METODIKA NASTAVE KNJIEVNOSTI II

1. Pojava i afirmacija problemso!s"varala#e $as"ave

U prevladavanju tradicionalnih (reproduktivnih) sustava nastave knjievnosti posebno mjesto pripada problemskoj nastavi. To je takva nastava koja se ne
zasniva na pasivnom promatranju pojava i oponaanja operacija koje izvodi nastavnik, nego uspostavlja aktivan (misaoni) odnos prema pojavama i uvodi
uenike u samostalno istraivanje problema. roblemska nastava uspostavlja sustav postupaka i operacija u odre!enim "azama nastavnoga sata koji
angaira uenike u postavljanju i rjeavanju problema. #na maksimalno angaira uenika u samostalnom istraivakom radu.
%. Defi$icija problema i li"erar$o& problema ' "eoriji i me"o(ici
U didaktikoj literaturi postoje razliite de"inicije problema. )elc* de"inira problem kao $integrativnu aktivnost opaanja, pam%enja, sje%anja,
povezivanja, uop%avanja i rekonstrukcije ideja.$ +e&ra$( otkriva problem u povezivanju dviju operacija, Mc,o$ell u pojavljivanju poteko%a u
zadovoljavanju svojih elja ili povezivanja ciljeva, a Domi$ovsi promatra problem kao $poseban oblik uenja i shva%anja ideja.$
roblem nastaje kada se nai!e na neku prepreku, a cilj se ne moe ostvariti na osnovu do tada vae%ih naina, ve% treba prona%i put za njeno
prelaenje. rethodna znanja i iskustva sada se primjenjuju na nove uvjete i na drugaiji nekonvencionalniji nain to dovodi do niza intelektualnih
operacija i procesa. &jeavanje problema trai stvaralaku aktivnost uenika.
+i"erar$i problem ima posebna obiljeja koja proizlaze iz prirode knjievnoga problema. 'njievni se problem ne zasniva samo na misaonim problemima,
ve% ukljuuje i emocionalnu i "antazijsku aktivnost( lice koje rjeava literarni problem angaira se emocionalno (proivljava problem) i intelektualno
(pokuava rijeiti i spoznati problem). ri rjeavanju literarnoga problema dolazi do izraaja subjektivni "aktor jer svaki uenik na individualan nain
rjeava problem, a rjeenje ne moe i ne treba biti jednoznano. 'njievni se problem oituje kao vieznana pojava jer ra!a razliite asocijacije,
emocije i misli ovisne o samome uenike.
)e!utim, literarni problem nije odre!en samo istraivaevom lino%u. *vaki se literarni problem pojavljuje u nekom kontekstu (kontekstu djela kojem
pripada, kontekstu opusa, vremena i pieva svjetonazora, stilskom kontekstu). +akle, rjeavanje literarnoga problema mora se kretati u okviru
odre!enoga konteksta (problem krivnje u ,loinu i kazni promatrat %e se drugaijem kontekstu, nego u -amusovom *trancu).
.iterarni problem sadri odre!enu spo-$aj$' "e.o/', suoava uenika s nerazjanjivim pojavama, pobu!uje interese, otvara mogu%nosti za
postavljanjem pitanja i hipoteza itd. .iterarni se problem prilago!uje psihikom razvoju uenika pa se uenicima osnovne kole ne mogu ponuditi
sloeniji etiki, psiholoki i drutveni problemi jer opseg njihovih iskustava i in"ormacija nije primjeren sloenosti problema. /o, to ne znai da se
problemska nastava ne moe provoditi u osnovnoj kole, nego samo da se stvore odgovaraju%e problemske situacije uenikom s obzirom na njihov
psihiki razvoj.
0. Osobi"os"i problemse $as"ave
roblemska je nastava takav sustav nastave gdje se pred uenika stavlja knjievni problem i motivira za samostalno istraivanje. ostavljeni problem
pobu!uje uenikov interes, stvara kon"liktnu situaciju, izaziva dileme, trai opredjeljenje i postavljanje teza. siholoka istraivanja pokazuju da je
usvajanje spoznaja utemeljeno na takvim pretpostavkama dublje i intenzivnije jer uenik ne prima gotove spoznaje, ve% do njih sam dolazi.
roblemska nastava a"irmira tzv. is"ra1iva#' me"o(' koja moe biti djelomino-istraivaka (ako nastavnik rjeava problem, a uenici samo
djelomino sudjeluju) ili potpuno istraivaka (ako uenici samo stvaraju plan istraivanja, postavljaju hipotezu, provode istraivanja, izdvajaju
podatke, klasi"iciraju ih i osmiljavaju).
U sustavu problemske nastave najvie dolazi do izraaja '#e$i#i ri"i#i s"av. Uglavnom se izdvajaju oni problemi koji zahtijevaju etiko
opredjeljivanje, kon"rontaciju vlastitih spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi knjievno djelo. roblemska se situacija stvara
postavljanjem problemskih zadataka i pitanja, teza koje treba dokazati ili opovrgnuti, navo!enjem alternativa za koje se treba opredijeliti,
anketiranjem uenika i sl.
#rganizacija problemske nastave otvara velike mogu%nosti razliitim oblicima nastave (pojedinano, u parovima i skupinama). Problemsa $as"ava
$ji1ev$os"i ra-vija $ajvi.i s"'pa$j samos"al$os"i ' ra(' $a $ji1ev$om "es"'2 a pre( $as"av$ia pos"avlja $ove obave-e i -a(a"e ' or&a$i-aciji
$as"av$o&a procesa. U ovome sustavu nastavnik nije prenositelj znanja, ve% samo organizator nastavnoga procesa i istraivanja. #vaj sustav pridonosi
usavravanju i oboga%ivanju nastavnog procesa, otvara nove mogu%nosti u ostvarivanju obrazovnih i odgojnih ciljeva nastave knjievnosti.
1
3. S"r'"'ra o(&oj$o!obra-ov$o& procesa ' ovirima problemse $as"ave
/astavni se sat zasniva na logiko0spoznajnoj osnovi. U sustavu problemske nastave uenik ne dobiva gotove obavijesti koje treba upamtiti i
reproducirati, nego do njih dolazi sam. *truktura nastavnoga sata obuhva%a ove elemente1
2. U prvoj "azi nastavnoga sata stvara se problemska situacija
3. U drugoj "azi dolazi do definiranja problema i metoda kojima se problem istrauje
4. U tre%oj "azi organizira se samostalan istraivaki rad uenika
5. U etvrtoj "azi analiziraju se rezultati istraivanja, korigiraju se i dopunjavaju
6. U petoj "azi uenici dobivaju zadatke za samostalan rad
U okviru ove sheme ostvaruju se odgojni, obrazovni i "unkcionalni ciljevi sata.
/astavne "aze problemske nastave su sljede%e1
2. )otivacija, 3. /ajava teksta, 4. itanje teksta, 5. *tvaranje problemske situacije i izdvajanje problema, 6. #dre!ivanje metoda rada, 7. &jeavanje
problema, 8. 9znoenje rezultata : priop%avanje i dopunjavanje, ;. Usustavljivanje i <. ,aliha
4. Pos"'pci ' s"vara$j' problemsi* si"'acija ' $as"avi 5prema li"era"'ri6
roblemska je situacija poetna "aza u sustave problemske nastave knjievnosti u kojoj se poinje oitovati doivljajno0spoznajna aktivnost uenika.
roblemska se situacija izgra!uje suprotstavljanjem razliitih gledita koja otvaraju problem, proturjenostima koje treba razrijeiti, pitanju koje trai
dokumentirani odgovor, tezi koju treba obraniti i dokazati. roblemska se situacija stvara razliitim postupcima.
2. =ko ueniku o nekom knjievnom problemu izriu oprena miljenja nastaje problemska situacija koja trai razjanjenje. *voja miljenja o
problemu uenici mogu iznijeti u usmenoj ili pismenoj diskusiji, a do takvih situacija dolazi u razgovoru o likovima i njihovim postupcima,
pievim stavovima i sl.
3. roblemska situacija nastaje postavljanjem teze koja prua razne mogu%nosti prihva%anja ili odbijanja. =ko uenik prihvati tezu usmjerit %e
svoje istraivanje na pronalaenje elemenata koji brane istu, a ako odbije, negativno opredjeljenje tako!er trai argumentaciju. Tezu moe
postaviti nastavnik ili uenik, a ista se "ormulira pismeno ili usmeno.
4. roblemska se situacija stvara primjenom ankete. U tzv. orijentacijskoj se anketi provode problemska pitanja koja trae ueniko izraavanje
stava o odre!enim pojavama. U anketni listi% mogu se postaviti pitanja koja aktualiziraju idejne, moralne, drutvene, estetske i psiholoke
probleme. /akon odgovaranja na pitanja iz ankete stvoriti %e se problemska situacija jer ueniki odgovori zasigurno ne%e biti jednoznani i
podudarni.
5. roblemska se situacija moe ostvariti citiranjem poslovice, a"orizma ili mota u kojima se izraava stav prema ivotu i svojevrsna ivotna
"ilozo"ija. /astavnik %e citirati poslovicu ili a"orizam, zatraiti da uenici ralane poruku koja je izraena, a zatim uspostave vezu izme!u
poruka poslovice, a"orizma i knjievnog problema koji se name%e u djelu.
6. roblemska se situacija moe ostvariti interpretativnim itanjem teksta. *vaki interpret unosi u itanje svoj doivljaj, odnosno svoju
interpretaciju. Uenici %e posluati najmanje dvije interpretacije i opredijeliti se za onu koja je, po njihovom miljenju, autentinije izrazila
stvarateljevu idejno0estetsku zamisao. #vakav postupak posebno je prikladan u interpretaciji dramskih djela.
7. roblemska se situacija moe stvoriti usporeivanjem glazbenog i knjievnog djela koje je posluilo glazbenom stvaratelju kao inspiracija.
Uspore!ivanjem %e se uoiti razlike koje %e postati problem te %e trebati ustanoviti zato je skladatelj odstupio od teksta romana te ime su
motivirana ta odstupanja. Uenici prvo trebaju proitati roman te sluanje i analiza treba uslijediti nakon interpretacije romana. #vime se
ostvaruje i naelo korelacije.
8. roblemska situacija nastaje usporeivanjem knjievnoga i filmskoga djela. Uspore!ivanjem %e se postaviti pitanje transpozicije romana u
novi "ilmski izraz. Usporedba treba uslijediti nakon interpretacije knjievnoga dijela. Taj se postupak usporedbe naziva ompara"iv$a a$ali-a.
;. roblemska situacija nastaje usporeivanjem ilustracija i knjievnoga teksta na koje se odnose. Uspore!ivanjem teksta javit %e se problem
jer je isti lik likovno ostvaren na razliite naine te su istaknute razliite nijanse u karakterizaciji lika.
<. roblemska situacija nastaje usporeivanjem dviju epizoda iz knjievnog djela koje se temelje na istome motivu. *tvaraju se stavovi te
njihovim osmiljavanjem nastaje problem. 'omparativnom analizom dviju epizoda dobiva se odgovor na postavljeno pitanje.
2>. roblemska situacija nastaje postavljanjem teze. Tezu moe postaviti nastavnik. U njegovoj "ormulaciji mora se oitovati problem koji %e
potaknuti uenike na razmiljanje i opredjeljivanje.
2
22. 'ao poticaj za stvaranje problemske situacije moe posluiti knjievno-kritiki tekst. /avode se dva razliita miljenja o odre!enom
knjievnom problemu (liku, epizodi, postupku, ideji). Uenici se opredjeljuju za jedno od izraenih miljenja i argumentiraju isto.
23. roblemska situacija nastaje ako uenik postavi odreeno pitanje ili tezu koja izaziva spor. *por se rjeava analizom, tj. pronalaenjem
argumenata.
24. roblemska situacija nastaje postavljanjem razvijenoga alternativnoga pitanja/zadatka. Uenik iz ve%eg broja mogu%nosti odabire one
koje mu se ine prihvatljive.
7. Me"o(e problemse $as"ave
roblemska nastave uvodi takve nastavne metode koje %e a"irmirati samostalan, istraivaki i stvaralaki rad uenika.
Me"o(om *e'ris"i#o&a ra-&ovora postie se aktivacija uenika u analizi knjievnih problema. ri izvo!enju problemske nastave dolaze do izraaja
problemska, uopena i alternativna pitanja. Problemska pitanja postavljaju problem pred uenika, a problem se postavlja u obliku pitanja na koje se
odgovara nakon niza sloenih operacija. 'onaan odgovor na problemsko pitanje daje se nakon analize problema, a do istoga se dolazi uoavanjem
problema, de"iniranjem njegovih aspekata, postavljanjem teza i njihovom veri"ikacijom. Perspektivna pitanja otvaraju perspektivu, tj. cilj
istraivakoga napora, a sadre odrednice do kojih se dolazi analitiki (?e li slom @ilipa .atinovitza uvjetovan samo socijalnim "aktorimaA). Uopena
pitanja tra%e razvijen odgovor pa se donekle podudaraju s perspektivnim pitanjima s razlikom to uop%eno pitanje ne otvara perspektivu, nego trai
obrazloenje i razradu ('oji motivi odre!uju &askoljnikov inA). Alternativna pitanja postavljaju uenika pred dilemu i trae opredjeljenje (#su!uje li
+ostojevski &askoljnikova ili mu prataA).
Me"o(a s"varala#o& #i"a$ja "es"a osamostaljuje uenika u otkrivanju teksta i prua mu mogu%nosti za individualno i stvaralako postupanje. Ta
metoda podrazumijeva razumijevanje sadraja, autorova stava, sposobnost emocionalnog proivljavanja situacija koje tekst prua i sposobnost
procjenjivanja, a provodi se uz pomo% posebno pripremljenih didaktikih sredstava (nastavni listi%i, tehnika sredstva i pomagala). Tekst poziva itatelja
na sudjelovanje u zbivanjima, provocira iskustva, doivljaje i uspomene, postavlja sebe u "okus itateljevih interesa, trai odre!enu disciplinu koja
dovodi do oblikovanja dojmova, doivljaja i spoznaja.
Is"ra1iva#a me"o(a oznaava najvii stupanj samostalnosti u radu. Uenik samostalno prolazi kroz sve etape istraivanja1 definira problem, stvara plan
istraivanja, postavlja hipotezu, odreuje nain njezine verifikacije, izvodi zakljuak i sudove! U svome se istraivanju uenik pribliava istraivakom
radu znanstvenika s razlikom da znanstvenik otkriva nove istineBspoznaje, a uenik otkriva spoznaje koje su nove samo za njega, a struka ih ve% odavno
poznaje.
8epro('"iv$o!s"varala#a me"o(a u sustavu problemske nastave knjievnosti tako!er ima svoje mjesto u kombinaciji s ostalim metodama.
9. Sre(s"va i poma&ala ' problemsoj $as"avi
U organizaciji problemske nastave a"irmirat %e se suvremena tehnika sredstva i pomagala1 dija"ilmovi, nastavni "ilmovi, dijapozitivi, gramo"onske ploe,
magneto"on, radio, televizija. *va se navedena sredstva mogu primjenjivati u razliitim "azama nastavnoga sata i s razliitim didaktikim ciljevima.
=udiovizualna sredstva i pomagala mogu se primjenjivati u "azi stvaranja problemske situacije, "azi istraivakoga rada, "azi analize i korekcije rada.
#sim audiovizualnih sredstava i pomagala, primjenjuju se razliiti tipovi nastavnih listi%a. #ni slue individualizaciji nastavnoga rada i usmjeravanju
uenika na odre!ene probleme u djelu.
:. A$e"$i lis"i/i ' problemsoj $as"avi
#sim audiovizualnih sredstava u problemskoj se nastavi knjievnosti mogu primijeniti i razliiti tipovi nastavnih listi%a. #ni slue individualizaciji
nastavnoga rada i usmjeravanju uenika na odre!ene probleme u djelu. roblemska se situacija, izme!u ostaloga, moe stvoriti primjenom ankete.
=nketni listi% (anketa) posebna je vrsta radnog listi%a koja ima orije$"acijs' ili o$"rol$' $amje$'. U anketni listi% mogu se postaviti pitanja koja
aktualiziraju idejne, moralne, drutvene, estetske i psiholoke probleme Orije$"acijsa a$e"a slui za ispitivanje uenikih knjievnih interesa,
recepcijske spremnosti, teorijsko0metodoloke spremnosti uenika i sl. U tzv. orijentacijskoj se anketi provode problemska pitanja koja trae ueniko
izraavanje stava o odre!enim pojavama. #rijentacijskom se anketom istrauju recepcijske znaajke svakog uenika (emocionalni odnos prema tekstu,
estetski odnos, etiki odnos, idejni stav i sl.). U orijentacijskoj se anketi postavljaju pitanja otvorenoga tipa koja individualiziraju odgovore. Prema
sa(r1aj' orijentacijska anketa moe biti1 a) anketa za ispitivanje knjievnih interesa, b) anketa za utvr!ivanje recepcijske spremnosti uenika, c)anketa
za utvr!ivanje teorijsko0metodoloke spremnosti uenika, d) anketa za utvr!ivanje literarnih sposobnosti, e) anketa za prikupljanje in"ormacija o nainu
itanja knjievnih djela. Ko$"rol$a a$e"a slui za provjeravanje ispunjenih obaveza, poznavanje sadraja koji su proueni samostalno, poznavanje
3
izvora i sl. /akon odgovaranja na pitanja iz ankete stvoriti %e se problemska situacija jer ueniki odgovori zasigurno ne%e biti jednoznani i podudarni.
;. <#e$i=ica i $as"av$i=ica ' problemsoj $as"avi
roblemska nastava mijenja ulogu nastavnika u nastavnome procesu. U tradicionalnoj je nastavi nastavnik bio sredinja linost nastavnoga procesa,
odnosno prenositelj znanja. U sustavu problemske nastave on ima drugaiju ulogu. Nas"av$i je or&a$i-a"or s"varala#e i is"ra1iva#e (jela"$os"i
'#e$ia. /astavnik dobiva nove obaveze koje se odnose na pripremanje i izvo!enje problemske nastave to zahtijeva najvii stupanj strunosti i
metodinosti.
,a organiziranje individualnog i grupnog rada uenika, nastavnik treba poznavati individualne osobine uenika i njihove knjievne i druge interese. rema
individualnim interesima i mogu%nostima uenika mogu se oblikovati posebni radni zadatci koje %e uenici samostalno rjeavati, a spomenuti %e zadatci
razvijati odre!eni tip sposobnosti. U individualiziranoj nastavi uenik dobiva nove obaveze i preuzima novu ulogu1 planira svoj rad, upoznaje izvore
in"ormacija, metode istraivanja i sl.
Takvi oblici rada u okviru problemske nastave pove%avaju zahtjeve u nastavnikovu pripremanju nastavnoga rada to postaje sve sloenije.
1>. Teorija problemse $as"ave $ji1ev$os"i
roblemska nastava je poseban didaktiko0metodiki sustav koji se suprotstavlja predavako0reproduktivnim oblicima nastave. Teorijsko ishodite
pronalazi u teoriji projektne nastave (amerikoj projekt0metodi). 'ao domiljen sustav poinje se primjenjivati ezdesetih godina 3>. stolje%a, a njezin
poetak moe se povezati uz prvi znanstveni simpozij koji je odran u /eC Dorku 2<76. godine.
U prevladavanju tradicionalnih (reproduktivnih) sustava nastave knjievnosti posebno mjesto pripada problemskoj nastavi. To je takva nastava koja se $e
-as$iva $a pasiv$om proma"ra$j' pojava i oponaanju operacija koje izvodi nastavnik, nego uspostavlja aktivan (misaoni) odnos prema pojavama i uvodi
uenike u samos"al$o is"ra1iva$je problema. roblemska nastava uspostavlja sistem postupaka i operacija u odre!enim "azama nastavnog sata koji
a$&a1ira '#e$ia ' pos"avlja$j' i ra-rje.ava$j' problema. #na maksimalno angaira uenika u samostalnom istraivakom radu
?"o je problem@
U didaktikoj teoriji postoje razliite de"inicije problema. Eelch de"inira problem kao integrativnu aktivnost opaanja, pam%enja, sje%anja, povezivanja,
uop%avanja i rekonstrukcije ideja, .egrand otkriva problem u povezivanju dviju operacija, &obert =. )c-onell u pojavljivanju teko%a (zapreka), u
zadovoljavanju svojih elja ili povezivanju svojih ciljeva, +ominoCski promatra problem kao poseban oblik uenja i shva%anja ideja.
*vi pokuaji de"iniranja problema zaustavljaju se na pojmovima1 teko%a, zapreka, sloeno nerijeeno pitanje, tenja da se prevladaju zapreke koje
stoje na putu rjeavanju (spoznavanju) problema, tj. na putu do cilja.
&jeavanje problema trai stvaralaku djelatnost uenika.
+i"erar$i problem
.iterarni problem ima posebna obiljeja koja proizlaze iz prirode knjievnih pojava. 'njievni problem ne utemeljuje se samo na misaonim
(intelektualnim) operacijama. #n ukljuuje emocionalnu i "antazijsku aktivnost1 osoba koja rjeava literarni problem angaira se emocionalno
(proivljava problem) i intelektualno (pokuava ga rijeiti : spoznati). ri rjeavanju literarnog problema dolazi do izraaja subjektivan odnos. &jeenje
problema ne mora biti jednoznano (jedinstveno). *vaki uenik moe rijeiti problem na svoj nain. 'njievni se problem oituje kao vieznana pojava
koja ra!a razliite asocijacije, emocije i misli, ovisno o senzibilnosti, erudiciji i zrelosti istraivaa.
.iterarni problem nije odre!en samo istraivaevom osobno%u. 'ad bi se pri rjeavanju literarnog problema uzimala u obzir samo subjektivna
istraivaeva procjena, moglo bi do%i do iznevjeravanja objektivne (valjane) prosudbe. *vaki se literarni problem pojavljuje u odre!enom kontekstu (u
kontekstu kojem djelo pripada, u kontekstu opusa, vremena, pieva svjetonazora, u stilskom kontekstu). &jeavanje problema ostvaruje se u okviru
odre!enoga konteksta.
<vje"i -a rje.ava$je problema
ostavljanje literarnog problema u arite uenikova zanimanja trai uoavanje sloenosti pojava koje treba otkrivati i tumaiti.
.iterarni problem sadri odre!enu spoznajnu teko%u, suoava uenika s nerazjanjenim pojavama, pobu!uje zanimanje, otvara mogu%nosti za
postavljanje razliitih pitanja i hipoteza. #dnos prema problemu ovisi o slijede%im odrednicama1
*tupnju kognitivnog razvoja istraivaa
9straivakom iskustvu i obavijetenosti
Fmocionalnom stanju
)otiviranosti
4
8je.ava$je problema
ri rjeavanju literarnog problema oituju se razliite spoznajne aktivnosti. roces se zbiva u $eolio fa-a.
U prvoj fa-i problem ulazi u krug uenikove panje1 uoava problem, osje%a teko%e i nedoumice, svjesno upravlja svoju spoznajnu aktivnost na
otkrivanje odnosa i posebnosti koje sadri problem. roblem izaziva odre!enu emocionalnu i intelektualnu napetost, izaziva spoznajnu radoznalost i elju
za razrjeenjem, uenik se koleba, dvoumi, opredjeljuje i postavlja pitanja. To je znak zaokupljenosti problemom, znak da je problem primjeren
iskustvenoj, emocionalnoj i intelektualnoj razini.
U (r'&oj fa-i problem se poblie odre!uje. Uspostavlja se veza s injenicama i spoznajama koje %e olakati rjeavanje problema. roblem se razlae i
trae se mogu%nosti za njegovo rjeavanje, proiruje se krug in"ormacija bitnih za rjeavanje problema.
U "re/oj fa-i uenici pokuavaju rjeavati problem1 postavljaju problemska pitanja, hipoteze, alternative, navode odre!ene injenice kao prilog za
rjeavanje problema, naznauju odnose koje postavlja problem, trae argumentaciju za postavljene teze, uspore!uju problem sa slinim problemima
koje su rjeavali i slino. Tre%a "aza trai kreativno reagiranje. ritom se oituju kreativne mogu%nosti uenika u obuhva%anju, osvjetljavanju i
razlaganju problema. Uenici objavljuju svoje zamisli, otkrivaju raspone u obuhva%anju problema.
U #e"vr"oj fa-i nastupa dokazivanje (provjera) hipoteza. ozivaju%i se na izvorni tekst i druge izvore in"ormacija, uenik pronalazi dokaze za
postavljene teze, a one za koje ne prona!e odgovaraju%e dokaze iskljuuje. /a temelju argumentacije izrie sud o pojavi (problemu), tj. razrjeava
problem.
P8OA+EMSKA NASTAVA 5P8OA+EMSKO!STVA8A+ABKI NASTAVNI S<STAV6
NASTAVNE CADEE
2. )#T9G=-9?=
3. /=?=G= TF'*T=
4. H9T=/?F TF'*T=
5. *TG=&=/?F &#I.F)*'F *9TU=-9?F 9 9,+G=?=/?F &#I.F)=
6. #+&FJ9G=/?F )FT#+= &=+=
7. &?FK=G=/?F &#I.F)=
8. 9,/#KF/?F &F,U.T=T= : &9#L=G=/?F 9 +#U/?=G=/?F
;. U*U*T=G.?9G=/?F
<. ,=.9M=
KA8AKTE8ISTIKE P8OA+EMSKO!STVA8A+ABKOF NASTAVNOF S<STAVA
0uitelj nije prenositelj znanja, nego organizator istraivanja
0knjievno djelo ralanjuje se na niz problema koji postaju predmetom
interpretacije
0zahtijeva razvijeniji tip kritikog miljenja
0rjeavaju se idejni, moralni, drutveni i psiholoki problemi
0opasnost od prevelikih digresija
0problemi se oblikuju na1
a) idejno0tematskoj razini
c) jezino0stilskoj razini
b) "abulativno0kompozicijskoj razini
METODE
Ge'ris"i#i ra-&ovor : razgovor u kojem uenici otkrivaju nove spoznaje.
Pi"a$ja E erspektivna : usmjeravaju istraivanje
Uop%ena : trae razradu bez odre!ene perspektive
=lternativna : argumentira se odabir izme!u vie ponu!enih odgovora.
S"varala#o #i"a$je "es"a : procjenjivanje, razumijevanje, emocionalno proivljavanje situacija koje prua knjievno djelo (npr. dramatizacija cijelog
ili ulomka proznog djela).
Is"ra1iva$je : potie samostalnost uenika koji mogu sami odrediti probleme i metode te istraivati i dokazivati hipoteze.
STVA8ANJE P8OA+EMSKE SIT<A,IJE
0 stvara se spontanim izraavanjem oprenih miljenja uenika o knjievnoj pojavi (situaciji, postupku lika, epizodi itd.)
5
0 postavljanje polazne teze koja trai potvrdno ili nijeno opredjeljenje (o situaciji, postupku lika, epizodi itd.)
0 anketni listi% s pitanjima koja aktualiziraju idejne, moralne i drutvene probleme djela( ispunjava se prije interpretacije kao njezino polazite
0 citiranje a"orizma, poslovice ili mota koji se povezuju s literarnim problemom
0 uenici sluaju najmanje dva interpretacijska itanja teksta i opredjeljuju se za ono koje je, prema njihovu miljenju, vjernije izrazilo estetsku
zamisao
0 nakon obrade knjievnog djela uspore!uje se glazbeno i knjievno djelo koje je posluilo kao inspiracija skladatelju (opera Fvgenij #njegin etra 9ljia
Hajkovskog prema djelu =leksandra *ergejevia ukina : ,ato je Hajkovski uglazbio samo intimne sceneA ?e li time suena idejno0tematska razina
djelaA)(
0 nakon obrade knjievnog djela uspore!uje se "ilmsko i knjievno djelo koje je posluilo kao inspiracija nastanku "ilma( ?e li "ilmska verzija vjerna
predlokuA ?e li "ilmom djelo dobilo nova znaenjaA
0 usporedba pieve zamisli epizode B lika i razliitih prikaza (ilustracija) tog istog lika B epizode
0 uspore!ivanje dviju epizoda iz knjievnog djela utemeljene na istom motivu, npr. u ,loinu i kazni ubojstvo lihvarice razmatra se kao zloin i kao
nunost za boljitak ivota drutva. #smiljavanjem tih stavova nastaje problem.
0 navode se dva oprena knjievnokritika miljenja o odre!enom problemu, a uenici se opredjeljuju za jedno od njih i trae argumentaciju
0 su!enje knjievnom likuN
IDDVAJANJE P8OA+EMA I OD8EHIVANJE METODA 8ADA
0uitelj moe podijeliti nastavni listi% ili staviti prozirnicu s napisanim problemskim pitanjima
0uitelj na listi%u moe ponuditi tablicu u koju %e uenici upisivati uoene probleme, citate i svoje komentare (prostor s citatima moe tako!er biti
ispunjen pa uenici onda de"iniraju problem te ga komentiraju)
0-itat roblem )isli, asocijacije
8JE?AVANJE P8OA+EMA 5IST8AIVANJE6
0uenici obiljeuju ili prepisuju dijelove teksta koji potkrjepljuju dane probleme
0pored citata upisuju svoje misli i asocijacije
IDNO?ENJE 8ED<+TATA
0uenici se javljaju, itaju ulomke u kojima su pronali odgovore i rjeenja problema
0uitelj tako!er moe birati bitnije ulomke i itati ih
0odgovori za odre!eni broj problema mogu se zapisati na ploi (prozirnici) u obliku teza
11. Problemsi pris"'p $ji1ev$om (jel'
( ja sad ne znam je li on mislio na konkretan primjer knjievnoga djela ili ne...zato to ako nije odgovor nisam pronala)
+av Niolajevi# Tols"oj
ANA KARENJINA
'lasini Tolstojev roman Ana Karenjina predvien je za cjelovitu interpretaciju u III razredu srednje kole u okviru europskog realizma. Cjelovita obrada tog
djela zatijeva nekoliko nastavni sati na kojima se obrauje raznovrsna problematika koju djelo nudi. ! seriji nastavni sati posebno mjesto pripada interpretaciji lika "ne
#arenjine$ moralni$ drutveni i %ilozo%sko&psioloki pitanja koja se povezuju uz taj lik. Interpretacija lika "ne #arenjine postavit 'e u(enike pred pitanje moralne
odgovornosti$ pred pitanje granice individualne ljudske slobode$ pitanje krivnje i kazne za prijestup$ pitanje sre'e u braku i ljubavi$ pitanje drutveni normi i si.
2. #ao isodite za stvaranje problemske situacije mo)e poslu)iti epigra% romana* Osveta je moja, ja u je vratiti. +astavnik 'e najprije provjeriti jesu li u(enici
zamijetili epigra%$ da li su o njemu razmiljali$ zato ga je autor upotrijebio i koji se smisao u njemu krije.
U razgovoru o epigra" nastavnik %e uenike upoznati s njegovim podrijetlom. Fpigra" je uzet iz evan!elja u kojem se govori o bojem gnjevu.
Tolstoj ga je preuzeo iz *chopenhauerova komentara evan!elja. *chopenhauer daje ovakvo tumaenje toj reenici1 ljudi su lieni prava moralnog
kanjavanja, to pravo pripada bogu. *voj im epigra"om Tolstoj je izrazio miljenje da pravo osude =nina djela ne pripada ni piscu ni itaocu. /a toj se
autorovoj poziciji izra!uje lik =ne 'arenjine. 9ako je epigra"om uokvireno moralno pitanje, u njegovoj interpretaciji morat %e se proiriti raspon koji
obuhva%a i drutvene odrednice, tj. morat %e se prerasti okvir Tolstojeva shva%anja.
#ad se objasni zna(enje epigra%a i njegova povezanost s tkivom romana$ u(enicima se mogu postaviti ovakva problemska pitanja*
1. "e li kazna za Anin in brakolomstva predrastina?
2. #oe li se na jednoj nesrei graditi nova srea$
,
3. %mije li se ignorirati javno mnijenje?
4. "e li brak jedini oblik ljubavi$
5. %mije li pojedinac prekoraiti granice priznata morala$
&!Je li Ana Karenjina tragian lik?
,. 'oju ulogu ima drutvena sredina u izgraivanju Anina lika$
/a ta pitanja uenici mogu odgovoriti usmeno ili pismeno naznaiti osnovne teze i argumente. #dgovori na postavljena pitanja izazvat %e polemiki
dijalog, a uenici %e aktualizirati niz moralno0etikih i drutvenih pitanja koja se postavljaju u Tolstojevu romanu. Time %e se interpretacija pribli iti
uenikovim iskustvima i spoznajama o ovjeku i svijetu.
3. ,a stvaranje problemske situacije moe se primijeniti anketa. Uenici %e odgovoriti na postavljena pitanja u anketi i tako pokazati kako
pristupaju drutveno0etikoj problematici djela. =nketa moe sadravati ova pitanja i teze1
9. Tolstoj istrauje i analizira obiteljske odnose i razvija svoju tezu o
braku. #sobe u romanu koje nas potiu na razmiljanje o obiteljskom ivotu$ njegovu moralu i drutvenoj opravdanosti jesu*
"na - #arenjin - .ronski$ /evin - #itti$ 0blonski - 1oll2.
a3 'akav je Anin brak do susreta s (ronskim$
b3 )i li Ana i (ronski bili sretni da ih je drutvo prihvatilo$
c3 "e li *evinov brak sretan$
d3 "e li 'itti prestala voljeti (ronskoga$
e3 +to ,oll- proivljava u svom braku$
99. a) 'ome bi sve od enskih likova u romanu odgovarao naziv .ene patnice?
b3 Kakva je Ana majka?
c3 #oemo li odvojeno promatrati Anu majku i Anu enu$
d3 %amoubojstvo Anino / izraz slabosti ili snage$
e3 "e li (ronski kriv za Animi tragediju?
%3 0ime je jo uvjetovana Anina tragedija$
999. a) Ana u svom vremenu Ana danas.
b3 Kakav je ovjek !tiva Oblonski?
c3 *evinove nedoumice!
d3 +to religija ovjeku daje, to mu oduzima$
e3 1dnos sree i ljubavi2 je li uvijek za ljudsku sreu bitna ljubav$
%3 ,oll-na "rtva iz na#e perspektive.
g3 Anina patnja, ljubomora, strah / iz nae perspektive!
#ad u(enici popune anketni listi'$ nastavnik 'e pro(itati neke odgovore iz svakoga zadatka i na osnovi ti odgovora usmjeriti tok analize i meto di(ke postupke u
samostalnoj interpretaciji lika "ne #arenjine. +a osnovi pitanja koja su postavljena u anketi mo'i 'e se organizirati individualni oblik rada$ tj. svaki 'e u(enik odgovarati na
jedno problemsko pitanje. 4ri obradi pitanja u(enici 'e se slu)iti tekstom romana i na(initi 'e plan izlaganja.
+akon samostalnog pismenog rada provode se analize svakog pitanja$ tj. u(enici pojedina(no odgovaraju na zadano pitanje$ ostali u(enici prate objanjenja i daju svoje
primjedbe. +a osnovi odgovora na postavljena pitanja mogu se izvesti generalizacije i sud o 5olstojevoj koncepciji "nina lika. 6a samostalan rad kod ku'e u(enici mogu
obraditi temu koja 'e izraziti kriti(ki stav prema 5olstojevoj koncepciji uloge )ene u obitelji i drutvu. 5ema mo)e biti oblikovana ovako*
a3 3pigraf 4olstojeva romana Ana 'arenjina i suvremeno poimanje ljudskoga djelovanja
b3 4olstojevo shvaanje braka i naa suvremenost
c3 %rea i ljubav u 4olstojevoj interpretaciji
d3 #otiv krivnje i kazne u 4olstojevu romanu Ana 'arenjina!
! oblikovanju zadani tema u(enici 'e primijeniti spoznaje do koji su doli na satu interpretacije "nina lika i uklju(iti osobne stavove i sudove.
7
+a satu problemske nastave sustavno se osvjetljava jedan problem ili vie nji. 8eutim$ polaze'i od na(ela cjelovitosti djela$ u zavrnoj se %azi obrade osmiljava
cjelokupna problematika koju djelo name'e. 5ime se uz postupke problemske nastave uvode postupci druk(iji didakti(ko&metodi(&ki sustava u nastavi knji)evnosti.
9azumljivo je da se ne mo)e cijelo knji)evno gradivo usvajati samo primjenom metoda i oblika rada koje nudi problemska nastava. 0na je samo jedan sustav koji mo)e
pridonijeti usavravanju nastavnog procesa$ oboga'ivanju metodi(ki postupaka i a%irmaciji u(enika kao aktivnog sudionika nastavnog procesa.
Alber" ,am's
ST8ANA,
&oman %tranac interpretira se u zavrnom razredu srednje kole kao primjer modernog romana. Iudu%i da je roman zasnovan na doivljavanju
moderne senzibilnosti evropskog ovjeka i na "ilozo"iji egzistencijalizma, prikladan je za interpretaciju u sustavu problemske nastave. 9lustrirat %emo
metodike postupke koji se primjenjuju u pojedinim "azama nastavnog sata.
U uvodnoj "azi sata, tj. u "azi stvaranja problemske situacije, mogu se primijeniti ovi postupci (uz uvjet da su uenici djelo samostalno proitali
kao doma%u lektiru).
2. rimijenit %e se pismena (orijentacijska) anketa s ovim mogu%nostima1
&oman =lberta -amusa %tranac govori1
a3 o temi ovjekove otuenosti5
b3 o drutvenoj angairanosti pojedinca5
c) o besmislenosti i apsurdnosti ivota!
6aokru)ite ispravan odgovor:
!(enici 'e odabrati jednu od ponueni varijanata$ mogu i dvije ;tema (ovjekove otuenosti$ besmisao i apsurdnost )ivota3. #ad se opredijele za problem$ dobivaju
zadatak koji tra)i da se iznesena tvrdnja potkrijepi podacima iz djela ;epizodama koje svjedo(e o (ovjekovoj otuenosti$ re(eni cama koje govore o besmislenosti i
apsurdnosti )ivota3. ! dijalogu s u(enicima utvrdit 'e se metoda rada*
(i ete na osnovi podataka u djelu 6epizoda, reenica i postupaka lika u odreenim situacijama7 obrazloiti iznesenu tezu o
ovjekovoj otuenosti i apsurdnosti ivota! U tekstu ete obiljeiti mjesta gdje se ti problemi po javljuju, ispisat ete reenice koje
najizravnije izriu problem, stvorit ete pismeni plan za samostalno izlaganjr problema!
/akon tih objanjenja poinje samostalan rad uenika. U ostale dvije "aze provjeravaju se rezultati rada i daju novi zadaci.
3. ,a stvaranje problemske situacije moe se uzeti ovakav problemski zadatak koji se usmjeruje prema knjievnom liku. /astavnik usmeno iznosi
karakteristike lika, a uenici zapisuju samo one karakteristike koje su svojstvene Camusovu junaku*
8ersault je*
a3 emocionalno angairana linost, naglaeno osjeajan5
b3 bira za sebe najpovoljnija rjeenja u ivotu5
c3 zainteresiran je za uspjeh u drutvu5
d3 poslovan je i poduzetan, drutveno aktivan5
e3 ambiciozan5
%3 iskren5
g3 cinian5
3 rjeit$
i6 nervozan$
j) umoran$
k) ovjek bez iluzija$
2) ovjek uspavane savjesti.
'ad uenici izdvoje karakteristike koje se odnose na lik )ersaulta, glasno ih izgovaraju, a zatim se utvr!uje koje su karakteristike najvanije u
strukturi lika i koje treba sustavno istraiti u tekstu. Uenici dobivaju grupne zadatke da na tekstu ilustriraju najvanije )ersaultove karakteristike.
<
/akon samostalnog rada na tekstu i pismenih skica za analizu )ersaultova psiholokog, etikog i "ilozo"skog pro"ila, provodi se analiza i korekcija sa0
mostalnih radova uenika, izvode se generalizacije i odre!uju se novi zadaci za samostalan rad kod ku%e.
4. ,a stvaranje problemske situacije mo)e se odabrati ovakav problemski zadatak koji 'e obuvatiti pitanje motivacije 8ersaultovi postupaka*
8ersaultovi postupci motivirani su*
a3 potrebom za isticanjem u drutvu, eljom za drutvenom reformom5
b3 karijeristikim motivima5
c3 erotskim motivima5
d3 nezainteresiranou!
#ad se u(enici opredijele za odgovaraju'i tip motivacije$ dobit 'e zadatak da obrazlo)e svoj izbor.
4. 4oticaj za stvaranje problemske situacije mo)e se prona'i u glavnom motivu djela$ odnosno u sredinjem postupku lika oko kojeg se otvara splet razli(iti pitanja*
-"e li #ersault ubio Arapina svjesno s razloitom motivacijom?
-%ostoji li mogunost ostvarivanja sree u apsurdnom svijetu?
-&ma li ovjek pravo drugome oduzeti "ivot?
-Kako 'amus gleda na taj problem?
/eka od spomenutih pitanja prelaze okvire !tranca i ulaze u druga Camusova djela. 5ime se otvara ira problematika koju 'e u(enici upoznati (itanjem ostali
Camusovi djela. 4roblemski koncipirana nastava i ide za tim da u(enike poti(e na sve ire i dublje otkrivanje knji)evni problema. #ad se Camusov roman istra)i u okviru
spomenuti kategorija$ u zavrnoj se obradi sistematiziraju sve spoznaje o djelu$ tj. djelo se obuva'a u cjelini. ! sustavu spomenuti problemski zadataka nisu
obuva'ena pitanja stila$ strukture romana$ nije dublje osvijetljena %ilozo%ska osnova djela. =ve te aspekte djela obuva'a zavrni dio analize u kojem se uklju(uju samostal &
ni radovi u(enika.
1%. Najva1$iji problemsi mo(eli ' me"o(i#oj li"era"'ri
*adraj nastavnog sata koji se organizira na naelima problemske nastave prilago!uje se njezinim metodikim zahtjevima. U sustavu problemske nastave
mogu se obra!ivati cjelovita knjievna djela ili pojedini moralni, estetski, "ilozo"ski, drutveni, psiholoki i idejni problemi vezani uz odre!eno knjievno
djelo. 9zdvajanjem i analizom takvih problema otvaraju se iroke mogu%nosti za odgojno djelovanje u nastavnom procesu. U metodikoj literaturi
razgraniuju se tipovi problemskih nastavnih sati od nastavnih sati cjelovite interpretacije djela i sati na kojima se interpretira tematsko0idejna osnova
djela i likovi. )etodiar Mara$cma$ donosi tri razliita niza nastavnih sati koji se temelje na predloku ukinova romana 3vgenij 1njegin.
Prvi mo(el utemeljen je na naelima problemske analize i obuhva%a devet nastavnih sati
2. sat1 #bjanjavanje dojmova i pronalaenje glavnog pitanja za analizu1 ,ato je #njegin odbio ljubav provincijske plemkinje, a zato se tako
strasnozaljubljujeu Tatjanu u etrograduA
3. sat1 ristupa li #njegin ivotu na poetku i na kraju romanaA 'ada ukin vie suosje%a s junakom1 u 2. ili u ;. glaviA
4. od utjecajem kojih doga!aja se #njegin mijenjaA
5. Tko je ubijen u dvoboju1 budu%i provincijski plemi% ili OOpjesnik, zanesenjak, sanjarOOA
6. ,ato je #lga bre zaboravila .enskoga nego TatjanaA
7. Hemu Tatjana ostaje vjerna i u emu se oituje njezin preobraajA
8. ,ato Tatjana odbija #njegina iako ga ljubiA (;. glava)
;. Hime je izazvan (uvjetovan) tragizam u sudbini najboljih likova romanaA ,ato roman nije nazvan imenom Tatjane .arine, pjesnikova ideala,
nego imenom Fvgenija #njeginaA
<. ,ato ukin na stranicama romana iskazuje i svoj ivotA U emu autor nalazi izlaz iz tragedije u kojoj se nalaze njegovi likoviA
Dr'&i mo(el temelji se na naelima problemske analize. )arancman je naveo i model OOcjelovite analizeOO romana1
2. sat1 #njeginov dan
3. sat1 #bitelj .arinih
4. sat1 Tatjanino pismo
5. sat1 #njeginov odgovor
6. sat1 Tatjanina matanja
7. sat1 +voboj
>
8. sat1 Tatjana u #njeginovom domu i u )oskvi
;. sat1 osljednji susret
<. sat1 jesnikova ispovijed
U "re/em mo(el' niz nastavnih sati temelji se na analizi likova1
2. sat1 #njegin i drutvo
3. sat1 #njegin i .enski
4. sat1 .enski i #lga
5. sat1 #lga i Tatjana
6. sat1 Tatjana i #njegin
7. sat1 #njegin i Tatjana
8. sat1 .ikovi i priroda
;. sat1 =utor i likovi
<. sat1 jesnikov ivot na stranicama romana
)arancmanovi modeli otkrivaju posebnosti u ralanjivanju sadraja (knjievnog djela) i u njegovoj organizaciji. U modelu problemske analize sadraj
se aktualizira s idejne, moralne, drutvene psiholoke strane. &oman se ralanjuje na niz problema koji postaju predmetom interpretacije. U
"ormuliranju sadraja nastavanih jedinica istie se problem koji sadri odre!eno nerijeeno pitanje, tezu ili alternativu. *ustav nastavnih jedinica u
modelu problemske analize zahtijeva od uenika razvijeniji tip kritikog miljenja. roblemska analiza aktualizira one aspekte djela koji iziskuju bogatije
knjievno i ivotno iskustvo, izgra!eniji stupanj knjievne i op%e kulture. U tenji za aktualizacijom idejnih, moralnih, psiholokih, drutvenih i
"ilozo"skih problema koji se oituju u djelu moe do%i do udaljavanja od djela, tj. do preirokih digresija. *toga u organizaciji i ralanjivanju sadraja i
nastavnog sata treba imati na umu tu opasnost.
U sustavu problemske nastave knjievni se sadraj ralanjuje na odre!ene probleme. &aspon problema proizlazi iz knjievnoga djela koje se
interpretira, a njihov se opseg prilago!uje okvirima nastavnog sata, tj. mogu%nostima interpretacije problema u zadanoj vremenskoj jedinici. roblemi
se ponajprije otvaraju na idejno0tematskoj razini djela, ali se, isto tako, name%u i na razini "abulativno0kompozicijskoj i jezino0stilskoj. #visno o
speci"inosti knjievnoga djela koje se interpretira, u sustavu problemske nastave izdvajaju se oni problemi koji %e najvie zaokupiti zanimanje uenika.
10. Kompara"iv$o!problemsa $as"ava ' me"o(i#oj li"era"'ri
2. roblemska se situacija moe stvoriti 'sporeIiva$jem &la-be$o& i $ji evnog djela koje je posluilo kao inspiracija glazbenom stvaraocu.
Uspore!ivanjem teksta knjievnog djela i njegove realizacije u glazbenom djelu uoit %e se razlike. Te %e razlike izazvati problem. Trebat %e ustanoviti
zato je skladatelj odstupio od teksta romana$ (ime su motivirana ta odstupanja.
4ukinov roman (vgenij Onjegin inspirirao je ?ajkovskog za istoimenu operu. 8eutim$ ?ajkovski nije u svom djelu obuvatio sve epizode iz 4ukinova romana.
;4ukinov se roman sastoji od osam glava$ opera ?ajkovskog od sedam slika.3 !sporeivanjem kompozicijske seme romana i opere postavit 'e se problem* )a#to je
*ajkovski iz %u#kinova romana izdvojio samo intimne scene? Je li time osiroma#ena +su"ena, idejno-estetska zamisao djela?
+a bi se mogao ostvariti ovakav tip problemske situacije, pretpostavlja se da su uenici upoznali roman. *luanje i analiza opere slijedi nakon
interpretacije romana. oznavaju%i roman, moemo postaviti problemsko pitanje koje %e prethoditi sluanju i analizi opere. ostupak o kojem je rije
moe se primjenjivati u sluajevima kad izme!u knjievnog i glazbenog djela postoje uzajamni odnosi (kad knjievno djelo slui kao podloga glazbenom
djelu). Tako se u stvaranju problemske situacije ostvaruje naelo korelacije.
3. roblemska situacija nastaje usporeivanjem knjievnog i filmskog djela. @kranizacija romana otvara mnoga pitanja. !sporeivanjem knji)evnog djela i
%ilma koji je oblikovan na njegovu predloku postavit 'e se pitanje transpozicije romana u novi umjetni(ki ;%ilmski3 izraz. Ailmski 'e stvaralac iz knji)evnog djela izdvojiti
one epizode koje se mogu uspjeno prenijeti u %ilmski izraz. = tim u vezi mo)e se postaviti problemsko pitanje* Je li .ilmski stvaralac iznevjerio idejno-estetski
smisao knji"evnog djela, je li literarnoj osnovi dao nova znaenja, obogatio je novim porukama?
ostupak pri stvaranju problemske situacije izgleda ovako. 'ad uenici upoznaju knjievni tekst, tj. kad ga interpretacijom osmisle, prikazat %emo im
"ilm izgra!en na predloku tog teksta (epizode, npr.), a zatim postaviti problemsko pitanje usmjereno na uspore!ivanje teksta i "ilma. itanje %e izazvati
spor koji %e se razrijeiti komparativnom analizom.
3. roblemska situacija nastaje 'sporeIiva$jem il's"racija i $ji1ev$o& "es"a na koji se odnose. Uenici %e promatrati nekoliko razliitih
ilustracija iste epizode ili lika. Uspore!ivanjem teksta, tj. pieve zamisli lika ili epizode s likovnim ostvarenjem pojavit %e se problem. 9sti lik ostvaren
je likovno na razliite naine, istaknute su razliite nijanse u karakterizaciji lika. 'lasini likovi Pogoljevih #rtvih dua, npr., razliito su prikazani u
ostvarenjima =gina, Ioklevskoga, .apteva, 'ukriniksova. Uspore!ivanjem razliitih pristupa likovima nastat %e spor koji %e izazvati potrebu za dubljom
analizom i argumentacijom sudova i stavova.
1B
4. roblemska situacija nastaje 'sporeIiva$jem (vij' epi-o(a i- $ji1ev$o& (jela koje se temelje na istom motivu. U /ovakovoj noveli 8z
velegradskog podzemlja isti (in ;umorstvo vlastitog djeteta3 prosuuje se ;ocjenjuje3 dvojako* kao najstranije djelo - zlo(in$ kao izvrenje bo)je volje. 0smiljava&
njem ti stavova nastaje problem. +jegovo rjeavanje mo)e se ostvariti pozivanjem na autorov pogled na svijet$ na idejni stav koji se u noveli o(ituje.
! analizi 5olstojeva /ata i mira postavljeno je pitanje* )a#to su /usi pobijedili kod 0engrabene, a do"ivjeli poraz kod Austerlica?
'omparativnom analizom dviju epizoda dobiva se odgovor na postavljeno pitanje.
13. Problemsi pris"'p $ji1ev$om (jel' pri samos"al$om problemsom #i"a$j'
Da(a"a je problemse $as"ave knjievnosti osposobiti uenike za p r o b l e m s o # i " a $ j e $ j i 1 e v $ o & ( j e l a . roblemsko je itanje
usmjereno istraivako itanje jer uenik treba uoiti probleme, odnose me!u njima i prona%i njihove veze s elementima iz van knjievnog teksta.
roblemsko itanje zahtijeva izuzetnu intelektualnu aktivnost (uoavanje, razlikovanje, klasi"iciranje, pam%enje, prepoznavanje, zakljuivanje,
uspore!ivanje, apstrahiranje, analiziranje, sistematiziranje, raspore!ivanje, vrednovanje itd.). 8e-'l"a" takva #i"a$ja ukljuuje spoznanje o djelu
(otkrivanje ideje, teme, "abule, kompozicije, karakteristika likova, motiva0problema, osobina knjievne epohe, pieva nazora o svijetu itd.), razvijanje
italakih sposobnosti i literarnog senzibiliteta.
Problemsko i!anje !emelji se na u(enikovu do)ivljaju knji)evnog teksta koji uklju(uje razumijevanje i osmiljavanje njegovi elemenata. 4ri problemskom (itanju
dominiraju u(enikove intuitivne i analiti(ke aktivnosti koje utje(u na njegovu komunikaciju s literarnim tekstom nadreuju je.
Problemso #i"a$je omo&'/'je problematizaciju teksta, tj. panoramsko uoavanje problema koje moe rezultirati i izdvajanjem glavnog problema
#sim itanjem knjievnog djela uenik %e za svoje osobno QiskustvoR o djelu prona%i argumente i miljenja u studijama, monogra"ijama, esejima,
kritikama, govorima, pogovorima, enciklopedijama, i drugim izvorima. 9zdvajat %e stavove koje prihva%a, ali i one s kojima se ne slae
Hitaju%i knjievno djelo '#e$i bilje1i svoje komentare, asocijacije, argumente, napomene, citate, anotacije, bibliogra"ske jedinice, sekundarne izvore
itd. U dnevniku itanja zapisani su prvi rezultati komunikacije uenik0knjievno djelo. +nevnik se itanja mora posebno koncipirati kako bi se mogao
"unkcionalno iskoristiti pri problemskoj obradi literarnog teksta u koli i za samostalni rad izvan kole. *vaki problem0motiv u knjievnom djelu otvara u
dnevniku itanja novo poglavlje.
6avaljuju'i dnevniku (itanja$ pri problemskoj obradi knji)evnog djela u(enik ne'e ClutatiD po rasutim biljekama$ ve' 'e brzo pronalaziti potrebne elemente skupljene na
jednom mjestu.
1nevnik (itanja se mo)e upotrijebiti u svim %azama problemske analize$ a posebno je %unkcionalan za one djelatnosti koje se temelje na istra)ivanju i dokazivanju. =adr)aj i
uloga dnevnika (itanja upu'uju na njegovu vezu s elementima znanstvenog rada i osiguravaju mu zna(ajno mjesto u problemskoj nastavi knji)evnosti.
Da(a"a je $as"av$ia i da motivira uenike za problemsko itanje knjievnog djela1 aktualiziranjem prije istraenih slinih problema, navo!enjem
citata iz djela, citiranjem samostalnih radova starijih uenika ili stvaranjem problemske situacije prije itanja (gledanjem "ilma, likovnog materi jala, TG0
emisije). Gano je u problemskoj situaciji koja prethodi itanju uenike provocirati, zainteresirati, emocionalno i intelektualno pokrenuti, to je najbolja
priprema za problemsko itanje.
#sim problemskog itanja knjievnog djela u cjelini, moe se organizirati i problemsko itanje ulomka, i to u koli, u razliitim "azama problemske
analize. Problemso #i"a$je omo&'/'je razvijanje psii(ki sposobnosti u(enika$ koje se pri obradi djela intenziviraju. =vaka uspjena problemska obrada literarnog
djela podloga je i motivacija za novo problemsko (itanje.
14. Problemsa a$ali-a $ji1ev$o& (jela ' .oli i i-va$ $je
roblemski pristup knjievnom djelu -apo#i$je problemsim #i"a$jem2 $as"avlja se problemsom a$ali-om2 a -avr.ava o$"es"'ali-acijom i
a"'ali-acijom o(reIe$o& li"erar$o& problema.
"pe#ifinos! problemske obrade knjievnog djela ogleda se u redoslijedu nastavni situacija* stvaranje problemske situacije$ problematizacija djela ;panoramsko
uo(avanje problema&motiva3$ %ormuliranje glavnog problema$ istra)ivanje problema&motiva$ osvjetljavanje glavnog problema$ kontekstualizacija glavnog problema ;u)a i
ira3$ aktualizacija glavnog problema i problemsko&stvarala(ki zadatci za samostalan rad.
Nas"av$ik s!vara problemsku si!ua#iju ;citatom iz djela$ kriti(kim tekstom$ problemskim pitanjima$ anketom$ %ilmom$ itd.3$ a u(enici iznose pristupe i poglede koji su
razli(iti i argumentiraju i. "pe#ifinos! je problemske si!ua#ije to daje niz rjeenja$ a jednozna(nog i ne mo)e biti kad je rije( o knji)evnom djelu. +jezina je uloga$ dakle$
da motivira u(enika za istra)iva(ku djelatnost. 4roblemska analiza uz ra(lanjivanje knji)evnog djela pretpostavlja speci%i(no kretanje kroz djelo motivirano osvjetljivanjem
glavnog problema. 4roblem ne tra)i odreene tipove odgovora$ ve' problemsku analizu. /iterarni je problem strukturni element knji)evnog djela$ a te)ite je na
osvjetljavanju problema$ ne na rjeenju. !(enik u problemskoj analizi djela uo(ava elemente koje uklju(uje problem$ usporeuje i$ otkriva veze meu njima itd.
9jeavanjem literarnog problema razvija se i umjetniko miljenje$ koje pove%uje spo%najne i psi&ike elemen!e$ a u!jee na formiranje i usvajanje es!e!ski&
vrijednos!i.
Samos"ala$ ra( '#e$ika i%van 'kole
11
oslije problemske analize djela na satu, nastavnik zadaje uenicima problemsko0stvaralake zadatke za samostalan rad kod ku%e. ,ilj je tih -a(a"aa
da se problemski pristup djelu produbi i proiti. =tvarala(ki samostalni rad u(enika mo)e se realizirati usmeno ili pismeno$ a u(enici mogu rjeavati zadatke tako da svi
rjeavaju isti zadatak$ ili nastavnik pripremi vie zadataka od koji u(enici odaberu one koje 'e najuspjenije rijeiti.
1,. (lanak i% asopisa u!emeljen na problemskom pris!upu bilo kojem knjievnom djelu )odabir prema vlastitom izboru)
+#P#G#&9.F *)# *F += LF )=&9?= ?#,9L &9?FK9T9 #G# 9T=/?F.
19. 8oma$ ' problemsoj $as"avi
+ramska i pripovjedna djela pruaju ve%e mogu%nosti problemske analize. &oman se, i u metodikoj literaturi i u praksi, a"irmirao kao najprikladnija
knjievna vrsta za problemsku obradu.
U teoriji knjievnosti roma$ je (efi$ira$ kao slobodni , otvoreniji prozni oblik koji tei sveobuhvatnosti i da nikada ne bude dovren!
*peci"ian oblik romana vezan je za sadraj, koji predstavlja oblikovanje privatnog ivota ovjeka, i za znaenje to ga ima u
knjievnosti, jer je Qsklon kritikom odnosu prema tradiciji ...R i Qpojavljuje se kao nosilac novih umjetnikih sredstava oblikovanja i
novih shva%anja ovjeka i svijeta. 0ve karakteristike romana* oblik$ sadr)aj i zna(enje pridonijele su njegovu istaknutom mjestu u problemskoj nastavi knji)evnosti.
! interpretativno&analiti(kom sustavu roman se obrauje cjelovito. 4rednost je cjelovite interpretacije u tome to obuva'a djelo u cjelini ;temu$ likove$ kompoziciju$ %abulu
itd.3$ a ono se ra(lanjuje i obrauje u ciklusu nastavni sati.
Interpretativno&analiti(ki i problemsko&stvarala(ki sistemi$ uz speci%i(nosti$ imaju i zajedni(ke elemente ;isticanje uloge u(enika&subjekta$ isodite aktivnosti je literarno
djelo$ a nastavnik je organizator nastavnog procesa3. 4roblemski pristup tim elementima odreuje osobite karakteristike.
U ulozi uenika0subjekta u nastavnom procesu naglaen je istraivako0stvaralaki element nastavni sadraj je QsubjektR koji komunicira, name%e
problemska pitanja, stvara dileme, trai opredjeljenja, nudi mogu%nosti i odgovore, izaziva suprotstavljanja itd.
)etode problemske nastave omogu%uju da se QgovorR knjievnog djela dokui, tj. potiu istraivaki, samostalan rad koji pridonosi individualizaciji
nastave i "ormiranju stvaralake linosti uenika
/astavnik svoju strunost, a"initet i senzibilnost, invenciju i intuiciju povezuje s kreativnim
djelovanjem, a primjenjuje i metodologiju -$a$s"ve$o& ra(a.
Problemsi pris"'p roma$' je is"o(ob$o o"riva$je i osvjetljavanje pojedinih problema i principa integracije i korelacije elemenata njegove
strukture. Problemsa a$ali-a o"riva kako neki element )ivi u romanu$ kojim je sredstvima ostvaren i u kakvu je odnosu prema drugim elementima. 4roblemski
pristup romanu$ iako se temelji naCizboruD problema$ pretpostavlja zava'anje knji)evnog djela u CcjeliniD$ jer odabrane elemente promatra u %unkciji$ tj.u odnosu prema
ostalim elementima knji)evnog djela.
4roblematizacija romana dovodi do glavnog problema$ (ije osvjetljavanje zatijeva aktiviranje problema&motiva$ a samo istra)ivanje problema&motiva zatijeva posezanje za ostalim elementima
djela. +a kraju se rezultati istra)ivanja problema&motiva projiciraju na glavni problem i osvjetljavaju njegovu strukturu$ a u kona(noj sintezi i stavljanju glavnog problema u kontekst djela$ opusa$ vremena$
njegove dimenzije rastu ;generalizacije i korelacija sa znanstvenim i umjetni(kim podru(jima3.
1:. Obra(a roma$a ' problemsoj me"o(i#oj li"era"'ri
roblemski model izvodi se iz teorije problemske nastave. /a predloku romana utvr!uju se i izdvajaju problemi koji postaju sadrajem nastavnoga sata.
.iterarni problemi vezuju se uz tematsko0idejni sloj, strukturu, likove, vrstovne znaajke, jezik i stil.
*vaki nastavni sat u problemskom ciklusu sadri ove odrednice, fa-e $as"av$o&a sa"a*
! prvoj %azi stvara se problemska situacija.
! drugoj %azi de%inira se literarni ;istra)iva(ki3 problem i mogu'a istra)iva(ka metodologija
! tre'oj %azi organizira se samostalan rad ;pojedina(ni$ tandemski ili rad u skupinama3.
! (etvrtoj %azi analiziraju se i vrednuju rezultati istra)ivanja.
! petoj %azi predla)u se novi istra)iva(ki zadaci.
<-ora problemso&a mo(ela
12
=lber! *amus =tranac
&oman se prouava u zavrnom razredu srednje kole, u programskoj cjelini moderni roman. &ecepcija, razumijevanje i tumaenje romana uskla!uju
se s doivljajno0spoznajnim mogu%nostima uenicaBuenika, s posebnim usmjerenjem na temu otu!enosti i gubljenja osje%ajnosti. Problemsi mo(el o
ojem je rije# pola-i o( pre"pos"ave (a s' '#e$ice='#e$ici samos"al$o pro#i"ali roma$.
Nas"av$i sa" ob'*va/a ove sas"av$iceE
1. Provjeravanje recepcije romana! &ecepcija se moe provjeriti anketom koja sadri vie odrednica o glavnim problemima (glavnom problemu) u
romanu. 8oma$ Alber"a ,am'sa &ovori oE
a6 #ovjeovoj sre/i ' mo(er$ome svije"'J
b6 (r'."ve$oj a$&a1ira$os"i poje(i$ca i 1elji -a (r'."ve$im 'spo$omJ
c6 #ovjeovoj o"'Ie$os"i2 emocio$al$oj o"'pjelos"i 5&'blje$j' osje/aj$os"i62 1ivo"$om besmisl' i aps'r($os"i 1ivo"aJ
(6 lj'bavi meI' lj'(ima2 '-ajam$om ra-'mijeva$j'.
%. Vre($ova$je i ome$"ira$je o(&ovora ' a$e"i
Izdvajanje temeljnoga problema koji se istra)uje* ovjekova o!uenos!$ emo#ionalna o!upjelos!$ ivo!ni besmisao$ apsurd.
0. Prije(lo& me"o(olo&ije -a samos"ala$ is"ra1iva#i ra(. 4rijedlog sadr)i postupke kojima se problem istra)uje* pronalaenje poda!aka u !eks!u$ #i!iranje
dijelova !eks!a$ usmeno komen!iranje$ s!varanje plana %a i%laganje problema. Is!raivanje moe bi!i pojedinano$ u parovima ili skupinama.
3. Samos"ala$ is"ra1iva#i ra(
4. Objavljiva$je re-'l"a"a, vrednovanje pos!ignu+a$ o!varanje novi& pris!upa$ i%bor novi& %ada!aka.
1;. K$ji1ev$i liovi ' problemso!s"varala#oj $as"avi
U sustavu problemsko0stvaralake analize knjievnog djela knjievni je lik neobino poticajan predmet za stvaranje problemske situacije. roblemska
analiza karaktera trai od uenika razvijeno kritiko miljenje i adekvatnu op%u i knjievnu naobrazbu te ivotno iskustvo. U problemskoj nastavi
nastavnik je organizator istraivake i stvaralake aktivnosti uenika. /astavnik moe stvoriti problemsku situaciju1
=lternativnim pitanjem o knjievnom liku
rimjenom ankete koja sadri problemska pitanja usmjerena prema knjievnom liku
9zricanjem oprenih miljenja o liku i otvaranjem polemike
-itiranjem znaajnih a"oristikih i "ilozo"skih misli to ih izraava lik, a koji trae posebnu analizu i komentar
9nterpretativnim itanjem dijalokih i monolokih dionica koje potiu uenike na raspravu i kon"rontiranje gledita u vezi s knjievnim
likom
ostavljanjem teze vezane uz knj. lik koja trai primjenu istraivake metode zbog potvr!ivanja ili negiranja teze
Uspore!ivanjem literarnog junaka s junakom ekraniziranog djela ili s dr. junacima
/avo!enjem razliitih knjievnokritikih miljenja o liku sa zahtjevom da se uenik opredijeli za jedno miljenje i obrazloi ga
*vi ovi postupci vezani uz neki knjievni lik ukljuuju primjenu problemskih pitanja i zadataka.U interpretaciji knjievnog lika znaajnu ulogu imaju
tekstovna nastavna sredstva (literarna djela, povijesti knjievnosti, teorije knji., stilistike, kritike, eseji, itanke, metodiki prirunici, asopisi) te
vizualna, auditivna i audiovizualna sredstva.
%>. Mo1e li se poe-ija obraIiva"i ' problemso!s"varala#oj $as"avi@
)islim da +=S ,ato to postoje (prema &osandi%u) problemska pitanja i zadaci kojima uenici mogu pristupiti poeziji, i to konkretno znaajkama motiva,
autorovom odnosu prema njima, poloaju motiva i zakonitosti njihove organizacije.
To podrazumijeva samostalni istraivaki rad uenika u nastavi.
rimjerice1
DADATAK A. #dre!ivanje pripadnosti motiva i utvr!ivanje njihovih svojstava te klasi"ikacija motivaS
2. deduktivan postupak, generalizacija koju treba konkretizirati1
a) U pjesmi Gee na koju postoje 4 skupine motiva (motivi iz prirode, socijalni motivi i religiozni motivi)
3. zadaci induktivnog tipa, motivska analiza pjesme s podacima na temelju kojih se zakljuuje1
U pjesmi susre%emo ove motive TU
13
plava puina, zvuk, ...
ubogi puk, ...
9nduktivni i deduktivni zadaci potiu induktivno i deduktivno miljenjeS
%1. +i"era"'ra o poe"sim mo(elima problemse $as"ave.
2. &asima 'aji%1 9oman u sustavu problemske nastave, K', ,g, 2<;2.
3. )ilorad /ikevi%1 #etodiko:problemske knjievne komunikacije, K', ,g, 2<<2.
4. ?ovan Jor!evi%1 9eavanje problema kao oblik stvaralakog rada u nastavi, /astava i vaspitanje, 2<83.
5. G. P. )arancman1 Problemnoe izuenie literaturnogo proizvednija i drugie puti koljnogo razbora, .iteratura v kole, 2<83.
%%. Dramsi i sce$si o(&oj K pojmov$o 5li"erar$o6 o(reIe$je
+rama (gr. drahme 0 radnja) kao znanstveni termin oznaava poseban knjievni rod. 'ao poseban knjievni rod ulazi u podruje interesa teorije
knjievnosti. U teoriji knjievnosti postoje razliita odre!enja drame, a to proizlazi iz razliitih teorijsko0metodolokih ishodita.
Teoretiari knjievnosti utvr!uju samosvojnost dramskoga roda u odnosu na ostale knjievne rodove (liriku i epiku). ostoje teorije koje zastupaju
miljenje da je drama nesamostalan knjievni rod te da su njezina umjetnika (izraajna) sredstva u usporedbi s lirikom i epikom ogranienija. #na je
zapravo proizila iz lirike i epike i sjedinjuje epsku objektivnost i lirsku subjektivnost. ri odre!ivanju samosvojnosti dramskoga roda (dramske
knjievnosti) postavlja se pitanje odnosa drame i kazalita.
U de"inicijama drame istie se njezina scenska namjena. Drama se o(reI'je ao1
a) knjievni rod u dijalokoj "ormi, namijenjen scenskom izvo!enju
b) knjievni tekst osobite vrste koji je izravno ili posredno namijenjen izvedbi na pozornici
c) pjesniko0scenski (ili pjesniko0predstavljaki) kompleks kod kojega razlikujemo 4 initelja (tekst, glumca i publiku).
U teoriji razgranienja drame od ostalih knjievnih rodova istie se scenska pojavnost kao razlikovni element. @rano Hale smatra da je nemogu%e
objasniti i teoretski obrazloiti njezine osobine i razlike u odnosu prema drugim knjievnim vrstama ako se ne uo%e zakonitosti i uvjeti koje scena
name%e drami kao pisanom tekstu.
*censka pojavnost drame, njena veza s kazalitem, njeno kazalino oivotvorenje name%e se kao predmet bavljenja teatrologije (znanost o kazalitu).
ri odre!ivanju bitnih znaajki drame (dramske knjievnosti) teoretiari knjievnosti, odnosno dramaturzi i teatrolozi uzimaju razliite kategorije kao
bitnu odrednicu TU neki smatraju da su dramski karakteri bitna odrednica drame, oni su nositelji sukoba, idejnih poruka i anrovskih obiljeja. ostoje
miljenja teoretiara prema kojima se "abula pojavljuje kao bitna odrednica drame. =ristotel u oetici istie da je "abula dua tragedije. )e!utim,
pojam "abule u =ristotelovoj oetici nema isto znaenje kao u novijim teorijama. @abula prema =ristotelu obuhva%a ideje i sadraj djela u jedinstvu.
=ristotel daje prednost dramskoj radnji pred dramskim likom, on smatra da drama (tragedija) ne moe postojati bez radnje, a bez likova moe. -ilj je
tragedije prikazivanje radnje, a ne svojstava. *lino gledite zauzima i .essing smatraju%i da je radnja glavno izraajno sredstvo tragedije. Megel istie
da se radnjom (djelovanjem) najpotpunije oituje ljudski karakter u drami.
/ovije teorije drame tako!er istiu radnje kao jednu od bitnih odrednica.
%0. Novije pro&ramse o$cepcije ' o($os' $a (rams' $ji1ev$os"
/oviji nastavni programi prevladavaju dosadanju zapostavljenost dramske knjievnosti u odnosu prema ostalim knjievnim rodovima.
#sim dramske knjievnosti, koja je tradicionalno sastavni dio knjievnog programa, noviji nastavni programi a"irmiraju i scensku umjetnost.
Ukljuivanjem scenske umjetnosti u programski sadraj stvaraju se nove mogu%nosti za knjievno0scenski odgoj i obrazovanje.
U izricanju ciljeva i zadataka nastave knjievnosti za pojedine stupnjeve o0o sustava pojavljuju se "ormulacije koje se odnose na knjievno0scenski odgoj
i obrazovanje.
,a mla!e razrede osnovne kole (9. do 9G.) izriu se posebni zadaci knjievno0scenskoga odgoja i obrazovanja. rogram postavlja zahtjevda se uenici
dovedu do samostalnoga itanja knjievnih djela i gledanja scenskih i "ilmskih ostvarenja. *amostalno itanje odnosi se na itanje dramskih tekstova
(igrokaza), samostalno gledanje odnosi se na gledanje djejih igrokaza.
Takvom se programskom orijentacijom osigurava usporedno razvijanje knjievnog i scenskog pristupa. rogram a"irmira itatelja dramskog teksta i
gledatelja scenskog djela.
#sim itanja i gledanja, koje se ostvaruje u samostalnom individualnom radu uenika, program predvi!a i analitiko0interpretacijsku razinu bavljenja
dramskim i scenskim djelom. #na obuhva%a uvo!enje uenika u interpretaciju dramskih i scenskih djela te pripremu za samostalnu interpretaciju istih.
Iudu%i da interpretacijsko0analitika razina ukljuuje i teorijsko0metodoloku problematiku, uspostavlja se sustav pristupa, postupaka i pojmova koji se
usvajaju i primjenjuju u nastavnim situacijama, odnosno u pojedinim razredima i na pojedinim o0o stupnjevima.
14
rema rijedlogu o0o programa hrvatskoga ili srpskoga jezika s knjievno%u, scenskom i "ilmskom umjetno%u od 2. do ;. razreda sustav pojmova koji se
odnose na dramsku knjienost i scensku umjetnost izgleda ovako TU
8AD8ED POJMOVI ID D8AMSKE KNJIEVNOSTI I S,ENSKE
<MJETNOSTI
2. +oga!aj u dramskom igrokazu, scenski lik, izgled lika
(odje%a, stas, lice, oi, kosa), kazalite, gledalite,
pozornica
3. *censki prizor, mjesto, vrijeme doga!anja, glavni i
sporedni likovi, glumac, uloga, gluma, bajka0igrokaz
4. &adnja, govor lika, dijalog
5. Tema scenskog djela, "abula, odnos me!u likovima
6. 9deja, "abulai njezini elementi1 uvod, radnja, zaplet ili
sukob, vrhunac, rasplet. Ftika karakterizacija lika,
scenski prostor, didaskalije, monolog, igrokaz, djeji TG
igrokaz, dramatizacija
7. #snovna tema i tematske jedinice, "aze u razvoju radnje :
poetak, zaplet, vrhunac, raplet. Ftika, socioloka,
govorna karakterizacija lika, prizor, slika, in, reija,
redatelj, dramsko i scensko djelo
8. =utorov stav, stav knjievnog (dramskog) lika,
dinaminost radnje, motiviranost radnje, psiholoka
karakterizacija lika, scenogra"ija, komedija, radijska i TG
drama
;. Mumor, ironija, satira, geg, dekor, rasvjeta, tragedija
%3. Pro&ramsi raspore( pojmova i- (ramse $ji1ev$os"i i sce$se 'mje"$os"i
rogram obuhva%a temeljne knjievnoteorijske i teatroloke pojmove. &aspored pojmova temelji se na naelu primjerenosti, kontinuiteta, sustavnosti i
postupnosti.
*vako od naela ostvaruje se na speci"ian nain. rema naelu primjerenosti pojmovi se navode onim redom koji je uvjetovan spoznajnim mogu%nostima
uenika u pojedninim "azama razvoja. )ladi itatelji i gledatelji prvotno se veu uz doga!aje i likove u dramskom i scenskom djelu.
Ilagonadeinino istraivanje pokazuje da 5<V ispitanika kod drame (scenkog djela) istie zanimljivost doga!aja i sretan zavretak te likove i pozitivne
karakterne crte (hrabrost). Ta psiholoka odrednica u recepciji drame (scenskog djela) opravdava odre!ivanje mjesta doga!aja i lika kao polaznih
pojmova u sustavu dramskih i teatrolokih pojmova. ,atim idu pojmovi1 kazalite, gledalite, pozornica.
ojmovi se uvode prema kriterijima asocijativnosti i apstrakcije. =socijativne veze dovode do sustava pojmova1
a) kazalite : gledalite : pozornica
b) glumac : uloga : gluma
c) poetak radnje : zaplet : rasplet
d) in : slika : prizor
*vrstavanjem pojmova u mikrosustave olakava se usvajanjeS
*ustav dramskih i teatrolokih pojmova u osnovnoj koli TU vii stupanj apstrakcije oznaavaju ovi pojmovi1 tema, "abula, ideja, drama, scensko djelo,
autorov stav, stav likova, humor, ironija, satira. #ni se tako!er me!usobno povezuju u mikrosustave. (npr. ironija, humor, satira uz komediju kao
dramsko0scensku vrstu).
rogramski raspored pojmova poiva na logiko0spoznajnim osnovama nastavnoga procesa i razinama apstraktnoga miljenja.
%4. Dramsa $ji1ev$os" i sce$sa 'mje"$os" ' pro&ram' sre($je .ole K o$cepcija
rogram dramske scenske umjetnosti u osnovnoj koli uvjetuje i srednjokolski program. Uvaavanjem naela kontinuiteta srednjokolski program kre%e
od spoznaja koje utvr!uje o program. rogram osnovne kole postupno i sustavno dovodi uenika do poimanja dramski i scenske umjetnosti kao posebnih
vrsta umjetnosti i do shva%anja njihovih bitnih znaajki. +osegnuti stupanj programskog odre!ivanja dramske i scenske umjetnosti omogu%uje vii stupanj
knjievnoteorijskog i teatrolokog odre!ivanja u rogramu za srednju kolu.
*rednjokolski program uspostavlja programsku cjelinu koja dramsku i scensku umjetnost postavlja u kontekst drugih umjetnosti ("ilmske, glazbene,
likovne, plesne) i kontekst drugih knjievnih rodova i vrsta. Tako strukturirana programska cjelina pretpostavlja razvijeniji tip teorijskog miljenja i
sloeniju metodologiju. roiruje se teorijsko0metodoloki sadraj koji je uvjetova i umjetnikim znaajkama dramskih i scenskih predloaka
15
(programskih djela). U programu srednje kle prisutna je i teorija dramske i scenske umjetnosti i metodologija studija (prouavanja) u primjerenom
obliku.
*adrajno oboga%ivanje programa dramske knjievnosti i scenske umjetnosti oituje se i u njegovom knjievnopovijesnom dijelu. rogram uspostavlja
povijest dramske i scenske umjetnosti. ovijesni dio programa obuhva%a reprezentativna djela (dramska i scenska) iz knjievnosti hrvatskoga i drugih
naroda.
%7. Drama ' pro&ram' ao $ji1ev$i ro(
rogram odre!uje dramu kao knjievni rod, proiruje i produbljuje usvojene pojmove, de"inicije i teorije prema naelu kontinuiteta i vertikalnog slijeda
u programiranju knjievnoteorijske i teatroloke problematike. Takvo proirivanje i produbljivanje programskoga sadraja pokazuje tablica1
#?=), +F@9/9-9?=, TF#&9?= #*/#G/= K'#.= *&F+/?= K'#.=
drama i dramske vrste
kompozicija drame
drama
komedija
radijska drama
TG drama
tragedija
bajka : igrokaz
igrokaz o djetinjstvu
TG igrokaz
dramatizacija
doga!aj,
radnja
uvod
zaplet (sukob)
vrhunac
rasplet
& drama (etimologija i znaenje termina)
& drama kao knjievni rod, knjievna vrsta, dramska
umjetnost, de"inicije drame
& drama i kazalite (dramaturgija, teatrologija)
& struktura dramskog teksta (popis likova,
didaskalije, dijalog, monolog), de"inicije i teorije
elemenata dramskog teksta
& od dramskoga teksta do predstave, maska kao
simbol kazalita, scenski prostor, scenogra"ija,
kostimi, rekviziti, rasvjeta, publika, redatelj,
glumac, gluma
& dramske vrste1 tragedija, komedija1 vodvilj, "arsa,
tragikomedija, melodrama, komedija karaktera,
komedija intrige, komedija situacije, pastorala
& tragino, komino, tragikomino, groteskno,
tragini junak, tragina krivnja, drama, opera,
opereta, radiodrama, televizijska drama, mjuzikl,
literarno : glazbena predstava
%9. Drama ' pro&ram' ' povijes$o!s"ilsom ovir'
ovijesni dio programa ukljuuje dramsku knjievnost i scensku umjetnost. &eprezentativna dramska i scenska djela prouavaju se u okviru povijesno :
stilskih "ormacija. rogramsku zastupljenost dramske i scenske umjetnosti u okviru povijesno stilskog prouavanja prikazuje sljede%a tablica1
&=,+#I.?F (#G9?F*/# : *T9.*'= @#&)=-9?= &#I.F)=T9'= +&=)*'F '/?9WFG/#*T9 9 *-F/*'F
U)?FT/#*T9
antika grka tragedija i komedija, rimska komedija
srednji vijek crkvena drama, prikazanja, lauda, mirakuli, misteriji,
moraliteti, "arsa, srednjovjekovno kazalite
1,
renesansa renesansna komedija, pastorala, commedia dellO arte,
renesansno kazalite, hrvatsko renesansno kazalite,
renesansna tragedija, elizabetinsko kazalite
barok opera, melodrama, barokno kazalite, zlatni vijek
panjolskog kazalita
klasicizam, prosvjetiteljstvo komedija i tragedija, kazalite "rancuskoga klasicizma,
kajkavska komedija
predromantizam, romantizam romantika drama, komedija epohe romantizma, ilirska
drama i kazalite, stvaranje nacionalnih kazalita u
jugoslavenskih naroda, kazalina kritika
realizam, naturalizam realistika drama, naturalistika drama, psiholoka drama
moderna, me!uratna moderna drama, ekspresionistika drama, otvorena
dramaturgija, epski teatar, 'rlea kazalite
ratno i poratno razdoblje kazalite u /#I0u, antidrama i kazalite apsurda,
radiodrama, TG drama
%:. Drama i sce$sa 'mje"$os" ' i-bor$om pro&ram'
*adraji dramske knjievnosti i scenske umjetnosti pojavljuju se u izbornom programu koji se uvodi od 8.r. osnovne kole, a uenici ga odabiru prema
vlastitim sklonostima. 9zborni program iz dramske knjievnosti i scenske umjetnosti obuhva%a umjetniku i znanstvenu problematiku, odnosno dramska i
scenska djela, teoriju dramske umjetnosti i povijest kazaline umjetnosti.
U 8.r. istie se teatroloka analiza scenskoga djela koja se temelji na otkrivanju odnosa izme!u prikazivanja i promatranja scenskoga ina. +akle, razvija
se kultura scenskoga gledanja i otkrivanje zakonitosti scenskoga doga!anja. rogram sadri bitne odrednice scenskoga ina1 scenski prostor, glumac,
gluma i mimika, scena, kostim, scenski govor. Ioljem upoznavanju scenskoga ina pridonosi poznavanje dramskoga teksta, odnosno drame kao
knjievnoga djela.
U ;.r., osim teorijskog sadraja koji se odnosi na speci"inost scenske umjetnosti, uvode se sadraji iz povijesti kazaline umjetnosti. ,apoinje se
povijesni pristup prouavanju scenske umjetnosti koji se nastavlja u srednjoj koli. ovijesni dio obuhva%a poetke kazaline umjetnosti sve do
klasicizma.
*rednjokolski zorni program scenske umjetnosti obuhva%a gra!ansku dramu, kazalini ivot romantizma, realizma i naturalizma, modernu dramu i
kazalite, suvremenu dramsku i kazalinu umjetnost.
9zborni program omogu%uje svestraniji scenski odgoj i obrazovanje uenika osnovne i srednje kole.
%;. Dramsa (r'1i$a
+ramski i scenski odgoj i obrazovanje programiran je u programskoj cjelini 9zvannastavne aktivnosti, to podrazumijeva postojanje dramske grupe
(druine) iji se rad odvija u slobodnom vremenu uenika. Os$ov$i -a(a"a (ramse (r'1i$e je razvijanje uenikova dramskog izraza. /astavnik uvodi
uenike u spontan dramski izraz, osposobljava ih za izvo!enje samostalnih dramskih zadataka i igrokaza.
Ovir$i sa(r1aji ra(a ' (ramsoj (r'1i$i1
& upoznavanje dramske knjievnosti i teorije drame
& priprema uenika za gledanje kazaline predstave ili TG drame
& analiza kazaline predstave ili TG drame1 gluma, dramaturgija, scenogra"ija
& osnovni zakoni dramskoga stvaralatva, scenske umjetnosti i dramske vrste
& povijest kazalita i drame
& povijest hrvatske kazaline kulture
& veliki dramatiari i komediogra"i
& veliki kazalini glumci i re"ormatori
& scensko : glazbeni oblici umjetnosti
& nastajanje kazaline predstave
& dramatizacija proznoga djela
& pra%enje kazaline kritike i prikaza
& pisanje prikaza kazaline predstave i TG drama
0>. Pro&ramsa pove-a$os" (ramse i sce$se 'mje"$os"i s pro&ramom i-ra1ava$ja i s"vara$ja
17
rogram dramske i scenske umjetnosti povezuje se s programom jezinog izraavanja i stvaranja. Ge% od 2.r. osnovne kole a"irmiraju se (ijalo.i oblici
izraavanja i stvaranja kao nastavak djejih igara sa scenskim lutkama u vrti%u. 'ao posebna vrsta govorne vjebe provode se sce$se ra-&ovor$e i&re
(dijaloke i monoloke) koje pribliavaju scensku umjetnost. U njima se oituje stvaralaka mata, sposobnost uivljavanja u likove i situacije,
sposobnost emocionalnoga nijansiranja govora. #sim toga, provode se vjebe opisiva$ja -ami.lje$i* pre(me"a (igraaka, slikaN) u kojima se uenik
oslanja na vizualnu percepciju i asocijaciju te razliiti oblici prepri#ava$ja lutkarske ili kazaline predstave.
#d 2.05. r. osnovne kole uz dramsku i scensku umjetnost veu se ovi oblici jezinog izraavanja i stvaranja1 sce$se &ovor$e i&re2 'sme$e
(rama"i-acije 5bas$e2 baje62 s"vara$je (ramse pri#e2 opisiva$je s"var$o& i -ami.lje$o& sce$so& pros"ora2 prepri#ava$je l'"arse ili a-ali.$e
pre(s"ave2 ara"eri-acija liova i- l'"arse pre(s"ave ili sce$so&a (jela.
#d 6.0;.r.1 'sme$o ili pisme$o s"vara$je (ramse pri#e2 ra-vija$je (ramse ra($je s"vara$jem -aple"a2 vr*'$ca i rasple"a2 'sme$o ili pisme$o
obliova$je (ramso&a (ijalo&a2 (i(asalije i afi.a (popis dramskih likova i njihova odnosa).
#sim izvornih uenikih oblika izraavanja i stvaranja, njeguju se i oblici utemeljeni na gotovom dramskom tekstu koji pripadaju reproduktivnim oblicima
izraavanja1
a) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog djela, dramskih likova, glumaca, imena redatelja, scenogra"a, kostimogra"aN
b) prepriavanje lutkarske ili kazaline predstave, dramskoga teksta, karakterizacija dramskoga lika, pojedinih uloga
c) opisivanje scenskoga prostora, vanjskog izgleda likova na temelju didaskalija, opisivanje kostima na temelju gledanja predstave
d) interpretacija likova, glume, scenogra"ije, kostimogra"ije, reije, pisanje kazaline kritike
/avedeni oblici izraavanja mogu se svrstati u dvije vrste1
2) stvaralaki oblici izraavanja : ueniki izvorni oblici jezino : scenskoga izraavanja
3) analitiko : interpretacijski oblici izraavanja : uvjetovani su gotovim predlokom
01. Je-i#$i i sce$si oblici i-ra1ava$ja i s"vara$ja
I&. *TG=&=.=H'9 #I.9-9 =/=.9T9H'#09/TF&&FT=-9?*'9 #I.9-9
2. scenske govorne igre izgovaranje naslova dramskih ili scenskih djela
3. opis zamiljenih predmeta zapisivanje naslova
4. opis zamiljenih prostora prepriavanje dramskoga teksta ili kazaline predstave
5. opis zamiljenih likova karakteriziranje dramskoga lika
6. usmeno stvaranje dramske prie opisivanje scenskoga prostora na temelju didaskalija
7. pismeno stvaranje dramske prie opisivanje dramskoga lika na temelju didaskalija
8. usmeno oblikovanje dijaloga opisivanje kostima na temelju gledanja predstave
;. pismeno oblikovanje dijaloga tumaenje lika
<. usmeno oblikovanje monologa interpretacija glume, scenogra"ije, kostimogra"ije
2>. usmeno oblikovanje didaskalija interpretacija reije
22. pismeno oblikovanje didaskalija pisanje kazaline kritike
23. usmeno oblikovanje a"ia usmena kazalina kritika
24. pismeno oblikovanje a"ia
rogram dramske i scenske umjetnosti postavljen je u suodnos s programom itanja u kojem se dramski tekst pojavljuje kao poseban tip teksta. +ramski
tekst se, prema nainu primanja (recepcije) i nainu ostvarivanja, razlikuje od epskog ili lirskog teksta. itanje drame pretpostavlja scensko zamiljanje.
Iogdan opovi% preporuuje (va $a#i$a #i"a$ja (ramso&a "es"aE
a) itati dramu i postaviti je na zamiljenu pozornicu
b) vidjeti predstavu i itanjem dogra!ivati vi!eno
rilikom itanja dramskoga teksta dolazi do preo(ira$ja priop%enja (poruke) : signali pisanoga koda trans"ormiraju se u slune signale.
Sce$so -ami.lja$je utemeljuje se na didaskalijama i dramskim situacijama pomo%u kojih se zamilja mjes"o ra($je2 (ramse liove2 $ji*ove o($ose i
&ovor2 i-&le( sce$eN
&ecepcija dramskih situacija i likova ostvaruje se kao sukobljavanje realnog i "iktivnog, odnosno sukobljavanje dvaju konteksta (itateljevog realnog i
dramskog).
Pro&ram #i"a$ja (ramso&a "es"a uskla!uje se s op%om teorijom itanja i teorijom itanja dramskoga teksta, a obuhva%a ove elemente1 sluanje
interpretacijskoga itanja, glasno itanje, itanje u sebi, itanje u sebi i zapisivanje, sluanje radioscene, usmjereno itanje, scensko oblikovanje.
0%. Pro&ram (ramse i sce$se 'mje"$os"i i pro&ram #i"a$ja
1<
rogram dramske i scenske umjetnosti postavljen je u suodnos s programom itanja. < pro&ram' #i"a$ja dramski tekst pojavljuje se kao poseban tip
teksta koji ima i svoje posebnosti itanja. To itanje drame pretpostavlja scensko zamiljanje. Iogdan opovi% preporuuje (va $a#i$a #i"a$ja
(ramso&a "es"a1
a) itati dramu i postaviti je na zamiljenu (imaginarnu) pozornicu
b) vidjeti predstavu i itanjem dogra!ivati vi!eno.
ri itanju dramskog teksta dolazi do izraaja jo jedna poseb$os"2 tj. nastupa preo(ira$je priop/e$ja 5por'a6 : jer dramski dijalog trai
prekodiranje pisanih signala u slune signale.
Sce$so se pak -ami.lja$je pri itanju dramskog teksta utemeljuje na didaskalijama i dramskim situacijama. /a temelju njih itateljBitateljica
zamilja mjesto radnje, dramske likove i njihove odnose, govor likova. rate%i razvoj dramske radnje itatelj(ica) zamilja kako se mijenja izgled scene,
kako se mijenjaju likovi u pojedinim dramskim situacijama. &ecepcija dramskih situacija i dramskih likova ostvaruje se kao svojevrsno sukobljavanje
realnoga i "iktivnoga, sukobljavanje dvaju konteksta (itateljeva realnog konteksta i dramskog konteksta). Tu dvojnost =smus de"inira ovako1 Hitatelj
prima dramske situacije i likove kao neposredne stvarnosti, ali istodobno osje%a da to nije sam ivot nego njegova umjetnika konkretizacija. Taj se
odnos oituje i pri itanju ostalih knjievnih vrsta, ali se pri itanju dramskog djela osobito name%e.
rogram itanja dramskoga teksta uskla!uje se s op%om teorijom itanja i teorijom itanja dramskog teksta.
00. Pro&ramse o(re($ice (ramse i sce$se 'mje"$os"i
*adraj programa dramske i scenske umjetnosti iskazuje se prema recepcijskom kriteriju, tj. prema nainu primanja i komuniciranja. rema tom
kriteriju uspostavljeni su sljede%i $a#i$i prima$ja i om'$icira$ja1
a) sluanje dramskoga teksta
b) gledanje dramskog teksta
c) itanje dramskog teksta
&ije je zapravo o razliitim aktivnostima koje pretpostavljaju razliite sposob$os"i1
a) sposobnost sluanja (auditivnog primanja dramskih poruka)
b) sposobnost gledanja
c) sposobnost itanja (sposobnost prekodiranja vizualnih znakova u scenske, auditivne znakove)
Uspostavljene su ra-i$e $a ojima se os"var'je om'$iacija s dramskim i scenskim predlokom1
2) 9ndividualni doivljaj, subjektivni dojam : poetna razina
3) 'ritiko0teorijska razina : obuhva%a literarni i teatroloki pristup, pojmove teorije drame i teatroloke pojmove (navo!enjem tih pojmova
oznaava se razina koju itatelj0gledatelj dosee na pojedinim odgojno0obrazovnim stupnjevima)
rogramski se sadraj organizira prema naelu primjerenosti, postupnosti, sistematinosti, kontinuiteta i vertikalnog slijeda. rogram itanja i gledanja
temelji se na reprezentativnim djelima dramske i scenske umjetnosti koja se itaju, gledaju i interpretiraju u pojedinim razredima.
03. Pro&ramsa pove-a$os" (ramse i sce$se 'mje"$os"i s pro&ramom i-ra1ava$ja i s"vara$ja
rogram dramske i scenske umjetnosti kao sastavni dio programa knjievne, scenske i "ilmske umjetnosti povezuje se s programom izraavanja i
stvaranja. &azliiti se oblici jezinog i scenskog izraavanja ukljuuju u okvire dramske i scenske umjetnosti.
Ge% od 2. razreda osnovne kole a"irmiraju se (ijalo.i oblici i-ra1ava$ja i s"vara$ja. #ni su svojevrstan nastavak djejih igara u djejem vrti%u sa
scenskim lutkama u kojima djeca stvaraju dijalog. Sce$se ra-&ovor$e (dijaloke i monoloke) i&re koje se provode kao posebna vrsta govorne vjebe
pribliavaju dijete scenskoj umjetnosti. U takvim se scenskim igrama oituje djetetova stvaralaka mata, sposobnost uivljavanja u odre!ene likove i
situacije i sposobnost emocionalnog nijansiranja govora. Tako!er se ve% od 2. razreda mogu njegovati i vje1be opisiva$ja -ami.lje$i* pre(me"a
(igraaka, slika, knjiga..), a u tom se obliku dijete oslanja na vizualnu percepciju i asocijaciju. Uz dramsku i scensku umjetnost sadrajno se povezuju
razliiti oblici prepriavanja lutkarske ili kazaline predstave.
< prva #e"iri ra-re(a os$ov$e .ole uz dramsku i scensku umjetnost vezuju se ovi oblici je-i#$o& i sce$so& i-ra1ava$ja i s"vara$ja1 scenske govorne
igre, usmene dramatizacije, stvaranje dramske prie, opisivanje stvarnoga i zamiljenoga scenskog prostora, prepriavanje lutkarske ili kazaline
predstave itd.
O( 4. (o :. ra-re(a program nastave izraavanja i stvaranja obuhva%a razvijeniji sadraj i razgranatije oblike jezinog i scenskog izraavanja koji se
povezuju s dramskom i scenskom umjetno%u. Pro('"iv$e 5s"varala#e6 oblie #i$e1 usmeno ili pismeno stvaranje dramske prie, razvijanje dramske
radnje stvaranjem zapleta, vrhunca i raspleta, usmeno ili pismeno oblikovanje dramskog dijaloga te a"ia (popisa dramskih likova i njihovih odnosa.
/a dramskom se tekstu ili scenskom djelu utemeljuju ovi oblici jezino0scenskog izraavanja i stvaranja1
a) izgovaranje i zapisivanje naslova dramskog ili scenskog djela, dramskih likova i glumaca koji su tumaili pojedine likove, imena redatelja, scenogra"a,
kostimogra"aN
1>
b) prepriavanje lutkarske ili kazaline predstave, prepriavanje dramskog teksta, karakterizacija dramskog likaN
c) opisivanje scenskog prostora na temelju didaskalija, opisivanja vi!ene scene, itd.
d) tumaenje likova, interpretacije glume, kao i scenogra"ije, kostimogra"ije, reije, te pisanje kazaline kritike
/avedeni se oblici izraavanja mogu razvrstati u (vije "emelj$e vrs"e1
a) stvaralaki oblici izraavanja
b) analitiko0interpretacijski oblici izraavanja (utemeljuju se na tekstovnom dramskom ili scenskom predloku, tj. uvjetovani su gotovim predlokom)
04. +i"erar$i i "ea"rolo.i pris"'p (ramsome (jel'
+i"erar$a me"o(i#a o$cepcija pris"'pa dramskom djelu kao beletristikom (pisanom) tekstu interpretira ga kao posebnu vrstu knjievnosti, poseban
knjievni rod. Tea"rolo.a 5sce$sa6 o$cepcija pris"'pa dramskom djelu kao scenskoj umjetnosti u svoj sustav interpretacije ukljuuje i
izvanknjievne, tj. scenske elemente (scenogra"iju, reiju, glumu). #bje su koncepcije jednako zastupljene u pristupu dramskom djelu, samo se
prilago!uju posebnim uvjetima. Teatroloka (scenska) koncepcija postavlja nastavni proces u posebne uvjete, tj. trai dodatna nastavna sredstva i
drukije metodike postupke. .iterarna koncepcija pribliava uenicima dramsko djelo kao knjievni tekst, a scenska ih uvodi u doivljavanje i
spoznavanje zakonitosti scenske umjetnosti. U kolskoj praksi prevladava uglavnom literarna koncepcija koja svodi dramsko djelo na epske elemente.
Takav je pristup de"iniran kao Xepizacija dramskoga djelaY. Ta koncepcija dozvoljava izbor metodikih postupaka koji uenicima pribliavaju dramski
tekst kao posebnu knjievnu strukturu.
07. Me"o(i#i s's"avi ' i$"erpre"aciji (ramso&a (jela
+ramsko djelo uenici mogu upoznati na vie naina1
a) i$(ivi('al$im #i"a$jem i-va$ $as"ave (doma%a lektira)
b) i$"erpre"a"iv$im #i"a$jem o(reIe$i* (ramsi* si"'acija $a re(ov$om sa"' $ji1ev$os"i ili $a sa"' le"ire (interpreti su naje%e lanovi dramske
sekcije koji nastupaju). /adalje, dramski se tekst usvaja itanjem u sebi i interpretativnim itanjem koje sadri elemente scenskoga govora. #bino se
predvi!a nekoliko nastavnih sati za obradu.
c) &le(a$jem a-ali.$e pre(s"ave (trebalo bi biti 607 kolektivnih posjeta kazalitu u toku kolske godine). ri izboru se dramskih predstava prednost daje
onim djelima koja se prouavaju u nastavi knjievnosti. Takav posjet pretpostavlja pripremanje uenika za gledanje predstave.
Pledanje predstave moe imati nekoliko odgojno0obrazovnih zadataka1
2) produbiti analizu dramskoga djela koji su uenici itali i interpretirali u nastavi( 3) upoznati scensku postavu tog dramskog djela( 4) upoznavati
zakonitosti scenskog oblikovanja dramskog teksta i izraajne mogu%nosti scenskoga jezika( 5) uvoditi uenike u teatroloku analizu i osposobljavati ih za
izraavanje zapaanja i ocjena kazalinog ina.
d) &le(a$jem "elevi-ijse (ramse emisije
e) sl'.a$jem ra(io!emisije (uenici primaju dramski tekst auditivno( usmjerenost na scenski govor i akustine scenske znakove)
") &le(a$jem (ramso& i-voIe$ja (ramse secije ' .oli.
09. Samos"al$o i$(ivi('al$o #i"a$je
/akon to su uenici upoznali djelo individualnim itanjem doma%e lektire, interpretacija djela ostvaruje se na satu lektire. ostoje 5 "aze odvijanja
sata. Prva je priprem$a fa-a u kojoj se provjerava kako su uenici doivjeli dramsko djelo u cjelini, da prepoznaju ton djela (komian, tragian,
ozbiljan, tragikomian, satirian), prepoznaju dramsku vrstu, da navedu koje su im se dramske situacije najvie svidjele... )etodiki su postupci koji se
primjenjuju u ovoj "azi dijalog, anketa, pregledavanje uenikovih radova (pismenih), promatranje slikovnog materijala koji se temelji na dramskom
tekstu (rad s dramskim mapama). Dr'&a je fa-a a$ali"i#$a fa-a u kojoj se analiziraju bitni elementi dramskoga djela (ustrojstvo dramske radnje, likovi,
idejni i tematski aspekt djela, mogu%nosti scenske realizacije). Ca-a samos"al$i* ra(ova '#e$ia "re/a je fa-a u kojoj se uenicima prua mogu%nost da
a"irmiraju vlastita zapaanja o dramskome tekstu, a to iznose usmeno ili pismeno. Poslje($ja je fa-a ona u kojoj se uenike 'p'/'je $a samos"al$o
#i"a$je (ramsi* (jela ili gledanje interpretiranih djela u kazalitu( dakle, ta "aza ima svojevrsnu motivacijsku ulogu (uputa uenika na daljnje itanje).
0:. I$"erpre"acijso 5sce$so6 #i"a$je
9nterpretacijsko itanje jedan je od naina na koje uenici mogu upoznati dramsko djelo, odnosno uenici mogu upoznati dramsko djelo interpretacijskim
itanjem odre!enih dramskih situacija na redovnom satu knjievnosti ili na satu lektire. Dramso se (jelo obraI'je po #i$ovima. rvi in uenici itaju
samostalno kod ku%e, drugi se in interpretacijski ita na satu, a tre%i in uenici itaju kod ku%e usmjereno (rjeavaju%i nakon itanja zadatke koji se
odnose na objanjavanje pojedinih scena, postupaka likova, didaskalija itd.).
=ko su uenici upoznali samo prvi in dramskoga djela individualnim itanjem, najprije %e iznijeti doivljaje i zapaanja koja su stekli itaju%i ga, a
zatim %e sluati interpretacijsko itanje novih dramskih situacija (obino kljunih). 9nterpretacijsko itanje moe se ostvariti tako da itatelj nastupa kao
promatra zbivanja, ali je "unkcionalniji oblik #i"a$je po 'lo&ama koje omogu%uje uenicima da doive bit dramske situacije i da stvore iluziju kazaline
2B
predstave. Hitanje po ulogama trai od itatelja temeljito poznavanje dramskoga teksta, sposobnost identi"ikacije s likom te sposobnost zamiljanja
dramske situacije. =ko uenici interpretativno itaju tekst po ulogama, moraju se za to pripremiti u dramskoj sekciji ili posebnim oblicima rada. 'ao
interpreti, dakle, mogu nastupiti uenici (lanovi dramske sekcije) koji su se pripremili za taj sat, a odabrane dramske scene mogu se uti i pomo%u -+0a
(ili drugih nastavnih pomagala) u interpretaciji glumaca. 9nterpretacijsko itanje sadri u sebi elemente scenskoga govora.
9nterpretacijsko itanje, odnosno govorna interpretacija odre!enih dramskih situacija, dublje uvodi uenika u doivljaj te dramske situacije, motivira ga
za daljnje itanje teksta i za samostalno govorno interpretiranje novih scena.
0;. I$"erpre"acija (ramse sce$e
=ko se uenici prvi put susre%u s nekim dramskim djelom (nisu djelo itali niti u cjelini, niti pojedine inove i scene), interpretacija se odvija ovako1
2. intelektualno i doivljajno motiviranje uenika za primanje dramskoga djela(
3. izbor dramske situacije i interpretacijsko itanje(
4. emocionalna stanka(
5. objavljivanje doivljaja i njegovo ispravljanje(
6. interpretacija proitane dramske scene(
7. sistematizacija(
8. motiviranje uenika za samostalno itanje i analizu preostalih dijelova teksta.
I$"ele"'al$a mo"ivacija E uenicima se objanjavaju pojmovi vezani uz interpretaciju teksta (nepoznate rijei i sl.), objanjavaju se elementi vezani
uz temu djela (ako ih uenici ne poznaju)(
Do1ivljaj$a mo"ivacija E povezivanje s uenikovim iskustvima i doivljajima koji %e mu pomo%i u dubljem doivljavanju dramskoga djela(
I-bor (ramse si"'acije E ako se ita prva dramska scena iz djela, uenicima se ne iznosi daljnji razvoj radnje, nego se najavi svijet djela, glavni likovi
i osnovne obavijesti o njima, a zatim se ita prva dramska scena( ako se ita dramska scena koja predstavlja vrhunac radnje, treba saeto iznijeti razvoj
doga!aja u drami do toga trenutka koji se ita (to je lokalizacija odlomka koji se ita)(
I$"erpre"acijso #i"a$je E sveani trenutak interpretativnoga procesa( uenici u toj "azi nastavnoga sata doivljuju dramsku radnju, intuitivno proniu u
smisao autorovih poruka(
Emocio$al$a s"a$a E trenutak obuzetosti doivljajem dramske situacije( dok traje emocionalna stanka, nastavnik smireno promatra uenike, prati
njihove izraze lica, ne obavlja nikakve druge radnje (ne e%e razredom, ne prelistava knjigu, nita ne zapisuje i sl.)(
Objavljiva$je (o1ivljaja E kad nastavnik primijeti po izrazima lica da nastupa trenutak oputanja, trai od uenika da izraze svoj doivljaj dramske
situacije( doivljaje uenici izraavaju usmeno ili pismeno (popunjavaju%i anketni listi%)( ako se doivljaj objavljuje usmeno, nastavnik upu%uje
uenicima orijentacijsko pitanje (koje se odnosi na ton dramske scene, uoavanje sukoba, problema i sl.) kojim ih potie na oblikovanje doivljaja(
Ispravlja$je (o1ivljaja E ako uenici iznose odgovore koji odudaraju od karaktera teksta, provode se ispravci odgovora(
I$"erpre"acija pro#i"a$e (ramse sce$e E predmetom interpretacije dramske scene mogu biti dramski likovi, kompozicija dramske scene, idejno0
tematska osnova dramske scene itd.( u toj se "azi primjenjuje metoda heuristikoga razgovora, metoda rada na tekstu i metoda pismenih radova
uenika(
Sis"ema"i-acija E kada se temeljni problem osmisli, sre!uju se zapaanja, sudovi i zakljuci, odnosno izvode se generalizacije(
Mo"ivira$je '#e$ia -a samos"al$o #i"a$je i a$ali-' preos"ali* (ijelova "es"a E nastavnik motivira uenike za itanje dramskoga djela, za njegovo
gledanje u kazalitu ili na televiziji(
3>. Tea"rolo.a 5sce$sa6 a$ali-a
Teatroloka analiza radi se kada su uenici upoznali dramsko djelo njegovim gledanjem u kazalitu ili na televiziji. Tada interpretacija obuhva%a i
scenske elemente.
Uenici najprije izraavaju doivljaj kazaline predstave, izdvajaju najimpresivnije prizore i likove, opisuju scenu, analiziraju kostimogra"iju. *voja
zapaanja o izvedbi, tj. scenskoj realizaciji dramskoga teksta, uspore!uju s izvornim dramskim tekstom. ronalaze u tekstu najimpresivnije situacije i
analiziraju postupke glumaca u interpretaciji tih situacija. ri tome opisuju izgled lika, izgled scene i uspore!uju ih s didaskalijama. /a taj je nain
kazalina predstava motivirala uenike za drugo itanje dramskoga teksta.
21
*at se moe obogatiti tako da se pozovu glumci koji su interpretirali odre!eno dramsko djelo, uenici u razgovoru s glumcima provode zanimljivu analizu
i predstave i dramskoga djela. 9sto tako razgovor se moe organizirati i s uenicima lanovima dramske sekcije koji su interpretirali odre!eno dramsko
djelo.
Takvim se postupcima uenici privikavaju na kritiko prosu!ivanje kazalinoga ina i odgajaju za budu%e posjetioce kazalinih predstava.
31. Pola-i."a ' i$"erpre"aciji (ramso&a (jela
rema suvremenoj teoriji interpretacije polazite interpretacije moe biti svaki element knjievnoga djela koji se najimpresivnije name%e, koji
zaokuplja primaoev doivljajni i spoznajni svijet. U interpretaciji dramskoga djela polazite moe biti1 idejno0tematska osnova djela, struktura, likovi i
jezik. Iez obzira koje se polazite uzima, ono se promatra kao sastavni dio cjelovita djela, tj. u kontekstu djela.
Tema"so!i(ej$a a$ali-a provodi se povezano s analizom kompozicije, likova i jezika djela. =ko su uenici proitali (ili pogledali) djelo idejno0tematska
interpretacija provodi se dijalokom metodom (metodom heuristikoga razgovora), postavljanjem teza koje uenici argumentiraju tekstom te kontrolnim
zadatcima. rimjenom tih metodikih postupaka nastavnik %e utvrditi mogu li uenici odrediti o kojoj ivotnoj pojavi govori dramsko djelo i kako autor
doivljava svijet koji je prikazan. =utorova idejna pozicija otkriva se u kompoziciji likova, u postavljanju sukoba i njegovoj motivaciji, u izgradnji djela
te u izboru jezinih sredstava. U interpretaciju idejno0tematske osnove ukljuuje se povijesni, socioloki, politiki i biogra"ski komentar (ovisno o
inspiraciji djela). *vaka tematsko0idejna interpretacija omogu%uje ueniku da odredi svoj stav i promotri autorovu viziju svijeta u kontekstu
suvremenosti.
Kompo-icijsa a$ali-a otkriva ustrojstvo dramskoga djela (ekspoziciju, zaplet, kulminaciju i rasplet). /e provodi se zato da bi se uspostavio uzrono0
posljedini slijed doga!aja, ve% da bi se otkrili sukobi i polarizacija likova uvjetovana organizacijom sukoba. /jome se otkriva tzv. vanjska (vidljiva)
dramatika i unutarnja (skrivena) dramatika koja proizlazi iz me!usobnih odnosa likova. U kompozicijskoj analizi primjenjuju se sljede%i metodiki
postupci1
a) saeto prepriavanje dramske radnje,
b) naizmjenino prepriavanje dramske radnje po inovima (svaki in prepriava jedan uenik),
c) prepriavanje dramske radnje po "azama,
d) obrnuto prepriavanje dramske radnje (od raspleta ka ekspoziciji),
e) odre!ivanje kompozicije na osnovi kompozicijske tablice,
") pokazuju se "otogra"ije odre!enih scena, uenici odre!uju na koje se scene odnose prikazane "otogra"ije,
g) uenici grupiraju likove u vezi s osnovnim sukobom itd.
3%. S'p$i posje" a-ali.$oj pre(s"avi
Geza nastave dramske knjievnosti i kazalita ostvaruje se organiziranjem skupnih posjeta kazalitu. #rganizacija skupnog posjeta kazalitu ima i svoje
metodike znaajke.
U godinjim planovima rada utvr!uju se kazaline predstave koje %e se skupno posjetiti (prednost imaju ona dramska djela koja se prouavaju u nastavi
knjievnosti), a termini posjeta kazalitu uskla!uju se s vremenom prouavanja djela u nastavi.
rije skupnoga posjeta kazalinoj predstavi uenici se moraju pripremiti za gledanje kazaline predstave, a karakter pripreme ovisi o prirodi djela i o
odgojno0obrazovnim zadatcima gledanja kazaline predstave. Pledanje kazaline predstave moe imati razliite odgojno0obrazovne zadatke, primjerice
produbiti analizu dramskoga djela koje je interpretirano na nastavi, upoznati scensku postavu toga djela, upoznati zakonitosti scenskoga oblikovanja
dramskoga teksta, uvoditi uenike u teatroloku analizu.
30. Sce$so #i"a$je (ramso& "es"a
Hitanje dramskoga teksta pretpostavlja odre!eni stupanj scenskoga zamiljanja. Hitatelj zamilja scenski prostor, likove u prostoru, njihov vanjski izgled
i ponaanje. *censko itanje postupno se razvija primjenom razliitih metodikih postupaka1
a) nastavnik na primjeru pokazuje uenicima kako zamilja scenski prostor, lik u scenskom prostoru,
b) nastavnik trai da uenici na temelju didaskalija iskau svoje zamiljanje scenskoga prostora i lika u scenskom prostoru,
c) pokazivanjem "otogra"ija scene i glumaca u odre!enoj sceni.
*censko se itanje moe usmjeriti i prema posebnim scenskim problemima to ih otvara dramski tekst. Tako se itanje moe usmjeriti prema scenskom
zamiljanju dramskoga lika. *censko zamiljanje dramskoga lika obuhva%a otkrivanje osje%aja, namjera, zamisli toga lika, otkrivanje naina govornog
ostvarivanja lika te njegovog ponaanja. opunjavanje karakteroloke tablice koja se odnosi na odabrane dramske situacije moe pomo%i ueniku u
scenskom doivljavanju lika na pozornici.
33. Bi"a$je (ramso&a "es"a po 'lo&ama
22
)etodiki postupak koji se primjenjuje u interpretaciji dramskog djela s viestrukom namjerom. #d uenika se trai intimniji odnos prema likovima,
suivljavanje s njihovim tenjama i proivljavanjima, sposobnost predoivanja. To su psiholoke osnove tog postupka. &azvijaju se stvaralake ("antazija)
mogu%nosti uenika, zatim izraajne (govorne) mogu%nosti te se a"irmira logika i emocionalna izraajnost dramske rijei. Hitanje po ulogama zahtijeva
poseb$e pripreme. U pripremnoj "azi, koja nastupa nakon interpretacije teksta, uenici rjeavaju razliite zadatke. 'ad uiteljica provjeri jesu li
uenici rijeili zadatke vezane uz odre!ene likove i dramske situacije pristupa se itanju teksta po ulogama. 'ad se proita odre!ena dramska sekvenca,
analizira se realizacija interpretativnog itanja. #ni koji nisu sudjelovali u itanju postaju kritiari1 detaljno analiziraju govor, odre!uju stupanj
suivljenosti s likom, uspore!uju govornu interpretaciju uenika i glumca. Time se razvija smisao za scenski govor. ,avrni je in u interpretaciji
dramskog djela pokuaj dramatizacije, tj. scenskog oblikovanja dramskog djela. /astava dramske knjievnosti i slobodne aktivnosti koje se povezuju uz
knjievnost 0 estetsko obrazovanje 0 osposobljavaju uenike za itanje (doivljavanje i razumijevanje) dramskog teksta, za primanje scenske realizacije
dramskog djela (scenska senzibilnost) i za samostalno stvaralatvo (dramsko izvo!enje i samostalno stvaranje dramskog djela).
34. Me"o(i#i pris"'p ra(iofo$soj reali-aciji (ramso& "es"a
*luatelj prima dramski tekst auditivno, posredovanjem zvukovnih signala (govor, um, zvuk, glazbaN). =uditivni se signali dopunjuju vizualnim
predodbama (asocijacije). )etodiki pristup dramskom tekstu u radio"onskoj prezentaciji usmjerava se prema scenskom govoru (govor likova) i
akustinim scenskim znakovima. +a bi ta realizacija bila to uspjenija uenici moraju prethodno proitati taj dramski tekst kako bi ga upoznali i
uspostavili scenski odnos prema njemu. )etodiki pristup radio"onskoj postavi dramskog teksta pretpostavlja usmjeravaju%e zadatke (govor lika, glazba i
ostali akustiki znakovi koji usmjeravaju sluatelje na scensko zamiljanje : izgled lika, prostora, postupaka) koji upu%uju sluatelje na akustike scenske
znakove i aktualizaciju vizualnih scenskih znakova koji se iskazuju. /akon to uenici odsluaju tekst provjerava se njegova recepcija prema zahtjevima
zadataka. U ovoj se "azi ponovno ukljuuje pisani dramski tekst (radi vizualnih znakova koji se ne mogu iskazati radijskim jezikom) i utvr!uju se znaajke
njegove radio"onske postave. *ustavom pitanja i zadataka provodi se radio"onska (scenska) interpretacija dramskog teksta. U &osandi%u je prikazan
primjer takvog metodikog postupka na )arinkovi%evoj ;loriji!
37. Va1$os" lia ' s"r'"'ri (rame
Teorija drame istaknula je vanost lika u strukturi dramskog djela. =ristotel u Poetici postavlja redoslijed elemenata dramske strukture1
radnja, ljudski likovi, dikcija, misao, prizor, pjesma. .judski je lik na drugom mjestu, a uz njega se vrsto veu radnja i ostali elementi pa se moe re%i
da on ima sre(i.$j' 'lo&' u strukturiranju dramskog djela.
39. Poseb$os"i a$ali-e (ramso& lia
roizlaze iz posebnosti njegova poloaja u strukturi dramskog djela. +ramski se tekst razlikuje od epskog (pripovjednog) svojim organizacijskim
znaajkama. *astoji se od govora likova (monolog ili dijalog) i didaskalija (obavijesti o dekoru, namjetanje scene, ponaanja glumacaN). +ramski se
tekst oituje ve%im kompozicijskim jedinicama, tj. inovima (dio dramske strukture koji se izvodi bez prekidanja u vrstoj povezanosti govora i glume).
9ma i vremensku mjeru (4>05> min). +io ina u kojem se likovi na pozornici mijenjaju zove se scena, ona se dijeli na replike (govorne jedinice kojima se
ostvaruje komunikacija me!u dramskim likovima).
3:. I(e$"ifiacije '#e$ia=ice s (ramsim liom
+jeca umjetniku stvarnost ne shva%aju kao autonoman svijet, ve% kao dio svakodnevice (svakodnevne stvarnosti). +ramske likove, osobito scenske,
doivljavaju i prihva%aju kao dio neposredne stvarnosti. 9strauju%i odnos uenika mla!ih razreda osnovne kole prema scenskim likovima, #. 9. /iki"orova
ustanovila je da uenici te dobi imaju naglaeniju sposobnost suivljavanja i identi"ikacije s likovima. U njihovom prihva%anju dolazi do tzv. po"p'$e
i(e$"ifiacije. )ladi se gledatelji izjednauju s likovima u njihovim proivljavanjima, sklonostima, postupcima, vanjskom izgledu i socijalnom tipu
aktivnosti. +olazi do gubljenja vlastitoga OOjaOO i njegove projekcije u strukturu dramskogBscenskog lika. Uenici se suivljavaju s likovima u granicama
svojih mogu%nosti, ali istodobno uspostavljaju i kritiko0analitiki stav prema njima.
3;. Sce$si -a(aci2 (ramse i sce$se vje1be
U sce$se -a(a"e (* ,) ubrajaju se rea"iv$i i a$ali"i#i -a(aci vezani uz itanje i sluanje dramskih djela. *lue razvijanju scenske imaginacije, a
analitiki osmiljavanju i ocjenjivanju scenskih rjeenja i postupaka. ostoje razliite vrs"e sce$si* rea"iv$i* -a(a"aaE
2. *censki zadaci koji trae da uenici na temelju didaskalija predoe izgled pozornice, tj. scenski okvir u kojem se odvija dramska situacija.
3. * , koji trae da uenici predoe izgled lika u odre!enim situacijama (npr. kako izgleda barunica -astelli u 2.inu drame ;ospoda
;lembajevi kad se pojavi na sceni)
4. * , koji trae da se odrede odnosi me!u likovima, njihov raspored na sceni, kretanje (npr. kako se na pozornici kre%u .eone i njegov otac
u sceni obrauna)
23
5. * , usmjereni na otkrivanje detalja na pozornici, tj. detalja u interijeru, eksterijeru te onih vezanih uz lik (npr. koji su portreti prisutni u
ku%i Plembajevih i koja je njihova "unkcija)
6. * , koji trae da uenici odrede svoju zamisao lika na sceni, tj. svoje vi!enje scenske interpretacije lika
7. * , koji trae da uenici opiu i izraze geste, mimiku i kretanje pojedinog lika u odre!enoj dramskoj situaciji.
Ti zadaci postavljaju uenika u ulogu glumca, redatelja i scenogra"a te se na taj nain ostvaruju mogu%nosti doivljavanja i spoznavanja dramskog teksta.
A$ali"i#o!ri"i#i -a(aci (=0') primjenjuju se u interpretaciji dramskog djela u "unkciji spoznavanja i prosu!ivanja knjievnih i scenskih elemenata
dramskog djela. ,adaci koji se usmjeravaju na osmiljavanje i procjenjivanje scenskih elemenata dramskog djela, obuhva%aju dramske likove u
interpretaciji razliitih glumaca, scensku postavu drame, redateljsku koncepciju, scenogra"iju, kazalinu kritiku.
2. =nalitiko0kritiki zadaci koji slue upoznavanju podteksta temelje se na itanju dramskoga teksta.
3. =0' zadaci mogu se temeljiti na predloku kazaline kritike (uenici iskazuju dojmove o predstavi, miljenje, ocjenu glume, reije,
scenogra"ije, ita se kazalina kritika, izraze miljenje o ocjenama izreenima u kritici, uspore!uju svoje miljenje s miljenjem kritiara).
4. =0' zadaci mogu se usmjeriti samo na glumca i njegovu govornu realizaciju glume.
5. =0' zadaci mogu se temeljiti na scenskoj povijesti dramskog djela. Uenici upoznaju razliite scenske realizacije pojedine drame, glumce koji
su interpretirali pojedine likove, zapise redatelja o postavljanju drame na scenu, izjave glumaca, kazaline kritike iz pojedinih razdoblja i sl.
S"varala#e (ramse i sce$se vje1be. ,vjezdana .adika navodi ove vrste dramskih i scenskih vjebi koje provodi s lanovima ,')0a.
2. Gjebe opaanja i koncentracije (npr. igra poga!anja razmjetaja u prostoru)
3. Gjebe sluanja i razvijanja prie (npr. zamiljanje zavretka)
4. Gjebe opisivanja slike ili umjetnike reprodukcije prema sje%anju
5. Gjebe razvijanja asocijacija (npr. dijete dobije komadi% tkanine ili drva ili bilo ega drugog koji slui kao poticaj za zamiljanje cjeline kojoj
pripada i za razvoj asocijacija)
6. Gjebe prepoznavanja stvari zavezanih oiju
7. Gjebe proizvo!enja i prepoznavanja zvukova
8. Gjebe transpozicije obuhva%aju prijenos doivljaja iz neposredne stvarnosti u zamiljenu stvarnost.
;. Gjebe kretanja u prostoru
<. erceptivne vjebe uz predmete (percepcija vida, opipa, mirisa, okusa, sluha)
2>. Gjebe personi"iciranja i identi"iciranja
22. Gjebe stvaranja teksta
23. Gjebe stvaranja dramske radnje (raspleta, zapleta)
24. Gjebe razvijanja dramskog dijaloga : samostalno razvijati dramski dijalog
Irian EaZ : sustav vjebi prema stupnjevima kolskog sustava1 nii razredi trebaju imati vjebe u trajanju 602> min., 304 puta tjedno, a vii razredi
osnovne kole i srednjokolci trebaju imati vjebe koje traju puni kolski sat. To su vjebe matanja, percipiranja, govorne vjebe, vjebe senzitivnosti i
cjelovite karakterizacije.
?ean ierre &Zngaert : vjebe itanja (ekspresivnost i emocionalno nijansiranje), vjebe recitiranja (scenski govor), vjebe govorenja dramskog dijaloga
(ton govora, odnos prema poruci koju prenosiN), vjebe insceniranja.
Flisabeth +ienesch uspostavlja dramske igre kojima se razvijaju stvaralake sposobnosti uenja, obuhva%aju tjelesnu ekspresiju (mimika, pokret, geste) i
verbalnu ekspresiju (disanje, artikulacija, govor). #rganizira posebnu vrstu stvaralakih vjebi koje sadre poticajne rijei za stvaranje dramske
situacije. osebnu vrstu ine vjebe izmiljanja zapleta i vjebe dramatizacije (prijenos epskogBpripovjednog teksta u dramski oblik).
,elapova dijeli vjebe po razredima1 5. i 6. razr. #K vjebe kojima uenici razlikuju autorski tekst, dijalog, likovi i razvoj radnje( 6. i 7. : skupne usmene
dramatizacije, 7. i 8. : pisane dramatizacije.
&azliiti tipovi stvaralakih dramskih i scenskih vjebi imaju vrlo znaajnu ulogu u razvijanju knjievne i kazaline kulture uenika.
L li"erar$o!"ea"arsi=sce$si (osje : nastaje kad uenici samostalnim radom prikupe gra!u iz razliitih izvora o nekom dramskom djelu. +osje sadri
tekstualni, vizualni i auditivni materijal to se odnosi na to djelo i ukljuuje sljede%e izvore1 izvorni dramski tekst (razliita izdanja), plakate koji prate
scensku povijest dramskog teksta, "otogra"ije glumaca i redatelja koji su scenski ostvarivali djelo, "otogra"ije scene, kazalita, izreske iz novina koji
sadre razliite in"ormacije o djelu, preslike stranica iz knjievnih i teatarskih asopisa koji se odnose na djelo, videokasete koje se odnose na to djelo,
magneto"onske vrpce ili kasete na kojima je snimljen dramski tekst, ueniki radovi (literarni, scenski, likovni) koji se odnose na to djelo. Takav dosje
moe se uspostaviti i za pojedina knjievna razdoblja.
4>. Bla$a i- #asopisa '"emelje$ $a me"o(i#om pris"'p' (ramsom (jel' 5o(abir prema vlas"i"om i-bor'2 svi $e bi "rebali obra(i"i is"i
#la$a6
24
Dra&'"i$ 8osa$(i/E Teorijse os$ove -a me"o(i#' i$"erpre"acij' (ramso&a lia 5#asopis S'vreme$a me"o(ia2 1;97.6
Va1$os" lia ' s"r'"'ri (rame
Teorija drame istaknula je vanost lika u strukturi dramskoga djela. =ristotel je u svojoj Poetici uspostavio redoslijed elemenata dramske strukture1 2.
radnja, 3. ljudski likovi, 4. dikcija, 5. misao, 6. prizor, 7. pjesma. U =ristotelovu poretku dramskih elemenata lik dolazi na drugo mjesto. Iudu%i da se
radnja i ostali elementi vrsto vezuju uz lik, moe se govoriti o sredinjoj ulozi lika u strukturiranju dramskoga djela.
Poseb$os"i (ramso&a "es"a
+ramski se tekst razlikuje od epskoga (pripovjednoga) svojim organizacijskim znaajkama. #n se sastoji od govora likova (dijaloga i monologa ) i
didaskalija. #ituje se i ve%im kompozicijskim jedinicama0inovima. +io ina u kojem se likovi na pozornici ne mijenjaju zove se scena, a ona se dijeli na
replike (govorne jedinice kojima se ostvaruje komunikacija me!u dramskim likovima).
Obliova$je (ramso&a lia
'ako se dramsko djelo temelji na prikazivanju kon"liktnih situacija, lik izrasta iz temeljnog dramskog kon"liktaBsukoba. Iori se sa zaprekama u sebi i u
svijetu u kojem ivi, svoju duhovnu i tjelesnu energiju usmjeruje na svladavanje problema1 psiholokog, moralnog, socijalnog, ideolokog i "ilozo"skog
karaktera. ri oblikovanju i oivotvorenju dramskog lika najvaniju ulogu preuzimaju govorni oblici izraavanja (dijalog i monolog). #sim toga, svoju
osobnost i karakter dramski lik iskazuje gestama i mimikom. U raspravama o mogu%nosti kreiranja dramskog lika istie se da je raspon sredstava pri
oblikovanju dramskog lika manji nego u epskomu djelu. Tako Timotejev smatra da su likovi u drami jednostranije prikazani nego u epskom djelu, dramski
lik moe konkretizirati samo ono to je vanjsko 0 u pokretima, stvarima i razgovorima. )e!utim, tvrdnja o nemogu%nostima drame da izrazi unutarnji
sadraj ovjekov u svim nijansama teko se moe prihvatiti. /ajpoznatiji likovi dramske knjievnosti otkrivaju najdublje i najkompleksnije sadraje
ovjekova unutarnjeg ivota (#thelo, Mamlet).
Tea"rolo.i pris"'p li'
ri uspostavljanju scenskogBteatrolokog pristupa dramskom liku treba osvijetliti odnos literarnog teksta i njegove scenske realizacije. U teoriji drame
gotovo je jedinstveno miljenje da je dramski tekst ponajprije namijenjen prikazivanju na sceni i da dramska zamisao dobiva svoju dovrenu "ormu samo
pri scenskoj realizaciji.
Sce$so o1ivo"vore$je (ramso& lia
ri scenskom oblikovanju dramskih likova redatelj iskoritava razliita sredstva1 prostor, stvari, zvukove, umove, svjetlosne uinke, ljudski glas, mimiku,
geste. Plumac svojom senzibilno%u ispunjava stvoreni dramski lik, udahnjuje mu ivot.
Bi"a"elj! &le(a"elj! (ramsi li
+ramski se tekst pri itanju prima bez posrednika, ne iskljuuju%i autora koji u itateljevoj svijesti iezava kao posrednik. Hitatelj prima dramske
situacije kao dio neposredne stvarnosti, ali istodobno osje%a da to nije ivot, nego njegova umjetnika konkretizacija. .otman istie da Xumjetnost trai
dvojako proivljavanje 0 istodobno trai da itatelj zaboravi da je pred njim zamisao ("ikcija) i da dude svjestan da je to "ikcijaY. Pledanje scenske
izvedbe dramskog teksta prua nove mogu%nosti doivljavanja i spoznavanja.
Fl'mac! li
ostoje razliite teorije o odnosu glumca prema liku to ga interpretira na sceni i u odnosu gledatelja prema glumevoj interpretaciji lika. =ristotel je
smatrao da je svrha tragedije katharsis 0 proi%enje gledatelja od straha i saaljenja koje se javlja kao rezultat uivljavanja. Tako je stvorena
aristotelovska koncepcija teatra koji se temelji na uenju o identi"ikaciji glumca i lika, gledatelja i glumca koji lik interpretira. 'azalina predstava treba
djelovati prije svega na emocije. rema teoriji uivljavanja (koju su estetiari sustavnije razradili u 3>.st.), komunikacija s umjetnikim djelom oituje
se kao unutarnja aktivnost itateljaBgledateljaBsluatelja. Tu unutarnju aktivnost neki teoretiari nazivaju i doivljajem umjetnikog djela. Uenjima
koja istiu identi"ikaciju kao temeljnu odrednicu komunikacije s umjetnikim likom pridruuje se i poznati sustav glume koji je osmiljen u uenju
*tanislavskoga. 'ao ideal on istie teatar proivljavanja nasuprot teatru predstavljanja. Trai od glumca da svoju cjelokupnu psihiku i "iziku energiju
usmjeri prema onome to se doga!a u dramskom liku koji %e oivotvoriti na sceni.
/ovije teorije polaze od racionalne koncepcije u tumaenju dramskog lika. rema Irechtu, koji je svoje uenje oznaio terminom Ger"remdung (G0
e"ekt), smisao kazaline predstave nije u izazivanju emocija, nego u Xbu!enju kritikog stava u gledateljaY.
<#e$ica='#e$i
9straivanja su pokazala da se u pristupu umj. djelima oituje tzv. naivni realizam, svojstven neizgra!enom itateljuBgledatelju. +jeca dramske likove
doivljavaju i prihva%aju kao dio neposredne stvarnosti. /iki"orova je ustanovila da uenici niih razreda #K imaju naglaeniju sposobnost suivljavanja i
identi"ikacije s likovima. U prihva%anju likova dolazi do tzv. potpune identi"ikacije. )ali se gledatelji izjednauju s likovima u njihovim proivljavanjima,
sklonostima, postupcima, vanjskom izgledu i socijalnom tipu aktivnosti. U skladu s njihovim doivljajno0spoznajnim mogu%nostima, interpretacija im
otkriva dramske likove kao utjelovljenje autorovih zamisli, kao izraz njegove stvaralake imaginacije, kao autonoman umjetniki svijet. ri izgra!ivanju
metodikih postupaka oituje se emocionalni i racionalni pristup. Uenici se suivljavaju s likovima u granicama svojim mogu%nosti, ali istodobno
uspostavljaju i kritiko0analitiki stav prema njima. 9nterpretacija uvodi uenike u podtekst i tako prevladava prirodnu tenju mladog
itateljaBgledatelja da dramski tekst promatra ponajprije kao vanjsko doga!anje.
25
/a temelju novijih uenja o drami kao knji. i scenskom "enomenu moe se izgraditi primjerenija i modernija metodika interpretacija dramske
umjetnosti. Tako %e i dramski lik postati predmetom literarne i scenske analize. /astava %e osposobljavati uenike za itanje dramskih tekstova, tj. za
razumijevanje njihovih poruka i gledanje kazaline predstave koja trai novu senzibilnost.
41. Esej ' $as"avi $ji1ev$os"i 5-as"'plje$os" ' $as"avi2 (i(a"i#a 'lo&a2 esej ao le"ira2 esej ' ra-li#i"im me"o(i#im s's"avima2 esej '
$as"avi i-ra1ava$ja6
Das"'plje$os"
Fmpirijska istraivanja pokazuju da je esej najmanje zastupljen u nastavi knji. (uitelji i studenti smatraju da je esej vaan u nastavi knji. i dodjeljuju
mu gotovo isti status kao dnevniko0memoarskoj prozi, dok uenici dodjeljuju eseju posljednje mjesto u nastavi i ne pokazuju zanimanje za taj knjievni
rod).
Di(a"i#a f'$cija eseja
Fsej preuzima razliite didaktike "unkcije u nastavi knji. reuzima "unkciju motiviraju%eg (polaznoga) teksta u pristupu piscu, knji. djelu ili knji.
razdoblju.
Fsej trai pomno itanje u sebi. /aje%e se primjenjuje itanje u kojem se otkriva zlatna jezgra u reenici. Ta se jezgra ukljuuje u logiki i asocijativni
kontekst.
Esej ao le"ir$o (jelo
'ao lektirni uzorak eseja za samostalno izvannastavno itanje &osandi% je odabrao knjigu eseja Geselka Tenere 0itanje lektire! 'njiga sadri 3> eseja
posve%enih stvaralatvu hrvatskih pisaca od razdoblja humanizma do suvremene knji. ()aruli%, @rankopan, 'ovai%, )ato, Kimi%, Ujevi%, 'rlea, 'olar,
)arinkovi%, 'uan i dr.), 6 recenzija vrednuje 'rleinu dnevniko0memoarsku prozu, 'uzmanovi%evu i /ovakovu prozu te )ihali%evu i Tadijanovi%evu
poeziju. Hitanje se u ovoj knjizi oivotvoruje kao stvaralaki literarno0estetski komunikacijski proces i pretvara u esejistiki i recenzentski diskurs. /aslov
eseja, za razliku od knjievno0znanstvenog teksta, otvara prostor meta"orinom izriaju koji doputa slobodu asociranja i subjektivnih reakcija. rimjeri
naslova su1 #ladost na kraju, *irsko smrtovanje, prevrat i probraenje, Astronaut nutarnjeg svemira itd.
+osegnutom vrhunskom kakvo%om Tenerini eseji u ovoj knjizi imaju antologijsku vrijednost i svrstavaju ga me!u najistaknutije esejiste u hrvatskoj
knjievnosti.
Esej ' ra-li#i"im me"o(i#im s's"avima
Fsej je hibridni knji. rod koji sadri elemente literarnog, pjesnikog (subjektivnog) te elemente znanstvenog, objektivnog naina izraavanja. *vojom
knjievnoumjetnikom prirodom ukljuuje se u ove metodike sustave1
& analitiko0interpretacijski
& problemski
& korelacijsko0integracijski
& stvaralaki
& otvoreni
Esej ' $as"avi i-ra1ava$ja
Fsej se pojavljuje u zavrnom razredu (maturalni esej) kao oblik pismenog izraavanja koji pokazuje stupanj izgra!enosti pismenog izraza i mogu%nosti
esejistikog izraavanja u razliitim tematskim podrujima.
Kto je esej0 uenici naue ve% u 2. razredu1
Esej je knjievnoznanstvena vrsta teksta u kojoj se obra!uju teme s razliitih podruja ivota, kulture i znanosti. /aje%e se esej, ipak, bavi
umjetnikim temama (knjievni, likovni, glazbeni, kazalini, "ilmski esej). &ije je o tematsko0vrstovnom ure!enju eseja.
4%. Je($os"av$i $ji1ev$i oblici ' me"o(i#oj obra(i
(oslovice, zagonetke i pitalice)
#ve se prozne vrste odlikuju saeto%u i slikovito%u izraza, a prenose narodnu mudrost i svoje vrsnu narodnu "ilozo"iju.
*vojom sadrajnom usmjereno%u i stilskim znaajkama, ove %e vrste narodnog stvaralatva pogodovati razvijanju "antazijskog miljenja, sposobnosti
zakljuivanja i razmiljanja. 9nterpretaciji tih oblika narodnog stvaralatva posve%uje se u pravilu tri nastavna sata. Tijekom prva dva nastavna sata
uoavaju se knjievna obiljeja poslovice, zagonetke i pitalice, a na tre%em satu uenici pripremaju samostalan izbor poslovica, zagonetki i pitalica iz
lektire. 9nterpretacija tih knji. vrsta utjecat %e i na samostalno izraavanje uenika i pokuaje stvaranja zagonetki.
40. Mo(eli je($os"av$i* $ji1ev$i* oblia ' me"o(i#oj obra(i
2,
ri interpretaciji zagonetke, poslovice i pitalice najprije %e se provjeriti jesu li uenici razumjeli njihov smisao (sadraj), zatim %e se otkrivati knji.
znaajke (sredstva slikovitog izraavanja, verbalne igre, ritam, znaenje svake pojedine rijei, sintaktiko ustrojstvo). 9nterpretacijom narodnih
umotvorina '#e$ici /e prisvoji"i znaajne etike vrijednosti, oplemeniti svoj duh narodnom mudro%u, osjetiti ljepotu rodoljublja i osje%aja pripadnosti
svom narodu. *amo stvaralaka nastava knjievnosti moe uenicima pruiti mogu%nosti da zavole, osjete i spoznaju vrijednosti koje im prua bogata
riznica narodnog stvaralatva.
43. Aaja ' $as"avi $ji1ev$os"i
rvi susret s narodnim stvaralatvom uenici obino doivljavaju itanjem ili sluanjem bajke. U pedagokoj literaturi zabiljeen je spor o odgojnoj ulozi
bajke. 9zraeno je miljenje prema kojem bajka negativno djeluje u odgoju djece jer im prenosi nestvaran svijet ispunjen okantnim ili idealiziranim
situacijama, budi u djeci osje%aj straha i nelagodnosti i odvodi ih od stvarnoga ivota. ,astupnici tog miljenja polaze od pretpostavke da knjievno djelo
mora izraavati ivotne procese i zakonitosti iskljuivo realistiki, tj. trae podudarnost ivota i knjievnog djela. To su, me!utim, dva posebna svijeta
koja se me!usobno susre%u i proimaju, ali svaki od njih ima svoje posebne zakonitosti. U izraenom miljenju pedagoga krije se u osnovi teorija odraza
koja knjievnost de"inira kao Xodraz stvarnostiY. 'njievnost nije odvojena od ivota, ona se njime inspirira, ali ga trans"ormira, tj. preobraava u novu
stvarnost. Upravo bajka trans"ormira ivotne pojave u najudesnije odnose u koje se dijete, zahvaljuju%i razigranosti i nesputanosti mate,
neoptere%enosti iskustava, intenzivno uivljava. U kontaktu s bajkom budi se u djetetu pjesniki doivljaj. U metodici nastave knjievnosti u #K
prevladano je miljenje o negativnom utjecaju bajke kao odluuju%em elementu u njezinoj a"irmaciji u razvijanju knjievne kulture uenika i
izgra!ivanju njegove (etike, socijalne) linosti. 9strauju%i kako se uenici #K odnose prema bajci, kako je emocionalno doivljavaju, *. Teak
zakljuuje kako je vana interpretacija bajke, otkrivanje njezinih etikih i estetskih vrijednosti. rimjerenom interpretacijom uenici doivljavaju i
spoznaju bajku kao istinsku ljepotu, kao izvor mudrosti, optimizma i ovjenosti. Iajka kao knjievna vrsta odre!uje se u 5. i 6. r. #K.
44. Me"o(i#i s's"avi ' i$"erpre"aciji baje
U teoriji kolske interpretacije bajke utvr!eni su osnovni elementi na kojima poiva interpretativni proces. o svojim knjievnim obiljejima bajka
pripada epskom rodu pa se u oblikovanju njezina svijeta pojavljuju tipino epske kategorije1 doga!aji, likovi, "abula. U interpretaciji bajke name%e se
poseba$ eleme$"! fa$"as"ia2 smjenjivanje "antastinih i realnih situacija i motiva, a u interpretaciji liova uzet %e se u obzir i X$es"var$a s'pi$aY
(likovi iz ivotinjskog, biljnog svijeta, svijeta stvari i prirodnih pojava) te %e se uoiti ara"eris"i#$i s"ilsi pos"'pci1 personi"iciranje
(antropomor"iziranje) i hiperbolinost. 'arakteristina socijalna struktura likova (kraljevi, carevi, pastiri, puk) svjedoi o njenoj povijesnoj uvjetovanosti
i povezanosti uz odre!ene oblike ivota i vjerovanja.
S"r'"'ra $as"av$o& sa"a! fa-eE
1. priprema za itanje teksta
(/eke od mogu%nosti1 kao motivacija moe se organizirati razgovor u kojem uenici izraavaju svoje doivljaje, iskustva i spoznaje( metodom poticajne
rijei (npr.strah, dobrota) uenici izraavaju svoje asocijacije( vjebom personi"iciranja nastavnik motivira uenike za stvaralaki rad( prije itanja
teksta mogu se promatrati ilustracije, a zatim ih kratko opisati( razgovor o likovima iz crtanih "ilmova( gledanje "ilma koji je napravljen na predloku
bajke)
. interpretativno itanje teksta
( ri itanju treba uvaiti pripovijedani karakter bajke)
!. provjeravanje doivljaja
()oe se provoditi usmeno (dijaloka metoda) ili pismeno (uenici navode jednu rije ili sintagmu koja izraava doivljaj)
". prepriavanje
(&azliiti tipovi prepriavanja1 prepriavanje blisko tekstu ili stvaralako prepriavanje, izborno, saeto prepriavanje, prepriavanje povezano uz
ilustracije)
#. analiza teksta $interpretacija%
(=nalitika "aza nastavnog sata posve%uje se sredinjem problemu1 likovima, kompoziciji, idejnoj usmjerenosti, jeziku, stilu, karakteristikama bajke kao
knjievne vrste. Ganu %e ulogu imati dijaloka metoda, ali i metoda objanjavanja i metoda rada na tekstu)
&. uop'avanje
(Uenici izvode generalizacije i zakljuke, sistematiziraju sadraje prema odre!enim kriterijima. rimjenjuju se oblici usmenog (odgovori na pitanja,
samostalno izlaganje uenika, usmene recenzije i komentari) i pismenog izraavanja (odgovori na pitanja, rjeavanje nastavnih listi%a, popunjavanje
anketnih listi%a i dr.)
(. pripremanje uenika za interpretativno itanje, stvaralaki tad na tekstu, dramatizacija
(U ovoj se "azi moe provoditi itanje po ulogama i dramatizacija teksta. Usmenoj dramatizaciji prethodi pismena. Uenici prenose tekst bajke u dramski
oblik (izdvajaju likove i dijaloko0monoloke dionice), u didaskalijama unose one elemente koji objanjavaju likove i doga!aje. To je stvaralaki tip
zadataka u kojima dolazi do izraaja sposobnost trans"ormacije teksta.)
27
). zadavanje zadataka za samostalan rad kod ku'e
(za doma%i rad uenici mogu dobiti usmene ili pismene zadatke. #d usmenih to su prepriavanje teksta, interpretacija likova, usporedna karakterizacija
likova, samostalno iznoenje "abule i dr., a od pismenih to su odgovori na pitanja, pismena karakterizacija likova, pismeni plan kompozicije i dr.)
47. Bla$a i- #asopisa '"emelje$ $a me"o(i#om pris"'p' bajci 5o(abir prema vlas"i"om i-bor'2 svi $e bi "rebali obra(i"i is"i #la$a6.
/a ovo %u pitanje poslati odgovor u ponedjeljakS Mvala na razumijevanjuS
49. Aas$a ' $as"avi $ji1ev$os"i
Iasna pripada maloj epskoj "ormi. To je kratka pria s naglaenom poukom, a naje%e se izraava alegorino. /ajrairenija je upravo u narodnoj
knjievnosti, gdje su se oblikovala op%a svojstva alegorijskih tipova basni. /arodna je basna svoju alegorijsku osnovu izgra!ivala na nekim usvojenim
predodbama o svojstvima ivotinja (plaljivost zeca, vjernost psa, lukavosti lisice, krvolonosti vuka, gluposti magarca i sl.). Ta svojstva ivotinja,
usvojena su u tradiciji gotovo svih naroda, posluila su tvorcima basne kao sredstvo za satirino prikazivanje ljudskog ponaanja. Iasna je upravo jedan
od oblika satirine knjievnosti.
Po'a kao bitni elemnt basne uvjetuje i njezinu kompoziciju. #sim ra/e fab'le2 u njoj se pojavljuje pouka kao kompozicijska jedinica. 9znosi se u
izravnoj "ormulaciji prije "abularnog toka ili se javlja kao njegova zakljuna dionica (kao komentar doga!ajima na kojima je "abula izgra!ena.)
)e!utim, pouka ne mora uvijek biti izravno izraena. #na proizlazi iz "abularnog toka, tj. iz odnosa i njihova rjeenja u "abularnom toku.
Iasna obino iznosi jedan doga!aj, tj. ostvaruje jednu karakteristinu epizodu u kojoj se potpuno otkrivaju osnovne karakterne crte likova.

Iasna i nastava
*vojim ivopisnim likovima i scenama, jednostavno%u "abule i komikom, basna privlai panju uenika osnovne kole. 9nterpretacija basne ima svoje
posebnosti koje su uvjetovane njezinim knjievnim znaajkama. #na pripada pripovijednoj prozi i nosi obiljeja epske strukture (doga!aj, likovi, "abula).
U basni je obino ostvaren jedan doga!aj koji ini cjelovitu epizodu. )e!utim, basna se po svojim strukturnim obiljejima pribliava drami. U njoj se
ostvaruje kon"likt (karakteristian za dramski knjievni rod) koji ne poprima jae dramske razmjere i ne doivljava razvojne "aze kao u dramskom djelu,
ali ini jezgru "abule. Iudu%i da basna ismjehuje ljudske nedostatke i mane, slui se sredstvima kominog izraavanja, ona je [mala komedija[. onekad
komian ton poprima satirina obiljeja.
osebnost basne odre!ena je i njezinim ale&orijsim -$a#e$jem. #na posrednim (prenesenim) nainom izraava svoje poruke. rema tome,
interpretacija %e u basni razjanjavati njezin alegorijski smisao, otkrivati ljudske karakteristike. 9nterpretacija %e za polazite uzeti likove, situacije i
vedrinu. 9shodite %e interpretativnog sadraja biti doivljaj likova i situacija, doivljaj smjenog i aljivog, podrugljivog i ironino satirinog. /a osnovi
doivljaja tih elemenata pristupit %e se tumaenju alegorijskog znaenja basne. /ajprije se analiziraju likovi i situacija u kojoj se likovi nalaze, a zatim
se razrjeava alegorija i izvodi pouka. .ikovi u basni otkrivaju svoje znaajke postupcima i govorom. 9nterpretacija %e na osnovi postupaka i govora likova
otkrivati idejni smisao basne, njezine poruke. Iasnopisac poklanja osobitu panju govornoj karakterizaciji likova, likovi su govorno individualizrani. U
interpretaciji likova u basni pojavljuje se jo jedna vana znaajka : "ipi#$os". *vaki lik u basni utjelovljuje odre!enu tipinu crtu (naivnost,
lukavost,ogranienost, okrutnost). * pojmom tipinog uenici se prvi put susre%u upravo u basni.
*tilske znaajke basne, kao to su jednostavnost, a"oristinost, akluzivnost i ironinist, interpretacija %e otkrivati usporedo s analizom likova, tj. te %e
elemente promatrati u "unkciji karakterizacije likova i izraavanja idejnih stavova. *vojim poukama basna %e utjecati na etiko i socijalno oblikovanje
uenikove linosti.
4:. Me"o(i#i s's"avi ' i$"erpre"aciji bas$e
Grste metodikih sustava1
2. dogmatsko0 reproduktivni
3. reproduktivno0 eksplikativni
4. interpretativno0 analitiki
5. problemsko0 stvaralaki
6. korelacijsko integracijski
roblemsko0 stvaralaki sustav u interpretaciji basne
*ruktura nastavnog sata1
/astavni se sat u kojem se obra!uje basna ne razlikuje od nastavnog sata na kojem se obra!uju ostale epske vrste, tako u sistemu problemske nastave
struktura nastavnog sata obuhva%a ove elemente1
2. stvaranje problemske situacije
3. postavljanje problema
2<
4. samostalan rad uenika
5. analizu i korekciju rezultata
6. zadavanje novih zadataka
*truktura nastavnog sata utemeljena na naelima problemske nastave prilago!uje se u najve%oj mjeri samostalnom istraivakom radu uenika. ,a
samostalni istraivaki rad treba uenike sistematski pripremiti i poticati odgovaraju%im tipovima zadataka.
=ko bismo u interpretaciji basne primjenili problemsku strukturu nastavnog sata, izbor metodikih postupaka morao bi se prilagoditi takvoj koncepciji
nastavnog procesa.
S"vara$je problemse si"'acije postie se postavljanjem problemskih pitanja i zadataka. To su pitanja i zadaci koji pokre%u uenikovu intelektualnu
aktivnost, izazivaju dvoumljenje i trae opredjeljivanje. Iudu%i da su basne svojevrsne riznice narodne mudrosti i otrine duha, problemska pitanja i
zadaci usmjeravat %e uenike na uoavanje i ocjenjivanje odre!enih drutvenih i etikih pojava. U problemskim pitanjima i zadacima pojavljivat %e se
etike i drutvene kategorije koje treba staviti u arite interesa i panje. /pr. prije interpretacije basne *isica i gavran moe se postaviti pitnje koje
ukljuuje narodnu izreku1 jeste li ikad postupili prema narodnoj poslovici <vrati milo za drago<, ili <kako ti meni, tako ja tebi<$
'ad uenici odgovore na postavljeno pitanje koje zahtijeva da se iznesu osobna iskustva i stavovi, nastavnik %e najaviti basnu i upozoriti uenike da prate
kako je taj problem postavljen u basni *isica i gavran! Time je ostavarena druga "aza nastavnoga sata : $ajava problema. rije itanja teksta nastavnik %e
upoznati uenike s daljnjim tokom nastavnoga sata. oslije itanja teksta uenici %e samostalno rjeavati zadatke na nastavnim listi%ima. Iit %e podijeljeni
u grupe. *vaka %e grupa rjeavati drugaiji tip nastavnog listi%a. 'ad uenici rijee zadatke na nastavnim listi%ima, provjerit %e se rezultati rada, tim
obavijestima nastavnik je ostvario jo jedan zahtjev druge "aze nastavnog sata : upoznao je uenike s metodom rada (samostalan pismeni rad
uenika na nastavnim listi%ima).
/akon tih obavijesti pristupa se i$"erpre"a"iv$om #i"a$j' bas$e. 'ad zavri interpretativno itanje i emocionalna pauza, nastavnik %e uenicima podijeliti
nastavne listi%e za samos"ala$ &r'p$i ra(. 'ad uenici samostalno rijee zadatke iz nastavnih listi%a, pristupit %e se provjerava$j' re-'l"a"a. 9z svake %e
grupe jedan uenik proitati rezultate rada, ostali %e ome$"ira"i2 ori&ira"i i (op'$java"i i-$ese$a rje.e$je. U nastavnim su listi%ima obuhva%eni
najvaniji elementi interpretacije (doga!aj, likovi, alegorijski smisao, pouka, stilske znaajke). Uz analizu listi%a povezije se izvo!enje generalizacije i
sudova. #snovne generalizacije i sudovi biljee se na plou i u biljenice. /a osnovi tih raznovrsnih oblika rada uenici se pripremaju za samos"al$o #i"a$je
bas$i u okviru doma%e lektire.


4;. Me"o(i#e os$ove -a i$"erpre"acij' li"erar$o!p'blicis"i#i* "es"ova ' os$ov$oj .oli 5vrs"e2 pola-i."a i$"erpre"acije2 fa-e i$"erpre"acijso&
procesa2 me"o(i#i mo(eli6
.iterarno0 publicistikom rodu pripadaju ove vrste1 esej, pam"let, "eljton i umjetniki memoari.
.iterarno0 publicistike vrste u programu osnovne kole1 putopis i memoarska proza.
olazita interpretacije1 pri interpretaciji literarno0publicistikih vrsta name%e se pitanje odnosa in"ormativnog i estetskog elementa. 9nterpretacija
mora teiti osvjetljavanju teksta u cjelini, ali zahvaljuju%i njegovoj bivalentnosti, otvara se pitanje polazita, odnosno uskla!ivanja logiko0spoznajnog i
emocionalno0"antazijskog elementa.
=ko se interpretacija usmjeri na otkrivanje podataka (znanstvenih in"ormacija) o predmetu prikazivanja, pristup tekstu temeljit %e se prvenstveno na
logiko0spoznajnoj osnovi. roces uenja bit %e usmjeren na usvajanje metoda znanstvene spoznaje, na uoavanje prikazanih pojava i njihovih
objektivnih (znanstvenih) oznaka, na usvajanje pojmova i njihovo ukljuivanje u odre!ene sisteme, na razvijanje sposobnosti zakljuivanja, uop%avanja i
sistematiziranja, objanjavanja i argumentiranja, na usvajanje znanstvene terminologije.
=ko se interpretacija usmjeri na otkrivanje knjievnoestetskih oznaka teksta, a"irmirat %e se takav pristup koji pokre%e uenikov doivljajno0"antazijski
svijet, koji izaziva emocije, budi predodbe i slike, izaziva doivljaj ljepote.
U nastavi knjievnosti primarna je literarna komponenta u interpretaciji literarno0publicistikog teksta, pa %e se prvenstveno a"irmirati takav pristup koji
pokre%e uenikov doivljajno0"antazijski svijet. Time se, naravno, ne iskljuuje in"ormativna uloga interpretacije. U pitanju je redoslijed postupaka i
procesa1 najprije doivljaj teksta, estetsko uzbu!enje, zatim otkrivanje pojedinosti koje konkretiziraju predmet prikazivanja.
olazite interpretacije moe biti tematska okosnica teksta (predmet prikazivanja sa svim njegovim oznakama), autorov stav prema predmetu
prikazivanja (osje%aji i misli koje autor razvija govore%i o odre!enim pojavama), kompozicija teksta (organizacija zapaanja, redoslijed doga!aja, sistem
postupaka), likovi (otkrivaju se znaajke lika kao u epskom ili dramskom djelu), jezik i stil. Iudu%i da se u literarno0publicistikom tekstu smjenjuju, u
2>
osnovi, dva stilska sistema (pjesniki i znanstveni), interpretacija %e otkrivati znaajke i drugog stilskog sistema i njihovu "unkciju u prenoenju
obavijesti i estetskih poruka.
@aze interpretativnog procesa1
U pripremnoj "azi ostvaruje se dvojaka motivacija1 doivljajna i spoznajna. Uenici se pripremaju za emocionalno i logiko usvajanje teksta. )oe
prevladavati doivljajna (emocionalna) ili logika (spoznajna) motivacija zavisno od prirode teksta i usmjerenosti interpretacije. Najpo-$a"iji su
pos"'pci koji se primjenjuju u pripremnoj "azi interpretacije1
2. razgovor o doivljajima i zapaanja koja se povezuju uz predmet prikazivnja. To je tzv.mo"ivacijsi ra-&ovor utemeljen na iskustvima i doivljajima
uenika.
3. motivacijski razgovor o predmetu prikazivanja moe se povezati uz pria-iva$je i proma"ra$je liov$i* po"icaja.
4. razgovor koji prethodi itanju putopisnog teksta moe se povezati uz proma"ra$je
&eo&rafse ar"e.
5. itanje putopisnog teksta moe prethoditi es'r-ija
6. kao motivacija za itanje putopisne proze moe posluiti "elevi-ijsa emisija posve%ena odre!enim krajevima ili gradovima.
7. itanju putopisnog teksta moe prethoditi itanje ra(ova '#e$ia u kojima su uenici
pokuali opisati doivljaje s putovanja ( zamiljeno ili stvarno putovanje)
8. itanju putopisnog teksta prethode ra-li#i"i ome$"ariE povijesni, kulturno0historijski,
geogra"ski, socioloki, biogra"ski.
;. itanju nepoznatog teksta prethodi obja.$java$je $epo-$a"i* rije#i i pojmova. ri objanjavanju novih rijei i pojmova primjenjuju se ovi postupci1
a) nepoznata rije objanjava se sinonimom1 originalan0 izvoran
b) nepoznata rije objanjava se s vie sinonima1 mistian0 tajan, tajanstven, neobjanjiv
c) nepoznata rije objanjava se sinonimsko0opisnim postupkom1 re"ren : pripjev
d) nepoznta rije objanjava se nabrajanjem elemenata koji ulaze u pojam1 umjetnost (knjievnost, slikarstvo, glazba)
e) nepoznta se rije objanjava opisno1 har"a : instrument za sviranje u obliku luka unutar kojeg su razapete ice.
<. u pripremnoj "azi uenici mogu rje.ava"i -a(a"e s"varala#o& ara"era, pismeno odgovarati na postavljana pitanja, rjeavati zadatke objektivnog
tipa.
2>. u pripremnoj se "azi provodi i loali-acija "es"a2 u drugoj "azi interpretativnog procesa ostvaruje se itanje (interpretativno itanje) teksta,
emocionalna pauza, objavljivanje doivljaja.
9nterpretacija (analiza teksta) obuhva%a1 analizu teme i motiva, idejnu analizu, analizu kompozicije, analizu jezika i stila. U toj se "azi primjenjuju
razliiti metodiki postupci1 prepriavanje teksta (detaljno, saeto, izborno, stvaralako), opisivanje pojava o kojima tekst govori (opisi pejzaa,
krajeva, kulturno0historijskih spomenika), objanjavanje pi%evih postupaka u oblikovanju putopisa, objanjavanje jezinih i stilskih pojedinosti,
postavljanje pitanja, sastavljanje plana kompozicije, stvaranje skica za scenarij, usmjereno itanje teksta, itanje s pocrtavanjem, glasno itanje,
izraajno itanje. ,avrnu "azu interpretativnog procesa ini sistematizacija i generalizacija i motiviranje uenika za itanje novih putopisnih djela.
#snovna naela u interpretaciji dnevniko0memoarske proze
2. interpretacija odre!uje tematsku usmjerenost teksta
3. odre!uje vremenski raspon zbivanja koja se iznose u dnevniku ili memoarima
4. prati sistem iznoenja zapaanja, doga!aja linosti, tj. otkriva kompozicijska svojstva teksta
5. konstatira prisutnost odre!enih likova u djelu
6. analizira se jezik i stil teksta na razini leksika, oblika, sintakse, semantike, i to na gramtiko stilistikoj razini
9nterpretativni proces odvija se u nekoliko "aza1 pripremna "aza, itanje i interpretacija teksta, generalizacije, zadavanje zadataka za samostalni rad.
)etodiki modeli1 Putositnice (tri varijante obrade)
)etodiki pristup TG0emisiji o /emi%evim Putositnicama mora respektirati prirodu knjievnog sadraja (prirodu teksta) koji doivljava televizijsku
transpoziciju, televizijsku realizaciju teksta (karakter emisije) i doivljajno0spoznajne mogu%nosti uenika.
/emi%eve Putositnice (2;56) izrazito su putopisno djelo hrvatske preporodne knjievnosti, u naslovu djela sadrana je temeljna autorova usmjerenost
na zapisivanje sitnih pojedinosti koje se name%u opaanjima, doivljajima i re"leksijama putopisaca. Putositnice biljee autorove doivljaje i
razmiljanja na putu od 'rievaca do Gerone.
U televizijskoj obradi Putositnica iskoritene su izraajne mogu%nosti televizije. Tekst Putositnice vizualiziran je raznovrsnim vizualnim sekvencama. Uz
vizualne sekvence u emisiji se pojavljuju komentari o piscu, njegovu vremenu i djelu, izvorni /emi%ev tekst ostvaruje se interpretativnim itanjem u
uspjeloj sinkronizaciji govora i slike.
3B
rva varijanta1
2. priprem$a fa-a $as"av$o& sa"a (doivljajno0spoznajna motivacija)
)oe se utvrditi koja putopisna djela uenici poznaju i kako se odnose prema putopisu kao knjievnoj vrsti (dijaloka metoda)
3. $ajava emisije
0 sluati emisiju, auditivno primati tekst
4. emocio$al$a pa'-a
0 uenici nekoliko sekundi sre!uju dojmove
5. (o1ivljaj i a$ali-a emisije
0 doivljaj emisije u cjelini, provjeravanje doivljaja moe se izvesti razliitim metodama1 razgovorom, anketom, izlaganjem (monolokom metodom)
6. -a(ava$je (oma/e -a(a/e
0 raznovrsni doma%i zadaci1 usmena ili pismena recenzija emisije, interpretacija putopisnog teksta, analiza vizualnih elemneata u emisiji, zamiljeno
putovanje,...
+ruga varijanata1
2. prirem$a fa-aE
Pledanju emisije moe prethoditi itanje samostalnih radova uenika u kojima su opisali stvarno ili zamiljeno putovanje. /akon itanja odabranih
radova provodi se njihova usmena analiza i utvr!uju se znaajke putopisnog teksta. )ogu se primjeniti zadaci objektivnog tipa kojima %e se provjeriti
poznavanje knjievnih, leksikih i drugih podataka. /astavnik provjerava rjeenja zadataka, korigira ih i najavljuje emisiju, u ostalim se "azama
nastavnog sata mogu upotrijebiti metode navedene u prethodnoj varijanti.
Tre%a varijanta1
U pripremnoj "azi uenicima proitati a"orizam o putovanju i putopiscima. /astavnik %e navesti uenike da izraze svoje asocijacije uz putovanje, zatim
%e nastavnik proitati prire!ene "ragmente putopisa. /akon itanja citiranih "ragmenata razgovara se o mislima koje su u njima iznesene ("ragmentima),
a zatim se najavljuje emisija, u ostalim se "azama sata mogu kombinirati metodiki postupci izneseni u prvoj i drugoj varijanti.
31