PROLOG

etala je umom prije poslijepodnevnog aja i tad ih je vidjela.

Hodala je veoma tiho iako joj to nije bila namjera. No mekani sloj
humusa i trulog bilja priguio je svaki korak. Stabla, visoka i
stijenjena jedno uz drugo, kao da su upila zvuk. Na jednom ili dva
mjesta sunce se probilo kroz gusto isprepletene grane, aljui
bljetave pramenove prodorne bijele svjetlosti dolje u tamu.
Gica Simpson stupila bi u te blistave zrake i izala iz njih
promatrajui do. Traila je orhideju bezlisku. Ona i njezina
prijateljica Lucy Bellringer prvu su otkrile prije gotovo pedeset
godina dok su jo bile mlade. Prolo je sedam godina prije nego to
se ponovno pojavila, a tada ju je uoila Lucy i uz pobjedonosni
krik odjurila u ipraje.
Od tog dana izmeu njih se poelo razvijati tobonje
rivalstvo. Svakog bi se ljeta nestrpljivo uputile, katkad odvojeno,
katkad u paru, u potragu za novim primjerkom. Velikih oekivanja,
otra oka i sa spremnim biljenicama i olovkama, uljale su se
mranom bukovom umom. Ona koja bi prva zapazila biljku
gubitnici bi, vjerojatno kao svojevrsnu utjenu nagradu, priredila
velianstveno raskonu zakusku. Orhideja je cvala rijetko, a zbog
sloenog sustava podzemnih podanaka, ne uvijek na istom mjestu.
Zadnjih pet godina dvije prijateljice polazile su u potragu sve
ranije. Obje su znale da to ini i druga; nijedna to nikada nije
spomenula.
Doista, pomisli gospoica Simpson njeno razdvajajui
tapom busen zvonia, ako nastavimo tim tempom za nekoliko
godina krenut emo u potragu dok je snijeg jo na tlu.
No ako na svijetu ima pravde (a gospoica je Simpson u to
bila vrsto uvjerena), godine 1987. njezin je red. Lucy je pobijedila
1969. i 1978., ali ove godine...
Skupila je gotovo bezbojne usne. Nosila je svoj stari slamnati
eir s podignutim velom za zatitu od pela, izblijedjelu
Horrocksesovu pamunu haljinu, nabrane bijele guste arape i
prilino vreaste tenisice sa zelenim mrljama. Drala je povealo i
otar tap s privrenom crvenom vrpcom. Obila je gotovo
treinu ume, a bila je malena, i sada se probijala duboko u njezino
sredite. Izmeu pojave cvjetova lako je moglo protei deset
godina, ali zima je bila hladna i vlana, proljee veoma kiovito,
oboje su povoljni znakovi. A ima neto u dananjem danu...
Stajala je mirno, duboko diui. Prole je veeri palo malo kie
i to je dodatno obogatilo topao, vlaan zrak prodornim mirisom
cvijea i zelenog lia s primjesom slatkaste trulei.
Pribliila se deblu golema hrasta. Krastavi klobuci gljiva
prilijepili su se za stablo, a podnoje je okruio gusti busen
kukurijeka. Obila je podnoje stabla pozorno motrei tlo.
I ondje je bila. Gotovo skrivena ispod pahulja humusa, smeih
i mekih poput ribane okolade. Njeno je odmaknula komadie;
nekoliko uznemirenih kukaca mugnulo je s puta. Blistala je u
polumraku kao da je neto obasjava iznutra. Bila je to neobina
biljka: veoma lijepa, latica koje su se irile iz limun ute ake
poput leptirovih krila, diskretno pjegave i bljedunjave
ukastosmee boje, a posve bez traga zelenila. Nije imala listove,
a ak je i stabljika bila tamne, proarane ruiaste boje. Tanke noge
spustila je u uanj i zarila tap u do. Vrpca je mlitavo visjela na
mirnom zraku. Prignula se blie, cvikeri su joj skliznuli s velikoga
koatog nosa. Njeno je izbrojila cvjetove. Bilo ih je est. Lucyina
ih je imala samo etiri. Dvostruki uspjeh!
Uspravila se sva uzbuena. Obgrlila je samu sebe; samo to
nije zaplesala. Sad se slikaj, Lucy Bellringer. Sad se slikaj, i to
dvostruko. No nije dopustila da pobjedniko raspoloenje potraje.
Najvanija je zakuska. Zadnji put je zapisala biljeke kad je Lucy
izala iz prostorije da dotoi aja i naumila, iako nije htjela ispasti
razmetljiva, ponuditi dvostruko vei izbor sendvia, etiri vrste
kolaa i domai sladoled od jagode za kraj. U smonici ima veliku
zdjelu jagoda, tako zrelih da samo to se ne raspuknu. Stajala je
zaokupljena blaenim snatrenjem. Zamiljala je inkrustrirani stoli
u stilu kraljice Ane prekriven stolnjakom od izvezene ipke njezine
pratete Rebecce, dupkom pun poslastica.
Slatki kruh od banana i datulja, kuglof gotovo crn od voa, pite
s nadjevom od badema, pikantni keksi od zobenih pahuljica i
badema, krema od limuna i biskvit sa lagom, keksi s umbirom i
naranom. I, prije sladoleda, tostirani prutii s inunima i sirom
Leicester...
Iznenada se zauje neki zvuk. ovjek uvijek zamilja, pomisli
ona, da u srcu ume vlada tiina. Nipoto. No neki su zvukovi tako
uroeni okruenju da tiinu vie naglaavaju nego to je remete
kretnje malenih ivotinja, utanje lia i, povrh svega, raskoni
lelek ptijeg pjeva. Ali ovaj je zvuk bio stran. Gospoica Simpson
stade veoma mirno i osluhnu.
Zvualo je kao grevito, oteano disanje te je, na trenutak,
pomislila da je velika ivotinja zapela u zamci, ali tad disanje
prekinu neobino prigueni krikovi i stenjanje koji su nedvojbeno
bili ljudski.
Krzmala se. Lie je bilo tako gusto da je bilo teko razabrati
iz kojeg smjera dopiru zvukovi. Kao da su poput lopte poskakivali
po okolnom zelenilu. Prekoraila je grm paprati i ponovno
osluhnula. Da svakako u onom smjeru. Krenula je naprijed na
vrhovima prstiju kao da je unaprijed znala da e otkriti neto to je
zauvijek trebalo ostati u tajnosti.
Sad je bila veoma blizu izvora komeanja. Izmeu nje i
zvukova bila je gusta mrea granja i lia. Nepomino je stala iza te
pregrade, a zatim, veoma oprezno, razmaknula dvije grane i
provirila izmeu njih. Jedva se suzdrala da joj s usana ne izleti
uasnut krik zaprepatenja.
Gospoica Simpson bila je neudana. Njezino je obrazovanje u
mnogim pogledima bilo necjelovito. U djetinjstvu je imala
guvernantu koja bi se zacrvenjela i mucala tijekom poduke iz
biologije. Dotaknula se, ovla, onog to rade pelice na cvijeu, a
ljudske okolnosti strogo je zaobila. No gospoica Simpson
duboko je vjerovala da samo uistinu oplemenjen um moe ponuditi
potreban podraaj i utjehu za dug i sretan ivot pa je, u svoje
vrijeme, netremice promatrala velika umjetnika djela u Italiji,
Francuskoj i Beu. Stoga je odmah shvatila to se pred njom zbiva.
Isprepletene nage ruke i noge ljeskale su se bisernim sjajem kao to
blistaju udovi Amora i Psihe. Mukarac je eninu kosu omotao oko
prstiju i divlje joj glavu potezao unazad dok joj je ramena i grudi
obasipao poljupcima. Tako je gospoica Simpson prvo vidjela
njezino lice. Ve ju je i to zaprepastilo. Ali kad je ena odgurnula
svog ljubavnika i, smijui se, popela na njega, tad...
Gospoica Simpson trepnula je, i trepnula ponovno. Tko bi
to uope pomislio? Oprezno je vratila razmaknute granice i,
suspreui dah, njeno ih pustila. Zatim je nekoliko trenutaka
stajala pitajui se to da uini. U glavi su joj se gomilale proturjene
misli i emocije. Osjeala je zaprepatenje, snanu neugodu, gaenje
i tek neznatni traak uzbuenja, istog asa i nepokolebljivo
potisnut. Osjeala se kao da joj je netko u ruke poloio tempiranu
bombu. Vjeto izbjegavi, silom prilika i prirodnih sklonosti, sav
mete i pomutnju odabira, udvaranja, braka i sudaranja udova koje
iz toga slijedi, gospoica Simpson smatrala se osobito
nepripremljenom da se s time nosi.
istunska ozlojeenost poela ju je izjedati u prikrajku uma. S
usana joj je zamalo pobjegao coktaj. I k tomu usred ume. A oboje
su imali sasvim dobru kuu u koju su mogli otii. Upropastili su joj
dan koji je trebao biti uistinu predivan.
Sada se nekako morala udaljiti tiho kao to je dola. Pozorno
je prouavala tlo. Mora paziti da ne slomi ni jednu granicu. I to
prije ode, to bolje. Koliko je njoj poznato, moda samo to nisu
dosegnuli... no... to god ve ljudi dosegnu.
A tad ena viknu. Kriknu neobino, jezivo, a ptica poletje iz
bunja ravno u lice gospoice Simpson. I ona kriknu i, sva
posramljena i uasnuta od pomisli da bi je mogli otkriti, okrenu se i
potri. Za nekoliko sekunda spotakne se preko korijena stabla.
estoko tresnu na tlo, ali panika istjera bol. Osovi se na noge i
potri. Za sobom zau teturanje, treskanje i shvati da su zacijelo
skoili na noge i razmaknuli grane da vide to se zbiva. Prepoznat
e je. Zasigurno hoe. Samo je nekoliko metara dalje. Zacijelo,
onako goli, nee poi za njom?
Osamdesetogodinje noge odgovorile su zahtjevu koji nisu
doivjele godinama. Nevjerojatno brzo stigla je do ruba ume.
Ondje se odmarala oslonjena o stablo, oslukujui i daui, drei
ruku na ravnim, bolnim prsima, gotovo pet minuta. Zatim je polako
pola kui.
Kasnije te veeri sjedila je na klupi promatrajui vrt nad kojim
se sputao mrak. irom je otvorila prozor, udiui miomiris
ukrasnog duhana i ljubiine posaenih odmah ispod prozora. Na
rubu travnjaka bila je jedva vidljiva bijela mrlja konica, u suton
gotovo plava.
Otkad je stigla kui prije gotovo tri sata tako je sjedila,
nesposobna jesti, postajui sve svjesnijom boli u goljenici i sve
manje i manje sigurnom to joj je initi.
Sad se sve promijenilo. Znali su da ona zna. To se nikako ne
moe promijeniti. Kad bi se barem moglo. Sve bi dala da kazaljke
na satu moe vratiti na jueranji dan. Vlastita ju je tatina dovela u
ovu zbrku. Htjela je likovati pred prijateljicom; htjela je pobijediti.
Tako joj i treba. Uzdahnula je. Prekoravanjem nee nita rijeiti.
Pitala se hoe li je doi posjetiti i sledila se od te pomisli.
Zamiljala je grozomoran razgovor izmeu njih troje. Stravinu
nelagodu. Ili moda njima ne bi bilo neugodno? Onakvo odavanje
pustopanosti na otvorenom dokaz je svojevrsnoga besramnog
samopouzdanja. Moda bi ona trebala preuzeti inicijativu i
pristupiti njima. Uvjeriti ih da e trajno utjeti. Savjesna dua
gospoice Simpson gnuala se te pomisli. Ispalo bi da im namee
daljnju prisnost koju oni moda ionako ne ele. Kako li je to
neobino, pomisli ona, kad dozna nezamisliv novi podatak o dvoje
ljudi za koje si smatrao da ih dobro poznaje. To kao da iskrivljuje,
gotovo ponitava, sve to je dotad o njima znala.
Blago se promekoljila, stiui zube od boli u natuenoj nozi.
Sjetno se prisjeti trenutka kad je otkrila orhideju i pomisli koliko bi
bilo zabavno pripremati slavljeniku zakusku. Sad nikako nije
mogla rei Lucy. Sve se inilo prljavim i upropatenim. Podignula
se s prozorske klupe, prola kroz kuhinju i stupila u miriljavu
tiinu vrta. Nekoliko koraka dalje njezina omiljena rua, Papa
Meilland, samo to nije procvala. Proteklih godina pupoljke je
zahvatila plijesan, ali ove godine sve se inilo u redu i nekoliko
tamnih, blistavih smotuljaka dalo je naslutiti predstojeu krasotu.
Jedan je izgledao kao da bi se do sljedeeg jutra morao potpuno
otvoriti.
Ponovno je uzdahnula i vratila se u kuhinju da si pripremi
kakao. Besprijekorno ist loni skinula je s grede i odmjerila
mlijeko. Nikad jo nije tako ivo osjetila istinitost one stare muku
je lake podnijeti ako se podijeli. No ivjela je u malom selu
dovoljno dugo da zna kako o onom to je otkrila ne moe sigurno
raspravljati ni sa kime ak ni s dragom Lucy, koja nema dug
jezik, ali ama ba nita ne zna zatajiti. A ni s ljudima koje bi inae
same po sebi smatrala osobama od povjerenja, kao to su njezin
odvjetnik (sada na odmoru u Algarveu) i, dakako, vikar. On ima
strano dug jezik, posebice nakon mjesenog okupljanja Vinskog
drutva.
Uzela je ilijebljenu alicu koja se prelijevala u duginim bojama
i pripadni tanjuri (nikad se nije uspjela naviknuti na povee alice
koje su danas u modi), usula u nju vrhom punu liicu kakaa,
dodala malo eera i posipala cimetom. Mogla bi rei neaku koji
ivi na sigurnom u Australiji, ali tada bi sve morala zapisati na
papir, a od same joj je pomisli blago pozlilo. Mlijeko se zapjenilo
do vrha lonia pa ga je natoila u alicu, cijelo vrijeme mijeajui.
Sjedei u svom naslonjau sa zasloncima gospoica Simpson
otpila je malo kakaa. Ako se ne moe pouzdati ni u jednog
pojedinca, zacijelo postoje organizacije kojima bi se netko mogao
obratiti u ovakvim trenucima? Nikad bez prijatelja u svom ivotu,
prebirala je po sjeanju traei naziv drutva koje je pomagalo
onima koji ih nisu imali. Bila je uvjerena da je vidjela plakat u uredu
u koji je otila raspraviti o odbicima od mirovine. ovjek je drao
telefon i sluao. A naziv joj se tada uinio pomalo biblijskim. Znat
e na informacijama. Hvala Bogu, danas je sve automatizirano: nita
ne bi promaknulo gospoi Beadle za starom centralom u poti.
Djevojka je odmah znala na to misli i spojila je sa
Samaritancima. Glas na drugom kraju bio je iznimno utjean.
Moda malo mlaahan, ali ljubazan i odavao je iskreno zanimanje.
I, to je moda najvanije, jamio joj potpunu diskreciju. No,
rekavi svoje ime, tek to je gospoica Simpson poela objanjavati
situaciju, prekide je neki zvuk. Uutjela je i osluhnula. Zatim se
ponovno oglasio.
Netko je, njeno, ali uporno, kucao na stranja vrata.
PRVI DIO
SUMNJA
PRVO POGLAVLJE
Neto je ovdje veoma sumnjivo i oekujem da neto poduzmete.
Nije li to posao policije?
Narednik Troy obratio je pozornost na svoje disanje, trik je
nauio od kolege na Visokoj policijskoj koli koji je veliki ljubitelj
tai chija i ostalih pomodnih istonjakih zanimacija. Taj mu se tos
pokazao vrlo korisnim kad je imao posla s bezobraznim vozaima,
adolescentima sklonim cipelarenju i, kao sada, sa aavim
staricama.
Dakako da jest, gospoice... ovaj... Narednik se pravio da
joj je zaboravio ime. Ponekad bi se zbog te jednostavne varke ljudi
zapitali je li njihov dolazak doista vrijedan truda pa su nestali, i
tako ih potedjeli nepotrebne papirologije.
Bellringer.
Zvonko dobaci Zvonarika, pomisli narednik, zadovoljan
svojom dosjetkom i sposobnou da zadri ozbiljan izraz lica.
Nastavi: Ali jeste li sigurni da imamo to istraiti? Vaa
prijateljica bila je u godinama, pala je i to ju je dotuklo. esto se to
dogaa, znate.
Kojeta!
Glas kao to je njezin stvarno mu je dizao tlak: razgovijetan,
zapovjedan, iz vieg sloja vie srednje klase. Kladim se da je u
svoje vrijeme i ona komandirala dvorkinjama, pomisli, brzo se
prisjeajui rijei. On i njegova ena rado su na televiziji gledali
dobre kostimirane serije.
Bila je zdrava kao bik, odluno ree gospoica Bellringer.
Kao bik. Pri ponavljanju se osjetio zamjetan drhtaj. Isuse,
pomisli narednik Troy, nee valjda stari imi sad zacmizdriti.
Automatski je posegnuo za papirnatim maramicama ispod pulta i
ponovno se primio svog disanja.
Gospoica Bellringer nije se obazirala na maramice. Njezina
lijeva ruka nestala je u golemoj torbi s uzorkom tapiserije, malo
prebirala po njoj, a zatim se ponovno pokazala, stiui u dlanu
okrugu kutijicu ukraenu kameniima. Otvorila ju je i urednu
hrpicu praka boje umbira istresla na poleinu zapea. Udahnula
ga je svakom nosnicom, zatvarajui ih naizmjence poput ventila za
sluaj nude. Kutiju je vratila na mjesto i silovito kihnula. Narednik
Troy srdito je zgrabio svoje papire. Kad se praina slegla,
gospoica Bellringer uzviknu: elim razgovarati s vaim
nadreenim.
Naredniku Troyu bilo bi iznimno drago da je mogao rei da
nitko od nadreenih nije ondje. Naalost, nije bilo tako. Vii
policijski inspektor Barnaby upravo se vratio s odmora i u svom se
uredu upoznavao s dosjeima koje je propustio.
Neu vas zadravati ni trena, ree Troy, zgroen
spoznajom da se rije gospoo pritajila na kraju reenice.
Kad je pokucao na Barnabyjeva vrata i uao, Troy izrazom
lica nije nita odao, a svoje miljenje o stupnju senilnosti gospoice
Bellringer strogo je zadrao za sebe. Vii inspektor ponekad je
znao biti otresit. Bio je krupan, kran mukarac koji je smirenim
pokroviteljskim dranjem i mnogo bistrije mukarce od Gavina
Troya naveo da iznesu miljenja koji bi potom bila satrta u prah.
No, narednie?
Na prijamnom pultu je jedna stara... gospoa u godinama,
vii inspektore. Stanovita gospoica Bellringer iz Jazavevog Puta.
Inzistira na razgovoru s nekim mjerodavnim. Mislim, s nekim
drugim osim mene.
Barnaby podignu glavu. Ne izgleda kao da je bio na godinjem,
pomisli narednik Troy. Izgleda umorno. I ne ba najbolje. Ta ga
pomisao nije uznemirila. Boica s tabletama koju je Barnaby
posvuda nosio bila je na stolu pokraj vra s vodom.
O emu je rije?
Prijateljica joj je preminula, a ona nije zadovoljna.
Tko bi bio?
Narednik drukije sroi problem. Oito e se dananji ubrajati
u efove zajedljive dane. Htio sam rei, vii inspektore, da je
uvjerena da neto nije u redu. Da nije ba tako jednostavno.
Vii inspektor Barnaby spusti pogled na dosje na vrhu:
osobito odvratan sluaj zlostavljanja djeteta. Bit e mu
zadovoljstvo nakratko odgoditi itanje. U redu. Dovedite je
ovamo.
Gospoica Bellringer smjestila se u stolac koji je narednik
Troy povukao naprijed i namjestila svoje draperije. Bila je
udnovat prizor, prije bi se reklo ureena, nego odjevena. Sva je
njezina odjea imala priguen, ali prodoran sjaj kao da je neko, vrlo
davno, bila raskono izvezena. Nosila je nekoliko veoma lijepih
prstena, s dragim kamenjem koje je od prljavtine izgubilo sjaj. I
nokti su joj bili prljavi. Oi su joj se neprestano kretale, blistajui
na licu sa smeim brazdama. Izgledala je poput olinjalog orla.
Ja sam vii inspektor Barnaby. Mogu li vam pomoi?
Pa... Sumnjiavo ga odmjeri. Smijem li pitati zato ste u
civilu?
Kako molim? Aha, pratio je njezin mrki pogled. Ja sam
detektiv. Nosim obinu odjeu.
Aha. Zadovoljna, nastavi: elim da istraite jedan smrtni
sluaj. Moja prijateljica Emily Simpson imala je osamdeset godina,
a budui da je imala osamdeset, automatski je izdana potvrda o
smrti. Da je bila upola mlaa, postavila bi se razna pitanja. Provela
bi se obdukcija.
Ne mora biti, gospoice Bellringer. To uvijek ovisi o
okolnostima.
Barnaby takav naglasak nije uo godinama. Jo od davnih dana
kad je krenuo u kino. Poratnih godina filmovi su bili prepuni
otmjenih mladih Engleza u hlaama ravnog kroja koji su govorili kao
pripadnici visokog drutva.
A ovdje su okolnosti uistinu veoma udne.
Nisu se inile ba tako udnima, pomisli Barnaby, uzimajui
notes i kemijsku olovku. Kako se ini, prijateljicu njegove
posjetiteljice pronaao je potar, ispruenu na sagu pred kaminom.
Trebao je potpis za poiljku, a kako nitko nije odgovarao na
kucanje (osim psa koji je mahnito lajao), navirio se kroz prozor
dnevne sobe.
Odmah je doao k meni... znate, na je potar ve godinama...
poznavao nas je obje, a ja sam nazvala doktora Lessitera...
On je va lijenik?
Svima nam je on lijenik, inspektore. Dobro, svim starijim
mjetanima i onima bez prijevoza. Inae bismo putovali est i pol
kilometara do Caustona. Uglavnom pourila sam se onamo, s
kljuevima, ali na kraju nisu bili potrebni jer..., navijesti gospoica
Bellringer plijenei pozornost podignutim prstom, a to je prva
udna okolnost stranja vrata nisu bila zakljuana.
A to je neobino?
Neuveno. U selu su nedavno bile tri provale. Emily je bila
iznimno oprezna.
Svi smo ponekad zaboravni, promrmlja Barnaby.
Ona nije. Imala je ustaljene navike. U devet naveer provjeriti
vrijeme na radiju, namjestiti budilicu na sedam sati, staviti Benjya u
koaru i zakljuati stranja vrata.
A znate li je li namjestila budilicu?
Ne. Ciljano sam provjerila.
Onda je to sigurno znak da je umrla prije devet naveer.
Ne, nije. Umrla je u noi. Kae lijenik.
Moda je umrla u noi, blago nastavi inspektor, ali je
ostala bez svijesti nekoliko sati prije.
Ali evo u emu je tos, ree gospoica Bellringer, uma
sokolova, kao da on nije ni prozborio, a to je s orhidejom
bezliskom?
Orhidejom bezliskom, ponovi Barnaby nepromijenjenim
tonom, trideset godina ophoenja s javnou neopisivo mu je dobro
posluilo. Gospoica Bellringer objasnila mu je njihovo rivalstvo.
A poslijepodne nakon to je umrla moja prijateljica, otila
sam u etnju umom. Zapravo je blesavo jer sam se, naravno, samo
uzrujala. Zatekla sam samu sebe kako napola traim orhideju, a
zatim shvatila da je svejedno hou li je pronai ili ne. Tad mi je
doprlo do svijesti da je Emily umrla, jasnije nego dok sam je
gledala... kako ondje lei. Pogleda inspektora, trepnu nekoliko
puta i mrcnu. To vam sigurno zvui udno.
Nimalo.
I tad sam je pronala. Ali, vidite, prva ju je pronala Emily.
Odgovarajui na Barnabyjev upitan pogled, ona nastavi: Stapom s
vrpcom oznaavale smo mjesto. Njezina je bila crvena, moja uta.
No , gospoica Bellringer nagnula se naprijed, a toliko je uporno
gledala da se Barnaby jedva suzdrao da i on uini isto, zato mi
to nije dola rei?
Moda je tu vijest htjela uvati. Kao iznenaenje.
Ne, ne, ree ona, uzrujana njegovom oiglednom
nesposobnou da shvati situaciju, ne razumijete. Poznajem
Emily gotovo osamdeset godina. Bila bi izvan sebe od uzbuenja.
Dola bi ravno k meni.
Moda joj je ve bilo pozlilo pa je htjela to prije stii kui.
Mora proi pokraj mojih dvorinih vrata na putu kui. Da joj
je pozlilo, ula bi u moju kuu. Ja bih se pobrinula za nju.
Jeste li je uope vidjeli tog dana?
Vidjela sam kad se s Benjyem vraala iz etnje oko dva sata.
I prije nego to pitate, oboje su izgledali zdravi kao dren.
Pogledom je preletjela sobu izgubljeno, ali puna nade, kao to
netom oaloeni katkad ine. Nesposobni pomiriti se s prazninom
prostora, napola oekujui da e se pokojnik opet pokazati. Ne,
vrsto usmjeri pogled na inspektora, neto se dogodilo nakon to
je ugledala orhideju i prije povratka u selo, neto zbog ega je
otkrie smetnula s uma. I to je zacijelo bilo neto vrlo veliko,
vjerujte mi.
Ako je istina to to kaete, elite li i rei da je umrla od
oka?
Nisam jo dola tako daleko. Gospoica Bellringer se
namrti. Ali ima jo neto... Bjesomuno je kopala po torbici pa
izviknula: A kako ovo tumaite? i preda mu komadi papira na
kojem je pisalo: Causton 1234 Terry.
Samaritanci.
Je li? Eto, priskoit e vam u pomo, ali podatke vam
sigurno nee odati. Nita nisam izvukla iz njih. Vele da je sve
povjerljivo.
Gdje ste to pronali?
Na njezinom stoliu, gurnuto ispod telefona. Ne mogu
zamisliti zato bi ih nazvala.
Vjerojatno je bila zabrinuta ili potitena i trebala je
porazgovarati s nekim.
S potpunim strancima? Kojeta! Iza frktanja izazvanog
nevjericom krila se povrijeenost. Uostalom, naa generacija ne
predaje se potitenosti. Mi bismo gurali dalje. Neko nije bilo kao
danas. Ljudi sad trae tablete za smirenje kad im se pokvari
mlijeko.
Barnaby osjeti snano grenje u elucu i promekolji se u
stolcu. Kratkotrajna iskra zanimanja koju je pobudila njezina pria
sada se ugasila. Bio je razdraen i nestrpljiv. Kad je tono vaa
prijateljica umrla?
U petak sedamnaestog. Prije dva dana. Otada me to izjeda.
Znala sam da to nije bog zna kakav trag. Mislila sam da e mi
vjerojatno rei da bulaznim. Naravno, to su mi i rekli.
Kako molim?
Mladi na prijamnom pultu. Rekao je da se u njezinoj dobi to
moglo oekivati i dao naslutiti da mu troim dragocjeno vrijeme.
Dodue, zajedljivo doda, nije se ba inilo da je usred posla.
Tako dakle. Ne, istraujemo sve prigovore i upite. to
mislimo o njihovoj istinitosti posve je nevano. Tko je u ovom
sluaju najblii rod?
Pa... to sam vjerojatno ja. Ni ona ni ja nismo imale bliskih
roaka. Pokoji roak ili teta davno su otegnuli papke. Imala je
neaka negdje u Australiji. A ja sam joj izvriteljica oporuke. Sve
smo ostavile jedna drugoj.
Barnaby zabiljei ime i adresu gospoice Bellringer, zatim
upita: Vi ste zadueni za organizaciju sprovoda?
Da. Pogreb je u srijedu. Nemamo mnogo vremena.
Odjednom su se nali u sferi melodrame. Znate, ne mogu si
pomoi, ali ovo me podsjea na Sluaj orkestra koji nestaje.
Okolnosti su prilino...
itate detektivske romane, gospoice Bellringer?
Gutam ih. Ima ih svakakvih, naravno. Najdrai mi je...
Zauti i otro ga pogleda. Aha. Znam to mislite. Ali grdno se
varate. Nisam sve to umislila.
Vii policijski inspektor Barnaby ustade i, nakon uvodnog
lamatanja opravom, isto uini i njegova sugovornica. Ne brinite se
za pogreb, gospoice Bellringer. Takvo to se uvijek lako odgodi
ako se pokae potrebnim.
Na vratima se okrenula. Znate, poznavala sam je, Emily.
Prstima je stegnula kotane ruke torbice. Nita od ovoga nije u
skladu s njenom naravi. Vjerujte mi, vii inspektore, neto je tu vrlo
naopako.
Nakon to je otila, Barnaby je uzeo dvije tablete i strusio ih s
malo vode. Naslonio se u stolcu i priekao da ponu djelovati.
inilo mu se da im treba sve vie i vie. Moda bi odsad trebao piti
tri. Otpustio je remen i vratio se dosjeu zlostavljaa djece. Cerila
mu se fotografija: ovjeuljak vedra lica koji je ve triput optuen, a
zatim se zaposlio kao domar u osnovnoj koli. Uzdahnuo je,
odgurnuo spis i zamislio se nad Emily Simpson.
Prema njegovu uvjerenju, stvorenom u trideset godina traenja
i sluanja, nitko se nikad ne ponaa protivno svojoj naravi. Ono to
veina smatra neijom naravi (skup, ili nedostatak, odreenih
drutvenih, obrazovnih i materijalnih vrednota) plitki su pojmovi.
Prava narav otkriva se kad se svi ti dodaci odstrane. Vii je
inspektor vjerovao da je svatko sposoban na sve. Zaudo, to ga nije
alostilo. Nije to smatrao ni pesimistinim stajalitem, nego jedinim
razumnim koje bi policajac mogao zauzeti.
No zadnjeg dana svog ivota gospoica Simpson uinila je
nekoliko stvari koje, prema osobi koja je prisno poznaje od
djetinjstva, nije uinila nikada dotad. A to je udno. udno i
zanimljivo. Vii inspektor Barnaby bio je zapisao broj
Samaritanaca i primio telefon. Ali prvo se morao pozabaviti
problemiem oko prijama gospoice Bellringer.
Pritisnu tipku interfona i ree: Poaljite mi narednika
Troya.
DRUGO POGLAVLJE
Samaritanci ga nisu obradovali. Barnaby to nije ni oekivao. ute
kao zaliveni, po obiaju. Stoga se u sedam poslijepodne nakon
drugoga, kasnijeg telefonskog poziva osobno pojavio pred
njihovom majunom kuom u nizu iza Woolwortha zabrinuta
izraza lica.
Postariji mukarac sjedio je iza stola s dva telefona. Slualicu
jednoga drao je na uhu. Prekrio je mikrofon slualice i apnuo
Barnabyju Sjednite, molim, a zatim nastavio sluati, s vremena
na vrijeme ozbiljno kimajui. Na kraju je poklopio slualicu i rekao:
Vi ste zvali jer biste htjeli vidjeti Terry?
Barnaby, koji je mislio da je postariji mukarac moda Terry,
kimne. Tako je. Razgovarali smo u petak.
A vi ste...? Okretao je stranice radnog dnevnika.
Radije ne bih rekao svoje ime, iskreno ree Barnaby.
Ponovno je zazvonio telefon, a iz susjedne sobe gotovo
istodobno izale su ena srednjih godina i mlada djevojka. Rukovale
su se. Barnaby se okrenuo prema eni koja je promrmljala Dobra
veer i otila. Djevojka je stajala puna oekivanja. Mukarac za
stolom nasmijeio se i dao im znak da se obrate jedno drugom.
Bila je vitka i lijepa, rasputene blistave, plave kose. Nosila je
zgodnu kariranu haljinu i ogrlicu od sitnih srebrnih zrnaca. Barnaby
je usporedi sa svojom keri koja je, kad je zadnji put dola kui,
nosila poderane traperice, stari koni prsni oklop i ljokiastu
irokez frizuru.
Moemo razgovarati ovdje. Djevojka ga je povela natrag u
sobu. Unutra su bili udobna fotelja, klupica uza zid i stol od
borovine s vrem punim ivanica. Barnaby sjede na klupicu. Jeste
li za kavu?
Ne, hvala. U zgradu je uao bez plana, spreman snalaziti se
u hodu. Terry je lako mogao biti okorjeli stari profi poput njega
samoga. Zahvalan na srei koja mu se osmjehnula, ozbiljno joj se
nasmijei i pokaza svoju iskaznicu.
Jao! Ali mi smo... ne mogu... to elite?
Koliko sam shvatio, vi ste prolog petka naveer razgovarali
s Emily Simpson?
ao mi je. Sada je zvuala odlunije. Ali nikad ni sa kim ne
razgovaramo o naim korisnicima. Nae su usluge potpuno
povjerljive.
Razumijem to, dakako, odgovori Barnaby, ali kad je rije o
smrtnom sluaju...
Smrtnom sluaju! Pa to je grozno... Nisam imala pojma da
razmilja o samoubojstvu. Volontiram tek nekoliko tjedana...
Znate, jo sam na obuci... Rijei su potekle. Da sam samo
znala... ali drugo dvoje Samaritanca razgovarali su i bili na drugoj
liniji i mislila sam da to mogu rijeiti... mislim, gospoicu
Simpson...
Samo malo, samo malo. Iz minute u minutu inila se sve
mlaom i bila je na rubu suza. Koliko nam je poznato, ne sumnja
se na samoubojstvo. No moda je bilo sumnjivih okolnosti.
Aha? Kakvih okolnosti?
Stoga bih htio da mi kaete, ako biste mogli, ega se sjeate u
vezi s pozivom.
ao mi je. Ne mogu to uiniti. Morala bih provjeriti...
Razgovarao sam s vaim voditeljem gospodinom
Wainwrightom i uvjeravam vas da u ovom sluaju moemo
zanemariti pravila. Uputio joj je oinski osmijeh.
Pa... ne znam...
Sigurno ne biste htjeli ometati policijsku istragu? U osmijeh
mu ue trunka strogosti.
Naravno da ne. Pogledala je odkrinuta vrata. Barnaby je
strpljivo sjedio, nagaajui da e se za trenutak sjetiti pogodne
geste kojom ih je Samaritanac za stolom upoznao. Lice joj se
razvedrilo. Ree: Sjeam se poziva gospoice Simpson. Te veeri
bilo ih je samo oko tri... ali ne sjeam se svake rijei.
U redu je. ega god se sjetite. Dajte si vremena.
Pa, rekla je otprilike: >Moram razgovarati s nekim. Ne znam
to da uinim.< Naravno, mnogo ljudi tako pone... zatim sam je
pitala eli li mi rei kako se zove jer nije obavezno i neki klijenti to
radije ne uine, ali ona mi je rekla. I ohrabrila sam je, znate... i
ekala. Doda prilino dirljivo pravei se vana: U naem poslu
velikim dijelom samo sjedimo i ekamo.
Razumijem.
Zatim je rekla: >Vidjela sam neto. Osjeam da to moram
nekomu rei.<
Barnaby osjeti kako mu se koncentracija izotrava. A je li
rekla o emu je rije?
Terry Blazely odmahnu glavom. Ali rekla je da je to
nezamislivo.
Barnaby pomisli da to ne znai nita. Vremeni samci obaju
spolova skloni su miljenju da je i najblai oblik smicalice
nezamisliv, sudei prema pismima lokalnim novinama. Gotovo
uvijek poinju s: Bila sam posve zapanjena kad sam
vidjela/ula/zamijetila/doivjela...
A tada je netko doao.
to? Nagnu se on naprijed.
Rekla je da mora ii netko je pokucao na vrata i rekla sam
da smo ovdje cijelu no ako poeli opet nazvati, ali nije.
Kako znate?
Provjerila sam u dnevniku kad sam dola.
I poklopila je slualicu prije nego to je otvorila vrata?
Da.
Je li spomenula koja vrata?
Nije.
Jeste li uli psei lave?
Nisam.
I to je sve ega se sjeate?
Izgledala je izbezumljeno, nabirui elo, u strahu da ga je
razoarala. Bojim se da jest... barem... Nakon duge stanke, ree:
ao mi je.
Barnaby ustade. Hvala vam lijepa, gospoice...
Blazely. Ali uvijek me zovu Terry. Ovdje se koristimo samo
imenima.
Hvala vam. Uvelike ste mi pomogli.
Otvorila mu je vrata. Bilo je jo neto... znam da jest.
On pomisli da vjerojatno ima pravo. Nije mu se inila osobom
koja bi neto izmislila samo da mu udovolji. Vjerojatno e vam
sinuti dok ste usred posla ili dok perete sue. Nazovite me ako se
sjetite. U Caustonsku policijsku postaju.
ak i ako se ne ini vanim?
Pogotovo ako se ini vanim. I..., zatvori vrata, shvaate
da je sve ovo strogo povjerljivo. Da ne smijete o ovom razgovarati
ni sa svojim kolegama?
Aha. Ponovno se vratilo nepovjerenje. Izgledala je jo
zabrinutije nego prije. Ali... morat u zapisati va posjet u
dnevnik.
Zapiite me samo kao, nasmijei se Barnaby otvarajui
ponovno vrata, neimenovanog korisnika zabrinutog zbog smrtnog
sluaja u obitelji.
~
Bilo je gotovo devet sati. Vii inspektor Barnaby sjedio je za
stolom u blagovaonici suoen s tanjurom ilavih trakica, crnih i
sjajnih poput bombona od sladia, okruenih spiralama
ukastozelene paste.
Duo, tvoja jetrica i povre su nejestivi, ree gospoa
Barnaby, to bi dalo naslutiti da neko nisu bili takvi.
Tom Barnaby volio je svoju enu. Joyce je bila mila i
strpljiva. Znala je sluati. Uvijek bi govorio kad se vratio kui,
obino o poslu, znajui da je njezina diskrecija bezuvjetna. A ona bi
i nakon pola sata pokazivala jednako zanimanje i zabrinutost kao
na poetku. U etrdeset i estoj godini bila je zrela ljepotica i jo
mu se voljela, kako bi sa znakovitim prizvukom u glasu rekla,
primajhlati. Njihovu je ker odgojila brinom strogoom, zbog
njegova posla obavljajui sama veinu onog to bi roditelji trebali
initi zajedno, bez i jedne rijei prigovora. Kua je bila ista i
udobna, a svojevoljno je u vrtu obavljala veinu dosadnih poslova,
preputajui njemu kreativnije i zanimljivije. Vrlo dobro je glumila i
pjevala kao eva u letu te se bavila jednim i drugim, con brio, u
mjesnom amaterskom opernom i dramskom drutvu. Jedina joj je
mana bila to nije znala kuhati.
Ne, pomisli Barnaby, kad je osobito ilavi komadi sladia
poskoio i pogodio mu nepce. Nije bila rije samo o tome da ne zna
kuhati, nego o neem mnogo, mnogo veem. Izmeu nje i bilo kojeg
svjeeg, zamrznutog ili konzerviranog sastojka postojala je
svojevrsna pogubna kemija. Bili su roeni neprijatelji. Promatrao ju
je jedanput dok je pekla pitu. Nije samo odvagnula i obradila
sastojke, suprotstavila im se, kao da ima jezivi predosjeaj da e ih
samo neodgodivom i borbenom pripravnou podiniti svojoj volji.
Dlan joj se eljeznim stiskom stegnuo nad sve manjom kuglicom
tijesta.
Kad je Cully imala otprilike trinaest godina nagovorila je
majku da krene na teaj kuhanja i, u veer prvog sata, ona i njezin
otac stajali su na dvorinim vratima drei se za ruke, gotovo ne
vjerujui svojoj srei. Gospoa Barnaby otputila se nosei koaru
sa stvarima prekrivenima snjenobijelom krpom poput djeteta iz
bajke. Vratila se kui tri sata poslije s malenim gumastim
podlokom gusto posutim groicama, hrskavim poput komadia
ugljena. Otila je na nastavu jo nekoliko puta, a zatim odustala
iz, kako je objasnila, ljubaznosti prema uiteljici. Sirotu enu, koja
nikad prije nije doivjela neuspjeh tako golemih razmjera,
obuzimala je strahovita potitenost.
Vii inspektor Barnaby presloio je svoju pastu i trakice i
eni do kraja ispriao priu o gospoicama Bellringer i Simpson.
Veoma intrigantna pria, dragi. Gospoa Barnaby spusti
pletivo, prekrasnu pahuljastu loptu od svilenkaste be vune.
Pitam se to li je to vidjela? Njezin mu slegne ramenima. Nije ju
zavarala leernost te kretnje. Pretpostavljam da ti je sljedei korak
razgovor s lijenikom?
Tako je. Barnaby odloi no i vilicu. Prosjeno kaljeni
pribor za jelo ima svoje granice. Vjerojatno nakon to zavri
veernju smjenu pa u se moda opet kasno vratiti. Ne mora mi
jelo uvati na toplom. Jest u vani.
~
Sada moete ui.
Prema prijedlogu lijenika Lessitera Barnaby se pojavio u
jedanaest sati sljedeeg jutra. Kad je uao u ordinaciju, lijenik je
sjedio za stolom vrijedan kao mrav. Za vrijeme itavog razgovora
prsti mu ni trenutak nisu mirovali: igrao se olovkama, slagao hrpu
farmaceutske literature, sputao manete ili jednostavno lupkao po
bloku za pisanje. Brzo je pogledao iskaznicu vieg inspektora.
Dakle... ovaj... Barnaby, vrati mu je, nemam puno
vremena. Nije drugom mukarcu ponudio da sjedne. Vii
inspektor objasni mu zato je doao.
Ne vidim tu nita sporno. Starija gospoa, gadan pad,
previe za srce. Vrlo uobiajen problem.
Pretpostavljam da ste vi obili gospoicu Simpson u nekom
trenutku dva tjedna prije njezine smrti?
O, da, doista. Neete me uhvatiti u lai, inspektore. Inae bih
taj smrtni sluaj prijavio. Zakon poznajem koliko i vi.
Zanemarujui tu slabo vjerojatno mogunost, Barnaby upita:
A zbog ega?
Imala je blagi bronhitis. Nita ozbiljno.
No sigurno nije umrla od bronhitisa?
Na to aludirate?
Ni na to ne aludiram, doktore Lessiter. Samo pitam.
Uzrok smrti, koja je nastupila nekoliko sati prije nego to je
pronaena, jest zatajenje srca. Kao to sam ve rekao. Imala je
veliku masnicu. Zacijelo je gadno pala. Takav ok moe biti
smrtonosan.
Razumijem da bi to bio prirodan zakljuak...
Dijagnoza.
... i da ne biste traili drugi uzrok. Savreno prirodan s
obzirom na okolnosti. Ali moete li se na trenutak prisjetiti jeste li
zamijetili neto to se moda, traio je najobazriviji izraz, nije
sasvim uklapalo?
Nita.
No doktor je kratko oklijevao. I u glasu mu se osjetio prizvuk
proturjean strogom nijekanju. Barnaby prieka. Doktor Lessiter
ispusti zrak iz obraza. Glava mu je bila okrugla kao tikva, a obrazi
boje rumenih jabuka. I nos mu je bio crvenkast, a grimizne niti
proarale su mu one jabuice. Viem inspektoru uini se da iza
prihvatljive arome sapuna, antiseptika i mentol bombona nazire
daak viskija. Ruke doktora Lessitera umirile su se i spustile na
trbuinu. Kad je progovorio, govorio je nepristranim tonom,
odajui da je napokon zakljuio da Barnabyju moe vjerovati.
Pa... bilo je neto... ah, zapravo je jedva vrijedno spomena.
Osjetio se prilino udan smrad.
Kakav smrad?
Hm... kao na mieve.
Nije to nimalo udno u staroj kui. Pogotovo ako nije imala
maku.
Nisam rekao da su to bili mievi. Rekao sam da je zaudaralo
kao na mieve. Ne mogu to preciznije opisati. Doktor Lessiter
ustade trunku nestabilno. A sad bih vas lijepo molio. eka me
naporan dan. Pritisnu tipku interfona i nekoliko trenutaka poslije
Barnaby se nae na otvorenom.
Ordinacija je bila iza kue, velianstvene viktorijanske vile.
Spustio se dugakim poljunanim prilazom obrubljenim glogom i
umskom krasuljicom. Dan je bio divan i sunan. Otkinuo je malo
gloga i vakao ga u hodu. Kruh sa sirom, tako su ga zvali u njegovu
djetinjstvu. Sjeao se da je znao zagristi slatke zelene pupoljke.
Sada nisu bili istog okusa. Moda im je prola sezona, pomisli.
Jazavev Put imao je oblik slova T. U poprenom kraku u
obliku polumjeseca, jednostavno nazvanom Ulica, bile su opinske
stambene zgrade od betonskih blokova, nekoliko privatnih kua,
pub Crni deko, telefonska govornica i veoma velika i lijepa
georgijanska kua. Ta je kua bila oliena blijedom bojom marelice i
s jedne strane gotovo potpuno zakrivena grandioznom magnolijom.
Iza kue bilo je nekoliko gospodarskih zgrada i dva golema silosa.
Pota je bila u kui s dvije sobe u prizemlju i dvije na katu, zacijelo
primjereno utvrenoj, zvanoj Izercummin, u kojoj je ujedno bila i
seoska trgovina.
Barnaby je skrenuo u glavni krak slova T. Crkveni put nije bio
dugaak kao Ulica i vrlo brzo se pruao prema otvorenim poljima
kilometrima i kilometrima penice i jema na jednom mjestu
podijeljenim arkim pravokutnikom repice. Crkva iz trinaestog
stoljea bila je od kamena i kremena, a upna dvorana iz dvadesetog
stoljea od opeke i valovitog lima.
Kako je Barnaby hodao, sve je vie i vie osjeao da ga netko
promatra. Stranac u maloj zajednici uvijek pobuuje gorljivu
znatielju, a u prolazu je zamijetio trzaje vie od jednog zastora.
Iako je put iza njega naoko bio pust, sad je osjetio gomilanje
napetosti na potiljku. Okrenuo se. Ni ive due. Tada je pokraj
stopala vidio treperavu dugu svjetlosti i podigao pogled. Na
prozoru u potkrovlju raskone prizemnice pored Crnog deka
zabljesnula je prizma svjetlosti, a lice se brzo okrenulo u stranu.
Gospoica Bellringer ivjela je u malenoj modernoj kui na
kraju puta. Barnaby je hodao, uskim puteljkom od sitnog ljunka
na koji je zadiralo isprepleteno raskono bilje. Rododendroni,
lovor, pljuskavice i rue nekontrolirano su se irili u svim
smjerovima. Na ulaznim vratima bila je eljezna bikova glava i
napomena u prozirnoj plastinoj omotnici na kojoj je pisalo kucajte
glasno. Pokucao je glasno.
Glas je odmah doviknuo: Ne to! Zauo se jak tresak kao da
se sruilo neto od pokustva, zatim ukanje, i gospoica
Bellringer otvori vrata. Ree: Oprostite, to je bio Wellington.
Uite.
Povela ga je u zakrenu dnevnu sobu i poela s poda podizati
hrpu knjiga. Vii inspektor unuo je da joj pomogne. Sve su knjige
bile vrlo teke. Penju se, znate. Ne znam tko je prvi iznio ideju da
su make sigurne na nogama. Taj sigurno maku nikad nije imao.
On stalno neto rui.
Barnaby spazi Wellingtona, krupnog maka boje eljeznih
strugotina, s etiri bijele arape, na koncertnom klaviru. Ime mu je
pristajalo. Njuka mu je bila poput stare izme vojvode od
Wellingtona, spljotena, oronula i smeurana. Promatrao ih je dok
su knjige slagali na mjesto. Izgledao je tajnovito i ironino. Maak
koji vreba povoljnu priliku.
Molim vas, gospoica Bellringer mahnu rukom, za dlaku
promaujui skupinu fotografija, sjednite.
Barnaby je s fotelje uklonio hrpu nota, oslikanu patku od
terakote i limenku karamela pa sjeo.
Dakle, vii inspektore... Sjela je nasuprot njemu na
viktorijanski dvosjed i spojila koljena (nosila je bakrenaste duge
gae). to ste pronali?
Dakle, ponovi Barnaby, neto je svakako muilo vau
prijateljicu.
Znala sam! Pljesnu po bedru u broiranoj tkanini, izdignu se
oblai praine. Nisam li vam rekla?
Naalost, ini se da ne moemo otkriti to je to bilo.
Recite mi to se dogodilo.
Opisujui svoj susret s Terry Blazely, Barnaby je svrnuo
pogled na sobu. Bila je velika i od poda do stropa zatrpana
knjigama i ukrasima, suenim cvijeem i biljkama. Na tri police
stajala su stara Penguinova izdanja klasika kriminalistikih romana
sa zeleno-bijelim koricama. Na kaminu su stajali golema primitivna
kamena glava i impozantni Quadovi i Linnovi stereo ureaji, a slika
Bena Nicholsona, okiena pauinom, visjela je pokraj francuskih
prozora.
I to emo sada? Pogledala ga je, bistrog pogleda i puna
oekivanja, sjedei nagnuta na samom rubu sjedala, spremna na sve.
Barnaby shvati da mu nije milo to se toliko uzda u njega.
inilo se da ga takorei smatra arobnjakom. No njegovo miljenje
o sluaju (ako se otvaranje sluaja pokae utemeljenim) neodreeno
je i nejasno. Nije bilo zeca kojeg bi izvukao iz eira. Nije ak znao
ima li eir. Vi ne moete nita uiniti, gospoice Bellringer.
Zamolit u forenzikog patologa da pregleda tijelo. Za to u trebati
vae doputenje...
Naravno, naravno.
Ako on procijeni da nema potrebe za daljnjom istragom, time
emo priu vjerojatno okonati. Oekivao je da e se na tu
primjedbu snuditi, ali je kimnula sa snanim odobravanjem.
Odlino. Pogrebno poduzee Brown. Ulica Kerridge. Napisat
u poruku. Napisala ju je brzo, nalivperom iroka vrha punjenim
indijskom tintom, na tekom glatkom papiru krem boje. Predala mu
je omotnicu, govorei: Ne smijem vas zadravati. Javit ete mi to
ste saznali? I svaka vam ast, vii inspektore Barnaby. Barnaby
rukom prekri usta i nakalja se. Kad su se okrenuli prema vratima,
gospoica Bellringer podignu fotografiju u okviru ukraenom
cvjetiima. Ovo je Emily. Tad je imala osamnaest godina. Tek smo
poele predavati.
Barnaby promotri izblijedjelu fotografiju u sepiji. Bio je to
portret iz fotografskog ateljea. Lucy je stajala pokraj ardinjere s
ukrasnom palmom. Emily je sjedila na stolcu. Gledala je ravno u
kameru. Glatka plava kosa skupljena u injon, iroko razmaknute
oi, nepomina usta. Suknja duine do lista i bijela koulja izgledale
su posve novo. Lucy se iroko osmjehivala. Punu je nosila na
stranu, a rub suknje bio je neto krai s prednje strane. Jednu ruku
zatitniki je poloila prijateljici na rame.
to ste predavale? Barnaby joj vrati fotografiju.
Ja sam se specijalizirala za glazbeni. A Emily za engleski. No
predavale smo gotovo sve ostalo, naravno. Tako je tada bilo.
Ispratila ga je do ulaznih vrata. kole sad vie nema. Pretvorena je
u stanove. Puna groznih ljudi iz Londona.
Usput, okrenu se Barnaby tik prije odlaska, je li vaa
prijateljica imala problema s mievima?
Ne, za Boga miloga. Kua joj je bila ista kao suza. Emily je
prezirala mieve. Posvuda je stavljala otrov. Ugodan vam dan, vii
inspektore.
TREE POGLAVLJE
Doktor Bullard vjerojatno nije ovdje?
Zapravo, jest, vii inspektore, odgovori narednik na
prijamnom pultu. Ujutro je iznio dokaze na mrtvozornikom
sudu, a zatim otiao na Odjel za forenziku.
Policajka Brierley doviknu s druge strane staklene pregrade:
Vidjela sam ga kako odlazi na ruak na drugu stranu dvorita.
Kantina se nalazila na kraju velikog etverokuta. Svi u postaji
neprestano su se alili na hranu koju je izmueno nepce vieg
inspektora Barnabyja smatralo pravom lukulovskom gozbom.
Trebali bi kuati hranu chez Barnaby, pomisli, grabei pastirsku
pitu, gnjecave krumpirie i sivkasti kaasti graak. To bi ih brzo
uutkalo. Doda kriku pite od suhog voa, osvrne se uokolo i
ugleda doktora samog za stolom pokraj prozora.
Zdravo, Tome ree doktor Bullard. Koji te oaj doveo u
ove nemile vode?
A tebe? upita Barnaby, sjedajui i navaljujui na hranu.
ena mi je na teaju ikebane.
Aha. Zapravo, htio sam o neemu razgovarati s tobom.
Samo naprijed, odgovori doktor, odgurujui u stranu ostatke
pikantnog koljaka i razmiljajui o mramornom kolau.
Stara gospoa je pala i sljedeeg jutra potar ju je pronaao
mrtvu. To, naalost, i nije tako neuobiajeno. Ali prethodnog
poslijepodneva vidjela je neto, vjerojatno u umi nadomak kue,
to ju je prilino izbezumilo. Toliko da je nazvala Samaritance da s
njima porazgovara, ali prije nego to je dospjela neto rei, netko je
doao na vrata. I to je sve to znamo.
I...? Doktor Bullard slegnu ramenima. Mrvicu
neuobiajenije.
Htio bih da je pregleda.
Tko je potpisao potvrdu o smrti?
Lessiter. Jazavev Put.
Uhhh... George Bullard ispusti zrak iz obraza i spoji vrhove
prstiju. Pa, nee biti prvi put da sam mu nagazio na rukom raene
oksfordice.
to misli o njemu?
Daj, Tome zna da nisam takav.
Oprosti.
Boe, ne zovu ovo bez razloga mramornim kolaem, je li?
Ovaj je potpuno nesalomljiv. Zabode licu pa doda: Mogu ti rei
ono to svi znaju. Da ima mnogo privatnih pacijenata i ivi na
poprilino visokoj nozi. Ima nedvojbeno sjajnu drugu enu i nimalo
sjajnu ker koja je sigurno podjednake dobi kao moja Karen.
Uskoro e navriti devetnaest.
Moe li veeras poslijepodne pregledati truplo?
Mhm. No u tri moram biti u bolnici pa bismo morali odmah
krenuti.
Causton je imao samo dva pogrebna poduzea. Brown je
stekao glas profinjenijeg. Drugi je bio u vlasnitvu Britanske
potroake zadruge. Brownov izlog bio je obloen nabranim
satenom, a u sredini je stajala urna od sjajnoga crnog bazalta s
nekoliko ljiljana. Na umu su bile urezane rijei: Prije nego zora
svane i sjene se spuste. Na parkiralitu pokraj zgrade stajao je novi
srebrni Porsche 924, blistajui na suncu.
Divota. Doktor Bullard s divljenjem ga pogladi. Od nule
do stotice za devet sekunda.
Barnaby zamisli sebe uguranog u nisko sjedalo. Crveno-crne
karirane presvlake inile su mu se odvratno neprivlanima. Shvatio
je da e po svojoj filozofiji i prihodima uvijek biti ovjek za
obiteljske limuzine srednje klase. Nisam imao pojma da ti momci
tako dobro zarauju, ree, otvarajui staklena vrata.
A nema ni skraenoga radnog vremena, ivahno odgovori
doktor. Ako u neto uvijek moe biti siguran, to je da e ljudi
otegnuti papke.
Zvono se oglasilo diskretnom i primjerenom dubinom.
Uzbudilo je samo jednu osobu koja je bila unutra: mladia, gotovo
bezbojna izgleda, koji je doleprao kroz tamne barunaste zavjese u
stranjem dijelu sobe. Nosio je crno odijelo i imao je svijetlu put,
svijetlu ravnu kosu, svijetle ruke i svijetle, bezosjeajne limunaste
oi, nalik na kisele bombone. Spreman dati im posljednju pomast,
jo jedanput ih pogleda i sloi novi izraz lica. Vi ste doktor
Bullard?
Tako je. A vi ste... nemojte mi rei... gospodin Rainbird?
Pogodili ste isprve, ozario se mladi. Oi mu se nisu
promijenile. Kao da se sav ozario. Vragolasti Dennis, doda,
naizgled ozbiljno. Upitno pogleda doktorova pratitelja.
Ovo je vii inspektor Barnaby. Istrana policija iz
Caustona.
Ajme... Dennis Rainbird hitro pogleda vieg inspektora.
Ah, ovdje neete pronai nikakve vragolije. Mi smo svi dobri kao
kruh.
Barnaby mu preda poruku gospoice Bellringer. Htjeli bismo
vidjeti truplo Emily Simpson, ako biste nam dopustili. Dok je to
izgovarao, promatrao je lice drugog mukarca. Pojavio se izraz koji
je gotovo istog trena potisnuo, neprirodno snana znatielja
protkana uzbuenjem.
Samo sekundicu, uzviknu gospodin Rainbird promatrajui
poruku i odjuri iza zastora. Uvijek rado pomognemo policiji.
Ree to kao da je rije o svakodnevnom dogaaju.
Stajali su pokraj lijesa. Barnaby spusti pogled na mravo tijelo
odjeveno u bijelo. Izgledala je vrlo isto i suho kao da svi ivotni
sokovi nisu presuili prije kratkog vremena, nego prije mnogo
godina. Nezamislivo je povjerovati da je ikad bila bistrooka mlada
djevojka sa zaglaenim injonom.
Ondje su stotine vijenaca. Bila je veoma omiljena, iznese
svoje miljenje gospodin Rainbird. Predavala je mojoj mami,
znate. I svim mojim teticama.
Da. Pa, hvala vam. Barnaby primi uvrijeen, pomalo
goropadan pogled koji smireno uzvrati, a zatim gospodin Rainbird
slegnu ramenima i ieznu.
Doktor Bullard nagnuo se nad gospoicu Simpson. Podigao je
ruke bez prstena, opipao kou ispod njezinih stopala, povukao
halju ustranu i rukom joj pritisnuo rebra. Mrtvaka ukoenost
davno je prola i tanka prsa popustila su pod njegovim palcima.
Namrtio se i jo malo opipao.
Neto nije u redu?
Plua su puna krvi.
Lijeio ju je od bronhitisa.
Hm. S pomou oba palca podigao joj je kapke. Kad je
umrla?
Prije tri dana.
Ne zna ime ju je lijeio?
Ne. Zato?
Pogledaj ovo.
Barnaby pogleda ute mrtve one jabuice. Zjenice su bile
veliine glavice pribadae. Ti vrapca. to onda misli?
Mislim da bi trebao porazgovarati s mrtvozornikom.
I zatraiti obdukciju?
Da. Dvojica mukaraca razmijene poglede. Ne ini se
iznenaenim.
Barnaby shvati da nije iznenaen. Moda gospoica Bellringer
ipak nije pogrijeila to mu je ukazala povjerenje. Ree: Javit u
mu to se dosad dogodilo. to misli tko e to obaviti?
Vjerojatno Eynton. Na momak je otiao na Kretu na mjesec
dana.
Sretnik.
Javi mi kad dobije izvjetaj, moe? Zanima me to e
otkriti.
~
Dobio ga je u etvrtak ujutro. Barnaby je nazvao doktora Bullarda
koji se pojavio neto prije podneva. Proitao je izvjetaj. Barnaby
se zabavljao promatrajui mu izraz lica. Bilo je jasno kao dan to
misli. Bullard spusti izvjetaj.
Kukuta?
Kukuta.
Doktor odmahnu glavom. Pa, ovo je svakako raritet.
Pretpotopni, George. Medici. Shakespeare. Onaj Grk.
Sokrat.
Ba on. Mislim, danas je to obino Valium ili nitrazepam
potjeran niz grlo s tri deci votke.
Ili neto praktino iz upe u vrtu.
Istina. Ako namjerava upotrijebiti koniin, sigurno ima
jednostavnijih naina nego da skuha napitak od kukute.
Ne znam ba, oklijevao je doktor. Obino nije dostupan
bez recepta. Ne moe samo skoknuti u drogeriju i kupiti kutiju.
Kakav mu je uinak?
Postupna paraliza. Platon vrlo dirljivo opisuje Sokratovu
smrt. Stopala, noge, sve se polako hladi. Vrlo dobro je to podnio.
Kao pravi stoik.
Dakle, tkogod joj je to dao ako joj je netko to dao
morao je ondje sjediti i promatrati je kako umire.
Tako nekako. Sirotica stara. Nije to lijepa pomisao.
Ubojstvo to nikad i nije.
Doktor Bullard ponovno pregleda izvjetaj. ini se da neko
vrijeme nije jela. To bi ubrzalo proces. U elucu nije bilo sjemenki,
a to bi ilo u prilog napitku.
Da. Nazvao sam Patologiju da ih pitam o tome tik prije nego
to si doao. Kau da je topljiv u alkoholu, eteru i kloroformu.
Ne u vodi?
Ne.
Drugim rijeima, da bi se smrt inila prirodnom, morala ga je
popiti?
Tako mi se ini, sloi se Barnaby. Bilo to drugo bilo bi
suvie riskantno. ak se i osamdesetogodinja starica moe svojski
odupirati ako joj netko na lice gura oblog natopljen kloroformom.
Neto bi se sruilo. Ukrasi razbili. Pas bi digao vraku halabuku.
To objanjava zaepljenost plua. Doktor Bullard zatapka
po papiru. Malo pretjeranu ak i za bronhitiarku. Jasno, ne
smijemo biti prestrogi prema starom Lessiteru. Bilo bi udno da
lijenik trai simptome trovanja koniinom u naizgled savreno
jasnom, iako neoekivanom, smrtnom sluaju. Kako bilo da bilo,
osmjehnu se, rado bih mu vidio izraz lica kad mu kae.
ETVRTO POGLAVLJE
Narednie, nema potrebe da za upravljaem izigravate kaskadera.
Oprostite, vii inspektore. Troy nadureno uspori. Koja li je
poenta rada u policiji sa silnim dosadnim obrascima i tipkanjem i
tupavim ljudima koji neprestano postavljaju tupava pitanja ako
povremeno ne moe nagaziti na gas, ukljuiti sirenu i juriti kao
strijela. Jo ga je pekla jezikova juha (prema njegovom miljenju
potpuno neopravdana) koja mu je servirana prije par dana. Znao je
pravila kao i svi ostali, ali koliko policajaca proui i istrai ama ba
svaku triavu sitnicu na koju naiu? Takve je sree da ga stari
imi u ovako neto uvali. I tako sad oni jure uokolo u sve uim
krugovima samo zato to je drugi stari imi odapeo. Jedino mu je
zadovoljstvo u itavom ovom cirkusu to e vraji vii inspektor
Barnaby na kraju ispasti jo vea budala nego na poetku. U
blaenom neznanju u vezi sa sadrajem izvjetaja o obdukciji, Troy
skrene na Crkveni put i parkira se ispred broja trinaest.
Barnaby je zatekao gospoicu Bellringer kako komada ribu u
svojoj neurednoj kuhinji. Wellington je sjedio navrh hladnjaka
promatrajui kako se no die i sputa, a njuka nalik na boksaku
vreu bila mu je proeta zadovoljstvom.
Ne eli jesti konzervirano, ree gospoica Bellringer, sasvim
opravdano. Zatim doda: Koliko ujem, obavljena je obdukcija.
Barnaby nije uspio prikriti zaprepatenje. Odrastao je u selu
koje nije mnogo vee od Jazaveva Puta i znao je koliko se lako iri
glas, ali impresionirala ga je brzina kojom je ova vijest putena u
promet. Proirila se, slutio je, od pogrebnika. Tako je. Sutra e se
odrati mrtvozornika istraga. Biste li bili voljni identificirati
gospoicu Simpson?
Ali, problijedjela je, odlaui no na dasku, zato?
Nakon obdukcije, to je neizostavno.
Ali... ne moete li vi to uiniti?
Bojim se da ne mogu. Naime, nisam je poznavao. Zastade.
Mogao bih zamoliti gospodina Rainbirda.
Ne, nemojte. Odvratna mala gnjida. Jo dulja pauza. U
redu ako to netko mora uiniti, radije bih da to budem ja.
Wellington nezadovoljno zabrunda, a ona ponovno poe komadati.
Tada e mrtvozornik izdati potvrdu i moete pokopati
prijateljicu.
Hvala Bogu. Jadna Emily. Tresnula je tanjurom o pod i
otvorila tetrapak vrhnja. Natoila je malo u kamenu posudu pa i to
spustila. Ovom su maku arterije sad ve sigurno dobrano
zaepljene. upavao stanje iznutra, upav izvana. Ha! Brino
Wellingtona gurne izmom. Ali on to jako voli.
Rekli ste da imate klju kue gospoice Simpson ?
Tako je. elite je pogledati?
Samo nakratko. Sutra emo provesti temeljitiju istragu.
Oho... znai li to...?
ao mi je. Doista sad ne mogu o tome.
Naravno. S pravom ste me prekorili, vii inspektore.
Prstom pritisne usne. >Nijemo bjee stado.<
2
Volite li Keatsa?
Bismo li mogli to prije krenuti?
Uzela je Burberryjevu pelerinu s kukice iza vrata i navukla je
vitlajui njome. Spustili su se do dvorinih vrata, gospoica
Bellringer odgurnula je moleivu dunjaricu. Neko smo imale divan
odnos, ove biljke i ja. Ja sam njih putala na miru i one mene. Sad
se sve otelo kontroli. Pogledajte ono upavo. Mislila sam da je
ukrasno grmlje idealno za ljude koji ne mare za vrtlarenje.
Povremeno ga treba obrezati, udijeli savjet vii inspektor,
kojem su na bujnim cvjetnim lijehama zavidjeli svi stanovnici
Arburyjskog vijenca.
Narednik Troy promatrao ih je dok su prelazili cestu
visokog mukarca u svijetlosivom ljetnom sakou i odrpanu staricu
koja je skakutala pokraj njega poput staroga engleskog ovara koji
se zapleo u platnenu vreu. Dodue, pomisli Troy, odjea nita ne
govori. Sjetio se kako je njegova mama istila za staru lady
Preddicott koja je uvijek izgledala kao da nosi kart iz Caritasa.
Sjetio se kako je on nosio ono to je dojadilo njezinom unuku:
suludo skupu odjeu iz White Housea i Harrodsa, a cijelo je vrijeme
venuo samo za trapericama i majicom s Batmanom.
Dvoje djece i ena s kolicima za kupovinu zaustavili su se
nasuprot auta i zagledali u njega. Naslonio se u sjedalu, oputen, ali
budna pogleda, leerno rukom drei upravlja. Tad se Barnaby
okrenuo i mahnuo mu da im se pridrui. Rumen od zlovolje Troy
se izvukao iz Rovera, provjerio je li zakljuao vrata i pourio za
njima.
Pelinja kuica bila je samo nekoliko metara dalje na drugoj
strani ulice u odnosu na kuu gospoice Bellringer. Bila je
boanstvena. Kua kakvu se moe vidjeti na turistikim plakatima i
kalendarima s britanskim krajolikom. Dom iz snova onih koji ive u
tuini.
Kua je imala uredan i matovit opnati krov, s drugim
krovom, poput pregae s valovitim rubom, preko prvog. Prozorska
stakla bila su obrubljena olovom. Do stranjih vrata vodila je
vijugava staza od opeke sloene u riblju kost i obrubljena lavandom
i santolinom. Bilo je ondje vrtnog sljeza i klinia, kokotia, majine
duice i rezede. Od poploenog podruja irio se besprijekoran
travnjak. Na kraju travnjaka, napola zaklonjene golemom
bodnatovom udikovinom, bile su dvije konice. Nakon prvotnoga
ugodnog oka, Barnaby je dugaak trenutak utke stajao divei se.
Vrt ga je zaokupio kao to s vrtovima obino biva.
Ravnoduan i skladan; utjeno prekrasan.
Kako divan miris. Priao je oblinjem runom grmu.
Ta joj je bila najdraa. Ne znam kako se zove.
Papa Meilland. Barnaby pognu glavu i udahnu neusporedivi
miris. Narednik Troy promatrao je nebo. Gospoica Bellringer
izvadila je veliki eljezni klju i otvorila vrata. Rekavi Troyu da
ostane na mjestu, Barnaby za njom krenu u kuu.
Prvo to su vidjeli, umetnuto kad su uli u kuhinju bile su
drvena polica s uredno sloenom pregaom od vreevine, ista
lopatica i podmeta za koljena. Gospoica Bellringer brzo je pola
u sredinu sobe i povikala: Uf, kakav odvratan miris. Krenula je
prema sudoperu.
Barnaby povie: Ne dirajte nita, molim vas.
Aha. Stala je kao ukopana poput djeteta koje se igra ledene
babe. Mislite, zbog otisaka?
U zraku se nesumnjivo osjeao nesnosan pljesnivi smrad. Vii
inspektor pogledao je uokolo. Sve je bilo prekrasno isto i uredno.
Navrh hladnjaka stajala je staklenka perina. Na polici za povre
bilo je nekoliko krumpira i jabuka u cloisonne zdjeli.
Jeste li se vraali ovamo otkad je uklonjeno tijelo?
Odmahnula je glavom. Ne mogu to podnijeti bez nje.
Jeste li prije primijetili smrad?
Nisam. Ali moji njuni rekviziti nisu u naponu snage. Emily
je uvijek gunala zbog toga. Uporno je traila da pomiriem ovo ili
ono. Potpuni gubitak vremena.
Ali sigurno biste primijetili da je smrad bio ovako snaan?
Vjerojatno bih. Nesretno se kretala uokolo, mrtei se od
jada. Boe mili.
to je?
Evo objanjenja. Tko li je to mogao donijeti? Pokae
staklenku na hladnjaku. Barnaby se priblii i omirii je. Od mijeg
mirisa dolo mu je da kihne.
Ree: Nije li to perin?
Dragi moj gospodine to je kukuta.
to?
Kraj starih eljeznikih tranica je itavo polje kukute.
Izgleda kao perin. Mislite li da ju je vaa prijateljica
zamijenila s...
Ne, za Boga miloga. Emily je imala krasnu malu gredicu s
perinom. Odmah pokraj orahova stabla. Uzgajala je tri vrste. Na
tu ideju slobodno zaboravite. Uostalom, staklenka nije bila ovdje
ujutro onog dana kad je umrla.
Jeste li sigurni?
Da, gotovo sam sigurna. Jasno, nisam obilazila kuu
sastavljajui inventar.
A kua je otad bila zakljuana?
Jest. I, nasluti to e je sljedee pitati, ja imam jedini
rezervni klju. Na ulazna vrata navuen je zasun s unutarnje strane.
Izlaze ravno na ulicu. Emily ih nikad nije upotrebljavala. Shvaate li
to to znai, vii inspektore? Uzbueno ga primi za ruku.
Pronali smo prvi trag!
Je li ovo dnevni boravak? Barnaby se odmaknu, saginjui
glavu.
Jest. Poe za njim. U prizemlju su samo ove dvije sobe.
Jesu li ova vrata bila otvorena onog jutra kad je pronaena?
Ne. Zatvorena.
U kutu je sneno otkucavala starinska ura s klatnom. Bili su tu
maleni kamin sa zakutkom pokraj njega i grede s ukrasima od mjedi,
kau i dvije fotelje s navlakom u cvjetnom uzorku, stoli u stilu
kraljice Ane i dvije vitrine sa staklenim vratima podijeljenim na
rombove pune tanjura i figurica. Jedan zid bio je prepun knjiga.
Kuica je iznutra bila tako nalik na ono to bi se oekivalo
sudei prema vanjskom izgledu da je Barnabyja obuzeo
uznemirujui osjeaj da je zakoraio u savrenu scenografiju
povijesnog filma. Sigurno e svakog trena ui slukinja, podii
teku slualicu crnoga bakelitnog telefona i rei: ao mi je,
milostiva nije kod kue. Ili e mladac u be flanelu pitati je li tko
za tenis. Kao alternativa, tu je bio osorni stari pukovnik: Tijelo je
lealo ondje, inspektore.
Kako molim?
Tono ondje. Gospoica Bellringer stajala je ispred praznog
kamina.
Moete li mi tono pokazati?
Dat u sve od sebe. Namrtila se prema sagu pred
kaminom, a zatim legla, odgurnula pelerinu i otkrila traak
bljedunjavo-zelenkastih dugih gaa od umjetne svile, i usluno se
savinula u obliku zareza. Glava joj je bila otprilike ovdje je li
ovako u redu?
Jest. Hvala vam. Barnaby u sebi opsova zbog zakanjenja.
Nema slika. Truplo je ve uredno spremljeno. Svi su tragovi manji
od makova zrna.
Naravno. Gospoica Bellringer ustade veoma polako.
Doktor Lessiter sigurno je oh, hvala vam, vii inspektore
sigurno ju je pomaknuo tijekom pregleda. Promatrala je Barnabyja
kako prilazi vitrinama i pomnije ih promatra. Neki su tanjuri bili
iznimno lijepi, blistavi od primjesa zlata.
Ima unutra Meissenova porculana, kimnu gospoica
Bellringer nalijevo, a ostalo je Coalportovo. Iako ima i nekoliko
komada koje je donijela iz Francuske. Neko davno ile smo
biciklom na rasprodaje. Nabavile smo svakojake sitnice.
Izmeu vitrina na okruglom antiknom stoliu stajali su telefon
i naslagane knjige. Palgraveova Zlatna, zbirka, nekoliko jakobinskih
drama, Pustolovni vrtlar i Julije Cezar iz biblioteke Mermaid.
Oboavala je Shakespearea. Shakespearea i Bibliju. Okrepa
za um i utjeha za duu. Na vrhu hrpe bio je otvoren Julije Cezar i
pokraj njega povealo. Voljela je i kazalite. esto smo ile dok je
jo mogla voziti. Bila su to fantastina vremena. Apsolutno
fantastina. Izvadila je veliki svileni rupi kaki i grimizne boje i
ispuhnula nos.
Otili su na kat. Samo jedna spavaa soba bila je namjetena.
Uski, djevianski krevet, tapete ukraene potonicama, izblijedjele
barunaste zavjese. Sve ljupko i nevino poput starinske potkoulje.
Prazna soba upotrebljavana je za skladitenje. U njoj su bili
usisiva i hrpa kutija, kao i nekoliko demiona domaeg vina, neki
mutni, neki bistri, a jedan ili dva potiho su tucali.
Ovog vikenda namjeravala je u boce spremiti cvjetove kozje
krvi. Znate, okusom pomalo podsjeaju na Sancerre.
Spustili su se uskim stubitem i vratili u kuhinju. Barnaby
ree: Sigurno je negdje otvorena boca. Popila je alkoholno pie
prije nego to je umrla.
Mogli biste pogledati u smonici. Gospoica Bellringer
pokae na plava vrata na kraju kuhinje dodajui, sekundu prekasno:
Pazite na stubu.
Poletio je naprijed u polumrak. Ono malo svjetla bilo je
zelenkaste nijanse, prodiralo je kroz listove lovorvinje prislonjene
na povelik prozor prekriven ianom mreom kakva se
upotrebljava u starinskim spremnicima za meso. Na njemu je bio
zaponac s vrlo jednostavnim kraunom koji je bio slomljen.
Barnaby izvadi svoj rupi, primi zaponac, otvori prozor i
ponovno ga zatvori. Bilo je sasvim dovoljno mjesta da se onuda
provue razmjerno vitka osoba.
Smonica je imala niske kamene police s mnogo boca i
staklenki. Bili su ondje chutney i zainjene marelice u visokim
staklenkama i neproziran bjelkasti med s cvjetnim etiketama i
prologodinjim datumom. Velika zdjela sonih grimiznih jagoda. I
pekmezi i demovi: tekue voe, tamno i prozirno. Pravila je i
usoljene mahune, kao i njegova majka. Pokraj vrata bila je napola
prazna boca vina. Bazgin cvijet 1979.
Barnaby je otvorio stranja vrata i pozvao Troya govorei:
Trebam vas da zapiete izjavu. Ponovno su uli u dnevni
boravak i sjeli, a gospoica Bellringer izgledala je pomalo
prestraeno i vrlo ozbiljno.
Dakle, pone Barnaby, htio bih da...
Samo malo, vii inspektore. Niste rekli... znate... da se sve
moe iskoristiti i upotrijebiti kao policijski dokaz... i sve to...
Ovo je samo izjava svjedoka, gospoice Bellringer. U ovom
sluaju to nije potrebno, uvjeravam vas.
To je problem s obinim svijetom, pomisli narednik Troy. Na
televiziji su pogledali nekoliko takozvanih policijskih serija i misle
da sve znaju. Sjedei izvan vidokruga vieg inspektora, dopustio si
je da pomalo prezrivo nakrivi usnu.
Biste li mi mogli rei to se dogodilo otkad ste doli ovamo.
Ula sam u kuhinju...
Je li potar bio s vama?
Nije. Nakon razgovora sa mnom, nastavio je sa svojom
rutom. Otvorila sam stranja vrata i pourila ovamo i pronala je
na mjestu koje sam vam pokazala.
Jeste li uope dirali tijelo?
Jesam. Nisam je pomaknula, ali sam... nakratko sam je drala
za ruku.
Jeste li dirali bilo to drugo?
Ne tada. Stigao je doktor Lessiter i pregledao je... pomaknuo
ju je, naravno. Tada je nazvao mrtvanicu da zatrai auto... dobro,
zapravo je to bio kombi, da je odveze. Rekao mi je za potvrdu o
smrti i pitao tko e organizirati sprovod. Rekla sam da u to uiniti
ja i dok smo ekali da stigne kombi, bojim se, saalno se
zarumenjela pred Barnabyjem, bojim se da sam malo pospremila.
to je to tono podrazumijevalo?
Na stoliu s telefonom bila je alica kakaa. I prazna aa za
vino. A to mi se uinilo pomalo udnim.
Zato?
Emily nikad nije pila sama. To joj je bila slaba strana.
Pretpostavljam da je to smatrala prilino raskalaenim. No za bilo
koga bi izvadila bocu. I najmanja sitnica bila je dovoljna. Pravila je
sjajno vino. Jedino je zbog toga bila tata... Prekrila je lice rukama
i neko ih vrijeme tako drala pa rekla: Tako mi je ao...
Ne brinite se. Samo nastavite kad budete spremni. Ako je
rije o ubojstvu, naravno da bi ostala samo jedna aa. Druga bi bila
pozorno oprana i vraena u kredenc.
U kuhinji je bio loni za mlijeko, nastavi gospoica
Bellringer. Sve sam oprala i vratila na mjesto. Znala sam kako bi
se osjeala, razumijete. Prljavi lonci, a ljudi dolaze u dnevni
boravak. Uvijek je na to pazila. Vjerojatno sam pogrijeila. Zbog
krivnje je zvuala osorno. Barnaby nije odgovorio pa je nastavila:
Tad sam ispraznila hladnjak. Neto janjetine i mlijeka. Nekoliko
sitnica. Pola limenke Benjyeve hrane. Zapravo, to sam mu dala.
Znate, nije dorukovao.
Gdje je pas sada?
Na Traceovoj farmi. Sigurno ste je vidjeli. Na kraju sela
svijetlonaranasta kua. Ve ih imaju pet-est pa nee ni primijetiti
jo jednoga. Posjetila sam ga dvaput, ali neu se vie vraati.
Previe me to uznemiruje. Dokaska k meni u nadi da stie Emily.
Bio je s njom trinaest godina.
Niste ga uli kako laje? Te veeri kad je umrla?
Ne, ali bio je dobar to se toga tie... za jednog Jacka
Russella. Ako je osobu poznavao, naravno. Sa strancima je bilo
drugaije. Nasmijeila se Barnabyju nesvjesna vanosti zadnjih
dvaju komentara. I spavao je u kuhinji, a kako su vrata dnevne
sobe bila zatvorena, jednostavno bi mislio da je otila na spavanje.
Vratimo se na petak ujutro...
To je zapravo sve. Kad je kombi otiao, iskljuila sam struju,
uzela pseu uzicu koja je stajala iza kuhinjskih vrata, zakljuala i
otili smo.
Tako dakle. Naalost, sad moram zadrati klju. Dobit ete
poslije potvrdu.
Aha. Promatrao je kako u njezinoj glavi nastaju pitanja, ali
ih ne postavlja. U redu.
Zatim ste otili ravno na farmu? nastavi Barnaby. Niste
uope ulazili u vrt ili upu?
Pa... morala sam rei pelama.
Kako molim?
Pelama valja rei kad netko umre. Pogotovo ako je to njihov
vlasnik. Inae samo odmagle.
Odmaglio je njezin razum, zamijeti Troy u sebi. Otila je na
kvasinu. Savinuo je prste, odluujui da e izostaviti tu malo
vjerojatnu crticu iz folklora.
Stvarno? ree Barnaby.
Dabome. Opepoznata injenica. Triput sam trznula konicu
kljuem, rekla >Vaa je gospodarica umrla<, i otila. U selu kau da
bi trebalo i vezati neto crno oko konice, ali nisam se time
zamarala. Praznovjerni su. A i mislila sam da bi me pele mogle
ubosti ako ponem petljati oko njih.
Hvala vam. Sad e vam narednik Troy proitati izjavu i
zamoliti vas da je potpiete.
Kad je sve bilo gotovo, gospoica Bellringer ustade i ree
pomalo sjetno: Je li to sve?
Htio bih da mi nakon ruka pokaete gdje je pronaena
orhideja.
Biste li htjeli ruati sa mnom? upita naoigled ivahnija.
Hvala, ne. Prigrist u neto u Crnom deku.
Jao, ne bih vam to preporuila! Hrana gospoe Sweeney je
na loem glasu.
Barnaby se nasmijei. Vjerujem da u nekako preivjeti.
Aaa... sve mi je jasno. U potrazi ste za lokalnim koloritom.
Dodatnim podacima.
Posluivi se svojim rupiem, Barnaby joj otvori vrata. Dok
se okretala da izae, neto joj je zapelo za oko. To je udno.
to je bilo?
Nema Emilyinih grabljica. Uvijek ih je drala na onoj polici s
lopaticom i pregaom.
Vjerojatno su u vrtu.
A ne. Drala se svojih navika. Alat bi nakon upotrebe
oistila novinama i stavila ga na podmeta.
Sigurno e se pojaviti.
Sad zapravo nije ni vano, je li? Okrenula se. Vidimo se
oko dva sata?
Nakon to je otila, Barnaby je narednika Troya postavio
ispred ulaznih vrata i utonuo u kau s cvjetnim uzorkom u
spokojnoj, urednoj sobi i oslukivao otkucaje sata. Bio je okrenut
prema dvjema foteljama, iji su jastuci sad bili punani i glatki. U
jednoj od njih sjedio je netko s aom vina, smijeei se,
razgovarajui, smirujui? Ubijajui?
U glavi vieg inspektora nije bilo puno sumnje. Kukuta u
kuhinji bila je gotovo sigurno vrlo priprost pokuaj navoenja na
zakljuak da je kratkovidna gospoica Simpson ubrala struak
zamijenivi ga s perinom i tako se otrovala. Ishitrena pomisao
nakon to su se vijesti o obdukciji proule u selu.
Priao je okruglom antiknom stoliu ve prekrivenom tankim
slojem praine i spustio pogled na knjige. Na vrhu hrpe leao je
otvoreni Shakespeare. Julije Cezar, najplemenitiji meu
Rimljanima. Da ne kaem i najdosadniji, pomisli Barnaby,
prisjeajui se koliko se s tim tekstom muio prije vie od trideset
godina. Otad nije itao Shakespearea, a odluku nije poalio ni
nakon poslunog odlaska na pretjerano domiljato uprizorenje Sna
Ivanjske noi u kojem je Joyce glumila Titaniju kao edvardijansku
sufraetkinju. Pogledao je otvorene stranice napreui oi. Opipao
se traei naoale za itanje, sjetio se da su u drugom sakou i
rupiem primio povealo.
Gospoica Simpson stigla je gotovo do kraja drame. Pindar je
na bojite donio loe vijesti. Barnaby proita nekoliko stihova.
Nijedan mu nije bio nimalo poznat. Tada je neto zamijetio.
Slabanu sivu crtu na margini. Odnio je knjigu do prozora i
ponovno se zagledao. Netko je u zagrade stavio tri stiha Kasijeva
govora. Proitao ih je naglas:
Na ovaj dan prvi put udahnuh. Vrijeme se vratilo
U krugu., i gdje sam poeo, tu u zavriti.
Moj ivot je obiao stazu.
3
PETO POGLAVLJE
Kad je Barnaby uao u Crnog deka, svi su glasovi utihnuli. No l to
nije bilo pretjerano znakovito. U kutu je bio stari ia, samo
djelomino vidljiv kroz zapuhe pogubnog dima; dvojica mladia s
nogama na anku; djevojka je kockala na automatu. Gospoa
Sweeney, sjedokosa i neuobiajeno ravnih prsa, drala se kao da joj
je ank neto strano, a ne kao da se ondje osjea kao kod kue.
Vii policijski inspektor Barnaby raspita se za hranu, odbi
domau pitu gospoe Sweeney i odlui se za kruh i sir i tri deci
toenoga gorkog piva. Bio je siguran da e znatielja u vezi s
razlogom njegova dolaska ubrzo potaknuti nekakav komentar. No
ipak nije oekivao da e tako brzo prijei na stvar. Jedva je stigao
otpiti gutljaj piva (pomalo toplog i pjenastog) kad je jedan od
mladia rekao: Vi ste cajkan, je l' da?
Barnaby odree komad sira i glavom uini pokret koji je
mogao znaiti bilo to.
Gospoa Sweeney ree: Ima li to veze s jadnom gospoicom
Simpson ?
Poznavali ste je? upita Barnaby.
Ah... svi su poznavali gospoicu Simpson.
Zapui iz kuta malo su se raistili i mogao se uti amor koji
je podsjeao na zvuk egrtue. Boe dragi, pomisli Barnaby, bit e
da je siroti stari ve jednom nogom u grobu. Tad shvati da je
zvuk proizvelo ruenje naslaganih ploica domina. Predavala mi je
engleski, izjavi stari gospodin.
Jest, tako je, Jake, sloi se gospoa Sweeney i apui
dometne Barnabyju, ni dan-danas ne zna itati niti pisati.
Dakle bila je omiljena u selu?
O, da. Za razliku od nekih koje bih mogla spomenuti.
ta vas ona zanima? ree jedan od mladia.
Da, ubaci se drugi. U ne se uvalila?
Samo se raspitujemo.
Znate ta ja mislim? ree opet prvi. Nosio je majicu kratkih
rukava s natpisom Kad pije, ne vozi, mogli bi te uhvatiti. Ispod
nje bio je lauf sala, leprozno bijel i dlakav, ovjeen preko
vojnikog remena. Ja mislim da je bila narkobaka. Dilala sve u
esnajst. Ubacivala u med. Obojica su se grohotom nasmijali.
Djevojka se zahihotala.
Nije smijeno, Keith, srdito ree gospoa Sweeney. Ako
nema to pametnije rei, slobodno idi piti negdje drugdje.
Barnaby je sluao jo pola sata kako su ljudi dolazili i odlazili,
ali konano miljenje o gospoici Simpson nije se uvelike
promijenilo. Vrlo ljubazna. Strpljiva s djecom. Iznimno velikoduna
kad bi se prikupljali dobrovoljni prilozi. Dem. Med. Staklenke
voa. Pravila je krasne cvjetne aranmane za crkvu. I jadna
gospoica Bellringer. to li e sad biti s njom? A s Benjyem? Psi
svisnu od tuge, znate. Osim toga, u godinama je. Ona e im svima
jako nedostajati. Grdno e im nedostajati.
ak i kad su bile liene primjesa velianja neizostavnih u svim
izjavama o netom preminulima, Barnaby je svejedno dobio sliku
iznimno dragoga ljudskog bia. Sve je to spretno saeo zavrni
komentar gospoe Sweeney.
Nije imala ni jednoga jedinog neprijatelja.
Zrak je bio zelen i svje kad su uli u umu, no ve za
nekoliko minuta Barnaby je zamijetio promjenu. Kad se drvee nad
glavom gusto stisnulo, zrelost biljnog svijeta posvuda uokolo i pod
nogama stutila se na njegove nosnice bogatim i trulim mirisom.
Predvodila ih je gospoica Bellringer. Nosila je lovaki tap i
drala se vieg inspektora, kao to je on i traio.
Mislim da je bila ba ondje, pokraj onih kukurijeka. Da
eno je.
ekajte. Barnaby je primi za nadlakticu. Ostanite ovdje,
molim vas. to manje gazimo, to bolje.
Shvaam. inila se razoaranom, ali posluno je ostala na
mjestu, rasklapajui svoj lovaki tap i smjetajui se na platnenu
traku. Dovikivala je Vie nalijevo i Sve toplije i Pun
pogodak dok je oprezno hodao oko dijela sa sitnim zelenim
cvijeem. A zatim, kad je vidjela da se spustio, ree: Nije li
savrena?
Barnaby proui orhideju i tapi s crvenom vrpcom. Iako
beivotna, oznaka se svejedno inila ivljom od biljke blijede poput
pepela. Bilo je neeg veoma dirljivog u toj uredno svezanoj vrpci.
Uspravio se i pogledao uokolo. Koliko je mogao vidjeti, tlo u
neposrednoj blizini, iako razbarueno, vjerojatno zbog zeeva i
drugih malih stvorenja, nije otkrivalo nikakve vee poremeaje.
Njemu slijeva nala se pregrada od gusto isprepletenih grana.
Oprezno gazei, pogleda na tlo. Ondje su bila dva prilino duboka
udubljenja koja su ukazivala na to da je netko ondje dulje vrijeme
stajao. Primijetio je gdje se utisnuo iri dio cipele, stao paralelno i
pogledao kroz granje.
Stajao je nasuprot udubine. Vrlo velik dio da bio je zaravnat:
listovi zvonia i paprat savijeni unazad i izgaeni. Zaobiao je
pregradu i pribliio se rubu udubine, gdje je unuo i podrobnije
pregledao tlo, pazei da ne zakorai na utabano podruje, koje je
bilo pozamano. Netko ili neto ovdje se svakako komeao.
Vraajui se gospoici Bellringer, na tlu je vidio otisak nedovoljno
odreen da bi ga se moglo nazvati konturom, kao da je ondje
nakratko leao trupac ili neto teko.
Hvala vam to ste mi pokazali. Godilo mu je kad je iz
sumornog okruenja stijenjenog drvea izaao na otvoreno polje.
Vivci su kruili u visini na nebu punom svjetla i sunca. Biste li
htjeli da vas odvezemo na istragu, gospoice Bellringer?
Ah, ne. Imamo odlian seoski taksi. To mi je sasvim
dovoljno.
Kad su se pribliili Pelinjoj kuici, vidjeli su da je narednika
Troya, koji je budno motrio, sada okruivala malena, ali zadivljena
publika. Barnaby se pozdravio s gospoicom Bellringer i preao
cestu. Odmah ga je zaskoio najmlai iz skupine.
Za ondje stoji ko da je mutav?
Je l on iz policije?
Iz policije ste, je l da?
Za ne nosi uniformu?
Hajde, sinko. Rijei je kroz stisnute zube protisnuo jednu
po jednu. Moete li krenuti dalje? Nemate ovdje to vidjeti.
Sugestija je zvuala otrcano i imala je mehaniki prizvuk. Skupina
se nije pomaknula s mjesta.
Poslat u nekoga da vas zamijeni, Troy.
Radno vrijeme mi istjee za pola sata.
Tako je trebalo biti, narednie, trebalo. Netko bi trebao doi
do pet. Tinejderka s malianom i djetecem u kolicima pridruila
se skupini. Barnaby se osmjehnuo. Dotad bi se trebalo okupiti
cijelo selo.
~
Sljedeeg dana procedura na mrtvozornikom sudu bila je gotova
zaas. Posmrtne ostatke Emily Simpson identificirala je, netom
prije toga, njezina prijateljica Lucy Bellringer i predani su na ukop.
Patoloki nalaz je proitan, a mrtvozornika istraga odgoena za
kasniji datum zbog prikupljanja dokaza koje je policija tek trebala
obaviti.
DRUGI DIO
ISTRAGA
PRVO POGLAVLJE
Barbara Lessiter prila je psihi u kutu spavae sobe. Iskljuila je
sva svjetla osim jednog, bjelokosne figurice kraj kreveta. Svjetlo je
prodiralo kroz sjenilo boje marelice, bacajui topli sjaj na njezinu
blistavu spavaicu i smeu kou, preprenu u solariju. Maleni iljci
pjenaste kreme s mirisom jagode drhtali su joj na vrcima prstiju.
Poela je prelaziti vratom od udubine u njegovu podnoju do vrha
brade, ritmiki, zatvarajui oi i smijeei se. Zatim,
upotrebljavajui obje ruke i vie pjene, natapka cijelo lice. Na kraju
je dolazilo ulje za oi. Francusko, etrdeset i pet funti po posudici,
a niemu nije koristilo.
Oboavala je taj ritual. Jo kao mlada djevojka, godinama prije
nego to je bilo potrebno, masirala se i gladila i trljala zglobovima i
mazala sa strastvenim uitkom. Jedva da je i sad potrebno, govorila
je samoj sebi, sigurna na svjetlosti zasjenjene lampe.
Kad je zavrila s licem, poeljala je kosu: pedeset zamaha od
tjemena do vrhova. Sjajnu crvenkastosmeu kosu bujnu i blistavu
onoliko koliko su tomu pridonosili kana i umanjci i regeneratori.
Zabacila je glavu i nasmijeila se.
Od tog joj je pokreta skliznula naramenica. Pribliila se
ogledalu, dotaknula golu dojku, dotaknula siune ljubiasto-crvene
masnice i ponovno se nasmijeila, osmijehom nezasitnog
prisjeanja. Zatim je stala vrlo mirno, oslukujui.
Netko se pribliavao vratima. Zadri dah. Zau se kucanje.
Zvualo je nesigurno, gotovo pokajniki. Prieka, pokrivajui golu
kou kao da su vrata prozirna. Nakon minutu ili dvije udaljili su se
koraci u papuama. Ispusti zrak, dugaak izdah zasienja. Sljedei
put morat e ga pustiti unutra. Previe je vremena prolo. A bio je
veoma dobar, kad se sve uzme u obzir. Ali, Boe kakav bi to bio
kontrast...
Roena je kao Barbara Wheeler u Uxbridgeu negdje potkraj
pedesetih, govorila je ljudima plaho i prijetvorno. Otac joj je bio
predradnik na eljeznici, majka je rintala po kui. Imali su jo
petoro djece. Samo je Barbara bila lijepa. Bili su nagurani u kuu u
nizu tik do plonika, s betonskim dvoritem. Spavau sobu dijelila
je s dvije sestre, koje danas i same rintaju po kui, branei svoj
prostor i osobne stvari sebino poput tigrice. Prezirala je njihovu
jeftinu odjeu i kozmetiku, drala se za nos kad bi se prskale
Kalifornijskim makom iz Woolworthsa. Poela je krasti u
petnaestoj kreme, parfeme i losione, skidajui etikete s cijenom,
znajui da kod kue nitko za te marke nije uo.
Nakon to su joj sestre poele propadati u mjesnoj tvornici
slatkia, zaposlila se kao referentica za spise u odvjetnikom uredu
i, inilo joj se, stekla krhko poetno uporite na skliskom putu koji
e je izbaviti iz sirotinjske i rune okoline u blistavo savrenstvo
ivota srednje klase. ivot u kojem ne mora ii u park prepun
otrih pasa i djece koja vrite da bi uivao u drveu i travi, nego ih
zapravo ima u svom vlasnitvu, u svom vrtu. ivot u kojem ljudi
odjeu peru prije nego to je naoigled prljava i mukarci se pri
susretu rukuju, dok ene napudranim obrazima lagano dotaknu
druge napudrane obraze u leernom, beznaajnom epurenju.
Barbara nije bila osobito inteligentna, ali bila je lukava i radila
je marljivo i potiho, zatvorenih usta i budna pogleda. Poela je
nabavljati odjeu u veoj robnoj kui u Sloughu birajui, to je
vjernije mogla, odjeu nalik onoj koju je nosila mlada udana ki
starijeg partnera. Takvo pretvaranje potrajalo je gotovo do
osamnaeste godine. Jo je bila djevica, djelomino zato to nikad
nije upoznala nekog tko bi joj se dovoljno svidio, ali ponajvie zbog
neodreene preuveliane zamisli da e ponudi li djevianstvo
ozbiljnom udvarau moda izbrisati manu sirotinjskog podrijetla.
Naravno, nikad ga nikomu nije spomenula, ali neprestano je strepila
hoe li nekako isplivati na povrinu dok u uredu lagodno uiva u
okrilju vieg stalea.
Alan Carter, novi vjebenik u tvrtki, poeo je raditi na njezin
osamnaesti roendan. Bio je visok, svjetlokos, bistrih plavih oiju i
puio je tanke smee cigare. Imao je crvenu sportsku Cobru i sat
koji je bio tek neznatna natruha zlata. esto se smijeio, pogotovo
Barbari. I dodirivao ju je, samo usputno, nita to bi je moglo
uvrijediti: dodir ramena, ruka oko struka pokraj ormaria sa
spisima. Poprilino se iznenadila naletom ugodnog uzbuenja koje
je osjetila kad bi to uinio, ali nita nije rekla, ne shvaajui da je
odaju ubrzano disanje i rumena koa.
Jedne veeri sredinom ljeta dugo se zadrao u uredu. Igrao je
tenis odmah nakon posla i otiao je u garderobu da se prevue.
Barbara nikad nije odlazila prije njega. Napredovala je do poloaja
daktilografkinje, pohaajui veernju kolu, i prekrivala je svoj
pisai stroj kad je izaao u kratkim hlaama i bijeloj Aertexovoj
majici. Svi ostali ve su bili otili. Stajao je dugo je promatrajui,
prvo njezino lice, zatim sve ostalo. Tad zakljua vrata i ree joj da
je eznuo za tim trenutkom. Barbara od uzbuenja osjeti muninu.
Priao joj je veoma blizu i rekao: Da ti pokaem to mi ini? i
usmjerio joj ruku. Dok joj je otkapao bluzu, u trenucima prije nego
to ju potpuno oborio s nogu, Barbara ih je zamiljala uokvirene na
vratima stare seoske crkve, ona dakako u bijelom, a Alan u
sveanom odijelu. Poslije bi bilo ampanjca i torte na tri kata, a dio
bi sauvali za krtenje.
Duo, predivna si djevojka. Otkopa joj grudnjak. Hajde,
to ti je? Nee se valjda pretvarati da si iznenaena?
Noge me izdaju...
To emo ubrzo rijeiti. U uredu starog Ruperta je sofa. I
zrcalo.
Poli su onamo, isprepletenih ruku, ostavljajui njezinu bluzu
i grudnjak na pisaem stolu. Legli su na sofu nasuprot zrcala i
prozora s mreastim zavjesama koji je gledao na ulicu. Kad je bila
gotovo gola, Alan je zaprijetio da e razmaknuti zavjese. To ju je
trebalo zaplaiti, ali jo se vie uzbudila. inilo se da tono zna to
radi. Gotovo je uope nije boljelo, ne onako kako ljudi kau, samo
joj se inilo da je tako brzo zavrilo. Htjela je jo i to je i dobila.
Nakon jednog sata, netko je pokucao na ulazna vrata, a on se
nasmijeio, prstom joj dodirujui usne. Obujmivi mu koljena,
sjedila je na njima i vidjela djevojku u bijeloj haljinici za tenis,
dugake kose povezane maramom, kako prolazi pokraj prozora.
Bilo je gotovo devet sati kad su napokon otili.
Nakon toga esto su se nalazili, obino kasno naveer, Alan je
govorio da prvo mora uiti. Odvezao bi ih do zelenog pojasa i
pronaao usamljeno mjesto ili bi se, kad je vrijeme bilo runo,
posluili njegovim autom. Nikad ga nije odvela u svoj sobiak i ve
mu je rekla (kako bi se potedjela neugodnih pitanja kad doe
vrijeme za pozivnice) da je siroe. Onih veeri kad se ne bi susreli
bila je nemirna, obuzeta enjom. U uredu se prema njoj ponaao
vrlo profesionalno, namigujui joj povremeno kad bi zrak bio ist.
Jedanput, kad su nakratko ostali sami, stao je iza njezina stolca i
zavukao joj ruku pod koulju.
Usred zime otkrila je da je trudna. Bila je malo uznemirena
dok mu je govorila, kao da je ona za sve kriva. Zavrila je priznanje
pitajui ga to e rei njegovi roditelji. Promatrao ju je u nevjerici,
prvo zapanjeno pa na trenutak kao da ga to zabavlja, a zatim ju je
leerno zagrlio i rekao: Ne brini se. Neto emo smisliti.
Na kraju tjedna Rupert Winstanley pozvao ju je u svoj ured i
dao joj adresu privatne klinike u Saint John s Woodu i ek na sto
pedeset funta. Nikog od njih vie nije vidjela.
Pobacila je, previe utuena i usamljena da smisli drugo
rjeenje. Sad ne bi, naravno. Izmuzla bi ih do kraja. Ako ne moe
pridobiti njihovo potovanje ili divljenje ili ljubav, vraki e se
potruditi da im uzme novac.
Ve se bila vratila iz klinike prije oko mjeseca dana i zaposlila
u Sainsburysu na punjenju polica kad joj je netko kasno naveer
pokucao na vrata. Odkrinula ih je. Ondje je stajao mukarac koji je
blago bazdio na kolonjsku vodu i, mnogo izraenije, na pivo. Nosio
je sako s grbom, prugastu kravatu i sive flanelske hlae. Ree:
Zdra... a... a... vo... i odmjeri je od glave do pete.
to trebate?
Zapravo, ja sam Alanov prijatelj. Mislio je da bismo se
mogli... ma zna... dobro sloiti...
Zalupila je vrata. Bijes i bol i gaenje kljuali su u njoj. Stajala
je veoma mirno kao da bi joj kretanje nanijelo bol. Koja gnjida! Bol
je izblijedjela; gaenje je prostrujalo niz kanal sjeanja,
preusmjereno na Alana i njegov soj. Ostao je samo bijes.
Oslukivala je. Nije bilo koraka. Sigurno je jo ondje. Ponovno je
otvorila vrata. Sladunjavo joj se osmjehnuo.
Ree: To e te stajati. Promatrala je kako se pripita
samodopadnost malo povlai, i pomisli, omotaj si to svojom
starom kolskom kravatom i nosi se.
Aha... ovaj... a dobro... Krenuo je kao da e ui u sobu.
Stavila je stopalo u otvor. Koliko ima?
Kopao je po novaniku, izvlaei novanice, vozaku
dozvolu, fotografiju djeteta. Pedeset funta...
Gotovo cijela mjesena plaa. Ona irom rastvori vrata. Ne bi
li onda bilo bolje da ue?
I tako je to krenulo. Preporuke. Prijateljev prijatelj. Nikad
zapravo nije bila sama. S druge strane, nikad zapravo nije osjetila
sigurnost. Stanarina je uvijek bila plaena. Dobivala je darove. Neki
darovi bili su vrlo lijepi. Kaput od vujeg krzna iz Harrodsa, golemi
televizor u boji, odmor u Portofinu dok je njegova ena bila na
histerektomiji. Ali nije bilo sigurnosti. To jest, novane sigurnosti.
Emocionalnu sigurnost je imala. Ni jedan od njih nije je dirnuo.
Gledala ih je svisoka, kao da ih promatra s visoke osmatranice,
dok su puhali i dahtali kao mlohavi, impotentni morski lavovi, i sve
ih je prezirala. Nikad si vie nee dopustiti da je pokosi onaj zlatni
ushit uitka koji ju je tako nepovratno odnio od obala razuma u
uredu Winstanleyja, Dennisona i Winstanleyja prije vie od
dvadeset godina. Nije se vie sjeala ni Alanova prezimena, a
kamoli njegova lica.
A tad je upoznala Trevora Lessitera. Na njega je naletjela,
doslovno, na odjelu s hranom u Marks & Spenceru. Skreui
prenaglo u jednom prolazu, kolica su im se poput rogova zaglavila
u metalnom klinu. Odmah mu je dobacila blistavi profesionalni
osmijeh. Njega je blistavost oarala, a profesionalnost mu potpuno
promaknula.
Bio je smijean ovjeuljak okrugle glave, kose proarane
sijedima i nosio je vuneni al iako je toga dana bilo toplo. Skupa
odjea, pomisli ona procjenjujui njegov izgled upuenim oima,
dosadno staromodna, naravno. Takvi mukarci kovanice nose u
zasebnom novaniku. Zajedno su gurali kolica. Njegova su ve bila
napola puna.
ena vam je sigurno dala vrlo dugaak popis.
Nije... to jest..., zamuca, hitro pogleda nju, zatim police.
Popis je sastavila moja ki... Udovac sam.
Gotovo i ne zastavi, ona ree: Jao, kako sam
nepromiljena... uope nisam... Tad prestade hodati i pogleda
ravno u njega. Uistinu mi je ao.
Otili su na kavu u kafi nasuprot kina Odeon. Barbara se
ispriala im su se smjestili i otila u toalet u kojem je skinula jedan
sloj umjetnih trepavica i pola rua, i dodatno se namirisala.
Ponovno su otili na kavu, zatim na veeru u hotel na obali Temze
u Marlowu. Odvezli su se u njegovu prekrasnom starom Jaguaru.
Vrata bi kljocnula kad bi se zatvorila, a sjedala su bila od prave
koe. U hotelu su svijee stajale u aama, a cvijee plutalo u
staklenim zdjelama. Bila se naviknula na veere u mjestima izvan
ruke, ali nikad s mukarcem koji nije stalno pogledavao preko
ramena. Priao joj je o eninoj prometnoj nesrei i svojoj keri.
Ree: Htio bih da je upozna.
Potrajalo je dok to nisu ugovorili. Vikendi su dolazili i
prolazili, a Judy je uvijek imala neke planove. No na kraju krajeva,
na oevo inzistiranje, rezervirano je nedjeljno poslijepodne. Barbara
se odjenula vrlo oprezno: njena haljina arenog uzorka i lagani
kaput od tvida. Gotovo nimalo minke: samo rumenilo, bronzer,
diskretni ru i svijetlosmea olovka za oi.
Selo je bilo gotovo pedeset kilometara od Slougha (hvala Bogu,
pomisli ona) i dok su se vozili, stalno je ponavljala ljupko, i samo
napola neiskreno: Doista se nadam da u joj se svidjeti.
A on, tupav i zavaravajui samog sebe, ree: Naravno da e
joj se svidjeti. Kako joj se samo ne bi svidjela?
Kad je autom skrenuo na prilaz, prvo je pomislila da je
sigurno dolo do zabune. Da ide u posjet bogatom pacijentu ili da
e svratiti do prijatelja prije nego to je odveze svojoj kui.
Travnjaci su se pruali s obiju strana prilaza. Bilo je drvea i
grmova i cvjetnih lijeha. Kua je bila velika viktorijanska vila s
tornjiem i zabatima i (otkrila je poslije) sedam spavaih soba. Kad
je izala iz auta, osjetila je hladnou. Hladnou zbog enje i nade i
straha.
Ree: Ovo me podsjea na oevu kuu.
Je li? A gdje je to bilo, draga? Nikad prije nije spomenula
obitelj.
U kotskoj. Otila je, naalost, kao i sve ostalo. Podigne
pogled na brojne prozore i teko uzdahne, drhtei od uspomena i
gubitka. Bio je nepopravljiv kockar.
Nadam se da e... Zaustavi se. Barbara je znala to je
namjeravao rei i proklela je nevienu djevojku u kui. Nikad se nije
dobro slagala sa enama, nikad nije imala blisku prijateljicu. No
dobro morat e jednostavno izai na kraj s onim to je snae.
A snala ju je potpuna katastrofa. Ki je sjedila, nerazumna i
prijekorna (to je majci bio najdrai stolac), dijelei aj i teke vlane
krike domae torte. Barbara se trudila zapodjenuti razgovor, a ki
ili nije odgovarala ili bi govorila samo o prolim vremenima kad je
mamica inila ovo ili je mamica inila ono ili smo svi ili...
Dotle je Barbara promatrala mekane kaue (dva) i fotelje (pet)
s cvjetnim uzorkom. Zdjele s cvijeem i oprane kineske sagove i
prekrasna zrcala i ukrase. A kroz francuski prozor poploenu
terasu sa arama arobnog cvijea koja je vodila na pokoen,
blistavo zeleni travnjak, i molila se prvi put u mnogo godina: Boe
moj molim Te neka me zaprosi. Shvati da neprirodno snano
dri ruku svoje delikatne alice pa je oprezno odloi.
Vozei se natrag, u automobilu on ree: Predomislit e se.
Naravno da nee, pomisli Barbara. Takve se nikad ne predomisle.
Frigidna mala kuka. S tim zrnatim tenom i dupetom koje samo to
ne dodiruje pod. Roena usidjelica. Brinut e se o tatici i u
devedesetoj, a kamoli ne u devetnaestoj.
Jao, misli da hoe, Trevore? Tako sam se veselila to u je
upoznati. Glas joj je malo podrhtavao. Kad se parkirao ispred
njezina stana, ona ree: Bi li htio ui na trenutak? Malo sam
potitena. Bilo je to prvi put da mu je uputila takav poziv.
Spremno je skoio iz automobila pa uza stube.
Stan je bio u ulici Mancetta iznad trafike u sreditu grada. Nije
mu ponudila nita za pie, samo je prebacila svoj kaput preko
stolca i klonula na sofu od umjetnog ocelota, i zagnjurila lice u
dlanove. Odmah se stvorio pokraj nje.
Ne uzrujavaj se. Kvrgavom rukom u tvidu obgrli joj ramena.
Okrenula se prema njemu, djetinje alosna.
Toliko sam joj se htjela svidjeti. Zamiljala sam kako emo
razgovarati o odjei i minki i svemu... Mislila sam da bih se mogla
brinuti o njoj... o tebi i njoj... vjerojatno misli da je to blesavo?
Draga, naravno da nije. Odjednom postade svjestan teine
njezinih grudi, prislonjenih na prednji dio njegove koulje. I mirisa
njezine kose. Podignuo joj je bradu i ganule su ga suze u oima.
Poljubio ju je. Na trenutak su joj se usta eljno rastvorila pod
njegovim, ak je osjetio vrh jezika, zatim se zgranula i odgurnula ga
od sebe. Ustala je i otila na drugi kraj sobe, okreui se prema
njemu. Teko je disala.
to li sad misli? Jao, Trevore. Ne znam to mi je... stalno
mislim na tebe... nisam te uope smjela pozvati ovamo.
Zatim se ponovno nala u njegovu naruju. Na trenutak je
dopustila da joj se cijelo tijelo opusti i prisloni uz njegovo,
primjeujui da e barem moi odraditi svoje kad za to doe
vrijeme. Jo jedan dugi poljubac. Ruka mu se pomaknula.
Dopustila si je maleni uzvik oduevljenja prije nego to se
istrgnula. to ti to misli...
Barbara... ao mi je...
Kakvom me enom ti smatra?
Oprosti mi, draga... molim te...
Samo zato to te volim da, priznajem! Volim te. Jao,
Trevore, ponovno zaplae, mora ii. Sve je ovo tako
beznadno.
Otiao je i vratio se sljedeeg dana. I sljedeeg. Tri tjedna
posjeivao ju je, zdvajao, napuhavao se, dobivao zabranu ulaska,
poputao, zaklinjao se, preklinjao, vrpoljio se i grio. Na dan kad
se slomio, Barbara je bila tako nesretna da se nije ni potrudila obui
nego je sjedila kraj plinske pei zaogrnuta penjoarom.
Vjenali su se ujutro 30. lipnja 1982. Veer prije vjenanja
ostao je u stanu, doivljavajui zanose uitka koje e pamtiti, sa
sve veim stupnjem gorke enje, do kraja ivota. Zatim su se
odvezli u Jazavev Put da vijesti priope Judy.
A sad Barbara dopusti da joj naramenica sklizne i ponovno
proui ugriz sad je sve na kocki. Mjeavina frustracije i dosade
navela ju je da pronae ljubavnika. I to kakvog tek ljubavnika. Samo
nekoliko sati nakon rastanka, ve ga se opet zaeljela. Drugi put se
poskliznula na zlatnom putu. Tijelo joj je osjealo neto to mu
godinama nije doputala da osjeti. Bila je vrlo, vrlo oprezna, ali
koliko dugo ta avantura moe ostati tajnom? No nije mogla
prestati. Sada ga je trebala koliko i zrak koji udie. Uvukla se u
krevet i leei na trenutak ponovno u sjeanju proivljavala
ritmike pokrete ljubavi, a zatim utonula u dubok san bez snova.
DRUGO POGLAVLJE
Postavljanje policijske vrpce oko kuice gospoice Simpson
pobudilo je vie zanimanja nego cijela eta narednika Troya. inilo
se da je na ulici pola sela, ne obazirui se na oito neistinitu izjavu
deurnog pozornika da se nema to vidjeti.
Ekipa za oevid spretno i metodiki obradila je cijelu kuu.
Barnaby je lutao uokolo, otiao je u vrt. Oaloene pele brujale
su u konici. Bez iznenaenja je primijetio da je sva nezasaena
zemlja ve bila puna korova. Vratio se do stranjeg ulaza i luka
rue Kiftsgate koji je slatko mirisao.
Ovo smo pronali pod lovorom blizu prozora smonice, vii
inspektore. Barnabyju su pokazali vrtlarske grabljice ve
oznaene i spremljene u vreicu od polietilena. Vjerojatno su
upotrijebljene za grabljanje otisaka. Netko je svakako izaao
onuda.
Do ruka su zavrili. Auto je otiao, odnosei prikupljene
podatke u forenziki laboratorij, vrpca je uklonjena, a ekipa se
uputila u Crnog deka na pivo i sendvie. Pola sata poslije odvezli
su se iz sela u bukovu umu. Veina svjetine dotad je odustala, ali
Barnaby je uo da ena u dvoritu pred krmom govori: Trkni
kui, Robbie, i reci mami da idu putom. Djeai je odjurio i,
ubrzo nakon to su se parkirali na ugibalitu pokraj bukove ume,
stigla je druga znatieljna skupina.
U umi je vrpcom ograeno vrlo veliko podruje. Ekipa za
oevid razdijelila ga je na manje dijelove, i pregledala ih jedan po
jedan traei otiske. Barnaby je opisao kuda su se kretali on i
gospoica Bellringer. Promatrai su se nestrpljivo prislonili na
vrpce, krivei vratove. Jedan se ovjek provukao ispod vrpce
govorei: Znate, slobodna je ovo zemlja nismo jo u Rusiji i
nareeno mu je da se vrati. Krupna ena sa zlatnim retriverom
doviknula je: Sigurna sam da bi Henry mogao pomoi.
Barnaby je promatrao i sklanjao se s puta. Shvatio je da
postaje nestrpljiv. Ovakve se stvari ne mogu pourivati, ali ve je
prolo toliko vremena. Jo jedan dan dok stignu izvjetaji. Imao je
dojam da mu se u rukama sve pretvara u prah prije nego to se
uope primio posla. Dozvao je narednika Troya i pourio se natrag
u auto.
~
Zapravo je potrajalo manje od dvadeset i etiri sata. Laboratorij
nikad nije zatvoren (osim na dravne praznike) i Barnaby je
izvjetaje s mjesta zloina dobio u ruke prije stanke za ruak
sljedeeg dana. Pozorno ih je proitao i sada je sjedio u postaji pred
nizom ozbiljnih lica u jednoj od prostorija za razgovore.
Pokuavamo otkriti, s ostatkom kave proguta prvu tabletu
u danu, gdje su bili svi mjetani, ukljuujui svu djecu koja nisu
bila u koli poslijepodne sedamnaestoga i te iste veeri u redu?
Na onom stolu su naslagani obrasci. Raspored adresa je vani na
ploi.
to pretpostavljamo, vii inspektore, kad poslijepodne
zavrava? upita narednik Troy, koji je ve zaboravio prijanje
pokude i arko je elio zablistati. Primjerice, je li tko vidio da se
vraa iz ume?
Barnaby pogleda svog narednika. Itekako je zamijetio njegovu
prijanju preuenu skeptinost i udio se lakoi kojom je stavove i
uvjerenja koji bi se pokazali neprikladnima odbacivao prirodno
poput zmijske koe. Nita nije znao o Troyevu privatnom ivotu,
ali slutio je da odnosima moda pristupa podjednako nehajno.
To bi nam svakako vrlo dobro dolo, ali ivot je rijetko tako
susretljiv. Mislim da bi u ovoj fazi bilo najbolje da to razdoblje
shvaamo kao jednu cjelinu, od dva popodne do ponoi. Znamo da
je gospoica Simpson bila iva u osam sati jer je obavila telefonski
poziv.
Ta osoba ili ljudi koje je navodno vidjela, upita mlada
policajka, kako znamo da su uope iz sela?
Ne znamo pouzdano, ali to je svakako bio netko koga je
poznavala, a nikakav auto nije se parkirao uz cestu nigdje pokraj
polja koje vodi u umu. A jedini drugi prostor za parkiranje,
ugibalite na Crkvenom putu, jasno se vidi iz zadnje kue. Vlasnik
je bio u vrtu veinu popodneva i potpuno je uvjeren da nije vidio
auto. Dakle, tko god to bio, onamo je doao pjeke.
Dakle traimo nekoga tko nema alibi za dio poslijepodneva i
neto veeri?
Vjerojatno. Sklon sam miljenju da je rije o paru. Izvjetaj
otkriva da je pokriva, od tamnog tartana, poloen na do.
Promatrao je kako Troy policajki Brierley dobacuje lascivni mig i
gurka je tako grubo da joj je ispala olovka. Osim toga, i paprat i
biljke izvan samog podruja pokazuju znakove nagnjeenja to
ukazuje na to da je to moda bilo omiljeno mjesto. Koje je par
dosad upotrijebio ve nekoliko puta.
ini mi se blago nevjerojatnim, vii inspektore. Opet Troy.
Mislim, to da je ubijena jer je vidjela nekoga u akciji... Nakalja
se. Pomalo staromodno. Na kraju krajeva, sad je 1987. Tko jo u
dananje vrijeme oekuje vjernost?
Barnaby, koji nikad u ivotu nije bio nevjeran, ree:
Iznenadili biste se. Ljudi se i danas razvode zbog preljuba. Bivaju
razbatinjeni. Odnosi mogu propasti. Gubi se povjerenje. Dobio
je mnogo blijedih pogleda i jedno ili dva uviavna kimanja. Ustao je.
Na posao.
~
Ide nam na ruku to su vieni popodne, vii inspektore. Mnogi su
tad bili na poslu, lake emo ih eliminirati.
Ne znamo kad su vieni. Moda u sedam sati. I tad je jo
dan.
Aha. Troy je vozio oprezno, okom pratei brzinomjer.
Mogli su doetati iz Gessler Tyea. Nije tako daleko. Da se maknu
sa svog terena.
Da. Moda emo morati krenuti malo u irinu.
Razumije se, ak i ako je bio par, to ne znai da su oboje
upleteni.
Barnaby je i na to ve pomislio. Itekako je vjerojatno da je
jedna polovica para slobodna kao ptica na grani i nema to izgubiti
ako se otkrije. Bilo je mogue i da bi, ak i ako oboje imaju
partnere, samo jedno moglo izgubiti toliko da bi on ili ona bio
spreman na ubojstvo samo da se veza ne otkrije. A gubitak ne mora
biti novani. Barnaby nije odbacio mogunost da je gospoica
Simpson ubijena da bi se neijeg zakonitog partnera potedjelo boli.
Naposljetku, sasvim je mogue iskreno voljeti branog druga i
svejedno ne uspjeti odoljeti valjanju u sijenu. Uli su u Jazavev
Put, prolazei pokraj dva policijska automobila ve parkirana
ispred Crnog deka. Poeo je obilazak od vrata do vrata.
Barnaby ree: Ja u poeti kod Lessiterovih. U onoj velikoj
kui s lavovima.
Narednik Troy tiho je i zavidno zazvidao dok se auto
truckao uz prilaz i dao si malo oduka ispred ulaznih vrata,
parkirajui u razmetljivom vrtlogu praine i ljunka. Barnaby je
uzdahnuo i izaao iz auta. Posluio se lanim starinskim zvekirom
i, ekajui, promatrao svjetiljke s koije i plou, sa strelicom koja je
pokazivala u stranu, na kojoj je doktorovo radno vrijeme bilo
ispisano gotikim slovima nalik na ona iz horora.
Barnaby se sve bolje upoznavao s ordinacijom. Posjetio ju je
prethodnog dana da doktora obavijesti o obdukcijskom nalazu.
Vijesti nisu bile dobro primljene. Trevor Lessiter gledao ga je u
nevjerici, i rekao, ba kao i George Bullard, Kukuta? i poput
kamena pao na stolac. Tad se toliko zaboravio da je pokazao
Barnabyju da bi i on trebao sjesti. ak su mu se i prsti privremeno
umirili.
A to vas je navelo na to ako nisam previe radoznao? Ve
je zauzeo obrambeni stav.
Zamoljeni smo da to istraimo.
Tko vas je zamolio? Onaj munjeni stari imi iz iste ulice,
siguran sam. Primijeti da je Barnaby blago promijenio izraz pa se
zamjetno potrudi smiriti. Bilo bi ljubazno od vas da ste mi javili.
Upravo vam javljamo, gospodine.
Mislim, prije ovoga, kao to sam siguran da vraki dobro
znate.
Koraci koji su se bliili vratili su Barnabyja u sadanjost.
Djevojka otvori vrata. Prisjeajui se Bullardova opisa nimalo
sjajne keri, Barnaby odmah zakljui da je to zacijelo ona: niska,
ne mnogo via od 150 centimetara, i zdepasta. Ten joj je bio grube,
mutne teksture i iznad gornje usne imala je paperjaste maljice, kosa
joj je bila otra, ali puna ivosti, izdignuta u ianu aureolu oko
glave. Imala je velike, prilino lijepe oi boje ljenjaka kojima bi s
vremena na vrijeme ubrzano treptala. Ta joj je navika davala
plaljivo, no pomalo prkosno dranje: takva e djevojka uvijek biti
na glasu biti kao nesigurna.
Barnaby je rekao zato su doli i puten je u kuu. Slijedio je
Judy Lessiter kroz hodnik. Njezine noge, koje su provirivale iz
bezobline haljine s tregerima, bile su doista dojmljive: neopisivo
iroke oko koljena, a zatim se stanjivale u glenjeve tanke kao u
vrapca, poput preokrenutih unjeva. Gurnula je vrata dnevne sobe i
ula, a Barnaby odmah za njom.
Doktor Lessiter podigne pogled, a zatim pomalo zlovoljno
spusti svoj Telegraph. Boe mili, mislio sam da vas vie neu
vidjeti.
Da. ao mi je, ali ovakve istrage su sasvim uobiajene...
Remetite cijelo selo.
U sluaju neobjanjene smrti...
ena je zabunom ubrala kukutu. Odmah iza Crkvenog puta
nalazi se veliko polje. Sjeme leti posvuda. Oito je neto otilo u
vrt i pustilo korijenje. Ovakvu gnjavau jo nisam doivio.
Traimo od svih u selu da nam kau gdje su bili dotinog
dana. To je proli petak, sedamnaesti srpnja, popodne i naveer.
Doktor je ivano frknuo nosom, bacio novine i stao lea
okrenutih njima, buljei u kamin. No... ako ba moramo. Popodne
sam obilazio pacijente... a nave...
Pacijente obilazi utorkom i etvrtkom, tatice. Judy je
govorila smirenim i razumnim tonom, ali Barnabyju se uini da se u
kutu njezinih usana trza prilino neugodan osmijeh.
to? Aha... da... oprostite. Podigao je asopis iz koare za
drva i poeo ga listati, pokazujui pomanjkanje zanimanja. Bio
sam ovdje, naravno. Malo sam radio u vrtu, ali uglavnom sam
gledao posljednji dio test utakmice. Kakva je to bila igra... vrhunska
bacanja...
A naveer?
I dalje ovdje, bojim se. Stvarno dosadan dan.
A vaa je ena bila s vama i popodne i naveer?
Dio veeri. Popodne je bila u kupnji.
Hvala lijepa. Gospoice Lessiter?
Radila sam tijekom dana. Knjiniarka sam. U Pinneru.
A naveer?
... ovdje...
Oba policajca primijetila su kako se doktor na taj odgovor
prilino teatralno iznenadio, a to mu je bez sumnje i bila namjera.
Milo za drago, pomisli Barnaby.
Zapravo... razjasni ona, otila sam u kratku etnju...
vrijeme je bilo divno.
Sjeate li se kad je to bilo?
Ne, ao mi je. Nisam dugo izbivala.
Kamo ste otili?
Niz Crkveni put, oko pola milje uz polja pa natrag.
Jeste li koga sreli?
Nisam.
Jeste li uli ili primijetili bilo to neobino dok ste prolazili
pokraj Pelinje kuice?
Ne... mislim da su zavjese bile navuene.
Kad ste se vratili?
Slegne ramenima kao da joj se ivo fuka.
Moete li nam vi pomoi, doktore Lessiter? upita Barnaby.
Ne. Doktor se vratio na sofu i ponovno se udubio u novine.
Barnaby se upravo spremao pitati moe li razgovarati s gospoom
Lessiter kad se pojavila na vratima iza njega. To mu je odala nagla
promjena atmosfere. Doktor, nakon pogleda preko Barnabyjeva
ramena, poe itati novine sa zanimanjem koje moe biti samo
hinjeno, Judy mrko pogleda nikog odreenog, a krv uzavre i
prostruja posvuda pod gotovo prozirnom koom narednika Troya,
stvarajui neprikladne arkonaranaste mrlje.
Uinilo mi se da ujem glasove.
Spustila se na fotelju pokraj prozora, stopala stavila na
majunu klupicu za noge i nasmijeila se dvojici policajaca. Kao da
je izala ravno iz koje od njegovih duplerica, pomisli Troy,
odmjeravajui zrele obline utegnute u kombinezon od frotira,
valovitu kosu i sjajne medene usne. Na vitkim preplanulim nogama
nosila je zlatne sandale na visoku petu. Barnaby pomisli da nije
tako mlada kao to bi sav taj uloen trud i lova ovjeka naveli da
pomisli. Nije u ranim tridesetima, nego u srednjim, moda ak
kasnim etrdesetima.
Odgovarajui mu na pitanje, ree da je popodne bila u
kupovini u Caustonu, a naveer kod kue osim kratkog razdoblja
kad je izala da se provoza.
To je bilo s nekom odreenom svrhom?
Ne... zapravo... da vam iskreno kaem, malo smo se
porjekali, zar ne, Bubice?
Sumnjam da policiju zanimaju nae kune razmirice, draga
moja...
Previe sam potroila na odjeu i naljutio se na mene pa sam
uzela Jaguar i malo se vozala uokolo dok nisam procijenila da se
ohladio. Zatim sam se vratila kui.
A kad je to bilo ?
Je li gospoica Lessiter bila ovdje kad ste se vratili?
Judy? Namrtila se djevojci kao da se to nje ne tie, kao da
se pita to ona uope radi u ovoj kui. Nemam pojma. Puno
vremena boravi u sobi. Tako je to s adolescentima, znate.
Barnaby nije mogao priliku koja nezgrapno zauzima pola sofe
doivjeti kao adolescenticu. Ta je rije podrazumijevala ne samo
manjak samopouzdanja, trapavost i osobnost koja se neprestano
mijenja, nego krhkost (makar se odnosila samo na ego) i mladost.
Judy Lessiter izgledala je kao da je od roenja u srednjoj dobi.
Niste se nigdje zaustavili, gospoo Lessiter? Moda da neto
popijete?
Nisam.
Dobro, hvala vam. Kad je Barnaby ustao, zauo je vrataca
otvora za potu. Judy se iskobeljala sa sofe i otklipsala iz sobe.
Njezina pomajka pogleda Barnabyja.
Zaljubljena je. Svaki put kad stigne pota ili zazvoni telefon
doivimo malo dramatike. Blistav neljubazan osmijeh uputila je
svoj trojici mukaraca. Poruivao je: nije li smijena? Kao da bi je
itko htio. Grozan ovjek, ali frapantno zgodan, da stvar bude
gora.
Zglobovi na prstima Trevora Lessitera pobijelili su nad
novinskim papirom. Judy se vratila s pismima u ruci. Jedno baci
Barbari u krilo, a ostale spusti niz nagib unutranje strane Daily
Telegrapha. Njezin otac ozlojeeno cokne jezikom.
Kad su izali iz kue, Barnaby zastade da s divljenjem
promotri velianstvenu bijelu pavitinu koja se verala po trijemu.
Prije nego to je poao dalje, pogledao je kroz prozor sobe koju su
upravo napustili. Barbara Lessiter, koja je sada stajala, prazno je
zurila u vrt. Lice joj je prekrila maska straha. Dok ju je Barnaby
promatrao, zguvala je pismo u vrstu lopticu i ubacila ga u dep
kombinezona.
~
to je bilo, pomajice?
Nita. Barbara se vrati na fotelju. eznula je za jakom
crnom kavom. Sve je bilo na niskom stoliu ispred sofe. Ali nije se
uzdala u svoje drhtave ruke.
Blijeda si, tono se kae, kao krpa ispod sve te parike
buke. Zagledala se Judy u stariju enu. Nisi valjda trudna?
Naravno da ne.
Naravno da ne, ponovni Judy. Davno je prolo tvoje
vrijeme, je li?
Trevore, ima li cigaretu?
Ne podiui pogled s novina, mu joj odgovori: Ima ih u
kutiji na mom pisaem stolu.
Barbara uzme jednu, tapkajui njome po poklopcu tako
estoko da je zamalo pukla. Zapalila ju je srebrnom nogometnom
loptom i stajala puei kraj prozora, leima okrenuta njima.
Nabijena preuenim neprijateljstvom, tiina se produljila.
Judy Lessiter oevu papirnatom titu uputi raspaljeni pogled.
Najradije bi ga spalila poput suneve zrake usmjerene povealom.
Da ga vidi kako se smei i crni i raspruje u pahuljama, ostavljajui
rupu kroz koju e proviriti njegovo glupo zapanjeno lice.
Sad je prolo pet godina od poraznog dana kad su se oboje
pojavili na kunom pragu s jednakim zlatnim prstenjem. Prethodnu
no nije proveo kod kue, rekao joj je da e bdjeti uz pacijenta na
umoru. Nije mu uspjela oprostiti tu la koju je smatrala krajnje
odvratnom. Nije ak ni bila sigurna voli li ga jo. U svakom sluaju
zadovoljstvo koje osjea promatrajui ga u svakodnevnim jadima
nipoto ne sluti na to.
Od samog poetka estoko se opirala Barbarinim prilino
mlitavim prijedlozima u vezi s odjeom i minkom i preinakama u
sobi. Sviala joj se soba takva kakva je oduvijek bila stare
igrake, prekriva od arenih polja, kolske knjige i sve a od
Barbarinih prijedloga kako da je uini enstvenijom (nabrane
zavjese, srcedrapateljne tapete s tunim klaunom i sivkastobijeli
upavi tepih) bilo joj je muka. Osim toga, ona je, govorila je samoj
sebi, suvie inteligentna da slijepo vjeruje glupim asopisima na
koje Barbara troi pola svog ivota. Kao da novu sebe moe
pronai izgladnjujui onu staru gotovo do smrti, a zatim upajui
obrve onom to je od nje ostalo. Ali majinski savjeti nisu dugo
trajali i Barbara se ubrzo prepustila svakodnevnoj rutini koja otad
traje. Nareivanju posluzi, obilascima frizera, rekreacijskih klubova
i trgovina odjeom i izleavanju u kui prouavajui asopise koje
je Judy nazivala Bizarnim Harpijama i ostalim gorgonejima.
Judy nije bila sretna. Nije bila sretna od dana kad joj je umrla
majka. To jest, ne onako neustraivo jednostavno sretna kako je
sretno jedino dijete dvoje brinih roditelja. No nesrea onih dvoje
prua joj neobinu utjehu. A tu je i Michael Lacey. Ili bolje reeno,
nije. I nikad nee biti. To e si morati i dalje ponavljati svaki put
kad joj u srcu zamigolji crvi nade. Ne samo zbog njegova izgleda
(ak i nakon nezgode imao je prekrasno lice), nego i zbog posla.
Slikar mora biti slobodan. Upravo prolog tjedan rekao joj je da e
putovati; studirati u Veneciji, Firenci i panjolskoj. Sva zdvojna
ciknula je Kada, kada!, ali on je samo slegnuo ramenima,
odgovarajui: Jednog dana... uskoro. Otkad se zaruila, njegova
sestra Katherine gotovo nikad nije bila kod kue i Judy bi katkad
odetala onamo, malo poistila, skuhala kavu. Ne preesto.
Nastojala je ostaviti velik razmak izmeu posjeta potajno se
nadajui da e mu nedostajati.
Prije dva tjedna primio ju je za ruku i poveo do prozora.
Uhvatio ju je za bradu i prouavao njezino lice, potom rekao: Htio
bih te naslikati. Ima nevjerojatne oi. Izgovorio je to gotovo
svrsishodno, kao da je on kipar, a ona komad kamena koji mnogo
obeava, ali Judyino se srce rastopilo u grudima (Nova ti!), a
njezini snovi, obnovljeni, dobili su novi polet. Nije to ponovno
spomenuo. Otila je onamo uveer prije nekoliko dana, kroz prozor
je vidjela da radi i, nemajui hrabrosti da ga prekine, potiho se
oduljala. Nije se vratila, bojala se da e mu neeljenim posjetom
iskuavati strpljenje i izazvati ono ega se najvie uasavala,
konano odbijanje.
Trevor Lessiter promatrao je svoju ker, odsutnu kao i inae,
dok je presavijao Telegraph. Pitao se na to misli i kako je mogue
da ti netko tako nedostaje ako ga via svakog dana. Bilo mu je
drago to, unato estokim sugestijama njegove supruge, nije
odluila potraiti stan u Pinneru da bude blie poslu. Judy sad
nije radila nita u kui. Ona koja je uvijek s ponosom latila majine
stvari i aranirala cvijee. A sad se ono to gospoa Holland ne bi
stigla nije diralo. A kad god bi se on i Barbara porjekali (to se u
zadnje vrijeme, ini se, stalno dogaalo), u Judyinim oima vidio bi
zadovoljstvo koje ga je duboko pogaalo. Znao je da misli tako
mu i treba. Pogledao je svoju enu, teke grudi i uzak struk, i
zavrtjelo mu se u glavi od poude. Ne od ljubavi. Sada je shvaao
da je vie ne voli, tovie pitao se je li ju ikad volio, ali jo je nad
njim imala mo. Veliku mo. Kad bi samo mogao razgovarati s
Judy. Pokuati je uvjeriti da je bio nagovoren na brak, gotovo
nasamaren. Sigurno bi ga razumjela sad kad je i sama zaljubljena.
Zgrozio se te pomisli. Mlade ljude redovito uznemiruje, ak i
vrijea, otkrivanje roditeljske seksualnosti. A ona upornom
ravnodunou i neljubaznou sada u njemu budi slinu reakciju.
Prije nekoliko godina vjerovao je da se to nikad ne bi moglo
dogoditi.
Sad se sjeao kako ga je, nakon to joj je majka umrla, znala
ekati da se vrati iz nonog posjeta pacijentu i skuhala bi mu kakao,
a zatim sjela s njim i pobrinula se da ga popije. Preuzimala je sve
poruke uredno i tono i sluala pacijente kako raspredaju jednako
ljubazno kao to bi to inila njegova ena. Dok joj je promatrao
tuno nadureno lice, inilo mu se da je neto od jedinstvene
vrijednosti odbacio i zamijenio undom.
Barbara Lessiter osjeti kako joj se grubi papir prislanja uz
bedro dok hoda. Pitala se, milijunti put u zadnjih pet minuta, gdje li
e dovraga nabaviti pet tisua funta.
TREE POGLAVLJE
Kamo sad, efe?
Pa, gospoa Quine je u ulici Burnhamski vijenac...
Mislio sam da e drugi obii opinske stambene zgrade.
Ovu u obii ja, ona je spremaica gospoice Simpson. A tu
su i zastraujue otmjena prizemnica i sljedee etiri kuice i
Traceova farma. To jest, kua Tye.
Oekuju da ih posjeti netko vieg ranga? Elita?
Ne trebam socioloku analizu, Troy. Pamet u glavu i dobro
otvorite oi.
U redu, vii inspektore.
I nailjite olovku. Poet emo na farmi pa krenuti dalje.
Iznad glavnog ulaza bio je armantan eljezni polukruni
prozor s bijelim rebrima i ipkastim viticama. Magnolija je bila u
punom cvatu, velike votane ake na tamnozelenim tanjuriima
prislanjale su se uz prozore. Narednik Troy potegnuo je mjedenu
ruku i, daleko od njih, ulo se zveckanje zvona. Barnaby se pitao
imaju li u kuhinji vitrinu od stakla i mahagonija s nizom zvonaca
koja zapovjedniki trzaju pod svojim oznakama. Salon za doruak.
Praonica. Smonica. Djeja soba. Nitko nije doao.
Bit e da sluavka ima slobodan dan. Troy nije uspio
odrati aljiv ton. Komentar je ispao zajedljiva poruga. Slijedio je
Barnabyja oko bone strane kue, borei se s gorkim uspomenama.
Njegova je majka uvijek morala skinuti pregau prije nego to bi
otvorila vrata. I rubac. I sad ju je vidio pred oima kako nervozno
gladi kosu pred zrcalom u hodniku, ravna ovratnik. Gospoa
Willows dola je u posjet, milostiva.
Uli su u dvorite poploeno kamenom sa stranje strane kue
i, dok su to inili, maleni pas, vrlo mrav, sive njuke i arenih prsa,
dojurio je k njima. Bio je to stari Jack Russell i nije dobro vidio. Bio
je ve vrlo blizu dvojici mukaraca kad je shvatio da se zabunio.
Troy se sagnuo da psa potapa, ali pas se neutjeno izmaknuo.
Barnaby se priblii stranjim vratima. Moda nam se ovdje
posrei.
Bila su irom otvorena, otkrivala su golemu kuhinju.
Mukarac, okrenut prema vratima, sjedio je za dugakim uskim
stolom drei se potpuno snudeno, ela naslonjena na jednu ruku,
objeenih ramena. Blizu njega, sjedei na rubu stola leima okrenuta
Barnabyju, bila je mlada djevojka. Dok je Barnaby promatrao,
nagnula se naprijed i dotaknula mukarevo rame. On ju je odmah
zgrabio za ruku i, podiui pogled, ugledao dvojicu mukaraca na
pragu pa skoio na noge. Djevojka se sporije okrenula prema njima.
Godinama nakon to je sluaj zatvoren, Barnaby je i dalje
pamtio prvi pogled na Katherine Lacey. Nosila je svilenu haljinu, s
prugama boje bjelokosti i zelene jabuke, i bila je najljepe stvorenje
koje je u ivotu vidio. A njezina je ljepota bila neto vie od
jednostavnog savrenstva lica i tijela (a koliko se uope esto i to
susree?); odisala je nedostinim savrenstvom udaljene zvijezde.
Oaravala je srce. Pola je prema njima, besprijekorne usne
razmaknule su se u osmijeh.
Oprostite jeste li dugo zvonili? U kuhinji ne ujem svaki
put. Barnaby objasni razlog posjeta. Aha, naravno uite,
molim vas. Svi smo se tako iznenadili kad smo uli da je pozvana
policija, nije li tako, Davide? Mukarac, koji je ponovno sjeo na
jedan od stolaca s polukrunim naslonom od preaka, nije
odgovorio. Mom je ocu bila uiteljica, znate, gospoica Simpson.
Mojim je roditeljima bila veoma draga. Usput, ja sam Katherine
Lacey. A ovo je David Whiteley, upravitelj nae farme.
Barnaby kimne i ispita je gdje je bila dotinog dana
pogledavajui dode mukarca za stolom. Imao je vie od 180
centimetara i osunanu put, gotovo stradalu od vremena, kao netko
tko neprestano radi na otvorenom. Imao je ive, kobaltno plave oi
i kosu boje lana, neto duu nego to bi se moglo oekivati. inilo
se da je negdje u kasnim tridesetima i sada je vie izgledao kao da
im zamjera, nego da je potiten. Barnaby se pitao to bi se dogodilo
da se on i Troy nisu pojavili na vratima. Je li mu djevojka
dotaknula rame gestom utjehe? Milovanja? Bi li njegov gorljivi
stisak ruke izazvao odbijanje? Ili poljubac?
... popodne je lako. Veinu sam provela u seoskoj dvorani u
pripremama za subotnju sportsku priredbu. Znate... postavljanje
stolova... razvrstavanje stvari... pomagala sam na tandu I-ja.
Tako dakle... Barnaby kimnu, uzalud se trudei zamisliti
gospoicu Lacey u enskom institutu. Kad ste otili?
Ah, oko etiri, ini mi se. No moda je bilo ranije. Beznadan
sam sluaj kad je rije o vremenu, to vam Henry moe potvrditi.
A jeste li otili ravno kui?
Jesam. Po Peugeot. Zatim sam se odvezla do itnice u
Huytons Endu da pokupim Henryja. Ima ured...
Naglo prekine pa ree: Sluajte ne bi li bilo razumnije da
razgovarate s oboma zajedno? Uvijek u ovo vrijeme pijemo kavu u
salonu. Slobodno nam se pridruite.
Barnaby odbi kavu, ali se sloi da je njezin prijedlog koristan.
Doi i ti, Davide. Nasmijei se opet, ovaj put mukarcu na
stolcu, i njih trojica krenu za njezinom stranjom vizurom, samo
neznatno manje boanstvenom od prednje, kroz predvorje i niz
dugaki hodnik prekriven tepihom. Na jednom zidu u kienim
okvirima bila su poredana ulja na platnu iz povijesti Traceovih, a
na drugom profinjeni akvareli na koje je Barnaby bacio struno i
zavidno oko. Na kraju hodnika dvokrilna vrata sa staklom vodila su
u zimski vrt: divnu strukturu petlji i uvojaka od bijelog eljeza.
Barnaby je kroz staklo naas vidio travnjake simetrinih linija,
elegantno ureenu ivicu i blistavu fontanu. Pitao se ima li
paunova. Katherine progovori preko ramena.
Osim Henryja jedina osoba koja trenutano ovdje ivi je
Phyllis Cadell njegova ogorica. Njezina soba je na katu. Naglo
je skrenula i otvorila prva vrata nadesno.
Uli su u veoma dugaak dnevni boravak. Na zidovima je bio
tokasti uzorak be i boje marelice, a na parketu visokog sjaja bili
su rasporeeni bogati perzijski sagovi. Strop su krasili rokaji od
zlatnih listia. Na drugom kraju sobe mukarac je u kolicima sjedio
pokraj velianstvenog kamina. Nije bilo vatre, nego je prostor
ispunjavalo bijelo i srebrno lie i cvijee koje se zrakasto irilo iz
sredine. Mukareva koljena bila su prekrivena dekicom. Imao je
ozbiljno gotovo mrko lice s dvije duboke brazde koje su
vodile od nosa do kuta usana. Tamna kosa bila mu je proarana
sijedima i ramena malice pognuta. Barnaby se poslije iznenadio
kad je saznao da Henry Trace ima samo etrdeset i dvije godine.
Pitao se je li David Whiteley sjeo na mjesto najblie svom
poslodavcu sasvim sluajno. Teko bi mogao zamisliti okrutniji
kontrast. ak i nepomian, Whiteley je zraio agresivnom
vitalnou. inilo se da e mu udovi, tako pravilni i snani,
provaliti iz avova samterica i karirane koulje. Marlborov
maneken, u sebi podrugljivo ree Troy. Katherine objasni zato je
policija dola, zatim sjede na klupicu za noge pokraj kolica i primi
Tracea za ruku.
Strahota, ree, sigurno nije istina da je to bio zloin?
Trenutano samo istraujemo, gospodine.
Jednostavno ne mogu povjerovati da bi joj netko htio
nauditi, nastavi Trace, bila je najljubaznije bie na svijetu.
Nije dodao, primijeti Troy, otvarajui svoj blok, da je njegovoj
mami bila uiteljica. Vjerojatno je pohaala privatnu kolu. Neki
imaju sree.
Zapravo sam je vidjela na dan kad je umrla, ree Katherine,
glasa neokaljana pomalo opscenim uzbuenjem koje obino prati
takve primjedbe.
Kad je to bilo? upita Barnaby i pogleda Troya koji je
olovkom opisao luk da pokae da prati.
Ujutro. Ne sjeam se kad sam tono svratila do nje. Obeala
mi je neto meda za tand. Dala mi je i perinova vina. Uvijek je
bila vrlo velikoduna.
I tad ste je zadnji put vidjeli? Katherine kimnu. Da se
vratimo na poslijepodne... otili ste iz dvorane oko etiri... uzeli
Peugeot...?
I odvezla se do Henryjeva ureda. Pokupila sam ga, vratili
smo se ovamo, veerali i proveli veer prepirui se oko...
Raspravljajui.
... raspravljajui, okrenu glavu i vragolasto ga pogleda, o
novom ruinjaku. Otila sam oko pola jedanaest.
Dakle ne ivite ovdje, gospoice Lacey?
Ne do sljedee subote. Tad emo se vjenati. Razmijeni
poglede s mukarcem u kolicima. Njezin je bio jednostavno mio, a
njegov ne samo pun oboavanja, nego i trijumfalan. Trijumf
kolekcionara koji je uoio rijedak i prekrasan primjerak i, usprkos
svemu, ugrabio ga za sebe. Kad ima novca, pomisli narednik Troy,
moe kupiti to te volja.
ivim u kuici na rubu bukove ume. U Boikinoj kuici.
Zapravo je izvan sela. Sjena joj zamrai oi. Tako tiho da ju je
Barnaby jedva uo doda: S bratom Michaelom. On je upita gdje
je tono kuica pa mu opie, dodajui: Ali neete ga trenutano
ondje pronai. Otiao je u Causton kupiti kistove. Naizgled ju je
dodavanje podatka za koji bi se teko moglo rei da uznemiruje
toliko uzrujalo da je vrsto stisnula usne i namrtila se. Trace je
njeno potapa po glavi kao da umiruje razdraljivu ivotinju.
Jeste li na povratku kui proli pokraj kue gospoice
Simpson?
Jesam.
Jeste li koga vidjeli? Neto uli ili primijetili?
Naalost, nisam.
Je li svjetlo bilo upaljeno? Zavjese navuene?
ao mi je jednostavno se ne sjeam.
Hvala vam. Barnaby posveti pozornost Henryju Traceu.
Slutio je da su pitanja u tom sluaju ista formalnost, no da ih nije
postavio, ispalo bi to u najmanju ruku beutno. Premda se Trace
moda mogao u kolicima dovesti do kue gospoice Simpson i
otrovati je (a u tom sluaju njegova zarunica lae da su veer
proveli zajedno) teko je tog poslijepodneva mogao biti nestaan u
umi, ak i ako pretpostavimo da bi ikoji mukarac nadomak
vjenanja s Katherine Lacey bio dovoljno lud da to poeli. Nigdje
blizu onog mjesta nije bilo tragova kotaa ni guma. Barnaby
pretpostavi da je doista paraliziran. Zacijelo se samo u filmovima
dogaa da snani, zdravi ljudi provode godine skriveni pod
pokrivaem u kolicima samo da bi u kljunom trenutku mogli
iskoiti i poiniti savren zloin.
Potvrujete li to nam je gospoica Lacey rekla o vaim
zajednikim kretanjima, gospodine Trace? Zau nagli pokret
papira iz Troyeva kuta.
Da, potvrujem.
A jesu li drugi ljudi bili nazoni dok ste bili u uredu?
O, da. Ondje uvamo traktore. I sve gnojivo. Ondje je silos...
poljoprivredne zgrade. To je vrlo uurban dio imanja.
Koliko je imanje veliko?
Pet tisua jutara.
Narednik Troy snano je ubadao stranicu.
A biste li mi mogli rei kako se zove va lijenik?
Moj lijenik? Henry Trace se smeteno zagledao u
Barnabyja. Zatim je pogled izblijedio. Ree: Aha, shvaam.
Brazde su se na njegovom licu produbile. Nasmijeio se, osmijehom
potpuno lienim bilo kakva veselja ili zadovoljstva. Trevor
Lessiter je moj lijenik ope medicine. No najbolje bi bilo da
porazgovarate s gospodinom Hollingsworthom, s University
Collegea u Londonu. Ogoreno doda: On e vam potvrditi da
sam doista paraliziran.
Djevojka kraj njegovih nogu bijesno cikne i srdito pogleda
Barnabyja. Trace ree: Sve je u redu, duo. Moraju to pitati. No
nije se smekala i nastavila je prkosno gledati dvojicu policajaca
tijekom ispitivanja Davida Whiteleyja. Troy pomisli da zbog toga
izgleda jo ljepe. Odgovori upravitelja farme bili su kratki. Ree da
je dotinog popodneva radio.
Gdje tono?
Oko pet kilometara niz cestu za Gessler Tye. Popravljao
sam ogradu. Prije nekoliko dana dogodila se gadna prometna
nesrea i velik dio je uniten.
Barnaby kimne. A nakon to ste s tim zavrili?
Odvezao sam se u Causton da naruim jo mree. Zatim sam
otiao kui.
U redu. Niste se vratili u urede farme?
Ne. Tad je ve bilo gotovo est. Ne moram cvikati karticu na
dolasku i odlasku, znate. Nisam najamni radnik. Trudio se ostaviti
dojam da se zabavlja, ali u glasu mu se osjetila blaga razdraenost.
A ivite...?
U Witchettsu. Kui sa zelenim prozorskim kapcima
nasuprot puba. Ide uz posao.
A naveer?
Otuirao sam se. Popio pie. Malo gledao televiziju. Zatim
otiao u Medu u Gessleru veerati i malo se podruiti.
Kad je to bilo?
Pretpostavljam oko pola devet.
Niste oenjeni, gospodine Whiteley?
Ne gurajte nos gdje mu nije mjesto!
Davide! viknu Henry Trace. Nema potrebe...
ao mi je, ali ne vidim kog vraga je vano jesam li oenjen ili
ne za istragu smrtnog sluaja starice koju gotovo uope nisam
poznavao. Tvrdoglavo zatvori usta, savije ruke i prekrii noge.
Trenutak poslije, vie nisu bile prekriene. Zatim ih opet prekrii
na drugu stranu. Barnaby, koji se inio potpuno ravnodunim,
mirno je sjedio u fotelji. inilo se da je Henryju i Katherine prilino
neugodno. Troy zajedljivo odmjeri Whiteleyjeve napete listove i
bicepse. Poznavao je on njegovu sortu. Smatra se pastuhom.
Vjerojatno mu se ne die bez pet-est piva i mekog pornia. Tiina
se produljila. Tad je David Whiteley teatralno uzdahnuo.
No dobro, oenjen sam ako ba morate znati, ali posljednje
tri godine ivimo odvojeno. Zapravo, od nedugo prije nego to sam
poeo raditi ovdje. Ona predaje domainstvo i ivi u Sloughu. I, da
vas potedim eprkanja ba svakog genealokog detalja, imamo
devetogodinjeg sina. Zove se James Laurence Whiteley i zadnji
put kad sam ga vidio imao je jedva malo vie od metar i dvadeset i
teio je oko trideset kila. Furao se na Depeche Mode, BMX-ove i
kompjutorske igrice i vraki dobro je igrao koarku. Naravno, to je
bilo prije podosta vremena. Sad se vjerojatno sve promijenilo.
Sarkazam i ljutnja posustali su na zadnjem komentaru. Njegov glas,
pun emocija, naglo je zastao.
Hvala vam, gospodine Whiteley. Barnaby prieka nekoliko
trenutaka pa nastavi: Vratimo se na veer sedamnaestog. Moete
li mi rei kad ste otili iz Mede?
Prije nego to je odgovorio, Whiteley je polako i duboko
udahnuo. Otprilike oko pola sata prije zatvaranja. Moda se
sjeaju. Redoviti sam gost.
Odvezli ste se ravno kui?
Da.
Moete li mi rei koje je marke va auto i koje su mu
registracijske oznake?
Citroen karavan. ETX 373V.
Dobro. Barnaby ustade. Bili ste vrlo susretljivi. ini mi se,
gospoice Lacey, da ste spomenuli da jo netko ivi ovdje?
Pa da, ree Henry Trace, tu je i Phyllis. Ali nije li u novoj
kui?
Nije. Katherine ustane. ula sam kad je dola prije pola
sata. Odvest u vas. Rijei je uperila u Barnabyjevu smjeru, ali
nije ga pogledala. Kad je zakoraila da poe, Henry je uhvati za
ruku.
Odmah se vrati.
Naravno da hou. Sagnula je glavu i poljubila ga u kut usana.
Bio je to edan poljubac, ali pogled koji je dobila zauzvrat bio je
daleko od ednog. Draestan su prizor, pomisli Barnaby. Trace sa
svojim otmjenim ozbiljnim profilom, djevojka koja se ilo i ljupko
naginje nad njim, a u pozadini nabori zavjesa od sive anan svile.
Moda se zbog tog zadnjeg prilino teatralnog detalja Barnabyju
uini da je ta draesna slika nekako neprirodna. inila se tako
nategnuto savrenom; ispunjena lanom osjeajnou poput
sentimentalne viktorijanske razglednice ili ilustracije Dickensova
djela. Nije taj dojam mogao posve objasniti. Nije mogao rei da bilo
koje od njih glumi. Pomaknuo je pogled da obuhvati i Davida
Whiteleyja. Moda je njegova pojava potaknula takvu pomisao.
Moda je jednostavno problem u tome to je djevojka s krivim
mukarcem. Mladost bi trebala prizivati mladost. Barnaby
promotri kako Whiteley gleda djevojku. I njegov je pogled bio
daleko od ednog. Barnaby pomisli da bi Henry Trace bio vrlo
neobian mukarac da se, dok su mu njegova zarunica i upravitelj
farme izvan vidokruga, povremeno ne zapita... Kolekcionar po
prirodi oekuje gramzljivo ponaanje drugih kolekcionara.
Pogotovo prema svom najvrednijem primjerku.
Katherine ih povede visokim zakrivljenim stubama pa niz jo
jedan hodnik, a ovaj su krasili iznimno ulateni stolii u obliku
polumjeseca s vazama cvijea, burmuticama i minijaturama.
Kako je damino puno ime?
Phyllis Cadell?
Neudana je?
Naravno. Kiseo ton u njezinu glasu Barnabyju se svidio i
zaintrigirao ga. Prema njegovu miljenju, previe slatkoe i sjaja s
vremenom zasiti. I to nakon vrlo kratkog vremena. Volio je, kako bi
on to rekao, mrvicu otkaenosti. Pitao se koji je tono poloaj
Phyllis Cadell u kui i hoe li se nakon vjenanja promijeniti.
Zacijelo bi svaka novopeena supruga htjela uzeti uzde u svoje
ruke. A, s muem u kolicima, morat e biti iznimno vjeta.
Pogledao je pomalo preplanulu ruku gospoice Lacey dok je kucala
na vrata. inila se snanijom nego to bi se oekivalo s obzirom na
djevojin izgled njenog cvijeta.
Hej, Phyllis oprostite to smetam...
Barnaby za njom krenu u sobu. Vidio je prilino punanu,
sredovjenu enu s licem nalik na kamenu plou, oima boje
ogrozda i mlitavom smeom kosom mladenake frizure s gustim
ikama i vrstim malim kovricama. Na izduenom blijedom licu
izgledala je smijeno, kao perika na konju. Sjedila je ispred velikoga
treperavog televizora, s kutijom pralina na koljenima.
... dola je policija.
ena poskoi. Kockaste praline poletjele su posvuda. unula
je, skrivajui lice, ali ne prije nego to je Barnaby vidio da joj se iza
oiju probudio strah. I Katherine se sagnula. Praline su bile
mijeane: tri nijanse smee (vanilija, moka, okolada), a neke
kockice bile su punjene ljenjacima i vinjama.
Sad ih neete moi pojesti, Phyllis...
Mogu sama pokupiti nekoliko bombona, hvala. Pusti me na
miru. upave kockice nervozno je trpala u kutiju. Jo nije
pogledala dvojicu mukaraca.
Hoete li ispratiti vieg inspektora Barnabyja na odlasku?
Bez primljenog odgovora, Katherine se okrene da poe, i tik prije
nego to je zatvorila vrata ree: Rije je o gospoici Simpson.
Barnaby primijeti da se na tu opasku starijoj eni boja vratila
u obraze, ali neravnomjerno, ostavljajui joj are na koi kao da joj
se lice peklo uz vatru. Napadno ree: Naravno, sirota Emily.
Zato se toga nisam sjetila? Sjednite.... sjednite obojica.
Barnaby odabere ukastosmei stolac pokraj kamina i
pogleda oko sebe. Atmosfera je bila puno drugaija nego u salonu u
prizemlju. Soba nije bila neudobno namjetena, ali nedostajalo je
osebujnosti. Nije bilo ukrasa ni fotografija i gotovo nimalo knjiga.
Nekoliko primjeraka asopisa Dama, nekoliko neukusnih
reprodukcija i gotovo uvela biljka na prozorskoj dasci.
Zanemarujui televizor, mogla je to biti bilo koja zubarska
ekaonica.
Phyllis Cadell iskljuila je televizor i sjela nasuprot njima.
Nervoza koju je osjetila kad su stigli sada je bila pod vrstom
kontrolom. Pogledala ih je smireno, ali zabrinuto. Da nije bilo
koljena, prevrsto stisnutih, i ila koje su se isticale na mekanom,
mlohavom vratu,
Barnaby bi moda pomislio da je sasvim oputena. Bila je
srdano susretljiva u vezi s time gdje je bila sedamnaestog.
Poslijepodne je u seoskoj dvorani pripremala tombolu. I veer je
provela sasvim neduno, uvjeravam vas, vii inspektore gledajui
televiziju.
Barnaby se nije iznenadio. Bilo mu je teko zamisliti tu
matronsku pojavu, tijela koje prodire na slobodu iz rigorozno
stegnutog korzeta, kako se valja i skakue u umi. Dakako, nije
odbacio tu mogunost. Najnevjerojatnije spodobe pobudile su u
drugima romantine enje. Koliko li je esto uo kako njegova
ena kae ne znam to on vidi u njoj? Ili, neto rjee, obrnuto od
toga. Ne, da je Phyllis Cadell ena u umi ne opovrgava njezin
neglamurozan izgled, nego to to nema to izgubiti da se to otkrije.
Mogla bi ak, uzimajui u obzir stav drutva prema neudanim
enama srednje dobi, tota dobiti. Ako je tako, zato se onda tako
prestraila kad su doli?
Kad ste otili iz dvorane, gospoice Cadell?
Da vidimo, zatapka po gornjoj usni prstom boje loja,
otila sam gotovo zadnja... sigurno je bilo pola pet... petnaest do
pet.
Jeste li otili s gospoicom Lacey?
Katherine? Ne, za Boga miloga. Ona je otila puno ranije.
Zapravo jedva da je ondje i bila. Uhvatila je pogled koji je Troy
uputio Barnabyjevu nepominom profilu. Jao meni, vragolasto
malo napui usne u neiskrenom aljenju, nadam se da nisam rekla
neto to nisam smjela?
A jeste li uope izlazili nakon to ste se vratili kui?
Ne. Nakon veere, otila sam ravno ovamo. Napisala sam
nekoliko pisama, a onda, kao to sam ve izjavila, gledala
televiziju.
Kao to sam ve izjavila, ponovi Troy u sebi, paljivo
zapisujui. Ljudi esto kau takvo to u razgovoru s policijom.
Komentare iz slubenog argona koje u drugim okolnostima ne bi
ni u snu izjavili. Sluao je kako gospoica Cadell nadalje iznosi
detaljne podatke o svim emisijama koje je pogledala i zatim, kao da
bi se to samo po sebi moglo smatrati sumnjivim, doda: Upamtila
sam to samo zato to je bio petak. Zbog programa o vrtlarstvu,
razumijete?
Barnaby je razumio. I on ih je gledao kad god bi se na vrijeme
vratio kud. Ree: ivi li koji zaposlenik u kui?
Ne. Imamo vrtlara i deka koji pomae. Zajedno se brinu o
imanju, iste aute i odravaju to treba. I tu je gospoa Quine.
Dolazi oko deset sati. Poisti kuu, pripremi povre za veeru,
skuha lagani ruak i ode oko tri. Naveer kuham ja, a ona pospremi
i opere sue kad doe sljedeeg dana. Nadam se da e je Katherine
zadrati. Dovodi svoju curicu, a ne eli svatko prihvatiti djecu. Ba
udno da smo je dijelili s jadnom gospoicom Simpson. Odlazila je
k njoj svakog jutra na sat vremena prije nego to bi dola k nama...
Hoete li i nakon vjenanja nastaviti ivjeti ovdje, gospoice
Cadell?
Ne, Boe mili. Priguen jauk koji je mogao biti i smijeh. Ne
mogu u kui biti dvije gazdarice. Ne, alju me u mirovinu. Henry
ima nekoliko kuica na imanju. Dvije su... sklepali u jednu, mislim
da se tako kae. Ima maleni vrt. Vrlo je... lijepo.
Ne tako lijepo kao to je biti gazdarica kue Tye, pomisli
Barnaby, zamiljajui opet raskoan prizor koji je maloas vidio
kroz zimski vrt. Ni priblino tako lijepo.
Je li gospodin Trace dugo udovac? Eto je opet. Jasna i
bistra poput ibice upaljene u zamraenoj sobi. Iskra straha.
Phyllis Cadell svrnula je pogled od njega, prouavajui bezliniji od
dva krajolika na zidu.
Ne vidim kakve bi to veze imalo sa smru gospoice
Simpson.
Ne. Oprostite. Vii inspektor Barnaby prieka. Prema
njegovu iskustvu, ljudi (osim okorjelih kriminalaca) koji neto
skrivaju i ljudi koji nemaju to skrivati jedno imaju zajedniko.
Suoeni s policajcem koji postavlja pitanja ne mogu dugo utjeti.
Nakon nekoliko trenutaka Phyllis Cadell poela je govoriti. Rijei
su potekle kao da je jedva doekala da ih se rijei i obavi to.
Bella je umrla prije godinu dana. U rujnu. Nesrea u lovu.
Bila je to stravina tragedija. Imala je samo trideset i dvije. U to je
vrijeme u novinama objavljen iscrpni izvjetaj.
I sve to u jednom dahu, pomisli Barnaby. I kroz usne boje
mlijeka. Ree: Jeste li tada doli brinuti se o kui?
Ma kakvi. Doselila sam se ovamo odmah nakon vjenanja.
Bella ba nije pokazivala zanimanje za domainstvo. Njezina jaa
strana bile su ladanjske preokupacije. Jahanje, ribolov. I briga o
Henryju, naravno. Bili su u braku gotovo pet godina kad je umrla.
Gospoica Lacey ini se vrlo mladom za tako veliku
odgovornost? natuknu Barnaby, ali uzalud. Osjeaji su joj sad bili
nepopustljivo obuzdani kao i pokreti prsa koja su podsjeala na
goluba guana.
Ah, ne znam. Mislim da e biti ljupka gazdarica. A sad,
ustade, ako je to bilo sve...?
ustro ih je povela niz stube do glavnog predvorja, zatim
naglo stala izmeu dviju starih, neko pozlaenih drvenih likova.
Na trenutak su svi stajali na podu s crno-bijelim ploicama poput
ahovskih figura, upotrebljivi, ali nemoni dok ih se ne pomakne.
Phyllis se premjesti s jedne noge na drugu (poput opkoljene
kraljice), zatim progovori.
Ovaj... sigurno ste pomislili da izgledam potpuno
prestraeno to vas vidim... zateeno... kad ste stigli?
Barnaby pokaza pristojnu zainteresiranost. Troy oima
uspostavi kontakt s viom od dviju figura; kraljem s visokom
krunom i tragovima lapis lazulija koji jo nisu nestali iz zjenica.
Pravo da vam kaem... ja... zapravo mi je istekla registracija.
Znate kako je... Zatrzao je nervozan osmijeh, pokazujui vrste
zamrljane zube. Stalno si govorite da ete to srediti...
Da, sloi se vii inspektor, to je pametna ideja.
Kad su se vrata brzo zatvorila za njima, Troy ree: Jadno.
Moda je mislio na njezin izgled, poloaj u kui ili nespretnu i
oitu la o registraciji auta. Barnabyju nije preostalo drugo nego se
sloiti sa sve tri toke.
Katherine Lacey polako je etala poploenim dvoritem,
promatrajui dvojicu policajaca na odlasku. Iako je dan bio vru,
bilo joj je hladno. Benjy je tuno zavijao zaklonjen iza prvog silosa.
Prila mu je i podigla ga. Opirao joj se u naruju. Krzno mu je
kliznulo preko rebara kao da uope nema mesa koje ih razdvaja.
Draga...? ula je tihi udarac kad se Henry spustio niz
kuhinjsku stubu i u kolicima krenuo prema njoj. Spustila je psa.
Neto nije u redu?
Potrudila se sabrati prije nego to se okrenula prema njemu.
Nije mu odgovorila, samo je odmahnula glavom, a zvonolika sjajna
tamna kosa zanjihala se preko lica.
Brine se za Benjyja? Zna, morat e popustiti po tom
pitanju, Kate. Oboje smo dali sve od sebe. Jednostavno nee jesti.
Molim te... daj da nazovem veterinara...
Joj, samo jo jedan dan!
Star je. Ona mu previe nedostaje. Ne moemo prekrienih
ruku gledati kako umire od gladi.
Nije samo to. Tad se okrenula, nespretno unula pokraj
kolica. Nego... ne mogu to objasniti... jao, Henry... Primila ga je
za ruke. Samo imam grozan predosjeaj...
Kako to misli? Nasmijei joj se, obzirna tona. Kakav
predosjeaj?
Ne mogu to odrediti... jednostavno da e nam gadno krenuti
po zlu... da se vjenanje nee odrati...
Takve gluposti jo nisam uo.
Znala sam da e to rei. Ali ti ne razumije... Uutjela je,
promatrajui njegovo lice. Dobrostivo, pristalo, trunku
samodopadno. Zato i ne bi bilo takvo? Traceovi vuku podrijetlo iz
normanskih vremena. Reljefi sira Roberta Traycea i njegove gospe
Ismelde i njezine make vjeno poivaju u hladnoi mjesne crkve iz
trinaestog stoljea. Traceovi su u oba svjetska rata prolili umjerenu
koliinu svoje zemljoposjednike krvi i vratili se vlastelinskim
dunostima ovjenani poastima. Pojam sigurnost prava posjeda
njima je beznaajan. Drugo nisu nikad iskusili.
... Ne razumije, ponovi Katherine. Nikad nisi elio neto
to ne moe imati pa ne shvaa da u ivotu nije uvijek tako.
Mislim da sve ovo to se dogaa... umrla je gospoica Simpson... a
sad umire i Benjy... i Michael odbija doi u subotu... mislim da su
to znakovi...
Henry Trace se nasmija. uvaj se martovskih ida
4
.
Nemoj se smijati.
Oprosti, draga, ali nitko ne vriti i cii po ulicama
5
, koliko
vidim.
to?
A to se tie Michaela... pa... teko ga moemo nazvati
znakom. Sigurno si ve tjednima znala da e vjerojatno odbiti
predati tvoju ruku. Zna kakav je.
Ali mislila sam... na dan vjenanja...
Hoe da razgovaram s njim?
Nee nita pomoi. Oekivalo bi se da e nakon svega to si
uinio za nas...
Tiho. Ne smije tako govoriti. Nisam nita uinio. Kad je
ustala oslanjajui se o naslone za ruke na kolicima, on ree: Jadna
koljenca, puna udubina od kamenih ploa. Podigne joj rub haljine i
njeno dotakne kou s jamicama. Draga koljenca... Henry e ih
izlijeiti.
Na prozoru njima iznad glave Phyllis Cadell naglo je svrnula
pogled. Ukljuila je televizor i klonula u najbliu fotelju. Glasovi su
ispunili sobu. Na ekranu je par, zaluen ekstatinom pohlepom,
pokuavao obujmiti hrpu vrijednih predmeta dok je publika, nimalo
manje ekstatina, izvikivala pogrde i bodrila ih. S nepominim
luakim smijekom na licu, ena se poskliznula, izmaknula
limenku i sruila cijelu piramidu na tlo. Phyllis je pritisnula
daljinski upravlja i prebacila na opijeni duo zaljubljen u itne
pahuljice onog drugog. Trea tipka aktivirala je bukoliki prizor
vremenog para proeta zadovoljstvom kako ita telegrame
povodom svog zlatnog pira okruen privrenom obitelji. etvrta
tipka donijela je stari crno-bijeli film. Dvojica mukaraca drala su
treeg za ruke dok ga je Sterling Haydon prebijao na mrtvo ime.
Lijevom u eljust, pa desnom. Tres. Lom. Pa dva u trbuh, nagli
udah, bolan zviduk. Zatim koljeno u prepone i udarac u bubrege.
Phyllis se naslonila. Zgrabila je kutiju pralina i poela u usta
trpati zrnate kockice ukraene mucicama. Ubacivala ih je estoko i
bez stanke kao da napada vlastite eljusti. Suze su joj potekle niz
obraze.
ETVRTO POGLAVLJE
Vjenanje e sigurno biti minkerska zabava. S velikim atorima i
svim ostalim? Dok je govorio, Troy je gledao prema obzoru,
zavidno promatrajui imanje Henryja Tracea. Kilometre i kilometre
i kilometre treperavih novanica.
Bez sumnje. Barnaby je skrenuo lijevo kad su otili iz kue
Tye, kreui se prema kuama u nizu. Ne elei da mu jo jedanput
spusti, Troy nije svog efa pitao zato se uputio u prozaian
obilazak od kue do kue. No, Barnaby ga je ipak prosvijetlio.
Zanima me, kimnu prema kraju povienog dijela, ona
prizemnica. Netko ondje sve motri vrlo budnim okom. Zanima me
to susjedi imaju rei.
Razumijem, efe, bilo je to jedino to se Troy dosjetio
odgovoriti, ali ivnuo je od zadovoljstva nakon to mu je povjerena
ta sitnica.
Prva kua bila je prazna jer su stanari, kao to ih je obavijestila
susjeda, doljaci iz Londona koji ondje nisu bili barem jedan mjesec.
A mukarca u zadnjoj kui nema do est svakog radnog dana,
predaje u Amershamu. Troy je zapisao njegovo ime planirajui ga
ispitati naveer. Stara je gospoa bila utljiva o svojim poslovima,
rekla je samo da tog dana uope nije izlazila. Tad preko uredne
ivice od imira trznu glavom prema treoj kui.
Pitajte nju gdje je bila u petak. Ta bi roenu baku otrovala za
aicu oraha. U susjednoj se kui zalupi prozor.
A prizemnica...?
O njima nita ne znam. Snano zatvori vrata.
Nije li to malo udno? ree Troy dok su hodali niz stazu.
Selo je tako malo, a ona ne zna nita o ljudima dvije kue dalje.
Doista jest, odgovori Barnaby ispred sljedee kue,
podiui nakreveljenog vilenjaka za noge i hitro ga putajui.
Pojavila se jo starija ena i odrala im otprilike isti govor, s
jedinom razlikom da je ovdje krvarina iznosila komadi sira. Zatim
na rukav vieg inspektora poloi pjegavu hrpu kostiju lakih kao
perce. Sluajte, mladiu, ree, pokazujui se odjednom kao
ljubaznija od dviju vremenih dama, ako vas zanima to se zbiva
ili to se kuha, zajedljivo se zasmijulji, zapanjujue pokvareno
kroz dotrajale zube, porazgovarajte se gospoom Rainbird u
susjednoj kui. Opisat e vam sadraj maramice nakon to ste
ispuhali nos u mrklom mraku iza zakljuanih vrata. itavo vrijeme
provodi u potkrovlju s dalekozorom. Tvrdi da je ona orniglog.
Kamuflaa. Ponovi rije, tapkajui mu po reveru. U mojoj
mladosti, stajalo se kraj ograde i ogovaralo na otvorenom. Ne znam
kamo ide ovaj svijet, tako mi svega. Tad im povjeri da gospoa
Rainbird ima sina koji se bavi sanducima i ljesovima. A ljigava je
mala gnjida kakve nema. Kau da gae dri u friideru.
Narednik Troy frknu nosom i pretvori to u kaalj. Budui da
je upoznao gospodina Rainbirda, Barnaby je mogao samo
pretpostaviti da imaju pravo. Zahvali staroj gospoi i ode.
Prizemnica se zvala Tranquillada. Barnaby pomisli da to daje
naslutiti malo oputeniju inaicu panjolske inkvizicije. Naziv je
visio oko vrata velike keramike rode koja je vrijeme provodila
stojei na jednoj nozi pokraj ulaznih vrata. Vrt je bio prilino velik,
prekrasno ureen i pun ukrasnog grmlja i rua. Srebrni Porsche
stajao je na prilazu. Umjesto zvekira narednik Troy odabrao je
zvono i, stisnuvi ga, kratki prodorni jutarnji pjev ptica. Pojavi se
Dennis Rainbird.
Tko mi je to opet doao! inio se presretnim to vidi
Barnabyja. I doveli ste prijatelja. Troyu dobaci iroki osmijeh
koji se odbio s narednikova kamena lica poput ping-pong loptice s
betonske ploe. Uite, uite. Majko, doviknu preko ramena,
stigli su redarstvenici. Pogreno naglasi rije.
Jao, pa oekivala sam ih. Njean pisak iz daljine.
Prizemnica je bila mnogo vea nego to se inilo izvana, a
Dennis ih je na putu do dnevnog boravka poveo pokraj nekoliko
otvorenih vrata. Kuhinje koja se sjajila, spavae sobe (cijele u
bijeloj i zlatnoj boji) koja je blistala i druge spavae sobe ukraene
mnotvom crvenog antilopa i bljetave mjedi.
Denny, ja sam u dnevnom boravku, zapjeva glas.
Rastegnula je svaki samoglasnik u rijei, a zatim velikoduno
ubacila jo jedno O, zlu ne trebalo. Kad su uli, gospoa Rainbird
ustade s mekanih jastuka kao iz gnijezda.
Bila je vrlo, vrlo debela. Barem etvrtinu visine naizgled joj je
zauzimala kosa, sloena u krutu pagodastu konstrukciju: povrinu
vrhova i valova, zavoja i uvojaka koja je zavravala otrim vrhom
poput preokrenutog korneta za sladoled. Boje instant kreme od
karamela. Nosila je mnogo minke u napadnim bojama i ljubiasti
kaftan, prilino kratak, koji je otkrivao jastuaste noge i siuna
stopala. Vii inspektor uzvrati njezinom pozdravnom pogledu,
izravnom i otrom poput skalpela, i predstavi se.
Znala sam da ste na putu ovamo. Vidjela sam da prolazi auto
dok sam prouavala lastavice na telefonskim icama. Tako se
krasno rasporede. Ba kao note na crtovlju.
Aha... moda sam vas vidio neki dan ujutro dok sam stajao
na Crkvenom putu? Mislim, u vaem potkrovlju. Odlian
vidikovac.
Nama ornitolozima drai je termin promatranica, gospodine
Barnaby. Zajedljiva primjedba u zraku. Barnaby joj se ispria.
Ona odmahnu blistavom rukom. Sjednite, molim vas. Barnaby je
utonuo u fotelju gusto obloenu heklanim izboinama.
A to je s vama, mileni? Dennis zaplee oko narednika
Troya. Ne elite odmoriti noice?
Naroguen maizmom Troy odabere najtvri stolac, sjede u
njega uspravno kao svijea i izvadi svoj blok. Prodoran zviduk
ispuni zrak.
Denny? Pristavi vodu. Kad je nestao, ree ona Barnabyju:
Treba vas nahraniti i napojiti. Zatim, odbacujui njegovo
negodovanje: No, no. Nemojte mi rei da vas nije posve izmorilo
postavljati brojna pitanja svim tim ljudima. Sve je ve spremno.
Tako je i bilo. Za nekoliko trenutaka, najavljen njenim
klopotom, Dennis ue gurajui prenakiena kolica izraena u stilu
oltara u Bromptonskom oratoriju. Bila su krcata sitnim sendviima
u obliku simbola na igraim kartama i bogatim kremastim kolaima.
Gospoa Rainbird napuni tanjur za vieg inspektora Barnabyja i
preda mu ga.
Ne smijete odbiti, gospodine Barnaby. (Obraala mu se s
gospodine Barnaby tijekom cijelog razgovora, moda vjerujui da
su policajci vieg ranga, poput njihovih medicinskih pandana,
titulom civili.) Mislite na unutarnjeg ovjeka.
Njezin sin natoi aj, beskrvni bijeli prsti treperili su mu nad
porculanom. liicu s likom apostola i velikim ljubiastim
kamenom usaenim u drku stavi na tanjuri i preda je, sa alicom,
Barnabyju. Pomalo zgroen, vii inspektor je prihvati i prilino
neudobno se nasloni na kripavo uporite.
Dennis na tanjur stavi trefa s inunima, pika s namazom od
lososa, karo s mesnim dorukom i srce s vegetarijanskim namazom,
doda puslicu iz koje su izbijali crvii boje kestena i odlepra do
narednika Troya. Sve stavi na stoli, donese aj, a zatim opet
odlepra do majke. iroko su se nasmijali jedno drugom pa joj on
nauuri jastuke prije nego to je sjeo, sasvim primjereno, na
okrugli jastuk pod njezinim nogama. Barnaby naposljetku
progovori.
Istraujemo nerazjanjen smrtni sluaj...
Sirote gospoice Simpson, jasno, ubaci se gospoa
Rainbird. Ja krivim roditelje.
...i bili bismo vam zahvalni kad biste nam vi i va sin mogli
rei to ste radili prolog petka poslijepodne i naveer?
Ja sam slagala cvjetne aranmane i lonanice u seoskoj
dvorani. Sigurno ste uli za nau sportsku priredbu? Barnaby
pokae da je uo. Otila sam oko etiri i trideset s gospoicom
Cadell iz kue Tye. Meu zadnjima, kao i uvijek. Bojim se da se
ubrajam u one grozne ljude kojima sve mora biti kako treba. Malo
epurenja. Samozadovoljan osmijeh. Imala je usta poput zlatne
ribice koja, ak i dok miruje, izgledaju istureno i napueno.
>Delegiraj, Iris, delegiraj !< stalno si govorim, no mislite li da mi to
uspijeva? Gdje sam ono stala?
Otili ste meu zadnjima.
Aha, da. Mislim da je ostala samo gospoica Thornburn,
naa draga voditeljica.
Jeste li moda primijetili kad je otila gospoica Lacey?
Nekoliko minuta prije etiri sata.
Sigurni ste? Glupo pitanje. Ve je imao dojam da je u
prisutnosti neeg pitijskog, a ne samo pronicljivog. Gospoa
Rainbird oito je imala oko sokolovo i, gotovo jednako vano,
sokolov olimpski manjak brige za dobrobit plijena.
Potpuno sigurna, nastavi gospoa Rainbird. Umaknula je,
prema mom miljenju, doista izrazito potajno. Udostojala se
pogledati narednika Troya na zadnjih nekoliko rijei kako bi se
uvjerila da ih je zapisao. Ali zanima me zato nas ispitujete o
poslijepodnevu. Shvatila sam da je gospoica Simpson umrla
mnogo kasnije.
Nismo sigurni kad je tono umrla.
Pa sigurno je bila iva oko pet sati jer sam je vidjela.
Vidjeli ste je!
Dakako da jesam. Nakratko je uivala u naglo pokazanom
zanimanju. Dennis okrenu glavu i zadovoljno joj se nasmijei.
Sluajno sam ba u to vrijeme bila u promatranici, biljeila sam
kretanje kugare. Emily je dojurila Crkvenim putom iz smjera ume.
Jedanput je zastala, drei se za bedro. Pitala sam se nije li joj
pozlilo i zamalo sam odjurila onamo, ali Denny je ba doao na aj.
Nije li tako, mili? Je li mu rukom jo vre stisnula rame? Okice
su mu svakako istog trena ivnule.
Mhm. Nakratko je prislonio obraz na njezina koljena.
Obino doem kui oko pet i trideset, ali te veeri...
Molim vas, gospodine Rainbird. Ubrzo emo se time
pozabaviti.
Jedva ekam. Dennis ugrize donju usnu, rumen od veselja
to je primio tako rezolutnu naredbu. Nasmijeio se naredniku
Troyu, osmijehom tako slatkim i munim poput kocke od vanilije
koju je jeo. Mislim da se naredniku ne svia marun lyonnaise,
majko.
Nagovori ga onda da kua kremu od badema. Da, ponovno
posveti pozornost Barnabyju, u svakom sluaju, zabrinula sam
se. Zapravo, gotovo sam naumila posjetiti je nakon veere, ali tad
smo zaigrali Monopoly uinilo mi se da bi to moglo priekati do
jutra. Na kraju krajeva, imala je telefon i gospoica Bellringer je
blizu. I tako nismo uope izlazili, zar ne, mili?
Nismo. Kune smo mi ptiice.
A tko je dobio cijelu Azurnu obalu?
Ja, ja! I dobar dio Berlinskog trga.
No ponovno sam vidjela Katherine Lacey. Oko osam sati.
Stvarno? Nije li to malo kasno za va hobi, gospoo
Rainbird? Koje pak ptice lete u to doba?
Sove, gospodine Barnaby. Vrlo otar pogled.
Aha.
Nona bia.
Tako je.
Nakratko smo prekinuli s igrom, Denny je kuhao kavu, a ja
sam sluajno pogledala kroz prozor.
Razumijem. Jeste li primijetili kamo ide gospoica Lacey?
Dramatino se nagnula naprijed i, kako je jo drala ruku na
sinovu ramenu, isto uini i on. Kakav sablasni duo, pomisli
Barnaby. Neobino su ga podsjeali na dramu Joea Ortona u kojoj
je njegova ena glumila prolog mjeseca. Savreno bi se u nju
uklopili.
Skretalo, je na Crkveni put.
Mislite li daje ila nekomu u posjet?
Nisam mogla vidjeti. Cesta gotovo istog trena naglo skree
nadesno. Jednog je bigla vodila sa sobom. I u ruci nosila pismo.
Moda je onda samo ila do potanskog sanduia?
Gospoa Rainbird podignu obrvu poput mladog mjeseca nacrtanog
bojicom. Poruivala mu je da ako povjeruje u to, povjerovao bi u
bilo to. A jeste li je vidjeli na povratku?
Naalost, nisam. Glas joj se priguio od jada. Nazvala je
gospoa Pauncefoot. Htjela je jo kraljevskih ljiljana za sudaku
platformu. Da sam barem znala, akom udari o dlan, uvala bih
strau.
Pokazivala je mnogo vie od obine zlovolje. inilo se da kipti
od ogorenja zbog podsjeanja na proputenu priliku. Oito nije
mogla podnijeti a da ne zna to se zbiva izmeu svakoga, na
svakom mjestu, u svako vrijeme. Vraga je ona pratila kretanje
kugare, pomisli Barnaby, i stade ispitivati njezina sina.
Na poslu cijelo popodne, to e potvrditi moj partner, otiao
sam oko petnaest do pet, dovezao se ravno kui i ostao ovdje.
Nisam znao da imate poslovnog partnera, gospodine
Rainbird.
Majka mi je kupila udio za dvadeset i prvi roendan. Tad
sam ondje radio ve tri godine i jednostavno sam znao da se neu
htjeti baviti niim drugim. Djeaki zagrli koljena. Oboavam to
skroz naskroz. Razumijete?
Barnaby pokua ostaviti dojam da razumije. Zapravo ga alibiji
Rainbirdovih nisu previe zaokupljali. U Tranquilladi je traio
neto mnogo korisnije. Dodatne podatke o mjetanima. I traeve.
Ako je tono procijenio Iris Rainbird, nakon pravih poetnih
poteza, dobit e oboje.
Ree: Uvjeren sam da shvaate, gospoo Rainbird, koliko
smo u ovakvom sluaju zahvalni to se moemo obratiti nekom
ovako pozornom... pronicljivom kao to ste vi. Da nam popuni
rupe, da se tako izrazim. Pagoda se milostivo nakloni. Recite
mi... gospoica Lacey i njezin brat... ve dugo ive u selu?
Od roenja. No nisu oduvijek ivjeli u Boikinoj kuici.
Njihovi roditelji imali su veliku gazdinsku kuu nedaleko odavde na
cesti za Gessler Tye. Nisu imali zemlje, samo jedno jutro vrta. O,
tad su ivjeli na visokoj nozi. Stara obiteljska dadilja, djeca u koli
Bedales, poniji i automobili, ili su u Francusku svakih pet minuta.
Na odmoru su pucali i lovili. Smatrali su se pravim plemstvom.
Nisu bili, naravno. Nisu uope imali plave krvi. Mirne
olovke, narednik Troy u toj primjedbi odmah prepozna skriveno
ogorenje, ne znajui zato. Madelaine je ljudima bila draga, ali on
je bio grozan ovjek. Puno je pio i vozio kao manijak. I bio je
nasilan. Kau da ju je zlostavljao. Sasvim bezduan...
Ba kao i njegov sin. Dennis je to rekao impulzivno,
zarumenjeli su mu se blijedouti obrazi. Ovaj put nije bilo zabune
da mu je rame stisnuto u znak upozorenja. Doda, mucajui:
Dobro... tako sam uo.
A kad su djeca imala oko trinaest godina, novac je presuio.
Spekulirao je, digao drugu hipoteku, pa digao jo i sve izgubio. To
je ubilo Madelaine.
Mislite to doslovno?
Dakako. Sletjela je autom u Temzu kod Flackwell Heatha.
Nije bila pokojna vie od dva mjeseca kad se vjenao nekim
curetkom kojeg je upoznao u Londonu i preselili su se u Kanadu.
A djeca?
Pa... naravno, to je bio kraj privatnih kola. Morali su
pohaati kolu u Gessler Tyeu s obinim pukom. Glas joj je
odzvanjao zadovoljstvom. Troy nesvjesno kimnu u znak
odobravanja.
A gdje su ivjeli?
Jasno, tu sad u igru ulaze Traceovi. Henry je bio meu
prvima od kojih je Gerald Lacey traio novac. I posudio mu je
poveu svotu. Mislim da je poslije zakljuio da bi bilo bolje da nije.
Da je umjesto toga pomogao Geraldu da sredi poslove. Barem sam
takav dojam stekla od gospoe Trace, to jest, Belle...
Vii inspektor Barnaby pokua zamisliti pokojnu gospou
Trace kako s gospoom Rainbird raspravlja o muevom novanom
stanju, ali nije uspio. Pitao se odakle joj zapravo taj podatak.
Odade im Boikina kuica.
Da?
U njoj je prvo ivio lovouvar. Henry ju je ponudio djeci, a
dadilja je ostala brinuti o njima. Bili su grozni prema njoj, sirotica.
Dok su bili mali bili su kao prst i nokat, uvijek su joj zadavali
probleme. A kad su porasli, beskrajne svae. Znate i sami kakvi su
tinejderi. No nije da mi je moj Denny ikad zadavao muke. Denny
se zasmijulji u svoju kocku od vanilije. Kremasti rub, bojom jedva
neto drugaiji od njegove koe, krasio mu je gornju usnu. Znala je
navratiti ovamo, dadilja Sharpe, na aj i malo mira i tiine. Tu nije
bilo svaalica. Jeste li vidjeli onaj oiljak na Michaelovu licu?
Nismo jo razgovarali s gospodinom Laceyjem.
Od nje ga je dobio... svoje sestre. Bacila je glaalo na njega,
po svemu sudei. Zamijetila je da mu se promijenio izraz lica i
frknula nosom. O, samo vi gledajte, gospodine Barnaby. Tim
aneoskim licima svakoga zavaraju, ali mene nisu preveslali.
Nepristranost gospoe Rainbird, kojoj se na poetku
razgovora toliko divio, kao da ju je privremeno napustila. To to je
njezin sin kojeg je oito, iako pomalo nezdravo, oboavala bio na
neki nain omalovaavan, i dalje ju je peklo.
Je li gospodin Trace novano potpomagao Laceyjeve?
O, da. Otac nije ostavio prebijene pare. A, koliko je meni
poznato, Henry i dalje uzdrava Michaela. Iako nee od njega uti
ni rije zahvale.
Zar gospodin Lacey ne radi?
Ako slikanje smatrate poslom.
Je li uspjean? Uspijeva mnogo prodati?
Ne, ne uspijeva. I ne udi me. Gadne nasilne slike. Boju
nabacuje lopatom. Ali mu zato modela ne nedostaje.
Ne, ubaci se Dennis. Mala Lessiterova stalno ondje visi.
No nee joj to nita pomoi neugledno eljade. Znate, Michael je
jedanput mene naslikao. Uvrijeeno zabaci glavu, sav blijed i
muiav, u Troyevu smjeru.
I to je stvarno bila grozota.
Ah, bio sam dobrica bez premca dok je slikao portret,
nastavi Dennis, kud on okom, tud ja skokom. A onda kad je
dobio to je htio rekao mi je da se nosim.
Denny! Jo jedan glazirani sombrero, gospodine Barnaby?
Ne, hvala. A je li dadilja, gospoica Sharpe, jo ovdje?
Gospoa Sharpe. Nije. Otila je u Saint Leonards im su
porasli dovoljno da se sami brinu o sebi. Sretna to se mogla
maknuti. Tad su imali oko sedamnaest, ini mi se. Nije se ak niti
dola pozdraviti. Moram priznati da sam bila malo povrijeena.
Nabavila sam njezinu adresu od Traceovih i pisala joj nekoliko
puta, ali nije odgovorila. Poslala sam joj boinu estitku, a onda
odustala. Ponovno se pojavi ozlojeenost. Bilo je jasno kao dan
da bi joj bila draa podua oprotajna drama prepuna groznih
otkria. Kad je zapoela ivahan opis jednog od spektakularnijih
obiteljskih sukoba u Boikinoj kuici, Barnaby, s vremena na
vrijeme pozorno kimajui, protegnu noge odlazei na drugi kraj
sobe do vrata koja su vodila u dvorite.
Vani je travnjak bio ist i otar kao staklo. Jo rascvjetalog
drvea i grmova i na drugom kraju lijepa sjenica. Pitao se kako je
gospodin Rainbird zgrnuo imetak. Sigurno je pozamaan, s obzirom
na prizemnicu, Dennyjevo partnerstvo i zgodnu srebrnu jurilicu.
Da ne spominjemo kolica za aj.
Okrenuo se i vratio razgovoru. Poeo se osjeati vrlo
neudobno. Iako je dan bio topao, radijatori su bili okrenuti do
daske. Pogledao je Dennisa, koji je naredniku Troyu treptao gotovo
bezbojnim trepavicama, i pitao se je li njemu hladno. U svakom
sluaju nije imao vika mesa za izolaciju.
Soba je doista bila nepodnoljivo deprimantna. Pretrpana
raskonim napadnim pokustvom. I bilo je vitrina s porculanom,
uglavnom Capo di Monte, i polica s lutkama odjevenim u razliite
narodne nonje, i nekoliko originalnih izrazito groznih slika. Slika
najblie Barnabyju prikazivala je koker panijela koji je u
nevjerici promotri izbliza ronio suze. Sve skupa moglo se
nazvati groteskom dvadesetog stoljea, kako bi rekla njegova ki.
Hvala najljepa, gospoo Rainbird. Stade tomu na kraju,
ljubazno, ali odrjeito.
Nema na emu, gospodine Barnaby. U bljetavom luku
zamahnula je u njegovom smjeru. Nije mogao izbjei rukovanje.
Bilo je to kao da stie grumen tijesta. Nismo li tu da si
meusobno pomognemo?
Dok su policajci hodali niz prilaz, narednik Troy ree: Takve
mukarce trebalo bi kastrirati. Barnaby nije odgovorio pa na kraj
ubaci vii inspektore da popravi stvar, dodajui: a to se tie
njegove majke... obina zlobna stara lajavica.
Gospoa Rainbird i ljudi poput nje dar su s neba u svakoj
istrazi, Troy. Samo nemojte brkati tra i injenice. A kad od njih
doznate takozvane injenice, uvijek ih temeljito provjerite. I
nemojte brzati sa zakljucima. Um neka bude bez predrasuda,
narednie, bez predrasuda.
Da, efe.
Krenuli su prema Burnhamskom vijencu i opinskoj kui broj
sedam, domu gospoe Quine.
~
Dok su Barnaby i Troy prolazili izmeu trulih stupova dvorinih
vrata u propaloj i pranjavoj ivici, gospoa Rainbird i njezin sin
zatvorili su vrata Tranquillade i okrenuli se jedno drugom, cvatui
od uzbuenja.
Donio si ga?
Mamice jesam.
Ooo... gdje je... gdje?
ekaj malo. Nisi rekla...
Dobar si ti deko. A sad pokai mi.
Neu. Njegovo lice, neugodno naranasto ispod lampe u
hodniku, postalo je nepristupano i tvrdoglavo. To nije bilo kako
treba. Mora to uiniti kako treba.
Dobar si ti deko, zapjevucka ona, ljubei ga ravno u usta.
Dah joj je bio vrlo sladak, topla eksplozija ljubiastih bombonia i
kreme i sone vanilije. Maminnajboljideko. Prsti joj skliznu u
njegovu koulju, milujui koata krila njegovih lopatica. Naj-
najboljijedinideko.
Liznuo joj je uho s viseim nizom lanih dijamanata. Mmm.
Disanje mu se ubrzalo. Pametni Denny.
A sad, primi ga za ruku, vodei ga niz hodnik prema
francuskim prozorima i vrtu, pokai mi...
Hou se jo malo igrati.
Poslije emo se igrati.
Svega i svaega?
Svega. Hajde... gdje je?
Zakoraili su na travnjak. Iza sjenice bila je velika tamna hrpa
neeg natopljenog vodom, a voda se u koncentrinim krugovima
cijedila na arko zelenu travu. Dennis ponovno onamo povede
majku. Drei se za ruke zagledali su se u do.
Gdje si ga pronaao?
U jezercu iza bukove ume. Vidio sam ih kako ga bacaju
unutra vezanog oko kamenja.
Nije odgovorila; samo je izdahnula, dugim polaganim
zadovoljnim siktajem.
Di-di mi je skroz mokar. Zna, morao sam ga staviti u
prtljanik.
Kupit emo ti novoga.
O, mamice... Ekstatino uzbuen, stisnuo joj je ruku.
Misli da mnogo vrijedi?
O, da, mili moj. Primaknula se korak blie i gurnula mokru
hrpu vrhom cipele. Vrlo mnogo. Itekako mnogo.
PETO POGLAVLJE
Vrt na broju sedam bio je smetlite. Doslovno. Malena piramida
smea njihala se uz jednu stranu kue. Krevetni okviri, slomljena
djeja kolica, stare kutije, hravi lanci i velik raspadnuti kuninjak.
Zavjese u prizemlju bile su potpuno navuene. Barnaby zazvecka
potanskim sanduiem. Negdje u kui plakalo je dijete. uo je
enu kako vriti: Zaepi, Lisa Dawn. Zatim: Samo malo,
moe? Mislei da se to moda odnosi na njega, prieka.
Na kraju se pojavila gospoa Quine. Bila je to mrava ena
udubljenih prsa s naikanim crvenim pritiima oko usta. Puila je
i ostavljala dojam da se neprestano kree ak i dok je stajala na
mjestu, kao da je sva navijena i spremna za pokret.
Uite. Zakoraila je unatrag dok su ulazili. Susjeda mi je
rekla da obilazite sve kue.
Soba u koju su uli bila je zadimljena i slabo osvijetljena
sredinjim izvorom svjetlosti, drvenim lusterom sa sjenilima od
pergamenta u obliku galijuna. Televizor je glasno tretao. Gospoa
Quine nije ga pola stiati. Soba je bila neuredna i ne ba ista.
Malena djevojica sjedila je za plastinim stolom, mrcajui i
daui.
Gle tko je to doao, Lisa Dawn. Dijete pogleda Barnabyja.
Rekla sam ti da u pozvati policajca ako ne bude dobra. Jo
suza. Pogledajte to je uinila, gospodine policaje. Gospoa
Quine sa stola je podigla tamni mokri predmet. Njezina
Slikovnica malog Isusa. A ima je tek od Boia. Crni ribiz
posvuda. Otvori knjigu. Dvodimenzionalni Isus, Marija, Josip i
skupina razliitih zvijeri izdignu se iz stranice, bogato i simbolino
ljubiasti. U ovoj kui nita ni pet minuta ne moe ostati novo.
Ah, siguran sam da nije bilo namjerno. Barnaby se
nasmijeio Lisi Dawn, koja je akama tuno protrljala oi i
ponovno mrcnula. Okrenuo se gospoi Quine koja je ustro
koraala sobom estoko puei cigaretu i otresajui pepeo
posvuda. Moram biti u pokretu, pojasni.
Koliko ujem, radili ste za gospoicu Simpson?
Tako je. Ondje i u kui Tye. Radila sam i za staru
Zvrndalicu. Ali samo jedan tjedan. Rekla je mi je neka radim to
hou, samo da nita ne pomiem. A kako u istiti a da nita ne
pomaknem? Recite vi meni.
Govorite o gospoici Bellringer?
Tako je.
Jeste li doli u uobiajeno vrijeme tog jutra kad je umrla
gospoica Simpson?
Naravno da jesam. Nije bilo razloga da ne doem, je l?
Gospoica B. kroz prozor je sve drala na oku. Izala je van i rekla
mi. Slobodno sjednite ako hoete.
Molim? Aha, hvala. Barnaby sjede na rub crnog kaua od
vinila. Iz jednog jastuka kroz prerezani otvor izlazili su areni
komadii pjene.
Ponudila me ajem da mi sluajno ne pozli. Zatim sam otila
u kuu Tye.
Sigurno ste se okirali?
Dabome. Doktor ju je posjetio samo nekoliko dana prije
toga. Malo ju je muio bronhitis, ali rekao je da e biti iva i zdrava
iduih deset godina ako se bude dobro uvala. Gospoa Quine
zapali novu cigaretu opukom stare. Jasno, sad znamo zato je
otila, ne? Prokleti silovatelji. Vidjela sam jednoga neki dan na
televiziji u krupnom planu. Znam to bih ja s njima uinila.
Nakratko se smjesti na zatitnu ogradu kamina i baci opuak u
prazno ognjite. Stopalom je nervozno lupala po sagu. Tako je
snano udahnula da joj je koa ispod jagodica propala u velike
udubine. Jadna stara dua. I to jo u njezinoj dobi.
Suzdravajui se od komentara sumanuto preuveliane prie,
Barnaby upita je li bilo ugodno raditi za gospoicu Simpson.
O, da... voljela je da sve bude na mjestu, ali znala sam na to
je naviknuta. Dobro smo se slagale.
A u kui Tye?
Zadovoljno se nasmijei, pokazujui ledeno savrene umjetne
zube. Bili ste tamo? Barnaby kimne pa ona nastavi: Koja
komedija, je l? Stara Phyllis Cadell ne isputa iz ruku. Jasno se
vidlo to se iza brda valja. Pripremala se uskoiti u igru. Za njega
se ubijala od posla jo dok je gospoa Trace bila iva. Trudila se
bit potrebna kao komad kruha bar si je tako ona zamislila. Da
ste je samo vidli nakon nesree. Glumila je tugu kad god bi netko
bio blizu. Tugu! Bila je izvan sebe od sree. Bilo je jasno to
oekuje. A onda se onuda poela motati miss Velike Britanije iz
Boikine kuice i preotela joj glavni zgoditak. Mislila sam da e se
gospoica Cadell baciti pod prvi autobus tog jutra kad su
objavljene zaruke. To mi je uljepalo dan, pravo da vam kaem.
Vratimo se na proli petak, gospoo Quine... jeste li vi
poslijepodne bili u seoskoj dvorani?
Ja? Zar da se ja petljam s njima? Sigurno se alite. Sa
enskim institutom? opor vrajih snobova. Nek si nose te svoje
cvjetne aranmane. I proklete ukiseljene orahe.
Dakle bili ste kod kue?
Da. Gledale smo TV. Je l' da, Lisa Dawn? Cijelo popodne.
Osim to je ona trknula u duan po ips. Barnaby pogleda Lisu
Dawn kojoj su se tanke noice klatile na barem etrdeset
centimetara od poda. itajui mu misli, gospoa Quine nastavi:
Krasno prelazi cestu. I uvijek s vrati ravno kui. Velika je ona
cura, je l' da, Lisa Dawn? Reci policajcu koliko ima godina.
Jo malo pa etiri, proapta djevojica.
Ima etiri! Ima ve pune etiri godine, ustrajno e gospoa
Quine, kao da je dijete par cipela. A tko ti je u duanu kupio
slatkie?
Judy.
Teta Judy. To je ki doktora Lessitera. esto je poasti. Za
Uskrs joj je kupila jaje, puno zeia. Lisa Dawn zaplae. O,
Boe daj zavei! to e gospodin mislit? Nisam to smjela rei...
to za jaje. Susjedov pas se otkinuo s lanca i epao joj zeca.
Jadni Sivko.
No, no. Nabavit emo ti drugoga.
Kad je to vaa ki otila u trgovinu?
A ne znam. Gledale smo Sinove i keri pa je sigurno prolo
tri.
A sigurni ste da je to bilo popodne sedamnaestog?
Nisam li vam to rekla? Zapali treu cigaretu.
I cijele ste veeri bile u kui?
S njom ne mogu nikamo ii.
Hvala. Dok je Troy itao zapisanu izjavu, a gospoa Quine
udisala, tapkala nogama i uzdisala, Barnaby je pokuao razgovarati
s Lisom Dawn, ali ona je utonula u stolac i nije ga htjela pogledati.
Plavkasto-crni tragovi, lijepi poput mauhica, propupali su joj s
unutranje strane ruku. Prije nego to su ponovno proli izmeu
trulih stupova dvorinih vrata, Barnaby je uo da je opet zaplakala.
~
Barnaby ukljui ventilator u uredu i zamoli da mu donesu kavu i
sendvi iz kantine. Prije nego to je policajka Brierley otila po
njih, ree: Stavila sam vam poruku ispod spajalica. Gospoica
Blazely. Ostavila je svoj broj na poslu i zamolila da je nazovete.
Barnaby je podigao slualicu i utipkao broj. Plavi propeleri
ventilatora, iako su uinkovito zujali, nisu inili drugo doli u
usporenoj struji pomicali topli zrak pokraj njegova preznojenog
lica. Gospoice Blazely? Ovdje vii inspektor Barnaby.
Aha, da... zdravo... sjeate li se onog dana kad smo razgova
rali, a ja sam mislila da ima neto to vam nisam rekla?
Da.
Sjetila sam se to je to bilo. Hoete da vam sada kaem?
Da, molim vas.
Bila sam juer sa sestrom u High Wycombeu. Znate, bit u
joj djeverua sljedeeg mjeseca i otile smo isprobati moju haljinu.
Trgovina je zapravo vrlo blizu stanice, a to znai da ponekad
moete ugurati auto ne zadugo, naravno i zove se Anna
Belinda. A to je rekla gospoica Simpson. Dobro, otprilike.
Sjeate li se to tono?
Da, sjeam. Rekla je: >Ba kao sirota Annabella<.
Sigurni ste?
Sto posto.
Nije bilo samo Bella?
Nije. Sigurno je rekla Annabella.
Barnaby je poklopio slualicu i sjedio zamiljeno je
promatrajui. Stigao mu je sendvi (piletina i potoarka) i slasna
kava s uredskog reoa. Barnaby ih preuzme i ree: Nazovite
socijalnu slubu, molim vas. Mislim da bi netko trebao obii
Burnhamski vijenac broj sedam, u Jazavevu Putu.
to da kaem, vii inspektore?
Aha... potencijalno zlostavljanje djeteta. ena se preziva
Quine. I ona treba pomo. Na rubu je ivanog sloma, ini mi se. I
ako biste mogli kontaktirati sa Sloughom. Trebam adresu i broj
gospoe Nore Whiteley. Predaje domainstvo. Ima devetogodinjeg
sina. Prodrljivo je zagrizao sendvi, skraujui ga za polovicu,
podignuo slualicu i ponovno utipkao broj.
Gospoice Bellringer? Znate li moda je li vaa prijateljica
poznavala koju Annabellu? Zau se dugaka stanka pa nijean
odgovor. Je li to moda gospoa Trace?
A ne... ona se zvala Beatrice. Prozvala se Bella jer je to
smatrala glamuroznijim.
No je li to gospoica Simpson znala?
Dakako da jest. Sjeam se da mi je rekla kakva je to greka.
Njoj je Beatrice bilo prekrasno ime. A Bella sasvim obino.
Zastade da bi udahnula. Prije mnogo godina jednoj sam Isabelli
predavala glazbeni. Besprijekorno dijete. Mislim da je sada
akonica. Pomae li vam to?
Barnaby joj zahvali i pozdravi je. Zaboravio je na trenutak da
je gospoica Simpson radila kao uiteljica vie od etrdeset godina.
Unato tomu to je ime prilino rijetko, vrlo vjerojatno su joj kroz
ruke prole jedna ili dvije Annabelle, vedro se epirei pokraj
plahih Jean i Joan i June i Jane. Ali gospoicu Simpson na to je ime
podsjetio prizor razbludnog para. S koliko su se godina poinjali
praiti prije dvadeset, trideset ili etrdeset godina? Vjerojatno,
zakljui, podjednako rano kao i danas. Neke stvari nikad se ne
mijenjaju.
A zato sirota Annabella? Otpije jo jedan gudjaj kave i
pogleda, krajikom oka, pauka koji se pentrao njiui se naprijed-
nazad. Je li bila siromana? Izopaena? Pokojna? Barnaby pomisli
na sve linosti koje je osamdesetogodinja ena moga upoznati za
dugog ivota u kojem je podosta i putovala. I svata ula. I
proitala. Uzdahnu, odgrize jo jedan dio sendvia i suoi se s
injenicama. Annabella bi mogla biti gotovo bilo tko.
Mogu li vam kako pomoi, vii inspektore? upita Troy.
Da. Barnaby isprazni alicu. Moete me odbaciti do
Tjednika. elim proitati lanak o smrti Belle Trace.
Ne mislite valjda da su povezane?
Nita jo ne mislim. Ali umrla je neprirodnom smru na
istom malom podruju koje obuhvaa krug ljudi koje sada moramo
smatrati sumnjivima. Ne smijemo to previdjeti. Stoga popijte aj i
produite korak.
~
U podrumu ispod ureda Caustonskog tjednika Barnaby je
razgovarao sa starim ovjekom koji se inio dijelom inventara
koliko i prastari zeleni ormari i hrave cijevi za vodu koje su se
trzale na crnom zidu. Bio je ondje i golemi bojler, sad iskljuen i tih.
Barnaby je zatraio izdanja iz rujna i listopada prethodne
godine. Starac se odvukao do spisa i dovukao natrag. Nije
progovorio ni ak maknuo labavo smotanu ugaenu cigaretu iz usta.
Nekoliko mrvica crvenkastog duhana palo je na novine dok mu ih je
predavao. Barnaby ih je odnio do stalka za itanje pokraj prozora.
Osvjetljenje je bilo slabo zbog debele staklene opeke boje mlijeka
pojaanog viskijem. Uz pratnju zvukova koraka iznad glave,
prelistao je prva dva primjerka. Mrtvozornika istraga smrti
gospoe Belle Trace bila je u treem. lanak je bio iscrpan i zauzeo
je vie od pola stranice.
U lovu je sudjelovalo manje ljudi nego to je u takvim
sluajevima uobiajeno. Henry Trace, David Whiteley (koji je u
obazrivo sroenom, iako nepotrebnom dodatku, opisan kao
pomaga gospodina Tracea), doktor T. Lessiter, prijatelj gospodina
Tracea i njegov osobni lijenik, gospoa Trace, gospoica Phyllis
Cadell i dvojica susjednih zemljoposjednika, George Smollett i
Frederick Lawely. I dvojica gonia: Jim Burnet, koji je pomagao na
farmi, i Michael Lacey, mladi obiteljski prijatelj.
Prema svemu sudei, gospoa Trace bila je nekoliko metara od
glavne skupine kad se dogodila nesrea. Kao to u takvim
sluajevima uvijek biva, izjave su bile zbrkane i ponekad
kontradiktorne. Doktor Lessiter mislio je da se spotaknula i da je
zapravo padala kad je ispaljen hitac, aludirajui na to da se
popiknula i pala preko puke. Ve se jedanput bila spotaknula o
korijen drveta. Doktor je priznao da je taj raniji dogaaj moda
utjecao na njegovo vienje smrti gospoe Trace. Michael Lacey
rekao je da je prvo ispaljen hitac, ali nakon to ga je mrtvozornik
detaljno ispitao, nije vie bio tako siguran. Ostali nisu nita
primijetili dok nije primijeeno da gospoa Trace lei na tlu.
Gospodin Trace, oajniki hitajui svojoj eni, prebrzo je zakrenuo
kolica i prevrnuo ih. Psi su jurili posvuda; nastala je sveopa strka.
Michael Lacey, u tom trenutku najblii gospoi Trace, pourio je
do nje, ali ga je doktor uputio da ozlijeenu enu ne dira, nego da
potri i pozove hitnu pomo.
Dajui iskaz, doktor Lessiter rekao je da je gospoa Trace
umirala ve kad je stigao do nje. Nitko nije mogao nita uiniti.
Nije govorila, gotovo je istog trena izgubila svijest i umrla
nekoliko trenutaka poslije. Bilo je tehnikih pojedinosti s obdukcije
koji su opisivali kut pod kojim je metak uao u srce i izaao iz
tijela, smrskavi jedan kraljeak. Doktor Lessiter i gospodin Trace
naglasili su da su u trenutku nesree svi ostali sudionici lova osim
Jima Burneta bili iza gospoe Trace ili njoj slijeva te stoga nisu
mogli ispaliti kobni hitac. Premda je bio naprijed, Jim je bio gotovo
trideset metara desno od nje. Iako su se obojica gonia poslije
vratila potraiti metak, prema uputama gospodina Tracea, on nije
pronaen, to nije neshvatljivo s obzirom na gustou okolne ume.
Mrtvozornik je oaloenom mukarcu izrazio suut i presudio da
je smrt uzrokovana nesretnim sluajem.
Barnaby ponovno proita izvjetaj. Bio je vrlo razumljivo
napisan, sve se inilo potpuno jasnim, no svejedno ga je neto
muilo. Neto skriveno to se nije sasvim uklapalo.
Tri primjerka novina vratio je ispijenom starcu koji je
pokazao jo manje zanimanja to mu ih vraa nego kad mu ih je
predao i pokazao mu svoju policijsku iskaznicu. Htio bih
fotokopiju ovog lanka, ree, brzo zaokruujui pojedinosti
istrage.
Ej! Ostaci se nehotice povrate u ivot. Ne smijete to initi.
To je iz arhive!
Je li? Barnaby strogo pogleda krug i odmahnu glavom. Ne
znam kuda ide ovaj svijet i to je istina. Do etiri sata ako vam tako
odgovara.
ESTO POGLAVLJE
Dok je Troy vozio Crkvenim putom, vii inspektor Barnaby
primijeti da Pelinja kuica ve izgleda pomalo zaputeno, kao
nedavno naputena koljka. Biljke oko staze ve su se rairile na
nju, zavjese su visjele ravno i mirno. Na zidu ispred kue gospoice
Bellringer leao je Wellington, mlatei povremeno leptire u prolazu
i vaui pokojeg.
Nasuprot ugibalita gdje su kue zavravale, na drvenom je
znaku pisalo: Gessler Tye: kilometar i pol. Staza je bila prilino
iroka, a tragovi guma jasno vidljivi. Barnaby je pokazao da bi
trebali poi onuda, a Troy je oprezno autom krenuo izmeu
rubova.
Sva srea da nismo u Roveru, vii inspektore.
Da smo u Roveru, obrecnu se Barnaby, ne bih vam rekao
da idete ovuda, je li tako? Njegov sendvi od piletine i potoarke
susreo se s nevjerojatno kalorinom zakuskom gospoe Rainbird
koja ga je upravo nadvladavala. A tablete je ostavio u uredu.
Vjerojatno ne biste, efe. Narednik Troy pomisli da je
Barnaby prikladno ime za nekoga tko se uvijek ponaa kao
medvjed kojeg boli glava, i zamisli sebe jednog dana u budunosti
kako svojem naredniku pokazuje gdje mu je mjesto. Proao je kroz
otvor u ivici koji je izlazio na veliki komad grubo zaravnatog tla i
parkirao se. Obojica su izali.
Jezivo, pomisli Troy kad je prvi put ugledao Boikinu kuicu.
Bila je siva i odbojna, smjetena na samom rubu ume kao grbava
krastaa. Iako je dan bio topao, zadrhtao je. Lako je bilo zamisliti
vjeticu kako pomalja odande i tamani Ivicu i Maricu. Istinski
grimmogrozno. Zasmijulji se vlastitoj domiljatosti, pitajui se bi li
dosjetku prenio Barnabyju pa odustane od toga. Stanje je danas ve
dovoljno napeto.
A tada, dok su se pribliavali trijemu, izalo je sunce
obasjavajui juni zid. Kremeni su zaiskrili, blistajui najnjenijim
bojama. Barnaby jednog dotakne. Bio je poput golemog tvrdog
bombona, sme poput karamele s krem arama. Pokuca na vrata.
Nije bilo odgovora.
Tad je primijetio kozokrvinu, gotovo pokraj svojih nogu,
malena se muila u bujnom grmu kopriva. Moda ju je djevojka
zasadila, plijevila tlo, zalijevala je, bez sumnje nadajui se da e s
vremenom obrasti trijem. Dva su se cvijeta otvorila usprkos svemu.
inilo mu se da je to kultivar serotina.
Pokuajmo odostraga.
Iza kue bilo je maleno betonsko dvorite, jo mnogo kopriva,
bava nepomino zelenkaste vode s debelim slojem abokreine i
tri crne plastine vree s gnjilim smeem. Bila su ondje i dva mala
prozora, sa staklima prekrivenim prainom. Barnaby protrlja jedno
i zaviri unutra.
Mukarac u plavoj koulji i samtericama zamrljanim bojom
stajao je ispred tafelaja. Leima je bio okrenut prozoru. inilo se
da mahnito radi, kist je prelazio s palete na platno i natrag u otrim
pokretima, gotovo ubodima.
Sigurno nas je uo, efe.
Ah, ne znam. Ljudi u stvaralakim mukama... vjerojatno je
odlutao mislima.
Narednik Troy frknu nosom. Tumaenje da ovjek od slikanja
oglui nije kanio trpjeti. Nije on imao vremena za mazala, kako bi ih
on nazvao, koja niim vrijednim ne pridonose drutvu, a onda
oekuju da im se za to masno plati. Barnaby zakuca na prozor.
Mukarac se istog trena osvrnuo. Magloviti pokret, bijelo lice
brzo se okrenulo, gotovo je istrao iz sobe, zalupio vrata za sobom.
Barnaby je zauo okretanje kljua pa se brzo vratio na prednji ulaz.
On i Troy stigli su na trijem ba kad je Michael Lacey otvorio
vrata.
Bio je tek neto vii od sestre i dovoljno joj je nalikovao da
krvno srodstvo bude oigledno. Iste tamnoljubiaste oi, ista tamna
kratko oiana kosa s gustim kovrama oko fino oblikovane glave.
Imao je lijepe male ui postavljene prilino odostraga koje su, u
paru sa iroko razmaknutim oima, pridonosile opasnom izgledu,
podsjeajui na podmuklog konja.
Prisjetivi se to je gospoa Rainbird rekla o glaalu, Barnaby
je oekivao dramatinu i plavkastu unakaenost, ali, na prvi pogled,
na licu Michaela Laceyja nije bilo nikakvih oiljaka. Tad Barnaby
primijeti da mu je od vrha lijeve jagodine kosti pa do kuta usana
koa neprirodno zategnuta; staklasto ruiasta kao koa praseta od
eera. Morala je to biti pozamana opekotina da mu presade tako
veliki komad koe. Osim pristalog izgleda (koji neobino sjajan dio
koe nije nimalo nagrivao), zraio je prtavom cininom
muevnou. Ali ne i srdanou. Michael Lacey cijeli e svijet i
sve na njemu prilagoditi sebi. Barnaby se saali nad Judy Lessiter.
ak i, kad je ve kod toga, nad odbojnim gospodinom Rainbirdom.
Ree: Smijemo li nakratko ui?
to hoete?
Mi smo policajci...
Dakle vi ste policajci. I to bih ja sad trebao? Zavijoriti
zastavu?
Obilazimo sve u selu...
Ja ne ivim u selu. udim se to su vas deduktivne
sposobnosti navele na takav zakljuak.
...i okolnom podruju. To je sasvim uobiajeno, gospodine
Lacey, u sklopu sveope...
Sluajte. ao mi je zbog gospoice Simpson. Bila mi je draga.
Ali ja ne sudjelujem u seoskim poslovima, kao to vam seoske
trababe mogu potvrditi. Sad ete me morati ispriati...
Neemo vas dugo zadrati, gospodine. Barnaby se trunkicu
primaknuo naprijed, a Michael Lacey trunkicu ustuknuo, tek
dovoljno da dvojicu mukaraca pusti u kuu. Odmah njemu slijeva
bile su stube bez saga na koje je sjeo, ostavljajui drugu dvojicu na
nogama.
Jeste li dobro poznavali gospoicu Simpson?
Nikoga ne poznajem dobro. Dopustila mi je da izradim seriju
slika njezina vrta... u razliitim godinjim dobima... ali to je bilo
davno. Nisam je vidio ve... ahh... barem dva mjeseca. Promatrao
je vieg inspektora, pozorno, distancirano, pomalo zaigrano,
odluujui da bi prisilni prekid mogao iskoristiti za zabavu.
Moete li mi rei gdje ste bili prolog petka popodne i
naveer?
Ovdje.
Vrlo ste brzo odgovorili, gospodine Lacey. Ne trebate malo
razmisliti?
Ne. Uvijek sam ovdje. Radim. Ponekad napravim stanku i
proeem umom.
Jeste li tog dana etali umom? upita Barnaby.
Moda jesam. Stvarno se ne sjeam. Budui da su mi svi dani
isti, ne moram voditi dnevnik.
Pomalo dosadan ivot za mladog ovjeka.
Michael Lacey spusti pogled na svoja gola stopala. Bila su
prekrasna: dugaka, uska, elegantna, koe tanke poput papira i
lijepih kostiju. Bizantska stopala. Tad pogleda ravno u Barnabyja i
ree: Slikanje mi je ivot. Izgovorio je to tiho, ali s tako
strastvenim uvjerenjem da je Barnabyja, amaterskog akvarelista,
povremenog lana Caustonskoga umjetnikog kruga, bocnula
zavist. Tad ree samom sebi da samouvjerenost nije isto to i
talent, kao to se mnogo puta uvjerio izvrgavajui se Joyceinoj
dramskoj skupini. Oboruan tom prilino neotesanom
predodbom, ree: Jo samo pitanje ili dva, gospodine Lacey, ako
nemate nita protiv...
Ali imam neto protiv. Mrzim kad me se prekida.
Koliko sam shvatio, spretno nastavi Barnaby, bili ste
nazoni kad je poginula gospoa Trace.
Bella? Izgledao je zbunjeno. Jesam, ali ne vidim...
Zastade. Ne mislite valjda da je to povezano..? Kao da je
zaboravio na raniju ogorenost. inio se iskreno zainteresiranim.
Ne... kako bi moglo biti povezano?
Sudei prema novinskom lanku, vi ste prvi stigli do gospoe
Trace.
Tako je. Lessiter je rekao da je ne diram nego da potrim i
pozovem hitnu, a to sam i uinio.
Je li jo tko tada bio u kui Tye?
Samo Katherine. Ulagivala se ko sumanuta.
Kako molim?
U kuhinji je slagala sendvie, punila koarice od lisnatog
tijesta, rezala lovaki sloenac.
Dok ste vi pomagali kao goni.
To je drugaije. Meni su platili! Barnaby ga je sputanjem
bocnuo i ljutnja se vratila u glas. Potvrdio je da nitko od njih nije
bio na poziciji s koje bi mogao ustrijeliti gospou Trace, a tad ree:
Ne znam zato mene pitate. Nisam ak niti imao puku.
Ako sam dobro shvatio, vi i drugi goni poslije ste traili
patronu?
Ne bih se ba tako izrazio. Povrno smo pogledali uokolo, ali
inilo se tako besmislenim da smo ubrzo odustali.
Hvala vam, gospodine Lacey.
Kad su dvojica policajaca ula u auto, prisjeajui se ranijeg
gafa s Roverom, Troy razmisli to bi pametno i umjeno mogao
rei. Jeste li primijetili da je zakljuao vrata sobe u kojoj je slikao?
To mi se uinilo malo udnim.
Ah, ne znam. Kreativni ljudi vrlo se zatitniki ophode
prema djelu u nastajanju. Pogledaj samo kripava vrata Jane
Austen.
Narednik Troy vrati se unatrag s pomou velikoga dvostranog
zrcala privrenog na ivicu u kojem se vidio prilazni put i prednji
dio kue. Imate pravo, gospodine. Nema anse da prizna kako
nema pojma o kripavim vratima Jane Austen. A to se tie
Michaela Laceyja kao princa iz bajke, pa... Pogleda u zrcalo i
brzinski zagladi svoju mrkvastu kosu. Sigurno su samo u
romantinim romanima djevojkama drai tamnokosi mukarci.
~
Michael Lacey s trijema je promatrao kako auto odlazi, a zatim se
vratio u atelje. Uzeo je paletu i kist, na trenutak se zagledao u
platno, pa ih opet odloio. Svjetlo je bilo na izmaku. Usprkos
nedavnom prekidu, imao je dobar dan. Ponekad je radio u maniji
ogorenja; razdirao skice, mahnito bojom premazivao prizore koji
nikako nisu uspijevali, povremeno plakao od bijesa. No takvih je
dana plaao za ovakve dane. Naprezanje, ponekad, donosi
velianstvenu i radosnu lakou. Promatrao je siluetu na slici. Jo je
bilo mnogo posla. Stavio je tek temeljnu boju, samo to. Ali bio je
uzbuen. Potpuno uvjeren da e biti uspjena. Sjajno je kad se to
dogodi. Kad je uvjeren da e upaliti ma to uinio, kako joj
pristupio, koju tehniku primijenio. Bio je toliko siguran u to da je
mislio da je ne bi mogao upropastiti ni kad bi htio.
Otiao je u kuhinju i otvorio limenku kuhanoga graha i
kobasica i, licom ih stavljajui u usta, vratio se u radnu sobu.
Svjetlo koje je nestajalo prostoriji je promijenilo oblik, zidovi su
postali promjenjivi i amorfni. etiri goleme apstraktne slike
prekrivene gustom bijelom bojom prijetei su stajale nekoliko
koraka dalje. U kutu svake bila je tamna zvijezda u imploziji, sada
samo mrlja na svjetlosti sumraka.
Navrh kutnog ormara bila je staromodna kositrena stolna
svjetiljka. Upalio je svijeu i lutao sobom promatrajui mnoga
platna naslagana uza zidove. Iako je na stropu bila snana
flourescentna svjetiljka, Michael Lacey volio je uinak svijea. Boje
na slikama inile su se bogatijima, vieslojnijima; oi kao da su
treptale, a usta se trzala na iluziji svjetla. Kruto meso pretvaralo se
u neto posebno i krhko. Taj je uinak bio poticajan i kao da mu je
um ispunjavao briljantnim i suptilnim idejama.
U kutnom ormaru bila je hrpa broiranih izdanja i kataloga
umjetnina, sve intenzivno prolistano, hrbati napukli i, u nekim
sluajevima, slomljeni. Nasumce izvadi jedan primjerak i sjede
prouavajui Botticellijev tanjur. Kako su zavodljiva, pomisli,
njena ivahna lica ukraena svjeim proljetnim cvijeem. Dokraji
grah i jo malo ostade sjediti potpuno zadovoljan, zamiljajui kako
ee palaom Uffizi, stoji ispred originala odajui mu poast. Tad
otvori prozor, baci limenku uvis i utnu je, u blistavom luku, kroz
prozor u no.
SEDMO POGLAVLJE
Kasno naveer Barnaby je sjedio poigravajui se sa salatom.
Namjerno je ostao dulje u postaji, pregledavajui zapisnike kako su
se pojavljivali na njegovoj ladici za spise, dok nije zakljuio da
veeri vie nee biti spasa, a limenka e biti otvorena bez
zamjeranja. Zaboravio je da postoje stvari kao to su rajice i
krastavci i cikla...
Netko bi pomislio da ak ni Joyce ne bi mogla unakaziti salatu
do te mjere da postane nejestiva, ali taj netko bi se prevario. U njoj
se komeao divlji svijet, a bila je i natopljena octenim preljevom.
Barnaby je podignuo gnjecavi list salate. Pokazao se maleni kukac,
hrabro plivajui protiv struje.
Za desert ima Bakewellsko iznenaenje, dovikne ona iz
kuhinje, koristei prave rijei kako god se okrene. Bio je gladan. Ta
bi ga pojava uvijek iznenadila. Bilo je to zapravo vrlo dirljivo: ma
koliko nevolja priutio svom elucu, nakon nekoliko sati, eto ga
opet, zabrinutog, ali punog nade, pitajui se hoe li mu se ovaj put
osmjehnuti srea.
I sljedeeg vikenda dolazi Cully. Dala mu je pitu, alicu aja
i brian poljubac. U redu?
Divno. Na koliko dugo?
Samo do nedjelje popodne.
Barnaby i Joyce razmijenili su poglede. Oboje su voljeli svoju
jedinicu i neizmjerno se ponosili njome. I oboje su mislili da je
mnogo ljepe kad nije kod kue. Ni jedno to nikad nije priznalo.
ak i dok je bila vrlo malena, Cully je imala otro oko i nemilostiv
jezik. Oboje se s godinama fino usavrilo. Izvrsna u koli, sada je
studirala engleski na New Hallu i samouvjereno oekivala da e
uspjeno diplomirati unato tomu to se Barnabyju inilo da je
itavo vrijeme samo na probama za nekakve predstave.
Hoe li moi otii po nju u subotu?
Nisam siguran. Barnaby je svoje Blackwellsko iznenaenje
stavio pod ma, a to je bilo vie nego to je zasluilo, i pitao se to
e njegova ki ovaj put obui. Uvijek se oblaila provokativno, ali
on i Joyce pretpostavili su, pratei je na vlak za Cambridge, da su
dani krpa za sue i suknji s pribadaama i arene dreave minke
gotovi (tovie, napola su oekivali da e se kui vratiti u
elegantnom izdanju), ali sa svakim kratkim i rijetkim posjetom
suoili su se s jo egzotinijim i alarmantnijim preobrazbama. No
dobro je bilo to je Cully, dok je jo slue zdravlje i snaga, kako se
ona izrazila, nakon odlaska iz kue te vrednote titila time to je
uvijek dolazila obilno opskrbljena predivnom hranom iz Marks i
Spencera i delikatesne trgovine Joshue Taylora.
Nee zaboraviti nazvati svog oca?
Barnaby je uzeo aj i sjeo pokraj kamina. Budui da roditelje
zove jedanput tjedno ve etvrt stoljea, malo je vjerojatno da bi
zaboravio. Oboje su prevalili osamdesetu i prije dvadeset godina
preselili su se u okolicu Eastbournea nakon umirovljenja. Ondje su
udisali ozon, boali i vrtlarili, ivahni kao mrkavci.
Neu zaboraviti.
Obavi to prije nego to sjedne.
Ve sam sjeo.
Nakon toga moe uivati u aju.
Barnaby posluno ustade iz fotelje. Na telefon se javila majka
i nakon to ga je simbolino upitala za zdravlje i zdravlje njegove
obitelji, zapoela je izvjetaj o svom tjednu koji je ukljuivao
krasnu prepirku u Umjetnikom krugu kad je jedan
devedesetogodinjak predloio slikanje po ivom modelu. Kao i
obino, zavrila je rijeima: Pozvat u ti tatu.
Tad je Barnaby stariji opisao svoj tjedan koji je ukljuivao
sjajnu prepirku oko viktorijanskog paviljona na sastanku drutva
za ouvanje starina. Kako su ti ljudi dolje ratoborni, pomisli
Barnaby koji je, kad su mu se roditelji preselili, zamiljao kako e
provoditi sate mirno drijemajui u zimskom vrtu. Nije to ba
najpametnije pretpostavio, sad je priznao. Nikad nisu bili skloni
drijemanju. Njegov je otac zavrio opisujui kako je napokon
osujetio bestidnog protivnika u boanju.
Barnaby je strpljivo sluao pa rekao, gotovo kao primisao:
Ne uzrujavaj se. Sad smo u jeku sezone kriketa. Sigurno se veinu
dana ne odvaja od televizora.
Naravno da ne. Unajmio sam i onu video spravicu. Ponovno
pogledam najbolje dijelove. Ono u petak je bilo grozno, to kae?
Barnaby se obzirno nasmijei. Njegov otac sigurno zna da
nikad nije kod kue usred dana da bi gledao kriket, ali uvijek
pretpostavi da zna o emu tono govori.
to se dogodilo?
Pa nije bilo utakmice, dragi moj. Nedovoljno svjetla. Sudac je
Allenbyju dao da bira, a on je odluio prekinuti igru. U jedanaest
prijepodne. Ovdje je sve bilo spremno. Sendvii s krastavcima, vr
aja od mente. Planirali smo provesti dan pred televizorom. Bili
smo izvan sebe. Dobro, pravo da ti kaem, tvoja majka se nije
previe optereivala, ali meni je upropastilo dan, vjeruj mi.
Nakon to je propisno iskazao aljenje, Barnaby se vrati
svojoj fotelji i alici svjeeg aja. Ljudi su mi poeli lagati, Joyce.
Da, duo... Blijedo svilenkasto pletivo je naraslo. Govori
o onom u Jazavevom Putu?
Mhm. Katherine Lacey naveer je viena u selu, a rekla je da
nije izlazila. Judy Lessiter rekla je da je radila cijelo popodne, a
viena je u seoskoj trgovini u pola etiri. Trevor Lessiter rekao je
da je kod kue gledao kriket... >vrhunska bacanjac... a utakmica je
otkazana. A Phyllis Cadell ukipila se od straha kad nas je vidjela, a
zatim to pokuala prikriti aavom priom o istekloj registraciji.
Jao meni... ini se da ima pune ruke posla. Joyce Barnaby
imena nisu nita znaila, a znala je da Tom zapravo samo razmilja
naglas, pomalo sreuje misli. Svejedno je pozorno sluala.
A Barbara Lessiter, ena cijenjenog doktora, ujutro je
potom primila neto od ega je problijedjela kao krpa.
Kako zna? Barnaby joj ispria. Ah, to je vjerojatno
zadnja opomena. Sigurno je kupovala odjeu i negdje se previe
istroila.
Ne. Barnaby odmahnu glavom. Bilo je neto vie. I gdje je
bila te veeri kad je ubijena Emily Simpson? Vozikala se uokolo.
Vrlo nejasno.
Ali nevini ljudi su nejasni. Nemaju uvijek alibi. Ili ne znaju
gdje su tono bili i kada. Uvijek si to govorio. to je radila
popodne?
Bila u kupovini u Caustonu.
Eto ga, neosporno utvrdi Joyce. Bila je prerastrona.
Barnaby joj se nasmijei, popije aj i vrati alicu na tanjuri.
Neto mu je govorilo da nije tako jednostavno. Da nita nee biti
tako jednostavno.
OSMO POGLAVLJE
Sljedeeg jutra, dan prije nego to se ponovno trebala odrati
mrtvozornika istraga, Barnaby je rano doao u ured i sjeo da na
brzinu proita zapisnike, izjave i izvjetaje. Ono najvanije poslije
e biti prenijeto na rotacijski stalak za kartice (jo su ekali
raunalo). Naruio je kavu i poeo.
itao je brzo i vjeto, usredotoujui se na sitne detalje, brzo
prelijetajui one svakodnevne koji su se samo ponavljali. Rezultat
je bio uglavnom onakav kakav je oekivao. Jedina dvojica
mukaraca u selu koji popodne sedamnaestog nisu radili ili bili kod
kue sa enom, bila su dvojica nezaposlenih mukaraca koji su
vrijeme proveli svaki na svojem komadu zemlje pred oima onog
drugog. Vikar je u svojoj radnoj sobi sastavljao propovijed za
sljedei tjedan. To je potvrdila kuepaziteljica koja je u kuhinji
pravila pekmez i veoma se uzrujala to vikara, krhku staru duu u
sedamdeset i treoj, uope ispituju. Naveer su mukarci bili ili kod
kue s obitelji ili u Crnom deku. Policajka Brierley donijela je kavu
i Barnaby ju je zahvalno preuzeo.
I za ene Jazaveva Puta znalo se gdje su bile. Neke su radile.
Starije su bile kod kue. Ostale (osim gospoe Quine) bile su u
seoskoj dvorani i pripremale sve za sutranji dan. Mlade ene koje
su napustile dvoranu dovoljno rano za brzinsko valjukanje u
mahovini doekale su svoju djecu pristiglu kolskim autobusom i
otile kui na bezgrenu uinu. Naveer su tri puna automobila
otila u Causton na aerobik, a ostale su bile kod kue. Pod
pretpostavkom da par iz ume stanuje u selu, a Barnaby je i dalje
tako mislio, krug sumnjivaca doista je vrlo malen.
Dokrajio je kavu, iznenaeno primjeujui, dok je ispijao
tekuinu, kako se postupno pokazuje prijateljski nasmijana zelena
aba sa slamnatim eirom koja svira bendo. Vratio se izvjetajima
s mjesta zloina.
Nije bilo mnogo iznenaenja. Prozor je provaljen, a na polici s
unutranje strane bilo je tragove bijele boje. Naalost, zbog suhog
vremena, nije bilo jasno vidljivog otiska cipele u blatu. Nije bilo
otisaka prstiju na okruglom stoliu, staklenci s kukutom, vrtnoj
lopatici, vratnim kvakama ni na svim drugim mjestima na kojima bi
se otisci oekivali. Ni na telefonu to je bilo udno jer je zadnja
osoba koja ga je dirala trebao biti doktor Lessiter. A zato bi ga on
obrisao? Na primjerku Julija Cezara bio je trag olovke 6B. Moda
nije tako uobiajena, ali nije ni rijetka vrsta. Olovka nije pronaena.
Eliminacijska provjera pokazala je da svi otisci pripadaju pokojnici
ili gospoici Lucy Bellringer.
Ponovno je brzo pregledao drugi izvjetaj, ali vrlo malo mu je
promaknulo prvi put. Potraga za pokrivaem bila je u tijeku, ali
Barnaby nije bio optimistian. Osoba koja je tako pedantna s
otiscima ne bi ga tek tako ostavila na stranjem sjedalu auta ili ga
prebacila preko kaua. Jasno, nije opepoznato da su pronaena
vlakna pokrivaa i ne znaju svi da su tragovi sperme jednako vrst
dokaz koliko i otisci prstiju. Moda se policiji posrei. Troy otvori
vrata.
Auto je spreman, vii inspektore.
~
Razumije se, vii inspektore, ree narednik Troy, skreui s
ceste za Gessler Tye prema Jazavevom Putu, ono u umi mogli
su biti i dupedavci. Znate... homii. Zadnja rije ne bi bila
otrovnija ni da je par vien kako prodire djecu.
Bio je to peti prijedlog u posljednjih deset minuta, a u svaki je
presavjesno ubacio vii inspektore. Taj Troy se velikoduno
razbacivao uljudnim izrazima. Nije ga se moglo kriviti za manjak
potovanja. Ni discipline. Narednik Troy pridravao se propisa.
Poloio je ispite bez po muke, izvjetaji su mu bili uzoran primjer
saetih, ali potpunih podataka. Nije bio sklon aavom
idealiziranju koje mnoge mukarce i ene namami u policiju, a ni
prilino bljutavoj suosjeajnosti koja obino ispari nakon
suoavanja s prvim stopostotno nemoralnim, nemilosrdno vjetim,
esto naoruanim zlikovcem. Bio je izrazito nesklon suosjeajnosti.
Spremao se ponovno blebnuti. Doista, pomisli vii inspektor, da
mu je osobnost dopadljivija, moglo bi ga se nazvati neobuzdanim.
Prije nego to je Tory dospio progovoriti, Barnaby ree: I to
mi je palo na pamet, ali koliko znamo, samo Dennis Rainbird
odgovara tom opisu. Provjerio sam s njegovim partnerom i u petak
doista nije otiao s posla sve do petnaest do pet. A ini se i da
nema razloga zato bi skrivao takav odnos. To vie nije
protuzakonito.
Tim vea teta, ree Troy i doda, zapaajui neobino
dobro, ali kladim se da bi njegova majka bila ljubomorna. Zatim:
Neemo doi malo prerano za malu Lessiterovu?
Danas radi pola dana.
Boe dragi! Narednik Troy nagazi na konice. Auto se
skviei zaustavi. Barnaby poletje naprijed, sigurnosnim pojasom
spaen od sudara s vjetrobranom. Spodoba iza seoskoga
potanskog sanduia iskoila je ravno njima na put. Barnaby
spusti prozor i ree kroz problijedjele usne.
To doista nije dobra ideja, gospoice Bellringer...
Sretne li sluajnosti. iroko im se osmjehnula. Blagi miris
karanfila i perunika preplavio je unutranjost automobila. Prije
nego to ju je Barnaby uspio zaustaviti, otvorila je vrata, ula
unutra i smjestila se na stranje sjedalo. Dakle, ree, kao prvo,
prije nego to zaboravim, sprovod je sutra. Jedanaest i trideset. Ne
znam biste li htjeli doi?
Barnaby promrmlja neto ime se nije obvezao. Narednik
Troy drhtavim rukama izvue kutiju Chesterfieldsa.
I nemojte to ovdje zapaliti, mladiu. Sve ete nas izloiti
riziku. Spustio je cigarete u krilo, naslonio se unatrag i zatvorio
oi. Dakle, milo se nasmijeila Barnabyju, recite mi kako
napreduje vae istraivanje? Jeste li kamo dospjeli?
Istraga je u tijeku.
Nemojte vi meni tako svisoka, vii inspektore. Naposljetku,
da nije bilo mene, ne biste uope imali sluaj. I rekli ste da vam
mogu pomoi. Tu besramnu la potkrijepila je blistavim
pogledom, bistrim i iskrenim poput djejeg. Prije nego to je stigao
zaustiti, dodala je: Jeste li razgovarali s onom groznom gospoom
Rainbird?
Jesmo.
to kae? Je li koga vidjela?
Vii inspektor nije vidio potrebe da taji to im je otkrila
gospoa Rainbird. Sigurno to sad ve zna cijelo selo. Te je veeri
vidjela gospoicu Lacey. Ila je poslati pismo.
Hmmm. Gospoica Bellringer frknu nosom. Ta je djevojka
previe lijepa da bi to drugima donijelo dobro. Gledajte, nema
smisla da pleemo ko maka oko vrue kae. Iskusnoj frajli kao to
sam ja savreno je jasno da nas sve ispitujete i o popodnevu i
veeri. Emily je u umi neto vidjela i uvjerena sam da je rije o
zabranjenoj strasti. Odjeknuo je njezin glas, ureen rijeima
nedvojbeno Bronteovske raskoi. Iliti Katherine Lacey i njezinom
draganu. tono se kae, jasno je kao dan. Moete li zamisliti to bi
znailo da se to sazna? Za poetak, nita od braka. Henry je moda
opinjen, ali nije takva budala. Mogla bi se pozdraviti s kuom Tye
i silnim novcem i, usput budi reeno, suprugom kojem je lako nabiti
rogove. Ludo zaljubljen i vezan za invalidska kolica? Takva se
kombinacija moe samo poeljeti. Mogla bi manje-vie initi to je
volja. A u njezinoj obitelji ima zle krvi. Otac je bio nikoristi. Svoju
je jadnu enu otjerao u grob.
Tako sam uo.
Stari grijesi daleko odjekuju. Barnaby je utio. Je li
gospoa R djevojku vidjela na povratku?
ini se da nije. Zaigrala je Monopoly sa sinom.
ipahnom tovkom
6
? Barnaby se nasmijei shvaajui na
to misli.
Rekla je da je gospoica Lacey sa sobom vodila jednog
bigla.
Jednog bigla. Gospoica Bellringer stisnu ga za ruku.
Jeste li sigurni?
Gospoa Rainbird je sigurna.
Klonula je u sjedalo. ak i njezine vesele draperije, danas
ukraene neim nalik na ribanu ciklu, kao da su uvele. Onda na
sluaj propada.
A zato? upita vii inspektor, privremeno zanemarujui
onaj na.
Benjy nije pustio ni glasa. Bio je dobar kad bi na vrata dola
osoba koju poznaje... miran kao bubica... ali kad bi drugi pas makar
nogom kroio u vrt, podivljao bi. I ja bih ga sigurno ula. Kad ivim
tako blizu.
Moda ga je gospoica Lacey vezala, predloi Troy, protiv
svoje volje potaknut energinim pripovijedanjem. Mislim, bigla.
Uuuu. Zvuk brodske sirene. Ne poznajete vi bigle. Nee
oni krotko sjediti i ekati dok vi obavljate to morate. Veliki su
galamdije. Da ga je vezala, cijelo bi selo za to znalo. Ne, nijedan
pas nije zalajao, u to sam sigurna. No dobro, otvori vrata na
desnoj strani, skraujui biciklistu u prolazu ivot za deset godina,
i elegantno izae: Morat emo ponovno razmisliti. Mrsko mi je
oprostiti se od Laceyjevih, samo da znate. A to je s bratom?
Brat nema motiv, gospoice Bellringer. A naalost, sad ete
me morati ispriati.
Da je njoj netko zavrnuo vratom, to bih mogao shvatiti.
Troy duboko i trzajui udahnu kad je krenuo dalje. Nije ih briga, je
li? Prave ekscentrike? Nije ih briga to mislite.
Pravi ekscentrik, odgovori Barnaby, i ne primjeuje to
misli. Doda: Pazite na onog psa, dok je Troy ulazio u
poploeno dvorite kue Tye i parkirao, gotovo nevino i bez
uobiajenih kerefeka, blizu ulaza u kuhinju. Ali upozorenje je bilo
nepotrebno. Benjy im nije poao ususret, nego je leao na stubi,
vrlo mrav, sive njuke poloene na ape. Rep mu se podigao s tla i
jedanput ili dvaput mahnuo gore-dolje kad je nestrpljivo virnuo
prema njima. ekao je poput Odisejeva psa, odan do zadnjega.
Jadnik stari, ree narednik. Dobar si ti pas. Kanio je
podragati psa, ali kad se sagnuo, Benjy je okrenuo glavu i neto u
njegovim oima zaustavilo je Troyevu ruku. Tog je psa dosad ve
netko trebao pregledati.
Barnaby pokae na drugi kraj travnjaka. U vrtu, ree. Dok
su dvojica mukaraca silazila stubama izmeu kamenih ara
prepunih cvijea, na sljepoonicama je osjetio blagotvorni
povjetarac. Limunuti voal haljine Katherine Lacey prislonio joj se
uz vitke obline tijela. Stajala je iza Henryjeva stolca, drei ruke na
njegovim prsima, glavu blizu njegove. Kad se Barnaby pribliio,
pokazala je na oblinji umarak jablana. Henry je odmahnuo
glavom i oboje su se nasmijali. Zatim je pogurala kolica u
Barnabyjevu smjeru.
U subotu emo ovdje ugostiti stotinu ljudi, inspektore,
doviknu Trace. to mislite kamo bismo trebali postaviti ator?
Zbilja ima izbora na bacanje, pomisli Troy, u ovako velikom
vrtu. Ali ni za sav novac ovog svijeta noge mu nee ivnuti. Zamisli
samo, krenuti prema oltaru s onakvim prekrasnim komadom, a ti u
kolicima. Samouvjereno se nasmijei i ree: Dobar dan, gospoice
Lacey.
Gdje god ga stavimo, nasmijei se ona dvojici policajaca,
nastat e grozan nered.
Ah, trava se brzo oporavi, odgovori Henry. Bavite li se
vrtlarstvom, inspektore Barnaby?
Barnaby potvrdno odgovori i upita jesu li odluili to e s
ruinjakom. To je urodilo podugakim ugodnim hortikulturalnim
avrljanjem, a Henry je opisao svoj vjenani dar za Katherine, a to
je bilo devetnaest staromodnih prkosa i rua penjaica: Jedan
cvijet za svaku godinu njezina ivota.
Pa emo zasaditi jednu na svaku godinjicu sve dok ne
ostarimo i posijedimo, ree Katherine. I to e biti na ruinjak.
Barnaby dopusti da srdana rijeka rijei tee jo neko vrijeme,
a tad ubaci svoj kamen. Aha samo jedna sitnica, gospoice
Lacey. Kad sam razgovarao s vama prije nekoliko dana, shvatio
sam da ste cijelu veer sedamnaestog bili ovdje s gospodinom
Traceom.
Tako je, jesam.
I niste uope izlazili?
Ne. Bili smo ovdje cijelo vrijeme.
Vieni ste kako hodate selom.
Ja? inila se iskreno zbunjenom. Ali nisam mogla... Aha!
Pa naravno. Skoknula sam poslati pismo. Sjea se, dragi? Rekli
smo da emo naruiti Notcuttov katalog i htjela sam to odmah
obaviti.
Ne bi li bilo bre da ste to uinili telefonom?
Katalozi nisu besplatni. Treba poslati ek.
To bi bilo njihovo sjedite u Woodbridgeu? Kimnula je.
Sjeate li se koliko ste dugo bili vani?
Ne ba. Samo sam trknula do kraja Crkvenog puta i natrag
kui. Tko god me vidio na putu onamo, odrjeito doda, sigurno
me vidio i na povratku?
ini se da nije.
Jao meni. Zaspali su na strai?
Niste nikoga vidjeli dok ste bili vani?
Ni ive due.
Gospodine, moete li potvrditi to kae gospoica Lacey?
Pa... nisam vidio kad je Katherine izala...
Ne, ti si zadrijemao nakon veere. Zapravo, samo zato sam
tada i otila.
Da. esto mi se to dogaa ovih dana, nasmijei se
Barnabyju. U svakom sluaju, bila je ovdje kad sam se probudio.
Dok je govorio, dva crno-zlatna kombija Lazenby et cie
drmusavo su zakrenula na ljunak i prola kroz glavni dvorini
ulaz.
To je catering, viknu Katherine. Trebala bih poi...
Zapravo, gospoice Lacey, htio sam jo neto pitati...
Aha. Nesigurno pogleda zarunika.
Ne brini se, idem ja. Henry Trace odgurao se od njih prema
drvenoj rampi pokraj stuba na terasi. Katherine je polako krenula
za njim, Barnaby pokraj nje, a Troy je na zaelju pasao oi.
Pitam se, ree Barnaby, sjeate li se dana kad je umrla
gospoa Trace?
Bella? Naravno da se sjeam. Znatieljno ga pogleda. Nije
to neto to bi ovjek brzo zaboravio. Bilo je grozno.
Koliko sam shvatio, vi niste bili u lovu?
Nisam. Ostala sam ovdje, pripremala zakusku. Obino bi
Phyllis pomogla, ali tog je dana otila s njima.
To je bilo neobino?
Veoma.
Dakle vi ste za tragediju prvi put uli...?
Kad je Michael dotrao, zgrabio telefon i kriknuo da poalju
hitnu.
Tako dakle. Biste li rekli..., oklijevao je, oprezno u mislima
birajui rijei, da su gospodin i gospoa Trace bili sretni?
Pa... jesu... meni se uvijek tako inilo. Dodue, ljudi izvana
nikad ne znaju, zar ne? Oboje su bili vrlo ljubazni prema Michaelu i
meni. I Henry je bio izvan sebe kad je umrla.
Barnaby se okrenuo i pogledao prema nizu jablana i umi iza
njih. Ondje se dogodila nesrea?
Katherine je slijedila njegov pogled. Ah, ne... u bukovoj umi
iza Boikine kuice.
U redu. Dobro, hvala vam jo jedanput.
Tad su ve stigli do stuba na terasi i zajedno su se njima
uspeli. Kad su preli na drugu stranu dvorita, Benjy se oglasio s
praga i teturavo ustao. Katherine je svrnula pogled s tog prizora.
Jao, zato ne eli jesti! uzrujano je uskliknula dvojici
mukaraca. Sve sam mu kupila krasno meso, kolaie. Ima
svoju koaru i dekicu i posudicu sve to je imao ondje...
Naalost, oni venu od tuge, ree Barnaby.
Ali oekivalo bi se da e htjeti poivjeti, ma koliko tuni
bili.
Prilino je star, gospoice, suosjeajno ree Troy. Mislim
da je samo umoran. Dosta mu je svega.
Jeste li gotovi s Katherine, vii inspektore? Doista je trebam
ovdje.
Pa, to bi bilo to, uzdahne Barnaby nekoliko trenutaka
poslije kad su se odvezli dalje. Vjerojatno bi bilo previe oekivati
da su Katherine Lacey i mala Lessiterova etale Crkvenim putom u
isto vrijeme prolog petka naveer.
Ali... vjerujete li joj, vii inspektore? upita Troy, jo malo
smeten osmijehom Laceyjeve, blistavim poput duge. Ono za
pismo?
Ah, da. Naravno, provjerit u, ali ne sumnjam da ga je poslala
ba onako kako tvrdi. Ako je nevina, ne bi imalo smisla izmiljati
takvu priu. A ako je kriva, dvostruko bi se osigurala da sve to
moemo provjeriti bude istinito.
Kriva. Troy nesmotreno maknu pogled s ceste kako bi
Barnabyja pogledao s nevjericom i promai ulaz u dvorite
Lessiterovih.
Zbilja se morate rijeiti tog izraza lica, Troy. Moe vam
samo smetati u karijeri. A ona bi mogla izgubiti vie od svih.
Ali pas, vii inspektore. Pas nije zalajao.
Da, pas je problem, priznajem.
Ili moda pas nije problem, pomisli kad se Troy vratio unazad
i dovezao ih pred ulazna vrata Lessiterovih. Moda je pas znak da
moe jednom za svagda prekriiti Katherine Lacey. Jedna manje,
slijedi jo est. Ili sedam ako bude stvarno irokih pogleda i ukljui
naoko neizglednog Henryja Tracea. to ako se beznadno zaljubio u
Katherine dok je njegova ena jo bila iva i unajmio nekog da ui
u grmlju i ucmeka Bellu? Barnaby odvue svoje misli na sadanjost
i podsjeti se jo jedanput da nema razloga pretpostavljati da je smrt
gospoe Trace bila ita drugo doli nesretan sluaj. I da sada
zapravo istrauje neto potpuno drugaije.
Doktorova ambulanta radila je jo petnaest minuta, a to je
viem inspektoru savreno odgovaralo. Judy Lessiter otvorila je
glavna ulazna vrata, jo manje privlana nego prethodnog dana.
Izgledala je zaputeno, poput male ivotinje koja promalja nakon
dugog zimskog sna.
Da.
Htjeli bismo porazgovarati s vaim ocem...
Ordinacija je s druge strane. Pritvori vrata. Barnaby krenu
naprijed. I s vama, molim vas.
Na trenutak ga je mrgodno motrila, zatim slegnula ramenima i
povela ih u kuhinju. Okrenula se prema njima, naslanjajui se na
sudoper.
Gospoice Lessiter, ranije ste mi rekli da ste bili u knjinici
cijelo poslijepodne sedamnaestog.
Nisam.
ao mi je, ali provjerio sam vau izjavu prije dolaska.
Rekla sam da sam bila na poslu. Ne stojim iza pulta
tambiljajui knjige. Moj posao ukljuuje i obilaske kola, tehnikih
veleuilita... kontaktiram s administracijom, provjeravam ima li
projekata za koje bi trebalo naruiti posebne knjige. U petak
poslijepodne bila sam u osnovnoj koli u Gessler Tyeu.
Moram vam rei, ini mi se da ste nas namjerno htjeli navesti
na pogrean zakljuak.
To je va problem, bezobrazno ree.
Biste li nam onda ponovili gdje ste bili?
Za uinu ponesem sendvie. Tad sam ih pojela...
To je bilo u knjinici u Pinneru?
Da. Skuhala sam kavu. Odvezla se u kolu, stigla oko dva, i
ostala dok nisu zavrili oko tri i etrdeset i pet.
Zatim ste se vratili u knjinicu?
Nisam. Nije mi se isplatilo. Dovezla sam se odmah ovamo... i
stala u seoskoj trgovini da kupim cigarete.
Srekovika, pomisli narednik Troy, uvijek uvjeren da svi
osim njega, to se tie posla, mogu raditi to ele i nikom nita.
Va e otac potvrditi da ste tad doli?
Moj otac? Izgledala je zbunjeno, zatim oprezno.
Bio je ovdje cijelo poslijepodne, koliko sam shvatio.
Nastade stanka u kojoj je pogledala Barnabyja pa Troya pa
opet Barnabyja. Je li ovo trik?
Molim?
Mislim... pokuavate li me uhvatiti u lai?
Ne razumijem vas, gospoice Lessiter. Va je otac rekao da je
bio kod kue cijelo popodne. Samo vas pitam moe li potvrditi da
ste se tada vratili kui.
Pa... otila sam odmah gore... dakle... nisam ga mogla vidjeti.

Razumijem. A naveer?
Aha, tu nema promjena. Samo sam otila u etnju, kao to
sam ve rekla.
Niz cestu, pola milje uz polja pa natrag?
Tako je.
I niste se nigdje zaustavili ni koga posjetili? Brzo doda prije
nego to je stigla zaustiti: Molim vas, dobro razmislite prije nego
to odgovorite.
Zagledala se u njega. Izgledao je ozbiljno, poticajno i, nekako,
kao da neto zna. Vidio je da je zabrinuta zbog detaljnog ponovnog
ispitivanja. Pa... nisam sigurna sjeam li se... tono... Proguta
slinu i zagrize donju usnu.
Znam koliko je teko promijeniti iskaz, ali ako morate, sad je
vrijeme za to. Moram vas podsjetiti da je zataja podataka koji bi
mogli pomoi u policijskoj istrazi vrlo ozbiljna stvar.
Jao, ali nisam zatajila! Mislim, nita to bi pomoglo...
Mislim da biste trebali meni prepustiti da to procijenim.
Da. Duboko je uzdahnula. Prestala se naslanjati na sudoper
i stala je uspravno inei se napetom i na rubu suza, kao netko tko
se sprema skoiti s velike visine. Imam... mislim, prijateljica sam
Michaela Laceyja. Iz Boikine kuice. Nismo se uli nekoliko dana
i... pa, rekao je da me eli slikati pa sam mislila da bih mogla...
svratiti... znate, vidjeti kad bi htio poeti. Barnaby suosjeajno
saslua. Trudei se da zvui leerno, samo je naglasila svoj oaj.
Zato sam odetala do kue, ali kad sam onamo stigla... vidjela sam
kroz prozor da radi...
Koji je to prozor bio?
S prednje strane, pokraj trijema.
Ali sigurno obino ne slika ondje?
Ponekad, naveer. Da uhvati zadnje svjetlo.
Aha, tako dakle. Nastavite.
Jako se naljuti ako ga se prekine dok slika. Kae da se teko
opet uivi. Pa sam mislila da je bolje da ne... no... samo sam se
oduljala.
Mislite da nije znao da ste ondje?
Ah, sigurna sam da nije. Bila sam vrlo tiha. Tad zastade na
trenutak, prvi put pogleda Barnabyja, i ree: Ne smijete vjerovati
onom to ljudi govore o Michaelu. Mrze ga jer on ne mari za ono
do ega je njima stalo... za nevane, dosadne stvari. On je slobodna
dua! Dokle god moe slikati i etati umom i promatrati nebo... i
bio je tako nesretan. Katherine je takva malograanka stalo joj je
samo do materijalnih stvari a kad proe vjenanje, ostat e
potpuno sam... U zadnjih nekoliko rijei osjeti se jasan prizvuk
nade. Na trenutak su joj oi tako blistavo zasjale da joj se prilino
neugledno lice preobrazilo. Barnaby prvi put vidje zato ju je
moda Michael Lacey zamolio da mu pozira. Pogledao je na sat
iznad kuhinjskih vrata. Kao da je ve poalila zbog strastvenog
govora, Judy im okrenu lea i otvori obje slavine. Stajala je
promatrajui kako se voda odbija od blistavog metala, sluajui
kako dva para koraka kreu prema vratima i niz hodnik. Zalupila su
se glavna vrata. Zatvorila je slavinu.
Ruke su joj drhtale pa se uhvatila za sudoper da ih umiri.
Razgovor o Michaelu uvijek je tako djelovao na nju. Od opisa
neuspjelog posjeta, manjka hrabrosti i sramotnog povlaenja na
prstima bilo joj je doista muka. Ali izvela je stvari na istac, to je
glavno.
To joj je bilo drago. Pogotovo nakon glupavog pokuaja da se
pravi pametnom oko toga gdje je bila popodne. Tad shvati da
nedavno priznanje ima i drugu prednost. Ako je smrt gospoice
Simpson posljedica zlodjela (a zato bi inae toliko ispitivali?),
Michaelu je dala alibi. Moda je to njemu svejedno, ali to se ne
moe porei. Od te malene usluge postade joj toplo oko srca.
Moda on za to nikad nee saznati, ali moe to uvati u pripremi i
podastrijeti ako se ikad ukae pravi trenutak.
ula je kljocanje telefona. To je sigurno Barbara. Judy je
zadnjih nekoliko minuta stajala tako tiho i mirno da je njezina
pomajka moda pretpostavila da je u sobi. Ili u vrtu. Jer u tom je
kljocaju bilo neto tako mekano, gotovo potajno. Judy se u
papuama priuljala po vinilnim ploicama, korak po oprezni
korak. Barnaby je vrata ostavio malo odkrinutima i Judy je stala
promatrajui kroz procjep.
Barbara je lea okrenula kuhinji i rukom zaklonila mikrofon
telefonske slualice. Bez obzira na to, promukli apat svaku je rije
uinio jasno razgovijetnom.
Dragi, oprosti, ali morala sam nazvati. Nisi dobio moju
poruku?... Kako to misli da ne moe nita uiniti? Mora mi
pomoi. Mora... Sigurno ima neto novca... To sam uinila.
Prodala sam sve to sam procijenila da nee primijetiti, ak i
bundu... Ne, bila je pospremljena za zimu... Kako da znam kog
vraga u rei?... Tri tisue, a njega je stajala deset pa mi i dalje fali
gotovo tisua. Za Boga miloga u ovo sam se uvalila samo zbog
tebe... Gade jedan, nisam ja ta koja je rekla da broji sate oprosti,
nisam tako mislila. Dragi? Oprosti nemoj poklopiti! Molim te,
mora mi pomoi. Ako sazna, sve je gotovo. Ne zna kako sam
prije ivjela. Na to se nikad neu vratiti. Ja u halo, halo...?
Grozniavo je kljocala viljukom telefonske slualice. Na
trenutak je stajala, lea pogrbljenih od oaja, a zatim tresnula
telefonskom slualicom i otrala na kat.
Judy se povue sa svoga uskog tajnog promatrakog mjesta i
nasmijei se.
Ambulanta je bila prazna. Kad su uli, ena koe boje gline
izala je iz ordinacije i ogledavala se uokolo u smetenoj nevjerici.
Recepcionarka je pourila iz svojeg odjeljka, ali ena se progurala
kraj nje i dvojice mukaraca, gotovo trei iz sobe. Doktoru
Lessiteru zazvonio je interfon i trenutak kasnije uvedeni su unutra.
Vraao je karton na mjesto u velikom drvenom ormaru. Grozan je
to dio posla, ree, zvuei ilo i nezabrinuto, nema dobrog naina
da se priope loe vijesti, je li?
Doista nema, doktore Lessiter. Barnaby nije mogao
poeljeti prikladniji uvod. Osobno mi je najdrai otvoreni pristup.
Biste li mi mogli rei to ste radili popodne u petak sedamnaestog
ovoga mjeseca?
Ve sam vam rekao. Sjeo je iza stola i zapucketao
zglobovima. Doista ste nesposobnjakovii, u to nema sumnje.
Nemojte mi rei da ste ve zaboravili.
Rekli ste da ste na televiziji gledali utakmicu.
Tako je.
Cijelo popodne?
Apsolutno. Istegne zadnji prst. Pucnuo je vrlo glasno u
tihoj sobi. Odjednom je tiina postala tea, promjenila karakter.
Doktor je iznenaeno zurio u prste kao da ih nikad dotad nije vidio.
Pogledao je Barnabyjeve ozbiljne crte lica, zatim Troya i opet
Barnabyja. Da. Apsolutno... tako je. Ali sigurnosti vie nije bilo.
Nije to vie bila potvrda injenice. Drao se kao ovjek koji zna da
je otkriven, ali jo ne zna kako.
Utakmica je otkazana u jedanaest ujutro. Tog je dana uope
nije bilo.
Aha... dobro... moda sam je gledao u etvrtak. Da, zapravo
da. Sjeam se sad...
etvrtkom obilazite pacijente. Bar ste tako rekli u zadnjoj
izjavi.
Aha, da naravno da je tako. Doista sam blesav... Krupne
kapi znoja izbile su mu na elo i poele se kotrljati, poput
prozirnih staklenih zrnaca, niz nos. Oima je treptao po sobi
traei nadahnue u vitrini s instrumentima, kromu, stolu za
preglede prekrivenom gumom, velikom drvenom ormaru. Znate,
ne vidim koji je smisao ovoga. Hou rei, svi znamo da je starica
umrla naveer.
Uvjeravam vas da su naa pitanja vrlo vana. Ne troimo
nepotrebno svoje vrijeme ni vrijeme javnosti.
Trevor Lessiter jo nije odgovarao. Barnaby mu nije htio dati
previe slobodnog prostora. Ve je vidio kako se doktor
prilagoava propalom alibiju, pokuavajui smisliti prikladnu
alternativu. Vrijeme je za zastraivanje.
Ne biste porekli da imate i znanje i opremu za pripremu
napitka od kukute?
to? Ali to je apsurdno... nije potrebna posebna oprema.
Bilo tko bi mogao...
Bilo tko ne bi mogao potpisati potvrdu o smrti.
U ivotu jo nisam uo tako besramnu... bio sam ovdje cijelu
veer.
Imamo samo vau rije, gospodine.
Moja ena i ki...
Izale su, ako se sjeate.
Kunem vam se...
Zakleli ste nam se u vezi s time gdje ste bili tog popodneva,
doktore Lessiter. Tad ste lagali. Zato nam ne biste lagali i sada?
Kako se usuujete. Proguta slinu, a Adamova jabuica
bjesomuno mu je jurila gore-dolje kao da pokuava pobjei iz
njegova grla. U ivotu nisam uo tako...
Moete li nam objasniti zato, ako ste se vi zadnji posluili
telefonom gospoice Simpson, na njemu nije bilo nikakvih
otisaka?
Naravno da ne.
Zbog kojeg ste razloga skroz obrisali telefon?
Ja! Nisam ga ni taknuo... nisam. Opet nervozno proguta
knedlu. Sluajte... dobro... nisam popodne bio ovdje. Recite mi,
Barnaby... hoe li ovo to u sada rei ostati strogo povjerljivo?
Bojim se da vam to ne mogu jamiti. Naravno, ako nema veze
sa sluajem, nema nikakvog razloga da uope bude objavljeno.
Ali bit e zapisano?
Svakako emo dopuniti izjavu. Troy na mig odmah izvadi
blok.
Morao bih zatvoriti ordinaciju kad bi to izalo u javnost.
Otii iz ovog kraja. Trevor Lessiter klonuo je u svojoj otmjenoj
konoj stolici. Njegovi obrazi nalik na vjeverije, sad potpuno
ispuhani, bili su istroene sive vree. Zatim se sivilo od panike
oblije crvenilom. Neete rei mojoj eni?
Ne govorimo mi nikomu nita, gospodine. To nije na nain
rada. Alibije provjeravamo da bismo eliminirali nevine kao i da
bismo otkrili krivce.
Jao, kriknuo je, nisam nita skrivio.
Krug ljudi koji misle da laui policiji nisu nita skrivili,
pomisli Barnaby, sve se vie irio. ekao je.
Vi ste... ovaj... upoznali moju enu, vii inspektore. Zavide
mi, znam to, mnogi.... mislim, mukarci... Tada, usprkos snanoj
zabrinutosti, njegovim licem zatreperi bljesak zadovoljstva.
Barnaby se nakratko sjeti Henryja Tracea. ... ali Barbara je... jao
meni, ne znam kako da se izrazim, a da ne ispadnem nelojalan.
Divna je druica... jako je zabavno s njom, ali nije vrlo... Lice mu
je izgledalo manje, stisnulo se od nelagode. Nasilu se nasmije.
Najbolje da to kaem bez dlake na jeziku, ini mi se. Ne pokazuje
previe zanimanja za fiziku stranu braka.
Toliko o napirlitanoj fasadi, pomisli Barnaby, prisjeajui se
naminkanih oiju i opojnog mirisa i dvaju breuljaka pred kojima
bi se i moni Cortes moda pokolebao u nevjerici.
Dakle, nastavi doktor, budui da joj naravno elim
udovoljiti, nisam nasrtljiv u iskazivanju panje. Spusti pogled, ali
ne prije nego to mu je Barnaby u oima zamijetio bljesak prkosa i
gorkog predbacivanja. Pogled mukarca koji je ispunio svoj dio
dogovora i preveden je edan preko vode. Dodue, bezbrino
slegnu ramenima, imam svoje potrebe..., tu mu lijevi kapak
zadrhti na granici urotnikog miga, ... kao to ih imamo svi, i ja...
ovaj... povremeno, vrlo povremeno, posjeujem ustanovu koja...
ovaj... koja im udovoljava.
Mislite na bordel?
Ohhh! Ne govorei vie bez dlake na jeziku, inio se gotovo
zgaen Barnabyjevim manjkom takta. Ne bih se tako izrazio.
Uope ne. Vrlo je... profinjeno, doista. Imaju malu trgovinu u kojoj
prodaju svakakve vesele stvarice. I prirede mali ou. I poslije
druenje s kojom mladom damom ako ste za to raspoloeni. A
obino budete raspoloeni. Toke su vrlo poticajne. Ukusne, ali
poticajne.
I ondje ste bili popodne sedamnaestoga? Doktor kimnu. A
naziv i adresa te ustanove?
Lessiter prekopa novanik i pokae vizitku. Moda vam je
poznat taj... hm... klub?
Barnaby pogleda vizitku. Da, ini mi se da jest. Tad zatrai
fotografiju.
Fotografiju! Doktor preneraeno skviknu.
Iskljuivo za identifikaciju. Bit e vam vraena, uvjeravam
vas. Ili biste moda htjeli poi sa mnom...?
Ne, zaboga. Na trenutak zastade. Upravo sam izradio
fotografije za putovnicu. U radnoj su sobi. Izaao je iz sobe i
vratio se nekoliko trenutaka poslije s etiri skladna crno-bijela
kvadratia. Preda mu dva. Mislim daje ovaj... pogledajte... na
kojem se smijeim najvie...
Treba mi samo jedna, hvala. Kad se Barnaby okrenuo,
doktor doda: Potraite Krystal. Ona mi je posebna prijateljica.
DEVETO POGLAVLJE
Casa Nova nemarnom oku nije bila lako uoljiva. Pritajila se u
prljavoj, nimalo poetskoj uliici, Tennysonov ogranak, izmeu
skladita uredskog pribora i tvornice torbica. Prozori potonje bili
su irom otvoreni, mamei vrue srpanjsko sunce u ve zaguljive
radionice. Vonj usijane koe leprao je van uz praumsko bubnjanje
radnih strojeva. Troy je parkirao pokraj zguljenih
grimiznoljubiastih vrata napola ovjenanih bljutavim aruljama
koje su nudile 10 PREKRASNIH DJEVOJAKA 10 i, oiju
blistavih od oekivanja, otkopao je sigurnosni pojas.
Casanova, je l'? zacerekao se. Zloesto.
Za vas, nova kua, odgovori Barnaby. No ne sumnjam da
su muterije mlade kao rosa u podne.
Ali natpis obeava. Deset prekrasnih djevojaka.
Leinarevo jaje obeava, sinko, odgovori Barnaby izlazei iz
auta. Moete priekati ovdje. Nasmijeio se kad je pritisnuo
zvono, osjeajui kako ga Troyevo ogorenje probada izmeu
lopatica. U pitavi portafon Barnaby ree: Trebao bih Krystal.
Pazi kako gazi po stubama, duo.
Stubite je bilo slabo osvijetljeno. Na dnu je jedna od deset
prekrasnih djevojaka deset iskoraila naprijed. Mogla je biti
bilo koje dobi izmeu trideset i ezdeset. Sigurno je bilo samo da
nije djevojka otkad on nije u izviaima. Imala je kosu boje
pranjavog sjaja crnog groa. Nosila je ru nalik na cinober
vazelin, a teka minka bila joj je razmazana preko erupcija i
kratera na tenu. Mogao bi te tokice spajati od jutra do sutra,
pomisli Barnaby, i nikad ne dospjeti do skrivenog blaga. Nosila je
kratke hlaice s leopardovim uzorkom, isto takav otvoreni grudnjak
i potpetice tako visoke da je naizgled balansirala na tulama od
lakirane koe. Zaklimala se prema naprijed, primila ga za ruku
znalakim dodirom i nasmijeila se, pokazujui zube poput bisera
iz zagaene koljke.
Sigurno bi htio biti nestaan, duo?
Ba i ne, ree Barnaby, oslobaajui se iz stiska i vadei
policijsku iskaznicu.
IsusatiKrista! Kog vraga hoete? Sve je ovo legalno, znate.
Uvjeren sam. Pokae sliku za putovnicu. Poznajete li ovog
ovjeka?
Brzi pogled. Naravno da ga poznajem. To je gospodin
Lovejoy.
Je li bio ovdje prolog petka popodne? Sedamnaestog?
Samo to ne ivi ovdje, stari moj.
Trebam precizan odgovor.
Onda najbolje da razgovarate s Krystal.
Moete li je zamoliti da doe ovamo, molim?
Doi e vam ona kamo god hoete ako platite. Trknu ga
rukom. Izgledate mi kao dobro situiran tip. Zato ne navratite kad
budete slobodni? Malo se opustite. Poastite se. Na njegov
prazan pogled priekala je minutu da se predomisli pa rekla: No
dobro onda budite jadni. Krystal je na satu likovnog. Gotova je
za deset minuta. Druga vrata nadesno.
Barnaby je podignuo barunasti zastor i naao se u hladnom
kamenom hodniku. Vrata je bilo s obiju strana. Otvorio je druga
nadesno i naao se pred jo jednim vrlo ustajalim zastorom.
Gurnuo ga je ustranu i proao kroza nj nepotrebno oprezno.
Nijedna glava nije se okrenula. Svi su promatrali pozornicu.
Na arko osvijetljenom podiju vrlo razvijena djevojka stajala
je prikazujui uznemirenost u stilu commedie dell'arte: oi
razrogaene, ruke rairene da otkloni opasnost, napola okrenuta da
pobjegne. Nosila je plisiranu kolarsku suknju, bijelu koulju i
sako. Pusteni eir s prugastom vrpcom labavo smjeten na glavu.
Imala je plavu kosu do struka. Mladi mukarac u uskim hlaama,
barunastom sakou i isto takvoj beretki slikao je po zraku ispred
tafelaja. Hrapav muki glas, dobrano poduprt borbenom glazbom
za mijeanje bokova, tretao je iz dva zvunika na zidu.
I tako je ljupku Bridgeat, spremnu na sve da bi kupila
lijekove za smrtno bolesnog oca, zloglasni umjetnik Fouquet
nasamario da napusti samostan i pozira u njegovom potkrovnom
ateljeu. Iako ju je gorljivo uvjeravao u suprotno, pohotni Fouquet
otkri, kad se ve nala zatoena u njegovu brlogu, da e novac
isplatiti samo za akt!
Tu je mladi prilino zorno pokazao to oekuje od ljupke
Birgitte. Plakala je i jaukala i izvijala ruke, zatim se poela svlaiti,
drhtavo, usiljeno. Prvo sako, pa bijela kolarska bluzica koja je
pucala na njoj, pa plisirana suknjica. Uvjerljivo se uurila,
savijajui krhke ruke preko raskono bujnih grudi. Glas nastavi
pucketati.
>Ako eli spasiti voljenog oca, zna to ti je initi<, viknu
zli Fouquet.
Plaui, djevojka je skinula cipele s vezicama, dokoljenke i
grudnjak. Zli Fouquet, da ne zaostane, svukao je svoj barunasti
ogrta otkrivajui tamnosmea prsa bez dlaka. Brigitte je sada
ostala u gaicama koje bi svaka nadstojnica samostana koja dri do
sebe hvataljkom izruila u vatru.
No kad je pohotljivi slikar pokuao namjestiti ljupku djevicu,
obuze ga val udnje.
Gle iznenaenja, pomisli Barnaby zijevajui. Kroz zastor se
ponovno iskrao van i ekao u tamnikom hodniku. Turobne poze
na satu likovnog odjednom su mu dale jasan uvid u njegov obiteljski
ivot i iste i mile zagrljaje koje je izmjenjivao s Joyce. Pa to ako
je njezina Bakewellska pita ujedno mogla posluiti kao poklopac
za aht. to ako njegova ki izgleda kao olupina Hesperusa i sklona
je sputanju u Swiftovu stilu. Usporedio ju je s posebnom
prijateljicom doktora Lessitera i zahvalio Bogu to je tako dobro
proao.
Napokon osloboene lanim orgazmikim krikom, muterije
su se izvukle van. Mlade, sredovjene, vremene. Nitko, inilo se,
nije doao u drutvu. Promolili su samotno, trepui na jakom
svjetlu, poput melankolinih krtica. Malo je priekao pa ponovno
uao u prostoriju.
Brigitte je sjedila na umjetnikovom stolcu, puila je
odjevena u ogrta. Koa joj je svjetlucala kroz prozirnu tkaninu.
Biserna koa, dugake srebrno-bijele kovre i mlijeni ten njezinoj
su pojavi dali zdrav izgled potpuno nespojiv s okolinom. Izgledala
je kao da bi se bolje uklopila na farmu gdje treba neto pomusti.
Tad je progovorila.
Daj nam malo prokletog vremena, ljubavnie. Sljedea toka
je za pola sata. Plati vani. On izvadi novanik. Jebote. Ugasila
je cigaretu, ali ne prije nego to je prepoznao miris. Ne uzimam
nita ee, znate. I vi biste bili na neem, vjerujte mi, da se bavite
ovim vrajim poslom.
Htio bih vas neto pitati...
Neu razgovarati s vama bez svjedoka. Nestala je kroz vrata
iza pozornice. Otvarala su se izravno u majunu garderobu.
Barnaby se jedva uspio ugurati. Soba je vonjala na jeftine parfeme,
lak za kosu, znoj i cigarete. U njoj su bile dvije djevojke, stranjica
uguranih u plastine stolce. Nosile su arko ofucano perje i
zvijezde na bradavicama. Odmah su ga stavile pod povealo,
promatrajui ga mrko i ozlojeeno.
to si skrivila, Kris?
Friku figu. Nita mi ne moe priiti.
Barnaby joj pokae fotografiju Trevora Lessitera. Poznajete
li ovog ovjeka?
Aha, to je jadni stari nevoljeni. To jest, Lovejoy, tako se
prozvao. Ne znam mu pravo ime.
Je li bio ovdje prolog petka popodne?
Tu je svakog petka popodne. I ponedjeljkom i srijedom.
Nema s njim problema. Malo vezivanja. tos sa sunovratom. Ali
uglavnom nita naroito. ena mu ne da, znate.
Aha. Upadica one s crvenim perjem imala je snagu stisnute
ake. A za Boi joj je darovao bundu od nerca.
Izraunala sam, ree Krystal, i rekla sam mu. Morala bi se
prasnut petsto puta da si kupim nerca. I to mislim pristojnog
ne onog koji e trknut natrag u zooloki im mu netko zazvidi.
Previe bi se potroila da ga nosi.
Ma nemoj? Neveselo grakne.
A i smrde ako si na kii, ree ona s crvenim zvijezdama na
bradavicama. One koje padnu s kamiona sa zeevima. Jo
neveseloga graktanja. Barnaby se odrjeito ubaci.
Moete li mi rei kad je gospodin Lovejoy otiao prolog
petka?
Pola est. Sjeam se jer tad prekidam s poslom na sat
vremena. Pozvao me da odem s njim na kavu. Uvijek me zove van.
Mora se pretvarati... znate... da ti se sviaju, a onda neki od njih
priprosti zbilja povjeruju. Nagovaraju te da se s njima nae
vani. Zbilja jadno.
Podigla je obje ruke i uklonila teke srebrne kovre. Ispod se
krila prljava crvena kosa divljaki i neuredno oiana nakratko.
Nacerila se kad se vii inspektor nehotice iznenadio.
Mislio je da je prava je li, srce?
Oboavam nevinaca, a ti? ree djevojka monoga glasa. S
njima rikne od smijeha.
I ja sam jednom bila nevinace, ree Krystal. Mislila sam
da je dildo prapovijesna ptica dok se nisam nala na ovom mjestu.
Zagraktale su od smijeha; zatreslo se raskupusano perje.
Uporno su ga promatrale bistrim oima. Izgledale su grabeljivo i
bezopasno, poput ptica grabljivica koje su ostale bez kljuna.
Ispriao se i otiao.
DESETO POGLAVLJE
Seoska crkvica bila je prepuna. Barnaby se neopaeno prikljuio i
stao iza stranjeg stupa. Dan je bio prekrasan; sunce se slijevalo
kroz visoko postavljenje prozore. Iza oltarne pregrade sve je bilo
bijelo: bjelokosi vikar u bijeloj halji, krasan aranman od bijelog
cvijea s obiju strana oltara, jednostavni struak ljiljana na malom
lijesu.
Veina oaloenih nosila je obinu odjeu, ali ponegdje je bilo
i neto crnine. Nekoliko mukaraca nosilo je crne trake na rukavu,
neke ene tamne marame. Barnabyja je iznenadilo to se gotovo
etvrtina okupljenih ubrajala u one koje je smatrao mladima: to jest,
mlae od trideset.
Gospoica Bellringer, odjevena u zastarjelu crninu s uivenim
crnim jantarom, sjedila je bez suza u prvoj klupi nadesno,
bezizraajnoga orlovskog profila pod eirom irokog oboda s
perom. U klupi na drugoj strani (rezerviranoj za vlastelina i njegovu
rodbinu?) sjedio je Henry Trace, sumorno odjeven, s Katherine.
Ona je nosila svilenu haljinu boje kave i al od crnog ifona sa
zlatnim noviima uivenim u rub. Lessiteri su sjedili, na okupu, ali
razdvojeni, zurei ravno naprijed. Nikad se ne bi reklo da su obitelj.
Dennis je u ulozi razvoaa prevrio mjeru, golemu crnu
manu vezao je oko ruke, a krajevi su mu srameljivo leali na
boku.
Njegova majka sjedila je u drugom redu, smirena, nalik na brdo
od tafta boje metka i sivog mreastog vela. Gospoa Quine pravila
se vana briui nepostojeu suzu, a Lisa Dawn i dalje je uzdisala i
mrcala. Phyllis Cadell u mornarskoplavom, David Whiteley u
trapericama i tamnoj prugastoj koulji. U stranjem redu stari Jake
neprikriveno je plakao, briui suze rupiem s crvenim tokama.
Zatim, kad su svi kleknuli i Henry Trace pognuo glavu, Barnaby je
ugledao Michaela Laceyja, koji je i dalje uspravno sjedio
pogledavajui okupljeno mnotvo puno potovanja s mjeavinom
nestrpljenja i prijezira. Nije se nimalo priklonio pravilima
pristojnog ponaanja i nosio je kombinezon zaprljan bojom i
iltericu od trapera.
ovjek koga je ena rodila kratka je vijeka
7
...
Emily Simpson ivjela je, u usporedbi s velikim dijelom
svijeta, prilino dugo, no svejedno joj nije bilo doputeno da
proivi svoj dodijeljeni vijek. Nitko, pomisli Barnaby, ne bi smio
biti poslan na to dugo putovanje ni dan, ni sat, ni ak sekundu prije
nego to im prirodno bude vrijeme. Zbog vruine olabavi ovratnik,
zatvori oi i na trenutak poloi elo na hladni kamen.
Iza sputenih kapaka kretale su se figure: Laceyji i Lessiteri,
Phyllis Cadell, David Whiteley, Rainbirdi, Henry Trace. Prilazili su
jedni drugima, susretali se, druili, razdvajali u pavani bez strasti.
Komu je uz koga mjesto? Kad bi to znao, znao bi sve.
Barnaby je poeo sanjati par u umi: dvije pojave izvru se i
prevru, petlje i vorovi bijelih udova as nepomini kao kipovi,
as njeno se stapajui u jedno. Sino su se vrtjeli vrlo polako, kao
mobil poude na nevidljivoj niti, i ekao je u snu, naizgled
suspregnuta daha, da im prvi put ugleda lica. No kad su figure
zavrile svoje polagano pretapanje, vidio je samo dva bijela ovalna
oblika bez kose.
Struak ljiljana na pranjavoj zraci svjetlosti poprimio je
jantarnu boju. Svi su ustali da zapjevaju Doao je kraju dan koji si
nam dodijelio Gospode. Iza Barnabyja tamna grana tise,
pokrenuta naglim naletom vjetra, udarila je o staklo.
TREI DIO
PONAVLJANJE
PRVO POGLAVLJE
Tog poslijepodneva kad se odravala istraga mrtvozorniki sud bio
je prepun. Svaka sklopiva stolica od premazanog svijetlog hrasta
bila je zauzeta. Naizgled se okupio cijeli Jazavev Put. inilo se
(Barnaby je pregledao redove lica) da se nisu pojavili samo David
Whiteley i Michael Lacey. Porota koja je nastojala izgledati
ozbiljno, nezainteresirano i dostojno ukazanog joj povjerenja
bila je na svom mjestu.
Barbara Lessiter neprimjereno je nosila crno-bijelu tokastu
haljinu na volane prikladniju za vrtnu zabavu, mali crni eir
ukraen velom s tokicama koji joj je skrivao lice. Judy je odjenula
prugasti demper i hlae od tvida, Katherine Lacey bijeli laneni
kostim sa suknja-hlaama. Kosu je povezala s dvije marame,
blistavo tirkiznom i kriavo utom, omotane jedna oko druge u
vrsti prsten. Gospoa Rainbird potpuno se raspitoljila i omotala,
poput kakvoga divovskog boinog dara, u sjajni grimizni saten i
povrh svega stavila zeleni eir prekriven sitnim bobicama.
Mrtvozornik je sjeo na svoje mjesto i istraga je poela.
Proitana je izjava doktora Trevora Lessitera. U njoj je izriito
naglasio da je, nakon pregleda preminule, svakako primijetio da su
plua puna krvi, ali u to je vrijeme gospoicu Simpson lijeio od
bronhitisa stoga to nije smatrao nimalo udnim. Jasno, nije traio
simptome trovanja koniinom. Koji bi ih lijenik u tim okolnostima
traio? Mrtvozornik je kazao da se u tom pogledu nikomu nee
pripisivati krivnja, a doktor je uporno gledao reportera
Caustonskog tjednika kako bi se uvjerio da je to zapisao. Tad je
potpisao svoju izjavu i vano se vratio na mjesto, okrugla glava i
punana ramena izgledali su pompozno ak i odzada.
Proitan je izvjetaj patologa. Na spomen koniina sve je
zaamorilo od zanimanja, a Rainbirdovi su se uzbueno drali za
ruke. Zatim je znanstvenik policijskoga forenzikog laboratorija
iznio dokaze u vezi s analizom vlakana pronaenih na podruju
bukove ume pokraj sela Jazavev Put, te ustvrdio da zemlja i trulo
lie s tenisica preminule potjeu s istog podruja.
Dvojica pripadnika ekipe za oevid opisali su veliko
zaravnato podruje pokraj dubokog otiska istih tenisica koji
ukazuje na to da je Emily Simpson ondje neko vrijeme stajala. Nato
Barnaby primijeti da je gospoica Bellringer pozelenjela od bijesa i
srdito pogledala mukarca koji je iznosio dokaze. Zatim je opisao
otisak koji je mogao ostaviti netko visine i teine Emily Simpson
prilikom pada nekoliko koraka dalje. Mrtvozornik ga zamoli da
zastane kako bi provjerio izjavu doktora Lessitera. Zatim upita
doktora je li masnice na cjevanici gospoice Simpson mogao
uzrokovati ranije spomenuti pad. Doktor snano uzdahnu i, glasom
koji je odavao da su mu ve protratili previe dragocjenog vremena,
ree kako pretpostavlja da je tako.
Nastavljeno je opisivanje mjesta zloina. Podrobni podaci o
otiscima prstiju. Oznaeni odlomak Shakespearova djela, olovka
6B koja nije pronaena. Poslijepodne se vuklo. Pozvan je potar,
kao i gospoica Lucy Bellringer. Uvjeravala je sud da ujutro dana
kad je umrla njezina prijateljica prozor smonice nije bio oteen i
kukuta nije bila u kui. Te da, to se tie olovke 6B, gospoica
Simpson ne bi nikad unakazila svog ljubljenog Shakespearea.
Nikad nije povukla crtu ni u jednoj svojoj knjizi. Bile su joj suvie
dragocjene.
Vii inspektor Barnaby opisao je prvi posjet gospoice
Bellringer i svoj susret s Terry Blazely na to se prolomio jo vei
amor zanimanja. Promotrio je sudnicu na spomen Annabelle, ali
vidio je samo nekoliko zbunjenih pogleda. Ni jedan treptaj
prepoznavanja. Dok je sjedio, pogledao je porotu. Vie nisu bili
usiljeno ozbiljni. Bili su potpuno zaokupljeni, pozorno su
promatrali mrtvozornika. Jedna je ena iznimno problijedjela.
Priao joj je sudski slubenik i neto promrmljao, ali odmahnula je
glavom, naginjui se na stolcu jo vie naprijed.
Mrtvozornik je zapoeo zakljuak, zavravajui s nedvojbeno
jasnim uputama za porotu. Porotnici su vijeali samo nakratko,
zatim donijeli presudu da je Emily Simpson ubila jedna nepoznata
osoba ili vie njih.
Rep ort er Caustonskog tjednika, moda pod prevelikim
utjecajem film noira, odmah je navukao svoj novi novcati bijeli
baloner, podignuo nevidljive naoale i izjurio iz sudnice. Svi ostali
izili su polaganije razgovarajui, ispitujui i pogledavajui jedni
druge s mjeavinom uzbuenja i uznemirenosti poput skupine
kritiara na prestinoj premijeri kojima su se ostvarile najgore
slutnje.
Barnaby je promatrao Barbaru Lessiter kako odlazi drei
mua pod ruku. Sjedila je, naizgled spokojno, za vrijeme cijeloga
sudskog postupka, ali sada je primijetio da joj se ruke miu. Otiao
je do kraja reda u kojem je sjedila i pogledao na pod. Odmah ispred
njezina stolca stajala je mala piramida od poderanih maramica.
Sjetio se pisma koje je onog jutra tako brzo sklonila s pogleda i bilo
mu je ao to je nosila veo. Da joj je barem mogao vidjeti izraz lica
kad je objavljena presuda.
Gotovo svi su sad otili. Ali na klupi, malo dalje od njega,
usamljena figura sjedila je pogrbljeno, sputene glave. Priao joj je i
sjeo.
Gospoice Bellringer...? Pogledala ga je. Koa joj je bila
pepeljasta, bistre oi bezizraajne. Jeste li dobro? Kad nije
odgovorila, on tiho ree: Sigurno ste shvatili u kojem smjeru ide
naa istraga?
Naravno... to jest... vjerojatno jesam. Zanos je potpuno
nestao. Izgledala je vrlo staro. Ali nisam to samoj sebi izrekla.
Zato je toliko gore sad kad je to izreeno? Upitno ga pogleda kao
da bi on mogao znati. Nastade dugaka stanka.
Barnaby ree: ao mi je.
Kako pokvareno. Bljesak bijesa preletje joj licem i u oima
ostavi iskru. Nakon to se cijeli ivot brinula o drugima. Bila je
divna uiteljica, znate. Bolja nego to sam ja ikad bila. I naravno
poznavala ih je, tko god to bio. To je doista grozno. Sigurno ih je
primila u kuu. Barnaby se utke sloi. Pa, moraju biti
uhvaeni, nastavi, glasa sve jaeg iz minute u minutu. Dobro
kakve su vae upute, vii inspektore? to mi je sada initi?
Nita, bojim se. Mi...
Oh, ali neto moram uiniti. Mogu razgovarati s ljudima, zar
ne? Saznati je li tko to primijetio, bilo to, na dan kad je umrla.
I to je s tom tajanstvenom Annabellom? Moda mogu otkriti
tko je ona.
ao mi je, gospoice Bellringer...
Ali moram pomoi. Vii inspektore, zacijelo razumijete
zato?
Naravno, razumijem vau...
Poirot je imao, sjetno ga prekide, svog Hastingsa, znate.
A ja, gospoice Bellringer, na raspolaganju imam sva
sredstva moderne policijske slube. Ovo su druga vremena.
Ne mogu oni istodobno biti svugdje. A u svakom sluaju,
uvjerena sam, jednu ruku u rukavici poloi na njegovu, da nisu
svi tako pametni kao vi.
Molim vas, budite razumni, ree Barnaby, odolijevajui
tako oitom laskanju najbolje to je mogao. Siguran sam da vaa
prijateljica ne bi htjela da ivot izlaete riziku.
Maknula je ruku. Kako to mislite?
U tako malenoj zajednici kao to je Jazavev Put svi e znati
to smjerate. Netko tko je jedanput ubio i misli da e zatititi
drugim ubojstvom, nee se libiti da tako i uini. I ne zaboravite,
okrenuo se i zajedno su krenuli prema izlazu, ako je gospoica
Simpson dobro poznavala ubojicu, poznajete ga i vi.
DRUGO POGLAVLJE
Bilo je devet sati te iste veeri. Phyllis Cadell stajala je pokraj
komode u veem od dva dnevna boravka u kui Tye. Stajala je kao
ukopana, oslukujui. Tako je brzo progutala desert da se bojala da
e drugo dvoje primijetiti, ali, kao to je postalo odvratno
uobiajeno, pozornost su paljivo i njeno obraali samo jedno
drugom.
Zurila je u poluotvorena vrata. Katherine je bila u kuhinji na
sigurnom i slagala tanjure u perilicu. Henry je bez sumnje blizu i s
budalastim divljenjem promatra svoje veliko postignue. Phyllis
brzo odepi teku kristalnu bocu. Podignula je krupnu au i
dopola je napunila konjakom. Zaulo se jasno zveckanje kad se
aa sudarila s bocom. Ponovno je pogledala prema vratima, vratila
ep na mjesto i poela piti.
Bilo je prekrasno. estoko i snano. Jad joj je obavilo
toplinom poput udobnog kaputa. Bilo je vina za veerom, ali to su
dvije boce vina na troje ljudi? Uostalom, inilo se da vino vie nema
nikakvog uinka. Ispraznila je au, izvukla ep i natoila jo jednu,
prolijevajui malo u urbi.
Natoi i meni jednu malu, Phyllis, ako ti nije teko?
Aha! Okrenula se. Henry se gurao preko tepiha.
Naravno... oprosti... nisam te ula. Okrenula mu je lea,
skrivajui gotovo punu au u ruci. Gurnula ju je iza biljke i svom
urjaku odnijela pie. I jednu za Katherine? upita ona, ponosna
na ravnoteu u glasu.
Ne bih rekao. Gotovo nikad ne pije, kao to zna.
Kad i ne treba, divljaki pomisli Phyllis. Misli da bih ja pila
da sam u njenoj koi? S njenim izgledom? Njenom budunou?
Skrivajui au u ruci, prila je prozoru i smjestila se iza visoke
ardinjere. Otpila je jo jedan dugaak, duboki gutljaj.
Bilo joj je bolje. Zatim, kad se nezadovoljstvo povuklo,
poimanje okoline naglo se iskrivilo. Barunaste dlake saga kao da su
oivjele, trljale su joj se oko stopala poput make; pruge na zastoru
izdigle su se i jurile gore-dolje poput eljeznikih tranica. S
ovjeenog upavog madagaskarskog jasmina irio se bogat,
senzualni miris, okrutno joj punei nosnice. Podsjeajui je na
skoranje vjenanje. Ako nas ubodete, zar mi ne krvarimo
8
,
zbrkano pomisli.
Moda nee biti tako loe u kuici. Barem im nee biti usput.
Na dobrih je deset minuta hoda od glavne kue i malo je vjerojatno
da e cijelo vrijeme navraati. Moda e je u poetku malo i
posjeivati, zbog blage nelagode to je sama, ali to e ubrzo
popustiti.
U kuhinji je sada bilo tiho. Katherine e im se pridruiti svake
minute. Phyllis je duboko udahnula i pokuala se sabrati. estoko
je trepnula, tjerajui se da sobu doivi onakvom kakva doista jest, a
ne kao nazgrapno naslikanu, neprirodno ivu pozornicu. Tad
ugleda buduu mladenku kako hoda dvoritem nosei uvelo cvijee
sa stola u blagovaonici. Phyllis ju je promatrala kroz staklo.
Moda, pomisli, uope nee biti vjenanja. Moda Katherine
doivi nesreu padne u jezero, razbije Peugeot, zavri pod
kombajnom. Preplaili su je prizori u glavi. Ne. Katherine je mlada i
snana i poivjet e dugo, dugo. Vjerojatno zauvijek.
A moda bude djece. Negdje duboko pod udobnim kaputom
okrenuo se no. Tad e biti korisna. Jadna stara tetica Phyllis.
Smijena tetica Phyllis. Suza joj je kapnula u praznu au. Boe,
dobro bi joj dolo jo jedno pie. Postala je nejasno svjesna da
Henry neto govori.
... i oboje smo vrlo zabrinuti za tebe.
... za koga, Henry?
Zar nisi sluala? Zagleda se u njega sa snanom pripitom
koncentracijom. Za tebe, naravno.
Sa mnom je sve u redu.
Odloio je svoju au i odgurao se do mjesta na kojem je
stajala. Sluaj ne mora ii u onu kuu, zna to, Phyllis. Ti si to
sama predloila. Kate i meni bilo bi drago da ostane ovdje.
Ispustila je udan zvuk koji je mogao biti jecaj ili smijeh. U
svakom sluaju, oboje se nadamo da e i dalje puno vremena
provoditi s nama. Katherine nije naviknuta brinuti se o velikoj kui,
zna. Bit e ti zahvalna na svakoj pomoi. Kao to sam i ja uvijek
bio.
Dakle na to sam spala? Na neplaenu slukinju?
Naravno da ne. Samo sam...
Je li to cijena koju moram platiti za svoju kuicu? Ribanje
podova.
Sad pretjeruje. Promatrala je kako mu se lice bora od
bijesa. Henry je mrzio svae. Bella ih je sjajno ublaivala prije nego
to bi zapravo uzele maha. Sad bi ih smjesta prekinula. Ne zna ti
kako je to. to sam morala trpjeti otkad je dola. Sve podrugljive
komentare, mala ponienja. Nikad to ne ini kad si ti blizu.
Umilja si...
Je li? O, pametna je ona. Ti si bio slijep, ali vidjela sam ja to
smjera. Bella jedva da je bila u grobu kad se prikrpala... da pomae
s ovim... pomae s onim... srameljivo se smijulji... gura se gdje je
nitko nije htio. Jao, prekini, Phyllis, prekini! Natjerat e ga da te
zamrzi. Ne bi me udilo da je to poelo dok je Bella jo bila iva.
Sad je bilo dosta. Zna da to nije istina. Neu dopustiti da
tako govori o Katherine.
Vjenat e se s tobom samo zbog novca. Misli da bi te
dvaput pogledala da si paraliziran i siromaan? Lupetala je dalje i
dalje. Henry Trace gledao ju je vie zauen i nesretan nego ljut.
Toliko gorine. Gotovo je oekivao da e vidjeti u, crnu i
gustu poput melase, kako joj u mjehuriima izbija izmeu usana.
Kad je zavrila, tiho ree: Nisam imao pojma da se tako osjea.
Mislio sam da e ti biti drago to sam sretan. Mislio sam da sam ti
drag.
Drag... Jauknula je tada, tekim gadnim zvukovima. Obrazi
su joj ostali suhi i crveni od ljutnje. Kad se Katherine pojavila na
vratima, Phyllis Cadell istrala je iz sobe, gurajui u stranu
djevojino vitko tijelo, nesposobna pogledati joj lice, koje je
zacijelo obuzeo zluradi smijeh ili jo gore, saaljenje.
~
O, Bubice. Barbara Lessiter uvila je jezik u muevo uho poput
podatnog puia. Oprosti to sam bila tako... Duboko je
udahnula, zadajui neizdrivo optereenje spavaici od tanke ipke
i krep-svile. Glavobolja je napokon popustila.
No, no. Ne brini se, odgovori Bubica, veselo se valjukajui
izmeu satenskih plahti. Poput vrlo gladnog mukarca nakon obilne
gozbe pomislio je da e mu ono to je upravo dobio (dvaput) biti
dovoljno za cijeli ivot. to je prava sree jer, s obzirom na
okolnosti, morat e to dobivati ba iz ovog izvora. Klimakterij,
vjerojatno.
Na tu aluziju na godine osjeti kako se Barbara malo povlai.
Pa, nee koditi ako joj s vremena na vrijeme malo spusti. Da je
dri na oprezu. Pokae joj da sad nema posla s draganim koji vene
od Ijubavi kao prije pet godina. Vrag ga odnio ako bude zahvalan za
ono to mu po pravu pripada. Da je njezina glavobolja potrajala,
mogla bi se uvrstiti u Guinessovu knjigu rekorda. Njegova ruka
ponovno se pokrenula.
Dragi... Bubi?
Mhm? Ah, nita nije ravno svili i ipki. Osim tople gole
koe.
Nemoj, srce... sluaj Barbie...
Gunanje, gunanje. I hinjeno psee dahtanje.
Samo sam... bila sam tako strano zabrinuta... znam da
moram priznati... ali ne znam kako da ti to kaem...
Strah mu je iscijedio strast iz prepona, ostavljajui ga hladnog
kao led. Zgrabio ju je za ruke, bijesno je gledajui na svjetlu s
bjelokosne figurice. Kako samo nije naslutio zato ga je zanemarila i
bila tako odsutna? Bila si s drugim!
Jao, Bubiu! kriknu ona i prekrije lice rukama. Kako to
uope moe pomisliti o svojoj sirotoj Barbie?
Olakanje je popravilo neto seksualne tete. Neto se
probudilo dolje u umi. Dobro... pa to je onda bilo? Ne moe biti
pvevie stvano. apni na uho svojoj Bubici.
ipka se ponovno rastegnula dok se iz due pripremala.
Ovaj... kad sam za vjenanje Traceovih izvadila spremljenu bundu
od nerca, idueg sam je dana ostavila na stranjem sjedalu auta dok
sam bila u kupnji i... jao, dragi... netko ju je ukrao... Tad je gorko
zaplakala pa, jer nije nita govorio, plaho provirila izmeu prstiju.
Ta kretnja, koju je neko smatrao draesnom, sada mu se uini
prikladnom samo za trogodinje dijete. I to toliko djetinjasto da ti
se smui.
Za kog si vraga u srpnju htjela obui bundu?
Htjela sam da bude ponosan na mene.
Jesi li bila na policiji?
Nisam... bila sam u takvom stanju... samo sam se vozila
uokolo zabrinuta... a onda sam dola kui.
Mora to uiniti sutra. Reci im sve detalje. Sreom, osigurana
je.
Da, dragi... sad vjerojatno, zmijolika ruka izvijala mu se
preko ramena i oko vrata, Bubica svojoj zloestoj Bavbie nikad
nee kupiti dvugu?
Bubiin pogled nita nije odavao. Pokuavao se sjetiti to je
prokomentirala Krystal; mala Krystal koja se uvijek tako veselila
to ga vidi; koja je uvijek bila topla i srdana. to je ono rekla?
Morala bi se prasnut petsto puta da si kupim nerca. Smireno se
nasmijeio svojoj eni, gotovo kao da joj oprata, i potapao je po
glatkom smeem ramenu.
Ne preostaje nam drugo nego strpjeti se i vidjeti.
TREE POGLAVLJE
Barnaby je sjedio u istranoj prostoriji. Bio je u koulji pred
otvorenim prozorom. Mekani udarci teniske loptice i povremeni
prijekorni povici dopirali su s oblinjeg igralita. Stoti put je
okretao svoje kartice na stalku i naruio kavu.
I ne u onoj alici s vrajom abom koja ui u njoj.
Aha. Mislila sam da je ba slatka, ree policajka Brierley,
trzavih usana.
Ali ja nisam.
Ne, vii inspektore.
Barnaby ih okrene jo jedanput shvaajui da sve podatke zna
napamet, nadajui se da e novo mu itanje moda pokazati djeli
slagalice u drugaijem svjetlu, naizgled nespojive injenice staviti
jedne uz druge, zamahom maioniarske marame otkriti neto to
se dotad zagonetno skrivalo. Barem je jadni stari nevoljeni Lovejoy/
Lessiter razjasnio gdje je bio cijelo popodne i ima jednog sumnjivca
manje.
Barnaby se poigravao idejom da ubojica moda nije u braku,
da je poinio ubojstvo kako bi zatitio ugled svog partnera ili
partnerice. inilo se malo nategnutim, ali ako partnerov zakoniti
brani drug dri kesu, moda je mogue. Novac je pokrenuo mnogo
ubojstava. Novac i seks. Meusobno povezani. Vjena poveznica.
I motiv za ubojstva otkako je svijeta i vijeka.
Od sprovoda su prola dva dana, a Barnaby je jedan od njih
proveo razgovarajui o smrti gospoe Trace sa svim sudionicima
lova, izuzev deka koji je pomagao na farmi i susjednog
zemljoposjednika koje je prepustio Troyu. Jedini novi podatak koji
se iz toga izrodio jest da se, u trenutku pucnjave, Phyllis Cadell
vraala u kuu Tye jer joj je sve dojadilo. Henry se udio to im se
uope pridruila. Phyllis je pak uvjeravala Barnabyja da ju je Bella
ve neko vrijeme nagovarala da poe s njima. Phyllis je u mladosti
lovila i znala je rukovati pukom, ali jednostavno ju je prola volja
za tim. Poalila sam to sam im se pridruila gotovo im se
zahuktalo. Tad sam jo malo ostala i zatim odustala. Nisam htjela
privlaiti pozornost na sebe pa sam samo krenula kui.
Jo jedan primjer neobinog ponaanja. Barnabyjeve misli
vrate se karticama i gospoici Simpson. Na dan kad je umrla, ni
njezino ponaanje nije bilo u skladu s njenom naravi. Jesu li te
dvije smrti povezane? Nije bilo loginog razloga zbog kojeg bi to
pomislio. No svejedno tu misao nije mogao odbaciti. Barnaby
ponovno proita lanak o mrtvozornikoj istrazi iako ga je dosad
ve znao napamet. Sjetio se prvog naglog uvjerenja da je neto
unutra udno, da se ondje krije neka injenica koja nema smisla, ali
sad je sve ve bilo tako ustajalo da se pitao to je potaknulo taj
prvotni dojam. U svakom sluaju nova iitavanja nisu nimalo
pomogla poduprijeti niti razbistriti to instinktivno uvjerenje.
Ujutro drugog dana razgovarao je s Norom Whiteley u obzirno
ispranjenom ravnateljevu uredu u koli u kojoj je radila. Bila je
mrava ena koja je govorila ogoreno i u zabludi nosila vrlo
mladenaku odjeu. A ono to mu je rekla bilo je uznemirujue.
Davida sam napustila jer sam se bojala. Mogla sam se
donekle nositi s drugim enama. Bar je to znailo da e mene
ostaviti na miru. Ali bio je vrlo nasilan. Nikad se s njim nije znalo
to e ga raspaliti. Veera mu nije bila po volji, auto nije htio
upaliti. Mogla sam to trpjeti kad sam ja bila u pitanju, ali kad se
okomio na Jamieja... Rekla sam mu da ode, ali kad nije htio,
spremila sam sve njegove stvari, iznijela ih van i dala promijeniti
brave. Ali i tad sam morala zatraiti sudski nalog da nas prestane
maltretirati.
Smije li viati djeaka?
Ne. Usne je sloila u ozbiljan, nesretan, ali zadovoljan
izraz. Traio je da mu se omogui, ali sprijeila sam to. Borila sam
se. Ne bih imala povjerenja da e ake drati pri sebi.
A znate li je li trenutano... s nekim u vezi?
Sigurno. David nikad nije dugo bez ene. Opsjednut je
seksom.
Kad je to rekla, Barnaby je pred oima imao ivu sliku
trenutka kad ga je prvi put vidio kako sjedi pokraj Katherine Lacey
u kuhinji kue Tye. Tad je posumnjao u svoj naglu pretpostavku.
Sjene D. H. Lawrencea. I divnih vatrenih zrnatih filmova njegova
djetinjstva: Dvostruka obmana, Potar uvijek zvoni dvaput. Sve je
bilo tu: prelijepa mladenka, nedostatan mu, pohotni pastuh. Tako
oito, takav kliej. A opet, a opet... Koliko esto se ono oito
pokae istinitim.
Ali Barnaby nije vidio nikakvog smisla u tomu da se pretvara
da je zamijetio ikakav trag krivnje kad je par shvatio da je ondje i
razdvojio se. Whiteley je izgledao potiteno i razdraeno,
Katherine samo zainteresirano i zabrinuto. A djevojka je u sebi
nosila neto tako staloeno: gotovo aseksualnu ednost u svojoj
ljepoti. Mogao je zamisliti kako svoje tijelo predaje svom
zakonitom posjedniku kad propisno uplove u branu luku, ne
nuno bez Ijubavi, ali moda s umjerenom dozom njene
privrenosti. Bilo ju je tee zamisliti zaluenu tako snanom
strau da bi zbog nje riskirala zlatnu budunost.
David Whiteley bio je drugaiji: amoralan, sebian, a sada i
sklon nasilju. Barnabyju nije bilo teko zamisliti ga u ulozi ubojice.
Ali smrt gospoice Simpson bila je neuobiajeno nenasilna, gotovo
rafinirana. Barnaby nikako nije mogao zamisliti upravitelja farme
kako obiljeava Julija Cezara, a s onakvim miiavim rukama i
nogama nikako se ne bi mogao provui kroz prozor smonice. Niti
je Barnaby mogao zamisliti da bi poinio ubojstvo da spasi bilo iju
kou osim svoje.
Mehaniki je jo jedanput okrenuo kota. Nije mogao izbjei
usporedbu s ruskim ruletom. Pet puta e se okrenuti i nita se nee
zbiti. esti okret mogao bi ti raznijeti mozak. Popio je kavu, sretan
to na dnu alice ne vidi nita blie ivom biu doli slatkog tamnog
iskonskog mulja. A tad zazvoni telefon.
Policajka Brierley ree: Na liniji imam gospou Sweeney, vii
inspektore. Htjela bi razgovarati s osobom koja vodi sluaj
gospoice Simpson.
Spojite je.
Ovdje gospoa Sweeney iz Crnog deka. S kim
razgovaram?
S viim inspektorom Barnabyjem.
Jeste li vi gospodin koji je neki dan doao na toeno, kruh i
sir?
Tako je.
Mislim da biste trebali doi ovamo. Neto se udno dogaa
kod Rainbirdovih.
to to? Glas koji je pamtio kao bezizraajno turoban, sada
je potpuno prtao od uzbuenja.
Zapravo nisam sigurna ... gotovo kao da netko pjeva samo ne
nalikuje ni na kakvo pjevanje koje sam dosad ula... zapravo, vie je
kao jaukanje. I ve traje unedogled.
Poslije se Barnaby jasno sjeao tog trenutka. Kad je poklopio
slualicu, imao je izraen dojam da se mainerija sluaja, koja se
naizgled potpuno zaustavila s obzirom na alibije, nepotvrene i
nepotvrdive izjave i, u sluaju barem dvoje ljudi, namjernog
pokuaja obmane, sada ponovno pokrenula. No nije mogao znati
kojom e se brzinom ta mainerija zavrtjeti ni da e joj jedna ruka,
zasad nepoznata, pokuati zamrsiti konce s tako strahovitim
posljedicama.
~
Pred dvorinim vratima Tranquillade stajalo je sigurno pedesetoro
ljudi. im je Troy iskljuio motor, on i Barnaby uli su zvukove.
Stravino naricanje. Gospoa Sweeney ostavila je okupljene i
pourila im ususret.
Nakon razgovora s vama, pozvonila sam na vrata, ali nitko se
nije pojavio. Osjeala sam da moram neto poduzeti.
Dvojica mukaraca krenuli su stazom. Nitko nije pokuao
poi za njima. To je samo po sebi naglasilo jezivi ugoaj koji je
proimao vrui nepomini zrak. Obino ih, pomisli Barnaby, treba
obuzdavati. On i Troy stali su na stubu. Naricanje se nastavilo.
Barnaby se pitao kako neto tako oito lieno emocija moe u
sluateljevu srcu izazvati takav uinak. Prestajalo je i poinjalo
neljudskom pravilnou, poput igle zaglavljene na gramofonskoj
ploi. Nakon bezuspjene upotrebe zvekira, Barnaby je unuo i
viknuo kroz otvor za pisma: Gospodine Rainbird... otvorite
vrata.
alopojka se pojaala za stupanj ili dva, postala gotovo
vrisak, zatim naglo prestala. Okupljeno mnotvo odmah je
utihnulo. Barnaby je ponovno estoko pokucao na vrata. Zvukovi
su u tihoj ulici odjeknuli poput pucnjeva iz pitolja.
Da pokuam razvaliti vrata, efe? Troy je bio uzbuen.
Pogledavao je ljude na dvorinim vratima, Barnabyja i kuu,
naglaavajui vanost svog poloaja.
Bit e bre kroz prozor. Pokuaj prvo pronai neki
otvoreni. Kad je Troy potrao uz bonu stranu kue, Barnaby
ponovno pogleda skupinu. Nagonski su se stisnuli blie jedni uz
druge. Njihove sjene, kratke i zdepaste, pale su na topli plonik.
Jedna ena na rukama je drala maliana. Dok ju je Barnaby
promatrao, djetetovu je glavu okrenula na svoja prsa. Keramika
roda sve ih je ravnoduno gledala.
Barnaby se okrenuo natrag i primijetio, prvi put, urednu
gomilicu gljiva na stubi. Gdje je li dovraga Troy tako dugo? Nije ga
bilo dovoljno dugo da ue i izae kroz nekoliko prozora. Barnaby
se spremao ponovno podii aku kad je uo kljocaj brave i
otvaranje vrata. Troy se blijedo zagledao u vieg inspektora. Nije
progovorio, samo je stao u stranu da Barnaby ue. Kad je stariji
mukarac to uinio, osjetio je kako mu se koa jei kao da mu je
netko na lice prislonio pauinu prekrivenu injem.
Proao je hodnikom pokraj crvenog telefona koji se klatio na
kabelu, pokraj zidova i vrata s grimiznim tokicama, pogledavajui
usput u svaku sobu, zamjeujui da su prazne. Pogledom je traio
izvor tiine mnogo jezivije od onih zvukova i pronaao je u
dnevnom boravku.
Na trenutak je stajao na pragu, od uasa osjeajui muninu.
Krv je bila posvuda. Na podu, na zidovima, na pokustvu, na
zavjesama. No najvie na Dennisu Rainbirdu. Izgledao je kao da se
okupao u krvi. Na njegovu licu, kao na licu ratnika hrabrog,
bljeskale su se crvene pruge. Kosa mu je bila prekrivena crvenilom,
ruke crvene rukavice. Nosio je kravatu natopljenu crvenilom i
koulju na crvene cvjetove. Koljena i cipele bili su mu crveni.
Crvene suze kotrljale su mu se niz obraze.
Barnaby se ponovno okrenuo prema hodniku. to tu samo
stojite kao fikus? Uzmite telefon i primite se posla. A kad je Troy
poput mjeseara krenuo na drugi kraj hodnika: Ne dirajte to,
budalo prokleta! Posluite se telefonom u autu. I ne otvarajte opet
ona vrata dok neto ne stavite na ruke. ovjek bi rekao da ste u
policiji pet minuta, a ne pet godina.
ao mi je... Troy izvadi rupi.
Barnaby se vrati u dnevni boravak. Krenuo je prema dvjema
spodobama u sreditu prostorije, oprezno gazei na nezamrljane
dijelove saga koje je uspio pronai.
Kako je jedna osoba mogla proliti toliko krvi? Nema li u ovom
prizoru neeg pomalo teatralnog? Sigurno je neki redatelj u
prevelikom zanosu uokolo izlio vjedra krvi, pripremajui izvedbu
Grand Guignola. A udno je bilo to je povrh naleta nevjerice i
uasa, Barnaby osjetio snaan trzaj sjeanja. Dja vu. No kako bi
to bilo mogue? Da je u prolosti doivio neto iole nalik na ovaj
nezamislivo grozomoran prizor, sigurno to ne bi mogao zaboraviti?
Gospodine Rainbird...? Sagnuo se i vidio, s novim valom
munine, da glavu majke Dennisa Rainbirda na ramenima dri samo
ruka kojom ju je obujmio. Vrat joj je prerezan tako duboko da je
Barnaby mogao vidjeti plavkasto bijelu hrskavicu prerezanog
dunika. Porezotina je bilo po cijelom licu i vratu i rukama, a haljina
joj je bila razderana.
Soba je bila u stranom neredu. Fotografije i slike bile su
razbacane, jastuci i ukrasi na podu, dva stola prevrnuta, televizor
razbijen. Sivi komadii stakla razmrvili su se po sagu.
Barnaby ponovi Gospodine Rainbird i njeno ga dotaknu.
Kao da je tim pokretom aktivirao neki skriveni mehanizam,
mukarac poe njeno pjevuiti. Smijeio se; blistavim irokim
luakim osmijehom. Okrutnim prividom radosti koji se via na
licima onih koji su preivjeli poar ili roditelja ispred kue u
plamenu. Grimasa boli i oaja.
Prolo je gotovo dvadeset minuta pa zau: Boe dragi...
Barnaby ustade. George Bullard stajao je na vratima. Drao je malu
crnu torbu i okrenuo se oko sebe, preneraen. Koji vrag se ovdje
dogaa?
Pazi kuda gazi.
Doktor je na trenutak zurio u dvije pojave, s izrazom
saaljenja pomijeanim s gaenjem, zatim je oprezno zakoraio po
podu. Kleknuo je i otvorio torbu. Barnaby je gledao kako razrezuje
krutu grimiznu manetu koulje Dennisa Rainbirda i prima ga za
krhko zapee.
Koliko je dugo u ovakvom stanju?
Doli smo ovamo prije otprilike pola sata. Vjerojatno jo
barem pola sata vie od toga. Jesi li sredio hitnu prije dolaska
ovako?
Mhm. Doktor osvijetli Dennisove zjenice. Nije ni trepnuo.
Trebala bi stii za minutu.
Od presudne je vanosti da razgovaram s njim...
Za Boga miloga, Tome, daj se urazumi. ovjek je u
katatoniji.
Vidim. Ne moe li mu neto dati?
Ne. George Bullard ustade. Dobro je to izveo, u to nema
sumnje.
Koliko dugo takva stanja traju?
Dan. Mjesec. est mjeseci. Ne moe se znati.
Samo mi jo to treba.
ao mi je.
Kroz mreaste zavjese Barnaby je vidio kako se pribliava
vozilo hitne pomoi, a odmah za njim dolazila su tri policijska
automobila. Gomila je zaamorila od uzbuenja. Djelatnici hitne
pomoi, moda otvrdnuli na prizore krvoprolia zbog viegodinjeg
struganja ljudi s autoceste, inili su se manje okiranima onim to se
dogodilo u dnevnom boravku Tranquillade nego Barnaby ili doktor
Bullard. Dok je jedan od njih razgovarao s doktorom, drugi je
pokuao Dennisa odvojiti od majke. Njeno je povukao Dennisa za
zapee, ali prstima se uhvatio za njezino desno rame i lijevu
nadlakticu tako vrsto kao da se dri za rub litice i ivot mu visi o
niti. Mukarac mu je strpljivo odvojio prste jedan po jedan i
otkvaio palac. Glava gospoe Rainbird, koju je za vrat drao samo
tanki komadi koe, otkotrljala se unazad. Torzo se prevrnuo i
kliznuo na sag. Dennisovo pjevuenje stialo se, zatim utihnulo.
Mislite da moe hodati?
Hajde da provjerimo. Na noge lagane, mileni.
Dennis se uspravi na noge, gumenih udova, i dalje se smijeei.
Njegovo lice, uvijek blijedo, sada je zbog manjka boje bilo gotovo
albinsko.
Da ga malo oistim?
ao mi je, ubaci se Barnaby, ne smijemo nita dirati.
Dobro. Idemo onda. Njih trojica napustili su prostoriju,
Dennis poput djeteta prilijepljen uz njih s punim povjerenjem.
Barnaby je za njima krenuo van. Svjetina, kojoj su se ispunila
najlua oekivanja, svoju je ulogu odigrala do kraja, uz glasne
uzdahe i krikove. Jedna ena ree: Kad samo pomislim da sam
gotovo otila pogledati vijesti u est.
Moete li svu njegovu odjeu staviti u vreu? upita
Barnaby. Poslat u nekoga po nju.
Dogovoreno.
Barnaby je ponovno uao u dnevni boravak i zatekao doktora
kako truplu svlai haljinu i trese toplomjer.
to misli?
Ah... rekao bih jedan sat... najvie sat i pol. Spoji razderane
krajeve haljine. Bit e da mu se iznenada pomraio um.
Moram nekoga poslati u bolnicu. Ne elim da Dennis
Rainbird ostane sam.
Dobro, Tom, ti svoj posao zna najbolje. Ali uvjeravam te da
nee nikamo otii. Niti si napakostiti.
Ne brinem se da e sam sebi napakostiti. uo je da ekipa za
oevid ulazi u predsoblje. Ali mogao bi rei neto to bi nam
pomoglo. Moda je ak neto i vidio. Sigurno se vratio kui ubrzo
nakon to se ovo dogodilo.
Misli...? Aha. ini se da sam pogreno zakljuio. U svakom
sluaju bio Dennis ili ne bio Dennis onaj koji je ovo uinio
potpuno je siao s uma.
Onaj?
Pa, namrti se doktor, uvijek je tako, zar ne? U sluaju
ovakvog napada.
Misli da ena ne bi bila fiziki sposobna za to?
Fiziki bi... pretpostavljam... ako je toliko bijesa. Psiholoki i
emocionalno... to je drugi par rukava. Bila bi vrlo udna ta ena
koja bi ovakvo to uinila.
Barnaby se nasmijei. George, ti si stari ovinist.
Kao to mi kerka stalno govori. Uostalom, stao je u stranu
kako bi fotograf imao mjesta, pretpostavljam da su ubojice ionako
udni.
Ne uvijek. Kad bi barem bilo tako. Bilo bi ih mnogo
jednostavnije uhvatiti.
Je li tijelo ovdje pronaeno, gospodine? upita fotograf.
ini mi se da jest, ree Bullard.
Barnaby se sloi. Mislim da ju je samo podigao i primio. Ne
bih rekao da ju je uope vukao uokolo. Ovdje ima vie krvi nego
bilo gdje drugdje.
Doktor Bullard jo se jedanput osvrnuo po sobi i odmahnuo
glavom. Tko bi rekao da imamo samo oko pet litara krvi? A jo joj
je dosta ostalo.
Barnaby pogleda jastuaste noge gospoe Rainbird koje su
izgledale punano i ivo kao i prije nekoliko dana kad je razgovarao
s njom. Bila je bosa. Jedna majuna zlatna papua ukraena bijelim
nojevim perjem leala je, nekim udom neokaljana, u kaminu.
Drugu nije mogao nigdje vidjeti.
Soba se popunjavala. Barnaby je otiao u predsoblje, sretan
to moe pobjei od bogatog metalnog mirisa, i obratio se voditelju
ekipe za oevid. Hoemo li ovamo postaviti kontejner za pokretni
laboratorij?
Sve je dogovoreno. Trebao bi doi za jedan sat. I kontaktirao
sam s tehnikom slubom... da vam izrade snimku.
Barnaby kimnu i pogledom potrai Troya. Na ploniku su
dvojica policajaca postavljala vrpcu, a svjetina, sada strahovito
vea, bila je prisiljena udaljiti se od dvorinih vrata. Usprkos
izlasku Dennisa Rainbirda, prizoru zacijelo dovoljno sablasnom da
udovolji i najleinarskijim nadama, moglo se uti nezadovoljno
gunanje zbog premjetaja. Troy, kojem se vratila normalna boja,
doao je puteljkom koji je vodio uz bonu stranu kue.
Gdje si do vraga bio?
Samo sam otiao pogledati sa stranje strane, efe. Pronaao
sam neto pomalo neobino.
Trebali biste biti pametniji, a ne gaziti po mjestu zloina,
narednie.
Nisam gazio... drao sam se betonske staze. Ali pogledajte.
Poveo je Barnabyja do malene upe od cedrovine nekoliko koraka
od sjenice. Cijeli je prostor oko puteljka i stuba uz nju bio vlaan.
Barnaby je pogledom potraio slavinu iz koje bi kapala voda ili
oteeno crijevo, no nije vidio nijedno. Mislim... danima nije
kiilo, zar ne?
Nije. Vii inspektor pogleda kroz prozor. Na podu pokraj
kosilice za travu bila je golema lokva vode. Nije vidio nikakvu
posudu iz koje bi curila tekuina. Dobro, pretrait e sve sporedne
zgrade. U ovom stadiju nema smisla tratiti vrijeme na jalove
pretpostavke. Troy je izgledao samodopadno, kao da oekuje
pohvalu, poput psa koji je uspjeno donio baeni tap. Bilo je to
vrlo iritantno.
Je li vam sad bolje? neljubazno ga upita Barnaby.
Meni? Njegov ga je narednik prvo pogledao blijedo pa
izrazito zbunjeno. Dobro sam.
Rub dvorita sa stranje strane bio je oznaen dvostrukom
glogovom ivicom sa zelenim vratima u sredini. Iza ivice bio je
uski puteljak omeen gustim busenjem divljih rua, lijeski i umske
krasuljice. Puteljak i zadnjih nekoliko koraka dvorita na oku su
drali prozori na katu Burnhamskog vijenca broj sedam, staklene
oi s mrenom od prljave ipke. Ne bi se to svidjelo gospoi
Rainbird. Barnaby zau pribliavanje koraka i izae kroz dvorina
vrata.
Dobar dan, gospodine Lacey.
Oho! Michael Lacey stade kao ukopan i zagleda se u njih.
Pa to su nai dragi kvartovski detektivi. Iskau iz ivice da
prestrae nevine prolaznike.
Biste li mi rekli kamo idete?
Idem preicom u Crnog deka. Koliko mi je poznato, to jo
nije kazneno djelo.
Nije li malo rano?
Natoit e vam pivo ako joj pokucate na prozor. I prije
nego to je Barnaby stigao odgovoriti, brzo ode dalje.
Nevjerojatno, promrmlja Troy. Ni jedno pitanje o tome
to radimo ovdje. Pobogu, pola sela bleji ispred kue. Zar je
mogue da je toliko bezradoznao?
Neradoznao. I ne bi znao za okupljeno mnotvo ako je doao
ravno iz Boikine kuice kroz umu pa Crkvenim putom.
Ali ipak, zato je tako odjurio? Troy mudro stisne usne pa
doda: Ubojica se vraa na mjesto zloina.
Gotovo nikad, narednie, odgovori vii inspektor, barem
kad nije rije o neem unutar obitelji. Kao to ste iz dosadanjeg
iskustva trebali nauiti.
Ali povezane su, zar ne, vii inspektore? nastavi Troy.
Ove dvije smrti?
O, da. Dvojica mukaraca ponovo su zakoraila na
betonsku stazu. Barnaby je kroz francuski prozor pogledao u
dnevni boravak. inio se pretrpanim ljudima koji su se besciljno
motali uokolo. No zapravo, kao to je Barnaby znao, u tijeku su
bili iznimno precizno popisivanje i analiza. A danas je trag svje.
Neto e se otkriti. Nitko ne ubije, a da neto (obino nehotice) ne
uzme s mjesta zloina. Ili neto ne ostavi.
Poao je prema kuhinjskim vratima, stao kad je stigao do njih i
pogledao u smjeru iz kojeg je doao. Razmiljao je o tome kako
vrtlar nikako ne moe sakriti svoju osobnost. Kazivanje vlastitih
snova teko bi moglo vie otkriti. Nesofisticirani sklad za
gospoicu Simpson; zamrena bujnost za gospoicu Bellringer; a
ovdje... Pogledao je napadno grmlje, travnjak nalik na ohu
biljarskog stola, jezerce s betonskim kerubinom koji mehaniki
piki na plastini ljiljan. Ovdje je to bila razmetljiva vulgarnost,
doslovce u punom cvatu.
Uao je u predsoblje. Par crnih oksfordica pojavio mu se
tono iznad glave i iz potkrovlja krenuo niz stube od borovine, a za
njima hlae od tvida, koulja kratkih rukava i bradato lice kojem je
bilo vrue.
Zavrili ste gore? upita Barnaby.
Jesmo. Mnogo otisaka. Dodue, ini se da svi pripadaju istoj
osobi. Uskoro emo vidjeti.
Barnaby se uspeo stubama. Bilo ih je desetak, irokih i
vrstih, za razliku od hirovitih aluminijskih prilaza kakvi obino
vode u preureeni dio. Otvor je proiren, bez sumnje kako bi ga se
prilagodilo gospoi Rainbird, a s obiju strana ulaza bila je preka na
oko metar od poda. Barnaby se uspeo, a Troy je poao za njim.
Potkrovlje je bilo vrlo prostrano. Grede su bile neobojane,
zidovi bijeli, pod prekriven tepihom od tvida u boji zobene kae.
Na svakom kraju potkrovlja bio je okrugli prozor. Odmah ispod
svakoga stajao je obian drveni stolac. Svaki je prozor imao i usku
policu s biljenicom i kemijskom olovkom. Na sjeditu jednog
stolca bio je krasan Zeissov dvogled. Bila su ondje i dva velika siva
ormara za spise i to je bilo sve. Barnaby, koji je oekivao ili
uobiajene hrpe starudije ili neobuzdano baroknu dodatnu sobu,
iznenaeno se osvrnuo oko sebe. Primio je dalekozor i pogledao na
ulicu.
Lice u gomili stvorilo se pred njim zaudno detaljno. Otvorene
pore, dlake u nosnicama, ruiasti plastini uvijai, latice na alu s
cvjetiima. Namjestio je kolut za fokusiranje i dobio pogled na veu
povrinu. Dvorite ispred Crnog deka sad je bilo prepuno. Iz
minute u minutu stizalo je sve vie automobila. inilo se da su se
okupili svi ivi. A prizor nije bio lijep.
Ispraznite ormare, narednie. Ponite stvari odnositi dolje.
Odloio je dalekozor i prolistao jednu od biljenica nasumce
odabirui datum. U zapisima je stajalo:
10.30 ujutro G. i ga W preli su cestu blizu potanskog
sanduia da izbjegnu gicu G. Oito ih jo izjeda nagrada za tikvu.
11.14 A posjetila gu S. Ostala pedeset minuta. Vreica za
kupovinu, prazna na dolasku, krcata na odlasku. Vratila se kui
prolazei kraj potanskog sanduia.
12.00 podne Ga W, ga G i gica K traale dvadeset minuta
iza sanduia za pisma. Gica K otila prva. Glupava ena.
12.42 G. i ga D s ruama idu u crkvu.
13.00 Sedam automobila na dvoritu ispred Crnog deka.
Nekoliko ih nije odavde. (Ovdje je navedeno pet brojeva.)
15.20 G. Y doao u D kuicu. Nosio bocu vina.
16.50 Ga L odvezla se u W garau. (Nakon toga crvena
zvjezdica.)
17.03 G. Y otiao iz kuice. Poslao dva pisma. Vratio se kui.
Barnaby zatvori biljenicu. Nije ga zaudila dnevna
preokupacija gospoe Rainbird. Nikad nije podcijenio golemo
zadovoljstvo koje nekim ljudima donosi poznavanje svega to ini
neki susjed. Strastveno zanimanje za tue poslove smatrao je vrlo
ljudskom osobinom jedva dovoljno pokudnom da bi je se nazvalo
manom, a kamoli grijehom. Da se on osobno beskrajno ne zanima
za tue ponaanje, ne bi se bavio poslom kojim se bavi. Promatrao
je kako se Troy sputa niz otvor u potkrovlju, vukui za sobom
hrpu fascikala.
Ne. Barnabyja nije zanimalo to je otkrio da je gospoa
Rainbird umjesto kugara promatrala iva bia, nego to je inila s
onim to je na taj nain doznala. Soba se inila nekako ogoljelom,
gotovo nemilosrdno funkcionalnom, pomisli dok je skupljao ostale
spise i druge biljenice i spremao se poi za Troyem. Dolje je
vladalo raskono udovoljavanje hirovima, ali ovaj dio kue bio je
drugaiji. Ovaj dio, pomisli Barnaby, osvrui se oko sebe
posljednji put, imao je strogo poslovnu namjenu.
ETVRTO POGLAVLJE
Pokretni laboratorij upravo je dopremljen izazivajui veliku
pomutnju. Kamion za dostavu se povlaio. Hidraulika mainerija
je zahroptala, etiri noge spustile su se na tlo, kontejner je sjeo na
mjesto. ovjek u gomili povie: Fino evo bibliobusa. Jeste
ponijeli knjige? Glasan smijeh. ena ree: Robbie trkni kui i
reci mami da su sletjeli Marsovci. Postavljen je agregat, poloeni
kabeli i dovedeno je napajanje.
im je Barnaby doao do plonika, zaskoio ga je bijeli
baloner iz Caustonskog tjednika, ovaj put sa eirom u stilu Freda
MacMurrayja.
Vii inspektore hoete li to izjaviti za tisak?
Ovog asa neu.
Javnost ima pravo znati. Boe dragi. Dijalog iz Universal
Picturesa. Je li istina da je poinjeno gnjusno ubojstvo?
Prijavljena je sumnjiva smrt, da.
Ma dajte, inspektore Barnaby. to je u fasciklu?
Molim vas... dajte molim vas... Mlada djevojka koja je
vukla magnetofon stala mu je na put. Vi vodite sluaj? inila se
uzbuenom i bez daha kao da juri na tulum. Lokalni radio, doda,
gurajui mu pod nos okrugli mikrofon sa upavom zatitom od
vjetra. Ako mi sad neto date, objavit emo to u vijestima u
sedam.
Vrlo vano, promrmlja Troy.
Je li ve poznato tko e voditi komunikaciju s medijima?
doviknu reporter, pravei se vaan pred djevojkom.
Nije. Pustite nas da doemo do zraka, ree Barnaby,
gurajui se pokraj njih.
Ali, inspektore...
Kad je Barnaby poao dalje, uo je jednog mjetana (onoga
koji je dobacio komentar o bibliobusu) koji je ugrabio svojih pet
minuta slave. Jao, bilo je grozno! Grozno! povikao je u
mikrofon. Sin je to uinio... izaao je obliven krvlju. Odvezli su ga
u vozilu hitne pomoi. Misle da mu se pomraio um. On je peder,
znate... njih to zna tako spopasti...
Ali tko je ubijen? upita djevojka.
Pa... sigurno njegova majka, zar ne? Vedro se osvrtao oko
sebe. Snimate li me?
Barnaby je fascikle spremio u prtljanik na sigurno i zakljuao
ih.
Nije im dugo trebalo da ponu njukati, ree Troy.
Ah, lokalne novine uvijek imaju svog seoskog dopisnika. Pie
lanke o enskom institutu i izlobama cvijea. Pretpostavljam da
su im javili. Poeo je ustro hodati Crkvenim putom, Troy je
urio uz njega.
Kad su stigli do drvenog znaka s oznakom staze za Gessler
Tye, Troy upita: Odmah ste krenuli za sumnjivcem, vii
inspektore?
Barnaby nije odgovorio. Disao je brzo, crvena lica, stisnutih
usana. Za njega je ubojstvo gospoe Rainbird naglo uzdrmalo
sluaj, juer tako jalov i na mrtvoj toki, i udahnulo mu novi ivot
bogat svjeim uvidima i mogunostima. A iako ubojica i dalje nije
imao lice, njegov je trag postao snaan i negdje, ne veoma daleko,
Barnaby je osjeao da njegov plijen vie ne tri hitro i veselo,
smijui se preko ramena, ve uzmie, vrpolji se, svjestan da se
udaljenost izmeu njih smanjuje.
Prije mnogo godina, postajui postupno i ponekad bolno
svjestan ugodnog uzbuenja koje je osjeao u ovom trenutku
sluaja, Barnaby je postao iznimno deprimiran i nesretan. Njegova
uloga, uloga lovca na ljude, uinila mu se neasnom. Neko je vrijeme
poslu nastojao pristupati ravnodunije. Pretvarati se da ne osjea
nalet uzbuenja dok sve vie stee mreu. Ili, ako ga ve osjea, da
to nije nita sramotno. Kad to nije uspjelo, nastupila je faza, duga
nekoliko godina, u kojoj je glumio okorjelog mukarca,
zanemarujui ili srdito gazei prijanja shvaanja. Plijen je olo.
Razumije samo jedno. Daj mu prst i prerezat e ti grkljan. Svoj
svoga pozna.
Polako je napredovao. Ilo mu je dobro. Tri su ovjeka koja je
u tom razdoblju uhvatio objeena. Uivao je veliko potovanje,
uglavnom ljudi koje je prezirao. Ali taj oklop sazdan od mrnje i
prezira prema kriminalcima toliko je ovrsnuo oko njega da je,
neobjanjivo, njegova mrnja prema samom sebi bujala dok jednog
dana nije zakljuio da bi gotovo radije umro nego postao ovjek u
kojeg se polako pretvara.
Posjetio je Georgea Bullarda, samo neodreeno spominjui
stres i glavobolju, i odobren mu je jedan mjesec bolovanja gotovo
bez i jednog pitanja. To je vrijeme proveo bavei se vrtlarstvom,
slikajui akvarele i razgovarajui o svemu s Joyce. Na kraju mjeseca
znao je da se ni jednim drugim poslom ne bi radije bavio i da se
oteeni oklop vie ne moe popraviti. Stoga se vratio i nastavio:
isprva nesigurno (no uvijek u najmanju ruku sposobno), shvaajui
da se zbog nedostatka naglih i ekstremnih stavova o svakodnevnim
pitanjima inio nezanimljivim nekim bivim kolegama koji su
obino i jednog i drugog imali napretek. U to se vrijeme takoer
pretjerano opirao prijanjoj strogoi, bilo mu je mrsko zagalamiti i
uvoditi disciplinu kad je bilo potrebno. To je protumaeno kao
slabost. Postupno je popravio taj pogrean dojam. A sada je hodao
pranjavom seoskom cestom proavi, na neki nain, puni krug.
Kao policajac koji se ne ponosi svojim poslom niti ga se srami i
ulazi u zadnji stadij svoje karijere i lova na ubojicu, uzbuen zbog
toga i prihvaajui to uzbuenje kao ivotnu stvarnost. Dio svoje
osobnosti. Troy mu dotaknu ruku.
Preli su polovicu poljskog puta prema Boikinoj kuici.
Barnaby je zastao i osluhnuo. Netko je izvikivao nerazumljive rijei
pune bijesa. Dvojica mukaraca utke su hodala, skrivena iza
visoke ivice, do proirenja staze namijenjenog za parkiranje.
Drei se sjene stabala, pribliili su se kui. Prozor u prizemlju bio
je irom otvoren. Rijei su postale razgovijetne.
Ali mora doi, Michaele... mora...
Nita je ne moram. Ne oekuj da u doi s karanfilom na
reveru i parom piljivih svijenjaka da bih gledao kako se prodaje
onom koji je najvie ponudio.
Nije tako. Vrlo si nepravedan. Stalo mi je do njega... doista.
Kako mi ne bi bilo stalo? Godinama se brine o nama.
Nikad prije nisam uo takva srcedrapateljna sranja. Doe mi
da povratim. Stvarno si mu bacila pijesak u oi, siroti gad.
Lae! Dobro on zna kako stvari stoje... Nisam glumila nita
to ne osjeam. Bit u mu dobra ena...
Kriste! Ovako mlada vezana za vrajeg bogalja!
Uope ne eli shvatiti! Tebi je drugaije. Stalo ti je samo do
tvog posla. Nikad ti do nieg drugog nije bilo stalo. Ako moe
slikati, briga te za cijeli svijet. Ali ja nisam takva. Nisam ni u emu
posebno dobra. Nisam izuila nikakav zanat. Nemam novca ne
bih imala ni gdje ivjeti da nema Henryja. Zaboga, Michaele, to je
tako loe u tome to elim sigurnost...
Ima sigurnost. Ne bi nam nikad okrenuo lea. Toliko je
opinjen tobom da bi ga mogla godinama vui za nos.
Ali ne elim ostati u ovoj vlanoj sumornoj kui. Mrzim je.
Pa, svakako se nisi jeftino prodala. Kua Tye i pet tisua
jutara. Ne znam zato jednostavno ne stane na ulicu i prione na
posao. Zauo se snaan udar koe o kou. Michael Lacey viknu:
Zlobna kuko! Katherine vrisnu. Barnaby svog narednika
povue iza zgusnutih aria. Nekoliko trenutaka poslije Katherine
Lacey projuri kraj njih, izobliena lica, isputajui priguene
zvukove kao da se gui i nestade stazom prema Crkvenom putu.
Vrata kuice su se zalupila, a Michael Lacey na trenutak je
neodluno stajao na trijemu. Zatim se okrenuo i poao u umu iza
kue, estoko utnuvi palu granu s puta.
Kad je nestao, Barnaby se priblii kui, otvori ulazna vrata i
uulja se unutra. Troy, prikrivajui svoje iznenaenje, poe za
njim. Da sam ja to predloio, pomisli, izgrdio bi me na pasja kola.
Stajali su u hodniku, vlana studen uvlaila im se u kosti.
inilo se sasvim prirodnim da ovi zidovi svjedoe unim rijeima,
suzama i tuzi. Barnaby pomisli da se nikakva srea sluajno
zatoena u ovoj okolini ne bi mogla razviti i nabujati nego bi je,
poput kozokrvine pokraj trijema, polako guile i davile sile
beznaa. Poao je prema kuhinji. Nije to bila privlana prostorija.
Ormarii su bili jeftini i pokazivali znakove dotrajalosti. Nekoliko
tepiha lealo je uokolo na izvornom hladnom i kvrgavom podu od
opeke. Dopola prazna limenka pageta i nespretno odrezana krika
kruha stajali su na drvenom stolu sa alicom, ajnikom i pola boce
naizgled sirastog mlijeka. Posvuda su bile muhe.
U sobi pokraj kuhinje u prednjem dijelu kue bili su prostirka
od rogoine, stol, etiri stolca, police za knjige, dvosjed i telefon.
Druga prostorija u prizemlju bila je zakljuana.
Unutra je slikao onda kad smo doli, zar ne?
Jest. Barnaby ponovno pokua otvoriti vrata pa odustane.
No dobro, ne moemo nita bez naloga. Ionako smo ve dovoljno
prekrili pravila.
Itekako, pomisli Troy, slijedei efa uza stube bez tepiha.
Nije mu bilo jasno zato uope lunjaju kuom. Sigurno su doli u
kuicu da provjere Laceyjev alibi za ono poslijepodne?
to vie znate o osumnjienom, narednie, vie je karata u
vaim rukama. A to ukljuuje i njegovo prirodno stanite.
Troy je pomalo uznemireno trepnuo na taj trenutak telepatije.
Taj ga je razvoj situacije veoma zabrinuo. Ako ovjek vlastite misli
ne moe smatrati svojima, mogao bi zauvijek ostati narednik.
Kua je imala tri spavae sobe. U najmanjoj su bili uski krevet,
ormar i ladiar. Krevet je bio strogo i vjeto napravljen, poput
bolnikog kreveta. Spavaica uredno sloena na jastuku. Ormar je
bio gotovo prazan, a ladiar prekriven tankim slojem praine.
Struak divljeg cvijea u vazi sobu je blago zamirisao. Barnaby se
opet sjetio kozokrvine koja se muila u busenu kopriva.
Susjedna soba bila je mnogo vea, prazna osim malog
staromodnog kreveta, dva pletena stolca i vrtnog stola.
Pretpostavljam da je ovdje spavala dadilja, ree Troy.
Trea soba, najvea od tri, oito je pripadala Michaelu
Laceyju. Krevet nije bio napravljen, plahte su bile zguvane, jedan
jastuk na podu. Na oteenom nonom ormariu stajala je siva
skorena kava pokraj primjerka Vasarijevih ivota umjetnika i kutija
cigareta Gitanes. Opori miris cigareta proeo je zrak, pomijean s
mirisom ustajalog znoja. Jedini stolac krasile su koulja i prljave
muke gae. Narednik Troy, svakog dana ist od glave do pete
kao to se njegova ena obiavala hvaliti u mjesnoj samoposlunoj
praonici, podigao je nos i frknuo njime.
Pomalo nemarno, ree kad su se ponovno nali u
predsoblju, ostaviti vrata nezakljuana.
Ah, ne znam. Barnaby ih je odkrinuo, provjerio je li zrak
ist, zatim izaao. Jedina soba iz koje bi se moda isplatilo neto
maznuti je zakljuana.
Mislite na velika umjetnika djela? podrugljivo dobaci Troy
dok su hodali prema ivici.
Mislio sam na platna prokleto su skupa. Kao i boje. Ili,
naravno, moda ide Keatingovim stopama.
Kako molim?
Tom Keating. Vrlo uspjean krivotvoritelj.
Pa, to god radio, nije uspjean. Vidio sam obitelji koje bolje
ive od socijalne pomoi. Nema ak ni televizor.
A nie od toga ne moe pasti.
Troy je u hodu sumnjiavo promatrao svog efa, ali
Barnabyjev izraz lica nije nita odavao. Kad su doli do krianja
ulice i Crkvenog puta, stiglo je jo nekoliko policijskih automobila.
Svjetinu, kojoj su se sada prikljuili i mjetani koji su se vratili s
posla, tjerali su da se pomakne ili poe kui. Barnaby se pitao
koliko e potrajati dok se novinari ne doepaju prie. Zauo se
amor nagaanja kad se dvojac pojavio, a amor je prerastao u
glasno brujanje kad su Barnaby i Troy skrenuli na prilaz
Lessiterovih. ak i da su znali da e uskoro ispitati cijelo selo, bilo
bi to posve nevano. Policija je ila u posjet Lessiterima.
Lessiterima koji su, na neki jo neotkriveni nain, povezani sa
zloinom.
Kad je Barnaby ponovno stao ispod bijele pavitine i pogledao
kroz prozor ponovno je ugledao Barbaru Lessiter. Ovaj put ni
izdaleka prestraena, zauzela je borbeni stav. Nije joj vidio lice, ali
ramena je drala ratoborno, a ake bijesno stisnula. uo je Lessitera
kako vie: Sino u krevetu pjevala si drugu pjesmu.
To je bilo sino. Zabacila je glavu kad je graknula odgovor, a
Barnaby joj je nakratko ugledao napeti ljutiti profil. Troy je
podignuo obrvu boje pijeska i promrmljao: Kako smo nestani.
Pritisnuo je zvono.
Kad su uli u dnevni boravak, kao da su uli na borilite. Jo
se osjeao dah zadnjih dviju paljbi, miran i drhtav na zaguljivom
zraku. Barnaby je priekao trenutak prije nego to se uvjerio da su
oboje uli za smrt gospoe Rainbird.
Strahota je to to se dogodilo, strahota! uskliknu Lessiter.
Glava rasjeena sjekirom, ako sam dobro shvatio. Vjerojatno je
dobio nekakav napadaj... Mislim na Dennisa. Ali barem me ovaj
put, doda prezrivo krivei usta, nitko ne moe optuiti da sam
izdao netonu potvrdu o smrti.
Oboje Lessitera sa zanimanjem su promatrali policajce, bez
sumnje sretni to mogu predahnuti. No doktorovo dranje
nepristrane zainteresiranosti nije bilo dugog vijeka. Barnaby ga je
pitao gdje je bio izmeu tri i pet tog popodneva.
Ja? U udu ih je gledao, a crvenkasta put problijedjela je u
njeno ruiastu. to ja imam s tim, zaboga?
U istrazi ubojstva svakog se ispituje, dragi. Barnaby je bio
sretan to njega nitko nije na taj nain nazvao dragim. Zaboga, u
emu je problem?
Ni u emu. Priao je pisaem stolu. Dobro, inspektore.
Ja sam... bio u posjetu privatnom pacijentu. Drage volje u
vam zapisati ime i adresu. Neto je navrljao, otkinuo list i upravo
prilazio Barnabyju kad je njegova ena jurnula naprijed i preotela
mu ga iz ruke. Barbara!
Proitala je to pie na papiru i predala ga Barnabyju. inila
se smirenom, ali oi su joj sjale kao krhotine dijamanta.
A vi, gospoo Lessiter?
Bila sam u svom rekreacijskom klubu u Sloughu... Abraxas,
ako elite provjeriti. Otila sam na salatu za ruak, u saunu i na
masau. Bila sam ondje otprilike do pola etiri, zatim otila u
kupovinu. Vratila sam se ovamo u pola est.
Hvala. Je li gospoica Lessiter kod kue? Rado bih
razgovarao s njom.
Nije. Mimoile smo se u predvorju kad sam dola. Spremala
se izai i izgledala je vrlo udno.
Kako to mislite?
Pa... da je to bio bilo tko osim Judy, rekla bih da je bila s
ljubavnikom.
To je nevjerojatno zajedljivo ak i za tebe, izlanuo je
Lessiter i zaalio im je na Troyevu licu zamijetio traak veselja.
Ekstatino mi se nasmijeila usput budi reeno, bio je to
prvi osmijeh koji mi je uputila otkad sam se ovamo doselila i
rekla je da e se odvesti u High Wycombe da kupi novu haljinu
prije nego to se zatvore trgovine. A i to je udno. Nikad nisam
primijetila da se iole zanima za odjeu. Sasvim razumljivo kad
uzmemo u obzir da je graena kao dva grumena sala.
to god je pisalo na onom komadu papira, pomisli Troy,
potpuno ju je razgoropadilo. Danas nije izgledala kao krasotica s
duplerice. Pod bronanim puderom bore na licu inile su se dublje
urezane, oi nemilosrdne, a kosa tako nesavitljiva da je izgledala
potpuno umjetno. ak su joj i obline izgledale kruto i nepodatno.
Netko e poslije nazvati da razgovara s vaom keri,
gospodine, promrmlja Barnaby i zaeli im ugodnu veer. Vrata su
se jedva zatvorila za njima, a Trevor Lessiter obratio se svojoj eni.
Nadam se da ne oekuje...
Smrade bezobrazni!
Nee tako sa mnom razgovarati. Ne bih imao potrebe ii u
mjesta kao to je Casa Nova da si bolja ena.
Moda bih bila bolja ena da ti ima blage veze o tome.
Zbilja si jadan.
Barem im je ondje stalo do mene. Krystal je uvijek...
Stalo im je do tebe? Sigurno crkavaju od smijeha.
A kako dovraga ti toliko zna o tome? udim se to si uope
ula za to mjesto.
Spominjali su to u Abraxasu, ako ba eli znati. Neke stare
droce dole su na malo pomlaivanja.
Ali nema od toga koristi, zar ne, Barbara?
Od ega?
Pomlaivanja. Mislim da se sad na tebi jasno vidi koliko ima
godina. To je bilo meu prvim to si mi slagala, zar ne ? Koliko
ima godina? Boe danas su mi se stvarno otvorile oi. ini mi
se da te sad prvi put vidim.
Barbara je prila prozoru, paljivo odabrala cigaretu iz srebrne
kutije i zapalila je. Okrenula se prema njemu, ispuhujui hladan
pramen dima.
Pa, to bih i ja mogla rei, muiu moj, ree, otkrivajui zube
u neumoljivom osmijehu. To bih i ja mogla rei.
PETO POGLAVLJE
David Whiteley otvorio je vrata Witchettsa s aom viskija u ruci,
obuen u radne traperice i koulju s mrljama od znoja. Uveo ih je u
dnevni boravak i iskljuio liniju koja je tretala. (Bridge over
Troubled Water ) Pozvao ih je da sjednu i Barnabyju ponudio
kapljicu Jamesona. Ponuda je odbijena, a on je popio svoj i
natoio jo jedan. Ruka mu je bila mirna kao stijena, glas snaan i
jasan, a iako je tijekom kratkog posjeta popio i treu au, ni ruka
ni glas nisu se promijenili.
Znate li to se dogodilo, gospodine Whiteley?
Da. Zaustavio sam auto i pitao nekog iz gomile ispred Crnog
deka. Hrpetina leinara.
Barnaby ga upita gdje je bio poslijepodne. Whiteley je sjedio u
stolcu za ljuljanje od savijenog drveta i vrlo se polako gibao
naprijed-nazad promatrajui ih obojicu. Nikako se nije uklapao u to
tradicionalno utoite starih i pomirenih sa sudbinom. Bilo je neeg
vrlo monog u njegovoj muevnosti; plavokosoj naoitosti i
prilino sirovoj seksualnoj energiji. inilo se sasvim prikladnim da,
poput boga kukuruza, provodi dane anjui i obnavljajui zemlju.
Ree: Nadgledao sam silos do otprilike tri... pola etiri... zatim
sam kombajnom otiao u Gessler Tye. etva poinje za nekoliko
dana... dobro, vjerojatno ne u subotu zbog vjenanja, ali moda u
nedjelju.
Nedjelju?
Ah, da. Kad pone etva, moete zaboraviti na vikende.
Jeste li uope poznavali gospou Rainbird?
Samo iz vienja. Ne druim se previe s ljudima u selu. Ako
bilo koga... pokupim, to je obino u Biku u Gessleru. Ili u
Caustonu.
Nita blie vaem domu? diskretno promrmlja Barnaby.
Ne. Ah, znam to ste pomisli onog dana, inspektore. U
kuhinji kue Tye. Ali nema tu nieg, vjerujte mi. To jest, barem ne
trenutano. Ali mislim da naa Kate nije tako suzdrana kao to se
ini. Pokuat u jo jedanput nakon to sigurno uplovi u branu
luku.
On ne treba odlaziti u Casu Novu, pomisli Troy, priznajui to
napokon mukoj osobi koja je enama privlana vjerojatno koliko i
on. Osvrui se po sobi Barnaby na okviru kamina primijeti
fotografiju djeteta, sa staklom nalik na mreu krhotina i pukotina.
Ree: Kad smo se upoznali u kuhinji stekao sam dojam da
ste zbog neega potiteni.
Ja? Sigurno se alite. Nikad nisam potiten. Agresivno
pogleda Barnabyja. Doktor Jameson lijei sve boljetice. Podigao
je au i nagnuo je unazad. On je ovjek, pomisli vii inspektor,
koji bi pobuivanjem suosjeanja na raun izgubljenog sina
armirao ene, ali ne bi nikad priznao oinske osjeaje pred
pripadnikom istog spola.
Barnaby nastavi: A nakon to ste odvezli kombajn?
Land Roverom sam se vratio u kuu Tye, pokupio onog
jadnog Jacka Russella i odvezao ga veterinaru. Katherine nije htjela
da dou u kuu. Ako mene pitate, trebalo je to ve prije uiniti, ali
uporno ga je pokuavala nahraniti. Nakon toga...
Samo trenutak, gospodine Whiteley. Jesu li gospoica Lacey
i gospodin Trace bili kod kue kad ste pokupili psa?
Jesu.
Kad je to otprilike bilo?
Negdje izmeu pola pet i pet, pretpostavljam. Samo sam na
trenutak vidio Katherine. Pobjegla je na kat kad sam uao
vjerojatno da ne vidi kako ga odvodim. Nakon to sam predao psa,
vratio sam se ovamo, natoio pie i tad ste se vi pojavili.
Odgovarajue je snage i grae za to, ree Troy nekoliko
trenutaka poslije dok su prelazili cestu, na putu prema kui Tye.
A na imanju veliine Traceova, tko zna gdje je bio polovicu
vremena? Zapravo, vii inspektore, pomislio sam na to ve kad
smo ga ispitivali o prvomu ubojstvu... znate, onaj par u umi.
Ohrabren Barnabyjevom tiinom, nastavi: Htio sam rei, to ga
spreava da uzme pola sata stanke za brzu evu kad je daleko od
svega? A recimo danas... mogao je nakratko napustiti silos. Ili
skrenuti kombajnom na najblie polje umjesto da ga odveze u
Gessler Tye, vratiti se i dokrajiti gospou Rainbird. teta to
nemamo pojma to bi mu bio motiv.
Barnaby, koji je vrlo dobro znao to bi mogao biti ubojiin
motiv, ponovno je stigao do gazdinske kue boje marelice. Vrata je
otvorila Katherine Lacey. Izgledala je vrlo blijedo i, ak i da
Barnaby nije vidio prijanju scenu ispred Boikine kuice, znao bi
da je nedavno plakala. Tuga joj nije naruila iznimnu ljepotu. Zbog
jo neprolivenih suza, ljubiaste oi inile su se vrlo velikima.
Nosila je besprijekorno bijelu lanenu haljinu i ravne sandale.
Promatrala ih je bez osmijeha i rekla: U kuhinji smo.
Henry je okrenuo svoja kolica kad je vii inspektor uao i
pogurao ih po podu. to se zapravo dogodilo, Barnaby? Nije
valjda istina da je mali Rainbird nasrnuo na majku?
Gospoa Rainbird svakako je ubijena, gospodine. Na vrlo
nasilan i neugodan nain.
Herny se zaprepateno okrenuo prema zarunici. Vidi,
dragi. Izgovorila je to njeno, ali odluno. Ne moemo... sada...
morat emo ekati.
Katherine misli da bismo trebali otkazati vjenanje. To je
smijeno. Stotinu uzvanika potvrdilo je dolazak. Organizirali smo
dostavu hrane. Sutra postavljaju ator. Kua je krcata darovima...
Mislila sam samo pomaknuti ga za tjedan ili dva. Dok se ova
grozota ne razrijei. A moda se dotad Michael predomisli.
Otkad je tvoj brat... Zaustavio se. Nije on bio tip ovjeka,
procijeni Barnaby, koji bi uope priznao obiteljske nesuglasice, a
kamoli pokazao ih pred potpunim strancima. Danas je izgledao
starije. Imao je smekaste podonjake i inio se rastresenim. Neu
ni uti za to, Katherine. Ne dolazi u obzir. Na kraju krajeva, to
nema nikakve veze s nama.
Smijem li vas pitati to ste oboje radili poslijepodne,
gospodine Trace?
Mi? Pa, pripremali smo se za subotu, ree Henry. Danas
nisam iao u ured. Katherine i ja proveli smo cijelo jutro slaui
darove u glavnoj blagovaonici, zatim smo ruali, napokon odluili
gdje emo postaviti ator, zatim je Katherine otila brati gljive...
Brati gljive? Barnaby se sjeti hrpice gljiva pred kunim
vratima prizemnice.
Da. Nedaleko od Boikine kuice ima ampinjona, ree
djevojka. I lisiarki. Prefine su. Nisu kao one grozote koje moete
kupiti u trgovini. Htjela sam za veeru pripremiti omlet.
Pronali smo gljive pred vratima gospoe Rainbird.
Da ba sam htjela spomenuti. Zadnji put kad sam je
vidjela...
Kad je to bilo?
Juer na sastanku upnog vijea. Dala mi je recept za umak
od gljiva i inuna pa sam obeala da u joj donijeti neto gljiva kad
sljedei put odem u berbu. Zato sam svratila i pokucala, ali nitko
nije otvorio pa sam ih samo ostavila na stubi i otila. Sad stalno
razmiljam o tome... sigurno je bio unutra... moda ak... ali bilo je
tako tiho... mislila sam da je izala, znate. Ponovila je te rijei,
glasa iznenada prodornog i kretavog. Mislila sam da je izala.
Kate. Henry isprui ruku i ona je uhvati, plaui. Sve
polazi po zlu... ba kao to sam neki dan rekla... sve nam izmie.
Prestani, duo. U redu? Govori gluposti.
Barnaby prie stolu i gljivama. Primio je jednu i omirisao je.
Koara je bila velika i samo dopola puna, ali gljiva je svejedno bilo
mnogo. Sigurno vam je dugo trebalo da sve ovo naberete?
Ba i ne. Oko pola sata, ini mi se.
Kad je to bilo?
Otila sam odavde... kad je to bilo, duo? Oko tri i petnaest,
a vratila sam se za etrdeset i pet minuta...
Kaete da gljive rastu vrlo blizu Boikine kuice. Jeste li
moda svratili onamo?
Da, jesam. Mislila sam da se Michael moda... Uuti,
zamjeujui Henryev pogled. Ali ionako sam uzalud ila jer nije
bio ondje.
To je bilo prije ili poslije berbe gljiva?
Poslije.
Dakle, izmeu etiri i pola pet?
Pretpostavljam. Nije spomenula kasniji posjet i
spektakularnu svau, a budui da je zbog vremena kad se dogodila
bila nevana za trenutano ispitivanje, i Barnaby zakljui da je
nema potrebe spominjati. Bio je uvjeren da njezin zarunik na to
nee blagonaklono gledati.
A vi ste bili ovdje kad se gospoica Lacey vratila, gospodine
Trace?
Da. Bio sam sa Samom... dekom koji nam obavlja sitne
poslove odravanja i pomae nam u vrtu. Ja sam raspakiravao
Katherineine rue, on je mijeao treset i kotano brano, pripremao
do. Skuhali smo aj. Kate je nazvala Phyllis u kuicu da vidi hoe li
nam se pridruiti, ali htjela je nastaviti s postavljanjem zastora i
raspakiranjem stvari.
Barnaby upita, Dakle, gospoica Cadell se trajno iselila?
Ne sasvim. Veeras e spavati ovdje. Zadnji put, ini mi se.
Barnaby je jedva mogao odgonetnuti mjeavinu osjeaja u Traceovu
glasu. Olakanje, zadovoljstvo i podosta zabrinutosti.
Biste li bili toliko ljubazni da nas uputite prema njezinoj
kui? upita vii inspektor.
Malo je teko opisati, ree Katherine, odvest u vas ja.
Na odlasku iz kue, Barnaby ree: Preputam gospoicu
Cadell vama, narednie. Znate to traim. A tad moete ponovno
posjetiti Boikinu kuicu. Bit u u pokretnom laboratoriju kad
zavrite. Promatrao ih je kako prolaze livadom prema umarku
jablana, djevojka je malo pognula ramena, a kosa joj je leprala na
veernjem povjetarcu. Troy joj se pribliio neto vie nego to je
bilo potrebno za ivahno brbljanje koje je njegov profil dao
naslutiti. Svako malo bi svoju crnu konu strukiranu jaknu
povukao prema dolje i zagladio kosu. Barnaby se vratio u
kontejner.
Ondje su svi bili u poslu. Odreena koliina jednostavnih
forenzikih zadataka ve je obavljena. Popisana je povea koliina
detalja. Sva krv pripadala je gospoi Rainbird. Pod noktima je bilo
vlakana koja jo nisu analizirana, to upuuje na to da je ubojica
preko lica navukao arapu ili najlonke. Sapun u kupaonici proaran
je tragovima krvi, to bi sugeriralo da se netko otuirao. Barnaby je
potom nazvao postaju i inspektoru Moffatu dao podatke za
priopenje za medije. Dok je to inio, dovezao se televizijski
kombi, a uniformirani policajac uao je u kontejner.
Aha vratili ste se, vii inspektore. Gospoa Quine alje
poruku. Poruuje da je vidjela Michaela Laceyja u gutari na putu
prema prizemnici i ponaao se vrlo sumnjivo...
Zapravo smo i mi vidjeli Michaela Laceyja u gutari i
ponaao se sasvim obino. Ali hvala vam. Jesu li ve odnijeli
tijelo?
Upravo ga iznose, bespotrebno odgovori ovjek. Uzvici
uenja i mrmljanje uli bi se i pola milje dalje.
Jeste li se primili sporednih zgrada?
Jo nismo, vii inspektore. Upravo poinjemo s kuhinjom.
Dobro.
Barnaby je iziao iz pokretnog laboratorija, uputio novinarske
leinare (dvojicu otprije uz jo petoro i snimateljsku ekipu) na
inspektora Moffata i vratio se u auto da prieka Troya. Uzeo je
fascikle gospoe Rainbird koliko ih je mogao nositi u ruci,
sentimentalno ruiastih i plavih, i jednu biljenicu, zakljuao se na
stranje sjedalo i poeo itati.
Prvo je prolistao biljenicu. Svaka je stranica uglavnom
nalikovala na onu koju je ve proitao. Ljudi navedeni samo
inicijalima i, mjestimice, uz dodatak crvene zvjezdice. inilo se da
nitko nije radio nita neobino. Hodali su, razgovarali, posjeivali,
koristili se telefonskom govornicom. Svatko uhvaen sveznajuom
zrakom mone optike gospoe Rainbird.
Barnaby odloi biljenicu na stranu i prolista fascikle. Odmah
je shvatio da je pretpostavka tijekom prvog pregleda potkrovlja
bila tona. Pokazalo se da je gospoa Rainbird imala svje i ne
sasvim nerazuman pristup svom zanimanju. Barnaby se libio
upotrijebiti pojam marksistiki u opisu tako sebine, antisocijalne
djelatnosti kao to je ucjena, ali nije bilo sumnje da je ena imala u
najmanju ruku razumne zahtjeve. Ljudi su plaali koliko su mogli.
Svatko prema svojim mogunostima.
Jedan je ovjek u zadnjih deset godina (Barnaby je provjerio)
dvaput na tjedan dostavljao jaja i povre. Netko drugi redovito je
dostavljao drva. Prije nekoliko mjeseci darovi su presahnuli, a
gospoa Rainbrid ispod je povukla urednu crtu i napisala
preminuo. Jadni stari vragolan, pomisli vii inspektor, pitajui se
kakav li je grijeh starac poinio. Vjerojatno nita suvie grozno.
Poimanje dobra i zla u malenom selu, pogotovo meu starijim
stanovnitvom, moderniji umovi esto smatraju arhainim. Otvorio
je jo jedan fascikl. Tri godine dvije funte na tjedan pa nita.
Moda je rtva umaknula. Odselila se jer nije bilo drugog naina da
izbjegne plaanje. Nastavi itati. Pedeset funta na mjesec. Jedna
funta na tjedan. Redovito odravanje Dennyeva Porschea. Glaanje
rublja, opskrba zelenim raslinjem. Tko bi pomislio da u selu od
samo tristo dua ima toliko grenika?
Ali naravno tu je i Browns. I Dennis sa svojim ljigavim
ponaanjem, vozikao se Caustonom obilazei oaloene i nudei
im slatkorjeivu utjehu. Ljudi u tekim trenucima razveu jezik i
traaju na sprovodima. To je plodno do. Bit e da su on i majka
zajedno pokrili pozamano podruje.
Barnaby je primio zadnji ruiasti fascikl, leerno, bez ikakva
predosjeaja. I ne slutei da e to biti komora s metkom. esti okret
bubnja.
Nema vie potrebe uditi se, pomisli, promatrajui dugaki
popis iznosa, odakle srebrni auto ili partnerstvo u pogrebnom
poduzeu. Broj 117C isplatio je tisue. ak i prije nego to je
pogledao datum i prvu isplatu, znao je to e pronai. Nema mnogo
zloina koji bi iziskivali takvu krvarinu. tovie, takav je moda
samo jedan. Obuze ga nalet osjeaja prejak da bi ga se nazvalo
zadovoljstvo. Bio je na sedmom nebu. Nije mogao zaboraviti na
nesreu Belle Trace. Bez i najmanjeg traga dokaza, tovie sa svim
poznatim dokazima koji su uporno upuivali na to da se zbio
nesretan sluaj, Barnaby ju je cijeli tjedan nosio u mislima dok ga je
kopkala u prikrajku uma kao dijete koje eli ispriati priu. I eto ga
sada, sumnje su opravdane. Lagano kuckanje na prozoru prekine
mu sanjarenje
Aha, Troy. Izae i zalupi vratima. Jeste li vidjeli
gospoicu Cadell?
Jesam. Kae da je cijeli dan bila u svojoj novoj kui. Zatim
sam ponovno otiao u Boikinu kuicu, ali jo nema nikoga.
urno je hodao uz Barnabyja. ini se da taj gospodin Trace
kuica ima na bacanje. Nekima treba cijeli ivot da kupe...
Pokaite mi gdje je kua Phyllis Cadell, molim vas.
Aha, nije sad ondje, efe. Otila je kad i ja. Na veeru s
Traceovima.
Dobro. Barnaby prijee cestu. Kakvom ti se inila?
Pa, jasno, nije znala za ubojstvo. Kad sam joj rekao, postala
je malo udna. Puno se smijala, ali zvualo je... ah, ne znam...
zapravo, mislim da je pila.
Phyllis Cadell stajala je pokraj prozora u sobi u kojoj su je
prvi put vidjeli. Okrenula se kad su uli i im joj je Barnaby
ugledao lice, znao je da su njegove slutnje bile tone.
Phyllis Cadell. Uhieni ste pod sumnjom za ubojstvo...
Jao, ne! Okrenula se od njega i pobjegla na drugi kraj sobe.
Ne sad... ne sad\u171? Zatim je prekrila lice rukama i zavritala.
ESTO POGLAVLJE
Barnaby je poao na drugi kraj sobe. Kad se pribliio, Phyllis se
stiala i zagledala u njega. Upornost tog pogleda, krajnji, potpuni
oaj u njezinim oima, na trenutak su je podigli iz sfere banalnosti i
uinili je gotovo traginim likom. Barnaby je dovrio upozorenje.
Nastojei ostaviti dojam da je sve ovo oekivao, Troy izvadi notes
i sjede pokraj vrata.
Phyllis Cadell promotri ih obojicu, grevito trepui, pa ree,
Kako ste saznali?
Iz kue gospoe Rainbird uzeli smo nekoliko fascikala.
Meu njima je bio i va. Nikad nee doznati da u zapisu nije bilo
ni jedne pojedinosti o zloinu i da je rtva ucjene navedena samo u
obliku tri brojke i inicijala. Niti da se, u nedostatku bilo kakvog
dokaza, Barnaby nadao da e je prestraiti toliko da sama prizna.
Zapoela je govor.
Znam da mi neete povjerovati, ali kad sam tek dola
ovamo... naravno, tad sam bila puno mlaa... Beznadan pogled
uprla je u pod. Odavao je koliko jadnom smatra svoju dob, izgled i
sveopu nedopadljivost. A Henry je... obavljala sam sve poslove
u kui, znate... i uvijek je bio tako zahvalan. Zatim sam... postupno
osjetila da zahvalnost prerasta u neto vie. Znate, Bella je uvijek
bila tako zauzeta. Zbog svog poloaja u selu, od nje se oekivalo da
sudjeluje u upnom vijeu, da se bavi dobrotvornim radom. Bila je
predsjednica enskog instituta, lokalnog drutva konzervativaca.
Ah, brinula se ona o Henryju onako usput, ali polovicu vremena
jednostavno nije bila ovdje. Ponekad se inio tako sjetnim... dok je
sjedio kraj prozora ekajui da se njezin auto pojavi na dvorinim
vratima. Zatim jedne veeri nikad to neu zaboraviti...
Podbuhlo lice proarale su suze, a glas joj je bio nabijen emocijama.
Pripremala sam sendvie sirni namaz s hrenom kad me
primio za ruku i rekao: >Ah, Phyllis. to bih ja bez tebe?< Ne mi,
prkosno je gledala Barnabyja, nego ja. >to bih ja uinio bez tebe?
< Znate, s vremenom mi je posveivao sve vie i vie panje. I to
sam razumjela. Toliko sam ga voljela da se jednostavno inilo
prirodnim da me malo zavoli. A tad sam pomislila, glas joj spade
na apat, kako bismo sretni bili da nema Belle.
Potom je sjela i toliko dugo utjela da se Barnaby pobojao da
je zauvijek zanijemila. No, ba kad je kanio prozboriti, ona nastavi.
Nismo se voljele, znate. Svi su mislili kako je lijepo od nje to me
uzela pod svoj krov. Ali nikad ne bi pronala kunu pomonicu
koja bi radila sve to sam ja obavljala. A ona se oboavala razmetati
svojom sreom. Ubrzo je primijetila da mi je Henry drag. Bila je
vrlo spretna.
Barnaby se pomaknuo i sjeo ne skidajui pogled s njezina lica.
Nauila sam rukovati pukom u ranoj mladosti. Na selu to svi
znaju. Ali nikad nisam voljela ubijati. Usne joj se iskrivile dok je
izgovarala taj paradoks. Rekla sam Belli da bih se rado maknula od
kuanskih obaveza i pridruila im se u lovu. Henry se malo
iznenadio, ali bilo mu je vrlo drago. Ponijela sam pljoksu punu
votke. Tada ba nisam pila. Nisam imala nikakav konkretan plan,
ali znala sam da e biti prilike. Ljudi se ne kreu u redu niti u
skupini, znate, nego se raire malo razdvoje. Ali kako je vrijeme
promicalo, sve mi se vie i vie inilo da e to biti neizvedivo.
Uvijek je netko bio izmeu nas ili bi se pomaknula predaleko ili
preblizu. Postala sam oajna. Nisam znala to uiniti. Svako malo
sam otpila gutljaj. Znala sam da nikad neu skupiti hrabrost da
ponovno s njima poem u lov... sve te ustrijeljene ptice, krv...
pozlilo mi je od toga. Tad mi je sinula genijalna ideja. Pomislila
sam, ako odem ispred njih i sakrijem se meu drveem i... i
ustrijelim je odande, nitko nee znati. Tako sam rekla da se ne
osjeam dobro ili da mi je dosadilo ili to ve, i pola naprijed u
polukrugu dok se nisam nala nasuprot njih. itavo vrijeme se
pucalo iz puaka. Vjerojatno sam lako i ja mogla nastradati. Lice je
gurnula u dlanove promuklo dodajui: Da barem jesam.
I tad... tad sam je ustrijelila. Bilo je grozno. Vidjela sam kako
se naginje naprijed i pada na tlo. I uspaniila sam se. Samo sam
ustala i trala i trala. Puku sam bacila nekamo u grmlje. Nakon
nekoliko minuta, zaustavila sam se i popila to je preostalo od
votke i tad sam naravno shvatila...
Da? Barnabyjev glas bio je tako tih. U sobi tako mirno.
Troy, kojem je olovka letjela, mislio je da su zaboravili na njega.
... Pa da e svi znati da to nije bila nesrea. Svi osim deka
koji je pomagao na farmi bili su iza nje, znate. A i on je bio
predaleko. Pomislila sam to li u sad, to li u sad? Sjedila sam i
sjedila. Razmiljala sam da pobjegnem, ali tad bi svi znali da sam to
bila ja... pa sam se natjerala da se vratim. Dotad je, naravno, ve sve
bilo gotovo. Vozilo hitne pomoi dolo je i otilo, a Trevor Lessiter
rekao mi je da je Bella doivjela nesreu. Spotaknula se i pala na
puku. Nisam mogla vjerovati. Da se nekome moe tako posreiti.
Plakala sam i plakala od olakanja. Nisam mogla prestati. Svi su bili
ganuti. Velika sestrinska ljubav.
Kad su svi otili, priredila sam veeru za sebe i Henryja.
Nisam postavila stol. Sjedili smo kraj kamina. Morala sam ga
nagovarati da jede. Nikad nisam osjetila takvu sreu. Vjerojatno me
zbog toga smatrate pokvarenom, ali istina je. Samo sam mislila na
to kako sam se izvukla i kako imam Henryja. Tad je oko pola osam
zazvonio telefon. Glas joj je ohrapavio, samo to nije krijetala.
Oprostite... trebam pie.
Narednie. Zovnu Barnaby.
U redu je. Natoila je iz kristalne boce i dodala mlaz sode.
Dakle, nazvala me Iris. Rekla je da moram navratiti k njoj. Rekla
sam joj to se dogodilo Belli i da ne mogu ostaviti Henryja. Samo je
rekla: >Doi e odmah. Ili bi radije da ja doem k tebi ?< Zvuala
je vrlo udno, ali ak ni tada se nisam uznemirila. Henryu sam
odnijela desert i otila do nje.
Ponudila mi je kavu, nije se dala odbiti, a Dennis je otiao u
kuhinju. Sjedile smo jedna nasuprot drugoj u onom odvratnom
dnevnom boravku. Nije htjela rei to eli. Stalno mi je treptala,
ponavljala kako me sad u kui Tye trebaju vie no ikad. >Bit e
prava gospodarica imanja, draga moja.< Tad je Dennis uao gurajui
kolica. Bilo je ondje kave i kolaia u donjem dijelu, a na vrhu...
puka. Nitko nije nita rekao. Bilo je to grozno. Samo su
pogledavali jedno drugo pa mene, i cvali od sree. Kao da sam
postigla neto nevjerojatno. A vjerojatno i jesam.
Tad je Dennis rekao da je vidio kako sam ustrijelila Bellu,
bacila puku i pobjegla, te da iako oboje eljno oekuju nastavak
mog sretnog ivota u kui Tye, uvjereni su kako shvaam da se i
siromani ljudi moraju snai u ivotu te da su me oduvijek smatrali
velikodunom prema prijateljima. Bila sam toliko opsjednuta
svojim planom da nisam mislila ni na koga drugoga, a najmanje na
Dennisa Rainbirda. Ali tad je bio lud za Michaelom Laceyjem.
Posvuda ga je slijedio. Trebala sam se toga sjetiti. No dobro,
ramena joj se objese, zapravo vie nemam to dodati. Otad su me
opeljeili. Henry mi je dao Bellin nakit dobili su novac od toga.
Zatim su tu bile moje sitnice i pedeset tisua funta koje sam
naslijedila od majke... i vidite, val tuge prijee njenim licem, sve
je bilo uzalud. Uope me nije volio. Samo je bio ljubazan. A tad je
dola Katherine.
Tiina se produljila, a ona nije nita rekla pa Barnaby doda:
Je li to kraj izjave, gospoice Cadell?
Jest.
A smrt gospoe Rainbird? Jo dok je to izgovarao, vii
inspektor je znao to e odgovoriti. Mogao ju je zamisliti,
obodrenu uvjerenjem da je Henry voli i opijenu pljoskom votke,
kako puca na Bellu pa, istog trena preneraena i prestravljena, tri
naokolo i odbacuje puku. Ali nije mogao zamisliti krupnu enu
tupava lica kako bez prestanka zamahuje noem, gaca kroz krv,
natopljena krvlju. Hladnokrvno se presvlai, ispire tragove. Stoga
se nije iznenadio kad je uo kako odgovara: S time nisam imala
nita.
No svejedno je smatrao da bi trebao postaviti jo nekoliko
pitanja. Naposljetku, nije imala alibi za to poslijepodne i tota bi
dobila smru gospoe Rainbird. Spomenuo je jedno i drugo.
Ne vidim kako mi pogoduje njezina smrt. Moda bi prije
osamnaest mjeseci bilo tako, ali oboje ve tjednima znaju da je sav
novac presuio. I rekla sam im, ako ja nadrljam, tako mi svega,
nadrljat e i oni. Dobro su znali da to ozbiljno mislim.
Nakon to je sasluala svoju izjavu i potpisala je, Troy je stao
kraj vrata sobe dok se ona spakirala. Izala je nosei samo maleni
koveg i torbicu, odjevena u bezoblini baloner. Izgledala je mnogo
starije. Nikad nije bila privlana ena, ali zbog rumena lica i
odreene koliine vitalnosti, izgledala je ivahno. Sada je bila
ispijena, ak joj se i kosa inila sijedijom. Kad su stigli do podnoja
stuba, otvorila su se vrata, a Barnaby je osjetio kako se uhienica
pokunjeno stisnula uz njega.
Phyllis. Henry se pogurao u predvorje, a Katherine je
krenula za njim. to se zaboga dogodilo? to se zbiva?
Ubrzo e saznati. Nije ga htjela pogledati, nego je pourila
kroz ulazna vrata, Troy za njom. Barnaby je zatvorio vrata i
okrenuo se prema paru koji je ekao.
ao mi je to vam to moram rei, gospodine Trace, ali
gospoica Cadell upravo je priznala da je ubila vau enu.
To je nemogue! Katherine je bila potpuno preneraena.
Henry nije mogao ni prozboriti. Naposljetku ree: Jeste li
sigurni? Sigurno je to nekakva pogreka. Ne mogu vjerovati.
Bojim se da nema dvojbe. Barnaby ponovno otvori vrata.
Vodimo je u pritvor. Moda biste mogli nazvati njezinog
odvjetnika. Zatim zatvori vrata i poe prema autu slijedei drugo
dvoje.
SEDMO POGLAVLJE
Barnaby je sjedio za svojim stolom u postaji. Gurnuo je u stranu
zadnji fascikl iz Tranquillade i usredotoio se na svoju kavu. Prije
nekoliko minuta iz bolnice je doznao da nije bilo nikakvih promjena
sa stanjem gospodina Rainbirda, ali da je i dalje smiren. Barnaby je
sumnjao u to. Doista je iskreno sumnjao u to. Dok osoba koja je
ubila njegovu majku ne bude uhvaena, Dennis Rainbird, kad mu se
vrati pamenje, nikada se vie nee osjeati smireno. Jer Barnaby je
bio uvjeren da i on zna sve to je znala ona. I to ga sad, osim ako
mu je ludilo trajno pomutilo pamet, spreava da razvee jezik?
Upravo zato je pred vrata njegove bolnike sobe postavljen uvar i
uvijek je netko bio uz njegov leaj.
Barnaby je pred sobom imao isjeak s mrtvozornikom
istragom smrti Belle Trace. Sad kad je znao istinu, ponovno ga je
proitao, prisjeajui se ranijeg dojma da se neto u njemu sasvim
ne uklapa. Pretpostavljao je da e mu to, to god bilo, sada izdaleka
upadati u oi, ali prevario se. No dobro... vie to nije bilo vano.
Sve oko njega vrvjelo je od aktivnosti. Nijemih, urednih, ali
svejedno intenzivnih. Nije imao mnogo slobodnog vremena izmeu
telefonskih poziva. Londonski tisak doznao je vijesti, kao i BBC.
Iako jo nisu javno zatraili pomo, nekoliko ljudi, bez sumnje
eljnih ostaviti dojam da su imali ulogu u tom dramatinom
dogaaju, nazvalo je nudei podatke i teorije.
Papiri su se gomilali. I najmanji detalj zabiljeen je u dosjee, a
oni koji jo nisu bili prepisani na rotacijski stalak za kartice kruili
su uokolo kao golubi listonoe. Forenziki i ostali podaci biljeili
su se u pokretnom laboratoriju. Golema uveana karta sela visjela je
na zidu iza Barnabyjeve glave. Jedan je ekran prikazivao mjesnog
televizijskog izvjestitelja kako intervjuira gospou Sweeney, i
gospodina Fentona, starijeg partnera u Brownovom pogrebnom
sreditu (Vaa utjeha kad je najvie trebate) koji je zastupao
drugu stranu. Policija je ispitivala mjetane gdje su bili izmeu tri i
pet poslijepodne. Sve uobiajene procedure bile su u tijeku. No
iako je Barnaby znao da valja obaviti sve to rade, njegove su misli
odbijale prihvatiti sve sitnice slubene istrage.
Sadravale su samo petoro sumnjivaca (odluio je odbaciti
Henryja Tracea, a Lessiter je imao alibi) i njih petoro kretalo se u
munom usporenom plesu na ekranu pred njegovim oima. Gdje
god bio, s kim god bio, to god inio, ples se nastavljao. Popio je
kavu. Vratio se stari zelenooki.
Sad je bilo gotovo devet sati. Zapisao je narudbu za dostavu
iz kineskog restorana juha od crnog graha i umbira. Slatko-
kisele kozice. Ria i proljetne rolice. Ueerene jabuke i upravo
ju je proslijedio kad je zazvonio telefon.
Treba vas gospoa Quine, vii inspektore. U telefonskoj
govornici je. Zapisala sam broj.
Dobro... gospoo Quine?
Halo? to je bilo... nije vam deko u kontejneru rekao to
sam poruila? O Laceyju?
Da. Proslijedili su mi poruku.
Kog vraga onda taj tip jo ee selom? Sve e nas
raskomadati dok vi dignete vraje guzice i neto poduzmete.
Vidjela sam ga kako prilazi kui, mamlaz bahati.
I mi... Barnaby se zaustavi. Telefoni oko njega i dalje su
zvonili, pisai stroj je tropotao, vani je auto glasno zakoio. Nita
od toga nije uo. Koncentracija mu se uhvatila za jedan jedini detalj.
Postojali su samo on, telefon i gospoa Quine. Grlo mu je bilo
potpuno suho kad je pitao: Jeste li rekli da je priao kui?
Poruila sam vam to. U poruci. Proao je kroz ivicu,
vrtnom stazom pa do stranjih vrata. Nosio je svoj stari
kombinezon i onu kapu. Svugdje bih ga prepoznala.
Kad je to bilo?
Pa... Mladi doktori upravo su zavrili, a Bipsii jo nisu
poeli. Otila sam na kat sloiti krevete tako sam ga i vidjela,
znate. Kroz prozor spavae sobe. Lisa Dawn je kuhala aj.
Da, ree Barnaby, udei se stabilnosti svog glasa, ali u
koliko sati je to bilo?
To bi bilo... hm... pet do etiri.
Jo je neko vrijeme sjedio vrsto drei slualicu. Nastavila je
govoriti, ali rijei su se izgubile kad je val uzbuenja protutnjao
njime. Imao je dojam kao da mu divlji konji razvlae mozak na sve
strane. Pet do etiri. Boe dragi. Pet do etiri. Probile su se i druge
rijei.
Jeste li vi poslali ovamo onog tipa iz Socijalne da njuka? I
uzruja mi Lisu Dawn.
Zvuni signal isteka impulsa milostivo ga je oslobodio.
Barnaby je otiao potraiti inspektora Moffata kako bi mu izdao
nalog za pretres. Kad je proao vanjskim dijelom ureda, graknu
Troy! povik se mogao uti sve do stonog sajma i kafia
Plesna cipelica. Njegov narednik poskoi prekidajui vatreno
oijukanje s policajkom Brierley i automatski jednako glasno
uzviknu: Da, efe!
Auto. Pokrenite se.
Isputajui jo jedan Da, efe! koji je parao ui, Troy potri
iz sobe. To te ja pitam, pomisli, trei parkiralitem i uskaui u
Fiestu. Noga na gasu. Sirena treti. Tajna dojava. Zlikovac u bijegu.
Troy i Barnaby njemu za petama. Lisice na gotovs. Ali ef je u
godinama. O, bio je on brz u svoje vrijeme, ali sad... Stoga Troy
obavlja uhienje. A tip je bio opasan. Okorjeli gad. Barnaby je to
poslije priznao. Bez vas, narednie, ne bih mogao...
Za Boga miloga, kog vraga samo sjedite. Pokrenite se!
Odmah, vii inspektore.
Vraamo se u selo. I moete to iskljuiti. No nije, dodue,
rekao da uspori, a Troy je dosegao sto trideset kad su izali iz
grada.
to je bilo, efe? Barnaby mu ispria. Troy zazvidi i ree:
Oho. Sad je na.
Gledajte cestu!
Ali... to je vrlo uvjerljivo, slaete se?
Svakako nam mora tota objasniti.
Nadam se da nije klisnuo. Nije bio u kui kad sam se vratio
da povjerim.
Kad su uli u selo, oko kontejnera se motala samo aica ljudi.
Televizijski kombi otiao je na sljedeu dramu. Padao je mrak. im
se Troy provukao kroz otvor u ivici, vidjeli su svjetlo u kuici.
Vratio se.
Ne trebate aptati, narednie. Barnaby izae. Sigurno su ga
farovi upozorili da smo stigli.
Sunce je zalazilo. Kua je na tom svjetlu izgledala njenije.
Tamno mnotvo okolnih stabala obrubio je zlatni sjaj. S prozora na
katu odraavalo se sunce. Troy je zakiljio jer se smjestilo na
sredini stakla. Pomislilo da je nalikuje na lokvu krvi. Barnaby
pokuca.
Zaboga, ne opet vi. Michael Lacey drsko ih je promatrao s
vrata. Jeo je golemi komad kruha i sira. Nije vam nikad dosta, je li?
Zbilja mi je zadovoljstvo plaati porez. To jest, bilo bi kad bih
zaraivao dovoljno da ga platim.
Htjeli bismo vam postaviti nekoliko pitanja.
Malo je negodovao, ali zvualo je umjetno. Kao dio igre.
Otvorio je vrata. Uite onda ako ba morate. Ali ve sam
odgovorio na nekoliko pitanja. Jednom od vaih dodvorica prije
jedva pola sata.
Onda vjerojatno znate da je gospoa Rainbird liena
ivota...
Liena ivota? Divnog li arhainog izraza.
Na osobito brutalan nain.
Nadam se da ne oekujte neiskreno aljenje s moje strane.
Bila je gadna ena. Gotovo jednako gadna kao i njezin zlatokosi
sini.
Doista? Nisam znao da ste je dobro poznavali.
Nije bilo potrebno poznavati je dobro.
Napuhani kreten, pomisli Troy, sretan zbog otkria gospoe
Quine. Barnaby upita Michaela Laceyja gdje je bio tog
poslijepodneva izmeu tri i pet.
Radio sam.
Biste li to poblie opisati?
Ba i ne. Ali svejedno hvala.
A ako netko tvrdi da vas je vidio kako hodate stazom u
stranjem dvoritu gospoe Rainbird u etiri popodne...?
Rekao bih da treba na pregled vida.
Barnaby pokae jedan od dva naloga. Gospodine Lacey,
imam nalog za pretres vae kue. Tad mu se izraz lica promijenio.
Sad se prestao cerekati, pomisli Troy, doputajui si blagi
smijeak. Nadam se, nastavi Barnaby, da ete suraivati s
nama.
Ne moete to uiniti!
Naalost, na ovom listu papira pie da moemo.
Narednie... Barnaby kimnu prema stubama i Troy nestade.
Biste li poli sa mnom u kuhinju, gospodine Lacey?
Temeljito je pretraio kuhinju dok je njegov pratitelj
natmureno stajao pokraj sudopera. Uslijedila je soba s dvosjedom i
policama. Izvadio je knjige mekih korica, podigao prostira. Lacey
se smjestio na neudoban blagovaoniki stolac i promatrao. Troy je
ponovno uao u prostoriju, i Barnabyju uputio gestu koju je
zaneseno smatrao neprimjetnim kimanjem. Vii inspektor dovri
posao i okrene se prema mukarcu za stolom, koji ree: Sudei
prema suludom signaliziranju potpunog oaja, ni va smueni
narednik nije nita pronaao. Stoga predlaem da poete svojim
putem i ostavite me na miru.
Susjedna prostorija, Troy. Narednik kimnu i izae. Lacey
To je moj atelje. Neete mi remetiti posao. Ondje su samo
slike.
Troy doviknu: Zakljuana su, efe.
Dobro, onda ih razvalite.
Michael Lacey potri u hodnik i uhvati Troya za ruku.
Presretan, narednik ga odmah zgrabi za zapea, savije mu ruke iza
lea.
Dobro, narednie, dobro. Barnaby im polako prie. Nee
on nikamo otii, zar ne, gospodine?
Troy pusti Laceyja koji ih je obojicu bijesno gledao. Ali u tom
izrazu lica bilo je i neto vie od ljutnje. Bio je tu i strah. Zato
jednostavno ne otkljuate vrata i potedite nas gnjavae? upita
vii inspektor.
Lacey ga je ignorirao. Troy prisloni rame na vrata. Popustila
su na etvrti nalet. Premjestio ih je u hodnik i zakoraio unazad,
drei na oku Laceyja koji se naslanjao na ogradu stuba, vrlo miran,
bezizraajnog izraza lica.
Barnaby je uao u atelje koji je izgledao sasvim nevino. I
iznimno pedantno u usporedbi s ostalim dijelovima kue. Neka
platna bila su naslagana uza zid, dva-tri zajedno svezana uetom.
tafelaj je bio prekriven tkaninom kojoj je platno ispod nje dalo
oblik kvadrata. Pod je bio ist, a u zraku se osjeao miris terpentina
i smole. Na stolu s nogarima stajao je uredan niz staklenki i kistova,
a u kutu ugaena plinska grijalica.
Troy je stajao u predsoblju, razmaknutih nogu, spreman na
sve. Nad glavom mu je brojilo elektrine energije zujalo poput
uhvaene pele. Podignuo je pogled. Tanki sivi kabeli vijugali su
okolo. udno je vidjeti brojilo u privatnoj kui. Naravno, imaju ih
mnogi opinski stanovi. esto su ih postavljali previsoko kako bi
im ostalo neto novca kad ih isprazne. Prokleto iritantan um.
Okrenuo se i pogledao gore. Nije to zujalo brojilo. Nego muhe.
Deseci muha; golemih odvratnih muha zujara s krilima u bojama
koje se prelijevaju. Oko neega su se okupile. Neeg uguranog iza
brojila. Stao je na prste i bolje se zagledao.
efe.. . Barnaby izjuri van. Pogledajte gore!
Pronaite stolac i neto ime ete to primiti.
Troy se popeo na stolac iz blagovaonice i s prljavom
kuhinjskom krpom na ruci povukao no. Na njemu su blistale
tamne mrlje. Muhe su se lijeno podigle, ali nisu daleko otile. Kad
ga je Troy ispruio, lebdjele su mu nad rukom. Barnaby pogleda
Michaela Laceyja, koji se odvojio od ograde stuba i priao im,
zaueno zurei u no.
Moete li nam objasniti to ovo radi iza vaeg brojila,
gospodine Lacey?
Naravno da ne mogu.
Je li to va no?
Lacey nije odgovarao pa ga je Troy nimalo njeno trknuo.
Vii inspektor vas neto pita.
Ne znam... Bolje je pogledao, s gaenjem nabirui usta.
Da... taj no rabimo za povre.
A gdje ste sakrili odjeu, gospodine Lacey?
to?
Kombinezon, kapu i rukavice. Najlonke.
Najlonke. Za koga me smatrate? Transvestita?
Odjeu koju ste nosili, neumoljivo nastavi Barnaby, kad
ste ubili gospou Rainbird.
Kad sam... Lacey je zurio u njih razjapljenih usta. Vi ste
prolupali. Neete mi to priiti. uo sam sve o korumpiranim
policajcima. Vjerojatno ste to sami podmetnuli. Uli ovamo dok me
nije bilo.
Barnaby se vraao u atelje kad je Lacey potrao. Snano
gurnuvi vieg inspektora u stranu i pogodivi Troya u prsa, izletje
kroz vrata i pojuri otvorenim prostorom ispred kue. Kad se
podigao na noge, Troy potri za njim i obori ga pokraj auta. Kad ih
je Barnaby dostigao, Lacey je bio u lisicama, a Troyevo lice
ruiasto od napora i ponosa.
U auto, Lacey.
Uhienik je zurio u Barnabyja. Pogled je sadravao sve to je
oekivao, prestraenost i oaj, ali jo je neto bilo iza tih oiju.
Uznemirujui izraz koji vii inspektor nije mogao razabrati.
Troy ga strpa na stranje sjedalo. Barnaby stavi no u prtljanik
pa ree: Imate li klju da zatvorimo kuu?
Nikad nije zakljuana.
Odvezli su se. Kad je Troy usporio pribliavajui se krianju
Crkvenog puta i ulice, Katherine Lacey pojavila se iza ugla s dva
psa. Bilo je upravo dovoljno svjetla da prepozna Barnabyja i
napola se nasmijeila. Zatim je vidjela brata i lice joj se promijenilo.
Zazvala je: Michael? i preko ceste krenula prema njima. On je
podigao ruke u lisicama i oko lica iscrtao kvadratni okvir, viui:
Smjestili su mi! Automobil je tad ubrzao i otiao.
OSMO POGLAVLJE
Ve je pao mrak kad su stigli u postaju. Michael Lacey obavijeten
je o svojim pravima i upitan eli li koga nazvati. To je odbio i
poeo se sa zanimanjem osvrtati oko sebe. inilo se da mu se vrlo
brzo vratila snalaljivost. Kad ga je Barnaby predao pritvorskom
nadzorniku, ak je pokazao odreenu dozu bahatosti. Barnaby ga je
uo kako duhovito naruuje tost, aj, mijeano meso s rotilja, pitu
od jabuka i sladoled. Vii inspektor pitao je za drugu zatvorenicu.
Spava kao beba, vii inspektore. I hre kao slon.
Barnaby se vratio u istranu prostoriju u kojoj je Troy
dovravao izvjetaj o pretresu kue. Bilo je premrano da potrae
ubojiinu odjeu, ali poet e im se razdani. Jo spisa naslagalo se
na njegovu stolu pokraj hladne ljepljive hrane iz kineskog restorana.
Nema potrebe da ih sada sve proita. Ubojicu je strpao dolje pod
klju. Stajao je pokraj prozora promatrajui modroljubiasto nebo
gusto posuto sjajnim zvijezdama i pitao se zato osjea nelagodu.
Vii inspektore? Troy je drao tefeon. Gospoica Lacey.
Primio je slualicu.
Vii inspektor Barnaby.
to se dogodilo? to ste radili s Michaelom? Barnaby joj
ree. Nastala je jeziva stanka zatim je Katherine poela vikati.
Barnaby je uo: Ne... ne... on ne bi mogao... to nije istina..., pa
glas Henryja Tracea. Tad Trace preuzme telefon.
Recite mi kakvo je tono stanje, Barnaby. Nita nisam
shvatio iz ovog to Katherine kae. Draga... molim te... sve e biti u
redu. Pokuaj se smiriti... ne moemo nita uiniti dok ne saznamo
to se zbiva.
Barnaby opet sve ponovi. uo je kako Katherine dovikuje:
elim ga vidjeti... Henry moram ga vidjeti.
Smijemo li ga posjetiti, vii inspektore?
Predlaem da nazovete ujutro, gospodine Trace. Ve smo ga
spremili na spavanje. Dok je poklapao slualicu, uo je kako
Katherine i dalje histerino jeca.
Barnaby se naslonio i zatvorio oi. Bio je umoran, ali nije to
bio zdravi umor. Kao to bi njegova majka rekla, bio je iscrpljen
do iznemoglosti. Nervozan i izmoren, a bez ikakvih rezultata. Ali
to on to govori? Naravno da ima rezultata. Dolje, na sigurnom u
svojoj eliji, dri ubojicu Iris Rainbird. A sutra e pronai odjeu.
Lacey je nije mogao daleko odnijeti. Vjerojatno ju je bacio u jezerce
u umi. Sjetio se lokve vode u upi Rainbirdovih. Glava mu se
ispunila vodom. Pod remenom je osjeao neugodnu napetost.
Njegov eludac nikad nije bio zadovoljan. Bunio se kad ga je hranio.
Bunio se i kad ga nije hranio. Ali sve je bilo u redu. Otrcani izrazi
koje inae nikad ne bi upotrijebio uvukli su mu se u misli. ist
sluaj. Uhvaen na djelu. Bez po muke.
Bacio je dostavljenu hranu u sivi metalni ko za smee i ustao
sa stolca. Dosta mi je bilo, ree cijeloj sobi. Vidimo se ujutro.
Troy, koji je imao uspjenu dvanaestosatnu smjenu, skoi na noge i
otprati Barnabyja do glavnog ulaza, pridravajui mu vrata.
Dan za pamenje, slaete se, efe? upita, blistajui od
zadovoljstva.
To si dobro rekao.
Mislim, Troy je hodao parkiralitem ukorak s Barnabyjem,
koliko ste puta u karijeri uhvatili dvoje ubojica u jednom danu?
Ovo se samo jedanput dogaa, zar ne? Barnaby otkljua vrata
svog Oriona. Boe, u ivotu sam se nagledao laljivaca, ali taj
Lacey...
Laku no, narednie.
Troy kroz prozor dobaci posljednji bistrooki pogled. ist
sluaj.
Promatrao je plavi auto kako odlazi. Mrzovoljni starkelja. Da
je on izveo takav dvostruki zgoditak, pomisli Troy, dekima bi
platio rundu, a gaice policajke Brierley bile bi mu u pretincu za
rukavice prije isteka veeri.
Bilo je mirno u Arburyjskom vijencu kad je Barnaby uao u
garau. Uspavano predgrae. Nekoliko televizora jo je titralo, ali
neduni stanovnici uglavnom su spavali, obnavljali energiju za
svakodnevno klipsanje na posao u gradu.
Jesi li to ti, Tome? dovikne Joyce, kao uvijek.
Na trenutak je zastao na natkrivenom dijelu dvorita
promatrajui obilno mnotvo tamnih stablastih oblika. Lie je
ukalo na nonom povjetarcu, a mjesec ga je okupao srebrnim
sjajem. Bio je sretan to ne moe vidjeti svoje bujne cvjetne lijehe.
Nije ih taknuo dva tjedna. Zamolit e Joyce da za vikend otkine
uvele glave cvjetova. Nesretni izraz podsjetio ga je na posao i
umor drvea vie mu nije bilo utjeha. Uao je u kuu.
Sauvala sam ti vrue juhe. Joyce je bila u kunom ogrtau i
papuama, s lica je skinula minku.
Aha... Barnaby joj ruku omota oko struka. Nisi se trebala
gnjaviti.
Kako je sve danas prolo?
Tako-tako. Barnaby primi alicu.
Naalost, nije domaa.
Barnaby zahvalno uzme juhu i otpije veliki gutljaj. Bila je
boanstvena. Natrijev glutamat. Doputeni stabilizatori. Umjetna
bojila. Svi E-brojevi koji bude tjeskobu. Savrenstvo.
Nisi zaboravio da Cully dolazi za vikend?
Zapravo, jesam. Barnaby popije juhu do kraja.
Hoe jo?
Neu se buniti.
Nagrabila mu je juhe, ali prije nego je otpio, zagrlila ga je.
Tom?
Mhm.
ini mi se tunim. Prosijedu glavu privila mu je na svoje
meke grudi. Hoe da te malo pomazim?
Samo naprijed. Poljubi je. Ugodno je mirisala na
osvjeavajuu pastu za zube i djeji losion kojim je mazala kou.
Osjeti snaan nalet zahvalnosti. Danas i svakog dana, ma koliko
sumorno bilo na poslu, kad bi pao mrak, vratio bi se kui. Pogladi
je po kosi, dodajui, I to ne samo zato to sam tuan.
DEVETO POGLAVLJE
Bio je to divan dan za vjenanje. Kameni lukovi omotani su
slapovima hmelja isprepletenim s pravim jasminom; staromodnim
kiticama cvijea oznaen je kraj svakog reda. Oltarna pregrada
prekrivena tuberozama. Mladenka je stajala neopisivo lijepa, poput
svjetlucavog stupa snjenog satena i pjenaste ipke. Mladoenja se
u kolicima gurao prema oltaru. Kad se zaustavio pred stubama
ispred oltara, mlada se okrenula i zagledala u njega, a lice joj se
postupno preobrazilo u jezivu grimasu. Na njegovim
besprijekornim ramenima stajala je nacerena lubanja. Vikar ree:
Predraga brao i sestre... Okupljeni su se smijeili. Kao da nitko
nije primjeivao nita neobino. Zvona su se oglasila. I zvonila. I
zvonila.
Barnaby je tapao po nonom ormariu. Okrenuo je sat. Pola
est, za Boga miloga. Prevrne telefonsku slualicu. Barnaby.
Sluao je potpuno razbuen. Kriste... jeste li nazvali Bullarda?...
Ne... Odmah dolazim.
Joyce se okrene. Duo... to je bilo?
Ustao je iz kreveta, oblaio se. Moram ii... nemoj ustajati.
Pokuala je sjesti, namjetala je jastuke. Trebao bi
dorukovati.
Kantina se otvara u est. Pojest u neto ondje.
to misli kad je umrla?
Doktor Bullard navue deku preko mramornog lica Phyllis
Cadell. Ah... prije dva... tri sata. Negdje rano ujutro.
Barnaby teko sjedne na zahodsku koljku, jedini drugi komad
namjetaja u eliji. Boe, George samo nam je to trebalo.
Smrtni sluaj u pritvoru.
ao mi je. Bullard se nasmija prilino veselo, s obzirom
na vrijeme. Ne mogu je za tebe vratiti u ivot. Uostalom, prema
onom to sam uo, ovako joj je bolje. Ne slae se?
Nije uope u tome stvar. Barnaby pogleda grbu od sivog
flanela na drugom kraju elije. Shvaao je na to Bullard misli.
emu se pokojnica mogla radovati? Boli i ponienju javnog
suenja. Godinama u zatvoru. Samotnoj starosti bez ljubavi. A
cijelo bi vrijeme morala ivjeti sa spoznajom da su Henry i
Katherine i dalje zajedno, sretni i veseli u kui Tye. No bez obzira
na to...
Pritvorski nadzornik uao je u ured vieg inspektora
Barnabyja i zatvorio vrata tako njeno kao da su od stakla.
Jedanput je pogledao figuru iza stola i jedanput je bilo dovoljno.
Tijekom cijelog razgovora piljio je u pod.
Dobro, Batemane da ujem.
Da, vii inspektore. Nisam...
I ako mi kaete da niste krivi, razbit u vam njuku ovim
ormarom za spise.
Da, vii inspektore.
Ispoetka.
Pa, preuzeo sam zatvorenicu, ali prije nego to sam uspio
ispuniti evidenciju, zamolila me da je pustim na toalet.
Niste je pustili samu?
Bateman se nakalje. Stvar je u tome, vii inspektore, to su
policajke Brierley i McKinley pretresale par flundri koje smo
pokupili u etvrti. Poslao sam nekoga sa zatvorenicom do vrata...
No krasno, narednie. Genijalno. Promatrao ju je kroz drvo,
je li? Je li vidio to je radila?
Nije, vii inspektore.
Nije. Je li to ponijela na zahod?
Bateman proguta slinu, prestane zuriti u pod i zagleda se kroz
prozor. ... Torbicu...
Glasnije malo! Naglo sam ogluio.
Torbicu, vii inspektore.
Da ne povjeruje. Barnaby gurne lice u dlanove.
Nastavite.
Pa... dovrio sam evidenciju... i odveo je dolje. Popisali smo
sve njezine stvari, napisali potvrdu. Smjestio sam je i dao joj alicu
aja. Kad sam je prvi put obiao, spavala je kao top.
Kad je onda popila tablete?
S ajem, pretpostavljam. Sigurno ih je sakrila u aku dok je
bila na zahodu. Nosila je kardigan s depom i rupi. Kad sam
provjerio sadraj torbice, poe on blebetati opravdavajui se,
vidio sam boicu s pet-est tableta za spavanje. Zapravo, pitala
me smije li uzeti jednu. Bila je vrlo lukava...
Puno pametnija od vas, bez daljnjeg.
Da je boica bila prazna, naravno da bih posumnjao...
Ve ste i zbog toga to ih je uope imala u torbici trebali
posumnjati, dragi moj. Ili mislite da ih ljudi redovito posvuda
nose?
Ne, vii inspektore.
Kad idu u supermarket ili drogeriju? Ili u knjinicu? Muk.
Kad ste otkrili da je mrtva?
Kad sam je trei put obiao. Malo prije pet. Primijetio sam
da ne die. Odmah sam nazvao slubenog doktora, ali bilo je
prekasno.
Pa ako nije disala, dabome da je bilo prekasno!
Lica ukoena od jada i ponienja, narednik promrmlja: Da,
vii inspektore.
Policiji ste korisni, Batemane, koliko i redovnicama
nakurnjak. Muk. Bit ete degradirani zbog ovoga. Stanka. A to
je samo poetak.
Ako biste mogli...
Suspendirani ste. Bit ete obavijeteni o sasluanju. I dotad
vas ne elim vidjeti. Izlazite sad.
Vrata su se jedva zatvorila za nesretnim narednikom, a ve su
se otvorila da ue mladi policajac. Rije je o zatvoreniku u eliji
broj tri, vii inspektore. Htio bi dati izjavu o tome gdje je bio juer
poslijepodne.
Dobro, pretpostavljam da ste s nama dovoljno dugo da to
nee biti prevelik napor za va mozak.
ao mi je, ali eli razgovarati s vama.
Zatvorenik u eliji broj tri dovravao je doruak briui tanjur
komadom kruha. Jedna zvjezdica za udobnost, inspektore, ali
svakako dvije za kuhinju. Ne pamtim kad sam slistio bolje poirano
jaje.
Recite to mi imate rei i idemo dalje.
Sad bih htio ii kui.
Ne igrajte se sa mnom, Lacey! Barnaby prie ovjeku na
krevetu i sagne se toliko da su im lica bila centimetar jedno od
drugog. Ve mi vas je puna kapa. Govorio je polako i tiho, ali
bijes koji je strujao njime gotovo se mogao opipati. Lacey je
ustuknuo i problijedio. Presaena koa, nepromijenjena, isticala se
poput komada rastegnute ruiaste svile. I moram vas upozoriti,
nastavi Barnaby, ako se mi juer lagali, loe vam se pie.
Pa nisam... mislim, tehniki... Sad je govorio uurbano,
nimalo teno, s nervoznim prizvukom. Kad sam rekao da sam
popodne radio, to je bila istina. Izraivao sam pripremne skice za
portret Judy Lessiter koji u naslikati u ulju na platnu. Ve neko
vrijeme razmiljam o tome, a nazvala me oko podneva i podsjetila
me. Radili smo u njihovu vrtu.
Barnaby je duboko udahnuo, s mukom obuzdavajui bijes.
Ne radite li obino kod kue?
Skicirati se moe bilo gdje. Uostalom, pozvala me na ruak.
Nikad ne odbijam pristojan obrok.
Kad ste onda stigli?
Oko pola dva. Poeo sam odmah nakon dva, radio do oko
etiri. Prekinuo sam da popijemo aj i pojedemo kolae i ostalo.
Nastavio sam raditi do oko pet i otiao.
A zato mi, ree Barnaby, glasa nategnutog u pokuaju da
se obuzda, sve to niste rekli juer?
Pa... ba i ne znam. Michael Lacey nervozno proguta slinu.
Vjerojatno sam bio tako rastrojen kad ste otkrili no... pa sam se
uspaniio i prije nego to sam se snaao, strpali ste me u auto i
naao sam se ovdje... u vaoj maloj sivoj eliji. Pokuao se
naceriti. Vii inspektor nije reagirao. A nekako, to sam dulje
odgaao, to mi je bilo tee rei pa sam mislio da u se pokuati
naspavati i priekati do jutra. Nastupi dugaka teka tiina, zatim
ustade i ree, pomalo nesigurno: Smijem li sad ii?
Ne, Lacey, ne smijete sada ii. Barnaby se odmaknuo. I
moram vam rei da ne znate koliko imate sree. Znam neke koji bi
vam glavu gurnuli meu one reetke ve nekoliko puta dosad da ste
im muljali kao meni. Zalupi vratima, zakljua ih i baci klju na
plou.
Kad se popeo stubama i doao do istrane prostorije, shvatio
je da bijesno stie i otvara ake. Promijenio je smjer, vratio se u
svoj ured i stao kraj prozora, nastojei se ohladiti. U glavi mu je bio
mete, koa mu je gorjela, oko ela mu se ovio elini okov, a
eludac mu se vrzmao kao podivljali konj. Gotovo mu je pozlilo od
ljutnje i ozlojeenosti. Ali nije bio razoaran. Jer je od trenutka kad
je vidio Laceyja kako u udu gleda no sa skorenom krvlju u dui
znao da je sve bilo prejednostavno. Uhvaen na djelu. Bez po
muke. ist sluaj.
Sjeo je u stolac iza stola i sklopio oi. Puls i otkucaji srca
postupno su se usporili. Disao je polako i ujednaeno. Progmizalo
je pet dugakih minuta, a on se natjerao da presjedi jo pet minuta
dulje. Tad osjeti da se manje-vie vratio u normalu, a s normalnou
je, zaudo, dola i glad. Pogledao je na sat. Ako se pouri, stii e
izloiti arterije zadovoljstvu brzog prenog doruka u kantini i k
tomu uhvatiti Judy Lessiter prije nego to ode na posao.
DESETO POGLAVLJE
Lessiteri su bili za dorukom. Trevor, kojem su usta bila puna ui,
a prepone bolne, divljaki je proboo jaje koje mu je uzvratilo
velikim trcajem sumporno ute kaplje na kravatu. Judy se
nasmijala. Ubrusom je protrljao kravatu, srdito gledajui svoju enu
koja je listala Daily Telegraph tako da mu namjerno digne tlak, to
jest, bezvoljno ravnoduno.
Opet je poela sa svojim trikovima. Sino je zakljuala vrata i,
kad je pokucao, vrlo tiho da ga Judy ne uje, Barbara je prislonila
usne na dovratnik i prosiktala, Odlazi, pohotni ovjeulje. Zar ni
na to drugo ne misli? Nakon tog je dva sata hodao sobom uzdu
i poprijeko, rastrzan izmeu poude i bijesa, proklinjui Judyinu
prisutnost u kui. U jednom je trenutku ak razmiljao o tome da iz
garae izvue ljestve, popne se eni na prozor i provali unutra.
Boe ula bi ga kad bi to uinio. Na oi su mu navrle suze
samosaaljenja. Sjetio se trenutaka koje je proveo u njezinom
zagrljaju prije samo etrdeset i osam sati. Hoe zloku ili dobricu,
proaptala je. Oaralo ga je i jedno i drugo. Bilo je gotovo kao one
noi prije njihova vjenanja. Sad je shvaao kakva je budala bio.
Uvijek ga je s pomou seksa vukla za nos, kao kakvog jadnog
mladog bika s prstenom u gubici. No dobro, moe tu igru i on
zaigrati. Priekajmo samo da opet zatrai novac za odjeu. Ili
produljenje lanarine u onom gramzljivom rekreacijskom klubu.
Slobodno se postavi na vraje trepavice.
Judy Lessiter mijeala je kavu i zaneseno zurila kroz prozor.
Nosila je haljinu koju je prethodne veeri kupila u High
Wycombeu. Tkanina je bila s uzorkom sivih i be rombova, a
haljina je imala bijeli nabrani ovratnik. Lijepo vam istie lice,
rekla je prodavaica. Judyine smijene noge bile su omotane novim
svijetlosivim najlonkama. Raspitoljila se i kupila jo i Rive Gauche
i kutijicu sjenila koja je nanijela, prilino nespretno, prije nego to
je sila. U glavi je vrtjela, kao i cijele noi, dogaaje jueranjeg
poslijepodneva.
U jedan sat pred njom je bilo samotno razdoblje prije
poslijepodnevnog aja koje je trebalo popuniti. U jedan i pet
minuta, ohrabrena malim erijem, nazvala je Michaela Laceyja,
zakljuujui da je prolo vie od tjedan dana i rekao je da je eli
slikati te da ionako nema to izgubiti. Na njezino iznenaenje i
veselje, odmah je pristao doi. ak je rekao: Ba sam te htio
nazvati.
Iz zamrzivaa je izvadila quiche, ubacila ga u mikrovalnu, brzo
se okupala pa brzo presvukla tri haljine. ak je eksperimentirala s
Barbarinom minkom. Michael je stigao pola sata poslije s blokom
za skiciranje i odmah joj rekao da umije lice.
Ruak je odnijela u vrt, a on je sljedea dva sata crtao brzo i
odsutno dok se ona trudila mirno sjediti i suzdrati se od toga da ga
stalno gleda. Mnogo je radova bacio. Ne ljuti to, tako da ih zguva i
baci, nego ih je nepristrano isputao kao to drvee odbacuje lie.
Do etiri sata oko glenjeva mu je ve bilo malo more radova, a
nekoliko skica stavio je u svoju mapu. Tad je pripremila aj pa su
ga popili i pojeli kola od umbira sjedei na drvenoj klupi oko
golemog cedra.
Ree ona, Smijem li uzeti koju? podiui odbaenu skicu.
Ne.
Ali, Michael, ree gledajui papir, prekrasna je.
Grozna je. Sve su grozne. Obeaj mi da e ih spaliti. Ili ih
baciti u ko za smee.
Tuno kimne i natoi jo aja. Podigao je svoj blok i nekoliko
minuta poslije predao joj skicu. Moe zadrati ovu.
Sve je bilo ondje. Tuna krivina usne, njezine predivne oi,
nespretni prsti na ajniku, jedra, ali pokorna linija vrata. Potpisao
ju je uredno s M. L. Bila je tako precizna i okrutna. Osjetila je kako
joj se grlo stee u nagovjetaju suza i, znajui da ga nita ne bi vie
ozlovoljilo, snano je trepnula da ih odagna.
Hej, Jude... zapjeva on potiho, ne boj se... Odloio je
alicu na travu i dotaknuo joj ruku. Trebala bi otii odavde.
Maknuti se od onog jadnog para.
Ona proguta aj. Lake je to rei nego uiniti.
Ah, ne znam. Kad krenem na svoju europsku turneju, trebat
e mi potpuno pokoran model i pomonica. Moda tebe povedem
sa sobom. Zatim ju je poljubio. U usta.
Judy je zatvorila oi. Omirisala je iglice cedra i slatkou
umbira, osjetila je svaku pojedinu vlanu mrvicu kolaa na
prstima, ula je pjev kosa. Poljubac je trajao milijunti dio sekunde. I
sto godina. I prije nego to je u sebi izgovorila da e taj trenutak
pamtiti cijeli ivot, ve je bilo gotovo.
Pitala sam te eli li jo kave?
Judy tupo pogleda pomajku. Ne, hvala.
Trevore?
Nije bilo odgovora. Barbara je natoi drugu alicu, odmotala
najnovije izdanje Ladanjskog ivota, zatim ga s gaenjem gurnula u
stranu. Ako to nastavi itati, poet e nositi upave arape i duge
planinarske gae. Ionako taj asopis nitko ne ita. Odlazi ravno u
ekaonicu. Odluila je otkazati pretplatu i naruiti neto pikantnije.
Od toga e starim damama poskoiti tlak. Grickala je tost
premazan maslacem i podmuklo pogledala muevu kravatu. Uz to i
Judy koja izgleda kao da je izala i McDonaldsove reklame, dan
nije mogao bolje poeti. A za samo (baci pogled na runi sat
optoen dijamantima) est sati ide na hopa-cupa. Zazvoni zvono.
Tko je to dovraga ovako rano?
Idem ja. Barbara odee van i vrati se s viim inspektorom
Barnabyjem.
Znate li vi koliko je sati? ljutito upita doktor.
Gospoice Lessiter?
Da? Judy skoi na noge kao kolarka. to je bilo?
Samo pitanje-dva u vezi s jueranjim poslijepodnevom, ako
moe? Gdje ste bili...
Jo juer je netko bio ovdje i sve nas ispitao, obrecnu se
Lessiter.
U redu je, ree Judy, ne smeta mi da sve ponovim. Bila
sam ovdje cijelo vrijeme. Imala sam slobodno popodne. I sa mnom
je bio moj prijatelj Michael... Michael Lacey. Crtao je pripremne
skice za sliku koji bi uskoro htio zapoeti.
Moete li mi rei kad ste to ugovorili?
Pa, nazvala sam ga... Barbara Lessiter rukom prekrije
osmijeh, ali nemarno. Iako je zapravo prvo to je rekao bilo: >Oho
ba sam te htio nazvati.< Uporno se zagleda u dvoje ljudi za
stolom. Izgledala je prkosno i ranjivo. Zato je to toliko vano ?
Netko tvrdi da je vidio gospodina Laceyja kako oko etiri
popodne ulazi u kuu Rainbirdovih.
Ne! Zgroeno povie Judy. To nije istina. Ne moe biti.
Bio je sa mnom. Zato ga uvijek svi napadaju? Pokuavaju ga
uvaliti u neprilike.
Ovaj put se Barbara nije ni trudila sakriti osmijeh. Judy se
okrenula i pokazala na pomajku. Bilo bi bolje da razgovarate s
njom! Zato njoj ne postavite koje pitanje?
Meni? Zbunjena i zauena.
Pitajte je gdje joj je bunda. I zato pokuava namaknuti pet
tisua funta. Pitajte je zato je ucjenjuju!
Uz bijesan povik Barbara Lessiter skoi na noge i baci kavu
pokerki u lice. Judy vrisnu: Moja haljina... moja haljina! Doktor
Lessiter zgrabi enu, drei joj ruke kraj bokova. Judy izjuri iz
sobe. Otac pouri za njom. Barbara, naglo osloboena, klonu na
najblii stolac. Nastupi dugaka tiina.
No, gospoo Lessiter? upita Barnaby. Zato vas
ucjenjuju?
To su totalne nebuloze. Ne znam odakle uope glupoj
kravetini takva ideja.
Moda bih vam trebao rei da smo iz pokojniine kue
odnijeli povei broj dosjea, kopija pisama i dokumenata. Ovaj put
se tiina protegnula jo vie. Biste li radije doli u postaju...
Zaboga, ne. Priekajte... Prie kredencu, istrese cigaretu i
upali je drhtavim prstima. Primila sam pismo od nje prije oko
tjedan dana.
Potpisano?
Tako je. Vaa prijateljica Iris Rainbird. Na njenom
odvratnom ljubiastom papiru koji smrdi po uvelom cvijeu. Pisalo
je samo da znaju to se zbiva i ako ne elim da moj mu dozna sve
sone detalje, to e me stajati pet somova. Dala mi je tjedan dana da
ih skupim i rekla da e mi se tad opet javiti.
A to se zbivalo?
Ja i David Whiteley.
Tako dakle. Barnaby je u mislima odvrtio film. Ona je
mogla biti ena u umi (nije imala alibi koji se mogao provjeriti). A
David Whiteley mukarac (takoer). Kad je ubijena gospoica
Simpson, ona se samo vozikala uokolo. I mogla se, za dlaku,
provui kroz prozor smonice. Oklijevao je i pitao se kako bi
mogao najdelikatnije sroiti sljedee pitanje kad je sama odgovorila
na njega.
Upotrebljavali smo njegov auto. Sputena sjedala. Rekao bi
mi gdje radi. Ja bih se dovezla onamo. Sakrila auto iza ivice ili
drvea i otili bismo na imanje na oko pola sata.
Jedan pogodak za narednika Troya, pomisli Barnaby. A
mislite da vas je koji od Rainbirda vidio?
Ah, ne. Odmahne glavom. Nemogue. Ali jednom
zgodom... trebali smo se nai oko tri, a Henry ga je cijelo popodne
zadrao u uredu. I kad je stiglo pet sati, znala sam da e biti kod
kue pa sam se odvezla onamo. Barnaby se sjeti biljenice. Ga L
odvezla se u W garau. I crvena zvjezdica.
Dogovorili smo se da to nikad neemo uiniti zbog rizika, ali
nisam mogla ekati, znate. Morala sam ga imati. Drsko se zagleda
u Barnabyja. To vas vjerojatno udi? Barnaby je uspije pogledati
s blagim prijekorom. A ni on nije nita bolji. Nije mi dao ni da
izaem iz auta. Zatim smo otili na kat i sve ponovili.
U opisu nije bilo nieg romantinog. Nije ak ni upotrijebila
utjeni eufemizam voenje ljubavi. Ljubav, prema Barnabyjevom
shvaanju te rijei, vjerojatno uope s tim nije imala veze. Pitao se
jesu li bili zajedno juer poslijepodne.
Da. Nali smo se oko pola etiri. Premjetao je kombajn pa
nije imao Citron. Snali smo se na prednjem sjedalu moje Honde.
Bili smo zajedno oko sat vremena, pretpostavljam.
Dobro, hvala na susretljivosti, gospoo Lessiter. Barnaby
se okrene da poe. Moda u morati ponovno razgovarati s
vama.
Pa, znate gdje ete me pronai. I ona se okrene, zatim
zastane, gledajui preko njegova ramena. Njezin mu stajao je na
vratima. Barnaby na odlasku pogleda mukarca. Bijes i likovanje
borili su se za premo na doktorovu licu.
Kad su se za viim inspektorom zatvorila vrata, Trevor
Lessiter ree: Ne bih bio previe siguran u to.
Koliko si uo?
Vie nego dovoljno. Bijes i likovanje rasprili su se u izraz
iznimnog zadovoljstva. Gledao ju je, ispitujui je izbliza i sa
zadovoljstvom. Poela je dolaziti na doruak bez, kako ih je ona
nazivala, ratnih boja. Ne bi to nikad uinila kad su se tek vjenali.
Godine su joj se doista vidjele na licu. Nee tako lako pronai drugu
budalu kao to je on. Ali moda nee ni trebati. Ako mu bude jela
iz ruke. inila to joj kae. Previe vremena ona ima, u tome je
problem. Previe vremena i previe novca. Za poetak, mogla bi
ostati bez deparca. I auta. I gospoe Holland. Uz odravanje
ovako velike kue istom i u redu, kuhanje za troje, vrtlarenje,
uobiajene dunosti doktorove ene, Barbara bi trebala imati pune
ruke posla. A naveer bi tu bile druge dunosti. A on e se vraki
potruditi da mu ni tu nieg ne manjka. Jedanput svake veeri pa i
vie ako poeli. A tu su i raznorazne varijacije koje je pohvatao u
Casi Novoj. Za poetak bi mogla to nauiti. Naravno, on e i dalje
odlaziti u klub (ne moe razoarati malu Krystal), ali ni priblino
tako esto. Kad samo pomisli koliko je novca ondje potroio u
zadnjih nekoliko godina dok je njegova ena... Sjetio se svog krvnog
tlaka i pokuao se smiriti. Da, kuja mora mnogo toga nadoknaditi
(svaka zakljuana vrata, svaku glavobolju, svaku zajedljivu
primjedbu), ali nadoknadit e to ona ili e letjeti van. Prisjetio se
neukusne ofucane rupe u kojoj je ivjela kad su se upoznali. Ve
mu je to trebalo otvoriti oi. Na sve bi pristala samo da se opet ne
sroza na to. Itekako e ona plesati kako on svira. Zamiljao je
ruiastu budunost senzualnih uitaka i poeo situaciju
objanjavati svojoj eni.
Barbara je sluala njegovo blebetanje. Svako malo bi se
podigao na none prste, drei se za trbuinu rairenim prstima.
Morat e initi ovo. Morat e initi. Bit e brina majka onoj
zdepastoj razrokoj maloj drueljubivoj Judy. I blagonaklono e
sluati i gledati njegove kune pacijente kad ponu kukati.
Spomenuti su i ugavi obroci u etiri slijeda.
Sjetila se novca za ucjenu koji je na katu u njezinoj torbi.
etiri tisue. A jo nije prodala sat. Mogla bi prikupiti dovoljno za
polog za kuu. Ali kakva bi to kua bila? Poteluica u nizu u kakvoj
njezini roditelji, ako su jo uvijek ivi, vjerojatno i dalje ive.
Povratak na vraji poetak i to u punom smislu te rijei. A kako bi
otplatila hipoteku? Kakav bi posao u svojoj dobi mogla pronai?
Jasno, kad ima nekretninu, moe iznajmiti sobe. S moguim
dodacima, ako bude potrebno. Ali ako se do kraja ivota mora
valjati meu plahtama, zato to ne bi inila ovdje, na udobnom?
Uvijek moe lei na lea i razmiljati o Capriju. Ili Ibizi. Ili Azurnoj
obali.
Zagledala se kroz prozor. U zelenu slatku travu koja je blistala
pod hipnotikim vrtnim prskalicama. U drvee u cvatu i terasu sa
stolovima i suncobranima i arama prepunim cvijea. Zatim su joj
oi lutale sobom. Po debelim kineskim sagovima i mekanim
kauima i stolovima od oniksa, sa zelenim i zlatnim ploama. A ona
bi se samo trebala pretvarati. To joj ne bi trebalo biti teko.
Naposljetku, to je radila cijeli ivot.
Pogledala ga je. Doista je uao u tos. One jabuice nalik na
nasjeckanu rabarbaru zurile su u nju, usne su mu se trzale
zapjenjene od zlobe. Morat e se snai bez auta. Suludo je u
jednom kuanstvu imati tri auta. Gospoa Holland dobit e otkaz.
Drastino e se korigirati vrtlarevo radno vrijeme. Barbari nee
koditi da otkrije to je to naporan cjelodnevni rad. Ili noni rad,
kad smo kod toga. Gotovi su dani muktakog ivota. Aha to je
doprlo do nje. Napokon joj je ulo u glavu tko dri kesu. Sad
shvaa, milo se smjeka. Ispruila je ruku i poloila je na njegovu.
Odjebi, Bubice, ree ona.
JEDANAESTO POGLAVLJE
Barnaby je sjedio u svom Orionu na kraju Crkvenog puta. Prozori
su bili otvoreni i sunce mu je grijalo lice. Razmiljao je.
Kao to je i oekivao, Laceyjev alibi je potvren. Nevin je za
ubojstvo Iris Rainbird. Ali ipak je pokuao pobjei. Zato? Je li se
doista samo uspaniio? Naslutio da su mu podmetnuli? Da oko
njega padaju prvi nabori mree koju je bacila nepoznata ruka?
Sasvim mogue, znao je Barnaby. Vie je puta vidio ljude koji su se
uplaili i pobjegli zbog mnogo manje provokacije. Lacey je trao
kao munja, ali Troy, koji se morao podii s poda prije nego to je
krenuo za njim, svejedno ga je uhvatio i oborio prije nego to je
preao vie od nekoliko metara.
Barnaby se prisjeti tog prizora, s Laceyjevim licem u prvom
planu. Isprva uenje. Zatim panika. I jo neto. Pogledali su se na
trenutak tik prije nego to je Lacey strpan na stranje sjedalo auta i
Barnaby mu je izmeu oiju zamijetio i treu emociju. Neoekivanu
i neprimjerenu. to je to bilo? Barnaby primijeti da se preznojava
nastojei se to preciznije sjetiti tih nekoliko sekunda, tako
nestalnih i nepreciznih.
I tad je shvatio. Trea emocija bila je olakanje. Sada je, s tom
spoznajom u vidu, drugi put u glavi prevrtio cijeli prizor. Lacey
tri, Lacey uhvaen gotovo sigurno ranije nego to je trebao biti
uhvaen, Laceyjevo olakanje. A kad je tono potrao? Ne, kao to
bi se moglo oekivati, kad je pronaen no. Nego nekoliko minuta
poslije, kad se Barnaby kanio vratiti u atelje. To mora biti to.
Pronali su neto u Boikinoj kuici. Ali nisu pronali ono to se
Lacey bojao da e pronai.
Barnaby je izaao iz auta i preao cestu. Usta su mu bila suha
i osjeao je lupanje srca u grudima. Hodajui, prisjetio se ateljea.
Uredan. Profesionalan. Stolovi s nogarima. Kistovi i boje. Nita
neobino, ali dok se urio poljskim putom, bio je sve uvjereniji da
je to to je naglo shvatio tono.
Boikina kuica, koja vie nije bila okupana suncem, ponovno
je izgledala hladno i sivo. Barnaby je otvorio ulazna vrata, prema
stubama je viknuo Gospoice Lacey. Sumnjao je da je sino
ondje spavala, ali za svaki sluaj, nije je htio preplaiti. Nije bilo
odgovora. Kroz dovratnik bez vrata zakoraio je u atelje.
Sve je izgledalo potpuno isto. Podigao je sve staklenke, tube i
limenke; otvorio ih i omirisao. inilo mu se da ne sadre nita
neuobiajeno. Kistovi su bili samo kistovi. U kutnom ormaru bilo
je mnogo kataloga umjetnina i knjiga s mekim koricama. Otvorio ih
je i protresao stranice. Nije ispalo nikakvo pismo koje bi ga
inkriminiralo. Bila je ondje staklenka razrjeivaa, jedna zamrljana
bojom, nekoliko krpa, neke iste i uredno sloene, neke prljave i
zguvane. Na prozorskoj dasci nije bilo niega. Barnaby posveti
pozornost slikama.
Nije bio siguran to da oekuje. Iris Rainbird nazvala ih je
gadnima, nasilnima. Barnaby je znao da je ta primjedba, nakon to
je upoznao Laceyja, u njegovoj dui probudila podlu nadu da
ovjek nema talenta. Nadu koja je sada grubo unitena.
Prvo platno koje je podigao bilo je portret Dennisa Rainbirda i
oduzeo mu je dah. Boja se ljeskala kao da je jo svjea. Mjeavina
sive i utog okera podsjetila je Barnabyja na netom preoblikovani
grumen ljepljive gline. Izbliza se slika inila nedovrenom, gotovo
sirovom, ali postavljena na prozorsku dasku nekoliko koraka dalje,
odmah je ivnula sloenim ivotom. Dennis je nosio koulju
raskopanu na vratu, a konture su joj, ba kao i njegove ruke, bile
mutne, stapale se sa sjenovitom pozadinom. Kosti u podnoju
vrata nazirale su se kroz finu kou, jasne i njene poput kostiju
malene ptice. Ravnine njegova lica bile su debele ute ploe koje su
nekim udom uspjele doarati istanano ivo tkivo pravog mesa sa
svim svojim mijenama i tajnama. Usta su bila vrlo snano stisnuta,
a pogled uperen prema unutra odraavao je osobne misli onoga koji
je pozirao. Oi su mu iskazivale usamljenost i tugu. Slikar je
prepoznao i na platnu prikazao mnogo vie od fizikog izgleda
Dennisa Rainbirda. Izloio je njegovo skriveno srce. Nije udo to
se njegovoj majci slika zgadila.
Jo jedan portret. Starica koja dri struak ljubiica. Oi su joj
utonule u uvelo smee lice. Izraz lica odraavao je svu teinu
starosti, no usne joj se smijeile mladenakom lakoom i drai.
Ljubiice su zadrale njeno srebrno inje na mjestima gdje se jo
drala rosa. Bilo je nekoliko apstraktnih slika i nekoliko krajolika i
Barnaby je, sasvim protiv svoje volje, osjetio nalet divljenja dok ih
je okretao prema naprijed. Nije ni udo to se Laceyju fukalo za
okolinu s obzirom na sve ovo to mu se zbivalo u glavi.
Kukuruzite s makovima, rijena obala prekrivena divljim
cvijeem, dvije na kojima je moda bio vrt gospoice Simpson. Sve
svjetlosnim godinama daleko od opreznog diskretnog naturalizma
kojem su teili u Barnabyjevom umjetnikom klubu. Ovdje su bili
svodovi bronanog neba nad beskrajnim, gotovo bezbojnim
plaama; zgrade koje su treperile na vruini; vrtovi koje su gutale
bujne biljke i cvijee, sve okupano zlatnim svjetlom. Podboio ih je
na zidnu oplatu, a suneva svjetlost kao da se prelijevala s platna,
stvarajui blistave lokve na drvenom podu.
Apstraktne slike bile su vrlo velike i jednostavne. Gusta bijela
boja i, u jednom kutu, zvijezda u imploziji. Galaktiki prstenovi
sve tamnijih boja smanjivali su se u plamenu jezgru crnu poput
katrana. Pokraj njih bila je mapa. Barnaby je otvori i izvadi snop
crtea. Skice Judy Lessiter, nacrtane brzo, ali pune ara. Barnabyja
su vratile u sadanjost i razlogu njegova dolaska.
Ponovno je podrobno pregledao slike. Nita na njima nije mu
se inilo vanim. Nita nije otkrivalo zato bi ih trebalo pohraniti
iza zakljuanih vrata. Kad je zakoraio unatrag, sudario se sa
tafelajem. Nakrivio se na stranu i spala je stara majica koja ga je
prekrivala. Barnaby ispravi tafelaj i vrati tkaninu na mjesto.
Stvorila je kvadratni oblik poduprta s dvije poprene preke. No
oblik je bio drugaiji od onog koji je juer vidio. Manje krut. Bio je
prilino siguran da je juer na tom tafelaju bilo povee platno. A
to je znailo da je, od tog asa do sada, netko uao u kuu i uklonio
ga.
~
Dovedite Laceyja ovamo.
Odmah, vii inspektore, naglaeno povie narednik Troy,
krene ustrim hodom iz istrane prostorije i odtropota dolje u
podrum. Idemo. Otkljua vrata elije i uperi palac u Laceyjevu
smjeru. Diite dupe. Treba vas vii inspektor. Promatrao je kako
zatvorenik uzima jaknu. Nee vam to trebati, nastavi, ne idete
nikamo.
Michael Lacey ignorirao je narednika, progurao se kraj njega i
pourio uza kamene stube. Troy ga je sustigao i srdito pokuao
povratiti dominantan poloaj. Policajka Brierley obavijestila ga je o
glavnom dramatinom dogaaju noi, ali jo nita nije znao o
Laceyjevu alibiju pa je bio pun samopouzdanja. Dajte malo
pripazite, dovraga.
Zatvorenik sjedne pred Barnabyjev stol, a da to nitko od njega
nije zatraio i sa zanimanjem promotri opremu i zbivanja uokolo.
Niz telefona, kolute s karticama i televizijske ekrane.
Dakle, ovdje se sve zbiva. Vrlo dojmljivo. Barnabyju uputi
osmijeh, samouvjeren i podrugljiv. Veeras u spokojnije u svom
krevetu spavati. Pretpostavljam da u ondje spavati?
Pa, gospodine Lacey, va je alibi svakako potvren.
Mukarac ustade. Dakle, slobodan sam?
Samo trenutak. Ponovno sjede. Jutros sam se ponovno
vratio u vau kuu da nastavim pretragu. Nije bilo reakcije. Ni
straha. Ni zabrinutosti. ak ni nervoze. Spasio si je kou. Ako se
ne varam, kad ste uhieni, na tafelaju u vaem ateljeu bilo je
prilino veliko platno, prekrivenom tkaninom.
Sumnjam. Upravo sam zapoeo portret Judy Lessiter, kao
to znate. Nikad radim na dvije stvari istodobno.
Bez obzira na to, takav sam dojam stekao.
Onda ste stekli pogrean dojam, vii inspektore. Jeste li
uivali u razgledu? Kako vam se sve skupa ini? Zatim, prije nego
to je Barnaby dospio odgovoriti, nastavi: Ili da ja kaem? Ne
znate nita o umjetnosti, ali znate to vam se svia.
Pogoen pretpostavkom upuenom svisoka da nije drugo doli
trapava malograanska sirovina, Barnaby odgovori: Naprotiv.
Podosta dobro poznajem umjetnost i mislim da ste iznimno
talentirani.
Gledao je Laceyja dok je govorio. Promatrao je kako mu se lice
mijenja. Nestale su sva svadljivost i oholost. Snano zadovoljstvo
proirilo mu se licem. Ree, Da, doista jesam. No u glasu mu nije
bilo arogancije. Samo sree protkane tanahnom niti nesigurnosti.
Tehnika vam je vrlo samouvjerena. Jeste li pohaali kakvu
umjetniku kolu ili studij?
to? Glasno se nasmija. Jedan semestar... to je bilo
dovoljno. Hrpetina pretencioznih bezveznjaka. Samo je jedan nain
da se naui, a to je da sjedne pod noge majstorima. Iskrenost u
glasu liila je taj izraz umiljenosti. Otii u u Prado. U Uffizi. U
Be i Pariz i Rim i New York. I izuiti zanat. Nastala je duga
stanka pa ree: Neto nije u redu, inspektore? Izgledate mi
prilino... pa... smeteno. Zatim, jer Barnaby jo nije odgovorio,
ustade. Dakle... smijem li sad ii?
to? Aha, Barnaby ustade, da... smijete ii.
Michael Lacey odeta do vrata i naredniku Troyu ree:
Oprostite, dodajui, zbilja biste trebali zatvoriti usta, narednie.
Da ne uhvatite neto gadno.
Troy zatvori razjapljene eljusti i zagleda se u vrata koja su se
zatvarala. Zato ste ga dovraga pustili, vii inspektore?
Juer je bio s malom Lessiterovom cijelo popodne.
Ali... vidjela ga je gospoa Quine.
Nekoga je vidjela, u to ne sumnjam. Nekoga tko je nosio
odjeu i kapu vrlo nalik na Laceyjeve. Ali sad se pitam, promrmlja
Barnaby, ako je ubojica toliko htio inkriminirati Laceyja, zato to
nije odradio temeljito pa i odjeu ostavio u kui? Shvaajui da ta
pitanja postavlja samom sebi, Troy je utio. Pa, sigurno nije
daleko. Tko god je to uinio, bio je u urbi. Uz malo sree, trebali
bismo je danas pronai. Upravo idem na Forenziku da vidim to
ima novo. Vraam se za deset minuta. Uzmite auto, molim vas. I
ponesite kanticu i lopaticu. Troy ponovno razjapi usta. Barnaby
se na vratima okrene i mrko nasmijei. Idemo na more.
DVANAESTO POGLAVLJE
Troy je kod Tunbridge Wellsa krenuo cestom A21 (za Hastings i
Saint Leonards) i ponovno zapoeo razgovor koji je privremeno
prekinuo dok je svladavao nepoznate zaobilaznice i na prometnim
znakovima traio izlaz. Barnaby i on raspravljali su o najnovijim
podacima Odjela za forenziku.
Ali ako su joj ta... vlakna... ti komadii najlona bili pod
noktima, ne znai li to da je ubojici izgrebla lice?
Ne nuno. Ako na glavu navue najlonke, samo e mali dio
prekriti lice. To znai da puno toga visi. Moda je to zgrabila .
Nasloni se u sjedalu i zatvori oi, zamiljajui ne prvi put
straan trenutak kad je posjetitelj gospoe Rainbird nestao iz
dnevnog boravka, moda nakon to je zamolio da se poslui
toaletom, i pojavio se nekoliko trenutaka poslije, lica izobliena do
neprepoznatljivosti, vitlajui otrim noem. Sada je znao tko je ta
osoba, to je cijeli prizor uinilo jo stravinijim. Troy prijee na
nalaze iz vrtne upe.
To je sigurno bio pokriva, vii inspektore... ta crna i zelena
vlakna koja su pronali.
Gotovo sigurno.
Tko god ga je bacio u vodu, vjerojatno je mislio da je to
sigurnije nego da ga spali? Manje uoljivo.
Pretpostavljam. Neto mi govori da je bilo u jezercu u umi
nadomak kuice. I da bi ondje mogla biti i odjea.
A to je nanjuio netko od Rainbirdovih i pokuao iskamiti
novac?
ini mi se. Jasno, uvalili su se preko glave. Trebali su znati s
obzirom na brzinu i spretnost kojom je likvidirana gospoica
Simpson. >Tko je jednom ubojstvo poinio<
9
, Troy.
Je li to opet Jane Austen, vii inspektore? upita narednik,
jurei kroz Lamberhurst. Neemo jo dugo. Pokriva je sigurno
bilo teko prenijeti.
Da. Pretpostavljam da su imali plastinu vreu, vjerojatno
vreu za smee. A i odjea je unutra.
Sve je to malo riskantno. Usred bijela dana i sve to.
Eh ali sad su u panici. Sve im je krenulo po zlu, Troy.
Vrijeme izmie... vrijeme brzo izmie. Krajikom oka vidje da
narednik okree glavu.
to...? Hoete rei da znate tko je poinio ubojstva?
O, da.
to... oba?
Sva tri.
Ali... ne razumijem...
Pazite to radi, ovjee!
Oprostite, efe. Troy je neko vrijeme oprezno zurio
naprijed u cestu, zatim nastavio. Ali Phyllis Cadell sigurno je
ubila gospou Trace.
Ne bih rekao.
Ali... priznala je. Zaboga ak se i ubila.
Barnaby nije odgovorio. Tiina je potrajala sve dok nisu uli u
Saint Leonards. Kad su se pribliili morskoj obali, zamolio je
narednika da stane i starog gospodina kojeg su krasili vrsti brkovi
obloeni skorenom soli upita kako doi do Prolaza De Montfort.
Troy je slijedio njegove upute i dovezao ih do Morskog povjetarca,
bijelog bungalova s urednim vrtom s prednje strane koji se ni po
emu nije razlikovao od tisua drugih. Barnaby je izaao, no
zaustavio je Troya kad je krenuo za njim.
Neete li me trebati, vii inspektore? Za izjavu?
Sumnjam. Ovo su samo dodatni podaci. Pozvat u vas ako
vas zatrebam.
Kad je ostao sam, narednik je u mislio neprestano vrtio
Barnabyjeve tajanstvene primjedbe. S Troyeva gledita nisu imale
smisla. Ama ba nikakvog. Sigurno je Lacey kriv. Mala Lessiterova
titi mu lea. Jasno se vidi da je luda za njim. Umjesto da pusti
Laceyja, Barnaby ju je trebao uhititi kao suuesnicu. To bi uinio
on, Troy. Tko bi drugi za to mogao biti kriv? Dennis je bio na
poslu, Lessiter se evio u Casi Novoj, Gospoa L i David Whiteley
inili su isto i to u njezinoj Hondi, Katherine je bila s Henryjem.
Ako je ista osoba poinila oba ubojstva to bi iskljuilo Phyllis
Cadell koja nije mogla biti ena u umi pa nije imala razloga da
dokraji gospoicu Simpson. Uostalom (i tu se Troy slagao s
Barnabyjem), inilo se da govori istinu kad je to porekla.
Naposljetku, ako priznaje jedno ubojstvo, nema previe smisla
lagati da zataji drugo.
A sigurno je ona ubila Bellu Trace. Troy se pokuavao sjetiti
novinskog lanka. Ni jedan sudionik lova nije mogao ispaliti hitac,
istraga je to jasno dokazala. Katherine je u kui pravila sendvie i
Phyllis Cadell bila je jedina Samo malo! Troyeve misli vrzmale
su se u svim smjerovima poput uznemirenih mrava. Za jednog
trenutanog sumnjivca ne zna se gdje je bio tog dana. Gdje je bila
Barbara Lessiter? Nije bila u lovu (to bi bio zanimljiv prizor), ali
nije imala konkretan alibi. Ona je mogla ubiti gospoicu Simpson. I
gospou Rainbird. Nije bila vrlo precizna u vezi s vremenom koje
je provela u autu s Whiteleyjem. A tajenje veze bio bi dovoljno jaki
motiv u oba sluaja. Ali Bella Trace, za Boga miloga? Kakvog bi to
imalo smisla? S druge strane, zato bi Phyllis Cadell priznala neto
to nije uinila? To nije imalo smisla.
Troy je sjedio krguui zubima. S Barnabyjem prati sluaj od
samog poetka. uo je sve intervjue, imao je pristup forenzikim
analizama. to je Barnaby vidio i znao, vidio je i znao i on, Troy.
I ljutilo ga je to vii inspektor o svojim zakljucima govori
tako bezbrino i samouvjereno. Troy akom udari o kontrolnu
plou i lecne se od boli. Gdje je skrenuo s puta? Gleda li na sve iz
potpuno pogrenog kuta? Moda je u tome stvar. Malo lateralnog
razmiljanja; pokuaj novi pristup. Malo e disati kineskom
tehnikom, smireno se vratiti na poetak i poeti iznova.
Barnaby je stao nasred stube premazane kardinalski crvenom,
podigao rep zvekira u obliku sirene i pustio ga da padne. Vrata je
otvorila starija gospoa. Pogledala je njega, pa preko njegova
ramena u smjeru auta i vratila pogled na njegovo lice. inila se
neizmjerno tunom i vrlo umornom.
Barnaby ree: Gospoa Sharpe?
Uite, ree, okreui lice. Oekivala sam vas.
ETVRTI DIO
ZAKLJUAK
PRVO POGLAVLJE
Dok je auto jurio bezlinim gospodskim ulicama pa dalje u prirodu
Sussexa, Barnaby je razmiljao o sluaju koji e, bez obzira na broj
stradalih, uvijek smatrati sluajem Simpson. Znao je da je njegovo
rjeenje tono i slagalica je bila potpuna osim jednog malenog dijela.
Sjetio se dotine scene. Jasno ju je vidio pred oima, sjeao se,
gotovo svake rijei. Taj mu je djeli zadavao muke jer mu zbog toga
njegovi zakljuci nisu imali smisla. No tu scenu nije mogao
zanemariti niti se pretvarati da se nikad nije dogodila. Nekako je
mora uklopiti.
Troy je malo usporio kad su ponovno uli u Tunbridge Wells.
Stvarno dobro vozi, pomisli Barnaby. Usprkos svim prigovorima
na narednikov vatren, pretjerano razigran stil, Barnaby je morao
priznati da je Troy spretan i dobro se snalazi na cesti. Promatrajui
ga sada, primjeujui koliko esto pogledava na cestu iza njih; s
retrovizora na cestu, s ceste na retrovizor, s retrovizora na...
U tome je caka!
efe? Troyev pogled na djeli sekunde sklizne na efa.
Barnaby nije odgovorio. Troy, kojem kinesko disanje i zaobilazni
pristup nisu urodili ama ba nikakvim plodom, nije dalje pitao.
Odluio je da nee starom vragu pruiti to zadovoljstvo da mu sav
u udu nestrpljivo postavlja pitanja. Sigurno e se sve otkriti kad
on procijeni da je vrijeme za to. Neka dotad, pomisli Troy, s tim
svojim genijalnim zakljucima kusa vlastitu kau. Ravno u
Causton?
Ne, odgovori Barnaby. Budan sam od pola est i umirem
od gladi. Stat emo u Readingu i ruati. Sad nema urbe.
Sjetio se poslije tih rijei i dugo ih je pamtio. No nije mogao
znati da, u gradu koji su tako nedavno napustili, stara gospoa die
telefonsku slualicu i, dok joj suze teku niz lice, bira broj u
Jazavevom Putu.
~
ator je bio velik poput baranog balona. Nadimao se i vijorio dok
su ga estorica pokuala obuzdati klinovima i ekiima. Blizu su
stajala dvadeset i etiri sanduka ampanjca i dvanaest stolova na
nogarima kao i klimava hrpa stolaca od savijenog drveta sloenih
jedan na drugog. Predivno njegovano aristokratsko zelenilo,
izgaeno tekim izmama, pod atorskim je platnom ve isputalo
topli miris zatvorenog prostora koji podsjea na tisue atora sa
zakuskom miris elektrinih ajnika i slatkog sijena i svjee
narezanog kruha.
Dok se Barnaby posljednji put sputao stubama terase, vidio
je Henryja Tracea kako se u kolicima vozi izmeu cvjeara i
ugostitelja; kimajui, smijeei se, pokazujui, smetajui im na
putu. ak se i s udaljenosti njegova srea mogla opipati. Barnaby
pogledom potrai Katherine Lacey.
Oho, vii inspektore. Henry se vjeto pogura poploenim
dvoritem. Ba lijepo. Doli ste nam zaeljeti sreu? Osmijeh mu
je izblijedio kad je vidio policajevo lice. Kolica je zaustavio malo
dalje kao da bi razmak izmeu njih nekako mogao ublaiti vijesti
koje je Barnaby donio, kakve god bile.
Vrlo mi je ao, gospodine Trace, ali nosim loe vijesti.
Je li rije o Phyllis? Ve znam... javili su. Naalost, ini se
malo beutnim to smo nastavili s ovim, ali pripreme su ve
odmaknule tako daleko, pokae prema travnjaku, da sam
odluio... Glas mu je utihnuo. U dugakoj stanci promatrao je
dvojicu mukaraca, a u oima mu se nakupljala zebnja.
Barnaby je nekoliko trenutaka govorio, njeno, znajui da
okrutne rijei nikako ne mogu postati milosrdne. Troy, koji se
oduvijek nadao da e jednog dana vidjeti pripadnika elite kako
prima zasluenu kaznu, zatekao se kako odvraa pogled s
pokunjene figure u kolicima.
Moete li mi rei gdje bi mogla biti gospoica Lacey?
Barnaby prieka, ponovi pitanje i opet prieka. Spremao se
postaviti tree pitanje kad je Henry Trace rekao: Otila je u
kuicu... Glas mu je bio neprepoznatljiv. Netko je nazvao...
to?! Je li rekla tko je to bio?
Nije. Ja sam se javio... neka ena... u nekakvoj nevolji, ini mi
se. inila se vrlo starom.
Isuse! Barnaby se pokrenuo jo dok je govorio. Troy potri
uz njega. Ostavite auto... bit e bre kroz gutaru.
Proli su vrtom Tranquillade, pokraj prestraenog policajca i
kroz ivicu projurili u gutaru. Barnaby je kidao lijeske i probijao
se kroz umu. Trao je kao da ga vjetar nosi, divljaki s puta nogom
uklanjajui kolce i sve ostalo. Troy ga zau kako mrmlja: Prokleta
budala... prokleta prokleta budala. I, ne znajui na koga ili to
Barnaby misli, shvati kako i njega obuzima urnost koju je drugi
mukarac jurnjavom pobudio u njemu.
A Henry Trace je na terasi klonuo u kolicima. Komeanje oko
njega nije jenjalo. Pokraj njega su prole kutije aa za ampanjac
kao i koara sa stolnjacima. Lijepa djevojka u ruiastom
kombinezonu umetala je bijele karanfile u luk iznad vrata. Pjevuila
je. Henry zatvori oi i prikupi snagu za jo jedan val boli. Stigao je
mirno, no u tren oka prodrmao ga je nemilosrdnom okrutnou.
Oprostite, gospodine...? Stanka. Gospodine?
Da?
Sad u postaviti sadarku. Mislila sam da bi izgledala vrlo
lijepo provuena kroz ogradu i da onda pada niz stube...?
Pogleda djevojku pa ator koji su sada veselo ukraavali
zastavicama. Ljudi su jurili uokolo, dozivali jedni druge. Sada su
rastavljali naslagane stolce i odnosili ih u ator. Mora poduzeti
neto da sve zaustavi. ak i dok se molio da je sve to neka
pogreka, znao je da pogreke nema. Sve to mu je Barnaby rekao,
uklapalo se. Sve je zasigurno bila istina. No to da kae ovoj
djevojci? Pogleda joj ljubazno nasmijeeno lice.
Da, ree, okreui kolica da poe u kuu, bilo bi lijepo da
pada niz stube.
DRUGO POGLAVLJE
Idi u kuhinju, viknuo je Barnaby, ja u pogledati na katu.
Sve tri spavae sobe bile su prazne i izgledale su ba kao i
prije: mali uski krevet i dalje se netaknut trudio ostaviti dojam,
brani je bio u ispremetanom neredu. Barnaby je pogledao u ormar i
upravo je otvarao golemi sanduk na odmoritu kad je uo Troyev
povik. Poletio je niz stube i zatekao narednika u ateljeu ispred
tafelaja. inio se potpuno zaprepatenim.
Ali... zablenuo se u Barnabyja. Tko je to?
Barnaby pogleda platno. Na rubu tafelaja bila je omotnica s
ispisanim rijeima Na znanje svima kojih se tie. Zgrabi je i brzo
izae iz sobe. Troy, lica boje kuhanog jastoga, poe za njim.
U hodniku Barnaby otvori omotnicu, brzo pregleda stranice.
Zatim pojuri u kuhinju. Neto veoma nalik na perin bilo je
razasuto po stolu. I onaj pljesnivi miris u zraku. Koji podsjea na
mieve.
Troy je stajao nesigurno promatrajui svog efa. inio se
sablanjenim. Sjeo je i odmahivao glavom s jedne strane na drugu
kao da se eli otarasiti misli koje ga more ili kukca koji bode. Zatim
ustade i smeteno pogleda oko sebe. Strpa pismo u dep i izjuri iz
sobe. Svom kolegi nije rekao nita. tovie, Troyju se inilo da je
Barnaby potpuno zaboravio na njega. Bez obzira na to, slijedio ga
je kad je urno zaobiao kuu pa naglo odjurio duboko u umu.
Nelagodno svjestan uinka koji je slika imala na njega, Troy je
posrtao za njim.
Barnaby je krivudao i skretao, vraao se natrag i ponovno
skretao. Prekasno, prekasno, samo na to je mislio dok je kruio i
kruio, a sekunde koje su neumoljivo izmicale bjeale su mu kroz
prste poput pijeska. Slike u glavi: televizijski ekran sa slikom
kvadrata koji odbrojava djelie sekunde gotovo bre nego to je
vidljivo okom; niz raunala i nazalni glas koji odbrojava Pet.
etiri. Tri. Dva. Jedan. Nula. Pjeani sat kroz koji sipe
posljednja zrnca. I, povrh svega, on i Troy kako se oputaju u
Bakrenom ajniku. Predjelo, glavno jelo. Sir i kolaii, kao i desert.
Kava. Da vam dotoim, gospodine? Zato ne? Nema urbe. Imamo
sve vrijeme ovog svijeta.
Gdje je to vraje mjesto? Pokuao se sjetiti je li ondje bilo
kakvo posebno obiljeje. Bilo to karakteristino. Samo orhideja
bezliska koja je sve zapoela i tapi s crvenom vrpcom koji je
sigurno uklonjen ve prije nekoliko dana. Dakle nema niega...
Boe ve je vidio te krastave klobuke na onom deblu. Tri
u vrajem krugu. Zastade, maglovito svjestan da je Troy naglo
zastao pored njega. Tek tad zamijeti da mu svaki otkucaj srca
zadaje prodornu bol. Da mu je sako pocrnio od znoja i, kao i koa
njegova lica, izgreben trnjem. iroko je otvarao usta i gutao zrak
poput ovjeka koji se utapa. Stajao je veoma mirno, trudei se
razmiljati smireno.
I tad je ugledao kukurijek. Shvatio je zato su mu krastavi
klobuci izgledali poznato. Nekoliko koraka dalje bile su gusto
isprepletene grane koje su tvorile zaobljenu pregradu. Hodao je uz
pregradu, tiho koraajui po debelom sloju trulog lia, dok nije
stigao do kraja.
Stajao je nasuprot udubine. Vrlo velik dio tla bio je zaravnat;
zvonii i paprat savinuti unazad i izgaeni. Katherine Lacey leala
je u naruju svog ljubavnika. Utjeno su se prislonili jedno drugom
srce uz srce, poput djece izgubljene u divljoj umi. Samo jedna aa
leala je nekoliko centimetara od njegove beivotne ruke. Ona je
nosila vjenanicu, krute nabore satena boje bjelokosti, i veo
privren vijencem od divljeg cvijea. Gusto tkani veo, s uivenim
bisernim i dijamantnim zrncima, irio se od njezina tijela i gubio se,
poput blistava ljokiasta jezera, u okolnoj tami. Jedinstvenu
ljepotu nije joj naruila ni smrt. Dok je Barnaby, posve nijem,
utke stajao kraj njih, spustio se veliki list i pao joj na lice,
raskono blistajui na votanoj koi i prekrivajui joj oi koje vie
nisu gledale.
TREE POGLAVLJE
Vrlo je lijepo od vas to ste me doli posjetiti, vii inspektore.
Barnaby se nasloni u fotelji sa zasloncima i uzorkom
tapiserije, s velikom krikom kolaa s groicama i duplim
Teachersom pored lakta. Ma kakvi, gospoice Bellringer. Da nije
bilo vas kao to ste sami primijetili, sjeam se, jo na poetku
istrage ne bih uope imao sluaj.
Uvijek sam sumnjala na Laceyjevu, znate.
Da, kimnu Barnaby, ljudi su skloni odbaciti vrlo oita
rjeenja. No tako esto su tona.
I, naravno, kad ste shvatili da nije radila sama...
Tono. Tad je postalo jasno kako su mogli poiniti sva tri
ubojstva.
Vrlo sam nesretna zbog Phyllis Cadell. Grozno je to. Ali jo
nisam sasvim shvatila sve okolnosti. Zato bi pobogu priznala
neto to nije uinila?
Prilino je sloeno. Barnaby otpije gutljaj viskija. I morat
u se vratiti nekoliko godina unazad da objasnim ispoetka.
Tonije, u djetinjstvo Laceyjevih. Sjeate li se gospoe Sharpe ?
Dadilje? Da, sjeam se. Jadna ena. Uvijek su joj zadavali
probleme, ini mi se.
Tako mi je rekla gospoa Rainbird. Po svemu sudei, bili su
kao prst i nokat dok su bili mali, uvijek su neto spletkarili,
smiljali, gorljivo se titei, uvijek uvajui jedno drugom lea, a
kad su porasli, sve se promijenilo. Same svae koje su dole do te
mjere da je, im su odrasli dovoljno da se snau sami, stara dadilja
Sharpe otila potraiti mir i tiinu uz more. Prihvatio sam tu priu
zdravo za gotovo jer nisam imao nikakvog razloga sumnjati u nju.
A ponaanje Laceyjevih svakako ju je potvrivalo. I sam sam ih
uo u iznimno estokoj svai. Ali razgovor s gospoom Sharpe dao
mi je potpuno drugaiju predodbu.
Odgrizao je zalogaj slasnog kolaa, krutog i crnog od voa, i
otpio viskija. U mislima je ponovno sjedio na nepodatnom kauu
od umjetne koe pod nadzorom mnotva nasmijeenih Laceyja.
Gospoa Lacey u djetinjstvu i mladosti, fotografije s vjenanja,
krtenja. Djeca dok su odrastala, tako slina i paljiva; uvijek
bliska.
Ona je bila snanija, ree gospoa Sharpe. Bila je na oca.
Nije s njim bilo lako, koliko sam shvatio?
Bio je pokvaren! Pocrvenje mravo lice gospoe Sharpe.
Ne nasjedam ja na tu modernu glupost da je vano razumjeti to
koga pokree. Neki se ljudi jednostavno rode pokvareni i on je bio
takav. Mojoj jadnoj djevojici slomio je srce i otjerao je u smrt. A
bila je divno stvorenje... tako njena. I druge ene... navodno je tu
mustru s kojom je otiao u inozemstvo upoznao nakon to je
Madelaine umrla. Ali nisam u to nikad povjerovala i nikad neu.
Mutio je s njom jo dok je ona bila iva, rekla bih ja.
Dakle, deko je bio vie na majku?
Oboavao ju je. Bilo mi ga je tako ao. Trudio se biti
hrabar... zatititi je, ali nije bio dorastao svom ocu. Gerald je bio
vrlo nasilan ovjek... jedanput je na Madelaine bacio glaalo, a
Michael se isprijeio izmeu njih i dobio ravno u lice. Tako je
zaradio onaj oiljak, znate.
Barnaby je odmahnuo glavom. Nisam znao.
Ali Katherine je bila pljunuti otac. A on je otiao i ostavio je,
nije se ni osvrnuo. To bi slabiju osobu trajno otetilo, ali ona... pa...
ona se stvarno uvrgla na oca. Na prvi pogled nije mu bila previe
slina. On je bio razmetljiv, uvijek se pravio vaan... ona se vie
povlaila u sebe, ali u dui su sliili jedno drugom kao jaje jajetu.
estoka narav i elina volja. A kad je on otiao, svu je pozornost
posvetila Michaelu. A on, siroti deko, s pokojnom majkom, u
oaju se uhvatio za nju. Nikad ne biste rekli da je on stariji. Ona mu
je bila majka, otac, sestra, sve. Ponekad sam se pitala to uope
radim ondje osim to je netko morao biti uz njih dok su maloljetni.
Michael je poeo slikati s otprilike etrnaest godina. Mislim,
ozbiljno slikati. Uvijek mu je u koli iao likovni i stalno su ga
poticali da ode na koled. Neko vrijeme ga je pohaao pa odustao.
Nazvao ih je gomilom bezveznjaka. A Katherine ga je podravala.
Rekla mu je da bi mu bilo bolje da putuje Europom, obilazi galerije,
muzeje i slino. To slikari uvijek ine, govorila je. Uglavnom, tako
je bilo dok Katherine nije navrila sedamnaest. Michael je proslavio
osamnaesti roendan nekoliko mjeseci prije i tad su poele svae.
Tinejderske svae, tako sam ih doivljavala. Stalno su jedno
drugomu neto prigovarali, svakog se dana natjecali u vrijeanju.
Ona bi vikala na njega, on bi izjurio iz kue. Ali ipak, inspektore,
nagnu se prema naprijed i glas joj postade vrlo tih, cijelo to
vrijeme inilo mi se da neto nije u redu. Osjeala sam da pod
povrinom i dalje jedno prema drugom ga je snane osjeaje. Svae
su se inile... nekako usiljenima... neprirodnima.
Zatim, jedne noi, nisam mogla spavati. Satima sam se
prevrtala i okretala dok u tri sata nisam odustala i krenula u
prizemlje da si skuham aj. Prolazila sam pokraj Katherineine sobe
i ula zvukove... tiho stenjanje. Pomislila sam da ima nonu moru
pa sam otvorila vrata i... pogledala unutra. Lice joj se zaari od
prisjeanja i prekri ga rukama. Nakon toga nisam mogla ostati.
Traceovima sam se opravdala time da su mi djeca jo sam ih
takvim doivljavala, shvaate jednostavno prenaporna i da elim
u mirovinu. Sestra mi je umrla nekoliko mjeseci prije i ostavila mi
ovaj bungalov. Zadnja dva tjedna koja sam provela u kuici opet su
bila drugaija. Nisu vie morali glumiti svae da me navedu na
pogrean trag. Nisu se ak ni trudili prikriti osjeaje. ak se inilo
da u tome ne vide nita loe. Bilo im je to tako prirodno, znate...
jednostavno produetak njihove bliskosti. Nisu mogli shvatiti
zato moram otii. Zato se ne veselim zbog njih. Jedanput ili
dvaput razmiljala sam o tome da ostanem... jo su na neki nain
bili moja djeica i obeala sam njihovoj majci da u se brinuti o
njima, ali tad je jednog dana Katherine zapoela priu u europskoj
turneji. Ah, ii e ovamo... ii e onamo... ne znam kamo sve nisu
kanili ii. Pa sam pitala: >Tko e sve to platiti?< A ona ree:
>Henry, naravno.< I Michael doda: >Kate moe Henryja na sve
nagovoriti.<
Tad su stajali zajedno iza kuhinjskog stola, drei jedno drugo
oko struka. I odjednom sam shvatila koliko su snani... Hranili su
se jedno drugim. To se gotovo vidjelo... energija koja je strujala
izmeu njih... rastui... postajui dvostruko jaa. I prestraila sam
se. Pomislila sam, nita ih nee zaustaviti. to god poele...
Netko mi je poslao novinski lanak o istrazi smrti gospoe
Trace. inilo se oiglednim da je to bila nesrea. Ali zatim su
objavljene zaruke i kad sam ula da je umrla gospoica Simpson,
nisam mogla izbjei da se ne zapitam... Da sam se javila policiji,
moda ne bi stradala i trea osoba. Ali nisam znala, razumijete...
bila je to samo slutnja. A kako sam ih mogla izdati? Voljela sam ih,
razumijete... Madelaineinu djecu.
Nastala je dugaka stanka. Gospoica Bellringer ozbiljno je
kimnula. Sad mi sve postaje jasno. Natoi si jo malo viskija i
nastavi: Ali i dalje ne razumijem kako je bilo koje od njih moglo
ubiti Bellu.
Isprva nisam ni ja shvaao. lanak sam toliko puta proitao
da sam ga znao napamet. I tako se savreno poklapao s priznanjem
Phyllis Cadell da gotovo nije bilo razloga za daljnje istraivanje. No
svejedno se neto nije sasvim slagalo i to me danima muilo dok
nisam shvatio to je. Naime, ne bavim se sportom, ali ini mi se da
bi goni trebao biti ispred puaka. Zato su onda Michael Lacey i
gospoa Trace bili zajedno? A kad smo kod toga, to je on uope
radio ondje? Ispriao mi je nekakvu priu o zaradi, ali to nije imalo
veze s istinom. Bio je ondje da gospou Trace odvoji od ostalih. Da
je izdvoji kako bi bila vrlo jasno uoljiva; drugim rijeima, laka
meta. Katherine je bila u ipraju ne zaboravite da se
pouzdajemo samo u rije njenog brata da je bila u kuhinji kue Tye
a u unaprijed dogovoreno vrijeme, bez sumnje tako da oboje
imaju dovoljno manevarskog prostora, poinjeno je ubojstvo.
Tek tako?
Oboje Laceyjevih bili su iskusni strijelci. To mi je rekla
gospoa Rainbird. I naravno, uz svu onu strku sa psima i svima
koji su jurili uokolo, jednostavno je tiho umaknula kroz drvee. A
Michael, od silne elje da pomogne, odjurio je po hitnu pomo. A
sad slijedi i drugo to mi je bilo udno. Kad je rije o hitnom
sluaju, sigurno odjuri do najblie kue i pokuca na vrata, ali
Lacey je otiao u kuu Tye. Gotovo najdalje to je mogao od
mjesta nesree. Zato nije otiao u prvu kuu na Crkvenom putu?
Ili u Boikinu kuici, koja je bila jo blie? Samo je jedno
objanjenje. Jer je htio to vie odgoditi dolazak hitne. Najmanje
to im je trebala spretna ekipa koja bi u tren oka izala na teren i
moda Belli spasila ivot.
Da... uviam da je moglo biti tako... Gospoica Bellringer
toliko se uivjela u Barnabyjeva pripovijest da se od pozornosti
ukipila s komadiem kolaa na pola puta izmeu tanjura i usta.
Zatim je ubacila kola u usta i nastavila, vaui: Ali... to je onda
s Phyllis?
Pa, nije udo, s obzirom na uasan emocionalni pritisak pod
kojim je bila i manjak iskustva u pucanju popraen votkom koju je
popila, gospoica Cadell je promaila. I to dobrano, rekao bih. Ali
zbog grozne sluajnosti kakve se ponekad dogaaju i tako nam
promijene ivot, Bella se spotaknula o korijen drveta kad je Phyllis
ispalila hitac. Lessiter je na mrtvozornikoj istrazi spomenuo da je
gospoa Trace ve jedanput pala. To je jedino objanjenje.
Ali... ako je Dennis vidio to se dogodilo, sigurno je vidio
Bellu kako ponovno ustaje. Mislim, nakon to je Phyllis pobjegla.
Rekao bih da je tako. To emo saznati kad prizdravi
dovoljno da ga ispitamo. Ali mislim da ni jedno od njih dvoje ne bi
prezalo od toga da ovjeka izmuzu do zadnjeg, znajui da je nevin.
Pa to je jezivo grozno. Gospoica Bellringer nervozno se
osvrnula po razigranoj sobi kao da trai znakove ranjivosti. Sagnula
se i podigla Wellingtona, prislanjajui ga na svoja ravna prsa poput
talismana. etiri nezadovoljne noge kruto su strale. A Bellino
ubojstvo... je li to bio prvi korak kakvog velikog plana?
Dakako. Ostavili su pismo. Sve je jasno objanjeno. Drsko
okrutno pismo proeto bijesom. Jedini iskaz tuge ili aljenja na
svih sedam stranica jest zbog toga to si nisu uspjeli uskratiti kratki
posjet tajnom mjestu onog kobnog petka poslijepodne. Nema
smisla da svoju vremenu sugovornicu povrijedi ponavljajui rijei
kojima su nazvali njezinu nedunu prijateljicu. ini mi se da ste
vi, gospoice Bellringer, upotrijebili izraz zla krv. Sjeam se da sam
tad pomislio kako to zvui melodramatino. Kao da se zloa moe
naslijediti genetski, kao plave oi ili crvena kosa. Ali sad... nisam
ba siguran. Sve to previe podsjea na ponaanje njihova oca.
Posve beutno iskoristiti ljude pa boli i nesrei okrenuti lea i
prijei na sljedeu metu.
Metu?
Oprostite... rtvu. Trebali su novac, znate. Mnogo, mnogo,
mnogo novca. Nije bilo dovoljno ivjeti skromno dok se Michael ne
proslavi kao slikar, a uvjeren sam da bi se to s vremenom dogodilo.
Bio je iznimno talentiran. Ne, morali su putovati. Otii na veliku
turneju. Venecija, Firenca, Amsterdam, Rim. Dokle god Michael
treba upijati umjetniku atmosferu. Poslije su se namjeravali
skrasiti u inozemstvu, vjerojatno ivei kao mu i ena.
A Henry?
Ah... siroti Henry. Bojim se da na njegovu smrt ne bismo
dugo ekali. Uvjeren sam da je ve popio odreenu koliinu napitka
koji je usmrtio vau prijateljicu. Sigurno nije sluajno ba te veeri
kad je stradala on prikladno zadrijemao nakon veere. I nije se to
dogodilo samo tada. Henry mi je zapravo rekao: >Bit e da sam
zadrijemao nakon veere. esto mi se to dogaa ovih dana.<
Razumijem zato je ona morala izai iz kue, vii inspektore.
Ali jo ne razumijem to je bilo s psom.
Vrlo je jednostavno. Otila je do potanskog sanduia s
pismom za Notcutts, ubacila ga, nastavila do kraja ulice, susrela se
s Michaelom na stazi pokraj Boikine kuice i predala mu psa. On
ga je sa sobom poveo kui, a Katherine je posjetila vau prijateljicu,
ve znamo s kakvih rezultatom.
Bit e da je ostala vrlo dugo da... da se uvjeri... Lice joj se
naboralo od tuge. Oprostite... svi ti detalji... sve se ini tako
stvarnim...
Sigurno elite da nastavim?
Dakako. Ali moda da se malo okrijepim... Spustila je
Wellingtona i otvorila Teachers, natoila malo u au. I dva...
ovaj... prsta, zar ne... za vas?
Ne, hvala. Vratimo se na Pelinju kuicu. Katherine je morala
ostati samo dok gospoica Simpson nije popila otrovano vino.
Zatim se vratila u Boikinu kuicu po psa, a Michael je preuzeo.
Sigurno su se pretvarali da oboje moraju razgovarati s njom. to su
rekli nikad neemo saznati. Molili je da sve zadri za sebe, pokae
razumijevanje. Moda su ak slagali da e taj odnos prekinuti.
Oboje su bili sjajni glumci. Glas mu je otvrdnuo kad se sjetio kako
je Katherine u suzama paradirala zbog Benjyjeva polaganog
propadanja.
Sigurno su joj je bilo muka od tih razgovora. Mislim, Emily.
Bila je tako savjesna. Dakle Michael je bio taj koji...?
Da. Ostao je dok nije izgubila svijest, zatim zatvorio vrata
dnevnog boravka kako Benjy ne bi vidio svoju gazdaricu i digao
uzbunu. Oprao je Katherineinu au, ali ostavio au gospoice
Simpson. Naravno, oboje su se nadali da e se to protumaiti kao
prirodna smrt, ali kad bi se dogodila malo vjerojatna istraga, bila bi
pronaena samo jedna aa s njezinim otiscima i talogom otrova.
To jest, trebala je biti pronaena...
Gospoica Bellringer porumenje. Onda je Shakespeare bio
samo dodatni trag? Za svaki sluaj.
Da. Bio je otvoren. Vjerojatno je gledao uokolo dok je ekao.
Govor mu je sigurno zapeo za oko i inio se prikladnim. I tako je
izvadio olovku 6B. Koje od njih dvoje se provuklo kroz prozor
smonice nisu spomenuli. Ali itajui pismo, shvatio sam da se
mala Lessiterova spasila za dlaku.
Judy? Ne razumijem.
Otila je do kuice dok je Katherine bila s vaom
prijateljicom. Zapravo je kroz prozor vidjela Michaela. No nije
mogla znati da je s njim i pas. Da je pokucala, a pas zalajao...
Jadno dijete. Bojim se da joj je sueno da bude nesretna. S
nekim ljudima je tako, znate.
Da. Kimnu Barnaby. Laceyjevi su je iskoristili kao i sve
koji su zali u njihovu sferu. Primjerice, bilo je vano da Michael s
njom provede popodne kad je ubijena gospoa Rainbird. Sjeam se
da je moj narednik tada prokomentirao: >Ima sree to ima alibi.<
Naprotiv, srea nije imala nikakve veze s tim. Presudan element
plana bio je da se njemu osigura alibi. No nije podmetnut u
Boikinu kuicu, kao to sam isprva mislio, da Laceyja inkriminira,
nego da se sumnja s krivca prebaci na osobu za koju je ubojica
pouzdano znao da je nevina. I ija se nevinost moe dokazati.
ak i da Judy nije nazvala Michaela Laceyja, on bi se javio
njoj, kao to ukazuju njegove prve rijei: Ba sam te htio nazvati.
I, naravno, morao je raditi kod Lessiterovih kako bi kua bila
prazna da se u nju moe podmetnuti no. Zatim nas je, i to smo
saznali iz pisma, anonimna dojava trebala uputiti da pretraimo
kuicu. Ali preduhitrila ih je gospoa Quine.
Kakav rizik. Hodati tako u bratovoj odjei usred bijela dana.
Naravno, dola je ravno iz kuice kroz umu pa u gutaru.
Da se nala s nekim licem u lice, plan bi sigurno propao, ali s
kosom skupljenom ispod kape, izdaleka bi je jednostavno
zamijenili s Michaelom.
Koji je imao neupitan alibi?
Ba tako. Bilo je poprilino rizino, ali gospoa Rainbird
rekla im je da novac za prvu isplatu moraju prikupiti do vjenanja.
A tad bi ih raskrinkala?
Barnaby se nasmijei. Nedostajat e mu Lucy Bellringer.
Uglavnom.
Ali Dennis sigurno ne bi zadrao jezik za zubima? Pogotovo
nakon onog to se dogodilo njegovoj majci. to su namjeravali s
njim?
Michael je trebao likvidirati Dennisa. Zapravo ga je spasilo
samo to to se vratio kui pola sata ranije nego inae. Sreli smo
Laceyja u gutari iza kue. Pretvarao se da ide u pub, ali sad znamo
da se zapravo htio osigurati da mali Rainbird ne nadivi majku.
Sigurno su bili izvan sebe.
Doista. Da nije bilo tako, shvatili bi da e sve propasti ako
netko vidi Katherine, makar izdaleka. Koga bi drugog u naem
malom krugu sumnjivaca mogli zamijeniti s Michaelom Laceyjem?
Ali zacijelo se osigurala da ima alibi?
Donekle. Rekla je da je brala gljive. Na stolu u kuhinji bila je
koara s gljivama. I bile su svjee. Omirisao sam ih. Sigurno ih ne bi
stigla ubrati, poiniti ubojstvo, istuirati se, presvui i tako dalje.
Ali ako ih je ranije tog dana ubrao Michael i ostavio spremne u
kuici...
Ahaaa. Kimnu gospoica Bellringer. Sigurno je to
objanjenje.
Nakon to se oprala (u bljesku sjeanja Barnaby vidje
djevojku, zasljepljujue, ironino neokaljanu u snjenobijeloj
haljini) iskrala se iz kue na prednja vrata, a prije toga je sigurno
dobro provjerila ima li koga na ulici, zatim pokucala, prilino
glasno, kako bi privukla pozornost na sebe. Kad ju je ula kako
kuca i vidjela kako stavlja gljive na stubu pa odlazi, gospoa
Sweeney prirodno je pretpostavila, kao to bi bilo tko uinio, da je
kui i prila s te strane.
Ali odjea... kapa i sve. I spomenuli ste nekakav pokriva.
Znate li to se dogodilo s time?
Ah, da... pokriva je bio smotan pokraj ivice u stranjem
dijelu dvorita. Michael ga je pokupio nakon to je otiao od
Lessiterovih i vratio ga u jezerce. Odjeu je jednostavno odnijela u
koari za gljive. Koara je bila vrlo velika, a kad sam je vidio u
kuhinji, samo dopola puna, dakle, bilo je sasvim dovoljno mjesta.
Zatim je otila u Boikinu kuicu, sakrila oruje kojim je poinjeno
ubojstvo, previe uspjeno kao to se poslije pokazalo, krvavu
odjeu privremeno bacila u umu i vratila se u kuu Tye.
to to znai? Va komentar o oruju kojim je poinjeno
ubojstvo?
Pa, imali smo nalog za pretres kue. Naime, da je no
podmetnula u kuhinjsku ladicu ili u njegovu spavau sobu, moda
ne bismo tada uli u atelje, prostoriju koja se pokazala kljunom,
nego tek poslije.
Morali su oekivati da ete sve pretraiti, vii inspektore.
Nije li to neizbjeno?
Inae jest, ali Lacey je pokuao pobjei, kao to sam poslije
shvatio, samo da nas makne iz kue. A ja sam na brzinu pregledao
atelje. inio se u savrenom redu. Ali na odlasku iz sela, Katherine
je vidjela auto. Kad je njezin brat oko svog lica iscrtao kvadratni
okvir i povikao Smjestili su mi, shvatio sam to kao obian
pokuaj drskosti. A zapravo je to bila poruka koja nije mogla biti
jasnija. to je u okviru ako ne slika? I, ako je u kui bilo toliko toga
to mu je vano, to jest svi njegovi dotadanji radovi, zato je
ostavio otvorena vrata? Zato se pretvarao da nikad nije
zakljuana? Jer ako je neto iz ateljea trebalo ukloniti i da je to
uinjeno nakon to je kua zakljuna, krivac, kao jedina druga osoba
koja je imala klju, morala bi biti Katherine. Ako nije bila
zakljuana, krivac moe biti bilo tko.
Da... razumijem. Ali to je trebalo maknuti? Neku sliku?
Zato je bila tako vana?
Barnaby iskapi viski i nasloni se u fotelji, pitajui se kako bi
bilo najbolje sroiti odgovor. Pred oima mu se ponovno ukazala
slika, uo je Troya kako pita: Ali tko je to? Jo jedanput je
osjetio udarac, gotovo fiziki, u solarni pleksus koji je osjetio kad je
pogledao na tafelaj. Potpuno je shvaao Troyevu zauenost. Jer
Katherine Lacey bila je gotovo neprepoznatljiva. Erotiniji akt u
ivotu nije vidio. Izvalila se na branom krevetu i iako je u poloaju
njezinih udova bilo neeg postkoitalnog, na slici nije bilo obiljeja
oputenosti ni zamiljenosti. Prtala je od snage. Koa joj je od
znoja bila biserna; noge i ruke podrhtavale su od energije, naizgled
su se gotovo micale na platnu. Bilo je u njima neto lakomo. I
pomalo zloslutno. Barnaby se sjeti bogomoljke, zamamne i
smrtonosne. U svakom je pogledu izgledala krupnije od ene koju
je upoznao. Vrat joj je bio debeo i snaan, grudi velike, trbuh
izdano zaobljen.
Ali lice je izazvalo Troyev zaprepateni povik. Bilo je to lice
mahnite ene. Vlane crvene usne razvukle su se u vatreni osmijeh:
pohlepan, pohotan i okrutan. Oi su joj blistale s bezbonim
zadovoljstvom. Samo joj je kosa bila prepoznatljiva, ali i ona kao
da je zaivjela vlastitim ivotom, izvijala se i svijala poput legla
zmija. Barnabyju se inilo da e svakog trena iskoiti s platna i
prodrijeti ga.
Gospoica Bellringer ponovi pitanje. Barnaby, svjestan da mu
se od prisjeanja lice snano zarumenjelo, odgovori: Bio je to
portret njegove sestre koji nije ostavljao mnogo sumnje u vezi s
pravom prirodom njihova odnosa. Nije ni udo, pomisli, to je
mali krevet za jednu osobu uvijek izgledao netaknuto i netom
sloeno. Vjerojatno nije spavala u njemu otkad je otila gospoa
Sharpe. I sada je znao zato se Katherine nije preselila u praznu
spavau sobu mnogo veu od njezine.
Kako li su lukavi bili. I s kako groznim posljedicama.
Da. Zaudo, moj je narednik vrlo rano u istrazi rekao neto
to me moglo navesti na pravi put da sam samo bio dovoljno
pametan da to prepoznam. Primijetio je da gospoa Lessiter nikad
ne poputa priliku da spusti Laceyju te je rekao: >Ne bi bilo prvi
put da se udana ena u javnosti pretvara da ne podnosi svog
ljubavnika samo da bi ljude navela na krivi trag.<
Svakako su bili uvjerljivi.
Aha. Jedna me zgoda posebno muila. Troy i ja...
I dalje mi se taj ovjek ne svia.
Barnaby se neodreeno nasmijei i nastavi: Hodali smo
stazom prema Boikinoj kuici i uli Laceyjeve u jeku grozne
svae. Poslije, kad sam ve zakljuio da su krivi, jednostavno nisam
mogao tu zgodu uklopiti u slagalicu. Zato bi privatno glumili ono
to je namijenjeno samo oima javnosti? Nije mi to imalo smisla.
tovie, bojim se da sam zbog toga to sam ih uo sve sporije
povezao. I tad, na povratku iz Saint Leonardsa, primjeujui da
moj narednik neprestano pogledava u retrovizor, shvatio sam da je
cijela scena upriliena za mene. Jer iako smo bili iza visoke ivice i
nismo ih mogli vidjeti, oni su nas jasno vidjeli kako se pribliavamo
u ogledalu postavljenom pored istine na kojoj se vozai okreu.
Nastade dugaka pauza, zatim gospoica Bellringer ree,
Dakle... to je onda sve...? Posljednji djeli slagalice sjeo je na
mjesto.
Barnaby isprazni au i preostale slasne mrvice kolaa stisne
u urednu kuglicu. Pomisli kako se ini da je prolo mnogo vie od
dva tjedna otkad je njegova sugovornica prvi put sjela u njegov ured
prekapajui po svojoj prostranoj torbi, motrei ga blistavim oima.
to je upravo rekla? Posljednji djeli? Da, sigurno je tako.
Neodreeni dojam da je jo jedno pitanje nerijeeno sigurno je samo
uroena nesposobnost da povjeruje u urednost ivota.
Nije vie imao to rei. Osovio se na noge. I Lucy je ustala i
ispruila ruku. Eto, zbogom, vii inspektore. Bilo je iznimno
zanimljivo suraivati s vama. Jednostavno ne znam kako u se sad
vratiti uobiajenoj dosadnoj svakodnevici.
Barnaby se rukovao s njom i rekao, posve iskreno: Ne mogu
zamisliti da bi u vaoj blizini ita predugo bilo dosadno.
Dok je hodao prema ugibalitu na kojem je parkirao Orion,
proao je pokraj groblja, nekao se, pa skrenuo unutra. Poao je iza
zgrade pa kroz vrata u ivici od imira do mjesta gdje su se vidjeli
najnoviji grobovi, pravokutne pruge hladne zemlje, na grbavoj
tratini.
Jedan je bio prekriven vijencima, cvijea jo sjajnog i ivog; s
drugog je cvijee uklonjeno i ostavljena je samo vaza s
tamnocrvenim ruama slatkog mirisa. Jednostavna ploa ve je bila
na mjestu. Na njoj je pisalo:
EMILY SIMPSON
voljena prijateljica
1906 - 1987
Barnaby je stao u sjenu tamnih tisa i neko vrijeme sluao
graktanje gaaca, zatim se okrenuo i brzo otiao dalje.
~
Veera samo to nije zavrila. Cully je nabavila razne umake i
povrtne tapie. Piletinu na lovaki. Brokulu. Mladi krumpir.
Potoarku.
Komad dvostrukog Gloucestera i pite od limuna. A bila je
ondje i kutijica firentinaca koje e grickati uz kavu. Barnabyjev
eludac, rastrzan izmeu nevjerice i uzbuenja, njeno je
promrmljao. Cully je istoila posljednje kapi druge boce Cotes de
Gascognea i podigla au.
ivjeli vi meni, stari moji.
Htio sam nazdraviti Beatrice, odgovori Barnaby. Njegova je
ki bila u zadnjem tjednu probi za Mnogo vike ni za to, sretna to
ostaje u Cambridgeu, ak i tijekom ljetnih praznika, ako je to
znailo da e zagristi u dobru ulogu.
S krojakoga gledita, naizgled se malo smirila premda je i dalje
izgledala izrazito pantomimski. Nosila je krojeno muko trodijelno
odijelo sive boje s bijelim prugicama s poetka pedesetih, a kosu,
boje likera od trnjine, oianu na djeaki bob. Za reverom joj je bio
privren monokl. Izgledala je agresivno, seksi i, zbog svoje
mladosti, prilino dirljivo. Barnaby pomisli kako se malo smekala.
Nije jo s Joyce raspravio rasplet sluaja Simpson, ekao je da se
Cully vrati kui, uvao ga je za prvi zajedniki obrok. I uljudno je
sluala, usredotoena i obzirna do samog kraja. Joyce se sada
kratko vratila na tu temu.
Uvijek sam mislila da se... hm... takve stvari... zna...
dogaaju samo u... pa... siromanijim obiteljima.
Ah, mama, nemoj toliko okoliati. Ako misli na radniku
klasu, zato to pobogu ne kae? U svakom sluaju, nije istina. Ima
mnogo primjera brae iz viih slojeva, stvarnih i iz fikcije, koja su
se troila. Cully je grickala firentinca. Ba kao sirota Annabella.
to? ree Barnaby, iznimno paljivo odlaui alicu na
tanjuri.
Molim, dragi, ne to.
Annabella. Zna... u teti.
Ne, ne znam. Prosvijetli me.
Zbilja, tata... iskilavila sam se s tim... to mi je bila prva velika
uloga... teta to je kurva... u ADC-u. Doli ste je pogledati, a ti se
sad uope ne sjea.
Da, sad se sjeao. Mrana pozornica osvijetljena naglim
bljeskovima svjetiljaka. Raskoni brokati i oslikana lica koja su se
vrtjela iz sjena. Grozni prizori krvi i smrti. Njegova ki nosila je
bijelu halju natopljenu krvlju; bodei su se neprestano zabadali u
ivo meso; srce podignuto uvis na vrhu noa. Uas za uasom,
scene koje su unaprijed doarale smrt i unitenje kakvo je tako
nedavno vidio u Tranquilladi. I, povrh svega, tragina, bijedna
incestuozna strast izmeu Annabelle i njezina brata Giovannija.
Barnabyju se pred oima ponovno ukae okrugli antikni stoli s
naslaganim knjigama u Pelinjoj kuici. Pustolovni vrtlar,
Shakespeare, Zlatna zbirka. I jakobinske drame.
Promukla glasa proeta neizrecivom tugom Cully zaneseno
ree: Jedna dua, jedno tijelo, jedna ljubav, jedno srce, jedno
sve...
Barnaby ju je promatrao s oinskim ponosom i divljenjem.
Ponovno je primio alicu. Da, ree, ba tako.