Dr. sc.

DEAN SLAVI, docent

OSNOVE KOLEGIJA KNJIEVNOST U NASTAVI

I PRIMJERI METODIKIH PRISTUPA KNJIEVNIM
DJELIMA

SKRIPTA

What thou lovest well remains,

the rest is dross
What thou lov'st well shall not be reft from thee
What thou lov'st well is thy true heritage

(Ezra Pound, Canto LXXXI)

UVOD
Skripta je namijenjena studentima etvrte i pete godine te apsolventima
kroatistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Rije je o studentima koji
namjeravaju polagati ispit iz Knjievnosti u nastavi kod docenta Deana
Slavia i sluali su njegova predavanja.
Prvih est poglavlja skripte saeto tumae izabrane dijelove gradiva iz
knjiga Dragutina Rosandia Metodika knjievnoga obrazovanja, te Vlade
Pandia Hrvatski roman u koli i Putovima kolske recepcije knjievnosti.
Studenti su meutim obvezni svladati navedene tri knjige u cijelosti.
Idua poglavlja, od sedmoga do dvadeset i treega, uz iznimku dvaju
uvoda u metodike teorije drame i romana, donose primjere metodikih
pristupa i tumaenja teorija koje nije mogue nai u literaturi.
Smataram da postoje tri vana dijela Knjievnosti u nastavi: motivacija,
intepretativno itanje i intepretacija. Meu njima je interpretacija najvanija i
bez nje nije mogue predavati knjievnost. Bez ovoga umijea nova
pomagala, prikladne metode i vjetina samoga nastupa bivaju nedostatnima.
Dobra interpretacija trai naitanu osobu koja uz to posjeduje ljubav prema
knjievnosti, sposobnost uivljavanja i nadarenost za uvid u uzronoposljedine veze sustava. Skripta je stoga stavila naglasak na praktine
interpretacije pojedinih djela.
Pri izboru tumaenih djela vodio sam se dvama naelima: prvo je
vrijednost djela, a drugo veza s programom za osnovne ili srednje kole.
Smatram da svaka nastava knjievnosti mora biti i nastava dobra ukusa.
Reeno se moe izgubiti pod teretom politike, prijateljstva ili neprijateljstva te
oslonca na prijanje prosudbe. Vezom s programom dijelom sam bio prisiljen
na ovo posljednje. Nastojao sam u izabranim djelima istaknuti i dobre i loe
strane.
Dva posljednja poglavlja tumae osnovne misli iz Aristotelovih i
Kvintilijanovih knjiga o retorici. Obje su knjige vezane i za knjievnost, ali su
poglavlja o njima dodana i iz praktinoga razloga. Naime, studenti koji polau
Knjievnost u nastavi polau i Metodiku nastave hrvatskoga jezika, a Aristotel
i Kvintilijan ine dio progarama o kojem je teko nai popratnu literaturu.

Na kraju svakoga poglavlja dani su najei ispitni upiti. Meutim,

ispitiva moe pitati svaku pojedinost ako osjeti nunim procijeniti razinu
prouenosti skripte i knjiga iz obvezne literature.
Svi dijelovi skripte zatieni su autorskim pravima. Mogu se navoditi u
znanstvenim i inim lancima, knjigama i drugim publikacijama u tiskanom
obliku ili na Mrei, te u nastavne svrhe ali iskljuivo pod uvjetima kojima
zakon propisuje kako valja citirati tue misli i spoznaje. Potrebno je izmeu
ostaloga doputenje pisca.
Bit u zahvalan svima koji mi ukau na nedostatke: od koncepcijskih,
preko faktografskih do pravopisnih.

SADRAJ
1. Metodiki sustavi nastave knjievnosti....................................5
2. Podjela metoda .....................................................................21
3. Vrste sati ...............................................................................23
4. Motivacije ..............................................................................36
5. Lokalizacija ............................................................................50
6. Interpretativno itanje.............................................................55
7. Staigerova teorija rodova i knjievnost
u osnovnoj i srednjoj koli .....................................................65
8. kolska interpretacija ............................................................105
9. Knjievnost u odgoju stare Grke i Rima...............................120
10. Metodiki pristup Eliotovoj Pustoj zemlji................................135
Dodatak: pristup zbirci pjesama
11. Model kolske interpretacije pejzanoga pjesnitva..............160
12. Model kolske interpretacije domoljubnoga pjesnitva..........174
13. Metodiki pristup baladi, Hasanaginica..................................192
14. Model kolske interpretacije religioznoga pjesnitva .............205

15. Metodiki pristup noveli,

A.G. Mato: Kip domovine leta 188*......................................221
16. Metodiki pristup prii,
Franz Kafka: Umjetnik u gladovanju .....................................236
17. Metodiki pristup pripovijetci,
Nedjeljko Fabrio: Sedamdeset druga....................................254
18. Uvodne napomene o metodikim teorijama romana..............270
19. Metodiki pristup romanu i lektiri u osnovnoj koli,
Boidar Prosenjak: Divlji konj.............................................272
20. Metodiki pristup romanu u srednjoj koli,
Slobodan Novak: Mirisi, zlato i tamjan..................................286
21. Metodiki pristup romanu u srednjoj koli,
Nedjeljko Fabrio: Vjebanje ivota.......................................306
22. Dva pristupa dramskomu djelu ............................................329
23. Metodiki pristup tragediji,
William Shakespeare: Hamlet...............................................330
24. Metodiki pristup komediji,
Jean Baptiste Poquelin Molire: krtac................................358
25. Retoriki dodatak: Aristotelova Retorika ..............................372
26. Retoriki dodatak:
Kvintilijanova knjiga O izobrazbi govornika..........................392
(Pouka iz govornitva )

1. METODIKI SUSTAVI NASTAVE KNJIEVNOSTI

Metodiki sustavi u nastavi knjievnosti odreuju narav odnosa uenika,
uitelja i knjievnoga djela. Redovito su povezani i s opom kulturnom
osnovom drutva jer proizlaze iz ciljeva koje odreena kultura postavlja pred
nastavu knjievnosti.

Kultura djeluje na nastavu prije svega propisanim

programima, ali i nizom drugih informacija koje su dostupne initeljima

nastavnoga procesa. Oni mogu i pozitivno i negativno utjecati.
Knjievnost omoguuje ueniku da spozna narav drutva i kulture u
kojima ivi. Ona kazuje svoju istinu o naravi toga drutva i te kulture, o naravi
pojedinca u toj kulturi, o samom umjetniku i konano o izravnom recipijentu.
Knjievnost je, uz sve ostalo, i zabava za intelektualno zreliji dio drutva.
Metodiki sustavi prenose na suptilan nain navedene odrednice odnosa
knjievnosti, drutva i recipijenata.
U povijesti nastave knjievnosti razvilo se desetak sustava. Svaki od njih
vezan je za odreeno doba i ulogu koju knjievost u drutvu ima. Nadalje,
svaki je vezan za odreeni sadraj iz nastave knjievnosti. Sustavi se vezuju
i za metode tumaenja same knjievnosti: interpretativno-analitiki sustav i
njemaka kola interpretacije najbolji su primjer.
Makar su sustavi ovdje prikazani odvojenima, u praksi se zbiva da
nastavnik organizira sat organizira mijeajui obiljeja dvaju, moda i vie
sustava. Redovito ipak prevladava jedan sustav, a u stvarnosti hrvatskih kola
ovoga asa to je intepretativno-analitiki sustav.
1. DOGMATSKO - REPRODUKTIVNI SUSTAV
Ovim se sustavom najee tumae sadraji iz povijesti i teorije knjievnosti.
Uitelj je predava koji obavjetava uenike o knjievnim pojavama i njihovu
povijesnom kontekstu. Govori o ivotopisu autora, drutvenom surjeju
nastanka djela, zatim donosi misli o djelu iz kritike ili iz svojih istraivanja te
konano prua gotove sudove o djelu.
Uenikov je zadatak to je mogue tonije reproducirati sve navedene
podatke, dakle prenijeti istinu do koje su doli drugi. Moglo bi se uiniti da je
uenik u ovakvu sustavu, ako se on strogo shvati, neka vrsta stroja za

preslike ili nosaa zvuka. injenica je da se neki podatci na ovaj nain u

nastavi esto prenose, ,makar je mogue ukloniti se reenomu. Poglavito se
ovo odnosi na osnovne podatke iz biografije i bibliografije pisca ili
kronolokoga tijeka knjievnih pojava u odreenu vremenu. Uenik moe na
razliite naine doznati da je Otac Goriot objavljen 1834., ili da je Balzac pisao
od ponoi do podneva, onda se bavio drutvenim ivotom, veerao u pet i
lijegao u est. Mogue je pripremiti uenika koji e reeno iznijeti u prvom licu,
odglumivi pisca, mogue je uenike zaduiti da podatke pronau i naue
sami prije sata. Meutim najei je oblik spoznaje i prijenosa prije reenih
informacija dogmatsko-reproduktivni sustav.
Uenje napamet, naravno, moe imati svojih prednosti, od kojih je
razvoj sposobnosti pamenja oita, a potivanje autoriteta danas malo
cijenjena - ako ne donosi izravnu korist od potivanoga autoriteta.
Nadalje, tko eli dati svoj doprinos znanju, mora najprije dobro nauiti
ono to je prije njega o predmetu reeno. Tako i Toma Akvinski u svojoj
Sumi teologije najprije navodi Aristotelove misli, a onda iznosi kako ih je
mogue uskladiti s objavom iz Biblije. Uenik takoer moe najprije
tono reproducirati odreena znanja i u tom je dio dogmatskoga
sustava. Poslije moe iznijeti svoj stav, ime izlazi iz iste reprodukcije.
Mogue je iznijeti i razliite stavove o istom djelu, ime se takoer
ustvari polazi od dogmatskoga sustava, a zavrava u neem drugaijem.
Dogmatsko-reproduktivni sustav nosi i ne malu opasnost od situacija u
kojima se puno govori, ali se znatno manje doista razumije.
Ovaj je sustav donekle povezan s pozitivizmom u znanosti o
knjievnosti i uenjima koje su razvili Wilhelm Scherer (za djelo je vano ono
to je pisac nauio, naslijedio i proivio), Charles-Augustine de Saint Beuve
(ivotopis umjetnika) i Hippolyte Taine (sredina, rasa i povijesni as).
2. REPRODUKTIVNO- EKSPLIKATIVNI SUSTAV
Obino se smatra razvijenijim tipom u odnosu na dogmatsko- reprodukcijski
sustav.
Uitelj i dalje iznosi sadraje vrlo esto monolokom metodom. Makar
je nerijetko rije i o sociolokim, povijesnim, biografskim i biobibliografskim

podatcima, znatno je naglaenije tumaenje samoga teksta. Uitelj je

predava, ali sada i tuma knjievnih pojava.
Uenik poslije prepriava knjievne sadraje, ali ih iznosi svojim
rijeima, pa se odreena koliina kreativnosti ne moe zanijekati. Metoda
prepriavanja dakle dobiva na vanosti.
Ovaj je sustav vezan za francusku eksplikaciju teksta - l' explication
des textes - kojom se teite tumaenja prenosi na samu umjetninu. Ime koje
valja spomenuti jest Gustave Lanson: godine 1892. objavljuje Objasnidbeno
itanje francuskoga pisca: opi okvir eksplikacije, a 1919. Nekoliko rijei o
eksplikaciji teksta (godine 1925. isto u knjizi Metode povijesti knjievnosti. )
Godine 1902. Gustave Rudler objavljuje knjigu Francuska eksplikacija,
naela i primjene. Rudler istie da se eksplikacija okree tekstu, podreuje
tekstu, te pronie u tekst.
Anglo-amerika Nova kritika i tehnika pomnoga itanja takoer su dale
teoretski doprinos ovomu sustavu.
Struktura sata temeljena na ovom sustavu obino je ovakva:
1. kratak uvod
2. itanje teksta
3. prouavanje kompozicije
4. ponovno itanje praeno analizom pojedinosti
5. zakljuci
6. itanje i uenje teksta napamet

3.INTERPRETATIVNO-ANALITIKI SUSTAV
Sustav se vjerojatno najee primjenjuje u nastavnoj praksi hrvatskih
osnovnih i srednjih kola u posljednjih tridesetak godina.
Samo

knjievno

djelo

dolazi

sredite

interesa,

njegova

interpretacija sredite je sata knjievnosti. Biografija, bibliografija i drutveni

kontekst prelaze u drugi plan, i slue tomu da pomognu tumaiti sam tekst.
Navedenomu se prilagouje struktura nastavnoga sata.
Kljuni zadatci nastave knjievnosti mogu se ovako definirati: pomoi
ueniku da doivi knjievnu umjetninu, osjeaje i stavove koja ona uva i
prua; spoznati koji je odnos cjeline i dijelova u umjetnini; uoiti zato
umjetnina djeluje na nas upravo tako kako djeluje koje su tehnike u
umjetnikovu izrazu osjeaja i njegovu prijenosu itateljima.
7

3.1. Faze sata

Prije navedenim zadatcima podreene su sve faze sata, poglavito sama
interpretacija i uz to interpretativno itanje. Sat odran po interpretativnoanalitikom sustavu redovito ima sljedee faze:
1. Doivljajno-spoznajna motivacija
2. Najava teksta i njegova lokalizacija
3. Interpretativno itanje teksta
4. Emocionalno-intelektualna pauza
5. Objavljivanje doivljaja i korekcija
6. Interpretacija
7. Sinteza
8. Zadatci za samostalan rad uenika
O motivaciji, lokalizaciji i interpetativnom itanju te o samoj interpretaciji
govore posebna poglavlja skripte. Objavljivanje doivljaja i korekcija vezani su
za interpretaciju.
Naravno da jezik same umjetnine postaje posebno vanim, a otklon od
norme ili uzusa kljuem mnogih tumaenja. Obino se zaboravlja da je
potrebno pozorno rekonstruirati normu. Interpretacija objanjava kako pisac u
djelu sebi prilagouje gramatiku, kako se slui pravilima, kako ih moda i kri
(pogledati Teaka: 296-300; 362).

Interpretacija e se temeljiti na

sposobnosti tumaa da doivi umjetninu, njezine osjeaje i stavove, ali i

na tom da uvidi kako ona funkcionira. Pritom e koristiti dvije stare tehnike:
ralambu i usporedbu. Uitelj je dakle osoba koja poznaje umjetniko djelo,
ali je jo vanije da

mora biti prijenosnik bitnih poruka uenicima. On je

medijator spoznaje, njegove rijei slue tomu da prenesu spoznaje uencima i

manje su vane od umjetnine.
Uenik je sada estetski subjekt umjetnina kao da postoji zbog njega,
a zaista ivi samo ako ju je on uspio u sebi doivjeti.

Dobar kolski

interpretator poznaje stoga mogunosti svojih uenika njihove prave

interese, znanja i sposobnosti.
8

3.2. Uestale metode

Dvije su bitne nastavne metode vezane za interpretativno-analitiki sustav.
Prva je dijaloka metoda, dakle metoda heuristikoga razgovora, koja vue
korijene od Sokrata. Ne treba zaboraviti niti biblijsku knjigu o Jobu, pa i neke
druge tekstove iz Biblije, gdje se upiti i odgovori javljaju u okruju koje slui
spoznaji
Druga je metoda rada na tekstu, u kojoj se u tivu trae odreene
pojave, zatim se izvode zakljuci, da bi se dokazi opet nalazili u tekstu.
3.3. Knjievne teorije na koje se sustav oslanja
Sustav je posebno vezan za njemaku kolu interpretacije, meutim svi naini
kojima se knjievnost tumaila mogu u odreenu surjeju pomoi uitelju u
razredu. Navedeni su podatci poznati iz teorije knjievnosti, no korisno je opet
spomenuti barem sljedea imena i djela:
Ve Schleiermacher tumai interpretaciju i element razumijevanja
drugoga putem njegova djela (o tom vidjeti u poglavlju o interpretaciji).
Wilhelm Dilthey u knjizi Doivljaj i pjesnitvo, Das Erlebnis und die
Dichtung,1905. naglaava pojam drugoga, koji je ouvan u umjetnini.
Spoznajom drugoga, njegovih osjeaja i stavova, te naina kojim ih je u djelu
izrazio, recipijent zapravo spoznaje sebe. Veza vanjskoga svijeta, umjetnika,
teksta i recipijenta jest doivljajna sposobnost. Umjetnik posjeduje doivljajnu
sposobnost te je odreenu pojavu doivio - umio je svoj doivljaj bola ili sree
prenijeti u simbole. Recipijent takoer ima doivljajnu sposobnost, on pomou
nje moe spoznati, razumjeti umjetniku poruku te u sebi oivjeti osjeaje koje
je doivio umjetnik.
Pojam Drugoga vaan je i za Lacana, koji ga razlikuje od drugoga.
Veliko

slovo

oznauje

pravo

Drugo,

ono

nije

mogue

prisvojiti

poistovjeivanjem; takvo Drugo ujedno biva izvor jezika. Suprotno tomu,

drugo s malim slovom samo je privid drugoga, ono je tek projekcija ega.
Izvedeno iz reenoga, interpretator bi morao razumjeti i tumaiti stavove
drugaije od svojih. U praksi, meutim, umjetniko djelo lake je tumaiti

onima koji dobro poznaju ideoloku pozadinu djela, a esto ju i posve

prihvaaju.
Emil Staiger, Temeljni pojmovi poetike, Grundbegriffe der Poetik
(1945.) odreuje na antropolokoj razini bit lirskoga, epskoga i dramskoga
stila. Studenti koji nisu prouili ovu knjigu najbolje e uiniti ako s time ponu
odmah sada; tumaenje knjige s primjerima iz srednjokolskoga programa dio
je ove skripte.

Staigerov tekst Umijee tumaenja govori o nainu same

interpretacije.
Frank Raymond Leavis i asopis Scrutiny rabe tehniku pomnoga
itanja, close reading, kojom se pozornom ralambom i sintezom tumae
znaenja i suznaenja djela. Meutim, za razliku od Staigera i dijela angloamerikih kritiara poznatih pod imenom New Criticism, Leavis ne smatra da
je djelo kao takvo dostatno za tumaenje svih svojih suznaenja. On misli da
je dobro poznavati ukupno surjeje knjievne tradicije i sociologije. Vane
Leavisove knjige s primjerima interpretacija jesu New Bearnings in English
Poetry (1932., o pjesnicima ) i The Great Tradition (1948.o romanopiscima)
Northorop Frye, Anatomija kritike (1957.) Strukture knjievnosti
prouavaju se na temelju biblijskih struktura, ali bez dodatne ideologizacije i
bez vrijednosnih sudova koji bi na temelju njih proizili.
Ako ne zanemaruje povijesni i drutveni kontekst u kojem je djelo
nastalo, interpretacijski je sustav izvrstan u nastavi knjievnosti.
Interpretacijski sustav redovito je vezan za pjesnitvo, ali je uobiajen i
pri tumaenju romana i drama.
4. PROBLEMSKO-STVARALAKI SUSTAV
4.1.
Opi podatci: Ovaj je sustav poznat pod imenom problemske nastave. Po
Rosandiu, poetak mu je u godini 1965. kad je u New Yorku odran simpozij
na kojem je promoviran. Uenik se postavlja pred knjievni problem, potaknut
tim problemom poinje razmiljati, istraivati djelo, iznositi svoje zapaaje i
konano o njima raspravljati. Dakle uenik ne prima gotove spoznaje, nego
sam dolazi do njih itajui djelo. Time smo se najvie udaljili od dogmatskoreproduktivnoga sustava.

10

4.2. Faze sata bile bi ovakve:

A. Stvaranje problemske situacije
B. Definiranje problema i metoda rjeavanja
C. Samostalan istraivaki rad
D. Analiza rezultata istraivanja
E. Zadatci za samostalan rad
Primjeri:
Najbolje je osmisliti ovakav sustav primjerom.
A. Godine 1954. Golding objavljuje roman Gospodar muha. Rije je o
negativnoj utopiji u kojoj za svjetskoga rata skupina djece biva evakuirana na
udaljen otok gdje postoje svi uvjeti za lagodan ivot. Meutim ubrzo se
oblikuju dvije suprotstavljene skupine, a razlike meu njima zalaze u
kulturoloke dimenzije. Voa pozitivne skupine Ralph ostaje sam, Jack i
njegovo divlje pleme progone ga do smrti, koja bi uslijedila da se nije na otoku
pojavio mornariki asnik koji u posljednji as spaava situaciju.
B. Problemski upit: Je li rije o sretnom zavretku ili je rije o ironinom
zavretku.
Valja odrediti i metode. Samostalan rad mogue je provesti kod kue, a
mogue je da ga uenici obave i na satu. Druga mogunost pretpostavlja da
su uenici prethodno dobro proitali djelo te da sada samo obnavljaju dijelove
koji su im vani za rjeidbu problema. U svakom sluaju valja uputiti uenike
da biljee svoja zapaanja. Mogue je napraviti i uzorak to bi se sastojao od
dijelova u koji bi se unosili simboli vezani za kraj romana.
Metode rada mogu se odnositi i na vrste itanja, a najee je rije o
usmjerenom itanju i itanju sa zadatkom.
Oblici rada mogu obuhvatiti individulani rad, rad u paru, rad u
skupinama. U posljednjem sluaju mogue je napraviti sljedeu podjelu. Prva
skupina uenika mora opet proitati izabrane dijelove s kraja romana. Moraju
odgovoriti to se zapravo dogodilo na kraju i gdje je pravi kraj romana.
Druga skupina trai moguu najavu pojave mornarikoga asnika u
prethodnim dijelovima romana.

11

Trea skupina ispitat e mogue biografske odrednice, jer je Golding

bio mornariki asnik u II. svjetskom ratu (pozitivizam ne treba posve
odbacivati!).
etvrta skupina nai e tragove ironije u drugim dijelovima romana
(oganj je Ralphova ideja, a Jack ju koristi da bi Ralpha ubio to je prva
ironija. Ali, upravo ta vatra zove asnika na otok, to je idua ironija, koja
vraa stvari na poetak...). Uenici mogu ispitati i odnos prema romanu
Koraljni otok R.M. Balantinea.
Peta skupina: odnos vatre i lova u cijelom romanu
esta skupina ispitat e mogui teoloki kontekst pojave mornarikoga
asnika te time teinu upita o sretnu ili ironinu kraju. Nai e i druge
reference na religijski kontekst.
Sedma skupina ispitat e ima li tragova same Ralphove krivnje naime
on nije znao zatiti prijatelja, 'znanstvenika' Pajceka, a sudjelovao je i u
hipnotikom ritualu koji je doveo do ubojstva 'sveca i proroka' Simona. Ima li
elemenata iz grke tragedije: tragini junak, tragina krivnja i tragian kraj?
Osma skupina podsjetit e se nekih drugih dvojbenih ili ironinih
zavretaka, recimo u Kafkinoj Preobrazbi,

Hemingwayevim Snjegovima

Kilimandara, Fowlesovu romanu enska francuskoga porunika.

C. Samostalan rad
D. Uenici e iznijeti simbole i njihove meuodnose, to su ih u djelu opazili,
te kazivati kako se ono to su spoznali reflektira na problem. Naravno da
drugi uenici mogu iznijeti dokaze za suprotne tvrdnje. Svaku je tvrdnju
potrebno dokazati izravnim navodom ili barem jasnom uputom na dio iz
romana.
E. Pronai druge mogunosi za problemske situacije u romanu (Kakav je
poloaj znanosti i religije u totalitarnom drutvu? Zato Jack nadvladava
Ralpha? U em su simboli vatre i lova slini, a u em razliiti? Kakva im je
simbolika u vezi s povijeu nakon II. svjetskoga rata?).

12

Drugi primjer moe se odnositi na Breanovu dramu Predstava Hamleta u

Mrdui Donjoj. Ima niz mogunosti za problemske situacije.
- Dodirne toke Shakespearova i Breanova Hamleta
- Hamlet kao osoba biva poraen, ali pravda pobjeuje i Fortinbras nosi
pravedno drutvo. koko biva poraen, ali nema navjetaja pravednoga
drutva. Ima li nade za sretan kraj u Breana ?
- kunca predstavlja intelektualca. Kakva mu je uloga i kakva mo?
- Kazalite u kazalitu u dvama tekstovima
- Narjeje u Breanovoj drami
- Struktura i uloga psovke u Breanovoj drami.
- Uloga ene u komunizmu i u ruralnoj sredini iz perspektive Breanove
drame (Mare Mi i Ana razlike i slinosti)
- Razlika u poloaju ene u Shakespearovoj tragediji i u Breanovoj drami
- Tragikomino u Shakespearea i u Breana
4.3.

Metodike napomene

Problem moe biti literarne naravi, ali esto zadire u upite etike, kulture i
konano religije ili filozofije.
Sam rad mogue je organizirati raznim oblicima: po skupinama,
individualno i u parovima. Debata, ili rasprava, takoer je primjenjiva u ovom
sustavu.
Pri problemskoj nastavi rabe se razne metode: usmjerenoga itanja,
izlaganja, usporeivanja i zakljuivanja.
Problemska nastava trai manje nastavnikova angamana na samom satu, ali
zahtijeva opirnu pripremu prije sata.
Problemska nastava priprema uenika za rjeavanje problema u
ivotu: ona ui kako problem prepoznati i definirati (dijelovi i cjelina!), kako se
pripremiti za rjeavanje, kako nai dokaze da je odreen nain rjeenja
najbolji, kako suraivati s drugima na rjeavanju problema.
4.4. Kako stvoriti problemsku situaciju.
Na openitoj razini problemska se situacija stvara suprotstavljanjem razliitih
gledita uenika. Mogue ju je isprovocirati ili organizirati na nekoliko naina:
13

1. Uenici iznose razliite stavove o istoj pojavi

2. Uitelj ili uenici postavljaju tezu koja se odbija ili prihvaa
3. Upiti iz ankete
4. Poslovica vezana za temu djela
5. Interpretativno itanje s razliitim tonovima (rijetko)
6. Usporedba knjievnoga djela s glazbom, slikarstvom ili filmom
7. Usporedba dviju epizoda iz knjievnoga djela
8. Knjievnokritiki tekst
9. Postavljanje alternativnoga upita
U anrovskom smislu, problemski je pristup blii tumaenju veih proznih
djela i drama. Rije je o umjetninama s etikim, psiholokim ili konstrukcijskim
sloenostima. Reeno naravno ne iskljuuje i druge anrove- Eliotova Pusta
zemlja bila bi pogodna za problemsku nastavu.
Problemski pristup romanu tumai Rasima Kaji u knjizi Roman u
sustavu problemske nastave.
5. PROBLEMSKO-RECEPCIJSKI PRISTUP HRVATSKOMU ROMANU
Pristup iz naslova promovira i sustavno tumai Vlado Pandi u knjizi Hrvatski
roman u koli. Prvi je dio naziva vezan za problemsku nastavu, a autor se
poziva i na knjigu Vladimira Poljaka Nastavni sistemi gdje se problemska
nastava promie kao vjeba za rjeidbu ivotnih problema.
Recepcija je vezana za teoriju recepcije, koja u sredite svojih
promiljanja stavlja itatelja. Hans Robert Jauss tumai termin itateljski obzor
oekivanja, Erwartungshorizont, sastavljen uglavnom od itateljevih prijanjih
iskustvava sa anrom, prije proitanim djelima te odstupanjima umjetnine od
jezine norme (Beker: 257). U Hrvatskoj poetkom XXI. stoljea itatelji
oekuju kratak roman, a ne epsku junaku pjesmu. Vjerojatno e radije itati o
dogodovtinama urbane ene, negoli o dogaajima avarskih ratnika iz V.
stoljea. Tako publika pomalo i pie djelo samo to pravi pisac zna napraviti
razmak izmeu oekivanja publike i novoga djela, te upravo tako biti vrijedan.
Rije je o tom da svaki narataj ima anrove i knjievni jezik koji
preferira. Djelo koje dolazi u takvo itateljesko okruje, u taj obzor oekivanja,
potvruje itateljske elje, modificira ih ili ih posve rui. Estetski razmak uz
14

ostalo je razmak izmeu onoga to publika oekuje i onoga to novo djelo

prua.
Obzor oekivanja oblikuje svaki narataj itatelja, jer pojedinci u tom
narataju imaju zajednike osobine u estetskom i etikom smislu. Naravno da
je obzor oekivanja koji imaju uenici odreena vremena i prostora vaan za
svakoga tko u koli tumai knjievnost. Metodika literatura obino rabi termin
ueniki interesi (Rosandi: 294, 401).
Wolfgang Iser govori o praznim mjestima, Leerstellen, koja ima svako
djelo, i koja svaki itatelj ispunjava te na taj nain interpretira djelo. (Iser: 284)
Rije je o mjestima koje je pisac vie ili manje namjerno ostavio dvojbenima
Evo primjera upita vezanih za takva dvojbena mjesta: Zato bijela boja na
kraju Fabrijevih romana? Je li kraj Snjegova Kilimandara pesimistian ili
optimistian?
Prazna ili dvojbena mjesta mogu biti polazita za svaku pravu interpretaciju,
ona mogu odrediti problem i biti poetak problemskoga pristupa djelu. Stoga
je Iserova teorija jedan od knjievnoteoretskih izvora i problemskoga sustava.
Pandi je istraivao obzore oekivanja, time i interese srednjokolaca
u sedamdesetim i osamdesetim godinama prologa stoljea. Na temelju tih
oekivanja razvio je problemsko-recepcijski pristup romanu koji predlae u
knjizi Hrvatski roman u koli. Istraivanja su provedena u strukovnim kolama
i gimnazijama, u Zagrebu i u drugim dijelovima Hrvatske. Posebna je
pozornost posveena razlici u obzoru oekivanja to ga imaju pripadnici
razliitih spolova. Pomno je istraena i recepcija glede vrste kola, dakle onih
koje obrazuju buduu tehniku odnosno humanistiku inteligenciju. Vane su i
analiza i eksplikacija ondanjih programa, odnosno popisa djela koja su se
morala itati. Pisac na taj nain govori da obzor oekivanja oblikuju i AUTORI
nastavnih programa.
Na temelju takvih istraivanja, prilo se prijedlozima za interpretaciju
djela iz lektire, pa se u sustavu problemsko-recepcijskoga pristupa govori o
enoninu Zlatarovu zlatu, Kovaievu romanu U registraturi, Krleinu
Povratku Filipa Latinovicza, Boievim Kurlanima te Marinkovievu Kiklopu.
Nastavni postupci prilagoeni su svakom pojedinom romanu, a
odreuje ih i ueniki obzor oekivanja. Tako je Latinovicz odreen preteito
15

psiholokim pristupom; Kurlani se stavljaju u kontekst romana sa seoskom

tematikom, gdje su prethodnici Budak s Ognjitem i egedin s Djecom
Bojom.
Zanimljiva je u tom konktestu povijest kolske recepcije Marinkovieva
Kiklopa.
U razdoblju 1965.-1977. predavako-reprodukcijski i interpretativnoanalitiki pristup omoguuju tek skromnu recepciju romana. U periodu 1978.1988. problemsko-recepcijski pristup, smatra pisac, omoguuje uspjenu
recepciju. U dobu 1989.-1995.

openito je manje uenika s dobrom

recepcijom, iako se javlja vie uenika koji izrazito dobro primaju djelo.
Evo nekih reakcija na recepciju iz ankete. Odgovori kazuju da je
nastavnicima dobro provoditi takve ankete, uvati ih, usporeivati s kasnijim i
ranijim rezultatima i sustavno ih rabiti u interpretaciji.
Mene je oduevio dok sam ga itao, a moj sin je rekao da mu je dosadno.
(Pravnik, 44 g.)
Nemam obiaj nekomu davati savjete. Roman Kiklop sigurno ne bih
preporuila

(Uenica IV.r. gimnazije).

Trebalo bi na televiziji ponavljati preporuku: Proitajte Marinkoviev roman

Kiklop! To bi vjerojatno potaknulo mnoge na itanje. (Umirovljenik, 68 g.)
Svakako u ga preporuiti prijateljima. Neka proitaju ovaj roman pa e
zamrziti und literaturu i osjetiti ljepotu prave knjievnosti.
6. KORELACIJSKO-INTEGRACIJSKI SUSTAV
Korelacija je veza knjievnosti s drugim umjetnostima, znanostima i religijom.
Ovim se podrujem na razini znanstvene discipline bavi komparativna
knjievnost.
U nastavi i metodici predmeta koji se zove Hrvatski jezik jezik razlikujemo
unutarpredmetnu i meupredmetnu korelaciju. Unutarpredmetna povezuje
nastavna podruja koja ine predmet Hrvatski jezik u srednjoj koli moemo
16

govoriti o vezi nastave knjievnosti s nastavom gramatike, (slovnice, ovo se

nastavno podruje opet zove hrvatski jezik) i izraavanja; u osnovnoj koli
govorimo i o vezi s medijskom kulturom.
Meupredmetna korelacija povezuje hrvatski jezik s glazbenim i
likovnim odgojem, povijeu, povijeu umjetnosti, zemljopisom, engleskim,
njemakim itd.
O korelacijama su pisali Etienne Souriau, Rasima Kaji i Viktor mega
(pogledati popis literature na kraju ovoga poglavlja i nauiti imena djela!).
Korelacijsko-integracijski sustav povezuje srodne predmete u
jedinstven didaktiki sustav. Tako se oblikovalo jezino-umjetniko podruje
koje povezuje predmete poput hrvatskoga, stranih jezika, vjeronauka,
glazbenoga i likovnoga odgoja, odnosno povijesti umjetnosti.
Ovaj sustav uspostavlja pojam korelata, dakle meuodnosnice, koja
povezuje razliite umjetnosti ili jezike. Meuodnosnica moe biti izabrana na
razini tema, motiva, likova, dogaaja, anrova, cijelih struktira koje knjievno
djelo u sebi nosi. Naravno da uitelj ili nastavnik moraju dobro prouiti
podruja koja povezuju, a ako nisu strunjaci za neko podruje, u najmanju je
ruku korisno traiti savjet i miljenje specijalista. Tako se uspostavlja tim.
Sinkronijska korelacija uspostavlja se pri istodobnom govoru o
odreenoj temi u dvama predmetima ili u vie njih. Mogue je dakle istodobno
govoriti o Baanskoj ploi na hrvatskom i dobu kralja Zvonimira na povijesti.
Asinkronijska korelacija ima dva tipa, perspektivni i retrospektivni.U
perspektivnoj korelaciji odreena tema najprije najavljuje i tumai u jednom
predmetu, a onda dalje istrauje u iduem. Primjer bi bila Sigetska bitka iz
1566. koja se najprije tumai na nastavi povijesti, da bi se zatim tumaio ep
Brne Karnarutia Vazetje Sigeta grada iz 1584.
Retrospektivna korelacija tumai izabrane prijanje ostvaraje teme ili
odreenoga simbola. Govorei o silasku u donji svijet u Dantea, moramo
podsjetiti prije svega na Kristov silazak nad pakao. Uenicima valja rei da je
srodna tema poznata u Vergilija i Homera. Zainteresirane upuejemo na
lanak o Tolkienu (Knjievna smotra 1/2004). Naravno da smo naveliko na
podruju komparativne knjievnosti, pa upuujemo na Uvod u komparativnu
knjievnost Miroslava Bekera.

17

Evo jo nekih primjera. Kristov lik u opovim pjesmama mogue je

usporediti s onim iz Eliotove poezije, zatim s onim iz Bulgakovljeva Majstora i
Margarite. Na poetku je u ovom sluaju korisno odrediti kako ga tumai
katekizam odreene crkve.
Eliot je sluao i gledao balet Le sacre du printemps Igora Stravinskoga
dok je pisao Pustu zemlju, pa je mogue odsluati dio zahtjevne i naizgled
kakofonine glazbe i usporediti ju s naizgled rastrganom kompozicijom
poeme. Jedno od nadahnua za etiri kvarteta bio je Beethovenov Kvartet u
A molu, opus 132.
Pri itanju scene o Laookontovoj smrti iz Vergilijeve Eneide korisno je
pokazati skulpturu koju su napravili Agesander, Polydorus i Athenodorus iz 2.
stoljea prije Krista. Replika se nalaziu D VII (na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu).
7. TIMSKI SUSTAV
Ovaj sustav predstavlja korak naprijed u odnosu na korelacijsko-integracijski
sustav, jer je vie nastavnika ukljueno u nastavni proces. Mogue je dapae
pozvati i glumce, redatelje, same pisce te ive svjedoke odreena vremena.
Svaki sa svojega stajalita oni tumae odreeni problem ili skupinu problema
koje povezuje tematska, prostorna, vremenska ili neka druga odrednica. U
praksi, ovaj je sustav vrlo rijedak zbog nevolja vremenske i novane
ogranienosti.
8. KOMUNIKACIJSKI SUSTAV
Rosandi govori o sustavu koji bi se mogao prikazati i kao panel diskusija.
Knjievni se sadraj ralanjuje na cjeline u kojima skupine, parovi ili pojedinci
iznose svoje stavove ili o njima raspravljaju. Uitelj moe moderirati s vie ili
manje svojega utjecaja navedenu raspravu ili iznoenje pojedinosti. Naravno
da su pripremljenost i elokvencija uenika vrlo vani. Radei kao savjetnik za
hrvatski, imao sam ast pribivati satu ovakva tipa koji je pripremila nastavnica
Emilija Reljac.

18

9. MULTIMEDIJSKI SUSTAV
ini se da je ovdje ipak vie rije o tehnikim pomagalima, nego o sustavu.
Svaki nastavnik u svakom prijanjem sustavu moe rabiti Mreu, snimke s
raznih medija, filmski predloak i srodne pojedinosti kako bi osvijetlio problem
s razliitih strana i u raznim medijima.
LITERATURA:
Metodika:
Kaji, Rasima: Povezivanje umjetnosti u nastavi, kolske novine, Zagreb
1991.
Kaji, Rasima: Roman u sustavu problemske nastave, kolska knjiga, Zagreb
1981.
Pandi, Vlado: Hrvatski roman u koli, Profil, Zagreb 2001. (drugo izdanje)
Rosandi, Dragutin: Metodika knjievnoga odgoja, kolska knjiga, Zagreb,
2005.

Teorija knjievnosti:
Beker, Miroslav: Suvremene knjievne teorije, SNL, Zagreb 1986.
Beker, Miroslav: Uvod u komparativnu knjievnost, K, Zagreb 1995.
Biti, Vladimir :Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska, Zg
1997.
Cuddon, J.A. :Literary Terms and Literary Theory, Penguin, London 1998.
Wolfgang Iser: Der Akt des Lesens: Theorie stetisher Wirkung, Fink,
Mnchen 1994 (prvo izdanje 1976.)
Jauss, Hans Robert: sthetische Erfahrung und Literarische Hermeneutik,
Suhrkamp, Frankfurt, etvrto izdanje 1982.
Souriau, Etienne: La Correspondance des arts, Flammarion, Paris 1947.
(u Nacionalnoj i sveuilunoj knjinici dostupan prijevod na srpski;
Odnos meu umetnostima, izdala Svjetlost, Sarajevo).
kreb-Stama : Uvod u knjievnost, GZH, Zagreb 1983.
mega, Viktor: Knjievnost i glazba, Matica hrvatska, Zagreb 2003.

19

UPITI:
1. Nabrojite metodiki sustave
2. Dogmatsko-reproduktivni sustav; osnove, knjievnoteoretski izvori
3. Reproduktivno-eksplikativni sustav: osnove, izvori, struktura sata
4. Interpretativno-analitiki sustav: osnove, knjievnoteoretski izvori,
struktura sata
5. Problemsko- stvaralaki sustav: osnove, izvori, struktura sata
6. Kako stvoriti problemsku situaciju
7. Problemsko-recepcijski pristup romanu
8. Korelacijsko-integracijski sustav; osnove i literatura
9. Timski sustav
10. Komunikacijski sustav
11. Multimedijski sustav

20

2. PODJELA METODA
Poljak smatra da su nastavne metode naini rada nastavnika i uenika u
nastavi. Vladimir Juri definira nastavnu metodu kao sustav naizmjeninih
postupaka uitelja kojima se organizira spoznajna i praktina aktivnost
uenika pri usvajanju sadraja obrazovanja (Rosandi, 265).
Rosandi dijeli metode prema izvorima spoznavanja, vanjskim i
unutarnjim

aktivnostima

uenika,

nainima

sredstvima

prenoenja

informacija te spoznajnoj i recepcijskoj aktivnosti uenika.

1. Prema izvorima
Budui da imamo pisane, govorne i vizualne izvore, govorimo o pisanim,
govorenim i vizualnim metodama. Pisani su izvori tekstovi, pa je metoda rada
na tekstu jedna od najuestalijih u nastavnoj praksi tumaenja knjievnosti.
Tekstovi su knjievnoumjetniki, knjievnokritiki, knjievnoznanstveni i
udbeniki, pa sukladno tomu imamo i daljnju podjelu metoda rada na tekstu.
2. Prema aktivnostima uenika
Prema vanjskoj aktivnosti razlikujemo metode itanja, sluanja, govorenja,
pisanja, pokazivanja i promatranja.
Prema nutarnjim aktivnostima uenika imamo metode doivljavanja,
zapaanja,

zamiljanja

razmiljanja

(usporeivanja,

usustavljivanja,

zakljuivanja, asociranja, ocjenjivanja).

3. Prema sredstvima i nainima prenoenja informacija
Ove se metode donekle poklapaju s onima iz prve podjele. Rosandi govori o
metodama rada s auditivnim, vizualnim i audiovizualnim sredstvima.
Nastavnik i uenik sve e vie prihvaati Mreu i raunalo kao izvore i
prijenosnike obavijesti.
4. Podjela prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima uenika
Ova podjela takoer se dijelom preklapa s prethodnima. Spomenute su
metode koje omoguuju emocionalnu i imaginativnu recepciju djela te metode
koje pospjeuju tumaenje djela.

U tom surjeju navode se i metode

stvaralakoga itanja, heuristika, istraivaka i reproduktivna metoda.

21

Literatura: Dragutin Rosandi: Metodika knjievnoga odgoja, str. 265-281.

UPITI:
1. Podjela metoda
2. Metode po svakoj podjeli

22

3. VRSTE SATI
1. UVODNE OBAVIJESTI: PROGRAM, SAT I NASTAVNA JEDINICA
Usprkos razliitim terminologijama, uopeno govorei, razlikujemo okvirni
dravni program i izvedbene programe. Dravni program donosi nadleno
ministarstvo, a za hrvatski jezik piu ga strunjaci za kroatistiku, meu kojima
prevladavaju

sveuilini

profesori.

Teme

za

knjievnost

dravnim

programima za osnovnu kolu vezane su tematski i anrovski. U programima

za srednje kole u prvom razdoblju prvoga razreda prevladava teorija
knjievnosti, a zatim se sadraji niu kronolokim slijedom.
Umjesto programa nerijetko se govori o kurikulumu. Rije je o dokumentu koji
uz teme odnosno sadraje koje donosi program mora imati i ciljeve, zadae,
organizaciju, metode, strategije, medije itd.
Program za osnovne kole u Republici Hrvatskoj mogue je nai na
stranicama MZO (valja ii na obrazovanje, HNOS, ili teme). Program za
srednje kole nalazi se preslikan u Slavistikoj knjinici (na Filozofskom
fakultetu u Zg).
Izvedbeni program pie svaki nastavnik ili uitelj, u novije vrijeme na
propisanim uzorcima. Osim broja sata i naziva teme odnosno nastavne
jedinice trai se i niz drugih podataka, poput metoda i korelacija. Pisac ove
skripte smatra da takvi podatci idu u pripremu, te da dodatni podatci (osim
broja sata i teme) samo nepotrebno oteavaju poloaj nastavnika.

Svaki

nastavnik i uitelj mora slijediti naputke koji mu dolaze iz Ministarstva. U

praksi, savjetnici iz Agencije za odgoj i obrazovanje doputaju manja
odstupanja od okvirnoga programa.
1.1. Sat je definiran ovim obiljejima:
-vremenski odreen dio nastavnoga procesa
-sadrajno, logiki i metodiki organiziran sustav
- rije je o didaktikom i komunikacijskom sustavu
(pouavamo i komuniciramo)
- ostvaruje odgojne i obrazovne zadae iz programa

23

Nastavni sat trajao je nekada 60 minuta, danas u Hrvatskoj traje 45

minuta. Nastavni sat dio je predmetno-satnoga kolskoga sustava. Dvosat je
mogue organizirati od petoga razreda osnovne kole od etvrtoga srednje, a
ei je oblik od sedmoga razreda nadalje.
1.2. Sat u praksi ostvaruje nastavnu jedinicu.
Nastavna jedinica jest odreeni sadraj, ili tema iz programa, i plan prijenosa
toga sadraja uenicima. Sadraj moe biti Uvod u hrvatski narodni preporod;
enoa: Zlatarovo zlato; Poezija S.S. Kranjevia, S.S. Kranjevi, Moj
dom...ili neka srodna tema.
Nastavna jedinica oblikuje sadraj u skladu s konkretnim uvjetima,
kakvi su mogunosti uenika, dostupna literatura i nastavna pomagala te,
nerijetko, vrijeme koje je na raspolaganju nastavniku koji sve mora pripremiti.
U praksi, uitelj ili nastavnik nalaze natuknice u Okvirnom dravnom planu.
Zatim ih prenose kao teme u svoj izvedbeni plan taj dokument ima redne
brojeve sati i kraj njih imena nastavnih jedinica.

Ministarstvo je propisalo

izvedbene planove koji imaju i niz drugih odrenica, to znatno oteava posao
nastavnika, a podatci iz tih odrednica ionako su dio pisane pripreme za sat.
Odrednice nastavne jedinice
Naziv: Hrvatski narodni preporod, uvod
Namjena: Drugi razred gimnazije
Zadae:
- obrazovne: (nova znanja) kljuni podatci o kronologiji ilirskoga pokreta;
tokavska i trodijalekatska osnovica standarda.
- odgojne: razvoj svijesti o vanosti hrvatskoga jezika za hrvatsku kulturu i
narod u cjelini; vanost svijesti o dalekosenosti kulturolokih i politikih
odluka
- funkcionalne: razvoj sposobnosti usporedbe i ralambe; razvoj percepcije o
odnosu politike i kulture; razvoj sposobnosti uoavanja uzroka i posljedica
Metodiki sustav : reproduktivno- eksplikativni / problemsko-stvaralaki
24

( uitelj ili nastavnik ipak redovito izabire jedan sustav)

Tipoloka odredba sata: - uvodni sat
- knjievnopovijesni sat
Literatura:
Frange, Ivo; ivanevi, Milorad: Ilirizam, realizam, Povijest hrvatske
knjievnosti, knjiga 4. Zagreb 1975.
Jeli, Dubravko: Hrvatski narodni i knjievni preporod, Zagreb 1978.
Skupina autora, itanka za II. razrede, Zagreb...
Dok navedene odrednice redovito ulaze u pripremu na prvu stranicu, kao
vrsta uvoda, sljedee odrednice obino su vidljive iz samoga sadraja
pripreme, ali ih nastavnik moe i napisati na poetku:
Didaktiki kontekst (prethodne nastavne jedinice i nastavne jedinice koje
slijede; izvori za uenje udbenik, radni listovi, leksikoni, Mrea...)
Metodika strategija (nastavne metode: metoda razgovora, pisanja,
izlaganja, pokazivanja...)
Instrumentarij vrjednovanja u praksi se rijetko navodi. Rije je o
vrjednovanju sadraja, vladanja uenika, metodike strategije, sredstava i
pomagala te konano postignua. Sat obino vrjednuju mentori, savjetnici iz
Agencije za odgoj i obrazovanje, pedagozi i ravnatelji koji dolaze opservirati
nastavu. Naravno da vrjednovanje samih uenika, izravno ili neizravno, biva
bitan element ukupne procjene. Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje
takoer sustavno provodi uvide u razinu znanja i vjetina u osnovnim i
srednjim kolama u Republici Hrvatskoj.
Sam nastavnik bi redovito takoer morao vrjednovati svavki svoj sat.
1.3. Izbor sadraja
Pri izboru koliine i rasporeda podataka redovito valja imati na umu
recepcijske sposobnosti uenika i vrijeme sata ili dvosata. Poetniku naravno
pomae udbenik u kojem je sadraj pod odreenim naslovom ispunjen
razinom informacija dostatnom za jedan sat s uenicima odreene dobi i
obrazovnoga programa.
25

1.4. Nastavne situacije

Nastavne situacije su manji dijelovi sata odreeni vremenom, sadrajem, i
nainom njihova tumaenja uenicima.
Antun Gustav Mato: Jesenje vee, izvadak iz popisa nastavnih situacija
BROJ

NASTAVNA

CILJ

METODIKA

SITUACIJA
Protumaiti
11.

GLASOVNE

SREDSTVA
odnos Heuristiki

fonema /o/ i smisla

VRIJEDNOSTI
12.

PJESME
GLASOVNE

razgovor,
itanje,

Protumaiti

pokazivanje
odnos Heuristiki

VRIJEDNOSTI arhaizama i smisla

razgovor;

PJESME

Suhijem / gluhijem/

itanje;

Kao da je samac

Pokazivanje

usred svemira
Troheji i daktili

1.5. Faze sata

Faza se sastoji od jedne ili vie nastavnih situacija, a takoer je odreena
jedinstvom vremena, sadraja, logike i cilja.
Naravno da svaki metodiki sustav ima svoj slijed faza sata. U poglavlju o
metodikim

sustavima

donijeli

smo

faze

sata

eksplikacijskom,

interpretativnom i problemskom sustavu.

2. TIPOVI NASTAVNIH SATI PO KNJIEVNOM SADRAJU
Prema ovoj podjeli govorimo o satu interpretacije knjievnoga djela, satu
analize, satu povijesti knjievnostI, teorije knjievnosti i satu lektire. Podjela se
dijelom oslanja ne metodike sustave.

26

2.1. SAT INTERPRETACIJE

Tijekom nastave knjievnosti najee se interpretiraju knjievna djela.
Gledamo li samo nastavu knjievnosti, takvih je sati najvie i u osnovnim i u
srednjim kolama (ova je procjena nastala na temelju rada samoga pisca u
razredu te na temelju savjetnikoga posla koji je ukljuivao hospitacije kola).
O interpretaciji smo govorili u poglavlju o metodikim sustavima, njoj je
posveeno zasebno poglavlje, a skripta prua i primjere interpetacija u
poglavljima 9-23.
2.2. SAT ANALIZE KNJIEVNOGA DJELA
Ovaj tip sata srodan je satu interpretacije, s time to se naglasak stavlja na
ralambu i usporedbu, dok interpretacija pazi na doivljaj i njegov prijenos
recipijentima. Tip analize knjievnoga djela izabrat emo kad tekst ima izrazito
filozofsku ili teoloku pozadinu - kakav etiki problem - a u anrovskom smislu
ovako pristupamo prije svega romanima ili dramama. Ovime se pribliujemo
interpretativno-analitikomu sustavu.
Analiza je redovito voena nastavnikovim upitima i njegovim planom.
Tono je da uenici mogu skrenuti razgovor i time ralambu na element koji
njih posebno interesira. Nastavnik moe predvidjeti da e vei dio sata
posveenoga Orwelovoj ivotinjskoj farmi analizirati alegorijsku vezu s
komunizmom i svakim totalitarnim sustavom, te s time vezane odnose meu
likovima. Ako uenike posebno interesira jezik, ako znaju nai primjere
oksimorona i dvojbenih izraza poput onoga po kojem su sve ivotinje jednake,
ali su neke jednakije od drugih, onda je dobro popustiti interesu uenika.
Naravno da e dobar nastavnik u svemu nai mjeru, i ne e zaboraviti
da ima obino samo jedan sat, te da sve bitno na tom satu valja rei, ili
spomenuti.
Valja paziti da ralamba ne ostane bez upute na cjelinu i njezin
smisao: Danteova 33 pjevanja i tercine imaju smisao samo ako ih shvatimo
kao pohvalu Trojstvu.
Analitiki sat mogue je organizirati temeljem pripremljene teze o kojoj se
raspravlja. Tada bi sat izgledao ovako:
27

1. formuliranje i prihvaanje teze: Boanstvena komedija tipino je djelo

srednjega vijeka / renesanse
2. opredjeljenje za i protiv
3. polemika
Dokazi za pripadnost srednjemu vijeku: uenici koji mislie da je rije o
renesansi navode injenicu da je Dante smjestio neke pape u pakao (XIX.
Pjevanje pakla: Nikola III., Bonifacije VIII.) / Dokazi za pripadnost srednjemu
vijeku: sustav misli i struktura svijeta u cijelosti je kranski upravljena, ne
poputa zadovoljstvima, blaenici u raju ne uivaju u spolnosti nego motrei
Gospodina: Qual colui che forse di Croazia viene /
Dokazi za pripadnost renesansi: pisac smjeta prijestupnike iz ljubavi na vrh
pakla, a ne na dno; Beatrice je zemaljska ena / srednji vijek: ali je Beatrice
prikazana kao svetica, srodna Majci Bojoj, a na kraju imamo i himnu Majci
Bojoj)
4. razrjeenje spora ( nije dobro predvidjeti rjeenje)
5. zakljuna rije ( pohvala uenicima koji moraju djelo dobro proitati i to
usmjereno proitati)
Ovaj tip sata nerijetko se kombinira s itanjem izabranih ulomaka, redovito
kako bi se dokazala odreena tvrdnja iz ralambe.

2.3. SAT TEORIJE KNJIEVNOSTI

Javlja se rijetko u osnovnoj koli, te kao uvodni ili zakljuni sat u srednjoj koli.
Sadraji iz teorije knjievnosti koncentirani su u prvo polugodite prvoga
razreda srednje kole. Na ovim je satima mogue govoriti o anrovima koji su
vani za odreenu epohu, pa e se ep tumaiti u prvom razredu srednje
kole, drama u drugom, roman u treem, pripovijetka i moderni roman u
etvrtom. Pomo pri ovakvim satima pruit e Pavliieva Knjievna
genologija, Andr Jolles, Jednostavni oblici, Staigerovi Temeljni pojmovi
poetike, Fryeeva Anatomije kritike, Kunderina Umjetnost romana. Svakako
preporuujemo Cuddona. Sat o obiljejima anrova mogue je najaviti i

28

izabranim uenicima zadati posao kojim e nai traena obiljeja u itanim

djelima.
Sat teorije knjievnosti mogue je posvetiti i odreenim figurama,
najbolje ih je promatrati u oprekama, recimo hiperbola / litota; metafora i
metonimija. Primjera za prvi par nai e se u Hamletu, u pripremi drugoga
valja pogledati Jakobsonovu teoriju o opreci metafore i metonimije. Uenike je
potrebno i prije itanja odreenoga djela upozoriti da u njem trae figure.
Sat moe biti ovako koncipiran:
1. motivacija
2. najava knjievnoteorijske teme
3. defincije
4. primjeri
5. samostalno pronalaenje novih primjera
6. stvaralaka primjena u vlastitom izraavanju
2.4. SAT POVIJESTI KNJIEVNOSTI
Ovaj tip sata moe se koncentrirati oko pisca, knjievnoga pravca i knjievne
epohe.
PISAC
Podatci obuhvaaju podrijetlo, mjesto i vrijeme roenja, uvjete ivota u mjestu
gdje provodi mlade dane, kolovanje, posao, gradove i mjesta u kojima ivi,
posao koji radi, pripadnost odreenom svjetonazoru i s tim vezano strankama,
stradanja od politike ili koristi od politike, djela koja objavljuje i u kojim
okolnostima to ini. Najvie prostora valja posvetiti kljunim obiljejima tih
djela i faza rada.
Primjer za Nikolu opa, tri razdoblja:
Sin: tridesete godine, Isus na ZemljI, Isus i moja sjena (1934.)
Duh: pedesete godine, Isus u svemiru, lebdivost, Kuice u svemiru (1957.)
Otac: sedamdesete, moni Nedohod (1979. knjiga) i Osvajanje kocke (1981.
u asopisu); rije je o geometrijskom razdoblju

29

Evo samo dijela kronoloke tablice, s podatcima koji su veza biografije i

tekstova, ili su samo intrigantni:

GODINA

KAKO OP IVI I TO VANO OBJAVLJUJE

1904.,
19. VIII.

Knjievnik se rodio u Jajcu.

1981.
1982.,
2. I.

Otac Josip op, geometar i gradonaelnik. opova se majka zvala

Marija ojat. op e u treoj fazi rabiti geometrijske pojmove.
Mostarski "Most" objavljuje Osvajanje kocke, a "Lice" opiran izbor
opovih pjesama.
U Zagrebu umire Nikola op.
29.XII. 1981. umro je Miroslav Krlea
30.XII. 1981. umro je kardinal Franjo eper
1.I. 1982. umro je Frano Krini

RAZDOBLJE I EPOHA
Ovakvi sati redovito predstavljaju uvod u tumaenje pojedinih pisaca i djela
koje e uslijediti na iduim satima. Najbolje ih je predvidjeti u smislu
korelacijsko-integracijskoga sustava koji bi posvetio kojih 10-20 minuta
najutjecajnijem svjetonazoru doba, povijesnoj i zemljopisnoj, odnosno
politikoj situaciji, glazbi i slikarstvu. Rosandi prua primjer sata o renesansi,
emu se moe dodati glazba (John Dunstaple, Johannes Ciconia, Antonio da
Cividale, Claudio Monteverdi), politika i kratak povijesni pregled. Moda bi
dobro bilo dodati i misao koju je izrekao jedan od najpoznatijih vladara doba,
Lorenzo Magnifico (1449-1492): Quant' bella giovinezza, / che si fugge
tuttavia ! / Chi vuol esser lieto sia, / di doman non c' certezza.
Kako je lijepa mladost / koja evo odlazi / tko eli bit' veseo, neka bude / jer u
onom sutra nema nade.
SAT LEKTIRE
Lektirni sat utemeljen je na izvannastavnom, odnosno izvanrazrednom
itanju. Razlikujemo nekoliko tipova:
-uvodni ili motivacijski sat
30

-sat preporuka lektirnih knjiga

- sat produbljivanja recepcije, raspravljaki, problemski sat
- sat susreta s piscem
U praksi, sat lektire vrlo je esto sat provjere proitanosti djela. Katkad se ovo
pretvara u kriminalistiku djelatnost pri kojoj nastavnik igra ulogu inspektora
Porfirija Petrovia, a uenik je osumnjien da nije proitao djelo.
O satu lektire mogue je neto doznati i iz poglavlja o Prosenjakovu
Divljem konju.
Uvodni ili motivacijski sat
Pomou lektirnih listova, dijelova iz filmova ili rasprava o filmovima, podataka
s Mree te dijelova samih lektirnih djela uenici se nastoje motivirati da
proitaju djelo. U praksi, poteno je, poglavito u trogodinjim strukovnim
kolama, tumaiti dijelove velikih romana na satu. Veseli nas uspjeh
Orwellove ivotinjske farme u prvom razredu strukovnih kola, koja je doista
itana.
Sat ima ove dijelove:
- uspostava emocionalnoga ozraja srodna djelu (motivacija)
- itanje odlomka koji motivira
- prikaz ilustracije ili dijelova iz filma snimljena po djelu
- izjave itatelja
- utvrivanje naina itanja i anotacija
Sat preporuivanja knjievnoga djela
Rije je o knjiniarskom satu koji se dakle organizira u knjinici, pa na
uenike djeluju police i knjige, plakati i fotografije. Sat obino ima ove dijelove:
-pozdravna rije knjiniara i najava teme
-predstavljanje sudionika
- pojedinana izlaganja
- razgovor za okruglim stolom u kojem sudionici predstavljaju i tumae knjige
- zakljuci i prijedlozi

31

Sat rasprave i produbljivanja recepcije

Sat je srodan problemskom tipu nastave, samo to se nakraju redovito piu
komentari u dnevnik itanja ili biljenicu za lektiru.
Susret s piscem
Najvaniji je element pripremiti uenike da postave upite piscu. Najbolje je da
uenici prije napiu upite te da ih nastavnik provjeri. Potrebno je imati desetak
uenika koji e postaviti po dva upita.
2.5.

Dramski sat, filmski sat, kino sat

Dramski sat prenosi nastavni sadraj u dramski oblik. Ne mora biti posveen
dramskomu djelu, pa je mogue recimo dramatizirati sukob na knjievnoj
ljevici u tridesetim godinama, Matoevu novelu Kip domovine leta 188*, ili
ideje i protuideje Bareva eseja Umjetnost i bol. Naravno da za reeno
nastavnik mora znatno prije sata prouiti izvore i upoznati uenike s njima:
za sukob na ljevici valja u najmanju ruku poznavati Lasievu knjigu o
problematici, onda i asopise Proleter i Peat, posebno Dijalektiki
antibarbarus...Uenici danas ne znaju puno o izvorima i posljedicama
komunistikih ideja, zatim o surjeju hrvatske povijesti itd.
Filmski sat temelji se na filmskom djelu, a o metodici toga podruja pie
Stjepko Teak u Metodici filmske umjetnosti. U nastavi knjievnosti filmski
sat pojavljuje se u kombinaciji s nekim od sati knjievnosti obino satom
interpretacije knjievnoga djela.

3. TIPOVI SATI PO DIDAKTIKOM KRITERIJU

Po dicatikom kriteriju obino razlikujemo etiri vrste sati:
3.1 sat uzimanja novoga gradiva; 3.2. sat ponavljanja; 3.3. sat provjere i
vjebi; 3.4. sat ocjenjivanja.
Sat uzimanja novoga gradiva najee se ostvaruje interpretacijom, analizom
ili problemskim pristupom. Stoga emo sada neto rei o ostalim dvama
tipovima.
3.3. / 3.4. SAT PROVJERE, VJEBI I OCJENJIVANJA
32

Korisno je spomenuti ove razine znanja:

-prisjeanje
-prepoznavanje
-definicije
-oprimjeravanja
-uporabljivo znanje
-stvaralako znanje
Razlikujemo, i ocjenjujemo, ove literarne sposobnosti:
-primanja (recepcijske sposobnosti)
-doivljavanja i uivljavanja (empatija)
-uoavanja i zapaanja
-pisanoga izraavanja
-usmenoga izraavanja
-asocijacije i usporedbe
-samostalnoga tumaenja
- preoblike
3.2. SAT PONAVLJANJA
Redovito se javlja nakon tumaenja cjelina i prije provjera. Ovakav tip sata
imamo na poetku i na kraju obrazovnih razdoblja.
Razlikujemo produktivni i reproduktivni sat.

Reproduktivni sat

obuhvaa pojmove, definicije, pravila, teorije, podatke, nazive, imena te s tim

vezane knjievne sadraje. Mogue je rabiti zadatke objektivnoga tipa,
testove znanja, pismena objanjenja i druge krae oblike pisanoga
izraavanja
Produktivni sat zahtijeva od uenika i nastavnika da usustave gradivo,
usporede (nau i svjetsku renesansu, Dria i Molirea, Gundulia i Tassa...),
preoblikuju (stihove u prozu, esej u natuknice); aktualiziraju (vezano za Anu
Karenjinu i Emmu Bovary: ima li zabranjene ljubavi, izvan sapunica, u dobu
kad je samo nevinost tabu?).
Mogue je od uenika traiti i primjere, recimo za hiperbolu i ljubav:
My bounty is as boundless as the sea;
33

My love as deep; the more I give to thee

The more I have, for both are infinite
Moj je dar kao bezgranino more,
Moja je ljubav toliko duboka; to ti vie dajem
Vie imam, jer beskrajno je oboje.
Romeo i ulijeta, II.in, III. scena.
3.3. / 3.4. SAT PROVJERE, VJEBI I OCJENJIVANJA
Korisno je spomenuti ove razine znanja:
-prisjeanje
-prepoznavanje
-definicije
-oprimjeravanja
-uporabljivo znanje
-stvaralako znanje
Razlikujemo, i ocjenjujemo, ove literarne sposobnosti:
-primanja (recepcijske sposobnosti)
-doivljavanja i uivljavanja (empatija)
-uoavanja i zapaanja
-pisanoga izraavanja
-usmenoga izraavanja
-asocijacije i usporedbe
-samostalnoga tumaenja
- preoblike

LITERATURA:
Rosandi, Vladimir: Metodika knjievnoga odgoja, K, Zagreb 2005.
Programi za osnovne i srednje kole

34

UPITI:
1. Programi
2. Nastavni sat
3. Tipovi sati po knjievnom sadraju
4. Dramski sat
5. Tipovi sati po didaktikom kriteriju
6. Razine znanja
7. Literarne sposobnosti
8. Sat ponavljanja, primjer

35

4. MOTIVACIJE
Motivacija je postupak kojim uenike pripremamo za izravnu recepciju
knjievnoga djela. Motivacija mora biti primjerena dobi i sposobnostima
uenika te povezana s djelom. Uenici moraju doivjeti djelo i spoznati
njegove bitne poruke, a motivacija mora poticati upravo doivljaj i spoznaju.
Veza s djelom moe se ostvariti putem bilo kojega elementa: teme, prie, lika,
anra, ugoaja, prostora i vremena.
Uenike moemo motivirati za isto umjetniko djelo i pomou vie vrsta
motivacija.
Motivacija je redovito dio sata, ali katkad cijeli sati mogu biti motivacije za
idue sate. U irem smislu, svako tumaeno djelo potie nas da doznamo vie
o drugim srodnim djelima, piscu ili epohi.
U praksi, najee su motivacije

razgovor o temeljnoj emociji iz djela u

osnovnoj koli te o temeljnom etikom problemu ili obiljejima epohe u

srednjoj koli
Metodiari obino razlikuju est tipova motivacija:
osobna iskustva uenika,
glazbene, likovne i filmske motivacije;
filozofski, povijesni i religijski sadraji
opekulturni sadraji
knjievnoteorijske i knjievnopovijesne motivacije
motivacije knjigama na koje se tumaeno djelo oslanja
1. OSOBNA ISKUSTVA UENIKA
Emocije:
Metodiki postupci obino su vezani za usmeni razgovor i pisanu anketu.
Uitelj moe na prethodnom satu zadati kratak sastavak vezan za odreene
emocije, koji se ita na iduem satu.
Uitelj naravno mora znati kakve su emocije tekstom izraene. Prije no to
pristupi itanju i interpretaciji, o tim e emocijama komunicirati s uenicima.
Razgovor o uvjetno reeno pozitivnim emocijama, srei konkretno, obino ne
donosi opasnosti. Kad je rije o ljubavi, osobito u osnovnoj koli, valja misliti

36

na to da se uenici mogu sramiti, pa motivacijski plan moe propasti na utnji

razreda ili neprimjerenom smijehu. Obino djeluje neizravna ispovijest u
smislu prijatelj se zaljubio, pripremljena domaom zadaom sa sastavkom na
tu temu.
Poseban je oprez potreban pri ispitu alosnih emocija, jer ima djece
koja su u tekim okolnostima izgubila drago bie.
Domoljubne emocije, recimo one vezane za Nazorova Tomislava ili Matoevu
1909 opov Vjeni preludij naalost nije u programu mogue je potaknuti
razgovorom o stradanjima i uspjesima u Domovinskom ratu te o navijakim
iskustvima.
Cesarieva, Ujevieva i Poeova poezija, sva prozna djela s naglaenim
osjeajima, recimo Goetheove Patnje mladoga Wertera, moda i Salingerov
Lovac u itu, otvorena su za ovakav tip motivacija.
Socijalna iskustva
Opet valja paziti da negativne okolnosti u kojima uenici moda ive ne
dovedu do poruge drugih uenika. Korisno je uporabiti iskaz o tom kako su
uenici pomagali osobama slabijega imovinskoga stanja, recimo kao lanovi
Crvenoga kria, Frame ili neke srodne drutveno aktivne organizacije.
Djela koja su otvorena ovoj motivaciji bila bi Cesarieva Balada iz predgraa,
imievi Siromasi koji jedu od podna do podna, zatim Otac Goriot, sigurno
Germinal i Crveno i crno, moda i Zloin kazna. Meutim su navedeni romani
kompleksni, a uenici srednje kole zainteresirani i za drugaije oblike
motivacija.
Moralna iskustva
Situacije u kojima je netko izloio svoj ugled ili svoju sigurnost kako bi
pomogao drugima vezana su za osobna djela uenika, ali oni mogu govoriti i
o nekom koga znaju, ili su o njem itali.
Teko je bilo koga potaknuti da govori o svojim moralnim prijestupima. Takve
je uenike mogue nai u prethodnoj anonimnoj anketi, a postupak bi bio
zanimljiv za tekstove Pauna Tite Bilopavlovia i Divljega konja Boidara
Prosenjaka u osnovnoj koli, moda i za Zloin i kaznu u srednjoj koli.

37

Intelektualna iskustva
Za komunikacije s ovom podlogom ima neto vie prostora u srednjoj koli.
Uenici mogu govoriti o spoznajama do kojih su doli pripremajui se za
provjere znanja ili na putovanjima. Povijesne i zemljopisne relacije pritom
mogu koristiti u putopisima, recimo onom Matije Maurania o Bosni, ali ih je
mogue uporabiti i kao vezu s bilo kojim tekstom koji je jae povijesno i
zemljopisno odreen.
2. GLAZBENE, LIKOVNE I FILMSKE MOTIVACIJE
Ove motivacije esto su vezane za korelacije. Stoga je korisno opet pogledati
poglavlje skripte koje govori o korelacijsko-integracijskom sustavu. Podsjetit
emo na tri knjige vane za ovo podruje:
Rasima Kaji: Povezivanje umjetnosti u nastavi
Etienne Souriau: La Correspondance des arts;
Viktor mega: Knjievnost i glazba
Glazba
Glazba se ipak najee rabi za motivaciju djelima lirskoga anra. Evo
najvanijih uvjeta:
- glazbeno i knjievno djelo moraju korespondirati u emotivnom ili motivskom
smislu (dur za Cesariev Slap, mol za Matoev Notturno; Vivaldijeva etiri
godinja doba rabe se esto uz pejzane i srodne pjesme, recimo Vitezovu
Ptiju pjevanku).
-djelo mora biti primjereno uenicima (prvi stavak Beethovenove Kreutzerove
sonate br. 9 u A duru za klavir i violinu, Op. 47 tee e proi u V. razredu
osnovne kole; u III. razredu srednje kole, recimo uz Tolstoja i istoimenu
pripovijetku, moe potaknuti recepciju upravo disonantnim akordima).
- sluanje glazbenoga djela mora biti vremenski odmjereno, znai da ne smije
naruiti strukturu sata.
- nakon sluanja provjerit e se ueniki dojam koji je podloga za recepciju
knjievnoga djela.

38

Korisno je razlikovati ove tipove povezanosti:

-izravne veze, kakva je recimo ona izmeu Orwellova romana i Maazelove
opere iz 1984., te Beethovenovih kvarteta i Eliotova etiri kvarteta. Album
Pink Floyda Animals nadahnut je i Orwellovom ivotinjskom farmom.
- tematske srodnosti, kakve moemo traiti u nacionalnom ponosu koji u
poetku djela oajava, a onda se budi u poznatom zboru iz Verdijeva
Nabucca te u Matoevoj pjesmi 1909.
U nas o odnosu knjievnosti i glazbe pie Viktor mega u Knjievnosti i
glazbi, a uiteljima i nastavnicima posebno su korisni Fabrijevi eseji skupljeni
u knjizi Maestro i njegov egrt.
Navest emo neke primjere za glazbene motivacije, kojima meutim ve
zalazimo naveliko u podruje suodnosa meu umjetnostima. Djela to ih
navodimo nisu poveziva samo prigodom motivacije, nego ih je mogue
spomenuti ili odsluati i tijekom interpretacije.
Motivske veze:
Mozart, Requiem, Confutatis maledictis

Dante, Pakao

Carl Orff, Carmina Burrana

Dante, Pakao

J.S. Bach, Muka po Mateju

dijelovi Evanelja

Richard Wagner, uvertira Tristanu i Izoldi

Ivan Zajc, Nikola ubi Zrinski

romansa o Tristanu i Izoldi

B. Karnaruti, Vazetje Sigeta grada,

Giuseppe Verdi, Nabucco

Mato 1909

F. Chopin, Notturno, op.90

Mato, Notturno

Richard Wagner, Sumrak bogova, Starke

Scheite... Brunhildina arija /
Ukleti Holandez...Sentina arija

Fabrio, rastanak Lucijana i

Emilije, Vjebanje ivota

W. Gluck, Orfej i Euridika

39

I. Stravinsky, Posveenje proljea,

T.S. Eliot, Pusta zemlja

L.V. Beethoven, Kvarteti u a molu,

etiri kvarteta

op. 132

(pismo S. Spenderu 28.

III. 1931.)
Lorin Maazel, opera 1984

George Orwell, 1984.

The Rolling Stones, Sympathy for the Devil

Tribuson, Polagana predaja

Conrad, Srce tame

Cabaret Voltaire, Red Mecca

Franz Kafka, Proces

Izravne veze:
Michael Kamen , Brian Ferry, Sonnet XVIIIL.V. Beethoven, Kreutzer Sonata

Shakespeare, Sonnets
Tolstoj, Kreutzerova sonata
(moda i Ana Karenjina)

Frano Para, Judita

Tobias Picker, Amerika Tragedija

Marko Maruli, Judita

Th. Dreiser, An American Tragedy

Slike
Slike su danas lako dostupne na Mrei, a praktino sve kole imaju raunala i
projektore. Stoga su prvi izvor podataka i slika upravo pretraivai. Dovoljno
je pritisnuti oznaku slike ili images te upisati traeni pojam. Naravno da je za
suptilnije odnose potrebno dobro poznavati i slikarstvo i knjievnost. Osim
standardnih uvjeta o primjerenosti uenikoj dobi i samomu djelu, valja paziti
i na veliinu, pa Rosandi kae da su najmanje dimenzije 88X68 centimetara.
Mogue je djelo umnoiti tako da ga ima svaki uenik pred sobom, to
poskupljuje posao. Svi su udbenici ilustrirani, pa je mogue za motivaciju
iskoristiti i sliku iz samoga udbenika.

40

Oton Ivekovi s povijesnim temama redovito se rabi kao motivacija za

Nazorova Tomislava, J. F. Mucke ima sliku sa Zrinskim na Sigetu.
Evo jo nekih sugestija
Michelangelo, Siktinska kapela, Posljednji sud .....
Michelangelo, Mojsije

Dante, Pakao
Kranjevi, Mojsije

Ljubo Babi, Crna zastava

Krlea, Hrvatski bog Mars

H. Bosh, Brod luaka

Beckett, U oekivanju...
A.G.Mato, Mora

Bolje je da uitelj ne komentira sliku dok ju uenici promatraju, ali mora

nakon toga usmjeriti pozornost uenika na njezine elemente koji su
najpodudarniji knjievnomu djelu. Likovno djelo mora pobuditi tijek asocijacija
i upraviti ih pravomu doivljaju knjievnoga djela.
Film
U praksi se nerijetko zbiva da uenici pogledaju film umjesto da proitaju
djelo. Uitelj stoga mora biti dobro informiran, a u idealnom bi sluaju
poznavao film tako da ne moe biti prevaren. Naravno da je film iskoristiv za
komparativne postupke pri kojima se usporeuje strukturna, tematska,
fabulativna i aktantska razina.

Film Troja Wolfganga Petersena tako je

koristan u recepciji Ilijade. Uenici mogu sami pogledati film kod kue kako bi
ih to motiviralo za itanje izabranih dijelova iz Homerova epa u osmom
razredu osnovne kole, odnosno u prvom razredu srednje.
Film je dakle iskoristiv kao motivacija prije samoga sata, a moe nam posluiti
i kao sredstvo komparativnoga postupka, ime ve zalazimo u interpretaciju.
Po romanu Otac Goriot snimljeno je nekoliko filmova. Jean Daniel
Verghaeghe, snima 2004. film sa Charlesom Aznavourom u glavnoj ulozi; film
istoga naslova snima i Guy Jorr 1972.
41

Marinkoviev Kiklop nadahnuo je Antuna Vrdoljaka, a Novakovi Mirisi, zlato i

tamjan Antu Babaju. Motivacija za recepciju Breanove Predstave Hamleta
moe biti film Krste Papia iz 1974.
Ovakvu je motivaciju mogue ostvariti i s Anom Karenjinom, po kojoj je
Bernard Rose snimio film sa Sophie Marceu. Flaubertova Gospoa Bovary
nadahnula je

Davida Leana za

Ryan's Daughter. Po Orwellovu romanu

1984. snimio je film Michael Radford.

Od djela koje nisu u programu - i nee tako brzo biti - valja spomenuti Ridley
Scottov Blade Runner, snimljen po romanu Philipa Dicka, Carrie Briana de
Palme snimljenu po Stephenu Kingu i Philip Jacksonov Gospodar prstenova
snimljen po Tolkienu. Majerov Dnevnik maloga Perice nadahnuo je Kreimira
Golika za Tko pjeva, zlo ne misli.
Filmovi ne moraju biti snimljeni po romanu da mu poslue kao motivacija.
Tako je Jurica Pavii napisao roman Nedjeljni prijatelj s atmosferom grada
Splita koja je u opreci sa stereotipom mediteranskoga raja. Takvim ugoajem
operira i Arsen Ostoji u filmu Ta divna splitska no.
Druga razina motivacije jesu didaktiki filmovi o knjievnicima. U kolskim
knjinicama redovito je mogue nai filmove o Dobrii Cesariu (Krlea se
rugao kad ga je kamera pratila na putu po Parizu), Juri Katelanu i Vjekoslavu
Majeru. Ovakvi filmovi traju nekoliko minuta, a rabe se i na satima lektire.
Tono je da mogu posluiti kao motivacija za odreenu pjesmu, makar se to
vrlo rijetko ini. Obino su ovakvi filmovi dio tumaenja cijele poezije
odreenoga pjesnika i pripadaju interpretaciji.
Uitelj provjerava jesu li uenici itali pjesme odreenoga pjesnika, zatim
navodi zbirke, pjesme i stihove. Mogue je proitati i knjievnikove zapise,
poglavito ako su vezani za odreenu pjesmu, a zatim se pogleda film.
3. FILOZOFSKI, POVIJESNI I RELIGIJSKI SADRAJI
Filozofska problematika zahvalna je motivacija kad je djelo proeto takvim
iskustvima. Shakespeare u Hamletu, Balzac u Ocu Goriotu te Dostojevski u
Zloinu i kazni i Brai Karamazovima pruaju prigodu etikim motivacijama.
Pristup Marulievoj Juditi takoer bi mogao biti potaknut kakvom etikom
42

raspravom. Camus u Strancu daje povoda za kratku raspravu o ciljevima i

dosezima egzistencijalistike filozofije. Dostojevski u Brai Karamazovima,
Bulgakov u Majstoru i Margariti te Nikola op u pjesmi Kuda bih vodio Isusa
otvorili bi prostor religijskim raspravama koje mogu motivirati za recepciju ovih
djela.
Motivaciju je i ovdje mogue ostvariti raznim metodama: razgovorom,
anketom, kvizom s otkrivanjem ploha, kratkom debatom.
4. OPEKULTURNI SADRAJI
U ovaj dio mogue je uvrstiti sve motivacije koje dosad nisu spomenute.
Objekti iz stvarnosti
Uenici osnovne kole mogu se motivirati za recepciju poezije i proze tako to
im

se

donese

predmet

kojem

djelo

govori.

Jedna

najboljih

osnovnokolskih motivacija koju sam vidio odnosila se na Singerovu priu Ole

i Trufa. Likovi su personificirani listovi, a pristupnica na dravnom ispitu posula
je pod uionice listovima, da bi iznad ploe stavila dva velika lista koji su
predstavljali junake prie.
Druga lijepa osnovnokolska motivacija odnosila se na Cesarievu Jesen, pa
su uenici dignuli ruke i glumili kronje na vjetru, onda su puhali i zvidali kao
vjetar te rominjali prstima po klupi kao kia.
ivi svjedoci odreenih dogaaja
Najbolja motivacija ratnoj prozi Sinie Glavaevia ili Ratka Cvetnia, koji nije
u programu, bili bi sami hrvatski branitelji.
Novinske i druge vijesti
Vijesti o ubojstvima ili hrabrim djelima mogu takoer biti motivacija, recimo za
priu Vjenceslava Novaka Iz velegradskoga podzemlja.
Izvrsna je bila motivacija koju je ostvarila pripravnica Nikolina Ruti, prof., iz
Srednje strukovne kole u Varadinu. Na strunom ispitu u prosincu 2008.
tema sata bila je Drieva Novela od Stanca, a mlada nastavnica proitala je,
nakon uvoda, tekst koji je nala na adresi http://www.mup.
21. srpanj 2001 - dana 20. srpnja oko 10,45 sati na podruju Trenjevke na
Trgu Slavoljuba Penkale u Centru za drutvenu brigu o starijim osobama
43

drsko je okraden Milovan Z. (1911.). U navedeno vrijeme Milovan je etao

Ozaljskom ulicom kad mu je priao nepoznati mladi i prodao mu "stari
prevarantski tos". Lakovjernom starcu pokazao je zlatni lanac koji je leao na
cesti pored parkiranog automobila. Rekao mu je da su zajedno pronali taj
lanac i da je poteno da ga podijele, odnosno da ga prodaju i podijele novac.
U to im je priao drugi nepoznati mladi, predstavivi se kao zlatar koji se
sluajno tu naao pa se ukljuio u priu. Lanac im je procijenio na tri tisue
kuna i rekao da e ga otkupiti, ali da mora otii na drugi kraj grada u
zlatarnicu po novac, a za to mu je trebalo dva sata. Prvi mladi, koji je
zaustavio starca, rekao je da nema vremena ekati, nakon ega je starac
ponudio da e ga on isplatiti u polovici vrijednosti naenog lanca, a potom e
on priekati povratak navodnog zlatara. Nakon dogovora, uputili su se u
oblinji staraki dom u kojem Milovan stanuje, gdje je Milovan iz ormara
izvadio svu svoju uteevinu od 4,5 tisue kuna te odbrojio tisuu i pol kuna u
nakani da isplati nepoznatog mladia. No, neznanac mu je iz ruku istrgnuo
sav novac i pobjegao u nepoznatom smjeru, a Milovan je ostao u svojoj sobi s
bezvrijednom biuterijom u ruci. Potom je dogaaj i svoju muku prijavio policiji
koja
Traga za drskim prevarantima i kradljivcem.
Nakon itanja teksta (neto modificiranoga, ovdje prenesenoga izravno iz
arhive MUP-a) uslijedio je kratak razgovor koji je povezao dogaaj iz 2001. i
Drievu komediju koju su uenici prethodno proitali jer je bila rije o satu
letkire.
Razgovor o bitnim danima u kalendaru
Najjednostavnija motivacija za boine pjesme jest razgovor o boinim
obiajima. Isto vrijedi za Uskrs, blagdane poput Dana pobjede i domovinske
zahvalnosti te Dan antifaistike borbe.
5. KNJIEVNOTEORIJSKE I KNJIEVNOPOVIJESNE MOTIVACIJE
Rije je o motivacijama koje su ee u srednjoj nego u osnovnoj koli.
Vezanije su za recepciju proze i drama nego za recepciju lirike. Ovakav je tip
motivacija rjei u odnosu na osobna iskustva uenika, slike i glazbu te
filozofiju, povijest i sociologiju.
44

Knjievna teorija moe biti motivacija tako to nastavnik razgovorom obnovi

znanje o anru, recimo o epu ili realistinom romanu (ustaljen stih, herojska
djela, povijest naroda) te ih nakon toga u razgovoru s uenicima trai i nalazi
u odreenom djelu, konkretno u Vergilijevoj Eneidi.
Glede knjievnopovijesnih sadraja rije je o tom da nastavnik razgovorom
obnovi obiljeja odreene epohe recimo modernizma s fragmentarnim
pristupom gradnji proznih djela, izostankom cjelovite prie, likovima koji su
antijunaci po moi, moralu ili inteligenciji a onda razgovorom interpretira
Kafkin Preobraaj ili Kamovljevu priu Sloboda.
U knjievnu povijest ila bi i pieva biografija, s ime valja biti vrlo oprezan.
Uenici e brzo upamtiti kakvu pikanteriju, injenicu da je Sartre ivio u
otvorenu braku sa Simon Beauvoir ili injenicu da je Villon bio osuen kao tat,
ali e previdjeti stilska obiljeja Munine.
Korisna motivacija ove vrste, koju meutim nisam osobno primijenio, niti uo
da ju je netko primijenio, bio bi podatak o Balzacovu dnevnom ritmu: ustajao
je oko ponoi i pisao do podna. Zatim je posvetio pet sati drutvenom ivotu,
pa bi veerao oko pet i u est odlazio spavati. Takav bi ga ritam meutim
nakon nekoliko mjeseci posve iscrpio.
Biografiju svakako valja spomenuti kad je vezana za djelo i kad moe
potaknuti ueniku radoznalost: Hemingway je doista sudjelovao u Prvom
svjetskom ratu (Zbogom, oruje) bio je dopisnik u panjolskom graanskom
ratu (Za kim zvono zvoni ) i doista se bavio ribolovom, pa i kao starac, kad je
bio ve poraen nekim neuspjesima u ivotu (Starac i more).
6. MOTIVACIJA KNJIEVNOU SAMOM
Susreti s piscima
Mnogi pisci rado se susreu s uenicima jer im to poveava prodaju knjiga, a
katkad je i jedini nain da se knjige doista prodaju.

Zvonimir Milec sa

Zvidukom s Bukovca, Dubravko Horvati sa Stanarima u slonu, Nedjeljko

Fabrio s Vjebanjem ivota...samo su neki od primjera. Naravno da ovakvi
susreti iziskuju novane izdatke (koje meutim mogu pokriti nakladnici) a
trae i pripreme nastavnika, koji mora odrediti nekoliko uenika da proitaju
djelo i postavljaju upite.

45

Knjige vezane za druge knjige

Nijedna knjiga, ukljuujui Bibliju, nije nastala bez veza s drugim knjigama.
Neke su ipak oitije intertekstualno povezane. Takve je veze mogue iskoristiti
u postupcima motivacije. Kralj Lear i Otac Goriot najoitiji su primjer na razini
velikih djela. U nas je veza Shakespeareova Hamleta i Breana jasna i
poticajna u tom smislu. Mogue je i prije interpretacije Mihalieve pjesme
Ugasi svijeu, majstore spomenuti imievu pjesmu o pjesnicima.
Mogue je motivirati uenike zajednikim simbolima poput plovidbe u Odiseji i
Eneidi, nesretne ljubavi u Gospoi Bovary, Ani Karenjinoj i Teni. Ima veza i na
mikrorazini: premlaivanje konja jest san u Zloinu i kazni, a stvarnost u uki
Begoviu.
U Dostojevskijevu romanu Zloin i kazna Raskoljnikov na poetku misli da su
povijesno velike osobe iznad etike. Motivacija za roman moe biti Tolstojev
odlomak iz Rata i mira, koji polemizira s reenim:
C'est grand! - velik je - viu povjesniari; i po toj rijei dobro i zlo prestaju
postojati, pa bivaju samo veliki i oni koji nisu veliki. 'Grand' je istovrijedno s
dobar, a ne 'grand' sa zao. (...)
Za nas, s pravilima dobra i zla koje nam je dao Krist, nema niega za to ne
bismo imali mjerilo. I nema veliine gdje nema skromnosti, dobrote i istine.
(14 . dio, XVIII. poglavlje).
Izgled uionice
Uionica mora biti ilustrirana slikama pisaca iz programa. Valja stvarati panoe
s mislima odreenih pisaca, popisima djela i reakcijama kritike i itatelja.
Poticajni sati
Cijeli sati mogu se posvetiti uvodima u itanje, gdje se daju upute o posebno
vanim dijelovima koji su skriveni recimo kako Malfoy neopazice gura knjigu
u torbu djevojice Ginny u drugoj knjizi o Harryju Potteru, kako Tolstoj
priprema itatelja na raspad Anine obitelji ve prvom reenicom, kako
Flaubert uvodi prosjaka koji e pjevati u asu Emmine smrti.

46

Istraivanje Mree
Uenici mogu prije itanja Shakespearea doznati da na Mrei postoji
raunalna konkordanca koja omoguuje da se pronau sve rijei. Tako e
doznati da postoji The Tolkien Society koje organizira godinje susrete svojih
lanova, stranice o Silviju Strahimiru Kranjeviu s nizom lanaka, djela i
reakcija.
Faktor koji ograniava u svim aktivnostima jest vrijeme: program ne doputa
da posvetimo previe vremena jednomu piscu jer to oduzima vrijeme za
drugoga.
7. STILISTIKA I JEZINA MOTIVACIJA
Rije je o motivacijama koje izvorno pripadaju niim razrednima osnovne
kole, a mogu se provoditi u petom, eventualno estom razredu.
Motivacije usporeivanjem
Uitelj imenuje prvi pojam, recimo nebo, a onda uvodi rije koja potie
uenike da stave neku srodnu rije kraj nje. Uenici se mogu potaknuti tako
to im se navedu srodnosti po boji, obliku, veliini ili drugim obiljejima.
Mogue je pretpostaviti da emo dobiti usporedbe nebo je plavo kao oko,
nebo je veliko kao more, nebo je oblo kao jabuka...
Motivacije personifikacijom
Uitelj odredi rije iz pjesme i potie uenike da zamisle to bi pojam - na
primjer jesen - mogao initi da je ivo bie. Jesen bi mogla hodati, slikati po
listovima, ljutiti se. Nadalje, jesen je tuna i plae, jesen je vesela i zvidi u
vjetru. Ovakvi postupci pokreu fantazijsko razmiljanje.
Motivacije metaforiziranjem
Metodiari znaju da se dijete od poetka svoga ivota sree s metaforama
kad mu tepaju nadijevajui mu pozitivna imena poput zlata, ljubavi, due.
Poslije uje i negativne metaforizacije pri kojima se obino javljaju animalne
oznake. Ovaj je postupak inae nairoko rabljen u knjievnosti, pa ga znaju
mnogi pisci: od Izaije do Eliota i od Musila do Krlee.

47

Uenici moraju uoiti da se u metafori dva pojma stavljaju u blizinu, a ne istie

im se zajednika osobina. S druge strane, upravo se zajednika osobina
prenosi s jednoga pojma na drugi: Ivo je pravi lav. U polazitu smo imali Ivo
je hrabar kao pravi lav.
Uenici se upuuju na ovaj slijed:
- nalaze pojam, dio stvarnosti koji im je posebno drag
- povezuju njegove osobine s osobinama nekoga drugoga pojma
- stvaraju usporedbu pomou rijei kao
- krate usporedbu u metaforu
Djeca vjerojatno ne e doi od metafore po kojoj je crveno sunce na izlazu
krvava glava djeteta to se raa.
Igre rijeima
Obino su vezane za odreeni tip humorne i ludistike poezije kakvu pie
Zvonimir Balog u programu je svojedobno bila pjesma Krk te kakvu je
pisao Grigor Vitez, recimo u pjesmi Antun Tun.
Uenici mogu initi ove igre:
- skraivati rijei
- proirivati rijei
- spajati slogove
- spajati rijei
- preoblikovati rijei
Evo primjera: prema lijen ljenariti; san sanjariti no noariti.
METODIKI POSTUPCI PRI MOTIVACIJI
Sami postupci vezani su za usmeni razgovor, pisanu anketu, izlaganje
nastavnika, uenika ili nekoga gosta. Pri motivacijama valja sluati glazbu,
promatrati slike, usporeivati i zakljuivati. Svaku motivaciju valja temeljito
pripremiti, katkad uenicima treba zadati posao i na prethodnom satu, to
znai da moramo biti svjesni programa i svojih te uenikih zadataka vezanih
za idue sate.

48

Korisno je u priuvi imati i sigurnu motivaciju. Kazat emo opet da su

najee motivacije razgovor o temeljnoj emociji iz djela u osnovnoj koli te o
temeljnom etikom problemu ili obiljejima epohe u srednjoj koli. Navedene
motivacije ustvari se najee rabe i dobro je izvjebati se upravo u njima.
Od konkretnih postupaka nerijetko se u osnovnoj koli rabi stupnjevito
otkrivanje pojmova po okomici koji onda zbrojeni daju konano rjeenje. Iza
ploa skrivenih oznakama A1, B1 itd. kriju se rijei koje prozvani uenici
otkrivaju i pokuaju pogoditi pojam na dnu okomice.
Vrlo je esto uinkovit i asociogram, niz podsjeaja na izabranu rije.
Nastavnik pri tom izabere rije koja mu je vana za djelo: rije djed vezanu za
tivo Josipa Kozarca Moj djed u estom razredu osnovne kole, rije zloin
vezanu za Zloin i kaznu u treem srednje, rije preljub za Gospou Bovary.
Nastavnik zapisuje najprije rije koju sam postavi, onda rijei koje uenici
podsjeajim veu na tu rije. Mogue je da uenici iznose i sintagme i cijele
reenice. Krai tekstovi bi u ovom surjeju ipak morali biti prije pripremljeni.
Asociogram je u praksi neto ei u osnovnoj koli, ali reeno nije propisano
metodiko pravilo.
Katkad je mogue rabiti i anketu, u kojoj uenici pisanim putem iznose
stavove o odreenom problemu ili dojmove o djelu koje su gledali ili sluali za
motivaciju. Postupak je dobar jer ukljuuje sve uenike, ali oduzima podosta
vremena. Uenici mogu dobiti zadatak na prethodnom satu koji onda
rjeavaju kod kue, a na poetku samoga sata itaju svoje misli o problemu
vezanom za djelo o kojem namjeravamo govoriti. U srednjoj koli uenike je
mogue potaknuti i raspisivanjem natjeaja s nagradama za one koji napiu
najbolji prikaz odreena djela.
UPITI:
1. Motivacija / Tipovi motivacija
2. Osobna iskustva uenika, vrste i primjeri
3. Glazbene, likovne i filmske motivacije; primjeri
4. Literatura o korelacijiama
5. Filozofski, povijesni i religijski sadraji; primjeri
6. Opekulturni sadraji; primjeri (O i S, posebno za Dria)
7. Knjievnoteorijske i knjievnopovijesne motivacije; primjeri
8. Knjige vezane za druge knjige
49

9. Stilska i jezina motivacija

10. Metodiki postupci pri motivacijama

5.

LOKALIZACIJA KAO DIO STRUKTURE SATA

KNJIEVNOSTI

Lokalizacija smjeta ulomak u djelo, djelo u piev opus i opus u tematsko,

anrovsko te vremensko-prostorno surjeje. Djelo se takoer moe smjestiti u
kontekst anra ta vremene i prostora. Lokalizacija moe obuhvatiti i politike,
biografske i druge okolnosti.
Ne provodimo uvijek sve navedene elemente u lokalizaciji. Osobito je
potreban oprez pri interpretaciji lirike, i to poglavito u osnovnoj koli.
Lokalizacija mora zadrati ugoaj napravljen u motivaciji i uz to podatcima
pripremiti uenike za doivljaj djela u interpretativnom itanju. Posve je
pogrjeno nakon motivacije za Rilkeov Jesenji dan, ostvarene recimo slikama
s jesenskim motivima, te razgovorom o samoi, pa i smrti, udarati pri
lokalizaciji s brojanim podatcima o Rilkeovoj biografiji i biobligraiji koji nisu
povezani s pjesmom.
Vanjska lokalizacija
U itankama nalazimo nezavisne i zavisne tekstove. Nezavisni su tekstovi
cjeline koje je mogue proitati i interpretirati tijekom jednoga sata, dakle je
rije o kraim priama i pjesmama. Matoev Kip domovine leta 188* i
Kranjeviev Moj dom bili bi tipini nezavisni tekstovi. Za njih vezujemo
vanjsku lokalizaciju, koja e recimo smjestiti Kranjeviev Moj dom u Izabrane
pjesme iz 1898. i Kip domovine u knjigu Iverje iz 1899.
Dobra lokalizacija vezana je s motivacijom. Uenike moemo motivirati
za Kranjeviev Moj dom razgovorom o ljudima koji su dali ivot za domovinu,
razgovorom o stanju u Hrvartskoj krajem XIX. st., pa moemo spomenuti da je
i Kranjevi tada stradao zbog svojega hrvatstva. Knjievnu motaviciju koja
neosjetno prelazi u lokalizaciju mogue je tako proiriti onom politikom, ili
kulturnom, pa napomenuti da Kranjevi za banovanja Khuena Hedervaryja
nije mogao nai posla u ondanjem Zagrebu, nego je morao raditi u Livnu i
Sarajevu. Moemo nadalje poeti lokalizaciju time to emo rei da je ban
Hedervary 10. listopada 1895. donio vagon pijeska iz Maarske, kako car

50

Franjo Josip ne bi stao na hrvatsko tlo pri posjeta Zagrebu. Studenti, koje je
nadahnuo Stjepan Radi, spalili su maarsku zastavu. Zatim je mogue kazati
da je Kranjevi u to doba pisao pjesme koje e ui u knjigu Izabrane pjesme
1898. te da je meu domoljubnim pjesmama i Moj dom, o kojem emo danas
posebno govoriti. Sve navedeno mogue je metodiki osmisliti i prije
pripremljenim izlaganjima uenika.
Nakon lokalizacije dolazi itanje, pa emocionalna stanka, onda
interpretacija. Bolje je stoga prepustiti fazi interpretacije govor o tom da u
Bugarkinjama iz 1885. Kranjevi pjeva Domovino, oj mladog srca rano! (u
pjesmi Utjeha), to je srodno znamenitim stihovima iz kasnije pjesme Moj
dom: sve to po njoj gazi, po mome srcu plee, / Njen rug je i moj rug. Razlika
u kakvoi izraenoga motiva, koji je u prvom primjeru danas pobuuje
uglavnom ironijske podsjeaje, govori o umjetnikovu sazrijevanju.
Interpretaciju koja ima elemente lokalizacije mogue je produiti, pa
navesti srodnost upravo s Matoevom priom Kip domovine, s kojom je
vezana ve na razini naslova. Mogue je u ovom kontekstu tumaiti pjesmu
komentarom po kojem Kranjevieva domovina nije primarno program, nego
osobno uvstvo.
Za lokalizaciju, ali i za interpretaciju, korisno je znati i neto o teorijama
intertekstualnosti. Navest emo osnovice kako ih vidi Grard Genette u knjizi
Palimpsesti (1982.).
Intertekst: Cijela knjievnost je intertekstni sklop citata i aluzija koji mijenjaju
razinu u novim djelima
Arhitekst: odnos meu anrovima i modusima
Paratekst: djelo pomou naslova,omotnice itd. govori s drutvom
Hipotekst i hipertekst: odnosi parodije
Korisno je opet upozoriti da ne valja pretjaravati i lokalizaciju pretvarati u punu
interpretaciju, poglavito u osnovnoj koli.
Unutarnja lokalizacija

51

Odlomci iz romana, drama ili pripovijetki bili bi zavisni tekstovi. Rije je o

ulomcima poput opisa bala na kojem sudjeluje Emma Bovary, prije no to
uope krene na tragine putove novanih dugova i ljubakanja. Srodan je
glasoviti ulomak iz VIII. poglavlja drugoga dijela romana, kad se Emmi u
opinskoj zgradi udvara Rodolphe. Prije itanja ulomka potrebno je uputiti
uenike na roman koji ini pravi okvir ovoj sceni. Nuno je ukratko iznijeti
sadraj cijeloga romana, te neto podrobnije dogaaje koje su doveli do
Emmina razoaranja u suprugu. Spomenut emo njegov neuspjeli kirurki
zahvat, bal na kojem je Emma osjetila daak 'boljega' svijeta i konano pojavu
imunoga Rodolpha koji ju oarava svojom otmjenou i injenicom da joj se
neko vrijeme nakon to su se upoznali ne javlja.
Moda je bolje uenike nakon itanja ulomka podrobno upoznati sa
simultanistikom tehnikom, dakle knjievnim postupkom kojim se dvije
naizgled razliite aktivnosti dovode u vezu, najee vremensku vezu, ali ona
negativna prevladava i pokazuje da su i naizgled pozitivni iskazi dio
pokvarena svijeta.
Mogue je upravo preko simultanizma upozoriti na kontekst drugih
velikih romana realizma, na Oca Goriota iz 1834., te Anu Karenjinu iz 1877.
Gospoa Bovary objavljena je 1857., pa tako djelo lokalizirano u europski
realizam. Makar interpretiramo, sada smo na podruju vanjske lokalizacije. U
samoj nastavi nisu nam naravno vane klasifikacije.
Rosandi u Metodici knjievnoga odgoja spominje otvorene dvojbe
glede mjesta lokalizacije u strukturi sata, no navodi da e pri tumaenju
zavisnih tekstova lokalizacija u pravilu prethoditi interpretativnom itanju. ini
nam se da je dobar dio problema u tom kako se lokalizacija provodi. Valja
stalno imati na umu da se ne razbija ugoaj postignut motivacijom.
Lokalizacija moe nekada biti i dio dopunskoga, ili bilo kojega drugoga
sata, i moe, po Rosandiu, uslijediti nakon interpretacije. Autor navodi
primjer lokalizacije Poslednjih Stipania u tematski krug srodnih djela
Vjenceslava Novaka, kakva su Pod Nehajem i Fikalova ispovijed. Postupak
zapravo zalazi u interpretaciju, kako su to inili i neki srodni postupci koje smo
opisali.
Metodiki postupci lokalizacije
52

a) Najuestaliji je postupak pri kojem nastavnik usmeno iznosi osnovne

obavijesti o anru i temi djela, fabuli, likovima, povijesnom, zemljopisnom i
psiholokom surjeju u kojem se djelo zbiva.

Iste je pojedinosti mogue

protumaiti heuristikim razgovorom.

b) Uenici se mogu prije samoga sata uputiti na odreene izvore knjige ili
Mreu gdje e dobiti navedene podatke, pa ih mogu iznositi tijekom samoga
sata, prije interpretativnoga itanja. Mogue je podijeliti zadatke, pa e
pojedini uenik vie govoriti o biografskom surjeju, drugi o anrovskom, trei
o povijesnom ili zemljopisnom. Katkad se moe razviti i diskusija, no valja
paziti na vrijeme, jer lokalizacija nije kljuni dio sata.
c) lokalizaciju ulomka mogue je ostvariti kompozicijskim tablicama, pa e
prije ulomka o rastanku Emilije i Lucijana iz Fabrijeva Vjebanja ivota uenici
iznijeti slijed dogaaja koji prethode potresnoj sceni: poraz faistike vojske,
dolazak naseljenika s juga u Rijeku, susret Hrvata Lucijana i Talijanke Emilije
u kazalitu, godine ljubavi, Mafaldina mrnja na Lucijana, govor o odlasku
Emilijine obitelji, alosna erotska scena...rastanak na kolodvoru.
Uenici mogu u obliku tafetnoga iskaza ukratko prepriati svaki od ovih
fabularnih dijelova.
d) kronoloke tablice nerijetko smjetaju odreeno djelo u literarni ili politiki
kontekst. Evo primjera iz Jelieve Povijest hrvatske knjievnosti koji je
koristan za smjetanje Fabrijeva romana:
1984.
1985.

Patrick Sskind: Parfem

Ivan Aralica, Due robova

Nedjeljko Fabrio, Vjebanje ivota
U

Zagrebu

pokrenut

asopis

''Quorum''
Milivoj Solar, Mit o avangardi i mit o
1986.

dekadenciji
nuklearnoga Marija udina, Divlja dua

Eksplozija
reaktora

ernobilu Viktor mega, Teita modernizma

(Ukrajina)
1987.

Ivo

Frange,

Povijest

hrvatske

knjievnosti
Slavenka Drakuli, Hologrami straha
Viktor mega, Povijesna poetika

53

1988.
1989.

romana
Velimir Viskovi, Pozicija kritiara
Osnivanje prvih opozicijskih stranaka
u Hrvatskoj.
Nedjeljko Fabrio, Berenikina kosa
Milivoj Solar, Teorija proze
Mirko Tomasovi, Marko Maruli
Stanko Lasi, Krleologija ili povijest
kritike misli o Miroslavu Krlei, I-VI,
(do 1993)

UPITI:
1. Dvije vrste tekstova s primjerima
2. Dvije vrste lokalizacija s primjerima

54

6. INTERPRETATIVNO ITANJE
Ope napomene:
1. Tko razumije tekst, moe ga interpretativno itati.
2. Uitelj koji sam interpretativno ita, nauit e tako itati i uenike.
3. U interpretativno itanje valja uloiti puno energije
4. S mlaim uenicima moemo vie afektirati
Literatura koja moe poveati razumijevanje knjievnoga teksta: 1. Cleanth
Brooks i Robert Penn Warren, How to Understand Poetry; 2. Emil Staiger,
Temeljni pojmovi poetike; 3. Northrop Frye, Anatomija kritike
1. Podatci koje je mogue iitati iz teksta
1.1.Temeljni podatci:
Ako je tekst pisan u prvom licu, obino lake moemo razaznati sljedee
pojedinosti: 1. tko govori, 2. komu govori, 3. to govori, 4. u kojem anru
govori (objektivno izvjee, politiki govor, pejzana pjesma, ljubavna
pjesma... ), 5. kakav je stav sredinje inteligencije djela prema govorniku.
Korisno je podsjetiti na initelje komunikacije i s njima vezane jezine funkcije
po Jakobsonu:
1. poiljatelj ....

emotivna funkcija...............

uzvici (aaa)

2. primatelj .... konativna funkcija (pokus) ...

vok. i imperat. (Jana, doi...)

3. kontekst ....referencijalna funkcija

osnovno znaenje poruke

.........

elio bih te to prije vidjeti

4. kontakt .......fatika funkcija ........... otvaranje kanala:
Halo, ujemo se?
Hoe bombon?
5. kod ........ metajezina funkcija ........

dogovor o znakovima:

55

Znai li jo 'jagoda' ljubav u jeziku

koji rabimo samo nas dvoje?
6. poruka ...... pjesnika funkcija

....... rei na poseban, stilski primjeren

nain: Otkad te nema, moj jogurt
je svaki dan kiseo, nema u njem
jagoda. / uj, draga, mislim da
sam postao alergian na jagode

U tekstu pisanom u treem licu takoer moramo uoiti navedene okolnosti.

1.2. Objektivne pojedinosti (uglavnom nepromjenjive)
Mnogi tekstovi daju objektivne podatke o kazivau ili o likovima, koje itatelj
mora poznavati i pokuati svojim glasom prikazati: spol, dob, profesija, stale,
izgled, krajevna ili etnika pripadnost mogu biti izreeni u modulaciji i drugim
elementima.
Primjer: Glavni likovi iz Bildungsromana koji su pomalo proroci i
pomalo pedagozi, a takvi su galeb Jonathan Livingstone i Prosenjakov divlji
konj iz istoimenoga romana, nose crtu ozbiljnosti. Kad god tekst u ovim
djelima nije izrazito obiljeen posebnom emocijom, prevladava navedeni
pouno-ozbiljno-proroki ton.
Ima djela srodnih Bildungsromanima s pripovjedaima u prvom licu koji
su humoristini i ustvari se izruguju proroko-pedagokoj patetici. Primjer je
Adrian Mole, a njegov lo socijalni status mogue je prikazati u glasu koji e
izricati oputenost, depatetizaciju i inferiornost. Srodan je Dnevnik Bridget
Jones spol, socijalni stale i humorni odmak glavni su objektivne okolnosti.
Ishmael iz Moby Dicka donekle je po tonu uzor Adrianu Moleu, osobito na
poetku romana.
1.3. Subjektivne pojedinosti (lako promjenjive)
Subjektivni podatci o kazivau govore to on osjea dok govori, rije je o
Jakobsonovoj emotivnoj funkciji. Bol, ugoda, prijetnja i udnja jesu
najistaknutiji meu ovim podatcima, a njihova identifikacija najvanija je za
interpretativno itanje. Ako tekst daje malo informacija u tom smislu, onda je
56

pojedinost indikativna u smislu odredbe stila pisca ili anra: priguenu ugodu
osjeamo u tekstu Pavla Pavliia Boi u apudlu (itanka Pandi-Petra
VIII.,115).
Valja dakle uoiti to likovi osjeaju i kako to izriu u dijalozima ili
opisima; naravno da je isto tako vaan i stav pisca prema onomu to pie.
Interpretativno emo itati tek kad dobro shvatimo kako se taj stav mijenja u
tekstu.
1.3.1.Stav kazivaa prema sugovorniku ili prema onomu to govori:
Meu naznaenim poljima negativnih i pozitivnih stavova imamo i prijelaza:
- mrnja: odbojnost, prijezir, zavist...
- ironija: lagana, gruba
- tuga: sjeta, oaj, potpuno beznae, slom ivaca
Primjeri:
1. AGM 1909. na poetku bol, poslije raste bijes prema biru u uzama
( itanka Petra-Pandi, VIII., str. 49.)
2. Psalam 137. sjetna bol tragovi meditativnosti nesrea
gorina

bijes na protivnike agresivnost koja na

kraju vodi u grijeh

3. Ephraim Kishon, Vrtuljak - ironija i autoironija

Pozitivni stavovi:
ljubav: pohvala, potivanje , nada, divljenje,

erotinost,

radost: zadovoljstvo, srea, raspojasanost

Primjer: Pupai: More

57

1.3.2. Emocionalni anrovi teksta

(donekle srodno Jakobsonovoj metajezinoj funkciji)
Korisno je znati i vrstu poruke u emocionalnom smislu, za to donosimo
parove povezane po suprotnosti:
1. molba, utjeha, tualjka / naredba i prijetnja
(u glasu se mora uti: poniznost, blagost, nesigurnost / odrjeitost,

sigurnost

ili teina). Primjeri : molitva koja trai / sve zapovijedi

Molba: M.Krlea, Bitka kod Bistrice Lesne:
Ali gde buju, gde buju, za pet ran Kristuovih? Gde buju ostali? Zavapio je
Trdak Vid oajno u jednoj smrdljivoj sobi na Markovom trgu i dolo mu je da
zaplae, tako ga je stislo u prsima. Ta za boga miloga.! On putuje sutra na
frontu! Kako to ovomu 'doktoru' nije jasno da on sutra putuje na frontu.
(Skok-Been, Plodovi rijei, VIII., 213)
Utjeha: A.G.M. Utjeha kose
Tualjka: Z. Tomii: Roda ( Plodovi rijei, VIII. 11)
Prijetnja: Prijetnje su katkad vezane za budunost i imaju proroki ton jasan u
apokaliptinoj literaturi (Otkrivenje, 8:6-13; Grga Rupi: Presuda, Hrvatska
itanka 7, str.31.)
2. radost kao zahvala, himniko-sveenika molitva / radost kao poruga
(Hanin hvalospjev zahvalnosti iz I. Sam, 2:1-10 i Marijin hvalospjev iz Luke /
I. kraljeva, 18:20-40 , Ilija i Baalovi proroci; )
3. udnja o intonacijama udnje govorim u dijelu 2.6.3.
4. izvjee koje tei objektivnosti ili glumi objektivnost / iskaz koji otvoreno
pokazuje subjektivnost (ekstremi: znanstveni lanak, esej, feljton, novinski
lanak / tualjka, pohvala, poruga)

58

Izvjee je esto vezano za prolost, a vremenski odmak od dogaaja

ublaava emocije.
U prvom primjeru (izvjee koje tei objektivnosti) imamo kazivaa koji se
pravi da zna sve, u drugom je esto oit kaziva koji ne zna sve.
U glasu ujemo : nezainteresiranost / napetost, visoku emocionaliziranost
Gledajui striktno, nijedan ljudski iskaz nije lien emocija.
Primjer:
1. prijelazi: Rainer Maria Rilke: Jesenji dan:
vedrina: Zapovjedi jedrinu...
tamno prorotvo: Tko sada nema kue, taj je vie / sagradit nee...
utjeha: ...da bdije, ita, duga pisma pie...
Evanelja, apokaliptini dijelovi (Matej 24, Luka 21)
1.4.

Kljuni dijelovi: Tekst smo doista razumjeli ako shvatimo koji su mu

najvaniji dijelovi.

Valja uoiti vane ulomke, reenice, sintagme, rijei i, osobito u poeziji,

slogove ili ak glasove (usp. to Staiger u Temeljnim pojmovima poetike pie
o vanosti sloga u lirici!). Vanost uoavamo usporedbom s kontekstom
drugih odlomaka, reenica i sintagmi.
U veini umjetnikih tekstova nije sve podjednako vano. Kad itanje
poruuje da puno toga jest vano, radi se o stalnoj emfazi (niz jakih izraza) ili
stalnoj izonosti bilo kakve zaudnosti. Oba primjera vode u monotoniju.
Katkad itatelj mora izabrati to je vano, pa time zalazi u interpretaciju.
Viktor Vida: Zbogom, kuo bijela
(...)
Zbogom, kuo bijela, / s vijencem od dunja na tavanu / i itom u podrumu./
Mala tvravo sree, / mir s tobom.
(...)
Zbogom, kuo bijela, / s vijencem od dunja na tavanu / i itom u podrumu./
Mala tvravo sree, / mir s tobom. (Jambrec- Been, VI. 120)
59

2. Sredstva kojima se izriu prethodni podatci / elementi int. itanja/

vrednote govorenoga jezika:
Loe je stalno rabiti odreeno sredstvo, jer svaka pojedinost koja se uestalo
istie ponitava samu sebe i rezultira nitavnim uinkom. Ako je na slici samo
jedan segment arko ut, a svi su zagasito modri, on e biti istaknut. Ako su
svi segmenti arko uti, nita ne e biti izdvojeno.
2. 1. Intenzitet je napetost izraza: glasno esto znai intenzivno, ali se i
apatom moe postii velik intenzitet. Intenzitet je posebno vezan za kljune
dijelove teksta:
primjer jakoga intenziteta: V. Nazor, Tomislav
primjer blagoga intenziteta: D. Tadijanovi, Dugo u no
primjeri kontrasta: D.Cesari: Voka, prva kitica intenzivno, druga ublaeno
W. Golding: Gospodar muha, intenzivno: Simonovo
ubojstvo i oluja; ublaeno: more i mjesec beatificiraiju
Simona
Tin Ujevi: Dad: prve dvije kitice intenzivno (nasilna /
sveplodna kia) druge dvije kitice ublaeno (tugovali,/
alovali, / blago, / bez alosti, / (...) / dolazi ona divna
zagrebaka / jesen ) (Been, Karaka, 7, str. 70)

2. 2. Stanka vei ili manji prekid u govoru koji stvara prostor tiine
Ivana Brli Maurani: uma Striborova:
uhvatila se ve rukom za srebrna vrataca, / ali se uto jo neega sjetila ...
Stanke u govoru mogu biti uinkovito sredstvo koje naglaava ono to dolazi
iza njih. Primjer je recitacija opove pjesme Isus u posjeti kod nas, u listopadu
2004. u Jajcu za otkrivanja biste pjesniku. Umjetnica je napravila veliku
stanku nakon zamiljena Isusova upita o tom koja je ovo zemlja kaziva
odgovara da je to Bosna. Ovo je u konkretnom surjeju recitacije trebalo
istaknuti cjelovitost i dravnost Bosne i Hercegovine. Budui da je autor Hrvat
60

i katolik, da pjesmu kazuje govornik koji pria s Isusom, vanost je utoliko

vea. Glumica koja je itala htjela je poruiti da je i njoj stalo do cjelovitosti i
dravne nezavisnosti Bosne i Hercegovine.
2. 3. Melodija ili intonacija:
Nastaje promjenom intenziteta, jaine iskaza. Tipian je primjer s vrstama
reenica:
silazna intonacija:

izjavne reenice i upitne reenice s upitnom rijei

uzlazna intonacija:

uskline i upitne reenice bez upitne rijei

Silazna intonacija izraava emocije koje obiljeava beznae, bol koja ne vodi
prema nekomu viemu smislu, opis stvarnosti ili ivota koji nemaju nade da se
poprave (E.M. Forster: uvod Puta u Indiju; M. Krlea: Trdak Vid, ulomak u
itanci Skok Been, Plodovi rijei).
Uzlazna intonacija: emocije obiljeene sreom ili nadom;

bol nakon koje

postoji mogunost oporavka ili opravdanosti nekim viim smislom patetika.

Primjer je opis veselja u Gondoru nakon Sauronova pada, u Tolkienovu
Gospodaru prstenova.
Primjer uinka pomou odmjene uzlazne i silazne intonacije bio bi Grigor
Vitez u Epitafu vojniku...
2.4. Tempo:

broj izgovorenih slogova u minuti:

T.S.Eliot, The Waste Land:

brzina: opis odnosa maloga slubenika i

tipkaice / sporost: kad ljupka ena ponizi se ludo...

Radost ili jake emocije openito trae ubrzanije itanje; alost ili priguene
emocije, na primjer priguene ironijom ili kontemplacijom, trae sporiji tempo.
I.B.Maurani: uma...
brzina: zastave se viju, a pjesme potcikuju

sporost: Kad je baka ovo ula, zamisli se teko. A onda se polako odvrati od
ogradice, doe natrag pred Stribora...

61

2. 5. Ritam: ravnomjerna izmjena ubrzavanja i usporavanja govora, izmjena

napetosti i poputanja napetosti . (T.S. Eliot: Pusta zemlja, dio s tipkaicom i
agentom).
2. 6. Modulacija
nastaje kad stapamo ove elemetne: a) vii ili dublji registar, b) preteito mjesto
oblikovanja struje glasova, c) intenzitet glasa, d) brzinu izgovora. Posljednja
dva elementa ustvari ne pripadaju modulaciji, ali ju ipak dijelom odreuju.
Modulacija izraava emociju i smisao pa je najvaniji element itanja.
Osnovne upute:
2.6.1. Mrnja, teka bol, prijetnja i srodne emocije redovito su obiljeene ovim
izgovorom: a) dublji tonovi (prema basu i baritonu); b) grlenost, napetost u
laringalnom dijelu;

c) pojaan intenzitet (AGM 1909; Nazor, Tomislav); d)

izgovor je ubrzan, rjee izrazito usporen

2.6.2. Radost i ljubav najee ostvaruju:
a) visoke tonove; b)izgovor je obiljeen prednjim dijelom govornoga
aparata; c)intenzitet je umjeren; d) tempo je ubrzan
(Pupai, More; promjene ljubavi i boli u Poeovoj Annabell Lee jesu promjene
viih i niih registara).
2.6.3. udnja: muki rod: a) dublji tonovi; b) velarna obiljeenost; c) intenzitet
jak, ali zaprijeen, glas kao da probija zapreku; d) tempo usporen
enski rod: a)dublji tonovi kreu se prema viima; b)velarni izgovor kree se
prema prednjim dijelovima aparata; c) intenzitet je posve priguen i sugerira
poziv; d) izgovor je usporen.
2.6.4. Ironija i poruga obino se ostvaruju ovim sredstvima:
a) mijenom u tonu: neto su vii tonovi na poetku, dublji na kraju ili je put
suprotan; b) mijenom u mjestu izgovora; c) ublaenim intenzitetom; d)
tempom koji se takoer mijenja : od usporenoga prema ubrzanom ili obrnuto

62

Ironija je nalaziva u ovim tekstovima iz itanki: J. Haek: Doivljaji dobroga

vojaka vejka (Dikli-Skok 8, str. 44); M. Krlea: Baba cmizdri pod galgama
(Been-Karaka, 50).
2.7. Mimika i gesta: Uputa za uobiajeno odravanje nastave: uitelj koji se
ne smije, koji se ne mrti dobrostivo i koji ne die obrve ne moe lako privui
pozornost uenika.
Uitelj koji barem malo ne govori rukama takoer e tee privui
pozornost uenika. S druge strane i Shakespeare nas na Hamletova usta ui
da ne valja rukama kao sjekirama sjei zrak.
Tijekom interpretativnoga itanja, mimika i geste mogu pratiti ton glasa i time
smisao. to su uenici stariji s ovim treba biti oprezniji, jer bi se moglo prijei
u glumatanje koje izaziva smijeh i odbojnost prema tekstu i itatelju.
3. Razredne upute i Novi primjeri
Rosandi daje ove savjete za razredno itanje: itati kontinuirano, ne davati
dodatne obavijesti i upozorenja tijekom samoga itanja; stajati pred uenicima
i katkad ih pogledavati; ne etati; ne valja gestikulirati niti rabiti neprimjerene
intonacije; ostati na mjestu nakon itanja dok traje emocionalna stanka (180).
Primjeri mijena intonacije:
3.1. Slavko Kolar, Breza : ironija: opis sobe i ena
suut: topli oenai...
3.2. August enoa: Povjestice (Dikli-Skok VI, 151, Smrt Petra Svaia:
razliita suznaenja rijei Hrvat valja izrei razliitim modulacijama: a)
podrugljivo, b) bolno, c) ponosno.

Vezano s tim odnos registra i glasnoe

bio bi ovakav:
a) registar dubok pa visok, glasnoa umanjena
b) registar dubok, glasnoa poveana;
c) registar visok, glasnoa poveana.

63

3.3. Kameni svatovi (Been-Jambrec, 6. str. 14) ; u glasu valja izrei i uti
oholost mlinarice, podmuklost starih baba stare babe lakte boe (ironija),
vrh napetosti u prokletsvu (mrnja) , poraz i prekasna mudrost na kraju.
3.4. V. Nazor, Tomislav: Grabeljivost u Arpadovim rjeima, smrtna odlunost
u Tomislavovim.
4. Vjeba
4.1.
Uenici se podijele u skupine i itaju stilski neobiljeen tekst (recept, uputa za
uporabu, odlomak iz povijesti knjievnosti), nastojei u njega unijeti emocije
koje e izrei pomou elemenata. Tekst e se itati:
-diktatorski / ponizno, paeniki
-proroki / poudno
Proroki se ton od diktatorskoga razlikuje u crti nasilnosti koja je izreena
neto veom glasnoom u diktatora no u proroka; blagi tremolo u glasu odaje
nesigurnost u proroka; prorok ima boju patnje, pa mu je glas neto dublji i
utianiji, ali opet puno glasniji od onoga koji izrie istu patnju.
Poudu od patnje razlikuje intonacija koja je u prvom primjeru uzlazna, a u
drugom silazna. Obje emocije obiljeuju uestalije stanke. enska pouda
ee ima tragove poniznosti i poziva; glumice ju izriu viim registrima i
utianijim tonovima; muka pouda ima napadake crte i izrie se dubljim
registrima s priguenom glasnoom.
4.2. itanje stilski obiljeenoga teksta: T.S.Eliot, Pusta zemlja, dio sa
zavodnicom, Lil i Albertom
LITERATURA:
1. Adams, Marily Jager: Beginning to Read, Thinking and Learning;
Cambridge Massachusetts , The MIT Press, London 1998
2. Hennings, Dorothy Grant: Beyond the Read Aloud ,
The PHI Education Found, Bloomington 1992.
64

3. Heathcotte, Toby:

Program Building: A Practical Guide for High

School Speech And Dramma Teachers

4. Marrs, Carol: The Complete Book of Speech Communication; a Workbook

for Ideas and Activities for Students of Speech and Theatre
5. Novak Novakovi, Govorna interpretacija umjetnikoga teksta
kolska knjiga, Zagreb 1980.
6. Podbevek, Katja, Od dramskoga teksta do scenskoga govora,
Govor, Speech, asopis za fonetiku, 11 (1994) 2
str. 75-82.
7. Ivo kari: Temeljci suvremenoga govornitva, kolska knjiga
kolska knjiga, Zagreb 2000.

UPITI:
1. Jezine funkcije po Jakobsonu
2. Emocionalni anrovi teksta
3. Elementi interpretativnoga itanja/ vrednote govorenoga jezika
4. Vjebe interpretativnoga itanja
5. Primjeri

65

7. STAIGEROVA TEORIJA RODOVA

I KNJIEVNOST U OSNOVNOJ I SREDNJOJ KOLI

0.
Teorija knjievnosti prisutna je u interpretaciji svih knjievnih djela u
programima osnovnih i srednjih kola. Program nadalje propisuje koji se
dijelovi moraju protumaiti u kojem razredu.
Staigerova teorija primjenjiva je poglavito u prvom polugoditu prvoga
razreda srednjih kola, kad se govori o lirici, epici i drami. Ona e pomoi
nastavniku da se ukloni esto rabljenim, netonim i nestrunim oznakama
kakvo je vezivanje osjeaja samo za liriku. Nastavnik moe izloiti sva
Staigerova obiljeja, pa deduktivno krenuti u tumaenje lirike, a moe se
posluiti i indukcijom pa tako doi do cjeline Staigerove teorije. Smatra li da
mu je tako najbolje, moe uzeti samo neka obiljeja, za koja e nai primjere
u djelima iz programa.
Obiljeja triju rodova nalazive su u svim umjetninama, naravno ne u
istim razmjerima. Pomou Staigera, nastavniku je mogue znati to tono
misli kad uenicima govori o lirskom, epskom ili dramskom ugoaju u
Hamletu ili Krleinim Baladama.
Lirika, epika i drama tumae se i u petom razredu osnovne kole.
Nastavnik e Staigerova obiljeja na ovoj razini i uope u osnovnoj koli
tumaiti prilagoeno uzrastu. Morat e naravno sam nai obiljeja u pojedinim
umjetninama koje izabere iz ponude u itankama ili u lektiri.
Tekst koji slijedi donosi najvie primjera upravo iz programa za
osnovne i srednje kole. Staiger se naravno njima nije sluio, pa bi
komunikacija s njegovim tekstom stoga bila oteana.

1. Podatci o autoru
vicarac Emil Staiger (1908-1987) pripada njemakomu govornomu podruju,
pa se najvie bavio literaturom toga jezika, a u knjizi o kojoj emo govoriti
navodi primjere iz klasine grke knjievnosti koju je itao u izvornicima i
prevodio. Napisao je, uz ostalo, cijenjen esej o umijeu interpretacije i veliku
66

studiju o Goetheu, vodio je polemiku s Heideggerom, a meu interpretacijama

pojedinih knievnika nalazimo i onu posveenu Traklu. Kljuno mu je djelo
Temeljni pojmovi poetike, Grundbegriffe der Poetik, objavljeno u Zrichu
1946. Potrebno je naglasiti i studiju Christusbilder der Goethezeit iz 1952.,
koja svjedoi o Staigerovim kranskim i idealistikim interesima, i na odreen
nain povezuje i sublimira poznavanje pravila knjievnoga sustava i
Goetheova doba. Autor je za ivota meunarodno priznat, knjiga o kojoj ovdje
govorim biva prevoena, a teorija komentirana na meunarodnoj razini. U
proljee 1948. odrao je seriju predavanja na Oxfordu, a na kritike koje je
tamo uo odgovorio je dopunom Temeljnih pojmova poetike.
Kritiki prikaz Staigerovih djela u Hrvatskoj daje Zdenko kreb u poglavlju
knjige Stilovi i razdoblja. U Hrvatskoj se na njega osvru mega, Beker,
Solar, Nemec, Pavlii i Biti. U svoj pregled nove europske kritike uvrstili su
ga Zuppa i Stama, koji e 1996. konano objaviti potpun hrvatski prijevod i
pogovor Temeljnim pojmovima poetike. Kasni prijevod nije znak neupoznatosti
jer je dio sveuilinoga osoblja i knjievne javnosti itao knjigu na njemakom,
a bilo je dostupno i izdanje na srpskom jeziku.
Staiger nema svoju natuknicu u kompendiju knjievnih teorija nastalom
na Johns Hopkins sveuilitu, kako ju nema niti Joles. Reeno smatramo
ozbiljnim propustima.
2. Osnovne zamisli
Staiger je na poetku eksplikacije rekao kako mu je namjera

svakomu

omoguiti da zna to podrazumijevamo govorei o ideji lirskoga, epskoga ili

dramskoga, znai da je rije o jo jednom pokuaju uvedbe reda u termine.
Autor kazuje da se ideje navedenih elemenata najpotpunije realiziraju u
odreenim djelima epike, lirike ili drame, tonije u segmentima tih djela. Skoro
u istom dahu meutim dodaje: Nae e istraivanje naprotiv doi do rezultata
da svako pravo pjesnitvo u razliitim stupnjevima i na razliite naine
sudjeluje u svim idejama rodova te da razliitost toga udjela i jest razlogom
nepreglednom obilju historijski nastalih vrsta. (11)
Staigera emo bolje shvatiti ako se prisjetimo da je Croce otro
reagirao na pretjeravanja u klasifikacijama. On u Estetici tvrdi da je
knjievnost zapravo skup individualnih djela koja samo nose isto ime. On je
67

kazivao i to da je svako pravo umjetniko djelo povrijedilo utvren rod i zbog

toga smelo ideje kritiara, pa su oni time bili prisiljeni proiriti rodove.
Staiger iznosi i primjere na najopenitijoj razini: Tko je slijep za
crvenozeleno, nema prave ideje crvenoga da bi uskoro dodao Moja ideja
crvenoga mora odgovorati onome to se openito smatra crvenim. Takav je
odnos i ideje lirskoga i lirike.
Sredinji dio knjige iznosi obiljeja lirskoga, epskoga i dramskoga stila
te primjere za njihovu konkretizaciju u knjievnosti, to emo protumaiti i
oprimjeriti u iduem dijelu teksta. Uoljivo je da se u naslovima poglavlja
naglasak s ideje roda preselio na stil, to je nova poruka o tom gdje se ideja
zapravo ozbiljuje.
Staiger pri kraju knjige iznosi misao koja se latentno provlai kroz cijelu
studiju: Odavno nam je postalo jasno da se rodovi odnose na neto to ne
pripada samo knjievnosti. (...) Pojmovi lirsko, epsko, dramsko jesu
knjievnoznanstveni nazivi za fundamentalne mogunosti ljudskoga opstanka
uope, pa lirika ep i drama postoje samo zato jer podruja emocionalnosti,
slikovnosti i loginosti konstituiraju bit ovjeka, istodobno i kao jedinstvo i kao
slijed u kojemu se lui djetinjstvo, mladost i zrelost. (180)
2.1. Staiger i drugi teoretiari anrova
Ve navedeni ili izloeni stavovi otkrivaju i tradiciju na koju se Staiger svojim
tvrdnjama vezuje i dalekosenost posljedica koje iz njih proizlaze. Njemaka
idealistika filozofija, posebno Hegelova elja za obuhvatom velikih cjelina
pomou jednostavnih trijada sigurno je bliska onomu to Staiger nastoji uiniti.
Kayser uoava da je idealistika filozofija povezala liriku, epiku i dramu sa
subjektivnim, objektivnim i subjektivno-objektivnim te s tezom, antitezom i
sintezom. Hegel je inae bio tema Staigerova habilitacijskoga rada Duh
ljubavi i sudbina, Schelling, Hegel, Hlderlin.
U Staigera postoji razlika u odnosu na Hegelov sustav u tom to
njegova knjiga ima znatno manje klasifikacijskih tenji.

Staigerove ideje

lirskoga, epskoga i dramskoga nisu skladita u koja stanu najprije mnoge

vrste, a onda i pojedina djela. Njemu nije do tvorbe pretinaca u koje e se
umjetnika djela posloiti. On popisuje sastojke i postupke kojima su
umjetnine napravljene, trai zajednika obiljeja, neke vrste izostilema, i ne
68

inzistira na tom da djela koja ih imaju automatski jame pripadnost rodu. U

ovom je, bar donekle, blizak poststrukturalistima evo

kako pie Biti,

nevezano za Staigera: Podjednako snaan antigeneriki impuls karakterizira

danas poststrukturalistike teorije koje se oslanjaju na transgenerine
pojmove tekstualnosti, pisanja i diskurza (112). Staiger se naravno u nizu
toaka razlikuje od kasnijih poststrukturalista metafizike

pobude i

primjerena jasnoa bili bi najoitija mjesta razlika. Odnos prema Heiedeggeru,

kojega Staiger s uvaavanjem navodi, posebno je poglavlje kojim se ovdje ne
moemo baviti.
Ispitivanje Staigerovih uzora ne bi smjelo preskoiti Wlfflina i
opozicijske parove kojima ovaj ispituje obiljeja renesanse i baroka. Njemu je
takoer namjera dijagnosticirati i pokazati obiljeja, a ne razvrstati. Wlfflin to
ini suprotstavljanjem obiljeja recimo renesansne linearnosti i barokne
slikovitosti, zatim plonosti i dubine. Staiger e manje oito suprotstavljati
glazbenost lirskoga i slikovitost epskoga stila. Prvi znanstvenik razluivao je
dvije pojave susjedne u dijakroniji, drugi eli nai obiljeja koja ne ograniava
temporalnost. Oba se postupka temelje na Hegelovoj tezi, antitezi i sintezi.
kreb istie da nije sluajna srodnost naslova Staigerovih Temeljnih pojmova
poetike, Grundbegriffe der Poetik, i Wlfflinovih Temeljnih pojmova povijesti
umjetnosti, Kunstgeschitliche Gundbegriffe.
Staigerov uzor jasan je i u samom postupku potrage za onim to ovaj
teoretiar zove idejom, a to poslije u praksi i razvoju knjige postaje stil.
Koncentracija na ideju i na bit koje su zapravo atemporalne dovela bi do
Husserla i kad sam autor ne bi spomenuo djelo Logika istraivanja, Logische
Untersuchungen. Staigerova tenja prema spoznaji ideje lirskoga, epskoga i
dramskoga izvedena je iz Husserlove metode fenomenolokih redukcija, te iz
potrage za onim to ovakav sustav misli naziva ejdos. Tako u Staigerovim
rukama i istraivanje knjievnosti poinje husserlovski kao znanost o bitima.
Ovo e obiljeje dovesti do nadvremenske dimenzije, do transkronolokoga
karaktera stilova. Ve je u ovom vidljiva opreka koju e kasnije uspostaviti
Jau koji e kazivati da teorija knjievnih rodova nastoji nai put izmeu scile
nominalistike skepse koja doputa samo klasifikacije a posteriori i haribde
povlaenja u izvanvremenske tipologije.

69

Finalna Staigerova tvrdnja o lirskom, epskom i dramskom kao

vrijednostima na antropolokoj razini vezuje se za Cassirera i njegove
emocionalne, slikovne i logine faze jezika, pa tako opet dolazimo do poetne
elje za sveobuhvatnou. Ovaj je dio knjige inae iritirao profesora kreba,
ali nam se ini da su sama logika knjige i koncentracija na istu bit
jednostavno vodile

k primjeni u irokoj sferi pojavnosti. Postupak bi bilo

mogue opravdati i time to je knjievnost sama naglaeno vezana za

filozofiju, antropologiju i religiju. Mislimo da Staigerove generalizacije, koje
emo poslije prikazati, valja gledati i kao simpatian protuudar koji knjievnost
pokuava svojim terminima zadati disciplinama to su se tradicionalno prema
njoj odnosile s pokroviteljskim tonom nerijetko uz privolu i uitak same
knjievnosti.
2.2. Lirika, epika i drama; poezija, proza, drama
Glede podjele na ideju lirskoga, epskoga i dramskoga stila Staiger je takoer
vrsto na podruju njemake tradicije. Naime u engleskoj tradiciji prevladava
podjela na poeziju, prozu i dramu, a u Italiji se takvim razvrstavanjima i ne
pridaje posebna pozornost,

moda ve i stoga to se tradicionalno

shvaenim rodovima dobro opire inicijalno djelo, Danteova Boanska

komedija.
Goethe u djelu Weststlicher Divan kae: Postoje samo tri prava
naravna oblika knjievnosti: onaj to jasno pripovijeda, onaj to je ushieno
nadraen i onaj to se bavi osobama: Epos, Lirika i Drama. (Werke, V. 223224 ; Es gibt nur drei echte Naturformen der Poesie: die klar erzhlende, die
enthusiastisch aufgeretgte und die persnlich handelnde: Epos, Lyrik, und
Drama. ).
Ako sam Goetheov izraz Naturformen nije blizak onomu to Staiger
zove idejom, znaenje koje se tim elementima pridaje i njegova obiljeja
sigurno jesu. Sama raspodjela na epiku, liriku i dramu povezuje dva koncepta
u cijelosti.
Snaga kojom e Staigerova knjievna teorija utjecati pokazana je ve u
teoriji knjievnosti to ju je dvije godine nakon Temeljnih pojmova poetike
objavio Wolfgang Kayser. U knjizi Jezino umjetniko djelo, Das spracliche
Kunstwerk, autor govori o stavovima i formama, Haltungen und Formen, i to
70

takoer lirskoga, epskoga i dramskoga. Cijelo poglavlje Kayser naslovljuje

Lirika epika drama i lirsko epsko dramsko , pri em navodi i Staigerove
misli.
Rekli smo da u Staigera nema naglaenih tenji prema klasifikacijama,
ili su one tek latentno prisutne. Nijemca Kaysera i Kanaanina Fryea vezuje
upravo tenja za klasifikacijama oni

su u reenom smislu i unaprijedili

teoriju knjievnosti. etvrti dio Fryeeve Anatomije kritike iz 1957. nosi naslov
Retorika kritika: Teorija rodova. Kanadski znanstvenik tu kombinira i
razrauje podjelu rodova iz engleske tradicije, dakle poezija, proza, drama te
onu njemaku lirika, epika, drama. U Fryeevim naslovima Ritam povratnosti:
epos, Ritam kontinuiteta: proza, Ritam dolinosti: drama, Ritam asocijacije:
lirika ima

niz srodnosti sa Staigerovim podjelama i osnovnim

karakterizacijama. Tako Temeljne pojmove poetike ine Lirski stil: sjeanje,

Epski stil: predoavanje i Dramski stil: napetost. Ima jo jedna slinost, jer se
Staigerov Esej o lijepom iz 1945. bavi i stilom, pa donosi ove misli: Ako se
postupa ispravno, svako poglavlje interpretacije, kad je u pitanju savreno
umjetniko djelo, mora uvijek dolaziti do istoga rezultata, naime do
osnovnoga ritma koji se pojmovno, dodue, ne moe dokazati, ali ga u obilju
umjetnikoga djela svagdje sebi moemo dozvati u svijest.

(Flaker-kreb,

60). Frye doziva u svijest i ritam pojedinih djela, ali ga primjenjuje na cijeli
anr. Meutim se Staiger u Fryeevoj knjizi ne spominje.
Staiger e se razlikovati od Fryea i Kaysera, pa i od naega Pavliia iz
Knjievne genologije, u jo jednoj bitnoj pojedinosti. Solar kae da je
razvrstavanje knjievnih djela prema obliku

najtei

i ujedno najvaniji

zadatak klasifikacije knjievnosti (Solar 128). Prihvatimo li raspored anrova

po nadreenosti kao rod, vrsta, podvrsta i ispitamo li Staigerov interes u
Temeljnim pojmovima poetike, vidjet emo da se on ne upravljuje prema
vrstama. Staiger, naznaeno je u citatu sa stranice 2, izvodi vrste iz raznih
mjeavina triju temeljnih stilova. On ispituje odnos lirskoga stila i lirike,
epskoga stila i epike te pritom navodi primjere iz pojedinih djela, a vrste kao
da nisu bitne. Meutim je vidljivo da se upravo dvije vrste u njega favoriziraju,
naime pri ispitu lirskoga stila Staiger najvie govori o pejzanoj i ljubavnoj
lirskoj pjesmi, a pri opisu epskoga stila tumai ep, tonije Homera.

71

Kad bi bilo tono da vrste nastaju samo mijeanjem obiljeja ideja

anrova, valjalo bi odgovoriti zato odreena obiljeja u nekom prostoru i
vremenu postaju piscima i publici zanimljivijima. Odreuju li interes samo dva
navedena faktora naime pisci i itatelji ili

utjeu i ope povijesne

okolnosti, pa i razvoj same tehnike? Osobno vjerujem da sve nabrojeno,

ukljuujui guje pero i jo neizumljene procesore, moe in ultima linea biti
uzrokovano Nepokretnim pokretaem koji je Ljubav i koji je u katolikom
svijetu Trojstvo.
Pojava novih vrsta ne moe biti vezana samo za stil rodova, sigurno je
uvjetovana i Jauovim obzorom oekivanja javnosti. Djeluju i promjene
ugleda unutar postojeih anrova koje tumai Tinjanov i koje odreeni oblik ili
neko njegovo obiljeje stavljaju u sredite nakon to se stari anr izlizao od
pretjerane uporabe.
Vrste su sigurno uvjetovane konkretnim povijesnim okrujem i nerijetko
ih odreuje funkcija koju imaju u drutvu. One jae ulaze u temporalnost, iz
nje crpe i svoje teme. Upravo je temporalnost element koji Staiger svojim
nadvremenskim idejama eli prevladati.

On je idealist, u smislu opreke

materijalizmu, i to autor ovoga teksta cijeni, samo to ideje koje su dosljedno

izvedene katkad jednostavno isputaju ono to im smeta.
Iznijet emo primjer moguega meuutjecaja medija i anra, primjer
koji istina djeluje prije svega u drugoj polovici XX. stoljea, dakle nakon
nastanka Staigerove teorije stila rodova. Roman je jedina knjievna vrsta koja
moe donekle konkurirati filmu u smislu popularnosti, a mnogi su romani
polazita uspjenim filmovima. Palmina Carry nastala je po Kingovu romanu,
Scottov Blade Runner izveden je iz Phillipa Dicka, a Jacksonov Gospodar
prstenova snimljen po Tolkienu. Bilo bi udno da uspjeh medija filmske
umjetnosti ne djeluje na romanopisce pokazujui im kako valja pisati ako ele
biti uspjeni. Moda i obnova pripovijedanja u postmodernizmu, o kojoj pie i
Solar, ima veze s injenicom da uspjean film redovito ima naglaenu i dobru
priu. Makar je rije o razliitim umjetnikim jezicima, bliskost filma i romana u
koliini recepcijskoga interesa nije sluajna. Ovaj lanak nema namjeru
dokazivati svijest o mogunosti filmizacije koju barem neki pisci imaju dok
piu romane. Ipak, u tom smislu filminosti, ne izgleda nam sluajnim da je
Tolkien u itateljskom obzoru moda i najuspjeniji romanopisac XX. stoljea.
72

Moda ima neto posebno u anru fantastinoga ili pseudohistorijskoga

romana to privlai i pisce i publiku,

moda reeno nije nepovezivo s

tehnikim mogunostima prikaza koje prua film i koje je nekad davalo samo
slikarstvo.

Kad bismo bili na podruju jednoga konkretnoga djela,

spomenutoga Tolkiena recimo, Staiger bi upravo u njem zacijelo naao

primjere mijeanja lirskoga, epskoga i dramskoga stila. Samu filminost
romana objasnio bi obiljejem slikovnosti epike.
2.3. Posljedice na prosudbu vrijednosti djela
Staigerova misao po kojoj se ideje lirskoga, epskoga i dramskoga ostvaruju u
svakoj pravoj umjetnini rijei predstavlja nov udarac zamislima o istim
anrovima, genre tranch, koje je propagirao klasicizam i u ime kojih se sudilo
Hamletu jer kao tragedija ima crnohumorne replike s grobarima. Prijanji su
stavovi neodrivi u stoljeu gdje Hellerova Kvaka 22 ili Nabokovljeva Lolita
uspjeno mijeaju tragino i komino, i, jo vanije, gdje Bulgakovljev roman
Majstor i Margarita neponovljivo stapa ne samo lirizam i epinost, nego i
fantastiku i realnost te niz drugih elemenata.
Tako Staigerova zamisao ima izravne utjecaje na vrijednost jezinih
umjetnina ako se povee s mislima iz definicije knjievne vrijednosti nastale
negdje u doba pojave njegove knjige. Zamisao je dobro primjenjiva na vrhove
literature dvadesetoga stoljea.

C.S. Pepper godine 1945. u Temeljima

kritike, Basics of Criticism, govori o vrijednosti naglaavajui jedinstvo

predodbe, imaginative integration te koliinu i razliitost integriranoga
materijala, amount (and diversity) of material integrated (prema WarrenWellek 243).
Eliotova Pusta zemlja integrira ne samo simbole iz razliitih vremena i
podruja ljudske i boanske djelatnosti, nego ostvaruje jedinstvo obiljeja
Staigerovih ideja lirskoga, epskoga i dramskoga. Srodno moemo rei za
Joyceova Ulysessa i spomenuti Bulgakovljev roman, Beckettove drame,
opov Vjeni preludij, Singerove prie, Krleine Balade Petrice Kerempuha i
niz drugih djela.
Nije rije samo o pronalasku vrijednosti u literaturi dvadesetoga
stoljea. Tono je mo integracije razliitosti, uz ostalo i onih razliitosti koje

73

tumai Staiger, osobina koja vezuje i presudna djela po Eliotu neospornih

klasika knjievnosti Zapada, naime Dantea, Shakespearea i Goethea.
Idui dijelovi teksta protumait e obiljeja lirskoga, epskoga i
dramskoga stila, meutim e naglasak na odreenom obiljeju, i time
unutarnja raspodjela dijelova, biti plod moje interpretacije. Staiger katkad
stavlja

druge

naglaske,

osobno

smatram

bitnim

za

preglednost

razumijevanje teorije ono to navodim.

3.Lirski stil: sjeanje
3.1. Proimanje subjekta i objekta pjesme, liriar ne obrazlae
Isti taj razmak to se gubio izmeu pjesmotvora i sluatelja nestaje i izmeu
pjesnika i onoga o emu on govori. (56)
Derselbe Abstand, der zwishen Dichtung und Hrer verschwindet, fehlt auch
zwishen dem Dichter und dem, wovon er spricht. (54)
Makar je tumaenje o proetosti subjekta i objekta mogue povezati sa
sintaksom, temeljna je Staigerova misao jasna i bez toga: onaj koji govori
lirsku pjesmu stapa se s onim o em govori. U lirskom stilu brie se razlika
Izmeu "ja" koje neto kazuje i osobe o kojoj govori; taj kaziva stapa se i s
pejzaem. Tumaei metrike opetovnosti u ovom stilu Staiger kae: To je
samo metriki izraz za injenicu da u lirskom pjesnitvu jastvo i kakav
predmet jedva da jo stoje suelice (29) Podsjetit emo da upravo Staigerov
prevoditelj na hrvatski Ante Stama

objavljuje godine 1965. zbirku Sa

svijetom jedno gdje sam naslov govori o proetostima.

a) Pupaieva pjesme More takoer je primjer navedena jedinstva:
i gledam more gdje se k meni penje
i sluam more dobro jutro veli
(...)
i zagrli me more oko vrata
i more i ja i ja s morem zlatom
sjedimo skupa na alu vrh brijega
i smijemo se smijemo se moru
Tekst donosi viestruku proetost lirskoga subjekta pejzaem i
voljenom osobom, a istaknut emo da meusobnu bliskost, ukidanje razmaka,

74

izrie i izonost razgodaka. Upravo je kolski primjer proetosti pjesnika i

svijeta djelo Tri moja brata gdje lirska proetost ukida i samu gramatiku:
Kad sam bio tri moja brata i ja
kad sam bio
etvorica nas.
Dobro je i na ovom mjestu istaknuti misao Michaela Riffaterrea koji u
knjizi Semiotics of Poetry kae: Morao sam opet naglasiti da je svaka
agramatinost u pjesmi znak gramatinosti negdje drugdje, to jest njezine
pripadnosti drugomu sustavu. ( Riffaterre 164/165).
Pupaieva agramatinost znak je njegove sposobnosti da izrazi
osjeaj zajednitva, stopljenosti, jednosti sa svojom umrlom braom. Njegova
je agramatinost ujedno znak pripadnosti sustavu lirskoga stila koji trai
potpunu proetost kazivaa i objekta o kojem govori. O uinkovitoj
agramatinosti nekih hrvatskih stihova pisao Stjepko Teak u Teoriji i praksi
nastave hrvatskoga jezika.
b) Dobar su primjer proetosti subjekta i objekta i stihovi iz Kranjevieve
pjesme Moj dom:
Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim,
(...)
I sve to po njoj gazi, po mojem srcu plee,
Njen rug je i moj rug;
Mom otkinue biu sve njojzi to uzee,
(...)
Sve, cvjetno kopno ovo i veliko joj more
Posveuje mi grud;
(Potcrtao D.S.)
c) Proetost subjekta i objekta lirskoga stila toliko je jaka da katkad dobiva
nadnaravne moi, koje se obino vezuju za svijet boanstava iz mitova, te eli
nadvladati i samu smrt. Moda je najjae Cesarievo djelo Pjesma mrtvog
pjesnika ujedno najbolji primjeri stapanja kazivaa lirike, sluatelja i same
pjesme. Lirska umjetnost ovdje ne funkcionira samo kao most izmeu ivota i
smrti, mrtvoga i ivoga ovjeka ona je zamjena za religiju.

75

Pred smru se skrih (koliko mogoh)

U stihove. U aru sam ih kovo.
Al zatvori li za njih svoje srce,
Oni su samo sjen i mrtvo slovo.
Otvori ga, i ja u u te prijei
Ko bujna rijeka u korito novo.
Jo koji asak htio bih da ivim
U grudima ti. Sve svoje ljepote
Ja u ti dati. Sve misli sve snove,
Sve to mi vrijeme nemilosno ote,
d)Shakespeareov Sonet LXVI takoer protee lirsku vezanost na obzor koji
se suprotstavlja smrti. Pjesma ima srodnosti s poznatim monologom iz III.
ina Hamleta, pa je i stoga vaan dio opusa. Podsjetit emo ukratko na
sadraj u kojem autor kae da je umoran od svega i da spas trai u smrti:
umoran je kad vidi skromne osobe koje su siromasi, bogatune koji su na
veselicama, istu vjeru koja je izdana, umjetnost koju je uutkala vlast. U ovim
je dijelovima govornik donekle iznad sukobljenosti, on ih istina s nekim bolom
i osudom popisuje, ali u stavu se mijea rezignacija, osuda i nadmonost.
Kaziva je, barem u nekoj mjeri, izdvojen i kako emo vidjeti poslije, time
blizak epskomu stilu. Meutim, na kraju i Shakespeareov subjekt nalazi bitnu
lirsku proetost, nit koja ga spaja s ovim svijetom i vezu koju ne moe
raskinuti ta je veza ljubav. Knjievnik je tako napisao stihove koji mnogi
pripadnici ljudskoga roda, vie ili manje svjesno, nose u sebi:
Tired with all this, from this would I be gone,
Save that to die, I leave my love alone.
(Sit svega, sve bih to napustit htio / Kad smru ne bih ljubav ostavio ).
Shakespeare u izvorniku za uutkanost umjetnosti rabi izriaj tongue-tide,
dakle svezana jezika; danas prava vlast izvire iz novca, koji ne uutkava,
nego pravi previe buke.
e) Lirska je uzajamnost, pa time i proetost, sr misli koju izrie Danteova
Francesca da Rimini: Amor, ch'a nullo amato amar perdona ( I.V.103; u
Kombolovu prijevodu : Ljubav, to ljubit ljubljenome veli ). Nismo sluajno
naveli dva primjera s ljubavlju. Tumaei suprotan epski stil, Staiger kae da u
njem nema ljubavi u smislu predavanja drugomu biu, koje bi jasno vodilo do
76

lirske stopljenosti s tim biem. Staiger opisuje da epiar Homer zna i to je

brana vjernost i to je slast posjedovanja ene, ali tu nema ljubavne enje.
Upravo je ona bliska lirskomu stilu.
U usporedbi s preesto navoenim rijeima iz Danteova Pakla ,
nezaslueno je manje poznat, a znatno toniji u opservaciji, pasus iz XV.
pjevanja istilita. Rije je stihovima 63 75, gdje Vergilije tumai Danteu o
proetosti Boanske i ljudske duhovne ljubavi, te o tom kako je i bolje ako se
vie ljudi razumije i cijeni; autor ovo usporeuje sa svijetlom zrakom koja
dolazi na zemlju i zahvaa sjajno tijelo, a to je sjajnih tijela vie, ona vie
odsijavaju jedno prema drugomu.
Quello infinito e ineffabil bene
che l su , cos corre ad amore
coma lucido corpo raggio vene.
Tanto si d quanto trova d ardore;
s che, quantunque carit si stende,
cresce sovr essa l eterno valore.
E quanta gente pi l su sintende ,
pi v da bene amare, e pi vi sama
e come specchio, luno all altro rende.
Neizreeno pak bie i beskrajno, / koje je gore, ljubavi s otvara / kao to
zraka trai tijelo sjajno.// Tolko se daje kolko nae ara, / tako da to je vea
ljubav ija, / jae joj vjena snaga odgovara. //to ljubav gore u vie dua
klija, / ljubit se moe i ljubi se vie. / I dua dui ko zrcalo sija. //
(Dante Alighieri, istilite, preveo Mihovil Kombol, Matica hrvatska, Zagreb
1955. )
(Ono beskrajno i neizrecivo dobro, / to je tamo iznad, tako stie k ljubavi, /
kako i zraka dolazi k sjajnomu tijelu. / Daje se onoliko

koliko nalazi u

oboavatelju; / i koliko se milosre iri, toliko iznad njega raste vjena

vrijednost. / I to se vie ljudi razumije / bolje im je voljeti, i vie se vole / i kao
zrcalo, jedno drugomu ljubav pruaju. Potujui Kombola, pruili smo na
prijenos koji ne prua informacije ritma i rime, ali ini jasnom proetost. )
Za oba Danteova primjera postoji bitna napomena koja kae da je ovdje rije
o proetosti likova u stihovima, a ne o primarnoj lirskoj stopljenosti same

77

sredinje inteligencije i onoga o em govori. S druge strane, promotreni

izdvojeno, primjeri govore o stopljenosti bliskoj lirskomu stilu.
Naveo sam primjer iz meditativnoga Danteva istilita

kako bih

ukazao na pojedinost u kojoj se Staiger i Heidegger nisu sloili. Rije je o

odnosu misli i pjeva. Ali izraava li se pjesnik popijevaka sa svom ozbiljnou
tako jasnom logikom, u pjesmi nam se gubi glazba. Jer se miljenje i pjevanje
ne

podnose

(39).

Staiger

navodi

primjer

rimovano-asonancijskoga

razmiljanja iz Spittelera, ali u tom s pravom vidi blagu ironiju na lirski stil. On
izvodi izonost razmiljanja iz jedinstva ugoaja u lirskom stilu, koje je
postignuto i refrenom. Mislimo da je ovo obiljeje nerazmiljanja zapravo vie
povezano sa stopljenou kazivaa subjekta i onoga o em pjeva.
Promiljanje podrazumijeva distancu u odnosu na objekt, ono je ralamba, a
upravo tu analizu lirski stil ukida.
Staiger tvrdi da je i parataksinost, nezavisnost reeninih dijelova,
znak epinosti. ini se da Staiger upuuje na nespojivost lirskoga stila i tipa
razmiljanja koje bi dovelo do knjievnosti nalik upravo raspravama iz
Danteova istilita ili uenjima iz Bhagavad-gite, gdje je svaka neodreenost
zapravo nepoeljna.
Ovo je moda jedina toka rasprave o lirskom stilu s kojom bi se moglo
uspjenije polemizirati. Jednostavno reeno, liriar je sposoban iznijeti
spoznaje i bez da razglaba pomou veznika i zakljuaka. Lirski pjesnik moe
intuirati i o tom izvijestiti.
Indikativno je da Heidegger, preutno se suprotstavljajui Staigeru,
navodi primjer iz modernistike lirike XX. stoljea, a ne tekstove iz
romantizma, u kojima znameniti vicarac nalazi najvie dokaza. Trakl je dobar
primjer tamne meditacije lirike to Heidegger dokazuje u eseju Jezik iz 1950.,
koji govori o pjesmi Zimska veer, Das Winterabend. Teko bi bilo rei da
navedena umjetnina ne sadri velik dio Staigerovih obiljeja lirskoga stila.
Meutim je protagonist pjesme oznaen kao neki, mancher, te lutalac,
Wanderer znai da ga govornik prikazuje u 3. licu. S druge strane,
meusobna blizina snijega, kruha i vina djeluje u lirskom smislu proetosti.
Meusobna proetost razliitih elemenata vidljiva je i u stablu koje cvjeta
zlatom, a pije sok iz zemlje. Izneseno vai i za drugi Heideggerov primjer,
naime pjesmu Rije, Das Wort Stefana Georgea. Pjesma govori o
78

neraskidivoj vezi predmeta i imena, a onda i kazivaa i njegova blaga. Sam

esej Rije potjee iz 1958.
Nalo bi se i u Trakla pjesama, meu kojima su Romanze zur Nacht i
Psalm, gdje je zaista teko odrediti je li rije o korespondencijama koje
uoava iz svega izdvojeni epski promatra ili o proetosti koja na koncu mora
zahvatiti i samoga lirskoga kazivaa. U pjesmi Romanze zur Nacht kaziva
ispod atora zvjezdanoga neba prolazi kroz tihu pono.
Staiger u svom navodu kojim napada veze lirskoga stila i razmiljanja
rabi rije jasno: Ali izraava li se pjesnik popijevaka sa svom ozbiljnou tako
jasnom logikom, u pjesmi nam se gubi glazba. Jer se miljenje i pjevanje ne
podnose. Gdje je granica jasnoe koja odreuje razliku izmeu onoga to jest
i to nije lirski stil? Staiger vjerojatno eli rei da tekst koji je jasan poput
primjera to ga on sam navodi izravno prije citata gubi vezu s lirskim stilom ono to bi bilo manje jasno jo uva bliskost s tim stilom.
Ne bi se bilo lako odrediti prema manje jasnoj, ali, paradoksalno, dobro
shvatljivoj logici kakvu imaju Eliotova etiri kvarteta , opove pjesme o kocki i
kugli ili Montaleova umjetnina I Limoni. Staiger bi moda kazao da sve
navedene meditacije iz modernistikih pjesama nisu lirsko, nego epsko
obiljeje makar u njima ne manjka ni glazbe i priziva, stvorenih katkad
upravo pomou opetovanih dijelova koji moraju podsjetiti na refren.

3.2. Prizivanje (prisjeanje, evokacija ) kao sr lirskoga stila

Uspomena ne znai ulazak svijeta u subjekt , nego vazda meuproimanje,
pa bi se isto tako moglo rei: pjesnik se sjea prirode, kao i: priroda se sjea
pjesnika. (63).
Erinerung bedeutet nicht den Eingang der Welt der in das Subjekt, sondern
stets Ineinander, so da man ebenso sagen knnte: der Dichter erinnert die
Natur, wie: die Natur erinnert den Dichter. (63).
Misao je dakle povezana s prijanjom tezom o proetosti. Staigerova teorija
misli da pjesnici osjeaju kako prije spomenuto jedinstvo subjekta i objekta jo
ne postoji, ili vie ne postoji, pa stoga tu zdruenost valja u pjesmu prizvati,
valja ju evocirati. Liriar se dakle sjea nekoga ugoaja bitne zdruenosti iz
79

svoje prolosti ili se nada takvoj stopljenosti u budunosti, i to priziva u svoju

pjesmu. Sklad sa svijetom ne mora biti ugodan dogaaj, nego ta zdruenost
moe biti, i vrlo esto jest, kakva tragedija. Pjesnik e prizivati upravo taj
nesretan dogaaj, uivajui u njem i moda se potajno nadajui da e ipak
neto izmijeniti.
Moda je za prizivanje najvezanije obiljeje lirske samoe. Naime
onomu koji priziva neto nedostaje, on svoju samou osjea kao nedostatak,
a ne kao ponos. Upravo je stoga i Hlderlinova i Traklova djelatnost
obiljeena izdvojenou od gomile. Da bi se stopio sa Svime, pjesnik mora
najprije biti sam.
a) Tumaei prizivanje prologa sklada, ili dozivanje buduega sklada,
moemo opet podsjetiti na dio iz V. pjevanja Danteova Pakla i esto navoene
rijei Francesce da Polenta: nema vee boli do sjeati se sretnoga vremena
u danima patnje. Sama bol je i po naem Barcu najsigurniji izvor umjetnosti.
Nessun maggior dolore / che ricordarsi del tempo felice / nella miseria ; e ci
sai il tuo dottore. Prije tumaena stopljenost subjekta i objekta ovdje je u
sjeanje na sretna vremena uvukla i Vergilija, kao kazivaeva pratitelja i
uitelja, il dottore. Opet nam je napomenuti da je vie rije o ilustraciji same
misli, a manje o primjeru prizivanja.
b) Edgar Allan Poe uao je u sve antologije opetujui u Gavranu zlokobno
nikad vie. Lirski subjekt u njem uvijek iznova priziva, evocira, aloban as
sklada s okrutnou svijeta, kad je shvatio da je Lenoru zauvijek izgubio.
Junak je meutim uporan jer eli prizvati i pozitivan sklad, htio bi
doznati od gavrana hoe li u budunosti, naime u drugom ivotu i raju nakon
smrti, biti zdruen s Lenorom koju je imao u prolosti. Kaziva dakle u pjesmi
priziva dvije stopljenosti: prolu nesretnu spoznaju svijeta u kojem je gubitak
nepovratan, i moguu budunost sretnoga asa zblienosti s dragom osobom.
c) Wordsworthovi Sunovrati pruaju relativno dobar primjer evokacije lirskoga
sklada izmeu subjekta i narave, poglavito u posljednjoj kitici: Kad budem
leao u duboku / Nehaju, tuzi il praznoi, / U nutranjem nek sjaju oku,/ Koje
je srea u samoi; / Nek srce arom napuni se, / I neka plee uz narcise.
80

Bolji primjer prizivanja, evokacije kao sri lirskoga stila, dala je jo

jedna Wordsworthova pjesma koju ne navodi Staiger. Oda prizivanja
besmrtnosti putem sjeanja na rano djetinjstvo, Ode on Intimations of
Immortality from Recollections of Early Childhood, ima karakteristiku liriskoga
stila u samom naslovu. Pjesma je tonom toliko bliska onomu to Staiger
oznauje lirskim stilom, da je vrijedna opirna navoda. Umjetnina ima
jedanaest dijelova, etvrti prikazuje dio onoga to je kaziva izgubio. Sluajui
sreu mnogih osoba, on je kao pravi romantiar izdvojen, poseban po tom to
u toj srei ne moe uivati. Rije romantino je u svakodnevnom jeziku
kompromitirana.

Snagu

pasusa

mogue

je

pokazati

uporabom

egzistencijalne, Kierkegaardu sline odvojenosti od uspjeha, odvojenosti od

istodobne blizine Boga i vremenita bia:
----------------------------O evil day! if I were sullen
While Earth herself is adorning
This sweet May morning;
And the children are culling
On every side
In a thousand valleys far and wide
Fresh flowers (...)
----------------------------------But theres a tree, of many, one,
A single field which I have lookd upon,
Both of them speak of something that is gone:
The pansy at my feet
Doth the same tale repeat:
Whither is fled the visionary gleam?
Where is it now, the glory and the dream?
O runi dane ! da sam tako mraan / Dok Zemlja samu sebe oboava / U
ovom slatkom svibanjskom jutru; / I djeca beru / Posvuda / U tisuu dolina
kuda oko see / Svjee cvijee (...)
Ali ima stablo, od mnogih samo jedno / Jedino polje na koje sam gledao / I
oboje mi govori o neem to je prolo: / I mauhica do mojih nogu I Opetuje
istu priu: / Gdje je nestao vizionarski sjaj / Gdje su sada ona slava i onaj
san?

81

Deveti dio govori izravno o prisjeanju, pa imenuje i ono na to se subjekt

prisjea. Djeca su bitna spona koja povezuje dva pasusa u prvom su dio
slike koja je lijepa, ali kaziva u njoj ne moe uivati, pa prerastaju u izvor
muke. U drugom su objekt prisjeaja, bolje rei dozivanja, i viena su u viziji.
Pjesma ima u naslovu prizivanje besmrtnosti, pa djeca imaju i ulogu simbola
koji je vrlo blizak bojem atributu.
------------------------------------------Not for these I raise
The song of thanks and praise;
But for those obstinate questionings
Of sense and outward things,
Fallings from us, vanishings;
Blank misgivings of a Creature
Moving about in worlds not realized,
High instincts before which our mortal Nature
Did tremble like a guilty Thing surprised:
But for those first affections,
Those shadowy recollections,
Which, be what they may,
Are yet the fountain light of all our day
Are yet a master light of all our seeing;
Uphold us, cherish, and have power to make
Our noisy years seem moments in the being
Of the eternal Silence: truths that wake,
To perish never;
Which neither listlessness, nor mad endeavour,
Nor man nor Boy
Nor all that is at enmity with joy,
Can utterly abolish or destroy!
Hence in a season of calm weather
Though inland far we be,
Our Souls have sight of that immortal sea
Which brought us hither,
Can in a moment travel thither,
And see the children sport upon the shore
And hear the mighty waters rolling evermore.

82

Ne pjevam zbog toga / Pjesmu zahvale i hvale; / Nego za ona uporna

ispitivanja/ O smislu i o izvanjskim stvarima / Koja sa nas padaju, koja
nestaju / Za prazne promaaje Stvorenja / to se kree u svjetovima koji
nisu ostvareni / Za visoke instinkte pred kojima naa smrtna Narav / Drhti
kao kriva, iznenaena, Stvar: / Pjevam za one prve osjeaje / Sjenovite
prisjeaje / Koji su, bili kakvi bili / ipak zdenac svjetla naega dana, / ipak
su vodee svjetlo svega naega vienja.// uvaju nas i brane i imaju
moi / da nas uvjere kako su nae bune godine asci u biu / vjene
Tiine: istine koje bdiju / da ne propadnu nikad; / Koje niti bezvoljnost niti
ludo nastojanje / Niti ovjek niti Djeak / Ne mogu posve ukinuti niti unititi
! / Stoga u dobu mirna vremena / Ma koliko duboko na kopnu bile / Nae
due imaju uvid u to besmrtno more / Koje nas je dovelo na ove strane / I
u asu moemo putovati tamo / I vidjeti djecu kako se igraju na obali / I
uti kako se stalno valjaju moni valovi.
d) Dobar je primjer prizivanja prologa sklada Yeatsova The Song of
Wandering Aengus. Sluei se uzorkom iz keltske mitologije, kaziva govori
da je poao u vruici u ljeskovu umu, stavio jagodu na povraz i, dok su
zvijezde bile kao leptiri, ulovio je malu srebrnu pastrvu. Kad je krenuo
podarnuti oganj, ona se pretvorila u sjajnu djevojku, zazvala ga po imenu i
nestala kroz treperav zrak. Nakon toga slijedi prijelaz u sadanje vrijeme, koje
je meutim ostvareno samo dvama stihovima: Though I am old with
wandering / Through hollow lands and hilly lands , makar sam ve star od
lutanja / kroz doline i planine / (...) Rije hollow svakako podsjea i na
upljinu, nitavilo srodno onomu to e Eliot izraziti Pustom zemljom. Subjekt
time prua informaciju da mu se nekad zbio presudan dogaaj koji je odredio
cijeli njegov ivot, i usmjerio ga na potragu za neim bitnim. Odmah nakon
toga prelazi na prizivanje budunosti, u koju vjeruje jer govori da e nai
djevojku.

-------------------------------And when white moths were on the wing

And moth-like stars were flickering out,
I dropped a berry in a stream
And caught a little silver trout.
83

-------------It had become a glimmering girl

With apple blossom in her hair
--------------Though I am old with wandering
Through hollow lands and hilly lands
I will find out where she has gone,
And kiss her lips, and take her hands;
And pluck, till time and times are done
The silver apple of the moon,
The golden apple of the sun.
Zanimljivo je usporediti minucioznost prisjeaja koje djevojin jabukov cvijet iz
poetka pjesma transformira u zlatne jabuke sunca i srebrne jabuke mjeseca.
Tako je prizivanje budunosti ne samo ostvarilo elje iz asovitoga loega
stanja, nego ih je i povealo. Prolost, sadanjost i budunost, cijeli vijek
jedne osobe i moda ovjeanstva naravno i jasno su saeti u prisjeajima
ovoga teksta.

3.3. Kratkoa lirske pjesme kao izriaj kratkoe sklada pjesnika i svijeta,
subjekta i objekta
Svaka je pjesma kratka jer traje tek koliko je postojee ugoeno s pjesnikom.
(80). Jedes Lied ist kurz, weil es nur so lange dauert, als das Seiende mit
dem Dichter bereinstimmt. (81)
Zato je lirska pjesma kratka? Odgovarajui na ovaj upit Josip Uarevi u
knjizi Kompozicija lirske pjesme spominje dini sustav, a navodi i misli
ruskoga teoretiara Tomaevskoga koji upuuje na jednu misao, jednu
emociju i jedan doivljaj koji razvija lirska pjesma. Uarevi navodi i Kayserov
stav o trenutnoj razdraganosti, koja sve pretvara u introvertnost, u unutarnje.
(Uarevi: 41)
Staiger prua drugaije rjeenje, provodei dosljedno svoju teoriju o lirskom
stilu kao evokaciji stopljenosti, sklada subjekta i objekta pjesme. On kae da
je taj susret pjesnika i svijeta kratak, pa onda prizivanje sklada u pjesmi ne
moe biti dugo. Pjesnik zapravo opetuje nekoliko refrena koji ga podsjeaju
na prvobitnu proetost tragikom ili radou, i to je sve.

84

Lirski je ugoaj uvijek kratak: reeno vai za autora 23. psalma koji
priziva sklad s Gospodinom u dolini smrti, a vai i za Heaneya koji ljuti
krumpir sa svojom dragom dok su drugi na misi, i osjea njezinu neponovljivu
blizinu. Iz obilja primjera korisno je podsjetiti na djelo koje spominje upravo
kratkou, naime na Hlderlinovu pjesmu Die Krtze, Kratkoa. Subjekt u toj
pjesmi kae da su ga pitali zato je sada tako kratak, a kao mladi, u danima
nade, nije mogao nai kraja svojemu pjevu. Pitali su ga nadalje, zar ne voli
vie, kao nekad, pjevati. On im je odgovorio Wie mein Glck, ist mein Lied ,
moja je pjesma (kratka) kao moja srea - i tako anticipirao Staigerovu misao o
razlogu kratkoe lirskoga ugoaja.
3.4. Lirski je stil obiljeen glazbom
U lirskom jeziku najvee znaenje zadobiva glazba jezika (54).
In lyrisher Poesie gewinnt die Musik der Sprache grte Bedeutung. (52).
Lirika i samo ime duguje glazbi, a mnogi su, od Aristotela od Jakobsona, svaki
svojom terminologijom, govorili da u njoj glasovi imaju naglaeno znaenje.
Vanost sklada smisla i zvuka, koja bi morala voditi do stopljenosti tih dvaju
elemenata, dobro je formulirao i Alexander Pope u svom teoretskom eseju
pisanom po obiajima vremena u stihovima:
'Tis not enough no harshness gives offense
The sound must seem an Echo to the sense.
(Nije dosta da nezgrapnost ne uvrijedi / zvuk mora izgledati kao jeka smisla).
Tonije bi bilo rei da zvuk u lirskom stilu nije odvojen od smisla, nego je
vana komponenta smisla. Boja i duina glasova znatno je vanija u lirskom
nego u drugim stilovima, pa razlika izmeu kose i vlasi moe unititi ili spasiti
stih. udo lirike ne tvori ni tek glazba riji ni tek njihovo znaenje, nego
oboje ujedno. (20).
Nicht die Musik der Worte allein und nicht ihre Bedeutung allein, sondern
beide als eines machen das Wunder der Lyrik aus. (18).
U ovom je surjeju potrebno spomenuti i pjesnika-teoretiara kojega Staiger
ovdje zaobilazi. Verlaine poinje svoju Art Potique slavljenjem glazbe:

85

De la musique avant toute chose,

Et pour cela prfre l'Impair
Primjer Verlainove glazbenosti navest emo pri govoru o vanosti sloga u
lirici.
Kako bismo tonije pojasnili svezu lirskoga prizivanja i glazbe, podsjetit emo
na to da neki ugoaj, pa bio on eljena budunost ili izgubljena prolost,
najlake evociramo upravo zvukovima. Ako se knjievniku draga osoba zvala
Ana, njega e svaka rije koja sadri glasove njezina imena podsjetiti na tu
osobu: nebeska mana i hinduistika prana, zatim mana kao nedostatak i s
njom brana, titula bana i mjesto Klana. Ovakvu je teoriju o pjesmi razvio i de
Saussure, a jasno je da refren postaje temeljem glazbenoga koncepta lirike.
Prizivajui rijei s omiljenim slogovima koji ga podsjeaju na ugoaj ljubavi,
pjesnik naravno priziva i motive, pa tako tvori izreke i napokon pjesmu.
Kako evociraju liriari, prizvat emo i mi Poeovu Annabel Lee: mrtvu
dragu i ugoaj njihove zajednike ljubavi Poe evocira uporno opetujui upravo
glazbeni refren in a kingdom by the sea. Prizivajui i mjesto ljubavi i ljubav
samu, poput ovjeka koji poziva dragu stalno opetujui njezino ime, pjesnik
tvori glazbu i ritam.
Kazivatelj u pjesmi Annabel Lee nie i rijei koje ga po zvukovima
podsjeaju na drago ime, dakle one koje imaju englesko dugo / i: / - see,
beams, dreams, me . Tako u pjesmi oivljuje ono to je u ivotu izgubio. Sam
je vokal / i:/ svijetao, pa evocira i svjetlo koje je za kazivaa predstavljala
Annabel Lee i svijetle pojave koje same rijei imenuju: mjesec, san, more.
Pustimo samomu Staigeru da govori: Lirik vazda oslukuje ve
nagovjeten ugoaj, stvara ga nanovo, kao to ga stvara i u itatelja.
Moda je dobar primjer glazbe i priziva glazbom u modernizmu pjesma
Eugenija Montalea Barche sulla Marna:

La sera questa. Ora possiamo / scendere fino a che s accenda l Orsa.//

(Barche sulla Marna, domenicali, in corsa / nel d della tua festa.)

Ovo je veer. Sada moemo / silaziti dok jaa Medvjedova zvijezda.//

86

(Lae na Marni, nedjeljne trke, / u danu kad si ti slavila. )

Pomou ponavljanja u zvuku kaziva se sjea dana u kojem je osoba koja ga

slua neto slavila, vjerojatno roendan. Niui rijei koje imaju glasove / s / ,
/ a / (sera, questa, Orsa, sulla, corsa, festa ) on priziva poetnu veer koja je
sada oito daleko. Glasovi koje opetuje mogu ga podsjeati i na glasove iz
prezimena svoje drage, koje bilo je Brandeis. Budui da nema teksta bez
konteksta, Montalea vjerojatno i rije Marna podsjea na rije Irma, jer je
upravo Irma Brandeis, I.B., osoba kojoj je posveena cijela knjiga Prigode, Le
Occasioni. Da je o njezinu imenu naveliko meditirao dokazuje spomen ledenih
i vatrenih simbola u knjizi, vezanih za njemaki prijevod njezina prezimena.
Osim toga, pjesnik je bio poznat po zvukovno motiviranim nadimcima koje je
nadijevao, pa je tako sebe zvao Eusebio.
3.5. Sr lirskoga stila moemo uoiti na razini sloga
Stoga je u lirskoj pjesmi dokraja nezaobilaziva i nenadomjestiva svaka rije,
dapae svaki slog. (18)
Daher ist jedes Wort, ja jede Silbe in einem lyrischen Gedicht ganz
unentberlich und unersetztlich. (16).
Ovo je posljednje obiljeje nalo primjer u prije navedenim dijelovima
pjesama- poglavito u Poeovoj Annabel Lee. Poznati su i primjeri Verlainove
Jesenje pjesme, koja u tamnom, nazalnom

samoglasniku o izrie bit

jesenske tragike i tamnoe, Le sanglots long / Des violons / De l' automne;

Plaa pune / bruje strune / jesenje.

Srodno je i znaenje hrvatskoga

samoglasnika o u Matoevu sonetu Jesenje vee.

Slamnig je u pjesmi Ubili su ga ciglama nakraju opetovao naizgled
besmilene rijei i slogove uzi, duzi. Upravo je injenica da ti slogovi i te rijei
same za sebe ne znae puno, poveala njihovu aluzivnost, tako da mogu
znaiti svata. Moemo naglasiti da slog zi podsjea na zid kraj kojega se
umorstvo dogodilo, moemo zamisliti da su to posljednji glasovi umorenoga s
kojima se poistovjeuje kazivatelj. Rije duzi moe imati znaenje dugova,
koje ubijeni plaa, moda za nekoga drugoga. Slogovi mogu, a ne moraju,
podsjetiti na druzi, pa time asocirati na ideologiju poinitelja, kako bi to moglo
87

uiniti i opetovanje samoglasnika u. ini se da je apsurd i besmisao najbolji

tuma ovih slogova.

4. Epski stil: predoavanje

4.1. Razdvojenost subjekta i objekta u djelima epskog stila: epski
knjievnik ne stapa se s dogaajima koje opisuje; epiar razmilja
Tako Homer s osigurana stajalita promatra ivot. Sam u njem ne sudjeluje.
(84).
So, vom gesicherten Standpunkt aus, schaut sich Homer das Leben an. Er
nimmt nicht selber daran Teil. (84).
a) Tumaei epski stil Staiger najvie govori o Homeru, pa kazuje da se takav
pripovjeda postavlja iznad dogaaja, uzdignut je nad rijeku zbivanja i nastoji
biti nepristran. Njegova je veliina upravo u toj odvojenosti i nepristranosti, i
stoga on kao Grk ima snage suutno govoriti o patnjama trojanskoga kralja
Prijama koji ljubi Ahilejevu ruku ruku ubojice svoga sina Hektora. Samoga
je Hektora prikazao kao topla i obitelji odana ovjeka u poznatu rastanku od
Andromahe. Staiger kae: Epik se naime ne udubljuje uspomenski u prolost
poput lirika, nego se tek spominje. A pri spominjanju se odrava koliko
vremenski toliko i prostorni razmak. (86).
Dobar primjer odvojenosti pripovjedaa od onoga o em govori jest i
teihoskopija, pogled sa zidina. Tehnika se javlja u III. knjizi Ilijade, kad Helena
tumai Prijamu koje grke junake vidi podno zidina. Ve je ovdje jaka pojava
ironije: Helena kao uzrok rata podjednako se divi junacija na objema
stranama; nadalje je ironija i to to ona sama nije svjesna ironije koju stvara.
b) Odvojenost pripovjedaa od onoga o em govori reflektira se po Staigeru i
na odvojenost pojedinih dijelova epa koji mogu stajati i kao samostalne
sekvence. Na isti nain lake moemo izdvojiti dio iz romana i tumaiti ga kao
samostalnu cjelinu, nego to moemo odvojiti dio iz pjesme. Ve je reeno da
je pjesma to bolja to se manje simbola u njoj moe zamijeniti nekim drugim
simbolima.

Suprotno tomu, Staiger misli da moemo Ilijadu skratiti i za

polovicu, a nekomu tko ne poznaje ep ne bi pri prvom itanju nita

88

nedostajalo. Tako i prikaz nastanka Ahilejeva tita ima niz samostalnih

epizoda.
Iz ove mogue samostalnosti pojedinih dijelova epskoga djela Staiger
izvodi i temeljno obiljeje strukture: pod tim dijelovima on podrazumijeva
poetak, sredinu i kraj, a njihova je smislenost mogua samo ako su i dijelovi
prikazanoga ivota samostalni. Navedeno po Staigeru vodi i meusobnoj
neovisnosti likova, pa su grki junaci pod Trojom zapravo neovisni o svom
kralju Agamemnonu, koji je eventualno prvi meu jednakima.
Samostalnost dijelova u Homera vezana je za teologiju, naime je
panteistiki svijet omoguio relativnu samostalnost pojedinih bogova pri em
je onda i Zeusova vrhovna vlast relativna. Sigurno je manje vladar od Boga
monoteistikih religija, stoga je po Staigeru kranstvo ukinulo mogunost
pravoga 'epskoga' epa (123). Zanimljivo bi bilo uti kako bi Staiger objasnio
prilinu samostalnost dijelova u Petoknjiju, vezanom za jednoga Gospodina,
kojemu je vlast takva da mu se ljudi ni ime ne usuuju izgovoriti. Zapravo su
njegova osoba i izabrani narod kljuni elementi cjelovitosti. Kraninu je
vano svako slovo koje je zapisano u evaneljima, ali gledajui sa stajalita
naratologije neke bi perikope mogle slobodno biti izostavljene, a kraj Markova
evanelja oito je dodan naknadno. Naravno: svete su knjige doivljavane
kao cjelina zato to su tako odredili zakoni obznanjeni od vjerskih vlasti, koji
su nadilazili vanost knjievnosti.
c) Pisac koji je izdvojen od izravnosti dogaaja i svojih likova moe ih
promatrati s vie strana, on vidi stranu usporednost dogaaja koji se
meusobno relativiziraju, ili nalaze udnu podudarnost. Epiar moe dakle
razmiljati, a to ini i na neizravan nain.
Tipino je obiljeje suvremene knjievnosti simultanizam. Nalazimo ga i
u pjesnika, recimo u Eliotovoj Pustoj zemlji i u Georga Trakla. Auden u Muse
de beaux arts pravo od simultanizma cijelu pjesmu i zapravo ga prikazuje kao
vana tumaa osobne patnje i posvemanje nezinteresiranosti promatraa.
Izneseni primjer Staigera ne bi zbunio jer, rekli smo, on uvijek govori o
stilu, pa tumai da i u pjesmama nalazimo epski stil. Staiger inae ne govori o
simultanizmu kao obiljeju epskoga roda, nego je to dopuna autora ovoga
teksta. O samom simultanizmu pie mega u Teitima modernizma, pa od
89

njega preuzimamo i sljedea dva primjera. U Krleinu romanu Na rubu pameti

glavni je lik Doktor slomljen sukobom s malograanskom sredinom i
ondanjim tajkunom Domainskim, pa slua radio i mijenja postaje:
A za milimetar desno: lokomotive, mitraljeze, zakoni, ostruge, topovi, um
tvornica, osjeaj praznine, potpun vakum u glavama i u srcima, okomita
osovina apsolutne tmine, oko koje se kovitlaju beskrajno ogromne koliine
mraka i ume kao vjetar. U toj tamnoj praznini glas predavaa iz prostora: o
bolestima pasa u suvremenim velegradovima s naroitim obzirom na brzinu
suvremenih prometala, glas drugoga ovjeka o otrovnim plinovima i o
naoruavanju velevlasti, jedna opera, pljesak zlatne dvorane, ut odsjaj
polusvjetlosti na partiturama u preljevu bjelokosti, pljesak zlatne dvorane,
grmljavina u loama, tempo vremena, jedan-dva, jedan-dva (...).
Posebno je uinkovit simultanizam u prizoru iz Gospoe Bovary, iz VIII.
poglavlja II. dijela romana. Rodolphe se udvara Emmi na prvom katu opinske
zgrade u dvorani za vijeanje, a do njih dopire glas govornika koji govori o
govedarstvu:
Eto, na primjer, nas dvoje - govorio je on - zato smo se upoznali? Koji je
sluaj to htio? To je bez sumnje zato to su nas usprkos udaljenosti kao
dvije rijeke koje teku da se spoje nae osobne sklonosti nagonile jedno
prema drugome.
I on je primi za ruku; ona je ne povue k sebi.
"Nagrada za sveukupno dobro voenje gospodarstva !" Povie predsjednik.
(...)
"Gospodinu Caronu iz Argueila , zlatna medalja!"
- Jer nikad ni u ijem drutvu nisam bio tako oaran.
"Gospodinu Bainu iz Givry- Saint- Martina !"
- Zato u se uvijek sjeati vas.
"Za uzgoj merino - ovna. "
Simultanizam redovito prua neku spoznaju, on je plod prijanje analize
dogaaja, a tako ralanjivati dogaaje i osobe moe prije svega onaj tko je
od njih odvojen. Reeno moe autor koji posjeduje uzdignuto i sigurno
motrilite s kojega ima pregled nad mnogim usporednim tijekovima i strujama.
90

On vidi da su dvije ulice zakrene, a trea prazna, to onaj umijean u samu

vrevu na osjea.
d) Izdvojenost epskoga knjievnika, njegova odmaknutost u odnosu na ono
to opisuje, puno puta se ozbiljuje u ironiji - i ovo je mogue obiljeje epskoga
stila dopuna autora ovoga teksta.
Primjer ironije nalazimo i u naslovu Cervantesova romana: Bistri vitez Don
Quijote od Manche. Ironija djeluje i u rijeima osloboena tata de Pasamonta
koji se vitezu to ga je oslobodio obraa ovako: To to vi nama nareujete,
gospodaru i osloboditelju na, ne moemo ama nikako izvriti (...) ( dio je iz
itanke 2, kolska knjiga, str. 64.).
Opreznija je Flaubertova ironija iz Gospoe Bovary

u dijelu to opisuje

Emmin doivljaj Pariza, koji e na svoj nain generirati elje lijepe

provincijalke:
Zatim je dolazilo drutvo vojvotkinja; tu su svi imali bljedolika lica, ustajali su u
etiri sata poslije podne; ene - ti ubogi aneli - nosile su na rubu svoje
podsuknje engleske ipke, a mukarci, nepriznate veliine, pod beznaajnom
vanjtinom, satirali su za zabavu svoje konje, provodili ljeto u Baden-Badenu i
napokon se oko svoje etrdesete enili bogatim nasljednicama. U posebnim
sobama restauranata, gdje se veera poslije ponoi, smijala se pri svjetlosti
svijea arena gomila knjievnika i glumaca. Oni su bili rasipni kao kraljevi,
puni idealnih ambicija i fantastinih zanosa. To je bio ivot koji je stajao visoko
iznad drugih, izmeu neba i zemlje u olujama, neto uzvieno.
(prema: Dragutin Rosandi, Knjievnost 3, udbenik za trei razred gimnazije,
Profil, str. 92.; oitije ironine naznake podcrtao je D.S.)
Ironija se katkad oituje i u imenima. Navest emo primjer iz Marinkovieva
Kiklopa, gdje kukavica Melkior nosi ime koje na hebrejskom znai znai kralj
svjetla, a podsjea i na kralja ili maga iz evanelja. Viviana, koja nije ba
previe zainteresirana za moralne probleme, nosi ime povezano sa ivotom,
pa bi poruka bila da je ivot najstariji oblik trgovine. Navest emo kao primjer

91

ironina epskoga odmaka od onoga to se opisuje i dio iz Orwelove

ivotinjske farme sa zakonikom:

1. Tko god ide na dvije noge, taj je neprijatelj.

2. Tko god ide na etiri noge, ili ima krila, taj je prijatelj
(...)
3. Nijedna ivotinja ne smije spavati u krevetu
(...)
7. Sve su ivotinje jednake
Posljednjemu je zakonu potrebno dodati kako su neke ivotinje jednakije od
drugih. Dickensov Oliver Twist prua takoer dobre primjere ironije kad
pripovjeda mlade depare redovito naziva gospodom.
Staiger bi primjer razmiljanja, pa time i epskoga stila, vidio u ironinim
Byronovim stihovima iz Don Juana: Why call the miser miserable ? as / I
said before: the frugal life is his / Which in a saint or cynic ever was / The
theme of praise : a hermit would not miss / Canonization for the self same
cause.
(Zato krtavca zvati jadnikom ? kako / Prije sam rekao, tedljiv je ivot
njegov, / takav je uvijek bio u svetaca i cinika / predmet pohvala: isposniku
ne bi izmaknula / beatifikacija iz posve istih razloga. )
Igra zvukovno srodnih rijei miser krtac

i miserable jadan, vrijedan

prijezira, pokazuje da glazba i slogovi ne moraju imati samo ulogu priziva

izgubljenoga jedinstva due i svijeta.
4.2. Epiar prikazuje ono to izravno vidi - predstavlja slike to se
pojavljuju.
Epskim se jezikom predouje. (...). U lirsko-glazbenom jeziku odzvanja neko
raspoloenje. Epsko bi slikanje glasovima htjelo neto razjasniti glasovnim
sredstvima. Posvuda razjanjavanje, pokazivanje, rad na zornosti. (90).
Die epische Sprache stellt vor. (...) In lyrisch musikalischer Sprache klingt
eine Stimmung auf. Epische Lautmalerei will etwas mit sprachlichen Mitteln
verdeutlichen. Auf ein verdeutlichen, Zeigen, Anschaulich-machen kommt es
hier berall an. (93).
92

a) Epiar e i u djelima koja opisuju daleku prolost nastojati da likove i

njihove emocije prikae, a ne da ih evocira. Zato e se sluiti detaljnim
opisom koji e teiti preciznosti. O tom govori i Kumii u svom ogledu O
romanu: Ako pisac nema dara da vidi prirodu onakvu kakva jest uistinu, bolje
za nj' da se mani orava posla.
Pisac mora imati neto soli u glavi, vrlo zdrav naravni razum i posve zdrave
oi.
(prema: Rosandi, Knjievnost, 1, 136).
Korisno je napomenuti da je upravo Kumii naao pravu umjetnost u djelu
autobiografske naravi Pod pukom, gdje je epsko predoavanje i lirska
potresenost u scenama strijeljanja tvore vrh hrvatske ratne knjievnosti
uope.
b) Pisac epskoga stila nastojat e prikazati dio onoga to jest, pruat e
podatke i onda kad pie na rubu fantastike, pa to ini i Kaleb u noveli Gost :
S vrata su gledala dva blaga, pametna oka, mirna i sama kao dvije svijee na
oltaru.
To je na vratima stajao ovelik lovaki pas prepeliar, duge sive dlake, tankih
smeih uiju objeenih i priljubljenih uz obraz kao barunaste krpe.
Dio knjievnoga uspjeha Borgesova i Kafkina jest upravo u tom to su
uvjerljivi u realistinom prikazu fantastike. Po anketi Mladena Machieda iz
Modusa knjievnosti Kafka je omiljeli pisac studenata prve godine, vjerujemo
da neki od njih poznaju i Umjetnika u gladovanju. Borges je sposoban matu
uiniti preciznom i onda kad su njezini objekti iz mitologije, kao u prii o
Minotauru u kojoj je udovite fiktivni pripovjeda. Predoavanje je objektivno
i jasno i kada je pripovjeda osueni nacist koji nas u neizostavnoj prii
Deutsches Requiem podsjea koliko njegovih naopakih ideja ivi na
neoekivanim mjestima u sadanjosti. Realistian je prikaz nazoan i u
nevjerojatnu susretu Borgesa starca i Borgesa mladia iz prie Sudrug.
Jedna od tajni postupka jest upravo najizravniji mogui prikaz, bez ikakvih

93

najava neobinosti i bez ikakva iuavanja nad prodorima onoga to kri u

ovom asu poznate zakone fizike.
Tenja za konkretnim prikazom zna prevariti pisce, pa ju mijeaju i
tamo gdje ne treba. Evo primjera iz Zlatarova zlata: - uje li, duo; moja e
biti, da, moja - progovori Pavao njenim glasom sjedei u Krupievu vrtu kraj
Dore jednoga ljetnoga dana godine 1578. enoa je ovdje mogao biti
elegantniji, ali je zato istanan prikaziva prolosti u opisima Magde i okolina
- koji su dobar primjer prikazivake funkcije epskoga stila.
4.3. Djelo je epskoga stila redovito obimno
Naelo doista epske kompozicije jednostavna je adicija. I u malom i u velikom
sklapaju se samostalni dijelovi. Adicija ide sve dalje i dalje. Do kakva kraja
moglo bi se dospjeti tek ako bi se uspjelo obii svekoliki orbis terrarum te
iznijeti na vidjelo ma ba sve to igdje jest ili je bilo. (110 )
Savreno se to umijee naravno razvija tek na oveem prostoru (111).
Das wahrhaft epische Kompositionprinzip ist die einfache Addition. Im Kleinen
wie im Groen werden selbstndige Teile zusammengesetzt. Die Addition
geht immer weiter. Ein Ende wre nur zu finden, wenn es gelnge, den
gesamten orbis terrarum abzuschreiten und schlechthin alles, was irgendwo
ist oder war, zu vergegenwrtigen. (118).
Vollkommen entfahltet sich diese Kunst natrlich erst in grerem Raum.
(119).

Epsko je djelo obimno zato jer epiar ne trai savren as koji e

prizivanjem u pjesmu uiniti vjenim, nego jednostavno prikazuje obilje
materijala-rijeku dogaaja i likova koji su pred njim. Neki od primjera su
Musilov

ovjeka bez svojstva i njemu sline mrzovoljne Krleine

Zastave, zatim Tolkienovih tisuu i neto stranica Gospodara prstenova,

konano i Tolstojev Rat i mir. U svakom od ovih djela nalo bi se i cijelih
poglavlja koja bi mogla biti isputena a da to oni koji prvi put itaju ne
opaze. Obimnost je vezana sa samostalnou dijelova, naime tamo gdje
imamo veliku meuovisnost, novi dijelovi mogu ulaziti u cjelinu samo ako se

94

tono podudaraju s oblicima i silnicama iz cjeline. Puzzle koji namee dramski

stil nee dopustiti jo jedan lik u Molireovu krtcu, jer su sva mjesta zadana
strukturom komedije, od eirona do alazona, ve popunjena. Taj stil ne bi
doputao veliko irenje petoga ina Kralja Leara bez ozbiljnih posljedica za
napetost i time kakvou. Teko bi bilo produavati Montaleovu lirsku Jegulju, a
da ne strada mjera koju namee put prema smrti i novomu ivotu. Vjerojatno
bi i pjesma Addii... s temom rastanka kojem je dvojbena konanost, stradala
da ima jo koju strofu.
Suprotno tomu, opisi kitova iz Moby Dicka mogli bi navesti jo niz podvrsti, a
mogue je bilo na nekoliko stranica iriti i opis prikovana zlatnika namijenjena
onomu tko prvi vidi traena kita. Pjesme s obiljejima epskoga stila, s velikom
nezavisnou dijelova poput Coleridgeove Poeme staroga mornara, izdrale
bi jo nekoliko kitica.
4.4.Epski je stil srodan slikarstvu (i ujedno filmu, to Staiger ne navodi)
Epsko prema tome pokazuje da je u srodstvu s likovnim umjetnostima, slino
kao to se lirsko oitovalo srodnou s glazbom. (96).
Demnach zeigt das Epische Vewandtschaft mit der bildenden Kunst, hnlich
wie das Lyrische Verwandschaft mit der Musik bewies. (101).
a) Simptomatino je da i Zola u svom eseju O romanu rabi upravo rije
naslikati:
Neki na naturalistiki romanopisac hoe da pie roman iz kazalinog ivota.
On polazi od te glavne zamisli, nemajui jo nijednog dogaaja, nijedne
linosti. Prva e mu briga bit da pribiljei sve to moe doznati u svijetu to ga
eli naslikati.(Uvod u knjievnost, GZH 1983., str. 432.)
Srodno Zola govorio u lanku Naturalizam : Naturalizam u knjievnosti jest
kakav-takav povratak prirodi i ljudima, neposredno promatranje, egzaktna
anatomija, primanje i slikanje svega to jest. (Skupina autora, itanka 3,
kolska knjiga 1996., str. 88.)
b) Slikovno je obiljeje vezano za prethodnu prikazivaku funkciju epskoga
stila, pa e primjeri koje sam naveo tumaiti i slikarske, odnosno filmskoslikarske aspiracije epike. elio bih ukazati na pojedinost u srodnosti epskoga
95

stila sa slikarstvom, odnosno filmom. Rije je o tehnici uporabe vie

pripovjedaa, a pritom se postie uinak srodan kubizmu gdje se objekti
prikazuju istodobno s vie strana. Postupak je nalik uporabi niza kamera koje
prikazuju isti dogaaj iz razliitih kutova. Tehniku su, meu ostalima, uspjeno
rabili Faulkner u romanu Dok leah na smrti i Kundera u ali. Postupak je
razvijen iz mnogolike perspektive, tipine za Brau Karamazove, a Bahtin ga
imenuje polifoninou.
c) Slike u lirskom i slike u epskom rodu razliita su karaktera i razliite svrhe.
Poznata je Stamaeva knjiga o slikovnom i pojmovnom pjesnitvu, Rilkeova
Knjiga slika, Buch der Bilder i Poundov imaizam. Pjesnika slika tei
zbijenosti i nerijetko postaje sinegdoha. Suprotno tomu, epska je slikovnost
element koji moramo promatrati u sklopu prikazivake funkcije - slikovno
prikazivanje u sebe uvlai i sebi podreuje sve druge elemente. Sjetimo se
funkcije dijaloga, koji uz prekid monotonije ima i prvorazrednu ulogu slikanja
znaaja likova. Navest u upravo zato dijaloki primjer iz Moravijine novele
Profesor i Tuda. Primjer naravno ozbiljuje i prije navedena obiljeja epike. Evo
najprije izvadaka iz profesora portreta:
Profesor je bio star ovjek, imao je bradicu i sijede brkove, a predavao je u
vioj gimnaziji (...) vrtio bi se amo-tamo po Apiji, po Foru Romanu, ili po
termama Karakale i objanjavao rimske ruevine (...) Knjige je prinosio kao
rue nosu i teko onome tko mu ih takne (...) odlazio bi na male knjine
trnice i tu bi rovao po kolicima s knjigama (...).
Priprosta i lukava djevojka Tuda oslikana je dijalogom: (...) "to radi sa svim
tim knjigama ... ta e ti one?" A on joj odgovori: " One su za mene, kao
motika za tebe na selu ...njima radim." A ona: "Da, samo to ja imam samo
jednu motiku."
Staigerov bi odgovor na upite pojedinih umjetnina bio vrst: nismo rekli da
nema prikazivanja u pjesmama, ali je to onda obiljeje epskoga roda, pa bi
time prije spomenuta Coleridgeova Poema staroga mornara bila puna
epinosti.
4.5. Sr epskoga stila moemo uoiti na razini rijei

96

U epskom stilu naprotiv svoje iznimno pravo potvruje pojedina rije koja
oznauje neki predmet (...) (176)
Im epischen Stil dagegen behauptet das einzelne, einen Gegenstand
bezeichnende Wort das hohes Recht (204).
Obiljeje je vezano i uz prikazivaki karakter epike: neto moemo prikazati i
naslikati samo ako rabimo cijelu rije - Orwelova rije jednakije, makar iz
prijevoda, dobar je primjer. Mogue je iz Gogoljeve Kabanice izdvojiti upravo
rije kabanica, a u odlomcima enoina Zlatarova zlata uputiti na vanost rijei
zlato vezane za Doru Krupievu. Maupassantova bi novela Na vodi u tom
obzoru bila obiljeena rijeju le s kraja djela. Moda je i odlomak s plesom iz
Gospoe Bovary na kojega smo prije podsjetili mogue prikazati rijeju ples.
Jedna rije, koju ovdje ne emo navesti, javlja se na kraju Marquezova
Pukovnika kojemu nema tko pisati i zapravo obiljeuje sve protagonistove
neprijatelje i kojeta drugo.
Mislim da je navedenu Staigerovu karakteristiku epskoga stila katkad
tee dokazati: kako svesti na jednu rije sr ovjeka bez svojstava? Moe li
se takva besjeda nai za Sjaj i bijedu kurtizana? Za Dantea moemo navesti
rije koja u kranskom sustavu misli pokriva sve druge rijei. Zanimljivo da
Frye, tumaei metaforinost Biblije, kae da je cijelu tu zbirku knjiga mogue
u kranskom svijetu shvatiti kao veliku metaforu u kojoj je kljuni lan Krist.
5. Dramski stil
5.1. Napetost kao kljuno obiljeje dramskoga stila
(...) nego se isprva, premda u stalnom doticaju s dramom, obraa dvjema
vrstama napetosnog stila, a mogue su i opravdane izvan pozornice, obraa
se naime patosu i problemu. (130).
(...) warum der Abschnitt nicht mit der Bhne beginnt, sondern sich zunchst,
obzwar in stndiger Fhlung mit dem Drama, zwei Arten des spannenden
Stils zuwendet, die auch auerhalb der Bhne mglich und berechtigt sind,
dem Pathos nmlich und dem Problem. (144).
Staiger misli da se pojam dramskoga ne bi trebao razumijevati iz biti
pozornice, nego obratno, da pozornicu valja shvaati iz biti dramskoga stila.
Scenski karakter drame proizlazi iz naravi stila dramskih djela, a po Staigeru
97

glavno je obiljeje dramskoga stila napetost. Ona ima dva izvora, problem i
patetiku. Oba ova elementa trae publiku: patetiar eli imati gledatelja koji e
osjetiti suut, rjeavatelj problema eli imati gledatelja koji e potvrditi koliko je
rjeenje konano.
Patetici po Staigeru pripada gesta, pa su tako ruke paenika uzdignute
prema nebu poetak kazalita i scene; ruke koje se prijetei diu na tirana
takoer su poetak napetosti i sukoba. Sofoklov je Tirezija iz Antigone u tom
smislu nositelj patetike. Ona se i u ovom primjeru, kako je to i na drugim
mjestima, ispreplie s problemom.
Problem kao izvor dramske napetosti vidljiv je u nizu Shakespearovih
djela: rije je o zapreci ljubavi u Romeu i Juliji, majinu zloinu u Hamletu Eliot kae da je ovo prevelik problem za dramu i da je razlog neuspjenosti
umjetnine. Problem je i pohlepa djece u Kralju Learu, a napetost iz problema
nedolaska raste i u Beckettovu Iekivnju Godota. Problem odnosa
zemaljskoga interesa i boanskoga zakona nadahnjuje Eliotovo Umorstvo u
katedrali, nemogunost prevladavanja prolosti u sadanjem ivotu otvara
sukobe u Family Reunion.
Vano bi u ovom kljuu bilo uoiti suprotnost meu dvama elementima,
jer je strukturalistiki nain tumaenja umjetnosti, razvijen i iz Lvi-Straussova
tumaenja mitova, posebno plodan pri eksplikaciji drame. Ako bi netko
napomenuo da problem, nesrea ili zlo ustvari pokreu sve prie, od
biblijskoga izgona iz Edena do Steinbeckova romana Istono od raja , Staiger
bi vjerojatno odvratio kako je to obiljeje dramskoga stila u svim fabulacijama
na svijetu, pa makar one dane u stihovima kako je to u Goetheovu Faustu.
Nerijetko se zaboravlja da je sukob ovoga i onoga svijeta, zemaljskoga
ivota i ivota to dolazi nakon smrti, izvor poznatoga Hamletova monologa:
(...) who would fardels bear,
To grunt and sweat under a weary life,
But that the dread of something after death, The undiscover'd country from whose bournes
No traveller returns,
(...) tko bi trpio to breme / tko bi hroptao i znojio se pod olinjalim ivotom /
nego onaj tko se boji neega nakon smrti - / neotkrivene zemlje to ima
granice s kojih / ni jedan se putnik ne vraa.

98

Napetost je istaknuta i skoro naturalistikim glagolom to grunt , koji uz

znaenje mrmljanja i prigovora i u ovom kontekstu dobro uva vezu s
roktanjem. S druge je strane sveana undiscovered country, neotkrivena
zemlja, i jo aluzija na smrt, putem granica s kojih se nijedan putnik ne vraa.
Tjeskoba koju izaziva budunost onoga svijeta sili nas da nastavimo ivjeti u
ovom.
Staiger vidi da je ovjek u patosu uzrujan, uzvien i upravljen protiv
postojeega, dakle protiv sadanjosti. Patetiar je, poput rjeavatelja
problema, okrenut prema budunosti od koje oekuje odgovor i rjeenje, ali se
ujedno boji fatalnoga udara zla koji moe donijeti.
Upravo e se u usporedbi s lirskim ugoajem, koji je uvijek ispunjen, patos
pokazati ispraznim, utoliko naime to uzbuenje proishodi iz onoga to jo
nije.
Ali to nije treba biti. Na to smjera gorljivi ritam, koji ivi od napona izmeu
sadanjeg i budueg, na to smjeraju ritmiki udari to uzdrmavaju kao
neotklonjiv nalog, te stanke u kojima se pokazuje praznina onoga to nije,
tako rei kao vacuum koji usisava ono postojee, ono nisko. (137).
Napetost koja izrasta iz patosa to je usmjeren prema buduem
dogaaju koji bi trebao donijeti nekavav odgovor oita je u segmentima iz V.
dijela Eliotove Puste zemlje. U djelu ujemo zvona i visoko u zraku
materinske jadikovke, vidimo zakukuljene horde na ravnicama, gradove u
daljini, tornjeve to se rue.
Veliki dogaaji, navodi Staiger, bacaju svoju sjenu unaprijed.
Budunost optereuje junake time to navijeta nesreu, ali ne doputa da se
ona jasno vidi. Postoji more sredstava to pretkazuju budunost, a ipak je jo
ne otkrivaju. (150). U red ovakvih navjetaja idu udarci na vrata u noi iz
Machbetha i Leonove interpretacije obiteljskih predaka iz Krleine drame
Gospoda

Glembajevi.

Izvrsno

je

predskazanje

dano

Mannovim

Buddenbrookovima, kad Hanno stavlja dvije crte ispod svoga imena u

obiteljskom ljetopisu pokazat e se na kraju da je doista posljednji odvjetak
obitelji.
5.2. Reenica kao temelj dramskoga sustava
99

Gotovo da smo u kunji da reknemo kako potpuno i sigurno razumijevanje

nije mogue bez koje od reenica. (149). Man wre beinah versucht, zu
sagen, zum vollen und sicheren Verstndnis sei kein einziger Satz des Stcks
entbehrlich. (168).
Temelj je lirskoga stila slog, temelj epskoga rije, a temelj dramskoga stila
izreka-naime se problem moe razumjeti, a patetika postaviti samo ako
postoji niz dijelova koji se istodobno sukobljuju i dopunjuju. Kako se subjekt i
objekt u izreci meusobno dopunjuju ili unitavaju, tako moramo i u
dramskom stilu imati dijelove srodne subjektu i objektu, dijelove koji se ne e
meusobno proimati kao u lirskim ostvarajima niti stajati samostalno i
izdvojeno, kao u epskim postignuima. Otuda nastaje i dramski dijalog,
srodan sudu - naime dramski umjetnik svijetu sudi, dok ga epiar hladno
opisuje, a liriar se s njim stapa.
a) Dobra je ilustracija i problema i napetosti i reeninoga obiljeja dramskoga
stila poznat Antigonin odgovor na Kreontovu tvrdnju:
KREONT: I mrtvog dumanina mrzim srcem svim.
ANTIGONA: A ja za ljubav samo na taj dooh svijet.
b) Hamletov upit takoer otvara problem koji je isti iskaz doivio u samom
poetku monologa. U iduim stihovima razjanjava se dvojba izmeu
nutarnjega bola u meditaciji i otvorene borbe koja daje izlaz u brzoj smrti.
Zanimljiva je meutim mjera, vrijednost koju Hamlet postavlja iznad biti i iznad
ne biti. Rije je o plemenitosti, jer po njezinu stupnju kaziva odreuje
vrijednost suprotstavljenih mogunosti ivota i smrti. Ova plemenitost ne
spominje se esto vezano za ovaj monolog. Poslije e Baudelaire kazati da je
patnja jedino plemstvo u koje pakao nikad nee zagristi.
To be or not to be, - that is the question: Whether 'tis nobler in the mind to suffer
The slings and arrows of outrageus fortune,
Or to take arms against the see of troubles and by opposing end them?
Glede

problema,

dobro

je

spomenuti

monolog

drugoga

Shakespearova junaka. Sigurno je u mnogim stvarnostima ljudskih i dravnih

odnosa zanimljiv iskaz kralja Leara iz IV. ina njegove tragedije. Problem o

100

kazni grijeha, ili samo ludosti, provlai se inae kroz cijelu dramu, pa zadire
do naela tragine krivnje: Through tatterd clothes small vices do appear; /
Robes and furrd gowns hide all. Plate sin with gold, / And the strong lance of
justice hurtless breaks; / Arm it in rags, a pigmys straw doth pierce it.
Kroz olinjalu odjeu izviruju i mali poroci; / Odijela i krzneni ogrtai skrivaju
sve. Optoi grijeh zlatom, / I snano koplje pravde lomi se bez ozljede; /
Naoruaj ga krpama, i pigmejska slamica e ga probiti.

c) Vjerojatno bi Staiger kazao da dramu, a ne epinost odnosa izmeu Emme

i Charlesa u Gospoi Bovary pokazuje Emmina izreka koju ona govori
suprugu kad ju ovaj eli poljubiti u rame: Pusti me ! - ree ona - guva mi
haljinu.
5.3. Rjeenje dramske napetosti smijehom ili smru komedija

tragedija.
Ako smo u povodu traginoga objanjavali kako ono razbija okvir nekog
svijeta, za komino vrijedi da ispada iz okvira svijeta te izvan tog okvira
opstoji na samorazumljiviji, bezupitniji nain. (167).
Wenn wir vom Tragischen erklrten, da es den Rahmen einer Welt sprengt,
so gilt vom Komischen, da es aus dem Rahmen einer Welt herausfllt
und auerhalb des Rahmens in selbstverstndlicher, fragloser Weise
besteht. (192).
Naravno da se dramska napetost moe rjeavati na dva naina. Prvi je smrt ako je glavni junak bio moralan, onda je i ustroj njegova svijet savren, pa e
propast takva sustava biti potpuna tragedija.
Drugi nain, smijeh, zapravo iskae iz dotadanjega sustava, omoguuje
drugaiji pogled na njega, pa ini neozbiljnim ono to se gledano iznutra
priinjalo vanim i pametnim. Primjer smijena raspada patrijarhalnoga svijeta
jest Drieva Novela od Stanca, primjer smijena raspada samuvjerenosti
mladenakoga svijeta i naivnosti starakoga svijeta jest Dundo Maroje.

Zakljuak

101

elei poblie protumaiti lirski, epski i dramski stil, Staiger, rekli smo u uvodu,
iznosi da su oni temeljne mogunosti ljudskoga postojanja uope. Stoga daje
raspored koji je mogue pregledno prikazati na sljedei nain:

LIRSKI STIL

EPSKI STIL

DRAMSKI STIL

enski rod

muki rod

srednji rod

dua

tijelo

duh

prolost

sadanjost

budunost

jezik na razini osjeaja

jezik na razini opaaja

jezik na razini pojmova

slog

rije

reenica

osjeaj svijeta

promatranje svijeta

sud nad svijetom

proetost subjekta
i objekta

samostalnost subjekta
u odnosu na objekt

subjekt i objekt tvore

sustav

Shema pokazuje jak antropoloki interes, ali iroka raspodjela s jasnim

distinkcijama koje se vezuju za izvanknjievnu sferu nije nova. Warren i
Wellek tako navode Hobbesa koji je dijelio svijet na dvor, grad i provincijucourt, city, country te prvo povezao s epikom i tragedijom, drugo sa satirom
i komedijom a tree s pastoralom. E.S. Dallas polovicom XIX. stoljea ima
sustav jo srodniji Staigeru, gdje je drama drugo lice i sadanjost, epika tree
lice i prolost te lirika prvo lice i budunost. Jakobson godine 1935. navodi
srodne podjele piui o prozi pjesnika Pasternaka: lirika je prvo lice, jednina,
sadanje vrijeme epika je tree lice, prolo vrijeme (Wellek-Warren 228).
Navodno ispitivanje nekih grafologa, za koje naalost nismo u
mogunosti navesti izvor nego ih prepriavamo po sjeanju, moda bi
potvrdilo Staigerove stavove. enski e se rod kad pie pisma uklanjati
interpunkiciji, teiti proetosti, muki e stavljati vie razgodaka, teit e
samostalnosti dijelova. No, Staiger kae da ne moemo izgovoriti rije a da ne
koristimo slogove, i ne moemo napraviti reenicu bez rijei. Stilovi knjievnih
rodova se i na taj nain proimlju.

102

Staigerova knjiga ima etiri dobra obiljeja: tonost opaaja, snagu

dokaza, dosljednost izvoda, stalnost veze s knjievnou. Jasnoa iskaza i
cijeloga sustava prednost je u odnosu na neke razvikane tumae knjievnosti
s prijelaza XX. u XXI. st., moda i u odnosu na Heideggera. Sam je Staigerov
stil dobitak za struku, naime e suhoparnost u knjievnoj znanosti nakon
njega biti smijena koliko i velik utjecaj neobveznih impresija. kreb bez
dvojbe istie vrijednost pronalaska obiljeja lirskoga stila, dok opisu epskoga
zamjera i preveliku vezanost za Homera.
itatelj na prijelazu stoljea svakako bi radije vidio vie primjera iz
suvremenoga romana. Osim toga je simptomatian zaobilazak modernistike
lirike, pa se i iz Trakla, kojega je Staiger dobro poznavao, navodi primjer iz
minorna Rondella.
Staigeru ne moemo spoitnuti manjak dosljednosti, jer trai bit
epskoga i lirskoga, a roman kao anr i pjesnici poput Pounda oito su odve
heterogeni za takve namjere. Primjena Staigerovih epskih obiljeja na roman
dvadesetoga stoljea, uz odredbu utjecaja drugih stilova, bila bi predmet
zanimljiva istraivanja.
Ono to pri opisu epike postaje vidnim jest hegelijanska misao teze i
antiteze, jer svakomu vanijemu obiljeju lirskoga stila odgovara protuobiljeje
u ideji epskoga. Drama tek simbolino funkcionira kao sinteza Staigerova je
vrijednost i u tom to tu ne trai red koji bi sam prethodno nametao. Ako se
naem XXI. stoljeu ini da je velika sinteza ustvari film, Staigerovu teoriju
ova injenica ne bi zbunila.
Za Staigerov sustav mogue je kazati ono to i za Hegelov: lake ga je
zaobii u cijelosti nego mu pronai nedostatak iznutra. Najbolje ga je temeljito
prouiti, jer je u zadanom okviru razjasnio terminoloku problematiku. Staiger
se u svojoj kljunoj knjizi pomno trudio nadvladati ograde koje knjievnosti
namee vrijeme, ali samo vrijeme ne e lako nadvladati Staigera.
LITERATURA:
1. Alighieri, Dante, La divina commedia, Ulrico Hoepli Milano, 1985.
2. Aristotel, O pjesnikom umijeu, August Cesarec, Zagreb 1983.
3. Biti, Vladimir, Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska,
Zagreb 1997.
4. Flaker,Aleksandar; kreb, Zdenko, Stilovi i razdoblja, Matica hrvatska,
103

Zagreb, 1964.
5. Frye, Northrop, Anatomy of Criticism, Penguin Books, 1990.
6. Heidegger, Martin, Unterwegs zur Sprache, Neske, Tbingen 1959.
7. Pavlii, Pavao, Knjievna genologija, SNL, Zagreb 1983.
8. Rosandi, Knjievnost, 1, Profil, Zagreb 1996.
9. Rosandi, Knjievnost 3, Profil, Zagreb 1996.
10. Skupina autora, itanka za trei razred gimnazije, kolska knjiga 1996.
11. Skupina autora, itanka za prvi razred gimnazije, kolska knjiga 1996.
12. Skupina autora: The Johns Hopkins Guide to Literary Theory and
Criticism, The Johns Hopkins University Press, Baltimore
2005.
12. Solar, Milivoj, Teorija knjievnosti, kolska knjiga, Zagreb 1997.
13. Staiger, Emil, Grundbegriffe der Poetik, Atlantis Verlag Zrich, 1946.
14. Staiger, Emil, Temeljni pojmovi poetike, preveo Ante Stama, Ceres,
Zagreb 1996
15. kreb-Stama (urednici) , Uvod u knjievnost, GZH 1983., str. 432.
16. Uarevi, Josip: Kompozicija lirske pjesme, Zavod za znanost o
knjievnosti Filozofskoga fakulteta, Zagreb 1991.
16. Wellek, Rene; Waren, Austin, Theory of Literature, Penguin 1993.
17. Wordsworth, William, The Poems Volume One, Penguin Books 1982.
18. Yeats, William Butler, Poesie, Mondadori 1974.

UPITI:
1. Staigerova obiljeja lirskoga stila s primjerima
2. Obiljeja epskoga stila s primjerima
3. Obiljeja dramskoga stila s primjerima
4. Primjena u programima osnovnih i srednjih kola
(Ispitiva e posebno cijeniti primjere koje nae sam student)

104

8. KOLSKA INTERPRETACIJA
I nitko nee prepoznati svijet / Tko ne prepozna pjesmu.
(Vlado Gotovac, Jeka, 1961.)

0. IZ POVIJESTI INTERPRETACIJE

|Ermh?j, Herms,

sin Zeusa i Maje, glasnik bogova, zatitnik i

posrednik koji ljude prati na njihovim putovima, ukljuujui podzemlje; svojim

tapom i uspavljuje i budi; podjednako je i mudar i podmukao, zatitnik i
razboritih i lukavih, trgovaca i rjeitih. Budui da je posredovao izmeu
bogova i ljudi, i vodio ljude nepozatim dijelovima svijeta, Hermesovo je ime
vezano za glagol

hermeneo, e[rmhneu<w,

gr. tumaiti, izrei,

opisati. Iz toga se razvila rije hermeneutika, koja oznauje nain tumaenja

bilo kojega problema, pa tako i knjievnih djela.
Latinski jezik rabio je za posao kojim su se tumaile pojave i knjievna djela
pojam interpretatio tumaenje. Osoba koja je tumaila bila je interpretor
posrednik, tuma. Rimsko mu je ime Merkur.
U petom stoljeu poganski pisac Martianus Capella napisao je satirino djelo
O svadbi Filologije i Merkura i o sedam slobodnih umjetnosti. Filologija bi
doslovno znailo ljubav prema rijeima i znanju. U Martianusa ona je uinjena
besmrtnom prije udaje. Djelo alegorino govori o spoju intelektualno
korisnoga uenja, to predstavlja Merkur, s ljubavlju prema rijeima i idejama,
to predstavlja Filologija.
Tumaenja knjievnosti bila su razvijena u grkim kolama od poetaka:
sofisti, Sokrat, Platon, Izokrat i konano Aristotel metar onih koji znaju po
Danteu tumaili

su knjievnost i postavili temelje onoga to je danas

interpretacija.

105

Srednjovjekovna tumaenja Biblije, od Augustina i Jeronima do Tome

Akvinskoga takoer su, u irem smislu, dijelovi sustava interpretacije.
Knjievnici, i uope ljudi od pera, redovito su studirali druge
knjievnike kako bi nauili pisati: sv. Pavao poznaje ono to danas zovemo
Starim zavjetom, i u svojim ga poslanicama na specifian nain interpretira.
Bazilije Veliki (IV.st) studira Platonovu Dravu.
Najpoznatiji tuma Danteove Komedije u 14. stoljeu bio je Boccaccio, koji joj
je i dao konano ime, Boanska komedija.

Rabelais ita Evanelja na

grkom, a objavljuje i grka medicinska djela Hipokrata i Galena s

komentarima.
Za

Shakespearea

tvrde

da

je

poznavao

Senekin

stoicizam.

Shakespeareov je utjecaj vidljiv u Goetheovoj drami Gtz von Berlichingen.

Tolstoj tumai i napada Shakespearea, poglavito iz Kralja Leara.
Staiger, autor eseja Umijee interpretacije kae da interpretacija nije razvijena
u njegovo doba, ali navodi niz Goetheovih recenzija, Shillerova pisma o
Wilhelmu Meisteru, Lessinga, Diltheya i Scherera.
1. SADRAJ I FORMA
Aristotel u VII. i VIII. knjizi Metafizike tumai odnose tvari i oblika / grae i
forme. Graa kue su cigle, kamenje i kua. Ono to ju razlikuje, po em je
posebna je njezin oblik, froma. Graa oblik redovito su u odnosu mogunosti i
ina: kamenje ima mogunost da se od njega napravi kua, sama kua je ve
ostvarena, ona je in, akt.
Reeno

postati

temeljem

kasnijih

estetskih

knjievnoteoretskih

promiljanja. Hegel vidi da graa zapravo moe oznaavati vie pojedinosti

recimo hrpu prethodnoga kamenja, ali i kamene blokove koji su ve ugraeni
u kuu i povezaniji su s formom. Umjesto grae on uvodi pojam sadraja, koji
je ve na odreen nain oblikovana graa. Sada imamo opreku sadraj /
forma. Sadraj u Hegela ima svoje zakonitosti, na odreen je nain ve
prethodno oblikovan. Pria o kerima koje su nezahvalne ocu i nastoje ga se
rijeiti ve na neki nain prejudicira formu teko da emo uporabiti haiku.
Valja za takav sadraj nai upravo onu formu koja mu najvie odgovara.
Sadraj je odreen povijesnom situacijom (po Hegelu), duhom vremena ( po
Diltheyu) ili ga valja shvatiti inuticijom (po Croceu; usp. za reeno Biti 353).
106

I danas osnovne informacije o djelu redovito govore o formi romanu,

komediji, pripovijetci, noveli, sonetu te o sadraju Domovinskom ratu,
pretvorbi ovjela u kukca, ali obijesnih mladia na raun starca.
Staiger pokuava i uspijeva prevladati odreenu podvojenost forme i sadraja
stilom. Naime, stil se ostvaruje i u formi i u sadraju, napokon u svim
pojedinostima djela. Opreku forme i sadraja na srodan je nain kritizirao i
Cleanth Brooks. On rabi pojam strukture, a srodno donekle ipak Hegelovim
postavkama tvrdi da struktura nije neka forma, koja bi poput omotaa bila
ovijena oko sadraja. Struktura je naime uvijek uvjetovana naravi samoga
materijala koji ulazi u poemu. Narav materijala ureuje kako rjeiti problem
(Pogledati The Well-Wrought Urn, 1947., Dobro napravljenu urnu, poglavlje
The Heresy of Paraphrase).
Odnose forme i sadraja, ili izraza i sadraja, uz mnoge druge (klovsky,
Jakobson) ispituje na specifian naini Umberto Eco u Teoriji semiotike. Veze
oblika i sadraja, ili izraza i sadraja, ne daju se po Ecu logiki kanonizirati,
jer u svakoj zajednici postoje razni kulturalni kodovi koji propisuju kako
zakljuivati (moemo vjerojatno navesti kao primjer konzervativni i liberalni
kod).
to je sadraj sloeniji, to e i pravila tumaenja biti sloenija. Moda tako
dolazimo i do vrlo stara pojma viesmislenosti.
2.VIESMISLENOST
U Evanelju po Luki, Krist na putu u Emaus tumai Kleofi i drugomu ueniku
mjesta iz Pisama koja se odnose upravo na njega, Isusa (Lk 24:26). Reeno
znai da Krist tumai kako mnoga mjesta iz Staroga zavjeta imaju vie od
jednoga znaenja. Navedeno je ujedno jedan od stupova tumaenja
viesmislenosti, ime e se takoer knjievna teorija rado baviti i o em emo
uskoro vie govoriti.
Simboli knjievnoga teksta, od sloga preko rijei i reenice do cijeloga
diskurza, esto se mogu tumaiti na vie naina. Katkad je samo rije o tom
da isti simbol ima jedno temeljno i jedno preneseno znaenje. Katkad imamo i
vie od jednoga prenesenoga znaenja. Baudelaireov Albatros ve po
rijeima iz same pjesme predstavlja pjesnika. Meutim, mogao bi predstavljati

107

i kipara, glazbenika, pa onda i svakoga ovjeka s lijepim ciljem, ali

nesnalaljiva u praktinom, svakodnevnom ivotu.
Job iz Biblije prije svega predstavlja pravednika koji trpi u prenesenom
smislu organizator ne mora biti Sotona, moe biti kakva tajanstvena
organizacija, splet okolosti itd.
imieve zvijezde iz Opomene mogu biti vodii, ideali, ovjekova bit, Bog.
Tirezija iz Eliotove Puste zemlje znak je za proroka, pravednika koji se ne miri
s blatom oko sebe, ali je ujedno pomalo i voajer uvuen u isto blato.
Tumai Biblije nali su se pred posebnim izazovima kad je trebalo
razjasniti injenicu viesmislenosti biblijskih tekstova. Problem je dakle slian
viesmislenosti knjievnih djela u XX. stoljeu. Neki se dijelovi Biblije mogu
itati i kao povijesno izvjee, ali najavljuju i Kristov ivot na zemlji. Evo rijei
Tome Akvinskoga, koje svjedoe da su problemi interpretacije i za njega bili
vani:
Doslovni smisao jest znaenje to proizlazi iz rijei Svetog pisma a utvruje
se egzegezom, koja se dri pravila ispravna tumaenja. Svaki smisao (Svetog
pisma) temelji se na doslovnom (Toma Akv., Summa, I 1, 10). Oito je dakle
da biblijski tekstovi imaju vie od jednoga smisla.
Katolika crkva danas ui da uz doslovni postoji i duhovni smisao, koji se
dalje dijeli na alegorijski (vezan za Krista), moralni (kako itatelj mora
postupati) i anagogiki (vezano za vjeno znaenje u Kraljevstvu Nebeskom ).
Doslovno znaenje Jonina boravka u utrobi kita i podatak da ga je riba
izbljuvala nakon to se obratio Bogu govorio bi o neobinom dogaaju koji je
mogao zbiti negdje na moru. Doslovni smisao je redovito vezan za povijest, ili
barem pseudo povijest.
Alegorijski smisao spomenute Jonine zgode za krane puno vanijim od toga
je li kit doista progutao Jonu. Taj smisao naime govori da je Krist boravio tri
dana u grobu mrtav i onda uskrsnuo. Moralni smisao ui nas da se i mi
moramo rtvovati za prave stvari, ako treba i do smrti. Anagogijski ui da na
kraju ivot pobjeuje, jer ga Bog omoguuje, a u Kraljevstvu Nebeskom smrti
vie ne e biti.
Navedenu raspodjelu moemo primijeniti i na knjievna djela, posebno kad
ispitujemo kakav je u njima odnos prie i likova prema ideologiji, prema

108

onomu to je za pisca sveta pria, na koju se umjetnina oslanja. Duhovni

smisao u Krleinu Plamenom vjetru bila bi potreba komunistike
revolucije ona e kao plameni vjetar unititi sve to je loe, tako se
pisac barem nadao. U Sartreovoj Munini duhovni smisao bio bi da je samo
egzistencijalizam odgovor na upite ovjeka iz sredine prologa stoljea.
Jauss tumai odnose biblijskoga tumaenja doslovnoga i duhovnoga smisla u
svom djelu sthetische Erfahrung und Literarische Hermeneutik, Estetsko
iskustvo i knjievna hermeneutika. Upuuje da se doslovni smisao i u
kranskom tumaenju Biblije shvaao kao povijesni smisao, sensus
historicus, vezan za odreen povijesni dogaaj koji dio iz Biblije opisuje. Taj je
smisao u tumaenju novijih knjievnih djela povezan s povijesnim dogaajem
i fabulom koja taj dogaaj oblikuje u odreenom knjievnom djelu. Jauss
spominje i gramatiku interpretaciju (koja tumai nain veza meu rijeima i
reenicama). Pritom anr samoga djela moe pomoi u tumaenju ovoga
osnovnoga smisla u oba navedena aspekta.
Stari duhovni smisao Biblije, sensus spiritualis, ima, posebno po Astu, u
tumaenju suvremenijih knjievnih djela, srodnosti s psiholoko-tehnikom
interpretacijom. Djelo se ovdje shvaa kao proizvod duha odreena pisca i
duha odreena vremena. ( Jauss: 371).
Viesmislenost u teoriju interpretacije u XX. stoljeu posebno uvodi
William Empson u djelu Seven Types of Ambiguity, Sedam vrsta
viesmislenosti (1930.). Pisac govori o viesmislenosti ostvarenoj u metafori,
jednoj jedinoj rijei, dvama znaenjima koja se ne slau, ali se kombiniraju
itd. Empson je redovito vezivan za anglo-ameriku Novu kritiku.
2. O INTERPRETACIJI KOJA NAGLAAVA NEPONOVLJIV STIL
Umjetnost je nijema, tuma je njezin glas. Interpretacija kao nain tumaenja
knjievnosti stavlja u sredite pozornosti knjievno djelo. Na jednoj je strani
knjievno djelo, koje govori svojim jezikom, na drugoj recipijenti koji tek
dijelom znaju navedeni jezik, a ne znaju kako je djelo napravljeno i komu je
namijenjeno. Interpretor je u sredini, on je posrednik, glasnik, koji mora
razumjeti jezik umjetnine i prevesti ga na jezik razumljiv recipijentima, a da ne
izda nita od poruke. Time naravno pouava jezik umjetnosti.

109

Interpretaciju kakvu danas poznajemo utemeljuje Friedrich Schleiermacher

s djelom Hermeneutik und Kritik mit besonderer Beziehung auf das Neue
Testament iz 1838. (po nekim izvorima 1832.; Hermeneutika i kritika s
posebnim osvrtom na Novi zavjet ). Njemaki znanstvenik govori da
interpretirati znai ispravno razumjeti umjetnost i govor nekoga drugoga,
posebno zapisan govor. Makar je jezik nadosoban, ipak se posebnim vezama
rijei i slikama moe uiniti inovativnim i tako promijeniti. Schleiermacher kae
da se eli ograniiti na tumaenje

doslovnoga

smisla, ali govori o

gramatikoj i psiholokoj interpretaciji. Psiholoka mu je povezana s

injenicom da pisani iskaz pokazuje stanje odreenoga asa ivota onoga tko
ga je zapisao. Schleiermacher smatra da e pojedini tekst bolje razumjeti ako
poznajemo ukupno djelo pisca, kako se i znaenje rijei moe bolje upoznati
ako znamo reenini smisao i cjelinu kojoj rije pripada ili je pripadala.
Schleiermacher govori o shvaanju putem intuicije, kako on kae divinacijom.
Meuovisnosti dijelova i cjeline naglaava i Staiger. On u Umijeu
interpretacije istie da nam je tradicija interepretacije prenijela vrijednosti koje
ispituju odnose dijelova i cjeline. Tako dolazimo do hermeneutikoga kruga:
dijelovi koje smo izdvojili radi tumaenja mogu razumjeti samo iz cjeline;
cjelina se s druge strane moe razumjeti jedino iz dijelova. Odnos je do danas
vaan element u svakoj interpretaciji. Sljedei primjer pripada autoru skripte,
a ne Schleiermacheru. Odreenu pojedinost, recimo sudski proces Clydeu
Griffithsu iz Dreiserove Amerike tragedije, ne smijemo tumaiti odvojeno od
cjeline romana. Navedena cjelina

kazuje da je taj sud izraz pokvarena

dravnoga sustava to siromahu ne daje previe mogunosti za uspjeh u

amerikom drutvu prve polovice XX. stoljea.

Sudski istraitelj ruga se

Clydeovoj nevjetosti kad skriva motive za svoj zloin, a pisac se ruga

istraiteljima koji ne vide da su dio pokvarena sustava.
Kako divinacija ne bi bila proizvoljna, smatra Schleiermacher, korisno je
usporediti individualni stil sa stilskim uzorcima i s pravilima anra. U naem
konkretnom sluaju valjalo bi naglasiti da u velikim romanima sa socijalnom
notom imamo sudske postupke, pa je poznat onaj koji se vodi protiv Juliena
Sorela u Stendahlovu romanu Crveno i crno. Istraiteljski postupci i sudovi

110

igraju znatnu ulogu u strukturi Zloina i kazne, gdje je istraitelj Porfirij

Petrovi, a poinitelj Rodion Raskoljnikov, te u

Brai Karamazovima.

Interpretacija koja trai neponovljiv stil naglasit e Dreiseorove posebnosti

upravo u ironiji kojom umjetnik neopazice napada sudske istraitelje, cijeli
ameriki sudsko-politiki sustav i konano sustav vrijednosti temeljen na
novcu.
Element blii intuiciji nego istom intelektu spominje u surjeju spoznaje i
Charles Sanders Peirce. Njegov pojam abdukcije govori o ljudskoj misli koja
pri susretu s novim pojavom hitro stvara sud o tom novom. Peirce pritom
spominje bezrazlonost, sveprisutnost i vjerodostojnost. Rije je o naglasku
na pred-razumskoj strani spoznaje.
Schleiermacherova divinacija vezana je za unutarnji doivljaj. Tumaei
Schleiermachera, Gadamer govori o 'uivljavanju'. Gadamerovo djelo Warheit
und Methode (1960), Istina i metoda, govori o spoznaji uope, ali nosi
postavke vane za tumaenje knjievnih tekstova te u spoznavanju rabi
sintagmu stapanje obzora, Horizontvershmelzung. Rije je o uivljavanju
tumaa u djelo koje interpetira, te o stapanju obzora pisca umjetnine i njezina
tumaa. Dvije osobe moraju naime imati neke zajednike vrijednosti, toke i
silnice, znakove i sustave koji su im zajedniki. Samo tada moe tuma
interpretirati djelo. Ako je pisac liberal koji poznaje Bibliju i englesku
knjievnost a pie hrvatski, lake e ga shvatiti intepretator koji razumije
liberalno misao, poznaje takoer Bibliju i englesku knjievnost i savreno
vlada hrvatskim. Mislimo da e Slamnigove pjesme lake tumaiti onaj tko
zna misliti i osjeati kako je na nain srodan Slamnigu.
Eliot tvrdi u eseju Tri glasa poezije, The Three Voices of Poetry (1954) da ne
vidi ni jedan drugi nain na koji bi neku osobu uinio ivom, osim da duboko
suosjea s njom. Interpretator mora takoer suosjeati s kazivaem lirike ili sa
svim likovima pripovjednih djela, ak i s onima koji su negativni, a posebno sa
samom sredinjom inteligencijom - kako bi razumio njihove motive i umio ih
protumaiti drugima.
Nakon uvjetno reeno emocionalnoga, dolazi intelektualni dio interpretacije.
Taj dio e pomoi da tono odgovorimo na vane upite: Od kojih se dijelova
sastoji knjievna umjetnina? Kako su dijelovi povezani? Koji je smisao
111

cjeline? U em je taj jezik u normi standarda, a u em se razlikuje od norme?

Koji se glasovi, rijei, reenine konstrukcije opetuju? Koji simbol iz vanjske
stvarnosti se opetuje? Zato se opetuje to to se opetuje?
Fryeu su opetovanja srodnih simbola tako vana da njima u Anatomiji kritike
definira i samu umjetnost, pa kae da se ini kako je u temelju svih
umjetnikih djela neko naelo povratnosti, a ta se povratnost obino naziva
ritmom kada se giba u vremenu i uzorkom kada se razastire u prostoru. O
povratnosti govori i Lotman u Strukturi umjetnikoga teksta.
Staiger brani samostalnost svake pojedine prave umjetnine i tvrdi da prava
interpretacija ne e tumaiti bit umjetnine iz ivotopisa, teme, anra ili
ideologije. Samo onaj tko interpretira ne gledajui ni lijevo ni desno, a osobito
ne iza pjesnitva, moe biti pravedan i uvati samostalnost njemake
znanosti o knjievnosti.
Evo Staigerovih misli o odnosu ritma i stila pojedine umjetnine, te o dunosti
interpretatora:
to opaamo pri prvom susretu s umjetninom? (...) Opaamo duh koji
produhovljuje cjelinu djela (...) i potvruje se u pojedinim potezima. Taj osjeaj
imenujem ritmom (...).
Na ritmu poiva stil glazbenoga djela. Na ritmu takoer poiva stil pjesnikoga
ostvaraja. to je stil? Stilom imenujemo ono iz ega izvire suglasje svih
aspekata savrenoga umjetnikoga djela, ili cijeloga opusa jednoga
umjetnika, ili cijeloga doba.
Osjea li nae srce da je dodirnuto ritmom odreene pjesme? Je li taj osjeaj
neporemeen, nazoan u svakom asu, je li, makar nejasan, ali u odreenom
smislu ipak odreen? Ako osjeamo ritam na takav nain, ve prihvaamo u
cjelini djela njegovu posebnu, neponovljivu ljepotu. Zadaa interpretacije jest
razjasniti tako opaen ritam umjetnine i dokazati da on postoji i u pojedninim
njezinim dijelovima; zadatak intepretacije jest navedeno izrei tako da i drugi
mogu shvatiti nau spoznaju.
(...)
Individualni stil pjesme nije u formi i nije u sadraju, nije u misli i nije u
pojedinom motivu. Individualni stil pjesme je sve reeno u jednom-jer
savrenstvo djela poiva upravo na tom da je sve usklaeno u stilu.
112

(Emil Staiger, Die Kunst der Intepretation, 1955.)

Interpretacija koja naglaava neponovljiv stil voli govoriti o kreativnim
odstupanjima od jezine norme. Ona esto odgovara na upit: U em se jezik
djela podudara s normom, a u em se od nje razlikuje? Kojoj normi je jezik
najblii? Pritom moramo imati prije svega na umu normu doba u kojem je
djelo nastalo. Hrvatski standard dubrovake knjievnosti druge polovice XVI. i
prve polovice XVII.st. vaan je za pjesme Dominka Zlataria. Hrvatski
standard kajkavske knjievnosti XVIII. st. bitan je za pjesme Pesme horvatske
Katarine Patai. S tim su vezana i stilski naglaena mjesta: kontrahirani oblik
zamjenice nije stilski obiljeeno mjestu u sustavu standarda Zlatarieva doba:
Nepokojni, vaj! pepele / ti nam kae da ki ljube / prije reda ivot gube u
stihovima iz pjesme Ljubovnik uinjen prah od asa.
Kad Mato pjeva Samo gordi jablan lisjem suhijem / ape o ivotu mrakom
gluhijem , onda dugi oblici pridjeva jesu stilski obiljeeni u odnosu na normu
doba u kojem su nastali. Suprotno tomu, Gundulievo a u visocijeh gora
vrhe / najprije ognjen trijes udari ne sadri u dugu obliku visocijeh stilski
obiljeeno sredstvo u odnosu na standard svojega doba.
3. O INTERPRETACIJI KOJA NAGLAAVA OSTVARAJ REDA
Ova interpretacija je druga inaica ve opisanoga prvoga tipa, i u praksi samo
stavlja druge naglaske. esto odgovara i na ove upite:
Koju ideju pisac smatra svojom svetom priom, jer mu je puno vanija od
drugih ideja? Koju dakle ideju ili mit djelo ozbiljuje? Kako se ta izabrana
odreena ideja ili mit ostvaruje u djelu? Ima li mit neki kanon od kojega djelo
odstupa? U em se djelo podudara s pravilima odreenoga anra, a u em se
od njih razlikuje? Kako se djelo uklapa u osobine knjievne epohe u kojoj je
nastalo?
Kojim drugim djelima istoga autora slii ovo djelo? Kojim djelima drugih
autora slii djelo ? Ruga li se tim djelima ili ih hvali? Kako se pisac odnosi
prema izvorniku ili srodnom prijanjem djelu? Skriva li pisac da je blizak
prvotnomu djelu? (Musil ovjek bez svojstava Krlea Zastave; William

113

Golding, Gospodar muha 1954. Robert Michael Ballantyne Koraljni otok,

1858.)
Nerijetko je mogue odgovoriti kako se pieve teoretske postavke ostvaruju
u odreenom djelu. Reeno je mogue u pisaca koji su bili i teoretiari: kako
je Eliotova teorija o uporabi tue poezije, iz 1920., ostvarena u Pustoj zemlji
koja je objavljena 1922.
Nezreli pjesnici oponaaju, a zreli kradu; loi pjesnici pokvare to to uzmu, a
dobar pjesnik to preradi u neto bolje, ili barem u neto drukije. Dobar
pjesnik pretopi svoj plijen u cjelinu jedinstvenoga osjeaja, koja je posve
drugaija od one iz koje je dio otrgnuo lo pjesnik to pretvori u
nekoherentnu smjesu. Dobar pjesnik e obino posuivati od autora udaljena
u vremenu ili strana po jeziku, ili razliita u interesima.

Philip Massinger

(Times Literary Suplement , 27 May 1920)

(Preveo D.S.)

Navedene misli govore o tom da pjesnici itaju jedni druge i da koriste tue
formule ali, ne valja previdjeti dio koji kae da dobar pjesnik pretopi svoj
plijen u cjelinu jedinstvenoga osjeaja. Misao je mogao potpisati i Staiger, koju
godinu nakon Eliota.
Budui da je intertekstualnost vana za interpretaciju, upuujemo opet na
Genetteove misli koje smo naveli u poglavlju o lokalizaciji.

Pisac naime

redovito ita tesktove drugih pisaca, na njega djeluju i pravila anra, ideologije
i uope svakodnevni ivot odreene kulture.
Tuma u interpretaciju mora unijeti sve svoje itateljsko i ivotno iskustvo, ali
se mora koncentrirati na bitne dijelove samoga djela, a ne svojega ivota ili
ivota onih kojima govori. Ipak, interpretacija uope, a posebno kolska
interpretacija, ukazat e na to kako problem ostvaren u knjievnosti jest dio
stvarnoga ivota, pa i ivota izravnih recipijenata.
Tuma mora poznavati misli prethodnih tumaa. Ovo primjenjuje ve Toma
Akvinski, istina ne na tumaenja knjievnih djela, nego u raspravama o

114

teolokim problemima pri em redovito na poetku iznosi Aristotelov stav o

srodnom filozofskom problemu.
Piui o Hamletu, Eliot tako ne prihvaa projekcije to su ih zastupali Goethe i
Coleridge, a hvali J.M. Robertsona i profesora Stolla, jer su se koncentrirali na
dramu, a ne na sam Hamletov lik.
Dvije opasnosti vrebaju svakoga interpretatora: 1. unositi u djelo ono to u
njem ustvari ne postoji; 2. dosadno prepriavati ono to je ve reeno u djelu
na zanimljiv nain.
Primjeri interpretacije:
Pavao Pavlii: Sedam interpretacija, Dometi, Rijeka 1989.
Pavao Pavlii: Tin Ujevi, Zelenu granu s tugom uta voa, Republika 9/10,
1999.
Cleanth Brooks, Robert Penn Warren: Understanding Poetry (upiti koji bi
mogli voditi interpretaciju).
T.S. Eliot: Selected Prose of T.S. Eliot, eseji o Baudelaireu, Uliksu, Yeatsu,
Danteu
4. KOLSKA INTERPRETACIJA
kolska interpretacija redovito je dio sata, i najee faza sata kojoj prethodi
itanje ulomka odnosno emocionalna stanka. Ako su uenici proitali
odreeno djelo kod kue redovito je rije o dramama i romanima takoer
je mogue itati neki posebno poticajan ulomak prije interpretativnoga
razgovora.
kolska interpretacija namijenjena je uenicima i stoga mora zadovoljavati
ove kriterije:
1. mora biti jasna i jednostavna, to ne znai prizemna; 2. mora biti
utemeljena na terminima i teorijama koje uenici poznaju, dakle onima koje
program propisuje (uenici prvoga razreda gimnazije u prvom polugoditu ve
govore o tom to je balada, epitaf, elegija, himna; uenici V. razreda razlikuju
osnovno i preneseno znaenje rijei; uenici VI. razreda osnovne kole ue o
asonanciji i aliteraciji; uenici VII. razreda ue o mitu i legendi); 3. ne smije
zaobii, niti tek spomenuti, bitne elemente djela; (znanstvena interpretacija
115

moe izabrati za temu svojega pristupa manji element, pa se koncentrirati na

jezik Melkiora Tresia ili njegova sugovornika Maestra, i ne rei previe o
cjelini romana. kolska interpretacija ne smije samo ovomu elementu posvetiti
30 minuta, a ostalima nita. Znanstvena interpretacija moe tumaiti iskljuivo
dramu Kanibali koja je umetnuta u roman i jedva spomenuti Maestra i
Vivijanu; kolska interpretacija mora paziti da protumai sve bitne likove, i
navest e dramu Kanibali kao mjesto koje na odreen nain tumai ostale
dijelove romana).
4. znanstvena interpretacija u pravilu prua neto novo, daje nov pogled na
djelo kolska interpretacija ne mora imati ovo obiljeje, ali e vrhunska
kolska interpretacija rei neto novo i ostati jasna.
5. kolska interpretacija ne e toliko zazirati od veza djela i ivotopisa kako to
ine katkad najbolji predstavnici znanstvene interpretacije Staiger se u
Umijeu interpretacije od tumaenja ovih veza izriito ograuje: Pjesma se ni
u kojem sluaju ne da tumaiti iz ivotopisnih podataka. U ovom je kolska
interpretacija neto blia postavkama Franka Raymonda Leavisa. Valja i u
kolskoj interpretaciji biti oprezan s vezama ivotopisa i umjetnosti.
kolska interpretacija pazit e da prikae umjetninu neponovljivom, ali e
uputiti na njezine veze sa anrom i epohom, ili jednostavno nekim drugim
djelom.
Najee tumaeni elementi u kolskoj interpretaciji:
Pripovjedna djela i drame: karakterizacije likova, meuodnosi likova; naini
karakterizacije likova (razgovorom, govorom, opisom, djelima likova); tipovi
pria (komino, tragino, ironino, romansa) ; funkcije dijaloga i funkcije opisa.
Pjesme: motivi; smisao boje glasova (Verlaine, Jesenja pjesma, u Nazorovu
prijevodu: Plaa pune bruje strune jesenje (...) mene tuge mue duge,
emerne /u/ kao znak alosti; Cesari: Sve se elje naglo u duu povuku
svijetli samoglasnici s poetka stiha ustupaju mjesto tamnim samoglasnicima i
tako zvuk prati smisao koji govori o nestanku elja.
E.A. Poe, Annabel Lee: see / Lee / me

- svijetli samoglasnik priziva ime

izgubljene drage.

116

Kako su se pravila anra ostvarila u odreenom djelu (moderni roman u

Isuenoj kaljui, Povratku Filipa Latinovicza, Kiklopu, Mirisima, zlatu i
tamjanu; povijesni roman u Seljakoj buni i Vjebanju ivota). Kako djelo
odstupa od pravila anra?

U em je neponovljivo ? (metafikcija u Smrti

Vronskoga, jaki ideologemi u Mirisima, zlatu i tamjanu; elementi crne

komedije u Hamletu, sa scenom na groblju).
Kako se epoha pokazuje u odreenom djelu: realistiki opis u Ocu Goriotu ili
Sjaju i bijedi kurtizana; mlad i siromaan ovjek kojega koi drutvo u
Crvenom i crnom, Zloinu i kazni, U registraturi; elementi kriminalistikoga
romana u Zloinu i kazni i Brai Karamazovima; simultanizam u Gospoi
Bovary ; krugovaka oputenost u Barbari.
Kako djelo odstupa od 'pravila' epohe (romantini zapleti u Sjaju i bijedi
kurtizana: Esther Van Gobseck-Lucien de Rubampr- Vautrin (Carlos Herrera
- Clotilde de Grandlieu; romantiarski elementi ljubavi Juliena Sorela s
Madamme de Rnal i Mathilde de la Mole u Crvenom i crnom).
Intertekstualna nazonost drugih djela u djelu koje tumaimo: Slavko Mihali
Ugasi svijeu, majstore A.B. imi Opomena; Tolstoj Ana Karenjina N.
Fabrio Smrt Vronskoga (pohvala ili ironina uporaba prve umjetnine; razina
preradbe).
Nezaobilazne knjige s teoretskim osnovicama: Frye: Anatomija kritike,
Staiger: Temeljni pojmovi poetike; Umijee interpretacije; Eliot: Izabrani eseji
5. POSTUPCI U KOLSKOJ INTERETACIJI
Najei metodiki postupci pri interpretaciji
- razgovor profesora i uenika na razini reenica; uz primjere
- pripremljena kratka izlaganja uenika o bitnim elementima djela
(slijed dogaaja u noveli Kip domovine; likovi i njihov meuodnos; spoj
uzvienoga i niskoga u Kipu domovine; odnos povijesti i fikcije; pojedinosti u
kojima se ogleda cjelina ban kao spomenik i ban kao uspomena piljarice
Pepice Pogai; injenica da uz bana ostaje samo piljarica; smisao
opetovanja zavrne rijei kriom, kriom; jezik likova i jezik pripovjedaa;
117

obiljeja anra novele u Kipu domovine (proza, malo likova, jedan bitan
dogaaj, brz razvoj fabule, kratki dijalozi, jaka poruka na kraju); ironija prema
malenima koji postaju veliki i ironija prema velikima koji postaju maleni).
Uitelj mora znati to odreenim zadatkom i izlaganjem uenika eli postii,
mora imati pripremljen plan interpretacije
- pripremljena diskusija o odreenim problemima (pogodno za romane i
drame: )
- pripremljena debata o vanom problemu iz romana (Goriot je sam kriv za
svoju propast; Ana Karenjina je sebina jer joj je ipak vanija vlastita srea
odnosno nesrea, nego djeca koju samoubojstvom ostavlja samu)
-fingirana sudska rasprava (tuiteljeva skupina napada Juliena Sorela, ili
Clydea Griffithsa, iznosei dokaze; braniteljska skupina ga brani; porota
kasnije odluuje)
- uiteljevo izlaganje uz primjere

LITERATURA:
1. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska,
Zagreb 1997. (pojam Interpretacija)
3. Empson, William: Seven Types of Ambiguity,
2. Groden, Michael, Martin Kreiswirth: Johns Hopkins Guide to Literary
Theory and Criticism, Johns Hopkins University Press, 2005.
3. Jauss, Hans Robert: sthetische Erfahrung und Literarische Hermeneutik,
Suhrkamp, Frankfurt, etvrto izdanje 1982.
4. Staiger, Emil: Die Kunst der Interpretation, Atlantis, Zrich 1955.
(Imaju u Knjinici odsjeka za komparatistiku).
5. kreb- Stama: Uvod u knjievnost, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb 1983.
(poglavlje Zdenko kreb: Interpretacija)
118

UPITI:
1. Vrste smisla po biblijskoj egzegezi
2. Tko uvodi viesmislenost u interpretaciju XX. st.? Kako mu se zove
knjiga?
3. Schleiermacher
4. U em nije i u em jest individualni stil po Staigeru
5. Obiljeja kolske interpretacije
6. Najei upiti na koje odgovara kolska interpretacija

119

9. KNJIEVNOST U ODGOJU STARE GRKE I RIMA

1. OD HOMERA DO ARISTOTELA
1.1. Od 8. ili 9. st. kad Ilijada i Odiseja nastaju, pa sve do pojave Platona, ova
djela bila su glavna lektira u grkoj naobrazbi. Prema francuskim autorima
(Marrou) one su barem dijelom igrale ulogu i prirunika za izraavanje i
katekizma. Ova djela katkad su bila etiki i estetiki prirunici, a mladi su ljudi
morali slijediti junaka djela heroja i pridravati se njihovih moralnih normi.
Ahilej i Odisej predstavljali su dva tipa junaka. Prvi je ovjek krajnjih osjeaja
ljubavi i mrnje, osvete i suosjeajnosti. Tjelesna mu je snaga na prvom
mjestu, hrabar je bez ikakve odgode. Njegovo prijateljstvo prema Patroklu
vjerojatno je bilo uzor svakoga prijateljstva, njegov prkos prema Agamemnonu
uzor suprotstavljanja svakomu nepravednomu autoritetu, njegova mrnja
prema Hektoru uzor svake mrnje, njegova suut pred Prijamom uzor svake
suuti. Poznato je da se Aleksandar Makedonski vidio u ulozi novoga Ahila.
Odisej je bio tip junaka koji se oslanja i na svoju mudrost, koja se ne razlikuje
puno od lukavstva. Hladnokrvnost, upornost, optimizam, praktinost vjerojatne
su osobine kojima je knjievni junak djelovao na svoje itatelje. Lukavstvo s
konjem bilo je uzor svakoga lukavstva.
enski je svijet imao uzor u Penelopi. Dok se Odiseju ne odrie pravo na
avanture, Penelopa je bila uzor vjernosti. Valja meutim biti oprezan, jer se
Odisej odrekao i samoga vjenoga ivota koji je nudila arobnica Kirka, samo
kako bi se vratio na svoju Itaku, gdje ga je ekala Penelopa. Suvremena
inaica ovoga lika bila bi Tolkienova Arwen, koja se odreknula vjenoga ivota
da bi bila sa svojim voljenim Aragornom. Takoer, Odisej se sjetio da je
brana postelja napravljena oko stabla masline te da je od jednoga komada
koji se ne da dijeliti.
Razlika izmeu Ahila i Odiseja dijelom je razlika izmeu Sparte i Atene. U
prvom je gradu dravici odgoj bio podreen vojnom uspjehu. Rjenik je bio

120

skroman, ali izraz saet poznata je izreka Sa titom ili na njemu, koja je
govorila o potrebi smrti (mrtve su donosili na titovima) ili pobjede, kad su
dobitnici dolazili nosei tit. Izgubiti tit, a vratiti se iv znaio je da nisi
napravio dosta za pobjedu i da si ustvari pobjegao.
U Grkoj su Homerova djela bila u sreditu pozornosti, knjievnost je vie bila
zastupljena u svakodnevnu ivotu i jamano je vie je utjecala na mlade
nego u Sparti. Uz Homera u kolama se tumaio Hesiod, poglavito Dani i
djela, ali i Postanak bogova, premo kojem je vrena i religijska pouka.
1.2. Prema Sironiu iz Grke knjievnosti, odgojna je pouka izreena u
umjetnikom obliku bila Grcima draa od ista moraliziranja.
Lirika je u odgoju Atenjana bila solidno zastupljena, a najee se spominju
ovi autori:
Arhiloh s ratnikim, domoljubnim i satirnim stihovima
Kao kontrast spartanskom odgoju u poznatoj maksimi sa titom, mogu
posluiti ovi stihovi:
Neki se sad traki barbar razmahuje mojim titom,
jer sam taj izvrsni tit u grmlju ostavio.
Neka ga, glavno da sam ivu izvukao glavu
drugi u nabaviti, jednako dobar tit.
Alkej, slavitelj ljubavi, vina i drugih radosti
Sapha, ljubavna pjesnikinja
Pindar, slavitelj bogova i pjesnik pobjednikih himni
Sironi pie da su roditelji darivali djeake koji su krasnoslovili Solonove
pjesme. Ovaj je autor bio izabran za arhonta 594., pa je uveo demokratski
parlament, etiri imovinska stalea i sudstvo.
1.3. Negdje od 6. st. basna se u govornikim kolama posebno rado tumai.
Ljudski karakteri izreeni putem ivotinjskih likova, saet prozni iskaz i
zavrne moralne ili samo poune poruke bili su elementi kojima se moglo
djelovati na recipijente i njihove stavove.

121

1.4. Drama je naravno igrala vanu ulogu od vremena njezina jaega razvoja,
dakle od 5. st. prije Krista. Drama je pisana za slobodne graane, koji u
kazalite redovito odlaze, te tako predstave djeluju na njihov ukus, ali publika
jasno povratno djeluje i na same tekstove. Kazalite tako postaje dio
knjievnoga odgoja i odgoja putem knjievnosti.
Eshil slavi uzviene osjeaje, recimo pravedan bunt u Okovanu Prometeju.
Sofoklo stvara snane osobe koje uspostavljaju kriterije morala to trai i
konanu ivotnu rtvu za pravednu stvar, u em je nenadmaen uzor
Antigona. Likovi koji izmeu autoriteta i lagodnosti na jednoj strani te pravde i
muenitva na drugoj biraju put pravedne patnje ostat e uzorima u odgoju do
danas.
Sofoklo je navodno izjavio da on prikazuje ljude kakvi bi trebali biti, a Euripid
ih crta onakvima kakvi jesu. Moda je dio istine i u tom da Euripid zna kako
umjetnost mora i pretjeravati, pa u Medeji prikazuje strahotu ljubomorne
osvete koja je negativan primjer. Poznato je da e, stoljeima kasnije,
Flaubertov odvjetnik Senard braniti Gospou Bovary tako to e govoriti da je
glavni lik negativan uzor, pa prikazuje poraz zla. Charles Pietri tvrdi kako
Euripid nije bio optereen ukusom gledateljstva te mu nije podilazio.
1.5. kolske ustanove srodne dananjima pojavljuju se u Grkoj u 6. st.
Pismo, gimnastika i glazba temelj su odgoja. Upute kojima se itao i tumaio
tekst imaju podosta veze s dananjim odnosom prema tekstu:
- stih po stih itati naglas
- komentirati pojedine stihove i cjelinu
- cijeli tekst viekratno krasnosloviti
Sofisti se javljaju sredinom 5. st. i nemaju stalnih kola. Knjievnost su rado
ukljuivali u naobrazbu, ali su retoriku shvaali kao vjetinu koja moe istinu
zamijeniti neistinom.

Rado su dokazivali relativnost etikih normi i to

dokazivali i 'dokazivali' probranim navodima iz Ilijade i Odiseje.

Rije sofist oznaavala je u poetku ovjeka uena u nekoj pojedinoj struci, a
poslije uena ovjeka uope. Leksemom se tumaio i ovjek koji pojedince i
skupine pouava retorici, politici i matematici. Sofisti su bili i filozofi, recimo
Protagora i Gorgija. Osnovni stav Protagorine filozofije bio je da je ovjek
122

mjera svih stvari. Problem je u tom to sofisti ovjeka nisu smatrali u

kantovskom smislu openitih kategorija svaki bi pojedini ovjek bio mjera
svih stvari u svom izravnom okruju. Navedeno vodi u teak relativizam i
skepsu. Sofisti tvrde da mogu bilo koga uvjeriti u bilo to samom vjetinom
svoje retorike.
Gorgija (485.-375.) nije svoju nastavu temeljio na nekom sustavu. Izraz je
temeljio na antitezama, ishitrenim figurama i jakom ritmu.
1.6. Sokrat je odluna protutea sofistima ve time to tvrdi da postoje stalne
vrijednosti dobra i zla koje ne ovise o uvjetima odreene situacije. Pietri
kazuje da je Sokrat ipak manje od svojih suvremenika uvodio knjievnost u
svoje odgojne postupke. U Platonovu djelu Fedar Sokrat razgovara s Fedrom
o razliitim problemima, pa i o odnosu pisane i govorene rijei. Na temelju
takvih razgovora razvila se metoda heuristikoga razgovora koja je i danas
uestalo nazona u razrednim situacijama.
Sokrat i njegova supruga Ksantipa predmet su poruge Aristofanove komedije
Oblaci. Seljak Strepsijad naime trai pomo nakon to su ga rasipna supruga i
sin uinili ovisnim o vjerovnicima. Aristofan u svojim djelima izrie i misli o
odgoju te se zalae za ustaljen nain koji se oslanja na knjievnost, glazbu i
gimnastiku.
1.7.
Gorgijin uenik Izokrat osnovao je u Ateni kolu 390. prije Krista, dakle je
djelovala prije Platonove Akademije. Spis mu se zove Protiv sofista, to
kazuje o stavu prema uitelju. Optuivao je sofiste

zbog trivijalnih tema,

recimo o bumbarima i soli. Njegova raspodjela pripreme govora korisna je i

danas:
- odrediti glavne toke teme
- upoznati raspored
- odluiti kako e se govor ukrasiti
Rado je ukljuivao Homera i Hezioda u svoj obrazovni sustav, traio je od
uenika da oponaaju ove uzore, ali i to da sami stvaraju, a posebno su
mjesto imale rasprave o knjievnim djelima. Izokrat je ukljuivao knjievnost u
123

odgoj kako bi poveao govorniko umijee svojih uenika. Izokrat je svojom

djelatnou zapravo osvijestio dvije bitne postavke koje i danas uvaavaju svi
koji prouavaju odnos nastave i knjievnosti: dobro odgojen ovjek dobro
govori, a knjievnost je bitan izvor odgoja.
1.8. Platon je imao drugaije ideje o odgoju. Filozofija bi morala biti temelj
odgoja, a drava ima odluno pravo utjecati na odgoj i mora oblikovati ljude
po svojoj potrebi. Smisao za zajednicu i pravednost ideali su odgoja, a
Platonu se inilo da knjievnost njegova doba u tom ne pomae. Platon je
kritizirao Homera zbog nedolina opisa bogova, a smatrao je da je za odgoj
mladia neprilino opisivati pla junaka. U Dravi kae da bi mladii morali
sluati prie o bogovima tako da naue tovati i bogove i svoje roditelje.
Euripidu zamjera to bojim sinovima pripisuju podmitljivost.
U svojoj idealnoj dravi Platon ne nalazi puno prostora za umjetnost. Pojavni
svijet je tek sjena ideje, a umjetnost je sjena pojavnoga svijeta. Tako je ona
trea od istine i sjena sjene. Akademov vrt, gdje je Platon imao svoju kolu,
dao je ime svim dananjim akademijama.
1.9. Aristotel je osnovao na Likejskim etalitima peripatetiku kolu u kojoj su
naela odgoja i uloga knjievnosti u odgoju promatrana drugaije nego li u
Platona. Makar je dvadesetak godina proveo u Platonovoj koli, kritizirao ga
je vie nego Izokrata, s kojim dijeli niz stavova.
Prema Milivoju Sironiu, Aristotel je uvaavao naravan razvoj djeteta i traio je
prilagoenost odgojnoobrazovnih izvora dobi uenika.
Uloga knjievosti u odgoju za Aristotela je posebno vana. Naglaavao je i to
da je za govornike vano upoznati potencijalno sluateljstvo. O Aristotelovim
djelima Retorika i Poetika, koja su izravno relevantna za predmet kojim se
bavimo, govorit emo opirno na drugom mjestu. Sada nam ih je prikazati u
openitim crtama.
ini se kao da su recipijenti temelj Aristotelove podjele govornitva iz
Retorike. Politiko, epideiktiko i sudsko govornitvo, te naini kojima se
postie uvjerljivost u tim vrstama, osnovica su njegove rasprave.

Grka

knjievnost slui mu kao izvor doakaza i primjera za svoje tvrdnje. Aristotel

124

govori i o karakterima koji ine ili podnose nepravdu, a spominje i atehnike

naine uvjeravanja.
Druga knjiga govori o osobinama dobra govornika, ali ne zaboravlja ni
osobine sluatelja. Primjere srdbe, blagosti, suuti i drugih osobina, nalazi u
Homera, Sofokla i Euripida. Aristotel obrazlae u ovom dijelu knjige i metode
uvjeravanja, pa navodi entimeme i primjere.
Trea knjiga Retorike govori o tehnici pripreme i odravanja govora. Istie
izvore iz kojih se izvode metode uvjeravanja, nain dranja govora (dikcija,
stil, sastavljanje) i raspored dijelova govora. Aristotel ovdje govori i o raznim
figurama, ritmu, slikovitosti i vrstama stilova. Primjere opet izvodi iz grke
knjievnosti, ali i iz govora znamenitih govornika.
Za razliku od Platona, Aristotel visoko cijeni knjievnost, to se vidi i po tom
da ju smatra vanijom od povijesti. Smatra naime da povijest opisuje ono to
je bilo, a knjievnost ono to je moglo biti time je ona openitija, pa je za
Aristotela i vrjednija.
2. KNJIEVNI ODGOJ U HELENIZMU
2.1. Nakon smrti Aleksadra Makedonskoga, drava se raspada, pa u Egiptu
vladaju nasljednjici vladara Ptlolomeja, a na podruju dananje Sirije i Izraela,
nakon borbi s Ptolomejevim nasljednicima, vladaju nasljednici vladara
Seleuka. Biblija svjedoi o okrutnosti grkih osvajaa, pa je 167., za vrijeme
zloglasnoga Antioha IV. Epifana, dolo do pokolja u Jeruzalemu. Iste su
godine zabranjeni idovski obredi i uvodi se obvezan kult Jupitra Olimpskoga
u Hramu. Naravno da idovi odgovaraju ustankom. Razlozi pobune bili su i u
tom to idovi nisu htjeli davati svoju djecu u grke kole. One su idovima
bile odbojne ne samo zbog jezika, nego i zbog vjebi koje su djeca morala
obavljati gola.
2.2. Helensistike gradske kole imaju tri stupnja: poetni, srednji gimnazijski i
vii retoriki. Na poetku se ui itanje i pisanje, gramatiari nastupaju u
srednjem dijelu naobrazbe, a retori, uitelji govornitva, na treem stupnju.
kolovanje traje od sedme do 19 ili 20 godine.
Ovo doba utvruje poloaj knjievnih djela kao osnovnih izvora odgoja.
Marrou tvrdi da se prireuju popisi klasinih autora, a zatim i najprikladnijih
125

djela, to brzo stvara dojam da je rije o najboljim djelima uope. Homer ini
se jo uvijek dominira. Marrou tvrdi da je Ilijada ouvana u vie primjeraka od
Odiseje, te je stoga vjerojatno bila i cjenjenija. U nekim su kolama ouvani
odlomci, recimo o Ahlovu titu te o dvoboju Menelaja i Parisa, pa je oito da
su se epovi prouavali i parcijalno.
Heziodova su djela takoer prouavana, a na cijeni su bili i pjesnici Alkej,
Sapha, Anakreont i Solon. Uenje napamet bilo je dio izobrazbe.
Izbor dramatiara pokazuje razlike u odnosu na situaciju u Ateni u 4.st.
Komediograf Menandar

posebno je vaan, a slijedi ga tragiar Euripid.

Sofokolo i Eshil nisu bili toliko zastupljeni.

ini se da je proze sve vie, pa tako Ksenofont sa svojom Anabazom i
povjesniar Tukidid dobivaju na vanosti.
U retoriki kolama sustavno se prouavaju govori, a Demosten je meu
vodeima po zastupljenosti, makar se studiraju i Izokrat i Platon.
Marrou tvrdi da su Homer, Menandar, Euripid i Demosten stupovi klasine
kulture za helenizma.
2.3. U poetnim kolama trebalo je najprije svladati upoznatost sa slovima.
Slijedile su vjebe itanja tekstova, koje su uitelji najprije kratko lokalizirali.
Ilijada i Odiseja bili su omiljeni tekstovi.
U gramatikim kolama radilo se s tekstom u sljedeim stupnjevima:
1. Upoznavanje teksta; 2. itanje teksta; 3. Eksplikacija ; 4. Ocjenjivanje
U prvom dijelu uitelji su prepriavali sadraje djela, zatim bi pokazivali i
skulpture likova, oznaavali su epizode, locirali likove i scene. Uenici su
zatim morali to je mogue preciznije ponoviti ono to je uitelj rekao.
itanje nije bilo jednostavno jer nije bilo puno primjeraka; valjalo je itati rije
po rije, razdvojiti reenice, te odrediti upitnost ili izjavnost.
Eksplikacija se dijelila na jezinu i knjievnu. Jezina je tumaila znaenja
svake rijei, pravili su se rjenici svake pojedine pjesme, katkad i rjenici
djela. Leksikologija je bila u prvom planu, ali je bila zastupljena i morfologija.
Knjievna je eksplikacija tumaila priu, likove, stilske figure i vrstu djela;
usporedba s drugim djelima takoer je bila zastupljena.
Ocjene su morale biti dobro protumaene, a rabili su se i kritiki zapisi o
djelima, ponajvie oni Izokratovi.
126

Retori su doputali vie slobode svojim uenicima od gramatiara, jer se

smatralo da su i uenici na tom stupnju odgovorniji.
U retoriki se kolama puno pozornosti posveivalo estetskoj problematici
poetike i retorike teme bile su uestale. Najvie se radilo na vjebama u
sastavljanju tekstova. Uenici su vjebali pripovijedati, opisivati i raspravljati u
svim vrstama stilova. Valjalo je saimati, pretvarati stihove u prozu, postavljati
tezu i antitezu, slobodno i planirano komponirati i redigirati tekstove.
Popularna je bila rasprava

o usporedbi Ahileja i Odiseja, to je

podrazumijevalo upoznatost s Ilijadom i Odisejom na razini u kojoj je uenik

mogao navoditi veliku koliinu stihova napamet.
Evo tipine vjebe:
Retor bi postavio tvrdnju, recimo Izokratovu misao : Korijen je odgoja gorak,
ali su mu plodovi slatki.
1. Predstavite Izokrata i nainite njegovu pohvalu
2. Parafrazirajte njegov aforizam u tri retka
3. Procijenite njegovo miljenje
4. Potvrdite njegovo miljenje, ili ga odbacite, ako mislite suprotno
5. Ilustrirajte misao usporedbom
6. Usporedite misao s kojom anegdotom, recimo iz Demostena
7. Citirajte kao potporu misli drugih pisaca
8. Zakljuak: Rije je o najljepoj Izokratovoj misli o odgoju
Marrou je dijelom saeo Izokratove misli o odgoju na ovaj nain: Nauiti
dobro govoriti znai istodobno nauiti dobro misliti i dobro ivjeti.

3. KNJIEVNOST U STAROM RIMSKOM ODGOJU

3.1. Pietri pie da su u 6. i 7. st. prije Krista postojale u Rimu osnovne kole
koje su bile pod etruanskim utjecajem. Pisalo se s desna na lijevo, a o
knjievnosti Vladimir Vratovi kae da je oigledno kako je rije o usmjerenoj
knjievnosti, te da je ouvano svega nekoliko cjelovitih tekstova i pregrt
ulomaka. Rije je o lirskim obrednim pjesmama, zaklinjanjima, molitvama i
127

aranjima, poslovicama i pravnim odredbama. Kasniji rimski pisci pisali su

neto o tom, pa je mogue pretpostaviti da su postojale djeje uspavanke i
dramske igre koje su usmjeravale odgoj djece.
Grka se kultura irila i prije no to je Rim osvojio Grku, zbog grkih kolonija
na jugu Italije, poglavito u gradu Cumae (Kumi). Tako u latinski jezik prodire i
grki rjenik, pa je i sama rije poeta grkoga podrijetla.
3.2. U 3. st. prije Krista osnivaju se u Rimu kole drugoga stupnja, dakle
srednje kole, a tek u 1. stoljeu dolazi do pojave visokih kola. Dobro je
poznata izjava Kvinta Horacija Flaka o snazi grkoga utjecaja na Rim:
Pokorena Grka pokorila je divljega pobjednika i darovala umjetnost
seljakomu Rimu (Epistulae, II.).
Neki su grki obiaji bili protivni staromu rimskomu moralu, pa se ni u Rimu
nisu odve dobro prihvaale gimnastike vjebe koje su uenici izvodili goli.
Bilo je i izraza izvornoga rimskoga domoljublja koje nije prihvaalo grke
utjecaje ve time to su grkoga podrijetla. Ipak, od 3. st. grki uitelji pronose
i znanje jezika i retorike.
Livije Andronik (272.) spominje se kao prvi meu takvim uiteljima, a preveo
je Homerovu Odiseju na latinski posluivi se starim stihom saturnijcem.
Katon Stariji (234-139) biva spominjan meu prvima s izvrsnom grkom
naobrazbom.
Ve u 2. st. prije Krista u Rimu se govornitvu posveuje pozornost kakvu je
imalo u 5. st. u Ateni. Mladii koji su se pripremali za politiku morali su znati
komunicirati s mnotvom, a srodno je umijee zahtijevao i od onih koji su
poticali vojnike. Konano, odvjetnici, sveenici i trgovci takoer su morali znati
barem osnove govornitva.
S utjecajem grke kulture ini se da dolazi do pada tradicionalnoga morala.
Preljub i grke seksualne slobode neki meu nama bi rekli nemoral prvoga
reda praen bolestima postaju vanijima od obitelji. Uspjena karijera i
uitak dolaze na prvo mjesto.
Ciceron (106-43) govorio je da Rimljanin mora biti dobar ovjek, plemenit,
sljedbenik starih moralnih naela, domoljub, poznavatelj knjievnosti i
umjetnosti. Horacije je takoer govorio o bezbonikom pokoljenju i prokletoj
krvi, traei moralna naela u svakodnevnom ivotu.

128

Moda najvei uitelj retorike staroga Rima, Marko Fabije Kvinitlijan, takoer
govori o potrebi jake veze morala, govornitva i knjievnosti. Po navedenom
e ostati velik uzor kasnijim naratajima koji odgajaju mlade.
3.2. U programima su uz grke pisce Livije Andronik, zatim Enije iji su Anali
postali sastavnim dijelom izobrazbe svakoga uenoga Rimljanina.

Pisac

Nevije s Punskim ratom takoer se prouavao u kolama.

Rimske komedije bile su predmet rasprava jer su im grekofili odricali
izvornost; rimski domoljubi smatrali su Plauta dobrodolim, kako je nekad u
Grkoj bio Menandar. Ove su komedije nekima i smetale zbog oite
didaktinosti.
U rimskim je kolama bio nazoan i Terencije Afer, inae poznat po svojoj
izreci Ne moemo izrei nita to ve nije reeno- to danas ima pomalo
postmodernistiki prizvuk.
3.3. Rimska kola dobiva svoj konaan oblik u vrijeme Oktavijana Augusta
(63. prije Krista 14 AD). Plocije Gal otvorio je istina 93. prvu rimsku retoriku
kolu, no ona biva brzo zatvorena, tako da zasluge pripadaju Marku Tuliju
Ciceronu (106-43 prije Krista). Djela O Govorniku i Brut i danas su vrijedni
doprinosi teoriji govornitva i kulturni spomenici prvoga reda. Pichon tvrdi:
Njegovo se govornitvo sve vie uzdizalo kao filozofija u svojoj dubini i kao
umjetnost po svojoj formi.

Kvinitilijan, skoro pa suvremenik Ciceronov,

kazivao je da se ovaj retoriar puno sluio Platonom. Ciceron je kao idealna

govornika spominjao i Izokrata, pa je traio da govornici budu dobri
poznavatelji knjievnosti.
Evo nekih Ciceronovih misli, koje dobro pokazuju veze govornike naobrazbe
i knjievnosti:
Govorniku je, naime, najblii pjesnik, neto vie vezan ritmom, a opet
slobodniji zbog nesputanosti gramatikom, u mnogim, konano, vrstama
ukrasa njegov drug i gotovo njemu ravnopravan; u svakom sluaju skoro
jednak po tome to svoja prava ne ograniava i ne omeuje nikakvim
granicama, da bi mu bilo doputeno uz iste mogunosti i bogatstvo
izraavanja lutati kud god eli. (O govorniku, I.6; prema Bekeru, str. 106.)

129

Prema tome kako smo ponekad uzvieni, ponekad jednostavni, a ponekad

zauzimamo stanovit srednji stav, tako nau zamisao slijedi vrsta govora te se
u skladu sa svakim uitkom za ui i gibanjem dua mijenja i obre. (O
govorniku, III. 45)
Naime svako duevno gibanje po prirodi posjeduje osobit izraz lica, zvuk i
pokret, te itavo ovjekovo tijelo i cijelo njegovo lice te cijeli glasovni opseg,
kao strune na liri, zazvue onako kako ih trzne pojedino duevno gibanje. Jer
glasovni je opseg zategnut poput ica, koje odgovaraju na svaki dodir, visoko
i nisko, brzo i sporo, glasno i tiho; no, izmeu svih njih postoji i srednja
vrijednost u svakoj grupi (...) (O Govorniku, III.57).
3.4. Bilo je i drugaijih stavova o vezi knjievnosti i pouavanja. Za razliku od
Cicerona, Katul je bio protiv svake obveze pjesnitva u slubi odgoja. Tit
Lukrecije Kar u svom djelu O prirodi slavi Epikurovu materijalistiku i
hedonistiku koncepciju, esto zagovara odbacivanje stega.
Doba Oktavijana Augusta (63-14) oznailo je pokuaj povrata morala, ali se
ini da vanost retorike u javnom ivotu opada.
Cecilije Epirota 26. prije Krista uvodi u svoju retoriku kolu Vergilija kao pisca
kojega valja posebno podrobno studirati. Razlozi jesu literarne, ali i politike
naravi, jer Vergilije u svojoj Eneidi slavi aktualnu vlast. Bukolike, Georgike i
Eneida pokazuju i srodnosti s niskim, srednjim i visokim stilom. Horacije i
Ovidije takoer su zastupljeni u kolama, s time to Ovidije biva prognan iz
Rima, to se reflektira i na zastupljenost u kolama. Naravno da se pomno
studira i Homer. Pri izboru teksova koji e se prouavati kole su se sluile
naelima koja vae i danas: antologijska vrijednost, primjerenost dobi i
posebnim ciljevima uitelja.
Tekstovi u kolama bili su bilingvalni, grki i latinski, pa je i dobar dio
aristokracije bio bilingvalan.
3.5. Poetna rimska nastava slijedi grka naela, pa djeca ue slova, onda
tekstove napamet i konano recitiraju vjebajui memoriju.

130

Upis u drugi stupanj nastave ovisio je o sposobnostima, ali i o novanim

mogunostima pristupnika. U takvim gramatiarskim kolama ekspliciraju se
tekstovi istaknutih autora.
3.6. Evo nekih autora i djela koji danas ne uivaju veliku popularnost, osobito
ne u naukovnim osnovama jezinoga i knjievnoga pravca, a bili su popularni
u rimskim kolama:
Germanik, Arateja djelo slavi cara Tiberija kao boanstvo, no valja znati da
je Germanik bio Tiberijev posinak.
Manilije, Astronomija u pet knjiga govori o zakonima vladanja zemaljskim i
nebeskim svijetom; ima niz literarnih dijelova, recimo o Andromedi i Perzeju.
Petronije Arbiter, Satirikon govori o nemoralnu ivotu za doba cara Nerona.
Djelo je citirao Eliot na poetku Puste zemlje, a Petronije je znaajan lik u
velikom romanu Henryka Sienkiewicza Quo vadis.
Seneka Mlai (umro 65) bio je uitelj Neronov i stoga kritiziran od mnogih
autora. Postavio je visoke moralne kriterije, temeljene na stoicizmu, pa je i
stoga bio hvaljen od kasnijih kranskih pisaca.
Marcijal je kratkom formom epigrama s odgojnom poukom bio zastupljen u
kolama. Hvaljen je kao uzor jezgrovitosti i svrhovitosti.
Tacit, Anali i Historije povijesna djela u kojima se pripovijedanje razvija na
razvoj tragine radnje.
3.7. Marko Fabije Kvintilijan (35-95) pripada uskom krugu najveih retoriara
staroga doba ije su misli i danas korisne svima koji pouavaju bilo koji jezik i
bilo koju knjievnost. Njegovu knjigu Izobrazba govornika posebno emo
tumaiti tijekom kolegija, pa sada pruamo tek osnovne crte njegovih ideja.
Moral spaja cijeli niz tema kojima se bavi Izobrazba govornika. Evo nekih
primjera.
Kvintilijan jasno govori o potrebi veze knjievnosti i govornitva, a moralne
vrijednosti oito su vane i pri izboru pisaca. Iskljuuje utjecaje pisca Sotada
jer on ima grubih i opscenih epizoda.

Zalae se za Homera, Vergilija i

tragediju. O komediji kae da je dobra jer tumai sve vrste karaktera i

emocija. Sve dok se ne bojimo da je izvriti lo utjecaj na moral djeaka, ona
mora zauzimati najvanije mjesto u lektiri uenika.
131

Moral je nazoan i u opoj uputi za izbor djela u lektiru.

U prvom redu njene due, jo sirove i neiskusne, koje dublje doivljavaju sve
to naue, moraju uiti ne samo krasnorjeive, nego, to je kudikamo vanije,
moralno uzviene stvari. (prema prijevodu Petra Pejinovia, 98)
Morala ima najvie u opisu lika govornika odnosno uitelja.
Govornik mora biti vir bonus, dicendi, peritus dakle ovjek dobar, rjeit i
hrabar.
Evo korisna opisa uitelja: On sam mora biti bez poroka i ne smije ih kod
drugih trpjeti. Neka bude strog bez natmurenosti, njegov odnos neka je
srdaan, ali bez familijarnosti. (124).
Opis dobra stila takoer je zanimljiv: Za mene su glavne odlike stila: jasnoa,
uporaba rijei u pravom znaenju, njihov pravilan poredak, neodlaganje u
beskonanost zavretaka reeninih perioda, stil kojemu ne smije nita
nedostajati, a isto tako u kojemu ne smije biti nita suvino. (230).
Interpretativno itanje i danas se moe posuiti ovim uputama:
Djeak mora znati gdje zaustaviti dah, gdje u stihu napraviti pauzu, gdje
misao zavrava, odakle poinje, kada valja dignuti, a kada spustiti glas, kakvu
modulaciju glasa dati pojedinim mjestima, to laganije, to bre, to snanije,
a to opet mirnije valja izgovoriti...djeak mora razumjeti to ita. (...) (prema
Pandi, 67).
3.8. Odnos govornitva, knjievnosti i izobrazbe moemo pratiti i u pisaca koji
obiljeuju vrh i kraj Rimskoga carstva. Car Marko Aurelije razvio je stoiku
misao u djelu Samomu sebi, koje bilo je itano i prouavano. Lik mu je
prikazan, istina sa slobodnim odnosom prema povijesnim faktima, u filmu
Gladijator Martina Scorcesea. Pripisuju mu misao Smrt nam se svima smijei,
i sve to moemo uiniti je da joj uzvratimo osmijeh.
Kranstvo se po Rimskom carstvu irilio i propovijedima zbog kojih su neki
propovjednici ostali i bez glave, osobito za careva Domicija i Deoklecijana.
Tertulijan (160-220) isticao je potrebu morala, poput predkranskih pisaca, a
sam je rado rabio kovanice.
132

Ambrozije, milanski biskup, koji je zasluan za obraenje Augustinovo,

istaknuo se himnama i odlunim utjecajem na odgoj mladei.
Jeronim je u Rimu imao krug osoba kojima je izravno tumaio Bibliju, koju je i
preveo na latinski izravno iz izvornika. Budui da su se niz godina svi prijevodi
morali temeljiti na njegovu prijevodu, Vulgati, oito je svojim rjeenjima
utjecao na mnoge jezike i pisce.
Augustin je ostavio dva velika djela, O dravi Bojoj i Ispovijesti. Druga je
knjiga i danas itana i izvan striktno kranske lektire, jer neobinom
iskrenou crta lik ovjeka koji se jo nije obratio i koji se bori s mnogim
napastima. Stil djela nerijetko moe biti uzor jasnoe i postupnosti. esto se
navodi njegova misao kojom se narugao samomu sebi iz doba kad nije imao
snage da se odupre napastima. Kae da je tada govorio : Boe, daj mi
estitosti i pokajanja, ali ne jo danas.
3.9.Postupci uenja u rimskim se kolama nisu puno razlikovali u odnosu na
one iz grkih kola.
itao je najprije uitelj, koji je zatim objanjavao tekst. Za njim su itali
uenici, jedan po jedan. itanje je bilo oteano zbog nedostatka znakova.
Nakon itanja, odnosno interpretativnoga itanja, slijedio bi krasnoslov,
dananja recitacija. Kvintilijan je tvrdio da e se pamenje bolje izvjebati i
izotriti prihvatom tuih nego svojih misli.
Tekst se objanjavao tako to se komentirao osnovni sadraj, a kasnije forma.
Servije ovako tumai eksplikaciju teksta: prije samoga objanjavanja,
prikladan bi uvod morao razluiti nesigurnosti, protumaiti nakane i svrhu
posla. Zatim se tumaio stih po stih, onda rije po rije. Tumaio se ritam,
znaenje rijei te sva pjesnika sredstva. Nerijetko su se tumaile pojedine
izdvojene rijei ili razliiti naini kojima se izricala neka misao.
Poslije su se stilske vjebe provodile najvie u retorikim kolama i
obuhvaale su prepriavanje fabule i deklamaciju lijepo izreenih misli.
U retorike kole ulazili su oni koji su potpuno svladali izgovor i slovnicu, a
uenici su vjebali rasprave u kojima se argumentima nastojalo nadvladati
protivnika. Valjalo je naprimjer dokazivati je li vei govornik Demosten ili
Ciceron.

133

Zavrimo podsjeajem na govornika i pisca koji iza svoje misli stoji svojim
ivotom i svojom smru. Djelovao je na svoje suvremenike literarnim
tehnikama i idejama. Rije je o ovjeku koji je dobro poznavao i stoike
retorike tehnike i tekstove koje danas ubrajamo u Stari zavjet. Pisao je i
itao grki i hebrejski. Bio je rimski graanin, a njegove tekstove moemo
preporuiti i onima koji ne vjeruju u ono to je on vjerovao. Svaki bi naime
pokret volio imati takve ljude na svojoj strani. Rije je o govorniku koji nam je
uz sve ostalo ostavio i ovu misao: Znanje napuhuje, a ljubav izgrauje (1 Kor
8:1) [H gnw??sij fusioi ? h[ de> a]ga<ph oikodomei??
Mladi itatelji e sami doi do imena pisca.
LITERATURA:
1. Vlado Pandi: Putovima kolske recepcije knjievnosti, Profil, Zagreb
2001.

MOGUI UPITI
1. Kvintilijan o uitelju
2. Kvintilijan o govorniku

134

10. METODIKI PRISTUP ELIOTOVOJ PUSTOJ ZEMLJI

PRVI SAT
1. UVODNI PODATCI
1.1. Kanadski znanstvenik Northrop Frye tvrdi da Svatko zainteresiran za
suvremenu knjievnost mora dobro poznavati Eliotovo djelo. Nije vano svia
li vam se ili vam se ne svia, njega morate itati. (Frye, 5). Dakle, nije mogue
stei pravu predodbu o umjetnosti XX. stoljea bez Eliota.
Misao je mogue obrazloiti na vie naina, a spomenimo na poetku tehniku
citatnosti koju je osvijestio Eliot i koja je postala paradigma velikoga dijela
knjievnosti, filma i glazbe XX. stoljea; nadalje, simultanizam je bio poznat i
realistima, no Eliot ga je doveo do konanoga stupnja koji ipak ne ukida
komunakivnost.
Eliotova teorija o objektivnom korelativu uinila je jasnijim odnos izmeu
emocija i njihove prezentacije u tekstu, a neosobna teorija pjesnitva
rasvijetlila je odnos izmeu umjetnine i umjetnika.
Suprotno radikalnim negatorima i slijepim sljedbenicima prolosti, engleski
mislilac u Tradiciji i individualnom talentu govori o jedinstvenom poretku
knjievnih djela od Homera do njegove suveremenosti; pisac mora biti
svjestan toga reda, a ne tek slijepo nasljedovati obiaje prijanjega narataja.
Eliot sm na originalan nain opet pie literaturu Zapada i naglaava
kransku komponentu, pa emo poznavajui njega, lake shvatiti druge
nezaobilazne europske pjesnike neizravne religioznosti, kakvi su Trakl, op i
Montale. Samu uporabu neke svete prie u literaturi, koja kontrolira anarhiju
zbilje prologa stoljea, Eliot je vrlo dobro razjasnio u eseju o Joyceovu
Uliksu.
Usprkos posve razliitim ideolokim stavovima, ili vanim mitovima, moda je
Eliotov utjecaj u engleskom svijetu mogue usporediti s Krlenim u hrvatskim
razmjerima: neki dijelovi mogu biti odbojni, ali moramo biti svjesni i razine i
razloga utjecaja ak i ako se bavimo drugim autorima.
1.2 Podatci o Eliotovu ivotu nalazivi su u oljanovim antologijama Sto
pjesnika svijeta i Zlatna knjiga amerikoga pjesnitva, a one koji su posebno
zainteresirani upuujemo na knjigu koju je napisala Lyndall Gordon.
Uenicima se podatci mogu izrei, a neki od njih moe odglumiti pisca i
135

ukratko iznijeti informacije o 'svom' ivotu. Telegrafski, ivotopis bi izgledao

ovako: roen je 26. rujna 1888. u St. Louisu, Missouri, dakle ne tako daleko
od zemljopisnoga srca USA, i to kao najmlae od sedmero djece; obitelj je
bila donekle imuna, ali ne prebogata, Eliotova dadilja bila je katolkinja Annie
Dunn; majka Charlotte Stearns bila je uiteljica koja se posvetila djeci, a i
sama je pisala. Eliot je studirao filozofiju na Harvardu, Oxfordu i Sorbonni; od
1914. ivi u Londonu, radi kao bankovni slubenik i ivi skromno, kasnije je
urednik u nakladnikoj kui. Eliot je po obiteljskoj tradiciji bio pripadnik
unitarijanske crkve, u kojoj je djed William Greenleaf Eliot bio vrlo istaknuta
osoba, i koja tuje Krista, ali ga ne priznaje za pravoga Boga kako to ini
katolicizam. Pisac se obratio na anglokatolicizam 1927. Najvanija su mu
djela Pusta zemlja (1922.) i etiri kvarteta (1936.-1942.) Prvi brak s Vivien
Haig Wood doba je neuroza, bolesti i nesrea; vana mu je duhovna veza s
Emily Hale; druga je supruga Valerie Fletcher. Nobelovu nagradu dobiva
1948. , umire 4. sijenja 1965., a pokopan je u Engleskoj, u mjestu predaka
East Cockeru, u pokrajini Somerset, u Saint Michael Church.
1.3. Makar je Pusta zemlja natopljena razliitim informacijama, mogue joj je
pristupiti tako da dio poruka razumiju uenici zavrnoga razreda srednje
kole. Potrebno je krenuti od pojedinosti koje su tomu uzrastu bliske, kako
bismo putem njih protumaili dio slojevitosti i viesmislenosti djela. Ovaj e
prijedlog obuhvaati tri sata, a nastavnik moe interpretaciju prilagoditi
mogunostima razreda kojemu tumai djelo.
Uenicima je dovoljno na poetku kazati osnovne obavijesti o umjetnini. Djelo
je objavljeno u Londonu u asopisu Criterion u listopadu 1922. (iste godine
dolazi i Joyceov Uliks, a u nas Krlea objavljuje Hrvatskoga boga Marsa).
Tekst je zapravo poema od 433 stiha, a njezin su integralni dio i znanstvene
napomene koje je napisao sam autor. One su nastale i stoga jer se prigodom
amerikoga izdanja uspostavilo da je djelo prekratko da bude objavljeno kao
posebna knjiga, i ujedno predugako za neke druge kombinacije; ima
znanstvenika koji smatraju da su napomene pisane s ironijskim odmakom, ali
sigurno pomau razumijevanju umjetnine.
Dijelovi poeme na prvi su pogled nepovezani, ali se pozornim itanjem kroz
elemente kaotinosti nazire suptilan red. Nevidljiva je pozadina poeme pria o
putniku koji prolazi pustom zemljom suvremene civilizacije, traei lijek
136

njezinoj jalovosti. Na putu sree niz situacija i osoba koje svjedoe o svom
egoizmu i nedostatku ljubavi. Prethodne dvije reenice valja istaknuti kao
posebno bitne dijelove. Rije je o suvremenoj verziji srednjovjekovne prie o
vitezu koji trai Gral, posudu s Kristovom krvlju koja je opi lijek.
Samu je umjetniku tehniku uporabljenu u Pustoj zemlji na poetku dobro
pribliiti usporedbama. Pusta zemlja je prije svega nalik brzoj promjeni kanala
na televizoru ili nasuminom lutanju po internetu: gledamo malo rat u Iraku,
pa prijenos NBA koarke, zatim erotiku, reformu sudstva u Brazilu...a tada
shvatimo da se u svim kadrovima pojavljivao lik koji je obliven krvlju, ima dugu
kosu i pati.
Poema je nadalje nalik zbirci, u kojoj su pjesme uglavnom povezane
zajednikom temom i srodnim likovima pojedini bi pasusi mogli stajati
samostalno, ali tada gube snagu vizije.
Djelo je nalik i enciklopediji, samo to u njoj nemamo abecednoga reda, nego
itatelj mora sam traiti sustavnost tako zapravo on postaje vitez koji trai
spasonosni lijek. Tipino je obiljeje modernistike poezije bijeg od
pripovjedne, izravne povezanosti stihova.
Pjesma je slina i ledenoj santi, jer autor nerijetko ini vidljivim jednu treinu, a
ostalo, moda ono ljepe i vanije, moramo sami traiti.
U Pustoj zemlji nalazimo jedne kraj drugih motive iz suvremenoga gradskoga
ivota i davne povijesti, motive unitenih ljubavi, ekonomije i pomorstva. Sve
je povezao jedinstven duh to govori o bolesnoj civilizaciji koja umjesto u
plodnoj ljubavi ivi u egoizmu bez djece i bez Boga.
2. TIREZIJA, TIPKAICA, AGENT
2.1. Motivacije
Mogue je od uenika zatraiti da napiu jednu jedinu rije ili reenicu koja
oznauje ono to oekuju od ivota. Moda e neki navesti ljubav, a ako se to
ne dogodi, onda je rije o indikativnoj pojedinosti, koja se moe takoer
iskoristiti kao motivacija. Uenicima valja najaviti da emo iz mnotva motiva
u djelu prouavati najprije one koje govore o iznevjerenim ljubavima, i tim
putem doi do sri. Rije je o ljubavi u primarnom znaenju emocije izmeu
bia enskoga i mukoga roda koja bi morala voditi k braku i obitelji. Ovaj je
aspekt djela u novije vrijeme izuavala Marja Palmer u Men and Women in
137

T.S. Eliot's Early Poetry. Ulogom emocija u pjesnikovu ivotu i djelu bavila se
nezaobilazna Lyndall Gordon.
Uenici e zatim na Internetu pronai stranice o T.S. Eliotu, na njima
TSEBase, dakle raunalnu konkordancu koja omoguuje da se na zaslonu
upie rije, a stroj prua sve stihove u Eliotovu opusu gdje se ona spominje.
Ubrzo e tragai otkriti da se rije love vrlo rijetko javlja u prvom i drugom
razdoblju, kojima pripada i Pusta zemlja gdje nje uope nema. O ovome pie i
Northrop Frye u prije navedenom tekstu.
Potrebno je pripremiti recipijente i za sam ulomak koji emo interpretiratiprijelaz nam moe biti i injenica da su ljubav i seksualnost redovito
isprepleteni i nerijetko odvojeni.
Rekli smo da Eliot filmskom i raunalnom tehnikom vezuje osobe iz raznih
vremena, pa u dijelu koji emo itati nalazimo "ljubavni" par iz suvremenosti i
kraj njih nevidljivoga starogrkoga vraa Tireziju, koji je uenicima 4. razreda
poznat po pozitivnoj ulozi u Sofoklovoj Antigoni i Homerovoj Odiseji. On je
zanimljiv i sukladan erotskoj sceni zbog mita o sebi, koji preprian moe biti
trei dio motivacije, a Eliot ga prua u spomenutim napomenama (latinski
tekst prua prigodu za korelaciju s latinskim jezikom). Opazivi dvije
isprepletene zmije, Tirezija ih je udario tapom pa se pretvorio u enu; nakon
sedam godina vidio je opet zmije i, udarivi ih, pretvorio se opet u mukarca.
Kad su se Jupiter i Junona svaali oko toga tko vie uiva u ljubavnoj igri - a
suvremena verzija upita bila bi tko vie ovisi o seksu - pitali su Tireziju da
presudi. On je, moda prestraen od Jupitera, odgovorio da bia ljepega
spola uivaju vie, dakle da vie ovise, pa ga je boginja u bijesu oslijepila.
Jupiter mu je za utjehu dao proroki dar. Eliot osobu iz mita povezanu s
erotskim i prorokim motivima stavlja kraj para iz sadanjosti koji je, ini se,
zainteresiran iskljuivo za spolne elemente svoje veze.
2.2. itanje ulomaka iz poeme, pauza
Smatram da je uvjet pravoga razumijea Eliotove poezije komunikacija s
izvornikom. Engleski danas ne moe biti strani jezik, a anglisti e rado pruiti
pomo kroatistima kako bi uenici razumjeli primarna znaenja. Rije je o
138

ulomku iz The Fire Sermon, Propovijed vatre, koji zapoinje s At the violet
hour, when the eyes and back, a zavrava And puts a record on the
gramophone .
Potrebno je uenicima prije sata dati tekst, oni e sami nai rijei koje im nisu
poznate. Pjesma e se na satu itati najprije u hrvatskom prijevodu, a nakon
interpretacije i na engleskom jeziku. Izraz emocija likova i stava pisca prema
njima pomou tona, glasnoe i stanki jest vjetina koja se vjeba cijeloga
ivota, a ovisi i o pravom shvaanju teksta. Tijekom itanja pasusa koji
tumaimo, u glasu bi valjalo uti osudu, snagu i ljutnju proroka -- jer je Tirezija
ustvari prorok. Samo He vezano za agenta dobro je izgovoriti majestetino,
glasno, a idue rijei s opisom bubuljiavosti trebale bi izrei Tirezijinu porugu.
Rijei I Tiresias, old man... moraju pokazati njegovu patnju i osudu osoba koje
u viziji vidi. Opis spolnoga ina mora biti izgovoren glasno, naglo i strasno, to
obuhvaa i Tirezijine izjave da je hodao u najniim dijelovima svijeta mrtvih.
Glas se utiava i umiruje s prestankom ina i agentovim odlaskom. Dobar
itatelj bit e sposoban uivjeti se u svijest tipkaice. Ona nije uzrujana: She
turns and looks a moment in the glass, i idua dva stiha valja izgovoriti s
nehajem, tonom koji se tiho ruga agentu. Ona nije Ana Karenjina niti junakinja
Oliver Goldsmithova romana The Vicar of Wakefield , koji Eliot citira.
Tipkaica se nee ubiti stoga to ju On ne voli. Ipak, tri idua stiha, od When
lovely woman stoops to folly and ... do automatic hand , mogu izricati i njezin
jad, i samou, i naputenost ton moe biti ozbiljan i teak. Zavrni stih s
gramofonskom ploom moe odavati novu razigranost: ona zna to hoe, ali
je povrna. Vidjet emo kasnije u interpretaciji da je izraz to engage her
mogue protumaiti i kao skrivenu aluziju na zaruke, pa je dobro na tom
mjestu napraviti stanku, da bi se onda s dodatnom porugom proitalo in
caresses.
Prijedlog prijevoda:
U ovom satu ljubiastoga sutona, kad se oi i lea
podiu od stola, i ljudski stroj kad eka,
kao to taksi tresui se eka,
ja, Tirezija, starac s naboranim enskim grudima,
makar sam slijep, sve vidim i drhtim meu dvama ivotima.
U ovom ljubiastom satu - u veeri koja vue svakoga
doma, pa vodi i mornara doma s mora,
u doba kad se pije alica aja -- vidim da dom ima i tipkaica.

139

isti ostatke doruka, pali pe, eka ju konzervirana hrana.

S prozora, pogibeljno rairena, sui se zbirka
njezinih kombinea i hvata posljednje zrake sunca.
Posred divana (koji nou joj je postelja) cijela je hrpa
potkoulja, arapa, steznika i papua.
Ja, Tirezija, starac sa smeuranim prsima,
vidjeh cijeli prizor i predskazah to preosta,
i ja sam ekao najavljenoga gosta.
Evo i njega, ovjeka mlada i bubuljiava,
maloga slubenika iz nekretnina; ponosna je pogleda,
i makar je meu niima, sigurnost mu je izvrsna
kao svilen cilindar na tajkunu iz Bradforda.
Vrijeme je povoljno ba sada, tako mu izgleda-ona je pojela, dosauje se i malo je umorna.
On pokuava isprositi interes za milovanja
koja nisu eljena, ali ih ona ne odbija.
Odjednom ju napada, crven i odluan,
ruke koje istrauju ne nalaze zapreka;
njegova tatina ne trai odgovora,
i shvaa da je ravnodunost dobrodolica.
(A ja, Tirezija, unaprijed sve pretrpjeh,
sve to su na tom divanu inili od sebe;
ja, koji sam sjedio pod zidovima pokraj Tebe,
i hodao u prostorima gdje borave najnii od mrtvih.)
Vidio sam da ju na kraju pokroviteljski ljubi
i po neosvijetljenim stubama se gubi.
Ona se okrene, stane malo ispred zrcala
i jedva da je svjesna svoga otiloga ljubavnika.
Mozgom joj struje tek slaba misao i sjeanja
' Eto, ta je stvar obavljena, i drago mi je da je prola.'
Kad ljupka ena ponizi se ludo
i po sobi hoda opet sama, tako dugo,
poravnava kosu automatskim pokretima,
i stavlja plou na vrh gramofona.
2.3. Ispit dojma / interpretacija
Nakon to uenici iznesu svoje dojmove, zasigurno e biti lako uputiti na to da
u komunikaciji tipkaice i agenta osiguranja nema ljubavi. Njihov je odnos
sveden na mehaninu spolnost. U ovoj i u svim drugim scenama koje e se
interpretirati, ispitat e se tri elementa: egoizam, socioloka karakterizacija i
poruga svetim priama i ritualima, esto i sakramentu braka poruga u Eliota
meutim prerasta i u porugu na rugae. U svim e se trima elementima
govoriti i o jeziku.

140

2.3.1. Egoizam, nepotivanje osobe, jezik

Stihovi koji prikazuju egoizam i napuhanost agenta za prodaju nekretnina, u
izvorniku to je small house agent's clerk :
with one bold stare
ponosna pogleda
-----His vanity requires no response,
And makes a welcome of indifference.
njegova tatina ne trai odgovora
i shvaa da je ravnodunost dobrodolica.
Izriaji koji prikazuju egoizam tipkaice, the typist, govore da ona pred njim
glumi, a tek kad ga nema, pokazuje to misli o svom partneru. On je ponosan
i glup, ona je podmukla i povrna.
She turns and looks a moment in the glass,
Hardly aware of her departed lover
Ona se okrene, stane malo ispred zrcala
i jedva da je svjesna svoga otiloga ljubavnika.
--------------------'Well now that's done: and I' m glad it's over.'
' Ta je stvar gotova, i drago mi je da je prola.'
Iz navedenih je stihova vidljivo da se u segmentu zapravo nadmeu dva
egoizma, svaki na svoj nain pogibeljan za istu komunikaciju. Meu njima
nema nikakve iskrenosti, oni su moda potrebni jedno drugom jer hrane i
potiu potrebe svojega mesa i svoje duhovne praznine. Agent eka da njoj
popusti koncentracija nakoj jela, tipkaica nakraju pokazuje da je zapravo
dobila to je htjela, a nije ju previe briga to nije bila s onim kojega bi eljela.
Par je ljubav zamijenio mehanikom, to je najavljeno rijeima when the
human engine waits / Like a taxi throbbing waiting , i zakljueno stihom she
smooths her hair with automatic hand.
Knjievnik situaciju izrie i time to iz rijei ljubav, love , derivira besjede koje
ju zamagljuju : lover i lovely jedine su rijei u cijeloj poemi koje podsjeaju na
love. O djeci u ovakvim okolnostima ne moe biti rijei, pa zemlja biva pusta.

141

2.3.2. Socioloka karakterizacija likova i jezik:

Agentova socijalna karakterizacija : A small house agent's clerk, with one bold
stare, / One of the low on whom assurance sits / As a silk hat on a Bradford
millionaire. (Dui prijevod: Mali slubenik iz tvrtke za promet nekretninama,
odvana pogleda / jedan od niih kojem je sigurnost izvrsna / kao svilen
cilindar na tajkunu iz Bradforda). Bradford je engleski grad poznat po vojnoj
industriji. Ovom usporedbom Eliot eli rei da i nii stale moe biti zahvaen
grijehom i duhovnom korupcijom isto kako to mogu biti i imuni, olieni ovdje
neizravno u bradfordskom milijuneru, koji je vjerojatno ratni profiter. Tako je
samo jedna slika kazala da je grijeh nazoan u svim staleima.
Agentova runoa: He, the young man carbuncular arrives (Evo i njega,
ovjeka mlada i bubuljiava).
Socioloka karakterizacija tipkaice:
On the divan are piled (at night her bed)
Stockings, slippers, camisoles and stays
Posred divana, (koji nou joj je postelja), cijela je hrpa
potkoulja, arapa, steznika i papua.
Ponienje tipkaice :
When lovely woman stoops to folly and
Kad ljupka ena ponizi se ludo...
Tirezija je govornik ovoga pasusa, a kao sveenik ili prorok unio je proroki
ton optube u jezik teksta. Time i rijei koje su vezane za tipkaicu i agenta,
naime grudnjaci, arape, bubuljice i limenke, bivaju zahvaene ozrajem
napada na nemoral. Kumulacije i simultanizam ine odlomak blizak Izaiji u
odlomku 3:18-26 iz njegove knjige.
U izvorniku Eliotova pasusa prevladava ukriana rima, ali je zvunost
ublaena pripovjednim tonom iskaza. Ova je pritajena glazba sukladna
skrivenoj nazonosti svadbenoga obreda i nevidljivoj nazonosti vraa
Tirezije.
2.3.3. Poruga svetoj prii, ritualu i samim rugaima; izdaja ljubavi koja je Bog,
nema djece

142

Kakva je uloga Tirezije u ovom odlomku, osim to na neki nain predstavlja i

tipkaicu i agenta, jer je u prolosti bio i ensko i muko bie? Na ovaj je upit
mogue odgovoriti ako razumijemo da Eliot prikazuje kako odnos bez ljubavi
predstavlja parodiju rituala vjenanja i samoga braka. Moda je elio rei i to
da svaki odnos koji nema potvrdu u braku biva za enu ponienje u naopaku
svijetu, ali o tom moemo samo nagaati.
Naravno da je Tirezija u ovom ritualu nevidljivi sveenik, to je isto poruga:
umjesto da posveuje ljubavnu vezu, on postaje voajer bezosjenoga ina.
Poruga na brak vidljiva je iz izbora rijei: stih Endeavours to engage her in
caresses sadri u sebi izraz to engage, koji bi izdvojen znaio zaruiti. Ovaj je
par daleko od zaruka u bilo kojem ozbiljnom smislu. U finalu nalazimo izriaj
bestows one final patronising kiss , to moe podsjetiti na izraz to bestow in
marriage, dakle dati za enu. Umjesto braka agent pokroviteljski ljubi
tipkaicu, kao da bi ona trebala biti zahvalna to se gospodin udostojio
spavati s njom. U stihovima koji su izbaeni iz konane inaice poeme
spominje se kako agent urinira na uglu.
3. BISKUP, KRALJICA, GROF
3.1. Priprema i motivacija
Odnosi bez ljubavi, egoizam i izrugivanje svetih rituala uestale su pojave u
pustoi suvremene civilizacije, pa time i Puste zemlje. Navedeni su grijesi
oiti u prethodnom pasusu, a skriveni i time opasniji u iduem dijelu iz The
Fire Sermon koji emo interpretirati. Pasus nas odvodi do para iz engleske
kraljevske obitelji. Povijest svjedoi da je engleska kraljica Elizabeta I. bila
posebno naklonjena lordu Robertu Dudleyju, grofu od Leicestera. Meutim se
za njega nije udala, vjerojatno stoga to su politiki razlozi bili jai. James
Anthony Froude u knjizi Elizabeth navodi kako je panjolski veleposlanik u
ondanjoj Engleskoj, biskup de Quadra, pisao g. 1561. svomu kralju Filipu
panjolskomu o tom kako se jednom naao s parom u velikom amcu na
Temzi. Zaljubljeni su bili dobre volje i poeli su priati besmislice, to je ilo
tako daleko da je grof alei se napomenuo kako nema razloga da se ne
oene kad je biskup na brodu. Navedene podatke moemo doznati iz
napomena koje je napisao sam pjesnik.

143

3.2. itanje ulomka, pauza

Najprije se itaju i tumae napomene one su integralni dio teksta (izvorno
na kraju cijele poeme djela, a ne ovoga dijela).
266. Ovdje poinje pjesma (triju) Temzinih keri. (...) Od retka 292 do 306
one govore naizmjence. Usp. Gtterdmmerung, III, 1.: Rajnine keri.
279. Usp. Froude, Elizabeth, knjiga I., poglavlje 4., pismo De Quadre Filipu
panjolskomu: Popodne smo bili na lai i gledali igre na rijeci. Na krmenom
nadgrau (kraljica) bila je sama s Lordom Robertom Dudleyem i sa mnom;
poeli su priati ludosti, i otili tako daleko da je Lord Dudley nakraju kazao
kako , budui da sam i ja tamo, nema razloga da ne sklope brak ako se to
kraljici svidi.
Sam ulomak zapoinje s The river sweats, a zavrava s White towers Wallala
leialala. Dio poeme je kratak i dobro bi bilo da ga nastavnik ili neki uenik
izrekne napamet. Ambicioznija izvedba ukluila bi kostimirana biskupa, koji
ita svoje pismo, te Elizabeth i Leicestera takoer prikladno obuene koji
naizmjence u ritmu valova ili ljubavne igre itaju stihove. Tonovi mogu varirati
od lascivnosti do teine koja izrie zaparu. Opetovano itanje s razliitim
vremenima poetka, kao pri kanonskom pjevanju, moglo bi ovdje biti takoer
efektno zbog izrazite pjevljivosti stihova. U praksi jo nismo ovaj pasus toliko
sloeno prezentirali, ali vjerujemo u uspjeh moguih pokuaja.
Prijedlog prijevoda:
Rijeka iznojava
Katran i slojeve ulja
Teglenice klize
U strujama plime
Crvena jedra
Rairena
Usred zavjetrina
Ljuljaju se s tekim jarbolima.
Klade tuda plutaju,
Teglenice oplakuju
Vode rijeke, vode glasa
Sve do Greenwicha
Uz Otok Pasa.
Weialala leia
Wallala leilala
Elizabeth i Leicester
Igraju se veslima
Krma te brodice
Ima oblik koljke
144

Zlatne i crvene
Rijeka nosi valove
Mreka obje obale
Vjetar s jugozapada
Nosi ih niz struju
Zvonjavu sad uju
Na svakom bijelom tornju
Weialala leia
Wallala leilala
3.3. Interpretacija
3.3.1.
Egoizam i nepotivanje osobe, jezik
Ve je reeno da povijest svjedoi kako kraljica i grof nisu realizirali svoju
ljubav. Za pjesmu je manje bitno tko je bio krivac, naime tko se zbog vlasti
odrekao punine osjeajnoga ivota, a vanije je da oni ne uspijevaju slomiti
svoj ili tui egoizam. Prethodni par nije vodio ljubav, nego je zadovoljavao
potrebe, a ovaj je par prikazan u zajednikoj zabavi veslima, pri emu pokreti
mogu prefigurirati ljubavnu igru. Prethodni par nije imao osjeaja, ovaj se par
s njima ali, moda stoga jer je nekomu od njih vlast vanija. Nevinost, koja bi
po sebi mogla biti pravi odgovor blatu, a esto i jest u svijetu nemorala, ovdje
pokazuje svoje drugo lice, naime neplodnost. Elizabeth je ponosno nosila
titulu The Virgin Queen.
Izdajnika i neobvezna ala ima izraz u igri valova te u ritmu i glazbi same
pjesme koja valove oponaa. Ritam je postignut kratkim stihovima od triju ili
etiriju slogova i uestalom rimom. Srok je potpomognut obiljem asonanca, a
sve tvori razigran i bogat glazbeni ugoaj lake pjesme. Evo tek nekih primjera:
oars formed gold shores ; shall swell bells ; wind stream
3.3.2. Socioloka karakterizacija, jezik
Elizabeth je kraljica, Leicester je grof, to doznajemo iz spomenutih
napomena, ali je bogatstvo vidljivo i iz plovila kojim se par slui. Kako je
neobvezna igra navedena para napravila bogat glazbeni ugoaj rime i ritma,
tako je socioloka karakterizacija stvorila pjesniku sliku u eleganciji krme
zlatnoga i crvenoga amca: The stern was formed / A gilded shell / Red and
gold.

145

3.3.3. Poruga svetoj prii, ritualu i samim rugaima; izdaja ljubavi koja je Bog,
nema djece
Tirezija je nevidljiv za tipkaicu i agenta, a biskup je nevaan za kraljicu i
grofa. Agent nije htio zaprositi tipkaicu, ona to oito i ne bi htjela; Leicesterov
postupak je jo tea uvreda, naime on se s prosidbom ali. Moda kraljica
ozbiljnu prosidbu ne bi htjela prihvatiti, pa bi time i ona ostala u egoizmu.
Zvonjava zvona podsjea na enidbenu ceremoniju koja se nije odigrala. Put
Temzom parodira svadbeni put na koji kraljica nikada nije pola. Djece ovdje,
rekli smo, opet nema.
Elizabeth I. je svakako velika vladarica: u njezino su vrijeme Englezi plaali
malo poreza, a ivjeli razmjerno kvalitetno i kraljevina je bila mona. Meutim
je ona sama u emocionalnom smislu neostvarena poput tipkaice; isto vrijedi
za agenta i grofa.
Eliot je moda htio pokazati da je udnja za vlasti svevremenska, te da su
ljudi esto spremni rtvovati osobe koje vole i svoje vlastite osjeaje, ako se to
suprotstavlja njihovim karijernim interesima.
Sada moemo protumaiti i prvi dio pasusa: srodan je odlomku o kraljevskom
paru po organizaciji stiha i ritmu, i time je odvojen od drugih dijelova Puste
zemlje. Spomen ulja i katrana u prvoj kitici neizravno pokazuje pravo stanje
emocija Elizabethe i Leicestera iz druge kitice simetrine strukture. Jo nam
vie govori injenica da pasus koji slijedi nakon ovoga govori o novoj
emocionalnoj nesrei, naime silovanjima koja su se zbila na vodi -- dapae,
Eliot u napomeni kae da i same interpretirane stihove pjevaju te silovane
djevojke, pa su stihovi Weialala leia/Wallala leilala... fragmenti njihove pjesme.
O djeci opet ne moe biti govora.
4. Domaa zadaa
Prvoj skupini uenika moemo zadati da proitaju mit o Tereju i Filomeli (iz
Ovidijevih Metamorfoza, Grke mitologije Johna Pinsenta ili iz Roberta
Gravesa). Zatim e u tekstu Puste zemlje potraiti podsjeaje na taj mit u
dijelu Partija aha, u Propovijedi vatre, te na kraju posljednjega dijela to je
rekao grom u spomenu lastavice. Valja ih uputiti da protumae vezu ovih
mitova i pustoi suvremene nasilne civilizacije.

146

Druga skupina uenika moe proitati sie Wagnerova libreta za Tristana i

Izoldu; djelo govori o ljubavi to je propala zbog spletke, a srednjovjekovni se
roman o tom nalazi u svim programima za srednje kole. Sie mogu nai u
111 opera; bolje opskrbljene knjinice imaju i Wagnerov izvornik na
njemakom. Potrebno je uenike uputiti na injenicu da Eliot citira dio iz
Wagnerova libreta u njemakim stihovima koji poinju s Frish weht der Wind.
Njihov e komentar o poloaju ljubavi u pustoi suvremene civilizacije takoer
biti proitan na iduem satu.
Svi uenici mogu proitati uvodni dio poeme s napomenama , do stiha i I will
show you fear in a handful of dust i uoiti elemente a) jalovosti, pustoi i
poluivota moda i egoizma u bezbrinosti kazivaice b) asocijacije na
religiju i rituale c) socijalnu karakterizaciju.

DRUGI SAT
5. PARTIJA AHA
5.1. Priprema i motivacija
Odlui li nastavnik posvetiti Pustoj zemlji tri sata, dobro je na poetku drugoga
obnoviti ukratko tunaenja o dvama nesretnim parovima koji su bili
interpretirani tijekom prijanje interpretacije.
Motivaciju za dijelove Puste zemlje o kojima e se govoriti na drugom satu
mogue je ostvariti razgovorom o razlozima propasti brakova i veza.
Nedostatak pravoga dijaloga, koji pokazuje neslogu karaktera, redovito je
pokazatelj to govori da se primie lom.
Kritika je povezala iduu scenu iz Puste zemlje s moebitnim prizorima iz
ivota samoga autora i njegove prve supruge Vivienne Haigh Wood. Oenili
su se 1915., nakon dvomjesena poznanstva, a pjesnik je kasnije rekao da je
u to vrijeme bio neiskusan i nezreo; oboje su imali 26 godina. Kad su se
upoznavali, bila je popularna pjesma Shakespeherian Rag, koja je tako ula u
poemu.
Bilo bi dobro da se njihova relacija moe opisati samo razlikom u karakteru:
slika povuena i uz to ironina intelektualca koji je sam sebe strogo
obrazovao, i s druge strane odgojiteljice koja razumije slobode za koje su se
enske osobe izborile na poetku stoljea, ne tumai ni dio nesklada. Ona je
147

bila bolesna moda i od pogrjenih lijekova koje je posluno uzimala od svoje

17 godine, esto loih ivaca. Eliot je kasnije rekao da taj brak nije Vivienne
donio puno sree, a njega je doveo do stanja svijesti iz kojega se rodila The
Waste Land.
5.2. itanje
Korisno je prethodno pripremiti uenika i uenicu koji bi glumili ili barem
interpretativno itali dijalog iz Partije aha. Dio zapoinje s 'My nerves are bad
to night. Yes, bad. Stay with me.' a zavrava s Pressing lidless eyes and
waiting for a knock upon the door. Tijekom predavanja koje smo izvodili za
uenike i srednjokolske profesore katkad smo citat iz Shakespearea Those
are pearls that were his eyes zamijenili Cesarievim Gle malu voku poslije
kie / puna je kapi pa ih njie. Bitno je uenicima protumaiti sam postupak i
ironiju kazivaa , te jasno upozoriti na promjenu. Ipak je izvornik koji govori o
preobrazbi vaan, naime kazuje da intelektualac smatra kako je samo
umjetnost bitna u moru nitavila.
Predlaemo neto izmijenjen oljanov prijevod:
'' ivci su mi veeras slabi, da slabi. Ostani sa mnom.
Priaj mi neto. Zato nikad ne pria? Priaj.
O emu razmilja? to misli? to?
Nikada ne znam to misli. Misli. ''
Mislim da smo u takorskoj ulici
Gdje su mrtvaci ostavili kosti.

'' Kakav je to um?''

Vjetar ispod vrata.
'' Kakav je to sad um? to to vjetar izvodi?''
Nita, opet nita.
'' Zar
Ne zna nita ? Zar ne vidi nita ? Zar se ne sjea
''Niega?''
Sjeam se,
Ovo su biseri koji bili su mu oi.
'' Jesi li iv ili nisi? Zar nema nita u glavi. ''

148

Ali
O O O O taj Shakespeherian Rag
Tako je elegantan
Tako inteligentan.
''to mi je sada raditi? to mi je raditi?
Istrat u van ovakva kakva jesam, i hodati ulicom
Rasputene kose, tako. to emo sutra raditi?
to nam je uope raditi?''
Vrua kupelj u deset.
I, ako kii, zatvoreni auto u etiri.
I igrat emo partiju aha,
I pritiskati oi bez kapaka, i ekati kucaj na vratima.
5.3. Interpretacija
5.3.1. Egoizam i nepotivanje osobe, jezik
Uenicima e se razgovorom pokazati da par i govori i ne govori o istim
stvarima. ena kazuje o svom stanju, ona jest dosadna, ali ipak eli
komunicirati, meutim, ini se da ne uspijeva upoznati njegov svijet, a onda
ga i vrijea pitajui ima li to u glavi.
On je zatvoren u svom egoizmu, odgovara joj naizgled nevezano za njezine
rijei, ali je time zapravo na fin nain odbija. U tipkaici i agentu imali smo par
koji nije konzumirao ljubav nego seks, ovaj se par zasitio ljubavi na neki
udan nain. Dva su bia toboe zajedno, oni dijele isti prostor i isto vrijeme,
ali ne dijele iste interese, oni su otueni jedno od drugoga i ive svaki u svom
svijetu ili u svom egoizmu. Odsutnost smislene komunikacije nala je izraz u
prividno jednostavnom, ali apsurdnom jeziku koji je prethodio teatru apsurda:
razgovor je srodan Ionescu, ija se elava pjevaica pojavljuje 1948., a
Stolice 1951., te Beckettu, koji 1952. objavljuje U oekivanju Godota.
5.3.2. Socioloka karakterizacija i jezik
Srednji imovinski stale, dakle neto izmeu maloga agenta i grofa, vidljiv je u
spomenu automobila, vrue kupelji i partije aha. Ipak valja biti oprezan, jer bi
ovdje moglo biti rijei o visokom staleu u intelektualnom smislu, budui da
muka osoba izgovara uene citate -- ime bi bio prikazan egoizam
intelektualne kaste koja prezire neobrazovane. On prvi puta odbija enu
izrekom o mrtvacu, a drugi put navodom iz Shakespearove Oluje:Those are
pearls that were his eyes (To su biseri koji bili su mu oi).

149

5.3.3.
Poruga na svetu priu, rituale i same rugae; izdaja ljubavi koja je Bog, nema
djece
Sakrament je vidljiv znak za nevidljivu Boju milost, pa je to u rimokatolicizmu
i brak. Mukarevi su odgovori toni pokazatelji pustoi njihova odnosa, koji
postoji samo formalno: I think we are in rats' alley / Where the dead men lost
their bones. (Mislim da smo u takorskoj ulici / Gdje su mrtvaci izgubili svoje
kosti.)
Spomen je takora indikativan, jer u engleskom the rat oznauje i izdajicu, a
ne smijemo zaboraviti da je rije o pjesmi to govori o potrazi za Kristovom
krvi. takori bi tako mogli asocirati na izdaju prema Bogu koji je po I. Ivanovoj
poslanici ljubav.
est puta spomenuta rije nita, nothing, moe podsjetiti na filozofsku, tonije
ontoloku opreku u kojoj se nalaze Sve i Nita. Nadalje, Tomislav Brlek u jo
neobjavljenom tekstu o poemi naslovljenom Wasted govori o no-thing, nestvari, jedinom simbolu s ove strane jezika koji ipak moe oznaiti element
koji je nothing, dakle izvan onoga to pripada redu poznatoga.
Pusta zemlja je puna biblijskih referenci i ujedno erotike. Moda je zanimljivo
napomenuti da je biblijski izraz za spolni odnos glagol poznati, poznao je ili
znao je *. U engleskom prijevodu imamo glagol to know: And Adam knew Eve,
his wife, and she conceived (Gen, 4:1; And Cain knew his wife; and she
conceived... (4:17).
Vrijednost je pasusa u tom to se ozbiljna problematika ostvarila u
kolokvijalnom tonu razgovornoga stila, a podsjeaje mogu naslutiti oni koji ih
studiraju. Eliotova je prva supruga imala jak osjeaj za prirodan govor i
uobiajenu kadencu, tako je vjerojatno utjecala i na jezik ovoga dijela poeme.

U hebrejskom tfaad.a
fdayA . Znakovi za duge i kratke samoglasnike iz
transliteracije nerijetko se u tisku i elektronskom prijenosu gube, pa ovdje dajemo tek priblian
izgovor: daat; yada.
*

150

6. ZAVODNICA, ALBERT I LIL

6.1. Motivacija
Vjerojatno je dovoljno uenike podsjetiti na prethodne parove i najaviti prostor
i vrijeme dogaaja sljedee scene, dakle pub ili kafi u XX., a u prenesenom
smislu i XXI. stoljeu.
6.2. itanje
Korisno bi bilo da ovaj pasus odglumi uenica, koja e se uivjeti i kostimirati
u zavodnicu iz bara. Dio zapoinje s When Lil's husband got demobbed, I
said a zavrava s Good night, ladies, good night, sweet ladies, good night,/
good night.

Posljednja je reenica takoer iz Shakespearea, izgovara ju

Ofelija na oprotaju. Pri samom itanju vaan je ton kazivaice. Prije svega
ona mora biti sposobna naglo mijenjati modulacije,

jer zapravo glumi tri

osobe. Sama Zavodnica govori ponosno-mazno-samouvjereno-erotiziranim

tonom, a njezina protivnica Lil mora imati trag poniznosti, nesigurnosti,
nesuvremenosti. Albert, kojega Zavodnica takoer citira Sve ih povadi Lili, i
stavi novo zubalo -- mogao bi imati prizvuk grubosti. Rijei ima drugih koje
hoe te da uivamo dok je stvar jo vrua vjerojatno bi morale biti vrhunac
erotskih tonova.
Zamijenili smo tek nekoliko rijei u oljanovom prijevodu:
Kad se Lilin mu demobilizirao, ja sam rekla bez dlake na jeziku, osobno sam joj rekla,
POURITE MOLIM ZATVARAMO
sad kad se Albert vraa, dotjeraj se malo.
Pitat e to je s novcem koji ti je dao
da popravi zube. Dao ti je, na moje oi.
Sve ih povadi Lili, i stavi novo zubalo,
Rekao je, kunem ti se, ne mogu te vie gledati ovakvu.
A ne mogu ni ja, rekoh; a pomisli samo na jadnoga Alberta,
Bio je u vojsci etiri godine, sad se eli provesti,
i ako mu ti ne bude dobra, ima drugih koje hoe, rekoh.
Oho, ima ih znai, rekla je. Nai e ih se rekoh.
Onda bar znam kome da zahvalim, rekla mi je, pravo u oi.
POURITE MOLIM, ZATVARAMO.
Ako ti se to ne svia, samo ti nastavi po svome, rekoh.
Druge e moi ono to ti ne moe.
Ali ako Albert zbrie,nemoj rei da te nisam upozorila.
Trebala bi se sramiti, rekoh, djeluje tako staro.
151

(A ona ima samo trideset i jednu).

to mogu, veli ona, i lice joj se snudi,
to je, kae, od onih pilula koje sam pila da pobacim.
(Ima ih ve petoro, umrla je malne od maloga Georgea.)
Ljekarnik je rekao, kae, da e sve ispasti dobro,
ali sa mnom odonda nije sve u redu.
Ba si prava budala, rekoh.
Kad te Albert ne puta na miru, rekoh, to moe,
zato se udaje ako nee djece ?
POURITE MOLIM ZATVARAMO.
Dakle, u nedjelju, kad je Albert doo kui,
pripremili su kuhanu unku i pozvali me
na veeru, da uivamo dok je stvar jo vrua POURITE MOLIM ZATVARAMO.
POURITE MOLIM ZATVARAMO.
Laku no Bill. Laku no Lou. Laku no May. Laku no.
Pa pa. Ku no, ku no.
Laku no, gospoe, slatke gospoe, laku no.
laku no.
6.3. Interpretacija
6.1. Egoizam i nepotivanje osobe
Interpretacija e naglasiti da ovdje imamo posla s trima egoizmima: zavodnica
je nemilosrdno spomenula zube i pobaaje koje je imala njezina tobonja
prijateljica Lil; ona je, nadalje, spremna oteti Alberta; Lil se s druge strane
olako odrie svoje djece i uzima pilule za pobaaj; sam Albert bi ini se bio
spreman i na zabavu izvan onoga to mu Lil moe pruiti. Tako su svi
povezani s jalovou puste zemlje.
6.2. Socioloka karakterizacija i jezik
Uzvik Hurry up please it's time podsjea na pubove u kojima tako upozoruju
goste da je vrijeme za posljednje pie.
Jednostavne izreke u ovom i u prethodnom pasusu napravile su nizak stil, koji
odgovara niskom socijalnom poloaju govornice te Alberta i Lil. Ovo je
obiljeje mogue povezati s nastavom gramatike, jer se nastavna jedinica o
stilu i stilistici nalazi i u strukovnim kolama i u gimnazijama.

Pasus je

meutim u drugom smislu i kompliciran i virtuozan jer u jednoj kazivaici

prikazuje glasove triju osoba. Efekt je proveden pomou reeninoga niza koji
tvori slobodni neupravni govor -- to je u programu za gramatiku u

152

gimnazijama. Ova tehnika najmanje zaustavlja pripovijedanje, a tono i brzo

ocrtava likove.
6.3. Poruga sakramenta braka, izdaja ljubavi koja je Bog, djeca prezrena
Naravno da je zavodnica spremna unititi brak im spominje zabavu s
Albertom. Ovdje ipak imamo i gorih stvari. Dok su tipkaica i agent te kraljica
i grof parodirali brane rituale, Albert, Lil i traerica parodiraju i Kristovu
posljednju veeru, time i euharistiju i napokon samu rtvu, dakle izvor
pravoga ivota i prave smrti za krane. Potrebno je skrenuti pozornost na
rije gammon koja istina oznaava unku, ali ima jo jedno znaenje, naime
govoriti besmislice, pa time oznaava i cijelu situaciju na veeri, tako da likovi
skriveno svjedoe sami o sebi. Rije gammon mogla bi biti aluzija na dio iz
evanelja po Luki 12:36, gdje Gospodin savjetuje zainteresiranima da budu
poput slugu to ekaju gospodara koji se vraa s vjenanja: ako bdiju i odmah
mu otvore, on e se sam opasati i takve odane osobe posluivati. Grki
izvornik kae za dio s vjenanja ek tn gmon, e??k tw?n

gamov.

Rije gamos, gamon u grkom meutim nije oznaavala samo zakonita

vjenanja, nego i svakodnevna zadovoljstva. Ako je Eliot zvukovnom
srodnou s engleskom rijei gammon htio podsjetiti na niz postupaka kojima
osobe iz poeme izruguju rituale, posebno enidbene ceremonije, onda je
ovom rijeju uspio u potpunosti. Simbol moe biti i posve sluajan -- pjesnik je
naime poznavao grki, taj se jezik nalazi i u epigrafu cijele poeme, ali je
nemogue dokazati namjeru opisanih semioza.

U pasusu bi mogao biti vaan i spomen broja pet uz pobaajne tablete i

neeljenu djecu. Broj pet ostvario je sklad s pet dijelova poeme i napokon s
pet Kristovih rana, koje je Bog dobio na kriu.
7.
Preostane li za to vremena, spomenut emo tek jo jedan nesretan par iz
Puste zemlje , koji takoer iznevjerava ljubav i parodira svete rituale. Rije je
o gospoi Porter, osobi vrlo stare struke, i njezinom klijentu koji se zove

153

Sweeney. Ovaj je poznat iz drugih Eliotovih pjesama kao est gost javnih
kua.
Mogue je proitati odlomak koji poinje sa stihom But at my back from time
to time I hear a zavrava s They wash they feet in soda water ; ovi su stihovi
inae uljudna verzija pjesme australskih vojnika za I. svjetskoga rata.
Ga Porter pere noge u soda vodi i time parodira Kristov postupak pranja
nogu, kojim je htio pokazati skromnost i spremnost na rtvu do smrti. Tijekom
predavanja nikad nismo angairali 'glumice i glumce' za ovu scenu, ali bi se
ona takoer mogla izvesti: kicoki odjeveni Sweeney bio bi muterija i
govornik; dvije enske osobe mogle bi biti neto slobodnije odjevene a jedna
bi drugoj prala noge. Moda bi kraj njih kao kontrast bili nesretna Filomela i
Wagnerovi kazivai koji spominju svoje muke.
8. DOMAI URADAK
8.1. Uenici bi mogli proitati uvod u III. pjevanje od The river's tent is broken:
the last fingers of leaf (...) pa do Sweet Thames run softly, for I speak not
loud or long. U njima mogu pronai elemente a) pustoi, jalovosti, blata i
egoistine seksualnosti b) socijalnu karakterizaciju c) podsjeaje na religiju
(Psalam 137!). Mogue je uz analizu ovoga dijela sada zadati i sam uvod, do
navoda iz Wagnera; nastavnik e sam procijeniti kad je to najbolje za njegove
uenike.
8.2. Uenici mogu odgovoriti na upite iz sljedee ankete:
1. U prvoj polovici XX. stoljea dogaaju su bili:

a) kaotini i brzi
b) harmonini i spori.

2. Pogrjene ideologije i uzorci ponaanja u XX. st. - nacizam, komunizam,

profiterstvo i hedonizam pod svaku cijenu: a) grade obitelj, b) rue obitelj.
3. Koje rjeenje predlaete nesretnim parovima iz Puste zemlje?
TREI SAT
9. Tumaenje kraja poeme i lijeka pustoi
Nakon itanja odgovora na prva dva upita iz domae zadae, korisno je
odsluati barem dio glazbene podloge za balet Le Sacre du printemps,
Posveenje proljea. Glazbu je skladao Igor Stravinsky 1912. i 1913., a Eliot
154

je s uvaavanjem odsluao koncert dok je pisao Pustu zemlju. Kaotina je

glazba prigoda za korelaciju s poemom i njezinom prividnom ili stvarnom
kaotinou. Zajednika su toka i rituali posveenja.
Nakon ovoga glazbenoga dijela, uenicima je mogue protumaiti sljedee
pojedinosti:
9.1. Kaotinost brzih i nasilnih dogaaja u XX. stoljeu ima veze s naizgled
kaotinom kompozicijom pjesme. Eliot je sam u odlomku o kojem smo govorili
spomenuo demobilizaciju, dakle neizravno i I. svjetski rat; indirektno kritizira i
komunistiku revoluciju; nacizam se 1922. jo nije javio u punom zamahu, ali
vjerujemo da je kransko-kozmopolitska narav pjesme i tu naopaku ideju
odbacila. Pjesnik je to kasnije izravno uinio u esejistikoj knjizi Zamisao
kranskoga drutva (1940).
Naizglednu rastrzanost tumai i biografska injenica neurotinih okolnosti
pjesnikova ivota u doba pisanja poeme. itanje uvodnoga dijela, od April is
the cruelest month (...) do I will show you fear in a handful of dust ilustrirat e
osjeaj kaotinosti, jalovosti i izgubljenosti; nazoni su i elementi egoizma,
socioloke karakterizacije te poruge, ali i pohvale rituala uvijek ima i
naznaka nade. Tek sada, nakon to smo protumaili druge dijelove, moemo
oekivati da e uenici shvatiti dio atmosfere s poetka djela.
Uenici e proitati svoj prijedlog lijeka neuspjenim parovima koje su
upoznali na dvama prethodnim satima. Budui da smo uoili kako su povijesni
dogaaji povezani s djelom, bit e to i lijek neuspjenoj civilizaciji koja je
bankrotirala izbijanjem dvaju ratova te nastankom crnoga i crvenoga
totalitarizma u prvoj polovici XX. stoljea.
9.2. 1. Nakon to ujemo neke odgovore, pitat emo uenike bi li pjesma
ostala umjetnina da je autor napisao kako je lijek koji nalazi zamiljeni vitez iz
poeme ljubav, potenje ili ak Bog. Koliko god ti odgovori bili toni, oni bi
ovako izravno izreeni mogli u dananjoj civilizaciji zvuati samo naivnima osim toga, ne bi bili pjesniki efektni. Uenike moemo podsjetiti na
Baudelaireova Albatrosa, gdje je u liku ptice prikazan pjesnik. Suvremena
poezija dakle govori pomou simbola - kazujui jedno govori drugo, kako to
tvrdi Michael Riffaterre u Semiotici poezije i kako savjetuje Emily Dickinson:
Tell all the Truth, but tell it slant / Success in circuit lies.
- Reci cijelu istinu, ali ju reci neizravno. / Do uspjeha vodi zaobilaznost.
155

Eliot je ovo razumio, pa je osnovicu svoje simbolistike tehnike ovako

protumaio: The only way of expressing emotion in the form of art is by
finding an 'objective correlative'; in other words, a set of objects, a situation, a
chain of events, which shall be the formula of that particular emotion; (...)
Jedini je nain da izrazimo osjeaj u umjetnikom obliku pronalazak
objektivnoga korelativa; potrebno je drugim rijeima nai grupu predmeta,
situaciju, lanac dogaaja koji e biti formula toga posebnoga osjeaja.
(Hamlet and His Problem, The Sacred Wood, 1920.)
9.2.2. Za ovu zaobilaznost vezani su i mnogi citati, mi smo spomenuli
Wagnera i Shakespearea. Naime simbol, znak za neto drugo, moe biti
preuzet i iz knjievnosti, a ne izravno iz ivota ili religije. Sam poetak pjesme
Travanj je najokrutnije doba, zapravo ironino prerauje poetak Canterbury
Tales Geoffreyja Chaucera: Kad travanj svojom kiom blagom, / oujsku suu
do korijena prome vlagom , Whan that Aprill, with his shoures soote / The
droghte of March hath perced to the roote.

Rijei ujedno podsjeaju i na

etvrti mjesec u kojem je biblijski prorok Ezekijel imao vienje.

Eliot je tehniku i obrazloio, a njegove tekstove moe u razredu itati uenik
koji ga glumi:
Immature poets imitate; mature poets steel; bad poets deface what they take,
and good poets make it into something better, or at least something different.
The good poet welds his theft into a whole of feeling which was unique, utterly
different from that from which it was torn; the bad poet throws it into
something which has no cohesion. A good poet will usually borrow from
author remote in time, or alien in language, or diverse in interest. (153)
Philip Massinger (Times Literary Suplement , 27 May 1920)
Nezreli pjesnici oponaaju, a zreli kradu; loi pjesnici pokvare to to uzmu, a
dobar pjesnik to preradi u neto bolje, ili barem u neto drukije. Dobar
pjesnik pretopi svoj plijen u cjelinu jedinstvenoga osjeaja, koja je posve
drukija od one iz koje je dio otrgnuo lo pjesnik to pretvoti u nekoherentnu
smjesu. Dobar pjesnik e obino posuivati od autora udaljena u vremenu ili
strana po jeziku, ili razliita u interesima. (Preveo D.S.)

156

9.3. Eliot je u Pustoj zemlji osjeaje praznine, jalovosti i otuenosti prikazao

likovima tipkaice i agenta, kraljice Elizabeth i lorda Leicestera... Morao je i na
kraju svoje poeme uporabiti simbol, objektivni korelativ, kako bi ostao
dosljedan umjetnikoj praksi neizravnosti. Odluio je zapravo za opis lijeka
otuenosti uporabiti drugi jezik. Budui da je na Harvardu 1911. studirao
sanskrt, on djelo zavrava rijeima iz toga jezika: datta, dayadhvam,
damyata; shantih, shantih, shantih.
elimo li razumjeti uputu, moramo poznavati brahmanski sveti tekst, BrihadAranyaka Upanishadu. Metodiki je situaciju mogue osmisliti malim
igrokazom u kojem e uenici odglumiti situaciju, a mogue je takoer da mit
naui neki uenik koji e ga prepriati. Dosadanja iskustva govore da je
istona misao vrlo atraktivna uenicima i studentima na Zapadu. Oni naime s
pojaanim interesom primaju sve to dolazi iz hinduistiko-budistikoga kruga.
Indijsko je djelo donijelo priu o Stvoritelju koji se zove Prajapati i ima tri vrste
odvjetaka: ljude, demone i bogove. Svakoj je grupi Stvoritelj izgovorio istu
rije da i zatraio od njih da ju protumae. Ljudi su smatrali da je rekao datta,
znai daj, i Stvoritelj se sloio; demoni su mislili da je rekao dayadhvam,
suosjeaj, a on je potvrdio tonost; bogovi su mislili da je rekao damyata,
obuzdaj, pa je Stvoritelj i to prihvatio. Sama je rije da u sanskrtu imala korijen
koji odgovara naemu glagolu dati.
Tako je pjesnik smatrao da je lijek egoistinoj oholosti koju su pokazivale
osobe iz puste zemlje nalaziv u dareljivosti, suosjeajnosti i samokontroli;
ovu je samokontrolu potrebno tumaiti i kao umijee vladanja samim sobom i
svojim osjeajima. Prije svega je to obuzdavanje pohote i pohlepe. Posljednja
je rije poeme Shantih ujedno kraj spomenute Upanishade, a oznauje mir
koji nadilazi ljudski razum. Eliot je u napomenama kazao da je kranski
ekvivalent za shantih mir Boji koji je iznad svakoga razuma. Niti u
napomenama Eliot ne navodi cijelu reenicu iz Poslanice Filipljanima: mir
Boji koji je iznad svakoga razuma uvat e srca vaa i vae misli u Kristu
Isusu. Tako je Krist na kraju djela skriven, ali je prisutan - koliko e biti doista
blizak ljudima, ovisi i o svakom pojedincu.
Krist je, takoer, na poseban nain povezao cijelu poemu: kako smo rekli, ona
govori o potrazi za posudom u kojoj je njegova krv to moe izlijeiti sve

157

bolesti. Poema uz to ima pet dijelova, kako je i Krist imao pet rana u smrti i
uskrsnuu.

Literatura:
1. Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb, 1983.
2. The Holy Bible, London, 1994.
3. Aiken, Conrad: An Anatomy of Melancholy, u knjizi: T.S.Eliot The Man and
His Work, London 1967.
4. Beker, Miroslav: Uvod u komparativnu knjievnost, kolska knjiga, Zagreb
1995.
5. Beker, Miroslav: Pedeset godina Eliotove"Puste zemlje", Forum ,
12 / 1972. Zagreb, 1972.
6. Biti, Vladimir: Pojmovnik suvremene knjievne teorije, Matica hrvatska,
Zagreb, 1997.
7. Brlek, Tomislav: Wasted an Essay on The Waste Land (neobjavljen esej).
8. Brooks, Cleanth & Warren, Robert Penn: Understanding Poetry,
New York, 1978.
9. Eliot, T.S.: The Idea of a Christian Society , New York, 1940.
10. Eliot ,T.S: The Sacred Wood , London, 1950.
11. Eliot, T.S.: Collected Plays, London, 1962.
12. Eliot, T.S.: Collected Poems 1909-1962 , London, 1974.
13. Eliot, T.S. : Das wste Land, Frankfurt na Majni, 1975.
14. Eliot,T.S.: La Terra Desolata , Milano, 1982.
15. Eliot,T.S. : Poesie, Milano, 1985.
16. Eliot, T.S. The Letters of T.S.Eliot , London, 1988.
17. Eliot, T.S.: Izabrane pjesme, (prijevod i izbor Antun oljan)
Zagreb 1991.
19. Foster, Greg TSE base, enggf@showme.missouri.edu
20. Frye, Northrop: T.S. Eliot , Edinburgh i London, 1963.
21. Gordon, Lyndall: T.S. Eliot An Imperfect Life, London 1998.
24. Macrae, D.F., Alasdair: York Notes on The Waste Land T.S. Eliot,
London, 1995.
25. Palmer, Marja: Men and Women in T.S.Eliot Early Poetry, Lund, 1996
26. Riffaterre, Michael: Semiotcs of Poetry, Indiana University,1984.
27. Sanesi, Roberto: Introduzione, Note alle poesie, u: T.S. Eliot :
Poesie , Milano 1985.
28. Sharpe, Tony: T.S. Eliot A Literary Life, New York, 1991
29. oljan, Antun, Zlatna knjiga amerike poezije, NZMH, Zagreb 1980.
30. Wellek, Renne & Warren, Austin: Theory of Literature, London, 1993.

158

DODATAK: PRISTUP PJESNIKOJ ZBIRCI:

Pusta zemlja nalik je zbirci pjesama, pa ovdje opisani postupci mogu posluiti
za primjer pristupa takvim knjigama. Zbirke redovito imaju cikluse vezane
motivima ili kronologijom (naime pjesme nastale u odreenu dobu pripadaju
istomu ciklusu). Najbolje je da uenici trae motive/simbole koji se opetuju u
razliitim pjesmama, te opiu razlike i mogui razvoj u zbirci.
Naravno da zbirke pjesama moemo intepretirati po uputama danim u
poglavlju o kolskoj interpretaciji. Potrebno je traiti veze s drugim knjigama
istoga autora, drugih pjesnika srodna stila ili ideologije te srodna doba ( u
programima nema Horvatieve Groznice i Dragojevieve Kornjae, no u
sklopu kakva izbornoga kolegija u IV. razredu moglo bi se i o tom govoriti).
U programima u O rije je Tadijanovievoj knjizi Srebne svirale, u S
nalazimo u IV. razredu pjesme iz Krleinih Balada Petrice Kerempuha te
Ujevieve Kolajne.

MOGUI UPITI:
1. Osnovni podatci o poemi
2. Dijelovi koji su interpretirani na predavanju
3. Motivacije za Eliotovu Pustu zemlju
4. Tri elementa kolske interpretacije poeme
5. Pristup pjesnikoj zbirci

159

11. MODEL KOLSKE INTERPRETACIJE

PEJZANOGA PJESNITVA
Pejzana pjesma prikazuje otvoren prostor, u njoj simboli iz mineralnoga i
biljnoga svijeta prevladavaju po broju ili vanosti. Pejzane pjesme moemo
podijeliti na idile i elegije. Druga podvrsta esto rabi preneseno znaenje, pa
poprima obiljeja misaonoga pjesnitva.
1.Pjesme u programu
Hrvatski nacionalni obrazovni standard nudi Plan i program za hrvatski jezik, a
u popisu tema za V. razred nalazi se i Pejza u lirskoj pjesmi. Pejzane
pjesme nalazimo u itankama za sve razrede, a broj im je vei u petom i
estom nego u sedmom i osmom razredu. Teko je govoriti o egzaktnosti: u
Pupaievoj pjesmi More pejza je posve stopljen s ljubavnim motivima;
Krkleeva pjesma Val koncentrirana je na jedan jedini kljuni simbol vala;
Ujeviev Dad i Mihalieva Prolazim Zrinjevcem imaju jasnih domoljubnih
naznaka. Smatramo da u pjesmama to ih navodimo simboli mineralnoga
svijeta te biljaka u otvorenu prostoru prevladavaju.
Been Jambrec, Hrvatska itanka, V. razred, 2001.:
uro Sudeta, Podne; Pere Ljubi, Podne; Vladimir Nazor, uma spava;
Dobria Cesari, Jesen; A.B. imi, Himnos ; I.G. Kovai, Pada snijeg,
pada snijeg; Miroslav Maer, U vonjaku; Gustav Krklec, Val
Od 69 tekstova osam njih ima izrazita obiljeja pejzane poezije. (69/8)
Dikli-Skok, itanka, VI. razred, 1997:
Dobria Cesari, Voka poslije kie; Vladimir Vidri, Pejza; Drago Gervais,
Moja zemlja; Nikola Pavi, Kipec; Gustav Krklec, Zagorski vinograd; Josip
Pupai, Cetina;
(94/ 6)

160

Olga Jambrec, Ante Been, Hrvatska itanka, VII, 2001.

Tin Ujevi, Dad; Miroslav Krlea, Loza, Gustav Krklec, Srebrna cesta, Fran
Galovi, Crn-bel, Miroslav Slavko Maer, U ljetne veeri postaju mree moga
djeda srebrne
(75/ 6)
Ante Been Jure Karaka, Hrvatska itanka, 2000 :

Tin Ujevi, Dad

(dijelom pejzana); Matsuo Basho, Vladimir Devid, Dubravko Ivanan (haiku

poezija)
(81/4)
Nada Babi-Dinka Golem-Dunja Jeli, Dveri rijei, VII.
A.G.Mato, Notturno; Miroslav Krlea, Jesenja pjesma; Slavko Mihali, Hihot
proljea, Vladimir Nazor, Galeb; Marinko Kovaevi, Galebov krik; Jure
Katelan, Bijela nevjesta; uro Sudeta, Novembar, Boica Jelui, Pahulje,
pahulje meke, Harry Martinson, Hrutevi, Vladimir Kovai, Ex Slavonija;
Vlatko Maji, Proljetna etnja.
(75 / 11)
Been-Jambrec, Hrvatska itanka VIII., 2001. Josip Pupai, More; Miroslav
Krlea, Bonaca u predveerje; Dragutin Domjani, Bonaca u predveerje;
Rainer Maria Rilke, Jesenji dan; Slavko Mihali, Prolazim Zrinjevcem, dotie
me more
(90 / 5)
U srednjoj koli u prvom razredu imamo u dijelu o lirici podjelu po tematskom
naelu koja spominje domoljubnu, socijalnu, duhovno-religioznu, misaonu,
ljubavnu i pejzanu liriku. Primjer pejzane lirike je Vidrievo Jutro; Matoevo
Jesenje vee primjer je soneta i pejzane pjesme.
U programu za etverogodinje strukovne kole imamo prije navedenu
reenicu o tematskoj podjeli koja spominje pejzane pjesme, a meu
primjerima sreemo Ljubu Wiesnera i Blago vee te opet Matoevo Jesenje
vee.

161

2. Interesi uenika za pejzanu poeziju

Prema istraivanju koje preuzima i knjiga Metodika knjievnoga odgoja
(str.300), interes za pejzanu poeziju od petoga do osmoga razreda opada.
Uenici su mogli birati izmeu sljedeih tema: pjesme o prirodi, pjesme o
radosti, srei i ljubavi; pjesme o smrti, boli i stradanjima, pjesme o domovini,
pjesme o drutvenoj nepravdi, bijedi i siromatvu, pjesme o zaviaju, pjesme
o istaknutim ljudima, pjesme o vanim povijesnim dogaajima, pjesme o majci
i obitelji, pjesme o rodnom gradu:
Peti razred: 46 / 214 ;
esti r.

38/216

Sedmi r.

12/98

Osmi r.

6/116

Navedeno bi istraivanje valjalo protumaiti. Jesu li mogunosti bile uenicima

otprije dane, pa su oni birali, ili su uenici sami napisali kakve vrste vole? Ako
je rije o drugom, a tako se iz surjeja moe zakljuiti, zato nije dana kao
mogunost i religiozna poezija? Nadalje, zato je ljubavna poezija dio
mogunosti o radosti i srei?
Srodno ispitivanje opisano je i na str. 404. knjige Metodika knjievnoga
odgoja. Doznajemo da je istraivanje provela Mira Kermek Sredanovi, a
uenicima je ponuena tematska raspodjela kakva je opisana u gore
navedenu postupku.
3. Mogunosti korelacije, unutarpredmetne i meupredmetne,
3.1. Korelacija unutar nastavnoga podruja knjievnosti moe povezati
pejzanu pjesmu i putopis o nekom kraju. Uz Jesenje vee pristaju reenice
o oblacima iz Matoeva Oko Lobora; uz Gervaisovu Moju zemju moe se
proitati dio iz putopisa Franje Horvata Kia Buzetina , koji govori o rnici.
Makar je Gervais imao drugi kraj pred oima, nalazimo srodnosti.
Slinosti bi se nalo izmeu uvodnih reenica o planinama iz Horvatievih
putopisa Brotnjo, tamo gdje Gospa govori Hrvatski i imieve pjesme

162

Hercegovina. Mogue je nai i srodnosti u opisu ratrkanih kua iz istoga

putopisa s motivima kua iz imieve pjesme.
3.2. Unutarpredmetna korelacija moe povezati knjievnost i jezik te moe biti
voena naelom zaviajnosti. Neke su pejzane pjesme napisane narjejem:
Mikula Pavi, Nikola Pavi, napisao je pjesmu Moji mali hii kajkavski, a
Drago Gervais pjesmu Moja zemja akavski.
Mogue je navesti srodnosti i razlike pjesnikoga jezika odreene lirike u
odnosu na standard, to se obino ini tijekom interpretacije. Meutim valja
stalno imati na umu da umjetnina pisana narjejem funkcionira kao tvorevina
koja za podlogu ima sustav toga narjeja, i valja traiti odmake od te norme.
Dio motivacije moe biti uputa na jezine posebnosti kraja koji pjesma
prikazuje, a u boljim okolnostima dovest emo u razred izvornoga govornika,
recimo hercegovakoga tipa novotokavskoga govora. Najbolje je povesti
uenike na izlet u odreeni kraj ili predio slian onomu to ga pjesma
prikazuje, i tamo itati pjesmu izvornim govorom.
3.3. Meupredmetna korelacija esto je vezana za slikarstvo. Preporuljiva je
knjiga Grge Gamulina Hrvatsko slikarstvo XX. stoljea, koja donosi i niz
pejzaa, meu kojima emo izdvojiti sljedee: Karlo Miji, Pejza s rijekom (uz
Matoevo Jesenje vee); Juraj Plani, Paysage (Proljee) (uz Cesarievu
Voku poslije kie).
itanka Dveri rijei, VII. nudi nekoliko pogoenih ilustracija: uz Matoev
Notturno, Tomislava Krizmana, Iz vlaka ; Uz Krleinu Jesenju pjesmu, Milivoja
Uzelca U atelijeru boema; uz Mihaliev Hihot proljea (standard bi traio
kikot!) Goghovo Proljee.
3.4. Meupredmetna korelacija nekad se temelji na vezama sa zemljopisom.
Mogue je tono utvrditi po biografskim zapisima koji dio hrvatske Istre
prikazuje Gervais u svojoj pjesmi, naime istarsku stranu podnoja planine
Uke, i kraj oko rijeke Boljunice. Srodnosti kontinentalnoga dijela Hrvatske s
krajobrazom koji prikazuje Matoevo Jesenje vee - rijeka, brdo s crkvom, i
jablan - takoer su oite.

163

imieva Hercegovina, ve svojim naslovom locira odreeni prostor. Bez

njega teko bi bilo odrediti o kojem je kraju rije.
Izvantekstovni podatci otkrivaju da je Pavieva pjesma Kipek vezana za
Meimurje, u kojem je pjesnik ivio.
Treba se uvati pretjerane meupredmetne korelacije na poetku sata i u
sredini interpretacije. Iznos statistikih i egzaktnih podataka moe unititi
doivljaj umjetnine, osobito u osnovnoj koli. Moda je najbolje ovakve veze
ostaviti za sam kraj sata.
Vidjet emo da neke pejzane pjesme naginju jaku prenesenu znaenju i
mogu zadirati u filozofiju, pa i teologiju. Ni u jednoj interpretaciji ne valja
unositi u djelo ono to samo djelo u sebi nema, no poznavati probleme kojima
se pjesnik mogao baviti jest uvijek korisno.
Nastavnik e sam odrediti u kojoj su mu fazi sata potrebne koje korelacije.
4. Motivacija
Iskazi osoba koje su putovale odreenim krajem obino su dobra motivacija
za pejzanu liriku. Fotografije i slike takoer su pogodan nain motivacije.
Valja paziti na to da se uenici prije svega pripreme za liriku, a ne da se
koncentriraju na osobu ili slikovni materijal. Presudno je tono znati kakav je
karakter pejzane pjesme, naime tumaimo li elegiju ili idilu. Sukladno tomu
valja pripremiti i motivaciju.
5. Interpretacija
5.1.
U interpretaciji pejzane lirike korisno je ispitati meuodnos simbola vezanih
za pet podruja stvarnoga: boanski svijet, ljudski svijet, ivotinjski svijet, biljni
svijet, mineralni svijet. Pejzana pjesma morala bi imati najvie simbola iz
mineralnoga i biljnoga svijeta smjetenih u otvoren prostor.
Nadalje, valja odrediti temeljni ugoaj, to ga stvara sam izbor simbola.
Vaan je njihov meuodnos u smislu sklada svih simbola ili izdvojenosti
nekoga od njih. Ugoaj tvore i atributi i glagoli. Po svim nabrojenim
elementima shvaamo je li rije o elegiji ili o idili.

164

U sljedeim prikazima koncentrirat emo se na pet bitnih elemenata: a)

vegetacijski element stabla ili grmlje b) mineralni element: kue c) ljudski
simbol d) animalni simboli e) trag boanskih simbola.
A.G. Mato, Jesenje vee
5.1.

Vegetacijski element -stablo

a) Stablo kao element krajobraza moe biti znak za ovjeka, poglavito

pjesnika. Tipian je primjer Matoeva pjesma Jesenje vee :
Samo gordi jablan lisjem suhijem
ape o ivotu mrakom gluhijem
Kao da je samac usred svemira.
Simbol jablana iz posljednje tercine cijeloj umjetnini daje posve nov smisao jer
pejzana pjesma poprima izrazito misaoni obzor. Otkriva se naime kontrast:
na jednoj je strani smrt sunca, iz drugoga katrena, a na drugoj strani je ivot
o kojem govori jablan u navedenoj tercini. Kljuna je pojedinost u tom to
sam jablan ape lisjem suhijem, dakle neim to bi morao biti znak smrti.
Lie je suho, uvelo i vie ne daje ivotne sokove. Upravo njega meutim
jablan rabi da bi svjedoio o pobjedi ivota. Tako je obrat ostvaren tamo gdje
ga ne oekujemo slino je postupio Montale u svojoj Jegulji. Uenicima je
mogue kazati da u ivotu puno puta upravo svojim porazom i ponosom u
njem pokazujemo snagu i vjeru u konanu pobjedu dobra i ivota.
Jablan je jedini simbol u pjesmi koji komunicira glasom, on ape, pa moe
biti znak za umjetnost, tonije za pjesnika. S ovim je naravno povezano
ouavanje jezika, jer se standard natapa arhaizmima u pridjevima vezanim
za jablana: suhijem / gluhijem i u imenici lisjem. Tono je da su pjesniku
trebale rijei s trima, a ne dvama slogovima, daktili suhijem i gluhijem umjesto
troheja suhim i gluhim. Meutim je ukupan uinak vei od ove isto formalne
vrijednosti.
Zanimljiva je i uporaba rijei kao ini se da jablan ipak nije samac usred
svemira. Konane odluke glede ovoga nema, pa pjesma ostaje otvorenom u
smislu dosega jablanova svjedoenja.

165

Poticajna moe biti i igra dvama srodnim rijeima: najprije imamo samo
jablana koji ape, a on kasnije biva oznaen, kao da je samac usred
svemira.
Rijei samo i samac naglaavaju izdvojenost, to vue prema iskljuenosti, a
to nadalje podrazumijeva tragian ton, dakle elegiju. Tamni tonovi oiti su i
dobro ujni u pjesmi, a opisana izdvojenost, pa i iskljuenost jablana,
pojaava tragian ugoaj. Nije loe napomenuti da je Mato, poput Ujevia,
bio samac u privatnom ivotu.
Uspjeh pjesme sastoji se i u tom to simbol jablana koji nosi znak ivota nema
u sebi nita naivnoga, njegova suprotstavljenost tami nema znaka prizemne
sree niti usiljenih poklika.
b) U Matoevoj Jesenjoj veeri, kuice i toranj su skriveni. Ovi simboli ne
odolijevaju tami, i tu su da naprave kontrast jablanu:
Iza mokrih njiva magle skrivaju
Kuice i toranj; sunce u ranama
Mre i motri kako mrke bivaju
Vrbe, crnei se crnim vranama.
Kuice su ovdje pritisnute tamom, maglom, smru i vranama. Njihov
deminutiv ne oznauje udobnost ili domau prisnost.
c) ljudski simbol
Valja opaziti da se personifikacijski glagoli javljaju ve na samom poetku i
nastavljaju se neopaeno kretati cijelom pjesmom: oblaci snivaju, sjene
plivaju, magle skrivaju, sunce mre i motri vrane. Na kraju dolaze ceste, koje
tonu u daljine slijepe ljudskih nemira. Ovi ljudski nemiri najavljeni su nizom
metaforizacija koje smo spomenuli.
Znai li reeno da svaki od simbola koji uz sebe ima glagol s tipino ljudskom
aktivnou ima i svoje preneseno znaenje, kako ga ima i jablan? Je li rije
samo o ljudskim aktivnostima ili oblaci i magle predstavljaju i sile koje su
ljudima nadreene, ili su od njih jae ?
Ako doista svaki simbol iz pjesme ima preneseno znaenje, pjesmu moemo
itati na dvjema razinama. Matoeva je vjetina u tom to dvije razine vodi
166

bez meusobna sukoba, pa svaki simbol naravno komunicira sa sljedeim i

prethodnim.
Uenike je mogue potaknuti da odrede preneseno znaenje simbola oblaka,
sjena, magle, kua, tornja i sunca s tim to ih valja upozoriti da nije rije o
potrazi za jednim i pravim tumaenjem. Osim toga, prenesena znaenja koja
oni navedu nisu Matoeva, to e biti njihove, vie ili manje tone
interpretacije.
d) animalni simbol
Vrane su u punom skladu s eleginom naravi pjesme. Kompaktnost svijeta
koji tone u tamu izreena je figurom srodnom poliptotonu, jer se opetuje crni
element vezan za vrane i vrbe: sunce u ranama / Mre i motri kako mrke
bivaju/ Vrbe, crnei se crnim vranama.

Vrane su u pukim junakim

pjesmama vezane za bojita, oko kojih su se skupljale. One su tako u skladu

sa sunevim ranama.
e) trag boanskoga
Interpretacija moe u jablanu vidjeti znak ivota u religijskom obzoru, pa bi
jablan bio znak za boanski element, moda za proroka kroz ija usta govori
Bog. Po kranskoj vjeri Bog je stalan, on je stariji od svega na zemlji, i od
samoga jezika, a znak za tu drevnost bili bi arhaizmi. Nema jaih potvrda u
pjesmi za ovo tumaenje.
Suprotno tomu, znak vjeroispovijesti, toranj, skriven je maglom, kako su
skrivene i kuice.
Nikola Pavi, Kipec
a) vegetacijski element
Nema stabla u Pavievoj pjesmi. Vjetar se ee ez ivino granje. Slamnati
krov moemo oznaiti dijelom vegetacijskoga kompleksa, on je oznaen
svetou. Ali, ovaj simbol ima posve drugu ulogu u usporedbi s onom iz
Matoeve pjesme. Naime je neizdvojen dio cjeline koju ine svi ostali
elementi.

167

b) kua
Kua je vana i pozitivno odreena u pjesmi Kipec, gdje je personificirana
usporedbom krova i svetake glave: Moji mali hii / v mesecu se zlati / kakti
glava sveca / krovek joj slamnati. Matoeve kue tonu u mrak, a Pavieva je
svijetla, to je element pozitivnosti.
c) ljudski element
U Pavievoj pjesmi prva je kitica pribliila kuu i sveca, a druga donosi simbol
vjetra koji se ee , to ine samo ljudi. Glagol etati se podrazumijeva neto
pozitivno, u njem nema prijetnje, on oputa i vue ugoaj prema razbibrizi.
Nadalje, vjetar se ee kao da plete tkanje.
Sada poinjemo nasluivati to pjesnik ini: pjesma je obiljeena proimanjem
elemenata iz pejzaa ljudskim oznakama i to u pozitivnu tonu. Reeno e
dovesti do blizine ljudskoga i animalnoga simbola, jer je kaziva usporeen sa
cvrkom, dajui na kraju i svoje vlastito ime, zapisano narjejem. Rije je o
stapanju kazivaa s onim o em pjeva, to je po Staigeru tipino obiljeje
lirike. Ova je pjesma razliita u odnosu na Jesenje vee upravo stoga to nije
graena po naelu kontrasta, nego bliskosti. U reenoj pejzanoj pjesmi vlada
harmonina simbolizacija po srodnosti izmeu kue i sveca, vjetra i etaa te
cvrka i ovjeka. Nema kontrasta to bi ga napravio neki odve istaknuti
simbol. Nema izdvojenosti niti iskljuenosti. Kua je ovdje u prirodi, ali je
posve bliza ovjeku, ona je znak doma i skuenosti, znak koji priziva sreu.
Pavieva pjesma pravi je primjer idile: rije je o redovito kratkim tekstovima s
nekoliko slika koje doaravaju sretno raspoloenje u kojem nema mjesta
sukobu.
d) U Pavia jedino cvrak daje verbalni znak. Cvrak je neopasan, dobrostiv i
pjeva, kako to prilii idili. Mato je za simbol identifikacije s kazivaem izabrao
jablana, koji je ponosan i izdvojen. Cvrak je, vidjeli smo, dio slike koji nije
suprotstavljen drugim simbolima.
e) trag boanskoga
Slika koja je pribliila sveevu glavu i slamnati krov kue takoer je idilina.
Rije je o svecu koji u prikazanom univerzumu ivi bez bola. Nema traga
168

njegove izdvojenosti ni muenitva, stoga to je svijet koji ga okruuje

ispunjen meusobnom harmonijom mnogih elemenata.
Georg Trakl, De profundis
a) vegetacijski simboli, stablo i grmlje
Stablo sreemo i u Traklovoj pjesmi De profundis ; pejzani simboli uestalo
se javljaju u pjesmi, samo to je preneseno znaenje stabla ovdje tee
odrediti no u Matoa:
Ima neko strnite, na koje crne kie pljute.
Ima neko smee stablo, to tu osamljeno raste.
Ima neki aptav vjetar, to oko praznih koliba kruiKako alosna je ova veer.
Trnovo grmlje takoer je vegetacijski simbol, a u njem su pastiri nali istrulo
tijelo. Nakraju u lijeskovu grmlju odzvanjaju kristalni aneli. Dva srodna
simbola, trnovo grmlje i lijeskovo grmlje vezana su za suprotne oznake
istrulo tijelo i anele.
b) kue
Kolibe su prazne, vjetar se ne ee kao u Pavia, on krui oko njih, tonije
okruuje ih, umkreist, to prije podsjea na prijetnju ili lov, nego na oputenost
etnje.
Nov i neugodan znak iz mineralnoga svijeta biva hladna kovina koja dotie
kazivaevo elo. Svjetlo trne u kazivaevim ustima.
c)
Ljudi nisu doista nazoni ni u Matoa ni u Pavia, ali su prisutni u
metaforizaciji. U Trakla imamo niz ljudskih osoba, a sve su u skladu s
temeljnim, ozbiljno-tragino-eleginim ugoajem. enska osoba koja skuplja
oskudna klasja ustvari je sirota. Kasnije pastiri nalaze istrulo tijelo u grmlju.
Kaziva je daleko od tamnih sela, kasnije se nalazi na polju - Die Heide je
ledina, ali i pustara. ini se da je odvojen od ljudi, kako je odvojena sirota i
kako je odvojeno istrulo tijelo. Navedeni elementi izdvojenosti i osamljeno
stablo tvore taman ugoaj elegije. Smee osamljeno stablo, blaga sirota,
169

prazne kolibe, oskudna klasja, tijelo izgnjilo u trnovu grmlju, napravili su

temeljni ugoaj traginosti.
d) Pauci prijete izravnije no to su prijetile vrane u Matoa. Oni prodiru u
kazivaa, trae samu njegovu sr u srcu, to je blisko neugodnu dodiru
mineralnoga svijeta.
e) Trag boanskoga
Sirota skuplja oskudna klasja, kako ih je skupljala Ruta Moapka, ali njezina
utroba, tonije ihr Scho, to je i krilo i naruje, ekaju nebeskoga enika. Je li
rije o Majci Bojoj koja eka na Blagovijest?
Kaziva koji je sjena pije Boju utnju. Boja utnja moe biti osuda i
pohvala, kako i Boja rije moe rei neto pozitivno ili negativno o ljudima.
utnja meutim nosi trag nesigurnosti i tjeskobe za ovjeka, iz nje je tee
proitati pozitivnost ili negativnost. U surjeju ove pjesme negativno kao da
prevladava.
Shvatimo li svjetlo u metafizikom obzoru, opet imamo negativnost jer ono
trne u kazivaevim ustima. Trakl je pohaao protestantski vjeronauk, gdje
euharistija nema onakvu vanost kakvu ima u katolicizmu, jer hostija u toj
vjeroispovijesti nije pravi utjelovljeni Krist. Ipak bi ova veza bila negativna u
Trakla.
Nakraju, kristalni aneli zvone, ili odzvanjaju. Simptomatino je da se znak
poveziv s verbalnim iskazom, pjesmom ili umjetninom javlja u Matoa, Trakla i
u Pavia na samom kraju. Je li rije o tom da je umjetnost vrhunac svega to
se stvara?
Ima i drugih upita koje otvara pjesma: Jesu li aneli pravi ili su figurice od
kristala? Je li sirota povezana s gnjilim tijelom ? Je li ova pejzana pjesma
smjetena na poetak dvadesetoga ili na kraj prvoga stoljea prije Krista?
Drago Gervais, Moja zemja
a) Vegetacijski kompleks, stabla
U pjesmi nema stabala, trag vegetacije predstavljaju samo leice, koje slue
za uzgoj biljaka ali one ovdje nisu spomenute.

170

b) kue
Kuice u Gervaisovoj pjesmi Moja zemja vrlo su srodne hii iz Pavieve
pjesme, i to po svom poloaju u odnosu na druge simbole.

Pjesma i

zapoinje i zavrava s kuama: Pod Ukun kuice / bele, / mie kod suzice /
vele. (...) Na sunce se kuice / griju, / na turne urice / biju.
Metaforizacija kua i ovdje je ostvarena glagolima ili imenicama s ljudskim
obiljejem: kue su srodne suzama na poetku, a na kraju se griju na suncu,
to obino ine ljudi.
c) ljudski element
Kue su po svojim umanjenicama srodne mnogim drugim umanjenicama:
zidii, vrapii, leice (male lijehe, njivice). Konano i dva izravna spomena
ljudskih bia dana su u umanjenicama, jer imamo enice i deicu. Nita nije
izdvojeno, nita ne stri, sve je u skladu koji je na planu slovnice dan
umanjenicama varijacija morfema ic / i sretno titi pjesmu od monotonije.
Idila je oita, makar suzice na poetku ne moraju biti samo radosnice.
d) animalni simbol
Vrapii su pozitivni, bliski cvrku, odreeni umanjenicom i time sukladni svim
ostalim elementima
e) trag boanskoga
Simbol turna, vjerojatno ckrvenoga tornja, dan je u punom skladu sa svim
ostalim elementima. Rije je vie o pripadnosti odreenoj kulturi, a manje
vjeroispovijesti, pa je ublaenost jasna. Ako ovdje imamo nekakav trag
boanskoga, on je uklopljen i blizak svijetu, kakav je i svetaki krov hie u
Pavievoj pjesmi.

Nema znaka izdvojenosti kao u Matoa, nema tekih

tonova kao u Trakla.

Vrijeme ovdje nije dera stvari kao u Ovidija, urice su dane umanjenicom,
kao i svi drugi simboli. One su dio sretna niza koji nepogrjeivo tvori idillu.
Zanimljiv je glagol biju u normi sjevernoakavskoga narjeja kvarnerskoga
tipa uope nema ovoga glagola. Nikad se nije ulo da bi recimo izbila peta
ura. Glagola nema niti u znaenju tui. Rije je o tom da je ovaj element uao
po naelu zvukovne i metrike srodnosti s glagolom griju.
171

A. B. imi, Hercegovina
a) Stabla u imievoj pjesmi Hercegovina imaju znaenje koje je
neodreenije no u Matoevoj Jesenjoj veeri. Javljaju se u mnoini, nisu
obiljeena s toliko dramatike, ne predstavljaju najvaiji dio pjesme, no dolaze
dva puta. Ona stre, dakle ipak su izdvojena u prvom spomenu. Kasnije se ne
miu i dio su ope nepominosti koja zahvaa sve simbole na zemlji. Stabla
su oba puta smjetena u stihovima koji su u izravnoj blizini stihova sa
simbolom zvijezda - najprije nakon, onda ispred njih:
Pod zvijezdama su legla brda i poljem niske razbacane kue
Iz plave tame stabla stre
(...)
U noi stabla maknuti se ne e
Tek nebom sporo i bez uma koracanje zvijezda
Suprotnost stablima u prvom je navedenom primjeru tama. U drugom su
stabla nepokretna, kako je stala i cesta. Sada su im suprotnost svojim
pokretom zvijezde. Upadljivo je da nema simbola koji bi dali od sebe nekakav
glas.
b) kue
imieva Hercegovina nudi niske razbacane kue, sliku u kojoj negativnosti
prevladavaju zbog atributa razbacane. One ne predstavljaju siguran, udoban
ili barem drag dom, kako je to u idilinim pjesmama: time to su niske one
nisu onako bliske ovjeku kako je to u Gervaisa i Pavia. Od istaknutijih
simbola samo kue i brda ne javljaju se dva puta.
c) ljudi
U pjesmi nema ljudi. Mogue ih je naslutiti samo u odsutnosti: Na cesti vie
nikog nema. Upravo je odsutnost ljudskoga elementa indikativna jer daje ton
nelagode i praznine.
Ima meutim metaforizacije elementima koji bi mogli biti vezani za ljudskost,
ali i za animalni kompleks, kojega takoer nema: brda pod zvijezdama su
legla, nadalje cesta ima glavu: Cesta stala / sa zaronjenom glavom u mrak
172

bezgalsne doline.

Konano i zvijezde ine ono to obino ine ljudi Tek

nebom sporo i bez uma koracanje zvijezda.

d) animalni simboli
Nema animalnih simbola u pjesmi, ako se metaforizacije ne shvate u tom
smislu.
d) trag boanskoga simbola
Zvijezde su najblie onomu to bi mogao biti boanski trag, ili barem neto
ljudima nadreeno. Tako moemo zakljuiti po drugim pjesmama iz knjige
Preobraenja, posebno Opomeni i samoj pjesmi Moja preobraenja: O Boe
daj me umorna od mijena preobrazi u tvoju vjenu, nepromjenjivu i vjenu
zvijezdu.
Meutim u pjesmi koju tumaimo, zvijezde su razliite od svega ostaloga zato
to su pokretne. Apsolutna tiina obuhvaa i nebeski element, pjesma je
bezglasna. Uz izonost ljudskoga elementa ova je tiina izvor nelagode.

UPITI:
1. Koje su pejzane pjesme interpretirane na predavanju
2. Elementi interpretacije pejzane lirike
3. Motivacije za pejzanu liriku

173

12. MODEL KOLSKE INTERPRETACIJE

DOMOLJUBNOGA PJESNITVA
1. Pregled programa i interesa
Pjesme s domoljubnom tematikom nalaze se u programima za sve vie
razrede osnovnih kola, a itanke redovito donose izbor lirike s ovom
tematikom. Pjesme variraju po kakvoi, od antologijskih Nazorova Tomislava i
Kranjevieva Moga doma, do prigodnih ostvaraja koji su nali put do srca
autora itanki. U lektiri za VI. razred imamo enoine Povjestice, meu kojima
je i ona o smrti kralja Petra Svaia - sloena sintaksa dijelom je zapreka
boljoj uenikoj recepciji ovoga teksta, koji inae prua niz mogunosti za
interpretacije i interpretativno itanje.
teta je to u itankama vie nema humoristine, pozitivne, oputene i
uenicima viih razreda osnovne kole primjerene Balogove pjesme Krk.
Danas bi svakako bio koristan i Kranjeviev stih iz pjesme Hrvatskoj: Osim
novca, sve je tvojoj djeci smijeno.
U srednjoj koli domoljubna je poezija zastupljena u prvom razredu
Mihanovievom pjesmom Horvatska domovina, koja je podloga aktualnom
tekstu hrvatske dravne himne, te Kranjevievom pjesmom Moj dom.
U treem razredu imamo primjere ilirskih budnica i davorija, pa nalazimo
Demetrovu Pjesmu Hrvata i Gajev tekst Horvatov sloga i sjedinjenje.
Kvalitetna domoljubna poezija pisana je u doba moderne, pa su u programu
za trei razred gimnazije Matoeve 1909. i Gnijezdo bez sokola te Nazorova
Zvonimirova laa.

U programu za IV. razred imamo izbor tekstova iz

Domovinskoga rata, a lirika je zastupljena antologijom U ovom stranom

asu, koju su uredili pjesnik, akademik i umiroviljeni sveuilini profesor Ante
Stama, te aktualni premijer Ivo Sanader. Antologija je prevedena na sve
velike jezike.
Moda e budui sastavljai programa nai mjesta za opovu dramsku
poemu Vjeni preludij, koja ima dijelove s ironinim i lirsko-epskim
elementima. Meu pjesnicima druge polovice XX. stoljea izraziti dio opusa

174

posvetio je domoljublju Dubravko Horvati. Zbirkama Groznica (1960), Zla

vojna (1963) i Baina (1982) unio je ton tvrdoglava pesimizma, tragine
upornosti i naravnoga iskaza. Vjerojatno je svojim ratnim temama, pozorno
smjetenim u neodreen prostor, predvidio i Domovniski rat. U izvrsnoj pjesmi
koju je napisao u prvim danima slobode pribliio je Hrvatsku i biblijskoga
Lazara.
Pjesnik Zlatko Tomii bio je na robiji u doba komunizma, a u ovom je
surjeju zanimljiv s ekstatinom i ponosnom pjesmom Hrvatska, ljubavi moja.
Oputene i realistine tonove amerikoga proznoga izraza i ironije unio je u
hrvatsko domoljubno pjesnitvo Boris Maruna, sa svojim zbirkama Govorim
na sav glas i Ogranienja. O njem je bilo u Hrvatskoj zabranjeno govoriti za
vrijeme komunizma osim jasno onima o kojima je sam pisao u pjesmi
Udbai.
Interesi uenika
Nedostaju relevantna istraivanja interesa uenika za domoljubnu poeziju.
Istraivanja Mire Kermek Sredanovi opisana i u knjizi Metodika knjievnoga
odgoja Dragutina Rosandia prikazuju vremenski udaljenu situaciju. Nisu
znanstveno utemeljena zbog kriva rasporeda upita i previda vane religijske
teme.
2. Motivacije za domoljubnu poeziju
Osnovna kola dopustit e otvoreniji razgovor koji e potaknuti izravne
domoljubne osjeaje. Niz dobrih sati koje smo vidjeli tijekom dravnih strunih
ispita (u O Vladimira Gortana u Rijeci, u O Brajda u Rijeci....) zapoeo je
razgovorom o hrvatskim portskim, umjetnikim ili znanstvenim uspjesima.
Krajem devedesetih i poetkom iduega desetljea, dok su sjeanja na
Domovinski rat jo bila iva jer su sami uenici pratili dogaaje i imali brau ili
oeve na bojitima, razgovori na tu temu bili su vrlo poticajni. I danas je
korisno zvati nekoga tko bi o Domovinskom ratu mogao govoriti tono i na
uenicima zanimljiv nain.
Nije loe pripremiti uenike osnovne kole tako to e neki od njih obui u
prigodi sata domoljubne poezije dresove hrvatske nogometne vrste.

175

Korelacija s povijeu nuan je dio motivacije za Tomislava i Zvonimirovu

lau, a redovita je i pri govoru o Kranjevievoj pjesmi Moj dom. Potrebno je
dakle protumaiti povijesne okolnosti u vrijeme prvoga hrvatskoga kralja,
odnosno one oko 1885. kad je Hrvatska pod dvostrukom maarskom i
austrijskom okupacijom.
Glede slikovne motivacije, i korelacije, u osnovnoj se koli redovito pokazuju
Ivekovieve i Quiqerezove slike uz tumaenja Nazorova

Tomislava.

Ivekovieva slika o Svaievoj smrti bila bi dio motivacije za spomenutu

enoinu povjesticu.
Srednja kola naglasit e povijesne aspekte, iznosit e injenice i time
pomalo zalaziti u lokalizaciju. Korisno je podsjetiti na maarizaciju i natpise na
eljeznici samo na maarskom u Matoevo doba. Glede Nazora moemo
istaknuti da je u obitelji u djetinjstvu govorio talijanski, a poslije svladao
hrvatski. opova e situacija biti uenicima blia ako kaemo da je knjievnik
u vrijeme nastanka Vjenoga preludija u kolskim programima posve
preuen pisac.
3. Specifinosti
Ne moemo na isti nain tumaiti domoljubnu liriku u osnovnoj i srednjoj koli,
no moramo biti svjesni i drugih okolnosti. Nije isto tumaiti hrvatske
domoljubne pjesme u hrvatskim kolama na Veici u Rijeci ili na Suidru u
Splitu, i u koli gdje se koluju pripadnici neke nacionalne manjine. U takvim
kolama korisno je istaknuti tematske veze s domoljubnim pjesmama
napisanim na materinskom jeziku te zajednice, pa recimo uputiti na tekst
glasovita zbora iz opere Nabucco. Korisno je upozoriti i na suradnju izmeu
Hrvatske i odreene zemlje u nekom povijesnom asu. Ako nastavnik tako
procijeni, kazat e da Maari iz Nazorove pjesme i oni koji ive u Hrvatskoj u
XXI. stoljeu nemaju nikakve veze.
Ipak je potrebno u svim primjernima znati da govorimo o odreenoj hrvatskoj
pjesmi i njoj posveujemo sat. Valja nadalje jasno pokazati da je domoljublje
obveza svakoga asnoga graanina Republike Hrvatske, te da suivot s
hrvatskom veinom podrazumijeva potpuno prihvaanje domovinskoga
hrvatskoga jezika i svih pozitivnih vrijednosti hrvatskoga naroda. S druge

176

strane, vrijednost Republike Hrvatske jest i u tom to uva i svoje nacionalne

manjine.
4. Lokalizacija
Ovaj dio sata mora neto rei o vremenu nastanka umjetnine te to povezati s
vremenom

koje

umjetnina

prikazuje.

sluaju

Matoeve

Kranjevieva Moga doma, rije je o jednom vremenu.

1909.,

Da govorimo o

opovom Vjenom preludiju, valjalo bi istaknuti kako je djelo napisano 1965.,

ali biva izvedeno tek za vrijeme vrhunca Hrvatskoga proljea 1971. Tragedija
koja prikazuje smaknue Zrinskih i Frankopana 1671. tako je uvod u lom
demokratskoga pokreta tristo godina kasnije.
Naravno da emo diskretno smjestiti djelo o kojem govorimo u tematski
kontekst opusa odreena pisca, pa ukratko spomenuti Matoevu novelu Kip
domovine, Kranjevieve pjesme Zavjet ili Hrvatskoj, te injenicu da je op
jo kao esnaestgodinji mladi objavio pjesmu Trideseti travnja.
5. Prijedlozi modela interpretacija domoljubnih pjesama
Govorit emo o etirima tipovima domoljubnih pjesama: 1) pjesme s obranom
od napadaa i ironijom; 2) pjesme s asteizmom 3) pjesme s asteizmom koje
naginju poruzi 4) humoristino domoljublje
5.1. Pjesme s obranom od osvajaa i ironijom
Osim uobiajenih elemenata koje kolska interpretacija mora obuhvatiti, u
tumaenju ove domoljubne poezije nuno je uputiti na pojedinosti koje emo
navesti.
a) Simboli koji prevladavaju: domovina, protivnici, kaziva
Domoljubna lirika esto imenuje i domovinu i protivnike, a nazoan je i
kaziva. Valja odgovoriti kojem se elementu posveuje vie prostora, je li rije
vie o samoj domovini i kazivau koji ju predstavlja i brani ili se vie govori o
njezinim neprijateljima.
b) Metaforizacija domovine
Nuno je rei kako je domovina metaforizirana, naime kojemu je dijelu
stvarnosti pribliena u usporedbama, metaforama ili openito izrazima s

177

prenesenim znaenjem. Ako nije rije o domovini izravno, kako je to sluaj u

Nazorovu Tomislavu, valja ispitati kako je prikazan nosivi lik koji ju predstavlja.
c) Metaforizacija protivnika
Interpretacija mora pokazati kako su metaforizirani ili openito reeno
prikazani protivnici domovine. Moramo pokazati i kako se ostvaruju
metaforike veze izmeu domovine i neprijatelja.
Odnos prema neprijateljima moe biti napadaki, obrambeni ili rezigniran, a
ove e okolnosti odrediti vrstu, naime je li rije o pjesmi borbe, pobjede ili
poraza. Ima pjesama koje variraju ove elemente, kakva je Matoeva 1909. i
kakva je Kranjevieva pjesma Hrvatskoj, koja nije u programu. Povjestica
Smrt Petra Svaia kazuje o tom da su Hrvati sami ubili svojega kralja i ima
niz prigoda za odredbu tona koji jako varira, i to upravo u podsmislu kojim je
uporabljena rije Hrvat.
d) Stopljenost kazivaa i domovine
Domoljubne pjesme jesu esto lirske pjesme, i kljuna pojedinost koju valja
uoiti jest nazonost vana obiljeja stila lirskoga roda uope, kako ga tumai
Emil Staiger:
Isti taj razmak to se gubio izmeu pjesmotvora i sluatelja nestaje i izmeu
pjesnika i onoga o em on govori. (56)
Derselbe Abstand, der zwishen Dichtung und Hrer verschwindet, fehlt auch
zwishen dem Dichter und dem, wovon er spricht. (54)

U lirskim pjesmama kaziva se redovito poistovjeuje s onim o em govori, a

to je oito i u domoljubnim pjesmama. Korisno je popisati i razgovorom s
uenicima protumaiti ovakva mjesta bliskosti i stopljenosti kazivaa i onoga o
em govori, subjekta i objekta pjesme. Ovaj dio interpretacije redovito je
sredite koje pokazuje ugoaj pjesme.
e) Ironija
Mnogima promie ironija u domoljubnim pjesmama, a korisno je rei ima li
ironije i prema komu je upravljena. Ironija stvara u itatelja otpor prema onima

178

koje napada, a to su ovdje neprijatelji domovine, ali ona pritajeno hvali

suprotan stav, dakle predstavnike domovine.
Interpretacije po navedenu uzorku:
S.S. Kranjevi, Moj dom
a) Najvie je prostora posveeno domovini samoj. Od dvanaest kitica njih
sedam govori o domovini ili o domovini i kazivau koji ju uva. U preostalih
pet rije je o domovini, unitavau i kazivau.
b) Simboli koji oznauju domovinu vezani su za ove elemente:
ljudske i moralne oznake: obraz
ljudske oznake / povijesne osobe i povijest: kralji i bani, pradjedova prah
biljni svijet: cvjetno kopno, cvijet, aren-ulistani
otvoren prostor: brda i dol, nepogaene gore, u pola mora ir
predmetni svijet: i jedro gdje joj bojno nad umnu strmi pjenu
religija ili mitologija: botvo, morske vile, njeni dusi
c)Protivnici su metaforizirani ruilakim simbolima:
glagoli: otkinue, plee, pogazio, vreba
imenice: nokat sverazorni, poar koji suklja, svijet
Simboli vaniji od navedenih jesu zamjeniki pridjev, reenica s neizreenim
subjektom i zamjenica, koji pojaavaju dojam nepoznatosti i snage ruitelja: I
sve to po njoj gazi, po mojem srcu plee (...) Mom otkinue biu sve njojzi
to uzee, (...) On vreba, vreba, vreba...
Kaziva zauzima obrambeni, zatitniki stav prema simbolima koji nastoje
unititi domovinu.
Malo je govoreno o kazivau ove pjesme koji je u bijegu: ja bjeat moram. On
ima krila i na kraju eli s duom krenuti po svemiru. Tamo e zvijezdama
pokazati tu domovinu koja ivi samo u njegovu srcu. Machiedo u svom tekstu
kojim predstavlja opa talijanskoj publici u prvoj knjizi prijevoda na talijanski,
kae da je rije o pretei opovim svemirskim misijama
d)

Oita su proimanja subjetka, kazivaa ove pjesme, i objekta, koji je

domovina: Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim; I sve to po njoj gazi po

179

mom srcu plee, / njen rug je i moj rug; (...) I da mi ono pane pod nokat
sverazorni, / ja past u utoma.
Veza domovine i kazivaa jest kazivaevo srce, njegove grudi, dakle
osjeajno sredite bia.
e) Pjesma nosi suptilnu ironiju. Kako smo kazali kaziva bjei i leti, on je znai
prognanik. Iskaz Ja domovinu imam; tek u srcu je nosim u surjeju cijele
pjesme znatno je bogatiji znaenjima no to se to moe na prvi pogled
zakljuiti. Ako kaziva nosi domovinu tek u srcu, to znai da ona ne postoji
onako kako postoje neke druge domovine, koje su zemlje i drave, koje su
nezavisne, slobodne i izvan pogibelji od nestanka. Ili barem domovina ne
postoji tako za kazivaa. Ja domovinu imam znai, uz ostalo: Ja nemam
domovine u smislu zemlje gdje mogu slobodan ivjeti. Od nje neto uzee, po
njoj netko gazi. Ja domovinu imam znai i ja nemam domovine.
Rije je o ironiji, ali valja rei komu je ona upuena. Vano je vidjeti komu se
kaziva obraa, jer tek na kraju spominje adresate u obliku zvijezda udivljenih.
Njima govori s ironijom da nema domovine, da ju je netko pogazio i opljakao.
Nema nikakve naznake da bi ta domovina mogla ivjeti onako kako ive
druge zemlje, nema prave nade u obnovu. Na kraju e kaziva pred
zvijezdama rei da ju pogledaju. Vano je kazati da je i sam kaziva poput
zvijezde koja luta kojekud. Moda smatra da e inom iskaza doi do
zadovoljtine, moda ipak postoji nada da bi te zvijezde mogle neto
konkretno uiniti. Navedeno ostaje samo nagaanje.
V.Nazor, Tomislav
a) Upravni govor glavnoga lika Tomislava zauzima etiri od sedam kitica.
Tono je da i sam govor mladoga pobjednika, napravljen po naelu kontrasta,
prua prostora opisu neprijatelja.
b) U ovoj pjesmi Tomislav metonimino predstavlja Hrvatsku. O ovoj emo
vezi meu simbolima jo govoriti, jer je ona bitna za pjesmu.
Moemo pronai tragove opisa hrvatskoga krajolika u drugoj kitici: preko ravni
i bregova / umama gustim, gudurama tamnim, / Tamo do sivih Dravinih
valova.

180

c) Protivnike karakteriziraju ruilaki simboli: vjetrina to hara, bijesan rui,

ko zvijer banu da mori i kolje. Nosivi su opet glagoli harati, moriti, klati,
ruiti.
Povijest zna da su Maari u Tomislavovo doba napali Hrvatsku koja se
uspjela obraniti. U samoj pjesmi imamo i elemente napada na napadae,
progona napadaa - rije je o borbenom i pobjednikom duhu. Animalni
simboli vezani su i za Hrvate i za Maare.
d) U samoj pjesmi imamo ustvari dva kazivaa. Prvi je pruen po epskom
naelu uzdignutosti nad dogaaje, on u prvim trima kiticama pripovijeda to
se dogodilo, pa prua uvod i okvir. U etvrtoj kitici taj kaziva preputa rije
samomu Tomislavu koji do kraja kazuje pjesmu. Dogaaji se zamjenjuju
kratkim iskazima srodnim parolama, danim po naelu kontrasta.
Nema lirske topline, no djeluje sila koja povezuje kralja i domovinu u
jedinstveno tijelo. Rije je o metaforama kojima se budui kralj imenuje.
Tomislav svojim metaforizacijama postaje blizak elementima iz domovine:
biljkama (hrae jedro i stoljetno), ivotinjama (lav straar) , ljudima (ljute rane
vidam) i konano neivoj tvari (zid mjedeni, plot krvavi). Kad kae da uva
ognjita otaca, onda je simbol prolosti; kad Arpadu savjetuje da gradi dom na
svojem, zacrtava budunost. Svi nabrojeni simboli imaju zajedniko obiljeje
obrane od zla i popravka onoga to je pokvareno. Glagoli branim i vidam
najbolje pokazuju Tomislavovu narav.
e) Rije susjede oznauje prodor ironije u tekst. Leksem ovdje oznauje
neprijatelja. Tomislav govori kaganu da nije stanovnik Hrvatske, a u kontekstu
svih drugih rijei jasno je da ga priznaje susjedom preko volje.
A.G.Mato, 1909.
a) Osim dvaju iskaza u posljednjoj tercini, pjesma govori o domovini i
kazivau.
b) Hrvatska je predstavljena enskim atributima, pri kojima je lice blisko majci,
a oi dami. Iskazi o krvavom znoju i objeenosti podsjeaju na biblijskE
prizore, ime bi Hrvatska ovdje bila na Kristovu mjestu. Evo mjesta iz Luke:
Kad se nae u smrtnoj borbi, jo je are molio, a znoj mu postade kao guste
kaplje krvi to padahu na zemlju. (22:44)
181

c) Protivnici su oznaeni najprije glagolom, objesie, a na samom se kraju

pjesme spominje bir u uzama koji brie hrvatsko ime za volju ne znam kome.
Protivnici su ovdje tajanstveni, kao da imaju veze s onim Kranjevievim
udaljenim noktom sverazornim.
bir je onaj koji uhodi za neprijatelja, makar je blizak onima koje uhodi, kako
je i Juda uhodio apostole makar je bio jedan od njih. bir je ovdje u uzama, pa
ni on nije slobodan. Tako se uspostavlja veza po neslobodi izmeu objeene
Hrvatske, kazivaa koji skae u rupu umjesto nje i samoga bira koji je vezan.
d) Proimanja kazivaa i objekta poinju ve time to ga objekt pjesme,
Hrvatska, podsjea na majku i damu koju oito potuje. Kaziva zatim skae u
kobnu rupu, kamo je trebala pasti Hrvatska, dakle se s njom zamjenjuje i time
se s njom poistovjeuje, da bi poslije stavio i njezin krvav znoj na sebe.
Mato je u Staroj pjesmi u posljednjoj tercini kazao: Domovino moja, tvoje
sunce pada, / Ni umrijeti za te Hrvat snage nema, / Dok nam stranac, majko,
tihu propast sprema.
Kaziva pjesme 1909. skae u rupu, koja je grob, umjesto Hrvatske. Tako
Hrvat ipak ima snage umrijeti za svoju Hrvatsku.

Moda je skok u grob

intertekst iz Hamleta, kad i Hamlet i Laertes skau u petom inu u Ofelijin

grob, da dokau ljubav. Hrvatska je u Matoevoj projekciji ensko bie, kako
je bila i Ofelija.
e) Ironija se javlja na kraju drugoga katrena, ali ona oznauje i poetak
aktivnosti kazivaa: Na lijepo mjesto zaveo me put! Jasno je da mjesto uope
nije lijepo. Put koji je zaveo moe ovdje oznaiti cijeli tijek povijesti koji je
razdvojio Hrvatsku od Hrvata. Nakon ovoga ironinoga iskaza, kaziva
postaje osoba koja neto ini i prestaje biti puki promatra.
Nikola op, iz Vjenoga preludija
opovi biografi Mrkonji i Palameta tvrde da je g. 1965. nastala dramska
poema Vjeni preludij koja govori o stradanju Petra Zrinskoga. Budui da je
djelo izvedeno g. 1971., ini se da dvije vremenske odrednice vezane za ove
stihove korespondiraju s poetkom i krajem hrvatskoga proljea, koje je htjelo
izboriti vie samostalnosti za Hrvatsku. Dodamo li ovomu da je upravo 1971.
predstavljala slom hrvatskoga proljea, kako je 1671. odredila tragediju
182

Zrinskih i Frakopana, dobivamo igru isprepletenosti prostora, vremena i

umjetnosti.
Vjeni preludij govori o posljednjim danima bana Petra Zrinskoga i Frana
Krste Frankopana. Sukobi i iskazi pojedinih osoba u ovoj dramskoj poemi puni
su lirsko-epskih dijelova, snagu tekstu daje osuda onih koji su osudili hrvatske
velikae i otro, podrugljivo pravako domoljublje to stoji iza skoro svakoga
stiha.
op je na dvadesetak stranica Vjenoga preludija spomenuo Hrvatsku
sedamnaest puta, a jo je toliko puta uporabljen i pridjev hrvatski; ovomu je
potrebno dodati i dvanaestak spomena rijei Hrvat. Brojevi pokazuju narav
djela i zaokupljenost prostorom, ali opetovnost rijei vezanih za Hrvatsku ne
teti stilu zbog uporabe latinskih, francuskih, njemakih i hrvatskodijalekatskih inaica. Ova je viejezinost dio plurilingvizma poeme, jer su svi
junaci djela jezino karakterizirani. Krabulja koja je francuski poklisar govori
iskrivljenim hrvatskim i francuskim; Leopold, njegove krabulje i krvnik slue se
iskrivljenim hrvatskim i njemakim koji obiljeuje pogrjean pravopis; krabulje
iza kojih se skrivaju Hrvati iz Gradia govore hrvatskim narjejem; napokon
se kapucin koji ispovijeda Zrinskoga slui latinskim jezikom i hrvatskim
standardom; hrvatski standard biva i jezikom bana Petra Zrinskoga. op se uz
to potrudio da uporabi iz svjetskih jezika samo one idiome i rijei koji su
poznate prosjenomu Europljaninu i ako nije studirao navedene jezike.
Mislimo da viejezinost nije zapreka u komunikaciji s djelom, a umjetniki je
uinak velik.
Posljednji govornik je sveenik koji je dopratio bana Petra i Frana Krstu
Frankopana do stratita.

On se sjea dogaaja i postaje svjestan svoje

pokvarenosti te pokvarenosti kralja i dvorjana koji su se lano ispovijedali,

naime nisu prestajali s grijesima nakon ispovijedi.
Predloit emo buduim piscima programa za srednje kole cijelu kratku
poemu, a ovdje emo dati naznake za interpretaciju posljednjega njezina
dijela.
a) Vei dio iskaza samoga zavrnoga ulomka posveen je stranim velikaima
dakle protivnicima hrvatstva i hrvatske dravnosti.
183

b) Isus u obliku hostije silazi u usta onih koji su ubili bana, u usta koja Isusa
nisu dostojna. Sveenik koji dijeli priest vidi u istim ustima krvavi komad
rastrgane Hrvatske. Budui da je Hrvatska u raljama, rastrgana i krvava, isto
kao to je Isus u raljama, a bio je krvav u muci, uspostavlja se veza po
prostornoj bliskosti i po stvarnoj slinosti izmeu Isusa i Hrvatske. Kako su
strani velikai osvojili, dakle progutali Hrvatsku, tako su progutali i Isusa u
obliku hostije. Jakobson bi moda rekao da je ovo metonimijsko-metaforina
veza, jer je bliskost uspostavljena i po prostrornoj blizini i po slinosti.
Drugi je bitan simbol koji predstavlja Hrvatsku sam ban Petar, uz njegovo se
ima esto javlja hrvatski atribut, u ovom ulomku dva puta: ujem tebe, Petre,
bane hrvatski (...) o Petre bane, / hrvatskoga naroda gorostase. (
c) Neprijatelji su predstavljeni kao grijenici koji se lano ispovijedaju : to
vei zloini to dublja utnja o njima / bilo je moje geslo. / To je znao sav dvor i
dvorjanici / pa su hrlili k meni / na ispovijed i priest.// A poslije toga, o Petre
bane, / hrvatskog naroda gorostase, / ostajali su svi neizmijenjeni, / i tako
uvijek i tako sve redom / iz vjekova u vjekove/ kraljevi i carevi, / aptali su
nam penintencije / a mi njima indulgencije.
Postajemo svjesni da je kranska simbolika povezala sve simbole ovoga
teksta u cjelinu.
d) Ovdje nema poistovjeivanja samoga kazivaa s nekim elementom koji bi
bio objekt njegova iskaza. U samom tekstu Hrvatska je srodna Kristu, ali je i
ban, koji je bio rastrgan, srodan rastrganomu Isusu koji kao hostija ulazi u
kraljevske ralje. Kaziva sveenik pati zbog Krista kojega stavlja u nedostojna
usta ali ipak to ne prestaje initi.
e) Ironija je oita: sveenik nije svet, dvor koji se naziva apostolskim ustvari je
u ovoj projekciji paklenski pokvaren. U prijanjem dijelu teksta, op se rugao i
iskazu antemurale cristianitatis, jer oni koji su ispred zidina nemaju svojega
krova nad glavom, pa tako ni Hrvati nemaju drave.
U metodikom je smislu mogue poduzeti sljedee postupke:
a) uenicima pomou nastavnih listia zadati individualne zadatke pri kojima
bi morali pronai elemente koje smo analizirali, a zatim ih na satu izloiti
184

b) uvjebati itanje pjesama s vie itaa: Matoevu 1909. itala bi dva,

moda tri uenika; opovu dramsku poemu moe itati onoliko uenika
koliko ima likova; prije toga uenici moraju oznaiti emocije kraj svakoga
stiha
c) ostvariti korelaciju s nastavnikom francuskoga, latinskoga i njemakoga;
povijest naravno ne treba iskljuiti
c) napraviti usporednu ralambu Kranjevieve i Matoeve, opove i
Marunine pjesme
d) organizirati recital s ovim pjesmama ili natjecanje u krasnoslovu ovih
pjesama
e) organizirati natjecanje s esejima na temu interpretacije nove domoljubne
lirike
4.2. Interpretacija domoljubne lirike s asteizmom
Asteizam je suprotan ironiji, pa kudi ono to misli hvaliti. Kad kaemo nekomu
da je grozan jer je porazio sve protivnike na tenisu, onda rabimo asteizam.
Ima domoljubnih pjesama koje toboe napadaju domovinu, ili pripadnike
odreena naroda, a ustvari ih hvale. Neke od ovih pjesama, poput one
Marunine Hrvati mi idu na jetra, mogue je raditi samo s izabranim uenicima
prije svega s literarnim druinama. U interpretaciji takvih ostvaraja potrebno je
postupati drugaije negoli u tumaenju obinih domoljubnih pjesama. Moramo
paziti na sljedee pojedinosti:
a) Nuno je dobro poznavati surjeje u kojem su tekstovi nastali i ivotopis
pjesnika kako ne bi dolo do zabuna. Motivacija i lokalizacija posebno su
vane.
b) Valja pozorno pronai tko sve moe biti objekt pritajene pohvale, a tko
objekt pritajena napada.
c) Neprijatelji koji napadaju domovinu esto su jedva spomenuti, ali ih valja
detektirati
U ironiji katkad ima neto od stvarne pohvale, a u asteizmu ima neto od
stvarne pokude.

185

Pjesma koja ima tragian ton, ali je puna asteizma jest Marunina aka.
Mogue ju je interpretirati rabei, uz ostalo, prije navedenu strukturu, samo
to umjesto ironije na neprijatelje nalazimo asteizam prema domovini:
a)

U pjesmi nalazimo i domovinu i neprijatelje i kazivaa, ali najvie je

prostora dano domovini. Ona nije nazona nekim simbolom u moda dva ili tri
od 23 stiha ove pjesme. Na poetku je uz Hrvatsku rije i o odmetnutim
sinovima, na kraju i o kazivau i o neprijateljskoj aci.
b) Hrvatska ne zasluuje bolju sudbinu, kae pjesnik, ali izraz ublaava onim
ponekad mislim. Domovina je majka od koje se sinovi odmeu, to je dobro
poznata slika. Meutim ona je i niz slabih trenutaka kojih se ovjek ne voli
sjeati. Ona je majka oaja i majka bjesomunika, ali je na kraju ipak velika
majka.
c) Neprijatelj je prikazan sinegdohom, kao velika raskrvavljena aka. Atribut
divljaki daje ton snage, i u skladu je sa svim grubim negativnostima kojima je
prije prikazana sama Hrvatska.
d) Govornik je oito vezan za Hrvatsku time to kazuje njezino ime. ini to
kroz zube. Izraz je vieznaan, pa mu je smisao i u tom da kaziva ne bi
smio govoriti jer mu brane, ali vjerojatno govori kroz zube i zbog svih onih
negativnosti koje je opisao.
Nadalje, kaziva o Hrvatskoj razmilja, pa je dva puta uporabljen glagol misliti.
Prvi puta nakon njega slijedi iznos negativnosti, drugi puta pozitivnost. Koliko
god da Marunine pjesme izgledale antiintelektualistiki i 'nepjesniki'
nastrojene, ovdje se knjievnik pokazuje kao onaj koji misli i govori. Pjesma je
nastala u doba kad se u Hrvatskoj utjelo i robijalo, ali je tono da je bilo i
dobre literature.
Zanimljivo je da raskrvavljena aka udara na vrata Hrvatske im joj kaziva
izgovora ime. Znai li to da on predstavlja Hrvatsku u tom asu, i im ju
spomene, ona je napadnuta. aka bi naime mogla udariti i po zubima kroz
koje kaziva govori.
e) Maruna kudi Hrvatsku i nabraja njezine negativnosti: govori o sinovima koji
se odmeu, gnjilim plodovima, besmislenoj krvi. Oprezan je i ne eli reeno
konkretizirati nekim dogaajem ili osobom. Hrabra i neobina priznanja daju
186

ton realizma, a zapravo su podloga asteizmu. Pisac pritajeno govori o

hrvatskoj ustrajnosti, o sposobnosti da se preivi usprkos pogrjekama i muci.
ini se da ovaj popis ima veze i s popisom muka znanim iz stoike literature,
ime se sluio i sveti Pavao.
Maruna kudi da bi hvalio. Uskoro sreemo pohvale koje nisu naivne ili
pompozne upravo zbog konteksta prijanjega popisa s loim simbolima: Ali
kad mislim da je majka oaja, majka bjesomunika / Takoer velika majka /
Tada si i sama velika u svom mraku.
Pjesma je u postupku slina Shakespeareovu CXXX sonetu: Boicu nikad ne
vidjeh da hodi - / A moja draga ide samo tlima // Tako mi neba, ipak divna mi
je / I nijedna joj druga ravna nije.
4.3. Pjesme koje se pribliavaju poruzi
Blie pravoj poruzi jest Marunina pjesma Hrvati mi idu na jetra. Boris Maruna
bio je striktno zabranjena osoba u Hrvatskoj sve do 1990. itati njegove
pjesme znailo je priznati da ita ustae i biti izvrgnut progonu. Dubravko
Horvati, i sam u nekoj vrsti izbjeglitva u vlastitoj domovini, i esto na rubu
zatvorskih kazni, takoer nije u to alosno doba priznao da poznaje Marunine
pjesme.
Osobe koje kazivau pjesme idu na jetru jesu njegovi prijatelji emigranti,
ustvari domoljubi koji su inili sve to se initi moglo da pronesu istinu o
Hrvatskoj po svijetu. Veini njih bilo je zabranjeno vratiti se u Hrvatsku. Oni
su objekt pritajene pohvale, a oni koji su protivnici Hrvatske ustvari nisu ni
spomenuti u pjesmi. Okupaciju valja poznavati iz povijesnoga konteksta, a u
samoj je pjesmi indikativno, ali teko opazivo, da dim cigareta koje pue
Hrvati puni barove u stranim zemljama. Hrvat se u Hrvatskoj nije moglo biti
izvan zatvora.
Boris Maruna
HRVATI MI IDU NA JETRA
Hrvati mi idu na jetra
Nikakvo udo: druim se s njima
Ve trideset i osam godina.

187

Kao prvo, svi se znadu.

Drugo, ostavljaju smee za sobom.
Tree, u stanju su da vam probiju ui
S revolucijom i enama.
Dim njihovih cigareta puni barove
U trokutu izmeu Mnchena,
Vancouvera i sidnejskih dokova:
U lijevoj mladi luk
U desnoj komad peene janjetine
U depu Katekizam hrvatskih kamikaza.
Dodajmo tome da uvijek nalaze
Ispriku za svoje postupke;
Kao veliki ruski dravnici
Uvijek nau prikladni savjet:
Zato ne pie osjeajne pjesme?
Ti bi trebao biti borbeniji!
Od tebe smo s pravom oekivali vie.
Govore Hrvati.
()
Ali hrvatski pjesnik ima pravo
I rodoljubnu dunost
Da kae to mu ide na jetra.
U mom sluaju to su Hrvati.
Moda je posrijedi ovaj panini osjeaj
Da su ti ljudi dio moje sudbine?
Moda je razlog u injenici
Da polako ali sigurno gubim ivce?
Moda.
Doputam razne mogunosti, ali ne vidim
Nikakvoga razloga za uenje.

Evo nekih upita kojima je mogue voditi interpretaciju.

Misli li Maruna kazati da svi Hrvati moraju nestati, kako su eljeli beogradski
voe krajem osamdesetih i poetkom devedestih? eli li rei da su Hrvati koje
sree u emigraciji nekad dosadni, ali su mu sudbina i on ju prihvaa, makar
shvaa njihove nedostatke?
Vulgarizam ini pjesmu nepodobnom za razrednu interpretaciju. Mogue ju je
eventualno prouiti u kakvim literarnim skupinama.

188

Donekle je srodna pjesma Wilfreda Owena Dulce et Decorum Est. Pjesnik se

dva puta dragovoljno javio u vojsku u Prvom svjetskom ratu, te je kao
dragovoljac poginuo tono tjedan dana prije primirja, 4. studenoga 1918. kraj
sela Joncourt. Njegova je smrt vjerojatno nadahnula Grigora Viteza da napie
pjesmu Epitaf vojniku koji je pao u asu potpisivanja primirja.
Zapovjednik IV. gardijske brigade Andrija Matija, zvan Pauk, poginuo je na
samom kraju Domovinskoga rata 9. listopada 1995. kraj Mrkonji Grada u
sredinjoj Bosni.

DULCE ET DECORUM EST

Dvostruko prignuti, kao stari prosjaci pod vreama,
Klecavih koljena, kaljui kao babe, psovali smo kroz blato,
Dok nas signalna svjetla nisu pozvala natrag,
Pa smo poeli klipsati prema udaljenoj bazi za odmor.
Ljudi su hodali u polusnu. Mnogi su izgubili izme,
Ali su epali dalje, u obui od krvi. Svi osakaeni, slijepi,
Pijani od umora, gluhi i na zviduke
Granata od 100 mm koje su podbacile.
Plin! Plin! Brzo deki! - panino su svi eprkali
Namjetali nespretne maske tono na vrijeme;
Ali, netko se jo derao i posrtao
I glavinjao kao ovjek u plamenu ili vapnu...
U izmaglici, kroz zamagljena stakla, u gustu zelenu svjetlu,
Kao pod zelenim morem, vidio sam kako tone.
U svim svojim snovima, pred mojim nemonim oima
On me se hvata, guta, davi se tone.
()
Kad bi samo u nekom priguenom snu i ti mogao stupati
Iza vagoneta u koji smo ga ubacili
I gledati bijele oi koje se koe na njegovu licu,
()
Kad bi sve to mogao, moj prijatelju, ne bi mislio da uitak jest
Govoriti djeci koju oajna udnja za slavom mori
Onu staru La: Dulce et decorum est
Pro patria mori.
Upiti koji mogu voditi interpretaciju:

189

Misli li kaziva stvarno pokuditi vojnike kad ih pribliuje u usporedbi starim

prosjacima i babama? Protumai asteizam.
Koga je kaziva mislio oznaiti rijeju prijatelju? Je li mu on doista prijatelj?
Protumai ironiju.
Obraa li se kaziva svima koji samo govore kako je slatko i asno umrijeti za
domovinu, a sami su izvan svake pogibelji? Misli li neto poruiti Horaciju,
iju pjesmu intertekstualno rabi u naslovu i na kraju?
eli li kaziva rei da je nekad potrebno umrijeti za domovinu, ali ta smrt nije
slatka, nije dulce? Misli li rei da je ast neto to ne razumiju oni koji nisu
sami bili spremni dati ivot za svoju domovinu? Misli li iriti pacifizam, koji bi
rekao da nijedna borba orujem nema smisla? Zato se onda javljao sam u
vojsku, i to dva puta? Je li pjesma nastala u asu oaja?
Na ovoj toki meutim domoljubna poezija poprima nedomoljubni stav. Ova
se Owenova pjesma esto istie kao suprotnost pjesmi The Soldier, koju je
napisao Rupert Brooke, takoer vojnik poginuo u Prvom svjetskom ratu.
U metodikom smislu mogue je uenicima zadati da prije sata proue to je
asteizam, Horacijevu odu Dulce et decorum, te ivot Wilfreda Owena.
4.4. Domoljubne pjesme s humorom: od asteizma prema smijehu
Humoristine pjesme koje hvale domovinu nisu este, ali su dragocjene.
Takve pjesme redovito rabe jedan od dvaju postupaka o kojima smo govorili:
ironijom napadaju okupatore ili openito neprijatelje, a asteizmom neizravno
hvale oni koji su uz domovinu.
Boris Maruna, Udbai
Postoje protivnici domovine, kojima je dano najvie prostora, i kaziva
prikazan asteizmom. Domovina je takoer prikazana kao objekt zahvaen
zlom, ona je udbaka. Ton je meutim oputen, nema tekih sukoba. Sama
Hrvatska nije onako izravno istaknuta kako je to bilo u pjesmama traginoga
karaktera.
Zvonimir Balog, Krk
Balogova pjesma nala je naina da tri puta spomene rije Hrvat, odnosno
Hrvatica, a da to ne ispadne nametljivo. Izraz je oputen upravo asteizmom
190

zatelebali. Onda je tu i prostorno vremenska ala u kojoj se Hrvati kolebaju

doi na Krk do sedmoga stoljea jer su se, moda, bavili milju da naprave
prije aerodrom. Ve poetak s kui foru i palindromom u rijei Krk omoguuje
da se rodoljublje prokrijumari bez napetosti u izrazu.
Tekst u zavriti milju hrvatskoga pjesnika, domoljuba i uznika Stojana
Vuievia, koji je napisao da voli i avle i Hrvatsku.
UPITI:
1. Koje su domoljubne pjesme interpretirane u predavanju
2. Vrste domoljubnih pjesama
3. Elementi interpretacije domoljubnoga pjesnitva

191

13. METODIKI PRISTUP BALADAMA

HASANAGINICA
Govorit emo o zajednikim polazitima za nastavnu recepciju knjievnih
djela koja se obino nazivaju lirsko-epskim vrstama. Predavanje e tumaiti
motivaciju, interpretaciju i korelaciju s drugim predmetima i podrujima unutar
predmeta Hrvatski jezik. Postupke emo prikazati na primjeru Hasanaginice,
koja je u programu za osmi razred. Nainom kojim tumaimo ovo djelo,
mogue je prikazati i veliku Coleridgeovu poemu Pjesma staroga mornara,
koja nije ni u jednom programu, zatim enoine Povjestice te dananjim
hrvatskim itateljima nedovoljno poznatu Preernovu baladu Povodni mo.
Hasanaginicu smatramo dijelom hrvatske knjievnosti jer je pisana hrvatskim
jezikom, makar je tono da joj je pozadina islamska kultura, koja se poetkom
XXI. stoljea ne smatra dijelom hrvatske kulture. Ustaki je koncept
ograniene multikulturalnosti u tom smislu propao, i vjerojatno je rije o
posljednjem ozbiljnom pokuaju intergracije islama u hrvatski prostor. Ne
bismo se protivili tomu da netko na temelju drugaijih kriterija smatra recimo
opa i bosanskim piscem.
1.Motivacija i lokalizacija
Motivaciju za lirsko-epske vrste potrebno je provesti na dvjema razinama.
Prva je provediva koncentracijom na osjeaje koji vladaju meu likovima. U
Hasanaginici rije je o osjeaju majinske ljubavi koju napadaju okolnosti to
dovode do rastanka majke od djece. Uenici mogu govoriti o svojim majkama
to je ostvarivo prethodno napisanim sastavcima koji bi se itali na samom
satu. Valja biti oprezan s djecom koja su majku izgubila. Ako u razredu imamo
takvo dijete, moramo nai rijei kojima ga ne emo ozlijediti, ili jednostavno
govor o majinskoj ljubavi zamijeniti govorom o ljubavi u openitu smislu.
Rastanak majke od djece vodi do lokalizacije samoga teksta Hasanaginice u
prostor istone kulture 17. stoljea. Balada govori o osobama koje cijene
svoje nasljednike, ali ne cijene majku kao takvu. Drugi dio motivacije tako se
ispreplie s lokalizacijom i upoznaje uenike s vremenom i prostorom gdje su
se dogaaji mogli dogoditi. Uenicima u Hrvatskoj moemo protumaiti da je

192

velik dio Hrvatske u to doba okupiran, pa je tako i s Imotskom krajinom.

Mogue ih je uputiti na ratove protiv Turaka upravo u 17. stoljeu, zatim na
znamenitu bitku kad je Sinj, prema i danas ivoj predaji, spasila Gospa. U
jednoj od takvih borbi ranjen je Hasan-aga. Na Wikipediji, otvorenoj
enciklopediji na Mrei, spominje se kako je Hasan-aga ranjen u borbi s
'kranskim odmetnicima'.
1.Teorijske osnovice interpretacije: epska i lirska obiljeja
Uenike osmoga razreda ne treba optereivati teoretskim problemima
vezanim za lirsko-epske vrste, ali ih uitelj mora biti svjestan.
U Temeljnim pojmovima poetike Staiger razmatra ova obiljeja lirskoga stila:
proimanje subjekta i objekta pjesme; prisjeanje; kratkoa; glazbenost;
vanost sloga. Epika ima po Staigeru upravo suprotna obiljeja: epiar se ne
stapa s dogaajima, nego ih iz daljine promatra; epiar predstavlja ono to
izravno vidi; epska djela obiljeuje obilnost i srodnost slikarstvu; sr epskoga
uoljiva je tek na razini rijei.
Tumaei balade i konkretno Hasanaginicu, ovim Staigerovim obiljejima
dodat emo i Kayserove simbole prostora, lika i zbivanja, koje po Jezinom
umjetnikom djelu bitno odreuju epske vrste.
Staiger smatra da su vana obiljeja dramskoga stila napetost koja se
razrjeuje smru ili smijehom, te da je za dramski stil bitna reenica.
Za nae je tumaenje korisno dodati i dijalog, kojega naravno ima i u epici, pa
katkad i u lirskom djelima, ali je ipak ponajvie vezan za dramu.
Sa svijeu o navedenim distinkcijama, smatramo da je u osnovnokolskom i
u srednjokolskom pristupu najbolje traiti ove elemente u baladama:
Lirika: kratkoa u odnosu na romane; glazbeni elementi; odnos kazivaa
prema likovima (suosjea s njima i pribliava se stapanju s njima).
Epski elementi: duina u odnosu na veinu lirskih pjesama; slikovnost,
zbivanja, jasna fabula; likovi i razvoj njihova meuodnosa; prostor; kaziva
ipak zadrava razmak u odnosu na likove
Dramski elementi: tragini junak, tragina krivnja, katkad tragian kraj;
napetost koju tvori patetika ili problem; dijalog.

193

1. Interpretacijska polazita za Hasanaginicu.

Smatramo kako je korisno poeti interpretaciju od dramskih elemenata. Tako
e se due zadrati meu uenicima tragian ugoaj koji redovito proimlje
balade i kojega jasno valja izrei glasom pri interpretativnom itanju.
1.1. Dramski elementi
Tragini junak
Hasanaginica je tipian tragini junak. Sile zla oko nje toliko su mone da
sukob s njima vodi u smrt. Junakinjin prostor aktivnosti posve je ogranien,
kako je to u sluaju s Antigonom kad kri tiraninovu volju ili s Learom nakon
to se odrie vlasti. Ima vrlo malo odluka koje Hasanaginica sama moe
donijeti, a ono to odluuje, vezano je za vlastiti sram i vlastitu smrt.
Struktura drutva u kojem ena nema puno utjecaja na svoj ivot
personalizirana je u Hasanaginiinu bratu. On je dobio odluku o rastavi svoje
sestre od Hasanage i prije same Hasanaginice. Brat donosi i odluku o novom
braku.
Hasanaginiin ivot znai je u rukama sila koje su od nje jae. Meutim, kad
tragini junak ne moe odluivati o svom ivotu, on odluuje o svojoj smrti.
Junakinja se namjerava ubiti kad na poetku balade misli da dolazi Hasanaga, a poslije stvarno umire kad na kraju uje upravo njegove rijei. Lik koji
daje ivot, jer raa petero djece, tako dolazi do smrti prije vremena. U ovom
ima moda preutne, a vjerojatno i nesvjesne ironije koja osuuje pogrjeno
drutvo. Ono naime potuje nasljednike, ali ne potuje ni majku ni majinstvo
kao takvo. Hasanaginica je tragedija o rastanku majke od djece. Budui da je
majinska ljubav redovito ljudski uzor ljubavi, nasilno otrgnue majke od djece
zacijelo je teak grijeh.
Idui osjeaj koji valja naglasiti jest sram. Osjeaj je dva puta spomenut uz
glavnu junakinju iz sedamnestoga stoljea, a duboko nedostaje ovjeku
dvadesetoga stoljea.
Tragina krivnja
Sve balade krto iznose fabulu i rijetko tumae razloge postupka likova. Rije
je o praznim mjestima, Leerstellen, kako ih zove Wolfgang Iser, a itatelj ih
194

mora sam popuniti, znai protumaiti. Hasanaginica je kriva jer nije pohodila
bolesna supruga. Tekst kazuje njezin razlog: a ljubovca od stida ne mogla.
Kulturoloko surjeje govorilo bi o poloaju ene koja se ne moe olako
pojavljivati u mukom drutvu. Agu meutim pohode majka i sestra, pa je
razloge Hasanaginiina srama utoliko tee tumaiti na ovaj nain. Moglo bi
se pretpostaviti da je poloaj majke i sestre prema bratu ipak jai od poloaja
supruge prema suprugu. Meutim odnosi Hasanaginice i bega Pintorovia ne
pokazuju veliku prisnost.
Teko da bi se razlog mogao nai u svjeem materinstvu. Agi je roeno peto
dijete, i to sin. Sram nije ni na koji nain u samom tekstu povezan s moguim
rodiljskim problemima.
Ve smo rekli da sram izrazito obiljeuje Hasanaginicu. Rije je spomenuta i u
junakinjinu obraanju bratu: Da, moj brate, velike sramote, di me alje od
petero dice.
Nema ni jednoga slova u tekstu koji bi dovodio u izravnu sumnju
Hasanaginiinu ljubav za Hasanagu. Moe se tek promiljati o tom da ta
ljubav nije bila jaa od osjeaja srama, ali u tekstu nema potvrda za takav
odnos. Hasanaginica je imenovana vjernom i izravno prije no to ju Hasanaga tjera iz kue: ter porua vjernoj ljubi svojoj. Ne treba meutim zaboraviti
da je rije o stalnom atributu koji se u narodnim pjesmama javlja uz rije ljuba.
Zato se Hasanaginica namjerava ubiti kad misli da joj dolazi suprug? Osjea
li ipak krivnju prema njemu? Ako osjea, zato? Ako ju brat udaje protiv
njezine volje, vjerojatno ju je i otac udao za Hasanagu protiv njezine volje.
Nema niti potvrda o tom da Hasanaginica osjea teinu stoga to naputa
supruga i to se od njega rastaje. Sva teina raste iz muke rastanka s djecom.
Sama reenica Da, moj brate, velike sramote, di me alje od petero dice ne
pokazuje ljubav prema suprugu, nego prema djeci. Reenica samo osuuje
Hasanagu. itatelj je naravno frustriran injenicom da niti u ovom asu nema
rijei o razlozima njezina nedolaska do age dok je bolovao. Moemo tek
nagaati: Je li moda vie rije o vjernosti svomu osjeaju srama nego
vjernosti suprugu kao takvom? Je li taj sram uzorokovan poloajem ene u
drutvu odreene kulture, odreena vremena i prostora? Je li Hasanaginica
vjerna svojoj muslimanskoj tradiciji kad ne obilazi supruga? Nema nikakvih
potvrda u tekstu za ove spekulacije.
195

Hasanaginiina je krivnja u jednoj, ali bitnoj, pojedinosti vrlo srodna krivnjama

velikih traginih junakinja. Razmjer krivnje i kazne izgleda nam udnim: krivi
su malo, a plaaju puno. Cordelija koja govori ocu istinu o ljubavi prema
muu, Antigona koja pokopava brata te Romeo i Julija koji se vole makar
pripadaju neprijateljskim obiteljima objektivno ne grijee puno - ali zato puno
pate u svojim malim, velikim ivotima.
Metodike mogunosti:
a) Mogue je prethodno pripremiti i na satu voditi

raspravu o razlozima

Hasanaginiina nedolaska k agi dok on boluje. Korisno je pripremiti dvije

skupine uenika koje e zastupati razliite teze. Za ovakav su postupak
potrebna dva sata, jer na prvom valja protumaiti djelo.
b) Sastavci na temu Hasanaginiina srama i razloga srama, te o razlozima
nedolaska. Mogue je itanje orgranizirati tako da se naizmjence iznose razne
pretpostavke ili tako da se i spletu prikau mogui istovrsni razlozi.
Tragian kraj
Hasanaginica umire, a razlozi se opet lome izmeu Hasanage i djece.
Izravan su povod Hasanagine rijei, kojima ju optuuje da ne voli djecu, te da
ima srce arasko, u mnogim inaicama to je srce za agu kameno. Posljednji
stihovi govore o alosti za djecom: usput se je s duom rastavila, / od alosti
gledaju' sirota.
2. Napetost koja raste iz patetike i problema
Patetika se ovdje ne tumai s negativnim podsjeajima.

Imamo nekoliko

mjesta naglaene patetike, koja, u skladu sa Staigerom, jesu i mjesta izrazite

sceninosti jer uzrokuju jake geste.
Hasanaginica se najprije namjerava ubiti kad misli da dolazi Hasan-aga, i to bi
uinila skokom s prozora. Idue je mjesto vezano za milost koju moli od
brata, pa mu se vjea oko vrata. Konano je u ovom prvom spletu patetike
prikazan teak rastanak od najmlaega sina. Brat je Hasanaginicu ini se
nakraju otrgnuo od sina: ve je bratac za ruke uzeo, / i jedva je sinkom
rastavio.

196

Idui splet patetike opet je vezan za djecu, a odnosi se na situaciju u kojoj

Hasanaginica prolazi kraj njih kad se udaje po drugi put. Opet nalazimo
spomen keri koje gledaju s prozora, a sinovi uskoro dolaze pred majku.
Konano imamo i najveu blizinu bivih suprunika. Smrt je dana s tonovima
izvrsnoga paralelizma. Rastanak majke s djetetom ujedno je rastanak due s
tijelom. Naglaena, patetina i scenina gesta govori o udaru bijeloga lica u
zemlju.
3. Dijalog
Dijalog nije Staigerovo obiljeje biti dramskoga stila. injenica je da njegova
preteitost obiljeuje drame. U Hasanaginici nalazimo govore osoba na vie
mjesta.

Likovi se obraaju nekomu, ali njihovi sugovornici ne odgovaraju

rijeima, nego djelima. Tako dijaloga nema u smisli da se na rijei odgovara

rijeima. Prikazat emo meutim komunikaciju u verbalnom ili neverbalnom
smislu.
Hasan-aga Hasanaginica: verbalno - neverbalno
Hasan-aga poruuje supruzi da ga ne eka doma, dakle ju tjera od sebe, a
ona odgovara tako to se misli ubiti. Na kraju otac govori djeci da im je majka
kamenoga srca, ali se u ironijskom smislu obraa bivoj supruzi. Naravno da
je rije i o njegovoj ljubomori, jer vidi s drugim enu koju je imao, a moda i
volio na svoj nain. Hasanaginica na to odgovara smru. ini se da je smrt
konana potvrda ljubavi za djecu, kako je Ani Karenjinoj smrt bila potvrda
ljubavi prema Vronskomu.
Hasanaginica- beg Pintorovi : neverbalno-verbalno
Hasanaginica govori bratu o sramoti jer ju suprug tjera od petero djece. Tekst
izrijekom kazuje da junakinjin brat uti: bee mui, ne govori nita. Pintorovi
odgovara gestom kad iz depa vadi dokument o njezinoj rastavi.
Idua je komunikacija brata i sestre istovrsna: Hasanaginica rijeima moli
Pitnorovia da ju ne udaje opet, upravo zbog djece. Brat joj odgovara bez
rijei, ali monom gestom jer ju udaje.

197

Hasaginica-imotski kadija: verbalno-neverbalno

Hasaginica moli putem brata novoga supruga da organizira njezinu opremu
tako da ona ne vidi svoje djece. Navedeno joj je ini se usliano.
Djeca- majka: verbalno-neverbalno
Keri govore majci kako ne dolazi otac nego njihov ujak, daida. Za svadbene
povorke, djeca opet govore majci kako e joj dati uinu, ali nije zabiljeen
njezin usmeni odgovor, nego im ona daje darove.
Hasanaginica-svatovski starjeina: verbalno-neverbalno
Hasanaginica govori starjeini kako bi eljela dati darove djeci, i to joj je bez
zabiljeene rijei doputeno.
Hasanaginica uti pred dvama likovima: suprugom i djecom. Djecu zasigurno
voli, i njima govori djelima ljubavi, naime se od njih ne moe rastati i daje im
darove. Njezin je posljednji in uz sve ostalo i komunikacijski znak pri kojem
djeci govori da ne moe ivjeti bez njih. Istim inom muu alje posve
suprotnu poruku: ne moe ivjeti s njim.
Metodike mogunosti:
Korisno je zaduiti uenike da u parovima istrae oblike komunikacije meu
likovima i to kasnije referiraju. Mogue je upriliiti i scensko itanje dijelova s
monolozima odnosno dijalozima. Uenici mogu pritom sami smisliti mogue
verbalne odgovore onih osoba koje inae odgovaraju djelima.
2.2. Epski elementi
2.2.1. Zbivanja
Balada ima jasan fabularni tijek, a dogaaji se niu po naelima uzroka i
posljedica. itatelju drugaije kulture nije lako razumjeti veze uzorka i
posljedica. No, razlog zaudnosti moe biti i knjievnoteoretske naravi, naime
balade redovito obiljeuje krtavost u iznosu dogaaja.
-Hasan-aga je ranjen, majka i sestra mu dolaze, supruga ne moe zbog
srama.
- Hasan-aga tjera enu od kue, makar mu je rodila petero djece

198

- beg Pintorovi, Hasanaginiin brat, ima u drutvu toga doba i prostora mo

nad sestrom, pa ju rastaje od djece i udaje za imotskoga kadiju
- Hasanaginica ne moe podnijeti bol rastanka: umire kad na dan enidbe vidi
svoju djecu.
Metodike mogunosti:
Djelo je mogue prepriavati s promijenjenim krajem ili novim likovima.
Mogue je mijenjati dogaaje ili ih prepriati tono kako to kazuje izvorni tekst.
Korisno je prepriavati s gledita djece ili Hasanage,

te naizmjenino

prepriavati tako da govori vie uenika koji bi glumili razliite osobe. Tako bi
nakon opisa Hasanagina bijesa mogla govoriti Hasanaginica koja bi opisala
razloge svoga nedolaska. Rije je o primjeni tehnike koju su u romanima rabili
William Faulkner i Milan Kundera.
2.2.2. Likovi
U prethodnom smo dijelu teksta ve protumaili neke bitne odrednice likova, a
sada je mogue usustaviti meuodnose tako to emo istaknuti bitne
odrednice pojedinih osoba, tonije emocije ili pobude koje ih potiu na
aktivnost. Moda bismo tradicionalnim karakterizacijama mogli dodati i
emocionalnu karakterizaciju koja bi obuhvaala temeljni osjeaj odreenoga
lika.
Hasanaginica: bitna joj je emocija ljubav prema djeci. Bol zbog rastanka od
njih vodi ju u smrt. Rekli smo ve da je uz ovaj lik dva puta spomenut osjeaj
srama.
Hasan-aga: tekst ne tumai razlog njegova ina prema supruzi. Mogue je tek
pretpostaviti da je rije o ozlijeenu ponosu. Njegove posljednje rijei govorile
bi da optuuje Hasanaginicu za manjak osjeaja prema djeci, jer joj kazuje da
je srca kamenoga. Ve smo istaknuli kako je mogue da su mu posljednje
rijei uzrokovane ljubomorom, te da ju optuuje kako je prema njemu srca
kamenoga.
Beg Pintorovi: nema ni slova o tom zato brat udaje sestru protiv njezine
volje. Da ju voli, sluao bi ju. Mogue je opet pretpostaviti da je rije o
novanim motivima, no u tekstu o tom nema nita. Postupak mu je vjerojatno
tumaiv i kulturalnim surjejem.
199

Imotski kadija: dok je kod svoga brata, u rodu , kako kae balada, za
Hasanaginicu se kae da ju prose jer je dobra kada i od roda dobra. Rije
dobra mogue je tumaiti s ironijom kad se odnosi na rod. Brat joj je rod, ali
prema njoj nije dobar. S druge strane, apofonian izraz od dobra roda, znailo
bi da je obitelj ugledna. Dobra kada moe znaiti dobrotu due, a mogue je
da je bila i dalje lijepa. Sve je ovo moglo ponukati kadiju da ju uzme. Da je
mislio na njezine osjeaje, znao bi kako ga ne eli, pa ne bi ni prosio.
Djeca: Starije keri odnosno sinovi vezani su za majku dva puta, i oba puta
ini se dobronamjerno. Prvi puta govore joj keri kako se ne vraa otac; drugi
puta keri gledaju s prozora, a sinovi ele majci dati uinu. Moda postupaju
po oevu nalogu, pa mu daju prigodu da se obrati bivoj supruzi i vrijea ju
govorei joj o nedostatku osjeaja.
Metodike mogunosti: Pojedini uenici mogu podrobno prouiti lik za koji ih
je uitelj zaduio i zatim pred razredom u prvom licu braniti razloge 'svojih'
postupaka. Ostali uenici mogu djelovati kao porota pred kojom odgovaraju
na upite. Upiti mogu biti vezani za sam tekst, pa se time provjera shvaenost.
Uenika koji glumi bega Pintorovia mogue je pitati gdje je priopio sestri
vijest o tom da ju namjerava uzeti k sebi neko vrijeme, ili kako se ona rastavila
od djece, ili ime ju je odveo u svoj dom.
Upiti mogu traiti tumaenje onoga to tekst ne daje, pa zalazimo opet u neku
vrstu kreativne dopune djela. Uenici iz porote mogu pitati Pintorovia koliko
je novca, pokretnina ili nekretnina dobio od imotskoga kadije. On im moe
odgovoriti da je uinio ono to su inila sva braa u takvim okolnostima u
njegovo doba i u njegovoj kulturi. Pintorovi im moe odgovoriti i protuupitom:
znate li vi za nekoga mukaraca ili enu koji je brakom, ili time to je vodio
ljubav s pravom osobom, dobio kakav atraktivan posao. Mogao bi ih pitati je li
to nekako povezano s kulturom, ili multikulturom, u kojoj ive. Mogao bi im
navesti i rezultate znanstvnoga istraivanja o vezi branoga statusa i spola s
napredovanjem u karijeri. Najbre napreduje neudana ena, zatim oenjeni
mukarac, za njim je udana ena, a najtee napreduje neoenjeni mukarac.
Mogue je nadalje opisivati likove sa stajalite vanjskoga izgleda, odjee ili
gesta, to je opet kreativna dopuna djela.

200

2.2.3. Prostor
Prostor je definiran spomenom imotskoga kadije, znai da je rije o mjestu
koje je egzaktno. Epika kao da tei tonosti, objektivnosti, pa je ovime balada
takoer pribliena epskomu rodu. Ima lirskih pjesama koje su egzaktne u
smislu prostora : Tadijanovi spominje Firencu i Rab, Montale rijeku Marnu,
Yeats Ben Bulben. Ipak, vie je epskih nego lirskih djela koja su u tom smislu
konkretna. Staiger bi moda rekao da je odreena egzaktnost u preteito
lirskim pjesmama znak nazonosti epskoga stila u njima.
Moda je ovo mjesto na kojem se moe ukazati na stvarne izvore umjetnine.
Djelo je nastalo oko 1650. u Imotskoj krajini. Hasanaginica je bila Fatima
Arapovi, roena Pintorovi, Hasan-aga je Hasan-aga Arapovi. Godine 1774.
pjesmu je zabiljeio Alberto Fortis u knjizi Put po Dalmaciji. Prevodili su ju
Goethe, Scott, Pukin i Mickiewicz.
3. Lirski elementi
Uitelji po kolama, a zatim i uenici, redovito govore o osjeajnosti kad
tumae liriku. Pri tom obino misle na blagost u otprilike cesarievskom
smislu, ili na snane osjeaje kakve nalazimo u Kranjevievim pjesmama.
Osjeaja meutim ima u stilu drugih dvaju rodova. Smatramo da smo ih ovdje
dostatno protumaili govorei o patetici u Hasanaginici. Problem je u tom to
valja pozornost upraviti na odnos pisca prema likovima, poglavito prema
glavnomu liku, a ne na odnose meu likovima.

U pojednostavljenoj

terminologiji, klasian bi primjer bila razlika izmeu Tolstojeva odnosa prema

Ani Karenjinoj i Flaubertova odnosa prema Emmi Bovary. U prvom odnosu
ima neto manje elemenata epske distance negoli u drugom.
3.1.

Kaziva suosjea s likom

U lirici se kaziva stapa s onim o em govori. Tipian je primjer Pupai u

pjesmi More: i zagrli me more oko vrata / i more i ja i ja s morem zlatom /
sjedimo skupa na alu vrh brijega.
Naizgled, nema izravnih oznaka jae vezanosti kazivaa balade za samu
Hasanaginicu. Meutim je oito da nju prati cijelo vrijeme i da ju prati s
interesom i simpatijom. Kaziva ne govori o Hasanaginici samo u prvih osam
stihova.

Glavni lik ulazi u devetom stihu, na kraju prve kitice, i ostaje u

201

sreditu interesa do kraja.

Hasanaginica je oznaena pridjevima vjerna,

jadna i dobra. Nijedan drugi lik nema toliko izravnih pozitivnih atributa uz
sebe.
Hasanaginica je prikazana tako da izaziva suut. Ona se vjea bratu oko
vrata, oito molei milost; teko se rastaje s najmlaim sinom; zatim moli
buduega mua da ne vidi djecu pri vjenanju, znai da je toliko za njih
vezana da bi ju boljelo kad bi ih vidjela; pri prolasku kraj Hasanaginih dvora
daruje djecu; nakraju umire zbog rastanka s njima.
Alija Isakovi tvrdi, napola ozbiljno, da je djelo mogla napisati, ili izrei, sama
Fatima Pintorovi, jer nije imala komu prenijeti svoju bol za djecom u svojoj
izravnoj okolini.
Sugerirali smo da u djelu postoji jedna kljuna vezanost i stopljenost. Rije je
o vezi Hasanaginice s djecom. Veza je toliko jaka da bez nje ne moe biti niti
Hasanaginice.

Lirska stopljenost ovdje je znai ipak ostvarena i izmeu

likova.
3.2.

Glazbeni elementi

Deseterac je uzorak koji se opetuje i rije je o tipinom obiljeju epike. Lirska

glazbenost nazona je u mjestiminoj i neravnomjernoj opetovnosti odreenih
glasova. Evo primjera:
Da moj brate, velike sramote / gdi me alje od petero dice.;
da gre s njime majci uzatrage
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana
da najvee imotski kadija
dobra kada i od roda dobra,
dobru kadu prose sa svih strana
da najvee imotski kadija
ustavie kadu konje uza dvora,
svoju dicu l'jepo darovala
202

b'jelim licem u zemlju udrila

usput se jo s duom rastavila
Apofonija
Izmeu majke i djece postoji i jedna bitna veza na razini glasova i znaenja.
Hasan-aga naziva djecu sirotama: Hod'te amo sirotice moje. Nakraju ih tako
zove i sam kaziva: usput se je s duom rastavila / od alosti, gledaju' sirota.
Posljednja rije sirota moe se shvatiti i kao oznaka same Hasanaginice. U
prvom bi znaenju rije bila o genitivu mnoine, u drugom o nominativu
jednine. Namjera kazivaa vjerojatno se odnosi na prvu oznaku, a injenica
da nema zareza to potvruje. Emocije koje vezuju majku i djecu mogle bi
dovesti i do zajednike oznake, koja doputa i drugo tumaenje.
Unutarpredmetne veze
Budui da nam je kriterij 'hrvatstva' ove pjesme bio jezik, korisno je nakon
tumaenja literarnih vrijednosti zaduiti uenike da pronau ikavizme u tekstu,
tragove stare sklonidbe i konano glagol koji danas u svakodnevnoj uporabi
ivi samo u akavskom narjeju.
Mogunosti veza meu predmetima
Mogue je podrobnije prouiti povijest ratova protiv turskih osvajanja na
hrvatskom prostoru. Korisno je napomenuti da ima osoba koje su se i nakon
prijelaza na islam deklarirale Hrvatima. Korisno je prouiti dijelove iz Klaieve
Povijesti Hrvata. Dobro je uputiti uenike na pjesme iz knjige Zlatna knjiga
hrvatskoga pjesnitva, skupljene u spletu Aljamijado poezija.
Veze s engleskim jezikom korisno je uspostaviti preko samoga anra balade.
Francis Child objavio je antologiju The English and Scottish Popular Ballads
(1882-1898). Najstarije su iz otprilike godine 1300. Teme balada iz ovih
podruja vezane su za traginu ljubav, zloin i kaznu, putovanja morem,
apokrifne kranske legende i povijesne katastrofe. Stil je takoer blizak
naim

baladama:

tedljivost

naracije,

opetovnost

odreenih

izraza,

emocionalnost prema glavnomu liku.

203

Dvadesetak godina nakon to je prvi puta zapisana Hasanaginica, Samuel

Taylor Coleridge napisao je svoju Pjesmu staroga mornara, The Rime of the
Ancient Mariner (1798.). Baladu dijelom kazuje stari mornar koji se obraa
osobi to upravo odlazi na svadbu. Govori o plovidbi pri kojoj je jedranjak bio
odvuen do hladnih voda prema Junomu polu. Kaziva je, neobjanjivo,
samostrijelom ubio albatrosa. Brod je vjetrima odvuen iz pogibeljna leda, ali
onda dolazi mrtvo more, ea i jad, pa ga drugi mornari optuuju i vjeaju mu,
umjesto raspela, albatrosa oko vrata. Javljaju se se sablasti Smrti i ivota u
Smrti koje se kockaju za ivote posade i staroga mornara. On biva kanjen
tako to e lutati svijetom i priati svoje dogaaje. Ipak mu albatros pada s
vrata. Stihovi koji govore da najbolje moli onaj tko najvie voli kasnije su puno
puta navoeni. Uenici srednjih kola mogli bi prevoditi pjesmu u suradnji s
uiteljem engleskoga. Budui da je balada puna kranskih elemenata,
mogue je uspostaviti jaku vezu s nastavom katolikoga vjeronauka. Pjesmu
je vrlo lako mogue tumaiti po shemi koju smo predloili za Hasanaginicu.
Uenici gimnazija koji su za to interesirani mogu na isti nain tumaiti i baladu
Povodni mo, Vodenjak, koju je napisao France Preeren.

UPITI:
1. Motivacije za baladu Hasanaginica
2. Osnove interpretacije
3. Dramski elementi u djelu
4. Balade tumaive po modelu Hasanaginice

204

14. MODEL KOLSKE INTERPRETACIJE

RELIGIOZNOGA PJESNITVA
Poems are made by fools like me,
But only God can make a tree

Joyce Kilmer, Stabla i druge pjesme, 1914

1. PREDUVJETI ZA INTERPRETACIJE RELIGIOZNE LIRIKE

1.1. Upoznatost s teologijom koja nosi pjesmu prvi je uvjet pravoga
razumijevanja religiozne poezije. Drugim rijeima, psalme ete razumjeti ako
shvaate hebrejsku i kransku teologiju. Svaka od njih dat e drugaiju
podlogu interpretaciji. Budistike religiozne prie, haiku pjesnitvo, a nerijetko
i haibun, lake emo

shvatiti ako razumijemo barem osnovna naela

budizma. Tagore je shvatljiviji onima koji su primili pouku iz hinduistike

teologije. Navest emo kako Eliot sudi o razumijevanju Dantea, a pritom
moramo imati na umu da najpriznatiji kranski metafiziar XX. stoljea govori
o jednom o najpriznatijih kranskih metafiziara svih vremena:
elim rei da nitko ne moe zanemariti Danteova filozofska i teoloka
uvjerenja, i ne moe propustiti dijelove koji ih najjasnije izriu. S druge strane,
niste pozvani da sami u njih vjerujete. (...) Niste pozvani vjerovati ono to je
Dante vjerovao, jer vam to vjerovanje ne e nimalo pomoi da shvatite i
procijenite njegovu knjievnost. Meutim, pozvani ste na to da Danteova
vjerovanja sve bolje i bolje razumijete.
(Selected Prose 221)
1.2. Pohvala, molba i zahvalnost jesu tri tipa molitve, a oni odreuju i tri tipa
religiozne lirike. Molitvu adoracije, oboavanja ili pohvale dobro predstavlja u
hrvatskom pjesnikom svijetu ibenska molitva, a u svjetskom

Danteova

molitva Majci Bojoj na poetku XXXIII. Pjevanja Raja. Dijelovi uvoda u

Osmana takoer bi pripadali ovoj vrsti stvaralatva.

205

Tipina molitva molbe bila bi Spasi Marije tvojih vernih, iz vremena turskih
ratova te opova pjesma Isus ita novine; jake utjecaje nalazimo u Gretinoj
molitvi Majci Bojoj iz prvoga dijela Goetheova Fausta,
Ach neige,/ Du Schmerzenreiche,/ Dein Antlitz gndig meiner Not! // Das
Schwert im Herzen,/ Mit tausend Schmerzen / Blickst auf zu deines Sohnes
Tod. /
Ovomu redu pripada i Eliotova molitva Gospi iz IV. dijela Dry Salvages, iz
etiriju kvarteta.
Molitva zahvalnosti predstavljena je u pjesnikom smislu u 114.,115. i 116.
psalmu; posljednja kitica opove pjesme um penice dobar je primjer
ovakva tipa lirike: Miris penice dua mi snano die. / I um sluam, stojei
za ogradom od trnja./ O hvala ti, Boe, to se u klasju ovom njie / i moja
skromna aica zrnja.
2.1.
Interpretirat emo Abramov govor iz Vetranovieva Posvetilita Abramova,
uvode u Gundulieve Suze sina razmetnoga i Osmana te, na kraju, opa iz
pjesama Isus ita novine, Kuda bih vodio Isusa i ,dijelom, Nedohod.
Istaknut emo pri tom tri povezane vrste simbola:
a) one u kojima se kljune ljudske ili boanske osobe rtvuju
b) one u kojima osobe pokazuju svoju skromnost i Boju veliinu, ili oboje
c) one u kojima izriu predanost, dakle povjerenje
Korisno je utvrditi koji simboli u pjesmi prevladavaju: u nekima ima vie rtve,
u nekima vie skromnosti kazivaa, u nekima vie povjerenja.
Za razumijevanje ove lirike esto je potrebno shvatiti jo dva elementa:
d) dogaaji koje emo tumaiti redovito se zbivaju u pogibeljnim situacijama,
kad se rui svijet kakvoga su kazivai dotad poznavali ili kad je taj svijet u
pogibelji. Naravno da ne elimo rei kako druge teme iz knjievnosti ne
govore o neem to je bitno i presudno, to ozbiljno odreuje budunost.
e) uspostavljaju se veze s odreenom teologijom.

206

Tijekom predavanja nastojat emo, na izabranim mjestima, podsjetiti na tri

obiljeja klasinoga pisca, koje postavlja Eliot u eseju to je klasik. Nastojat
emo pokazati u kojoj mjeri pisci dosiu zrelost, obuhvatnost i ozbiljnost.
Uz rtvu i odricanje dovoljno je rei da one oznauju dar kojim se prinosi
neto vrijedno. Smatramo da rtva nerijetko vodi prema zrelosti, koja je za
Eliota znak klasinosti.
Skromnost je samih kazivaa katkad posebno zanimljiva jer se zna mijeati s
tonovima ponosa, to pjesmama daje posebnu vrijednost, makar skromnost
prevladava. Moda je rije o onom to opisuje Pavao u Drugoj poslanici
Korinanima: Zato uivam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u
progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista. Jer kad god sam slab,
onda sam jak. (12:10). Mogue je takoer da se simboli koji podsjeaju na
negaciju ili ponos javljaju kao element protiv kojega se skromnost bori. S
druge strane, vidjet emo da vrhunska pjesma hrvatske metafizike pokazuje
Boju skromnost. Prikaz kazivaeve skromnosti te Boje veliine jest nain
na koji ovi pisci doseu obuhvatnost, sposobnost da se priblie drugomu i
udaljenomu: putem ideje i bia Bojega, oni postaju bliski svima koji vjeruju.
Korisno je ovdje navesti Eliotovu misao: Humility is endless, Poniznost je
beskrajna.
Glede predanosti kazivaa onostranomu, dobro je naglasiti da je ona u skladu
s injenicom po kojoj Eliot u potpunoj predanosti nekomu veemu idealu vidi
znak teine, ozbiljnosti, znak onoga to zove gravity.
Navedene vrijednosti rtve, skromnosti i predanosti nisu posebnost hrvatske
metafizike: nalazimo ih ve u psalmima i u pobonoj literaturi Zapada od
Franje Asikoga i Dantea preko Tereze Avilske do engleskih metafiziara,
zatim u duhovnoj poeziji iz romantizma i konano u samoga Eliota u etirima
kvartetima.
2.1.1. VETRANOVIEV ABRAM
Vetranovieva pjesma koju namjeravamo tumaiti dio je drame, i nije osobito
poznata jer je nema u antologijama, a nije uvrtena niti u izbore iz njegova
stvaralatva. Stihovi su dio Skazanja tretjega, Govora drugoga, u kojem

207

replike izmjenjuju Abram i Izak. Izravno pred Abramov govor, Izak se obraa
ocu Abramu i potie ga na rtvu, dakle na prvi ispitivani simbol:
Zamahni, neuzpregni rad boje ljubavi
A sad me protegni za mrtva po travi.
Za nito za saj sviet nemoj mi prostiti,
Neka se tvoj zaviet uzbude svriti.
Izak je svjestan rtve koju e podnijeti njegov otac, pa ovaj patrijarh u
Vetranovievoj projekciji nema obiljeja egzistencijalne samoe koju ima
Kierkegaardov Abraham iz Straha i drhtanja. Vetranovi (1482-1576) time
uvelike suava prostor na kojem je mogue stvoriti napetost, jer njegov lik
nema sukoba sumnje i vjere u sebi, a nema ni ozbiljnih sukoba s okolinom.
Vetranoviev je Abram time sveden na bitno. Veliina je Vetranovieva lika
upravo u trima simbolima koje ispitujemo: u potpunoj svijesti o vrijednosti
onoga to od sebe oduzima i kao rtvu daje svomu Bogu, zatim u skromnosti,
i konano u potpunoj predanosti svomu Stvoritelju. Navedene su veliine
silnice iz kojih raste i umjetniki najuspjeliji dio drame:
O Boe nebeski, ki vs sviet satvori
I kralju angjelski, ti nebo otvori.
'Er sada prolivam moju karv ja za te
I tebi darivam da pade prida te.
Moj Boe istini, molim se ja tebi,
Ovo sin jedini, primi ga sad k tebi .
Ovo je moja s i moje gizdanje,
Ovo je moja slas i moje ufanje.
Ovo je krv moja i tielo pridrago,
Za koi bih svaka imanja i blago
I podal sam sebe, da njega sahranim,
A sad ga od tebe, moj Boe nebranim.
Zatoj ti ovi dar, moj Boe darivam,
Pri komu draju stvar na svieti neimam.
a) Smatramo da u ovoj lirici rtva odnosi prevagu nad drugim dvama
elementima.
208

Abram kae da daruje svoju krv, 'Er sada prolivam moju karv , zatim opetuje,
Ovo je krv moja i tielo pridrago, pa dodaje da bi za sina dao i sam sebe i
cijelo imanje. Zavrni stih cijeloga govora opet istie vrijednost dara za
darivatelja:

Pri komu draju stvar na svieti neimam. Izak u ovoj situaciji

predstavalja cijeli svijet, ukljuujui samoga Abrama. rtva neizravno kazuje

da svijet nije vaniji od onoga koji je svijet stvorio. Naravno da spomen krvi i
tijela za Vetranovia kao kranina predstavlja vezu s Kristovom rtvom i
euharistijom. rtva je svjestan dar Bogu, a benediktinac Vetranovi rije dar
izravno spominje: Zatoj ti ovi dar, moj Boe darivam, / Pri komu draju stvar
na svieti ne imam. etiri anafore s pokaznom zamjenicom ovo dokazuju
ekstatinost asa, pa su izraz nemira u kojem se odlunost i neodlunost
moda ipak bore, ali spremnost na rtvu prevladava.
Zanimljiva je apofonina igra rijeima dar / draju u kojoj se istie veza
vrijednosti dara.
b) Drugi simbol, skromnost, takoer je zanimljiv u ovim stihovima. Teko je
previdjeti ton ponosa u opetovanjima koja nabrajaju vezu izmeu Abrahama i
Izaka, ali je isto tako jasno da se taj ton preokree u skromnost, priznanje
Boje veliine, to se izrie u stihu koji zakljuuje niz. Veznik a i suprotna
reenica upravo to istiu: A sad ga od tebe moj Boe nebranim.
Stupanj obuhvatnosti, koju ovdje dosie Vetranovi, sastoji se i u tom to je
uspio dva suprotstavljena osjeaja izraziti. Rije je o mjeavini koju mnogi
ljudi osjeaju u presudnim asovima svojega ivota.
Boja je veliina oita: ki vas sviet satvori (...) ti nebo otvori
c) Ozbiljnost i teina ovdje nisu naruene nijednom jedinom rijeju, a izrastaju
upravo iz Abramove predanosti veoj vrijednosti, treem naem ispitivanom
simbolu. Eliot u Vergilijevom Eneji vidi predanost sudbini, i u tom nalazi teinu,
gravity, latinskoga epa i time njegovu klasinost. Predanost je ovdje izreena
na trima mjestima: I tebi darivam (...) primi ga sad k tebi (...) A sad ga od tebe,
moj Boe nebranim.
d) Naravno da je as u kojem se odreuje budunost djeteta za svakoga
roditelja bitan. Izak je sin koji je izvor ufanja - nekad je bio izvor nade u uspjeh
nasljednika, u asu to ga prikazuje pjesma, samo izvor ufanja u Boju milost.
209

Nije rije o nadi koja bi mogla potedjeti, nego o svijesti da se ini ispravno
djelo jer ga opradava sama osoba kojoj se dar prinosi. Koga zanima etika
dimenzija ovoga problema, mora konzultirati prije navedeno Kirkegaardovo
djelo. Danski teolog odgovara onima koji u Abrahamu, pa i u Vetranovievu
Abramu, vide ubojicu. Strah i drhtanje ui da je Abraham volio svojega sina
Izaka, i stoga to ga je volio ima ga pravo rtvovati. Ubojice redovito mrze, a
Kierkegaard kae da samo oni koji osjeaju ljubav kakvu je osjeao Abraham
mogu rtvovati na njegov nain on odvraa svakoga od takva pokuaja.
Vjerojatno neki suvremeni mislioci nisu smatrali potrebnim konzultirati
Kierkegaarda, kojemu se ruga i na Krlea.
Bog je u Vetranovievoj pjesmi zapravo stalan adresat iskaza, to se fiksira
tri puta: na poetku, zatim u petom stihu i konano na kraju. Navedeno je
takoer ovdje znak predanosti neemu iznad sebe.
e) Prvi Boji atribut preuzet je iz Vjerovanja: Vetranovi kae ki vs sviet
satvori, a Vjerovanje ima koji je stvorio nebo i zemlju. Drugi je atribut kralju
angjelski , to je motiv koji upuuje i prema drugim motivima u samoj drami,
jer ve u iduem dijelu ovoga Skazanja upravo e aneo uhvatiti za ruku
Abrama. Mogue je govoriti o simbolu nade koji postoji u Abramovu govoru i
prije no to ga je sam Abram razumio. Tako je i u biblijskom izvorniku, jer je
ovan koji e zamijeniti Izaka spreman otprije, ali ga Abraham nije vidio.
Ve smo rekli da je simbole krvi i tijela mogue dokraja shvatiti samo ako
razumijemo priesnu simboliku krvi i tijela Kristova koje se, po teologiji,
rtvuju za sve ljude svijeta.
Dvostruko rimovani dvanaesterac, koji je katkad bio prokletstvo nae stare
knjievnosti, ovdje je vrlo gibak. Upravo je gipkost, protonost i itljivost
obiljeje i nekih drugih stihova ovoga autora, a Pjesanca u pomo poetam
zacijelo je meu njima.
U pasusu iz tumaene drame forma je pruila ono to od nje valja oekivati,
naime sretan okvir koji nije dopustio emocijama da se razliju u suvinost rijei.
Navedeni formalni okvir i sadraj stihova ovdje su u korespondenciji s
Abramom i njegovim Bogom kojega valja sluati. Teko je pretpostaviti da
210

osobe poput Marulia i Vetranovia, koje su dobro poznavale kransku

simboliku, nisu u broju dvanaest iz dvostruko rimovana dvanaesterca vidjele
nita vie od pukoga broja. Namee se broj aposotola te umnoak trojstva i
broja evanelja.
2.1.2. GUNDULIEVI RAZMETNI SIN I OSMAN
Nije jednostavno odrediti gdje prestaje uvod u prvi pla Suza sina
razmetnoga. Kaziva daje rije grijeniku tek u trinaestoj sestini, ali podrobniji
opis uvjeta u kojima ivi taj razmetni sin poinje ve u devetoj. Sa stajalita
ove interprtetacije, uvod Gundulievu djelu ini osam sestina. Prva tumai
samu temu preuzetu iz Lukine parabole, a druga, trea i etvrta posveene su
Trojstvu. Peta i esta kitica imaju odreenu autoreferencijalnost, naime
pjesma objanjava samu sebe i govori zato valja spominjati opaine u
svijetu, pa se iznosi produena usporedba s lijenikom koji otkriva ranu kako
bi ju zalijeio. Zanimljivo da je upravo taj argument rabio, stoljeima kasnije,
Flaubertov odvjetnik Senard, kad je na sudu branio umjetnikov postupak
prikaza tekih negativnosti u Gospoi Bovary.
U prvoj kitici kaziva se obraa sebi ili itatelju, idue etiri govore Kristu, a
sedma kitica opet mijenja adresata, pa se kaziva obraa nekomu grijeniku
traei od njega da se odrekne grijeha.
a) U usporedbi s onim od ega se odrekao Abraham, odricanje od grijeha
moe izgledati sitnim. Meutim je svakomu grijeniku upravo njegov grijeh
drag. Nije lako odrei se uitka i koristi koju grijeh ovjeku prua. Kaziva
vjerojatno opet govori dijelom sebi, a dijelom svakomu ovjeku: u izgledu vi
ovomu / sebe istoga, kaj se i reci / . Lik pokvarenjaka koji nemilice i veselo
uiva u zemaljskim dobrima, kakvi su Rodolphe Boulanger i Dorian Gray,
usporeuje se katkad s Lukinim rasipnim sinom prije obraenja.
b) Skromnost prevladava u ovom tekstu i ima je vie nego rtve i predanosti
onostranomu.
Osjeaj skromnosti, znak odreknua od oholosti, istie misao iz etvrte
sestine: Blag Jezuse, i ti prosti, / im razmiljam vrh dubina / neishitne tve
mudrosti neishitne je znailo neisrcpive. rtva i skromnost ispreleteni su i
211

ovdje, pa misao po kojoj je Boje smiljene vee od ljudskoga grijeha, takoer

govori o potrebi skromnosti: vee Boje da je smiljenje / neg sve ljudsko
sagrjeenje.
c) Kaziva se u potpunosti predaje Bogu na samom kraju:
i da prostit vlast vinja je / vazda spravna tko se kaje
(...)
milost Vinji dijeli s vrhom / svijem u njega ki su ufali; / svi se, vjeruj, ufaj,
slua' / to skruena stjee dua.
d)
Pokajanje e presudno odrediti grjenikov budui ivot, tako da i ovdje imamo
posla s odlunim trenutcima.
e)
Kako se Vetranovi oslanjao na Vjerovanje, tako ini i Gunduli, s time to u
njega ima vie utjecaja same teologije. Gunduli se obraa izravno Isusu, ali
ga na poetku zove Vjenoga Oca vjena Rijei, ime je naao naina da
spomene i prvu osobu Trojstva, tako naglaavajui duh protureformacijskoga
vremena.

Krist je po kranstvu pravi Bog i pravi ovjek, to Gunduli

naglaava ovako: Rijei, u ljuckoj ka naravi / pravi ovjek si i Bog pravi.

Distinktivno katolika teologija djeluje u stihovima o Duhu, ki od Boga Oca
ishodi / i od tebe Sina Boga - pravoslavlje naime drugaije tumai odnose u
Trojstvu (problematike filioque tek u novije vrijeme biva prevladavana kao
uzrok nesloge izmeu zapadnoga i istonoga kranstva). Duh sveti nalazi
se inae u Suzama na mjestu Muza u drugim epovima, od Homera do
samoga Gundulieva Osmana.
Vetranoviev Abram obraao se iskljuivo Bogu, kaziva uvoda u Suze govori
i Bogu, i sam sebi, i grijeniku koji bi se morao pokajati.
Osman
Kaziva uvoda u Osmana, u najmanju ruku autorov alter ego, obraa se u
doslovnom smislu samo svijetu koji propada ili raste. Skriveni su adresati ovih
stihova Vladislav IV Vasa i Osman II, turski odnosno poljski vladar. Iste rijei
212

imaju razliito znaenje u podtekstu: kad se shvaaju kao govor Osmanu,

onda su prijetnja; kad se shvaaju kao govor Vladislavu, onda su poticaj na
akciju koja e biti u skladu s Bojom voljom. Rije je dakle o posebnoj vrsti
ironije, koju bi dobro bilo podrobno istraiti.
Vladislav i Osman predstavljaju kranski i islamski svijet, a Gunduli eli
oporavak prvoga i pad drugoga naravno, na prostoru koji je islam silom
osvojio. Time ustvari eli rei kako je osloboenje kranstva u zadanim
okvirima prostora i vremena Boja volja.
Stihovi imaju i dimenziju koja nadilazi prostor i vrijeme svojega nastanka,
dakle je za kranski svijet uspjena bitka kod Hoima 1621 samo povod.
Svaki tiranin, pa pozivao se on i na kranstvo, moe ih shvatiti kao upozor
koji govori da iznad njegove ljudske sile postoji Boja sila.
a)
Malo ima govora o rtvi u uvodnom dijelu Osmana. Na taj bi se nain mogla
shvatiti tek misao Proz nesree srea iznosi / iz krvi se kruna crpe.
Misao bi mogla govoriti da upravo po tekoama, dakle nesreama dolazimo
da sree, dakle rtvom dolazimo do uspjeha. Imamo meutim i drugaije
tumaenje: Boja providnost zna okrenuti i zlo na dobro.
Idui bi stih kazivao isto ali drugim simbolima, dakle se mukama i krvlju dolazi
do uspjeha. Imamo meutim i drugaije tumaenje koje govori da se do vlasti
dolazi preko krvi, svoje ili jo ee tue.
b) Skromnost svakako prevladava u ovom uvodu.
Rije je o tom to se cijeli ovostrani svijet prikazuje manje vanim od
onostranoga. Gunduli govori o oholosti onoga to se ne eli odrei
zemaljskih veliina i time neizravno trai skromnost:
Ah, ijem si se zahvalila,
tata ljudska oholasti?
Sve to vie stere krila,
sve e pala nie pasti!
Iskaz po kojem u visocijeh gora vrhe / najprije ognjen trijes udari upozorava
monike, konkretno turskoga monika Osmana II. Meutim je rije o upozoru
213

namijenjenom i svima koji su oholi, koji se svojom ponosom uznose i postaju

prve mete Bojega udara na lane veliine.
c)
Predanost onostranomu, naime povjerenje u Boju providnost izreeno je u
sljedeim osmercima koji izriu veliinu Boju:
Bez pomoi vinje s nebi
svijeta je stavnost svijem bjegua
satiru se sama u sebi
silna carstva i mogua.
Sam Gunduliev iskaz koji deklarativno trai skromnost, i onaj iz Suza i onaj s
poetka Osmana, ima u sebi neto od uznositosti. Rije je o sigurnosti koju
daje vjera, poblie odreeno teologija, i jo tonije dogme na koje neki stihovi
podsjeaju. Predanost tim dogmama, dakle Bogu, na trei element, opet je
znak blizak onomu to Eliot u eseju to je klasik imenuje ozbiljnou ili
teinom.
d) Finalni stihovi uvoda a u as se zgoda ugleda / od ke ne bi pametara
govore o asu koji je vaan i neponovljivi, dakle je presudan.
e) Uvod u Osmana ima puno manje iste teologije negoli uvod u Suze. Ovdje
je rije o duhu protureformacije koji istie prolaznost zemaljskoga i trajnost
Boanskoga, no i to je dio katolikoga uenja uope.
2.1.3. ISUS I OPOVA SJENA
opove pjesme o Isusu interpretirali smo na drugim mjestima, a sada emo
dati naznake koje nas interesiraju u sklopu govora o naim trima elementima i
Eliotovim postavkama. Nadalje, samim smjetajem u kontekst Vetranovieva i
Gundulieva djela, uputit emo na hrvatsku metafiziku tradiciju u koju stihovu
urastaju i iz koje izrastaju. Najee su antologizirane pjesme ciklusa Kuda
bih vodio Isusa, Isus ita novine te Poziv dragom Isusu.

214

a) rtva
rtva je dar koji se prinosi Bogu, a opov kaziva iz pjesme Isus ita novine
daruje mu kruh. Iz drugih pjesama doznajemo kako je rije o siromahu koji je
izgubio imanje, pa mu je kruh tim vaniji. Napokon u hrvatskom jeziku postoji
ivi izraz zasluiti svoj kruh, gdje kruh prefigurira ukupnu vrijednost koju
ovjeka dobiva za svoj posao. Tako je opov kaziva srodan Vetranovievu
kazivau Abramu koji daje Bogu ono to mu je vrijedno. Kruh je dar koji je
mirisan i blag, to je atribut kojim je odreen Isus na samom poetku pjesme
Kuda bih vodio Isusa. U interpretaciji koja je odreena kranskom tradicijom,
kruh zbog euharistije mora biti vezan sa samim Isusom.
b)
Kazivaeva skromnost izreena je na mnogim mjestima ovoga ciklusa. Neki ju
vide i u samom naslovu, koji ne glasi Isus i ja, nego Isus i moja sjena, ime je
izravnost uklonjena. Moda u ovaj red skromnosti ide i uporaba kondicionala
u prvoj pjesmi Poziv dragom Isusu: O Isuse, kako bih volio , kada bi se /
udostojo da ue u moj stan. U pjesmi Isus ita novine kaziva kae Na
teka ta slova pao bih svojim stasom malim. Kaziva je malen, to je znak
skromnosti i znak bliskosti sa zemljom koja je ovdje oznaena kao malena.
Isus je ovdje prikazan s obiljejima strahovite moi, no o tom emo neto rei
neto kasnije.
c)
Svaka molitva trai predanost, na trei element. Isus ita novine tipina je
molba, jer Bog po novinama koje ita zakljuuje da se svijet teko kvari, a
kaziva vidi i mraenje na Isusovu elu i moli ga da potedi Zemlju. Ako je taj
svijet postao nalik Sodomi i Gomori, onda je kaziva opove pjesme u
Abrahamovoj ulozi. Srodan mu je naime po aktivnosti iz 18. poglavlja Geneze,
kad patrijarh pokuava spasiti Sodomu, jer bi u njoj ipak mogao ivjeti neto
malo pravednika. opov kaziva takoer eli spasiti svijet, ali ne govori o
pravednosti, nego Kristu pokazuje radost koja sjaji u oku maloga ovjeka. Kao
da mu misli rei da njegova radosna vijest, evanelje, jo ivi barem u jednom
ovjeku. elja za spasom cijeloga svijeta izreena je tako jednostavnim
rijeima, da veina itatelja i ne opaa to se zapravo zbiva. Izgleda kako je
215

ovo jedan od najboljih odgovora na dobro znane napadaje koje iznosi

Dostojevskijev Ivan Karamazov, kad kae da Bogu eli vratiti ulaznicu u
njegov svijet, jer ne moe prihvatiti zlo kojim je taj svijet ispunjen.
e) Dogaaji u kojima bi svijet mogao propasti, jer se moe dogoditi da se
Zemlja ne vrti vie, jesu presudni dogaaji. Makar op ne posveuje puno
prostora ovomu elementu, on je ipak vrh napetosti u pjesmi. Ima neke veze
izmeu Gundulievih rijei o nestalnosti svijeta bez Boje pomoi i opova
iskaza O pusti, rekao bih jedva glasom uzdrhtalim, / nek se i dalje vrti naa
zemlja mala.
d) Teologija
Zavarani ivotnou i ljudski toplim likom opova Isusa, mnogi su tumai
previdjeli da ova osoba ima boansku mo. Rije je o osobi koja moe uiniti
da se Zemlja ne okree vie, a kaziva ga moli da to ne uini. Tako op
neizravno istie kransku vjersku istinu, dogmu o Isusu koji je pravi Bog i
pravi ovjek, i, naravno, dosie mjeru obuhvatnosti koja prelazi granice
hrvatskoga jezika, pa postaje ono to Eliot zove univerzalizmom. Granica je
ovoj pjesmi kranski svijet.
Vetranovi element snage iznosi izravno, pa kazuje ki vas svijet satvori ;
Gunduli govori Bez pomoi vinje s nebi / svijeta je stavnost svijem bjegua.
op se pokazuje i u ovoj pojedinosti tipinim pjesnikom modernizma, koji
slijedi uputu neizravnosti.
Iza opa stoji duga tradicija hrvatske metafizike, koja traje jo od Baanske
ploe i starih molitvi, kakve su ibenska molitva te Spasi Marije tvojih vernih,
te koja ukljuuje dva prije tumaena stara autora. op je kruna te tradicije
zbog toga to je Bog kojemu iskazuje predanost prikazan kao iva osoba.
Isus u opovim pjesmama pati, hoda, vozi se u zaprezi, alosti se, ljuti, ita
novine i spava. Ova je osobnost posve jasna u Pozivu dragom Isusu, koji
ovdje ne moemo podrobnije tumaiti. Gunduliev je Isus puno vie teoloka
eksplikacija, on je niz perifraza koje svjedoe o autorovu poznavanju vjerskih
istina. Vetranoviev je starozavjetni Jahve nevidljiv, on je, u skladu s
elohistikom tradicijom samoga biblijskoga izvornika, nazoan najvie po
216

anelima. opov Isus nije ni teoloka dogma ni starozavjetna nazonost

posredovana anelima ili skrivena oblakom, nego je osoba od krvi i mesa, i
upravo mu se stoga kaziva moe tako potpuno predati. Upravo stoga to je
od krvi i mesa, on se i tako uvjerljivo moe rtvovati.
opov kaziva svojim djelom nad novinama, svojom radou u oku i svojim
kruhom pokazuje predanost Bogu i predanost zemlji koju od Bojega gnjeva
eli ouvati ova potpuna predanost kazivaa Isusu izvire iz doslovno svake
reenice pjesme.
Kuda bih vodio Isusa
a) rtva
Rije je o pjesmi u kojoj rtveni simboli prevladavaju.
Kuda bih vodio Isusa sloen je tekst i naizgled je teko pribliiv Vetranoviu iz
Posvetilita Abramova ili Gunduliu iz Suza sina razmetnoga. Veza meu
trima djelima jest odricanje koje je ustvari rtva, po kojoj se Bog dokraja
pribliio ljudima i po kojoj ljudi postaju bliski Bogu. Abramov govor kazuje o
rtvi i time odricanju koje ini pravedan ovjek, Gunduliev grijenik odrie se
svojega grijeha koji mu je takoer dragocjen. opova pjesma Kuda bih vodio
Isusa prikazuje Boga pri rtvi u kojoj on daje svu svoju boansku snagu i
postaje posve nalik ovjeku. avli, u i pijetli govore o evaneoskom
intertekstu.
Isusu krvari kad se pijetli javljaju krikom, to ima veze s Petrom koji se Krista
odrekao. Tako Bog umire onda kad ga se ljudi odriu.
b) Kazivaeva skromnost ovdje se takoer preokree u Boju skromnost. op
je navedeno prikazao time to Isus dobiva ljudsko odijelo, zalazi meu
najnesretnije ljude, izravno je spomenuta bol, a na kraju se sugerira i smrt.
c) U pjesmi je rije o predanosti Boga ovjeku: zalazei meu ljude i videi
njihovu nesreu, ali i njihov grijeh, Isus se priprema na konanu rtvu. Isus
utljivo slijedi kazivaa, kako je posluno prihvatio kri i u Evaneljiu. On se
predaje svojoj misiji u potpunosti, i time neizravno ui kazivaa, i svakoga tko
je zainteresiran, to mu je initi. Gubei i eir i aureolu, Isus gubi sve to je
imao kao Bog i kao ovjek, ime pokazuje da je sve dao za spas drugoga.

217

d) Naravno da je rije o presudnom dogaaju za Krista, a teologija ui da je

rije i o presudnom dogaaju za cijelo ovjeanstvo. S ovim se dogaajem
mogu mjeriti samo utjelovljenje i uskrsnue.
e) Mogue je kazati da Isus postaje pravi ovjek, kako to kae Vjerovanje: i
postao ovjekom. Isus do posljednjega asa ipak ima i aureol, znai da nije
izgubio boanske atribute. Oni na kraju ostaju samo u svjetlu, koje simbolizira
praznina u drugom dijelu posljednjega stiha. Naravno da ta praznina
simbolizira i nitavilo, za one koji tako hoe tumaiti ovaj tekst.
U samoj je pjesmi ipak vie veza s evaneljem samim nego s naknadnim
teolokim tumaenjima.
Oit je niz paralelizama pjesme i Evanelja, dakle nazonosti interteksta svete
prie u suvremenu djelu. Motiv kojim se Isusu kroji obino odijelo odgovara
evaneoskomu motivu kad su se Isusu oduzimale haljine Onda vojnici
upraviteljevi uvedoe Isusa u upraviteljev dvor i skupie oko njega cijelu etu.
Zatim ga svukoe i ogrnue skrletnom kabanicom. (Mt:27:27-31); obuar koji
kuje otre avle u teki potplat podsjea na zabijanje avlima za kri; tvornice
to uno bruje aludiraju na vino i u ponueno pri martiriju Kad stigoe na
mjesto zvano Golgota- to znai lubanja dadoe mu da pije vino,
pomijeano sa ui. (Mt 27:34); eir sa sputenim obodom prefiguracija je
trnove krune: Potom spletoe krunu od trnja, stavie mu je na glavu, a u
desnicu mu stavie trsku. (27:29); ae odgovaraju kaleu novoga saveza:
Zatim uze kale te zahvali i dade im ga velei : pijte iz njega svi, jer ovo je
moja krv, krv Saveza koja se prolijeva za sve na oprotenje grijeha. (Mt:
26:28), Rije je o kasnijemu Graalu. Nalazimo i pijetle, koji su usklaeni s
izdajom Petar se sjeti Isusovih rijei: Prije nego pijetao zapjeva, triput e me
zatajiti (Mt 26:75); strijele su srodne evaneoskomu koplju, na kraju imamo i
krv.
U ovom jedinstvu svete prie i autorove suvremenosti mogue vidjeti i ve
tumaeni sklad s jedinstvom dviju naravi, ljudske i Boanske, u jedinstvenoj
Isusovoj osobi.
Pjesma govori puno promotrimo li cijelu situaciju sa stajalita kazivaa. Valja
biti oprezan s ovim tekstom: kazivatelj vodi Isusa na stratite, te je time
218

srodan jednomu od onih koji su sudjelovali u postupku jo u Jeruzalemu. Doli

smo tako do toke na kojoj op, moda i nesvjestan toga, dosie najviu
toku univerzalnosti. Njegov kaziva naime postaje blizak ljudima koji
negiraju. Rije je samo o preljevu smisla, nijansi koju ipak nije mogue
previdjeti, i koja je dragocjena. Kako Isus biva blizak onima koji su od Boga
naputeni, tako i opov kaziva biva blizak onima koji su krivi za Isusovu
smrt. Ima li u ovomu i trag ponosa? Poruka zainteresiranima mogla bi prije
svega biti da i oni svojim loim djelima sudjeluju u raspeu na negativan
nain. Nije nam mogue utvrditi koliko je op poznavao Brau Karamazove i
razgovor u gostionici izmeu Aljoe i Ivana, ali njegova velika pjesma kao da
spaja oba brata u jednom iskazu.
U isto vrijeme, vodei Isusa na stratite, kaziva je blizak i Bogu Ocu koji
rtvuje svoga Sina. U njem kao da ive Otac i Duh koji rtvujui se prinose
Sina ljudima na dar. Jedinstvo predodbe razliitih elemenata (imaginative
intergration...amount and diversity of material integrated), koje spominje
Stephen Pepper kao vrijednost knjievnoga djela (Wellek-Warren, Theory of
Literature, 243), u opa je ostvareno tako naravnim govorom, da je prolo od
mnogih neopaeno. Podsjetit emo opet da je univerzalnost jedan od
Eliotovih uvjeta za doseg klasinosti.
Kuda bih vodio Isusa natonija je pjesma Velikoga petka koju je hrvatska
kultura dala. Sloenost problema u njoj je izreena zaudno jasno, slike su
vezane za prepoznatljiv prostor Zemlje, ali su stalno na razini ozbiljne teme.
Meu onim to je proitao autor ovih redova, sa opovim se tekstom moe
mjeriti, eventulano, Eliotov ranjeni kirurg.

Nedohod
U obzoru razgovora s kljunom osobom metafizike Zapada, valja spomenuti
opovu poemu Nedohod. Kaziva se nerijetko obraa monomu Nedohodu,
makar to ne ini stalno. Pisac nas stupnjevito upoznaje sa smrtonosnom
igrom pri kojoj Zemnik i Nedohod privlae jedan drugoga, a pri tom onaj tko se
vie pokazuje, vie ugroava samoga sebe jer od sebe neto otkida, dakle
daruje i rtvuje. Moramo podsjetiti na kazivaa iz prije tumaene pjesme Kuda
bih vodio Isusa i na sve njegove uloge u rtvi Velikoga petka. Odnosi ljudske

219

malenosti i Boanske snage naega drugoga elementa nerijetko se

fiksiraju.
Nakraju se Nedohod pribliava Zemniku potpuno, spreman je rtvovati
cijeloga vjenoga sebe i u toj skromnosti i predanosti pokazuje svoju veliinu:
Gotovo zaslijepljen spoznao sam / da se sve ono svjetlucanje slijeva / niz
Nedohoda / i ulijeva u jednu kap, // u jednu suzu, // svoju sveobuhvatnu bol /
koja se odavala posvudanjim, / svestranim podrhtavanjem, / moda
jecajima. (dio LXXX).
rtva, skromnost i predanost u Nedohodu su katkad dane s tonom igre, pa i
humora, to poveava vrijednost knjizi:
Ta zraka je produljena treptala, / kao tragajui za nekim ili neim / neodoljivo
privlanim.// Kad je Zemnik to napokon osjetio / neobino se obradovao, / ili
moda ak od neke zloradosti,/ to e sad varkom lako izmamiti Nedohoda. //
Ali sad mir, mir / i pritajenost, / da monik ne primijeti zraku. (XLV).
Religiozna poezija tumai svijet Bojim oima. rtva, skromnost i predanost
povezuju ovjeka i Boga u ivot i smrt koji imaju smisao to ga samo vjerski
svjetonazor moe pokazati.
Mogli bismo zakljuiti razgovor o rtvi, skromnosti i predanosti stihovima
engleskoga pjesnika:

Dobro moli tko zaista voli

I ovjeka i pticu i zvijer.
S.T.Coleridge, Pjesma staroga mornara

UPITI:
1. Religiozne pjesme tumaene tijekom predavanja o metodikom
pristupu religioznoj lirici
2. Elementi interpretacije

220

15. METODIKI PRISTUP NOVELI

A.G. MATO: KIP DOMOVINE LETA 188*

0.
Novela iz naslova nalazi se u programu hrvatskoga jezika treega razreda za
etverogodinje strukovne kole iz popisa literature. Intepretacija je stoga
namijenjena tomu uzrastu, a djelu je mogue posvetiti dva sata. Naalost,
novele nema u programima za gimnazije i trogodinje kole.

1. MOTIVACIJA
Novele i pripovijetke redovito su smjetene u odreen prostor i odreeno
vrijeme, pa su motivacije temeljene na povijesnim okolnostima uestale.
Pritom je korisno povui paralelu s vremenom u kojem se djelo tumai, ili u
kojem je pisano, ili jedno i drugo, i govoriti o srodnostima i razlikama.
Narav same novele ili pripovijetke odredit e hoemo li se posluiti
podatcima

iz

politike

povijesti

ili

povijesti

tehnikoga

odnosno

svakodnevnoga ivota u odreenu dobu. Katkad emo rabiti oba pristupa,

katkad e jedan biti dostatan. U primjeru novele koju tumaimo naglasak e
biti na politikom okviru prikazanih dogaaja, ali e biti korisno prikazati i
stupanj policijskoga odnosno vojnoga razvoja, komunikacijske okolnosti doba
bez pomagala iz XXI. stoljea i konano mikrolokalitete: danas nema piljarskih
stolova kraj Banova spomenika na Jelaievu trgu u Zagrebu.
Korisno je istaknuti i injenicu drugaije nacionalne strukture Hrvatske
godine 1883., u doba kad Mato ima 10 godina, u odnosu na Republiku
Hrvatsku s poetka XXI. stoljea.
Motivacije za Kip domovine leta 188*
Uenicima valja zadati da u knjinici, prije intepretacije na satu, istrae koja
godina bi morala stajati umjesto znaka zvjezdice. Podatke mogu nai u
Ilustriranoj povijesti Hrvata te u Hrvatskoj

enciklopediji pod natuknicom

Hrvati.
Evo najprije dijela natuknice iz Ilustrirane povijesti Hrvata:
221

U Hrvatskoj je dolo do uzbuenja i nemira zbog maarskih grbova koji su

postavljeni na dravne zgrade u Zagrebu. U Banskoj krajini izmeu Petrinje,
Dvora i Topuskog dolo je do bune bivih krajinika protiv maarske vlasti.
Za komesara je postavljen Herman Ramberg i proglaeno je opsadno stanje,
a maarski su natpisi uklonjeni. Ostali su samo grbovi bez natpisa.
1. prosnica za bana je postavljen Khuen Hdervry.
(...) Laginja je odrao u Istarskom saboru prvi govor na hrvatskom jeziku.
Talijanski jezik vie nije slubeni u Dalmatinskom saboru.
U Hrvatskoj enciklopediji itamo:
Politika maarizacije, koja se nakon 1875. oitovala u sustavnome krenju
odredbi Hrvatsko-ugarske nagodbe, u pokuajima uvoenja mad. jezika u
zajednike ustanove na podruju Hrvatske, izazvala je 1883. demonstracije u
Zagrebu, koje su uskoro prerasle u protumadarski pokret irih razmjera.
S uenicima je mogue tijekom motivacije, ili kasnije tijekom lokalizacije i
ak interpretacije, razgovorati o sadanjim napadajima na Republiku Hrvatsku
i njezinu nezavisnost. Tono je da nijedna zemlja nije posve nezavisna,
meutim je opasna injenica da je u godini 2007. oko 90 % bankarskoga
sustava u rukama stranaca, talijanskoga i njemakoga kapitala prije svega.
Nadalje, poetkom XXI. stoljea prihvaaju se normalnim sugestije Europe po
kojima Hrvati ne bi trebali sami uvati svoje nebo, nego bi to moralo initi
strano zrakoplovstvo.
Naravno da je mogue govoriti i o poloaju malenih ljudi: prodavaica u
veletrgovinama, uiteljica u kolama, zatitara. Njihovi nacionalni problemi u
smislu hrvatstva uglavnom jesu rijeeni, glede socijalnoga poloaja situacija je
znatno gora.
2. INTERPRETACIJA
2.0. Teoretski problemi
Uenike ne treba optereivati injenicom da u struci ne postoji dogovor oko
naziva kraih pripovjednih vrsta. Meutim, nastavnik reenoga mora biti
svjestan.

222

Moda je novelu, pripovijetku i priu dobro opisati i pomou usporedbe s

duim odnosno kraim vrstama. Novele su preduge za crticu, a prekratke za
roman. Duina i kratkoa nisu egzaktni pojmovi, pa je korisno znati sljedee
pojedinosti. Romanopisac E. M. Forster smatrao je, poluironino, da je roman
sve to je due od 50 000 rijei. Somerset Maugham, koji je cijeli ivot pisao
novele, kazao je u predgovoru svojim sabranim kratkim priama da bi
najkraa morala imati 1600, a najdua 20 000 rijei.
Ako na jednu raunalnu stranicu s trideset i dva retka i razmakom 1,5 stane
kojih 400 rijei, znailo bi da valja napisati oko 120 takvih stranica za roman.
Najkraa novela ili kratka pria imala bi etiri stranice.
Uviamo odmah nedostatnost klasifikacija, jer je Matoeva novela koju
emo ovdje tumaiti kraa, ima kojih 490 rijei, a Maughamov uvjet ne
ispunjava ni svjetski poznata Kleistova Prosjakinja iz Locarna , jer ima tek 800
rijei.
Osim po duini, novelu moemo razlikovati od srodne vrste po strukturnim
obiljejima, kako je to inio Andr Jolles koji u Jednostavnim oblicima tumai
razlike novele i bajke. Bajka ima striktno ustaljena pravila u razvoju prie, to
dokazuje i Propp. Nadalje, likovi su s vrha ili s dna drutvene ljestvice,
redovito se kre zakoni fizike. Bajka prikazuje udaljeno ili nedefinirano vrijeme
i prostor, a esto opetuje odreene brojeve. Bajka zapravo podreuje prostor i
vrijeme sebi i svojim pravilima, jer oblikuje samu sebe, naime anr bajke.
Novela i pripovijetka oblikuju vrlo konkretan prostor i vrijeme s neponovljivim
likovima. Struktura prie nije toliko striktno definirana kao u bajci. Ako se
danas poznati zakoni fizike kre, onda je rije o fantastinoj ili znanstvenfantastinoj prii.
Solar u Teoriji knjievnosti uglavnom razlikuje roman i novelu, a ne tumai
opirnije pripovijetku. Govorei o noveli, spominje i podjelu koju emo ovdje
slijediti: novela je kratka, pripovijetka neto dua, roman je najdua
pripovjedna prozna vrsta.
Kratka pria, prevedenica engleskoga termina short story, moe biti
shvaena kao termin koji obuhvaa sve to je krae od romana i due od
crtice, a moe biti i oblik jo krai od novele.
223

J.A. Cuddon u Literary Term & Literary Theory uglavnom barata terminima
koje ovdje navodimo po duini: short story, novella, novel. Primjer onoga to
zove novella bio bi Mannovi Tonio Krger i Smrt u Veneciji te Conradovo
Srce tame.
Novela i pripovijetka mogu se smatrati i proznim pripovjednim vrstama bez
fantastinih dogaaja i likova, te po tom ui u opreku s priom. Time bi termin
fantastina pria znaio isto to i pria.
Konano valja rei da postoji i stalan utjecaj kolokvijalnoga jezika unutar
struke, u kojem je pria kratka, a roman je dug.
Podatci o strukturi novele vani za kolsku interpretaciju
U noveli redovito imamo samo jedan vaan dogaaj, jedan bitan lik i jaku
poantu. Nadalje, novela prikazuje kratak vremenski razmak, a nerijetko je
vezana i za jedno definirano, neveliko mjesto. Goethe je kazao da novela
prikazuje dogaaj o kojem se jo nije ulo, ali se dogodio.
Razvoj prie klasine novele i provijetke obino, ali ne uvijek, ima ove
elemente:
1. karatak prikaz poetnoga stanja kljunoga lika; 2. dogaaj koji znai
poetak promjena: susret s drugim likom, sukob ili blizina koji stvaraju
napetost; 3. kulminacija, prijelomni as; 4. kako se sukob rijeio, to je bilo
poslije: 5. jaka poanta.
Neke moderne priopovijetke imaju dva do tri kljuna dijela prie: 1. Dug uvod
s prikazom stanja ; 2. nagla promjena; 3. poanta. Primjer je Mannov Tonio
Krger. Kafkine fantastine prie nerijetko imaju promjenu ve na samom
poetku.
2.1. kolska interpretacije Kipa domovine leta 188*
2.1.1. Prostor, vrijeme, dogaaj, lik
Jelaiev trg je sredinje mjesto u glavnom gradu Hrvatske i zato je mjesto
pomno odabrano kako bi govorilo o vanosti nacionalnoga poloaja. injenica
da je rije o dogaaju to se zbio kraj samoga spomenika banu Jelaiu,
utoliko jae naglaava nacionalnu problematiku. Jelaiev trg tako postaje
sinegdohalna slika cijele Hrvatske.
224

Godina 1883. istina nije dokraja definirana, jer je umjesto posljednjega broja
stavljena zvjezdica. Uenici mogu nagaati zato je to uinjeno. Je li razlog
cenzura ili je razlog injenica da je Mato htio rei da bi umjesto zvjezdice
mogla doi jo koja godina puna nesrea za hrvatski narod?
Dogaaj je mogue prepriati u nekoliko rijei: smrt piljarice koju su ubili
maarski vojnici upravo kraj spomenika banu koji se protiv Maara borio.
Tragikomina smrt piljarice postaje znak za mogui usud hrvatskoga naroda u
cjelini.
Pepa tako postaje simbol pregaene, ali ponosne Hrvatske, o kojoj se
meutim ne smije govoriti: pokopali su ju kriom. Godinama nakon Matoa,
zapisao je Mladen Machiedo kako je Hrvat sjetan i vrst.
2.1.2. enski lik i muki likovi
Valja popisati etike, psiholoke i jezine osobine likova te konano
pripovjedaev stav prema njima. Evo nekih parova:
Pepa Pogai Joica Pogai
Korisno je istraiti kako su priblieni, pri samom kraju novele, dotad
suprostavljeni Pepa Pogai i njezin suprug Joica. Postoji jedna rije koja se
spominje uz njega i uz nju:
elo joj je probijeno (...) Nebavac Pogai zapuca zdvojno prstima, udari se
tronokom po elu, stane Pepicu podizati na noge i pipati joj srce.
Simptomatino je da se kukavica tue po glavi predmetom kraj kojega je
pretrpjela martirij hrabra osoba. Mogue je diskutirati o smislu udara po glavi:
poruuje li sebi ili njoj da je pogrijeila. Naravno da je mogue tumaiti i izraz
tui se po glavi.
Konano, oba lika imaju zajedniku sudbinu u smrti, i oba su pokopana
kriom, kako pripovjeda opetuje tri puta.
Teko je govoriti o intenciji samoga pisca, no oba suprunika nose ime po istoj
osobi, naime Josipu. Joica je kajkavska inaica, a Pepa je odmilica prema
istom imenu, koja se uje i u akavskom narjeju.

225

Ban Jelai Pepica Pogai

Uenici bi morali istraiti i kakav je odnos Bana i Pepe Pogai. Domovinu
od 1848. simbolizira ban Jelai, a godine 1883. simbolizira ju Pepa Pogai.
On je opisan kao uzvien uzor, a u vanom se asu piljarica Pogai sjea
vremena kad je bila djevojica i kad je ban zaista prolazio pred njom sa
svojom vojskom:
(...) u sunanom se zlatu blista kalpak i menten, a ljuta mu se krivoija u
snanoj desnici kao zapalila...
I u babinoj duu sine dan kada ga je djevojkom ovdje gledala s njegovim
'ilercima'.
Junakinja novele je, suprotno reenomu, opisana smijenom: ona dva-tri
zuba zacvokotaju
Valja rei da ban takoer nosi Josipovo ime. Tako Josip Jelai i Pepa
Pogai bivaju povezani i imenom. On je sjajan znak duboko u svijesti
hrvatskih domoljuba; ona je zaboravljena znak, ali negdje u podsvijesti, bez
freudeovskih misli, ipak nevidljivo prisutna.
Vojnici-Pepa Pogai
Ubojice su takoer mukarci, a meu njima se istie asnik, koji je izgleda i
opisan, upravo kroz svijest Pepice, koja je njegova rtva:
Uini joj se da ju onaj bucmasti oficir s iglastim brcima gleda pakosno,
zlurado.
Dok je on bucmast, Pepica je u licu poutjela nakon smrti:
(...) a po poutjelom se licu uhvatio sir od krvi (...)
Junakinja je u toboe inferiornu poloaju, time to je stara, time to je ena i
konano time to govori hrvatskim narjejem. Meutim, meu mnogim
mukarcima, ona je pravi heroj.
2.1.3. Uglavnom statini i uglavnom pokretni likovi
Mogue je istraiti koji od ovih skupina likova imaju pozitivnu, a koji negativnu
ulogu. Donosimo primjer:

226

Pepa Pogai stoji na mjestu - Joica Pogai bjei

Ban s krivoijom stoji - maarski asnik s ordom nadire
Moda je plod sluajnosti da ban kao pozitivan lik stoji na mjestu kako stoji i
junakinja. Suprotno tomu suprug se kree, ali bjei: I estiti se purgar zdvojno
okrene na peti i stane strugati, strugati (...) Moda su ban i piljarica povezani
smislom koji bi se slagao s nazonou vojnoga elementa, naime oni ne
naputaju poloaje dok neprijatelj nadire.
Negativni likovi maarski vojnika takoer su pokretni:
Uto bocne asnik svoj konja i uz urnebesni hura i smijeh preskoi potovanu
'tovaruicu' opepoznatog purgara Pogaia. Zemlja zatutnji, a gusa poleti
kao vijor preko piljerskih klupa i stoia.
Za ove vojnike valja vezati etiki kodeks, po kojem vojnik ne tue po civilu;
osim toga poteni rijetko napadaju prvi.
2.1.4. Kljuni as dogaaja i popratni elementi dogaaja
Zanimljiva je koliina prostora posveena svakomu navedenomu elementu.
as same smrti junakinje naime uope nije izravno prikazan. Iz prethodno
navedenih rijei ne bi se moglo zakljuiti da je dolo do umorstva. Tako
napetost raste iz reenice u reenicu, sve do prije zapisana dogaaja s
babom i asnikom koji ju 'preskae'. Tek kasnije u prii, a razmak je pojaan
time to se kazuje poslije nekoliko sati , doznajemo to se zapravo dogodilo:
Prisvenula, sirotica. elo joj probijeno, a po poutjelom se licu uhvatio sir od
krvi kao sok od jagode ili vinje.
2.1.5. Tragino i komino; elementi ponosa i elementi ironije.
S uenicinma je potrebno istraiti koje rijei i izrazi pokazuju tragine
elemente, a koji komine. Valja nai kakav im je meuodnos u smislu poloaja
i koliine podataka uz njih vezane. Uenici e nakon to nau elemente vidjeti
da se tragini i komini simboli naizmjence niu od reenice do reenice, a na
kraju ih imamo u istoj reenici, jedne kraj drugih.
Komika u izboru rijei i simbola koji se prikazuju:
Nedem Joica, makar najdepi fratri padali.
227

Fuj te budi, pajcek vuivi!

(...) ona dva-tri zuba zacvokotaju, a pred oima joj se zamagli.
Pruila se kao panj pored svojeg tronoka.
Po amazonskim joj se se grudima prosuo prosuo luk, perun, voe,
salata i krunice razliita cvijea.
Prisvenula, sirotica. elo joj probijeno, a po poutjelom se licu uhvatio
sir od krvi kao sok od jagode ili vinje.
I zlosrenik otri u najbliu rakijanicu i i baci u kljun itav poli rakije.
Tragika u izboru rijei i simbola :
Pepica, za pet ran Kristuovih, smili mi se!
Tek sada se osjeti sama, naputena, a motrei sve jasnije i jasnije bijesna,
blesasta lica i gole orde uhvati babu grdan strah. Ujelo ju neto duboko u
grudima, koljena joj kucnu (...)
Prisvenula, sirotica. elo joj probijeno, a po poutjelom se licu uhvatio sir od
krvi kao sok od jagode ili vinje.
I zlosrenik otri u najbliu rakijanicu i i baci u kljun itav poli rakije.
Posljednja dva primjera pokazuju da se komino i tragino mijeaju u istoj
reenici, a rijei sir od krvi, govore da ih imamo u istim besjedama.
2.1.6. Kojim je sredstvima postignuta ironija i kakva joj je uloga?
Ironiju imamo u stilski obiljeenu redu rijei:
A ona potresena skoi na noge junake (...).
Ironija u izboru jakih rijei:
228

(...) guravi piljar Pogai i pretila gospa Pogaika

teina kao pred groznom bitkom
A ona potresena skoi na noge junake (...)
Poslije nekoliko sati jedva nae potovani Pogai svoju enu
Ironiju prema nasilnicima moemo traiti i u izrazima koji istiu silu maarske
konjice, makar se ona ustvari sukobljuje sa starom piljaricom:
Zemlja zatutnji, a gusa poleti kao vijor preko piljarskih klupa i stoia.
Ironija upravljena prema nasilnicima pokazuje njihovu stvarnu slabost,
nepotrebnost i zlo koje nose. Ironija prema glavnomu liku slui depatetizaciji,
ona prijei prodoru nepotrebne emocionalnosti i osjeaja koji bi novelu
odvukao u domoljubni ki.
Ironija opisana u ovom poglavlju biva relativnom. Ako izraz grozna bitka
shvatimo ironino, onda i jest takav. U usporedbi s Borodinom ili Krbavom,
borba iz Matoeve novele je samo u ironinom smislu grozna. Sagledamo li ju
kao presudan as u ivotu jedne osobe, i kao sinegdohu stradanja cijele
nacije, ona jest grozna.
2.1.7. Elementi kranske kulture
Uenici moraju popisati sve rijei koje podsjeaju na kransku pozadinu
prie. Tako e postati razvidnije komu je pribliena Pepa Pogai. Ako su
kranske aluzije pribliile Pepu i Isusa Krista u martiriju, ini se da je Joica
koji bjei na Petrovu mjestu.
Brojni elementi kranske kulture naizgled su samo kulturoloka pozadina,
koja sa samom vjerom nema pravih poveznica.
Nedem, makar fratri padali.
Pepica, za pet ran Kristuovih, smili mi se.

229

A ona potresena baci skoi na noge junake, i baci kao molitven pogled na
sionog bana:
Meutim, uvidimo li da je piljarica nevina rtva, shvatit emo da je ona na
mjestu Krista koji pati. Moda je sluajno, a moda nije, to je pet rana
Kristovih spomenuto upravo kraj imena same junakinje. Srodno e kasnije
naglasiti Krlea kad prikae Isusa s domobranskom kapom u Hrvatskom bogu
Marsu.
Evo jo nekih elemenata koji tvore pozadinu u koju je pria smjetena:
Po amazonskim joj se grudima prosuo luk, perun, voe, salata i krunice
razliitia cvijea.
Odnijeli su ga u bolnicu Milosrdne brae.
Moda je i potajni sprovod veza s Kristovim sprovodom, koji nije bio javni
dogaaj, za razliku od raspea:
I nju i njega zakopae kriom kriom, dragi itaoe, kriom...
2.1.8. Standard i narjeje; standard i tuice
Uenici bi morali ispisati reenice u narjeju, i kraj njih one koje su u noveli
dane u standardu. Na taj bi se nain vidjelo da narjeje daje ivotnost i
element stvarnosti likovima, i time cijeloj umjetnini.
U prvoj inaici novele vojnici nose sablje, u konanoj inaici imamo turcizam
orde. ini se da ima logike u promjeni, jer su su Turci unitavali Hrvatsku do
XVIII. st., a Maari su to inili u XIX. stoljeu. Osim toga, time je okupatorsko
oruje, orda, udaljeno od oruja bana, koji nosi krivoiju.
2.1.9. Usporedba prve i konane inaice
Uenicima valja podijeliti tekst prve inaice, objavljene u beogradskom Delu
1895., pod naslovom Junaka smrt. Ukoliko nastavnik odlui sve napraviti,
najbolje je da sam izdvoji reenice za usporedbu. Ako pripremi uenike tako
to e im prije sata zadati domau zadau vezanu za novelu, mogue je
popisati sve razlike. I u tom sluaju nastavnik mora tono navesti koje razlike
eli da uenici nau.

230

Svakako je korisno da uenici popiu razlike u jeziku u smislu standarda i

narjeja, perfekta i aorista te pokrate nekih dijelova. Aoristima i pokratama
dobiva se brzina izraza koja odgovara brzini dogaaja to se prikazuje:
Prva inaica: Bilo je to trei dan one bune.
Konana inaica: Bijae to trei dan bune.
Prva inaica
I za cigli asak se rapri sva ona arena guva, a na irokom trgu bana
Jelaia ostadoe samo niski stolovi i stoii uplaenih piljarica.
Druga inaica
I za tili asak prsne arena guva. Odvulala se kao pred kakvo grozovitom
istragom, a na pustom Trgu Jelaievu ostadoe samo piljiki stolovi i stoii.
Prva inaica
Pfuj te budi, kukavico nijedna! dreknu vrijedna purgarica, da je na daleko
odjeknulo, i pljune za njim.
Druga inaica
-

Fuj te budi, pajcek vuivi!

Drekne i pljune za njim.

ini nam se da je konana inaica novele bolja u nizu elemena, uz zasigurno
jedan izuzetak. Izvorno se junakinja prisjetila bana kojega je vidjela u mladim
danima, a to je opisano ovako: I u babinoj dui uskrsne dan kad ga je (...).
Smatramo da biblijska referenca bolje pristaje muenikoj smrti junakinje i
prethodnomu zazivu njezina supruga za pet ran Kristuovih, smili mi se.
2.1.10. Smjetaj u opus: odnos prema sonetima Griki dijalog i Stara pjesma.
Stara pjesma podsjea na sumornoga Starevia koji je navodno izjavio,
nakon svih borbi, da za Hrvatsku nezavisnost ne bi ispio ni au vode.
Tematska je vezanost spomen kukavica: Usred kukavica, emo krepost diva?
Veza je poglavito pretposljednji stih, Ni umrijeti za te Hrvat snage nema koji je
naao suprotnost upravo u smrti Pepe Pogai iz Kipa domovine. Posljednji

231

stih Stare pjesme obraa se majci, koja je Hrvatska, a posljednja reenica

Kipa domovine obraa se itatelju, koji mora predstavljati Hrvatsku.
Griki dijalog vezan je s Kipom domovine uporabom narjeja i standarda,
likovima starca i starice koji razgovoraraju, te domoljubnom tematikom koja
podrazumijeva iste neprijatelje, naime velikomaerske eksponente u sonetu
oznaene Petom. Ovu je pjesmu mogue proitati i kao dio motivacije. Kraj
sa sprovodom iz novele ovdje je zamijenjen krajem u kojem likovi spavaju.
2.1.11. Pripovjeda i itatelji
Ni jednom rijeju do samoga kraja pripovjeda ne pokazuje posebnu svijest
o recipijentu. Utoliko je naglaeniji znak na kraju: ini se da pripovjeda eli
poruiti itateljima kako prolaze oni kojima je na srcu Hrvatska. Zavrne tri
toke mogu znaiti da e se takvi ukopi nastaviti, mogu govoriti o represiji koja
traje i mogu osuivati sve one koji na sprovodu nisu bili.
2.1. 11.
toosov i Matoev Kip domovine
toosova pjesma Kip domovine vu poetku leta 1831. nalazi se u programu
za gimnazije i za etverogodinje strukovne kole. Odlui li se nastavnik za
usporedbu, potrebno je da uenike motivira kako bi pjesmu opet proitali.
Usporedba se moe temeljiti na srodnostima i razlikama izmeu likova
majke-domovine iz toosove pjesme i Pepice Pogai iz Matoeve novele.
Na jednoj strani imamo kraljicu u alosti, siromatvu i nesrei; na drugoj
nalazimo piljaricu u martiriju. Kraljica zove i kori sinove i keri, javlja joj se
osoba koja je nalik anelu, sinu i duhu. Meutim kad ga eli objeti, zahvaa
samo praznu tamu: Nut praznu kmicu sebi pogrne. Pepica Pogai nema
pomoi ni od koga, njezin se suprug ponio kao kukavica. Srodnost izvire i iz
opisa tame, tuge i nesrea u toosovoj pjesmi te slike naputene domovine
koju u Matoa brani samo starica. Konano, i jedan i drugi tekst na kraju imaju
moriturne elemente. toos ipak doputa neke elemente nade.
Bila bi osnovana i usporedba s ironijskim elementima, u kojima se Matoev
tekst pokazuje kao ironina preradba kljunih simbola iz toosove pjesme.
Ironija u Matoa meutim prerasta u preutno velianje lika Pepice Pogai.
232

Mogue je uenicima dati i stihove iz toosove pjesme, a oni bi traili

srodnosti s Matoevim rijeima:
Z slamicum kitu nosi povitu, / A glavu z rnum peum povitu.
Pokrite vidi stare zidine, / tamo je pola tuna bogica, / Horvatske zemlje
stara kraljica.
Onda plaua k grobu si stane / ekaju doklam zorja postane.
2.1. 12. Metodike mogunosti u pristupu cijeloj noveli.
a)
Mogue je primijeniti razliite oblike pri uenikoj potrazi za odgovorima na
postavljene dvojbe, ali je moda najkorisnije primijeniti rad u parovima. Pri
tom e niz parova imati isti posao, pa e se kasnije, nakon iznosa ostvaraja
usporediti odgovori. Posao parova mogue je organizirati po suprotnostima
koje smo istaknuli u tumaenim simbolima iz novele.
b)
Korisno je organizirati posao na samom satu, ali je vjerojatno uinkovitije da
se sav posao istraivanja obavi u knjinici ili kod kue, a na satu se samo
izvijesti o rezultatima. Uenici e raditi bre ako im uitelj pripremi nastavne
listie u koje e upisivati navode i kasnije iz njih referirati.
c)
Heuristiki razgovor o problemima trai klasinu strukturu sata.
d) Uenici e na satu ili za domau zadau proiriti opis likova, pa e jedna
skupina opisati Pepu, druga Joicu, a trea asnika. Opisi mogu biti razliiti
po stavu, pa se mogu varirati objektivan i razliite vrste subjektivnoga opisa.
Uenici mogu pozorno opisati i as kad je Pepa Pogai u mladosti vidjela
bana kako prolazi sa svojom vojskom. Kasnije uenici mogu na satu itati ili
prepriavati svoje iskaze.

233

e) Uenici mogu podrobno opisati i sam dogaaj iz perspektive mrtve Pepe,

pripadnika maarske vojske, ili osobe koja je viknula Lezi babo. Oni najbolji, ili
koje odredi nastavnik, mogu takoer itati i usmeno prepriavati.
3. INTERPRETATIVNO ITANJE
Ova faza sata dolazi naravno prije interpretacije, no mogue je itati po dva i
vie puta, od ega barem jednom nakon interpretacije. Uenike je dobro
pripremiti tako da uenica ita iskaze Pepe Pogai, prvi uenik ita dijelove
pripovjedaa, drugi reenice njezina supruga Joice Pogaia i trei povik
Lezi, babo! Nakon interpretacije koja e tumaiti i emocionalna stanja likova,
mogue je uz svaku reenicu naznaiti kojim ju tonom valja itati.

LITERATURA:
1. Cuddon, J.A. : Literary Terms and Literary Theory, Penguin, London 1999.
2. Jolles, Andr:Jednostavni oblici, Studentski centar Sveuilita,
Zagreb 1978.
3. Mato, Antun Gustav: Sabrana djela Antuna Gustava Matoa : 1873-19141973 / ur. Marijan Matkovi Impresum:Zagreb : Jugoslavenska akademija
znanosti i umjetnosti : Liber, 1976
4. Nth, Winfried: Handbuch der Semiotik, Metzler, Stuttgart 1985.
5. Skupina pisaca: Ilustrirana povijest Hrvata, Stvarnost, Zagreb 1971.
6. Skupina pisaca: Hrvatska enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav
Krlea, Zagreb 2002.
7. Skupina pisaca: Hrvatski leksikon, Naklada Leksikon, Zagreb 1997.
8. Skupina pisaca: Nastavni program za gimnazije, Hrvatski jezik za gimnazije
Glasnik, 1. VIII. 1995.

234

9. Skupina pisaca: Hrvatski jezik za etverogodinje strukovne kole,

Glasnik, lipanj 1997.
10. Skupina pisaca: Uvod u knjievnost, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb
1983.
Solar, Milivoj, urednik, Moderna teorija romana, Nolit, Beograd 1979.

UPITI:
1. E.M. Forster i Somerset Maugham o duini romana i kratke prie
2. Motivacije za Matoev Kip domovine
3. Osnove za metodiki pristup likovima u Kipu domovine
4. Elementi komike i elementi tragike
5. Standard i narjeje u noveli
6. toosov i Matoev Kip domovine
7. Prva i konana inaica novele

235

16. METODIKI PRISTUP PRII

FRANZ KAFKA: UMJETNIK U GLADOVANJU
lanak donosi prijedloge za motivaciju uenika pri tumaenju prie iz
naslova, te kljune elemente kolske interpretacije i postupke kojima ih
nastavnik moe provesti u razredu. Posebno se tumae meuodnosi
likova, simetrinost strukture dogaaja i kranski intertekst.

1. Motivacija
1.1.
Prvi bi uenik mogao iznijeti podatak po kojem je Kafka najitaniji knjievnik
meu studentima prve godine talijanistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu,
po anketi koju je redovito provodio profesor Mladen Machiedo, i koja je
nalaziva u knjizi Modusi knjievnosti. Prema anketi koju je krajem devedesetih
provodio savjetnik za nastavu hrvatskoga jezika i knjievnosti u ondanjem
Zavodu za kolstvo, Kafka je najitaniji meu maturantima.
Kafka popularnost duguje parabolama koje se mogu primijeniti na niz
politikih sustava, poglavito na dva totalitarizma XX. stoljea, i, moda najvie
od svega, uvjerljivo tamnu ugoaju tjeskobe, izoliraniosti i zarobljenosti
glavnih junaka. Pridjev kafkijanski koji oznauje mranu tjeskobu, situaciju
neslobode i neznanje glede vlastite sudbine nazoan je u svim svjetskim i
mnogim drugim jezicima, recimo japanskom. Kafka je pisao bez jaih izravnih
referenci na XX. stoljee, ali svojim aluzijama dobro prikazuje njegovu mranu
stranu.
Izabrani uenik mogao bi naglasiti da je Kafkino djelo, poglavito roman
Proces esto tumaeno kao parabola o dvama totalitarizmima, komunizmu i
nacizmu, koji su progonili osobe, stalie i konano cijele narode.
Drugi bi uenik govorio o kljunim vrijednostima kapitalizma, sustava
koji je nadvladao i nacizam i komunizam. Rije je o sustavu u kojem i danas
ivimo. Za razliku od komunizma i nacizma, nema negativne diskriminacije na
temelju narodnosne ili vjerske pripadnosti, barem su to proklamirane

236

vrijednosti. U samoj praksi, najvie su vrijednosti, osim zdravlja, redovito

novac, slava i konano zabava. O tom moda govori i Umjetnik u gladovanju.
Trei uenik iznio bi podatke o Kafkinu ivotu s naglaskom na godini
1922. i 1924. Kafka je roen 1883. u obitelji prakih idova koji su govorili
njemaki. Imao je teak odnos s ocem, koji ga je muio do zrelih godina, pa
1919.,u svojoj 36 godini, pie veliko Pismo ocu. Referencu nije loe upamtiti
jer ima veze s interpretacijom.
Kafka je bio pravnik. Radio je godinu dana za Assicurazioni Generali, s
bizarnim radnim vremenom od osam naveer do est ujutro. Poslije je dugo
zaposlen u Uredu za osiguranje radnika Kraljevine eke. Godine 1922. bio
je promaknut u viega tajnika ustanove, meutim je uskoro umirovljen. Pisac
je ve godine 1917. pokazivao simptome tuberkuloze, od koje e godine
1924. i umrijeti. Motivi bdijenja iz prie mogu biti povezani i s prvim poslom, a
motivi izmuenosti mogu imati veze s boleu.
U veljai godine 1922. Kafka stvara Umjetnika u gladovanju. Murray
pie da je Kafka pretrpio teak slom krajem sijenja 1922. i navodi pievu
vlastitu

rije

slom,

Zusammenbruch.

Prije

odlaska

odmaralite

Spindlermhle, Kafka nije mogao spavati i podnositi sam ivot, izgledalo mu

je da vanjski i nutarnji sati nisu u podudarnosti, pa unutarnji juri brzo,

vanjski epa za njim. Navodimo Kafkine rijei prema Murrayju: Samoa na

koju sam uglavnom bio prisiljen, ali sam ju dijelom i sam traio ali to je sve
to moglo biti ako ne prisila? sada gubi nejasnou i dosie svoj vrhunac.
(Murray, 334).
Kafka ima tada za sobom barem dva teka neuspjeha na
emocionalnom planu. Dva je puta prekidao zaruke s Felice Bauer, 1914. i
1917. Godine 1920. razvrgnuo je zaruke i s Julijom Wohryzek; s Milenom
Jesensk dopisivao se iste godine 1920.
S druge strane, Kafka je te 1922. ve zreo umjetnik. Objavio je, izmeu
ostaloga, zbirke pria Promatranje i Seoski lijenik. U asopisu Die Weien
Bltter izila je godine 1915. i znamenita Preobrazba. Roman Proces
objavljen je kasnije, ali je napisan 1914.
Umjetnik u gladovanju posljednja je knjiga koju je Kafka sam pripremao
za ivota, dakle je i istoimena pria neka vrsta ostavtine. Na smrtnoj je
237

postelji itao korekture, ali nije doivio izdanje knjige: umro je 3. lipnja 1924., a
knjiga izlazi ljeti. Sama je pria prvi puta objavljena u asopisu Neue
Rundshau u listopadu 1922.
Ronald Hayman pie o posljednjim Kafkinim danima, u godini 1924. i
sljedee: Teina mu se smanjila na 49 kilograma, sa svom odjeom (...) Za
nekoliko je dana Kafkino grlo tako nateklo da nije mogao jesti. (...) Kafka, koji
je sada bio teak samo 43 kilograma (...)
ini se kao da je pisac u prii o umjetniku u gladovanju bio prorok i glede
vlastitoga kasnijega stanja.
Trei bi uenik iznio podatke iz medicine, koji govore o mogunostima
gladovanja: po provjerenim podatcima najkasnije nakon 14 dana nastupa
smrt.
etvrti uenik odrecitirat e Cesarievu Voku poslije kie. Kasnije e taj
uenik pronai mogue veze s elementima iz prie.
2.Mogunosti za kolsku interpretaciju
2.1. Likovi
2.1.1. Osnovice za izlaganja o obiljejima samih likova
Korisno je da uenici prije samoga sata pripreme izjave o likovima. Mogue je
da ih na samom satu itaju u prvom licu, ili iznose usmeno, te na taj nain
vjebaju usmeni izraz. Kako bi ih uope pripremili, moraju kod kue
usmjereno itati.
Umjetnik u gladovanju
Svi elementi prikaza vezani su za umjetnost kojom se glavni lik bavi.
Vanjski izgled:
onako blijed, u crnom trikou, s istralim rebrima, prezirui ak i stolicu, sjedi
na prostrtoj slami (...)
uljudno klima glavom i odgovara na pitanja usiljeno se smijeei, i prua ruke
kroz reetke da se djeca uvjere koliko je mrav (...)
Jo bi dodue zavrtio pretekom glavom na slabom vratu;
tanki struk;
238

impresario eli publiciti pokazati o kakvom je krhkom stvorenju rije;

glava mu je klonuka na prsa, reklo bi se da se otkotrljala i da se na
neobjanjiv nain jo dri na tom mjestu;
tijelo mu je bilo opalo, a noge se nagonom za saoodranjem vrsto stisnule u
koljenima.
ruku umjetnika u gladovanju, onaj sitni sveanj kostiju,
(...)
No, opet je nakon mnogo dana i tome doao kraj. Jednom je nadgledniku
udario u oi taj kavez, pa je pitao posluitelje zato taj jo upotrebljivi kavez s
istrunulom slamom tu stoji neiskoriten; (...) Proeprkavi motkama po slami,
otkrili su i njega.
Psiha:
I tako je on, uz redovite male predahe, poivio mnogo godina u prividnom
sjaju i potovan od svijeta, ali unato tome uglavnom u tmurnom raspoloenju
koje je bivalo jo tmurnije zato to ga nitko nije bio kadar shvatiti. (...) Kad bi
se jo i nala neka dobra dua koja ga je alila i htjela mu objasniti da
njegova tuga vjerojatno potjee od gladovanja, znalo se dogoditi, pogotovo u
poodmakloj fazi gladovanja, da umjetnik uzvrati na to provalom bijesa i, na
uas sviju, pone kao zvijer tresti reetkama u kavezu.
ivotni cilj:
To je ujedno i bio razlog to je umjetnik u gladovanju strepio od tih posjeta,
koje je, naravno, arko prieljkivao kao svoj ivotni cilj.
Mogue je raspravljati o moralnoj opravdanosti ovoga cilja. Teze koje bi
uenici mogli napadati ili braniti zasnivale bi se na sljedeim problemima:
Ako je umjetniku ivotni cilj da ga gledaju i pohode, onda se on ne razlikuje
puno od same publike koja ga doista dolazi gledati, on naime ne napada
slavu kao takvu.
S druge strane, otvara se upit: postoji li umjetnost bez recipijenta. Koji se
smisao zaboravljene knjige, neotkrivene slike? Hoe li ona u budunosti biti
otkrivena?

239

Ima u samoj prii element koji otvoreno napada iskaz o tom da je umjetniku u
gladovanju ivotni cilj posjet publike. Naime, on gladuje i kad zna da ga ne
gledaju.
Nadalje, nije reeno da umjetnik ne prjenosi neke bitne poruke dok ga publika
gleda. Konano, neto treba gledati, a ako ne gledaju njega, gledaju ivotinje.
Umjetnik kao posljednja obrana humanizma oito je nazoan kad pripovjeda
kae, i opetuje, da je umjetnik bio posljednja zapreka na putu do ivotinja.
Ovu porukz vrijedi istaknuti.
Razlog gladovanja:
Zato to ja moram gladovati, ne mogu drugaije. (...) zato to nisam mogao
nai jelo koje bi mi godilo.
Uenici bi morali nai mjesta u tekstu koja navjeuju ovakav odgovor, dan
na kraju, jer ve u dobu slave umjetnik govori da je lako gladovati. Publika to
katkad prihvaa zdravo za gotovo.
Idui je predmet mogue rasprave teka osuda svijeta, ili samoga umjetnika.
Ako on jedini u svijetu nije mogao nai pravu hranu, onda neto nije u redu s
njim samim ili sa svijetom. Je li rije o preutnoj osudi svijeta?
Ako je gladovanje u prenesenom smislu znak za svaku umjetnost, onda
umjetnost i ne moe drugo nego slijediti ono za to je nadaren, to mu je
dunost.
uvari
Pubika bira stalne uvare koji su kraj kaveza s umjetnikom nou, kako bi se
uvjerili da umjetnik u gladovanju doista gladuje. Oni katkad loe deuraju i
udaljuju se, pa mu time daju prigodu da togod pojede, jer sumnjaju da to
ionako ini potajice. Navedeno vrijea umjetnika. Ove su osobe po struci
mesari i ujutro nakon strae obilno dorukuju.
Impresario
Osoba ima na vrhuncu slave umjetnika u gladovanju koristi od posla, i stoga
prireuje predstave u samostalnoj reiji. On odreuje da gladovanje ne smije
biti due od 40 dana stoga to je to granica interesa publike, a ne granica
umjetnikove izdrljivosti. Impresario iznosi umjetnika iz kaveza nakon tih 40
240

dana, i on ga hrani nakon toga, dajui mu prvi, bolesniki obrok. Kad interes
za ovu vrstu umjetnosti nestane, umjetnik u gladovanju daje impresariju otkaz.
Djevojke
Djevojke su izabrane drijebom kako bi pomogle umjetniku na kraju
etrdesetodnevnoga gladovanja. One su dio sveane zavrne predstave.
Nadglednik cirkusa
Nastupa pri kraju prie i njemu umjetnik kazuje da je gladovao stoga to nije
naao jelo koje bi mu godilo. Tako ljudski lik s najmanje osjeaja za umjetnika
ima ast uti posebnu istinu njegove umjetnosti. Nadglednik nareuje da se
napravi reda u kavezu, pa umjetnika pokapaju zajedno sa slamom. Nije
izravno reeno da on nareuje postaviti panteru na mjesto umjetnika.
Publika
Postoje dvije publike, makar je u nekim situacijama rije o istim ljudima.
Razlika je u interesu, jer na poetku mnotvo dolazi radi samoga umjetnika, a
kasnije, kad je u cirkusu, on je tek usputna postaja, i to u dvostruku smislu.
Gledatelji ustvari dolaze zbog toaka u cirkusu, i to im je glavni razlog. U
pauzi oni ele posjetiti zvijeri, a na putu do njih moraju proi kraj kaveza u
kojem je umjetnik u gladovanju. Pri ovom prolazu nastaje guva, a oni koji i
zastaju kraj kaveza to ne ine, moda, iz nekoga razumijevanja, nego iz hira i
prkosa.
Djeca su nazona i u prvom i u drugom dijelu prie, no ovaj je simbol
povezan s drugim vanim elementima djela, pa emo mu se vratiti.
Pantera
ivotinja koja dolazi u kavez umjesto umjetnika posljednji je simbol u prii koji
se podrobno opisuje. Ona je puna suprotnost umjetniku u gladovanju i ovomu
se simbolu takoer moramo vratiti.
2.1.2. Likovi: nesporazumi u komunikaciji: lai i krivo shvaene poruke
Komunikaciju umjetnika u gladovanju sa svijetom obiljeuju lai od strane
drugih osoba, sumnje, interes bez razumijevanja i konano ironija.
241

Umjetnik-impresario
Umjetnik misli da nije bijesan stoga to gladuje, nego upravo zato to ne
shvaaju njegovu umjetnost i zato to mora prestati gladovati. S druge strane,
impresario pokazuje umjetnikove fotografije nakon 40 dana gladi, na kojima je
umjetnik gotovo mrtav od izmuenosti. Kazuje publici da je umjetnikov
povremeni bijes upravo posljedica gladi. Impresario lae i tijekom predstava
na kraju gladovanja. On naime pozdravlja publiku rijeima koje mu je umjetnik
toboe doapnuo.
Pripovjeda vjeto doputa mogunost po kojoj je impresario ipak imao
pravo. Umjetnik je doista izmuen na kraju posta od 40 dana.
Umjetnik-uvari
uvari nisu pripadnici bilo koje struke nego upravo mesari. Znai da je njihov
pravi posao takoer povezan s hranom, kako je s hranom povezano i to to
nadgledaju umjetnika u gladovanju. Neki od uvara katkad kartaju da bi mu
dali prigodu jesti. Umjetnik odgovara tako to pjeva, kako bi dokazao da ne
jede, a oni su se udili njegovoj spretnosti da jede ak i dok pjeva.
Nesporazum je dubok: umjesto da se dive umjetniku zato to gladuje, oni mu
se dive zato to toboe jede.
Daljnja je veza mesara, umjetnika u gladovanju i hrane u tom to im
upravo on plaa obilan doruak ujutro.

Oni bez doruka ne bi niti htjeli

straariti, on ne bi htio ivjeti bez gladovanja.

Umjetnik-djevojke
Djevojke koje pomau umjetniku izai iz kaveza nakon gladovanja izabrane
su, u danima slave, drijebom. Reeno bi znailo da postoji vrlo velik interes
za posao. Meutim, dok mu stvarno pomau, dame shvaaju da im je posao
tei no to su mislile, pa jedna od njih i plae, to izaziva smijeh publike.
Posao oko umjetnika nije ono to su one oekivale. Ono u em su vidjele
ast, postaje im tijekom samoga posla tegoba. Evo navoda:
(...) a sav mu je, svakako neznatan, teret tijela poivao na jednoj dami, koja
je, traei pomo i teko diui ona je drugaije zamiljala ovu svoju
poasnu dunost najprije sve vie istezala vrat da bar izbjegne dodir
umjetnika u gladovanju licem, a kako joj to nije uspjelo, a njezina sretnija
242

prijateljica nije joj pritekla u pomo nego se zadovoljila time da nosi pred
sobom sva drhtei, ruku umjetnika u gladovanju, onaj sitni sveanj kostiju, te
je briznula u pla usred ushienog smijeha gledalaca u dvorani.
Kraj gladovanja obiljeuje dakle susret mukoga i enska elementa,
glazba, hrana, a impresario tada zaziva i nebo. Dama plae, ljudi se smiju.
Podsjeaj na enidbu moda je i dvostruk spomen rijei Hchstzeit koja se
javlja pred spomen dviju djevojaka koje e pomoi na kraju gladovanja. Rije
oznauje krajnji rok i oba je puta vezana za rok od 40 dana gladovanja koje
odreuje impresario. Teko je rei je li Kafka namjerno uporabio rije srodnu
rijei Hochzeit koja znai enidbu, pir. Umjetnik se naravno ne eni, on se tek
naslanja na jednu damu, a druga mu pridrava ruku. Kafka je godine 1906.
napisao priu Svadbene pripreme na selu, Hochzeitsvorbereitungen auf dem
Lande.
Umjetnik-publika
Prva publika prihvaa i rado gleda umjetnika, ali ga ne razumije. Druga
publika ne dolazi zbog umjetnika, nego zbog ivotinja, pa se niti ne trudi
razumjeti umjetnika. Nakraju se dive zvijeri. S publikom je vezan i izlazak iz
kaveza. Na poetku je rije o pompi s glazbom, i zadivljenim ljudima, na kraju
o postupku koji prati jedva nekoliko nezainteresiranih ljudi.
Umjetnik-nadglednik
Umjetnik konano kazuje svoju istinu u uho nadgledniku. Njega meutim nije
briga za tu istinu i smatra ga ludim. Umjetnik se na kraju posve poniava,
govori o svojoj zarobljenosti injenicom da uope nije mogao jesti. Tako
postaje razliit u odnosu na sve ljude, pa nakraju i zvijeri koja e s uitkom
jesti. injenica da nije mogao nai jelo koje bi mu godilo, da je bio zarobljen
svojim nemogunostima, kazuje da je kavez samo vanjski znak njegove
unutarnje neslobode. S druge strane, ovim iskazom umjetnik postaje blizak
svim ljudima, jer, da je naao pravu hranu, po tom bi i on valjda jeo.

243

Metodike mogunosti
Svaki od likova moe predstavljati po jedan uenik koji e tumaiti sukob iz
svoje perspektive. Uenici mogu prije nastupa pred razredom pripremiti
sastavke, koji e biti vjeba prepriavanja s promijenjenim gleditem. Svoje
e tvrdnje poduprijeti navodima iz djela. Mogue je izvorne podatke dopuniti
svojima, ali onda zalazimo u drugaiji tip vjebi.
2.2. Zbivanja:
2.2. 1. Simetrina struktura
Pria ima odvojene dijelove: prvi govori o dobu slave u kojoj uiva umjetnik u
gladovanju, a drugi o dobu u kojem za njega nema interesa. Ova simetrinost
vidljiva je u nizu postupaka, likova i drugih simbola. Mogue je navedeno
povezati s Cesarievom pjesmom, spomenutom na poetku. Oba dijela imaju
srodne elemente:
1. gladovanje, izlazak iz kaveza, susret s impresariom i djevojkama, opis
nerazumnosti s bijesom umjetnika koji postaje nalik zvijeri;
2. gladovanje, susret s nadglednikom i izlazak iz kaveza; opis pantere
Naravno, kako bi se dva elementa mogla dovesti u odnos opreke, meu
njima mora postojati neka bliskost.
Suprotstavit emo simbole umjetnika i pantere jer meu njima nalazimo
niz bliskosti: nalaze se u istom kavezu, samo u razliito vrijeme; pobuuju
veliku pozornost opinstva; umjetnik nikad svojevoljno ne naputa kavez, a
zvijeri kao da ne nedostaje sloboda dok je u kavezu; dva lika zauzimaju vane
dijelove svake prie, poetak i kraj. Ne smijemo previdjeti srodnost izmeu
umjetnika i zvijeri koja je nastajala jo prije, dok je umjenik bio na vrhuncu
moi. Naime, kad mu govore da mu tuga potjee od gladovanja, umjetnik
odgovara provalom bijesa, i poinje kao zvijer tresti reetkamana kavezu.
Umjetnikova je srdba simbol koji najavljuje panteru, pa je rije o povezanim i
najavljenim motivima, kako ih je prikazivao Tomaevski.
Evo popisa suprotnosti:
Umjetnik

Pantera

Ne jede...

jede s uitkom
244

...jer ne moe nai hranu koja mu godi

jede hranu koja joj godi

Tuan je

iz nje izbija radost ivljenja

Mrav je

Tijelo obdareno svime to treba

Ne moe da ne gladuje

nosi slobodu sa sobom

jer ne nalazi pravu hranu

sloboda joj se krije negdje u raljama

Posao mu je umjetnost

o umjetnosti ne misle ni oni koji su

zvijer postavili

Tijekom svojega boravka u cirkusu umjetnik je publici zapreka na putu

do staja. Pisac znaajno opetuje: Svakako malena zapreka, zapreka koja je
bivala sve manja i manja. Publika koja umjesto ovjeka oboava ivotinju
moe znaiti puno toga: u kapitalizmu to je znak adoracije svega neobinoga,
u komunizmu i nacizmu znak dehumanizacije koja u ovjeku vidi niu vrstu
to se tek mora razviti u neto jae ili okrutnije.
Meu opreke valja istaknuti i likove nadzornika i impresarija. Srodnost
im je u tom to organiziraju ivot u umjetnikovu podruju, a jedan i drugi su
neiskreni u odnosu prema umjetniku. Impresario tumai publici da je njegov
bijes posljedica gladovanja, a nadzornik ga smatra ludim, ali se pretvara da
ga slua. Nije reeno da u izjavama obojice nema traga istine.
Impresario

Nadzornik

Die ruke kao da poziva nebo

Upire prstom u svoje elo

kako bi vidjelo svoje djelo

pokazuje da je umjetnik lud

pribliava umjetnika mueniku

pribliava umjetnika luacima

Pridie umjetnika

njegovi ljudi ga pokapaju

Umjetnik ga otputa

On udaljuje umjetnika
245

Pria ono to mu toboe

uje ono to mu stvarno

kazuje umjetnik

apue umjetnik

Prekida umjetnikovo gladovanje

prekida gladovanje zauvijek

do nove predstave
Za impresarija i nadglednika vana je i primjena dijaloke tehnike.
Naime je komunikacija umjetnika sa svijetom na poetku prepriana. Prva
uporaba upravnoga govora vezana je za komunikaciju umjetnika i
nadglednika.
Djeca na poetku i djeca na kraju
Ovi simboli imenovani su na isti nain, ali na poetku i na kraju reagiraju
drugaije.
(...) dok je odraslima esto bio tek puka zabava, kojoj su pribivali zato to je to
bilo u modi, djeca su u udu, razjapljenih usta i drei se za ruke iz
sigurnosnih razloga, promatrala kako on, onako blijed u crnom trikou, s
istralim rebrima prezirui ak i stolicu, sjedi na prostrtoj slami
------(...) a onda bi djeca, nedovoljno pripremljena kolom i ivotom, i dalje gledala
bez razumijevanja to je uope njima znailo gladovanje?
Duina gladovanja i problem vremena
Zanimljiv je i odnos duine samoga gladovanja u prvom i u drugom dijelu
prie. U prvom dijelu prie imamo sat, kao jedini dio pokustva u kavezu.
Meutim u taj sat ne gleda ni sam umjetnik, jer eli gladovati u beskraj.
Rok od etrdeset dana gladovanja postavlja impresario, a cirkuske
vlasti doputaju umjetniku u gladovanju da ini po svojem. Motivi dvaju
autoriteta nisu povezani s umjetnou samom, jer impresario stavlja ograde
radi interesa, dakle novca, a cirkuske vlasti ustvari nije briga za umjetnika.
Na poetku je tijekom gladovanja bitan sat koji mjeri vrijeme, a lijenici
obavljaju sva potrebna mjerenja nakon gladovanja. Nakon slavnih dana

246

umjetnik gladuje bolje nego prije, ali nitko, pa ni on sam, ne zna koliko ustvari
gladuje.
Vrijeme je mogue ispitivati i u optici trajanja dogaaja u cijeloj prii. Na
samom poetku spominju se desetljea u kojima se smanjio interes za
umjetnike u gladovanju. Kasnije se kae da je umjetnik proivio mnogo godina
u prividnom sjaju i potovan od svijeta. Pri kraju prie, nakon opisa dana u
nierazrednom cirkusu, spominju se dani nakon kojih je doao kraj i tomu.
Imamo znai oznake desetljea, in den letzten Jahrzenten, onda godina,
viele Jahren i nakraju dana, doch vergingen wieder viele Tage. Teko je
meutim rei da se dogaaji ubrzavaju, ve i stoga to pripovijedanje i
zbivanje nisu istodobni na poetku, a onda i stoga to oznake desetljea,
godina i dana mogu biti relativizirane u stvarnoj duini vremena koje oznauju.
Mjesta gladovanja na poetku i na kraju
Opreka su i mjesta na kojima umjetnik gladuje. U poetku on putuje po
razliitim gradovima, pri kraju se izriito spominje i cijela Europa. U drugom
dijelu prie, umjetnikov je kavez prikovan za jedan cirkus, on nikamo ne
odlazi.
Publika
Simetrinost zahvaa i publiku. Naime, interes koji na poetku pobuuje
umjetnik u gladovanju, na kraju pobuuje zvijer. Ve smo rekli da ne mora biti
rijei o istim ljudima, no meu dvjema publikama ima toliko veza da je u
najmanju ruku mogua pieva namjera. Rulja slijedi modu, i moe joj se
dogoditi da nekad potuje i umjetnika, ali e ta ista rulja s jednakim divljenjem
gledati i ivotinje.
Vrijeme pripovijedanja / vrijeme zbivanja
Pripovjeda na poetku pokazuje da govori desetljeima nakon to je proao
vrhunac interesa za umjetnike u gladovanju. Brzo se meutim vraa u to doba
interesa i podrobno opisuje jednoga od umjetnika na vrhuncu slave. Kasnije
dolazimo do toke u kojoj se pripovijedanje i zbivanje preklapaju, i pratimo to
se zbiva s umjetnikom sve do njegove smrti, i dalje, kad ga zamjenjuje
pantera.
247

Metodike mogunosti
Glede opreke prvoga i drugoga dijela prie, uenici mogu pisati sastavke o
problemima odnosa umjetnosti i reklame, umjetnika i publike, umjetnika i
slave, umjetnika i vlasti te umjetnosti i novca. Mogue je pisati i usmeno
izlagati o srodnostima dvaju dijelova Cesarieve pjesme i dvaju dijelova
Kafkine prie.
Uenici mogu promijeniti opis razgovora izmeu umjetnika i uvara,
umjetnika i impresarija te umjetnika i djece u upravni govor. Katkad e trebati
iskonstruirati i same misli.
Najbolja je vjeba pismo umjetniku, impresariju, nadgleniku, publici,
djeci ili ak panteri. Ton pisma moe varirati u odnosu suuti i ironije.
2.3. Simboli povezivi s teolokim kompleksom
Navedeni je kompleks barem u tragovima nazoan u prvom dijelu. Osoba koja
posti etrdeset dana srodna je Kristu. Opis umjetnikova izmuena i mrava
tijela ima srodnosti s tradicionalnim prikazom Kristovim za vrijeme krinoga
puta. Umjetnik takoer ne moe spavati i moe uvijek bdjeti, kako je Krist na
niz mjesta pozivao svoje uenika da bdiju.
Njega uope nije smetalo to jarko svjetlo, ionako nije mogao spavati, a
pomalo drijemati mogao je uvijek (...) Uvijek je bio spreman s takvim uvarima
probdjeti cijelu bogovetnu no.
Impresario nakon gladovanja die ruke kao da zaziva nebo, da pogleda
na svoje djelo ovdje na slami, te pribliuje umjetnika muenicima.
Pripovjeda komentira da je umjetnik bio muenik samo u drugom smislu.
Slama, nazona pri Kristovu roenju po boinoj tradiciji koju je Kafka mogao
vidjeti u crkvama, mogla bi takoer biti znak blizak kranstvu.
Moda u samom postupku gladovanja ima neke veze s Kristom
raspetim na kriu. Publika gleda, nazoan je problem vjerovanja samomu
umjetniku, djeluje i umjetnikova muka, on je polugol i mrav, uvari igraju
karte kako su vojnici bacali kocke.
Izlazak umjetnika iz kaveza bio bi srodan skidanju

s kria, opis

mravih ruku u pregibu ima neke srodnosti s uobiajenim prikazom trinaeste

postaje krinoga puta. Tu su i ene koje plau, kako su ene plakale pri
raspeu. Oplakivanje Kristovo esta je tema kranskoga slikarstva, makar
248

nema podloge u evaneljima, nego se proirilo iz Bizanta od poetka XII.

stoljea.
injenica je da u prvom dijelu umjetnik ne umire, nego zapada u
drijeme koji je slian nesvjestici. Umjetnik meutim umire u drugom dijelu, i
biva pokopan, preko ega se brzo prjelazi. Nema konanih dokaza da su
aluzije na etrnaestu postaju i polaganje Krista u grob sigurne, no veze
postoje u prijanjim postupcima.
Zanimljiva, nedokaziva i teko tumaiva aluzija na evaneosko raspee
mogao bi biti i posljednji razgovor umjetnika i nadglednika. Juda je izdao
Krista poljupcem, a u Kafke, suprotno, umjetnik ape u uho nadgledniku, kao
da e ga poljubiti. Krist je molio nebeskoga oca da oprosti muenicima, jer ne
znaju to ine. Suprotno tomu, umjetnik moli nadglednika i druge osobe da
oproste njemu. Indikativno je pri tom da rabi rije svi: 'Verzeiht mir alle',
flsterte der Hungerknstler. U evaneljima se kae da Krist prolijeva krv za
mnoge, po katolikoj teologiji, on je dao ivot za sve.
Jo je tee dokazati veze koje bi govorile da su impresario i nadglednik
bliski Bogu kao Ocu. Impresario je postavio rok od 40 dana, a nadglenik na
kraju jedini uje rijei kojima umjetnik moli da mu se oprosti.
Moda Kafka eli kazati da je nae doba daleko od kranskih ili uope
vjernikih ideala, pa time kritizira drutvo u kojem ivi i koje ispovijeda
kransku kulturu.
Zanimljivo je ispitati i tko bi u ovakvu kljuu bila zvijer iz Kafkine prie,
znai mlada pantera koja ima slobodu u raljama? Je li rije o Zvijeri iz
trinaestoga poglavlja Otkrivenja, koja je slina leopardu i kojoj se ljudi
klanjaju? Evo njezina opisa:
Ta Zvijer koju sam vidio sliila je na leoparda; noge su joj bile kao u
medvjeda, a usta kao u lava. (...) Sva se zemlja zanese za Zvijeri. Ljudi se
poklonie Zmaju to je Zvijeri predao vlast, a poklonie se i Zvijeri s rijeima:
Tko je jednak Zvijeri i tko se moe boriti protiv nje? I bila su joj dana usta koja
su govorila ohole rijei i psovke, i vlast da to ini etrdeset i dva mjeseca.
(Otk 12: 2; 12:3)
U drugom dijelu Kafkine prie jaaju simboli povezani sa ivotinjama,
pa e pantera na kraju zamijeniti umjetnika u gladovanju. Prisjetimo li se
249

podjele na boanski, ljudski, animalni, biljni i mineralni svijet, vidjet emo da u

prvom dijelu prie imamo prevlast ljudskih i uz to tragove boanskih simbola,
dok u drugom dijelu imamo na kraju prevlast animalnoga simbola. Publika se
na poetku divi osobi koja ima barem neke veze s Bogom, u drugom
zaboravlja na tu osobu i divi se ivotinji. Ipak valja biti oprezan: rekli smo ve
da impresario postavlja granicu od etrdeset dana iz komercijalnih razloga, i
zapravo time smeta umjetniku koji eli gladovati vie.
Glede tumaenja u razredu, dobro bi bilo ustrojiti igru podsjeaja pri
kojoj bi se stupnjevito otkrivali simboli zajedniki Kristu i umjetniku u
gladovanju.
2.4. Freud i edipovski problem
Moda likovi nadglednika i impresarija imaju neke veze s autoritetima kao
takvim, koji su po Freudu bliski ocu. Poznato je da je Kafka imao teak odnos
s ocem Hermannom, to je potvreno u velikom Pismu ocu, Brief an den
Vater. Pripremljeni bi uenik mogao proitati dijelove toga pisma.
2.5. Problem slobode
Kavez je naizgled znak nesobode, a, s druge strane, umjetnik u gladovanju
nikada dragovoljno ne naputa kavez. Umjetnikova je nesloboda glede
gladovanja potvrena na kraju. On ne moe drugo nego gladovati, jer ne
nalazi pravu hranu. Je li ova nesloboda povezana s uenjem o predestinaciji
o tom da su neki predodreeni za spas, a neki za propast? Ima li ovdje
napadaja na slobodnu ljudsku volju?

Ako je tako, opet smo na planu

teolokoga kompleksa. I Kristov je martirij bio najavljen u Bibliji prije Njegova

dolaska na zemlju. Krist sm najavljuje to e mu se dogoditi u Jeruzalemu tri
puta. Umjetnik u gladovanju takoer sm kazuje u prvom dijelu prie da jedini
zna koliko je lako gladovati, to e se kasnije potvrditi i time to ustvari ne
nalazi hranu dobru za sebe, pa ga dakle hrana ne dovodi u napast.
Zvijer kao da je slobodna. Njoj kavez ne predstavlja ogranienje
slobode. Meutim ne smijemo zaboraviti da pisac previe hvali zvijer, dakle
ironizira, pa je i njezina sloboda lana.

250

2.6. Ironija
ini se da je ironija najoitija u rijeima nadglednika upuenim umjetniku u
gladovanju pri kraju prie. On se pretvara da ozbiljno shvaa umjetnika i s
njim govori toboe mu povlaujui. Iskazi Naravno da ti opratamo (...) Pa i
divimo ti se oite su ironije u kojima se govornik pretvara da misli to i govori.
Meutim, na kraju imamo ironiju samoga pripovjedaa. ini se da on
kazuje ono to je pokuavao kazati sam umjetnik u gladovanju. Pripovjeda
se pretvara kako se divi panteri koja je dola na mjesto ovjeka i pretvara se
da ne osuuje publiku koja joj se divi. Simptomatian je nagao prijelaz s
umjetnikova ukopa na opis pantere, a vane su i rijei plemenito tijelo, u
izvorniku dieser edler (...) Krper. Donosimo iri izvadak:
I tako su umjetnika u gladovanju pokopali skupa sa slamom. A u kavez su
strpali mladu panteru. ak je i najokorjelijoj dui bilo opipljivo olakanje vidjeti
kako se u tom ve odavno pustom kavezu epiri divlja zvijer. Ne razmiljajui
puno, uvari su joj donijeli hranu koja joj je godila; reklo bi se da joj ak ni
sloboda ne nedostaje, da to plemenito tijelo, obdareno svim to je potrebno
tako da malne puca, nosi slobodu sa sobom; kao da joj se sloboda krije
negdje u raljama; a radost ivljenja izbijala je s takvim arom iz njezina
drijela da gledaocima nije bilo lako odoljeti joj. Ipak su se svladali i nagurali
oko kaveza, i nisu se htjeli vie ni maknuti.
Ironija toboe pokazuje da pria nema tragian kraj, nego da je rije o
sretnu kraju u kojem su nakraju svi zadovoljni. Zlo meutim pobjeuje u ovoj
prii. Jedini trag koji govori da moda nije tako upravo je pripovjedaeva
ironija, kojom barem on pokazuje da neto nije u redu, da panterski
nadomjestak ne moe biti zamjena umjetniku.
2.7. Veze s drugim priama
Putem ironije na kraju dolazimo i do druge Kafkine prie, koja takoer ima
srodan, toboe sretan kraj. Rije je o Preobrazbi, objavljenoj sedam godina
prije Umjetnika u gladovanju. Evo dijelova s kraja prie:
Zatim su sve troje skupa izali iz stana, to ve mjesece i mjesece nisu inili,
pa su se odvezli tramvajem u gradsku okolicu. Kola u kojima su sami sjedili
bijahu sva obasjana toplim sunanim zrakama. Udobno zavaljeni na svojim
251

sjedalima, razgovorali su o izgledima za budunost, i pokazalo se da ti

izgledi, kad se malo bolje promotre, nipoto nisu loi, jer sva tri zaposlenja
bijahu o tome jo zapravo nisu bili stigli ni ispitati jedno drugo neobino
povoljna, a pogotovo su mnogo obeavala u budunosti.
(...)
Dok su tako razgovarali, gospodin i gospoa Samsa gotovo u isti mah
zapazie, promatrajui svoju sve ivahniju ker, kako se ona u posljednje
vrijeme, unato svim nevoljama, od kojih su joj obrazi poblijedjeli, razvila u
lijepu i jedru djevojku.
Pri njemakom opisu ker se razvila u ppigen Mdchen . Rije ppig znai
bujan, pun,u ovom kontekstu i jedar ali podsjea i na razbludnost. Tako nam
se ini da pripovjeda i ovime otkriva svoje ironine namjere glede sretna
kraja.
Oite su slinosti umjetnika u gladovanju, koji neshvaen boravi u
kavezu, i drugih Kafkinih junaka. Akrobat je sam na trapezu s kojega ne eli
silaziti; Jozef K. ivi zarobljen sudskim postupkom, i ne moe mu se oduprijeti,
a takoer umire; Gregor Samsa zarobljen je u tijelu kukca i svojoj vlastitoj
sobi; junak prie U kanjenikoj koloniji posve je ogranien u radijusu pokreta.
Kafkina pria otvara upite vezane za ulogu umjetnosti u drutvu, teologiju,
filozofiju, narav razliitih drutvenih sustava, odnos pojedinca i mnotva te
konano, tragian, izdvojen poloaj iznimnoga pojedinca i drutva. Pisac se
uva brzih odgovara i radije nagovijeta nego to tvrdi, preputajui svakomu
itatelju da postane tuma.

Literatura:
1. Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb 1983.
2. Badurina, Anelko (urednik) : Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike
zapadnog kranstva, Sveuilina naklada Liber /
Kranska sadanjost, Zagreb 1985.

252

3. Biemel, Walter: Filozofijske analize moderne umjetnosti : Kafka, Proust,

Picasso, CDD, Zagreb 1980.
4. Borges, Jorge Louis: Predgovor, Umjetnik u gladovanju, areni duan,
Koprivnica, 2005.
5. Hayman, Ronald: K, A Biography of Kafka, Phoenix, 1996
6. Jolles, Andr:Jednostavni oblici, Studentski centar Sveuilita,
Zagreb 1978.
7. Lvi -Strauss, Claude: Strukturalna antropologija, Stvarnost, Zagreb 1977.
8. Kafka, Franz: Smtliche Erzhlungen, Fisher Taschenbuch Verlag,
Frankfurt na Majni 1970.
9. Kafka, Franz, Umjetnik u gladovanju: areni duan, Koprivnica 2005.
10. Murray, Nicholas: Kafka, Abacus, Grand Rapids 2005.
11. kreb-Stama: Uvod u knjievnost, GZH, Zagreb 1983.
(poglavlje Aleksandar Flaker: Umjetnika proza)
UPITI
1. Motivacija za pripovijetku Umjetnik u gladovanju
2. Karakterizacije glavnoga lika u Umjetniku u gladovanju
3. Opreke meu likovima u Umjetniku u gladovanju
4. Teoloki kompleks u pripovijetci Umjetnik u gladovanju

253

17. METODIKI PRISTUP PRIPOVIJETCI

NEDJELJKO FABRIO: SEDAMDESET DRUGA

lanak tumai motivaciju, lokalizaciju i osnovice kolske interpretacije

Fabrijeve pripovijetke iz naslova. Tekst posebno objanjava
meuodnose razliitih vremena, prostora, likova i zbivanja, zatim
intertekstualne veze i mogue kranske elemente u djelu. Istaknuta je
uloga samih uenika u interpretaciji.
Kljune rijei: pripovijetka, interpretacija, vrijeme, prostor, zbivanja, likovi,
fantatstika, intertekst.
1. Motivacija
Tekst je najprimjereniji uenicima etvrtih razreda srednjih strukovni kola ili
gimnazija.
Prije interpretacije odabrani uenici moraju prouiti dijelove iz sljedeih
povijesnih knjiga i izvora: Duan Bilandi, Hrvatska moderna povijest ; Vlatko
Pavleti, Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske domoljube 11. sijenja
1972., o udaru na Maticu hrvatsku i Hrvatsko proljee, o Hrvatskoj danas
Ako imaju djedove ili poznanike koji su bili sudionici Hrvatskoga proljea,
uenici mogu uti njihove iskaze i izrei ih pred razredom, a jo je bolje ako
dou sami sudionici koji su sposobni govoriti. Ako u koli ima starijih
nastavnika koji su neto iskusili od tih godina, ne bi loe bilo zvati ih na sat da
svjedoe. Mogue je i snimiti iskaze te ih prikazati uenicima.
Korisno je da uenici proue i dogaaje vezane za 1671., smrt kralja
Petra Svaia te seobu Hrvata. Izvori mogu biti Povijest Hrvata u srednjem
vijeku Nade Klai, Hrvatsko srednjovjekovlje Tomislava Raukara, zatim lanak
Zrinsko-frankopanska urota Petra Stria i knjiga Zrinsko-frankopanska urota
Anelka Mijatovia iz 1999. Manje ambiciozna priprava ukljuit e
srednjokolske povijesne udbenike ili pretragu Wikipedije na Mrei. Podatke
o srednjovjekovlju mogue moda je najbolje iznijeti pri govoru o vremenu u
interpretaciji.

254

1.4. Potrebno je uenicima prikazati slike Otona Ivekovia koje se javljaju u

Fabrijevu djelu: Seoba Hrvata i Smrt Petra Svaia. Uenici e doznati i neto
o samom vremenu koje slike doaravaju te e iznijeti svoje dojmove o
slikama.
2. Uporita za kolsku interpretaciju
Pria je preduga da bi se itala na jednom satu. Stoga je potrebno da ju
uenici proitaju prethodno kod kue. Mogue ih je zaduiti da individualno ili
u parovima odgovore na upite vezane za odreeni dio peterolane
interpretacije. Upite mora prethodno pripremiti nastavnik. Uenici mogu
takoer pronai i u svom primjerku pripovijetke oznaiti mjesta kojima e
dokazati svoje tvrdnje. Na taj e se nain na samom satu smanjiti vrijeme
potrebno za pronalazak odreenih tekstova.
2.1. Vrijeme
Zbivanja, likovi i prostor bitne su odrednice svakoga pripovjednoga djela, a
Fabrijeva umjetnost pokazuje da je i vrijeme i s njim vezana politika
nezaobilazan element. Motivacijom je protumaen politiki okvir dogaaja, koji
uenicima mora doarati mraan ugoaj to ga stvara represija koja vlada
nad Hrvatskom godine 1972.
S ovim se prijelomnim vremenom vezuju se u samoj prioi tri druga
vremena. U djelu se javljaju ovim redom: seoba Hrvata u VII. stoljeu, zatim
smrt Petra Svaia 1097. i konano slom urote Zrinskih i Frankopana godine
1671. Mogue je da izabrani uenici ovoj fazi sata iznesu srodnosti i razlike
meu ovim dogaajima. Potrebno je u pripovijetci nai mjesta na kojima se
ova vremena sijeku.
2.2.

Zbivanja

2.2.1. Uenici e nai mjesta s uvodom, poetkom zbivanja i zapletom,

vrhuncem i raspletom. Mogue je dijelove izvoditi i na drugi nain: 1. prikaz
poetnoga stanja kljunoga lika; 2. dogaaj koji znai poetak promjena:
susret s drugim likom, sukob ili blizina koji stvaraju napetost; 3. kulminacija,
prijelomni trenutak; 4. kako je sukob ili problem rijeen; 5. jaka poanta.

255

Ova se mjesta mogu posebno oznaiti tako to e se ispisati prve

reenice odreenoga dijela. Uenici ne moraju odrediti poetke i zavretke na
istim mjestima, ali moraju svoje odluke braniti. Mogue je i da uenici ispiu
kratak sadraj dijelova.
Uvod:

dio oznaen u samoj prii brojem 1, prikaz stanja u Hrvatskoj 1972.;

prve obavijesti o junaku.

Poetak zbivanja:

junak je milicajac koji dobiva zadatak straariti u

prostorijama Matice hrvatske nakon sloma 1971; Bio je tek zareen za

policajca kad se prije tri mjesece dogodilo sve to se dogodilo.
Zaplet: U prodoru fantastike, junakove pomraenosti uma, ili moi duhova
koji brane Hrvatsku, junak vidi likove sa slika koji prikazuju davnu povijest kao
stvarne osobe.
Vrhuhac: Junak sam trai dodire s povijesnim osobama i pokuava na ulici u
svom 'stvarnom' vremenu izruiti pismo Frana Krste Frankopana njegovoj
supruzi Katarini. Ljudi to shvaaju kao provokaciju ili ludost domoljublja.
Rasplet: Junak je otputen s posla, ivi od prodaje slika nacionalne tematike,
onda mu se izgubio svaki trag.
2.2.2. Fantastika
Prodor fantastike bitno obiljeuje djelo. Vezano za ovaj element, valja znati
kako imamo dva tipa djela s fantastinim elementima. U prvima se dogaaji
zbivaju u udaljenu ili nedefiniranu prostoru i vremenu gdje krenje zakona
fizike koje poznajemo poetkom XXI. stoljea ne predstavlja neobinost za
sudionike. Takve su puke bajke i Tolkienova djela. Na isti nain funkcionira i
znanstvena fantastika: Philip Dickov roman Sanjaju li androidi elektrine ovce
postao je temelj za Scottov film Blade Runner ; Super-Toys Last All Summer
Long Briana Aldissa u film je nakraju pretoio Spilberg.
Drugi tip fantastike predstavljaju djela koja se zbivaju u vremenu i
prostoru blisku vremenu i prostou u kojem ivi pripovjeda. Zakoni fizike ne
kre se svakodnevno. Katkad pisci postiu zaudnost upravo time to se likovi
i sam pisac ne iuavaju nad neobinim dogaajima. Pozadina je djela dakle
pieva suvremenost, u koju kao strano i neobino tijelo prodire fantastika.
Tipian je primjer Kafka, poglavito u Preobraaju. U ovakvu vrstu djela idu
256

Bulgakovljev roman Majstor i Margarita, romani J.K. Rowling, a tu su i filmovi

o Supermanu.
Prikazanomu tipu fantastike pripada i Fabrijeva pria, a korisno je i u njoj i u
srodnim djelima ispitati sljedee pojedinosti:
a) Na kojem stupnju prie prodire fantastika?
b) Pokuava li se njezin prodor opravdati neim drugim, obino psihikom
rastrojenou lika?
c) Na koji je nain fantastika ula u djelo: pompozno, neopaeno,
depatezirano?
d) Kako fantastika utjee na ivot glavnoga lika? to popravlja, a to
kvari?
e) Jesu li simboli koje fantastika unosi vezani za odreen nadsimbol, za
neki iri tematski ili idejni kompleks?
Navedeno ini osnove za metodiki pristup fantastici u knjievnim djelima
Evo odgovora iz Fabrijeve prie:
a) Fantastika potie zaplet i nije od samoga poetka nazona u djelu.
b) Prodor fantastike mogue je protumaiti na vie naina.
Na razini koja je prizemna, djeluje alkohol: No sada je uza nj boca ljivovice
da ga krijepi i od gutljaja do gutljaja podrava u bdijenju.
Fantastika se na drugi nain opravdava snom ili polovinim bdijenjem:
Zavalio se u stolac, svjetlo ne bi palio, nego je drijeman, a budan ekao da
se oko devet sati zrak oko njega sam od sebe razdani, u meuvremenu zurio
preda se, u mrak, koji je gutao oleografije pod stropom. (217)*
Iskaz drijeman, a budan, opetuje se jo jednom. Na rijei vezane sa
znaenjem bdijenja, jo emo se vratiti.

Navodi iz djela dani su prema knjizi Nedjeljko Fabrio: Izabrane pripovijetke. Broj u zagradi
oznauje stranicu.

257

c) Fantastika ulazi u djelo krajnje depatetizirano: Zavonjalo je po konjskoj

balegi. (217). Izbor simbola olakava teku nacionalnu i meunacionalnu
problematiku. Rije i o o nekoj vrsti protuutega samim povijesnim temama
seobe i pada posljednjega Trpimirovia, koje su u svijesti hrvatskoga naroda
dobile ulogu svete prie. S druge strane, simbol je posve naravan u surjeju
slike koju uvodi. Ako se seoba vrila i pomou konja, jasno je da kraj njih
mora biti i izmeta.
Zamiljiv je i sam leksem balega: nii izrazi odvukli bi stil prema
banalnosti, vii izmet ili ak feces, bili bi preueni za maloga milicajca iz doba
komunizma.
d) Fantastika lomi dotadanji policajev ivot. On najprije lae svojim
pretpostavljenima, a kasnije gubi slubu. Vjerojatno postaje prodava jeftinih
reprodukcija kako bi imao od ega ivjeti.
S druge strane, bivi policajac postaje izrazito moralan. Poslan je u
Maticu hrvatsku kako bi pomogao kriti volju hrvatskoga naroda. Tijekom
promjene meutim nosi kruh i mlijeko za djecu koja su gladna. Zatim pomae
i tako to donosi vodu. Ima li u ovom trag poruge i blizine izrazu vodonoa,
nije definirano. Sigurno je da djeluje humanizam- kako lika koji dokazuje da
'nisu ba svi isti', tako i piev, koji pokazuje da se i u neprijatelju moev
vidjeti prijatelja.
ini se da dogaaji vezani za pojavu likova sa slika koji iz povijesti
prelaze u stvarni ivot imaju veze s evaneoskom porukom: Tko sauva svoj
ivot , izgubit e ga, a tko zbog mene izgubi svoj ivot, nai e ga (10:39).
e) Fantastika unosi prije svega junake iz hrvatske povijesti: historiografski
nedokazane voe seobe, zatim Petra Svaia i Frana Krstu Frankopana. Ova
toka pokazuje neobinu perspektivu. Policajac je nekada ivio suprotstavljen
sudbini hrvatskoga naroda, s kojim ipak ivi. Kasnije ga meutim upravo
prodor fantastike ini bliskim sudbini toga naroda. Tako fantastika pribliava
realizmu.
Uenike je mogue podijeliti po skupinama da obave posao
spoznavanja opisanoga, a najjednostanvije je doi do spoznaja heuristikim

258

razgovorom. Naravno da oni sami mogu doi i do drugaijih spoznaja i

zakljuaka, ali ih moraju dokazati.

2.2. 3. Sie i fabula

Zanimljiv je odnos vremena zbivanja i vremena pripovijedanja. ini se da je i
ovaj element povezan s fantastikom. Pripovijetka zapoinje iskazom: Nema
jo ni tri mjeseca otkako je raspreno 'hrvatsko proljee' (211).
Upravo pred tri mjeseca dobio je junak pripovijetke nalog od svojih
pretpostavljenih da poe u prostorije Matice hrvatske i eka hoe li se tamo
pojaviti tko sumnjiv: Tri posljednja mjeseca, iz dana u dan, prolazi tim putem,
ranim jutrom, junak ove neobine pripovijetke: (212).
Izgleda kako se dogaaji s prodorom fantastike poinju zbivati nakon tri
mjeseca uzaludna ekanja. Reeno bi znailo da pripovjeda smatra dogaaj
gdje se mijea stvarno i fantastino toliko vanim da ga bira za sredite u
kojem sam stoji i iz kojega motri dogaaje.
Perspektiva se poslije mijenja, jer pripovjeda kao da slijedi junaka, s
njim je na ulici dok vie ime nesretne Katarine Frankopan.
U iduem odnosu, kaziva kae da ga je viao gdje na Dolcu prodaje
svetake slike znai da je sam taj kaziva odmaknut od dogaaja na Dolcu.
U asu kad se mijeaju fantastini i realni dogaaji, mijeaju se tri
vremena: vrijeme pripovijedanja, vrijeme zbivanja u realnosti junaka i
povijesno vrijeme likova sa slika koji postaju stvarnima.
2.3.

Likovi

2.3.1. Junak ove pripovijesti, mladi policajac

Likovi iz stvarnosti nemaju osobnih imena. Glavni je lik policajac, mlad je, tek
je postao policajcem, nosi oznaku golobrad. Po narodnoj je pripadnosti Srbin,
ak je odreeno iz kojega je kraja on je liki Srbin. Rije je pomalo i o novoj
depatetizaciji. Od junaka hrvatske povijesti oekujemo da bude Hrvat, ovaj
junak to nije, a na kraju zavrava kao stradalnik Hrvatskoga proljea. Moda
Fabrio ini neto slino onomu to ini Mato kad u Kipu domovine izabire za
junakinju staru i priprostu enu. No, Fabrio ciljano bira ba osobu druge
nacionalnosti, jer kao da njoj eli neto poruiti.
259

Po socijalnoj je pripadnosti junak oznaen sintagmom iz sirotinjske

obitelji. Obitelj je sudjelovala u Drugom svjetskom ratu na partizanskoj strani,
znai je bila sa Saveznicima.
Nema ni jedne oznake koja bi govorila o animozitetu prema ovomu liku
niti glede narodne niti glede socijalne komponente, niti glede sudionitva u
partizanskom ratu. Dapae, samo se sudionitvo obitelji oznauje rijeima
koja je partizanski rat iznijela na svojim pleima (212).
Poruga se meutim uje u odrednici njegova posla. Rije policajac
kojom je junak oznaen bila je godine 1988., kad je pripovijetka prvi puta
objavljena, stilski obiljeena. Slubeni naziv za redarstvenika u onom je
vremenu bio milicajac. Pripadnici te slube smatrali su se narodnom milicijom
i nije bilo doputeno rabiti za njih izraz policajac. Ove okolnosti valja
uenicima tijekom interpretacije protumaiti, a mogue ih je uputiti i na to da
prije sata pitaju roditelje, koji se sjeaju doba komunizma, o navedenoj
pojedinosti.
Mladi je policajac oznaen i rijeju naitan. Poslije, u prostorijama Matice
hrvatske, ovla e itati naslove knjiga. Meutim, on na tom poetku misli
svoje, znai ga nije briga za onu vrstu mudrosti koju te knjige uvaju. ini se
da je oznaka naitan s poetka izreena ironino.
Svakako je ironina i rije zareen u surjeju Bio je tek zareen za
policajca (212). Zareuju se sveenici i koludrice, dakle pripadnici crkve,
ustanove koja je bila posve suprotna ondanjoj miliciji. Meutim, kako
pripadnost crkvi podrazumijeva zavjet poslunosti, tako ga podrazumijeva i
sluba u miliciji. Fabrio kao da namjerava podsjetiti da junak pripovijesti
pripada otrom i nemilosrdnom redu. Na srodnosti komunistikoga i
katolikoga sustava ironino je podsjeao otola u Drubi Isusovoj.
Glavni je junak Sedamdeset i druge izrazito razvojan lik. Na poetku
misli o karijeri, ne shvaa, ili ne eli shvatiti, da je u slubi reima koji unitava
hrvatski narod.

Vie od svega, on taj narod osjea svojim neprijateljem.

Reeno je posebno vidljivo u razgovoru s legendarnim voama seobe.

Meutim, mladi policajac pomae Hrvatima u seobi dva puta: nosi mlijeko i
kruh za gladne ene i djecu, a kasnije ih vodi do Save i pokazuje im put
prema moru.
260

Valja rei da sluei nama Hrvatima i hrvatskoj dravi nije na kraju

izgubio svoj srpski identitet, jer kao Srbin prodaje i slike iz toga dijela svoje
tradicije:
Nudi robu , izvikuje:
- Dolazak Hrvata na more...Milo Obili na Kosovu...Posljednji asovi
Zrinjskog i Krste Frankopana...Posljednja veera....(229).
Sugerira li Posljednja veera da je bivi policajac postao i kraninom, teko
je rei.
2. 3.2. Nadreeni , policajci
Ovi su likovi jo bezliniji jer nemaju niti narodnosne niti socijalne
oznake koju je imao mladi policajac. Pisac ih zapravo imenuje rednim
brojevima, pa time pokazuje da su samo djelii sustava i da su u biti
robotizirani.
Njihovu govornu karakterizaciju uenici e shvatiti ako im se prue
novine iz sredine ili s kraja godine 1972. Tada e lake razumjeti da ovi likovi
u svom govoru rabe parole i etikete tipine za eksponente protuhrvatskoga
reima i komunizma uope.
Od okorjelih i militantnih nacionalista, koji svoje porijeklo vuku od klasnog
neprijatelja poraenog u naoj revoluciji , preko partijskih lidera kojima je bilo
lake javno propovijedati stavove za koje se dobiva pljesak negoli se sukobiti
sa surovim problemima u sferi proizvodnje i stvaranja novih vrijednosti
drutva (...). (213).
Evo maloga rjenika:
klasni neprijatelj

- oznaka koja je u partijsku praksu ula iz marksitstike

literature. Njome se oznaavalo sve osobe koje nisu slijedile upute

komunistike partije i koje se nije moglo lako nadzirati.

Radnika klasa,

seljaci i potena inteligencija bili su toboe ispravni, ako su slijedili ono to

partija govori.
Surovi problemi u sferi proizvodnje - u komunizmu privreda nije funkcionirala
jer je vlasnitvo nad svim tvornicama i sredstvima toboe pripadalo drutvu, i

261

toboe svim radnicima. Pravu su vlast imali direktori koje je postavljala partija
i koji obino nisu znali nita o trinom gospodarstvu.
aljemo te po zadatku u sredite biveg trokuta uzajamnih simpatija i podrke
izmeu dijela klera, subverzivnog jezgra u Matici hrvatskoj i dojueranjih
lidera u partijskom vrhu.
dijela klera

Oznaka kler uje se i danas meu samim katolikim

sveenstvom, ali se meu pripadnicima ondanje komunistike milicije nije

ula rije sveenik niti sveenstvo. esto se meutim ula oznaka klerofaist,
koja je oznaavala osobe bliske crkvi koje vole Hrvatsku.
subverzivno jezgro sintagma je bila bliska oznaci klasnoga neprijatelja i
govorila je da nositelji nisu na liniji komunistike partije te da ele drugaiji
drutveni poredak.
Korisno je prouiti i rije drue. Uenici moraju znati da je rije u doba
komunizma zamjenjivala dananju rije gospodine. Kako rije gospodin, i
svaka druga rije, ovisi o surjeju, tako je o surjeju ovisila

i rije drug.

Redovita oznaka za predsjednika bive drave, Socijalistike Federativne

Republike Jugoslavije, bila je drug Tito. Oznaka je skoro prelazila u odmilicu.
Bilo je neprilino zvati navedenu osobu Josip Broz, a Brozom su ga zvali
samo otvoreni oporbenjaci.
Rije drue u propovijetci rabe pripadnici viega dijela policijskih
snaga, a ona ima razliita znaenja:
I zato smo tebe pozvali, drue, da ti kaemo da si na odabranik ree trei.
(213).
Rije drue uz stilski neobiljeenu oznaku koja je na mjestu dananje
rijei gospodin, ima ovdje i suznaenje pripadnosti zajednikomu idealu, i istoj
ustanovi. Ona znai da govornik i sluatelji imaju iste misli i isti cilj, oni su
pravi suborci.
Poslije, odabranik ih je iznevjerio jer pomae pripadnicima naroda
protiv kojega bi se zapravo trebao boriti.
262

Kae ti nama, drue, da se ne mie iz svog stolca, i da samo bdije. Pa

gdje si ti to onda gazio da su ti takve cipele? (222).
Rije sada oznaava suprotnost od saveznitva. Osoba oznaena
ovom rijeju u oima pretpostavljenih iznevjerila je zajedniki ideal i rije
drue kazana je ironino, ona oznaava sumnjivca.
2.3.3. Hrvati iz povijesti
Pripovijetka donosi podroban opis vanjskoga izgleda ovih likova. Opis je
naravno sukladan Ivekovievim slikama. Evo primjera:
Neki njemu nepoznati dugokosi plavi mukarci, do gleanja zaogrnuti
crvenim, modrim i utim platem, obuveni u opanke s viskokim remenjem,
motali su se po sobi kao da neto trae i bili naoruani strijelama i kopljem,
zaklanjali se iza okovanih konatih titeva, a jedan od njih, valjda s krunom na
glavi (nije dobro vidio odavde sa stola) uspravljen u sedlu na bijelcu to je
mahao glavom, bio je izvukao ma i pokazivao njime spram istoka. (219 /
220).
Uskoro e komunistiki milicajac iz XX. stoljea kraj logorskoga ognja
upoznati osobno mogue hrvatske voe iz VII. stoljea: Klukasa, Lovelosa,
dvije sestre Tugu i Bugu, Kosencesa i Hrobatosa. Policajac je zabrinut kad
mu oni spominju neprijtelje, jer je mislio da e neprijatelji biti Srbi, ali su to
Avari.
Depatetizacija je oita u prikazu vile sa slike Smrt Petra Svaia. Ona
je naime nazvana enskom. Njezina grudi nisu grudi, nego stilski nie
obiljeene sise.
Govorna

je

karakteritzacija

zanimljiva

prikazu

Frana

Krste

Frankopana, koji kajkavski kazuje rijei iz oprotajnoga pisma svojoj supruzi

Katarini: Bog budi hvaljen! Polag Bojeg dokonanja sutra o deveti uri budu
meni glavu sekli. (227).
ivopisni i imenovani likovi iz povijesti suprotnost su likovima bezlinih
policajaca - ali s njima dijele osobinu nerazvojnosti. Veliki su policajci isti na
poetku i na kraju jer su predstavnici ideologije koja se ne mijenja. Likovi iz
povijesti dio su nacionalne svete prie, koja, budui da jest sveta pria, ima
263

obiljeje trajnosti. Oni se mijenjaju u odnosu na predodbu sa slika utoliko to

umjesto kipova postaju ive osobe, koje prije svega pate sa svojim narodom.
2.4. Prostor
Vei dio dogaaja zbiva se u prostorijama Matica hrvatske u Zagrebu. Vrijeme
koje prua fantastika unosi i svoje prostore, koji se mijeaju s onim prvotnim.
Junak je meutim stvarno na obali Save kada vodi Hrvate koji se sele.
Prostor ima izrazito metafiziku dimenziju. Dvorana u sreditu Matice
hrvatske postaje i ovdje sinegdohom cijele Hrvatske. Naime, po njoj policajcu
dolazi hrvatska povijest, tonije njezini kljuni elementi. Odnos ovjeka i
prostora tako biva odnosom stranca i strane zemlje, koji uskoro postaju ovjek
i domovina.
Junak se poinje identificirati s hrvatskim prostorom i kasnije, kad
stavlja na glavu kacigu sa sokolovim krilima. Konano, spaava i hrvatski
stijeg koji nosi u svoj stan rije je o stijegu natopljenom krvlju kralja Petra
Svaia.
Razvoj je lika protumaen i izravno:
Jer umjesto da prostor koji je on strogo kontolirao podredi sebi, to moe
svaki najobiniji policajac, mislio je i prezirao takvoga policajca, prostor je
naprotiv sebi podredio njega. Prostor ga je odabrao izmeu tolikih, obraao
mu se snagom vlastite povjesnosti, povjerljivo, izravno, i to je godilo njegovoj
tatini. (227).
Valja obratiti pozornost na rijei odabrao ga je . Policajac e najprije biti
odabranik reima, jer su mu pretpostavljeni rekli: I zato smo te pozvali, drue,
da ti kaemo da si ti na odabranik- ree trei. (213). Moda ova rije govori
neto i o pogledu pisca na usud ovjeka uope: malo to mi sami moemo,
otprije je sve izabrano.
Oito je meutim da se junak na poetku osjea strancem, a ugoaj je
potkrijepljen i skrivenim navodom iz Preradovieve pjesme Putnik:
Mili Boe kud sam zao!
No me stigla u tuinju,
Svud go kamen noge gaze,
Trudne noge po pustinju.
264

Policajac koji na poetku prolazi Zrinjevcem, ovako vidi sredite hrvatske

zemlje:
Tri posljednja mjeseca, iz dana u dan, prolazi tim putem, ranim jutrom, junak
ove neobine pripovijetke: gazi preko Zrinjevca, kroz goli drvored, pored
plehnata secesijskoga paviljiona, do zgrade Matice hrvatske. I nikoga nema
da mu se klupe ili u prolazu poeli dobro jutro, svud go kamen gradski, tiina,
eterska, i vlanost to bocka lice; zima, tisuu devet stotina sedamdeset i
druga, veljaa, Zagreb. (212).
Ovaj kamen koji je gol i predstavlja stranu zemlju moda je upravo onaj
kamen koji je junaku pao sa srca kad je shvatio da ga stari Hrvati ne smatraju
neprijateljem: Tada oni njega upitaju vidje li u okolici neprijatelja, no onako
iskompleksiranom kamen mu je pao sa srca kad je uo da je rije o
neprijateljima Avarima. (221).
Milicajac je ve prije toga nosio djeci kruh i mlijeko u vjerojatno
najlonskoj vreici, i tada stupa gradom drugaije: vie nema gologa kamena,
jer je veinski narod prihvatio kao domaina, potuje ga i pomae mu, ali, s
druge strane, preao je na stranu onih koji su potlaeni, koji su neprijatelji
njegovim nalogodavcima, pa mora hodati vrlo oprezno (220).
Izbor stihova upravo Petra Preradovia dobro je pogoen i po smislu i
po vezama mladoga policajca i Petra Preradovia. General koji je zaboravio
svoj materinski jezik, da bi ga Ivan Kukuljevi nauio govoriti hrvatskim
jezikom, srodan je donekle policajcu koji mora uiti to mu je domovina.
Nadalje, Petar Preradovi bio je iz pravoslavnoga sela, nikad se nije izjasnio
da je hrvatski knjievnik, a junak pripovijesti Sedamdeset i druga upravo je
Srbin.
Nadalje, na poetku nitko ne eli dobro jutro policajcu. Uskoro, prostor e
pokazati da ga prihvaa tako to mu se obraaju velikani povijesti toga
prostora, a pri kraju svojim ga pozdravom poauje sam Fran Krsto
Frankopan: Budi Bog hvaljen!

265

Dva uenika valja zaduiti prije sata da proitaju pjesmu Putnik Petra
Preradovia i dijelove iz Frankopanova Gartlica za as kratiti te, posebno,
oprotajno pismo supruzi Katarini. Uenici e tada povui usporednice.
2.5. Kranski elementi
Na samom se poetku iznosi izrazito pesimistian stav o povijesti, koji kao da
negira Boju providnost:
Danas jo samo naivan ovjek kae: ah, blago narodu koji ih je rodio!, jer je
naivan ovjek od Boga roena budala koja ne zna da je Povijest ludilo,
jalovost i smrt. (211 / 212).
Tijek pripovijetke, moda,

daje nekakvu nadu. Naime, na poektu

imamo junaka koji misli na sebe i svoju karijeru, kasnije on postaje humana
osoba. Samo to mu, ini se, tako popravljenomu nema mjesta u ovom
svijetu, jer ga kaziva vie ne vidi.
U pripovijetci djeluje izrazito kranski simbol, koji se javlja pri samom
kraju, pa mu je zato teina vea. Uz slike iz nacionalnih povijesti, junak
prodaje i sliku Posljednje veere. Element je dobro izabran jer samim
naslovom govori o kraju prie. Moemo tek pretpostavljati kakvu je jo poruku
pisac htio ovim prizorom iskazati. Je li ovaj simbol protutea osudi Povijesti s
poetka?
Misli li autor godine 1988. rei da e hrvatski prostor proi uskoro kroz
novi martirij, pa onda i uskrsnue, kako je to bilo sa sredinjom osobom s
Posljednje veere? Misli li poruiti da e i junak pripovijesti u tom sudjelovati?
Moda eli rei da je bivi komunistiki policajac postao i kraninom, ili je
barem prihvatio vrijednosti kranske kulture? Moda eli poruiti da su i
Hrvati i Milo Obili poginuli branei tu kransku kulturu? Napadati zemlju
koja te hrani i narod koji te je ugostio nije element kranske kulture.
Prije navedena posljednjega simbola imamo spomen imena Bojega u
iskazu Frana Krste Frankopana: Budi Bog hvaljen! Polag Bojeg dokonanja
sutra o deveti uri budu mene glavu sekli. (...) Naj te Gospodin Bog blagoslovi.
(227/228). Moda bivi komunistiki milicajac odgovara na ovaj pozdrav tako
to prihvaa sliku Posljednja veera, pa time neizravno kazuje odgovor na
stari kranski pozdrav: Vazda budi hvaljen.

266

Junakovi bivi pretpostavljeni imaju negativan stav prema sveenicima,

jer kau da je dio klera sudjelovao u masovnom pokretu. Oni svoje neprijtelje
imenuju vragom, jer on da nikad ne spava.
Sam in pri kojem junak nosi mlijeko i gladnoj djeci i enama jest i
human i kranski postupak. Budui da je osjeao Hrvate kao neprijatelje, on
zapravo slijedi Kristovu poruku da moramo pomagati i neprijatelje. Makar se
nakraju vidi da mu oni to nisu bili. Srodan je i in kad spaava hrvatski barjak:
bio je to njemu po zlu predobro znani kockasti stijeg. (226). Teko je nai
simbol s vie teine i opasnosti, u smislu patetike, od nacionalne zastave.
Ovdje je taj stijeg depatetiziran oznakom po zlu iz krive svijesti milicajca.
Meutim tom je stijegu odao dunu poast, naime ga je, onako krvlju
natopljena odnio u svoj dom.
Puno krvi moralo je biti natopiti hrvatsku zemlju da pripadnici svih
nacionalnih manjina shvate kako hrvatski stijeg moraju potivati svi graani
Republike Hrvatske, a ne samo mi Hrvati.
Besjede vezane za bdijenje javljaju se u pripovijetci 15 puta. Na
poetku je rije o tom da policajci moraju biti budni jer neprijatelj ne spava.
Tonije, vrag ne spava:
Ali vrag ne spava opet e prvi. On se samo pritajio. A mi moramo biti budni,
uvijek budni. (213).
Makar o budnosti govori na poetku predstavnik reima, moda
opetovnosti ovoga simbola imaju veze s evaneoskim bdijenjem: Ostanite
ovdje i bdijte sa mnom , kae Krist pred muku izabranim apostolima (Mk
14:34). Bdijenja imamo i na nizu drugih mjesta: u 24. poglavlju Matejeva
evanelja budan bi morao biti upravitelj, u 25. lude djevice drijemaju.
S druge strane, u Fabrijevoj prii junak moda upravo u snu i viziji moe
vidjeti ono to ne moe vidjeti dok je budan.
3. Mogunosti lokalizacije
Fabrijevu je pripovijetku mogue staviti u kontekst romana Vjebanje ivota,
koji govori o susretu hrvatske i talijanske kulture u gradu Rijeci. Mogue je
nai zajednikih toaka izmeu Karla koji je Talijan i policajca koji je Srbin.

267

Oba lika na kraju imaju pozitivan odnos prema nama Hrvatima. Moglo bi se
govoriti i o srodnostima s likom grofa Vronskoga iz romana Smrt Vronskoga.
Druga je mogunost usporedba s priom Pismo krvnika iz St-Gilles-du
Garda. Ovdje krvnik moli kralja da nastavi s ubojstvima ljudi koji govore ili
rade protiv njega, jer je on, krvnik, nezaposlen, pa mu djeca nemaju to jesti.
Ovaj policajac nije proao katarzu kako ju je proao policajac iz Sedamdeset
druge.
Fabrijev stil u Vjebanju ivota, pa i u drugim romanima, obiljeuje niz
ponavljanja. U pripovijetci koju tumaimo ve smo spomenuli da se opetuju
rijei vezane za budnost, tu su i one vezane za ekanje i goli kamen.
Problematika je sloena jer moe biti vezana za pesimistine opetovnosti
kojih je puna povijest. Nadalje, mogue je uspostaviti vezu s Wagnerovim
provodnim motivima.
4. Zakljuak
Fabrijeva je pria pozorno ispriana naracija. Ona uvjerljivo mijea vremena i
prostore te stvarnost i fantastiku. Djelo stlilski raznovrsno opetuje rijei i izraze
koji mijenjaju svoje znaenje kako se mijenja i sam glavni junak koji postaje
humanijim i boljim, i time gubi mjesto u svijetu. Pria se bavi tekom
problematikom meunacionalnih odnosa u teku vremenu pred ratnim
nesreama, ali izrazito uspjeno rjeava probleme koje si je zadala rijeiti.
Literatura:
1. Bilandi, Duan: Hrvatska moderna povijest
2. Booth, Wayne: The Rhetoric of Fiction, The Univ. of Chicago Press, 1961.
3. Dikli, Zvonimir: Lik u knjievnoj, scenskoj i filmskoj umjetnosti, kolska
knjiga, Zagreb 1989.
3. Fabrio, Nedjeljko, Izabrane pripovijetke, Grafiki zavod Hrvatske, Zagreb
1990.
4. Fabrio, Nedjeljko, Vjebanje ivota, Globus/Otokar Kerovani; Zagreb/
Rijeka/Opatija 1985.

268

5. Kayser, Wolfgang: Das spracliche Kunstwerk, Francke Verlag Bern und

Mnchen, 1967.
6. Klai, Nada: Povijest Hrvata u srednjem vijeku, kolska knjiga, Zagreb
1975.
6. Lvi -Strauss, Claude: Strukturalna antropologija, Stvarnost, Zagreb 1977.
7. Lvi -Strauss, Claude: Strukturalna antropologija, Zagreb 1988.
8. Pavleti, Vlatko (priredio): Nepoznata istina o crnom danu za hrvatske
domoljube 11. sijenja 1972., o udaru na Maticu hrvatsku i Hrvatsko
proljee, o Hrvatskoj danas, Samobor, Antun Gustav Mato, Zagreb,
Udruga 11. sijenja 1972. , 2002.
9. Mijatovi, Anelko: Zrinsko-frankopanska urota, Alfa, Zagreb 1999.
10. Nth, Winfried: Handbuch der Semiotik, Metzler, Stuttgart 1985.
11. Raukar, Tomislav: Hrvatsko srednjovjekovlje, kolska knjiga, Zagreb
2007.
12. Stri, Petar: Zrinsko-frankopanska urota, Fluminensia 1991., 1-2.

UPITI:
1. Motivacija za Fabrijevu priu Sedamdeset druga
2. Osnove za metodiki pristup fantastici u knjievnim djelima
3. Interpretacija likova iz Sedamdeset i druge
4. Intertekst hrvatske knjievnosti u prii Sedamdeset druga
5. Koji autor i koja knjiga tumae likove u knjievnoj i filmskoj umjetnosti?

269

18. UVODNE NAPOMENE O METODIKIM

TEORIJAMA ROMANA
Prema Rosandiu (454) mogue je razlikovati tri koncepcije metodikoga
pristupa romanu:
Prepriavalaka koncepcija smatrala je da je dostatno prepriavati
fabulu romana. Rosandi ne navodi da se isticala niti karakterizacija likova
etika, psiholoka, socijalna, jezina i religiozna ili da se govorilo o izgledu
likova.
Fragmentarna koncepcija tumai samo izabrane dijelove romana.
Potreba podrobnije interpretacije naime se sukobila s injenicom da su romani
redovito opirni te nerijetko sloeni u konstrukciji, a nastava je ograniena
programom koji ne doputa svakomu vanomu djelu posvetiti pet ili deset sati.
Tumaenje koje bi govorilo o pojedinostima stila, karakaterizacijama likova,
kompoziciji i intertekstualnosti ograniilo se tako na probrane dijelove.
Vjetina pisca udbenika, i samoga nastavnika, ogleda se u izboru dijelova.
Pisac ove skripte preporuio bi naprimjer ove fragmente: iz Gospoe Bovary
opis udvaranja kad se Emma i Rodolphe nalaze na prvom katu opinske
zgrade; iz Zloina i kazne samu scenu ubojstva s glasovitom crvenom bojom;
iz Oca Goriota opis razgovora staroga oca i Rastignaca pred smrt (Vi ete
njima dati ivot, a oni vama smrt); iz Ane Karenjin, psihologizirani nutarnji
monolog Anin dok se vozi prema kolodvoru i svojoj smrti. Glede Vjebanja
ivota, svakako scenu rastanka Emilije i Lucijana, te ostale dvije scene s
galebovima, opisane u interpretaciji koja je nalaziva u ovoj skripti. Iz Mirisa,
zlata i tamjana, scenu razgovora izmeu Maloga i Doktora, kad Mali kazuje da
gost sjedi na njegovoj stolici; nadalje je izvrstan Dragin monolog o
pokvarenosti u drutvu, nakon to se vratila na otok.
Cjelovita koncepcija nastoji interpretirati roman potpuno. Prema
Rosandiu razvijena je u ruskoj teoriji o metodikom pristupu romanu i
obuhvaa ove elemente: teme i problemi koje ona otvara, idejni stavovi, likovi,
fabula i kompozicija, jezik i stil, vrsta romana. U praksi, rije je o dvama ili
trima satima tijekom kojih se navedeni problemi tumae. Literatura spominje i
dvadesetak sati, ime bi se premaili fakultetski jednosemestralni kolegiji. U
srednjoj koli, mogue je u ovim razmjerima govorito o izbornoj nastavi

270

kakva se u stvarnosti ne ostvaruje esto zbog prostornih, vremenskih i posve

ljudskih okolnosti optereenosti nastavnika.
Roman je redovito slojevito i nerijetko obimno djelo. S druge strane,
programi su takoer opirni, i upraksi ne doputaju nastavniku da uestalo
posveuje po etiri ili pet sati velikim proznim djelima. Stoga je potrebno
uenike pripremiti na lektirni sat tako to e im se zadati upiti prije samoga
itanja. Navedeni upiti posluit e ueniku kao vodii kroz djelo. Pomou njih,
itat e usmjereno ili sa zadatkom. Reeno znai da posao interpretacije
romana za nastavnika poinje znatno prije samoga sata na kojem se djelo
interpretira u izravnom razgovoru s uenicima. Navedeno se nerijetko odnosi i
na drame, katkad i na pripovijetke i prie. Primjeri interpretacije koje pruamo
pomou e nastavniku da sastavi svoje upite, koji su zapravo temelji budue
interpretacija na samom satu. Tako e pomoi i sebi i uenicima da bre i
jednostavnije dou do odreenih zakljuaka. Ova priprema moe se izvesti i
tako da se odreenim uenicima prue preslike misli iz kritike uenici ih
svojim itanjima i dokazima iz djela potvruju ili opovrgavaju.
Opisani postupak krije naravno u sebi i nedostatak. Voditi uenika
svojom unaprijed pripremljenom interpretacijom znai suavati mogunosti za
njegovo vlastito itanje. Dobar nastavnik uputit e stoga uenika da pokua
nai i simbole koji se ne spominju u njegovim uputama. Tako e doi do svojih
zakljuaka i do svojega itanja djela.
Budui da je provjera upoznatosti s romanima uvijek teak posao,
nastavnik moe na poetku sata lektire provesti vieminutnu pisanu provjeru,
u kojoj e zadatcima zatvorenoga tipa ispitati ueniko znanje. Na taj nain
dobiva naknadni posao ispravljanja, ali e imati i ocjene iz lektire za sve
uenike. Na satu bi mu trebalo preostati kojih 35 minuta za razgovor, raspravu
ili ma koju izabranu metodu.
UPITI:
1. Koncepcije u metodikom pristupu romanu
2. Protumaite i oprimjerite prepriavalaku koncepciju
3. Protumaite i oprimjerite cjelovitu koncepciju
4. Protumaite i oprimjerite fragmentarnu koncepciju
5. Kako nastavnik priprema uenike za itanje opirnih djela?
6. Provjera lektire
271

19. METODIKI PRISTUP ROMANU I LEKTIRI U OSNOVNOJ

KOLI
BOIDAR PROSENJAK: DIVLJI KONJ
1.1. Prozni umjetniki tekstovi mogu biti naglaeno vezani za jedan lik tako da
prikazuju njegov ivot od poetka do kraja, ili do neke prijelomne toke koju
ukljuuju. Makar je rije o fikciji, djelo se tada primie biografskomu prosedeu.
Ovo nadalje znai da se likovi i dogaaji u tekstu ne moraju uvijek nizati po
uzrono-posljedinim zakonima to moe stvoriti dojam nepovezanosti. Makar
je sam glavni lik prvi element kohezije, pisci nalaze i postupke kojima e
druge likove i dogaaje povezati na razini koja nadilazi uobiajenu logiku. U
tom se obzoru esto javljaju veze meu aktantima po srodnosti ili suprotnosti,
makar se sami likovi i ne moraju sretati. Postupak je oit u djelima s
pseudobiografskom crtom, a razliite su duine i provenijencije - kako u
realistinom tipu pripovijedanja iz Dreiserove Amerike tragedije i Mannova
Tonija Krgera , tako u bajkovitom Prosenjakovom Divljem konju. Melvilleov
Moby Dick u tom bi smislu takoer bio zanimljiv primjer.
1.2. U romanu Divlji konj mogue je uz protagonista uoiti dvadesetak likova.
Donosimo najprije njihov popis, osim dominantnoga glavnoga lika i nekih
sporednih osoba, te stranice u djelu na kojima se mogu nai vaniji podatci o
njihovu razvoju. Brojevi se odnose na stranice po izdanju opisanom u popisu
literature. Mogue je po broju pojavnosti odrediti vanost lika, a ovdje je
vidjivo da Gospodar prevladava.
Gospodar: (17, 17, 20, 22, 23, 25, 16, 27, 31, 35, 37, 38, 39, 42, 43, 46, 47,
57, 58, 61, 62, 65, 68, 75, 78, 89, 91, 92, 96, 99, 113, 116, 117,117, 119, 128,
144, 152, 156); Zvijezda: (62, 63, 64, 66, 68, 69, 70, 78, 94, 114, 132, 146,
152); Skupni lik stada: (26, 10, 12-13, 14, 93, 123, 126, 128, 131, 135);Nera:
(44, 45, 48, 49, 50, 52, 59, 60, 84, 86, 87, 88, 109);arac: (44, 54, 56, 57, 58,
65, 67, 115, 134, 135); Pas Garov:

(70, 71, 73, 74, 78, 79, 110, 112, 113,

128);Otac: (7, 24, 28, 29, 80, 99, 102, 119, 130, 143, 144); Ceza: (114, 115,
118, 128, 129, 132, 138); Sivka: (44, 45, 46, 48, 49, 50, 58, 73, 116,
136);Majka: (5,6, 12, 24, 26, 32, 46); Bijelac:

(9, 13, 16, 24, 156);

272

Konjokradica: (61, 81, 112);Sokol: (25, 125, 128);Konjoubojice: (123, 127),

Predvodnik (9,14) Vihor: (126, 139);Vlasnik podzemlja: (112).
1.3. Etika je prva veza meu likovima koja nadilazi puku injenicu da je rije o
osobama koje u svom ivotu sree protagonist. Stupanj i vrsta morala povezat
e likove po suprotnosti u parove, od kojih navodimo tek najvanije: otacpredvodnik; Gospodar-stado; Gospodar-konjokradica i vlasnik podzemlja;
Nera-Zvijezda; pas Garov-arac. Parovi stvaraju napetost koja pokree
postupke protagonista divljega konja i time cijelu priu.
Etika srodnost vezuje sljedee likove: Otac-Bijelac; Sivka-majka; Gospodar
-Zvijezda; Vihor-Ceza. Skupina djeluje u tafetnom smislu jer likovi jedan od
drugoga preuzimaju ulogu moralne vertikale i savjetodavca protagonistu.
Odnos likova prema Gospodaru, za kojega smo vidjeli da je uz pripovjedaa
najuestalije spominjana osoba romana, jest i indeks njihova morala uope. U
djelu nema pozitivnoga lika koji odbacuje Gospodara, a svi koji to ine su
negativni, na elu s Nerom. Protagonistov je otac vaan u ovom kontekstu:
visoko je moralna osoba koja se rtvuje za stado, a ne govori o Gospodaru za
svoga ivota. Divlji konj tek nagaa da je otac neto mogao znati o
Gospodaru (28), oev glas mu pomae dok traga za Zvijezdom, kasnije taj
glas mrtva oca ipak spominje i Gospodara u pozitivnu kontekstu; oev se glas
konano razlijeva u divljem konju kad ne pristaje na nepotene igre (144).
Srodna je i majka koja se takoer izlae smrtnoj pogibelji da spasi sina (12), a
ne spominje pritom Gospodara.
Vanost etikoga naela za roman ogleda se u vezi i suprotnosti skupnoga
lika stada i Gospodara, a njihovi zakoni oblikuju i karakter divljega konja, iji
se ivotni put moe opisati razvojem od tribalnoga zakona plemena do
opega zakona Gospodara. Rije je o tom da dva morala nisu posve
suprotstavljeni, kako to jesu moralna naela drugih suprotstavljenih likova, pa
je njihova suptilna razlika vana. Autor gradi dva lika pomou dogaaja u
kojima najee sudjeluje protagonist, i koje je mogue izlistati.
METODIKA UPUTA:
Uenike valja prije lektirnoga itanja uputiti da prave zabiljebe koje se
odnose na odreeni lik. Boljim e se uenicima dati sloeniji zadatci. Ako bi

273

zapisa bilo previe za jednoga uenika, mogue je podijeliti posao po

dijelovima romana, tako da odreeni uenik napravi prvih pet poglavlja, drugi
iduih pet. Navedenim je zabiljebama mogue dokazati da su uenici
proitali djelo. Uenici bi mogli dobiti ovakve ostvaraje:
STADO:
-Divlji konj naputa stado jer se ne eli pokoriti Zakonu, koji mu
prijei sisati majku i initi druge ugodne stvari (10).
-Stado prihvaa divljega konja, nakon to ga je u divljini napala zvijer (12).
-Nakon borbe, divlji konj postaje predvodnik stada, provodi svoj zakon; konji
mu se dive, mrze ga i umiljavaju mu se (14).
-Divlji konj se ozlijedio i zimi boravi s Gospodarom; nakon povratka nailazi na
prijezir stada: imaju novoga predvodnika, i ne vjeruju da postoji Gospodar
(24).
-Sokol shvaa da bi Gospodar doista mogao postojati, pa kae divljemu
konju: Moda ne izgleda tako, ali ja vjerujem u tvoju priu.Ti si zaista dirnuo u
neto vanije i vee od stada (26).
-U Podzemlju divlji konj sanja o pomoru stada (93).
-Gospodar i divlji konj trae Zvijezdu i nailaze na neko pobijeno stado (123).
-Vihor kazuje divljemu konju da je i njegovo stado u velikoj pogibelji

od

konjoubojica (126).
-Divlji konj se odrekao drage Zvijezde, naputa potragu za njom, pa on i
Gospodar spaavaju stado (128).
-Na Gospodarevu imanju divlji konji bili su jo dugo zaplaeni, strepili su za
svoj ivot i nisu shvaali da ih Gospodar uva (128).
- Glas mrtva oca pribliava spas stada i ivotni cilj divljega konja (130).
-Stado se namjerava oduiti divljemu konju tako to e pustiti da on bude
dobitnik na utrci. Divlji konj na to ne pristaje jer su mu najvaniji Gospodar i
istina (142, 143).
GOSPODAR:
-Bijelac govori divljemu konju o Gospodaru: Konana svrha ivota jednog
konja jest da slui Gospodaru. (...) Njegov je Zakon jednak za sve konje (17).
Od tih rijei o Gospodaru u divljem konju opet navire sok ivota. Pitajui se
274

zato bi Gospodar volio ba njega, divlji konj dobiva ovakav odgovor: Pomou
tebe lake ostvaruje svoje ciljeve (17).
-Bijelac spominje legendu o pitomom konju koji je govorio o Gospodaru, ali
su ga divlji konji ubili (17).
-Divlji konj je uganuo nogu, a Gospodar ga je izlijeio i spasio (20, 21).
-Divlji konj kae: On je bio Gospodar, a sluio mi je kao rob (22).
-Gospodar (dalje u ovom tekstu i G.) daje slobodu divljemu konju, pa ga puta
iz staje (23).
-Divlji konj kazuje stadu koje opet nalazi da postoji bolji Zakon koji govori kako
svi konji pripadaju G. (25).
-Sokol govori divljemu konju: Ako se ikad ponovo vrati ovamo, dovedi i
Gospodara (27).
-G. eli ukrotiti divljega konja, a ovaj se boji da e mu G. pregristi vrat, pa ga
zbacuje (31, 32, 33).
-G. daje divljemu konju potkove, a on misli da e mu zabiti trn u kopito. Ipak je
na kraju pun razumijevanja za divljega konja: Gospodar me pomilovao po
vratu. Nije se ljutio. Pomislio sam: Sve dok mu ne vjerujem, ja u ga se plaiti.
(35).
-Gospodar biuje divljega konja kad ovaj nasilno uvodi red u stado pitomih
konja (37).
-Situacija na G. imanju: ...ali je ovdje bilo malo konja koji su priznavali
Gospodarevu volju i sluali ga iz ljubavi. Mnogo je vie bilo bahatih,
bezobzirnih i svojeglavih (38).
-G. biuje divljega konja jer se prejeo djeteline, pa mora stajati na nogama;
divlji konj misli da ga kanjava (42).
- Zna, mnogi ovdje prihvaaju da ih Gospodar poji, hrani i njeguje, ali da on
ima i neke planove s njima, da trebaju i oni za njega neto uraditi -- e, to im
nije ni nakraj pameti (43).
- im sam povjerovao Gospodaru, vratilo mi se samopouzdanje i mir (46).
-Moj izbor je bio odgovoriti mu s "da " ili "ne" , to je bilo sve (47).
-G. spaava divljega konja i arca od vukova (57).
-G. nije mogao voljeti konja koji mrzi drugoga njegova konja (58).
-G. spaava divljega konja od konjokradice i upree ga s lijepom i dobrom
Zvijezdom (62).
275

-Zvijezda je oekivala da e divlji konj biti G. odan do sri (65).

-Zvijezda ui divljega konja troker-kas-galop: To je dresura, nain kako se
slui Gospodaru. Uzvieniji nain, najvii stupanj ! (68).
-Divlji konj bjei od G. i dospijeva u podzemlje (77).
-Zvijezda voli G. , a Nera je protiv njega (89).
-Lako se izmiriti s Gospodarem kad mu uje glas, kad si mu blizu. Odmah
zna to on eli i lako ga je posluati. Ali, kako to uiniti na daljinu, kad ga ne
vidi, kad si od njega beskrajno daleko i kad ne uje njegov zov? (91).
-Divlji konj sumnja u Gospodara. I Gospodar je nemoan kao i ja, kao i svaka
druga ivotinja (96).
-Nakon to su ga drugi konji u podzemlju osudili na smrt, divlji konj kae:
Povratak Gospodaru je moja prava bitka, sve ostalo su prepreke (99).
-G. spaava divljega konja pred vratima klaonice; otkupljuje ga od Gospodara
podzemlja (113).
-arac govori divljemu konju kako su na njegovu imanju ostali samo oni konji
koji su bili odani Gospodaru (116).
-Gospodar i divlji konj trae Zvijezdu (117).
-Gospodar uz pomo divljega konja spaava njegovo stado od konjoubojica i
ei (128).
-Divlji konj shvaa svoj poloaj, ne doputa da stado namjesti rezultate utrke:
... nije smisao bio u tome da ja dobijem trku, nego da je Gospodar dobije.
(144).
-Na kraju svoga ivota, divlji konj razumije Gospodarevu dobrotu i mo: Na
cijeloj Zemlji vidio sam njegove tragove i shvatio sam tko je Gospodar i kome
sam vjerovao (156).
Razlika izmeu dvaju likova koje smo prikazali ostvaruje se najprije u stupnju
morala. Gospodarevi su postupci iskljuivo moralni i slue tomu da poboljaju
ivot divljega konja - Gospodar ga prihvaa i nakon to ga je divlji konj izdao
svojim bijegom. Postupci stada znaju biti nepravedni: ne prihvaaju divljega
konja nakon prvoga povratka od Gospodara, a na samom kraju ele lairati
utrku. U stadu postoje i moralne osobe, najutjecajniji je otac, a tu su jo
majka, Bijelac, Sokol i Vihor.

276

Stado ima svoj Zakon, koji je zakon jaega i zakon obiaja - Gospodarev je
zakon jednak za sve, pa kanjava nepravedne i nagrauje pravedne, ali zna
oprostiti u presudnim stvarima.
Osim etike, bitna razlika koja Gospodara dijeli od svih drugih likova jest
stupanj moi. Gospodareva je mo neograniena, jer je spasio divljega konja
od zvijeri, vukova i gospodara podzemlja, konano spaava i samo stado.
Stado je, suprotno tomu, vrlo ranjivo, pa ga pogaa glad i studen, zvijeri i
konjoubojice. Roman Divlji konj donosi pomaknutu ivotinjsku perspektivu u
kojoj je Gospodareva mo skrivena, tako da bi ga itatelj mogao doivjeti
iskljuivo kao ovjeka. U zadanoj strukturi on je meutim oito puno moniji i
inteligentniji od drugih likova, zapravo je moniji od ovjeka u njegovoj
uobiajenoj sredini. Tako se roman uklapa u svjetski trend povratka Fryeevih
modusa, oit u Tolkiena i seriji romana o Harryju Potteru.
Stadu je u knjizi posveeno znatno manje prostora nego Gospodaru. Makar
pria ne bi bila uvjerljiva bez njega, rjeit je odnos od 30 natuknica vezanih za
Gospodara i 12 natuknica o stadu. Stado i Gospodar srodni su po tom to
imaju iste neprijatelje, naime konjoubojice i zvijeri.
Druge suprotstavljene likove iz romana mogue je takoer analizirati
prikazanim nainom.
2.1. Kako smo ve navijestili, dobar dio pripovjedne knjievnosti ima
pseudobiografska nagnua, a i isto biografske podloge nisu rijetke.
Prihvatimo li da ima djela koje ovaj element naglaavaju, moemo uoiti i
uestalost provodnih motiva u nekima od njih. Zadrimo se na trenutak na
dvama tekstovima spomenutim u dijelu 1.1., na Amerikoj tragediji i Toniju
Krgeru . Clyde i Roberta trae lopoe i nalaze se kraj vode, ili na njoj, na
poetku svoje veze i pred ubojstvo; prva knjiga romana zavrava skoro istom,
ali opet bitno razliitom, reenicom kao i finalni dio. Dvije osobe koje na
poetku Mannove proze voli Tonio Krger vezat e i njihova meusobna
ljubav na kraju prie, a vaan je i motiv s padom djevojaka pri plesu;
zanimljiva je i naivno tragina, opetovana Tonijeva misao, kojom brani i pravo
na drukijost unutar graanskoga svijeta, misao po kojoj oni nisu neki cigani u
zelenim kolima, nego pristojni ljudi, Krgerovi, obitelj konzula Krgera. Ne
moemo zalaziti u stilske mikroodrednice prije navedenih elemenata, ali je

277

oito da se opetovnosti motiva javljaju i u Divljem konju, te da vezuju likove i

dogaaje na razini koja je drukija od uzrono-posljedine ili logike
projekcije. Evo najistaknutijih pojavnosti, opet sa stranicama.
Ljubav: ( 19, 25, 49, 50, 53, 62, 63, 67, 69, 86, 87, 118 );Borba: ( 8, 10, 14,
24, 29, 32, 54, 57, 136, 138, 138, 152 );Zakon: (9, 5, 15, 16, 17, 21, 24, 25);
Troker-kas-galop: (68, 69, 94, 101, 132, 148, 152); Gruda: ( 92, 95, 96, 121);
Snovi: ( 93, 104, 106); ig: (33,112); Mjesto odakle se konji vie ne vraaju klaonica : (61, 81, 112); eer: (61, 148, 154);Istina: (136, 144, 155).
2.2.Likove smo vezali u parove po srodnosti ili suprotnosti, istiui etiku i
odnos prema Gospodaru. Prije navedene motive mogue je takoer vezati u
parove po srodnosti ili suprotnosti, a kriterij moe biti njihova blizina
Gospodaru.
Motivi troker-kas-galop / gruda; Zakon / ljubav; ig / snovi vode k Gospodaru.
Mjesto odakle se konji vie ne vraaju / podzemlje jesu motivi udaljeni od
Gospodara. Borba je motiv to moe pribliavati Gospodaru i odvoditi od
njega, dok elja za neogranienom slobodom redovito u ovoj projekciji vodi u
zlo. U prii neki motivi funkcioniraju tako da predstavljaju Gospodara i onda
kad ga nema, a osim toga vezuju pozitivne likove u skupine:
-Gruda povezuje divljega konja u podzemlju i Gospodara koji mu ne izgleda
blizu, u to se divlji konj uvjerava tek kad se oslobodio iz podzemlja, koje je u
stvari rudnik. Za vrijeme potrage za Zvijezdom, Gospodar stavlja grudu
ugljena da odri vatru, tono onu grudu, misli divlji konj, koju je on prenosio u
rudniku, i na koju se oslonio kao na kakav-takav smisao.
- Troker-kas-galop povezuje Zvijezdu, divljega konja i Cezu s Gospodarom.
- ig postaje veza Gospodara i divljega konja za vrijeme presudnih dogaaja
pred mjestom odakle se konji ne vraaju vie.
- Borba povezuje divljega konja s nizom pozitivnih i negativnih likova, pa u njoj
sreemo oca, majku, zvijeri, staroga predvodnika, opet zvijer, Gospodara za
vrijeme kroenja, arca, vukove, konjoubojicu i Vihora u utrci.
Motivi imaju razvoj vanosti i smisla. Tako je troker-kas-galop na poetku slab
oblik veze izmeu Zvijezde i divljega konja, a tek je naznaena sluba
Gospodaru. U podzemlju troker-kas-galop svojom apsurdnou spaava ivot
divljemu konju, jer ga supatnici ele ubiti, ali odustaju kad pomisle da je umno
278

poremeen; na kraju je taj motiv kljuna veza u obitelji koju ine Ceza,
Zvijezda i divlji konj, i pokazuje se nekom vrstom ivotnoga zadatka.
METODIKA UPUTA:
Uenici mogu dobiti zadatke srodne onima vezanim za likove. Ispisivat e i
ukratko prepriati scene s motivima za itanja kod kue, a na satu e ih iznijeti
i komentirati. Na taj nain razvijaju i pisani i govoreni izraz.
3.1. Zdravko Zima opaa da je u romanu rije o prii koja se obre u
metafiziku priu , a Karol Visinko kae da djelo poziva na interpretaciju koja
bi sustavno otkrivala slike u doticaju s onima vjerskim, osobito kranskim .
Kranski je intertekst oit ve na razini makrostrukture, pa od prie tvori
alegoriju: Gospodar je simbol blizak Bogu, divlji konj je izuzetan ovjek koji se,
poput biblijskoga Jone, nerado obraa, zatim pada u grijeh i podzemlje, ali
ipak biva spaen. Na kraju kao junak romanse zadobiva dragu i obitelj kao
nagradu. Stado bi predstavljalo narod kojemu se logika, zakoni i interesi
nerijetko sukobljuju s onim to trai Bog. U toj projekciji gospodar podzemlja
bio bi Sotona, konjokradica je njegov sluga, konjoubojice su zloinci, Garov je
sveenik ili policajac.
Intertekstualne veze nalazimo i na razini odsjeaka. Legenda koju divljemu
konju kazuje Bijelac na poetku romana govori da je nekad davno na
panjacima boravio pitomi konj i govorio o Gospodaru, ali su ga osudili po
Zakonu divljine. Pria prefigurira dio siea kranske svete prie, ali ima
dodirnih toaka i s drugim religijama, po kojima bi pitomi konj mogao
predstavljati nekoga od proroka kojega nisu dovoljno posluali.
Uloga Gospodara koji je vlasnik i uvar konja bliska je prikazu Krista kao
pastira (Iv 10:2-16; Lk 15:4-5) s time to su ovce u Prosenjakovoj varijanti
zamijenjene konjima. S druge strane, u Prosenjaka nema naznaka o tom da
Gospodar daje svoj ivot za konje. Nadalje, nema simbola koji bi mogli biti
nedvojbeno povezivi s kranskim uenjem o Trojstvu. U privatnom pismu
autoru ovih redaka sam je pisac u smislu Trojstva istaknuo pasus s kraja prve
reenice posljednjega odlomka knjige: Bijelac i ja poletjeli smo zajedno prema
nekom udesnom svjetlu koje je zrailo puninom snage, sjaja i topline.
279

Pisac ovako tumai simbole iz reenice: Mo (snaga), Mudrost (svjetlo) i

Ljubav (toplina) ifre su Trojstvenoga Boga, koje kao vanjski znak simbolizira
vatra, koja se pak, gledana sa Zemlje, u nebeskim visinama oituje kao
svjetlo.
Sam Gospodar je u Prosenjaka oznaka Boga kao openitoga vladara, koji je
blizak svim monoteistikim religijama. Potrebno je naravno neto bitno dodati:
prikaz Boga u ovjejem liku u kranskoj umjetnosti ima korijen u kranskoj
teologiji gdje je Krist pravi Bog i pravi ovjek; islamska umjetnost u skladu sa
svojom teologijom ima radikalno drugaiji stav.
3.2. Velike svete prie redovito prikazuju trolani prostor: podzemlje ili
podvodnu sferu, zemlju i nebo. U katoliko-kranskoj svetoj prii rije je o
paklu, istilitu i raju. Tako je i u mnogim mitovima, pa sjevernoindijanska
sveta pria o Asdiwalovim junakim djelima donosi opis puta tsimshianskoga
junaka kroz srodna tri prostora; germanski mit o Nibelunzima vodi nas na dno
Rajne i u peinu, imamo i samu zemlju i napokon Walhallu.
Prosenjakov roman pokazuje intertekstualne veze s uzorcima svetih pria i u
tom prostornom aspektu. Tako nalazimo Podzemlje, zapravo rudnik koji je
srodan Joninoj ribljoj utrobi i prefigurira pakao odvojenosti od Boga, zatim
prostore zemlje koje ini divljina i Gospodarevo imanje to nalikuje istilitu ili
raju na zemlji. Napokon se imenuje i Nebo na samom kraju knjige.
3.3. U romanu sreemo evaneoski intertekst i na razini rijei i reenica. Rije
Gospodar moe prefigurirati uestalu Isusovu evaneosku oznaku Gospodin.
Zakon u romanu podsjea na zakon to ga ispunjava Isus (Matej 11:12-13;
Luka 16:16), ali je blizak i samomu dekalogu koji dobiva Mojsije u Starom
zavjetu. Dok evanelje naglaava da u Isusu stari Zakon nalazi savrenstvo,
u romanu je drugaije stoga to vidimo jasnu dvojnost zakona stada i zakona
Gospodara.
Rije stado moe biti povezana s imenovanjem Isusovih sljedbenika, recimo u
reenici Ne boj se stado malo, svidjelo se Ocu vaemu dati vam Kraljevstvo
(Lk 12:32). Kad Gospodar spaava divljega konja plaajui vlasniku

280

podzemlja, pripovjeda kae Gospodar me, dakle, otkupio (113); oita je

aluzija na otkupiteljski atribut Kristov.
Na sintaktikoj razini imamo situaciju u kojoj divlji konj pri kraju romana ne
doputa da se utrka namjesti, a u njem se razlijeva oev usklik: Ti si moj sin,
na tebe sam ponosan! Oita je srodnost s Novim zavjetom i krtenjem
Kristovim iz Luke: Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina! (Mt 3,13; Mk 1,
9-11). Srodne se rijei uju iz oblaka pri preobraenju (Mt 17:5; Mk 9:7; Lk
9:35).
3.4.

Gledajui knjigu kao cjelinu, postaje jasnom njezina srodnost sa

spiritualnim biografijama, to je anr koji poznaje ve patristika. Makar

Prosenjakov roman naglaava uzbudljive vanjske dogaaje, potrebno je
upozoriti na blizinu Augustinovih Ispovijesti. Potraga za Bogom tu je takoer
osnovica strukture, a temelj problema istie svetac u ovakvim mislima: Jer
koji ga trae, nai e ga, a koji ga nau, hvalit e ga (7), da bi kasnije dodao
neto sloenije i protiv ljudskoga razuma: (...) neka mu je milije da te nalazi
ne nalazei te nego da te ne nalazi nalazei te (13). Prosenjakovu bi tekstu
moda bila i bliska i udaljena ova misao: I nikamo ne odlazi od nas, a opet
se tako teko vraamo k tebi ! (162).
Makar ne mislimo da imaju dodira s Prosenjakom, dobro je spomemuti i djela
sv. Terezije Avilske, a u tom je religijskom kontekstu blizak i John Bunyan.
Makrostruktura romana promiljena je i otkriva veze sa svjetlom kad se
pogledaju poetni i zakljuni simboli cijeloga teksta. Prvo poglavlje zapoinje
spomenom sunca: U poetku sam ivio u divljini, na prostranim, otvorenim
panjacima. Zvali su me Divlji konj. Ondje, gdje se vjetrovi sudaraju prsima
prostiralo se moje mjesto pod suncem.
Kraj romana donosi opis smrti i sumraka: Sumrak se tek poeo sputati niz
planinske litice kao gladna ivotinja. Crveno veernje nebo obasjavalo je
vlanu ilovau. Istog se trena u svakom biseru rose probudio siuan plamenmilijardu zvijezda na ledini.
Poetak i kraj ivotnoga puta predstavljeni su spomenom simbola sunca i
sumraka. Na kraju samoga djela meutim imamo, post mortem, rast svjetla ono pere grijehe i podsjea na Danteovu Eunoju iz Boanske komedije.

281

Prosenjak jest romanist, ali je ovdje vjerojatno rije o srodnosti opoj

metafizici svjetla i neizravnoj religioznosti knjige.
Poetak i kraj ove knjige kao da su srodni poetku i kraju Biblije, gdje
nalazimo: U poetku Bog stvori nebo i zemlju... ; Ja sam izdanak i potomak
Davidov, sjajna zvijezda Danica! (Otk. 22:16). Otkrivenje ima jo svega pet
reenica.
3.5. Znakovita imena, sprechende Namen, iz Prosenjakova romana takoer
imaju veze s metafizikom svjetla. Kako je tamno Podzemlje gdje divlji konj
opet sree pokvarenu Neru, tako je crno i samo njezino ime; kako je svijetlo
svjetlo koje na kraju gleda divlji konj, tako je svijetlo i ime konja Bijelca, koji
protagonista vodi u nebo. Srodno je i s pozitivnim likom supruge i Gospodaru
apsolutno odane Zvijezde, a u tom je obzoru i Sivka, koja protagonistu u
jednom razdoblju zamjenjuje majku.
3.6. Mudre izreke sreemo i u knjievnim djelima bez oita oslonca na
eshatoloko-mitoloke tekstove, a moda je najbolji primjer Shakespeareov
Kralj Lear, gdje se sentencije stavljaju u usta dvorskoj ludi, to uslonjava
perspektivu. Mudrosti su u Prosenjakovu romanu ipak motrive u obzoru
jedinstvenoga stilskoga nadznaka blizine romansama i religijsko-mitskom
kljuu. Mudrost prenose ponajvie otac, Bijelac i Sivka, a protagonist i sam
dolazi do spoznaja - one ne optereuju odvie pedagogizacijom, nego se
naravno uklapaju u kontekst: Sinko, ono to konj misli da mu najvie godi, to
mu zapravo najvie kodi (9). Polako sam postao svjestan da cilj ivota nije u
neem postati najbolji, nego nai svoje pravo mjesto pod suncem (38). Ne
moe otresti blato s tueg kopita (59).
4.1. Prosenjakov tekst uspostavlja intertekstualne veze i s djelima koja nisu
sakralne provenijencije. U romanu Black Beauty (1877.) engleske spisateljice
Anne Sewell pripovjeda je takoer konj. Njegova biografija ukljuuje teka
vremena,

spas

koji

omoguuje

ovjek

vrlo

indikativna

imena,

Mr.

Thoroughgood, a na kraju ga prepoznaje i prijatelj Joe Green. Sewell je rasla

u kvekerskom okruju, no alegorijsko-religiozni aspekt izgleda naglaenijim u
Prosenjakovom Divljem konju. Black Beauty je blie konju, divlji konj je blii
ovjeku.

282

Budui da je u Prosenjaka rije o specifinom Bildungsromanu koji prati razvoj

lika, a imamo i ivotinjskoga pripovjedaa, mogui su dodiri Bachova Galeba
Jonathana

Livingstona.

Ameriki

roman

ipak

naglaeno

govori

samousavravanju, u njem je religijski intertekst u samospasu vie budistiki

negoli krianski usmjeren. Elementi odnosa jata i Livingstona te divljega
konja i stada takoer su dani u drugaijim perspektivama - ali Fletcher i Vihor
opet imaju srodnih toaka.
4.2. Prosenjakov je pripovjeda divlji konj, to je autoru romana dalo prigodu
da provede ouavanje putem konjske perspektive - postupak je ostvaren
dosljedno, ali opet kroz filter onoga to umjetnik eli cijelom strukturom
postii.

Tolstoj

tekstu

Platnomjer

takoer

ouava

sluei

se

pripovjedaem koji je konj, a srodni su postupci oiti u Ratu i miru u dobro

poznatim opisima borbi i kazalita, o em pie klovski u Uskrsnuu rijei (4448).
Stvari i pojave u Divljem konju imenuju se i opisuju iz perspektive konjskoga
neznanja i konjskoga iskustva. Fiktivni pripovjeda stoga klaonicu ne zove
klaonicom nego mjestom odakle se konji vie ne vraaju. Evo jo nekih
primjera: za divljega konja kovanica je spilja uasa (34); on ne zna to je
pas:...a onda se, iznenada, pod moja kopita dokotrljala crna krznena gruda
(70). Pasji podsjeen rep pripovjedau je nepoznanica, pa ga ovako imenuje:
--Pazi, ima iljak! (71); konj ne zna to je novac: Izvadio je snop utavih
listova i predao mu (113).
Opisana perspektiva poveziva je s prije navedenom injenicom da je divlji
konj prefiguracija ovjeka koji se teko obraa k vjeri, dakle teko shvaa da
postoji via harmonija i svrha svega u ivotu. Njegovo bi nepoznavanje stvari
odgovaralo nepoznavanju uzroka pojava koje demonstriraju svi neinicirani u
misterij, jasno s toke gledita onih koji jesu inicirani. ini se stoga da je
postupak ouavanja konjskom perspetkivom dvostruko stilistiki opravdan.
4.3. U obzoru prije spomenute perspektive djeluje i narav usporedbi i
metafora. U njima je drugi lan dosljedno preuzet iz kruga stvari i pojava
dostupnih zoolokom i vegetativnom sklopu u kojem se kree fiktivni
pripovjeda. Roman je inae donio osamdesetak ovakvih figura na 156
stranica. Evo nekih primjera: Otac? - ozario sam se kao ledina na mjeseini
283

(7); pobjeda u kojoj nisi vidio svoj poraz - uvaj je se kao otrova (8); zvijer gipka kao letea otrovnica (12); predvodnik - krupan kao klisura (14); o
divljem konju govore - da je pogibeljan kao otrovna trava (15); srea - pukla
kao suharak (20); konj na tri noge - nakaza (20).
4.4. Prosenjak ima reenicu koja umije pruiti obavijest i intenzivirati izraz, a
pritom ostati jasnom i preglednom. Takvo obiljeje zasluuje atribut
klasinosti. Sintaktika e stilistika prepoznati i pozorno promiljen odnos
duine i sadraja. Duinu potrage divljega konja za Gospodarom Prosenjak je
u svom romanu prikazao dugom reenicom: Nakon mukotrpna lutanja,
pretraivanja bunja i umskih bespua, vrbika i aa, galopiranja kroz klance
i ance, nakon traganja kroz nepregledne ravnice, uspinjanja na zaobljene
proplanke, probijanja kroz gazove i rijene matice, kroz estare i trstike,
nakon svega je moje iscrpljeno tijelo palo na tlo (30).
Ima u navedenoj reenici jo jedan element koji nalazi sklad s ukupnim
stilskim i idejnim ustrojem djela: subjekt dolazi na kraj, kao potvrda
nesebinosti pripovjedaa, koji se u potrazi za voljenom osobom oslobaa
egoizma i razvija poniznost. Eliot bi rekao humilitiy is endless.
Nekoliko stranica dalje nalazimo primjer kratkih reenica koje izriu strah od
vatre: Guio sam se. Bio bih potrgao sve spone da me neka jaa sila nije
sruila. Tresnuo sam svom teinom o tlo. Kopita su mi se nala u zraku. Zalud
sam njima lamatao i branio se. Nigdje nije bilo oslonca. Uzalud sam zvao u
pomo. Nigdje prijatelja. Nije mi bilo spasa (33).
4.5. Govorei o stilu nadreeninih jedinica bez religijskoga aspekta, korisno
je podsjetiti na distinkciju dviju pripovjednih tehnika koju vidi Wayne Booth u
Retorici proze. Djelo razlikuje scenu i saeti pregled: scena prua detaljan
opis jednoga dogaaja, esto s dijalogom; saet pregled donosi prepriavanje
niza dogaaja koji su se zbili tijekom veega razdoblja, a iznosi samo ono to
je

vano.

Primjer

saetoga

pregleda

nalazimo

uvodu

Twainova

Huckelberryja Finna, a primjer scene je glasovita ala s Jimovim eirom. U

Prosenjakovu je djelu mogue izdvojiti primjer scene u opisu oslobaanja
pred mjestom odakle se konji vie ne vraaju (112, 113), dok je primjer
saetoga prikaza Cezin monolog pri potrazi za majkom Zvijezdom, pri em

284

ona donosi pregled dogaaja na Gospodarevu imanju u duem razdoblju

majine izonosti (129).
5. Prosenjak govori o Bogu bez suhoparne patetike i trivijalne negacije, a
njegovi ljudi nisu savreni ni u dobroti ni u pokvarenosti. Oni razgovaraju
prirodno i o tekim stvarima, dok su prie o njihovu ivotu realno
prepoznatljive i kad donose iznenadne pojedinosti. Divlji konj stie iz vrlo
prepoznatljiva ideolokoga kuta, ali ipak misli i na one s drugaijim stavovima.
Rije je o klasinoj knjizi koja pripada uskomu krugu izabrane hrvatske proze.

LITERATURA:
1. Augustin, Aurelije Ispovijesti, Kranska sadanjost, Zagreb 1983.
2. Beker, Miroslav Semiotika knjievnosti, Zavod za znanost o knjievnosti
Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, Zagreb 1991.
3. Booth, Wayne The Rhetoric of Fiction, The Univ. of Chicago Press, 1961
4. Lvi -Strauss, Claude: Strukturalna antropologija, Stvarnost, Zg 1977.
5. Lvi -Strauss, Claude: Strukturalna antropologija, Zagreb 1988.
6. Nth, Winfried: Handbuch der Semiotik, Metzler, Stuttgart 1985.
7. Pranji, Krunoslav: Stil i stilistika , u Uvodu u knjievnost, GZH, Zg 1983.
8. Prosenjak, Boidar: Divlji konj, Mladost, Zagreb 1991.
(prvi put objavljeno u Mladosti 1989.)
9. Prosenjak, Boidar, Pismo upueno Deanu Slaviu 4. lipnja 2004.
10. klovski, Viktor: Uskrsnue rijei, Stvarnost, Zagreb 1969.
11. Visinko, Karol: Odrastanje i zakon, Zbornik Odrastanje u zrcalu
suvremene knjievnosti za djecu i mlade, Knjinice grada Zagreba, Zagreb,
1998.

UPITI:
1. Metodiki postupak pri itanju lektire na primjeru likova iz Divljega konja
2. Metodiki postupak pri itanju lektire vezan za motive iz Divljega konja
3. Interpretacija likova iz Divljega konja
4. Intertekst svetih i profanih pria u Divljem konju Boidara Prosenjaka
5. Sintaksa u Divljem konju Boidara Prosenjaka

285

20. METODIKI PRISTUP ROMANU U SREDNOJ KOLI

SLOBODAN NOVAK: MIRISI, ZLATO I TAMJAN
1. PROSTOR I VRIJEME KAO SILE KOHEZIJE
Radnja romana zbiva se krajem 1965. i poetkom 1966. i to u 18 dana - koliko
traje probavni ciklus glavne junakinje Madone. Navedeno se vrijeme poklapa
s katolikim blagdanima oko Boia, a posljednji je opisani dan blagdan Sveta
tri kralja. Dva kalendara ine ono to simultanizam inae ini: rugaju se
uzvienomu.
Vremenskoj striktnosti odgovara i prostorna omeenost. Glavni lik Mali
i bolesnica ive u malenoj kui gdje su naglaena etiri prostora: bolesnika
soba, kuhinja i ujedno soba u kojoj najvie borave junak Mali i njegova
supruga Draga, tavan koji je nekada bio kapelica i konano prostor bive
kuhinje. Junak zalazi do gostionice i ee uz more, ali je cijelo vrijeme na
otoku. Makar otok nije imenovan, niz toponima upuuje na Rab.
2. IDEOLOGIJE
2.1. Vanost ideolokih simbola u romanu zapaa ve rana kritika, pa Boris
Luki naslovljuje svoj tekst iz 1969. Roman antiideologije Slobodana
Novaka. Piui o filmu katoliki kritiar ivko Kusti u Glasu koncila govori o
ivotu na groblju dviju vjera.
Kreimir Nemec u Povijesti hrvatskoga romana takoer uoava
vanost ovoga kompleksa : Pravi je 'junak' djela zapravo Ideologija koja
zarobljuje pojedinca, vlada njime i odreuje njegovu egzistenciju. U romanu
je rije o sukobu dviju ideologija: ideologije katolike crkve i komunizma /
marksizma (124).
Ideogije izviru iz ivotopisnih podataka samih osnovnih likova:
pripovjeda i glavni lik Mali nekada je bio komunist, dapae je ratni vojni
invalid, ali se u svoju ideologiju razoarao. ivi na otoku i njeguje staricu s
imenom Madona Markantunova, koja je nekada bila vlasnica dobroga dijela
toga otoka i uz to lanica Drube klanjateljica predragocjene krvi. Pripadala je
ipak svjetovnomu dijela reda.

286

Odnos likova i ideologije mogue je postaviti i na obrnut nain, naime

ideologija bitno obiljeuje glavne likove. Indikativno je da likovi koji s
ideologijom nisu vezani ujedno nisu predstavljeni s jaom umjetnikom
snagom. Olga i Lino s kojima glavni lik polusluajno doekuje novu godinu
1966. nose podsjeaj na Kumiiev roman, i jedva neto vie od toga.
Reeno je obiljeje uzorokovalo i udnu pojavu po kojoj djeca Maloga i Drage
nemaju imena. Kad smo pri imenima, recimo da ni ona koja postoje esto nisu
bez podsjeaja na poziciju njihovih nositelja: Madona je vezana za
kranstvo, Draga nosi to ime jer je draga pripovjedau, Mali se zove upravo
tako jer je bez politikoga utjecaja, nema novca, a nekako je podreen i
Madoni koju mora sluiti. Doktor je, ovdje, odreen svojim poslom, koji kao
robu prodaje onomu tko ju eli kupiti.
2.2. IDEOLOGIJE KOJE SE NAPADAJU
2.2. 1. Kranski simboli
Roman ima neto manje od 200 stranica, a teko bi se nalo nekoliko njih bez
katolikih simbola koji su redovito izrugani. Molitve, postupci tijekom rituala,
ikonografija i same osobe nositelja vjere izvrgnuti su ruglu i dani s tonom koji
podcjenjue. Redovito se to ini tako to se kraj uzvienoga stavlja neto
nisko, esto povezano s tjelesnim funkcijama. Reeno je vidljivo u jednoj od
zavrnih scena kad sveenik blagoslivlje kuu na blagdan Sveta tri kralja.
Napadaji katkad prjelaze u patologiju, pa i neukus. Vrhunac je neukusa
dostignut pri opisima bolesnice u Badnjoj noi. Moemo samo nagaati to bi
se s piscem dogodilo da je drugaije postavio cijelu konstrukciju, pa umjesto
imena Madona Markantunova izabrao ime Drugarica Titovi-Crveni. Tada bi
mogao opisati njezine probavne smetnje i nazvati ih trudovima, i to negdje
oko ondanjega Dana Republike, 29. novembra, kad se u Socijalistikoj
Federativnoj Republici Jugoslaviji slavio roendan te drave.
Prije navedeni prikaz niza simbola odbija od djela recipijente s
pozitivnim stavom prema kranstvu. Postoji ozbiljna studija o hrvatskom
romanu u koli, koja je ujedno i sveuilini udbenik, a koja Novakovo djelo
jednostavno zaobilazi.
Nekoliko je kritiara istaknulo pokuaj pomirbe dviju ideologija, pa je
esto navoen i sljedei iskaz: (...) Meni, kad umrem, neka se postavi na
287

grob crvena petokraka zvijezda razapeta na crni kri.

(367). Prije svega

moramo znati da su se komunisti redovito pokapali bez kria, ali s posebnom

ploom na kojoj je bilo ime i zvijezda. Nadalje, dobro je imati na umu da je
Krist po kranstvu umro na kriu i da se, poglavito u katolicizmu, kri redovito
prikazuje s Kristom. Podvrgnemo li prije navedeni Novakov iskaz ralambi,
vidjet emo da je kaziva na mjesto gdje dolazi Isus Krist stavio komunistiki
znak, a uporabio je i rije razapeta, koji se vezuje uglavnom za Krista. Netko
bi to mogao tumaiti ovako: komunisti su progonili Krista iz novina i s
televizije, a protjerali su njegove uenike sa svih mjesta na kojima su se
donosile odluke - od uprava raaonica do uprava groblja. Na njegovo mjesto
stavili su svoje predstavnike, a sada bi jo htjeli potjerati Krista i s kria i tamo
staviti svoj znak.
Drugo tumaenje, po kojem kri nekako podrazumijeva i Krista, pa su
na Novakovu kriu i crvena zvijezda i Krist, nije jasno iskazano.
Osim same bolesne Madone, predstavnici lanoga kranstva u
romanu, ako se tako moe rei, jesu gosti koji dolaze Malomu na Badnjak,
pred polnoku. Gospoa ima crnu lisicu oko vrata, njezin suprug kae Madoni
da radi na katastru. Oni brzo odlaze, jer im u Madoninoj sobi smrdi - ime su
naravno prikazani kao krani pro forma. Mali je zaboravio rei da, budui da
odlaze na polnoku, ne smiju zauzimati nikakvo vodee mjesto u drutvu.
Sveti Augustin napisao je u djelu De Duabus Animabus, Contra
Manichaeans misao koja je postala trajno dobro ovjeanstva. Misao je nala
primjenu u mnogim situacijama i ostala iva do dananjih dana, posebno u
pravnim znanostima: Audi partem alteram ( XlV ii ) , dakle, ujmo i drugu
stranu.
Drugi pogled na tretman kranskih simbola u djelu vjerojatno bi
najprije naveo priu iz desetoga poglavlja Lukina evanelja. Krist u njoj ui o
ovjeku koji je putovao iz Jeruzalema u Jerihon te bio opljakan i pretuen.
Sveenik koji je onuda prolazio nije mu pomogao, ali jest Samarijanac:
Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje
kljuse, odvede ga u gostionicu i preuze za nj brigu.

288

Mali koji sa svojom suprugom Dragom njeguje bolesnu Madonu

postupa upravo kao Samarijanac. Dapae, ini neto dobro za osobu koja bi
mu morala biti neprijatelj po ideologiji to ju je nekada prihvaao. Mali samoga
sebe naziva sluajnim samaritancem, ali ne zaboravlja rei da je njegova
desetgodinja sluba bolesnici najidiotskija pozicija. (408 - ako nije oznaeno
drugaije, ili iz konteksta jasno vidljivo, brojevi se odnose na stranice iz knjige
Izabrana proza).
Kaziva daje izjave pune dvosmislenost: i molei boga, kojega sam do
juer prezirao, da moju tlaku Madoni milostivo dokine secundum magnam
misericordiam suam! (366 / 367).
Pripovjeda u prvoj objavljenoj inaici romana nije mislio da je potrebno
ime osobe kojoj se Mali obratio napisati velikim poetnim slovom. Reeno mu
je u vremenu komunizma omoguilo da sve ostalo pie kako eli. Zanimljivo
da Boje ime nije napisano velikim poetnim slovom niti u reenicama koje
izgovara pobona Madona, to bi cijelu situaciju uinilo uvjerljivijom i
interesantnijom. Dobie za stil takoer bi bilo znatno.
Tko eli razumjeti sloenost stava prema kranstvu u romanu, mora
znati i to da komunisti u doba kad je djelo objavljeno naravno nisu primali
sveenike u kuu. Mali puta sveeniku da na blagdan Sveta Tri kralja
blagoslovi kuu. Tono je meutim da je za to nekako vie zasluna njegova
supruga Draga. On sam kae Okadite, ali dodaje da to ini glasom pijanice, te
da je to istisnuo kao psovku (455).
Za kranske simbole vezana je redovito ironija koja, kao stilski
postupak, prevladava u romanu.
Iz svega reenoga vidljivo je da ideoloki kompleks nije tumaiv samo
tehnikom close readinga. Moramo naime biti svjesni ideologije koja je vladala
u drutvu kad je roman objavljen. Da kranstvo nije tako temeljito izrugano,
moda roman ne bi smio biti ni objavljen sa svim kritikama na raun
komunizma.
Govorei o kranskim simbolima u romanu, a time govorei o cijelom
romanu, moramo uti ne samo drugu, nego i treu stranu. Valja upozoriti da je
roman prepravljan nakon to je godine 1990. komunizam propao. U inaici iz
2004. nalazimo barem jednu promjenu u tretmanu kranskih simbola.
Imenica bog u inaici iz 2004. pie se redovito velikim slovom, znai kao Bog.
289

Time opet nema moguih stilistikih uinaka s igrom velikoga odnosno

maloga slova. Reeno ipak ne znai da se pripovjeda, ili pisac, odnosi prema
kranstvu blae. Blasfemija oko Boia ostala je kakva je bila (usp str. 331.
iz izdanja 1981. i str. 67. iz 2004.). Iskaz o tom to bi pripovjeda htio na
grobu ipak je dopunjen u kasnijem izdanju reenicom o muenitvu: Meni,
kad umrem, neka se postavi na grob crvena petokraka zvijezda razapeta na
crni kri. Znamenja moga muenitva i tlake. (109).
Dodana reenica kazuje da je kaziva patio i pod crvenom zvijezdom.
Prva inaica vie govori da je zvijezda patila. I dalje nam se ini da je Krist
protjeran.
Evo kako je postavljen izraz o preziranju Boga u starijem i novijem izdanju:
(...) i molei boga, kojega sam do juer prezirao, da moju tlaku Madoni
milostivo dokine secundaum magnam misericordiam suam! (367).
(...) i molei Boga, kojega sam do juer prezirao gotovo kao i Erminija, da
moju tlaku Madoni milostivo dokine secundaum magnam misericordiam
suam! (109).
Prijezir dakle u novoj inaici nije apsolutan, nego je bio nalik Erminijinu
prijeziru.
Nova inaica romana dolazi naravno u posve novo drutveno surjeje.
Kranstvo je sada izrazito prihvaeno, crkva je izila iz sakristije. Neki
ljeviari kritizirali su novonastalu situaciju tako to su govorili da je odrednica
katolik postala ono to je nekada bila odrednica komunist, dakle ulaznica za
vodea mjesta u sustavu. Ovomu desnica, nama se ini s pravom, prigovara
da je nenaravna situacija u kojoj se veina mora prilagoavati manjini. Naime,
injenica da velika veina Hrvata, i stanovnika Republike Hrvatske, jesu
katolici, zbrojena s pravilom demokracije po kojem jedan ovjek daje jedan
glas pogodovala je rastu katolike svijesti. Uz reeno, neki bi s pravom dodali
kako za osobnu promidbu nije vano katolianstvo, nego lanstvo u
strankama.
Roman Slobodana Novaka ipak bi svojim porugama na katolicizam bio
napadaj na monu veinu i glas manjine. Na taj nain piscu pripada zasluga
290

za hrabrost. Pisac ovih redaka ne slae se s nizom neukusnosti u djelu, ali

svakako brani pravo umjetnika da kae ono to misli da je istina.
Valja ipak priznati jo neto. Sve da je pisac i htio neto radikalno
mijenjati u romanu, vjerojatno ne bi uspio. Nije stvar samo u tom da bi
umjetnik ublaavajui udare napadaja vjerojatno pobrao malo simpatija. Sam
je roman vrsto struktuiran, i ne doputa puno zahvata. Nadalje, ne bi se reklo
da je promijenjen kraj pripovijetke Badessa madre Antonia, s ublaenim
udarom na asne sestre, poboljao djelo - a Slobodan Novak toga je
vjerojatno bio svjestan.
Ima jo jedna okolnost u vezi romana i ideologija nazonih nakon
1990., a ta nam okolnost za budunost izgleda vanijom od prije reenih
eksplikacija s jaanjem svijesti o katolicizmu. Hrvatsko je drutvo sada ipak
prije svega obiljeeno standardnom europskom dvojnou demokranske i
socijaldemokratske struje. Prva bi bila blia paroli Bog i Hrvati, druga vie
govori o graanima zajednike drave i multikulturalnosti.
Vidjet emo da se roman prema hrvatstvu vrlo pozitivno postavlja, dok
je stav prema katolicizmu, prikazali smo, uglavnom odbojan. Tako se djelo ne
uklapa u cijelosti ni u lijeve ni u desne ideologije. Meutim, dijelom roman
sudjeluje u objema. Vrijeme e pokazati koliko e mu to pomoi, a koliko
odmoi u buduoj recepciji. U ovom asu, promidbom suvremene literarne
produkcije i njezine procjene uvelike vlada ljevica, to je moda samo kriva
procjena pisca ovoga lanka.
2.2. 2. Komunistiki simboli
Glavni je lik Mali, kako smo rekli, ratni vojni invalid koji je nekada vjerovao u
komunizam i za njega se borio. Jasno kae da mu nije drago zbog nekih
prijanjih stavova: Ali godi mi ovo gaenje, potrebno mi je. Da se iskupim
pred sobom, pred svojom mladou. (365). Mali pobuuje simpatije i jaa
moralnu vjerodnostojnost ne samo svojim ranama i injenicom to se bez
naknade i elje za plaom skrbi o bolesnici. On je u nemilosti vlasti, jer kae
za sebe: Odgurnut od onih siledija gore (388). Imenujui ondanje
vlastodrce siledijama, rekao je puno. U izdanju iz godine 2004. nalazimo
umjesto siledije silnike (134).

Siledija je turcizam, pa bi rije oznaila

strance koji su, moda, odbacili Maloga. Silnik je hrvatska rije i ima drugaije
291

podsjeaje. Moda bi rije siledija pisano koso - dakle naznaivi kako je

rije o stranom tijelu u hrvatskom tekstu - najbolje izrazila misao.
Kako je vidljivo iz primjera s crvenom petokrakom na kriu, Mali se ne
moe dokraja odrei svojih komunistikih ideja. Opis stava prema Madoni
Markantunovoj, koji pred kraj iznosi supruzi Dragi, posebno je zanimljiv:
(...) ona je prava nakaza i bez nas, ona je vrlo dobar objekt da se u njemu
utjelovi mnogo toga to je ovjeka trovalo, to je trebalo zbrisati, podesna je
za prijezir, podesna je da bi se opravdali podvizi nae junake mladosti, nai
pothvati u vjeri i u rtvi i u radu, ak i naa nepromiljenost i bahatost i ak
nehotimina zlodjela! (445)
Rije nehotimina ostala je i u novijem izdanju. Naravno da se moramo
pitati to je s hotiminim zlodjelima. Ivan Dragojevi pisao je o tom jo 1973.,
ali nije zavrio u popisima lektire, nego u zatvoru.
Napadnutih komunistikih simbola ima ipak manje negoli kranskih.
Kritike koje se izriu protiv komunizma ispunjene su s manje niska stila i
vulgarnosti negoli one protiv kranskih simbola. Komunistika se teorija i
praksa napada vie na razini ozbiljnih iskaza. Neporecivo je meutim da te
kritike ne napadaju samo praksu i ostvaraj ideala, nego aluzije dovode i do
sumnje u samu poetnu zamisao.
Aktualan komunistiki sustav u romanu napada niz likova. Mucava
susjeda Erminija bila je iz obitelji koja je nekada vjerovala u komunizam, ak
ne ide na polnoku, ali je uporna u napadajima. Ona kritizira praksu na
svakodnevnoj i niskoj razini visokih cijena: Kad polazi u kupovinu, kae: ta ti
je danas dinar! I malo krumpira. A jaja, a jaja, to je previe, to je luksuz!
Pljaka. Ja sam bila za ovaj komukomunizam, ma danas kad vidim
kavidinvosve...Daj mi hiljadu, pa emo vidit. (297).
Svojim problemom s izgovorom palatala, Erminija napada i ondanje
vlade, koje su se zvale izvrna vijea. Madoni kazuje da vie nema kralja
nego je sada izvrsno izvrsnovijee (331). Mogue je pretpostaviti da je barem
dio itatelja shvatio kako je namjera bila rei da izvrno vijee uope nije
izvrsno.
Erminiji je pripala ast imenovati komunizam zlom: Svi u familiji od
pamtivijeka bili su za ovo zlo. Ona je bila jo onda sokolaica Miroslava Tyra
292

i crveni krst i u povorkama i sve ostalo, i drugarica i na mitingu, otija,

najvea! i, dragi moj, svi na izbore! Samo, prokleti bili, ova pljaka na pjaci i
estodinara kombri, to se ona ljuti! (335).
Nije naodmet napomenuti da izraz otija ima korijen u rijei hostija,
tijelu Kristovu s mise, po katolicizmu. Rije u ovom surjeju djeluje kao neka
vrsta potapalice, izraz pojaane emocionaliziranosti, ako ne i neto gore.
Sama nepokretna starica Madona Markantunova, kojoj su oduzeli
posjede, ima za komuniste mnoge oznaitelje, ali svi vode k istomu smislu:
kradljivci i nasilnici.
Vigliachi i Saraceni! Belzebubi i muitelji due krstjaninove su oni, a ne svete
due istiline, ni simo ni tamo, nego avli u spodobi, timecapisci... (307).
ta su rekli otimai? (333).
Oni e ta vratit! Komu su vratili?! Ti, poveretto, ne zna to, a? Otimat znate i
init pljaku znate. Niente altro (...) (str. 405; izdanje iz 2004. str. 154.).
Draga, koja je dijelila ideje svojega supruga, pogoena je postupcima
to ih je vidjela u Zagrebu toga doba, jer to nema veze s onim za to su se
ona i suprug borili. Kritike naravno ne idu na raun grada kao takvoga, nego
na raun drutvenoga sustava i pokvarene vlasti koja njime upravlja. Draga
ne napada male pljake visokim cijenama na trnici. Ona je supruga glavnoga
lika, pa moe tui po krai u gornjem dijelu drutva:
Nevjerojatno kako se sve prostituiralo! (...)
Htjela sam rei, sada se tamo karakter, moral, ideje, ne prodaju vie ispod
pulta, kao to je to bilo donedavno.

(...) Istina, ne iskazuje se: jedno

dostojanstvo - sto tisua, ili jedna neasna utnja- sinekura, ili toliko i toliko
prljavtina-vila. To se istina ne ini, ali ne od straha i obzira, nego zato to se
sve te stvari drugaije zovu i to su kriteriji izmijenjeni. Umjesto iskaza i
zapisnika pred isljednikom kriminala, sklapaju se cifrasti ugovori, pismeni
aranmani uz oficijelnu crnu kavu, i samo da vidi kako to zvui! (440/196)
Najpromiljenije rijei kritike stavljene su u usta samomu pripovjedau
Malomu. On sumnja i u samu zamisao revolucije: Samo ako sve te revolucije
nisu maskenbal koletkivnoga egoizma. (316).
293

Mali zna kritizirati i praksu:

U nacionaliziranoj kui moramo o svom troku i u zadanom roku, mi sluajni
stanari, uvoditi ove za zdravlje stanovnitva nezaobilazne ureaje. (...)
Umjesto da nam zdravstvene i socijalne institucije plate to vrimo njihov
posao njegujui nezbrinutu i bespomonu staricu. Na taj nain ovo drutvo
prosperira taj korak dalje, ili koliko ve mora, ubirui jo i porez. (439).
Govorei

dvjema

ideologijama

njihovim

nositeljima,

valja

napomenuti da se Malomu ini kako su on i Madona koju njeguje slini: O

ljudi! Invalid invalida mora njegovati! Invalida prolosti jedan invalid
budunosti, tako rei. (302)
Mali i Madona imaju srodnost i u imenima, jer i jedno i drugo zapoinju
istim

slogom.

Srodnost

na

razini

zvuka

moda

podrazumijeva

pretpostavljenu srodnost na razini znaenja - naravno ne izravnoga, ne onoga

to govori o samim rijeima, nego onoga koji govori o ideologijama koje likovi
zastupaju. Povijest zasad pokazuje da teorija ekvidistance nije vrijedila, jer je
komunizam propao.
2.2.3. Profiterstvo i kozmopolitizam
U sjeni velikoga sukoba kranstva i komunizma - ili moda pripovjedaeva
istodobnoga napadaja na obje ideologije - ostao je zajedljiv i uspjean
obraun s profiterstvom i kozmopolitizmom. Nositelj ovih ideja u romanu biva
Doktor. On je pokazao velik interes za staro posue s tavana koji je nekada
bio kapelica. Interes je oito bio voen probitanim, a ne umjetnikim ili
teolokim namjerama. Doktor je, posve u suprotnosti sa svojim lijenikim
pozivom, spreman platiti i tako to e preporuiti tretman koji bi Madonu bre
poslao s ovoga svijeta.
Uskoro se Mali i Doktor opet nalaze u nacionaliziranoj kuici koja je
dom Malomu i Dragi, i gdje njeguju Madonu. Mali pita Doktora je li on Juni
Slaven, na to ne dobiva defintivan odgovor, nego Doktor kazuje ovako:
I nemojte mi tu politizirati, kao boga vas molim! Na to sam alergian,
alergian na brau junu i krvnu, jer ja sam kozmopolit i tome slino, u
svakom pogledu jo od studentskih dana. Potucao sam se lijevo-desno, ivio i
svugdje se snalazio, gdje mi je lebac, tu je i domovina! (424).
294

Uskoro e Mali dati do znanja Doktoru da je u njegovoj vlastitoj kui sjeo

na njegovo mjesto.
-

Ma ne - velim ja-ba me briga! Nego osjeam se blesavo u svojoj kui,

kao na krivu mjestu. Sjeli ste na moj stolac, kako to ne vidite!

Kako va? Zar nije to svejedno!?

Nije. To je nekako moje mjesto. Ali budite samo! Budite! Sva su ova
mjesta zapravo naa i moemo se rairiti kako hoemo. Kua je
nacionalizirana! Meni je samo smijeno kako se vi odlino snalazite,
kako vam je svejedno, kako odiete kozmopolitski ak i na mome
stolcu i pod ovim patrijarhalnim krovom u sjeni Svetoga Marka...(425).

Razgovor je neto promijenjen u inaici iz 2004., no smisao je ostao isti (usp.

str. 177.).
Preneseno znaenje moglo bi tumaiti kako su Srbi doli u Hrvatsku i
zauzeli mjesto Hrvatima u njihovoj vlastitoj kui. Naravno da se opisano
mogue znaenje moglo u bivoj dravi izrei jedino u alegorijskom kljuu.
Scena dakle polemizira s idejom koja je bila za Socijalistiku Federativnu
Republiku Jugoslaviju vanija od ideje socijalizma, odnosno komunizma.
Novak izravno tue po kljunoj paroli vremena, naime takozvanom bratstvu i
jedinstvu naroda i narodnosti Jugoslavije. Samo oni koji su svjesni toga koliko
se navedena parola opetovala, izgovarala i pisala u Jugoslaviji, znaju s
kolikim se ognjem Novak ovdje poigrao. Bio je ipak oprezan pa je Doktoru, a
ne Malomu, stavio u usta izraz da ne mari za brau. Ipak, srbizam lebac
govorio bi da je Doktor s istoka, vjerojatno upravo Srbin.
Odluimo li promijeniti godinu i odmaknuti se od problema koji su
krajem Domovinskoga rata 1995. uglavnom rijeeni, mogli bismo situaciju i
drugaije protumaiti. U godini 2008. mogli bismo naime rei da kozmopolitski
kapital, uglavnom iz Italije, Austrije i Njemake, kupuje sve vrijedno u Hrvata,
pa nam nakraju ne e ostati ni naa vlastita kua niti u njoj stolica. Doktor sa
zapada, ili tko zna otkuda, sve e prigrabiti, a obinomu e ovjeku ostati
samo goli dio tijela na kojem sjedi. Na opisani nain neizreene misli, ali jasni
podsjeaji, ine roman ivim i danas.
Ironiziranoj kozmopolitskoj suprotstavljena je ideja hrvatstva. Evo kako
puno kasnije pie Novak u svojim Protimbama: Bilo je (...) previe lanog i
295

demobilizirajuega pacifizma, anacionalnog i nadnacionalnog puzanja pred

lanim kozmopolitskim idolima i pred onom milozvunom lijericom - $ (423).
2.3. IDEJE ILI IDEOLOGIJE KOJE SE NE NAPADAJU
Pripovjeda je rekao da bi htio na grobu imati kri s crvenom zvijezdom na
njemu, dakle je napadane ideologije dijelom i prihvaao. Zastupa li
pripovjeda jo neke ideje? Jesu li te ideje organizirane u sustav i praene
materijalnim potporom, pa su prerasle u ideologije? to nije ironizirano u
romanu? Odgovor na ove upite rekao bi s kojih pozicija nastupa kritiar
katolicizma, komunizma i kozmopolitskoga profiterstva, dakle kapitalizma.
2.3. 1. Hrvatstvo
U prije opisanoj sceni s Doktorom pripovjeda ne spominje izravno Hrvatsku i
hrvatstvo, a hrvatska se dravnost ne istie u romanu nigdje. Hrvatstvo se
sukobljuje prije svega s kozmopolitizmom, moda s kapitalizmom, a ne s
katolicizmom i komunizmom.
Roman je objavljen godine 1968., znai u zamahu hrvatskoga proljea.
Na nekoliko se mjesta istiu simboli koji govore da je kaziva Hrvat koji misli
hrvatski. Katkad su to usputne napomene, kao u situaciji kad Maloga budi
Madonino hrkanje:
Probudio sam se kad se Madoni otvorio pile, kako bi rekao edni Hrvat
neko. (...) (292)
Kad se Madona ljuti na Maloga, prijeti da e ga razbatiniti. Mali to
ovako komentira: -Razbatiniti...razbatiniti...-jer ove neke pravne izraze
Madona jasnije izgovara i sigurnije upotrebljava od mnogih obinih hrvatskih
rijei. (409 /158).
Kad se Draga vraa iz Zagreba, Madona u njoj ne prepoznaje osobu
koja ju je njegovala. Stoga joj se ovako obraa: Ma i ti si lipa, je li? Reci mi
istinu! E kako se ti zove? I zna hrvatski? (436).
Na Novu godinu Mali slua radio i komentira:
Prezirui sva pravila spikerskoga zanata i najljepe nijanse hrvatske
akcenutacije govornik je u ovom tromom popodnevu toliko brzao u mitraljirao
svojim komentarom....(...). (410/159.).

296

Navedeni izrazi predstavljaju neopasan i jednostavan izraz hrvatstva.

Najotrije je postavljena opisana scena s Doktorom koji sjedi na tuem stolcu.
Skupini simbola koncentriranoj oko hrvatske misli moemo dodati samo misao
koju je Novak zapisao godinama kasnije, opet u Protimbama: Tko domovinu
nosi u srcu, taj ima i domoljubnu intuiciju. Nae majke uvijek osjeaju, i na
daljinu, im se s nama dogaa to loe. Ljubav je dalekovidna i prodire kroz
najneproninije zastore (416).
Na hrvatstvu Novaku valja skinuti kapu, kako ju je sam pisac doslovno
skidao pred Svenom Lastom - prijateljem, glumcem, i, vie od svega,
dragovoljcem iz Domovinskoga rata.
2.3.2. Openito dobro
Mali tjei suprugu openitom idejom dobra, koja da je zajednika svim
civiliziranim ljudima i svim ideologijama. Iskaz ustvari napada sve ideologije:
Propovijedao sam joj nauk malodunih, da je zapravo sve u skladu s
ponajdrevnijim pravilima svijeta. Ono neto malo u to se jo moe vjerovati
toliko je openito prihvaeno, toliko je danas ve univerzalno dobro, da
praktiki pripada u prilinoj mjeri svim civiliziranim ljudima i zajedniko je svim
religijama i svim ideologijama. Nitko nema posebno pravo na to, i ne mora se
ovjek na to zaklinjati, ni pokrivati se zastavama, ni obvezivati zavjetima, ni
rtvovati urotama, da bi se izjasnio za ono malo u to vjeruje. Amblemi i
partije slue danas, naalost, u druge svrhe, a najmanje da privedu ljude
dobroj vjeri. I onaj ak tko kae da ne vjeruje ni u to ovjekov je prijatelj i
suborac i istomiljenik. Samo onaj nije to tko u ime svog medvjeeg
shvaanja zajednike sree svih nas, gazi ono malo vjere u ovjekovu
budunost to je jo preostalo ljudima ... (...) (453).
2.3.3. Egzistencijalizam
Roman i njegov glavni junak moda imaju oslonac u barem jednoj mitologiji, ili
ideologiji, naime u egzistencijalizmu, koji je kritika ve spominjala. Ideja se
meutim izravno ne imenuje u samom djelu.
Sartre je 1942. objavio spis Mit o Sizifu, u kojem nakraju iznosi
zamisao o sretnom Sizifu: Sama borba je dovoljna da ispuni ljudsko srce.
Valja zamisliti Sizifa sretnim. U toj projekciji Sizif u kamenu koji uvijek iznova
297

mora kotrljati na vrh brda nalazi smisao svojega ivota. U Povijesti hrvatskoga
romana Kreimir Nemec sugerirao je da Madona za Maloga biva ono to je
kamen za Sartreova Sizifa (123). U samom upornom odbacivanju vodeih
ideologija vremena, moda ima takoer neto od egzistencijalizma, makar je
Sartre bio blizak marxizmu, s kojim je pokuavao izmiriti svoje istaknue
egzistencijalistike slobodne volje. U jednom od navoda iz romana spomenuli
smo gaenje prema Madoni. Moda je i to nesvjesna bliskost idejama iz
Sartreova romana Munina.
2.3.4. Budizam
Vjera bez boga, blizina nitavila, ali i inzistiranje na moralu nukaju nas da
podsjetimo na jo jednu ideologiju, ili vjeru koju Mali meutim izravno imenuje.
Dok zajedniki nose kanalizacijsku cijev, Mali razmilja kojim bi sve mislima
mogao utjeiti svoju suprugu Dragu. Sjea se i budizma, koji da esto
spominje:
Ali nisam izgovorio te mudre rijei koje se uvijek podrazumijevaju, nisam
rekao ni, kao obino, da emo se okrenuti budhizmu. (448). Iskaz je ostao
nepromijenjen u izdanju iz 2004. Samo na jo jednom mjestu u romanu
spominje se mogunost reinkarnacije.
Budizam nije 1968. novost u prostoru hrvatske knjievnosti: pjesnika
veliina poput Cesaria pie s neskrivenom blizinom budizmu u pristupu
svijetu, a Povratak je umjetniki najuspjeliji ostvaraj.
2.3.5.
Ve smo rekli da je Draga prije svega draga glavnomu liku, ali je ona izrazito
ljubazna i prema bolesnoj Madoni. Ovaj lik uz to posluno prihvaa i teak
ivot na otoku koji je izabrao njezin suprug. Rije je dakle o pravoj poniznoj,
umilnoj i odanoj eni. Ona bi zasluila vjernoga, poniznoga i odlunoga
supruga.
Njezin suprug Mali prevario ju je s djevojkom koja se priprema postati
asnom sestrom. Pritom je njemu bitno to to nije uspio u samom inu, jer to
vrlo podrobno opisuje. Gotovo da i ne osjea kako je suprugu prevario. Tko
zna kako bi se pripovjeda osjeao da je opisivao kako Draga pokuava
prevariti Maloga, samo joj to ne uspijeva zbog, recimo, nedaa u vlastitoj
298

genitalnoj sferi. ini nam se da situacija iz romana, moda nesvjesno, daje

materijala onima koji tvrde da se portvovnost i vjernost ne isplate.
2.4. PSIHOANALIZA ILI NENAMJERNA VJERA U POZADINI ?
Velika orijentacija na probavne elemente mogla bi nekoga navesti da simbole
iz romana tumai u obzoru Freudove teorije. Mislimo na stupnjeve u razvoju
ljudske seksualnosti, po kojima se obino oralna, analna, falika, latentna i
genitalna faza niu u slijedu do puberteta. Povratak na analnu fazu nekomu bi
mogao izgledati prilino jasnim u romanu. Uz probavne probleme glavne
junakinje, i veina vulgarizama vezana je za probavne izraze. Konano i
predzavrna scena noenja kanalizacijske cijevi vue prema istom kompleksu
simbola.
U tom bi tumaenju katoliki i komunistiki ideologemi bili samo
popratne rtve.
Na psihoanalizu upozorava i lik Strica, nazoan u Mirisima, zlatu i
tamjanu samo usputno u sjeanju na obred krtenja vode. Stric meutim igra
vanu ulogu u prijanjem romanu

Izgubljeni zaviaj. On je u tom tekstu

svakako oinska figura, ak kanjava Maloga nakon vonje barkom pri kojoj je
vidio golo ensko tijelo. Stric i Mali imaju istih seksualnih elja izazvanih
grudima iste seljanke Anice. Stric kae da je Anici bio kao pravi otac
(Izgubljeni zaviaj, 83). Dobro je napomenuti da je Stric barem na rijeima
pristalica konzervativnih stavova i vezan je za crkvu, znai je vezan i za
Madonu Markantunovu. Konano, Mali e kad odraste pristupiti partizanima, a
oni e ubiti strica jer nije htio, ili mogao, suraivati s njima. Mali je pripovjeda
romana Izgubljeni zaviaj, kako je Mali pripovjeda Mirisa, zlata i tamjana.
Ako i nije rije o istim likovima u razliitu dobu ivota, ista imena upozoruju na
srodnosti.
Pobuna protiv vlasti ideologije mogla bi biti srodna pobuni protiv vlasti
oeve. Nisam velik pristalica Freudeovih teorija u knjievnosti, no neka djela
sama pozivaju na ovakvo tumaenje.

299

3. JEZIK
3.1. Ikavizmi
Standardni hrvatski jezik obogaen je u romanu brojnim akavizmima i
posebno ikavizmima. Madona kazuje: To je moja zadnja zapovid. (307.) Ja
nita neu i ne pripoznajem (309). Sad mi prije povidaj (...) (336). Ma i ti si
lipa, je li? (436).
Ikavicu ujemo i u Erminijinu govoru: Ova enska ne zna ta je stid i
sram, bogatimiloga, nego ovako oviku ravno do postelje. (296).
Crkvenjak Franesko slui se istim idiomom: Di ste, boji bili! Di ste,
boji bili, vrime je, vrime je! (355).
3.2. akavizmi
Nalazimo i neto akavizama na razini leksika. Bivi kmet Tunina donosi
Madoni pjetlia na Badnjak, pa kae: Doe u grad jedva o Boiu u ime tog
razloga zato to je to sveta navika i nalog boji uinjen svakomu kmetu da se
pokloni gospodarici i prikae od svoje male mogunosti, evo, s bojim
blagoslovom jednoga peteia, koliko se moe, ma je od srca. (310).
Erminija se takoer sjea akavskih rijei: Nema stara ui kako polmi-polti.
(323, rije je o imiu).
U Madone ujemo i morfoloke oblike tipine za sjevernoakavsko
narjeje : (...) zaradi milote i kako si mali bil. (354).
Zanimljivi su i sintaktiki akavizmi, nastali iz injenice da su skraeni
padeni oblici osobnih zamjenica i pomonoga glagola biti u akavskom
naglaene rijei. Znai da se tako naglaene rijei mogu nai izravno nakon
zareza, to u standardu nije sluaj, jer su ti oblici zanaglasnice:
(...) la benedizion dell' acqua santa, sam ti rekla, i mi je suza dola na obe oi
(...) (354)
Sad mi prije povidaj, mi polako u miru reci jedno po jedno (...) (336).
Nije te bilo, sam joj dala laveeru, pitala je aspiaspijedan rin. (330).
Su joj otimali nevinu djeicu, sigurno, assassini! (380).

300

U romanu se otok Rab ne spominje izravno, ali se spominju, uz ostalo, rapski

lokaliteti Dundo, Kampor i Barbat. udno je da Novak nije osjetio potrebu da
bar nekad stavi u usta svojih likova zamjenicu a. O kakvu strahu ili previdu bi
ovdje moglo biti rijei? Krlea je narjeje tako dobro i potpuno uporabio u
razgovorima iz svoga Hrvatskoga boga Marsa, pa je trebalo jednostavno
preslikati njegov postupak.

Isto moemo zamjeriti Nedjeljku Fabriju i

postupcima iz Vjebanja ivota, romana koji takoer cijenimo.

3.3. Talijanizmi
Talijanizmi su brojni u romanu, i vjerojatno realno pokazuju jezinu situaciju
otoka. Rije je najprije o talijanizmima u samom narjeju:
(...) samo grudvice gnjecave murge na dnu modra staklena uloka
neprozirnog od praine. (373; morchia - talog od maslinova ulja).
U ugovima kamarina, s jedne i s druge strane oltara (...) (373; kamarin je
sobiak).
Sreemo i cijele talijanske reenice, pa i pjesmicu koju recitira Madona:
Santa Barbara, san Simon, / Liberene de sto ton, / De sto ton, de sta saeta,/
Santa Barbara benedetta! (340).
3.4. Jezik intelektualaca u ezdesetim godinama XX. stoljea
Mali je oito intelektualac, i u njegovu govoru na nekoliko mjesta ujemo
anglizam O kay, tonije okej.
Nalazimo i aluzije na hrvatsku knjievnost, recimo Kranjevia: I to
smo nebu blii, sve od neba smo-dalji (329). Rije je o dijelu iz pjesme Eli!
Eli! Lama Azavtani?!, koja podsjea na Kristove rijei s kria, i koja nosi vrlo
kritike

stavove

prema

kranstvu.

Stoga

je

rije

pogoenoj

intertekstulanosti.
Franjo Daska, zvani Decilitar, zove Maloga drue profesore (411).
Profesorski milje opravdava i reference na starogrku mitologiju: zeusovska
glava (309) ; da sam mitski Eneja (316).
Pripovjeda koji je intelektualac svakako e znati to je homeoteleut: a
kamoli pijanu prijanu (411). Nalazimo i igre rijeima, pa pripovjeda nonu
301

posudu koju zove ara, i kraj koje straari, dovodi u vezu s vojnikim
poarstvom: pored arstvo (437). Rije pored je nepotreban srbizam u
hrvatskom jeziku, no moda se Mali dosta druio s Doktorom.
Teko je opravdati redovitu, i dananjemu uhu iritantnu, uporabu
zamjenice ta umjesto to. Kad ve nije bilo opehrvatskoga sluha za izvornu
zamjenicu s prikazana podruja - naime a koje bi cijeloj knjizi dalo i ton jae
realistinosti- moglo se barem ustrajati na standardu u ovom poloaju.
3.5. Vulgarizmi
Probavni ciklus protagonistice povukao je roman prema nisku stilu. U tom
smislu valja tumaiti vulgarizme, poglavito vezane za probavu. Navest emo
neke od stranica gdje zainteresirani za ovaj rjenik mogu nai opisane
lekseme: 303, 329, 356, 410, 417, 422, 427, 433, 441. Openito mislimo kako
bi roman bio uspjeliji da su provale niska stila zamijenjene viim stilom, da je
komika zamijenjena sumornijim tonom, lagane ironije teim i neizravnijiim
ironijama i konano da je mjestimina povrnost zamijenjena stalnijom
ozbiljnou.
S druge strane, tono je da su navedeni vulgarizmi podudarni s
boleu junakinje i buntovnim stavom pripovjedaa Maloga.
3.6. Slobodni neupravni govor
Protonost pripovijedanja i dojam realistinosti poveavaju reenini nizovi iz
slobodnoga neupravnoga govora. U prvom primjeru izostavljen je i zarez:
Na licima su unijeli mali suutni i sjetni smijeak, i poto sam ja oduevljeno
uskliknuo, i poto sam se naudio koga to vidim i koga ja to vidim, i dok sam
pomalo puckao jezikom (...) (333).
(...) i kao da je ishod Madonine bolesti sudbonosan za naciju, pokazala nam
zabrinutu i trpku, naminkanu i nenaminkanu donju usnu koja je znaila, ah,
nita mi se, nita mi se to ne dopada (...) 333
Rekla je spremno laku no i da neka je zazovem ako bude ne daj boe...ona i
tako na ponoku ne ide nikad, njezini stari svi su bili neznaboci i komu
komunisti, a brat i onaj drugi brat, tiboga, ovakvu bradu su imali, kao etnici, a
302

bili bi, ta ja znam, glavni u opini, svuda i svakuda, samo da nisu poginuli od
proljeva, od dilianse i diinterije u Bosni i Herzegovini, a drugi isto tamo (...)
(335).
3.7. Usporedbe
Novak obino rabi usporedbe uestalou koja ga ne izdvaja od ostalih
pisaca, pa ih sreemo na svakoj drugoj ili treoj stranici. Zna se meutim
dogoditi da u prikazu napetije situacije iskae nekoliko usporedbi ili metafora
za redom. Evo primjera s Erminijom:
Stoji kao Katja Dolgoruka na grobu razorene sree! Kao totem, kao turski
nian naheren u dovratku Madonine sobe! Gleda me i trepe crnim
migavcima kao lanterna Finisterre! Budala boja! Gledam je nesavrenou
ljudskoga oka; ukoile se posve one lee. Sve bih stvari imenovao izsna,
ali toj stvari pred sobom, tom turbetu, i tom steku stojeemu, kakvo ime dati
u tremoru eluanom, kada se krv iza mozga povukla i elo orosio pri
ledeni! Da kaem KOZO. ta radi ovdje, kako si se uvukla da te ne ujem!
Mujezine, minarete, munaro, falose, stupe, teriko, betijo, kako se moe
pritajiji kujo u fermi! (378 / 379).
Srodne grozdove moemo nai na stranici 387. u opisu tienice
asnih sestara te na stranici 412. pred opis neuspjela odnosa.
3.

OSNOVE RECEPCIJE ROMANA

Roman Mirisi, zlato i tamjan objavljen je godine 1968. i odmah je izazvao

izrazito pozitivne reakcije koje traju do danas. Vodei novinski kritiar
vremena Igor Mandi u 'Vjesniku' od 19. studenoga 1968. pie kritiku Zlato
Novakove proze, slijedi i niz drugih pozitivnih ocjena, koje piu i uglednici
kakvi su Branimir Donat i Dubravko Jeli. Akademik Jeli prua romanu
neto skromnije mjesto i u svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti, no rijei su
vrlo pozitivne i govore o artizmu visoka sjaja. Kreimir Nemec posveuje
djelu pet stranica u studiji Povijest hrvatskog romana 1945-2000, izravno ga
imenujui jednim od najboljih poslijeratnih hrvatskih romana. U knjizi je est
stranica dobio Marinkoviev Kiklop, a Fabrijevo Vjebanje ivota ima etiri.

303

Roman je ve 1971. ekraniziran u istoimeni film Ante Babaje, sa

Svenom Lastom u ulozi protagonista Maloga. U katolikom tjedniku 'Glas
koncila' ivko Kusti donosi takoer vrlo pozitvnu reakciju na film. Godine
1974. Boidar Violi reirao je na temelju romana predstavu.
Konano, djelo se i danas nalazi u programima za hrvatske gimnazije u
IV. razredu nema ga meutim u programima za strukovne kole, gdje
nalazimo Marinkovieva Kiklopa.
5. METODIKI OBZOR
Uenicima valja dati individulane zadatke i uputiti ih na usmjereno itanje.
Svaki bo mogao voditi podrobne zabiljebe vezane za elemente koji su se u
prethodnom dijelu teksta tumaili - usporedbu dvaju izdanja valja takoer
ukljuiti. Korisno je da izabrani uenici temeljito prikau i epizodne likove.
Mogue je neke uenike zaduiti da pregledaju novine oko godine 1965. i
1968., te proitaju nekoliko izrazito ideolokih tekstova, kako bi osjetili duh
vremena. Svakako je korisno zaduiti uenike da dou do triju novinskih
kritika spomenutih u literaturi.
Valja paziti da se za odreenu skupinu simbola zadue uenici koji o
njoj neto znaju. Nakon lektirnoga itanja, svaki e uenik izlagati to je u
djelu naao, korisno je pripremiti kratka izlaganja pomou raunala. Mogue
je organizirati i naizmjenian polemian iskaz uenika koji e iznositi dokaze o
tom

da

pisac

nastupa

izrazito

protukranskih

ili

prokranskih,

protukomunistikih ili prokomunistikih pozicija. Mogue je zaduiti barem

jednoga uenika da proita Izgubljeni zaviaj, pa povue paralele izmeu
likova Strica i Madone, izmeu dvaju vremena i mjesta dogaaja.
6.
Roman Mirisi, zlato i tamjan mogao bi gubiti na vrijednosti zbog mjestimino
niska stila - to ne znai loega stila. Novakov je roman vieslojan,
viesmislen i otvoren razliitim interpretacijama. Djelo je vrlo kompaktno,
dogaaji i likovi, definiran prostor i vrijeme daju simbolima jaku unutarnju
povezanost.

304

PRIMARNA LITEATURA:
Slobodan Novak: Izabrana proza, edicija Pet stoljea hrvatske knjievnosti,
Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1981.
Slobodan Novak: Mirisi, zlato i tamjan, Veernji list, Zagreb 2004.
Slobodan Novak: Protimbe, Ljevak, Zagreb 2003.
SEKUNDARNA LITERATURA:
Jeli, Dubravko: Povijest hrvatske knjievnosti
Nemec, Kreimir: Povijest hrvatskoga romana, kolska knjiga, Zagreb 2003.
Mandi, Igor: Zlato Novakove proze, 'Vjesnik', Zagreb 19.XI. 1968.
(Isto: Igor Mandi, Uz dlaku, knjievne kritike 1965-1970,
Mladost, Zagreb, 1970.).
Luki, Boris: Roman antiideologije Slobodana Novaka, Republika 2-3;
Zagreb, 1969.

Pahi, Barica: Kako interpretirati roman Slobodana Novaka Mirisi, zlato i

tamjan, Suvremena metodika, svezak 1, 1986., str. 19-24.

Kusti, ivko: ivot na groblju dviju vjera Mirisi, zlato i tamjan, film Ante
Babaje po romanu Slobodana Novaka, Glas koncila,
2.V. 1971. , str. 9., Zagreb 1971.
Pandi, Vlado: Hrvatski roman u koli, Profil International, Zagreb 2001.

UPITI
1. Ideologije u romanu Mirisi, zlato i tamjan
2. Metodiki pristup jeziku u romanu Mirisi, zlato i tamjan
3. Prostor i vrijeme u romanu Mirisi, zlato i tamjan
4. Psihoanaliza i roman Mirisi, zlato i tamjan

305

21. METODIKI PRISTUP ROMANU U SREDNJOJ KOLI

NEDJELJKO FABRIO: VJEBANJE IVOTA (1985.)
1.
Radni naslov Fabrijeva romana bio je Krajolik s porodinim stablima. ini
nam se stoga da je najjednostavnije u roman ui preko obiteljskih stabala
smjetenih u rijeki krajobraz. Dvama uenicima valja zadati da roman
usmjereno itaju tako to e pozornost posvetiti talijanskoj odnosno hrvatskoj
obitelji. Oni e na poetku prvoga sata protumaiti rodoslovna stabla i ukratko
prepriati ivote osoba s vanim godinama.

Stabla je mogue prikazati

tehnikama koje izabere nastavnik, pa imena mogu biti projicirana ili umnoena
i podijeljena drugim uenicima.
Na likove u romanu presudno utjeu i politiki dogaaji, pa je korisno uz
prikaz parova iznijeti i za njih vane godine. Naravno da je sve mogue iznijeti
i frontalnim oblikom u kojem nastavnik prikazuje i tumai likove i dogaaje.
TALIJANSKA OBITELJ
ive u vili na Mlaci, a onda na Podmurvicama:
CARLO I FANICA: SIN FUMULO
1822. Carlo je Talijan, dolazi brodom na jedra iz Italije u Rijeku
Bavi se konopima i ulae novac u jedrenjake.
Fanica je Hrvatica iz sredinjega dijela Rijeke, zvanoga Gomila; umire
na porodu. Nakon smrti, Carlo uzima prsten s njezine ruke.
Fumulo se srami svoje pokojne majke Hrvatice i svaa se oko politike s
ocem koji je u nacionalnom smislu tolerantan. Ulae u eljeznicu.
FUMULO I MAARICA LUDOVIKA: KI MAFALDA I SIN AMADEJ
1883. roena ki Mafalda; godinu kasnije sin Amadeo; ne znaju nita o baki
Hrvatici jer je djed umro dok su oni bili maleni.
Amadeo se svaa s ocem Fumulom oko politike; Amadeo eli da

306

Rijeka pripadne Italiji, a Fumulo smatra da mora biti u sklopu Ugarske.

MAFALDA I BRUNO: SIN ORESTE
I. SVJETSKI. : Mafaldin suprug Bruno bori se na austro-ugarskoj,
RAT

a brat Amadej kao dragovoljac talijanskoj strani.

Bruno ubija Amadeja i sam umire od bombardiranja

1919.

Mafalda oduevljeno pozdravlja ulazak pjesnika i faista

D'Annunzija u Rijeku

1920.

Fumulo pogiba kad se snage koje vodi D'Annunzio

bore u Rijeci s regularnom talijanskom vojskom.
Fumula u vjeni ivot uvodi majka (str. 258).
ORESTE I WANDA: SIN PARSIFAL I KI EMILIJA

PRIJE 1955.
OKO

Parsifal pogiba pri pokuaju bijega iz ondanje Jugoslavije.

1951. Emilija se zaljubljuje u Hrvata Lucijana;

1955. Emilija na rastanku daruje Lucijanu prabakin prsten
1955.

Mafalda, Oreste i Emilija odlaze vlakom u Italiju.

HRVATSKA OBITELJ DESPOT

ive u Kostreni u kuici od poslagana kamena (str. 120); kasnije u radnikim
nastambama u etvrti Mlaka.

FRAN DESPOT I NEIMENOVANA SUPRUGA: SIN JOI

JOI I TONKA: TRI SINA: JAKOV, JOVANIN, JOSIP
Tonka: Gusle su vavik iste, samo se guslari minjaju (138).
1848: Djed Fran, snaha Tonka i unuci Jakov, Jovanin i Josip gledaju kako
vojska bana Jelaia ulazi u Rijeku godine 1848.
Otac Joi stradao je pri izvrtanju broda s navoza.
307

PRIJE
1883.:

Jakov i Jovanin skinuli su maarske i austrijske zastave s kapelice

sv. Ivana Nepomuka.
Jovanin postaje kancelir u Bakru, izdaje svoje ideale, prodaje se
Ugarima i za nagradu dobiva vilu na Suaku.

1866.

Josip poginuo u bitci kod Visa

JAKOV I NEIMENOVANA SUPRUGA: SIN IMUN

OKO
1883.

Jakov dobiva posao u rafineriji i stan u nastambi kraj rafinerije;

pomae mu inenjer Bara.

1918.

Jakov je umro nakon to su talijanski vojnici skinuli hrvatske

zastave s Guvernerove palae i drugih zgrada u Rijeci

1944.

Njegov sin imun bio je komunist, a strijeljali su ga Nijemci 1944.

IMUN I NEIMENOVANA RIJEANKA: SIN VJENCESLAV

Vjenceslava je otac sklonio iz Rijeke u Zagreb (304).
U Zagrebu upoznaje suprugu roenu u Rijeci i protjeranu u Zagreb

VJENCESLAV I NEIMENOVANA SUPRUGA: KI

II. SVJETSKI RAT: Vjenceslav se bori u IV. prekomorskoj brigadi
II. SVJETSKI RAT: Ki umire od tifusa u partizanskoj bolnici u junoj Italiji
1955. Vjenceslav Despot i supruga odlaze istim vlakom kojim odlazi i
talijanska obitelj
HRVAT LUCIJAN I TALIJANKA EMILIJA
308

OKO
1947. Lucijan dolaz s roditeljima iz Splita u Rijeku
OKO
1951. Lucijan i Emilija upoznaju se u Rijeci
1955. rastaju se, a ona mu daruje prabakin prsten
Mogue je na poetku preskoiti neke parove, pa tako na hrvatskoj strani
protumaiti samo tri brata Jakova, Jovanina i Josipa te ukratko navesti
Jakovljeva unuka Vjenceslava. S talijanske strane naveli bi se Fanica i Carlo
te Mafalda i Oreste. Emiliju i Lucijana svakako valja protumaiti.
Korisno je ve na poetku istaknuti mnogostruku perspektivu, ili ono to Milan
Kundera u svom teorijskom djelu Umjetnost romana zove polifoninost.
Pripovjeda je nedvosmisleno na strani Hrvata, ali pokazuje da Jakov umire
kad vidi da drugi skidaju hrvatske zastave, a i on sam je nekad skidao zastave
drugih naroda. Tono je da je Rijeka na hrvatskom tlu, te da nije isto skidati
zastave osvajaa i domaega naroda, no polifoninost ostaje.
2.
Drugi nain ulaska u roman mogue je ostvariti uenikim monolozima koji e
predstavljati vane osobe iz romana. Uenici moraju svoje monologe najprije
kod kue napisati, naravno temeljem podataka iz romana, a zatim izvesti
pred razredom. Za neke likove napisali smo ovdje monologe, koje uenici
mogu i ne moraju slijediti. Rije je naravno i o vjebi pisanoga i usmenoga
izraavanja. Likovi zapravo iznose suprotstavljene tvrdnje, pa nizom
monologa otvaraju dijalog. Tako dramske tehnike bivaju stavljene u slubu
nastave i tumaenja romana.
Carlo:
Zimi godine 1822. doao sam iz Italije u Rijeku na jedrenjaku San Spiridone.
Radio sam u mladosti kao kalafat bio sam znai majstor koji drvene brodove
ini vodootpornima. Bavio sam se konopima u talijanskim lukama i odluio
sam potraiti sreu u luci na drugoj obali Jadrana. Radio sam puno, i novac
309

zasluen obrtom uloio u gradnju jedrenjaka. Izgradio sam kuu u etvrti

Mlaka. I danas su tamo velika stabla i potok.
Mislio sam da sam naao sreu u supruzi Fanici, koja je bila roena
Rijeanka i Hrvatica iz sredinje, ali siromane etvrti Gomila. Rodila mi je
sina Fumula, no preminula je pri porodu. Nisam se vie enio, previe sam ju
volio. Maari su mi u ovom gradu dali posla, a Hrvati dom. ao mi je to moj
sin misli drugaije. Ulica i kola nakraju utjeu na djecu jae od roditelja.
Puno kasnije, otkopao sam tijelo svoje Fanice, kako bih ga prenio na novo
groblje u etvrti Kozala, i na ruci sam joj naao prsten. Sjeam se kao danas,
nad glavom su nam se razlijetali galebovi, kriei.
Umro sam kad je u gradu vladala kolera. Vama e biti vano da ujete kako
je to bio kraj devetnaestoga stoljea, meni je vano da sam nekoliko dana
pred smrt ipak vidio svoju unuicu Mafaldu i unuka Amadeja, dragi Bog im
dao sree.
Fumulo
Ponosim se svojim talijanstvom i ponosim se time to sam ivio u gradu koji je
bio najvea Ugarska luka. I moja djeca, makar prije svega Talijani, uila su
govoriti maarski. Ne mogu shvatiti oca koji hvali te Hrvate. Oni ni sami ne
znaju to su.
Nije politika bila jedina loa strana mojega oca. Moj otac je, naalost,
pogrjeno investirao u jedrenjake, i morao sam vraati njegove dugove. Ja
sam novac ulagao u eljeznicu. Tono je da su mi pritom pomogla i sredstva
koja sam dobio od svoje supruge Ludovike, kojoj je otac bio podrijetlom
Maar, a pomogla su mi i poznanstva njezine obitelji. Gustav Wagenmann bio
je tako vlasnik rafinerije.

Samo pazite - svojim radom i svojom pameu

napravio sam kuu na Podmurvicama, to vam je ponad Mlake, nekad je tu

bila etvrt samih vila. Prenijeli smo kasnije sve vane obiteljske stvari tamo,
pa tako i sliku mojega oca, i mene samoga. Otac je inzistirao da uvamo i
prsten, za koji, vjerujte mi, ne znam iji je zapravo.
Vjerojatno su vam priali o mojoj burnoj mladosti. Prije svega, ona ena kojoj
se zapalila haljina na plesu za poklada - htjeli smo samo prestraiti tu
Hrvaticu, a drugo je zla srea. A to se tie Andor Zsuzse...pa svi ste bili

310

mladi. to vam ja imam o tom govoriti, ako ste nekakvi zakopani moralisti,
jo biste mi prigovarali i na onim posjetima kod gospoe Flore.
Jo jednom u rei da sam ponosan na svoje talijanstvo, ali nisam zadrt.
Zadrti su bili oni faisti koje je vodio taj nazovipjesnik D'Annunzio, kojega tako
voli moja Mafalda. Godine 1920. izaao sam iz kue do Guvernerove palae i
tamo sam bio, kao nevini promatra, ranjen u borbi njegovih nasilnika i
regularne talijanske vojske.
Priznajem da sam se iznenadio kad me je pred vratima onoga svijeta
doekala moja mama Fanica: nisam mogao razlikovati njezine plave oi i
nebo i nisam razumio to mi to govori. Naalost, sad znam da mi je govorila
hrvatski.
Mafalda
Roena sam godine 1883., kad je izgraena rafinerija u Rijeci. Proivjela sam
sretne dane u naoj kui na Podmurvicama. Ponosim se svojom obitelji. Otac
Fumulo bio je junak u borbi kod Magente, lau oni koji tvrde da ga tamo nije ni
bilo. Moj brat Amadej poginuo je u borbi na Krasu u Prvom svjetskom ratu. U
vrijeme dok je ovdje jo bila mrska Austro- Ugarska on se dragovoljno javio u
rat na strani svete talijanske domovine i asno je poginuo. Naalost, moj otac
i moj brat nikako se nisu slagali oko politike. Danas znam da mi je otac
previe volio novane interese koji su ga odvukli na ugarsku ili autonomaku
stranu. Moj brat je znao to bi morala biti sudbina grada Rijeke, naime Italija.
Naalost, moj suprug Bruno nije smogao snage da se javi dragovoljno, pa su
ga nasilno zavojaili u Austro-ugarsku vojsku. Poginuo je i on na Krasu. S
njim sam rodila sina Orestea, a njegov unuk, Parsifal, poginuo je takoer za
domovinu Italiju. Ubili su ga prokleti komunistiki vojnici dok je pokuavao
pobjei iz njihove pokvarene Jugoslavije.
Bila sam tako sretna kad sam vidjela da idol moje mladosti, pjesnik
D'Annunzio ulazi u Rijeku: veliki Talijan vratio je ovaj talijanski grad matici
Italiji. Samo se vi divite svojim napirlitanim i enskastim glumcima, ja sam se
divila ratnomu heroju i pravomu ljubavniku.
Njegovi neprijatelji priaju da je krao, i da je otiao iz Rijeke s teretnjacima
punim raznih dragocjenosti. Pa zar je trebao otii bez svojih vlastitih knjiga i

311

osobnih stvari! Gluposti govore oni koji za njegova vladanja u gradu nisu
mogli ni nogom stupiti na ovo sveto tlo. Dobro znate o komu priam.
Moj otac, moj brat i moj unuk dali su ivot za domovinu, a suprug mi je
takoer stradao.

Vidite li da mi je dana uloga uvara talijanstva i svete

latinske kulture? Mislila sam da u tom uspijevam i mislila sam da je onaj

straan rat Drugi svjestki rat tako to sad kau mislila sam da je to samo
prolazna stvar, da e talijanstvo u gradu ostati i prevladati...mislila sam ja
puno toga.
Moda i vi volite svoj narod i svoju domovinu. Ako je tako, zar ne shvaate da
nisam mogla initi drugaije negoli sam inila? Kako sam mogla dopustiti
unuci Emiliji da nakon svega dovede u kuu onoga prokletoga tuinca? Zar
da na kraju prie u svojoj kui ujem strani jezik? Da gledam praunuke
barbare? Zar bi i taj prsten, koji je obiteljsko nasljee, morao dobiti neki strani
balavac?
Otili smo godine 1955., pred jesen. Da, vidjela sam kako Emilija plae svojim
divnim, talijanskim, plavim oima. Vidjela sam kako onaj njezin Dalmato tri
usporedo s vlakom. Koje jeftine, srcedrapateljske scene! Pa jo i ti galebovi
koji su se razlijetali kriei nad njima. Pitala sam ju kasnije gdje joj je krv
junakoga djeda. Ona me je pogledala suznim oima, a kasnije je postala
utljiva i hladna. I to prema meni, svojoj baki, a ja sam ju spasila iz zagrljaja
jednoga divljaka. Mlada je jo ona. Kad u Milanu upozna prave deke i odjene
se kao dama sve e joj postati jasnije. Ako nije ba prava tikva.
Jakov
Da, ja sam prije 1883. skinuo austrijske i ugarske zastave s kapele svetoga
Nepomuka. Ponosim se i time to sam osuen sam, za razliku od brata.
Morao sam gledati kad su 1918. skidali moje, hrvatske zastave po gradu.
Morao sam, ali nisam mogao. Vi ete rei da mi se ivot osvetio, a ja u vam
rei da je Rijeka hrvatski grad. Znate zato? Zato jer su sva mjesta u njezinoj
okolici hrvatska mjesta. Od moje Kostrene na istoku preko avja i Kastva na
sjeveru do Matulja i Lovrana na zapadu.
Kako sam se samo bojao kad sam ono traio posla u novoj rafineriji, a oni su
me zvali tomu inenjeru Barau. Bila je 1883., ve sam imao obitelj. Kad je
inenjer spomenuo moj in sa zastavom, mislio sam da e mi sin i ena i dalje
312

gladovati. A on, Divim vam se, Jakove. Zvao sam vas da bih se osobno s
vama upoznao. Ja dijelim vae politike osjeaje, bravo!
Sjeam se da su se iznad te daare razlijetali galebovi, kriei. Dobio sam i
posao i mogunost da ivim u onim radnikim nastambama na Mlaci. Nisu
bile neto posebno, ali bolje nego svaki dan putovati.
Mislio sam da ipak ima pravde. Mislio sam da naa, hrvatska, Jelaieva
vojska nije uzaludno ula u grad 1848. I mislio sam da mi brat nije uzaludno
poginuo 1866. u bitci kod Visa, branei nae, hrvatske interese pred
najezdom s talijanske strane.
Mislio sam ja puno toga...Ali sam morao na kraju Prvoga svjetskoga rata tako sam uo da ga zovu - gledati kako talijanski vojnici skidaju nae hrvatske
zastave za svih zgrada u gradu. Srce mi to nije moglo podnijeti. Sine moj,
imune dragi, nastavi borbu za svetu siromaku pravicu i svetu zemlju
Hrvatsku.
Jovanin
Da, u mladosti sam bio i ja vrele krvi. Srea da me ta baba nije prepoznala
kad sam ono s bratom skidao austrijske zastave s kapelice kraj Rjeine. Brat
me naravno nije izdao. Pravi brat, nema to.
Nisam postao austrofil ni maarofil. Nisam ni jugoslavenofil ni talijanofoil niti
eurofil. Ja znam samo jedno: da se ivi samo jednom. Pa to ako sam
stavljao u ladicu zahtjeve da se napravi pruga do Bakra? Komu je to tetilo?
Pa to ako sam i poslije kao vii slubenik radio za one koji su me htjeli
platiti? Cijeli je svijet trgovina! Zar vi, koji me sluate, ivite od zraka?
Fantasti poput mojega brata jesu poniene budale ako ne uspiju u svojim
namjerama. Ako uspiju, postaju opasni diktatori.
Ja volim pojesti svoj komad telee peenke i svoj sladoled. Volim odvesti
svoju suprugu do Bea, Zagreba ili Trsta. I, prije svega, volim uivati u svojoj
kui na Suaku. Vi samo mislite kako ste dobri domoljubi dok ubijate jedni
druge za komadie platna koje zovete zastavama. Nadam se da mislite i to
kako ste vrlo moralni dok se ubijate po podstanarstvima ili se muite s 'vrlo
povoljnim' kreditima. Meni svega toga ne treba.

313

Uenicima se zadaje da po ovom uzoru naprave iskaze i drugih likova, prije

svega Lucijana i Emilije. Na iduem satu oni e usmeno iznijeti svoje inaice
dogaaja. Mogue je od knjievno nadarenih a u gimnazijama ima i takvih
traiti da opiu i novi susret djevojke i mladia u Zagrebu, Rimu ili Trstu.
Moda nakon pet, deset ili trideset godina. Ima li nade za ljubav u svijetu
kojim vladaju uitak, novac i politika? Tako bi mogla glasiti teza ovakva
sastavka. Galebi koji se razlijeu bili bi obvezan simbol.
3. PONAVLJANJA I LEITMOTIVI
Gorko se varaju oni koji misle da se dva puta ne moe ui u istu rijeku! Zna
se, naime, dogoditi istinabog samo kadikad da ujedared primijetimo kako
se zatiemo u poloaju koji je navlas nalik poloaju u kojem smo se zatekli
prije pet, petnaest ili svejedno koliko godina. (208).
Ova parmenidovska i nietzscheanska misao predstavlja strukturno i
pesimistino srce knjige. Njome se izravno kritizira Heraklit, pa ju je mogue
rabiti u motivaciji i interpretaciji. Vjerojatno ju podupire i navod iz
Propovjednika s poetka knjige, koji u jednom dijelu kae: ista je kob svima
(Prop 9:3).
Roman naime neizravno govori da se mnoge pojedinosti u ivotima, pa i sami
ivoti, nesmiljeno opetuju, te da u biti nema velike promjene jer nesrea stalno
prati rod ljudi.
Sama prije citirana misao prati susret oca i sina, Fumula i Amadeja. Sin je
pjevao protucarske pjesme, bio je s ljudima koji su uneredili novi tramvaj, a
sve zbog madarskih natpisa na tim vozilima. Amadej je naime htio da natpisi
budu samo talijanski, da se u gradu govori samo talijanski, a Fumulo je,
makar se smatrao Talijanom, mislio da je madarski u gradu normalan i
poeljan. Sada pita ustraenim pogledom sina: zato?
Isto je tako Carlo godinama prije zauenim pogledima pitao: zato? Naime
zato je Fumulo doao kasno i zato je sudjelovao u neredima za vrijeme
poklada, kad je jednoj Hrvatici zapaljena haljina, tako da je i ona sama
izgorjela.
Paralelizama u knjizi ima puno, ali oni nisu strukturno biblijski upravljeni, u
smislu da se ispunjavaju proroanstva u ikakvu pozitivnu smislu. Suprotno,
nesrea kao da se opetuje i opetuje. Ima i u ovom izuzetaka.
314

Nalazimo nekoliko vrsta opetovnosti, pa se katkad skoro pa doslovno opetuju

rijei, a katkad se opetuju srodni dogaaji.
Izabrani uenici moraju barem neke od ovih opetovnosti nai i protumaiti.
Najbolje je da dobiju individualne zadatke, koje e im nastavnik dodijeliti
prema njihovim afinitetima:
Evo jo primjera:
Na stranicama 173. i 174., u Knjizi prvoj, u Poglavlju petnaestom, nalaze se
svaki sa svoje strane vrtne ograde kue na Podmurvicama djed Carlo i unuka
Mafalda. Unuka ne puta djeda unutra jer u gradu vlada kolera, i otac Fumulo
zabranio je djeci da putaju ljude, a zabrana obuhvaa i nesretnoga djeda.
Njegov je sin poluskriven u kui. Starac e uskoro umrijeti.
Na stranicama 356. i 357. , u Poglavlju dvadeset i sedmom, stoje svaki sa
svoje strane vrtne ograde iste kue na Podmurvicama baka Mafalda i deko
njezine unuke Lucijan. Pogledi su im se susreli, i nakon milijuntoga djelia
vremena to se u svemirima iz vjenosti pretae u vjenosti Mafaldino se lice
promijenilo iz uenja u mrnju.

Odmah nakon toga opisa slijedi prikaz

susreta s Emilijinim ocem.

U prvom sluaju mlada ena ne da ui staromu mukarcu s kojim je u rodu, a
sve gleda jo jedna muka osoba srednjih godina. U drugom sluaju stara
osoba ne da mlaoj osobi ui u dom ni pomisliti o tako neemu a u
prostornoj blizini knjige nai e se opet mukarac srednjih godina.

Carlo i

Lucijan slini su ne samo po poloaju, nego i po tom to su tolerantni prema

drugim nacijama. Talijan Carlo oenio je Hrvaticu, i to Mafaldinu baku. Hrvat
Lucijan oenio bio bi Talijanku, Mafaldinu unuku.
Zanimljivost poinje s razlogom zabrane ulaska. Dok je djed Carlo bolestan,
mladi Lucijan je zaljubljen. Pieva poruka je moda nesvjesna, moda
ironino skrivena: u svijetu gdje vlada politika ljubav je isto to i bolest.
Nadalje, strah da se ne prodre unutra, jai je i od obiteljskih razloga.
Mogli bismo uenike uputiti da na ovaj ili bolji nain ralane i druge srodnosti.
Na stranici 112. zaljubljeni Zsuzsa i Fumulo igraju se kraj mora u erotskoj
optici, a na stranici 350. kraj mora su zaljubljeni Emilija i Lucijan, takoer u
erotskoj optici.
315

Svakako je potrebno tijekom drugoga ili ak drugoga i treega sata

interpretirati tri osjeajno najjae scene u romanu.
U hrvatskoj knjievnosti ne bi se lako nalo neto potresnije od zavrne scene
rastanka Lucijana i Emilije na kolodvoru. U toj sceni sreemo i ovu reenicu:
Nebom se, uto, pognae, raskliktae galebovi to su jatimice dolijetali iz
oblinje luke. (370.). Ljubav ovdje nije prevladala ludilo povijesti, ali se javila,
pokazala se svijetu i ljudima i oni su vidjeli njezinu borbu s mrnjom povijesti.
Nadalje, upravo ta ljubav rodila je roman.
U sceni opisanoj na stranicama 162. i 163., kad Jakov dobiva posao, makar je
mislio da e ga progoniti stoga to je skinuo okupatorske zastave s kapelice,
takoer itamo reenicu sa simbolom galebova: Iznad daare, razlijetali su
se galebovi kriei. Dogaaj se zbio godine 1883., a rije je o neem
pozitivnom jer je ljubav prevladala. Moda je ve pojava ljubavi pobjeda, ili
moramo to shvatiti kako bi rekao Bara, nesvjesno predvidjevi Rilkea tko
govori o pobjedi, sve je ve u tom da izdrimo.
Na stranici 132., opisuje se, ako se ne varamo, dogaaj iz godine 1871. Tada
je Carlo dobio doputenje da otkopa svoju suprugu Fanicu i njezine ostatke
prenese na novo groblje. Dobri ovjek to nakraju ini svojim vlastitim rukama,
pa je prikaz nabijen osjeajima. Oni dosiu vrhunac kad Carlo prepoznaje na
kosti svoje pokojne Fanice prsten. Taj e prsten na kraju Faniina
prapraunuka dati Lucijanu. U sceni itamo: U blagom luku, iznad njih,
proletjeli su galebovi, krijetei.
U privatnom razgovoru s piscem doznali smo da posjeduje knjigu s popisanim
provodnim motivima u Wagnera. Opus ovoga umjetnika Fabrio i poznaje i
cijeni, za to je dokaz knjiga Maestro i njegov egrt. Tri scene opisane u ovom
naem tekstu predstavljaju umjetniki zrelu i ljudski osjeajnu uporabu
provodnoga motiva.

316

Uenici mogu interpretirati ove tri mone scene sa stajalita likova i njihovih
emocija, povijesnoga surjeja, literarne tehnike opisa ili dijaloga i konano
uloge u cjelini romana.
Glede opetovnosti mogue je istaknuti i prstenastu strukturu romana. O ovom
tono pie ve Mladen Machiedo, pa kae da je ta struktura vezana i sa
simbolom prstena, koji od Fanice dolazi konano do Lucijana. Machiedo
govori i o poetku romana s Carlovim dolaskom i kraju s Emilijinim odlaskom.
Nadalje, drugi dio romana poinje s Lucijanovom plovidbom u Rijeku, kako i
prvi dio poinje s Carlovom plovidbom u Rijeku. Nalazimo i spomene pijetlova
u oba primjera. Tono je da moemo dva puta stupiti u istu rijeku i u istu
Rijeku. Samo su vode neto drugaije.
Korisno je napokon neto rei o opetovnosti na razini veoj od samoga
romana.

Vjebanje ivota zavrava traginim rastankom i Lucijanovim

odlaskom u Zagreb.
Kod izlaza, na rastanku mladi Frankovich prui Lucijanu ruku. Lucijan ne zamijeti ni staravu desnicu ni
primijeti jedino da je ve kasna jesen i da je lie na
stablima ispred kolodvora bijelo bijelo
Idui roman Berenikina kosa zavrava brodolomom malene brodice u kojoj su
Lucia i Ivan Matej htjeli otploviti u bolji ivot, ali su nali bolju smrt.
Dugo je jo na praznoj puini plivala ona izgnanikova
Pjesnikova rua, bijela.
Dvije scene vezuju srodna imena protagonista, zatim motivi izgnanitva,
slomljene ljubavi, ludila povijesti i nasilja; nalazimo i srodna vremena i
prostore te konano ista zavrna mjesta u romanima.
Autor ovoga lanka dva je puta pitao umjetnika za mogue znaenje ove
bijele boje, pa je sugerirao nevinost i poraz. Prvi puta, negdje pred
Domovinski rat za knjievne veeri u opatijskoj knjinici, dobio je odgovor po
kojem je umjetniku drago da je netko opazio takvu pojedinost. Drugi je puta
upit postavljen na seminaru za nastavnike Istarske, Primorsko-goranske i
317

Liko-senjske upanije u Hotelu Pical u Poreu, godine 2006. Naravno da je

najbolje da svi itatelji, ukljuujui uenike etvrtih razreda gimnazija, nalaze
svoje odgovore sami.
4. REENICE I RIJEI
REENICE
Obraajui se Lucijanu, pripovjeda govori o potrebi cjelovitosti i postupnosti:
ljudi su navikli objedovati s nogu, istodobno obavljati sto poslova, razgovarati
u nedoreenim reenicama (211). Iskaz bi mogao govoriti i o reenicama koje
rabi sam pripovjeda i koje nisu nedoreene, nego su, ako moemo tako rei,
nad-doreene. Naime se iskaz naizgled zavrava, a onda mu se dodaje nov
iskaz, koji cijeloj misli mijenja znaenje. ini se kao da ova tehnika neizravno
govori o povijesti koja, odvijajui se, stalno mijenja smisao.
Evo primjera:
Sjeanje na taj rat je i dan-danas nepomueno, ali ono je ishlapilo iz
stvarnosti. Koja je vazda zavidna snu. I zatire ga. (105).
(...) kako je u neoprezu i neznanju sam, tek kasnije, priznao.

Lijeniku i

Jovaninu. (135).
Da je htio pogledati udesno bio bi ugledao, zaraten u rusomau i u slak,
Zsuzsin grob. Ali nije. (131).
Nerijetko se razmak izmeu dviju misli pojaava ukidom razgodaka i novim
redkom:
Telefon na Barevom stolu izvjetavao ih je o stanju
u gradu
koji je zamro.
(173).
Nisu uli Uga, nita nisu uli, vie nita shvaali, samo je Lucijan trao
usporedo s vagonom, drao Emilijinu ruku u svojoj, ona je stajala na prvoj
stepenici vagona, dok im se prsti ne ispletu iz grevitoga stiska a vlak pojuri
i projuri pored Lucijana
318

(372)
U retorikom smislu ove bi figure bile barem bliske hiperbatonu. Evo kako ga
definira kari: Naknadno dodavanje nekog bitnog izraza ve zakljuenoj
reenici, koji kao da je bio zaboravljen, zove se hiperbaton. (140).
Fabrijeve su reenice nerijetko duge. Katkada su na rubu anakoluta koji je
stilski opravdan teinom osjeaja. Takva je reenica s kraja romana kad
Lucijan u oaju ljubi Emilijino lice. Ovu reenicu ne elimo navoditi jer nas
jednostavno previe boli teina emocija.
Duinu katkad opravdava sam sadraj, koji je dugaak, razliven i razgranat.
Primjer je opis Wagnerove glazbe kako ju doivljuju Wanda i Oreste pri posjeti
Bayreuthu godine 1935. Na poetku imamo i jednu parataksu, koja izrie
iznenaenje u sluaa, a onda slijede hipotakse koje oponaaju Wagnerove
uvertire:
Ali ovo to su sada sluali zbunilo ih je, umrtvilo. Oamutilo. Stajali su na
obali zagazivi u vodu beskrajno mone iroke rijeke koja se, iz takta u takt,
malo-pomalo, otkrivala pred njima i koja jedva da je ikamo brzala, nego je
naprotiv tekla unaokolo, gusta, slojevita, presijavajui se kao nepomina
morska dubina za istoga okomitog ljetnjeg sunca, bez ijednoga suvinog
rukavca u koji bi utekla kakva poskona fraza ili obina, ljudska neozbiljnost,
bez ijednog pomaka u prponost, nagovjetaja klika. (341).
RIJEI
Godine 1989. autor ovoga teksta imao je ast nai se u jednom od
profesorskih ureda na Filozofskom fakultetu, zajedno s piscem romana,
autorom dramskoga predloka nastaloga na temelju romana i samoga
profesora. Uglednici su se spremali odrati predavanje o Vjebanju ivota, a
profesor stilistike pokazao je piscu njegovu reenicu Jalovilo se preobrazilo u
spolovilo. (92). Napomenuo je da je rije jalovilo hapax legomenon, rije to
se sree samo jednom.
Fabrio ima jo takvih rijei: djevojke neto lake moralne izvedbe jesu
namamnice (96); Jakov gazi ulaten parket itaonice u oevim cokulama, pa
sve bui kad da gazi po bavi, a nakraju se izbavio iz dvorane (140); nov
319

povijesni vjetar koji tue jadne ljude na moru povijesti jest drugaiji vjetar koji
te rebne po rebra (201); veliki brod je brodusina (20), koji djeluje kao otok, to
vraa Homerovu metaforu o otocima kao usidrenim brodovima; veliki crni
jedrenjaci izgledaju kao da dopiru do neba, pa imaju oznaku donebni (74).
Valja navesti i primjer apofonije: Pribliavajui se, lakom, svom lakom plijenu,
svjestan svoje prirodne nadmoi (157).

5. BIBLIJA I KRANSTVO
Fabrio prikazuje ulazak pjesnika i faista D'Annunzia u Rijeku tako to ga
pribliuje Kristu, a time eli rei koliko je pjesnik napuhan i nedostojan ove
usporedbe. Fabrio se ustvari ruga D'Annunziju, moda i njegovu prezimenu,
vezanom za navjetenje:
Onaj mladi na biciklu nije spomenuo oklopne automobile : moglo je biti
podne kad su se ovi pojavili na trgovima uz more. U jednom od njih umjesto
na biblijskom magarcu, sa zapada umjesto s istoka, u grad je stigao Izbavitelj
na popisu etvorice prieljkivanih izbavitelja on je bio peti
u vojnikoj odori s odlijima, nogu koje su do koljena bile povijene irokom
trakom svijetlosmee boje kao u pripadnika pjeakih eta
pjesnik Mafaldine mladosti Gabrielle D'Annunzio
(248)
Odmahuje s obje ruke, zbunjen suzama, istegnutim rukama koje bi da ga
dotaknu, pomiluju, kao to se diraju i cjelivaju moi sveca iscjelitelja...Bijelim
rupiem otire slinu i crvenilo za usne s oplate svoga oklopnoga automobila
koji nestaje u svjetini
(251)
Lucijan je takoer priblien Kristu kad se suoio s Mafaldom. Sada meutim
svrha usporedbe nije ironija, nego istaknue protagonistove muke:
Stajao je pred staricom razgolien, ne skrivajui vie nita, u golotinji svojih
namjera, ranjiv, ne branei se, utke viui: Evo ovjeka. (356.)

320

Malena se nedosljednost krije u tom to je u evaneoskom prizoru Pilat rekao

za izmuena Krista evo ovjeka (Iv 19:5), a ovdje sam kristoidni lik to kazuje
za sebe. Okolnost ne umanjuje vrijednost paralele.
Veza izmeu dviju tumaenih scena biva lik nacionalno vrlo svjesne Mafalde.
Pisac kao da joj poruuje kako je Krista u prvom ulomku vidjela u pogrjenoj
osobi. U drugom odlomku nije ga prepoznala u pravoj osobi.
Zanimljiv je i opis Faniine smrti pri porodu. Moda je ova vjernica sluajno
poela krvariti oko tri sata poslije podne, kako je bilo ve oko estoga sata
kad nastade tama po svoj zemlji do devetoga sata (Lk 23:44). Deveti sat je
prema podjeli u staroj Grkoj i Rimu zavravao upravo u tri popodne.
Prizori u kojima se Fanica mui pri porodu kao da prerastaju u sinegdohu
hrvatske povijesti:
to god su doticale, ene su prljale sve crvenijom i iom krvi. Jednoj starijoj
eni pala je krunica u lavor, posegla je rukom za krunicom i izvukla je: o kri
se bio prilijepio sluzavi ugruak krvi i njihao zajedno s Raspetim. Poljubila je
Raspetog, ne obrisavi ga. (28).
Ovdje sudar lavora i krunice ne tvori ironiju, nego istie muku obina ovjeka.
Krist se spominje i u opisu ve tumaena pohoda Oresetea i Wande
Bayreuthu.

Talijani iz Rijeke gledaju Parsifala, i nastoje ui u mistiku

wagnerijanskoga Velikoga Petka. Suprugu se meutim ini da su on i Wanda

pokrtenici, kao Krist u vodi Jordana, a nad njima se nebo otvara, ba kao i
na pozornici, i srebrni golub silazi i glas se uje s neba koji im govori: Vi ste
se danas rodili. (...)
Oreste i Wanda te skupina drugih turista iz Rijeke sreu dva njemaka
asnika i oni im se ine se kao vitezovi iz kraljevstva Graala. U toj prigodi
roman opet govori o Kristu:
Za njega ta dvojica bijahu vitezovi iz kraljevstva Graala, kao da su meu njih,
drugorazredne skitnice i fukae jeftinih arija i arijica, sili s pozornice na kojoj
se caklio visoki kristalni kale s tamnorujnom tekuinom krvi Isusove, visoko
podignut u zelenkasti zrak to ga probadaju otre zrake sunanoga svjetla,
plavokosi kopljonoe i redovnici ista srca opasani maem...
321

Nije presta biti zbunjen, ushien.

(345.)

Valja napomenuti dvije pojedinosti. Prije svega ini se da imamo paralelizam

sa smru rodilje Fanice. U prvoj je sceni rije o krvi ene i Raspelu, u drugoj o
krvi Kristovoj, ali transponiranoj u umjetnosti. Kako je pogrijeila Malfalda,
tako grijee i njezine djeca. Protagonisti ovoga puta prepoznaju Kristove
vitezove u osobama koji to uope nisu. Njemaki su asnici srodni Kristu u
oima drugih ljudi, ali oni sami jasno istiu kako pripadaju nekoj posve drugoj,
a ne kranskoj vjeri. Evo kako govore:
Puka njemaka dua nalazi svoju pretkransku religioznost naprosto
razglobljenu u Wagnerovoj umjetnosti. I ona zato mora u njoj uivati. Kaite
im da se mi utimo kao mladi barbari kad ujemo ovu glazbu. (344; potrcrtao
D.S.).
eli li pisac rei da ovi asnici promauju smisao Kristove rtve i da ne
razumiju poruku samoga religioznoga umjetnikoga djela? ini nam se da je
tako.
Evo jo nekih biblijskih scena:
U asu kad se izravno obraa svomu liku Jakovu, pripovjeda ga usporeuje
s prorokom Ilijom, koji je leao pod smrekom i alio se stoga to narod otpada
od pravoga Boga. Rije je o Prvoj knjizi kraljeva, 19:5. Jakov poput Ilije ali
to njegovi vlastiti sunarodnjaci Hrvati ne ele biti Hrvati i demonstriraju protiv
svojega naroda. Paralela je pogoena.
Propitujui kranski intertekst, dobro je osrvrnuti se i na Carlovu meditaciju o
ozdravljenjima iz evanelja, na stranici 65., u petom poglavlju Knjige prve.
Carlo naime misli da je udo bilo ve to to se naao netko koji je
paralitiarima htio polizati rane. Smatra nadalje da su nesretnici ozdravljali i
uskrsavali stoga to se takva osoba uope nala. Izraz polizati rane, ini se
dopire do Carla preko pripovjedaa koji je itao rijekoga knjievnika, i
psovaa, Janka Polia Kamova. Sama tvrdnja pomalo kritizira i samoga
Kamova, tonije ulazi u dijalog s njim, koji u svojoj pjesmi kae da ne eli
Jobu lizati rane. Fabrijeva misao u sebi nosi neto od ljudskoga milosra i

322

elje za njim. Katekizam inae istie jedinstvenost Kristove boanske i ljudske

pojavnosti.
U knjizi smo naili i na talijansku psovku, uredno prenesenu na hrvatski jezik.
Biblijske reference, katkad s porugom na suvremenike koji se pribliuju
osobama iz svete prie, a katkad u svrhu njihova velianja, nalazimo i na
ovim mjestima: Tobit - Supilo, (230); Aron- D'Annunzio (252); Ali poslije ove
korizme ne dolazi Uskrs ( jer nakon 40 dana borbi za Siciliju, ne dolazi spas
za Italiju) (269); neprijatelji talijanskoga stanovnitva stoje pred Rijekom u
drugom svjetskom ratu kao Amaleani pred Negebon i Siklagom (279).
Naveli smo samo istaknutija mjesta koja pokazuju da je pripovjeda imao u
svijesti i Bibliju dok je pisao svoj roman.
Korisno je zaduiti jednoga uenika da proita roman posebno pazei na
biblijski intertekst te da, u suradnji s katolikim vjerouiteljem ako ga kola
ima referira o tom na satu.
6. PISAC I NJEGOV JUNAK
Ve je Mladen Machiedo opazio da se pisac obraa izravno samo Jakovu i
Lucijanu. U postmodernoj maniri daje upute Jakovu da ne hita kamenicu, a
prije toga pokazuje s njim veliku bliskost: Kako te dobro razumijem, Jakove,
kako te dobro razumijem: bubnja ti srce u grlu, bubrezi govore to bi usne
htjele rei, drhturi kao ptie iz domovinskoga gnijezda izbaeno na zimu
politikoga nevremena, (...) (123).
Poslije u romanu pisac govori Lucijanu o povijesti koja unitava pojedince i
njihove osjeaje:
Lucijane, koraaj gradom dok ne stasa za rtvu: tada e, nezamjetan pod
kapom nebeskom, svoju naivnost sagati na ranju povijesti. Mogao sam
priu o tebi, Lucijane, i o tvojoj njenoj, gotovo djeakoj ljubavi, zapoeti
odmah, ali sam radije izabrao dui, mnogo dui put, smatrajui da sam kao
prialo duan ispripovjediti sve to znam o biologiji obitelji u koju e se
Lucijane, igrom sluaja, uplesti. (211).

323

Pripovjeda time naravno opravdava samoga sebe i injenicu da je prije

glavnoga jela posluio obilno predjelo. Dapae, povijest se uplela u hranu
dajui joj papren okus. Pisac ima dobar razlog za svoje postupke, naime nije
mogao ni smio drugaije: Ali, nisam ja zvao povijest, nisam ja izmislio
povijest! Pa ona se sama, kao suh iak, nametljivo i do krvi ranjivo, lijepila o
moje pripovijedanje! (212).
Roman je epska pripovjedna vrsta, a po Staigeru epski pripovjeda mora biti
uzdignut nad rijeku dogaaja i objektivno prikazivati zbilju. Svaka prava
umjetnina sudjeluje po Staigeru u tvorbi svih triju rodova, pa su navedene
dodrirne toke pripovjedaa i likova najjae lirske odrednice. Mjeavina
lirskoga i epskoga dat e i onu potresnu zavrnu scenu.
Sama epinost uinkovita je u dijelovima romana u kojima se pisac ne obraa
likovima, nego, suprotno tomu, ini se, itateljiima. Rije je o komentarima
redovito danim u zagradama, u kojima kaziva nadmono pokazuje da o
svojim likovima zna sve.
Pripovjeda tako u zagradama govori o sudbini dvaju njemakih asnika koje
su izletnici iz Rijeke sreli u Bayreuthu:
(Samo sedam godina kasnije obojica mladia Nijemaca bit e ubijeni:(... )
345.
Pripovjeda kazuje i o sudbini austrijskoga vojnika, Talijana iz upravo Carlova
sela: (Momak nije isporuio pozdrav: dvadestak dana kasnije, kod treeg i
napokon pobjedonosnog pokuaja madarskoga generala Arthura Grgeya
da Austrijancima preotme tvravu Pete, pao je, kroz plua i srce proboden,
smrtno, dugom, tankom, ulanskom, bajunetom.) 66.
Umjetnik u zagradama odaje i kako je mogue da zna toliko podataka o
nevelikim dogaajima u gradu. On je naime naveliko itao novine iz starih
doba. Pripovjeda zna da rijeke novine nisu imale obiaj donositi politike
poruke iznad samoga zaglavlja. Upravo to meutim ini s Mussolinijevom
izrekom jedna od novina. Pripovjeda komentira: (U novinstvu grada bila je to
apsolutna novost). (244).

324

7. MUDROSTI
Jedan uenik ispisivat e mudre misli dok bude itao djelo, kasnije ih moe
uobliiti u plakate, koje bi se pomalo rugale politikim sloganima iz razliitih
doba.
Roman donosi dvadestak mudrih misli, katkad i cijelih meditacija. Mladen
Machiedo opazio je je lijepu reenicu o sjeanju: Jer je sjeanje sve, a godine
ne znae nita (33) i smatrao ju bliskom talijanskomu piscu Giorgiju
Bassaniju. Sama nam se reenica ini netonom, ali potrebnom poput kruha.
Misao o usporedbi ivota i domina, koji igra Carlo, nai emo na stranici 24.,
misao o junatvu na stranici 84. Zatim slijedi misao o vjeri (200), sjeanjima
(201), smrti i ivotu (202). Interesantan je stav o domovini koju da se smije
voljeti samo kroz saaljevanje, sve drugo da je nacionalizam navedena je
misao provedena u svijesti Frana Supila (226).
Bude li netko od itatelja morao kretati u rat, bit e mu korisna ova misao: Ali
u ratu se to ne pita, u ratu se namiruju neplaeni rauni iz vremena mira.
(272) . Navedena e meditacija biti korisna i onima koji zakljuuju mir i onima
koji u tako zakljuenu miru ive.
Donosimo meditaciju o muci, izrazito uporabljivu u pedagoke svrhe:
Od najranijih dana, dok je obitelj jo koliko-toliko na okupu, valjalo bi, strpljivo,
poduavati muku ivljenja, trapljenje i nevolju da bi ovjek tako, zarana,
postao savrenim nevoljnikom i bio sposoban radosno ivjeti u muci, u
trapljenju i u nevolji. To jest ivjeti da bi mogao prihvatiti nesreu kao izlaz,
kao nagradu za to to uope ivi. (105).
Veinu sentencioznih reenica iznosi sam pripovjeda. Mudrosti druge vrste,
neizravne i korisne, dane su naravno u ivotima samih likova. Recimo u Carlu
koji sina pouava da je osoba koja je, po predaji, hitnula kamen na raspelo u
katedrali, kanjena zato to je grijenik, a ne zato to je Hrvat. Takva mudrost
ivi i u Lucijanu, koji se nekako nagonski drao po strani od mitologija, dakle
od politikih zatucanosti.

8. PORUKE SUVREMENICIMA
Otkad je povijesnoga romana, pisci govorei o davnoj prolosti alju poruke
svojim suvremenicima. Sienkiewicz u romanu Quo vadis ne govori samo o
325

kranima u starom Rimu, nego eli rei neto kranima na prijelazu

devetnaestoga u dvadeseto stoljee. Kumii u Uroti zrinjsko-frankopanskoj
ne tumai samo 1671., nego nosi pravake poruke svojim itateljima u 1893.
Fabrio je objavio svoj roman godine 1985., u doba dok diktatura komunizma
jo dri po zatvorima hrvatske domoljube. U to vrijeme Srbi zauzimaju sve
vane poloaje u vojsci i pratkino dre Hrvatsku pod okupacijom. Nadalje,
prihod iz Hrvatske slijeva se u Beograd, pa Hrvatksa sama financira svoju
vlastitu okupaciju. Traje i naseljavanje srpskoga stanovnitva u Hrvatsku, gdje
se lake dolazi do novca, pa se nacionalna struktura Hrvatske mijenja.
Istodobno, iva je parola u bratstvu i jedinstvu, po kojoj su dva naroda braa i
moraju biti jedinstveni.
Fabrio moda govori o reenomu - a moda i nije tako - dok prikazuje kako
Fumulo pria s mladiem koji mu je suradnik na eljeznici. Fumulo je
zapanjem govorom kojim mladi, toboe, osuuje Ugare:
Najgore je kad ti okupator dolazi kao osloboditelj i kad govori tvojim jezikom i
kad ga ti u svojoj vlastitoj kui prima kao brata. Tada e ti se dogoditi da e
te on poeti oslobaati od tebe samog. Dok te posve ne oslobodi, to jest dok
te ne bude vie. To jest dok ti ne postane on. Jeste li me razumjeli,
gospodine? (205).
Fabrio dobro zna da je niz hrvatskih pisaca bilo u zatvoru, recimo Vlado
Gotovac, Ivan Dragojevi, Joja Ricov, Zlatko Tomii, Stojan Vuievi,
Branimir Donat... Zavrni je upit iz odlomka, Jeste li me razumjeli, gospodine
izvrstan je ironijski pomak kojim se pisac, moda, obraa i komunistikomu
cenzoru.
Ovo je mjesto vrlo zanimljivo, jer se moe uspostaviti i veza s Mafaldom, koja
takoer ne eli primiti stranca u kuu. eli li nam roman poruiti i vie od
onoga to je pripovjeda sam smatrao potrebnim jasno istaknuti?
ini se da polifoninost u Kunderinom smislu opet djeluje i tako poveava
vrijednost ovoga djela.
Kad odnaroeni Hrvat Jovanin tumai policajcu za vrijeme Austro-ugarske to
mu je initi, pripovjeda alje poruku svojim itateljima cenzorima i svojim
itateljima normalnim ljudima u godini 1985.:
326

Dok si na dunosti u Hrvatskoj knjigu u ruke, pa u svakom retku u lov za

neprijateljem ! A to su u Hrvatskoj i oni koji piu i oni koji takvo to itaju.
(225).
Uenicima je potrebno upozoriti na takva mjesta prije no to ponu itati
roman, pa im kazati i okvirno u kojem se poglavlju poruke nalaze. Uenici e
ih proitati, a na samom satu mogli bi ih proitati i komentirati. Dobro ih je
upozoriti i na injenicu da je roman napisan godine 1981., te je ekao etiri
pet godina na objavljivanje.
8
Northrop Frye donosi u Anatomiji kritike ovakvu podjelu romana: a) romansa,
b) roman kao realistina parodija romanse, c) autobiografija i d) anatomija ili
satira koja donosi sve to se o odreenu podruju ljudske djelatnosti moe
rei. Postoje i mjeavine, pa tako Joyceov Ulysses u sebi sadri sve tipove, a
Melvilleov Moby Dick bio bi kombinacija anatomije i autobiografije. ini nam
se da je Fabrijev roman prije svega anatomija, znai mala enciklopedija o
Rijeci, i uz to autobiografija.
Cjelina Fabrijeva romana pozorno je i nadahnuto konstruirana. Ponavljanja i
provodni motivi diskretno govore o alosnoj spirali povijesti i ovjeku
pojedincu uhvaenom u njezine sile. Ako ima dijelova romana koji nisu
striktno u funkciji prie, valja znati da epika nije drama i da joj je irina dobro
dola. Tono je da veliko i raznoliko povijesno razdoblje teti zbijenosti i
povezanostima u djelu. S druge strane, sama Rijeka i uz nju provodni motivi,
pojavljuju se kao jako vezivno tkivo.
Roman je donio stranice napisane potresnim zamahom koje smo ve
istaknuli. Scene s Carlom i Fanicom na groblju, Jakovom i Baraem na Mlaci
te, konano, Lucijanom i Emilijom na kolodvoru uvat e ovaj roman dok bude
hrvatskoga jezika.

LITERATURA:
Fabrio, Nedjeljko, Vjebanje ivota, Globus Zagreb / Otokar Kerovani
Rijeka i Opatija 1985.

327

Fabrio, Nedjeljko, tavljenje tiva, Znanje, Zagreb 1977.

Frye, Northtrop, Anatomija kritike, Naprijed, Zagreb 1979.
Jeli, Dubravko:

Povijest hrvatske knjievnosti, Nakalda Pavii, Zagreb

1997.

Kundera, Milan: Umjetnost romana, Meandar, Zagreb 2002.

Mateji, Radojka,

Kako itati grad, ICR, Rijeka 1990.

Muir, Edwin: The Structure of the Novel, The Hogarth Press, London 1967.
Machiedo, Mladen: Preko rubova (izmeu utopije i povijesti), Knjievni krug
Split 2006.
Skupina autora: Povijest Rijeke, Skuptina opine Rijeka i ICR, Rijeka 1988.
Solar, Milivoj, urednik, Moderna teorija romana, Nolit, Beograd 1979.

UPITI:
1. Metodiki postupci interpretacije likova u Vjebanju ivota
2. Struktura romana i provodni motivi u romanu
3. Metodike osnovice pristupu Fabrijevu jeziku
4. Literatura o romanu na razini supstrata

328

22. DVA PRISTUPA DRAMSKOMU DJELU

Literarna koncepcija pristupa dramskomu djelu kao pisanom tekstu i
interpretira ga kao posebnu vrstu knjievnosti (prema Rosandievoj Metodici,
524). Neke su drame doista i pisane prije svega za itanje, najpoznatiji je
Goetheov Faust, za koji je teta to nije u programu umjesto Patnji mladoga
Werthera.
Teatroloka ili scenska koncepcija pristupa drami prije svega kao scenskoj
umjetnosti, pa ukljuuje govor o poslovima redatelja, scenografiji, glumi,
intonacijama i kostimografiji.

UPITI:
1. Literarna koncepcija pristupa drami
2. Teatroloka koncepcija pristupa drami

329

23. METODIKI PRISTUP HAMLETU

1. Motivacija
Uenicima se moe prikazati grobarova zagonetka iz petoga ina drame:
Tko gradi vre nego zidar, brodograditelj ili tesar? ( What is he that builded
stronger than either the mason, the shiprwright or the carpenter?)
Uenika koji tono odgovori valja nagraditi.

Korisno je tada navesti sam

odgovor: (...) grobar. Kue koje on pravi traju do Sudnjega dana. (a grave
maker; the houses that he makes last till doomsday.)
Nakon toga prikazat emo sliku nadahnutu scenom na groblju, koju je
naslikao Eugen Delacroixa.
2. Interpretacija
2.1. Podzemni svijet
Simboli groblja i Sudnjega dana govore da se drama bavi tekim problemima
koje nije mogue tumaiti bez kranskih kategorija to ukljuuju Boga, grijeh,
kaznu na onom svijetu i uskrsnue. Navedeno nikako ne znai da likovi iz
drame razmiljajui u kranskim kategorijama izvode i kranske zakljuke.
Scena na groblju iz petoga ina poveziva je s podzemnim svijetom iz
drugih knjievnih djela. Mnoge velika knjievne umjetnine govore o
podzemlju: ima ga u Bibliji (1Sam 28; 1 Pt 3:19) , Ovidijevim Metamorfozama ,
Homerovoj Odiseji (XI.), Vergilijevoj Eneidi (VI.), Beowulfu i Danteovoj
Boanskoj komediji. U XX. stoljeu podzemlje je prefigurirano, ali nazono,
uz ostalo u tako razlilitih pisaca kakvi su Tolkien, Eliota i Kafka.
U prvom dijelu grobne scene iz Hamleta razgovaraju dva grobara,
zatim Hamlet razgovora s drskim i inteligentnim grobarom, onda govori nad
lubanjama o prolaznosti i nitavnosti ivota na zemlji. Indikativno je da ne
spominje uskrsnue. Po dolasku Ophelijina sprovoda Hamlet skae u grob za
njezinim bratom Laertesom* i s njim se bori. U podzemlju se likovi redovito
bore s mrtvima ili se sreu sa smrtnim pogibeljima, ili doznaju neto o svojoj

U ovom tekstu rabimo izvorna imena likova zbog stilistikoga uinka koji emo
naknadno tumaiti.
*

330

budunosti. Predstavnik zla ovdje bi bio Laertes, koji je igraka i instrument u

rukama kralja Claudiusa, vrhovnoga zloinca u drami.
Dok u romansama protagonist u podzemlju spaava svoju dragu, ovdje
nema rijei o tom da bi se mogla spasiti mrtva Ophelija. Njezin brat i njezin
dragi bore se da dokau tko ju je vie volio.

Borba u grobu meutim je

prekinuta, i poslije se dogaaji nastavljaju izvan groblja.

Ima i drugaija perspektiva, koja bi rekla da je Ophelija uz ostalo znak
za Dansku koja je trula, i prava se borba vodi za spas te kraljevine. Da je
Hamlet naslijedio prijestolje i oenio Opheliju, ona bi bila kraljica, pa je dakle
bliska svojoj kraljevini.
U izvorniku su grobari oznaeni rijeju clown, to znai i lakrdija.
Korisno je povezati ovaj prizor s malo isticanim dijelom drame: u drugom
prizoru treega ina, Hamlet daje upute glumcima, koji izvode dramu unutar
drame, pa kae upravo za lakrdijae, u izvorniku clowns:
I ne dajte da vai lakrdijai govore vie no to je za njih napisano. Jer ima ih
koji e sami prasnuti u smijeh, kako bi naveli neke jalove gledatelje da se i oni
smiju; premda bi u isto vrijeme trebalo posvetiti pozornost nekom bitnom
dijelu drame.
ini se kao da drama ovdje govori sama o sebi, pa bi princ Hamlet
mogao upozoravati na vanost scene s lakrdijaima /grobarima na groblju.
Uenike valja uputiti na razgovor koji Hamlet u petom inu vodi s
grobarima, a odnosi se na razdoblje koje mrtva tijela provedu u grobu prije no
to ponu truliti. Nakon Hamletova upita, prvi grobar odgovara: - Vjere mi, ako
nije truo ve prije smrti a danas vam ima mnogo gnjilih leeva koji e jedva
podnijeti da ih se poloi u grob trajat e vam kojih osam ili devet godina. (...)
(Faith, if he be not rotten before he die, - as we have many pocky corses
now-a-days, that will scarce hold the laying in, - he will last you some eight
year or nine year: a tanner will last you nine year. )
Izraz po kojem je netko truo prije nego to umre, i po kojem dan-danas
ima mnogo gnjilih leeva, mogao bi se odnositi na stvarno stanje odreena
tijela prije smrti, napose tekih bolesnika. Meutim, ne bi bilo udno da se
ovdje radi i o prenesenu znaenju, po kojem bi rije rotten oznaavala
nepravedne osobe, dakle moralnu gnjile u dravi. Uenici moraju zatim sami

331

nai dokaze da bi ovdje moglo biti rijei o prenesenu znaenju, i da se grobar

dobro izrazio.
Evo nekih dokaza:
a) U reenici koju poznaju i oni koji djelo nisu itali, rije rotten uporabljena je
upravo tako: Something is rotten in the state of Denmark. Marcellus kazuje
misao Horatiju u etvrtom prizoru prvoga ina, i oito misli na nepravde:
Neto je gnjilo u dravi Danskoj.
b) Sam Claudius govori u treem prizoru treega ina da je njegov grijeh
gnjusan, rank i da smrdi, smells do neba. Nadalje spominje pokvarene
tijekove ovoga svijeta, the corrupted currents of this world.
Hamletu je ve u prvom inu ovaj svijet bljutav, dosadan i beskoristan weary, stale, flat and unprofitable . Sve su ove rijei bliske po znaenju s
trulei.
c) Podzemni svijet redovito je u religji, mitoligiji i knjievnosti predstavljen kao
prostor iz kojega se ne moe izai. On je neka vrsta zatvora u kojem po
projekcijama iz grke mitologije i uglavnom Staroga zavjeta borave svi mrtvi.
Poslije, u kranstvu, to je prostor za opake, i, do Kristova dolaska, one
pravedne koji su ivjeli prije Utjelovljenja.
Korisno je u tom smislu pogledati razgovor koji je u drugom prizoru drugoga
ina vodi izmeu Hamleta te Rosencrantza i Guildensterna.
ROSENCRANTZ: Nita moj gospodaru, osim to je svijet postao poten.
HAMLET: Tad sudnji dan je blizu. No vaa vijest ne odgovara istini. Dajte da
vas podrobnije pitam: to ste vi, dragi moji prijatelji, skrivili Fortuni
te vas alje u ovaj zatvor?
GUILDENSTERN: U zatvor, moj gospodaru?
HAMLET: Danska je zatvor.
ROSENCRANTZ: Onda je zatvor i svijet.
HAMLET: I to krasan; u njemu ima mnogo samica, elija i tamnica, a Danska
je jedna od najgorih.
ROSENCRANTZ: Mi ne mislimo tako gospodaru.

332

HAMLET: To znai da za vas nije; jer nita nije ni dobro ni zlo, nego miljenje
ga takvim ini. Meni je Danska zatvor.
d) Podzemni je svijet mogue povezati i s dobom noi i s tamom. Hamlet je
izrazito nona drama, pa imamo 47 spomena noi i 24 spomena dana. U
cjelini Shakespearovih djela nalazimo prevlast dana ili skoro pa ravnoteu:
ima 783 noi i 842 dana.
Ako je naa pretpostavka tona, dobro je ispitati tko je meu likovima
predstavnik moralno truloga svijeta, a tko pripada zdravu svijetu i samo je
gost u trulei. Korisno je krenuti upravo od scene na groblju, gdje bi Hamlet
bio predstavnik moralno zdravih, a Laertes moralno gnjilih. Postoje naravno i
Hamletovi grijesi. U tom smislu moemo nastaviti s interpretacijom koja bi
izvela likove pred neku vrstu moralnoga suda.
2.2. Sud likovima
Pripremljeni uenik glumi tuitelja i izvodi argumente protiv lika, sluei se
navodima iz teksta i svojim zakljucima izvedenim iz tih navoda. Poslije
'odvjetnik' na isti nain brani postupke lika. Drugi uenici u razredu
funkcioniraju dijelom kao porota na zemljaskom sudu, a dijelom kao porota na
posebnom kranskom sudu za svaku duu: odreuju godine koje bi, po
njima, dua lika o kom se govori morala provesti u istilitu.
Ovakvi su postupci u metodici dobro poznati, pa ih predlau, istina s
drugim likovima i ne ovako razraene, i tekstovi iz popisa literature. Mislimo
da je upravo Hamlet, s brojnim preljevima znaenja i dvojbenim mjestima,
pogodan za navedenu vrstu postupaka.
Umjesto po jednoga uenika koji glume tuitelja i odvjetnika mogue ih
je organizirati vie, s tim da svaki mora obaviti dio posla. Na ovaj nain
uenici vjebaju kako valja usmjereno itati, saeto prepriavati, moda i
kreativno pisati i, konano, kako javno nastupati.

Mogue je da tuitelji i

branitelji govore naizmjence, po temama koje smo ovdje oznaili slovima.

2.2.1.
Opisat emo najprije kako bi mogao nastupiti uenik koji glumi tuitelja.

333

Glavne teze: a) Hamlet je kriv jer oklijeva s egzekucijom krivca Claudiusa; b)

ubija nedune; c) ne misli na Dansku; d) lo je kranin, a stalno zaziva
dragoga Boga; e) sve navedeno dokazuje i usporedba s Laertesom.
a) Hamlet je kriv jer oklijeva s egzekucijom krivca Claudiusa
Duh staroga kralja protumaio je sinu Hamletu kako je ubijen, naime njegov
vlastiti brat, i Hamletov stric, Claudius ulio mu je otrov u uho dok je spavao.
Hamlet meutim ne poduzima nita da sredi stvari u dravi.

U svom

monologu iz drugoga ina vidi kako glumac plae zbog fiktivnih stvari. On,
kojemu je nanesena stvarna nepravda, ne ini nita. Hamlet ak vidi kako
govori umjesto da radi i gubi se u rijeima:
No, to je zbilja hrabro, / Da ja, jedinac milog umorenog oca, / Kog
pakao i nebo na osvetu gone, / Ko kurva moram rijeju olakavat srce.
Hamlet rabi vulgarizam, like a whore,

i tako samo pokazuje svoju

slabost. Misli da e pobuditi samilost pred sudom, ili pred vlastitom savjeu,
upravo time to teko optuuje samoga sebe.
Da bi se uvjerio kako je istina to mu je duh rekao, Hamlet je reirao
predstavu Miolovka u kojoj je glumac-kralj ubijen tono onako kako je ubijen
pravi kralj. Claudius je blijed otiao, pa je oito da se sve tako i dogodilo.
Hamlet ga je ubrzo zatim vidio kako se moli i u tom ga je asu mogao ubiti.
Meutim, opet naveliko meditira o drugom svijetu i ne ini nita u ovom
svijetu.
b) Hamlet je kriv jer ubija nedune
Hamlet uvijek iznova dobro shvaa to je trebao uiniti, pa uskoro u etvrtoj
sceni IV. ina vidi norveku postrojbu koja je sprema boriti se za nevrijedan
dio zemlje. On sam u svojoj vanoj stvari ne ini nita:
Uistinu bit velik, / nije bez velika se razloga pokrenut, / no velik povod na za
svau i u slamici / Kad je ast na kocki. Kako ja tad stojim / Kojem je
smaknut otac, majka okaljana? / Dok mi to krv uzbuuje i mozak, putam / Da
sve spava.
Opet imamo istu situaciju kao u drugom inu: ova se osoba optuuje, ali ne
ini nita.
334

Hamlet istina uskoro kae O odsada, ako ita / Nek misli su mi krvave,
il nek nisu nita. On e meutim poslati u smrt Rosencrantza i Guildensterna,
koji vjerojatno nisu krivi, ali protiv Claudiusa ne ini nita. Dapae dva svoja
prijatelja alje u smrt, napisavi da ih valja smaknuti prije no to im se da
vremena za ispovijed, no shriving- time allow'd. ini se da Hamlet previe
misli na drugi svijet, pa eli propast dua svih svojih protivnika.
Hamlet je pasivan i puta da ga vode dogaaji, koji meutim nakraju
ubijaju dragu mu Opheliju, majku Gertrudu i u biti nevinoga Laertesa.
Ophelija mu je zasigiurno na dui, jer ga je voljela, a on ju je ostavio.
Ona je posve nevin lik. U njoj se Hamletova krivnja zapravo tono utjelovljuje i
postaje vidljiva. Hamlet ima crte enomrzakoga karaktera.
Tek na kraju Hamlet ubija kralja. Prekasno, jer je est osoba izgubilo
svoj ivot i nijedna od njih nije se imala prigode pokajati za svoje grijehe da
ode u nebo.
c) Hamlet ne misli na Dansku
Mislei previe na Claudiusovu duu, Hamlet uope ne misli na due i tijela
mnogih drugih podanika u samoj dravi Danskoj.
Kao princu, i moda buduemu dravniku, Danska mu je morala biti
stalno na umu. Hamlet je morao znati da zloinac poput Claudiusa moe
samo pokuati s molitvom, ali se ne e konano pokajati. On e kao izvor
moralne trulei i dalje trovati due i tijela svojih podanika - Gerturda i Ophelija
jesu meu njima. Hamlet tako nije ni dobar vladar.
d) Hamlet je lo kranin, a stalno zaziva dragoga Boga i spominje Kristove
rane
Hamlet misli o drugom svijetu, ali misli loe. Vratimo se na trei in kad se
Claudius pokuava moliti, no ne uspijeva. Hamlet sa strane gleda i ne eli ga
tada ubiti. Ne moe u toj prigodi biti rijei o veliku Hamletovu moralu niti o
pravim kranskim osjeajima. On ne potee ma stoga to bi, da je ubio
Claudiusa tada, poslao njegovu duu u raj, a ne u pakao. Mislio je da se
protivnik kaje, pa bi mu dua bila spaena da je tijelo ubijeno. Ovakve misli
nemaju veze s kranskim moralom. Naime, ovjek nema to suditi u
stvarima konanoga spasa.
335

Isaac Asimov inae misli da Hamlet

oklijeva stoga to eli kazniti

Claudiusa i na drugom i na ovom svijetu.

Hamlet eli zlo na onom svijetu, radi protiv tuega spasa i eli
upropastiti due. Navedeno je oito u petom inu, kad kae da je poslao u
smrt Rosencrantza i Guildensternea.

Teka je po Hamleta posljednja

reenica koja nalae ubojicama u Engleskoj da ne prue Rosencrantzu i

Guildensterneu prigode za ispovijed: no shriving- time allow'd. Rije je o
Hamletovu grijehu, jer on prijei dobivanje sakramenta. Dragi Bog bi
Hamletov naum i zapreku koju on stavlja uraunao u korist nesretnim
poklisarima. S druge strane, rije je o djetinjastu nepoznavanju kranske
vjere.
Hamlet razmilja previe i razmilja loe. On razmilja u kranskim
kategorijama nepropadljive due i i kazne na drugom svijetu, ali te kategorije
ga ne vode do kranskoga zakljuka.
Napokon, valja neto rei i o glasovitu monologu, to be or not to be.
Hamlet se pita je li tee podnositi muke ovoga svijeta ili pogibijom u borbi
prijei na drugi svijet i tamo trpjeti. Nijekati vrijednosti ovoga svijeta, vidjeti u
njem samo zlo, jest protukranski stav. Poslije e tako govoriti Ivan
Karamazov, knjievni pretea ruskih revolucionara, kriv za smrt vlastita oca u
romanu Braa Karamazovi.

Nadalje, zar Hamlet koji tako esto spominje

Kristove rane, nije itao evanelje po Luki i priu o Lazaru, koji je na drugom
svijetu nagraen? Zar ne zna da pravedne tamo eka nagrada, a zle kazna?
Kako se usuuje drugi svijet nazvati neotkrivenim, undiscover'd ? Zar nam taj
svijet nije otkrio na gospodin Isus Krist, kojega upravo Hamlet priziva.
Hamlet ak kae da se nitko iz toga svijeta nije vratio. Zar Krist nije uskrsnuo?
Zar se uostalom u samoj drami nije vratio upravo duh Hamletova oca i rekao
to se dogodilo?
injenica je da samoga Hamleta njegov upit biti ili ne biti opet paralizira i da
on ne ini nita.
e) Nakraju, povucimo paralelu. Laertes je tako srodan Hamletu: njegova su
oca ubili, a sestru osramotili - podsjetimo da je Hamletov otac ubijen, a majka
osramoena. Ali, Laertes odmah djeluje, die pobunu i dolazi na dvor svrgnuti

336

kralja. Puk voli Hamleta i za njega bi obini ljudi sve uinili, ali on ne ini za
njih nita.
Glavne teze za branitelja:
Hamlet nije kriv: a) on djeluje oprezno jer ima lukava neprijatelja; b) Hamlet
ubija Claudiusove saveznike i nakraju njega; c) Hamlet isti dravu od grijeha,
a ne samo od grijenika; d) Hamlet sumnja dok govori, ali mu nakraju kljuna
djela svjedoe o vjeri; e) upravo usporedba Laertesom pokazuje Hamletovu
kransku i vladarsku mudrost.
a) Hamlet djeluje oprezno i uinkovito
Prije svega nije tono da Hamlet ne djeluje. Nakon to mu oev duh kazuje
to se dogodilo, on reira predstavu. Ne moe vjerovati sablasti, kako ne bi ni
ovjek s poetka XXI. stoljea vjerovao poruci koju bi recimo primio snimljenu
pomou kakva ureaja. Hamlet na kraju monologa iz drugoga ina koji je
spomenuo kolega tuitelj govori: Ja hou dokaz. Sad na glumu mislit valja /
U kojoj u ulovit savjest toga kralja. Navedenu zamisao Hamlet uspjeno
ostvaruje.
Hamlet nakon predstave ne ubija kralja dok se moli, to je in koji e
svaki kranin opravdati. Hamlet pritom krivo razmilja, ali je to manje vano
od injenice da gnjusno djelo u tom asu nije napravio. Ono bi ga naime
izjednailo s ubojicom Claudiusom.

b) Hamlet ubija Claudiusove saveznike

Hamlet razumije da se bori protiv sposobna neprijatelja. Ne udara odmah
njega - a vidjet emo uskoro i iz kojih razloga to ne ini - ali udara na njegova
saveznike. Gertrude je prva od njih. Hamletova majka moda jest, a moda
nije sudjelovala u zloinu protiv mua. Sigurno je da svojim inom potie
trule u dravi, a rijei kojima ju je sin ukorio jesu tone i pomau joj shvatiti
svoj poloaj. Teke rijei tuku njezin moral i ine stranu neprijatelja slabijom.
Polonius je

drugi Claudiusov saveznik i Hamlet ga je ubio dok je

uhodio. Usput, rije rat, koju Hamlet izgovara, oznauje u engleskom jeziku
337

ne samo takora nego i izdajicu. Polonius je radio na strani zla, a kao donekle
inteligentan ovjek mogao je zakljuiti da ima neto udno u smrti staroga
kralja i u nagloj enidbi. Tko ali vojnika koji se bori na strani zla i u borbi
umire? Polonius se borio na krivoj strani i umro.
Ophelijin je sluaj teak. Iz njezih pjesama moglo bi se zakljuiti da ju
je Hamlet zaveo, dakle da su konzumirali ljubav. Ako i nije tako, pa je Ophelia
nevina u seksualnom smislu, je li posve nevina u onom openitom smislu?
Kako biste primili situaciju da je recimo glavni lik ena, koju njezin dragi
ostavlja jer mu roditelji tako nareuju? to biste mislili o mladiu koji po
nagovoru roditelja izdaje svoju djevojku tako to ju prislukuje? Bi li
feministika kritika i onda tako napadala enskoga Hamleta? Moda nam je
ovdje potreban podsjeaj na Antigonu i njezinu vrstou.
Ako Hamlet i Ophelia jesu konzumirali ljubav, to bi moglo znaiti da ju
je Hamlet volio. On ne bi tek tako iskoritavao njezine osjeaje da zadovolji
svoje tjelesne potrebe. Hamlet nije enomrzac, on samo ne trpi zlo, pa ga
kanjava.
Glede prizora u kojem Hamlet vidi norveku postrojbu, moj kolega
tuitelj istina navodi kako protagonist opet predbacuje samomu sebi da nita
ne radi. Hamlet je odve samokritian, kako su samokritine sve sposobne,
vrste, ali osjetljive due. Rekli smo ve da je dotad protivniku oduzeo
saveznika Poloniusa, a i majci je pokazao u to se pretvorila.
Uskoro e stradati Rosenkrantz i Guildenstern. Da su oni Hamletovi
prijatelji, bili bi mu pokazali sadraj pisma. Ove su osobe ustvari ubijene u
samoobrani. Ako Hamlet i nije naisto s njihovom krivnjom, naisto je s tim da
brani svoj ivot. Opet u se pitati zato ustvari aliti one koji su poginuli za
krivu stvar.
c) Hamlet isti Dansku od trulei
Moj je kolega spomenuo da Hamlet ne misli na stanje u dravi, to je posve
netono. Sjetimo se Augustina i njegove izreke po kojoj valja mrziti grijeh, a
voljeti grijenika. Nije dostatno samo ubiti kralja, valja dokazati njegovo zlo.
Da ga je odmah ubio, narod bi mogao lako pomisliti kako je rije o jo jednoj
krvavoj promjeni u stalnoj borbi za prijestolje. Promijenili bi se likovi, ali ne i
sustav. Trule u dravi Danskoj ne moe se promijeniti novim ubojstvom,
338

nego pravednom egzekucijom zloinca. Hamlet je ustvari zaetnik prava i

pravne drave. Stoga Hamlet treba prave dokaze, a oni mu dolaze tek s
Laertesom. On svjedoi da je kralj pokvarenjak - Kralj je kriv - kae hrabri i
naivni mladi na kraju. Tek tada Hamlet moe maem djelovati protiv zloinca,
i on ne eka, nego ubija Claudiusa i isti svoju dravu. Naglaavamo da je to
tek posljednji in njegove aktivnosti koja je bila nazona i znatno prije.
d) Hamlet je kranski junak
Pogrjeno je kazati da onaj tko vidi zlo u svijetu ne razmilja na kranski
nain. Tko ne vidi zlo i utjecaj Sotone u svijetu, ne moe se protiv zla boriti.
Krist je i svoje apostole upozorio: Ne u vie mnogo s vama govoriti jer se
pribliuje knez ovoga svijeta. On protiv mene ne moe nita. (Iv 14:30). Kazao
im je uskoro i sljedee: Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas
(...) Ako su mene progonili, i vas e progoniti (Iv 15:18; 15:20). Petru je rekao
ove rijei: imune, imune, pazi, sotona je dobio doputenje da vas moe
reetati kao penicu, ali ja sam molio za te da tvoja vjera ne malake (Lk
22:31). Zar nije Krist nazvao neke pripadnike svojega narataja zmijskim
leglom?
Hamlet popisuje zlo u ovom svijetu jer je zaprepaten zlom oko sebe:
izdao ga je stric, izdala ga je majka i izdala ga je voljena djevojka. Tako
spominje uvrede vlasti i muke neuzvraene ljubavi, zato mu je ivot a sea of
troubles. Spominje ih jer je njega strieva vlast uvrijedila i spominje ih jer ga je
voljena djevojka izdala.
Pogrjeno je rei da Hamlet sumnja u drugi svijet. Krenimo od toga da
on barem razmilja ozbiljno o drugom svijetu. ini se da je upravo to
kategorija koja nedostaje prije svega drugim likovima u drami. Claudius na
kraju priznaje u treem inu da mu misli ne mogu doprijeti do toga svijeta,
nego samo rijei. Laertes odbacuje drugi svijet u etvrtom inu. Misao o
drugom svijetu, koju Hamlet ima, jest tono ono to nedostaje ovjeku XX. i
poetka XXI. stoljea.
Pogrjeno je izdvajati Hamletove misli o borbi i o drugom svijetu iz
surjeja, to ini moj kolega tuitelj. Poten i pozoran itatelj nai e u drami
razvoj misli mladoga princa Hamleta. U prvom monologu iz prvoga ina
339

Hamlet udi samoubojstvo, jer je Boji svijet postao neoplijevljeni vrt. On eli
da se to prevrsto meso rastopi, eli da bude nitavilo. On ustvari ne eli biti u
ovom svijetu.
U sredinjem monologu iz treega ina ali se na zlo u svijetu, ali ve
navodi mogunost borbe protiv zla. U tom je smisao njegova upita to be or
not to be. Biti znai ivjeti u ovom svijetu i ne initi nita protiv zla, nego trpjeti
u sebi muke mora nevolja, a sea of troubles.
Ne biti znai ne ivjeti u ovom svijetu nakon to se izgubi ivot u borbi
protiv navedenih nevolja.
Dvojba je duboko kranski odreena: zar na tuitelj nije uo za
Kristovu misao: Tko hoe sauvati svoj ivot, izgubit e ga, a tko izgubi radi
mene svoj ivot, nai e ga. (Mt 16:25; usp. Mk 8:35; Lk 9:24). Ako djeluje u
skladu s Kristovim naukom i zbog toga izgubi ovaj ivot, dobit e drugi ivot
u Kraljevstvu nebeskom.
To to Hamlet misli na muke na drugom svijetu, i ne spominje
mogunost nagrade, izraz je njegova asovita pesimizma, a moda i
skromnosti, a ne pomanjkanja vjere.
Naravno da Hamlet kao kranin ima dvojbi oko uporabe nasilja. Kad
kae da se nakon smrti sanjaju strani snovi, onda misli na kaznu za grijehe
poinjene u ovom svijetu, prije smrti. On nije siguran postupa li ispravno na
ovom svijetu onaj koji uzima oruje, postupa li takav u skladu s Kristovim
naukom. Nije siguran mora li pravi kranin trpjeti zlo i ne initi orujem nita
protiv njega, ili mora djelovati, pa i oruanom borbom. Ako djeluje oruanom
borbom, mogao bi u onom drugom ivotu trpjeti vjene muke.
Hamlet ovu dvojbu ne rjeava u samom monologu, ali e ju rijeiti
uskoro, i to tako to se odluuje za oruanu borbu.

Prihvaajui borbu u

ovom svijetu, on prihvaa ovaj svijet, ma kako neist i pokvaren bio. On time
dragomu Bogu kae da, i konano u petom inu izgovara plemenitu i
kransku misao:
There's a divinity that shapes our ends / Rough-hew them how we will.
Ima boanstvo to oblikuje nae sudbe / ma kako ih mi krojili.

340

Valja se sjetiti da je Hamlet ve u prvom inu zazvao dragoga Boga. U

skladu s njim djelovao je praktino stalno. Divinity, ili dragi Bog, okrenut e i
zavrni dvoboj protiv spletkara, pa e Laertes i Claudius nai smrt u otrovu
koji su sami smijeali. Hamlet je kranski junak jer u bitnom djeluje u skladu
s Bojom voljom.
Umjesto konanih odgovora, kako to ini na kolega tuitelj, postavit
emo neke upite o uporabi oruja. Zar dananji Katekizam katolike crkve ne
doputa oruanu obranu, kad su sva druga sredstva iscpljena? to sve znai
ma iz Luke 22: 36 , i jesu li iz tih znaenja iskljuena ona koja govore o
pravom oruju? Zato je Krist biem potjerao trgovce iz hrama?
Kazati nam je neto o ubojstvima koje se poduzimaju prije no to se
ubijeni ispovijedio i priestio. Duh Hamletova oca rekao je sinu da ga je
Claudius ubio ne dajui mu vremena da se ispovijedi i priesti, on je otiao na
drugi svijet unhousel'd. Time je dobio na drugom svijetu muke u istilitu.
Hamlet ne eli ubiti u treem inu Claudiusa dok se ovaj moli jer bi ga
time poslao u raj. Naime, ako se u tom asu kaje, to bi mu se uraunalo u
dobro djelo, jer se moe pretpostaviti da bi se odrekao plodova grijeha, vlasti i
kraljice. Tono je da Hamlet u tom asu ne razmilja kao valjani kranin, ali
djeluje kako valjani kranin. Da je tada ubio kralja, bio bi postao isti zloinac
kakav je kralj. Uskoro e se vidjeti da Claudius ima snage priznati svoj zloin,
ali se ne eli odrei plodova grijeha. Tako je Hamlet moda mislio loe, ali je
inio dobro.
Glede srodna postupka prema Rosencrantzu i Guildensterneu,
moemo kazati samo da je teta to je Hamlet spomenuo odredbu da im se
ne da vrijeme za kajanje. Moda je bio i odve pod utjecajem boli zbog oca
koji trpi.
Usprkos tomu, mislimo da je Hamlet uzoran kranski junak.
f) Hamlet je mudriji od Laertesa
Pouna je usporedba s Laertesom, ali na Hamletovu korist. Mladi djeluje
doista brzo, ali djeluje naivno i neuinkovito. Ne shvaa kako je Claudius
pogibeljan neprijatelj, pa vjetim rijeima udaljuje druge buntovnike, a

341

Laertesa okree na svoju stranu. Da je Hamlet bio tako brz i naivan, i on bi

skonao na isti nain, a drava ne bi bila oiena.
Uitelj moe nakraju nastupiti i kao knjievni teoretiar, koji e podsjetiti
da je rije o drami, a ne o stvarnom ivotu. Da se Hamlet odmah osvetio, ne
bi bilo drame. Uostalom, drame osvete bile su popularne u Shakespearovo
vrijeme, a najpoznatiju, The Spanish Tragedy iz koje je Shakespeare puno
toga preuzeo, napisao je Thomas Kyd.
Mogue je da uenici drugaije postave probleme, poglavito glede Hamletova
oruja i pretpostavljenoga oklijevanja.
Evo jo nekih prijedloga za tuitelje i branitelje. Ako se nastavnik odlui
pretresti s uenicima

na 'sudskim raspravama' sve dvojbe, trebat e mu

dodatni sat, a moda i vie.

2.2.2. Hamlet nepotrebno optuuje vlastitu majku i dokazuje nezrelost ili
edipovske probleme.
Hamlet i svojoj majci i drugim likovima kazuje istinu o njima samima. On
je poput umjetnosti koja svijetu dri zrcalo.
2.2.3. Laertes je kriv jer pristaje na nepotena sredstva; odbacuje Kraljevstvo
Boje olako u svom govoru, to ne ini niti Claudius.
Laertes je mladi smuen od bola nakon gubitka oca i sestre
2.2.4. Polonius je kriv jer rabi svoju ker kao sredstvo za svoje interese.
Polonius vjerno slui svojoj domovini i legalno izabranu kralju
(valja ga usporediti s Jeftahom iz Sudaca, kojega spominje
i drama).

2.2.5. Claudiusu ne treba oprostiti jer tono zna to ini.

Claudiusu treba oprostiti jer nije dokazano da je stari Hamlet bio dobar

342

ovjek. Iskaze o dobroti staroga kralja daje njegov sin ili to govori a za
sebe sam stari kralj. U verziji Saxa Grammaticusa spominje se nasilje
nad kraljicom.
2.2.6. Ophelia je kriva jer je izdala Hamleta i poinila samoubojstvo.
Ophelija nije izdala, ona je mislila da e pomoi Hamletu; slaba je
stoga to je doba od nje zahtijevalo poslunost
2.2.7. Gertrude je kriva: misli samo na svoja zadovoljstva, uitke i vlast.
Gertrude je slaba ena koja je naivno nala zatitu u krilu ubojice.
2.3.

Tumaenja imena likova

Uz tumaenja imena, koje je takoer vezano za moral, dobro je prikazati neke

od fotografija s predstava, koje su dostupne na Mrei. Poloniusa je mogue
ilustrirati slikom Williama Cecila Burghleyja iz Wikipedije.
Hamletovo je ime protumaivo putem legendi iz kojih je nastala i pria
to ju prenosi Saxo Grammaticus. Amlothi je znailo luda osoba. Vjerovanje
raireno u ranom srednjem vijeku govorilo je da ubojstvo luaka nosi ubojici
mogunost da i sam poludi. Stoga se Hamlet iz legende pravi da je lud kako
ga zli kralj ne bi ubio. Uenicima je korisno rei da je sam Shakespeare dao
svomu sinu ime Hamnet. Ima puno slika nadahnutih danskim kraljeviem, a
mi izdvajamo umjetninu Thomasa Lawrencea koja prikazuje glumca Johna
Philipa Kemblea (1757-1823) kao Hamleta*.
Ophelia dolazi iz grkoga o@feloj, felos, to je znailo pomo ili
korist. Ophelia za Hamleta, izgleda tako, nije ni jedno ni drugo. Od njezina
uhodnitva nemaju puno koristi ni zlonci, ona uzalud slua oca i brata koji joj
savjetuju da prekine s Hamletom.
U literaturi pod brojem 8. u naem popisu nali smo i tumaenje
Ophelijina imena sa smislom mudrosti, ali nismo drugdje nali potvrda za
reeno.

Da znaenjska veza imena Hamleta i Ophelije po opreci ludilo /

mudrost djeluje, reeno ne bi bila jedina veza meu tim imenima.

Sve slike koje spominjemo dostupne na Mrei, valja ii na Google, Images.

343

Hamlet ima u svom imenu grafemski skup el , a Ophelia ima grafemski

skup le, razliit samo po redoslijedu. U engleskom je izgovor grafema e u
Ophelia /i:/,dakle razliito od Hamletova kratkoga /i/. Meutim, istovjetnost
grafema ostaje. Dva imena imaju tri zajednika grafema : e, l, a. Nadalje, oba
imena sastoje se od est fonema, Ophelijini grafemi /ph/ izgovaraju se kao
jedan fonem.
Nijedan pisani izvor ne potvruje da je Shakespeare pohaao
Gimnaziju kralja Edwarda VI., utemeljenu u Stratfordu 1543. i namijenjenu
uglavnom sinovima zemljinoga plemstva. Mogue je meutim pretpostaviti
da je budui pisac izmeu sedme i etrnaeste godina bio u koli te da mu je
nastavni program pruio osnovna znanja o latinskom i grkom. Prizor iz
Veselih ena Windsorskih, s ispitivanjem iz latinskoga, mogao bi dakle
sadravati i autobiografske naznake pisca.
Teko je rei koliko je pisac bio svjestan moguih i stvarnih znaenja
imena svoje junakinje. Mogui stvarni izvor za ovaj lik biva osoba s imenom
Katherine Hamlet, koja se utopila u rijeci Avon u prosincu 1579., kad
Shakespeare ima 16 godina (Stopes, 215). Naravno da veza kraljevia
Hamleta i Ophelije iz drame biva ojaana prezimenom utopljenice iz
stvarnoga ivota.
Za ilustraciju Ophelijinu, izabrali bismo sliku Sir Johna Everetta
Millaisa.
Claudius u latinskom znai osakaen, bogalj. Rije je bila je vezana za
rimskoga cara Claudiusa. U drami je moda sugerirana antagonistova
moralna osakaenost.
Gerturde je ime germanskoga podrijetla i ima korijene vrsto i koplje.
Ne vidimo jae povezanosti s ulogom kraljice iz drame. Mogue je shvatiti da
je ona htjela ostati na strani onoga s kopljem, kao znakom vlasti, a moda i
seksualnih poticaja, ali je to predaleka aluzija.
Kako je to s Hamletom i Ophelijom, tako i Claudiusa i Gertrudu vee
glasovna srodnost imena: oba lika imaju fonemski skup ud. Nadalje, ova
imena imaju po 8 grafema. Je li mogue da je knjievnik koji je tako pozorno
birao rijei i igrao se dvosmislenostima izabrao ova imena sluajno? Moda
je htio dati tajni znak po kojem su dva lika srodna, pa je onda Gertrude ipak
344

sudjelovala u umorstvu svoga supruga. Time bi pisac rekao ono to njegov

lik, Hamlet, nije mogao.
Nije loe napomenuti da Goneril i Regan, dvije slino pokvarene sestre
iz Kralja Leara, imaju zvukovno srodna imena. Roderigo i Iago iz Othella
takoer imaju zajednike grafeme u imenima i srodne etike karakterizacije.
Polonius je zamiljen po uzoru na stvarnu osobu. Izvor je bio William
Cecil Burghley (1520-1598), glavni savjetnik kraljice Elizabete I. Svoju ker
Anne Cecil zaruio je u njezinoj 15 godini za svoga tienika Edward de
Verea, grofa od Oxforda. Neki teoretiari misle da je upravo taj grof napisao
veinu djela pripisanih Shakespeareu, to je teorija u koju ne moemo na
ovom mjestu ulaziti.
Burghleyjevi nadimci bili su Polus i Pondus. Izmeu ostaloga, proglasio
je da i srijeda, a ne samo petak, mora biti dan kad se jede riba, jer je imao
dobrih relacija s trgovcima ribom. Stoga, i iz mnogih drugih razloga,
Shakespeareov Hamlet naziva Poloniusa fishmonger. Drama je uprizorena
vjerojatno krajem 1599. ili 1600., dananji je tekst vjerojatno iz 1601. u
svakom sluaju iz doba nakon smrti W.C. Burghleyja.
Rosencrantz i Guildenstern nose imena koja bi doslovna znaila
vijenac rua i pozlaena zvijezda. Imena im znae suprotno od mranih djela
u koja su uvueni.
Uenici mogu na kraju sata iznijeti koji su im dijelovi drame bili
najzanimljiviji. Domaa zadaa odnosila bi se na istraivanje prie iz Saxa
Grammaticusa. Osnovna pria koja nas zanima lako je dostupna na Mrei na
stranicama koje je uredio Ed Friedlander.
Drugi sat
Uvod: pripremljeni uenici mogli bi ukratko iznijeti sadraj prie o Hamletu iz
Saxa Grammaticusa te naglasiti razlike u odnosu na Shakespearea. Korisno
je zatim da drugi uenik iznese biobibliografske podatke o Hamletu.
2.4.

Jedinstva i suprotnosti meu likovima

2.4.1. Moral i nemoral ; inteligencija i glupost ; ovaj svijet i drugi svijet

345

Ve smo rekli da je okruje u kojem se zbiva drama mogue promatrati kao

podzemni svijet u kojem se moralno gnjili i mrtvi bore s moralno ivima. Kritika
je odavno uoila srodnosti meu likovima. Hamlet je tu izvorite za niz njemu
suprotnih i opet pomalo srodnih osoba, koje kao da se zrcale iz njegova
sluaja. Reeno potvruje Bradley, kojega ovdje parafraziramo: Tonost bilo
koje zamisli o Hamletovoj osobi bilo bi mogue dokazati samo tako da se
pokae kako ona, i samo ona, tumai sve druge vane elemente u drami
(Bradley, 129).
Hamleta od nekih likova dijeli moralna snaga, od nekih inteligencija, od
nekih snaga kranske misli o drugom svijetu. Ako su djela koja likovi ine
slina, razlikuje se njihov smisao.
Ve sama injenica da je mogue izvesti sud s upitima o Hamletovu
moralu, govori da je rije o osobi koja se nalazi u teem poloaju od recimo
Antigone.
Hamlet ubija Poloniusa, Rosencrantza,

Guildensternea, Laertesa i

Claudiusa. Svaki je od ovih likova kriv u uroti koju plete Claudius i svaki je od
njih pridonio svojoj smrti.
Claudius i Hamlet
Claudius ubija staroga Hamleta i namjerava ubiti njegova sina. Ovaj ovjek
ubija iz elje za vlau i vjerojatno seksualne elje za enom. Velika je razlika
izmeu njega i Hamleta, jer Hamlet ubija u samoobrani. Tono je da se razina
te samoobrane i njezini ukupni uvjeti mijenjaju od smrti do smrti, ali navedena
injenica djeluje.
Claudius je inteligencijom ravan Hamletu: ne nasjeda na priu o ludilu
uzrokovanu osjeajima prema Opheliji, alje Hamleta u Englesku, a ne ubija
ga u Danskoj i, konano, kao vrhunac svoje pameti, odvraa Laertesa od
bune i pridobiva ga za saveznika. Claudius posjeduje vjetinu rijei i gipkost
misli kakve imaju Antonius i Brutus iz Juliusa Cezara, i kakvu posjeduje
Saruman iz Tolkienova Gospodara prstenova.

346

Laertes i Hamlet
Laertesu su ubili oca, a ima puno indicija koje govore da je sestra ostala bez
asti. Hamletu je takoer ubijen otac, a majka se preudala u mjesec dana.
Mogue je kazati da je majka obeastila samu sebe, da je Ophelia
dragovoljno pristala na konzumaciju ljubavi, ako je do toga uope dolo, no
srodnosti ostaju.
Oba sina nastoje se osvetiti i ukloniti zlo. Dapae Laertesove rijei iz
etvrtoga ina mogao bi izgovoriti i Hamlet: Ta kaplja moje krvi to je mirna
vie: / 'Kopilane', mog oca zove rogonjom; / Ko drolju igoe ba posred
istoga, / neokaljana ela / kreposnu mi majku.
Razlika izmeu Laertesa i Hamleta jest u tom to Poloniusov sin ne vidi
pravoga uzronika zla u Claudiusu, pa prjelazi na njegovu stranu. Razlika je
dakle u inteligeniciji: Hamlet vidi uzronika zla, Laertes to ne moe, pa postaje
njegov sluga.
Ima razlika i na metafizikoj razini, koje se moda reflektiraju i na
Laertesove ubrzane, ali u konanici loe aktivnosti. Tako ovaj nesretni sin
kae u etvrtom inu da prezire i ovaj i onaj svijet: Doao sam dotle / Da
prezirem i ovaj, i onaj svijet. Laertes kao da je spreman izgubiti udionitvo u
Kraljevstvu Bojem.
Hamlet, suprotno tomu, onaj svijet ini podlogom svoga sredinjega
monologa. U tom monologu vidi strahote ovoga svijeta, ali zna da bi nakon
ovoga svijeta moglo biti jo stranije na onom svijetu.
Teina kazne nakon smrti vodi Hamleta i do toga da eli te strahote za
svoje protivnike. Vidjeli smo da Claudiusa ne ubija, jer misli da se ovaj
negativac u tom asu kaje i moli, pa bi mu ubojstvom omoguio spas.
Rosencrantza i Guiledensternea alje u smrt i izriito eli da im se ne dopusti
ispovijed.

Gertrude i Hamlet
Gertrude je zasigurno kriva zbog moralno dvojbenoga ina brze nove udaje.
Ona je time na neki nain odbacila prvoga supruga. Hamlet joj je slian jer
vjerojatno odbacuje Opheliju. Ovaj aspekt nije ba naglaavala kritika
zabavljena moguim srodnosti Hamleta s Edipom. Majku opravdava injenica
347

da mu vie nije iv, a Hamleta injenica da je njegova draga prela na

stranu neprijatelja.
Razlika izmeu sina i majke u ovom je opet nazona. Hamlet ne uiva
plodove svojega moebitnoga prijestupa. Nadalje, da je Hamlet ostao s
Ophelijom, bio bi propao jer bi, poput Samsona, na kraju vjerojatno otkrio
svoje planove. Moral je opet na Hamletovoj strani.
Fortinbras i Hamlet
Fortinbrasu je ubijen otac, a njegov stric vlada norvekom zemljom. Hamlet je
u srodnu poloaju, meutim je razlika u nainu smrti dvaju oeva velika.
Fortnibrasov je otac svladan u potenoj borbi, a stric je preuzeo vlast bez
moralno sumnjivih djela. Hamlet se mora boriti protiv nemorala, a Fortinbras
samo protiv oponenata.
Guildensterneom i Rosencrantzom i Hamlet
Paralelizama nalazimo i s Guildensterneom i Rosencrantzom, ali su oni u
samim inima, a ne toliko u cijeloj pozadini. Hamletovi tobonji prijatelji nose
pismo sa smrtnim nalogom za Hamleta, a Hamlet mijenja sadraj pisma, pa
sada ove osobe nose smrtne naloge za sebe.
Opasno je malena razlika u moralu, dapae, moglo bi se tumaiti da
Hamlet zna to ini, a Rosencrantz i Guildenstern ne znaju. Sam Hamlet u
razgovoru s Horatiom kae da osobe nie naravi, baser nature, stradavaju
kad se nau usred borbe snanih protivnika. U ovome ima vie istine no
morala. Posebno je teka po Hamleta ve spomenuta posljednja reenica
koja

nalae

ubojicama

Engleskoj

da

ne

prue

Rosencrantzu

Guildensterneu prigode za ispovijed.

Ophelia i Hamlet: mudrost i ludilo
Hamlet glumi ludilo, a Ophelija zaista zapada u ludilo. Vidjeli smo da je par
vezan i imenima. Oboje u svojim ludilima kazuju svijetu to o njem misle.
Hamlet to ini rijeima.
Claudius: How faires our cousine Hamlet?
Hamlet: Excellent i' faith; of the cameleon's dish : I eat the air promisecrammed: you cannot feed capons so.
348

(III. in, druga scena)

Hamlet prije svega kae kralju da ga ne smatra dostojnim ozbiljna
odgovora. Nadalje, kae da nije jedan od kopuna koje kralj hrani. Mogao bi
govoriti da ne jede ustvari nita, to znai da tuguje, a mogao bi kazati da je
on kameleon, koji se pretvara da je lud. Mogao bi za kameleonstvo optuivati i
kralja, koji se pretvara da je nevin.
Ophelia svoju istinu govori pjesmom. Iz njezinih stihova dalo bi se
zakljuiti da su Hamlet i Ophelija konzumirali svoju ljubav. S druge strane,
moda je rije o spolnosti koja nije proivljena, pa se upravo zato iskazuje
rijeima:
O Isuse, nek sveti se / tvoje ime isto! / Ti mladi ljudi, sram ih budi, / Uinit e
svi isto / Ona ree: / U ljubavi obea mi / Ja mu bit u tvoj / On odgovara: / I
bio bih, o sunca mi / U log da nisi pola moj.
Ophelia govori i darovanim cvijeem. Kralju daje komora kao znak
laske, i kandilku kao oznaku rogonje. Sebi ostavlja rutvicu koja znai tugu;
rutvica je bila i znak pokajanja, pa ju kao takvu dobiva kraljica.
2.4.3. Jezik: izravno i preneseno znaenje
Hamlet je u igri rijeima donekle srodan Poloniusu. I tako mi to smo vidoviti i
mudri, / Sve okoliaju' i zaobilazei, / Kroz neupravnost upravan put
naemo.
(And thus do we of wisdom and reach, / With windlaces, and with assays of
bias, / By indirections find directions out. )
Poloniusove igre rijeima ipak su drugaije od Hamletovih. Navedeno
je vidljivo kad ovaj otac daje upute Reynaldu o tom kako e ispitati Laertesovu
estitost u Parizu. Tada kazuje svomu slubeniku da spomene u razgovoru s
poznanicima mladieve manje i moda izmiljene pogrjeke poput kartanja,
pia, spolne neistoe i psovki. Sugovornik bi tada mogao dodati neto vie i
istinito. Polonius je u svojim govorima preopiran, on okolia, pa mu i
Gertrude kae u drugom prizoru II. ina More matter with less art, Vie sri, a
manje umijea. Zanimljivo je da Polonius upravo priajui opirno i
nepotrebno ispaljuje jednu od znanih izreka: kratkoa je dua razbora,
brevity is the soul of wit.

349

Hamlet se radije igra dvosmislenim rijeima. Tako upravo u razgovoru

s Poloniusom u drugom prizoru II. ina spominje Opheliju, pa kae:
Let her not walk i' the sun: conception is a blessing, but not as your daughter
may conceive.
Rijei Conception / conceive redovito se prevode sa zaeem, makar
imaju i znaenje spoznaje, ideje, shvaanja. Hamlet tako govori o svojim
moguim odnosima s Ophelijom, ali govori i o prislukivanju u koje je bila
uvuena.
Hamlet naziva Poloniusa trgovcem ribom, fishmonger. Fish je bio jedan
od izraza za ensku osobu, pa time Hamlet naziva Poloniusa svodnikom.
Kad Hamlet u etvrtoj sceni III. ina spominje rije rat, videi da je
netko iza zastora, onda ne misli samo na obina takora, nego i na izdajicu,
jer rat znai i izdajica.
2.5.

Jedinstva i suprotnosti simbola u drami

Eliot je tvrdio da Hamletu nedostaje jedinstvenosti, jer nema pravoga

objektnivnoga korelativa. Evo definicije objektivnoga korelativa i tvrdnje o
manjkavosti u Hamletu.
Jedini nain za izraziti osjeaj u umjetnikom obliku jest pronai tvarnu
meuodnosnicu, drugim rijeima, splet predmeta, poloaj, verige dogaaja,
koji e biti formula toga osjeaja. Kad su dane vanjske injenice, koje moraju
zavriti u osjetnom iskustvu, osjeaj se izravno prizove. Ako istraite bilo koju
od Shakespeareovih najuspjelijih tragedija, nai ete tu tonu podudarnost;
nai ete da je stanje duha Lady Macbeth dok hoda u snu posredovano
vjetim nakupljanjem zamiljenih osjetilnih dojmova; Macbetove rijei, kad
uje za smrt svoje supruge, pogaaju nas, kao da su , prema danom slijedu
dogaaja, proizile iz posljednjega dogaaja u nizu. Umjetnika uvjetovanost
lei u tom potpunom skladu vanjskih elemenata i osjeaja; i upravo to
nedostaje Hamletu. (Eliot, 48)
Branitelj Shakespearova Hamleta stavlja se u vrlo ugodan poloaj, jer
hvali ono to su mnogi vei umovi cijenili. Ugodnost je meutim smanjena
injenicom da pisac ovih redaka duguje i previe toga Eliotu. Svrha
sljedeega

iskaza

jest

tom

da

studentima,

uenicima

ili

svima

zainteresiranima bolje protumaimo djelo - sve je ostalo manje vano.

350

ini nam se da u drami nalazimo cijeli niz adekvacija vanjskih elemenata i

nutarnjega stanja likova te da mnogi objektivni korelativi nalaze svoj
meusobni sklad.
a) Svijet privida i svijet istine.
Hamlet je na poetku nesiguran u to je li poinjen zloin nad ocem, a do kraja
djela ne moe doznati je li majka sudjelovala u tom zloinu. On dakle ne zna
je li istinita slika koju vidi, naime da su majka i Claudius zainteresirani za
njega i za dravne poslove, ili je istina skrivena iza toga i oni su ubojice.
Hamletova je hinjena ludost srodna ovoj nesigurnosti izmeu dviju
mogunosti. Tako sada njegovi protivnici ne znaju je li istina stvarnost koju
vide i u kojoj je Hamlet lud, ili je istina skrivena i Hamlet je ustvari vrlo bistar.
Hamletova nutarnja nesigurnost dobro se podudara s navedenim vanjskim
nesigurnostima.
Dvojnosti izmeu vidljiva privida i skrivene istine javljaju se u nizu
spletki koje uglavnom organiziraju protagonist i antagonist, Hamlet i Claudius:
Hamlet prividno govori s Ophelijom i majkom, ali je vano i to da cijeli
razgovor slua Polonius; Hamleta prividno alju u Englesku, ali je istina da ga
tamo misle ubiti; Hamlet je prividno izazvan na dvoboj maevima, ali je
stvarno to da je igra namjetena i da je rije o smrtnoj zamci.
Opisanoj dvojnosti odgovara i predzavrna meditacija na groblju, pa se
moemo pitati je li prava stvarnost Yorickov sretan ivot ili je prava stvarnost
njegova lubanja?
Privid i zbilja susreu se konano samo u umjetnosti: Hamlet prividno
tek reira kazalinu predstavu, ali zapravo govori o umorstvu svojega oca.
Claudius se prepoznaje kao ubojica i tako je umjetnost otkrila svijetu istinu.
Mnoge dvojbenosti i nesigurnosti otvaraju i konaan upit o smislu borbe,
pa su dakle izraene u glasovitu monologu iz treega ina.
b) Razvoj misli o ovom pokvarenom svijetu; razvoj misli o drugom svijetu
Misli o pokvarenosti ovoga svijeta iz navedena monologa pripremljene su
najprije spoznajama o tom svijetu. Hamlet shvaa da mu je oca ubio njegov
vlastiti brat. Nadalje, vidi da se majka preudala vrlo brzo, znai da u najmanju
ruku ne ali za svojim muem. Nadalje, Ophelia koju je volio pristala je na
351

igru u kojoj ga izdaje. Navedeni dogaaji pripremili su teke misli protiv ovoga
svijeta. Misli rastu od prvoga monologa, kad je taj svijet nazvan
neoplijevljenim vrtom. Ovaj je svijet za Hamleta, rekli smo ve, weary, stale,
flat and unprofitable - muan, ustajao, dosadan i beskoristan.
Na pozadini reenoga, i svega ostaloga to se u drami zbiva,
Hamletove rijei o ovom svijetu djeluju pogoeno, kao dio promiljena sustava
objektivnih korelativa:
a sea of troubles - more nevolja ;
the oppresor's wrong - nepravda nasilnika ;
the proud man's contumely, od bahatoga sramotu
the pangs of despis'd love - prezrenu ljubav
The insolence of office - bezonost na vlasti;
And the spurns that patient merit of the unworthy takes - i grube uvrede to ih
krotka zasluga od nevrijednih prima
(...)
Who would fardels bear - tko bi nosio to breme
To grunt and sweat under a weary life - gunati i znojiti se pod otrcanim
ivotom
ini nam se da je dobra i priprema spomena drugoga svijeta. Njegov
predstavnik javlja se ve u prvom inu, u osobi duha Hamletova oca. Ve su
tu iskazane i muke u tom svijetu. Nadalje, zagrobni ivot spominje i sam
Hamlet kad ne eli ubiti Claudiusa u molitvi.
Hamletova teka dvojba izraena u monologu biti ili ne biti takoer je
dvojba izmeu ivota u ovom naem vidljivom svijetu, koji je ruan, i ivota u
drugom svijetu koji je moda jo gori. Rije je o dvojbi u kojoj je na jednoj
strani runo i vidljivo, a na drugoj strano i nevidljivo. Reeno je povezivo s
vanjskim dogaajima u kojima se ionako nevesela stvarnost stalno pokazuje
maskom neega puno gorega i mranijega.
Ve smo navijestili u opisu 'sudskoga postupka' da Hamlet u poznatu
monologu biti ili ne biti dvoji o plemenitosti: je li plemenitije, dakle moralnije,
trpjeti zlo ne branei se orujem, ili je plemenitije uzeti oruje u ruke i tako se
boriti protiv zla. Hamlet u monologu iz treega ina misli da oni koji uzmu
352

oruje sigurno umiru, a ne spominje nagradu za te ljude koji umiru u oruanoj

borbi za pravdu. ini se kao da bi i oni mogli samo trpjeti na drugom svijetu.
Ve smo rekli da je indikativno kad Hamlet ne spominje uskrsnue u svojim
razmiljanjima na groblju.
Kraljevi u samom monologu iz treega ina ne rjeava odmah ni
dvojbu o plemenitosti oruane borbe, ali ju rjeava poslije jer uzima ma.
Teke Hamletove slutnje o kazni na drugom svijetu moda razrjeava svojim
pozdravom, koji je elja, njegov prijatelj Horatio, i to tek na kraju drame.
Kazujui Good night, sweet prince on moda govori da oni koji su se s maem
u ruci borili za pravednu stvar imaju pravo na nagradu na onom svijetu. Oni
znai imaju pravo na laku no, dakle na miran san nakon smrti. Hamlet e
tako meuvrijeme do Sudnjega dana provesti mirno.
c) Suglasja i dvojnosti vezane za druge likove
Na srodan nain moemo protumaiti rijei i stanja drugih osoba. Polonius se
skriva iza zastora, kako cijelo vrijeme skriva svoju perfidnost iza rijei o brizi
za djecu. On zapravo rtvuje Opheliju za svoje dravne poslove, i moda,
uspjeh na dvoru.
Poloniusu je srodna Gertrude, jer se ini da je i njoj uspjeh na dvoru
vaniji od vlastita djeteta. Birajui izmeu Claudiusa kojemu udovoljava
brakom i Hamleta kojega ranjava istim brakom, ona bira ugled na dvoru.
Naime s njim ostaje kraljica, a kad bi dopustila Hamletu da se razvije u kralja,
ona bi mogla biti samo biva kraljica. Navedeno je naravno spekulacija. Nije
tono razjanjeno bi li ona bila kraljica da nije imala kralja, ali je mogue
pretpostaviti da bi joj utjecaj opao da se nije udala, da je Hamlet uzeo
Opheliju i tako nju uinio kraljicom.
Ophelia voli Hamleta, ali se priklanja jaemu ocu. Kad ne govori
Hamletu da e ga uhoditi, ona lae. Kad pjeva poluprostake pjesme, ve
pomuena uma, njezine su rijei istinite.
Tono je da mnoge simbole u drami proimlje nesigurnost, tama i
sumnja - ali je upravo ta sumnja veza meu naizgled nepovezanim simbolima.
Hamlet na poetku nije siguran da se zloin dogodio, to odgovara sumnji da
je oev duh dobronamjeran. Sumnja lei i u moguem sudionitvu majke u
353

prvom zloinu, a sumnjiva je i dokraja negativna uloga Rosencrantza i

Guilednsternea. Sumnjivo je i uhodnitvo Ophelijino, jer ona moda nije mogla
postupiti drugaije zbog duhovne i materijalne ovisnosti o ocu.
d) Podudarnosti izmeu dogaaja
Moemo adekvacije i povezanosti izmeu simbola postaviti i drugaije:
najprije imamo spomen Danske koja je trula, onda postajemo svjesni
prvotnoga zloina Claudiusova; ubojstvo savjetnika Poloniusa pokazuje da
Hamlet nije slab i da e biti jo mrtvih; spomen Danske kao tamnice s jedne je
strane vezan za trule u Danskoj, ali i za injenicu da likovi ne mogu djelovati
drugaije nego to djeluju jer su zapleteni u svoje prethodne postupke ili u
svoj karakter.
Majina izdaja nedavno umrloga supruga najavljuje srodnu Ophelijinu
izdaju mladoga Hamleta. Poloniusuovoj prijetvornosti odgovara prijetvornost
Rozencrantzova i Guildensterneova. Moda je najbolja adekvacija scena na
groblju, kad Hamlet prevre po kostima, i tako tono najavljuje pokolj na kraju
drame. Ima li bolje pripreme za smrt od meditacije nad lubanjom?
Dvije obitelji posve nestaju u dogaajima: ona kojoj je na elu bio stari
kralj Hamlet i ona kojoj je na elu bio Polonius. Moda ovomu treba dodati i
nestanak tree obitelji, one zamiljene koju bi osnovali Hamlet i Ophelia.
Ovdje imamo srodnost s fabulom i podfabulom u Kralju Learu.
e) Srodnosti simbola koje tvore isti ugoaj
Evo i pojedinanih simbola koji nalaze tonu meusobnu podudarnost: prvi
zloin nad starim Hamletom - pono - duh ubijena ovjeka koji se vraa
no- ubojstvo Poloniusovo - tajni ukop tijela Poloniusova - groblje- lubanje
spletka oko tobonje oklade - otrov - etiri zavrne smrti.
Korespondencije nalazimo i na razini pojedinih rijei. Komad koji reira
Hamlet kako bi se uvjerio u Claudiusovu krivnju zove se Miolovka, The
Mouse-trap, to Hamlet kazuje kralju, koji je time imenovan miem i to u
drugoj sceni treega ina. U istom inu, u etvrtoj sceni, Hamlet razgovora s
majkom, pa joj kae da e ju kralj u ljubavnoj igri zvati svojim miem. Tako su
dva lika koji imaju materijalnu ili samo moralnu krivnju prema staromu kralju
imenovana istim imenom. Ovomu moemo dodati da je u istoj sceni Polonius
354

imenovan takorom, znai da je i imenom priblien svojim nalogodavcima.

takor je, kako smo rekli, ime za izdajicu.
3. Izvori za Hamleta
Mogue je da uenici iznesu osnovne podatke o djelima dostupnim u literaturi
s popisa na kraju lanka:
Saxo Grammaticus: Gesta Danorum ili Historia Danica (oko 1200).
Franois de Belleforest: Histoires Tragiques Extraits de Oeuvres Italiennes di
Bandello (1559 1582).
Thomas Kyd: The Spanish Tragedy (1585 1587)
Timothy Bright: A Treatise of Melancholy (1586).
4. Literatura o Hamletu
One uenike drugoga razreda koji nisu posebno zainteresirani za anglistiku
ne treba optereivati anglistikom literaturom niti sporovima meu kritiarima.
Reeno ne znai da nastavnik ne moe umjesto toga podijeliti listi s
literaturom, koju e, ako ele, prouiti oni s vie interesa. Knjige i adrese pod
brojevima 1., 3., 6. i 7. iz popisa literature izgledaju nam posebno korisnima.
Mogue je organizirati poseban sat na kojem bi svaki student ili uenik koji je
prouio odreeno djelo o Hamletu izvijestio o osnovnim idejama.
5. Kako zavriti sat o Hamletu ?
Hamletova fraza The rest is silence, pomalo je izlizana. Moemo ju staviti u
kontekst kraja iz prve inaice drame, poznate Q1, gdje Hamlet kae Heaven
receive my soul. Konana je verzija manje kranski upravljena.
Ve smo rekli da teke Hamletove dvojbe o drugom svijetu moda
razrjeava svojim pozdravom, koji je elja, njegov prijatelj Horatio: Good
night, sweet prince. Time i Hamletu i nama kazuje da nakon sna moda
postoji buenje, te mu eli da meuvrijeme do Sudnjega dana provede mirno.
Sat je mogue zavriti i humorom, naime anonimnom pjesmom to
samo istie vanost Andrewa Cecila Bradleyja jo uvijek vrlo utjecajna
strunjaka za Shakespearea.

355

I dreamt last night that Shakespeares Ghost

Sat for a civil service post.
The English paper for that year
Had several questions on King Lear
Which Shakespeare answered very badly
Because he hadnt read his Bradley.
(Taylor, 40).
Sanjao sam sino da je Shakespearov duh / pristupio ispitu za dravne
slubenike / U testu iz engleskoga za tu godinu / bilo je nekoliko upita o
Kralju Learu / Na koje je Shakespeare odgovorio vrlo loe / jer nije itao to o
tom pie Bradley.

LITERATURA:
1.Bradley, Andrew Cecil: Shakespearean Tragedy : lectures on 'Hamlet',
'Othello' , 'King Lear', Macbeth , MacMillan, London 1904.
2. Eliot, T.S.: Selected Prose of T.S. Eliot, A Harvest Book Harcourt Brace
New York 1975.
3. Englesfeld, Mladen; Torbarina Josip: Hamlet, Sysprint, Zagreb 1996.
4. Knights Lionel, Charles: An Approach to Hamlet, Penguin, London 1960.
5. Hughes, Ted: Shakespeare and the Goddess of Complete Being
Farrar Straus & Giroux, New York 1992.
6. Farrow, Matty: The Works of the Bard (Mrea, konkordanca svih djela)
7. Friedlander, Ed: Enjoying Hamlet by William Shakespeare (Mrea)
8. Greek baby names; adoption.com (Mrea)

356

9. Jones, Ernest, The Oedipus- Complex as An Explanation of Hamlet's

Mystery: A Study in Motive, The American Journey of Psychology,
January 1910 (preuzeto iz Shakespeare Navigators, Mrea).
10. Stockton, Carla Lynn: Hamlet, W. Shakespearea, Cliffs Notes,
Opus, Zagreb 2005.
11. Shakespeare, William: The Complete Works, Hamlyn, London 1985.
12. Elaine Showalter: Representing Ophelia: Women, Madness, and the
Responsibilities of Feminist Criticism. U Shakespeare and the Question of
Theory. Uredili: Patricia Parker i Geoffrey Hartman. New York i London
1985.
13. Stopes, C.C.: Katherine Hamlet and 'Ophelia', Times Literary
Supplement, 24. oujka 1927., 215.
14. The Global Electronic Shakespeare Conference (Mrea).
15. Taylor, Michael: Shakespeare Criticism in the twentieth century, Oxford
University Press, Oxford 2001.
16. Torbarina, Josip, Predgovor i prijevod: Shakespeare, Hamlet,
Nakladni zavod Matice hrvatske, Zagreb 1979.
UPITI
1. Literatura o Hamletu
2. Metodike osnovice pristupu likovima u Hamletu
3. Srodnosti i suprotnosi likova u Hamletu
4. Podzemni svijet u Hamletu

357

24. METODIKI PRISTUP KOMEDIJI

JEAN BAPTISTE POQUELIN MOLIRE: KRTAC
lanak na poetku predlae metodike postupke za lokalizaciju
Molireove komedije. U interpretaciji je navedena Fryeeva
teorija o komediji te primijenjena na krtca, a govori se i o
srodnosti odnosno razlici u odnosu na druge knjievne i filmske
komedije. Glede metodike predlae se da uenici usmjereno
itaju s posebnim zadatcima te kasnije izlau na satu.
Navedena je i mogunost kreativne preradbe.
Kljune rijei: komedija, interpretacija, Frye, metodika primjena
ovjek lako podnosi prijekor, ali teko podnosi porugu. Spreman je da ga
smatraju zlim, ali nikako ne eli da ga smatraju smijenim.
Predgovor Tartuffeu (1669.).
1. LOKALIZACIJA
Za svaki od elemenata lokalizacije koji emo navesti najbolje je individualno
zaduiti jednoga uenika, koji e na poetku sata ukratko iznijeti osnovne
elemente kontekstualizacije Molireova djela.
Politika:
Francuska je mo u zamahu pod Louisom XIV., koji sebe naziva Kralj Sunce i
kae, Drava to sam ja. Westfalskim mirom u Mnsteru 1648. Francuska je
postala e vodea politika sila u Europi i dobila biskupije Metz, Toul i Verdun.
Ugovor je inae sastavio veim dijelom kardinal Mazarin.
Umjetnost:
Valja prikazati koju Nicolas Pousssinovu sliku: ozbiljnu klasinu Les Bergers
d' Arcadie, s pastirima oko grobnice koji podsjeaju na memento mori, smrt
nazonu i u Arkadiji; mogue je pokazati i erotine Nimfe i Satire. Duh dona
tvori i djelo arhitekta Franois Mansarta, poznata je i lako nalaziva na mrei,
Crkva Val de Grce te dvorac Chateau de Maisons. U istom dobu svoje
pobune i maksime tvori Franois La Rochefoucauldovu: Da nemamo
nedostataka, ne bismo tako uivali kad ih otkrijemo u drugima; Srce uvijek
zaluuje razum; Odbijati pohvalu znai otkrivati elju za dvostrukom

358

pohvalom; Otkrivamo svoje male slabosti da uvjerimo ljude kako nemamo

onih velikih.

Molire je takoer u usta svojim likovima stavljao mudre,

aforistine izreke.
Knjievnost
Drugi nain lokalizacije govorio bi o knjievnicima koji djeluju otprilike u doba
u kojem stvara u Molire. Ako se na satima ve govorilo o Jeanu Racineu i
Pierreu Corneilleu, mogue je obnoviti osnove njihovih djela koje su u
programu. Korisno je naglasiti sukobe obveza i strasti, koje proimlju i
Corneilleova Cida i Racineovu Fedru. Mogue je naglasiti i formu
aleksandrinca, makar je sam krtac napisan u prozi.
Molireov opus
Godine 1664. izvedena je prva inaice komedije Tartuffe, koja se ruga lanom
pobonjaku; godine 1665. praizvedena je komedija Don Juan, o slobodama
ljudskih odluka; godine 1666. praizveden je Mizantrop, o licemjernu drutvu u
obzoru pjesnitva i ljubavnih igara; godine 1668. praizveden je krtac, koji
smijehom napada lihvarstvo, a ruga se i poudi starih mukaraca za mladim
djevojkama.
U svijet djela uenike e uvesti i Molireov ivotopis, u kojem emo istaknuti
veze s elementima opusa:
1622. roen u Parizu kao sin bogata trgovca; radnja svih velikih drama Tartuffe, Umiljeni bolesnik, Mizantrop -zbiva se u Parizu
1636. djed s majine strane esto ga vodi u kazalite gdje gleda farse,
najee u izvedbi Turlupina.
1643. prekida kolovanje u isusovakoj gimnaziji i djeluje s glumakom
druinom obitelji Bjart. Meu njima je i epavi Louis Bjart koji e
glumiti slugu La Flchea, pa e mu stoga Hapragon rei da je epavi
pas.
Uskoro je Molire u zatvoru zbog toga to glumcima i vlasnicima
dvorana ne plaa dugove. Motiv lihvarstva u krtcu moe biti i
posljedica osobna knjievnikova iskustva s lihvarima.

359

1647. Kazalite gostuje po provinciji: Grenoble, Lyon, Avignon, Bordeaux,

1658.
1658. Pisac zadobiva naklonost kraljeva brata
1659. Uspjena praizvedba Kaiperki
1662. U svojoj etrdesetoj godini eni se za Armandu Bjard koji ima 19
godina; pie kolu za ene u kojoj se ruga ljubavi sredovjenoga
mukarca prema mladoj djevojci; srodno je i s Harpagonovom 'ljubavi'
prema Mariane u krtcu.
1664.

Molireova sina Louisa na krstitkama dri na rukama kralj Louis XIV.

U Tartuffeu samo vanjska intervencija Redarstvenoga doasnika koji
predstavlja kraljevu vlast spaava Orgonta od Tartuffeovih spletki;
u Mizantropu meutim sreemo i kritiku onih o kojima se na dvoru
dobro govori.

1664. 1668. Velike drame: Tartuffe, Don Juan, Mizantrop, krtac

1673. Tijekom etvte izvedbe Umiljenoga bolesnika, gdje igra u glavnoj ulozi,
Molire dobiva napad turbekoloznoga kalja i krvari; ubrzo umire u
svojoj kui u ulici Richelieu.
Uz to to kaalj i kihanje likova mogu biti komian element,
Harpagonov kaalj iz krtca mnogi tumae eljom pisca i ujedno
glumca da opravda svoj kaalj na pozornici.
2. INTERPRETACIJA :
2.1. Opa obiljeja komedije
Komediju kao narativnu kategoriju prema Fryeu presudno obiljeuje nekoliko
elemenata, koji se mogu nai i u Molireovoj drami:
a) Sukob oca i sina ili barem starosti i mladosti
U Molirea sukobljuju se Harpagon i Clant; u Dria Dundo i Maro, starac
Stanac i Divo; u Marka Twaina sukob je oit izmeu Huckleberryja Finna i
oca. Ima meutim niz Molireovih drama bez ovoga elementa, meu kojima
360

su Tartuffe i Mizantrop, to moda dokazuje da nije rije o pravim

komedijama.
b) Radnju komedije ine zapreke junakovoj elji
U krtcu je zapreka Clantovoj elji za lijepom Mariane otac Harpagon, koji ju
takoer eli. Zapreka keri lise da se uda za Valrea jest opet oeva elja,
koji ovoga puta ne eli troiti novaca na njezin miraz. Sin svoj dio problema
rjeava tako to krade oevo blago, pa u zamjenu za njega dobiva Mariane.
ini se da pravu rjeidbu nosi tek Anselme, koji se pokazuje kao Valreov i
Marianein otac i koji svojim novcem smiruje Harapagonovu elju za
probitcima od miraza.

Naravno da ovaj kraj i sam lik Anselmeov mogu biti

polazite za raspravu: ruga li se Molire sretnu kraju, misli li ozbiljno kad

sugerira da ivot ima sretan ishod, ili moda eli rei i jedno i drugo a
itateljima prepupta da izaberu sami.
c) U komediji je nerijetko rije o pokretu od jednoga do drugoga tipa drutva
U krtcu Harpagon vie ne e moi svojom krtavou tiranizirati sina, ker i
njihove nove obitelji. S druge je strane pojava Don Thomasa d'Alburcyja koji
sve rjeava moda ironina ovdje pieva poruga nije onako oita kao u
Tartuffeu, ali je opet mogua. U Tartuffeu naime licemjer vie ne e moi
tiranizirati obitelj naivnoga domaina Orontea. Meutim je kraljeva intervencija
toliko nenadana, da moramo pomisliti kako je rije o ironinu kraju, pri em se
pisac ruga drutvu. Ironija sretna kraja u strukturnom smislu pripremljena je
ironinim napomenama slukinje Dorine.
U Huckelberryju Finnu imamo put od robovlasnitva do demokracije; u Noveli
od Stanca rije je o dobiu gradskoga nad seoskim, patrijarhalnim drutvom.
Pojava je jo oitija u djelima gdje se komino mijea s ironijom: u Haekovu
Dobrom vojaku vejku imamo put od monarhije do republike, u Grassovu
Limenom bubnju od nacizma do demokracije.
d) Novo drutvo obino najavljuje zabava
U krtcu Anselme kae Ali sada poimo odmah obavijestiti majku o naoj
radosti. Rije je o pripremi dvostruke enidbe brata i sestre iz jedne obiltelji
za brata i sestru iz druge.
361

U Drievoj Noveli tanac pleu 'vile'; na kraju Sna Ivanjske noi imamo
enidbu; Predstava Hamleta je tragikomedija, pa se enidba izrouje u
parodiju: donesi kumaino, rakiju staru, / prut kapulu paki sir / neka se
znade da nam je pir).
U suvremenim filmskim komedijama, Notting Hill i Runaway Bride, takoer
dolazi na kraju enidba, koja je najei i najnaravniji kraj cijele ove vrste.
Miljenko Smoje odluio je pri kraju svoga televizijskoga serijala Malo misto
vjenati dotura Luigija i Bepinu, ali je onda na samom kraju usmrtio Bepinu
e) Tendencija je komedije uvui u svoje drutvo to iri krug ljudi
Brindavoine i La Merluche, Harpagonove sluge, imaju ulogu osoba koje
svojim imenima - sueni bakalar i slamica - tvore humoran ugoaj. Claude,
Harpagonova sobarica takoer nema pravoga posla u samoj prii. U ovoj se
komediji javlja 15 osoba, u Umiljenu bolesniku 12.
Afi Dunda Maroja takoer je prilino obilan: Maroje, Maro, Pomet, Bokilo,
Petrunjela, Ugo Tudeak, Gulisav Hrvat, Popiva, Tripeta ... popis ima 26
likova, zatim bire i tri rimska krmara!
Vidjeli smo da sva navedena Fryeeva obiljeja nisu posve nazona u
Molireovoj komediji. Nalazimo meutim obiljeje koje je dug vremenu.
Jedinstvo radnje, mjesta i vremena moralo se u drami potivati, makar
Aristotel ne govori o vremenu. Molire katkad slua zapovijedi vremena, pa
tako Harpagon eli veeras udati ker lise za Anselma.
2.2.

Likovi

Na temelju rasprave Tractatus Coislianus, srodne Aristotelovoj Poetici, Frye

donosi raspodjelu likova u komediji. Alazon (gr. hvalisavac, koji precjenjuje
sebe) postaje rtva eirona (samopodcjenjiva; koji se pravi slabijim no to
jest) ; na hvalisavevoj je strani ozbiljni agroikos (gr. seljaina) koji odbija
hranu, i o kojega se slijeva smijeh, a on sam i ne zna zato; na
samopodcjenjivaevoj je strani lakrdija bomolochos, sredite humornoga
ugoaja, obino kuhar ili osoba povezana s hranom.
Molireov je krtac tipina komedija, pa nam se ini da likovi iz nje razvidno
pokazuju Fryeovu razdiobu.
362

Izabrani uenici pojedinano e pri itanju vie pozornosti upraviti primjerima

koji dokazuju navedene tvrdnje, pa e na samom satu te primjere iznijeti:
alazon: stari Harpagon koji se precjenjuje jer misli da novcem moe
pridobiti Marianeinu ljubav; njegovo je ludilo krtavost
(krade zob vlastitim konjima)
eiron: Clant koji se pomou sluge dokopao Harpagonova blaga - starac
se odrie voljene ene i preputa ju njemu, svojemu sinu
(obajavljujem vam da ne u odustati od svoje ljubavi za Marianu i da
u
upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem). III.4
agroikos: Valre sudjeluje u starevoj krtosti vie ili manje prividno;
jedi da ivi, a ne ivi da jede

III.1.

Zar hoete da gosti puknu od sitosti? I zar je gospodin pozvao

goste zato da ih silnim jelom ubije?
Njegovo je neznanje jedan od pokretaa smijeha u quiproquo
sceni iz treega prizora petoga ina, kad on misli na ljubljenu
lise, a starac na svoje blago
bomolochos: ovomu tipu pripadaju Harpagonov koija i ujedno
kuhar Jacques, Clantov sluga La Flche, a vjerojatno
i svodnica Frosine.
Dakle, trebat e vam etiri jela i pet dodataka...Juhe...Predjela...
Potrebno je zaduiti pojedine uenike da otkriju raspored likova u komedijama
koje su prije upoznali te u filmovima koji spominjemo u iduem dijelu teksta.
Najei su tipovi hvalisavca u komedijama upravo senex iratus (ljutiti starac)
i milles gloriosus (hvalisavi vojnik). Starce predstavljaju Plautovi Euklion i
Megador iz Aulularije, tu je naravno i Driev Skup. Neto je drugaiji lik
alazona Stanac koji precjenjuje sebe jer misli da e se pomladiti.

363

Hvalisavi je vojnik Pirgopolinik iz Plautove istoimene komedije ; on je pretea

naemu Bukari iz Predstave Hamleta.
U suvremenoj filmskoj komediji Notting Hill hvalisavac bi bio slavni glumac,
prvi deko poznate glumice Anne Scott, koji i ne sluti da mu je tobonji
posluivatelj u hotelskoj sobi, William Thacker, konkurent na ljubavnom planu.
Ovdje bi se meutim moglo shvatiti da i slavna Anna Scott postaje rtvom
maloga vlasnika knjiare specijalizirane za putopise.

Imamo barem na

jednom mjestu i zamjenu uloga u ovoj komediji, pa pri kraju filma slavna
glumica dolazi u knjiaru i kae da je i ona samo djevojka koja moli za ljubav.
U tom asu biva odbijena od napuhana vlasnika knjiare, ali na kraju sve
dobro zavrava.
Predstavnik je eirona ili samopodcjenjivaa Divo iz Novele od Stanca (Ne
mjerim ja gori nebeske visine, / ni pamet ma nori tej morske dubine ) ; ovamo
ide i Pleusiklo iz Plautova Hvalisava vojnika. Haekov vejk i Hellerov
Yossarian istinski su prozni eironi.
Bomolochos je u prije spomenutoj Plautovoj komediji komediji rob Palestrion;
u filmskoj komediji Rogera Michella Notting Hill to je Velanin Spike, koji
pozira napola gol pred novinarima to su se skupili da vide poznatu umjetnicu.
Driev Pomet sjedinjuje osobina bomolochosa i eirona.
Budui da Molire preuzima iz Plautove Aulularije, kako je to uinio i na
Dri u Skupu, potrebno je zaduiti dva uenika da proitaju navedene drame,
te iznesu raspored likova po navedenoj shemi.
2.3. Tipovi komedije prema uspjehu junaka eirona
Frye razlikuje komedije glede stupnja uspjeha junaka u borbi s nevaljanim ili
kako on kae humornim drutvom:
A) Na dnu su komedije u kojima nevaljalo drutvo trijumfira, a primjer je
Tartuffe gdje kralj intervenira svojom voljom, zapravo protivno logici
nutarnjega zakona razvoja drame.
B) Na drugoj su razini komedije u kojima glavni lik ne mijenja humorno
drutvo, nego ga naputa, ali je moralni dobitnik. Primjer je Molireov
Mizantrop, gdje Alceste ustvari mora otii iz drutva. Nema ni govora o
364

promjeni drutva. Poraz je u tom to ga voljena Climne ne eli pratiti.

Potpunost neuspjeha pokazuje sam kraj kad ga odbija i liante, koja je bila
njegov drugi izbor.
Makar je Hellerova Kvaka 22 blia ironiji nego komediji, ini se da bi ovomu
tipu bio blizak Yossarian koji ne uspijeva izmijeniti ludosti ratne logike i
gruboga kapitalizma, nego iz njih na kraju bjei.
C) Trei je tip komedije ona u kojoj se uklanja alazon, a primjer bi bio
Molireov krtac gdje se Harpagon povlai i preputa Clantu Mariane.
D) Idui je, etvrti stupanj komedijie onaj u kojem u pobjedi valjanoga drutva
sudjeluje i sama narava, a primjer je po Fryeu Shakespeareovo djelo Vesele
ene Windsorske.

Pisac spominje u ovom kontekstu i ensku figuru

povezanu s obnovom i vegetacijom, pa bi ovdje bilo mjesta i Gundulievoj

Dubravci.
E) Na petom stupnju komedije imamo promjenu jednoga oblika egzistencije u
drugi, a Frye kao primjer navodi Shakespeareovu Oluju. esto je javlja
paralelni svijet mate u koji se smjeta dio dramske igre. Djela su komedije
samo po svojoj strukturi jer se u njima javlja pokret iz donjega svijeta zbrke u
gornji svijet harmonije i pravde, kako je to u Danteovoj Boanskoj komediji.
F) Na estom stupnju se komina zajednica raspada. Frye spomine
Huysmanna i njegovo djelo Rebours (Suprotno, Uz dlaku) Junaci su esto
zabavljeni okultnim, odvojeni su od svakodnevne rutine. Naputa se svijet
zabave i doskoica, budi se kritina inteligencija, ali sjenoviti ili mrani ugoaji
nemaju nita zajedniko s tragedijom. ini se da bi dobar primjer ovakve
'komedije' bio Eliotov The Elder Statesman, Stari dunosnik iz 1958.
2.4.
Elementi kominoga
Uenicima valja rei da ima raznih vrsta komedije: komedija ideja ruga se
velikim zamislima (Shaw, Man and Superman), komedija zapleta ruga se
likovima u neobinim dogaajima (Beaumarschais, Le Barbiere de Sville;
Dri, Novela od Stanca), komedija obiaja ruga se pogrjenim navikama i
obvezama drutva (Wilde, The Importance of Being Earnest), komedija
karaktera ruga se slabostima ljudskoga znaaja: pohlepi, hvalisavosti,

365

tvrdoglavosti. Molire je poznat po svojim komedijama karaktera, pa i krtac

temelji smijeh na znaaju krta i pohlepna starca.
Uenici moraju tijekom usmjerenoga itanja, prije samoga sata, nai i ispitati
primjere stareve obuzetosti novcem. Mogu navesti i dananje primjere takvih
postupaka:
Harpagon eli udati ker za onoga tko ne trai miraz:

Takvu priliku treba

smjesta epati objema rukama. On ima za mene prednost na koju se ne u

kod drugih namjeriti: obvezuje se da e je uzeti bez miraza. (I.5). Kasnije u
razgovoru s Valreom opetuje tri puta bez miraza. Danas miraz nije vaan, no
vjerojatno nema malen broj roditelja koji e keri savjetovati da pogleda to
njezin mogui izabranik posjeduje.
Harpagon ovako zapovijeda slugama: (...) ali dobro mi pazite, kad briete
pokustvo, da ga ne biste odve istroili. (III.1.)
Goste eli poastiti tekom hranom da ne jedu puno: Trebat e izabrati neto
ega se ne moe mnogo pojesti i to odmah zasiuje: kao masnu bravetinu i
rezance obilno obloene kestenjem. (III.1).
Uenike valja uputiti da komiari mogu postizavati smijeh i na druge naine,
pa im protumaiti zabunu, ironiju, pretjerivanje i atelau. Uenici e sami nai
primjere iz drame:
Zabuna:
Clant misli da Harpagon govori o Marianei kao o njegovoj, Clantovoj
potencijalnon supruzi, a starac ju eli za sebe. (I. 4, 41)
Jacques govori o prascu kojega valja pripremiti, a Harpagon smatra da je rije
o ovjeku koji mu je ukrao novac:
Jacques: Treba ga odmah zaklati, ispriti mu noge, baciti ga u kipuu vodu i
objesiti o strop.
Harpagon: Koga, onoga tko me okrao?
Jacques: Govorim o odojku koga mi je va upravitelj upravo poslao. Priredit
u vam ga na svoj nain. (V, 2)
Jacques govori o kuharskom umijeu, istraitelj o svom poslu (V., 2 ...117).
366

Sudski istaitelj: Dragi moj prijatelju, sada ne smije nita zatajiti pred svojim
gospodarom.
Jacques: Oh, gospodine, pokazat u vam svu svoju kuharsku vjetinu,
poastit u vas kako najbolje budem mogao.
Navedena je scena najava quiproquo scene izmeu Harpagona i Valrea
(V.,3, 125). Starac misli o svom blagu koje je novac, a mladi misli o svom
blagu, koje je upravo stareva ki.
Valre:

(...) Na koljenim vas molim tu draesni dragocjenost. Uinit ete

dobro djelo ako mi je ostavite.

Harpagon: Nema nita to ti je palo na pamet!
Valre: Mi smo se jedno drugome zakleli na vjernost i obeali da jedno
drugoga nikad ne emo ostaviti.
Hapragon: Divna zakletva! Prekrasno obeanje!
Valre: Da, mi smo se zavjerili da emo vjeno pripadati jedno drugome.
Harpagon: Ja u vas u tom sprijeiti, obeavam ti!
Valre: Samo nas smrt moe rastaviti.
Hapragon: Pomamio se za mojim novcem kao sam vrag.
Uenik koji je bio zaduen opet proititati Plautovu Aululariju, mora pronai
paralelizme nazone u razgovoru Valrea i Harpagona te Eukliona i Likonida.
Ironija :
La Flche: Divno sam otpravljen

(I. 3) Ustvari ga je Hapragon izgrdio i

opsovao: Nosi se do sto vragova. Uskoro e ga nazvati epavim psom.

Jacques: (...) ali me va gospodin otac, kako je ve ljubazan, istjerao van
protiv svoje volje, a postojala je i opasnost da e me izmlatiti. (II.1, 50).
Harpagon imitira lise (42).
lise (pokloni se) : S vaim doputenjem, oe, ja se uope ne u udati!
Harpagon (imitira njezin poklon): S vaim doputenjem, keri moja mala,
drago moje, ja elim da se udate. (I.,4).

367

Harpagon se sprema lihvarskim kamatama zasluiti neto od tada jo

nepoznata mu zajmoprimca, a govori ovako:
Harpagon: Milosre od nas trai, Simone, da inimo usluge, ako moemo.
(II.2, 57).
Clant se raduje to e vidjeti voljenu Mariane, ali se ne veseli tomu to bi mu
mogla postati maeha, umjesto da mu bude supruga:
Clant: Ali to se tie najljepeg doeka i ljubaznog lica, obeavam da u
vam se potpuno pokoriti. (III.1. 74).
Mariane je takoer ironina kad kae Clantu,

Tako bi i meni bilo mrsko da

vi meni postanete pastorak (89). Drugi bi mogli pomisliti da ona ne eli ba

njega za pastorka. Meutim djevojka i njezin izabranik znaju kako ona misli da
bi ona htjela upravo njega, ali ne za pastorka, nego za supruga.
Valre je ironian kad govori sluzi Jacquesu da se moe s malo novca
pripremiti veera. Jacques mu vjerojatno vraa ironiju kad govori kako e
pripremiti prasca za veeru, a zapravo misli kako e njega, Valrea, lano
optuiti i tako ga figurativno, pripremiti za veeru.
Jacques: Treba ga odmah zaklati, ispriti mu noge, baciti ga u kipuu vodu i
objesiti o strop. (V, 2).
Mnoge navedene ironije koje pisac stavlja u usta svojim likovima moda su
pieva priprema za teku strukturnu ironiju na kraju komedije. Ve smo rekli
da je mogue shvatiti kako je niz prepoznavanja u sretan as zapravo pieva
poruga. Po tom samo neka nadnaravna sila - Bog ili sretan sluaj - mogu
spasiti svijet od pokvarenih osoba koje prestavlja Harpagon. Sam antagonist
se pritom ne mijenja, on ostaje pohlepnim, pa je i to potvrda injenici da je kraj
mogue itati ironino. (vidi: Molire, Tartuffe, krtac, priredio Nikola Batui,
K 1993, str. 16.)
Pretjerivanje :
Sluga La Flche ovako opisuje Harpagona: A rije dati tako mu je mrska da
nikad ne kae: Dajem vam ruku, nego: Posuujem vam ruku. (II.4, 61).

368

Jacques se u treem inu odluuje kazati Harpagonu to ljudi o njem misle.

Pritom ne znamo pretjeruju li ljudi koji o Hapragonu priaju ili sam Hapragon
ini ludosti:
Dajete tiskati posebne kalendare s udvostruenim kvatrima i produljenom
korizmom (...) kako sami kradete zob vlastitim konjima i da vas je u tami va
koija, koji je sluio prije mene, dobro izmlatio batinom.
Frosine govori Harapagonu, ali kad ga ve nema na pozornici: Groznica te
izjela, krto pseto, sto te vragova odnijelo (II, 5, 71).
Harpagon savjetuje slugama kako da uvaju pokustvo: Kad briete
namjetaj, da ne trljate odvie jako, da ga ne biste istroili. (III.1.,72).
Evo kako se antagonist ali kad mu nestaje novac:
Jao, jadni moj nove, jadni moj nove, moj dragi prijatelju. (...) Za mene je sve
svreno i ja na ovom svijetu nemam vie to traiti (...) Zar nema nikoga tko bi
me htio dignuti iz mrtvih tako da mi vrati moj dragi novac ili da mi kae tko ga
je uzeo ? (113).
Rijei koje po sebi izazivaju smijeh:
La Merluche : imam straga na hlaama veliku rupu tako da mi se, s
oprotenjem govorei, vidi... (73).
Uz neimenovani dio tijela, sam je nadimak ovoga sluge smijean, jer znai
sueni bakalar. Njegov je kolega Brindavoine, zobena slamica, a oba
ovjeka su mrava jer im Hapragon ne daje dovoljno hrane.
U surjeju komedije i u Jacquesovim ustima, smijene su rijei zaklati, ispriti
mu noge, baciti u kipuu vodu. ini nam se da bi rije prasac u iduoj replici
izazvala vie smijeha od odojka.
Jacques: Treba ga odmah zaklati, ispriti mu noge, baciti ga u kipuu vodu i
objesiti o strop.
(...)
Jacques: Govorim o odojku koga mi je va upravitelj upravo poslao. Priredit
u vam ga na svoj nain. (V, 2)
369

Atelaa ( u nekim klasifikacijama :zeugma)

Atelaa vezuje jedan izraz za dva dodatka, pa jedan ima pravo a drugi
preneseno znaenje.
La Flche: Govorim svojoj kapi
Harpagon: Pazi da ja ne bih poeo govoriti s tvojim uima.
ini nam se da je prijevod mogao izostaviti prijedlog, pa bi paralelizam postao
jai, a smisao ostao isti.
2.4. Mudrosti
U krtcu je mogue nai i niz mudrih, sentencioznih izreka. Stoga jedan od
uenika mora tijekom svojega usmjerenoga itanja uvidjeti koji lik ih najvie
iznosi i na samu satu kazati neke od tih reenica:
lise:
Svi su mukarci slini po rijeima, a samo njihovi postupci pokazuju jesu li
razliiti. I.1.(22).
lise: Ah, kako nas oni koje volimo lako mogu uvjeriti. I.1. (22).
Valre: ljude najlake moemo pridobiti ako izigravamo sklonosti iste s
njihovima, ako odobravamo njihova naela, kadimo njihovim manama i
povlaujemo svemu to ine. I.1. (24).
(...) kad su nam ljudi potrebni, moramo im se prilagoditi.
Clant:
Sve to ini neizrecivo je umiljato, iz svih njezinih djela blista neodoljiva
ljupkost: blagost puno privlaljivosti, zamamna dobrota, divna otmjenost... I.
2(26). (Mladi nesvjesno opisuje mnoge

ljubljene enske osobe u oima

svojih moguih partnera.)

Valre: (...) ima nekih ljudi koje moemo pridobiti samo ako se sluimo
obilaznim sredstvima, udi koje ne podnose nikakvo opiranje (...) i koje samo
krivudajuo moemo dovesti kamo hoemo I.5. (47)
Uenici moraju u Shakespearovu Hamletu nai Polonijevu izreku koja kazuje
vrlo srodnu misao.
370

Clant: U takvoj stvari nisu djeca duna pokoriti se ocu. Ljubav ne poznaje
nikoga. (IV, 4, 105).
3.

DRAMSKE IGRE

Uenici mogu tijekom drugoga sata posveena krtcu izvesti dijelove scena
izravno preuzete iz drame. Mogue ih je zaduiti da po elji napiu preraene
razgovore koji e likove i dogaaje smjestiti u Hrvatsku poetkom XXI.
stoljea.
Literatura:
1. Bergson:
1. Cuddon, J.A.: The Penguin Dictionary of Literary Terms and Literary
Theory, Penguin 1999.
2. Michael Crichton
2. Frye,Northrop: Anatomy of Criticsm , Penguin 1990. , First Published 1957.
3. Molire: krtac, Umiljeni bolesnik, Mizantrop, Versailleska improvizacija,
priredio Nikola Batui, kolska knjiga, Zagreb, 2003.
4. Molire: Tartuffe, krtac, kolska knjiga, Zagreb, 1993.
5. Molire: Mizantrop, Hena Com, Zagreb, 1998.

UPITI:
1. Metodiki postupci lokalizacije krtca
2. Osnova knjievnoteoretskoga i metodikoga pristupa likovima komedije
3. Humorni elementi u krtcu
4. Dramske igre na temelju krtca

371

25. ARISTOTELOVA RETORIKA

UVOD
Aristotel (384-322 PK) roen je u Stageiri, u dananjoj grkoj prefekturi s
imenom Halkidika, dijelu sredinje grke pokrajine Makedonije. kolovao se u
Ateni na Platonovoj Akademiji, gdje je proveo dvadesetak godina. Putovao je
s Kseonkratom u Malu Aziju (Hermiasu Atarneusovu u grad Assos) i kasnije s
Teofrastom na Lesbosu prouavao zoologiju i botaniku. S Pitijom,
Hermiasovom keri ili neakinjom, imao je ker istoga imena.
Nekoliko je godina pouavao buduega osvajaa Aleksandra Velikoga.
Oko godine 334. vratio se u Atenu, radei 12 godina na svojoj koli nazvanoj
Lyceum. U ovom razdoblju pie velika djela kakva su Fizika, Metafizika,
Poetika i Nikomahova etika. Nakon smrti prve supruge, ima sina Nikomaha s
Herpilom (Herpyllis). Nakon Aleksandrove smrti i rasta protumakedonskih
stavova u Ateni, povlai se na majino imanje u Kalkis, govorei da ne e
dopustiti Atenjanima dva puta grijeiti protiv filozofije (mislio je na Sokratovu
sudbinu). Umro je u Euboei, nedaleko Atene, prirodnom smru 322.
UVOD O RETORICI
Knjiga je nastala izmeu 335. i 322. godine prije Krista, dakle za vrijeme
navedenoga drugoga Aristotelova boravka u Ateni. Dok je djelo O pjesnikom
umijeu vezano za za dananju teoriju knjievnosti, Retorika je u svom veem
dijelu povezana s govornitvom i dananjim jezinim izraavanjem. Aristotel
meutim ima u vidu svaku raspravu pri kojoj nekoga u neto valja uvjeriti, pa
se bavi i sudskim dokazima i raspravama, psihologijom te politikom.
Retorika ima tri velika dijela. Prva knjiga prua Aristotelovu definiciju retorike,
a zatim govori o trima vrstama govornitva politikom, sudskom, te
epideiktikom (pohvalnom i pokudnom) govornitvu. Knjiga donosi i niz
poglavlja koja su temom neizravno vezana za retoriku, pa tako moemo
doznati Aristotelove stavove o srei, zadovoljstvu te karatkteru onih koji ine ili
trpe nepravdu.
Druga knjiga donosi opis metoda uvjeravanja. Istie se opis entimema, koji se
zapravo temelje na silogizmu.
Trea knjiga opisuje odlike valjana stila, te govori o rasporedu dijelova govora.

372

1. PRVA KNJIGA: TO JE GOVORNITVO I TRI VRSTE GOVORA

1. 1. TO JE GOVORNITVO?
Aristotel dovodi retoriku u svezu s dijalektikom, jer obje govore o spoznajama
koje su donekle zajednike za sve ljude, a ne pripadaju nijednoj odreenoj
znanosti. Retorika je za Aristotela vjetina koja pronalazi metode uvjeravanja,
doslovno, sposobnost teorijskoga iznalaenja uvjerljivoga u svakom danom
sluaju. (6)* Rije je dakle o pojedinim specifinim sluajevima koji mogu biti
vezani za bilo koju struku. Retorika je praktina disciplina, a ne znanost (17)
Zadatak retorike sastoji se u pretresanju pitanja o kojima se savjetujemo, ali o
kojima nemamo strogo odreenih pravila, i u prisutnosti takvih sluatelja koji
nisu sposobni sagledavati brojne okolnosti sluaja i pratiti opirnu izvedbu
zakljuaka. Savjetujemo se o onome to naizgled moe biti i ovakvo i onakvo
(...). (10). Uvjerljivim govorima sluimo se u svrhu donoenja odluke (125).
1.2. UVOD U METODE UVJERAVANJA
Metode uvjeravanja bile bi tehnike i atehnike. Atehnike jesu one koje
govornik nije sam pronaao nego postoje od prije, emu bi pripadali svjedoci,
pisani ugovori ili iskazi dobiveni nakon muenja (7).
Pod tehnikim metodama uvjeravanja A. smatra one koje se mogu konstruirati
metodom i zalaganjem retoriara. Rije je o objektivnim metodama (entimemi
i primjeri) te o subjektivnim metodama (razliiti osjeaji onih kojima se
govornik obraa).
Metode kojima se valja sluiti u samim govorima jesu trovrsne.
Karakter govornika.
Tono je, kae A., da se povjerenje mora temeljiti na samom govoru, a ne na
karakteru govornika no, govornikova estitost doprinosi snazi njegove
uvjerljivosti. A. ujedno kritizira sastavljae spisa Upute u govorniku vjetinu,
koji misle drugaije, naime da govornikova estitost nije vana.

Svi navodi su prema Aristotel: Retorika, vidi literaturu.

373

Raspoloenje sluatelja.
Sastavljai spisa Upute o govorniku vjetinu o ovom najvie raspravljaju. A.
se slae da ovjek ne donosi iste odluke u stanju zadovoljstva ili
nezadovoljstva.
Sam govor
Samim se govorom postie uvjerljivost kad govornik iz uvjerljivih osobina
svakoga odreenoga predmeta izvodi stvarnu ili prividnu istinu.
Retorika, moral i znanost za Aristotela
Aristotel smatra da je retorika korisna jer je istinito i pravedno po svojoj naravi
jae od svojih suprotnosti. Odluke valja donositi na temelju onoga to prilii,
jer u suprotnom istinito i pravedno bivaju nadjaani od suprotnosti.
A. smatra da u egzaktnim znanjem ne bismo mogli uvjeriti mnotvo, jer
znanstveni govor pripada pouavanju. Takav, znanstveni govor, pred masom
da je neizvediv.
1. 3. PRVA KNJIGA, VRSTE GOVORNITVA
Aristotel smatra da svaki govor ima tri elementa: osobu koja govori, predmet o
kojem govori i osobe kojima se obraa (14). Time pomalo anticipira teorije
komunikacije, recimo Karla Bhlera, koji govori o poiljatelju, primatelju i
predmetu poruke. Vjerojatno bi se u Jakobsonovim funkcijama moglo nai
tragova A. koncepta. Tri vrste govora Aristotel izvodi iz triju vrsta sluatelja.
Politiki govor upuen je lanovima skuptine, sudski govor upuen je sudcu,
a epideiktiki govor upuen je 'obinomu gledatelju'. Ne bismo mogli rei da
je Jauova teorija recepcije puno dugovala ovomu, no nije naodmet uputiti na
slinosti.
Svaki je govor vezan za odreeno vrijeme i za odreenu svrhu.
1.3.1. POLITIKO GOVORNITVO
Politiko govornitvo na neto potie ili od neega odvraa. Govornici
savjetuju pojedine osobe na njihovo osobno dobro, a narod na ope dobro.
Politiko govornitvo obraa se narodnoj skuptini.

374

Ova vrsta govornitva ima u vidu budunost, jer se na neto potie ili se
odvraa od neega to bi se moglo dogoditi u budunosti.
Svrha je politikoga govora rasprava o tom to je korisno, a to je tetno (15).
Aristotel smatra da se ono o em se raspravlja u ovom govornitvu moe
svesti na pet glavnih toaka: prihodi, rashodi, rat i mir, obrana zemlje i
zakonodavstvo. Aristotelovi savjeti o ratu i miru nezaobilazni su za svakoga
politiara parlamentarne razine i svakoga viega slubenika Ministarstva
obrane.
Knjiga zatim tumai ono to je mogue nazvati subjektivnim metodama
uvjeravanja.
Aristotel naime kae da se svaki poticaj ili odvraanje tie konanoga
blagostanja ili osjeaja sree. Tako je blagostanje, ili srea, glavni dokaz kojim
se neki skup ljudi, a poglavito se misli na skuptinu u kojoj sjede predstavnici
naroda, moe uvjeriti da neto ini ili ne ini.
Sreu je po A. mogue definirati kao blagostanje udrueno s vrlinom, ili kao
vrlo ugodan ivot, na sigurnosti zasnovan ivot, kao obilje dobara i robova s
mogunou da ih ouvamo i njima se koristimo. (20)
Dobar ugled, kao dio sree, jest ope uvjerenje da je netko astan ovjek (...)
ast je znak steena ugleda u vrenju dobrih djela (22).
Srea po A. ima ove dijelove:
(unutarnje odlike): plemenito podrijetlo, brojni i valjani prijatelji, bogatstvo,
valjano i brojno potomstvo, lijepa starost;
tjelesne odlike: zdravlje, ljepota, snaga, stasitost (...) slava, ast
vrline: razboritost, hrabrost, pravednost
Govorei o dobru, A. nabraja i ove pojedinosti: srea, pravednost, hrabrost,
trezvenost, velikodunost, dareljivost, zdravlje, ljepota, bogatstvo, prijatelji,
rjeitost i sposobnost za rad.

375

1.3. 2. EPIDEIKTIKO GOVORNITVO

Ovaj govor kudi ili hvali odreenu pojavu.
E. govor upuen je 'obinomu gledatelju'. Takvo govornitvo ima u vidu
sadanjost, jer se neto kudi ili hvali sa stajalita sadanjega stanja.
Svrha onih koji kude ili hvale jest ast ili sramota.
Dokazi kao dio epideiktikoga govora tiu se vrline i morala prije svega, pa A.
navodi da je vrlina: mogunost pribavljanja i ouvanja dobara, te mogunost
da se ine brojna i znaajna dobroinstva (...)
Dijelovi vrline jesu: pravednost, hrabrost, trezvenost, dareljivost, blagost,
razboritost i mudrost.
1.3.3. SUDSKO GOVORNITVO
Sudsko govornitvo obiljeuje optuba i obrana , jer jedna strana optuuje, a
druga brani.
Sudski govor upuen je sudcu. Sudski govor ima u vidu prolost, jer se na
sudu pretresaju proli dogaaji. Svrha govornika na sudu jest pravda ili
nepravda.
Dokazi su za A. bitan element svakoga govornitva jer su bitan element
uvjeravanja. A. navodi kako ih valja u sudskom govornitvu izvoditi
poznavajui tri elementa: kakva je narav onih koji nepravedno postupaju; koji
motivi ih navode na nepravdu; kakva je narav onih prema kojima se
nepravedno postupa.
Nepravedno postupanje za A. jest svojevoljno i protiv zakona nanoenje tete.
Zanimljiv je Aristotelov popis onih koji obino vjeruju da bez straha od kazne
mogu uiniti nepravdu: dobri govornici, ljudi od akcije, osobe koje imaju veliko
iskustvo u sudskim procesima, oni koji imaju puno prijatelja, bogati (58).
A. kae da su prijestupu naklonjeni ljudi koji misle da bi im se moglo oprostiti,
nadalje oni koji su odve cijenjeni ili odve prezreni.
Aristotel govori i opim okolnostima, pa kae da se na prijestup ljudi odluuju
kad im je dobit bliska, a kazna daleka.

Baudelaire je stoljeima kasnije

osuivao ovjeka govorei, otprilike, da su nam grijesi dugi, a kajanja kratka.

376

2. DRUGA KNJIGA : OSJEAJI, KARAKTERI, ENTIMEMI, PRIMJERI,

IZREKE
2.1. OSJEAJI I KARAKTERNE OSOBINE
Sadraj koji emo sada prikazati nalazi se u prvih 17 poglavlja druge knjige
Retorike. Marko Vii smatra osobine koje emo prikazati moralnim ili
subjektivnim metodama uvjeravanja.
Podsjetimo da je retorika vjetina kojom se nalazi uvjerljivo. Retorika
mora nalaziti uvjerljive dokaze kako bi ljudi donijeli odreene odluke. Aristotel
smatra da ljudi mijenjaju miljenje glede odluke pod utjecajem osjeaja. Stoga
tumai sljedee osjeaje: ljutnja (prijezir, pakost, obijest) , blagost, ljubav i
mrnja, strah, sram i besramnost, dobroinstvo, saaljenje, pravedna ljutnja,
zavist.
Evo dviju korisnih misli o ljutnji te o ljubavi:
ovjek se vie ljuti na prijatelje nego na one koji to nisu, jer s pravom oekuje
da e se prema njemu prijatelji radije dobro no loe ophoditi. (87).
(...) prijateljska ljubav prema nekome predstavlja elju da toj osobi bude
dobro radi nje, a ne radi nas, skrbei se da joj se ta dobra, prema naim
mogunostima, pribave. (...) prijatelj je onaj tko se raduje naemu dobru i s
nama suosjea bol ni zbog ega drugoga nego iskljuivo radi nas (92).
Retorika, oito smatrajui da je govorniku dobro poznavati sluatelja, donosi
zatim opise karaktera. Tako nabraja osobine mladih, starih, zrelih, plemenitih,
bogatih i onih koji su na vlasti. Smatramo da bi svi koji rade s ljudima, i u
naem stoljeu, morali poznavati ove osobine. Donosimo nekoliko osobina
mladih ljudi:
Od tjelesnih elja, najvie su naklonjeni ljubavnim uitcima, u em su obino
neumjereni. (...) Strasni su, nagli i podloni ljutnji (...) Daleko vie tee za
au i pobjedom nego za novcem (...) Nisu zloudni nego dobroudni, jer jo
nisu spoznali mnoge podlosti. Lakovjerni su jer jo nisu iskusili mnoge
prijevare (...) Puni su nade, jer u njima, kao u ljudima napitim vinom, krv od
prirode vri, a uz to, nisu ni nesreu u mnogo em doivjeli. (...) mladima je
budunost duga, a prolost kratka (...) (118).

377

Aristotel tumai koje figure, on ih zove mjestima, pristaju kojemu govoru. Tako
preuveliavanje ide uz epideiktiki govor; Aristotel smatra da istaknue
prolosti pripada sudskomu govoru, a budunosti politikomu govoru. (127).
2.2. PRIMJERI, ENTIMEMI, IZREKE,
Logiki ili objektivni dokazi tumae se u preostalom dijelu knjige.
Uvjeravanja su vezana za dokaze, a najvaniji dokazi u retorici jesu entimemi
i primjeri, to je reeno ve u prvoj knjizi (4).
2.2.1. PRIMJERI
Aristotel poinje s primjerima, pa emo tako i mi uiniti.
Zakljuivanje o nekom danom sluaju na temelju brojnih slinih sluajeva u
dijalektici se naziva indukcija, a u retorici primjer. A. kae da se primjer ne
odnosi (prema onom to oprimjeruje) ni kao dio prema cjelini ni kao cjelina
prema dijelu, nego kao dio prema dijelu, slino prema slinom. Oba sluaja
podreena su istom rodu sluajeva, pri em je jedan od njih poznatiji.
Aristotel tako tvrdi da je mogue dokazati kako Dionisije tei tiraniji jer je traio
tjelesnu strau, a Pejsistrat i Teagen takoer su traili tjelesnu strau i postali
tirani. (12).
U drugoj knjizi Retorike A. kae da postoje dvije vrste primjera. Prvu
vrstu ine izvrena djela, a drugu primjeri koje govornik sam nalazi. Druga se
vrsta dijeli na parabolu i basnu.
Historijski primjer bio bi kad bi netko kazao da se protiv Velikoga cara,
oito perzijskoga, valja naoruati i ne dati mu da ue u Egipat. Naime je Darije
najprije osvojio Egipat, a onda uao u Heladu.

Sukladno tomu, ako bi

sadanji perzijski vladar zauzeo Egipat, krenuo bi na Heladu, pa ga valja u

tom sprijeiti. Srodno se dogaalo s njemakom vojnom strategijom. Nakon
poraza u I. svjetskom ratu, na njemakim vojnim kolama govorili su da
Njemaka vie nikad ne smije voditi rat na dvama velikim bojitima istodobno,
a upravo je tu pogrjeku poinio Hitler tridesetak godina kasnije.
Za primjer parabole Aristotel navodi Sokratovu metodu raspravljanja.
Parabola bi nastala kad bi netko rekao da visoke slubenike ne valja birati
kockom, jer bi to bilo kao da netko meu mornarima na brodu bira kormilara
378

ne po onom to zna taj posao, nego kockom. Tko zna kako bi se osjeao
metar onih koji znaju, kako ga je nazvao Dante, kad bi znao za estu
dananju praksu. Ne ba malen dio mjesta dobiva se po politikim vezama,
rodbinskim

odnosima,

erotsko-emocionalnim

bliskostima

konano

meusobnim uslugama. Sama sposobnost, potenje i marljivost, katkad,

igraju odreenu ulogu.
2.2.2. ENTIMEMI
Valja najprije podsjetiti na sljedee pojedinosti. Silogizam je pojam iz
dijalektike, a sastoji se od dviju premisa i zakljuka. 1. premisa: On je ovjek.
2. premisa: Svi su ljudi smrtni. 3. zakljuak: Prije ili kasnije on e umrijeti.
Entimem je skraeni silogizam. Jedna se premisa preuuje jer se
smatra da ju sluatelji ili itatelji znaju. 1. premisa: On je ovjek. 3. zakljuak:
On e prije ili kasnije umrijeti (preuena je druga premisa koja kae da su
svi ljudi smrtna bia).

Znaenje grke imenice

e]vqu<mema

jest

misao, ali isto tako i metoda, plan, savjet, motiv.

Aristotel kae da neobrazovani govornici u oima mase izgledaju uvjerljiviji od
obrazovanih. Naime, ueni govore o opim pitanjima s opega stajalita, a
neobrazovani o onom to znaju, kao i o onom to je blisko masi.
Nadalje, ono o em se izvode argumenti valja potpuno ili djelomino
poznavati. A. navodi primjer Atenjana kojima bi se davao savjet o ratu i miru, a
oni koji bi to inili morali bi poznavati atensku vojnu silu te bitke kod Maratona
ili Salamine.
Retorika navodi dvije vrste entimema: demonstrativni i pobijajui. Prvima se
dokazuje da neto postoji ili ne postoji, a u njima se zaklkjuci izvode iz
priznatih premisa. Pobijajui se izvode iz premisa suprotnih premisama
protivnika.
Aristotel opisuje 29 'mjesta' iz kojih se izvodi entimemi, a mi emo navesti
samo neke:

379

Izvedba entimema iz suprotnosti: Ako nije pravedno ljutiti se / Na onoga koji

nam je uinio zlo protiv svoje volje, / Nema potrebe biti zahvalan / Nikomu tko
nam je pod prisilom uinio neko dobro (141 / 1. primjer)
(...) iz slinih padea: Pravedno nije uvijek dobro, jer bi u tom sluaju dobro
bilo predikabilno svemu to se pravedno dogaa. Ali, nitko ne eli da se nad
njim pravedno izvri smrtna kazna. (142 / 2)
(...) iz uzajamnih odnosa: Ako vas nije sramota prodavati, nije ni nas kupovati
(142 / 3)
(...) iz pojmova veega i manjega: ovjek koji tue oca spreman je tui i
blinjega (143 / 4)
(...) vraanja protivniku onoga to je protiv nas rekao Ti, Aristofont, ne bi to
uinio, a ja bih, Ifikrat, to mogao uiniti.
(...) iz definicije : to je daimonion? Je li to boanstvo ili boansko djelo? Tko
smatra da je boansko djelo, taj vjeruje u opstojnosti bogova.
(...) iz indukcije

Ako vlastite konje ne povjeravamo ljudima koji su se loe

skrbili o tuima, ili ako ne povjeravamo brodovlje onima koji su upropastili

tue, ako ovo vrijedi za sve sluajeve ne bi trebalo da nau sigurnost
povjeravamo ljudima kojima nije polo za rukom da osiguravaju sigurnost
drugima. (stranica 144 / primjer 11)
(...) iz ranijega suda o istom, Sapha: Smrt je zlo, jer da tako bogovi ne misle,
i sami bi umirali (146 / 12) ini se kao da kranska teologija pobija ovu
Saphinu izjavu: Bog umire za druge.
(...) kad je potrebno poticati ili odvraati glede oprenih stvari : Ako bude
govorio pravedno, mrzit e te ljudi; ako bude govorio nepravedno, mrzit e te
bogovi.

380

Ako govori pravedno, voljet e te bogovi; ako govori nepravedno, voljet e

te ljudi.
(...) iz znaenja rijei: Pristaje ti ime Sidero (eljezna) / Jer od njega nisi bila
nita meka.
Aristotel na drugom mjestu (u 25 poglavlju o pobijanju) usustavljuje izvedbu
entimema, pa kae da se oni izvode iz ovih elemenata:
Vjerojatnoga
Primjera ( na temelju slinosti po indukciji)
Tekmeriona (na temelju nunosti iz vjeno postojeega; rije je o ope
prihvaenim istinama; valja i s njima biti oprezan, jer je donedavno bilo ope
prihvaeno da je komunizam vjean, da se Sunce okree oko Zemlje, da
cigarete nisu tetne po zdravlje itd.)
Znakova (na opem ili pojedinanom, postojeem ili nepostojeem).
Prividni entimemi
Aristotel kae kako je mogue da neki silogizmi budu prividni, pa stoga i neki
entimemi mogu biti takvi. Jedan od oblika paralogistikoga entimema izvodi
se iz homonimije. U grkom postoji zvukovna srodnost izmeu rijei mi /
misterija mu?j / musterh<ria.

Kad bi netko zakljuio da je mi vana

ivotinja jer se ime vanih sveanosti u staroj Grkoj nazivalo po njegovu

imenu, bio bi u zabludu prividnoga entimema. Inae ovakve prividne entimemi
u nas podrugljivo rabi Starevi u svojim Pismima Magjarolacah.
Vrsta paralogizma jest i da se uzrokom smatra ono to nije uzrok. Ako se
jedna stvar dogodi paralelno s drugom, ili nakon nje, onda se katkad
pogrjeno ono nakon nje uzima u smislu zbog nje. A. kae da se ovime rado
slue politiari, pa je Demad (IV.st prije Krista) izjavio da je Demostenova
politika bila uzrok svih zala, jer je nakon nje uslijedio rat.
Pobijanje
Pobijati se moe ili protusilogizmom ili uvedbom objekcije. Protusilogizam
moe se izvoditi iz istih mjesta iz kojih se moe izvoditi i silogizam. Objekciju
je mogue izvesti iz samoga predmeta silogizma koji se pobija, iz njemu
381

slinoga predmeta, iz njemu suprotnoga predmeta te iz stavova izraenih o

njemu.
Objekcija iz samoga predmeta: ako entimem eli dokazati da je ljubav uvijek
neto dobro, moe se izvesti da je svaka potreba neto loe i da je
pojedinana Kaunova ljubav (prema sestri Biblidi, to opisuje Ovidije) bila
neto loe.
Objekcija iz suprotnosti postojeemu entimemu: entimem koji kae da dobar
ovjek ini dobro prijateljima moe pobiti entimemom koji kae da ni zao
ovjek ne ini zlo svojim prijateljima.
Objekcija iz slinoga: entimem koji kae da ljudi koji su trpjeli zlo uvijek mrze
druge, moe se pobiti entimemom to tvrdi da ljudi kojima se inilo dobro nisu
uvijek prijateljski raspoloeni.
Objekcija iz stavova znamenitih ljudi: pijanima treba opratati Pitak je njima
dao tee kazne.

2.2. 3. Izreke
Aristotel tumai znaenje izreke prije entimema, pa kae da je izreka iskazana
misao, te da ne izrie pojedinano, nego ope. Nadalje, izreke kazuju ono to
se mora odabrati ili odbaciti u nekom djelovanju.
Sljedei iskaz bila bi izreka: Nema ovjeka koji bi sasvim slobodan bio.
Ako dodamo jo jedan stih, dobivamo entimem:
Nema ovjeka koji bi sasvim slobodan bio.
Jer jedan je novca, drugi sudbine rob.
(Euripid, Hekuba)
Aristotel smatra da izreke ne pristaju svakomu uzrastu, nego tek zrelijim
ljudima. Stanovnici sela, po A. olako se slue izrekama. Najpoznatiji lik iz
knjievnosti koji se slui izrekama jest Sancho Panza, makar ni izreke lude iz

382

Shakespeareova Kralja Leara nisu neuporabljive. (Kai manje no to zna,

imaj vie no to pokae) .
3. TREA KNJIGA , O DOBRU STILU I RASPOREDU GOVORA
Nije dovoljno samo raspolagati argumentima, nego ih moramo i valjano
izloiti, jer to doprinosi stvaranju odreenoga dojma.
3.1. DEKLAMACIJA
Deklamacijom A. naziva ono to je srodno dananjem scenskom govoru ili,
donekle, intepretativnom itanju. Deklamacija se odnosi na uporabu glasa,
kako se njime valja koristiti u odnosu na svaki osjeaj (...) (166).
Za Filozofa postoje tri bitna elementa: raspon je snaga glasa (glasno, tiho,
osrednje); intonacija je harmonija (dubok, visok ili srednji ton);

ritam nije

poblie obrazlagan.
3.2. OSOBINE STILA
JASNOA
Neka jasnoa bude definirana kao glavna odlika stila (...) (168). Jasnou e
kojih tristo godina nakon A. isticati Kvintilijan, kojih dvije tisue godina kasnije,
o njoj e govoriti Wittgenstein: Sve to se moe rei, moe se rei jasno.
Aristotel nastavlja govoriti o jasnoi stila u petom poglavlju. Tamo kae da se
jasnoa kao temeljno naelo stila sastoji u pravilnom govoru helenskim
jezikom, a za to ima pet uvjeta: pravilna uporaba veznika, uporaba obinih, a
ne opisnih izraza, uklanjanje dvosmislenim izrazima, uporaba pravilna roda i
broja.
Filozof kae da nejasnoa nastaje kad se u poetku ne kae to se misli, a u
sredinu stavljamo mnoge misli.
Bitna je sljedea uputa: Uopeno govorei, napisano mora biti lako za itati i
govoriti, to je isto. (178). S ovim se Derrida ne bi sloio, ali on napada i
temeljne stavove iz Metafizike, o em ne moemo sad govoriti.

383

Jasnoi stila doprinose imena i glagoli koji su uli u svakodnevnu uporabu (...)
to se stil vie udaljava od svakodnevne uporabe, to postaje uzvieniji.
Nadalje, u estom poglavlju, govorei o opirnosti i saetosti, Aristotel kae da
se neto moe uiniti jasnijim pomou epiteta i metafora, uvajui se pritom
poetskoga stila.
RAZMJER JEDNOSTAVNOSTI I SLOENOSTI
A. ipak kae da jeziku valja dati izgled neega neobinoga, jer se ljudi dive
onomu to je udaljeno, a sve to izaziva divljenje je ugodno.
I oni koji se slue biranim govorom to moraju izvoditi neopaeno, pravei se
kao da ne govore umjetnim, nego naravnim govorom (jer naravni govor
djeluje uvjerljivo, a umjetni neuvjerljivo. Sluatelji se naime prema takvu
govorniku odnose tako kao da im smilja zamku, upravo onako kao prema
pomijeanu vinu). (169).
Nema potrebe da stil bude ni odve jednostavan ni odve uzvien, nego
prikladan (...).
I u poeziji bilo bi neprikladno kad bi se, uzmimo, rob, ili odve mlad ovjek
izraavao biranim rijeima (...).

PRIKLADNOST
Aristotel govori o prikladnosti iskaza, pa vezano s time tumai i uporabu
metafore. Valja paziti mislimo li se rugati ili hvaliti: neki su glumce nazivali
Dionizovim ulizicama, neki artistima. Pljakai sami sebe zovu dobavljaima
dobara. Danas pljakae trgovina zovu anerima.
Kasnije, u 11 poglavlju, A. kae da i figure neemu pristoje, a neemu ne
pristoje: hiperbole su za ljutite osjeaje, imaju neega mladenakoga u sebi i
starjima ne pristaje njima se sluiti. (197).
Suhoparnost stila
Suhoparnost uzrokuju etiri elementa:
- sloenice (Likofron: mnogoliko nebo visokovrhe zemlje, umjesto tjesnac).
384

-neobini izrazi (Alkidamant: bie razdraeno neumjerenim nagonom svoje

misli ovjek)
-dugi, esti ili neprikladni epiteti (vlaan znoj)
- metafore sigurno ako su preuestale ili neprikladne (Odiseja / divno zrcalo
ljudskoga ivota)
Usporedba
I usporedba je metafora, makar meu njima ima neznatne razlike. Usporedba
je, na primjer, kad pjesnik o Ahileju kae : k'o lav se baci , a metafora kad
kae lav se baci. Budui da su obojica srani, pjesnik, koristei se metaforom
Ahileja naziva lavom. (175).
Zanimljiv je navod Platonove usporedbe naroda s kormilarom koji je vjet, ali
nagluh.
Opirnost i saetost stila
Saetost se postie tako to umjesto opisa pojma rabimo ime. Ravna
povrina kojoj su sve toke podjednako udaljene od sredita krug.
Saetosti pridonosi i uporaba jednine umjesto mnoine.
Opisujemo ako moramo izraziti togod sramno ili nedolino. Ako elimo biti
opirni, moemo pridavati osobine koje predmet nema : To malo, vjetrima
ibano brdo. Moemo takoer pojmove sastavljati pomou veznika:
otputovavi i porazgovaravi / otputovavi porazgovarah.
Skladnost stila
Arsitotel ovdje najvie govori o skladu stila s predmetom na koji se odnosi. O
vanim stvarima ne smije se govoriti podcjenjivaki, o nitavnom se ne smije
govoriti uzvieno, a obina se stvar ne smije ukraavati.
ini se da govorei o strasti, A. takoer govori u skladu stila s predmetom na
koji se odnosi. O zlostavljanju treba govoriti srdito, o bezbonim i besramnim
stvarima valja govoriti s indignacijom i suzdrano. O djelima dostojnim hvale
valja priati ushieno; o djelima vrijednim suuti valja priati ponizno.
Filozof tumai i primjerenost stila odreenu uzrastu, spolu ili naciji.
Nadalje, govorniku koji je pod utjecajem osjeaja odgovaraju sloenice, brojni
epiteti i neobini izrazi.

385

Ritam
Govor mora imati ritam, a ne metar, jer bi inae bio poema. Aristotel navodi
heorojski ritam koji da je uzvien dok su jambovi obiljeje svakodevnoga
izraza. Trea vrsta ritma za Aristotela je pean, od kojih jedan prilii poetku, a
drugi zavretku stiha.
Kompozicija reeninih perioda
Kontinuirani stil po sebi nema kraja, ako se ne zavrava predmet o kojem je
rije. Ovaj stil nije dopadljiv zbog svoje beskonanosti, jer svatko tei da jasno
vidi kraj. Primjer mu je Herodotova Historija iz V. st.
Periodni stil sastoji se od perioda. Perioda je reenica koja ima svoj poetak i
kraj i lako uoljiv razmjer. Ono to je napisano ovim stilom dopadljivo je i lako
razumljivo. Stil je dopadljiv jer sluatelj stalno ivi u uvjerenju da razumije
izloeno te da je doao do odreena zakljuka. Govor napisan ovim stilom
lako se pamti, a razlog se krije u tom to periodni stil ima broj, a on se
najlake pamti.
Period moe biti jednostavan, a moe se sastojati od nekoliko lanova,
reeninih dijelova, koje A. naziva kolama (jedn. kola

kw<la ) .

lanovi periodnoga stila po A. mogu biti rastavljeni i suprotstavljeni. ini se da

bi naa podjela na sastavne reenice (za rastavljene) i rastavne reenice (za
suprotstavljene) odgovarala ovoj situaciji.
Primjer za rastavljeni period: esto sam se divio onima koji ustanovie
sveane zborove.
Suprotstavljeni period: I onima to osjeaju potrebu za blagom, kao i onima
koji ele da se njima koriste

(...) Jedni zavrie jadno, drugi se spasie

sramno. (Iz Izokratova govora Panegirik, kojim se Heleni potiu na borbu

protiv Perzijanaca).
Otmjeno izraavanje
Lijep e u sadraju biti onaj stil i oni entimemi koji brzo priopavaju neko
znanje. Jednostavni entimemi, koji su lako razumljivi svakomu ovjeku, nisu
lijepi. Isto tako nisu lijepi entimemi koji su nerazumljivi.

386

Glede vanjskoga izgleda, lijepi su entimemi koji ine antitezu. Smatrajui da

je ovaj mir, koji je za ostale bio od opega interesa, zapravo bio rat u odnosu
na njihove osobne interese.
Entimemi mogu biti uveni ako sadre metaforu, pri em Aristotel posebno
cijeni metafore na osnovu analogije. Evo nekih primjera:
Periklo o mladei koja je izginula u ratu: iezla je iz drave kao da je netko iz
godine odstranio proljee.
Kefisodot o Haretu i narodu: narod se gui kao u kotlu
Nepoznati autor: Razum je svjetlo to ga Bog zapali u ljudskoj dui
Aristotel dovodi metaforu u vezu s filozofskom spoznajom. Naime metaforu
valja izvoditi iz podruja srodnih, ali ne posve slinih predmeta. Tako se u
filozofiji otroumnost smatra sposobnost uvida slinosti meu stvarima koje
se vrlo razlikuju.
Razne vrste stila
Kad neto ponavljamo moramo mijenjati nain izraavanja: On je taj koji vas
je pokrao. On je taj koji vas je prevario.
Svakoj vrsti govora odgovara odreen stil.
Stil sudskih govora egzaktan je, a posebno je odreen govor pred jednim
sucem, jer on brzo vidi ako se skree s teme. Stil politikih govora moe imati
dojam povrnosti, jer

se obraa velikomu broju slutelja. Stoga ga A.

usporeuje s crteom u perspektivi.

Epideiktiki govori najprikladniji su za pisani oblik, jer su, kae A., i
namijenjeni itanju.
Na kraju poglavlja, Aristotel opetuje: stil mora biti jasan, ali ne jednostavan i
mora voditi rauna o prikladnosti.
DIJELOVI GOVORA
Postoje samo dva uvijek potrebna dijela govora:
1.Izlaganje
2. Dokazivanje

387

Aristotel kae da su uvod, usporedba argumenata i rekapitulacija dopustivi u

politikom govornitvu samo ako je rije o uzajamnom pobijanju. Ovi se
dijelovi dakle sreu u politikom govornitvu ukoliko ono ukljuuje optubu ili
obranu, ali ne kad je namijenjeno pruanju savjeta
Isto tako, epiloga nema u svakom sudskom govoru.
Neki govori mogu imati ove dijelove:
1. Uvod
2.Izlaganje predmeta
3. Metoda uvjeravanja
4. Epilog.
Pobijanje protivnika pripada, kako kae A., metodama uvjeravanja.
Ipak, opisujui podrobnije dijelove govora, A. se zadrava i na nekim
dijelovima koji su ustvari poddijelove prije iznesene podjele.
Uvod
Aristotel usporeuje uvod govora s preludijem u komadu za flautu glazbenik
se naime pridrava osnovnoga tona koji namjerava izvesti.
Uvod u epideiktiki govor mora namah izloiti ono to elimo dokazivati. Ovi
uvodi crpu grau iz pohvale ili pokude.
Katkad se uvodi izvode iz savjeta, recimo da se potivanje mora odavati
estitima. U sudskim govorima i epovima, uvod se sastoji u prikazu sadraja
predmeta, kako bi sluatelji znali o em e se govoriti.
U odnosu na sluatelja, uvodna izlaganja nastoje ga odobrostiviti ili rasrditi ili
probuditi njegovu pozornost.
Optuba
Aristotel navodi razliite naine kojima se moe pobiti optuba ili umanjiti
njezina vanost. Protivnikove argumenete poriemo tvrdei da nezakonito
djelo: 1. ne postoji 2. nije tetno 3. nije veliko 4. djelo postoji ali nije
protuzakonito. Moe se govoriti da je prekraj poinjen pogrjekom; mijenja
se motiv izvrenja; odgovora se optubom na optubu ; (...)

388

Izlaganje
U epideiktikom govoru izlaganje ne smije ii odjednom, nego dio po dio.
Mora se recimo izloiti na osnovu kojih postupaka vidimo da je osoba hrabra,
a na osnovici kojih da je mudra.
Kod optube izlaganje mora imati pravu mjeru, jer mora pokazati da se djelo
izvrilo, da je nanijelo tetu ili da se nepravedno postupilo.
Kod obrane izlaganje mora biti to krae.
Izlaganje mora imati moralne odlike, to e se postii ako znamo moralni
karakter. Ne valja govoriti ni proraunato.
A. kae da se u politikom govoru rijetko sree izlaganje, jer nitko ne izlae o
buduem.
Uvjeravanje
Uvjeravanje mora imati apodiktiki karakter. U sudskom govornitvu valja
usmjeriti pozornost na jednu od etiri mogue, i ve navedene, toke : 1. djelo
ne postoji 2. djelo postoji, ali nije tetno, 3. djelo je tetno, ali manje nego to
se tvrdi 4. djelo nije nepravedno ni protuzakonito.
U epideiktikom govoru prijeporna se toka tie preuveliavanja lijepih i
korisnih djela.
Primjeri su vie namijenjeni politikim govorima, a entimemi sudu. Entimeme
ne valja navoditi jedan za drugim, nego ih valja izmijeati s ostalim dokazima.
Tee je govoriti u skuptini, dakle drati politiki govor, nego na sudu, i to
stoga to se politiki govor odnosi na budunost.
Aristotel kae da nije dobro previe govoriti u svoje ime, nego je mudro svoje
rijei staviti u usta drugoga, kako ini i Izokrat u govorima Filip i Zamjena
imanja. Naime govor u svoje ime izlae zavisti, ili nam mogu prebaciti da smo
govorljivi; osim toga, govorei o drugima, moemo biti optueni da smo
neotesani ili da kleveemo.
Pitanja i odgovori
Postoje situacije u kojima je dobro postavljati upite: kad je protivnik iznio neto
kontradiktorno, kad je jedna od dviju pretpostavki oevidna, kad se eli
389

dokazati da protivnik govori proturjeno, kad protivnik moe dati samo

sofistiki odgovor.
Na dvosmislene upite valja dati razloan i podroban odgovor. Proturjena
pitanja valja smjesta objasniti.
ale
Protivnikovu ozbiljnost valja pobijati alom, a njegovu alu ozbiljnou. Ironija
je blia irokogrudnijemu karakteru nego lakrdija, jer u prvom sluaju ovjek
se ali radi sebe, a u drugom to ini zbog drugih.
Epilog
govornik se mora skrbiti o sljedeim pojedinostima:
-sluatelji moraju biti prema njemu dobro, a prema protivniku loe raspoloeni;
- valja preuveliati ili umanjiti vanost djela;
- mora pobuditi osjeaje sluatelja
- mora rekapitulirati sadraj govora
Na zavretku govora, pristaju reenice bez veznika.
LITERATURA:
Aristotel: Retorika, preveo Marko Vii, Naprijed, Zagreb 1988.
Aristotel: Metafizika, Nikomahova etika, Fizika, Politika; preveo Tomislav
Ladan, Sveuilina naklada Liber, Zagreb 1985.
Aristotel, O pjesnikom umijeu; prijevod i objanjena Zdeslav Dukat,
August Cesarec, Zagreb 1983.

UPITI
1. to je za Aristotela retorika?
2. Tehnike i atehnike metode uvjeravanja
3. Objektivne i subjektivne metode uvjeravanja
4. Tri vrste govornitva i njihova obiljeja
5. to je entimem, navedi dva primjera.
6. to je primjer?
390

7. Odlike dobra stila

8. Koja su dva dijela govora uvijek potrebna?

391

26. MARKO FABIJE KVINTILIJAN , INSTITUTIO ORATORIA,

POUKA IZ GOVORNITVA
1. OSNOVNI PODATCI O AUTORU I PRIJEVODIMA NAJDOSTUPNIJIM
U HRVATSKOJ
Kvnitilijan je roen g. 35. u gradu s imenom Calagurris, danas je to Calhorra u
panjolskoj. Otac mu je i sam bio obrazovan i poslao ga je u Rim gdje
postaje uenik retora Domitiusa Afera, koji ga je vjerojatno uputio u
Ciceronova djela. Negdje nakon godine 68. i smrti cara Nerona, Kvintilijan se
vratio u panjolsku, gdje se bavio pravom, radei posao u nekim elementima
slinim dananjim odvjetnicima.
Nakon Aferove smrti, K. je opet u Rimu, gdje ve radi u krugovima
bliskim imperatoru Galbi. Kasnije otvara vlastitu retoriku kolu, a uenici su
mu Plinije Mlai i vjerojatno Tacit. Imperator Vespazijan (u njegovo je doba
sagraena Arena u Puli) imenovao ga je konzulom, jer je smatrao da pouka
moe oblikovati inteligentan vladajui stale. Istodobno, Kvintilijan djeluje i na
rimskim sudovima.
Kvintilijan je imao mladu enu i dva sina, ali je morao proivjeti teku
tragediju jer ih je svih nadivio. Povukao se za vrijeme zloglasnoga Domitijana
koji je progonio i krane, pa je prognao i Ivana Evanelista na Patmos.
Kvintilijan je u svojim kasnim godinama u miru pisao jedinu knjigu koja ga je
nadivjela, Institutio Oratoria, Govornike pouke. Umro je godine 95.
Teme o kojima Kvintilijan u svojoj knjizi govori pokazuju dva obika
kojima se govornitvom on sam bavio. Kvintilijan je odravao govore pred
sudom, bio je neka vrsta pravnika, a osim toga je pouavao u svojoj koli
kako valja odravati govore.
Nain kojim je posloio sadraj knjige otkriva Aristotelov, a ne Platonov
utjecaj. Rije o monolokom iznosu podataka i dokaza, posljedica i uzroka koji
je srodan Arostotelovoj Retorici. Platon je suprotno tomu pisao Fedra u obliku
dijaloga, a njega slijedi Ciceron.
Dijelove Kvintilijanove knjige preveo je na hrvatski Petar Pejinovi. U
Nacionalnoj i sveuilinoj knjinici dostupan je prijevod na engleski. Na Mrei

392

je mogue nai potpun prijevod na engleski koji je 1856. napravio John Selby
Watson.

Potrebno je na trailicu upisati Quintilian's Institute of Oratory.

Upiete li Lacus Curtius Quintilian, dobit ete mogunost uvida u potpun

latinski tekst, engleski prijevod H. E. Butlera i talijanski tekst.
2. PODJELA KNJIGE
Institutio Oratoria ima XII. knjiga: donosimo kratak pregled najvanijih tema po
knjigama.
I. Pouka i kola openito; nastava gramatike; dobar stil
II. Moralni lik uitelja; pouka prema naravnoj nadarenosti uenika
(neizostavni dijelovi za uitelje na svim razinama); definicija retorike
III.

Dijelovi govornikoga umijea: inventio (otkriti argumente, dokaze za

svoje tvrdnje), dispositio (dobro rasporediti argumente), memoria (zapamtiti)

pronuntiatio (odrati govor)
Podjela govora po vrstama: pohvalno, savjetodavno i sudsko govornitvo
IV, V, VI. Dijelovi govora i podroban opis naina kojim se oni piu
VII. Plan pripreme govora; pretpostavke (injenice i namjere); o vrstama i
namjerama zakona, o silogizmima.
VIII. O stilu
IX. Tropi i figure, ritmovi u prozi (neizostavno za teoretiare knjievnosti)
X.

Pisane vjebe, o em valja pisati i kako ispravljati ( za budue pisce

umjetnikih i znanstvenih tekstova).

XI. Prikladnost govora, kako pamtiti i kako odrati govor
XII. Govornik, moral i znanje

3. KVINTILIJAN O KOLI, UITELJU I POUCI OPENITO

393

Pisac istie da ve dojilja buduega govornika mora dobro govoriti (I.14).

Dakle dananja odgojiteljica mora imati pravilan izgovor. Makar u svojoj knjizi
spominje samo odgoj djeaka, istie kako mu je vrua elja da i roditelji budu
dobro obrazovani, i pritom izrijekom spominje da misli i na majke. Navodi
primjer Hortenzije, keri Kvinta Hortenzija, koja je odrala dobar govor 43. pr.
Kr. i tako sprijeila poreze koje su mislili nametnuti imunim Rimljankama. I o
robovima koji su blizu buduega govornika Kvintilijan kae da moraju biti
dobro obrazovani, ili svjesni svoje loe naobrazbe.
K. smatra da valja zapoeti sa stranim jezikom, grkim, jer e govornik nauiti
latinski i mimo svoje volje zbog ope uporabe. Misli da valja s odreenom
poukom poeti i prije sedme godine, ali govori i o potrebi odmora.
Dobro pamenje najbolji je znak djeje umne sposobnosti (I,III,1)
Kvintilijan od samoga poetka istie vanost morala, kae da je slaba
nadarenost manji nedostatak od moralne pokvarenosti (I,III, 2).
Ako se dokae da su kole korisne za uenje, a tetne za moral, ja sam za to
da se kudikamo vie gleda na moralni aspekt nego na ma kakvo bljetavo
govornitvo. (I,II,3).
Izvrstan mu je stav o opem pristupu uenju: Iznad svega moramo se uvati
da dijete ne zamrzi nauk, kad jo nije u stanju ni da ga zavoli i da se u svojim
kasnijim godinama ne plai gorine koju je jedanput osjetilo. Neka prve
njegove pouke budu u obliku igre.
U isto vrijeme valja uiti i nazive i oblik slova. Nepotrebna urba usporava
itanje; meutim, ustrajnim vjebama valja popravljati izgovor, a pritom valja,
uz ostalo, vjebati brzo itati i napamet izgovarati.
U dvojbi izmeu privatne pouke i javne kole, Kvintilijan daje prednost javnoj
koli. Budui e govornik biti javni djelatnik i mora se priviknuti na ljudsko
drutvo, stei e prijateljstva i razviti natjecateljski duh.
Kvintilijan je protiv tjelesnih kazni, koje smatra nasiljem.
Prva razina obuke govornika obuhvaa nauk o slovnici, a uenik mora itati
pjesnike, ali i druge pisce, te prouavati i filozofiju, astronomiju i glazbu. Ipak
smatra pisac, ako se naobrazba buduega govornika ne bude temeljima na
vrstim temeljima gramatike, sve e se ono to budemo nagraivali sruiti.
394

Odlike i pogrjeke stila, V.

Odlike dobra stila: pravilnost, jasnoa, ljepota. Zadaa uitelja gramatike jest
prouavati pravilnost jezika, i to je sadraj prvoga dijela gramatike nastave.
Jezik se po K. kvari prije svega barbarizmima i solecizmima, dakle tuicama i
slovniki neispravnom uporabom rijei i izraza (izostavljaju se, dodavaju ili
premjetaju glasovi; postoje nepravilnosti u vremenu, licu i broju glagola, u
broju imenica, naglascima itd.).
O govornim pravilima
Govorna praksa najsigurniji je jezini putokaz i govorom se moramo sluiti na
isti nain kao novcem koji nosi dravni otisak. (I,VI,3)
Govorna praksa je istomiljenost obrazovanih ljudi, a njihova je svakodnevna
komunikacija suglasnost potenih. (I,VI,45). I pravopis je potinjen praksi.
O pjesnikoj lektiri
Mlai ljudi moraju nauiti ne samo krasnorjeive, nego moralno uzviene
stvari. Preporuuje Homera i Vergilija, tragediju i komediju, a nije za ljubavne
elegije u mlaoj dobi.
O pripremi za govorniko zvanje
Uenici moraju prepriavati Ezopove basne i to istim i jednostavnim jezikom.
Zatim valja isto initi pismenim putem, i to istom stilskom jednostavnou.
Valja pisanim putem tumaiti sljedee pojedinosti:
-sentencije
-hrije

(primjena sentencija na odreene sluajeve, to ini moralne eseje);

- etologije (opis karakternih crta osoba) (I,IX)

Uitelj mora popravljati sluajne pogrjeke, paziti da se rijei razgovjetno
izgovaraju.
II. KNJIGA
395

Uitelju retorike valja prijei kad djeak pone sastavljati priice i prve manje
pokuaje pohvala i prijekora.
Moralni lik uitelja
Prije svega neka prema svojim uenicima zauzme roditeljski stav i neka sebe
smatra zamjenikom onih koji su njegovoj skrbi povjerili svoju djecu. On sam
mora biti bez poroka i ne smije ih kod drugih trpjeti. Neka bude strog bez
natmurenosti, njegov stav neka je srdaan, ali bez familijarnosti, kako se ne bi
iz strogosti rodila mrnja, a iz familijarnosti prijezir. Neka se njegov govor
najee kree oko estitosti i potenja. to ih vie bude opominjao, to e ih
manje kanjavati. (II,II, 5)
Uitelj se mora znati spustiti na intelektualnu razinu svoga uenika. On e biti
poput hitra pjeaka koji e, kad se nekamo zaputi s malim djetetom, pruiti
ruku tomu djetetu i usitniti korake. On nee uriti i maleni pratitelj e ga pratiti
u stopu. Predavanja najuenijega uitelja laka su za razumijevanje i jasna.
Tri vrste pripovijedanja po K.: prie iz tragedija i pjesama, realistino
pripovijedanje, povijesno pripovijedanje.

Pisanim zadatcima valja posvetiti

najveu skrb.
Red vjebi bio bi ovakav: pripovijedati, opovrgavati i dokazivati, veliati slavne
i kuditi nepotene, usporeivati (ivot na selu ili u gradu). (II, IV,20)
Valja itati i tumaiti dobre pisce Ciceron je najbolji ali katkad valja itati i
kasnije kuditi loe.
Pisanim zadatcima valja posvetiti najveu skrb a uz to valja uiti napamet
dijelove govora (II, VII, 2)
Obino se smatra odlikom dobra uitelja, i to s pravom, ako kod onih koje je
primio na obuku vodi rauna o razlici u umnim sposobnostima i ako zna za
to svaki pojedinac po naravi pokazuje naklonjenost. (II, VIII, 1).
Govorna vjeba, budui da je sastavljena po uzoru na sudski i savjetodavni
govor, mora sliiti na istinu.
Kod govornika je najvanija stvar prilagodba, jer se on razliito upravlja prema
razliitim prigodama. Pravila nam pomau tako da nam pokazuju pravi put, a
ne sputavaju nas na uzak kolosijek.
396

Definicija retorike
K. naziv govornik i samu umjetnost govornitva primjenjuje samo na one koji
su dobri i estiti.
K. spominje da neki odvajaju retoriku od morala, pa Platon u knjizi Gorgija na
Sokratova usta kae da retorika izopaava pravedenost. Meutim K. dokazuje
da je rije o pobijanju krive tvrdnje, pa navodi ove Sokratove misli: Onaj tko
doista eli biti pravi govornik, mora biti pravedan i razumjeti se u ono to je
pravedno. K. navodi i knjigu Fedar, u kojoj pie da pravoga postignua u
retorici nema bez upoznatosti s pravednou.
Aristotel ju odvaja od znanosti, pa mu je vjetina uvjeravanja.
K. kae da je govor najvei dar kojim su nas obdarili vinji bogovi i da nema
nita vjrjednije nego taj dar oplemenjivati.
Makar e govornik u najvie sluajeva zastupati istinu, bit e ipak odsupanja
od toga, u ime opega interesa katkad e morati govoriti neistinu. (II, XVII,
36).
Predmet retorike je sve ono to moe biti sadraj govora.
4. DIJELOVI GOVORNITVA I DIJELOVI GOVORA
Dijelovi govornikoga umijea jesu inventio (otkriti argumente,dokaze),
dispositio (dobro rasporediti argumente), memoria (zapamtiti), pronuntiatio
(odrati govor). Kvintilijan podrobno tumai svaki dio retorike i daje upute o
tom kako ih valja primijeniti.
Podjela govora po vrstama slijedi grku tradiciju, poglavito Aristotela, pa
spominje ove vrste: pohvalno ili pokudno govornitvo, savjetodavno i sudsko
govornitvo.

Vrstama

daje

sljedee

nazive:

laude

ac

vituperatione,

deliberativas, iudicali genere.

Dijelovi sudskoga govora
1. exordium ili uvod;
2. naratio ili iznos injenica;
3. digresija
4. Prijedlozi, raspodjela najvanijih pojedinosti
397

5. Dokazi
6. Peroracija ili zakljuak govora
Uvod
Jedina svrha uvoda je pripremiti publiku na taj nain da bude naklonjena i
rado slua ostatak govora. Veina autora, i Kvinitilijan s njima, smatra da se to
postie trima nainima, naime inei one koji sluaju dobro raspoloenima,
pozornima i spremnima da prime pouku. (III,V). Danas kau da uvod u javni
nastup valja zapoeti, uz ostalo, tako to emo se ispriati ili tako to emo se
naaliti.
Kvnitilijan zatim govori o tom kako ustvari treba napisati, rasporediti uvod.
Upute koje prua korisne su ne samo za sve dijelove govora, nego za svako
pisanje.
Onaj koji mora odrati govor mora promisliti to ima rei, komu se obraa,
koga brani, koga napada, u koje vrijeme i na kojem mjestu e govoriti.
Nadalje, mora znati kakvo je miljenje javnosti o tom to govori, kakve su
stavovi ili predrasude suca, i konano to e pokuditi i to e prikazati
poeljnim. Po prirodi stvari, znat e to mora kazati prvo. (IV,I, 52)
Iznos injenica
Govorei o iznosu injenica, Kvintilijan kae da emo postii razumljivost i
jasnou tako to emo rei svoju priu prikladnim rijeima, bez traga zlobe,
nadalje bez pretencioznosti i neobinosti, te nadalje podrobno nabrajajui
injenice, osobe, vremena, mjesta i razloge. Nain kojim sve iznosimo mora
biti prilagoen predmetu, tako da sudac moe lako shvatiti to zapravo
govorimo.
Govornik najbolje govori kad ostavlja dojam da kazuje potpunu istinu.

Digresije
ini se da digresijama i raspodjeli najvanijih pojedinosti Kvnitilijan ne pridaje
toliko vanosti koliko ostalim dijelovima govora. Katkad valja usputno pohvaliti

398

neki dio stvarnosti koji je s temom govora tek dijelom vezan, Kvnitinilijan
pritom spominje pohvale Siciliji.
Raspodjela najvanijih dijelova samo naglaava ono bitno te sucu omoguuje
preglednost.
Dokazi
O dokazima Kvintilijan pie u V. knjizi. Dokazi koje navodi ne razlikuju se bitno
od Aristotelovih. Pisac rabei svoju terminologiju govori o tehnikim i
atehnikim dokazima (vidjeti predavanje o Aristotelovoj Retorici). Kvintilijan
pozornost posveuje javnom mnijenju. Govori i o potvrenim i usmenim
dokazima, moguem sukobu meu tim dokazima i o primjerima. Poput
Aristotela, i on navodi entimeme.
Uz entimeme i silogizme, Kvintilijan spominje i epicheireme, za koje kae da
su samo podvrsta silogizma koja nije utemeljena na dokazanoj istini, nego na
onom to je moda vjerojatno. Evo primjera: Sve su ive stvari bolje od
neivih, ali nema nita boljega od svemira, pa je i on iv.
Zakljuak
Glede peroracije ili zakljuka, kojima poinje VI. knjiga, Kvintilijan smatra da
postoje dva naina kojim govor moemo zavriti. Prvi je da nabrojimo opet
najvanije pojedinosti cijeloga sluaja, a drugi da se obratimo emocijama onih
koji sluaju.
Poput Aristotela, i Kvintilijan dakle govori o emocijama. Aristotel pritom otvara
podruja gdje se sreu dananje psihologija i filozofija. Kvintilijan i u ovom
slijedi crvenu nit svoje knjige i trai moral. On govori o pathosu i ethosu, i kae
da neki pod pathosom podrazumijevaju jae, a pod ethosom blae emocije;
navodi i misao po kojoj je pathos prolazan, a ethos stalan. Kae da su dva
elementa katkad iste prirode, pa je recimo amor pripada pathosu, a caritas
ethosu.
Ethos koji ja imam na umu, i koji vie od svega prieljkujem kod govornika,
preporuuje nam njegova dobrota. On nije samo blag, nego u veini sluajeva
umiljat i ovjean, takav da u duama sluatelja izaziva zadovoljstvo i dobru
volju.
(VI,II,91)
399

Emocijama (sudaca) obraamo se da bismo podnoljive tekoe predstavili

nepodnoljivima. (...)
Kvintilijanova uputa o izazovu emocija u sluatelja jest moda najbolja uputa
svakomu tko se bavi bilo kakvim kreativnim pisanjem. Misao nadalje pomae
onima koji interpretiraju tekst, dakle i suvremenim uiteljima te onima koji taj
tekst itaju.: Da bismo izazvali emocije kod drugih ljudi, bitno je da mi sami te
emocije osjetimo (VI,II,26). Same uenike reakcije na tekst, pa i na dogaaje
koji nisu izravno vezani za knjievnost, lake su shvatljive ako ih uitelj zna
razumjeti i proivjeti. Kvintilijanova je uputa inae vrlo slina onomu to Eliot
kae o piscu i liku koji pisac stvara u The Three Voices of Poetry : Osobno ne
vidim ni jedan drugi nain na koji bih neku osobu uinio ivom, osim da
duboko susjeam s njom.
O smijehu
Bit svake ale je u tom to izvre pravo i naravno znaenje rijei (VI.III.64).
alama veu duhovitost daje kratkoa. (VI.III.45)
Kvintilijan slijedi Aristotela utoliko to o smijehu govori, meutim je praktiniji u
specifikaciji i podrobniji u primjerima. Navodi nekoliko vrsta ala salsum je
duhovit zain govoru, kako je i sol zain jelu. Facetum je uglaena ala, a
zajedljiva dosjetka, dicacitas jest aljiv oblik napada. K. Navodi Katulovu alu:
U itavom njezinom tijelu nema ni zrna soli.
ale mogu biti zasnovane na dvosmislenim rijeima, pa je Ciceron upitan o
tom kad je Klodije bio ubijen odgovorio sero, to je moglo znaiti kasno
uveer, ali i prekasno.
Isto je s imenima, pa je Ciceron na raun Verresa govorio da e sve oistiti jer
mu je ime Verres: rije verres jest drugo lice jednine za glagol verrere, mesti.
U XX. stoljeu u Italiji je,navodno, organizirano natjecanje u tom tko e na
pozornicu donijeti vei kri, a neki je ovjek donio svoju suprugu.
Smijeh se moe izazvati kad se pobijaju neije tvrdnje. Jedan od oblika je da
naizgled prihvaamo protivnikove tvrdnje. Kad je Dolabelina ena Fabija
tvrdila da ima 30 g., Ciceron joj je odgovorio: Istina, jer to sluam ve 30
godina. (VI.III.73).

400

ale se mogu izazivati usporedbom: ovjek mrav i pogrbljen nazvan je

kopom.
Usporedba je takoer izvor zajedljivije ale: Pomamniji si od ukopljenika,
kae Kvintilijan nekomu koga ne imenuje.
Izvori ala mogu biti i hiperbole i ironije: Ciceron je rekao o visoku ovjeku:
Zapeo je glavom o Fabijev slavoluk. Dananja puka ala napada
razmetljivca: ide dika orom, zapeo nosom o dudovu granu.
ale se temelje i na dvosmislenosti: to mislite o ovjeku uhvaenom u
preljubu? Oito se presporo kretao.
Pritajeno nasluivanje takoer je izvor ala. Neki se ovjek alio da mu se
ena objesila o smokvino stablo, a dobio je od Cicerona ovakav odgovor:
Moram i ja zasaditi jednu smokvu.
K. napominje da govorniku ne pristaju prostake geste i lakrdijaka peckanja
kakvih ima na pozornici. Ne pristaju slobodnu ovjeku niti brutalne ale, poput
ove, koja bi danas vjerojatno bila prihvatljiva: Pljusnut u te, i podnijeti protiv
tebe tubu jer ti je glava tvrda. (VI.III. 83).
O raspodjeli samoga iskaza, o redu izlaganja
U sedmoj knjizi svoje Govornike pouke Kvintilijan objanjava kako valja u
svim izlaganjima iznositi elemente o kojima govorimo. Dvije su bitne upute
korisne piscima i govornicima i danas. Jake argumente valja stavaljati na
poetak, slabe u sredinu, a najjae na kraj.
Upute o slijedu iznosa podataka jesu korisne svakomu piscu, uitelju ili
ueniku, profesionalcu ili amateru. K. kae da je obiavao primijeniti metodu
pri kojoj je iao od posljednjih primjeraka koji obino sadravaju vitalne
dijelove parnice do prvih i najopenitijih upita. Drugi mu je nain suprotan i
njime je silazio od vrste do pojedinih primjera. Ove je metode primjenjivao i na
teme iz savjetodavnoga govnitva. (VII.I.23)
Korisna je i napomena koja kae da se nastojao upoznati sa svim okolnostima
odreena sluaja.
O STILU I KAKO GA POPRAVITI

401

Sam sadraj sugerira najbolje rijei, i tu se one ogledaju u svom pravom

svjetlu. Mi meutim tragamo za njima kao da su skrivene. Obino upravo
prekomjerna briga za ljepotu kvari stil. Najbolje su rijei koje nisu nategnute i
umjetne, nego daju dojam jednostavnosti i stvarnosti. Rijei koje nisu takve
gube vjerodostojnost i zamrauju znaenje.
Ve je Ciceron dao pravilo po kojem je najvea govorna pogrjeka sluiti se
stilom koji odudara od uobiajenoga naina izraavanja i govorne prakse
zasnovane na zdravom razumu. (O govorniku, I.III.12) . Zanimiljvo kako dvije
tisue godina kasnije, 1942., Eliot izrie srodne misli u svom eseju O glazbi u
poeziji: Ima meutim jedan naravni zakon koji je jai od svih navedenih
promjenjivih struja, ili utjecaja izvana ili iz prolosti: zakon koji kae da
pjesnitvo ne smije odlutati predaleko od svakodnevnoga jezika koji rabimo i
ujemo. (Selected Prose of T.S. Eliot, 110)
Ako budemo ranije briljivo razvijali svoje govornike sposobnosti, rijei e
nam uvijek stajati na raspolaganju i ne e nam se nuditi samo onda kad za
njima tragamo, nego e rasti s naim mislima i pratit e ga kao to sjena prati
tijelo.
O jasnoi stila
Za mene su glavne odlike stila: jasnoa, uporaba rijei i njihovom pravom
znaenju, njihov pravilan poredak, neodlaganje u beskonanost zavretaka
reeninih perioda, stil kojemu ne smije nita nedostajati, a isto tako u kojem
ne smije biti nita suvino. Na taj e nain na govor kod obrazovanih naii na
odobravanje, a neobrazovanim e biti razumljiv. (VIII.II.22)
Prava ljepota uvijek ide ruku pod ruku s korisnou. Prikladan ukras mora se
prilagoavati svojstvu sadraja, jer svaka od triju vrsta govornitva zahtijeva
svoje ukrase. I danas imamo razliite funkcionalne stilove, od razgovornoga
do znanstvenoga, i svaki ima svoja pravila stila. U politikom govornitvu,
kae K., senat zahtijeva uzvien, a narod uzbudljiv govor, javne rasprave na
sudovima i one o smrtnim kaznama iziskuju toniji nain izraavanja.

402

Rijei mogu biti vlastite, novokovanice i metaforine. K. su najdrae vlastite

rijei starinske rije daju osobito dostojanstvo, u em je Vergilije majstor, ali
s njima ne valja pretjerevati.
K. upozorava i na ove nedostake:
- nepristojnosti u dvosmislenostima: cum hominibus notis loqui cum notis
cunnus (vulgaran izraz za ensko spolovilo)
-jednolinost, dakle stil bez raznolikosti, koji ima jednu te istu boju, a to da je
jedan od najsigurnijih znakova nedostatka umjetnikoga instinkta. (VIII,III,52).
-pleonazam ili pretrpanost rijeima ; srodno da je cjepidlaenje, koje je
udaljeno od pravoga stila koliko sujevjerje od vjere
- afektiranje koje oznauje sve bombastino, sladunjavo, prekomjerno,
nategnuto
Pogrjeke sadraja, oito srodne afektiranju, jesu besmislenost, nejasnoa,
unutarnja proturjenost, suvinost.
Kvintilijan daje moda najbolju uputu o stilu uope: Velika je prednost biti
sposoban izlagati jasno i ivopisno predmete o kojima govorimo. (VIII.III. 62).
Navedena je uputa korisna za pisanje sastavaka s razliitim temama i za
prepriavanje svakoga sadraja.
KAKO POSTII IVOPISNOST
Postoje dva sredstva, a prvo je usporedba jer ini izraz ivljim. K. kae da
usporedba moe posluiti i kao dokaz, pri em ini se ostaje nejasan
dananjemu itatelju. Primjer mu je iz Eneide: Kao kad grabljivi vuci po
mrklome kolju mraku.
K. posebnu pozornost posveuje preuveliavanju i umanjivanju, pa cijelo IV.
poglavlje osme knjige govori o tom. Evo primjera iz Cicerona:
Sramno je djelo u okove baciti rimskoga graanina, zloin bievati ga, a
gotovo ravno ocoubojstvu ubiti ga; a to je tek na kri ga razapeti? (4).
Stoljeima nakon Kvintilijana majstor preuveliavanja bio je Shakespeare, a
dobar je primjer Hamletova svaa s Laertesom u prvom prizoru V. ina drame.
Hamletove su hiperbole uvjerljivije: Laert: Sad prah gomilajte na iva i na
mrtvu / Dok iz ravnice te ne podigntete goru / Da Pelion nadvisi ili nebesku
glavu / Modrog Olimpa
403

Hamlet : Tko je taj koji se bolom / Toliko razmee, i iji izraz tuge / Preklinje
zvijezde pokretne, zaustavlja ih / Ko udom pogoene sluatelje ? To sam / ja
Hamlet Danac.
Gomilanje rijei, ili kumulacija takoer je oblik preuveliavanja. Krlea rado
rabi i preuveliavanja i kumulacije.
Umanjivanje ima po K. isti broj stupnjeva kao i uveavanje, jer, kae ima isto
toliko stunjeva za uspon koliko i za silazak. Navodi opet Cicerona: Ipak su
neki koji su mu najbii sumnjali da je i on htio neto o agrarnom zakonu
govoriti.
K. spominje sentencije, pa kae da u njegovo doba one imaju znaenje
posebno izrazitih misli kojima zavravamo reenice. Smrt nije gorka, ali put
do nje jest.
Tropi
O tropima govori kraj VIII. knjige. Trop je umjetnika promjena znaenja rijei
ili fraze u drugo znaenje. Slijedei A. iz Retorike, K. kae da je metafora
skraen obik usporedbe i od nje se razlikuje po tom to se kod ovoga
posljednjega vri usporedba s predmetom koji hoemo izraziti, a kod
metafore se predmet stavlja mjesto drugoga predmeta. (...).
Usporedba je kad kaemo da je netko neto uinio kao lav, a metafora kad
kaemo da je lav. Podjela metafora slijedi Aristotela iz Poetike, ali je neto
jednostavnija.

Govori o situacijama kad se stavlja ivoga umjesto ivoga

(Katon je lajao na Scipiona); knjiga zatim tumai okolnosti kad se neive

stvari zamjenjuju neivima (i pusti svom brodovlju uzde). Idui bi korak bile
situacije kad se neivo stavlja umjesto ivoga ili ivo umjesto neivoga. K.
smatra da je posebno smjelo kad se neivim stvarima pripisuje ivot, to
bismo danas zvali personifikacijom (Araks ne trpi mosta).
K. kasnije tumai i sinegdohu i uz nju metonimiju koju da Ciceron zove i
hipalaga; primjeri su mu Venus, umjesto spolni odnos. Objanjeni su i ovi
tropi: antonomazija, epitet, katahreza, onomatopeja, hiperbaton (premetanje
rijei), metalepsa (jedna se rije zamjenjuje drugom po srodstvu zvuka ili
404

smisla) perifraza, alegorija, ironija i hiperbola. Za posljednju figuru kae da

izaziva smijeh i da ju rabe i obrazovani i jednostavan puk.

Figure
K. je oito smatrao vanom razliku izmeu tropa i figure. U tropima se rijei
prenose iz jednoga znaenja u drugo, tropi se odnose i na rijei i na stvari.
Figure se samo udaljuju od obinoga, izravnoga naina izraavanja.

K.

spominje figure misli i figure govora. Navodi Cicerona iz Govornika i meu

figure oito stavlja anafore, epifore, simploke i anadiploze.
U figure misli K. ubraja izdvajanje, antiteze, pitanja posebno ona kojima se
neto istie zatim preduhitrenje ili presumptio, kojom se preduhitruju tui
prigovori. K. tumai i dubitatio ( kad se pretvaramo da smo u nedoumici),
communicatio ( kad toboe pitamo za savjet protivnike. Meu ove figure
ubraja i personifikaciju. Zanimmljiva je i hipotipoza, koju zovu i oiglednost, a
nastaje kad se neto podrobno tumai, sub oculo subiecto. Primjer je opet iz
Cicerona, iz govora protiv Vera: Zloinakom mahnitou raspaljen doao je
na trg, njegove su oi plamtjele, a iz cijeloga mu je lica izbijala okrutnost.
K. tumai da su neke vrste ironije takoer figure misli. Podrobno tumai
aposiopezu, nagli prekid u govoru, i emfazu, koja izvlai skriveno znaenje iz
izreke.
Govorne figure
Po K. govorne figure uvijek su bile izloene promjenama u skladu s
vladajuom jezinom praksom. K. ovdje tumai neobine uporabe roda i
padea imenica ili vremena glagola. Poglavlje govori i o zbijenim izrazima,
izostavljanju rijei, o uporabi jednine umjesto mnoine: Ba kao hrabri
Rimljanin u oruju svoje zemlje. Mislilo se na niz Rimljana koji su hrabri.
Kompozicija
K. govori opet o kompoziciji govora, ali tumai i slijed svakoga izlaganja. Iza
slabije rijei mora doi jaa, pa nije dobro kazati za neku osobu najprije
oskrvnitelj hrama, a onda obini tat. Primjer je iz Cicerona: Ti, sa svojim
grlom, svojim prsima, gladijatorskom snagom itavoga svojega tijela.
405

Isto je tako naravnije kazati ovjek i ena, dan i no, izlazak i zalazak negoli
obrnuto.
Ako neto moramo istaknuti, valja staviti na kraj reenice (IX, IV, 29).
Pisac raspravlja i o zvunosti rijei koje se nau jedne kraj drugih, pa tvrdi da
se valja uklanjati situacijama u kojima prva rije zavrava suglasnikom kojim
poinje druga: ars studiorum.
K. misli da je loe kad se niu kratke rijei jedna za drugom, jer to, smatra on,
usporava govor. Nadalje, smatra da nije dobro zavravati niz reenica istim
kadencama i zavrnim fleksikim oblicima. (42). Smatra da nije dobro redati
glagole za glagolima i imenice za imenicama.
K. u poeziji razlikuje ritam i metar, pa kae da ritam poiva na stanovitim
vremenskim duinama, a metar odreuje red kojim su ove duine poredane.
Ciceron, kae K. ritam naziva numeri, pa navodi i Vergilija, koji u Bukolikama
neizravno kae da ritam prethodi koknretnim rijeima: Numeros memini, si
verba tenerem. (Ritam imam, samo da mi je nai rijei; Buk, IX. 45).
Prozni ritam
Postupak sa stopama u prozi puno je tei nego u stihu.

Svaka skupina

povezanih misli ima svoju granicu. Nadalje, uho trai najbolju prigodu da
stvori sud o onome to je ulo.

Zato zavretci perioda imaju posebnu

vanost. K. kae da moramo paziti kako na kraju ne bismo rabili vieslone

rijei. Poetci perioda takoer su vani.
K. ne voli kad se u prozi zapravo navode stihovi, pa kritizira i Platona kad rabi
heksametre na poetku Timaja.
K. razlikuje kome, kole i periode.
Koma je misao kojoj nedostaje ritmika potpunost, a veina pisaca smatra ju
samo dijelom reenice (IX, IV, 122). Domus tibi deerat? At habebas: pecunia
superabat?et egebas (Nisi imao kue? Imao si jednu: nisi bio opskrblje
novcem? Nisi, u njem si oskudijevao. ) ( Protiv Vera)
Koma se moe izraziti i jednom rijeju, kao u sljedeem primjeru: Diximus,
teste dare volumus. (Rekli smo, elimo dati svjedoke.) Rije, odnosno u
hrvatskom prijevodu rijei, rekli smo, ovdje oznauju komu.
406

Kola ima punu metriku cjelinu, ali nema potpun smisao, ako se odijeli od
glavnoga dijela reenice. O rem excogitatam. ( O izmiljene stvari).
Kole poinju stvarati cjelinu kad im se doda zavretak: Zar ima, molim vas,
itko meu vama koji je znao da ete vi to tako uiniti? Ciceron naziva period
ambitus, circuitus, comprehensio, continuatio, circumscriptio.
Postoje periodi koji se sastoje od jedne zaokruene misli koja dakle tvori
cjelinu, i postoje periodi koji se sastoje od koma i kola koje imaju nekoliko
misli. Period mora imati najmanje dvije kole. (125)
Duina kole mora biti u granicama jednoga predaha. Misao mora biti
zavrena. Ona mora biti jasna i razumljiva, ne smije biti pretjerano dugaka,
da se ne moe drati u pameti.
Gdje je potrebno govoriti odluno, energino i borbeno, govorit emo u
komama i kolama jer je taj nain izraza najuinkovitiji. Ritmika struktura mora
biti u skladu s predmetom, ono to je snano mora se izraziti silovtitim i
snanim ritmom, kako bi se sluatelji zajedno s govornikom zatresli i
zatreperili

(...) Naprotiv, sluit emo se uglavnom kolama kada neto

priamo, ili emo olabaviti sklop perioda veim intervalima (...)

Stil satkan od perioda najbolje e odgovarati uvodima veih sudskih govora.
(...) Izlaganje injenica po pravilu trai sporije i, tako rei, umjerenije stope
(...). (134)
ini se da K. kome, kole i periodi imaju veze s dananjim rijeima,
sintagmama i reenicama u sintaksi.
O PISANIM VJEBAMA, KNJIGA X
Stvarno dobra rjeitost moe se postii samo samo stalnim i upornim pisanim
vjebama, koje e, ako ne budu utemeljene na uzorcima iz lektire biti labave i
nesigurne kao brodovi bez kormilara. (X.,I, 2).
Moramo kritiki razumijevati kad prikupljamo rijei. K. spominje da se mucro,
bode, moe uporabiti za ma, ali gladius ne moe biti bode.
Sve rijei imaju svoje mjesto, osim onih koje vrijeaju osjeaj srama.
Valja itati pozorno i dugo, jer i hranu dugo vaemo prije no to ju
progutamo. Dugo vremena valja itati samo najbolje pisce.

407

itatelj ne smije pretpostaviti da je sve to su najbolji pisci rekli bezuvjetno

savreno. Katkad se i oni pokliznu i pod teinom svoga tereta posrnu ,
progledaju kroz prste svojim naklonjenostima i ne napreu uvijek svoje umne
snage (X.I., 24). Ovaj je dio inae posluio Eliotu za izvrsne misli o rijeima i
pisanju iz Burnt Nortona:
Words strain, / Crack and sometimes brake, under the burden, / Under the
tension, slip, slide, perish, / Decay with imprecision, will not stay in place, /
Will not stay still.
K. kasnije govori o stilu pojedinih starih pisaca i cijelih anrova, pa smatra da
je stara komedija ouvala trag atikoga govora u prvobitnoj istoi. Njezin je
stil uzvien, toan i draestan. Osim Homerova stila, nijedan drugi ne slii
toliko na govorniki stil i nije prikladniji za oblikovanje govonika.
Oponaanje
K. kae da velik dio umjetnosti poiva na oponaanju. Od velikih pisaca valja
uzimati rjeniko blago, figure i kompoziciju. Stvaralakoj snazi valja dati prvo
mjesto, ali je korisno drati se onoga to je uspjeno pronaeno. Ipak, valja
neto i dodavati dosadanjim ostvarajima znanosti (9).
Kad oponaamo, moramo paziti na anrove. Svaka knjievna vrsta ima svoje
zakone. Nadalje, potrebno je paziti na to da svaki predmet ima svoj stil, pa ne
smijemo otar ton oponaati piui o predmetima koji trae umjeren stil.
Pismene vjebe
K. govori o vremenu i uvjetima u kojima je dobro pisati.
U pismenim vjebama lee korijen i temelji govornike vjetine, tu su tajna
leita u kojima je pohranjeno govorniko blago.
U poetku valja pisati sporo, ali pozorno i savjesno. Moramo traiti najbolje
izraze i ne smijemo se obradovati prvoj sretnoj misli (...) Ono to smo pronali
moramo podvrgnuti strogoj kritici, i, kad smo sve dobro provjerili, valja
pristupiti rasporedu (...).
(...) Moramo ee pregledavati ono to smo proitali. Sljedea nam uputa
izgleda vanom. Na taj nain osiguravamo vru vezu izmeu onoga to
slijedi i onoga to je prethodilo.
408

Govorei o poletu pri pisanju, naime o asovima kad nam misli nadiru, K. rabi
dobru usporedbu: kad pue povoljan vjetar, valja katkad razviti jedra, ali valja
biti na oprezu da nas popustljivost ne zavede na pogrjean put.
Piui brzo, ne emo nauiti dobro pisati, a piui dobro, nauit emo brzo
pisati. (X,III,10). K. je ovdje uporabio vjetu antimetabolu.
K. smatra kako je loe stalno mijenjati ono to smo napisali, a loe je i biti
svime zadovoljan. Prekomjerna tonost moe odvesti do toga da se zanijemi.
Tko eli stvarno napredovati, mora puno uiti, a ne biti zlovoljan i
obeshrabren. Ne valja leati gledajui u strop i gunati misli u sebi i oekivati
da nam neto samo od sebe padne na pamet. Moramo misliti o onom to
predmet zahtijeva, to pojedinim osobama odgovara, kave su prigode i kakvo
je suevo raspoloenje.
Najbolje je odmah na poetku obratiti pozornost na predmet, i obraivati ga
tako da se ne mora kasnije opet sastavljati, nego glaati i dotjerivati. Katkad
nas moraju voditi osjeaji jer esto vie vrijedi njihov ar nego naa marljivost.
Kad diktiramo lieni smo najvee blagodati samoe. (22)
Zato one koji nou rade neka titi i na poslu dri zakljuana soba, svjetlo
samo jedne svjetiljke i nona tiina. (...) Za svaki znanstveni rad, osobito za
onaj koji se obavlja nou, potrebno je dobro zdravlje i umjerenost koja ga u
prvom redu odrava (...) (...) Od nonoga vremene smije se oduzeti samo
nepotrebno vrijeme za spavanje i koje ne e okrnjiti san. Noni rad je, kad mu
pristupamo svjei i odmorni, najbolji oblik samoe.
(...) Jer kad bismo mislili da se smijemo baviti znanou samo kad smo
odmorni, ili i daleko od svih briga, uvijek bismo nali razloga da budemo
prema sebi popustljivi.
Kako ispravljati
Ispravljanje ima istu vanost kao i pisanje. Zadaa je ispravljanja dodavati,
izostavljati i mijenjati.

409

O em pisati
K. kae da je korisno prevoditi s grkoga na latinski, a danas bi se vjerojatno
reklo da je korisno prevoditi s engleskoga. Korisne su i parafraze s latinskoga,
u to su ukljuene i parafraze stihova.
Nedostatak invencije moe se nadoknaditi mnotvom raznih pojedinosti koje
nam pruaju osobe, pravni sluajevi, vremenske i mjesne okolnosti, rijei i
djela.
Najsigurniji znak talenta je u sposobnosti da se umije izloiti ono to je od
naravi zbijeno, uvelia ono to je maleno; nadalje da se istovjetnom da izgled
raznolikosti, svakidanjim i otrcanim frazama dra, a o malom broju predmeta
da se zna rei mnogo lijepih stvari.
Pisati ne moemo uvijek i svugdje, a nae se mnogo vremena i mjesta za
mentalno razmiljanje.

Samo nekoliko sati bit e dovoljno da u duhu

prijeemo vrlo vane parnice.

Tko eli izgraditi idealan stil, mora u prvom redu ustrajno pisati, na to mora
misliti u prvom redu kad obavlja mentalnu pripremu.
Najvei plod naih studija jest sposobnost da se moe bez pripreme govoriti.
(...) Kako kormilar prema oluji koja dolazi mora mijenjati pravac, tako i branitelj
prema raznovrsnosti svakoga pojedinoga sluaja mora prilagoavati metodu.
Jako doivljeni osjeaji i svjee, ive slike predmeta nadiru u neprekidnu
tijeku, a kad piemo usporeno, one katkad ohlade, i ako jednom pustimo da
odu, vie se ne vraaju.
Prikladnost govora, XI. knjiga
Kakva je korist ako uporabimo visoki stil u beznaajnim stvarima, jednostavan
i briljivo dotjeran u uzvienim, veseo u tunim, blag u grubim, prijetei u
molbama, ponizan u uzbudljivim, surov i divlji u njenim? Bio bi to nesklad
kao kad bi mukarci na sebe stavili ogrlice, bisere i duge haljine, to je ukras
ena (...) (XI., I. 3)
410

Prije svega moramo znati kakav je stil najprikladniji za odobrovoljiti,

obavijestiti i potaknuti suca, to je na cilj u pojedinim dijelovima govora.
Valja stalno i uporno tvrditi da prikladno govori samo onaj koji ima u vidu ne
samo ono to je korisno, nego i ono to je dolino. (...) Sve to je prikladno,
po pravilu je i dolino. Kad god prikladno i korisno dou u sukob, dolino
mora imati prednost pred prikladnim.
Pisac iznosi Sokratov primjer, koji nije uporabio smjeran govor da bi se
oslobodio optube. Samo ovaj primjer pokazuje da cilj koji govornik mora
imati na umu nije uvjeravati, nego dobro govoriti, jer katkad uvjeravanje zna
biti sramno i runo. Sokrata ovaj postupak nije oslobodio, ali je, to je puno
vrjednije, koristio njemu kao ovjeku. (11)
Ova reenica pokazuje da K. ima na umu posve razliitu svrhu govora od one
koju preporuuje Aristotel.
Svaka pohvala je porok, a najvie govornikovo razmetanje govornikim
sposobnostima.
Govor u veini sluajeva otkriva karakter ovjeka, i najskrovitije tajne njegova
srca izbijaju iz njegova govora.
Govornika preporuuju ovjenost, uslunost, trezvenost i dobronamjernost.
(42).
U krvinoj parnici, osobito pred pobjednikom ili vladarom, ne pristaje obilno
rabiti metafore, arhaizme, novokovanice, ritam potpuno stran svakodnevnoj
govornoj praksi, vesele obrte i kiene sentencije.
Pamenje
K. kae da odgojni sustav poiva na pamenju. Preporuuje mnemotehniku, i
predlae sljedei postupak. Ono to smo napisali moemo obiljeiti i neki
vidljivim znakon, recimo sidrom za pomorstvo, orujem za vojne probleme.
411

Znakove valja poredati u odreen prostor. Valja dobro upoznati odreenu

kuu i za svaki prostor vezati odreenu misao. Kad nam govor zahtijeva, sva
mjesta valja opet posjetiti i zahtijevati da vrate ono to je u njih pohranjeno.
Dui govor pamti se odlomak po odlomak. Odlomke koje se teko pamte valja
oznaiti znakovima.
Kompozicija je vana za pamenje, pa mora biti reda u slijedu razliitih pitanja
i u samoj izvedbi. Ako je kompozicija dobra, umjetniki raspored sluit e kao
putokaz pamenju.
K. ipak misli da su vjeba i marljivost najbolje metoda kojima se popravlja
pamenje. (XI, II, 40). (...) Razmak od samo jedne noi poveava pamenje,
zbog odmora ili stoga to samo pamenje dozrijeva.
K. smatra da je pogrjeno imati aptaa i zavirivati u rukopis, jer to po njegovu
sudu potie nemar.
Izvedba govora
Nijedan dokaz nije tako vrst da ne izgubi na snazi ako ne bude potpomognut
uvjerljivim glasom govornika. Izlaganje se temelji na glasu i gesti (XI.III, 14).
Demosten je vjebao pred zrcalom (68)
Rijei se moraju izgovarati neokrnjeno. K. smatra da je posebno loe pjevati
dok se dri govor (57).
Pokret ruke mora poeti i zavriti s reenicom (106).
Ne valja zanemarivati odjeu, ali ne valja pridavati ni previe pozornosti
ovomu elementu. Odijelo mora biti otmjeno i muevno.
Govor mora proizvesti trostruk uinak: on mora osvajati, uvjeravati i pokretati
osjeaje, i to je s tim naravno vezano, zabavljati. Snaga uvjeravnanja
zasniva se na sposobnosti dokazivanja, koja je nekada uvjerljivija i od samih
dokaza.
K. zatim govori o stilu kojim govorimo razne dijelove govora. Zanimljivo je kad
kae da glavnu pozornost moramo obratiti onomu to dolikuje, jer jednomu
govorniku pristaje jedna metoda, a drugomu druga. (177)

412

XII. knjiga
Govornik kakvoga ja izgraujem mora biti onakav kakvim ga je crtao Marko
Katon: vir bonus, dicendi peritus dobar ovjek koji je vjet u govoru.
Govornu sposbnost valja smatrati zlom kod pokvarenih ljudi, jer ona ini ljude
jo gorim no to su bili. (XII. I. 32).
Govornik mora prouiti znanost o moralu i graansko pravo.
Zanimljiva je sljedea K. tvrdnja: Filozofija se moe simulirati. Govornitvo ne.
Govornik ne bi smio svjesno braniti nepravedan sluaj. (XII.VII.7)
Govorni stilovi
Aticisti, ljudi uglaeni i profinjena ukusa, nisu podnosili prazan i bombastian
govor,

dok

su

sljedbenici

azijskoga

pravca

po

naravi

naklonjeni

bombastinomu govoru, a uz to su razmetljivi, pa i u govoru pokazuju oholu

kienost.
Rodski stil stoji na sredini izmeu spomenutih: govornici nisu tako koncizni
kao aticisti, a ni tako pretrpani kao sljedbenici azijske kole. Osniva ovoga
treega pravca je Eshin.
Neka nitko ne posumnja da je najbolji atiki govorni stil.
Po K. postoji razlika izmeu svakidanjega govora i jezika kolovanoga
govornika. (43).
Nema za K. razlike izmeu dobro pisanja i dobroga govora. Vjerojatno bi mu
Derrida ovo zamjerio. Pirandello navodno u nekoj prigodi nije mogao odrati
govor, jer se bio potpuno odviknuo od govora stoga to je pisao.
Priroda nas je stvorila da imamo plemenitu duu i put za uenje vrlina je
otvoren onima koji ga ele nai, pa se ovjek koji zdravo rasuuje udi da ima
toliko zlih ljudi na svijetu. (...) Jer kao to voda pogoduje ribama (...) tako bi i
za ljude moralo biti lake da ive u skladu s prirodom, a ne u sukobu s njom.

413

Ako poznavanje ovih pravila i ne donese veliku praktinu korist mojim

uenicima, razvit e u njih u najmanju ruku ono to ja najvie cijenim- elju da
rade poteno. (31).

Literatura:
1. Kvintilijan, Obrazovanje govornika, odabrao i preveo Petar Pejinovi,
Veselin Maslea, Sarajevo 1967.
2. Quintilian's Institute of Oratory, preveo na engleski John Selby Watson
(Mrea; naslov ovdje ispisan koso potrebno je upisati na trailici)
3. Lacus Curtius Quintilian, preveo na engleski H. E. Butlera (Mrea, na
adresi je dostupan i talijanski tekst).
1. Kvintilijan o moralnom liku uitelja
2. Dijelovi sudskoga govornitva
3. Odlike dobra stila
4. Kakav mora biti govornik po Kvintilijanu i Marku Katonu?
(XII. knjiga)

COPYRIGHT: Dean Slavi

Zagreb, 18. prosinca 2008.

414