O tipologiji romana

Problematika tipologije romana jo uvijek trai mnogo jasnije i odreenije pojmove

nego to su oni koje obino nalazimo u pojedinanim ispitivanjima poetike ili
povijesnog razvoja ove knjievne vrste. Osobito to dolazi do izraaja prilikom rada na
prirunicima ili kompendijima u kojima valja saeti probleme znanosti o knjievnosti i
iznijeti ih u jasnim i sustavnim formulacijama. Tada se upravo problemi tipologije
romana nameu sami od sebe imperativom potrebe za sustavizacijom grae. Tako je!
na primjer! u radu na priruniku teorije knjievnosti nastala poznata tipologija
Tomaevskoga! knjievnoga teoretiara koji se nije posebno bavio pitanjima poetike
romana! ali je "#$%. ustalio suvislu sustavizaciju romana! koja je zasnovana na
naelima ispitivanja fabularne izgradnje! a ova su dola do izraaja u radovima
njegova ruskog kolege & 'iktora (lovskog. Tako smo dobili poznatu podjelu na
stupnjevitu! prstenastu i paralelnu konstrukciju.
) poljskim novijim radovima! koji saimlju problematiku suvremene znanosti o
knjievnosti valja zabiljeiti dva pokuaja sustavizacije romana. To je! oito starijega
datuma! sustavizacija *uliana +rz,-ano.skog! koja se zasniva prvenstveno na podjeli
prema temi i vremenu /prolost! sadanjost! budunost0 zbivanja u romanu! a posebno
uzima u obzir 1mjeovite tipove1 kod ega +rz,-ano.ski vidi takoer mogunost
podjele romana 1na osnovi lika koji pripovijeda1! ali rezignira pred izgradnjom
potpune i sveobuhvatne tipologije koja bi bila izgraena na ovoj osnovi.
Takvu tipologiju! naeno odbacujui konstriranje podvrsta po naelu kompozcijske
dominante ili tematskom naelu nstoji saeti 2enr,k 3arkie.icz! istiui kako ona
nastaje na osnovi 1produktivnijega naela sustavizacije1! pa usustavljuje izvanredno
preciznu 1tipologiju pripovjedaa s obzirom na njegov odnos prema predoenoj zbilji1!
a ta nam se 3arkie.iczeva tipologija! oslonjena na dulju tradiciju ini izvanredno
prihvatljivom kao putokaz koji orijentira istraivaa u osnovnim pitanjima stilistike
romana. Pa pak! kritika naela kompozicijske dominante u izgradnji tipologije romana
nije dovoljna zbog toga to se pokazuje da su knjievni konkreti 1u pravilu kao
primjeri nezgodni! s mjeovitim kompozicijskim dominantama1! a isto je tako
nedovoljna i negacija tematskoga naela koje autor takoer odbacuje jer podvrste koje
navodi 4r,e 1mogu se uostalom pojavljivati istovremeno u jednom djelu1 & sve to
vrijedi zapravo jednako i za tipologiju koju navodi s5m 3arkie.icz. 6a svojstvenim
sebi obzirom autor naime priznaje da je pripovjedaevo 1gledite1 veina pisaca "#.
stoljea slobodno mijenjala! i cijelu! na primjer! egzemplikaciju razliitih podvrsta
autorskoga pripovjedaa moemo provesti na grai koju bismo uzeli iz razliitih
poglavlja Prusove 7utke.
3arkie.iczeve kritike primjedbe koje se tiu podjela to su ih vrili drugi autori! ali i
vlastite podjele! zapravo vode prema kritici ikakve sustavizacije knjievnih djela! jer
se sam predmet naih ispitivanja uvijek protivi naturavanju umjetnih podjela i
klasifikacija! budui da nepovoljnost priznajemo bitnom u trajanju i razvoju
knjievnosti! pa nikada neemo takvo naelo sustavizacije koje bi cjelokupnost
razvoja romana moglo podijeliti 1bez ostatka1! te ne bi izvan sustava ostavilo knjevne
injenice s 1mjetovitim1 kompozicijskim! tematskim ili stilistikim naelima.
) nizu imena autora koji primjenjuju naelo kompozicijske dominante! a koje
spominje 3arkie.icz valja istai 8olfganga +a,sera i njegovu tipologiju & koja
upravo po svom historizmu! usprkos ahistorijskim pogledima koje je izricao autor &
moe postati osnovicom za izgradnju tipologije romana.
Tri osnovna tipa romana & roman zbivanja! roman lika i roman prostora
karakterizira +a,ser u svom djelu kao povijesne kategorije! zbog toga to se one
unutar knjievne evolucije pojavljuju u dijakronijskom slijedu i iskazuju svoju
promjenjivost. 9apravo je to prijedlog otvorene tipologije koja dozvoljava
upotpunjavanje podvrstama koje nastaju na sjecitima razliitih kompozicijskih
naela! primjenom drugih tipolokih naela! ili pak izdvavanje novih tipova romana
koje +a,ser nije uzimao u obzir. 6am je +a,ser priao jo blie povijesnom
ispitivanju knjievnih fenomena! oslanjajui se u svojim tezama ak i na socioloke
podatke! ali je! smatrajui kategoriju pripovjedaa bitnom za evoluciju romana! a
njegovo nestajanje u $:. stoljeu manifestacijom suvremene krize romana! zapravo
pokazao svoju nemo u odnosu prema novim pojavama i svoju je tipologiju zatvorio
na mjestu gdje ju je trebalo otvoriti izlazei iz kruga magine trijade.
6loit emo se s +a,serom da je prvi u povijesnom slijedu tip romana & roman
zbivanja! ali emo takoer naglasiti kako u "#. stoljeu ovaj tip u europskim
knjievnostima gubi na znaenju i pojavljuje se preteno u svojim trivijalnim
varijantama; kao avanturistiki roman! kriminalistii roman. Pa ipak! trajnost iskazuje!
napose u slavenskim knjievnostima! varijanta toga tipa koju pozajemo i pod imenom
povijesnoga romana! a preteno je povezana s romanima 8altera 6cotta. 7inearno
naelo stupnjevite fabule organizira takav roman kao niz zbivanja koja retardiraju
fabulu! a upravo ta /povijesna0 zbivanja omoguuju uvoenje bogate povijesne grae.
Pripovjeda je u ovom tipu romana u pravilu autorski i sveznajui pripovjeda! ali se u
nekim sluajevima pojavljuje pripovjeda i kao fiktivni lik koji pripada predoivanoj
zbilji. <oman zbivanja s povijesnom tematikom osobito je trajna struktura u
knjievnostima naroda istone i srednje =urope! koji su se u "#. stoljeu borili za
konstituiranje svojih nacija ili nastojali ouvati i potvrditi svoja nacionalna prava.
Prema kraju "#. stoljea povijesna varijanta romana zbivanja nestaje takoer u
slavenskim knjievnostima! ili pak traje u nekanoniziranoj masovnoj knjievosti!
preteno ipak sa pseudohistorijskim fabularnim motivima /u hrvatskoj knjievnosti
romani zbivanja s povijesnom tematikom! kakve je pisala 3arija *uri & 9agorka jo
su uvijek popularni kod itatelja! o emu svjedoi pojava njenih sabranih djela u nae
vrijeme0.
>rugi tip romana koji se razvija u "#. stoljeu oznauje +a,ser kao roman lika? mi
bismo ipak unekoliko izmijenili ime to bismo predloili drugi termin & roman
karaktera koji blie odreuje strukturu s psiholokim vrijednostima. @enetski je ovaj
tip povezan sa strukturnim promjenama unutar starijeg tipa romana zbivanja! ali
njegove se varijante u "#. stoljeu nekad daju izvesti neposredno iz romantike poeme
ili nastaju uslijed civilizacije novela oko jednoga karaktera. Poznate su takoer
epistoralne varijante. 9naajna je za ovaj tip romana defabularizacija u usporedbi s
tipom romana zbivanja! suavanje fabule i njeno podreivanje karakteru koji je
najee socijalno i psiholoki motiviran. Odnos takva karaktera prema drugim
karakterima ili likovima postaje predmetom panje autora koji s5m! preko svojega
pripovjedaa ili dajui rije samome 1junaku1! prati njegov razvitak. Obino je to
karakter s intelektualnim vrijednostima koje omoguuju dijalogizaciju kljunih
situacija. 6pecifina ruska kanonizirana varijanta ovoga tipa romana je roman o
1suvinom ovjeku1! a gradi se najee na jednostavnoj ljubavnoj fabuli s mukarcem
kao manje aktivnim karakterom. 'arijanta se ova primjenjuje i u drugim europskim
knjievnostima! napose u nekim slavenskim knjievnostima. Postaje ona osnovom na
kojoj se razvija hrvatski realistiki roman! koji izbjegava otro socijalno kontrastiranje
i razvija podvrste s ublaenim sukobima i tenjom prema harmonizaciji i poetizaciji
predoivane zbilje.
Aajistaknutije primjere romana Balskoga! +ozarca ili 7eskovara moemo smatrati
specifinim hrvatskim podvrstama Turgenjevljeve varijante romana. >ruge varijante
romana karaktera nastaju uslijed pojaane uloge pripovjedaeve i stilizacije njegova
pripovijedanja! uslijed toga to autor ne naputa naela fabularne izgradnje koja je
karakteristina za roman zbivanja ili uvodi kretanje u prosoru kao element na kojemu
gradi fabulu! a takoer i uslijed unutranje monologizacije karaktera i irenja
dijalokih situacija sve dotle da izriaji pojedinih karaktera postaju elementima koji
ve pretendiraju na dominaciju u strukturi romana. Aapokon! zasebnu varijantu
romana karaktera predstavljat e oni romani u kojima stav 1junaka1 dobiva znaenje
norme drutvenog vladanja! a takoer i oni romani u kojima e likovi biti podvrgnuti
izrazitoj simbolizaciji.
<oman karaktera postaje u "#. stoljeu osnovnim tipom romana. )pravo njegova
struktura postaje onim voritem iz kojeg se razvijaju novi tipovi & bilo
umnoavanjem osnovnih karakteristika! bilo izdvajanjem mekih strukturalnih
elemenata.
9a roman u "#. stoljeu karakteristina je tenja za stvaranjem sveobuhvatna sadraja!
napose u odnosu na drutvu! tenja prema 2egelovu 1totalitetu1! tako vidljiva ve kod
Calzaca ili 6tendhala. +ada se pak kompozicijsko umnoavanje ostvaruje na naelu
umnoena vremena & mi emo moi govoriti o novom tipu romana & romanu
vremena! termin koji ne bi valjalo brkati s njemakim! to bi odgovaralo terminu
1drutvenoga romana. ) romane vremena valja takoer ubrojiti i one romane u
kojima karakter poinje igrati podreenu ulogu u odnosu na socijalno & historijsko
1vrijeme1 i svodi se na kompozicijsku osovinu romana koja vezuje fragmente to
pripadaju razliitim 1vremenima1 & dakle i varijantu romana & kronike. Openito i
karakteristino za roman naega stoljea labavljenje strukture takoer stvara takve
kompozicijske odnose u kojima kompozicijsku osovinu ne predstavlja vie lik ili
karakter nego odreeni lokalitet. ) jugoslavenskim knjievnostima najbolji je primjer
takve varijante Dndrieva Na Drini uprija.
+a,ser nas je ve upoznao s romanom prostora u kojemu lik koji se kree kroz
odreeni prostor omoguuje autoru da predoi drutvo ili razliite njegove slojeve u
sinkronijskom presjeku. Ovaj tip poznajem u europskim knjievnostima jo iz
vremena pikarskog romana i 7e 6agea! a takoer i iz engleskog "E. stoljea. Prostorno
naelo primjenjuje takoer u svojim romanima Calzac! a poznajemo ga i iz
6tendhalovih romana.
Tolstojev Rat i mir je prvi roman vremena i prostora & novi tip romana koji je postao
produktivan i u drugim europskim knjievnostima! ali je! pod nazivom 1romana &
epopeje1 osobito cijenjen u ruskoj sovjetskoj knjievnosti.
+arakter koji se pokree u vremenu i prostoru u isto je vrijeme karakter koji izrie
svoje misli! prije svega o ideolokim temama. Povezuje ova osobina +rlein roman s
tipom to ga +a,ser uope nije razmatrao! romanom kojemu e najbolje pristajati
naziv roman izriaja. To je tip koji u europskim knjievnostima postaje produktivnim
poslije >ostojevskoga. ) ovome smo ve smislu odredili Zloin i kaznu kao roman u
kojemu se struktura romana karaktera ve modificira ne samo primjenom fabule koja
je karakteristina za roman zbivanja ve i podreivanjem te fabule idejama koje se
izriu! a koje ispovijedaju likovi koji stupaju u dijaloke odnose ak i tamo gdje to nije
psiholoki opravdano! pa ti dijalozi postaju 1materijalom izvan siea1! tj. fabule.
Aaposljetku! nau tipologiju romana valja upotpuniti i uvoenjem zasebnoga tipa
romana & monoloko asocijativnoga romana koji e imati dvije podvrste! a njihovo
e konstituiranje ovisiti o pripovjedaevoj prirodi /premda termin 1pripovjedaa1
moemo u nekim sluajevima rabiti samo uvjetno0. Prvoj skupini pripast e tu romani
s 1pripovjedaem1 koji se pojavljuje u prvom licu i monologizira 1vlastiti1 unutranji
svijet /roman 1toka svijesti10 dok e u drugu skupinu ui romani s 1pripovjedaem1
koji relacionira 1tue1 unutranje monologe i asocijativne nizove. <azliito e se
takoer u tom tipu romana tretirati vrijeme! a razlikovat e se takoer ovi romani u
stupnju beletrizacije predoene zbilje! jer se upravo u nae vrijeme prva grupa nekada
pribliava memoarskoj prozi i zasniva se na injenicama iz autorova ivotnog
iskustva.
Openito uzevi! ovaj tip nastaje uslijed izmjene pripovjedaeve perspektive unutar
romana karaktera! pa unutranja monologizacija <askoljnikovljeva karaktera ima
ovdje znaenje koje je vie nego anticipatorsko! ali ne valja zaboraviti da se kao prva
djela koja su zasnovana na pravom unutranjem monologu biljee prije >ujardinova
djela.
Ovaj se tip! i pored esto navoenih primjera romana Dndreja Celoga i
eksperimentalne <ozanovljeve nefabularne proze! sve do sada nije uspio potpuno
razviti i kanonizirati u ruskoj sovjetskoj knjievnosti! pa u tome smislu posebnu
povijesnu vrijednost dobivaju spomenuti posljednji +atajevljevi romani! koji se ne
vezuju samo za Prousta ve obnavljaju ujedno i neke tradicije ruske knjievnosti.
>ruga skupina unutar ovoga tipa! s pripovjedaem koji izvjeuje o unutranjim
monolozima i asocijativnom svijetu stvarnoga karaktera! nala je svoga najboljega
predstavnika unutar hrvatske knjievnosti u +rleinu romanu Povratak Filipa
Latinovicza, koji monoloko & asocijativno naelo izgradnje spaja s naelima romana
izriaja! pa emo u njemu nai cijele 1esejistike1 dijelove koji su posveeni
raspravljanju o umjetnosti. Taj se roman da povezati s naelima koja su u svjetsku
knjievnost unijeli >ostojevski i Proust! ali se u njemu moe razabrati i polemiki
odnos prema obojici! koji je! uostalom! openito karakteristian za dio +rleina
stvaranja.
1+anon romana & pisao je neko (klovski & kao knjievne vrste moda je ee nego
bilo koji drugi sposoban da se preparodira ili preinai1.
Aova 1preinaavanja1 strukture romana stoje jo pred nama. 3it o 1krizi1 romana! pa
ak i o njegovoj smrti! nastaje zato to ivimo ne samo u vremenu dehijerarhizacije
drutvenih sustava nego i stalne tenje za preinakama nekada zatvorenih knjievnih
struktura. 9bog toga predloenu tipologiju smaramo otvorenom tipologijom! koju
valja upotpunjavati ne samo tipovima koje emo primijetiti u povijesti ili podvrstama
tipova koje ovdje nismo zabiljeili! ve i novim! jo nekanoniziranim tipovima koji
nastaju u toku suvremene ive prakse svjetske knjievnosti.