Ekonomski Razvoj - Novi Pristupi

EKONOMSKI
RAZVOJ
NOVI PRISTUPI
Autor: Suradnik u pripremi: Naslov knjige: Recenzenti:
Jasmina Osmankovi} Jasmin Ho{o Ekonomski razvoj novi pristupi prof. dr. Hugo Schaster prof. dr. Boris Tihi prof. dr. Kadrija Hodì}
Copyright: Autorska prava:
Jasmina Osmankovi} 2007. Jasmina Osmankovi} 2007. Sva prava pridràna. Niti jedan dio ove publikacije ne smije se reproducirati, pohranjivati u sistem iz kojeg ga je mogu}e povratiti, niti prenositi, u bilo kojem obliku ili na bilo koji na~in, bez prethodne pismene dozvole izdava~a. Ekonomski fakultet Sarajevo prof. dr. Muris î~i} Indira Pindò VMG Grafika d.o.o. Mostar 300 komada
Izdava~: Za izdava~a: Lektura: [tampa: Tira`:
CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 330.34:316.334.2](075.8) OSMANKOVI], Jasmina Ekonomski razvoj : novi pristupi / Jasmina Osmankovi}. - Sarajevo : Ekonomski fakultet, cop. 2007. - 211 str. : ilustr. ; 24 cm Bibliografija: str. 195-206 i uz tekst ISBN 978-9958-25-003-3 COBISS.BH-ID 16091142
Dr. Jasmina Osmankovi}
EKONOMSKI RAZVOJ NOVI PRISTUPI
Izdava~: Ekonomski fakultet Sarajevo
Sadràj
Predgovor ......................................................................................... 9 I. INTERES I AUTORI ................................................................ 15 1. Amratya Sen ............................................................................. 22 2. Samir Amin ................................................................................. 27 3. Jeffrey Sachs ............................................................................ 30 4. Peter Thomas Bauer ................................................................. 34 5. Gunnar Myrdal ......................................................................... 37 6. Paul Robin Krugman ................................................................ 43 7. Hans Singer .............................................................................. 46 8. Ha-Joon Chang ......................................................................... 50 9. Jagdish N. Bhagwati ................................................................. 56 10. Raul Prebisch ............................................................................ 61 11. Hernando de Soto ...................................................................... 64 II. TEORIJE I MODELI .............................................................. 75 1. Teorija lineranih faza .................................................................. 76 2 Teorija strukturalne promjene ..................................................... 81 3 Teorija me|unarodne ovisnosti ..................................................... 86 4 Neoklasi~na teorija slobodnog trì{ta ........................................... 91 5. Nova teorija rasta ........................................................................ 96 6. Teorija velikog poticaja ............................................................... 98 7. Kremerova teorija ekonomskog razvoja O-prstena ................... 101 7
Sadràj
III. NOVI PRISTUPI ................................................................... 111 1. Ekonomski razvoj ....................................................................... 111 2. Odrìvi razvoj ............................................................................ 132 3. Humani razvoj ............................................................................ 146 4. Komeptitivni razvoj ................................................................... 154 5. Potpuni razvojni okvir ................................................................ 170 6. Bruto nacionalna sre}a ............................................................... 173 7. Nejednakost ................................................................................ 175 8. Ekonomska sloboda ................................................................... 186 LITERATURA .............................................................................. 199 Linkovi ........................................................................................... 202 Skra}enice ...................................................................................... 208 Indeks pojmova .............................................................................. 210
Predgovor
va knjiga namijenjena je upoznavanju s evolucijom poimanja ekonomskog razvoja. Knjiga je pisana za studente koji izu~avaju ekonomski razvoj, ali i za sve one koji imaju interesovanje ili potrebu da se upoznaju s promjenama u poimanju ekonomskog razvoja.
Pristup
Ekonomski razvoj - novi pristupi je rezultat vi{egodi{njeg rada sa studentima i saradnicima na predmetima ekonomski razvoj, osnovi turizma, privredni razvoj i me|unarodna ekonomija. Ta iskustva su zna~ajno pomogla u uobli~avanju ovog teksta.
Organizacija i orijentacija
Knjiga je podijeljena u tri osnovna dijela. U prvom dijelu se predstavlja izu~avanje ekonomije razvoja i najzna~ajniji autori. Drugi dio se fokusira na teorije i modele ekonomskog razvoja. Daje se osnovni pregled klasi~nih teorija ekonomskog razvoja, neoklasi~ne teorije slobodnog trì{ta i nove teorije ekonomskog razvoja, odnosno savremenih modela razvijenosti i nerazvijenosti. Tre}i dio se koncentrira na promjene u poimanju ekonomskog razvoja. Analiziraju se ekonomski razvoj, odrìvi razvoj, humani razvoj, kompetitivni razvoj i potpuni razvoj. Knjiga zavr{ava pregledom literature koja je kori{tena. Centralno pitanje na koje se poku{ava odgovoriti je: Kako i za{to se u vremenu mijenjalo shvatanje ekonomskog razvoja? [ta pojam 9
Predgovor
ekonomskog rasta, ekonomskog, odrìvog, humanog, kompetitivnog i potpunog razvoja zna~i? [ta podrazumijeva? Ko ga prihvata i podràva? Kako se mjeri? Tu je i pitanje stvarnog zna~enja razvoja i diferencije ekonomskih koncepata i teorija, kao i njihovog doprinosa boljem razumijevanju razvoja.
Dodatna gra|a
Osim literature koja je nazna~ena na kraju knjige, tu su i linkovi koji mogu biti od pomo}i u razumijevanju odre|enih pristupa ekonomskog razvoju.
Zahvala
U nekoliko re~enica na odgovaraju}i na~in prenijeti zahvalnost kolegama, prijateljima, saradnicima i studentima dodiplomskog i postdiplomskog studija je nemogu}e. Svoju zahvalnost upu}ujem za savjete, ali isto tako i za kritike svima onima s kojima sam proteklih godina sara|ivala.
10
Pregled tabela i mapa

Tabela 1. Tabela 2. Tabela 3. Tabela 4. Tabela 5. Tabela 6. Tabela 7. Tabela 8. Tabela 9. Tabela 10. Tabela 11. Tabela 12. Tabela 13. Tabela 14. Tabela 15. Tabela 16. Tabela 17. Mapa 1. Mapa 2. Mapa 3. Mapa 4. Mapa 5. Mapa 6. Mapa 7. Pregled nivoa razvijenosti Struktura stvaranja GDP-a po sektorima Siroma{tvo po kontinentima Tro{kovi zdravstvene za{tite 2004. godine Tro{kovi obrazovanja 2005. godine Eskterni dug u 2005. Zavisnost od pomo}i 2005. Komparacija ranga zemlje prema GNI-u pc USD i GDP-u pc ppp USD Pregled zemalja prema GDP Pregled zemalja prema visini GDP per capita ppp Pregled indikatora odrìvog razvoja Pregled indikatora odrìvog razvoja za Veliku Britaniju Pregled najbolje rangirane zemlje prema vrijednosti HDI po godinama: Ponderi za izra~unavanje NGCI-a zavisno od faze u kojoj je zemlja Pregled zemalja prema jednakosti dohotka Indeks ekonomske slobode Deset najslobodnijih zemalja u 2007. godini Pregled zemalja prema visini GDP-a Pregled zemalja prema GDP pc ppp Pregled zemalja prema GDP pc ppp za 2006. Lista zemalja prema visini HDI indeksa Pregled zemalja prema kompetitivnosti Pregled zemalja prema Happy Planet Indeks Pregled zemalja prema indeksu ekonomske slobode 11
INTERES
I AUTORI
I.
I. INTERES I AUTORI
Sistematsko izu~avanje ekonomskog razvoja, razvojnih procesa siroma{nih, nerazvijenih, zemalja u razvoju po~inje polovinom dvadesetog stolje}a. Razvojne studije, studije o ekonomskom razvoju su multidisciplinarna grana dru{tvenih nauka koja se bavi problemima s kojima su suo~ene nacije u razvoju. Nakon Drugog svjetskog rata ekonomiste je zabrinuo nizak standard ìvljenja u mnogim zemljama Latinske Amerike, Afrike i Azije. Prvi pristupi pretpostavljali su da se ekonomije slabije razvijenih zemalja zna~ajno razlikuju od ekonomija razvijenih zemalja (ili zemlje u razvoju; engl. skra}enica, LDC), te da potrebno prona}i adekvatna obja{njenja pona{anja ekonomija slabije razvijenih zemalja (LDC). Takvi pristupi proizveli su interesantne ekonomske modele, me|utim, ovi modeli nisu uspjeli objasniti obrasce odsustva rasta, sporog rasta, ili rasta i retrogresije u slabije razvijenim zemljama. Javljanje razvojnih studija kao akademske discipline u posljednjoj polovini 20-og vijeka se najve}im dijelom desilo zbog rastu}e zabrinutosti o ekonomskim perspektivama zemalja Tre}eg svijeta nakon dekolonizacije, odnosno zemalja u razvoju. Iako je prvobitno nastala kao grana ekonomije, ekonomika razvoja, sada je sve vi{e inter i mulitidisciplinarni predmet koji obuhvata politiku, historiju, ènski studij, sociologiju, geografiju, socijalnu (kulturalnu) antropologiju i me|unarodne odnose. Razvojne studije nude se kao specijalizovani magisterijski studij na velikom broju univerziteta, a izu~avaju se i u okviru drugih postdiplomskih studija. Studenti razvojnih studija ~esto biraju karijere u me|unarodnim organizacijama poput Ujedinjenih nacija, u nevladinim organizacijama, u Svjetskoj banci, u istraìva~kim centrima, organizacijama i institucijama EU, organizacijama i institucijama za nacionalno, regionalno, urbano i lokalno strate{ko planiranje. 15
Ekonomski razvoj - novi pristupi
Ekonomski razvoj je prerastao u profesionalnu industriju visokospecijalizovanih stru~njaka koji obi~no rade u javnim privatnim partnerstvima koja su ~esto finansirani lokalnim, regionalnim i dràvnim poreskim novcem. Ove korporacije, direkcije, institucije ili zavodi za ekonomski razvoj funkcioniraju kao samostalne firme, a u nekim slu~ajevima kao odjeli lokalne, regionalne i nacionalne vlasti. Njihova uloga jeste da prona|u nove ekonomske prilike i da o~uvaju svoje ve} postoje}e. Postoji intenzivna konkurencija izme|u zajednica, dràva i nacija za nove ekonomske projekte, a uloga ekonomista razvoja ili razvojnih ekonomista je da im u tome pomognu. Ta borba stvaranja i o~uvanja jo{ vi{e je intenzivirana upotrebom raznih varijacija ekonomskih poticaja koji se daju raznim teritorijalnim nivoima. Ima mnogo razli~itih vrsta razvojnih poticaja, a neki od njih su i veoma kontroverzni pa je potrebno konsultovati stru~njake za ta razvojna pitanja. Mjerila uspjeha unutar industrije razvoja su uglavnom sljede}a: stvaranje novih radnih mjesta, ekonomski rast i pove}ana ili o~uvana poreska osnovica, smanjenje siroma{tva, apsropcija razvojne pomo}i. Prema nekim procjenama, postoji vi{e od 20.000 profesionalaca zaposlenih {irom svijeta u ovoj visokospecijalizovanoj industriji za generisanje i/ili razvijanje ekonomije lokalnih, regionalnih, urbanih i dràvnih zajednica. Vi{e od 4.000 ovih profesionalaca radi u Sjevernoj Americi. Potrebu, smisao i korist izu~avanja ekonomskog razvoja na najbolji na~in pokazuje ekonomska, preciznije re~eno, razvojna situacija u svijetu, s jedne strane i priznanja, ugled, radovi i anga`mani koji imaju najpoznatiji razvojni ekonomisti. Kada je rije~ o stanju razvoja, veli~ini svjetske ekonomije, nju determini{u, prema podacima Svjetske banke za 2007. godinu: broj stanovnika 6,4 milijarde, gusto}a naseljenosti od 50 stanovnika po km2, gross inational income od gotovo 45.000 milijardi USD, gross national income per capita od blizu 7.000 USD, gross national income per
16
Interes i autori
capita ppp pribli`no 9.400 USD, te stopa rasta gross domestic produkta po prosje~noj stopi od 3,5 u periodu 2004/05, odnosno gross domestic produkta per capita od 2,3%.
Stanovni{tvo u milionima Zemlje niskog dohotka Zemlje srednjeg dohotka Zemlje visokog dohotka Svijet 2.352 3.074 1.011 6.438 GNI pc USD 585 2.647 35.264 7.011 Stopa rasta GNI pr ppp GDP pc % 2004-05 2.486 7.199 32.900 9.424 6,1 5,5 1,9 2,3
Tabela 1. Pregled nivoa razvijenosti Izvor: World Development Indicators 2007, p.16
GDP u % GDP 2005. milijardama USD 2005. Poljoprivreda Industrija Zemlje niskog dohotka Zemlje srednjeg dohotka Zemlje visokog dohotka Svijet 1.416 8.554 34.687 44.645 22 9 2 4 28 38 26 28
Usluge 50 53 72 69
Tabela 2. Struktura stvaranja GDP-a po sektorima Izvor: World Development Indicators 2007, p.196
Prethodna tabela pokazuje strukturu stvaranja GDP-a po grupama zemalja i visini dohotka. U zemljama niskog dohotka poljoprivreda (agrosektor) participira s petinom, a zemljama visokog dohotka s
17
manje od pedesetinom u stvaranju ukupnog doma}eg proizvoda. Usluge u stvaranju ukupnog doma}eg proizvoda zemalja niskog dohotka u~estvuju sa 50%, a zemljama visokog dohotka 72%. Odnos u nivou razvijenosti, mjerene ukupnim nacionalnim dohotkom po stanovniku u USD, izme|u zemalja niskog dohotka i zemalja visokog dohotka je 1:60, a mjereno ukupnim nacionalnim dohotkom po stanovniku prema paritetu kupovne mo}i u USD je 1:13. U zemljama niskog dohotka ìvi 37% svjetskog stanovni{tva, dok u zemljama visokog dohotka ìvi blizu 16%.
Procent stanovni{tva Procent stanovni{tva koje ìvi s manje od koje ìvi s manje od 1USD/dan 2 USD/dan Isto~na Azija i Pacifik Kina Evropa i Centralna Azija Latinska Amerika i Karibi Srednji Istok i Sjeverna Afrika Ju`na Azija
Tabela 3. Siroma{tvo po kontinentima Izvor: World Development Indicators 2007, p.63
9,0 9,9 0,9 8,6 1,5 32,0 41,1 18,4
36,6 34,9 9,8 22,2 19,7 52,4 72,0 47,7
Supsaharska Afrika Svijet
Ako se posmatra procent stanovnika koji ìve sa manje od 2 USD na dan, posebno je zabrinjavaju}a situacija u Banglade{u, Burundiju, Kambodì, Etiopiji, Gambiji, Gani, Haitiju, Indiji, Lao PDR, Madagaskaru, Nikaragvi, Nigeru, Nigeriji, Ruandi, Svazilendu, Tanzaniji, Zambiji, Zimbabveu. U ovim zemljama tri ~etvrtine stanovni{tva ima manje od dva dolara na dan. 18
Interes i autori
Stanovni{tvo u milionima Zemlje niskog dohotka Zemlje srednjeg dohotka Zemlje visokog dohotka Svijet 2.352 3.074 1.011 6.438
Tro{kovi zdravstvene za{tite kao % GDP 4,7 5,9 11,2 10,1
Tro{kovi zdravstvene za{tite per capita u USD 24 141 3.727 649

Tabela 4. Tro{kovi zdravstvene za{tite 2004. godine Izvor: World Development Indicators 2007, p.94
Odnos izdvajanja za zdravstvenu za{titu po stanovniku u USD izme|u zemalja niskog dohotka i zemalja visokog dohotka je 1:155. Zemlje niskog dohotka po stanovniku za zdravstvenu za{titu izdvajaju 24 USD, dok razvijene zemlje u istoj godini izdvajaju 3.727 USD.
Tro{kovi Javni tro{kovi dràve za obrazovanja obrazovanje kao procent kao procent GDP ukupnih javnih tro{kova ... 4,5 5,9 4,7 ... 15,2 12,8 ...
Tabela 5. Tro{kovi obrazovanja 2005. godine Izvor: World Development Indicators 2007, p.76
Stanovni{tvo u milionima
Zemlje niskog dohotka Zemlje srednjeg dohotka Zemlje visokog dohotka Svijet
2.352 3.074 1.011 6.438
19
S obzirom na zna~aj obrazovanja i zdravlja za humani kapital, odnosno ekonomski razvoj, razumljivo je insistiranje organizacija iz sistema UN-a, posebno milenijumskih razvojnih ciljeva MDG-a na obrazovanju.
Ukupan eksterni dug u milijardama USD Zemlje niskog dohotka Zemlje srednjeg dohotka Zemlje niskog i srednjeg dohotka Isto~na Azija i Pacifik Evropa i Centralna Azija Latinska Amerika i Karibi Srednji Istok i Sjeverna Afrika Ju`na Azija Supsaharska Afrika
Tabela 6. Eskterni dug u 2005. Izvor: World Development Indicators 2007, p.252
Dugoro~na zaduènost u milijardama USD 339 1.809 2.148 400 647 622 124 177
Javni dug u milijardama USD 298 1.063 1.361 256 267 420 113 142 164
Privatni negarantovani dug u milijardama USD 40 745 785 144 380 202 11 36 13
Kredit IMF-a u milijardama USD 8 41 49 9 19 13 1 2 6
379 2.363 2.742 621 834 728 153 191 215
U periodu od 1990. do 2005. godine do{lo je do pove}avanja ukupne eksterne zaduènosti zemalja niskog i srednjeg dohotka sa 1.330 milijardi USD na 2.742 milijarde USD. Najdinami~niji rast ostvarila je dugoro~na zaduènost, koja se pove}ala za gotovo 96%.
20
Interes i autori
Stanovni{tvo u milionima Zemlje niskog dohotka Zemlje srednjeg dohotka
GNI pc USD
Ukupna razvojna Pomo} kao pomo} u % GNI milijardama USD 40 47 2,9

Tabela 7. Zavisnost od pomo}i 2005.
2.352 3.074
585 2.647
0,6
Izvor: World Development Indicators 2007, p.350
Integrisanost u globalnu ekonomiju zemalja niskog i srednjeg dohotka se pove}ala, ali i njihova zavisnost o razvojnoj asistenciji. Pomo} po stanovniku ovih zemalja pove}ana je sa 11 USD 2000. na 20 USD 2005. godine, a u~e{}e asistencije razvoju u ukupnom nacionalnom dohotku na 0,9% na 11%. Ovu su neki elementi koji pokazuju sliku ekonomskog razvoja na globalnom nivou, ali i na nivou zemalja niskog, srednjeg i visokog dohotka, i ukazuju na potrebu i prostor za bavljenje uzrocima i rje{enjima razvojnih problema, prije svega siroma{tva, gladi, nemogu}nosti da veliki broj stanovnika pristupi hrani, smje{taju, obrazovanju, zdravlju, poslu, odlu~ivanju. I ovaj kratki pregled osnovnih pokazatelja sadrànih u World Development Indicators 2007 Svjetske banke ukazuje na nejednakosti, neravnomjernosti, odsustvo konvergencije izme|u zemlja visokog i zemlja niskog dohotka. I dalje je aktuelno pitanje ovisnosti zemalja niskog i srednjeg dohotka o razvojnoj i svakoj drugoj asistenciji zemalja visokog dohotka, me|unarodnih razvojnih institucija. I upravo odgovori na ta aktuelna pitanja, pitanja koja se u realnom ìvotu pokazuju kao hiljade djece mla|e od pet godina koja umre zbog gladi, kao smrt 114 djece mla|e od pet godina na 1000 ìvoro|ene djece, kao djeca koja su radno aktivna sa sedam godina, djevoj~ice koje nemaju pristup obrazovanju itd., potvr|uju potrebu i
21
potencijalne koristi od izu~avanja ekonomskog razvoja. Ova i brojna druga pitanja su neposredna inspiracija za ekonomiste razvoja. ûveni razvojni ekonomisti su: Samir Amin, Peter Thomas Bauer, Jagdish Bhagwati, Robert Chambers, Ha-Joon Chang, Hernando de Soto, Andre Gunder Frank, Gunnar Myrdal, Raul Prebisch, Jeffrey Sachs, Amartya Sen, Hans Singer, Joseph Stiglitz. Vjerovatno najistaknutiji razvojni ekonomist dana{njice jeste laureat Nobelove nagrade, Amartya Sen, koji se bavi pitanjima o tome koje varijable ili inputi su u korelativnom odnosu ili {ta najvi{e utje~e na ekonomski rast: osnovno, srednjo{kolsko, ili vi{e obrazovanje, stabilnost vladine politike, nedostatak trgovinskih prepreka, pravedno sudstvo, raspoloìva infrastruktura, raspoloìvost zdravstvene za{tite, prenatalna briga i ~ista voda, lako}a ulaska i izlaska iz trgovine, jednakost raspodjele dohotka, kako savjetovati vlade u vezi s makroekonomskim politikama, koje obuhvataju sve politike koje imaju utjecaja na ekonomiju.
1. Amratya Sen
Amartya Kuman Sen je jedan od najpriznatijih intelektualaca na{eg doba. Ro|en je u Indiji 1933. Nobelovu nagradu iz oblasti ekonomskih nauka primio je 1998. za svoj doprinos ekonomiji blagostanja i dru{tvenom izboru. Poznat je po svom radu o siroma{tvu i uzrocima oskudice, preciznije re~eno, gladi. Sen potje~e iz akademske porodice. Diplomirao je na Presidency koledù u Kalkuti, a potom oti{ao u Englesku, SAD. Jo{ kao dijete upoznao je situacije koje su ga potaknule na razmi{ljanja o nejednakosti, siroma{tvu i oskudici. Upoznao je veliku glad, koja je pogodila Bengal 1943.1944., od koje je umrlo izme|u 2 i 3 miliona ljudi, kao i me|urasnu netrpeljivost. Godine 1956. diplomirao je na Trinity 22
Interes i autori
koledù u Cambridgeu kao prva klasa BA ekonomista, a tri godine poslije postao i doktor nauka. Nakon toga se jedno vrijeme posvetio filozofiji. U Indiji je predavao ekonomiju na Jadavpur univerzitetu u Calcuttti, zatim i na Ekonomskom fakultetu u Delhiju, gdje je 1970. dovr{io svoju knjigu Collective Choice and Social Welfare. U Velikoj Britaniji je bio redovni profesor na LSE-u (London School of Economics). Predavao je i na Oxfordu, te na drugim univerzitetima u Engleskoj. U SAD-u nastavlja rad na Harvardu. Radi u UNDP-u na Izvje{taju o ljudskom razvoju (Human Development Report), te formiranju Indeksa humanog razvoja (HDI). Godine 1998. dobio je Nobelovu nagradu iz ekonomije za doprinos istraìvanju fundamentalnih problema ekonomije blagostanja. Iste godine je dobio i nagradu Dragulj Indije, a progla{en je i Majkom Terezom u ekonomiji. Godine 2000. postaje UK Companion of Honour. Na mjesto profesora ekonomije i folozofije na Harvardu, uz savjetovanje seniora Svjetske banke, vra}a se 2001. godine. Postaje po~asni predsjednik Oxfama, a 2005. i ~lan Uredni~kog odbora enciklopedije Britannica. Amartya Sen u predgovoru svoje knjige Identity and Violence (2006) utvrdio je kako razumijevanje identiteta na mnogo razli~itih na~ina utje~e na na{e misli i djela. Istakao je, tako|er, da tokom na{eg svakodnevnog ìvota smatramo da pripadamo raznim grupama ljudi.1 Nametanje jedinstvenog identiteta jedan je od glavnih uzroka poticanja sekta{kog sukobljavanja. Knjiga se sastoji od devet poglavlja s naslovima: Nasilje iluzije; Stvaranje svijesti o identitetu; Civilizacijsko zato~eni{tvo; Religijske veze i muslimanska povijest; Zapad i protuzapad; Kultura i zarobljeni{tvo; Globalizacija i pravo sudjelovanja; Multikulturalizam i sloboda; te Sloboda mi{ljenja. Poznato djelo Development As Freedom (2000) bazirano je na setu predavanja koje je odrào rukovode}im slu`benicima Svjetske banke 1996. godine. U svojoj knjizi kaè: Razvoj zahtijeva uklanjanje glavnih
http://www.poslovni.hr/36353.aspx
23
izvora neslobode: siroma{tva kao i tiranije, slabe ekonomske mogu}nosti kao i sistematsko dru{tveno li{avanje, zanemarivanje javnih olak{ica te netoleranciju ili aktivnost potisnute dràve... Razvoj je pro{irenje mogu}nosti ljudskog izbora.2 Sen je, tako|er, zapazio da se u historiji svijeta oskudica nikada nije pojavila u funkcionalnoj demokratiji. Rad na pitanjima nejednakosti izme|u spolova pro{irio je u djelima Gender and Cooperative Tokom boravka na Harvardu dosta je analizirao utjecaj sposobnosti i problema dru{tvenog izbora na ekonomiju blagostanja i politi~ku filozofiju, {to je i predstavio u knjizi Inequality Reexamined (1992). Conflict (1990) i Commodities and Capabilities (1985), na osnovu dostupnih statisti~kih podataka o mu{ko-ènskim razli~itostima u Indiji, a i na osnovu empirijskih analiza objavljenih {irom svijeta. U radovima, Resources, Values, and Democracy (1984) i Choice, Welfare, and Measurement (1982), Sen elaborira problemima kao {to su: procjena siroma{tva, evaluacija nejednakosti, poja{njenje prirode relativne li{enosti, razvijanje mjera distribucije nacionalnog dohotka, kazne za nezaposlenost, kr{enja li~nih prava i osnovnih sloboda, te gender dispariteta. U svojoj knjizi Poverty and Famines: An Essay on Entitlement and Deprivation (1981) Sen otkriva da u mnogim slu~ajevima oskudice u snabdijevanju hranom nisu znatno smanjene. Knjiga je nastala kao li~na refleksija na bengalsku krizu gladi 1943., kada je zabiljeèna pove}ana proizvodnja hrane. Oskudica se ne moè objasniti jednostavnom vezom izme|u ponude hrane i stanovni{tva. Ustvari, brojni ekonomski i socijalni faktori kao {to su: opadaju}e nadnice, nezaposlenost, rastu}e cijene hrane, te neefikasna distribucija hrane, mogu dovesti do pojave oskudice i gladi u odre|enim dru{tvenim grupama. On je dokazao da nisu nastradali samo oni na najniòj dru{tvenoj ljestvici,
Slobodan prevod iz knjige Development as Freedom.
24
Interes i autori
ve} i oni kojima su naglo opala sva ekonomska sredstva.3 Hrana koja im je dostupna je, ukratko, pitanje distribucije dohotka i jo{ zna~ajnije, njihove mogu}nosti da pruè svoje usluge drugima koji su spremni da za njih i plate.4 Godine 1970. Amartya Sen izdaje knjigu Collective Choice and Social Welfare u kojoj prikazuje svoj pogled na teoriju dru{tvenog izbora i pita se ...da li je razuman dru{tveni izbor uop}e mogu} s obzirom na razlike izme|u preferencija kod razli~itih osoba (uklju~uju}i interese i rasu|ivanje)5. On tako|er isti~e probleme kao {to su individualna prava, vladavina ve}ine i dostupnost informacija. Naro~ito nepomirljivim nalazi stavove ekonomista koji zastupaju funkcionisanje slobodnog trì{ta (bez uplitanja dràve u dru{tveno blagostanje) i onih koji vjeruju u intervenciju dràvnih vlasti. Sen zaklju~uje da nije poenta u pronalaènju savr{enog rje{enja za problem dru{tvenog blagostanja, nego u pronalaènju rje{enja da siroma{ni gra|ani prestanu biti ignorisani. Sen je autor i: Freedom, Rationality, and Social Choice: The Arrow Lectures and Other Esays (2000) Reason Before Identity (1999) The Amartya Sen and Jean Dreze Omnibus: Comprising Poverty and Famines, Hunger and Public Action, India: Economic Development and Social Opportunity (1999) Beyond the Crisis: Development Strategies in Asia (1999) On Economic Inequality (1997) Human Rights and Asian Values (1997) Choice, Welfare, and Measurement (1997) On Ethics and Economics (1992) 25
5 3
Wallas, L. (2004), Interviews in Finance and Development; 5. Kenneth, J.A. (1982), Why People Go Hungry http://nobelprize.org/nobel_prizes/economics/laureates/1998/sen-autobio.html
Money and Value: On the Ethics and Economics of Finanse = Denaro E Alore: Etica Ed Economia Della Finanza (1991) On Ethics and Economics (1987) Hunger and Entitlements: Research for Action (1987) The Standard of Living (1987) Poor, Relatively Speaking (1983) Employment, Technology and Development (1975) On Economic Inequality (1973) Choice of Techniques: An Aspect of the Theory of Planned Economic Development (1968) Nobelovu nagradu za svoj doprinos fundamentalnim problemima ekonomije blagostanja primio je 1998. godine. U obrazloènju je istaknuto da je veliki poznavalac siroma{tva i uzroka oskudice i gladi. Moè se re}i da je Sen potpomogao {irenju granica razvojnih studija, a da je njegov doprinos teoriji kapitala, tehni~kog izbora, evaluacije projekta, siroma{tva i nejednakosti, oskudice, demokratije i slobode imao vi{e utjecaja od bilo kog drugog pojedinca. Njegov rad je inspirisao debate o mjerenju nejednakosti, uzroka oskudice, kapitala i {tednje, te uloge vantrì{nih institucija, kao i mnoge druge. Senov rad na polju razvojnih studija imao je zna~ajan utjecaj na formuliranje Izvje{taja humanog razvoja (Human Development Report), koji objavljuje UNDP6. Ova godi{nja publikacija rangira zemlje prema raznim ekonomskim i socijalnim indikatorima, a naro~ito je vaàn Indeks humanog razvoja (HDI) koji je razvijen kao odgovor na rangiranje zemalja od strane Svjetske banke prema klasi~nim makroekonomskim kriterijima, kao {to su kamatne stope, zatim i BNI, BNP i BDP7. Sen ih smatra nedovoljnim jer ne obuhvataju pitanja distribucije dohotka. Drugo, oni ne obuhvataju, odnosno ne uklju~uju dobrobit pojedinca kao i njegova sloboda, koje zavise od mnogih nedohodovnih
UNDP United Nation Development Programme Bruto nacionalni dohodak, bruto nacionalni proizvod i bruto drutveni proizvod.
26
Interes i autori
utjecaja, kao {to su invaliditet, sklonost i izloènost bolestima, ali i nedostupnost {kolama. Sen je dao doprinos HDI-u, koji je {iroko prihva}en kao metod usporedbe me|unarodnog blagostanja. Njegov rad na uzrocima gladi pokazuje njegovo zapaànje da glad nikada nije primije}ena u demokratskim zemljama i u zemljama sa slobodom medija. Njegovi pogledi utjecali su na policy makere da rade na odràvanju cijena hrane stabilnim, a zna~ajan doprinos dao je i teoriji socijalnog izbora. Dosta je pisao i o nejednakosti me|u spolovima i lo{em statusu èna, porede}i Indiju i Kinu, ali i Istok i Zapad. Bio zainteresiran i za pitanja globalizacije. Radio je i za druge poznate organizacije iz sistema Ujedinjenih naroda kao {to su UNIDO, ILO, ali i kao predava~ za ~elnike Svjetske banke.
2. Samir Amin
Samir Amin, pisac i ekonomist, ro|en je 1931. godine u Egiptu. U Port Saidu je poha|ao Francusku visoku {kolu i diplomirao 1947. godine. Nakon diplome iz oblasti politi~kih nauka (1952), diplomirao je statistiku (1956) i ekonomiju (1957) u Parizu. Pod mentorstvom Francoisa Perrouxa, 1957. godine prezentirao je svoju tezu, originalno nazvanu The origins of underdevelopment capitalist accomulation on a world scale, kasnije preimenovanu u The structural effects of the international integration of precapitalist economie, A theoretical study of the mechanism ehich creates co-called underdeveloped economies. Nakon odbrane teze Amin se vra}a u Kairo, gdje je od 1957. do 1960. godine bio menadèr Etudes de lOrganisme de Developpement Economique. Nakon tog anga`mana napu{ta Kairo, i od 1960. do 1963. godine radi kao savjetnik u Ministarstvu za planiranje u Bamaku (Mali). Godine 1963. radi na Institutu za afri~ki ekonomski razvoj i planiranje (Institut Africain de Developpement Ecenomique
27
et de Planification) IADEP. Do 1970. godine radio je kao profesor na univerzitetima u Poetjeu, Dakaru i Parizu. [ef IADEP-a, kojeg je vodio sve do 1980., postaje 1970. godine. Po~etkom devedesetih napu{ta IADEP i dolazi na mjesto direktora Tre}eg svjetskog foruma u Dakaru. Napisao je vi{e od 30 knjiga, uklju~uju}i i Imperialism & Unequal Development, Specters of Capitalism: A Critique of Current Intellectual Fashions, Obsolescent Capitalism: Contemporary Politics and Global Disorder i The Liberal Virus. Njegovi memoari objavljeni su u oktobru 2006. godine. Najzna~ajnija Aminova djela su: Accumulation on a World Scale (1970) Neo-Colonialism in West-Africa (1971) Unequal Development (1973) Lechange ingal et la loi de la valeur (1973) Imperialism and Unequal Development (1976) The Arab Nation (1976) The Law of Value and Historical Materialism (1977) Class and Nation, Historically and in the Current Crisis (1979) The Arab Economy Today (1980) The Future of Maoism (1981) The Dynamics of Global Crisis, with G. Arrighi, A.G. Frank and I. Wallerstein (1982) Delinking (1985) Eurocentrism (1988) Maldevelopment in Africa and in the Third World (1989) Lempire du chaos (1991)
28
Interes i autori
Najzna~ajniji objavljeni ~lanci: The American Ideology Third World Forum: An interview with Samir Amin Imperialism and Globalization Empire of chaos challenged: an interview with Samir Amin Maldevelopment: Anatomy of a global failure U.S. Imperialism, Europe, and the Middle East India, a Great Power? Imperialism and Globalization World Poverty, Pauperization & Capital Accumulation U.S. Hegemony and the Response to Terror Empire and Multitude A Note on the Death of Andr Gunder Frank (1929.2005.) The Political Economy of the Twentieth Century Africa: living on the fringe The lesson of Kampuchea Amin smatra da se trenutni model globalizacije moè izbje}i, te da uop}e nije poèljan. êsto je nagla{avao da je druga~iji svijet mogu} ako krenemo putem alternativne globalizacije. Za globalizaciju isti~e da je sistem koji dovodi do te{kih debata, ali da stvara okvir koji omogu}ava dru{tveni progres i za{titu kulturne razli~itosti. Nejednakosti kojima rezultira svaki stadij kapitalizma mogu se korigovati.8 Aminova zasluga je i rad na osnivanju Tre}eg svjetskog foruma (Third World Forum). Zna~ajan doprinos dao je u kreiranju nezavisnog me|unarodnog udruènja intelektualaca Tre}eg svijeta (Azije, Afrike i Latinske Amerike) koji ima cilj diskutovanje o izazovima
Samir Amin, The Forums 141 Questions, septembar 2004.
29
globalnog kapitalizma, predstavljaju}i stanovni{tvo Tre}eg svijeta. Cjelokupni ìvotni rad i pisanje posvetio je dokazivanju teorije pove}anja polarizacije izme|u razvijenog i dijela svijeta koji u razvoju. Konstantno nastoji doprinijeti promjeni prirode kapitalizma. Poku{ava integrisati svoje ekonomske argumente o prirodi krize s politi~kim argumentima, baziranim na vlastitoj viziji humane historije. Njegov rad proìma stalna borba za Tre}i svijet, odakle i sam potje~e. U radovima je predo~io mno{tvo relevantnih podataka koji mogu posluìti studentima za izu~avanje zemalja u razvoju.
3. Jeffrey Sachs
Ameri~ki ekonomist, Jeffrey D. Sachs, ro|en je.1954. godine u SAD. Diplomirao je na Univerzitetu Harvard, 1976. godine, s najve}om po~asti Summa cum laude. Magistrirao je 1978., a doktorsku disertaciju odbranio1980. godine, tako|er na Harvardu. Od 1980. radi na Harvardu. 2002. godine prelazi na Univerzitet Columbia. Kao gostuju}i profesor svoja predavanja drì na poznatim univerzitetima, izme|u ostalog, i na London School of Economics (LSE), Univerzitetu Oxford, Tel Avivu, Jakarti, Yaleu. Zaista je te{ko nabrojati sva priznanja, nagrade i po~asti, koji su profesoru Sachsu dodijeljeni {irom svijeta, {to predstavlja dokaz koliko je njegov rad cijenjen i vrednovan. Po~asni doktorati dodijeljeni su mu od vi{e univerziteta, a me|u njima su i Whitman College, Mount Sinai School of Medicine, Simon Fraser Univerzitet u Kanadi, Ohio Wesleyan Univerzitet u Delawareu, Ohio, Trinity College Dublin, Southern Methodist University, St. Gallen University u [vicarskoj, Lingman College u Hong Kongu, Varna Economics Univerzitet u Bugarskoj. U 2004. i 2005. godini izabran je kao jedan od 100 najutjecajnijih osoba na svijetu od Time Magazina. Godine 1997. poznati
30
Interes i autori
francuski ~asopis Le Nouvel Observateur napisao je da je jedan od 50 najva`nijih lidera globalizacije. Jo{ 1994. godine u{ao je u Timeov izbor 50 obe}avaju}ih mladih svjetskih lidera kao najpoznatiji svjetski ekonomist, a 1993. godine New York Time Magazine objavio je da je Sachs, najvjerovatnije, najva`niji ekonomist na svijetu. Rade}i kao ekonomski savjetnik finansijskih reformi za vlade Latinske Amerike, Isto~ne Evrope, biv{eg Sovjetskog Saveza, Azije i Afrike, stekao je me|unarodni ugled. Sara|ivao je s me|unarodnim agencijama, rade}i na rje{avanju problema smanjenja siroma{tva, otpisu dugova najsiroma{nijih zemalja. U periodu 1986.1990. bio je savjetnik predsjednika Bolivije. U~estvovao je u dizajniranju i implementaciji stabilizacijskog programa koji je pomogao da Bolivija smanji inflaciju. 1988.1990. savjetovao je vlade Argentine, Brazila, Ekvadora i Venecuele o razli~itim aspektima finansijskih reformi. Godine 1989. savjetovao je Poljski pokret solidarnosti o ekonomskim reformama, i na zahtjev rukovodstva Pokreta, pripremio nacrt programa radikalnih ekonomskih transformacija. Poslije augusta 1989., savjetovao je prvu postkomunisti~ku vladu Poljske o provedbi radikalnih ekonomskih reformi 1990. i 1991. godine. Ante Markovi} je, tako|er, bio jedan od onih koji su po~etkom 1990. angaòvali profesora Sachsa kao savjetnika. Od prolje}a 1991. sve do januara 1994. godine Sachs je predvodio tim ekonomskih savjetnika ruskog predsjednika Borisa Jeljcina o pitanjima makroekonomske stabilizacije, privatizacije, trì{ne liberalizacije, i me|unarodnih finansijskih odnosa. U Moskvi je u tom periodu osnovao nevladin istraìva~ki odjel, Institut za ekonomsku analizu. Slovenski predsjednik Janez Drnov{ek angaòvao je Jeffreya Sachsa 1991. godine da pomogne u uvo|enju nove nacionalne valute. Tako|er je 1992. savjetovao i Estoniju po istom pitanju. U oba slu~aja uspje{na monetarna reforma omogu}ila je ovim zemljama da zaustave hiperinflaciju i ponovno uspostave monetarnu stabilnost.9 U periodu
Iz intervjua s glavnim urednikom Senadom Pe}aninom, objavljenog u ~asopisu Dani, broj 207 od 25.05.2007.
31
1991.1993. angaòvan je kao savjetnik Vlade Mongolije o pitanjima makroekonomske reforme i privatizacije. Od 1995. do 2002. Sachs je vodio glavne ekonomske razvojne centre na Univerzitetu Harvard. U po~etku, Harvardski institut za me|unarodni razvoj (1995.1999.), a kasnije je bio imenovan za direktora Centra za me|unarodni razvoj (CID). U tom svojstvu, nadgledao je ekonomsko savjetovanje i razvojne projekte u desecima zemalja {irom svijeta. CID je osnovan 1998. godine pri Univerzitetu Harvard kao centar za istraìvanje odrìvog me|unarodnog razvoja, koji podràva istraìvanje u svim oblastima razvoja, osigurava sredstva za odre|ene istraìva~ke projekte, kao i projekte za magistarske radove i doktorske disertacije.10 Osmislio je i pomogao da se pokrene novi smjer na Univerzitetu Harvard, a studenti tog smjera dobijali bi zvanje Master of Public Administration in International Development. Tokom 2000.2001., Sachs je direktor Komisije za makroekonomiju i zdravlje, koju je 2000. godine uspostavio generalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije. U tom kontestu prvi je uputio apel za osnivanje Globalnog fonda za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije. Globalni fond za borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze i malarije projekt je vrijedan milijarde dolara, koji podràva konzorcij zemalja donatora, nevladinih organizacija, organizacija zdravstvenog osiguranja, te obrazovnih i drugih organizacija. Zemlje donatori daju sredstva u zajedni~ku rezervu, koja trenutno iznosi pribli`no 6 milijardi i 300 miliona dolara. Zemlje koje traè finansijsku pomo} podnose vrlo specifi~ne prijedloge, koje ocjenjuje neovisni panel stru~njaka, a potom, odobrava odbor sa~injen od predstavnika vlada i privatnog sektora. Prijedlozi se ocjenjuju prema njihovoj kvaliteti i obe}anim rezultatima, nikada prema politi~kim faktorima.11
10 11
web stranica www.cid.harvard.edu/ www.theglobalfund.org
Od 2002. Sachs je specijalni savjetnik generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. Veliki doprinos dao je u uspostavljanju Milenijskih razvojnih ciljeva. U tom svojstvu obavlja funkciju direktora UN-ovog 32
Interes i autori
Milenijskog projekta, i vodi tim od vi{e od 250 stru~njaka, koji razvijaju strategiju kojom bi se smanjilo ekstremno siroma{tvo, zarazne bolesti i glad u najsiroma{nijim zemljama svijeta do 2015. godine. Predsjednik je i suosniva~ UN Millenium Promisea, neprofitne organizacije koja je posve}ena misiji da se do 2025. godine okon~a ekstremno siroma{tvo na Zemlji.12 Sachs smatra da veliki dio razvijenog svijeta, ustvari, uop}e ne shvata {ta su i koliko su skromne osnovne potrebe ljudi koji ìve u ekstremnom siroma{tvu. Razlozi za{to ljudi umiru od ekstremnog siroma{tva su {to nemaju i ne posjeduju doslovno ni{ta. Obja{njava da siroma{ni ne trebaju puno toga da bi ostali ìvi i zapo~eli proces ekonomskog razvoja. Sachs dalje obja{njava da je, putuju}i po svijetu i obilaze}i najsiroma{nije dijelove svijeta, shvatio da su zaista skromne potrebe nerazvijenog dijela svijeta. Navodi jednostavan primjer da bi se {irenje malarije moglo zaustaviti ako bi svaka osoba iz bogatog svijeta izdvajala samo 3 USD godi{nje. Tako|er, kritikuje razvijene zemlje da je 0,7% od GNP-a koliko daju kao zvani~nu pomo} za razvoj nedovoljno. Pojednostavljuje da 0,7% od GNP-a zna~i 0,70 USD na 100 USD prihoda..13 Autor je i koautor vi{e od 200 ~lanaka, i napisao je veliki broj knjiga. Mnoge od njih su prevedene na druge jezike {irom svijeta. Knjiga Kraj siroma{tva (The End of Poverty) iz 2005. godine postala je najprodavanija knjiga New York Timesa. Njegovi radovi se objavljuju u vi{e od 90 zemalja {irom svijeta. Autor je ~lanaka koji se mjese~no objavljuju s nazivom Odrìvi razvoj u ameri~kom magazinu Scientific American. Prvi ~lanak objavljen je u junu 2006. Neke od publikacija Sachsa su: The End of Poverty: Economic Possibilities for Our Time (2005) Macroeconomics in the Global Economy Westview (2003)
12
web stranica www.millenniumpromise.org www.nacional.hr
13
33
A New Global Effort to Control Malaria (Science) (2002) Resolving the Debt Crisis of Low-Income Countries (2002) The Strategic Significance of Global Inequality (2001) Development Economics (1997) Polands Jump to the Market Economy (1994) Macroeconomics in the Global Economy (1993) Developing Country Debt and the World Economy (1989) Stagflation in the World Economy (1984), Bruno, Michael i Sachs, Jeffrey Developing Country Debt and Economic Performance (1991), Sachs, Jeffrey and Warwick McKibbin The Rule of Law and Economic Reform in Russia (1997), Sachs, Jeffrey and Pistor, Katharina
4. Peter Thomas Bauer

Peter Thomas Bauer ro|en je 1915. godine u Ma|arskoj. Studirao je pravo u Budimpe{ti, a 1934. godine odlazi u Englesku na Gonville and Caius College u Cambridgeu, da bi studirao ekonomiju. Na istom koledù diplomirao je 1937. Nakon zavr{enog studija, oti{ao je u London, gdje je po~eo raditi u Guthrie & Co., trgova~koj firmi koja se bavila poslovima na Dalekom Istoku. Godine 1960. po~inje predavati na uglednom LSE London School of Economics, sve do 1983. godine, kada se povla~i kao penzionisani po~asni profesor ekonomije. 1983. godine Bauer postaje doìvotni lord s imenom Baron Bauer. Lord Bauer je bio i ~lan Britanske akademije, kao i Mont Pelerin dru{tva, koje je osnovao Friedrich Hayek. Baron Bauer je umro u Londonu 2002. godine. 34
Interes i autori
Najzna~ajnija djela The Working of Rubber Regulation (1946) Economic Progress and Occupational Distribution (1951) The Rubber Industry: A Study in Competition and Monopoly (1948) Reduction in the Fluctuations of Incomes of Primary Producers (1952) West African Trade: A Study of Competition, Oligopoly and Monopoly in a Changing Economy (1954) The Economics of Under-developed Countries (1957) Economic Analysis and Policy in Under-developed Countries (1957) United States Aid and Indian Economic Development (1959) Indian Economic Policy and Development (1961) Markets, Market Control and Marketing Boards (1968) Economic History as Theory (1971) Dissent on Development: Studies and Debates in Development Economics (1971) Equality, the Third World and Economic Delusion (1981) Reality and Rhetoric: Studies in the Economics of Development (1984) The Development Frontier: Essays in Applied Economics (1991) Peter Thomas Bauer bio je svjetski poznati ekonomist u oblasti ekonomskog razvoja siroma{nijih zemalja. Kao jedan od najzna~ajnijih mislilaca i ekonomista 20. vijeka, lord Bauer raspravlja o efektivnosti pomo}i dràve i intervencijama u zemljama tada{njeg Tre}eg svijeta. Najpoznatiji je po svom protivljenju da se najefikasniji alat, kao pomo} zemljama u razvoju, krije u stranoj pomo}i kontrolisanoj od dràve. Moè se re}i da je bio radikalni pristalica laissez-faire ekonomije, razmi{ljanja koje je imao Adam Smith. Kao i Smith, Bauer
35
je vjerovao da se ekonomija zemlje u razvoju moè razviti uz ograni~enu intervenciju dràve, gdje bi pojedinac, djeluju}i u svoju korist, djelovao i u korist cjelokupnog dru{tva (nevidljiva ruka). Ime lorda Bauera najvi{e se spominje u radovima o ekonomiji u razvoju, me|unarodnom razvoju i inozemnoj pomo}i. Bauer je u svojim djelima poku{avao skrenuti pa`nju na {irenje siroma{tva, te da politike kao {to su centralizovano planiranje, strana pomo}, kontrole nad cijenama i protekcionizam, pospje{uju siroma{tvo, umjesto da ga eliminiraju. Sam razvoj i vladino mije{anja u ekonomiju dovodi do politiziranja ekonomskog ìvota i smanjena individualne slobode. Smisao razvoja za Bauera bilo je razvijanje i {irenje individualnih izbora. Uloga dràve je trebala biti da za{titi ìvot, slobodu i vlasni{tvo, kako bi pojedinci mogli ostvarivati svoje ciljeve i èlje. Njegova privrènost slobodnoj trgovini i slobodi ljudi govori o njegovom po{tovanju i te`nji ka dostojanstvu i racionalnosti. Zalaè se za ograni~en utjecaj vlade, ali je protiv centralizovanog planiranja. Mnogi ga porede s Adamom Smithom. Moè se re}i da je to moderni klasi~ar s utjecajem LSE-a na njegove tvrdnje i zamisli. Krajem ~etvrte decenije 20. vijeka, Bauer je posjetio Maleziju i Zapadnu Afriku. Njegovi doìvljaji i iskustva iz tih zemalja doprinijeli su razvitku odre|enih razmi{ljanja za koja se on i zalagao. Do{ao je do zaklju~ka da je veoma vaàn pojedina~ni trud malih zemljoradnika i trgovaca na putu od izdràvane ekonomije do ve}eg kvaliteta ìvota. Godine 1991., u djelu Razvoj na granici (The Development Frontier) nagla{ava da razvijena infrastruktura nije preduvjet za ulaganje u zemlje kao {to su Jugoisto~na Azija i Zapadna Afrika. Samim razvitkom ekonomije kolazi i do razvijanja infrastrukture. Razvoj je bio omogu}en kroz odlu~ni, ali kontrolisani utjecaj vlade, bez velikih tro{kova od javnih fondova i bez primanja velikih stranih subvencija. U djelu Neslaganja u razvoju (Dissent on Development, 1971.) doveo je u pitanje mnoga razmi{ljanja o ekonomijama u razvoju. Osporio
36
Interes i autori
je ideju da se siroma{tvo samostalno stvara i zadràva, te da centralizovano planiranje i velika javna investiranja nisu uvjeti za razvoj. O ovom pitanju izjavio je da je zna~ajnije ako je kapital stvoren u procesu razvoja, nego da je razvoj funkcija kapitala. U djelu Ekonomska analiza i politike u nerazvijenim zemljama (Economic Analysis and Policy in Under-developed Countries, 1957.) govori kako se ovda{njim politikama uspostavljaju takve mjere gdje se pove}ava mo} jednog ~ovjeka nad drugim, odnosno pove}ava se kontrola grupe ili pojedinaca nad ostalim ljudima. Bauer je bio prvi ekonomist koji je naglasio va`nost informativnog sektora kod zemalja u razvoju, i njegov doprinos pozitivnim doprinosima iz me|unarodne razmjene, kao {to su nove ideje, novi metodi proizvodnje, i novi ljudi. Naglasio je da trgova~ke barijere, restriktivne mjere za imigracije, kao i sama politika za ljude, onemogu}avaju da dràve prime ove prednosti, koje svakako pozitivno utje~u na razvoj. Bauer je smatrao da je pomo} od jedne dràve prema drugoj nepotrebna za razvoj, i moè ga pogor{ati umjesto poduprijeti. êsto je nagla{avao da novac treba biti proizvod ekonomskog rezultata, a ne njegov preduvjet. Trgovina, a ne pomo}, bitna je za dugoro~an prosperitet. Opasnost od primanja pomo}i o~ituje se u pove}anju mo}i vlade, a to dovodi do pove}anja korupcije, realokacije resursa i erozije civilnog dru{tva. Nakon Bauerove smrti, Theodore Dalrymple, engleski pisac i psihijatar, napisao je da je Bauer tvorac poznate ekonomske tvrdnje da inozemna pomo} zna~i da siroma{ni ljudi u bogatim zemljama daju novac za bogate ljude u siroma{nim zemljama.
5. Gunnar Myrdal
Gunnar Myrdal, {vedski ekonomist i politi~ar, ro|en je 1898. godine u [vedskoj. Diplomirao je 1923. godine na Law School of Stockholm 37
University. Doktorirao je 1927. godine na Ekonomiji. Od 1925. do 1929. je studirao u Njema~koj i Britaniji. Tokom boravka u Sjedinjenim Ameri~kim Dràvama, u periodu 1929.-1930., izdao je prvu knjigu, The Political Element in the Development of Economic Theory. Po povratku u Evropu, u periodu 1930.1931. godine, radio je na Institutu za postdiplomske i me|unarodne studije u @enevi. U periodu od 1933. do 1950. godine bio je profesor politi~ke ekonomije, a u periodu od 1960. do 1967. godine predavao je me|unarodnu ekonomiju na Univerzitetu u Stockholmu. Osim profesorskih aktivnosti, bio je aktivan u {vedskoj politici. Bio je dva puta senator {vedskog parlamenta, u periodima 1934. 1936. i 1942.1946. Nakon rata Myrdal se vratio u [vedsku. U periodu od 1945. do 1947. godine bio je ministar za trgovinu, a od 1947. do 1957. izvr{ni sekretar za United Nations Economic Commission for Europe (UNECE). U 1957. godini napustio je ovu poziciju da bi se posvetio op{irnom istraìvanju ekonomskih trendova i politika zemalja Ju`ne Azije iz ~ega je rezultiralo njegovo djelo Asian Drama: An Inquiry into the Poverty of Nations. Bio je predsjednik Odbora [tokholmskog me|unarodnog instituta za istraìvanje i mir, a kasnije ~lan Odbora. Tako|er, bio je predsjednik Odbora Latinoameri~kog instituta u Stockholmu. Dobitnik je vi{e od trideset po~asnih diploma, po~ev{i od one s Univerzita Harvard, 1938. godine.14 Godine 1974., zajedno s Friedrichom Augustom von Hayekom, dobio je Nobelovu nagradu za ekonomiju za pionirski rad na teoriji novca i ekonomskim fluktuacijama i za analizu o me|uovisnosti ekonomskih, socijalnih i institucionalnih fenomena15 Osim Nobelove, dobio je i mnoge druge nagrade. Posljednja je bila nagrada Malinowski od Dru{tva primijenjene antropologije. Bio je ~lan Britanske akademije, Ameri~ke akademije umjetnosti i nauke, Kraljevske {vedske akademije nauka, saradnik dru{tva za ekonometriju, po~asni ~lan Ameri~ke ekonomske asocijacije. Umro je 1987. godine.
14
Edwin L. Godkin predavanje je godi{nje predavanje koje se odràva na Harvard University's John F. Kennedy School of Government. (http://en.wikipedia.org/wiki/Godkin_Lectures (preuzeto 31.05.2007.) 15 http://nobelprize.org/nobel_prizes/ economics/laureates/1974/press.html
38
Interes i autori
Prvo veliko djelo Crisis in the Population Question Gunnara Myrdala publicirano je 1934. U ovoj knjizi data je analiza opadanja nataliteta u [vedskoj. Veliki naglasak stavljen je na pitanje socijalnog planiranja s ciljem pove}anja nataliteta bez utjecaja na visok standard ìvota u [vedskoj. Njegov rad igrao je veliku ulogu 1930-ih godina u socijalnom planiranju Skandinavije i otvorio put za generalne socijalne reforme u [vedskoj.16 Godine 1939. objavljeno je djelo Monetarna ravnoteà (Monetary Equilibrium) u kome je Myrdal nastavio svoju doktorsku disertaciju, posve}uju}i se problemu kreiranja cijena i ekonomskim fluktuacijama. Koncept ex-ante i ex-post, koje je unio u teorijsku analizu monetarne ravnoteè, moè se smatrati kao najva`niji doprinos razvoju dinami~kog metoda. Prema njemu, ex-post {tednje mogu biti izdvojene od ex-ante investicija, ali ex-post nivo {tednje i investicija mora biti u ravnoteì, zato {to sa stanovi{ta posmatranja u duèm periodu, dru{tvo moè samo {tedjeti od akumulacije realnih sredstava. U ovom radu, Myrdal je ve} upotrijebio princip kumulativne uzro~nosti, koji je postao dio teorijskih analiza u kasnijim godinama. Myrdal je istakao ulogu va`nosti o~ekivanja. Jedan od glavnih ciljeva njegove analize bio je unijeti o~ekivanja u monetarni sistem. Ex-ante o~ekivanja su pokreta~ka snaga dinami~kog procesa, ex-post rezultati su tako|er va`ni u smislu da postaju po~etna ta~ka za ex-ante o~ekivanja. Teì{te Myrdalove analize je poku{aj da utvrdi faktore koji stvaraju ex-post ravnoteù izme|u {tednje i investicija u kontinuiranom kumulativnom procesu.17 U 1940-im Myrdal je istraìvao socijalne i ekonomske probleme Afroamerikanaca u SAD-u i o tome, 1944. godine, objavio djelo Ameri~ka dilema: Problemi crnaca i sevremena demokratija (An American Dilemna: The Negro Problem and Modern Democracy). Ovim djelom Myrdal je stekao me|unarodni ugled. Prema mi{ljenjima mnogih, ova knjiga se smatra klasikom u sociologiji. Tim djelom
16
http://www.answers.com/topic/gunnar-myrdal (pristupljeno 25.05.2007.) http://www.nbs.sk/BIATEC/BIA06 _02/28_30.PDF (pristupljeno 26. 05. 2007.)
17
39
utjecao je da Vrhovni sud SAD-a donese odluku protiv rasne segregacije u javnim {kolama. Myrdal je ukazao da ameri~ke vrijednosti uklju~uju pravdu, jednakost i ljudska prava. O djelu Ameri~ka dilema rekao je Moja Ameri~ka dilema nije studija o crncima nego o ameri~kom dru{tvu sa gledi{ta grupa u najnepovoljnijem poloàju.18 U ovom djelu, Myrdal je predstavio svoju teoriju kumulativne uzro~nosti, teoriju po kojoj siroma{tvo umnoàva siroma{tvo. U njegovim spisima o ekonomskom razvoju, pokazivao je da, umjesto da se bogate i siroma{ne zemlje pribliàvaju u nivou ekonomskog razvoja, me|u njima se pojavljuje sve ve}i jaz. Dok bogate zemlje uìvaju u ekonomskoj razvijenosti, siroma{ne zemlje postaju sve siroma{nije. Drugi Myrdalov rad, objavljen 1968. godine, pod nazivom Azijska drama: Zahtjevi siroma{nih nacija (Asian Drama: An Inquiry into the Poverty of Nations) u kome je isticao va`nost ljudskog kapitala i {ire distribucije poljoprivrednog zemlji{ta. U njemu je raspravljano o problemima populacije u Jugoisto~noj Aziji i utjecaju alokacije oskudnih resursa.19 Agrarna reforma je, prema njegovom mi{ljenju, predstavljala klju~ poljoprivrednog razvoja u Aziji. Prepoznao je tri osnovne me|usobno povezane sile koje su preobrazile tradicionalni obrazac zemljovlasni{tva u njegovo sada{nje iscjepkano stanje: intervencija, progresivno uvo|enje nov~anih transakcija i porast mo}i zajmodavaca i brz porast azijskog stanovni{tva20. Myrdal se posvetio istraìvanju uzroka siroma{tva nacija i analizirao socijalne i ekonomske faktore koje utje~u na azijske dràve. Uvjeren je bio da klju~ni faktor nije koli~ina strane pomo}i ili tip ekonomskog sistema, nego i socijalna disciplina masa. Bez ve}e lokalne samopomo}i, bez probu|ivanja masa i njihovog stvarnog uklju~ivanja u izgradnju zemlje, bez jakog programa kontrole ra|anja i bez iskorjenjivanja korupcije iz dràve, Myrdal je zaklju~io da azijska drama moè postati azijska tragedija21. Koriste}i princip kumulativne uzro~nosti, Myrdal je istakao da specijalizacija i ekonomska
18
http://www.mtsu.edu/~eaeff/566/Gunnar%20Myrdal.pdf (pristupljeno 27.05.2007.) http://raptor1.bizlab.mtsu.edu/s-drive/ TEFF/ECON%207660/ECON7660%20FINAL/Presentations7660/Myrdal,%20Gunnar.doc (pristupljeno 27.05.2007.)
19
20
Todaro, M.P i Smith, S.C., (2006. g.), Ekonomski razvoj, TDK [ahinpa{i}, Sarajevo 21 http://www.answers.com/topic/gunnar-myrdal (preuzeto 25.05.2007.)
40
Interes i autori
podjela vode rastu profita i objasnio kako male razlike me|u zemljama mogu voditi zna~ajnim razlikama u njihovoj efektivnosti. Smatrao je da nejednaka podjela mo}i i siroma{tva u ekonomiji nije jedina zapreka ka jednakosti, nego tako|er i efikasnosti u njenom budu}em rastu. Myrdal je, tako|er, posvetio pa`nju analizi inflacije pra}ene zna~ajnim rastom nezaposlenosti. Prema njemu, takva situacija nastala je kao rezultat utjecaja proizvo|a~a, grupa za pritisak, zbog niskog nivoa organizacije potro{a~a, postoje}eg poreskog sistema koji podràva sumnjive rashode kao i zbog trì{ne strukture, koja postoji u pojedinim zapadnim ekonomijama. Myrdal je na inflaciju gledao kao na fenomen koji je veoma {tetan za dru{tvo. Zaklju~io je da je jedini na~in da se ubrza razvoj u Jugoisto~noj Aziji kontrola populacije, {ira distribucija poljoprivrednog zemlji{ta i investiranje u zdravstveno osiguranje i obrazovanje. Tako|er je napisao gotovo 50 novinskih ~lanaka22. The Equality Issue in World Development , The American Economic Review, vol 79, no 6, Dec 1989 Fiscal Policy in the Business Cycle, The American Economic Review, vol 21, no 1, Mar 1939 America and Vietnam, Transition, No. 3, Oct, 1967 Gunnar Myrdal on Population Policy in the Underdeveloped World, Population and Development Review, Vol 13, No. 3, Sept. 1987 Twenty Years of the United Nations Economic Commission for Europe, International Organization, Vol 22, No. 3, Summer, 1968 Challenge to Affluence Published by Random House, 1963 Conference of the British Sociological Association, 1953. II Opening Address: The Relation between Social Theory and Social Policy The British Journal of Sociology, Vol. 4, No. 3, Sept, 1953
22
http://www.econjournalwatch.org/ pdf/CarlsonJonungCharacterIssuesSeptember2006.pdf
41
Social Trends in America and Strategic Approaches to the Negro Problem, Phylon, Vol. 9, No. 3, 3rd Quarter, 1948 Value in Social Theory: A Selection of Essays on Methodology Edited by Paul Streeten, Published by Harper, 1958 Population, a Problem for Democracy The Godkin Lectures, Published by Harvard University Press, 1940 The Political Element in the Development of Economic Theory, 1953 The Relation Between Social Theory and Social Policy, 1953 Rich Lands and Poor, 1957.23 Njegova podru~ja zanimanja bila su fiskalna i monetarna politika, ekonomsko planiranje, trgovina, socijalna i stambena politika, stanovni{tvo, obrazovanje i pitanja razvoja, ustavna pitanja, itd.24 Bavio se problemima nerazvijenih nacija. Bio je ~lan [vedskog senata i Odbora Nacionalne banke [vedske, pomogav{i u planiranju dràvne ekonomije. Njegovo uvjerenje da ekonomija treba biti podru~je odgovorno za promjene u svijetu moè se primijetiti u velikom broju njegovih djela. Kao predstavnik [tokholmske {kole, Myrdal je imao energi~an pristup prema ravnoteì. Njegovo mi{ljenje je bilo da, kada se teorijski determini{e ravnoteà, potrebno je uzeti u obzir o~ekivane rezultate koji }e imati utjecaj na neke promjene i kretanja. Istakao je da promjene, bilo o~ekivane ili ne, utje~u na ekonomski ishod mnogo prije nego {to se dese.
23
http://www.answers.com/topic/gunnar-myrdal (pristupljeno 25.5.2007.) http://www.econjournalwatch.org/ pdf/CarlsonJonungCharacterIssuesSeptember2006.pdf
24
Najve}i doprinos Karla Gunnara Myrdala bio je njegov utjecaj na Vrhovni sud SAD-a u dono{enju odluke protiv rasne segregacije u javnim {kolama. Myrdal je bio i potpisnik izvje{taja UNESCO-a Pitanja rasa, 1950. godine. U 1930. godini Myrdal je dao veliki doprinos [tokholmskoj {koli u ekonomiji, naprimjer, isticanje kako o~ekivanja utje~u na ekonomske fluktuacije. Njegova knjiga Ameri~ka dilema
42
Interes i autori
(1944.) igrala je va`nu ulogu u debatama i odlukama o ljudskim pravima u narednim dekadama, a knjiga Azijska drama (1968.), s gledi{ta prenaseljenosti i siroma{tva u Ju`noj Aziji, imala je veliki utjecaj na istraìvanja i socijalne debate o problemima zemalja u razvoju.25 Pomogao je u oblikovanju socijalnog i ekonomskog planiranja i otvorio put za generalne socijalne reforme u [vedskoj.
6. Paul Robin Krugman

Paul Robin Krugman ro|en je 1953. godine na Long Islandu. Na Univerzitetu Yale je studirao, a na Univerzitetu Masachusets, 1977. godine, doktorirao. Prije Univerzitet Prinston, 2001. godine, predavao je na: Yaleu, Berkeleyu, Londonskoj {koli ekonomije, Univerzitetu Stanford. Napisao je knjige iz oblasti ekonomije, a od 2000. godine pi{e za New York Times. Profesor je ekonomije i me|unarodnih odnosa na Univerzitetu Princeton. Izme|u 1982.1983. godine, u vrijeme Reagana u Bijeloj ku}i, Krugman je bio ekonomski savjetnik, a istovremeno je postao ~lan Group of Thirty za me|unarodnu ekonomiju. Sa svog stanovi{ta preferirao je razvoj isto~noazijskih zemalja i smatrao je da nije zavr{en jedan novi ekonomski model. Pi{u}i za New York Times, postaje vaàn i cijenjen pisac u Americi iz oblasti ekonomije. Sakupio je ove ~lanke i 2003. godine ih objavio u knjizi s naslovom Great Unraveling, koja je bila naj~itaniji bestseler u Americi. Godine 1991. dobio je plaketu od Ameri~ke ekonomske asocijacije, 2002. od Izdava~ke korporacije nagradu kao najbolji novinski pisac ~lanaka, a 2004. dobio je evropsku Pulicerovu nagradu.26
25
http://www.su.se/pub/jsp/polopoly.js p?d=886&a=3578 (pristupljeno 27.05.2007.) 26 www.answers.com
43
Radovi: Economics: European Edition (with Robin Wells and Kathryn Graddy, Spring 2007) (ISBN 0-7167-9956-1). International Economics: Theory and Policy (7th Edition) (2006) (ISBN 0-321-29383-5) Peddling Prosperity: Economic Sense and Nonsense in an Age of Diminished Expectations (1 April 1995) (ISBN 0-393-31292-5) Currencies and Crises (11 June 1992) (ISBN 0-262-11165-9) Rethinking International Trade (1 April 1990) (ISBN 0-26211148-9) Currency Crises (National Bureau of Economic Research Conference Report) (1 September 2000) (ISBN 0-226-45462-2) Exchange Rate Targets and Currency Bands (October 1991) (ISBN 0-521-41533-0) Paul Krugman, My Connection With Enron, One More Time, Retrieved March 28, 2007. Paul Krugman je u svojoj teoriji napao dvije pretpostavke H-O teorije: konstantne tro{kove i savr{enu konkurenciju. Prema zakonu ekonomije obima, {to je ve}a neka kompanija, ona pove}ava svoju proizvodnju i sniàva tro{kove po jedinici proizvoda, ~ime je odba~ena pretpostavka konstantnih tro{kova. Tako velike kompanije mijenjaju situaciju na trì{tu, mogu da imaju monopol, tj. na trì{tu postoji imperfektna konkurencija (monopolisti~ka konkurencija). Ovim je odba~ena pretpostavka savr{ene konkurencije. Krugman je posmatrao dva tipa ekonomije obima: internu ekonomiju i eksternu ekonomiju obima. Kod interne ekonomije obima, {to je firma ve}a koristi se pove}avaju, obimi proizvodnje su ve}i, a tro{kovi po jedinici outputa niì. Dakle, interna ekonomija obima zasniva se na velikim kompanijama koje
44
Interes i autori
mogu da monopoli{u trì{tem. Interna ekonomija obima i imperfektna konkurencja nude obja{njenje dviju razmjena: intraindustrijske razmjene i interindustrijske razmjene.27 Naime, rast intraindustrijske trgovine (IIT), tj. istovremenog uvoza i izvoza diferenciranih proizvoda, odnosno onih koji su bliski, ali ne i potpuni supstituti, nije obja{njiv konvencionalnim modelima. Analiza tog oblika trgovine zahtijevala je razvoj rastu}ih prinosa i diferencirane proizvode. Intraindustrijska trgovina se obavlja na trì{tu koje se odlikuje monopolisti~kom konkurencijom, kao rezultatom rastu}ih prinosa koji mu odre|uju monopolisti~ki karakter, i slobodnog ulaza i izlaza s trì{ta koje obezbje|uje konkurenciju. Predmet trgovine su diferencirani proizvodi, dakle oni koji su bliski, ali ne i perfektni supstituti za sve vrijednosti elasti~nosti supstitucije izme|u 0 i 1, rije~ je o diferenciranim proizvodima koji mogu me|usobno da se zamjenjuju, ali koji nisu potpuno isti. Intraindustrijska trgovina, najve}im dijelom, obavlja se u trajnim potro{nim dobrima; otvaranje zemalja rezultirat }e tad u sljede}em: prvo, budu}i da se podrazumijeva da je diferencirani proizvod kapitalno intenzivniji, kapitalno intenzivnija zemlja }e proizvoditi vi{e varijeteta i relativno manje homogenih proizvoda, i obrnuto. Drugo, zemlja s vi{im odnosom kapitala i rada bit }e neto izvoznik diferenciranih (kapitalno intenzivnijih) i uvoznik homogenih (radno intenzivnijih) proizvoda. Tre}e, ako su zemlje identi~ne u relativnoj faktorskoj raspoloìvosti, homogeni proizvodi }e biti upotrijebljeni za sopstvenu potro{nju, dok }e cjelokupna trgovina imati karakter intraindustrijske trgovine diferenciranim proizvodima. Odnosno, zemlja }e uvoziti diferencirane proizvode i kada ima komparativnih prednosti u njihovoj proizvodnji, a izvoziti ih kad nema. Brì rast trgovine od rasta dru{tvenog proizvoda koji je u svjetskoj privredi prisutan poslije Drugog svjetskog rata je jedno od pitanja na koje ni Rikardova teorija komparativnih prednosti, ni H-O-S model faktorske raspoloìvosti ne mogu da daju valjano obja{njenje. Obja{njenje
27
Krugman, R.Paul; Obstfeld, Maurice (1991), International Economics: Theory and Policy, Harper Collins Publisher Inc., New York
45
se nalazi u porastu intraindustrijske trgovine diferenciranim proizvodima. Dakle, obim trgovine diferenciranim proizvodima je upravo proporcionalan proizvodu relativnih veli~ina zemalja i imat }e maksimalnu vrijednost kada su one jednake veli~ine. Potvr|en rezultat da je prosje~an nivo intraindustrijske trgovine ve}i u razvijenim, nego u zemljama u razvoju, jeste istovremeno teza da je intraindustrijska trgovina intenzivnija ako se trgovinski partneri grani~e. Kona~no, intenzitet intraindustrijske trgovine pozitivno koreliran s pripadno{}u trgovinskih partnera ekonomskim integracijam28 Interindustrijska razmjena je izvoz i uvoz proizvoda razli~ite industrije. Ova razmjena se zasniva na komparativnim prednostima i jednim dijelom snadbjevenosti faktora proizvodnje, i karakteristi~na je za trgovinu razvijenih zemalja. Kod eksterne ekonomije obima, zemlja ne mora imati veliku kompaniju, nego ima vi{e manjih kompanija koje me|usobno sara|uju i cijela industrija ima monopol i monopoli{e svjetsko trì{te.29 Krugman je dao posebno zna~ajan dorpinos razumijevanju me|unarodne ekonomije i ekonomskog razvoja.
7. Hans Singer
Ro|en je u Rhinelandu, u jevrejskoj porodici, u protestantskoj enklavi u ve}inskom katoli~kom dijelu Njema~ke, {to mu je omogu}ilo razumijevanje manjina. Prvo studira medicinu na Univerzitetu u Bonnu, zatim prelazi na ekonomiju, podràn od Josefa Schumpetera. Singer shvata dublji zna~aj Schumpeterovog u~enja u vezi s razvojem u siroma{nijim zemljama. Hans Singer zapo~eo je doktorsku disertaciju pod vo|stvom Schumpetera, a doktorirao je kod Keynesa kao mentora. U Cambridgeu je upoznao mnoge druge koji }e kasnije raditi za ILO, za ECE, UN. Nakon {to je doktorirao pod mentorstvom Keynesa, proveo dvije godine ìve}i sa siroma{nim porodicama nezaposlenih
28
Pelevi}, Branislav (2005), Uvod u me|unarodnu ekonomiju, Centar za izdava~ku djelatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd, pp. Me|unarodna ekonomija knjiga iz biblioteke kod nekog na ~itanju, pa nisu dostupni potpuni izvori
29
46
Interes i autori
dok je pripremao studiju o nezaposlenosti. Skoro odmah po zavr{etku svoje disertacije, Hans Singer je uklju~en u projekt ôvjek bez zaposlenja (pionirska studija o nezaposlenosti u Britaniji). Na studiji Singer je radio zajedno s Davidom Owenom. Singer je uradio niz studija o njema~koj ratnoj ekonomiji, objavljenih kao ~lanci u Ekonomskom ùrnalu. Tokom rata, on je tako|er predavao ekonomiju u Manchesteru. Nakon rata, kratko je radio u Ministarstvu za planiranje urbanih i ruralnih podru~ja, prije nego {to }e pre}i na Univerzitet u Glasgowu, 1947. godine. Godine 1969. napustio je UN i pridruìo se utjecajnom Institutu za razvojne sudije Sussex Univerziteta u Engleskoj. Publikovao je 30 knjiga i gotovo 300 drugih publikacija. Progla{en je Vitezom Velikog kraljevstva od kraljice Elizabete II, 1994. godine. Godine 2001. UN World Food program dodijelio mu je nagradu FOOD FOR LIFE. U novembru 2004. godine Singer je prvi dobio nagradu za ìvotno djelo od DEVELOPMENT STUDIES ASSOCIATION. Umro je 2006. godine u Velikoj Britaniji. Singer je objavio 97 knjiga i izvje{taja od 1970. godine, 61 izvje{taj za UN i 176 ~lanaka. Ovo, naravno, ne uklju~uje sve recenzije, pisma redakciji u Timesu i Guardianu, kao ni obimnu prepisku koju je Singer vodio s mnogima u UN-u i izvan, ukazuju}i na publikacije i doga|aje koje je smatrao zna~ajnim za rad UN-a. ôvjek bez zaposlenja, jedan je od njegovih najva`nijih radova. Jedna od posljednjih knjiga Podjela Sjevera i Juga, objavljena je 2001. godine, 63 godine nakon njegove prve knjige. Nakon {to je predsjedniku Kennedy predloìo ideju o dekadi razvoja 1961., Hans Singer je bio taj koji je uradio nacrt Plave knjige u kojoj su integrisani razli~iti elementi dostavljeni od razli~itih dijelova UN-a u Prijedloge za akciju. Radio je za DEA-u, gdje je pripremao prvi dokument o dugoro~nim trendovima u smislu trgovine, napisao plodonosan dokument za UNICEF o djeci i ekonomskom razvoju. Va`no je spomenuti Prebisch-Singerovu tezu, kao i naslove: 47
Redistribution with Growth, Employment Incomes and Equality, Sussex Manifesto on Science and Technology, i mnoge druge. Hans Singer je bio, i ostao, jedan od najve}ih heroja UN-a, ekonomist dvadesetog vijeka koji je bio usmjeren, upornije i duè od bilo koga drugog, na probleme zemalja u razvoju i na proslje|ivanje prijedloga o onome {to je potrebno i {to se moè uraditi kako bi se ubrzao njihov razvoj. Moè se govoriti o tri glavne faze u Singerovom ìvotu koji se ti~u doprinosa ekonomiji: njegova iskustva i studije; njegov doprinos UN-u; i kona~no njegov rad na Institutu za razvojne studije (IDS). Hans Singer se pridruìo UN-u 1947. i ostao sve do 1969. godine. U sistemu UN-a, radio je za veliki broj organizacija i agencija DEA (sada DESA), UNICEF, WFP, ADB, ECA, UNRISD, UNIDO, ILO, nesumnjivo i u drugima. Singer je pripremio prve izvje{taje i publikacije za ve}inu njih, ~esto je bio njihov ekonomist. UNICEF je tretirao Hansa Singera kao svog specijalnog ekonomistu. Isti tretman Singeru davale su i ILO i WFP. Singer je dao veliki doprinos istraìvanju i analizama UN-a, i to mijenjaju}i percepciju u vezi s klju~nim pitanjima ili situacijama u razvoju, pomaù}i da se defini{e plan akcije i pomaù}i realizaciju ideja u novim ili postoje}im organizacijama. Singer je promijenio na~in na koji su percipirani odnosi izme|u bogatijih i siroma{nijih zemalja {to se ti~e razvoja, od njegovih ranih radova o dugoro~nim uvjetima trgovine, preko radova u vezi s tehnologijom i zapo{ljavanjem i, u 80-im, o na~inu na koji globalne recesije uti~u na djecu i druge u siroma{nim porodicama i zemljama. Hans Singer je imao veliki utjecaj u vezi s distribucijom dobitaka, zatim percepcijom i mi{ljenjem o razvoju, me|unarodnoj pomo}i, zapo{ljavanju, nauci i tehnologiji, te redistribucijom s rastom. Gotovo sve {to je napisao Singer usmjereno je ka akciji, a ne samo poja{njavanju teorijskih zaklju~aka. Singer je podràvao NVO-e, posebno one posve}ene razvoju. 48
Interes i autori
Odigrao je va`nu ulogu u osnivanju Svjetskog programa hrane, WFP-a, i obja{njenju toga kako pomo} u hrani moè biti iskori{tena. Singer je uvidio vrijednost upotrebe potencijala vi{ka hrane kako bi se nadoknadila ograni~enja u finansijskoj pomo}i, i kako bi se time izbjegle {tetne nuspojave u proizvodnji hrane u zemljama u razvoju. Pomagao je novouspostavljenu Afri~ku razvojnu banku, kako bi definisao njenu ulogu i prioritete za pozajmice. Istraìo je kako UNICEF moè ubaciti pitanja djece u plan razvoja, radije nego da jednostavno pruà podr{ku projektima za djecu. Singer je radio kao direktor Odjela za ekonomsku politiku UNIDO i na konceptualnom osmi{ljavanju uloge i organizacije specijalizovane agencije. Pomagao UNRISD, gdje je bio prvi direktor 1964. godine i odigrao aktivnu ulogu u uspostavljanju po~etne filozofije, plana i radnog programa Instituta. Singer se povukao na Institut za razvojne studije 1969. godine. Tamo je nastavio raditi sljede}ih 37 godina. Posljednje predavanje studentima na IDS-u odrào je o tome kako je do{lo do UN-ovog cilja da se za pomo} zemljama u razvoju odvaja barem 0,7% bruto nacionalnog dohotka. Va`no je ista}i tri oblasti njegovog rada, u kojima je ostavio neizbrisiv trag na promi{ljanje razvoja: ILO misiji o zapo{ljavanju u Keniji, reviziji uvjeta trgovine i radu u UN-u i reformi UN-a. ILO misija zapo{ljavanja u Keniji s izvje{tajem Employment Incomes and Equality ostvarili su veliki utjecaj na promi{ljenje razvoja tokom 70-ih godina i bili su ~esto citirani u literaturi. Velikim dijelom su za to zaslu`na tri pionirska elementa u Izvje{taju: prvo, fokus na neformalnom sektoru, koji je prvi put priznat u me|unarodnom izvje{taju, samo nekoliko mjeseci nakon {to je Keith Hart objavio svoj originalni rad o neformalnom sektoru u Gani30; drugo, fokus na siroma{tvu kao klju~nom problemu nakon pitanja nezaposlenosti i strategija za smanjenje siroma{tva kao prioritetnog pitanja za politiku razvoja; i tre}e, strategija preraspodjele na osnovi ostvarenog rasta, originalni doprinos
30
Keith Hart je napravio prezentaciju o temi: Neformalne mogu}nosti za stvaranje prihoda i urbani razvoj u Gani u IDS-u u septembru 1971., na konferenciji koju sam zajedno sa Ritom Cruise OBrien organizovao o temi zapo{ljavanja u urbanim sredinama u Africi. Ovaj datum zna~ajan je iz razloga {to se na nekoliko mjesta navodi kao datum Keithove prve publikacije o neformalnom sektoru.
49
Hansa Singera kao integriraju}a tema koja se provla~i kroz cijeli izvje{taj. U roku od godinu, Vlada Kenije izdala je Bijelu knjigu u kojoj je iznijet prijedlog za pra}enje preporuka iz Singerovog izvje{taja. Izvje{taj je tako|er privukao pa`nju i na me|unarodnom nivou, uklju~uju}i i akademsku i istraìva~ku zajednicu. Izvje{taj nije pro{ao nezapaèno ni u Svjetskoj banci, te je imao direktan utjecaj na razmi{ljanje i rad tada{njeg potpredsjednika Hollisa Cheneryja, i predsjednika Roberta McNamare. Najkreativnijim doprinosom Singera smatra se ideja o redistribuciji na osnovu ostvarenog rasta. Autor je iznio elemente dinami~ne strategije, prema kojoj bi se, s vremenom, godi{nji porast neravnomjerno distribuisao me|u najsiroma{nijim grupama. Na ovaj na~in bi se omogu}ilo pove}anje resursa za investiranje i proizvodnju, kako bi se dostigao minimalni ciljni dohodak po doma}instvu u ruralnim i urbanim sredinama, kao i specifi~nije potrebe prehrane, pristupa vodi, zdravstvu i obrazovanju. Do ovih resursa bi se do{lo tako {to bi se privremeno stabilisali realni prihodi onih ~ija primanja se nalaze me|u prvih 10% po visini dakle, ne oduzimanje od bogatih ve} redistribucija od ostvarenog rasta, od prihoda koji bi ina~e pripali bogatima. Ovakav pristup je kasnije generalizovan u studiji IDS-a i Svjetske banke, koja je objavljena u vidu knjige s nazivom Redistribution with Growth. To je jedan od rijetkih slu~ajeva da se Banka eksplicitno fokusirala na pitanja distribucije i redistribucije prihoda, sve do Word Development Reporta 2006., s naslovom Jednakost i razvoj.
8. Ha-Joon Chang
Ha-Joon Chang ro|en je 1963. godine u Ju`noj Koreji. Studij ekonomije poha|ao je na Nacionalnom univerzitetu u Seulu. Radi kao asistent, a kasnije i kao profesor na predmetu razvoj, pri Fakultetu ekonomije
50
Interes i autori
i politike Univerziteta u Cambridgeu. Chang je radio i kao gostuju}i profesor na Naprednoj {koli razvojne ekonomije u Tokiju (IDEAS), Korejskom razvojnom institutu (KDI), [kola me|unarodnog razvoja i menad`menta u Seulu i na Odsjeku ekonomije Univerziteta u Seulu. Radio je na mnogim projektima kao lider i koordinator: Project Leader on Industrial Organisation and Industrial Policy, ESRC (Economic and Social Research Council) Centre for Business Research, Department of Applied Economics, University of Cambridge (1994.1996.) Project Coordinator on Development of East and South-East Asia and a New Development Strategy Role of the Government, UNCTAD (United Nations Conference on Trade and Development), (1995) Project Director on Institutions and Economic Development Theory, History, and Contemporary Experiences, World Institute for Development Economics Research (WIDER) (2004. 2005.) Angaòvan je kao konsultant od mnogih me|unarodnih organizacija, me|unarodnih finansijskih institucija, vladinih agencija, kompanija i nevladinih institucija, i to: UNDP (United Nations Development Program), UNCTAD (United Nations Conference on Trade and Development), ECLAC (Economic Commission for Latin America and the Caribbean), WIDER (World Institute for Development Economics Research), UNRISD (United Nations Research Institute for Social Development), INTECH (Institute for New Technologies), ILO (International Labour Office), UNIDO (United Nations Industrial Development Organization), World Bank (WB), Asian Development Bank (ADB), European Investment Bank (EIB), British governments DfID (Department for International Development) and ODI (Overseas Development Institute), South African governments DTI (Deparment 51
of Trade and Industry), Japanese governments OECF (Overseas Economic Cooperation Fund), Canadian governments IDRC (International Development Research Centre), Shell, KFI (Korean Federation of Industries), ActionAid, Brettonwoods Project, Christian Aid, CAFOD (Catholoic Agency for Overseas Development), Oxfam Interantional, i Third World Network. Tako|er je ~lan komiteta, komisija i panela: Komiteta za upravljanje projektom Economic Policymaking and Implementation in Africa: A Case Study of Strategic Trade and Selective Industrial Policies, sponzorisanog od tijela kanadske vlade (International Development Research Centre), 1998.2000. Savjetodavnog panela za izradu izvje{taja o humanom razvoju pri UNDP-u, 1998.1999. Potpresjednik Upravlja~kog komiteta Me|unarodnog foruma za razvoj, 2003.2005. Vo|a tima za izradu izvje{taja o nacionalnom humanom razvoju pri UNDP-u, 2004.2006. UNDP-ovog Azijsko-pacifi~kog savjetodavnog panela o demokratskom upravljanju, 2005. Predsjedni~ke komisije za planiranje politika pri vladi Ju`ne Koreje, 2005. Njegovi ~lanci objavljeni su u mnogim ekonomskim ~asopisima, kao npr. Cambridge Journal of Economics, International Journal of Business and Society, Journal of the Korean Economy, Global Economic Review, Journal of the Asia Pacific Economy, Journal of Institutional Economics, European Journal of Development Research i International Journal of Technology and Globalisation. U oblasti ekonomije je jedan od najcitiranijih autora. 52
Interes i autori
Najva`nija djela su: The Political Economy of Industrial Policy, Macmillan, London and Basingstoke (1994) Kicking Away the Ladder Development Strategy in Historical Perspective, Anthem Press, London (2002) Restructuring Korea Inc, RoutledgeCurzon, London (2003) (coauthor: Jang-Sup Shin) Globalization, Economic Development and The Role of the State, Zed Press, London (2003) The Northern WTO Agenda on Investment Do as We Say, Not as We Did, South Centre, Geneva, and CAFOD (Catholic Agency for Overseas Development), London (2003) (co-author: Duncan Green) Reclaiming Development An Alternative Economic Policy Manual, Zed Press, London (2004) (co-author: Ilene Grabel) Gae-Hyuck Ui Dut (The Reform Trap), Bookie, Seoul (2004) Kwe-Do Nan-Ma Hankook-Kyungje (Cutting the Gordian Knot An Analysis of the Korean Economy), Bookie, Seoul (2005) (in Korean) (co-author: Seung-il Jeong) Why Developing Countries Need Tariffs How WTO NAMA Negotiations Could Deny Developing Countries' Right to a Future, South Centre, Geneva, and Oxfam International, Oxford (2005) The East Asian Development Experience The Miracle, the Crisis, and the Future, Zed Press, London, forthcoming (2006) (collection of essays) The Transformation of the Communist Economies Against the Mainstream, Macmillan, London and Basingstoke (1995) (coeditor: Peter Nolan).
53
The Role of the State in Economic Change, Clarendon Press, Oxford (1995) (co-editor: Bob Rowthorn). Institutions and the Role of the State, Edward Elgar, Aldershot (2000) (co-editors: Ana Celia Castro and Leonardo Burlamaqui) Finansial Liberalisation and the Asian Crisis, Palgrave (Macmillan), Basingstoke and New York (2001) (co-editors: Gabriel Palma and Hugh Whittaker). Rethinking Development Economics, Anthem Press, London (2003) Brazil and South Korea: Economic Crisis and Restructuring, Institute of Latin American Studies, London, and the Brookings Institution, Washington, D.C. (2004) (co-editor: Edmund Amann) Svoj nau~ni rad temelji na tome da dokaè pogre{ke neoliberalnog pogleda na ekonomiju i smatra da neoliberalisti sagledavaju fenomen ekonomije iz samo jednog ugla, zvanog free market, kao i da je ekonomski fenomen sloèna pojava koju treba sagledavati iz vi{e uglova i kojem treba pristupiti sa strate{kog i planskog aspekta, ~ime bi se uklonile sve slabosti slobodnog trì{ta. Chang je poznat po radu na elaboraciji industrijske politike, koja se nalazi negdje izme|u centralno planske ekonomije i slobodnog trì{ta. Chang uzima ekonomsku historiju i socijalno-politi~ke faktore kao centralni oslonac u obja{njavanju ekonomske prakse. Godine 2003. nagra|en je za svoj doprinos ekonomskoj nauci, nagradom Gunnar Myrdal za najbolju monografiju, Kicking away the ladder, od EAEPE-a (European Association for Evolutionary Political Economy). Tako|er, dobitnik je i nagrade Wassily Leontief od Univerziteta Tufts za unapre|enje prekograni~nog ekonomskog promi{ljanja.
54
Interes i autori
Njegovo glavno djelo Kicking away the ladder isti~e da su najrazvijenije zemlje upotrebljavale intervencionisti~ke ekonomske politike da bi bile bogatije, a istovremeno poku{avaju zabraniti ostalim zemljama da ~ine sli~no. On smatra da su WTO, WB i IMF glavni instrumenti putem kojih, uz druge metode, veliki poku{avaju utjecati na ostale zemlje. U ovom djelu se iznosi da su manje razvijene zemlje pod velikim pritiskom prihvatanja dobrih politika i institucija bez dovoljne analize prikladnosti za ovu grupu zemalja. Ovdje se kroz historijsku perspektivu razvoja dokazuje da su najrazvijenije zemlje u po~etnim fazama svog razvoja koristile protekcionisti~ku za{titu doma}e mlade industrije i subvencioniranje izvoza da bi podràle svoj razvoj. Chang preporu~uje manje razvijenim zemljama i zemljama u razvoju da usvajaju politike i grade institucije koje su primjerene stepenu razvoja na kojem se one nalaze, uvaàvaju}i specifi~nosti svake zemlje. Ha-Joon Chang je napisao bogati historijski materijal koji sadrì veoma interesantne i va`ne zaklju~ake o institucijama i ekonomskom razvoju. Nije samo historijska slika prikazana, nego je Chang mi{ljenja da je potrebno promijeniti pristup institucija, {to je èlja manje razvijenih nacija. Zajedno historijska interpretacija i savjetovanje u pravcu iznalaènja odgovaraju}ih politika, ~ine da Kicking Away the Ladder zasluùje {iroku pa`nju ekonomista, histori~ara i ~lanova establi{menta politike.31 Ljudi su oduvijek znali da su vode}e ekonomije upotrebljavale politike za industrijalizaciju, kada su bile na nièm nivou razvoja i da sada siroma{nijim preporu~uju da to isto ne ~ine. Me|utim, ova ~injenica do sada nije bila adekvatno dokumentovana dok to nije u~inio Ha-Joon Chang.32 Ovo je orginalan i provokativan rad, koji daje veoma vrijedan doprinos trenutnim debatama o razvoju. Ne slaù se svi sa Changovim argumentima. Mnogi se na slaù sa ve}im dijelom onoga {to je on iznio. Nasuprot tome, knjiga je pa`ljivo koncipirana i argumentirano napisana, za sve one koji se
31
Stanley Engerman, Professor of Economic History, Rochester University, USA, Kicking Away the Ladder Development Strategy in Historical Perspective (May, 2002, Anthem Press, London), Summary Lance Taylor, Professor of Economics, New School University, USA, Kicking Away the Ladder Development Strategy in Historical Perspective (May, 2002, Anthem Press, London), Summary
32
55
slaù sa njim. Tako je postala fokus me|unarodne debate o ìvotu i razvoju koja oboga}uje teoriju razvoja i predstavlja izazov trenutnoj politici.33
9. Jagdish N. Bhagwati
Jagdish N. Bhagwati ro|en je 1934. godine u Indiji. Diplomirao je na St Johns Collegeu na Univerzitetu Cambridge u Engleskoj 1956. godine kao jedan od najboljih studenata u svojoj generaciji. Nakon toga, nastavio je studirati na Massachusetts institutu za tehnologiju (MIT) i na Oxfordu, da bi nakon povratka u Indiju radio kao profesor ekonomije pri Indijskom institutu za statistiku i kasnije kao profesor me|unarodne trgovine u Delhi School of Economics. Godine 1968. Bhagwati se vra}a na MIT, gdje predaje kao profesor ekonomije. Bhagwati je profesor politi~kih nauka (ekonomije i prava) na Univerzitetu Columbia. Po~asni je ~lan Vije}a za inozemne odnose u me|unarodnoj ekonomiji, kao i Ekonometrijskog dru{tva, Ameri~kog filozofskog udruènja i Ameri~ke akademije nauka i umjetnosti. Bio je potpredsjednik i poseban ~lan Ameri~ke ekonomske asocijacije. Tako|er, djeluje pri Akademskom savjetodavnom tijelu Human Rights Watch sa sjedi{tem u Aziji, pri Udruènju nau~nika Centra za civilno dru{tvo, kao i u mnogim drugim nevladinim organizacijama i institucijama u SAD-u i Indiji. Na po~etku svoje profesionalne karijere Bhagwati je radio kao savjetnik za ekonomsku politiku generalnog direktora GATT-a (1991. 1993.), kao specijalni savjetnik za pitanja globalizacije pri UN-u (2000), i kao spoljni savjetnik generalnog direktora WTO-a 2001. godine. Godine 2000. bio je jedan od osniva~a American Enterprise Institute, gdje se zalagao za ideju da bi Agencija za za{titu ìvotne sredine trebala, suprotno prvobitnoj odluci, ura~unavati tro{kove regulacija
33
Peter Evans, Professor of Sociology, University of California, Berkeley, USA, Kicking Away the Ladder Development Strategy in Historical Perspective (May, 2002, Anthem Press, London), Summary
56
Interes i autori
pri uspostavljanju standarda. U 2004. godini Bhagwati je bio jedan od stru~nih u~esnika u Kopenhagen{kom konsenzusu, radio je i kao savjetnik tada{njeg indijskog ministra finansija, a 2006. godine bio je ~lan Odbora istaknutih li~nosti koji revidira rad UNCTAD-a. Jagdish Bhagwati je autor ili koatur vi{e od 30 knjiga i mno{tva ~lanaka o temi globalizacije, me|unarodne trgovine, migracija itd. Neka od njegovih najzna~ajnijih djela su: In Defense of Globalization (Oxford University Press, 2004); Free Trade Today (Princeton University Press, 2002); The wind of the Hundred Days: How Washington Mismanaged Globalization (MIT Press, 2001); A Stream of Windows: Unsettling Reflections on Trade, Immigration and Demokracy (MIT Press, 1998); Fair Trade and Harmonization u saradnji sa R. Hudec (MIT Press, 1996); Political Economy and International Economics (MIT Press, 1996); India in Transition: Freeing the Economy (Clarendon Press, 1993); The World Trading System at Risk (Princeton University Press, 1991); Protectionism (MIT Press, 1988) itd. U knjizi Free Trade Today Bhagwati se fokusirao samo na jednu komponentu ekonomske politike: na otvorenost u smislu me|unarodne trgovine. U tom smislu, on tvrdi da je trgovina prilika a ne prijetnja, ali i da se zemlje u prelasku iz tranzicije ka trì{noj ekonomiji trebaju postepeno otvarati prema slobodnoj trgovini. [ok terapije poput one 90-ih godina u Rusiji mogu samo {tetiti i voditi uni{tenju nacionalne ekonomije. Tako|er, Bhagwati nagla{ava da prije otvaranja ka slobodnoj trgovini zemlja treba imati institucionalnu podr{ku 57
koja }e sluìti uspje{noj trgovini. In defense of globalization govori o tome kako globalizacija ima svoje dobro lice, ali da mi trebamo u~initi to lice odgovaraju}im, tj. prilagoditi joj se na za nas najbolji na~in. Tako|er, u ovom djelu Bhagwati dokazuje kako su antiglobalizaciona kretanja preuveli~ala tvrdnje da globalizacija nije u~inila ni{ta dobroga za siroma{ne zemlje. On ne podràva potpunu laissez-fair ekonomiju i smatra da bi budu}i procesi globalizacije trebali biti upravljani, kao i da bi zakonom propisane politike poja~ale i osigurale pozitivne efekte globalizacije. U djelu The World Trading System at Risk Bhagwati je dao pregled te{ko}a i obe}anja, koji su se ticali svjetske trgovine u tom periodu. Bhagwati odbacuje modernu kritiku na ra~un GATT-a i upozorava da njegovi propisi treba da budu ozbiljno shva}eni. Ako se i dalje nastavi praksa optu`bi na nefer trgovinu, glavna GATT-ova teza o trgovini bit }e naru{ena, i to u vitalnim podru~jima kao {to su penzioni sistemi, insfrastruktura, prava radnika i sl. Tako|er, Bhagwati daje nove sugestije za rekonstrukciju GATT-a i cijelog trgovinskog sistema, koje bi se mogle pokazati korisnima u Urugvajskoj rundi, ali i kasnije. Bhagwatijeva Indija u tranziciji nudi pregled svih politika i smjernica koje su {tetile ekonomskom razvoju u Indiji duè od tre}ine stolje}a. U svojoj analizi on stavlja fokus na lo{e efekte gledanja iznutra i birokratskog reìma i daje usagla{en i ubjedljiv osnov za ekonomske reforme koje su zapo~ele 1991. godine od nove indijske vlade. U djelu Protekcionizam Bhagwati razmatra mnoga klju~na pitanja trgovinske politike, daju}i jasnu i duhovitu analizu protekcionizma i nude}i recept za reforme. Political Economy and International Economics predstavlja petu Bhagwatijevu zbirku eseja u kojoj je pokazao rijetku sposobnost kombinovanja ekonomske teorije i politi~ke analize. Od 1996. godine ovaj vode}i svjetski ekonomist objavio je i niz radova i ~lanaka, kao {to su:
58
Interes i autori
Regionalism and Multilateralism: WTO, MERCOSUR, et al. (1998) Free Trade: What Now? (1998) Economic Freedom: Prosperity and Social Progess (1999) Globalization: The Question of Appropriate Governance (1999) Globalization and Germany: Wrong Fears and Right Responses (2006) Technology, Not Globalization, is Driving Wages Down (2007) Vode}i je svjetski stru~njak za trgovinsku politiku, ~ije je profesionalno polje rada usmjereno na me|unarodnu trgovinu, reforme ekonomske politike i imigracione procese. Bhagwati je poznat po svom zalaganju za slobodnu trgovinu i globalizaciju, ali i kao jedan od najo{trijih kriti~ara regionalnih integracija. Svoja istraìvanja Bhagwati je koncentrirao na izazove s kojima }e se globalizacija morati suo~iti u budu}nosti, dok istovremeno trì{ta u razvoju kreiraju osnovu za jo{ ja~u svjetsku konkurenciju. Smatrao je da su bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini riskantni i da je multilateralni pristup ipak primjereniji za trgovinsku liberalizaciju, dok je za male zemlje koje nemaju liderske pozicije najbolje rje{enje unilateralna liberalizacija. Bhagwati je napisao ogroman broj ~lanaka i knjiga o razvoju, imigraciji, demokratiji, radni~kim i standardima ìvotne okoline, koji su mu donijeli mnoga priznanja i nagrade. Neprestano je radio na {irenju polemike o ekonomskim pitanjima, izme|u ostalog i kroz osnivanje publikacija poput Journal of International Economics 1971. godine, kao i Economics&Politics 1989. godine. Tako|er, jedan je od rijetkih nau~nika koji je, osim svog isklju~ivo nau~nog rada, uspje{no pisao i za javne debate.
59
Klju~ni Bhagwatijevi nau~ni doprinosi teoriji trgovinske politike su: Postratna teorija slobodne trgovine, Multilateralna slobodna trgovina i Teorija politi~ke ekonomije. U skladu s tim, najva`niji utjecaji Bhagwatija dolaze iz njegovih sljede}ih radova: Osiroma{uju}i rast u otvorenoj ekonomiji: pokazao je da porast trgovine ne mora voditi blagostanju ako istovremeno do|e do pogor{anja uvjeta razmjene; Koncept nejednakosti cijena i kvota: dokazao je da jednakost op}enito nestaje s pojavom monopola i nesavr{ene konkurencije u proizvodnji, trgovini i dodjeli kvota; Rangiranje ekonomskih politika uz postojanje poreme}aja: bave}i se pitanjem slobodne trgovine u uvjetima trì{nih devijacija, Bhagwati je do{ao do zaklju~ka da se doma}i poreme}aji trebaju regulirati doma}im ekonomskim politikama, dok eksterni poreme}aji trebaju biti u nadle`nosti trgovinske politike; Kritika uvozno-supstitutivnog rasta: predstavlja po~etak kraja uvozno-supstitutivnoj strategiji rasta koja je dominirala 60-ih i 70-ih godina u zemljama u razvoju; kao i Problem transfera: ovdje je zajedno sa jo{ dva autora uspje{no integrisao teoriju blagostanja kao posljedice transfera s teorijom trì{nih devijacija. Bhagwati je primio mnogo nagrada i priznanja, uklju~uju}i: Bernhard Harms Prize (Njema~ka); Frank Seidman Distinguished Award in Political Economy (SAD,1998); Freedom Prize ([vicarska, 1998); Padma Vibushan Award (Indija, 2000); The National Heritage Award (SAD, 2002); Order of the Rising Sun: Gold and Silver Stars (Japan, 2006); Medal of the Italian Chamber of Deputies (Italija, 2006)
60
Interes i autori
Bhagwatijev doprinos ekonomiji i nauci uop}e najbolje je opisao Larry Summers, predsjednik Univerziteta Harvard: Postoje doslovno milijarde potro{a~a koji ne znaju njegovo ime, ~iji su realni dohoci ve}i zbog dobara koje mogu kupiti po niìm cijenama zbog utjecaja koji je ovaj ~ovjek imao na svjetski trgovinski sistem. Tako|er, postoje poduzetnici kojima su ispunjeni snovi i koji su stvorili hiljade, ako ne milione radnih mjesta za svoje sunarodnjake zbog utjecaja ovog ~ovjeka na svjetski trgovinski sistem. Na{ svjetski trgovinski sistem mora pro}i dugi, dugi put ka pravi~nijem, pravednijem, inkluzivnijem sistemu. No, on je danas pravi~niji, pravedniji i inkluzivniji nego {to bi bio bez Bhagwatijevih nepo{tednih napora. 34
10. Raul Prebisch

Raul Prebisch ro|en je 1901. godine u Argentini. Studirao je na Univerzitetu Buenos Aires, gdje je kasnije bio predava~. U ranoj mladosti njegovo pisanje bilo je u potpunosti pod utjecajem ortodoksne teorije o liberalnoj trgovini. Kasnije se okre}e protekcionizmu i ekonomiji Johna Maynarda Keynesa. Slijepo vjerovanje u liberalnu trgovinu imalo je svoje utemeljenje u spektakularnom ekonomskom rastu Argentine od 1860. do 1920. Ipak, po~etkom tridesetih, velika depresija, ekonomska kriza 1929-33. i dominacija rastu}e ekonomije Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, koje su radije izvozile ìtarice nego ih kupovale, prakti~no su uni{tile argentinsku ekonomiju. Prebisch je bio na ~elnim mjestima u vezi s provo|enjem ekonomske politike. Kao predsjednik Centralne banke Argentine imao je priliku da uo~i strukturne probleme privrede u zemlji i cijelom regiona. Imenovan je za direktora Ekonomske komisije za Latinsku Ameriku 1948. godine. Od 1964. do 1969. obavljao je funkciju generalnog sekretara UNCTAD-a (Konferencija o trgovini i razvoju Ujedinjenih nacija). Njegova
34
Remarks by Larry Summers, Bhagwati Festschrift Gala Dinner, August 5, 2005.
61
ostavka bila je iznenadna, prvenstveno zbog neuspjeha organizacije u ispunjavanju njenih ciljeva. Prebisch je umro 1986. u îleu. Djela i radovi Prebischa najve}im dijelom su posve}eni problematici ekonomskog razvoja i rasta Latinske Amerike: Introduction a Keynes, 1947., Theoretical and Practical Problems of Economic Growth, 1950., Commercial Policy in Underdeveloped Countries, 1959., Towards a Dynamic Development Policy for Latin America, 1963., jesu va`nija djela koja sagledavaju spomenutu problematiku. Prebishova teza iznesena u djelu The Latin American Periphery in the Global System of Capitalism, 1981., postala je predmet izu~avanja na brojnim fakultetima u svijetu, proìmaju}i se kroz dva klju~na elementa iste, centar i periferija.35 Stagnacija u ekonomskim tokovima u Argentini prisilila je Prebischa da svoje stavove i principe koji se odnose na komparativne prednosti redefini{e, a rezultat svih tih zbivanja bio je nastanak i razvoj nove ekonomske misli krajem ~etrdesetih godina istog vijeka. Dakle, ovaj princip prednosti mogao je funkcionisati dok je argentinska ekonomija prosperirala, no u trenutku kad je on po~eo predstavljati ko~nicu ekonomskog rasta, moralo se razmi{ljati o drugim doktrinama. Prebish je nastojao da puke teorije odvoji od tada{nje prakse u trgovini i strukturne sile i oligarhije koje institucionalno i na osnovu ugovora odlu~uju. Iz ovog nastojanja rezultirala je podjela svijeta na ekonomske centre, u kojima su industrijalizovane zemlje kao {to su to Sjedinjene Ameri~ke Dràve, i na periferiju, koja se sastoji od proizvo|a~a primarnih dobara, zapravo je iskaz de facto trenutne situacije u konstelaciji odnosa me|u zemljama {irom svijeta. Kao predsjednik Centralne banke Argentine, on je primijetio da su tokom velike depresije cijene primarnih dobara, kao {to su, recimo, poljoprivredni proizvodi, opale u znatno ve}oj mjeri u odnosu na cijene proizvedenih sekundarnih dobara, odnosno industrijskih proizvoda. No, ono {to je interesantno jeste da niti on niti njegove kolege nisu uspjeli odrediti jasan mehanizam
35
www.en.wikipedia.org
62
Interes i autori
za razlikovanje, odnosno prepoznavanje tih situacija, u smislu da su uvjeti ponude primarnih i sekundarnih dobara bili druga~iji, tako dok su farmeri, bez obzira na cijenu koju bi dobili u toku godine, uvijek sadili istu koli~inu, a proizvo|a~i (industrijski) su bili u mogu}nosti da smanje, odnosno pove}aju kapacitete da bi mogli pravovremeno odgovoriti na o~ekivane promjene u tra`nji. Ove ideje su ostale neodre|ene i neoblikovane sve dok Prebisch nije imenovan na funkciju direktora Ekonomske komisije za Latinsku Ameriku. (ECLA ili CEPAL), 1948. godine.36 Po~etkom 1950. objavio je studiju pod nazivom: The Economic Development of Latin America and its Principal Problems37, koja je danas, zapravo, interpretirana kroz stavove u njenom ve}em dijelu, poznatije Singer-Prebisch teze, odnosno izvorno Hipoteze. Ovo se moè smatrati kao najve}i doprinos Prebicha ekonomskoj misli i stvaranju jednog novog pogleda na konstelacije odnosa izme|u centralnih i perifernih zemalja, {to je rezultat njegovog strukturalisti~kog pristupa sagledavanja privreda. Teza u izvornom obliku po~inje s opisom da sada{nji svjetski poredak, odnosno sistem, ima periferiju koja proizvodi primarna dobra da bi ih izvezla u centar, a centar proizvodi sekundarna dobra. Dalje nastavlja s obja{njenjima da kako tehnologija napreduje, centar je u stanju da ostvari ve}u {tednju, s obzirom na to da moè pove}ati iznos nadnica i profita kroz razvijene unije i trgovinske institucije. Na periferiji, kompanije i radnici su slabiji i moraju pre}i na tehni~ke u{tede za da bi za svoje kupce smanjili cijene. Prebish je nagla{avao opadanje u trgovinskoj razmjeni izme|u industrijalizovanih i neindustrijalizovanih zemalja, {to zna~i da periferne zemlje moraju izvoziti vi{e da bi dobile istu vrijednost industrijskog izvoza. Kroz ovaj sistem, cjelokupan benefit od tehnologije i me|unarodne trgovine bi pripao centru. Interesanto je spomenuti da je Hans Singer, njema~ki ekonomist, u isto vrijeme objavio sli~nu studiju, premda se ona vi{e zasniva na
36 37
www.economyprofessor.com www.answers.com
63
empirijskom pristupu analize svjetske satistike o trgovini. Prebish je nagla{avao opadanje u trgovinskoj razmjeni izme|u industrijalizovanih i neindustrijalizovanih zemalja, {to zna~i da periferne zemlje moraju izvoziti vi{e kako bi dobile istu vrijednost industrijskog izvoza. Kroz ovaj sistem, cjelokupan benefit od tehnologije i me|unarodne trgovine bi pripao centru. Nakon objavljivanja, ECLA je postao centar aktivnosti Tre}eg svijeta u UN-u, stvaraju}i tako Latinoameri~ku {kolu sktrukturalisti~ke ekonomije. U okviru ECLA, Prebisch se pridruìo stavu (ISI), uvozno supstitutivne industrijalizacije, u kojoj se zemlja izoluje od trgovine i poku{ava da se industrijalizira samo na svom doma}em trì{tu kao katalizator. Upravo ova njegova stajali{ta bila su podvrgnuta brojnim kritikama, ECLA je doìvio neuspjeh, a Prebisch ga nedugo zatim napu{ta. Teorija zavisnosti je, zapravo, razvijena verzija Prebishove teze, koja je u takvom obliku bila interpretirana od ~lanova, ekonomista, ECLA, u kojoj je ekonomski razvoj periferije opisan kao nemogu}a misija. Prebisch je nastavio kritikovati neoklasi~ne ekonomske {kole, jer su se bogati bogatili nau{trb siroma{nih, i to je, zapravo, bio razlog nebalansiranog rasta. On je smatrao da me|unarodna trgovina ima lo{e razvijen put38, pritom se zalaù}i za regionalnu integraciju izme|u perifernih zemalja.
11. Hernando de Soto

Hernando de Soto je peruanski ekonomist, predsjednik Instituta za slobodu i demokraciju u Limi, jednog od najve}ih think-tankova u svijetu. Poznat je po svome radu u oblasti neformalne ekonomije i inicijator je ekonomskih i politi~ih reformi u Peruu i nekoliko drugih zemalja. 64
38
www.eclac.cl
Interes i autori
Hernando de Soto ro|en je 1941. godine u Peruu. Obrazovao se u [vicarskoj, gdje je zavr{io postdiplomski studij na Institut Universitaire de Hautes Etudes Internationales u @enevi.39 Kao ekonomist radio je za Op}i sporazum o tarifama i trgovini (GATT), bio je predsjednik Izvr{nog odbora Organizacije zemalja izvoznica bakra, izvr{ni direktor Universal Engeneering Corporation, direktor Swiss Bank Corporation Consultant Group i guverner Centralne banke Perua.40 Godine 1983. u Limi osniva Institut za slobodu i demokratiju (Instituto Libertad y Democracia ILD), kojem je i danas predsjednik. Insitut za slobodu i lokalnu demokratiju priprema i implementira programe kapitalnih investicija za osnaìvanje siroma{nih u Africi, Aziji, Ju`noj Americi, Bliskog Istoku i zemljama biv{eg Sovjetskog Saveza. Magazin The Economist proglasio je ILD jednim od dva vode}a think-thankova u svijetu. 41 De Soto je bio li~ni predstavnik i glavni savjetnik peruanskog predsjednika Fujimorija. Bio je angaòvan i kao lobist, odnosno da u ime peruanskog predsjednika lobira u Kongresu Sjedinjenih Ameri~kih Dràva za usvajanje Sporazuma o slobodnoj trgovini izme|u Perua i Sjedinjenih Ameri~kih Dràva.42 Dobitnik je brojnih me|unarodnih priznanja i nagrada: Milton Friedman Prize for Advancing Liberty The Cato Institute USA, The Freedom Prize (Switzerland), The Fisher Prize (United Kingdom), The Goldwater Award (USA), The Adam Smith Award, Association of Private Enterprise Education (USA), CARE Humanitarian Award (Canada), 2003 Downey Fellow at Yale University, Democracy Hall of Fame International inductee, National Graduate University, The Templeton Freedom Prize 2004 (USA). Magazine Time je 1999. godine, u svom specijalnom izdanju o Vo|ama za novi milenij, uvrstio De Sota me|u petericu vode}ih latinoameri~kih inovatora stolje}a, te 2004. godine na listu od 100 najmo}nijih i najutjecajnijih ljudi u svijetu.
39
Soto, H (2004), Tajna kapitala, MASMEDIA, Zagreb, str. 262. http://www.tecnoborsa.com/EN/ page.aspx?tid=129 http://www.cato.org/special/friedman/desoto/index.html http://www.answers.com/topic/hernando-de-soto-economist
40
41
42
65
Mnogi dràvnici po{tuju njegov rad, ~ak 30 predsjednika dràva ga je pozvalo da implementira programe ILD-a u njihovim zemljama. De Soto kopredsjedava Komisijom za pravno osnaìvanje siroma{nih. Autor je dviju knjiga o politi~kom i ekonomskom razvoju: Drugi put i Tajna kapitala. Obje knjige su me|unarodni bestseleri i prevedene su na blizu 30 jezika. Prvu knjigu Hernando de Soto objavljuje 1986. godine na {panskom jeziku: Drugi put: neformalna revolucija (El Otro Sendero: la revolucion informal), ~ije mu objavljivanje 1989. godine na engleski jezik s nazivom Drugi put: Nevidljiva revolucija u Tre}em svijetu (The Other Path: The Invisible Revolution in the Third World) donosi svjetsku slavu. Knjiga je imala nekoliko izdanja, a izdanje iz 2002. godine nosi novi podnaslov: Drugi put: ekonomski odgovor na terorizam (The Other Path: The economic answer to terroris). Sam naziv ove knjige aludira na knjigu Svijetle}a staza (Sendero Luminoso) politi~ki temelj maoisti~kog gerilskog pokreta senderisti, koji je 1980. godine nastao u Peruu, zbog ~ega je postao njihovom metom i preìvio najmanje tri napada. Osnovna ideja knjige i cijeloga De Sotovog projekta jeste da siroma{ne zemlje ostaju siroma{ne ne zbog kapitalizma nego zbog lo{e razvijenog kapitalizma.43 On otkriva da veliki broj siroma{nih radi izvan formalne privrede i pravnog sistema i tako nastoje ostvariti svoje ekonomske ciljeve. De Soto pokazuje put isokorjenjivanja terorizma upravo uklju~ivanjem siroma{nih poduzetnika u svijet trì{ne ekonomije, tj. u kapitalisti~ki sistem. Druga knjiga Tajna kapitala: za{to je kapitalizam uspje{an na Zapadu, a neupje{an u svim drugim dijelovima svijeta (The Mystery of Capital: Why Capitalism Triumphs in the West and Fails Everywhere Else) objavljena je na {panskom i engleskom jeziku 2000. godine. Nastavljaju}i ideje iz Drugog puta, De Soto iznosi razmjere i uzroke te{kih problema siroma{tva u zemljama u razvoju i nudi uvjerljiva rje{enja. Odgovara na pitanje: za{to su neke zemlje uspjele u uvo|enju
43
Soto, H (2004), Tajna kapitala, MASMEDIA, Zagreb, str. 263.
66
Interes i autori
kapitala, a druge nisu, daju}i odgovor da se ovdje, zapravo, radi o pravnoj strukturi vlasni{tva i vlasni~kim pravima. Siroma{no stanovni{tvo zemalja u razvoju nije uklju~eno u formalni sistem vlasni{tva, {to vodi ka neformalnom posjedu zemlje i dobara. Nedostatak takvog sistema vlasni~kih prava u zemljama u razvoju onemogu}ava pristup kapitalu. Pristup kapitalu bio bi mogu} ukoliko bi se siroma{nima dala formalna vlasni~ka prava, tj. legalna prva na vlasni{tvo koje oni stvarno posjeduju. Va`na karakteristika kapitalizma i omogu}avanje ekonomskog rasta jeste funkcionisanje dràvne za{tite prava vlasni{tva u formalnom sistemu vlasni{tva, gdje su transakcije jasno zabiljeène. S druge strane, De Soto navodi da dràvna birokracija umnogome spre~ava mogu}nost da ljudi zadrè privatnu imovinu44, te u Tajni kapitala navodi sljede}e primjere: U Haitiju, obi~ni gra|anin moè se zakonito naseliti na dràvnoj zemlji na taj na~in da je unajmi od dràve na pet godina, a zatim je kupi. Uz pomo} saradnika, na{i su istraìva~i u Haitiju utvrdili da je za dobivanje takvog zakupa potrebno 65 birokratskih koraka, {to u prosjeku zahtijeva ne{to vi{e od dvije godine. De Sotov rad dao je zna~ajan doprinos u razumijevanju na~ina na koji siroma{ne zemlje mogu koristiti svoje pravne sisteme kako bi prona{le vlastiti izlaz iz siroma{tva. De Sotov put je ukorijenjen u klasi~nim liberalnim argumentima u odbrani vlasni{tva, koji vlasni{tvo utemeljuju u radu, te ga vezuju za sigurnost i podsticaj.45 U periodu izme|u 1988. i 1995. godine, De Soto i njegov Institut za slobodu i demokratiju su pripremili 400 zakona i pravilnika koji su zamijenili dotada{njih 400.000 zakona i promijenili ekonomski sistem Perua. Posebno je zna~ano {to je ILD osmislio reformu zemlji{ta u peruanskom sistemu vlasni{tva, koji je dao pravo vlasni{tva 1,2 miliona porodica i pomogao vi{e od 380.000 firmi, koje su ranije poslovale na crnom trì{tu, da u|u u formalnu ekonomiju. Glavne reforme na koje su De Soto i ILD utjecali te{ko je ekonomski izbrojati46.
44
http://www.answers.com/topic/hernando-de-soto-economist Soto, H (2004), Tajna kapitala, MASMEDIA, Zagreb, str. 268. http://www.ild.org.pe/eng/facts.htm
45
46
67
Prema podacima Univerziteta Princeton, broj osoba koje poha|aju {kolu pove}ao se za 28% tamo gdje je ILD proveo reforme. U Salvadoru vojnici i gerilci su uklju~eni u civilno dru{tvo tako {to su kori{teni vlasni~ki instrumenti ILD-a.
68
Izvori
Arrow , J.K. (1982), Why People Go Hungry, Oxford University Press, Oxford Bhagwati, J. (2006): Slobodna trgovina danas, MASMEDIA Zagreb Bhagwati's web site: http://www.columbia.edu Corbridge, S. (2002). Development as freedom: the spaces of Amartya Sen; Progres in Development Studies 2,3; pp. 183217. Council on Foreign Relations: http://www.cfr.org Curriculum Vitae, Ha-Joon Chang, Date of Compilation: 1 April 2006 www.econ.cam.ac.uk/faculty/chang/cv.pdf Dnevne poslovne novine, Poslovni dnevnik: www.poslovni.hr Guardian Unlimited, 01.march 2006, Sir Hans Singer, www.guardian.co.uk Frngsmyr, T. (1999). Les Prix Nobel. The Nobel Prizes, Stockholm http://in.news.yahoo.com/061023/221/68pso.html http://links.jstor.org/sici?sici=0018-2745(199502)28%3A2% 3C227%3AAADAFY%3E2.0.CO%3B2-I http://en.wikipedia.org/wiki/Gunnar_Myrdal#Publications#Publications http://nobelprize.org/nobel_prizes/economics/laureates/1974/press.html http://nobelprize.org/nobel_prizes/economics/laureates/1998/sen-autobio.html http://raptor1.bizlab.mtsu.edu/s-drive/TEFF/ECON%207660/ECON7660%20FINAL/Presentations-7660/Myrdal,%20Gunnar.doc Show, D. John, 2002., Sir Hans Singer The Life and Work of a Development, Economist http://www.academy.umd.edu/publications/klspdocs/jciul_p1.htm http://www.amren.com/mtnews/archives/2004/09/gunnar_myrdals.php http://www.amren.com/mtnews/archives/2006/12/sowing_the_seed.php http://nobelprize.org/nobel_prizes/economics/laureates/1974/myrdal-bio.html http://www.answers.com/topic/gunnar-myrdal http://www.bookrags.com/wiki/Gunnar_Myrdal http://www.britannica.com/eb/article-9126420/Amartya-Sen
69
http://www.gordon.edu/ace/pdf/Heyne_ControlStories.pdf http://www.mtsu.edu/~eaeff/566/Gunnar%20Myrdal.pdf http://www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_uids=11127016&dopt=Abstract http://www.poslovni.hr/36353.aspx http://www.su.se/pub/jsp/polopoly.jsp?d=886&a=3578 IMF: http://www.imf.org/external/pubs/ft Jolly Richard, 18.maj 2006. Zeneva, Predavanje u znak sje}anja, Hans Singer Nje`ni gigant Kicking Away the Ladder Development Strategy in Historical Perspective (May, 2002, Anthem Press, London), Summary www.econ.cam.ac.uk/faculty/chang/KALsummary.pdf Krugman, R.P. & Obstfeld, M. (1991): International Economics: Theory and Policy, Harper Collins Publisher Inc., New York lap.sagepub.com links.jstor.org Masmedia: www.masmedia.hr Myhrvold-Hanssen, T. L. (2003), Democracy, News Media, and Famine Prevention: Amartia Sen and The Bihar Famine of 196667; http://66.102.9.104/ search?q=cache:F9fZJbFR6rwJ:www.disasterdiplomacy.org/MyhrvoldHanssen BiharFamine.rtf+Amartya+Sen+Critiques&hl=en&ct=clnk&cd=5 Navarro, V., Development and quality of life: a critique of Amartya Sen's Development as Freedom, Johns Hopkins University, USA Pelevi}, B.(2005): Uvod u me|unarodnu ekonomiju, Centar za izdava~ku djelatnost Ekonomskog fakulteta u Beogradu, Beograd Princeton University Press: http://press.princeton.edu SourceWatch: http://www.sourcewatch.org The MIT Press: http://mitpress.mit.edu/catalog/item/default The Times, TimesOnline, www.timesonline.co.uk, February 28, 2006., Professor Sir Hans Singer
70
Interes i autori
Todaro, M.P & Smith, S.C. (2006), Ekonomski razvoj, TDK [ahinpa{i}, Sarajevo Toy John, 4. mart 2006., Profesor Sir Hans Singer, The Independent Toye, J. and Toye R. 2003, Historical Origins of the Prebish Singer Thesis, History of Political Economy Transkript govora Jeffreya Sachsa na zatvaranju konferencije Conferenece on Borderless Giving, 05.03.2004., Arrillaga Center, San Francisco Traversa, G. (2006), The violence of the unique identity; A critical review of A. Sens Identity and violence; Wallas, L. (September 2004), Interviews in Finanse and Development www.amazon.com www.answers.com www.answers.com Peter Thomas Bauer www.bhdani.com/arhiva/207/intervju.shtml www.cceia.org/resources/transcripts/5132.html www.cid.harvard.edu www.earth.columbia.edu/about/director/ www.eclac.cl www.economyprofessor.com www.eurozine.com www.millenniumpromise.org www.nacional.hr www.rrojasdatabank.org www.theglobalfund.org www.un.org/millenniumgoals www.unmillenniumproject.org www.wikipedia.com Peter Thomas Bauer www.worldbank.org/data
71
TEORIJE
I MODELI
II.
II. TEORIJE I MODELI

Teorije i modeli ekonomskog razvoja pokazuju historijsku i intelektualnu evoluciju nau~nog mi{ljenja o razlozima, uzrocima i posljedicama razvoja, odnosno odsustva razvoja. To se moè pokazati predstavljanjem klasi~nih teorija ekonomskog razvoja i savremenih modela razvijenosti i nerazvijenosti. Kada je rije~ o klasi~nim teorijama, pa`nja se fokusira na: modele rasta linearnih faza, teorije i obrasce strukturalnih promjena, revoluciju me|unarodne zavisnosti i neoklasi~nu kontrarevoluciju slobodnog trì{ta. U kontekstu savremenih modela razvijenosti i nerazvijenosti posebno je interesantan problem koordinacije, novih ekonomskih ideja i znanja, nove institucionalne ekonomije, informacija, nove teorije rasta, endogenih modela rasta. U periodu nakon Drugog svjetskog rata, javljaju se tri dominantna pristupa ekonomskom razvoju koja su predstavljena kroz sljede}e teorije: Teorija lineranih faza, koja se javlja 50-ih i 60-ih godina pro{log stolje}a; proces ekonomskog razvoja promatran kroz niz faza ekonomskog rasta koje sve zemlje trebaju pro}i kako bi do{le do èljenog ekonomskog razvoja. Razvoj je promatran kroz funkciju {tednje, ulaganja i inozemne pomo}i, odnosno njihovu kombinaciju i me|uuvjetovanost. Teorija strukturalne promjene, koja se javlja 70-ih godina pro{log stolje}a; koristila se savremenom ekonomskom teorijom i statisti~kom analizom, nastoje}i prikazati unutra{nji proces strukturalnih promjena koje zemlje u razvoju trebaju pro}i na putu ostvarivanja i zadràvanja ekonomskog rasta.
75
Teorija me|unarodne ovisnosti, koja je punu afirmaciju doìvjela 70-ih godina; u poku{aju obja{njenja ekonomskog razvoja bila je dosta radikalna i vi{e politi~ki orijentirana. Nerazvijenost je promatrala u okviru odnosa me|unarodnih i doma}ih snaga. Neoklasi~na kontrarevolucija: trì{ni fundamentalizam, neoliberalna kontrarevolucija, koja nagla{ava ulogu trì{ta, otvorene ekonomije i privatizacije. Nerazvijenost prema ovom pristupu je posljedica prevelike i pogre{ne intervencije dràve i nepotrebnog i pogre{nog reguliranja i kontrole ekonomije. Svaki od ovih pristupa, odnosno teorija, ima svoje dobre i slabije strane.
47
Walt Whitman Rostow (1916. 2003.), ameri~ki ekonomist, profesor ekonomske historije na Massachusettes Institute of Technology (1950.1961.) i University of Texas (1969). Djelovao je i kao politi~ar angaòvan na mjestu specijalnog asistenta za nacionalnu sigurnost u vrijeme ameri~kog predsjednika L.B. Johnsona. Kao veliki protivnik komunizma isticao je efikasnost kapitalizma i slobodne inicijative. Podràvao je ameri~ku vojnu invaziju i rat u Vijetnamu. Napisao je veliki broj knjiga i ~lanaka o razli~itim temama. Neki od tih radova su: The Process of Economic Growth (1953); The Growth and Fluctuation of the British Economy (1790.1850.) (1953); The Dynamics of Soviet Society (1953); The Prospects for Communist China (1954); An American Policy in Asia (1955); A Proposal: Key to an Effective Foreign Policy (1957); The Stages of Economic Growth: A Non-Communist Manifesto (1960); The United States in the World Arena (1960); Rich Countries and Poor Countries: Reflections from the Past, Lessons for the Future (1987); and Theorists of Economic Growth from David Hume to the Present (1990).
1. Teorija linearnih faza

U svom djelu The Stages of Economic Growth, Rostow47 predstavlja teoriju ekonomskog rasta, poznatu s nazivom Model rasta u fazama, a koja je postala jedan od najva`nijih koncepata u teoriji modernizacije dru{tvenog razvoja. Rostowljeva teorija nastoji da uop}i model moderne ekonomske historije kroz odre|ene faze ekonomskog rasta kroz koje zemlje, na putu vlastitog ekonomskog razvoja trebaju pro}i. Model govori o tome da bi zemlje na putu ekonomskog razvoja trebale linearno pro}i kroz pet osnovnih faza, razli~itih po vremenu trajanja: tradicionalno dru{tvo, preduvjeti za prelazak u samoodrìvi razvoj, prelazak ili tranzicija, te`nja ka zrelosti i period visoke masovne potro{nje. Prva faza. Tradicionalno dru{tvo, ili dru{tvo s niskim stepenom razvoja, karakterizira naturalna privreda i direktna raspodjela (razmjena roba za robu). Rezultati proizvodnje, odnosno krajnji proizvodi,
76
Teorije i modeli
imaju primarni cilj zadovoljenje li~nih potreba, a potom odvajanje za daljnja ulaganja (sredstva za rad, predmeti rada i sl.), te ostavljanje jednog dijela za slu~aj nu`de. Najrazvijenija grana privrede je poljoprivreda, a proizvodi su vi{e radom intenzivni nego kapitalom, odnosno proizvodnja zahtijeva ve}i udio radne snage nego kapitala. Druga faza. Preduvjet za prelazak u samoodrìvi razvoj, proizlazi iz pove}ane specijalizacije koja generi{e vi{ak proizvoda i ve}u mogu}nost razmjene. U ovoj fazi razvija se transportna infrastruktura koja omogu}ava i olak{ava razmjenu (unutra{nju i vanjsku), a kao rezultat javlja se poduzetni{tvo, rast {tednje i investicija. Tre}a faza. Prelazak (tranzicija), podrazumijeva industrijalizaciju, pra}enu prelaskom radnika iz poljoprivredne u industriju. Rast se koncentri{e u pojedine regije u zemlji i u jednu ili dvije industrijske grane/sektora. Ekonomska tranzicija pra}ena je razvojem i pojavom novih politi~kih i socijalnih institucija, kao podr{ka sve ve}oj industrijalizaciji. S pove}anjem investicija, koje vode pove}anju proizvodnje u smislu obezbje|enja ve}e {tednje u korist budu}e potro{nje, rast postaje samoodrìv. êtvrta faza. Te`nja ka zrelosti, faza unutar koje se ekonomija diverzificira ka novim podru~jima. Tehnolo{ke inovacije omogu}avaju razli~it dijapazon investicijskih mogu}nosti i pove}an rast. Ekonomija je u stanju da proizvodi i ponudi veliki broj roba i usluga i manje se oslanja na uvoz. Peta faza. Period visoke masovne potro{nje, u kojem se vode}i ekonomski sektori usmjeravaju ka trajnim potro{a~kim dobrima i uslugama. Ekonomija je u funkciji visoke masovne potro{nje, potro{a~ka industrija cvjeta i sektor usluga postaje dominantan. Determinante navedenih faza ekonomskog razvoja ovise o: kvalitetu i kvantitetu resursa, tehnologiji kojom zemlja raspolaè i institucionalnoj strukturi u zemlji, na na~in da odre|uju duìnu trajanja svake od faza, odnosno brzinu prelaska iz jedne u drugu fazu. 77
Prema Rostowu, da bi zemlje u razvoju mogle ostvariti privredni rast, trebaju biti obezbije|eni uvjeti za investiranje. Dok se zemlja nalazi u tre}oj fazi, ekonomija treba da je ve} dosegnula drugu fazu, da bi data pomo}, odnosno strane direktne investicije, mogle biti investicijska injekcija koja vodi brzom ekonomskom rastu. Prema ovoj teoriji, razvijene zemlje pro{le su kroz fazu prelaska u samoodrìvi rast, a nerazvijene zemlje se jo{ nalaze u fazi tradicionalnog dru{tva, odnosno u fazi preduvjeta. Ono {to treba ~initi okosnicu strategije razvoja zemalja u razvoju jeste mobilisanje i kombinacija doma}e i strane {tednje (akumulacije i investicija), na na~in da mobilisanje {tednje generi{e investicije za samoodrìvi ekonomski razvoj. Zbog nedostatka {tednje razvoj moè zastati u tre}oj fazi, jer se zahtijeva od 15 do 20% GDP-a. Ukoliko {tednja iznosi 5%, onda pomo}/kredit treba nadomjestiti potrebnu razliku od 10 do 15% GDP-a. Rezultanta ove investicije treba biti prelazak u ~etvrtu fazu i ostvarenje samoodrìvog ekonomskog rasta. Ekonomski mehanizam kojim je to mogu}e ostvariti kasnije }e biti prikazan u Harrod-Domarovom modelu. Ograni~enja Rostowljeve teorije ogledaju se u tome {to mnogi ekonomisti smatraju da je ova teorija razvijena prema obrascu zapadne kulture, odnosno na temelju razvojnih iskustava zapadnih zemalja. Ono {to Rostow nije uzeo u obzir jeste iskustvo zemalja koje imaju razli~ite kulture i tradiciju, te stoga nije primjenjiva za sve zemlje u razvoju. Me|utim, Rostowljeva razmatranja o nezapadnim trì{tima na primjeru Kine pokazuju da u odre|enim slu~ajevima prelazak iz faze u fazu moè biti ostvaren i u kontrolisanoj ekonomiji. Dràva putem svojih mehanizama kontroli{e preduvjete potrebne za prelazak u narednu fazu, tako da prvobitna kritika o neprimjenjivosti teorije na nezapadna trì{ta nije do kraja argumentirana.
78
Teorije i modeli
Pretpostavka modela da se put ka ekonomskom progresu promatra isklju~ivo kao linearni sistem, naj~e{}e je kritikovana, {to pokazuje primjer onih zemalja koje su, bez obzira na lo{ start, dosegle odre|enu fazu, a potom nazadovale umjesto da su pre{le u drugu fazu48. Prema Rostowu, ukoliko zemlja moè biti disciplinovana da uspostavi odre|ene norme u dru{tvu i politici, te identifikuje odre|ene sektore u kojima ostvaruje odre|ene prednosti, onda moè u}i u fazu tranzicije i eventualno dosti}i odre|eni stepen modernizacije. Me|utim, neuspjeh jednog od spomenutih preduvjeta uzrokovat }e nelinearnost. Dodatni problem ovog modela je da Rostow u svom radu promatra isklju~ivo velike zemlje (u smislu broja stanovnika), zemlje koje raspolaù prirodnim resursima ili zemlje velikih prostranstava, ~ime ne daje nadu malim zemljama, odnosno zemljama koje ne raspolaù prirodnim bogatstvima ili nekim drugim prednostima. Harrod-Domarov model rasta, koji su neovisno oblikovali R.F. Harod49 i E.D.Domar50, koristi se u razvojnoj ekonomiji kako bi objasnio stopu privrednog rasta u smislu nivoa {tednje i produktivnosti kapitala. Utemeljen je na koncepciji prirodne stope rasta, zajam~ene stope rasta i aktuelnog rasta: prirodna stopa rasta stopa rasta pri kojoj dolazi do pove}anja rada, kao proizvodnog faktora, {to za sobom povla~i ve}i output; zajam~eni rast stopa rasta outputa je takva da poduze}a vjeruju da imaju èljeni iznos kapitala pa zbog toga ne pove}avaju ili smanjuju investicije, pruà o~ekivanja za budu}e zahtjeve; aktuelni rast aktuelni ukupni output se mijenja. Dva problema koja se mogu javiti u ovom modelu ti~u se odnosa aktuelne i prirodne stope rasta, te odnosa aktivnog i zajam~enog rasta. Kod odnosa aktivne i prirodne stope rasta moè do}i do izvjesnog dispariteta, jer faktori koji utje~u na aktuelni rast (grani~na sklonost
50
48
Rusija se iz faze velike potro{nje danas na{la u fazi zemlje u tranziciji. Roy Forbes Harrod (1900.1978.), engleski ekonomist i profesor. Tokom Drugog svjetskog rata pridruìo se Statisti~kom odjelu admiraliteta (eng. Statistical Department of the Admiralty). Dobio je titulu viteza (1959) za svoj anga`man i akademski doprinos. Njegova najpoznatija djela su: International Economics (1933); The Trade Cycle (1936); Towareds a Dynamic Economics (1948); The Life of John Maynard Keynes (1951); Economic Essays (1952); The Pound Sterling (1952); The Dollar (1953); Policy against Inflation (1958); The British Economy (1963); Plan to Increase International Monetary Liquidity (1964); Reforming the Worlds Money (1965); Towards a New Economic Policy (1967); Money (1969); Economic Dynamics (1973). E. D. Domar
49
79
{tednji i potro{nji) jesu neovisni i odvojeni od onih koji determini{u prirodni rast (kontrola ra|anja, kultura, dru{tveni standardi). Drugi problem ovog modela je odnos izme|u aktuelnog i zajam~enog rasta u situaciji kada aktuleni rast ili prelazi ili ne uspijeva da odgovori na zajam~eni rast, jer ukoliko se o~ekuje da }e output rasti, investicije }e se pove}ati kako bi mogle odgovoriti na pove}anu tra`nju. Kako se sve vi{e pove}ava razlika izme|u aktuelnog i zajam~enog rasta, otvara se prostor za ekonomsku nestabilnost. Model se temelji na pet osnovnih pretpostavki: (Todaro & Smith, 2006.) proizvodnja je funkcija ulaganja rada i kapitala; grani~ni proizvod kapitala je konstantan, proizvodna funkcija pokazuje konstantni prihod u odnosu na obim; s obzirom na to da je grani~ni proizvod kapitala konstantan, izjedna~ava se odnos izme|u proizvodnje i kapitala; {tednja je jednaka investicijama; promjene u kapitalu jednake su investicijama umanjenim za obezvre|enje kapitala. Model se moè promatrati kao stati~ki model, jer nema promjena u pretpostavkama o radu, kapitalu i cijenama, odnosno rad i kapital su konstantni, kao {to nema promjena ni u cijenama. Me|utim, druge pretpostavke ukazuju na to da je ovaj model i dinami~an, jer podrazumijeva stepen korekcije kada je rije~ o {tednji i investicijama. Implikacije navedenog modela ukazuju na to da ekonomski rast zavisi od koli~ine rada i kapitala, a da vi{e investicija vodi akumuliranju kapitala. Ono {to je bitno napomenuti jeste da je ovaj model primjenjiv i za zemlje u razvoju, koje obiluju radom kao proizvodnim faktorom, za razliku od kapitala kojim ne raspolaù u dovoljnim koli~inama, {to usporava ekonomski progres. S obzirom na to da 80
Teorije i modeli
zemlje u razvoju ne ostvaruju dovoljan dohodak, u nemogu}nosti su osigurati vi{u stopu {tednje, pa im je i akumulacija kapitala kroz investicije na niskom nivou. Model se koristio kako bi ukazao na to da privredni rast ovisi o politici pove}anja {tednje (investicija) i efikasnijem kori{tenju investicija za tehnolo{ki napredak. Osnovna kritika navedenog modela odnosi se na nivoe pretpostavki. Prvo, ukazuje na to da rast ne}e dovesti do ostvarivanja pune zaposlenosti, jer je relativna cijena rada i kapitala kao proizvodnih faktora fiksna, te se stoga koriste u istom omjeru. Kritika stoji na stanovi{tu da Harrod-Domarov model izjedna~ava rast i razvoj, a u stvarnosti je ekonomski rast samo kvantitativni dio razvoja. Druga kritika ovog modela odnosi se na pretpostavku o potrebi ve}eg zaduìvanja zemalja u razvoju kako bi obezbijedile dodatni kapital (investicije) i stvorile uvjete za ekonomski rast, iako se kroz historiju pokazalo da to kasnije uzrokuje probleme otplate duga i nemogu}nost napredovanja u razvoju.
2. Teorija strukturalne promjene

Arthur W. Lewis51 je razvio model razvoja koji se fokusira na strukturalne promjene unutar ekonomije, i to kroz dva modela: dvosektorski model i trade model. Dvosektorski model, poznatiji kao Lewisov model, razvojnu ekonomiju promatra kroz dva sektora: tradicionalni poljoprivredni i moderni industrijski. Tradicionalni poljoprivredni sektor karakteri{u niske pla}e, obilje radne snage i usljed toga niska produktivnost proizvodnog procesa. Nasuprot stoji moderni industrijski sektor s visokim rastom pla}a u odnosu na poljoprivredni sektor, visokom grani~nom produktivno{}u i ve}om tra`njom za radom, te produktivnijim proizvodnim procesom. 81
51
Sir William Arthur Lewis (1915. 1991.), primio Nobelovu nagradu za ekonomiju (1979) kao prvi crnac u ovoj kategoriji. Predavao je na Universitetu Manchester, prije nego {to je postao prorektor na Universitetu Indies (1959), nakon toga predaje na University Princeton (1963), gdje ostaje sve do penzionisanja (1983). Bio je i direktor Caribbean Development Bank (1970).
S obzirom na to da je poljoprivredni sektor limitiran obradivim povr{inama, marginalni proizvod dodatnog poljoprivrednog radnika trebao bi biti nula po zakonu smanjenja grani~nog prihoda, a zbog fiksnosti proizvodnog inputa (zemlje). Kao rezultat toga poljoprivredni sektor ima odre|eni broj poljoprivrednih radnika koji ne u~estvuju u proizvodnom procesu, s obzirom na to da je njihova marginalna produktivnost nula. Ova grupa poljoprivrednih radnika predstavlja vi{ak radne snage (eng. surplus labor), te se moè prebaciti u drugi sektor bez utjecaja na nivo poljoprivredne proizvodnje i krajnji output. Zbog toga, }e, uz postojanje razlike u pla}i u poljoprivrednom i industrijskom sektoru, poljoprivredni radnici nastojati pre}i u industrijski sektor kako bi ostvarili ve}u pla}u. Ukoliko je broj prelaska radnika iz tradicionalnog poljoprivrednog sektora u moderni industrijski jednak vi{ku radne snage u poljoprivrednom sektoru, op}e bogatstvo i produktivnost }e se pobolj{ati. Nivo poljoprivredne proizvodnje }e ostati nepromijenjen sve dok se nivo industrijske proizvodnje pove}ava kako se pove}ava broja radnika u tom sektoru. S druge strane, to }e voditi smanjenju marginalne produktivnosti i pla}a u industrijskom sektoru. Grani~na produktivnost radnika u industriji }e rasti s porastom kapitala i opadati s pove}anjem broja radnika koji ulaze u industrijski sektor. Prelazak radne snage iz poljoprivrednog u industrijski sektor vodi pove}anju grani~ne produktivnosti i visine pla}a u poljoprivredi, ali i smanjenju produktivnosti i visine pla}a u industriji. U takvom slu~aju moglo bi do}i i do izjedna~avanja pla}a u poljoprivrednom i industrijskom sektoru. Rezultat procesa transfera radnika je da dolazi do izjedna~avanja pla}a i grani~nog proizvoda u poljoprivredi i industriji, te stoga nema ni potrebe za {irenjem industrijskog sektora, jer radnici vi{e nemaju motiv za transfer iz jedne grane u drugu. Treba imati na umu i da je vi{ak radne snage rezultat novih tehnolo{kih promjena u poljoprivrednom sektoru i intenzifikacije rada.
82
Teorije i modeli
Trade model promatra razmjenu izme|u razvijenih zemalja i zemalja u razvoju i ukazuje na to da su uvjeti razmjene determinisani relativnom produktivno{}u radne snage u poljoprivrednom sektoru. Ta~nije re~eno, nià produktivnost radne snage u zemljama u razvoju poredi se s vi{om produktivno{}u u razvijenim zemljama, {to odre|uje uvjete razmjene me|u njima. Ovaj model moè se ilustrovati na primjeru dvije zemlje dva proizvoda. Pretpostavimo da je rije~ o jednoj razvijenoj zemlji i jednoj zemlji u razvoju, i da svaka od njih proizvodi samo dva proizvoda. Razvijena zemlja proizvodi x i y proizvod, dok zemlja u razvoju proizvodi x i z proizvod. Razmjena }e obuhvatati samo one proizvode koji im nisu zajedni~ki, tj. y i z. Nivo razmjene ovisit }e o produktivnosti radne snage u poljoprivrednom sektoru, kako jedne tako i druge zemlje. Iako relativno jednostavan Lewisov model trpi odre|ene kritike, koje se baziraju na ~etiri osnovne pretpostavke: (Todaro & Smith, 2006.) stopa transfera radne snage i zapo{ljavanja iz poljoprivrednog u industrijski sektor proporcionalna je stopi akumulacije kapitala u industrijskom sektoru; postojanje vi{ka radne snage u poljoprivrednom sektoru i pune zaposlenosti u industrijskom; trì{te radne snage u industrijskom sektoru obezbje|uje konstantne pla}e sve do momenta iscrpljivanja vi{ka radne snage koji dolazi iz poljoprivrednog sektora; smanjenje prihoda u industrijskom sektoru. Kada je rije~ o prvoj pretpostavci, treba napomenuti da ve}a stopa akumulacije kapitala podrazumijeva ve}u stopu rasta i otvaranje novih radnih mjesta. U takvim uvjetima trebalo bi, uistinu, do}i do proporcionalnosti ovih dviju stopa. Me|utim, pove}ana akumulacija 83
kapitala otvara prostor za investiranje u sofisticiranu opremu, ~ime se smanjuje udio radne snage u proizvodnom procesu. âk i u slu~aju pove}anja ukupnog outputa ne}e do}i do pove}anja pla}a i stope zaposlenosti, s obzirom na to da upravo taj dodatni output prisvajaju samo vlasnici kapitala u obliku profita. Ni pove}anje ukupnog GDPa ne bi dovelo do pobolj{anja ukupnog socijalnog blagostanja, jer se sav prihod raspodjeljuje izme|u nekolicine vlasnika kapitala. Pretpostavka o postojanju vi{ka radne snage u poljoprivrednom sektoru i pune zaposlenosti u industrijskom, ne moè na}i opravdano mjesto u Lewisovom modelu. Istraìvanja ukazuju na to da poljoprivredni sektor ima mali vi{ak radne snage, uz sezonske i geografske izuzetke. Tako|er, trebalo bi da trì{te radne snage u industrijskom sektoru obezbje|uje konstantne pla}e sve do momenta iscrpljivanja vi{ka radne snage koja dolazi iz poljoprivrednog sektora. Me|utim, sve do 80-ih godina karakteristika trì{ta rada u industrijskom sektoru ogledala se u rastu pla}a tokom vremena, ~ak i u uvjetima pove}ane zaposlenosti u industrijskom sektoru i niske marginalne produktivosti u poljoprivredi. Razvoj institucionalnih faktora, tipa sindikata, pregovaranja sindikata, razvoj multinacionalnih kompanija i zapo{ljavanja unutar njih, ukazali su na malu ulogu konkurentnosti na trì{tu radne snage zemalja u razvoju. Iako Lewisov model implicira smanjenje prihoda industrijskog sektora, istraìvanja su pokazala upravo suprotno, jer industrijski sektor biljeì konstantno pove}anje prihoda u odnosu na poljoprivredni.
52
Ekonomski razvoj, Michael P. Todaro, Stephen C. Smith, [ahinpa{i}, Sarajevo, 2006.
Iako je pruìo konceptulani prikaz procesa razvoja sektorske interakcije i strukturalnih promjena52, Lewisov dvosektorski model treba modifikaciju pretpostavki na kojima po~iva da bi bio kompatibilan i primjenjiv uvjetima zemalja u razvoju.
84
Teorije i modeli
Analiza obrazaca razvoja odnosi se na proces kroz koji prolaze zemlje u razvoju na putu od poljoprivrednog ka industrijskom sektoru. Upravo transformacija obrazaca razvoja jeste put ka ubrzanom ekonomskom rastu. Analiti~ari obrazaca razvoja smatraju da strukturalne promjene treba da obuhvate veliki broj ekonomskih funkcija, kao {to su: transformacija proizvodnje i promjene u sastavu potro{a~ke tra`nje, me|unarodna trgovina i kori{tenje resursa, te promjena socioekonomskih faktora (urbanizacija, rast i koncentracija stanovni{tva). Pove}ana {tednja i ulaganje (Lewisov model i stav) jesu bitni za ekonomski razvoj, ali ne i dovoljni. U ekonomskom razvoju javljaju se i odre|ena unutra{nja i vanjska ograni~enja. Unutra{nja ograni~enja odnose se na ekonomska ograni~enja resursi zemlje: veli~ina i broj stanovnika, te institucionalna ograni~enja dràvna politika i ciljevi. S druge strane, vanjska ograni~enja ti~u se pristupa stranom kapitalu, tehnologiji i u~e{}u u me|unarodnoj trgovini. U odnosu na spomenute faktore koji utje~u na razvojne mogu}nosti zemlje u razvoju, proces tranzicije moè imati odre|enu dinamiku. Model strukturalnih promjena polazi od toga da sve zemlje, pa i zemlje u razvoju, ~ine dio globalnog svjetskog trì{ta, pa stoga njihovo ve}e ili manje u~e{}e moè ubrzati ili usporiti njihov razvoj. (Todaro & Smith, 2006.) Hollis B. Chenery53 je ekonomist ~ija su istraìvanja dala dobru podlogu za razvoj najpoznatijeg modela strukturalnih promjena. Upravo zahvaljuju}i empirijskoj, me|usektorskoj (izme|u zemalja u odre|enom periodu) i vremenskoj studiji koju je Chenery proveo, promatraju}i zemlje koje imaju razli~it dohodak per capita, identifikovane su neke od karakteristika razvojnog procesa. One se odnose na kretanje od poljoprivrednog ka industrijskom dru{tvu/proizvodnji, akumulaciju fizi~kog i ljudskog kaiptala, promjene u preferencijama potro{a~a (od tra`nje za hranom i osnovnim dobrima do èlje za novim proizvodima i uslugama), migraciju stanovni{tva, rast urbanih podru~ja, promjenu u demografskoj strukturi stanovni{tva (smanjenje broja ~lanova porodice, pad nataliteta), te sociostrukturi (obrazovanje).
53
Holis B. Chenery (1918- ), ameri~ki ekonomist. Najzna~ajnija djela su mu: Overcapacity and the Acceleration Principle (1952), Econometrica, Interindustry Economics (1959), Patterns of Industrial Growth (1960), Comparative Advantage and Development Policy (1961), Capital-Labor Substitution and Economic Efficiency (1961), Foreign Assistance and Economic Development (1966), Foreign Aid and Economic Development: The case of Greece (1966), Studies in Development Planning (1971), Redistibution with Growth: An approach to policy (1974), Patterns of Development, 1950-1970 (1975), A Structuralist Approach to Development Policy (1975), Structural Change and Development Policy, (1979), Interaction Between Theory and Obvervation (1983).
85
Model strukturalnih promjena i obrazaca razvoja ne priznaje razlike u dinamici i obrascu razvoja koje se mogu pojaviti izme|u razli~itih zemalja u ovisnosti od okolnosti u kojima se nalaze. Brzina i obrasci razvoja mogu varirati u ovisnosti od unutra{njih i vanjskih faktora, od kojih su mnogi neovisni od utjecaja odre|ene zemlje. Na ove obrasce moè utjecati izbor politike razvoja, kao i me|unarodna trgovina i politika inozemne pomo}i. Ekonomisti strukturalnih promjena stoje na stanovi{tu identifikovanja strukturalnih obrazaca koji se javljaju u gotovo svim zemljama tokom procesa razvoja. Prema analiti~arima strukturalnih promjena, ispravna kombinacija ekonomskih politka je u funkciji stvaranja obrazaca samoodrìvog rasta.
3. Teorija me|unarodne ovisnosti

54
Raul Prebish (1901.1986.), argentinski ekonomist, predavao na Univerzitetu Buenos Aires, obavljao funkciju izvr{nog sekretara Ekonomske komisije UN-a za Latinsku Ameriku i Karibe CEPAL (1950. 1963.), i funkciju generalnog sekretara Konferencije UN-a za trgovinu i razvoj (1983.1984.). Kapitalna djela: Hacia una dinmica del desarrollo latinoamericano (informe de 1963 a la CEPAL); La crisis del desarrollo argentino; y El desarrollo econmico de Amrica Latina y alguno de sus principales problemas (1949). Posljedni rad smatra se Manifiesto, CEPAL. R.Prebisch (inicijator koncepta), C. Furtado, T.Dos Santos, A.G.Frank, K.Griffin, W.Rodney, S.Amin i dr.
Teorija me|unarodne ovisnosti je teorija/pravac ekonomske misli koja polazi od polarizovane slike svijeta u kojoj su siroma{ne, nerazvijene zemlje eksploatisane od bogatih, razvijenih zemalja. Za~eci teorije me|unarodne ovisnosti vezuju se za R. Prebischa54 koji je, vr{e}i istraìvanja u okviru Economic Comission on Latin America (ECLA), zaklju~io da }e bogatstvo siroma{nih zemalja imati tendenciju smanjenja kako se bogatstvo razvijenih zemalja bude pove}avalo. Iako, prema zagovornicima slobodnog trì{ta, rastu}i trend globalizacije treba voditi punoj integraciji svih ekonomija s ciljem odrìvog ekonomskog razvoja i smanjenja siroma{tva, to se ne de{ava. Ova teorija, razloge ovakve slike svijeta vidi u na~inu na koji su zemlje u razvoju uklju~ene u svjetski poredak. Zaostalost zemalja u razvoju izvodi se iz koncepta ovisnosti periferne ekonomije prema dominantnim centrima. Ovisnost je posljedica preljevanja ostvarenog dohotka iz nerazvijenih u razvijene zemlje. Ovom teorijom najvi{e se bave latinoameri~ki, te neki afri~ki i evropski ekonomisti55. Iako se ova teorija javila
55
86
Teorije i modeli
50-ih godina, postaje popularna 60-ih i 70-ih godina kao kritika modernizacijskih teorija (tako|er poznatih s nazivom razvojne teorije). Teorija me|unarodne ovisnosti polazi od odre|enih pretpostavki: (Todaro & Smith, 2006.) Zemlje u razvoju daju prostor razvijenim zemljama za pomjeranje standardizovane proizvodnje i prebacivanje zastarjele tehnologije, ~ime svoje trì{te u potpunosti otvaraju razvijenim zemljama, a da pritom nisu u mogu}nosti iskoristiti vlastite prednosti i ostvariti pove}anje ìvotnog standarda; Razvijene zemlje odràvaju ovisnost zemalja u razvoju kroz provo|enje razli~itih politika i inicijativa, a {to se odraàva na involving ekonomije, kontrolu medija, politiku, bankarski i finansijski sektor, obrazovanje, sport i druge aspekte dru{tvenih aktivnosti; Nastojanja zemalja u razvoju da se odupru ovisnosti o razvijenim zemljama vrlo ~esto kao posljedicu imaju ekonomske sankcije i/ili vojne intervencije i druge oblike kontrole. S obzirom na postojanje razli~itih nivoa privrednog razvoja, stvorila se potreba uspostave/primjene odgovaraju}ih politika i protekcionisti~kih mehanizama pomo}u kojih ovisne zemlje nastoje ublaìti negativne efekte svjetskog sistema: promovisanje doma}e industrije i doma}ih proizvoda, ~ime se nastoji smanjiti izvoz sirovina i pove}ati doma}a proizvodnja; za{tita doma}e industrije i ograni~enja uvoza, naro~ito onih dobara i usluga koje mogu biti proizvedeni u zemlji, ~ime zemlja smanjuje isisavanje kapitala i resursa prema vani (od razvijenih zemalja); zabrana ulaska direktnih stranih investicija, kako bi se strani kapital drào podalje od mogu}nosti sticanja vlasni{tva i upravljanja nad resursima kojima zemlja raspolaè; 87
nacionalizacija, kojom vlade nastoje strane kompanije prenijeti u dràvno vlasni{tvo, kako bi sprije~ile preljevanje efekata privre|ivanja iz zemlje. Unutar Teorije me|unarodne ovisnosti prisutna su tri modela: Model neokolonijalne ovisnosti, koji se razvio direktno iz marksisti~ke misli. Prema ovom modelu polarizacija zemalja na razvijene i nerazvijene je izdanak kapitalisti~kog sistema u kome su raspodjela i ostvarivanje ekstra profita rezervirani za malu grupu ljudi, koja uz to uìva i odre|ene politi~ke mo}i, nastoje}i svim silama odràti upravo taj neravnopravan svjetski poredak. U takvim uvjetima nastojanja siroma{nih zemalja da dosegnu odre|eni ekonomski rast i razvoj svedena su na minimum. Odràvanju neravnopravnog svjetskog poretka u prilog idu i brojne me|unarodne grupacije/organizacije, tipa transnacionalnih kompanija, Me|unarodnog monetarnog fonda, Svjetske banke, ~ije djelovanje, kao i na~in glasanja i odlu~ivanja, direktno ovisi o finansijskoj pomo}i razvijenih zemalja. Ovaj model postojanje nerazvijenosti i sve ve}e diverzifikacije svijeta nastoji objasniti eksternim faktorom (ekonomska kontrola razvijenih zemalja), {to je u suprotnosti s teorijama i modelima koji su se ranije javljali te internim faktorima koje su oni navodili ({tednja, investicije). Model la`ne paradigme, koji nerazvijenost obja{njava pogre{nim pristupom me|unarodnih stru~njaka. Koncepti razvoja koje nude ovi stru~njaci vrlo ~esto su neadekvatni i neprimjenjivi uvjetima zemalja u razvoju. Razlozi nemogu}nosti njihove primjene su mnogobrojni, a naj~e{}e se ogledaju u institucionalnim faktorima, tradicionalnoj strukturi dru{tva, nerije{enim imovinskim pitanjima vlasni{tva (dràvnog i privatnog) i sl. Dodatni problem predstavlja doma}a intelektualna elita koja je, obrazuju}i se u razvijenim zemljama, postala inficirana zapadnja~kim konceptima i modelima
88
Teorije i modeli
neprimjenjivim za prilike u kojima se nalaze zemlje u razvoju. Da bi uop}e moglo biti govora o primjenjivosti savjeta zapadnih stru~njaka, neophodne su institucionalne i strukturalne promjene u zemljama u razvoju, a kojima se u ovom slu~aju posve}uje vrlo mala pa`nja. Teza o dualisti~kom razvoju, prema kojoj je sve o~itija razlika izme|u razvijenih zemalja i zemalja u razvoju. Ovaj koncept zasniva se na ~etiri klju~na elementa: prvo, razli~itost uvjeta koja podrazumijeva koegzistenciju savremenih metoda proizvodnje u industrijskom sektoru i tradicionalnih metoda proizvodnje u poljoprivrednom sektoru, koegzistenciju bogatih, visokoobrazovanih i siroma{nih, koji nemaju ni osnovno obrazovanje i koegzistenciju bogatih, mo}nih industrijalizovanih zemalja i siroma{nih, ovisnih zemalja; drugo, hroni~nost koegzistencije uvjeta, gdje se ne o~ekuje da }e neki historijski fenomen dovesti do smanjenja postoje}ih raskoraka; tre}e, stepen superiornosti i inferiornosti, koji ukazuju na tendenciju pove}anja i produbljivanja jaza; ~etvrto, odnos superiornih i inferiornih elemenata, gdje superiorni ne utje~u na inferiorne u smislu njihovog podsticanja, nego ih ~ak potiskuju jo{ niè. Zagovornici i predstavnici triju prethodno navedenih modela dovode u pitanje Lewisov model56, kao {to, s druge strane, odbijaju pristup Chenerya i njegovih sljedbenika57. Oni fokus stavljaju na odsustvo ravnoteè u me|unarodnim centrima mo}i, te potrebu za fundamentalnim ekonomskim, politi~kim i institucionalnim reformama58. U ekstremnim slu~ajevima ~ak zagovaraju i direktnu eksproprijaciju privatne imovine, smatraju}i koncept dràvnog vlasni{tva i kontrole djelotvornijim sredstvom usmjerenim na smanjenje siroma{tva, nezaposlenosti, te pove}anje ìvotnog standarda {irokih slojeva stanovni{tva. I pored toga, prihva}eno je stajali{te da ubrzavanje stepena
56
Dvosektorski model modernizacije i industrijalizacije Model strukturalnih promjena i obrasci razvoja Ekonomski razvoj, Michael P. Todaro, Stephen C. Smith, [ahinpa{i}, Sarajevo, 2006.
57
58
89
ekonomskog razvoja treba i}i kroz unutra{nje i me|unarodne ekonomske reforme pra}ene adekvatnom kombinacijom javne i privatne ekonomske aktivnosti. Slabost teorije me|unarodne ovisnosti je dvojaka. Najprije, ne obja{anjava kako zemlje zapo~inju i odràvaju razvoj, iako nude obja{njenje za{to mnoge zemlje zaostaju u razvoju. S druge strane, iskustva zemalja u razvoju koje su prihvatile kampanju industrijske nacionalizacije i dràvne kontrole pokazuju da to uglavnom nije rezultiralo pozitivnim rezultatima. Slijede}i teoriju me|unarodne ovisnosti, zemlje u razvoju trebale bi da prihvate princip autarhi~ne ekonomije, koja podrazumijeva veoma malu ili nikakvu uklju~enost nacionalne ekonomije u me|unaronde odnose. Me|utim, iskustva su pokazala da to i nije dobar izbor59, s obzirom na to da zatvorenost pothranjuje nerazvijenost. To dalje vodi produbljivanju jaza izme|u razvijenih i nerazvijenih zemalja, te na ovaj na~in teorija me|unarodne ovisnosti dolazi u konflikt s vlastitim stajali{tima. Teorija me|unarodne ovisnosti nai{la je na kritike zagovornika slobodnog trì{ta, koji su smatrali da ova teorija vodi korupciji (s obzirom na to da su kompanije u dràvnom vlasni{tvu vi{e podlo`ne korupciji nego {to je to slu~aj sa privatnim kompanijama) i nedostatku konkurentnosti (jer, {tite}i doma}u industriju i spre~avaju}i uvoz, kompanije su manje zainteresovane za pove}anje efikasnosti i unapre|enje procesa proizvodnje, te stvaranje inovacija i udovoljavanje zahtjevima potro{a~a).
59
Slu~aj Indije i Kine, vidjeti Ekonomski razvoj, Michale P. Todaro, Stephen C. Smith, [ahinpa{i}, Sarajevo, 2006.
Reakcija na teoriju me|unarodne ovisnosti i modele koje je ona predstavila javila se krajem 70-ih i po~etkom 80-ih godina pro{log stolje}a u vidu neoklasi~ne teorije slobodnog trì{ta.
90
Teorije i modeli
4. Neoklasi~na teorija slobodnog trì{ta

Neoklasi~na teorija slobodnog trì{ta preovladavala je 80-ih i 90-ih godina. Ova teorija nagla{ava ulogu slobodnog trì{ta, otvorene ekonomije i privatizacije neefikasnih javnih preduze}a. U pronalaènju razloga nemogu}nosti razvoja, oslanja se donekle na prethodne teorije, smatraju}i vanjske i unutra{nje eksploatatorske snage, odnosno ve}u intervenciju dràve u ekonomiji od one potrebne, kao osnovne razloge nemogu}nosti ostvarenja èljenog razvoja. Neoklasi~na teorija slobodnog trì{ta karakteristi~na je za razvijene zemlje, a njeni korijeni vezuju se za politi~ki uspon konzervativnih vlada SAD-a, Kanade, Britanije i Zapadne Njema~ke. Ova teorija prednost daje makroekonomskoj politici ponude, teoriji racionalnih o~ekivanja (RATEX), te teoriji javnog izbora. Su{tina neoklasi~ne sinteze ogleda se u mje{ovitom ekonomskom sistemu u kome funkcionira slobodno djelovanje trì{ta onda kada ono daje efikasne i politi~ki prihvatljive rezultate. U slu~ajevima trì{nih neuspjeha koristi se dràvna regulacija. (Todaro & Smith, 2006.) Klju~ni argumenti neoklasi~ne teorije slobodnog trì{ta su da lo{a alokacija resursa, nekorektna politika cijena i pretjerana dràvna intervencija vode nerazvijenosti i usporavanju ekonomskog rasta. S druge strane, slobodno trì{te i privatizacija javnih poduze}a, slobodna trgovina i ja~anje izvoza, te podsticanje stranih investitora i eliminisanje restrikcija za proizvodna i finansijska trì{ta, vodi ubrzanom rastu i razvoju. Njihovi argumenti zasnivali su se na shvatanju da zemlje u razvoju jesu nerazvijene upravo zbog ~vrste ruke dràve, prisutne korupcije, odsustva ekonomskih inicijativa i neefikasnosti, a pokretanje i ubrzanje ekonomskog rasta i razvoja mogu}e je upravo kroz eliminisanje prisutnih pojava i prihvatanje koncepcije slobodnog trì{ta i laissez-faire ekonomije60.
60
Primjeri Ju`ne Koreje, Tajvana i Singapuru, Afrike i Latinske Amerike, Ekonomski razvoj, Michael P. Todaro, Stephen C. Smith, [ahinpa{i}, Sarajevo, 2006.
91
Neoklasi~na teorija slobodnog trì{ta ima tri pristupa: (Todaro & Smith, 2006.) Pristup slobodnom trì{tu, prema kojem se zastupa teza da su trì{ta, bez obzira na njihovu perfektnost/imperfektnost, djelotvornija i efikasnija {to su slobodnija. Trì{ni mehanizam funkcionira putem ponude, tra`nje, cijena i konkurencije, signaliziraju}i aktivnosti u~esnika na trì{tu; Pristup javnom izboru, kao ekonomska orijentacija koja isti~e politi~ko odlu~ivanje o javnim dobrima i primjeni trì{nih kriterija u politi~kom odlu~ivanju. To podrazumijeva privatizaciju dràvnog sektora, ja~anje konkurencije i politi~ki nadzor nad dràvnom administracijom. Ovaj pristup zagovara {to manje uplitanje dràvne vlasti (~ime dràva postaje bolja), jer i dràva u ostvarivanju ciljeva djeluje u vlastitom interesu, koriste}i mo} i autoritet, {to u krajnjoj instanci vodi pogre{noj alokaciji resursa i ograni~avanju slobode pojedinca; Trì{no orijentirani pristup61, kao novija varijanta neoklasi~ara, polazi od ~injenice da dràve u zemljama u razvoju treba da imaju klju~nu ulogu u omogu}avanju trì{nih operacija kroz trì{no orijentirane intervencije (ulaganje u fizi~ku i socijalnu infrastrukturu, zdravstvenu za{titu, obrazovne institucije, stvaranje povoljne klime za privatno poduzetni{tvo). Prihvata se koncepcija da su propusti trì{ta prisutniji u zemljama u razvoju, naro~ito u oblastima investicija i okoli{a, kao i prisustvo nedostatka informacija ili nepotpune informacije, eksternalija u vezi s obrazovanjem, te ekonomija obima. Upravo ovi navedeni fenomeni doveli su do stvaranja novih {kola mi{ljenja o teoriji razvoja, prije svega, {kole mi{ljenja o novom ili endogenom rastu i pristup koordinaciji proma{aja, o ~emu }e biti rije~i u nastavku rada.
61
Vezuje se za radove Svjetske banke i njenih ekonomista, pobornika slobodnog trì{ta i javnog izbora
92
Teorije i modeli
Dodatni argument neoklasi~ne teorije rasta o slobodnom trì{tu jeste shvatanje prema kome liberalizacija dràvnih trì{ta privla~i doma}e i strane ulaga~e i na taj na~in pove}ava stopu akumulacije kapitala. Kada se ovo promatra u okvirima rasta GDP-a, onda je pove}ana akumulacija kapitala jednaka pove}anju stope doma}e {tednje, a {to opet pospje{uje omjer kapital radna snaga i dohodak per capita zemalja u razvoju koje ne obiluju kapitalom. Neoklasi~ni modeli rasta, koji nagla{avaju zna~aj {tednje, izviru iz ve} predstavljenog Harrod-Domarovog modela, te Solowljevog modela rasta. Solowljev model rasta62, ili neoklasi~ni model rasta, poznat i kao Egzogeni model, obuhvata sve doprinose koji su razli~iti neoklasi~ari dali modelu ekonomskog razvoja. Osnovna prepostavka neoklasi~nog modela rasta je da }e nivo dohotka u zemljama u razvoju imati tendenciju dosezanja nivoa dohotka razvijenih zemalja, ukoliko imaju iste stope {tednje, amortizacije, stope rasta radne snage i produktivnosti. Solow je pro{irio Harrod-Domarov model, kroz uvo|enje mogu}nosti zamjene kapitala i rada kao faktora produktivnosti, te time-varying tehnologije, kao neovisne varijabile, u formulu rasta. Model pretpostavlja opadaju}i prihod prema radnoj snazi i kapitalu odvojeno63, uz konstantan prihod za oba faktora zajedno. Output po radniku je funkcija koja ovisi od koli~ine kapitala po radniku, gdje vi{e kapitala uvjetuje ve}i output tog radnika. Omjer kapital rad raste, a rast kapitala omogu}ava stopu rasta radne snage. S druge strane, rast kapitala zavisi od {tednje, pa {to je {tednja ve}a to }e i kapital po radniku rasti, kako bi novi radnici mogli raspolagati istom koli~inom kapitala kao i oni ranije zaposleni. Solowljev model rasta koristi standardnu funkciju proizvodnje Y = K (AL) 1-, gdje je Y bruto doma}i proizvod, K osnovni kapital (moè uklju~ivati i fizi~ki i ljudski), A produktivnost radne snage
63
62
Robert Solow (1924. ), ameri~ki ekonomist, dobitnik Nobelove nagrade 1987. za doprinos u analizi ekonomskog rasta i Nacionalne (SAD) medalje za nauku (1999). Jedno vrijeme predavao na Economics Department at Massachusetts Institute of Technology (1949), i obavljao nekoliko dràvnih poslova. Najzna~ajniji radovi su mu: A Contribution to the Theory of Economic Growth (1956), Technical Change and the Aggregate Production Function (1957), Linear Programming and Economic Analysis (1958), The New Industrial State or Son of Affluence (1967), Capital Theory and the Rate of Return (1963), The Economics of Resources or the Resources of Economics (1974). Nema eksternih ekonomija elasticitet outputa u odnosu na kapital manji od 1 i privatni kapital pla}a svoj marginalni proizvod.
93
(koja raste prema egzogenoj stopi), a L radna snaga. Tehnolo{ki faktor je rezidualni faktor kojim se obja{njava drugoro~ni razvoj, iako je njegov nivo Solow odre|ivao egzogeno, tj. neovisno do svih drugih faktora64. Osnovna pretpostavka neoklasi~nog modela rasta je da je kapital subjekt smanjenja prihoda. Pretpostavimo li da nema tehnolo{kog progresa ili porasta radne snage, smanjenje prihoda ukazuje na to da je u jednoj ta~ki iznos novostvorenog kapitala dovoljan tek da nadokonadi onaj iznos postoje}eg koji je izgubljen zbog deprecijacije. Zbog ovakve pretpostavke o nepostojanju tehnolo{kog progresa i rada, ekonomija stagnira. Ako pretpostavimo da postoji odre|ena stopa rasta radne snage, kratkoro~no }e do}i do smanjenja stope rasta (kako smanjenje prihoda ostavlja efekte). Pretpostavka o nepostojanju tehnolo{kog progresa je vrlo sli~na prethodnoj pretpostavci u smislu efektivnosti radne snage. U ovom slu~aju, output per capita raste kao i stopa tehnolo{kog progresa, i u tom kontekstu rije~ je o stopi produktivnog rasta (eng. productivity growth). U skladu s tradicionalnom neoklasi~nom teorijom rasta, rast outputa rezultira u jednom ili vi{e od tri faktora pove}anjem: kvantiteta i kvaliteta radne snage (kroz rast stanovni{tva i obrazovanja), kapitala (kroz {tednju i investicije), te tehnologije. Ukoliko zemlje u razvoju zastupaju otvorenu ekonomiju, dolazi do konvergencije dohotka na vi{im nivoima s obzirom na to da kapital dolazi iz razvijenih zemalja u zemlje u razvoju, gdje je omjer kapitala i radne snage niì, pa je povrat ulaganja ve}i. Zemlje koje zastupaju zatvorenu ekonomiju, s niòm stopom {tednje, ostvaruju sporiji rast, te u skladu s tim i niì nivo dohotka per capita.
64
Upravo zbog toga {to je stopa tehnolo{kog napretka data egzogeno, Solowljev model rasta naziva se i egzogenim modelom rasta.
U neoklasi~nom modelu razvoja, dugoro~ni razvoj determinisan je o~ekivanom stopom {tednje (Solowljev model) ili stopom tehnolo{kog progresa, pri ~emu se ne obja{njava porijeklo razvoja, {to ~ini da se neoklasi~ni model javlja kao nerealisti~an. Ograni~enja
94
Teorije i modeli
modela odnose se na to da je nemogu}e analizirati determinante tehnolo{kog napretka jer u potpunosti ovise o odlukama nosilaca razvoja, te da ne uspijevaju objasniti ogromne razlike izme|u reziduala u zemljama sa sli~nim tehnologijama. Dodatak ovome je da ne obja{njava kako ili za{to dolazi do tehnolo{kog progresa. Nemogu}nost postizanja boljih efekata na osnovu neoklasi~nih teorija rasta u smislu dugoro~nog ekonomskog razvoja dovelo je do nezadovoljstva tradicionalnom teorijom rasta. Prema tradicionalnoj teoriji, ne postoje unutra{nje karakteristike ekonomija koje bi dovele do ekonomskog rasta na duì period. Umjesto toga, literatura se bavi dinami~nim procesom u kojem se omjer kapital rad pribliàva dugoro~nom ekvilibriju, a u odsustvu vanjskih {okova ili tehnolo{kih promjena sve ekonomije konvergiraju nultom rastu. Pove}anje ukupnog nacionalnog proizvoda }e biti privremeni fenomen jer je rezultat promjena u tehnologiji. Svako pove}anje ukupnog nacionalnog proizvoda koje se ne moè pripisati kratkoro~nom prilago|avanju kapitala ili radne snage, pripisuje se tzv. Solowljevom rezidualu, kao tre}oj kategoriji. Prema neoklasi~noj teoriji, niski koeficijenti kapital radna snaga u zemljama u razvoju podrazumijevaju vi{e stope ulaganja. S druge strane, reforme slobodnog trì{ta koje su zemljama u razvoju nametnule Svjetska banka i Me|unarodni monetarni fond, trebale bi podsta}i dodatna ulaganja, pove}ati produktivnost i pobolj{ati ìvotni standard. Me|utim, veliki broj zemalja u razvoju nije uspio privu}i strane ulaga~e i zaustaviti odliv doma}eg kapitala, te ostvariti èljeni ekonomski rast. (Todaro & Smith, 2006.) Sve ovo dovelo je do potrebe za stvaranjem i razvojem nove teorije rasta, odnosno teorije endogenog rasta, koja endogenzira tehnolo{ki progres i/ili akumulaciju znanja.
95
5. Nova teorija rasta

Nova teorija rasta ili endogena teorija rasta javlja se 80-tih godina pro{log stolje}a kao odgovor na kritiku neoklasi~ne teorije razvoja. Nova teorija rasta isti~e da ekonomija uklju~uje tehnolo{ki progres, kao rezultat ekonomske aktivnosti65 i znanje, koji su u funkciji pove}anja prihoda, a koji u krajnjoj instanci vode ekonomskom rastu. Ova nova teorija postavlja osnovna pitanja o tome {to uzrokuje rast ekonomija: npr., za{to je svijet danas bogatiji, za{to su se neke dràve razvijale brè od drugih? Su{tina ove teorije je da bez znanja nema rasta. Ideje se mogu koristiti i dijeliti, a time se mogu i neograni~eno akumulirati. Znanje stvara nulti grani~ni tro{ak, tako da oni koji koriste znanje u proizvodnji mogu ostvariti kvazimonopolski profit. Nova teorija rasta nagla{ava da ekonomski rast proizlazi iz pove}anja prihoda kao rezultante ve}eg nivoa znanja. Pove}anjem nivoa znanja, prije nego rada ili kapitala, stvara se velika mogu}nost za ekonomski rast.
65
Ranije se tehnologija smatrala datom i proizvodom netrì{nih sila. Paul Romer, vode}i ameri~ki ekonomist, me|u prvima je razvio teoriju novog rasta Primio nagradu Horst Claus Recktenwald (2002). Trenutno predaje na Stanfordu. Najzna~ajnije publikacije: Growth Cycles (1998), Science, Economic Growth and Public Policy (1996), Endogenous Technological Change (1990), Increasing Returns and Long Run Growth (1986). Todaro & Smith (2006): Ekonomski razvoj. [ahinpa{i}, Sarajevo
66
Nova teorija rasta pomaè u shvatanju trenutne promjene od ekonomije bazirane na resursima ka ekonomiji baziranoj na znanju. Ova teorija nagla{ava zna~aj investiranja u stvaranju novog nivoa znanja za odrìvi rast. Donosioci odluka treba da obrate pa`nju na sve faktore koji osiguravaju poticaj stvaranju znanja (istraìvanje i razvoj, obrazovni sistem, poduzetni{tvo i prihvatanje razli~itosti, makroekonomska o~ekivanja, otvorena ekonomiju). înjenica koju treba imati na umu jeste da su ekonomski procesi koji stvaraju i disperziraju znanje klju~ni za oblikovanje ekonomskog rasta dràva, zajednica i pojedina~nih firmi. (Todaro & Smith, 2006.) Romer66 je razvio model prema kojem je ekonomski rast endogen. Romerov model promatra ~etiri faktora: kapital, radnu snagu, ljudski
96
Teorije i modeli
kapital i tehnologiju. Kapital promatra kroz ~itav niz trajnih inputa raspoloìvih za proizvodnju finalnih proizvoda, gdje pove}anje varijeteta (razli~it tip kapitala) ovisi o tehnolo{kom nivou. Radnu snagu promatra na tradicionalan na~in (eng. unskilled labor). Znanje je podijeljeno u dvije grupe: konkurentnu grupu, koju ~ini ljudski kapital i nekonkurentnu tehnolo{ku grupu, koja ne ovisi o ljudskom kapitalu. Tehnologija se, s napretkom istraìvanja, uve}ava i daje okvir za proizvodnju trajnih potro{nih dobara. Ova grupa omogu}ava direktni (patentirana proizvodnja) i indirektni doprinos ukupnoj proizvodnji. Model, zapravo, sadrì tri sektora: istraìva~ki sektor uklju~uje ljudski kapital i postoje}i nivo znanja u stvaranju novog znanja; sektor proizvodnje trajnih potro{nih dobara koristi novo znanje kako bi odgovorio na budu}u potro{nju, stvaraju}i razli~ita kapitalna dobra; sektor krajnjih proizvoda koristi prethodna dva sektora koji uz rad i ljudski kapital proizvodi output koji moè biti potro{en ili sa~uvan. (Todaro & Smith, 2006.) Tehnologija ili znanje dugo vremena promatrano je u funkciji javnog dobra i kao nekonkurentan input u proizvodnji. Prema Romerovom modelu, rast je uvjetovan namjernom i unutra{njom akumulacijom znanja. Nedostatak ove teorije rasta je da ovisi o nekoliko pretpostavki koje su neprimjerene za zemlje u razvoju, a koje su karakteristi~ne za neoklasi~na shvatanja. Primjer za to je pretpostavka o postojanju samo jednog sektora proizvodnje ili postojanju simetrije izme|u svih sektora, {to ne dopu{ta realokaciju radi postizanja rasta radne snage i kapitala izme|u sektora (a koji se transformiraju tokom procesa strukturalnih promjena). Ekonomski rast u zemljama u razvoju vrlo ~esto je usporen neefikasno{}u zbog lo{e infrastrukture, institucionalne strukture, nesavr{enih trì{ta kapitala i roba. Primjenjivost teorije na prou~avanje ekonomskog razvoja ovih zemalja je ograni~ena, jer zanemaruje navedene faktore, i ne uspijeva objasniti nedovoljno
97
kori{tenje kapaciteta u zemljama niskog dohotka (gdje postoji nesta{ica kapitala), kao i spor rast ukupnog nacionalnog proizvoda usljed niske stope {tednje i akumulacije ljudskog kapitala. Ova teorija ne nudi odgovor na pitanje za{to su neke zemlje jo{ bogatije od drugih, odnosno za{to postoji razlika u dohotku izme|u razvijenih zemalja i zemalja u razvoju.
6. Teorija velikog poticaja

67
Paul Rosenstein-Rodan (1902.1985), austrijski ekonomist, emigrirao u Veliku Britaniju (1930). Predavao na UCL i LSE do 1947. Nakon toga prelazi u Svjetsku banku, a potom na MIT (1953.1968). Najzna~ajnije publikacije: Das Zeitmoment in der Mathematischen Theorie des Wirschaftlichen Gleichgewichtes ZfN (1929), La Complementarieta: Prima delle tre etappe del pogresso della Teoria Economica Pura La Riforma Social (1933), The Role of Time in Economic Theory (1934), A Co-ordination of the Theories of Money and Price (1936), Problems of Industrialization of Eastern and South and SouthEastern Europe (1943), The International Development of Ecomically Backward Areas (1944), Disguised Underemployment and Under-employment in Agriculture (1956), International Aid for Underdeveloped Countries (1961), Notes on the Theory of the Big Push in the Latin America (1961), Criteria for Evaluation of National Development Effort (1969), The New International Economic Order (1981).
Teorija velikog poticaja govori o tome kako trì{ne gre{ke (kao protuteà podsticaju razvoja) iniciraju javnu politiku i udruùju ekonomiju u naporu da se ekonomski rast i razvoj ubrza, odnosno pokrene. Big-push teorija isti~e da dràva treba preuzeti ulogu u stimulaciji i koordinaciji komplementarnih investicija i na taj na~in nedvojbeno doprinijeti pove}anju blagostanja. Osnovni doprinos u kreiranju big-push koncepta dao je Paul Rodenstein-Rodan67 (1943), iznose}i tvrdnju da se industrijalizacija moè promatrati kao inicijacija ekonomskog razvoja. On nerazvijene ekonomije poredi s avionom koji je na pisti. Da bi avion poletio, treba najprije da dostigne odre|enu brzinu. Sli~no tome, ekonomija }e funkcionisati prema A. Smithovim principima slobodnog trì{ta tek onda kada ostvari zamah stimulisan planiranim investicijskim programom velikih razmjera. Murphy, Shleifer and Vishny (1989) daju model big-pusha koji predlaè sljede}e hipoteze: prvo, big-push poprima formu simultane industrijalizacije u mnogim sektorima, od kojih svaki generi{e budu}i prihod i ~ini ostale sektore profitabilnim; drugo, neophodan uvjet za big-push industrijalizaciju je postojanje wage premiuma u masovnoj proizvodnji; i tre}e politika vlade moè obezbijediti investicije za big-push u industrijalizaciji. Analiza ovog
98
Teorije i modeli
ekonomskog modela vrlo ~esto uklju~uje i kori{tenje teorije igara68. Big-push teorija uklju~uje simultanu ekspanziju velikog broja industrija u svim sektorima i podru~jima ekonomije. Ukazuje na to da se veliki broj industrija razvija simultano i da svaka stvara trì{te za onu drugu, te se i trì{te kreira za dodatni output. Npr., firme koje proizvode mogu u doma}im industrijama na}i potreban input. Korist od ekonomskog rasta dijeli se izme|u svih sektora, a u idealnim situacijama i svih podru~ja ekonomije. Ukoliko vlada moè koordinirati istovremenost razli~itih investicija u vi{e industrija, onda }e jedno poduze}e obezbijediti trì{te za drugo. Ovo, naravno, zahtijeva odre|eno planiranje i intervenciju dràve kroz: obuku radne snage, planiranje i organizovanje investicijskog programa velikih razmjera, mobilisanje potrebnih finansija, nacionalizaciju strate{kih industrija i poduzimanje infrastrukturnih investicija (izgradnja puteva i sl.), za{titu industrije u povoju kroz politiku tarifa (uvozne takse) i kvota (ograni~enje koli~ine uvoza). U elaboraciji modela velikog poticaja treba po}i od odre|enih pretpostavki na osnovu kojih se moè utvrditi gdje je potreban veliki poticaj: (Todaro & Smith, 2006.) Postoji samo jedan faktor proizvodnje radna snaga, koja ima fiksnu ukupnu ponudu; Trì{te rada ima dva sektora tradicionalni i industrijski, u kojima je prisutna razlika u pla}ama na na~in da radnici industrijskog sektora primaju ve}u pla}u; Postojanje odre|enog nivoa tehnologije; Sve robe imaju jednak i konstantan udio u potro{nji u okviru nacionalnog dohotka i nema {tednje;
68
Podru~je operacijskih istraìvanja u kojem se metodama linerane algebre i ra~una vjerojatnosti istraùju i rje{avaju problemi igara. Igra je konkretna situacija u kojoj sudjeluju dvije ili vi{e osoba koji se zovu igra~i. Igra se prema skupu zadanih pravila s poznatim ishodom. Pravila definiraju elementarne aktivnosti ili poteze igra~a, koji mogu biti i slu~ajni. Me|u igra~ima postoji sukob interesa. Svaki igra~ bira potez koji je u odre|enoj situaciji za njega najpovoljniji. Razli~itim igra~ima mogu se dopustiti potezi kojih ima odre|eni broj, ali svaki od igra~a zna mogu}e poteze drugog igra~a, ve} prema njihovom poloàju na kraju igre. Rje{enje problema je odre|ivanje onog skupa poteza kojim se ostvaruje optimalni o~ekivani dobitak igra~a. Igre se ~esto opisuju kao igra sa zbrojem nula, gdje je dobitak jednog igra~a gubitak za drugog, ili kao igra sa zbrojem razli~itim od nule, gdje svi igra~i mogu dobiti. Moderna teorija igara zapo~inje pojavom rada Theory of Games and Economic Behaviour, 1944., J.von Neumanna i O. Morgensterna. Teorija igara pokazala se korisnom u analizi razli~itih aspekata ekonomskog pona{anja, kao {to je oligopol, iskori{tavanje prirodnih resursa i javnih dobara. Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleà i MAS MEDIA, Zagreb, 1995.
99
Me|unarodna ponuda i tra`nja, gdje izvozno usmjerene ekonomije imaju korist od aktivne industrijske politike; Postojanje savr{ene konkurencije u tradicionalnom sektoru. Osim ovih pretpostavki, potreba za velikim poticajem moè nastati kao rezultat sljede}ih uvjeta: (Todaro & Smith, 2006.) Intertemporalni efekti prema kojima se prihodi iz prvobitnog ulaganja umanjuju samo za fiksne tro{kove, dok se prihodi iz novih ulaganja uve}avaju za iznos pla}a i profita u drugim sektorima; Efekti urbanizacije, gdje pove}ana tra`nja za industrijskim robama rezultira potrebom za velikim poticajem za postizanje industrijalizacije;
69
Osnova Sayovog zakona trì{ta je da je svaka ponuda ujedno i tra`nja. Proizvodi se razmjenjuju za proizvode, ponu|a~i se pojavljuju kao traìoci i svi traìoci kao ponu|a~i, te prema tome svaka ponuda stvara vlastitu tra`nju i svaka tra`nja vlastitu ponudu. Ako su ponuda i tra`nja nerazdvojno povezane, ne moè do}i do op}e prezasi}enosti trì{ta ili do hiperprodukcije roba. Mogu}a je djelomi~na hiperprodukcija, jer nije proizvedena dovoljna koli~ina odre|ene druge robe za podmirenje tra`nje. Jednih roba ima previ{e zato {to je drugih premalo. Mnogi ekonomisti kritizirali su ovo stajali{te, a J.M.Keynes ga je sasvim napustio, smatraju}i mogu}om op}u hiperprodukciju. Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleà i MAS MEDIA, Zagreb, 1995.
Efekti infrastrukture, gdje postojanje razvijene infrastrukture smanjuje tro{kove; Efekti obuke, gdje se ne èli ulagati u obuku nekvalifikovanih radnika zbog bojazni da oni nakon obuke, a privu~eni boljom pla}om, mogu pre}i u konkurentnu firmu. S obzirom na sli~nost argumentacije big-push teorija vrlo ~esto se izjedna~ava s teorijom balansiranog rasta. Big-push teorija naglasak stavlja na potrebu za velikim poticajem (eng. big-push), investicijama koje trebaju biti dovoljno velike kako bi prisvojile beneficije eksternih ekonomija. Prioritet se daje razvoju infrastrukture i industrije. S druge strane, teorija balansiranog rasta, kao osnovnu prepreku razvoja vidi u uskom trì{tu i ograni~enim mogu}nostima. U takvim okolnostima jedino komplementarnost investiranja moè kreirati uzajamnu tra`nju. Teorija je produènje Sayovog zakona trì{ta69 i nagla{ava investiranje u onim sektorima koji imaju me|uovisnost ponude, kupovne mo}i i tra`nje, kao {to je to slu~aj u potro{a~koj industriji, proizvodnji hrane i sl. Razvoj se vidi u ekspanziji trì{ta i pove}anju
100
Teorije i modeli
proizvodnje, uklju~uju}i poljoprivrednu proizvodnju. Mogu}nost strukturalne smetnje nije uklju~ena kada se trì{ta shvataju kao me|uovisna. Treba imati na umu da je strategija balansiranog rasta ispod nivoa mogu}nosti ve}ine zemalja u razvoju koje, ukoliko imaju zatvorenu ekonomiju, ne mogu iskoristiti komparativne prednosti.
7. Kremerova teorija ekonomskog razvoja O-prstena

Teoriju ekonomskog razvoja O-prstena70 predstavio je M. Kremer71. On stoji na stanovi{tu da sve aktivnosti u proizvodnji trebaju biti izvr{avane stru~no i zajedni~ki, kako bi svaki od zadataka dostigao visoku vrijednost krajnjeg proizvoda. To predstavlja odliku specijalizacije i podjele rada, koje zajedno s ekonomijom obima predstavlja odliku razvijenih ekonomija i industrijske proizvodnje. Ova teorija obja{njava postojanje zamki siroma{tva, ali i razloge zbog ~ega zemlje koje upadaju u te zamke imaju niske prihode u odnosu na zemlje s visokim prihodima. Osnovna odlika ovog modela je povezivanje radnika sli~nih vje{tina koji rade zajedno. Temeljna karakteristika modela O-prstena jeste da se proizvodnja promatra kao proces koji se sastoji od velikog broja zadataka i komplementarnosti svih inputa. Radnici, na osnovu znanja i ovisno o njihovim sposobnostima, mogu koristiti veliki broj tehnika razli~ite efikasnosti kako bi izvr{ili date zadatke. [to je nivo znanja vi{i, to je ve}a vjerojatno}a da }e zadatak biti uspje{no obavljen. Kremerov koncept znanja vrlo je fleksibilan. Pored znanja treba imati na umu i Indeks kvaliteta za karakteristike robe, gdje su potro{a~i voljniji za kvalitetniju robu platiti vi{e.
70
Sam naziv teorije je u vezi s katastrofom shuttla Challenger 1986., koju je prouzorkovala gre{ka samo jednog malog dijela na oplati shuttla. Michael Kremer, ameri~ki ekonomist, trenutno predaje na Univerzitetu Hardvard, dobitnik je mnogobrojnih nagrada i priznanja.
71
101
Model sadrì pet osnovnih pretpostavki (Todaro & Smith, 2006.): poduze}a su risk-neutral; trì{te rada je konkurentno; ponuda rada je neelasti~na (radnici rade bez obzira na visinu pla}e); radnici su nesavr{ena zamjena jedan za drugog zbog postojanja visoke specijalizacije rada; postoji dovoljna komplementarnost zadataka. Pristup koji se koristi u ovom modelu odnosi se na tzv. pozitivno odabrano sparivanje, koje podrazumijeva da visokokvalifikovani radnici rade zajedno, {to se odnosi i na niskokvalifikovane radnike. Na ovaj na~in, proizvodi visoke vrijednosti proizvodit }e se u zemljama koje imaju visokokvalifikovanu radnu snagu, a proizvodi niè vrijednosti u onim zemljama koje na raspolaganju imaju niskokvalifikovanu radnu snagu. S obzirom na to da visokokvalifikovani radnici ostvaruju ve}u produktivnost, koja na konkurentnom trì{tu obezbje|uje i ve}e pla}e, to }e motiv svih biti da uposle visokokvalifikovanu radnu snagu, i da kroz pove}anje produktivnosti obezbijede ve}e pla}e i rast vrijednosti outputa. U modelu O-prstena svi treba da djeluju kao orkestar u kome su svi jednako kvalitetni, a prisustvo samo jednog manje kvalitetnog kvari ~itav sistem. Ovaj model odabira analogan je modelu bra~nog trì{ta72 na kojem budu}i supru`nici vode ra~una samo o privla~nosti i èle se udati/oèniti za onu/onog najprivla~nijeg. Prema ovome, trebao bi se vjen~ati najatraktivniji par. Kada oni vi{e nisu u igri, slijedi drugi par po redu po privla~nosti i proces se nastavlja sve do onih najmanje privla~nih. Nekoliko va`nih implikacija teorije O-prstena ogledaju se u sljede}em: (Todaro & Smith, 2006.)
72
Model bra~nog trì{ta formulirao je Gary Becker, ameri~ki ekonomist, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1992.; tako|er je dobitnik i Nacionalne (SAD) medalje za nauku 2000. Todoro & Smith (2006): Ekonomski razvoj. [ahinpa{i}, Sarajevo
102
Teorije i modeli
Preduze}a uvijek nastoje zaposliti one radnike koji imaju iste ili sli~ne kvalifikacije za obavljanje datih zadataka. Visokokvalifikovana radna snaga ima bolje pla}e u odnosu na niskokvalifikovanu radnu snagu. Pla}e visokokvalifikovanih radnika imat }e tendenciju rasta kako se pove}ava produktivnost. Nivo ulaganja u ljudski kapital/znanje ovisit }e o vlastitoj odluci za postizanje èljene kvalifikacije, a {to je vi{e onih koji imaju vi{i nivo kvalifikacije, to }e i motiv drugih biti usmjeren ka sticanju ve}e kvalifikacije. Efekti O-prstena pove}avaju efekt uskih grla lokalne proizvodnje koja imaju multipliciraju}i efekt na drugu proizvodnju. Uska grla tako|er smanjuju inicijativu radnika da postiù ve}u kvalifikaciju, jer se smanjuje o~ekivani prihod u odnosu na te kvalifikacije. U odre|enom stepenu uska grla mogu biti ublaèna me|unarodnom trgovinom i ulaganjima, jer se na taj na~in obezbje|uje alternativan izbor inputa izvan ekonomije uskih grla73. Ovaj model ima izvjesne implikacije i na izbor tehnologije. Kada nema dovoljno kvalifikovanih radnika, preduze}e ne}e imati motiva, a ni razloga da nabavlja naprednu tehnologiju, jer nestru~no upravljanje pove}ava ukupne tro{kove. Me|utim, preduze}a koja zapo{ljavaju visokokvalifikovane radnike i koriste napredne tehnologije u proizvodnji sloènih proizvoda ostvaruju pove}anje vrijednosti proizvodnje. Visoka pla}a, napredna tehnologija, nivo ulaganja u ljudski kapital daju mogu}nost ovom modelu da objasni razloge tzv. odljeva mozgova i situaciju prelaska visokokvalifikovanih radnika iz zemlje u razvoju u razvijenu zemlju.
73
Razlog za{to neke ekonomije i pored alternativnih izvora inputa nisu napredovale moè se traìti u ~injenici da nisu uspjele iskoristiti date prednosti. Todoro & Smith (2006): Ekonomski razvoj. [ahinpa{i}, Sarajevo
103
Na bazi izloènog u radu je dat pregled klasi~nih, neoklasi~nih i savremenih teorija te prate}ih modela ekonomskog razvoja i rasta, analiziraju}i njihove osnovne karakteristike. Klasi~ne teorije razvoja, koje su predstavljene kroz: Rostowljev model lineranih faza koji identifikuje faze ekonomskog rasta, nagla{avaju}i zna~aj investicija; Harrod-Domarov model koji isti~e zna~aj pove}anja {tednje i investicija koje vode tehnolo{kom napretku; Lewisov dvosektorski model analizirao je vezu izme|u tradicionalnog poljoprivrednog i modernog industrijskog sektora; dok Chenery i saradnici nastoje prikazati proces ekonomskog razvoja kroz strukturalne promjene i obrasce razvoja, a teorija me|unarodne ovisnosti govori o na~inu funkcionisanja svjetske ekonomije i ovisnosti zemalja u razvoju, od razvijenih zemalja trebaju odre|ene modifikacije kako bi ove teorije odgovarale jedinstvenim dru{tvenim, institucionalnim i strukturalnim okolnostima zemalja u razvoju. Me|utim, treba imati na umu da mnogi argumenti koje ove teorije iznose, mogu biti u odre|enoj mjeri prihva}eni. S druge strane, svojevrstan izazov predstavljaju argumenti neoklasi~ara o slobodnom trì{tu i otvorenoj ekonomiji. Unutar neoklasi~ne teorije postoji vi{e razli~itih pristupa: pristup slobodnog trì{ta, pristup javnog izbora i market-friendly pristup. Prva dva pristupa smatraju da trì{te treba biti u potpunosti slobodno i da je svaka intervencija dràve nu`no zlo, odnosno da se njena uloga trebala svesti na najmanju mogu}u mjeru. Tre}i pristup, koji se vrlo ~esto vezuje za Svjetsku banku, tako|er zastupa slobodno trì{te, ali i prepoznaje nesavr{enosti trì{ta zemalja u razvoju, te da je stoga neophodna dràvna intervencija radi prevazilaènja tih imperfekcija. Prema neoklasi~arima, razlog nerazvijenosti zemalja leì u prevelikoj dràvnoj intervenciji i lo{im ekonomskim politikama koje te zemlje provode. Iako neoklasi~ari smatraju da je za pokretanje rasta i razvoja neophodno slobodno trì{te i smanjeno uplitanje dràve, treba imati na umu da su
104
Teorije i modeli
zemlje u razvoju toliko razli~ite u strukturi i organizaciji od razvijenih zemalja da se takav pristup naj~e{}e pokazao kao neodgovaraju}i. Doprinos navedenih savremenih teorija ekonomskog razvoja ogleda se u boljem i kompletnijem razumijevanju uzroka nerazvijenosti. Ukazuju na zna~aj tehnolo{kog progresa, pove}anje nivoa znanja, investicija, te uloge dràve. Zna~aj investicija (strane pomo}i) ogleda se ne samo u osiguravanju kapitala, nego i stvaranja novih na~ina rada. Uloga dràve predstavlja potencijal, koji moè doprinijeti pospje{ivanju ekonomskog razvoja, ali i izvjesno ograni~enje, kada se i sama na|e u zamci nerazvijenosti. Stoga je potrebno razvijati institucije u kojima }e akteri ekonomskog razvoja mo}i djelovati zajedno na produktivan na~in i stvarati uvjete za pobolj{anje ìvotnog standarda. U svemu ovome uloga me|unarodnih institucija nije zanemarljiva, jer nude ideje u funkciji ostvarenja promjena. Ekonomski razvoj treba da vodi smanjenju i iskorjenjivanju siroma{tva, nejednakosti i nezaposlenosti u razvojnim ekonomijama. Teorije ekonomskog razvoja i prate}i modeli nastoje objasniti i predvidjeti kako se ekonomija razvija ili ne razvija kroz vrijeme; kako prepreke razvoju mogu biti prepoznate i prevazi|ene, te kako vlade mogu pokrenuti, odràti i ubrzati rast s odgovaraju}im razvojnim politikama. Ne postoji jedan, univerzalni model ekonomskog razvoja o kojem su svi saglasni (~ak i zagovornici unutar pojedinog modela). Svaka teorija daje pogled na jednu ili vi{e dimenzija kompleksnog procesa razvoja. Pokazalo se da je vrlo te{ko ostvariti ekonomski razvoj i rast. Napori koji se u tom pravcu ~ine nekada i ne rezultiraju èljenim stepenom razvoja. Stvar je procjene svake zemlje u razvoju kako birati rje{enja i prevazilaziti ograni~enja u funkciji ekonomskog rasta i razvoja. U principu, uspje{an ekonomski rast i razvoj zahtijevaju vje{to izabranu kombinaciju mnogobrojnih faktora koji kao takvi mogu
105
proizvesti pozitivne i efikasne rezultate. Me|utim, razvoj je od velike va`nosti i predstavlja osnovni poticaj za op}i dru{tveni napredak. Treba napomenuti i da novu dimenziju funkcionisanja svjetske ekonomije, pa u tom kontekstu i ekonomskog rasta i razvoja, daje rastu}i trend globalizacije sa svim implikacijama koje nosi.
106
Izvori
Anon (1995): Ekonomski leksikon, Leksikografski zavod Miroslav Krleà i MAS MEDIA, Zagreb Baran, P. (1975): The Political Economy of Neo-Colonialism. Heinemann, London Chenery, B.H. (1979): Structural Change and Development Policy. JH University Press, Baltimore http://en.wikipedia.org Industrialization and the Big Push, Murphy K.M, Shleifer A, Vishny R.W, Journal of Political Economy, 1989. New growth Theory, Technology and Learning, Joseph Cortright, Reviews of Economic Development Literature, 2001. Meier, M. G. & Stiglitz, E. J. (2000): Frontiers of Development Economics. Oxford University Press, New York Rostow, W.W. (1960): The Stages of Economic Growth: A Non-Communist Manifesto. Cambridge University Press, London Schmidt, G. (1997): .Dynamic Analysis of a Solow-Romer Model of Endogenus Economic Growth, Gordon Schmidt, Centar za politi~ke studije, Monash Univerzitet Todaro, P. M. & . Smith, C.S. (2006): Ekonomski razvoj. [ahinpa{i}, Sarajevo, www.answer.com
107
NOVI PRISTUPI
III.
III. NOVI PRISTUPI

Razvoj, generalno re~eno, jeste proces promjene koji je usredoto~en na pobolj{anje pozicije individue, lokalne, regionalne, urbane, dràvne zajednice. Razvoj, odnosno odsustvo razvoja i problemi koji po tom osnovu nastaju jesu predmet pa`nje akademskih krugova, studenata, politi~ara, medija, me|unarodnih organizacija i institucija, programa i projekata, civilnog sektora, nevladinih organizacija i gra|ana, odnosno svake individue. Teì{te moè biti na odrednici ekonomski, odrìvi u svom ekonomskom, ekolo{kom, tehnolo{kom i socijalnom izrazu, humani, kompetitivni i potpuni. Za svaki od ovih pojmova razvoja vezani su odre|ena filozofija, pristup, koncept, autori, mjere, indikatori i me|unarodne razvojne institucije, odnosno me|unarodni programi i projekti. Svaki od ovih pojmova ima direktan utjecaj na poimanje, profilisanje, implementaciju lokalnog razvoja, regionalnog razvoja, urbanog razvoja, ruralnog razvoja, razvoja odre|enih ekonomskih sektora/aktivnosti (ilustracije radi, turizma), nacionalnog razvoja u smislu razvoja dràva, prekograni~nog razvoja (cross-border), globalnog razvoja. Brojni elementi imaju ili mogu imati refleksije na individualni, li~ni razvoj, i obratno.
1. Ekonomski razvoj
Ekonomski razvoj je veoma sloèn proces. To je razlog i obja{njenje za veliki broj definicija, odnosno poku{aja njegovog odre|ivanja i opisivanja. Ekonomski razvoj je proces kojim se nacionalne ekonomije s niskim dohocima transformi{u u moderne industrijske ekonomije sa
111
srednjim, vi{im srednjim i visokim dohotkom. Tako|er, ekonomski razvoj je razvoj bogatstava zemalja, ili regija, ili urbanog, odnosno ruralnog podru~ja u korist njihovih stanovnika, te odrìvi porast standarda ìvljenja koji sugeri{e porast u dohotku po stanovniku, bolje obrazovanje i zdravlje, i bolju za{titu okoli{a. Ekonomski razvoj moè se okarakterisati kao sloèni vi{edimenzionalni koncept koji uklju~uje pobolj{anja za blagostanje ljudi u bilo kojoj definiciji te rije~i, pa se moè definisati i kao brz i stabilan privredni rast, porast bogatstva, puna zaposlenost, kontrolisana inflacija, uravnoteèn platni bilans, porast zarada, te strukturne promjene (promjene u strukturi raspodjele ukupnog doma}eg proizvoda, promjene u strukturi vlasni{tva nad bogatstvom, promjene u strukturi potro{nje). Sposobnost ekonomije odre|enog podru~ja da po~etnu ekonomsku situaciju popravi i to pobolj{anje odrì jeste, tako|er, ekonomski razvoj, kao i proces porasta op}eg ekonomskog blagostanja stanovni{tva, odnosno proces pove}avanja dostupnosti roba i usluga gra|anima za potro{nju i investicije. Ekonomski razvoj je proces promjene strukture proizvodnje i zaposlenja u pravcu pove}anja udjela usluga, a smanjenja udjela poljoprivrede. Procesi industrijalizacije i urbanizacije se ~esto identifikuju s procesom ekonomskog razvoja, koji se defini{e kao proces pove}anja ukupnog doma}eg dohotka po stanoviku. Jedna od uobi~ajenih metoda za mjerenje ekonomskog rasta jeste izra~unavanje bruto nacionalnog (dru{tvenog) proizvoda (BNP; engl. GNP) zemlje. Bruto nacionalni proizvod jeste vrijednost svih dobara i usluga proizvedenih faktorima ekonomije u odre|enom periodu. Bruto doma}i proizvod (BDP; engl. GDP), s druge strane, predstavlja vrijednost dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji u odre|enom periodu. Kada se ta mjerila koriguju za inflaciju, odnosno izvr{e potrebne korekcije u vezi s bilo kojom promjenom u BNP-u ili BDP-u, koje su nastale samo zbog promjena nivoa cijena u ekonomiji, dobiju se realne kategorije. Naprimjer, stvarni (realni) bruto doma}i proizvod
112
Novi pristupi
je vrijednost dobara i usluga proizvedenih u ekonomiji korigovan za promjene nivoa cijena. Ovo je veoma va`no pri pore|enju razli~itih ekonomija jer promjene u nivoima cijena nisu uvijek iste u svakoj zemlji. Op}a svrha upotrebe mjerila poput stvarnog BNP-a ili stvarnog BDP-a jeste prikupljanje i analiziranje informacija u vezi s ekonomskim transakcijama jedne zemlje. Stvarni BNP ili stvarni BDP pruàju analiti~arima indikaciju o tome kojom brzinom poslovni sektor ekonomije raste u toj zemlji. Tako|er, sluì kao smjernica lokalnim zajednicama pri rje{avanju pitanja ekonomskog razvoja na lokalnom nivou. Trendovi u nacionalnom ekonomskom razvoju odraàvaju promjene koje se de{avaju na dràvnim i lokalnim nivoima i mogu utjecati na planiranje lokalnog ekonomskog razvoja. Naprimjer, ako se stvarni bruto proizvod jedne zemlje pove}ao, moèmo zaklju~iti da je ta zemlja iskusila ekonomski rast, te da se ekonomija pobolj{ala. Ova informacija daje signal lokalnim ekonomijama, sugeri{u}i im da je nacionalna ekonomija u fazi poslovnog ciklusa, gdje se de{ava rast, odnosno da je u fazi rasta. Zajednice mogu iskoristiti ove informacije kako bi identifikovale svoj poloàj u odnosu na trenutni trend, te kako bi mogle isplanirati budu}i ekonomski razvoj. Me|utim, ako je stvarni bruto nacionalni proizvod opao, smatra se da je ekonomija iskusila ekonomski pad, te zajednice mogu iskoristiti ovu informaciju kako bi predvidjele posljedice budu}ih ekonomskih padova. Naj~e{}e kori{teni indikator ekonomskog razvoja je ukupan doma}i proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne ko}i. Upotreba ovog indikatora respektuje kupovnu snagu novca, tako da ukupan doma}i proizvod per capita moè biti manji, isti ili ve}i od ukupnog doma}eg proizvoda per capita prema paritetu kupovne mo}i.
113
GNI pc Albanija SAD Centralna Afri~ka Republika Njema~ka Zemlje niskog dohotka Zemlje srednjeg dohotka Zemlje visokog dohotka USD 2.570 43.560 32.590 34.870 585 2.647 35.264 Rang 115 7 21 18
GNI pc ppp USD Rang 5.420 121 41.950 3 32.220 29.210 2.486 7.199 32.900 16 27
Tabela 8. Komparacija ranga zemlje prema GNI-u pc USD i GDP-u pc ppp USD Izvor: The World Development Indicators 07. The World Bank, Washington, 2007
Mapa 1. Pregled zemalja prema visini GDP-a Izvor: http://www.answers.com/GDP+ per+capita?cat=biz-fin
114
Novi pristupi
International Monetary Fund Rang 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 GDP (millions Rang of USD) Gross world product 48,144,466 European Union 14,527,140 United States 13,244,550 1 Japan 4,367,459 2 Germany 2,897,032 3 2 Peoples Republic of China 2,630,113 4 United Kingdom 2,373,685 5 France 2,231,631 6 Italy 1,852,585 7 Canada 1,269,096 8 Spain 1,225,750 9 Brazil 1,067,706 10 Russia 979,048 11 South Korea 888,267 12 India 886,867 13 Mexico 840,012 14 1 Australia 754,816 15 Netherlands 663,119 16 1 Belgium 393,590 17 Turkey 392,424 18 1 Sweden 385,293 19 Switzerland 377,240 20 Indonesia 364,239 21 Republic of China (Taiwan) 355,708 22 1 Saudi Arabia 348,604 23 Zemlja
World Bank Zemlja Gross world product United States Japan Germany People's Republic of China United Kingdom France Italy Spain Canada India Brazil South Korea Mexico Russia Australia Netherlands Switzerland Belgium Turkey Sweden Saudi Arabia Austria Poland GDP (millions of USD) 44,384,871 12,455,068 4,533,965 2,794,926 2,234,297 2,198,789 2,126,630a 1,762,519 1,124,640 1,113,810 805,714 796,055 787,624 768,438 763,720 700,672 594,755 365,937 364,735 363,300 354,115 309,778 304,527 299,151
Tabela 9. Pregled zemalja prema GDP Izvor: http://www.answers.com/topic/ list-of-countries-by-gdp-nominal
115
24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53
Poland Norway Austria Greece Denmark South Africa Ireland Argentina Iran Finland Thailand Portugal Hong Kong, PRC Venezuela United Arab Emirates Malaysia Chile Czech Republic Israel Colombia Singapore Pakistan Romania Philippines Nigeria Algeria Hungary Egypt Ukraine New Zealand
338,6891 335,281 321,934 307,709 276,611 255,155 222,080 212,702 212,492 210,837 206,258 194,989 189,538 181,608 168,263 150,923 145,205 141,801 140,195 135,075 132,155 128,996 121,901 116,931 115,350 114,322 114,273 107,375 106,072 103,380
24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53
Indonesia Norway Denmark South Africa Greece Ireland Iran Finland Argentina Hong Kong, SAR of China Thailand Portugal Venezuela Malaysia Israel Czech Republic Colombia Singapore Chile Pakistan Hungary New Zealand United Arab Emirates Algeria Nigeria Romania Philippines Egypt Ukraine Peru
287,217 283,920 254,401 240,152 213,698 196,388 196,343 193,176 183,309 177,722 176,602 173,085 138,857 130,143 123,434 122,345 122,309 116,764 115,248 110,732 109,154 109,041 104,204 102,257 98,951 98,559 98,306 89,336 81,664 78,431
116
Novi pristupi
54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83
Kuwait Peru Kazakhstan Bangladesh Vietnam Morocco Slovakia Qatar Libya Angola Croatia Luxembourg Ecuador Sudan Slovenia Belarus Oman Guatemala Dominican Republic Serbia Syrian Arab Republic Tunisia Bulgaria Lithuania Sri Lanka Kenya Lebanon Turkmenistan Costa Rica Trinidad and Tobago
96,132 93,268 77,237 65,216 60,995 57,407 54,969 52,722 50,330 43,759 42,456 40,577 40,447 37,5641 37,340 36,944 35,9921 35,304 31,6001 31,5891 31,5051 30,6201 30,608 29,784 26,794 23,1871 22,6221 21,8461 21,384 19,9351
54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83
Kuwait Bangladesh Kazakhstan Vietnam Morocco Slovakia Libya Croatia Ecuador Slovenia Luxembourg Guatemala Belarus Tunisia Qatar Dominican Republic Angola Sudan Serbia and Montenegro Bulgaria Syrian Arab Republic Lithuania Oman Sri Lanka Lebanon Costa Rica Kenya Cameroon El Salvador Uruguay
74,658 59,958 56,088 52,408 51,745 46,412 38,756 37,412 36,244 34,030 33,779 31,683 29,566 28,683 28,451 28,303 28,038 27,699 27,059b 26,648 26,320 25,495 24,284 23,479 22,210 19,432 17,977 16,985 16,974 16,792
117
84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113
Azerbaijan Latvia Uruguay Yemen Cameroon El Salvador Cyprus Cte dIvoire Panama Iceland Estonia Uzbekistan Bahrain Jordan Ethiopia Myanmar Ghana Tanzania Brunei Darussalam Bosnia and Herzegovina Zambia Bolivia Botswana Jamaica Uganda Senegal Equatorial Guinea Albania Gabon Honduras
19,817 19,6211 19,221 18,700 18,3721 18,341 18,235 17,339 17,1131 16,579 16,410 16,088 16,0651 14,318 13,3151 13,0021 12,8941 12,787 11,438 11,396 10,9421 10,828 10,8081 10,565 9,443 9,2421 9,1351 9,1331 9,1241 8,981
84 Cte d'Ivoire 85 Latvia 86 Panama 87 Cyprus 88 Iceland 89 Trinidad and Tobago 90 Yemen 91 Uzbekistan 92 Estonia 93 Bahrain 94 Jordan 95 Iraq 96 Azerbaijan 97 Tanzania 98 Ethiopia 99 Ghana 100 Jamaica 101 Bosnia and Herzegovina 102 Botswana 103 Bolivia 104 Uganda 105 Albania 106 Senegal 107 Paraguay 108 Gabon 109 Honduras 110 Nepal 111 Zambia 112 Afghanistan 113 Democratic Republic of Congo
16,055 15,771 15,467 15,418 15,036 14,762 14,452 13,667 13,107 12,995 12,861 12,602 12,561 12,111c 11,174 10,695 9,696 9,369 9,350 9,334 8,712 8,379 8,318 8,152 8,055 7,976 7,346 7,257 7,168 6,974
118
Novi pristupi
114 Paraguay 115 Democratic Republic of Congo 116 Afghanistan 117 Nepal 118 Georgia 119 Republic of Congo 120 Mozambique 121 Cambodia 122 Chad 123 Armenia 124 Mauritius 125 Namibia 126 Republic of Macedonia 127 Bahamas, The 128 Mali 129 Malta 130 Burkina Faso 131 Zimbabwe 132 Madagascar 133 Nicaragua 134 Benin 135 Haiti 136 Papua New Guinea 137 Niger 138 Lao Peoples Democratic Republic 139 Barbados 140 Guinea 141 Moldova 142 Netherlands Antilles 143 Fiji
8,773 8,543 8,3991 7,994 7,830 7,399 7,2961 7,0961 6,5471 6,410 6,402 6,3161 6,248 6,2231 6,191 6,085 6,0551 5,5401 5,489 5,3691 4,7601 4,4731 4,3381 3,5501 3,4371 3,3861 3,3171 3,242 3,2041 2,9771
114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125 126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143
Turkmenistan Mozambique Mauritius Georgia Namibia Republic of Macedonia Malta Bahamas, The Chad Cambodia Burkina Faso Mali Republic of Congo Madagascar Nicaragua Armenia Papua New Guinea Benin Haiti Bulgaria Niger Zimbabwe Equatorial Guinea Barbados Moldova Laos Fiji Swaziland Guinea Kyrgyz Republic
6,774 6,630 6,447 6,395 6,126 5,762 5,570 5,502 5,469 5,391 5,171 5,098 5,091 5,040 4,911 4,903 4,731 4,287 4,245 26,648 3,405 3,364 3,231 2,976 2,906d 2,855 2,810 2,731 2,689 2,441
119
144 Kyrgyz Republic 145 Tajikistan 146 Mongolia 147 Mauritania 148 Swaziland 149 Rwanda 150 Malawi 151 Togo 152 Suriname 153 Lesotho 154 Cape Verde 155 Central African Republic 156 Sierra Leone 157 Belize 158 Eritrea 159 Maldives 160 Bhutan 161 Antigua and Barbuda 162 St. Lucia 163 Burundi 164 Guyana 165 Djibouti 166 Seychelles 167 Liberia 168 Grenada 169 The Gambia 170 St. Kitts and Nevis 171 St. Vincent and the Grenadines 172 Comoros 173 Vanuatu
2,822 2,811 2,8031 2,663 2,6371
2,3971 2,238 2,210 2,1121 1,6341 1,1501 1,4881 1,4191 1,2131 1,1601 988 9831 962 933 9081 8701 7681 7491 622 5291 5071 4871 4661 402 3871
144 Tajikistan 145 Isle of Man 146 Togo 147 Rwanda 148 Malawi 149 Mauritania 150 Mongolia 151 Lesotho 152 Central African Republic 153 Suriname 154 Sierra Leone 155 Belize 156 Cape Verde 157 Eritrea 158 Antigua and Barbuda 159 Bhutan 160 St. Lucia 161 Maldives 162 Burundi 163 Guyana 164 Djibouti 165 Seychelles 166 Liberia 167 Gambia, The 168 Grenada 169 St. Kitts and Nevis 170 St. Vincent and the Grenadines 171 Samoa 172 Comoros 173 Timor-Leste
2,326 2,265 2,203 2,131 2,072 1,888 1,880 1,453 1,369 1,342 1,193 1,105 1,024 986 905 840 825 817 800 783 702 694 548 461 454 453 428 399 382 349
120
Novi pristupi
174 175 176 177 178 179 180 181
Samoa Timor-Leste Solomon Islands Guinea-Bissau Dominica Tonga So Tom and Prncipe Kiribati
365 3561 321 3051 3001 224 791 601
174 175 176 177 178 179 180 181 182 183
Izvor:
Vanuatu Guinea-Bissau Solomon Islands Dominica Tonga Micronesia, Fed. Sts. Palau Marshall Islands Kiribati So Tom and Prncipe
341 301 286 279 244 232 145 144 76 57
Izvor: International Monetary Fund, World Economic Outlook Database, April 2007. Data for the year 2006.
World Bank - July 1, 2006. Data for the year 2005.
121
Mapa pokazuje distribucju zemalja prema visini ukupnog doma}eg proizvoda po stanovniku prema paritetu kupovne mo}i.
Mapa 2. Pregled zemalja prema GDP pc ppp za 2006. Izvor: http://www.answers.com/topic/ list-of-countries-by-gdp-ppp-per-capita
Rang 1 2 3 4 5 6
International Monetary Fund GDP Estimates (PPP) (for 2006) Zemlja Rang $ per start capita after Luxembourg 80,471 2005 Ireland 44,087 2005 1 Norway 43,574 2005 United States 43,444 2005 2 Iceland 40,277 2005 3 Hong Kong, China 38,127 2005 4 Switzerland 37,369 2005 -
CIA World Factbook GDP (PPP) Zemlja $ per capita Bermuda 69,900 Luxembourg 68,800 Jersey 57,000 Equatorial Guinea 50,200 United Arab Emirates 49,700 Norway 47,800 Guernsey 44,600
Date of info. 2004 est. 2006 est. 2005 est. 2005 est. 2006 est. 2006 est. 2005
Tabela 10. Pregled zemalja prema visini GDP per capita ppp
Izvor: preuzeto sa http://www.answers. com/topic/list-of-countries-by-gdpppp-per-capita
122
Novi pristupi
7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35
Denmark Austria Canada Netherlands United Kingdom Finland Belgium Sweden Qatar Australia Singapore Japan Germany Italy France Israel Republic of China (Taiwan) United Arab Emirates Cyprus European Union Spain Greece New Zealand Brunei Korea Slovenia Bahrain Czech Republic Portugal The Bahamas
36,549 36,031 35,494 35,078 35,051 34,819 34,478 34,409 33,049 32,938 32,867 32,647 31,095 30,732 30,693 30,464 30,084 29,142 29,105 28,213 27,522 25,975 25,531 25,315 23,926 23,843 23,604 23,100 22,677 20,507
2005 2005 2005 2005 2005 2005 2005 2005 2005 2004 2005 2005 2005 2005 2005 2005 2005 2003 2005 2005 2005 2005 2005 2004 2005 2005 2005 2005 2005 2003
5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 -
Cayman Islands Ireland United States Andorra British Virgin Islands Iceland Denmark Hong Kong Austria Canada Isle of Man San Marino Switzerland Japan Australia Finland Belgium Netherlands Sweden Germany United Kingdom Faroe Islands Singapore France Monaco Italy European Union Qatar Republic of China (Taiwan) Gibraltar
43,800 43,600 43,500 38,800 38,500 38,100 37,000 36,500 35,500 35,200 35,000 34,100 33,600 33,100 32,900 32,800 31,800 31,700 31,600 31,400 31,400 31,000 30,900 30,100 30,000 29,700 29,400 29,400 29,000 27,900
2004 est. 2006 est. 2006 est. 2005 2004 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2005 est. 2004 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2001 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2000 est.
123
36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65
Malta Equatorial Guinea Kuwait Hungary Barbados Oman Estonia Seychelles Slovakia Saint Kitts and Nevis Trinidad and Tobago Saudi Arabia Botswana Argentina Lithuania Latvia Poland Croatia Antigua and Barbuda Mauritius Chile South Africa Libya Russia Malaysia Uruguay Costa Rica Mexico Romania Bulgaria
20,426 20,322 19,909 19,559 18,857 18,841 18,216 17,915 17,559 17,523 17,451 16,744 16,190 15,937 15,858 15,549 14,880 14,368 13,909 13,240 12,983 12,796 12,204 12,096 11,858 11,646 11,606 11,249 9,869 9,799
2005 2001 2004 2004 2005 2004 2005 2005 2005 2003 2002 2004 2005 2005 2005 2005 2004 2005 2005 2005 2005 2005 2004 2005 2005 2005 2005 2005 2005 2005
28 Spain 29 Israel 30 New Zealand 31 Brunei 32 Bahrain - Falkland Islands (Islas Malvinas) 33 Liechtenstein Macau 34 South Korea 35 Greece 36 Slovenia 37 Cyprus Aruba 38 Czech Republic 39 Kuwait 40 The Bahamas 41 Malta Greenland 42 Trinidad and Tobago 43 Estonia 44 Portugal Puerto Rico 45 Barbados 46 Slovakia French Polynesia 47 Hungary Netherlands Antilles 48 Latvia 49 Lithuania 50 Argentina
27,000 26,200 26,000 25,600 25,300 25,000 25,000 24,300 24,200 23,500 23,400 22,700 21,800 21,600 21,600 21,300 20,300 20,000 19,700 19,600 19,100 19,100 18,200 17,700 17,500 17,300 16,000 15,400 15,100 15,000
2006 est. 2006 est. 2006 est. 2005 est. 2006 est. 2002 est. 1999 est. 2005 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2004 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2001 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2001 est. 2006 est. 2006 est. 2003 est. 2006 est. 2004 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est.
124
Novi pristupi
66 Kazakhstan 67 Grenada 68 Brazil 69 Turkey 70 Thailand 71 Tunisia 72 Belarus 73 Dominican Republic 74 Iran 75 Turkmenistan 76 Bosnia and Herzegovina 77 Namibia 78 Panama 79 Tonga 80 Maldives 81 Colombia 82 Saint Vincent and the Grenadines 83 Algeria 84 Belize 85 Republic of Macedonia 86 Ukraine 87 Peoples Republic of China 88 Gabon 89 Cape Verde 90 Venezuela 91 Saint Lucia 92 Serbia 93 Dominica 94 Peru 95 Samoa
9,294 9,255 9,108 9,107 9,084 8,898 8,862 8,851 8,624 8,548 8,543 8,423 8,389 8,255 8,229 8,091 8,091 7,827 7,760 7,707 7,637 7,598 7,403 7,244 7,166 7,141 6,771 6,764 6,715 6,545
2004 2003 2005 2005 2005 2004 2005 2004 2005 2004 2005 1994 2000 2005 2004 2005 2001 2005 2005 2005 2005 2005 N/A 2003 2001 2001 2004 2005 2005 2005
51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72
New Caledonia Guam Virgin Islands Oman Poland Saudi Arabia Mauritius Croatia South Africa Chile Libya Malaysia Northern Mariana Islands Russia Costa Rica Turks and Caicos Islands Botswana Antigua and Barbuda Uruguay Mexico Bulgaria World Cook Islands Kazakhstan Thailand Iran Turkey Turkmenistan Anguilla Romania
15,000 15,000 14,500 14,100 14,100 13,800 13,500 13,200 13,000 12,700 12,700 12,700 12,500 12,100 12,000 11,500 11,400 10,900 10,700 10,600 10,400 10,000 9,100 9,100 9,100 8,900 8,900 8,900 8,800 8,800
2003 est. 2005 est. 2004 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2000 est. 2006 est. 2006 est. 2002 est. 2006 est. 2005 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2005 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2004 est. 2006 est.
125
96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 120 121 122 123 124 125
Suriname Azerbaijan Fiji Albania Jordan El Salvador Lebanon Philippines Paraguay Sri Lanka Swaziland Morocco Armenia Guyana Egypt Ecuador Jamaica Bhutan Indonesia Guatemala Syria Nicaragua India Georgia Angola Vietnam Vanuatu Cambodia Honduras Bolivia
6,276 6,171 6,137 5,702 5,542 5,515 5,457 5,314 5,277 5,271 5,244 4,956 4,863 4,851 4,836 4,776 4,482 4,471 4,323 4,317 4,117 3,844 3,737 3,555 3,399 3,367 3,315 3,170 3,131 2,904
2002 2005 2000 2001 2005 2005 2004 2005 2002 2004 2004 2004 2004 2002 2005 2001 2005 2004 2005 2004 2003 2003 2004 2004 2000 2004 1999 2005 2001 2004
73 Brazil 74 Tunisia 75 Belize 76 Colombia 77 Republic of Macedonia 78 Saint Kitts and Nevis 79 Dominican Republic 80 Panama 81 Belarus 82 Seychelles 83 Algeria 84 People's Republic of China 85 Ukraine 86 Palau 87 Namibia 88 Azerbaijan 89 Gabon Turkish Republic of Northern Cyprus 90 91 Suriname - Saint Pierre and Miquelon 92 Venezuela 93 Peru 94 Fiji 95 Cape Verde American Samoa Niue 96 Albania 97 Bosnia and Herzegovina 98 Lebanon 99 Swaziland
8,600 8,600 8,400 8,400 8,200 8,200 8,000 7,900 7,800 7,800 7,700 7,600 7,600 7,600 7,400 7,300 7,200 7,135 7,100 7,000 6,900 6,400 6,100 6,000 5,800 5,800 5,600 5,500 5,500 5,500
126
Novi pristupi
126 127 128 129 130 131 132 133 134 135 136 137 138 139 140 141 142 143 144 145 146 147 148 149 150 151 152 153 154 155
Moldova Ghana Sudan Pakistan Papua New Guinea Mauritania Djibouti Kiribati Guinea Zimbabwe Mongolia Laos Bangladesh Uzbekistan Cameroon Lesotho Myanmar Kyrgyzstan The Gambia Solomon Islands Comoros Senegal Nepal Haiti Chad East Timor Cte dIvoire So Tom and Prncipe Uganda Togo
2,818 2,771 2,729 2,722 2,673 2,553 2,515 2,504 2,474 2,437 2,402 2,304 2,287 2,283 2,199 2,189 2,161 2,150 2,136 2,082 2,039 2,007 1,874 1,835 1,770 1,727 1,699 1,669 1,626 1,589
2005 N/A 2005 2005 2000 2004 N/A 2004 2005 2000 2005 2004 2004 2005 2004 1996 2003 2005 2005 2005 2003 2005 2003 2004 2004 2004 2005 2004 2005 2001
100 Armenia 101 Nauru 102 Philippines 103 El Salvador 104 Jordan 105 Guatemala Mayotte 106 Saint Lucia 107 Guyana 108 Paraguay 109 Sri Lanka 110 Jamaica 111 Ecuador 112 Morocco 113 Serbia 114 Angola 115 Egypt 116 Syria 117 Cuba 118 Grenada 119 Maldives 120 Dominica 121 Georgia Wallis and Futuna 122 Montenegro 123 Indonesia 124 India 125 Saint Vincent and the Grenadines Montserrat 126 Vietnam
5,400 5,000 5,000 4,900 4,900 4,900 4,900 4,800 4,700 4,700 4,600 4,600 4,500 4,400 4,400 4,300 4,200 4,000 3,900 3,900 3,900 3,800 3,800 3,800 3,800 3,800 3,700 3,600 3,400 3,100
127
156 Tajikistan 157 Mozambique 158 Afghanistan 159 Republic of the Congo 160 Benin 161 Rwanda 162 Burkina Faso 163 Kenya 164 Mali 165 Nigeria 166 Central African Republic 167 Zambia 168 Ethiopia 169 Liberia 170 Eritrea 171 Madagascar 172 Niger 173 Sierra Leone 174 Democratic Republic of the Congo 175 Tanzania 176 Guinea-Bissau 177 Yemen 178 Malawi 179 Burundi
Izvor:
1,501 1,500 1,490 1,457 1,408 1,406 1,396 1,341 1,300 1,213 1,198 1,083 1,044 1,042 1,001 989 951 888 850 801 774 759 706 680
2004 2005 2005 2004 2002 2005 2001 2003 1990 2003 2004 2003 2005 2005 2005 2005 2004 2004 1983 2001 1997 2005 2004 N/A
International Monetary Fund, World Economic Outlook Database, April 2007, za 2006: zemlje, EU(27) GDP/pop.
127 Bolivia 128 Nicaragua 129 Honduras 130 Iraq 131 Marshall Islands 132 Vanuatu 133 Kiribati 134 Papua New Guinea 135 Cambodia 136 Pakistan 137 Mauritania 138 Lesotho 139 Ghana Saint Helena 140 Cameroon 141 Micronesia, Federated States of 142 Sudan 143 Bangladesh 144 Tonga 145 Laos 146 Samoa 147 The Gambia 148 Guinea 149 Moldova 150 Mongolia 151 Zimbabwe 152 Uzbekistan 153 Kyrgyzstan 154 Myanmar 155 Haiti
3,000 3,000 3,000 2,900 2,900 2,900 2,700 2,700 2,600 2,600 2,600 2,600 2,600 2,500 2,400 2,300 2,300 2,200 2,200 2,100 2,100 2,000 2,000 2,000 2,000 2,000 2,000 2,000 1,800 1,800
128
Novi pristupi
156 157 158 159 160 161 162 163 164 165 166 167 168 169 170 171 172 173 174
North Korea Senegal Uganda Togo Cote d'Ivoire Tuvalu Rwanda Chad West Bank Nepal Mozambique Gaza Strip Bhutan Nigeria Republic of the Congo Tajikistan Burkina Faso Kenya Sao Tome and Principe Mali Benin
1,800 1,800 1,800 1,700 1,600 1,600 1,600 1,500 1,500 1,500 1,500 1,500 1,400 1,400 1,300 1,300 1,300 1,200 1,200 1,200 1,100
2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2002 est. 2006 est. 2006 est. 2005 est. 2006 est. 2006 est. 2003 est. 2003 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2003 est. 2006 est. 2006 est.
175 Central African Republic 176 Djibouti 177 Liberia 178 Zambia Tokelau 179 Niger 180 Ethiopia 181 Eritrea 182 Madagascar 183 Guinea-Bissau 184 Sierra Leone 185 Yemen 186 Afghanistan 187 Tanzania 188 East Timor 189 Burundi 190 Democratic Republic of the Congo 191 Solomon Islands 192 Comoros 193 Somalia 194 Malawi
Izvor:
1,100 1,000 1,000 1,000 1,000 1,000 1,000 1,000 900 900 900 900 800 800 800 700 700 600 600 600 600
2006 est. 2005 est. 2006 est. 2006 est. 1993 est. 2006 est. 2006 est. 2005 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2006 est. 2004 est. 2006 est. 2005 est. 2006 est. 2006 est. 2005 est. 2005 est. 2006 est. 2006 est.
The World Factbook, Central Intelligence Agency. (CIA link). podaci za period od 1993 do 2006.
129
Novi pristupi ekonomskom razvoju zna~ajnije uklju~uju smanjivanje siroma{tva, jednakost u raspodjeli i jednakost u pristupu obrazovanju, zdravlju, poslu, institucijama. Prema Todaru, razvoj se mora posmatrati kao vi{edimenzionalni proces koji uklju~uje krupne promjene dru{tvenih struktura, stavova ljudi, institucija dràve, kao i ubrzanje ekonomskog rasta, smanjenje nejednakosti i ukidanje siroma{tva. Razvoj je paket promjena kojim se cjelokupni dru{tveni sistem prilago|ava potrebama i èljama individua i njihovih grupa u smislu stvaranja materijalno i duhovno bolje situacije. Amratya Sen defini{e razvoj kao proces pobolj{anja ìvota i pove}anja sloboda, slobode izbora ili kontrole nad vlastitim ìvotom. U kontekstu Senovog poimanja razvoja, razvoj je proces u kome se postiù tri bitne vrijednosti: prvo, proces koji osigurava zadovoljavanje osnovnih ìvotnih potreba, kao {to su: hrana, stanovanje, zdravlje, sigurnost; drugo, proces u kome se sti~e i pobolj{ava osje}aj vrijednosti i samopo{tovanja (autenti~nosti, identiteta, dostojanstva, po{tovanja, ~asti, priznanja), osje}aj da vas drugi ne koriste kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva; i tre}e, proces u kome se sti~e sloboda od neznanja, pot~injenosti drugim ljudima, siroma{tvu, institucijama, dogmama. Ovako shva}en novi pristup razvoju moè se definisati kao proces u kome se pove}ava raspoloìvost i {iri raspodjela osnovnih roba za egistenciju, pove}ava kvalitet ìvota putem pove}avanja prihoda, radnih mjesta, pobolj{avanja kulturnih i ljudskih vrijednosti, stvaranja ve}eg individualnog i nacionalnog samouvaàvanja, te pro{iruje dijapazon ekonomskih i socijalnih izbora koji stoje na raspolaganju pojedincima i zajednicama74.
74
Todaro, P.M. & Smith, C.S. (2006), Ekonomski razvoj, [ahinpa{i}, Sarajevo, p. 1421.
Su{tina razvoja je u rezultatima, odnosno razvoj se de{ava onda kada se desi smanjenje i/ili nestanak siroma{tva, neravnopravnosti i nezaposlenosti unutar ekonomije koja raste.
130
Novi pristupi
Todaro identifikuje tri cilja razvoja: Ve}a proizvodnja potrep{tina neophodnih za ìvot, poput hrane, domova i zdravstvene za{tite, te pro{irenje njihove distribucije; Pove}avanje standarda ìvljenja i samopo{tovanja pojedinca; Pro{irenje ekonomskog i dru{tvenog izbora, te smanjenje straha. Novi pristup ili novo poimanje razvoja podràno je i od Ujedinjenih nacija kroz Milenijske razvojne ciljeve. ^lanice Ujedinjenih nacija usvojile su osam milenijskih razvojnih ciljeva, i to: ukinuti krajnje siroma{tvo i glad prepoloviti broj ljudi koji ìve sa manje od jednog dolara na dan i koji gladuju, osigurati univerzalno osnovno obrazovanje osigurati da sva djeca zavr{e osnovno obrazovanje, promovisati jednakost u smislu gendera i osnaìti ène, smanjiti smrtnost djece smanjiti za dvije tre}ine stopu smrtnosti djece mla|e od pet godine, unaprijediti zdravlje majki smanjiti za dvije tre}ine broj èna koje umiru pri porodu, boriti se protiv HIV-a, malarije i drugih bolesti, osigurati odrìvi okoli{ integrisati principe odrìvog razvoja u politike i programe zemalja, te zaustaviti gubitak ekolo{kih resursa, smanjiti broj ljudi bez pristupa pitkoj vodi i pobolj{ati ìvot za najmanje sto miliona stanovnika u siroma{nim predgra|ima, razviti globalno partnerstvo u razvoju dobra uprava, razvoj i smanjenje siroma{tva na lokalnom i me|unarodnom nivou, zadovoljiti posebne potrebe najnerazvijenijih zemalja, baviti se problemom zaduènja zemalja u razvoju, osigurati mladima pristojan i produktivan posao, osigurati pristup jeftinim esencijalnim lijekovima, staviti na raspolaganje sve koristi od novih tehnologija75.
75
Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), http://www.undp. org/mdg
131
2. Odrìvi razvoj
Odrìvi, postojani, obazrivi, obzirni, suzdràni, uravnoteèni razvoj ozna~ava takav rast i promjene strukture proizvodnje i potro{nje koji je razvojno prihvatljiv, odnosno koji ne umanjuje ukupan kvalitet i upotrebljivost prirodnih resursa. Ideja o ovakvom razvoju prezentovana je 1974. godine na sastanku stru~njaka UNESCO-a. Na [tokholmskoj konferenciji, 1972. godine, predstavljena su prva na~ela me|unarodnog ~uvanja okoli{a. Nakon objavljivanja izvje{taja Svjetske komisije za okoli{ i razvoj s naslovom Na{a zajedni~ka budu}nost, 1987. godine, ovaj pristup razvoju privukao je {iru pa`nju. Izvje{taj kao odrìvi razvoj definira razvoj koji ne prelazi granice obnavljanja prirodne osnove. Tokom devete decenije dvadesetog stolje}a odrìvi razvoj daje ton svim razvojnim strategijama od lokalnog preko regionalnog i nacionalnog do globalnog nivoa. Odrìvi razvoj je polazi{te i za razvoj gradova, razvoj svih sektora ekonomske aktivnosti (turizma, poljoprivrede). Odrìvi razvoj podràvaju programi institucija, organizacija i agencija Ujedinjenih nacija, nevladine organizacije, civilni sektor, politi~ke partije, lokalne, regionalne i dràvne vlade. Agenda 21, odnosno Izvje{taj Svjetske konferencije Ujedinjenih nacija o okoli{u i razvitku UNCED, odràne 1992. godine u Rio de Janeiru, ima poseban zna~aj za filozofiju, koncept i politiku odrìvog razvoja. Odrìvi razvoj moè se definisati kao razvoj koji unapre|uje kvalitet ìvljenja, a da se pritom ne prelaze granice obnovljivosti prirodnih dobara, odnosno da se prostor ne optere}uje i ne iskori{tava iznad prihvatnog kapaciteta.
132
Novi pristupi
Atraktivnost, privla~nost odrìvog razvoja dijelom leì i u pristupu po kome je razvoj proces u kome svako moè rasti, napredovati, ako to ne ~ini na {tetu drugog. Atraktivnost je i u interakciji aktivnog ekonomskog i ekolo{kog pristupa. ^lan 9. Deklaracije o ljudskim pravima UN-a nagla{ava da svi ljudi promovisanjem odrìvog razvoja osiguravaju dignitet, dostojanstvo, slobodu, sigurnost i pravdu za sve ljude. Odrìvi razvoj suo~ava se sa sada{njim potrebama, imaju}i u vidu potrebe budu}ih generacija, odnosno sada{nje generacije zadovoljavaju svoje potrebe respektuju}i potrebe generacija koje dolaze. (1987., UN Convention on Environment and Development). Odrìvi razvoj integri{e ekonomiju, ekologiju, tehnologiju i dru{tvo, kako bi se preduprijedile ireverzibilne promjene okoli{a. (Geografy Dictionary, Oxford University Press). Koncept odrìvog razvoja nagla{ava balans, ravnoteù izme|u interesa ekonomskog rasta i za{tite okoli{a, respektuju}i me|ugeneracijske transfere, za{titu neobnovljivih resursa i razli~ite principe i odgovornosti politi~ara. Esencijalni princip je princip cost-benefit analize sa punim prepoznavanjem i uvaàvanjem eksternalija. (Political Dictionary, Oxford University Press) Odrìvi razvoj ima ~etiri osnovna aspekta: ekonomski, ekolo{ki, tehnolo{ki i socijalni. Ekonomska odrìvost se manifestuje kao povrat uloènog kapitala uz odre|eni profit. Ekolo{ka odrìvost se pokazuje u tome {to se ne prelazi prihvatni kapacitet ekosistema u kome se razvojni projekti realizuju. Ako se projekt realizuje bez {tetnog otpada i ako se otpad moè koristiti i potro{iti, osigurana je i tehnolo{ka odrìvost. Socijalna odrìvost se prepoznaje kao o~uvanje ili nenaru{avanje socijalnih zajednica. Indikatori odrìvosti sistematizuju se u ~etiri grupe: dru{tveni ili socijalni, ekonomski, ekolo{ki ili okoli{ni, institucionalni.
133
Tabela 11. Pregled indikatora odrìvog razvoja
134
Novi pristupi
135
136
Novi pristupi
U narednoj tabeli navedeni su indikatora koji podràvaju Strategiju odrìvog razvoja na primjeru Vlade Velike Britanije. Svi indikatori su sistematizovani u sljede}e grupe: emisija stakleni~nih plinova, proizvodnja elektri~ne energije, ugljendioksid i druge emisije, kori{tenje resursa, otpad, prirodna bogatstva, kontekstualni indikatori, zaposlenost i siroma{tvo, obrazovanje, zdravlje, mobilnost, pristup, me|unarodna pomo} i blagostanje.
137
Indikator Opis Emisija stakleni~nih plinova

1. Emisija stakleni~nih plinova:*
Emisije ugljendioksida koje 2. proizvodi krajnji korisnik
Cilj Kyoto protokola i emisije CO2

CO2 emisije iz industrijskih, doma}ih i prevoznih sektora (ne uklju~uju}i me|unarodnu avijaciju i brodarstvo) Stakleni~ni plinovi ispu{teni iz avionskih i brodskih rezervoara za gorivo me|unarodnih kompanija baziranih u UK-u
Emisije koje proizvode 3. avijacija i brodarstvo
Proizvodnja elektri~ne energije

4. Obnovljiva energija Obnovljiva elektri~na energija proizvedena, izraèna kao postotak ukupne elektri~ne energije
Proizvedena elektri~na energija, emisije CO2, NOx i SO2 iz generatora elektri~ne energije i bruto doma}i proizvod
5. Proizvodnja elektri~ne energije
Ugljendioksid i druge emisije

6. Potro{nja energije u doma}instvima Doma}a emisija CO2, doma}a potro{nja energije i tro{kovi doma}instva za energiju
7. Cestovni prijevoz
Emisije CO2 , NOx , PM10 i bruto doma}i proizvod

Emisije CO2 iz osobnih vozila, pre|eni broj kilometara automobilom i tro{kovi doma}instva za osobna vozila
8. Osobna vozila
Tabela 12. Pregled indikatora odrìvog razvoja za Veliku Britaniju
138
Novi pristupi
9.
Cestovni prevoz tereta
CO2 emisije iz vozila za te{ke terete (HGV), kilometri, tone i bruto doma}i proizvod Emisije CO2 , NOx , SO2, PM10 iz proizvo|a~kog sektora i output
Emisije CO2 , NOx iz sektora usluga and i output Emisije CO2, NOx iz javnog sektora and i output
10. Proizvo|a~ki sektor

11. Sektor usluga 12. Javni sektor
Kori{tenje resursa
13. Kori{tenje resursa* Doma}a potro{nja materijala i bruto doma}i proizvod
14. Opskrba energijom
UK doma}a proizvodnja energije i bruto potro{nja energije u unutra{njosti zemlje
15. Kori{tenje izvora vode
Ukupne apstrakcije iz povr{inskih i podzemnih voda, gubici prouzrokovani procurenjem i bruto doma}i proizvod
(razvit }e se radi pra}enja posljedica oskudica vodom)
16. Potro{nja vode u doma}instvima Litara po osobi svaki dan
17. Vodeni stres
Otpad
18. Otpad* Otpad: (a) koli~ina koja se proizvodi po sektorima (b) koli~ina koja se proizvodi po odstranjivanju otpada
(a) koli~ina koja se proizvodi 19. Otpad iz doma}instava po osobi (nastaje) (b) reciklirani ili kompostirani
139
Prirodna bogatstva
Indeksi populacija ptica (a) ptice na poljoprivrednim podru~jima* (b) {umske ptice* (c) priobalne ptice* (d) mo~varne ptice selice
(a) Vrste koje imaju status prioriteta (b) habitat koji imaju status prioriteta \ubrivo, populacija ptica na poljoprivrednom zemlji{tu, emisije amonijaka i metana i neposredni rezultat (output)
20. Populacije ptica:
21. O~uvanje biolo{ke raznolikosti
22. Poljoprivredni sektor
23.
Nadzor nad poljoprivredom i okoli{em
Zemlji{te kori{teno za programe za za{titu okoli{a

Povr{ine prekrivene {umom, vodom ili rijekam, poljoprivredno zemlji{te, urbane povr{ine (kontekstualni indikator)
Upotreba zemlji{ta 24. (kontekstualno)
(a) Nove nastambe izgra|ene na mjestu prethodno razvijenog Recikliranje (ponovna upotreba) zemlji{ta ili preure|ivanjem 25. zemlji{ta (b) potpuno novi razvoj na zemlji{tu koje je prije bilo razvijeno
26. Gusto}a nastambi

27. Ribogojili{ta Ekolo{ke posljedice zaga|enja zraka
Prosje~na gusto}a nove stambene izgradnje

Odrìvost ribogujili{ta oko UK-a Podru~je osjetljivih UK habitata koji imaju vi{e od kriti~nih koli~ina etrofikacije i acidifikacije
28.
140
Novi pristupi
29. Emisije zaga|iva~a zraka

30. Kvalitet rijeka 31. Poplava Ekonomski output (kontekstualno)
NH3, NOx, PM10 i SO2 emisije i BDP

Rijeka dobrog (a) biolo{kog (b) hemijskog kvaliteta (jo{ se trebaju razviti)
Kontekstualni indikatori
32. Bruto doma}i proizvod
33 Produktivnost (kontekstualno)
UK proizvodnja (output) po radniku
34. Investiranje (kontekstualno)
(a) Ukupne investicije (b) Socijalne investicije u vezi s BDP-om

Stanovni{tvo i radno sposobno stanovni{tvo (kontekstualni indikator) Doma}instva, doma}instva samaca i nastambe (kontekstualni indikator) Neformalni i formalno glasanje najmanje jedanput mjese~no u posljednjih 12 mjeseci Anketa o kriminalu i evidentirani kriminal u vezi sa (a) vozilima (b) provalnim kra|ama u domovima (c) kra|om Strah od kriminala: (a) kra|e automobila (b) provalne kra|e (c) fizi~kog napada
35. Demografija (kontekstualno)
36.
Doma}instva i nastambe (prebivali{ta) (kontekstualno)
Dru{tvo
37. Participacija
38. Kriminal*
39. Strah od kriminala
141
Zaposlenost i siroma{tvo
40. Zaposlenost* Radno sposobne osobe sa zaposlenjem
Stanovni{tvo koje ìvi u doma}instvima bez zaposlenih osoba (a) djeca (b) radno sposobne osobe Postotak radno sposobnih osoba koje su ekonomski neaktivne
Doma}instva bez zaposlenih 41. osoba*
42. Ekonomski neaktivni
43. Siroma{tvo djece*
Djeca koja ìve u doma}instvima relativno niskih dohodaka (a) prije stambenih tro{kova (b) nakon stambenih tro{kova
16-godi{njaci I 19-godi{njaci koji nisu zaposleni, u {koli (ne obrazuju se) ili na obuci
44. Mladi
45. Siroma{tvo penzionera*
Penzioneri koji ìve u doma}instvima relativno niskih dohodaka (a) prije stambenih tro{kova (b) nakon stambenih tro{kova
46. Penzija
Proporcija radno sposobnih osoba koje upla}uju ne-dràvnu penziju u barem tri od posljedne ~etiri godine
Obrazovanje
47. Obrazovanje* 19-godi{njaci s kvalifikacijama nivoa 2 i iznad
142
Novi pristupi
48.
Obrazovanje o odrìvom razvoju
(jo{ se trebaju razviti kako bi se pratio u~inak formalnog u~enja na znanje i svijest o odrìvom razvoju)
Zdravlje
(a) stopa infantilnog mortaliteta: razlike me|u socioekonomskim grupama (b) O~ekivani ìvotni vijek: razlike u prosje~nim o~ekivanim ìvotnim vijekovima me|u podru~jima lokalne samouprave
O~ekivano godina dobrog zdravlja kod (a) mu{karaca i (b) èna
49. Nejednakost u zdravlju*
50.
O~ekivano godina dobrog zdravlja
51. Stope smrtnosti
Stopa smrtnosti od (a) cirkulatornih bolesti i (b) raka, za osobe mala|e od 75 godina i za podru~ja koja imaju najlo{ije zdravstvene indikatore i indikatore siroma{tva, i (c) samoubistva
Prevalencija pu{enja me|u (a) svim odraslima (b) rutinskim i manuelnim' socioekonomskim grupama
Prevalencija gojaznosti me|u djecom uzrasta od 2 do 10 godina
52. Pu{enje
53. Dje~ija gojaznost
54. Prehrana
Proporcija osoba koje konzumiraju (a) pet ili vi{e porcija vo}a i povr}a dnevno i (b) u doma}instvima sa niskim dohotkom
143
Mobilnost i pristup
(a) Broj putovanja po osobi po sredstvu prevoza (b) Proputovana razdaljina po osobi godi{nje, po svrsi putovanja
Kako djeca putuju do {kole Pristup klju~nim uslugama
55. Mobilnost*
56. Put do {kole 57. Pristupa~nost
58. Cestovne saobra}ajne nesre}e
Broj osoba i djece koji su poginuli ili zadobili ozbiljnije povrede (dru{tvena mjerila za se tek trebaju razviti)
Socijalna pravda/Ravnopravnost okoli{a

59. Socijalna pravda
60. Ravnopravnost okoli{a
(dru{tvena mjerila za se tek trebaju razviti)

(a) Godi{nji nivoi ~estica u zraku i ozonski omota~ (b) dani kada je zaga|enje zraka umjereno ili vi{e (a) Domovi socijalnog sektora (b) ranjiva doma}instva u privatnom sektoru koja ìve u uvjetima ispod granice primjerenih standarda stanovanja Doma}instva koja uklju~uju (a) penzionere (b) djecu (c) invalide/osobe koje boluju od dugotrrajnih bolesti
61. Kvalitet zraka
62. Uvjeti stanovanja
63.
Doma}instva suo~ena s problemom grijanja
144
Novi pristupi
64. Besku}nost
(a) Broj osoba koje spavaju na ulici (b) broj porodica u privremenom smje{taju (i) ukupno (ii) porodice sa djecom
Ocjenjivanje kvaliteta lokalnog okoli{a Postotak doma}instava koji su zadovoljni kvalitetom mjesta gdje ìve (a) sveukupno (b) u osiroma{enim podru~jima
65. Kvalitet lokalnog okoli{a Zadovoljstvo u lokalnom 66. podru~ju
Me|unarodno
67. UK me|unarodna pomo} Bruto zvani~ne razvojne pomo}i (a) postotak bruto nacionalnog dohotka (b) po stanovniku
(mjerila za blagostanje se tek trebaju razviti)
Blagostanje
68. Blagostanje*
Odjeljenje za odrìvi razvoj UN prati sljede}a podru~ja relevantna za odrìvi razvoj: Poljoprivreda Atmosfera Biodiverzitet Biotehnologija Institucionalni kapacitet Klimatske promjene Potro{nja Demografija Upravljanje katastrofama Obrazovanje Energija Financije [ume Pitka voda Zdravlje Naselja Indikatori Industrija 145
Informacije za odlu~ivanje i odlu~ivanje Dono{enje odluka Me|unarodno pravo Me|unarodna kooperacija Institucionalni aran`mani Upravljanje zemlji{tem Grupe Planine
Izvor: Preuzeto sa http://www.answers.com/Sustainable+Development?cat=health
Siroma{tvo Sanitation Nauka Mali otoci Odrìvi turizam Tehnologija Toksi~ne materije Trgovina Transport Otpad Voda
Nacionalne strategije odrìvog razvoja Okeani i mora
Za svako od ovih podru~ja postoje indikatori mjerenja odrìvosti.
3. Humani razvoj
Teorija humanog razvoja, odnosno ideja humanog razvoja je stara ideja bliska ekolozima, odrìvom razvoju, ekonomiji blagostanja, feministima i drugima. Interesovanje za koncept humanog razvoja moè se prepoznati kod Aristotela, osniva~a kvantitativne ekonomije, pionira politi~ke ekonomije, kod Smitha i drugih. Poput ekonomije okoli{a, fokus mjerenja blagostanja premje{ta se na humane aspekte blagostanja. Teorije humanog razvoja poku{avaju da modeliraju optimalnu kombinaciju humanog kapitala, socijalnog kapitala, institucija, kasko bi se osigurali najbolji efekti za svaku osobu. Najve}i doprinos teoriji humanog razvoja dao je Amartya Sen u knjizi Development as 146
Novi pristupi
Freedom, gdje nagla{ava interakcije izme|u zdravlja i mogu}nosti da ìvimo kako èlimo. Odgovor na ovo pitanje uklju~uje porodicu, ène, okoli{, zdravlje, mir, socijalnu pravdu, ekologiju i sli~no. Jedna op}eprihva}ena definicija humanog razvoja jo{ nije formulisana. Sam koncept humanog razvoja je predmet analiza, debata, a inkorporiran je u razvojne strategije dràva i me|unarodnih organizacija i institucija. Humani razvoj ima poseban zna~aj za Ujedinjene nacije i njene organizacije i institucije od 1990. godine. Su{tina ideje humanog razvoja prema UNDP-u je pove}anje mogu}nosti izbora ljudi i nivoa dostignutog blagostanja. Pritom je naglasak na dugom i zdravom ìvotu, obrazovanju, pristupu poslovima za odgovaraju}i standard ìvljenja. Humani razvoj podrazumijeva i politi~ke, ekonomske i socijalne slobode, kreativnost, produktivnost, samopo{tovanje, ljudska prava. Koncept humanog razvoja u sredi{te pa`nje uzima potrebe, èlje, nade ljudi. Pritom se respektuje, s jedne strane, stvaranje ljudskih sposobnosti i, s druge, upotreba tih sposobnosti. Humani razvoj se moè odrediti kao razvoj ljudi, od ljudi i za ljude, odnosno: ulaganje u obrazovanje, zdravlje, ishranu, socijalnu sigurnost, zatim participacija ljudi u pripremi i provo|enju razvojnih strategija, orijentacija prema potrebama i mogu}nostima ukupne populacije, uz respektovanje jednakosti i pravednosti, gendera i budu}ih generacija. Osnovne komponente humanog razvoja su: participacija, produktivnost, jednakost, osnaìvanje, kooperacija, sigurnost, pravednost, sloboda i univerzalnost. Humani razvoj kao svoje ciljeve postavlja slobodu od diskriminacije po bilo kojoj osnovi, bijede, straha, nepravde, nasilja, eksploatacije, ali i slobodu razvijanja i realizacije ljudskih potencijala, misli i govora, participacije u dono{enju odluka. Izvje{taj o humanom razvoju (Human Development Report HDR) je publikacija koju Program Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP)
147
priprema svake godine. Prvi izvje{taj je objavljen 1990. godine. Osnovni cilj bio je da predstavi razvojni proces na na~in da se mogu otvoriti i voditi ekonomske, politi~ke i druge debate. Razvoj je shva}en kao mogu}nost izbora i slobode. Razvijena su ~etiri indikatora razvoja: Indeks humanog razvoja (Human Development Index), Gender indeks (Gender-related Development Index), Indeks pobolj{anja gendera (Gender Empowerment Measure) i Indeks humanog siroma{tva (Human Poverty Index). Izvje{taj o humanom razvoju je nezavisni izvje{taj, koji pripremaju lideri, akademska zajednica, u~esnici u razvoju, ~lanovi ureda za pisanje izvje{taja o humanom razvoju u okviru ili u koordinaciji UNDP-a. Izvje{taj se prevodi na mnogo jezika i u vi{e od stotinu zemalja se vodi debata o njegovom sadràju.[1] Izvje{taji o humanom razvoju pripremaju se svake godine, po~ev{i od 1990. U periodu 1990.2007. godina UNDP, odnosno izvje{taji su se fokusirali na sljede}e teme: koncepcije i mjerenje humanog razvoja, finansiranje humanog razvoja, globalne dimenzije humanog razvoja, participacija ljudi, nova dimenzija ljudske sigurnosti, gender i humani razvoj, ekonomski rast i humani razvoj, humani razvoj prema smanjenju siroma{tva, potro{nja za humani razvoj, globalizacija s ljudskim likom, ljudska prava i humani razvoj, nova tehnologija za humani razvoj, demokracija u fragmentiranom svijetu, milenijski razvojni ciljevi, kulturna sloboda u svijetu razli~itosti, internacionalna kooperacija kao most: pomo}, trgovina i sigurnost u svijetu nejednakih, snaga, siroma{tvo i globalna kriza vode, humani razvoj i promjene klime. Analiza humanog razvoja ukazuje na postojanje razli~itih tipova humanog razvoja. Humani razvoj je proces koji uklju~uje fizi~ke, biolo{ke, mentalne, emocionalne, socijalne, obrazovne, ekonomske, kulturne komponente zdravlja i blagostanja.
148
Novi pristupi
UN su razvile op}eprihva}eni skup indeksa koji mjere razvoj prema raznim indikatorima: UN-ov Indeks ljudskog (dru{tvenog) razvoja (HDI) mjeri prosje~na dostignu}a u zemljama po tri osnovne dimenzije ljudskog razvoja: ìvotni vijek (o~ekivana dob), stepen obrazovanja i realni dohodak ($PPP: prema paritetu kupovne mo}i, izraèno u ameri~kim dolarima, po stanovniku). UN-ov Indeks ljudskog siroma{tva (HPI) mjeri stepen siroma{tva na osnovu sljede}ih postotaka: postotak osoba koji ne doìve 40. godinu ìvota, postotak nepismenosti odraslih, postotak osoba bez pristupa zdravstvenim uslugama i ~istoj (zdravoj) vodi i postotak djece mla|e od 5 godina koja su pothranjena. Indeks humanog razvoja izra~unava se kori{tenjem triju mjera: mjere duìne ìvota, mjere znanja i mjere ìvotnog standarda. Kao mjera duìne ìvota uzima se podatak o o~ekivanoj duìni ìvota pri ro|enju; kao mjeru znanja uzima se ponderisani prosjek pismenosti odraslih (dvije tre}ine) i prosje~ne godine {kolovanja (jedna tre}ina); kao mjera standarda koristi se realni per capita dohodak prema paritetu kupovne mo}i u dolarima. Na osnovu ovih triju mjera izra~unava se vrijednost Indeksa humanog razvoja. Ona moè biti u rasponu od 0 do 1. Zavisno od vrijednosti Indeksa humanog razvoja, sve zemlje se grupi{u u tri kategorije: zemlje niskog humanog razvoja (0,00 0,499), zemlje srednjeg humanog razvoja (0,500,799) i zemlje visokog humanog razvoja (0,80-1,00). Indeks o~ekivanog ìvotnog vijeka jednak je o~ekivani ìvotni vijek pri ro|enju u konkretnoj zemlji umanjen za najniì o~ekivani ìvotni vijek koji se o~ekuje u bilo kojoj zemlji u posljednjoj generaciji/maksimalni o~ekivani ìvotni vijek za jednu zemlju koji bi trebalo nastojati posti}i u sljede}oj generaciji i najniì o~ekivani ìvotni vijek koji se o~ekuje u bilo kojoj zemlji u posljednjoj generaciji. 149
Indeks obrazovanja = 2/3 Indeks pismenosti odraslih + 1/3 Bruto indeks upisa u {kole HDI = 1/3 (Indeks prihoda + Indeks o~ekivane starosti + Indeks obrazovanja)
Dimenzije HDI Indeks prihoda Indeks o~ekivane starosti Indeks obrazovanja Indeks pismenosti odraslih Bruto indeks upisa u {kole
Mapa 3. Lista zemalja prema visini HDI indeksa Izvor: preuzeto sa http://www.answers. com/topic/human-developmentindex?cat=health
World map indicating Human Development Index (2004). High human development 0,80-1 Medium human development 0,50-0,799 Low human development 0,30.0,499 Unavailable
150
Novi pristupi
Devet prvih zemalja prema visini indeksa humanog razvoja ili HDI: Norve{ka (0,965), Irska (0,960), Australija (0,957), [vedska (0,956), Kanda (0,950), Japan (0,949), USA (0,948), Nizozemska i [vajcarska (0,947)
2006 2005 2004 2003 2002 2001 2000 1999 1998 1997 1996 1995 1994 1993 1992 1991 1990 1985 1980 Norve{ka Norve{ka Norve{ka Norve{ka Norve{ka Norve{ka Kanada Kanada Kanada Kanada Kanada Kanada Kanada Japan Kanada Japan Kanada Kanada [vajcarska
Tabela 13. Pregled najbolje rangirane zemlje prema vrijednosti HDI po godinama Izvor: preuzeto sa http://www.answers. com/topic/human-developmentindex?cat=health
Gender indeks razvoja sadrì iste komponente kao i Indeks humanog razvoja uz uvaàvanje razlika izme|u mu{karaca i èna. Prema tome, za izra~unavanje GDI-a koriste se sljede}i indikatori: o~ekivano trajanje ìvota èna, o~ekivano trajanje ìvota mu{karaca, stopa pismenosti èna, stopa pismenosti mu{karaca, stopa kombinovanog ukupnog upisa èna, stopa kombinovanog ukupnog upisa mu{karaca, procjena prihoda èna i procjena prihoda mu{karaca. 151
Gender indeks humanog razvoja = 1/3 (Indeks jednakosti o~ekivanja trajanja ìvota + Indeks jednakosti obrazovanja + Indeks jednakosti prihoda)
Gender indeks Indeks jednakosti humanog o~ekivanja razvoja trajanja ìvota Dimenzije Indeks jednakosti obrazovanja Indeks jednakosti prihoda
Indeks osnaènja indeksa (Gender empowerment index, GEI) ocjenjuje napredak èna u ekonomskom i politi~kom ìvotu i njihove mogu}nosti. Indeks osnaìvanja gendera oslanja se na: pristup politi~koj participaciji i mo}i dono{enja politi~kih odluka, pristup ekonomskoj participaciji i mo}i dono{enja ekonomskih odluka i ja~anje ekonomskih izbora. Pristup ekonomskoj participaciji i dono{enju ekonomskih odluka utvr|uje se na temelju procenta èna i mu{karaca na radnim mjestima u zakonodavstvu, vi{ih slu`benika, menadèra, administraciji, profesionalnim i tehni~kim poslovima. Indeks osnaìvanja gendera = 1/3 (procent jednake raspore|enosti u~e{}a u parlamentu + procent jednake raspore|enosti ekonomske participacije + procent jednake raspore|enosti prihoda)
Dimenzije Indeks osnaènja gendera Procent jednake Procent jednake Procent jednake raspore|enosti raspore|enosti raspore|enosti u~e{}a u ekonomske prihoda parlamentu participacije
Indeks humanog siroma{tva (Human poverty index, HPI) ukazuje na procent stanovni{tva siroma{nog u kontekstu humanog razvoja, odnosno multidimenzionalno mjerenje ljudske uskra}enosti za zemlje u razvoju HPI1 i za razvijene zemlje HPI2. HPI1 sadrì iste elemente kao i HDI s tim da je fokus na oskudici, uskra}enosti: duìne 152
Novi pristupi
trajanja ìvota, znanja i standarda ìvotra. HPI2 uklju~uje, osim ovih elemenata, i socijalnu isklju~enost, koja se mjeri stepenom dugoro~ne nezaposlenosti. Indeks humanog siroma{tva za zemlje u razvoju = 1/3 (vjerovatno}a trajanja ìvota do 40 godina starosti + procent nepismenosti odraslih + uskra}enost odre|enog standarda ìvota)
Indeks humanog siroma{tva za zemlje u razvoju Dimenzije Vjerovatno}a trajanja ìvota do 40 godine Procent nepismenih odraslih Uskra}enost odre|enog standarda ìvota
Uskra}enost odre|enog standarda ìvota ra~una se kao zbir procenta ljudi kojima nije dostupna voda i procenta neuhranjenosti djece do pet godina ìvota. Indeks humanog siroma{tva za zemlje OECD = (vjerovatno}a trajanja ìvota do 60 godine + procent odraslih kojima nedostaju vje{tine funkcionalne pismenosti + procent ljudi ispod granice siroma{tva + dugoro~na nezaposlenost)
Dimenzije Indeks humanog Vjerovatno}a siroma{tva Dugoro~na trajanja za zemlje nezaposlenost ìvota do OECD 60 godine Procent odraslih kojima nedostaju vje{tine funkcionalne pismenosti
Procent ljudi ispod granice siroma{tva
Pored navedenih, izra~unava se i Indeks tehnolo{kih dostignu}a (Tachnology achievment indeks) TAI i indeks ljudske slobode HFI (Human Freedom Index)
153
Indikatori humanog razvoja mogu se koristiti kao alati humanog razvoja na globalnom, nacionalnom i regionalnom nivou, za dono{enje politi~kih odluka, za ukazivanje na uzroke siroma{tva, kao sredstvo planiranja, sredstvo identifikacije podru~ja gdje je siroma{tvo koncentrisano, kao alat istraìvanja razvoja, za komparacije, kao mjera razvoja, za ocjenu dostignutog nivoa razvoja, za rangiranje zemalja itd.
4. Kompetitivni razvoj
Kompetitivnost je komparativni koncept mogu}nosti i performansi firmi, sektora ili zemalja na trì{tu. Korisnost ovog koncepta u kontekstu nacionalne kompetitivnosti nagla{avaju ekonomisti, kao {to je Krugman. Termin kompetitivnost se, tako|er, koristi da ozna~i kompetitivnosti zemalja, regija ili gradova na globalnom trì{tu. Tako da mnoge zemlje imaju specijalne, posebne dràvne agencije za pitanja kompetitivnosti. Nacionalna kompetitivnost je posebno va`na za male otvorene ekonomije, kod kojih trgovina, direktne strane investicije pove}avaju mogu}nosti pobolj{anja ìvotnog standarda. Me|unarodnu komparaciju nacionalnih kompetitivnosti Svjetski ekonomski forum daje u Izvje{taju o globalnoj kompetitivnosti. Svjetski ekonomski forum (World Economic Forum, WEF) jeste fondacija ~iji godi{nji sastanci vode}ih lidera poslovnog svijeta, nacionalnih politi~kih lidera (predsjednika, predsjednika vlada i ostalih) i odabranih intelektualaca i novinara, obi~no se odràvaju u Davosu, u [vicarskoj. Svjetski ekonomski forum osnovao je, 1971. godine, Klaus M. Schwab, profesor biznisa u [vicarskoj. Pristalice Svjetskog ekonomskog foruma tvrde da je on idealno mjesto za dijalog i debatu u smislu va`nih socijalnih i ekonomskih problema na Planeti, jer tim sastancima prisustvuju predstavnici 154
Novi pristupi
najja~ih ekonomskih organizacija i najja~ih politi~kih organizacija, intelektualci, te zato {to postoji jedna op}a neformalna atmosfera pogodna za rasprave o {irokom rasponu tema. Novinari imaju pristup svakoj sjednici Godi{njeg sastanka u Davosu, a ve}ina sastanaka prenosi se uìvo internetom, tako da debate mogu biti otvorene {iroj javnosti. Dok poslovni i politi~ki lideri ~ine ve}inu u~esnika, lideri nevladinih organizacija tako|er prisustvuju sastancima, kao i sindikalni i religijski lideri. Postoje i odre|ene kritike rada i tro{kova rada WEF-a: Da Svjetski ekonomski forum ko{ta dràve milione godi{nje kako bi garantovali sigurnost od demonstranata, kriminalnih i teroristi~kih prijetnji (kao privatno doga|anje, Svjetski ekonomski forum bi po pravilu sam trebao snositi tro{kove sigurnosti); Davos i njegov okoli{ su vojna sigurnosna zona za vrijeme odràvanja Svjetskog ekonomskog foruma, a pravo okupljanja je drasti~no ograni~eno; Da bi bilo bolje investirati ukupan tro{ak od 60 miliona US dolara u stvarnu pomo} razvoju; Da Svjetski ekonomski forum kao forum gdje mnogi dràvnici sre}u jedni druge nije demokratski legitimiran, a usprkos tome va`ne odluke se ipak tu donose; Samo veoma mali postotak ljudi na Svjetskom ekonomskom forumu dolazi iz zemalja u razvoju, a uloga NVO-a je minimalna. Svjetski ekonomski forum odràva izme|u pet i deset regionalnih sastanaka godi{nje, omogu}uju}i blizak kontakt lidera korporacija, lokalnih vladinih lidera i NVO-a. Mje{avina regija varira od godine do godine, ali sastanci u Africi, Kini i Indiji su konzistentno odràvani tokom ~itave pro{le dekade.
155
Mapa 4. Pregled zemalja prema kompetitivnosti Izvor: www.wordleconomicforum.org
Karta svijeta prema Indeksu globalne konkurentnosti za 2006.2007. Svaka boja predstavlja jedan kvartal rangiranih zemalja. Zelene zemlje imaju najvi{i Indeks, a crvene najmanji. Zemlje ozna~ene sivom bojom nisu rangirane. Izvje{taj o globalnoj konkurentnosti je godi{nji izvje{taj koji objavljuje Svjetski ekonomski forum. Prvi izvje{taj objavljen je 1979. godine. Izvje{taj za period 2006.2007. godina obuhvata 125 velikih i novih ekonomija. Izvje{taj ocjenjuje sposobnost zemalja da pruè visoki nivo prosperiteta svojim gra|anima, a to zavisi od toga koliko produktivno ta zemlja iskori{tava resurse koji su joj na raspolaganju. Stoga, Indeks globalne konkurentnosti (engl. Global Competitiveness Index) mjeri skupinu institucija, politika i faktora koji odre|uju odrìve trenutne i srednjoro~ni nivo ekonomskog prosperiteta. Donekle sli~ni godi{nji izvje{taji su: Indeks lako}e poslovanja i Indeks ekonomske slobode. Oni tako|er gledaju faktore koji utje~u na ekonomski rast, ali ne toliki broj faktora koliko to posmatra Izvje{taj o globalnoj konkurentnosti.
156
Novi pristupi
Jedan dio Izvje{taja ~ini anketa koja se provodi s menadèrima (Anketa mi{ljenja menadèra engl. Executive Opinion Survey). To je anketa reprezentativnog uzorka poslovnih lidera u njihovim zemljama. Broj anketiranih osoba pove}ava se svake godine, a iznosi vi{e od 11.000 osoba u 125 zemalja. Izvje{taj rangira zemlje svijeta u skladu s Indeksom globalne konkurentnosti. Tako|er se navodi da je izvje{taj utemeljen na najnovijim teorijskim i empirijskim istraìvanjima. Sastoji se od 90 varijabli, od kojih dvije tre}ine potje~u iz Ankete mi{ljenja rukovodilaca, a jedna tre}ina od zvani~nih izvora poput Ujedinjenih nacija, te drugih statistika. Varijable su organizovane u devet stupova, a svaki stup predstavlja oblast koja se smatra zna~ajnom odrednicom konkurentnosti. Indeks globalne konkurentnosti dijeli razvoj na tri specifi~ne faze, te svrstava zemlje u tri grupe u skladu s njihovom fazom razvoja: zemlje pokrenute faktorima, zemlje pokrenute efikasno{}u i zemlje pokrenute inovacijom svaka faza ukazuje na pove}an nivo sloènosti ekonomskog poslovanja. U fazi razvoja pokrenutoj faktorima (ekonomija temeljena na osnovnim faktorima), zemlje se nadme}u na osnovu sredstava kojima raspolaè, a to su uglavnom nekvalifikovana radna snaga i prirodni resursi. Preduze}a se nadme}u na osnovu cijena i prodaju osnovne proizvode ili robu, a njihova niska razina produktivnosti odraàva se u niskim pla}ama. Kako bi se odràla konkurentnost u ovoj fazi razvoja, konkurentnost uglavnom ovisi o javnim i privatnim investicijama koje dobro funkcioniraju (stup 1), odgovaraju}oj infrastrukturi (stup 2), stabilnom makroekonomskom okviru (stup 3), te o dobrom zdravstvu i osnovnom obrazovanju (stup 4). Kako razvoj napreduje, zemlje prelaze u fazu razvoja pokrenutu efikasno{}u (ekonomija temeljena na faktorima efikasnosti). U ovoj fazi zemlje trebaju zapo~eti s razvojem efikasnijih proizvodnih procesa
157
i pobolj{ati kvalitet proizvoda. Konkurentnost u ovoj fazi razvoja sve vi{e se pokre}e visokim obrazovanjem i obu~avanjem (stup 5), efikasnim trì{tima (stup 6) i sposobno{}u da se na najbolji mogu}i na~in iskoriste prednosti koje im pruà postoje}a tehnologija (stup 7). Na kraju, kako zemlje prelaze u fazu gdje je razvoj pokrenut inovacijom (ekonomija temeljena na inovacijskim faktorima), one su jedino u mogu}nosti da odrè visok nivo pla}a i standard ìvljenja koji ide uz to ako su njihova preduze}a u stanju konkurisati novim i jedinstvenim proizvodima. U ovoj fazi preduze}a se moraju nadmetati jedna s drugima proizvodnjom novih i razli~itih dobara, koriste}i sofisticiranije proizvodne procese (stup 8), kao i posredstvom inovacija (stup 9). Dakle, utjecaj svakog stupa na konkurentnost se razlikuje od zemlje do zemlje, zavisno od njihove faze ekonomskog razvoja. Stoga, pri izra~unavanju Indeksa globalne konkurentnosti, stupovima su date razli~ite vrijednosti u ovisnosti o dohotku po stanovniku neke zemlje. Te vrijednosti koje se koriste najbolje obja{njavaju rast koji se desio u posljednjim godinama. Naprimjer, faktori sofisticiranosti i inovativnosti ~ine 10% kona~nog rezultata za ekonomije koje su pokrenute faktorima i efikasno{}u faktora, a ~ini 30% kona~nog rezultata za ekonomije koje su pokrenute inovacijama. Srednje vrijednosti se koriste za ekonomije u tranziciji, izme|u dvije faze. Izvje{taj o konkurentnosti sadrì Indeks rasta konkurentnosti (Growth Compettiveness Index GCI) i Indeks poslovne konkurentnosti (Business Compettitiveness Index), te Novi indeks globalne konkurentnosti (New Global Compettitiveness Index). Indeks rasta konkurentnosti bi trebao ocijeniti sposobnost svjetskih ekonomija da ostvare odrìvi rast u odre|enom periodu i sposobnost zemalja da dugoro~no imaju vitalnu ekonomiju. GCI ~ine tri stuba, odnosno oslonca ekonomskog rasta: makroekonomsko okruènje,
158
Novi pristupi
javne institucije dràve i tehnolo{ka spremnost dràve. Za utvr|ivanje Indeksa makroekonomskog okruènja, Indeksa javnih institucija i Indeksa tehnolo{ke spremnosti koriste se podaci sadràni u relevantnim statisti~kim publikacijama i podaci koji su rezultat istraìvanja Svjetskog ekonomskog foruma. Indeks makroekonomskog okuènja temelji se na subindeksima: makroekonomske stabilnosti (Makroekonomic Satbility Subindex), u~e{}a vlade u zadovoljavanju potreba stanovni{tva za dobrima i uslugama koje trì{te ne nudi (Governmental Waste Subindex), te rejtinga kreditne sposobnosti zemlje (Country Credit Rating). Indeks javnih institucija ~ine podindeksi: zakonodavstvo, pravosu|e i politi~ki utjecaj na vladavinu prava (Contract and Law Subindex) te korupcija (Coruption Subindex). Tehnolo{ki indeks ~ine podindeksi inovativnosti, ICT informacionokomunikacionih tehnologija i tehnolo{kog transfera (Tehnology Transfer Subindex). Indeks poslovne kompetitivnosti (BCI) ocjenjuje sofisticiranost operativnog pona{anja i strategiju kompanija te kvalitet mikroekonomskog poslovnog okruènja kompanija. Indeks kompetitivnosti, koji su razvili Xavier Sala-I-Martin i Elso Ardi naslanja se na: ljudski kapital, efikasnost trì{ta radne snage i finansijskog rasta, otvorenost i veli~inu trì{ta, kvalitet infrastrukture. Prvi stup 1. Institucije A. Javne institucije 1. Imovinska prava 1.01 Imovinska prava 2. Etika i korupcija 1.02 Preusmjeravanje javnih fondova 1.03 Povjerenje javnosti u politi~are
159
3. Nepoèljni utjecaj 1.04 Nezavisnost sudstva 1.05 Pristrasne (favorizovane) odluke vladinih zvani~nika 4. Neefikasnost vlade (birokratizam i raspini~ko tro{enje) 1.06 Rasipni~ko tro{enje budètskih sredstava 1.07 Teret vladine regulative 5. Sigurnost 1.08 Tro{kovi zbog terorizma (posljedi~na finansijska {teta u poslovanju) 1.09 Pouzdanost policijskih usluga 1.10 Tro{kovi zbog kriminala i nasilja (posljedi~na finansijska {teta u poslovanju) 1.11 Organizovani kriminal B. Privatne institucije 1. Korporativna etika 1.12 Eti~ko pona{anje poduze}a Drugi stup 2. Odgovornost 1.13 Efikasnost korporacijskih odbora 1.14 [ti}enje interesa manjinskih dioni~ara 1.15 Snaga revizijskih i ra~unovodstvenih standarda 2. Infrastruktura 2.01 Kvalitet infrastrukture sveukupno 2.02 Razvoj èljezni~ke infrastrukture 2.03 Kvalitet lu~ke infrastrukture 2.04 Kvalitet infrastrukture zra~nog prijevoza 2.05 Kvalitet opskrbe elektri~nom energijom 2.06 Broj telefonskih priklju~aka po stanovniku (konkretni podaci)
160
Novi pristupi
Tre}i stup Makroekonomija 3.01 Vi{ak/deficit budèta (vlade) (konkretni podaci) 3.02 Nacionalna stopa {tednje (konkretni podaci) 3.03 Inflacija (konkretni podaci) 3.04 Raspon kamatnih stopa (konkretni podaci) 3.05 Dràvni dug (konkretni podaci) 3.06 Realni efektivni kurs (konkretni podaci) êtvrti stup Osnovno obrazovanje A. Zdravstvo 4.01 Srednjoro~ne posljedice malarije na poslovanje 4.02 Srednjoro~ne posljedice tuberkuloze na poslovanje 4.03 Srednjoro~ne posljedice HIV/AIDS-a na poslovanje 4.04 Stopa infantilnog mortaliteta (konkretni podaci) 4.05 O~ekivani ìvotni vijek (konkretni podaci) 4.06 Prevalencija tuberkuloze (konkretni podaci) 4.07 Prevalencija malarije (konkretni podaci) 4.08 Prevalencija HIV-a (konkretni podaci) B. Osnovno obrazovanje 4.09 Upisi u osnovne {kole (konkretni podaci) Peti stup Vi{e/Visoko obrazovanje i obu~avanje A. Kvantitet obrazovanja 5.01 Stopa upisa u srednje {kole (konkretni podaci) 5.02 Stopa upisa u tercijarno obrazovanje (konkretni podaci) B. Kvalitet obrazovanja 5.03 Kvalitet obrazovnog sistema 5.04 Kvaliteta matemati~kog i znanstvenog obrazovanja 5.05 Kvalitet {kola za menad`ment C. Obuka na poslu 161
5.06 Dostupnost istraìva~kih i obrazovnih usluga na lokalnom nivou 5.07 Obu~avanje osoblja (opseg) [esti stup Efikasnost trì{ta A. Dobra trì{ta: distorzije, konkurencija i veli~ina 1. Distorzije 6.01 Tro{kovi poljoprivredne politike 6.02 Efikasnost pravnog okvira 6.03 Obim i efekt oporezivanja 6.04 Broj procedura koje je potrebno izvr{iti da bi se pokrenuo posao, tj. osnovalo preduze}e (konkretni podaci) 6.05 Vrijeme potrebno za osnivanje preduze}a (konkretni podaci) 2. Konkurencija 6.06 Intenzitet lokalne konkurencije 6.07 Efikasnost politike trì{nog takmi~enja (anti-trust) 6.08 Uvozi (konkretni podaci) 6.09 Prevalencija trì{nih barijera 6.10 Ograni~enja stranog vlasni{tva i zapo{ljavanja stranaca 3. Veli~ina 0.00 Bruto doma}i proizvod uvoz i izvoz (konkretni podaci) 6.11 Izvoz (konkretni podaci) B. Trì{ta radne snage: Fleksibilnost i efikasnost 1. Fleksibilnost 6.12 Prakse zapo{ljavanja i otpu{tanja 6.13 Fleksibilnost pri odre|ivanju pla}a 6.14 Saradnja radnika i poslodavca 2. Efikasnost 6.15 Oslanjanje na profesionalno rukovodstvo 6.16 Pla}a i produktivnost 6.17 Odljev mozgova 6.18 Zapo{ljavanje èna u privatnom sektoru 162
Novi pristupi
C. Finansijska trì{ta: Sofisticiranost i otvorenost 6.19 Sofisticiranost finansijskog trì{ta 6.20 Lako}a pristupa zajmovima 6.21 Raspoloìvost poduzetni~kog kapitala 6.22 Pouzdanost banaka 6.23 Pristup lokalnom trì{tu dionica Sedmi stup Tehnolo{ka spremnost 7.01 Tehnolo{ka spremnost 7.02 Apsorpcija tehnologija u preduze}ima 7.03 Zakoni u vezi s informacionom i komunikacionom tehnologijom 7.04 Strane direktne investicije i transfer tehnologije 7.05 Broj mobilnih telefonskih priklju~aka (konkretni podaci) 7.06 Broj korisnika internetskih usluga (konkretni podaci) 7.07 Li~ni ra~unari (konkretni podaci) Osmi stup Sofisticiranost poslovanja A. Mreè i prate}e industrije 8.01 Kvantitet lokalnih dobavlja~a 8.02 Kvalitet lokalnih dobavlja~a B. Sofisticiranost poslovne operacije i strategije poduze}a 8.03 Sofisticiranost proizvodnih procesa 8.04 Obim marketinga 8.05 Kontrola nad me|unarodnom distribucijom 8.06 Delegiranje autoriteta (koliko volje postoji za to) 8.07 Priroda konkurentne prednosti 8.08 Postojanje lanca vrijednosti
163
Deveti stup Inovativnost 9.01 Kvalitet nau~noistraìva~kih institucija 9.02 Tro{kovi preduze}a za istraìvanja i razvoj 9.03 Saradnja univerziteta i industrije u istraìvanjima 9.04 Dràvna (javna) nabava proizvoda napredne tehnologije 9.05 Raspoloìvost nau~nika i inìnjera 9.06 Tehnolo{ki (korisni) patenti (engl. Utility patents) (konkretni podaci) 9.07 Za{tita intelektualne imovine 9.08 Inovacijski kapacitet [8] Novi indesk globalne konkurentnosti temelji se na principu da ima vi{e kompleksnih odrednica kompetitivnosti, princip da proces ekonomskog razvoja prolazi kroz faze, princip mirne tranzicije iz faze u fazu, odnosno tranzicija bez skokova. Prema podacima Izvje{taja o globalnoj konkurentnosti za 2006. 2007. godinu, koji je objavio Svjetski ekonomski forum 26. septembra 2006. godine, [vicarska, Finska i [vedska su najkonkurentnije zemlje. Na ljestvici prvih deset najkonkurentnijih zemalja su i Danska, Singapur, SAD, Japan, Njema~ka, Holandija i Velika Britanija. Rang-lista sa~injena je koriste}i kombinaciju zvani~nih podataka i rezultata Ankete mi{ljenja menadèra, sveobuhvatne godi{nje ankete koju provodi Svjetski ekonomski forum u saradnji sa svojom mreòm partnerskih institucija (vode}i istraìva~ki instituti i poslovne organizacije) u zemljama obra|enim u Izvje{taju. Faktori ekonomske kompetitivnosti su: institucije, fizi~ka infrastruktura, makrostabilnost, sigurnost, ljudski kapital (zdravstvo, obrazovanje), efikasnost trì{ta roba, efikasnost i fleksibilnost trì{ta rada, efikasnost finansijskog trì{ta (i direktnih stranih investicija), tehnolo{ka spremnost, otvorenost i veli~ina trì{ta, sofisticiranost biznisa (klasteri, kompleksnost operacija i strategija) i inovativnost (tehnolo{ka). Izme|u faktora 164
Novi pristupi
postoji povezanost. Faze pobolj{avanja procesa ekonomskog razvoja su: bazna faza, faza faktorski vo|enog razvoja (factor driven stage), efikasno{}u vo|eni razvoj i inovativna faza. Zavisno od faze u kojoj se zemlja nalazi, koristit }e se razli~iti ponderi za bazne zahtjeve, poja~iva~e efikasnosti, faktore inovativnosti.
Elementi Bazni zahtjevi Poja~iva~i efikasnosti Faktori inovativnosti I 0,5 0,4 0,1 Faza razvoja II 0,4 0,5 0,1 III 0,3 0,4 0,3
Tabela 14. Ponderi za izra~unavanje NGCI-a zavisno od faze u kojoj je zemlja
Proces izra~unavanja Globalnog indeksa kompetitivnosti sastoji se od pet iteracija. Prva je definisanje dvanaest stubova ekonomskog razvoja na osnovu statisti~kih podataka i rezultata ankete. Druga iteracija je izra~unavanje subindeksa, i to: bazni zahtjevi (institucije, infrastruktura, makroekonomska stabilnost, sigurnost, bazni ljudski kapital), poja~iva~i efikasnosti (napredni ljudski kapital, efikasnost trì{ta rada, efikasnost trì{ta roba, efikasnost finansijskog trì{ta, tehnolo{ka spremnost, otvorenost i veli~ina trì{ta) i inovativnost (sofisticiranost firmi, inovativnost). Tre}a iteracija je alociranje zemalja u jednu od faza. êtvrta iteracija je izra~unavanje podindeksa za svaku zemlju. Peta iteracija je izra~unavanje Globalnog indeksa kompetitivnosti. Ovi indeksi su relevantni pokazatelji bitnih prednosti zemlje, ali i njenih slabosti. U literaturi se ozna~avaju kao elementi aktive i pasive u bilansu stanja konkurentnosti. To {to su [vicarska i nordijske zemlje visokopozicionirane na ranglisti pokazuje da dobre institucije i kompetentno makroekonomsko upravljanje, zajedno s obrazovanjem na svjetskom nivou i fokusom na tehnologiju i inovaciju, jesu uspje{na strategija pove}avanja konkurentnosti unutar sve sloènije globalne ekonomije.
165
Svjetski ekonomski forum objavljuje godi{nji izvje{taj s nazivom Indeks spremnosti za umreàvanje (Networked Readiness Index, NRI). Izvje{taj je usredoto~en na sklonost zemalja da iskoriste mogu}nosti koje im pruàju informaciona i komunikaciona tehnologija. Tako|er, rangira zemlje na osnovu ovih kriterija. Indeks lako}e poslovanja je indeks kreiran od Svjetske banke. (1) Vi{e pozicije na rang-listi ukazuju na bolje, obi~no jednostavnije, propise za preduze}a i ja~u za{titu imovinskih prava. Istraìvanja pokazuju da je efekt pobolj{anja ovih propisa na ekonomski rast veoma jak. Indeks je baziran na prou~avanju zakona i propisa, a uklju~uje i inpute (doprinos) i verifikaciju od vi{e od 3.500 vladinih zvani~nika, pravnika, poslovnih konsultanata, ra~unovo|a i drugih profesionalaca koji rutinski upravljaju ili savjetuju o pravnim i kontrolnim zahtjevima. Indeks lako}e poslovanja mjeri propise koji direktno utje~u na poslovanje, a ne mjeri uop}enije uvjete kao {to su blizina zemlje velikim trì{tima, kvaliteta infrastrukture, inflacija i kriminal. Rang (pozicija na listi) nacija baziran je na rezultatu dobivenom uzimanjem prosjeka deset podindeksa. Oni su: Osnivanje preduze}a (otpo~injanje poslovne aktivnosti) Procedure, vrijeme, tro{ak i obavezni minimalni kapital potrebni za novi posao; Postupci u vezi s licencama (dozvolama) Procedure, vrijeme i tro{ak poslovnih inspektora i licenciranja (gra|evinska industrija); Zapo{ljavanje i otpu{tanje radnika Indeks pote{ko}a pri zapo{ljavanju radnika, Indeks rigidnosti radnog vremena, Indeks pote{ko}a pri otpu{tanju radnika, cijena zapo{ljavanja i cijena otpu{tanja; Registracija vlasni{tva Procedure, vrijeme i tro{ak registracije poslovne imovine;
166
Novi pristupi
Dostupnost kredita Indeks zakonskih prava, Indeks informacija o kreditu (mjeri obim, pristup i kvalitet kreditnih informacija dostupnih putem javnih registara ili privatnih biroa pokrivenost informacija); Za{tita investitora Indeksi stepena objelodanjivanja (otkrivanja) informacija, stepen direktorove odgovornosti i lako}a dioni~arskih tu`bi; Pla}anje poreza Broj pla}enih poreza, broj sati godi{nje potrebnih za pripremanje povrata poreza i ukupni porez isplativ kao dio ukupnog profita; Prekograni~na trgovina Broj dokumenata, broj potpisa i vrijeme potrebno za uvoz i izvoz; Provo|enje ugovorenih obaveza Potrebne procedure, vrijeme i tro{ak provo|enja ugovora o dugu; Ga{enje privrednog subjekta Vrijeme i tro{ak ga{enja privrednog subjekta, i stopa povrata. Dok jednostavniji propisi ~esto impliciraju vi{e pozicionirane, to nije uvijek slu~aj. Za{tita prava kreditora i investitora, kao i uspostavljanje ili pobolj{anje vlasni~kih i kreditnih registara, moè zna~iti da je vi{e propisa i potrebno. Vi{e od 200 teorijskih (akademskih) radova koriste podatke iz ovog indeksa. Efekt pobolj{anja propisa na ekonomski rast je znatan. Razli~ite supkomponente indeksa same po sebi pruàju konkretne sugestije za pobolj{anja. Mnoga od tih pobolj{anja je mogu}e relativno lako implementirati i nisu kontroverzni (izuzev, mo`da, korumpiranim slu`benicima koji mogu zaraditi od tegobnih propisa koji zahtijevaju potpla}ivanje da bi se izbjegli). Kao takav, Indeks je utjecao na mnoge nacije s ciljem pobolj{anja propisa.
167
Korelacije izme|u podindeksa su niske, {to sugeri{e da zemlje rijetko imaju univerzalno dobre ili univerzalno lo{e rezultate za indikatore. Drugim rije~ima, obi~no uvijek ima vi{e prostora za provo|enje djelomi~ne reforme, ~ak i u najbolje rangiranim nacijama. Sli~ni godi{nji izvje{taji su i indeksi ekonomske slobode i izvje{taji o globalnoj konkurentnosti. Oni, posebno posljednji, uzimaju o obzir mnogo vi{e faktora koji utje~u na ekonomski rast, kao {to su inflacija i infrastruktura. Me|utim, ovi faktori mogu biti i vi{e subjektivni i difuzni, jer se mnogi od njih mjere anketiranjem, te bi moglo biti te{ko brzo ih promijeniti u odnosu na propise. Kako bi unaprijedilo ekonomski razvojni model baziran na inovacijama, Vije}e za konkurentnost dalo je Regionalnu inicijativu za inovacije (RII). Regionalna inicijativa za inovacije prihvatila je tri K kreirati, komunicirati i katalizirati, kao vodilje u kom smjeru trebaju ulagati napore. Regionalna inicijativa za inovacije kreira nova saznanja primijenjenim istraìvanjem u regijama SAD-a, informi{e politi~ke, korporacijske, univerzitetske i sindikalne lidere o ovom novom modelu, i kona~no, katalizira aktivnosti regionalnih lidera tako {to pruà pomo} regijama pri razvijanju novih strategija ekonomskog razvoja. U globalnoj ekonomiji, mjesto (geografski poloàj) je va`nije nego ikada ranije. Iako se tehnologija, kapital i znanje {ire internacionalno, poluge nacionalnog prosperiteta su, zapravo, sve vi{e lokalizirane. Kako talentovani ljudi i njihove ideje postaju sve va`niji pokreta~ ekonomskog rasta, regionalni ekonomski uvjeti preuzimaju sve ve}i zna~aj. Regije koje mogu privu}i talentovane ljude i podràti razvoj visokoinovativnih preduze}a, osigurat }e veliki prosperitet. Regije koje se oslanjaju na jeftiniju radnu snagu i bazno iskori{tavanje prirodnih resursa, ne}e to posti}i, dok SAD imaju mnoge uspje{ne regije. Amerika je, tako|er, mjesto gdje mnoga podru~ja ne nude okruènje koje je neophodno za rad produktivnih preduze}a i koje ne podràva visoke
168
Novi pristupi
pla}e koje takva preduze}a nude. Postajemo zemlja koja se moè podijeliti na podru~ja koja imaju inovacije i podru~ja koja ih nemaju. Kako bi odgovorili ovim izazovima, potrebno je napustiti tradicionalne ekonomske modele razvoja. Umjesto niskih stopa pla}a i poreskih poticaja (olak{ica), regije u industrijalizovanim dràvama danas se takmi~e u kvaliteti kvalifikovane radne snage i u podsticajima kojima se inovacija nagra|uje. Vije}e za konkurentnost pokrenulo je ovaj projekt da katalizira neophodni prelazak na paradigme bazirane na inovacijama. Zagovaranje novih paradigmi je naro~ito zna~ajno u ekonomski izazovnim vremenima, jer postoje velika isku{enja da se smanjuju dugoro~ne investicije koje podupiru odrìvu inovaciju. Po~etni projekt, Clusters of Innovation Initiative potaknuo je federalne, dràvne i lokalne vlade da implementiraju proinovativne politike i inspirisao lidere privatnog sektora da primijene ekonomsko razvojne strategije koje se zasnivaju na inovacijama. Regionalna inicijativa za inovacije je sredi{nja ta~ka na kojoj Vije}e usredoto~ava svoje napore kako bi pro{irilo na{u poruku u {to vi{e regija i doprlo do {to vi{e lidera u privatnom, javnom, univerzitetskom, radni~kom i neprofitabilnom sektoru. Ciljevi uklju~uju: Unaprijediti svijest federalnih, dràvnih i lokalnih nosilaca interesa o uvjetima neophodnim za promovisanje ekonomskog razvoja zasnovanog na inovacijama; Katalizirati konsenzus o prioritetnim politikama i praksama za ja~anje regionalnih platformi za inovacije; Podràti forum za osobe iz poslovnog svijeta, akademskog svijeta, vlada i prate}ih organizacija kako bi se izgradila partnerstva razmjenom ideja i najboljih praksi;
169
Obezbijediti alatke i tehnike koje omogu}avaju dràvama i regijama da popi{u, ocijene i izmjere performansu inovacije; Ubrzati i pomo}i dràvne i regionalne ekonomske razvojne inicijative. Regionalna inicijativa za inovacije uspostavila je Upravni odbor Vije}a za konkurentnost, ~iji su ~lanovi zaduèni za usmjeravanje i odobravanje sveukupnog strate{kog smjera centra. Uz to, sazvala je grupu stru~njaka koji }e pregledati, ispitati i doprinijeti naporima koje RII ulaè.
5. Potpuni razvojni okvir

Potpuni, totalni, cjeloviti, integralni, sveobuhvatni, op}i, holisti~ki razvoj nekog podru~ja, regije, zemlje podrazumijeva progresivne kvantitativne i kvalitativne promjene svih sadràja (bezbjednost, pristup hrani, stanovanju, poslu, obrazovanju, zdravlju, odlu~ivanju, rekreaciji, sportu, kulturi, informacijama) za sve individue. Sveobuhvatni razvojni okvir (engl. Comprehensive Development Framework, CDF) obuhvata grupu principa koji sluè kao smjernice za razvoj i smanjenje siroma{tva, kao i za pruànje eksterne pomo}i. Strategije za smanjenja siroma{tva (engl. Poverty Reduction Strategies, PRS), predo~ene u Sveobuhvatnom razvojnom okviru, jesu na~in kako da se krene naprijed ka pobolj{avanju politi~ke podr{ke u zemlji potrebne za implementiranje strategija razvoja (country ownership) i ka postizanju Milenijskih ciljeva razvoja (Millennium Development Goals). Eliminacija siroma{tva, smanjenje nejednakosti, te pobolj{anje mogu}nosti (prilika) osoba u zemljama niskog i srednjeg dohotka jesu sredi{nji ciljevi Grupacije Svjetske banke. Sveobuhvatni razvojni 170
Novi pristupi
okvir jeste pristup kojim zemlje mogu ostvariti ove ciljeve. Ovaj okvir nagla{ava me|uovisnost svih elemenata razvoja: dru{tvenog, strukturalnog, ljudskog, vladavine, okoli{a, ekonomskog i finansijskog. Na godi{njem sastanku The Challenge of Inclusion, u Hong Kongu 1997., predsjednik Svjetske banke izloìo je viziju Banke da u partnerstvu s drugim akterima pobolj{a efikasnost razvoja. Slijede}i tu viziju, 1998. godine, Banka je obavila seriju konsultacija, uklju~uju}i okrugle stolove u Americi, Evropi, Aziji, Africi o materijalu naslovljenom Partnerstvo za razvoj prijedlog akcija Svjetske banke (Partnerships for Development: Proposed Actions for the World Bank). U diskusiju su bili uklju~eni predstavnici vlada, bilateralnih agencija, multilateralnih agencija, finansijskih institucija, akademskih krugova, nevladinih organizacija, drugih civilnih organizacija, te privatnog sektora. Ova serija razgovora, diskusija i okruglih stolova rezultirala je materijalom naslovljenim Partnerstvo za razvoj: Od vizije do akcije (Partnership for Development: From Vision to Action). Svjetska banka se ponovno vratila na temu bliskog partnerstva za razvoj 1998., The Other Crisis, sugeriraju}i potrebu da se mora vi{e naglasiti potreba da zemlje same artikuli{u svoj razvoj i budu vlasnice tog koncepta te da vlasnici brinu o njegovoj implementaciji. Ova vizija poznata je kao Comprehensive Development Framework, CDF, i izgra|ena na ovoj ideji. Principi potpunog razvojnog okvira su veoma {iroko prihva}eni od me|unarodne zajednice kao osnov za sna`nije smanjenje siroma{tva i odrìvi razvoj. Comprehensive Development Framework je pristup prema kome zemlje mogu efikasnije reducirati siroma{tvo. To se temelji na uvaàvanju me|uzavisnosti svih elemenata razvoja: socijalnih, strukturnih, humanih, dràvnih, okoli{nih, ekonomskih, finansijskih. Organizira se kao set principa koje vode razvoj i reduciraju siroma{tvo, uklju~uju}i eksternu, odnosno me|unarodnu asistenciju. êtiri su glavna principa: 171
dugoro~na, potpuna, sveobuhvatna, holisti~ka vizija; vlasni{tvo dràve; zajednice, dràva-lider partnerstva; partnerstvo, i fokusiranje na rezultat. Potpuni razvojni okvir esencijalno nije proces koji se moè po sistemu copy/paste koristi u svim zemljama, nego je to novi na~in pravljenja posla, razvoja; to je alat, sredstvo, instrument da se podigne efeikasnost razvoja i reducira siroma{tvo. Kratkoro~no, potpuni razvojni okvir etablira mehanizme koji okupljaju ljude i grade konsenzus, ja~aju partnerstvo za razvoj, za kompeticiju, za konkretan rezultat. CDF je od velike pomo}i donatorima u selekciji onoga {to oni mogu i treba da rade. Dugoro~no, potpuni razvojni okvir vodi postizanju glavnih ciljeva, odnosno redukciji siroma{tva i milenijskih razvojnih ciljeva. U Izvje{taju o progresu potpunog razvojnog okvira mogu se dobiti brojne korisne informacije o: haromonizaciji strategije, politike i akcija na globalnom, nacionalnom i regionalnom nivou, kako bi se me|unarodna pomo} na najbolji na~in iskoristila za generisanje razvoja i rje{avanje razvojnih problema; pripremi, profilisanju i implementiranju strategije razvoja, izgradnji partnerstva vlada, nevladinih organizacija, civilnog sektora, privatnog sektora, me|unarodnih razvojnih organizacija i institucija; monotoringu procesa, kao {to je ostvarivanje milenijskih razvojnih ciljeva; ja~anju participatorskog procesa i ja~anju osje}aja vlasni{tva dràva i regija nad profilisanjem i implementiranjem strategija razvoja;
172
Novi pristupi
boljem i efektivnijem uklju~ivanju siroma{nih i marginalizovanih grupa; profilisanju politika i programa me|unarodnih organizacija i institucija za asistenciju razvojnim programima.
6. Bruto nacionalna sre}a

Bruto nacionalna sre}a (Gross National Happiness, GNH) jeste poku{aj definisanja kvalitete ìvota na cjelovitiji na~in i u vi{e psiholo{kom smislu, nego {to to ~ini bruto nacionalni proizvod. Izraz je 1972. godine upotrijebio kralj Butana. To je bio znak njegove predanosti cilju izgradnje ekonomije koja bi sluìla u najboljem interesu jedinstvene kulture Butana, koja je utemeljena na budisti~kim duhovnim vrijednostima. Kao kod ve}ine dostojnih moralnih ciljeva, mnogo je lak{e govoriti o tome i to predstaviti, nego i ostvariti. Ipak, njegove vizije sjedinjuju petogodi{nji proces planiranja i sve dokumente u vezi s planiranjem koji sluè kao smjernice za ekonomsko i razvojno planiranje u zemlji. Dok konvencionalni modeli razvoja isti~u ekonomski rast kao krajnji cilj, koncept bruto nacionalne sre}e zasnovan je na premisi da istinski razvoj ljudskog dru{tva nastaje tek kada se materijalni i duhovni razvoj dese u isto vrijeme, upotpunjuju}i i osnaùju}i jedno drugo. êtiri stupa bruto nacionalne sre}e su: promovisanje jednakog i odrìvog socioekonomskog razvoja; o~uvanje i promovisanje kulturalnih vrijednosti; konzervacija prirodne okoline; i uspostava dobre vladavine. Bruto nacionalna sre}a je kvalitativno stanje o kojem se ~esto raspravlja zajedno s Indikatorom istinskog napretka (Genuine Progress Indicator, GPI) koji za razliku od bruto nacionalne sre}e poku{ava
173
kvantificirati blagostanje i sre}u. Me|utim, te dvije mjere se, ipak, slaù u tome da je blagostanje zna~ajnije i relevantnije od potro{nje. Ponovno promi{ljanje razvoja: Lokalni putevi koji vode do globalnog blagostanja , Druga me|unarodna konferencija o temi bruto nacionalne sre}e odràna je u Antigoni{u u Novoj [kotskoj (Kanada), 2005. godine. Kodoma}ini konferencije bili su: Genuine Progress Index Atlantic (Atlantski indeks istinskog napretka); Me|unarodni institut Coady; Shambhala; Centar za studije o Butanu; Provincija Nove [kotske; Gorsebrook istraìva~ki institut pri Univerzitetu Sv. Marije i Univerzitet Novog Brunsvika. Prema klasi~no-liberalnoj ekonomskoj teoriji, sre}a je oduvijek bila ekonomsko mjerilo koje se koristilo naizmjeni~no s korisno{}u i op}im blagostanjem. Klasi~no-liberalni ekonomisti poku{avaju kvantificirati sre}u posredstvom mjerenja potro{nje i profita (dobitka). Naprimjer, ako se X proizvod tro{i u velikim koli~inama za visoku dobit, klasi~no-liberalni ekonomisti tvrde da dru{tva znaju da je taj proizvod, kao i svi faktori kori{teni za njegovu proizvodnju, izvor velike koli~ine sre}e dru{tvu. Ovo izjedna~avanje visokih nivoa potro{nje sa sre}om osporeno je od pristalica bruto nacionalne sre}e. Kriti~ari tvrde da bruto nacionalna sre}a zavisi od niza subjektivnih sudova o blagostanju, te da vlade mogu definisati bruto nacionalnu sre}u na na~in koji njima odgovara. Dok bi se, prema tradicionalnim mjerama, poput bruto doma}eg proizvoda, Butanovo bogatstvo smanjilo ovim potezom, Vlada Butana tvrdi da se ovim nije umanjila bruto nacionalna sre}a zemlje. Alternativni indikatori ekonomskog napretka su, tako|er, dobili podr{ku od nekolicine nevladinih organizacija kao {to je New Economics Foundation iz Velike Britanije, i koriste ih neke vlade, naro~ito u Evropi i Kanadi.
174
Novi pristupi
najvi{i rang prema najnièm rangu
Mapa 5. Pregled zemalja prema Happy Planet Indeks Izvor: http://www.answers.com/topic/ happy-planet-index
Happy Planet Index (HPI) je indeks predstavljen 2006. godine od Nove ekonomske fondacije (NEF). Indeks je dizajniran na temelju ukupnog doma}eg proizvoda (GDP) i Indeksa humanog razvoja (HDI).
7. Nejednakost
Ekonomska nejednakost postojala je oduvijek; njena priroda, uzrok i zna~aj su otvoreni za diskusiju. Ekonomska struktura ili sistem (poput kapitalizma, socijalizma i sve izme|u) neke zemlje, kao i trenutni i pro{li ratovi, a i razli~ite mogu}nosti individua da kreiraju bogatstvo, utje~u na stvaranje ekonomske nejednakosti. Nejednakosti u raspodjeli dohotka ili potro{nje odre|uju ekonomski razvoj na globalnom, ali i regionalnom i lokalnom nivou.
175
Neke dràve poku{avaju oporezivanjem ili regulisanjem ponovno raspodijeliti kapital i smanjiti ekstremne nejednakosti u bogatstvu. Primjere ove prakse nalazimo jo{ u doba Rimske republike i tre}em stolje}u pr.n.e., kada su se donosili zakoni koji su ograni~avali dozvoljenu koli~inu bogatstva ili zemlje koju smije posjedovati jedna porodica. Motivacije za takva ograni~enja bili su: èlja za jednakim mogu}nostima; strah od toga da veliko bogatstvo vodi ka politi~koj korupciji; da se dobije politi~ka naklonost glasa~kog bloka; ili strah da ekstremna koncentracija bogatstva uzrokuje ograni~enu potro{a~ku osnovu. Politi~ki sistemi socijalizma i komunizma imaju cilj da umanje zapaène sukobe koji su uzrokovani nejednakom raspodjelom bogatstva. Ideja je da vlast, koja sluì interesima proletarijata, konfiskuje bogatstva bogata{a i podijeli naknade siromasima. Kriti~ari ekonomije kojom upravlja dràva, posebno Milton Friedman, isti~u da slogan Od svakoga prema mogu}nostima, svakome prema potrebama pretvara sposobnost u manu, a potrebu u prednost. Oni navode biv{i Sovjetski Savez i Narodnu Republiku Kinu kao primjere zemalja gdje, usprkos agresivnim ekonomskim regulacijama, bogatstvo je i dalje nejednako raspodijeljeno. Nejednakost pristupa dohotku i potro{nji jedna je od karakteristika ekonomskog razvoja na globalnom nivou, ali i na nivou dràva, regija i gradova. U World Development Indicators 07 u okviru naslova distribucija dohotka ili potro{nje Svjetske banke daje se Gini indeks i procentni udio u dohotku ili potro{nji za 10%, 20% najsiroma{nijih, drugu, tre}u, ~etvrtu i petu petinu stanovni{tva, kao i za desetinu najbogatijih. Glavna komponenta nejednakosti dohotka u svijetu (globalni Ginijev koeficijent) sastoji se od dvije grupe zemalja (Quah ih naziva twin peaks (vrhovi blizanci) 1997). Prva grupa ima 13% stanovni{tva svijeta i dobiva 45% svjetskog dohotka prema paritetu kupovne mo}i. Izme|u ostalih, u ovoj
176
Novi pristupi
grupi su i sljede}e zemlje: SAD, Japan, Njema~ka, Francuska i Velika Britanija. U ovoj grupi ima 500 miliona osoba ~iji je godi{nji nivo dohotka iznad 11,500 PPP USD U drugoj grupi se nalazi 42% stanovni{tva svijeta, a dobiva samo 9% svjetskog dohotka prema paritetu kupovne mo}i. Izme|u ostalih, u ovoj grupi su i sljede}e zemlje: Indija, Indonezija i ruralna Kina. U ovoj grupi ima 2,100 miliona osoba ~iji je godi{nji nivo dohotka ispod 1,000 PPP USD (Milanovic 2001: 38). Neki od ekonomskih dispariteta izme|u zemalja se najbolje shvataju kada uporedimo bogate i siroma{ne zemlje ili dru{tva. Drugi dispariteti su jasniji kada usporedimo bogate pojedince (ili korporacije) sa siroma{nim Me|utim, bogatstvo najbogatijih pojedinaca uglavnom se sastoji od njihovog udjela u kompanijama, tj. od dionica koje posjeduju u svojim kompanijama. Vrijednost ove imovine uglavnom je stvorena ekonomskim uvjetima u njihovim zemljama. 2005. godine, 125 najbogatijih osoba na svijetu posjeduju imovinu koja vrijedi vi{e od sveukupnog bruto doma}eg proizvoda svih najslabije razvijenijih zemalja kalkulacija zasnovana na podacima sa liste zemalja po BDP-u (prema paritetu kupovne mo}i) i liste milijardera. Postoji mnogo hipoteza o tome {ta, zapravo, moè biti uzrok me|unarodne nejednakosti. Siroma{ne zemlje su mo`da u sada{njosti ili pro{losti bile izloène eksploataciji, kolonijalizmu, neokolonijalizmu ili imperijalizmu. U ovom kontekstu, teorija ovisnosti, marksisti~ko stanovi{te o imperijalizmu, te ~ak i antiglobalizacijski pokret mogu biti relevantni. Interna nacionalna nejednakost i korupcija, tako|er, mogu biti zna~ajni uzroci nedovoljnog razvoja. Mnogi drugi uzroci, tako|er, mogu imati ulogu u tome, kao {to je slu~aj sa siroma{tvom. S ograni~enim akademskim uspjehom, ~ak je sugerisano da su razlike u prosje~nim kvocijentima inteligencije (IQ) me|u zemljama hipoteti~ki uzrok nedovoljne razvijenosti. Utvr|eno je da postoji nekoliko faktora
177
koji su neophodni da bi se neka zemlja mogla brè razvijati ekonomski, {to je preduvjet da bi mogla dobiti status bogatih zemalja. Jedan od tih faktora ~ine institucije. Neki ekonomisti (naprimjer, Hernando de Soto i ekonomist Nove institucionalne ekonomije, Douglass North) isti~u ulogu odre|enih institucija, poput institucija koje su zaduène za {ti}enje imovinskih prava, u razvoju bogatih nacija. Drugi faktor je obrazovanje, koji uklju~uje i tehnologiju i ljudski razvoj. Tre}i faktor je me|unarodna trgovina, a ~etvrti faktor su geografske prednosti. Razlike u nacionalnoj jednakosti dohotka u svijetu mjere se nacionalnim Gini koeficijentom. Ginijev koeficijent je broj izme|u 0 i 1, gdje 0 odgovara savr{enoj jednakosti (gdje svi imaju isti dohodak), a 1 odgovara savr{enoj nejednakosti (gdje jedna osoba ima sav dohodak, i svi ostali imaju nulti dohodak). Postoje mnoge postavljene solucije od onih koji vide ekonomsku nejednakost kao neprikladnu; ove solucije obi~no se koncentri{u na jednakosti rezultata i/ili mogu}nosti. Osim eti~kih argumenata protiv nejednakosti, postoji dokaz da je averzija prema nejednakosti karakteristika koju gotovo svi ljudi dijele. Ekonomska nejednakost izme|u razli~itih individua ili socijalnih grupa se najbolje mjeri u okviru jedne zemlje. Ovo je zbog ~injenice da svaka zemlja ima svoje specifi~ne, posebne faktore, {to oteàva i ~ini nejasnim usporedbama dohodaka individua u razli~itim zemljama. Pojedina~na nacija }e imati vi{e ili manje nejednakost u zavisnosti od socijalne i ekonomske strukture te zemlje. Postoje mnogi razlozi za ekonomsku nejednakost unutar dru{tava. Ovi uzroci su ~esto me|usobno povezani, nelinearni i sloèni. Me|u faktorima za koje je poznato i priznato da utje~u na ekonomsku nejednakost, barem djelomi~no, jesu i sljede}i: trì{te radne snage.
178
Novi pristupi
Koncentracija bogatstva To je proces kojim, u odre|enim uvjetima, novostvoreno bogatstvo se uglavnom koncentri{e u posjedu ve} bogatih individua ili entiteta. Ovo je odraèno u uobi~ajenoj izreci bogati postaju bogatiji, a siroma{ni siroma{niji. Prema ovoj teoriji, oni koji ve} posjeduju bogatstvo imaju na~ina da investiraju u nove izvore stvaranja bogatstva ili da druga~ije utje~u na akumuliranje bogatstva, te prema tome su dobitnici/korisnici novog bogatstva. S vremenom, kondenzacija bogatstva moè zna~ajno doprinijeti istrajnosti nejednakosti u dru{tvu. U vezi s kondenzacijom bogatstva su efekti me|u generacijskim nejednakostima. Uro|ena sposobnost Mnogi ljudi vjeruju da postoji veza izme|u razlika u uro|enim sposobnostima osoba, kao {to su inteligencija, snaga ili karizma, i izme|u nivoa bogatstva pojedinaca. Posmatraju}i ove uro|ene sposobnosti u kontekstu trì{ta radne snage, moèmo zaklju~iti da su takve uro|ene sposobnosti veoma traène u pore|enju s njihovom ponudom i stoga igraju veliku ulogu u pove}anju pla}a onih koji ih posjeduju. U suprotnom, takve uro|ene sposobnosti mogu, tako|er, utjecati na sposobnost pojedinaca da uop}e funkcioni{u unutar nekog dru{tva, bez obzira na trì{te radne snage. Razli~ite studije su izvedene u vezi s korelacijom izme|u IQ (kvocijent inteligencije) rezultata i bogatstva/dohodaka. Obrazovanje Naro~ito obrazovanje u podru~ju gdje postoji visoka potra`nja za radnicima, kreira visoke pla}e za one s tim obrazovanjem. U suprotnom, oni koji nisu sposobni da obezbijede neko obrazovanje op}enito primaju mnogo niè pla}e. Mnogi ekonomisti vjeruju da je glavni razlog {to je svijet doìvio pove}an nivo nejednakosti od 1980-ih godina pove}anje potra`nje za visokoobrazovanim radnicima u industrijama visoke tehnologije. Oni vjeruju da je ovo rezultiralo pove}anjem pla}a za one s obrazovanjem, ali nije pove}alo pla}e onima bez obrazovanja, posljedica ~ega je ve}a nejednakost.
179
Razvojni obrasci Simon Kuznets dokazuje da su nivoi ekonomske nejednakosti u velikom dijelu rezultat raznih faza razvoja. Kuznets vidi u obliku krivulje relaciju izme|u nivoa dohotka i nejednakosti. Ove relacije su sada poznate kao Kuznetsova krivulja. Navodno, zemlje s niskim nivoima razvoja imaju relativno jednaku distribuciju bogatstva. Kako se zemlja razvija, ona ostvaruje vi{e kapitala, {to zna~i da vlasnici ovoga kapitala dobivaju vi{e bogatstva i dohotka, {to uzrokuje nejednakost. Kona~no, kroz raznovrsne mehanizme ponovne raspodjele, poput efekta postepenog prelaza bogatstva najimu}nijih u niè klase i socijalne programe, razvijenije zemlje vra}aju se niìm nivoima nejednakosti. Trì{te radne snage Jedan od glavnih razloga za postojanje ekonomske nejednakosti izme|u modernih trì{nih ekonomija je zato {to su pla}e odre|ene trì{tem, i stoga pod utjecajem ponude i potra`nje. U tom smislu, nejednakost je uzrokovana razlikama u ponudi i potra`nji za razli~ite vrste poslova. Spol, rasa i kultura Postojanje razli~itih spolova, rasa i kultura u okviru dru{tva se tako|er smatra da doprinosi ekonomskoj nejednakosti. Richarda Lynna tvrdi da postoje uro|ene grupne razlike u sposobnosti koje su djelimi~no odgovorne za nastajanje rasnih i spolnih grupnih razlika u bogatstvu. Ideja o spolnoj razlici poku{ava objasniti razloge postojanja raznih nivoa dohotka izme|u razli~itih spolova. Smatra se da kultura i religija imaju ulogu u kreiranju nejednakosti tako {to ili podràvaju ili obeshrabruju pona{anja kojim se sti~e bogatstvo, te time stvaraju osnovu za diskriminaciju. Uo~ava se da su u mnogim zemljama osobe koje pripadaju odre|enim rasnim i etni~kim manjinama ~e{}e siroma{ne nego druge Olak{avaju}i faktori Postoje mnogi faktori koji ograni~avaju iznos ekonomske nejednakosti u dru{tvu. Progresivno oporezivanje, gdje su bogati oporezovani vi{e nego siroma{ni, jeste efikasna mjera za smanjenje iznosa nejednakosti dohotka u dru{tvu. Nacionalizacija 180
Novi pristupi
ili subvencioniranje osnovnih proizvoda i servisa kao hrana, medicinska pomo}, obrazovanje i stanovanje jesu tako|er mjere za reduciranje iznosa nejednakosti u dru{tvu pruànjem dobara i usluga koje su svakom potrebne jeftino ili besplatno, vlade mogu efikasno pove}ati raspoloìvi dohodak siroma{nijih ~lanova dru{tva. Neki su sugerisali da bogati ne cijene dolar toliko koliko siroma{ni zbog smanjene marginalne koristi bogatstva. Oni tvrde da ovo prouzrokuje ponovnu raspodjelu dohotka u korist siroma{nih. Ovo je popularno poznato kao efekt postupnog prelaza bogatstva siroma{nim, i njegovi efekti se smatraju kao najja~i u ekonomijama koje cvjetaju. Tako|er je bilo sugerisano da }e bilo koji ekonomski disparitet generisati pritisak za svoje vlastito otklanjanje. Radnici }e biti ohrabreni da u|u u sindikate i izabrat }e progresivne politi~are. Ovo se ~esto de{ava putem demokratskog sistema. Me|utim, ovo moè biti ograni~eno sposobno{}u bogatih da utje~u na politi~ku mo}. Zbog ovoga, ~esto je mi{ljenje da demokracije efikasnije rje{avaju problem nejednakosti nego {to to ~ine diktature. Ekonomska nejednakost ima posljedice na socijalnu koheziju, zdravlje stanovni{tva, efikasnost raspodjele, te ekonomske poticaje. Istraìvanje je pokazalo jasnu vezu izme|u dohodovne nejednakosti i socijalne kohezije. U vi{e izjedna~enim dru{tvima, ljudi, vjerovatno, vi{e vjeruju jedni drugima, mjere dru{tvenog kapitala sugeri{u ve}u umije{anost zajednice, i stope samoubistava su zna~ajno niè. U studiji iz 2002. godine, Eric Uslaner i Mitchell Brown pokazali su da postoji visoka korelacija izme|u iznosa povjerenja u dru{tvu i iznosa jednakosti dohotka. Oni su ovo uradili pore|enjem rezultata dobivenih kao odgovor na pitanje: Da li }e drugi iskoristiti prednost nad vama ukoliko imaju {ansu?, koje su postavili u Op}oj dru{tvenoj anketi SAD-a i drugim anketama sa statistikama o nejednakosti dohotka.
181
Robert Putnam, profesor politi~kih nauka na Harvardu, utvrdio je veze izme|u dru{tvenog kapitala i ekonomske nejednakosti. Njegove najva`nije studije (Putnam 2000) utvr|uju postojanje ovih veza i u SAD-u i u Italiji. O odnosu izme|u nejednakosti i u~e{}a u zajednici on kaè: Zajednica i jednakost se uzajamno poja~avaju... Dru{tveni kapital i ekonomska nejednakost pomjeraju se zajedno kroz ve}inu dvadesetog vijeka. U pogledu distribucije bogatstva i dohotka, Amerika je u 1950-im i 1960-im bila vi{e egalitaristi~ka nego {to je to bila prije vi{e od vijeka... Ove iste dekade bile su, tako|er, vrhunac dru{tvenog povezivanja i gra|anskog anga`mana. Rekordna visina jednakosti i dru{tvenog kapitala se poklapa. Suprotno, posljednja tre}ina dvadesetog vijeka je bilo vrijeme rasta nejednakosti i erodiranju dru{tvenog kapitala... Vrijeme ovih dvaju trendova je upadljivo: negdje od 1965. do 1970. Amerika je preokrenula kurs i po~ela postajati manje pravi~na ekonomski i manje dobro povezana dru{tveno i politi~ki. (Putnam 2000: 359) Ve}ina studija koje razmatraju odnos izme|u kriminala i nejednakosti usredoto~ene su na ubistva iz razloga {to je definicija ubistva gotovo identi~na u svim nacijama i instancama. Postoji vi{e od pedeset studija koje pokazuju da su tendencije nasilja uobi~ajenije u dru{tvima gdje su razlike u dohocima ve}e. Istraìvanje je izvr{eno usporedbom razvijenih i nerazvijenih zemljama, kao i prou~avanjem raznih podru~ja unutar zemalja. Daly je otkrio da izme|u SAD-a i kanadskih provincija postoje razlike, ~ak za puta 10, u stopi ubistava u vezi s nejednako{}u.(Daly et al. 2001). Oni su procijenili da gotovo polovina svih varijacija u stopi ubistava moè biti pripisana razlikama u iznosu nejednakosti u svakoj dràvi ili provinciji. Fajnzylber je prona{ao sli~nu relaciju {irom svijeta. Postoji vrlo ~vrsta korelacija izme|u socioekonomskog statusa i zdravlja. Ova korelacija sugeri{e da nisu samo siroma{ni oni koji teè da budu bolesni kada su svi drugi zdravi, ali da postoji kontinuirani
182
Novi pristupi
pad, od vrha do dna socioekonomske ljestvice, u vezi sa statusom zdravlja. Ovaj fenomen se ~esto naziva SES Gradient (socioekonomski gradijent). Niì socioekonomski status povezan je s hroni~nim stresom, sr~anim oboljenjima, ~irom, dijabetesom tipa 2, reumatskim artritisom, odre|enim vrstama raka, te ubrzanim starenjem. Usprkos realnosti SES gradijenta, postoji debata o njegovom uzroku. Brojni istraìva~i (A. Leigh, C. Jencks, A. Clarkwest, Sagea, R. i drugi) vide definitivnu povezanost izme|u ekonomskog statusa i stope smrtnosti zbog ve}ih ekonomskih resursa bogatijih, me|utim, nisu na{li gotovo nikakvu korelaciju koja je imala veze s razlikama u dru{tvenom statusu. Ostali istraìva~i poput Richarda Wilkinson, J. Lyncha, i G.A. Kaplana, otkrili su da socioekonomski status znatno utje~e na zdravlje ~ak i kada su izvr{ili korekcije zbog razlika u ekonomskim resursima i pristupu zdravstvenoj za{titi (tako da ti faktori ne bi utjecali na kona~an rezultat istraìvanja). Najpoznatije studije o povezivanju dru{tvenog statusa sa zdravljem su Whitehall studije serija studija izvr{enih na gradskim slu`benicima u Londonu. Studije su otkrile da, usprkos ~injenici da gradski slu`benici u Engleskoj imaju iste uvjete zdravstvene za{tite, postoji sna`na veza izme|u socijalnog statusa i zdravlja. Studije su otkrile da ove relacije ostaju sna`ne ~ak i kada se kontroli{u navike koje utje~u na zdravlje, kao {to su vje`banje, pu{enje i pijenje. Dalje je primije}eno da ni koli~ina medicinske pa`nje ne pomaè pri smanjenju vjerovatno}e nekoga da dobije dijabetes tipa 2 ili reumatski artritis a obje bolesti su vi{e zastupljene me|u stanovni{tvom s niìm socioekonomskim statusom. Kona~no, otkriveno je da me|u najbogatijom ~etvrtinom zemalja na svijetu (grupa od Luksemburga do Slovakije) ne postoji veza izme|u bogatstva zemlje i op}eg zdravlja stanovni{tva sugeri{u}i da nakon prelaska odre|enog nivoa, apsolutni nivoi bogatstva ne utje~u mnogo na zdravlje stanovni{tva, me|utim, relativni nivoi bogatstva unutar zemlje utje~u.
183
Koncept psihosocijalnog stresa poku{ava da objasni kako psihosocijalni fenomen, kao {to je status i socijalno zadovoljenje, moè dovesti do mnogih oboljenja u vezi sa SES gradijentom. Vi{i nivoi ekonomske nejednakosti obi~no intenziviraju socijalnu hijerarhiju i generalno degradiraju kvalitetu dru{tvenih odnosa vode}i do ve}ih nivoa stresa i bolesti u vezi sa stresom. Richard Wilkinson je otkrio da je ovo ta~no, ne samo za najsiroma{nije ~lanove dru{tva nego i za najbogatije. Ekonomska nejednakost je lo{a za sva~ije zdravlje. Smatra se da ekonomska nejednakost smanjuje mogu}nost efikasne raspodjele unutar dru{tva. Odnosno, nejednakost smanjuje ukupni zbir korisnosti osobe zbog smanjenja marginalnih koristi bogatstva. Naprimjer, ku}a moè obezbijediti manje koristi pojedina~nom milioneru kao ljetna rezidencija nego {to }e koristiti besku}noj familiji od pet osoba. Marginalna korist bogatstva je najmanja me|u najbogatijim. Drugim rije~ima, jedan dodatni dolar potro{en od siroma{ne osobe oti}i }e na stvari koje }e obezbijediti veliku korist toj osobi, kao {to su osnovne potrep{tine, poput hrane, vode, i zdravstvene za{tite; u me|uvremenu, jedan dodatno potro{en dolar od mnogo bogatije osobe }e najvjerovatnije oti}i na stvari koje obezbje|uju relativno manje koristi toj osobi, kao {to su luksuzni proizvodi. Sa ovoga stajali{ta, za bilo koji dati iznos bogatstva u dru{tvu, dru{tvo s vi{e jednakosti }e imati vi{e ukupne koristi. Neke studije (Layard 2003) otkrile su dokaze za ovu teoriju, s obzirom na to da u dru{tvima gdje je nejednakost nià, {to se ti~e stanovni{tva, zadovoljstvo i sre}a su obi~no ve}i. Mnogi ljudi prihvataju nejednakost kao datu, i tvrde da budu}nost ve}eg materijalnog bogatstva omogu}ava poticaje za konkurenciju i inovacije unutar jedne ekonomije.
184
Novi pristupi
Neke moderne ekonomske teorije, kao neoklasi~na {kola, sugerisale su da funkcionalne ekonomije zahtijevaju odre|eni nivo nezaposlenosti. Ove teorije tvrde da beneficije za nezaposlene moraju biti ispod nivoa pla}a, kako bi te osobe bile podstaknute za rad, time ~ine}i nejednakost obaveznom. Druge teorije, kao socijalizam i kejnizam (Keynesianism) osporavaju ovu navodnu pozitivnu ulogu nezaposlenosti. Mnogi ekonomisti vjeruju da je jedan od glavnih razloga {to nejednakost moè pobuditi ekonomske podsticaje to {to su materijalno blagostanje i pretjerana potro{nja povezani sa statusom. Ovako gledaju}i, visoko uslo`njavanje dohotka (visoka nejednakost) kreira visoki iznos dru{tvenog raslojavanja, vode}i ve}oj konkurenciji za status. Jedan od prvih pisaca koji je primijetio ovu povezanost je Adam Smith, koji je prepoznao obzir kao jednu od glavnih pokreta~kih snaga ekonomske aktivnosti.
Mapa 6. Pregled zemalja prema indeksu ekonomske slobode Izvor: http://commons.wikimedia.org/ wiki/Image:World_Map_Gini_coefficient.png
< 0.25 0.25 - 0.29 0.30 - 0.34 0.35 - 0.39 0.40 - 0.44 0.45 - 0.49 0.50 - 0.54 0.55 - 0.59 > 0.60 N.A.
185
Zemlja Albanija Belgija BiH Gvatemala Hrvatska Slovenija SAD Danska
Od 10% Od 20% najbogatijih najbogatijih do 10% najsi- do 20% najsiroma{nijih roma{nijih 5,9 8,2 5,4 48,2 7,3 5,9 15,9 8,1 4,1 4,9 3,8 20,3 4,8 3,9 8,4 4,3
UN Gini indeks 28,2 33 26,2 40,3 29 28,4 40,8 24,7
CIA Gini indeks 28,2 25 26,2 40,3 29 28,4 44,6 23,2
Tabela 15. Pregled zemalja prema jednakosti dohotka http://www.answers.com/topic/list-ofcountries-by-income-equality
8. Ekonomska sloboda
Godi{nje ankete Ekonomska sloboda u svijetu i Indeks ekonomske slobode jesu poku{aji da se mjeri stepen ekonomske slobode. Nobelovac Milton Friedman i Michael Walker sa Fraser Instituta bili su doma}ini seriji konferencija od 1986. do 1994. godine. Cilj je bio kreirati jasnu definiciju ekonomske slobode i metode za njeno mjerenje. Kona~no, ovo je rezultiralo prvim izvje{tajem o svjetskoj ekonomskoj slobodi, Ekonomskoj slobodi u svijetu. Kasnije su Heritage Foundation i Wall Street Journal kreirali drugi, Indeks ekonomske slobode. U~esnici na konferenciji postigli su konsenzus da su temelji ekonomske slobode sljede}i: Li~ni izbor umjesto kolektivnog izbora;
186
Novi pristupi
Dobrovoljna razmjena koordinirana trì{tem radije nego alokacija putem politi~kih procesa; Sloboda ulaska i konkurencije na trì{tu; Za{tita osoba i njihove imovine od agresije drugih. Izvje{taj iz 2005. godine navodi: Kada su funkcije minimalne dràve za{tita ljudi i njihove imovine od akcija agresora, primjenjivanje ugovora, i pruànje ograni~ene grupe javnih dobara kao {to su putevi, projekti kontrole poplava, i stabilnost valute ura|ene dobro, ali vlada ne ~ini gotovo ni{ta drugo, pozicija zemlje na saètom Indeksu ekonomske slobode u svijetu }e biti visoka. Tako|er, kako se vladina potro{nja pove}ava i propisi pro{iruju, pozicija zemlje }e padati. U praksi, Indeks mjeri: Veli~inu dràvnih: tro{kova, poreza, preduze}a; Pravnu strukturu i sigurnost imovinskih prava; Pristup ~vrstom (pouzdanom) novcu; Slobodu me|unarodne trgovine; Propise o kreditiranju, radnicima i poslovanju. Izvje{taj upotrebljava 38 razli~itih varijabli za mjerenje, dobivenih od Svjetske banke. Naprimjer: porezne stope, stepen nezavisnosti pravosu|a, stopa inflacije, cijena uvoza, i regulisanje cijena. Svakoj od pet navedenih oblasti data je jednaka teìna u ukupnom rezultatu. Ekonomska sloboda definisana je kao odsustvo prisile ili ograni~enja od vlade u proizvodnji, distribuciji, ili potro{nji dobara i usluga izvan granice potrebne stanovni{tvu da samo za{titi i o~uva slobodu, {to je u vezi s principima laissez-faire kapitalizma.
187
Ono {to stvarno Indeks mjeri jeste kako su zemlje pozicionirane na listi 50 varijabli. Lista sadrì: Korupciju u pravosu|u, carini, te vladinu birokraciju; Netarifne barijere u trgovini, kao {to su zabrane uvoza, kvote, te striktni uvjeti etiketiranja i zahtjevi za dozvolama; Fiskalna optere}enja vlade, koja obuhvataju poreze na prihode, poreze na dobit firme i trendove u vladinoj potro{nji kao procent u~inka; Vladavinu zakona, efikasnost u pravosu|u, mogu}nost provo|enja ugovora; Regulatorna optere}enja biznisa, uklju~uju}i zdravstvo, sigurnosti propise za{tite okoli{a; Ograni~enja za banke u vezi s finansijskim servisima, kao prodaja vrijednosnih papira i osiguranje; Propise trì{ta radne snage, kao utvr|ene radne sedmice i obavezno pla}anje otpremnine; Neformalne trì{ne aktivnosti, uklju~uju}i korupciju, krijum~arenje, piratstvo nad intelektualnim pravima, te ilegalne propise rada i drugih servisa. Evidentirano je deset op}ih faktora ekonomske slobode: Politika trgovine, Fiskalna optere}enja vlade, Intervencije vlade u ekonomiju, Monetarna politika, Tokovi kapitala i strane investicije, Bankarsvo i finansije,
188
Novi pristupi
Pla}e i cijene, Imovinska prava, Propisi, Neformalne aktivnosti na trì{tu. [to je pozicija dràve po faktorima vi{a na rang-listi, to je u toj dràvi manja ekonomska sloboda. Svih deset faktora imaju jednaku teìnu pri odre|ivanju kona~nog rezultata. U zavisnosti od njihovog rezultata, zemlje su tada podijeljene u ~etiri kategorije: slobodne, prete`no slobodne, neslobodne i represivne. Ovi indeksi kori{teni su u stotinama peer-reviewed ~lanaka, ekonomskim, politi~kim istraìvanjima i istraìvanja u vezi sa za{titom okoli{a. Pokazalo se da je ekonomska sloboda u sna`noj korelaciji s vi{im prosje~nim dohotkom po osobi, vi{em dohotku 10% najsiroma{nijih, vi{em o~ekivanom ìvotnom vijeku, vi{om stopom pismenosti, niòm stopom infantilnog mortaliteta, ve}im pristupom izvorima vode i manjom stopom korupcije. Udio dohotka u procentu koji se daje 10% najsiroma{nijim zemljama je isti za manje i vi{e ekonomski slobodne zemlje. Ljudi koji ìve u petini najslobodnijih zemalja uìvaju prosje~an prihod od 23,450 USD i stopu rasta u 1990-im godinama od 2.56 procenata godi{nje; suprotno tome, petina zemalja na dnu (najmanje slobodne zemlje) imale su prosje~an prihod od 2.556 USD i stopu rasta od 0,85 procenata u 1990-im godinama. Deset posto najsiroma{nijeg stanovni{tva ima prosje~an dohodak od samo 728 USD u najmanje slobodnim zemljama u usporedbi s dohotkom od vi{e od 7.000 USD u najslobodnijim zemljama. O~ekivani ìvotni vijek stanovni{tva koje ìvi u najslobodnijim nacijama je 20 godina duè nego ìvotni vijek stanovni{tva u najmanje slobodnim zemljama. 189
U vezi sa zdravljem okoli{a, studije su otkrile nikakav ili pozitivan efekt. Mnogo va`nija moè biti Kuznetsova krivulja. Mnogi, ali ne svi, indikatori zdravlja okoli{a, kao voda i zaga|enost zraka, pokazuju obrnuti U oblik: u po~etku ekonomskog razvoja, vrlo malo pa`nje se pridaje problemima okoli{a, te se pove}ava zaga|enje zajedno s industrijalizacijom. Poslije praga, kada su sve osnovne fizi~ke potrebe podmirene i nov~ana sredstva osigurana, interes za ~ist okoli{ raste, mijenja trend. Jedno pitanje je bilo koje su to potkomponente odgovorne za ekonomski rast. Funkcionisanje imovinskih prava, manji nivo korupcije i niska inflacija mogu biti od naro~itog zna~aja. U vezi s veli~inom vlade i slobodne trgovine postoje mnogi konfliktni dokazi i ~injenice. Ekonomska sloboda u svijetu 2005 navodi da je rezultat ekonomske slobode svijeta znatno pobolj{an tokom posljednjih nekoliko dekada. Prosje~ni rezultat se pove}ao sa 5.17, 1985. godine, na 6.4, prema posljednjim podacima. Od svih zemalja koje su rangirane 1985. godine, njih 95 je pobolj{alo svoj rezultat, sedam sada ima lo{ije rezultate, a {est nema nikakvih promjena. Jedna od kritika moè biti da je ovo samo spisak bogatih nacija. Me|utim, ne koriste se niti ekonomsko bogatstvo niti visoki standardi ìvljenja pri sastavljanju ove rang-liste. Kao {to je re~eno, pristalice tvrde da postoje dokazi o tome da je jedno od va`nih obja{njenja za postojanje ekonomskog bogatstva i visokog standarda ìvljenja u tim zemljama to {to su one imale visok nivo ekonomske slobode u pro{losti. Stoga, dok je danas Japan znatno bogatiji od Estonije, s obzirom na to da Estonija sada ima ve}u ekonomsku slobodu, vjerovatno}a je da }e u budu}nosti ekonomsko bogatstvo i standard ìvljenja u Estoniji rasti brè nego {to }e to biti slu~aj u Japanu. Neki kriti~ari su postavljali pitanja poput toga da li to {to su stope poreza na dohodak u Kanadi malo vi{e nego u SAD-u ~ini Kanadu zemljom s manjom ekonomskom slobodom od SAD-a. Kriti~ari 190
Novi pristupi
metodologije Indeksa osporavaju to {to Indeks izjedna~ava niske stope poreza na dohodak i slabih regulativa o radu sa ekonomskom slobodom. Neki kriti~ari ~ak tvrde da Indeks ocjenjuje zemlje prema varljivoj listi idealnih ekonomskih i finansijskih politika, koja je vi{e odraz laissez-faire faire ideja kreatora Indeksa o ekonomskim i finansijskim politikama, nego stvaran koncept ekonomske slobode. Za takve kriti~are ova rang-lista je samo promotivna alatka za laissez politike, a ne zna~ajni Indeks ekonomski slobodnih zemalja. U odgovoru na te kritike pristalice isti~u da su ve}inu istraìvanja provedenih kori{tenjem ovih indeksa izvr{ili nezavisni istraìva~i koji nemaju nikakve veze s onima koji su osmislili te indekse. Nije nu`no da ova nezavisna istraìvanja podràvaju sve ideale slobodnog trì{ta. Naprimjer, kada prou~avamo efekte potkomponenti indeksa, svaki pozitivni efekt koji niska stopa oporezivanja moè imati osporavan je vi{e od zna~aja pravila zakona, manjeg stepena politi~ke korupcije, niske inflacije i funkcionalnih imovinskih prava. Svjetska banka je pobornik zna~aja ekonomskog rasta za smanjenje siroma{tva. Me|utim, Svjetska banka ne vjeruje da su laissezfaire politike, ako dozvole veliku nejednakost u raspodjeli bogatstva, efektivan na~in za postizanje ovog cilja. Svjetska banka tvrdi da pregledi mnogih studija pokazuju sljede}e: Rast je od fundamentalnog zna~aja za smanjenje siroma{tva a, u principu, izgleda da rast sam po sebi ne utje~e na nejednakost. Rast popra}en vi{e egalitaristi~kom raspodjelom bogatstva je bolji od samog rasta. Visoki po~etni nivo nejednakosti dohodaka ko~i smanjenje siroma{tva. Vjerovatno}a je da je siroma{tvo samo po sebi tako|er prepreka smanjenju siroma{tva; a ~ini se da nejednakost raspodjele bogatstva ukazuje na, tj. predvi|a manju stopu rasta u budu}nosti. 191
Indeks ekonomske slobode za 2006. godine dostupan je na http://www.heritage.org/research/features/index/countries.cfm. Zemlje koje zauzimaju istu poziciju na rang-listi imale su iste rezultate. Naprimjer, Island i Velika Britanija zajedno dijele 5. mjesto. U najkra}em, iz Izvje{taja dostupnog na stranici http://www.heritage.org/ research/features/index/countries.cfm moè se uo~iti:
Zemlja BiH Hrvatska Slovenija Kina Japan Hong Kong Singapur Australija SAD Novi Zeland UK Sjeverna Koreja Kuba Libija Indeks ekonomske slobode 54,7 55,3 63,6 54,0 73,6 89,3 85,7 82,7 82,0 81,6 81,6 3,0 29,7 34,5 Rang 115 109 58 119 18 1 2 3 4 5 6 157 156 155
Tabela 16. Indeks ekonomske slobode Izvor: http://www.heritage.org/research/ features/index/countries.cfm
Sveukupno, 99 zemalja u svijetu su slobodnije nego {to su bile pro{le godine, a 51 zemlja ima manje ekonomske slobode sada. Pet zemalja imaju isti stepen ekonomske slobode kao {to su imale i pro{le godine. 10 zemalja koje su imale najvi{e pomaka i pobolj{anja ove godine su: Pakistan, Rumunija, Kirigistan, Surinam, Armenija, Turkmenistan, Gruzija, Turska, Tadìkistan i Kazahstan. 192
Novi pristupi
10 zemalja u kojima se najvi{e pogor{ala situacija u vezi s ekonomskom slobodom ove godine su: Iran, Italija, Gvineja, Bolivija, Ujedinjeni Arapski Emirati, Oman, [ri Lanka, Ekvatorska Gvineja, Egipat i Nikaragva. Indeks ekonomske slobode se izra~unava kao skor slobode biznisa, trgovine, fiskalne slobode, slobode od dràve/vlade, monetarne slobode, investicione slobode, finansijske slobode, slobode vlasni{tva, slobode od korupcije, slobode rada.
Overall Business Trade Fiscal Score Freedom Freedom Freedom
Tabela 17. Deset najslobodnijih zemalja u 2007. godini Izvor: http://www.heritage.org/research/ features/index/topten.cfm
Country
Freedom Freedom InvestMonetary Finansial Property from Labour from ment Freedom Freedom Rights Corrup- Freedom Govt Freedom tion
Hong Kong Singapore Australia United States New Zealand United Kingdom Ireland Luxembourg Switzerland Canada
89.3 85.7 82.7 82 81.6 81.6 81.3 79.3 79.1 78.7
88.3 94.6 91.7 94.5 93.7 92.1 92.8 90 83.3 96
80.0 80.0 73.8 76.6 74.0 76.6 76.6 76.6 77.0 78.2
95.3 93.0 75.4 79.4 74.2 74.6 81.1 75.4 78.6 83.9
91.6 86.2 70.1 67.5 63.6 54.2 73.1 55.9 68.6 61.8
91.1 89.5 84.8 83.8 84.5 79.3 85.1 80.2 83.6 80.6
90 80 70 80 70 90 90 90 70 60
90 50 90 80 80 90 90 80 70 70
90 90 90 90 90 90 90 90 90 90
83 94 88 76 96 86 74 85 91 84
93.6 99.3 93.1 92.1 89.9 82.7 60.4 70 78.4 82.7
193
Podaci sadràni u ovim tabelama mogu se dovesti u vezu s dostignutim nivoom ekonomske razvijenosti mjerenim GDP-om pc ppp, HDI-om, GCI-om i drugim novim indikatorima ekonomskog razvoja, te koristiti za profiliranje ekonomskih i drugih politika kako bi se osigurao potpuni razvoj, eliminisalo siroma{tvo, nejednakost te osigurao pristup obrazovanju, zdravlju i odlu~ivanju svih stanovnika.
194
Izvori
A bigger economy doesnt always buy happiness - latimes.com A New Measure of Well-Being From a Happy Little Kingdom (html). NYT. Retrieved on 2007-01-08. Andrew C. Revkin, A New Measure of Well-Being From a Happy Little Kingdom. The New York Times. Retrieved on October 4, 2005. Also available as PDF Andrew Oswald (December 1999). A Non-Technical Introduction to the Economics of Happiness (PDF). Retrieved on 2007-01-08. Andrew Oswald, A Non-Technical Introduction to the Economics of Happiness, 1999, available at http://www2.warwick.ac.uk/fac/soc/economics/staff/ faculty/oswald/intro.pdf [hereinafter Non-Technical Introduction]. Andrew Revkin, A New Measure of Well-Being From a Happy Little Kingdom, The New York Times, Oct. 4, 2005, available at http://www.gpiatlantic.org/conference/media/nyt1004.pdf [hereinafter New Measure]. Anon (1987): World Commission on Environment and Development Our Common Future, Oxford: Oxford University Press. Anon Razvojni program Ujedinjenih nacija (UNDP), http://www.undp.org/mdg Bartleby Familiar Quotations, available at http://www.bartleby.com/100/298.html. Bruno S. Frey & Alois Stutzer, Happiness, Economy and Institutions, 4-5, 1999, available at http://e-collection.ethbib.ethz.ch/ecol-pool/incoll/incoll_529.pdf [hereinafter Frey & Stutzer]. Building an Equitable World: 2000 Annual Meetings Address, James D. Wolfensohn, President, The World Bank Group, September Carol Graham, The Economics of Happiness, 3, 2005, available at http://www3. brookings.edu/views/papers/graham/2005graham_dict.pdf [hereinafter Economics of Happiness]. Coalitions for Change: 1999 Annual Meetings Address, James D. Wolfensohn, President, The World Bank Group, September 28, 1999 Eric Ezechieli, Beyond Sustainable Development: Education for Gross National Happiness in Bhutan http://suse-ice.stanford.edu/monographs/Ezechieli.pdf , Stanford University, 2003
195
Izvori
Explaining Economics, http://www.pnas.org/cgi/reprint/1633144100v1.pdf. Field Listing - Distribution of family income - Gini index. CIA World Fact Book (2006-12-19), Retrieved on 2007-01-03. Frank Dixon, Innovest Inc. February 2004, Gross National Happiness: Improving Unsustainable Western Economic Systems (Word Document) Frey & Stutzer, http://e-collection.ethbib.ethz.ch/ecol-pool/incoll/incoll_529.pdf. Gross National Happiness - a set of discussion papers, Centre for Bhutan Studies Genuine Progress Index for Atlantic Canada. GNH 2 Media Clips tracks the appearance of the notion of Gross National Happiness in the media 2000-2005 Happiness is not enough- Samuel Brittan: Templeton Lecture Inst. of Economic Affairs 22/11/01 Happiness, Economy and Institutions - Bruno S. Frey and Alois Stutzer - Institute for Empirical Research in Economics - University of Zurich http://ch.undp.org.cn/downloads/ghdr/ghdr2005.pdf http://hdr.undp.org/hdr2006/report.cfm http://origin-hdr.undp.org/hdr2006/statistics/ http://origin-hdr.undp.org/reports/view_reports.cfm?year=0&country =0&region=0&type=0&theme=0&launched=0 http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/PROJECTS/STRATEGIES/CDF/0,,contentMDK:20073018~menuPK:140892~pagePK:139301~piP K:261885~theSitePK:140576,00.html http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/PROJECTS/STRATEGIES/CDF/0,,contentMDK:20073018~menuPK:140892~pagePK:139301~piP K:261885~theSitePK:140576,00.html http://www.answers.com/Gross%20National%20Happiness http://www.answers.com/sustainable+development?cat=health http://www.answers.com/topic/happiness-economics http://www.answers.com/topic/happy-planet-index http://www.answers.com/topic/human-development-report http://www.answers.com/topic/list-of-countries-by-income-equality
196
Izvori
http://www.answers.com/World%20Economic%20Forum http://www.heritage.org/research/features/index/countries.cfm. http://www.weforum.org/en/initiatives/gcp/Global%20Competitiveness%20Report/index.htm Institute of Empirical Research in Economics, Zurich University Working papers (enter search term happiness) Layard, Richard (2005), Happiness: Lessons from a new Science, Penguin Press, ISBN 0-14-303701-3 Margaret, G. T. (1999): Strategies for Sustainable Economic Development, Community Economics Newsletter, No. 267. Center for Community Economic Development, University of Wisconsin-Madison. McMichael, A. J., and Powles, J. W. P. (1999). Human Numbers, Environment, Sustainability, and Health, British Medical Journal, 319:977980. McMichael, A. J.; Smith, K. R.; and Corvalan, C. F. (2000). The Sustainability Transition: A New Challenge, Bulletin of the World Health Organization, 78(9):1067. Money v. Happiness, http://www.msnbc.msn.com/id/18370077/site/newsweek/ Monsters and Critics, http://news.monstersandcritics.com/asiapacific/news/article_1303777.php. Nadia Mustafa, What About Gross National Happiness?, Time, 10 January 2005 Nattavudh Powdthavee (March 2007). Economics of Happiness: A Review of Literature and Applications (PDF). Retrieved on 2007-04-16. New Measure, http://www.gpiatlantic.org/conference/media/nyt1004.pdf Non-Technical Introduction, http://www2.warwick.ac.uk/fac/soc/economics/ staff/faculty/oswald/intro.pdf. Parkin, M. (1998): Macroeconomics, 4th ed. Addison-Wesley. Participation and Development: Perspectives from the Comprehensive Development Paradigm (114K pdf) Joseph Stiglitz, Chief Economist, The World Bank, February 27, 1999 Rajni Bakshi, Gross National Happiness, Resurgence, 25 January 2005
197
Izvori
Rana Foroohar, Money v. Happiness: Nations Rethink Priorities, Newsweek, Apr. 5, 2007, available at http://www.msnbc.msn.com/id/18370077/site/newsweek/ [hereinafter Money v. Happiness]. Richard Easterlin, Explaining Happiness, 2003, available at http://www. pnas.org/cgi/reprint/1633144100v1 [hereinafter Explaining Happiness]. Ruut Veenhoven, World Database of Happiness, 2007, available at http://www1. eur.nl/fsw/happiness/hap_bib/introtexts/introbib2.htm. Shaffer, R. (1995): Sustainable Community Economic Development, Community Economics Newsletter, No.224. Center for Community Economic Development, University of Wisconsin-Madison. Shaffer, R. (1998): Playing by New Rules in Local Economic Development, Community Economics Newsletter, No. 263. Center for Community Economic Development, University of Wisconsin-Madison. Thailands Gross Domestic Happiness Index Falls, Monsters and Critics, 2007, available at http://news.monstersandcritics.com/asiapacific/news/article_ 1303777.php [hereinafter Monsters and Critics]. The True Measure of Success - Wired.com Todaro, P.M. & Smith, C. S. (2006), Ekonomski razvoj, [ahinpa{i}, Sarajevo Towards a New Paradigm for Development: Strategies, Policies, and Processes (119K pdf) Joseph Stiglitz, Chief Economist, The World Bank, October 19, 1998 United Nations (2006). Table 15: Inequality in income or expenditure (PDF). Human Development Report 2006 335. United Nations Development Programme, Retrieved on 2007-01-09. United Nations Conference on Environment and Development (1992), Rio Declaration on Environment and Development, Nairobi: United Nations Environment Programme. United Nations Division for Sustainable Development. Documents: Sustainable Development Issues Retrieved: 2007-05-12 United Nations. 1987. Report of the World Commission on Environment and Development. General Assembly Resolution 42/187, 11 December 1987. Retrieved: 2007-04-12
198
Literatura
Acemoglu, D. (2007), Introduction to Modern Economic Growth, Department of Economics, Massachusetts Institute of Technology Alam, A et all (2005), Growth, Poverty and Inequality Eastern Europe and the Former Soviet Union, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2007), Little dana book, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2007), The Little Book on External Debt, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2007), The Little Green Dana Book, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2006), The Little Dana Book, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2006), 2006 Information and Comunications for Development Global Tredns and Policies, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2006), World development report 2007 overview Development and the next generation, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2005), Economic Growth in the 1990s Learning from a Decade of Reform, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2005), World Development Report 2006 Equity and Development, The World Bank, Washington, D.C. Anon (2007), National Human Development Report 2007 Social Inclusion in B&H, UNDP, Sarajevo Anon (2005), Perspetives on Development, The World Bank, Washington, D.C Anon (2004), Izvje{taj o konkurentnosti BiH 2004-2005, ANUBiH & MIT centar & WEF, Sarajevo. Besley, T. & Zagha, R. (2005), Development Challenges in the 1990s, The World Bank, Washington, D.C. Bourguignon, F. & Pleskovic, B. (2006), Growth and Integration, The World Bank, Washington, D.C. Davidson, A. E. (2000), You can not eat GNP economics as if ecology mattered, A Merloyd Lawrence Book, Perseus Publishing, Cambridge, Massachusetts
199
Literatura
Galbraith, J. K. (1977), Doba naizvjesnosti, Stvarnost, Zagreb Gill, S.I. & Pugatch, T. (2005), At the Frontlines of Development, The World Bank, Washington, D.C. Gillis, M. et all (1992), Economics of Development, WW Norton&Company, new York, London Goli}, B. (2002), Principi ekonomije I, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo Hadìahmetovi}, A. (2005), Ekonomija Evrope, Ekonomski fakultet Sarajevo, Sarajevo Hoffman, S. (2003), Understanding International Conflicts An Introduction to Theory and History, Fourth edition, Pearson Addision Wesley, New York Jak{i}, M. (1999), Razvoj ekonomske misli, Univerzitet u Beogradu Ekonomski fakultet, Beograd Jovanovi}, N.M. (2004), Evropska ekonomska integracija, Centar za izdava~ku djelatnost Ekonomskog fakulteta Beograd, Beograd Kagia, R. 2005), Balaning the Development Agenda, The World Bank, Washington, D.C. Kati}, M. (2002), Novi ekonomski modeli ekonomski sistem, Kati}, Toronto Kazuo, T. (2000), Agenda for International Development 2000 coping with Marginalization, FASID Foundation for Advanced Studies on International Development International Development Research Institute (IDRI), Tokyo Kochendorfer_Lucius, G. & Pleskovic, B. (2006), Equity and Development, The World Bank, Washington, D.C. Komazec, S. & Risti}, @. (2000), Ekonomija kapitala i finansiranje razvoja, Vi{a poslovna {kola, Beograd Leautier, A. F. (2006), Cities in a Globalizing World governance, performance & sustainability, The World Bank, Washington, D.C. Linn, J. (2004), Transition Years, The World Bank, Washington, D.C. Mahathir, M. (2002), Globalizacija i nove realnosti, Ljiljan, Sarajevo Mahathir, M. (2000), New Deal za Aziju, Ljiljan, Sarajevo Pra{o, M. (2001), Ekonomika razvoja, Univerzitetska knjiga Mostar, Mostar
200
Literatura
Polovina, S. & Medi}, [. \. (2002), Osnove ekonomije, Medinek, Zagreb Scholte, A.J. (2005), Globalization a critical introduction, Second edition, Palgrave Macmillan, New York Sharma, S. (1990), Svjetska privreda, Narodne novine, Zagreb Sharma, S. (2002), Economics does Matter: About Economics and Economists, Mikrorad Zagreb, Zagreb Stankovi}, K. (2006), Savremene ekonomske teorije, Ekonomsku fakultet Kragujevac, Kragujevac Stiglitz, E. J. (2000), Economics of the Public Sector third edition, W.W. Norton & Company, New York / London Stojanov, D. & Medi}, \. (2000), Makroekonomske teorije i politike u globalnoj ekonomiji dominantne {kole ekonomske misli, Ekonomski fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo Sumiya, M. (2000), A History of Japanese Trade and Industry Policy, Oxford University Press, Oxford New York Supple, E.B. (1963), The Experience of Economic Growth case studies in economic history, A Random House Book,New York [ifrin, A. & Bisat, E. (2004), O globalizaciji, Columbia University Press, Columbia Vukmirica, V. (1996), Ekonomika i dràvni menad`ment, Zavod za ud`benike i nastavna sredstva, Beograd Yip, S.G. (2003), Total Global Strategy II, Person Education International, New Jersey
201
Linkovi
www.answers.com/economic+development?cat=biz-fin www.answers.com/topic/millennium-development-goals www.answers.com/topic/brazil?cat=travel www.answers.com/topic/development-economics?cat=technology www.answers.com/topic/human-development-index?cat=health www.answers.com/topic/united-nations-development-programme www.answers.com/Human%20Development%20 www.answers.com/topic/sustainable-development?cat=health www.answers.com/topic/united-states-agency-for-internationaldevelopment?cat=biz-fin www.answers.com/topic/united-nations-development-programme www.weforum.org/en/index.htm www.weforum.org/en/initiatives/gcp/Global%20Competitiveness%20Report/index.htm http://en.wikipedia.org/wiki/World_Economic_Forum http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/PROJECTS/STRATEGIES/CDF/0,,pagePK:60447~theSitePK:140576,00.html www.answers.com/topic/pakistan?cat=travel www.answers.com/Bangladesh?cat=trave www.answers.com/topic/natural-capital www.answers.com/topic/capital-1?cat=biz-fin www.answers.com/topic/labor-power www.answers.com/topic/labor-power www.answers.com/topic/capital-accumulation www.answers.com/topic/less-developed-countries-ldc?cat=biz-fin www.answers.com/topic/united-nations-development-programme
202
Linkovi
www.answers.com/topic/united-states-agency-for-internationaldevelopment?cat=biz-fin www.answers.com/topic/world-tourism-organization www.answers.com/topic/development-theory www.answers.com/topic/economic-growth-2?cat=biz-fin www.answers.com/topic/south-korea?cat=travel www.answers.com/Argentina?cat=travel www.answers.com/topic/exogenous-growth-model www.answers.com/topic/robert-solow www.answers.com/topic/development-economics?cat=technology www.answers.com/topic/dual-sector-model www.answers.com/economic+development?cat=biz-fin www.answers.com/topic/development-economics?cat=technology www.answers.com/topic/development-economics?cat=technology www.answers.com/models%20of%20economic%20development www.answers.com/topic/bangladesh?cat=travel www.answers.com/topic/poverty?cat=biz-fin www.answers.com/topic/list-of-countries-by-income-equality www.answers.com/topic/income-inequality-metrics www.mit.edu/faculty/download_pdf.php?id=445 www.answers.com/topic/economic-inequality www.answers.com/topic/poverty-threshold www.answers.com/topic/demography-and-demographic-trends www.answers.com/topic/people-s-republic-of-china?cat=travel www.answers.com/topic/india?cat=travel www.answers.com/topic/united-nations-human-settlements-programme www.answers.com/topic/thomas-malthus?cat=biz-fin www.answers.com/conference%20UN%20of%20population
203
Linkovi
www.answers.com/Bocvana www.answers.com/topic/india?cat=travel www.answers.com/topic/united-nations-human-settlements-programme www.answers.com/topic/urbanization?cat=biz-fin www.answers.com/Todaro%20model www.answers.com/topic/human-capital?cat=biz-fin www.answers.com/topic/human-resource-management?cat=biz-fin www.answers.com/topic/social-capital?cat=biz-fin www.answers.com/topic/intellectual-capital www.answers.com/topic/individual-capital www.answers.com/topic/uganda?cat=travel www.answers.com/south%20afrika?web.x=1 www.answers.com/education?cat=technology www.answers.com/health?cat=health www.answers.com/topic/planning?cat=biz-fin www.answers.com/topic/strategic-planning?cat=biz-fin www.answers.com/National%20development%20plan www.bicusa.org/en/index.aspx http://hr.wikipedia.org/wiki/Bocvana http://hr.wikipedia.org/wiki/Bocvana www.answers.com/topic/investment?cat=biz-fin www.answers.com/aid www.answers.com/topic/united-states-agency-for-internationaldevelopment?cat=biz-fin www.answers.com/Foreign%20Aid www.answers.com/topic/non-governmental-organization?cat=health www.answers.com/topic/finance?cat=biz-fin www.answers.com/topic/fiscal-policy?cat=biz-fin
204
Linkovi
http://nobelprize.org/nobel_prizes/economics/laureates/1998/sen-autobio.html http://66.102.9.104/search?q=cache:F9fZJbFR6rwJ:www.disasterdiplomacy.org/ MyhrvoldHanssenBiharFamine.rtf+Amartya+Sen+Critiques&hl=en&ct=clnk& cd=5 www.ncbi.nlm.nih.gov/entrez/query.fcgi?cmd=Retrieve&db=PubMed&list_ uids=11127016&dopt=Abstract www.britannica.com/eb/article-9126420/Amartya-Sen www.poslovni.hr/36353.aspx www.answers.com www.eurozine.com www.amazon.com www.rrojasdatabank.org www.bhdani.com/arhiva/207/intervju.shtml www.answer.com www.earth.columbia.edu/about/director/ www.nacional.hr www.millenniumpromise.org www.theglobalfund.org www.cid.harvard.edu www.unmillenniumproject.org www.un.org/millenniumgoals www.cceia.org/resources/transcripts/5132.html www.worldbank.org/data www.econjournalwatch.org/pdf/CarlsonJonungCharacterIssuesSeptember2006.pdf http://en.wikipedia.org/wiki/Godkin_Lectures http://nobelprize.org/nobel_prizes/economics/laureates/1974/press.html www.answers.com/topic/gunnar-myrdal www.nbs.sk/BIATEC/BIA06_02/28_30.PDF
205
Linkovi
www.mtsu.edu/~eaeff/566/Gunnar%20Myrdal.pdf (pristupljeno 27.05.2007.) http://raptor1.bizlab.mtsu.edu/s-drive/TEFF/ECON%207660/ECON7660%20FINAL/Presentations-7660/Myrdal,%20Gunnar.doc (pristupljeno 27.05.2007.) www.answers.com/topic/gunnar-myrdal (preuzeto 25.05.2007.) www.econjournalwatch.org/pdf/CarlsonJonungCharacterIssuesSeptember2006.pdf www.answers.com/topic/gunnar-myrdal (pristupljeno 25.5.2007.) www.answers.com/topic/gunnar-myrdal http://links.jstor.org/sici?sici=0018-2745(199502) 28%3A2%3C227%3AAADAFY%3E2.0.CO%3B2-I http://en.wikipedia.org/wiki/Gunnar_Myrdal#Publications#Publications www.gordon.edu/ace/pdf/Heyne_ControlStories.pdf www.academy.umd.edu/publications/klspdocs/jciul_p1.htm 29.05.2007.) (pristupljeno
www.amren.com/mtnews/archives/2006/12/sowing_the_seed.php http://nobelprize.org/nobel_prizes/economics/laureates/1974/myrdal-bio.html http://nobelprize.org/nobel_prizes/economics/laureates/1974/press.html http://in.news.yahoo.com/061023/221/68pso.html www.mtsu.edu/~eaeff/566/Gunnar%20Myrdal.pdf www.amren.com/mtnews/archives/2004/09/gunnar_myrdals.php www.su.se/pub/jsp/polopoly.jsp?d=886&a=3578 www.bookrags.com/wiki/Gunnar_Myrdal http://raptor1.bizlab.mtsu.edu/s-drive/TEFF/ECON%207660/ECON7660%20FINAL/Presentations-7660/Myrdal,%20Gunnar.doc www.economyprofessor.com www.eclac.cl www.answers.com www.ild.org.pe/eng/facts.htm www.answers.com/topic/hernando-de-soto-economist
206
Linkovi
www.tecnoborsa.com/EN/page.aspx?tid=129 www.cato.org/special/friedman/desoto/index.html www.answers.com/topic/hernando-de-soto-economist www.undp.org/mdg www.answers.com/sustainable+development?cat=health www.answers.com/topic/human-development-index?cat=health http://hdr.undp.org/hdr2006/report.cfm http://ch.undp.org.cn/downloads/ghdr/ghdr2005.pdf http://origin-hdr.undp.org/reports/view_reports.cfm?year=0&country= 0&region=0&type=0&theme=0&launched=0 http://origin-hdr.undp.org/hdr2006/statistics/ www.answers.com/topic/human-development-report www.weforum.org/en/initiatives/gcp/Global%20Competitiveness%20Report/index.htm www.answers.com/World%20Economic%20Forum http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/PROJECTS/STRATEGIES/CDF/0,,contentMDK:20073018~menuPK:140892~pagePK:139301~piP K:261885~theSitePK:140576,00.html http://web.worldbank.org/WBSITE/EXTERNAL/PROJECTS/STRATEGIES/CDF/0,,contentMDK:20073018~menuPK:140892~pagePK:139301~piP K:261885~theSitePK:140576,00.html www.answers.com/topic/happy-planet-index www.answers.com/Gross%20National%20Happiness www.answers.com/topic/happy-planet-index www.answers.com/topic/happiness-economics http://commons.wikimedia.org/wiki/Image:World_Map_Gini_coefficient.png www.answers.com/topic/list-of-countries-by-income-equality www.heritage.org/research/features/index/countries.cfm www.heritage.org/research/features/index/countries.cfm www.heritage.org/research/features/index/topten.cfm
207
Skra}enice
UNDP MDG IADEP TWF CID UNECE IIT IDS IDEAS KDI ESRC UNCTAD WIDER UNDP UNCTAD ECLAC WIDER UNRISD INTECH ILO UNIDO WB ADB EIB ODI DTI United Nation Development Programme Milenijum Development Goals Institut Africain de Developpement Ecenomique et de Planification Third World Forum Centra za me|unarodni razvoj pri Univerzitetu Harvard United Nations Economic Commission for Europe intraindustrijske trgovine Institutu za razvojne studije Naprednoj {koli razvojne ekonomije u Tokiju Korejskom razvojnom institutu Economic and Social Research Council United Nations Conference on Trade and Development World Institute for Development Economics Research United Nations Development Program, United Nations Conference on Trade and Development, Economic Commission for Latin America and the Caribbean, World Institute for Development Economics Research, United Nations Research Institute for Social Development, Institute for New Technologies), International Labour Office), United Nations Industrial Development Organization, World Bank Asian Development Bank European Investment Bank Overseas Development Institute , British governments Deparment of Trade and Industry South African governments
208
Skra}enice
OECF IDRC KFI CAFOD EAEPE GATT ILD
Japanese governments Overseas Economic Cooperation Fund, Canadian governments International Development Research Centre, Korean Federation of Industries Catholoic Agency for Overseas Development European Association for Evolutionary Political Economy Op}i sporazum o tarifama i trgovini Instituto Libertad y Democracia
ECLA ili CEPAL Ekonomske komisije za Latinsku Ameriku.
209
Indeks pojmova
3 K kreirati, komunicirati, katalizirati - 168 Agenda 21 - 32 ekonomska sloboda - 186, 187, 189, 190 ekonomski rast - 16, 22, 80, 81, 88, 95, 96, 97, 98, 105, 113, 148, 156, 166, 167, 168, 173, 190 ekonomski razvoj - 16, 20, 27, 64, 71, 78, 85, 105, 107, 111, 112, 113, 168, 175, 198 faza razvoja - 165 GDI - 151 GDP - 11, 17, 19, 78, 84, 93, 112, 175, 194 GDP pc - 11, 17, 122 Genuine Progress Indicator, GPI - 173 GNP - 33, 112, 199 Gross National Happiness, GNH - 173 Harrod-Domarov model - 79, 81, 93, 104 HDI - 11, 23, 26, 27, 149, 150, 151, 152, 175, 194 HPI - 149, 152, 153, 175 humani razvoj - 9, 147, 148 indeks ekonomske slobode - 11, 156, 186, 192, 193 indeks globalne konkurentnosti - 156, 157, 158 indeks poslovne konkurentnosti - 158 indesk spremnosti za umreàvanje NRI - 166 Kremerova teorija O prestena - 101
210
Indeks pojmova
kompetitivni razvoj - 9, 154 MDG milenijumski razvojni ciljevi - 20 model la`ne paradigme - 88 model neokolinijalne ovisnosti - 88 nejednakost - 175, 176, 177, 178, 179, 180, 181, 182, 184, 185, 191, 194 neoklasi~na teorija slobodnog trì{ta - 91, 92 nova teorija rasta - 96 novi indeks globalne konkurentnosti - 158 odrìvi razvoj - 9, 33, 76, 132, 133, 171 potpuni razvoj - 9, 194 potpuni razvojni okvir - 172 regionalna inicijativa za inovacije RII - 168, 169, 170 Romerov model - 96 Solowljev model - 93, 94 teorija lineranih faza - 75 teorija me|unarodne ovisnosti - 76, 86, 87, 90, 104 teorija strukturalnih promjena - 75 teorija velikog poticaja - 98 teze o dualisti~kom razvoju - 89 ukupan doma}i proizvod po stanovniku - 113 ukupan doma}i proizvod po stanovniku prema paritetu kupovne mo}i - 113
211

Ekonomski Razvoj - Novi Pristupi

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ekonomski Razvoj - Novi Pristupi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

EKONOMSKI

Autor: Suradnik u pripremi: Naslov knjige: Recenzenti:

Copyright: Autorska prava:

Izdava~: Za izdava~a: Lektura: [tampa: Tira`:

Dr. Jasmina Osmankovi}

EKONOMSKI RAZVOJ NOVI PRISTUPI

Izdava~: Ekonomski fakultet Sarajevo

Pregled tabela i mapa

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

9,0 9,9 0,9 8,6 1,5 32,0 41,1 18,4

36,6 34,9 9,8 22,2 19,7 52,4 72,0 47,7

Supsaharska Afrika Svijet

Tro{kovi zdravstvene za{tite kao % GDP 4,7 5,9 11,2 10,1

Tro{kovi zdravstvene za{tite per capita u USD 24 141 3.727 649

2.352 3.074 1.011 6.438

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Kredit IMF-a u milijardama USD 8 41 49 9 19 13 1 2 6

379 2.363 2.742 621 834 728 153 191 215

Stanovni{tvo u milionima Zemlje niskog dohotka Zemlje srednjeg dohotka

Ukupna razvojna Pomo} kao pomo} u % GNI milijardama USD 40 47 2,9

Izvor: World Development Indicators 2007, p.350

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Slobodan prevod iz knjige Development as Freedom.

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Samir Amin, The Forums 141 Questions, septembar 2004.

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

web stranica www.cid.harvard.edu/ www.theglobalfund.org

web stranica www.millenniumpromise.org www.nacional.hr

Ekonomski razvoj - novi pristupi

4. Peter Thomas Bauer

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

http://www.answers.com/topic/gunnar-myrdal (pristupljeno 25.05.2007.) http://www.nbs.sk/BIATEC/BIA06 _02/28_30.PDF (pristupljeno 26. 05. 2007.)

Ekonomski razvoj - novi pristupi

http://www.mtsu.edu/~eaeff/566/Gunnar%20Myrdal.pdf (pristupljeno 27.05.2007.) http://raptor1.bizlab.mtsu.edu/s-drive/ TEFF/ECON%207660/ECON7660%20FINAL/Presentations7660/Myrdal,%20Gunnar.doc (pristupljeno 27.05.2007.)

Ekonomski razvoj - novi pristupi

http://www.answers.com/topic/gunnar-myrdal (pristupljeno 25.5.2007.) http://www.econjournalwatch.org/ pdf/CarlsonJonungCharacterIssuesSeptember2006.pdf

6. Paul Robin Krugman

http://www.su.se/pub/jsp/polopoly.js p?d=886&a=3578 (pristupljeno 27.05.2007.) 26 www.answers.com

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

10. Raul Prebisch

Remarks by Larry Summers, Bhagwati Festschrift Gala Dinner, August 5, 2005.

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

11. Hernando de Soto

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Soto, H (2004), Tajna kapitala, MASMEDIA, Zagreb, str. 263.

Ekonomski razvoj - novi pristupi

Ekonomski razvoj - novi pristupi

II. TEORIJE I MODELI

Ekonomski razvoj - novi pristupi

1. Teorija linearnih faza