefonska mrea Fiziki tf vodovi PREKIDAI I PROCESOR Telefonska centrala mobilnog sistema Kanali za prenos govora Kanal za prenos podataka Bazna stanica elija 1 Mobilne stanice